Franjevacki Izvori Fontes Franciscani

FRANJEVAKI IZVORI
FRANJEVAKI
IZVORI
FONTES FRANCISCANI
Spisi i ivotopisi sv. Franje
Svjedoanstva i papinski dokumenti o sv. Franji
Spisi i ivotopisi sv. Klare
Dokumenti o sv. Klari
Zakonodavni tekstovi
Reda brae i sestara od pokore

s dodatcima:
Kasnija pravila
Treega svjetovnog reda sv. Franje
i
Pravila
Treega samostanskog reda sv. Franje
Vijee franjevakih zajednica

Hrvatske i Bosne i Hercegovine
Sarajevo Zagreb
2012.
FRANJEVAKI IZVORI
Naslov izvornika
FONTES FRANCISCANI & FONTI FRANCESCANE

Copyright by
Edizioni Porziuncola & Editrici Francescane Italy
All rights reserved
Copyright za hrvatsko izdanje
Vijee franjevakih zajednica, Zagreb
Nakladnik
Vijee franjevakih zajednica

Zagreb, Prilaz Gj. Deelia 75
Za nakladnika
Ivan Sesar
Uredniko vijee
Rozo Brki, Zvonimir Brusa, Antica N. epuli,

Tarzicija imak, Marijan Karaula, Mirko Kemive,
Augustin Kordi, Ivanka Mihaljevi, Marinko Peji,
Miljenko teko, Pero Vrebac
Glavni urednik
Pero Vrebac
Tehniki urednik
Marijan Karaula
Predgovor
Potovani itatelju!
Mi kao Hrvati imademo obvezu harnosti prema Umbrijskome Apo
tolu, jer spadamo meu prve koji su osjetili blagodati njegova rada, koji
je rad nastavljen od njegovih sinova, protegnuo se do naih dana na mo
ralnu i materijalnu korist naroda kazao je jo prije stotinjak godina
na znameniti arheolog, ugledni povjesniar, konzervator starina i
povjesniar umjetnosti don Frane Buli (18461934). Od tih prvih
predaja pa kroz sva ova stoljea prati nas ona ista obveza harnosti za
tvarnim izvorima franjevatva.
Upravo stoga osjeam se sada povlatenim, u svojstvu predsjednika Vijea franjevakih zajednica Hrvatske i Bosne i Hercegovine,
predati vam Franjevake izvore, ovo nesvakidanje djelo, prvo ovakve vrste na hrvatskome jezinom obzorju.
Narataji franjevaca i franjevki, zajedno s tolikim istraivaima
franjevatva, sanjali su i eljeli ovu prvorazrednu publikaciju koja
iz prve ruke, na hrvatskome jeziku, prenosi osnovne potke, misli,
ideale i povijest milosti koja zapoinje sa sv. Franjom iz Asiza. Na
preko dvije tisue stranica Franjevaki izvori donose, osim samih
Spisa sv. Franje Asikoga, njegovih ivotopisa, svjedoanstava i papinskih dokumenata, i ono to se odnosi na sv. Klaru Asiku, na
Brau i Sestre od pokore te na Trei samostanski red sv. Franje. Godinama se na ovim izvorima zapoinjalo, uvijek djelomino prevodilo, skupljalo prevedeno i, napokon, nakon osam stoljea ove karizme, sve je ugledalo svjetlo dana. Kao uporite razdiobe posluio
je predloak talijanskoga izdanja Fonti francescane iz 2004. godine.
Valja rei kako ovo djelo prua zbiljsku mogunost cjelovitijeg
zahvaanja u izvorite svega onoga to danas prepoznajemo pod
franjevakom karizmom. Svaka od cjelina donosi razliite impresivne slike povijesnoga trenutka milosti. Isto tako svaka od cjelina nosi
sa sobom i povijest ispitivanja autentinosti brojnih znanstvenika i
analitiara koji su prouavali svaku reenicu i izraz, stilsku ekspresiju, svaki zapis, dokument i zabiljeku brojnih knjininih kodeksa
rasutih diljem svijeta.

Franjevatvo u hrvatskome narodu ima svoju povijest i tradiciju,

svoje korijene i uzore te svoje zapise, poevi od onog najznaajnijega, prvog svjedoka Tome Arhiakona, koji u dvadeset i estom
poglavlju svoje kronike Historia salonitana opisuje kako je osobno u
Bologni, na gradskome trgu, 1222. godine sluao propovijed sv. Franje. Njegovo svjedoanstvo nalazi se i u gotovo svim drugim izdanjima Franjevakih izvora te slui kao svjedoanstvo onome to Antun
Gustav Mato napisa o skopanosti hrvatskoga naroda s Franjevakim redom. Vjerujemo da e ovo djelo, i u praktinom smislu, biti
izazov i poticaj novom stvaralatvu svima onima koji se zanimaju za
sv. Franju i franjevatvo.
Sve ono to je vrijedno, za pojedinca ili iru zajednicu, sa sobom nosi naboj odgovornosti, naboj prenoenja drugima i ouvanja
vjerodostojnosti svih tragova za sutranjicu pokoljenja. Pisane rijei
svakog izvorita nose, zapravo, viestrukost odgovornosti, jer su u
isto vrijeme rijei povijesnoga identiteta svih kasnijih stvaralatva
te izvorine matrice. A kad je rije o franjevatvu u hrvatskome narodu, onda s lakoom moemo otkrivati tolike tragove, poevi od
onih samoga sveca koji se radi protivnih vjetrova sam naao na naoj
obali. Ide Franjo po selima hrvatskim i sve ljude na pokoru poziva. Na
koljena vjernici se bacaju i arko se mole Bogu vinjemu: Daj nam,
Boe, da to dulje ostanu u Hrvatskoj ovi sveti putnici! (Petar Grgec).
U ime Vijea franjevakih zajednica iskreno zahvaljujem predsjedniku Urednikoga vijea fra Peri Vrepcu (OFM) te lanovima
fra Rozi Brkiu (OFM), fra Zvonimiru Brusau (TOR), Antici
Nadi epuli (FSR), s. Tarziciji imak (OSC), fra Marijanu Karauli (OFM), fra Mirku Kemiveu (OFMCap), fra Augustinu Kordiu (OFMConv), s. Ivanki Mihaljevi (SF), fra Marinku Pejiu
(OFM) i fra Miljenku teki (OFM). Iskreno treba zahvaliti prevoditeljima/cama i strunim suradnicima, posebno naim lektorima dr.
fra Ivanu Dugandiu, dr. Anti oljiu i dr. Ivi Pranjkoviu. Svi su
oni dali svoj doprinos kako bi ovo slojevito djelo priredili po strunim i metodolokim standardima te ujednaili nazivlje i biljeke na
hrvatskome jeziku. Prireivanje i tiskanje zahtijeva dakako i materijalne trokove. Hvala Vladi Republike Hrvatske na elu s gospoom
Jadrankom Kosor koja je osigurala sredstva za ovaj velik projekt.
Mir i dobro!
dr. fra Ivan Sesar

predsjednik VFZ-a
Zahvala
S radou zahvaljujem svima koji su zapoeli i omoguili ovaj projekt. Na prvom je mjestu zahvala naim pokojnim prevoditeljima fra
Franji iliu, fra Hadrijanu Boraku, fra Damjanu Damjanoviu, fra
Andriji Bonifaiu, fra Dioniziju Lasiu i fra Sreku Badurini, te ivuima fra Domagoju imunoviu i fra Serafinu Hrkau, koji su nas
svojim pionirskim radom zaduili. Hvala Vijeu franjevakih zajednica, naim poglavarima i poglavaricama, koji su s ljubavlju i potporom vjerno pratili na rad. Jednako hvala Vladi Republike Hrvatske,
koja je prepoznala vanost projekta i financijski omoguila da se on
ostvari. Iskreno hvala svim naim prevoditeljima/cama bez ijeg samozatajnog rada ovo djelo ne bi ugledalo svjetlost dana. Veliko hvala
akademiku Stjepanu Damjanoviu i dr. Ivanu Kosiu za pomo u
prireivanju glagoljskog teksta Franjinog Prvog pisma vjernicima, koji
je biser starohrvatske kulture. Najljepa hvala dr. Draganu Nimcu na
izvanrednoj pomoi u izradi pojmovnog tekstualnog kazala u koje
je uloio puno truda i ljubavi. Srdano hvala naim lektorima i korektorima za strpljivi rad na provjeri svake napisane rijei. Hvala fra
Carlu Paolazziu za ustupljeni tekst rukopisa kritikog izdanja Spisa
sv. Franje, po kojem su prevedeni nai Spisi prije objavljivanja njegove knjige, kao i fra Francescu Pattonu u ovom posredovanju. Zahvalu zasluuju moji profesori s Franjevakog instituta sveuilita sv.
Bonaventure u New Yorku, Jacques Dalarun, Jean-Franois GodetCalogeras i Michael Cusato, za ustupljene izvorne latinske tekstove
svjedoanstava i papinskih dokumenata o sv. Franji. Na kraju hvalu
dugujemo i izdavakoj kui Porziuncola iz Asiza koja nam je dopustila prevoenje latinskih tekstova njihova izdanja, kao i izdavakoj
kui Editrici Francescane iz Padove koja je ustupila pravo na prijevod njihovih strunih uvoda u franjevake tekstove.
Glavni urednik
Sadraj
Uvodni dio.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5
Predgovor.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5
Zahvala.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7
Sadraj. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8
Praktine napomene. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11
Uvod u Franjevake izvore. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13
Kronologija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 47
Kratice .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55
1. SPISI SV. FRANJE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 61
Hvale i molitve. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79
Pisma.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 119
Pravila i opomene. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 149
Dodatak: Diktirani spisi. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 209
2. IVOTOPISI SV. FRANJE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 221
Okrunica brata Ilije o preminuu sv. Franje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 233
Prvi ivotopis sv. Franje, Toma elanski.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 241
ivotopis za uporabu u koru, Toma elanski.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 329
Ritmiki asoslov sv. Franje, Julijan pajerski. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 339
ivot sv. Franje, Julijan pajerski. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 363
Savez sv. Franje s gospoom Siromatinom.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 405
Legenda sv. Franje u stihu, Henrik Avranki.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 435
Poetak ili osnutak Reda, Ivan Peruinski. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 507
Legenda trojice drugova.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 535
Asiki zbornik.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 581
8
Drugi ivotopis sv. Franje, Toma elanski.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 685

Spis o udesima sv. Franje, Toma elanski.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 809
Manji ivotopis sv. Franje, sv. Bonaventura. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 875
Vei ivotopis sv. Franje, sv. Bonaventura. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 907
Neka udesa nakon smrti sv. Franje, sv. Bonaventura.. . . . . . . . . . . . . 995
Knjiga pohvala bl. Franje, Bernard Beski. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1027
Ogledalo savrenstva (manje) Leonard Lemmens.. . . . . . . . . . . . . 1063
Ogledalo savrenstva Paul Sabatier.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1103
Knjiga kronika ili nevolja reda Male brae, Aneo Klarenski.. . . 1207
Zgode bl. Franje i njegovih drugova. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1351
Cvjetii sv. Franje.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1463
3. SVJEDOANSTVA O SV. FRANJI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1577
Pisma, Jakov Vitrijski. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Povijest Zapada, Jakov Vitrijski. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Salonitanska povijest, Toma Splianin.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Kronika, Jordan Janski.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Kronika, Salimbene Parmski. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
1584
1588
1592
1594
1622
4. PAPINSKI DOKUMENTI O SV. FRANJI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1651

Cum dilecti, Honorije III.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1657
Pro dilectis, Honorije III... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Cum secundum, Honorije III.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1658
Solet annuere, Honorije III... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1659
Quia populares, Honorije III... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1665
Vinae Domini, Honorije III... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1665
Recolentes qualiter, Grgur IX.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1666
Mira circa nos, Grgur IX... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1667
Quo elongati, Grgur IX.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1670
Ordinem vestrum, Inocent IV.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1675
Etsi animarum, Inocent IV.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1678
Nec insolitum, Aleksandar IV... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1681
5. SPISI SV. KLARE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1685
Pisma sv. Klare.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Pravilo sv. Klare. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Oporuka sv. Klare. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Blagoslov sv. Klare. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

1696
1716
1737
1744
9
6. IVOTOPISI SV. KLARE.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1747

Okrunica o preminuu sv. Klare. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Postupak proglaenja Klare svetom.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Legenda sv. Klare u stihu. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Bula proglaenja Klare svetom. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Legenda svete djevice Klare Asike.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
1749
1755
1817
1867
1877
7. DOKUMENTI O SV. KLARI.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1931

Pismo Hugolina sv. Klari.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Povlastica siromatva.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Pismo Grgura IX. sv. Klari.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Pismo sv. Janje Asike sv. Klari. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Punomo dana Oportulu. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
1933
1937
1943
1947
1953
8. ZAKONODAVNI TEKSTOVI REDA BRAE

I SESTARA OD POKORE.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1959
Spomenica o nainu ivota. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1970
Pravilo Nikole IV... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1980
DODATCI KASNIJA PRAVILA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1993
Dodatak 1:
Kasnija pravila Treega svjetovnog reda sv. Franje.. . . . . . . . . . . . . . .
Pravilo Leona XIII.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Pravilo Pavla VI... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Dodatak 2:
Pravila Treega samostanskog reda sv. Franje.. . . . . . . . . . . . . . . . .
Pravilo Leona X.... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Pravilo Pija XI.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Pravilo Ivana Pavla II.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
1995
1997
2008
2023
2028
2036
2044
TABLICE, KAZALA I BIBLIOGRAFIJA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2057

Sinoptike tablice. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Biblijsko kazalo.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Kazalo osobnih imena. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Kazalo imena mjesta. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Kazalo pojmova. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Bibliografija.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Sadraj. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
10
2058
2108
2144
2161
2170
2181
2205
Praktine napomene
Kako se vidi iz sadraja tekstovi Franjevakih izvora podijeljeni su
na tri odsjeka. Prvi odsjek je tematski posveen sv. Franji Asikom
i sadri etiri cjeline: Spise sv. Franje (I. dio), njegove ivotopise (II.
dio), Svjedoanstva (III. dio) i Papinske dokumente o sv. Franji (IV.
dio). Drugi odsjek je o sv. Klari Asikoj i donosi tri cjeline: Spise sv.
Klare (V. dio), njezine ivotopise (VI. dio) i Dokumente o sv. Klari
(VII. dio). Trei odsjek odnosi se na Trei red sv. Franje te donosi
najvanije normativne tekstove Franjevakog svjetovnog reda (VIII.
dio i Dodatak 1), kao i Treeg samostanskog reda sv. Franje (Dodatak 2).
Uvodi: Na poetku je opi Uvod u Franjevake izvore koji donosi
presjek razvoja istraivanja o ranim franjevakim tekstovima, kao i
njihovih izdanja, smjetajui ih u povijesni kontekst ralanjen na
osam cjelina. Svaki od ovih osam dijelova, u spomenuta tri odsjeka,
zapoinje kratkim uvodom koji donosi neophodne povijesno-kritike informacije o spomenutim tekstovima i njihovim autorima. Na
kraju svakog uvoda nalazi se informacija o izvorima i prevoditeljima/cama, kako za tekstove uvoda tako i za izvorne latinske tekstove
po kojima su raeni prijevodi dijela.
Kronologija: Iza uvoda slijedi vremenski niz najznaajnijih dogaaja franjevakog pokreta ili Kronologija (str. 47). Ona je pomagalo
u vremenskom smjetanju Spisa sv. Franje i sv. Klare, kao i njihovih
ivotopisa, svjedoanstava i ostalih dokumenata.
Kratice: Biblijske i franjevake kratice (str. 55) donesene su abecednim redom. Korisno bi ih bilo zapamtiti, budui da se trajno
ponavljaju u uvodima i biljekama. Za one koji se esto slue Franje
vakim izvorima poznavanje oznaka Franjinih i Klarinih spisa, kao i
drugih najvanijih ivotopisa, omoguuje utedu vremena i truda.
Sinoptike tablice: Za najznaajnije ivotopise sv. Franje ureene
su sinoptike tablice (str. 2057) koje omoguuju da se svaki doga
11
12
aj usporedi s paralelnim mjestima drugih ivotopisa, to je sretna

okolnost za vrednovanje povijesne vjerodostojnosti izvjea. Radi
pomoi itatelju/ici donesene su upute za paralelna mjesta na kraju
svakog dogaaja. Konzultacijom mnogovrsnih navoda iz pouzdanih
neovisnih izvora jasnije se uoavaju vlastita gledita svakog pojedinog ivotopisca.
Kazala: Sustavnim pregledom svih tekstova sadranih u Franje
vakim izvorima uraena su kazala (biblijskih navoda, imena osoba, imena mjesta i najvanijih pojmova). Ovo su viestruko korisna
pomagala za one koji hoe upoznati osobe ili dogaaje u njihovom
povijesnom kontekstu, kao i razliitim aspektima ivota i franjevake duhovnosti.
Bibliografija: U nemogunosti iscrpne bibliografije donosimo sa
mo najvanije autore i naslove (str. 2181). Ostali vani bibliografski
podaci nalaze se u uvodima i biljekama.
Uvod u Franjevake izvore

iroka franjevaka obitelj zacijelo nije ni u jednom narodu pustila tako duboke korijene kao u hrvatskome narodu. A povijesnu
okolnost da je samog naega utemeljitelja jedna oluja dovela u
krajeve Sklavonije smijemo drati inom Providnosti, a ne samo
sluaja. Zato smo u povodu navrenih osam stoljea franjevakog
pokreta pokrenuli ambiciozni pothvat objavljivanja Franjevakih
izvora, djelo koje su sretnije i bogatije nacije uspjele ostvariti prije
vie desetljea.
Franjevake izvore sainjavaju najvaniji spisi iz XIII. i XIV. st.
koje su nam ostavili Franjo i Klara iz Asiza, zatim njihove prve biografije te papinske bule, povijesna svjedoanstva i kronike. Skupljeni prvi put u jednome svesku na hrvatskome jeziku, ovi dokumenti
predstavljaju nepresuno vrelo za prouavanje i dublje otkrivanje
franjevake duhovnosti i karizme.
Po svojoj vanosti Franjevaki izvori svojevrsna su franjevaka biblija. Ovo su temeljni dokumenti osamstoljetne franjevake
tradicije. Oni i danas nadahnjuju ne samo redovniko i svjetovno
krilo franjevake obitelji nego i krane i nekrane jednako, kao
i pripadnike drugih religija. Tekstovi ovog izdanja potjeu iz prvih
stotinu i pedeset godina franjevake tradicije i oni su presudni za
razumijevanje ne samo Franje i Klare nego i cijeloga franjevakog
pokreta koji je s njima izrastao.
Ovi srednjovjekovni tekstovi izvor su za upoznavanje i razumijevanje Franje i Klare kako za nas franjevce i franjevke tako i za sve
ostale itatelje i itateljice, intelektualce, znanstvenike i umjetnike.
Dok su Franjo i Klara za povjesniare, znanstvenike, umjetnike i sl. u
prvome redu likovi iz srednjovjekovne prolosti, za njihove sljedbenike i sljedbenice neto su bitno vie: vrela franjevakoga duha koji
ih i danas nadahnjuje. to se vie pribliimo povijesnoj istini o Franji
i Klari, to moemo vie nauiti od njih. Upoznati i prihvatiti Franju i
Klaru kako bismo se nadahnuli njihovim primjerima i sami ostvarili
evaneoske vrednote u svom ivotu jest osnovni cilj ovog projekta.
U ovom izdanju tekstovi su uglavnom prijevodi s izvornoga srednjovjekovnog latinskoga jezika, dok manji broj ine prijevodi sa sta
13
14
F R A N J E VA K I I Z V O R I
rotalijanskoga. Tekstovi su uzeti iz znanstveno utemeljenih kritikih

izdanja. Svjesni smo injenice da svaki prijevod ima i svoje ogranienosti. Na sreu, najvaniji izvori, a to su Spisi sv. Franje i sv. Klare,
objavljivani su zadnjih desetljea u vie izdanja i u raznih naroda. Danas nam je njihova vrijednost jasna, dok to kroz povijest nije bio sluaj.
1. Spisi sv. Franje

Franjini spisi prvorazredni su izvor za upoznavanje njegove osobe. Na poetku treeg milenija nijedna generacija nije imala tako
cjelovit uvid u njegove Spise kao sadanja. Stoljeima su lanovima
velike franjevake obitelji oni bili slabo dostupni, osim Potvrenog
pravila i Oporuke, a ak i franjevaki pisci poput Bonaventure ili
Duns kota rijetko su citirali Franjine spise. udno, ali istinito, povijest franjevakoga pokreta liena je poznavanja spisa svoga utemeljitelja. Razloge za to teko je utvrditi. Je li Franjina osobnost imala
vei utjecaj na njegove sljedbenike od njegove misli? Moe li se to
pripisati dekretu kapitula u Parizu kad su braa 1266. odluila dati
prvenstvo Bonaventurinu portretu sveca, zanemarujui sve druge
prijanje ivotopise? Je li to posljedica priprostosti njegovih spisa ili
nedostatak profinjenosti u njima? Koji god da je razlog, Franjini su
sljedbenici, izgleda, na njegove spise kroz povijest projicirali vlastite
ideje i konstrukcije koje su znanstvenici otkrili.
Sve do 1970-ih godina najvaniji izvori o ivotu i duhu sv. Franje
nisu bili njegovi spisi, nego zapisi drugih o njemu. S izuzetkom njegova Potvrenog pravila i Oporuke, poklanjala se neznatna pozornost
Franjinim spisima koji nam dakako najbolje izraavaju njegov duh,
kao npr. Opomene, te pisma vjernicima i brai. Umjesto toga pozornost je bila vie usmjerena na Cvjetie sv. Franje ili, neto ozbiljnije,
na fra Bonaventurin Vei ivotopis sv. Franje ili na djela fra Tome
elanskog. Razlozi za taj propust bez sumnje su negdje u dinamici
franjevake povijesti. Franjina izazovna priprostost pobudila je raz
liite interpretacije i pokuaje da se razumiju njegov ivot i misao,
ali i da se artikulira to razumijevanje profinjenijim rjenikom. Tako
je jednostavna evaneoska vizija Franjinih spisa bila nadoknaivana
ne samo u kienom hagiografskom stilu fra Tome elanskog i Henrika Avrankog, kao i u mistinim skolastikim konstrukcijama fra
Bonaventure, nego i u urednikim sklonostima brae XIV. i XV. st.
na koje je utjecala devotio moderna.1
1
Moderna pobonost ili obnova duhovnog ivota vjerski je pokret nastao unutar katolianstva od kraja XIV. st. do XVI. st. koji je naglaavao meditaciju i unutarnji ivot.
Povezan je s njemakim misticizmom koji je poticao intenzivni osobni odnos s Bogom.
Uvo d u Fr a n j e v a k e izvore
15
Pokuavajui razumjeti ponovno otkrie Franjinih spisa, potrebno je osvrnuti se na povijest tradicije, tj. na prelaenje tih spisa iz
ruku jedne generacije u ruke druge. U sreditu te povijesti jest pitanje kritikog ispitivanja tekstova koji su doprli do nas kako bi se
utvrdila njihova vjerodostojnost. Povijest franjevake pisane tradicije obuhvaa etiri perioda, od Franjina pisanja pa do njihove suvremene analize kroz prizmu naega tehnolokog napretka.
Prvi period franjevake pisane tradicije svjedoi o Franjinoj pis
menosti, o nastajanju njegovih spisa i uvjetima u kojima su nastali. Nakon pomnog iitavanja Franjinih spisa upada u oi njegova pjesnika senzibilnost, ali i ogranienost njegove izobrazbe te
priprostost njegova rjenika. U opisu Franjina pokopa u crkvi sv.
Jure fra Bonaventura spominje da je upravo tu Franjo uio slova ili,
kako to fra Toma elanski opisuje, tu je uio itati. Fra Toma Eklestonski, engleski kroniar u XIII. st. pretpostavlja da je Franjino
znanje bilo skromno kad pie o njegovu iskvarenom latinskom (fal
sum latinum). Ako bismo prosuivali prema Franjinu jednostavnom
i kratkom pismu bratu Leonu, jednom od dva njegova originalna
rukopisa koji su sauvani, ta primjedba stoji, jer pismo sadri i pravopisne i gramatike pogreke.2 Usprkos tomu njegovi spisi navode
na pomisao da je Franjo gajio veliko potovanje prema pisanoj rijei. Fra Toma elanski svjedoi o tome kad kae: Zato gdje god
bi naao neto napisano s najveim potovanjem bi to skupio i
stavio na sveto ili asno mjesto, i to je inio s takvim potovanjem
zato da ne bi gdje bilo napisano ime Gospodnje ili neto to njemu
pripada (1el 82). U Pismu cijelome Redu Franjo usrdno moli da
se njegove rijei dalje predaju i uvaju: I molim ih da ono to je u
njemu napisano brino uvaju i pobrinu se da se to marljivije opsluuje u skladu s voljom svemoguega Boga, sada i uvijek, dok bude
ovoga svijeta (PRe 48). U njegovim nagovorima vjernicima i klericima on obeava blagoslov onima koji umnoe, predaju drugima ili
prouavaju njegove rijei (2PVj 88; 1PKle 15). Nije udo onda da
se sluio braom koja su bila vjeta pisanju da im izdiktira svoje
misli. Fra Bonicije iz Bologne, fra Benedikt iz Prata, a posebno fra
Leon Asiki, bili su oni kojima je Franjo diktirao svoje misli, a fra
Cezarije pajerski ukraavao ih je biblijskim citatima. Postoje samo
dva sauvana primjerka Franjina vlastitog rukopisa (autografa). To
je komadi pergamenta ispisan s obje strane, koji je Franjo dao bratu Leonu dok su bili na La Verni. On sadri na jednoj strani moli2
Attilio Bartoli Langeli dri da Franjina izobrazba u pisanju pokazuje da je on
neuk, drugim rijeima, da je njegova razina izobrazbe negdje izmeu neukosti i pis
menosti. Usp. Attilio Bartoli Langeli, Gli Scritti da Francesco: Lautografia di un
illiteratus, u Francesco dAssisi. Spoleto 1994, 101159.
16
tvu Hvale Bogu vinjemu, a na drugoj Blagoslov bratu Leonu. U ovih

nekoliko kratkih osobnih redaka uoljiva je Franjina briga za brata
Leona i njegova elja da mu pomogne rijeiti neke dvojbe koje je
Leon proivljavao razmatrajui Franjinu viziju evaneoskog ivota.
Nae znanje o drugim Franjinim spisima zahvaljujemo onom
to su nam prenijeli u rukopisima njegovi prvi sljedbenici. Ovdje se
suoavamo s osnovnim potekoama: ovo su djela pisana rukom,
manu scripta. Ona su preputena osobitosti svakog od prepisivaa
koji su bili odgovorni za umnaanje izvornika. Iako Franjo insistira
u dva navrata na tome da njegove rijei budu kopirane tono i bez
ikakvih dodataka ili skraivanja: A generalni ministar i svi ostali
ministri i kustodi pod poslunost su obvezani, da ovim rijeima nita ne dodaju niti oduzimaju (Opor 35); ili U ime Boga svemoguega i gospodina Pape i pod poslunost zapovijedam i nareujem da
od onoga to je u ovom ivotu napisano nitko nita ne oduzima niti
k napisanome to dodaje , istraivanja najranijih rukopisa upuuju na to da se njegovim eljama nije udovoljilo. Franjine rijei
mijenjane su da bi se dotjerao njegov opis ili da bi njegove ideje bile
prihvatljivije. Gramatike pogreke ispravljane su ili slike o Bogu
iskiene. Unato elji da njegove rijei budu sauvane, ima spisa
koji su izgubljeni: Pismo Elizabeti Ugarskoj, Pismo eni koja je traila
sinovo ozdravljenje, Pisma Siromanim gospoama u Sv. Damjanu i
Pisma kardinalu Hugolinu.
Drugi period franjevake pisane tradicije zapoinje sredinom
XIII. st. kad su Manja braa3 poela skupljati Franjine spise. Najranija zbirka manuskripta sauvana je u knjinici bazilike sv. Franje u
Asizu. Druge su rasprene po Italiji u knjinicama Firence, Volterre
i Vatikana, dok se jedna nalazi u Londonu. Iako ima razlika u mnogim spisima tih zbirki, ono to u njima nedostaje zauujue je. Jedini spis koji je trajno prisutan u svim tim zbirkama jesu Opomene.
Kopije Nepotvrenog pravila i Pisma ministru ne pojavljuju se sve do
XIV. st. kad se braa revnije zanimaju za Franjine spise. Sauvane
su tri velike zbirke rukopisa. Porcijunkulska zbirka sadri manuskripte koje su sakupila braa koja, izgleda, nisu bila ni znanstvenici
ni strunjaci u pisanju, budui da su rukopisi puni pogreaka. Avignonska zbirka, s druge strane, sastavljena je od rukopisa koji slijede model naen u mnogim manuskriptima: fac secundum exemplar
(uini po uzorku). Dosljednost i tonost tih rukopisa upuuje na
struniji pristup u njihovu pisanju, a i na utjecaj kurijalnih slubenika. Nizozemska zbirka obuhvaa rukopise naene po Njemakoj,
3
U ovom izdanju Franjevakih izvora za latinsku sintagmu fratres minores usvojili
smo kao standard hrvatski prijevod Manja braa. Na dubrovakom podruju se za
istu sintagmu stoljeima udomaio izraz Mala braa.
17
Poljskoj, Belgiji i Nizozemskoj. Ove zbirke postale su temelj za onih

osamdeset i jedan manuskript napisan u XV. st. i dvadeset i devet
ostalih koji su se pojavili u XVI. st. prije izuma tiskarskog stroja.
Trei period franjevake pisane tradicije nastaje otkriem tiskarskih strojeva kad umnaanje Franjinih spisa postaje bre. Osam godina nakon prvih izdanja u Italiji i Njemakoj pojavila su se i ona u
panjolskoj i Francuskoj. U XVII. st. irski franjevac Luke Wadding
pripremio je 1623. prvo potpuno izdanje Franjinih spisa pod nazivom Djela blaenog Franje Asikog.4 Teko je znati kakve je kriterije
Wadding koristio prilikom izbora i objavljivanja spisa. Svoje izdanje
podijelio je u tri dijela. Prvi dio sadravao je 17 pisama i 13 molitava. Drugi dio obuhvaao je 4 pravila, 28 nagovora, 41 izreku i
asoslov muke Gospodnje. Trei dio imao je fra Bonaventurin Vei
ivotopis sv. Franje. Wadding je bio pod utjecajem monastike literature kad je objavio Franjina asketska uenja ili nagovore, srodne onima Ivana Cassiana ili drugih monastikih pisaca. Sluio se slobodno
Franjinim rijeima ili izrekama koje je naao u fra Bonaventurinu
djelu, a u nekoliko ih je navrata i promijenio. Usprkos tomu njegovo
djelo bilo je prekretnica u skupljanju Franjinih spisa i ostalo je uzorom sve do poetka XX. st.
etiri stoljea nakon prvog tiskanog izdanja pojavile su se tri
edicije u Italiji, vicarskoj i Njemakoj. Izdanje Spisa sv. Franje Asi
kog5 koje je objavio Leonard Lemmens 1904. donosi znatno manji
broj spisa u odnosu na one koje je objavio Wadding. Uvrstio je samo
6 pisama, dva pravila, nagovor i blagoslov. Broj molitava takoer je
smanjio, a 41 izreku ispustio. Bhmer, izdava vicarskog Zbornika
za povijest Franje Asikog,6 slijedio je taj primjer, kao i Goetz, izdava
njemakih Izvora za povijest sv. Franje Asikog.7 Kako su ta izdanja
postajala sve poznatija, Paul Sabatier napisao je studiju pozivajui
na ozbiljno prouavanje Franjinih spisa. U svom Istraivanju nekih
novih radova o Spisima sv. Franje8 Sabatier je bio prvi koji je pozivao
na kritiko pisanje, to jest pisanje utemeljeno na objektivnom prouavanju postojeih rukopisa i na znanstvenim kriterijima sa eljom
da se ustanovi vjerodostojni tekst. Sabatier je bio daleko ispred svog
4
Luke Wadding, B. P. Francisci Assisiatis Opuscula. Antwerp: Plantin, 1623.

Leonard Lemmens, Opuscula sancti patris Francisci Assisiensis. Bibliotheca Franciscana Ascetica Medii Aevi, I, Quaracchi 1904.
6
Heinrich Bhmer, Analekten zur Geschichte des Franciscus von Assisi, Tbingen und
Leipzig 1904.
7
Walter Goetz, Die Quellen zur Geschichte des hl. Franziskus von Assisi. Eine kritische
Untersuchung, Gotha 1904.
8
Paul Sabatier, Examen de Quelques Travaux Recents sur les Opuscules de Saint Fran
ois. Paris: Librarie Fischbacher, 1904.
5
18
vremena s tim prijedlogom. Mogue da je bio pod utjecajem protestantskih bibliara koji su pozivali na isti pristup Bibliji. Nakon toga
Kajetan Esser i Rmy Oliger zapoeli su zamoran posao ispitivanja
rukopisne tradicije, posao koji im je uzeo deset godina istraivanja
po europskim knjinicama.
etvrti period franjevake pisane tradicije zapoinje 1972. kad su
Esser i Oliger izdali Rukopisnu predaju Spisa sv. Franje Asikog.9 To je
bio rad koji im je osigurao klju u razumijevanju ogromnog djela to
su ga poduzeli u identificiranju i klasificiranju najranijih Franjinih
spisa. Sljedee godine Esser je artikulirao vlastite smjernice i kriterije u Raspravama o Spisima sv. Franje Asikog10 te tako pripremio svoje
itatelje za ono to je predloio kao kritiki tekst. Tijekom sljedee
tri godine objavio je nekoliko lanaka s podruja svog istraivanja,
ukljuujui otkria rukopisa i tekstova koji su bili previeni. Kad su
se franjevci sustavnije angairali, na poziv II. vatikanskoga sabora,
u otkrivanju karizme svog utemeljitelja, Esserovo djelo postalo je
mjerodavno. Iako je Giovanni Boccali objavio jedno izdanje Franjinih spisa kao konkordanciju,11 Esserov tekst pobudio je najvie
pozornosti. Boccali je konzultirao samo jedanaest manuskripta, dok
su Esser i Oliger prouili 181. Boccali je osigurao ire biblijske reference, a Esser je ponudio iznijansirana itanja i interpretacije raznih
tekstova, kao i objanjenja neuvrtavanja spisa koji su se dugo drali
Franjinima. Jedan od nedostataka Esserova izdanja, njegova neitkost, nadiena je dvije godine kasnije kad se pojavilo manje izdanje
samo na latinskom jeziku. Ono je ispravilo pogreke i manjkavosti
izdanja iz 1976. i zadovoljilo mnoge Esserove kritiare. Oba izdanja
postala su osnovni izvor za sva kasnija izdanja spisa i nain kojim
su postala dostupna itateljima svega svijeta. Kroz kratko vrijeme
pojavili su se prijevodi Esserova kritikog izdanja na europskim, a
poslije i mnogim azijskim jezicima. Jedno od glavnih pomagala za
bolju uporabu Esserovih izdanja svakako je bilo izdanje kompjuterizirane konkordancije koju su uradili dvojica belgijskih franjevaca,
Jean-Franois Godet i Georges Mailleux. Peti svezak njihove Zbirke
franjevakih izvora12 (Corpus des Sources Franciscaines) omoguio je
9
Kajetan Esser et Rmy Oliger, La Tradition Manuscrite des Opuscules de Saint Fran
ois dAssise: Preliminaires de l dition Critique. Rome: Institut historique, 1972.
10
Kajetan Esser, Studien zu den Opuscula des hl. Franziskus von Assisi. Hrsg. von E.
Kurten und I. de Villapadierna. Rom: Das Historische Institut der Kapuziner, 1973.
11
Concordantiae verbales opusculorum s. Francisci et s. Clarae Assisiensium. Ed. Giovanni Boccali. Assisi: Edizioni Porziuncola, 1976.
12
Opuscula sancti Francisci. Scripta sanctae Clarae. Concordance, Index, Listes de
frquence. Tables comparatives. Volumes IVII. Ed. Jean-Franois Godet et Georges
Mailleux. Louvain: Corpus des Sources Franciscaines, Centre de Traitement lectronique des Documenst, Universit Catholique de Louvain, 19761990.
19
detaljne analize Franjinih rijei. Dvije godine nakon objavljivanja

Esserova kritikog izdanja Franjini spisi imali su prigodu dublje ui
u svijest ljudi svuda po svijetu.
Prouavajui njegove spise u cjelini, jasno se uvia dubina i jas
noa sveeve vizije koja je usmjerena na Evanelje, kao i njegova
pjesnika osjeajnost. Spisi takoer otkrivaju ogranienost njegove
izobrazbe i siromanost njegova rjenika. Predstavljajui sve njegove spise kronoloki, u mogunosti smo vidjeti razvoj njegove misli
i promatrati njegova poimanja u svjetlu prilika vremena u kojem je
ivio. Brzi brojani rast njegovih sljedbenika utjecao je na strukture
bratstva i prouzroio podjele na manje zajednice. Na slian nain
utjecaj IV. lateranskog sabora (1215) promijenio je njegovo shvaanje evangelizacije kad je on s braom postao svjesniji potrebe ozbiljnog pripremanja za propovjedniku slubu.
Datiranje nekih njegovih spisa ne moe se utvrditi sa sigurnou.
To su spisi koji prikazuju Franju povezanog s Bojom rijei i s ljudskom naravi.
Svi Franjini spisi nadahnuti su i proeti Sv. pismom. Broj biblijskih navoda u njima je 436, od ega 156 potjeu iz Starog zavjeta,
a 280 iz Novog.13 Franjo je najee koristio Knjigu psalama (109
puta), a od novozavjetnih knjiga najvie je navodio sinoptike (146
navoda: Matejevo evanelje 75 navoda, Lukino 58 i Markovo 13),
dok je Ivana koristio 61 put, a Pavla 50 puta. Svi su ovi biblijski
navodi prema latinskom tekstu Vulgate,14 kojim su se Franjo i prva
braa sluili u liturgiji. Ondanji brevijar i njegov dodatak evanelistar sadravali su evaneoske ulomke. Zapanjuje Franjino poznavanje i razumijevanje Rijei Boje koje nije plod teolokog studija,
nego liturgijskog itanja, sluanja, meditiranja, recitiranja i pjevanja.
2. ivotopisi sv. Franje

Dvije godine nakon Franjine smrti kardinal Hugolin, zatitnik
Reda i Franjin osobni prijatelj koji je postao papa Grgur IX., progla
sio ga je svetim 1228. Za tu zgodu isti papa povjerava fra Tomi
elanskom da napie slubeni ivotopis sveca u kojem bi predstavio njegove kreposti i udesa. Papa je elio postii dva cilja:
13
Thaddee Matura, Franjo na drugi nain: Poruka njegovih spisa. Zagreb: Brat Franjo/Teovizija, 2003, str. 25.
14
Thaddee Matura, Franjo na drugi nain str. 26. Navodei Franjine biblijske
citate Vulgate iz XIII. st. prema suvremenim izdanjima Biblije danas se susreemo
s nerjeivim potekoama jer su izriaji razliiti. Franjo je najee navodio biblijske
rijei po sjeanju iz evanelistara i psaltira svoga vremena kojima su se sluili on i
prva braa.
20
astiti novoga sveca i pouiti itatelje o vanosti Franjina ivota i

svetosti.
Prvi Franjin ivotopisac fra Toma elanski u svom se radu nadahnjivao zgodama iz ivota svetaca svoga vremena. Uoljivi su
utjecaji Suplicija Severa iz njegova ivotopisa sv. Martina Tourskog,
koji je u ono vrijeme bio model kranske pobonosti, zatim Bernarda iz Clairvauxa, koji je napisao ivotopis sv. Malahije. Nasljedujui ove ranije uzore svetosti veliali su slavlje Franjine posvete
i poticali nasljedovanje drevnog naina savrenosti. itatelje ovih
ivotopisa nije zanimala historijska tonost dogaaja u dananjem
smislu rijei, koliko pounost njegova primjera. Kanonizacijom je
Franjino ime i slubeno upisano meu svete, a njegova svetkovina
poela se slaviti na dan njegove smrti 4. listopada. Nakon to je
dovrio Prvi ivotopis sv. Franje 1229, fra Toma elanski pripremio
je ivotopis za uporabu u koru 1230, seriju itanja na temelju sveeva
ivota za liturgijsko slavljenje asoslova.
Drugi franjevac, Julijan pajerski sastavio je antifone, himne
i pripjeve za liturgijsko slavlje 1232, a papa Grgur IX. spjevao je
nekoliko himana, kao to su to uinili i Franjini prijatelji, kardinali
Toma iz Capue i Rajnerije Cappocci. Kratko vrijeme nakon toga
pojavili su se i drugi tekstovi. Tako je fra Julijan pajerski napisao
ivotopis sv. Franje 1235. oslanjajui se uglavnom na djelo fra Tome
elanskog, ali je dodao svoje liturgijske nijanse. Ovi tekstovi odraavaju sliku Franje kakvog su ga doivljavala prva braa kroz molitveni ivot ranoga bratstva.
Henrik Avranki, latinist i pjesnik na dvoru pape Grgura IX.,
spjevao je Legendu sv. Franje u stihu 1239. i posvetio je papi. Da bi
mu iskazao poast, svaku strofu zapoeo je slovom iz papina imena.
Henrik se posluio svojim pjesnikim talentom da bi opisao Franjin
ivot u epskim slikama grke i latinske klasine tradicije. Razvidno
je da je to vie nego poetski opis djela fra Tome elanskog. Legenda
pjeva o Franjinoj kanonizaciji kao o preobrazbi neuglednog sirotana u monog pobornika Crkve kroz biblijske slike heroja iz Knjige
sudaca, koje Grgur IX. spominje u svojoj buli prigodom Franjine
kanonizacije.
Mogue je da je Grgur IX. i ne htijui nadahnuo i stvaranje jednog drugog djela, Savez sv. Franje s gospoom Siromatinom 1237,
alegorijsko dramsko djelo bogato biblijskim slikama koje predstavljaju naela prve generacije Franjinih sljedbenika. Papin dekret Quo
elongati 1230. prvo je papino pojanjenje Franjina Potvrenog pravila
u kojem Grgur IX., kao Franjin prijatelj i savjetnik, izjavljuje da Franjina Oporuka ne obvezuje brau, iako su se mnogi pozivali na nju
kao jedino ispravno tumaenje Pravila. Kad se ovo papino pojanjenje italo u kontekstu rastuih napetosti unutar bratstva, izgradnje
21
raskone bazilike u ast novom svecu Franji Asikom i prijepornog

povratka fra Ilije Kortonskog kao generalnoga ministra, postaje jasno da ovaj alegorijski spis kritizira devijacije Reda, posebice glede
siromatva. Ovo djelo poziv je na povratak idealizmu siromatva na
kojem je prvo bratstvo Franje i njegove brae bilo izgraeno. Ime
pisca kao i toan datum sastavljanja nepoznati su.
Izborom novoga generalnog ministra Krescencija iz Iesia zapoela je nova etapa franjevake hagiografske tradicije. On je 1243.
odredio da se skupe informacije o svecu i prvim danima bratstva.
Plod tih nastojanja moglo bi predstavljati otkrivanje ranijeg teksta
pod naslovom Poetak ili osnutak Reda, koji je napisao fra Ivan Peruinski 1241, pratilac brata Egidija. Taj tekst dugo je bio poznat
kao Nepoznati Peruinac zato to je u poetku ime autora bilo nepoznato. Po prirodi je to odgojni dokument koji se bavi nastajanjem
prvog bratstva vie nego samom Franjinom osobom.
Druga dva znaajna djela koja su nastala u to vrijeme pripisana
su najbliim Franjinim suradnicima, brai Leonu, Anelu i Rufinu,
a to su Legenda trojice drugova i Asiki zbornik ili Peruinska legen
da. Ova dva teksta svraaju pozornost na Franjinu osobu i donose
injenice i opise koji se ne spominju u ranijim ivotopisima elanskog i pajerskog.
Legenda trojice drugova predstavlja detaljni prikaz Franjine
mladosti i dolaska prve brae. Njezini pisci mogli su imati redovit pristup samom Franji. Drugi tekst Asiki zbornik ili Peruinska
legenda donosi zgode iz Franjina svakodnevnog ivota, njegove
vrline, odnos prema brai i njegove muke s braom koja su teko
razumijevala njegovu evaneosku viziju. Ovi tekstovi opisuju detalje kojih nema u drugim izvorima. Oba ta teksta problematina
su kad se radi o vremenu njihova nastanka. Na poetku Legende
trojice drugova nalazi se pismo trojice Franjinih najbliih suradnika, brae Leona, Rufina i Anela iz 1246, koje je upueno generalnom ministru fra Krescenciju. U njemu tri Franjina druga
jasno kau da ne piu nikakvu novu legendu (tekst koji je namijenjen da se ita naglas u bratstvu), niti da slijede povijesni tijek
vremena, nego su kao na bujnoj livadi ubrali ono najljepe. Meutim tekst Legende iza ovog pisma upravo slijedi povijesni tijek opisujui do u detalje Franjine rane godine do odobrenja
prvog bratstva od pape Inocenta III., zatim kratko predstavlja
njegov rast i organizaciju te zavrava s Franjinom smru i kanonizacijom. Ovdje se postavljaju mnoga pitanja na koja ne znamo
odgovore: Je li Legenda uistinu odgovor na zahtjev generalnog
ministra fra Krescencija? Je li ona pisana u razliitim vremenskim
razmacima? Zato je pismo trojice Franjinih drugova uvrteno na
poetak Legende?
22
Oko Asikoga zbornika ili Peruinske legende javljaju se slini problemi u datiranju nastanka teksta. Naalost, ovaj spis objavljivan je
pod razliitim naslovima: Stara legenda,15 Cvjetii trojice drugova,16
Spisi drugova sv. Franje Leona, Rufina i Anela,17 Asiki zbornik18 i
Peruinska legenda.19 Ono to je razvidno u tekstu jest da nema nekog posebnog kronolokog i tematskog reda, da je prisutan dojam
osobnih uspomena i da ima spomenutih detalja koje bi mogli znati
samo oni to su bili bliski svetome Franji. U svakom sluaju naslov
Zbornik odgovara ovom djelu budui da se radi o antologiji ili izboru iz prikupljenih hagiografskih tekstova na poticaj generalnog
ministra Krescencija. A upravo tu lei i drugi problem. Dva odsjeka
teksta sadre fra Leonove Rijei sv. Franje (Verba Sancti Francisci) i
njegovu Nakanu Pravila (Intentio Regulae). Oba su spisa, izgleda,
bila poznata na kraju XIII. ili poetkom XIV. st. Budui da je najraniji poznati manuskript Asikog zbornika napisan izmeu 1310. i
1312, namee se zakljuak da je prije na djelu radio neki izdava u
periodu od 1244. do 1260.
Zahvaljujui traenju informacija o sv. Franji od strane generalnog ministra fra Krescencija, nastao je Drugi ivotopis sv. Franje fra
Tome elanskog, koji on dovrava 1247. Prouavanje tog teksta jasno pokazuje autorovu ovisnost o informacijama koje su Franjini
drugovi poslali fra Krescenciju. Ovaj Drugi ivotopis sv. Franje jest
mnogo potpunija slika sveca, jer nudi detalje o njegovu ranom ivotu koji su bili nepoznati i zanemareni u fra Tominom Prvom i
votopisu. Prvi odsjek npr. donosi detalje o Franjinoj mladosti, kao
to su njegovo krsno ime, ime njegove majke, njegovo molitveno
iskustvo pred Raspetim u crkvici sv. Damjana. Glavni je dio spisa
ipak savren prikaz kreposti sveeva ivota. Nakon to je kapitul u
Lyonu 1247. odobrio Drugi ivotopis sv. Franje, braa su nagovorila
fra Tomu elanskog da opie do u detalje i Franjina udesa. On se
latio posla i zavrio spis Neka udesa nakon smrti sv. Franje 1252.
15
Legenda Antiqua S. Francisci. Ed. F. Delorme, Archivum Franciscanum Historicum 15 (1922) 2370, 278382.
16
I Fiori dei Tre Compagni. Testi francescani latini ordinati. Ed. J. Cambell, Milano
1966.
17
Scripta Leonis, Rufini et Angeli Sociorum Sancti Francisci. Ed. R. B. Brooke.
Oxford: Oxford University Press, 1970.
18
Compilatio Assisiensis dagli Scritti di fr. Leone e Compagni su s. Francesco dAssisi.
Ed. M. Bigaroni. Assisi: Publicazioni della Biblioteca Francescana di Chiesa Nuova,
1992.
19
Lgende de Prouse u Saint Franois dAssise: Documents, crits et Premires Bio
graphies. Ed. D. Vorreux et Th. Desbonnets. Paris: ditions Franciscaines, 1968,
879998.
23
Napetosti zbog brzog brojanog rasta Reda poticale su brau da

pozornost usmjere na Franju kao njihova utemeljitelja. Svaki generalni kapitul donosio je odredbe kojima su promicali njegove ideale.
Na generalnom kapitulu u Narboni 1260. braa su odluila da se na
temelju sve veeg broja postojeih ivotopisa sastavi jedan dobar ivotopis sv. Franje. Tri godine kasnije, 1263, na generalnom kapitulu
u Pisi, fra Bonaventura Banjoreijski, ondanji generalni ministar,
predstavio je dva spisa. Njegov Vei ivotopis sv. Franje sadravao
je dva dijela. U prvom je bio prikaz Franjina ivota i kreposti, a u
drugom su bila opisana njegova udesa. Manji ivotopis sv. Franje
krae je fra Bonaventurino djelo za liturgijsku uporabu, zasnovano
na prijanjim ivotopisima sv. Franje. U oba sluaja fra Bonaventura
se oslanjao na ivotopise elanskog i pajerskog. Ono to je novo
kod njega, kako sam kae, jest da je konzultirao ivue Franjine
drugove, fra Egidija (1262) i fra Leona (1268).
U ovim djelima progovara fra Bonaventura, teolog koji je u kontaktu sa suvremenim tokovima mistine teologije svoga vremena.
Franjine kreposti, koje je opisao kroz prikaze elanskog i pa
jerskog, predstavio je na sustavan teoloki nain. U obama ivoto
pisima fra Bonaventura se pokazuje kao vrstan uitelj koji u svojim
uenicima pobuuje ljubav za duhovni ivot njihova utemeljitelja.
Tri godine kasnije, 1266. kapitul u Parizu donosi zapanjujuu odluku da se svi drugi ivotopisi sv. Franje moraju ukloniti.20 Rezultat
toga bio je da je veina manuskripta ranijih ivotopisa kojima su
se braa sluila trebala biti odstranjena. Razlozi za takvu odluku
nisu jasni. Moe li se to pripisati snazi fra Bonaventurina poloaja
kao generalnog ministra ili njegovu ugledu kao teologa? Je li to bio
nain pomirbe rastuih napetosti izmeu idealistikog i realistikog
pristupa Franjinoj viziji? Ili je to bila jednostavno stvar siromatva:
koristiti stare pergamene za nove tekstove? Kakvi god bili razlozi, fra Bonaventurin slubeni prikaz sv. Franje dominirao je franjevatvom kroz sljedeih pet stoljea. Ostali napisani ivotopisi prije
1266. ostali su skriveni. Pretpostavljalo se da su bili uniteni.
Fra Bonaventurin tajnik fra Bernard Beski bio je prvi koji je
izbjegao dekretu iz 1266. napisavi Knjigu pohvala blaenoga Franje
1279. Fra Bernard je bez sumnje bio pod utjecajem svoga mentora
fra Bonaventure, smjetajui Franju i tri reda koja je osnovao u kontekst Bojeg plana spasenja. Franjo se tada poeo sve vie gledati
kao prorok koji poziva svoje sljedbenike na kranski nain ivota.
Izdavanje i objavljivanje uspomena trojice Franjinih drugova poetkom XIV. st. potaknulo je pitanja o unutarnjim sukobima brae. Nakane nepoznatih izdavaa Legende trojice drugova i Asikog
20
Miscellanea Franciscana 72 [1972]:247.
24
zbornika moda su bile da isprave fra Bonaventurinu interpretaciju materijala koji je izvorno koristio fra Toma elanski. Da bi to
ostvario, izdava Asikog zbornika moda je otkrio rane uspomene
Franjinih ostalih drugova i dodao im spise brata Leona. to god da
jest, Legenda trojice drugova i Asiki zbornik predstavljaju pokuaje
korigiranja pogrenih tumaenja ranijih prikaza sveca.
Knjiga nepoznatog autora Ogledalo savrenstva pojavila se 1317.
Oslanjajui se na Asiki zbornik, Ogledalo savrenstva na pedagoki
nain predstavlja Franjinim sljedbenicima njegov ivot kao put do
savrenosti. Dok su fra Tomini i fra Bonaventurini ivotopisi sveca
univerzalniji u obzirnosti, izdava Ogledala savrenstva uzima iskljuivo u obzir samo svoju subrau.
Drugi pokuaj ispravljanja povijesti bio je Knjiga kronika ili nevo
lja Reda manje brae fra Anela Klarenskog, napisana 1326. Djelo je
pisano otrim, polemikim tonom s ciljem da se Red proisti od svih
devijacija koje su se uvukle u rano bratstvo. U to vrijeme u Redu
rastu napetosti izmeu brae duhovnjaka i umjerenjaka koji su se
nali u vrtlogu meusobnog nerazumijevanja i optubi. Dolazi do
sukoba koji e se, nakon dva stoljea, zavriti podjelom Reda 1517.
U isto je vrijeme rasla reputacija brae kao izvanredno popularnih
propovjednika. Usred ratova, kuge i socijalnih nepravdi mo njihove rijei i primjera dirala je srca mnotva ljudi koji su eznuli za
pravdom i ivotnom duhovnou. Popularnost ovih propovjednika
i zanimanje naroda mogue da je nadahnulo pisanje djela poznatog
kao Cvjetii sv. Franje 1337. godine. Zgode blaenog Franje i njegovih
drugova, iz istog razdoblja, koje je skupio Hugolin iz Montegiorgia
s nepoznatim suradnikom, zbirka je pria o Franji i njegovoj prvoj
brai. Mnoge pripovijesti ukorijenjene su u franjevakoj pisanoj
i usmenoj tradiciji. Postale su privlane zbog jednostavnog i dramatskog naina pripovijedanja. Cvjetii sv. Franje na neki su nain
utjelovljenje franjevake hagiografije XIV. st. i njezin najpoznatiji i
najpopularniji oblik.
3. Suvremeni pristup franjevakoj hagiografiji

Suvremeni pristup franjevakoj hagiografiji temelji se na Lje
topisima Manje brae (Annales minorum)21 irskog franjevca Luke
Waddinga, objavljenim 1625. U njima su kronolokim redom objavljivani dokumenti Reda manje brae od poetka pa sve do 1540.
Waddingova historijska metoda poivala je na povijesnoj tonosti i
21
Luke Wadding, Annales minorum seu trium ordinum a s. Francisco institutorum.
Lion 1625.
25
objektivnosti istraenih dokumenata. Otkrie dvaju manuskripata

krajem XVIII. st., fra Ivana Peruinskog i Prvog ivotopisa sv. Franje
fra Tome elanskog, bacilo je novo svjetlo na fra Bonaventurin prikaz sv. Franje koji je prevladavao dotada.
U XIX. st. nastavlja se proces novih otkria. Tako je npr. u to
doba otkriven manuskript Drugog ivotopisa sv. Franje fra Tome elanskog22 1803. Njegovo objavljivanje raspirilo je ar polemike o
pravom opisu svetoga Franje i pridonijelo rastuem zanimanju
za Franjin lik meu uenjacima vrlo razliita podrijetla. Prvi pokuaj kompilacije novootkrivenih izvora predstavlja izdanje Stanislava
Melchiorria23 iz 1856.
Nijemci su zapoeli vano istraivanje franjevake hagiografije s
Josephom von Gerresom,24 njemakim romantikom, koji je 1826.
napisao raspravu Sv. Franjo Asiki: Trubadur. Slijedi Karl von Hase25
sa svojom publikacijom Franjo Asiki: Prikaz sveca 1856, a potom
1885. Karl Mller26 objavljuje raspravu o Poecima Reda manje
brae i pokornika, u kojoj nalazimo njegov prvi pokuaj historijsko-kritike metode. Zbog slina pristupa popularnim je postalo takoer 1885. djelo Franjo Asiki i poeci renesansne umjetnosti u Italiji
povjesniara Henrya Thodea.27
Sredinom XIX. st. raste i u Francuskoj zanimanje za franjevake hagiografske tekstove, posebice za lik i ulogu Franje Asikog.
Frederic Ozanam28 pie 1852. zanimljivo djelo: Franjevaki pjesnici
Italije XIII. st. s izborom Cvjetia sv. Franje prevedenih s talijanskog.
U svojoj Povijesti Francuske, studiji u est svezaka, Jules Michelet29
posvetio je Franji poglavlje u kojem ga je oslikao kao pjesnikog
buntovnika, preteu renesanse pa ak i protestantske reformacije.
22
Seraphici viri s. Francisci Vitae duae auctore b. Thoma de Celano. Ed. S. Rinaldi,
Rome 1803.
23
Legenda di San Francesco dAssisi. Scritta dalli Suoi Compagni. Ed. St. Melchiorri.
Renconati: Morici e Baldaloni, 1856.
24
Joseph von Gerres, Der heilige Franziskus von Assisi: Ein Troubadour. Regens
burg: G. J. Manz, 1879. Prvotno izdano u Strasbourgu 1826.
25
Karl von Hase, Franz von Assisi,ein Heiligenbild. Leipzig: Breitkopf und Hartel,
1856.
26
Karl Mller, Die Anfnge des Minoritenordens und der Bussbruderschaften. Freiburg
1885.
27
Henry Thode, Franz von Assisi und die Anfnge der Kunst der Renaissance in Italien.
Wien: Phaidon Verlag, 1934. Prvotno tiskano 1885.
28
Frederic Ozanam, Les Potes Franciscains en Italie au Trezime Sicle, avec un choix
des Petites Fleurs de Saint Franois. Paris: V. Lecoffre, 1852.
29
Jules Michelet, Le Moyen ge. Histoire de France. Paris 1893. est svezaka studije
prvotno je objavljeno izmeu 1833. i 1844. Novo izdanje izilo je 1981.
26
Ernest Renan,30 francuski knjievnik i filozof, osvrnuo se na knjigu

Karla von Hasea Franjo Asiki: Prikaz sveca i oslikao Franju kao savreno ogledalo Krista i kao odgovor puke svijesti Crkvi koja zaboravlja duhovne vrednote. Njegovo djelo privuklo je pozornost Paula
Sabatiera, francuskog povjesniara, koji je vrlo zasluan za istraivanje franjevakih hagiografskih tekstova. Sabatierova vana studija o ivotu Franje Asikog i franjevakim izvorima ivot sv. Franje
Asikog31 potaknula je franciskanologe da razviju kritikiji i objektivniji pristup hagiografskim tekstovima. Isto je uinio Sabatier i s
objavljivanjem Ogledala savrenstva32 1898. Njegova interpretacija
Franje kao pretee protestantske reformacije prouzroila je jednaku
buru polemika kako u katolikim tako i u protestantskim znanstvenim krugovima. To je bio poetak poznatog franjevakog pitanja,
prepirki oko hagiografskih tekstova o Franji: koji je spis najstariji i
najpouzdaniji? Ovo franjevako pitanje dominiralo je znanstvenim
raspravama poetkom XX. st.
Michaele Faloci Pulignani33 objavio je 1902. raspravu Sv. Franjo
Asiki prema Paulu Sabatieru u kojoj je otro napao Sabatiera nijeui mu ak i mogunost da on kao protestant pie o katolikom
svecu. Francesco van Ortroy34 jo je vie rasplamsao vatru polemika objavljivanjem gotovo cjelovitog spisa Poetak ili osnutak Reda ili
Nepoznatog Peruinca. Polemiku je ponovno razbuktao Ferdinand
M. Delorme objavljivanjem dvaju izdanja Stare Legende sv. Franje35
1922. i 1926.
U to vrijeme u predgrau Firence, Quaracchiu, skupina brae
franjevaca zapoela je istraivanje i objavljivanje kritikih znanstvenih izdanja ranijih franjevakih spisa u seriji pod nazivom Franjeva
ki zbornik (Analecta Franciscana).36 elja im je bila znanstveno pro30
Ernest Renan, Franois dAssise. Paris: Nouvelles tudes Religieuses, 1884.

Paul Sabatier, Vie de Saint Franois dAssise. Paris: Libraire Fischbacher, 1894.
32
Paul Sabatier, Speculum pefectionis seu s. Francisci Assisiensis Legenda antiquissima auctore fratre Leon, u Collection dtudes et de documents sur lhistoire
religieuse et littraire du Moyen ge, I, Paris 1898.
33
Michaele Faloci Pulignani, S. Francesco dAssisi secondo Paolo Sabatier. Foligno 1902. u Miscelllanea Franciscana 9 (1902), 6576.
34
Francesco van Ortroy, La Legenda latina di s. Francesco secondo lAnonimo
Perugino u Miscellanea Franciscana 9 (1902), 3348.
35
Ferdinand M. Delorme, La Legenda antiqua s. Francisci du ms. 1046 de la
Bibliothque communale de Prouse, u Archivum Franciscanum Historicum 15
(1922), 2370, 278332; La Legenda antiqua s. Francisci, texte du ms. 1046
(M69), Paris 1926.
36
Analecta Franciscana sive Chronica aliaque varia documenta ad historiam fratrum
minorum spectantia edita a patribus Collegii S. Bonaventurae adiuvantibus aliis eruditis
viris, IX. Ad Aquas Claras: Florentiae, Collegium S. Bonaventurae, 18951941.
31
27
uiti i objaviti to vie izvora iz rane povijesti Franjevakog reda koji

su im bili na raspolaganju. Izmeu 1926. i 1941. objavili su nekoliko
pojedinanih tekstova. Zatim su 1942. izdali deseti svezak Franje
vakog zbornika koji je sadravao slubene hagiografije fra Tome
elanskog, fra Julijana pajerskog, Henrika Avrankog, liturgijske
dokumente, dva ivotopisa sv. Franje fra Bonaventure Banjoreijskog, djelo Legenda Aurea Jakova Vorainskog i nekoliko monastikih ivotopisa. Braa su planirala i drugi svezak koji bi sadravao
neslubene ivotopise, ali se on nije nikad pojavio.
Dok su tekstovi desetog sveska Franjevakog zbornika pomogli
znanstvenicima da temeljitije pristupe slubenim biografijama,
ostala su pitanja to je s ostalim, neslubenim izvorima. Na
njih je upozorio Arnaldo Fortini 1959. u svojoj studiji Novi ivo
topis sv. Franje.37 Roeni Asianin i bivi gradonaelnik, Fortini
prekopao je gradske arhive i otkrio popratne dokumente koji su
predstavljali Franju, njegovu obitelj i sljedbenike u novom svjetlu. Rezultati njegova istraivanja, pet opsenih svezaka, znaajno
su pripomogli u razumijevanju Asiza u XIII. st. i, dakako, prvog
Franjina bratstva.
Znaajan je skup franciskanologa odran u Todiu 1968. pod nazivom Sv. Franjo u povijesnom istraivanju zadnjih osamdeset godina.38
To je bio prvi od mnogih poziva da se netko ozbiljnije pozabavi polemikim hagiografskim tekstovima koji su ostali bez kritikih izdanja. Lorenzo Fonzov ve je bio poeo prouavati te tekstove i 1972.
objavio sustavnu studiju o Poetku ili osnutku Reda ili Nepoznatom
Peruincu.39 Godinu dana kasnije franciskanolozi su se sastali u Asizu da raspravljaju o Franjevakom pitanju od Sabatiera do danas.40
U meuvremenu je fra Thophile Desbonnets radio na kritikom
izdanju Legende trojice drugova, koje je objavljeno 1974. u seriji Po
vijesni franjevaki arhiv (Archivum Franciscanum Historicum).41 Ove
rasprave i publikacije, uz to to su probudile zanimanje znanstvenika za istraivanja hagiografskih tekstova, otkrile su i djelo Raoula
Mansellia. On je 1980. objavio studiju Mi koji smo bili s njim: Prilog
37
Arnaldo Fortini, Nuova Vita di San Francesco. IV. Assisi 1959.

San Francesco nella Ricerca Storica degli Ultimi Ottanta Anni. Todi 1971.
39
Lorenzo di Fonzo, LAnonimo Perugino tra le fonti francescane del secolo XIII.
Rapporti letterari e testo critico, u Miscellanea Franciscana 72 (1972), 435465.
Ovaj tekst detaljno je prouio Pierre Bguin u svojoj studiji LAnonyme de Prouse.
Un tmoin de la fraternit franciscaine primitive confront aux autres sources contempo
raines, Paris 1979.
40
La questione francescana dal Sabatier ad oggi. Assisi 1973.
41
Thophile Desbonnets, Legenda trium sociorum: Edition critique, u Archi
vum Franciscanum Historicum 67 (1974), 38144.
38
28
franjevakom pitanju42 i knjigu Sv. Franjo Asiki.43 Njegova studija

bila je vie od priloga, pravi izazov da se vie koriste kritika i znanstvena pomagala u ispitivanju tekstova Franjinih sudrugova. Knjiga
Sv. Franjo Asiki bila je Manselliev pokuaj da napie biografiju sveca u znanstvenom duhu.
Fra Kajetan Esser, njemaki franjevac, objavio je 1976. svoje
kritiko izdanje Spisa sv. Franje Asikog44 i dvije godine kasnije u
slinom svesku Djela sv. oca Franje Asikog.45 Esser je pretraio europske knjinice, prouavao vie od stotinu manuskripta i objavio
dva spomenuta izdanja. U isto vrijeme belgijski franjevci Georges
Mailleux i Jean-Franois Godet, iskoristivi prednost Centra za
elektronsku obradu dokumenata na Katolikom sveuilitu u Louvainu, napravili su kompjutorsku analizu svih latinskih izvornih
hagiografskih tekstova pod nazivom Zbirka franjevakih izvora
(Corpus des Sources Franciscaines).46 Njihovo djelo Zbirka franje
vakih izvora, objavljeno u sedam svezaka, izmijenilo je naine na
koji su franciskanolozi istraivali tekstove. Ova analiza tekstova,
u kojoj su zabiljeene sve uporabe rijei, omoguava znanstvenicima praenje varijacija u modelima i stilovima pisanja te prouavanje razliitih pristupa autora u razvoju franjevake hagiografske
tradicije.
Objavljivanjem kritikih djela fra Kajetana Essera i Zbirke fra
njevakih izvora neposredno nakon II. Vatikanskog sabora, koji je
potaknuo povratak duhu utemeljitelja, rasplamsalo se oduevljenje
franjevakih pisaca. Mnogi od njih svojim su istraivanjem pridonijeli dubljem upoznavanju franjevake hagiografske tradicije, a posebno franjevci Thophile Desbonnets, Kajetan Esser, Optat van
Asseldonk, David Flood, Lazaro Iriarte, Raffaele Pazzelli i Octa42
Raoul Manselli, Nos qui cum eo fuimus. Contributo alla questione francescana.
Roma: Biblioteca seraphico-capuccina, 1980.
43
Raoul Manselli, San Francesco dAssisi. Rome: Biblioteca di cultura, 1980. Ova
knjiga je izvorno objavljena bez biljeki, nekompletna, zbog smrti njezina autora.
Nakon Mansellieve smrti njegovi studenti su je kompletirali i izdali tu i drugu njegovu vanu studiju: Raoul Manselli, San Francesco dAssisi. Editio maior, a cura di Marco
Bartoli. Cinisello Balsamo (Milano): Edizioni San Paolo, 2002; Raoul Manselli, I
primi cento anni di storia francescana, a cura di Asfonso Marini. Cinisello Balsamo
(Milano): Edizioni San Paolo, 2004.
44
Kajetan Esser, Die Opuscula des Hl. Franziskus von Assisi: Neue textkritische Edi
tion. Grottaferrata: Spicilegium Bonaventurianum XIII. 1976.
45
Kajetan Esser, Opuscula sancti patris Francisci Assisiensis: denuo edidit iuxta codices
mss. Grottaferrata: Editiones Collegii S. Bonaventurae, 1978.
46
Opuscula sancti Francisci. Scripta sanctae Clarae. Concordance, Index, Listes de
frquence. Tables comparatives. Volumes IVII. Ed. Jean-Franois Godet et Georges
Mailleux. Louvain: Corpus des Sources Franciscaines, Centre de Traitement lectronique des Documenst, Universit Catholique de Louvain, 19761990.
29
vian Schmucki. Meutim primjer povjesniara Raoula Mansellia

na poseban nain nadahnuo je generacije novih uenjaka, veinom
svjetovnjaka, u kritikijem i objektivnijem pristupu ranoj franjevakoj literaturi.
Fra Thophile Desbonnets objavio je 1983. knjigu Od intuicije
do institucije47 u kojoj je pomno prouio tekstove o razvoju franjevakog pokreta. U dodatku knjige skicirao je razvoj hagiografskih
tekstova kako ga je on razumio. Tako je, zajedno s Manselliem i
Di Fonzom, omoguio novi pogled na tu zamrenu zbirku dokumenata. Novi znanstvenici okoristili su se njegovim istraivanjem i
pristupili tradiciji s razliitih stajalita.
Studija Chiare Frugoni Franjo i otkrie stigmata: Pria u rijei i sli
ci do Bonaventure i Giotta48 postavila je pitanja glede Franjinih rana
na drukiji nain od onog Octaviana Schmuckog.49 Attilio Bartoli
Langeli ozbiljno je stavio u pitanje Esserovo tumaenje Franjinih
autografa,50 npr. to je bilo napisano njegovom rukom, a to nije.
Giovanni Miccoli,51 Grado G. Merlo52 i Jacques Dalarun53 kritizirali su tradicionalna tumaenja franjevake tradicije u svjetlu ire
kranske hagiografije. Drugi nefranjevci, kao to su: Andr Vauchez, Jacques Le Goff, Roberto Paccioco, Duncan Nimmo, Edith
Psztor i Felice Accrocca, sijedili su isti nain rada. Njihov objektivniji pristup potaknuo je franjevake obitelji da kritikije pristupaju
vlastitoj batini.
47
Thophile Desbonnets, De lIntuition l Institution: Les franciscains. Paris: di
tions Franciscaines, 1983.
48
Chiara Frugoni, Francesco e linvenzione delle stimmate. Una storia per parole e
immagini fino a Bonaventura e Giotto, Torino 1993.
49
Octavian Schmucki, De sancti Francisci Assisiensis stigmatum susceptione:
Disquisitio historico-critica luce testimoniorum saeculi XIII, u Collectanea Francis
cana 33 (1963), 210266; 34 (1964), 562; 241338.
50
Attilio Bartoli Langeli, Gli scritti di Francesco. Lautografia di un illiteratus, u
Frate Francesco dAssisi, Spoleto 1994, 101159.
51
Giovanni Miccoli, Francesco dAssisi. Realt e memoria di un esperienza cristiana,
Torino 1991.
52
Grado G. Merlo, Tra eremo e citt. Studii su Francesco dAssisi e sul francescanesi
mo, Assisi 1991.
53
Jacques Dalarun, Donna e donne negli scritti e nelle legende di Francesco dAssisi.
Roma: Viella, 1994; La malavventura di Francesco dAssisi: per un uso storico delle le
gende francescane. Milano: Edizioni Biblioteca Francescana, 1996.
30
4. Suvremeni prijevodi Franjevakih izvora

Suvremeni prijevodi ranih franjevakih tekstova imaju svoju vlastitu
povijest. panjolci su zapoeli ve 1946. stavljati izvorne spise o Franji u jedan svezak.54 Ranih 1960-ih poeli su njemaki franciskanolozi
Engelbert Grau, Sophronius Classen, Kajetan Esser i drugi izdavati
Franjevake izvorne spise (Franziskanische Quellenschriften). U toj seriji
svakom pojedinom spisu posvetili su jedan svezak. Francusko izdanje franjevakih izvora pojavilo se 1968. u jednom svesku, Sv. Franjo
Asiki: Dokumenti. Spisi i prve biografije.55 Kratko nakon toga, slijedei
oblik francuskog izdanja s postojeim prijevodima i uvodima, 1973.
izilo je angloameriko izdanje takoer u jednom svesku.56 Talijani su
1977. objavili franjevake izvore u dva sveska.57 panjolci su 1978. tiskali novo izdanje vlastitog pionirskog djela iz 1945. Sv. Franjo Asiki58.
Vrijeme izmeu dvostrukog slavlja, 800. obljetnice roenja sv. Franje (11821982) i susreta sv. Franje s Papom (12092009), obilovalo
je novim zamahom u istraivanju povijesti franjevake karizme. Kao
plodovi tog zamaha objavljena su nova izdanja franjevakih izvora.
Kritiko izdanje franjevakih izvora na latinskom jeziku,59 koje se pojavilo 1995. godine, omoguilo je cijeli niz izdanja na drugim jezicima.
Na angloamerikom podruju pojavljuje se serija od tri sveska:
Franjo Asiki: Svetac, Franjo Asiki: Utemeljitelj i Franjo Asiki: Pro
rok.60 Prvi svezak obuhvaa Franjine Spise i tekstove koji su nastali
prvih deset godina nakon Franjine smrti (12281238), a koji u najveoj mjeri slave Franju kao sveca. Tekstovi drugog sveska, iz perio54
San Francisco de Asis. Sus escritos. Las Florecillas. Biografias del Santo por Celano,
San Buenaventura y los Tres Compaeros. Espejo de Perfeccin. Ed. Juan P. Legisima &
Lino Gmez Caedo. Madrid: Editorial Catolica, 1946.
55
Saint Franois dAssise: Documents. crits et premires biographies. Ed. Thophile
Desbonnets et Damien Vorreux. Paris: ditions Franciscaines, 1968.
56
Saint Francis of Assisi, Writings and Early Biographies: English Omnibus of Sources
for the Life of St. Francis. Ed. Marion Habig. Chicago: Franciscan Herald Press, 1973.
57
Fonti francescane. Scritti e biografie di san Francesco dAssisi. Cronache e altre testi
monianze del primo secolo francescano. Scritti e biografie di santa Chiara dAssisi. III
vol. Assisi: Movimento francescano, 1977.
58
San Francisco de Asis: Escritos, Biografias, Documentos de la poca. Segunda edi
cion. Ed. Jose Antonio Guerra. Madrid: Editorial Catolica, 1978.
59
FONTES FRANCISCANI, a cura di E. Menest e S. Brufani. Assisi: Edizioni
Porziuncola, 1995.
60
FRANCIS OF ASSISI: Early Documents The Saint, Vol. I. Ed. R. J. Armstrong,
J. W Hellmann, W. J. Short. New York: New City Press, 1999. FRANCIS OF ASSISI:
Early Documents The Founder, Vol. II. Ed. R. J. Armstrong, J. W Hellmann, W. J.
Short. New York: New City Press, 2000. FRANCIS OF ASSISI: Early Documents
The Prophet, Vol. III. Ed. R. J. Armstrong, J. W Hellmann, W. J. Short. New York:
New City Press, 2001.
31
da 12401276, govore o temeljnim vrednotama Franje kao uteme

ljitelja franjevake obitelji, dok trei svezak, obuhvaajui tekstove
nastale izmeu 1307. i 1365, predstavljaju Franju kao proroka. Ovaj
kronoloki red pojavljivanja tekstova omoguava jasniji uvid u nain
na koji su se mijenjali prikazi Franje iz generacije u generaciju.
Tako se pojavljuju: 2003. drugo izdanje franjevakih izvora na
panjolskom,61 2004. na talijanskom62 i 2004. na portugalskom jeziku.63 U periodu od 1994. pa do 2009. objavljeni su franjevaki
izvori na katalonskom64 jeziku u pet svezaka. U tom zamahu izlazi
i prvo poljsko izdanje65 franjevakih izvora 2005. godine, a 2009. i
prvo njemako izdanje66 u jednom svesku. Najnovije kritiko izdanje Spisa sv. Franje67 koje je priredio fra Carlo Paolazzi 2009. godine
dobro je posluilo najsvjeijim izdanjima franjevakih izvora, kao
to su drugo francusko izdanje68 koje je izilo 2010. i ovo, prvo cjelovito izdanje franjevakih izvora na hrvatskom jeziku 2012. godine
Od svih novijih izdanja, ovdje spomenutih, spise sv. Klare i biografske dokumente o sv. Klari donose u istom svesku jedino latinsko,
talijansko, portugalsko, katalonsko i poljsko izdanje. Angloameriko
izdanje posveuje posebnu knjigu sv. Klari: Gospoa Klara Asika:
Rani dokumenti,69 dok panjolsko, njemako i francusko izdanje ne
donose ni Klarine spise ni dokumente o njoj, nego samo Franjine
spise i biografske dokumente o njemu.
61
SAN FRANCISCO DE ASS: Escritos Biografas Documentos de la poca. Ed. J.
A. Guerra. Madrid: Bibloteca de Autores Cristianos, 2006.
62
FONTI FRANCESCANE: Nuova edizione. Scritti e biografie di san Francesco e di
santa Chiara. A cura di E. Caroli. Padova: Editrici Francescane, 2004.
63
FONTES FRANCISCANAS E CLARIANAS. Familia Franciscana do Brasil. Petrpolis: Editora Vozes, 2004.
64
Toms de Celano, Francesc i Clara dAssis, Les Fontes franciscanes, I. Barcelona: La
Formiga dOr, 2009; Sant Bonaventura, Biografia de Sant Francesc dAssis, Les Fontes
Franciscanes, II. Barcelona: La Formiga dOr, 1994; Autors annims contemporanis,
Llegendes de Sant Francesc dAssis, Les Fontes Franciscanes, III. Barcelona: La Formiga
dOr, 1996; Autors annims, Floretes de Sant Francesc dAssis, Les Fontes Franciscanes,
IV. Barcelona: La Formiga dOr, 1997; Els Escrits de Sant Francesc dAssis i de Santa
Clara, Les Fontes Franciscanes, V. Barcelona: La Formiga dOr, 1998.
65
RDA FRANCISZKASKIE: Pisma i rda biograficzne w. Franciszka i w.
Klary. Krakw: Wydawnictwo OO. Franceszkanw Bratni Zew, 2005.
66
FRANZISKUS QUELLEN. Die Schriften des heiligen Franziskus, Lebens
beschreibungen, Chroniken und Zeugnisse ber ihn un seinen Orden. Hrsg. D. Berg und
L. Lehmann. Kevelaer: Butzon & Bercker GmbH, 2009.
67
FRANCESCO DASSISI: SCRITTI. Edizione critica a cura di Carlo Paolazzi.
Grottaferrata (Roma): Frati editori di Quaracchi, Colllegio s. Bonaventura, 2009.
68
FRANOIS DASSISE: crits, Vies, tmoignages. Dir. J. Dalarun. Paris: ditions
Franciscaines, 2010.
69
THE LADY CLARE OF ASSISI: Early Documents. Revised Edition and Translation by Regis J. Armstrong. New York: New City Press, 2006.
32
5. Povijesna svjedoanstva o sv. Franji

Uz Franjine spise i hagiografske tekstove koji su sauvani unutar
franjevake obitelji postoje i drugi povijesni dokumenti koji nude
dodatne injenice i zanimljive poglede na Franjin ivot. Mnoge od
tih povijesnih svjedoanstava skupio je fra Leonard Lemmens i izdao u knjizi Manja svjedoanstva iz XIII. st. o sv. Franji Asikom.70
Veina tih dokumenata ne odnosi se izravno na Franjinu osobu,
nego ga predstavljaju kao utemeljitelja posve novog pokreta evaneoskog ivota. Nekima od tih oevidaca novi je Red bio privlaan,
drugi su izraavali svoju ravnodunost ili sumnjiavost. U svakom
sluaju, ova svjedoanstva, gledana zajedno, ine bogat mozaik dojmova. Pomau nam vidjeti kako su suvremenici doivljavali Franju i
njegov Red manje brae tijekom prvih desetljea njihova postojanja.
Meu Franjinim suvremenicima i svjedocima nastajanja novog
bratstva posebno mjesto zauzima Jakov Vitrijski (1160/701240),
francusko-belgijski propovjednik, teolog, kroniar i biskup. Njegova svjedoanstva (Pisma iz 1216. i 1220, kao i knjiga Povijest Zapa
da) dragocjeni su povijesni izvori o nastanku i razvoju franjevakog
pokreta. Njega, kao oduevljenog promicatelja crkvene obnove, duboko se dojmio radikalni evaneoski ivot Franje Asikoga i njegove
prve manje brae i manjih sestara (fratres minores et sorores minores).
Za nas je posebno zanimljivo svjedoanstvo sveenika i povjesniara Tome Splianina (12001268) koji je 1222. kao student teologije i prava u Bologni sluao propovijed Franje Asikog i zabiljeio
svoja sjeanja u knjizi Salonitanska povijest.71
Tri franjevake kronike, fra Tome Eklestonskog72 (1250), fra
Jordana Janskog (11951262) i fra Salimbenea Parmskog (1221
1288) dragocjene su ne toliko za rekonstruiranje biografije Franje
70
Leonard Lemmens, Testimonia minora saeculi XIII. de S. Francisco Assisiensis,

Quaracchi, 1926.
71
Thomae Spalatinensis, Historia Pontificia Salonitanorum et Spalatensium, u
Monumenta Germaniae Historica 29, 580. Isti latinski tekst moe se nai i u L. Lemmens, Testimonia minora 1011. Literatura na hrvatskom jeziku: Kerubin egvi,
Toma Splianin dravnik i pisac (12001268) njegov ivot i djelo. Zagreb: Matica
hrvatska, 1927; Mirjana Matijevi Sokol, Toma Arhiakon i njegovo djelo Rano doba
hrvatske povijesti, Jastrebarsko, 2002; Toma Arhiakon, Historia Salonitana: povijest
salonitanskih i splitskih prvosveenika. Predgovor, latinski tekst, kritiki aparat i prijevod na hrvatski jezik Olga Peri. Povijesni komentar Mirjana Matijevi Sokol. Studija Toma Arhiakon i njegovo djelo Radoslav Katii. Split: Knjievni krug, 2003.
72
Kronika fra Tome Eklestonskog najstarija je sauvana kronika jedne franjevake
provincije iz XIII. st. Planirali smo i nju prevesti i uvrstiti u ovo izdanje Franjevakih
izvora, ali, naalost, zbog odluke Vijea franjevakih zajednica na sjednici u Mostaru
od 21. VI. 2010. da smanjimo broj stranica, bili smo prisiljeni ispustiti je. Takoer
smo iz istih razloga morali ispustiti i Kroniku V. kriarske vojne Ernoula i Bernarda le
Trsoriera (12271229), kao i Pravilo pape Urbana IV. (1263).
33
Asikog, koliko za razvoj Reda manje brae u raznim dijelovima

Europe. Dok fra Toma Eklestonski opisuje dolazak prve manje
brae u Englesku, fra Jordan izvjetava o poecima Reda u Njemakoj, a fra Salimbene svjedoi o liku Franje Asikog i poecima
franjevatva u Italiji.
6. Papinski dokumenti o sv. Franji

Od prvog susreta s papom Inocentom III. 1209, koji je Franji i
prvoj brai dao usmenu dozvolu da zaponu ivjeti po evanelju, pa
do prvog pisanog papinskog dokumenta, bule Cum dilecti (1219),
prolo je deset godina. Kroz to vrijeme broj brae dramatino je
rastao, a s tim su se mnoile i potekoe u Redu i u Crkvi. Pravna
institucionalna situacija nove skupine redovnika Manje brae bila
je nejasna. Papa Honorije III. u svojoj prvoj buli Cum dilecti naziva
ih pripadnicima ivota i drube (vita et religio) manje brae, dok
e ih godinu dana kasnije u svojoj drugoj buli Pro dilectis (1220)
nazvati Red manje brae (ordo fratrum minorum). Papa je oito
bio ponukan tekoama s terena, gdje je nove redovnike morao
braniti i tititi pred biskupima pa, da bi im garantirao valjanost i
pravovjernost unutar Crkve, mijenja terminologiju, drubu (religio)
zamjenjuje redom (ordo).
Usporedo s brojanim rastom rasla je i potreba za jaom unutarnjom organizacijom Reda. Papa Honorije III. bulom Cum secundum
consilium (1220) ustanovljuje obveznu godinu novicijata. Sljedee
godine 1221. papa usmeno odobrava Pravilo, a dvije godine kasnije
1223. bulom Solet annuere i slubeno pismeno potvruje Pravilo.
Papinske bule pisane izmeu 1219. i 1254. odgovaraju tako na specifine potrebe Reda manje brae i ureuju podruja od posebne
skrbi, kao to su: institucionalnost, pastoral, misije, reforma Crkve,
proglaenje Franje svecem i kao takvim uzorom za nasljedovanje
u cijeloj Crkvi i srednjovjekovnom kranstvu. Ovih dvanaest papinskih dokumenata, koje su pisala etvorica papa u razdoblju od
tri i pol desetljea, predstavljaju dragocjeno vrelo u kojem postaje
razvidnija evolucija Reda manje brae unutar Crkve sa svim svojim
unutarnjim i vanjskim izazovima.
7. Spisi i biografski izvori sv. Klare Asike

Zato je Klara Asika ubrojena u Franjevake izvore? Budui da
su Franjo i Klara, kao dvije osobe i kao dva Reda koje su oni zajedno osnovali, nerazdvojivi, tako su i njihovi ivoti, kao i spisi, neod-
34
vojivi jedni od drugih.73 Zato i ova zbirka dokumenata o Franji i

Klari ini jednu cjelinu. ivot i spisi Klare Asike, biljice blaenog
oca Franje, kako se voljela zvati, spadaju meu primarne izvore za
upoznavanje kako Klare i njezina Reda tako i Franje i njegova Reda.
Budui da je Klara izbliza slijedila Franju u svom evaneoskom ivotu, na samom poetku asimilirala je isti evaneoski duh i sauvala
ga u sebi u najizvornijem obliku. Zbog toga njezino svjedoanstvo
zavreuje potpunu vjerodostojnost.
Naalost, znanstvena istraivanja Klarinih spisa, njezinih biografija i ostalih povijesnih dokumenata nisu bila tako obimna kao kod
Franje. Zato su i izvori za prouavanje Klare oskudniji, budui da je
uglavnom povijesni interes bio usmjeren na Franju. Tek tijekom ova
zadnja tri desetljea na prijelazu iz XX. u XXI. st. naglo je poraslo
povijesno zanimanje za Klaru Asiku. Tome je pogodovala sretna
okolnost to su se upravo u to doba historijska istraivanja u Europi
usmjerila na pitanje poloaja ene74 u srednjem vijeku, kao i njezine
svetosti.75 Prouavajui poloaj ene i njezine svetosti u srednjovjekovlju, povjesniari su se nuno susretali s Klarom i njezinim sljedbenicama. Dok se u srednjem vijeku ini kao da su ene bile nijeme,
jer su povijest pisali mukarci koji su si prisvojili rije, Klara je jedna
od rijetkih ena koja se usudila progovoriti.
Sve izvore koji govore o enama u srednjovjekovlju pisali su,
uglavnom, mukarci i zato ovi izvori esto obiluju mukim predrasudama. Broj ena koje su se oglasile pisanjem, a koje su nam
poznate do danas, moe se izbrojiti na prste jedne ruke. Klara je
jedna od rijetkih ena koja je probila zid utnje. Glas ene, redovnice i svetice iz njezinih spisa odjekuje danas jae nego ikad prije
unato tomu to nije bila posebno izobraena i to je etrdeset godina neprestance ivjela zatvorena meu etiri zida. Za sve koji
prouavaju pitanje poloaja srednjovjekovne ene, u stvari, bilo
bi nemogue previdjeti jednu takvu enu koja je prva u povijesti
sastavila zakonodavni tekst redovnikog pravila za ene. Jednako
73
Damien Vorreux, Introduction, in Sainte Claire dAssise: Documents, Bio

graphies, crits, Procs et Bulle de canonisation, Textes de Chroniqueurs, Textes lgislatifs
et Tables, Paris 1983, str. 23.
74
Idee sulla donna nel medioevo: fonti e aspetti giuridici, antropologici, religiosi, sociali
e letterari della condizione femminile, a cura di M. C. De Matteis, Bologna 1981; E.
Ennen, Frauen in Mittelalter, Mnchen 19852; La condicion de la mujer en la Edad
Media, Madrid 1986; La femme dans la vie religieuse du Languedoc (XIIIXIV), Toulouse 1988; Histoire de femmes en Occident: Le Moyen ge, d. Ch. Klapisch-Zuber,
Paris 1990.
75
A. Vauchez, La saintet aux derniers sicles du Moyen ge daprs les procs de ca
nonisation et les documents hagiographiques, Rome 1981; A. Benvenuti, La santit al
femminile: Funzioni e rappresentazioni tra medioevo e et moderna, u Les fonctio
nes des saints dans le monde occidental (IIIXIII sicle), Roma 1991, str. 467488.
35
tako za sve koji se bave prouavanjem svetosti u XIII. st. nemogue bi bilo ne zapaziti Klarinu svetost koja je istodobno monastika
i urbana, tj. stara i nova.
Ve krajem osamdesetih godina prologa stoljea pojavile su se
rasprave76 posveene Klari, posebice u povodu 800. obljetnice njezina roenja (11931993), kad joj se poela iskazivati posebna pa
nja77 koja raste sve do danas. S napretkom istraivanja umnoile su
se i rasprave meu strunjacima. One su se usmjerile na dva aspekta: odnos izmeu Klare i Franje, kao i prve brae, te vjerodostojnost
spisa pripisanih Klari.
S obzirom na prvi aspekt postaje razvidno da obnovljeni interes
za Klarin lik ne znai nuno, kao u prolosti, njezin historiografski
smjetaj uz brata Franju. Prvi veliki meunarodni kongres neizravno povezan s Klarom 1979. predstavlja pokuaj da se ona smjesti
unutar enskog religioznog pokreta XIII. st. umjesto unutar franjevakog pokreta.78 Duhovno iskustvo Sv. Damjana promatrano
je s pravom u kontekstu enskog redovnikog ivota koje se pojavilo u istom periodu gotovo po cijeloj Europi. Umnoile su se studije79 zadnjih godina o enskim religioznim iskustvima u XIII. st.,
posebice u Italiji. Uoljiva je razlika izmeu religioznog iskustva
Klare i njezinih susestara, koje ima monastiki karakter jer su izabrale sjedilaki i zatvoreni ivot, u odnosu na Franju i prvu brau,
ije je iskustvo misionarskog karaktera budui da su izabrali ivot
putujuih propovjednika.
to se tie Franjina odnosa prema Klari i njezinim sestrama,
zanimljiva kritika zapaanja donosi Jacques Dalarun. On je u svojim istraivanjima upozorio na injenicu da se Klara praktiki ne
76
M. Bartoli, Chiara dAssisi, Roma, 1989; A. Rotzetter, Chiara dAssisi: La prima

francescana, Milano 1993; M. Carney, The first Franciscan Woman: Clare of Assisi & her
form of Life, New York 1993.
77
Chiara, francescanesimo al femminile, a cura di D. Covi D. Dozzi, Roma 1992;
Mistiche e devote nellItalia tardomedievale, a cura di D. Bornstein R. Rusconi, Napoli 1992; Chiara dAssisi e la memoria di Francesco, Atti del Convegno per lVIII
centenario della nascita di s. Chiara (Fara Sabina 1920 maggio 1994), a cura di
A. Marini e M. B. Mistretta, Fara Sabina 1995; Sainte Claire et sa postrit, Actes du
colloque de lUnesco (29 septembre 1 octobre 1994), Paris 1995; Chiara e la diffu
sione delle clarisse nel secolo XIII, a cura di G. Antenna B. Vetere, Galatina 1998.
78
Movimento religioso femminile e francescanesimo nel secolo XIII, Atti del VII Convegno Internazionale della Societ Internazionale di Studi Francescani (Assisi 113
ottobre 1979), Assisi 1980; Il movimento religioso femminile in Umbria nei secoli
XIIIXIV, Atti del Convegno di Citt di Castello (2729 ottobre 1982), Firenze
Perugia 1984.
79
A. Benvenuti, In castro poenitentiae u Santit e societ femminile nellItalia
medievale. Roma 1990.
36
spominje u Franjinim spisima.80 Koju godinu kasnije isti je povjesniar prouavao Klarine spise s obzirom na odnos prema Franji
i otkrio zapanjujui nerazmjer.81 Dok Franjo u svim svojim spisima nijednom ne spominje Klarino ime, Klara u svojim djelima82
spominje Franju najmanje trinaest puta. Dodue, u tri vrlo kratka
teksta Franjo se obraa Klari i njezinim sestrama kao zajednici:
Siromaice, ujte, Oblik ivljenja Klari i sestrama i Posljednja volja
Klari i sestrama.
Spisi koje nam je Klara namrla ine dosta skromnu ostavtinu.
etiri pisma Janji Prakoj,83 jedno pismo sestri Ermentrudi,84 njezino
Pravilo, Oporuka85 i Blagoslov jedini su spisi koji su nam poznati.
Razlike izmeu tih spisa zavreuju nau pozornost. U njima su etiri razliita stila pisanja: jedan u Klarinu Pravilu koji odraava poznavanje onovremene pravne terminologije, drugi u Oporuci s obiljem autobiografskih razmiljanja, trei u Pismima otmjen, poetski i
udesno profinjen i, konano, etvrti u Blagoslovu bogat biblijskim
navodima. U svjetlu tih spisa postavljamo si pitanja glede Klarine
izobrazbe i uloge osoba koje su joj pomagale u pisanju. Postupak
proglaenja Klare Asike svetom i Legenda sv. djevice Klare Asike donose premalo informacija na temelju kojih bismo mogli prosuditi
vrstu i razinu njezine izobrazbe. Takoer ovi dokumenti ne spominju sudjelovanje drugih u njezinu spisateljskom radu. Usprkos
tomu postoje razlozi za zakljuak da su joj druge osobe pomagale
u pisanju.
Njezino Pravilo npr. pokazuje takvo istanano znanje redovnikog prava da se vjerojatno radi o kanonistima koje je angairala.
Autentinost Pravila sv. Klare potvruju pet manuskripta, a i sam
njegov originalni tekst86 pronaen je u svetiinom habitu u grobu,
u povodu utvrivanja vjerodostojnosti njezinih relikvija 1893. Stu80
J. Dalarun, Francesco: un passaggio: Donna e donne negli scritti e nelle leggende di
Francesco dAssisi. Roma 1994.
81
J. Dalarun, Chiara e gli uomini, u Chiara e la diffusione delle clarisse nel secolo
XIII. Galatina 1998, str. 79120.
82
J. Dalarun, Francis of Assisi and the Feminine. The Franciscan Institute, Saint Bonaventure University. St. Bonaventure, New York 2006, str. 29.
83
A. Marini, Agnese di Boemia. Con la collaborazione di P. Ungarelli. Roma: Bibliotheca seraphico-capuccina, 1991; J. Mueller, Clares Letters to Agnes: Texts and
Sources. The Franciscan Institute, Saint Bonaventure University. St. Bonaventure,
New York 2001.
84
Una vita di Ermentrude, u Wadding, Annales, IV, str. 8493.
85
G. Boccali, Testamenta e benedizione di S. Chiara. Nuovo codice latino, u Archivum
Franciscanum Historicum, 82 (1989), str. 273305.
86
Seraphicae legislationes textus originales, a cura di Hilaire de Paris. Ad Claras
Aquas, 1897, str. 4976.
37
dije o tekstu Pravila objavili su Boccali87 1978. i BeckerGodet

Matura88 1985. Izvori za ovo Pravilo jesu: neki dijelovi Pravila sv.
Benedikta,89 Hugolinove Konstitucije (1219), Inocentovo Pravilo
(1247) i posebice Potvreno pravilo90 (1223) Manje brae.
Tekst Klarine Oporuke donosi istih pet manuskripta koji sadre
i tekst njezina Pravila, a objavio ga je Wadding u svojim Analima.91
Prvo kritiko izdanje Oporuke priredio je Diego Ciccarelli92 1979,
drugo Jean-Franois Godet93 1985, a tree Giovanni Boccali94
1989. Oporuka sadri nekoliko stilova koji se mijenjaju, od kojih su
neki laki za itanje, dok su drugi nespretni i nejasni. Ovdje imamo
dojam kako je nekoliko sestara u razliito vrijeme sudjelovalo u njezinu sastavljanju.
Glede Klarinih Pisama Janji Prakoj,95 koja su prvi put objavljena 1924, a njihovo prvo kritiko izdanje96 tiskano 1932, dojam je
potpuno drugaiji. Pisma su puna otmjenosti i dostojanstva koji se
ne mogu nai ni u jednom drugom spisu. Pisana su u vremenskom
periodu od devetnaest godina (12341253), a dosljednost njihova
stila zadivljuje. Dok etiri manuskripta potvruju vjerodostojnost
Klarinih pisama Janji Prakoj, to nije sluaj s njezinim Pismom Er
mentrudi. Tekst toga pisma donosi samo Wadding.97 U njemu se
87
Opuscula s. Francisci et scripta s. Clarae Assisiensium variis adnotationibus et indicibus cura et studio I. M. Boccali ornata, con traduzione italiana a fronte, presentazione e note a cura di L. Canonici. Assisi: Pubblicazioni della Biblioteca francescana
Chiesa Nuova, 1978.
88
Claire dAssise, crits. Introduction, texte latin, traduction, notes et index par M.
F. Becker, J. F. Godet, Th. Matura. Paris: Sources Chrtiennes, 1985.
89
G. Salvi, La regola di s. Benedetto nei primordi dellÒrdine di s. Chiara, u Benedic
tina, 8 (1954), str. 119120.
90
Claire dAssise, crits par M. F. Becker, J. F. Godet, Th. Matura str. 4247;
M. Bartoli, Chiara dAssisi, introduzione di A. Vauchez. Con appendice iconografica
a cura di S. Giben. Roma: Bibliotheca seraphicocapuccina, 1989, str. 115128.
91
L. Wadding, Annales Minorum seu trium Ordinum a s. Francisco institutorum
Editio tertia accuratissima auctior et emendatior ad exemplar editionis P. J. M. Fonseca ab Ebora, III. Ad Claras Aquas, 19311941, str. 340343.
92
D. Ciccarelli, Contributi alla recensione degli scritti di S. Chiara, u Miscellanea
Francescana, 79 (1979), str. 365369.
93
Claire dAssise, crits par M. F. Becker, J. F. Godet, Th. Matura str. 166185.
94
G. Boccali, Testamenta e benedizione di S. Chiara. Nuovo codice latino, u Archivum
95
W. W. Seton, The Letters from Saint Clare to Blessed Agnes of Bohemia, u Archivum
96
J. K. Vyskoil, Legenda Blashoslaven Anezky a ctyri listy Sv. Klry. Praha 1932.
97
L. Wadding, Annales Minorum seu trium Ordinum a s. Francisco institutorum
Editio tertia accuratissima auctior et emendatior ad exemplar editionis P. J. M. Fonseca ab Ebora, IV. Ad Claras Aquas, 19311941, str. 9091.
38
vidi velika srodnost sa sadrajem prvog i treeg pisma Janji Prakoj.

Iako postoje sumnje u njegovu autentinost, Boccali ga je uvrstio u
svoje izdanje98 na temelju Waddingova svjedoanstva. Konano, tu
je njezin Blagoslov koji je znatno dui od Franjina i preplavljen je
biblijskim navodima kojih nema u drugim Klarinim spisima. Pronalaskom triju novih kodeksa koji donose Klarin Blagoslov potvrena
je autentinost99 i ovoga spisa.
Meutim jo je vanije pitanje izvora Klarinih spisa. Jasno je da
su to Sv. pismo i liturgija, posebice antifone i responzoriji onih ena
koje su se u srednjem vijeku slavile kao uzori: Blaena Djevica Marija i sv. Janja, rimska muenica. Kad se pitamo o glavnim izvorima
Klarine inspiracije, ne smijemo smetnuti s uma ulogu memorije u
srednjovjekovnoj duhovnosti. U samostanu sv. Damjana nije bilo
knjinice. Umjesto itanja Siromane gospoe su bile upuene na
Rije Boju navijetanu u liturgiji i na danonono slavljenje liturgije
asova. Kako je to bila njezina svakodnevna duhovna hrana, Klara
ju je gutala, u svom srcu uvala, pamtila, razmiljala te, poput Marije, doputala da joj oblikuje misli i nain svakodnevnoga ivljenja.
Meu biblijskim citatima prisutnim u njezinim spisima prevladavaju navodi iz Pjesme nad pjesmama i Matejeva evanelja, posebice iz
Govora na Gori. Kada usporedimo Klarine biblijske navode s Franjinima, jasno se uoava da ona nije samo prihvatila njegovo uenje
nego ga je razvila na razliit i dublji, sebi svojstven nain.
Glede svjedoanstava o Klari moemo jedino aliti to ene iz
tog perioda nisu vie pisale o Klari i njezinoj posebnosti u nasljedovanju Franjina uenja. Naalost, postoje samo tri spisa pisana
enskim rukopisom: Pismo Janje Asike, njezine sestre, Okrunica
o preminuu sv. Klare Siromanih gospoa Sv. Damjana i Punomo
dana Oportulu.
Pismo sv. Janje Asike sv. Klari100 svjedoi o ljubavi i odanosti koju
je Klarina mlaa sestra Janja imala prema Klari. Janja je bila poslana
u Firenzu da vodi zajednicu sestara. Iako su je sestre primile s ljubavlju, u poetku je patila zbog razdvojenosti od Klare i tu nostalgiju izraava u svom pismu.
Okrunicu o preminuu sv. Klare razaslale su sestre iz Sv. Damjana
u stotinu i deset samostana svojim susestrama, objavljujui tunu
vijest o Klarinoj smrti 11. kolovoza 1253. Dokument je otkrio Zefferino Lazzeri u firentinskoj knjinici. Po nedoraenom stilu ini se
98
Opuscula s. Francisci et scripta s. Clarae Assisiensium I. M. Boccali str. 450453.

Chiara dAssisi, Scritti. M. F. Becker, J. F. Godet, Th. Matura. Edizione critica.
Traduzione italiana. Vicenza 1986, str. 2932.
100
Chiara Augusta Lainati, Short Biography of St. Agnes of Assisi, u St. Clare of
Assisi. Ed. Porziuncola, 1980, str. 117120.
99
39
da je pisan na brzinu. Spominje mnoge papinske posjete, a i posjete

ostalih crkvenih velikodostojnika prije Klarine smrti kao znak njezine vanosti u Crkvi.
Punomo dana Oportulu101 (1238) dokument je kojim Klara i nje
zine sestre opunomouju Oportula Bernarda Asikoga, velikaa, da
proda zemljite koje su sestre dobile kao batinu. Taj dokument potvruje autentinost siromatva sestrinstva Sv. Damjana.
Glede drugih spisa koje su pisali mukarci zapaaju se dvije sklonosti: njihovo veliko potovanje i uvaavanje Klare izraeno jo za
njezina ivota te njihovo nametanje mukih vienja bez pokuaja
da razumiju njezin jedinstveni enski izriaj franjevakoga ideala.
Jakov Vitrijski bio je prvi koji je izrazio svoje divljenje prema Klari i Siromanim gospoama. Dok je putovao umbrijskom dolinom
1216. radoznao zbog novih religijskih pokreta, posebice enskih,
susreo je, kako kae u svom pismu, manju brau i manje sestre (fratres
minores et sorores minores) i opisao svoje divljenje njihovu siromatvu i poniznosti.
Pismo kardinala Hugolina sv. Klari102 1220. svjedoi o povjerenju
i potovanju koje je Franjin prijatelj gajio prema Klari.
Hugolinovu naklonost prema Klari potvruje i njegovo Pismo
pape Grgura IX. sv. Klari103 1228. Kad je postao papa, na srcu mu
je bila elja da podsjeti Klaru kao opaticu i njezine sestre na sredinje vrednote klauzure i pokore te da ih uvrsti u svom onodobnom
mukom vienju enskog monakog ivota.
Postupak proglaenja Klare Asike svetom jest slubeni dokument
prireen za njezinu kanonizaciju 1253. Zahvaljujui iskazima dvadeset svjedoka, od kojih su trinaest njezine sestre, Postupak predstavlja prvorazredni izvor najvanijih informacija o ivotu Klare i
njezinih sestara. Tekst je sauvan na umbrijskom dijalektu iz XV. st.,
a otkrio ga je Lazzeri104 i objavio 1920.
Legenda sv. Klare Asike u stihu105 velia Klarinu svetost donosei
mnotvo poetskih slika koje pomau da se bolje razumije srednjovjekovna hagiografska umjetnost stihotvorstva. Autor toga spjeva
101
Luke Wadding, Annales Minorum, a. 1238, n. 14; A. Fortini, Lautenticit del

documento del 1238, u Archivum Franciscanum Historicum 46 (1953), 3743.
102
Luke Wadding, Annales Minorum, ad annum 1221, n. XX.
103
Santa Chiara dAssisi: Scritti e documenti. A cura di G. G. Zoppetti e di M. Bartoli. Assisi: Editrici Francescane, 1994, str. 414.
104
Zefferino Lazzeri, Il processo di canonizzazione di S. Chiara dAssisi, u Archi
vum Franciscanum Historicum 13 (1920), 403507.
105
Regis J. Armstrong, The Legenda Versificata: Toward An Official Biography,
u Clare of Asisi: Investigations, Clare Centenary Series. Ed. Mary Francis Hone. St.
Bonaventure, NY: Franciscan Institute Publications, 1993, 6993.
40
nepoznat je, a vrijeme njegova nastanka je poetak pontifikata pape

Aleksandra IV. 1254.
Bula proglaenja Klare Asike svetom, koju je 1255. napisao papa
Aleksandar IV., jest izvanredan dokument, napisan poetskim stilom.
Papa velia Klarinu svetost to sja u svoj svojoj ljepoti i razgoni tamu
poput svjetla uskrsne svijee.
Legenda sv. djevice Klare Asike napisana je 1255. tipinim hagiografskim srednjovjekovnim stilom. Autor pridaje veliku vanost
udesima po njezinu zagovoru. Tekst je pronaao Francesco Pen
nacchi106 u asikom kodeksu 338 i objavio ga 1910.
Povlastica siromatva107 pape Grgura IX. 1228. potvruje ivu
elju Klare i njezinih sestara da ive u dragovoljnom siromatvu, slobodne od posjedovanja, oslonjene na Boju providnost, bez ikakvih
materijalnih dobara i povlastica.
Smjetena u svoje vremensko i socijalno okruje, Klara izranja na
poetku kolone malo poznatih srednjovjekovnih ena duha. Bila je
prva ena koja je napisala redovniko Pravilo koje je odobrio jedan
papa. Usudila se povezati Franjine evaneoske ideale, nove oblike
enske urbane religioznosti i mudrost monastike tradicije da osnuje novi enski red u Crkvi108 i zasvjedoi na enstven nain evaneoske kreposti franjevatva. Nakon Franjine smrti pa sve do svoje
smrti, punih dvadeset i sedam godina, vjerno je ivjela i svjedoila
Franjine ideale slijedei stope siromanog Krista i tako oblikovala svijest ne samo svojih sestara nego i manje brae, kao i cijele
franjevake obitelji.
8. Zakonodavni tekstovi Reda brae i sestara od pokore

Franjo Asiki i prva braa izabrali su ivot u pokori (Opor 1;
14), stoga su se u poetku i nazivali pokornicima iz Asiza (LegTd
37). Obilazili su gradove i sela propovijedajui pokoru (Peru 15,9;
1el 2223). Franjin je putujui propovjedniki apostolat budio u
puku vjerske osjeaje i elju za duhovnom obnovom. Narod je hrlio
sluati ga: Ljudi svake dobi i obaju spolova grnuli su da vide
i uju ovjeka Bojeg (1el 36). Mnogi su iz naroda poeli
pristupati k sv. Franji sa eljom da doivotno vojuju pod njegovim
vodstvom i po njegovu nauku Svima je davao upute za ivot i svakom je staleu pokazivao istinski put spasenja (1el 37). U tom
106
Francesco Pennacchi, Legenda Sanctae Clarae Virginis. Assisi 1910.

Chiara dAssisi, Scritti. M. F. Becker, J. F. Godet, Th. Matura str. 204.
108
Margaret Carney, The First Franciscan Woman: Clare of Assisi and Her Form of
Life. Quincy: Franciscan Press, 1993, str. 19.
107
41
je povijesnom kontekstu nastao laiki duhovni pokret Red brae

i sestara od pokore (1Bon 4,6), kasnije nazvan Treim redom sv.
Franje (danas Franjevaki svjetovni red). Tako svjetovno krilo franjevake duhovne obitelji od samog poetka franjevakog pokreta
ini njegov bitni sastavni element. Ono daje vlastiti doprinos cjelini
i punini franjevake karizme. Stoga i dva zakonodavna dokumenta
Reda brae i sestara od pokore ine sastavni dio Franjevakih izvora:
Spomenica o nainu ivota (Memoriale propositi) iz 1221. i Pravilo
Nikole IV. iz 1289 (bula Supra montem). Ti dokumenti, koje je Crkva potvrdila na temelju nadahnua i primjera sv. Franje, povezuju
u crkvenopravnom obliku njegovo svjedoenje i njegove smjernice
za ivljenje evanelja u svjetovnom staleu. Zajedniki su duhovni
i pravni temelj Treega svjetovnog reda sv. Franje i Treega samostanskog reda.
Spomenica o nainu ivota109 donosi osnovne odredbe za pokornike. U njoj se pred njih stavlja cjelovit i zahtjevan program evaneoskog ivota u kojem su definirane i konkretne obveze. Ovim
je dokumentom spontani pokret pokornika franjevake provenijencije strukturiran kao Red od pokore. Tekst nalazimo u etiri manuskripta. Kasnija e se pravila, svjetovnog i samostanskog reda,
inspirirati na ovom temeljnom tekstu koji je stoga i nazvan Starim
pravilom (Regula antiqua).
Pravilo i nain ivota brae i sestara Reda od pokore110 ili Pravilo
Nikole IV., objavljeno 1289, potvruje preureeni tekst Spomeni
ce kao slubeno pravilo franjevakih pokornika. Do nas je dolo u
brojnim rukopisima na latinskom i pukom jeziku koji se nalaze u
raznim dijelovima Europe. To e Pravilo biti temeljni zakonodavni
tekst za Trei svjetovni red sve do 1883, a za mnoge zajednice Treega samostanskog reda sve do 1927.
8.1. Dodatci: Kasnija pravila Treega svjetovnog reda

sv. Franje (I.) i Pravila Treega samostanskog reda (II.)
Unato tomu to kasnija pravila Treega svjetovnog reda sv. Franje, odnosno pravila Treega samostanskog reda ne pripadaju Fra
njevakim izvorima, tj. dokumentima iz XIII. i XIV. st., odluili smo
ih uvrstiti kao dodatak osmome dijelu Franjevakih izvora jer su ti
zakonodavni tekstovi prenosili tijekom povijesti franjevaku karizmu i bili duhovni temelj za franjevaki ivot u svjetovnom redu i za
109
L. Temperini, Carisma e legislazione alle origini del TerzOrdine di S. Francesco.

Roma: Editrice Franciscanum, 1996, str. 8185.
110
L. Temperini, Carisma e legislazione, str. 115116.
42
razliite oblike redovnikog ivota u Treem samostanskom redu, u

dva reda u kojima i danas ivi najvie sljedbenika sv. Franje.
Papa Leon XIII. apostolskom konstitucijom Misericors Dei Filius
(1883) odobrava Pravilo svjetovnoga Treega reda sv. Franje Asikog
kojim se osuvremenjuje prethodno Pravilo Nikole IV. Dvadeset
kratkih poglavlja prijanjeg Pravila saima u tri poglavlja; teite je
sadraja na drugom poglavlju O nainu ivota.111 Papa potie na
obnovu u molitvi, na kransko samoodricanje i na djela milosra
te eli da svjetovni Trei red pridonese irenju evaneoske poruke i
obnovi drutva.
Apostolskim pismom Seraphicus patriarcha papa Pavao VI. odobrava Pravilo Franjevakoga svjetovnog reda (1978), obnovljeno na
temelju smjernica Drugoga vatikanskog koncila i u skladu s promijenjenim okolnostima i potrebama u Crkvi i svijetu. Ono je vrlo
uspjena sinteza franjevakog naina ivota koja moe nadahnjivati
nove narataje na angairani kranski ivot posred realnost suvremenih drutava i kulture.
Papa Leon X. potvrdio je 1521. Pravilo112 namijenjeno brai
i sestrama Treeg reda sv. Franje koji ive u drubi u tri bitna zavjeta. Pravilo se, prema miljenju povjesniara, odnosilo na pojedinane samostanske zajednice pod jurisdikcijom mjesnih biskupa
ili poglavara manje brae, a ne i na kongregacije koje su ve ranije
dobile papinsku potvrdu svoje samostalnosti.
U Pravilu Pija XI., proglaenom 1927, mogle su se naprotiv prepoznati sve samostanske zajednice Treega reda sv. Franje. Njegovim se prireivanjem postigla i temeljna zakonodavna izjednaenost
u skladu sa Zakonikom kanonskog prava iz 1917. Pravilo je slino
prethodnom Pravilu Leona X., ali je u nekim poglavljima istaknutije
proeto Franjinim duhom.
I zajednice Treega samostanskog reda sv. Franje poduzele su poslije Drugoga vatikanskog koncila obnovu pravila. Prireen je tekst u
kojem se jasno ogleda izvorni Franjin evaneoski ivot. Temelji se na
najranijim Franjinim spisima Pismu svim vjernicima I. i Nepotvrenom
pravilu te slijedi evaneoski ideal kako je izloen u njegovoj Oporuci.
U Pravilu i ivotu brae i sestara Treeg samostanskog reda sv. Franje113
sadraj i naela franjevakog ivota izvrsno su obuhvaeni, istie
papa Ivan Pavao II. u apostolskom pismu Franciscanum vitae propo
situm (1982). S temeljnim vrijednostima pokore-obraenja, molitve,
111
Antonio da S. Elia a Pianisi, Manuale storico-giuridico-pratico sul TerzOrdine

francescano. Roma 1947, str. 519527.
112
Seraphicae legislationis textus originales. Quaracchi: Ad Claras Aquas, 1987, str.
287297.
113
R. Pazzelli, Le Suore Francescane, str. 162171.
43
siromatva i poniznosti i s otvorenou za sluenje i rad ono je

duhovno polazite za sve zajednice Reda: muke i enske, kontemplativne i one usmjerene raznim oblicima apostolata.
9. Hrvatska izdanja Franjevakih izvora

Poznavanje poetaka franjevakog pokreta jedan je od najuinkovitijih naina sudjelovanja u njegovoj aktualnoj stvarnosti, ali i
garancija za djelotvornije angairanje u njegovoj budunosti. ivlje
zanimanje za studij povijesti franjevake karizme koje nalazimo u
XX. st. nastalo je zahvaljujui II. vatikanskom saboru i Dekretu o
obnovi redovnikog ivota: Prilagoena obnova redovnikog ivota treba da jednako obuhvati: s jedne strane neprestano vraanje
na izvore svakog kranskog ivota kao i na izvorni duh redovnikih
ustanova, a s druge strane njihovo prilagoavanje promijenjenim
prilikama vremena Neka sve ustanove dobro upoznaju i vjerno
slijede duh osnivaa i njegove posebne nakane kao i zdrave tradicije, to sve sainjava batinu svake pojedine redovnike ustanove
(Perfectae caritatis 2).
Sedamstopedeseta obljetnica smrti sv. Franje (12261976) bila
je dodatni poticaj na oduevljeno prouavanje sv. Franje. Tim povodom izlazi prvi niz izdanja franjevakih izvora u raznih naroda pa
tako i kod nas. Svi ti franjevaki izvori obuhvaaju Franjine spise,
ivotopise, kronike i papinske dokumente XIII. i XIV. st. Bili su to
prvorazredni dogaaji od viestruke vanosti u crkvenoj, povijesnoj
i kulturnoj batini svakog od ovih naroda, pa tako i naeg naroda.
9.1. Spisi sv. Franje i sv. Klare

Prvi prijevod Spisa sv. Franje114 na hrvatskom jeziku fra Franje
ilia raen je po latinskom izvorniku prema izdanju Quaracchia115
iz 1949. i Bhmera116 iz 1904, dok su Uvod i Razjanjenja preuzeti
iz njemakog izdanja117 koje su priredili K. Esser i L. Hardick. Taj
prijevod ne sadri nekoliko Franjinih autentinih spisa: Prvo pismo
114
Spisi sv. Franje. Preveo Franjo ili. Sarajevo: Juki, 1974.

Analecta Franciscana sive Chronica aliaque varia documenta ad historiam Fratrum
Minorum spectantia. Edita a pp. Collegii S. Bonaventurae, Quaracchi 1949.
116
Heinrich Bhmer, Analekten zur Geschichte des Frnciscus von Assisi, Tbingen
und Leipzig 1904.
117
Kajetan Esser und Lothar Hardick, Die Schriften des hl. Franziskus von As
sisi, u Franziskanische Quellenschriften, Werl 1956.
115
44
vjernicima, Prvo i drugo pismo kustodima, Prvo pismo klericima, Po

ticaj na hvaljenje Boga, Posljednju volju Klari i sestrama, Siromaice,
ujte i Fragmente Nepotvrenog pravila.
Drugi prijevod Spisa sv. Franje118 fra Damjana Damjanovia i fra
Andrije Bonifaia temelji se na latinskom izvorniku119 Kajetana
Essera iz 1978. U njemu nedostaju dva spisa sv. Franje: Prvo pismo
klericima i Siromaice, ujte. U istoj knjizi, uza spise sv. Franje, fra
Andrija Bonifai preveo je i izdao i Spise sv. Klare s latinskog jezika
prema francuskom izdanju120 iz 1985. godine.
Prijevod Spisa sv. Franje i sv. Klare121 fra Dionizija Lasia i fra Serafina Hrkaa slijedi latinski izvornik122 Giovannia Boccalia iz 1995.
godine. Ovom izdanju nedostaju: Drugo pismo kustodima i Prvo pis
mo klericima.
Svi ovi dosadanji prijevodi Spisa sv. Franje i sv. Klare slijede raz
liite latinske izvornike koji nisu kritika izdanja i zbog toga su nepotpuni. Najnovije kritiko izdanje izvornih latinskih tekstova, prema kojem su prevedeni Spisi sv. Franje u ovom hrvatskom izdanju,
jest djelo123 fra Carla Paolazzia iz 2009, dok su Spisi sv. Klare prevedeni prema kritikom izdanju124 Franjevakih izvora iz 1995.
9.2. ivotopisi sv. Franje i sv. Klare

Seriju prijevoda ivotopisa sv. Franje na hrvatski jezik zapoeo
je fra Domagoj imunovi 1972. Cvjetiima sv. Franje125 te fra Hadrijan Borak 1976. Okrunicom fra Ilije o preminuu sv. Franje.126
Fra Damjan Damjanovi nastavio je Prvim ivotopisom sv. Franje,
118
Spisi sv. oca Franje i sv. majke Klare Asiana. Preveli Damjan Damjanovi i Andrija Bonifai. Split: Symposion, 1988.
119
Kajetan Esser, Opuscula sancti patris Francisci Assisiensis. Ad Claras Aquas, 1978.
120
Sainte Claire dAssise: crits, u Sources chrtiennes 325. Paris: Cerf, 1985.
121
Spisi sv. Franje i sv. Klare. Latinski i hrvatski tekst. Preveli Dionizije Lasi i Serafin Hrka. Mostar Zagreb: Ziral, 2003.
122
Concordantiae verbales opusculorum S. Francisci et S. Clarae Assisiensium. Ed.
Giovanni Boccali. Assisi: Edizioni Porziuncola, 1995.
123
Francesco dAssisi: Scritti. Edizione critica a cura di Carlo Paolazzi. Grottaferrata
(Roma): Frati editori di Quaracchi, Colllegio s. Bonaventura, 2009.
124
Fontes franciscani, a cura di Enrico Menest e Stefano Brufani. Assisi: Edizioni
Porziuncola, 1995.
125
Cvjetii sv. Franje. Preveo Domagoj imunovi sa starotalijanskog. Zagreb: Franjevaki provincijalat, 1972.
126
Pismo kojim fra Ilija javlja brai da je sv. Franjo umro, u Franjo meu Hrvatima:
Zbornik radova u prigodi 750. obljetnice smrti sv. Franje Asikoga (12261976). Zagreb:
Sredinji odbor za proslavu, 1976, str. 5456. Prijevod pripremio fra Hadrijan Borak.
45
Drugim ivotopisom sv. Franje i Spisom o udesima sv. Franje127 fra

Tome elanskog 1977. Zatim je fra Damjan preveo Savez sv. Franje
s gospoom Siromatinom128 1980, fra Bonaventurin Vei ivotopis
sv. Franje129 1981, Legendu trojice drugova130 1982. i Asiki zbornik
ili Peruinsku legendu131 1983. Fra Damjan Damjanovi takoer je
preveo Legendu sv. djevice Klare Asike132 fra Tome elanskog 1978.
Fra Damjanovom smru, naalost, zaustavljen je hvalevrijedan pokuaj prevoenja i ostalih ivotopisa sv. Franje za cijelih dva i pol
desetljea.
Za nastavak rada na kompletiranju Franjevakih izvora na hrvatskom jeziku zasluna je 800. obljetnica susreta sv. Franje s Papom Inocentom III. (12092009). to se vie pribliavala proslava
obljetnice, to se ee razgovaralo o potrebi prevoenja i tiskanja
Franjevakih izvora na razini Vijea franjevakih zajednica (VFZ).
Predsjednik VFZ-a fra eljko Toli sazvao je strunu skupinu franciskanologa/inja 7. oujka 2008. u Zagrebu i predloio za koordinatora projekta fra Peru Vrepca. Koordinator se potom sastao s prevoditeljima/cama 21. rujna 2008. u Zagrebu, a zatim je sazvao franciskanologe/inje hrvatskog jezinog podruja 15. studenog 2008. u
Zagrebu i 5. lipnja 2010. u Sarajevu, kao i Uredniko vijee Fra
njevakih izvora 18. prosinca 2010. u Zagrebu, da se dogovore oko
izbora tekstova, dinamike njihove pripreme, kao i da utvrde konani oblik i izgled izdanja. Kroz ovo vrijeme koordinator je redovito
izvjetavao VFZ o tijeku rada i predstavljao prijedloge sa sjednica
koje je VFZ razmatralo i odobravalo daljnje korake.
Ovo djelo zamiljeno je kao pomagalo svima koji se zanimaju za
srednjovjekovni franjevaki pokret i ele ga upoznati u izvornom
obliku. Opremljeno je kazalima i sinoptikim tablicama koje nude
paralelna mjesta u ranim tekstovima tako da se mogu usporeivati vlastita razmiljanja s izvornim tekstovima. U granicama aktualnih spoznaja, gdje god je to bilo mogue, potivali smo kronoloki
kriterij u predstavljanju izvora. Da se olaka traenje i koritenje
127
Toma elanski, ivotopis i udesa sv. Franje Asikog. Preveo Damjan Damjanovi. Zagreb: Hrvatska franjevaka provincija sv. irila i Metoda, 1977.
128
Savez sv. Franje s gospoom Siromatinom. Preveo Damjan Damjanovi. Zagreb:
Hrvatska franjevaka provincija sv. irila i Metoda, 1980.
129
Sv. Bonaventura, ivotopis sv. Franje. Preveo Damjan Damjanovi. Zagreb: Hrvatska franjevaka provincija sv. irila i Metoda, 1981.
130
Legenda trojice drugova. Preveo Damjan Damjanovi. Zagreb: Hrvatska franjevaka provincija sv. irila i Metoda, 1982.
131
Iz ivota sv. Franje: Asiki zbornik ili Peruinska legenda. Preveo Damjan Damjanovi. Zagreb: Konferencija franjevakih provincijala, 1983.
132
Toma elanski, ivotopis sv. Klare i njezini spisi. Preveo Damjan Damjanovi.
Split: Samostan sv. Klare, Symposion, 2001. Tree ponovljeno izdanje.
46
tekstova, uveli smo podrazdiobu u retke koji su na svakom poetku

oznaeni brojevima.
Okolnosti su nas silile na odreene kompromise. Bilo bi zacijelo
zanimljivo pratiti irenje Reda i u Velikoj Britaniji, koje je prikazao
fra Toma Eklestonski. To bi meutim uzelo previe prostora pa smo
odustali od tog priloga. Zato smo meutim, mimo prvotne zamisli,
uvrstili jedan draesni prilog naih glagoljaa, to e vjerojatno priiniti istinsko zadovoljstvo svim ljubiteljima nae narodne i vjerske
batine.
Plod etverogodinjeg napornog rada, knjigu Franjevaki izvori,
drite u rukama. Naoj zajednikoj radosti nema kraja! Iza nas je
izazovno vrijeme suoavanja i rjeavanja dvojbi, potekoa razliite
naravi, od mijenjanja prevoditelja u zadnji as nakon to su probili
zadane rokove i do dvije godine, pa do iscrpljujueg usuglaavanja
konane verzije kratica naziva franjevakih tekstova, koja je usvojena kao standard, i na kraju strpljivog provjeravanja tonosti svake
napisane rijei.
to vrijeme vie odmie, Franjina i Klarina poruka izgledaju
nam sve aktualniji: evanelje uistinu moe postati na ivot kad se
preobrazi u izvanrednu snagu susreta s Bogom, s braom i sestrama cijeloga svijeta i svim stvorenjima. Duh Asiza, zahvaljujui karizmatinom poticaju blaenog pape Ivana Pavla II., pue daleko
izvan granica kranstva. U drutvu koje je sve vie multietniko
i multireligiozno svjedoanstvo dvoje asikih svetaca postaje poziv
cjelokupnoj uljudbi na zajednitvo u ljubavi, na sveope bratstvo i
sestrinstvo u pomirenju i opratanju, na sluenje siromanim i marginaliziranima, na put rasta u humanosti, sve blie Bojem projektu
u nama.
Pero Vrebac
Kronologija
1181/1182.
Roen u Asizu Ivan od Petra Bernardonea. Otac,

bogati trgovac, koji nije bio prisutan na krtenju,
eli da se sin zove Franjo. Ui itati i pisati uz crkvu sv. Jurja (usp. 1el; 1Bon).
1193/1194.
Roena u Asizu Klara, kerka Favoronea od Offreduccia i Ortolane, od aristokratske obitelji.
11981200. Nakon smrti cara Henrika VI. (rujan 1197) nii

slojevi drutva (homines populi) rue tvravu u Asizu i napadaju utvrene kue aristokratskog sloja
(boni homines), uslijed ega mnogi od njih nalaze
utoite u Perui.
12021203. U ratu izmeu Asiza i Perue, asika vojska je poraena kod mjesta Collestrada: Franjo pada u zarobljenitvo i biva osloboen nakon godinu dana,
u loem zdravstvenom stanju.
12041206. Poinje Franjino obraenje: udesno vienje u
Spoletu, susret s gubavcima, usrdna molitva u crkvi sv. Damjana (usp. LegTd 614).

Molitva pred Raspetim (poetak 1206).
12061208. Sukob s ocem i odricanje od oeva nasljea pred
asikim biskupom. U pustinjakom habitu popravlja crkve sv. Damjana, sv. Petra i sv. Marije Aneoske, zvane Porcijunkula (usp. LegTd 1624).

Sastavlja i recitira molitvu Klanjamo ti se.
1208.
Travanj: zajedno s prvim drugovima, Bernardom

Kvintavalskim i Petrom Katanskim, u crkvi sv.
Nikole konzultira evanelje, koje postaje pravilo
njihova ivota (usp. LegTd 2729; Peru 1011).
47
48
Nosei habit pokornika poinju svoja prva apostolska putovanja. Narednog proljea broj brae je
porastao na dvanaest.
12091210. Jo uvijek nepoznatog datuma, Inocent III. usmeno odobrava Pravilo ivota po nainu svetog
evanelja koje Franjo napisa jednostavno i s
malo rijei (Opor 1415). Papa doputa njemu
i njegovim drugovima da posvuda propovijedaju
pokoru (LegTd 51; Peru 36).

Ovo prvotno Pravilo (Protoregula) nije izgubljeno,
ono je vjerojatno ukljueno i kasnije proireno
unutar teksta Nepotvrenog pravila (12101221).

Iz Rivotorta, bratstvo prelazi u Svetu Mariju Porcijunkulsku, crkvicu koju su dobili na koritenje od
benediktinaca s brda Subasia.
1212.
Franjo prima Klaru u pokorniki ivot, znai u

poslunost, s pisanom obvezom s Franjine strane:
Oblik ivota (1212), to ga donosi Klara u svojem
pravilu (PrKl 6,15; OporKl 29).
12121215. Franjo uzaludno pokuava dospjeti u Siriju (1211?),

kasnije i u Maroko, preko panjolske (izmeu
1213. i 1215).

Poticaj na hvaljenje Boga: zbog provizornosti i jednostavnosti strukture i oblika, mogao bi se smjestiti u prve godine Franjinih putovanja.
1215.
Rujan: odrava se IV. lateranski sabor, vaan i zbog

reforme Crkve i mjera protiv heretika. Manja
braa ne potpadaju pod odluku Ne nimia reli
gionum diversitis (O zabrani osnivanja novih redova, na osnovi koje su npr. dominikanci morali
prihvatiti Augustinsko pravilo).
1216.
16. srpnja: umire Inocent III., nasljeuje ga Honorije III.

Dogaajima je nazoan Jakov Vitrijski, posveen
za biskupa Akrija, koji u jednom pismu iz listopada 1216. prua izvrsno svjedoanstvo o ivotu i crkvenom ugledu koji su uivali Manja braa i Manje
sestre.
Kronolo g ij a
1217.

1220.

1221.
49
26. svibnja: generalni kapitul donosi odluku o prvim prekoalpskim i prekomorskim misijama.
26. svibnja: za vrijeme duhovskog kapitula, dok je
od 1217. u tijeku Peta kriarska vojna, odluuje se
o jo jednoj franjevakoj prekoalpskoj i prekomorskoj misiji.
11. lipanj: u papinskoj buli Cum dilecti, upuenoj
biskupima i prelatima, Honorije III. preporuuje
da prihvate Manju brau [] kao dobre katolike
i vjernike.
Lipanj: Franjo kree na Istok i stie u Damiettu,
gdje se u miru susree s egipatskim sultanom Melekom el-Kamilom.
Sijeanj: prva petorica Manje brae doivljavaju
muenitvo u Maroku.
Obavijeten da vikari koji su ostali u Italiji unose proizvoljne promjene u Pravilo, Franjo se vraa
i dobiva od Honorija III. kardinala Hugolina za
zatitnika Reda. Uz pomo brata Cezarija pajerskog, obogauje Pravilo evaneoskim tekstovima
(usp. Jord 1215).
Pouen iskustvom na Istoku i potaknut papinskim
pismom Sane cum olim (datiranog 22. studenog
1219), Franjo alje pismo trima kranskim dravama, pozivajui ih da oglase javne hvale Bogu i
na poast euharistiji.
Pismo svim klericima, prva i druga redakcija
Pismo upraviteljima naroda
Prvo pismo kustodima
Drugo pismo kustodima
22. rujna: bula Cum secundum obvezuje i franjevce
na uvoenje godine Novicijata, zabranjujui naputanje Reda poslije zavjetovanja.
Franjo se odrie izravne uprave nad Redom, povjeravajui ga vikaru Petru Katanskom (do 10.
oujka 1221, kojeg zamjenjuje brat Ilija).
30. svibnja: na generalnom kapitulu u Porcijunkuli s pozornou se organiziraju nove prekoalpske
misije (Njemaka) i raspravlja se o novom tekstu
Pravila.
Nepotvreno pravilo, u 24 poglavlja, od pape sa sigurnou potvreno, ali ne i slubenom bulom.
50

Duhovno kompletiranje za bratstvo ine svakako Opomene, sabrane moda postupno na generalnim kapitulima, gdje je Sveti Franjo upuivao
brai opomene, prijekore i propise [], poto bi
se posavjetovao s Gospodinom (Peru 37).
Neke od molitava pripadaju vrlo vjerojatno Franjinim zrelim godinama, bez mogunosti sigurnijeg
utvrivanja kronologije:
Pozdrav krepostima
Pozdrav Blaenoj Djevici Mariji
Tumaenje Oenaa.
12211223. Nastavlja se Franjin rad na formuliranju konanog

teksta Pravila, kako potvruje jedan vaan dokument:

Pismo jednom ministru.

Ne nedostaju unutarnje napetosti (na Kapitulu
na rogoinama: AsZb 1718 OgSav 68) i jedno
dugotrajno Franjino iskuenje. Sljedei spisi
mogli bi i potjecati iz ovog munog biografskog
konteksta:

O istinskom i savrenom veselju

asoslov muke Gospodnje.
1223.
1224.

Poetak godine: ne bez potekoa i sukoba (usp.

1Bon 4,11; AsZb 17) Franjo zavrava u Fonte Colombu konanu verziju Pravila svoga Reda:
Potvreno pravilo, odobreno od Honorija III. (bula
Solet annuere, 29. studeni).
2425. prosinca, u Grecciu euharistijsko sjeanje na roenje Gospodnje (1el 8487).
Datirano sigurno poslije Potvrenog pravila:
Pismo bratu Antunu (pogledaj PPr 5,2).
Pismo cijelom Redu, koje u redovima 3443 sadri
pozivanje na PPr.
Kolovozrujan: korizma u ast sv. Mihaelu, u
mjestu La Verna (15. kolovoz 29. rujan), gdje
Franjo prima stigmate, i poslije kojih svojom rukom pie:
Hvale Bogu vinjemu, zahvaljujui Bogu na dobroinstvu;
Blagoslov bratu Leonu, za razloge (usp. 2el 49).
Kronolo g ij a

1225.
1226.

51
Ogranien u apostolskim aktivnostima, stigmatama i pogoravanjem bolesti, Franjo se vraa u Porcijunkulu. U ove posljednje godine ivota moe
se moda smjestiti Pismo vjernicima, ako ne prva,
onda sigurno druga redakcija, jer Franjo izjavljuje
da eli pisati budui da ne mogu posjetiti osobno pojedince, zbog bolesti i slabosti moga tijela
(2PVj 3).
Proljee: U Sv. Damjanu Franjo sastavlja dvije pohvale-pouke na narodnom jeziku, prva u zahvalu
za sigurnost spasenja (certificatio), druga na veu
utjehu Siromanim gospoama:
Pjesma brata Sunca (usp. AsZb 83 i dodaci: AsZb
84 i 7).
Siromaice, ujte (usp. AsZb 85).
Prelazi u Reatinsku dolinu gdje podnosi besko
risne kirurke terapije zbog teke bolesti oiju koju
je dobio na Istoku.
Travanjsvibanj: u Sieni, tijekom pogoranja bolesti, diktira ukratko svoju posljednju volju:
Oporuka iz Siene (usp. AsZb 59).
Franjo je premjeten isprva u Celle di Cortona,
zatim u Bagnari, blizu Nocere, i onda je otpraen
u Asiz, u biskupski dvor. Na vijest o bliskoj smrti
diktira posljednju strofu Pjesme brata Sunca.
Rujan: vjerojatno u zadnjim tjednima ivota diktira posljednju Oporuku, podsjeanje, opomenu,
pouku (r. 34): tekst ope prihvaen kao primjeran za duhovnost i nain ivota sv. Franje, ali koji
treba biti smatran takvim i za vjernost Crkvi i zavjetovanom Pravilu (usp. Opor 3839).
Malo prije svoje smrti pie spis Posljednja volja
Klari i sestrama (usp. PrKl 6,69; OporKl 33).
3. listopada: Franjo umire u Porcijunkuli, u subotu uveer 3. listopada (poslije zalaska Sunca,
po srednjovjekovnom liturgijskom vremenu 4.
listopada). Dan poslije tijelo mu je poloeno u
crkvi sv. Jurja u Asizu (crkva je danas uklopljena
u baziliku sv. Klare), gdje je kao djetece nauio
itati i pisati, i gdje je kasnije po prvi put propovijedao (1Bon 15,5).
52
1227.

1228.
19. oujka: kardinal Hugolin izabran za papu, uzima ime Grgur IX.
30. svibnja: Ivan Parenti izabran za generalnog ministra reda.
16. srpnja: Grgur IX. slavi Franjinu kanonizaciju,
bula kanonizacije Mira circa nos objavljena je 19.
srpnja.
17. rujna: Klara dobiva od Grgura IX. Povlasticu
siromatva za samostan sv. Damjana u Asizu.
12281229. Po nalogu Grgura IX. Toma elanski pie ivotopis sv. Franje: ivot blaenog Franje, ili Prvi ivo
topis (1el), od pape odobren moda 25. veljae
1229.
1230.

1232.
25. svibnja: prijenos Franjinih relikvija iz crkve sv.

Jurja u baziliku sagraenu u njegovu ast.
28. rujna: zamoljen od komisije fratara, Grgur IX.
izdaje bulu Quo elongati, koja negira pravnu valjanost Franjine Oporuke i razjanjava neke sumnje u
svezi s tumaenjem Pravila.
Brat Ilija, nekadanji Franjin vikar, biva izabran za
generalnog ministra Reda.
12321235. Julijan pajerski sastavlja ivot sv. Franje.

1234.
11. lipnja: Janja, ki Otokara III., kralja eke,

objavljuje svoju odluku za redovniki ivot.
12341238. Prva tri Klarina Pisma Janji ekoj.

1239.
15. svibnja: brat Ilija je smijenjen sa slube; u nazonosti Grgura IX. generalni kapitul izabire Al
berta iz Pise, po prvi put sveenika na elo Reda;
proglaavaju se prve Konstitucije.
1241.
Prije 25. listopada: Poetak ili osnutak Reda (Ne

poznati Peruinac), djelce vjerojatno izilo iz pera
brata Ivana, uenika Egidija iz Asiza.
1242.
Na generalnom kapitulu u Asizu, Krescencije iz

Iesia, generalni ministar, potie skupljanje svjedo-
Kronolo g ij a
53
anstava, da bi se popunile praznine primijeene u

Prvom ivotopisu (1el) Tome elanskog.
1245.
14. studenog: Inocent IV. objavljuje bulu Ordinem

vestrum kao tumaenje franjevakog Pravila.
1246.
11. kolovoza: Leon, Rufin i Aneo, Franjini drugovi, alju u Greccio Krescenciju iz Iesia svoja sjeanja; takoer i graani Asiza alju svoje svjedoanstvo, koncentrirajui se na Franjinu mladost.
1247.
Ivan Parmski je izabran za generalnog ministra.

Toma elanski zavrava Drugi ivotopis sv. Franje
(2el) koji biva odobren od generalnog kapitula.
18. kolovoza: Inocent IV. proglaava Oblik ivota za enske samostane reda sv. Damjana.
12521253. Toma elanski zavrava Spis o udesima sv. Franje

(3el).
1253.

1255.
etvrto pismo Janji i Oporuka sv. Klare.

9. kolovoza: Inocent IV. odobrava Klarino Pravilo
za samostan sv. Damjana u Asizu.
11. kolovoza: Klara umire u Sv. Damjanu.
18. listopada: Inocent IV. zapovijeda otvaranje postupka proglaenja Klare Asike svetom.
15. kolovoza: papa Aleksandar IV. proglaava Klaru svetom u Agnaniju (iako datum nije u potpunosti siguran, svakako je onaj koji je najvjerojatniji).
12501260. Napisan Savez sv. Franje s gospoom Siromatinom.

1257.
Smijenjen sa slube Ivan Parmski; za generalnog

ministra biva izabran Bonaventura Banjoreijski.
1260.
Generalni kapitul u Narboni povjerava Bonaven

turi mandat da napie novi ivotopis sv. Franje i
proglaava nove generalne Konstitucije.
1263.
Generalni kapitul u Pisi odobrava Vei ivotopis sv.

Franje Bonaventure Banjoreijskog.
54
1266.
Generalni kapitul u Parizu nareuje unitenje svih

ivotopisa sv. Franje, osim djela Bonaventure Banjoreijskog.
1276.
Generalni kapitul u Padovi nareuje ponovno prikupljanje sjeanja na sv. Franju. Poslije toga datuma, s materijalom koji je prikupio Krescencije iz
Iesia, nastaju Asiki zbornik (ili Peruinska legenda)
i Legenda trojice drugova.
1289.
18. kolovoza: bulom Supra montem Nikola IV. slubeno uspostavlja Trei franjevaki red, prikljuujui mu prethodne pokornike pokrete.
1305.
Ubertino Kasalski, pritvoren na La Verni, pie

prvu verziju svog djela Arbor vitae crucifixae Jesu
Christi (Stablo raspetog ivota Isusa Krista).
1318.
Nastaje Ogledalo savrenstva.
1325.
Aneo Klarenski zavrava djelo Knjiga kronika ili

nevolja Reda manje brae.
13271337. Nastaju Zgode bl. Franje i njegovih drugova, odakle

e, vulgarizacijom nepoznatog autora, nekoliko
desetljea kasnije nastati uveni Cvjetii.
Kratice
Sv. pismo
Stari zavjet
Knjiga Postanka
Knjiga Izlaska
Levitski zakonik
Knjiga Brojeva
Ponovljeni zakon
Joua
Knjiga o Sucima
Ruta
Prva knjiga o Samuelu
Druga knjiga o Samuelu
Prva knjiga o Kraljevima
Druga knjiga o Kraljevima
Prva knjiga Ljetopisa
Druga knjiga Ljetopisa
Ezra
Nehemija
Tobija
Judita
Estera
Prva knjiga o Makabejcima
Druga knjiga o Makabejcima
Psalmi
Job
Mudre izreke
Propovjednik
Pjesma nad pjesmama
Knjiga Mudrosti
Knjiga Sirahova
Izaija
Jeremija
Tualjke
Baruh
Ezekijel
Danijel

SZ
Post
Izl
Lev
Br
Pnz
J
Suci
Rut
1 Sam
2 Sam
1 Kr
2 Kr
1 Ljet
2 Ljet
Ezr
Neh
Tob
Jdt
Est
1 Mak
2 Mak
Ps
Job
Izr
Prop
Pj
Mudr
Sir
Iz
Jr
Tu
Bar
Ez
Dn
Hoea
Joel
Amos
Obadija
Jona
Mihej
Nahum
Habakuk
Sefanija
Hagaj
Zaharija
Malahija
Novi zavjet
Evanelje po Mateju
Evanelje po Marku
Evanelje po Luki
Evanelje po Ivanu
Djela apostolska
Poslanica Rimljanima
Prva poslanica Korinanima
Druga poslanica Korinanima
Poslanica Galaanima
Poslanica Efeanima
Poslanica Filipljanima
Poslanica Koloanima
Prva poslanica Solunjanima
Druga poslanica Solunjanima
Prva poslanica Timoteju
Druga poslanica Timoteju
Poslanica Titu
Poslanica Filemonu
Poslanica Hebrejima
Jakovljeva poslanica
Prva Petrova poslanica
Ho
Jl
Am
Ob
Jon
Mih
Nah
Hab
Sef
Hag
Zah
Mal
NZ
Mt
Mk
Lk
Iv
Dj
Rim
1 Kor
2 Kor
Gal
Ef
Fil
Kol
1 Sol
2 Sol
1 Tim
2 Tim
Tit
Flm
Heb
Jak
1 Pt
55
56
Druga Petrova poslanica

Judina poslanica
Prva Ivanova poslanica
2 Pt
Jd
1 Iv
Druga Ivanova poslanica

Trea Ivanova poslanica
Otkrivenje
2 Iv
3 Iv
Otk
Spisi sv. Franje Asikog

BlBer
Blagoslov bratu Bernardu BenBrn
BlKls
Blagoslov Klari
i sestrama
Blagoslov bratu Leonu
BlLe
Mu
BenCl
BLeo
asoslov muke
Gospodnje
Fragmenti Nepotvrena
pravila
OfPa
HvBo
Hvs
Hvale Bogu vinjemu

Hvale uz svaki as
LDei
LHor
Isv
O istinskom i savrenom VPLet

veselju
Molitva pred Raspetim
OCru
FnPr
MRas
NPr
Obliv
Opom
Opor
OporSi
PAn
PBo
PFr
PHug
PJak
PjSu
Frag
Benedictio fratri
Bernardo data
Benedictio s. Clarae et
sororibus in scriptis missa
Benedictio fratri Leoni
data
Officium passionis
Domini
Fragmenta alterius
redactionis
Regule non bullate
Laudes Dei altissimi
Laudes Dei ad omnes
horas dicendae
De vera et perfecta letitia
Oratio ante Crucifixum

dicta
Nepotvreno pravilo
RnBu
Regula non bullata
Oblik ivljenja Klari
FoVi
Forma vivendi ad Claram
i sestrama
et sorores
Opomene
Adms
Admonitiones
Oporuka
Test
Testamentum
Oporuka iz Siene
TestSen Testamentum Senis
factum
Pismo bratu Antunu
EAnt
Epistola ad s. Antonium
Pismo graanima
EpBon Epistola civibus Bo
Bologne
noniensibus scripta
Pismo brai u Francuskoj EpFranc Epistola fratribus Francie
missa
Pismo Hugolinu
EpHug Epistola ad Hugonem,
episcopum Ostiensem
Pismo gospoi Jakobi
EpJac
Epistola domine Jacobe
scripta
Pjesma brata Sunca
CSol
Canticum fratris Solis
57
Kratice
1PKle
2PKle
PKls
1ECle
2ECle
EpCl
1PKu
2PKu
PLe
Prvo pismo klericima

Drugo pismo klericima
Pismo Klari i sestrama
o postu
Drugo pismo kustodima
Pismo bratu Leonu
PMin
Pismo jednom ministru
EMin
PosVo
Posljednja volja Klari

i sestrama
PotHvB Poticaj na hvaljenje Boga
PozBDM Pozdrav Blaenoj Djevici
Mariji
PozKr
Pozdrav krepostima
PPr
Potvreno pravilo
PRe
Pismo cijelom Redu
PrSam
Pravilo za samotita
PUn
Pismo upraviteljima
naroda
1PVj
Prvo pismo vjernicima
2PVj
Drugo pismo vjernicima
Siruj
Siromaice, ujte
TumO Tumaenje Oenaa
1ECu
2ECu
ELeo
UVol
ExhL
SVig
SVit
ReBu
EOrd
ReEr
ERec
1EFi
2EFi
CAud
ExPa
Epistola ad clericos I
Epistola ad clericos II
Epistola Clarae
et sororibus de ieiunio
Epistola ad custodes I
Epistola ad custodes II
Epistola ad fratrem
Leonem
Epistola ad quendam
ministrum
Ultima voluntas ad
Claram et sorores
Exhortatio ad laudes Dei
Salutatio b. Mariae
Virginis
Salutatio virtutum
Regula bullata
Epistola toti Ordini missa
Regula pro eremitoriis
Epistola ad populorum
rectores
Epistola ad fideles I
Epistola ad fideles II
Canto Audite Poverelle
Expositio in Pater noster
Spisi sv. Klare Asike

BlKl
OporKl
PEr
1PJa
2PJa
3PJa
4PJa
PrKl
Blagoslov sv. Klare

Oporuka sv. Klare
Pismo Ermentrudi
Prvo pismo sv. Janji
Prakoj
Drugo pismo sv. Janji
Prakoj
Tree pismo sv. Janji
Prakoj
etvrto pismo sv. Janji
Prakoj
Pravilo sv. Klare
BeCl
TeCl
5ECl
1ECl
2ECl
3ECl
4ECl
ReCl
Benedictio s. Clarae
Testamentum s. Clarae
Epistola ad Ermentrudem
Epistola ad s. Agnetem
de Praga I
de Praga II
de Praga III
de Praga IV
Regula s. Clarae
58
ivotopisi i svjedoanstva
AsZb
Avr
Bes
1Bon
2Bon
3Bon
BulKl
Cvjet
asp
1el
2el
3el
4el
Jord
Klar
LegKl
LegKlst
LegTd
OgSavm
Asiki zbornik (ili

CAss
Peruinska legenda)
Legenda sv. Franje u stihu 1LVe
Henrika Avrankog
Knjiga pohvala bl. Franje
Bernarda Beskog
Vei ivotopis sv.
Franje Bonaventure
Banjoreijskog
Manji ivotopis sv.
Franje Bonaventure
Banjoreijskog
udesa nakon smrti
sv. Franje Bonaventure
Banjoreijskog
Bula proglaenja Klare
Asike svetom
Cvjetii sv. Franje
asoslov sv. Franje Juli
jana pajerskog
Prvi ivotopis sv. Franje
Tome elanskog
Drugi ivotopis sv. Franje
Tome elanskog
Spis o udesima sv. Franje
Tome elanskog
BBes
1Bon
2Bon
3Bon
BuCl
Fior
IOff
1Cel
2Cel
3Cel
ivotopis za uporabu
u koru Tome elanskog
Kronika Jordana Janskog
Knjiga kronika ili nevolja
Reda manje brae Anela
Klarenskog
4Cel
Legenda sv. djevice Klare

Asike
Legenda sv. Klare Asike
u stihu
Legenda trojice drugova
Ogledalo savrenstva
(manje)
LegCl
Jord
Clar
2LVe
3Soc
1Spe
Compilatio Assisiensis
(seu Legenda Perusina)
Henrici Abrincensis
Legenda s. Francisci
versificata
Bernardi de Bessa Liber
de laudibus b. Francisci
Bonaventurae de Balneo
regio Legenda maior
s. Francisci
Bonaventurae de Balneo
regio Legenda minor
s. Francisci
Bonaventurae de
Balneoregio de miraculis
s. Francisci post mortem
Bulla canonizationis s.
Clarae
Fioretti di san Francesco
Iuliani de Spira Officium
s. Francisci
Thomae de Celano Vita
prima s. Francisci
Thomae de Celano Vita
secunda s. Francisci
Thomae de Celano
Tractatus de miraculis
s. Francisci
Thomae de Celano
Legenda ad usum chori
Fratris Jordani Chronica
Angeli Clareni Liber
chronicarum sive
tribulatiorum Ordinis
Minorum
Legenda s. Clarae
virginis Assisiensis
Legenda versificata s.
Clarae Assisiensis
Legenda trium sociorum
Speculum perfectionis
(minus)
59
Kratice
OgSav
OkrIl
Ogledalo savrenstva
Okrunica brata Ilije
o preminuu sv. Franje
2Spe
EHel
Speculum perfectionis
Heliae Cortonensis
Epistola encyclica
de transitu s. Francisci
OkrKl
Okrunica o preminuu
ECl
Epistola encyclica
sv. Klare
de transitu s. Clarae
EGre Epistola Gregorii IX.
PGrKl
Pismo pape Grgura IX.
sv. Klari
ad s. Claram
PHugKl Pismo kardinala Hugolina EHug Epistola Hugonis ad
sv. Klari
s. Claram
PJaKl
Pismo sv. Janje Asike
EAgn Epistola s. Agnetis ad
sv. Klari
s. Claram
Peru
Poetak ili osnutak Reda APer
De inceptione vel
(ili Nepoznati Peruinac)
fundamento Ordinis (seu
Ivana Peruinskog
Anonymus Perusinus)
PostKl
Postupak proglaenja
ProCa Processo di
Klare Asike svetom
canonizazione di s.
Chiara di Assisi
PovSir
Povlastica siromatva
PrPa
Privilegium paupertatis
PrRp
Pravilo i nain ivota
RePoe Regula fratrum et
brae i sestara Reda
sororum Ordinis de Poe
od pokore
nitentia
PunOp
Punomo dana Oportulu PoFa
Potestas faciendi ad
Oportulum
Salim
Kronika Salimbenea
Salim Salimbenae de Adam
Parmskog
Chronica
SgS
Savez sv. Franje
SCom Sacrum commercium
s gospoom
s. Francisci cum domina
Siromatinom
Paupertate
Spli
Salonitanska povijest
Spal
Thomae Spalatensis
Tome Splianina
Historia Salonitana
SpomN Spomenica o nainu
MePro Memoriale propositi
ivota
1Vitr
Pismo Jakova Vitrijskog
1Vitr
Iacobi Vitriensis Epistola
(1216)
(1216)
2Vitr
Pismo Jakova Vitrijskog
2Vitr
Iacobi Vitriensis Epistola
(1220)
(1220)
3Vitr
Povijest Zapada Jakova
3Vitr
Iacobi Vitriensis Historia
Vitrijskog
Occidentalis
ZgoFd
Zgode bl. Franje i nje
Actus Actus b. Francisci
govih drugova
et sociorum eius
ivp
ivot sv. Franje Julijana
ISpi
Iuliani de Spira Vita
pajerskog
s. Francisci
60
Kratice latinskih izvornika

AF
Analecta Franciscana
AFH
Archivum Franciscanum Historicum
AM
Annales Minorum, ed. Quaracchi
ATOR
Analecta Tertii Ordinis Regularis Sancti Francisci
BBT
Biblioteca Biobibliografica della Terra Santa
BF
Bullarium Franciscanum
BFE
Bullarii Franciscani Epitome
DAF
Documenta antiqua Franciscana
DF
Dizionario Francescano
FF
Fonti Francescane
FS
Franziskanische Studien
MF
Miscellanea Francescana
MGH
Monumenta Germaniae Historica
SF
Studi Francescani
TM
Testimonia minora (Lemmens)
Prvi dio
SPISI
S V. F R A N J E
A S I KO G
FRANCISCI ASSISIENSIS SCRIPTA
Uvod
KARLO PAOLAZZI
Prijevod
STJEPAN PAVI
SPISI SV. FRANJE ASIKOG

Uvod.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 63
Hvale i molitve. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79
Molitva pred Raspetim.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 91
Poticaj na hvaljenje Boga. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 91
Pozdrav Blaenoj Djevici Mariji. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 92
Pozdrav krepostima. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 93
Tumaenje Oenaa.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 94
Hvale uz svaki as.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 95
asoslov muke Gospodnje.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 97
Cedulja dana bratu Leonu. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 114
Pjesma brata Sunca. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 116
Siromaice, ujte. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 117
Pisma. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Pismo klericima I... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Pismo klericima II. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Prvo pismo kustodima. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Pismo upraviteljima naroda. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Drugo pismo kustodima.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Pismo bratu Leonu.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Pismo jednom ministru. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Pismo bratu Antunu.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Prvo pismo vjernicima.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Prvo pismo vjernicima sv. Franje na glagoljici u Ivanievu zborniku.. . . . . . . . .
Drugo pismo vjernicima.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Pismo cijelom Redu.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
119
127
128
129
129
130
131
131
132
132
134
138
143
Pravila i opomene. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 149

Nepotvreno pravilo.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 159
Fragmenti druge redakcije Nepotvrena pravila.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 178
I. Fragmenti kodeksa iz katedrale u Worcesteru. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 178
II. Fragmenti umetnuti u Tumaenje Pravila Manje brae Huga iz Dignea.. . . . . . . . . . . 183
III. Fragmenti sauvani u Drugom ivotopisu sv. Franje brata T. elanskoga. . . . . . . . . 188
Potvreno pravilo. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 190
Pravilo za samotita. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 196
Opomene. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 197
Oblik ivljenja dan Klari i sestrama.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 205
Posljednja volja Klari i sestrama.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 205
Oporuka. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 206
Dodatak: Diktirani spisi. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 209
Izgubljena ili dvojbena pisma. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 217
62
Uvod
Povijesno sjeanje i duhovna batina brata Franje nalazi se ne
samo u velikoj skupini njegovih biografija nego takoer u opsenom svenju Spisa razliite naravi i konzistentnosti,1 koji su tijekom
dvadesetog stoljea u progresivnim promatranjima uenjaka dobili,
osim uloge autentinog kljua za ulazak u unutarnji svijet sveca iz
Asiza, ulogu filtra i kamena provjere2 za vrednovanje biografskih
materijala. A upravo posljednja i najpouzdanija od spisa, Oporuka,
izdiktirana pri kraju ivota, sadri u sebi oito suprotne polove izmeu kojih se nastavlja razvijanje rasprave o bratu Franji piscu. S
jedne se strane susreu samoodreenja jednostavnog (simplex) i
neukog (idiota), s kojima ponizni Franjo sebe i svoje prve drugove
stavlja u jedan nii i podreeni kulturalni poloaj.3 S druge strane u
snanoj antitezi Oporuka svrstava u isti red neke odluujue iskaze o
vanosti rijei (verba) u ivotu brata Franje i bratstva okupljenog
oko njega: rijei sluane, moljene, izgovorene, prenesene i konano
napisane, preporuene, sauvane, proitane, shvaene i odravane
svetim izvravanjem sve do kraja.
1
Prigodom 750. godinjice njegove smrti izala su dva nova kritika izdanja Spisa
(Opuscula) brata Franje: I. M. Boccali, Concordantiae verbales Opusculorum s. Fran
cisci et s. Clarae Assisiensium, Ed. Porcijunculae, S. Mariae AngelorumAssisii 1976.
(kritikom izdanju teksta, s cjelovitim leksikim pregledom, dodaje vrlo korisne Te
stimonia, ili paralelna mjesta); K. Esser, Die Opuscula des hl. Franziskus von Assi
si. Neue textkritische Edition, Ad Claras Aquas, Grottaferrata (Romae) 1976; ovdje
se upuuje na drugo izd. Esser, proireno i revidirano: Esser, Die Opuscula, zweite,
erweiterte und verbesserte Auflage besorgt von Engelbert Grau, Editiones Collegii
S. Bonaventurae ad Claras Aquas, Grottaferrata (Romae) 1989 (novo pogl. XXIX,
str. 462488, o Verba exhortationis Audite poverelle, ija se autentinost jami). Srdana zahvala subrai Leonardu Lehmannu ofmcap za dragocjene sugestije, i Pacifiku Sella ofm, za svakodnevnu tehniku pomo.
2
G. Miccoli, Francesco dAssisi. Realt e memoria di unesperienza cristiana, Einaudi, Torino 1991, str. 41.
3
Usp. Opor 29 (I premda jednostavan i bolestan ); izriitije neuk sam i nepis
men (u PRe 39 i Opor 19 Bili smo neuki i podloni svima). Za saete indikacije
o Franjinu kulturalnom poloaju upuuje se na C. Paolazzi, Lettura degli Scritti di
Francesco dAssisi. Ed. Biblioteca Francescana, Milano 2002, str. 2342.
63
64
I . S P I S I S V. F R A N J E A S I K O G
Na taj nain posljednja, velika rije koju je brat Franjo izdiktirao rasvjetljuje sve prethodne, pruajui za tri odsjeka Spisa Hvale i molitve,
Pisma, Pravila i opomene osvjetljavajue epigrafe, koji iznutra definiraju njihov nadahnjujui izvor, bitne spojke, sadraje i ciljeve s jednom
tako lucidnom svijeu s kojom se ne bi mogao izjednaiti nijedan kritiki ili tumaei izriaj. Polazei dakle od naznaka koje prua Oporu
ka, u ovom emo opem uvodu slijediti nastanak svakog odsjeka u kronolokom nizu spisa, gledano u njihovu ivotnom odnosu s Franjinim
evaneoskim iskustvom,4 te pokuati zatim osvijetliti njihovu bitnu i
formalnu autentinost te programe prihvaanja, uvanja i prenoenja,
koje je autor predvidio, dok e analiza sadraja pojedinih spisa biti
preputena posebnim uvodima. Ali jedna toka mora biti jasna ve na
startu: kako su boanske pisane rijei poetno svjetlo i stalni kvasac
Franjina kranskog i evaneoskog iskustva, tako je njegovo pisati i
dati da se napie bitna komponenta njegove povijesti komunitarne,
osobne i eklezijalne. udnim historiografskim paradoksom tajna jednog ovjeka, koji se oznaavao kao jednostavan i nepismen, moe
biti shvaena prije svega polazei od stranica njegovih spisa.
Hvale i molitve:
Ovako sam jednostavno molio i govorio
Franjo diktira Pravila jer bratstvu treba pisana norma za ivot,
neophodna takoer da bi se dobila potvrda od strane Crkve; pie
Pisma jer mu se pisamsko sredstvo ini korisnim instrumentom, u nekim okolnostima upravo neophodno potrebnim za navijetanje Rijei
i za povezivanje s osobama.5 Moe se initi manje laganim protumaiti zato je odluio pisati molitve, znajui za briljivu suzdranost
kojom je Franjo uvijek uvao tajne svoga razmatranja: Blago sluzi
koji tajne Gospodnje pohranjuje u svom srcu (Opom 28,3).
Moda odluujui razlog stoji u jednoj Isusovoj molitvenoj izreci: Rijei koje si mi dao njima predadoh (Iv 17,8). Meu rijeima predanim uenicima nalazi se Oena, ali ima takoer mnogo
rijei osobne molitve koje je Isus uputio Ocu nebeskom, kao to je
4
U potvrdu snage takva odnosa dovoljna je konstatacija da se u vie od jedne
polovice Oporuka bavi presvetim boanskim rijeima navijetenim i napisanim
(r. 1213), upotrijebljenim u molitvi po normi liturgijske slube (r. 45.18.2931;
usp. PPr 3), zapisane u Pravilu i u Oporuci kao ivot po uzoru na sveto Evanelje
(r. 1415.2426.2931.3441). Od prvog do posljednjeg trenutka evaneoski hod
brata Franje protee se izmeu sluanja i obdravanja pisanih boanskih rijei.
5
Valja ocijeniti ozbiljnim gubitak pisama to ih je Franjo uputio kardinalu Hugolinu, radi naklonosti koju mu je iskazivao i zbog hitnih razloga redovnike obitelji
(familiaris religionis urgente causa) (1el 100); kratki pregledi drugih izgubljenih pisama o. Esser stavio je u odsjek Opuscula dictata (usp. Scritti, str. 591599).
Uvo d
65
velikosveenika molitva koju je Franjo tako volio i koju je vie puta
citirao.6 Franjo dakle zna da je svaka molitva koja postaje rije dobro koje dolazi od onoga koji kae i ini svako dobro u slugama
svojim, i po primjeru Isusovu dri dolinim ne prisvajati ga sebi,
nego ga dijeliti s braom. Ovo je itinerarij (dar vjere formulirana
molitva dijeljenje s drugim) koji se nazire u kratkoj molitvi koja je
navedena u Oporuci: A Gospodin mi dade takvu vjeru u crkve da
sam ovako jednostavno molio i govorio: Klanjamo ti se, Gospodine
Isuse Kriste (Opor 45). Iza Molitve pred raspelom, koja tome ini
neposredan preludij (daj mi pravu vjeru, molio je Franjo), proirena antifona Klanjamo ti se najstariji je poznati Franjin tekst (oko
1206), koji e kroz itav ivot nastavljati sastavljati molitve na biblijske i liturgijske tekstove, izmjenjujui proirenja, sastavke (petnaest
psalama asoslova muke), parafraze (Oe), ponovno pronalaenje
uzoraka koji su postali mjesta srca i uspomene (iz aneoskog pozdrava ili Zdravo Marijo cvatu Pozdrav Djevici i Pozdrav krepostima).
Ali ve citirana kratka antifona sadri druge aspekte zajednike
Franjinim molitvama. Primjeuje se prije svega, ponovno, ono jed
nostavno sam molio govorei: da podcrta kako liturgijska rije, kao
i drugi tekstovi koji su preuzeti ili se odraavaju drugdje, odgovara potpuno Franjinim unutarnjim oekivanjima; postala je potpuno
njegova, glas Duha koji proglaava Gospodine Isuse (Opom
8,1). Isto je tako oigledno da je u onom klanjati se i u svim crkvama tvojim koje su po cijelome svijetu enja k jednoj sveopoj
zajednikoj molitvi, koja je ovdje ostvarena kroz ponitavanje prostor i razdaljin u sakramentalnom otajstvu Krista, koji premda se
ini kako se nalazi na vie mjesta, on ipak ostaje nepodijeljen (PRe
33), drugdje ponavljana i mijenjana u brojnim molitvama poticaja
i pohvale, gdje molitelj gleda istovremeno iznad sebe i okolo sebe,
postajui nadahnitelj zbora hvalitelja: od oporog Poticaja na hvaljenje
Boga do veoma odmjerenih Pohvala za svaki as, od stranica pohvala
poticajazahvala umetnutih u Nepotvreno pravilo (pogl. 21 i 23) do
diptiha na pukom jeziku Pjesme brata Sunca sa srodnim rijeima s
melodijom Siromaice, ujte (proljee 1225).7
Poticaj da ponovno izrekne najintimnija iskustva molitve rijeima nadahnutim ili proizalim iz biblijsko-liturgijskih tekstova, i koje
Usp. NPr 22,42; 2PVj 58. O Isusovoj velikosveenikoj molitvi (Iv 17,126),
najdui navod biblijskog teksta koji se nalazi u Franjinim spisima, pogledati O.
Battaglia, S. Francesco e il vangelo di Giovanni, u korisnom sveiu mjeovita sadraja Parola di Dio e Francesco dAssisi, Cittadella Editrice, Assisi 1982, str. 164175.
7
Ralanjenu analizu molitava i pohvala, izmeu biografskog konteksta i biblijsko-liturgijskog nadahnua, donosi Paolazzi, Lettura degli Scritti, str. 59168; 193
210; daje k tomu naznake za koritenje osobno i skupno, L. Lehmann, Francesco
maestro di preghiera, Istituto Storico dei Cappuccini, Roma 1993.
66
povezuju u molitvenom zajednitvu Boga, divote koje je on uinio

i brau, pronalazimo na cedulji na kojoj je Franjo u rujnu 1224.
svojom rukom napisao Hvale Bogu vinjemu i Blagoslov bratu Leonu:
prve, prema svjedoenju brata Leona, sastavljene u zahvalu Bogu za
dar stigmata; drugi, izvuen (gotovo) doslovno iz Ponovljenog zakona
i primijenjen milostivo na subrata Leona, da ga oslobodi teke duevne kunje.8 Zakljuak se usmjerava ponovno prema ve poznatoj
toki: takoer u molitvama, kao i moda vie nego u zakonodavnim
tekstovima i u pismima, pisati ukorjenjuje se istovremeno unutar
iskustva milosti koju je Franjo ivio i unutar rijei koju je Gospodin Isus primio od Oca i dao uenicima, za spasenje njihovo
i cijeloga svijeta.9 Pisati, za Franju znai staviti u pokret spasenjsku
snagu Rijei koju Otac nastavlja izgovarati u povijesti ljudi i u ivotu
svakog od njih, i upravo ta svijest ini Franju izuzetno zahtjevnim u
izradi njegovih pisanih rijei i u preporuivanju njihova prihvaanja, uvanja, vjernog obdravanja sve do kraja.
Pisma: Navijetati presvete boanske rijei

Meu mnogim Opomenama koje se tiu govora o Bogu i ljudima ima jedno blaenstvo koje bi moglo biti uzeto kao Franjin portret:
Blago onome redovniku koji nalazi milinu i veselje samo u presvetim rijeima i djelima Gospodnjim i pomou njih u radosti i veselju
vodi ljude k ljubavi prema Bogu (Opom 20). Zdruena ljubav prema Rijei i prema njezinim posluiteljima toliko je iva da je brat
Franjo ne moe zaboraviti u posljednjem trenutku:
A sve bogoslove i one koji su u slubi presvetih boanskih rijei
moramo astiti i potivati kao one koji nam pruaju duh i ivot
(Opor 13).
Pisma su opipljiv dokaz koliko je Franjo, navjestitelj pokore i akon, osjeao urgentnost da proglaava Rije svim sredstvima koja su
mu na raspolaganju.10 Ne moe se iskljuiti da je Franjo brzo zapo8
Brian opis cedulje, s izdanjem vjerne reprodukcije Franjinih autografskih teks
tova i rubrika brata Leona, dao je Bartoli Langeli, Gli autografi di frate Francesco,
str. 3041; obrazlae pripadnost zavrnih aklamacija (magnus salvator) izvornom
autografu, C. Paolazzi, Per gli autografi di frate Francesco: dubbi, verifiche e riconferme,
u: AFH 93(2000), str. 1728.
9
Usp. Iv 17,126 i NPr 22,4155.
10
O tome kako je za Franju bilo vano da pie od sebe tekstove u obliku pisama
i o kulturalnim implikacijama toga malo poznatog biografskog aspekta nova i poticajna polazita prua A. Bartoli Langeli, Gli autografi di frate Francesco e di frate Leone,
Brepols, Turnhout 2000, str. 5775.
Uvo d
67
eo upuivati pisma s ciljem redovnikog oivljavanja (prva redakcija
Pisma klericima odgovara jednako dobro Franjinoj mladenakoj brizi
za crkve i euharistijskoj reformi IV. lateranskog sabora 1215), ali se
1220, poslije povratka s Istoka, upotreba pisama kao sredstva organski ukljuila u sloeno apostolsko djelovanje. Dana 22. studenoga
1219. papa Honorije III. pismom Sane cum olim pozvao je snano
sveenike da odstrane zloporabe i promiu euharistijsko tovanje, i
Franjo pokree inicijativu nizom pisama upuenih trima dravama
kranskog naroda: druga redakcija Pisma svim klericima o tovanju
tijela Kristova, Pismo upraviteljima narod i Prvo pismo kustodima manje brae.11 Dokaz koji se ne moe pobijati, da ta pisma pripadaju
jedinstvenoj zamisli, jest Drugo pismo kustodima, koje citira izriito tri
prethodna, preporuujui da se izrade njihovi prijepisi i da se izrue
naslovnicima. U tom sluaju apostolsko planiranje nastaje u Franji iz
jasne svijesti o uspjenosti pisamskog sredstva, ali se upotpunjuje koristei kapilarno, s ciljem crkvenog oivljavanja, samu organizacijsku
strukturu Reda.12 Takoer s ove toke gledita govor o bratu Franji i
dalje ostaje otvoren: jednostavan i neuk, ali sasvim pozoran da spisima promie rije Boju i milosna otajstva povjerena svetoj majci
Crkvi (2PKle 13).
Bratske pobude i komunitarni razlozi isprepliu se na razliit nain u pismima koja brat Franjo upuuje pojedinoj brai Reda: kao
autografsko Pismo bratu Leonu, nesigurna datiranja, s majinskim i
oslobaajuim savjetom da slijedi siromatvo Kristovo na koji god
nain ti se ini bolje; ili snano Pismo jednom ministru, usmjereno
na rjeavanje konflikata bratstva koji uznemiruju duu naslovnika i prijedlog sinteze poglavlja Pravila o smrtnim grijesima (nazire se pripremni rad na Potvrenom pravilu); i, konano, kratko
Pismo bratu Antunu, mom biskupu, gdje obedijencu za pouavanje brae u svetoj teologiji prati poziv da ne ugasi duha molitve i pobonosti, kao to je napisano u Pravilu, oito potvrenom
11
Za tekst papinskog pisma i uske veze s citiranim pismima pogledati K. Esser, Stu
dien zu den Opuscula des hl. Franziscus von Assisi, Historisches Institut der Kapuziner,
Roma 1973, str. 309313.
12
Ukazivanje na pomanjkanje projektnog usmjerenja u odnosu prema Crkvi i
drutvu s Franjine strane (Miccoli, Francesco dAsssisi. Realt e memoria, str. 81), na
crti jedne radikalne i primjerne knosis koja se odrie sredstava ljudske mudrosti i ne
tei reformirati druge, moda moe biti ublaeno naznaavanjem nekih konstanti
njegova evaneoskog sluenja: pokorniko navijetanje u obliku pobuda i pohvala
(iz ovlatenja Inocenta III. u NPr 21.23 i u Pjesmi brata Sunca); odredbe i vrenje
propovijedanja (NPr 17; PPr 9; Opor 7), u kontekstu jednog opeg poslanja (NPr
16; PRe 89); i, konano, pragmatika uporaba pisamskog sredstva s apostolskim
svrhama.
68
1223.13 Takoer u tom manjem suglasju, odsustvu privatnih autobiografskih zabiljeki pridruuje se zajedno drhtaj ovjekoljublja
posve usmjeren na duhovni razgovor sa sugovornicima: Govorim
ti kako mogu o onome to se tie tvoje due (PMin 2), Ovako
ti velim, sine moj, kao majka (PLe 2).
Vie nego normativni tekstovi i molitve pisma izraavaju Franjinu
apostolsku tenju, svijest o tomu da treba osim ivom rijeju navijetati Rije spisima, kao to se jasno vidi iz iskaza kojim zapoinje
veliko Pismo vjernicima: Budui da sam svima sluga, svima moram
sluiti i pruati mirisne rijei Gospodina svoga. Kako vas pojedinano
zbog bolesti i slabosti svoga tijela ne mogu osobno posjetiti, stoga sam
u sebi razmislio i odluio da vam ovim pismom i po vjesnicima uputim rijei Gospodina naega Isusa Krista koji je Rije Oeva, i rijei
Duha Svetoga koje su duh i ivot (2PVj 46). Valja zapaziti veoma
snanu etiko-religioznu dimenziju ove stranice, gdje za akona
Franju takoer pisati postaje dunost koje se ne moe odrei,14 kao
to se ne moe odrei naloga da navijeta Rije. Spominjanje bolesti
i slabosti, toliko velike da prijei apostolsko putovanje, ini se da
odraava oteani poloaj zbog kojega brat Franjo nije vie u stanju
hodati, a koji je ipak, prema kazivanju biografa, iao propovijedati na
sedlu magarca.15 Pismo, autentina sinteza najeih evaneoskih i
eklezijalnih tema, pripada dakle zavrnom vremenu sveeva ivota,
i analogno kronoloko smjetanje spada na Pismo cijelom Redu koje,
nakon dirljivog uvoda o zvanju i poslanju manje brae, misaonim
Franjinim govorom zapoinje i produbljuje razmatranja o tijelu i krvi
Gospodina, dostojanstvu sveenitva i napisanim Bojim rijeima,
anticipirajui pobude i stroge opomene koje emo nai u Oporuci.
to se vie udubljujemo u Spise brata Franje, tim vie ti spisi otkrivaju
unutarnji hod koji ih pribliava jedan drugome, kako u dubokim mislima tako u poniznom i ujedno uzvienom tonu rijei.
13
Pogledati PAn 2 (upuivanje je na PPr 5,2). Panja brata Antuna Padovanskog
na normu ivota Reda vidljiva je iz jednog vjerojatnog implicitnog citiranja Pravila iz
1221, kako iznosi C. Paolazzi, Antonio cita Francesco: lEpilogo dei Sermones domini
cales e Regula non bullata 17, Il Santo 36 (1996), str. 445455.
14
Obavijest o tome da je Franjo bio akon (levit) potjee od elanskog (usp. 1el
86: preuzeto od Juliana pajerskog, Vita sancti Francisci, prolog i pogll. 54 i 73; 1Bon
10,7), ali je sadrana u jednom odsjeku u kojem Franjo, obraajui se brai sveenicima, pie: mi, koji smo posebno (specialius) odreeni za slubu Boju (PRe
43). Poistovjeenost levit-akon jasno se pokazuje u Actus b. Francisci, gdje se akon
sv. Lovro vie puta naziva levit i opisuje se da je obuen u dalmatiku, koja je
upravo odjea akona (Actus, pogl. 50; usp. Fontes Franciscani, Ed. Porziuncola, S.
Maria degli AngeliAssisi 1995, str. 2187). Govoriti o Franji kao laiku ne odgovara
povijesnoj istini (usp. takoer Opor 18).
15
Usp. 1el 98; AsZb 91; OgSav 35.
69
Uvo d
Pravila i opomene: ivjeti po uzoru na sveto evanelje

Franjin komunitarni i zakonodavni tijek zbivanja zapoeo je u
proljee 1208. kad su dvojica Asiana, Bernard Kvintavalski i Petar
Katanski oitovali namjeru da se ukljue u Franjin pokorniki ivot,
a ovaj posljednji odluio zatraiti savjet od Gospodina, utjeui se
trostrukom otvaranju evanelja u crkvi sv. Nikole u Asizu.16 Gospodinov je odgovor toliko iscrpan da se Franjo jedini sluaj u svim
Spisima ne ustruava definirati ga kao objavu:
(14) A kad mi Gospodin dade nekoliko brae,17 nitko mi nije pokazao to mi valja initi, nego mi sam Svevinji objavi kako treba
da ivim po uzoru na sveto evanelje. I ja sam to u malo rijei i
jednostavno napisao, a gospodin Papa mi je to potvrdio.18
Odlomak Oporuke jasno je oznaio trokut unutar kojeg e se raz

vijati cijela zakonodavna aktivnost poetaka: evanelje, koje je sam
Bog oznaio kao pravilo i ivot Manje brae; suradnja bratstva,
ovdje ograniena na pisarsko provoenje oblika evaneoskog
ivota, ali na drugim mjestima izriito proirena na savjet brae
okupljene na kapitulu;19 konano, potvrda, od strane pape Inocenta
III. (12091210), koju veoma vano svjedoanstvo Jakova Vitrijskog,
datirano u listopadu 1216, protee na svete zakone formulirane
na godinjim kapitulima20 koji su se progresivno slijevali u prvotno
Pravilo, sve do sastavljanja aktualnog Nepotvrenog pravila (1221).
Nee biti zanemarena opaska koju je Franjo dodao o modalitetima
pisane redakcije: i ja sam to u nekoliko rijei i jednostavno dao napisati (Opor 15), to jest sa zahvatom one snage koja iskljuuje mogua razilaenja izmeu unutarnjeg i vanjskog dranja te ukljuuje
vjernost rijei i ivota providnu otvorenost, u jasnoj opreci prema
16
Pogledati paralelno pripovijedanje LegTd 2729.

U prisjeanju na poetke Reda Franjo ukazuje na to da mu je bratstvo Manje
brae dar nebeskoga Oca.
18
Opor 1415. Objava pozdrava mira (Gospodin mi je objavio pozdrav da
govorimo: Gospodin ti dao mir!, Opor 23) dogodila se kontekstualno kod itanja
treeg evaneoskog odsjeka (tj. Lk 10,112; usp. Paolazzi, Lettura degli Scritti, str.
290293.
19
Usp. PMin 12.
20
Prvi vanjski svjedok ivota i imena Manje brae (usp. 1Vitr, 79) Jakov Vitrijski izvjeuje: Ljudi ovoga reda skupljaju se jednom godinje na odreenom mjestu
[]. Posluivi se savjetom iskusnih osoba, sastavljaju i proglaavaju svete zakone,
koje podastiru papi na odobrenje (1Vitr 11). Ako je to bila procedura, razumljivo je
zato Prolog u Nepotvrenom pravilu protee papinu potvrdu na cijeli tekst (usp.
NPr, Prolog, 2).
17
70
dvosmislenosti, hipokriziji i formalizmu.21 Za Franju je rije kazana

i napisana jednostavno (simpliciter) samo kada je autentino zrcalo
istine misli i ivota, modeliranog na rijeima i djelima Gospodinovim.
Ova naznaka pokazuje se odmah korisnom za Potvreno pravilo,
slubeno odobreno od pape Honorija III. 29 studenoga 1223, koje
je vie puta osumnjieno da je rezultat duboke revizije (koje je izgledalo osakaeno, razvodnjeno, kompromisersko) prethodnog oblika
ivota,22 zbog pritisaka ministara Reda i Rimske kurije. Mogue je
da je kakav rez, vie-manje bolan, brat Franjo morao prihvatiti, ali
mu to nije prijeilo da umetne u Oporuku jednu izjavu koja raiava
polje od daljnjih sumnji: kao to meni Gospodin dade da jednostav
no i isto izreknem i napiem Pravilo i ove rijei, tako ih jednostavno i
bez tumaenja shvatite i svetim djelovanjem sve do kraja opsluujte
(Opor 39). Oblik ivota koji je Gospodin objavio ne oekuje glose
uenih, nego sveto djelovanje Duha koji ga pretvara u ivot. Za
umirueg brata Franju dakle Potvreno pravilo je takoer edo one
kraljice mudrosti koja silazi s visine i povjerava se jednostavnosti, da bude prevedeno u rijei i djela koja su joj potpuno vjerna:
Zdravo, kraljicemudrosti, Gospodin te uvao sa sestrom tvojom
svetom, istom jednostavnou. (PozKr 1).
Analogan govor vrijedi za Opomene, kojima bi injenica da su
skupljene (recollecte) iz Franjina ivog glasa oduzela onu punu povjerljivost, koja meutim prosijava iz dubokog suglasja kojim izreke osvjetljavaju blaenstvo istih srcem, uvijek otvorenih da vide
Boga ivoga i pravoga koji govori i ini svako dobro (Opom 8,3) u
svima, i komplementarno blaenstvo siromanih u duhu, koji sebi
ne prisvajaju oholo Boju mudrost, rijei i djela, nego sve priznaju i
vraaju njemu: Blago onome sluzi koji se ne uznosi vie zbog dobra
koji Bog po njemu govori ili ini, nego zbog dobra to ga govori i ini
po nekom drugome (Opom 17,1). Bog koji je govorio i djelovao po
prorocima i svome Sinu Isusu nastavlja govoriti i initi svako dobro
u svojim slugama svakog vremena, i moe stoga takoer dopustiti da
u njegovo ime kazuje i pie (Opor 39) ponizni i neuki Franjo, koji
nikada ne prestaje podsjeati samoga sebe i druge, da takoer spoznato dobro boanskih rijei treba vratiti rijeju i primjerom vraaju
vinjemu Gospodinu Bogu komu pripada sve dobro (Opom 7,4).
21
L. Izzo, Semplicit, u: Dizionario Francescano. Spiritualit, Messaggero, Padova
1983, str. 1693; 2o izd. 1995, str. 1869.
22
Stanislao da Campagnola, Introduzione a Scritti di Francesco dAssisi, u: Fonti
Francescane, Movimento Francescano, Assisi 1977, str. 64. Od toga opsenog i jasnog
Uvoda (str. 4391), sjajna i jo uvijek korisna sinteza kritike rasprave iz dvadesetog
stoljea o Spisima, udaljuje nas prije svega poraslo, opravdano povjerenje u spisateljske sposobnosti brata Franje te u bitnu i formalnu pouzdanost njegovih napisanih
rijei, u skladu s rezultatima novijih istraivanja.
71
Uvo d
Ako vratiti rijeju znai ponizno priznati da dobro dolazi od

Boga i njemu zahvaliti,23 uzvratiti primjerom znai propovijedati djelima, pretvoriti mudrost boanskih rijei u sveto djelovanje
koje mora sjati u primjeru za druge,24 i stoga initi, ivjeti, vjerno
obdravati sve do konca, kao to se Franjo ne umara da preporui u
onim zavrnim poticajima svojih spisa, a to emo imati prilike ilustrirati malo kasnije.
Zato su Spisi brata Franje

Ugledni i zasluni istraiva Kajetan Esser, polazei od nesumnjive injenice da je brat Franjo prema praksi tada veoma rairenoj
openito obiavao davati da se pie po diktiranju, zbog pretjerane
predostronosti opetovano promicao niz uznemirujuih hipoteza o
redakcijskom postupku Spisa: naime da je Franjo, zbog oskudna poznavanja latinskog jezika, to se ini potvreno autografima, brai
pisarima razliite jezine kompetentnosti (odatle oscilacije stilistike
razine u razliitim spisima) diktirao na pukom talijanskom jeziku
onog vremena, da im u nekim sluajevima nije diktirao konane
izraze, nego samo misli, kojima je zatim sam brat trebao dati pisanu formu.25 Te hipoteze, pridodane informacijama o zahvatu opih
kapitula i pojedinih osoba u redakciji Pravila,26 snano su se rairile
franjevakim raspravama, insinuirajui sumnju, koja se ponavlja, da
su razliiti oblici suradnje mogli na neki nain iskriviti misao i naroito ivo kazivanje Franjine rijei, s neposrednim negativnim preokretima glede pune pouzdanosti Spisa kao dokumenta povijesnog i
biografskog.27
Ne ini se da je lako uskladiti ove kritike pozicije s ve navedenim Franjinim tvrdnjama da je molio, govorio i pisao jednostavno
(simpliciter), ili sa zahtjevnim pozivima na umjerenu i kontroliranu
23
Poziv je isto tako topao za svu Manju brau (NPr 17,1719) kao i za sve vjernike
(2PVj 6162).
24
Pogledati NPr 17,3 (Sva braa pak neka propovijedaju djelima) i 2PVj 53.
25
Esser, Scritti, str. 75.
26
Za savjet brae okupljene na kapitulu, usp. PMin 13; vijest o zahvatu brata Cezarija pajerskog 1221. da ukrasi Pravilo rijeima evanelja nalazi se kod
Jordana 15, dok Grgur IX., pozivajui se na Potvreno pravilo, izjavljuje: bili smo
mu (Franji) blizi za vrijeme sastavljanja spomenutog Pravila (bula Quo elongati, 3:
FF 2731). O mnogim stvarima izostavljenim iz Potvrenog pravila zbog uplitanja
ministara protiv volje blaenog Franje govori Intentio regulae, koja ipak konkretno
navodi samo izostavljanje onog poglavlja u kojem se govorilo: Ne nosite nita na put
(usp. L. Lemmens, Documenta antiqua franciscana, I, Typographia Collegii S. Bonaventurae, Quaracchi 1901, str. 8399; usp. NPr 14 i odgovarajue biljeke).
27
Kritike hipoteze oca Essera ule su takoer u I. izd. Fonti Francescane (usp. Stanislao da Campagnola, Introduzione a Scritti, str. 4855.
72
uporabu rijei razasutih u Opomenama: gdje Jao onome redovniku

koji uiva u besposlenim i ispraznim rijeima (Opom 21,2), to je oit
odjek stroge Isusove opomene protiv svake bezrazlone rijei (Mt
12,36), biva od Franje preokrenuto i potvreno u misaono blaenstvo za onoga tko upotrebljava rijei u punom suglasju s unutarnjim
osjeajem: Blago sluzi koji nije brz na rijeima (Izr 29,20), nego
mudro razmilja to treba govoriti i odgovarati (Opom 22,1). Tako
ne iznenauje da je u novije vrijeme konvergentni niz rasprava postupno restaurirao portret brata Franje pisca, smjetajui u njezinu
pravu dimenziju suradnju brata Cezarija pajerskog na Nepotvrenom
pravilu,28 uklanjajui iz izdanja autografa tee gramatike pogreke na
koje je ukazano u posljednjem kritikom izdanju i istaknuvi paljivu
upotrebu epistolografskih normi,29 i k tomu utvrdivi metodiko koritenje tipinih retorikih i stilistikih figura, ili analognih mehanizama
citiranja s rezultatima stilistiki istovjetnim, u opuscula ije je redakcijsko stanje na suprotnim krajevima: ovdje autograf, ondje Opomene,
tekst meu najvie osumnjienima da je pretrpio izvanjske zahvate.30
Potvrda da razlikovanje izmeu Franjinih spisa autografa i spisa
ije je tekstove diktirao treba biti zacijelo ublaeno, proizala je iz
utvrivanja strogog naina govora i pisanja na nain svetog evanelja koji stari biografski izvori pripisuju Franji, koji nije htio nikada
zvati imenom nekoga tko bi se nazivao dobar, zbog potovanja prema
Gospodinu koji je rekao: Nitko nije dobar osim sam Bog (Lk 18,19).
Na isti nain nije htio zvati nikoga ni ocem ni uiteljem, ili to pisati u
svojim pismima, zbog potivanja Gospodina koji je rekao: I ne zovite
nikoga vaim ocem na zemlji, niti se nazivajte uitelji .31 Provjerena
kroz veoma korisno leksiko ispitivanje Franjinih Opuscula koje je
provelo Sveuilite u Louvainu,32 informacija se pokazala iznenaujue tonom, tako da nijedan od 141 sluaja triju navedenih evan28
Usp. A. Gattuci, Cesario da Spira, u: I compagni di Francesco e la prima generazione
minoritica. Atti del XIX Convegno Internazionale, Spoleto 1992, str. 141142.
29
Usp. Bartoli Langeli, Gli autografi di frate Francesco, str. 4251 i 5761.
30
G. Pozzi, Lo stile di san Francesco, Italia medioevale e umanistica 41 (2000),
str. 71 (cijela studija, potkrijepljena visokim i strogim metodolokim profilom, na str.
772).
31
OgSav 122. Informacija koja se nalazi u razliitim biografskim izvorima tie se
posebno lijenika Buongiovannija (Bonus Iohannes) iz Arezza, kojeg je Franjo nazivao frater Iohannes, ime koje je hagiografska tradicija podvrgla neobinom lomljenju,
koje je rekonstruirao E. Menest, La Questione francescana come problema filologi
co, u: Francesco dAssisi e il primo secolo di storia francescana, str. 138141.
32
Usp. J. F. GodetG.Mailleux, Opuscula sancti Francisci. Scripta sanctae Clarae.
Concordances, Index, Listes de frquences, Tables comparatives, Publications du CETEDOC Universit de Louvain, Louvain 1976. Potvrda se moe nai u C. Paolazzi,
Gli Scritti tra Francesco e i suoi scrivani: un nodo da sciogliere, Antonianum, 75
(2000), str. 481497.
73
Uvo d
eoskih naslova (dobar 33 sluaja; uitelj 5; otac 104, od

kojih se 100 odnosi na Boga i 4 na odricanje od zemaljskog oca) ne
pokazuje povrede evaneoskog lingvistikog kodeksa koji je Franjo
uinio vlastitim, a ista stvar vrijedi za njegovu odluku da ne kae moje
(225 sluajeva) za neko materijalno dobro, umjesto da vrati Gospodinu svaku pohvalu (s izvedenicama, 65 sluajeva, svi se odnose na
Boga). U svjetlu istraivanja ini se stoga da treba iskljuiti da su
pisarima i suradnicima bila dana doputenja strana Franjinoj misli
i diktiranju, dok se leksika strogost tako apsolutna, jamena sustavno snagom brojeva, da zamisliti samo kod autora koji zdruuje u
sebi snanu bistrinu misli i nesavitljivi nadzor oblika koji je izraava.33
Ne samo zbog izvanredno suvisle vizije ivota i svijeta nego takoer
zbog jezika i stila, Spisi su autentino ogledalo Boje rijei i Franjinog
evaneoskog srca. On je toga bio svjestan, kako pokazuju preporuke koje ih potvruju.
Putovi Rijei: nauiti, itati, sauvati

Jedan od aspekata koji najvie iznenauju u prvom itanju Franjinih Spisa jest dranje po kojemu autor, u preporuivanju stvari i rijei sadranih u njima, ini se da ih promatra, i uistinu ih
promatra u odnosu na Boju rije: U ime Gospodnje! Molim svu
brau da naue sadraj i smisao onoga to je u ovom ivotu napisano
za spas nae due, poziva Franjo u zavrnom poglavlju prvog Pravila, oponaajui svetopisamsko: napisano je (scripta sunt),34 dok
u Pismu vjernicima izriito kae da eli prenijeti rijei Gospodina
naega Isusa Krista, koji je Rije Oeva, i rijei Duha Svetoga koje su
duh i ivot.35 Na iskazanu svijest da njegova napisana rije odraava
jednostavno njegovu misao, kako se unaprijed vidjelo, pridruuje
se dakle u Franji duboka svijest da se uinio vjernim posluiteljem
33
Paolazzi, Gli Scritti tra Francesco e i suoi scrivani, str. 497. O leksikim pitanjima sv. Franje raspravlja s uobiajenom akribijom Pozzi, Lo stile di san Francesco, str.
4563. Na iskljuivo koritenje leksikog ispitivanja Spisa oslanja se takoer paljiva
analiza nekih velikih teolokih tema koju je dao Thadde Matura, uvjeren s vidljivim
razlogom da su Spisi djelo u globalu autentino i osobno Franjino [] najpotpuniji
i najvjerniji izraz njegova iskustva i njegove religiozne misli (Th. Matura, Francesco
parla di Dio. Studi sui temi degli Scritti di san Francesco, Ed. Biblioteca Francescana,
Milano 1992, str. 15).
34
Usp. NPr 24,1 i analogni Pavlov odlomak: to je neko napisano (scripta sunt)
nama je za pouku napisano (Rim 15,4; kod Pavla, kao uope u Svetom pismu, pasiv
scriptum est, scripta sunt oznaava, ne imenujui ga, glavnog autora, Boga).
35
2PVj 3. Franjina rije je razjanjena implicitnim citiranjem Ivana: Duh je onaj
koji oivljava, tijelo ne koristi nita; rijei koje sam vam govorio duh su i ivot (Iv
6,64). Kristove rijei takoer su od Duha koji daje ivot, jer samo Duh ih moe
pretvoriti u ivot u vjernicima.
74
Rijei spasenja, i samo spajanjem ovih dvaju uvjerenja razjanjava

nastojanje s kojim, osim u Oporuci, on na zavretku Pravila i Pisama
preporuuje svoje spise, opisujui s minucioznom jasnoom susljedne faze u kojima se treba artikulirati njihovo prihvaanje, kako se
pokazuje iz zavrnog poticaja Nepotvrenog pravila (pogl. 24), koje
emo analizirati, popunjavajui polazne toke iz paralelnih mjesta.
U ime Gospodnje! Molim svu brau da naue sadraj i smisao
onoga to je u ovom ivotu napisano za spas nae due i da to esto dozivaju u pamet. I molim Boga da on, koji je svemogu, trojstven i jedan, blagoslovi sve one koji to pouavaju, koji ue, koji
imaju uza se, dre na pameti i ostvaruju, svaki put kad ponavljaju i
ostvaruju ono to je ondje napisano za spas nae due. I molim sve
ljubei im noge da to veoma ljube, uvaju i opsluuju. U ime Boga
svemoguega i gospodina pape i pod poslunost zapovijedam i
nareujem da od onoga to je u ovom ivotu napisano nitko nita
ne oduzima niti napisanome to dodaje (usp. Pnz 4, 2; 12, 32). I
zabranjujem da braa imaju drugo Pravilo.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu. Kako bijae na poetku, tako i
sada i u vijeke vjekova. Amen.36
Poetni zahtjev da naue sadraj i smisao Pravila odraava Franjino uvjerenje da je takoer u pravilu i ivotu Manje brae, kao u
Svetom pismu, sadraj (tenor) bezuvjetna potpora smisla (sensus)
koji stoji u njemu:37 ovo posljednje, da bi moglo biti naueno, biti
shvaeno jasno, kako izriito kau zavrni pozivi Pisma vjernicima i
Oporuke,38 a potom ono to je napisano za spasenje nae due
treba esto dozivati u pamet (r. 1), jer e na one koji ih dre na
pameti i dozivaju ih sii Boji blagoslov (r. 2).39 Toliko inzistiranje nije
sluajno, nego je usmjereno protiv lukave zloe Sotone, koji eli
36
NPr 24. uma paralelnih mjesta (ovdje iznesenih pozornosti itatelja s podnaslovom Putovi Rijei) pokazuje da zavrne preporuke prvog Pravila izraavaju naj
dublje Franjine enje o navijetanju i prihvaanju boanskih rijei.
37
O Franjinoj evaneoskoj doslovnosti, shvaenoj kao vjernost u Duhu smislu
teksta, vidjeti A. Vauchez, Franois dAssise entre littralisme vanglique et renouveau
spirituel, u: Frate Francesco dAssisi. Atti del XXI Convegno Internazionale (Assisi,
1416. listopada 1993), Spoleto 1994, str. 183198.
38
Po redu: A svi oni i one koji ih dobrohotno prihvate i razumiju (2PVj 88);
ove rijei jednostavno i bez tumaenja nastojte shvatiti (Opor 39). Vanost
shvatiti Franjo je crpio iz parabole o sijau (usp. Mt 13,1823; NPr 22,12.17).
39
Poziv da dre na pameti (memoria retineatis) poticaje prethodnog pisma o presvetom tijelu i krvi Gospodina takoer je u 2PKu 5 (povezano s Prvim pismom kusto
dima), dok se u parafrazi na etvrtu pronju molitve Oena kruh svagdanji Krist
trai na uspomenu i razumijevanje (inteligentiam) i aenje ljubavi koju on ima
prema nama (TumO 6). Poznavanje i uspomena usmjereni su na ljubav Kristovu.
Uvo d
75
uguiti rije i zapovijedi Boje iz pamenja i hoe zaslijepiti ovjekovo srce (NPr 22,1920); tako da nije vie u stanju vidjeti pravo
svjetlo, Gospodina naeg Isusa Krista (2PVj 66). Iz tog razloga Franjo, nastavljajui, zaziva blagoslov takoer na one koji pouavaju
(docentes) (r. 2), pojam koji se sigurno ne odnosi na komentare ili
izlaganje Pravila, imajui u vidu nedovoljnu simpatiju za glose,40
dok bi mogla biti diskretna aluzija na neuku brau koja ne znaju
itati (NPr 3,9), i potreban im je netko da ih poui itati,41 ne drukije od onih vjernika kojima Franjo, pozivajui se na rijei Pisma
koje im je upueno, preporuuje: A oni koji ne znaju itati neka
ih esto daju itati; i neka ih do svretka uvaju uza se pri svetome
radu (1PVj 2021).
Tri stvari koje su preporuene vjernicima savreno oponaaju
(ukljuujui imati na pameti) drugi niz operacija nabrojenih u
tekstu koji komentiramo, ondje gdje Franjo moli od Boga da blagoslovi sve one koji pouavaju, ue, imaju sa sobom, dre na pameti i
vre ove stvari (r. 2). Ve se vidjelo da binom pouavaju-ue aludira
prikriveno na itati zajedniki, in takoer bitan za oivljavanje sjeanja Boje rijei i obeanja koja su mu dana, i stoga preporuen u
ljubavi koja je Bog svim kranskim vjernicima, i jednakom toplinom Manjoj brai.42 Jo ei je zahtjev naslovnicima da imaju sa
sobom i da dre kod sebe spis koji je Franjo ostavio ili uputio,
zahtjev koji se za Manju brau od Pravila iz 1221. odraava osim u
Oporuci, u pismima Kustodima, Jednom ministru i Cijelom Redu, a za
krane svjetovnjake ponavlja se na zavretku dvaju pisama Vjernici
ma i u onom Upraviteljima naroda.43 Sigurno, nije literarna srea
njegovih spisa ta do koje je Franji stalo, nego ljubomorno uvanje
rijei napisanih od Gospodina, onih istih koje on uporno nastoji
sauvati od naputanja i da se postave na dostojno mjesto,44 astei
u njegovim rijeima Gospodina koji ih je izgovorio45 i povjerio ih
40
Usp. Opor 3839.

U srednjovjekovnom latinskom itati znai takoer obavljati funkciju itaa (to
jest itanja-izlaganja nekog teksta) i znai jednako pouavati (docere), kako je u
Pismu bratu Antunu: Drago mi je da ti pouava (legas) brau u svetoj teologiji (r. 2).
42
Za vjernike krane neka se pogleda 1PVj 20; 2PVj 87bis; za manju brau praksa
ve uvedena da se na kapitulima ita Pravilo treba biti proirena takoer na Oporuku
(usp. Opor 37).
43
Neka se s obzirom na to vidi: za brau osim Opor 36 i 1PKu 9; PMin 21; PRe 47;
za krane svjetovnjake 1PVj 21; 2PVj 87bis; PUn 9. Ponavljanje preporuke pokazuje samo po sebi njezinu vanost za Franju.
44
Usp. 1PKle 12; 2PKle 12; 1PKu 5; i naroito Opor 12.
45
PRe 36. Dovoljno je ovo promiljanje, koje od rijei ini sakramentalni znak
boanske prisutnosti, da iskljui u Franji svaki oblik psiholokog ili kulturalnog podanitva u odnosu na pisane rijei.
41
76
trajnoj uspomeni svoje Crkve, da ih pretvori u ivot. Budui da,

inzistira dalje Franjo, slijedei apostola Pavla, za ambiciozne i tjelesne ljude takoer rije Svetog pisma moe postati slovo [koje]
ubija, dok oni koji se daju odgajati iznutra od Duha mogu je pretvoriti u ivot i hvalu, vraajui je rijeju i primjerom, preuzvienomu
Gospodinu Bogu, kojemu pripada svako dobro.46
Putovi Rijei: obdravati, ne mijenjati, razglaavati

Stvari dosad preporuene mogle bi, uistinu, ostati isprazno oitovanje duha tijela koji hoe i veoma se brine da ima rijei, ali malo
da ih ostvari47 da nije bilo odlunog djelovanja kojemu su usmjerena sva druga: provesti u djelo Rije, initi (24,3) ono to se slualo, nauilo, ega se sjealo i uvalo kod sebe, to e za krane svjetovnjake, klerike i laike, znaiti obdravanje zapovijedi, savjeta i rijei Gospodinovih skupa s odredbama i sakramentalnom praksom Crkve,48 a
za Manju brau obdravati svetim djelima sve do kraja evanelje i
Pravilo obeano Gospodinu.49 Da bi se to dogodilo, nuno je imati
Duh Gospodnji i njegovo sveto djelovanje (PPr 10,8) jer po svome
Duhu Bog kae i ini svako dobro u svojim slugama, istei ih,
rasvjetljujui ih, raspaljujui ih iznutra vjerom i ljubavlju prema Gospodinu Isusu, koji ih vodi savrenom zajednitvu s Ocem.50
Listajui Franjine Spise postupno raste divljenje u utvrivanju
kako se svaka napomena o rijei izgovorenoj ili napisanoj slijeva u
jednu duboko jedinstvenu viziju, koja od zauenog promatranja boanskih rijei po kojima smo spaeni i otkupljeni od smrti na ivot
(2PKle 3) silazi na promatranje svjetala i sjena ljudskog govorenja
i pisanja, s jednom posebno budnom pozornou prema onoj tajni
milosti za koju Rije Boja nastavlja ulaziti u vrijeme kroz pisane
rijei u svetim knjigama, kojih su Franjine Molitve, Pisma i Pravila
oivljavanje i osobna i zajednika primjena.
46
Opom 7,4.
NPr 17,11 (ali neka se pogleda cijelo poglavlje, koje je neka vrsta tumaenja i
zajednike primjene Opomene 7, citirane gore).
48
Primjeri, u dvostrukom naznaenom pravcu, druga redakcija Pisma klericima (posebno r. 1315) i vea redakcija Pisma vjernicima, gdje se izriito upuivanje na rijei, zapovijedi, naredbe i savjete Gospodina (r. 31618.39) izmjenjuje s pozivima
na pristupanje s vjerom sakramentima i rijeima koje navjeuju sveenici Crkve,
nunim za spasenje (r. 2224.3236). Eto zbog ega poetni pozdrav i zavrni poticaj
tvrde suglasno da pismo sadri rijei Gospodina naega Isusa Krista (r. 3.87).
49
Usp. PPr 12,4; PRe 4048; Opor 3439.
50
Usp. Opom 8; PRe 5052.
47
Uvo d
77
Nastaje sigurno iz religioznog tovanja za boanske rijei spasenja zapovijed odjek onih koje zapeauju stari i novi Zakon51 s
kojom, na zavretku Nepotvrenog pravila, Franjo nareuje da od
onoga to je u ovom ivotu napisano nitko nita ne oduzima niti k napisanome to dodaje (24,4), odredba ponovljena u Oporuci takoer
za Potvreno pravilo iz 1223. s dodatkom izriite zabrane bilo kakve
glose.52 Razlono je misliti da se zabrane koje je Franjo ponavljao
ne odnose toliko na povredu prvog teksta koji je izaao iz njegova
pisanja po diktiranju, i koji je on sigurno nadzirao, koliko vie na
prijepise za koje je znao da e biti uraeni za bratstvo manje brae i
koje on sam opetovano potie da se urade kad je rije o Pismima,53
kao to se vidjelo ranije. Sluga sviju i navjestitelj miomirisnih rijei Gospodinovih, Franjo eli da one ostanu u svojoj istoi i jednostavnosti i da stignu do ljudi i ena cijelog svijeta, da sve podsjeaju
na to kako je dunost dati odgovor Bogu pravednom i milosrdnom
koji poziva na spasenje.
Zato na zavretku mnogih svojih spisa brat Franjo misli moda na
dramatinu alternativu koju je Bog stavio izmeu ivota i smrti, blagoslova i prokletstva (Pnz 30,19), kad opominje da e oni koji ne
budu inili ove stvari, trebati o tome poloiti raun na dan suda, pred
suditem Kristovim,54 dok je na one koji ih prihvate, provodei ih
u ivot svetim djelima sve do kraja, zazivan blagoslov Boga, Oca i
Sina i Duha Svetog.55 Moda bi, za razumijevanje do koje se toke
brat Franjo raspoznaje u Spisima koji su do nas stigli pod njegovim
imenom, bilo dovoljno uzeti na znanje bez predrasuda jasno uvjerenje
s kojim ih preporuuje svima, u svoje ime, ali prije svega u ime Boje.
Tko pristupa bratu Franji s pitanjima vjere i ivota, neka ponovno preslua dirljive rijei blagoslova kojima je, na granici vjenosti, zapeatio
zajedno svoje evaneosko poslanje i posljednji od svojih spisa:
I tko god ovo bude opsluivao, neka ga na nebu ispuni blagoslov
vinjega Oca, a na zemlji blagoslov ljubljenoga Sina njegova s presvetim Duhom Tjeiteljem, svim silama nebeskim i svima svetima.
A ja, maleni brat Franjo, sluga va, potvrujem vam koliko mogu
iznutra i izvana ovaj presveti blagoslov. Amen. (Opor 4041).
51
Za Stari zavjet, usp. Pnz 4,2; 12,32; za Novi zavjet, usp. Otk 22,1819.
Usp. Opor 35.3839.
53
Usp. 1 i 2PKle 15; 2PVj 88; 1PKu 9; 2PKu 6.
54
Usp. 2PVj 87bis; usp. 1PVj 22; 1 i 2PKle 14.
55
Valja uoiti sveanost blagoslova zazvanog na zavretku Nepotvrenog pravila:
I molim Boga da on, koji je svemogu, trojstven i jedan, blagoslovi sve one koji
(24, 2; usp. 2PVj 88; 1 i 2PKle 15; PRe 49; 1PKu 9).
52
78
Izvor:
Uvod u Spise sv. Franje preveo Velimir Blaevi prema: Fonti Francescane, Nuova
edizione, a cura di Ernesto Caroli. Padova: Editrici Francescane, 2004, str.
2946. Tekst redigirao i biljeke preveo Ante olji.
Hvale i molitve
Rasporeujui kronolokim redom Spise brata Franje, otkriva se
da njihova najstarija i najnovija stranica pripadaju obje molitvama i
hvalama: prva je Molitva pred Raspetim (1206), trpee zazivanje ovjeka u potrazi svjetla i puta Bojeg; posljednja je strofa o sestri
naoj tjelesnoj Smrti, koju je Franjo dodao Pjesmi brata Sunca i dao
da se pjeva na vijest da je konani prijelaz u Bogu bio ve na pomolu
(jesen 1226). Brat Franjo pisac raa se i umire molei.
ovjek sav postao molitva

Tu dvostruku okolnost ne smijemo podcijeniti, budui da se tie
ne nekog molitelja, nego ovjeka koji je sav postao molitvom (2el
95), u kojem neprestano traenje Boga Oca Stvoritelja ne slabi, nego
produbljuje zajednitvo s njegovim stvorenjima. Tako Franjo potie
svoju brau da ne trnu nikada duha svete molitve i pobonosti,
emu moraju sluiti ostale vremenite stvari (PPr 5,2). Ne suzdrava
se da svim kranima napie: I hvalimo ga i molimo mu se danju i
nou [] jer valja da se svagda molimo i nikada ne sustajemo (2PVj
21), i svemu stvorenome ponavlja neprekidno: Sva djela Gospodnja, blagoslivljajte Gospodina (Hvs 5)
Ako je molitva srce Franjina ivota, u njemu se od godina obraenja darovi milosti pretvaraju u divne geste koje uvijek ukljuuju rijei
i duboke nakane molitve. Iz trpee prosidbene molitve pred raspelom
u Sv. Damjanu nastaje u kratkom vremenu u Franjinu evaneoskom
iskustvu prvo, radikalno poistovjeivanje molitve i ivota: Od sada
pa nadalje elim govoriti: Oe na, koji si na nebesima (LegTd 20).
Otkrivanje Oca koji nas je stvorio i otkupio po svom Sinu inilo je da
je u Franji dozrijevalo dirljivo iskazivanje zahvalnosti, koja se izraava istovremeno u molitvi Klanjamo ti se, recitiranoj u crkvama (usp.
2Opor 5), i u neutjenom oplakivanju muke Kristove u polju svete
Marije Aneoske (usp. AsZb 78). itav svijet postaje hram, i Franjo
moe hodati kroz umu pjevajui pohvale Bogu na francuskom
(1el 16), onako kako e kasnije razmiljati da poalje svoju brau s

79
80
Pjesmom na materinskom jeziku i s ovim neobinim samopredstavljanjem: Mi smo pjevai Gospodinovi (AsZb 83). Na taj nain Franjino moljenje, i molitva i pohvale koje odatle proizlaze, postaju klju
za razumijevanje ne samo njegova kranskog iskustva nego takoer
drugih njegovih zakonodavnih i pisanih tekstova koji se ondje u razliitim oblicima javljaju i odraavaju: budui da Franjini spisi, ne
manje od njegova obraenja i njegova evaneoskog iskustva, imaju
u poetku lagan proces unutarnjeg dozrijevanja, s dugim vremenima
molitve i gomilanjem pitanja koja nalaze odgovor u prosvjetljivanju
milosti. Tko eli shvatiti Franju, treba krenuti odavle: od moleeg
kuanja, produenog rijeju Bojom, i od dubokih intuicija koje mu
otkrivaju smisao ivota i svijeta, a ne od kulturalnih ulomaka koji se
zakvae za njegove rijei.1
Biblijski izvori i unutarnje nadahnue

Ve prvi dokumenti Franje pronalazaa molitava ukljuuju istovremeno izvore njegove molitve i tehniko-strukturalne vidove koji
dominiraju njegovim molitvenim tekstovima. to se tie inspiracijskih
izvora, lako je ih je razaznati prije svega u biblijskom Psaltiru, molitvenoj knjizi u pravom smislu, u Isusovoj pouci (Oena) i openito
u euharistijskoj i liturgijskoj molitvi: sve su to izvori koji se vraaju
neprekidno, sad uzeti doslovno, sad saeti i prilagoeni zahtjevima
molitelja, sad promiljeni tako duboko da dovode do posve novih
rezultata. Odjeci uglaene i viteke obrazovanosti, tako ljubljene u
mladosti, pojavljuju se prije svega u novoj idealnoj slici koju milost
oblikuje u Franji, ne vie aspirantu za viteza kraljeva ovoga svijeta,
nego blagom glasniku i pjevau Kralja neba i zemlje.
Naravno, Franji nije nita vie strano od operacije hladnih sastavaka na biblijske i liturgijske tekstove. Egzemplarna je izjava dana
prije nego je napisao Pohvale Svevinjemu Bogu: elim napisati rijei
pohvale Gospodinove kako sam ih promatrao u svom srcu (2el
49).
Unutarnji put kojim je Franjo obiavao prolaziti od moleeg prihvaanja rijei Bojih do nove formulacije pohvala osvijetljen
je primjereno onom stranicom Razmiljanja o svetim ranama gdje se
pripovijeda, za upotpunjenje konteksta nastanka svojerunih Pohvala, da se jedne noi osvijetljene mjeseinom u rujnu 1224. brat Leon
zaputio u umu na La Verni, i konano zauje glas svetog Franje te,
pribliivi se, opazi ga kako klei na koljenima u molitvi uzdignuta
lica i ruku prema nebu i u aru duha govori: Tko si ti, o preslatki moj
1
C. Paolazzi, Lettura degli Scritti di Francesco dAssisi, Ed. Biblioteca Francescana, Milano 2002, str. 61.
81
Hvale i mol it ve
Boe? Tko sam ja, najneznatniji crv i nekorisni tvoj sluga? I te iste
rijei samo je ponavljao, i nije govorio nita drugo.
Osim pune biografske vjerodostojnosti epizode, kojoj su potrebne provjere kao izvora koji tu epizodu sadri, ini se rasvjetnim pokazateljem unutarnje dinamike Franjina moljenja, koji stapa u jednu
oprenu, strastvenu nonu kratku molitvu mnogostruke poticaje
uzete iz razliitih mjesta Svetoga pisma: Tko si, o Gospode (Savao
u Dj 9,5); Ja sam crv, a ne ovjek (Ps 21,7); Sluge smo nekorisne
(Lk 17,10). To je nain molitve koji najpouzdanija Oporuka vraa na
poetke pokornikog ivota, kad je Franjo molio u crkvama proirujui liturgijsku antifonu Klanjamo ti se, Kriste (usp. Opor 45), a koju
opet Actus beati Francisci pripisuju nonoj molitvi u kui Bernarda iz
Asiza, gdje je Franjo raspaljen u aru molio veoma pobono i govorio: Bog moj i sve moje.2 Nee biti teko uvidjeti unutar Franjina
Bog moj i sve moje Pavlovo iekivanje da jednog dana Bog bude
sve u svemu (ut sit Deus omnia in omnibus, 1 Kor 15,28), takoer zato to se Pavlov i Franjin izraz ponovno javljaju u uskliku Ti si
sve (Tu es omnia), smjetenom u sreditu Hvala Bogu vinjemu. A
dinamika ove vrste mogla bi rasti, kao to je rasla u Franjinu iskustvu.
Ukorijenjene ivotno u Bojoj rijei, sve Franjine molitve nastaju iz
prosvjetljenja Duha Svetoga i prelaze u duboku kupelj unutarnjosti.
Takoer njegove psalmistike kompilacije, u strukturalnom ureenju i u razlonim osobnim kalemljenjima, pokazuju utjecaj Franjine
inovativne tankoutnosti, odjek njegovih najskrovitijih misli.
Tematska i strukturalna tipologija

Prolazei letimino popis molitava, tekstovima biblijskog odjeka i
proirivanja pripada molba svjetla i teolokih kreposti koja se slijeva u
Molitvu pred Raspetim, koja nalazi svoju idealnu dopunu u brinom
Pozdravu krepostima, autentinoj sintezi Franjinih najdraih kreposti,
koje su se ve pojavile milou cijelog Trojstva u Majci Bojoj Mariji,
djevici koja je postala Crkva (Pozdrav Blaenoj Djevici Mariji), i
zazivane svakodnevno u Molitvi po Oenau, druga i najvia prosidbena molitva visoko duhovna, zajedno s molitvom u Sv. Damjanu
meu onima koje je Franjo sastavio.
U dosljednoj liniji s Franjinim moljenjem u godinama obraenja,
kasnije molitve ralanjuju se izmeu dva tematska pola iskazivanja
zahvale i paralelnog opeg poziva na pohvalu, izraenih naizmjenino
u novim oblicima ili u sretnim rapsodijama biblijskih tekstova. Za
svojerune Hvale Bogu vinjemu treba povjerovati bratu Leonu, koji
2
Prevodim iz Actus beati Francisci et sociorum, u: Fontes Franciscani, S. Maria degli

AngeliAssisi 1995, str. 2087 (pripovijedanje je ponovno uzeto u Cvjet 2).
82
kae da ih je Franjo napisao poslije dara stigmata (rujan 1224), da

jui zahvalu Bogu za dobroinstvo koje mu je dano, i s analognom
nakanom da neprestano daje zahvalu Bogu za osiguranje spasenja,
u proljee 1225. nastaje takoer Pjesma brata Sunca, koji prihvaa
druge svrhe moljenja i pisanja Franjinih molitava: elim dakle, u
pohvalu njemu i za nau utjehu i za izgradnju blinjega, sastaviti novu
pohvalu Gospodinu od strane njegovih stvorenja (AsZb 83). Istim
ovim irim svrhama odgovara poticaj Siromaice, ujte, i zatim Hva
le za svaki as, protkane skoro potpuno graom iz psalama i liturgijskom, na jednak nain kao u velikom i jo dijelom neistraenom
asoslovu muke Gospodnje, dugo, trpljeno i radosno zazivanje Krista
svome presvetom Ocu, iji se prijevod ovdje daje da bi se potaknula takoer njegova zajednika upotreba.
U daljnju potvrdu da je Franjo bio nesposoban da razdvoji molitvu od drugih stvarnosti ili rijei, odsjek se zatvara tablicom Moli
tava koje se nalaze u drugim Spisima, iji se tekst ne preuzima, upuujui na tumaee biljeke na odgovarajuim mjestima. Ipak, da se
potkrijepi irok teoloki dah Franjina moljenja, neka se pogleda barem kako sveana Molitva i davanje zahvale prvoga Pravila (pogl. 23),
autentina epopeja velikih Bojih djela, postaje poziv na potpuni
odgovor ovjeka, ili neka se proe kroz divni trojstveni hod ocrtan u
molitvi koja zakljuuje Pismo cijelom Redu. Ako je Bog ljubav (1
Iv 4,16), Franjo ne prestaje sve podsjeati na to da je ovjekov ivot
odgovor na Ljubav.
Molitva pred Raspetim, sa svom vjerojatnou najstariji meu
spisima koji se smatraju Franjinim, otvara prozori upravljen na
njegovu unutarnjost u krucijalnim godinama obraenja (12051206),
kada su se znakovi boanskog poziva umnoavali, ali Franjo jo nije
potpuno izaao iz sjene noi i s velikim je trpljenjem ustrajno traio
u molitvi da mu Gospodin pokae njegovo zvanje (LegTd 10). Izdava kritikog izdanja, otac Esser, koji je uvjerljivo potvrdio autentinost Molitve, ne iskljuuje da je ona bila ve formulirana na dan kad
je Franjo, vjerojatno u sijenju 1206, dok je prolazio blizu crkve sv.
Damjana, bilo mu je reeno u duhu neka ue unutra da moli. Uavi
unutra, pone arko moliti pred slikom Raspetoga (LegTd 13).
Biografi ne govore vie, dok su rukopisi koji su nam sauvali Molitvu
sukladni u tvrdnji da je bila izreena na narodnom talijanskom i
tek je kasnije prevedena na latinski. Povijesno je vano da se radi o
prvoj narodnoj rimovanoj prozi koju je Franjo sastavio. Na prvo
itanje upornost kojom Franjo trai rasvjetljenje, razumnost i
spoznaju, ini se da pokazuju stanje unutarnje tame, koja uostalom
odgovara vrlo dobro biografskom trenutku koji je on proivljavao. Ali
u jednom paljivijem istraivanju izranjaju takoer velike svjetlosti:
vjera da je Svevinji, slavni Bog darivatelj svake milosti; intuicija da
Hvale i mol it ve
83
samo vjera, nada i ljubav teoloke kreposti, kanali za zajednitvo s

Bogom mogu uistinu osvijetliti srce i promijeniti ivot; implicitno
uvjerenje da je svako znanje samo po sebi isprazno, bez obdravanja
svete i istinske zapovijedi Gospodinove. Oslonci su duhovne teologije od kojih se Franjo nee vie nikada udaljiti.
Izriito navoenje od strane Tome elanskog (usp. 2el 189) i
suglasna rukopisna tradicija uklanjaju svaku sumnju o pripadnosti
Franji Pozdrava krepostima, jedne vrste psalmistikih lauda razdijeljenih u tri dijela, od kojih svaki izgleda da opovrgava one koji su
pokuali moralni horizont sveca iz Asiza svesti na drutveni poloaj
Poverella.
Ve u poetnom pozdravu presvetim krepostima (r. 14), zazvanim u tri para sestara, moe iznenaditi da siromatvuponiznosti i ljubaviposlunosti prethodi par kraljica mudrostjednostavnost. Ali Franjo ne utvruje apstraktnu hijerarhiju, gleda na
evanelje i iz njega izvlai primjeren hod: ako sve kreposti dolaze
i proizlaze od Gospodina (r. 4), samo tko se stavi u sluanje Sina
Bojega, koji je prava mudrost Oeva (2PVj 67) i obdrava njegovu
rije (jednostavnost), slijedei poniznost i siromatvo Gospodina
naeg Isusa Krista (NPr 9,1), moi e ivjeti s njim u svetoj ljubavi i u svetoj poslunosti Ocu, brai, svim stvorenjima.
Pogled u sredite, na Boga, izvor svakog dobra, obrazlae takoer drugi dio (r. 58), u kojemu se patristika rije o nedjeljivom
jedinstvu svih kreposti ujedinjuje s transparentnim citatom apostola
Jakova: Tko god obdrava sav zakon, ali ga kri u samo jednoj toki,
postaje kriv u svemu (Jk 2,10). Evanelje je zakon ljubavi, a ljubav
se ne moe dijeliti.
U treem dijelu (r. 919) Franjo, svjestan da je krepost takoer
pobjedonosna borba protiv zla, pokazuje kako svaka krepost pomuuje mane i grijehe zajedno s njihovim otrovnim korijenjem, Sotonu i sve njegove zasjede, mudrost tijela i oholu poudu svijeta.
U zavrnom himnu svetoj poslunosti (r. 1418), pojavljivanje u
transparentnosti Ivana Krstitelja i Gospodina Isusa daje shvatiti od
koga je Franjo nauio ljubaznu poslunost Oevoj volji, koji tajanstvenim putovima ostvaruje u svijetu svoj plan spasenja.
Meu raznim posebnim pobonostima sveca iz Asiza biograf
Toma elanski naznauje s divljenjem pobonost Mariji: Okruivao
je neizrecivom ljubavlju Majku Isusovu, jer je uinila naim bratom
Gospodina velianstva. Njoj u ast pjevao je posebne pohvale, uzdizao molitve, prikazivao toliku i takvu ljubav koju ljudski jezik ne bi
mogao izraziti (2el 198).
Teko je rei treba li meu pohvale o kojima govori elanski
ukljuiti Pozdrav Blaenoj Djevici Mariji, kratki sastav nesigurna datuma, koji u naslovu i drugdje odraava prvi dio aneoskog pozdra-
84
va u pravom smislu rijei, Zdravo Marijo, dopunjen rijeima drugih

marijanskih molitava, likovima Starog zavjeta i naroito s evaneoskim pripovijedanjem navjetenja (usp. Lk 1,2638). Precizan plan
odaje jedinstvo molitvi, koja je meu najjezgrovitijim i najmisaonijim,
proizalim iz Franjina molitvenog srca.
Niz pohvalbenih naslova smjetenih na poetku koristi slici ne novoj, ali iznenaujuoj, djevice koja je postala Crkva (r. 1), to jest
boansko boravite, izabrano i posveeno od cijelog Presvetog Trojstva na dan navjetenja, kada je s osobom Rijei silo u nju svako
dobro (r. 23). Ovdje se Franjo milju vraa na stara mjesta Boje
prisutnosti meu svojim narodom (r. 4), da bi se potom pribliio tajni
jedne osobe koja je postala haljina, slubenica i majka svoga
Gospodina (r. 5). I od prolosti biblijske povijesti pogled se prenosi na sadanjost spasenja na djelu, ondje gdje Evini sinovi i keri,
osloboeni od grijeha po milosti i rasvjetljenju Svetoga Duha (r.
6), mogu sa svoje strane postati stan i boravite Trojstva, keri i
slubenice svevinjeg najvieg Kralja (Obliv 1), zarunici, braa i
majke Gospodina naega Isusa Krista (2PVj 50). U punoj milosti
itava Crkva se prepoznaje kao plod milosti.
Povijest takozvanih Hvala Bogu vinjemu i pridodanog Blagoslova
bratu Leonu prije svega je kronika jedne cedulje ili male pergamene (1013 cm) koja sadri dva teksta na dvije strane, sauvanog
u Sacro Convento u Asizu i za koji Toma elanski svjedoi da ga je
Franjo napisao svojom rukom, na brdu La Verni i po boanskom
nadahnuu, u korist jednog druga rastuenog tekom unutarnjom
kunjom koja je potom odmah iezla (usp. 2el 49).
Da je naslovnik bio brat Leon, to nam svjedoi prva rubrika koju
je on stavio na istoj pergameni, na strani Blagoslova, gdje se oznaava da se dogaaj zbio dvije godine prije smrti Franjine, u vrijeme etrdesetodnevnice u ast svetog Mihaela u rujnu (1224), i
dodaje se jedan novi motiv za nastanak dvostrukog autografa: Franjo poslije vienja i rijei serafina i utiskivanja Kristovih rana na
svom tijelu, uini ove pisane pohvale s druge strane cedulje, a napisao ih je svojom rukom, zahvaljujui Bogu za dobroinstvo koje
mu je uinjeno.
Razliite motivacije navedene za nastanak autografa, umjesto
da ih se ukida, treba povezati. Ako su Pohvale pisane radi zahvale Bogu za dar stigmata, brat Leon u drugoj rubrici, stavljenoj
ispod teksta Blagoslova, pie: Blaeni Franjo je pisao svojom rukom ovaj blagoslov meni, bratu Leonu, implicitna potvrda elanova pripovijedanja. Cedulja s La Verne svetaka je slika Franjine
dvostruke religiozne pobonosti: one sinovske, uvijek usmjerene na
pohvale Bogu; one bratske, pune spremnosti udovoljavanju oekivanjima blinjega.
Hvale i mol it ve
85
Pjesma brata Sunca, franjevaka pohvala na pukom talijanskom,

postala jedan od najomiljenijih tekstova kranske literature, izala je
iz Franjina srca u Sv. Damjanu u Asizu jednog hladnog jutra u proljee 1225. nakon jedne noi uznemiravane neuvenom meavom, ali
obradovane boanskim obeanjem novog neba i nove zemlje, preplavljenih Bojim svjetlom: Stoga, razveseli se i budi pun klicanja u
svojim bolestima i patnjama, jer od ovoga asa moe biti tako siguran kao da si ve u mome kraljevstvu (AsZb 83,18).
Pohvalu i zahvaljivanje svevinjemu Gospodinu, koji mu osigurava budue spasenje (certificatio), obeavajui mu divote koje
oko nije vidjelo niti uho ulo, Franjo povjerava ne ljudskim nedovoljnim rijeima (r. 14), nego licu i glasu sestara stvorenja koja
tvore vidljivi svemir: blistavoj i rjeitoj ljepoti nebeskih tijela (r.
511), bratskoj i uslunoj raznolikosti etiriju elemenata koji tvore promjenjiv svijet ispod mjeseca: zrak, voda, vatra i majka
zemlja (r. 1222), ne bez ljudske hvale opratanja, patnje i smrti
(r. 2331), koja je unesena u kasnijim vremenima (usp. AsZb 84 i
7), to ini evidentnom kransku inspiraciju ove pjesme svemira
otkupljenog, pomirenog i spaenog u Kristu, prave uskrsne pjesme
novog svijeta koji e Krist ponovno predati Ocu (F. Olgati). Kad je
Pjesma brata Sunca, sa svojim zavrnim pozivom na pohvalu (r. 32
33), bila predana brai pjevaima Gospodinovim da je pronose
itavim svijetom (AsZb 83), moda ni Franjo nije mislio da je otiao
tako daleko.
Biografski izvori koji nairoko opisuju nastanak Pjesme kod Sv.
Damjana dodaju da je uvijek onih dana i na istom mjestu, nakon
to je Franjo sastavio Pohvale Gospodnje po njegovim stvorovima,
izrekao osim toga neke rijei s melodijom, na veu utjehu Siromanih
gospoa samostana Sv. Damjana, naroito jer je znao da su mnogo
raaloene zbog njegove bolesti. I budui da ih zbog bolesti nije mogao posjetiti i osobno utjeiti, htio je da im njegovi drugovi odnesu i
dadnu da posluaju onu pjesmu (AsZb 85,12).
inilo se da je tekst izgubljen, sve dok se nije pojavio iz dva ko
deksa samostana Novaglie (Verona) i 1977. istovremeno su ga objavili sestra Chiara Augusta Lainati u Franjevakim izvorima i otac
Giovanni Boccali u Forma sororum. Izriito pripisivanje Franji
u kodeksu od pergamene iz trinaestog stoljea iz Novagliea (Hec
verba fecit beatus Franciscus in vulgari: Audite poverelle Poujte
sirotice) dobilo je odluujuu potvrdu u brojnim studijama o ovoj
treoj na narodnom jeziku rimovanoj prozi koju je Franjo sastavio
u Sv. Damjanu, kojemu svakako pripada istaknuto mjesto u poetcima narodne talijanske poezije.
Strukturirana u etiri kratke strofe, rimovane ili podudarne,
rijei s melodijom sintetiziraju jedinstvenom snagom evaneoski
86
projekt, Franjin stil i imaginaciju: povijest siromaica, prvi i posljednji poziv (r. 14), prvenstvo ivota duha nad izvanjskim asketizmom (r. 58), bolest i uzajamno sluenje kao garanciju Kraljevstva
(r. 914). U prelasku od siromaica na kraljice oznauje se slika i
milosni hod siromanih gospoa.
Dubok odnos s Rijeju Bojom, citiranom, parafraziranom, filtriranom unutar proivljenog iskustva, predstavlja osnovni konstitutivni
vid Franjinih Spisa. Ta injenica postaje evidentna u pohvalama i molitvama literarno protkanim biblijskim i liturgijskim posuenicama,
gdje se komponenta originalnosti povjerava ureenju i dotjerivanju
navedenih tekstova. Rije je o Hvalama uz svaki as, vrsto zajamenim starom i bogatom rukopisnom tradicijom, i takozvanim Potica
jem na hvaljenje Boga, koje su dva oevica pronala u jednoj kapeli u
mjestu Pustinjaka (Cesi di Terni), prepisavi ga s obojene ploe koju
je Franjo pisao svojom rukom, moda za posvetu te iste kapele (usp.
Esser, Scritti, str. 332335).
Hvale za svaki as, u obliku responzorijalnog psalma, sigurno su
djelo Franjine zrelosti, kako se vidi iz harmonine dvodijelne strukture, gdje na trostruku aklamaciju pohvale s trinitarnom doksologijom (r. 14), slijedi etverostruki poziv djelima, slugama, nebesima
i zemlji te njihovim stvorenjima i druga pohvala Trojstvu (r. 510).
Zavrna molitva Bogu Svemoguemu koji je jedini dobar, sintetizira franjevaku duhovnost pohvale kao restitucije. Stari rukopisi nas obavjetavaju da je Franjo uvijek recitirao Hvale uz svaki
as prije svakog asa boanskog oficija (odatle naslov), sigurno
da oivi svjesnost da je molitva Crkve, putnice na svijetu, zajednitvo s Crkvom proslavljenom, sa svim ovjeanstvom, sa sveukupnim
stvaranjem.
Ove iste teme pojavljuju se u Poticaju na hvaljenje Boga, koji zbog
nekih nesigurnosti biblijskog citiranja i sveukupnog ureenja izgleda tekst manje izraen, te se stavlja meu prve Franjine molitve. Ali
izravni i nominalni poziv na sva stvorenja da hvale i blagoslivljaju
Gospodina, daje da se ve izdaleka nazire uzviena kozmika liturgija
Pjesme stvorova.
Ljubav prema Ocu eksplodira u Franjinu ivotu kada, pred spirital corte asikog biskupa, izgovara prve odluujue rijei svoga
ivota: Od sada i dalje elim govoriti: Oe na, koji si na nebesima
(LegTd 20). Iz neprekidnog pohaanja molitve Gospodnje nastalo
je u Franjinoj zrelosti Tumaenje Oenaa, koje nije komentar, nego
molitva meditirana, zaslaena, proirena da prihvati uspomenu boanskih dobroinstava, ostvarenje dvostruke evaneoske zapovijedi
ljubavi, djelatno iekivanje buduih stvarnosti.
Valja primijetiti prije svega kruni tijek molitve, zapoete oinskim i trojstvenim udesima stvaranja i spasenja (r. 1) i zavrene
Hvale i mol it ve
87
zazivom da ona budu prepoznata i da se neprestano obnavljaju na

slavu Trojstva (r. 11). Na drugom mjestu slijede molbe da nerazdjeljivi napredak spoznaje, ljubavi i blaenstva koje su posjedovali
blaenici u slavi bude posredstvom milosti dan vjernicima koji
ive u iekivanju punine Kraljevstva (r. 24). Ali srce molitve u najdraem je zazivu Neka bude volja tvoja izreenom, ivljenom i nama
ostavljenom od Gospodina Isusa Krista (usp. 2PVj 813) kao sinteza evaneoskog zakona, gdje je Boja ljubav dogaaj koji raspaljuje
unutarnje prostore, postaje plan koji usmjerava sve nakane, da
se potom ostvare sa svim naim snagama, dok ljubav prema bli
njemu postaje poziv na ljubav prema Bogu, bratsko sudionitvo, uzdravanje od svake uvrede (r. 5).
U posljednjim pronjama kruh svagdanji jest Gospodin Isus,
ija nam ljubav postie oprotenje, snagu da se oprata, oslobaanje od napasti i od svakog zla (r. 610). Slava Ocu koji zapeauje
molitvu Gospodnju kae, bolje od svake rijei, da za Franju moliti
znai uvijek uzvraati s pohvalom ljubav koju smo primili od Oca
najvieg dobra.
Jedna od najpoznatijih stranica cijele franjevake literature sigurno je VIII. poglavlje Cvjetia, gdje se pripovijeda Kako je sveti
Franjo tumaio bratu Leonu, dok su ili putem, u emu se sastoji
savreno veselje: to nije dati velike primjere svetosti, initi udesa,
poznavati znanosti, pisma i tajne stvari, pa ni obratiti sve nevjernike,
nego strpljivo prihvatiti kada stignemo u Svetu Mariju Aneosku
da ne budemo prepoznati i da budemo potjerani na ruan nain.
Savreno veselje je prihvatiti kri Gospodinov.
Ustvari, pripovijedanje Cvjetia sjajan je prijevod na talijanski
jezik epizode sadrane u Actus beati Francisci (pogl. VII.), ija su
se dotjerivanja, usmjerena na to da u primjerenoj funkciji dekon
tekstualiziraju izvorni diktat, pokazala jasnim kad je otac Bughetti
1927. objavio u Archivum Franciscanum Historicum redakciju suhoparniju i realistiniju pravog veselja, sastavljenu od vijesti brata
Leonarda Asikog, prema kojoj je Franjo zamiljao da dolazi u Svetu
Mariju Aneosku sam, i vratar ga odbija jer ga ne prepoznaje (kako je
u Cvjetiima), nego zbog razloga koji je puno vie gorak: Odlazi! Ti
si priprost i neuk Nas ima toliko i takvih da nam ti nisi potreban
(r. 11).
Moda parabola o pravom veselju odraava najteu kunju
duha koju je Franjo trpio kroz dvije godine, razdiran sumnjom osjeanja kako ga bratstvo, previe naraslo brojem, obrazovanou, operativnim planovima, postupno potiskuje na rub. Bit e da je najvie iskustvo
La Verne nanovo umirilo unutarnju Franjinu tjeskobu, uinivi da s
raspetim Gospodinom proe put trpee ljubavi sve do darivanja ivota
radije nego se htjeti odvojiti od svoje brae (Opom 3,9).
88
asoslov muke Gospodnje

Meu Franjinim Spisima nijedan nije toliko pun otajstva i Kristova
glasa kao asoslov muke Gospodnje, i to premda su 15 psalama koji
ga tvore najveim dijelom kompilacije stihova (ili preuzimanje itavih
psalama: VIII tj. Ps 69; XIII tj. Ps 12) izvuenih doslovce iz biblijskog Psaltira. Razloga koji razrjeavaju prividnu kontradikciju ima
dva. Prije svega sadanji naslov ne treba uiniti da se zaboravi kako
u ovom asoslovu Franjo ustvari eli slaviti cijelo otajstvo otkupljenja, od utjelovljenja do povratka Gospodinova, prolazei kroz muku,
smrt, uskrsnue i uzaae. K tome, u svim psalmima prvog dijela
(IIV) glas psalmista postaje glas Kristov, koji u vrijeme muke zaziva
svetog Oca da mu doe u pomo, dok se u nastavku asoslova
Kristova molitva (VI, VIII, XIIXIV) ukrtava i izmjenjuje s molitvom Crkve (VII, IXXI, XV), koja klie zajedno sa svim stvorenjima
zbog divota koje je Otac uinio u svom ljubljenom Sinu. Da se
usklade tekstovi psalama s puninom smisla koji je u utjelovljenoj
Rijei, opravdano je primijeeno da ih Franjo koristi isputajui ono
to izgleda suprotno evaneoskom duhu, dok maleni, mudri osobni
umeci guraju stare rijei unutar beskrajnih horizonata koje je otvorio
Krist, prava Oeva mudrost. Na taj nain unutar asoslova mogu
jasno izai na vidjelo neki temeljni aspekti Franjine duhovnosti.
Prije svega je ljubav Oeva koja navodi Franju da na stranicama Evanelja trai sve naslove kojima se Isus obraao Ocu (Oe
moj, Oe sveti, Oe nebeski), da bi ih potom ponudio Kristu,
molitelju asoslova, u doslovnom obliku (Oe sveti, vie puta ponovljenom) ili kroz skupne i veoma efikasne varijante: Moj sveti
Oe (I,5), Ti si moj presveti Otac (II,11; V,9), Zavapit u prema
presvetom mome Ocu (II,3), Presveti Oe nebeski (VII,3.10;
XV,3), u potvrdu da za Franju i za kranina, u vrijeme zemaljskog
progonstva, lice Oevo moe biti promatrano samo kroz rijei koje
je njegova Rije posijala u stvaranju, u Svetom pismu i u sakramentalnim znakovima Crkve.
U moljenju glasom Sina Bojega pokazuje se dakle tenja za
nasljedovanjem Krista, koji u Getsemaniju arko moli Oca i poziva uenike da mole s njim: Ostanite ovdje i bdijte sa mnom (Mt
26,38). Velik dio asoslova, kako je gore reeno, oponaanje je stopa-rijei Krista molitelja rijeima psalama, sve do slijevanja glasa s
njegovim, do oivljavanja s njim u cijelosti njegova ivota, smrti i
uskrsnua. Ali Franjo ne prestaje nikada traiti od Gospodina Isusa
pouke ivota, i kad u psalmu Boia pie rodio se za nas u vrijeme
puta i bio je stavljen u jasle, budui da nije imao mjesta u svratitu
(XV, 7), namjerava podsjetiti sve da je Gospodin izabrao da bude
putnik, siromah i gost na ovome svijetu. Poziv na nasljedovanje
Hvale i mol it ve
89
mijea se s pozivom na pohvale, kako se vidi iz zakljunih poziva

istoga psalma, Dajte Gospodinu slavu i ast []. Prinosite za rtvu
vaa tijela i uzmite na ramena njegov sveti kri i slijedite sve do konca
njegove presvete zapovijedi (XV, 13; VII, 8): najuzvienija pohvala
Bogu od Kristova uenika stoji u noenju njegova svetog kria, to
jest u ivljenju s vjerom plana ljubavi koji je Otac izvrio na svakom
od svoje djece.
Posljednji citirani stih jest onaj zavrni takoer u izdanjima asoslova, ali nije to bio u Franjinu recitiranju, koji je tu dodavao antifonu
Sveta Marijo Djevice i na kraju svega uvijek je govorio: Blagoslivljajmo Gospodina Boga ivog i pravog, i njemu dajmo uvijek pohvalu,
slavu, ast, blagoslov i svako dobro. Amen. Amen. Fiat. Fiat. Franjo
se nikad ne umara ponavljati da razmatrati tajne spasenja treba biti
uvijek i samo preludij da se iskazuje zahvala, da se ivi i da se hvali.
Zapoinju psalmi koje je preblaeni na otac Franjo sastavio po
redu na poast te na uspomenu i pohvalu muke Gospodinove.3 Oni
se recitiraju i rasporeeni su na sve asove (kanonske) dana i noi. I
zapoinju od poveerja Velikog petka, budui da je one noi Gospodin na Isus Krist bio izdan i uhvaen.4 Svratite pozornost na to da je
blaeni Franjo recitirao ovaj asoslov na ovaj nain: na poetku je govorio molitvu koju nas je nauio Gospodin i Uitelj: Presveti Oe na
itd., skupa s pohvalama, naime: Svet, svet, svet, kao to su donesene
gore.5 Po zavretku pohvala s molitvom je zapoinjala ova antifona:
Sveta Marijo. Prvo je molio psalme [asoslova] svete Marije, zatim je
molio druge psalme po svome izboru, i nakon to je izmolio sve te
psalme, molio je psalme muke. Na zavretku psalama molio je ovu
antifonu: Sveta Djevice Marijo. Sa zavretkom antifone bio je zavren
asoslov.
Pravi i vlastiti tekst asoslova bio je prenesen zajedno s rubrikama (od rubrum,
crven, boja tinte), to jest s odredbama za ispravno recitiranje istog asoslova, koje
se ipak razlikuju u razliitim rukopisima i sigurno ne potjeu od svetog Franje, budui da govore o njemu uvijek u treem licu (Esser, Scritti, str. 412). Ovdje su tiskane kurzivom rubrike najstarijeg rukopisa, kod. 338 iz Biblioteca Comunale di Assisi
(sredina XIII. stoljea).
4
Prema modernom raunanju radi se o noi koja slijedi Veliki etvrtak, ali prema
odredbi srednjovjekovnog crkvenog kalendara (kao i po onom hebrejskom) sa zalaskom Sunca zapoinjao je ve novi dan (dakle Veliki petak), otvaran liturgijskom
molitvom poveerja, kako se vidi u etiri nacrta ujedinjena u ovom asoslovu muke
(usp. takoer PrSam 3). Paralelno, Franjina smrt koja se dogodila u subotu uveer
poslije vespera, prije nego je pala no (AsZb 14; za nas, veer 3. listopada), u buli
kanonizacije se kae da se dogodila dana 4. listopada (bula Mira circa nos, 4).
5
Odgovaraju na Oena (ili moda na Tumaenje Oenaa) i Hvale uz svaki as, koje
u Asikom kodeksu neposredno prethode asoslovu muke.
90
Izvori:
Uvod u Hvale i molitve preveo Velimir Blaevi prema: Fonti Francescane, Nuova
159165. Tekst redigirao i biljeke preveo Ante olji.
Spise sv. Franje preveo Stjepan Pavi prema: Francesco dAssisi: Scritti, Edizione
critica a cura di Carlo Paolazzi. Grottaferrata: Frati Editori di Quaracchi,
Fondazione Collegio s. Bonaventura, 2009.
Molitva pred Raspetim

Vinji i slavni Boe,6
rasvijetli tmine srca moga
i daj mi pravu vjeru,7
vrsto ufanje i savrenu ljubav,8 razum i znanje, Gospodine,
da vrim tvoju svetu i istinitu zapovijed.
Amen.
Poticaj na hvaljenje Boga

1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
Bojte se Boga i dajte mu ast 9 (Otk 14,7).

Dostojan je Gospodin primiti hvalu i ast (usp. Otk 4,11).
Svi koji se bojite Gospodina, hvalite njega (usp. Ps 21,24).
Zdravo Marijo, milosti puna! Gospodin s tobom (usp. Lk 1,28).
Hvalite Boga, nebesa i zemljo (Ps 68,35).
Sve rijeke, hvalite Gospodina (usp. Dan 3,78).
Sinovi Boji, blagoslivljajte Gospoda (usp. Dan 3,82).
Ovo je dan to ga uini Gospodin, kliimo i veselimo se njemu (Ps
117,24).
Aleluja, Aleluja, Aleluja! Kralj Izraelov (Iv 12,13)!
Sve to god die Gospodina neka slavi (Ps 150,6).
Hvalite Gospodina jer je dobar (Ps 146,1).
Svi koji ovo itate10 blagoslivljajte Gospodina (Ps 102,21).
Sva stvorenja, blagoslivljajte Gospodina (usp. Ps 102,22).
Lako je zapaziti da slino zapoinje Pjesma brata Sunca.

Dvadeset godina poslije Franjo u Oporuci 4. redak pokazuje kako mu je Bog odgovorio na ovu molbu za pravu vjeru.
8
Popis i karakterizacija takozvanih teolokih kreposti podsjeaju na kratki traktat
sv. Ambrozija o Fil 4,46: fides recta, spes firma, caritas perfecta.
9
Usp. Otk 5,12. Na neka biblijska mjesta Franjo se u svojim Spisima opetovano
vraa s neiscrpnom ljubavlju.
10
Ovaj poziv pokazuje da se radi o tekstu koji nije samo pisan nego i izlagan za
itanje na javnome mjestu, kako navodi Wadding, a i jedan oevidac, koji je pisani
tekst vlastoruno prepisao od Franje prema Esserovu dvojezinom kritikom izdanju
Franjinih Spisa, str. 332333.
7
91
92
14
15
16
17
18
19
Sve ptice nebeske,11 hvalite Gospodina (usp. Dan 3,80).

Sva djeco, hvalite Gospodina (usp. Ps 112,1).
Mladii i djevojke, hvalite Gospodina (usp. Ps 148,12).
Dostojan je zaklani jaganjac primiti hvalu, slavu i ast (usp. Otk
5,12).
Blagoslovljeno bilo sveto Trojstvo i nepodijeljeno Jedinstvo.
Sveti Mihaele arkanele, brani nas u boju.
Pozdrav Blaenoj Djevici Mariji

1
Zdravo, Gospoo, sveta Kraljice,

sveta Bogorodice Marijo,
koja si djevica postala Crkvom,12
i izabrana od presvetog Oca nebeskoga,
koji te posveti
s presvetim Sinom svojim ljubljenim
i Duhom Svetim Tjeiteljem.
U tebi je bila i jest
sva punina milosti
i svako dobro.
Zdravo, palao njegova,
zdravo, atore njegov,
zdravo, kuo njegova.13
Zdravo, odjeo njegova,
zdravo, slubenice njegova,
zdravo, majko njegova,
i vi sve, svete kreposti,
koje se po milosti i prosvjetljenju Duha Svetoga
ulijevate u srca vjernih,
da ih od nevjernih
uinite vjernima Bogu.
11
U Franjinim se Spisima ptice nebeske izriito spominju samo na ovom mjestu
iako im ivotopisi posveuju puno mjesta.
12
Djevica postala Crkvom: jo od otakih vremena rane Crkve est je paralelizam Marije i Crkve. Marija je ustvari povlateno boravite Boga meu njegovim
narodom.
13
Uistinu Mudrost je sazidala sebi kuu Izr 9,1 kad je Sin Boji, koji je istinska
mudrost Oeva 2PVj 67, doao prebivati u Djevici Mariji.
93
Hvale i mol it ve
Pozdrav krepostima
1

2
10
11
12
13
14
Zdravo, kraljice-mudrosti,
Gospodin te uvao
sa sestrom tvojom svetom, istom jednostavnou.
Gospoo sveta siromatino,
Gospodin te uvao
sa sestrom tvojom, svetom poniznou.14
Gospoo sveta ljubavi,
Gospodin te uvao
sa sestrom tvojom, svetom poslunou.
Presvete kreposti,
sve vas uvao Gospodin
od kojega dolazite i potjeete.
Nema uope nijednoga ovjeka na cijelome svijetu
koji bi mogao posjedovati jednu od vas
ako prije ne umre.
Tko jednu posjeduje i ostale ne vrijea,
sve vas posjeduje,
a tko jednu vrijea,
nijedne nema i sve vrijea (usp. Jak 2,10).
I svaka ometa poroke i grijehe.
Sveta mudrost ometa Sotonu i sve zloe njegove.
ista, sveta jednostavnost
ometa svaku mudrost ovoga svijeta (usp. 1 Kor 1,20)
i mudrost tijela.
Sveto siromatvo
ometa svaku poudu i pohlepu
i brige ovoga svijeta.
Sveta poniznost
ometa oholost
i sve ljude koji su na svijetu
isto tako i sve to je na svijetu.
Sveta ljubav
ometa sve avolske i putene kunje
i sve tjelesne strahove.15
Sveta poslunost
ometa svaku vlastitu
tjelesnu i putenu volju
14
Da bi se nasljedovalo Krista, siromanoga i poniznoga, nuno je siromatvo u
duhu. Kao to Franjo kae u Opomenama XIV, tko je istinski siromaan duhom mrzi
samoga sebe, a ljubi one koji ga pljuskaju po obrazu.
15
Savrena ljubav izgoni strah (1 Iv 4,18).
94
15
16
17
18
i umrtvljuje svaije tijelo

radi poslunosti duhu i poslunosti bratu svome,
i takav je posluan i podloan
svim ljudima koji su na svijetu,
i ne samo jedino ljudima
nego i svim ivotinjama i zvijerima,
da mognu initi s njim to god htjednu (usp. Mt 17,12),
koliko im bude dano odozgor, od Boga16 (usp. Iv 19,11).
Tumaenje Oenaa
1
2
16
O presveti Oe na (Mt 6,9b): stvoritelju, otkupitelju, tjeitelju i

spasitelju na.
Koji jesi na nebesima (Mt 6,9b): u anelima i svetima, i prosvjetljuje ih za spoznaju, jer si ti, Gospodine, svjetlo; raspaljuje ih
za ljubav, jer si ti, Gospodine, ljubav; prebiva u njima i ispunja
ih blaenstvom,17 jer si ti, Gospodine, najvie dobro, vjeno dobro, od kojega je svako dobro, bez kojega nema nikakva dobra.
Sveti se ime tvoje (Mt 6,9c): neka se bistri nae znanje o tebi, da
spoznamo koja je irina (usp. Ef 3,18) tvojih dobroinstava,
duina tvojih obeanja, visina velianstva i dubina sudova.
Doi kraljevstvo tvoje (Mt 6,10a): da ti po milosti kraljuje u
nama i uini da doemo u kraljevstvo tvoje, gdje emo te
zorno gledati, savreno ljubiti, biti u blaenu zajednitvu s
tobom,18 vjeno te uivati.
Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji (Mt 6,10b): da tebe
svim srcem ljubimo, uvijek o tebi razmiljamo, svom duom uvijek tebe udimo, svim umom svojim tebi sve svoje elje upravljamo, tvoju slavu u svemu traimo i svom snagom svojom (Lk
10,27) sve svoje sile i nagnua due i tijela troimo kao prinos
tvojoj ljubavi i niemu drugome;19 i da blinje svoje ljubimo kao
Dano odozgor: prihvaanje onoga to nam stvarnost donese najbolje je pokazao Isus kad je rekao Pilatu: Ne bi imao nada mnom nikakve vlasti da ti nije dano
odozgor.
17
Budui da je Bog zajednitvo bitka, istine i ljubavi, nebesko stanje anela i
blaenika jest dar slave, u kojemu je spoznaja na prvom mjestu. Iz spoznaje se raa
ljubav, a po ljubavi Bog u proslavljenima prebiva i ispunja ih blaenstvom bez kraja.
18
U pozadini Franjina teksta nazire se ivanovski ulomak Nae je zajednitvo s
Ocem to vam piemo da radost vaa bude potpuna (1 Iv 1,3 Vg).
19
Iz ovog je lako uoljivo da ljubav prema Bogu nije puki osjeaj, nego progresivno
milosno dogaanje, koje ukljuuje sve misli i elje srca, usmjerene iskljuivo na njega,
te konano sve sile due i tijela troi kao prinos toj ljubavi i ni na to drugo.
95
Hvale i mol it ve
9
10
11
same sebe privlaei ih sve svom snagom tvojoj ljubavi,20 radujui se zbog dobra drugih kao zbog svoga, a u zlu patei s njima
i nikome ne nanosei nikakve uvrede (usp. 2 Kor 6,3).
Kruh na svagdanji daj nam danas (Mt 6,11): ljubljenoga Sina svoga, Gospodina naega Isusa Krista, daj nam danas, za spomen,
poimanje i tovanje ljubavi koju je imao prema nama i svega
onoga to za nas ree, uini i podnese.
I otpusti nam duge nae (Mt 6,12): po neizrecivu milosru, po
snazi muke ljubljenoga Sina svoga, Gospodina naega, i po
zaslugama i zagovoru preblaene Djevice i svih izabranih svojih.
Kako i mi otputamo dunicima naim (Mt 6,12): i to posve ne
otputamo, uini, Gospodine, da posve otputamo, da radi tebe
neprijatelje istinski ljubimo i da se kod tebe za njih pobono
zauzimamo, nikomu zlo za zlo ne uzvraajui (usp. Rim 12,17) i
da nastojimo u tebi u svakoj stvari biti od koristi.
I ne uvedi nas u napast (Mt 6,13a): bilo skrovitu bilo oitu, bilo
iznenadnu bilo trajnu.
Nego izbavi nas od zla (Mt 6,13b): prologa, sadanjega i buduega.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu [kako bijae na poetku, tako
i sada i vazda, i u vijeke vjekova]. Amen.
Hvale uz svaki as
[Rubrika: Poinju hvale koje je sastavio preblaeni na otac Franjo i sam ih je govorio uz svaki danji i noni as i prije asoslova Blaene Djevice Marije. Poinju ovako: Presveti Oe na, koji jesi na ne
besima itd. sa Slava [Ocu]. Potom neka se govore jutarnje hvale21]:
1
Svet, svet, svet Gospodin Bog svemogui, *

koji jest, koji bijae i koji e doi (usp. Otk 4,8):
I hvalimo i uzvisujmo ga uvijeke (Dan 3,57b).
Dostojan si, Gospodine Boe na,

primiti hvalu, *
slavu i ast i blagoslov (usp. Otk 4,11):
I hvalimo i uzvisujmo ga uvijeke.
20
Najvii oblik ljubavi prema blinjemu sastoji se u tome da se privue ljubavi prema Bogu.
21
Ova uvodna rubrika potvruje kako je opravdano o Franji pisao njegov ivoto
pisac Toma elanski: Nije se samo inilo kao da svim svojim biem moli nego kao
da se sav pretvorio u molitvu 2el 95.
96
Dostojan je zaklani jaganjac

primiti mo i bogatstvo i mudrost i snagu *
i ast, i slavu, i blagoslov (Otk 5,12):
Blagoslivljajmo Oca i Sina *

sa Svetim Duhom:
Sva djela Gospodnja, blagoslivljajte Gospodina (Dan 3,57b):

I hvalimo i uzvisujmo ga uvijeke.22
Hvalite Boga naega, sve sluge njegove, *

i koji se bojite Boga, mali i veliki (usp. Otk 19,5):
Neka ga slavna hvale *

nebesa i zemlja (usp. Ps 68,35):
Sve stvorenje koje je na nebu

i na zemlji i pod zemljom, *
i more i to je u njemu (usp. Otk 5,13):
I hvalimo i uzvisujmo ga uvijeke (Dan 3,57).
Slava Ocu i Sinu *

i Duhu Svetomu:
1 0
Kako bijae na poetku tako i sada i vazda *

i u vijeke vjekova. Amen.
11
Molitva: Svemogui, presveti, svevinji i najvii Boe, svako

dobro, najvie dobro, sve dobro, koji si jedini dobar (usp. Lk
18,19), tebi iskazujemo svaku hvalu, svaku slavu, svaku zahvalnost, svaku ast, svaki blagoslov i sva dobra. Neka bude. Neka
bude. Amen.
22
Istaknuvi iskljuivo pravo Presvetog Trojstva, Oca, Sina i Duha Svetoga da mu
iskazujemo hvalu, Franjo se obraa svim stvorovima na nebu i na zemlji i pod zem
ljom, a ukljuuje i more i ono to je u njemu da mu se pridrue i iskau hvalu Bogu.
97
Hvale i mol it ve
asoslov muke Gospodnje

Poinju psalmi koje je na tovanje, spomen i hvalu muke Gospodnje23 odabrao i uredio preblaeni na otac Franjo. Njih treba
govoriti za svaki danji i noni as. A poinju od poveerja Velikog
petka, jer je te noi izdan i uhvaen Gospodin na Isus Krist.24 I
pamti da je taj asoslov ovako govorio blaeni Franjo: Prvo je govorio molitvu koju nas je nauio Gospodin i Uitelj: Presveti Oe na
itd. s hvalama Svet, svet, svet, kako stoji gore. Svrivi hvale i molitvu
zapoinjao bi ovu antifonu: Sveta Marijo. Prvo bi govorio psalme
o svetoj Mariji, potom druge psalme koje bijae izabrao, a na kraju svih psalama koje je govorio govorio bi psalme muke. Svrivi
psalam govorio bi ovu antifonu: Sveta djevice Marijo. Sa svrenom
antifonom zavren je asoslov.
[Prvi dio: Za trodnevlje Velikoga tjedna

i za obine dane u godini]
Poveerje
Antifona: Sveta djevice Marijo
Psalam [I]
1
2
3
4
5
Boe, ivot sam ti svoj obznanio; *

sabrao si suze moje u mijehu svom (Ps 55,89 Vg).
Svi dumani moji smiljahu zlo protiv mene (Ps 41,8), *
i slono donesoe odluku (usp. Ps 71,10b).
I uzvratie mi zlo za dobro, *
mrnju za ljubav moju (Ps 108,5).
Umjesto da me ljube, zlo o meni govore, *
a ja sam se molio (Ps 108,4).
Oe moj sveti (usp. Iv 17,11), kralju neba i zemlje,
ne udalji se od mene, *
jer blizu je nevolja, a nikoga nema tko bi pomogao
(Ps 21,12).
23
Tekst asoslova donosi se zajedno s rubrikama, to jest uputama za ispravno moljenje asoslova. Te se upute od rukopisa do rukopisa razlikuju i ne potjeu izravno
od svetog Franje jer o njemu govore u treem licu.
24
Valja raunati s tim da je po srednjovjekovnom raunanju vremena sa zalaskom
sunca zapoinjao novi dan. Tako se za Franjinu smrt kae da je nastupila u subotu
naveer poslije veernje, prije nego je pala no; za nas je to 3. listopada, a u buli kanonizacije kae se da se dogodila dana 4. listopada bula Mira circa nos, 4.
98
6
10

Uzmaknut e dumani moji

u dan u koji te zazovem, *
jer znam da si ti Bog moj (usp. Ps 55,10).
Prijatelji moji i blinji moji
pribliie se i stadoe protiv mene, *
a moji najblii ostadoe daleko (usp. Ps 37,12).
Udaljio si od mene znance moje,
gnuali su se nada mnom, *
predan sam, ne mogoh izai (usp. Ps 87,9).
Oe sveti (Iv 17,11), ne udalji pomoi svoje od mene (usp. Ps
21,20), *
Boe moj, pohitaj mi u pomo (usp. Ps 70,12).
Pouri se meni u pomo, *
Gospodine, Boe spasenja moga (usp. Ps 37,23).
Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetome:
Kako bijae na poetku, tako i sada i vazda *
Antifona: 1Sveta djevice Marijo, nije se na svijet rodila slina tebi

meu enama, 2keri i slubenice vinjega, vrhovnoga Kralja, Oca
nebeskoga, majko presvetoga Gospodina naega Isusa Krista, zarunice Duha Svetoga:25 moli se za nas skupa sa svetim Mihaelom
arkanelom i svim silama nebeskim i svima svetima svome presvetom ljubljenom Sinu, Gospodinu i uitelju. Slava Ocu. Kako bijae.
Pamti da se ova gornja antifona govori uza sve asove; govori se
umjesto antifone, kratkoga itanja, himna, otpjeva i molitve; tako
na slubi itanja i na svim asovima. Nita drugo u njima nije govorio osim ove antifone s odgovarajuim psalmima. A na svretku
asoslova blaeni je Franjo uvijek govorio: Blagoslivljajmo Gospo
dina Boga ivoga i istinitoga; uvijek mu iskazujmo hvalu, slavu, ast,
blagoslov i sva dobra. Amen. Amen. Neka bude. Neka bude.
25
Za potkrepu ekleziolokog odsjaja boanskih milosti darovanih Mariji Djevici
to je postala Crkvom (PozKr 1) i siromane gospoe Svetog Damjana nazivaju
se kerima i slubenicama nebeskog Oca, zarunicama Duha Svetog, dok se svim vjernicima preporoenim od Duha misteriozno daje biti majkama naega Gospodina
Isusa Krista (2PVj 50).
99
Hvale i mol it ve
Sluba itanja
Psalam [II]
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
1 2

Gospodine, Boe spasenja moga, *

vapio sam danju i nou pred tobom (usp. Ps 87,2).
Neka dopre pred lice tvoje molitva moja, *
prigni uho svoje k molitvi mojoj (usp. Ps 87,3).
Pogledaj na duu moju i spasi je, *
od dumana me mojih istrgni (usp. Ps 68,19).
Jer ti si me izveo iz utrobe, *
nado moja, od krila majke moje.
Tebi sam predan iz utrobe,
od krila majke moje ti si Bog moj, *
ne udalji se od mene (usp. Ps 22,1112a).
Ti znade porugu moju i sramotu moju, *
i potovanje moje (usp. Ps 68,20).
Pred licem su tvojim svi koji me mue; *
ruglo je i nevolju oekivalo srce moje (Ps 68,21ab).
I ekao sam da se tko saali, ali ga ne bi, *
i da me tko utjei, ali ga ne naoh (usp. Ps 68,21bc).
O Boe, zloinci se digoe na me,
i mnotvo silnika udari na ivot moj, *
i nisu postavili tebe pred oi svoje (usp. Ps 85,14).
Pribrojen sam k onima to u grob silaze, *
postadoh kao onaj koji nema pomoi, slobodan meu mrtvima (usp. Ps 87,56a).
Ti si presveti otac moj, *
Kralj moj i Bog moj (usp. Ps 43,5a).
Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetome:
Prvi as
Psalam [III]
1
Smiluj mi se, Boe, smiluj se meni, *

jer se u te uzda dua moja (usp. Ps 56,2a).
100
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12

I u sjeni tvojih krila uzdat u se *

dok pakost ne umine (usp. Ps 56,2b).
Vapit u svome presvetome vinjemu Ocu, *
Bogu koji mi uini dobro (usp. Ps 56,3).
On posla s nebesa i spasi me, *
postidi one to me progonie (usp. Ps 56,4ab).
Bog posla svoje milosre i svoju istinu,
istre duu moju (usp. Ps 56,4c 5a) od neprijatelja mojih vrlo jakih
i od onih koji me mrze, *
jer se osilie protiv mene (usp. Ps 17,18).
Mreu namjestie stopama mojim, *
i stisnue duu moju (Ps 56,7ab).
Iskopae jamu pred licem mojim *
i upadoe u nju (usp. Ps 56,7cd).
Pripravno je srce moje, Boe, pripravno je srce moje; *
pjevat u i svirati (usp. Ps 56,8).
Probudi se, slavo moja, probudi se, harfo i citaro; *
probudit u se u zoru (usp. Ps 56,9).
Hvalit u te, Gospodine, meu narodima, *
meu pucima pjevat u tebi (Ps 56,10).
Jer do neba je milosre tvoje, *
i do oblaka istina tvoja (usp. Ps 56,11).
Uzvisi se, Boe, nad nebesa, *
slava tvoja nad zemlju svu (usp. Ps 56,11).
Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetome:
Pamti da se prethodni psalam govori uvijek za prvi as.
Trei as
Psalam [IV]
1
2
3
4
Smiluj mi se, Boe, jer me ovjek zgazi, *

cijeli me je dan napadao i tlaio (usp. Ps 55,2).
Gazili su me neprijatelji moji cijeli dan, *
jer mnogo ih je koji se protiv mene bore (usp. Ps 55,3).
Svi neprijatelji moji protiv mene smiljahu zlo, *
zlu rije uperie protiv mene (usp. Ps 40,8b9a).
Koji uvahu ivot moj, *
urotie se protiv mene (usp. Ps 70,10b).
101
Hvale i mol it ve
5
6
7
8
9
10
Mrzitelji moji *
svi slono apu o meni (Ps 40,8).
Svi koji me vidjee smijahu mi se, *
govorili su ustima i vrtjeli glavom (Ps 21,8).
A ja sam crv, ne ovjek, *
ruglo ljudi i prezir puka (Ps 21,7).
Vie od svih neprijatelja svojih postadoh veliko ruglo susjedima
svojim, *
i strailo znancima svojim (usp. Ps 31,12ab).
Oe sveti (Iv 17,11), ne udalji pomo svoju od mene, *
pohiti mi u obranu (usp. Ps 21,20).
Gospodine, Boe spasenja moga26 (usp. Ps 37,23).
Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetome:
esti as
Psalam [V]
1
2
3
4
5
6
7
Glasom svojim zavapih Gospodinu, *

glasom svojim Gospodina sam molio (usp. Ps 141,2).
Pred lice njegovo lijem molitvu svoju, *
preda nj tjeskobu svoju iznosim (usp. Ps 141,3).
Malake duh moj, *
i ti pozna putove moje (usp. Ps 141,4ab).
Na ovom putu kojim sam prolazio *
potajnu mi zamku stavie (Ps 141,4cd).
Obazirah se desno i pogldah; *
i ne bijae nikoga tko bi me znao (usp. Ps 141,5ab).
Ne imadoh kamo pobjei, *
i nema nikoga tko bi za moj ivot mario (usp. Ps 141,5cd).
Jer zbog tebe podnesoh pogrdu; *
stid mi pokri lice (usp. Ps 68,8).
26
Dva posljednja stiha ovoga i sljedeeg psalma doslovno i istim redoslijedom ponavljaju zakljune stihove prvoga i drugoga psalma: paralelizmom se ciljano istie
patniko, ali puno povjerenja Kristovo zazivanje Oca u pomo, u tjeskobnom asu
muke. Povrh toga valja posvetiti pozornost injenici da i ovaj i drugi psalmi aso
slova muke, isprepleteni s biblijskim stihovima razliita podrijetla, nipoto nisu puka
kombinatorika igra citata, nego molitva koja potpuno odgovara Franjinim unutranjim zahtjevima. On Rije ne citira, nego s pomou Rijei moli, preobraavajui je u
duh i ivot (PAOLAZZI).
102
8
9
10
1 1
12
13
1 4
15
16

Tuinac postadoh brai svojoj, *

i stranac djeci majke svoje27 (Ps 68,9).
Oe sveti (Iv 17,11), izjela me revnost za dom tvoj, *
i poruge onih koji se rugahu tebi padoe na me (Ps 68,10).
I radovali su se i skupili protiv mene; *
bievi su pali na me, a ja nisam znao (usp. Ps 34,15).
Brojniji su od vlasi na glavi mojoj *
oni koji me mrze nizato (Ps 68,5ab).
Jaki su postali neprijatelji moji koji su me progonili nepravedno,*
tada vraah to nisam oteo (usp. Ps 68,5cd).
Ustadoe svjedoci opaki, *
pitahu me za ono to nisam znao (usp. Ps 34,11).
Za dobro mi zlom uzvraahu (Ps 34,12a) i klevetali su me, *
jer sam traio dobro (usp. Ps 37,21).
Ti si presveti otac moj, *
Kralj moj i Bog moj (usp. Ps 43,5).
Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetome:
Deveti as
Psalam [VI]
1
2
3
O svi vi to putem prolazite, *

pogledajte i vidite ima li boli kakva je bol moja (usp. Tu
1,12ab).
Jer opkolie me psi mnogi, *
rulja me zloinaka okruila (usp. Ps 21,17).
Probodoe mi ruke i noge,
prebrojie sve kosti moje (usp. Ps 21,17c18a).
27
Imajui pred oima Krista u asovima muke, Franjo mu tako rei stavlja u usta
i rijei (Ps 69, 9): Tuinac postadoh brai i stranac djeci majke svoje, jer ga ne
progone samo neprijatelji, nepravednici, silnici i zlikovci nego su ga napustili i prijatelji, drugovi i znanci, pa ga ak i braa dre za stranca. Nije iskljueno da se iza ovog
pletera psalamskih izriaja krije i velika kunja, koja je trajala ak dvije godine vjerojatno zbog oteanih odnosa s Redom dok je sastavljao Pravilo, a zbog koje je Franjo
izbjegavao druenje s braom, povlaei se moliti u umi da bi pred Gospodinom
mogao vema oitovati svoju bol i obilnije prolijevati suze (AsZb 63, usp. 2el 115,
OgSav 99).
103
Hvale i mol it ve
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16

A oni su me promatrali i gledali,

razdijelie meu se haljine moje *
i za odjeu moju bacie kocku (usp. Ps 21,1819).
Usta svoja otvorie protiv mene *
kao lav koji razdire i rie (usp. Ps 21,14).
Kao voda razlih se, *
i sve mi se kosti rasue (usp. Ps 21,15ab).
I srce mi posta poput voska koji se topi *
usred grudi mojih (usp. Ps 21,15c).
Snaga je moja usahla kao crijep, *
i jezik mi se uz nepce slijepio (usp. Ps 21,16 ab).
U jelo mi ui umijeae, *
i u mojoj me ei octom napojie (Ps 68,22).
I u prah me smrtni bacie (Ps 21,16c), *
i poveae bol mojih rana (usp. Ps 68,27b).
Ja sam spavao i ustao (usp. Ps 3,6); *
i otac moj presveti uze me u slavu (usp. Ps 72,24b).
Oe sveti (Iv 17,11), uzeo si me za desnicu moju,
i vodio si me po naumu svojem, *
i uzeo si me u slavu (usp. Ps 72,24).
to ja imam na nebu? *
i to sam na zemlji htio od tebe (usp. Ps 72,25)?
Gledajte, gledajte, jer ja sam Bog, govori Gospodin, *
uzvisit u se meu pucima i uzvisit u se na zemlji (usp. Ps
45,11).
Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov (Lk 1,68a),
koji otkupi due slugu svojih vlastitom presvetom krvlju svojom, *
i nee napustiti nikoga tko se u njega uzda (usp. Ps 33,23).
I znamo da dolazi, *
da e doi suditi po pravdi (usp. Ps 95,13b).
Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetome:
Veernja
Psalam [VII]
1
2
Narodi svi, pljeite rukama, *

kliite Bogu glasom radosnim (Ps 46,2).
Jer Gospodin je uzvien, straan, *
Kralj velik nad zemljom svom (usp. Ps 46,3).
104
3
5
6
7
Jer presveti Otac na nebeski, Kralj na prije vjekova,

posla ljubljenoga Sina svoga s visine, *
i ostvari spasenje posred zemlje (usp. Ps 73, 12).
Neka se raduju nebesa i klie zemlja,
neka hui more i to je u njemu; *
radovat e se polja i sve to je na njima (usp. Ps 95,1112a).
Pjevajte mu pjesmu novu, *
pjevaj Gospodinu, sva zemljo (usp. Ps 91,1).
Jer velik je Gospodin i hvale predostojan, *
straan je nada sve bogove (usp. Ps 95,4).
Dajte Gospodinu, narodna plemena,
dajte Gospodinu slavu i ast, *
dajte Gospodinu slavu imena njegova (usp. Ps 95,78a).
Podignite tijela svoja28
i nosite sveti kri njegov (usp. Lk 14,27), *
i slijedite njegove presvete zapovijedi sve do kraja
(usp. 1 Pt 2,21).
Neka sva zemlja strepi pred licem njegovim, *
govorite meu poganima da se Gospodin zakralji s drva (usp.
Ps 95,9b10a).
Sve dovde govori se svaki dan od Velikog petka pa do svetkovine
Uzaaa. A na svetkovinu Uzaaa dodaju se sljedei reci:
1 0
11
12

I uzie na nebesa *
i sjedi s desne presvetoga Oca nebeskoga
(usp. Vjerovanje apostolsko).
Uzvisi se, Boe, nad nebesa, *
i slava tvoja nad svu zemlju (usp. Ps 56,12).
I znamo da dolazi, *
i da e doi suditi po pravdi (usp. Ps 95,13b).
Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetome:
28
Franjine umetke i varijacije u tekstu psalama vrijedilo bi dublje prouiti. Dok
je psalmist pjevao Prinosite rtvu i uite u dvorove njegove (Ps 96,7), Franjo kae
Podignite tijela svoja i nosite sveti kri njegov premda i ovdje, kao i na brojnim drugim mjestima, gramatiki ustroj doputa i drugaiji prijevod, na primjer Prinesite /kao
rtveni prinos/ tijela svoja Bilo bi samouvjereno tvrditi koje je od moguih znaenja
za koja je otvoren gramatiki ustroj izriaja Franjo imao na umu sriui svoje verzije
psalama za asoslov muke.
105
Hvale i mol it ve
I pamti da se od Uzaaa sve do Doaa Gospodinova isto tako

svaki dan govori ovaj psalam, to jest Narodi svi, s prethodnim recima, govorei Slava Ocu ondje gdje svrava psalam, to jest nakon da
e doi suditi po pravdi.
Pamti da se gornji psalmi govore od Velikoga petka sve do nedjelje
Uskrsnua. Isto se tako govore od osmine Duhova sve do Doaa
Gospodinova i od osmine Bogojavljenja sve do nedjelje Uskrsnua,
osim nedjelja i vanijih svetkovina, kada se ne govore; drugim se
pak danima svakodnevno govore.
[Drugi dio: U uskrsno vrijeme]

Na Veliku subotu, tonije po svretku Subote:
Poveerje
Psalam [VIII]
1
2
3
4
5
6
7
8

Boe, u pomo mi priteci, *

Gospodine, pohitaj da mi pomogne.
Nek se smetu i postide *
koji trae duu moju.
Nek odstupe i nek se posrame *
koji mi zlo ele.
Neka se odmah odvrate i posrame *
koji me ismijavaju.
Neka kliu i nek se vesele u tebi *
svi koji tebe trae.
I neka svagda govore: Veliajte Gospodina, *
koji spasenje tvoje ljube.
A bijedan sam ja i nevoljan; *
Boe, pomozi mi.
Ti si pomonik moj i spasitelj; *
Gospodine, ne kasni (usp. Ps 69,26).
Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetome:
106
Sluba itanja na Uskrsnue Gospodinovo

1
2
3
4
5
6
7
Psalam [IX]
Pjevajte Gospodinu pjesmu novu, *
jer uini djela udesna (Ps 97,1ab).
Posveti ljubljenoga Sina svoga desnica njegova, *
i sveta miica njegova (usp. Ps 97,1cd).
Gospodin obznani spasenje svoje, *
pred licem pogana pravednost svoju objavi (usp. Ps 97,2).
U onaj dan Gospodin je poslao milosre svoje, *
a nou pjesmu svoju (usp. Ps 41,9).
Ovo je dan to ga uini Gospodin; *
kliimo i radujmo se njemu (Ps 117,24).
Blagoslovljen koji dolazi u imenu Gospodnjem, *
Gospodin Bog nas je obasjao (usp. Ps 117,26a27a).
neka hui more i to je u njemu; *
Sve dovde govori se od nedjelje Uskrsnua pa do svetkovine Uza
aa svaki dan na svim asovima osim na veernjoj, poveerju i
prvom asu. U noi Uzaaa dodaju se ovi reci:
Kraljevstva svijeta, pjevajte Bogu, *

pjevajte psalme Gospodinu (usp. Ps 67,33a).
10 Pjevajte psalme Bogu koji uzie na nebesa nad nebesima, *
na iskon (usp. Ps 67,33b34a).
11 Evo, snano se oglasi glasom svojim;
dajte slavu Bogu nad Izraelom, *
velianstvo je njegovo i sila njegova u oblacima
(usp. Ps 67,34b35).
12 Straan je Bog u svetima svojim,

Bog Izraelov dat e mo i silu narodu svojemu; *
blagoslovljen Bog (usp. Ps 67,36).
Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetome:
9
I pamti da se ovaj psalam s gornjim recima govori od Uzaaa

Gospodinova sve do osmine Duhova svaki dan na slubi itanja i
107
Hvale i mol it ve
na treem, estom i devetom asu, govorei ondje Slava Ocu gdje se

govori blagoslovljen Bog, a ne drugdje.
Isto tako pamti da se govori samo na Slubi itanja u nedjelje i vanije svetkovine od osmine Duhova sve do Doaa Gospodinova i
od osmine Bogojavljenja sve do etvrtka veere Gospodnje, jer je
Gospodin toga dana sa svojim uenicima blagovao pashu; a moe
se govoriti i jedan drugi psalam na slubi itanja ili veernjoj ako se
eli, to jest Veliat u te, Gospodine (Ps 29), kako stoji u psaltiru; i to
od nedjelje Uskrsnua do svetkovine Uzaaa, ne dalje.
Prvi as
Psalam: Smiluj mi se, Boe, smiluj se meni [Ps III]
Trei, esti i deveti as

Psalam: Pjevajte [Ps IX]
Veernja
Psalam: Boe, u pomo mi priteci [Ps VIII]
[Trei dio: Na nedjelje i vanije svetkovine]

Poinju drugi psalmi, koje je jednako odabrao i uredio preblaeni na otac Franjo, a koje umjesto gore navedenih psalama muke
Gospodnje valja govoriti u nedjelje i vanije svetkovine od osmine
Duhova sve do Doaa i od osmine Bogojavljenja sve do etvrtka
veere Gospodnje. Svakako znaj da se govore i toga dana, jer je
pasha Gospodnja.
Poveerje
Psalam: Boe, u pomo mi priteci [Ps VIII]
108
Sluba itanja
Psalam: Pjevajte [Ps IX]
Prvi as
Psalam: Smiluj mi se, Boe, smiluj se meni [Ps III]
Trei as
Psalam: C (X)
Klii Bogu, zemljo sva,
pjevajte psalam imenu njegovu, *
hvalite i slavite njega (usp. Ps 65,1).
2 Recite Bogu: Kako su potresna djela tvoja, Gospodine, *
zbog velike sile tvoje dumani e ti laskati (usp. Ps 65,3).
3 Sva zemlja nek ti se klanja i nek ti pjeva, *
neka pjeva tvom imenu (Ps 65,4).
4 Doite, poujte, svi koji se Boga bojite, pripovjedit u *
kolike stvari uini dui mojoj (usp. Ps 65,16).
5 Na svoja sam usta njega zvao *
i klicao mu jezikom svojim (usp. Ps 65,17).
6 Iz svog hrama svetoga zov mi zau; *

i vapaj moj doprije do njega (usp. Ps 17,7cd).
7 Blagoslivljajte, narodi, Boga naega, *

vrazglaujte hvalu njegovu (Ps 65,8).
8 Njime e se blagoslivljati sva plemena zemlje, *
svi e ga narodi veliati (usp. Ps 72,17cd).
9 Blagoslovljen Gospodin, Bog Izraelov, *
koji jedini tvori udesa (Ps 72,18).
10 I blagoslovljeno slavno mu ime dovijeka, *
i sva e se zemlja napuniti slave njegove.
Neka bude, neka bude (usp. Ps 71,18).
Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetome:
1
109
Hvale i mol it ve
esti as
Psalam (XI)
1
2
3
4
5
6
Usliio te Gospodin u dan nevolje, *

titilo te ime Boga Jakovljeva (Ps 19,2).
Poslao ti pomo iz svetita *
i branio te sa Siona (Ps 19,3).
Spomenuo se svih ti prinosnica, *
bila mu mila paljenica tvoja (Ps 19,4).
Udijelio ti to ti srce eli, *
ispunio sve namisli tvoje (Ps 19,5).
Veselit emo se spasu tvome, *
uzdizat emo se u imenu Boga svojega (usp. Ps 19,6).
Ispunio Gospodin svaku molbu tvoju;
sada znam (usp. Ps 19,7): posla Gospodin Isusa Krista, Sina
svoga *
i sudit e narodima po pravdi (usp. Ps 19,7, Ps 9,9b).
I Gospodin postade utoite siromahu,
pomonik u potrebi i nevolji; *
i uzdat e se u te koji znaju ime tvoje (usp. Ps 9,1011a).
Blagoslovljen Gospodin Bog moj (usp. Ps 143,1b),
jer je postao branitelj moj i utoite moje (usp. Ps 91,2a) *
u dan nevolje moje (usp. Ps 58,17cd).
Pomoi moja, tebi u pjevati;
jer si Bog koji me prihvaa, *
Bog moj, milosre moje (usp. Ps 58,18).
Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetome:
Deveti as
Psalam (XII)
1
2
3
U te se, Gospodine, pouzdah, ne daj da se ikada postidim; *

u pravdi me svojoj oslobodi i izbavi (usp. Ps 70,1b2a).
Prikloni uho svoje k meni *
i spasi me (usp. Ps 70,2b).
Budi mi Bog zatitnik
i utvrda moja, *
da me spasi (usp. Ps 70,3ab).
110
Jer ti si, Gospodine, strpljenje moje, *

Gospodine, uzdanje moje od mladosti moje (usp. Ps 70,5).
5 Na te se oslanjam od utrobe,
ti si mi zatitnik od majina krila; *
tebi uvijek pjevam (usp. Ps 70,6).
6 Neka mi se usta napune hvale
da pjevam slavi tvojoj, *
svaki dan veliini tvojoj (usp. Ps 70,8).
7 Uslii me, Gospodine, jer je dobrostivo milosre tvoje; *
po mnogom smilovanju svome pogledaj na me (usp. Ps
68,17).
8 Ne odvrati lice svoje od sluge svoga, *
jer sam u stisci, uslii me brzo (Ps 68,18).
9 Blagoslovljen Gospodin Bog moj (usp. Ps 143,1b),

jer je postao branitelj moj i utoite moje (usp. Ps 90,2) *
u dan nevolje moje (usp. Ps 58,17cd).
10 Pomoi moja, tebi u pjevati;

jer ti si, Boe, zatita moja, *
Bog moj, milosre moje (usp. Ps 58,18).
Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetome:
4
Veernja
Psalam: Narodi svi (Ps VII)
[etvrti dio: U vrijeme Doaa Gospodinova]

Poinju drugi psalmi, koje je takoer odabrao i uredio preblaeni na otac Franjo, a koje treba govoriti umjesto gornjih psalama
muke Gospodnje od Doaa Gospodinova sve do uonice Boia,
a dalje ne.
Poveerje
Psalam (XIII)
1
Dokle e me, Gospodine, zaboravljati? *

Dokle e odvraati lice svoje od mene?
111
Hvale i mol it ve
2
3
4
5
6
Dokle u metati tugu u duu svoju, *

bol u srce svoje obdan?
Dokle e se dumanin moj dizati na me? *
Pogledaj na me i uslii me, Gospodine Boe moj.
Prosvijetli mi oi da nikad ne zaspim nasmrt, *
nek nikad ne kae dumanin moj: Nadjaah ga.
Koji me mue, klicat e ako posrnem;
a ja se u tvoje milosre pouzdah.
Radovat e se srce moje spasenju tvome;
pjevat u Gospodinu koji mi uini dobro *
i pjevat u imenu Gospodina svevinjega (usp. Ps 13,16).
Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetome:
Sluba itanja
Psalam (XIV)
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
Hvalit u te, Gospodine, Oe presveti,

Kralju neba i zemlje, *
jer si me utjeio (usp. Iz 12,1).
Ti si Bog, spasitelj moj, *
uzdat u se i neu se bojati (usp. Iz 12,2ab).
Gospodin je snaga moja i hvala moja *
i postao je spasenje moje (usp. Iz 12,2c).
Desnica tvoja, Gospodine, snagom se prodii,
desnica tvoja, Gospodine, raskomada dumanina, *
i u velikoj slavi svojoj oborio si neprijatelje moje (usp. Izl
12,67a).
Neka gledaju ubogi i raduju se, *
traite Boga i ivjet e dua vaa (usp. Ps 68,33).
Jer siromahe Gospodin u *
i ne prezre suanja svojih (usp. Ps 68,34).
Neka ga hvale nebesa i zemlja, *
more i sve to se u njemu mie (usp. Ps 68,35).
Jer Bog e spasiti Sion *
i sagradit e se gradovi Judini (usp. Ps 68,36ab).
I stanovat e ondje, *
i dobit e ga u batinu (usp. Ps 68,36c).
I batinit e ga potomci slugu njegovih, *
i prebivat e u njemu oni to ljube ime njegovo (usp. Ps 68,37).
112

Slava Ocu i Sinu *

i Duhu Svetome:
Prvi as
Psalam: Smiluj mi se, Boe, smiluj se meni (Ps III)
Trei as
Psalam: Klii Bogu (Ps X)
esti as
Psalam: Usliio te (Ps XI)
Deveti as
Psalam: U te se, Gospodine, uzdam (Ps XII)
Veernja
Psalam: Narodi svi (Ps VII)
Pamti takoer da se ne govori cijeli psalam, nego sve do retka Neka
sva zemlja strepi pred licem njegovim; znaj svakako da se govori cijeli
redak: Podignite tijela svoja. Po svretku toga retka govori se Slava
Ocu, i tako se govori svaki dan na veernjoj od Doaa sve do
uonice Boia.
113
Hvale i mol it ve
[Peti dio: U vrijeme roenja Gospodinova

sve do osmine Bogojavljenja]
Na veernjoj roenja Gospodinova
Psalam (XV)
1
2
3
5
6
7
8
9
10
11
12
Kliite Bogu, pomoi naoj (usp. Ps 80,2a), *

kliite Gospodinu Bogu, ivomu i istinitomu, glasom
radosnim (usp. Ps 46,2b).
Jer Gospodin je svevinji, straan, *
Kralj velik nad zemljom svom (usp. Ps 46,3).
Jer presveti otac nebeski, Kralj na od davnina (usp. Ps 74,12a),
posla ljubljenoga Sina svoga s visine; *
i rodi se od blaene djevice, svete Marije.
On njega zazva: Otac moj si ti (usp. Ps 88,27a);
i on ga postavi za prvoroenca, *
uzviena nad kraljevima zemaljskim (usp. Ps 88,28).
U onaj dan Gospodin posla milosre svoje, *
a nou pjesmu svoju (usp. Ps 41,9ab).
Ovo je dan to ga uini Gospodin, *
kliimo i radujmo se njemu (Ps 117,24).
Jer presveti nam je ljubljeni djeak darovan;
rodi se radi nas (usp. Iz 9,6) na putu i bi poloen u jasle, *
jer nemae mjesta u svratitu29 (usp. Lk 2,7).
Slava na visinama Gospodinu Bogu, *
a na zemlji mir ljudima dobre volje (usp. Lk 2,14).
neka hui more i to je u njemu, *
Pjevajte mu pjesmu novu, *
pjevaj Gospodinu, sva zemljo (usp. Ps 95,1).
Jer velik je Gospodin i hvale predostojan, *
straniji od svih bogova (usp. Ps 95,4).
29
Franjo povezuje, oslanjajui se s jedne strane na liturgiju, a s druge strane na
crkvene oce, ulomak iz proroka Izaije i Lukino izvjee o roenju Isusovu. ini se da
se Franjo ovdje, kako dri F. Accrocca, ponajvie oslanja na Grgura Velikog.
114
13
Podignite tijela svoja

i nosite sveti kri njegov30 (usp. Lk 14,27) *
i slijedite sve do svretka presvete zapovijedi njegove (usp. 1 Pt
2,21).
Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetome:
Pamti da se ovaj psalam govori na svim asovima od roenja Gospodinova do osmine Bogojavljenja. Ako tko htjedne govoriti ovaj
asoslov blaenoga Franje, neka ga ovako govori: neka prvo govori
Oena s hvalama, to jest: Svet, svet, svet. Kad svri hvale s molitvom
kao gore, neka zapone antifonu Sveta djevice Marijo sa psalmom,
koji je odreen za svaki dnevni i noni as. I neka ga govori s velikim potovanjem.
Cedulja dana bratu Leonu

A. Hvale Bogu vinjemu
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
Ti si svet, jedini Gospodin Bog, koji udesa ini (Ps 76,15).

Ti si jak, Ti si velik, Ti si svevinji (usp. Ps 85,10),
Ti si svemogu, Ti, Oe sveti (Iv 17,11), kralj neba i zemlje (usp.
Mt 11,25).
Ti si trojstven i jedan Gospodin, Bog nad bogovima (usp. Ps
135,2),
Ti si dobro, sve dobro, najvie dobro,
Gospodin Bog ivi i istiniti (usp. 1 Sol 1,9).
Ti si ljubav, milosre,31
Ti si mudrost, Ti si poniznost, Ti si strpljenje (Ps 70,5),
Ti si ljepota, Ti si sigurnost, Ti si spokoj.
Ti si radost i veselje (usp. Ps 50,10), Ti si nada naa,
Ti si pravda i umjerenost,
Ti si sve, bogatstvo nae dovoljno.
Ti si lijepost, Ti si blagost,
Ti si zatitnik (Ps 30,5), Ti si uvar i branitelj,
30
U velikom luku ova Franjina psalamska kompilacija od poetnoga kliktaja stie
do poziva da nosimo sveti kri njegov, to je motiv kojemu se on neprestano vraa jer
je upravo kri krajnji izraz Kristove ljubavi prema ljudima.
31
Franjo u Bogu vidi sva zamisliva dobra. Ljubav i milosre ipak su najsnanije
naglaeni.
115
Hvale i mol it ve
13
14
15
16
17
Ti si snaga (Ps 43,2), Ti si utoite.

Ti si naa nada, Ti si naa vjera,
Ti si naa dobrota.
Ti si sva naa slast,
Ti si ivot na vjeni,
velik i udesan Gospodin,
Bog svemogui, milosrdni Spasitelj.
B. Blagoslov bratu Leonu

[Prva rubrika brata Leona, na gornjem rubu cedulje koji se odnosi na
Hvale, na poleini: Blaeni Franjo je dvije godine prije svoje smrti
u mjestu La Verna inio etrdesetnicu u ast blaene Djevice, Majke Boje, i blaenoga Mihaela arkanela, od svetkovine Uznesenja
svete Djevice Marije do svetkovine svetoga Mihaela arkanela;
i sie na nj ruka Gospodnja. Nakon vienja i serafovih rijei i utis
nua Kristovih rana u njegovo tijelo naini ove hvale napisane s
druge strane cedulje i napisa ih svojom rukom, zahvaljujui Bogu
za dobroinstvo koje mu je udijelio]
1

Blagoslovio te Gospodin i uvao te.

Pokazao ti lice svoje i milostiv ti bio.
Svratio pogled svoj na te i mir ti dao (Br 6,2426).
[Druga rubrika brata Leona, koja se odnosi na gornji tekst Blagoslova:
Blaeni Franjo svojom rukom napisao ovaj blagoslov meni, bratu
Leonu].
Gospodin te blagoslovio, brate Leone (Br 6,27).

[Trea rubrika brata Leona, na krajnjem donjem rubu, koja se od
nosi na gornji tekst: Isto tako svojom rukom naini ovaj znak tau s
vrkom32].
3
32
Izmeu druge i tree rubrike postoji crte koji grubo naznauje jedno brdo, u
okviru kojeg je smjetena glava s bradom i turbanom. Na brdu je kri u obliku slova
tau, koje presijeca Leonovo ime. Prema tumaenju Zlatne legende Jakova od Varazzea, glavom je naznaen Adam, a kri nad njim predstavlja otkupljenje svega ovjeanstva, te da je Leon meu izabranima, opeaenim znakom Boga naega na
svojim elima (Otk 7,110).
116
Pjesma brata Sunca

Svevinji, svemogui, dobri Gospodine,33
Tvoje su hvale, slava, ast i blagoslov svaki.
Jedino tebi, Svevinji, dolikuju,
i nijedan ovjek dostojan nije ime Ti izrei.
Hvaljen budi, moj Gospodine, sa svim stvorenjima svojim,34

posebno s gospodinom bratom Suncem,
koje je dan i rasvjetljuje nas po njem.
I ono je lijepo i sja velikim sjajem:
Svevinji, Tebe oznaava ono.35
Hvaljen budi, moj Gospodine, za brata Mjeseca i zvijezde:

na nebu si ih stvorio sjajne, krasne i lijepe.36
Hvaljen budi, moj Gospodine, za brata Vjetra,
za zrak i oblak i vedro i svako vrijeme,
po kojem uzdrava stvorove svoje.
10
Hvaljen budi, moj Gospodine, za sestru Vodu,

koja je korisna vrlo i ponizna i dragocjena i ista.
15
Hvaljen budi, moj Gospodine, za brata Ognja,

po kojemu no rasvjetljuje:
i on je lijep i mio i snaan i jak.
Hvaljen budi, moj Gospodine, za sestru nau,
majku Zemlju37
20
33
Tri pridjeva kojima Franjo zapoinje Pjesmu temeljni su za njegovu teoloku
meditaciju: Bog je svevinji u svome misteriju, svemogui u stvaranju, dobar u djelu
spasenja.
34
Pjesma je svojim izriajem otvorena za razliita tumaenja, kao zahvala Bogu za
ljepote stvaranja ili pak kao pridruivanje hvale stvorova hvali pjesnika. Neki dijelovi
Pjesme moda daju vie osnove za jedno, neki za drugo tumaenje.
35
Sunce oznaava Boga, govori o Bogu koji je svjetlost i tame u njemu nema
nikakve (1 Iv 1,5).
36
Pridjev kojim Franjo pripisuje sjaj zvijezdama clarite, deminutiv od clare u hrvatskom nema istoznanicu, a omoguuje mu izraziti stupnjevitost sjaja razliitih ne
beskih svjetlila: Sunce naime sja velikim sjajem, koji nadmauje sjaj zvijezda.
37
Zemlja je sestra jer je i nju Bog stvorio, a majka je jer sudjeluje s Bogom u raanju
ivih bia i hrani ljude svojim plodovima, a ivotinje zelenom travom upravlja u oima
poljodjelaca, budui da daje jelo ivotinjama.
117
Hvale i mol it ve
koja nas uzdrava i nama upravlja

i izvodi plodove razne i areno cvijee i travu.
Hvaljen budi, moj Gospodine, za one to oprataju rad ljubavi
Tvoje
i podnose bolest i nevolju.38
Blago onima koji ih podnesu mirno
jer e ih Ti, Svevinji, okruniti.39
Hvaljen budi, moj Gospodine, za sestru nau tjelesnu Smrt,
kojoj nijedan ivui ovjek umaknuti ne moe:
Jao onima koji umiru u grijesima smrtnim;
blago onima koje smrt nae u volji presvetoj Tvojoj,
jer druga im smrt nauditi nee.
Hvalite i blagoslivljajte Gospodina moga i zahvaljujte
i sluite njemu u poniznosti velikoj.
25
30
33
Siromaice, ujte
Siromaice, ujte, od Gospodina zvane,40
to iz krajeva raznih ovdje sad ste zbrane:
u istini nek vijek vam proe,
smrt u poslunosti nek doe.
Nemojte ivot svijeta slijedit,
jer ivot duha vie vrijedi.
Iz ljubavi vas molim sa arom,
mudro postupajte s Gospodnjim milodarom.
One koje bolest tue,
i druge to se za njih mue,
10
38
ini se da je motiv oprosta radi Boje ljubavi uvrten nakon to je Franjo uspio
pomiriti estoko zavaenu crkvenu i svjetovnu vlast i Asizu biskupa Gvida i gradskog
naelnika, potestata Oportula.
39
Ovdje odjekuje Franjin uzvik Dobro dola moja sestro smrti! (2el 217). Franjo vidi smrt kao ve preobraenu voditeljicu u pravi ivot, premda sveti Pavao kae:
Kao posljednji neprijatelj bit e obeskrijepljena smrt (1 Kor 15,26).
40
Kao to je Franjo sama sebe nazvao siromakom, jer je po Bojem pozivu odabrao siromatvo kao put nasljedovanja Krista, tako i sestre kod Svetog Damjana zove
siromaicama, jer su to po Bojem pozivu i po svom izboru, a ne po drutvenom
podrijetlu.
118
sve vi to podnosite s mirom,41

jer jako ete skupo naplatiti tu muku,42
jer e svaka biti kraljica u nebu okrunjena
s Djevicom Marijom.
(Prepjev: eljka orak)
41
Na neki se nain ponavlja blaenstvo izreeno u Pjesmi brata Sunca Blago onima
koji mirno podnose bolest i nevolju za one to se mue oko bolesnih sestara, ispunjajui tako rije svetog Pavla: Nosite jedni bremena drugih i tako ete ispuniti zakon
Kristov! (Gal 6,2).
42
Kao nesueni trgovac Franjo trgovakim argonom prenosi evaneosku poruku
o isplativoj razmjeni vremenitih muka za vjenu nagradu.
Pisma
Unutar Franjine spisateljske aktivnosti pisma su bila sigurno sred
stvo koje je najee upotrebljavao, kako se vidi bilo iz desetak pisama
koja su nam sauvana bilo iz brojnih informacija o listovima ili pisanoj
korespondenciji kao onoj s kardinalom Hugolinom1 o kojoj nam
je stigla samo vijest ili malo vie od toga. Ali pored vane injenice
da je pisao mnoga pisma treba podcrtati kod Franje veoma efikasno
koritenje pisma kao sredstva, a to je: personalizirana primjena epistolografskih normi,2 osjetljivost u prilagodbi tonova i sadraja razliitim naslovnicima, ak u primjeni autentinih strategija za prepisivanje i
irenje njegovih javnih pisama.
Prelazei na tekstove, koji su skoro svi iz vremena poslije Franjina povratka s Istoka (1220), redoslijed objavljivanja u ovoj zbirci sugerira da ih se razlikuje u tri skupine, od kojih prva obuhvaa pisma
upuena kategorijama osoba izvan Reda manje brae, to jest dvije
redakcije Pisma vjernicima, pismo najbogatije u cijeloj epistolarnoj seriji, Pismo svim klericima (poznato takoer u dvije redakcije) i
Pismo upraviteljima naroda. Druga skupina ukljuuje pisma upravljena bratstvu Manje brae, prije svega Pismo cijelom Redu, veliko euharistijsko razmatranje s poticajnim dodatkom; zatim Prvo i Drugo pismo
kustodima, takoer usredotoena na euharistijsku temu. Pismo jednom
ministru, najvia lekcija vjere u bratstvo i evaneosko milosre, oznaava prijelaz na treu skupinu malih pisama upravljenih pojedinim oso
bama ueg Franjina kruga: svojeruno Pismo bratu Leonu, sauvano u
Spoletu, Pismo bratu Antunu Padovanskom, s doputenjem da pouava
brau u svetoj teologiji, i iznenaujue Pismo gospoi Jakobi, u kojem
Franjo takoer vijest o skorom kraju proivljava i priopava kao milost Gospodinovu.
1
Usp. 1el 100. O nepouzdanosti vijesti da je Franjo nazivao ocem kardinala
Hugolina, usp. Paolazzi, Gli Scritti tra Francesco e i suoi scrivani: un nodo da scogliere,
Antonianum, 75 (2000), str. 491492.
2
Usp. Bartoli Langeli, Gli autografi di frate Francesco e di frate Leone, Brepols,
Turnhaut 2000, str. 5761.
119
120
Dvije redakcije Pisma vjernicima

Na pregled zapoinje tekstom poneto jedinstvenim, koji je
pronalaza Paul Sabatier (1900) odmah prepoznao kao prvi nacrt
takozvanog Pisma vjernicima i anticipirao njegovo dramatino suprotstavljanje izmeu sretnog poloaja onoga i one koji ljube Boga i
blinjega te ine dostojne plodove pokore, i nesretnog poloaja
onih slijepaca koji ne ive u pokori, uvijek pod rizikom da propadnu u vjenu propast. Ve je to kratko Pismo vjernicima (prva redakcija), koje je teko kronoloki smjestiti, topli programski poziv da
se krene putem evaneoske pokore i napusti put propasti, kako daje
odmah naslutiti naslov stavljen ispred teksta u jedinom rukopisu koji
nam je sauvan (Biblioteka Guarnacci di Volterra), naslov na koji je
ponovno skrenuo pozornost Raffaele Pazzelli: Ovo su rijei ivota i
spasenja, i ako ih netko bude itao i provodio u djelo, nai e ivot i
postii e spasenje Gospodinovo.3 Moe li se pismo (2,19), kako
je htio izdava Esser, bez daljnjega oznaiti kao Poticaj pokornikoj
brai i sestrama,4 iji je Svjetovni red 1221. kardinal Hugolin Ostijski
regulirao posredstvom Memoriale propositi, problem je koji jo zahtijeva nova istraivanja i daljnja promiljanja.
Univerzalna naslovljenost i veoma bogat sadraj karakteriziraju
veu redakciju Pisma vjernicima, o ijem se datumu sastavljanja raspravlja, a koje ipak neki konvergentni pokazatelji, ini se, pomiu
prema posljednjim Franjinim godinama.5 Upravljeno svim kranima, redovnicima, klericima i laicima, ljudima i enama, svim stanovnicima itavog svijeta (r. 1), pismo pretpostavlja opseg naslovnika
znatno iri nego to su samo pokornika braa, i dojam je pojaan
usporeivanjem sa sadrajima Memoriale propositi: skoro bez biblijskih citata, i toliko obuzeto utvrivanjem odredaba, dunosti i zabrana samo za kategorije pokornika, dok je Franjino pismo obuzeto
evaneoskom urgentnou da navijesti cijelom ovjeanstvu Rije
3
Usp. R. Pazzelli, Il titolo della Prima recensione della Lettera ai fedeli, Analecta
TOR, 19 (1987), str. 236. Latinski tekst glasi: hec sunt verba vite et salutis que si
quis legerit et fecerit inveniet vitam et auriet salutem a Domino (dvostruki vokali
navode se prema grafiji rukopisa).
4
Usp. Esser, Scritti di s. Francesco dAssisi, Messaggero, Padova 1981, str. 214215.
Kako za oca Essera (Scritti, str. 213) tako za R. Pazzellija pismo je za svu pokorniku brau i sestre (Pazzelli, Il titolo della Prima recensione della lettera ai fedeli, str.
235).
5
Bilo je ve miljenje Paula Sabatiera (o kronolokoj kontroverzi, usp. Esser, Scritti,
str. 259261), koje se ini uvjerljivijim: bolest i slabost iz r. 3 ini se onesposobljujua; r. 1662 pokazuju tijesne veze, ili moda ovisnost o drugim spisima; r. 3236,
kako se primjeuje u biljeci, anticipiraju tematski niz prvog dijela Oporuke.
121
Pi sm a
Oevu i rijei Duha Svetoga koje su duh i ivot.6 Sigurno, evaneoski ideal koji je Franjo predlagao visok je, takoer, ne samo za
pokornike njegova vremena: iza razmatranja o bitnim elementima
spasenja, roenju Rijei u pravom tijelu i rtveni prinos na kriu (r.
414), slijedi ustvari zahtjevan program ivota kranskog i evaneoskog, vrsto organiziranog oko ljubavi prema Bogu (r. 1821.2224)
i oko konkretne ljubavi prema blinjemu (r. 2531.3844.47), oko
crkvene vjere (r. 3336) i asketske prakse (r. 32.4546), sve teme veoma prisutne u Franjinim spisima i naroito u Nepotvrenom pravilu.
Zavrni dio nastavlja s dotjerivanjima teksta prve redakcije, obogaujui ga dramatinom scenom smrti grenika koji se ne kaje (r. 7285),
a koja prethodi alobnom zavrnom poticaju (r. 8788).
Pitanje o naslovnicima Pisma vjernicima, prve i druge redakcije,
povezuje se s jednim drugim goruim problemom, o kojem se zasada
ini razboritim prihvatiti sljedeu, uravnoteenu formulaciju: Je li i
u kojim je rokovima tono Franjo ustanovio Red ili jedan svoj red
pokore / Trei red, pitanje moe ostati otvoreno, sigurno je da je Asianin bio veliki inspirator irokog pokornikog poziva; manja braa i
crkvene vlasti mogle su uiniti ostalo.7
Pismo klericima i Pismo upraviteljima naroda

Prva redakcija Pisma klericima ini se da odraava Franjino ponaanje u prvim vremenima njegova obraenja, kad je obilazio po selima asike okolice nosei sa sobom metlu da isti crkve, i nakon to bi
potaknuo narod na pokoru, okupljao na stranu sveenike i poticao ih
naroito da se brinu i nastoje da sauvaju iste crkve i oltare, i sve
stvari nune za slavljenje boanskih tajni (AsZb 60). Teko je rei
kada je Franjo odluio napisati ove poticaje: moda ve u godinama
izmeu IV. lateranskog sabora (1215) i euharistijskog pisma Sane cum
olim Honorija III. (studeni 1219), na koje se s punom vjerojatnou
poziva druga redakcija istog Pisma svim klericima, ondje gdje zakljuuje da preporuene stvari trebaju biti odravane snagom zapovijedi
Gospodina i uredaba svete majke Crkve (r. 13). Ipak u obje redakcije
smjerno potovanje prema sveenicima pokazuje se iz izbora prvog
lica mnoine u pokornikim pozivima (pazimo, svi mi klerici, popravimo se odmah i odluno), dok pozivi i poticaji dobivaju snagu
6
2PVj 3. Poetna adresa ustvari se proiruje od svih krana na sve stanovnike
cijeloga svijeta (r. 1), s istom univerzalistikom jakou koju u ralanjenijem obliku
nalazimo takoer u zakljunom poticaju prvog pravila (usp. NPr 23, 7).
7
G. Casagrande, Penitenza e penitenti nel Duecento, u: Alberzoni [] Rusconi,
Francesco dAssisi e il primo secolo di storia francescana, Einaudi, Torino 1997, str 254.
122
od ljubavi i od pobonosti prema oltarskom sakramentu, pravom

tematskom i uvstvenom sreditu ovoga i drugih Franjinih pisama.8
Odluan savjet da primaju blagonaklono (benigne) presveto
tijelo i krv Gospodina takoer je u Pismu upraviteljima naroda, koje
poinje iskrenim pozivom da ne zaborave Gospodina, budui da
se dan smrti pribliava (r. 2), i zavrava preporukom da se svake veeri navijesti, pomou glasnika ili nekog drugog znaka, da sav
narod dadne svemoguem Gospodinu Bogu pohvale i zahvale (r.
7): oigledan pokuaj da na kranski Zapad presadi poziv islamskog
mujezina na boanske pohvale. Na taj nain utvruje se kronologija
teksta (1220, nakon Franjina povratka s Istoka), ali se takoer moe
mjeriti sloboda Franjina duha, otvorenog na svaki glas koji moe u
njemu i u Crkvi obogatiti duh hvale Gospodinu.
Pisma Manjoj brai

Franjino duhovno uvstvo prema svojoj manjoj brai, kad im
se obraa rijeima ili pismeno, jasno se pokazuje u pozdravu kojim
zapoinje Pismo cijelom Redu: Svoj potovanoj i veoma dragoj brai,
bratu Iliji, generalnom ministru Reda manje brae, svome gospodinu,
i ostalim generalnim ministrima koji e biti nakon njega, i svim ministrima, kustodima i sveenicima ovoga bratstva poniznima u Kristu,
i svoj brai jednostavnoj i poslunoj, prvima i posljednjima, brat Franjo, ovjek nevrijedan i slab, va mali sluga,9 pozdrav u onome koji
nas otkupi i opra u svojoj predragocjenoj krvi.10
Lice bratstva koje je dobiveno na dar od Gospodina uobliuje
se na tri dominantne oznake: svi su braa (fratres), termin koji se
ponavlja pet puta i shvaen u svemu svom ljudskom i evaneoskom
bogatstvu; svi trebaju biti manji, od ministara do jednostavne i
poslune brae, sve do malenog sluge Franje; a manje bratstvo
ukorjenjuje se u Kristu koji se iz ljubavi uinio naim bratom, ivei
meu nama ne da bude sluen, nego da slui.11 Ova tajna milosti
prisutna je u njegovoj brai koja nadahnjuje Franji potovanje i
8
O temi, opet temeljno B. Cornet, Le De reverentia Corporis Domini. Exhortation
et lettre de saint Franois, Etudes franciscaines, NS 6 (1955), str. 6591, 167180;
7 (1956), str. 2025, 155171; 8 (1957), str. 3358; sintezu iznosi K. Esser, Missarum
sacramenta. La dottrina eucaristica di s. Francesco dAssisi, u svojim Temi spirituali, Ed.
Biblioteca Francescana, Milano 1981, str. 231284.
9
Za razliku od uobiajenog stila pisama, u kojima poiljatelj na poetku navodi
svoje ime, Franjo stavlja u prvi plan brau kojoj se obraa i Gospodina Isusa Krista, u
nastojanju da kao posrednik izmeu Krista i brae bude vjerni odjek Kristova ivoga
glasa.
10
PRe 23 (usp. Dj 1,5).
11
Mt 7,12 (pogledati citat i odgovarajuu biljeku u NPr 4,6)
123
Pi sm a
veliku ljubav, ali takoer religiozni strah, i te iste osjeaje dolikuje

imati u odnosu na Sina Bojega, koji se u oltarskom sakramentu dotle ponizio da se radi naega spasenja skriva pod neznatnom prilikom
kruha! (PRe 27).
Pismo cijelom Redu

(nakon 1223)
Tko je nainio sebi sladunjavu i sentimentalnu ideju o Franji Asikom, oslonjenu na odreenu potroaku literaturu, moi e je ispraviti prelazei stroge i zahtjevne stranice Oporuke, ili veliki, zanosni
teoloki i komunitarni govor Pisma cijelom Redu, u kojemu nakon poetnog pozdrava slijedi potpuni program ivotnog sluanja i povratnavjetaj rijei Sina Bojega (r. 411), da bi zatim odluno izloio
sredinju temu, koja je strastveni poziv da se dadne svako potovanje
i sva ast presvetom tijelu i presvetoj krvi Gospodina naeg Isusa
Krista, u kojem je sa svemoguim Bogom izmireno i pomireno sve to
je na nebesima i to je na zemlji.12 Pred uzvienom poniznou
proslavljenog Sina Bojega, koji silazi na oltar u sveenikove ruke,
cijelo ovjeanstvo se trese, itav svemir drhti, a nebo klie (r. 26).
Unutar neprekidne uravnoteenosti izmeu velikih misli i izraajne
forme koja im se prilagoava s uzvienom i ganutljivom jednostavnou (moda ne bez neke stilistike pomoi drugih, kako se ponekome
ini), prosijava dugi Franjin hod vjere, koji se primakao oltarskom
sakramentu promatrajui ga duhovnim oima (Opom 1,20) i sada
eli podijeliti primljeni dar sa svojom braom, na poseban nain s
braom sveenicima (r. 14).
Ponovno pribjegavajui uzorku kontrapozicije ve koritene
drugdje, Franjo potie sveenike prije svega na to da prinose rtvu sa
svetom i istom nakanom, s jedinom eljom da se svide Bogu (r.
1416), da bi potom snano opomenuo onoga tko jede nedostojno
tijelo i krv Janjeta Bojeg, navlaei na sebe boansko prokletstvo (r.
1720). Slijedi dirljiv poziv na razmatranje tajne Krista pobjednika
vjenog i proslavljenog, koji uzdie dostojanstvo sveenika iznad
svih ljudi i sniava zadivljujuu uzvienost Boju u poniznosti
kruha (r. 2126), potpuna gesta ljubavi koja trai adekvatan odgovor:
Nita dakle vae ne zadrite za sebe, da vas sve i u cijelosti primi
onaj koji se sav predaje vama (r. 2829). Iz zadivljenosti koja proima ovu stranicu, jednu od Franjinih najuzvienijih i najrjeitijih, pro
12
PRe 1213 (usp. Col 1,20). Ono to se u Svetom pismu kae o utjelovljenoj
Oevoj Rijei Franjo to upravlja prema promatranju onoga koji vie nije mrtav, nego
vjeno iv i slavljen (PRe 22), tajanstveno prisutan u otajstvu tijela i krvi (to je teoloki pogled iz Opom 1).
124
izlaze opomene da slave u mjestima brae samo jednu misu na dan

(r. 3033) i da tuju svete posude, liturgijske knjige i napisane Boje
rijei (r. 3437), ponovna potvrda kontemplativnih hodnji sveca iz
Asiza, koji se uranja u boanske tajne, ali zatim odatle raspoznaje
svijetlu prisutnost takoer u najniim svakodnevnim stvarnostima.
U zavrnom dijelu pisma Franjina javna ispovijed (r. 3839) i stroge opomene o molitvi boanskog asoslova, katolicitetu i poslunosti (r. 4046) isprepliu se s ponavljajuim pozivima na obdravanje
Pravila, koje neki izjednaavaju s onim iz 1221, dok sistematsko usporeivanje triju tekstova ide u korist Pravila iz 1223.13 Pismo dakle
pripada zavrnom trogoditu Franjina ivota, to divno potkrepljuju
one zabrinutosti za vjernost Pravilu i Crkvi, koje e se ponovno pojaviti s obnovljenom snagom na stranicama Oporuke.
Pismo jednom ministru i pisma kustodima

Razliitu duhovnu klimu i komunitarni kontekst ini se da odraava Pismo jednom ministru, pisano vrlo vjerojatno izmeu Pravila
1221. i sastavljanja Potvrenog pravila.14 U bratstvu sigurno postoje
napetosti i problemi s obzirom na to da bi naslovnik pisma elio napustiti slubu ministra i povui se u osamu, ali u Franjinim rijeima
nema znakova onog uznemirenog duha koji meutim izbija iz spisa
u posljednjim godinama. Samo ovjek kao Franjo, koji je dugo razmatrao primjer Krista savreno poslunog Ocu i brai, mogao je dati
savjete koje itamo u pismu: smatra da su svi i sve, nezgodne osobe,
smetnje, prepreke i udarci, kao jedna milost; ivi u pravoj poslunosti brai, takvi kakvi su, ne smatrajui ih boljima; tko pogrijei,
neka uvijek ita u tvojim oima ono milosre koje dovodi Gospodinu; takoer prema onome tko je pogrijeio smrtno, svatko neka
primjenjuje ono milosre koje bi za sebe oekivao ako bi se naao
u slinu poloaju. Navjetaj milosra srce je evanelja, ali muna
njegova zajednika primjena koju Franjo ini sigurno je jedan od vrhunaca u itavoj kranskoj literaturi.
Za jedan kronoloki kasniji trenutak, koji treba smjestiti poslije
Franjina povratka s Istoka, veu se druga dva pisma manjoj brai,
razliita po sadraju, ali konvergentna u ciljevima. Prvo pismo kusto
13
Za izdavaa oca Essera pismo prethodi Potvrenom pravilu iz studenoga 1223.

(usp. Esser, Scritti, str. 320), ali sadraji i ukljuujui citati ne ini se da ostavljaju
sumnje o injenici da Pismo cijelom Redu upuuje upravo na Pravilo koje je odobrio
Honorije III. (usp. biljeke u PRe 39 i 43).
14
Dvije vane naznake: ondje se govori o sintetiziranom radu s obzirom na novo
Pravilo (usp. r. 13), i poetak idueg novog poglavlja (Ako je koji brat, izazvan od
neprijatelja, smrtno sagrijeio, r. 14) ponovno se javlja gotovo doslovno u Potvre
nom pravilu iz 1223 (usp. 7,1).
125
Pi sm a
dima povjerava ivom glasu brae promicanje kod klerika euharistijskog tovanja (r. 25), kod naroda javne pohvale Boga (r. 68) i obiju
stvari posredstvom prijepisa pisma za druge kustode i propovjednike
(r. 9), dok je Drugo pismo kustodima dragocjeno takoer zbog druga
dva razloga. Prije svega jer sadri svjedoanstvo autentinosti druga
tri pisma koja se u njemu navode,15 naime pismo Klericima (druga
redakcija), prvo Kustodima i ono Upraviteljima naroda, koje Franjo
preporuuje da se umnoi i proiri. Na drugom mjestu, jer kratko
pismo dokumentira nove aspekte crkvene uloge koju Franjo pripisuje
svom Redu, u kojem su kustodi pozvani da preuzmu na sebe teret da
umnoe i predaju biskupima i drugim klericima pismo o euharistijskom otajstvu, i gradskim vlastima ono koje poziva da se proglaavaju javno pohvale Boga. Putovi malenosti, za brata Franju, prelaze
takoer preko irenja pisane rijei.
Pisma pojedinim osobama:

Leonu, Antunu, gospoi Jakobi
Zbirka Franjinih pisama koja su do nas stigla popunjava se nekim
poslanicama upuenim pojedinim osobama: kratki tekstovi koji, kao
Pismo jednom ministru, otkrivaju izravnije Franjino ovjetvo i osjetljivost, snagu i duhovnu slobodu odnosa koji ga je povezivao s osobama
kruga koji mu je bio blii i obiteljski.
Primjer toga jest sjajni autograf Pismo bratu Leonu, koji se trenutano uva u blagu katedrale u Spoletu. Nova prouavanja, osim to
potvruju vlastorunost, odstranila su neke pogreke u itanju i upotpunila ustrojstvo teksta, potvrujui da je Franjina grafika i jezina
obrazovanost bila bolja nego to se dosad dralo. Pitanja jo otvorena o okolnostima dijaloga FranjoLeon, dokumentiranog pismom,
ne umanjuju privlanost ovog autentinog presjeka bratskog ivota.
Odreknue od zemaljskog oca i izbor nebeskog Oca vodilo je Franju
otkriu majinskih odnosa, oslobaajuih, ukorijenjenih u meusobnom povjerenju, tako da jedini savjet koji je dan bratu Leonu jest
da slijedi Krista siromanog na koji god ti se nain ini bolje (r. 3),
to jest kako se svidi Duhu, pravom generalnom ministru Reda, koji
se sputa na mudroga kao i na siromanog i jednostavnog.16
Rukopisni dokumenti, koji prenose Pismo bratu Antunu i jame
njegovu autentinost, obavjetavaju nas takoer o tome da je budui
15

2el 193. elano dodaje da je Franjo htio umetnuti upravo tu frazu u Pravilo,
ali nije bilo mogue jer je ve bilo potvreno bulom; vijest zanimljiva, koja tumai
takoer poneko pravno prekoraivanje granice Oporuke. Za Franju rauni s poslunou glasu Sina Bojega (2PVj 6) nisu nikad zatvoreni.
16
126
svetac, ve preao s duhovskog kapitula 1221. u osamu u Montepaolo (Forl), a potom krenuo na propovijedanje, u jednom krucijalnom
trenutku za ivot Reda osjetio potrebu da se obrati Franji, s obzirom
na to da nije imao odvanosti pouavati, premda zamoljen od brae, osim nakon to dobije doputenje blaenog Franje.17 Radilo se,
kako pojanjava pismo, o pouavanju u svetoj teologiji, to je IV.
lateranski sabor traio od biskupa da se dadne sveenicima i aspirantima na sveenitvo, prisutnim takoer meu manjom braom,
kako je vidljivo iz vie konvergentnih izvora. Franjin pozitivan odgovor, koji se sa sigurnou moe datirati poslije odobrena Potvrenog
pravila (29. studenoga 1223), izraava tovanje sveca za boansku
gospou svetu mudrost, koju sveta, ista jednostavnost zna pretvoriti u duh molitve i pobonosti. Velike Franjine misli izlaze na
vidjelo takoer u njegovim kraim tekstovima.
Napomena vrijedi takoer za Pismo gospoi Jakobi, koje je Franjo
pisao uoi smrti i u okolnostima veoma dokumentiranim biografskim izvorima, dok za tekst izdava otac Esser potie na razboritost:
Koliko je velika jednoglasnost razliitih nizova tradicija o sadraju,
toliko je teko utvrditi samo kazivanje.18 Ali u tekstu izvuenom iz
Actus i reproduciranom u ovoj zbirci sve iznosi na vidjelo posljednjeg
Franju: vedra odvanost u gledanju u lice sestru Smrt, osloboena
ljubaznost prema osobama i dogaajima i stvarima, razoruavajua
nevinost traenja rimskih slastica, tako daleka od bilo koje hagiografske zaokupljenosti. Manje iskaznice za rekonstruiranje Franjina
lica, ova mala pisma koje je spasio dobrohotni aneo, poveavaju al
za mnogim za koja znamo da su izgubljena.
Izvor:
Uvod u Pisma preveo Velimir Blaevi prema: Fonti Francescane, Nuova edizione,
a cura di Ernesto Caroli. Padova: Editrici Francescane, 2004, str. 119130.
Tekst redigirao i biljeke preveo Ante olji.
17
Citat Esser, Scritti, 180181. Za biografski kontekst, autentinost i sadraje pis
ma, usp. C. Paolazzi, Francesco, la teologia e la Lettera a frate Antonio, u: Antonio
uomo evangelico. Studijski skup o VIII. Stogoditu roenja (Bologna, 2223. febbraio 1996), priredio G. Ravaglia, Centro Studi Antoniani, Padova 1997, str. 3961.
18
Esser, Scritti, str. 596 (u kritikom listu umetnutom u sekciji Opuscula dictata
otac Esser navodi pismo u cjelini u obliku potvrenom u Actus beati Francisci, ali
potom stavlja dvojbeno u tekst samo kratki sadraj poslanice koju donosi 3el 38).
Pismo klericima
verzija prva
1Klerici, svi obratimo pozornost na velik grijeh i neznanje koje
neki imaju o presvetome tijelu i krvi Gospodina naega Isusa Krista
te o njegovim presvetim imenima i napisanim rijeima koje tijelo
posveuju.
2Znamo da ne moe biti tijelo ako se prije ne posveti rijeju.19
3Nita naime tjelesnoga na ovome svijetu nemamo i ne vidimo
od samoga Svevinjega osim tijela i krvi, imena i rijei, po kojima
smo postali i po kojima smo otkupljeni od smrti za ivot20 (1 Iv 3,14).
4A neka u sebi razmisle svi oni koji slue te presvete tajne, osobito oni koji ih slue nedoputeno, kako su bezvrijedni kalei, tjelesnici i oltarnjaci gdje se posveuje tijelo i krv njegova. 5I mnogi ga
ostavljaju na bezvrijednim mjestima, na bijedan nain nose i nedostojno primaju i drugima bezobzirno podjeljuju.
6Ponekad se i imena i njegove napisane rijei nogama gaze;
7jer naravan ovjek ne razumije ono to je Boje (usp. 1 Kor 2,14).
8Zar nas ne bi moralo potaknuti na pobonost sve to: kad se
sami dobri Bog predaje u nae ruke, kad ga dotiemo i svakodnevno ga primamo svojim ustima? 9Ne znamo li da moramo doi u njegove ruke?
10Stoga se u svim ovim i drugim stvarima brzo popravimo,21 11pa
gdje god bude tijelo Gospodina naega Isusa Krista nedolino smjeteno i ostavljeno, neka se ukloni s tog mjesta i stavi na dragocjeno
mjesto i uva.
19
Govorei o sredinjem trenutku euharistijskog slavlja Franjo redovito rabi glagol
posveivati, preuzet iz rimskog kanona mise.
20
Osim u euharistijskim prilikama kruha i vina Franjo je i u Bojim rijeima vidio
(tjelesnim oima!) sakramentalni znak ive prisutnosti Sina Bojega.
21
Nakon otrih optuaba zbog nedostojna odnosa prema euharistijskim prilikama
i prema napisanim Gospodinovim rijeima Franjo ublaenim tonom poziva na put
obraenja: Brzo se popravimo! Poticanje sveenika da se brinu za istou crkava
Franju je odlikovalo ve prvih godina nakon obraenja.
128
12Isto
tako gdje god se na prljavim mjestima nau imena i napisane rijei Gospodinove, neka se pokupe i moraju se smjestiti na
dolino mjesto.
13Sve ovo do svretka moraju svi klerici vie od svega drugoga opsluivati. 14A koji to ne budu inili, neka znaju da e na dan suda
pred Gospodinom naim Isusom Kristom morati dati raun (usp.
Mt 12,36).
15Neka znaju da e od Gospodina Boga biti blagoslovljeni oni
koji umnoe ovo pismo, kako bi se ono bolje opsluivalo.
Pismo klericima
verzija druga
1Klerici, svi obratimo pozornost na velik grijeh i neznanje koje
neki imaju o presvetome tijelu i krvi Gospodina naega Isusa Krista i o njegovim presvetim imenima i napisanim rijeima koje tijelo
posveuju.
2Znamo da ne moe biti tijelo ako se prije ne posveti rijeju.
3Nita naime tjelesnoga na ovome svijetu nemamo i ne vidimo
od samoga Svevinjega osim tijela i krvi, imena i rijei, po kojima
smo postali i po kojima smo otkupljeni od smrti za ivot (1 Iv 3,14).
4A neka u sebi razmisle svi oni koji slue te presvete tajne, osobito oni koji ih slue bez obzira, kako su bezvrijedni kalei, tjelesnici i
oltarnjaci gdje se posveuje tijelo i krv Gospodina naega. 5I mnogi ga
ostavljaju na bezvrijednim mjestima, na bijedan nain nose i nedostojno primaju i drugima bez obzira podjeljuju.
6Ponekad se i imena i njegove napisane rijei nogama gaze; 7jer
naravan ovjek ne razumije ono to je Boje (usp. 1 Kor 2,14).
8Zar nas ne bi moralo potaknuti na pobonost sve to: kad se sami
dobri Bog predaje u nae ruke, kad ga dotiemo i svakodnevno ga
primamo svojim ustima? 9Ne znamo li da moramo doi u njegove
ruke? 10Stoga se u svim ovim i drugim stvarima brzo popravimo;
11pa gdje god bude tijelo Gospodina naega Isusa Krista nedolino
smjeteno i ostavljeno, neka se ukloni s tog mjesta i stavi na dragocjeno mjesto i uva. 12Isto tako gdje god se na prljavim mjestima
nau imena i napisane rijei Gospodinove, neka se pokupe i moraju
se smjestiti na dolino mjesto.
13I znajmo kako sve ovo prema zapovijedima Gospodnjim i uredba
ma svete Majke Crkve vie od svega moramo opsluivati. 14A tko to
ne bude inio, neka zna da e na dan suda pred Gospodinom naim
Isusom Kristom morati dati raun (usp. Mt 12,36).
15Neka znaju da e od Gospodina Boga biti blagoslovljeni oni
koji umnoe ovo pismo, kako bi se ono bolje opsluivalo.
129
Pi sm a

1Svim kustodima Manje brae do kojih doe ovo pismo brat Franjo, va sluga i malen u Gospodinu Bogu, pozdrav s novim znacima
neba i zemlje, znacima koji su veliki i uzvieni pred Bogom, a mnogi
ih redovnici i drugi ljudi dre veoma malo vanima.
2Molim vas, vie nego za samoga sebe: kad vam se uini zgodno i
korisno, ponizno zamolite klerike da nada sve aste presveto tijelo i
krv Gospodina naega Isusa Krista, sveta imena i njegove rijei koje
posveuju tijelo. 3Kalee, tjelesnike, oltarne ukrase i sve to spada
na rtvu moraju imati od dragocjene tvari.22 4A ako u kojem mjestu
presveto tijelo Gospodinovo bude posve siromaki smjeteno, neka
ga oni prema naredbi Crkve na dragocjeno mjesto stave i uvaju,
neka ga nose s velikim potovanjem i drugima obazrivo podjeljuju.
5Gdje god se pak na prljavim mjestima nau imena i napisane
rijei Gospodinove, neka se pokupe i stave na dolino mjesto.
6I u svakoj propovijedi koju drite podsjeajte puk na pokoru i
na to da se nitko ne moe spasiti ako ne prima presveto tijelo i krv
Gospodnju (usp. Iv 6,54). 7A kad ga sveenik na oltaru posveuje ili
ga kamo nosi, neka sav narod klekne i daje hvalu, slavu i ast Gospodinu Bogu ivomu i istinitomu.
8A slavu njegovu tako navjeujte i propovijedajte svim narodima
da sav narod po svoj zemlji o svakome asu i kad zvona zvone
uvijek daje slavu i hvalu Bogu svemoguemu.
9A sva moja braa kustodi kojima doe ovaj spis, pa ga umnoe, uza se uvaju i daju ga umnoiti za brau koja imaju dunost
propovijedati i brinuti se za brau, i koji sve do svretka budu propovijedali sve to je sadrano u ovom spisu, neka znaju kako imaju
blagoslov Gospodina Boga i moj.
10I neka im ovo bude pod istinitu i svetu poslunost. Amen.
Pismo upraviteljima naroda

1Svim
naelnicima i vijenicima, sucima i upraviteljima po svemu svijetu i svima drugima do kojih doe ovo pismo brat Franjo,
va sluga u Gospodinu Bogu, malen i prezren,23 eli vam svima
zdravlje i mir.
22
Jedino odstupanje od ljubljenog siromatva Franjo odobrava kad treba iskazati
poast euharistijskom Kristu.
23
Franjo se hotimino i svjesno ponizuje i zato da iskae potovanje autoriteta primatelj poruke, ali jo vie zato da istakne autoritet Rijei koji im prenosi.
130
2Promotrite
i vidite kako se pribliava dan smrti (usp. Post

47,29). 3Molim vas dakle, sa svim moguim potovanjem, da zbog
briga i poslova ovoga svijeta koje imate ne zaboravite Gospodina i
da ne odstupite od njegovih zapovijedi, jer svi oni koji njega zaborave i odstupe od njegovih zapovijedi, prokleti su (usp. Ps 118,21) i
on e njih zaboraviti (Ez 33,13). 4A kad doe smrtni dan, oduzet e
se od njih i sve to su mislili da imaju (usp. Lk 8,18). 5I to na ovom
svijetu budu mudriji i moniji, to e vee kazne podnositi u paklu
(usp. Mudr 6,7).
6Stoga odluno savjetujem vama, gospodarima svojim, da zanemarivi svaku brigu i posao inite istinsku pokoru (usp. Mt 3,2) i
blagohotno primate presveto tijelo i presvetu krv Gospodina naega
Isusa Krista, u sveti spomen na njega.
7I u narodu vama povjerenu toliku ast iskazujte Gospodinu, te
se svake veeri po glasniku ili nekim drugim znakom24 javlja da sav
narod svemoguega Gospodina Boga hvali i zahvaljuje mu. 8Ako
pak to ne budete inili, znajte da ete pred Gospodinom naim Isusom Kristom morati dati raun na Dan sudnji (usp. Mt 12,36).
9Oni koji ovaj spis budu uza se zadrali i opsluivali ga neka znaju da su blagoslovljeni od Gospodina Boga.
Drugo pismo kustodima 25

1Svim
kustodima Manje brae do kojih dospije ovo pismo brat

Franjo, najmanji od slugu Bojih, pozdrav i sveti mir u Gospodinu.
2Znajte, kako su pred licem Bojim vrlo velike i uzviene neke
stvari koje se ponekad meu ljudima smatraju nevrijednima i prezrenima, 3dok su u ljudi dragocjene i znamenite druge koje su pred
Bogom najnevrednije i prezrene.
4Molim vas pred Gospodinom Bogom naim, koliko samo mogu,
da dadnete biskupima i klericima ovo pismo koje govori o presvetome tijelu i krvi Gospodina naega 5i da drite na umu ono to
smo vama o tome preporuili. 6Odmah nainite mnogo primjeraka
i prijepisa drugoga pisma, koje vam aljem da ga date naelnicima,
vijenicima i upraviteljima, 7i s velikim ih marom razdijelite onima
kojima ih treba dati. U pismu stoji da se meu pukom i po trgovima
razglaavaju hvale Bogu. Ostajte zdravo u Gospodinu.
24
U ovom pozivu vjerojatno ujemo odjek Franjina susreta sa svijetom islama, gdje
je sluao mujezinov glasni poziv na molitvu. Radi se dakle o svojevrsnom meureligijskom ekumenizmu!
25
Kustodima Franjo daje u zadau da osim sluenja brai posreduju njegove pastoralne inicijative kleru i prelatima.
131
Pi sm a
Pismo bratu Leonu

1Brate
Leone, tvoj brat Franjo eli ti zdravlje i mir.
2Ovako ti velim, sine moj, kao majka,26 jer sve rijei koje smo putu-
jui rekli kratko saimam u ovu rije i savjet. I ne treba da radi savjeta
dolazi k meni. Ovo ti naime savjetujem: 3kako god ti se ini da e
bolje ugoditi Gospodinu Bogu i slijediti njegove stope i njegovo siromatvo, to ini s blagoslovom Gospodina Boga i iz poslunosti meni.
4A ako ti je potrebno, jer nema druge utjehe nego da se tvoja
dua vrati k meni, i ti to hoe, doi.27
Pismo jednom ministru

1Bratu
N., ministru. Gospodin te blagoslovio (usp. Br 6,24).

ti kako mogu o onome to se tie tvoje due: ono to te
spreava da ljubi Gospodina Boga, i tko god ti postavljao zapreku,
bilo braa bilo drugi ljudi, da te i ibaju, sve to treba da smatra
milou. 3Tako mora htjeti i ne drugaije. 4I to smatraj pravom poslunou Gospodinu Bogu i meni, jer sa sigurnou znam da je to
prava poslunost. 5I ljubi one koji ti to ine. 6I ne eli od njih neto
drugo osim ono to ti Gospodin dadne. 7I ljubi ih zbog toga, i ne eli
da budu bolji krani. 8I to neka ti bude vie od samotita.
9I po tome elim znati ljubi li Gospodina i mene, slugu njegova
i svoga, ako ovo bude inio: da ne bude bilo kojega brata na svijetu koji sagrijei koliko god moe sagrijeiti, pa poto vidi tvoje oi,
da ikada ode bez tvoga smilovanja ako smilovanje trai. 10A ako ne
bude traio smilovanja, ti ga upitaj eli li smilovanje. 11Pa ako poslije
tisuu puta pred tvojim oima sagrijei, ljubi ga vie nego mene radi
toga da ga privue ka Gospodinu. I uvijek imaj smilovanja s takvima. 12A prenesi to i gvardijanima kad mogne, da si to se tebe tie
odluan initi tako.
13Od svih poglavlja u Pravilu koja govore o smrtnim grijesima, uz
pomo Boju i po savjetu brae28 sainit emo na duhovskom kapitulu samo ovo poglavlje: 14Ako koji brat na poticaj neprijatelja smrt2Govorim
26
Zanimljivo je primijetiti kako se Franjo bratu Leonu obraa kao majka sinu. I
u Pravilu za samotita, radi prisnog odnosa meu subraom, odreuje da jedni preuzmu ulogu majki, drugi ulogu sinova. Tako ostaje na snazi odredba da nikoga na
zemlji ne zovu ocem.
27
Zanimljivo je zapaziti da zavrni redak ovoga pisma odaje dojam kao da Franjo, nakon to je prethodnim retkom zakljuio kako brat Leon po vlastitoj prosudbi
moe opsluivati siromatvo, bratu Leonu iznova otvara vrata svoga srca.
28
Izraz po savjetu brae svojevrsni je odjek Pravila svetog Benedikta, koje predvia da opat vane odluke donosi nakon to saslua savjet brae.
132
no sagrijei, mora se pod poslunost utei svome gvardijanu. 15A sva

braa koja budu znala da je on sagrijeio neka ga ne sramote i ne
ogovaraju, nego neka mu budu veoma milosrdni i neka taje grijeh
brata svoga; jer ne treba zdravima lijenik, nego bolesnima (Mt 9,12;
usp. Mk 2,17). 16Isto ga tako pod poslunost moraju u pratnji druga
poslati njegovu kustodu. 17A taj kustod neka samilosno postupi s
njim, kako bi elio da se s njim postupi da je u slinu poloaju. 18A
ako upadne u kakav laki grijeh, neka se ispovjedi svome bratu sveeniku. 19A ako ondje ne bude sveenika, neka se ispovjedi svome
bratu, dok ne bude sveenika koji e ga kanonski odrijeiti, kako
je reeno. 20A oni neka uope nemaju vlasti nalagati druge pokore
osim ovu: Idi i nemoj vie grijeiti (usp. Iv 8,11).
21Ovaj spis dri uza se sve do duhovskoga kapitula, kako bi se
mogao bolje opsluivati; ondje e biti sa svojom braom. 22Pobrinut ete se, uz pomo Gospodina Boga, da se izvrava ovo i sve
drugo ega u Pravilu nema.
Pismo bratu Antunu

1Bratu
Antunu, svome biskupu, brat Franjo, pozdrav. 2Odobravam to to brau pouava svetom bogoslovlju sve dok obavljajui
taj posao ne trne duha svete molitve i pobonosti,29 kako stoji u
Pravilu. Ostaj zdravo.
Prvo pismo vjernicima

[Poglavlje I.
O onima koji ine pokoru]
1U ime Gospodnje! Svi koji Gospodina ljube iz svega srca, iz sve
due i razuma, iz sve snage (usp. Mk 12,30) i koji ljube blinje svoje
kao sebe same, 2a mrze svoja tijela s manama i grijesima, 3i primaju
tijelo i krv Gospodina naega Isusa Krista, 4i donose plodove dostoj
ne pokore30 (usp. Lk 3,8):
29
Franjo nije drao do uenosti, ali odobrava uenje teologije usklaeno s duhom
molitve i pobonosti. Upravo takva intoniranost posvjedouje autentinost ovoga
pisma.
30
Jasno se naznauje komu je pismo upueno, a premda se spominje pokora, u prvom je planu duh evanelja: jasne su aluzije na bitna mjesta iz svih etiriju evanelja!
133
Pi sm a
5O,
kako su blaeni i blagoslovljeni oni i one, dok to ine i u

tome ustraju, 6jer poivat e na njima duh Gospodnji (usp. Iz 11,2)
i kod njih e nainiti sjenicu i nastaniti se (usp. Iv 14,23); 7sinovi su
Oca nebeskoga (usp. Mt 5,45) ija djela ine, i zarunici su, braa i
majke (usp. Mt 12,50) Gospodina naega Isusa Krista.
8Zarunici smo, kad se vjerna dua po Duhu Svetomu sjedinjuje
s Gospodinom naim Isusom Kristom; 9braa smo njegova, kad vrimo volju Oca koji je na nebesima (usp. Mt 12,50). 10Majke, kad ga
nosimo u svome srcu i tijelu (usp. 1 Kor 6,20) po boanskoj ljubavi
i istoj i iskrenoj savjesti (usp. 1 Tim 3,9), raamo ga svetim djelom,
koje mora svijetliti drugima za primjer (usp. Mt 5,16).
11O, kako je slavno imati sveta i velika Oca na nebesima! 12O,
kako je sveto i utjeno imati tako lijepa i divna zarunika! 13O, kako
je sveto i kako milo imati tako dobrostiva, ponizna, miroljubiva,
slatka, ljubljena i nada sve poeljna brata i sina: Gospodina naega
Isusa Krista, koji ivot [svoj] poloi za ovce svoje (usp. Iv 10,15)
i pomoli se Ocu govorei: 14Oe sveti, sauvaj ih u svom imenu (Iv
17,11), koje si mi dao u svijetu; tvoji bijahu, a ti ih meni dade (Iv
17,6). 15I rijei koje si mi dao njima predadoh i oni ih primie i uistinu
povjerovae da sam od tebe iziao i spoznae da si me ti poslao (usp.
Iv 17,8). 16Molim za njih, a ne za svijet (usp. Iv 17,9). 17Blagoslovi i
posveti ih (Iv 17,17) i za njih posveujem samog sebe (Iv 17,19). 18Ne
molim samo za ove nego i za one koji e na njihovu rije vjerovati u
mene (Iv 17, 20), da budu posveeni u jedno (usp. Iv 17,23) kao
mi (Iv 17,11). 19I hou, Oe, gdje sam ja da i oni budu sa mnom, da
gledaju moju slavu (Iv 17,24) u tvome kraljevstvu (Mt 20,21). Amen.
[Poglavlje II.
O onima koji ne ine pokore]
1A svi oni i one koji ne ine pokore 2i ne primaju tijela i krvi
Gospodina naega Isusa Krista 3i ine opaine i grijehe, i koji slijede
zlu poudu i zle udnje svoga tijela, 4a ne opsluuju to su obeali
Gospodinu, 5i tjelesno robuju svijetu putenim eljama, svjetovnim
brigama i poslovima ovoga svijeta, 6zavedeni od avla iji su sinovi
i ija djela ine (usp. Iv 8,41), 7slijepci su jer ne vide svjetlo istinito, Gospodina naega Isusa Krista. 8Nemaju duhovne mudrosti jer
nemaju Sina Bojega, koji je istinita Mudrost Oeva.31 9O njima se
veli: Mudrost je njihova ishlapila (Ps 106,27) i Prokleti koji odstupaju
31
Oni koji ne ine pokoru, prema Franjinu uvidu, ne kre tek neto iz zakona nego
ustvari odbacuju Boga i njegovu mudrost, to jest Isusa Krista.
134
od zapovijedi tvojih (Ps 118,21). 10Vide, a ne znaju, znaju, a ine zlo

i sami svjesno upropatavaju svoje due.
11Gledajte, slijepci, prevareni od neprijatelja svojih: tijela, svijeta
i avla, kako je tijelu slatko grijeiti, a gorko Bogu sluiti, 12kako svi
poroci i grijesi iz srca ovjejega izlaze i nastaju, kako Gospodin kae
u evanelju (usp. Mk 7,21). 13I nita nemate ni na ovom svijetu ni
u buduem. 14I mislite da ete dugo posjedovati ispraznosti ovoga
svijeta, ali ste se prevarili, jer doi e dan i sat o kojima ne mislite,
ne poznajete ih i ne shvaate: tijelo slabi, smrt se pribliava i tako
se umire gorkom smru. 15A gdje god, kad god i kako god umire
ovjek u smrtnom grijehu bez pokore i zadovoljtine, ako moe dati
zadovoljtinu, a ne daje, avao grabi duu njegovu iz njegova tijela
uz takvu tjeskobu i muku, koje ne moe znati nitko osim tko iskusi.
16I svi talenti, mo, znanje i mudrost (usp. 2 Ljet 1,12) koje su mislili
da imaju oduzet e se od njih (usp. Lk 8,18; Mk 4,25). 17A roacima i prijateljima ostavljaju svoje imanje, oni ga uzee, podijelie
i poslije rekoe: Prokleta bila dua njegova, jer nam je mogao vie
dati i stei nego to je stekao. 18Tijelo izjedaju crvi, i tako upropastie tijelo i duu u ovom kratkom ivotu i otii e u pakao gdje e se
muiti bez prestanka (usp. Lk 16,24).
19U ljubavi koja je Bog (usp. 1 Iv 4,16) molimo sve one do kojih
doe ovo pismo da ove mirisave rijei Gospodina naega Isusa Krista prime dobrohotno s boanskom ljubavlju. 20A oni koji ne znaju
itati neka ih esto daju itati; 21i neka ih do svretka uvaju uza se
pri svetome radu, jer one su duh i ivot (Iv 6,64). 22A oni koji to ne
budu inili morat e dati raun na Dan sudnji (usp. Mt 12,36) pred
suditem Gospodina naega Isusa Krista (usp. Rim 14,10).
Prvo pismo vjernicima sv. Franje

na glagoljici u Ivanievu zborniku
Uvod
PETAR RUNJE
itajui Ivaniev zbornik,32 zapazio sam dio teksta Prvog pisma
vjernicima sv. Franje u hrvatskom prijevodu.33 Ovo je drugi manuskript
koji, uz onaj iz Volterre, donosi to pismo. Srednjovjekovni kodeks na
hrvatskom jeziku pisan glagoljicom nazvan je po fra Stjepanu Ivaniu,
32
Ivan Mileti, Prilozi za literaturu hrvatskih glagoljskih spomenika, Starine, sv.
XXIII, Zagreb, 1890.
33
Detaljnije o ovoj temi: fra Petar Runje, Dio Pisma vjernicima I. sv. Franje u srednjovjekovnom hrvatskom prijevodu u Ivanievu zborniku u Zborniku KAI,
god. XXV, Split, 1993, str. 437448.
Pi sm a
135
franjevcu treoredcu, Ivaniev zbornik, osamdesetih godina pretprologa stoljea, jer ga je prvi Ivani opisao i ponudio znanstvenoj
javnosti.34 Zbornik je zatim struno predstavio Ivan Mileti 1890.
godine. Mileti se na taj zbornik osvrnuo i 1911. godine.35 O Zborniku je dosta pisano i neki dijelovi Zbornika obraeni su s razliitih
aspekata.36 Za taj kodeks Vjekoslav tefani veli da je vrlo je vaan kao
zbornik srednjovjekovnih tekstova.37
Zbornik se do kraja Prvog svjetskog rata nalazio u samostanu sv.
Marije na Glavotoku, na otoku Krku,38 kod franjevaca treoredaca
zvanih glagoljai, a danas se nalazi u arhivu njihova provincijalata u
Zagrebu. Hrvatski franjevci treoredci glagoljai, od svojih poetaka u
XIV. stoljeu,39 trajno su upotrebljavali staroslavenski jezik u liturgiji,
dok je u svagdanjoj uporabi bio hrvatski jezik s glagoljskim pismom.
U samom zborniku ima nekoliko starijih zapisa i imena redovnika franjevaca treoredaca. Ivan Mileti ve u prvom svojem opisu iznio je
miljenje da je i napisan od samih redovnika franjevaca glagoljaa.40
Dio ovoga kodeksa potjee s kraja XIV. stoljea (fol. 172181), a
prvi dio kodeksa (fol. 1171) pisan je, prema miljenju strunjaka, ne
kasnije od prvih desetljea XV. stoljea.41 No za nas je vano i to da
je bio u uporabi kod redovnika dugo, to pokazuje i istroenost pergamene, osobito stranica gdje se nalaze molitve.42 Kodeks sadrava
moralno-duhovne lanke, posebno vezane za pokoru, ispovijed i kontemplaciju. Kodeks iz Volterre dobio je na vanosti jer je dosada jedini
sauvao Prvo pismo vjernicima sv. Franje. Tako i tekst na hrvatskom u
Ivanievu zborniku iz srednjeg vijeka ima posebnu vrijednost i potvruje u mnogo emu pisanje P. Sabatiera, K. Essera, L. Temperinia, R.
Pazzellia i drugih koji su pisali o ovom pismu.43
34
Stjepan Ivani, Poraba glagoljice kod redovnika III. reda sv. Franje u Dalmaciji i
Istri i Kvarneru, Zadar, 1887.
35
I. Mileti, nav. dj. Isti, Glagoljska bibliografija, Starine, sv. XXXIII, Zagreb, 1911.
36
Anica Nazor, Jezini kriterij pri odreivanju donje granice crkvenoslavenskog jezika
u hrvatskoglagoljskim tekstovima, Slovo, sv. XIII, Zagreb, 1963; Ivanka Petrovi,
Bogorodina udesa u Ivanievu zborniku hrvatskoglagoljskom spomeniku 14/15 st. Radovi staroslavenskog instituta, sv. VII, Zagreb, 1972; I. Mileti, nav. dj., Starine,
sv. XXIII, obradio je jezino zbornik, a posebno dvije poslanice o sv. Jeronimu.
37
Vjekoslav tefani, Glagoljski rukopisi otoka Krka, Zagreb, 1960, str. 147.
38
Arhiv Provincijalata Franjevaca treoredaca, Zagreb, Ms. Ivaniev zbornik.
39
Usp. Petar Runje, Prema izvorima, Zagreb, 1990.
40
I. Mileti, nav. dj. Prilozi. 13.
41
I. Mileti, nav. dj. Prilozi Anica Nazor, nav. dj. Jezini kriteriji glagoljski
zbornik iz poetka 15. st. (str. 73); Ivanka Petrovi, nav. dj. i drugi.
42
I. Mileti, nav. dj. Prilozi 7.
43
Kajetan Esser, Un Documento o. c., Raffaele Pazzelli, Il titolo della Prima recen
sione della Lettera ai fedeli. Precizazioni sul codice 225 di Volterra, Analecta TOR,
1987; Lino Temperini, Frate Francesco a tutti i suoi fedeli, Roma, 1987, i drugi.
136
S etrnaestim retkom zavrava, naalost, hrvatski tekst Prvog pisma

vjernicima sv. Franje. Velika je teta to nemamo cijeli tekst toga pis
ma na hrvatskom jeziku. Taj tekst nije jedini nepotpun u Ivanievu
zborniku. Poslanice sv. irila i sv. Augustina o sv. Jeronimu takoer su
samo djelomice prepisane. Hrvatski prevoditelj napravio je vrlo dobar
i jasan prijevod. On je morao imati neku matricu iz koje je prevodio.
Je li to bio volterski primjerak, ostaje upitno. Osobno smatram da nije
jer bi onda i ono nekoliko mjesta koja su u volterskom manuskriptu
danas problematina dobar prevoditelj, kako nam se pokazuje u ovom
prijevodu, vjerno prenio. Smatram da je neki drugi izvor bio na raspolaganju naem prevoditelju.
Latinski tekst*
sv. Franje
iz XIII. st.
1
In nomine Domini.
Omnes qui dominum diligunt ex toto corde, ex tota
anima et mente, ex tota
virtute, et diligunt proximos suos sicut se ipsos,
Transkribiran
starohrvatski
tekst
Glagoljski**
tekst iz XV. st.
1
v ime gospodne.
vsaki ki gospodina
lxbitq vsim
srqdqcemq i vsev
misalx i vsimi
silami. i lxbet
iskrnihq svoih kako
sebe samih.
et odio habent corpora eo- 2i ne navidyt

rum cum viciis et peccatis, tylesa svoy s
]udi
i s grysi
V ime Gospodnje. Vsaki

ki Gospodina ljubit vsim
srcem i vsev misalju i vsimi
silami i ljubet iskrnih svojih
kako sebe samih
i nenavidjet tjelesa svoja

s udi i s grjesi
et recipiunt corpus et
sanguinem domini nostri
Jesu Christi,
i priemlxtq tylo
i krvq gospodina
na[ego isuhrqsta.
et faciunt fructus
dignos penitentie:
4
i ~inetq p@lod
pokore dostoynq.
quia requiescet super eos

spiritus Domini et faciet
apud eos habitaculum et
mansionem,
i prijemljut tjelo i krv

Gospodina naego
Isuhrsta.
i inet plod pokore

dostojan
5
5
o quam beati et benedicti 5o koliko bla@eni i
O koliko blaeni i blagosancti sunt illi et ille, dum blagosloveni sut slovjeni sut sveti oni i one
sveti oni i one kada kada takova inet i takovih
talia faciunt et in talibus
takova ~inet i
perseverant,
takovihq s postoet. spostojet
6
ere po~iva na nihq

duhq gospodanq. i
~ine u nihq stinq i
prebivanie gospodne.
jere poiva na njih duh

Gospodanj i ine u njih stin
i prjebivanije Gospodnje
*
Izvorni latinski tekst je prema: Francesco dAssisi: Scritti, Edizione critica a cura
di Carlo Paolazzi. Grottaferrata: Frati Editori di Quaracchi, Fondazione Collegio s.
Bonaventura, 2009, str. 174.
** Glagoljski tekst i njegovu transkripciju priredio dr. Stjepan Damjanovi
137
Pi sm a
et sunt filii Patris celestis

cuius opera faciunt, et sunt
sponsi, fratres et matres
Domini nostri Jesu Christi.
i jesu sinove otca nebeskago koga djela tvoret i jesu

obruenici i bratja i muenici Gospodina naego
Isuhrsta.
i esu sinove otqca

nebeskago. koga
dyla tvoret. i esu
obru~enici i bratqy
i mu~enici gospodina
na{ego isuhrqsta.
8
obru~enici esqmo
Sponsi sumus, quando
kada
duhomq svetimq
Spiritu Sancto coniungitur
sedinxet se
fidelis anima Domino
vyrnago du{a
nostro Jesu Christo;
fratres eius sumus, quando 9b)atqy emu esmo.

facimus voluntatem Patris kada ~inimo volx
otqca ki estq na
qui in celis est;
gospodinu na{emu
isuhrqstu.
nebesihq.
10
Matres, quando portamus

eum in corde et corpore
nostro per divinum amorem et puram et sinceram
conscientiam, parturimus
eum per sanctam operationem, que lucere debet aliis
in exemplum.
10
11
O quam gloriosum est,

sanctum et magnum in
celis habere Patrem!
11
O quam sanctum, paraclitum, pulchrum et

admirabilem talem habere
sponsum!
13
O quam sanctum et quam
dilectum, beneplacitum
humilem, pacificum, dulcem, amabilem et super
omnia, desiderabilem habere talem fratrem et talem
filium Dominum nostrum
Jesum Christum, qui posuit
animam [suam] pro ovibus
suis et oravit Patri dicens:
12
12
mu~enici esqmo. kada

nosimo nega v
srqdci i v tily
na{emq. boastvenov
lxbvov i ~istu
i cylu kun{encix.
rodimo nega svetimi
dyly ka svytlit i
imax inem v obrazq.
Obruenici jesmo kada

Duhom Svetim sjedinjujet
se vjernago dua Gospodinu naemu Isuhrstu.
Bratja jemu jesmo kada
inimo volju otca ki jest na
nebesih
10
Muenici jesmo kada
nosimo njega v srdci i v tilje
naem: Boastvenov ljubvov i istu i cjelu kunenciju. Rodimo njega svetimi
djelje ka svjetliti imaju
injem v obraz
11
o koliko slavno
O koliko slavno jest
estq sveto i veliko sveto i veliko imiti otca na
imiti otqca na
nebesih
nebesihq.
12
o koliko sveto
O koliko sveto paraklita
paraklita krasna i
krasna i udna takogo imiti
~udna takogo imiti obruenika.
obru~enika.
13
o koliko i koliko
dragostivo dobro
ugodno. umilena
mirovita slatka
lxbitelna i svrhu
vsega @elitelna
imiti takoga brata.
i takoga sina
gospodina na{ego
isuhrqsta. ki poli
du{u svox za ovce
svoe. i moli se
otqcu govore.
O koliko i koliko
dragostivo dobro ugodno
umiljena mirovita slatka
ljubiteljna i svrhu vsega
eliteljna imiti takoga brata
i takoga sina Gospodina
naego Isuhrsta ki poloi
duu svoju za ovce svoje i
moli se otcu govore:
13
Pater sancte, serva eos in 14otq~e sveti hrani 14Oe sveti hrani ih v ime
nomine tuo, quos dedisti ihq v ime tvoe kihq tvoje kih dal jesi mani v
mihi in mundo; tui erant et dal esi mani v
svitu. Tvoji bjehu i mani je
svitu. tvoi i byhu
mihi dedisti eos.
dal jesi.
i mani e dalq esi.
14
Sliku glagoljskog izvornika Ivanievog zbornika vidi na kraju knjige
138
Drugo pismo vjernicima

1U ime Gospodina, Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
Svim kranima, redovnicima, klericima i laicima, mukima i
enskima, svima onima koji ive po svem svijetu44 (Mk 14,9; Rim
1,8), brat Franjo, njihov sluga i podlonik, poslunost i potovanje,
pravi mir s neba i iskrenu ljubav u Gospodinu.
2Budui da sam svima sluga, svima moram sluiti i pruati mirisne rijei Gospodina svoga. 3Kako vas pojedinano zbog bolesti
i slabosti svoga tijela ne mogu osobno posjetiti, stoga sam u sebi
razmislio i odluio da vam ovim pismom i po vjesnicima uputim rijei Gospodina naega Isusa Krista koji je Rije Oeva, i rijei Duha
Svetoga koje su duh i ivot (Iv 6,64).
[O Rijei Oevoj]
4Tu
Rije Oevu, tako dostojnu, tako svetu i slavnu objavio je

svevinji Otac s neba preko svetog anela Gabrijela u utrobu svete
i slavne Djevice Marije, iz ije je utrobe on primio tijelo pravoga
ovjetva i nae krhkosti. 5Premda bijae bogat (2 Kor 8,9) nada sve,
on je sam htio s preblaenom Djevicom, majkom svojom, izabrati
siromatvo45 na ovome svijetu.
6Neposredno prije muke proslavio je pashu sa svojim uenicima
i uze kruh, zahvali, blagoslovi i razlomi govorei: Uzmite i jedite!
Ovo je tijelo moje (Mt 26,26)! 7I uze au govorei: Ovo je krv moja
novoga saveza koja se za vas i za mnoge prolijeva na otputenje grijeha
(Mt 26,27). 8Tada se pomoli Ocu govorei: Oe, ako je mogue, neka
me mimoie ova aa (usp. Mt 26,39; Mk 14,35). 9I bijae znoj njegov
kao kaplje krvi koje su padale na zemlju (Lk 22,44). 10Ipak stavi volju
svoju u volju Oevu govorei: Oe, budi volja tvoja (Mt 26,42); ne
kako ja hou, nego kako hoe ti (Mt 26,39).
11Volja njegova Oca bila je ta da njegov blagoslovljeni i slavni sin,
koga nam je dao i koji se rodio radi nas, sama sebe po svojoj vlastitoj
krvi prinese kao rtvu i prinos na rtveniku kria; 12ne radi sebe, po
kome sve postade (usp. Iv 1,3), nego radi naih grijeha (usp. 1 Pt
3,18), 13ostavljajui nam primjer da idemo stopama njegovim (usp. 1
Pt 2,21). 14I eli da se svi po njemu spasimo i da ga primimo istim
srcem i istim tijelom svojim. 15Ali malo ih je koji bi ga eljeli primiti
44
Kajetan Esser istie znakovitost nabrajanja skupina kojima je pismo upueno:
Ovdje je svaka interpunkcija ve interpretacija!. Osjeajui se slugom sviju, Franjo
i ovim pismom ispunjava svoju dunost upuujui im rijei Isusa Krista, koji je Rije
Oeva, i rijei Duha Svetoga koje su duh i ivot!
45
Vidjevi upravo u siromatvu svoju specijalnu karizmu, Franjo naglaava da je
Isus zajedno s Marijom izabrao siromatvo na ovome svijetu.
139
Pi sm a
i spasiti se po njemu, premda je njegov jaram sladak i njegovo breme

lako (usp. Mt 11,30).
[O onima koji ljube tamu i o onima koji ljube Boga]

16Oni koji ne ele kuati kako je sladak Gospodin (usp. Ps 33,9) i
koji vie ljube tamu nego svjetlost (Iv 3,19) ne htijui vriti Boje zapovijedi prokleti su. 17O njima prorok veli: Prokleti koji odstupaju od
zapovijedi tvojih (Ps 118,21). 18O, a kako su blaeni i blagoslovljeni
oni koji Boga ljube i ine kako sam Gospodin u evanelju kae:
Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim i svim umom svojim,
a blinjega svoga kao sebe samoga (Mt 22,37.39).
[O ljubavi prema Bogu i njegovu tovanju]

19Ljubimo dakle Boga i klanjajmo mu se ista srca i iste due,
jer on to iznad svega trai i veli: Istinski e se klanjatelji klanjati
Ocu u duhu i istini (Iv 4,23). 20Svi naime koji se njemu klanjaju u
duhu istine treba da mu se klanjaju (usp. Iv 4,24). 21I hvalimo ga i
molimo mu se danju i nou (Ps 31,4) govorei: Oe na, koji jesi na
nebesima (Mt 6,9), jer valja da se svagda molimo i nikada ne sustaje
mo (Lk 18,1).
[Ispovijedajmo grijehe sveenicima]

22Sve
svoje grijehe svakako moramo ispovijedati sveeniku.

I primajmo od njega tijelo i krv Gospodina naega Isusa Krista,
23jer [tko] ne blaguje tijela njegova i ne pije krvi njegove (usp. Iv
6,55.57), ne moe ui u kraljevstvo Boje (Iv 3,5). 24Ali neka dostojno
blaguje i pije, jer tko nedostojno prima, sud sebi jede i pije ne razli
kujui tijela Gospodnjega (1 Kor 11,29), to jest ne razluuje [od
drugih jela]. 25Povrh toga, donosimo plodove dostojne pokore (Lk
3,8). 26I ljubimo blinje kao sebe same (usp. Mt 22,39). 27A ako
ih tko nee ljubiti kao sebe samoga, neka im barem ne nanosi zla,
nego neka ini dobro.
[Kako da sude drugima oni koji su primili vlast]

28Oni
pak koji su primili vlast da sude drugima neka suenje

vre milosrdno, kao to sami ele od Gospodina zadobiti milosre.
29Jer nemilosrdan e sud biti onima koji ne uine milosra (Jak 2,13).
30Imajmo stoga ljubavi i poniznosti i dijelimo milostinju, jer ona
pere due od neistoa grijeha (usp. Tob 4,11; 12,9). 31Ljudi naime
gube sve to ostavljaju na ovome svijetu; sa sobom ipak nose plau
140
za ljubav i milostinju koju su dijelili, za koje e od Gospodina imati

nagradu i dostojnu naknadu.
[O postu kako od jela tako i od mana]

32Moramo takoer postiti i suzdravati se od mana i grijeha (usp.
Sir 3,30) i od suvinih jela i pia i biti katolici. 33Moramo takoer crkve esto pohaati i potivati te potovati klerike, ne samo zbog njih
ako su grenici, nego zbog slube i podjeljivanja presvetoga tijela i
krvi Kristove, koje oni posveuju na oltaru, sami primaju i drugima
podjeljuju. 34I svi vrsto znajmo kako se nitko ne moe spasiti osim
po svetim imenima i krvi Gospodina naega Isusa Krista, koje klerici izgovaraju, navjeuju i posluuju. 35I samo oni moraju sluiti,
a ne drugi. 36A posebno redovnici, koji su se odrekli svijeta, moraju
initi vee stvari i vie njih, ali ovo ne zanemariti46 (usp. Lk 11,42).
37Moramo mrziti svoje tijelo s njegovim manama i grijesima, jer
Gospodin u evanelju kae: Sva zla, poroci i grijesi iz srca izlaze (Mt
15,1819; Mk 7,23).
[Kako moramo ljubiti neprijatelje i dobro im initi]

38Moramo
ljubiti neprijatelje svoje i initi dobro onima koji nas

mrze (usp. Mt 5,44; Lk 6,27). 39Moramo opsluivati zapovijedi i
savjete Gospodina naega Isusa Krista. 40Moramo se takoer odrei samih sebe i svoje tijelo staviti u jaram sluenja i svete poslunosti, kako je svatko obeao Gospodinu. 41A nijedan se ovjek ne
mora pod poslunost pokoriti nekome u onome ime se ini pogreka ili grijeh.
[Neka bude kao manji onaj

kome je povjeren nadzor nad poslunou]
42Kome je pak povjeren nadzor nad poslunou i tko se smatra
veim, neka bude kao manji (Lk 22,26) i sluga ostaloj brai 43i neka
se prema pojedinoj svojoj brai pokazuje i vlada milosrdno onako
kako bi elio da se njemu ini da je u slinu poloaju.47 44I neka se
zbog bratove pogreke ne srdi na brata, nego neka ga sa svom strp
ljivou i poniznou blago opominje i podnosi.
46
Franjo esto sve vjernike, a napose redovnike, potie na potivanje sveenika, jer
su oni sluge Boje rijei i euharistijskog misterija tijela i krvi Kristove.
47
Od nositelja autoriteta Franjo zahtijeva blagost, kao to je i Isus poticao one koji
hoe biti vei da budu kao manji.
141
Pi sm a
[Ne budimo mudri po tijelu]

45Ne smijemo biti mudri i razboriti po tijelu (usp. 1 Kor 1,26),
nego radije moramo biti jednostavni, ponizni i isti. 46I karajmo i
prezirimo svoje tijelo, jer svi smo svojom krivnjom bijedni i truli,
runi i crvi, kako Gospodin po proroku veli: A ja, crv sam, a ne o
vjek, ruglo ljudi i naroda prezir (Ps 22,7). 47Nikad ne smijemo eljeti
biti nad drugima, nego radije moramo biti sluge i pokorni svakom
ljudskom stvoru radi Boga (1 Pt 2,13).
[Vjerni sluge postaju prebivalite Svevinjega]

48I
nad svim mukima i enskima koji ovo budu inili i ustrajali do kraja poivat e Duh Gospodnji (Iz 11,2), i u njima e se
nastaniti i boraviti (usp. Iv 14,23). 49I bit e sinovi Oca nebeskoga (usp. Mt 5,45) ija djela ine. 50I zarunici su, braa i majke
Gospodina naega Isusa Krista (usp. Mt 12,50). 51Zarunici smo,
kad se vjerna dua u Duhu Svetome sjedinjuje s Isusom Kristom;
52braa smo njegova kad vrimo volju Oca njegova koji je na nebu
(usp. Mt 12,50); 53majke smo kad ga po ljubavi te istoj i iskrenoj
savjesti nosimo u svome srcu i tijelu (usp. 1 Kor 6,20) i raamo ga
po svetu djelovanju koje mora svijetliti za primjer drugima48 (usp.
Mt 5,16).
54O kako je slavno, sveto i veliko imati Oca na nebesima! 55O
kako je sveto i utjeno imati tako lijepa i udesna zarunika! 56O
kako je sveto i milo imati tako dobrohotna, ponizna, miroljubiva,
slatka, mila i nada sve poeljna brata i sina, koji poloi ivot svoj
za ovce svoje (usp. Iv 10,15) i pomoli se Ocu za nas govorei: Oe
sveti, sauvaj ih u svom imenu koje si mi dao (Iv 17,11). 57Oe, svi
koje si mi dao u svijetu tvoji bijahu, a ti ih meni dade (Iv 17,6). 58I
rijei koje si mi dao njima predadoh; i oni ih primie i uistinu spozna
e da sam od tebe iziao te povjerovae da si me ti poslao (Iv 17,8);
molim za njih, a ne za svijet (usp. Iv 17,9); blagoslovi i posveti ih (Iv
17,17). 59I za njih posveujem samog sebe, da budu posveeni u jedno
kao to smo i mi (Iv 17,19). 60I, Oe, hou da gdje sam ja, i oni
budu sa mnom, da gledaju moju slavu (Iv 17,24) u tvome kraljevstvu
(Mt 20,21).
48
Posveujui svim kranima bez razlikovanja hijerarhijskog i drutvenog ranga
uzvieni opis kranskog ivota kao trojstvenog zajednitva, koje zapoinje ulijevanjem Duha, Franjo ukazuje na to kako se taj ivot po ustrajnosti razvija do bogatih
obiteljskih odnosa (zarunikih, bratskih, majinskih) s Gospodinom Isusom Kristom.
142
[O davanju hvale Bogu]

61A onomu koji toliko podnese za nas, tolika nam dobra podari i
podarivat e ubudue, Bogu, sve stvorenje, i na nebu i na zemlji, u
moru i u ponoru neka daje hvalu, slavu, ast i blagoslov (usp. Otk
5,13), 62jer on je snaga i jakost naa, on je jedini dobar (usp. Lk
18,19), jedini svevinji, jedini svemogui, divni, slavni i jedini svet,
hvaljen i blagoslovljen u beskrajne vijeke vjekova. Amen.
[O slijepcima koji ne vide svjetlo istinito]

63A svi oni koji ne ine pokoru i ne primaju tijelo i krv Gospodina
naega Isusa Krista, a ive porono i greno, 64i koji idu za zlom
poudom i zlim eljama, a ne opsluuju to su obeali, 65i tjelesno
robuju svijetu po putenim poudama, tjeskobama i brigama ovoga
svijeta, 66zavedeni od avla iji su sinovi i njegova djela ine (usp.
Iv 8,41.44), slijepci su, jer ne vide svjetlo istinito, Gospodina naega
Isusa Krista. 67Nemaju duhovne mudrosti, jer u sebi nemaju Sina
Bojega koji je istinska mudrost Oeva. O njima se veli: Mudrost ih
je njihova progutala (Ps 106,27). 68Gledaju, spoznaju, znaju i ine
zlo, svjesno upropatavaju svoje due.49
69Uvidite, slijepci, zavedeni od neprijatelja naih, to jest od tijela,
svijeta i avla, kako je tijelu slatko initi grijeh, a gorko sluiti Bogu,
kako sva zla, poroci i grijesi iz srca ovjejega izlaze i izviru (usp. Mk
7,21.23; Mt 15,1819), kao to Gospodin u evanelju kae. 70I nita nemate ni u ovom ni u buduem svijetu. 71Mislite kako ete
dugo posjedovati ispraznosti ovoga svijeta, ali varate se jer doi e
dan i sat o kojima ne mislite, ne znate i ne slutite.
[O smrti grenika koji se ne kaje]

72Tijelo slabi, smrt se pribliava, dolaze roaci i prijatelji govorei: Razdijeli svoje. 73Gle, ena njegova i sinovi njegovi, roaci i
prijatelji pretvaraju se da plau. 74Pa obazrevi se vidi ih gdje plau,
zao ga poriv zahvaa; misli u sebi i kae: Evo duu i tijelo svoje i
sve svoje stavljam u vae ruke. 75Doista je proklet taj ovjek jer povjerava i predaje duu svoju i tijelo i sve svoje u takve ruke. 76Stoga
Gospodin po proroku veli: Proklet ovjek koji se uzdaje u ovjeka (Jer
17,5). 77I odmah pozivaju sveenika. Sveenik mu kae: Hoe
49
Oito je i nedvojbeno da u ovom dramatinom ulomku Franjo sabire elemente
objektivne odgovornosti i subjektivne svijesti o grijehu ne zato da bi bez razluivanja
osudio grijehe i grenike, nego s ciljem da uzdrma savjest onih vjernika koji su okorjeli u zlu, a odupiru se obraenju, odvraajui ih od konane propasti.
143
Pi sm a
li se pokajati za sve svoje grijehe? 78Odgovara: Hou. Hoe

li od svoga imanja nadoknaditi koliko moe ljudima za sve to si
uinio, to si ih obmanuo i prevario ih? 79Neu. A sveenik veli:
Zato nee? 80Jer sam sve predao u ruke roaka i prijatelja. 81I
poinje gubiti govor i tako gorkom smru umire taj bijednik.
82A neka znaju svi: gdje god i kako god umire u smrtnom grijehu
ovjek bez nadoknade, a moe nadoknaditi i nije nadoknadio, avao grabi duu njegovu iz njegova tijela uz takvu tjeskobu i muku
kakvu ne moe znati nitko tko je ne trpi. 83A oduzet e se od njega
(usp. Mk 4,25) svi talenti i mo i znanje to je mislio da ima (usp. Lk
8,18). 84I ostavlja roacima i prijateljima, a oni e uzeti i razdijeliti
njegovo imanje i poslije e rei: Prokleta bila dua njegova jer nam
je mogao vie dati i stei nego to je stekao. 85Tijelo e pojesti crvi.
I tako upropatava tijelo i duu u tom kratkom vijeku, i otii e u
pakao gdje e se muiti bez kraja.
[Poticaj, opomena i blagoslov]

86Sve do kojih doe ovo pismo ja brat Franjo, va manji sluga,
molim i zaklinjem vas u ljubavi koja je Bog (usp. 1 Iv 4,16), sa eljom da vam poljubim noge, da ove i druge rijei Gospodina naega
Isusa Krista primite blagonaklono s poniznou i ljubavlju, izvravate ih i opsluujete.50 87A koji ne znaju itati, neka ih esto daju itati
i neka ih uvaju uza se sa svetim djelovanjem sve do svretka, jer su
duh i ivot (Iv 6,63). A koji to ne uine, polagat e raun na dan suda
pred suditem Kristovim.
88A sve mukarce i ene koji ih blagonaklono prime, shvate i poalju prijepis drugima, ako u njima ustraju do svretka (Mt 24,13),
blagoslovio Otac i Sin i Duh Sveti. Amen.
Pismo cijelom Redu

1U
ime vinjega Trojstva i svetoga Jedinstva Oca i Sina i Duha

Svetoga. Amen.
2Svoj potovanoj i veoma dragoj brai, bratu Iliji, generalnom
ministru Reda manje brae, svome gospodinu, i ostalim generalnim
ministrima koji e biti nakon njega i svim ministrima, kustodima
i sveenicima ovoga bratstva poniznima u Kristu, i svoj brai jed50
Blagi i osjeajni ton pravoga sluge sviju, kojim Franjo preporuuje da se njegovo pismo prihvati, opsluuje i umnoava, potjee iz uvjerenja da pismo sadri samo
rijei Gospodina naega Isusa Krista. Meu Franjinim Spisima pisma nada sve ive
od ove dvostruke napetosti: pretvoriti se u odjek i sluenje Rijei da bi je ponizno
svima podijelio.
144
nostavnoj i poslunoj, prvima i posljednjima, 3brat Franjo, ovjek

nevrijedan i slab, va mali sluga,51 pozdrav u onome koji nas otkupi
i opra u svojoj predragocjenoj krvi (usp. Otk 1,5). 4Kad ujete njegovo ime, klanjajte mu se sa strahom i potovanjem pavi na zem
lju (usp. Neh 8,4; Post 19,1). Ime mu je Gospodin Isus Krist, Sin
Svevinjega (usp. Lk 1,32), koji je blagoslovljen u vjekove (usp. Rim
1,25). Amen.
5Sluajte, sinovi Gospodinovi i brao moja, i rijei mi posluajte
(Dj 2,14). 6Priklonite uho (Iz 55,3) srca svoga i pokorite se rijei
Sina Bojega. 7Svim srcem svojim uvajte zapovijedi njegove i savrena duha ispunite savjete njegove.
8Hvalite ga jer je dobar (Ps 135,1) i veliajte ga djelima svojim
(Tob 13,6 Vg); 9jer stoga vas (usp. Tob 13,4) posla po svem svijetu
da rijeju i djelom posvjedoite njegovu vijest i svima obznanite
kako nema svemoguega osim njega52 (Tob 13, 4 Vg). 10Ustrajte u
stegi (Heb 12,6) i svetoj poslunosti i u dobroj i vrstoj odluci ispunite to mu obeaste. 11Gospodin Bog vama se kao sinovima nudi
(Heb 12,7).
[O potovanju prema tijelu i krvi Gospodnjoj]

12Molim
dakle sve vas, brao, ljubei vam noge i s toliko ljubavi

koliko mogu, da koliko god mognete, iskazujete svako potovanje
i svaku ast presvetome tijelu i krvi Gospodina naega Isusa Krista,
13u kojemu je izmireno i pomireno sa svemoguim Bogom sve, bilo
na nebu, bilo na zemlji (usp. Kol 1,20).
[O slavljenju mise]
14Molim
takoer u Gospodinu svu svoju brau sveenike, sadanje, budue i one koji ele biti sveenici Svevinjega: kad god htjednu slaviti misu, neka isti isto s potovanjem tvore rtvu presvetoga tijela i krvi Gospodina naega Isusa Krista, sa svetom i istom
nakanom, ne radi bilo koje zemaljske stvari niti iz straha ili ljubavi
prema kojem ovjeku, kao da se ele svidjeti ljudima (usp. Ef 6,6;
Kol 3,22); 15nego neka, koliko im milost pomae, svu volju usmjere
51
Za razliku od uobiajenog stila pisama, u kojima poiljatelj na poetku navodi
svoje ime, Franjo stavlja u prvi plan brau kojima se obraa i Gospodina Isusa Krista, u nastojanju da kao posrednik izmeu Krista i brae bude vjerni odjek Kristova
ivoga glasa.
52
Polazei od prorokog poziva Sluajte, Franjo ocrtava itav spasonosni hod Rijei:
fiziko sluanje i posluno sluanje srcem, vrenje zapovijedi i savjet, slavljenje Boga
te navijetanje rijeima i djelima njegove vijesti. Unutar toga velikog obzorja treba
se smjestiti sveta poslunost Manje brae evaneoskim obeanjima.
Pi sm a
145
k Bogu, elei se time svidjeti samom jedinom vinjem Gospodinu,

jer upravo on ondje ini onako kako mu se svia. 16Jer, kao to on
sam veli: Ovo inite meni na spomen (Lk 22,19; 1 Kor 11,24), ako
tko drukije uini, postaje izdajica Juda i biva krivac tijela i krvi Gos
podnje (usp. 1 Kor 11,27).
17Imajte na umu, brao moja sveenici, to je pisano o Mojsijevu zakonu: onaj tko ga je krio ak glede tjelesnih propisa po
sudu Gospodnjemu bez ikakva milosra bijae pogubljen (usp. Hebr
10,28). 18Koliko li e veu i goru kaznu zavrijediti da trpi tko Sina
Bojega pogazi i neistom smatra krv Saveza kojom je posveen, i Duha
milosti pogrdi53 (Heb 10,29)? 19ovjek naime prezire, kalja i gazi
Janje Boje, kao to veli apostol, ako ne razlikuje i ne razluuje sveti
kruh Kristov od drugih jela ili ina, ili ga nedostojno jede, ili premda
dostojan, jede lakoumno i nedostojno iako Gospodin po proroku
kae: Proklet bio ovjek koji Boje djelo prijetvorno obavlja (usp. Jer
48,10). 20Sveenike pak koji nee ovo istinski uzeti k srcu proklinje
govorei: Proklet u va blagoslov (Mal 2,2).
21ujte, brao moja: ako se blaena Djevica asti onako kako je
dostojno, jer ga je nosila u svojoj presvetoj utrobi; ako se blaeni
Krstitelj prestraio i nije se usudio dotaknuti sveto tjeme Boje;
ako se tuje grob u kojemu je neko vrijeme poivao, 22kako mora
biti svet, pravedan i dostojan onaj koji rukama dodiruje, srcem i
ustima prima i drugima daje da jedu ne onoga koji e umrijeti,
nego onoga koji e vjeno u slavi ivjeti, koga aneli ude gledati
(1 Pt 1,12)!
23Gledajte svoje dostojanstvo, brao (usp. 1 Kor 1,26) sveenici, sveti budite jer je on svet (Lev 19,1). 24I kao to je Gospodin
Bog zbog ove slube vama iskazao veu ast nego drugima, tako
i vi vie nego svi njega ljubite, potujte i astite. 25Velika je bijeda
i bijedna slabost kad njega imate tako prisutna, a vi se brinete
za bilo to drugo u cijelome svijetu. 26Sve ovjeanstvo neka se
boji, sav svijet neka strepi, a nebo neka klie, kad je na oltaru u
sveenikovim rukama Krist, Sin Boga ivoga (Iv 11,27)! 27O divne li uzvienosti i udesna dostojanstva! O uzviene poniznosti!
O ponizna velianstva, da se Gospodin svemira, Bog i Sin Boji,
tako ponizuje te se radi naega spasenja skriva pod prilikom malo
kruha. 28Gledajte, brao, poniznost Boju i pred njim srca svoja
izlijevajte (Ps 61,9); i vi se ponizite da vas on uzvisi (usp. 1 Pt 5,6;
53
Citatima iz poslanice Hebrejima pojaava se upozorenje onima koji nedostojno
postupaju s tijelom i krvlju Gospodnjom. Velika je odgovornost ako svojevoljno
grijeimo poto primismo spoznanje istine (Heb 10,26). Ve u pismu pape Honorija III. Sane cum olim od 22. studenog 1219. na euharistiju se primjenjuje (Heb
10,2829).
146
Jak 4,10). 29Nita dakle svoga ne zadrite za se, da vas cijele primi
onaj tko se vama sav predaje.54
[Neka se dnevno slavi samo jedna misa]

30Stoga opominjem i potiem u Gospodinu da se u mjestima
gdje braa borave dnevno slavi samo jedna misa po obiaju svete
Crkve. 31Ako pak u mjestu bude vie sveenika, neka se jedan, za
ljubav Boju, zadovolji da slua misu koju slavi drugi sveenik, 32jer
Gospodin Isus Krist ispunja i prisutne i odsutne koji su njega dostojni.55 33Premda se ini kako se nalazi na vie mjesta, on ipak ostaje nepodijeljen i ne poznaje nikakva gubitka, nego svugdje, kako se
njemu svia, djeluje zajedno s Gospodinom Bogom Ocem i Duhom
Svetim Tjeiteljem u vijeke vjekova. Amen.
[O uvanju rijei Gospodinovih]

34A
jer slua rijei Boje tko je od Boga (usp. Iv 8,47), stoga mi

koji smo posebno odreeni za boansku slubu moramo ne samo
sluati i initi to Gospodin govori nego i uvati posue i druge
liturgijske predmete koji su povezani s njegovim svetim rijeima,
kako bismo u sebe usadili uzvienost svoga Stvoritelja, a u njega
svoju pokornost.
35Stoga svu svoju brau opominjem i u Kristu ohrabrujem da to
bolje mogu tuju napisane boanske rijei gdje god ih nau. 36A ako
one nisu dobro pohranjene ili lee nedostojno razbacane na nekom
mjestu, neka ih pokupe i pospreme, koliko je do njih, astei u rijeima Gospodina koji je govorio56 (1 Kr 2, 4 Vg). 37Mnogo se toga
naime posveuje rijeima Bojim (usp. 1 Tim 4,5), a snagom rijei
Kristovih nastaje i oltarski sakrament.
54
Ako je u Gospodinu Isusu Kristu sve izmireno s Bogom (Kol 1,20), uzviena
poniznost njegove svagdanje skrivenosti u kruhu jest kozmiki dogaaj, potpuno
darivanje ljubavi koju treba uzvratiti.
55
Kako napominje K. Esser, poticaj da se dnevno slavi samo jedna misa nije
motiviran crkvenim propisima, nego po svoj prilici opet jednim mjestom iz poslanice
Hebrejima (10,14: poto je prinio jednu jedincatu rtvu za grijehe, zauvijek sjede
zdesna Bogu), ime se iskazuje vjena uinkovitost Kristove rtve.
56
Franjo vjerojatno aludira na vlastitu akonsku slubu.
147
Pi sm a
[Ispovijed brata Franje]

38Osim toga, ispovijedam sve svoje grijehe Gospodinu Bogu
Ocu i Sinu i Duhu Svetomu, blaenoj Mariji vazda Djevici i svima
svetima na nebu i na zemlji, bratu Iliji, ministru naega Reda, kao
asnome svome gospodaru, sveenicima naega Reda i svoj drugoj
svojoj blagoslovljenoj brai. 39Mnogo sam sagrijeio svojim tekim
grijehom, posebno jer nisam opsluivao Pravilo koje sam Gospodinu obeao, niti sam zbog nemara, bolesti ili jer sam neznalica i
nepismen govorio asoslov kako nalae Pravilo.
[O Pravilu i nainu govorenja asoslova]

40I
stoga koliko vie mogu, molim brata Iliju, generalnog ministra, svoga gospodara, neka pazi da svi neokrnjeno opsluuju Pravilo 41i da klerici mole asoslov pobono pred Bogom, ne pazei na
melodinost glasa, nego na skladnost duha: da glas bude skladan s
duhom, a duh skladan s Bogom, 42kako bi mogli istim srcem ugoditi Bogu, a ne slatkim glasom gladiti ui puka. 43Ja to naime vrsto
obeavam opsluivati, kako mi Gospodin dadne milost, a pouit
u i brau koja su sa mnom da opsluuju te stvari glede asoslova i
drugih odredaba Pravila.57
44A koja braa ne htjednu ovo opsluivati, ne smatram ih ni katolicima ni svojom braom, ne elim ih ak ni vidjeti ni govoriti s
njima dok ne uine pokoru. 45A to velim i za sve druge koji okolo lutaju zanemarujui stegu Pravila; 46jer Gospodin na Isus Krist dade
svoj ivot da ne iznevjeri poslunost presvetome Ocu.58
47Ja, brat Franjo, ovjek beskoristan i nedostojan stvor Gospodina Boga, u ime Gospodina Isusa Krista velim bratu Iliji, ministru
cijeloga naega Reda, i svim generalnim ministrima koji e doi nakon njega, i ostalim kustodima i gvardijanima brae sadanjim i buduim, da ovo pismo imaju uza se, ostvaruju ga i brino uvaju. 48I
molim ih da ono to je u njemu napisano brino uvaju i pobrinu se
da se to marljivije opsluuje u skladu s voljom svemoguega Boga,
sada i uvijek, dok bude ovoga svijeta. 49Blagoslovio Gospodin vas
koji budete ovo inili (Ps 113,15) i Bog bio s vama dovijeka. Amen.
57
Ovu tvrdu rije valja razumjeti u svjetlu dviju injenica. Zavjetujui se na Pravilo, osim opsluivanja evanelja i triju zavjeta prihvaa se i poslunost gospodinu
papi i rimskoj Crkvi, ivei postojano u katolikoj vjeri (PPr 1,12 i 12,4). to
se pak tie molitve asoslova, u njoj je Franjo vidio bitnu vezu jedinstva s Crkvom i
sa subraom.
58
Franjo oito misli na odredbe bule Cum secundum od 20. rujna 1220, kojom se
manjoj brai zabranjuje lutati okolo izvan poslunosti, a Redu se odobrava da zaprijeti kaznama za nepokorne dok se ne pokaju.
148
[Molitva]
50Svemogui, vjeni, pravedni i milosrdni Boe, daj nama bijednima da poradi tebe uvijek inimo ono to znamo da ti eli i da
uvijek elimo to je tebi milo. 51Daj da unutra oieni, unutra rasvijetljeni i Duhom Svetim raspaljeni mognemo slijediti stope tvoga
Sina, Gospodina naega Isusa Krista 52i jedino po tvojoj milosti doi
k tebi, Svevinji, koji u savrenu Trojstvu i jednostavnu Jedinstvu ivi i kraljuje i slavan si, Bog svemogui u sve vijeke vjekova. Amen.
Pravila i opomene
Najobavjeteniji biografski izvori o Franjinim mladenakim godinama opisuju s obiljem pojedinosti dolazak njegovih prvih drugova (1208), Franjinu odluku da trai savjet od Gospodina, njegov usklik nakon trostrukog otvaranja evanelja: Ovo e biti nae
Pravilo!, i kasnije odlazak u Rim (1209. ili 1210), te ne lagano niti
neposredno odobrenje norme evaneoskog ivota od strane pape
Inocenta III.1
Sa sposobnou sinteze koja je svojstvena njegovu vienju i vjerovanju Franjo je u Oporuci ve u malo poteza zacrtao nastanak i
odobrenje novoga bratstva: A kad mi Gospodin dade nekoliko brae, nitko mi nije pokazao to mi valja initi, nego mi sam Svevinji
objavi kako treba da ivim po uzoru na sveto evanelje. I ja sam to u
malo rijei i jednostavno napisao, a gospodin Papa mi je potvrdio.
(Opor 1415). U ovom zbijenom kratkom pripovijedanju pojavljuju
se sve snage i autori koji od tog trenutka, kroz vie od tri petogodita,
ulaze u igru za formuliranje, rast i konano odobrenje pravila i ivota manje brae: boanski dar bratstva i evanelje kao oblik ivota
objavljenog od Boga, osobno Franjino zauzimanje i suradnja brae
u sastavljanju normativnog teksta, njegova potvrda od strane Petrova nasljednika.
Nepotvreno pravilo
(oko 12101221)
Dokumentarna i duhovna vanost takozvanog Nepotvrenog pra
vila (tj. neodobrenog papinskom slubenom bulom) proizlazi iz redakcijske povijesti teksta, koji je od kratkog pisanog poetnog oblika, odobrenog od pape Inocenta III. (1210), kroz susljedne dopune
stigao do sloenog sastava redigiranog na duhovskom kapitulu 1221:
tekst koji je strogo isprepleo evaneoske i biblijske citate, normativne odredbe iz njih izvedene, zanosne duhovne poticaje i uzviene
1
Usp. Peru 3136; LegTd 2729; 4653.
149
150
trenutke molitve. Unutar teksta, zalaganje Franjino i njegove brae

da tragaju za stopama naega Gospodina Isusa Krista (NPr 1,1)
stapa se s njihovim iskustvom ivljenog ivota, u dijalogu s crkvenim
i graanskim drutvom na poetku XIII. stoljea.
Rasvjetljavajue svjedoanstvo o redakcijskoj dinamici Nepotvr
enog pravila prua biskup Jakov Vitrijski, koji u jednom pismu iz
listopada 1216. obavjetava da se Manja braa (ime je ve steeno)
skupljaju godinje na kapitulu, gdje koristei savjet iskusnih osoba,
formuliraju i proglaavaju svoje svete zakone, potvrene od gospodina pape.2 Bratstvo dakle surauje s Franjom u sastavljanju zakona i podvrgava ih postepeno papinskoj potvrdi, tako da Prolog teksta iz 1221. moe to zakonito protegnuti na itavo Pravilo. Ipak kronologija pojedinih dijelova moe se utvrditi s relativnom sigurnou
samo kad se moe povezati s vanjskim injenicama ili dokumentima;
tako odredbe kapitula XVIIXX. ini se da odraavaju konstitucije
IV. lateranskog sabora (1215) o propovijedanju, o kapitulima redovnikih redova, katolicitetu i uestalosti sakramenata;3 odredbe koje
se tiu slube ministara bit e iz vremena poslije kapitula 1217.
kad se oni pojavljuju na vodstvu skupina brae upuene prema zemljama Europe i prekomorskim, a one koje se odnose na godinu
kunje i susljedno na zavjetovanje (2,812) sigurno ovise o buli
Cum secundum Honorija III. od 22 rujna 1220.4 to se tie kapitula
XXIXXIV, vie nego umnaati hipoteze o njihovom izvornom odreenju bit e dobro ne gubiti iz vida veoma irok teoloki horizont, od
stvaranja do otkupljenja, od poziva na pokoru za krane do navijetanja spasenja za ljude cijelog svijeta, unutar kojega se smjetaju
norme koje Franjo predaje svojoj brai, molei sve, cjelivajui im
noge, da ih veoma ljube, uvaju i sauvaju (24,3).
Franjo govori s vidljivim razlogom. Nepotvreno pravilo sigurno odraava iskustvo Franjino i njegova prvog bratstva, pretresano
i raspravljano na kapitulskim susretima, ali jo vie dokumentira u
svakom svom dijelu snaan napor da modelira projekt bratskog
ivota prema rijeima, ivotu i poukama svetog evanelja (22,41)
Gospodina Isusa Krista. Prava poslunost ide uvijek Bogu i trai
prije svega da se ustraje u Gospodinovim zapovijedima i u obliku
2
1Vitr 11.
Usp. D. Flood, La genesi della Regola, u: D. FloodW. Van DijkTh. Matura, La
nascita di un carisma, Ed. Biblioteca Francescana, Milano 1976, str. 7880 (u studiji
autor preuveliava ulogu prvog bratstva u sastavljanju Pravila); A. Ciceri, La Regula
non bullata. Saggio storico-critico e analisi testuale, u: F. AccroccaA. Ciceri, Francesco
e i suoi frati, Ed. Biblioteca Francescana, Milano 1998, str. 223224.
4
Usp. L. Pellegrini, I quadri e i tempi dellespansione dellOrdine, u: M. P. Alberzoni
[] R. Rusconi, Francesco dAssisi e il primo secolo di storia farncescana, Einaudi, Torino 1997, str. 170190.
3
151
Prav i l a i op ome ne
obeanog ivota (5,1617), ostvarujui unutar bratstva onu svetu

poslunost naeg Gospodina Isusa Krista koja se sastoji u ljubavi,
u sluenju i u uzajamnoj poslunosti (5,915), spremni u svijetu biti
manji i podloni svima (7,2), i u Crkvi sluati gospodina papu (Prol
3) i klerike postavljene za gospodu i djelitelje u onim stvarima koje
se tiu spasenja due (19,34). Usporedno, ivjeti u istoi za
brau ne znai samo izbjegavati zlou oka i srca i greno ponaanje
(1213) nego se pokazati djelima ljubavi koju imaju meu sobom
(11,56), uvijek zadravajui pamet i srce usmjerene na Gospodina
Boga (22,19). to se tie ivljenja bez iega vlastitog, ono ukljuuje naputanje vlastitih dobara (12), odbacivanje vlasnitva i novca
da bi se ivjelo od rada i milostinje (78), nastojanje slijediti poniznost i siromatvo Gospodina naeg Isusa Krista i blaene Djevice i
uenika (9,1.5), okrunivi sve vraanjem Gospodinu svakog osobnog i duhovnog dobra (17) i itavoga tijela, itave due i itavog
ivota (23).
Svaka stranica Nepotvrenog pravila odraava na tako povezan
nain, odabire misao i ak Franjin jezik, kako se pokazuju u drugim
njegovim spisima, da navode na pomisao protiv jedne jo uvijek rairene kritike tendencije da je njegov doprinos u poslu sastavljanja
bio zacijelo predominantan, kako uostalom potvruju brojni odlomci
u prvom licu i stranice najuzvienijih duhovnih pobuda. Na jednak
nain, ali u napetijoj klimi, nastat e dvije godine kasnije definitivno
Potvreno pravilo Manje brae.
Potvreno pravilo
(1223)
Franjevaki hagiografski izvori razliite tradicije pripovijedaju
kako je, dok se Franjo skupa s bratom Leonom i bratom Bonicijem
iz Bologne nalazio u Fonte Colombu da sastavi Pravilo, budui da
se zagubio tekst prvoga, koje mu je bilo diktirano od Krista, uputio
k njemu brat Ilija zajedno s brojnim ministrima da ga navede da
ublai njegov sadraj, ali je u odgovoru uo kako u zraku odjekuje Kristov glas koji je govorio: Franjo, nita tvoga nema u Pravilu,
nego je svaki propis koji se u njemu nalazi moj. I hou da se obdrava doslovno, doslovno, doslovno, bez primjedaba, bez primjedaba, bez primjedaba.5 Suvino je podcrtavati kakvu je vanost ova
epizoda ili da kaem hagiografsko proirivanje mogla imati u
tradiciji Spirituala, i openitije kod promicatelja rigoroznog obdravanja Pravila.
5
AsZb 17; usp. takoer OgSav 1; 1Bon 4,11.
152
Takoer su mnogi suvremeni uenjaci, polazei od Paula Sabatie

ra, htjeli redimenzionirati Franjin doprinos Potvrenom pravilu, koji
se ipak oslanjao ne na boanske zahvate, nego na obuzdavajui udio
brae, osim na traenu ili nametnutu suradnju pravnika Reda i Rimske crkve, prvoga meu svima kardinala Hugolina, koji e kasnije
postavi papa imenom Grgur IX. spomenuti da je bio njemu
[Franji] blizu u sastavljanju spomenutog Pravila.6 Osim toga usporedba, zbog odreenih aspekata gubitnika, dvanaest malih poglavlja
Pravila iz 1223. s veoma bogatim pravilom i ivotom iz 1221. navela je uenjake u vie navrata da u tekstu Potvrenog pravila nazru predomiljanja i neodlunost, tako da ga openito ocjenjuju rezultatom osporavane i kompleksne operacije, u kojoj sudjeluju, u jednom
tekom zapletu koji je trebalo rasplesti, vladajua skupina Reda,
brat Franjo, Rimska kurija preko kardinala Hugolina Ostijskog, makar da se istovremeno treba priznati da Pravilo iz 1223. jo sadri
veoma snanu franjevaku inspiraciju kroz govor koji je koherentan s
govorom vlastitim bratu Franji.7
Ipak, usporeujui injenice i prosudbe s tekstom, vjerujem da
je mogue sloiti se s Theophilom Desbonnetsom, koji, nakon to se
provokativno zapitao tko je autor Pravila iz 1223: Franjo? braa?
Kurija?, odgovorio da paljivo ispitivanje samog Pravila pokazuje
da je prvotni duh bio spaen, i to je dostatan razlog za tvrdnju
da se za Pravilo iz 1223. moe sigurno rei da je svetoga Franje.8
Brojni i uporni Franjini zahvati u prvom licu da potakne, naredi i
opomene,9 usporeivanje s paralelnim mjestima Opuscula, kao i savreno poravnavanje Potvrenog pravila sa svim drugim spisima (ukljuujui Pravilo iz 1221) u strogom obdravanju evaneoskih normi
govora,10 adekvatno potvruju gornji odgovor.
Kao daljnju potvrdu treba dodati izvanrednu snagu kojom Franjo
na zavretku Oporuke, kako je ve spomenuto ranije, pripisuje boanskoj milosti i samom sebi oblik i sadraje Pravila: kao to je Gos6
Bula Quo elongati, 3. Iako hagiografski tekstovi navedeni u prethodnoj biljeci

ne spominju izriito preventivno odobrenje Pravila iz 1223. od strane provincijalnih
ministara, ono e biti zatraeno iz istog razloga koji je kasnije, prema izjavi Grgura
IX., zaprijeio da Oporuka postane normativna za Red: on [Franjo] nije mogao, bez
pristanka brae, i prvenstveno ministara, obvezati u stvarima koje se tiu sviju (Quo
elongati, 3).
7
G. G. Merlo, Storia di frate Francesco e dellOrdine dei minori, u: Alberzoni []
Rusconi, Francesco dAssisi e il primo secolo, str. 12.
8
Th. Desbonnets, Introduction a Franois dAssise, crits, Paris 1981, str. 27.
9
Na tome insistira R. Manselli, San Francesco dAssisi, Bulzoni, Roma 1983, str.
269273 (Potvreno pravilo je Franjino djelo, unato sudjelovanju jednog pravnika, smanjenja evaneoskih citiranja i ivljene primjerenosti).
10
Usp. Paolazzi, Gli Scritti tra Francesco e i suoi scrivani, str. 487497.
153
podin meni dao da jednostavno i isto [simpliciter et pure] kazujem

i napiem Pravilo i ove rijei, tako ih vi jednostavno i isto shvatite
i svetim djelima opsluujte do kraja.11 O onome ega nema vie u
Pravilu iz 1223. hipoteze ostaju otvorene, ali to se tie stvari koje
ono sadri, svaka povijesno-kritika procjena trebat e se uskladiti s
pouzdanim Franjinim sudom, ili barem da mu ne proturjei: stavljajui na raspravu ono to je preko jednog stoljea postalo vrsta toka franjevakih rasprava, to jest da je Franjina Oporuka spomenik
neosporne autentinosti, najsveanije oitovanje njegove misli,12 u
kojoj se nalazi misao i volja posve njegova, bez posuenih elemenata.
Bit e dobro da se ovaj ve raireni sud protegne i primijeni takoer
na ono to Oporuka tvrdi o Pravilu.
Oporuka za Manju brau

Nema dakle potrebe navlaiti tekstove da se iznesu na vidjelo duboke veze Potvrenog pravila s uspomenama i oporunim odredbama
koje je Franjo ostavio svojoj brai u posljednjim danima svog zemaljskog postojanja. Jedan od najdramatinijih trenutaka neprekidne fizike patnje koja je pratila posljednje Franjine godine dogodio se u
Sieni u proljee 1226. kad je jedno produeno bacanje krvi izazvalo
strah za njegov ivot, i na traenje nazone brae koja su ga dvorila
Franjo je izdiktirao bratu Bernardu iz Prata onaj kratki memorilae
koji dolazi pod nazivom Sienska oporuka: alobni poticaj na uzajamnu
ljubav, na obdravanje siromatva, da budu uvijek vjerni i podloi
prelatima i svim klericima svete majke Crkve.13
Te teme i dranja dijelom ulaze u veliku konanu Oporuku za
Manju brau, o ijem nastanku znamo samo da ju je Franjo diktirao
ve blizu kraja njegova ivota14 i u kojoj se vraaju siromatvo i
vjerna podlonost Crkvi, dok ljubav ostavlja irok prostor njegovoj
sestri, svetoj poslunosti. Moda su upravo te varijacije pogodovale nastanku hipotez koje su potom postupno slabile i napokon naputene: da je naime Oporuka bio pokuaj da se poprave praznine
i kompromisi Potvrenog pravila, kako se vidjelo ranije, ili naprotiv
11
Opor 39. Odsjek je istaknut takoer u zbijenom, odmjerenom profilu koji je dao
Merlo, Storia di frate Francesco, str. 1415 (za problematine odnose PraviloOporu
ka, str. 323).
12
P. Sabatier, Vita di san Francesco dAssisi, Mondadori, Milano 1978, str. 307 (prvo
francusko izdanje je iz 1894).
13
OporSi 35; za biografski kontekst, usp. AsZb 59; OgSav 87.
14
Grgur IX., bula Quo elongati, 2.
154
da je spis spontan i prigodan, vezan vie za emotivne reakcije trenutka nego za vrst kompozicijski plan.15
Danas su uenjaci skloni priznati da Oporuka ne samo da vjerno
odraava Franjine misli i formalno diktiranje nego da uz to sainjava
promiljen i dobro strukturiran dokument, kako se oigledno pokazuje iz kljua za itanje koji je dao sam Franjo: I neka braa ne reknu:
Ovo je drugo Pravilo. Jer ovo je upozorenje, opomena, poticaj i moja
oporuka, koju ja, maleni brat Franjo, inim vama, svojoj blagoslovljenoj brai, radi toga da Pravilo koje Bogu zavjetovasmo bolje katoliki
opsluujemo (Opor 34).
Prvi dio Oporuke (r. 113) ustvari je dirljivo sjeanje (recordatio)
milosnih darova koje je Franjo primio u vremenima svoga prvog
injenja pokore: sjeanja koje za Franju nije isto nostalgino
prisjeanje, nego uvijek ukljuuje opomenu i poticaj sebi i drugima
(hou, molim, trebamo), prema motivu koji se ponavlja
u drugom dijelu (r. 1423), u kojem je prisjeanje primjera prvog
bratstva uokvireno dvostrukom objavom: ivjeti po uzoru na sveto evanelje i pozdrav mira. U treem dijelu (r. 2438) tonovi
opomenepoticaja prelaze u strogu normativnu praksu prema brai
neposlunoj ili nekatolikoj, to se ini kao daleko ostvarenje jedne Isusove rijei: ako netko ne poslua bratsku opomenu, reci to
Crkvi (Mt 1,17). Sve je to jasno i openito prihvaeno.
Ali toka koju tumai preesto zanemaruju jest da je Franjo, dok
je sastavljao svoju Oporuku, imao jedan precizan cilj: da obdravamo vie katoliki Pravilo koje smo obeali Gospodinu (Opor 34).
Kao to je brian za obdravanje isto i jednostavno Potvrenog pra
vila, vie puta citiranog s izriitim pristankom, tako Franjo u Opo
ruci izgleda tjeskoban za njegovo katoliko obdravanje. Ustvari
Oporuka, ako se ita u svjetlu onog vie katoliki, pokazuje da se
svi darovi vjere kojih se sjea nakon susreta s gubavcima odnose
na ponizne sakramentalne znakove koji vidljivo ostvaruju spasenjsko
poslanje Crkve: crkve, siromani sveenici, presvete tajne tijela i krvi Gospodinove, presveta imena i njegove pisane rijei koje
su, zajedno s onim teolokima, duh i ivot. Dvostruka, savrena
poslunost Kristu i Crkvi potivana je takoer u drugom dijelu (r.
1423), gdje je uzor svetog evanelja objavljen od Svevinjega, ali
potvren od Petrova nasljednika, i suglasje se produava unutar
cijelog treeg dijela (r. 2439), uz obranu putujue malenosti i stroge
odredbe zazvane u odnosu na brau odmetnike od liturgijske prakse
15
Definicija je u studiji K. Esser, Il Testamento di s. Francesco dAssisi, Edizioni Francescane Cammino, Milano 1978, str. 98 (1. njem. izdanje, 1949). U suprotnom
se pravcu kree, s bogatim bibliografskim navodima, F. Accrocca, Francesco e le sue
immagini, Centro Studi Antoniani, Padova 1997, str. 1535.
155
ili od katolike vjere. Franjo zna vrlo dobro da je Krist Gospodin poslije svoga uskrsnua bio otet oima uenika (usp. Dj 1,9), ali vjeruje
jednako snano da on nastavlja ivjeti meu njima, budui da svakog
dana silazi iz Oeva krila na oltar u sveenikove ruke []. I na taj
nain Gospodin je uvijek sa svojim vjernicima, kako sam kae: Evo,
ja sam s vama sve do konca svijeta.16
Ako je ovo katolika vjera koju je Franjo toliko puta preporuivao, obdravati katolikije Pravilo za njega i za manju brau znait
e ne samo nasljedovati poniznog i siromanog Krista iz evanelja
nego takoer traiti ga s vjerom i ljubavlju u znakovima i sredstvima
spasenja koja je sam Krist povjerio u ruke svoje Crkve. Ovo je poziv
da se ivi evanelje u Crkvi17 koji Franjo zapeauje trojstvenim
blagoslovom i ovim nezaboravnim potpisom: A ja, maleni brat
Franjo, sluga va, potvrujem vam koliko mogu iznutra i izvana ovaj
presveti blagoslov (Opor 41).
Pravilo ivota u samotitima

i spisi za Siromane gospoe
Sredinji poloaj evanelja, evidentan u Pravilu i u Oporuci, ponovno se javlja takoer u manjim normativnim tekstovima, poevi
od Pravila za samotita. Crkvena tradicija bila je veoma bogata uzorima pustinjakog ivota, ali Franjina osama tei za tim da obnovi
kontemplativnu utnju i prijazne briljivosti kue u Betaniji, gdje je
Marija sjela do nogu Isusovih i sluala rije njegovu. A Marta bijae
sva zauzeta posluivanjem (Lk 10,3940). Prihvaajui tradicionalnu egzegezu, Franjo je u dvije sestre nazirao dvije komplementarne
strane evaneoske ljubavi, onu koja trai u Isusu lice Oevo, i onu
koja trai u brai i sestrama lice Isusovo. S produbljivanjem odnosa
majkedjeca i dodatkom liturgijskih hvala, program ivota za franjevaku osamu ve je bio dovren.
Sline potvrde dolaze iz kratkih Franjinih spisa Siromanim
gospoama Svetog Damjana, Oblik ivljenja i Posljednja volja, sauvanim zahvaljujui njihovu uvrtavanju u 6. poglavlje Pravila svete
Klare. itajui onu stranicu ini se da se shvaa da Franjo, nakon to
je uveo u pokorniki ivot Klaru i druice, nije namjeravao uzeti na
se daljnje odgovornosti za njih (odatle njihovo smjetanje u San Pao
lo delle Abbadesse i u Sant Angelo u Panzu). Na promjenu dranja
naveo ga je njihov vrsti izbor da ive prema savrenosti svetog evanelja (Obliv 1), izraz koji aludira na potpuno liavanje dobara i na
16
Opom 1,18.2122.
Tako nove Generalne konstitucije Manje brae, l. 1, 1 (stupile na snagu 17. rujna
1987).
17
156
nasljedovanje koje je Isus predloio onima koji ele biti savreni

(Lk 18,22; Mt 19,21).
Na istu onu savrenost poziva takoer Posljednja volja, koja je
ostavljena Siromanim gospoama u Svetog Damjana s ciljem da
ih uvrsti u odluci da slijede ivot i siromatvo svevinjeg Gospodina naeg Isusa Krista i njegove presvete Majke (PosVo 1). Diktiran
od Franje malo prije njegove smrti (PrKl 6,6), taj kratki spis iznova
predstavlja bitnu crtu Oporuke, elju sveca da se iskae prije primjerom (elim slijediti) nego poticajima, dok snani tonovi upotrijeb
ljeni u Oporuci za Manju brau ustupaju mjesto rijeima intoniranim
starom vitekom ljubaznou: kerima i slukinjama svevinjeg najvieg Kralja brat Franjo ne nareuje, nego ih moli i savjetuje
ih da ive uvijek u najsvetijem ivotu i siromatvu Gospodina i
Marije, njegove majke, a da ne slijede druge pouke ili ljudske savjete.
Buduu nagradu gospoe su ve ule u slatkom govoru asikom:
svaka e biti kraljica / u nebu okrunjena s Djevicom Marijom (Siruj 1314).
Opomene pogled na bratstvo

Jedno od najivljih zanimanja aktualnog povijesnog i filolokog
istraivanja o Franji Asikom tie se individualizacije onih izreka
meu veoma mnogim koje mu pripisuju biografski izvori koje se
mogu smatrati autentinim po obliku i sadraju,18 ali ta je preokupacija pripadala takoer prvoj franjevakoj generaciji, koja nam je
sauvala bogat florilegij rijei svetog opominjanja, uvrten meu
Franjina Opuscula pod naslovom Opomene: naziv koji samo dijelom
izraava razliitost tonova i bogatstvo sadraja ovih 28 duhovnih promiljanja, koja po svojoj pounoj misaonosti sve vie privlae pozornost uenjaka i itatelja.
Izmeu razliitih hipoteza o nastanku Opomena najuvjerljivija je
moda ona koja ih stavlja u odnos s godinjim kapitulima u Svetoj
Mariji Aneoskoj, na kojima je sveti Franjo upuivao brai opomene, prijekore i zapovijedi, kako mu se inilo prikladnim, nakon to se
posavjetovao s Gospodinom.19 Premda neke od sloenijih opomena,
kao djelce O tijelu Gospodnjem (Opom 1), pretpostavljaju duga razmatranja i brino sastavljanje, hipoteza o spajanju s kapitulima ini se
potvrena kroz unutarnji put misaonim tonom i govorom mnogih
18
Ciljani izbor, i metodoloki dobro motiviran, pruio je G. Miccoli, Parabole, lo

ghia, detti, u: Francesco dAssisi, Scritti. Testo latino e traduzione italiana. EFR, Padova 2002, str. 501548.
19
Peru 37; usp. LegTd 57. Vanost duhovnog poticaja unutar kapitula pokazuje
se takoer iz parabole o mudrom i jednostavnom, koju je Franjo ispriao (usp. 2el
191192).
157
drugih opomena, u kojima je pogled preteito usmjeren na svjetla i

sjene ivota u bratstvu. to se tie kronologije, teko je ii dalje od
konciznog zakljuka oca Sabatellia, koju je uinio svojom takoer
izdava otac Esser: razliita vremena: redigirane na kraju ivota.20
U svakom sluaju, izreke pripadaju punoj Franjinoj zrelosti,
toliko misao u njima izgleda zbijena, koherentna, hranjena iz dvostrukog izvora: dugo molee sluanje Rijei, ljupko i trpee promatranje kranskog i redovnikog ivota. Stroga povezanost s rijeju
Bojom vidljiva je iz estih citiranja i unutarnjih reminiscencija, ali
prije svega iz injenice da prvih devet opomena zapoinju od biblijskih misli ili fakata, dok one pod brojevima od 13 do 28, s izuzetkom samo 27, zapoinju s evaneoskim blaenstvom ili po njegovu
uzoru (blaen onaj sluga, Mt 24,46 i Lk 12,43). Naravno, Franjo
se ne razmee biblijskom kulturom, nego crpi svjetlo iz Rijei da
osvijetli sloeni misteriji redovnikog i zajednikog ivota, potpomognut u tome jedinstvenom sposobnou psiholoke prodornosti,
koja otkriva i otro obiljeava granice izmeu misli i ponaanja tjelesnih, i ivota po Duhu.
U tu svrhu bitan postaje prijelaz od vidjeti na vidjeti i vjerovati: to opomena 1. primjenjuje na susret u vjeri sa Sinom Bojim, koji
se jednom pojavio u pravom tijelu i koji se sada nama pokazuje
u posveenom kruhu,21 dok opomena 16. to propovijeda o onima
koji su evaneoski istih srdaca, koji nikada ne prestaju astiti
i uvijek gledati Gospodina Boga, ivog i pravog. Tako su Opomene
pravi i vlastiti kantik istih srcem, koji jasno vide da je prvi protagonist
duhovnog ivota Gospodin koji govori i ini svako dobro (8, 17), i
zato se ne hvastaju (5, 6, 12, 19) i ne prisvajaju si nita (2, 4), pa ni
krivnje drugih (11), ne zavide Bogu u brai (8), nego radosno s njima
dijele presvete rijei i djela Gospodnja (20). Tako Opomene postaju
takoer kantik siromanih duhom22 koji, nakon to su se evaneoski
ispraznili od svakog aenja samih sebe (14), prihvaaju progonstva
i uvrede (6, 9, 10), protivljenja i nepravedne opomene (13, 15, 22,
23), pokazujui se spremnim za milosrdnu ljubav (3) i za suosjeajnu
i iskrenu ljubav prema brai (18, 24, 25), da bi se zatim sve uzvratilo
Gospodinu Bogu, izvoru svakog dobra (7, 11, 18, 28). Moda vie
od bilo kojeg drugog Franjina spisa Opomene pokazuju manjoj brai
i svim slugama Bojim svijetli i teki hod prema unutarnjem miru.
20

Opom 1,1621. Za implikacije duhovne teologije 1. Opomene i uope o itavoj
zbirci, veoma je korisno C. Vaiani, Vedere e credere. Lesperienza cristiana di Francesco
dAssisi. Glossa, Milano 2000.
22
Ovaj dvostruki pogled sugerira Paolazzi, Lettura degli Scritti, str. 171192.
21
Izvor:
Uvod u Pravila i opomene preveo Velimir Blaevi prema: Fonti Francescane,
Nuova edizione, a cura di Ernesto Caroli. Padova: Editrici Francescane,
2004, str. 4759. Tekst redigirao i biljeke preveo Ante olji.
158
Nepotvreno pravilo
[Proslov]
1U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. 2Ovo je ivot za koji je brat
Franjo od gospodina Pape zamolio doputenje i potvrdu, a on ga je
dopustio i potvrdio njemu i njegovoj brai, ondanjoj i buduoj.23
3Brat Franjo i tko god bude poglavar toga Reda,24 obeava poslunost i potovanje gospodinu papi Inocentu i njegovim nasljednicima. 4A ostala se braa moraju pokoravati bratu Franji i njegovim
nasljednicima.
[Poglavlje I:
Neka braa ive u poslunosti, istoi i bez vlasnitva]
1Pravilo i ivot ove brae jest ovo: ivjeti u poslunosti, istoi i
bez vlasnitva te slijediti nauk i stope (usp. 1 Pt 2,21) Gospodina
naega Isusa Krista, koji kae: 2Hoe li biti savren, idi i prodaj sve
(usp. Lk 18,22) to ima i podaj siromasima pa e imati blago na nebu;
pa doi i idi za mnom (usp. Mt 19,21). 3I: Hoe li tko ii za mnom,
23
Papino se odobrenje odnosilo na jedan pisani oblik ivota prema evanelju,
kako to nedvojbeno svjedoi Franjina Oporuka: I ja sam to u malo rijei i jednostavno napisao, a gospodin papa mi je potvrdio (15. redak; prema Legendi trojice
drugova, redak 51, to je Pravilo drugi put potvreno u konzistoriju). U prijevodu
se isputa umetak Anela Klarenskog (Ovo je ivot evanelja Isusa Krista).
24
Dva citata iz evanelja odgovaraju onima koji se susreu u trostrukom otvaranju
evanelja u asikoj crkvi sv. Nikole (usp. Peru 11 i paralelna mjesta; trei, s pozivom
da se ne nosi nita na put, ponovit e se naprijed u 14. poglavlju). Ova utvrena
injenica zajedno s drugim naznakama (iskljuivi spomen Inocenta III., izostanak
naziva Manja braa) navodi nas na pomisao da ovaj kratki odsjek, zajedno s proslovom, pripada prvotnom tekstu odobrenom 1210.
159
160
neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj kri i neka ide za mnom25
(Mt 16,24). 4Isto tako: Ako tko hoe doi k meni, a ne mrzi oca i maj
ke i enu i djecu i brae i sestara, pa i sam svoj ivot, ne moe biti moj
uenik (usp. Lk 14,26). I: Tko god ostavi oca ili majku, brau ili sestre,
enu ili djecu, kue ili polja radi mene, stostruko e primiti i ivot vjeni
batiniti (usp. Mt 19,29; Mk 10,29; Lk 18,29).
[Poglavlje II:
O primanju i odjei brae]
1Ako
tko po boanskom nadahnuu htjedne prihvatiti ovaj ivot

pa doe k naoj brai, neka ga dobrostivo prime. 2Pa ako bude odluan prihvatiti na ivot, neka se braa veoma uvaju da se ne mijeaju u njegove vremenite poslove, nego neka ga predstave svome
ministru to prije mognu.
3Ministar pak neka ga dobrostivo primi, ohrabri i pomno mu
izloi nain naega ivota. 4Nakon toga neka spomenuti ako hoe
i duhovno bez ikakve tekoe moe sve svoje proda i sve to nastoji
razdijeliti siromasima. 5A braa i ministri brae neka se uvaju da se
nipoto ne mijeaju u njegove poslove 6i da ne primaju kakav novac
ni osobno ni preko posrednika. 7Ako pak oskudijevaju, mogu braa
kao i ostali siromasi zbog nude primati druge stvari potrebne za
tijelo osim novca.
8I kad se vrati, neka mu ministar na godinu dana dadne odjeu
kunje, to jest dvije tunike bez kapuce, pas, hlae i ogrta do pasa.26
9A kad zavri godina i rok kunje, neka bude primljen u poslunost.
10Poslije mu prema odredbi gospodina pape27 nee biti doputeno
pristupiti nekom drugom redu ni lunjati izvan poslunosti; jer po
evanelju: Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag, nije prikla
dan za kraljevstvo Boje (Lk 9,62). 11Ako pak doe netko tko svoje
stvari bez tekoe ne moe dati, a u duhu to eli, neka ih ostavi, i
to je od njega dosta. 12Nitko neka se ne prima protivno obliku i
odredbi svete Crkve.
13Ostala pak braa koja su obeala poslunost neka imaju jednu tuniku s kapucom i, bude li potrebno, drugu bez kapuce, pas
25
Ministru (u znaenju posluitelja): nadahnuto rijeju i primjerom Isusovim, koji
nije doao da bude sluen, nego da slui (Mt 20,28), naziv se odnosi na onu brau
kojoj je povjerena bratska briga i posluh sveukupnog bratstva (generalni ministar) ili
pojedinih provincija (provincijalni ministar), ustanovljenih poevi od 1217.
26
Ogrta je bio neka vrsta seljake kabanice za zatitu od kie.
27
Odredbe glede godine kunje ili novicijata, zavjetovanja poslunosti i posljedine
zabrane naputanja Reda preuzimaju ono to je odreeno bulom Cum secundum Honorija III. od 22. rujna 1220.
161
i hlae. 14I neka se sva braa oblae u jeftinu odjeu, a mogu je s

Bojim blagoslovom krpati vreom i drugim zakrpama. Gospodin
naime u evanelju veli: Oni u sjajnoj odjei i raskoju (Lk 7,25) i to
se mekuasto odijevaju po kraljevskim su dvorima28 (usp. Mt 11,8).15
Pa makar ih nazivali licemjerima, neka ipak ne prestaju initi dobro
i neka ne trae skupocjene odjee na ovom svijetu, kako bi mogli
imati odjeu u kraljevstvu nebeskom.
[Poglavlje III:
O boanskom asoslovu i postu]
1Gospodin
veli: Ovaj rod zloduha moe izai samo po postu i mo

litvi (usp. Mk 9,28). 2I opet: Kad postite, ne budite smrknuti kao
licemjeri (Mt 6,16). 3Zato neka sva braa, i klerici i laici, govore
boanski asoslov, pohvale i molitve onako kako im je dunost29.
4Klerici neka obavljaju asoslov i govore ga po klerikom obiaju za
ive i mrtve. 5A za nedostatke i nemar brae neka svaki dan govore
Smiluj mi se, Boe (Ps 50) i Oena; 6za pokojnu brau neka govore
Iz dubine (Ps 129) i Oena. 7Mogu imati samo knjige potrebne za
obavljanje svoje dunosti30. 8I laicima koji znaju itati psaltir doputeno je imati ga. 9Ostalima pak koji ne znaju itati nije doputeno
imati knjigu.31
10A laici neka govore za jutarnju Vjerujem u Boga i dvadeset i
etiri puta Oena i Slava Ocu; za hvale pet; za prvi as Vjerujem u
Boga, sedam puta Oena i Slava Ocu; za trei, esti i deveti as po
sedam puta za svaki as; za veernju dvanaest; za poveerje Vjeru
jem u Boga, sedam puta Oena i Slava Ocu; za pokojne sedam puta
Oena i Pokoj vjeni; za nedostatke i nemar brae svaki dan tri puta
Oena.
28
Odjea dakle treba izraziti, kao neko za Ivana Krstitelja, stanje pokornika i navjestitelja pokore, kako je uostalom 1221. Manju brau opisao Jakov Vitrijski: najponizniji od svih suvremenih redovnika, u odjei koju nose, u svojoj lienosti svega i
u preziru svijeta.
29
Oito ostaju razliite obveza klerika i brae laika, kao to se poblie odreuje u
nastavku (vidjeti retke 4.7.810). No puno vie od razlika vaan je poziv svima da
daju hvalu Bogu.
30
Izriaj za obavljanje svoje dunosti treba razumjeti u smislu obavljanja njihovih klerikih dunosti, ukljuujui sveeniku dunost u skladu s kodificiranim shvaanjem
obavljanja dunosti (implere officium) u srednjovjekovnim tekstovima (za boanski
asoslov Franjo i biografski izvori rabe iskljuivo facere ili dicere officium). Ozakonjuje se dakle uporaba knjiga neophodnih za boanski asoslov, za euharistijsku liturgiju
i za propovijedanje (barem Sveto pismo: usp. 2el 91; NPr 9,3).
31
Ovu zabranu valja tumaiti kao ekstenzivnu primjenu naputka koji je dao apostol
Pavao: Svatko u emu je pozvan, u tome neka i ostane (1 Kor 7,24).
162
11I
isto tako neka sva braa poste od svetkovine Sviju svetih do

Boia i od Bogojavljenja, kad je Gospodin na Isus Krist poeo postiti, pa sve do Uskrsa. 12U drugo pak vrijeme prema pravilu ovoga
ivota ne moraju postiti, osim petkom. 13Doputeno im je, prema
evanelju, jesti od svih jela koja im se ponude32 (usp. Lk 10,8).
[Poglavlje IV:
O ministrima, ostaloj brai i njihovim odnosima]
1U ime Gospodnje! 2Sva braa koja se postavljaju za ministre
i sluge ostaloj brai neka svojoj brai odrede mjesta u pokrajinama i obitavalitima33 i neka ih esto pohaaju, duhovno opominju i
ohrabruju. 3A sva ostala moja blagoslovljena braa neka im se marno pokoravaju u onome to se odnosi na spas due i nije protivno
naem ivotu. 4I neka ine jedni drugima kao to Gospodin kae:
Sve to elite da ljudi vama ine inite i vi njima (Mt 7,12). 5I: Ne ini
drugome to ne eli da se tebi ini (usp. Tob 4,15; Lk 6,31). 6I neka
imaju na umu ministri i sluge to Gospodin veli: Nisam doao da
budem sluen, nego da sluim34 (Mt 20,28), i da im je povjerena briga
za due brae, za koje e na dan Sudnji pred Gospodinom Isusom
Kristom morati dati raun (usp. Mt 12,36) ako tko propadne zbog
njihove krivnje ili zla primjera.
[Poglavlje V:
O popravljanju brae u sluaju prijestupa]
1Stoga uvajte due svoje i svoje brae, jer strano je upasti u ruke
Boga ivoga (Heb 10,31). 2A ako bi koji ministar zapovijedao kojem
bratu togod protivno naem ivotu ili protivno njegovoj dui, ne
mora mu se pokoriti; ta nije to poslunost ako se njome ini zloin
32
Tijekom boravka na Istoku, prema svjedoanstvu Jordana Janskog, Franjo se pozivao na ovu evaneosku odredbu protiv naputaka za apstinenciju to su ih izdavali
njegovi vikari (usp. Kronika 13).
33
Mjesto, obitavalite oznauje prvo stalno sjedite franjevakoga bratstva, makar se
ne sastojalo od samostalnih zgrada (usp. 7,1), ni od vlasnitva brae (7,14), a u svakom se sluaju odlikuje jakom pokretljivou onih koji tu borave (poglavlja 1416).
34
Odlomak Matejeva evanelja koji u latinskoj Vulgati glasi non veni ministrari
sed ministrare (Mt 20,2) i u ishoditu je ne samo naziva ministar nego i ideala bratskog sluenja, po primjeru Gospodina Isusa, koji dva pravila (usp. i PPr 10,56)
naznauju za ministre i sluge, to jest za osobe kojima je povjerena briga za due
brae. Upute, poticaji, leksik, citati: sve se stjee kako bi se dosljedno ocrtalo evaneosko ministarstvo.
163
ili grijeh.35 3Nego neka sva braa podlona ministrima i slugama

razborito i brino razmotre djela ministara i slugu. 4Pa ako uvide
kako netko od njih s obzirom na ispravnost naega ivota hodi u
skladu s tijelom, a ne s duhom, ako se nakon tree opomene ne popravi, neka o tome na duhovskom kapitulu izvijeste ministra i slugu
cijeloga bratstva, bez obzira na bilo kakvo protivljenje. 5A ako bilo
gdje meu braom bude koji brat koji hoe hoditi u skladu s tijelom, a ne s duhom,36 neka ga ponizno i pomnjivo opomenu, poue
i ukore braa s kojima se nalazi. 6Pa ako se on nakon tree opomene ne htjedne popraviti, neka ga to prije mognu poalju ili prijave
svome ministru i sluzi, a taj ministar i sluga neka s njim postupi
onako kako bude mislio da je po Boju bolje. 7I neka se uvaju sva
braa, kako ministri i sluge tako i ostali, da se ne smuuju i ne srde
zbog tuega grijeha ili zla primjera, jer avao zbog pogreke jednoga eli upropastiti mnoge.37 8Nego neka to bolje mogu duhovno
pomognu onome koji je sagrijeio, jer ne treba zdravima lijenik, nego
bolesnima (usp. Mt 9,12; Mk 2,17).
9Isto tako neka nitko od brae u ovome nema nikakve vlasti i ne
bude gospodar, posebno ne nad braom. 10Veli naime Gospodin u
evanelju: Vladari gospoduju svojim narodima i velikai njihovi dre ih
pod vlau, nee tako biti meu braom, 11nego tko god htjedne meu
njima biti vei, neka im bude ministar i sluga (usp. Mt 20,2627); 12i
tko je meu njima stariji, neka bude kao mlai (usp. Lk 22,26). 13I
neka jedan brat drugome ne ini i ne govori to zlo, 14nego neka
radije svojevoljno duhovnom ljubavlju slue i pokoravaju se jedni
drugima (usp. Gal 5,13). 15I to je istinska i sveta poslunost Gospodina naega Isusa Krista. 16Kad god odstupe od zapovijedi Gospod
njih (usp. Ps 118,21) i odlunjaju izvan poslunosti, neka sva braa
znaju da su, kako veli prorok, prokleti izvan poslunosti dokle god
svjesno ostanu u takvu grijehu. 17Kad pak ustraju u zapovijedima
Gospodnjim, koje su obeali po svetom evanelju i svome ivotu,
neka znaju da stoje u istinskoj poslunosti i neka su blagoslovljeni
od Gospodina.
35
Ovdje se formulira jedno etiko naelo koje e Franjo isticati za sve krane (usp.
2PVj 41), a koje ini neprelaznu granicu redovnike poslunosti (usp. PPr 10,14;
Opom 3,4).
36
To je opreka koju prokazuje apostol Pavao u Poslanici Galaanima, iz koje ovo
poglavlje (5,5) izvodi i poziv na popravljanje brata u duhu blagosti (Gal 6,1) i
jedan drugi bitni naputak za projekt franjevakog bratstva: ljubavlju [duhovnom
Vulgata rabi rije caritas] sluite jedni drugima (Gal 5,13; usp. 5,14).
37
Glede ovoga Franjo na drugome mjestu primjeuje da se negativne reakcije pretvaraju u najgore prisvajanje, to jest prisvajanje tuih grijeha (usp. Opom 11).
164
[Poglavlje VI:
O utoku brae ministrima
i neka se nijedan brat ne zove priorom]
1Ako
braa, gdje god se nalazila, ne mogu opsluivati na ivot,

neka se to prije mognu uteku svome ministru i to mu priope. 2Ministar pak neka se nastoji za njih tako pobrinuti kako bi elio da se o
njemu povede briga da je u slinoj prigodi38 (usp. Mt 7,12). 3I neka
se nijedan ne zove priorom, nego neka se svi openito zovu manjom
braom.39 4I neka jedan drugome pere noge (usp. Iv 13,14).
[Poglavlje VII:
O nainu sluenja i rada]
1Gdje
god braa kod drugih boravila da im slue ili rade, neka ne

budu ni upravitelji, ni podrumari, ni nadstojnici u kuama onih kojima slue. I neka ne primaju kakvu slubu koja bi raala sablazan
ili bi nanosila tetu njihovoj dui (usp. Mk 8,36),2 nego neka budu
manji i podloni svima koji su u toj kui.40
3I neka rade braa koja znaju raditi i neka obavljaju onaj posao
koji znaju, ako nije protivan spasenju njihove due i ako se moe
asno obavljati. 4Prorok naime kae: Jer e uivati plod ruku svojih,
blago tebi i dobro e ti biti (usp. Ps 127,2). 5A apostol veli: Tko nee
da radi, neka ne jede (2 Sol 3,10); 6i: Svatko neka ostane u umijeu i
slubi u kojoj je pozvan (usp. 1 Kor 7,24). 7I za rad mogu primati sve
to im je potrebno, osim novca. 8A kad bude nuno, neka idu prositi
kao i ostala braa. 9I doputeno im je imati orue i sprave nune za
njihovo umijee.
10Neka se sva braa nastoje truditi oko dobrih djela, jer pisano je:
Uvijek radi neto dobro, kako bi te avao naao zaposlena. 11I opet:
38
Ovdje i drugdje predlae se ono to bismo mogli oznaiti franjevakom varijantom kraninova zlatnog pravila (usp. 4,45): osluhni sam sebe pa preobrazi
nain ljubavi koju bi htio primiti u nain ljubavi koju treba pruiti (usp. takoer
10,1; PPr 6,9).
39
To je ime steeno ve 1216, kako svjedoi Jakov Vitrijski, a prema Tomi elanskom izabrao ga je Franjo dok su se u Pravilu pisale one rijei: neka budu manji
(1el 38; taj se izraz ovdje pojavljuje u 7,2).
40
Biti manji dakle znai izbor nie drutvene razine, stvarno pokoravanje svakome, kako potie apostol Petar: pokoravajte se iz ljubavi prema Bogu svakom ljud
skom stvorenju [tako u Vulgati] (1 Pt 2,13). U Pozdravu krepostima Franjo e pjevati o
podlonosti ne samo jedino ljudima nego i svim ivotinjama i zvijerima.
165
Besposlica je neprijateljica due.41 12Zato se sluge Boje uvijek moraju

truditi oko molitve ili kakva dobra djela.
13Gdje god braa boravila, u samotitima ili u drugim obitavalitima, neka se uvaju da nikakva mjesta ne svojataju niti drugima
odriu. 14Pa tko god k njima doe, prijatelj ili neprijatelj, kradljivac
ili razbojnik, neka ga dobrostivo prime. 15I gdje god braa bila i u
kojem god se obitavalitu nau, moraju jedni druge bez mrmljanja
(1 Pt 4,9) duhovno i brino paziti i tovati. 16I neka se uvaju da
se izvana ne pokazuju alosni (usp. Mt 6,16) i namrteni licemjeri,
nego neka se pokazuju radosni u Gospodinu (usp. Mt 6,16), veseli i
dolino ljubazni.
[Poglavlje VIII:
Neka braa ne primaju novca]
1Gospodin
zapovijeda u evanelju: Klonite se i uvajte svake zloe i pohlepe (usp. Lk 12,15); 2i: Klonite se tjeskoba ovoga svijeta i
briga ovoga ivota (usp. Lk 21,34). 3Stoga neka nijedan brat, gdje
god bio i kamo god iao, nipoto ne uzima sa sobom, ne prima
niti dopusti da se prima novac ili denari, ni za odjeu, ni za knjige,
ni kao plau za rad, uope ni za to osim za oitu nudu bolesne
brae. Ta ne smijemo smatrati kako su novac ili denari korisniji od
kamenja. 4A avao eli zaslijepiti one koji za njim hlepe ili ga smatraju boljim od kamenja. 5uvajmo se dakle mi koji sve ostavismo
(Mt 19,27) da poradi ove nevrijedne stvari ne izgubimo kraljevstvo
nebesko. 6Pa ako na kakvu mjestu naemo denare, zanemarimo
ih kao prah koji nogama gazimo, jer je ispraznost nad ispraznou i
sve je ispraznost (usp. Prop 1,2). 7I ako se, ne daj Boe, dogodi da
koji brat novac ili denare skuplja i dri, osim iskljuivo za spomenutu nudu bolesnika, neka ga sva braa dre za lana brata, tata,
razbojnika i onoga koji ima kesu (usp. Iv 12,6), ako se iskreno ne
pokaje. 8I neka braa nipoto ne primaju niti doputaju da se prima, ne trae niti doputaju da se trai novac ili milostinja u novcu,
ni denari za koje kue ili obitavalita; i neka ne idu s osobom koja
trai novac ili denare za takva obitavalita. 9Braa pak tim obitavalitima mogu s Bojim blagoslovom initi druge usluge koje nisu
protivne naem ivotu. 10No braa mogu u oitoj nudi po gubavce
za njih traiti milostinju. 11Neka se ipak veoma uvaju novca. 12Isto
tako neka se braa uvaju da ne obilaze svijet ni radi kakva sramotna dobitka.
41
BENEDIKT, Pravilo XLVIII, 1.
166
[Poglavlje IX:
O pronji milostinje]
1Neka
sva braa nastoje nasljedovati poniznost i siromatvo

Gospodina naega Isusa Krista i neka imaju na umu kako od svega
svijeta ne treba da imamo ita drugo doli, kao to veli apostol, hranu
i odjeu, zadovoljimo se time (usp. 1 Tim 6,8). 2I moraju se radovati
kad ive meu osobama beznaajnim i prezrenim, meu siromanima, slabima, bolesnima,42 gubavcima i meu prosjacima kraj puta.
3A kad bude nuno, neka idu prositi. 4I neka se ne stide, nego neka
radije imaju na umu kako Gospodin na Isus Krist, Sin Boga ivoga
(Iv 11,27) svemoguega uini svoj obraz ko kremen (usp. Iz 50,7), i
nije se postidio. 5I bio je siromah i tuinac, i ivio je od milostinje
on, blaena Djevica i njegovi uenici.
6A kad ih ljudi budu izrugivali i ne htjednu im dati milostinju,
neka za to Bogu zahvaljuju, jer e za poruge primiti veliku ast pred
suditem Gospodina naega Isusa Krista. 7I neka znaju da se sramota uraunava ne onima koji je trpe, nego onima koji je nanose.
8A milostinja je batina i pravednost koja se duguje siromasima, a
nama ju je stekao Gospodin na Isus Krist.43 9Braa pak koja se trude skupljajui je primit e veliku plau, a ine da plau zaslue i
steknu i oni koji milostinju udjeljuju. Ta propast e sve to ljudi na
svijetu ostave, a za ljubav i milostinju koju su uinili primit e nagradu od Gospodina.
10I neka s pouzdanjem jedan drugome oituje svoju potrebu, da
mu drugi nae i dadne to mu treba. 11Svatko neka ljubi i hrani brata svoga, kao to majka ljubi i hrani sina svoga (usp. 1 Sol 2,7), onim
ime njega obdari milost Boja. 12I tko jede, neka ne prezire onoga tko
ne jede; tko pak ne jede, neka ne sudi onoga tko jede (Rim 14,3). 13I
kad god bude nuda, doputeno je svoj brai, gdje god bila, sluiti
se svim jelima koja ljudi mogu jesti, kao to Gospodin veli o Davidu
koji pojede prinesene kruhove (usp. Mt 12,4), koje su smjeli jesti samo
sveenici (usp. Mk 2,26). 14I neka imaju na umu to Gospodin veli:
A pazite na se da vam srca ne oteaju u prodrljivosti, pijanstvu i briga
ma ovoga ivota 15te vas iznenada ne zatekne onaj dan, jer e kao zamka
nadoi na sve itelje po svoj zemlji (Lk 21,3435). 16I isto tako neka
42
U siromahu i bolesniku treba gledati Krista koji je doao na svijet da na se uzme
nae siromatvo i nau slabost.
43
Grijeh ljudske pohlepe siromahe je iskljuio od providnosnog stola to ga prostire sestra naa majka Zemlja, a Rije Oeva, postala ovjekom, kao milostinju prima ono to je ve njegovo po boanskom pravu, te tako potvruje pravo svih siromaha
na sudionitvo za stolom Gospodnjim (2Opor 22). Ove evaneoske eksplozivne
misli vrijede i za dramu siromatva naega vremena.
167
sva braa u vrijeme oite nude provide sve to im je nuno kako im

Gospodin milost udijeli, jer nuda zakon mijenja.
[Poglavlje X:
O bolesnoj brai]
1Ako
se koji brat razboli, gdje god bio, neka ga ostala braa ne

napuste dok se ne odredi jedan brat ili vie njih, ako bude potrebno,
da mu slue kako bi eljeli da se njima slui (usp. Mt 7,12); 2a u krajnjoj nudi mogu ga povjeriti nekoj osobi koja se ima brinuti o njemu
u bolesti.44 3A bolesna brata molim da za sve zahvaljuje Stvoritelju i
da eli biti takav bolestan ili zdrav kakvoga ga Gospodin hoe.
Jer Bog sve koje predodredi za ivot vjeni (usp. Dj 13,48) odgaja
ostrugama bieva i bolesti i duhom skruenosti, kao to Gospodin
veli: Ja korim i kanjavam one koje ljubim (usp. Otk 3,19). 4Pa ako se
tko bude smuivao i srdio bilo na Boga bilo na brau, ili ako moda
uporno bude traio lijek jako elei osloboditi tijelo koje e ubrzo
umrijeti i koje je neprijatelj dui, to mu dolazi od zloga i tjelesan je, i
ini se da ne spada meu brau jer vie ljubi tijelo nego duu.
[Poglavlje XI:
Neka braa jedni druge ne kleveu
i ne ogovaraju, nego ljube]
1I neka se sva braa uvaju da koga ne kleveu i da se ne prepiru (usp. 2 Tim 2,14); 2naprotiv, neka nastoje utjeti kad god Bog
njima dadne takvu milost. 3I neka se ne svaaju ni meusobno ni s
drugima, nego neka nastoje ponizno odgovarati govorei: Sluge smo
beskorisne (Lk 17,10). 4I neka se ne srde, jer svaki koji se srdi na brata
svoga bit e podvrgnut sudu. A tko bratu svome rekne glupane, bit e
podvrgnut vijeu. A tko ree luae, bit e podvrgnut ognju paklenomu
(usp. Mt 5,22). 5I neka ljube jedni druge kao to Gospodin veli:
Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao to sam ja vas ljubio (Iv
15,12). 6I neka uzajamnu ljubav pokazuju djelima (usp. Jak 2,18),
kako veli apostol: Ne ljubimo rijeju i jezikom, ve djelom i istinom (1
Iv 3,18). 7I neka nikoga ne pogruju (usp. Tit 3,2). 8Neka ne mrmljaju i ne ogovaraju druge, jer pisano je: Gunala i klevetnici mrski su
Bogu (usp. Rim 1,2930).
44
Prvotno franjevako bratstvo jo nije imalo obitavalita u iskljuivoj uporabi
pa se briga za bolesnu brau morala rjeavati od sluaja do sluaja (usp. 1el 102;
AsZb 86).
168
9Neka
budu edni i pokazuju svaku blagost prema svim ljudima

(usp. Tit 3,2). 10Neka ne sude, neka ne osuuju. 11I neka, kao to
veli Gospodin, ne gledaju na najsitnije grijehe drugih (usp. Mt 7,3;
Lk 6,41), 12nego neka radije s gorinom u dui svojoj (usp. Iz 38,15)
razmiljaju o svojim. 13I neka nastoje ui na uska vrata (usp. Lk
13,24), jer veli Gospodin: Uska su vrata i tijesan put koji vodi u ivot
i malo ih je koji ga nalaze (Mt 7,14).
[Poglavlje XII:
O grenu pogledu i posjeivanju ena]
1Sva
braa, gdje god bila ili kamo god ila, neka izbjegavaju grean pogled i posjeivanje ena. 2I neka se nitko s njima na zadrava
u razgovoru sam. 3Sveenici neka s njima asno razgovaraju kad im
daju pokoru ili kakav duhovni savjet. 4I nijedan brat neka uope ne
prima nikoju enu u poslunost, nego neka ona ini pokoru gdje
hoe poto joj dadne duhovni savjet. 5I svi se mi veoma uvajmo
i sve svoje udove uvajmo u istoi, jer Gospodin veli: Tko s po
udom pogleda enu, ve je s njome uinio preljub u srcu svome (usp.
Mt 5,28).
[Poglavlje XIII:
O izbjegavanju bluda]
1Ako
koji brat na avlov poticaj sagrijei bludno, neka odloi svu

odjeu koju je ve izgubio svojim sramotnim grijehom i neka se
posve istjera iz naega Reda. 2A poslije neka ini pokoru za grijehe.
[Poglavlje XIV:
Kako braa moraju ii po svijetu]
1Kad
braa idu po svijetu, neka nita ne nose na put (usp. Lk

9,3), ni kese, ni torbe (usp. Lk 10,4), ni kruha, ni novca (usp. Lk 9,3),
ni tapa (usp. Mt 10,10). 2I u koju god kuu uu, neka najprije reknu:
Mir kui ovoj (usp. Lk 10,5). 3I neka u onoj kui ostanu, jedu i piju
to se kod njih nae45 (usp. Lk 10,7). 4Neka se ne opiru zlomu (usp.
Mt 5,39), nego ako ih tko udari po obrazu, neka mu prue i dru
gi (usp. Mt 5,39; Lk 6,29). 5I tko im otima gornju haljinu, neka ne
45
Navoenjem ovih novozavjetnih citata oito se sugerira slinost poslanja brae i
poslanja apostola.
169
uskrate ni donje (usp. Lk 6,29). 6Neka dadnu svakome tko od njih

ite; i ako tko otima njihovo, neka ne trae natrag (usp. Lk 6,30).
[Poglavlje XV:
Neka braa ne jau]
1Nareujem
svoj svojoj brai, kako klericima tako i laicima, koja

idu po svijetu ili borave u obitavalitima, da nipoto ni kod sebe,
ni kod drugoga, niti na bilo koji drugi nain nemaju nikakvu ivotinju.46 2Nije im doputeno ni jahati, osim ako ih natjera bolest ili
velika potreba.
[Poglavlje XVI:
O onima koji idu meu Saracene
i druge nevjernike]
1Gospodin veli: Evo, ja vas aljem kao ovce meu vukove. 2Budite
dakle mudri kao zmije, a bezazleni kao golubovi (Mt 10,16). 3Stoga
sva braa koja po boanskom nadahnuu htjednu ii meu Saracene i druge nevjernike, neka idu s doputenjem svoga ministra i sluge. 4Ministar pak neka im dadne doputenje i ne protivi se ako vidi
da su prikladni da budu poslani; morat e naime Gospodinu poloiti raun (usp. Lk 16,2) ako u ovome ili u drugim stvarima postupi
nerazborito. 5A braa koja idu mogu se meu njima ponaati duhovno na dva naina. 6Jedan je nain da ne prave svaa ni prepirka,
nego da budu pokorni svakoj ljudskoj ustanovi radi Boga (1 Pt 2,13)
i da se priznaju kranima. 7Drugi je nain da, kad vide kako se to
Bogu mili, navjeuju rije Boju, da vjeruju u Boga svemoguega,
Oca, Sina i Duha Svetoga, stvoritelja svega, otkupitelja i spasitelja
Sina, i da se krste47 i postanu krani; jer ako se tko ne rodi iz vode i
Duha Svetoga, ne moe ui u kraljevstvo Boje (Iv 3,5).
8Ovo i drugo to se svidi Gospodinu mogu govoriti njima i drugima, jer Gospodin u evanelju kae: Tko god prizna mene pred lju
dima, priznat u i ja njega pred Ocem svojim koji je na nebesima (Mt
10,32). 9I: Tko se zastidi mene i mojih rijei, toga e se i Sin ovjeji
zastidjeti kad doe u slavi svojoj, Oevoj i svetih anela (Lk 9,26).
46
Ve je IV. lateranski koncil klericima zabranio posjedovanje lovakih pasa i ptica,
ali Franjo ide dalje jer se Manja braa podlau ak i ivotinjama (usp. PozKr 17).
47
Oba naina ponaanja meu muslimanima odlikuju se miroljubivou i bitno
odudaraju od tada aktualnog ponaanja kriara.
170
10I
sva braa, gdje god bila, neka imaju na umu kako su dali sebe i
predali svoja tijela Gospodinu naemu Isusu Kristu. 11I iz ljubavi prema njemu moraju se izloiti neprijateljima vidljivim i nevidljivim, jer
Gospodin veli: Tko izgubi ivot svoj poradi mene, spasit e ga (usp. Lk
9,24) za ivot vjeni (Mt 25,46). 12Blago progonjenima zbog pravednosti,
jer njihovo je kraljevstvo nebesko (Mt 5,10). 13Ako su mene progonili, i
vas e progoniti (Iv 15,20). 14Ako vas progone u jednom gradu, bjeite u
drugi (usp. Mt 10,23). 15Blago vama (Mt 5,11) kad vas zamrze ljudi (Lk
6,22) i pogrde vas (Mt 5,11) i prognaju vas i izope vas i ukore te izbace
ime vae kao zloinako (Lk 6,22) i kad zbog mene sve zlo slau protiv
vas (Mt 5,11). 16Radujte se u dan onaj i poskakujte (Lk 6,23), jer velika
je plaa vaa na nebesima (Mt 5,12). 17A kaem vama, prijateljima svo
jim: ne bojte se onih (Lk 12,4) 18i ne plaite se onih koji ubijaju tijelo (Mt
10,28), a nakon toga nemaju vie to uiniti (Lk 12,4). 19Pazite da vas tko
ne smuti (Mt 24,6). 20Svojom ete se postojanou spasiti (Lk 21,19); 21a
tko ustraje do svretka, bit e spaen (Mt 10,22; 24,13).
[Poglavlje XVII:
O propovjednicima]
1Nijedan
brat neka ne propovijeda protiv oblika i odredbi svete

Crkve,48 ni ako mu ne dopusti njegov ministar. 2A ministar neka se
uva da to kome nerazborito ne dopusti. 3Sva pak braa neka propovijedaju djelima. 4I neka nijedan ministar ili propovjednik sebi ne
svojata slubu ministra ili propovjednika, nego neka bez protivljenja
napusti svoju slubu u koje god mu vrijeme bude zapovjeeno.
5Stoga u ljubavi koja je Bog (usp. 1 Iv 4,8.16) preklinjem svu svoju
brau propovjednike, molitelje i radnike, kako klerike tako i laike,49
da se nastoje u svemu poniziti, 6da se ne hvale, ne raduju u sebi i ne
likuju vani zbog dobrih rijei i djela, tovie ni zbog kojega dobra koje
Bog kadto u njima i po njima ini, govori ili ostvaruje, prema onome
to Gospodin veli: Ali ne radujte se zbog toga to vam se duhovi poko
ravaju (Lk 10,20). 7I budimo vrsto uvjereni kako nama pripadaju
samo poroci i grijesi. 8Nego vie se moramo veseliti kad upadnemo u
razne kunje (usp. Jak 1,2) i kad na ovome svijetu podnosimo svakojake tjeskobe i nevolje due i tijela radi vjenoga ivota.
9Svi se mi, brao, uvajmo svake oholosti i isprazne slave. 10uvajmo se mudrosti ovoga svijeta i razboritosti tijela (usp. Rim 8,67); 11jer
48
IV. lateranski koncil pridrao je biskupima pravo davanja ovlasti za propovijedanje.

Unutar projekta ivota po evanelju prvotno je franjevako bratstvo posveivalo
osobitu pozornost molitvi u samotitima. Odmah nakon kapitula godine 1221. sveti
Antun, kasnije nazvan Padovanskim, poao je boraviti u samotitu Montepaolo kod
Forla.
49
171
duh tijela eli i veoma nastoji da posjeduje rijei, a malo da djeluje,

12i ne trai pobonosti i unutarnje svetosti duha, nego hoe i eli pobonost i svetost koja se pokazuje vani pred ljudima. 13To su oni o
kojima Gospodin veli: Zaista, kaem vam, primili su svoju plau (Mt
6,2). 14A duh Gospodnji eli da tijelo bude umrtvljeno i prezreno,
nevrijedno, odbaeno i sramotno. 15I tei za poniznou, trpljenjem,
istom jednostavnou i istinskim mirom duha. 16I uvijek nada sve
eli boanski strah, boansku mudrost i boansku ljubav Oca i Sina i
Duha Svetoga.
17I sva dobra pripisujmo Gospodinu Bogu vinjemu i vrhovnomu,
priznajimo kako su sva dobra njegova i za sva zahvaljujmo njemu od
koga sva dobra potjeu. 18I sam vinji i vrhovni, jedini pravi Bog neka
ima, neka mu se prida i neka primi svaku ast i potovanje, svaku
hvalu i blagoslov, svu zahvalu i svu slavu on kojemu pripada svako
dobro, koji je jedini dobar (usp. Lk 18,19). 19A kad vidimo ili ujemo
kako se loe govori ili ini ili kako se Bog psuje, mi govorimo dobro,
inimo dobro i hvalimo Boga (usp. Rim 12,21) koji je blagoslovljen u
vjekove (usp. Rim 12,21).
[Poglavlje XVIII:
Kako se ministri trebaju sastajati]
1Svaki se ministar moe svake godine sastajati sa svojom braom
gdje im se svidi, o svetkovini svetoga Mihaela arkanela, da ras
pravljaju o onome to se tie Boga. 2A svi ministri koji su u prekomorskim krajevima i u krajevima s onu stranu Alpa neka jedanput
u tri godine, a ostali ministri jedanput godinje, dou na duhovski
kapitul u crkvu svete Marije Porcijunkulske,50 ako drukije ne odredi ministar i sluga cijeloga bratstva.
[Poglavlje XIX:
Neka braa ive katoliki]
1Sva braa neka budu katolici, neka ive i govore katoliki. 2Ako
tko pak rijeju ili djelom zabludi od katolike vjere i ivota i ne
popravi se, neka se posve izagna iz naega bratstva. 3A sve klerike i
sve redovnike smatrajmo gospodarima u onome to spada na spas
due, a ne protivi se naemu Redu, 4i potujmo u Gospodinu njihov
red, zvanje i slubu.
50
Redovno okupljanje brae na kapitulima uvedeno je u franjevakom redu veoma rano.
172
[Poglavlje XX:
O ispovijedanju i prieivanju tijelom i krvlju
Gospodina naega Isusa Krista]
1Braa moja blagoslovljena, kako klerici tako i laici, neka ispovijedaju svoje grijehe sveenicima naega Reda. 2A ako ne mognu,
neka se ispovijedaju drugim sveenicima koji su razboriti i katolici,
vrsto uvjereni i svjesni kako e bez sumnje biti osloboeni od tih
grijeha ako od bilo kojega katolikog sveenika dobiju pokoru i od
rjeenje i ako se pobrinu da ponizno i vjerno izvre naloenu im pokoru. 3A ako toga asa ne mognu imati sveenika, neka se ispovjede
svome bratu, kao to veli apostol Jakov: Ispovijedajte jedni drugima
grijehe svoje (Jak 5,16). 4Neka ipak zbog toga ne propuste utei se
sveenicima, jer je samo sveenicima dana vlast da veu i odrjeuju.
5I kad se tako pokaju i ispovjede, neka ponizno i s potovanjem primaju tijelo i krv Gospodina naega Isusa Krista, imajui na umu to
sam Gospodin veli: Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima ivot
vjeni (Iv 6,54); 6i: Ovo inite meni na spomen (Lk 22,19).
[Poglavlje XXI:
O hvali i pobudi koju mogu initi sva braa]
1A sva moja braa, kad god im se svidi, mogu s Bojim blagoslovom
navjeivati svim ljudima ovu ili slinu pobudu i hvalu:
2Bojte se i astite,
hvalite i blagoslivljajte,
zahvaljujte (1 Sol 5,18) i klanjajte se
naemu Gospodinu Bogu svemoguemu
u Trojstvu i Jedinstvu,
Ocu i Sinu i Duhu Svetomu,
stvoritelju svega.
3inite pokoru (Mt 3,2),
donosite plodove dostojne pokore (Lk 3,8),
jer znajte da emo brzo umrijeti.
4Dajite i dat e vam se (Lk 6,38).
5Opratajte i oprostit e vam se (Lk 6, 37).
6A ako ne oprostite (Mt 6,14),
ni Gospodin nee oprostiti vama vae grijehe (usp. Mk 11,26);
ispovijedajte sve grijehe svoje (usp. Jak 5,16).
7Blago onima koji umiru u pokori,
jer e biti u kraljevstvu nebeskome.
8Jao onima koji ne umiru u pokori,51
51
Blago i jao jest odjek odgovarajue evaneoske antiteze (usp. Lk 6,20), kojoj
slinu susreemo u Pjesmi brata Sunca.
173
jer e biti sinovi avla (1 Iv 3,10)

ija djela ine (usp. Iv 8,41),
i ii e u oganj vjeni (Mt 18,8; 25,41).
9uvajte se i klonite svakoga zla
i do svretka ustrajte u dobru.
[Poglavlje XXII:
O opominjanju brae]
1Svi, brao, imajmo na umu to Gospodin veli: Ljubite neprijate
lje svoje i inite dobro onima koji vas mrze (usp. Mt 5,44); 2ta i Gospodin na Isus Krist, ije stope moramo slijediti (usp. 1 Pt 2,21),
izdajicu svoga nazva prijateljem (usp. Mt 26,50) i dragovoljno se
predade onima koji ga razapee. 3Prijatelji su dakle nai svi oni koji
nam nepravedno nanose nevolje i tjeskobe, sramotu i nepravdu,
boli i patnje, muenitvo i smrt; 4njih moramo veoma ljubiti, jer po
onome to nam nanose imamo ivot vjeni.
5A mrzimo svoje tijelo s njegovim manama i grijesima, jer ivimo li
po tijelu, ono nam hoe oduzeti ljubav Gospodina naega Isusa Krista i ivot vjeni i samo sebe sa svime upropastiti u paklu; 6jer mi
smo po svome grijehu neisti, bijedni i dobru protivni, na zlo pak
skloni i pripravni, jer kao to Gospodin u evanelju veli: 7Iz srca ljudi
potjeu i izlaze zle namisli, preljubi, bludnitva, ubojstva, krae, lakom
stva, opakost, prijevara, razuzdanost, zlo oko, lana svjedoanstva, psovke,
uznositost, bezumlje (usp. Mt 26,50). 8Sva ova zla izlaze iznutra, iz srca
ovjejega (usp. Mk 7,23) i to je ono to oneiuje ovjeka (Mt 15,20).
9Sada pak, poto ostavismo svijet, nita drugo nemamo initi
nego brinuti se da slijedimo volju Gospodinovu i njemu omilimo.
10Veoma se uvajmo da ne budemo tlo uz put, ni kamenito tlo ni
ono zaraslo u trnje, 11po onome to Gospodin u evanelju veli: Sje
me je rije Boja (Lk 8,11). 12A ono koje pade uz put i bi pogaeno
(usp. Lk 8,5) oni su koji sluaju (Lk 8,12) rije kraljevstva, a ne shvaaju (usp. Mt 13,19); 13i odmah (Mk 4,15) dolazi avao (Lk 8,12) i
otima (Mt 13,19) to je posijano u srcima njihovim (Mk 4,15) i odnosi
rije iz srca njihova da ne bi povjerovali i spasili se (Lk 8,12). 14A ono
koje pade na kamenito tlo (usp. Mt 13,20) jesu oni koji, kad uju
rije, odmah je s radou (Mk 4,16) prime (Lk 8,12). 15A kad zbog
rijei nastane nevolja i progonstvo, odmah se sablazne (Mt 13,21) i oni
nemaju u sebi korijena, nego su nestalni (usp. Mk 4,17), jer neko
vrijeme vjeruju, a u vrijeme kunje otpadnu (Lk 8,13). 16A to pade
u trnje jesu oni (Lk 8,14) koji rije Boju sluaju (usp. Mk 4,18), ali
briga (Mt 13,22), poslovi (Mk 4,19) ovoga svijeta, zavodljivost bogat
stva (Mt 13,22) i druge poude nadou i ugue rije te ona ostane bez
ploda (usp. Mk 4,19). 17A koje je posijano (Mt 13,23) u dobru zemlju
174
(Lk 8,15) jesu oni koji u plemenitu i dobru srcu sluaju rije (Lk 8,15),
shvaaju je (usp. Mt 13,23), zadre i donose rod u ustrajnosti (usp. Lk
8,15). 18I zbog toga mi, brao, kako veli Gospodin, pustimo mrtve
da pokapaju svoje mrtve (Mt 8,22).
19I veoma se uvajmo zloe i lukavosti sotone, koji eli da ovjek
ne upravlja svoj duh i srce ka Gospodinu Bogu, 20pa obilazei okolo
eli pod prividom neke nagrade ili pomoi ugrabiti srce ovjekovo
i iz pamenja izagnati rije i zapovijedi Gospodnje. eli srce ovjekovo po svjetovnim poslovima i brizi zaslijepiti i u njemu prebivati,
kao to Gospodin veli: 21Kad neisti duh izie iz ovjeka, luta po su
him mjestima (Mt 12,43) i bezvodnim traei spokoja. Kad ga ne nae,
rekne: 22Vratit u se u svoju kuu odakle izioh (Lk 11,24). 23I doavi,
nae je praznu, pometenu i ureenu (Mt 12,44). 24Tada ode i uzme sa
sobom sedam drugih duhova gorih od sebe, te uu i nastane se ondje. Na
kraju bude onom ovjeku gore nego na poetku (Lk 11,26).
25Stoga se, brao, svi veoma uvajmo da pod izlikom kakve nagrade, djela ili pomoi ne upropastimo ili udaljimo svoj duh i srce
od Gospodina. 26Nego u svetoj ljubavi, koja je Bog (usp. 1 Iv 4,16),
molim svoju brau, kako ministre tako i ostale, da otklone svaku
zapreku i kane se svake brige i tjeskobe, to bolje mogu, te nastoje
neokaljana srca i ista duha sluiti, ljubiti, tovati i astiti Gospodina Boga, to on nada sve trai.
27I uvijek gradimo nastambu i boravite (usp. Iv 14,23) njemu koji
je Gospodin Bog svemogui, Otac i Sin i Duh Sveti, koji veli: Stoga
budni budite i u svako doba molite da uzmognete umai svemu zlu to se
ima zbiti i stati pred Sina ovjejega (Lk 21,36). 28Kad ustanete na moli
tvu (Mk 11,25), govorite (Lk 11,2): Oe na, koji jesi na nebesima (Mt
6,9). 29I klanjajmo mu se ista srca, jer valja svagda moliti i ne sustati
(Lk 18,1); 30jer takve klanjatelje trai Otac. 31Bog je duh i koji se njemu
klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju (Iv 4,2324).
32I utecimo se kao pastiru i uvaru dua svojih (1 Pt 2,25) njemu koji kae: Ja sam pastir dobri koji pase ovce svoje, i ivot svoj po
laem za ovce svoje (Iv 10,14a i 15b). 33Svi ste vi braa; 34i ne zovite
nikoga svojim ocem na zemlji jer jedan je Otac va, onaj na nebesima.
35I ne zovite se uiteljima, jer jedan je va uitelj, onaj na nebesima,
Krist52 (usp. Mt 23,810). 36Ako ostanete u meni i rijei moje ako osta
nu u vama, to god hoete, itite i bit e vam (Iv 15,7). 37Gdje su dvojica
ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja meu njima (Mt 18,20). 38Evo,
ja sam s vama do svretka svijeta (Mt 28,20). 39Rijei koje sam vam govo
rio duh su i ivot (Iv 6,63). 40Ja sam put, istina i ivot53 (Iv 14,6).
52
Rezervirajui naziv oca Ocu nebeskomu, a naziv uitelja Kristu, Franjo potvruje
univerzalnost bratstva.
53
U ovom nizu citata koji slijede prevladava ideja vodilja da Krist prebiva meu svo
jima do konca svijeta i preko njegovih rijei, koje su Duh i ivot. uvati njegove rijei
znai boraviti u njemu.
175
41Drimo
dakle rijei, ivot i nauk i sveto evanelje onoga koji se

za nas udostojao moliti svoga Oca i objaviti nam njegovo ime govorei: 42Oe, objavio sam ime tvoje ljudima koje si mi dao (Iv 17,6), jer
rijei koje si mi dao njima predadoh i oni ih primie i uistinu spoznae
da sam od tebe iziao te povjerovae da si me ti poslao. 43Ja za njih mo
lim; ne molim za svijet, 44nego za one koje si mi dao jer su tvoji. I sve
moje tvoje je (Iv 17,810). 45Oe sveti, sauvaj ih u svom imenu koje
si mi dao: da budu jedno kao i mi (Iv 17,11b). 46Ovo govorim u svijetu
da imaju puninu radosti u sebi. 47Ja sam im predao tvoju rije, a svijet ih
zamrzi jer nisu od svijeta, kao to ni ja nisam od svijeta. 48Ne molim te
da ih uzme sa svijeta, nego da ih ouva od zla (Iv 17,13b15). 49Proslavi ih u istini: 50tvoja je rije istina. 51Kao to ti mene posla u svijet,
tako i ja poslah njih u svijet. 52I za njih posveujem samog sebe, da i oni
budu posveeni u istini. 53Ne molim samo za ove nego i za one koji e na
njihovu rije vjerovati u mene (Iv 17,1720), da budu savreno jedno,
te svijet upozna da si me ti poslao i ljubio njih kao to si mene ljubio
(Iv 17,23). 54I njima u oitovati tvoje ime, da ljubav kojom si ti mene
ljubio bude u njima, i ja u njima (Iv 17,26). 55Oe, hou da i oni koje
si mi dao budu gdje sam ja, da gledaju slavu tvoju (usp. Iv 17,24) u
tvome kraljevstvu (Mt 20,21).
[Poglavlje XXIII:
Molitva i zahvaljivanje]
1Svemogui,
presveti, vinji i vrhovni Boe, Oe sveti (Iv 17,11) i

pravedni, Gospodaru, kralju neba i zemlje (usp. Mt 11,25), radi tebe
ti zahvaljujemo jer si svojom svetom voljom i po jedinoroenomu
Sinu svome stvorio sve duhovno i tjelesno, i nas si stvorio na svoju
sliku i priliku i postavio u raj (usp. Post 1,26; 2,15). 2Ali mi smo po
svom grijehu pali. 3I zahvaljujemo ti jer, kao to si nas stvorio po
Sinu svome, tako si po svojoj istinskoj i svetoj ljubavi kojom si nas
ljubio (usp. Iv 17,26) uinio da se od vazda slavne Djevice, preblaene svete Marije, rodi sam pravi Bog i pravi ovjek, i htio si da se
mi po njegovu kriu, krvi i smrti otkupimo iz ropstva.
4I zahvaljujemo ti jer e sam tvoj Sin ponovo doi u slavi svoga
velianstva, da u vjeni oganj poalje prokletnike koji nisu inili
pokoru i tebe nisu upoznali, a da rekne svima koji su te upoznali, tovali i tebi u pokori sluili: Doite, blagoslovljeni Oca moje
ga, primite kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta (Mt
25,34).
5A budui da svi mi bijednici i grenici nismo dostojni ime ti rei,
ponizno molimo da Gospodin na Isus Krist, Sin tvoj ljubljeni, u
komu ti sva milina (usp. Mt 17,5), skupa s Duhom Svetim Tjeite-
176
ljem, za sve zahvaljuje kako se mili tebi i njemu, koji ti je uvijek u

svemu dovoljan i po kome si nama toliko toga uinio. Aleluja.
6I radi tvoje ljubavi ponizno molimo slavnu majku, preblaenu
Mariju vazda Djevicu, blaenoga Mihaela, Gabrijela i Rafaela i sve
korove blaenih duhova, serafe, kerube, prijestolja, gospodstva, vrhovnitva, vlasti (usp. Kol 1,15), sile, anele, arkanele, blaenoga
Ivana Krstitelja, Ivana Evanelista, Petra, Pavla i blaene patrijarhe,
proroke, nevinu djeicu, apostole, evaneliste, uenike, muenike,
priznavaoce, djevice, blaene Iliju i Henoha i sve svece prole, budue i sadanje, da kako se tebi mili za sve ovo zahvaljuju vinjemu
pravome Bogu, vjenome i ivome, s tvojim preljubljenim Sinom,
Gospodinom naim Isusom Kristom i s Duhom Svetim Tjeiteljem
u vijeke vjekova. Amen aleluja (Otk 19,34).
7I sve one koji hoe sluiti Gospodinu Bogu u svetoj Crkvi katolikoj i apostolskoj, i sve crkvene redove, sveenike, akone,
podakone, akolite, istjerivae duhova, itae, vratare i sve klerike, sve redovnike i sve redovnice, svu djecu i malene, siromahe i
bijednike, kraljeve i vladare, radnike i teake, sluge i gospodare,
sve djevice, sve koje se uzdravaju i udate, svjetovnjake, mukarce i
ene, svu djecu, sve maloljetnike, mladie i starce, zdrave i bolesne,
sve malene i velike, i sve narode, plemena, puke i jezike (usp. Otk
7,9), sve narode i sve ljude posvuda na svijetu, sadanje i budue,
ponizno molimo i zaklinjemo svi mi manja braa, sluge beskorisne
(Lk 17,10), da svi ustrajemo u pravoj vjeri i pokori, jer se inae ni
tko ne moe spasiti.
8Svi ljubimo iz svega srca, iz sve due, iz svega uma, iz sve snage
i iz sve jakosti, iz svega razuma (usp. Mk 12,3033), svom snagom
(Lk 10,27), svim nastojanjem, svim osjeajem, svom nutrinom, svim
enjama i eljama Gospodina Boga (Mk 12,30), koji svima nama
dade i daje sve tijelo, svu duu i sav ivot,54 koji nas stvori, otkupi i
koji e nas spasiti samo po svome smilovanju (usp. Tob 13,5), koji
uini i ini sva dobra nama jadnima i bijednima, pokvarenima i neistima, nezahvalnima i zlima.
9Nita dakle drugo ne udimo, nita drugo ne elimo, nita drugo
neka nam se ne mili niti nas veseli osim Stvoritelj, Otkupitelj i Spasitelj na, jedini pravi Bog, koji je potpuno dobro, sve dobro, cijelo
dobro, pravo i najvee dobro, koji je jedini dobar (usp. Lk 18,19), milostiv, blag, mio i sladak, koji je jedini svet, pravedan, istinit i prav, koji
je jedini dobrostiv, nevin i ist, od kojega, po kojemu i u kojemu (usp.
Rim 11,36) je sve oprotenje, sva milost, sva slava sviju pokornika,
sviju pravednika, sviju blaenika koji se u nebesima raduju.
54
Poveznica ove velike molitve jest podsjeanje na stalnu zahvalnost Bogu Stvoritelju, darovatelju tijela, due i ivota, Spasitelju koji nam nudi oprost, milost i slavu.
177
10Nita
dakle neka nas ne sprijei, nita ne udalji, nita ne onemogui 11da svi na svakome mjestu, svakoga asa i u svako vrijeme,
svednevice i neprekidno vjerujemo istinski i ponizno i u srcu drimo
i ljubimo, astimo, tujemo, sluimo, hvalimo i blagoslivljamo, slavimo i uzvisujemo, veliamo i zahvaljujemo vinjemu i vrhovnome
Bogu vjenomu, trojstvu i jedinstvu, Ocu i Sinu i Duhu Svetomu,
stvoritelju svega, spasitelju onih koji u njega vjeruju, ufaju se i ljube
ga, koji nema ni poetka ni kraja, koji se ne mijenja, koji je nevidljiv,
neopisiv, neizreciv, nepojmljiv, neistraiv (usp. Rim 11,33), blagoslovljen, hvale dostojan, slavan, uzvisivan (usp. Dan 3,52), uzvien,
velianstven, mio, ljubak, ugodan i sav uvijek nada sve eljen u vijeke vjekova. Amen.
[Poglavlje XXIV:
Zakljuak]
1U
ime Gospodnje! Molim svu brau da naue sadraj i smisao

onoga to je u ovom ivotu napisano za spas nae due i da to esto
dozivaju u pamet. 2I molim Boga da on, koji je svemogu, trojstven
i jedan, blagoslovi sve one koji to pouavaju, koji ue, koji imaju uza
se, dre na pameti i ostvaruju, svaki put kad ponavljaju i ostvaruju
ono to je ondje napisano za spas nae due. 3I molim sve ljubei im
noge da to veoma ljube, uvaju i opsluuju. 4U ime Boga svemoguega i gospodina pape i pod poslunost zapovijedam i nareujem da
od onoga to je u ovom ivotu napisano nitko nita ne oduzima niti
k napisanome to dodaje (usp. Pnz 4,2; 12,32). I zabranjujem da
braa imaju drugo Pravilo.55
5Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu, kako bijae na poetku, tako
i sada i u vijeke vjekova. Amen.
55
Na vjerno pridravanje Pravila Franju nadahnjuje i jedno mjesto iz Ponovljenog

zakona (usp. Pnz 12,32 u Vulgati), gdje se zabranjuje bilo to dodavati ili oduzimati
tekstu Zakona.
Fragmenti druge redakcije

Nepotvrena pravila
I. Fragmenti kodeksa
iz katedrale u Worcesteru
[VII, 1316:]
13Gdje god boravila, u samotitima ili u drugim obitavalitima,
neka se sva braa uvaju da nikakva mjesta niti ikakve stvari ne svojataju niti komu odriu. 14Pa tko god k njima doe, prijatelj ili neprijatelj, neka se s njime ni na koji nain ne svaaju. 15I gdje god braa
bila i u kojem god se [obitavalitu] nau, moraju jedni druge bez
mrmljanja (1 Pt 4,9) duhovno i brino paziti i tovati. 16I neka se
uvaju, da se izvana ne pokazuju alosni i namrteni licemjeri (usp.
Mt 6,16), nego neka se pokazuju radosni u Gospodinu (usp. Fil
4,4), veseli] i vedri i dolino ljubazni.
[IX, 19:]
1Neka sva braa nastoje nasljedovati poniznost i siromatvo
Gospodina naega Isusa Krista i neka imaju na umu kako od svega
svijeta ne treba da imamo ita drugo doli, kao to veli apostol, imajui [hranu] i odjeu da se njome pokrijemo zadovoljimo se time
(usp. 1 Tim 6,8). 2I moraju se radovati kad ive meu osobama
beznaajnim i prezrenim, meu siromanima, slabima, bolesnima,
gubavcima i meu prosjacima kraj puta. 3A kad bude nuno, neka
idu prositi. 4I neka se ne stide, nego neka radije imaju na umu kako
Gospodin na Isus Krist, Sin Boga ivoga (Iv 11,27) svemoguega uini svoj obraz ko kremen (usp. Iz 50,7), i nije se postidio.
5I bio je siromah i tuinac, i ivio je od milostinje on, blaena Djevica, majka njegova sveta Marija, i njegovi uenici. 6A kad ih ljudi
budu izrugivali i ne htjednu im dati milostinju, neka za to Bogu
178
179
zahvaljuju, jer e za poruge primiti veliku ast pred suditem Gospodina naega Isusa Krista.
7I neka znaju da e se sramota uraunavati ne onima koji je trpe,
nego onima koji je nanose, 8jer milostinja je batina i pravednost
koja se duguje siromasima, a nama ju je stekao Gospodin na Isus
Krist. 9Braa pak koja se trude skupljajui je primit e veliku plau,
a uinit e da plau zaslue i steknu i oni koji milostinju udjeljuju.
Ta propast e sve to ljudi na svijetu ostavljaju, a za ljubav i milostinju koju su uinili imat e ivot vjeni.
[X, 34:]
3Molim
svakog bolesnog brata da za sve zahvaljuje Stvoritelju i

da eli biti takav bolestan ili zdrav kakvoga ga Gospodin hoe.
Jer Bog sve koje predodredi za ivot vjeni (usp. Dj 13,48) odgaja ostrugama bieva i bolesti i duhom skruenosti, kao to [Gospodin veli]: Ja korim i kanjavam one koje ljubim (usp. Otk 3,19)
i tako dalje.
4Stoga molim svu svoju bolesnu brau da se u svojoj bolesti ne srde
i ne bune protiv Boga ili protiv brae i odve zabrinuto [isp. ne zahti
jevaju] lijek i da odve ne ele osloboditi tijelo koje e brzo umrijeti
i koje je neprijatelj due [dod. koje e umrijeti].
[XI, 6:]
6I neka braa (usp. Jak 2,18) pokazuju ljubav [Wo veselje siro
masima] koju imaju jedni prema drugima, kako veli apostol: Ne
ljubimo rijeju ni jezikom (1 Iv 3,18) i tako dalje.
[XII, 12,5a:]
1Gdje
god bila, neka se sva braa uvaju grena pogleda i posjeivanja ena. 2I neka se nitko s njima na zadrava u razgovoru
sam. Dolje: 5I veoma sebe [] i sve svoje udove drimo u istoi,
jer Gospodin veli: Tko s poudom pogleda enu (usp. Mt 5,28)
i tako dalje.
[XIV, 1:]
1Kad
braa idu po svijetu, neka nita ne nose na put, ni kese, ni

torbe, ni kruha, ni novca, ni tapa, ni obue (usp. Lk 9,3; Mt 10,10).
180
[XIV, 46:]
4[Neka se ne opiru zlomu, nego ako ih tko udari po obrazu, neka
mu prue i drugi (usp. Mt 5,39; Lk 6,29). 5I tko im otima gornju haljinu, neka ne uskrate ni donje (usp. Lk 6,29) [], 6i ako tko otima
njihovo, neka ne trae natrag (usp. Lk 6,30).
[XVI, 57a:]
5A braa koja po doputenju svoga ministra idu meu nevjerni
ke m[ogu] se duhovno ponaati na dva naina. 6Jedan je nain da
ne prave svaa ni prepirka, nego da budu pokorni svakoj ljudskoj
ustanovi radi Boga (1 Pt 2,13) i da se priznaju kranima. 7Drugi je
nain da, kad vide kako se to Bogu mili, navjeuju rije Boju, da
vjeruju u Boga Oca svemoguega i Sina i Duha Svetoga.
[XVI, 1011:]
10I sva braa, gdje god bila, neka imaju na umu kako su dali sebe
i ostavili sebe i svoja tijela Gospodinu Isusu Kristu. 11I iz ljubavi
prema njemu moraju podnositi progonstvo i smrt od neprijatelja
vidljivih i nevidljivih; i tako dalje.
[XVII, 36:]
3Sva
pak braa neka propovijedaju vladanjem. 4Neka nijedan

ministar ili propovjednik sebi ne svojata slubu ministra ili propovjednika, nego neka napusti svoju slubu u koje god mu [isp.
vrijeme Wo] bude zapovjeeno. 5Stoga u ljubavi koja je Bog (usp.
1 Iv 4,8.16) preklinjem svu svoju brau propovjednike, molitelje i
radnike, kako klerike tako i laike, da se nastoje u svemu poniziti,
6da se ne hvale, ne raduju i u sebi ne likuju zbog dobrih rijei i
djela, tovie ni zbog kojega dobra koje Bog kadto u njima i po
njima ini, govori ili ostvaruje, prema onome to Gospodin veli:
Ali ne radujte se zbog toga to vam se duhovi pokoravaju (Lk
10,20), i tako dalje.
[XVII, 719:]
7I
budimo vrsto uvjereni kako nama pripadaju samo poroci i

grijesi. 8Nego vie se moramo veseliti kad u razne kunje upadnemo (usp. Jak 1,2) i kad na ovome svijetu podnosimo svakojake
tjeskobe i nevolje due i tijela radi vjenoga ivota. 9Svi se dakle,
brao, uvajmo oholosti i isprazne slave. 10uvajmo se veoma mu-
181
drosti ovoga svijeta i razboritosti tijela (usp. Rim 8,67); 11jer duh
tijela eli i veoma nastoji da posjeduje rijei, a malo da djeluje, 12i ne
trai pobonosti i svetosti duha, nego hoe i eli pobonost i svetost
koja se pokazuje vani pred ljudima. 13To su oni o kojima Gospodin
veli: Zaista, kaem vam, primili su svoju plau (Mt 6,2). 14A duh
Gospodnji eli da tijelo bude umrtvljeno [mrtvljenje Wo] i prezreno, nevrijedno, odbaeno i sramotno. 15I tei za poniznou, trpljenjem, istom jednostavnou i istinskim mirom duha. 16I nada sve
eli boanski strah, boansku mudrost i boansku ljubav Oca i Sina
i Duha Svetoga.
17I sva dobra pripisujmo Gospodinu Bogu vinjemu i vrhovnomu, priznajimo kako su sva dobra njegova. 18I sam vinji i vrhovni,
jedini pravi Bog neka primi svaku ast i potovanje, svaku hvalu i
blagoslov, svu zahvalu i svu slavu on kojemu pripada svako dobro,
koji je jedini dobar (usp. Lk 18,19).
19A kad ujemo kako ljudi loe govore ili psuju Boga, mi inimo
dobro, blagoslivljajmo i hvalimo Boga koji je blagoslovljen u vjekove (Rim 1,25).
[XIX, 3:]
3Sve klerike i redovnike smatrajmo gospodarima u onome to
spada na spas due, a ne bude se protivilo naemu [mome Wo]
Redu, i potujmo u Gospodinu njihov red, sluenje i slubu.
[XXI, 19:]
1Ovu
ili slinu pobudu i hvalu mogu sva braa, kad god ih Bog
nadahne, s blagoslovom Bojim i doputenjem svoga ministra na
vjeivati svim ljudima: 2Bojte se i astite, hvalite i blagoslivljajte,
zahvaljujte (1 Sol 5,18) i klanjajte se Gospodinu Bogu svemoguemu u Trojstvu i Jedinstvu, Ocu i Sinu i Duhu Svetomu, stvoritelju
svega. 3inite pokoru (Mt 3,2), donosite plodove dostojne pokore
(Lk 3,8), jer znajte da emo brzo umrijeti. 4Dajte i dat e vam se
(Lk 6,38). 5Opratajte i oprostit e vam se (Lk 6,38). 6A ako ne
oprostite (Mt 6,14), ni Gospodin nee oprostiti vama vae grijehe (usp. Mk 11,26); ispovijedajte sve grijehe svoje (usp. Jak 5,16).
7Blago onima koji umiru u pokori, jer e biti u kraljevstvu nebeskome. 8Jao onima koji ne umiru u pokori, jer e biti sinovi avla ija
djela ine (usp. Iv 8,41), i ii e u oganj vjeni. 9uvajte se i klonite
svakoga zla i do svretka ustrajte u dobru.
182
[XXII, 155:]
1[Svi, brao, imajmo na umu to Gospodin veli: Ljubite neprijatelje svoje i inite dobro onima koji vas mrze (usp. Mt 5,44); 2ta
i Gospodin na Isus Krist, ije stope moramo slijediti (usp. 1 Pt
2,21), izdajicu svoga nazva prijateljem (usp. Mt 26,50) i dragovoljno se predade onima koji ga razapee. 3Prijatelji su dakle nai svi oni
koji nam nepravedno nanose nevolje i tjeskobe,] sramotu i nepravdu, boli i patnje, muenitvo i smrt; 4njih moramo veoma ljubiti,
jer po onome to nam nanose imamo ivot vjeni. 5A kanjavajmo
svoje tijelo razapinjui ga s njegovim manama i poudama i grijesima
jer ivimo li po tijelu, ono nam hoe oduzeti ljubav Krista i ivot
vjeni i samo sebe s duom poslati u pakao; 6jer mi smo po svome
grijehu neisti, dobru protivni te na zlo skloni i pripravni, jer kao to
Gospodin veli: 7Iz srca ljudi izlaze i potjeu zle namisli (usp. Mk
7,21) i tako dalje.
9Sada pak, poto ostavismo svijet, nita drugo nemamo [imati
Wo] initi nego brinuti se da slijedimo volju [isp. Gospodinovu Wo]
i njemu omilimo. 10Veoma se uvajmo da ne budemo tlo uz put
postavljeno, ni kamenito tlo ni ono zaraslo u trnje, po onome to
Gospodin u evanelju veli: 11Sjeme je rije Boja (Lk 8,11). 12A
ono koje pade uz put i bi pogaeno (usp. Lk 8,5) i tako dalje sve do:
17donose rod u ustrajnosti (Lk 8,15).
18I zbog toga svi, brao, kako veli Gospodin: Pustimo mrtve
svoje (Mt 8,22). 19I veoma se uvajmo zloe i lukavosti sotone,
koji eli da ovjek ne upravlja svoj duh [snagu Wo] i srce ka Gospodinu Bogu, 20pa obilazei okolo eli pod prividom neke nagrade ili
pomoi ugrabiti srce ovjekovo i iz pamenja izagnati rije i zapovijedi Gospodnje. I eli srce ovjekovo po svjetovnim poslovima i
brigama zaposjesti i zaslijepiti, kao to Gospodin veli: 21Kad neisti
duh i tako dalje sve do onoga: 24Na kraju bude onom ovjeku gore
nego na poetku (Mt 12,4345; Lk 11,26).
25Stoga se, brao, svi veoma uvajmo da pod izlikom kakva
djela, nagrade ili pomoi ne upropastimo ili udaljimo svoj duh i
srce od Gospodina. 26Nego u ljubavi koja je Bog (usp. 1 Iv 4,16)
molim svoju brau, kako ministre tako i ostale, da otklone svaku zapreku i kane se svake brige i tjeskobe to [isp. bolje mogu
Wo], te nastoje neokaljana srca i ista duha, ljubiti, sluiti i tovati
Gospodina Boga ista srca i iste due, to on nada sve trai. 27I
uvijek gradimo nastambu i boravite (usp. Iv 14,23) njemu koji je
Gospodin Bog svemogui, Otac i Sin i Duh Sveti, koji ree: Stoga budni budite i u svako doba molite da budete dostojni umai
svemu zlu to e doi i stati pred Sina ovjejega (Lk 21,36).
28Kad ustanete na molitvu (Mk 11,25), govorite (Lk 11,2): Oe
183
na (Mt 6,9). 29I klanjajmo mu se ista srca, jer valja svagda moliti i ne sustati (Lk 18,1); 30jer Otac trai takve klanjatelje (usp.
Iv 4,23). 31Bog je duh i koji se njemu klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju (Iv 4,24). 32I utecimo se kao pastiru i uvaru
dua svojih (1 Pt 2,25) njemu koji kae: Ja sam pastir dobri (Iv
10,11), i tako dalje sve do onoga: ivot svoj dajem za ovce svoje
(Iv 10,15). 33Svi ste vi braa. 34I ne zovite nikoga svojim ocem na
zemlji (usp. Mt 23,89) i tako dalje. 35Ne zovite se uiteljima (Mt
23,10) i tako dalje. 36Ako ostanete u meni i rijei moje ako ostanu u vama, to god hoete, itite i bit e vam (Iv 15,7). 37Gdje
su dvojica ili trojica sabrana u moje ime (Mt 18,20) i tako dalje.
38Evo, ja sam s vama u sve dane (Mt 28,20) i tako dalje. 39Rijei koje sam vam govorio duh su i ivot (Iv 6,64). 40Ja sam put,
istina i ivot (Iv 14,6).
41Drimo dakle rijei, nauk, ivot i sveto evanelje Gospodina
naega Isusa Krista koji se za nas udostojao moliti Oca i objaviti nam njegovo ime govorei: 42Oe, objavio sam ime tvoje ljudima (Iv 17,6) i tako dalje sve do onoga: 55Oe, hou da i oni
koje si mi dao budu gdje sam [ja], da gledaju slavu moju (usp.
Iv 17,24) u tvome kraljevstvu (Mt 20,21). Slava Ocu i Sinu i
Duhu Svetome, kako bijae na poetku, tako i sada i vazda i u vijeke
vjekova. Amen.
II. Fragmenti umetnuti

u Tumaenje Pravila Manje brae
Huga iz Dignea
(izd. Flood, Ad Claras Aquas, Grottaferrata 1979)
[Nepotvreno pravilo II, 5:]

Stoga svetac ovako govorae u jo nepotvrenu Pravilu: Neka se
braa i ministri brae paze da se nipoto ne mijeaju u njihove poslove (Tumaenje, pogl. II, str. 100).
[II, 15:]
Prije nego je Pravilo potvreno, svetac govorae: Makar ih nazivali
licemjerima, neka ne prestaju initi dobro (Tumaenje, II, 112113).
184
[III, 12:]
Stoga Pravilo prije bule ovako odreivae: U drugo pak vrijeme u
skladu s ovim ivotom ne moraju postiti osim petkom (Tumaenje,
III, 118).
[IV, 6:]
kao to svetac prije ree: Neka ministri imaju na umu ree
da im je povjerena briga za due brae; ako tko od njih propadne
zbog njihove krivnje ili loa primjera, oni e morati dati raun (Mt
12,36) pred Gospodinom Isusom Kristom (Tumaenje, X, 178).
[V, 78:]
Ovako svetac govorae u izvornome Pravilu: Neka se uvaju sva
braa, kako ministri tako i ostali, da se zbog tuega grijeha ne smuuju i ne srde, jer avao zbog grijeha jednoga eli zavesti mnoge;
nego neka duhovno to bolje mogu pomognu onome koji je sagrijeio, jer ne treba zdravima lijenik, nego bolesnima (Mt 9,12; Mk
2,17) (Tumaenje, VII, 172).
[V, 10:]
po onoj Gospodinovoj rijei koju i blaeni Franjo govorae: Vladari
gospoduju svojim narodima i velikai ih dre pod vlau. Nee tako
biti meu vama (Mt 20,2526a).
[V, 14b15:]
ovako ih Svetac prije bule u Pravilu poticae: Da ljubavlju duha
rado slue i pokoravaju se jedni drugima (usp. Gal 5,13). Ovo je,
ree, istinska i sveta poslunost Gospodina naega Isusa Krista (Tu
maenje, X, 182).
[VI, 12:]
Stoga se u Pravilu prije ovako govorae: Gdje god bilo brae koja
na ivot ne mogu duhovno opsluivati, neka to obznane svome mi
nistru. A neka se ministar za njih pobrine onako kako bi elio da
njemu bude da je u slinu stanju (Tumaenje, X, 183).
185
[VI, 1:]
ili, po prvom Pravilu, kako je reeno: U kojim god obitavalitima bila braa (Tumaenje, X, 184).
[VII, 12:]
Stoga je ovako bilo u prijanjem Pravilu: Gdje god se nalazili kod
drugih, neka nitko od brae ne bude upravitelj, ni biljenik, ni predstojnik u kui onih kojima slui i neka ne prima kakvu slubu koja
bi raala sablazan ili udila dui njegovoj (usp. Mk 8,36), nego neka
bude manji i podloan svima koji su u tim kuama (Tumaenje, IV,
131).
[VII, 3:]
Stoga se u Pravilu prije govorilo: Braa koja znaju raditi neka rade,
i neka se bave onim umijeem koje znaju, ako ne bude protiv spasa
njihove due (Tumaenje, V, 140).
[VII, 6:]
A malo nie: Svatko neka ostane pri onom umijeu i slubi u
kojoj je pozvan (usp. 1 Kor 7,24) po ministrovoj odluci (Tumaenje,
V, 140).
[VII, 12:]
Stoga je u Pravilo prije bule stavio: Sluge se Gospodnje uvijek moraju truditi oko molitve ili nekog dobrog djela (Tumaenje, V, 140).
[VII, 13:]
A prije bule u Pravilu bijahu ove rijei: Neka se uvaju braa da
nikakvo mjesto i nikakvu stvar ne svojataju ili komu odriu. Pa tko
god k njima doe, [prijatelj] ili protivnik, neka se s njima nikako ne
prepiru (Tumaenje, VI, 161).
[VII, 1516:]
Ovako svetac prije u Pravilu govoraeI opet: Gdje god braa bila
ili u kojem god se obitavalitu nala, moraju se duhovno i s panjom
gledati i potivati jedni druge bez mrmljanja (usp. 1 Pt 4,9). I neka
se braa uvaju da se vani ne pokazuju tuni i namrteni licemjeri
186
(usp. Mt 6,16), nego neka se uvijek pokazuju radosni u Gospodinu,

veseli, mili i prikladno ljubazni (Tumaenje, VI, 166).
[VIII, 6:]
O naenu novcu svetac ovako govorae: Ako naemo novac, ne
marimo za nj kao za prah koji nogama gazimo (Tumaenje, VI, 132).
[IX, 3:]
Propis prvoga Pravila ovdje je ovako glasio: Kad bude nuno, neka
braa idu prositi (Tumaenje, VI, 160).
[IX, 39:]
On to ovako opirnije u prvotnom Pravilu odreivae: Kad bude
nuno, neka braa idu prositi. I neka se ne stide, nego neka radije
imaju na umu da Gospodin na Isus Krist, Sin Boga ivoga (usp.
Iv 11,27) svemoguega uini svoj obraz ko kremen (usp. Iz 50,7) i
nije se stidio; i bio je siromah i pridolica i ivio je od milostinje on
i uenici njegovi. A kad ih ljudi budu grdili i ne htjednu im udijeliti,
neka za to zahvaljuju Bogu, jer e za pogrde pred suditem Gospodina naega Isusa Krista primiti veliku ast. I neka znaju da se
sramota ne ubraja onima koji je trpe, nego onima koji je nanose, i da
je milostinja batina i pravednost koja se duguje siromasima, a nju je
Gospodin Isus Krist nama stekao. A braa koja se trude skupljajui
je primit e veliku plau, a i uinit e da se obogate i steknu oni koji
je dijele. Propast e naime sve to ljudi na svijetu ostavljaju, a za
ljubav i milostinju koju su uinili primit e nagradu od Gospodina
(Tumaenje, VI, 162).
[IX, 10:]
Ovako je svetac u Pravilu prije govorio: Neka s pouzdanjem jedan
drugome otkrije svoju potrebu, da mu nae i prui ono to mu je
nuno (Tumaenje, VI, 166).
[X, 3:]
prije bule svetac u Pravilu ovako opominjae: Molim bolesnoga
brata da, zahvaljujui na svemu Stvoritelju, eli biti takav kakvoga
ga Bog hoe, zdrav ili bolestan (Tumaenje, VI, 166).
187
[X, 4:]
Malo nakon toga: Molim svu svoju brau da se u bolestima ne srde
i ne tue na Boga ni na brau, i da odve zabrinuto ne trae lijeka i
previe ne ele osloboditi tijelo koje e brzo umrijeti, a koje je neprijatelj due.
[XVI, 57:]
A odreujui dvostruk nain ponaanja meu nevjernicima svetac u
Pravilu prije govorae: braa se meu njima, ree, mogu na dva naina duhovno ponaati. Jedan je nain da ne prave svaa ni prepirki,
nego da radi Boga budu podloni svakom stvorenju (usp. 1 Pt 2,13)
i da se priznaju kranima. Drugi je nain da navjeuju Boju rije,
kad vide kako se to Bogu mili, da vjeruju u Boga Oca svemoguega
i Sina i Duha Svetoga, stvoritelja svega, otkupitelja i spasitelja svih
vjernika, da se krste i postanu krani, jer se spasiti mogu samo ako
se krste i ako su doista duhovni krani, jer ako se tko ponovno ne
rodi iz vode i Duha Svetoga, ne moe ui u kraljevstvo Boje (usp.
Iv 3,5) (Tumaenje, XII, 192).
[XVI, 1011.17.14:]
Poto je umetnuo druge stvari dodao je: I neka braa imaju na umu
da su predali sebe i ostavili svoje tijelo Gospodinu Isusu Kristu. I za
ljubav njemu moraju podnositi progonstvo i smrt, jer Gospodin veli:
Tko izgubi ivot svoj poradi mene, taj e ga spasiti (Lk 9,24). A
kaem vama, prijateljima svojim: ne bojte se onih koji ubijaju tijelo
(Lk 12,4). Kad vas stanu progoniti u jednom gradu, bjeite u drugi (Mt 10,23) (Tumaenje, XII, 192).
[XVII, 3:]
kao to je setac prije u Pravilu poticao govorei: Sva braa neka
djelima propovijedaju.
[XIX, 3:]
Svetac je htio da se udesnom naklonou pokoravaju crkvenim oso
bama, stoga je u Pravilu prije govorio: Sve klerike i sve redovnike
smatrajmo svojim gospodarima u onome to ne odstupa od nae
vjere, i u Gospodinu potujmo njihov red, upravljanje i slubu (Tu
maenje, 176).
188
[Saeti navodi:]
[usp. Nepotvreno pravilo VIII, 1011; VIII, 8:]
Podnosio je [Franjo] da braa u oitoj nudi trae milostinju za
gubavce, ali ipak tako da se veoma uvaju novca [usp. VIII, 1011].
I premda je volio pobona obitavalita u kojima su braa gostovala
ili boravila, ipak nije doputao da za koje obitavalite sami ili preko
koga drugoga trae novac ili da idu s onima koji ga trae [usp. VIII,
8] (Tumaenje, IV, 131).
[usp. XI, 4:]

Smatrahu nedoputenim rei bratu kao uvredu glupane ili luae, jer je i prvo Pravilo izricalo iste ove rijei evanelja (Tumaenje,
I, 96).
[usp. XI, 1; XIV, 46:]

Nadalje evanelje ui da se ne svaa, da se ne trae natrag [svoje
stvari], da se ne opire zlu [usp. XIV, 46:], sve to je Pravilo prije
bule posebno izraavalo, a sada to isto obuhvaa saetim i uopenim izrazima (Tumaenje, VI, 161).
[usp. XXIV, 13:]

Radi izgradnje i boljeg tumaenja konteksta nastanka [Pravila],
napominjem kako je [svetac] molio da Gospodin blagoslovi svu
brau koja pouavaju, ue i ispituju sadraj i smisao onoga to je u
ovom Pravilu napisano (Tumaenje, Proslov, 92).
III. Fragmenti sauvani

u Drugom ivotopisu svetoga Franje
brata Tome elanskoga
[usp. Nepotvreno pravilo IV, 6:]
[Ministri] moraju na Dan sudnji pred tobom, Gospodine, dati
raun (usp. Mt 12,36), ako koji brat propadne zbog njihova nemara,
primjera ili ak otra ukora (2el, 143).
189
[usp. Nepotvreno pravilo VII, 16:]

kao opu opomenu na nekom je kapitulu napisao ove rijei: Neka
braa paze da se pred drugima ne pokazuju namrteni i tuni kao
licemjeri, nego neka se pokazuju radosni u Gospodinu (usp. Fil 4,4),
veseli, mili i prikladno ljubazni (2el, 128).
[usp. Nepotvreno pravilo VIII, 6:]

navodei lakomislenu bratu rije Pravila, iz koje jasno proizlazi kako po naenu novcu treba gaziti kao po prahu (2el, 66).
[usp. Nepotvreno pravilo X, 34:]

Stoga je u jednom Pravilu dao napisati ove rijei: Molim svu svoju
bolesnu brau da se u svojim bolestima ne srde i ne tue na Boga
ni na brau, neka odve tjeskobno ne trae lijeka i previe ne ele
spasiti tijelo, koje e brzo umrijeti i koje je neprijatelj dui. Za sve
neka zahvaljuju te ele biti takvi kakve ih Bog hoe. Bog one koje
je odredio za ivot vjeni (usp. Dj 13,48) odgaja ostanima bieva i
bolesti, kao to sam veli: Ja korim i odgajam one koje ljubim (Otk
3,19) (2el, 175).
Potvreno pravilo
[Honorije, biskup, sluga slugu Bojih, ljubljenim sinovima, bratu
Franji i ostaloj brai Reda manje brae, pozdrav i apostolski blagoslov.56 Apostolska stolica obiava blagonaklono udovoljiti pobonim molbama i asnim eljama molitelja. Stoga, u Gospodinu
ljubljeni sinovi, ponukani vaim pobonim molbama, apostolskom
vlau potvrujemo vam i ovim pismom osnaujemo Pravilo vaega
Reda, koje je odobrio na prethodnik blage uspomene papa Inocent. Pravilo glasi:]
[Poglavlje I]
U ime Gospodnje.
Poinje ivot Manje brae:
1Pravilo
i ivot Manje brae jest ovo: opsluivati sveto evanelje

Gospodina naega Isusa Krista ivei u poslunosti, bez vlasnitva
i u istoi. 2Brat Franjo obeava poslunost i potovanje gospodinu
papi Honoriju, njegovim kanonski izabranim nasljednicima i Rimskoj crkvi. 3A ostala braa moraju sluati brata Franju i njegove nasljednike.
[Poglavlje II]
O onima koji ele prihvatiti ovaj ivot i kako ih treba primati
1Ako neki htjednu prihvatiti ovaj ivot pa dou k naoj brai,
neka ih oni poalju svojim provincijalnim ministrima, jer samo njima, a ne drugima, neka bude doputeno primati brau. 2Ministri
pak neka ih pomnjivo ispitaju o katolikoj vjeri i crkvenim sakramentima. 3Pa ako sve ovo vjeruju i hoe vjerno priznavati i sve do
56
Ovo je Pravilo uvrteno u apostolsko pismo pape Honorija III. Solet annuere od
29. studenog 1223. Primjerak pisan na pergameni danas se uva u jednoj kapelici
donje crkve asikog samostana.
190
191
kraja vrsto opsluivati; 4ako nemaju ena, ili ako ih imaju, ali su
ve ule u samostan ili su im one vlau dijecezanskog biskupa dale
doputenje poto su poloile zavjet uzdrljivosti, a te su dobi ene
da se o njima ne moe poroditi sumnja, 5neka im reknu rije svetoga
evanelja da idu i prodaju sve svoje i to nastoje dati siromasima (usp.
Mt 19,21). 6Ako to ne mognu uiniti, dovoljna im je dobra volja.
7A neka se uvaju braa i njihovi ministri da se ne brinu o njihovim
vremenitim stvarima, kako bi slobodno uinili sa svojim stvarima
to im Gospodin nadahne. 8Ako ipak zatrae savjet, doputeno je
ministrima poslati ih nekim bogobojaznim ljudima, da po njihovu
savjetu svoja dobra daju siromasima. 9Neka im potom daju odjeu
kunje, to jest dvije tunike bez kapuce, pas, hlae i ogrta do pasa,
10ako sami ministri katkad po Boju drukije ne odlue. 11A kad svre godinu kunje, neka budu primljeni u poslunost i obeaju uvijek
opsluivati ovaj ivot i Pravilo. 12I po zapovijedi gospodina pape
nipoto im nee biti doputeno izii iz ovoga Reda, 13jer po svetom
evanelju: Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag nije pri
kladan za kraljevstvo Boje (Lk 9,62). 14Oni pak koji su ve obeali
poslunost neka imaju jednu tuniku s kapucom, a drugu bez kapuce
koji to htjednu. 15A koje nuda sili mogu nositi obuu. 16Neka sva
braa nose priprostu odjeu, a mogu je s Bojim blagoslovom krpati kostrijeu i drugim zakrpama. 17Opominjem ih i potiem da ne
preziru i ne osuuju ljude koje vide da se oblae u mekanu i bojenu
odjeu te uivaju birana jela i pia, nego neka svatko radije osuuje
i prezire samoga sebe.
[Poglavlje III]
O boanskom asoslovu i postu,
i kako braa moraju ii po svijetu
1Klerici neka govore boanski asoslov po obredu svete Rimske
crkve, izuzevi psaltir 2iz kojega mogu imati brevijare. 3A laici neka
govore Oenae: za jutarnju dvadeset i etiri, za pohvale pet, za prvi,
trei, esti i deveti as po sedam za svaki as, za veernju dvanaest, za poveerje sedam; 4i neka mole za pokojne. 5I neka poste
od svetkovine Sviju svetih do Roenja Gospodinova. 6One pak koji
svojevoljno poste svetu etrdesetnicu, koja poinje od Bogojavljenja
i traje etrdeset dana (Mt 4,2) neprekidno, a Gospodin ju je posvetio
svojim svetim postom, neka Gospodin blagoslovi. Koji pak nee,
nisu obvezani. 7Ali drugu etrdesetnicu do Uskrsnua Gospodinova
neka poste. 8U drugo pak vrijeme nisu duni postiti osim petkom.
9U vrijeme oite nude nisu braa obvezana na tjelesni post. 10A
svjetujem, opominjem i potiem svoju brau u Gospodinu Isusu
192
Kristu da se ne svaaju i ne prepiru (usp. 2 Tim 2,14) kad idu po

svijetu i da druge ne osuuju; 11nego neka budu blagi, miroljubivi i
edni, krotki i ponizni, neka sa svakim razgovaraju uljudno kako i
dolikuje. 12I ne smiju jahati, osim ako ih natjera oita nuda ili bolest. 13U koju god kuu uu, neka najprije reknu: Mir kui ovoj (usp.
Lk 10,5). 14I neka, prema svetom evanelju, slobodno jedu sva jela
koja im se ponude (usp. Lk 10,8).
[Poglavlje IV]
Neka braa ne primaju novac
1Strogo
zapovijedam svoj brai da nipoto ne primaju denare ili

novac, ni sami ni po posredniku. 2Neka se ipak samo ministri i kustodi, preko duhovnih prijatelja, marno brinu za potrebe bolesnika
i za odijevanje ostale brae ve prema mjestu i vremenu i hladnoi
kraja, kako uvide da treba providjeti nudi; 3uvijek potujui to da,
kao to je reeno, ne primaju denare ili novac.
[Poglavlje V]
O nainu rada
1Ona braa kojima je Gospodin dao milost rada neka rade vjerno i pobono, 2ali tako da, iskljuivi po duu tetnu dokolicu, ne
trnu duha (usp. 1 Sol 5,19) svete molitve i pobonosti, emu moraju
sluiti ostale vremenite stvari. 3A kao plau za rad za se i za svoju
brau neka primaju ono to je potrebno za tijelo izuzev denare ili
novac, 4a i to ponizno, kako dolikuje slugama Bojim i sljedbenicima svetoga siromatva.
[Poglavlje VI]
Neka braa sebi nita ne prisvajaju;
o proenju milostinje i o bolesnoj brai
1Neka braa sebi nita ne prisvajaju: ni kuu, ni mjesto, ni kakvu
stvar. 2I kao pridolice i putnici na ovome svijetu, sluei Gospodinu
u siromatvu i poniznosti, neka s pouzdanjem idu prositi; 3i ne treba
da se stide, jer Gospodin radi nas posta siromaan (usp. 2 Kor 8,9)
na ovome svijetu. 4To je ono uzvieno krajnje siromatvo (usp. 2 Kor
8,2) koje je vas, brau moju ljubljenu, uinilo batinicima i kraljevima kraljevstva (usp. Jak 2,5) nebeskoga, uinilo siromanima u
stvarima, uzvisilo u krepostima. 5To neka bude va dio koji vodi u
193
zemlju ivih (usp. Ps 141,6). 6Uza nj posvema prianjajui, predraga

brao, poradi imena Gospodina naega Isusa Krista dovijeka nita
drugo pod nebom nemojte eljeti imati. 7I gdje god braa boravila
ili se susrela, neka se jedni prema drugima pokazuju domaima. 8I
neka s povjerenjem jedan drugome oituje svoju potrebu; jer ako
majka hrani i ljubi sina svoga (usp. 1 Sol 2,7) tjelesnoga, koliko vie
mora netko ljubiti i hraniti brata svoga duhovnoga? 9Pa ako tko od
njih oboli, druga mu braa moraju sluiti onako kako bi eljela da se
njima slui (usp. Mt 7,12).
[Poglavlje VII]
O pokori koju valja naloiti brai koja sagrijee
1Ako koja braa zavedena od neprijatelja smrtno sagrijee, za
one grijehe za koje meu braom bude zapovjeeno da se treba
utei samim provincijalnim ministrima, moraju im se reena braa
utei to prije mognu, bez oklijevanja. 2Ako su ti ministri sveenici, neka im milosrdno naloe pokoru; ako pak nisu sveenici, neka
im po drugim sveenicima Reda naloe kako im se po Boju uini
prikladnijim. 3A moraju se uvati da se ne srde i ne smuuju zbog
tuega grijeha, jer srdba i smetenost prijee ljubav i u njima samima i u drugima.
[Poglavlje VIII]
O biranju generalnoga ministra ovoga bratstva
i o duhovskom kapitulu
1Sva braa moraju uvijek imati za generalnoga ministra i slugu ci-
jeloga bratstva jednog brata ovoga bratstva i njemu se moraju uvijek

strogo pokoravati.57 2Kad on umre, neka provincijalni ministri i kustodi izaberu njegova nasljednika na duhovskom kapitulu, na koji
se provincijalni ministri uvijek moraju sabirati gdje god odredi generalni ministar; 3i to jedanput u tri godine, ili u drugom duljem ili kraem roku kako odredi reeni ministar. 4A ako u neko drugo vrijeme
zbor provincijalnih ministara i kustoda uvidi kako reeni ministar
nije sposoban sluiti opoj koristi brae, spomenuti ministri kojima
je izbor povjeren moraju u ime Gospodnje sebi izabrati drugoga za
57
U Nepotvrenom pravilu (Proslov) govori se samo o poglavaru Reda i Franjinim
nasljednicima. Sad se namee obveza biranja generalnog ministra. Oito je znaajno
irenje Reda nametnulo potrebu jedinstvenog ustroja.
194
kustoda.58 5A nakon duhovskoga kapitula mogu pojedini ministri i

kustodi, ako htjednu i budu smatrali korisnim, iste godine u svojim
kustodijama jedanput sazvati svoju brau na kapitul.
[Poglavlje IX]
O propovjednicima
1Neka
braa ne propovijedaju u biskupiji nekog biskupa ako im

on to zabrani.59 2I neka se nijedan brat uope ne usudi propovijedati narodu ako ga ministar ovoga bratstva ne ispita, ne potvrdi i ne
povjeri mu slubu propovijedanja. 3A opominjem i potiem tu brau
da njihove rijei u propovijedi koju dre budu prokuane i iste (usp.
Ps 11,7; Ps 17,31), puku na korist i izgradnju; 4neka im u kratku
govoru navjeuju poroke i vrline, kaznu i slavu, jer je Gospodin na
zemlji kratko govorio (usp. Rim 9,28).
[Poglavlje X]
O opominjanju i popravljanju brae
1Braa
koja su ministri i sluge ostaloj brai neka pohode i opominju svoju brau i neka ih ponizno i s ljubavlju popravljaju, ali neka
im ne zapovijedaju nita to je protivno njihovoj dui i naem Pravilu. 2Podlona pak braa neka imaju na umu kako su se radi Boga
odrekli vlastite volje. 3Stoga im strogo zapovijedam da se pokoravaju svojim ministrima u svemu to su Gospodinu obeali opsluivati,
a to nije protivno dui i naem Pravilu. 4A gdje god ima brae koja
znaju i uviaju kako Pravilo ne mogu opsluivati na duhovan nain,
moraju se i mogu utei svojim ministrima. 5Ministri pak neka ih s
ljubavlju i blago prime i neka im budu toliko bliski da bi ta braa
s njima mogla razgovarati i postupati kao gospodari sa svojim slugama; 6tako naime mora biti da ministri budu sluge svoj brai. 7A
brau u Gospodinu Isusu Kristu opominjem i potiem da se uvaju
svake oholosti, isprazne slave, zavisti, pohlepe (usp. Lk 12,15), brige
i tjeskobe ovoga svijeta (usp. Lk 13,22), ogovaranja i mrmljanja.
Oni neuki neka ne tee za uenou,60 8nego neka znaju kako nada
58
Ve u poecima Reda ukazivala se takva potreba: 1232. smijenjen je Ivan Parenti,
a 1239. brat Ilija, kojega su optuivali da nije sazivao kapitule s provincijalima s onu
stranu Alpa. God. 1248. smijenjen je Krescencije iz Iesia, a 1258. Ivan Parmski.
59
To je primjena odredbe IV. lateranskog koncila.
60
Ovo se esto tumailo kao govor o neukima, ali uvjerljivije je tumaiti ga kao
govor o nepismenima.
195
sve moraju eznuti za tim da imaju Duha Gospodnjega i njegovo

sveto djelovanje, 9da mu se uvijek ista srca mole i budu ponizni, u
progonstvu i bolesti strpljivi, 10da ljube one koji nas progone, kore i
optuuju, jer Gospodin kae: Ljubite neprijatelje svoje, molite za one
koji vas progone i kleveu (usp. Mt 5,44). 11Blago progonjenima zbog
pravednosti, njihovo je kraljevstvo nebesko (Mt 5,10). 12Tko ustraje do
svretka, bit e spaen (Mt 10,22).
[Poglavlje XI]
Neka braa ne ulaze u samostane redovnica
1Strogo
zapovijedam svoj brai da nemaju sumnjivih druenja

i razgovora sa enama, 2i da ne ulaze u samostane redovnica osim
onih kojima je Apostolska stolica dala posebno doputenje. 3I neka
ne budu kumovi ni mukarcima ni enama, kako zbog toga meu
braom ili o brai ne bi nastala sablazan.
[Poglavlje XII]
O onima koji idu meu Saracene i druge nevjernike
1Koja god braa po Bojem nadahnuu htjednu ii meu Saracene i druge nevjernike, neka za to od svojih provincijalnih ministara trae doputenje. 2Ministri pak neka nikome ne dopuste
da ide, osim onima koje budu smatrali prikladnima da ih poalju.
3K tome pod poslunost nalaem ministrima neka od gospodina
pape zatrae jednog kardinala svete Rimske crkve da on bude upravitelj, pokrovitelj i popravitelj ovoga bratstva, 4kako bismo, uvijek
pokorni i podloni stopama te iste svete Crkve, u katolikoj vjeri
utemeljeni (usp. Kol 1,23), opsluivali siromatvo, poniznost i sveto
evanelje Gospodina naega Isusa Krista, to smo vrsto obeali.
[Stoga uope nikome od ljudi nije doputeno osporavati ovu
stranicu nae potvrde ili joj se drsko protiviti. A ako se tko drzne
to pokuati, neka znade da e upasti u nemilost Boga svemoguega i svetih apostola Petra i Pavla. Dano u Lateranu treega dana
decembarskih kalenda, tj. 29. studenog 1223, osme godine naega
papinstva].
Pravilo za samotita
1Koji ele boraviti u samotitima i ondje voditi redovniki ivot,
neka ih bude trojica ili najvie etvorica brae. Dvojica od njih neka
budu majke i neka imaju dva ili najmanje jednog sina. 2Oni koji su
majke neka slijede ivot Marte, a dva sina neka slijede ivot Marije61
(usp. Lk 10,3842). Neka imaju jedan samostan i u njemu svaki
svoju elijicu, da u njoj moli i spava.
3I neka uvijek govore poveerje od dana odmah po zalasku Sunca. Neka se trude opsluivati utnju. Neka govore svoje asove.
Neka ustaju za jutarnju i trae najprije kraljevstvo Boje i pravednost
njegovu62 (usp. Mt 6,33; Lk 12,31). 4Prvi as neka govore u prikladno vrijeme, a nakon treeg asa neka prekinu utnju: tada mogu
razgovarati i obraati se svojim majkama. 5A kad htjednu, mogu
od njih kao siromana djeca traiti milostinju za ljubav Gospodina
Boga. 6Nakon toga neka govore esti i deveti as, a veernju neka
govore u prikladno vrijeme.
7Neka nikome ne doputaju da ulazi u samostan gdje borave i
neka ondje ne jedu. 8Ona braa koja su majke neka paze da se dre
daleko od svake osobe. I neka pod poslunost svome ministru uvaju svoje sinove od svake osobe, tako da nitko ne moe razgovarati
s njima. 9Ti sinovi pak neka ne razgovaraju ni s kim osim sa svojim
majkama, sa svojim ministrom i kustodom, kad ih odlue pohoditi s
blagoslovom Gospodina Boga.
10A sinovi neka jednom preuzmu dunost majki, kako to oni povremeno odlue naizmjence initi, i neka nastoje sve reeno briljivo i revno opsluivati.
61
Marija je simbol kontemplativnog, Marta aktivnog ivota, ali ovdje je vie istaknut
odnos majkadijete (uloge su izmjenjive), radi njegovanja uzajamnog povjerenja.
62
Prednost se oito daje molitvi.
196
Opomene
[I: O tijelu Gospodnjem]
1Ree
Gospodin Isus uenicima svojim: Ja sam Put, Istina i ivot:

nitko ne dolazi Ocu osim po meni. 2Da ste upoznali mene, i Oca biste
moga svakako upoznali. Od sada ga i poznajete i vidjeli ste ga. 3Kae
mu Filip: Gospodine, pokai nam Oca i dosta nam je! 4Na to e mu
Isus: Filipe, toliko sam vremena s vama i jo me ne pozna? Tko je vi
dio mene, vidio je i Oca63 (Iv 14,69) moga. 5Otac prebiva u svjetlu
nedostupnu (usp. 1 Tim 6,16), i Bog je duh (Iv 4,24), i Boga nitko
nikada ne vidje (Iv 1,18). 6Stoga se moe vidjeti jedino duhom, jer
duh je onaj koji oivljuje, tijelo ne koristi nita (Iv 6,63). 7Ali jer je
jednak Ocu, ni Sina nitko ne vidi drugaije nego Oca, drugaije
nego Duha Svetoga. 8Stoga su osueni svi koji su vidjeli Gospodina
Isusa po ovjetvu, a nisu po duhu i boanstvu vidjeli i povjerovali
da je on istinski Sin Boji. 9Tako su i sada osueni svi koji vide sakrament koji nastaje snagom rijei Gospodinovih na oltaru po ruci
sveenikovoj u liku kruha i vina, a ne vide i ne vjeruju po duhu i
boanstvu da je to uistinu presveto tijelo i krv Gospodina naega
Isusa Krista, 10iako svjedoi sam Svevinji koji kae: Ovo je tijelo
moje i krv moja novoga saveza [koja e se proliti za mnoge] (usp. Mk
14,22.24); 11i: Tko jede moje tijelo i pije moju krv, ima ivot vjeni
(usp. Mk 14,22.24). 12Stoga duh Gospodnji, koji prebiva u vjernima
svojim, on je taj koji prima presveto tijelo i krv Gospodinovu.64 13Svi
drugi koji nemaju toga duha, a usuuju se primati ga, sud sebi jedu i
piju (usp. 1 Kor 11,29).
14Stoga: Sinovi ovjeji, dokle e vam srca ostati tvrda (Ps 4,3)?
15Zato ne upoznajete istinu i ne vjerujete u Sina Bojega (usp. Iv
63
Tjelesnim su oima jednako skriveni Kristovo boanstvo i njegova prisutnost u
posveenom kruhu i vinu. Stoga se u nizu citata iz Ivanova evanelja toliko naglaava
gledanje u Duhu.
64
I euharistija u sebi krije tajnu presvetog Trojstva: u Duhu se s vjerom i ljubavlju
prima Rije, koja pak uvodi u inae nedostupni misterij Oca (PRe 33 takoer je euharistijsko-trojstveni izriaj).
197
198
9,35)? 16Evo, svaki se dan ponizuje (usp. Fil 2,8) kao kad s kraljev
skih prijestolja (Mudr 18,15) doe u utrobu Djeviinu; 17svaki dan
dolazi k nama sam se oitujui poniznim; 18svaki dan po rukama
sveenikovim silazi iz krila Oeva (usp. Iv 6,38; 1,18) na oltar. 19I
kao to se svetim apostolima pokazao u pravome tijelu, tako se i
sada nama pokazuje u svetome kruhu. 20I kao to su oni gledajui
njegovo tijelo vidjeli samo njegovo tijelo, a duhovnim oima motrei vjerovali da je on Bog, 21tako i mi tjelesnim oima gledajui kruh i
vino vidimo i vrsto vjerujmo da je to ivo i pravo njegovo presveto
tijelo i krv. 22I na taj je nain Gospodin uvijek sa svojim vjernima,
kao to sam ree: Evo, ja sam s vama do svretka svijeta (Mt 28,20).
[II: O zlu vlastite volje]

1Ree Gospodin Adamu: Sa svakoga stabla u vrtu jedi, ali sa stabla
spoznaje dobra i zla da nisi jeo (usp. Post 2,1617)! 2Sa svakoga je
stabla u vrtu mogao jesti, jer nije zgrijeio dok nije prekrio poslunost.
3Sa stabla spoznaje dobra jede naime onaj tko volju proglaava
svojom vlastitom i oholi se zbog dobara koja Gospodin govori i ini
u njemu;65 4i tako mu je na poticaj avla i krenjem zapovijedi nastala jabuka spoznaje zla. 5Stoga treba da podnosi kaznu.
[III: O savrenoj poslunosti]

1Gospodin
u evanelju veli: Tko se ne odrekne svega to posjeduje,

ne moe biti moj uenik (Lk 14,33); 2i: Tko hoe ivot svoj spasiti, izgu
bit e ga (Lk 9,24). 3Ostavlja sve to posjeduje i gubi [duu svoju i]
tijelo svoje onaj ovjek koji svega sebe u poslunosti predaje u ruke
svoga poglavara. 4Pa to god ini i govori a koliko on zna nije
protiv njegove volje, i ako je dobro to to ini, to je prava poslunost. 5I ako podlonik kadgod vidi bolje i korisnije stvari po svoju
duu od onoga to mu poglavar zapovijeda, neka ono svoje dragovoljno posveti Bogu; ono pak to poglavar zapovijeda neka nastoji
djelom izvriti. 6To je naime poslunost u ljubavi (usp. 1 Pt 1,22), jer
je po volji Bogu i blinjemu.
65
Pad praroditelja tumai se u svjetlu dvaju naela: svako stvoreno dobro pripada Stvoritelju; grijeh je uvijek neopravdano prisvajanje dobara koja pripadaju Bogu,
izvoru svakoga dobra (usp. NPr 17). Drvo spoznaje dobra i zla olienje je volje,
koja treba proizvesti dobro, ali kad se ovjek njome slui protiv Boje zapovijedi
inei je svojom, krade je Bogu pa ona proizvodi plod spoznaje zla. Jednakim se grijehom okaljava onaj koji na neki nain sebi pripisuje (oholei se) dobra koja pripadaju
Gospodinu.
199
7Ako
pak poglavar podloniku zapovjedi to protiv njegove savjesti, makar ga ne poslua, neka ga ipak ne otpusti. 8Pa ako ga zbog
toga neki budu progonili, neka ih radi Boga jo vie ljubi. 9Tko je
naime spreman prije podnijeti progonstvo nego se odvojiti od svoje brae, uistinu ustrajava u pravoj poslunosti, jer polae ivot svoj
(usp. Iv 15,13) za brau svoju.66
10Ta ima mnogo redovnika koji se, pod izlikom da vide bolje
stvari od onih koje zapovijedaju njihovi poglavari, obaziru natrag (Lk
9,62) i vraaju se na bljuvotinu (Izr 26,11) vlastite volje. 11Oni su
ubojice i zbog svojih zlih primjera upropatavaju mnoge due.
[IV: Neka nitko sebi ne prisvaja slubu poglavara]

1Nisam
doao da budem sluen, nego da sluim (usp. Mt 20,28),

veli Gospodin. 2Oni koji su postavljeni nad druge neka se zbog toga
poglavarstva die samo toliko kao da su odreeni na dunost da
brai peru noge. 3I to se vie smuuju ako im se oduzme sluba
poglavara nego dunost pranja nogu, to vie sebi pribavljaju kese (Iv
12,6) kao opasnost po duu.
[V: Neka se nitko ne oholi,

nego neka se hvali kriem Gospodinovim]
1Pogledaj, ovjee, na koliko te je dostojanstvo postavio Gospodin Bog, jer te je stvorio i oblikovao na sliku svoga ljubljenoga Sina
po tijelu i slina njemu (usp. Post 1,26) po duhu.67
2A sva stvorenja koja su pod nebom sama od sebe slue svome
Stvoritelju, upoznaju ga i pokoravaju mu se bolje nego ti. 3Pa ni av
li ga nisu raspeli, nego ti si ga s njima raspeo i jo uvijek razapinje
uivajui u manama i grijesima. 4ime se dakle moe hvaliti? 5Da
si naime tako otrouman i mudar te zna sve spoznanje (usp. 1 Kor
13,2) i zna tumaiti sve razne jezika (usp. 1 Kor 12,28) i otroumno
istraivati nebeske stvari, svime se time ne moe hvaliti. 6Ta jedan
avao znadijae o nebeskim, a sada zna o zemaljskim stvarima vie
nego svi ljudi, pa da i postoji netko tko je od Gospodina primio posebno spoznanje najvie mudrosti. 7Isto tako i da si ljepi i bogatiji
od svih i da ak ini udesa istjerujui avle, sve je to protiv tebe
66
Franjo razlikuje tri stupnja poslunosti: prava poslunost jest predanje u ruke poglavara; poslunost u ljubavi jest odricanje od vlastitog dobra, a savrena poslunost
jest prihvaanje progonstva istovremeno se ne odriui brae, dapae polaui ivot
za brau po uzoru na Isusa.
67
Ne smijemo se oholiti jer nas nia stvorenja nadilaze posluhom prema Bogu,
a pali duhovi nadilaze nas znanjem; posvemanji smo dunici Bogu, od kojega su
sva dobra.
200
i nita tebi ne pripada i time se nita ne moe hvaliti. 8Ali ovim se

moemo hvaliti: slabostima svojim i svakodnevnim noenjem svetoga
kria (usp. 2 Kor 12,5) Gospodina naega Isusa Krista.
[VI: O nasljedovanju Gospodina]

1Svi, brao, gledajmo dobrog pastira, koji podnese muku kria da
spasi ovce svoje (usp. Iv 10,11). 2Za Gospodinom su ile ovce njegove u trudu i naporu, u sramoti i gladi (usp. Rim 8,35; 2 Kor 11,27), u
slabosti i kunji i u svemu ostalome, i za to su od Gospodina primile
ivot vjeni. 3Stoga je velika sramota za nas sluge Boje to su sveci
uinili djela, a mi elimo odatle primiti ast i slavu samo pripovijedajui ih i propovijedajui o njima.68
[VII: Neka nakon znanja slijedi dobro djelo]

1Apostol
veli: Slovo ubija, a Duh oivljuje (2 Kor 3,6). 2Od slova

su umrli oni koji ude znati samo rijei, kako bi bili smatrani mudrijima od ostalih i kako bi mogli stei veliko bogatstvo, da ga daju roacima i prijateljima. 3Od slova su umrli i oni redovnici koji ne ele
slijediti duh svetoga slova, nego vie ele znati i drugima tumaiti
samo rijei. 4A od duha svetoga slova oivljeni su oni koji sve znanje
koje znaju i ele znati ne pripisuju tijelu, nego ga rijeju i primjerom
vraaju vinjemu Gospodinu Bogu komu pripada sve dobro.69
[VIII: O izbjegavanju grijeha zavisti]

1Apostol veli: Nitko ne moe rei: Gospodin Isus, osim u Duhu
Svetom (1 Kor 12,3); 2i: Nema nikoga tko ini dobro, nikoga nema
(Rim 3,12; Ps 13,3). 3Tko god dakle zavidi bratu svome na dobru
koje Gospodin u njemu govori i ini, upada u grijeh hule, jer zavidi
samome Svevinjemu (usp. Mt 20,15) koji govori i ini svako dobro
(usp. 1 Kor 6,12).
[IX: O ljubavi]
1Gospodin veli: Ljubite neprijatelje svoje [inite dobro onima koji
vas mrze, molite za one koji vas progone i potvaraju] (Mt 5,44). 2Onaj
naime istinski ljubi svoga neprijatelja tko se ne alosti zbog neprav68
Povodom muenitva brae u Maroku Jordan Janski donosi izreku: Neka se
svatko hvali vlastitim, a ne tuim muenitvom.
69
Ovdje se proiruje i primjenjuje Franjin izriaj zabiljeen u Asikom zborniku
(105): ovjek posjeduje onoliko znanja koliko pokazuje djelom.
201
de koju mu on nanosi, 3nego ga zbog ljubavi Boje mui grijeh due

njegove, 4te mu djelima pokazuje (usp. Jak 2,18) ljubav.
[X: O kanjavanju tijela]

1Ima
ih mnogo koji esto, dok grijee ili trpe nepravdu, optuuju neprijatelja ili blinjega. 2A nije tako: jer svatko u svojoj vlasti ima neprijatelja, to jest tijelo, po kojemu grijei.70 3Stoga blago
onome sluzi koji takvoga neprijatelja, predana njegovoj vlasti bude
uvijek drao zasunjenim i mudro se uvao njega; 4jer dok to bude
inio, nijedan drugi neprijatelj, vidljivi ili nevidljivi, nee mu moi
nauditi.
[XI: Neka nikoga ne pokvari zlo drugoga]

1Nijedna
se stvar osim grijeha sluzi Bojemu ne treba biti odbojna. 2Pa kako god neka osoba grijeila, a sluga se Boji zbog toga
bude smuivao i srdio, ali ne iz ljubavi, taj grijeh zgre sebi kao blago
(usp. Rim 2,5). 3Onaj sluga Boji koji se ne srdi i ne smuuje ni zbog
ega ispravno ivi bez iega svoga. 4I blago njemu, jer dok daje caru
carevo, a Bogu Boje (Mt 22,21), njemu nita ne ostaje.
[XII: O prepoznavanju duha Gospodnjega]

1Po tome se moe prepoznati da sluga Boji ima duha Gospodnjega: 2ako se, kad Gospodin po njemu ini neko dobro, njegovo
tijelo ne oholi, jer je ono uvijek protivno svakom dobru, 3nego ako
se u svojim oima prije dri manje vrijednim i ako sebe smatra manjim od svih drugih ljudi.
[XIII: O strpljenju]
1Ne
moe znati sluga Boji koliko je strpljiv i ponizan u sebi dok

mu se udovoljava. 2A kad doe vrijeme da mu ine protivtine oni
koji bi mu morali udovoljavati, koliko tada ima strpljenja i poniznosti, toliko ih ima, i ne vie.
70
Franjo poznaje dva razliita shvaanja tijela: tijelo naime treba krotiti ili mrtviti
ukoliko je kao brat magarac protivnik duha, ali se o njemu i brinuti ukoliko je brat
tijelo (usp. 2el 210211).
202
[XIV: O siromatvu duhom]

1Blago
siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko (Mt 5,3)!

ih mnogo koji ustrajnim molitvama i sluenjem svojim tijelima
zadaju mnoga odricanja i pokore. 3No samo zbog rijei koja izgleda
kao nepravda prema njihovoj osobi, ili zbog kakve stvari koja ima
se oduzima, odmah se pokolebaju (usp. Mt 13,21) i uzbune.71 4Oni
nisu siromani duhom, jer tko je istinski siromaan duhom, on mrzi
samoga sebe (usp. Lk 14,26), a ljubi one koji ga pljuskaju po obrazu
(usp. Mt 5,39).
2Ima
[XV: O miru]
1Blago
mirotvorcima: oni e se sinovima Bojim zvati (Mt 5,9)!

su mirotvorci oni koji u svemu to trpe u ovom svijetu sauvaju mir u dui i tijelu zbog ljubavi prema Gospodinu naemu
Isusu Kristu.
2Istinski
[XVI: O istoi srca]

1Blago
istima srcem: oni e Boga gledati (Mt 5,8)! 2Uistinu su ista srca oni koji preziru zemaljske stvari, a nebeske trae, i nikad
ne prestaju ista srca i due klanjati se ivom i pravom Gospodinu
Bogu i njega gledati.
[XVII: O poniznu sluzi Bojem]

1Blago onome sluzi (Mt 24,46) koji se ne uznosi vie zbog dobra
koje Bog po njemu govori ili ini, nego zbog dobra to ga govori i
ini po nekom drugome. 2Grijei ovjek koji od svoga blinjega eli
dobiti vie nego to od sebe eli dati Gospodinu Bogu.
[XVIII: O samilosti prema blinjemu]

1Blago
ovjeku koji podnosi svoga blinjega u njegovoj slabosti,

kao to bi htio da on njega podnosi da je u slinu stanju (usp. Gal
6,2). 2Blago sluzi koji sva dobra vraa Gospodinu Bogu (usp. Tob
13,12), jer tko sebi to zadri, sakriva za se novac Gospodina Boga
svoga (Mt 25,18) i od njega e se oduzeti ono to misli da ima (Lk
8,18).
71
Prepoznavanje preciznih signala unutarnje stvarnosti, kako one pozitivne tako i
one negativne, Franjo pokazuje osobito u Opomenama. O takvu instinktivno psiholokom talentu govori i Erich Auerbach (usp. Mimeza, Hena, Zagreb 2004).
203
[XIX: O poniznu sluzi Bojem]

1Blago sluzi koji se ne smatra boljim kad ga ljudi slave i veliaju, nego kad ga smatraju nevrijednim, priprostim i prezrenim, 2jer
koliko ovjek vrijedi pred Bogom, toliko vrijedi i ne vie.72 3Jao
onome redovniku koji je od drugih postavljen na visok poloaj i
ne eli svojevoljno sii. 4I blago onome sluzi (Mt 24,46) koji bez
svoje elje biva postavljen na visok poloaj, a uvijek eli biti pod
nogama drugih.
[XX: O redovniku radosnu u Gospodinu i o onom tatome]

1Blago
onome redovniku koji nalazi milinu i veselje samo u presvetim rijeima i djelima Gospodnjim 2i pomou njih u radosti i ve
selju (usp. Ps 51,10) vodi ljude k ljubavi prema Bogu. 3Jao onome
redovniku koji uiva u besposlenim i ispraznim rijeima i pomou
njih ljude navodi na smijeh.73
[XXI: O tatu i brbljavu redovniku]

1Blago
sluzi koji kad govori ne iznosi sve svoje nadajui se plai i

koji nije brz na rijeima (usp. Izr 29,20; Jak 1,19), nego mudro razmilja o tome to treba govoriti i odgovarati. 2Jao onome redovniku
koji ne dri u svome srcu (usp. Lk 2,19.51) dobra koja mu je Gospodin objavio i drugima to ne pokazuje djelom, nego to ljudima radi
plae eli radije rijeima pokazati. 3On je primio svoju plau (usp. Mt
6,2.16), a sluatelji odatle odnose malo ploda.
[XXII: O korenju]
1Blago
sluzi koji kaznu, optubu i ukor od strane drugoga tako

strpljivo podnosi kao da potjee od njega samoga. 2Blago sluzi
koji se ukoren blago s tim pomiri, s potovanjem pokori, ponizno
prizna i rado dadne zadovoljtinu. 3Blago sluzi koji ne hita da se
opravda i ponizno podnosi sramotu i ukor za grijeh i kad nije sagrijeio.
72
Vrhovni kriterij ovjekove istine jest Bog: Ta nije prokuan tko sam sebe preporuuje, nego koga preporuuje Gospodin (2 Kor 10,18).
73
Franjo je, nadahnut Isusovom opomenom protiv suvinih rijei, poklanjao veliku vanost i ljudskoj i Bojoj rijei. Stoga tako naglaeno kontrastira redovnika koji
nalazi veselje u rijeima Gospodnjim (blago takvome!) s redovnikom koji uiva u
besposlenim i ispraznim rijeima (jao takvome!).
204
[XXIII: O poniznosti]
1Blago sluzi za kojega se ustanovi kako je meu svojim podlonicima tako ponizan kao da je meu svojim gospodarima. 2Blago
sluzi koji ustrajno ostaje pod ibom korenja. 3Vjeran i razuman (Mt
24,45) jest onaj sluga koji ne oklijeva unutra se za sve svoje pogreke
skrueno pokajati, a vani ih ispovjediti i djelima dati zadovoljtinu.
[XXIV: O istinskoj ljubavi]

Blago sluzi koji bi toliko ljubio brata svoga kad je bolestan te mu
ne moe uzvratiti, koliko kad je zdrav te mu moe uzvratiti.74
[XXV: Opet o istinskoj ljubavi]

Blago sluzi koji bi toliko ljubio i potovao brata svoga kad je daleko od njega, koliko da je s njim, i koji o njemu ne bi govorio iza
lea nita to ne bi mogao s ljubavlju rei pred njim.
[XXVI: Neka sluge Boje potuju klerike]

1Blago
sluzi Bojem koji ima vjeru u klerike koji ive ispravno u

skladu s propisima svete Rimske crkve. 2A jao onima koji ih preziru;
pa premda su grenici, ipak ih nitko ne smije osuivati, jer jedino
Bog sebi pridrava pravo da im sudi. 3Koliko je naime od svega via
njihova sluba spram presvetoga tijela i krvi Gospodina naega Isusa Krista, koje sami primaju i jedino oni drugima podjeljuju, toliko
vei grijeh imaju oni koji grijee prema njima nego prema svim drugim ljudima ovoga svijeta.
[XXVII: O kreposti koja suzbija manu]

1Gdje je ljubav i mudrost, ondje nema ni straha (usp. 1 Iv 4,18)
ni neznanja.
2Gdje je strpljivost i poniznost, ondje nema ni srdbe ni pometnje.
3Gdje je siromatvo u veselju, ondje nema ni pohlepe ni lakomosti.
4Gdje je spokoj i razmatranje, ondje nema ni tjeskobe ni rastresenosti.
5Gdje je strah Gospodnji da uva svoj stan (usp. Lk 11,21),
ondje neprijatelj ne moe nai gdje da ue.
6Gdje je milosre i razbor, ondje nema ni suvika ni krutosti.
74
Franjo se i ovdje nadahnjuje Isusovim poticajem da inimo dobro u prvom redu
onima koji nam ne mogu uzvratiti.
205
[XXVIII: O skrivanju dobra da ne propadne]

1Blago sluzi koji zgre na nebu (usp. Mt 6,20) dobra koja mu je
Bog pokazao, a ne eli ih radi plae objaviti ljudima, 2jer sam e
Svevinji objaviti djela svoja kome htjedne. 3Blago sluzi koji tajne
Gospodnje pohranjuje u svom srcu (usp. Lk 2,19.51).
Oblik ivljenja dan Klari i sestrama

[Poto se svevinji Otac nebeski po svojoj milosti udostojao
prosvijetliti moje srce, da po primjeru i pouci presvetoga naeg oca
svetoga Franje inim pokoru, malo nakon njegova obraenja, dragovoljno sam mu skupa sa svojim sestrama obeala poslunost. Uviajui kako se ne bojimo nikakva siromatva, napora, nevolje, ponienja ni prezira svijeta, nego da ih ak smatramo velikim uitkom, i
ganut ljubavlju, blaeni otac nam ovako napisa oblik ivljenja:]
1Budui da se po boanskom nadahnuu uiniste kerima i slubenicama svevinjega vrhovnoga Kralja, Oca nebeskoga75 i da se
zaruiste s Duhom Svetim izabravi da ivite po savrenstvu svetoga
evanelja, 2hou i obeavam da u se uvijek za vas, jednako kao
za svoju brau, osobno i po njima zduno brinuti i posebno skrbiti.
[To je za ivota zduno ispunjavao, i htio da to braa uvijek ispunjavaju (Pravilo klarisa, 6, 15)].
Posljednja volja Klari i sestrama

[A da se mi nikad ne udaljimo od presvetoga siromatva koje
smo prihvatile, a ni one koje e doi nakon nas, opet nam malo pred
svoju smrt ovako napisa svoju posljednju volju:]
1Ja, mali brat Franjo, hou nasljedovati ivot i siromatvo svevinjega Gospodina naega Isusa Krista i njegove presvete majke i
ustrajati u njemu do svretka (usp. Mt 10,22). 2Molim i vas, gospoe svoje, i savjetujem vam da uvijek ivite u tome presvetom ivotu
i siromatvu. 3I veoma se uvajte da se nikad i nipoto po ijoj pouci
ili savjetu od njega ne udaljite.76
75
Siromane gospoe za Franju su zemaljska svita, to jest keri i slubenice sve
vinjega Kralja, u oekivanju da budu okrunjene sa svetom kraljicom Marijom (usp.
PozKr 1; Siruj 1. 13).
76
Klara e se sjetiti ovog poticaja u uvenom odgovoru papi Grguru IX., koji joj je
savjetovao da ublai zavjet siromatva. Rekla mu je: Sveti Oe, ni pod kojim uvjetom dovijeka ne elim biti dispenzirana od nasljedovanja Krista! (LegKl 14).
206
Oporuka
[I] 1Gospodin ovako dade meni bratu Franji da ponem initi
pokoru: dok naime bijah u grijesima, bilo mi je odve gorko gledati gubavce. 2Ali sam me Gospodin dovede meu njih i iskazah im
milosre.77 3A kad sam odlazio od njih, okrenulo mi se u duevnu i
tjelesnu slast ono to mi bijae gorko; i poslije sam malo ostao, pa
otiao iz svijeta.
4A Gospodin mi dade takvu vjeru u crkve da sam ovako jednostavno molio i govorio: 5Klanjamo ti se, Gospodine Isuse Kriste, u
svim tvojim crkvama koje su na cijelome svijetu, i blagoslivljamo te, jer
si svetim kriem svojim svijet otkupio.78
6Potom mi Gospodin dade i daje takvu vjeru u sveenike koji
ive po uredbi svete Rimske crkve zbog njihova reda, te se hou
njima utei i da me progone. 7Pa da imam toliku mudrost koliku je
Salomon (usp. 1 Kr 5,9) imao i da naem siromane sveenike ovoga svijeta, neu u upama u kojima oni borave propovijedati protiv
njihove volje.
8Njih i sve druge hou potivati, ljubiti i astiti kao svoje gospodare. 9Neu u njima gledati grijeha, jer u njima razabirem Sina
Bojega i moji su gospodari. 10A to inim stoga jer u ovome svijetu od samoga svevinjega Sina Bojega ne vidim nita tjelesno do
presveto tijelo i presvetu krv njegovu, koje oni primaju i drugima
podjeljuju.
11I elim da se te svete tajne iznad svega aste, tuju i na dragocjenu mjestu pohranjuju. 12Gdje god na neprilinim mjestima
naem napisana njegova presveta imena i rijei, hou ih pokupiti i
molim da se pokupe i pohrane na asnu mjestu.79
13Sve bogoslove i one koji su u slubi presvetih boanskih rijei
moramo astiti i potivati kao one koji nam pruaju duh i ivot (usp.
Iv 6,63).
[II] 14A kad mi Gospodin dade nekoliko brae,80 nitko mi nije
pokazao to mi valja initi, nego mi sam Svevinji objavi kako treba
77
ini se da Franjo susret s gubavcima iitava na pozadini prispodobe o dobrom
Samarijancu.
78
Latinski izriaj talem fidem in ecclesiis, uzet izolirano, neki prevode: takvu vjeru
u crkvama, ali paralela s izriajem koji se nalazi ve u sljedeem pasusu, a ima isti
gramatiki ustroj (tantam fidem in sacerdotibus) opravdava ovdje usvojeni prijevod.
79
Ovdje se pokazuje kako Franjo u Oporuci sa sjeanja prelazi na opomenu i poticaj, i tako otkriva vrijednost povijesnog evociranja vlastitog pozivaodgovora u bitnoj povezanosti s euharistijom i svetopisamskom rijei.
80
U prisjeanju na poetke Reda Franjo ukazuje na to da mu je bratstvo Manje
brae dar nebeskoga Oca.
207
da ivim po uzoru na sveto evanelje.81 15I ja sam to u malo rijei i

jednostavno napisao, a gospodin papa mi je potvrdio.
16Oni pak koji su dolazili da prihvate takav ivot davahu siromasima sve to mogahu imati (Tob 1,3); i bijasmo zadovoljni jednom
tunikom, zakrpanom iznutra i izvana, koji su to htjeli, pojasom i
hlaama, 17i nismo htjeli imati nita vie. 18asoslov smo govorili
mi klerici kao drugi klerici, laici su govorili Oena (Mt 6,9). I posve
smo rado ostajali u crkvama; 19bijasmo neuki i podloni svima. 20A
ja sam radio svojim rukama (usp. Dj 20,34) i hou raditi. A odluno
hou da i sva druga braa obavljaju kakav astan posao. 21Koji ne
znaju, neka naue, ne iz elje da prime plau, nego radi primjera i
da odagnaju nerad. 22Kad nam se ne dadne plaa za rad, utecimo se
stolu Gospodnjem prosei milostinju od vrata do vrata. 23Gospodin
mi je objavio pozdrav da govorimo: Gospodin ti dao mir (usp. 2 Sol
3,16). 24Neka braa paze da crkve, siromana obitavalita i sve to
se za njih izgradi uope ne primaju ako to nije kako dolikuje svetom
siromatvu koje smo u Pravilu obeali, i neka ondje uvijek borave
kao pridolice i putnici (usp. 1 Pt 2,11). 25Strogo pod poslunost zapovijedam svoj brai da se, gdje god bili, ne usude traiti u Rimskoj
kuriji kakvo pismo, ni sami ni preko posrednika, ni za crkvu ni za
drugo mjesto, ni pod izlikom propovijedanja ni mrtvljenja svoga tijela. 26Nego gdje god ih ne prime, neka bjee u drugi (Mt 10,23) kraj,
da s Bojim blagoslovom ine pokoru.82
[III] 27I hou se strogo pokoravati generalnom ministru ovoga
bratstva i drugome gvardijanu koga on odlui dati mi. 28I tako hou
biti zarobljen u njegovim rukama, te ne mognem nikamo ii niti ita
initi mimo poslunost i njegovu volju, jer on je moj gospodar.
29Pa premda sam jednostavan i slab, ipak hou uvijek imati klerika da mi obavlja asoslov, kako stoji u Pravilu.83
30I sva se druga braa moraju tako pokoravati svojim gvardijanima i obavljati asoslov prema Pravilu. 31A sva braa, ma gdje bila,
ako nau takve koji ne obavljaju asoslov prema Pravilu i ele ga
preinaiti ili nisu katolici, moraju pod poslunost onoga koga od
takvih nau dovesti najbliem kustodu onoga mjesta gdje ga nau.
32A kustod ga mora strogo pod poslunost dobro uvati, danju i
81
Ovdje se ne misli na neku mistinu objavu, nego na trostruko otvaranje evanelistara u crkvi sv. Nikole u Asizu, nakon ega je Franjo rekao Bernardu i Petru:
Brao, ovo je na ivot i Pravilo sviju onih koji se htjednu pridruiti naoj drubi
(usp. LegTd, 29).
82
Franjo je svoje bratstvo nazvao Manjom braom pa stoga dri nedopustivim traiti bilo kakve povlastice.
83
Franji su pred kraj ivota oi toliko oslabile da asoslov nije mogao itati, nego
samo sluati.
208
nou, kao ovjeka u okovima, tako da se ne moe istrgnuti iz njegovih ruku dok ga osobno ne preda u ruke svoga ministra. 33A ministar ga strogo pod poslunost mora poslati po takvoj brai koja e
ga danju i nou uvati kao ovjeka u okovima, dok ga ne dovedu
gospodinu Ostijskome, koji je gospodar, zatitnik i popravitelj cijeloga bratstva.84
[IV] 34I neka braa ne reknu: Ovo je drugo Pravilo. Jer ovo je
upozorenje, opomena, poticaj i moja oporuka, koju ja, maleni brat
Franjo, inim vama, svojoj blagoslovljenoj brai, radi toga da Pravilo
koje Bogu zavjetovasmo bolje katoliki opsluujemo. 35A generalni
ministar i svi ostali ministri i kustodi pod poslunost su obvezani da
ovim rijeima nita ne dodaju niti oduzimaju (usp. Pnz 4,2; 12,32).
36I neka ovaj spis uvijek imaju uza se s Pravilom. 37Pa na svim
kapitulima koje odravaju, kad itaju Pravilo, neka itaju i ove rijei.85 38I svoj svojoj brai, klericima i laicima, zabranjujem strogo pod
poslunost da ni u Pravilo ni u ove rijei ne umeu tumaenja i ne
govore: Ovako ih treba shvatiti. 39Nego kao to meni Gospodin
dade da jednostavno i isto izreknem i napiem Pravilo i ove rijei,
tako ih jednostavno i bez tumaenja shvatite i svetim djelovanjem
sve do kraja opsluujte.
40I tko god ovo bude opsluivao, neka ga na nebu ispuni blago
slov vinjega Oca, a na zemlji (Post 27,2728) blagoslov ljubljenoga
Sina njegova s presvetim Duhom Tjeiteljem, svim silama nebeskim
i svima svetima. 41A ja, maleni brat Franjo, sluga va, potvrujem
vam koliko mogu iznutra i izvana ovaj presveti blagoslov.
84
Ovu iznenaujuu strogost treba razumjeti tako da privatno dobro (slobode)
mora biti podvrgnuto dobru zajednice.
85
Iz ovog se vidi da Franjo Oporuku nije zamislio kao suprotnost, nego kao potporu
Potvrenom pravilu (koje navodi ak deset puta).
Dodatak: Diktirani spisi

Meu izdavaima Spisa brata Franje bilo je i onih koji su poklonili pozornosti njegovim diktiranim rijeima, to jest brojnim izrekama koje se njemu pripisuju u hagiografskim izvorima, od kojih
je Luke Wadding u treem svesku svoga izdanja Opuscula (1623)
izvukao i podijelio u deset kategorija vie od dvjesto izreka Asikog sveca,1 dok se fra Kajetan Esser ograniio na tri teksta (ovim
redoslijedom: Benedictio fratri Bernardo data; Testamentum Senis fac
tum; De vera et perfecta letitia) prenesena iz izvora zajedno s izriitom naredbom scribe danom slubujuem pisaru, koje je izdava
smjestio u odsjek Opuscula dictata, uz pet kratkih saetaka izgubljenih pisama.2
U novije doba ovaj corpus tekstova preuzeo je, proirio i kritiki
obrazloio Giovanni Miccoli, a ispred njega stavio seriju Parabola,
logia, izreka (poveavi broj na osam),3 razluujui ovu seriju od
Dodatka koji sadri sintezu pisama o kojima nema razloga sumnjati, prema redu njihove vjerojatne kronologije;4 konkretno, pet
epistolarnih tekstova koje je Esser ranije oznaio, a preuzeti su i
u ovom izdanju, uz dodatni spomen pisama upuenih ostijskom
kardinalu Hugolinu o pitanjima to su se ticala ivota Reda i drugih tema.5
to se tie izreka, kako je ve najavljeno u Opem uvodu, ovdje se ograniavamo preuzeti one koje je ve izdao Esser, nanovo
rasporeene prema kronolokom redoslijedu (O istinskom i savre
nom veselju; Oporuka iz Siene; Blagoslov bratu Bernardu), ostavljajui
1
Usp. B. FRANCISCI ASSISIATIS Opuscula, nunc primum collecta, tribus tomis distincta, notis et commentariis asceticis illustrata, per fr. Lucam Waddingum
Hibernum, Anverpiae 1623 (dicta su u III. svesku).
2
Glede dicta usp. ESSER, Die Opuscula, 451461; glede epistolarnih tekstova,
452458.
3
Usp. G. MICCOLI, Parabole, logia, detti, u FRANCESCO D ASSISI, Scritti,
latinski tekst i talijanski prijevod, EFREditrici Francescane, Padova 2002, 501548.
4
G. MICCOLI, Appendice (Dodatak) u FRANCESCO D ASSISI, Scritti, 549
(tekstovi, 550561).
5
Usp. MICCOLI, Appendice, 550551.

209
210
dakle jo otvorenim kako pitanje valjanih kriterija za identificiranje

ostalih Franjinih rijei, koje se mogu smatrati u bitnome autentinima, tako i uinkovitu primjenu tih kriterija na kanon izreka iri
od dosad razmatranog.
Dodajmo tome da Giovanni Miccoli dri apokrifnim tekst Bla
goslova bratu Bernardu,6 na koji emo se vratiti u nastavku, dok se
ukazuju iroko prihvaenim obrazloenja kojima ovaj istraiva dri
da svecu u bitnome pripadaju ostale izreke predloene u njegovoj antologiji,7 od koje e moi krenuti daljnja eventualna sustavna
istraivanja o tom predmetu.
Prelazei na tri prethodno navedene diktirane izreke koje je ve
izdao Esser, po redoslijedu je prva pouka o savrenom veselju,
to je postala uvena u proirenoj verziji iz Zgoda blaenoga Franje,
a ire poznata u Cvjetiima,8 gdje se pripovijeda o bratu Leonu pozvanom da marljivo zapie gdje je savreno veselje, dok zajedno
s bratom Franjom pod zimskom kiom i ledom pjeice dolazi iz Perue u Porcijunkulu.
Djelomina nevjerojatnost te epizode (nije bilo mogue pisati gujim perom u tim uvjetima) postala je oitom godine 1927,
kad je Benvenuto Bughetti u jednom firentinskom kodeksu naao
pa objavio u Archivum Franciscanum Historicum jednu saetiju
i realistiniju redakciju istinskog veselja, preuzetu iz rijei brata
Leonarda Asikog,9 prema kojoj se brat Franjo i brat Leon nalaze
ve u Porcijunkuli, a Franjino putovanje iz Perue, dolazak u Porcijunkulu i odbijanje gostoprimstva od strane neljubaznog vratara,
nisu izvjee o injenicama, nego parabola u svrhu primjera, koju
je brat Franjo izmislio i izdiktirao kako bi uinio razvidnim u emu
se sastoje pravo veselje te prava krepost i spas due.
Usporedba redakcije iz Zgoda i Cvjetia s onom koju je dao brat
Leonard, nekadanji Franjin drug s puta na Istok, stoga baca dodatno svjetlo, kako za razumijevanje tipinih naina proirivanja odreene hagiografske literature tako jo vie za prepoznavanje obiljeja
6
Usp. MICCOLI, Parabole, logia, 503.

Evo njihovih naslova, zajedno s odgovarajuim izvorima: Parabola o eni u umi
koja je zatrudnjela s kraljem (usp. Archivum Franciscanum Historicum 22, 1929,
585); Govor na kapitulu na rogoinama (AsZb 18); Beskorisne sluge (1el
103); Egzegeza Ezekijela 3,18 (2el 103); Vrhunska poslunost (2el 152);
Nikad nisam bio razbojnik (AsZb 15).
8
Valja pogledati dva teksta: u Zgodama bl. Franje i njegovih drugova 7 i u Cvjetiima
sv. Franje 8.
9
Usp. B. BUGHETTI, Analecta de S. Francisco Assisiensi saeculo XIV ante medi
um collecta (e codice Florentino C.9.2878), u Archivum Franciscanum Historicum 20
(1927) 107. Brat Leonard Asiki, Franjin drug pri povratku iz prekomorskih zemalja
(usp. 2el 31), bio je dobro obavijetena osoba, koja je svjedoila pred papom Grgurom IX. prigodom kanonizacije sv. Franje (usp. AsZb 72).
7
Di kti ran i spi si
211
autentinosti diktirane izreke, blie izvorniku: svoenje na ono

bitno u izlaganju, vjerojatnost uklapanja u injenino okruenje i
pouka (izmeu Porcijunkule i obitavalita kriara), suvislo pozivanje na realnost Reda, paradoksalno izvedeno do nezamislivih granica s obzirom na poziv (u Red ulaze svi pariki uitelji, svi biskupi
pa ak i kraljevi), na misiju (manja braa obraaju sve nevjernike) i
na mo udotvorstva.
Aluzijama na stanje Reda protkan je i drugi dio pouke, gdje vratar Porcijunkule Franju ne odbija zato to ga ne prepoznaje (kao
u verziji iz Zgoda i Cvjetia), nego iz mnogo neugodnijih razloga:
Odlazi! Ti si prostak i neznalica Ima nas toliko i takvih da nam ti
nisi potreban (r. 11).
Definicija koju brat Franjo u Pismu poslanom cijelom Redu (r. 39)
iz poniznosti za sebe pridrava neznalica sam i nepismen na nj se
svaljuje radi ponienja i odbacivanja (tu es unus simplex et idiota).
Ako uzmemo na znanje ljubav s potovanjem kojom je Franjo bio
okruen za ivota i na samrti, teko je pripisati drugima umjesto
njemu izreku kao to je ona O istinskom i savrenom veselju, koja u
sebi sabire evaneosko blaenstvo progonjenih (usp. Mt 5,1112),
itanje u kontrastu s pravim ili moguim uspjesima Reda, ponizno osjeanje vlastite osobe koje dotie nesmiljenost.10
Manje se problematinim pokazuje pripisivanje bratu Franji rijei blagoslova i opomene, koje je svetac ostavio u jednom dramatinom asu neprekidnoga fizikog trpljenja, to je pratilo njegove
posljednje godine, upravo u Sieni u proljee 1226, kad je jedno produeno krvarenje izazvalo strah za njegov ivot, pa je na uporan zahtjev brae koja su bila uz njega bratu Benediktu iz Prata izdiktirao
onaj kratki spomen-spis koji je poznat pod nazivom Oporuka iz
Siene: sintetina, sjetna pobuda Manjoj brai da ive u meusobnoj
ljubavi, u opsluivanju svetog siromatva i u vjernosti svetoj majci
Crkvi.11 Odmah se pokazuju duboke veze sadraja s posljednjom
Oporukom, koja proiruje i poblie navodi opomene to se odnose na siromatvo i crkvenu vjernost, djelomino mijenjajui poticaj
na bratsku ljubav u ivljenje u njenoj sestri, svetoj poslunosti.
Dodaju se druga jaka obrazloenja autentinosti: tekst se uz blaga
retuiranja pokazuje u svekolikoj hagiografskoj tradiciji ovisnim o
svjedoanstvima Franjinih drugova; ako vidimo kakvu je vanost
u Redu zauzela konana Oporuka, nitko nije mogao osjeati potre10
Ove razloge autentinosti ne pobija injenica da Franju braa odbacuju kao ne

znalicu i nepismenog i u jednoj drugoj njegovoj izreci, koju prenose Toma elanski
i Asiki zbornik (usp. 2el 145; AsZb 109); pretpostavlja da se u pozadini skriva
sjeanje na stvarne situacije i sukobe (MICCOLI, Parabole, logia, 545).
11
OporSi 35. Tekst preuzimam iz AsZb 59; za varijante usp. OgSav 87.
212
bu izmiljati neku drugu oporuku; Sienski diktat potpuno je u

skladu s vizijom Franjine duhovne oporuke, i ne daje povod upotrebljivih za polemike ili stranarske svrhe.12 Stoga s punim pravom spada u dicta koja valja drati u bitnome autentinima.
Opravdane su meutim drukije ocjene u odnosu na razliite redakcijske forme, koje je u tekstualnoj tradiciji poprimila Be
nedictio fratri Bernardo data, koju je u Esser u prvi as bio ocijenio neautentinom,13 a kojoj zatim opet poklanja povjerenje pa je
uvruje meu Opuscula dictata,14 ali ipak ne moe sprijeiti da je
kasnije drugi istraivai smatraju apokrifnom izrekom:15 to mi
ljenje dijeli i autor ovoga izdanja glede teksta Blagoslova koji daju
Actus beati Francisci, ali ne glede onoga posvjedoenog u drugim
zbornicima, koji u sadraju i u obliku pokazuje znakovite elemente
autentinosti. Tendenciozne manipulacije teksta koji pruaju Actus
odmah upada u oi kad ga usporedimo s Oporukom, gdje Franjo
izjavljuje: Et firmiter volo obedire ministro generali huius fraternitatis e talio guardiano quem sibi placuerit michi dare, et ita volo
esse captus in manibus suis, ut non possum ire vel facere ultra obe
dientiam et voluntatem suam, quia dominus meus est;16 iskazivanje
poslunosti koju tekst u Actus toku po toku izokree, gdje brat
Bernard praktiki biva odrijeen od zavjeta poslunosti, proglaen
gospodarom svoje brae i slobodan ii kamo hoe: Esto dominus
fratrum tuorum (Post 27,29) et tuo imperio cuncti subiaceant ; et
nullus fratrum habeat potestatem super te; et quocumque volueris,
possis libere pergere vel morari.17 Na ovoj i drugim stranicama u Ac
tus, to su ih izmeu 1327. i 1337. redigirala Manja braa iz kruga
spirituala (brat Hugolin Boniscambi iz Monte Santa Marie, danas
Montegiorgio u Marchi, i jedan njegov suradnik), opaa se tenja
k onoj evaneoskoj slobodi na koju su se spirituali pozivali da ne
budu podloni normama Zajednice (za koju su drali da je izdala
Franjinu itentio) i da ive od nje odvojeni.18
Benedictio je veoma razliito ugraena u hagiografske izvore ovisne o spomen-spisima Drugova, kao to su Compilatio Assisiensis
12
Usp. ESSER, Die Opuscula, 458459; MICCOLI, Parabole, logia, 520
523.
13
Usp. ESSER, Das Testament des hl. Franziskus, 14.
14
Usp. ESSER, Die Opuscula, 451452.
15
Usp. J. DALARUN, La Malavventura di Francesco dAssisi. Per un uso storico delle
leggende francescane. Ed. Biblioteca Francescana, Milano 1996, 52; MICCOLI, Para
bole, logia, 503.
16
Opor 2728.
17
Zgode bl. Franje i njegovih drugova 5, 1516.
18
E. MENESTO, Introduzione a Actus beatai Francisci.
Di kti ran i spi si
213
i Speculum perfectionis. Osobito je znakovit poetak blagoslova

koji se jo jednom otvara pod znakom recordatio, prepliui i uzajamno stapajui Franjine tipine zazivne navode: polazei od jedne izreke Gospodina Isusa o uenicima (Tvoji bijahu, a ti ih meni
dade, Iv 17,6), tvrdnja da je brat Bernard dar Gospodnji (Primus frater quem dedit michi Dominus fuit frater Bernardus) odjekivat e u Testamentu (Et postquam Dominus dedit michi fratribus,
r. 14); u odreenom asu tvrdnja da je isti taj Bernard prvi incepit
et complevit perfectissime perfectionem sancti Evangelii, dijelei pau
peribus omnia bona sua, ponavlja ono to je bio rekao Franjo u For
ma vivendi danoj Klari i sestrama (Spiritui Sancto von desponsastis
eligendo vivere secundum perfectionem sancti Evangelii, r. 1), a oba
teksta imaju ishodite u jednom evaneoskom ulomku o pozivu,
temeljnom za raanje i zakonodavstvo Manje brae (Si vis perfectus
esse, vade vende quae habes et da pauperibus).19
Dodajmo tome iznenaujuu podudarnost s ulomkom o podjeli dobara s paralelnim mjestom Testamenta, gdje Franjo daje da se
napie doslovno ovako: Et illi qui veniebant ad recipiendum vitam
istam, omia que habere poterant dabant pauperibus.20
Kako je ranije istaknuto, ako je istina da Franjo u Testamentu rabi
tree lice mnoine, svjestan da on svoja dobra nije razdijelio siromasima (vratio ih je ocu, Petru Bernardoneu), pokazuje se isto tako
vjerojatnim da njemu valja pripisati tvrdnju umetnutu u Benedictio
fratri Bernardo, s obzirom na to da hagiografi imaju tenju radije
uveati nego umanjiti zasluge glavnog junaka njihovih pripovijedanja, u konkretnom sluaju brata Franje.
Ni u drugom dijelu (izreke) Benedictio fratri Bernardo, koju donose Compilatio Assisiensis i Speculum perfectionis, nisu uoljivi kontrasti biti i forme Franjinim jezikom i milju, jer se on dobro uva
da ne izokrene odnose posluha koji vladaju u Redu, pa nakon to
je izjavio svoju ljubav potovanja za brata Bernarda, za njega uobiajenim istodobno snanim i poniznim izrazima (Unde volo et
precipio, sicut possum) poziva ministre i svu brau da ljube i
potuju brata Bernarda kao drugog njega. ini se dakle da sve ide
prema tome da u bitnome jami autentinost ove izreke, ovdje
ponovljenom u verziji danoj u Compilatio Assisiensis, s varijantama
iz Speculum perfectionis, kako je ranije uinjeno za Testamentum Senis
factum. Navoenje tekstova iz sveska Fontes Franciscani (popraenima dragocjenim aparatom paralelnih mjesta) i pojednostavljenje
slike varijanata smjeraju na isticanje granica ovog izdanja Dicta,
koja bi bilo poeljno nairoko istraiti, prema kriterijima izvedeni19
Mt 19,21; usp. NPr 1, 1; PPr 2, 5.

Opor 1416.
20
214
ma kako iz tone procjene pouzdanosti svakoga ivotopisnog izvora

tako i iz onih modus cogitandi, loquendi et scribendi brata Franje.
U svezi s ovim drugim kriterijem, ako je istina da u Franjinim
spisima nema niega sluajnog ni suvinog,21 kao to pokazuje i
strogi nain izraavanja prema svetom evanelju, o kojemu je
bilo rijei u Opem uvodu, bit e umjesno drati da je ista strogost
bila svojstvena i Franjinu redovitom nainu govora, iji tako jaki
etiki osjeaj upotrebe rijei proistjee ponajprije iz Isusove ozbiljne opomene: Dico autem vobis, quoniam omne verbum otiosum
quod locuti fuerint homines, reddent rationem de eo in die iudicii.
Ex verbis enim tuis justificaberis, et ex verbis tuis condemnaberis
(Mt 12,3637). A ovdje je vano istaknuti da dva izraza bezrazlo
na rije (verbum otiosum) i dat e raun na Dan sudnji spadaju u takozvana hapax legomena, to jest izreke koje su samo jednim
primjerom dokumentirane u Novom zavjetu. Evo prva sintagma
ponovno se pomalja u jednoj Franjinoj brinoj Opomeni (Jao onome redovniku koji uiva u besposlenim i ispraznim rijeima, Opom
20,3), dok se drugi izriaj vraa vie puta doslovno u Spisima, za
potvrdu da je evaneoska opomena jedna od onih koje su Franjinu
moralnu svijest ponajdublje dirnule, povjeravajui se vjernom uvanju pamenja,22 da bi potom sazrelo u jedno brino blaenstvo
o mudrom preventivnom procjenjivanju govora: Blago sluzi koji
kad govori ne iznosi sve svoje nadajui se plai i koji nije brz na
rijeima (usp. Izr 29,20; Jak 1,19), nego mudro razmilja to treba
govoriti i odgovarati.
Izvor:
Uvod u Diktirane spise i biljeke preveo Ante olji prema: Francesco dAssisi:
Scritti, Edizione critica a cura di Carlo Paolazzi. Grottaferrata: Frati Editori
di Quaracchi, Fondazione Collegio s. Bonaventura, 2009, str. 409415.
21
M. FERRARI, Gli scritti di san Francesco d Assisi, u Francesco d Assisi nellottavo

centenario della naascita, Vita e Pensiero, Milano 1982, 35.
22
PAOLAZZI, Lettura degli Scritti, 3738. Za pozivanje na polaganje rauna
na Dan sudnji (Mt 12,36) vidjeti 1PKle 14; 2PKle 14; PUn 8; 1PVj 22; 2PVj 87.
215
Di kti ran i spi si
O istinskom i savrenom veselju

1Isti [brat Leonard]23 na istom mjestu izvijesti kako jednoga
dana blaeni Franjo u Svetoj Mariji pozva brata Leona i ree mu:
Brate Leone, pii. 2On odgovori: Evo, pripravan sam. 3Pii
ree to je istinsko veselje.
4Doe glasnik i ree kako su svi pariki uitelji uli u Red; pii:
to nije istinsko veselje. 5Takoer svi prelati, nadbiskupi i biskupi
s one strane Alpa; takoer kralj Francuske i kralj Engleske; pii:
to nije istinsko veselje. 6Takoer kako braa moja odoe meu nevjernike i sve ih obratie na vjeru; takoer kako imam toliku milost
od Boga da ozdravljam bolesnike i inim mnoga uda; velim ti: u
svemu tome nije istinsko veselje.24
7A to je istinsko veselje? 8Vraam se iz Perue i duboko u no
dolazim amo, a vrijeme je zimsko, blatno i tako studeno da se ledene sige stvaraju na okrajcima tunike i stalno probadaju noge, a iz tih
rana tee krv. 9I sav blatan, promrzao i sleen dolazim na vrata, pa
poto sam dugo kucao i dozivao, doe brat i pita: Tko je? Ja odgovaram: Brat Franjo. 10A on veli: Odlazi, nije vrijeme dolino
da lunja; nee ui. 11Na ponovno traenje odgovara: Odlazi, ti
si ovjek jednostavan i neuk koji nam nisi dobro doao; nas ima toliko i takvih da tebe ne trebamo. 12A ja jo stojim na vratima i velim:
Za ljubav Boju primite me ove noi. 13On pak odgovara: Neu
to uiniti. 14Idi do prebivalita kriara i ondje moli.25
15Ako imadnem strpljenja i ne naljutim se, kaem ti da je u tome
istinsko veselje, prava vrlina i spas due.
Oporuka iz Siene
[A budui da njegovi drugovi zamjeivahu kako on od slabosti
i patnje ve gotovo umire, vrlo alosni i lijevajui suze rekoe mu:
Oe, to da inimo? Blagoslovi nas i ostale svoje sinove. Osim toga
ostavi svojoj brai neki spomen o svojoj posljednjoj volji, kako bi
tvoja braa, ako se Gospodinu svidi pozvati te s ovoga svijeta, uvijek
mogla govoriti i imati na pameti: Otac na ove rijei ostavi sinovima
i brai svojoj na samrti svojoj. A on im ree: Zovnite mi brata
23
Radi se o bratu Leonardu Asikom, dakle dobro obavijetenoj osobi, koji je
meu ostalima svjedoio papi Grguru IX. i kardinalima prigodom kanonizacije svetoga Franje.
24
O savrenom veselju govori se i u Cvjetiima, gdje meutim nema spomena o
parikim uiteljima, iako se spominje veliko znanje.
25
Prebivalite kriara bilo je nedaleko od Porcijunkule, u mjestu Fontanelle.
216
Benedikta iz Prata. Bijae to brat sveenik, razborit, svet i odavno

u Redu koji je katkad u onoj eliji sluio misu blaenome Franji; jer
makar bijae bolestan, kad god je mogao, rado je i pobono sluao
misu. A kad ovaj k njemu doe, ree mu blaeni Franjo:]
1Pii da blagoslivljam svu svoju brau sadanju i buduu do svretka svijeta. [] 2Budui da zbog slabosti i bola ne mogu govoriti,
ukratko objavljujem svojoj brai svoju volju u ovim trima rijeima,
3a one su: da u spomen na moj blagoslov i moju oporuku uvijek
jedni druge ljube; 4da uvijek ljube i opsluuju gospou nau svetu siromatinu 5i da uvijek budu odani i podloni prelatima i svim
klericima svete majke Crkve. 26 (Asiki zbornik, 59; usp. Ogledalo
savrenstva, 78)
Blagoslov dan bratu Bernardu

[Onoga dana kad gospoa Jakoba pripremi ono jelo blaenome
Franji otac se spomenu [brata] Bernarda i ree svojim drugovima:
Ovo je jelo dobro za brata Bernarda. Pa pozva k sebi jednoga
svoga druga ree mu: Idi i reci bratu Bernardu da odmah doe k
meni. Ode onaj brat i dovede ga k blaenome Franji. Pa sjedei
pored kreveta gdje leae blaeni Franjo, ree brat Bernard: Oe,
molim te da me blagoslovi i pokae mi ljubav; jer [ako] mi pokae oinsku naklonost i ljubav, vjerujem da e me vie ljubiti sam
Bog i ostala braa Reda. [] Brat Bernard mu [se] odmah vie
priblii. Blaeni Franjo stavi svoju ruku na njegovu glavu i blagoslovi ga. Potom ree jednom od svojih drugova:]
1Pii kako ti govorim: 2Prvi brat kojega mi Gospodin dade bio
je brat Bernard. Pa jer prvi zapoe i savreno ispuni savrenstvo svetoga evanelja razdijelivi siromasima sva svoja dobra, 3zbog toga i
zbog mnogih drugih povlastica moram ga ljubiti vie nego bilo kojeg
drugog brata u cijelome Redu. 4Stoga hou i zapovijedam da tko
god bude generalni ministar, njega ljubi i potuje ba kao mene, 5a
i provincijalni ministri i braa cijeloga Reda neka ga dre umjesto
mene.
[I veoma se utjei brat Bernard i ostala braa vidjevi to]. (Asiki
zbornik, 12; Ogledalo savrenstva, 107)
26
Ovo je oit odjek Isusove duhovne oporuke uenicima: Ovo je moja zapovijed:
ljubite jedni druge kao to sam ja vas ljubio!
Izgubljena ili dvojbena pisma
[1] Pismo Hugolinu, biskupu ostijskome

kad se Red i druba brae, milou Bojom, ve dovoljno bila
poela iriti, [] sveti Franjo pristupi gospodinu papi Honoriju,
koji onda bijae na elu Rimske crkve, ponizno od njega molei i
itui da gospodina Hugolina, biskupa ostijskoga, postavi za oca i
gospodara njemu i njegovoj brai. Gospodin papa udovolji molbama sveca, dobrohotno mu izie u susret i povjeri mu vlast nad Redom brae[].
Vodio ga je Duh Sveti, kojim je bio ispunjen, i stoga mnogo prije
uviae ono to e poslije ostvariti na oigled sviju. Kad god mu
je htio pisati, jer je bilo hitno za redovniku obitelji ili ga je na to
silila Kristova ljubav kojom je gorio prema njemu, nije se u svojim
pismima nipoto zadovoljavao time da ga nazove biskupom Osti
je ili Veletrija, kao to su obino drugi inili u uobiajenim oblici
ma pozdrava, nego bi ovako poinjao: Mnogopotovanom ocu ili
gospodinu Hugolinu, biskupu cijeloga svijeta. esto ga je naime
pozdravljao neuvenim pozdravima, pa premda mu bijae sinovski
odan i pokoran, ipak ga je katkad na poticaj Duha tjeio oinskim
rijeima (Toma elanski, Prvi ivotopis svetoga Franje, 100).
[2] Pismo poslano brai u Francuskoj

1U to vrijeme doe u Englesku i brat Martin iz Bartone, koji je
zavrijedio da esto vidi blaenoga Franju, a poslije je bio zamjenik
ministra Engleske i pokazao se izvrsnim na mnogim drugim dunostima. On je pripovjedio kako je na generalnom kapitulu, na kojem
je sveti Franjo zapovjedio da se srui kua sagraena radi kapitula,
bilo pet tisua brae. A njegov je tjelesni brat bio upravitelj [zaduen za stolove] kapitula i titio je kuu u ime opine. Po njemu
blaeni Franjo vlastitom rukom napisa pismo, a da se pod vedrim
217
218
nebom na kii nije ni pokvasio, ministru i brai u Francuskoj, 2da

kad pismo ugledaju, kliu hvale Bogu Trojstvu govorei: 3Blagosliv
ljajmo Oca i Sina s Duhom Svetim. (Toma Eklestonski, Dolazak
Manje brae u Englesku)
[3] Pismo graanima Bologne

Ree takoer [brat Martin iz Bartone] kako je, u potresu to ga
bijae prorekao sveti Franjo i naredio brai da ga pismom u kojemu
je bio pogrean latinski najavljuju u svim bolonjskim kolama, neki
brat koji se molio u Bresciji na dan Gospodinova roenja naen neozlijeen pod hrpom kamenja sruene crkve. Ovaj je potres trajao
neprekidno etrdeset dana pred Friedrichov rat,27 i to tako da su se
tresla lombardska brda. (Toma Eklestonski, Dolazak Manje brae u
Englesku)
[4] Pismo Klari i sestrama o postu

A o onome to si me ve zamolila da ti objasnim, to jest koje
su to svetkovine koje moda mislim da ti je donekle znano po
naputku preslavnoga naeg svetog oca Franje treba posebno slaviti
uz raznovrsna jela, smatram da tvojoj ljubavi treba odgovoriti: Neka
naime zna tvoja razboritost kako osim onih slabih i bolesnih, prema
kojima emu nas je opomenuo i zapovjedio nam moemo to
se tie jela postupati to je mogue obzirnije, svaka od nas zdrava i
snana smije blagovati samo korizmena jela, kako radnim danom
tako i na svetkovine, i treba da postimo svaki dan, osim nedjeljom i
na dan Gospodinova Roenja, kad valja jesti dvaput dnevno. A etvrtkom u crkveno vrijeme kroz godinu svakoj se ostavlja na volju,
ne mora postiti koja nee. Mi pak zdrave postimo svaki dan osim
nedjeljom i na Boi. Ne moramo postiti ni na jedan Uskrs, kako veli
spis blaenoga Franje, a ni na svetkovine svete Marije i svetih aposto
la, osim ako te svetkovine padnu na petak. A kao to je gore reeno,
mi koje smo zdrave i snane uvijek jedemo korizmena jela. (Klara
Asika, Tree pismo svetoj Janji Prakoj, 2937)
27
Friedrichov rat.
219
Di kti ran i spi si
[5] Blagoslov Klari i sestrama

Onoga tjedna kad je blaeni Franjo [preminuo], gospoa Klara, prva biljica Reda sestara, [] budui da tada bijae bolesna
i bojae se da e umrijeti prije blaenoga Franje, plakae ojaene
due i ne mogae se utjeiti jer prije svoje smrti ne moe vidjeti svoga jedinog oca nakon Boga, to jest blaenoga Franju, tjeitelja svoga
tijela i due i prvog svoga utemeljitelja u milosti Bojoj. I stoga po
nekom bratu javi blaenome Franji [].
Uviajui da je toga asa neostvarivo to ona eli, to jest da ga
vidi, jer oboje bijahu teko bolesni, blaeni Franjo, da je utjei, po
sla joj napismeno svoj blagoslov i odrijei je od svakoga moebitnog
prekraja zapovijedi i volje njegove i Sina Bojega. Da se kani svake alosti i utjei se u Gospodinu, ree jo bratu kojega ona bijae
poslala, kako ove rijei nije govorio on, nego Duh Boji u njemu,
dodajui: Idi i odnesi ovo pismo gospoi Klari i reci joj da se kani
svake boli i alosti to me sada ne moe vidjeti; ali neka doista zna
kako e me prije svoje smrti vidjeti kako ona tako i njezine sestre i
imat e veoma veliku utjehu zbog mene. (Asiki zbornik, 13)
[6] Pismo gospoi Jakobi

[A kad doe u svetu Mariju i bi smjeten u bolnicu, dozva k sebi
jednoga od drugova i ree mu: Predragi, Gospodin mi objavi da
u umrijeti prije toga i toga dana; a zna da bi se gospoa Jakoba
iz Setesolia, veoma draga prijateljica naega Reda, jako i neutjeno
alostila da dozna za moju smrt, a ne bude nazona. Kako se ne bi
potresla, javimo joj da odmah doe u Asiz ako me eli vidjeti iva.
On odgovori: Dobro kae, oe; ta zbog velike ljubavi koju goji
prema tebi bilo bi vrlo nezgodno da ne bude uza te na tvojoj samrti. Ree dakle blaeni Franjo: Donesi mi papir i pero i pii kako ti
ja govorim. I on poe pisati:]
1Brat Franjo, siromaak28 Kristov, gospoi Jakobi, slubenici Svevinjega, pozdrav i zajednitvo s Duhom Svetim u Gospodinu Isusu Kristu. 2Znaj, predraga, kako mi je Krist blagoslovljeni u svojoj
milosti objavio da je svretak moga ivota ve vrlo blizu. 3Stoga im
vidi pismo, urno doi u Svetu Mariju Aneosku ako me eli nai
iva. 4Ako naime ne doe prije toga i toga dana, nee me moi
nai iva. 5I donesi sa sobom sukna od kostrijeti da u nj umota
moje tijelo i ukopnu svijeu. 6Molim te da mi donese i onih kolaa
koje si mi obiavala davati kad sam bolovao u Rimu.
28
Ovo je jedino posvjedoeno mjesto gdje Franjo sebe naziva poverello (siromaak)!
220
[I dok se to pisalo, svetome Franji je objavljeno u Duhu Svetomu

da gospoa Jakoba ve dolazi k njemu i sa sobom nosi spomenute
stvari. Stoga odmah ree onomu koji pisae: Ne pii dalje jer ne
treba i ostavi to pismo. I svi se zaudie to ne doputae da se pis
mo dovri. I gle, nakon malo vremena gospoa Jakoba pozvoni na
vrata. Kad izie na njih, vratar nae reenu gospou Jakobu, rimsku plemkinju, s dvojicom sinova senatora i vrlo velikom pratnjom
vojnika, koja je dolazila k svetome Franji. A sa sobom je nosila i sve
one stvari o kojima sveti Franjo pisae u pismu.] (Zgode bl. Franje i
njegovih drugova XVIII, 1423)
Drugi dio
I VOTO PI S I
S V. F R A N J E
LEGENDAE S. FRANCISCI
Uvod
FELICE ACCROCCA
IVOTOPISI SV. FRANJE

Uvod.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 223
Uvod
Poslije Franjine smrti u listopadu 1226. franjevaka obitelj je
prolazila ne male i ne lake napetosti. Oporuka koju je umirui svetac izdiktirao da oituje brai svoju posljednju volju svjedoi jasno o
tome koliko su bile ivahne unutarnje rasprave (koje ona meutim
nije uspjela ublaiti): u tom vanom tekstu, i na odreeni nain kompleksnom, Franjo je ponovno snano predstavio svoju redovniku
ponudu i naznaio brai precizne modalitete s namjerom da utjelovi
njihovu nazonost u Crkvi i u drutvu.
Stvarno, s prolaskom vremena Red manje brae postupno se konsolidirao i sve je brojnija i znaajnija u njemu postajala nazonost
sveenika; njegova fizionomija, osim toga, bila je ve obiljeena takoer sve snanijom autonomijom u odnosu na prerogative svjetovnog
klera. S obzirom na to znakovito je da je oitovanje Grgura IX. u
odnosu na Red bilo upravo ponavljanje bule Quia populares tumultus,
koju je Honorije III. proglasio 3. prosinca 1224, a u kojoj se doputalo Manjoj brai da mogu slaviti misu i boanski asoslov u vlastitim
oratorijima. Jedva oko mjesec i pol dana od svog izbora, 4. svibnja
1227. papa je dakle potvrdio jedno doputenje svoga prethodnika,
koje je izazvalo tolika osporavanja u svjetovnom kleru.
Godine 1228. braa su osim toga ve odluila da se utemelji jedan
sveuilini studium u Parizu i u tu svrhu zapoela je gradnja samostana u Valvertu, prema periferiji grada: kompleks koji je, zbog svoje
monumentalnosti, izazvao ne malo zbunjenosti kod razne brae, barem prema svjedoenju Tome Eklestonskoga (usp. Eccleston 64), koji
oito tei da sve to poprimi zadivljujue tonove. Vie-manje u isto
vrijeme u Engleskoj je brat Agnello iz Pise oivio studium u Oxfordu,
pozvavi ondje kao uitelja slavnog Roberta Grossatestu (usp. Eccle
ston, 65).
Ipak 1228. je bila obiljeena prije svega kanonizacijom Franje
Asikoga, koju je vodio Grgur IX. koristei do kraja sve pastoralne
pogodnosti koje mu je takva prigoda nudila: papa je na globalan nain nanovo iitao iskustvo Franjino, kojeg je u pismu kanonizacije
Mira circa nos odjenuo odjeom velikog reformatora, poslanog da
spasi Crkvu koja je ve stigla na rub ponora. Novoizabrani papa tako

223
224
I I . I V O T O P I S I S V. F R A N J E
je u novom svecu i u mladom Redu koji je od njega dobio ivot naao

konkretna sredstva da provede planiranu crkvenu reformu.
Za manje od dvije godine poslije Franjine smrti franjevaki je
red krenuo putem koji ga je sve vie i sve dublje angairao u djelu
apostolata. Ali se to, kako je reeno, nije dogodilo bez napetosti i
lomova; pokazalo se stoga od prvorazredne vanosti sastavljanje ivo
topisa utemeljitelja, zadatak koji je, po elji samog pape, bio povjeren
Tomi elanskom. Hagiograf je u cijelosti prihvatio iitavanje koje
je Grgur IX. dao o Franjinu iskustvu u buli kanonizacije; uostalom,
kada je malo nakon proglaenja svetosti Asianina (ili moda takoer
prije toga datuma) on zapoeo pisati, Manja braa su bila potpuno
ukljuena u pastoralnu aktivnost, i ta je linija ve krenula da prevlada
druge, oslonjena na runi rad, na poticanje na evaneosku pokoru i
na ponizno dijeljenje sudbine siromanih. Tomino djelo, privedeno
kraju izmeu 1228. i 1229, odraavalo je i, u isto vrijeme, osnaivalo
upravo tu prevlast.1
Unutarnje napetosti (izbile dok je Franjo jo bio iv) nisu ipak
prestajale, i jo za vrijeme opeg kapitula u Asizu 1230. braa su ivo
raspravljala o nekim pitanjima koja su izbila oko obdravanja Pravila
i, naroito, oko vanosti koju treba pridavati Franjinoj Oporuci: treba
li se ona naime smatrati za njih obvezujuom; u nedostatku suglasja
odlueno je na kraju da se papi uputi jedno povjerenstvo ne bi li on
sam razrijeio svaku sumnju o tome. Grgur IX. se izjasnio bulom Quo
elongati (28. rujna 1230) tvrdei, meu drugim stvarima, da braa
nisu duna na obdravanje Oporuke, jer Franjo nije mogao, bez pristanka brae i ponajprije ministara budui da se ticala svih nikoga obvezati; niti je, sigurno, obvezivala njegova nasljednika, budui
da ne postoji vlast jednoga nad drugim meu onima koji imaju jednak autoritet. Osim ovog aspekta Quo elongati se ipak nametnula
takoer kao pravi i vlastiti komentar Pravila, pa je znatno utjecala na
kasniju povijest Franjevakoga reda.
U tridesetim godinama XIII. stoljea svjetlo su ugledala druga
djela ovisna, na razliit nain, o Prvom ivotopisu Tome elanskoga:
jedan svjetovni klerik, Henrik Avanki, vjerojatno izmeu 1232. i
1234, kako nagaa Bihl,2 sastavio je ivot svetog Franje u stihovima,
koji je posvetio Grguru IX.; izmeu 1232. i 1235. Julijan pajerski
takoer je sastavio ivotopis u prozi s kojim je, premda se pokazao osjetljivim za zahtjeve ritmikog tijeka, iao za tim da kazivanje
1
Usp. G. Miccoli, Dallagiografia alla storia: considerazioni sulle prime biografie fran
cescane come fonti storiche, u: Isti, Francesco dAssisi. Realt e memoria di unesperienza
cristiana (Einaudi Paperbacks, 217), Torino 1991, str 209.
2
Usp. M. Bihl, De Legenda versificata S. Francisci auctore Henrico Abricensi, AFH
22 (1929), str. 2729 (cijeli lanak, str. 353).
Uvo d
225
Tome elanskog uini laganijim i da dadne vlastitu interpretaciju
Franjina lika.
Naalost, nad Julijanovim ivotopisom jo i danas visi jako negativan sud M. Bihla,3 koji je za Julijana ustvrdio da je samo breviator
Thomae (kratitelj Tomina teksta), onako kako je Augustin uinio
s evanelistom Markom, za kojega je drao da je breviator Mat
thaei; i ako je sud koji je izrekao veliki afriki biskup kroz stoljea
uvjetovao bilo kakvo pribliavanje drugom evanelju, analogno Bihlovo itanje nastavlja optereivati unato malom broju suprotnih
glasova djelo njemakog franjevca. Ustvari, kako sam mogao pokazati u drugoj prigodi, koliko god je istina da Julijan ovisi o Tomi,
istina je takoer da je njegovo djelo sigurno izvrilo utjecaj na kasnija
djela Tome elanskoga, na njegov Drugi ivotopis sv. Franje, kao i na
njegov Spis o udesima.4
Vrlo je vjerojatno da je tridesetih godina XIII. stoljea takoer
Ivan, biljenik Apostolske stolice, napisao svoje djelo danas naalost izgubljeno Quasi stella matutina (naslov je uzet iz Sir 50,6, tekst
koji je bio polazite Grguru IX. za govor koji je odran prigodom
Franjine kanonizacije), od kojega nam je ostalo samo devet kratkih
liturgijskih itanja, sauvanih u jednom dominikanskom lekcionaru.
Teko je iznijeti precizne hipoteze o sadraju djela, ali mi se ini prihvatljivim drati da je ono obuhvaalo velik dio govora koji je drao
Grgur IX., smatrajui ipak gotovo nevjerojatnim da je Grgur mogao
ponuditi sliku sveca mnogo drukiju od one koju je ponudila bula kanonizacije. Naprotiv, ako je istina (ali nemamo dovoljnih elemenata
da bismo to mogli potvrditi) to tvrdi Wadding, da je naime biljenik
pisao po nalogu Grgura IX., bilo bi logino pomisliti da je papa
potaknuo biljenika na pisanje upravo zato da osnai sliku Franjine
svetosti skiciranu u Mira circa nos.5
Liturgijski su zahtjevi meutim utjecali na nastanak ivotopi
sa za upotrebu u koru, djela Tome elanskog, i asoslova sv. Franje
koji je sastavio Julijan pajerski sigurno prije 1232. Nastao je prije
kolovoza 1241. spis openito poznat kao Nepoznati Peruinac (naslov je skovao Suyskens, u XVIII. stoljeu), ali taj spis ustvari sainjava povijest O poetku ili osnutku Reda, budui da su njegovi
protagonisti prva braa, a ne toliko Franjo; djelo je moda sasta-
3
Usp. AF, X, Quaracchi 19261941, Prolegomena, str. V, br. 5; ondje, Praefatio,
str. XLIV.
4
Usp. F. Accrocca, Francesco e il demonio. La guarigione della donna di Sangemini,
Il Santo 39 (1999), str. 221241, posebno 230239.
5
Usp. F. Accrocca, Intorno al notaio Giovanni autore della vita di S. Francesco Quasi
stella matutina, u: Francesco e le sue immagini. Momenti della evoluzione della cosci
enza storica dei frati minori (sec. XIIIXIV). Postfazione di J. Dalarun (Centro Studi
Antoniani, 27), Padova 1997, str. 3755.
226
vio onaj fra Ivan iz Perue koji je bio uenik fra Egidija Asikog,
Franjina druga. U tekstu se spominje vie od jednom, i uvijek u
pohvalnu kontekstu, djelo HugolinaGrgura IX., ali se nikako ne
spominje njegova smrt (usp. Peru 43, 4445, 47), okolnost koja
doputa, s velikom vjerojatnou, da se zakljui kako je u vrijeme sastavljanja toga spisa papa jo bio iv; naprotiv, tu se izriito
podsjea na smrt fra Silvestra, koju Artur da Moustier6 stavlja na
4. oujka 1240 (ne znamo ipak na temelju ega je otac Artur mogao
doi do jednog tako preciznog datuma, pa zato njegovi zakljuci
ne mogu biti prihvaeni naslijepo): djelo je dakle dovreno poslije
smrti fra Silvestra, a prije preminua Grgura IX., koji je umro 22.
kolovoza 1241.
Unato takvom umnoavanju hagiografskih djela slubeni tekst
na koji se valja oslanjati ostaje u svakom sluaju Prvi ivotopis sv.
Franje Tome elanskog, o kojem su se ipak, naroito poslije smrti
Grgura IX., gomilale kritike brae; sve dok je bio na ivotu papa koji
je naruio djelo, kritike su ostale pritajene, ali su kasnije postale tako
otvorene i estoke da je 1244. generalni kapitul koji se okupio u Genovi donio teku odluku (radilo se, u konanici, o tome da se priznalo kako u djelu postoje praznine): ondanji se generalni ministar
Krescencije iz Iesia u okrunom pismu iji se tekst naalost zagubio obratio svima onima koji su poznavali Franju da dostave svoja
osobna svjedoenja, tako da bi se mogle popuniti uoene praznine.
Meu mnogim i sloenim materijalima otkrivenim u onoj irokoj potrazi isticala su se sjeanja koja su, iz Greccia, neki sveevi drugovi
Leon, Rufin i Aneo uputili generalnom ministru, poprativi ih
jednim pismom datiranim 11. kolovoza 1246.
Privilegirani svjedoci takvi su bili i takvim su, vjerojatno, smatrani stanovnici Asiza takoer su iznosili vlastita sjeanja, odluujua
prije svega za ono to se ticalo Franjina ivota prije njegova obraenja: korisna sigurno i za to da se ispravi dosta zatamnjena slika
koju je Toma elanski dao o sveevoj obitelji i o asikom drutvu.
Oslanjajui se na njihova sjeanja osim na Prvi ivotopis Tomin i, jo
vie, na djelo Nepoznatog Peruinca, jednim dijelom takoer na ivo
topis Julijanov, esto prepisivana ad litteram jedan nepoznati autor,
vjerojatno neki gradski biljenik,7 sastavio je izmeu 1244. i 1246. jedan sreeni izvjetaj i uputio ga generalnom ministru: kasnije, moda
u sljedeem stoljeu, sukcesivnim umetanjima taj je izvjetaj postao
pravo i istinski autonomno djelo, poznato kao Legenda trojice dru
6
Usp. I. Beschin-J.Vallensis, Martyrologium Franciscanum, Vicetiae 1939, str.
83, bilj. 5.
7
Tako je nagaao ve R. Manselli, Nos qui cum eo fuimus. Contributo alla ques
tione farncescana (Bibliotheca seraphico-capuccina, 28, Roma 1980, str. 30.
Uvo d
227
gova: naziv koji je netoan i koji sigurno iskrivljuje njegov sadraj
dolazi od pisma poslanoga iz Greccia, koje svi rukopisi stavljaju na
poetak teksta kojim su Leon, Rufin i Aneo popratili svoje uspomene i koje je, premda pripojeno djelu u drugo vrijeme, osiguralo veliku
popularnost samoga djela.
Sav materijal pronaen u potrazi koju je pokrenuo Krescencije iz
Iesia bio je predan Tomi elanskom, od kojeg je zatraeno da popuni
praznine to su se nalazile u Prvom ivotopisu koji je on napisao prije
skoro dvadeset godina: dakle, novo djelo nije trebalo zamijeniti prethodno, nego ga dopuniti. Hagiograf je tako vidio kako mu je na radni
stol pala sigurno ogromna masa svjedoanstava od kojih mnoga bez
kronoloke preciznosti, a u ponekom sluaju i meusobno oprenih
kojima je trebalo dati dovrenu i literarno efikasnu formu. Premda
mu nitko ne moe osporiti autorstvo, takoer je istina da on nije radio sam: u Prologu i u zavrnoj molitvi koju Franjini drugovi upuuju
svecu (oba se teksta nalaze samo u jednom od dva kodeksa koji u
cijelosti prenose tekst Memoriale in desiderio animae Spomen-spis
to ga udi dua), drugovi se pojavljuju u prvom licu, gotovo kao ko
autori skupa s Tomom; vie od drugih mogli su ustvari iskusiti zajedniki ivot i uivati u meusobnoj familijarnosti sa slavnim ocem
Franjom (2el 1). Oni se stoga pojavljuju kao jamci Tomina rada,
temeljenog bitno na zbirci svjedoanstava, nastalih inicijativom generalnog ministra: pluralni oblici u Prologu i u zavrnoj molitvi nisu
stoga plod samo retorike vjetine nego oznaavaju pravo i istinsko
zajedniko preuzimanje odgovornosti8 i, na neki nain, zajedniki interpretativni obzor. Ovo ipak nije bilo dovoljno da se izbjegne
piev strah izazvan bilo objektivnom teinom zadatka koji mu je
povjeren, bilo potrebom da na razliitim frontama polae raun o
svome djelu.
Toma je pristupio tom problemu dajui radu jedan novi oblik u
odnosu na svoj prethodni rad: podijelio je djelo, koje je naslovio Me
moriale in desiderio animae, u dva dijela nejednake veliine, s tim da je
samo u prvom (usp. 2el 325) u vezi s kojim se preteno oslanjao
na svjedoenja asikog porijekla, ona ista koja nalazimo u Legendi
trojice drugova slijedio kronoloki red primijenivi biografski anr.
U drugom dijelu (usp. 2el 26220a) meutim poredao je materijal uzevi za temu sveeve kreposti i dranja svojstvena njegovu stilu, dajui ivot ogledalu koje je moglo obuhvatiti jednu za drugom,
unutar pojedinih kreposti, epizode koje su se dogodile u znatnom
meusobnom odstojanju, kronolokom i geografskom. Hagiograf
8
E. Prinzivalli, Un santo da leggere: Francesco dAssisi nel percorso delle fonti agiogra
fiche, u: Francesco dAssisi e il primo secolo di stroria farncescana (Biblioteca Einaudi,
1), Torino 1997, str. 97.
228
je zavrio rad oko 1247 (tekst je odobrio generalni kapitul u srpnju

te godine), ali to nije oznailo zavretak njegova djela, budui da je
malo kasnije od njega u vie navrata traeno da ga usavri ukljuujui
jo udesa, preko kojih se u Memoriale9 na neki nain prelo utke.
Toma se dao ponovno na posao, ali bez velikog entuzijazma posljednje fraze onoga to poznajemo kao Spis o udesima veoma su
rjeite (3el 198) pa je zadatak dovrio u skladu s naznakama koje
je primio. Je li sastavio jedno autonomno djelo (Spis) ili je samo dopunio Memoriale dodajui odjeljak o udesima, ponovno razdijelivi
prethodnu grau, revidirajui prolog i modificirajui zakljuke? Pozorna analiza kodeksa koji se danas uva u Franjevakom muzeju u
Rimu (to je i jedini primjerak kodeksa koji sadri cjelovit tekst takozvanog Spisa), navodi ba na takav zakljuak. U tom sluaju Toma
ne bi bio autor triju djela, nego dvaju, i rimski kodeks ne bi bio
nita drugo doli druga redakcija kodeksa Memoriale, kojim je popunio praznine to su mu bile naznaene. To meutim ostaje otvoreno
pitanje i bit e jedan od vorova koje e trebati u skoroj budunosti
razrijeiti.10
Sredinom XIII. stoljea dakle, osim Tomina slubenog djela
(djela koje je, sa ivotopisom i njegovim sljedeim dopunama, trebalo
biti jedinstveno), kruili su i drugi tekstovi,11 dodue s manjom proirenou, ali ipak takvom da je davala hranu polifonijskom zboru koji
je u oima vodstva Reda izgledao kao izvorite zabuna. Odatle odluka donesena na generalnom kapitulu, koji je 1266. odran u Parizu,
da se unite sve franjevake biografije izuzev one nove kojoj je autor
bio Bonaventura Banjoreijski.
Nije to bio miran period za Manju brau: Bonaventura je pre
uzeo vrhovno vodstvo Reda u jednom bez sumnje tekom trenutku,
u desetljeu kojim je dominirala estoka borba (na podruju bilo sveuilinom bilo pastoralnom) koju su prosjaki redovi morali izdrati
protiv svjetovnog klera; k tome Franjina memoria raala je unutar
franjevake obitelji rasprave u pogledu vjernosti brae primjeru utemeljitelja: napetosti su se ve jasno pojavljivale i joakinizam, koji je
silom prodro u Red, osim polaganja rauna o ulozi koja je povjerena
Manjoj brai u posljednjoj fazi povijesti, pruao je takoer novi teorijski poticaj pristaama reformizma. Osuda djela Liber introducto
9
Koliko znamo iz Chronica XXIV generalium pripisuje se generalnom ministru Ivanu Parmskom naredba dana Tomi, budui da je on u Memoriale spomenuo samo
iskustvo ivota i rijei blaenog Franje, ispustivi udesa (usp. tekst objavljen u AD,
III, Quarracchi 1897, str. 276).
10
Usp. F. Accrocca, Due diverse redazioni del Memoriale in desiderio animae di
Tommaso da Celano? Una discussione da riprendere, CF 74 (2004), str. 522.
11
Osim onih ovdje navedenih i druga djela, takozvana manja, objavljena u
10. svesku AF, povjesniari su esto zanemarivali.
Uvo d
229
rius in Aevangelium aeternum Gerarda iz Borgo San Donnina, krajnja
radikalizacija tema i ideja joakinitskih, oznaila je vrhunac ove teke
faze: svjetovni uitelji, ustvari, nisu putali da im izmakne prilika, pokuavali su dovesti do raspada cijeli red Manje brae. Sam generalni
ministar, Ivan Parmski figura bez sumnje ugledna i karizmatska
bio je optuen za pretjeranu naklonost joakinizmu i, prisiljen na
ostavku, bio je potom podvrgnut unutarnjem sudbenom procesu.
Novi generalni ministar stoga je morao istovremeno raditi na vie
fronti: opravdati djelovanje Manje brae u odnosu na svjetovni kler,
pokuavajui otkloniti od njih optubu za joakinitski radikalizam; ponovno zbiti vlastitu obitelj, pruajui svojoj brai konkretna sredstva
da ive ispravno svoj redovniki izbor i model valjan za sve na koji e
se pozivati. Ako je polemika sa svjetovnjacima jo dugo zaokupljala
Bonaventuru (on je 1269. napisao, s tim u svezi, djelo Apologia pau
perum), njegovo djelovanje na unutarnjoj fronti dalo je prve vidljive
plodove ve na generalnom kapitulu koji je slijedio nakon njegova
izbora: godine 1260. u Narboni bile su ustvari odobrene nove generalne konstitucije koje je redigirao isti ministar (dobrim dijelom
plod preureenja prethodnog zakonodavstva, za koje je izglasano da
se uniti). Njemu je bio povjeren i mandat da sastavi novu Franjinu
biografiju.
U tom pogledu Ceremoniale vetustissimum donosi jedan propis ko
ji je teko precizno datirati, ali koji je vrlo vjerojatno donesen upravo
na narbonskom kapitulu: Za legendu se blaenog Franje odreuje
da se od svih sastavi samo jedna dobra.12 Red je dakle s odreenim potekoama podnosio prisutnost toliko razliitih slika utemeljitelja koje su pronosile tada postojee biografije (Toma elanski,
izmeu ostalog, svjesno je usvojio jedan dinamian model, otvoren
moguim razvijanjima i traio je da se od vie djela realizira jedno
dobro. Ona koja su dotada bila uraena, dakle, inilo se da to nisu!
Bonaventurino djelo Vei ivotopis sv. Franje (Legenda maior) bilo je
odobreno 1263. na generalnom kapitulu u Pisi, na kojem je bilo i
predstavljeno. Tri godine kasnije generalni kapitul u Parizu naredio je
unitenje svih prethodnih biografija: je li to bila preventivna odluka
ve od poetka? Vjerujem da se u to teko moe sumnjati.
Radilo se u svakom sluaju o izboru koji je sigurno prouzrokovao
gubitak dijela dokumentarne grae (u kojim proporcijama?) koja se
odnosila na biografski slijed Franje Asikog. Bonaventura je, ustvari,
nuno izvrio selekciju; k tome Red je ve bio potpuno zauzet pastoralnim aktivnostima, i o tome Bonaventura, koji je trebao ponuditi
12
G. Golubovich, Ceremoniale Ordinis Minorum vetustissimum seu Ordinationes di
vini officii sub B. Ioanne de Parma ministro gemerali emanatae an. 1254, AFH, 3 (1910),
str. 76.
230
jedinstvenu i ujednaenu sliku Sveca, nije mogao ne voditi rauna.

Odatle takoer razlog za optube koje su voe spirituala, kao Ubertino Kasalski i Aneo Klarenski, pokrenuli protiv njega: po njihovu
sudu trebalo ga je osuditi jer je ispustio injenice i rijei iz Franjina
ivota koje su smatrane neprilinima i kompromitirajuima. Uistinu,
Vei ivotopis sv. Franje, vie nego povijesno djelo u strogom smislu
rijei, pokazuje se kao djelo teologa sigurno veoma istananog, ali
i onoga koji na neki nain dehistoricizira Franju: utemeljitelj je ve
aneo estog peata, pravi i istinski alter Christus drugi Krist.
Unitavanje prethodnih biografija izvreno je sa znatnom uinkovitou, ako mislimo na to da su od djela Tome elanskoga naroito Memoriale i Spis, slubenih tekstova koji su se nalazili u svakom
samostanu do nas stigli samo veoma rijetki primjerci, i da su druga
djela nepopravljivo izgubljena. Jedva deset godina kasnije Red je ipak
morao zaaliti zbog donesene odluke, tako da je kapitul koji se sastao
u Padovi donio 1276. pravu i istinsku protunaredbu: sve ono to je
od Franjinih spisa i njegovih biografija bilo mogue spasiti da se brino skupi i sauva. Svjedoanstva i sjeanja koja su pritjecala Krescenciju iz Iesia oko sredine etrdesetih godina ostala su ipak netaknuta:
budui da se nije radilo o pravim i istinskim biografijama, nego samo
o materijalima skupljenim radi njihova urednog koritenja, oni stvarno nisu potpadali pod propise parikog kapitula.
Sauvani u arhivima, izmeu kraja XIII. i prvih desetljea XIV.
stoljea, u vrijeme veoma snanih unutarnjih napetosti, te su teks
tove izvukli iz praine polica nepoznati kompilatori i redaktori koji
su prepisivali kako im se svialo sad slijedei dobro strukturiran
plan, sad s vie priblinim redom zadravajui ono to su drali
korisnim za ciljeve osobne i zajednike izgradnje, pruajui tako ponovno iitavanje Franjina kranskog iskustva ne uvijek alternativnog, ali sigurno barem komplementarnog Bonaventurinu ivotopisu.
Nastala su tako veoma dragocjena djela kao Asiki zbornik, Ogledalo
savrenstva, Ogledalo savrenstva manje (minus), kompilacija koju
je prenio jedan rukopis sauvan u Uppsali (dosad neizdana) ili druge
kasnije zbirke, kao ona koja se nalazi u rukopisu u Oxfordu (cod.
lat. theol. d 23: poznat kao Ms. Little) ili takozvana Compilatio Ave
noniensis (zasvjedoena u ms. vat. lat. 4354 Vatikanske biblioteke i
u mnogim drugim kodeksima); sama Legenda trojice drugova, kako
ju danas poznajemo, plod je takva pronalazakog rada i ponovnog
iznoenja Krescencijevih materijala.
U jednom temeljnom svesku Raoul Manselli mogao je uistinu
dokazati i njegovi zakljuci predstavljaju se kao usvojena injenica
da tekstovi koji su u njima doneseni nisu pretrpjeli retoriko-hagio
grafski postupak kojem je elanski podvrgao svoje izvore; vodili bi
nas, dakle, vrlo blizu svjedoanstvima pristiglim na stol Krescenciju
231
Uvo d
iz Iesia, a zatim i Tomi elanskom. Ne treba, uostalom, zaboraviti

da, za razliku od anonimnih kompilatora, upravo zbog zahtjeva na
prvom mjestu literarnih kojima je trebao odoljeti (njegovo je djelo
bilo namijenjeno javnom itanju), ovaj posljednji zahvaao je u teks
tove na nain mnogo snaniji, skraujui, isputajui ponavljanja,
dajui jedinstvenu formu materijalima razliite forme i porijekla.13
Naalost, kroz mnogo vremena takva su djela smatrana iskljuivo
izrazom miljenja jednog dijela brae posebno spirituala i dakle
gledana kao uzrok i, u isto vrijeme, posljedica estoke borbe koja
se odvijala, a da nisu izostajali udarci u srce Reda: suprotstavljanja
izbila izmeu XIII. i XIV. stoljea imala su stoga teak utjecaj na historiografiju, k tome dugo obiljeenu snanom polemikom klimom.
Ustvari, dok se u XVII. i XVIII. stoljeu polemika odvijala prije svega
unutar franjevakih obitelji opservanata i konventualaca posebno
od kraja XIX. i sve do dobrog dijela XX. stoljea uenjaci su se
takoer vie puta razilazili u pogledu povijesne vrijednosti koju treba
pridati pojedinim izvorima.
Ako je protestantski pastor Paul Sabatier, otac moderne fran
ciskanoloke historiografije, vjerovao da je pravi Franjo onaj kojeg
su prenijeli neslubeni izvori (sastavljeni naime vlastitom inicijativom pojedinaca ili grupa), prije svega Ogledalo savrenstva, za franjevca Michaela Bihla (ali ne moemo zaboraviti borbenog sveenika iz
Foligna Michaela Faloci Pulignanija, i zbog drugih aspekata, bolandista Franoisa van Ortroya) povijesnu istinu meutim valja traiti
u slubenim izvorima (javni tekstovi, sastavljeni nakon posebnog
naloga pape ili najvie hijerarhije Reda), naroito u djelu elanskoga.
Oko ove dvije pozicije redovi su se sve vie zatvarali, a izvan dvaju blokova ostalo je malo prostora za uravnoteen i nepristran sud:
uostalom, pravo gledano, jedna ili druga pozicija podrazumijevala je
takoer bitno razliitu viziju kranskog iskustva brata Franje i susljedne povijesti franjevakog Reda (i, u biti, razliitu viziju kranskog iskustva).
Danas se (ne padajui zbog toga u neki nerazumni irenizam) sve
vie dolazi do uvjerenja da su razliite biografije meu sobom mnogo blie nego to se u prolosti mislilo: u njima nakon istraivanja
ne fragmentarnog, nego sveobuhvatnog i vodei rauna o specifinoj
vrsti i povijesnim uvjetima iz kojih su katkad nastajali treba traiti
one ulomke istine koje svaka posjeduje. Posebice se shvatilo da biografije treba itati u svjetlu Asianinovih spisa jer, iako oni nisu jedini
koji upuuju na trag o povijesnom Franji i ne mogu nam pokazati
itavog Franju, ipak je istina da se vrlo teko moe nai neki element
koji se prenesen nam u biografijama pokazuje u otvorenom ne13
Usp. R. Manselli, Nos qui cum eo fuimus.
232
skladu u odnosu na spise. I napokon u podruju historiografije sve

vie raste svijest o tome da razliiti naini na koje je franjevaki poziv
ivljen tijekom stoljea ne mogu biti prosuivani u svjetlu interpretativne reetke vjernost/izdaja. U krajnjem sluaju ovi razliiti odgovori
svjedoe, svi skupa, o tome kako je ostala iva evaneoska napetost koju je Franjo ukljuio u ivot Crkve.14
Izvor:
Uvod u ivotopise sv. Franje preveo Velimir Blaevi prema: Fonti Francesca
ne, Nuova edizione, a cura di Ernesto Caroli. Padova: Editrici Francescane,
2004, str. 219231. Tekst redigirao Ante olji.
14
E. Pasztor, Francescanesimo e papato, u: Francesco, il francescanesimo e la cultura
della nuova Europa (Acta Enciclopedica, 4), priredio I. Baldelli i A. M. Romanini,
Roma 1986, str. 104.
OKRUNICA BRATA I L I J E
O PREMINUU SV. FR A N J E
HELIAE CORTONENSIS EPISTOLA
ENCYCLICA DE TRANSITU S. FRANCISCI
(1226)
Uvod
FELICE ACCROCA
Prijevod
HADRIJAN BORAK
OKRUNICA BRATA ILIJE O PREMINUU SV. FRANJE

Uvod.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 235
Okrunica brata Ilije o preminuu svetoga Franje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 237
Uvod
Tekst takozvanog enciklikog pisma ili Okrunice brata Ilije o pre
minuu svetog Franje (Michael Bihl ga je prekrstio na taj nain) objavio je prvi put 1620. Vilim Spoelberch u Speculum vitae B. Francisci et
sociorum eius, prema primjerku koji je upuen bratu Grguru, ministru
Francuske, i sauvanom u samostanu Manje brae rekolekta u Valenciennesu. U drugom dijelu Spoelberchova djela, ustvari poglavlja
4851 posveena su bratu Iliji; zasebice je bio objavljen tekst pisma.
Takoer Luke Wadding donosi tekst u svojim Annales Minorum (II,
167169), osiguravi mu tako veliko irenje; Wadding je ustvrdio
(a njegove je tvrdnje potvrdio i fra Candide Chalippe koji je 1728.
objavio jedan ivotopis svetog Franje, potom ponavljano prevoen
na talijanski) da je mogao koristiti jedan primjerak originala, koji su
mu uputila braa samostana Valenciennesa. U novije vrijeme tekst
je unesen u X. svezak Analecta Franciscana. Izdanja Spoelbercha i
Waddinga sadre neke razlike, ali ne takve da mijenjaju ton govora;
daljnju neku varijantu konano su uveli prireivai Analecta Fran
ciscana (koji su se sluili Waddingovim tekstom ne usporeujui ga
s onim koji je izdao Spoelberch); Franjevaki izvori prepisuju ovo
posljednje izdanje.
Od Ilijine Okrunice nije ostao nikakav rukopisni trag; ne spominju je Franjine biografije, dok o njoj govori Jordan Janski u svojoj
Kronici (usp. Jord 50): prema ovom posljednjem, ipak, na vijest o
Franjinoj smrti u pismu bi slijedila jedinstvena vijest o udu stigmata
i o drugim udesima post mortem, zatim poziv ministrima i kustodima da se skupe na kapitul za izbor novoga generala. Jordanovo
svjedoanstvo ne slae se, dijelom, s tekstom koji nam je sauvan,
premda se nagaalo da je ono ustvari preuzimalo sadraj vie pisama
upuenih razliitim naslovnicima. Uostalom, treba imati na umu da
isto pismo koje mi danas posjedujemo spaja razliite tekstove.
Prvi dio (usp. OkrIl 17), ustvari, ini jednu cjelinu za sebe: iza
boli zbog Franjine smrti, proglaene sa zanosom, slijedi vijest o velikom udu stigmatizacije i poziv na uvanje uspomena na sveca, da se
moli za njega i da se moli njemu. Budui da je u latinskoj upotrebi
ime poiljaoca stavljeno na poetak, skupa s pozdravima, posljednje
rijei ovog prvog dijela (koji zavrava s amen) mogu predstavlja
235
236
ti zavrni tekst jednog pisma. Drugi dio (usp. OkrIl 810), k tome,
sadri ponavljanja s obzirom na prvi. Posve jasno se nalazimo dakle
pred ne jednim, nego pred dvama pismima, o kojima ipak ne znamo
kada i kako je dolo do spajanja u samo jedan tekst.
Tako kako se predstavlja, spis koji se slui obilato biblijskim
izrekama, s brojnim slikama, asonancama, implicitnim i eksplicitnim
citatima izgleda da se ne obazire na Franjino biografsko dogaanje.
Tu su vie skicirane teme koje e Toma elanski razviti u Drugi ivo
topis sv. Franje (Memoriale in desiderio animae), a Bonaventura u Vei
ivotopis (Legenda maior). Franjo je prikazan kao drugi Mojsije (OkrIl
2), drugi Ivan Krstitelj i drugi Ilija (OkrIl 3): jasan je naglasak dakle
na njegovoj eshatolokoj funkciji.
Dokument sainjava prvo svjedoenje o Franjinim stigmama i,
unato nemogunosti da ga se identificira tout court s onim koje
je izalo iz Ilijina pera, pokazuje se vrlo dragocjenim. Opis koji nam
prikazuje oblik stigmata razlikuje se od onoga Tome elanskog: prema Iliji Franjine ruke i noge sauvale su otvore rana (OkrIl 5); prema
elanskome meutim, koji je u toj toki izriito ispravio Iliju, one su
predstavljale mesnate izrasline u obliku avala (1el 113). To ipak
nije dovoljno da se oduzme vjerodostojnost jednom ili drugom, dapae upravo takvo razlikovanje iznosi na vidjelo objektivnu potekou svjedoka da izvijeste prikladnim pojmovima jednu injenicu koja
ih je iznenadila; sam Ilija tvrdi da se radi o dogaaju nikad prije uvenom (OkrIl 5).
Koliko god podeavano, pismo predstavlja dragocjen izvor i, barem u svojim bitnim tokama (posebice vijest o stigmama), u biti
vjerodostojan. I premda u tonu mjestimice pretjerano razvueno i retoriko, pokazuje iskrenu Ilijinu ljubav za onoga kojeg on zove brat
i otac (OkrIl 3).
Izvori:
Uvod u Okrunicu fra Ilije preveo Velimir Blaevi prema: Fonti Francescane,
Okrunicu fra Ilije preveo Hadrijan Borak prema: Analecta Franciscana, tom. X,
Quaracchi: Ad Claras Aquas, 1942, str. 525528.
Okrunica brata Ilije

o preminuu svetoga Franje
Ljubljenom u Kristu bratu Grguru, poglavaru brae u Francuskoj, sa svom braom njegovom i naom, brat Ilija, grenik, upuuje
pozdrav.
Prije nego zaponem govoriti, uzdiem, i s pravom: kao voda se
moji razlijevaju krici (usp. Job 3,24), jer obistinjuje se moje straho
vanje, obistinjuje se i vae, snalazi me evo ega se bojah (usp. Job 3,
25), snalazi i vas, jer se od nas udaljio tjeitelj (usp. Tu 1,16), i koji
nas je kao jaganjce nosio u svom naruju (usp. Ho 11,3), otputovao
je (usp. Mt 21,33) u daleku zemlju (usp. Lk 19,12). Drag Bogu i lju
dima (usp. Sir 45,1) primljen je u sjajne stanove; on koji je Jakova
uio zakonu ivota i stege (usp. Sir 45,6), a Izraelu ostavio zavjet mira
(usp. Sir 45,30). Zbog njega bi se trebalo veoma radovati, ali se moramo alostiti mi koje u njegovoj odsutnosti okruuje tama (usp. Sir
23,26) i smrtni zavija mrak (usp. Ps 43,20). To je za sve gubitak, a za
mene izvanredna bol, jer me ostavio u tmini (usp. Pnz 5,23) optereenog mnogim brigama i pritisnutog bezbrojnim nevoljama. Zato
vas zaklinjem: alostite se, brao, sa mnom, i ja sam pun tuge (usp.
Zah 9,5) i s vama se alostim, jer smo siroad, oca nemamo (usp. Tu
5,3) i ugasila nam svjetlost vida oinjeg (usp. Ps 38,11).
Da, uistinu, prisutnost brata i oca naega Franje bila je svjetlo
(usp. Iv 12,35) ne samo nama, koji smo bili blizu, nego i onima koji
su ispovijedanjem i ivotom bili daleko (usp. Ef 2,17) od nas. Bio je
naime svjetlo odaslano od istinskog svjetla (usp. Iv 1,89), koji oba
sjavae one to sjede u tmini i sjeni smrtnoj, da bi upravio noge njihove
na put mira (usp. Lk 1,79). To je i uinio kao pravo Sunce. Onaj koji
se raa s visine (usp. Lk 1,78) obasjavao je njegovo srce i zapalio je
volju ognjem svoje ljubavi: propovijedajui kraljevstvo Boje (usp. Lk
8,1) i obraajui srca otaca k sinovima i nerazumne k razumnosti pra
vednih, i po svem svijetu pripravljao je Gospodinu novi narod. (usp. Lk
1,17; Mk 4,6). Ime mu se proulo do dalekih otoka (usp. Sir 47,17) i
divile su se sve zemlje predivnim djelima (usp. Ps 139,14; Post 13,9)
njegovim.

237
238
Stoga se nemojte, sinovi i brao, prekomjerno alostiti, jer e nas

Bog, otac sirota (usp. Ps 68,6), tjeiti svojom svetom utjehom (usp.
2 Kor 7,67), a ako plaete, brao, plaite nad sobom, ne nad njim
(usp. Lk 23,28). Jer usred ivota u smrti smo (usp. Ps 6,6), a on
je preao iz smrti u ivot (usp. Iv 5,24). Radujte se jer prije nego je bio
uzet od nas (usp. 2 Kr 2,9) kao drugi Jakov (usp. Post 49,28) blagoslovio je sve svoje sinove i svima je oprostio grijehe koje je tko od
nas djelom ili milju uinio protiv njega.
A nakon to sam ovo rekao, javljam vam veliku radost (usp. Lk
2,10) i novo udo. Odvijeka se nije ulo (usp. Iv 9,32) za takav znak,
osim na Sinu Bojemu (usp. Otk 7,2), koji je Krist Gospodin (usp.
Lk 2, 11). Nedugo prije smrti brat i otac na pojavio se razapet,
na svome tijelu nosei pet rana, koje su doista biljezi Kristovi (usp.
Gal 6,17). Njegove su naime ruke i noge imale ubode avala, probodene s obiju strana, rane su bile trajne i pokazivale su crnu boju
avala. A njegova su se rebra pojavila kopljem probodena i esto
su gubila krv.
Dok je duh njegov jo ivio u tijelu, ne bijae na njemu ljepote
ni sjaja, nego prezreno lice njegovo (usp. Iz 53,23), i nije na njemu
bilo uda koji ne bi bio mnogo trpio. Poradi grenja ivaca udovi su
mu se bili ukoili, kao to biva na mrtvom tijelu, ali poslije svoje
smrti izgledao je prekrasan (usp. 1 Sam 16,12; 17,42), udnovatim se
sjajem zarumenio, na radost onih koji su ga vidjeli. A udovi, koji su
prije bili ukoeni, postali su veoma gipki, pregibajui se kao u malog
djeteta kako im odgovara, ovamo i onamo.
Zato, brao, blagoslivljajte Boga i hvalite ga pred svima jer nam
se smilovao (usp. Tob 12,6) i sjeajte se (usp. Mudr 2,4) oca i brata
naeg Franje na hvalu i slavu (usp. Fil 1,11). Onoga koji ga je uzveliao meu ljudima i proslavio pred anelima (usp. Lk 12,8). Molite
za njega, kao to je od nas prije traio, i molite njega da nas Bog s
njime uini dionicima svoje svete milosti. Amen.
etvrtog listopada, u nedjelju, u prvi sat prethodne noi otac i
brat na Franjo preselio se Kristu. A vi, predraga brao, do kojih e
doi ovo pismo, slijedei stope (usp. Post 33,14) izraelskoga naroda,
koji je oplakivao svoje slavne voe Mojsija i Arona, pustimo neka
poteku suze poto smo lieni utjehe takvoga oca.
Iako je naime pobono veseliti se s Franjom, ipak je pobonije
oplakivati ga. Doista, pobono je veseliti se s Franjom, jer on nije
umro, nego je otiao na nebeski sajam, sa sobom nosei novani tobo
lac, a vratit e se o utapu (usp. Izr 7,1920). Pobono je oplakivati
Franju, jer nas je vodio na svim putovima (1 Sam 18,16), kao Aron
(usp. Heb 5,4) i iznosio nam iz svoje riznice novo i staro (usp. Mt
13,52), i tjeio nas u svakoj naoj nevolji (usp. 2 Kor 1,4.). Uklonjen je
iz nae sredine (usp. Heb 11,5) i sad se zovemo siroad, oca nemamo
Okru n ica brat a Il ij e o prem i nu u sv. Franj e
239
(usp. Tu 5,3). Ali jer je pisano: Siromah se tebi predaje, ubogu ti

si pomo (Ps 10,14), svi, predraga brao, molite usrdno (usp. Tob
8,6), jer iako je razbijen vr glineni (usp. Iz 10,33; Jr 19,12) u dolini
sinova Adamovih, da se ipak onaj Svevinji Lonar udostoji drugi
astan obnoviti (usp. Jer 19,11), koji e biti nad mnotvom naega
roda, i kao pravi Makabej voditi nas u boj (usp. 1 Mak 2,66).
I jer nije suvino moliti za mrtve (usp. 2 Mak 12,44), molite Gos
podina (usp. Iz 37,15; 38,2) za njegovu duu. Svaki sveenik neka
ita tri mise, svaki klerik psaltir, braa laici pet Oenaa; klerici neka
zajedno slave vigiliju. Amen.
Brat Ilija, grenik
PRVI IVOTOPIS SV. FR A N J E
VITA PRIMA S. FRANCISCI
(12281229)
fra Toma elanski
Uvod
FELICE ACCROCCA
Prijevod
DAMJAN DAMJANOVI
PRVI IVOTOPIS SV. FRANJE

Uvod.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Proslov.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
I. dio.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
II. dio.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
III. dio.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
udesa sv. Franje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
I. Izljeenje uzetih. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
II. Slijepi koji su progledali.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
III. Opsjednuti.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
IV. Bolesnici izbavljeni od smrti, naduveni, vodobolni,
zglobobolni, uzeti i razni drugi.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
V. Oieni gubavci.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
VI. Izljeenje gluhonijemih. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Pogovor.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
243
247
248
294
314
320
320
322
323
324
326
327
328
Uvod
Sam Toma elanski oznaio je posve jasno razdiobu svoga djela
(1el, Prolog 2).1 U Prologu napominje da je materiju razdijelio u tri
dijela: prvi, u koji su umetnuta neka od udesa koja je Franjo uinio
za ivota, ide kronolokim redom (od sveeva roenja do 1224); u
drugom se radi o posljednje dvije godine utemeljiteljeva ivota; trei
skuplja udesa i pripovijeda o slavnom dogaaju kanonizacije (istina,
tijek je suprotan, prvo kanonizacija zatim udesa). Razliiti dijelovi
nejednake su veliine i kronoloki red ne potuje se uvijek strogo:
posebice za neke teke godine Toma izgleda krajnje neodreen i
nedoreen. Toma u Prologu precizira da mu je naredbu da pie dao
papa (1el, Prolog 1): nije bila esta stvar i moe se protumaiti samo
ako se ima u vidu, osim potpune vjernosti od samog poetka koju
su Franjo i njegovi iskazivali prema papi i Rimskoj crkvi, takoer i
iznad svega velika vanost koju je Grgur IX. dodjeljivao prosjakim
redovima za obnovu Crkve. Na istom mjestu hagiograf, izjavljujui
da mu je istina uiteljica i voditeljica, precizira da je nastojao razviti
koliko je bolje mogao i neodgovarajuim rijeima to je sam uo s
Franjinih usana i koliko je uspio doznati od prokuanih i vjerodostojnih svjedoka.
Hagiograf se nije dugo druio sa svecem; moda je bio lan one
grupe ljudi, nekoliko obrazovanih a drugi plemii, koji su se oko
1215. pridruili bratstvu u Svetoj Mariji Aneoskoj (1el 57). Od
Jordana Janskog doznajemo da je uzeo udjela u drugoj misiji u Njemakoj, godine 1221, zauzimajui vie puta dunost kustoda u raznim mjestima i postavi ak, na odreeno vrijeme, vikar teutonske
provincije (usp. Jord 19, 30, 31, 33). Toma vjerojatno nije bio u Asizu
kad je Franjo umro, ali skoro sigurno se tu nalazio na dan njegove kanonizacije, o emu pripovijeda s obiljem pojedinosti (1el 123126).
Njegova osobna sjeanja stoga su mogla pokriti ogranieni broj godina; znaajna pomo mu je sigurno dolazila od provjerenih i istinitih
1
Za ovaj uvod u Prvi ivotopis elanskoga ograniavam se na bitno, da samem
ono to je pisano u Alter apostolus. Per una rilettura delle Vita beati Francisci u:
R. PacioccoF. Accrocca, La legenda di un uomo chiamato Francesco. Tommaso da Cela
no e la Vita beati Francisci (Tau, 9), Milano 1999., str. 137260.
243
244
svjedoka (1el, Prolog 1). Moda je Toma imao na raspolaganju takoer pisane izvore (sigurno su bila napismeno opisana udesa koja
su proitana za vrijeme kanonizacije); poznavao je osim toga spise
sveca, iji su tragovi prepoznatljivi unutar djela.
On je morao dovriti vlastiti rad u relativno kratku vremenu: ako
trebamo vjerovati vijesti a nema ozbiljnih razloga da se u to sumnja
koju donosi jedan pariki rukopis Prvog ivotopisa, Grgur IX. je pogledao i potvrdio rad u veljai 1229. Potpuno vladajui prethodnim
hagiografskim obrascima, vrlo dobar poznavatelj Svetog pisma i pravila kretanja (koje je prozi davalo ritmiki tok), Toma je pokazao
znatne literarne sposobnosti: bez sjene sumnje Prvi ivotopis pokazuje se, s ovoga stajalita, kao djelo visoke razine.
U prikazivanju brai Franjine slike on nije mogao ne voditi rauna o buli kanonizacije Grgura IX. Mira circa nos: u tom zahtjevnom i sveanom dokumentu Grgur IX. je u Franji vidio slugu koji je
stigao u jedanaesti sat da se pobrine za vinograd Gospodnji koji je
neobraen; u papinoj izjavi pojavljuje se kao ponosan ratnik, borac
na Bojem polju, koji iskorjenjuje neprijatelje Crkve djelotvornou
svoga propovijedanja. Nije vie ponizno sequela Christi, lieno
svakog jamstva i sigurnosti, bilo to koje je odreivalo ponaanje sveca
iz Asiza, nego zauzimanje za reformu Crkve. Sveukupno iitavanje
Franjine svetosti koje prua Toma pokazuje se potpuno sukladnim sa
slikom koju je papa predstavio.
On je itao Franjino iskustvo u svjetlu velikih uzora prolosti:
esto se pozivao u tom pogledu na Augustinov uzor da protumai
njegov lik iz mladenakih dana; Toma naime, nadahnjujui se na
Ispovijestima, naglasio je zabludjeli hod Franjine mladosti, da bi jo
vie uzdizao njegovo obraenje: od velikog grenika do velikog sveca,
veliajui na taj nain djelo milosti i Bojeg milosra. Ipak mislim da
nije bio Augustin, nego Pavao uzor za Tomino usporeivanje: onaj
Pavao koji je, da se ne zaboravi, tvrdio da nosi rane Kristove na svome tijelu (usp. Gal 6, 17).
Koliko god je oito da hagiograf pretjeruje u moralistikom tonu,
ne bih se ipak zbog toga usudio rei da je njegovo pripovijedanje o
Franjinoj mladosti samo plod moralistikog pretjerivanja kako
Raoul Manselli tvrdi iz Oporuke (budui da sam bio u grijesima),
jer mi se ini da Toma, pod ljuskom govora izgraujuih tonova i
koritenja utvrenih hagiografskih obrazaca, zadrava odlomke
ivljenja koji nikako nemaju izgled opih mjesta prisutnih u tolikim
ivotima svetaca, nego pokazuju apsolutnu spontanost, koja odmah
upuuje na izravna svjedoenja (usp. 1el 5, 12). U njegovoj slici
mladog Franje ne dominiraju samo negativne crte, nego se pojavljuju
i oni vidovi velikodunosti i plemenitosti (1el 2, 4, 17) koji e biti
toliko podcrtani u drugim izvorima, naroito u Svjedoanstvima troji
Pr v i ivotopi s sv. Franj e
245
ce drugova. Tako to se tie ostaloga, istina je da je djelo, sveukupno

gledano, sukladno viziji pape, pa iako neke stvari preuuje (Toma
elegantno izbjegava, na primjer, krizu iz 1220, koja je prisilila Franju
da se urno vrati s Istoka) i vodi rauna o jasnim politiko-religioznim zahtjevima, ipak prua odlomke autentinosti koje je teko nai
u drugim izvorima, kao na primjer ozdravljenje opsjednutoga iz San
Geminia, opis Franjina fizikog portreta, Boi u Grecciu (usp. 1el
69, 83, 8487).
U Prvom ivotopisu Franjo je predstavljen iako usporedba nije
nikad napravljena izriito kao novi Pavao koji podnosi svaku nevolju za Boje izabranike; vojnik koji, slijedei ivot i stope apostola
(1el 88), oplouje polje Gospodnje sjemenom svoga propovijedanja, gospodarei scenom kao apostol posljednjeg sata. Toma se pokazuje potpuno svjestan novosti koju predstavlja Franjo (1el 36,
82) i njegov Red u panorami povijesti Crkve (1el 89), iako potom
iznosi bit franjevakog ivota kao ponavljanje jednog prethodnog
obrasca koji su svi ve napustili. Ova svijest o novosti dominira takoer pripovijedanjem o Franjinoj kanonizaciji (1el 121, 123, 125).
Ipak tu inovativnu slubu filtrira tradicionalna misao koja ublaava
neke njegove crte: dovoljno je vidjeti kako je hagiograf mladenaki
ivot sveca, boravak u grijesima (Opor) pod znakom ispraznosti
prikazao jezikom natopljenim pesimistikim moralizmom.
Toma svodi na poetke Franjina ivota njegovu jasnu elju da oivotvori jedan specifian oblik redovnikog ivota: svetac je dao ivot
Redu manje brae (1el 38), i to se dogodilo u Porcijunkuli (1el
88); Red kojemu su u poetku mnogi stavljali zamke (1el 74,) a branio kardinal Hugolin, kojeg je sam Franjo izabrao za oca i gospodara
svega reda. Sam Hugolin koji, osim to je branio novu redovniku
obitelj, pokazao se briljiv u podravanju irenja Reda i u porastu
glasa o njemu (1el 99). Uslijed toga Toma daje ogranien prostor
iskustvu prvotnog bratstva. Ne samo to. Nedostaje takoer u njegovu djelu bilo kakvo ukazivanje na potekoe na koje je ono moralo
neizbjeno nailaziti, drugdje zasvjedoene velikom jasnoom.2
Red, nova franjevaka obitelj, ve je od poetka pozvan da razvije
poslanje u Crkvi, naroito kroz propovijedanje. Budui da je izabrao
da ivi prema evanelju, Franjo je odmah poeo propovijedati svima
obraenje (1el 23): proces traenja, koji je trajao nekoliko tekih
godina, naao je svoje konano polje u misionarskoj aktivnosti koja
se konkretizirala prvenstveno u propovijedanju mira. Franjo je Kristov vojnik koji namjerava proi gradove i dvorce radi navijetanja
kraljevstva Bojeg (1el 36). Radi se o jednoj klasinoj slici, dobro
2
Usp. Peru 35,3640; LegTd 17,1924; o tim potekoama Toma nabacuje samo
jednu napomenu: 1el 40.
246
poznatoj u hagiografskoj literaturi, koja se esto vraa (1el 62, 65,

98; usp. takoer 1el 97). Toma u vie navrata prikazuje Franju
usmjerenog na propovijedanje.
Ipak teko bi se pogrijeilo ako bi se htjelo svesti Tomin portret
na pohvalu Franjina propovijedanja i na pastoralno naprezanje Reda
manje brae. Kod Tome ostaje uistinu mnotvo registara koji ine od
njegova djela otvoren obrazac, u stanju da prihvati razliita iskustva, da ne iskljui mogue i daljnje razvoje u odnosu na ono to je
njegov privilegirani obrazac. Stoga ako je istina da on govori o Redu
u terminima divljenja, takoer je istina da ne tedi ni kritike (1el
28, 50, 54, 96, 103104): to ostavlja dovoljno mogunosti za razliite
planove itanja. Iako Toma pokazuje sveca zauzetog ve od poetka
u propovijedanju, nita manje taj registar ne iskljuuje Franjine tjes
kobe i aspiracije, esto napastovanog samoom i osamom, naroito u posebnim i tekim momentima (1el 71, 91, 103). Upravo to
mnotvo registara doprinosi da ovo djelo uini veoma vanim dokumentom, kako s povijesnoga tako i s hagiografskoga stajalita.
Izvori:
Uvod u Prvi ivotopis sv. Franje preveo Velimir Blaevi prema: Fonti Francesca
Prvi ivotopis sv. Franje preveo Damjan Damjanovi s latinskog izvornika prema:
Fr. Thomas de Celano, Vita prima s. Francisci Assisiensis, Editio PP. Collegii
S. Bonaventurae, Ad Claras Aquas (Quaracchi), 1926.
Proslov
U ime Gospodnje. Amen.
Poinje proslov ivotopisu blaenoga Franje
1. elja mi je, s dunim potovanjem, redom ispripovjediti ivot
i djela blaenoga naeg oca Franje. Nitko meutim pojedinano ne
pamti sve ono to je on inio i nauavao. Da mi ipak istina bude
vodiljom i uiteljicom, nastojat u prema svojim moima, makar i
nevjetim rijeima, izloiti barem ono to sam uo iz njegovih usta
ili doznao od potenih i pouzdanih svjedoka. A dajem se na taj posao po zapovijedi slavnoga gospodina pape Grgura.3 O da mi je biti
uenikom onoga koji je uvijek izbjegavao zakuasti govor te nije
mario za kiene rijei!
2. Sve to sam mogao sabrati o tome blaenom ovjeku razdijelio
sam u tri dijela, a to opet u poglavlja, da u raznolikosti vremena
ne iznevjerim redoslijed dogaaja i time ne ugrozim istinitost. U
prvom se dijelu drim povijesnoga reda; posvetio sam ga istoi blaena druenja i njegovu ivotu. Unio sam ovamo i neka od mnogobrojnih udesa to ih se Gospodin Bog udostojao izvesti po njemu
dok je ivio u tijelu. U drugome se dijelu pripovijedaju dogaaji od
pretposljednje godine njegova ivota pa do njegove blaene smrti.
Trei pak dio sadri, a jo veim dijelom preuuje, ona udesa to
ih je slavni svetac, kraljujui s Kristom na nebesima, izveo na zemlji.
U tom se dijelu govori o potovanju, asti, poklonstvu i slavi to mu
najpobonije iskazae sretni papa Grgur i s njime svi kardinali svete
Rimske crkve. Hvala Svemoguemu Bogu koji se u svojim svecima
uvijek pokazuje divan i vrijedan ljubavi.
3
To je Grgur IX. koji je izabran za papu 19. oujka 1227, a umro je u Rimu 22. kolovoza 1241. Prije se zvao Hugolin ili Hugo, a bio je velikakoga podrijetla. Godine
1198. postao je kardinal-akon sv. Eustahija i kao takav bio biskup Ostije i Veletrija.
247
I. dio
Na hvalu i slavu svemoguega Boga Oca i Sina
i Duha Svetoga. Amen.
Poinje ivot blaenoga naeg oca Franje
1. POGLAVLJE
Kako je ivio kao svjetovnjak
1. Asiz se nalazi u Spoletskoj dolini. U njemu je ivio ovjek imenom Franjo. Roditelji su ga od rane mladosti odgajali za ispraznosti
svijeta. Dugo je on obijesno nasljedovao njihov bijedni ivot i vladanje. Zapravo, postao je tatiji i objesniji od njih. Taj vrlo loi obiaj
i opasan nauk ukorijenie se posvuda u onih koji nose kransko
ime, kao da je to dravnim zakonom uvedeno i propisano, pa se i
mala djeca ve od kolijevke popustljivo i nerazborito odgajaju. Jedva nejaka djeca ponu sricati rijei i tepati, a ve ih znakovima i glasovima navode na vrlo rune i odvratne stvari. Pa kad doe vrijeme
da budu odbijena od prsiju, sile ih da govore pa ak i ine kojeta
puno neednosti i rasputenosti. Poneki se meu njima, ponukan
plahou dobi, ne usuuje uljudno vladati, jer e postati rtvom surovih postupaka. Lijepo o tom govori svjetovni pjesnik: Budui
da smo odrasli usred roditeljskog upuivanja, sva nas zla slijede od
djetinjstva (A. L. Seneca). To je svjedoanstvo istinito, jer su elje
roditelja za djecu to tetnije to su bili popustljiviji. Ali kad malo
vie ponarastu, neprestano upadaju u sve gora djela, jer ih oni na to
tjeraju. Iz zla korijena raste zlo drvo, i to je jednom izopaeno, teko se moe ispraviti. to misli, kakvi e oni biti kad ponu prolaziti
kroz vrata mladenatva? Tada e se prepustiti mnogovrsnim lakoumnostima. Jer im je slobodno raditi to hoe, svim se arom predaju u slubu sramotnim stvarima. Tako dragovoljnim robovanjem
postaju robovi grijeha, orue bezakonja. Sve svoje udove kao orue
predaju bezakonju. Budui da u sebi nemaju nita od kranskoga
248
249
duha ni u ivotu ni u ponaanju, zatiuju se samo kranskim imenom. Bijednici veinom hine kao da su poinili vee nevaljaltine
nego to su ih zaista uinili da ne bi izgledali vrijedni veega prezira
zato to su neduniji.
2. Tako bijedan bijae poetak ovjeka kojega danas astimo
kao sveca jer je zaista svet. Takav je bio od djetinjstva pa gotovo
sve do dvadeset i pete godine svoga ivota. To je razdoblje bijedno
proigrao i uludo potroio. tovie, u ispraznosti ivota nadmaivao
je svoje vrnjake. Bio je poticatelj zala i natjecao se u mnogim budalatinama. Svi su mu se divili, a on je nastojao sve ostalo pretei sjajem isprazne slave, vragolijama, posebnostima, lakrdijakim i
ispraznim rijeima i pjesmama. Odijevao se raskono i mekuno.
Bio je veoma bogat, ali nije bio krt, nego rasipan. Nije bio gramziv
za novcem, nego je imetak upravo rasipao. Bio je inae uljudan, privlaiv i prijazan, iako sebi na tetu. Budui da su mnogi najvie zbog
toga ili za njim, a sve su to bili prijatelji zla i podjarivai lopovtina,
tako je bio okruen etama nitarija. Ponosno je i samosvjesno stupao prolazei babilonskim ulicama dok Gospodin s nebesa nije na
nj bacio svoj pogled i dok svoj gnjev nije od njega otklonio. Obuzdao ga je svojom hvalom da posve ne propadne. I zato se nad njim
ispruila ruka Gospodnja i promijenila se desnica Svevinjega da bi
se po njemu grenicima pruilo pouzdanje da e odahnuti u milosti
i da bi po obraenju Bogu svima bio uzorom.
2. POGLAVLJE
Kako je Bog pohodio njegovo srce
po tjelesnoj bolesti i po nonom vienju
3. Dok je taj ovjek jo mladenakim arom izgarao u grijesima

i dok ga je povodljiva mladenaka dob snano nagonila na ostvarivanje mladenakih prava i nije se dala utaiti i dok je bio potican
otrovom stare zmije, najednom se nad njim pojavila Boja osveta
ili, radije, pomazanje. Najprije se dao na sreivanje svoga neispravnoga miljenja. Tjerao je duu u tjeskobu, a tijelu je nanosio neugodnosti prema onoj prorokovoj: Evo u joj put trnjem zagraditi i
zidom u je opkoliti (Ho 2,8). I tako dugo bijae pritisnut boleu
da bi se izlijeio od ljudske tvrdoglavosti koja se jedva im drugim
moe popraviti osim kaznama. Tada je poeo drukije misliti. Kad
mu je ve bilo malo lake i kad je, upirui se o tap, poeo amo-tamo po kui hodati da bi opet ozdravio, jednoga je dana iziao
van i poeo radoznalo promatrati okolicu. Meutim ljepota polja,
privlanost vinograda i to god je na pogled lijepo, nikako ga nisu
250
mogli razveseliti. Zato se udio svojoj nenadanoj promjeni, a ljubitelje svega toga smatrao je luacima.
4. Tako je od toga dana poeo samoga sebe podcjenjivati i prezirati sve ono emu se prije divio i to je prije volio. Ali to ipak nije
bilo potpuno i ozbiljno jer jo ne bijae slobodan od okova tatine i
jo nije s vrata zbacio jaram opaka robovanja. Najtee je ostaviti se
navika jer kad se jednom u dui uvrijee, ne mogu se lako iskorijeniti. Duh se, dugo vremena od njih odvojen, vraa na ono staro te
ponavljanje mana prelazi u narav. Zato je Franjo pokuavao izbjei
dohvatu ruke Boje i doskora je zaboravio na oinsko karanje. Dok
mu se smijeila srea, mislio je na svjetovne stvari i zaboravio na
nakane Boje. Ponovno se predavao elji za svjetovnom slavom i
eznuo za ispraznou velikih pothvata. Neki se naime asiki plemi poeo jako naoruavati i, ponesen vjetrom isprazne slave, da bi
se domogao novaca i asti, odlui poi u Apuliju. Kad je to douo
Franjo, u tom se s njim sporazumio jer je bio lakouman i veoma
smion. Premda mu ne bijae ravan po plemenitosti roda, ipak ga
je nadvisivao velikodunou. Gledajui na imutak bio je od njega
siromaniji, ali je s obzirom na dareljivost bio rastroniji.
5. Jedne noi izgarajui od elje da poe na taj put sav se predao razmiljanju kako da ostvariti. Onaj koji ga je udario ibom
pravednosti u nonom ga je vienju pohodio slatkoom milosti. A
Budui da je bio eljan slave, privukao ga je sebi i uzdigao do najvieg vrhunca slave. Prividjelo mu se naime da mu je cijela kua
puna vojnikog oruja: sedala, kopalja, titova i drugih potreptina.
Mnogo se tomu obradovao i u sebi se, utei, u udu pitao to je to.
Nije naime u svojoj kui obiavao viati takve stvari, nego je samo
navikao gledati bale sukna za prodaju. Kad se silno zaudio zbog
neoekivana dogaaja, reeno mu je da e sve ovo oruje pripasti
njemu i njegovim vojnicima. Kad se tog jutra probudio, ustao je
radostan. Smatrao je da mu vienje pretkazuje veliku sreu i sretno
putovanje u Apuliju. Nije znao to da rekne, i povjereni mu zadatak
nije odmah razumio. Ipak je u tom pogledu bio sposoban rasuditi
da njegovo tumaenje vienja nije ispravno. Premda je vienje imalo dosta slinosti s dogaajima, ipak se njegovo srce nije obradovalo
takvim stvarima kao inae. Trebalo je da samoga sebe prisili i izvri
to je zamislio da eljeno putovanje ostvari. I zaista se najprije zgodno spominje oruje i na vrlo prikladan nain daje se oruje vojniku
koji e se boriti s jakim, naoruanim neprijateljem, da bi poput drugog Davida u ime Gospodina Boga nad vojskama oprao Izrael od
stare sramote to mu je zadadoe neprijatelji.
251
3. poglavlje
Kako je promijenjen u dui, ali ne u srcu,
alegorijski govorio o naenu blagu i zarunici
6. Izmijenio se, ali ne na tijelu, nego u dui. Odustao je od putovanja u Apuliju i nastojao svoju volju usmjeriti prema boanskim
stvarima. Tako se malo povukao od svjetovne buke i posla te nastojao u svoju unutranjost ponovno smjestiti Isusa Krista. Kao mudar
trgovac sakrio je naeni biser pred oima ismjehivaa i potajno nastojao, poto sve svoje proda, da ga kupi. U gradu Asizu bio je neki
ovjek koji mu je bio drai od ostalih. Bili su vrnjaci. A budui da ih
je vezala neprestana bliskost i meusobna ljubav, Franjo se odvaio
da ovome povjeri svoje tajne. esto ga je vodio na samotna mjesta
prikladna za povjerljive razgovore. Uvjeravao ga je da je pronaao
neko dragocjeno i veliko blago. Toga je ovjeka obradovao i poelo
ga zanimati ono to je uo. Svaki put je s njim rado iao kad god bi
ga Franjo pozvao. Nedaleko od grada nalazila se jedna spilja do koje
su esto ili razgovarajui o blagu. ovjek Boji, kojega je sveta odluka ve posvetila, uao bi u onu spilju, a prijatelj bi ga vani ekao,
dok se on, obuzet novim i neobinim oduevljenjem, u skrovitosti
molio svom Ocu. elio je da nitko ne zna to unutra radi i poradi
veega dobra to je mudro tajio. Samo se s Bogom savjetovao s obzirom na svoju svetu odluku. Pobono se molio da vjeni i istiniti Bog
ravna njegov put i da naui izvravati njegovu volju. Veoma je mnogo trpio u dui i nije mogao mirovati dok ne provede u djelo to je u
srcu zamislio. Razliite misli su mu se kovitlale po glavi i njihova silovitost ga je nemalo smuivala. Iznutra je gorio boanskom vatrom
i nije mogao izvana sakrivati ar koji mu je zahvatio srce. Kajao se
to je tako teko sagrijeio i uvrijedio pogled Bojeg velianstva. Ni
prijanje ni sadanje nevaljaltine nisu ga vie veselile, ali se jo nije
u sebe potpuno pouzdavao s obzirom na budunost. Zato, kad bi se
iz spilje vraao k prijatelju, tako je bio od napora satrven te se inilo
kao da je drugaiji uao, a drugaiji iziao.
7. Jednoga dana, kad je najusrdnije zazivao milosre Gospodnje,
Gospodin mu je pokazao to treba initi. Od tada je bio ispunjen tolikom radou i nije se mogao susprezati, nego je i nehotice ljudima
u ui neto priopivao. I kako zbog veliine nadahnute ljubavi nije
mogao utjeti, poneto je povjerljivo govorio, ali zagonetno. Kao to
je onom posebnom prijatelju, kako je reeno, govorio o sakrivenom
blagu, tako je i drugima pokuavao govoriti slikovito. Govorio je da
ne kani ii u Apuliju, nego je obeavao da e u vlastitom zaviaju
izvesti slavne i velike stvari. Ljudi su pomiljali da se kani eniti pa
su ga pitali: Hoe li se, Franjo, oeniti? On im je odgovarajui
252
rekao: Oenit u se plemenitijom i ljepom zarunicom nego ste

ikada vidjeli; ona sve ostale nadmauje oblijem i mudrou. I zaista, prava pobonost je netaknuta Boja zarunica, koju je primio, a
kraljevstvo nebesko to je sakriveno blago to ga je s tolikom eljom
traio. Nuno se moralo posvema oitovati evaneosko zvanje na
onome koji je imao biti slubenik evanelja u vjeri i istini.
4. poglavlje
Kako je prodao sve i prezreo novac
8. Gle, tako je zahvaen milou blaeni sluga Svevinjega i utvren Duhom Svetim. Budui da je bilo dolo predvieno vrijeme,
slijedio je ono navaljivanje svoga srca koje, nakon odreknua svega
svjetovnoga, vodi k najveim dobrima. Nije se smjelo dalje oklijevati, jer se smrtonosna bolest toliko razmahala i mnogima je ve tako
zahvatila udove da bi im, ako lijenik samo malo zakasni, ugrabila
ivot, kad dah ivota bude zaustavljen. Zato je ustao, prekriio se,
osedlao konja i na nj uzjahao. Ponio je sa sobom grimizne tkanine
da ih proda. Brzo je stigao u grad koji se zove Foligno. Kad je ondje
po obiaju prodao sve to je donio, sretni je trgovac uzevi novac
ostavio konja na kojem je do tada jahao. Zatim se vratio, skinuo s
konja teret i u svojoj pobonoj dui poeo razmiljati to da uini s
novcem. Na neobian se nain za as prepustio Bojem djelovanju.
Osjeao se silno optereenim dok je jedan sat uza se nosio onaj
novac, a sav dobitak smatrao je prainom. Zato se pourio da taj
teret to prije odloi. Kad se vraao prema gradu Asizu, pokraj ceste
je opazio crkvu koja je bila davno sagraena na ast sv. Damjana.
Zbog veoma velike starosti prijetila joj je opasnost da se srui.
9. Kad je novi Kristov vojnik prispio do nje, pobono ganut tolikom potrebom, sa strahom i potovanjem ue u nju. Tu je zatekao
jednog siromanog sveenika. S velikom vjerom mu je poljubio posveene ruke, predao mu novac to ga je imao kod sebe i redom mu
ispripovjedio sve to je odluio. Sveenik se zaudi vie nego to bi
se moglo vjerovati. udio se nenadanoj promjeni stvari i oklijevao
je da povjeruje u ono to je sluao. A jer je mislio da mu se eli
narugati, nije htio zadrati predani novac. Viao ga je naime, tako
rei do juer, kako meu roacima i znancima neuredno ivi i kako
svojom ludou nadmauje sve ostale. On je meutim ustrajao, nastojei da sveenik povjeruje njegovim rijeima; ponizno ga je molio
i kumio da mu poradi Gospodina dopusti s njime boraviti. Sveenik
je napokon pristao da s njim boravi, ali iz straha pred roditeljima
nije primio novac koji taj istiniti preziratelj novca baci u neki pro-
253
zori. Do novca nije vie drao nego do praine. On je naime elio

posjedovati mudrost koja je vrednija od zlata i domoi se razboritosti koja je dragocjenija od srebra.
5. poglavlje
Otac ga progoni i vee
10. Dok je sluga Boga svevinjega boravio u spomenutom mjestu, njegov je otac neprestano posvuda obilazio kao brian traga
elei saznati to mu se sa sinom dogodilo. I kad je doznao da boravi u ve spomenutom mjestu, ganut bolom srca zbog neoekivanog
dogaaja veoma se uzrujao. Sazvao je prijatelje i susjede, pourio je
to je bre mogao do mjesta u kojem je boravio sluga Boji. A Franjo, jer je bio novi borac Kristov, kad je uo prijetnju progonitelja i
predosjeao njihov dolazak, hotei prepustiti sve srdbi Bojoj, sakrio se u neku skrovitu rupu, koju je u tu svrhu sam nainio. Ta rupa
bila je u kui. Moda je za nju znao samo on. U njoj se cijeli mjesec
dana neprekidno skrivao da se jedva usuivao izlaziti samo poradi
obavljanja ljudskih potreba. Ako je kada dobio hrane, pojeo bi je
sakriven u rupi i potajno mu je pruana svaka druga usluga. Obliven
bujicom suza neprestano se molio i molio da bi ga Gospodin izbavio
iz ruku onih koji mu progone duu. A da bi mu pobone elje ispunio dobrostivom naklonou, postio je, plakao i molio se blagom
Spasitelju; nije se pouzdavao u svoja nastojanja, nego je sav svoj
naum prebacio na Gospodina. I premda se nalazio u rupi i boravio
u tami, ipak je bio obuzet nekom neizrecivom radou koja mu je
do tada bila nepoznata. Od nje je sav upravo izgarao. Napustio je
rupu i izloio se pogrdama svojih progonitelja.
11. I tako je odmah ustao snaan, brz i veseo nosei pred sobom
tit vjere da zapone boj za Gospodina. Oboruan orujem velika
pouzdanja krenuo je putem prema gradu. Raspaljen boanskim arom poeo je samoga sebe mnogo optuivati zbog tromosti i lijenosti. Kad su ga vidjeli oni koji su ga poznavali, usporeivali su ono
prijanje s posljednjim. Poeli su ga saalno prekoravati i nazivati
ga budalom i luakom. Na nj su se nabacivali ulinim blatom i kamenjem. Promatrali su ga kako je izmijenio nekadanje ponaanje
i kako je od tjelesne trapnje iznemogao. Zato su mu sve to je inio
uraunavali u mahnitost i ludost. Ali jer je strpljiv ovjek bolji od
drznika, sluga Boji za sve je ovo bio gluh, i nepravda ga nije ni slomila ni izmijenila, nego je za sve to zahvaljivao Gospodinu.
Uzalud naime protivnik progoni onoga koji tei za onim to je
estito, jer to taj bude vie potiskivan, to e hrabrije pobjeivati.
254
Netko je rekao da pogrda plemenito srce ini hrabrijim (L. A. Seneca).

12. Nakon to su se ovakve glasine i naklapanja ve dugo irila
ulicama i trgovima grada i nakon to bi tu i tamo odjeknula galama
onih koji su Franju ismjehivali, meu mnogima do ijih su uiju doprle te glasine bio je konano i njegov otac. Kad je uo ime svoga
sina i to da sugraani s njim tako postupaju, odmah je ustao, ali ne
zato da ga oslobodi, nego da ga satre. Nije se nimalo obuzdavao,
nego je na nj nasrnuo kao vuk na ovcu, namrgoeno i divlje ga pogledao, zgrabio ga bezobzirno rukom i dosta grubo ga odvukao svojoj kui pa ga je bez samilosti vie dana drao zatvorena u tamnom
prostoru mislei da e mu tako slomiti volju i pridobiti ga. To je
poduzeo najprije rijeima, zatim batinama i napokon okovima. Sve
je ovo Franju uinilo spremnijim i snanijim da ostvari svoju svetu
odluku. Strpljivost ga nije napustila, premda je bio napadan rijeima i muen okovima. Onoga kojemu se nalae da se u nevoljama
raduje nije mogue ni batinama ni okovima odvratiti od prave nakane i stava, niti ga je mogue iz Kristova stada odvui. Taj ne dre u
poplavi mnogih voda. U tjeskobi mu je bio utoitem Sin Boji, koji
nam uvijek pokazuje kako je ono to je on podnio za nas vee, da
nam se nae trpljenje ne ini gorkim.
6. poglavlje
Kako je majka Franju oslobodila
i kako se on pred asikim biskupom ogolio
13. Kad je njegov otac zbog urnih obiteljskih stvari neko vrijeme izbivao, ovjek je Boji ostao svezan u kunom zatvoru, a njegova je majka bila s njim sama kod kue. Ne odobravajui djelo svoga
mua, dola je k sinu i umilnim ga rijeima oslovila. Kad je vidjela
da ga ne moe odvratiti od njegove odluke, njezino se majinsko
srce nad njim ganulo. Raskinula je okove, pustila ga da slobodno
ode. On se, zahvaljujui svemoguem Bogu, urno vratio na mjesto
gdje je prije boravio. Sada se ve osjeao slobodnijim, poto je bio
prokuan u protivtinama, a po mnogostrukim borbama izgled mu
je postao vedriji. Preturivi nepravde, postao je sraniji, svuda se
slobodno kretao, stupao je hrabrije. Otac se meutim vratio. Kad
nije naao Franju, poeo je gomilati grijehe na grijehe. Na enine
opomene promijenio se. Zatim je odjurio na ono mjesto, galamio je
i halabuio, da bi ga bar protjerao iz svoga kraja ako ga ve ne moe
od nauma odvratiti. Zaista je strah Gospodnji pouzdanje hrabrih.
Kad je sin milosti uo da mu dolazi tjelesni otac, odluno i radosno
255
mu se izruio. Na sav glas je vikao da nita ne dri do njegovih

okova i batina. Osim toga je izjavio da e za Kristovo ime radosno
podnijeti sva zla.
14. Kad je otac vidio da ga ne moe od zapoeta puta odvratiti,
sav se dao na to da od njega izvue novac. ovjek je Boji elio
da ga potroi i dade za uzdravanje siromaha i za graevine onoga
mjesta. Njega, koji nije ljubio novac, nije ni na kakav nain bilo
mogue prevariti; njega, koji za novac nije bio vezan nikakvom privrenou, nije zbog njegova gubitka bilo mogue uznemiriti. Kad
je otac naao novac to ga je najvei preziratelj zemaljskih stvari
bacio u prozor i prainu, njegov je divlji bijes neto malo splasnuo i
e pohlepe po nalasku novca donekle se utaila. Otac ga je nakon
toga izveo pred gradskoga biskupa4 da se pred njim odrekne svega
imanja i da mu vrati sve to je jo imao. Ne samo da on to nije odbio
nego se silno radostan pourio da spremno izvri zahtjev.
15. Kad je bio priveden pred biskupa, niti je oklijevao niti je krzmao zbog ega. tovie, nije ekao nikakvu rije, a ni sam nije ni
rijei progovorio. Svukao je sa sebe svu odjeu i bacio je odmah
pred oca. tovie, nije zadrao ni gae, nego se pred svima svukao
do gola. A biskup ga je promatrao i silno se divio njegovu zanosu i
postojanosti. Odmah je ustao i svojim ga rukama zagrlio, zatim ga
je pokrio svojim platem u koji je bio obuen. Jasno je shvatio da je
to Boja volja i ustanovio da djela ovoga ovjeka, to ih je posebno
promatrao, u sebi sadre misterij. Zbog toga mu je ubudue postao
pomonikom. Prigrlio ga je i osokolio, prihvatio ga je srcem punim
ljubavi. Evo, sad se gol borio s golim. Odbacio je sve to pripada svijetu, samo je mislio na Boju pravednost. Tako je nastojao prezreti
vlastiti ivot. Otkazao je svu brigu za nj da bi sebi siromahu osigurao mir na putu uz koji se nalaze zasjede. Od boanskog gledanja
samo ga je jo dijelio zid svijeta.
7. poglavlje
Kako je upao meu razbojnike, kako su ga bacili u snijeg
i kako je posluivao gubavce
16. Dok je tako iao zaogrnut kratkim ogrtaem, on koji se neko oblaio u grimiz, kroz jednu umu francuskim je jezikom pjevao
pohvale Bogu. U to najednom na nj nasrnu razbojnici. Kad su ga su4
Bio je to asiki biskup Gvido (12041228) koji je umro 30. srpnja 1228. Usp. 1el
32, 108; 2el 12, 50, 100, 220.
256
rovo zapitali tko je on, ovjek Boji je punim glasom uvjerljivo odgovorio: Glasnik sam velikoga kralja! to hoete? Oni ga izmlatie i bacie u jamu punu snijega govorei: Lezi tu, klipane, glasnie
Boji! Valjao se tamo-amo i otresavi sa sebe snijeg izvukao se iz
jame. Silno se zbog toga radovao i visokim je glasom kroz umu
pjevao pohvale Stvoritelju svega. Napokon je prispio u samostan
nekih redovnika. Vie je dana imao na sebi samo koulju i boravio
u kuhinji kao posluitelj, elio se nasititi otpacima. Budui da ondje
nije bilo samilosti, nije mogao dobiti ni kakvu staru odjeu, zato je
odande otiao. No nije otiao to bi se bio rasrdio, nego ga je na to
prisilila nuda. Otiao je u grad Gubbio, gdje je od nekoga svoga
negdanjeg prijatelja dobio nekakvu tuniku. Poto je nakon ovoga
dogaaja prolo neko krae vrijeme, kako se sve vie irio glas o
ovjeku Bojem meu narodom i njegovo se ime proulo, prior spomenutog samostana, razmiljajui o postupku prema ovjeku Bojem, poao je k njemu i ponizno ga molio da za ljubav Spasiteljevu
oprosti njemu i njegovima.
17. Zatim je ljubitelj potpune svete poniznosti otiao gubavcima
i boravio s njima. Radi Boga im je svima najmarljivije sluio. Ispirao
im je rane, iz oteklina istiskivao gnoj kao to sam govori u svojoj
oporuci: Dok sam bio u grijesima, vrlo mi je bilo odvratno vidjeti
gubavce, i Gospodin me je doveo meu njih i bio sam im milosrdan. Toliko mu je neko bilo odvratno gledati gubavce, kao to je
sam govorio, da bi u vrijeme svoje tatine rukama zaepio nos kad
bi iz udaljenosti od gotovo dvije milje opazio njihove nastambe. Ali
kad je milou i snagom Svevinjega poeo razmiljati o svetim i
korisnim stvarima i dok je jo bio svjetovnjaki obuen, jednog je
dana susreo nekoga gubavca. Nadvladao je samoga sebe, pristupio
mu je i poljubio ga. Od tada je poeo samoga sebe sve vie i vie
prezirati, dok po milosru Otkupiteljevu nije izvojtio potpunu pobjedu nad samim sobom. Dok je jo boravio u svijetu i svjetovnjaki
ivio, pomagao je druge siromahe. Onima koji su podnosili neimatinu pruao je milosrdnu ruku, a s ojaenima je suosjeao. Kad je
jednoga dana, protiv svog obiaja, a inae je bio veoma otmjena
ponaanja, nekom siromahu koji je od njega prosio milostinju poeo
predbacivati, odmah je, ganut kajanjem, poeo u sebi govoriti kako
e biti prekoren i osramoen to je uskratio zamoljenu milostinju
u ime velikoga Kralja. U svom je srcu odluio da ubudue prema
svojoj mogunosti nee nikomu tko ga neto zamoli u ime Boje to
uskratiti. Tu je odluku najbriljivije provodio i ispunjavao dok nije
posvema i sebe predao. Tako je on prije bio izvritelj nego to je postao uiteljem evaneoskog savjeta: Tko te moli, podaj mu, a tko
hoe da mu pozajmi, ne odbij ga (Mt 5,42).
257
8. poglavlje
Kako je gradio crkvu sv. Damjana
i o ivotu gospoa koje su u tome mjestu boravile
18. Prvi posao kojega se blaeni Franjo prihvatio poto je bio

osloboen iz ruku tjelesnog oca, bila je izgradnja kue Boje. Nije
namjeravao da je iznova sagradi, nego je popravljao staru, obnavljao
dotrajalu. Nije ruio temelj, nego je na njemu gradio. I ne znajui
uvijek je prvenstvo pridravao za Krista: Nitko ne moe postaviti drugoga temelja osim onoga koji je ve postavljen, a taj je Isus
Krist (1 Kor 3,11). Kad se vratio na ono mjesto, kako je ve reeno, gdje je u davnini bila sagraena crkva sv. Damjana, uz pomo
milosti Svevinjega u kratkom ju je vremenu brino popravio. Ovo
je ono blagoslovljeno i sveto mjesto u kojem je isti blaeni ovjek
osnovao slavnu redovniku ustanovu, odlini red siromanih gospoa i posveenih djevica. Dogodilo se to gotovo est godina nakon
obraenja blaenoga Franje. Tu je gospoa Klara, rodom Asianka,
postala najdragocjenijim temeljnim kamenom povrh kojega je nazidano i ostalo kamenje. Kad se spomenuta gospoa, nakon osnutka
Reda brae, na poticaj ovjeka Bojeg obratila Bogu, mnogima je u
napretku postala pomagaicom, a bezbrojnima uzorom. Po rodu je
bila plemenita, ali je po milosti bila jo plemenitija; bila je djevica
tijelom, a srce joj je bilo izvanredno isto; po dobi je bila djevojka, a
po razboritosti starica; u odluci je bila postojana i eljela je izgarati
od boanske ljubavi. Bila je obdarena mudrou i izvanrednom poniznou. Bila je po imenu Klara (a to znai: slavna), ivotom je bila
slavnija, a ponaanjem najslavnija.
19. Na njoj je podignuta zgrada koja je izraena od najskupocjenijeg biserja, a tome biserju hvala ne dolazi od ljudi, nego od
Boga (Rim 2,29). Nju nije mogue ni u kratkom razmatranju obuhvatiti mislima niti ju je mogue s malo rijei prikazati. Prije svega
meu njima je vladala krepost meusobne neprestane ljubavi koja
je njihove volje meusobno tako povezivala da su sve u svemu bile
jednodune. Premda su bile mnogobrojne i raznolike, ipak su sve
imale jedan duh; a znalo ih je zajedno boraviti po etrdeset do pedeset. Drugo, u svakoj pojedinoj od njih sjao je dragulj poniznosti. One primljene darove i nebeska dobra tako uvaju da pomou
njih stjeu i ostale kreposti. Tree, ljiljan djevianstva i istoe sve ih
tako opaja divnim miomirisom da zaboravljaju na zemaljske stvari
te samo ele razmatrati o nebeskima. Iz njezina se mirisa u njihovim
srcima raa tolika ljubav prema vjenom Zaruniku da sveta netak
nutost izmeu njih uklanja svaku zlu naviku prijanjega ivota. etvrto, sve su ukraene zaslugom najuzvienijega siromatva te jedva
258
kada ili nikada pristaju na to da se u krajnjem sluaju izie u susret

njihovoj prehrani i odijevanju.
20. Peto, tako su se po milosti uvrstile u postu i utnji da nemaju tekoa kad se radi o svladavanju putenih poriva i obuzdavanju
jezika. Neke su se od njih od govora tako odvikle da se onda kad je
potrebno da neto govore jedva sjeaju kako treba oblikovati rijei i
reenice. esto, budui da ih sve tako divno resi krepost strpljivosti,
nikakvo im trpljenje ili nepravda ne moe slomiti duh ili ih promijeniti. Sedmo, u tolikoj mjeri posjeduju duh kontemplacije da ih ona
upuuje na to to treba raditi i od ega se valja uvati; i tako umiju
biti sretne, uranjajui svoju unutranjost u Boga. Danju i nou zauzete su pjevanjem boanskih pohvala i molitvom. Neka bi se vjeni
Bog udostojao svojom svetom milou tako svet poetak zakljuiti
jo svetijim svretkom. Neka ovo to je reeno o Bogu posveenim
djevicama i vjernim Kristovim slubenicama bude sada dosta, jer
njihov izvanredni ivot i slavno utemeljenje njihova reda po papi
Grguru, tada biskupu ostijskom, iziskuje da se napie posebno djelo, a za to se trai poseban rad i vrijeme.5
9. poglavlje
Kako je, promijenivi odijelo,
popravio crkvu svete Marije u Porcijunkuli
i kako je, uvi evanelje, sve ostavio
te zamislio i izradio odijelo to ga imaju braa
21. Meutim se svetac Boji, kad je promijenio odijelo i popravio spomenutu crkvu, preselio na drugo mjesto pokraj grada Asiza,
gdje je poeo popravljati jednu oteenu i malne poruenu crkvu.
Od onoga to je dobro zapoeo nije odustajao dok nije sve posvema
dovrio. Odanle se preselio na drugo mjesto koje se zove Porcijunkula. Tu se nalazila crkva Blaene Djevice Majke Boje koja je davno sagraena. Onda je bila naputena i nitko se za nju nije brinuo.
Kad ju je svetac Boji ugledao tako ruevnu, bio je ganut ljubavlju;
budui da je upravo izgarao od pobonosti prema predobroj Majci,
poeo je ondje trajno boraviti. Kad je popravljao spomenutu crkvu,
bilo je to u treoj godini njegova obraenja. U to je vrijeme nosio
neku vrst pustinjake odjee, bijae opasan konom oputom, a u
ruci je nosio tap, hodao je obuven.
Sv. Klara umrla je 11. kolovoza 1253.
259
22. Ali kad se jednoga dana u spomenutoj crkvi italo evanelje

o tome kako je Gospodin poslao svoje uenike da propovijedaju,
i svetac Boji bio ondje nazoan, da bi evaneoske rijei razumio,
ponizno je zamolio sveenika da mu proitani odlomak protumai.
A kad mu je ovaj sve redom protumaio i kad je sveti Franjo uo da
Kristovi uenici ne smiju imati ni zlata, ni srebra, ni novca, ni torbe,
ni novarke, da putem ne nose ni tapa, ni obue, neka nemaju ni
dviju tunika, nego neka propovijedaju kraljevstvo Boje i pokoru,6
odmah je u Duhu Bojem uskliknuo: Ovo je ono to hou, ovo
je ono to traim, ovo elim cijelim srcem izvriti. Zato je sveti
otac silno radostan odmah pourio izvriti ono to je spasonosno
uo. Nije dopustio da proe neko vrijeme pa da istom onda pone
pobono provoditi ono to je uo. Odmah je s nogu izuo obuu,
iz ruku je odbacio tap, zadovoljio se samo jednom tunikom, konati remen zamijenio je konopiem. Od tada je imao tuniku koja
je sprijeda bila obiljeena kriem da bi tako od sebe odgonio sve
avolske opsjene. Ta je tunika bila veoma gruba, u njoj je elio razapinjati svoje tijelo s pogrekama i grijesima. Bila je ona veoma
siromana i priprosta da je svijet ne bi nipoto poelio. S najveim je
potovanjem i posebnom pomnjom elio izvravati i sve ostalo to je
uo. On naime nije bio gluhi slua evanelja, nego je sve to bi uo
hvalevrijedno upamtio i marljivo nastojao ispuniti.
10. poglavlje
O propovijedanju evanelja i navijetanju mira
te o obraenju prve estorice brae
23. Od tada je poeo s velikom gorljivou duha i radou srca

svima propovijedati pokoru. inio je to jednostavnim rijeima, a
zanosnim srcem je izgraivao sluaoce. Njegova je rije bila poput
razbuktale vatre, prodirala je do dna srca. Due sviju napunjao je
divljenjem. Izgledao je sasvim drugaije nego prije. Dok je promatrao nebo, nije mu bilo stalo do toga da gleda zemlju. To je doista
bilo neto neobino, jer je najprije poeo propovijedati ondje gdje je
jo kao djeak nauio itati; na onom je mjestu najprije sahranjen da
bi sretan poetak osigurao jo sretniji svretak.7 Gdje je sam uio,
ondje je i pouavao; i gdje je zapoeo, ondje je i dovrio. Prije svake
6
Toma je ovu reenicu sastavio prema izvjetajima triju evanelista.

Kad je Toma elanski ovo pisao, Grgur IX. ve je predvidio gradnju crkve u ast
svetoga Franje, u kojoj se imalo uvati njegovo tijelo. Sv. Franjo je najprije pokopan
u crkvici sv. Jurja, koja se sada nalazi unutar klauzurnih zidina samostana sv. Klare, a
klarise su se onamo preselile 1257.
7
260
svoje propovijedi najprije bi na sakupljene, kojima je imao tumaiti

rije Boju, zazvao mir govorei: Gospodin vam dao mir!8 Mir je
navijetao i mukarcima i enama, navijetao ga je pobono uvijek
i onima koji su mu dolazili u susret i pokraj kojih bi prolazio. Zato
su mnogi koji su mrzili mir i spasenje uz pomo Gospodinovu svim
srcem prigrlili mir i postali sinovi mira te osvajai vjenoga spasenja.
24. Meu ovima je bio jedan Asianin koji je imao pobono i jednostavno srce. Taj je prvi pobono poao za ovjekom Bojim. Nakon ovoga je radosno pohitio za svecem Bojim brat Bernard, koji
je prigrlio poslanstvo mira da bi sebi pribavio kraljevstvo nebesko.
On je esto svetoga oca primao kao gosta. Kad je vidio i upoznao
njegov ivot i ponaanje te kad se nauio mirisa njegove svetosti, u
njemu se nastanio strah iz kojega se rodio duh spasenja. Promatrao
ga je kako cijelu no moli, kako veoma malo spava i kako velia
Boga i slavnu Djevicu Majku Boju; divio se i govorio: Zaista je
ovaj ovjek od Boga. Zato se pourio da sve svoje rasproda i razdijeli, ali ne roacima, nego siromasima. I kad je prigrlio savreniji nain ivota, ispunio je evaneoski savjet: Ako eli biti savren, hajde, prodaj to ima i podaj siromasima te e imati blago na nebu!
Onda doi i slijedi me! (Mt 19,21). Kad je to uinio, pridruio se
svetom Franji i ivotom i odjeom. Uvijek je bio s njima dok se braa nisu umnoila, a onda je iz poslunosti prema dragom ocu poslan
u druge krajeve. Njegovo se naime obraenje Bogu ostvarilo na taj
nain to je svoj imetak prodao i novac razdijelio siromasima. A sveti se Franjo dolasku i obraenju takva ovjeka silno obradovao zato
to se oitovalo kako se Bog za nj brine te to mu je dao potrebna
druga i vjerna prijatelja.
25. Za njim je odmah slijedio drugi Asianin koji je zbog naina
svoga ivota postao svake hvale vrijedan. Sveto je zapoeo ivjeti,
a jo je svetije za kratko vrijeme ivot dovrio.9 Ovoga je nakon
kraeg vremena slijedio brat Egidije, ovjek jednostavan, pravedan
i bogobojazan. On je dugo vremena, provodei svet, pravedan i poboan ivot, nama ostavio primjer savrene poslunosti, tjelesnoga
rada, samotnikoga ivota i svete kontemplacije.10 Kad se ovima
Franjo je ovaj pozdrav sastavio prema pozdravnim rijeima kojima sv. Pavao zavrava svoju drugu poslanicu Solunjanima. Taj pozdrav u cijelosti glasi: A sam Gospodin mira neka vam dadne mir uvijek i na svaki nain (2 Sol 3,16).
9
ini se da je to bio brat Petar Katanski. Bio je obrazovan i plemikoga roda.
10
Sv. Franjo je brata Egidija primio u Red na spomendan sv. Jurja (23. travnja) ubrzo
nakon brata Bernarda, a dvije godine nakon svoga obraenja.
261
doda jo jedan, brat Filip, njime se zaokruio broj sedam.11 Njegove

je usne Gospodin taknuo kameniem istoe da bi po njemu umio
slatko govoriti i zanosno klicati. Ulazio je u smisao Sv. pisma i tumaio ga premda nije uio; postao je nasljedovatelj onih to su kao
neuki i nepismeni imali biti idovski prvaci.
11. poglavlje
O duhu proricanja sv. Franje i o njegovim opomenama
26. Tako se blaeni Franjo danomice napunjao utjehom i milou

Duha Svetoga. Najpaljivije i najbriljivije bi nove sinove upuivao
novim poukama. Uio ih je da ne zastranjujui idu putem svetoga siromatva i blaene prostodunosti. Jednoga dana, dok se divio
Bojem milosru zbog udijeljenih mu dobroinstava i elio da mu
Gospodin oituje tijek njegova obraenja i njegove subrae, traio
je mjesto za molitvu kao to je to veoma esto inio. Kad bi na takvome mjestu dugo ostajao boravei sa strahom i trepetom uz Gospodara svekolike zemlje i dok je bolne due razmiljao o zlo provedenim godinama, ee je ponavljao one rijei: Boe, budi milostiv
meni greniku! (Lk 18,13), a neka neizreciva radost i neopisiva
slast poela mu se postupno razlijevati u dubini njegova srca. Poeo
bi tako sam od sebe iznemagati. Kad bi priguio osjeaje i kad bi
rastjerao tamu koja se iz straha zbog grijeha u njegovu srcu ugnijezdila, ulivena mu je sigurnost da su mu oproteni svi grijesi i udijeljeno mu je pomazanje da bi odahnuo. Bio je uznesen izvan sebe i sav
obuzet nekom svjetlou. Srce mu se proirilo od milja dok je jasno
gledao to e se dogoditi. Kad se ona slatkoa sa svjetlom povukla,
vidjelo se kako je duhovno obnovljen i kako se ve preoblikovao u
drugoga ovjeka.
27. Kad se nakon toga povratio, radosno je kazao brai: Budite
hrabri, predragi, i radujte se u Gospodinu! Nemojte se alostiti zato
to vam se ini da smo malobrojni. Neka vas ne zabrinjava moja ili
vaa jednostavnost, jer mi je Gospodin zaista pokazao kako e dati
te emo se veoma umnoiti i kako e nas proiriti do krajnjih granica zemlje. Radi vaeg napretka prisiljen sam vam kazati to sam
vidio. Zaista bih vema volio utjeti kad me ne bi na to silila ljubav
da vam saopim. Vidio sam kako k nama dolazi veliko mnotvo ljudi koji hoe s nama ivjeti u svetom odijelu i opsluivati nae redovniko Pravilo. I evo jo i sada u mojim uima odzvanjaju njihovi
11
ini se da je to brat Filip, koji je imao nadimak Longus (Dugi). Taj se uvelike
brinuo za siromane gospoe, klarise.
262
glasovi; jedni prema odredbi svete poslunosti odlaze, a drugi se

vraaju. Vidio sam kao neke putove koji gotovo iz svakog naroda
smjeraju u ove krajeve i svi su bili krcati mnotva. Dolaze Francuzi,
ure se panjolci, Teutonci i Englezi tre, i hiti veoma veliko mnotvo i drugih razliitih jezika. Kad su braa to ula, bila su ispunjena
spasonosnom radou. Radovali su se zbog milosti to ju je Gospodin Bog udijelio svome svecu ili zbog toga to su silno eali da bi
koristili svojim blinjima, kojima su eljeli da se po njemu spase i
danomice umnoavaju.
28. I ree im svetac: Da bismo svome Gospodinu Bogu vjerno i
pobono za sve njegove darove bili zahvalni i da biste znali kako sa
sadanjom i buduom braom treba ivjeti, shvatite istinu buduega
razvoja. Sada emo na poetku ovoga ivota nai neko slatko voe
koje se s velikom nasladom jede, ali malo kasnije e nam biti prueno neto to u sebi ima manje slasti i ugodnosti. I napokon e nam
biti dano neto to je puno gorine. Tim se neemo moi hraniti jer
zbog gorine to nitko nee moi jesti, iako ima neki vanjski miris i
ljepotu. I zaista, kao to sam vam kazao, Gospodin e nas umnoiti
te emo biti velik narod. Ali konano e se dogoditi onako kao kad
ovjek baci mreu u more ili jezero te zahvati veliko mnotvo riba
pa kad ih sve smjesti u svoju laicu i bude mu mrsko da ih sve odveze, izabrat e one vee i koje mu se sviaju te e ih staviti u svoje
posue, a ostale e izbaciti. Kolikom istinitou sja sve ovo to je
svetac Boji prorekao. Kako se to dovoljno jasno oitovao onima
koji dogaaje promatraju u duhu istine. Eto kako je duh proricanja
poinuo na svetom Franji.
12. poglavlje
Kako ih je po dvojicu poslao u svijet
i kako su se za kratko vrijeme opet skupili
29. Kad je nekako u isto vrijeme neki drugi ovjek stupio u Red,
naoe se na okupu osmorica. Tada ih je blaeni Franjo sve pozvao
k sebi, vie im je toga kazao o kraljevstvu Bojem, o preziranju svijeta, o odricanju vlastite volje i o upokoravanju vlastitoga tijela. Po
dvojicu ih je odvojio za etiri kraja svijeta pa im je rekao: Idite,
predragi, dvojica po dvojica u razliite krajeve svijeta, navjeujte
ljudima mir i pokoru za oprotenje grijeha! U nevoljama budite
strpljivi i sigurni da e Gospodin ispuniti svoju odluku i obeanje.
Onima koji vas to zapitaju odgovorite ponizno, blagoslivljajte one
koji vas progone, zahvaljujte onima koji vam nanose nepravdu i
uvrede, jer nam se za sve ovo pripravlja vjeno kraljevstvo. A oni
263
su se, primivi odluku svete poslunosti, pred svetim Franjom ponizno prostrli po zemlji. On je pak, grlei ih, svakom pojedinom
slatko i pobono govorio: Povjeri Gospodinu svu svoju brigu i on
e te okrijepiti. Ove je rijei govorio kad god je koga od brae u
ime poslunosti slao.
30. Tada je brat Bernard s bratom Egidijem krenuo prema Sv.
Jakovu, a sveti je Franjo zajedno s jednim drugom odabrao drugi
kraj. Ostala su etvorica, idui po dvojica, krenula u druge krajeve.
Ali kad je prolo malo vremena, sveti Franjo ih je elio sve vidjeti; zato se molio Gospodinu koji sakuplja raspreni Izrael da ih se
udostoji ubrzo sakupiti. I tako se zbilo da su se u kratkom vremenu
prema njegovoj elji bez ljudskog poziva, zahvaljujui Bogu, nali
na okupu. Dok su bili zajedno, veoma su se obradovali zbog vienja
dobroga pastira i udili se to su se sakupili samo poradi jedne elje.
Izvjeivali su o dobrima koja im je milosrdni Bog uinio. Ako su
bili malo nemarni i nezahvalni, ponizno su svetoga oca molili da
ih opomene i kazni, a to su zduno primili. Tako su uvijek obiavali kad bi doli k njemu. A nisu pred njim skrivali ni najneznatnije
misli, a isto tako ni pokrete srca. A kad bi izvrili sve to im je bilo
zapovjeeno, smatrali su se beskorisnim slugama. Tako je onu
prvu druinu blaenoga Franje proimao duh istoe, pa premda
je znao initi ono to je korisno, sveto i pravedno, u tome nipoto
nije isprazno uivao. Blaeni je otac, s velikom ljubavlju grlei svoje
sinove, njima poeo otkrivati svoju nakanu i povjeravati im ono to
mu je Gospodin objavio.
31. Odmah su im se pridruila nova etiri estita i sposobna ovjeka i slijedili su sveca Bojega. I zato se meu narodom o njemu
naveliko govorilo i glas o ovjeku Bojem poeo se sve vie iriti.
U ono su se vrijeme zaista sveti Franjo i braa mnogo veselili i na
poseban nain radovali kad bi, bez obzira na to tko je i to je, obian
vjernik, bogata, siromah, plemi, puanin, neugledan, drag, uman,
priprost, klerik, neuk, svjetovnjak iz kranskoga puka, voen Duhom Bojim doao da primi odijelo svetoga Reda. Zbog svega toga
svjetovnjaci su se mnogo divili. Bio im je uzorom poniznosti on koji
ih je pozivao na put boljega ivota i na pokoru za grijehe. Nikakva
neplemenitost roda, nikakvo siromatvo nije prijeilo da se u Boje
djelo ugrade oni koje je Bog htio da budu ugraeni, jer je njemu
drago boraviti s onima koje je svijet odbacio i s onima koji su jednostavni.
264
13. poglavlje
Kako je napisao prvo pravilo, kad je imao jedanaestoricu brae,
i kako ga je gospodin papa Inocent potvrdio; vienje drveta
32. Kad je blaeni Franjo vidio kako gospodin Bog danomice

poveava broj brae, napisao je sebi i svojoj brai, sadanjoj i buduoj, jednostavno i kratko, nain i pravilo ivota. Prvenstveno se
sluio rijeima sv. evanelja, jer je eznuo samo za evaneoskim savrenstvom. Unio je u pravilo i neto drugih stvari koje su prijeko
potrebne za provoenje sveta ivota. Zato je sa svom spomenutom
braom otiao u Rim, jer je arko elio da mu papa Inocent III.
potvrdi to je napisao. U to je vrijeme u Rimu boravio asiki biskup
imenom Gvido. On je svetoga Franju i svu brau u svemu cijenio i
na osobit nain ljubio. Kad je vidio svetoga Franju i njegovu brau,
a nije znao razlog njihova dolaska, smatrao je da se radi o vanoj
stvari. Pribojavao se da oni moda ne namjeravaju napustiti vlastitu
domovinu gdje je Gospodin po svojim slugama ve poeo izvoditi
velike stvari. Mnogo se radovao to ima takve ljude u svojoj biskupiji. On je mnogo oekivao od njihova ivota i ponaanja. Kad je
meutim saznao razlog njihova dolaska i shvatio njihovu nakanu,
silno se obradovao u Gospodinu. Obeao je da e im u tu svrhu dati
svoj savjet i da e im pomoi. Sveti Franjo je osim toga otiao i do
potovanog gospodina biskupa sabinskoga, koji se zvao Ivan od Sv.
Pavla. Ovaj je meu drugim knezovima rimske kurije i meu uglednicima prezirao zemaljsko, a ljubio nebesko. On ga je dobrostivo
i s ljubavlju primio te njegovu elju i nakanu toplo preporuio.
33. Budui da je ovaj ovjek bio dalekovidan i ozbiljan, ispitivao
ga je o mnogim stvarima i nagovarao da prihvati monaki ili samotniki nain ivota. No sveti je Franjo, koliko je mogao, njegovo nagovaranje ponizno odbijao. Prepustio se uzvienijoj elji, ali tako
da nagovaranje nije prezreo, nego je samo neto drugo pobono
elio. Ovaj se Gospodin divio njegovu zanosu i pribojavao se da
od tolike odluke ne bi odustao. Zato mu je pokazivao ravnije putove. Napokon je Franjinom upornou bio pobijeen i prihvatio
njegovu molbu. Pred gospodinom papom je nastojao ubudue podupirati njegovu stvar. U to je vrijeme na elu Boje Crkve bio papa
Inocent III., ovjek slavan, vrlo bogat znanjem, glasoviti govornik,
revan promicatelj pravednosti u stvarima to ih zahtijeva kranska vjera. Kad je saznao to ljudi Boji ele i kad je stvar prosudio,
prihvatio je i usliao njihovu molbu. Na neke stvari ih je upozorio i
pouio ih. Napokon je svetoga Franju i brau blagoslovio rekavi:
Idite, brao, s Gospodinom i kako se Gospodin udostoji nadahnuti vas, svima propovijedajte pokoru. A kad vas svemogui Gos-
265
podin umnoi brojem i obogati milou, radosno se k meni vratite

pa u vam jo vie od ovoga dati i povjeriti vam s veom sigurnou
vee stvari. Zaista je Gospodin bio sa svetim Franjom kamo god bi
poao. Objavama ga je radovao, a dobroinstvima poticao. Kad se
jedne noi prepustio snu, imao je vienje: uinio mu se da ide nekim putom pokraj kojega je stajalo visoko drvo. Drvo je bilo lijepo
i snano, debelo i veoma visoko. Kad mu se pribliio i poda nj stao,
divio se njegovoj ljepoti i visini. Priinilo mu se da je i sam svetac
najednom postao tako visok te je doticao najvii vrh drveta, a kad
ga je rukom obuhvatio, posve lako ga je savio sve do zemlje. Tako se
zaista i dogodilo: gospodin papa Inocent, uzvieno i visoko stablo
na ovome svijetu, njegovoj se molbi i elji tako dobrostivo priklonio.
14. poglavlje
O njegovu povratku iz Rima u Spoletsku dolinu
i o zaustavljanju za vrijeme putovanja
34. Sveti Franjo se zajedno s braom izvanredno razveselio zbog

ljubavi i susretljivosti takva oca i gospodina. Zahvalio je svemoguem Bogu koji ponizne uzvisuje, a alosne tjei. Odmah je poao
pohoditi grob blaenoga Petra. Dovrivi molitvu, napustio je grad
i zajedno s drugovima udario putem prema Spoletskoj dolini. Dok
su tako ili, meusobno su razgovarali o tome kakvim i kolikim ih
je darovima dobrostivi Bog obasuo. Razgovarali su: kako ih je namjesnik Kristov, gospodar i otac cjelokupnoga kranskoga svijeta,
najljubaznije primio; kako bi mogli izvriti njegove elje i naloge;
kako bi mogli estito opsluivati i nepopustljivo uvati Pravilo to
su ga primili; kako bi trebalo da u svetosti i pobonosti hode pred
Svevinjim; kako da napokon svojim ivotom i ponaanjem, napredujui u svetim krepostima, svojim blinjima budu uzorom. Dok
su novi Kristovi uenici tako o ovakvim stvarima u koli poniznosti
raspravljali, dan je dosegao svoj vrhunac i proao je jedan sat. Tada
stigoe do nekog pustog mjesta. Umorni od naporna putovanja i
izgladnjeli nisu mogli nai nita da malo zaloe jer je to mjesto bilo
veoma daleko od ljudskog naselja. Milost se Boja smjesta pobrinula te im je u susret doao ovjek koji je u ruci nosio kruh, predao
im ga je i otiao. A kako ga oni nisu poznavali, bili su zadivljeni u
svojim srcima i jedan drugoga su pobono poticali da se moraju pouzdati u Boje milosre. Poto su uzeli hranu i okrijepili se, dooe
u neko mjesto nedaleko od grada Orte. Ondje su proveli gotovo
petnaest dana. Nekolicina je brae otila u grad da nabavi potrebitu
hranu. Ono malo to su isprosili, idui od vrata do vrata, odnijeli su
ostaloj brai te su, zahvaljujui Gospodinu, radosna srca zajedno
266
blagovali. A ako bi im neto hrane preostalo, jer nije bilo nikoga

komu bi to mogli dati, spremili bi u jednu grobnicu, u koju su se neko sahranjivala mrtva tjelesa, da bi to naknadno pojeli. To mjesto
bijae samotno i zaputeno, vrlo rijetko bi se netko onamo svratio.
35. Tome su se mnogo veselili, jer nisu nita ni vidjeli ni imali
to bi im u tjelesnom pogledu moglo pruiti neki uitak. Zato su
se ondje sprijateljili sa svetim siromatvom. U nestaici svega to
pripada svijetu nalazili su veliku utjehu. Odluili su da e uza siromatvo svagdje i uvijek prianjati kao to je to bilo ondje. Kako su
odbacili svu brigu za zemaljske stvari, uivali su samo u boanskoj
utjehi. Odluie i uglavie da se iz zagrljaja svetog siromatva nee
otimati ni kad budu vitlani nevoljama, ni kad budu gonjeni kunjama. Premda je privlanost onoga mjesta mogla mnogo razvodnjeti
zanos njihovih srdaca, ipak nije zarobila njihove osjeaje. A da ih
podue zadravanje ne bi makar samo izvana sputalo nekom vrsti
vlasnitva, ostavie ono mjesto i slijedei sretna oca u to vrijeme
uoe u Spoletsku dolinu. Istiniti ljubitelji pravednosti raspravljali
su takoer i o ovome: moraju li boraviti meu ljudima ili treba da se
povuku na samotna mjesta. No sveti Franjo, koji se namjerice nije
pouzdavao u sebe, nego se prije svih pothvata utjecao svetoj molitvi, odabrao je da nee ivjeti samo sebi nego onomu koji je umro za
sve. Bio je svjestan toga da je za to poslan da bi Bogu privodio due
koje je avao nastojao odvui.
15. poglavlje
uvenost svetoga Franje, obraenje mnogih
i kako je Red prozvan Redom manje brae,
te kako je blaeni Franjo pouavao one koji su stupili u Red
36. Zato je hrabri vojnik Kristov Franjo obilazio gradove i gradie navjeujui kraljevstvo Boje. Nije to inio uvjerljivim rijeima
ljudske mudrosti, nego naukom i snagom Duha. Propovijedao je
mir, nauavao je o spasenju i pokori za obraenje grijeha. Snagom
apostolskog ovlatenja, koje mu je dano, u svemu je odluno postupao. Nije se sluio laskanjem, ni zavodljivim umiljavanjem. Nije
znao gladiti grijehe pojedinaca, nego je u njih zabadao. Greniki
ivot nije zatiivao, nego je otrim karanjem po njemu lupao. I sam
je bio uvjeren o onome na to je rijeima upuivao druge. Nije se
bojao kudioca. Istinu je iznosio najodlunije da su se i najueniji
ljudi, koji su uivali slavu i ugled, divili njegovim govorima. Zbog
spasonosna straha oni su se plaili njegove nazonosti. Trali su muevi, trale ene, urili se klerici, hitali su redovnici da vide i uju o-
267
vjeka Bojeg koji im se priinjao kao ovjek s drugoga svijeta. Ljudi

svake dobi i obaju spolova grnuli su da vide neobine stvari to ih
je Gospodin u posljednje doba po svome sluzi izvodio na svijetu.
Zaista se u ono vrijeme inilo kao da je neko novo svjetlo s neba
poslano na zemlju da raspri tminu i mrak to je zahvatio gotovo
cijeli onaj kraj tako da je pojedinac jedva znao kamo treba poi. A
sve se to dogaalo zbog nazonosti svetoga Franje i zbog njegove
duhovne veliine. Ljudi su toliko bili zaboravili Boga i zanemarili
njegove zapovijedi da su se iz starih i zastarjelih zala jedva nekako
mogli probuditi.
37. Zraio je poput sjajne zvijezde u nonoj tmini i poput zore
se uzdigao iznad mraka. I tako se za kratko vrijeme zbilo da je izmijenjeno lice onoga kraja te se svuda pokazivao ljepim poto je
odbacio prijanju gnusobu. Rastjerana je negdanja sua pa su se
usjevi na bijednom polju brzo podigli. I neobraeni vinograd poeo
je donositi plod mirisa Gospodnjega. Kad je draesno procvao, donio je plodove asti i estitosti. Posvuda je odjekivalo zahvaljivanje
i glas pohvale; i tako su mnogi, odbacivi svjetovne brige, u ivotu i
nauavanju blaenoga oca Franje spoznali sami sebe i poeljeli ljubiti i astiti Stvoritelja. Mnogi su iz naroda, plemeniti i neplemeniti,
klerici i laici, boanskim nadahnuem taknuti, poeli pristupati k sv.
Franji sa eljom da doivotno vojuju pod njegovim vodstvom i po
njegovu nauku. Svetac je Boji sve ove poput potoka koji obiluje
nebeskom milou natapao kiom izvanrednih darova, plodno je
tlo njihovih srdaca kitio cvijeem kreposti. Franjo je bio izvanredan umjetnik. Potaknuti njegovim propovijedanjem, nainom ivota, Pravilom i nauavanjem obnavljali su se vjernici Crkve Kristove
obaju spolova, a trostruka vojska onih koji se spasavaju donosila je
pobjede.12 Svima je davao upute za ivot i svakom je staleu pokazivao istinski put spasenja.
38. No napose nam valja progovoriti o Redu to ga je ljubavlju i
zavjetovanjem prihvatio i drao. to dakle? On je prvotno osnovao
Red manje brae i on mu je tom prigodom dao to ime. Poto je
naime u Pravilu zapisano: I neka budu manji, a da bi to opirnije
rekao, isti as je kazao: Hou da se ovo bratstvo zove Red manje
brae. I doista su bili manji, bivajui svima podloni uvijek su
traili neugledna mjesta i obavljali takve poslove te se inilo kao
da im se nanosi velika nepravda, da bi se tako mogli uvrstiti na
pouzdanu temelju istinske poniznosti i da bi se meu njima prikladnim rasporedom podigla duhovna zgrada kreposti. I doista, na
12
Aludira na tri reda to ih je utemeljio sv. Franjo.
268
temelju postojanosti izgraena je velebna graevina ljubavi. U nju

je uzidano ivo kamenje sakupljeno iz sviju krajeva svijeta da bude
prebivalite Duha Svetoga. O, kolikim su arom ljubavi plamtjeli
novi Kristovi uenici! Kolika je bila njihova ljubav prema svetom
zajednitvu! A kad bi se negdje sastali ili bi se prema obiaju negdje
susreli, bljesnuo bi izraz ljubavi poput strelice. Ta je zajednica bila
pravo rasadite ljubavi. A to da reknemo o onim istim zagrljajima,
njenim osjeajima, svetom poljupcu, srdanu razgovoru, ednu
smijehu, a to istom o prijaznu pogledu, bistru oku, poniznu srcu,
pomirljivu jeziku, prijaznu odgovoru? Svi su imali jednaku nakanu,
spremnu poslunost i neumorne ruke.
39. I zbilja, kad su sve zemaljsko prezreli, a sami sebe nisu nikada ljubili sebinom ljubavlju, svu su ljubav izlijevali na zajednicu.
Trudili su se da sami sebe predaju drugima da bi zajedniki izlazili u
susret bratskoj potrebi. eljno su se sastajali, a s jo veom dragou
boravili su zajedno. Svima je bilo teko dijeliti se od zajednice, bolan im je bio rastanak, nemilo odvajanje. Nada sve posluni vojnici
nisu se usuivali nita pretpostavljati svetoj poslunosti. Prije nego
to bi izvrili nalog poslunosti, pripravljali su se na izvedbu zapovijedi. Kad se radilo o zapovijedima, nisu ispitivali zato su nareene.
Uklonivi svako protivljenje, gotovo bi srljajui hitali. Sljedbenici najsvetijeg siromatva nita nisu neuredno ljubili, jer nita nisu
imali. Zato nisu strahovali da bi mogli neto izgubiti. Zadovoljavali su se samo jednom tunikom koja je izvana i iznutra bila pokrpana. Nije se na njoj mogla vidjeti nikakva rasko, nego se samo
moglo opaziti veliko preziranje i neznatnost, da bi u njoj izgledali
kao posvema razapeti svijetu. Opasani su bili konopcem, nosili su
siromane hlae. Pobono su odluili da e samo kod ovoga ostati i
da nee nita vie imati. Zato su se posvuda smatrali sigurnima. Nije
ih muio nikakav strah. Bezbrino su oekivali sutranji dan. A nisu
bili jako zabrinuti ni onda kad su ee zbog putovanja morali traiti
nono gostoprimstvo. Kako su esto u najveoj studeni bili prisiljeni
ostati bez konaka, skupili bi se oko vatre ili bi se preko noi ponizno
sklonili u grobnice ili u spilje. Oni koji su umjeli preko dana su radili
vlastitim rukama, boravili su u sklonitima za gubavce ili u drugim
potenim mjestima. Sve su ponizno i pobono posluivali. Nisu
htjeli vriti nikakvu slubu zbog koje bi se mogla pojaviti sablazan.
Uvijek su se bavili onim to je sveto, pravedno, poteno i korisno.
Sve s kojima su dolazili u doticaj poticali su svojim primjerom na
poniznost i strpljivost.
40. Krepost strpljivosti tako ih je osvojila da su radije traili da
budu ondje gdje e podnositi progonstvo svojih tjelesa nego ondje
269
gdje bi mogli, poto se sazna za njihovu svetost i budu zbog nje

hvaljeni, biti pomagani naklonou svijeta. esto su trpjeli poruge,
bili zlostavljani, ogoljeni, batinani, vezani, zatvarani, a da ih nitko
nije titio. Sve su to tako junaki podnosili da se iz njihovih usta
nita drugo nije ulo, nego je samo odzvanjao glas pobonih pohvala i zahvaljivanja. Jedva da su kada prestajali s pohvalama Bogu
i s molitvama. Razmiljajui o svemu to su radili i razgovarajui o
onome to su nainili dobro, zahvaljivali su Bogu; a zbog onoga to
su zanemarili i nesmotreno uinili naricali su i plakali. Mislili su da
e ih Bog napustiti ako neprestano nisu bili pohaani duhom pobonosti i uobiajenim svetim osjeajima. Kad su se htjeli prepustiti
molitvi, da ih ne bi svladao san, podravani su potpornjem, a neki
su se privezivali konopcem da ne bi naruili molitvu, ako bi ih san
prevario. Jedni su se opasivali eljeznim lancima, a drugi drvenim
muilima. Ako bi se kada od obilnije hrane ili pia, kako to gdjekad
biva, poremetila njihova trijeznost, ili ako bi umorni od putovanja
prekoraili granice nunoga, pa makar to bilo i u maloj mjeri, viednevnim bi se postom veoma trapili. Toliko su trapnjom nastojali
obuzdati porive tijela da se gdjekada nisu skanjivali goli baciti u
led ili bi cijelo tijelo izranili trnovim bodljikama te bi ga tako oblili
prolivenom vlastitom krvlju.
41. Sve su zemaljsko tako odbacivali da su se teko skanjivali
primiti i ono to im je za ivot bilo prijeko potrebno. A kako su dugo
vremena bili daleko od svake tjelesne utjehe, nisu se plaili nikakva
napora. U svemu ovome teili su za mirom i blagou prema svima. Bavili su se samo onim to je estito i miroljubivo. Najbriljivije su izbjegavali svaku sablazan. Govorili su samo ono najnunije.
Iz njihovih usta nisu izlazile lakrdijake ili lakoumne rijei. Tako se
u njihovu ivotu nije moglo pronai nita to bi bilo besramno ili
bilo kako nepoteno. Svaki njihov in bio je odmjeren, hod edan.
Sva su im osjetila bila umrtvljena te sebi nisu doputali sluati ili
gledati nita drugo nego samo ono to je iziskivala njihova glavna
nakana. Dok su im oi bile usmjerene prema zemlji, srcem su boravili u nebu. U njima nije bilo zavisti, zlobe, srdbe, prigovaranja,
sumnjienja, ogorenosti, nego je meu njima vladala velika sloga,
neprestani mir, zahvaljivanje i glas hvale. Ovo bijahu uzori dragoga
oca koji svoje nove sinove nije pouavao samo rijeju i jezikom nego
daleko vie djelom i istinom.
270
16. poglavlje
Boravak u Rivotortu i obdravanje siromatva
42. Blaeni se Franjo s ostalima zadravao pokraj grada Asiza na

mjestu koje se zove Rigus Tortus (rivo torto, tj. krivudavi potok).
Na tom se mjestu nalazila neka naputena staja. U njezinoj su sjeni
ivjeli najodluniji preziratelji velikih i lijepih kua. Tu su nalazili zatitu pred vjetrovima i kiom. Bre se kako kae svetac uzlazi
u nebo iz staje nego iz palae. Na tom su mjestu s blaenim ocem
prebivali svi sinovi i braa u velikom naporu i nestaici. Veoma esto
su bili lieni utjehe to je prua komadi kruha; zadovoljavali su se i
samom repom, koju bi po asikom polju tu i tamo u velikoj nestaici
isprosili. To je mjesto bilo tako tijesno da su u njemu jedva mogli
sjediti ili poivati. Nit je tko mrmljao, nit se tko tuio duh ne
ustraiv im u grudima junakim mirno snosio do kraja. Sveti Franjo se danomice, tovie, neprestano najbriljivije zanimao za svoje
i nije trpio da bi se u njima neto opasno ugnijezdilo. Iz njihovih je
srdaca progonio svaki nemar. Bio je strog s obzirom na obdravanje
stege, neprestano je nad njom bdio. Ako bi se, kao to to biva, u
njemu pojavila tjelesna napast, u zimsko doba bi se bacio u kakvu
jamu punu ledene vode i u njoj bi se tako dugo zadrao uronjen dok
se tjelesna napast ne bi posve stiala. Primjer tolika mrtvljenja vrlo
su revno nasljedovali i ostali.
43. Uio ih je ne samo da krote zle sklonosti i da suzbijaju porive
tijela nego da takoer obuzdavaju i vanjska osjetila kroz koja u duu
ulazi smrt. Kako je u to vrijeme onim krajem s velikom bukom i
sjajem prolazio car Oton (IV.) da primi krunu zemaljskog carstva,
sveti je otac s ostalima boravio u spomenutoj staji pokraj puta kojim
je car prolazio, ali nije iziao vidjeti cara niti je to ikome dopustio,
osim jednom koji je ustrajno caru navjeivao da e ta njegova slava
biti kratkotrajna.13 Slavni je svetac sam sa sobom boravio i hodio u
irini svoga srca. U sebi je pripravljao Bogu dostojno prebivalite.
Zato vanjska buka nije privlaila njegove ui niti ga je kakav glas
mogao prekinuti ili zasmetati u vanom poslu kojim se bavio. Posjedovao je apostolski zadatak i zato nije uope htio laskati kraljevima
i knezovima.
44. Uvijek se trudio oko svete prostodunosti i nije doputao da
tjesnoa mjesta stisne irinu srca. Zato je na grede prebivalita napisao imena brae da svaki, kad bude htio moliti ili poivati, mogne
13
Papa Inocent III. je u Rimu 4. listopada 1209. okrunio cara Otona IV., koji je ve
18. studenoga 1210. bio svrgnut s vlasti. Umro je 1218.
271
znati gdje mu je mjesto, a i zato da ne bi tjesnoa malena prostora

naruavala utnju srca. Dok su ondje boravili, desilo se da je neki
ovjek onamo gdje je ovjek Boji boravio sa svojim drugovima
uveo magarca da bude u hladovini. A da ne bi bio odbijen, sokolio
je magarca, koji je ulazio, ovim rijeima: Ui unutra, jer emo uiniti uslugu ovome mjestu! Kad je sveti Franjo uo ove rijei, teko
je to podnio, jer je shvatio nakanu onoga ovjeka. Onaj je naime
mislio da oni ondje hoe boraviti samo zato da bi proirili mjesto
i da kuu spoje s kuom. Sveti je Franjo smjesta odande otiao i
napustio staju zbog prostakovih rijei. Preselio se na drugo mjesto,
koje odanle nije bilo daleko, a zove se Porcijunkula. Ondje je on,
kako je ve reeno, prije dugo popravljao crkvu svete Marije. Nije
htio imati nikakve svojine da bi mogao sve u Gospodinu savrenije
posjedovati.
17. poglavlje
Kako je blaeni Franjo uio brau moliti,
o istoi i poslunosti brae
45. U ono su vrijeme braa od njega zatraila da ih ui moliti

jer, dok su hodili u jednostavnosti srca, jo nisu poznavali crkveni
asoslov. On im je na to rekao: Kad budete molili, recite: Oe na
i Klanjamo ti se, Kriste, ovdje i u svim tvojim crkvama koje su po cijelome svijetu i blagoslivljamo te, jer si po svom svetom kriu otkupio svijet.14 Ovo su braa, uenici pobonoga uitelja, nastojala s
najveim marom izvravati. Nisu se naime samo trsili izvravati ono
to im je blaeni otac Franjo rekao kao bratski savjet ili kao oinski
nalog nego su takoer nastojali to vjernije izvravati i ono o emu
je on sam razmiljao i mozgao, ako bi to po nekom znaku razaznali.
Sam je naime blaeni otac govorio da nije prava poslunost samo
ono to je kao zapovijed izreeno nego i ono o emu se mislilo.
Nije poslunost ni samo ono to je zapovjeeno nego i ono to je
poeljeno. Zato je rekao: Brat podlonik mora bez oklijevanja ne
samo kad uje glas brata poglavara nego i onda kad na drugi nain
spozna njegovu volju izvriti ono to po nekom znaku razabere
da poglavar hoe. Zato na kojem je god mjestu bila podignuta crkva i ako nisu bili blizu nje, nego su je samo mogli vidjeti izdaleka,
prema njoj bi se bacili niice na zemlju i prignuvi tako oba ovjeka
unutranjega i vanjskoga klanjali bi se Svemoguemu govorei:
Klanjamo ti se, Kriste, ovdje i u svim tvojim crkvama, kao to ih
je nauio sveti otac. Ima jo neto emu se isto tako treba mnogo
14
Ovu je molitvu sv. Franjo uvrstio u svoju oporuku.
272
diviti: gdje god bi opazili kri ili neki znak kria, bilo na zemlji bilo
na zidu, drveu, na ogradama, uz putove, isto bi uinili.
46. Sveta prostodunost tako ih je ispunjavala, neporonost ivota tako ih je pouavala, istoa srca tako ih je proimala da uope
nisu znali to znai biti dvostruke due, jer kao to je u njima bila
jedna vjera, tako je bio i jedan duh, jedna volja, jedna ljubav, neprestana povezanost srdaca, sloga, stjecanje kreposti, sklad srdaca i
pobona djelovanja. Kad su nekom sveeniku, koji je bio veoma
ozloglaen i zbog velikih zlodjela zasluio da ga svi preziru, ee ili
na ispovijed, nisu se ni onda kod njega prestali ispovijedati, niti su
to o njemu htjeli vjerovati, niti su mu uskraivali duno potovanje
kad su od mnogih uli za njegovu zlou. Kad je pak taj ili neki drugi
sveenik jednoga dana nekomu od brae kazao: Pazi, brate, da ne
bude licemjer!, taj je brat na sveeniku rije odmah povjerovao
da je licemjer. Zato bi danju i nou naricao jer bi ga obuzdala silna
alost. Kad su ga braa upitala to znai ta njegova velika tuga i
neobina alost, rekao je: Neki mi je sveenik rekao takvu rije i
ona me je toliko raalostila da jedva mogu o neem drugom misliti.
Braa su ga tjeila i hrabrila da sebe ne smatra zaista takvim. A on
im je na to rekao: to vi to, brao, govorite? Onaj koji je to rekao
sveenik je, zar sveenik moe lagati? A jer sveenik ne lae, treba
dakle da vjerujemo da je istina ono to je on rekao. Tako je dugo
ostao u prostodunosti. Konano se smirio na rije blaenoga oca
koji mu je objasnio sveenikove rijei i otroumno opravdao njegovu nauku. Jedva bi se koji od brae u svojoj dui toliko smutio, a da
njegova vatrena rije ne bi rastjerala oblake i povratila vedrinu.
18. poglavlje
Vatrena kola i poznavanje udaljenih zbivanja
to ga je imao blaeni otac Franjo
47. Hodei tako prostoduno pred Bogom i bez straha pred ljudima, braa su zavrijedila da budu obradovana boanskom objavom. Dok su naime bili raspaljeni vatrom Duha Svetoga, po duhovnom napjevu poniznim su glasom pjevali Oena ne samo u
odreene sate nego i svakoga sata. Zemaljske ih brige nisu morile
niti su ih tjerale u tjeskobu. Jedne se noi blaeni otac Franjo tijelom udaljio od brae. I gle, bilo je oko ponoi. Dok su neka braa
poivala, a neka u utnji usrdno molila, kroz mala kuna vrata uoe sjajna vatrena kola te se dva-tri put ovamo-onamo okrenue po
prostoriji. Povrh njih je lebdjela veoma velika kugla. Bila je slina
suncu i obasjavala je no. Budni se zapanjie, a oni koji su spavali
273
prestrae se. I nita im nije bilo manje obasjano srce nego to je bilo
obasjano tijelo. Naavi se zajedno, stadoe se meusobno pitati to
bi to moglo biti. Po snazi i milosti tolikoga svjetla jedni su drugima
mogli vidjeti savjest. Napokon su shvatili i spoznali da je to dua
svetog oca odsijevala tako velikim sjajem. Ona je zbog ljepote svoje
naroite istoe te zbog velike i brine ljubavi za sinove zavrijedila
primiti blagoslov tolikoga dara.
48. To su ee ustanovljavali i iskusivali na temelju oitih dokaza da njihovu ocu nisu sakrivene tajne srdaca. O, koliko se puta
pokazalo da on ne po ljudskom upuivanju, nego po objavi Duha
Svetoga poznaje i djela odsutne brae. Otkrivao je tajne srdaca i
ispitivao savjesti! Kolike je samo u snu opomenuo. Zapovjedio im je
to im je initi i odvratio ih je od onoga to initi ne smiju. A kolikima je prorekao budua zla na kojima su se sadanja dobra oito vidjela! Tako mu je bio poznat unaprijed svretak opaka ivota mnogih, a objavljivao im je da e primiti milost spasenja. tovie, ako je
tko zavrijedio da bude prosvijetljen duhom istoe i prostodunosti,
taj je na nain koji je ostalima bio nepoznat bio obdaren posebnom
utjehom da mu se ukae u vienju. Izmeu ostalih sluajeva iznijet u sluaj to sam ga doznao od vjerodostojnih svjedoka. Kad je
sveti Franjo postavio brata Ivana iz Firence za provincijalnoga ministra brae u provinciji i kad je brat Ivan s braom drao kapitul iste
provincije, Gospodin Bog mu je uobiajenom ljubaznou otvorio
vrata govora, a svu je brau uinio dobrohotnom i paljivom da ga
sluaju. Meu njima bijae i jedan brat sveenik imenom Monaldo
koji je bio slavan po dobru glasu, ali jo slavniji po ivotu. Njegove
su kreposti bile utemeljene na poniznosti, pomagala ih je molitva,
a uvao tit strpljivosti. A na tom je kapitulu15 sudjelovao i brat Antun, kojemu je Gospodin prosvijetlio razum da razumije Pisma i da
cijelomu svijetu o Isusu govori rijei slae od meda, meda samotoka. Dok je on brai govorio vatreno i pobono o natpisu: Isus
Nazareanin, kralj idovski, spomenuti brat Monaldo pogledao je
prema vratima kue, u kojoj su se braa nala na okupu, i ondje je
tjelesnim oima vidio blaenoga Franju kako uzdignut u zrak rairenim rukama pravi znak kria i blagoslivlje brau. Vidjelo se da su
svi napunjeni utjehom Duha Svetoga. Obradovali su se spasenju i
bilo im je dovoljno uvjerljivo ono to su uli o vienju i nazonosti
slavnoga svetog oca.
15
Ovaj provincijski kapitul odran je u Arlesu u Francuskoj 1224. Na njemu je
sudjelovao i sv. Antun koji je po gradu Padovi, gdje je 13. lipnja 1231. umro, nazvan
Padovanski.
274
49. A da su mu bile poznate tajne srdaca i drugih, izmeu brojnih

sluajeva to su ih mnogi ee doivljavali, iznijet u samo jedan
o kojem se ne moe poroditi nikakva sumnja. Neki brat imenom
Ricerije, plemenit po rodu, a plemenitiji po ivotu, ljubio je Boga,
a sebe prezirao. Kad se prepustio vodstvu pobona srca i odlune volje da bi se potpuno domogao naklonosti svetoga oca Franje,
mnogo je strahovao da sveti otac ne bi od njega zazirao zbog kakva
nepoznata miljenja pa bi tako bio lien njegove ljubavi. Taj je brat
mislio, jer je bio bojaljiv, da e onaj koga sv. Franjo ljubi njenom
ljubavlju biti dostojan i milosti Boje. Bio je uvjeren da e onoga
komu se Franjo ne bude pokazivao dobrohotnim i sklonim pogoditi
srdba svevinjega Suca. Spomenuti se brat preputao ovakvim mislima i ee je o tome utei u sebi razmiljao, a da upravo nikome
nije otkrio svoju tajnu misao.
50. Kad je meutim jednoga dana blaeni otac bio u elijici i molio, a spomenuti brat smuen uobiajenom milju doao do onoga
mjesta, svetac je Boji znao i za njegov dolazak i bilo mu je poznato
to je u svojoj dui razmiljao. Odmah ga je dao pozvati k sebi i rekao mu: Neka te, sinko, ne uznemiruje nikakva napast, neka te ne
mui nikakva misao, jer si mi veoma drag; znaj da si zavrijedio biti
meu onima koji su mi posebno dragi i da zasluuje moju ljubav i
prijateljstvo. Ui s pouzdanjem k meni kad god htjedne i sa mnom
povjerljivo razgovaraj. Spomenuti se brat udom udio i od tada je
postao jo smireniji. Koliko je napredovao u naklonosti svetoga oca,
toliko se poeo pouzdanije preputati Bojem milosru. Kako, sveti
oe, mora da teko snose tvoju odsutnost oni koji se ne nadaju da bi
na zemlji mogli nai slinijega. Pomai, molim te, svojim zagovorom
onima koje vidi da su zapleteni pogubnom ljagom grijeha. Jer si ve
bio pun duha svih pravednika, jer si predviao budue stvari i znao
sadanje, da bi izbjegao hvastanje, uvijek si pred oima imao svetu
prostodunost. No nastavimo dalje i pratimo povijesni slijed.
19. poglavlje
Briga kojom je bdio nad svojom braom,
preziranje samoga sebe i prava poniznost
51. Blaeni se ovjek Franjo tjelesno povratio k svojoj brai od

koje se, kako je ve reeno, duhovno nikada nije dijelio. Oprezno je
i brino istraivao djela sviju. Prema podlonicima se uvijek odnosio
s nekom sretnom radoznalou. Nita nije ostavljao nekanjeno ako
bi opazio da je neto nevaljano uinjeno. U prvom se redu borio
protiv duhovnih mana, zatim je procjenjivao tjelesne, konano je
275
uklanjao sve prigode koje obiaju otvarati vrata grijesima. Svim marom i svom briljivou uvao je svetu gospou siromatinu. Nije
trpio nita to bi ga moglo dovesti do suvinoga. Nije volio da se u
kui nae ma samo kakva posudica ako bi se bez nje mogla izbjei
krajnja potreba. Govorae da nije mogue udovoljiti potrebi, a ne
podlei ugodnosti. Kuhana jela jedva je kad uzimao, a bilo je to vrlo
rijetko. Kad bi ih uzeo, oslabio bi ih pepelom ili bi tenost zaina
umanjio hladnom vodom. O, koliko puta je idui po svijetu kao propovjednik evanelja bio pozvan k stolu uvaenih velikaa, koji su ga
neobino tovali. Poto bi samo malo okusio mesa da pokae kako
i u tome opsluuje sveto evanelje, ostalo bi, to je izgledao kao
da jede, stavljao u krilo. Pri tom bi usta pokrio rukom da ne bi tko
mogao ustanoviti to zapravo radi. A to da reknem o uivanju vina
kad ni vodu, izgarajui od ei, nije pio u dovoljnoj mjeri?
52. Gdje god je bio primljen na noenje, nije doputao da mu se
dade kakvo pokrivalo, nego je obuen samo u tuniku leao na goloj
zemlji. Kad je gdjekada svoje slabano tijelo krijepio snom, najee
je spavao sjedei i nikako drugaije. Kamenom ili komadom drveta
posluio bi se kao jastukom. Kad bi mu se, kako to biva, probudila
elja za jelom, teko joj je kada udovoljio i jeo. Dogodilo se jednom
zgodom da je pritisnut boleu pojeo neto piletine. Kad se donekle
oporavio, otiao je u grad Asiz. Kad je prispio do gradskih vrata,
zapovjedio je jednom bratu koji je bio s njim da mu oko vrata svee
konopac i da ga tako kao razbojnika vodi po gradu pa da vie poput
glasnika: Evo deronje, koji se omrsio piletinom; jeo je, a da vi
niste znali! Nato su se strali mnogi da vide tako neobian prizor.
Zajedno su proplakali i uzdiui govorili: Teko nama bijednicima!
Sav nam je ivot ogrezao u krvi. Svoja srca i tjelesa hranimo raskonim gozbama i pijankama! Tako su ovim primjerom bili potaknuti
na skruenost srca i na popravak ivota.
53. Ovako je vrlo esto postupao da bi samoga sebe posvema
prezreo i da bi druge pozvao na uzvisivanje onoga to je vjeno.
Samoga je sebe gledao kao razbijenu posudu. Nije bio optereen
nikakvim strahom, nikakvom brigom za tijelo. Najodlunije ga je
izvrgao porugama kako ne bi bio prisiljen da iz ljubavi prema njemu
neto poeli. Pravi preziratelj samoga sebe rijeju je i primjerom sve
spasonosno pouavao da sami sebe preziru. Pa to se dogodilo? Svi
su ga uzvisivali i svi su o njemu pohvalno govorili, a on je sam sebe
smatrao najbjednijim i samoga sebe je najodlunije prezirao. esto
su ga naime svi veliali. Zato je mnogo trpio i od sebe odbijao naklonost ljudi; iao je, tovie, za tim da ga netko pogrdi. Znao je gdjekada pozvati kojega brata pa bi mu rekao: Svetom poslunou
276
ti nalaem da sa mnom okrutno i nepravedno postupa i da protiv

mene izrekne prave neistine. A kad ga je taj brat, iako protiv volje, nazvao neotesancem, najamnikom i nitarijom, Franjo se mnogo
smijao i obradovao govorei: Blagoslovio te Gospodin jer govori
golu istinu! I pravo je da to slua sin Petra Bernardonea! Govorei
tako, dozivao je sebi u pamet svoje roenje i skromni poetak.
54. Da bi pokazao kako zavreuje svaki prezir i da bi drugima
pruio primjer savrena priznanja, kad bi u neem pogrijeio, nije se
sramio to pred svim narodom priznati u propovijedi. Ako bi sluajno to nepovoljno o kome pomislio ili bi sluajno izrekao koju ne
zgodnu rije, odmah bi svom poniznou priznao svoj grijeh onomu
o kome je nepovoljno mislio ili neto takvo kazao, i molio bi oprotenje. Savjest, svjedok svekolike nedunosti, nije mu doputala da
miruje, svom briljivou se uvao dok nije ranu srca izlijeio. elio
je napredovati u svim vanijim stvarima, ali tako da ne bude opaen. Na sve je mogue naine izbjegavao divljenje da ne bi postao
rtvom tatine. Teko nama, vrijedni oe, koji smo te izgubili, a bio
si nam uzor dobrotvornosti i poniznosti. Izgubismo onoga koji nam
je pravedno sudio, a dok smo ga imali, nismo nastojali upoznati ga!
20. poglavlje
O elji da podnese muenitvo i kako je najprije poao
u panjolsku, a zatim u Siriju; kako je Bog po njemu, umnaanjem
hrane, iz pogibelji oslobodio mornare
55. Plamtei boanskom ljubavlju blaeni je otac Franjo uvijek

nastojao posezati za jo veim. Velikoduna je srca iao putem Bojih zapovijedi elei dostii najvii vrhunac savrenstva. U estoj godini svog obraenja, plamtei silnom eljom za muenitvom, htio
je otploviti u Siriju16 da ondje Saracenima i ostalim nevjernicima
propovijeda kransku vjeru i pokoru. Da bi otplovio onamo, ukrcao se na neki brod. Kako su meutim puhali protivni vjetrovi, on
se s ostalim putnicima nae u slavenskim krajevima.17
Kad je vidio da mu se tolika elja izjalovila, zamoli nakon kraega zadravanja neke mornare, koji su putovali u Ankonu, da ga sa
sobom povezu jer je one godine jo jedva koja laa mogla otploviti
16
Ovdje je Sirija zemljopisni pojam. To je obala s unutranjou Male Azije i Egipta. Dogaaj se zbio u drugoj polovici 1212.
17
Prema sauvanoj predaji ne moe se utvrditi nita pouzdano o tome gdje se Franjo na naoj hrvatskoj obali iskrcao. Isto tako se ne moe nita pouzdano zakljuiti ni
o tome kako dugo je trajalo vrijeme njegova boravka u Dalmaciji, to Toma oznauje
izrazom: facto modico temporis intervallo.
277
prema Siriji. Kad su oni uporno odbijali da mu to uine, jer nije

imao ime platiti, svetac Boji mnogo se pouzdao u Boju dobrotu
pa se s pratiocem kriomice uvukao u lau. Po Bojoj se providnosti
ondje naao neki ovjek, a da to nitko nije znao, koji je sa sobom
ponio potrebitu hranu. On pozva k sebi nekoga bogobojaznoga ovjeka, koji je isto tako bio na lai, te mu je rekao: Sve ovo uzmi
sa sobom i kad ustreba, predat e ovim siromasima koji se nalaze
sakriveni u lai. I dogodilo se da su, kad je nastalo silno nevrijeme,
mnogo dana muno veslajui, potroili svu hranu: samo je preostala
hrana siromanoga Franje. A ta se hrana boanskom milou i djelovanjem toliko umnoila da je od njezina obilja potpuno dostajalo potrebama sviju, jer su jo vie dana morali ploviti do ankonske
luke. Kad su mornari vidjeli da su zaslugom sluge Bojega Franje
svladali pogibelji mora, zahvaljivali su svemoguem Bogu, koji se
uvijek u svojim slugama pokazuje udesnim i ljubaznim.
56. Franjo, sluga Boga svevinjega, napustivi more, putovao je
kopnom, orao zemlju ralom rijei, sijao sjeme ivota koje je donosilo blagoslovljeni plod. Odmah ga je vie estitih i sposobnih ljudi,
klerika i laika, koji su bjeali od svijeta i odvano od sebe tjerali
avla, po milosti i volji Svevinjega slijedilo ivotom i s jednakom
nakanom. I premda je evaneoska loza urodila obilnim i najbiranijim plodovima, uzviena odluka i elja za muenitvom koja je u
njemu plamtjela nikako se nije gasila. Nakon malo vremena krenuo
je put Maroka da Kristovo evanelje propovijeda miramamolinu i
njegovim najbliima.18 Tom je eljom bio upravo noen te bi gdjekada ostavio svoga suputnika i urio da trijezna srca ostvari svoju odluku. Ali mu se dobri Bog, kojemu se svidjelo da se samom svojom
dobrostivou sjeti mene i mnogih, kad je ve doao u panjolsku,
u lice suprotstavio, a da ne bi iao dalje, boleu ga je odvratio od
namjeravana putovanja.
57. A kad se neto kasnije vraao crkvi svete Marije u Porcijunkulu, uza nj najzahvalnije prionue neki obrazovani ljudi i neki plemii.19 A on, kako je bio plemenita srca i pametan, asno je i dolino
postupio; svakom je najljubaznije dao ono to mu je pripadalo. I
zaista, kako je bio obdaren posebnom mudrou, razborito je gledao na dostojanstvo sviju stupnjeva. No jo se nije mogao smiriti,
nego je blaeni poticaj svoga srca jo gorljivije nastojao ostvariti. U
18
Miramamolin je vladarski naslov marokanskih sultana. Emir-el-mumenin
znai: glavar onih koji vjeruju. Onda je u Maroku vladao sultan Mohamed-ben Nas
ser. Godine 1212. pobijedili su ga panjolci i protjerali na afriko tlo.
19
To je bilo godine 1219.
278
trinaestoj godini svoga obraenja poao je u Siriju. Kako se izmeu krana i pogana vodio estok i okrutan rat, uzeo je sa sobom
pratioca i nije se plaio pojaviti pred licem saracenskog sultana.20
Ali tko bi bio kadar ispripovijedati s kakvom sranou je pred njim
stajao, s kolikom snagom duha mu je govorio, s kakvom rjeitou i
pouzdanjem je odgovarao onima koji su napadali kranski zakon?
Prije nego to je stupio pred sultana, njegovi ga ljudi uhvatie, izrugae i isprebijae. Ali on se nije prestraio. Nije se plaio prijetnja da
e ga muiti, niti se prepao kad su mu prijetili smru. Ipak, premda
su mnogi neprijateljski i odvratno s njime postupali, sultan ga je
primio s velikom poau. Poastio ga je kako je mogao i ponudio
mu mnogo darova. Srce je njegovo nastojao pridobiti bogatstvom
svijeta. Ali kad je vidio da on najodlunije prezire sve kao izmet,
obuze ga najvee divljenje i promatrao ga je kao ovjeka kojemu
nema slina. Veoma su ga uzbudile njegove rijei i vrlo rado ga je
sluao. Ipak u svemu ovome Gospodin nije ispunio njegovu elju,21
nego mu je osigurao posebnu milost.
21. poglavlje
Propovijed pticama i kako su mu se pokoravale ivotinje
58. Dok su se meutim mnogi, kako je reeno, pridruivali brai,

blaeni otac Franjo putovao je Spoletskom dolinom. Kad je tako stigao do nekoga mjesta nedaleko od Mevanie22 gdje se skupilo veliko
mnotvo svakovrsnih ptica: golubova, malih vrana, avki itd., blaeni sluga Boji Franjo, jer je bio ovjek velike gorljivosti, veoma je
volio takoer i nie nerazumne stvorove i u njima je uivao. Kad ih
je dakle opazio, ustro je otrao k njima, ostavivi pratioce na putu.
Poto im se ve sasvim pribliio i vidio da ga ekaju, na uobiajen
ih je nain pozdravio. Silno se zaudio to se ptice nisu dale u bijeg,
kako obino ine; izvanredno se obradovao i ponizno ih zamolio
da posluaju rije Boju. Meu ostalim to im je rekao dodao je i
ovo: Sestre moje ptice, mnogo morate hvaliti svoga Stvoritelja i
20
Saraceni (od arap. arkim, tj. istonjaci) tako su svojevremeno u panjolskoj
zvali Arape, a u vrijeme kriarskih ratova tim su imenom openito nazivani muslimani. Bio je to egipatski sultan Melek el-Kamel (121838). Kranska kriarska vojska
je od 9. svibnja 1218. opsjedala Damiettu. Nakon promjenjive ratne sree Saraceni
su je ondje 29. kolovoza 1219. hametice pobijedili. Nakon toga su voeni mirovni
pregovori dok 26. rujna 1219. nije nanovo planuo oruani sukob. U tom razdoblju
mirovanja sv. Franjo je uspio prijei u saracenski tabor.
21
To je Franjina neutaiva elja za muenitvom.
22
Mjesto neko zvano Mevania danas se zove Bevagna. Prema predaji dogaaj se
zbio izmeu Bevagne i Cannare, nedaleko od Asiza.
279
uvijek ga ljubiti. Zaodjenuo vas je perjem, dao vam krila za let i sve
ostalo to vam je potrebno. Bog vas je meu stvorovima uinio plemenitima i odredio da boravite u istu zraku. Premda ne sijete niti
anjete, ipak vas on, a da se nita ne brinete, zatiuje i upravlja.
Ptice su na to, kako je pripovijedao on, a i braa koja su bila s njim,
na neobian nain, prema svojoj naravi bile oduevljene: poele su
protezati vratove, iriti krila, otvarati usta i motrile ga. A on je prolazio izmeu njih i vraao se natrag, svojom im je haljinom doticao
glave i tjelesa. Napokon ih je blagoslovio, nainivi nad njima znak
kria, i dopustio im da odlete na drugo mjesto. I blaeni je otac s
pratiocima krenuo dalje svojim putem i radovao se. Zahvaljivao je
Bogu koga svi stvorovi aste poniznim hvalospjevom. Kako je bio
prostoduan po milosti, a ne po naravi, poeo se optuivati zbog nemarnosti to ve prije nije propovijedao pticama poto su s tolikim
potovanjem sasluale Rije Boju. Tako se dogodilo da je od onoga
dana sve ptice, sve ivotinje, sve gmazove i stvorove koji nemaju
osjetila briljivo poticao da hvale i ljube Stvoritelja, jer je svaki dan,
zazvavi ime Spasiteljevo, vlastitim iskustvom raspoznavao njihovu
poslunost.
59. Kad je jednog dana stigao u gradinu Albiano (danas: Alvia
no) propovijedati rije Boju, uspeo se na povieno mjesto da bi
ga svi mogli vidjeti, najprije je zatraio da svi uute. Svi su utjeli
i s potovanjem stajali. A mnogobrojne su lastavice cvrkutale i halabuile gradei gnijezda na onome mjestu. One su tako cvrkutale
da ljudi nisu mogli uti blaenoga Franju te on progovori pticama:
Sestre moje lastavice, ve je vrijeme da ja govorim, jer ste vi do
sada kazale mnogo toga. Posluajte rije Gospodnju, zautite i budite mirne dok se ne dovri rije Boja! A ptiice su, na uenje
i divljenje sviju koji su se ondje nalazili, smjesta zautjele i nisu se
maknule s onoga mjesta dok Franjo nije dovrio propovijed. Videi
taj znak, ljudi su se tome izvanredno divili i govorili: Ovaj ovjek
je zaista svetac, prijatelj Svevinjega! S najveom su pobonou
urili da se dotaknu samo njegove odjee, hvalei i blagoslivljajui
Gospodina. I doista je to bilo neto udesno kad su i sami nera
zumni stvorovi spoznavali njegovu ljubav prema sebi i osjeali njegovu najnjeniju panju.
60. Kad je neko vrijeme boravio kod gradine Greccio,23 jedan je
zei upao u zamku. Neki od brae ga je iva donio. Kad ga je vidio
blaeni ovjek, ganut samilou rekao mu je: Brate zeiu, doi k
23
Mjesto neko zvano Graecium, a danas Greccio [Greo] u Rietskoj kotlini na
jednom proplanku Sabinskoga gorja.
280
meni. Zato si dopustio da bude tako prevaren? Brat koji ga je

drao odmah ga je pustio, a on je pritrao svecu kao u najsigurnije
utoite. Nitko ga nije drao i on se u njegovu krilu smirio. Kad je
tako malo otpoinuo, sveti otac ga je majinskom njenou pomilovao i pustio da se slobodno vrati u umu. I poto ga je nekoliko
puta stavio na zemlju, zei bi se svaki put nanovo vratio u sveevo krilo. Zato je svetac zapovjedio da ga braa odnesu u oblinju
umu. Neto se slino dogodilo i s jednim kuniem dok je Franjo
boravio na otoku Peruinskog jezera,24 a ta je ivotinjica vrlo divlja.
61. S jednakom se ljubavlju odnosio i prema ribama. Kad bi mu
se pruila prilika, on bi ih ulovljene ive bacao u vodu. Pritom bi im
naredio neka paze da ih ponovno ne ulove. Kad je jednom sjedio
u laici pokraj pristanita na Rietskom jezeru, neki je ribar ulovio i
njemu darovao veliku ribu koja se puki zove tinka. On je ribu
radosno i ljubazno primio i odmah ju je nazvao sestrom. Stavio ju je
u vodu pokraj laice i poeo pobono blagoslivljati ime Gospodnje.
I tako je spomenuta riba, dok se Franjo molio, ostala pokraj laice
igrajui se u vodi. I nije se udaljila s onoga mjesta gdje ju je stavio
dok joj svetac nakon svoje molitve nije dopustio da se udalji. Tako je
slavni otac Franjo hodio putem poslunosti i prigrlio jaram savrene
podlonosti pa je za to pred Bogom stekao veliku mo te su mu se
pokoravale i ivotinje. Tako mu se i voda pretvorila u vino kad je
jednom zgodom negdje kod spilje sv. Urbana bolovao od veoma
teke bolesti. Uivajui to vino, tako je lako ozdravio te su svi vjerovali da je to udo Boje. A tako je i bilo. Zaista je on bio svetac kad
su ga tako sluali i stvorovi i kad su se poela mogla upotrijebiti u
posve drugu svrhu.
22. poglavlje
Njegova propovijed u gradu Ascoliu
i kako su ozdravljali bolesnici u njegovoj odsutnosti
po predmetima kojih se on samo dotakao
62. U ono vrijeme kad je asni otac Franjo, kako je reeno, propovijedao pticama, obilazio je gradove i sela i svuda je sijao sjeme
blagoslova, doao je u grad Eskul (danas Ascoli Piceno). Kad je u
njemu na uobiajen nain propovijedao rije Boju, djelovanjem
desnice Svevinjega gotovo se sav narod toliko napunio milou i
pobonou, toliko su ga eljeli vidjeti i uti da su jedni druge gazili.
24
To je Trazimensko jezero danas Lago Trasimeno ili Lago di Perugia.
281
Tako su tridesetorica ljudi, a bilo je meu njima klerika i laika, iz

njegovih ruku u to vrijeme primili redovniko odijelo.
Tolika je bila vjera i mukaraca i ena, toliko potovanje prema
svecu Bojem da se smatrao sretnim onaj tko bi se dotaknuo makar
samo njegove odjee. Kad je ulazio u neki grad, veselio se kler, zvonila zvona, klicali muevi, radovale se ene, pljeskala djeca, a neki
uzee i grane drvea pa mu s pjesmom izlaahu u susret. Smueni
su bili krivovjerci, uzvisivana je vjera Crkve; vjernici su radosno klicali, a krivovjerci su se posve povukli. Na njemu su se pokazivali
toliki znakovi svetosti da se nitko nije usuivao protusloviti mu, jer
je mnotvo naroda samo na njega svraalo svoje poglede. On je bio
uvjeren da izmeu svega ostaloga i iznad svega treba uvati, tovati i
slijediti vjeru Rimske crkve, jer je samo u njoj spasenje svima onima
koji e se spasiti. Potovao je sveenike i silno je volio sve crkvene
redove.
63. Narod mu je donosio kruh da ga blagoslovi. To su dugo uvali, a bolesnici koji bi ga okusili izlijeili bi se od razliitih bolesti.
Mnogo su puta s velikom vjerom i pouzdanjem znali odrezati komadi njegove haljine da je gdjekada, tako rei, ostao malne gol.
A emu se najvema treba diviti, jest to da bi gdjekoji bolesnici zadobivali zdravlje ako je koju njihovu stvar sveti otac samo dotak
nuo. Kad je nekoj eni, koja je stanovala u jednoj kuici nedaleko
od Arezza, dolo vrijeme da rodi, vie je dana podnosila strahovite
muke i bila jako iscrpljena od nevjerojatnih boli; bila je ni iva ni
mrtva. Njezini su susjedi i roaci douli da e Franjo onim putem
proi idui u neko samotite. Dok su ga oekivali, dogodilo se da je
blaeni Franjo onamo otiao drugim putem. Jahao je jer je bio nemoan i bolestan. Kad je onamo stigao, po nekom bratu koji se zvao
Petar, vratio je konja onom ovjeku koji mu ga je ustupio iz ljubavi.
Brat Petar je vodio konja onim putem i prolazio onuda gdje se ona
ena muila. Kad su ga opazili tamonji ljudi, urno su mu pritrali,
jer su mislili da je on blaeni Franjo. A kad su saznali da nije, silno
su se raalostili. Napokon su se meusobno pitali ne bi li se mogla
nai kakva stvar koju je rukom dotaknuo blaeni Franjo. Dok su se
tako zadravali i ispitivali, konano pronaoe uzde oglavine to ih
je on drao dok je jahao. Skinuli su oglavinu s glave konja na kojem
je sveti otac jahao i na enu su postavili uzde to ih je svojim rukama doticao. ena je, poto je tako otklonjena opasnost, radosna i
zdrava rodila.
64. Gvalfred, ovjek poboan, koji se bojao Boga i tovao ga s
cijelom svojom kuom, stanovao je u selu Pieve. On je imao pojas
kojim se neko opasivao blaeni Franjo. Desilo se da su u onom
282
kraju mnogi mukarci i ene bolovali od razliitih bolesti i groznice. Spomenuti je ovjek zaredao po bolesnikim kuama, pojas bi
umoio u vodu ili bi neto od njegova vlakna u nju primijeao pa je
to bolesnicima davao da piju. I tako su svi u Kristovo ime zadobivali zdravlje. Ovo se zbivalo u odsutnosti blaenoga Franje, ali se
dogodilo i mnogo vie od toga to nam nije mogue opirno ispripovijedati. Ipak emo u ovo djelo ukratko unijeti neto malo od onoga
to se Gospodin Bog na udostojao uiniti po Franjinoj nazonosti.
23. poglavlje
Kako je u Toscanelli ozdravio hromoga, a u Narniu uzetoga
65. Kad je u svoje vrijeme svetac Boji Franjo, radi navijetanja

kraljevstva Bojega, obilazio razliite prostrane krajeve, prispio je
tako i u grad koji se zove Toscanella. Dok je tu na uobiajeni nain
sijao sjeme ivota, jedan ga je vitez toga grada ugostio. Taj je imao
sina koji je bio hrom i cijelo mu je tijelo bilo slabano. Iako je jo
bio djeai, ipak je ve preao godine dojenja i jo bio u kolijevci.
Djeakov otac, kad je vidio kakvom je svetou bio obdaren ovjek
Boji, ponizno mu se bacio do nogu i molio zdravlja svome sinu.
Franjo se meutim smatrao beskorisnim i nevrijednim tolike moi
i milosti pa se dugo skanjivao da to uini. I napokon je bio svladan
upornou njegovih molbi. Najprije se pomolio, a zatim je na djeaka stavio ruku, blagoslovio ga i podigao. Mali je naoigled svima,
dok su ga gledali i radovali se u ime Gospodina naega Isusa Krista,
ustao zdrav te je poeo tamo-amo po kui hodati.
66. Kad je jednom zgodom ovjek Boji doao u Narni i ondje
boravio vie dana, neki je ovjek imenom Petar, graanin toga grada, bio uzet i leao u krevetu. Njemu su kroz pet mjeseci svi udovi
otkazali slubu te nikako nije mogao ustati niti se mogao kretati.
Izgubivi tako sasvim upotrebu nogu, ruku i glave, samo je mogao
micati jezikom i otvarati oi. Kad je uo da je sveti Franjo doao u
Narni, poslao je poruku biskupu da se pobrine i za ljubav Boju
poalje k njemu slugu Boga Svevinjega, jer se uzdao da e, kad ga
vidi i bude u njegovoj nazonosti, biti osloboen od bolesti koja ga
je drala. Tako se i dogodilo. Kad je k njemu doao blaeni Franjo,
nainio je nad njim znak kria od glave do nogu, bolest je protjerao
i ovom povratio prijanje zdravlje.
283
24. poglavlje
Kako je slijepoj eni povratio vid
i kako je u Gubbiu ispravio jednu pogurenu
67. Neka graanka spomenutoga grada, udarena sljepoom oiju, kad je na svoje oi primila blagoslov blaenoga Franje, smjesta
je primila eljeni vid. Nedaleko od Gubbia bijae neka druga ena
kojoj bijahu skvrene obje ruke te s njima nije mogla nita raditi.
Kad je saznala da je sveti Franjo doao u grad, odmah je pohitila k
njemu, alosna i turobna lica pokazala mu je skvrene ruke. Zamolila ga je da se udostoji dotaknuti ih. Franjo je bio dirnut njezinom
pobonou; dotaknu joj ruke i ona je ozdravila. ena se odmah
radosna povratila kui, vlastitim rukama je nainila kola od sira i
darovala ga svetom ovjeku. On je uzeo malo kolaa i zapovjedio da
ostalo ena pojede sa svojom obitelji.
25. poglavlje
Kako je jednoga brata oslobodio od padavice
i kako je u selu San Geminiu oslobodio opsjednutoga
68. Jedan je brat ee upadao u veoma teku bolest. Strano je

to bilo gledati. Neki su mislili da u sebi ima zlog duha. esto bi se
sav izudarao, gledao uasnim pogledom, valjao se i pjenio. Sad bi
mu se udovi skvrili, a zatim ispravili; sad bi se smotali i izvinuli, a
nakon toga bi postali ukoeni i tvrdi. Gdjekada bi se sav istegnuo
i bio ukoen, a onda bi glavu sagnuo do nogu, dizao se do visine
mukoga stasa i odmah bi zatim padao na zemlju. Nad njegovom se
pretekom nevoljom sveti otac Franjo pokazao samilosnim, otiao
je k njemu, pomolio se, prekriio ga i blagoslovio. Ovaj je odmah
ozdravio, strahote teke bolesti nakon toga nije vie trpio.
69. Kad je jednoga dana blaeni otac Franjo prolazio kroz biskupiju
Narni, doao je do sela koje se zove San Gemini. Ondje je navjeivao
kraljevstvo Boje. Neki ovjek koji se bojao Boga i tovao ga te u onome kraju uivao dobar glas primio ga je zajedno s jo trojicom brae
kao gosta. Njegovu je enu muio avao. Svim stanovnicima onoga
kraja bilo je poznato kako je njezin mu molio blaenoga Franju za
nju; vjerovao je da ona po njegovim zaslugama moe biti osloboena.
Kako je Franjo u svojoj prostodunosti vema elio biti prezren nego
da ga svijet svojom panjom uzdie zbog oitovanja svetosti, skanjivao
se da to uini. Napokon, jer je u pitanju bio Bog, svladan molbama
mnogih, konano je pristao. Zato je trojicu brae koja su bila s njim
pozvao k sebi, postavio ih u kutove kue i rekao: Pomolimo se, bra-
284
o, Gospodinu za ovu enu da Bog s nje zbaci avlov jaram na svoju

hvalu i slavu. Stojmo, ree, svaki napose u kutovima kue da nas taj
zli duh ne bi prevario i pobjegao kroz pokrajnje izlaze u kutovima.
Kad je blaeni Franjo dovrio molitvu, pristupio je snagom Duha k
eni koja je bila silno muena i uasno je galamila pa je rekao: U ime
Gospodina naega Isusa Krista poslunou ti zapovijedam, avle, da
iz nje izie i da se nisi vie usudio opsjesti je! Jedva to je izrekao te
rijei, kadli je avao najurnije, bijesan i s velikom bukom, iziao van
te je sveti otac mislio da ga je zato to je enu naglo napustio i to mu
se tako brzo pokorio, izigrao. Sav se zarumenio i odmah napustio ono
mjesto. To je meutim sve tako vodila Boja providnost da se ne bi
mogao isprazno hvastati. Zbilo se, kad je blaeni Franjo drugom zgodom prolazio kroz to mjesto, a bio je s njim brat Ilija, da se ona ena,
kad je doula za njegov dolazak, odmah digla i trei ulicom za njim vikala je da se udostoji neto kazati. On joj nije htio nita kazati. Znao je
naime da je to ona ena iz koje je onomadne boanskom moi istjerao
avla. Ona je meutim cjelivala trag njegovih nogu zahvaljujui Bogu i
njegovu sluzi, svetom Franji, koji ju je izbavio iz ruku smrti. Napokon
ga je brat Ilija prinudio molbom. On joj je progovorio, a mnogi su ga
uvjerili o njezinoj bolesti, kako je reeno, i osloboenju.
26. poglavlje
Kako je u gradu Citta di Castello izagnao avla
70. Isto tako je u gradu Citta di Castello bila avlom opsjednuta

neka ena. Kad se u tom gradu naao blaeni otac Franjo, enu dovedoe u kuu u kojoj je boravio. Dok je ona stajala vani, poe krgutati
zubima, a lice joj se izoblii; strahovitim je glasom urlala kako to obiavaju neisti dusi. Veliko mnotvo graana obaju spolova sletjelo se.
Molili su svetoga Franju za ovu enu. Onaj zli ju je ve dugo zlostavljao valjajui je, a njih je urliui napunjao grozom. Tada je sveti otac
k njoj poslao brata koji bijae s njime; htio je naime ustanoviti radi li
se o avlu ili o enskom prenavljanju. Kad ga je ena spazila, poe
ga ismijavati, znajui da to nije sveti Franjo. Sveti je otac bio unutra i
molio se. Kad je dovrio molitvu, iziao je van. ena se poela tresti i
valjati po zemlji jer nije mogla podnijeti njegovu mo. Sveti je Franjo
pozva i ree: Zapovijedam ti snagom poslunosti, izii iz nje, neisti
due! On ju je smjesta napustio bez ikakve ozljede i odstupio veoma
zlovoljan. Hvala svemoguem Bogu koji sve ini svima! Istina, udesa
ne izgrauju svetosti, nego je samo oituju. Zato smo odluili radije
prikazati odlike njegova ivota i nain njegova postupanja. Kako je
ovih stvari odvie, izostavit emo ih, a iznijet emo to je inio za
vjeno spasenje.
285
27. poglavlje
Bistrina i postojanost njegova duha,
kako je propovijedao pred gospodinom papom Honorijem
i kako je sebe i brau izruio gospodinu Hugolinu,
biskupu ostijskom
71. ovjek Boji Franjo bijae naviknuo traiti ne svoje, nego

ono to je smatrao da osobito koristi spasenju drugih. Ipak je vie
od svega elio umrijeti i biti s Kristom. Zbog toga je najvie teio za
tim da bude slobodan od svega to je na svijetu, da se ni na as ne
bi okaljao kakvom prainom, da se ne bi zamutila bistrina njegova
duha. Hotei biti neosjetljiv za izvanjsku buku, bavio se samo Bogom. Svim je silama posvuda nastojao drati na uzdi vanjska osjetila
i obuzdavati porive srca. U pukotinama stijene savie gnijezda i
u vrletnim skrovitima bijae prebivalite njegovo. S posebnom
se ljubavlju svraao u nebeska boravita i u Spasiteljevim je ranama,
ispraznivi posvema samoga sebe, due boravio. Zato je esto odabirao osamljena mjesta da bi posvema mogao svoju duu usmjeriti
prema Bogu. I nije se predavao besposlici kad bi vidio da je prikladno vrijeme da se dadne na posao i da se radosno posveti spasavanju
dua. Njegovom najsigurnijom lukom bijae molitva, i to ne asovita, prazna ili preuzetna, nego dugotrajna, puna pobonosti i privlaive poniznosti. Ako bi je zapoeo kasno, jedva bi do jutra zavrio.
Molio je idui, sjedei, jedui i pijui. Nou je odlazio na molitvu
sam u zaputene crkve, koje su bile na osamljenim mjestima. U njima je uz pomo Boje milosti nadvladavao mnoge strahove i mnoge
tjeskobe srca.
72. U kotac se hvatao s avlom kad ga je na ovakvim mjestima
ne samo iznutra muio napastima nego ga je i izvana zastraivao
padovima i obaranjem. No hrabri je Boji vojnik znao da njegov
Gospodin svuda moe sve, pred zastraivanjem nije prezao, ve je u
svom srcu govorio: Nita vie ne moe, zavodnie, orujem svoje
zloe protiv mene postii nego to bi postigao kad bismo se u javnosti ogledali pred svima!
Zaista je bio najpostojaniji, niemu nije posveivao panju osim
onome to bijae Boje. Kad je vrlo esto mnogim tisuama ljudi
propovijedao rije Boju, bijae tako siguran kao da razgovara s pouzdanim drugom. Veliko je mnotvo naroda promatrao kao jednoga
ovjeka i jednom jedincatom ovjeku najzauzetije bi propovijedao
kao i mnotvu. istoa srca davala mu je sigurnost u govoru. Divno
i neuveno je govorio svima, a da nije prije razmiljao. Ako bi kada
prije govora najprije razmatrao, kad bi se narod sakupio, nije se vie
sjeao onoga o emu je razmatrao, a neto drugo nije znao govoriti.
286
U takvu bi sluaju bez ikakva negodovanja narodu priznao da je

prethodno mnogo razmatrao, ali se toga ba nita ne moe sjetiti.
Tada bi se najednom ispunio takvom rjeitou da bi se sluateljstvo
divilo. Gdjekada nije znao nita rei. U tom bi sluaju samo blagoslovio narod i otpustio ga. To su mu bile najuspjelije propovijedi.
73. Doavi nekom zgodom po potrebi Reda u Rim, mnogo je
elio govoriti pred gospodinom papom Honorijem25 i pred asnim
kardinalima. Kad je to saznao gospodin Hugolin, slavni biskup
ostijski, koji je na poseban nain sveca Bojega tovao, napunio se
strahom i veseljem; divio se gorljivosti svetoga ovjeka i promatrao
je njegovu prostodunu istou. No pouzdao se u milosre Svemoguega, koji je uvijek s onima koji ga pobono tuju. Uveo ga je
pred gospodina papu i pred asne kardinale. A kad se Franjo naao
pred tolikim knezovima i kad je dobio doputenje i blagoslov, poeo
je neustraivo govoriti. S tolikom je gorljivou duha govorio da od
veselja samoga sebe nije shvaao. Nogama je kretao kao da e zaplesati, ali ne iz obijesti, nego zato to je gorio vatrom boanske ljubavi; nije pobuivao smijeh, nego je upravo silio na bolno naricanje.
Mnogi su se sluatelji skruili. Divili su se Bojoj milosti i postojanosti tolikoga ovjeka. asni gospodin biskup ostijski pribojavao se da
ne bi prostodunost blaenoga ovjeka bila omalovaavana. Zato se
svom svojom duom molio Bogu, jer se i na njemu odraavala i sveeva slava, ali i omalovaavanje njegove osobe, jer je bio postavljen
ocem njegove obitelji.
74. Sveti Franjo mu je naime bio odan kao sin ocu i sin jedinac svojoj majci. U krilu je njegove blagosti sigurno spavao i poivao. U stvari je on bio pastir i izvodio djelo, ali je svetom ovjeku
ostavio ime pastira. Blaeni je otac pribavljao to bijae potrebno, a
onaj sretni gospodin sve je provodio u djelo. O koliki su, napose u
poetku, kad se ovo deavalo, novoosnovani Red nastojali podmuklo unititi! O, koliko ih je bilo koji su izabrani vinograd, to ga je
dobrostiva ruka Boja na svijetu kao sasvim nov zasadila, nastojali
uguiti! A kako su mnogi gledali da njegove prve i najie plodove
pokradu i potroe! Svi su ovi pobijeni maem ovoga tako asnog
oca i gospodina i svi su poraeni. Bijae on pravi potok rjeitosti, zid
Crkve, brani istine i ljubitelj poniznih. Neka je zato blagoslovljen i
slavan onaj dan u koji se svetac Boji povjerio tako asnom gospodinu. Kad je jednom prilikom, kako se to esto deavalo, taj gospodin
25
To je bio papa Honorije III. koji je izabran 18. srpnja 1216, a umro je 18. oujka
1227.
287
obavljao poslaniku slubu Apostolske stolice u Toskani,26 sveti je

Franjo doao u Firencu. Tada jo nije imao mnogo brae, a elio je
ii u Francusku; tu je ve boravio spomenuti biskup. Tada jo nisu
bili meusobno tijesno povezani, nego ih je samo glas blaena ivota povezao meusobnom srdanom ljubavlju.
75. Kad bi doao u koji grad ili kraj, obiavao je blaeni Franjo otii do biskupa ili sveenika. Doznavi sada da se ondje nalazi
toliki sveenik, s velikim poitanjem predstavio se njegovoj blagonaklonosti. Kad ga je gospodin biskup vidio, primi ga s poniznom
ljubavlju kako je inio uvijek prema redovnicima, napose prema
onima koji su na sebi nosili asni znak blaenoga siromatva i svete
jednostavnosti. Kako se brinuo da izie u susret neimatini siromaha i da njihove stvari posebno rjeava, briljivo se zanimao za
razlog njegova dolaska i njegovu je nakanu najdobrostivije shvatio.
Videi da sve zemaljske stvari prezire vie nego ostali i da gori onim
ognjem koji je Isus donio na zemlju, njegova se dua stopila s Franjinom duom; uvijek se pobono preporuivao u njegove molitve i
u svim stvarima najljubaznije mu je pruao svoju zatitu. Zato ga je
odvratio od zapoeta puta, a preporuio mu da se brine i uva one
koje mu je Gospodin povjerio te da nad njima bdije. A kad je sveti
Franjo vidio kako je tako astan gospodin poboan, prijazan i kako
mu je snana rije, silno se obradovao i odmah mu je pao do nogu te
mu je sebe i svoju brau odana srca predao i povjerio.
28. poglavlje
Duh ljubavi i suosjeanja kojim je plamtio prema siromasima
i to je uinio s ovcom i jaganjcima
76. Kad je siromani Franjo, otac siromaha, sebe usporeivao

sa svim ostalim siromasima, neugodno bi se osjeao kad bi opazio koga koji je od njega bio siromaniji. No to nije bilo iz elje za
ispraznom slavom, nego samo poradi suosjeanja. Premda se zaodijevao dosta bijednom i grubom haljinom, ipak je i nju mnogo puta
elio podijeliti s kakvim siromahom. Ipak je kao prebogati siromah
voen velikim osjeajem samilosti gdjekada mogao pomoi siromasima. U vrijeme velike studeni od bogataa ovoga svijeta traio je
da mu dadnu plat ili ogrta. A kad bi mu oni to spremnije s pobonou uinili nego to je to sveti otac traio, rekao bi im: Samo
26
Kardinal Hugolin je prvi put bio papinski legat u Lombardiji i Toskani od 23.
sijenja 1217. do 14. rujna 1219; drugi put je tu slubu obavljao na istom podruju
od 14. oujka 1221. S Franjom se sreo u Firenci u ljeto 1217.
288
uz taj uvjet ovo od vas primam, a da ne oekujete da ete to ikada

ponovno dobiti! Kad bi mu koji siromah doao prvi u susret, kliui i radujui se, dobivenim bi zaodjenuo siromaha. Najmunije mu
je bilo gledati kad je koji siromah bio napadnut ili kad bi uo da ga
netko pogruje kakvim ivotinjskim nadimkom. Tako se dogodilo
da je jedan brat neto predbacivao nekom siromahu koji je prosio
milostinju i rekao mu: Pazi, da nisi moda bogat, a prenavlja se da
si siromaan! Kad je to uo otac siromaha sveti Franjo, mnogo se
raalostio i otro je ukorio brata koji je to izrekao. Naredio mu je da
se pred siromahom svue, da mu poljubi noge i zamoli oprotenje.
Obiavao je kazati: Tko rui siromaha, nepravdu ini Kristu iji
odlini znak siromah na sebi nosi, jer on je za nas postao siromahom na ovome svijetu. Zato je esto, kad bi naiao na siromahe
optereene drvima ili nekim drugim teretom da bi im pomogao,
podmjetao svoja slabana ramena, premda bijahu odvie slaba da
im pomogne.
77. Bio je bogat duhom ljubavi, imao je samilosno srce, ali ne
samo za ljude koji su trpjeli nevolju nego i za nijeme i divlje ivotinje, gmazove, ptice te ostale ive i neive stvorove. No meu
mnogovrsnim ivotinjama posebnom je ljubavlju i naklonou srca
volio jaganjce, i to zbog toga to se u Sv. pismu poniznost gospodina
naega Isusa Krista ee prispodobljuje s jaganjcem i s njim se vrlo
zgodno poistovjeuje.27 Tako je i sve ono, osobito ono u emu bi se
mogla otkriti neka alegorijska slinost sa Sinom Bojim, srdanije
grlio i radije gledao. Kad je nekom zgodom putovao iz Ankone kroz
Marchu i kad je u tom gradu propovijedao rije Boju te s gospodinom Pavlom kojega je uinio ministrom svekolike brae iste Provincije krenuo putem prema Osimu, u polju se namjerio na pastira koji
je na pai uvao stado koza i jaraca. Meu mnotvom koza i jaraca
bijae jedna ovica koja je krotko hodila i mirno pasla. Ugledavi je
sv. Franjo stade i, iznutra ganut bolom srca, uzdahnu te ree bratu
koji ga je pratio: Ne vidi li ovu ovcu koja tako krotko ide meu
kozama i jarcima? Tako je, velim ti, Gospodin na Isus Krist blago
i ponizno hodio meu farizejima i sveenikim prvacima. Zato te,
sinko, njemu za ljubav molim da sa mnom bude samilostan prema
ovici pa da je kupimo i izvedemo izmeu tih koza i jaraca!
78. Brat Pavao se divio njegovoj boli te je i sam poeo s njim
suosjeati. Kako nisu imali nita osim haljina u koje su bili obueni,
27
U Sv. pismu se o Isusu govori kao janjetu: Iz 16, 1; 53, 7; Dj 8, 32; Jer 11, 19; Iv
1, 2936; Otk 5, 6, 8, 1213; 6, 1; 7, 9; 1215, 17, 19, 2122, a kao o ovci: Iz 53, 7;
Iv 10, 1 i sl. Dj 8, 32.
289
zabrinuli su se kako e platiti ovcu. Uto se tu naao neki trgovac

koji im je dao eljenu svotu. A oni uzee ovcu i zahvalie Bogu.
Tako stigoe u Osimo i pooe gradskom biskupu koji ih je primio
s velikim potovanjem. Ipak se gospodin udio zbog ovce to ju je
ovjek Boji vodio, a i zbog osjeaja to ga je pokazivao prema njoj.
Ali kad je sluga Kristov ispripovijedao dugu povijest o ovci, biskup
se skruio zbog istoe ovjeka Bojeg i zahvaljivao Bogu. Kad je
svetac sljedei dan iziao iz grada, razmiljao je o tome to da pone
s ovcom. Po savjetu svoga sudruga i brata ostavi je na uvanje samostanu slubenica Kristovih kod Svetoga Severina. asne slubenice Kristove ovicu radosno primie kao od Boga poslan dar. Dugo
su je briljivo uvale, a od njezine vune satkae tuniku i poslae je
blaenom ocu Franji, koji se nalazio kod crkve svete Marije u Porcijunkuli u vrijeme jednoga kapitula. Svetac je Boji primi s velikim
potovanjem, grlio ju je i ljubio, a i sve koji su ga okruivali zvao je
da se raduju.
79. Kad je nekom drugom zgodom prolazio kroz Marchu, a isti
ga je brat radosna pratio, sreo je ovjeka koji je dva janjeta, svezana
i objeena preko ramena, nosio na trg da ih proda. Kad je blaeni
Franjo uo jaganjce kako bleje, uzbudilo mu se srce, pribliio se te
ih je pogladio. Zatim je rekao ovjeku: Zato moju brau jaganjce
tako svezane i objeene mui? On mu je odgovorio: Nosim ih
na trg da prodam. Treba mi novaca. A svetac ree: to e zatim
biti s njima? On odvrati: Kupci e ih zaklati i pojesti! Boe, sauvaj!, odgovori svetac. Neka se to ne dogodi. Umjesto novca
uzmi plat to ga nosim, a meni daj jaganjce! On mu ih dade vesela
srca i uzme plat, jer je bio daleko vredniji, a Franjo ga je onoga
dana, da se zatiti od studeni, posudio od nekog vjernog prijatelja.
Sada je meutim svetac preuzevi jaganjce poeo brino razmiljati
o tome to da s njima uini. Posavjetovao se s bratom suputnikom
te ih vrati onom ovjeku na uvanje. Naloio mu je da ih nikada ne
proda i da im nita naao ne uini, nego neka ih uva, hrani i brino
s njima upravlja.
29. poglavlje
Ljubav kojom je poradi Stvoritelja ljubio sve stvorove
i prikaz Franjinih duevnih i tjelesnih osobina
80. Odvie bi se oteglo i nemogue je sve nabrojiti i sakupiti to

je slavni otac Franjo uinio i nauavao dok je ivio u tijelu. Tko bi
ikada mogao prikazati onaj njegov najvei osjeaj to ga je u sebi
nosio prema svemu to je Boje! Tko bi bio kadar ispripovijedati
290
radost koja ga je obuzimala dok je u stvorenjima promatrao mudrost Stvoriteljevu, njegovu mo i dobrotu. Doista, divnom su ga i
neizrecivom radou preesto ispunjala razmatranja dok je promatrao sunce, gledao mjesec, dok je motrio zvijezde i nebeski svod.
O, jednostavne li pobonosti i pobone li jednostavnosti! Plamtio
je ljubavlju prema crviima, jer je itao to je reeno o Spasitelju: Ja sam crv, a ne ovjek! Zato ih je skupljao putem i stavljao
na sigurno mjesto da ih stopala prolaznika ne bi satrla. A to da
reknem o drugim niim stvorovima, jer je i pelama zimi, da ne
izginu od studeni, prireivao i davao med ili najbolje vino? Njihovu je radinost i izvrsna svojstva Gospodinu na slavu toliko veliao
da bi veinom cijeli dan trebao da pohvalama uzvisi njih i ostale
stvorove. Kao to su neko tri mladia koji su bili baeni u raarenu
pe pozivali sve stvorove da hvale i slave Stvoritelja svemira i pozivali sva poela, tako taj ovjek, pun Duha Bojega, nije prestajao u
svim poelima i stvorovima slaviti, hvaliti i blagoslivljati Stvoritelja
i upravljaa svega.28
81. Zamisli koliko je veselja njegovu srcu donosila divota cvijea
dok je gledao oblike njihove draesti i udisao ugodni miris! Odmah
je svraao oko svoje due da promatra ljepotu onoga cvijeta koji je
blistav u proljetno doba izbijao iz korijena Jesejeva i sebi na ugodan
miris podigao na ivot bezbrojne tisue mrtvih. Kad bi pronaao
obilje cvjetova, tako im je propovijedao i pozivao ih da hvale Gospodina kao da su razumni. Tako je netaknutom istoom opominjao
na boansku ljubav i poticao na radosnu podlonost: usjeve i vinograde, kamenje, ume i svu ljepotu polja, vodene izvore i zelenilo
vrtova, zemlju i vatru, zrak i vjetar. Sve je napokon stvorove nazivao
braom i sestrama i na izvrstan, drugima nepoznat nain pronicao
je u tajne stvorova otrinom srca kao onaj koji je ve uao u slobodu
slave sinova Bojih. A sada te, dobri Isuse, divnoga hvali s anelima onaj koji je, boravei na zemlji, o tebi ljubaznome propovijedao
svim stvorovima.
82. Kad bi ime tvoje, sveti Gospodine, spomenuo, tako bi se
raznjeio da to premauje ljudski razum, sav bi se predao zanosnu
klicanju i bio ispunjen najiom ugodnou, izgledao je kao nov
ovjek i s onoga svijeta. Zato gdje god bi naao neto napisano, bilo
boansko, bilo ljudsko, na putu, u kui ili na tlu, s najveim potovanjem bi to skupio i stavio na sveto ili asno mjesto, i to je inio s
takvim potovanjem zato da ne bi gdje bilo napisano ime Gospod28
Ovdje Toma aludira na glasovitu Franjinu Pjesmu brata Sunca koja jo nosi i naslov Pohvale stvorova. Svetac ju je napisao pukim talijanskim jezikom.
291
nje ili neto to njemu pripada. Kad ga je jednog dana zapitao neki
brat zato tako brino skuplja i poganske spise gdje ne bijae imena
Gospodinova, odgovorio je: Sinko, skupljam i njih zato to su i
ondje slova iz kojih je sastavljeno preslavno ime Gospodina Boga.
Dobro to se ondje nalazi ne pripada poganima ili nekim drugim
ljudima, nego samome Bogu kome pripada svako dobro. A ovom
se treba jo vie diviti. Kad bi dao napisati kakvo pismo radi pozdrava ili poticaja, nije doputao da se u njemu izbrie koje slovo ili slog,
pa makar bi bilo suvino ili nepotrebno napisano.
83. O kako lijep, kako divan, kako slavan se pokazivao u nedunosti ivota, u jednostavnosti rijei, u istoi srca, u ljubavi prema
Bogu, u bratskoj ljubavi, u gorljivoj poslunosti, u spremnu podlaganju, u aneoskom pogledu! Bio je umiljata ponaanja, blage udi,
otmjen u govoru, prijazan u opomenama, najvjerniji u povjerenome, dalekovidan u savjetovanju, u poslu radin, u svemu drag. Bijae
vedra duha, blage udi, trijezna srca, odan kontemplaciji, neumoran
u molitvi, a u svemu gorljiv. Ustrajan u odluci, postojan u kreposti,
stalan u milosti i u svemu postojan. Bijae brz na opratanje, spor
na srdbu, slobodna duha, izvrsna pamenja, dubok u raspravljanju,
promiljen u odabiranju, a u svemu jednostavan. Strog bijae prema
sebi, blag prema drugima, u svemu ozbiljan.
Bijae veoma rjeit, vedra lica, blaga izgleda, daleko od besposlice, nije poznavao napadnosti. Bio je srednjega stasa, blie niskomu,
glava mu je bila osrednja i okrugla, lice duguljasto i kao protegnuto,
elo ravno i maleno, oi osrednje, crne i jednostavne, vlasi tamne,
obrve ravne, nos pravilan, ui uzdignute, ali malene, sljepooice
ravne; jezik pomirljiv, vatren i otar; glas neodoljiv, umiljat, jasan i
zvuan; zubi gusti, jednaki i bijeli, usne malene i udubljene, brada
crna i nepotpuno razrasla, vrat tanak, ramena ravna, kratke ruke,
pesti njene, prsti dugi, nokti podugi, bedra fina, noge kratke, njena koa, tijelo maleno, odjea gruba, kratak san, ruka vrlo podatljiva. Kako je bio veoma ponizan, prema svim ljudima se u svemu
pokazivao nada sve blagim, estitu se ponaanju sviju korisno prilagoivao. Meu svetima bijae svetiji, a meu grenicima bio je kao
jedan izmeu njih. Pomozi zato grenicima, presveti oe, i udostoj
se, molimo te, svojim svetim zagovorom podii one koje vidi da
bijedno lee u kaljui opaina.
292
30. poglavlje
Jaslice to ih je nainio za Dan roenja Gospodnjega
84. Njegova najvea pozornost, posebna elja i vrhovna nakana

bijae: uvijek i u svemu opsluivati sveto evanelje i sa svom budnou, svim nastojanjem, najveom eljom duha i svim arom srca
provoditi nauk Gospodina naega Isusa Krista i slijediti njegove
stope. U neprestanu je razmatranju sebi dozivao u pamet njegove
rijei i pronicavou duha opetovano je razmiljao o njegovim djelima. Njegovu je pamet napose zaokupljala poniznost to se objavila
Utjelovljenjem i ljubav to se oitovala u Muci; tako je jedva htio
razmiljati o neemu drugom. Treba se zato sjetiti i uvati u asnoj
uspomeni ono to je uinio tri godine prije svoga slavnoga preminua29 kod gradine koja se zove Greccio na Dan roenja Gospodina naega Isusa Krista. U onom je kraju ivio neki ovjek imenom
Ivan. Uivao je dobar glas, a bio je jo boljega ivota. Blaeni Franjo
ga je na poseban nain ljubio jer, premda je u svom kraju uivao glas
ovjeka plemenita i vrijedna svake hvale, pogazio je plemenitost tijela, a stekao plemenitost duha. Njega je blaeni Franjo, kao to je
esto obiavao, petnaestak dana prije Boia pozvao k sebi i rekao
mu: Ako eli da ovogodinji Boi proslavimo u Grecciu, pouri
se i briljivo pripravi to u ti rei. elio bih obnoviti uspomenu na
ono Dijete koje je roeno u Betlehemu i na njegove djetinje potrebe
i neprilike, tj. kako je bilo smjeteno u jaslice i poloeno na slamu
u nazonosti vola i magarca30 da bi se to moglo tjelesnim oima
gledati. Kad je to ovaj dobri i vjerni ovjek uo, brzo je otiao i na
spomenutome mjestu pripravio sve to je svetac rekao.
85. I pribliio se dan veselja, doao je dan klicanja. Iz mnogih
mjesta pozvana su braa. Mukarci i ene onoga kraja priredie
prema svojim mogunostima svijee i zublje da bi rasvijetlili no
koja je blistavom zvijezdom rasvijetlila sve dane i godine. Napokon je doao svetac Boji. Kad je vidio da je sve pripravljeno, obradovao se. Pripravljene su jaslice, donesena je slama, dovedeni su
vol i magarac. ast se ondje iskazivala jednostavnosti, uzvisivalo se
siromatvo, preporuivala se poniznost, a Greccio kao da postade
novi Betlehem. No, rasvijetljena poput dana, bijae ugodna i ljudima i ivotinjama. Pristie narod i novom se radou raduje novom
29
Bilo je to dakle 25. prosinca 1223.

Evanelje ovih dviju ivotinja ne spominje. No spominju se u zapisanoj predaji
ve tamo od IV. st., a to ima svoj korijen u proroka Izaije gdje itamo: Vol poznaje
svoga gospodara, a magarac jasle gospodareve Izrael ne poznaje, narod moj ne
razumije (Iz 1,3).
30
293
otajstvu. uma odjekuje glasovima, a na zanosno klicanje odgovaraju stijene. Braa pjevaju, dunu hvalu Gospodinu daju, i svu no
odjekuje zanosno klicanje. Svetac Boji stoji pred jaslama, od silnog
ganua uzdie, shrvan krotkou, a ispunjen udesnom radou. Jasle su oltar gdje se slui sveana misa; u neoekivanoj utjehi uiva
sveenik.
86. Svetac Boji oblai levitsku odjeu, jer bijae akon, i zvonkim glasom pjeva evanelje. A njegov glas! Glas je to neodoljiv, glas
sladak, glas jasan, glas zvonak! Sve poziva na najveu nagradu. Zatim propovijeda okupljenom narodu. Njegove rijei o roenju siromanoga kralja u malom gradu Betlehemu teku poput meda. A
esto je, kad je htio izgovoriti presveto ime ISUS, govorio silnim arom. Nazivao ga je betlehemskim Djetecem, a ime BETLEHEM
izgovarao je poput ovce koja bleji. Usta su mu bila ispunjena glasom, ali jo vie slatkim osjeajima. Kad bi spominjao betlehemsko
Djetece ili izgovarao ime ISUS, sve bi oblizivao usne, jer je sretnim
nepcem kuao i gutao slatkou ove rijei. Mnoe se ondje darovi Svemoguega, a neki kreposni ovjek imao je vienje. Vidio je
naime kako u jaslama lei prestraeno Djetece i Bojeg sveca koji
Djetetu pristupa kao da ga hoe oda sna probuditi. To vienje nije
bilo neumjesno, jer je Dijete Isus bilo zaboravljeno u srcima mnogih
u kojima je djelovanjem milosti po njegovu sluzi Franji bilo probueno i duboko utisnuto u vjerno pamenje. Konano je dovreno
sveano bdjenje i svi se radosni povratie kui.
87. Sauvano je sijeno koje je bilo prostrto u jaslama, da bi Gospodin sauvao domae ivotinje kao to je umnoio svoje sveto milosre. I tako se postupalo. Mnoge ivotinje u onome kraju koje su
imale razliite bolesti, ako su jele od ovoga sijena, bile su osloboene od svojih bolesti. tovie, i ene koje bi imale teak porod, kad
bi na se stavile neto od ovoga sijena, sretno bi rodile. Ondje bi vjernici obaju spolova, pogoeni kakvom boleu, zadobivali zdravlje.
Mjesto jaslica posveeno je time to je ondje podignut hram Gospodnji, a na ast blaenoga oca Franje povrh jaslica je nainjen oltar
i posveena crkva da bi ondje gdje su jedno ivotinje jele sijeno
ubudue ljudi za zdravlje due i tijela blagovali tijelo neokaljanog
i netaknutoga Jaganjca, Gospodina naega Isusa Krista, koji nam
se s najveom i neizrecivom ljubavlju dao za hranu, on koji s Ocem
i Duhom Svetim ivi i kraljuje Bog uvijek i slavan kroz sve vijeke
vjekova. Amen.
II. dio
Poinje drugi dio o ivotu dviju posljednjih godina
i o sretnom preminuu blaenog naeg oca Franje
1. poglavlje
Sadraj ovoga dijela, vrijeme u kojem je sveti Franjo
sretno preminuo i o njegovim uspjesima
88. U prethodnom spisu, to smo ga po Spasiteljevoj milosti na

zgodan nain dovrili, ispripovjedili smo i opisali ivot blaenoga
naeg oca Franje sve do osamnaeste godine njegova obraenja.31
Ostala njegova djela, od njegove pretposljednje godine ivota, koliko nam je bilo mogue sve potrebno doznati, ukratko dodajemo
ovome dijelu. Sada namjeravamo pribiljeiti samo ono to nam je
dolo pod ruku. Tako e oni koji o svecu ele od ovoga neto vie
kazati jo uvijek moi dosta toga pronai to e nadodati.
U nedjelju 4. listopada, godine od Utjelovljenja Gospodnjega
1226, etrnaeste indikcije,32 u gradu svoga roenja Asizu,33 kod Svete
Marije u Porcijunkuli,34 gdje je osnovao Red male brae, poto se
ispunilo dvadeset godina to je najsavrenije povezan s Kristom
slijedio poput apostola, na se preblaeni otac Franjo dovrivi
31
Osamnaesta godina njegova (Franjina) obraenja jest godina 1224.

Indikcija oznauje razdoblje od 15 godina. Takvo raunanje vremena zapoeto
je 3. god. prije Krista. Ovdje se navodi samo broj godine unutar vremenskog razdob
lja, koje se naziva indikcija, a ne navodi se broj dotine indikcije. Prema tomu je
1226. godina 14. godina 82. indikcije.
33
U ono vrijeme dani su se brojali od Suneva zalaska, a ne od ponoi. Prema
naem dananjem nainu raunanja sv. je Franjo umro 3. listopada 1226. naveer, u
subotu, a 4. listopada, u nedjelju, bio je pokopan. Toan podatak o satu u koji je svetac preminuo nalazi se u okrunici brata Ilije to ju je on razaslao svim provincijalima.
34
Sv. Marija Porcijunkulska nalazi se u ravnici, dva kilometra od Asiza, koji se nalazi
na jednom proplanku.
32
294
295
savreno ono to je zapoeo oslobodio iz tamnice tijela i presretno

se preselio u prebivalite nebeskih duhova. U tom je gradu njegovo posveeno i sveto tijelo s hvalospjevima i pohvalama smjeteno
i dolino sahranjeno. Ondje na slavu Svemoguega blista mnogim
udesima. Amen.
89. Kako je u cvijetu mladosti bio malo ili nimalo upuen u poznavanje puta Bojega, dosta je vremena proveo u naravnoj prostodunosti i u ognju grijeha. A kad ga je taknula desnica Svevinjega,
poto su mu grijesi bili oproteni, milost ga je i snaga Svevinjega
ispunila boanskom mudrou vie nego sve njegove suvremenike.
Kad je evaneoski nauk ne samo tu i tamo nego openito i posvuda
bio u opadanju, on je bio poslan od Boga da svuda, po cijelome
svijetu, poput apostola, dadne svjedoanstvo za istinu. Tako se dogodilo da je njegovo nauavanje najoitije dokazalo kako je sva mudrost svijeta bila luda i za kratko se vrijeme po Kristovom vodstvu
po ludosti propovijedanja priklonio k pravoj mudrosti Bojoj. U
posljednje se vrijeme novi evanelist pojavio poput jedne od rijeka
raja. Ta je rijeka vodama evanelja pobono preplavila cijeli svijet:
Franjo je poput Sina Bojega njegovu istinu propovijedao djelom.
Tako se i u njemu i po njemu u cijelome svijetu razbudio nenadan
zanos i sveta novina ivota. ivotna snaga stare pobonosti brzo je
obnovila i one koji su davno zastarjeli i one koji su bili ve jako stari.
Srcima izabranih darovan je novi Duh i meu njih je izlivena spasonosna pomast kad je sluga i svetac Kristov poput nebeskog svjetlila
na nov nain i novim znakovima odozgor zasvijetlio. Po njemu su
obnovljena stara udesa, kad je u pustinji ovoga svijeta novim redom, ali na stari nain, zasaen plodonosan trs koji je procvao mio
mirisnim cvijeem na ugodan miris svih kreposti, pruajui svuda
loze svete pobonosti.
90. Premda nam je bio slian po tome to je mogao trpjeti, ipak
se nije zadovoljio samo time da obdrava openite zapovijedi nego
je najgorljivijom ljubavlju udario putem svekolike savrenosti, uzdigao se do vrhunca savrene svetosti i dosegao granicu svakog
savrenstva. Zato svaki stale, svaki spol, svaka dob u njemu ima
divne primjere spasonosnoga nauka, a ima i osobit uzor svetih djela.
Ako tko odlui rukom posegnuti za onim to je jae i nastoji eznuti
za najviim darovima uzvienijeg ivota, neka se ogleda u ogledalu
njegova ivota i nauit e svekoliko savrenstvo. A nai e u njega
prikladne upute i oni koji se odlue za nii i ravniji put i boje se
verati po strminama i uspinjati na vrhunac planine. Oni napokon
koji trae znakove i udesa neka istrauju njegovu svetost i nai
e ono to trae. Njegov slavni ivot jasnije obasjava savrenstvo
296
prijanjih svetaca. Ovo dokazuje muka Isusa Krista i najpotpunije

oituje njegov kri. I doista, asni je otac na pet mjesta svoga tijela
bio obiljeen znakom muke i kria kao da je visio na kriu zajedno
sa Sinom Bojim. Ovo je veliko otajstvo i upuuje nas na povlasticu
dostojanstva ljubavi. No i u tome se nalazi otajstvena nakana i sakriva se tovanja vrijedno otajstvo za koje vjerujemo da je poznato
samo Bogu i da je po ovome svecu jednim dijelom oitovano. Zato
ne treba mnogo nastojati da ga se proslavi, jer njegova je hvala u
Onome koji je hvala sviju, izvor i ast najveega, koji daje nagradu
svjetla. Blagoslivljajui dakle Boga svetog, istinitoga i slavnog, vratimo se prikazivanju sveeva ivota.
2. poglavlje
Najvea elja blaenoga Franje
i kako je otvaranjem knjige spoznao volju Boju
91. Jednom je blaeni i asni otac Franjo napustio mnotvo koje

se danomice oko njega pobono skupljalo da ga uje i vidi te potraio mjesto mira i tiinu samoe. elio se ondje baviti Bogom i otresti
prainu, ukoliko ga se zbog openja sa svijetom uhvatila. Obiavao
je razdijeliti vrijeme koje mu je dano da stekne milost; jedno je vrijeme upotrijebio za osvajanje blinjih, a drugo je troio za povlaenje
u kontemplaciju. Zato je sa sobom poveo vrlo malen broj drugova.
Uzeo je samo one kojima je ve bio poznat njegov sveti dodir s
Bogom. Ovi su ga branili od navale i smetanja ljudi, u svemu su ga
titili i uvali njegov mir. Kad bi ondje proveo neko vrijeme, te se
neprestanom molitvom i estom kontemplacijom na neizreciv nain domogao boanske bliskosti, elio je spoznati to jest i to bi
vjenom Kralju s obzirom na njega i na ono to je u njemu moglo
biti milije. Najradoznalije je istraivao i najpobonije elio znati na
koji nain, kojim putem i kakvom eljom bi mogao, prema dobru
savjetu svoje volje, biti savrenije povezan s Gospodinom Bogom.
Ovo mu je bila najdublja filozofija, najvea elja dok god je bio iv.
Uvijek je ispitivao i one priproste, i mudrace, i savrene, i nesavrene kako bi mogao dosei put istine i ostvariti savreniji nain ivota.
92. Iako meu savrenima bijae najsavreniji, od sebe je odbijao misao da je savren. Smatrao se posve nesavrenim. Kuao je i
osjetio kako je ugodan, sladak i dobar Bog Izraelov onima koji su
pravedna srca i koji ga trae u istoj jednostavnosti i istinitoj istoi.
Ulivena ugodnost i naslada koju Bog vrlo rijetkima rijetko daje, a
on je znao da mu se alje odozgor, silila ga je da sam u sebi bude
posve nemoan. Ispunjen tolikom ugodnou na svaki je nain e-
297
lio posvema prijei onamo gdje je ve, uznesen izvan sebe, jednim
dijelom boravio. ovjek koji je u sebi imao Duha Bojega bijae
spreman podnositi sve tjeskobe duha, pretrpjeti sve boli tijela, kad
bi mu konano bilo dano da se volja nebeskoga Oca na njemu milosrdno ispuni. Zato je jednoga dana pristupio svetom oltaru, koji
je bio podignut u samotitu gdje je boravio, uzeo je evanelistar i s
potovanjem ga stavio na oltar. Tako je u molitvi, ne manje prostrt
srcem nego tijelom, ponizno molio da mu dobrostivi Bog, Otac
milosra i Bog svake utjehe (2 Kor 1,3), udostoji oitovati svoju
volju: da bi mogao savreno dovriti ono to je neko jednostavno i
pobono zapoeo. Kad je prvi put otvorio knjigu, ponizno je molio
da mu se tako saopi to je za nj najprikladnije da ini. Pri tom ga je
naime vodio duh svetih i najsavrenijih ljudi za koje itamo kako su
u elji za svetou inili neto slino.35
93. Ustao je od molitve pa je, nainivi znak kria, u duhu poniznosti i skruena srca uzeo s oltara knjigu te ju je s potovanjem
i strahom otvorio. Kad je knjigu otvorio, dogodilo se da se najprije
zaustavio na Muci Gospodina naega Isusa Krista, i to ondje gdje je
objavljeno da e trpjeti nevolje.36 No da ne bi posumnjao da se ovo
na neki nain dogodilo sluajno, otvorio je knjigu ponovno, drugi
i trei put i svaki put je naao isti ili slian sadraj. Tada je ovjek
pun Duha Svetoga shvatio da mora kroz mnoge patnje, kroz mnoge
tjeskobe i kroz mnoge borbe ui u kraljevstvo nebesko. No hrabri se vojnik nije dao smesti zbog borbi koje su ga ekale, niti je
zato postao maloduan to mora voditi bojeve Gospodnje u taboru
ovoga svijeta. On koji nije poputao ni samome sebi, kad se dugo
preko svojih sila predavao naporima, nije strahovao da e podlei
neprijatelju. Doista je bio neobino gorljiv. Ako je u prijanjim stoljeima i bilo takvih koji su mu bili jednaki po nakani, nitko ga ipak
nije nadvisio eljom.37 Bio je svjestan toga da je lake govoriti nego
raditi. Zato je uvijek vie nastojao oko toga da dobra djela ini nego
da se slui rijeima, koje dobro ne proizvode, nego ga samo poka35
Sv. Augustin pripovijeda da je uinio neto slino; Ispovijesti, VIII, 12; neto slino se nalazi u ivotopisu sv. Antuna Pustinjaka to ga je napisao sv. Atanazije (Migne
P. L. 73, 127; P. G. 36, 535); nadalje se to isto spominje o sv. Grguru Turonskom u
Historia Francorum V, 50 (Migne P. L. 71, 366); to isto nalazimo i u ivotopisu
sv. Martina to ga je napisao Sulpicije Sever (Migne P. L. 20 165 i d.).
36
Isus je unaprijed pretkazao svoju muku i smrt: Mt 20, 1819; Mk 10, 3334, 45;
Lk 18, 3133; Iv 3, 1416; 8, 28; 12, 2636. Isusova je muka opisana u: Mt 2627;
Mk 1415; Lk 2223; Iv 1819. Nita se pouzdano ne moe zakljuiti na koje od
navedenih mjesta autor aludira.
37
Takav je bio sv. Martin, biskup turonski, kojeg zbog toga velia i uzvisuje Sulpicije Sever (Epist III, 11, 13)
298
zuju. Stoga je ostao postojan i veseo, u srcu je i sebi i Bogu pjevao

radosne pjesme. Zato to je zbog ove male objave radosno klicao,
zasluio je da mu bude dana vea. On, koji je bio vjeran u malome,
postavljen je nad velikim.
3. poglavlje
Kako mu se u vienju ukazao propeti seraf
94. Dok se zadravao u samotitu, koje se po mjestu gdje se nalazi zove Alverna,38 dvije godine prije nego to mu se dua preselila
u nebo, u zanosu je vidio na kri propeta ovjeka koji je poput serafa imao est krila. Bio je uspravljen, ruke su mu bile raskriljene, a
noge skupljene. Dva su mu krila bila uzdignuta povrh glave, dva su
bila rairena za let, a ostala su mu dva pokrivala cijelo tijelo. Dok je
blaeni sluga Svevinjega to gledao, bio je ispunjen najveim divljenjem, ali nije znao to mu je vienje htjelo kazati. Silno se radovao i
jo vie uivao u dobrostivu i milu pogledu kojim ga je seraf promatrao; a njegova je ljepota bila neopisiva, ali ga je posve ispunio strahom pogled na razapetoga i gorina njegove muke. Izgledao je, da
tako reknem, i alostan i veseo; radost i tuga u njemu su se izmjenjivale. Mnogo je razmiljao o tome to bi ovo vienje moglo znaiti i
duh mu se mnogo naprezao da shvati njegov smisao. Kad od svega
toga nije nita razumom spoznao i kad mu se duboko u srce ucijepila novina ovoga vienja, poeli su se na njegovim rukama i nogama
pokazivati znakovi avala, kao to je to malo prije povrh sebe vidio
na razapetom ovjeku.
95. inilo mu se kao da su mu i noge i ruke u sredini probijene
avlima. Glave avala su mu se pokazivale s unutranje strane ruke,
na dlanovima, i na vanjskoj strani nogu. iljci su im bili na protivnoj
strani. Ti su znakovi na unutranjoj strani bili okrugli, a na vanjskoj
duguljasti, neka mesna izboina pokazivala se kao vrh avala koji su
bili kao zavinuti i izudarani. To se na tijelu izdizalo poput oteklina.
Tako su i u nogama bili utisnuti znakovi avala i bili ispupeni na
tijelu. Desni mu je bok bio kao kopljem proboden i na njemu rana,
a ona je esto krvarila tako da su mu i gae i tunika bili mnogo puta
zakrvavljeni. O, kako je malo onih koji su zavrijedili vidjeti svetu
ranu na prsima dok je ivio propeti sluga propetoga Gospodina!
Sretna li brata Ilije koji je gdjekada imao priliku da je vidi dok je
38
Alverna (danas La Verna) je gora u srednjim Apeninima, a visoka je 1283 m, nalazi se na podruju biskupije Arezzo, a od Arezza je udaljena 27 km prema sjeveru. Tu
je planinu sv. Franji 8. svibnja 1213. darovao grof Orlando iz mjesta Chiusi.
299
svetac ivio. Nita manje ne bijae sretan Rufin,39 koji je te rane doticao rukama. Kad je spomenuti brat Rufin jedanput svoju ruku stavio u njedra svetoga ovjeka da ga protare, ruka mu je dospjela na
njegov desni bok pa se tako dogodilo da je taknuo onu dragocjenu
ranu. Ovaj je doticaj sveca jako zabolio. Odgurnuo mu je od sebe
ruku i zaviknuo neka mu oprosti Gospodin. Pred stranima je to najpomnjivije sakrivao. Oprezno je sakrivao i pred najbliima tako da
ni njegova braa pobonici ni njegovi najvjerniji pratioci dugo nisu
za nju znali. Iako je sluga i prijatelj Svevinjega gledao sebe ukraena tolikim i takvim biserjem, koje se blistalo poput najskupocjenijih
dragulja, i premda je to bio vie nego ijedan ovjek udesno ureen
slavom i au, ipak mu se srce nije gubilo niti je iao za tim da bi se
nekom poradi isprazne slave svidio. Na sve mogue naine nastojao
je to sakriti da ga naklonost ljudi ne bi liila ove milosti.
96. Obiavao je rijetko kome ili nikome otkrivati izvanrednu
tajnu. Bojao se da ne bi poradi posebne ljubavi, kao to obiavaju
initi oni koji uivaju posebnu ljubav, zbog dane mu milosti pretrpio
kakvu tetu. Zato je uvijek u svom srcu nosio i esto imao na jeziku
onu Prorokovu: U svom srcu sam sakrio tvoje rijei da ne sagrijeim tebi! (2 Kor 1,3). A kad bi mu doao koji svjetovnjak, a on nije
elio da se s njime upusti u razgovor, brai i sinovima koji su s njim
boravili dao je to kao znak, da naime onda kad taj redak izrekne,
odmah one koji su se oko njega okupili uljudno otpuste. Stekao je
naime iskustvo da je veliko zlo ako se svima povjerava sve; znao je
da onaj ovjek ije tajne nisu savrenije i brojnije od onoga to se na
njemu oito vidi, ne moe biti duhovan, i tako ga ljudi na temelju
onoga to se pokazuje izvana mogu suditi. Nailazio je na neke koji
su naoko bili s njima sloni, a iznutra se nisu s njim slagali. U lice
su mu povlaivali, a iza lea su ga ismjehivali. Tako su ovi sami sebi
pribavili osudu i ljude ispravne uinie donekle sumnjivima. Zloa
naime esto nastoji ocrniti istou i zato se zbog laljivosti, koja je
svojstvena mnogima, ne vjeruje istini malobrojnih.
4. poglavlje
Gorljivost blaenog Franje i bolest njegovih oiju
97. U tom mu je vremenu poelo tijelo na razliite naine pobolijevati, i to tee nego prije. Sve ee je bivao bolestan jer je svoje
tijelo savreno kanjavao i zarobljavao tijekom mnogih godina.
39
Brat Rufin i sv. Klara bili su roaci. Rufin je umro 1270. Njegov se ivotopis nalazi u Kronici 24 generalnih ministara (Annales OFM, III, 4654).
300
Tada se navrilo osamnaest godina otkako je njegovo tijelo neprestano bilo u pokretu. Onaj spremni duh, onaj gorljivi duh, onaj poboni duh, koji je prebivao u tom tijelu, obiao je razliite i prostrane
krajeve da posvuda sije sjeme rijei Boje. Svu zemlju je napunjao
Kristovim evaneljem. esto se deavalo da je u jednom danu obiao etiri-pet sela, pae i gradova, navjeujui im kraljevstvo Boje.
Svojim primjerom je vie negoli rijeima izgraivao sluatelje, cijelo
svoje tijelo pretvarao je u jezik. Izmeu njegova tijela i duha vladao
je toliki sklad i tolika podlonost da mu se tijelo ne samo nije opiralo nego je upravo hrlilo naprijed, dok je nastojao stei svekoliku
svetost prema onom to je napisano: Tebe eli dua moja, tebe
eli tijelo moje! Neprestano podlaganje njegovo je tijelo uinilo
pokornim i, kako je danomice savijano, postalo je toliko kreposno,
jer navika esto prelazi u narav.
98. Narav i sudbina ljudska takve su da se vanjski ovjek nuno
iz dana u dan troi, a onaj unutranji obnavlja. Tako se i skupocjena
posuda njegova tijela, u kojoj je bilo pohranjeno nebesko blago, na
svaki nain troila, a snaga mu je malaksavala. Tako se zaista ispunila ona rije: Kad ovjek zavri, tek je zapoeo; a kad prestane,
zbunjen je kao i uvijek i u slabu tijelu duh je spremniji. Toliko
mu je bilo na srcu spasenje dua i toliko je eao za koriu svojih
blinjih da je onda kad vie nije mogao vlastitim nogama hodati,
jaui na magarcu, obilazio zemlju.
Braa su ga esto poticala i molila da bi uz lijeniku pomo
morao svom bolesnom i iznemoglom tijelu pruiti i potreban poinak. On je meutim ovo posvema otklanjao. Njegov je plemeniti
duh bio neprestano usmjeren prema nebu, samo je elio umrijeti
i biti s Kristom. Budui da jo nije nadopunio ono u svom tijelu
to je nedostajalo Kristovim mukama, premda je na svome tijelu
nosio biljege Kristove, snala ga je vrlo teka bolest oiju koliko
god je Bog u njemu umnoio svoje milosre. Kako je iz dana u
dan bolest sve vie napredovala, inilo se da se zbog njegove nebrige poveava. Napokon ga je brat Ilija, kojega je Franjo sebi izabrao
da mu bude mjesto majke40 i uinio ocem ostale brae, prisilio da
od lijenika ne zazire, nego da ga u ime Sina Bojega primi. On je
stvorio lijek kao to je pisano: Gospod iz zemlje proizvodi lijekove i razborit ih ovjek ne odbacuje. Tada ih je napokon sveti otac
ljubazno pristao primiti i ponizno se pokorio rijeima onoga koji
ga je nagovarao.
40
Toma ovdje aludira na pojam majke kako ga Franjo upotrebljava u svom poznatom spisu De religiosa habitatione in eremo.
301
5. poglavlje
Kako ga je u gradu Rietiju primio gospodin Hugolin,
ostijski biskup, i kako ga je svetac unaprijed
proglasio biskupom cijeloga svijeta
99. Dogodilo se da je onda kad su mnogi doli sa svojim lijekovima, a lijeka mu ne naoe, poao u grad Rieti jer je bilo poznato da
ondje boravi ovjek veoma vjet lijeenju one bolesti. Kad je dakle
onamo stigao, dosta ljubazno i s potovanjem ga je primila cijela
Rimska kurija, koja je u ono vrijeme boravila u tom gradu.41 Ipak ga
je napose veoma ljubazno primio gospodin Hugolin, biskup ostijski,
koji se nada sve odlikovao estitou i svetou ivota.
Njega je blaeni Franjo izabrao da bude ocem i gospodarom cijeloga Reda i svekolike njegove brae, a to je uinio uz pristanak i
odobrenje gospodina pape Honorija zato to je mnogo volio sveto
siromatvo i to je uvelike cijenio svetu prostodunost. Taj se gospodin prilagoivao ivotu i obiajima brae te je, u elji da bude svet,
meu prostodunima bio prostoduan, meu poniznima ponizan,
a meu siromanima siromaan. Bio je brat meu braom, meu
malenima najmanji. Ukoliko mu je bilo mogue, nastojao je u svemu ponaati se i ivjeti kao jedan od njih. Mnogo se zato brinuo da
svuda proiri Red. I u dalekim krajevima mnogo ga je proirio, jer se
prouo s dobra glasa i jo boljega ivota.
Gospodin mu je dao vjet jezik kojim je zbunjivao protivnike
istine, kojim je pobijao neprijatelje kria Kristova; njime je na
pravi put vraao zalutale, neslone izmirivao, a slone je snanijim
vezom ljubavi okupljao. On u Crkvi bijae svjetiljka koja gori
i svijetli, izabrana strelica, koja je bila spremna za prikladno
vrijeme. O, koliko je puta odloio skupocjenu odjeu, obukao se
siromano te kao jedan izmeu brae iao zalagati se za mir! Kad
god bi ustrebalo, gorljivo se zanimao za mir izmeu ovjeka i njegova blinjega, izmeu Boga i ovjeka. Zato ga je Bog malo kasnije
izabrao za pastira cijele svoje svete Crkve i uzdigao mu je glavu
nad plemenima naroda.
100. A da bi se znalo da je to bilo uinjeno po boanskom nadahnuu i po volji Isusa Krista, blaeni je otac Franjo to mnogo prije
rijeima pretkazao i djelom predoznaio. Kad se Red djelovanjem
boanske milosti ve poeo dosta iriti i kad je poput cedra u raju
meu nebeskim svecima uzdigao svoju vriku zasluga i kad je poput
izabrana vinograda pustio svete loze do na kraj kruga zemaljskoga, sveti je Franjo doao gospodinu papi Honoriju, koji je tada u
41
Rimska kurija boravila je u Rietiu od 23. lipnja 1225. do 31. sijenja 1226.
302
Rimu bio na elu Crkve, i ponizno ga zamolio neka bi odredio da

gospodin Hugolin, biskup ostijski, bude njemu i njegovoj brai otac
i gospodar.42 Gospodin papa je iziao u susret sveevoj molbi i dobrostivo na to pristao te mu je predao vlast nad Redom brae. On je
to s potovanjem i ljubavlju prihvatio te je kao vjeran i razborit sluga postavljen nad obitelji Gospodinovom. Na sve se naine trudio
da onima koji su mu bili povjereni u prikladno vrijeme prui hranu
vjenoga ivota. Sveti otac mu se zbog toga na sve mogue naine
pokoravao i tovao ga posebnom, smjernom ljubavlju.
Vodio ga je Duh Boji kojim je bio ispunjen i zato je ve davno
prije gledao ono to se kasnije dogodilo pred oima sviju. Kad god
mu je htio pisati, bilo da je to iziskivala potreba Reda ili ga je na
to poticala ljubav Kristova kojom je prema njemu upravo izgarao,
nikako nije pristajao na to da ga se u pismu oslovi kao biskupa ostijskoga ili veletrijskoga, kao to su ostali obiavali u takvim sluajevima initi, nego bi ga, sakupivi gradivo, ovako oslovio: Preasnom
ocu, gospodinu Hugolinu, biskupu cijeloga svijeta. esto ga je
obiavao pozdravljati neuvenim blagoslovima i premda bijae po
smjernoj podlonosti sin, ipak ga je gdjekada na poticaj Duha tjeio
oinskim rijeima da bi nad njim utvrdio blagoslove otaca dok ne
doe elja vjenih breuljaka.
101. Spomenuti je gospodin izgarao od ljubavi prema svetom
ovjeku pa mu se zato sve to je blaeni ovjek govorio i to je radio svialo; kad bi ga samo vidio, esto bi bio upravo kao oaran.
Sam o njemu svjedoi da se nikada nije naao u takvoj smetenosti
duha, a da mu se ne bi sva maglovita unutranjost, kad bi svetoga
Franju vidio i s njim se porazgovarao, razbistrila i vedrina bi mu se
povratila; bila bi rastjerana zlovolja i odozgor bi prostrujala radost.
On je blaenom Franji sluio kao to sluga slui svoga gospodara.
A kad bi ga ugledao, iskazivao bi mu poast kao Kristovu apostolu:
poklonio bi mu se i duom i tijelom, a esto mu je svojim svetim
usnama ljubio ruku.
Brino i s ljubavlju nastojao je oko toga kako bi blaeni otac ponovo zadobio prijanje zdravlje oiju; znao je naime da je Franjo
svet i pravedan i da je potreban i nadasve koristan Crkvi Bojoj.
Zbog njega je suosjeao s cjelokupnom bratskom zajednicom i u
ocu saalijevao sinove. Zato je opominjao svetog oca da o sebi vodi
brigu i da ne zanemaruje to je za zdravlje potrebno kako mu se
42
to je Franjo 1217. kod kardinala Hugolina postigao u privatnom razgovoru, to
je papa Honorije III. svojom vlau potvrdio. Ovo se sigurno desilo dvije godine prije
Franjine smrti, a svakako ubrzo nakon sveeva povratka s Istoka, kao to pripovijeda
brat Jordan Janski (Kronika, 1415). Dakle, svakako barem u drugoj polovini 1220.
godine.
303
ne bi ta nebriga vema uraunala u grijeh negoli u zaslugu. I sveti se Franjo ponizno drao svega to god mu je kazao tako astan
gospodin i tako ljubazan otac. Nakon toga je postupao paljivije
i zauzetije s obzirom na svoje lijeenje. Zlo se meutim ve toliko
razmahalo da su za pronalaenje lijeka bili potrebni najotroumniji
strunjaci i trebali najjai lijekovi. Tako se dogodilo da mu je na vie
mjesta paljena glava, rezane ile, stavljani oblozi i mast za oi, ali sve
nije nita koristilo, sve se loije osjeao.
6. poglavlje
Kreposti brae koja su posluivala svetog Franju
i njegove upute za ivot
102. Sve je to u strpljivosti i poniznosti podnosio malne dvije

godine, zahvaljujui Bogu za sve. Da bi svoj pogled mogao slobodnije upravljati prema Bogu i prema blaenim prebivalitima koja
se nalaze na nebesima te da bi mogao obilaziti i ulaziti u nebeska
boravita, dok mu je duh esto upadao u zanose, pa da bi se u
obilju milosti mogao postaviti pred najmilostivijim i najuzvienijim
Gospodarom svega na nebesima, nekoj brai koja su mu s pravom
bila veoma draga povjerio je brigu o sebi. Bili su to ljudi kreposni,
Bogu odani, svecima mili, ljudima dragi; na njih se blaeni otac
Franjo oslanjao poput kue koja poiva na etiri stupa. Njihova
imena sada preuujem jer elim potedjeti njihovu skromnost
koju oni, jer su duhovni, uvaju kao pouzdanu prijateljicu. Skromnost je ures svake dobi: svjedok je nedunosti, znak je srameljiva srca, iba stege, poseban ponos savjesti, uvarica dobra glasa
i znak sveukupne estitosti. Ovom krepou bijahu ureena ova
braa, ona je bila razlogom da su ljudima bili mili i dragi. Ova
milost im je zaista svima bila zajednika, ali je svakoga od njih krasila posebna krepost. Jedan bijae napose uljudan, drugi na osobit
nain bijae strpljiv, trei je posjedovao uzvienu prostodunost, a
posljednji s obzirom na tjelesnu snagu bijae snaan, a s obzirom
na vlastitosti srca bijae nadasve pomirljiv. Oni su sa svom briljivou, svim marom, svom zauzetou blaenom ocu osiguravali
mir srca, brinuli su se za njegovo bolesno tijelo, a nisu se plaili nikakve tekoe, nikakvih napora, nego su se posvema predali
sveevoj slubi.
103. Iako je slavni otac pred Bogom s obzirom na samilost bio
savren i svetim je djelima sjao meu ljudima ovoga svijeta, ipak se
bavio milju kako da pone sluiti Bogu savrenije. Poput iskusna
vojnika u Bojem taboru izazivao je protivnika i ponovo zapoinjao
304
nove borbe. Odluio je da e pod vodstvom Kristovim izvesti velika djela, a kad su mu oslabili zglobovi, a tijelo obamrlo, nadao se
da e ga u novom sukobu s neprijateljem slavno pobijediti. Istinita
krepost ne pozna svretak vremena jer je nagrada koju oekuje vjena. Zato je upravo izgarao od silne elje da bi se povratio prvotnoj
poniznosti. U velikoj je ljubavi s radosnom nadom pomiljao i na to
da svoje tijelo, premda je do krajnosti bilo iscrpljeno, vrati u negdanju podlonost. Sasvim je od sebe otklanjao smetnje to su mu ih
prouzrokovale brige, potpuno je ukrotio nemir to su mu ga zadavale skrbi. Kad je u vrijeme svoje bolesti nuno ublaio nekadanju
strogost, govorio je: Zaponimo, brao, sluiti Gospodinu Bogu
jer dosada jedva da smo malo ili nita napredovali. Smatrajui da
do tada nije dopro dokle je trebao, neumorno je ustrajavao u novoj,
svetoj odluci. Nadao se da e moi zapoeti nanovo. Ponovno je
htio dvoriti gubavce i elio biti izvrgnut preziru kako je to neko
bilo. Odluio je da e izbjegavati susrete s ljudima i povui se u najzabitnija mjesta da tako, lien svake brige i skrbi za druge, od Boga
bude odijeljen samo zidom tijela.
104. Gledao je kako mnogi lete za poglavarskom slubom. Njihova nepromiljenost mu je bila odvratna. Svojim ih je primjerom
nastojao od toga odvratiti. Govorio je kako je to dobro i Bogu
milo: brinuti se za druge. Znao je kazati kako dolikuje da samo
oni preuzimaju brigu za due koji u tome za sebe ne trae nita,
nego uvijek u svemu imaju u vidu samo volju Boju. Neka se samo
oni brinu za druge koji nita ne smatraju vanijim od vlastitoga
spasenja; koji ne gledaju na povlaivanje podlonika; koji pred
ljudima ne trae priznanja, nego samo trae slavu pred Bogom;
koji ne ele biti pretpostavljeni, nego se toga boje; koji se ne uznose zbog onoga to imaju, nego ostaju ponizni; i koji zbog onoga to
im se oduzme nisu maloduni, nego se smatraju promaknutima.
Kazivao je kako je napose u ovom vremenu kada se zlo toliko razmahalo, a uestalo bezakonje, opasno upravljati drugima, a tvrdio
je da je korisnije biti upravljan. Boljelo ga je to su neki napustili
prvotna djela i to su poradi novih pronalazaka zaboravili nekadanju prostodunost. Zato se mnogo alostio zbog onih koji su
se neko svim srcem eljeli usmjeriti prema najviim vrhuncima,
ali su se snizili do onoga najnieg i najbjednijega. Ostavili su istinite radosti pa trkaraju i povlae se za bezvrijednim i ispraznim
stvarima poljem puste slobode. Zato je molio Boju dobrotu za
osloboenje svojih sinova i usrdno vapio da bi se sauvali u milosti
koja im je dana.
305
7. poglavlje
Kako je iz Siene doao u Asiz,
o crkvi svete Marije u Porcijunkuli
i kako je blagoslovio brau
105. est mjeseci prije dana njegova preminua, dok je boravio

u Sieni poradi lijeenja oiju, silno mu je poelo slabiti cijelo tijelo.
Nakon duga bolovanja u elucu mu je puknuo ir i zbog bolesti
jetre izgubio je mnogo krvi te se inilo da mu se pribliava smrt.
Kad je to saznao brat Ilija, izdaleka je najurnije pohitio k njemu.
Kad je stigao, sveti je otac toliko prizdravio da je mogao napustiti
onaj kraj te je s njim otiao u Le Celle, nedaleko od Cortone. Kad je
onamo stigao i ondje neko vrijeme proboravio, naduo mu se trbuh,
nabrekle mu noge i otekle. Sve vee i vee tekoe zadavao mu je
eludac te je jedva mogao uzimati bilo kakvu hranu. Nakon svega
toga zamolio je brata Iliju da ga preveze u Asiz. Dobri sin je uinio
ono to je otac naloio. Sve potrebno pripremio je i otpremio ga u
eljeno mjesto. Grad se s dolaska blaenog oca obradovao i usta su
svega naroda hvalila Boga. Svekoliko mnotvo naroda oekivalo je
da e svetac Boji umrijeti u njihovu susjedstvu. I to je bio razlog
tolikoga oduevljenja.
106. To je uinjeno po volji Bojoj, da se sveta dua oslobodi
tijela i prijee u nebesko kraljevstvo ondje gdje joj je, dok je boravila u tijelu, najprije bila dana spoznaja nebeskih stvari i uliveno
spasonosno znanje. Iako je u svakom zemaljskom boravitu spoznavao stvari nebeskoga kraljevstva i vjerovao da se milost Boja
na svakome mjestu daje Bojim izabranicima, ipak je crkvu svete
Marije u Porcijunkuli doivio kao mjesto koje vema obiluje milou i koje su pohaali nebeski duhovi. Zato je esto govorio brai:
Pazite, sinovi, da ne biste ovo mjesto nikada napustili. Budete li
na jedna vrata istjerani, vratite se na druga, jer je ovo mjesto uistinu
sveto i prebivalite Boje. Dok nas je ovdje bilo malo, Svevinji nas
je umnoio. Ovdje je prosvijetlio srca svojih siromaha svjetlom svoje mudrosti. Ovdje je vatrom svoje ljubavi raspalio nae volje. Tko
bude ovdje molio pobonim srcem, primit e to god bude traio. A
onaj tko ga ovdje uvrijedi bit e tee kanjen. Zato, sinovi, ovo mjesto Bojeg prebivalita smatrajte vrijednim svake asti, svim svojim
srcem, zanosnim klicanjem i pohvalama tu slavite Boga!
107. Kako je meutim bolest napredovala, sva mu je tjelesna
snaga malaksala i sve ga sile napustile. Nikako se nije mogao kretati. Kad ga je tako jedan brat upitao to bi radije htio podnositi, da li
ovu neprestanu i tako dugotrajnu bolest ili bi htio podnijeti kakvo
306
teko muenitvo to bi mu ga zadao krvnik, odgovorio je: Ono

mi je, sine, uvijek bilo drae, slae i milije to se u meni s obzirom
na mene vema svialo mojem Gospodinu Bogu da se sa mnom
dogodi. Da, uvijek elim biti po njegovoj volji i uvijek mu elim biti
posluan. Ali kad bi se radilo o naknadi za muenitvo, htio bih vema ovu bolest pa makar mi ona za tri dana bila jo nesnosnija. No
ovo ne kaem s obzirom na nagradu, nego s obzirom na samu neugodnost to je nanosi muenje. Muenika li, kakva li muenika!
Smijeei se i radujui se najdragovoljnije je podnosio ono to
je inae svima bilo strano i uasno gledati. U njega zaista ne bijae
nijednoga uda koji ga nije bolio, a kako je tijelo postupno ostajalo
bez naravne topline, svetac se danomice vidljivo pribliavao svome
svretku. udili se lijenici, divila se braa kako duh moe ivjeti u
tako obamrlu tijelu, kad se, poto je istroeno miino tkivo, samo
koa drala kostiju.
108. Kad je vidio da mu se pribliio posljednji dan, to mu je ve
pred dvije godine po boanskoj objavi bilo nagovijeteno, pozvao je
brau koju je posebno htio. Svakog je pojedinoga, kako mu je bilo
dano odozgor, napose blagoslovio, kao to je neko patrijarh Jakov
blagoslovio svoje sinove; tovie, postupio je poput Mojsija prije
nego to se uspeo na goru koju mu je odredio Gospodin, blagoslovima je obogatio sinove Izraelove. Kad mu je s lijeve strane sjeo brat
Ilija, dok su ostali sinovi sjedili unaokolo, prekriivi ruke desnicu
mu je stavio na glavu. A kako je bio lien vida tjelesnih oiju, upitao
je: Na kome drim svoju desnicu? Rekoe mu: Na bratu Iliji.
Na to e on: I ja hou tako. Tebe, sine ree u svemu i zauvijek
blagoslivljam i kako je u tvojim rukama Svevinji moju brau umnoio, tako tebe i u tebi njih sve blagoslivljam. Na nebu i na zemlji
neka te blagoslovi Bog, Kralj svega. Blagoslivljam te koliko mogu i
vie nego to mogu, a to ja ne mogu, moe u tebi onaj kojemu je
sve mogue. Neka se Bog sjeti tvoga rada i napora; i bio sretan kad
budu nagraivani pravednici. Neka ti u dio padne svaki blagoslov
koji eli i, to bude kako treba molio, neka ti se ispuni! Zbogom
ostanite, svi sinovi, u strahu Bojem i u njemu ustrajte uvijek, jer
e vas snai silna kunja; pribliava se patnja. Sretnih li onih koji
e ustrajati u ovome to zapoee, od njih e budue sablazni neke
odvojiti. Ja se urim Gospodinu. Nadam se da ve odlazim svome
Bogu kojemu sam u svom srcu pobono sluio.
Tada je boravio u dvoru asikoga biskupa pa je zato molio brau
da ga to urnije prenesu k crkvi svete Marije u Porcijunkuli. Htio
je naime da duu preda Bogu ondje gdje je, kako rekosmo, najprije
potpuno spoznao put istine.
307
8. poglavlje
to je uinio i govorio kad je blaeno umirao
109. Ve se bilo navrilo dvadeset godina otkako se obratio i otkako je upoznao volju Boju. Kad je jednom zgodom blaeni otac
s bratom Ilijom neko vrijeme boravio u Folignu, jedne noi, kad
su zaspali, bratu Iliji se ukazao neki sveenik obuen u bijelu haljinu. Bijae star, poodmaklih godina i asna izgleda. Rekao je Iliji:
Ustani, brate, i reci bratu Franji da je ve prolo osamnaest godina
otkako se odrekao svijeta i prionuo uz Krista. Od sada mu preostaju
jo samo dvije godine ivota na ovome svijetu, a zatim e na Gospodinov poziv krenuti putem svakoga tijela. I tako se sve dogodilo
da se na njemu ispuni rije Gospodnja u odreeno vrijeme kako je
davno prije prorekao.
Kad se kroz nekoliko dana smirio u toliko eljkovanome mjestu
i spoznao da mu se pribliilo vrijeme smrti, pozvao je k sebi dvojicu
brae i svoje sinove miljenike te im je naredio da zbog njegove skore
smrti i buduega ivota u radosti srca zanosnim glasom zapjevaju
Hvale Gospodinu. A on sam, koliko je mogao, zapjevao je psalam Davidov: Iz svega glasa vapijem Jahvi, iz svega glasa Jahvu
zaklinjem! Jedan mu od nazone brae,43 kojega je svetac ljubio
posebnom ljubavlju, kad je to vidio i uvjerio se da se sveev svretak
pribliava, na to ree: Dobri oe, evo sinovi ostaju bez oca i postaju lieni pravoga svjetla oiju!44 Sjeti se zato siroadi to je ostavlja,
oprosti sve krivice te svojim svetim blagoslovom razveseli kako ovdje nazone tako i sve odsutne! A njemu e svetac: Evo, Bog me
zove, sine! Kako odsutnoj tako i prisutnoj svojoj brai opratam sve
uvrede i krivice i, koliko mogu, sve ih odreujem. A kad im to saopi, sve ih u moje ime blagoslovi!45
110. Napokon je naredio da se donese evanelistar i zatraio da
mu se iz Evanelja po Ivanu ita ono mjesto koje poinje rijeima:
Uoi blagdana Vazma, znajui da mu je doao as da ode s ovoga
svijeta k Ocu. I ministar je, prije nego to mu je bilo nareeno,
43
Bio je to brat Ilija, kao to se jasno vidi iz onoga to slijedi.

Ovu misao Toma uzima iz Okrunice to ju je brat Ilija napisao u povodu sveeve smrti brai cijeloga Reda. To mjesto u prijevodu glasi: Tugujte sa mnom, brao,
silno sam rastuen i tugujem zajedno s vama, jer postadosmo siroad bez oca; lieni
smo svjetla svojih oiju. Zaista, zaista bijae svjetlo nazonost brata i oca naega
Franje
45
U spomenutoj je Okrunici brat Ilija i ovo objavio brai: Tjeite se, jer prije
nego to je (Franjo) od nas uzet, poput staroga Jakova blagoslovio je svoje sinove i
svima je oprostio krivnje koje su njemu naao uinjene pa i samo mislima od strane
bilo kojega od nas.
44
308
odluio itati to evanelje. Ovo je mjesto dragom ocu palo u oi

prigodom prvog otvaranja knjige, kad je pred njim bila potpuna Biblija iz koje se trebalo itati evanelje. Naredio je da na nj stave
cilicij (pokorniki pojas) i da ga pospu pepelom, jer je doskora imao
postati prah i pepeo.
Sakupila su se mnoga braa kojoj on bijae ocem i voom. I
dok su s potovanjem stajali i ekali blaeno preminue i sretni
svretak, presveta se dua rastavila od tijela. A kad je utonula u ponor slave, tijelo je usnulo u Gospodinu. Jedan od brae i njegovih
uenika koji bijae veoma ugledan smatram da njegovo ime sada
treba preutjeti46 jer on dok ivi u tijelu ne eli biti toliko slavljen
vidio je kako se presveta dua oeva ravno uzdie u nebesa, iznad
mnogih voda. Izgledala je poput zvijezde i na neki je nain imala
mjeseevu neizmjernost, zadrala je sjaj Sunca, a bila je noena svijetlim oblakom.
111. Zato mi je ugodno da o njemu uskliknem: Slavna li sveca
iju je duu uenik vidio kako uzlazi na nebo! Bijae lijepa poput
mjeseca, uzviena poput Sunca; dok je uzlazila na bijelom oblaku,
blistala se puna slave. O, prave li svjetiljke svijeta koja u Kristovoj
Crkvi svijetli sjajnije od Sunca. Evo ve si povukla zrake svoga svjetla i nastanila se u onoj svijetloj domovini, umjesto nas si kao zamjenu primila mnotvo anela i svetaca! O preslavni vjesnie, ne
prestani se brinuti za svoje sinove, iako si lien slinoga tijela! Zna,
dobro zna u kakvoj si ih pogibli ostavio. Njihove je bezbrojne napore i este tjeskobe u svakom asu ve sama tvoja sretna nazonost
svakoga asa milosrdno olakavala. O zaista milosrdni, presveti oe,
ti si bio spreman svojim grenim sinovima dobrostivo uvijek se
smilovati i opratati! Blagoslivljamo te, dini oe, a blagoslivlja te i
Svevinji, koji je vjeni Bog nadasve blagoslovljen. Amen.
9. poglavlje
Naricanje brae i radost kad su gledali
kako nosi znakove kria i o serafovim krilima
112. Sletjelo se silno mnotvo naroda koji je hvalio Gospodina

i govorio: Budi hvaljen i blagoslovljen, Gospodine Boe na, koji
si nama nevrijednima tako dragocjen polog povjerio! Neka je hvala
i slava tebi, neizrecivo Trojstvo! Sav je grad Asiz hrpimice grnuo
46
Ime ovoga brata kasnije je otkrio brat Bernard Beski. On pie: brat Jakob (iz
Asiza) zavrijedio je vidjeti kako dua svetoga oca, kao zvijezda koja je blistala poput
sunca, uzlazi na nebo (Bes 1).
309
i sav onaj kraj urio se da vidi velika djela Boja to ih je po svom

svetom sluzi pokazao svevinji Gospodin. Svatko je pjevao pjesmu
radosnicu kako ga je poticala radost srca. Svi su blagoslivljali svemogunost Spasiteljevu zato to im je ispunjena elja. Naricahu
sinovi koji su lieni tolikog oca, a svoje njene osjeaje izvana su
pokazivali suzama i uzdisajima.
Neuvena radost ublaivala je tugu i novina uda preobraala
je u divljenje.47 Naricanje se prometnulo u pjesmu, a pla u radosno klicanje. Nikada ne vidjee niti su u spisima itali to su sada
gledali oima. Jedva bi ih se o tome moglo i uvjeriti da sve to nije
oevidnim svjedoanstvom utvreno. U njemu se oitovao lik kria
i muke neokaljanoga Jaganjca koji je oprao krivnju svijeta dok su ga
kao netom skinuta s kria promatrali, ruke i noge je imao probijene
avlima, a desni bok kao da mu je bio ranjen kopljem.
Promatrali su njegovo tijelo, koje prije bijae tmasto, kako sada
odsijeva bjelinom; svojom je ljepotom obeavalo nagradu blaena
uskrsnua. Njegovo su lice promatrali kao da je aneosko, kao da je
ivo, a ne mrtvo. Udovi su mu postali njeni i gipki kao u nedune
djece. ivci mu se nisu stisnuli kao to to obino biva kod mrtvaca,
koa mu se nije skrutnula, udovi mu se nisu ukoili, nego su se pokretali ovamo i onamo kako bi ih se stavilo.
113. Dok je njegovo tijelo blistalo divnom ljepotom i svi ga promatrali, postalo je jo blistavije. Ljudi su s udivljenjem promatrali
usred njegovih ruku i nogu, ali ne proboje avala, nego same avle
koji su se nainili oko njegova tijela. Imali su crninu eljeza, a des
ni bok bio je crven od krvi. Ti znakovi muenitva nisu ispunjavali
grozom due onih koji su ih promatrali, nego su bili tijelu veliki ures
i davali mu posebnu milinu, kao to to u crnom podu ine bijeli
kamenii.
Pristizahu braa i sinovi. Zajedno su ga oplakivali i ljubili ruke i
noge dragoga oca koji ih je ostavio, a ljubili su i ranu na boku koja
ih je podsjeala na onu slavnu ranu Spasiteljevu. Iz nje je zajedno
potekla krv i voda koja je svijet izmirila s Ocem. Svatko je od naroda smatrao najveim darom ako mu je bilo doputeno ne samo da
poljubi noge nego i da promotri svete biljege Isusa Krista to ih je
sveti Franjo nosio na svome tijelu. Tko se ne bi, gledajui ovo, vema prepustio plau nego radosti, a ako bi zaplakao, ne bi to uinio
zbog radosti, nego od bola? Koje se eljezno srce ne bi ganulo na
jecanje? Koje se kameno srce ne bi raspuklo i skruilo, koje se ne bi
raspalilo boanskom ljubavlju, koje se ne bi pokazalo dobrohotnim?
47
Ovo to slijedi kao i ono u br. 113, opis mrtvoga sv. Franje i njegovih rana, temelji
se na ve spomenutoj Okrunici brata Ilije.
310
Tko je tako tup, tako beutan da u oitoj istini ne bi upoznao toga

sveca koji tako bijae uzvien neizrecivom slavom na nebesima kao
to je po posebnoj milosti bio poaen na zemlji?
114. O jedinstvena li dara i znaka posebne ljubavi! Vitez ureen
onim orujem slave koje s pravom pripada samo uzvienom dostojanstvu Kralja! O uda koje zasluuje da se dovijeka pamti i da neprestano bude predmetom dostojna tovanja! Ova slavna svetinja
oito predstavlja ono otajstvo u kojem je krv bezgrenoga Jaganjca,
preobilno izvirui iz pet izvora, oprala krivice svijeta! O, uzvienoga li uresa ivotvornoga kria, koji oivljava mrtve, iji teret tako
ugodno pritie i tako slavno ranjava da na njemu mrtvo tijelo ivi, a
slabi duh ojaava! Mnogo te je ljubio ovaj koga si tako divno uresio!
Neka je slava i blagoslov samome premudrom Bogu koji obnavlja
znakove i ponavlja udesa da novim objavama utjei srca slabih i
da im po divnom udu vidljivih stvari uzdigne srca do ljubavi prema nevidljivim stvarima! O, divne li i ljubazne odluke Boje! Da se
zbog novine uda ne bi mogla poroditi nikakva sumnja, milosrdno
je najprije pokazao na onome koji bijae odozgor to je na udesan
nain malo kasnije namjeravao uiniti na onome koji je boravio na
zemlji! Pravi otac milosra htio je pokazati koliku nagradu zasluuje onaj koji ga je nastojao svim srcem ljubiti da bude naime smjeten
u vii i njemu blii red nebeskih duhova.
To emo zaista, bez sumnje, postii uzdignemo li poput serafa48
dva krila povrh glave, ako naime po primjeru blaenoga Franje u
svakom dobrom djelu budemo imali istu nakanu i valjan postupak.
Kad to usmjerimo prema Bogu, neumorno emo nastojati da se
samo njemu u svemu svidimo. Ta se krila nuno spajaju da prekriju
glavu, jer ispravnost djela bez istoe nakane i obratno Otac svjetla
nee primiti. On kae: Bude li ti oko zdravo, cijelo e ti tijelo biti u
svjetlu. Ali ako ti je oko bolesno, cijelo e ti tijelo biti u tami (Mt 6,
2223). Ono oko nije zdravo koje ne vidi ono to treba vidjeti. Tko
ne spoznaje istinu ili tko gleda ono to se gledati ne smije nema istu nakanu. Zdrav e razum u prvom sluaju prosuditi da nije zdravo, nego slijepo, a u drugom da je pokvareno. Pera ovih krila jesu:
ljubav prema Ocu koja spasava i strah Boji koji izrie strani sud.
Ona moraju biti uzdignuta iznad zemaljskih stvari. To se postie
obuzdavanjem zlih poriva i sreivanjem istih osjeaja. S dva krila
treba letjeti da bismo prema blinjemu izvrili dvostruk oblik ljubavi: duni smo mu naime rijeju Bojom hraniti duu, a zemaljskom
48
Toma elanski alegorijski tumai vienja: Iz 6, 13 i Ezek 1, 514, 2225, a oslanja se na sv. Grgura (Hom. in Ezech, I, hom 4, br. 410 i hom. 7, br. 26), ali umee
i vlastita tumaenja.
311
hranom uzdravati tijelo. Ova se krila vrlo rijetko spajaju jer jedva
tko moe ispuniti oboje. Njihova pera razliita su djela koja treba
iskazivati blinjemu kad mu ustreba savjet ili pomo. Napokon ona
preostala dva krila treba da pokrivaju tijelo koje je golo s obzirom
na zasluge. To se redovito obistinjuje onda kad nam se po kajanju i
priznavanju krivnje vraa nedunost, koliko god puta budemo ogoljeni zbog grijeha. Pera ovih krila jesu mnogi osjeaji koje raa odbacivanje grijeha i elja za pravednou.
115. Preblaeni je otac Franjo sve ovo ispunio najsavrenije.
Imao je izgled i oblik serafa. Ustrajao je na kriu pa je zato zavrijedio da bude uzdignut do stupnja najuzvienijih duhova. Uvijek je
bio na kriu. Nije nastojao ugnuti se nikakvu naporu i bolu samo
zato da bi tako mogao u sebi i s obzirom na sebe izvriti volju Boju.
Braa koja su s njim boravila osim toga znadu kako je danomice
i neprestano govorio o Isusu. Kako je slatko i ugodno bilo to pripovijedanje, kako je to bio razgovor bogat i pun ljubavi! Iz punine
srca govorila su mu usta; izvor prosvijetljene ljubavi, koji je ispunjao svu njegovu unutranjost, izvana je kljuao. Mnogo je opio s
Isusom, Isusa je nosio u srcu, Isusa u ustima, Isusa u uima, Isusa
u oima, Isusa u rukama, Isusa je u svim ostalim dijelovima tijela
uvijek nosio. O, koliko je puta, dok je sjedio kod stola za vrijeme
blagovanja, Isusa sluao, spominjao ili o njemu razmiljao; gdjekada
bi zaboravio na tjelesnu hranu, kao to se ita o svetom Bernardu:
Gledajui nije vidio, sluajui nije uo! tovie, mnogo puta se
dogodilo da je idui putem razmatrao i pjevao o Isusu te bi zaboravio na smjer puta i sva je poela pozivao da s njim hvale Isusa.49 A
jer je uvijek po izvanrednoj ljubavi u svom srcu nosio i uvao Isusa
Krista i to Propetoga, zato bijae vie nego ostali njegovim znakom
udesno obiljeen. Njega je zanesen izvan sebe promatrao u neizrecivoj i neshvatljivoj slavi kako sjedi o desnu Oca, s kojim on kao
Sin Svevinjega u jedinstvu Duha Svetoga ivi i kraljuje, pobjeuje i
vlada Bog uvijek slavan po sve vijeke vjekova. Amen.
10. poglavlje
Naricanje gospoa kod Svetog Damjana
i kako je s velikim slavljem pokopan
116. Braa i sinovi koji dooe sa svim mnotvom naroda to

je pristizalo iz oblinjih gradova radovali su se to e prisustvovati
ovim sveanostima. Cijelu su onu no kad je sveti otac umro upo49
Ovdje Toma oito aludira na Pjesmu brata Sunca.
312
trijebili za boanske pohvale tako da su od zanosna klicanja i sjaja

svjetiljaka izgledali poput aneoske strae. A kad je svanulo jutro,
zgrnulo se mnotvo iz grada Asiza s cjelokupnim klerom. Sveto su
tijelo nosili iz mjesta u kojem je svetac preminuo pjevajui pjesme
i hvalospjeve uz pratnju trubalja. S poastima ga odnesoe u grad.
Neki uzee maslinove grane i grane drugog drvea te su sveano
pratili svete zadunice. I svjetiljke su se umnoile. Gromkim glasovima odavali su posljednju poast. Sinovi su nosili oca, stado je
slijedilo pastira koji se urio k Pastiru svih pastira.
A kad dooe do mjesta gdje je najprije osnovao i zasadio Red
svetih djevica, izloie ga u crkvi svetoga Damjana, gdje su boravile
njegove spomenute keri koje je pridobio za Gospodina. Otvoren je
prozori kroz koji se slubenice Kristove u odreeno vrijeme obiaju priestiti sakramentom Gospodinova tijela. Otvoren je i lijes
u kojemu bijae zatvoreno blago nebeskih kreposti. I gle, evo gospoe Klare koja je zaista po zaslugama svetosti postala slavna prva
majka ostalih, jer bijae prva biljica ovoga svetog Reda. S ostalim
je kerima dola vidjeti oca koji im nije govorio niti se k njima svratio, nego je urio drugamo.
117. Poto podvostruie uzdahe, promatrale su ga s dubokim
jecanjem srca i s obilnim suzama. A zatim su priguenim glasom poele jaukati: Oe, oe, to nam je initi? Zato nas sirote ostavlja?
Komu nas tako naputene preputa?50 Zato nisi najprije radosne
poslao nas koje tako rastuene ostavlja? to nam nalae da inimo tako zatvorene u ovome zatvoru kad si odluio da nas nikada
vie ne posjeti kako si obiavao? S tobom nam odlazi sva utjeha, a
slina utoita nemamo ovako u svijetu pokopane! Tko e nas u tolikom siromatvu, koje nije manje po zaslugama nego po stvarima,
tjeiti? O, oe siromaha, ljubitelju siromatva! Tko e nam u kunjama pritjecati u pomo, ti koji si bezbrojne kunje preturio, oprezni
raspoznavatelju napasti?! Pomonie nevoljnih, tko e nas bijedne
tjeiti u nevoljama koje nas snaoe? O pregorka li rastanka, o nemila odlaska! O, okrutna smrti koja tisue sinova i keri lienih takva oca strahovito pogaa kad se uri da od nas u nepovrat udalji
onoga po kojemu su naa djela, ako ih ima, cvala! Djevianska srameljivost obuzdavala je pla jer bijae vrlo neumjesno naricati nad
onim ijem preminuu dolazi u susret mnotvo aneoske vojske i
raduju se sugraani svetih i ukuani Boji. Naavi se tako izmeu
alosti i radosti, izljubie mu blistave ruke ureene najskupocjenijim
50
Ovo je Toma napisao pod dojmom onoga to o smrti sv. Martina pie Sulpicije
Sever: Zato nas, oe, ostavlja? Ili kome e nas ostavljene prepustiti? (nav. mj.
br. 10).
313
draguljima. A kad je odnesen, zatvorena su vrata koja vie nee biti

otvorena takvoj rani. O, koliko su naricali svi nazoni zbog bolna i
ljubavi puna naricanja! A kolike su osim toga bile jadikovke sinova!
Njihova posebna bol bijae svima zajednika tako da se jedva tko
mogao suzdrati od plaa, dok su gorko plakali aneli mira.
118. Kad su napokon svi prispjeli u grad, s velikom radou i klicanjem sahranie sveto tijelo u svetome mjestu, koje je u budunosti imalo biti jo svetije. Tu ono na slavu svevinjega i svemoguega
Boga po mnoenju novih udesa obasjava svijet kao to ga je do
tada divno obasjavao svetac svetim propovijedanjem nauka. Bogu
hvala! Amen.
Evo, sveti i blagoslovljeni oe, dunim i dolinim, iako nedostatnim pohvalama uzveliao sam te i tvoja sam djela pripovijedajui
donekle prikazao. Zato daj meni bijedniku da te u sadanjosti tako
dostojno nasljedujem da zasluim milost kako bih bio vrijedan da te
nasljedujem i u budunosti. Sjeti se, ljubljeni oe, svojih siromanih
sinova. Ti si im jedina i najvea utjeha. Nakon tebe e jedva imati
kakvu utjehu. Premda si ti, njihovo najvee i najodlunije blago,
uvrten meu aneoske korove i na prijestolju slave ukljuen meu
apostole, oni usprkos tome lee u zemaljskom glibu, zatvoreni u
tamnici i ovako ti plaui vape: Pokazuj, oe, Isusu Kristu, Sinu
svevinjega Oca, njegove svete znakove, pripovijedaj mu o znakovima kria na boku, nogama, rukama da bi se on milosrdno udostojao
vlastite rane pokazati Ocu, koji e nam bez sumnje zbog ovoga biti
uvijek milostiv. Amen. Tako bilo! Tako bilo!
III. dio
Zapoinje trei dio,
kanonizacija blaenog oca naeg Franje i njegova udesa
119. Preslavni je otac Franjo u dvadesetoj godini svog obraenja
sretan poetak dovrio sretnijim svretkom, a najsretnije je nebu
predao duu, gdje je slavom i au okrunjen zadobio mjesto
meu raarenim kamenjem; sjedei ondje uz prijestolje Boanstva, djelotvorno nastoji podupirati pronje onih koje je ostavio
na zemlji. I zaista, to se moe uskratiti njemu iz ijih se utisnutih
svetih znakova odraava lik onoga koji jednak Ocu sjedi o desnu
velianstva u uzvienosti, odsjev njegove slave i otisak njegove biti,
i isti nas od grijeha? Kako ne bi usliao on koji se suobliio sa
smru Krista Isusa u zajednitvu njegovih muka i pokazuje svete
rane svojih ruku, nogu i boka?
Ve cijeli svijet razveseljuje usreen novom radou i svima prua blagodati istinskoga spasenja. Svjetlou udesa obasjava cijeli
svijet i poput prave zvijezde rasvjetljuje krug zemaljski. Neko je
svijet plakao kad je bio lien njegove nazonosti i prigodom njegova
preminua inilo se kao da je upao u neki ponor tame. No sada se,
kao o podne, pri pomolu novoga svjetla, obasjan sjajnim zrakama,
osjea kao da ga je napustila sva negdanja tama. Prestalo je, blagoslovljen bio Bog, svako tugovanje za njim, jer se danomice po njemu
svuda obilno nama na radost mnoe u spisima svete kreposti. Stiu
od istoka i zapada, od sjevera i juga oni kojima je pomogao njegov
zagovor, i to potvruje istinitim svjedoanstvom. Sigurno da izvanredni ljubitelj nebeskih stvari nije na svijetu zato zadrao nikakva
vlasnitva dok je ivio u tijelu da bi mogao potpunije i radosnije
posjedovati najvee dobro. Zato se liio svega jer nije htio samo djelomino biti siromaan. Vrijeme je zamijenio s vjenou. Svagdje
pritjee u pomo svima, svuda je svima pri ruci. Ljubitelj istinitoga
jedinstva nije poznavao tetna stranarstva.
314
315
120. Dok je ivio meu grenicima, obilazio je cijelim svijetom

i propovijedao, a sada s anelima kraljuje u nebu te kao vjesnik
najveega Kralja mislima lake prelijee i svim narodima iskazuje
divna dobroinstva. Zato ga svi narodi aste, tuju, slave i zajedniki
hvale. Zaista su svi dionici zajednikoga dobra. Tko bi bio kadar
izbrojiti i tko bi mogao kazati kolika i kakva se po njemu udesa
Gospodin svuda udostojao izvesti? Kolika naime Franjo ini udesa
samo u Francuskoj, gdje francuski kralj i kraljica51 dolaze sa svim
velikaima da poljube i da se poklone jastuku kojim se sveti Franjo
sluio u vrijeme bolesti! Ondje takoer i uenjaci svjetskoga glasa i
najobrazovaniji ljudi, kakvih najvei broj na cijelome svijetu obino
daje Pariz, ponizno i veoma pobono aste Franju, ovjeka neuka
i prijatelja prave prostodunosti i svekolike estitosti. On je doista
bio Franjo (Franciscus) jer je vie nego itko posjedovao slobodno
srce.52 Znaju svi koji su upoznali njegovu velikodunost kako je bio
slobodan, plemenit u svemu, kako siguran i neustraiv u svemu, kolikom je snagom, kolikim zanosom srca sve svjetovno pogazio. A
to da reknem o ostalim krajevima svijeta gdje se njegovim pojasom
odgone bolesti, bjee boli i na samo zazivanje njegova imena vrlo
mnogi obaju spolova oslobaaju se svojih nevolja?
121. Kod njegova se groba neprestano dogaaju nova udesa i
kako su se umnoili zagovori, ondje se primaju divna dobroinstva
za duu i tijelo. Slijepima se vraa vid, gluhima se obnavlja sluh,
hromi ponovno hodi, nijemi progovara, onaj s ulozima poskakuje,
gubavi se isti, napuhnuti se splanjava i zadobivaju zdravlje svi oni
koji trpe od razliitih i neobinih tegoba. Mrtvo tijelo ozdravljuje
iva tjelesa kao to je iv u ivot vraao mrtve due.
Za sve ovo douo je i rimski prvosveenik, najvei od sviju sveenika, voa krana, gospodar svijeta, pastir Crkve, pomazanik
Gospodnji, zamjenik Kristov.53 Raduje se i klie, oduevljen je i
veseo dok gleda kako se u njegovu vremenu novim otajstvima,
ali starim udesima, obnavlja Crkva Boja. A sve se to dogaa po
njegovu sinu kojega je u svom svetom srcu nosio, u krilu grijao,
51
To su bili: Ljudevit IX. Sveti (12261270), kanoniziran 1297. On je roen 1214.
Umjesto njega je vladala njegova majka Blanka kao kraljica Francuske. Ona je bila
ena Ljudevita VIII., a ki Alfonza VIII., kralja kastiljskoga. Konano se Ljudevit IX.
oenio Margaretom, kerkom Rajmunda Berengarija V.
52
Sveevo ime iz milja Franjo (tal. Francesco) to mu ga je nadjenuo njegov otac,
sasvim je potisnulo njegovo krsno ime Ivan. Toma elanski nastoji etimoloki pokazati kako i to ime ima veliko simboliko znaenje. On ga izvodi iz germanske rijei
frank to znai: slobodan, tj. roen od slobodnih roditelja pa ni prema komu nema
nikakvih obveza kao to ih imaju oni neslobodni.
53
Bio je to papa Grgur IX.
316
rijeju dojio i hranom spasenja othranio. Sluaju to i ostali uvari

Crkve, pastiri stada, branii vjere, Zarunikovi prijatelji, njegovi
pobonici, stoeri svijeta, asni kardinali. estitaju Crkvi, raduju
se s papom, slave Spasitelja, koji najdubljom i neizrecivom mudrou, najveom i neshvatljivom milou, najuzvienijom i neprocjenjivom dobrotom to je ludo i prezreno u svijetu odabire da
tako k sebi privue jake. Slua to i odobrava cijeli svijet i svekolike
vlasti. Otac katolike vjere pun je preobilne radosti i posve obuzet
svetom utjehom.
122. No najednom se stvari promijenie, jer se nova zadjevica
pojavila na svijetu. Odmah se nakon toga poremetila blagodat mira
i rasplamtjela se buktinja zavisti. Crkvu su poeli razdirati domai i unutranji ratovi. Rimljani, buntovna i divlja ljudska rasa, po
obiaju su bjesnjeli na svoje susjede i drsko su posegnuli rukom za
svetinjom. Odlini papa Grgur nastojao je obuzdati probuenu zlou, zaustaviti bijes, ublaiti jarost i poput najtvre kule branio je
Kristovu Crkvu. Pojavie se mnoge opasnosti, poveae se mnogi
razdori, a u ostalim krajevima svijeta uzdigla se grenika ija. to
dakle? Vrlo je vjeto predviao budue stvari, a sadanje je vagao;
buntovnicima je ostavio Rim54 da cijeli svijet od pobuna oslobodi
i obrani. Zato se povukao u grad Rieti.55 Ondje je bio primljen s
dolinim poastima. Odande je otiao u Spoleto, gdje su ga svi doekali s najveim poastima. Ondje je boravio nekoliko dana, a kad
je upoznao prilike Crkve, u pratnji asnih kardinala dobrostivo se
vratio Kristovim slubenicama koje su za svijet umrle i pokopane.56
Njega i sve ostale ganuo je do suza njihov svet ivot, najvee siromatvo i divna sloga. Sve ih je to poticalo na preziranje svijeta i
oduevljavalo za bezbrani ivot. O ljubazna poniznosti, hraniteljice
sviju milosti! Knez cijeloga svijeta, nasljednik apostolskog prvaka
posjeuje siromane ene, dolazi k prezrenima i poniznim zatvorenicama. Premda je ova poniznost zavrijedila da bude pravedno
ocijenjena, ipak je za mnoge predstavljala neobian sluaj, prolim
vjekovima nepoznat!
54
Kad je u Rimu buknula nova buna, Grgur IX. je napustio Rim 20. ili 21. travnja
1227.
55
U grad Rieti Rimska je kurija prispjela prije 25. travnja i ondje je imala svoje
sjedite do 10. svibnja.
56
Papa Grgur IX. posjetio je samostan siromanih gospoa ili inkluza (zatvorenica) sv. Pavla nedaleko od Spoleta. Dana 27. kolovoza 1234. papa je osobno
posvetio novu crkvu toga samostana.
317
123. Sad uri, uri se u Asiz.57 Ondje mu se u pohrani nalazi slavni polog. eli da se u njemu stia i slegne svekoliko trpljenje i bol
koja je upravo provalila. Njegov dolazak uzbudio je cijeli onaj kraj.
Grad se ispunio klicanjem. Mnotvo je naroda slavilo veliku radost i
svijetli dan zasjao je novim svjetlilima. Svi mu ljudi izioe u susret i
svi sudjelovahu u sveanu doeku. U susret mu izlazi i draga druba
siromane brae. Svi pjevaju hvalospjeve pomazaniku Gospodnjem.
Kad je Kristov namjesnik stigao u mjesto, najprije je s potovanjem i
radosno pozdravio grob svetog Franje. Ponavljao je uzdahe, udarao
se u prsa, ronio suze i s dubokim je potovanjem naklonio glavu.
Meutim se povela sveana rasprava o sveevoj kanonizaciji i
u tu svrhu je ee sazivana sjednica uzoritih kardinala. Sa svih su
strana dolazili mnogi koji su po zagovoru Bojega sveca bili osloboeni od svojih patnja. Sa svih se strana prikupilo veliko mnotvo udesa. udesa su bila odobravana, provjeravana, sasluavana
i prihvaena. Budui da je meutim to zahtijevala potreba slube
i budui da se pojavila nova tekoa, papa je otiao u Peruu58 da
se po izvanrednoj i posebnoj naklonosti radi najzamanijega posla
ponovno vrati u Asiz. Napokon se u Perui opet sastao i odrao
sveti sabor asnih kardinala poradi ovoga sluaja u dvoru gospodina
pape. Svi su se sloili i svi su to izjavili. Proitali su spise o udesima.
Blaenog su oca svi silno tovali i s najveim pohvalama uzvisivali
njegov ivot i djelovanje.
124. Govorili su: Izvanredno svet ivot najsvetijega, to smo ga
svojim oima gledali i rukama doticali, ne treba potvrde i udesa,
jer to dokazuje oevidna istina. Svi su bili oduevljeni, radovali
se, plakali, ali je u tim suzama bio obilan blagoslov. I ve su odredili
sretni dan koji e sav svijet ispuniti spasonosnom radou. I doao
je taj sveani dan, znaajan za sva vremena. Ispunio je zanosnim
klicanjem ne samo zemlju nego i nebeska naselja. Pozvani su bili biskupi, dooe opati, bijahu nazoni crkveni dostojanstvenici iz najudaljenijih krajeva. Tu bijae i kralj,59 sabralo se mnotvo uglednih
prvaka. Svi su pratili gospodara cijeloga svijeta i s njim su sveano
uli u grad Asiz. Dooe do mjesta koje je bilo predvieno za ovaj
57
Na temelju papinskih isprava utvreno je da je papa boravio u Asizu od 26. svibnja do 10. lipnja 1228.
58
U Perui je papa proboravio od 13. lipnja do 13. srpnja 1228.
59
Bio je to Ivan, kralj jeruzalemski, koji je okrunjen 3. listopada 1210. Poetkom
1225. stupio je u papinu slubu te mu je Honorije III. tada dao za uzdravanje
ivota crkveni posjed od Viterba do brda Flascone. God. 1229. Ivan je okrunjen
za cara regenta carigradskoga. Dana 23. oujka 1237. umro je, a kratko je vrijeme
pred smrt stupio u franjevaki red. Tijelo mu je kasnije preneseno u Asiz i sahranjeno
u crkvi sv. Franje.
318
sveani zbor60 i cijelo se mnotvo s gospodinom papom, s uzoritim

kardinalima i biskupima, koji su nakieni divnim ogrlicama i obueni u blistavu odjeu. Bilo je tu sveenika i klerika, blagoslovljeni
i sveti zbor redovnika, pod svetim koprenama stidljivih djevica. Tu
se nalo veliko mnotvo nebrojena naroda obaju spolova. Ljudi su
pristizali sa svih strana i svaka se dob sa svetim eljama uklapala u
toliko mnotvo. Neznatni je ondje bio zajedno s velikim, rob je
stajao slobodan uz svoga gospodara.
125. Tu je vrhovni sveenik, zarunik Kristove Crkve, okruen
tolikom svitom sinova. Na glavi mu je kruna slave ukraena peatom posvete. Tu stoji s biskupskom mitrom na glavi, obuen u
svetu odjeu, koju resi drago kamenje, urezano kao peatnjaci u
zlatnu okovu, djelo draguljara njezin je ures, zaogrnut platem sve
privlai da ga gledaju. Okruen je kardinalima i biskupima, koji su
nakieni divnim ogrlicama i obueni u blistavu bjelinu. Izgled im
je zbog divne odjee nadzemaljski i na neki nain ve predstavljaju radost u nebu proslavljenih. Sav narod oekuje glas radosti, glas
veselja, glas nov, glas pun svake ugodnosti, glas hvale, glas vjenog
blagoslova. Papa Grgur najprije je izrekao propovijed. Izrekao ju
je glasom medotoivim, glasom zvonkim objavio je poruku Boju.
Svetoga je oca Franju veliao zanosnim govorom, spominjao je i
objavljivao njegovu istou. Zapoeo je ovako: Kao zvijezda Danica meu oblacima i kao mjesec pun; kao Sunce koje obasjava hram
Svevinjega tako je zasjao ovaj u Bojem hramu.61 I dovrena je
sigurna rije koja zasluuje puno priznanje, zatim je jedan od
podakona gospodina pape imenom Oktavijan povienim glasom
pred svima proitao prikaz sveevih udesa. Gospodin Rajnerije,
kardinal-akon, ovjek otrouman, glasovit s pobona i estita ivota, obliven suzama izrekao je svete rijei. Pastir je Crkve zanosno
klicao, iz dubine srca izlazili mu dugi uzdasi. Pobono je jecao i
prolio potoie suza. I ostali su crkveni dostojanstvenici proplakali i
mnotvom suza orosili svetu odjeu. Plakao je napokon i sav narod.
Od napeta i eljna oekivanja ve je bio i jako umoran.
126. Napokon je sretni papa gromkim glasom progovorio i,
rairivi ruke prema nebu, rekao: Na hvalu i slavu svemoguega
Boga Oca i Sina i Duha Svetoga, i slavne Djevice Marije, i blaenih
apostola Petra i Pavla, i na ast slavne Rimske crkve, poto smo se
posavjetovali sa svojom braom i drugim prelatima, nareujemo da
se preblaeni otac Franjo, kojega je Gospodin ve proslavio u nebe60
Bilo je to kod male crkve sv. Jurja, koja se onda nalazila izvan zidina grada Asiza.
Bula pape Grgura IX, Mira circa nos 4,2
61
319
sima, a mi mu iskazujemo ast na zemlji, unese u popis svetaca i da

se njegov blagdan slavi na dan njegova preminua.62
Nakon ovih rijei zapoee asni kardinali s gospodinom papom
pjevati gromkim glasom Tebe Boga hvalimo. Orio se glas mnogobrojna naroda koji je hvalio Gospodina. Zemlja je odzvanjala od
bezbrojnih glasova. Zrak je bio pun zanosna klicanja, a zemlju su
natapale suze. Pjevali su nove pjesme, Boji slubenici zanosno su
pjevali hvalospjeve. Odjekivali su zvukovi milozvunih glazbala,
a skladnim glasovima pjevane su duhovne pjesme. Mirisao je vrlo
ugodan miris kada, a jo ugodniji napjevi ondje su odzvanjali i u svima budili svete osjeaje. Velianstven je bio onaj dan. Bio je ukraen
blistavim sunevim zrakama. Evo i zelenih maslinovih grana i svjea
lia ostaloga drvea. Evo sveanih odora, a blagoslov mira ispunja
srca sviju sakupljenih. Napokon s uzviena prijestolja silazi sretni
papa Grgur i po stepenicama ulazi u svetite da prikae svete elje i
rtvu. Sretnim usnama ljubi grob koji uva sveto i Bogu posveeno
tijelo. Upravlja i umnaa molitve, slavi sveta otajstva. Oko njega se
nalazi krug brae koja iskazuju hvalu, poklonstvo i slavu svemoguem Bogu to je izveo velike stvari na cijeloj zemlji. Svekoliki narod
pridodaje hvale Bogu i na ast uzvienoga Trojstva svetom se Franji
prinose darovi svete zahvalnosti. Amen.
Sve se ovo dogodilo u gradu Asizu 16. srpnja druge godine velikosveenike slube pape Grgura IX.63
62
Bula kojom je kanoniziran sv. Franjo Mira circa nos potpisana je 19. srpnja
1228. Njome je papa odredio da se 4. listopada u cijeloj Crkvi pobono i sveano
slavi (sveev) spomen-dan.
63
Taj dan je bila nedjelja IX., poslije Duhova. Iz vrlo ivahna naina pripovijedanja
zakljuujemo da je i sam pisac, tj. Toma elanski, bio dionikom te velike sveanosti.
udesa sv. Franje
U ime Kristovo poinju udesa svetoga naeg oca Franje

127. Ponizno zazivamo milost gospodina naeg Isusa Krista da bi
ovo probudilo pobonost suvremenika i da bi posluili jaanju vjere
buduih pokoljenja. Ukratko, ali po istini, opisat emo ovdje udesa
koja su, kako je ve reeno, pred gospodinom papom Grgurom bila
proitana i narodu objavljena.
I. Izljeenje uzetih
Onoga dana kad je posveeno i sveto tijelo blaenog oca Franje
poput najskupocjenijega blaga bilo sahranjeno i vema nebeskim
negoli zemaljskim miomirisima pomazano donesena je neka djevojica, kojoj ve godinu dana bijae vrat strano iskrivljen i glava
prignuta do ramena te je samo ukoso mogla gore pogledati. Kad je
ona svoju glavu malo podmetnula pod sveti lijes, u kojem je lealo
zatvoreno tijelo, odmah joj se ispravio vrat po zaslugama svetoga
ovjeka i glava se vratila u normalan poloaj. Kako se djevojica
zbog nenadane promjene od uda upravo zabezeknula, poela je trati i plakati. Na ramenu se vidjela kao neka udubina zbog poloaja
glave to ga je prouzroila dugotrajna bolest.
128. Nedaleko od Narnia bijae jedan djeak koji je imao
iskrivljenu potkoljenicu. Bez dvaju tapova nije mogao hodati.
Prosio je i tom je boleu bio sapet vie godina. Svojih roditelja
nije ni poznavao. Zaslugama preblaenoga naeg oca Franje od
spomenutoga je nedostatka tako osloboen da je bez pomoi tapova mogao svakamo ii te je slavio i blagoslivljao Boga i njegova
sveca.
320
321
129. Neki Nikola, graanin grada Foligna, imao je skvrenu potkoljenicu. To mu je zadavalo teke boli. Da bi zadobio nekadanje
zdravlje, toliko je potroio na lijenike da se zaduio vie nego to
je htio i mogao. Napokon, kad mu njihova pomo nije ba nita koristila, a strahovita bol ga je toliko muila da susjedi nisu nou mogli spavati zbog njegova zapomaganja, zavjetovao se Bogu i svetom
Franji i dao se odnijeti k njegovu grobu. Dok je nou kod sveeva
groba boravio i molio, potkoljenica mu se ispravila. To ga je silno
obradovalo i on se bez pomoi tapa vratio kui.
130. Isto tako je jedan djeak imao zgrenu nogu, i to tako da
mu je koljeno bilo prionulo uz prsa, a peta uza stranji dio stegna.
Doavi prie ka grobu blaenoga Franje. Njegov je otac na sebi nosio pokorniki pojas, a majka mu se otro bievala. I on je posvema
i najednom ozdravio te je zdrav i veseo, zahvaljujui Bogu i svetom
Franji, mogao trati ulicama.
131. U gradu Fano bijae isto tako jedan zgreni ovjek. Njegove su potkoljenice bile pune priteva i sasvim priljubljene uza
stranji dio stegna. Iz njih je izlazio takav smrad da ga lijenici nikako nisu htjeli u bolnicu ni primiti niti u njoj drati. Zagovorom
preblaenog oca Franje, ijem se milosru utekao, radosno se od
bolesti oslobodio.
132. Neka je djevojica iz Gubbia zbog zgrenosti ruku godinu
dana bila sasvim liena upotrebe svojih udova. Da bi zadobila milost ozdravljenja, njezina ju je dojilja s votanim likom donijela ka
grobu preblaenog oca Franje. Boravila je ondje osam dana. Jednog
joj se dana svi udovi tako oporavie da su postali sposobni za redovitu djelatnost.
133. Neki drugi djeak iz Montenera vie je dana leao pred
vratima crkve u kojoj poiva tijelo svetoga Franje. Nije mogao ni
hodati ni sjediti. Od pasa nanie udovi su mu bili lieni snage i nesposobni za uporabu. Jednog je dana uao u crkvu i dotaknuo se
groba preblaenog oca Franje. Kad je iziao, bio je zdrav. Djeai
je sam pripovijedao da je uza nj, dok je leao pred grobom slavnog
sveca, stao neki mladi koji je bio obuen u odijelo male brae. U
rukama je imao kruaka i djeaia je zvao, pruao mu kruku i hrabrio ga da ustane. On je meutim, uzimajui iz njegove ruke kruku, odgovorio: Evo zgren sam i nikako ne mogu ustati! Pojeo je
dobivenu kruku, a za drugom, koju mu je mladi nudio, poeo je
pruati ruku. Kad ga je mladi ponovno bodrio da ustane, osjeao
se bolesnim i nije ustao. Ali dok je pruao ruku za drugom krukom,
322
spomenuti ga je mladi, davi mu kruku, prihvatio za ruku i izveo

van. Potom ga je nestalo ispred njegovih oiju. A djeak, videi da
je zdrav i neozlijeen, poe na sav glas vikati. Svima je obznanjivao
to se s njim dogodilo.
134. Neka je ena, iz mjesta koje se zove Coccorano, bila donesena na grob slavnog oca puna gnojnih oteklina. Nije se mogla sluiti nijednim drugim udom nego samo jezikom. Dok je neko vrijeme
boravila pred grobom svetoga ovjeka, ustala je posvema izlijeena.
Neki drugi graanin iz Gubbia, kad je svoga sina zgrena donio u
nekom kovegu na grob svetog oca, primio ga je zdrava i ila. Bio
je tako prekomjerno zgren da su mu potkoljenice sasvim prionule
uza stegna i bile posve sasuene.
135. Bartol iz grada Narnia bijae ovjek veoma siromaan i bijedan. Jednom zgodom zaspao je u hladovini nekog oraha. Kad se
probudio, zamijetio je da je tako ukoen te da nikada vie nee moi
hodati. Kako je bolest polako napredovala, cijela se noga stanjila,
zgrila i osuila. Nije osjeao ni ubod noa, niti se bojao kakvih opeklina. No pravi ljubitelj siromaha i otac sviju bijednika, sveti Franjo,
jedne mu se noi ukazao u snu i naredio mu da doe u neko kupalite u kojem e ga, ganut ljubavlju zbog tolike bijede, osloboditi od
ove bolesti. Kad se probudio, nije znao to bi uinio. Mjesnom biskupu tono je opisao svoje vienje. Biskup ga je potaknuo da poe
do kupalita, kako mu je nareeno, prekriio ga je i blagoslovio.
Krenuo je, potapajui se, da se, kako je najbolje mogao, dovue do
kupalita. Dok je ovako alostan iao, iscrpljen od velikih napora,
uo je glas koji mu je rekao: Poi s Gospodnjim mirom, ja sam
onaj kome si se zavjetovao! Kad se pribliio kupalitu, jer je ve
bila no, zastranio je s puta i ponovno uo kako mu glas govori da
ne ide pravim putem. I usmjeri ga prema kupalitu. Kad je doao
do toga mjesta i uao u kupalite, osjetio je da mu je jedna ruka
stavljena na bedro, a druga na potkoljenicu i da je polako stee.
Kako je odmah ozdravio, izletio je iz kupalita, hvalei i veliajui
svemoguega Stvoritelja i blaenoga Franju, njegova slugu, koji mu
je udijelio toliku milost i snagu. Taj je ovjek bio uzet est godina.
Bio je prosjak i dobrano poodmakao u godinama.
II. Slijepi koji su progledali

136. Neka ena imenom Sibilija bijae vie godina slijepa. Bila
je nevoljnica dovedena grobu ovjeka Bojega. Zadobivi prijanji
vid, radosna se vratila kui. Neki je slijepac iz Spella pred grobom
323
svetoga tijela ponovno zadobio izgubljeni vid. Neka druga ena iz

Camerina posve je oslijepila na desno oko. Zato su joj njezini roaci
na izgubljeno oko stavili platno to ga se dotakao sveti Franjo. Poto su tako izvrili zavjet, zahvaljivali su Gospodinu Bogu i svetom
Franji za povraeni vid. Neki je asiki graanin pet godina bio slijep.
Blaeni je Franjo za ivota bio s njim tijesno povezan. Slijepac se
uvijek molio blaenom ovjeku, spominjui negdanje prijateljstvo.
I samo to se dotaknuo njegova groba, osloboen je od sljepoe.
Neki Albertin iz Narnia bio je gotovo godinu dana posve slijep te su
mu se oni kapci posve spustili preko one jabuice. Zavjetovao se
blaenom Franji i odmah se, im mu je vraen vid, spremio i otiao
na slavni grob da ga pohodi.
III. Opsjednuti
137. U Folignu bijae neki ovjek imenom Petar. Kad je jednom
zgodom poao da hodoasti u svetite sv. Mihaela arkanela,64 bilo
da se zavjetovao bilo da mu je za grijehe naloena pokora, stigao je
do nekog izvora. Kako je umoran od putovanja oednio, napio se
vode iz tog izvora i inilo mu se da je s vodom popio avle. Tako je
bio tri godine opsjednut. Uasno je bilo rei i vidjeti kakve je sve
strahote poinjao. Kad je doao na grob svetog oca, avli su bjenjeli i najokrutnije ga zlostavljali. Sigurnim i oitim udom bio je
osloboen samo to se dotakao groba.
138. Neka ena iz grada Narnia bijae u velikom stupnju bjesomuna. inila je uasne stvari i kojeta nesklapno govorila. Napokon joj se ukazao blaeni Franjo i rekao: Prekrii se! Ona odgovori: Ne mogu. Na to joj je sam svetac utisnuo znak kria i iz
nje istjerao munu mahnitost i avolska uobraavanja. Mnogi su
mukarci i ene bili mueni razliitim demonskim muilima i zavoeni opsjenama. Velikim zaslugama slavnog oca bili su istrgnuti iz
njihove vlasti. Kako se meutim ta vrst ljudi esto obiaje zaplesti
u kojekakve varke, ovo smo ukratko iznijeli te prelazimo na ono
najvanije.
64
To je vrlo glasovito svetite sv. Mihaela arkanela na Monte Garganu u Apuliji.
324
IV. Bolesnici izbavljeni od smrti, naduveni,

vodobolni, zglobobolni, uzeti i razni drugi
139. Neki djeak imenom Matej, iz grada Todia, osam je dana
leao u krevetu kao mrtav. Usta su mu bila posve zatvorena. Ostao
je bez vida. Koa njegova lica, ruku i nogu posve je pocrnjela poput lonca na ognjitu. Svi su izgubili nadu u djeakovo ozdravljenje.
Kad se majka zavjetovala, neobinom je brzinom ozdravio. Iz usta
je izbacivao zgruanu krv. Mislilo se da e izbaciti i cijelu utrobu.
Meutim odmah im je njegova majka kleei ponizno zazvala ime
svetoga Franje i dovrila molitvu, djeak je poeo otvarati oi, gledati svjetlo, sisati majku. Malo zatim mu je otpala crna koa, obnovilo se prijanje miije, ozdravio je i zadobio snagu. Odmah im je
poeo ozdravljati, upitala ga je njegova majka: Tko te je oslobodio,
dijete? Dijete je tepajui odgovorilo: Ciku, Ciku!65 Ponovno ga
zapitae: iji si sluga? A on je ponovno odgovorio: Ciku, Ciku!
Nije naime zbog nejakosti mogao potpuno izgovarati i tako je ime
blaenoga Franje Franciscus ovako tepajui skraivao.
140. Neki se mladi nalazio na jednoj uzvisini. Odanle je pao.
Pri tom je izgubio govor i nijednim se udom nije vie mogao sluiti. Tri dana nije ni jeo ni pio, niti je ita osjeao. Izgledao je kao
mrtav. Njegova majka nije se utekla nijednom lijeniku, nego mu je
zdravlje zamolila od blaenoga Franje. I tako, poto se zavjetovala, primila ga je zdrava i poela hvaliti Spasiteljevu svemogunost.
Neki drugi, imenom Mancin, bio je bolestan na smrt i svi su posve
izgubili nadu u njegovo ozdravljenje. Kad je nekako zazvao ime blaenoga Franje, najednom je ozdravio. Gvalterije, djeak iz Arezza,
trpio je od neprestane groznice i bio muen dvostrukom oteklinom.
Svi su ga lijenici napustili. A kad su se roditelji zavjetovali svetom
Franji, vratilo mu se eljeno zdravlje. Jedan koji je bio na samrti
poeo je od voska praviti sveev lik. Prije nego to ga je dovrio, bio
je osloboen strahovitih muka.
141. Neka je ena vie godina leala u krevetu bolesna i nije se
ni na koji nain mogla okrenuti ni pokrenuti. Zavjetovala se Bogu
i blaenom Franji i posve je od bolesti osloboena te je ispunjavala
sve svoje staleke dunosti. U gradu je Narniu jedna ena osam godina imala osuenu ruku da s njom nije nita mogla raditi. Napokon
joj se blaeni otac Franjo ukazao u vienju, istegnuo joj je ruku i
osposobio je za bilo koji posao to ga je mogla obavljati druga ruka.
65
Ciku ili Ceko je puko ime od milja koje je skraivanjem nastalo od imena
Francesco. Taj oblik i danas je u upotrebi.
325
U istom je gradu neki mladi deset godina bio privezan uz krevet

vrlo tekom boleu. Sav je bio naduven i nikakav mu lijek nije koristio. Poto ga je majka zavjetovala, po zaslugama blaenoga Franje
smjesta mu se vratilo eljeno zdravlje. U gradu Fanu bijae ovjek
koji je bolovao od vodene bolesti. Svi su mu udovi bili strahovito
nateeni. Njega je blaeni Franjo od te bolesti potpuno oslobodio.
Jedan je graanin iz Tuderta toliko bio pritisnut upalom zglobova
da nije mogao ni sjediti, niti je uope mogao mirovati. Spomenuto
trpljenje uzrokovalo mu je neprestanu hladnou tijela te se inilo da
nee doi k sebi. Pozivao je lijenike, uestao je kupelji, uzimao je
mnogo lijekova, ali ga ipak nita od toga nije moglo pridii. Jednog
se dana u nazonosti nekog sveenika zavjetovao svetom Franji sa
eljom da mu svetac povrati prijanje zdravlje. Tako se svecu pomolio i doskora je opazio da mu se povratilo zdravlje.
142. U gradu Gubbiu u krevetu je leala uzeta ena. Kad je i trei put zazvala ime blaenoga Franje, napustila ju je bolest i ozdravila
je. Neki ovjek imenom Bontadozo tolike je u rukama i nogama trpio boli da se nije mogao ni kretati, niti se mogao na bilo koju stranu
maknuti. Izgubio je i tek i san. Jednoga je dana k njemu dola neka
ena koja ga je poticala i nagovarala da se, ako od ove bolesti hoe
to prije ozdraviti, pobono zavjetuje blaenom Franji. A taj joj je
ovjek, pritisnut silnim bolima, odgovorio: Ne vjerujem da je on
svet. A kad ga je ona uporno nagovarala da se zavjetuje, napokon
se zavjetovao na ovaj nain: Zavjetujem se svetom Franji i vjerovat
u da je on svetac ako me u roku od tri dana oslobodi od ove bolesti. Po zaslugama sveca Bojega doskora je ozdravio i prohodao,
poeo je jesti i spavati slavei svemoguega Boga.
143. Neki je ovjek teko ranjen eljeznom strelicom. Strelica
mu je ula kroz onu upljinu i ostala u glavi. Lijenici mu nisu mogli pomoi. On se pobono zavjetovao svecu Bojem Franji jer se
nadao da e se po njegovu zagovoru moi osloboditi. A kad je malo
poinuo i zaspao, sveti Franjo mu je u snu rekao da sa stranje strane glave izvue strelicu. Kao to je u snu vidio, tako je sutradan
uinio. Bez veih potekoa oslobodio se strelice.
144. Neki ovjek u mjestu Spello imenom Imperator dvije godine je mnogo trpio od prodora (hernija), jer su mu na donjem dijelu
ispadala crijeva. I dugo ih nije mogao unutra utisnuti ni smjestiti te
je morao imati poseban jastui kojim je unutra zadravao crijeva.
Utekao se lijenicima traei njihovu pomo, a oni su od njega zahtijevali pretjeranu svotu. Kako je jednog dana ostao bez novanih
sredstava i ivenih namirnica, posve je sumnjao u njihovu pomo.
326
Napokon se ogledao za boanskom pomoi i poeo se ponizno pozivati na zasluge blaenoga Franje na putu, kod kue i gdje god se
naao. I tako se zbilo da je za kratko vrijeme po milosti Bojoj i po
zaslugama blaenoga Franje potpuno zadobio prijanje zdravlje.
145. Jedan brat naega Reda iz Ankone,66 u pokrajini Marche,
imao je teku bolest crijeva i kostiju. Zbog neuspjena lijeenja i
zbog dugotrajnosti svoje bolesti poeo je ve zdvajati. Zato je od
svog ministra, pod ijom je bio vlau, zamolio doputenje da moe
doi i pohoditi mjesto gdje je poivalo tijelo blaenog oca. Vjerovao
je da e po njegovim zaslugama zadobiti milost ozdravljenja. Ministar mu je zabranio da onamo poe. Strahovao je da mu se ne bi
stanje zbog naporna putovanja pogoralo, jer je padao snijeg i bilo
je kiovito. Kad se onaj brat zbog toga to mu je uskraeno doputenje malo zbunio, jedne noi mu se ukazao sveti otac Franjo i rekao
mu: Sinko, nemoj se zbog ovoga vie muiti. Svuci kouh u koji si
obuen, baci oblog s ovojem, opsluuj svoje Pravilo i bit e osloboen bolesti! Kad je sutra ujutro ustao, nainio je sve po Franjinoj
zapovijedi i za brzo ozdravljenje zahvaljivao je Bogu.
V. Oieni gubavci
146. U San Severinu kod Ankone, u Marchi, bijae neki mladi
koji se zvao Akto. Bio je sav zahvaen gubom, svi su ga prema sudu
lijenika smatrali gubavcem. Svi su mu udovi bili nateeni i odebljali. Zbog ukoenosti i upale ila sve je oko sebe promatrao neobinim pogledom. Nije mogao hodati, nego je sav bijedan neprestano
leao u bolesnikom krevetu. I svojim je roditeljima zadavao bol i
alost. Njegov otac, prevelikim bolom danomice muen, nije znao
to bi s njim poeo. Tada mu pade na pamet misao da ga na sve
mogue naine zavjetuje blaenom Franji pa je zato kazao svom
sinu: Hoe li, sine, da te zavjetujem svetom Franji koji svuda na
mnogima ini udesa, ne bi li mu se svidjelo da te oslobodi od ove
bolesti? Sin odgovori: Hou, oe. Otac je odmah dao da se donese papir pa je sinu izmjerena visina i opseg. Zatim ree: Ustani,
sine, zavjetuj se blaenome Franji, i ako ti bude vraeno zdravlje,
dok bude iv, svake e mu godine odnijeti svijeu svoje visine.
Ovaj se na oevu rije nekako podigao i sklopljenim rukama poeo
ponizno zazivati milosre svetoga Franje. Uzevi mjeru na papiru i
dovrivi molitvu, u tili as je ozdravio od gube. Odmah je ustao da
66
Ovo je jedini manji brat (franjevac) koji se anonimno spominje u ovom popisu
udesa.
327
proslavi Boga i blaenog Franju te je poeo radosno hodati. U gradu

Fano neki mladi imenom Bono, kojega su svi lijenici proglasili
uzetim i gubavim, oien je od gube i osloboen uzetosti, poto su
ga roditelji pobono prikazali blaenome Franji. Potpuno je dakle
ozdravio.
VI. Izljeenje gluhonijemih

147. U gradiu Plebu ivio je neki veoma siromaan djeak koji
je prosio. Od roenja je bio gluhonijem. Imao je sasvim kratak jezik. Kad su mnogi vie puta ispitivali njegovo stanje, inilo se kao da
mu je jezik sasvim odsjeen. Jedne veeri je doao u kuu nekoga
ovjeka iz istoga mjesta koji se zvao Marko. Znakom je, kako to
obiaju gluhonijemi, zamolio prenoite. Na stranu je nakrivio glavu i pod obraz podmjestio desnicu da tako pokae kako te noi eli
kod njega prenoiti. I taj ga je ovjek radosno primio u svoju kuu i
rado ga je zadrao kod sebe, jer je taj mladi umio dobro posluivati. Mladi je bio dobre udi. I premda je od roenja bio gluhonijem,
ipak je po znakovima shvaao kad mu se neto zapovijedalo. Kad
je taj ovjek jedne veeri sa svojom enom veerao, a mladi bio s
njima, rekao je ovaj svojoj eni: Ovo bih smatrao najveim udom
kad bi blaeni Franjo ovome povratio sluh i govor.
148. I odmah je nadodao: Zavjetujem se gospodinu Bogu da
u prigrliti ovoga mladia i za nj u se brinuti dok bude iv ako
se blaeni Franjo to udostoji uiniti. I gle uda! im je izgovoren
zavjet, mladi je smjesta progovorio i rekao: ivio sveti Franjo! I
zatim je, pogledavi gore rekao: Vidim svetoga Franju kako ovdje
stoji, dolazi da mi udijeli govor! I mladi nadoda: to u kazati
svijetu? Onaj ovjek odgovori: Hvalit e Boga i spasit e mnoge
ljude! I napokon je onaj ovjek ustao, mnogo se radovao i klicao.
Svima je objavio to se dogodilo. Svi su se sletjeli koji su ga prije vidjeli da ne govori. Ispunjeni divljenjem i uenjem ponizno su hvalili Boga i blaenoga Franju. Narastao mu je jezik i postao prikladan
za govor. I mladi je poeo izgovarati dobro oblikovane rijei, kao
da je uvijek govorio.
149. Neki drugi djeak, koji se zvao Villa, nije mogao ni govoriti
ni hodati. Mjesto njega se njegova majka s vjerom zavjetovala i nainila votani sveev lik te ga odnijela s velikim potovanjem u mjesto
u kojem poiva blaeni otac Franjo. Kad se vraala kui, nala je
sina kako hoda i govori. Neki je ovjek u biskupiji peruinskoj bio
posve lien govora i rijei. Uvijek su mu usta bila otvorena, strano
328
je zijevao i muio se. Grlo mu je bilo jako nateeno i upaljeno kad je

doao u mjesto gdje poiva sveto tijelo i kad je na stepenicama htio
doi do groba, izbacio je mnogo krvi. Od bolesti je posve osloboen. Odmah je poeo govoriti, usta je zatvarao i otvarao kako treba.
150. Neka je ena u grlu trpjela tako veliku bol da joj je jezik
od prevelike vruine prionuo uz nepce i osuio se. Nije mogla ni
govoriti, ni jesti, ni piti. Stavljala je obloge i uzimala ljekarije, ali
nakon svega toga nije osjeala nikakva olakanja. Napokon se u
srcu, jer ne mogae govoriti, zavjetovala svetome Franji. I najednom joj se u ustima meso provalilo i iz grla joj je iziao okrugao
kameni. Izvadila ga je rukom i svima ga je pokazivala, im je
osloboena. U gradini Greccio bijae neki mladi koji je izgubio
sluh, pamenje i govor; nita nije ni razumijevao ni osjeao. Njegovi su ga roditelji, jer su imali veliko povjerenje u svetoga Franju,
poniznom pobonou zavjetovali svecu. Kad je zavjet bio izvren,
blagonaklonou preslavnoga oca Franje obdaren je obilno svim
osjetilima koja nije imao.
Na hvalu, slavu i ast Isusa Krista, Gospodina naega, neka njegovo kraljevstvo i njegova vlast bude vrsta i neslomljiva u sve vijeke
vjekova. Amen.
Svretak
Pogovor
151. Neto malo smo kazali o udesima blaenoga naeg oca
Franje. Mnogo toga smo izostavili. Ostavili smo to onima koji ele
slijediti njegove stope da s milou novog blagoslova istrauju. On
je rijeju i primjerom, ivotom i naukom divno obnovio cijeli svijet.
Neka se udostoji srca onih koji ljube ime Gospodnje uvijek natapati
novim kiama izvanrednih nebeskih darova. Usrdno molim za ljubav siromanog Propetoga i za ljubav njegovih svetih rana, to ih je
blaeni otac Franjo nosio na svom tijelu, sve one koji ovo budu itali, gledali ili sluali, da se pred Bogom sjeaju mene grenika. Amen.
Blagoslov i ast i svaka hvala neka bude jedinome mudrom
Bogu, koji mudro sebi na slavu uvijek ini sve u svemu.
Amen. Amen. Amen.
IVOTOPIS
Z A UPORABU U KORU
LEGENDA AD USUM CHORI
(12301232)
fra Toma elanski
Uvod
STANISLAO DA CAMPAGNOLA
Prijevod
STJEPAN PAVI
IVOTOPIS ZA UPORABU U KORU

Uvod.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 331
ivotopis za uporabu u koru. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 333
Uvod
Meu Legendama1 proizalim iz Prvog ivotopisa u svakom sluaju na prvo mjesto dolazi ivotopis za korsku uporabu (Legenda ad usum
chori) koju je isti pisac Toma elanski zgotovio oko 12302. Premda
ne donosi posebnih biografskih novina, ovaj je tekst ukratko izloio evaneosko savrenstvo redovnikog iskustva kodificiranog na
evaneoskom pravilu, ovjeka zaljubljenog u stvoreni svijet i koji je u
svom ivotu iskusio omnia, quae Christus fecit in carne. Ali da bi
imao novu dokumentaciju, vie nego obilnu, trebat e ekati poticaje
iz 1244., kad e generalni kapitul koji se sastao 4. listopada u Genovi,
narediti svoj brai da dostave quidquid de vita, signis et prodigiis
beati Francisci scire veraciter possent3 u cilju dopunjavanja njegova prvog ivotopisa, vie nego za sastavljanje nekoga novog, tako da
se zadovolji zakonita znatielja mnogih i da se u isto vrijeme rasvijetle, pod svim aspektima, njegove nakane i njegove izvorne elje.
O jednoj od tih zbirki svjedoanstava obavjetava nas pismo
koje su, iz samotita Greccia, braa Leon, Aneo i Rufin koji su
po tome uli antonomastiki u franjevaku tradiciju kao Franjina
tri druga poslali generalnom ministru Krescenciju iz Iesia 11.
kolovoza 1246. Zajedno s vlastitim sjeanjima, kao to je poznato,
ova trojica su tvrdila da postaju tumai i drugih sveevih drugova.
Premda ostaje problematino izjednaavanje ovog dokumentarnog
materijala sa Svjedoenjima trojice drugova, to poznato pismo ostaje
najvaniji dokument za upoznavanje nastanka Drugog ivotopisa koji
je Toma elanski, na poziv Krescencija iz Iesia, zavrio 1247. U svome pismu tri druga su posvjedoila da su skupili svoja sjeanja kao
s neke ubave livade, birajui ona koja su im se inila kao naj1
Latinska rije legenda (ono to treba itati) u 13. st. oznaava itanje o svecima i
sveticama na njihove blagdane iz knjige koja se zvala Liber legendarius, a na blagdane muenika su itana muenitva pojedinih muenika i muenica iz knjige koja je
imala naslov Liber passionarius. Liber legendarius je sadravao samo objektivno prikazana djela i ivote pojedinih Bojih ugodnika svetaca. Tada je, kako je reeno, rije
legenda imala sasvim drugi pojmovni sadraj nego to ga u teoriji knjievnosti ima
danas. Legenda u ovome naem sluaju znai: hagiografija, svetaki ivotopis.
2
Usp. BIHL, 1933.
3
Chronica XXIV generalium, 1897, str. 262.
331
332
ljepi cvjetovi ne rasporeujui ih na nain legende, nego su ih

ponudili kao epizodina neobjavljena svjedoanstva, kako bi, ako
se prema diskreciji generalnog ministra prosudi primjerenim, mogla
biti umetnuta u one legende ve napisane o Franji, iji autori, da
su ih poznavali ea minime praeterissent quin saltem ipsa pro parte sic decorassent eloquio et posteris ad memoriam reliquissent4.
Drugovi iz Greccia, ne stvarajui novi ivotopis, namjeravali su dakle
suraivati na onom dopunjavanju Franjine biografije na to je ve
Toma elanski aludirao u Prvom ivotopisu, makar da nam ostaje
nepoznato jesu li mislili iskljuivo na dvije slubene legende Prvi
ivotopis i ivotopis za uporabu u koru ili takoer na druge koje nisu
imale slubenog karaktera.
Izvori:
Uvod ivotopisa za uporabu u koru preveo Velimir Blaevi prema: Fontes Fran
ciscani, a cura di Enrico Menesto e Stefano Brufani. Assisi: Edizioni Por
ziuncola, 1995, str. 265266. Tekst redigirao Ante olji.
ivotopis za uporabu u koru s latinskog izvornika preveo Stjepan Pavi prema:
Fontes Franciscani, a cura di Enrico Menest e Stefano Brufani. Assisi: Edizioni Porziuncola, 1995, str. 427439.
Di Fonzo, 1972, str. 335364; Epistola u: LegTd 1.
ivotopis za uporabu u koru

1. Zamolio si me, brate Benedikte, da izvadim neto iz Prvog
ivotopisa o preblaenomu naem ocu Franji i uvrstim u novi niz
itanja, onoliko koliko treba staviti u brevijare, da to zbog kratkoe
mogu imati svi. Uinio sam to sam mogao i, jer si miljenik (usp. Dn
9,23), posluno sam, premda manje dostojno, udovoljio tvojoj elji.
Kao plau za ovaj kratki rad molim trajni plod tvoje svete molitve.
2. Blaeni Franjo, rodom iz grada Asiza, od djeakih je godina
odgajan neobuzdano. Postavi trgovac potratio je vrijeme u ispraznu ivljenju gotovo do svoje dvadeset pete godine. Dok se, naime,
brinuo za zbivanja u ovome svijetu, ne marei ni za kakvu vrlinu,
Gospodin ga je kaznio biem bolesti, i tako, promjenom desnice Vi
njega (usp. Ps 77,11), odmah se preobratio u drugog ovjeka (usp. 1
Sam 10,6) pa prezrevi bogatstvo ovoga svijeta sa svom se svijeu
dao na to da kupi kraljevstvo nebesko (usp. Mt 13,4446). Prodade
sve to imae (usp. Mt 19,21) pa dobiveni novac preda nekom siromanom sveeniku. Budui da se taj plaio uzeti ga iz straha pred
njegovim roditeljima, baci Franjo novac preda nj prezrevi ga kao
prah. Tjelesni ga otac potom sveza, zatvori, istue, baci u okove, ali
on za ime Spasiteljevo prezre izbavljenje tijela.
3. Sugraani ga s prezirom zasipaju blatom i kamenjem, a on se
na sve to ogluuje i upravlja svoj duh jedino Bogu. Kad je jednoga
dana iz evanelja uo to je Gospodin rekao svojim uenicima aljui ih da propovijedaju, odmah svom snagom nastoji sve to opsluivati. Izuva obuu s nogu, oblai jednu prostu tuniku, a umjesto
pojasa uzima ue; i ostalo je nastojao svim marom doslovno ispunjavati dokle god je ivio. Umrijevi svijetu naputa zaviaj i obilazi okolo bez straha. U zimsko doba razbojnici ga zarobljuju i gola
bacaju u jamu punu snijega. Svraa u neki samostan, ali prezren i
odande ode gladan i gol. U meuvremenu sebe sve manje i manje
cijenei odlazi gubavcima i njih kojih se prije bijae veoma gnuao
sa svim marom njeguje: brie im rane, ispire gnoj i grli na njima sve
to se drugima gadi.

333
334
4. Gospodin, meutim, dlan svoj otvara (usp. Izr 31,20), da druge napuni ovim blagoslovom. Daje mu drugove i sljedbenike, koje
sretni otac odgaja u zdravu udoreu. Pouava ih da slijede evaneosko savrenstvo, da prihvaaju naslov najvieg siromatva i da idu
putem svete jednostavnosti. Svima propovijeda rije pokore i rijeju
dodue jednostavnom, ali velikim srcem navjeuje rije Boju (usp.
Lk 5, 1). Pred svaki svoj govor poeli mir i u ime pozdrava svima se
obraa rijeju mir. Stoga su mnogi, koji su mrzili mir (usp. Ps 120,7)
i spasenje jednako, uz Gospodinovu suradnju (usp. Mk 16,20), svim
srcem prigrlili mir, pa i sami postali prijatelji mira (usp. Lk 10,6) i
revnitelji oko vjenog spasenja. Zato mnogi ljudi plemenita i neplemenita roda, klerici i laici slijede njegove stope i, prezrevi sjaj
svijeta, vrat pod jaram Boji podmeu (usp. Sir 51,26).
5. U svecu Bojem gori iskreni osjeaj ljubavi; budnije se trudi da
napreduje prema boljim stvarima, arko eli upoznati to je korisno za
njega i njegovu brau. Moli usrdno, obuzima ga sveta tuga, utiavaju
mu se tjelesni porivi, biva uveden u Boje svetinje (usp. Ps 73,17); jasno
vidi budui porast svoga stada. Zahvaljuje Bogu, objavljuje svojim sinovima to i mnoge druge stvari koje je vidio. Potom pie evaneosko
Pravilo za sebe i za svoju sadanju i buduu brau, Pravilo koje je na
poticaj Boje milosti potvrdio gospodin papa Inocent. Stoga s vie
pouzdanja izlazi u svijet na posao (usp. Ps 104,23) evanelja, ne slui se
nikakvim laskavim rijeima, prezire laskav govor, a i najueniji muevi
bijahu zaneseni razumnou i odgovorima njegovim (usp. Lk 2,47). Svoju
brau, prema evanelju, udruuje po dva (usp. Lk 10,1) i alje ih po
svem svijetu (usp. Mk 16,15). Naziva ih manjom braom, da im zvanje
po imenu bude osobito ureeno vrlinom poniznosti.
6. Pouava ih da suzbijaju mane, potiskuju tjelesne porive i da
vanjska osjetila ine neosjetljivima za sve izazovno. I sam, naime,
kad god ga zagolica tijelo to se deava uranja u jamu punu
leda. Ovaj pak primjer mrtvljenja slijede i drugi. Razborito istrauje
i ispituje ine brae, pa nita ne proputajui kazniti ini ih veoma
poslunima. Obdaren veoma velikim odricanjem, jelima mijenja
okus, vino rijetko kua, a i vode nedovoljno pije. Krevet mu je golo
tlo, ee spava sjedei nego leei. Izveo je vie napadno priprostih
stvari, da ga odbace i smatraju nevrijednim, izbjegavao je divljenje u
svemu da ne upadne u tatinu. Osobito je tovao sveenike, a uiteljima boanskoga zakona iskazivao je izvanrednu ljubav.
7. to je postajao dostojniji dara vee milosti, obilnije ga natapae rosa Duha Svetoga. Tako u liku Sunca, vozei se na kolima,
usred nonog mraka pohodi brau, ispituje njihove savjesti, otkriva
ivotopi s z a up orabu u koru
335
tajne srdaca (usp. 1 Kor 14,25), saznaje ine odsutnih i prorie budue zasluge. Stigavi na najvii vrhunac savrenstva, ovaj svetac sva
stvorenja potie na ljubav prema Stvoritelju. Propovijeda pticama,
one ga sluaju, dodiruje ih, a udaljuju se tek po njegovu doputenju.
Cvrkuu slavuji i ne daju mu da govori puku; nalae im da uute
i odmah se umiruju. K njemu se utjeu umske zvijeri ranjene od
drugih zvijeri, doivljuju njegovu dobrotu i ljubav i kod njega u nevolji nalaze utjehu. Kojom ljubavlju za spas ljudi gori onaj koji ovako sa zvijerima suosjea? esto, naime, oslobaa janjie i ovce od
klanja zbog njihove umiljate i priproste naravi; crve skuplja s puta
da ih prolaznici stopalima ne ozlijede.
8. Dok je promatrao Sunce, Mjesec i zvijezde, ispunjalo ga je
udesno i neizrecivo veselje zbog Stvoriteljeve ljubavi. Uistinu je
zemlju i nebo, oganj i zrak s najiskrenijom istoom poticao na ljubav prema Bogu. Kad bi spominjao ime Gospodnje, ono mu je vie
nego to je ljudima pojmljivo u ustima bilo slae od meda; zbog
toga mu se gadi svijet, radi muenitva eli otii i s Kristom biti (usp.
Fil 1,23). Poduze putovanje u Maroko da Miramamolinu5 navijesti Kristovo evanelje, ali ga boanska volja pozva natrag u Italiju.
Trinaeste godine svoga obraenja krenu u sirijske krajeve i pohita
k sultanu. Bievan i izranjen, navijeta Krista, ali ga nevjernici ipak
vratie natrag k vjernicima.
9. Slavljen od sviju (usp. Lk 4,15), na Boji poticaj svaki dan raste
vjera i pobonost puka prema njemu; svatko tri da ga vidi, ponekad trgaju njegovu odjeu zbog pobonosti i ljubavi. Mnogi se obraaju Bogu, danomice se znatno poveava (usp. Dj 2, 47) broj brae.
Idu mu u susret i doekuju ga s granama sa stabala (usp. Mt 21,8) uz
zvonjavu zvona. Pobija se zloa krivovjerja, a uzdie katolika vjera.
istoa srca daje mu sigurnost u propovijedanju, i s istom postojanou duha obraa se mnotvu kao i nekolicini njih. Prinose mu
kruhove da ih blagoslovi i dugo ih uvaju; kad ih bolesnici blaguju,
ozdravljaju.
10. Sjajei se svjetlom udesa, pretvara vodu u vino (usp. Iv 2,9);
nekome hromom u Toscanelli vraa mo da hodi; u mjestu Narni
lijei uzetoga; u istome mjestu slijepoj eni izgoni staru tminu i
vraa svjetlo; u gradiu Gubbiju ozdravlja sakatu enu. Oslobaa
nekoga koga bijae opsjeo avao; drugim nekim enama koje su
muili neisti dusi (usp. Lk 6,18; 8,2) vraa osjetila i zdravlje. Nje5
Miramamolin je naslov marokanskih vladara emir-el-mumenim, tj. poglavar onih
koji vjeruju; u to je vrijeme vladao Mohamed-ben Nasr.
336
govim su se psom lijeile razne bolesti. U lai umnoava hranu i

brodolomce dovodi u luku. S najveom pobonou nastoji drati
na umu sve to je Krist inio u tijelu (usp. Dj 1,1; 1 Pt 4,1), i na
sve pojedinosti postaje tako pozoran da nita od toga ne izmie
njegovu pamenju.
11. Dvije godine prije nego je duu vratio nebu, Franjo, sluga i
prijatelj Boji, u vienju je Bojem vidio nad sobom serafa raspetoga, koji je znamenja svoga raspea tako izriito i vidljivo u njega
utisnuo, da je i sam izgledao raspet. Dlanovi, stopala i bok bie mu
obiljeeni znakom kria i na njemu se jasno pojavie znamenja Kristova. A koliko mogae, to nastojae sakriti od oiju ljudi, kako se
ne bi dogodilo da u milosti koja mu je dana pretrpi tetu (usp. Rim
12,3; 2 Kor 7,9).
12. Kroz to je vrijeme njegovo tijelo ee nego inae muila bolest, pa kad mu se pribliio posljednji dan, lien svjetla i uporabe
vanjskih oiju, kao neko patrijarh Jakov, drei ruke unakrst, blago
slovi svoje sinove (usp. Izl 48,14.15). Doao je dan njegova osloboenja, pa zapovjedi brai da o njegovu prijelazu veselo pjevaju hvale
Gospodinu. On pak zausti rije psalma govorei: Iz svega glasa va
pijem Jahvi, / iz svega glasa Jahvu zaklinjem (usp. Ps 142,28). Tako
je nastavio i ostatak psalma. ita se evanelje, posipaju ga pepelom
i on se oprata sa sinovima. Ta se presveta dua tako oslobodi tijela i
uroni u ponor svjetla, a tijelo usnu u Gospodinu (usp. Dj 7,60).
13. Netko vidje njegovu duu kako uzlazi na nebo, sjedei na
bijelu oblaku (usp. Otk 14,14), svijetlei se kao zvijezda. Narod hrpimice hrli odasvud, raduje se grad Asiz i sav kraj hita. Sinovi plau
od radosti u srcu i na ocu ljube znamenja vinjega Kralja. Presveto
se tijelo sahranjuje u miru, a sveti se pokop zavrava mnogim himnima i hvalama.
14. Onoga istoga dana kad je sahranjen Franjo je razasuo sjajne
znake. U pristalo je stanje vratio neku malu djevojku, pogrbljenu
i veoma skvrenu. Potom je posvuda dijelio milost ozdravljenja
onima koje su pritisle teke bolesti, a osobito onima koji su pohodili njegov grob. Mnogim je skvrenima povratio odgovarajui
stas i oblik: jednima od njih noge bijahu savijene do stranjice, a
drugi leahu sklupani, koljena sastavljenih s prsima i polomljenih
nogu. Neki leahu u posteljama i kretahu se samo kad bi ih tko
vozio, a drugi skvrenih ruku, suhih ostalih udova, bijahu lieni
svake utjehe.
ivotopi s z a up orabu u koru
337
15. Mnogim je slijepcima povratio vid; jednome ga je od njih, jer

ga nikada nije imao, dao, a drugome je oi koje su iskoile van i na
tankoj ilici visjele nad eljusti vratio na njihovo mjesto. Gluhima je
pak dao uti, nijemima govoriti (usp. Mk 7,37); od njih je jednome
dao jezik, jer ako ga je i imao, zbog svoje se prevelike kratkoe jedva
kad mogao vidjeti, ili ak nikad. Oistio je dvojicu gubavaca (usp. Lk
7,22), od kojih je jedan bio i uzet, a ozdravio je od obiju bolesti. Iz
mnogih opsjednutih istjerao je zloduhe. Kristovom je moi ozdravio
bezbrojne bolesnike od vodene bolesti, uzete i one koji su podnosili
razne patnje.
U gradu Capui od smrti je uskrisio nekog djeaka, koji je igrajui se s djecom pao u rijeku; njegov je le dugo kao grob pokrivao
rijeni mulj. U gradu Sessi kua koja se iznenada sruila ubi nekog
djeaka, koji na zaziv presvetoga oca Franje ne samo oivje, nego
se pojavi neozlijeen. Na Siciliji je nekog drugog djeaka od sline
smrti slavno povratio u ivot. I u Njemakoj je uskrisio jednog mrtvaca. Drugih pak sedam, koji su se pribliavali svretku, izveo je iz
samih ralja smrti.
16. Neke ljude, kojima se sva utroba slijevala u donje dijelove
tijela, Franjo je u tren udesno ozdravio od prevelikog tereta na genitalijama. Stoga su zbunjeni smatrali da im se to zapravo dogodilo
u snu, a ne da su tako brzo osjetili pravi uinak svoga lijeenja. Samilosno je oslobodio neku enu, koja dvadeset tri godine bolovae
od krvarenja (usp. Mt 9,20); ozdravio je i neku drugu koja je od
iste bolesti patila sedam godina. Neki klerik, koji bijae popio neto
smrtonosno (usp. Mk 16,18), zazvavi njega povratio je otrov. Bio je
najdrai osloboditelj mnogih zarobljenika: otvarao je tamnice, skidao okove i putao ih na slobodu.
Tako na svim stranama svijeta, trajno inei udesa, mnoge ljude oslobodi od raznih nevolja, snagom Onoga koga je uvijek volio,
koga je svim umom ljubio (usp. Lk 10,27), koga je uvijek u srcu
nosio.
17. Godine 1226. od Gospodinova Utjelovljenja, etvrtoga dana
oktobarskih nona, u nedjelju, nakon to se navrilo dvadeset godina otkako je posve savreno pristao uz Krista, osloboen okova
smrtnoga ivota, sretno se preselio Kristu. Budui da se sjao novim
svjetlom udesa, vrhovni ga sveenik blaeni papa Grgur s cijelom
Crkvom upisa u Popis svetaca i odredi da se njegov blagdan sveano slavi na dan njegove smrti. Dodijeli mu mnoge nove povlastice: zapovjedi da se u njegovu ast sagradi crkva i dijelom trokove
podmiri; osobno postavi prvi kamen temeljac; crkvu izuze od svake
nie vlasti. Posla zlatni kri ureen skupocjenim biserima, u koji je
338
ugraeno drvo s Gospodinova kria. Posla i ruho i posue za slubu

oltaru, kao i drugo sveano vrlo skupocjeno ruho. Njegovo poivalite obdari veoma mnogim milostima i oprostima, po kojima vjera i
pobonost puka danomice sve vie raste, na hvalu i slavu Boga Sve
vladara (usp. Otk 16,14), koji ivi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen
(usp. Otk 4,9; 11,15).
RITMIKI ASOSLOV
SV. FRANJE
OFFICIUM RHYTMICUM S. FRANCISCI
(12281232)
fra Julijan pajerski
Uvod
GIUSEPPE CREMASCOLI
Prijevod
NEVEN JOVANOVI
RITMIKI ASOSLOV SV. FRANJE

Uvod.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Ritmiki asoslov svetog Franje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Uz I. Veernju.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Uz Slubu itanja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
O I. Nonoj.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
O II. Nonoj.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
O III. Nonoj. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Uz Jutarnju. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Uz manje asove. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Uz III. Veernju.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
341
345
345
348
350
351
353
355
357
358
Uvod
Velik broj svjedoanstava koje je V. Gamboso prouavao oznaava
Julijana pajerskog kao autora Ritmikog asoslova u ast sv. Franje.1
Vrsni muziar i magister summus na dvoru francuskog kralja,2 pajerski se pridruio Manjoj brai vjerojatno 1226,3 potpomognut, moda,
u tom izboru injenicom da su druge linosti, obdarene umjetnikim
kvalitetama, osjeale kako ih privlai forma vitae koju je predlagao
mladi franjevaki red.4 Izvori pripisuju Julijanu autorstvo velikog dijela liturgijskog teksta i melodije.
Djelo Julijanovo u izvorima je oznaeno razliitim formulama.
Naziv asoslov pojavio se ve u Knjizi pohvala blaenog Franje Bernar
da Beskog, praen atributom nocturnale.5 Mnogo je upotrebljavan
takoer naziv historia.
Ostavljajui za drugo mjesto razgovor o tekstualnim podudarnostima koje povezuju Ritmiki aslov sa ivotom sv. Franje, takoer
Julijana pajerskog, ovdje se samo podsjea na to da imamo jedan
siguran element da se naznai terminus ante quem za sastavljanje liturgijskog teksta, sigurno upotrijebljenog na svetkovinu sv. Franje 1235.
Te je godine Grgur IX. doista bio u Asizu na sveanoj proslavi, i znamo iz jednog odlomka Tome Eklestonskog o radosti koju je pokazao
sluajui antifonu Hunc sanctus praeelegerat, koja je obnavljala sjea-
1
Usp. GIULIANO DA SPIRA, Officio ritmico e Vita secunda, ed. V. GAMBOSO,
Padova 1985.
2
BARTHOLOMAEI DE PISIS, De conformitate vitae beati Francisci ad vitam Do
mini Jesu, u Analecta franciscana, IV, Ad Claras Aquas 1907, XI, II, str. 544,1. 34: fuit
enim in cantu magister summus in aula regis Francorum.
3
THIER-HARTMANN, Julian von Speyer, u Geschichte in Gestalten. Lebensbilider
aus der Klnischen Franziskanerordensprovinz von den Hl. Drei Kniggen, Mnchengladbach 1979, str. 48: vermutlich im Jahre 1226 gab er diese Stellung auf und
schloss sich dem Orden der Minderbrder an.
4
Ondje: es ist nicht schwer zu verstehen, dass zahlreiche Troubadours, Knst
ler, Dichter und Musiker auf Franziskus aufmerksam wurden und sich ihm an
schlossen.
5
BERNARDI DE BESSA, Liber de laudibus beati Francisci, u Analecta Francis
cana, III.
341
342
nje na susret to ga je imao sa svecem u vrijeme biskupske slube

koju je vrio kao biskup Ostie.6
Tekst Ritmikog asoslova prenesen je bogatom rukopisnom tradicijom, dokumentiranom naroito u predgovoru izdanju u Analec
ta Franciscana, koji navodi 55 kodeksa gdje se ita cijelo slavljenje
oficija, nakon ega slijedi skupina od 27 zbirki himana.7 Na istom
mjestu nalazi se popis 10 tiskanih izdanja, od kojih tri donose muziku notaciju koja prati tekst. Meu prouavanim kodeksima posebno
znaenje imaju Vat. Lat. 8737 i Rosenthal, koji se uva u Mnchenu,
u arhivu Manje brae. Ti rukopisi odlikuju se vidnom prisutnou
melodijskih naznaka, a Bruning prouava njihov smjetaj i znaenje
koje im se pripisuje u cilju izvoenja.8 Nakon kratke biljeke o qui
lisma, bivirga i strophicus ispituju se paleografske posebnosti nekih
kodeksa, prije svega o elementima koji tvore i prate climacus. Zakljuujui svoja istraivanja, Bruning primjeuje u muzici Julijana pajerskog pozitivan utjecaj svoga vremena, utjecaj vie-manje direktan
pojavljujue polifonije, ali sigurno neposredan utjecaj zlatnog doba
Sekvenci Adama iz S. Vittorea, bilo u melodijskim linijama bilo u
muzikoj grai, bilo takoer u svjeini melodijskog obrisa.
Podaci koje su ponudila Bruningova istraivanja preuzeti su u
jednoj raspravi O. Tonettija, koji tei ograniavanju njihovih dosega, ispitujui ih pod vidom muzike izraajnosti. Tako, ako je istina
da u rukopisnoj tradiciji obiluju i tene skupine i da se prepisivai
pokazuju nadovoljno paljivi u uporabi quilisma, bivirga i drugih znakova, to se shvaa prema Tonettiju u kontekstu razvoja pisarske
tehnike, snagom koje treba drati da navedeni znakovi, ili skupine,
nisu vie imali znaenje ni funkciju iz zlatnog perioda gregorijanskog
pjevanja.9
Takoer u opsegu rukopisne tradicije valja upozoriti na kodekse
koje treba cijeniti jer su iz najblieg perioda onome u kojem su teks
tovi sastavljeni i uglazbljeni. Gore navedeni Rosenthal i Vat. Lat.
8737 potjeu iz 12351240. odnosno iz sredine XIII. stoljea. S prijelaznom beneventanskom notacijom kodeks iz Asiza, Arhiv sv. Ru6
THOMAE DE ECCLESTON, De adventu fratrum minorum in Angliam fratris
Thomae vulgo dicti de Eccleston, izd. A. G: LITTLE J. MOORMAN, Manchester
1951, XV, str. 90: apud Assisium in festo S. Francisci et fuit ibi papa Gregorius,
et cum procederet ad praedicandum, cantabant fratres: Hunc sanctus praeelegerat
in patrem etc. et subrisit papa (i nasmijei se papa).
7
Usp. IULIANI DE SPIRA, Officium rhythmicum s. Francisci, u Analecta Francisca
na, X, str. 372374.
8
Usp. E. BRUNING, Giuliano da Spira e lOfficio ritmico di s. Francesco, Roma
1930.
9
O. TONETTI, Lufficio ritmico di San Francesco dAssisi di fra Giuliano da Spira, u
Rivista Internazionale di Musica Sacra, 3 (1982), str. 370388.
Ritm ik i a s oslov sv. Franj e
343
fina, 5, veoma je bliz, u prenesenim podacima, Rosenthalu. S kraja

XIII. stoljea potjee rukopis iz Sankt Gallena, 389. Godine 1923.
otkriven je, u biblioteci sjemenita u Astiu, jedan kodeks, pisan 1332,
ukraen s 18 minijatura.
Vanost koja se pridaje djelu Julijana pajerskog potkrijepljena je,
osim kvalitetom i bogatstvom rukopisne tradicije, injenicom da su
se njome nadahnuli mnogi drugi analogni sastavci. Skupivi podatke
iz prethodnih studija, E. Bruning nabraja obilatu grupu sluajeva, kojima drugi mogu biti pridodani. Prouavajui, naprimjer, jedan stari
Ritmiki asoslov Marijina pohoda u kaptolskoj biblioteci u Fossanu,
P. Damilano nalazi da tekst i glazba oito imaju kao uzor djelo Julijana pajerskog.10
to se tie teksta, izdavai Quaracchija primjeuju da on nosi
oznaku kulture i osjeajnosti autora koji je bio scribendi peritissimus,
dajui stranici sad lirski titraj sad velianstvenost epskog podsjeanja.
On je pretrpio dotjerivanja tijekom stoljea, koja su uvijek naznaena
u aparatu citiranog izdanja. Najstarije je odreeno na opem kapitulu u Narboni 1260. i promijenilo je ton prve antifone psalmima Matutina, jer se inilo da prethodna redakcija aludira na ivot sv. Franje
prije obraenja, tako da je vrijeala pias aures audientium. Drugo,
bitno dotjerivanje pogodilo je 1785.11 drugu i treu antifonu, takoer psalmima Nokturna, tako da se istaknu velike teme kranske
askeze, kao u stihovima u kojima se ita: mundi contemnit penitus
/ thesauros et honores. U izdanju Analecta Franciscana naznaeni
su tekstovi Ritmikog asoslova sastavljeni od Grgura IX. i od dvojice
kardinala o kojima govori takoer Vat. Lat. 4354. Bruning, kojega su
slijedili drugi uenjaci, dri ipak da Julijanu pajerskom treba pripisati muziku notaciju itava djela.12
esto proiman odvanim metaforama, tekst asoslova izaziva u
nekim tokama egzegetske potekoe, o kojima su kritiari iznosili
razliita tumaenja. To se dogaa, naprimjer, u molitvi koja zakljuuje himan prvih Vespera, upravljenoj sv. Franji da pohodi kuu, vrata
i grob. Iako s dvojbama i rezervama, izdavai Quaracchija vide u tri
slike simbole koji pokazuju red Manje brae, grad Asiz, grob sv. Franje, koji je htio Grgur IX., autor himna, i koji je zapoet prije kano10
P. DAMILANO, Un antico ufficio ritmico della Visitazione nella biblioteca
capitolare di Fossano (Cuneo), u Rivista Internazionale di Musica sacra, 5 (1984), str.
142: Versifikacija je oito slijedila uzor Oficija za sv. Franju Asikoga od Julijana
pajerskog, to je ve spomenuto. Slino se zbiva glede glazbe.
11
Usp. L. OLIGER, 1908, De ultima mutatione Officii S. Francisci, u Archivium
12
TONETTI, 1982, str. 377: Teko je meutim znati tko ih je ukrasio notama.
Vie puta citirani Bruning pripisuje ih, i ne ini se nevjerojatnim, poznajui njegov
stil, istome fra Julijanu.
344
nizacije.13 Drugi, meutim, vide u tri rijei skretanje pozornosti na

isto toliko udesa koja je Isus uinio da dadne ivot umrlima. Radilo
bi se o Jairovoj keri, osloboenoj od smrti u svojoj kui (Lk 8,40
ss.), o sinu udovice iz Naima, uskrsnulom kod gradskih vrata (Lk
7,11 ss.), i o Lazaru, kojemu je povraen ivot kad se ve nalazio u
grobu (Iv 11,17 ss.). Na taj red misli vodi, ustvari, takoer molitva u
stihovima koji se itaju odmah poslije toga: et Evae prolem miseram
/ a somno mortis excita. To tumaenje, koje je izneseno u svesku to
su ga su priredili G. Cambell i F. Casolini,14 prihvatio je E. Mariani,
kojemu dugujemo ritmiki prijevod Julijanova asoslova, praen komentarom.
Izvori:
Uvod asoslova sv. Franje preveo Velimir Blaevi prema: Fontes Franciscani,
a cura di Enrico Menest e Stefano Brufani. Assisi: Edizioni Porziuncola,
1995, str. 10991104. Tekst redigirao i skratio u skladu s karakterom ovog
izdanja Ante olji.
asoslov sv. Franje s latinskog izvornika preveo Neven Jovanovi prema: Fontes
Franciscani, a cura di Enrico Menest e Stefano Brufani. Assisi: Edizioni
Porziuncola, 1995, str. 11051121.
13
IULIANI DE SPIRA, Officium rhythmicum, str. 377, bilj. 3.

Usp. J. CAMBELL, Liturgia di S. Francesco dAssisi. Testi latini liturgici; prijevod
F. CASOLINI, La verna (Arezzo) 1963.
14
Ritmiki asoslov svetog Franje

Uz I. Veernju
1 Antifone
I.
Franjo, mu katoliki,
Apostolski potpuno,
Pouio je drati
Vjeru Crkve rimske,
Uputivi: sveenike
Treba nadasve tovati.
II.
Za Inocenta zapoe
Za Honorija okona
Put ivota dinoga;
Grgur, doav nakon njih,
Dodatno ga uzvelia,
Slavnoga po udima.
III.
Njega svetac odabra
Za oca, dok je predvodio
Crkvu Manje brae;
Njemu, duhom prorokim
Obdarenu, apostolsku
Pretkazao je ast.
IV.
Franjo nauk evanelja
Ni za jedan potezi,
Ni za slovce (usp. Mt 5,18) ne prekri;
Od Kristova jarma nita slae,

345
346
Od bremena toga nita lake (usp. Mt 11,30)

U ovog ia kolu.
V.
Stvorenjima svim vlada
Onaj tko je volji Tvorevoj
Sebe sveg podinio;
to god nae ugodnog u stvarima,
To natrag okree,
Na slavu Stvoritelja.
2 Kratko itanje
R. A ja, Boe sauvaj da bih se iim ponosio osim kriem Gospodi
na naega Isusa Krista po kojem je meni svijet raspet i ja svijetu
(Gal 6,14).
O. Bogu hvala.
3 Himan
Sastavio Grgur IX.
I.
Porod s neba doe,
Nova uda donese:
Nebo slijepima otvori;
Suhih stopa morem proe
II.
Oplijenivi Egipane (usp. Izl. 3,22; 12,36)
Preminu bogat; ali sirotam
Ni blago ni ime ne izgubi,
Sretnikom posta za bijednike.
III.
Uzdignut s apostolima
Na goru (Mt 17,1) nove svjetlosti
S polja siromatva
Kristu Franjo uputi:
IV.
Tri sjenice naini (Mt 17,4),
elju slijede imuna;
ijega ga imena
Ni mo ni znak ne napusti.
347
V.
Zakonu, Proroku, Milosti (usp. Iv 1,17.45),
Rado se pokorava,
I Trojstvu slubu sveanim
Blagdanom proslavlja
VI.
Dok vrlinama obnavlja
Taj gost gostinjac trojni
I dok dua blaenih
Hram Kristu posveuje.
VII.
Dom, ulaz i grob,
Oe Franjo, posjeti,
Evin porod bijedni
Od sna smrti probudi. Amen.
4
R. Moli za nas, blaeni Franjo.
O. Da dostojni postanemo obeanja Kristovih.
5 Antifona uz Magnificat (Velia)

O, udo, veselje,
O, ovjee, umova sue:
Naeg si vojevanja
Kola i konjanik;
Ognjen (usp. 4 Kr 2, 11.12) te pred oima
Brae, preobraena,
U sunevoj (Mt 17, 2) prilici
etveropreg poveo;
Znacima sjaju na tebi,
Budunost javljaju na tebi,
Poinuo duh je
Proroki, dvostruki (usp. 4 Kr 2, 9.15).
Uza sljednike svoje stoj,
Oe Franjo, uboge;
Jer se mnoe vapaji
Tvojih ovaca (usp. Ps 37,10; 78,13).
348
6 Molitva
Boe, koji svoju Crkvu zaslugama blaenog Franje uveava prirastom novoga potomstva, daj nam da njega nasljedujui preziremo
zemaljsko i uivamo vjeno sudionitvo u nebeskim darovima. Po
Gospodinu.
Uz Slubu itanja
7 Pozivnik
Nek djela to ih uini
Krista ko Kralja priznaju (usp. Ps 144,10),
ije se rane u svetom
Obnavljaju Franji.
8 Himan
Sastavio Toma iz Capue, kardinal Sv. Sabine
I.
U nebeskom zboru
Nov se tuje lan:
U svetakom ruinjaku
Nov izniknu cvijet.
II.
Franjo buja milou,
Primivi lik poniznih,
Blaen slavu osvaja
Dijele sudbu uzvienih.
III.
Sjemena posijanoga anje
Snoplje (usp. Iv 4, 3536; Ps 125,6) jedre etve,
Pod pokrovom zemlje nadmudri
Protivnika naega spasa.
IV.
On je oholost tijela
Podinio zakonu duha: (usp. Rim 7,25; 8,13)
Pobijedio je svijet (usp. Iv 16,33) i grijeh
Pobijedivi sebe, silan pobjednik.
V.
Ruka, prethodnica jezika
Rijei put je pripravila (usp. Mt 3,3),
I narataji prigrljuju
Nauk djelom prikazan.
VI.
Na polju siromatva
Sadei vinograd (usp. Iz 5,1.2) malenih,
Pokazao je poukom
ivota nain ivljenja.
VII.
Bogatstvu je vjenome
Mnotvo siromanih priveo;
Na uitke ih je nebeske
Jezik djela pozvao.
VIII.
ivotom je sjao i uenjem,
Sada i udima sja;
Vodio je sluenjem,
Narodima put i svjetiljka.
IX.
U dvore kralja vrhovnog
Uitelju, uenike vodi;
Povlasticom spasa
Kristove sluge opremi.
X.
Iz tmina bijede slijedei
Zvijezdu prethodnicu
Naimo oca milosti
Slave konani dionici. Amen.
349
350
O I. Nonoj
9 Antifone
I.
Ovaj mu u tatini,
Needno othranjen,
Od hranitelja svojih
Oholiji je bio.
II.
Milou desnice Vinjega
udesno promijenjen (usp. Ps 76,11),
Palima ulijeva nadu u oprost,
Sada ve s Kristom blaen.
III.
Smirio se, mada ne sasvim,
Bolestima zahvaljujui,
On koji, s neba se naoruavi,
ud posve promijeni.
10
R. Gospodin ga je zavolio i uresio.
O. Zaodjenuo ga haljinom asti. (usp. Sir 6,32)
11 Otpjevi
I.
O. Franjo im u svijetu
Poslovati prestade,
Odmah na njivu Gospodnju
Razmatrati ode;
Pronaenim evaneoskim
Blagom (usp. Mt 13,44) trgovati eli.
R. Boga pita jedinoga
to da radi, i odgovor prima
Da znamen nebeski dobiva.
II.
O. Plamtei na djelu Bojem,
im je imutak prodao,
Siromasima (usp. Mt 19,21) podati
351
Novce je naumio,
Novce koji su mu utegom
Slobodno srce tlaili.
R. A kad se siroti sveenik
Poboja da ih primi,
On ih nehajno baci.

III.
O. Dok ga otac progoni,
Skriven daje gnjevu prostora (usp. Rim 12,19);
Zatim odluno prione
Izlaziti u svijet:
Vide lice prljavo,
Misle da je poludio.
R. Blatom se i kamenjem na nj nabacuju,
No on to trpi, trudi se
Kao gluh (usp. Ps 37,14) izmeu njih proi.
O II. Nonoj
12 Antifone
IV.
Kui ga odvue i istue
Otac, bjenji od sviju,
Psuje ga, vee, zatoi (usp. Dj 12,6);
Tajno ga izbavi mati.
V.
Sad slobodan, bijesu obeznanjenog
Oca ne eli popustiti,
Viui da je spreman
Za Krista zlo pretrpjeti (usp. Dj 5,41).
VI.
Odveden pred poglavara mjesnog
Imutak svoj preputa ocu;
I ostaje gol, i kao prognanik
U svijetu se oituje.
352
13
R. Pravednikova e usta mudrost kazivati.
O. A jezik njegov govorit e pravo (Ps 36, 30).
14 Otpjevi
IV.
O. Dok tijela polugola
Hvale pjeva francuski
U gorljivosti za novi zakon (usp. 1 Mak 2,26.58),
Razbojnicima u umi
Ovako kae proroki:
Glasnik sam velikog Kralja (usp. Ps 46, 3).
R. uje, u hladnou snijega
Baen: Lei, seljae,
Budui pastir stada (usp. Ez 34,8.12).
V.
O. Prijatelja trai staroga,
Koji je prezrenog u samostanu
Tunikom svojom pokrio.
U preziru ljudskom mu je radost,
Postaje sluga gubavcima
Na koje je neko svisoka gledao.
R. U liku triju redova
Tri, po znaku Bojemu,
Crkve je podigao.
VI.
O. Slua u evanelju
to Krist govori svojima
aljui ih propovijedati (usp. Mk 3,14);
To je to to elim, kae.
Na to se oslanja radosno,
Zapisuju u pamenje.
R. Ne koristi se tapom, obuom,
Ni putnom torbom (usp. Mt 10,10); opasuje se uetom,
Nemaju ni dva para odjee
353
O III. Nonoj
15 Antifone
VII.
Rijeima nove milosti
Srce brino posveuje,
I pokajniku besjedu
Jednostavno izlae.
VIII.
Mir i spasenje navijeta (usp. Iz 52,7)
U sili Duha (usp. Lk 1,17; Rim 15,13),
I istinskom miru privlai
One to su daleko (usp. Iz 57,19; Ef 2,17) od spasa.
IX.
I im su zasluge sveeve
Nagraene prinovama,
Daje im nove naputke,
Put jednostavnosti (usp. Izr 10,29; 11,5).
16
R. Zakon je Boji u srcu njegovu.
O. I ne kolebaju se koraci njegovi (usp. Ps 36,31).
17 Otpjevi
Sastavio kardinal Toma iz Capue
VII.
O. Klas puti na gumnu prezira
Zemnom Franjo lomei (usp. Pnz 23,24) u vridbi,
Zrno isto, pljevu stresavi,
U itnicu (usp. Mt 3,12) Kralja silnoga ulazi.
R. S kruhom (usp. Iv 6, 41) se ivim smru svezavi
ivot ivi ivot skonavi.
Sastavio Grgur IX.
VIII.
O. Iz itnice siromatva
Sveti Franjo nasiti
Gladno mnotvo Kristovo,
Da putem ne klone (usp. Mt 15,32);
354
Stazu do slave otvara

I put ivota (usp. Mt 7,14) iri.
R. Po obilju siromatva
U rajskom domu bogat vlada
Za sobom kraljeve ostavljajui
Koje tu oskudica bogati.

IXa.
O. estero brae, otac sedmi,
Svjetlom s neba obujmljen
Sagledava budunost.
Meu Manjima najmanji,
On uspjehe malog stada
Posve jasno motri.
R. I do posljednjeg novia (usp. Mt 5,26)
Krivnja mu biva potpuno
Otputena, to se otkriva.
IXb.
O. Otajstva svojima otvarajui,
Osmog prima napokon
I k narodima raznima
Po dva ih slati (usp. Mk 6,7) odlui,
Nalaui im poniznost
I da budu strpljivi (usp. 1 Sol 5,14).
R. Stado pada nice posluno,
Pastir ih die, sebi prima
Na poljupce, radosne.
IXc.
O. Idui, kae, onome
Gospodu koji e vas pokrijepiti,
Povjerite brigu svoju (usp. Ps 54,23).
Tako brai zatvara
Grenu i beskonanu
Stazu pouda.
R. Tako nee srce izvanjsko
Brigama namicati za sutra (usp. Mt 6,34)
Novaca o pojasu (usp. Mk 6,8).
IXd.
O. Kad se poslani vratie,
Popuni se dvaput po estoro
Brae; tad sveto potvrdivi
355
Pravilo koje je napisao

Odredbe daje Inocent
Papa o propovijedanju.
R. Za mnu Franjo kamatu ubire,
Ulae (usp. Lk 19,13), jer oekuje
Da e dobitak donijeti.

Uz Jutarnju
18 Antifone
I.
Sveti Franjo, kroz pripremu
Posveenjem molitvama
Upuen to initi, odlui
Ne samo za se ivjeti
Ve drugima koristiti,
Voen Bojim arom.
II.
On propovijedajui obilazi (usp. Mt 9,35)
I ni od kojeg ovjeka pouen
Zadivljuje uene.
Govori rijei vrline,
Te novog vou nova
Vojska poe slijediti.
III.
Tri reda on ureuje;
Prvi naziva Manjom
Braom, Siromanih gospoa
Red je srednji,
A pokorniki trei
Prima oba spola.
IV.
Pouen naukom milosti,
Pouen iz iskustva
to savrenstvu pripada,
Svemu tome on brau pouava (usp. Iv 14,26)
I djelima i estotom
Od meda slaeg govora.
356
V.
Slavei zove slaviti,
Slava je uvijek uz njega,
Slava, velim, Spasiteljeva;
Ptice i zvijeri poziva
I sva stvorenja ostala
Da slave Stvoritelja.
19 Himan
Od kardinala Rajnerija Capoccia od Viterba
I.
Pljei, drubo siromana,
Obdarena ocem siromahom;
aom slave nazdravljaj
Iz svetih prsa napunjenom.
II.
Neporoan, pravedan (usp. Job 1,1.8; 2,3) i ponizan
Mira tovatelj drag,
Svjetlo u sudu glinenom (usp. 2 Kor 4,7)
On sja i plamti u krhkome.
III.
Bijednim pokriven ruhom,
Ugrijan svetim duhom,
Nadvlada studen i vruine
Nosei Kristove stigme.
IV.
Put i svijet satirui
Dumane zlobne gazei,
Pobjedom je zlatnu stekao
Aureolu dok je pouavao.
V.
Gol i siromaan odlazi,
U nebo bogat ulazi,
Dare vrlina dijeli,
Bolnima rane cijeli.
VI.
Oe istinski ubogih (usp. Job 29,16)
Siromasima duhom (usp. Mt 5,3) nas uini,
357
I dionicima nebeskim,
Od vrata paklenih spaenim.
VII.
Ocu, Sinu, Branitelju,
Dika, ast i slava (usp. Otk 5,12.13);
Ovoga sveca zaslugom
Nama radost vjena. Amen.
20
21 Antifona uz Benedictus
O, muenie svojom eljom,
Franjo, kakvim zalaganjem
Supatniki slijedi njega
iju patnju naao si
Otvorivi knjigu.
Ti u nebu ugledav
Serafa na kriu
Otada nosi na dlanovima,
na boku i na nogama
rana Kristovih lik.
Ti zbrini stado svoje,
ti to si po sretnom prijelazu
neko strane i razdrte
puti svoje proslavljene
ljepotu im prikazao.
Uz manje asove
21a Uz trei, kratki otpjev
Zavolje itd.
R. Pravednikova usta itd.
358
22 Uz esti, kratko itanje

A na sve koji se ovoga pravila budu drali, i na sveg Izraela Bojega
(Gal 6,16) mir i milosre!
O. Bogu hvala.
22a Kratki otpjev

Pravednikova usta itd.
V. Zakon mu je Boji itd.
23 Uz deveti, kratko itanje

Ubudue neka mi nitko ne dodijava. Jer ja na svom tijelu nosim bi
ljege Isusove. Milost Gospodina naega Isusa Krista s duhom vaim,
brao! Amen. (Gal 6, 17.18)
O. Bogu hvala.
23a Kratki otpjev

Zakon mu je Boji itd.
R. Pravednika je Gospodin vodio pravim stazama.
O. I pokazao mu Boje kraljevstvo (usp. Mudr 10,10).
Uz III. Veernju
24 Himan
Sastavio Toma iz Capue, kardinal Sv. Sabine
I.
Diko udorea, voditelju Manje brae,
Franjo, to osvaja nagradu,
Po tebi kao lozi, u ivot dolazi,
Kriste, otkupitelju sviju.
II.
Brat nek pljee, otac vlada,
Sugraanin nebesnika;
Pla nek ode, zbor nek pjeva
Neka nebo slavom zvoni.
359
III.
Zemlji uzet, predan nebu,
To znaci dokazuju;
Dakle, iv je; primio je
Vjene dare Kristove.
IV.
Za zavjete ispunjene,
Slave zadobi odlije
Koga kiti, koga asti,
Boe vinje milosti.
V.
Nek ga slijede, pridrue se
Iz Egipta izlazei (usp. Ps 113,1);
On dok vodi, svjetlo jasno,
Zastave kralja prilaze.
VI.
Znak kralja dinome vodiu
Bok i ruku obiljei,
Svjetlo doe, no uzmaknu,
Ve uzae svijetla zvijezda.
VII.
Vjeran voa, jasna zvijezda:
vodi, blista, stranputice
obilazi, objavljuje
Svete nama radosti.
VIII.
Tjeraj stado (usp. Izl. 3,1), voo, do Kralja,
Bore s dumaninom lukavim;
Povedi nas i dovedi
Na gozbu Kralja Jaganjca. Amen.
24a
360
25 Antifona uz Magnificat (Velia)

O, junaka udesna,
Znamenjima i udesima (usp. Bar 2,11; 2 Kor 12,12),
Slabosti od zloduha (usp. Mt 4,24; Mk 1,34)
Sve to uklanja.
Dok propovijeda pticama
umskim, otvara uho napeto
Njihovim rijeima.
O, divna li ivota mu
Kojim vjeru tako velia;
I mnoge jo oivljava
Mrtvace, poto preminu.
Franjo, dionitvo daj nam
Sa iteljima nebesa
S kojima si zdruen ti.
26 Antifone uz Benedictus (Blagoslovljen)

i Magnificat (Velia) u osmini i za spomendan sv. Franje
Pripisuje se papi Grguru IX.
I.
Sveti Franjo, as ne asi,
Doi, oe, urno
Puku to je pritisnut
I tlaen pod bremenom
Slamom, meljtom, opekom;
I, pokopavi Egipanina
U pijesku (usp. Izl 1,14; 2,12; 5,7), oslobodi nas,
Porok puti zatrijevi.
Pripisuje se Tomi iz Capue, kardinalu Sv. Sabine
II.
Zdravo, oe sveti, domovine sjaju, uzore Manje brae,
Ogledalo kreposti, pute pravde, pravilo ivota;
Iz progonstva puti dovedi nas u kraljevstvo nebesko.
III.
Plai, drubo uboga,
Vapi ocu siromaha (usp. Job 29,16);
Ovaj jecaj alosni
Primi, oe Franjo,
Prikai Kristu rane
Pripisuje se Grguru IX.
361
Na boku, nogama, rukama,

Da poalje nama siroiima
Zamjenika velikog oca.
IV.
Nebesa sjaj je bljesnuo,
Novom zvijezdom zasjao:
Sveti se Franjo proslavi
Kome se seraf ukaza,
Obiljeivi ga znamenom
Na dlanu, stopalu, boku,
Dok lik kria on nositi
eli srcem, licem, djelom.
Pripisuje se kardinalu Rajneriju Capocciu
IVOT SV. FRANJE
VITA S. FRANCISCI
(12321235)
fra Julijan pajerski
Uvod
GIUSEPPE CREMASCOLI
Prijevod
STJEPAN PAVI
IVOT SV. FRANJE

Uvod.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 365
Proslov.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 369
Uvod
Fra Julijanu pajerskom pripisuje se sastavljanje ivota i Ritmi
kog asoslova u ast sv. Franje Asikoga. Prema popisu izvora, od Jordana Janskog do Nikole Glassbergera, koji prenose malo podataka
kojima moemo raspolagati,1 znamo da je Julijan, prije nego to je
uao meu Manju brau, bio uitelj pjevanja na dvoru francuskog
kralja,2 moda sve do prvih godina Luja IX., sveca, koji je zasjeo na
prijestolje 1226. godine. Neki pretpostavljaju da se upravo u to vrijeme Julijan pajerski odrekao visokog poloaja kako bi bio primljen
meu sljedbenike sv. Franje.3 Mnogo je naznaka takoer o godini
smrti, koja je vjerojatno 1250, kako se ita u Predgovoru Analecta
Franciscana.
O ivotu sv. Franje, koji je napisao Julijan pajerski, nije nedostajalo problema i kontroverzi, poevi od vjerodostojnosti, a postoji
i problem u pogledu vremena sastavljanja dvaju tekstova i odnosa
s izvorom gotovo neospornim, naime Prvim ivotopisom Tome elanskog. to se tie veze ovisnosti izmeu dva spomenuta Julijanova
spisa, van Ortroy tvrdi da asoslov proistjee iz ivota sv. Franje4 budui da se susreu slaganja tekstova i stilistikih prijelaza koji se lako
shvate u ovoj hipotezi, dok bi bili skoro neprotumaivi u drugoj. Ovo
miljenje ipak nije prevladalo meu uenjacima, koji su ga, inilo se,
potpuno previdjeli, budui da se openito ita, u raspravama o Ju1
Usp. GIULIANO DA SPIRA, Officio ritmico e Vita secunda, izd. V. GAMBOSO,

Padova 1985, str. 1121.
2
BARTHOLOMAEI DE PISIS, De conformitate vitae beati rancisci ad vitam
Domini Jesu, u Analecta Franciscana, IV, Ad Claras Aquas 1907, VIII, II, str. 308,
II. 2021: Hic ante ordinis ingressum fuit magister cantus in aula regis Francorum.
3
THIER-HARTMANN, Julian von Speyer, u Geschichte in Gestalten. Lebensbilder
aus der Klnischen Franziskanerordensprovinz von den Hl. Drei Knigen, Mnchen
gladbach 1979, str. 48: Der franzsische Knig Ludwig VIII. hatte ihn zum Chormeister seiner Hofkapelle ernannt. Vermutlich im Jahre 1226 gab er diese Stellung
auf und schloss sich dem Orden der Minderbrder an.
4
F. VAN ORTROY, Juelien de Spira biographe de S. Franois dAssise, u Analecta
Bollandiana, 19 (1900) str. 337: Il ntait pas de tout indiffrent dtablir solidement que la lgende est antrieure loffice rim. Car cest grce la pice liturgique quon parvient dterminer la date laquelle fut compose la biographie ellemme. Teza je potvrena i uvijek povezana uz problem kronologije.

365
366
lijanu pajerskom da je asoslov sastavljen prije biografskog spisa,

smatranog nekom vrstom komentara liturgijskog teksta.5
Imamo meutim elemenata za utvrivanje nekih datuma izmeu
kojih se moe staviti sastavljanje dvaju spisa. Terminus post quem za
ivot sv. Franje jest 30. svibnja 1232, dan u kojem je bio proglaen
svetim sv. Antun Padovanski, oznaen, u njemu, kao nunc sanctus et
gloriosus Christi confessor. Van Ortroy misli da moe oznaiti takoer
datum preko kojega nije mogue ii dalje utvrujui kronologiju i
vota sv. Franje. Radilo bi se o 4. listopadu 1235, terminus ante quem
spisa asoslov i, stoga, takoer biografskog teksta, iz kojega prema
ovom uenjaku proizlazi onaj liturgijski.
Jedan evidentan i od svih prihvaen podatak jest ovisnost hagio
grafskog spisa Julijana pajerskog o Prvom ivotopisu Tome elanskog, s kojim imaju tijesne veze takoer ivotopisi sv. Bonaventure.
Paralelizmi s elanskim naznaeni su u izdanju koje je priredio van
Ortroy.6 A. Quaglia pokazuje preciznim usporeivanjem tekstova da,
barem s obzirom na jednu vanu temu kakva je bila izrada i sadraj
Pravila, tri autora postupaju na samostalan nain, nudei svaki vlastito itanje i tumaenje.7
Usporedba triju biografa potie da se izdvoji, kod prvoga, formula vitae formam et regulam, dajui joj ovo tumaenje: s vitae forma
oznaava se prvo pravilo, iz 1221, a s regula drugo, iz 1223, koje
elanski objedinjuje i anticipira na 120910. Uz jedinstvo redakcije
istiu se jednostavnost i kratkoa teksta, koji se sastoji, preteno, od
izraza uzetih iz evanelja i podvrgnutih na odobrenje Inocentu III.8
U paralelnom odjeljku Juliana pajerskog zajedniki elementi proiz
laze iz injenice da su potvrene ope impostacije i o jedinstvenosti
Pravila i kratkoi teksta.9 Postoje ipak nemale razlike, meu kojima
vrijedi spomenuti prije svega onu koja se odnosi na potvrdu Honorija
5
THIERHARTMANN, 1979, str. 52: Die Lebensbeschreibung Julians liest sich
wie ein Kommentar zu seinem Offizium des hl. Franziskus.
6
F. VAN ORTROY, La lgende de S. Franois dAssise par Julien de Spire, u Analecta
Bollandiana, 21 (1902), str. 159: Jaurai soin dindiquer dans la marge, tout le long
du texte que je publie, les emprunts faits par Julien la premire Vie de Thomas de
Celano, son modle.
7
Usp. QUAGLIA, Storiografia e storia della Regola francescana, Falconara M. 1985,
str. 71103.
8
1el 32,1.3: beatus Franciscus scripsit sibi et fratribus suis, habitis et futuris,
simpliciter et paucis verbis, vitae formam et regulam, sancti Evangelii praecipue sermonibus utens Venit proinde Romam cum omnibus dictis fratribus, desiderans
nimium sibi a domino papa Innocentio tertio quae scripserat confirmari.
9
ivp 21,2: Brevi ergo regulam sermone conscripsit.
ivot sv. Franj e
367
III.10 koju je elanski ispustio. On je osim to ga istaknuo pretenost

evaneoskih odlomaka u Pravilu, koje je Utemeljitelj redigirao sanc
ti Evangelii praecipue sermonibus utens.11 Julijan pajerski meutim
taj omjer osjea drukije budui da daje veu vanost preceptivnom
dijelu, u pogledu kojega pie: interpositis in illa (regula) sacris Evangelii verbis.
Ne manjkaju odlomci za koje bi se reklo da su potaknuti voljom
tonijeg definiranja teksta u odnosu na elanskog. U njima se, na
primjer, ita: cum in Regula scriberetur: et sint Minores (1el
38,3). Da se izbjegne i najmanji nesklad s Pravilom iz 1223. u kojem
nema izravnog citiranja, Julijan pajerski izraava na ovaj nain isti
podatak: quem (Ordinem) et Ordinem Fratrum Minorum, sicut
in Regula scripserat, appellavit (ivp 23,8).
Jo je jasnije i odreenije predstavljanje injenica u pripovijedanju sv. Bonaventure. Prema Quagli izraz vitae formam et regulam12
Tome elanskog nije vie, kod njega, neke vrste tautologija budui
da se vitae forma odnosi na redakciju iz 120910, dok Pravilo oznaava onu iz 1223.13 Ostaju veoma razliita dva papinska zahvata,
naime ododbrenje Inocenta III. i potvrda Honorija III.14 U prvotnoj
redakciji zamjeuje se da se ona sastoji od simplicibus verbis i, preteno, od evaneoskih tekstova, u odnosu na koje pauca quaedam
alia inseruit.
Vraajui se na Julijanov tekst, istie se vrijednost dvaju posljednjih paragrafa otkaenih od veza s izvorima, budui da se pripovijedanje o prijenosu sv. Franje, koje se dogodilo 25. svibnja 1230, opisano ivahno i s obiljem detalja, openito tumai kao plod svjedoenja
oevidca.15
Prolog ivota sv. Franje, koji za incipit ima Ad hoc quorundam, nije
smatrao autentinim H. Felder, prema kojemu bi bio stavljen ispred
pripovijedanja da sauva slabo prosvijetljene duhove od sablanjavanja saznavi za popustljivosti mladoga Franje ispraznostima svijeta.
10
Ondje, 73,4: Quorum prior (Innocentius), sicut in omnibus viro Dei, ut supra
dictum est, de Ordinis institutione consensit, sic et alter (Honorius), ut in Regula
tangitur, omnia eidem sancto benigne postmodum confirmavit.
11
Sluei se osobito evaneoskim govorima.
12
Usp. gore, bilj. 9.
13
Usp. QUAGLIA, 1985, str. 100101.
14
1Bon 4, 11, 1: Cum autem, dilatato iam Ordine, vivendi formam per dominum
Innocentium approbatam disponeret per successorem ipsius Honorium in perpetuum facere roborari ondje, 4,11,8: et per supradictum Dominum Papam Honorium obtinuit confirmari.
15
De fr. Iuliano Spirensi eiusque Vita et Officio rhythmico S. Francisci, u Analecta
Franciscana, X (192641), str. XLIV: Descriptio vivida huius solemnitatis innuere
videtur Fr. Iulianum ipsum huic translationi interfuisse.
368
F. van Ortroy odbacuje tu tezu, podsjeajui na to da od sedam rukopisa koji donose ivot sv. Franje njih etiri iz XIII. stoljea sadre
takoer Prolog, iji incipit navodi i Nikola Glassberger.16.
Izvori:
Uvod u ivot sv. Franje preveo Velimir Blaevi prema: Fontes Franciscani, a cura
di Enrico Menest e Stefano Brufani. Assisi: Edizioni Porziuncola, 1995,
str. 101723. Tekst redigirao i skratio u skladu s karakterom ovog izdanja
Ante olji.
ivot sv. Franje s latinskog izvornika preveo Stjepan Pavi prema: Fontes Francis
cani, a cura di Enrico Menest e Stefano Brufani. Assisi: Edizioni Porziuncola, 1995, str. 102595.
16
NICOLAI GLASSBERGER, Chronica, u Analecta Franciscana, II, Ad Claras
Aqus 1887, str. 4647: Frater Simon autem, cum venisset ad Theutoniam cum fratre Iuliano de Spira, qui postmodum historiam beati Francisci et beati Antonii nobili
stylo et pulcra melodia, quas modo cantamus, et Legendam sancti Francisci, quae
incipit: Ad hoc quorundam etc., urbana elegantia dictavit et composuit.
Proslov
U ime Gospodnje
Proslov za ivot svetoga Franje
U Svetom se pismu spominju neke prijanje slabosti pojedinih
svetih ljudi, koje je Gospodin odluio obdariti povlasticom posebnih zasluga. To se ini s tom svrhom kako ni oni nevini divei mu
se i ujedno hvalei neistraivi boanski naum, po kojem se i oni pali
po izvrsnijim zaslugama uzdiu nad veinu pravednih ne bi pouz
dajui se u svoju pravednost (usp. Ez 33,13) prezreli one pale u ponor
mana, a kako se ni oni bezboni oajavajui zbog svojih opaina ne
bi bojali pristupiti Gospodinu, izvoru milosra, da zatrae oprotenje. Doista, tako se pobona poniznost pravednih boji pravednosti
Gospodina suca, kako se zbog razorne nadutosti i preuzetnosti ne
bi uzoholili; tako se koliko vrsta toliko obazriva nada palih uzda u
blagost dobroga Oca, kako ih ne bi progutao strani bezdan oaja.
Tako se na svima slavi zauujua i hvale vrijedna slava velianstva
(usp. Ps 145,12) Gospodnjega, koja ljubei ih i bez njihove zasluge
podrava pravedne da ne padnu, a dobrostivo i samilosno uspravlja
pognute (usp. Ps 145,14) da ne propadnu. Stoga itamo kako je Krista zanijekao prvi njegov namjesnik; stoga i kako je izabrana posuda
Kristova progonila Crkvu (usp. Dj 9,15; Gal 1,13); stoga i onaj carinik koji se naziva apostolom i evanelistom; ali i ona osobita Kristova uenica koju je, prema kazivanju, opsjelo sedam avola. Stoga
i kad kanimo ukratko opisati djela slavnoga Kristova priznavaoca
i levita Franje, prvo emo iznijeti neke njegove prijanje slabosti.
Tako e svi, usporedivi prvotno njegovo vladanje s potonjim, koje
ne moemo potpuno i dostojno protumaiti, veliajno hvaliti zaetnika toga obrata, nevinima e porasti pobona poniznost, a palima
e se dati vra nada u oprotenje.
Svretak proslova
369
370
Prvo poglavlje
Kako se obratio i sve svoje prodao
te koliko je pretrpio zbog oeva proganjanja
1. U gradu Asizu, u predjelu Spoletske doline, bio je neki mu

imenom Franjo, po zanimanju trgovac, prebogat po prolaznim dobrima, ali siromaan po djelima pravednosti (usp. Tit 3,5). Od prvih poetaka svoga ivota naime besramno se hranio ispraznostima
svijeta, ak je postao objesniji od svojih hranitelja. emu da mnogo
priam? On je posve teio za veoma bijednom sreom i slavom svijeta. I kuajui u tome nadmaiti druge, razuzdanost nemirna srca
pokazivae alama i igrama, ponaanjem i odijevanjem, besramnim
rijeima i pjesmama. Pa iako je novac stjecao veoma zduno, jer u
dijeljenju i uvanju nije imao mjere, vie je naginjao dareljivosti
nego krtosti. Budui da je zbog lakomislene rasipnosti izgledao
mio i dobar, za sobom je povlaio zao rep (usp. Otk 12,4) mnogih
pristaa, koji su ga kao glavu i vou slijedili strmoglavce u propast.
Tako je, okruen gomilom svojih drugova, gotovo do dvadeset pete
godine svoga ivota iao stazom propasti, kad se Gospodinu svidje da objavi slavu udesa svojih (usp. Ps 111,4), da na njemu bude
udesna promjena desnice Vinjega (usp. Ps 77,11) i potomcima primjer za divljenje, a grenicima da ulije nadu kako e zadobiti milost.
2. I tako boanska milost krenu, na spas njemu i mnogima,
tjelesnim nevoljama zabludjeloga zvati natrag, i satrvenoga dugotrajnim bolestima prisili ga da razmilja drugaije od onoga kako je
obiavao. I tako je, mada ne potpuno, postajao krotkiji pod udarcima, to prije nije znao u srei. Kad napokon skupi toliko snage da je
mogao hodati sa tapom, i dok je uokolo promatrao svu krajinu, na
neki mu se nain sada gadilo sve to je prije bilo lijepo i poeljno. A
i ljubitelje takvih stvari smatrae posve ludima.
Ali jer srea nakon opasnosti neoprezne obino lako zavara, stade taj mu jer mu se srea opet smijeila sebi od ispraznosti
svijeta obeavati jo vee stvari nego prije, a da jo nije posve s vrata
stresao jaram (usp. Post 27,40) opaka ropstva. Kad je naime nekog
asikog plemia spopala elja za ispraznom slavom i zgrtanjem novca, pa se zbog toga naoruavao da krene u Apuliju, Franjo se, ve
se tjelesno oporavivi a jednako eljan bogatstva i slave, nastojao
pridruiti tome plemiu, kao onaj koji se, lakomislen, vie i nije sjeao oinske opomene. Ali u ovome se vidi divota boanske odluke i
volje: ta volja njega, koji je ve prije u bolestima poeo bivati krotkiji i iban morao se s pravom posve popraviti, sada ve po drugi put
poe udesnije odvraati od njegova nauma. Stoga se inilo razlonim kako ga je na taj vojni pohod trebalo radije poticati.
ivot sv. Franj e
371
3. Jedne noi naime, kad se sav usredotoio na putovanje u Apuliju, u vienju mu se ukazala njegova kua puna vojnike opreme,
koja obino bijae krcata hrpama sukna za prodaju. Dok je dakle
u udu blenuo na taj neobian prizor, reeno mu je kako e sve to
pripasti njemu i njegovim vojnicima. A kad se probudi, premda se
inilo kako ovo vienje odobrava njegov naum i kako prorie njegov sretan ishod, ipak odmah i zaudno postade mlak glede onoga
to bijae naumio, tako da bi sam sebe morao prisiliti da to izvri.
Napokon, malo poslije, posve odbi putovati u Apuliju. Tako budui
vojskovoa nove vojne iz ove promjene u samome sebi zakljui da
ve spomenuto vienje smjera na neto posve drugo nego to on
bijae povjerovao. Stoga otada, prihvativi nebesko oruje kojim se
poslije hrabro sluio protiv svih kunja, stade potpuno mijenjati prijanje vladanje.
Franjo se tako ve kloni i vreve javne trgovine. Postaje evaneoski trgovac i trai dobre bisere dok ne nae jedan dragocjen. Nastojei
dokuiti i razmiljajui to da pone milije Bogu, pohaa radionice
raznih vrlina. A kad je iziao na Gospodnju njivu da razmatra, pro
nae ondje skriveno blago i sakri ga, pa proda sve i odlui kupiti ga
skupa s njivom (usp. Mt 13,4446).
4. Za novu odluku ve trai novoga savjetnika: jedino Boga pita
za savjet to da radi, a nijednom smrtniku ne iznosi to kani. Ipak
je elio samo nekoga tko bi mu bio odaniji od drugih i dijelio s njim
njegovu radost, i rado je traio priliku da katkad rijeima izrazi svoju duevnu radost. Njega bi ee pozivao na skrovita mjesta, pa
govorei u zagonetkama i uope ne otkrivajui tajne svoga nauma,
govorae kako je naao golemo i dragocjeno blago. Taj se ovjek u
sebi mnogo radovao, uvijek je s njim radosno iao kad god bi ga
zvao i veoma rado razgovarao s njim kad god je govorio o blagu.
A esto je Franjo, mu proet novim duhom, ulazio u neku spilju,
dok je drug ekao vani uope ne znajui to on unutra radi. A on je
ondje sa suzama u skrovitosti molio nebeskog Oca (usp. Mt 6,6) da
mu, usmjerujui njegov put, potpunije oituje svoju volju. Ustrajui
tako neprestano u molitvi, teko je muio sama sebe, i dok po boanskom nadahnuu nije doznao kako mora poeti, silina osjeaja
koji su se izmjenjivali nije mu dala mira. Izmjenjivali su se naime u
njemu radost od slasti duha koji je iskusio, veoma teka bol zbog
grijeha u prolosti, velik strah za budunost i arka udnja da ostvari
to bijae zapoeo.
5. Napokon, punije zazvavi boansko smilovanje, zasluio je da
uje ono to je elio i da ga znak s neba nepogreivo poui to da
radi. Potom ga je obuzela tolika radost da je, ne mogavi se vie suz-
372
drati, i nehotice neke stvari od rijei do rijei javno ispripovjedio:

da dodue odbija ii u Apuliju, ali da obeava uiniti velike stvari u
svome zaviaju. Kad su se dakle svi udili i raspitivali se o tome kani
li se oeniti, odgovori da e se oeniti enom pametnijom, plemenitijom, draom i ljepom nego to su je ikad vidjeli.
6. Utvren boanskim darom, taj mu nije vie odugovlaio ispuniti pobonu elju svoje due. Pa kad se pruila povoljna prilika, radosno ustade, pouzdano se znamenova znakom kria, uze sa sobom
dragocjena sukna za prodaju i ode u oblinji grad zvan Foligno. Kad
ondje proda sukna skupa s konjem na kojem je jahao, vrati se natrag
s mnogo novca. Revnujui odmah za Boje djelo, odlui razdijeliti
ga za asne potrebe siromaha i za druge asne potrebe. Njegovu
srcu, koje je nastojalo osloboditi ga briga, novac je ve tako teko
dojadio da, cijenei ga kao pijesak, njegovu teinu nije mogao podnositi i pourio se odloiti ga to prije. I tako nae blizu Asiza neku
crkvu, neko podignutu u ast svetome Damjanu, a zbog prevelike
starosti bijae se gotovo sruila. alei njezino stanje on smjesta s
potovanjem uu u nju. Pa naavi ondje nekog siromanog sveenika, prvo njemu iskaza potovanje poljubivi ga u ruku, a potom
mu dade novac za popravak crkvenih zidova. A sveenik, ugledavi
ovjeka za koga znadijae da je jo nedavno bio posve odan svijetu,
veoma se iznenadi njegovu inu. Kako je smatrao da ga ismijava, ne
uze novac. Jedva mu vjerujui kad je potom ire izlagao svoj naum,
na uporno navaljivanje napokon je pristao da s njim moe boraviti,
ali je ipak odluno odbio primiti novac iz straha od njegovih roditelja. Kad je taj istinski preziratelj novca vidio da je novac odbijen,
kao bezvrijedan prah odbacio ga je u neki prozor.
7. A otac njegov, ne znajui to se s njim dogodilo, nije se prestao
brinuti dok napokon nije doznao kako mu sin sakrivi se na spomenuto mjesto bijedno ivi. Stoga ne malo uzrujan zbog iznenadna
otkria pozove prijatelje (usp. Lk 15,9) i znance te bez oklijevanja
otra na ono mjesto. A kad u za dolazak i prijetnje progonitelja, novom se Kristovu vojniku svidje dati mjesta gnjevu (usp. Rim
12,19). Pa da ga otac ne bi vidio, sakri se u jednu spilju koju je za
to prije bio predvidio. Dok se gotovo cijeli mjesec dana skrivao u
njoj, na usluzi mu je bila jedna osoba koja je moda jedina znala
za to mjesto. I izlazei odande rijetko, tek nagnan nekom nudom,
nije ondje prestajao postei i plaui (usp. Jl 2,12) zazivati boansku
blagost da se udostoji istrgnuti ga iz ruke onih koji ga progone (usp.
Ps 31,16). Potom ga je, dok se molio u tami, proela neka udesna
i nekuana radost, koja ga je smjesta toliko osnaila da je usprkos
progoniteljima ne samo izaao na javu nego je sebe teko ukorio za
ivot sv. Franj e
373
ukoenost i tromost od nepomina skrivanja. A kad njegovi znanci

ugledae mua potpuno promijenjena u odnosu na prijanje stanje,
mrava i prljava, nisu to pripisivali vinjoj milosti, nego radije ludosti; s prezirom su ga napadali zasipajui ga blatom i kamenjem. Ali
ovjeka Bojega (usp. Suci 13,8) ne slomi nikakva nepravda, ve kao
gluh iae mimo njih i zahvaljivae onomu koji ga odozgor jaae.
Napokon doprije glas do oevih uiju da mu se sin takvim pokaza;
dotra urno, ne poput oca, nego poput zvijeri, i stade protiv njega
bjesnjeti vie nego svi drugi.
8. Odvukavi ga naime kui prilino nedolino i smatrajui kako
e ga protivtinama odvratiti od njegova nauma, prvo ga okrutno
izvrijea i iiba, a potom bez ikakva milosra u lancima baci u zatvor. Ali to vie na Kristova vojnika bjesni nevolja i pritisak, to ga
vie jaa i uvruje. Ne moe se protivtinama s pravedna puta
odvratiti onaj komu je Gospodin utoite u tjeskobi (usp. Ps 32,7).
Jednoga pak dana njegov otac zbog obiteljskih poslova ode od
kue, a njegova majka ne slaui se s muevim postupanjem progovori sinu umiljatim rijeima i tako ga pokua odvratiti od njegova
nauma. A kad uvidje da to ne moe postii, ganuta majinskom
ljubavlju, potajno mu odveza lance, oslobodi sina i pusti ga da ode.
A on je kao ve dokazan u kunji postao sigurniji nego inae, pa
se zahvaljujui svemoguemu Gospodinu, u velikoj slobodi duha,
vratio na ono mjesto gdje je prije stajao. Vrativi se kui otac je to
doznao pa je srdito izvrijeao enu; i jo ne odustajui razjaren je
potrao za sinom. Trsio se da ga barem potpuno udalji iz onoga
kraja ako ga ne moe odvratiti od njegova nauma. Po njegovu dolasku sin se pojavio slobodno i neustraivo, nije vie uzmicao pred
oevim bijesom kao to je prije inio. Vikae, tovie, kako za Krista dragovoljno eli jo vie trpjeti. Uvidjevi njegovu neslomljivu
postojanost, otac napokon kua iupati novac. Naavi ga i odmah
uzevi odande kamo ga sveti mu bijae bacio, poinje ve blae sa
sinom postupati; jer malo utaena e pohlepe ujedno je ublaila
bijes duha.
9. Nakon toga vodi ga mjesnom biskupu da mu pred njim vrati
sve to je imao i da sve svoje imanje preda u njegove ruke. I prije
toga zahtjeva on spremno i veselo pristade na to, svue svu odjeu
koju imae, ne zadravi ni gae, i predade je ocu. I tako stojei
posve gol pred svima se proglaava prognanikom u svijetu. Biskup pak, divei se tolikom aru toga mua, uvidje da se to uope
ne moe zbiti bez boanske volje. Pa otada pripravan pomagati ga
oinskom ljubavlju, primi ga u ruke i ogrnu platem koji imae na
sebi. I ve se ovjek Boji gol suobliuje onomu golome na kriu,
374
ve je savreno bio ispunio savjet da se odree svega onaj koga od

gledanja Boga nije dijelilo nita zemaljsko doli samo zid puti.
Drugo poglavlje
O onome to je pretrpio kad se prvi put oslobodio iz oevih ruku
i to je uinio u svjetovnoj odjei
te o njegovoj prvoj promjeni odjee
10. Nakon to je dakle blaeni Franjo umakao bijesnu oevu

proganjanju, jednoga je dana on, revnitelj novoga zakona, hodio
polugol umom i pjevajui hvale Gospodu na francuskom jeziku
iznenada je upao meu razbojnike (usp. Lk 10,30). Kad ga divljaki
pitahu tko je, nita se ne bojei ovako proroanski odgovori: Ja
sam glasnik Kralja velikog (usp. Ps 48,3)! to se to vas tie? A oni
srdei se iibae slugu Bojega i bacie ga u jamu punu snijega i rugajui se buduem pastiru stada Gospodnjega ovako rekoe: Lei
tu, tupi glasnie Boji! Kad pak odoe oni zloinci, on veselo iskoi
iz jame i jaim glasom zapjeva hvale Stvoritelju svega.
11. Napokon je on koji bijae nosio skupocjenu odjeu iznenada doao u neki monaki samostan samo u prostoj koulji.
Ondje doista nije bio ni prepoznat ni cijenjen, pa jer nije imao
hrane, jednostavno su ga upustili u kuhinju. Nakon vie dana,
kad nitko oima smilovanja nije pogledao na njegovu golotinju,
otiao je otjeran istom nudom. A poslije kad se glas o njegovoj
svetosti stao iriti uokolo, prior samostana, teko pogoen to se
nisu pobrinuli za tolikoga mua, otie s tugom k njemu i ponizno
zaiska oprotenje za se i za svoju subrau. Otiavi dakle iz
spomenutog samostana i doavi u grad zvani Gubbio, siromaak Isusa Krista ondje potrai nekog svoga prijanjeg poznanika
i prijatelja. On zbog staroga prijateljstva pokri njegovu golotinju
malom tunikom.
12. Nakon toga ponizni preziratelj samoga sebe, i ne marei
vie to ga ljudi preziru, poe ka gubavcima. Njima je najodanije
sluio, ponizno prao njihove ireve i nije se plaio brisati im gnoj.
A prije se ove stvari toliko gnuao da je, ugledavi ne samo njih
izbliza ve i njihove kue izdaleka, rukama nos epio. No kad ga
je Gospodin pohodio svojom milou, dok je jo nosio svjetovno
odijelo, sluajno ga je susreo neki gubavac: iako se kao i obino
uplaio im ga je ugledao, prisili se i pobijedi sama sebe, pa hrabro pristupi i poljubi (usp. Mk 14,45) ga. Stoga je otada are
eznuo da prezire sebe i stao se neprestano boriti protiv samoga
ivot sv. Franj e
375
sebe, sve dok mu odozgor nije zajameno kako e izvojevati savrenu pobjedu nad sobom. Kao to je poslije sam posvjedoio,
iskazivao je milosre gubavcima, koje nije mogao ni gledati dok
je ivio u grijesima. Na druge pak siromahe i nevoljnike, dok je
jo bio odan svijetu, gledao je uvijek s dobrotom i suuti, i vrlo bi
rado pruio ruku smilovanja onima koji su traili Boga radi. A kad
je jednom prilikom mimo obiaja izgrdio siromaha koji je molio
Boga radi, odmah skrueno zbog toga veoma teko poali. Smatrae kako je i odve nedostojno uskratiti togod onome koji trai
u ime tolikoga Kralja. Stoga je odluio kako otada nee odbiti
siromahe koji budu to traili Boga radi. A to je brino nastojao
i ispuniti koliko je mogao. Pa premda se iz ovoga dosad moe
vidjeti kakav je duh suuti prema siromasima njime ravnao nakon
obraenja, ipak e to poslije biti malo potanje izloeno.
13. Ali sveti mu sve dosad uope nije znao to e mu se dogoditi. Izmeu ostaloga to je uinio kao prvo djelo pobonosti
dao se na obnovu crkve svetoga Damjana, kod koje je prvo boravio. Kao to je taj posao poeo iz saaljenja zbog opasnosti od
ruenja, tako ga je ubrzo i dovrio uz suradnju Gospodinovu (usp.
Mk 16,20). Ovo je ono mjesto dostojno slavna spomena gdje
isti sveti mu gotovo est godina nakon svoga obraenja sretno
ustanovi red obdaren puninom tolikih vrlina, to jest onaj red siromanih gospoa i svetih djevica. Taj red hvale vrijedan zbog velikog savrenstva Gospodin je danas veliajno rairio po raznim
krajevima Italije.
14. U meuvremenu sluga Boji promijeni odjeu i preseli se
u drugo mjesto nedaleko od Asiza, gdje takoer poe obnavljati
neku crkvu jednako ruevnu, i ne stade dok zapoeto ne dovri.
Nakon toga prijee u tree mjesto zvano Porcijunkula, nedaleko
od spomenutoga grada, gdje neko bijae podignuta crkva u ast
preslavne Bogorodice Marije, ali tada jednako pusta i trona. Iz
saaljenja prema njezinoj ruevnosti, ali i iz posebne pobonosti
prema Blaenoj Djevici, ondje je neprekidno boravio dok je tekla
trea godina od njegova obraenja, kad je ve bila obnovljena
spomenuta crkva. To da je taj svetac podigao tri spomenute
crkve ne mislim da se dogodilo bez dubljega tajnovitog znaenja.
Naprotiv, smatram da to po prethodnoj Bojoj volji simbolizira
ono to je taj jednostavni mu udesno ostvario: osnovao je tri
slavna reda, na koje emo se ukratko na odgovarajuem mjestu
osvrnuti, i njih je svojim ivotom i rijeju doveo do stanja savrenstva.
376
Tree poglavlje
Kako je zapoinjui evaneosko savrenstvo
drugi put promijenio odjeu, propovijedao i poeo stjecati brau;
i kako je unaprijed znao svoju i njihovu sudbinu,
poslao ih u svijet dva po dva i postigao da se opet saberu
15. Kad je, dakle, blaeni Franjo obnovio tri crkve, tada je jo
imao pustinjaku odjeu, hodio je sa tapom u ruci, u obui i opasan pojasom. Ali uo je jednoga dana na misi to Krist u evanelju govori uenicima koje alje da propovijedaju, naime da ne stjeu
zlata ni srebra, da ne nose na put torbe ni kesice, ni tapa ni kruha,
da nemaju obue ni dviju haljina (usp. Mt 10,910; Mk 6,89). A
kad to isto podrobnije shvati od samoga sveenika, ve ispunjen
neizrecivom radou ree: To je ono to traim, to je ono za im
eznem svom duom! Dobro dakle upamtivi sve to bijae uo,
veselo nastoji to ispuniti: bez odugovlaenja ostavi jednu od dviju
istovrsnih stvari koje imae te vie ne upotrebljava tapa, obue, kesice ni torbe. Zatim naini vrlo prostu i neuglednu tuniku, odbaci
pojas pa je opasa uetom.
16. tovie, svu brigu srca posveujui tome kako da ispuni rijei
nove milosti poto ih u, postade po boanskom poticaju navjestitelj
evaneoskog savrenstva, stade jednostavnim rijeima javno propovijedati pokoru. Njegovi pak govori ne bijahu isprazni ni vrijedni
ismijavanja, bijahu puni snage Duha Svetoga (usp. Dj 6,5; Lk 4,1),
dopirali su u nutrinu srca i u sluatelja izazivali silno divljenje. A kao
to je poslije i sam posvjedoio, kako je ovakav pozdrav da govori:
Gospodin ti dao mir (usp. Br 6,26; 2 Sol 3,16) nauio po Bojoj
objavi, tako je u svakoj svojoj propovijedi narod na poetku govora
pozdravljao navjeujui mir. Odmah dakle proet duhom proroka,
prema prorokovoj rijei oglaavae mir, navjeivae spasenje (usp. Iz
52,7). Dogodilo se da je spasonosnim opomenama istinskom miru
priveo vrlo mnogo onih koji se prije protivni Kristu bijahu udaljili
od spasenja.
17. Kad dakle mnogi doznae istinu kako o jednostavnu nauku tako i o ivotu, poee se nakon kratka vremena neki ljudi po
njegovu primjeru obraati na pokoru i, ostavivi sve (usp. Lk 5,11),
pridruivati mu se po odjei i ivotu. A kad se sveeve zasluge poee nagraivati novim sinovima, poe se i on vie napunjati novom
utjehom Svetoga Duha (usp. Dj 9,31), poe i on brinije bdjeti nad
njihovim spasom. Milujui ih stoga i gojei oinskom ljubavlju, neprestano ih je upuivao novim opomenama, uei ih da postojano
hode putem svetoga siromatva i istinske jednostavnosti. U dra-
ivot sv. Franj e
377
gom drutvu estero brae kao sedmi se radovao sam otac, koji se
meu manjima u svemu vladao ne kao vei, ve kao najmanji. Budui da jo uvijek uope nije znao sudbinu svoju i svoje brae, silno
je elio znati budunost maloga stada (usp. Lk 12,32).
18. Jednoga se dana dakle pobonije po obiaju predao molitvi,
pa se zahvaljivae (usp. Mt 15,36) za dobroinstva udijeljena mu od
Boga i s gorinom u svojoj dui (usp. Iz 38,15) razmiljae o godinama provedenim u zlu. Dok je pred Gospodinom stajao drhtei
od straha, stade odasvud njegov duh obuzimati neka udesna slast
i veselje do te mjere da je gubio svijest: teka tama zbog grijeha
potpuno je otjerana, a njemu je dana sigurnost u oprotenje duga za
grijehe do posljednjeg novia (usp. Mt 5,26). Potom je bio podignut
iznad sebe i sav uronjen u neku jasnou udesna svjetla. Poto mu
se rairi sjedite duha, ondje zavrijedi osvjedoiti se o onome to
bijae poelio i ugleda kako se njegovi sljedbenici iz svakog naroda
(usp. Dj 2,5) sjajno umnaaju. Razmiljajui ne samo o tome ve i o
mnogim drugim tajnama u budunosti, napokon doe k sebi i brai
ispria sve po redu. Dakako, posve obnovljen u duhu (usp. Ps 51,12)
opomenu ih da ne gube pouzdanje ni zbog svoje ni zbog njegove
jednostavnost, nego ih ojaa u Gospodinu (usp. Ef 6,10) kako e se
namnoiti i rairiti gotovo sve do kraja svijeta.
19. U ono vrijeme pridruen im je (usp. Post 35,29) jo jedan
ovjek, i tako je njihov broj zaokruen na osam. Tada ih svetac sve
pozva k sebi i rasporedi ih dva po dva da ih poalje u razne krajeve
svijeta. Izloi im ljupko i brino vie stvari o kraljevstvu Bojem (usp.
Dj 1,3), o preziranju svijeta i sebe, a meu ostalim posebno ih poui
o trpljenju i poniznosti. Raduje se dakle ponizno stado glasu svoga
pastira, radosno prihvaa spasonosnu zapovijed poslunosti, pokorava se i ponizno pada niice k njegovim nogama. Njih sam preblagi
pastir podie i kao majka sinove s ljubavlju grli, jedne ljubi, druge
uvruje onom prorokom rijeju: Povjeri Jahvi svoju brigu, i on e
te pokrijepiti (usp. Ps 55,23). Ovu je rije esto govorio svima koje
je slao. Tako je htio svu brigu brae uputiti na Gospodina, tako se
pobrinuo da im preprijei pogrean i nezasitan put prema pohlepi,
tako ni novci o pojasu (usp. Mk 6,8) ne oslobaaju srce posvema
briga za sutra.
20. estoricu njih, dakle dva po dva, odvoji za razne krajeve da
navjeuju mir i pokoru, a zadravi jednoga sa sobom i sam ode u
drugi kraj svijeta. Ali oinsku ljubav, koja nije podnosila da novo potomstvo dugo bude odsutno, stade nedugo poslije titati silna udnja da ih vidi. Da bi dobio to je bio poelio, utee se uobiajenoj
378
molitvi: i tako je zavrijedio od Gospodina uti kako e se uskoro svi

iznenada i udesno skupiti u jedno (usp. Iv 11,52). Kad se pak tako
skupie, nije udno to se dobri otac radovao u svojim sinovima. I
sinovi su se veselili oevoj radosti, pa divei se i veselei slono su
slavili Stvoriteljevu veliajnost. On pripovijedae kojim je slijedom
Gospodin ispunio njegovu elju. Oni su pak pripovijedali o dobroinstvima od Boga im udijeljenim i ponizno su u svemu optuivali
sami sebe za nezahvalnost. A nakon toga ovom se stadu malom
(usp. Lk 12,32) pridruie etiri druga prikladna mua, i tako se
broj brae pope na dvanaest. Stade se dakle glas o svetomu muu
i njegovima dalje iriti. A jer su se nepristrano (usp. 1 Pt 1,17) radovali obraenju grenika, svakodnevno se mnoila njihova radost u
Gospodinu.
etvrto poglavlje
Kako je od pape dobio Pravilo i doputenje da propovijeda,
kako je u pustu mjestu nahranjen,
kako je odluio trajno biti siromaan i blinjima koristiti
te kako je njega i njegove drugove sauvala stroga budnost
21. Kad je dakle blaeni Franjo vidio kako postupno raste broj
brae, potpunije im je izloio naum svoga srca i tajnu boanske
objave. U kratku im je obliku napisao Pravilo, umetnuvi u nj rijei
svetoga evanelja: teio je za evaneoskim savrenstvom koliko god
je mogao. Ali elei da vrhovni sveenik potvrdi ono to bijae napisao, uze sa sobom (usp. Mk 14,33; Lk 18,31) jedanaestoricu koju
imae i sam kao dvanaesti krenu s njima u Rim. Kad doe onamo,
pristupi jednome od biskupa kardinala, muu prokuanu i razboritu, pa mu po redu poblie izloi razlog svoga dolaska. Kardinal brino saslua pothvat Kristovih siromaha; premda tako pohvalan naum
s pravom odobravae, prvo im savjetova da prihvate pustinjaki ili
monaki ivot. Ali sluga Kristov postojano i uporno ostade pri onom
to zapoe, pa to mogae poniznije, odbi ovo nagovaranje. On napokon uz Gospodinovu suradnju (usp. Mk 16,20) ustraja sve dotle
dok odanim zauzimanjem toga istog biskupa vrhovni sveenik to
ne u. Blaenog je mua i boanska Providnost pratila u svemu
to je inio i estim objavama i vienjima inila ga sigurnim. I u to
je vrijeme vidio vienje koje je njegovu naumu obeavalo odobrenje
gospodina pape: vidio je naime neko veliko stablo i udesno visoko
(usp. Dn 4,7), kojemu vrh on lagano rukama savi do zemlje. To
je doista poslije oito potvrdio ishod stvari time to se najizvrsniji
i plemeniti mu, to jest papa Inocent III. sagnuo da se spusti do
siromana mua. Davi dakle dvanaestorici brae rado pristanak
ivot sv. Franj e
379
o potvrdi Pravila i davi im nalog da propovijedaju pokoru, vrhovni

sveenik s radou ih otpusti udijelivi im blagoslov. A obeao im je
i jo vee stvari kad se ubudue namnoe.
22. S pravom dakle smatrajui velikim to to je od Kristova namjesnika dobio tolika dobroinstva, blaeni Franjo je za sve zahvalio
boanskoj blagosti. Nakon to je posjetio grob apostolskih prvaka i
ondje se pomolio, sa svojim je drugovima otiao iz grada. Primljeni ga je dar pokretao naprijed, da moda ne ostane nezahvalan, te
je poeo s braom razmatrati pobone odluke, kako da opsluujui
Pravilo prvo sami napreduju u rastu vrlina, a potom kako da izgra
ujui blinje Gospodinu privrijede kamate od povjerene mne.17
Dok su pobono raspravljali o tome i o slinim stvarima, dooe
u poodmakli sat dana u neki pust kraj (usp. Mt 14,15), gdje su, kako
se inilo, bili lieni ljudske pomoi premda im je zbog naporna puta
trebala tjelesna okrepa. No boanska Providnost nije ostavila svojih
siromaha: ona im je na udesan nain dala kruha po nekome tko je
iznenada doao i odmah nestao. I tako jedui i ujedno se udei zahvalie Gospodinu; i veoma ojaani nastavie zapoeti put. Dooe
dakle u neko samotno mjesto blizu grada Orte, gdje ostadoe oko
etrdeset dana veoma oskudijevajui u svakodnevnim potreptinama. Neki su od njih u onome gradu prosili. Ondje su oni s velikom
radou obnovili poetke svetoga siromatva i utvrdili ga vjenim
zavjetom.
23. Doavi nakon toga u Spoletsku dolinu, revnitelji nove pravednosti vodili su svetu raspravu o tome trebaju li boraviti u pustim
mjestima ili radije meu ljudima. A sveti mu Boji, ne pouzdajui se u svoj trud, prije svih pothvata pobono se i ustrajno molio i
ondje nepogreivo uio to da ini, pa voen boanskom revnou
izabrao je da radije radi za dobro blinjih nego da ivi samo sebi.
Tada sveti Franjo, u Gospodinu ojaan, poe apostolskom vlau s
vie pouzdanja postupati (usp. Dj 9,28), pa obilazei gradove, sela i
utvrde (usp. Mt 9,35) vrlo je odluno propovijedao pokoru. Osobito
je pazio na to da sam u svemu bude neporoan (usp. Tob 10,12; 2 Kor
6,4) kako ne bi morao istinu pokrivati laskavim rijeima. Ueni su
se ljudi divili snazi rije onoga koga ovjek nije pouio, gledajui
kako hrpimice k njemu hrle ljudi plemikoga i neplemikoga roda,
bogati i siromani, i mudro upiru pogled u njega kao u novu zvijezdu koja se raa u tami. On naime svaki stale, stanje, dob i spol na
prikladan nain pouava spasenju, svima odreuje pravilo ivljenja.
17
Mna je grki srebrni novac (latinski mina, a hebrejski maneh). Ujedno je to i mjera za teinu (500 grama), kao i raunska novana jedinica.
380
Crkva danas zbog trostruke vojske onih koji e se spasiti radosno

slavi njegovo sretno vodstvo sljedbenika obaju spolova. Osnovao
je naime, to smo gore dotaknuli, tri reda. Od njih je sam prvi red
smatrao najizvrsnijim nad svima po zavjetu i odjei, a nazvao ga je
i Redom manje brae, kao to je u Pravilu napisao. I drugi, koji je
gore spomenut, Red siromanih gospoa i djevica, od njega sretno
potee. A trei, red znatna savrenstva, zove se Redom pokornika;
zajedniki klericima i laicima, djevicama, neoenjenima i oenjenima, on spasonosno obuhvaa oba spola.
24. Tko bi pak mogao do u pojedinosti ispripovjediti kako je
sam blaeni Franjo Red manje brae sauvao sjajno im prednjaei u svim vrlinama, kako je svoju brau i sinove pouio svemu to
spada na vjernost Redu? Od svoje uiteljice, milosti Duha Svetoga,
dovoljno pouen u svemu to je savreno, svako je savrenstvo htio
iskusiti na samome sebi. Zato je brau svim stvarima pouavao prvo
djelima, a poslije ih je esto na to upuivao i milim govorom.
A kako su i braa, osobno vojujui pod tolikim vojskovoom, po
njegovu primjeru i pouavanju napredovala u svakom savrenstvu,
smatram da radije treba preutjeti nego usprkos mnogom govoru
rei malo. Blaeni je mu naime u najvioj budnosti straario nad
sobom (usp. Iz 21,8) i nad svojom braom. Neprestano je veoma
brino pazio da ne budu moda izloeni ne samo nekoj oitoj navali
grijeha nego da se i neka tajna misao ne izrodi u manu, pa i da se pod
izlikom vrline ili zbog potrebe ne uvue kakva varka, ili da moda
kroz neoprezne otvore vanjskih osjetila u unutarnjeg ovjeka ne ue
smrt. Nije doputao da ni na njemu ni na drugima proe nekanjeno neto to zavreuje kaznu, kako labava ruka ne bi uvela mlakost
nehaja. Zaista je samome sebi tako strogo sudio da bi u zimsko doba
ako bi ga, kao to se dogaalo, spopala kunja tijela legao na mjesto puno leda ili snijega sve do uzmaka nedoputena poriva.
25. Dok su gledali kako on sebe tako kanjava, bijae to i drugoj
brai poticaj da ine sline stvari. ovjek je Boji, kao to je reeno, tako strogo suzbijao ne samo tjelesne porive nego je i tjelesna
osjetila zakraunao veoma sigurnim zasunima kako ne bi upijala to
isprazno. Dok je naime boravio u mjestu zvanom Rivotorto blizu
Asiza, prolazio je onuda car Oton s velikom svitom i raskoi u Rim
na krunidbu. Iako je sa svojom braom boravio u kolibi pored puta,
blaeni Franjo je odluio da ni sam ni itko od njegovih ne izie da
vidi cara ni da ga barem pogleda iz kolibe; samo je jednom od njih
zapovjedio da caru hrabro javi kako e ta slava kratko trajati (papa
Inocent III. u Rimu je 4. X. 1209. okrunio cara Otona IV., ali je on
ve 18. XI. 1210. svrgnut s vlasti).
ivot sv. Franj e
381
26. Taj najistinskiji revnitelj siromatva bijae se sa svojom braom sklonio u neku naputenu kuu da se ondje koliko-toliko obrane od ege i kie. Kua doista bijae toliko tijesna da u njoj nisu
mogli prikladno poivati. Pa ipak, tjesnoa mjesta nije stijesnila irinu srca tako da ondje ne bi mogli u najveoj oskudici veselo ivjeti
i ustrajati u trajnom zahvaljivanju i hvali (usp. Iz 51,3). Sveti mu
ak po podnicama pisae imena brae, da netko drugoga koji je htio
spavati ili moliti ne bi morao nimalo uznemirivati, nego da bi svatko
znao dodijeljeno mu mjesto. Ali jednoga dana u mjesto doe neki
ovjek s magarcem, pa hotei ui u kolibu da potrai hladovinu, da
bez otpora slobodnije ue, ovako ree magarcu: Ui, jo emo
ovom mjestu uiniti dobro. A ovjek Boji teko podnosei rije i
nakanu doljaka (povjerovao je naime kako su se ondje skupili da
grade kue i da proiruju i prisvajaju kutak), smjesta ostavi kuicu i
preseli se u mjesto zvano Porcijunkula, gdje je obnovio crkvu slavne
Djevice.
Peto poglavlje
Kako je brau pouio da mole
i takoer to da vjeruju i opsluuju;
o poslunosti i jednostavnosti brae
i o utjehama koje su imala po njemu;
i o njegovoj preobrazbi i prorokom duhu
27. U ono vrijeme zamoljen od brae da ih poui o molitvi, blaeni Franjo ih jednostavno poui ovom obliku govorei: Kad molite,
govorite: Oe na (usp. Lk 11,2; Mt 6,9) i Klanjamo ti se, Gospodine Isuse Kriste, u svim crkvama tvojim koje su na cijelome svijetu,
i blagoslivljamo te jer si svetim kriem svojim svijet otkupio. To su
sama braa jednostavno izvravala i jednostavnu su rije smatrala
zapovijeu pod poslunost. Zato su se naklanjali i crkvama koje su
mogli tek iz daleka vidjeti, klecali na zemlju i klanjali se kako su
bili poueni. Braa tada nisu imala sveenike svoga reda pa su se
ispovijedala dijecezanskim sveenicima, dobrim i loim bez razlike.
Nisu se osvrtali na grijeh na kojemu od njih, nego su po primjeru i
pouci svetoga oca svima iskazivali najvee potovanje.
28. A ovo je ovaj ovjek katoliki i sav apostolski u svom propovijedanju prvenstveno zahtijevao: da se vjera Rimske crkve uva
neokrnjena i da se, zbog dostojanstva Gospodnjega sakramenta koji
nastaje po slubi sveenika, najvee potovanje iskazuje sveenikom redu. Pouavao je da treba veoma potovati i uitelje boanskog zakona i sve crkvene redove. A jednostavnost brae bijae
382
tolika da je jedan brat, kad mu je neki sveenik koji je bio na zlu

glasu rekao: Pazi da ne bude licemjer!, najtvre vjerovao da je
licemjer, jer je smatrao kako sveenik ne moe lagati. Budui da je
spomenuti brat zbog toga dugo bio veoma uznemiren, napokon se
utjeio na prokuanu rije (usp. Ps 119,140) svetoga oca njom je
esto izgonio svaki oblak iz srdaca brae koji je mudro opravdao
rije i namjeru sveenikovu.
29. U to se vrijeme jednostavnost brae tjeila i estim objavama, koje su doista zaslueno primala zbog prisutnosti takvoga
oca. Kad se naime blaeni Franjo jedne noi udaljio od brae, gle,
oko ponoi, dok su jedna braa poivala, a druga se molila, na vrataca kue uoe ognjena kola (usp. 2 Kr 2,11) i kuicom se vie
puta obrnue amo i tamo, a iznad njih golema kugla u obliku sunca
svojim sjajem rastjera i samu nonu tminu. Kad se pak svi sabrae i jedni druge s velikim strahom ispitivahu to to bijae, dogodi
se neto vrijedno slavna spomena: snagom toga udesnoga svjetla
uzajamno im se razotkrila savjest. Spoznae dakle da to bijae dua
presvetoga oca, koja je zbog osobite njegove istoe zasluila
da se ovako preobraena pokae na utjehu njegovih sinova. Doista
je ovaj svetac trostruke vojske, o kojoj je gore bilo rijei, zasluio da
se s pravom zove kola i koija (usp. 2 Kr 2,12), on koji je u obliku
sunca voen na ognjenim kolima, ivei jo u smrtnom tijelu dobio
povlasticu preobrazbe. Vrativi se dakle u tijelu k svojoj brai,
ovjek je Boji stao potanko istraivati tajne njihovih savjesti, koje
mu kako su esto iskusili nisu bile skrivene. O, stvari u nae
vrijeme doista vrlo udne i radosne, da slab ovjek prosuuje tajne
tuih dua! Mnogima je naime ovaj slavni mu otkrio tajne srda
ca (usp.1 Kor 14,25) njihovih; mnogo je puta znao ine i odsutne
brae, pa je jednima u snu zabranio da ne ine to ili to, a drugima
zapovjedio da ine ovo ili ono. Takoer je unaprijed vidio i najavio pogubna zla mnogih koji su naizgled bili dobri, ali i prorekao
budue darove milosti onih koji su izgledali zli. Uistinu je u njemu
prebivao dvostruki duh (usp. 2 Kr 2,9) proroka, koji se oitovao i
za ivota po tolikim udesima, kao to emo dijelom vidjeti, a i
o budunosti je prorekao toliko stvari, od kojih emo malo njih
pripovjediti.
30. ovjek je Boji takoer ee udijelio svojoj brai utjehe duhovne radosti, u kojima je bio tijelom dodue nenazoan, ali nazoan
duhom (usp. 1 Kor 5,3). Ukratko u pripovjediti jednu od mnogih
utjeha. Kad je naime jednom prilikom brat Ivan iz Firence slavio
kapitul u provinciji, gdje ga je blaeni Franjo postavio za provincijalnoga ministra, tome je kapitulu prisustvovao onaj asni brat Antun,
ivot sv. Franj e
383
koji je sada sveti i slavni Kristov priznavalac. Taj je svetac, pun Duha
i mudrosti (usp. Dj 6,3), izlaui stranice Svetoga pisma okupljenoj brai zanosno govorio rije pobude na temu: Isus Nazareanin,
kralj idovski (usp. Iv 19,19). Neki brat imenom Monaldo, sveenik, mu jednostavan i slavan zbog uresa mnogih vrlina, okrenu
svoje lice prema kunim vratima i tjelesnim oima vidje kako blaeni Franjo lebdei u zraku, rukama rairenim kao na kri, blagoslivlje
prisutnu brau. I odmah je svima ulivena tolika duhovna radost da
je samo iskustvo na udivljenje svih inilo vjerodostojnim ono to je
poslije isti sveenik pripovijedao o tom vienju.
31. A kako je esto otkrivao tajne tuih srdaca, neka bude dovoljno pripovjediti jedan od vrlo mnogo primjera. Neki brat imenom Ricerije, plemenit kako roenjem tako i vladanjem, tolikima
je smatrao zasluge blaenoga Franje da je vjerovao kako netko doista zavreuje boansku milost ako dobije dar dobrohotnosti samoga sveca, ili ako netko takav dar ne dobije, kako jednako tako
zavreuje srdbu Boju. Pa budui da je arko elio dobiti dar prijateljstva s njim, silno se uplai (usp. Post 32,8) da sveti ovjek u
njemu moda ne otkrije kakvu tajnu manu, zbog ega bi se moglo
dogoditi da se jo vie udalji od njegove naklonosti. Dok se dakle
reeni brat neprestano i teko muio takvom bojazni, a nikome nije
povjeravao svoje razmiljanje, dogodi se da jednoga dana po obiaju doe u elijicu u kojoj se blaeni Franjo molio. ovjek Boji
primijeti njegov dolazak i ujedno mu spozna osjeaje, ljubazno ga
dozva k sebi i ovako mu ree: Neka te, sinko, ubudue ne mui
nikakva bojazan, nikakva kunja, jer si mi veoma drag i meu onim
posebno dragima tebe ljubim posebnom ljubavlju. S pouzdanjem
doi k meni kad poeli i od mene otii po svojoj volji. Brat se
veoma zaudi i obradova rijeima svetoga oca; i otada je, siguran u
njegovu ljubav, ak rastao u milosti spasiteljici (usp. Tit 2,11), kako
je vjerovao.
esto poglavlje
O opsluivanju siromatva, umjerenosti
i udesnoj strogosti njegova ivota;
i kako je izbjegavajui hvalu ljudi
htio da ga smatraju najnevrednijim
32. Sveti Kristov priznavalac Franjo svom je pomnjom pazio

da ne bi, prekoraujui granice svetog i najveeg siromatva, ni
na koji nain posezao za suvinim stvarima. Stoga je, uvijek vie
naginjui oskudici nego obilnoj dostatnosti ili prekomjernosti, u
384
kui jedva ostavljao barem zdjelicu. to da reknemo o biranim

jelima i pijenju vina, a to o suvinim drugim stvarima makar i
nevrijednima kad je veoma rijetko jeo kuhanu hranu, a mijeao
ju je s pepelom i hladnom vodom, pa ni same vode nije dovoljno
pio? Tvrdio je naime kako je vrlo teko zadovoljiti potrebu, a ne
podlei nasladi. Kad je obilazei propovijedao pokoru, pa pozvan
jeo u kuama svjetovnjaka, esto je prividno jeo meso. On je meutim donosio ruku do usta, ali samo zbog rijei evanelja koja
kae: Jedite i pijte to se kod njih nae (usp. Lk 10,7), prerijetko bi
to okusio, a ostatak bi oprezno i briljivo stavljao u rukav. Kad
je morao spavati, krevet mu bijae gola zemlja prekrivena samo
tuniicom. esto je pak spavao ne leei, nego sjedei, naslonivi
glavu na drvo ili kamen. Dogodilo se da je jedanput zbog bolesti
jeo piletinu. Kad je pak prikupio snagu, nekom je bratu najstroe
zapovjedio da mu oko vrata svee ue pa ga kao lopova vodi posred grada Asiza i poput telala glasno vie: Evo, gledajte izjelicu
koji se najeo kokojeg mesa, koje je jeo potajno da vi ne doznate.
Dogodilo se da su mnogi, nabasavi na taj udni prizor, doista alosno plakali i sebe proglaavali najbjednijima jer su se svakodnevno odavali nasladama.
33. Mnoge je stvari takoer esto na taj nain inio kako bi i
sam sebe savreno prezreo, a i druge naveo da ga prezru. Ali i ovaj
najistinskiji preziratelj samoga sebe, premda je zaslueno slavljen od
sviju (usp. Lk 4,15), smatrajui sam sebe najnevrednijim, na udesan je nain u javnosti otklanjao naklonost ljudi. Kad je naime uo
da ga ljudi uzdiu i hvale, teko to podnosei, nekom je bratu pod
poslunost zapovjedio da ga idui uza nj estoko napada pogrdnim
rijeima i protiv lai onih koji ga hvale iznosi rijei istine. Dok ga
brat preko volje nazivae seljakom i beskorisnim najamnikom, taj
se najsvetiji ovjek veselo odobravajui osmjehnu i ovako odgovori
onome koji ga je korio: Blagoslovio te Jahve (usp. Ps 128,5), sinko
predragi, jer govori najistinitije stvari, i to treba da uje sin Petra
Bernardonea! I elei da ga svi smatraju savreno nevrijednim,
nije se stidio u javnoj propovijedi priznavati svoje grijehe. I ako bi
o nekome brzopleto pomislio to loe, priznao bi to onome o kome
je bio pomislio i ponizno od njega zatraio oprotenje. Iz toga e i
onome tko slabije shvaa biti jasno kako je taj mu izbjegavao rijei
mrmljanja i kuenja. to da se jo rekne? elei u svakoj vrsti savrenstva dospjeti do najvieg vrhunca, najvema je izbjegavao naklonost ljudi, i da po svjedoanstvu savjesti unutra posjeduje posudu
posveenja, postao je samome sebi izvana kao razbijena posuda (usp.
Ps 31,13).
ivot sv. Franj e
385
Sedmo poglavlje
Kako je elio biti muenik,
kako je oslobodio mornare opasnosti na moru
i kako se ponaao pred sultanom
34. Gorei najarom udnjom za muenitvom, blaeni Franjo

je este godine svoga obraenja htio otii u sirijske krajeve, da ondje Saracenima navijeta evanelje Isusa Krista. Poduze dakle to
putovanje u Siriju, ali jer su puhali suprotni vjetrovi laa kojom
je plovio pristade u slavenskim krajevima.18 Pa uvi od mornara
da ona laa te godine ne moe doploviti u Siriju, osujeen u svojoj
elji, ukrca se u drugu lau koja je plovila u Ankonu mornari su
mu jedva dopustili da se ukrca jer su se bojali da putovanje nee
biti plaeno na kojoj Jahve po njemu udesima svojim spomen po
stavi (usp. Ps 111,4). Kad naime nastade teka i dugotrajna oluja na
moru, samim je mornarima nakon mnogih napora napokon ponestalo i hrane: tada su izbjegli nalet smrti uz pomo onoga kojemu su
prije uskraivali ukrcaj zbog straha od oskudice ivenih namirnica.
Blaeni Franjo je naime, a Bog mu je to providio, potajno ukrcao
neke stvari, iako ne toliko toga da bi ikako bilo dovoljno mnogim
ljudima. Te su se stvari tada po njegovim zaslugama, boanskom
snagom, toliko umnoile da su obilno podmirile potrebe sviju sve
do ankonske luke, premda je ostalo vie dana putovanja. Vidjevi
to, mornari su neizmjernu hvalu iskazali blagosti Stvoritelja sviju
stvari, koji ih je po sluzi svome Franji oslobodio smrtne opasnosti.
35. im je sveti mu s mora siao na kopno, stao je opet sijati
sjeme boanske rijei, od kojega je ubrao plod, jer ga je slijedilo vie
prikladnih mueva. Ali jo uvijek se u njemu nije ugasio ar za muenitvom. Kad je malo poslije krenuo u Maroko da Kristovu vjeru
propovijeda miramamolinu i njegovim dvorjanima, jedno je vrijeme
tako estoko tome hitao da je, opijen Duhom sam trei naprijed,
ostavio i druga s kojim je putovao. I kad je sa svim arom napredovao sve do panjolske, vratio se opet u Italiju, jer je Gospodin
za spas mnogih drugih drukije odluio, stajui mu na put veoma
tekim tjelesnim bolestima.
36. A kad je doao, malo se zadrao u Svetoj Mariji Porcijunkulskoj. U to je vrijeme u Red primio i neke obrazovane ljude i plemi18
Poevi od ranog srednjeg vijeka pa do XIII. stoljea, Slavenima su se nazivali
svi Slaveni uope, ali to se ime posebno i najobinije davalo Hrvatima kao Slavenima
najbliim romanskim zemljama. D. Mandi, Franjevaka Bosna. Rim 1968, str. 27
(op. prevoditelja).
386
e, za koje se brinuo dostojno i dolino posebnom razboritou:

njome se on udesno odnosio prema drugima. Nadalje, iako je
sveti mu protiv svoje volje bio prisiljen odgoditi naum, ipak nije
odustao od poetnoga ara za muenitvom, dok napokon u trinaestoj godini svoga obraenja nije otiao u sirijske krajeve. I premda
su se tada svakodnevno vodile bitke izmeu krana i nevjernika,
on se ipak pouzdajui se u Gospodina (usp. Fil 2,24) ni uz oitu opasnost nije bojao pristupiti k sultanu. Podnijevi mnogo tekih batina
i nepravdi prije nego je stigao, napokon je dospio pred lice samoga
sultana. Bilo bi predugo pripovjediti s kojom je postojanou duha
pred njim ustrajao i kolikom je rjeitou odbio rijei onih koji su
pogrivali kransku vjeru. Sultan ga je pak primio s velikom au
i ponudio mu mnoge veoma skupocjene darove. A kad ih je svetac
Boji omalovaio kao kakve neiste stvari, sam mu se sultan zadivio kao ovjeku razliitom od svih i tim je paljivije sluao njegove
rijei. Ali svim tim stvarima blaeni ovjek nije ostvario svoju elju.
Za njega je Gospodin na jo udesniji nain kao povlasticu posebne
milosti sauvao to da nosi znamenja njegovih rana.
Osmo poglavlje
Kako je propovijedao pticama;
i kako su mu se pokoravale nerazumne ivotinje
i k njemu se s pouzdanjem utjecale;
i o vodi koja je za nj pretvorena u vino
37. Dok je blaeni Franjo, ovjek pun golubinje prostodunosti,

jednom prilikom po obiaju putovao Spoletskom dolinom, dogodi
se da nedaleko od grada imenom Bevagna vidje kako leti veliko
mnotvo ptica raznih vrsta. I jer je iz posebne ljubavi prema Stvoritelju udesno volio i sva stvorenja, ostavivi drugove na putu, brzo
potra prema mjestu gdje skupa zastadoe pa ih, po svom obiaju,
pozdravi kao da imaju ljudski razum. I vidjevi kako zbog njega ne
odlaze s toga mjesta, divei se doe sve do njih. Ali ni tada dok se
pribliavao, ak nijedna od njih ne ode. Pun dakle velike radosti,
ovjek ih Boji brino opomenu da budu pozorne na rije Gospodnju, pa im meu vie drugih stvari jednostavno iznese neto slino
ovome: Sestre moje ptice, treba da mnogo hvalite i ljubite svoga
Stvoritelja, koji vas odijeva perjem, koji vas krilima uzdie iznad
zemlje, koji vam kao plemenitijima meu stvorenjima daje boravite na iem zraku; koji vas iako ne sijete, ne anjete niti sabirete
u itnicu (usp. Mt 6,26) bez vae brige hrani i obilno provia sve
to vam je potrebno. Same pak ptice, otvorenih kljunova, rairenih
krila i istegnutih vratova, na svoj se nain udesno radujui, gledahu
ivot sv. Franj e
387
sveca Bojega koji to izlagae i, inilo se, pozorno sluahu njegove

rijei. A sveti Franjo, prolazei izmeu njih (usp. Lk 4,30) tamo-amo,
doticae ih tunikom kako je elio. Nisu se one ni s mjesta pomakle
dok on nije otiao poto ih je blagoslovio znakom kriam i otpustio ih. Tada se pred braom stade ispriavati za velik nemar to
je sve dosad proputao propovijedati pticama. Od toga je vremena
dakle ovjek Boji, na ijim je usnama uvijek bila hvala, navlastito
hvala Stvoritelju, sam hvalei poticao na hvalu ne samo ljude nego
je brino pozivao i ptice i zvijeri i sva druga stvorenja, nazivajui ih
braom i sestrama, da hvale Tvorca svega.
38. Ali i on koji se sav podvrgao migu Stvoriteljevu, prizivljui
ime (usp. Dj 22,16) Svevinjega, s pravom zapovijedae stvorenjima niima od sebe, pa esto iz samoga iskustva spozna kako mu se
pokoravaju. I da pripovjedim malo od tih mnogih zgoda, dogodi
se jednoga dana u gradu imenom Alviano ovo: kad je htio skupljenu puku izlagati rije Boju, nisu ga mogli uti od lepeta mnotva
lastavica koje su se ondje gnijezdile. Dok su one tako cvrkutale,
ovako im prozbori: Sestre moje lastavice, ve je vrijeme da i ja
govorim, jer ste vi doista sve dosad govorile. A odsad pa sve dok
ne svri rije Jahvina (usp. 2 Ljet 36,22) posve prestanite govoriti.
A one, kao da posjeduju razum, odmah uutjee i ne pomakoe se
s onog mjesta dok se propovijed ne svri. Vidjevi to udo, svi koji
bijahu prisutni slavili su Boga i eljeli su dotaknuti barem odjeu
blaenoga ovjeka.
39. A bjeale su esto k blaenome Franjo i umske zvijeri, kao u
najsigurniju luku i, kao da ih je vodio razum, spoznavale su njegov
osjeaj dobrote prema sebi. Kad je naime boravio u gradu po imenu Greccio, vidio je kako neki brat na uetu vodi zeia uhvaena
ivog. Ganut velikom ljubavlju prema njemu, taj veoma blagi mu
ovako ree: Brate zeiu, doi k meni! Zato si dopustio da te
ovako prevare? Puten od brata, on smjesta s pouzdanjem otra
k ovjeku Bojem i poput pitome ivotinje poinu u njegovu krilu.
Koliko god ga je puta blaeni mu spustio na zemlju da ode, toliko
je puta dotrao natrag k njemu ne traei druge slobode, dok blaeni Franjo napokon nije zapovjedio brai da ga odnesu u oblinji
lug. Kad je nekom zgodom boravio na otoku Peruinskog jezera,
neto je slino tomu uinio i s kuniem, ivotinjom koju je teko
pripitomiti.
40. Isto tako, kad je jednom prilikom sjedio u lai na Rietinskom
jezeru, dali su mu ivu jednu oveu ribu puki zvanu tinca (linjak).
Nju taj sveti mu uze radosno i njeno, ne da je pojede, nego da joj
388
vrati slobodu. Nazva je sestrom ribom, pomoli se i blagoslovi ime

Jahvino (usp. Ps 113,2) pa je vrati u vodu. Dok je on jo bio zabavljen molitvom i hvalama, igrajui se u vodi riba se ne udalji od laice
dok joj ne dopusti blaeni Franjo poto je svrio molitvu.
Tako je dakle slavni Kristov priznavalac zapovijedao ne samo
ivim biima, to jest zvijerima i pticama, o emu bi bilo predugo pripovijedati pojedinosti, nego je Gospodin i neivim tvarima
promijenio narav da bi mu se pokoravale. Od dogaaja slinih
ovima rado emo ukratko pripovjediti jedan. Kad je naime taj sveti
mu u samotitu Sant Urbano jednom prilikom bio teko bolestan, voda mu se udesno pretvorila u vino. A kad ga je okusio,
dogodilo se da je zadobio zdravlje tako lako te nitko nije dvojio
kako je to Boje udo.
Deveto poglavlje
O njegovoj ljubavi prema svim stvorenjima
zbog ljubavi prema Stvoritelju;
i koliko je potovanje iskazivao Bojem imenu
i njegovim rijeima; i o suuti sa siromasima
41. Duh blaenoga Franje bijae ispunila tolika slast ljubavi prema Bogu da ga je obuzimala najnjenija ljubav prema svim stvorenjima, jer je u svemu gledao Stvoriteljeva djela vrijedna divljenja.
Meu njima je ipak posebno ljubio ona koja su, oito, po naravi
jednostavnija i blaa, kao to su ovce, te se njihova imena zbog
neke slinosti u Pismu pridijevaju Kristu. Prolazei naime nekom
zgodom kroz Ankonsku marku s bratom Pavlom, koga ondje bijae
postavio za ministra (usp. Dj 26,16), vidje na pai jedno povee stado
jaraca i koza i meu svim blagom ve spomenuta stada jednu jedinu ovicu kako brsti. Ugledavi je strano jecajui ree bratu: Ne
vidi li ovu jednu jedinu ovicu kako skromna ide meu jarcima i
kozama? Tako se doista Gospodin na Isus Krist nevin, blag i ponizan kretao meu knjievnicima, farizejima i sveenikim prvacima.
Sinko predragi, platimo dakle cijenu i izvedimo je iz (usp. Ps 136,11)
stada koza.
42. A kad su stajali zabrinuti za otkup ovce jer nisu imali nita
do jeftinih tunika, gle, neki se trgovac u prolazu rado ponudi za
to, plati cijenu i tu ovcu ostavi svetome ovjeku. On je radosno
povede sa sobom u grad zvani Osim, kamo je iao, i kao gost svrati
k biskupu onoga mjesta. Kad se dakle biskup isprva zaudi zato
sa sobom vodi ovicu, stade o njoj razvijati dugu prispodobu, dok
i sam biskup ne poe zahvaljivati Svevinjemu veoma dirnut tako
ivot sv. Franj e
389
jednostavnom istoom ovjeka Bojeg. A sljedeeg je dana ovjek Boji prolazio pored jednog samostana gospoa u mjestu San
Severino, gdje je tim Kristovim slukinjama ovicu povjerio. One
su je zbog potovanja prema svecu najpobonije primile i dugo je
vremena marno hranile, dok napokon nisu od njezine vune otkale tuniku i poslale je blaenome muu kao najdrai dar od sestre
ovice.
43. Drugom prilikom prolazei tom istom markom s ve spomenutim bratom kao pratiocem, naie na putu na nekog ovjeka
koji je na ramenima nosio dva janjia da ih proda. Kad poboni
mu zau kako bleje, iz dubine se potrese utroba njegova (usp. 1 Kr
3,26), primae se i njeno ih pomilova kao majka uplakane sinie.
A ovjeku ree: Zato moju brau janjie ovako vezane i objeene
mui? On odgovori kako ih nosi na trnicu jer mu treba novac; a
kad na pitanje to e s njima poslije biti ovjek odgovori kako e biti
zaklani, svetac ree: Nipoto! Radije uzmi ovu kabanicu kojom se
ogrem, a brau moju janjie meni ostavi! Onaj ovjek rado pristade. Mnogo je vie naime vrijedila kabanica, koju je ovjek Boji
zbog studeni toga dana posudio od nekog odana prijatelja. Uzevi
dakle janjie, zabrinu se to da s njima ini. Posavjetovavi se napokon s bratom drugom, predade ih na uvanje onom istom ovjeku i zabrani mu da ih ikad proda ili ozlijedi.
44. Ali ne samo ovakvim ivotinjama i vrednijim stvorenjima
nego i drugim nevrijednim i najmanjim bio je slino privren i s njima suosjeao. Budui da se naime o Stvoritelju ita: A ja, crv sam, a
ne ovjek (usp. Ps 22,7), i crvie je esto pobirao s puta da ne budu
zgaeni. A i pelama je zimi davao jako vino ili med da ne umru.
Briljivo je motrio i na uinak ne samo njihov nego i drugih stvorenja, i u kojih je god mogao zamijetiti to od divljenja, uitka i bilo
kakve vrijednosti, sve je to pridavao slavi Tvorca svega. to misli
koliko je spoznaje, slasti i milosti crpio zbog Sunca, Mjeseca, svoda
nebeskog i zvijezda? Koliko je, velim, dok je zbog svega razmatrao
o moi, mudrosti i dobroti Stvoritelja sviju stvari, crpio istinske spoznaje, slasti i milosti? Doista mislim kako to nijedan smrtnik ne bi
mogao rijeima izrei. I jer je sve svodio na jedno poelo, zbog
toga ih je sve nazivao imenom brat i sve ih trajno u hvalama pozivao
da hvale jednoga Stvoritelja.
On pak, imenujui ime Gospodnje (usp. 2 Tim 2,19), bijae iznad
ljudskog shvaanja sav potresen, sav radostan, pa se inilo kako je s
drugoga svijeta. Zbog toga je Spasiteljevu imenu i iskazivao toliko
potovanje da bi ga, gdje god bi ga napisano naao nedolino smjeteno, s potovanjem podizao i stavljao na dostojno mjesto, kako ne
390
bi moda na nedolinu mjestu ostale Boje rijei ili imena, ili ak

slova kojima se to pie.
45. A kojim arom suuti misli da je gorio prema siromanim ljudima on koji je tolikom slau dobrote obasipao ne samo
nerazumne ivotinje nego i neiva i najnia stvorenja? Ovaj naime
istinski patrijarh siromaha, elei biti najsiromaniji od svih, prem
da osim jeftine tunike nita nije elio imati, ipak nije htio u ovoj jedinoj potrebi potedjeti samoga sebe, a da i nju vie puta ne poeli
najspremnije dati kome potrebitomu. Zimi je od bogataa traio
i raznu odjeu, koju su oni vrlo rado davali, i to tako da je nije morao platiti. Uzevi je davae je za studeni potrebitima koje je prije
sluajno sreo. Najtee mu bijae ako bi uo kako se nekom siromahu rijeju ili djelom ini kakva tekoa. uvi naime nekom prilikom kako je jedan brat nekog siromaha uvrijedio ovakvom rijeju:
Pazi da sluajno lano ne glumi siromatvo!, teko ga je ukorio
i zapovjedio mu da se gol prostre pred tim siromahom, poljubi mu
noge i ponizno ga zamoli za oprotenje. Ree naime: Tko vrijea
siromaha, nepravdu ini Kristu iji asni znamen nosi, koji se za nas
dobrovoljno uinio siromanim na ovome svijetu. Premda imae
vrlo malo tjelesne snage, ipak je i sam esto podmetao svoja plea da olaka teret siromaha. esto je iz arke ljubavi prema njima
inio i druge sline stvari, koje bi vrijedilo opisati da ne nastojimo
biti kratki.
Deseto poglavlje
O plodu njegova propovijedanja
i o pobonosti puka prema njemu;
i o nekim njegovim udesima,
i o sveanosti jaslica i vienju
46. U vrijeme kad je sveti mu Boji Franjo, kao to je reeno,

propovijedao pticama, nadaleko je i nairoko obilazio gradove i sela
(usp. Mt 9,35). Bojom je snagom potakao na pokoru srca tolikih
ljudi da je nekoliko puta po trideset ljudi odjednom primio u habit
Reda. S toliko se naime elje puk hrpimice k njemu slijegao da se
s prevelike njegove pobonosti smatrao sretnim tko bi se uspio dotaknuti barem njegovih haljina (usp. Mk 5,28). Dok je ulazio u koji
grad ili selo, sveano su ga doekivali uz zvonjavu zvona i s velikom
radou slono pljeskali njegovu dolasku. Ponekad su mu izlazili
u susret s granicama drvea. Pobijala se zloa krivovjerja, a uzdizala katolika vjera, koju je ovaj svetac ne samo ivotom i rijeima
proslavio nego i uzveliao mnogim neobinim udesima. Zazivajui
ivot sv. Franj e
391
naime snagu Bojega imena, i svaku je bolest lijeio, sjajno je rijeju

izgonio avle, i nikakva se tekoa u nudi ili opasnosti nije mogla
isprijeiti njegovoj molitvi. Premda smo njegova udesa ostavili za
jednu opirniju raspravu, ipak emo malo njih kratko uvrstiti u ovo
djelce.
47. U gradu Toscanelli blaenoga Franju pobono ugosti neki
vojnik. Premda mu je ve minulo vrijeme dojenja, njegov sin jedinac
(usp. Lk 7,12) ipak jo uvijek leae u kolijevci sakat i uzeta cijeloga
tijela. Vojnik se ponizno prostre pred noge blaenoga mua i uz pla
ga zamoli za ozdravljenje svoga sina. Ali sluga Boji, smatrajui se
nedostojnim takve stvari, u poetku nipoto ne pristade. Svladan
upornou molitelja, napokon se dade na molitvu, a potom uinivi
znak kria u ime Gospodinovo djeaka pridie (usp. Dj 3,6.7; 4,10).
Djeak je pak na oigled svih smjesta ustao i zdrav po sobi hodao
amo-tamo kako je htio.
48. Jednom drugom zgodom neki ovjek imenom Petar, u gradu
koji se zove Narni, dotle se nije mogao sluiti nijednim udom da je
pet mjeseci leao nepokretan kao uzet, jedino je mogao micati jezikom i jadno otvarati oi. uvi da je blaeni Franjo onamo stigao,
on odmah posla glasnika k mjesnom biskupu s poniznom molbom
neka moli slugu Bojega da za ljubav Boju doe k njemu. Vjerovao
je naime da e mu se zbog njegove prisutnosti povratiti zdravlje (usp.
Mt 12,13). ovjek Boji ganut ljubavlju doe k njemu i povue nad
njim znak kria od glave do pete. I poto odagna svaku bolest, u sili
Svevinjega (usp. Lk 1,35) uspravi ga zdrava. U tom istom gradu
oinji je vid bila izgubila neka ena, koja je takoer radosno zasluila da joj ga blaeni Franjo povrati im joj je nad oima nainio znak
kria. Neka ena iz grada Gubbia imae obje ruke tako skvrene da su bile posve beskorisne za obavljanje bilo kakva posla. Kad
je doznala kako je onamo doao blaeni Franjo, otra k njemu sva
alosna da mu pokae svoju bijedu i nevolju. Vidjevi je, ovjek je
Boji poali, dotae je se i ozdravi je, tako da je ona vlastitim rukama pripremila sirnicu i ponudila je sluzi Bojemu; on je malo pite i
uzeo zbog enine pobonosti.
49. Jednog je brata muila teka nevolja nepoznate bolesti, ako
nije bilo i ono najgore avao, to veina smatra. Sad bi se naime
sruio pa se, strana li prizora, valjao i pjenio (usp. Mk 9,20), sad bi
se pak ukoio i ispruio, pa bi potom leao savijen i skvren, pa bi
onda vodoravno lebdio nad tlom u ovjekovoj visini, da bi iz toga
poloaja bijedno pao. Doznavi za njegovu bolest, doe k njemu
sveti otac. Prvo dakako prikaza Gospodinu molitvu za nj, a potom
392
nad njim naini znak kria. Na to se odmah udesno dogodi ovo:

onaj se brat tako oslobodi te najgore bolesti da otada od nje nije
uope osjetio ni neznatan trzaj.
50. Kad je jednom prilikom u gradu San Gemini propovijedao
kraljevstvo Boje (usp. Lk 8,1), blaeni je Franjo s trojicom brae
pobono doekan uao u kuu nekoga ovjeka. Njegovu je enu,
kako je bilo poznato svim stanovnicima onoga mjesta, teko opsjeo
avao (usp. Lk 15,22). Dugo su molili za nju svetoga ovjeka prije
nego je pristao, jer se bojao povlaivanja ljudi; napokon, svladan
molbom, postavio je tri svoja brata u tri ugla kue da se mole za nju,
a u etvrti se povukao sam da se jednako tako moli. Nakon toga
prie eni koja se udno ponaala i u ime Kristovo (usp. 1 Pt 4,14)
avlu pod poslunost zapovjedi da izie. Gospodin je ovo uinio da
sauva poniznost svoga sluge: smjesta je iziao strano sikui, tako
da je ovjek Boji povjerovao kako je ismijan i zacrvenjevi se odmah je otiao iz onoga mjesta. Stoga kad je jednom drugom prilikom prolazio kroz taj isti grad, tu enu a govorili su mu da za njim
tri i ljubi njegove stope nije htio ni vidjeti ni s njom govoriti, dok
napokon na svjedoenje sviju nije jedva povjerovao kako ju je avao
doista bio opsjeo. I u Citt di Castello bijae neka ena koja imae
avla (usp. Lk 7,33). Kad onamo doe blaeni Franjo, dovedoe je
k njemu. A dolo je i mnogo naroda onoga grada da Franju moli za
nju jer ih tuili su se mui esto bjesnilo te opsjednute ene. Kad
je uo kako pred vratima vie i bjesni, blaeni je Franjo, htijui znati
je li to doista avao, najprije k njoj poslao jednoga brata. Vidjevi
ga znala je da on nije blaeni Franjo i zlobno se smijui podcijenila
ga je. U meuvremenu ovjek se Boji prostro na molitvu, a kad ju
je svrio, pun je pouzdanja izaao k njoj. Ne mogavi trpjeti njegovu prisutnost, ona se pred njim buno valjala po tlu. On pak pod
poslunost zapovjedi duhu da izie; ne mogavi se ni na trenutak
oprijeti zapovijedi, on izie.
51. Ove stvari i vie njih slinih dogodile su se ne samo kad je
blaeni Franjo bio tjelesno prisutan nego ako je sluajno to rukom
dotaknuo, bilo je i u njegovoj odsutnosti spasonosan lijek u raznim
nevoljama. Na podruju grada Arezza jedna se trudna ena prekomjerno muila, jer raajui nemae snage da rodi (usp. Iz 37,3), tako
da uope ne bijae nade u njezin spas. A dogodi se u to vrijeme da
je blaeni Franjo zbog tjelesne bolesti i slabosti na konju doveden
u neko pustinjako obitavalite i da je neki brat kroz ono mjesto
vraao toga konja. Ljudi pak toga mjesta ugledavi brata ponadae
se da je to blaeni Franjo, za koga su uli da e onuda proi, ali koji
drugim putem ve bijae proao. I kad su ne bez teke boli otkrili
ivot sv. Franj e
393
da nije on, ipak jo uvijek ne gubei posve nadu, stadoe marljivo

traiti kakvu stvar koju su dotakle ruke svetoga mua. Pa naavi
uzde koje je ovjek Boji drao rukom, brzo izvadie vale iz konjskih usta i stavie ih na enu, koja se kako su vidjeli nalazila u
opasnosti. Dogodi se da je ona odmah s veseljem rodila i vie uope
nije osjeala opasnost.
52. Neki poboan ovjek, imenom Gualfreduccio, stanovnik
mjesta Citt della Pieve, pobono je kod sebe uvao neki pasi kojim se neko pasao blaeni Franjo. A dogodi se da u tom gradu
teko oboli vrlo mnogo ljudi obaju spolova. Kad je ve spomenuti
ovjek obilazio mjesta bolesnika, pokvasio bi dio toga pasia u vodi
ili bi u vodu pomijeao njegov djeli i bolesnicima u bolesnikoj
postelji davao da piju. I tako se udesno zbilo da bi odmah dobivali eljeno zdravlje bolesnici koji bi okusili toga pia. esto su
blaenome Franji donosili i kruh da ga blagoslovi, pa kad bi njega
okusili bolesnici, oporavljali bi se od raznih slabosti. A nerijetko
je puk svetoga oca ostavljao gotovo polugola, jer su njegovu tuniku
karicama sjekli na komadie i pobono ih uvali kao spasonosni
lijek protiv raznih opasnosti.
53. Osim toga tri godine prije sretne smrti blaenoga Franje dogodi se jedna udesna stvar koju, putajui po strani mnoge druge, smatram vrijednom spomena. Sam naime sveti mu posebno je
ustrajno razmatrao sve to se zbivalo oko Krista i od onoga to se
pripovijeda u svetim knjigama evanelja nije htio, koliko je mogao,
prekriti nijednu jotu ni zarez. tovie, od svega to je naao zapisano o Kristu, vie od svega to se dogaalo u njegovu ivotu elio je
iskusiti Gospodinov slatki jaram i lako breme (usp. Mt 11,30). Kad
se dakle jednom bliila svetkovina Gospodnjeg roenja, elei to
vjernije predoiti ponizno siromatvo djeteta Spasitelja koje se raa
u Betlehemu, ovjek je Boji poslao nekog pobonog plemia imenom Ivan u grad Greccio. On mu je pribavio vola, magarca i jasle za
radosti nadolazeeg slavlja.
54. Dola je napokon sveana no, bijae ondje blaeni Franjo s mnogo brae okupljene oko njega. Stavlja se dakle slama
u pripremljene jasle, dovode se za jasle vol i magarac i tako se
s radou zapoinje sveano bdjenje. Poto se dakle iz raznih
mjesta slilo mnotvo puka, postala je ona no puna neuobiajene
miline, osvijetljena svijeama i bakljama, i po novom se obredu
slavi svetkovina novog Betlehema. I braa su molila dune hvale
Gospodinu; a svi koji bijahu prisutni pljeskahu novim radosnim
pjesmama. Pred jaslama pak stajae blaeni Franjo; stajae, ve-
394
lim, pun uzdaha od radosti; stajae obliven neizrecivom slau.

Napokon nad tim se jaslama slavi sveana sveta misa, kad i sam
sveti Boji levit, odjeven u sveanu odoru, zvonkim glasom navijeta evanelje, a potom puku slatko propovijeda o siromanome
Kralju roenu u Betlehemu. A toliko ga slatka ljubav prema ve
reenomu Kralju djetetu obuzimae da ga, kad je htio imenovati
Isusa Krista, gotovo tepajui od prenjene ljubavi nazivae betlehemskim djetecem.
55. Ali da se ne bi mislilo kako je sve ovo uinjeno bez Bojega poticaja, ovako udesno vienje ondje je imao neki krepostan ovjek. Vidio je naime kako blaeni Franjo prilazi k esto
spominjanim jaslama i kao iz teka sna budi nekog djeaia koji
ondje, inilo se, leae mrtav. Vjeruje se dakle kako je Gospodin
Isus Krist onome koji je na ovaj nain razmiljao o njegovu djetinjstvu to objavio kao razlono; jer onaj koji je u srcima mnogih
po zaboravu usnuo i umro, po nauku i primjeru blaenoga Franje
probuen je i vraen u sjeanje. Poto se dakle toliko slavlje svrilo s veseljem, svatko se veseo vratio svojoj kui. Sauvanom
slamom iz jasala na razne su naine otklonjene mnoge opasnosti od ljudi obaju spolova, a i bolesnim nerazumnim ivotinjama
pruen je lijek ozdravljenja. Nadalje, mjesto jasala biva posveeno kao Dom Jahvin (usp. 1 Kr 8,63), a oltar nainjen nad
samim jaslama biva posveen na ast svetoga oca i kao spomen
na taj dogaaj.
56. Tolikim i takvim udesima zasjao je blaeni Franjo, kako
jo ivei u tijelu tako i po svretku ivota, da bi bio potreban dulji
rad da se ona potpunije razloe. Pored drugih naime gotovo bezbrojnih udesa, koja je uinio u raznim vrstama bolesti, nevolja i
opasnosti, udesno je i mnoge mrtve uskrisio. Iako smo sigurni u
vie njih, zasad ne odreujemo njihov toan broj, osim to smo od
ljudi dostojnih vjere doznali da ih je jedanaest. Zasad neka je
dosta to smo se njegovih udesa makar dotakli, kako pripovijedanje o njegovim udesima ne bi dosadilo onima koji ele ukratko
uti tijek njegova ivota. to da se zadravamo na njegovim udesima, koja svetost vie pokazuju nego ine, kad zbog kratkoe
moramo preutjeti i veinu znaajki njegova udesnog vladanja,
od kojih emo nekolicinu usput dotaknuti? Smatram naime kako
ima vrlo malo kreposti u vrenju kojih ovaj blaeni mu nije uinio mnoge stvari vrijedne spomena, a koje bi bilo pree pripovjediti nego udesa.
ivot sv. Franj e
395
Jedanaesto poglavlje
O njegovoj ljubavi prema molitvi i borbi s avlom;
o ustrajnu propovijedanju;
o otvaranju knjige i vienju raspetoga serafa
i o pojavljivanju Kristovih rana na njemu
57. A za sve emu je slavni otac Franjo stremio i to je uinio

najpouzdanije utoite bijae esta molitva. Iako je naime najare
teio da blinjima bude na korist, ipak je najvema nastojao da ne
zanemari brigu o samome sebi u svakom vjebanju u savrenstvu.
Radi toga je traio samotna mjesta, radi toga se zadravao u osami i
pustoi. Ali i kad je boravio meu ljudima, nou je sam iao u naputene crkve ili kue. O kakve je strahove i kakve spletke avolske
u takvim mjestima nadvladao! Njemu je zli avao esto ne samo u
dui savjetovao pogubne stvari nego se s njime u nekom stranom
liku borio rukom o ruku. Takva je mjesta, velim, neustraivo birao
da nad samim sobom bdije; ondje je prije sam nauio ono emu je
poslije druge pouavao. A nije uio da briljivo slae rijei koje e
govoriti, nego je povrh mjere ljudskoga obrazovanja izdano pio iz
obilja nebeskog nauka, da to u prikladno vrijeme napunjen ne toliko rijeima koliko snagom Duha (usp. Rim 15,13) mogne ulijevati
blinjima.
58. Premda je dakako bio smislio kad e rei ovo ili ono, dogaalo se da bi dolazei da propovijeda zaboravio sve ono to bijae
smislio te uope ne bi imao to rei. Pa ni tada se uope nije stidio
pred svima priznati svoju slabost, i tako bi odmah stala tei udesna
rjeitost. Tako svom nadom stalno ovisei samo o dareljivoj providnosti Bojoj, uope se nije pouzdavao u svoj mar te je s istom
postojanou duha govorio nekolicini njih kao i mnogima, s istom
je briljivou propovijedao jednomu kao i mnogima. Takoer se
nije bojao niijeg poloaja, naprotiv govorio je spokojno mudrima i
neukima, velikima i malenima. Neustraivo je naime propovijedao i
kardinalima okupljenim oko pape Honorija, i nipoto ih jednostavnim rijeima nije nasmijavao, nego udesnim arom duha mamio
uzdah kajanja.
59. Taj dakle veoma sveti ovjek, koji je znao podijeliti vrijeme
na korist sebi i blinjima, jednom je prilikom po obiaju ostavio
vrevu svijeta i poao na osamljeno mjesto. Sa sobom je pak poveo
nekolicinu njih, da brane njegov mir od svakog metea onih koji su
na nj navaljivali. Htio se naime neko vrijeme posvetiti samo Bogu
i stresti sa sebe prah koji se moda nakupio u susretu s ljudima. A
kad je duh malo otpoinuo i on okusio slatki plod razmatranja, svim
396
je srcem elio doznati to da ini kako bi od sebe mogao Bogu prinijeti miliju rtvu. Ovaj mu udesno krepostan ve bijae ostvario cilj
iako vjerovae da je jedva tek na poetku. Najvie je nastojao uvijek
teiti za onim to predstoji, a ono prolo smatrati gotovo nevrijednim. eljae dakle opet iznova trpjeti sve tjelesne patnje i sve duevne tjeskobe, da se na njemu savrenije ispuni Boja volja i nakana.
60. Nakon to je jednoga dana to dulje to are toj elji teio,
u samotitu gdje je boravio pobono pristupi k oltaru, na koji s potovanjem i strahom poloi evanelistar. Potom se pred oltarom ponizno prostre u molitvi i to mogae pobonije zavapi Jahvi (usp. Ps
3,5) da se udostoji na prvo otvaranje knjige dati znak kakvu s njim
nakanu ima. Napokon skruena srca (usp. Ps 51,10) usta od molitve
(usp. Lk 22,45), znamenova se znakom kria, s potovanjem uze
knjigu s oltara i otvori je. Budui da je prvo naiao na muku Gospodina naega Isusa Krista, posumnja nije li se to moda dogodilo
sluajno. Stoga knjigu opet zatvori, ponovno otvori i to vie puta
ponovi, pa nae isto to i prije ili posve slino. Toga se neustraivi
Kristov vojnik ne uplai: on koji je ve odavno bio muenik eljom
tada se i are ohrabri za sve to mogae za Krista podnijeti. I jer
za sve ovo Gospodinu radosna srca zapjeva pjesmu veselu, malo
poslije bio je dostojan objave vee tajne.
61. Dvije godine naime prije nego to je sretno predao duu
Gospodinu, boravei u samotitu koje se zove La Verna, onaj je blaeni mu vidio u vienju (usp. Dn 8,2) u zraku jednog serafa sa est
krila, pribijena na kri s rairenim rukama i skupljenim nogama. A
imae dva krila ispruena nad glavom i dva rairena za let; dvama nadalje pokrivae cijelo tijelo (usp. Iz 6,2). Zaprepasti se estoko sveti
mu na to vienje, i u njemu se izmjenjivahu strah i radost. Veselila
ga je udesna ljepota toga prizora, plailo to to je strano pribijen
na kri, ali i to ga je veselilo jer je vidio kako ga seraf dobroudno
motri. Premda je dulje s bojazni u dui razmiljao to nagovjeuje
ova nova vrst vienja, nita jasno o njoj ne mogae shvatiti, dok
napokon na samome sebi ne vidje ono veoma slavno udo udo,
mislim, neuveno u svim prethodnim vjekovima.
62. Pojavie se naime na njegovim rukama i nogama biljezi avala
(usp. Iv 20,25), a desni njegov bok kao da je proboden kopljem.
To jest, na njegovim dlanovima i gornjem dijelu stopala strilo je
na tijelu neto kao glave avala, a gornji dio aka i donji stopala
noahu neke due znakove, kao zavraene vrhove avala, koji su i
sami slino strili na ostalom tijelu. Na desnom pak boku pojavila se
rana prekrivena oiljkom, koja je esto krvarei svetom krvlju bojila
ivot sv. Franj e
397
njegovu tuniku, a ponekad i donje rublje. Kad se dakle na njemu

pojavie takvi biseri, ovjek je Boji veoma nastojao to predragocjeno blago, kojim ga Gospodin po posebnoj povlastici bijae obdario,
ouvati skriveno od oiju sviju ivih uope, kako ne bi moda pretrpio kakvu tetu, pa ni najmanju, ako bi za to doznao netko blizak.
Zbog toga, a i zato to je vrlo rijetko i samo nekolicini obiavao
otkrivati svoje tajne, i ovo to se tako slavno pojavilo na njemu dugo
je ostalo nepoznato i onima njemu najbliskijima.
63. Smatrajui naime opasnim da ispadne slavan u oima ljudi,
ali i ne cijenei miljenje kako neija skrivena dobra nisu vea od
onih koja se iznose na javu, esto je ponavljao onu prorokovu: U
srce pohranih rije tvoju da protiv tebe ne sagrijeim (usp. Ps 119,11).
I brau koja su se s njim druila ovako je pouio: ako ga zabavljena oko stranih ljudi uju kako izgovara spomenuti dvostih, neka ga
uljudno odvuku od tih razgovora da se moda ne bi upleo u rijei
po njega tetne. Budui da je ovjek Boji sve dok je ivio u tijelu
brino tajio ranu na boku, zato ju je jedino brat Ilija posve sluajno
zavrijedio vidjeti. A brat Rufin, priputen da ga poee, sluajno ju
njeno opipa rukom (usp. 1 Iv 1,1). Na njegov dodir sveti ovjek
osjeti teku bol, zajea i spomenutoga brata ukori, dodavi da mu
to Gospodin oprosti.
Dvanaesto poglavlje
O onome to je pred smrt podnio, uinio i rekao;
o njegovoj gorljivosti i strpljenju; i o njegovoj smrti i pokopu
64. I osamnaest godina nakon svoga obraenja preblaeni otac

Franjo s naporom je obilazio razne krajeve svijeta i propovijedao.
Svome tijelu ne davae nikakva odmora, ili tek neznatna, i nije ga
prestao muiti neuobiajenim i novim stegama. I premda su mu
proli dani protekli u mnogim bolestima, ipak u dvjema preostalim
godinama njegova ivota stale su na nj navaljivati tee i trajnije bolesti. Pa iako tijelo predosjea kako mu se pribliava prirodna propast i neumitan nestanak, ipak se ne opire onoliko koliko moe da
se podloi zakonu uobiajene strogoe. Dotle je naime taj tovani
ovjek sebe sebi podloio i tako uskladio tijelo s duhom da je u svemu to je duh nalagao da se ini jedva osjeao ak i opiranje tijela.
Duhom dakle veoma spreman na svako dobro, sveti mu koji je
sve dotad izgarao arom za due jo uvijek se nije prestajao propovijedanjem truditi oko spasa blinjih te je dao da njegovo polumrtvo
tijelo nose na magarcu okolo po gradovima i selima (usp. Lk 8,1).
398
65. Braa ga pak nagovarahu i usrdno ga i uporno moljahu neka

dopusti da mu lijenici u njegovim bolestima priteknu u pomo:
gledahu doista kako iz dana u dan sve vie slabi. A on je sasvim
odbijao u tome se s braom sloiti i kao netko tko se sve dotada
nije brinuo za tijelo mnogo je vie elio otii i s Kristom biti (usp.
Fil 1,23). Pa premda je na svom tijelu nosio biljege Isusove (usp. Gal
6,17), jer se ipak na njemu trebalo dopuniti to nedostajae mukama
Kristovim (usp. Kol 1,24), drugim patnjama stade pridolaziti i veoma teka bolest oiju. Tada ga spomenuti brat Ilija, koga bijae izabrao umjesto majke i jo za ivota postavio za pastira svome stadu,
natjera i razlozima navede da dopusti te ga se lijei, bojei se da
zbog nebrige moda posve ne izgubi oinji vid. Njemu se sveti mu
ponizno pokori kao ocu, dopusti da se otada u njegove oi stavlja
vie lijekova premda oni, kad bolest uznapredova, ne bijahu ni od
kakve pomoi.
Napokon je radi lijeenja spomenute bolesti prenesen u Rieti,
gdje ga je jer je ondje tada boravio i gospodin papa Honorije III.
s potovanjem i pobono primila Rimska kurija. Vie od ostalih
odan mu je bio gospodin Hugolin, u to vrijeme ostijski biskup,
koga sveti mu, na poticaj toga istoga gospodina Honorija, bijae vie od svih izabrao za oca i gospodara. Njegovoj se zatiti s
cijelim svojim Redom bijae povjerio i njemu se pod poslunost
podloio. Voen prorokim duhom, nije samo rijeima prorekao
nego i raznim djelima predoznaio kako e Hugolin zadobiti apostolsku ast.19
66. Hugolin je dakle prema svetome muu gajio udesan osjeaj
ljubavi; on je siromaku Isusa Krista sluio kao sluga gospodaru. Poslije, poto je promaknut na apostolsko dostojanstvo, posvjedoio je
kako nikada nije bio toliko smuen da se svaki oblaak uma na sam
pogled ili rije ovjeka Bojega ne bi raziao i da se milina vedrine i
slast radosti ne bi odmah vratile. Stoga mu je, kad god bi ga vidio,
iskazivao potovanje kao apostolu Kristovu (usp. 1 Kor 1,1). Stoga
je i on uporno opominjao blaenoga Franju da se brine za se; a i sam
je svetac njega u tome ponizno posluao, kao i u svemu drugome.
Vreno mu je paljenje na glavi, rezane su vene, stavljana je mast i
melem, ali nita uope nije koristilo zdravlju; tovie, sama je bolest
napredovala kako su se lijekovi mnoili. On je pak tolike nevolje
tijela podnio sa svom strpljivou i zahvaljivanjem; i prezrevi muke
tjelesnih udova i ojaan u duhu svu je pozornost usmjerio na Boga.
Pa da bi se mogao slobodnije posvetiti unutarnjoj utjesi, povjeren je
brizi etvorice brae, jakih ljudi (usp. 1 Mak 5,50), koji su se svim
19
Hugolin, biskup Ostije i Veletrija, kasnije papa Grgur IX.. (op. prevoditelja).
ivot sv. Franj e
399
marom trsili da se brinu ne samo za svaku njegovu tjelesnu potrebu

nego i za ouvanje duevnoga spokoja.
67. Vrlo usavren u milosti tolikih vrlina, slavni je otac ve smatrao kako je uzalud potroio dane. I premda je bio nesposoban za
vanjska tjelesna djela, ipak je sebe jo uvijek poticao na podvige
nove borbe. Govorae naime: Brao, ponimo sluiti Bogu. Ponimo, govorae, uznapredujmo, jer smo sve dosad malo napredovali. elio se vratiti natrag na poetnu jednostavnost; htio je
iznova ponizno sluiti gubavcima i od openja s ljudima povui se
u najudaljenija mjesta. elio je sebe izuzeti od svake brige oko
upravljanja, zato to je tvrdio kako je zbog mnogih razloga, osobito
u ovo vrijeme, pogibeljno obavljati slubu poglavara i kako je veini
korisnije pokoravati se nego vladati.
A kad je boravio (usp. Mt 25,5) u Sieni, otprilike est mjeseci
prije svoje smrti, cijeloga tijela satrvena vie no obino, inilo se da
se smrt pribliava. Brat Ilija doe urno iz daljine pa Franju, koji je
o njegovu dolasku jo malo disao, povede sa sobom u mjesto Celle
di Cortona. Poto je ondje kratko boravio, a bolest je uznapredovala, zamoli da bude vraen u Asiz. Kad onamo doe, cijeli se grad
veoma razveseli i zahvaljujui (usp. Ef 5,20) jednoduno su hvalili
Gospodina, jer su se nadali da e se kod njih toliko blago pohraniti
(usp. Tob 12,8).
68. Kad je doveden u palau asikoga biskupa, poe ga ubrzo
naputati sva tjelesna snaga i jako boljeti svaki tjelesni ud: upitan bi
li radije podnio muenitvo od krvnika, odgovori kako je ova trodnevna patnja, iako mu je zbog Boje volje draga i mila, ipak tea
od svakog muenitva. Zamjeujui dakle kako mu se pribliava
posljednji dan ivota, za koji je po objavi ve bio doznao prije dvije
godine, pozove k sebi brau koju htjede (usp. Mk 3,13) i blagoslovi ih
jednog po jednog, kako mu je dano odozgor (usp. Iv 19,11). A budui da zbog sljepila nije mogao vidjeti, kao neko patrijarh Jakov, prekrii ruke i desnicu stavi (usp. Post 48,14) na brata koji mu s lijeva
sjeae; pa upita tko je, i doznavi da je Ilija (koga je, kao to je reeno, postavio umjesto sebe), odgovori da hoe da tako bude. Prvo
dakle blagoslovi njega, a potom svu brau u njegovoj osobi i, zamolivi za njega veoma mnoga dobra, potvrdi na njemu mnogovrsne
blagoslove. Kad to dovri, dodade: Sinci, svi budite jaki u strahu
Gospodnjemu i ostanite uvijek u njemu jer vam se pribliava nevolja i
doi e na vas veoma velika kunja. A blago onima koji ustraju (usp.
Mt 10,22) u dobrim djelima koja su zapoeli. Tada je zatraio da
ga bez oklijevanja prenesu u Svetu Mariju Porcijunkulsku, htijui
Bogu predati duu ondje gdje je prvo, kao to je reeno, savreno
400
upoznao put istine (usp. Ps 119,30). I brai bijae zapovjedio da to

obitavalite uvaju sa svim potovanjem i au; za nj je tvrdio kako
je posebno prikladno za boansku slubu i molitve; za nj govorae
kako su ga esto posjeivali vinji duhovi.
69. Poivao je dakle malo dana na mjestu koje je zaelio, dok
napokon nije, uviajui da mu predstoji smrtni as, k sebi pozvao
dvojicu brae, kojima je zapovjedio da o njegovu skorom prijelazu veselo pjevaju pohvale Gospodinu. Sam je pak, kako je ve
mogao, zaveo ovaj psalam: Iz svega glasa vapijem Jahvi, iz svega
glasa Jahvu zaklinjem (usp. Ps 142,2). A jedan od brae koja su
stajala uza nj, zabrinut za sve, ree mu: Jao, oe dobrostivi, evo,
tvoji sinovi ostaju bez oca! Sjeti se dakle siroadi koju ostavlja i,
oprostivi sve grijehe, udostoj se tjeiti svojim svetim blagoslovom
kako one prisutne tako i one odsutne. Njemu presveti otac odgovori: Evo, sinci, mene dodue Gospodin ve zove! A brai svojoj,
kako odsutnoj tako i prisutnoj, opratam sve uvrede i grijehe i koliko mogu odrjeujem ih; javljajui im to, ti ih, sinko, u moje ime
sve blagoslovi. Zatim zatrai da mu se ita Evanelje po Ivanu
od onog mjesta gdje poinje: pred blagdan Pashe (usp. Iv 13,1);
zatim zapovjedi da ga pokriju kostrijeti i pospu pepelom. I tako
sveti otac, dok su sinovi oko njega stajali i tugovali, sretno usnu u
Gospodinu (usp. Dj 7,60).
70. A jedan od njih, poseban njegov uenik, mu veoma slavan,
ije se ime preuuje zato to za ivota nije elio biti slavljen zbog
tolike poasti, vidio je tu slavnu duu osloboenu tijela u liku velike
sjajne zvijezde; vidje, velim, kako nad vodama silnim (usp. Ps 29,3),
sjedei na bijelu oblaku (usp. Otk 14,14), uzlazi ravno na nebo (usp.
J 8, 20).
Ovako doista onaj koji s prezirom na gumnu ovoga tegotna
ivota bijae satro ljusku tijela tarui (usp. Pnz 23,25; Mt 12,1)
zemaljsko, poto je ve odstranio pljevu, kao isto ito ulazi u it
nicu (usp. Mt 3,12) vrhovnoga Kralja. Tako svrivi smrtni ivot,
kao onaj koji e vjeno ivjeti, sjedinjuje se s kruhom ivim (usp.
Iv 6,41), on koji izgladnjelo Kristovo mnotvo bijae nahranio iz
itnice siromatva, da ne klone putem (usp. Mt 15,32). I dobro
se vidjelo kako uzlazi nad vodama silnim (usp. Ps 29,3) u liku
zvijezde koju je nosio bijel oblak (usp. Otk 14,14). Onaj naime
koji je ist izbavljen iz voda (usp. Ps 18,17) svijetlio je mnotvu
naroda kako udesima tako i ivotom i naukom. Onima koji su
kao slijepci ili prostranim putem propasti otvorio je svijetao put
u slavu; put za koji se prije strahovalo kako je tijesan i nekolicini
koja njime ide, on je za one koji njega hrpimice slijede proirio
ivot sv. Franj e
401
u put ivota (usp. Mt 7, 13,14). Vlada dakle u domovini bogat

obilujui prolaznim siromatvom; vlada, velim, podinivi sebi
kraljeve ovoga svijeta, koje on obogauje bijedno oskudijevajui
prolaznim stvarima.
71. Nasta dakle strka naroda (usp. Dj 21,30) grada Asiza koji je
jednoduno i radosno hvalio Boga (usp. Lk 2,13) zato to se samo
njima udostojao povjeriti polog. A u poetku je, jer im je ugrabljen
toliki otac, zavladao velik pla sinova, koji se ubrzo prometnu u pjesmu radosnicu. Vidjeli su naime ono novo to na zemlji bijae uinio
Gospodin (usp. Jr 31,22); vidjeli su, velim, udo dostojno ne plaa, nego radosti, to jest sveto tijelo ureeno Kristovim znamenjima.
Motrili su njegove udove, prije bolesne i ukoene, koji su se sada
podatno prigibali po volji onoga tko ih dira; tijelo takoer, prije tvrdo i sivo, kako se sada, kao da je postalo djeaki njeno, udesno
svijetli i sjaji i kao da zbog velike ljepote prua prizor proslavljena tijela. Divno bijae tada na tijelu tako bijelu vidjeti ak priliku biljega
avala (usp. Iv 20,25), avle crne kao eljezo, nainjene od samoga
tijela nasred stopala i aka, i desni bok crven od svete krvi. Plakali
su dakle sinovi zbog radosti srca (usp. Tu 5,15) i ljubili na ocu znamenja vrhovnoga Kralja.
72. Ona je dakle no u kojoj je svetac preminuo po boanskim
hvalama, po mnotvu puka i sjaju svjetiljki postala sveana. A
kad je svanulo (usp. Iv 21,4), ondje se skupila sva zajednica grada
Asiza, sa svima koji su se iz okolnih mjesta slili u velikom broju.
Uzee dakle sveto tijelo i s potovanjem ga odnesoe uz himne,
hvale i zvuke truba, pa obavljajui sveani sprovodni obred takoer uzee palmine granice (usp. Iv 12,13). A sinovi nosei svetoga
oca zaustavie se kod crkve svetoga Damjana, koju je on, kao to
je reeno, prvu obnovio. I pokazae ga njegovim kerima koje je
ondje zasadio, to jest siromanim gospoama i svetim djevicama.
I gle, pobona majka njihova, prva naime biljka onoga Reda, po
djelu i imenu Klara (to jest slavna), priputena s kerima da vidi tijelo predragoga oca, stade odve tuno naricati nad njim (usp. Zah
12,10) jer, meu svim smrtnicima, njoj doista biva ugrabljena nenadoknadiva utjeha. A i ostale su plakale koliko je doputao stid
djevica. Potom su jedna po jedna izljubile njegove ruke ureene
predragocjenim draguljima. A onda su s prevelikom boli pustile da
ga iznesu, kako je dolikovalo. Tada je presveto tijelo preneseno
u grad i sahranjeno na mjestu gdje je on prvo kao djeak nauio
slova i gdje je poslije prvi put propovijedao: skladno se oitovalo
kako su se time sretan poetak, sretnija sredina i najsretniji svretak slili u jedan vrhunac slave.
402
Trinaesto poglavlje
Koliko je godina nakon obraenja ivio, kojega je dana umro
i pod kojim je biskupima Rimske stolice svoj ivot proveo;
o nainu i vremenu njegove kanonizacije i prijenosa tijela
73. Bilo je prolo ve dvadeset godina otkako je prvi put slavni

Kristov priznavalac i levit prionuo uz savjete evaneoskog savrenstva
i nepokolebljivim korakom kroio putem zapovijedi (usp. Ps 119,32)
boanskoga zakona. A tisuu dvjesto dvadeset este godine od Gospodinova Utjelovljenja, etvrtoga dana oktobarskih nona, u nedjelju,
napusti ovaj asni otac brodolom ovoga svijeta i, kao to je reeno,
bi pokopan u Asizu. A pod gospodinom papom Inocentom III.
ovaj blaeni mu bijae zapoeo svoju trku, koju sretno zavri (usp.
2 Tim 4,7) pod njegovim nasljednikom Honorijem. Kao to se onaj
prvi, kako je gore reeno, s ovjekom Bojim suglasio u svemu glede
osnivanja Reda, tako je poslije ovaj drugi, kako je u Pravilu dotaknuto, sve blagonaklono potvrdio tome svecu. Iza njih je sreom slijedio
gospodin papa Grgur, koga je zapala manja zadaa da brani mladu
biljku (usp. Ps 144,12) od surova nasrtaja onih koji su je upali i hrani
je dok se vre ne ukorijeni; kao najvjerniji vrtlar pomagao joj je do
svakovrsna ploda, uz Boju pomo. Grgur je smatrao kako jo vie na
zemlji treba veliati presvetoga oca, za koga nitko nije sumnjao da je
na nebu ve proslavljen, ne samo jer je slavan zbog bezbrojnih dokazanih udesa nego jer je i osobno upoznao njegovo udesno vladanje.
74. Papa je naime tisuu dvjesto dvadeset osme godine od
Gospodinova Utjelovljenja odrao s kardinalima i s veoma mnogo
drugih crkvenih prelata raspravu o kanonizaciji toga istog sveca. S
cijelim zborom Rimske kurije i svim tadanjim kurijalnim prelatima, kao i sa zemaljskim poglavarima i bezbrojnim mnotvom puka,
osobno je iz grada Perue doao na njegov grob. Uz opu suglasnost svih, uz misne tajne, pobudni nagovor, nabrajanje udesa, u
sveanoj odori, uz sjaj svjetiljaka, zvonjavu zvona, zvuk truba, uz
pjesme i himne onih koji su ga slavili, pljesak i klicanje onih koji su
se veselili i uz veoma velike sveanosti, koje bi bilo predugo nabrajati, uvrstio ga je u popis svetaca. Odredio je i zapovjedio, kao to
je poslije sam i pismeno objavio, da se openito po svim krajevima
svijeta njegov blagdan sveano slavi na dan njegova preminua, to
jest na etvrti dan oktobarskih nona.
Sama ova preslavna sveanost kanonizacije blaenoga Franje
zbila se u nedjelju, sedamnaestoga dana augustovskih kalenda.
75. A godine Gospodnje tisuu dvjesto tridesete u esto spominjanom gradu skupilo se iz raznih krajeva svijeta nemalo mnotvo
ivot sv. Franj e
403
brae radi prijenosa toga sveca i radi slavljenja generalnog kapitula.

Gojila se nada da e njihov ve spomenuti najodliniji otac, gospodin papa Grgur, biti osobno prisutan na ovoj sveanosti prijenosa,
ali su ga tada sprijeili neki drugi vani poslovi Crkve. Onamo je
poslao sveane izaslanike sa svojim pismom, u kojemu je ne samo
razlog svoje neoekivane odsutnosti objasnio kao nuan nego je sinove, koje je tjeio oinskom ljubavlju, povjerljivo obavijestio kako
je blaeni Franjo uskrisio nekog pokojnika. K tome je po tim istim
izaslanicima poslao zlatan kri, dragocjen zbog ukrasa od dragog
kamenja, ali dragocjeniji od svega zlata i dragoga kamenja jer je u
njemu bilo i drvo Kristova kria. Nadalje, poslao je nakite i posue
za slubu na oltaru i veoma prikladno ruho za sveane slube. Sve je
te dragocjenosti namijenio bazilici blaenoga Franje, koja se, izuzeta
od svake nie nadlenosti, gradila pod njegovom paskom i kojoj je
on postavio prvi kamen temeljac. A poslao je i druge nemale darove
kako za njezinu gradnju tako i za trokove predstojeega slavlja.
76. Preneseno je dakle presveto tijelo u tu istu crkvu sagraenu
izvan gradskih zidina, ali blizu njih, u subotu, osmoga dana junskih
kalenda, i to uz toliko slavlje koje se ne moe ukratko opisati. Toliko se mnotvo puka bilo slilo na sveanost njegova prijenosa tako
da se, budui da ga grad nije mogao prihvatiti, smjestilo okolo po
poljima u hrpama poput stada. Nadalje, kao to se ovaj glasoviti
svetac za ivota bijae proslavio s mnogo divnih udesa, tako se od
dana njegove smrti sve dosad Crkva raduje sjaju bezbrojnih udesa
po njegovu zagovoru, ne samo na mjestu gdje je poloeno blago
njegovih kostiju nego u bilo kojem kraju svijeta gdje se njegov zagovor pobono i s pouzdanjem zazove. Slijepi i gluhi, nijemi i kljasti,
bolesni od vodene bolesti i uzeti, opsjednuti i gubavi, brodolomci i zarobljenici po njegovim zaslugama zadobivaju pomo u svim
bolestima, nevoljama i opasnostima. Pa i mnogi mrtvi bivaju udesno uskrieni, a sve to izvodi velianstvena sila Svevinjega (usp. Lk
1,35), komu je jedinomu svaka ast i slava u beskrajne vijeke vjekova.
Amen (usp. 1 Tim 1,17; Rim 16,27).
SAVEZ SV. FRANJE

S GOSPOOM
SIROMATINOM
SACRUM COMMERCIUM S. FRANCISCI
CUM DOMINA PAUPERTATE
(12301237)
Uvod
FELICE ACCROCCA
Prijevod
DAMJAN DAMJANOVI
SAVEZ SV. FRANJE S GOSPOOM SIROMATINOM

Uvod.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 407
Proslov.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 410
Uvod
Savez sv. Franje s gospoom Siromatinom oaravajue je djelo i, u
isto vrijeme, problematino. Dosada se jo nije uspjelo utvrditi njegova autora, niti ima ope suglasnosti o dataciji. to se tie autora,
spominjana su imena Antuna Padovanskog, Ivana Parentia, Ivana
Parmskog, Krescencija iz Iesia, Cezarija pajerskog. U pogledu vremena sastavljanja godina 1227. koju su do unatrag trideset godina
mnogi drali sigurnom ili barem vjerojatnom izgleda da se danas
teko moe zastupati.
Ustvari, djelo odraava problematiku velike aktualnosti oko sredine XIII. stoljea u zaotravanju sukoba koji je suprotstavljao svjetovnjake (svjetovne sveenike) i mendikante (prosjake redovnike:
franjevce i dominikance). U tom cilju sluim se samo jednim primjerom koji drim veoma znakovitim: to je epizoda koja se dogodila u
poecima bratstva (usp. Peru 2121; L3d 38; 39). Dva brata, od
kojih je jedan bio Bernard, stigli su u Firencu, ali tu nisu dobro prihvaeni. Sljedeeg jutra neki Gvido, bogat i osjetljiv za sudbinu nevoljnika, namjeravao je svakome od njih dati kako je inio s drugim
siromasima neto novca, koji oni ipak nisu htjeli primiti, odgovarajui: Istina je da smo siromani, ali siromatvo za nas nije teret, kao
za druge potrebnike, budui da smo postali siromani naim slobodnim izborom, po milosti Bojoj, slijedei njegov savjet (LegTd 39).
Prva braa dakle nisu vjerovala da ih njihov izbor siromatva stavlja u
poloaj duhovne superiornosti u odnosu na siromahe. Naprotiv pokazivali su se svjesni injenice da je ono bilo posljedica voljnog ina
te se stoga nije radilo o poloaju tako tekom koliko onoga tko je bio
prisiljen, protiv svoje volje, ivjeti u bijedi.
U prvim godinama petog desetljea trinaestog stoljea meutim,
naroito zbog polemike sa svjetovnjacima, prosjaki su redovi eljeli sve veom snagom potvrditi vrijednost svojevoljnog siromatva,
koje se ve smatralo temeljem njihova izbora i duhovne superiornosti. Tako je Toma elanski zapoeo Spis o udesima sv. Franje, pisan
tih godina, velianjem siromatva, smatranog snagom novoga reda
(3el1). Ivan Parmski takoer, generalni ministar Manje brae,
i Jordan Saksonac, generalni ministar Propovjednika, napisali su
1255. zajedniko pismo brai dotinih redova. Napadani izvana,

407
408
prosjaki su se redovi morali zajedniki braniti, veliajui dragovoljno siromatvo.20

To se velianje posve razumije ako vodimo rauna o tome da je
upravo 1255. svjetovni uitelj Guillaume de Saint-Amour izabrao
zavjetovano siromatvo kao svoj polemiki nian protiv prosjakih
redova. Pokazuju se stoga znakovitima, u cilju datacije djela, neki
izrazi koji se nalaze u Prologu Sacrum Commercium: S punim pravom tvrdi autor kraljevstvo nebesko pripada onima koji svojom
voljom, s istom nakanom i zbog elje za vjenim dobrima, ne posjeduju nikakvo zemaljsko dobro. I dalje: Meu drugim divnim i
velikim krepostima, koje u ovjeku pripremaju prikladno mjesto za
Boje prebivalite i pokazuju bolji i bri put da se ide i stigne sve do
njega, sveto Siromatvo se po svojoj naravi uzdie iznad svih, i jedinstvenom milou prethodi zaslugama drugih.
Autor oznaava najuzvieniji nain ivota koji su zavjetovali
Franjo i njegovi drugovi, iznad ljudskih snaga i kreposti, siguran
put u nebo (SgS 65). Ipak, veoma lijepa scena i poznata banketa
siromatva s braom daje nam da shvatimo takoer kako je on teio
za stvarno siromanim ivotom: gospoa Siromatina doista ne nalazi
doli oskudicu hrane, odsutnost tanjura i posua; umjesto kreveta i
samostana gola zemlja i iroki svijet (usp. SgS 5963). Za razliku od
Bonaventure, koji ita franjevaku povijest u smjeru neprestanog napretka, autor gleda na prolost, na onu savrenost koja je ivljena u
prvotnom bratstvu i koja kod brae nije trebala opadati. Na taj se nain pokazuje da je vie u skladu s Drugim ivotopisom sv. Franje Tome
elanskog nego sa serafskim uiteljem. Odatle takoer poziv da se
ustraje na zapoetom putu i da se djelo savrenosti ne ostavlja na
polovici, kao to neki obiavaju initi (SgS 65).
Kao to je reeno, svaki pokuaj da se utvrdi autor, u svjetlu povijesnih istraivanja i rukopisne tradicije, dosad se pokazao uzaludnim.
Datirajui djelo u vrijeme sukoba sa svjetovnjacima, suava se polje
hipoteza i pokazuju se lienim temelja neke od onih dosad iznesenih
(sveti Antun i Cezarije pajerski bili su ve odavna mrtvi). Ime Ivana
Parmskog pokazuje se sigurno kao najvjerojatnije meu onima dosad
iznesenim, ali onda ostaje da se protumai utnja Ubertina Kasalskog. On ustvari crpe punom akom iz toga sjajnog djelca, ali ne kae
nita o njegovu autoru: podatak bez sumnje jedinstven, tim vie ako
se promatra oduevljenje izraeno u odnosu na Ivana Parmskog, kojeg velia kao da je svetac.
Autor djela Savez sv. Franje s gospoom Siromatinom uistinu pokazuje da posjeduje potpuno poznavanje Svetog pisma. Moda je onda
20
L. Wadding, Annales Minorum, vol. III, za god. 1255, br. XII, Quaracchi 1931,
str. 430.
Savez sv. Franj e s gosp o om Si roma ti nom
409
najloginija stvar pomisliti na nekog teologa iz Ivanova drutva, koji

je s njim dijelio idealizam i uvjerenje. U svakom sluaju, tko god bio
njegov autor, ono to je znaajnije jest injenica da je znao ostvariti
djelo koje je u stanju odgovoriti izazovu vremena: traenje i pohvala
gospoe Siromatine, pripovijedanje o hodu koji je ona prola u vremenu i o zamkama koje su joj postavljali lani redovnici, ugovor o
savezu uspostavljenom s Franjom pravim nasljedovateljem i uenikom Spasiteljevim (SgS 4) i s njegovima. U tom alegorijskom
djelu sve uspjeno govori u prilog visokog ideala kranskog ivota, u
uvjerenju da je upravo gospoi Siromatini Gospodin predao kljueve kraljevstva nebeskog.
Izvori:
Uvod u Savez sv. Franje s gospoom Siromatinom preveo Velimir Blaevi prema:
Fonti Francescane, Nuova edizione, a cura di Ernesto Caroli. Padova: Editrici
Francescane, 2004, str. 12751277. Tekst redigirao i skratio u skladu s karakterom ovog izdanja Ante olji.
Savez sv. Franje s gospoom Siromatinom s latinskog izvornika preveo Damjan
Damjanovi prema: Sacrum commercium sancti Francisci cum domina Pau
pertate, Ad fidem codicum mss. Editum a PP. Collegii S. Bonaventurae, Ad
Claras Aquas Florentiae Firenze Quaracchi, 1929.
Proslov
Zapoinje sveti savez sv. Franje s gospoom Siromatinom
1. Meu ostalim izvrsnim i istaknutim krepostima koje u ovjeku pripravljaju mjesto i prebivalite Bogu te pokazuju uzvieniji
i prohodniji put (usp. 1 Kor 13,1) kojim se dolazi k njemu, sveta
Siromatina izvjesnom prednou nadvisuje sve ostale i premauje
slavu ostalih posebnom ljupkou. Ona je osnovica i uvarica sviju
kreposti te punim pravom meu ostalim evaneoskim krepostima
poloajem i imenom zauzima prvo mjesto. Zato nema razloga da se
ostale (kreposti) boje pljutanja kie, navale bujica, te puhanja vje
trova (usp. Mt 7,25) to prijeti ruenjem, ako su utvrene na ovom
temelju.
2. I punim pravom, jer ju je Sin Boji, Gospodin nad vojskama
i Kralj slave (usp. Ps 24,10) uzljubio posebnom ljubavlju, traio i
naao kad je na zemlji izvodio djelo spasenja (usp. Ps 74,12). Na
poetku svoga propovijedanja stavio ju je kao svjetlo vjere u ruke
svima koji ulaze kroz vrata, i prije svega ju je postavio da bude kao
kamen temeljac kue. Kraljevstvo nebesko, to ga ostale kreposti
primaju od njega samo kao obeanje, njoj predaje bez ikakva odgaanja. Blago siromasima u duhu, kae on, jer je njihovo kraljevstvo
nebesko (usp. Mt 5,3).
3. Kraljevstvo nebesko s pravom pripada onima koji svojevoljno
ne posjeduju nita od zemaljskih dobara zbog duhovne odluke i elje za vjenim dobrima. Tko ne mari za zemaljska dobra, i treba da
ivi od nebeskih dobara; neka sretnim ustima blaguje slatke mrvice
to padaju sa stola (usp. Mt 15,27) svetih anela u sadanjem progonstvu onaj koji se odrekao sviju zemaljskih dobara i sve smatra
izmetinama (usp. Fil 3,8) pa zavreuje kuati kako je sladak i dobar
Gospodin (usp. Ps 34,9; 1 Pet 2,3). To je pravo izruivanje kraljevstva nebeskog i sigurnost vjenog posjedovanja u tom kraljevstvu i
kao neki sveti predokus budueg blaenstva.
410
411
4. Zato se blaeni Franjo kao pravi Spasiteljev nasljedovatelj i

uenik na poetku svog obraenja svim arom, svom enjom i posvemanjom promiljenou dao na traenje svete Siromatine ne bi
li je naao i prigrlio. Nije krzmao pred protivtinom, nije se plaio
neuspjeha, nije izbjegavao napor, nije zazirao ni od kakve tjelesne
nevolje samo zato da bi mu se konano pruila mogunost da uzmogne prispjeti do nje kojoj je Gospodin predao kljueve kraljevstva
nebeskoga (usp. Mt 16,19).
1. poglavlje
Blaeni se Franjo raspituje o Siromatini
5. Poput radoznalih istraivaa poeo je obilaziti ulice i trgove

grada, i pomnjivo je traio onu koju ljubi dua njegova (usp. Pj 3,2).
Ispitivao je one koji su stajali naokolo, zanimao se kod onih koji
su pridolazili. Ovako je govorio: Jeste li vidjeli onu koju ljubi dua
moja? (usp. Pj 3,3). Ta im rije bijae nerazumljiva (usp. Lk 18,34)
kao da je tuinska. Jer ga ne razumjee, rekoe mu: Ne znamo,
ovjee, to kae. Govori nam naim jezikom (usp. 2 Kr 18,26) pa
emo ti odgovoriti.
Adamova djeca onoga vremena ne imaahu ni rijei ni osjeaja
(usp. 2 Kr 4,31) da o siromatini meusobno raspravljaju ili da o
njoj govore. Jako su je mrzili kao to ine i danas. Zato onome koji
se za nju raspitivao nisu mogli rei nita miroljubivo (usp. Post 37,4).
Zato mu kao nepoznatom odgovorie i izjavie da ne znaju nita o
onome za to se on zanimao.
6. Poi u ree blaeni Franjo k odlinicima te u govoriti
s njima. Oni poznaju put Gospodinov i misao svog Boga (usp. Jer 5,5),
jer su oni drugi moda siromani i ludi te put Gospodnji i misao svoga
Boga ne poznaju (usp. Jer 5,4).
Kad je to uinio, ovi mu odgovorie grublje, govorei: Kakav
je to novi nauk kojim nam puni ui (usp. Dj 17,1920)? Siromatina koju trai neka uvijek bude tvoja, i tvojih sinova, i tvojih potomaka nakon tebe (usp. Post 13,15). Nama vie odgovara to da
uivamo naslade, da obilujemo bogatstvom, jer je kratka vijeka i
tuan ivot na i nema lijeka kad ovjeku doe kraj (usp. Mudr 2,1).
Ta nita nismo spoznali to bi bilo bolje nego veseliti se, jesti i piti, dok
smo ivi (usp. Prop 3,12.13; Iz 22,13; 1 Kor 15,32).
7. Kad je blaeni Franjo to uo, snebio se u svom srcu i, zahvaljujui Bogu, rekao: Blagoslovljen da si, Gospodine Boe (Lk 1,68),
koji si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio si malenima! Dobro,
412
Oe! Jer je tebi tako milo (usp. Mt 11,2526). Gospodine, Oe i vla

daru ivota moga, ne prepusti me njihovoj udi, ne dopusti da zbog njih
potonem (usp. Sir 23,1) u onu zlou, nego mi po svojoj milosti daj
nai ono to traim, jer ja sam tvoj sluga i sin slukinje tvoje (usp. Ps
116,16).
8. Kad je blaeni Franjo tako iziao iz grada, brzim je korakom
stigao na neko polje gdje je, gledajui izdaleka, opazio dvojicu staraca kako sjede pritisnuti tekom tugom (usp. Tu 1,13). Jedan od
njih govorae ovako: Na koga da pogled svoj svratim? Na siromaha
i ovjeka duha ponizna koji od moje rijei dre (usp. Iz 66,2). A
drugi ree ovako: Nita nismo donijeli na ovaj svijet tako da nita ne
moemo iz njega ni iznijeti. A kad imamo hranu i odijelo, zadovoljimo
se time (usp. 1 Tim 6,78).
2. poglavlje
Franjo moli da mu pokau gdje stanuje Siromatina
9. Kad blaeni Franjo do njih stie, ree im: Pokaite mi, mo

lim vas, gdje stanuje gospoa Siromatina, gdje se nalazi na pai, gdje
planduje (usp. Pj 1,6), jer sam bolestan od ljubavi za njom (usp. Pj
2,5; 5,8).
Oni mu odgovorie i rekoe: Dobri brate, mi smo ovdje sjedili jedno vrijeme i dva vremena i pola vremena (usp. Dan 7,25; 12,7;
Otk 12,14), i esto smo je viali kako prolazi, jer su je traili
mnogi. Gdjekada su je mnogi pratili, ali se esto vraala sama
i gola; ne bijae nakiena ogrlicama (usp. Iz 61,10), bila je bez
ikakve pratnje, bez ikakve odjee. Gorko bi plakala i govorila:
Sinovi majke moje rasrdili se na me (usp. Pj 1,6). A mi joj rekosmo: Strpljiva budi (usp. Mt 18,26), jer pravedni tebe ljube (usp.
Pj 1,3).
10. A sada se ona, brate, uspinje na goru veliku i visoku (usp.
Otk 21,10), kako joj je naredio Bog (usp. Mt 28,16). Ona stanuje
na svetim gorama, jer je Bog vie ljubi negoli sve atore Jakovljeve
(usp. Ps 87,12). Gorostasi ne mogae slijediti trag njezinih nogu
(usp. Est 13,13), ni orlovi nisu dolijetali do njenih vrhunaca. Siromatina je jedinstvena pojava. Svaki je ovjek prezire zato to se
ne nalazi u zemlji onih koji ive udobno (usp. Job 28,13). Zato je
skrivena njihovim oima; ona izmie i pticama nebeskim (usp. Job
28,21). Jedino je Bogu poznat njezin put i mjesto gdje prebiva (usp.
Job 28,23).
413
11. Ako dakle, brate, eli doi do nje, svuci svoju sveanu odjeu
(usp. Jdt 10,3) i odbaci svako breme i grijeh koji lako zavodi (usp.
Heb 12,1) jer, ne bude li gol, nee se moi do nje uspeti, jer se
povukla na toliku visinu. No jer je dobrostiva (usp. 1 Kor 13,4), lako
je vide koji je ljube i nalaze je oni koji je trae (usp. Mudr 6,13). Sama
je misao o njoj mudrost savrena brate i tko poradi nje bdije, brzo
e postati bezbrian (usp. Mudr 6,16). Zato sa sobom povedi vjerne
drugove da se, uspinjui se na goru, mogne posluiti njihovim savjetom i da bi te podupirala njihova pomo, jer teko onome tko pad
ne, nema nikoga tko bi ga podigao; padne li jedan, drugi e ga podii
(usp. Prop 4,10).
3. poglavlje
Blaeni Franjo potie brau
12. Kad se blaeni Franjo posavjetovao s tim ljudima, otiao je i

sebi izabrao nekolicinu vjernih drugova. S njima je pourio, a kad je
stigao gore, rekao je svojoj brai: Doite, uspnimo se na goru Gos
podnju i u dom (usp. Iz 2,3) gospoe Siromatine da bi nas pouila o
svojim putovima i da bismo hodili njezinim stazama (usp. Mih 4,2).
A kad su sa svih strana promotrili uspon na goru i njegovu strminu, neki od njih rekoe, govorei meu sobom: Tko e se uspeti na
ovu goru (usp. Ps 24,3) i tko e stii do njezina najvieg vrhunca?.
13. Kad je blaeni Franjo to razabrao, rekao je: Uzak je put
brao i tijesna su vrata koja vode u ivot i malo ih je koji ih
nalaze (usp. Mt 7,14). Budite jaki u Gospodinu i u njegovoj sil
noj moi (usp. Ef 6,10), jer e nam sve to je teko postati lako.
Odloite teret vlastite volje i odbacite bremena grijeha, opaite
se i budite junaci (usp. 1 Mak 3,58). Zaboravite to je za vama,
a prema mogunostima poseite za onim to je pred vama (usp.
Fil 3,13). Kaem vam da e svako mjesto na koje stupi vaa noga
biti vae (usp. Pnz 11,24). Pred vaim je licem ivotni Duh, Krist
Gospodin (usp. Tu 4,20), koji e vas vui konopcima ljubavi (usp.
Ho 11,4) na najvii vrhunac gore. udesan je, brao, boanski
naum spasenja po Siromatini. Lako emo meutim moi uivati
u njezinim zagrljajima, jer postade kao udovica vladarica naroda
(usp. Tu 1,1), bijedna i od sviju prezrena kraljica kreposti. Nema
nikoga tko bi se iz blizine usudio na nas vikati, nikoga tko bi nam
se suprotstavljao, nikoga tko bi s pravom bio kadar sprijeiti ovaj
spasonosni Savez. Svi je prijatelji iznevjerie i postadoe joj neprija
telji (usp. Tu 1,2). Nakon tih su rijei svi zajedno poeli hoditi
za svetim Franjom.
414
4. poglavlje
Siromatina se divi lakom uspinjanju brae
14. Dok su se posve lakim korakom urno uspinjali prema vrhuncu, gle, gospoa je Siromatina, stojei na najviem vrhuncu
planine, zaokruila pogledom po gorskim vrletima. Gledajui ove
ljude kako se odvano uspinju, kako upravo lete, silno se zadivila i
rekla: Tko su ovi to lebde poput oblaka, kao to golubovi lete prema
svojim golubinjacima (usp. Iz 60,8)? Ta ve dugo takvih vidjela nisam, niti sam gledala tako posve slobodne, koji sve terete odbacie.
Zato u im rei to u svom srcu nosim da se ne bi, poput onih drugih, kajali zbog tolika uspona, a nisu se ni obazirali na ponor koji
se naokolo usjekao. Znam da do mene nee moi stii bez moje
privole, ali u imati zaslugu pred svojim nebeskim Ocem dadnem li
im spasonosan savjet. I gle, ula je odozgor glas (usp. Lk 1,44) koji
ree: Ne boj se, keri sionska (usp. Iv 12,15; Sef 3,16), jer su ovi sjeme
to ga blagoslovi Gospodin (usp. Iz 61,9) i izabra iskrenom ljubavlju
(usp. 2 Kor 6,6).
15. I gospoa je Siromatina sjela na prijestolje svoje golotinje;
predusrela ih je sretnim blagoslovima (usp. Ps 21,4) i rekla: Kaite mi, brao, razlog svog dolaska i zato se uspinjete tako urno iz
doline bijednih na goru slave? Moda traite mene koja sam, kako
vidite, bijednica, olujom vitlana, bez ikakve utjehe? (usp. Iz 54,11).
5. poglavlje
Blaeni Franjo hvali Siromatinu
16. Oni uzvratie govorei: Doosmo k tebi, gospodarice naa;

zaklinjemo te, primi nas s mirom. elimo postati slugama Gospodi
na nad vojskama, jer On je Kralj slave (usp. Ps 24,10). Douli smo da
e postati kraljicom kreposti i to smo donekle iskustvom nauili.
Zato do tvojih nogu prostrti, ponizno i usrdno te molimo, udostoj
se biti s nama i budi nam putom kojim se dolazi do Kralja slave, kao
to si bila put njemu kad se udostojao pohoditi one koji prebivaju
u tami i sjeni smrtnoj, On, Sunce s visine (usp. Lk 1,79.78). Dobro
znamo da je tvoja mo, tvoje kraljevstvo, da si uzviena iznad svega
(usp. 1 Ljet 29,11). Kralj kraljeva postavio te da bude kraljicom
i gospodaricom. Samo s nama utanai mir i bit emo spaeni da bi
nas po tebi primio onaj koji nas je po tebi otkupio. Odlui li spasiti
nas, odmah emo biti spaeni. Ta sam je Kralj kraljeva i Gospodar
gospodara (usp. Otk 19,16), Stvoritelj neba i zemlje, poelio tvoju
ljepotu i draest (usp. Ps 45,12). Dok se Kralj odmarao na leaju svome
415
(usp. Pj 1,12), bogat i slavan u svom kraljevstvu, ostavio je dom svoj,

ostavio svoju batinu (usp. Jer 12,7): blagostanje i bogatstvo bijahu u
njegovu domu (usp. Ps 112,3). I dolazei tako iz kraljevskoga sjedita
(usp. Mudr 18,15), s najveim te traio potovanjem.
17. Veliko je dakle tvoje dostojanstvo i neusporediva uzvienost,
jer te, napustivi sve ete anela i nebrojene vojske a bijae ih veliko mnotvo u nebesima doao traiti u donjim krajevima zemlje,
a nalazila si se u blatu kalnome (usp. Ps 40,3), u tmini i sjeni smrtnoj
(usp. Ps 88,7). Svim ivima si bila strahovito mrska i svi su te se klonili i, koliko su mogli, od tebe bjeali. tovie, iako ti neki nisu mogli ba nikako pobjei, ipak im zato nisi bila manje mrska i odvratna.
18. No kad je vladar, Gospodin, doao (usp. Mal 3,1), sam te je
prihvatio, uzdigao ti glavu (usp. Ps 110,7) meu plemenima naroda
i kao zarunicu te uresio vijencem (usp. Iz 61,10), uzdigao te iznad
oblaka (usp. Iz 14,14). Premda si, bez sumnje, odvratna jo bezbrojnima, jer ne poznaju tvoje moi i tvoje slave (usp. Ps 63,3), tebi
ipak nita ne propada, jer slobodno prebiva na svetim gorama (usp.
Ps 87,1), u najvrem prebivalitu (usp. 2 Ljet 6,33) Kristove slave.
6. poglavlje
Dostojanstvo Siromatine
19. Tako je Sin Svevinjega Oca zaljubljen u tvoju ljepotu (usp.

Mudr 8,2) prionuo uza te jedinu i u svemu te pronaao najvjernijom. Prije no to je stigao iz svijetle domovine na zemlju, pripravila si mu prikladno mjesto, prijestolje na kojem sjedi, lonicu u
kojoj poiva, naime vrlo siromanu Djevicu od koje je roen zasjao
svijetu. Vjerno si mu, kad se rodio, izila u susret da bi u tebi, a
ne u udobnosti, naao mjesto koje mu je po volji. Poloen je, kae
evanelist, u jasle, jer za nj nije bilo mjesta u svratitu (usp. Lk 2,7). I
tako si ga uvijek nerazdruivo pratila da za cijelog ivota, otkako se
pojavio na zemlji i boravio meu ljudima (usp. Bar 3,38), dok su lisice
imale jazbine, a ptice nebeska gnijezda, nije imao gdje bi naslonio svoju
glavu (usp. Mt 8,20). On koji je neko otvarao usta prorocima, kad
je nakon toga otvorio svoja usta da nauava, izmeu mnogih stvari o
kojima je govorio, prije svega je pohvalio tebe i postavio te na prvo
mjesto: Blago siromasima u duhu, jer je njihovo kraljevstvo nebesko
(usp. Mt 5,3).
20. A kad je izabirao nekolicinu nunih svjedoka svoga svetog
propovijedanja i slavnoga ivota za spasenje ljudskoga roda, nije
416
izabrao bogate trgovce, nego siromane ribare da bi tolikim odlikovanjem pokazao kako bi trebalo da svi ljube tebe. Da bi napokon
bila svima oita tvoja dobrota, tvoja plemenitost, tvoja hrabrost i
dostojanstvo, kako nadvisuje sve kreposti i kako bez tebe ne moe
postojati ni jedna krepost, kako tvoje kraljevstvo nije od ovoga svijeta
(usp. Iv 18,36), nego da je s neba, tada si se ti jedina priljubila uz
Kralja slave kad su ga svi izabrani i ljubljeni kukaviki napustili. Ti,
njegova najvjernija zarunica, preslatka ljubiteljica, nisi se od njega
ni na as udaljila. tovie, uza nj si jo vie prionula kad si promatrala kako ga svi jo vema preziru. Da nisi naime bila s njim, nikada ne
bi mogao biti tako prezren od sviju.
21. Bila si s njim kad su ga idovi pogrivali, kad su ga farizeji izrugivali, kad su mu sveeniki prvaci predbacivali. S njim
si bila kad su ga ukali, kad su na nj pljuvali, kad su ga bievali.
On koga su svi morali tovati bijae ruglo svima, a samo si ga ti
tjeila. Nisi ga ostavila sve do smrti, smrti na kriu (usp. Fil 2,8).
I na samom si kriu, kad mu je tijelo ve bilo ogoljeno, ruke rastegnute, ruke i noge probodene, zajedno s njim trpjela tako da
se na njemu nije vidjelo nita slavnije od tebe. A kad je napokon
uzaao na nebo, tebi je ostavio znak nebeskog kraljevstva za obiljeavanje izabranih da svatko tko tei za vjenim kraljevstvom
doe k tebi i da te zamoli kako bi po tebi uniao, jer ako netko
nije tvojim znakom obiljeen (usp. Pj 8,6; Otk 7,3) ne moe ui
u kraljevstvo.
22. Zato, gospoo, budi nam milostiva pa nas obiljei znakom
svoje naklonosti. Tko je tako bezuman, tako nerazuman, a da te
ne bi ljubio svim srcem, tebe koju je Svevinji odabrao i pripravljao
odvijeka? Tko te ne bi tovao i astio kad te onaj komu se klanjaju
sve nebeske snage odlikovao tolikom au? Ta tko ne bi rado astio
tragove tvojih nogu (usp. Iz 60,14) kad ti se Gospodin velianstva
tako ponizno poklonio, s tobom se tako prijateljski povezao, tolikom ljubavlju uza te prionuo? Zato te, gospoo, po njemu i poradi
njega zaklinjemo, ne prezri u potrebama naih vapaja, nego nas uvijek oslobodi od pogibelji, ti slavna i dovijeka blagoslovljena!
7. poglavlje
Odgovor gospoe Siromatine
23. Na ovo je gospoa Siromatina odgovorila radosnim srcem,

razdraganim licem, umiljatim glasom i rekla: Priznajem vam, brao, i predragi prijatelji, da sam ispunjena veseljem, preobilno sam
417
radosna (usp. 2 Kor 7,4) otkako ste poeli govoriti. Promatram vau
revnost i ve mi je poznato vae sveto Pravilo. Vae mi rijei postadoe dragocjenije od zlata, zlata istoga, slae od meda, meda samotoka
(usp. Ps 19,11). Niste naime vi oni koji govore, nego je Duh Sveti onaj
koji govori u vama (usp. Mt 10,20), i njegovo vas pomazanje pouava
u svemu (usp. 1 Iv 2,27) to ste govorili o Svevinjem Kralju koji me
samo po svojoj milosti uzeo da mu budem draga. Tako je na zemlji
s mene uklonio porugu (usp. Lk 1,25) i proslavio me meu odlinicima neba.
24. Zato, ako vam nije teko sluati, elim pred vas iznijeti dugu
povijest svoga poloaja, a to e vam biti vrlo korisno da biste nauili
kako vam treba ivjeti i ugaati Bogu (usp. 1 Sol 4,1) da pazite da se
ne biste obazirali natrag, jer elite staviti ruku na plug (usp. Lk 9,62).
Nisam, kao to mnogi misle, neuka. Dosta sam stara i obilujem
brojem dana. Poznat mi je poredak stvari, raznolikost stvorova, promjenljivost vremena. Po dugom iskustvu, po naravnoj pronicavosti i
po daru milosti poznam nestalnost ljudskoga srca.
8. poglavlje
Siromatina se sjea raja
25. Neko sam bila u raju svog Boga (usp. Otk 2,7) gdje ovjek
bijae gol. tovie, cijeli sam onaj predivni vrt (usp. Post 2,25; 3,8)
obilazila u ovjeku i s ovjekom golim. Nita se nisam bojala, ni u to
nisam sumnjala, nikakve se protivtine nisam plaila. Mislila sam da
u s njim boraviti dovijeka, jer ga je Svevinji stvorio kao pravedna,
dobra i mudra te smjestio na najubavije i najljepe mjesto. Bijah
uvelike radosna, sve vrijeme sam igrala pred njim (usp. Izr 8,30), jer
ne imaae nikakva vlasnitva, sav bijae Boji.
26. Ali jao! Nadolo je neoekivano zlo, od poetka stvaranja
posve neuveno. Onaj nesretnik, koji je neko u svojoj ljepoti izgubio mudrost, uniao je u zmiju (usp. Ez 28,17; Post 3,1). Budui
da vie nije mogao ostati u nebu, prijevarno je napao ovjeka da
bi i on, kao to je i sam, postao prijestupnikom Boje zapovijedi.
Bijednik je povjerovao onomu koji ga je uputio na zlo i uza nj je
pristao. Zaboravio je Boga, svoga Stvoritelja (usp. Pnz 32,18), slijedio je prvog prijestupnika, tovie prekritelja. Najprije bijae gol,
kae o njemu Pismo, ali se nije sramio (usp. Post 2,25) jer u njemu
bijae potpuna nedunost. A kad je sagrijeio, spoznao je da je gol
i od srama se utekao smokvinu liu te je sebi nainio pregae (usp.
Post 3,7).
418
27. Zato, kad sam vidjela kako mi je drug postao prijestupnikom

i prekrio se liem, jer ne imaae nita drugo, udaljila sam se od
njega te sam ga, stojei podalje, poela promatrati suzna lica. Ieki
vala sam onoga koji bi me spasio od malodunosti srca i tolikoga vihora
(usp. Ps 55,9).
Tada iznenada doe s neba neka huka (usp. Dj 2,2) koja je zahvatila cijeli raj, a s njom doe s neba blistavo svjetlo. Ogledavi se
naokolo, vidjeh Gospodina Velianstva koji je etao rajem za dnevnog
povjetarca (usp. Post 3,8). Odsijavao je neopisivom i neizrecivom
slavom. Pratilo ga je mnotvo anela koji klicahu snanim glasom
govorei: Svet, svet, svet Gospodin Bog nad vojskama, puna je sva
zemlja slave (usp. Iz 6,3) tvoje. Tisuu tisua sluahu njemu, mirijade
stajahu pred njim (usp. Dan 7,10).
28. Poela sam, priznajem, plaei se i silno drui, od straha i
uasa iznemagati. Puzajui tijelom, uzburkanim sam srcem iz dubi
ne zavapila (usp. Ps 130,1) govorei: Gospodine, smiluj se! Gospodi
ne, smiluj se! Ne idi na sud sa slugom svojim, jer nitko iv nije pravedan
pred tobom (usp. Ps 143,2). A on mi ree: Idi, sakrij se askom, dok
ne proe jarost (usp. Iz 26,20) moja.
I odmah pozva mog druga govorei: Adame, gdje si? A on je na
to odgovorio: uo sam tvoj glas. Pobojah se jer sam gol, pa se sakrih
(usp. Post 3,910). Doista bijae gol jer je, silazei iz Jeruzalema u Je
rihon, upao meu razbojnike koji mu prije svega otee darove (usp. Lk
10,30) naravi te je izgubio slinost sa Stvoriteljem. A on sam, njegov
Svevinji Kralj, koji nije nita manje dobrostiv, dade mu priliku da
se povrati, oekivae njegovo obraenje.
29. Nesretnik je meutim odvratio svoje srce i poeo govoriti
opake rijei da bi naao ispriku svojim grijesima (usp. Ps 141,4).
Na taj je nain poveao grijeh i umnoio kaznu. Sebi je nagomilao
gnjev za dan gnjeva i srdbe pravednoga suda Bojeg (usp. Rim 2,5).
Nije potedio ni sebe ni svoga potomstva koje doe nakon njega;
sve predade strahovitom prokletstvu smrti. I nakon presude sviju
nazonih Gospodin ga je istjerao iz edenskog vrta (usp. Post 3,23)
osudom pravednom, ali nita manje milosrdnom. I rekao mu je,
ublaujui mnogo presudu prokletstva, da se ima povratiti u zemlju
iz koje je uzet (usp. Post 3,19), nainio im je odjeu od koe (usp.
Post 3,21) da tako oznai njihovu smrtnost, poto su lieni odjee
nedunosti.
30. Kad sam ugledala svoga druga, obuena u kou mrtvih, od
njega sam se odvojila, jer bijae prisiljen poveati napore da bi se
obogatio. Zato sam se, gorko plaui i nariui, potucala svijetom
419
kao lutalica i prognanica (usp. Post 4,12). Od onoga vremena ne na

oh mjesta gdje bi mi otpoinula noga (usp. Post 8,9) dok je Abrahamu, Izaku, Jakovu i ostalima obeano bogatstvo i zemlja koja tee
mlijekom i medom (usp. Izl 3,17). U njima svima sam traila poivali
te, ali ga ne naoh (usp. Sir 24,11; Jer 45,3). Pred rajskim je vratima
stajao Kerub s plamenim, isukanim maem (usp. Post 3,24), dok iz
krila Oeva (usp. Iv 1,18) nije na svijet doao Svevinji koji me ponovno najmilostivije potraio.
9. poglavlje
Kristova oporuka
31. A kad se Krist htjede vratiti svom Ocu koji ga je poslao,

poto se ispunilo sve to ste rekli, s obzirom na mene izabranicima
je svojim sainio oporuku i potvrdio je neopozivim izriajem govorei: Nemojte posjedovati ni zlata ni srebra, ni novca. Nemojte nositi
ni kesu, ni torbu, ni tap, ni obuu, i nemojte imati dviju haljina (usp.
Mt 10,910; Lk 9,3). Onome koji bi se s tobom htio parniiti na sudu
i htio uzeti tvoju haljinu, podaj i ogrta. I tko bi te prisilio na tisuu ko
raka, poi s njim i druge dvije tisue (usp. Mt 5,4041). Ne sakupljajte
blago sebi na zemlji gdje ga izgriza moljac i hra, i gdje ga kradljivci
potkopavaju i kradu (usp. Mt 6,1920). Ne brinite se tjeskobno i ne
govorite: to emo jesti ili to emo piti ili u to emo se obui (usp.
Mt 6,31)? Nemojte se brinuti za sutra, jer e se sutranji dan brinuti
za se. Svakom je danu dosta zla njegova (usp. Mt 6,34). Ako se tko ne
odrekne svega to posjeduje, ne moe biti moj uenik (usp. Lk 14,33) i
ostalo to je napisano u toj knjizi.
10. poglavlje
O apostolima
32. Apostoli su i svi njihovi uenici sve ovo opsluivali s najveom

pomnjom i nisu ni za as (usp. Gal 2,5) propustili neto od svega to
su uli od svoga Gospodina i Uitelja. Oni, izvanredno hrabri vitezovi, suci cijeloga svijeta, ispunie i spasonosnu zapovijed; posvuda
su je propovijedali, a Gospodin je s njima djelovao i potvrivao govor
udesima to su ih pratila (usp. Mk 16,20). Plamtjeli su ljubavlju, prema svima su bili vrlo srdani i ususret izlazili potrebama sviju. Nada
sve su budno pazili da se ne bi o njima reklo: Govore, a ne ine
(usp. Mt 23,3). Zato je jedan izmeu njih s najveim pouzdanjem
rekao: Ne usuujem se rei samo neto od onoga to Krist nije po meni
uinio rijeju i djelom, silom Duha Svetoga (usp. Rim 15,18.19). A
420
drugi je rekao: Srebra i zlata nemam (usp. Dj 3,6). I tako su me svi

i za ivota i na samrti veliali najuzvienijim hvalospjevima.
Njihovi su sluatelji nastojali ispuniti sve to su im njihovi uitelji navijetali. Prodavali su pokretna i nepokretna dobra i to su dijelili
svakom prema njegovoj potrebi (usp. Dj 2,45). Drahu se zajedno i sve
im bijae zajedniko (usp. Dj 2,44). Hvalili su Boga i zato su uivali
naklonost svega naroda. Zato je Gospodin danomice pripajao Crkvi one
koji se spaavahu (usp. Dj 2,47).
11. poglavlje
O sljedbenicima apostola
33. Dugo je, dodue, u mnogima ostala istina ovoga to je reeno, a napose dok je jo krv siromanoga Propetog bila topla u njihovu
sjeanju i dok je slavni kale njegove muke napajao njihova srca. Ako
bi me naime neki zbog prevelike gorine pokuali naas ostaviti, kad
bi se sjetili Gospodinovih rana, po kojima postade pristupana njegova ljubav, zbog te bi napasti sebe nemilo kanjavali i uza me prianjali
vre i grlili me srdanije. Dok sam bila s njima, neprestano sam im
dozivala u pamet strahovite boli vjenoga Kralja tako da su, mojim
rijeima nemalo ohrabreni, dragovoljno doekivali ma koji im je rasijecao tijelo. Odvano su gledali kako im iz tijela tee sveta krv. Dugo
je vremena trajala ta pobjeda tako da su danomice tisue tisua bivale
opeaene znakom Svevinjega Kralja (usp. Otk 7,23).
12. poglavlje
O miru protivnom Siromatini
34. Ali jao! Nakon kratka vremena nasta mir, ali mir koji je
straniji od svakoga rata. U njegovu je poetku malo njih obiljeeno,
u sredini jo manje, a na kraju najmanje. I gle, sada u miru moja
gorina postade najgora (usp. Iz 38,17). I dok ga uivam, svi me
izbjegavaju, svi me progone, nitko me ne trai, svi me naputaju.
Neprijatelji mi osiguravaju mir, a ne moji domai. Mir mi dolazi
od tuinaca, a ne od vlastite djece. I ja sam naime othranila djecu i
podigla ih na noge, a ona me prezree (usp. Iz 1,2).
35. U ono vrijeme kad je Gospodnja svjetiljka sjala povrh moje
glave i kad me kroz mrak njegovo svjetlo vodilo (usp. Job 29,3), avao
je bjesnio u mnogima koji bijahu sa mnom. Svijet je mamio, tijelo
je udjelo tako da su mnogi poeli ljubiti svijet i ono to je u svijetu
(usp. 1 Iv 2,15).
421
13. poglavlje
Progonjenost sestra Siromatine
36. Meutim, savrenost sviju kreposti, naime gospoa Progonjenost, kojoj Bog predade kraljevstvo nebesko (usp. Mt 5,10) kao
to ga je predao i meni, bijae mi u svemu vjernom pomagaicom,
monom zatitnicom, razboritom savjetnicom. Kad bi ona gdjekad
opazila kako neki postaju mlaki u ljubavi, kako na nebeske stvari i
naas zaboravljaju, kako srcem eznu za zemaljskim stvarima, odmah bi zagrmjela, smjesta bi podigla vojsku, odmah bi lica mojih
sinova obuzimala sramom te bi traili ime Gospodnje. Sada me meutim moja sestra napustila (usp. Lk 10,40) i svjetlo mojih oiju nije
sa mnom, (usp. Ps 38,11) jer, otkako je s progoniteljima sklopljen
mir, moja se djeca jo okrutnije razdiru domaim, unutarnjim ratom
zaviajui jedni drugima, izazivajui jedni druge (usp. Gal 5,26) u potrazi za bogatstvom i obilnim uivanjima.
14. poglavlje
Pohvala dobrih siromaha
37. Neki se nakon nekog vremena poee osvjeivati i dragovoljno zapoee ii pravim putom kojim su neki u ono vrijeme
ili prisilno. Svi su oni dolazili k meni pa su me mnogim molbama
i suzama ustrajno molili da s njima sklopim savez trajna mira da s
njima budem kao to sam bila neko, u danima svoje mladosti (usp.
Ez 16,60), kad uza me jo bijae Svemogui i kad me moji okruiva
hu djeaci (usp. Job 29,5). Bili su to ljudi kreposni, ljudi miroljubivi besprijekorna srca pred Bogom (usp. 1 Sol 3,13). Bijahu postojani
u bratskoj ljubavi (usp. 2 Pet 1,7) dokle god su ivjeli u tijelu,
siromani u duhu, oskudijevajui u stvarima, svetou ivota bogati. Bijahu puni izvanrednih nebeskih darova, bijahu gorljivi du
hom, radosni nadom, u nevolji strpljivi (usp. Rim 12,11.12), krotka
i ponizna srca (usp. Mt 11,29). uvali su mir due, sklad kreposti,
meusobnu slogu, povezanost srdaca, radosno jedinstvo zajednikoga ivota. Bijahu to, nadalje, ljudi odani Bogu, mili anelima,
dragi ljudima, strogi prema sebi, milosrdni prema drugima pravi
redovnici. Nastupali su edno, vedra lica, ozbiljna srca. Ponizni
bijahu u uspjesima, velikoduni u neuspjesima, u jelu umjereni, u
odijevanju vrlo tedljivi, u spavanju vrlo odmjereni. Bijahu srameljivi i bogobojazni, odlikovahu se sjajem dobrih svojstava. Dua
mi se s njima upravo stopila, u njima bijae jedan duh i jedna vjera
(usp. Ef 4,4.5).
422
15. poglavlje
O lanim siromasima
38. Napokon se meu nama pojavie takvi koji nisu pripadali

nama (usp. 1 Iv 2,19), neki sinovi Belijalovi (usp. Pnz 13,13) koji su
govorili ispraznosti, inili zlo, govorei da su siromani, a to nisu bili
(usp. Otk 29; 3,9). Mene koju su slavni ljudi, o kojima sam govorila,
ljubili svim srcem prezree i obeastie. Pooe putem Bosorova sina
Balaama koji je volio plau nepravednosti (usp. 2 Pet 2,15). To bijahu
ljudi pokvarena uma i lieni istine, koji pobonost smatraju sredstvom do
bitka (usp. 1 Tim 6,5); ljudi koji oblaei odjeu svetog redovnitva
ne obukoe novoga ovjeka (usp. Ef 4,24), nego samo prekrie staroga.
Kudili su svoje pree koji bijahu zaetnici sveta ivota. Potajno su napadali njihov ivot i ponaanje, nazivajui ih nerazboritima, nemilosrd
nima, okrutnima (usp. Jer 50,42), a mene su, koju prihvatie, nazvali
neradnom, nemarnom, odvratnom, neukom, slabokrvnom i mrtvom.
Moja suparnica, koja je obukla ovje runo, lisijom je lukavtinom
sakrivala vuju okrutnost i sve to provodila s najveom revnou.
16. poglavlje
Pohlepa
39. Ovo je Pohlepa: u njoj gledamo neumjerenu tenju za stjecanjem ili za ouvanjem bogatstva. Nazivahu je i pobonijim imenom, kako uope ne bi izgledalo da su me napustili, a mojom se
zaslugom podigoe iz praine i bijahu izvueni iz gliba. O njoj su
mi govorili pomirljivo, a smiljali su spletke (usp. Ps 35,20). Iako se
ne moe sakriti opustoenje grada smjetena na gori (usp. Mt 5,14),
ipak joj nadjenue ime (usp. Pnz 22,17) Razboritost ili Briljivost,
iako takvu razboritost treba radije nazvati pomutnjom, a briljivost
opasnim zaboravljanjem sviju dobara.
Govorili su mi: Tvoja je mo, tvoje je kraljevstvo (usp 1 Ljet
29,11), ne boj se! Dobro je preputati se djelima pobonosti i suzdravati se od doputenih stvari, dijeliti potrebnicima, dati poneto
siromasima.
17. poglavlje
Siromatina opominje lane redovnike
40. Ja sam im govorila: Ne osporavam, brao, da to to kaete

nije dobro, ali gledajte, zaklinjem vas, svoje zvanje (usp. 1 Kor 1,26).
Nemojte se obazirati natrag. Nemojte silaziti s krova da neto uzmete
423
iz kue (usp. Mt 24,17; Mk 13,15). Nemojte se vraati natrag s polja

da uzmete odjeu (usp. Mt 24,18). Nemojte se uplitati u svjetovne
poslove (usp. 2 Tim 2,4). Nemojte se ponovno uputati u prljavtinu
i pokvarenost svijeta, od ega pobjegoste, kad ste upoznali Spasitelja. Kad se u njih ponovno zapletete, nuno e doi do toga da e
posljednje stanje ovih ljudi biti gore od prvoga (usp. 2 Pet 2,20; Mt
12,45), krenu li pod izlikom pobonosti natrag, dalje od onoga to
im je predano po svetoj zapovijedi.
18. poglavlje
Njihov odgovor
41. Kad sam pred sve to iznijela, meu njima nastade podvoje
nost (usp. Iv 7,43; 10,19). Jedni rekoe: Dobra je i dobro govori, a
drugi: Nije, nego nas hoe zavesti (usp. Iv 7,12) da bismo je nasljedovali. Bijedna je i eli da i mi s njom budemo bijedni.
19. poglavlje
Siromatina govori o dobrim redovnicima
42. Moja me suparnica u ono vrijeme nije mogla istjerati iz njihova kraja, jer je meu njima bilo jo mnogo mueva velike gorljivosti i
velike ljubavi kao na poetku njihova redovnikog ivota. Ovi su glasnim vapajima juriali na nebo i upornim molitvama prodirali. Preputali su se promatranju, prezirali su sve zemaljsko. Tada mi zapovjedi
Stvoritelj svega i Gospodin koji me stvori ree mi: Nastani se u Jakobu
i ui u batinu Izraelovu, i ukorijeni se meu svojim izabranima (usp.
Sir 24,1213). I ja sam sve to uinila najbriljivije. Dok sam tako bila
s njima i dok smo zajedno ili kraljevskim putom, meu mnotvom su
po meni stekli slavu, i divie im se velikai (usp. Mudr 8,1011). Ljudi
su ih tovali i nazivali svetima. I poe im biti mrsko ime svetosti pa su
se sjetili onoga to ree Sin Boji: Ne primam slave od ljudi (usp. Iv
5,41). Zato su odluno otklanjali iskazivano im tovanje.
20. poglavlje
Pohlepa se naziva imenom Razboritost
43. Dok su tako ili s tolikim arom ljubavi Kristove, Pohlepa,

uzevi ime Razboritost, poe im govoriti ovako: Nemojte se pred
ljudima pokazivati tako kruti i ne prezirite njihovo tovanje, nego
424
se pokazujte pred njima prijazni i iskazanu vam poast nemojte

otklanjati na izvanjski nain. inite to u prvom redu na unutranji
nain. Dobro je uivati prijateljstvo kraljeva, poznanstvo knezova,
naklonost velikaa, jer dok vas oni tako tuju i aste, dok pred
vama tako ustaju i izlaze vam u susret mnogi e se, koji to budu
vidjeli, po njihovu primjeru lake obratiti Bogu.
44. Kad su doista uvidjeli prednost, prihvatili su prueni im savjet. Kako se meutim nisu uvali zamke, postavljene kraj puta, napokon cijelim srcem prigrlie tovanje i ast. Iznutra su se smatrali
onakvima kao to su bili aeni izvana. Svoju su slavu stavljali u
usta onih koji su ih hvalili poput ludih (djevica) kod prodavaa (ulja)
(usp. Mt 25,8) i beskorisni sluga (usp. Mt 25,30) sa zemljom (u koju
je zakopao talenat).
Ljudi koji su smatrali da su i iznutra onakvi kao to su se pokazivali izvana rado su im poradi oprotenja svojih grijeha davali svoja
dobra. Sve su to u poetku smatrali izmetom (usp. Fil 3,8) pa su
govorili: Mi smo siromani i elimo uvijek biti siromani; ne elimo
nita vae nego vas (usp. 2 Kor 12,14). Imajui hranu i odjeu zado
voljni smo time (usp. 1 Tim 6,8) jer ispraznost nad ispraznostima i sve
je ispraznost (usp. Prop 1,2; 12,8). Zato je dareljivost ljudi prema
njima danomice rasla tako da su mnogi manje voljeli svoja dobra,
poto su vidjeli da ta dobra sveti preziru.
21. poglavlje
Ljudska Briljivost
45. Kad je to meutim vidjela ona moja divlja neprijateljica, poela se estoko srditi i kripati zubima (usp. Ps 35,16). I raaloena u
svom srcu (usp. Post 6,6) ree: to u uiniti? Evo cijeli svijet ide za
njom (usp. Lk 16,3; Iv 12,19). Nadjenut u sebi, ree, ime Briljivost
pa u govoriti srcu njihovu. Moda e me uti i posluati (usp. Ez 2,5).
Tako je i uinila. Progovorila im je poniznim rijeima: to stojite
ovdje vazdan besposleni (usp. Mt 20,6) nita se ne brinui za budunost? to bi vam kodilo da imate ono to je potrebno za ivot, dok
se samo uvate suvinoga? S veim biste mirom i nesmetano mogli
raditi na svom vlastitom spasu i na spasenju drugih ako biste imali sve
pri ruci to vam je openito potrebno. Dok imate vremena (usp. Gal
6,10), pobrinite se za sebe i svoje nasljednike, jer e ljudi povui svoju
ruku od prvotnih darova i uobiajenih poklona. Bilo bi dobro kad bi
uvijek bilo ovako. To je meutim posve nemogue jer vas Gospodin
danomice sve vie mnoi (usp. Dj 2,47). Zar Bog to ne bi odobrio ako
biste imali neto to biste mogli pruiti potrebnicima i ako biste imali
425
na pameti siromahe (usp. Gal 2,10), jer on kae: Blaenije je davati

negoli primati (usp. Dj 20,35). Zato ne primate dobara koja vam se
nude da tako darovatelje ne liite vjene nagrade? Nema razloga da
biste se jo morali bojati zajednitva s bogatstvom, jer ga nita ne cijenite. Zlo se ne nalazi u stvarima, nego u srcu jer vidje Bog da je sve ve
oma dobro to je nainio (usp. Post 1,31). Dobrima je dakle sve dobro.
Sve njima slui i za njih sve postade (usp. Iv 3). O, koliki zlorabe dobra
to ih imaju. A kad biste ih vi imali, dobro biste ih upotrijebili, jer je
sveta vaa nakana, sveta vaa elja! Vi ne elite obogaivati vlastitih
roditelja, jer su dosta bogati. Ali, kad biste imali ono to je nuno,
mogli biste svoj ivot provoditi dolinije i sreenije.
Dok im je razjarena ovako i slino govorila, neki od njih, kojima
savjest bijae pokvarena, odmah pristadoe. Drugi su meutim preko toga preli kao gluhi te su otrim odgovorima suzbijali iznesene
razloge koji nisu nita manje bili poduprti svjedoanstvima Pisma.
22. poglavlje
Pohlepa trai pomo od Lijenosti
46. No kad je Pohlepa vidjela da sama po sebi meu njima ne

bi mogla ispuniti svoju elju, izmijenila je plan da bi ostvarila svoju
nakanu. Pozvala je Lijenost koja zanemaruje zapoeti neka dobra,
a ve zapoeta zanemaruje dovriti. S njom je sklopila savez i protiv
njih nainila ugovor. Nije bila s njom povjerljiva ni jako povezana, a
ipak su se na zlo rado sloile (usp. Ps 2,2) kao to su to neko uinili
Herod i Pilat protiv Spasitelja (usp. Dj 4,26.27).
S obzirom da je Lijenost stvorila odluku i sa svojim borcima provalila u njihovo podruje, svom se snagom posluila svojim orujem; ugasila je u njima ljubav, a njih je uinila mlakima i lijenima. I
kad ih je tako obuzela malodunost srca (usp. Ps 55,56), postadoe
kao mrtvi (usp. Ps 31,13).
23. poglavlje
O redovnicima koje svlada Lijenost
47. Nakon toga poee vrlo bijedno uzdisati za kojeim egipatskim to su ostavili i na ruan nain ponovo poee traiti ono to
su velikoduna srca prezreli. Hodili su alosni putem Bojih zapovi
jedi (usp. Ps 119,32) i turobna su srca pristupali svojim dunostima.
Iznemagali su pod teretom i zbog nedostatka duha jedva su uspijevali zadrati u sebi dah. Rijetko su osjeali skruenost, nikakvo
426
kajanje. Poslunost im bijae puna mrmljanja, miljenje tjelesno,

veselje razuzdano, alost maloduna, govor nepromiljen, smijeh
lakouman. Na licu im se blistala radost, u ponaanju tatina, odjea
im bijae mekuna i birana, paljivo bijae krojena, a jo paljivije
ivana. Mnogo su spavali, obilno jeli i pili neumjereno. U vjetar su
govorili brbljarije i ludorije. Pripovijedali su izmiljotine, mijenjali
zakone, dijelili imanja i sa zanimanjem raspredali o ljudskim djelima. Nisu se brinuli za duhovni ivot niti su marili za spas due.
Rijetko su govorili o nebeskim stvarima, a enja im je za vjenima
bila mlaka.
48. Tako otvrdnuli poee jedan drugome zaviati, jedni su druge izazivali. Svatko je teio za tim da zagospoduje nad drugima, a
brat je optuivao brata za najgore zlodjelo (usp. Post 37,2). Izbjega
vali su alosne stvari, a eznuli za onim u emu su nalazili ispraznu
radost, jer prave radosti nisu posjedovali. Ipak su donekle nastojali
sauvati prividnu svetost da ne bi sasvim izgubili ugled, a kad bi
pred priprostima govorili o svetim stvarima, prikrivali su svoj bijedni
ivot. Njihova je unutarnja rastrganost bila tolika da se nisu bili kadri obuzdati, nego su iz njih provaljivali oiti znakovi njihova stanja.
49. Napokon zapoee laskati svjetovnjacima i s njima se povezivahu da bi im ispraznili dep, proirili svoja zdanja i poveali ono
ega su se posvema odrekli. Bogataima su prodavali svoje rijei, a
pobonim gospoama svoje naklone. Vrlo su revno posjeivali kraljevske i kneevske dvorove da bi povezali kuu s kuom i njivu s
njivom sastavili (usp. Iz 5,8). I sada ih se uvelike cijeni jer postadoe
bogati. Na zemlji su se dobro osigurali, iz zla u zlo srljaju, a Gospodi
na ne upoznae (usp. Jer 9,2). Popadali su dok su se uzdizali (usp. Ps
73,18), padoe na zemlju prije roenja, kao pobaeni, i uza sve to
mi govore: Mi smo tvoji prijatelji.
24. poglavlje
Obogaeni siromasi progone Siromatinu
50. Duboko sam se ja alostila zbog nekih koji u svijetu bijahu

dosta bijedni i neugledni, a kad dooe k meni, obogatie se (usp.
Otk 18,19; 1 Kor 1,5). Ugojeni i udebljani jae se ritaju (usp. Pnz
32,15) od drugih ismjehujui mene. Ti isti smatrani su ak i za ivot
nesposobnima, iscrpljeni oskudicom i glau, hranili se biljem i korom
drvea, postadoe gnusni od nevolje i bijede (usp. Job 30,24). Sada su
nezadovoljni sa zajednikim ivotom, izdvajaju se (usp. Jd 19), bez
427
straha sami sebe vode na pau (usp. Jd 12). Dok zahtijevaju suvine
stvari, njihov je redovniki ivot ostalima postao vrlo mrzak. Meu
Kristovim uenicima eznu za astima, a u svijetu su meu poznatima bili vrlo prezreni. Ovi koji esto bijahu i bez jemenoga kruha
i vode smatrali su, tovie, uitkom da lee stisnuti po trnjacima. Sinovi
bezvrijednih, soj bezimenih, koji se nisu ni pokazivali na zemlji (usp.
Job 30,78), obruie se na moju bijedu (usp. Job 30,14). Gnusna sam
im i od mene bjee, a ne ustruavaju se ni pljunuti mi u lice (usp. Job
30,10). Pretrpjela sam od njih poruge i strahote, a oni to mi bijahu
prijatelji i bok mi uvahu ekahu moj pad (usp. Jer 20,10). Bojahu me
se, a to vie me odbacivahu to su vie znali da e mojom zaslugom
biti obogaeni, tako da im bijae odvratno i uti moje ime.
25. poglavlje
Siromatina ih opominje da joj se vrate
51. Silno alosna rekoh im: Vratite se, sinovi, odmetnici, izli
jeit u odmetnitva vaa (usp. Jer 3,22). uvajte se lakomosti, koja
je idolopoklonstvo (usp. Lk 12,15; Ef 5,5) jer lakomcu novca nikad
dosta (usp. Prop 5,9). Sjetite se prijanjih dana kada ste prosvijetljeni
podnosili veliku patniku borbu (usp. Heb 10,32). Ne budite sinovi
onih koji otpadaju da propadnu, nego onih koji vjeruju na spas due
(usp. Heb 10,39). Ako je netko krio Mojsijev Zakon, taj u nazonosti
dvojice ili trojice svjedoka bez milosti umire. to mislite koliko veu
kaznu zasluuje onaj koji je pogazio Sina Bojega i obeastio krv Save
za, kojom je posveen, i pogrdio Duha milosti (usp. Heb 10,2829)?
Uzmite to dakle k srcu, otpadnici (usp. Iz 46,8), jer ni onomu tko je u
izobilju nije ivot osiguran njegovim imanjem (usp. Lk 12,15).
A oni razjareni rekoe: Odlazi, bijednice, ostavi nas; ne elimo
znati za tvoje putove (usp. Job 21,14).
Njima kaem: Smilujte mi se, smilujte mi se bar vi, prijatelji moji!
Zato me progonite (usp. Job 19,2122) bez razloga? Nisam li vam ka
zala da moj i va nain ivota ne idu zajedno? ao mi je to sam vas
vidjela.
26. poglavlje
Gospodin govori Siromatini
52. I doe mi rije Gospodnja, govorei (usp. Jer 13,3): Vrati se,
Sunamko, vrati se da te gledamo (usp. Pj 7,1). Ovi tvoji sinovi, ljudi
koji izazivaju srdbu (usp. Ez 2,7) nee sluati tebe, jer nee da sluaju
428
mene (usp. Ez 3,7). Srce im postade nevjerno i buntovno: odvratili su

se od mene i ostavili me (usp. Jer 5,23); ne odbacie naime tebe, nego
mene (usp.1 Sam 8,7). Da te naime nisu prigrlili, nikada se ne bi
domogli tolika bogatstva. Pokazivali su se kao da te ljube da bi se,
tako obogaeni, od tebe povukli. Zbog toga se na protivnu stranu
odmetnue i, prihvativi la, ne htjedoe se vratiti (usp. Jer 8,5). Nemoj im ponovno vjerovati kad ti budu lijepo govorili, jer te prezree i
tvoj e traiti ivot (usp. Jer 4,30). Ne dii glasa za njih i ne moli, jer te
neu usliati (usp. Jer 7,16), odbacio sam ih (usp. 1 Sam 15,23) naime
jer su oni prezreli mene (usp. Iz 1,2).
27. poglavlje
Gospoa Siromatina upozorava blaenog Franju
s obzirom na uspon i pad redovnikog ivota
53. Evo sam vam, brao, ispripovijedala svoju dugu povijest.

Neka vam vjee budu ispred koraka (usp. Izr 4,25) da biste vidjeli
to vam je initi. Jako je opasno obazirati se natrag i rugati se Bogu.
Sjetite se Lotove ene (usp. Lk 17,32; Post 19,26) i nemojte vjerovati
svakome duhu (usp. 1 Iv 4,1). Ipak se, predragi, pouzdajem u vas (usp.
Heb 6,9), jer u vama vidim vie negoli u drugima ono bolje i to
je blie spasenju. ini mi se naime da ste sve potpuno odbacili i
svega se posve rasteretili. To mi je za sve najjai dokaz uspinjanja na
ovu goru, iji je vrhunac do sada mogla dosei samo nekolicina. No
kaem vama, svojim prijateljima (usp. Lk 12,4), da mi zloa mnogih
ini sumnjivom krepost dobrih i esto sam pod ovjom odjeom otkrivala grabeljive vukove (usp. Mt 7,15).
54. U svakom sluaju elim da bi svaki pojedini izmeu vas postao sljedbenikom svetaca koji me po vjeri i strpljivosti primie kao
batinu. Ali, jer se bojim da vam se ne bi desilo to i ostalima, dajem
vam spasonosan savjet: Ne poseite, jer ste na poetku, za onim to
je najvie i najsvetije, nego polako koraajte naprijed pa ete tako
pod Kristovim vodstvom polagano stii do najviega. Pazite da ne
biste, poto se na vae korijenje stavi gnoj neznatnosti, bili pronaeni kao neplodni, jer vam se tada nee nita drugo (staviti na korijenje) osim sjekire. Nemojte se posve osloniti na svoje oduevljenje
to ga imate sada, jer su ovjekova sjetila sklonija initi zlo (usp. Post
8,21) negoli dobro. I srce se lako vraa na ono na to je naviklo,
premda se od toga gdjekada mnogo udaljilo. Znam naime da vam se
zbog velike revnosti sve ini vrlo lakim, ali se sjetite onoga to kae
(Sv. pismo): Gle, nisu stalni koji mu slue, on i na svojim anelima
opaa zlou (usp. Job 4,18).
429
55. U prvi mah e vam se initi da je sve vrlo lako podnositi, ali
malo poslije, kad steknete sigurnost, prema primljenim ete se dobroinstvima odnositi ravnoduno. Pomiljat ete na to da biste se,
kad god zaelite, vratili onamo i ponovno nali prijanju utjehu. No
jednom priputen nemar ne moe se lako iskorijeniti. Nakon toga
e se vae srce prikloniti drugim stvarima, ali e vas rijetko kada pozvati da biste se vratili na prve poetke. Priklonjeni tako mlitavosti
i duhovnoj lijenosti, opravdavat ete se krilaticama govorei: Ne
moemo biti onako jaki kao to bijasmo u poetku. Sada su druga
vremena; a ne znaju kako se ono kae: Kad ovjek zavri, tek zapoi
nje (usp. Sir 18,6). Ipak e u vaem srcu biti uvijek nazoan glas koji
ovako govori: Sutra, sutra emo se vratiti prvome muu, jer nam je
prije bilo bolje negoli sada (usp. Ho 2,7).
Evo, brao, mnogo sam vam toga rekla unaprijed (usp. Mt 24,25),
ali vam jo mnogo toga imam rei to sada ne moete nositi (usp. Iv
16,12). No doi e as kad u vam otvoreno objasniti (usp. Iv 16,25)
sve to je prije reeno.
28. poglavlje
Blaeni Franjo s braom odgovara Siromatini
56. Na te se rijei blaeni Franjo sa svojom braom bacio niice

na zemlju te je, zahvaljujui Bogu, rekao: Svia nam se, gospoo
naa, ovo to kae, i ne moe se nita prigovoriti onome to si rekla.
Istina je to smo uli u naoj zemlji o tvojim izrekama i o tvojoj mu
drosti; i mnogo je vea tvoja mudrost od glasine koju smo uli. Blago
tvojim ljudima i blago tvojim slugama, onima to uvijek stoje pred to
bom i sluaju tvoju mudrost. Neka je dovijeka blagoslovljen Gospodin
Bog tvoj komu si toliko omilila i koji te vjeno ljubi pa te je postavio
za kraljicu da njegovim slugama iskazuje milosre i da kroji pravdu
(usp. 1 Kr 10,69). O, kako je dobar i mio tvoj duh (usp. Mudr 12,1)
koji kori zalutale i opominje grenike.
57. Evo, gospoo, zaklinjemo te ljubavlju vjenoga Kralja kojom
te ljubio on i kojom ti ljubi njega, da ne iznevjeri nau elju (usp.
Ps 78,30), nego s nama postupaj po svojoj blagosti i po svome milo
sru (usp. Sir 50,24). Velika su i neizreciva tvoja djela, zato lutaju
due nepouljive (usp. Mudr 17,1) daleko od tebe. I jer ide sama
naokolo naoruana kao dobro ureena bojna jedinica (usp. Pj 6,3),
bezumni ne mogu boraviti s tobom. Ali, evo, mi smo tvoje sluge i
ovce tvoje pae (usp. Post 50,18; Ps 79,13). Zaklinjemo se i obeavamo da emo uvijek i dovijeka slijediti tvoje pravedne odluke (usp.
Ps 119,106).
430
29. poglavlje
Siromatina pristaje
58. Ove su rijei uzbudile srce (usp. 1 Kr 3,26; Post 43,30) gospoe Siromatine i, kao to joj je svojstveno da se uvijek smiluje i
oprata, nije se mogla vie suzdrati, nego im je priskoila, izgrlila
ih i svakom pojedinom utisnula poljubac mira rekavi: Evo, ve
dolazim (usp. Otk 22,7.12), brao moja i sinovi, s vama. Znam da u
pomou vas pridobiti mnoge.
Blaeni Franjo, izvan sebe od radosti, poe na sav glas pjevati
hvale Svemoguemu koji ne naputa onih koji se u njega pouzdavaju
(usp. Jdt 13,17), govorei: Blagoslivljajte Gospodina svi izabranici
njegovi, slavite dan radosti i veliajte ga (usp. Tob 13,10) jer je dobar,
jer je dovijeka milosre njegovo (usp. Ps 106,1; 136,1).
Sili su s gore i odveli gospou Siromatinu na mjesto gdje su
boravili; bilo je to oko este ure (usp. Iv 4,6).
30. poglavlje
O blagovanju Siromatine s braom
59. Kad sve priredie, pozvae je da s njima blaguje. Na to im

ona ree: Najprije mi pokaite kapelu, kapitularnu dvoranu, klau
star, blagovaonicu, kuhinju, spavaonicu i dnevni boravak, lijepe stolice, otmjene stolove i prostrane stanove. Ne vidim nita od toga,
osim to promatram vaa radosna i umiljata lica koja se prelijevaju
preobiljem radosti, puna utjehe (usp. 2 Kor 7,4) kao da oekujete da
vam se sve prui po elji.
A oni odgovarajui rekoe: Gospoo naa i kraljice, od puta
smo izdaleka (usp. J 9,9) umorni mi, tvoje sluge, a i ti si se, idui s
nama, nemalo naprezala. Zato, ako ti je po volji, najprije blagujmo,
pa kad se okrijepimo, sve e na tvoj mig biti ispunjeno.
60. Na to e ona: Sporazumna sam s tim to kaete, ali najprije
donesite vode da operemo svoje ruke i runik kojim emo ih obrisati. A oni hitro donesoe napola razbijenu zemljanu posudu punu
vode, jer itave posude ondje ne bijae. I kad polie ruke, ogledahu
se amo-tamo kao da trae runik. Kad ga ne naoe, jedan prui
svoju tuniku kojom bijae zaodjenut da njome obrie ruke. A ona
je prihvati sa zahvalnou i u svom je srcu slavila Boga koji ju je
povezao s takvim ljudima.
431
61. Nakon toga je odvedoe na mjesto gdje bijae pripravljen

stol. A kad je onamo dovedoe, pogledala je i nita drugo nije vidjela osim tri-etiri komadia kruha od jemenog brana ili od mekinja koji bijahu poloeni na travu. Silno se zadivila i u sebi rekla:
Tko je vidio neto takvo kod pokoljenja prijanjih vremena (usp. Iz
66,8; 51,9)? Blagoslovljen da si, Gospodine Boe (usp.1 Ljet 29,10;
Lk 1,68), koji se brine za sve (usp. Mudr 12,13), jer kad god hoe,
mo ti je pri ruci (usp. Mudr 12,18); takvim si djelima narod svoj
pouio (usp. Mudr 12,19) da bi bio po tvojoj volji. I tako zajedniki posjedae, zahvaljujui Bogu (usp. Kol 3,17) za sve njegove
darove.
62. Gospoa je Siromatina naredila da se u zdjelicama donesu kuhana jela. I gle, donesena je samo jedna zdjelica puna hladne
vode da bi u njoj svi namakali kruh, jer nije ondje bilo ni mnogo
zdjelica, ni mnogo kuhanih jela.
Zatraila je da joj prui barem kakva prijesna, tena povra. Ali,
jer nisu imali vrtlara i jer nisu znali ni za kakav vrt, u umi nabrae
divljega bilja i postavie pred nju. Na to e im ona: Donesite mi
malo soli da posolim povre, jer je gorko. Poekaj, gospoo, rekoe joj, dok ne poemo u grad i ne donesemo soli, ako se netko
nae da nam je prui. Dajte mi, ree, no da odstranim suvino
i da odreem kruha, jer je jako tvrd i suh. Rekoe joj: Gospoo,
nemamo kovaa da nam napravi noeve, a sada se umjesto noa
poslui zubima, a poslije emo se pobrinuti. A imate li malo
vina? upita ih. Odgovorie joj i rekoe: Gospoo naa, nemamo
vina (usp. Iv 2,3), jer su prve ovjekove potrebe kruh i voda (usp. Sir
29,21), a nije ni dobro da pije vino, jer Kristova zarunica mora
vino izbjegavati kao otrov.
63. A kad se nasitie, vema slavom tolike bijede negoli obiljem
sviju stvari, blagoslivljali su Gospodina, pred ijim licem naoe toliku milost, i odvedoe je na mjesto gdje e otpoinuti, jer bijae
umorna. I tako se gola protegla po goloj zemlji.
Zatraila je i jastuk da ga stavi pod glavu. Odmah donesoe kamen i stavie joj ga pod glavu.
Nakon vrlo spokojna i vrlo odmjerena sna zatraila je da joj pokau samostan. Odvedoe je na jedan breuljak i pokazae joj cijeli
svijet, koliko ga se moglo vidjeti, pa rekoe: Gospoo, ovo je na
samostan.
432
31. poglavlje
Gospoa Siromatina blagoslivlja brau
i potie da u primljenoj milosti ustraju
64. Naredila im je da svi zajedno posjedaju pa im je govorila

rijei ivota (usp. Iv 6,69) rekavi: Budite blagoslovljeni, sinovi, od
Gospodina Boga koji je stvorio nebo i zemlju (usp. Jdt 13,23.24) to
ste me primili s tolikom puninom ljubavi u svojoj kui, te mi se danas priinilo kao da sam s vama bila u Bojem raju (usp. Ez 31,8.9;
Otk 2,7). Zbog toga sam ispunjena radou, obilujem utjehom (usp.
2 Kor 7,4), molim da mi oprostite to sam k vama dola tako kasno.
Gospodin je doista s vama, a ja to nisam znala (usp. Post 28,16).
Evo, to sam eljela, ve gledam, za im sam udjela, ve imam,
jer sam na zemlji sjedinjena s onima koji mi predstavljaju lik onoga
s kim sam zaruena na nebesima. Neka Gospodin blagoslovi vau
snagu i djelo ruku (usp. Pnz 33,11) vaih neka primi.
65. Molim vas i usrdno prosim kao predrage sinove (usp. 1 Kor
4,14) da biste ustrajali u onome to ste, poueni Duhom Svetim,
zapoeli. Ne naputajte svoga savrenstva, kao to neki obiavaju,
nego, poto umakoste zamkama tmine, nastojte uvijek ii prema
savrenijemu. Vae zvanje, koje sjajnim svjetlom obasjava ovjeka,
krepost i savrenstvo starih, nada sve je uzvieno. S obzirom na posjedovanje kraljevstva nebeskoga ne morate sumnjati, ne morate
oklijevati, jer ve imate u rukama jamstvo Duha Svetoga, zalog budue batine, ve ste obiljeeni znakom Kristove slave. Zahvaljujui
njegovoj milosti u svemu odgovarate onoj prvoj koli koju je on sam
osnovao kad je doao na svijet. to su naime u njegovoj nazonosti
inili apostoli, sve ste to vi poeli izvravati u njegovoj odsutnosti
i bez straha moete rei: Evo, mi smo ostavili sve i poli za tobom
(usp. Mt 19,27).
66. Neka vas ne plai teina borbe i strahovit napor, jer ete primiti veliku nagradu. Uprimo pogled u zaetnika i usavritelja vjere, u
Isusa, koji namjesto odreene mu radosti podnese kri, ne marei za sra
motu (usp. Heb 12,2); nepokolebljivo drite ispovijedanje svoje nade
(usp. Heb 10,23). Trite na utakmici koja vam je odreena (usp. Heb
12,1) u ljubavi. Trite ustrajno, jer vam je to najpotrebnije da vre
njem volje Boje postignete obeanje (usp. Heb 10,36). Moan je naime
Bog (usp. Rim 11,23), sretno e dovriti svojom svetom milou ono
to zapoeste iznad svojih snaga, jer je vjeran svojim obeanjima.
67. Neka nita sebi milo ne nae u vama duh koji djeluje u sino
vima neposluha (usp. Ef 2,2), nita kolebljivo, nita nevjerno, da ne
433
bi protiv vas dobio dokaz za svoju zlou to bi je izvrio na vama.

On je veoma ohol, a drskost mu je vea od jakosti (usp. Iz 16,6). Silno
je bijesan (usp. Otk 12,12) na vas i protiv vas e uperiti svekoliko
oruje svoje lukavtine te nastojati izliti otrov svoje zloe; budui
da je u borbi pobijedio i nadvladao ostale, bijesan je dok vas gleda
iznad sebe.
68. Kad ste se, predragi, obratili, nebeski su se graani uvelike
radovali i vjenom su Kralju pjevali nove pjesme (usp. Ps 96,1; 98,1;
Otk 5,9). Aneli se raduju u vama i zbog vas, jer dok mnogi po
vaem primjeru budu uvali djevianstvo i sjali istoom, naputena
e prebivalita nebeskoga Grada biti zauzeta. Ondje se djevianskim duama dodjeljuje uzvieno mjesto, jer oni koji se ne ene niti
udaju bit e u nebu kao Boji aneli (usp Mt 22,30). Apostoli kliu
gledajui kako se obnavlja njihov nain ivota, ako se propovijeda
nauk, kako pokazujete primjere osobite svetosti. Raduju se muenici, jer iekuju da se prolijevanjem svete krvi ponovo pokae njihova postojanost. Poskakuju priznavaoci jer znaju da ete ee nanovo podsjeati na njihove pobjede nad neprijateljem. Zanosno kliu
djevice koje slijede Janje kamo god poe (usp. Otk 14,4) dok gledaju
kako se njihov broj po vama poveava. Konano se ispunja klicanjem cijeli nebeski dvor, koji e danomice slaviti sveanosti novih
sugraana i neprestano se osvjeavati miomirisom svetih molitava
koje se neprestano diu iz ove doline.
69. Zato vas, brao, zaklinjem Bojim milosrem (usp. Rim 12,1),
poradi kojega postadoste tako bijedni, izvrujte ono zbog ega ste
doli, kamo ste se uspeli s rijeka babilonskih. Ponizno prihvatite milost koja vam je pruena. Uvijek je upotrijebite dostojno, u svemu
na hvalu i slavu i ast (usp. Otk 4,9.11) onoga koji je umro za vas,
Isusa Krista, naega Gospodina, koji s Ocem i Duhom Svetim ivi
i kraljuje, pobjeuje i vlada, vjeno slavi Bog, u sve vijeke vjekova.
Amen.
LEGENDA O SV. FRA N J I

U STIHU
LEGENDA S. FRANCISCI VERSIFICATA
(1283)
Henrik Avranki
Uvod
GIUSEPPE CREMASCOLI
Prijevod
IME DEMO
LEGENDA O SV. FRANJI U STIHU

Uvod.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 437
Uvod
Prvo izdanje Legende o sv. Franji u stihu Henrika Avrankog dugujemo trudu A. Cristofania, koji je 1882. dao njezin tekst koji je preuzeo iz poznatog kodeksa 338 Opinske biblioteke u Asizu, o kojem
donosi neke podatke, naroito u odnosu na tekstove ondje skupljene
i prenesene.1 Prema Cristofaniu djelo je sastavljeno nakon 1228. budui da pripovijeda o kanonizaciji sv. Franje, ali prije 1230. jer nema
rijei o izgradnji bazilike, koja je zapoela te godine, niti o prijenosu
posmrtnih ostataka sveca u novi grob, to se takoer dogodilo 1230.
Dodaje se da su bratu Iliji upravljene pohvale, stvar nemogua prema Cristofaniu poslije gore navedenog vremena.
Navedeni kodeks prenosi spis kao bezimen, a donosei njegov
tekst Cristofani pretpostavlja da ga je napisao Ivan iz Kenta, jedini
koji je meu Englezima onoga vremena bio u prijateljstvu s latinskim muzama,2 s obzirom na to da je, prema Waddingu kojemu je
bila, moda, poznata ova Legenda u stihovima3 trebalo smatrati da
je autor te nacionalnosti. O autentinosti,4 ipak, nema sada nikakvih
sumnji, budui da raspolaemo jednim drugim svjedokom Legende u
stihu, tj. kodeksom iz Cambridgea, University Library Dd. 11. 78, u
kojemu se, na listu 200r, ita: Super vita beati Francisci versus magistri H. Abrincensis ad Gregorium papam nonum. Radi se, dakle, o
Henriku Avrankom, lutajuem kleriku i magistru stihotvorcu.
Obilnu zbirku spjevova Henrika Avrankog, koji je bio veoma
plodan pisac ako se zna za njegova 162 pjesnika sastavka, sadri
kodeks C engleskog benediktinca M. Parisa.
Trei kodeks Legende u stihu sauvan je u Versaillesu, Bibl. Mun.,
8, u kojem je, ipak, tekst Henrika Avrankog pretrpio radikalne pro1
Usp. A. CRISTOFANI, Il pi antico poema della vita di S. Francesco dAssisi, Prato
1882, str. VVII.
2
Ondje, str. XIV.
3
Ondje, str. XIII: Ja sam dakle polazio od Waddingove tvrdnje, koji je ini se o
tome imao informaciju, i koji ree da je njezin autor jedan Englez.
4
GROSJEAN, Henrici Abrincensis carmina hagiographica I Vitae S. Francisci exem
plum Cantabrigiense, u Analecta Bollandiana, 43 (1925) str. 96: Vitam S. Francisci
Assisiensis metricam (BHL 3101 et 3102) alii aliis ascripserunt, s odgovarajuom
bibliografskom dokumentacijom u biljeci.
437
438
mjene. Ustvari, u sva tri svjedoka, koja su kratko spomenuta, djelo

je pretrpjelo ispravke. U onome iz Cambridgea (listovi 200r38r)
ve imamo podrazdiobu na etrnaest knjiga, svaka s poetnim slovom uzetim sukcesivno iz imena Gregorius nonus, onoga naime pape
kojem je poema posveena. Ime ovoga pontifeksa, s hvalama koje
ga prate na tri mjesta Legende, ne ita se vie, ipak, u kodeksu iz
Cambridgea, a to pretpostavlja preradu teksta koja se dogodila nakon 1241, godine smrti Grgura IX. Takoer ime brata Ilije, koji je
skinut s generalstva 1239, maknuto je s mjesta na kojima se italo u
prethodnoj redakciji. Za nastanak kodeksa dakle uzima se vrijeme od
1241. do 1259. godine, tj. godine smrti Mateja Parisa.
Korjenitu je promjenu pretrpjela Legenda u stihovima u versajskom kodeksu (listovi 73r105v), pisanom krajem XIII. stoljea ili na
poetku XIV. stoljea, i krnjem.
Uzimajui u obzir nedae koje je pretrpio tekst, izdavai iz
Quaracchia dali su prednost starijoj redakciji, kakva je potvrena u
asikom kodeksu, stavljajui na margine, kao napomene, 156 rubrika
umetnutih u kodeks meu heksametre. Varijante i dodaci rukopisa iz
Cambridgea oznaeni su na dnu stranica, ako se radi o kratkim teks
tovima, u prvom dodatku kada su osobito duge. Manje su varijante
u odnosu na dva spomenuta rukopisa, naime, naznaene u kritikom
aparatu na dnu stranice, dok su u drugom dodatku skupljene izmjene i dodaci vee vanosti.
Primarni izvor Legende u stihu jest Prvi ivotopis Tome elanskoga, u odnosu na koji nije dodana nikakva nova injenica, nego najvie
okolnosti, opisane da se ponude pjesniki ukrasi,5 s retorikim bojama. To se dogaa u invectio koju Franjo rigido pronuntiat ore protiv
oca, kako se ita u stihovima 99145 III. knjige, i u jednom analog
nom tekstu protiv monaha, u stihovima 89105 IV. knjige, razliitom
od kazivanja i od duha Tome elanskoga.6
to se tie klasika, dosta je letimino pregledati aparat izvora
da se zamijeti koliko su esta upuivanja na njihova djela. Vie od
jednog pasusa ti pokazuje prouavanje virgiljanskih poema pie
Cristofani, precizirajui ipak odmah nakon toga: uza sve to uzalud
biste traili bojaljivo i ropsko oponaanje ili bezoan plagijat i dje-
5
BIHL, De Legenda versificata s. Francisci auctore Henrico Abrincensi, u Archi
vium Franciscanum Historicum, 20 (1929), str. 53: Liquet Henricum Abrincensem
in Legenda versifcata S. Francisci non solum facta nova non addidisse Vitae I, sed
etiam factorum adiuncta nova, fida ac certa nullibi in carmine suo memoriae prodidisse, quippe qui haec non ad historiae fidem narravit, sed poetarum more exornavit atque versibus suis canoris est prosecutus.
6
Avr, 4,89105. U aparatu izvora ita se: Sequentia in vers. 89104 invexit Abrin
censis, contra sensus Celanensis et eo magis S. Francisci.
L e ge nd a o sv. Franj i u sti hu
439
aki mozaik sljedeih stoljea.7 Bolje informirani izdavai Quarac

chia oznaavaju Ovidija kao najee prepoznatog autora u Legendi
u stihu, u kojoj se osjeaju takoer crte Vergilija, Horacija i manjih
pjesnika.8 Iako je drao da meu zlatom klasika ima ipak pomijeane troske barbarskih vremena,9 Cristofani uzima na znanje novu
senzibilnost potvrenu o ovom spisu Henrika Avrankog, i oznaava
ga kao tekst u kojem se opaa uinak dotjerivanja koji su inili misao i jezik u samostanima.10
Stoga je teko pripisati naem autoru neprijateljski stav prema
pjesnicima starog svijeta, o kojem se ita u prologu Legende u stihu
koju je prenio versajski kodeks. Na prigovor koji mu se upuuje da
je prvo a u rijei caritas drao kratkim Henrik Avranki odgovorio bi
usvajajui uenje koje je utvrdio Grgur Veliki u poznatom ulomku
poslanice na poetku djela Moralia in Job. Bilo bi naime za osudu
podvrgavati rijei tipine za kransko navjetanje upravo caritas, ili
druge kao to su trinitas i unitas, normama koje su utvrdili pjesnici11
to potjeu iz poganskoga svijeta.
Ako hoemo spomenuti karakteristine crte naina pisanja Henrika Avrankog u Legendi u stihu, treba misliti na esta pribjegavanja
antitezama i igri rijei, na koje upozorava J. Cox Russel ve u prvim
stihovima djela.12 Poema dosad previe podcijenjena,13 kako se
tui R. Manselli, ovaj spis Henrika Avrankog trebat e biti predmet
novih produbljenih istraivanja. Neka se ipak ne zaboravi da je on
7
CRISTOFANI, 1882, str. IX.

De Henrici Abrincensi Legenda versificata S. Francisci, u Analecta Franciscana, X
(192641), str. LIII: Praesertim Publii Ovidii Nasonis pomata, tristia et amoena,
assidua versaverat manu. Minus crebrae particulae carminum P. Virgilii Maronis, Q.
Horatii Flacci aliorumque potarum minorum. atque sui ipsius aevi versificatorum in
memoriam suam commode recurrebant.
9
CRISTOFANI, 1882, str. IX.
10
Ondje, Cristofani je drao da je Legenda versificata djelo nekog franjevakog
pjesnika, usp. gore bilj. 34 i kontekst.
11
Avr, II, 78: metris ineptum caritas vocabulum ei cum obiceretur, defendit
quod gentiles potae, qui metro excluserant, eius ignorassent virtutem. Sic trinitas, unitas et si qua sunt similia posuit, indignum reputans divinae significationis
vocabula legibus subici poetarum. Za podsjeanje na Grgura Velikog usp. Moralia
in Job, 1979, str. 7, 5, II, 2202: indignum vehementer existimo ut verba caelestis
oraculi restringam sub regulis Donati.
12
J. COX RUSSELL, Master Henry of Avranches as an International Poet, u Specu
lum, 3 (1928), str. 45: An example of the punning type may be taken from the introduction of the Life of St Francis: At tu, sancte pater, bone pastor None Gregori / Qui
pro peccato gregis orans, qui gregis oris / Invigilans tanti mensuram nominis imples:
Avr 1, 2123. Usp. Henrici Abrincensis Legenda S. Francisci versificata, 192641, p.
408, bilj. 6: Lusus cum particulis nominis arbitrarius est, iuxta morem illius aevi.
13
MANSELLI, San Francesco e leresia, u In ricordo di Zelina Zafarana tj. Annali
della Facolt di Lettere e Filosofia dellUniversit di Siena, 5 (1984), str. 65.
8
440
djelo jednog uitelja stihotvorca koji nije pripadao franjevakom

redu prije svega dokument jednog knjievnog iskustva, te ga treba
tako i tumaiti.
Izvori:
Uvod u Legendu o sv. Franji u stihu preveo Velimir Blaevi prema: Fontes
Porziuncola, 1995, str. 11251130. Tekst redigirao i skratio u skladu s karakterom ovog izdanja Ante olji.
Legendu o sv. Franji u stihu s latinskog izvornika preveo ime Demo prema: Fon
tes Franciscani, a cura di Enrico Menest e Stefano Brufani. Assisi: Edizioni
Knjiga prva
Prva knjiga pie o Franji to svjetovno ivi
Sve dok ga poast od Boga nije bievati stala
Biem groznice strane, pa sjajnim orujem zvati,
Dok ga ne obrati, zapali elju za istinskim dobrom.
Pjevat u djela svetoga voe, to iznae prvi

Znanje svladavanja zloduh, to ga je Manjima14 dao.
Nije, kao svjetiljka to sebi i drugom
Svijetli (usp. Iv 5,35), ostao bez sjaja na vlastitu tetu.
Djelo je stavljao ispred savjeta, a ispred rijei
Primjer; tijelo je krotio zapovijedima due;
Dumanina pobijedio nalozima iznutra;
Zgazio svjetovno bos. Nek fama umanji hvale
Starih trijumfa, krvavo steenih orujem tvarnim:
Ove su nove pobjede zasjale snanijim sjajem!
Zaista, kad se usporedi s Franjom, to je to Cezar
Veliko izveo, to Aleksandar? Prvi je slavno
Svladao dumane, drugi svijet, a Franjo i jedno
I drugo. Pobijedi svijet (usp. 1 Iv 5,45) i dumane, ali i sebe
Franjo, u istom ratu stekavi trijumf i poraz.
Vojnie Kristov (usp. 2 Tim 2,3), Franjo, to sm si nosio rane
ivoga pobjednika u smrti, kroz itavi ivot
Tiho, u dui, a pred smrt na tijelu, prihvati djelo
Svojega pjesnika, neka njegova skromna Minerva
Dobije ast da pjeva o tvojoj preslavnoj borbi!
10
20
Ti, oe sveti, Grgure Deveti, pastiru dobri,

Koji okajava grijehe (usp. Sir 3,4) stada i nad ivotom
Njegovim bdije, dostojan svoje visoke asti,
Budi mi, molim te, sklon i udostoj se primiti rado,
Najvei meu ljudima, ovaj najmanji prinos!
Rodno se Franjino mjesto kupa u njegovu sjaju
Kao u Sunevu svjetlu, drevni grad se Asiz
Stalno pomlauje osvijetljen bljetanjem velikog sina;
14
[tj. Manjoj brai, franjevcima.]
441
442
Nalazi se pak prema dolu Spoleta pruen,

Visei s obronka strmog, maslinom bogatog brda,
Gdje se izmjenjuju krovovi s drveem odozgor do dolje
(usp. Mt 27,51).
Majka djeaka bjee estita, trgovac otac:
Ona priprosta, blaga, on podmukao i silnik.
Kakvu li nakazu smislismo! Kako je loe to bie
Nestalno, nastalo spojem dviju oprenih stvari!
Taj se na ludi poredak ne moe pravdati stilskom
Promjenom mjesta rijei: on sve izvre, muti.
U nama slui ono to treba da vlada, a ono
to je vrijedno da slui, vlada; jakost je manom
Svladana, nebsko svjetskim, a vjeito smrtnim.
30
40
Privid je jai od razuma: djeak, videi udi

Oprene majke i oca, izmeu putova dvaju
Izabra gori, radije vrgavi se na oca,
Poavi tada zlokobnim stranputicama lijevo,
Nego da desno, na ravnoj, poprenoj cesti ivota,
Pravo hodi za istim i potenim stopama majke.
Ljudska je misao sklona (usp. Post 8,21) goremu: svima je lako
Padati prema dolje, a teak je k zvijezdama uspon.
Tako mladi postade slian loemu luku (usp. Ps 77,57),
Ne brinui za duu, mislei samo na tijelo,
Ne sluajui razum, slijedei dojmove stalno,
Nita ne radei kreposno, ne gledajui svjetlom
Mudrosti, nita ne drei vrijednim promatranja dubljeg;
Vie cijenei prividno dobro od onoga pravog,
Volei vie ive no ivot i svoje no sebe,
Ali u stvari ni ive ni ivot, ni svoje ni sebe.
Valja naime nazvati pogrenom ljubavlju ili
Naprosto pogrekom ono to prijevarom navodi nekog
Mrziti ono to voli, a voljeti ono to mrzi.
Oeva pohlepa ga je od malih pokvarila nogu,
Bogatiti se stao, u varanju postavi majstor,
Raslo mu je imanje, a on, oerupavi mnoge,
Bahat je bio, uitke traio, tratio vrijeme.
Ipak, ud mu je bila po naravi dobra, i nije
U sebi imala nimalo zla, ali iskvaren ivot
Mijenja dobru ud, dok obrnuto ne vrijedi.
Bio je naime blag, dareljiv, prijazan, smiren,
50
60
443
uvajui sred svih tih poroka tragove svoje

Kreposti, koja nije uspjela prijei u djelo.
Dvadeset pet je otprilike godina ivio tako.
Budui da je zloin stvar koja vapi za biem,
Kad se desnica Vinjega promijeni (usp. Ps 76,11), udara onog
to se ne eli pokoriti, neukrotivog kroti,
Smiruje nemirnog, s odlukom da uniti zlou.
Kao kada se nakon vjekova otkrije novi
Hrom prekriven toliko da jedva razaznaje novac,
Pa mu, da se ne odbaci, valja kovakim ognjem
istiti naslage koje je na njemu stvorila hra,
Tako je duu mladia okruila pregusta tama,
Prekrio grijeh, te se jedva razaznaje preslika Boja,
Pa joj, da se ne osudi, valja groznice ognjem
istiti oblak tame (usp. Ps 96,2) to se stvorio na njoj.
Blage li Boje slatkoe, slatka (usp. Ps 30,20; 24,8) li mu je
blagost!
Njegova milost, u elji da spasi nedostojna slugu,
Zarobljena u grijehu i lovu za nasladom, mrzi,
S pravom ga onda tue, plai, stie i gui,
Grabi ga, mrzi da zavoli, tue da izlijei njega,
Plai da poui, stie da digne, da oisti, gui.
Ognjem zapaljeno blai se najbolje ognjem,
Rana ranom se lijei, a boli uklanjaju boli.
Tako kad vinji Lijenik ozdravlja bolesti due,
Silni bievi ibaju slugu koji se nije
Blagoj pokorio rijei, neka vanjska vruina
Potjera prirodnu toplinu kroz udove njemu,
Razbjesni se oko srca, a kolanje vruice uskim
ilama stvara tekuinu, dok toplina iznutra
Rastapa ljepljivu flegmu, koja se nalazi vani.
Osjetnim ivcima iri se studen, kosa se jei,
Pa bolesnik drhti dok gori i gori dok drhti,
Ukoili mu se ivci od strane, udne hladnoe.
Ali kada tako dugotrajno koenje stane,
Tada se opuste ivci, tada se drhtanje smiri.
No vrelina jo ne odlazi njezina snaga
Prvo strelovito topi vie nego to jede,
Ali na kraju jede vie nego to topi;
Krv se po cijelome tijelu razrjeuje, jedva da ima
Dovoljno krvi za odranje ivotne snage.
Franjo, pritisnut silnom nevoljom, izgubi sasvim
Nadu u spas zemaljskog, a moda i vjenog ivota;
70
80
90
100
444
Budui da ga u mukama obuze strepnja za oba,

Ne znajui to da radi, za ivot se greni
Stade kajati, lijui pritom kroz uzdahe suze.
110
Onaj to oinskom ljubavlju gleda na jecanje srca

(usp. Ps 37,9),
Koji ne prezire ponizno srce (usp. Ps 50,19), podupire bolnog,
Pognutog uspravlja (usp. Ps 144,14), utjehu daje onom to jeca,
Gospod dade znak i nestanu slugine muke:
Nita se ne moe Bojoj usprotiviti volji;
Sve se ivotne snage upute prema srcu,
Odreenoga dana priroda estoko pone
120
Unitavati znakove bolesti, vraati tijelu
Pravu toplinu i kucanje bila, a mokrai boju.
ivne bolesnik i, vidjevi da je preivio tako
Veliku nevolju, rado hvali Lijenika vinjeg,
Priznaje ga kao Tvorca i Gospodara ivota.
Kasnije, jednoga dana, poe u oblinja polja;
Bistre je promatrao potoke, livade cvjetne,
Zelene ume i visoke palae, pa je ovako
udei se mudrovao: Zato nas sve to veseli,
Ako domovina srca nije svijet, nego nebo?
Nezgodnim, loim je stao smatrati to to se ljudska
Srca predati mogu u vlast zemaljskom stvorenju.
Zar smo toliko glupi da traimo ovozemaljsko?
Makar je ono krasno, makar uivanje godi,
Makar ugoda gali, a navika opija ula,
Ipak, srce se ne smije dati voditi njima.
Lana je naime ta krasota, uivanje bolno,
Loa je takva ugoda, beskorisno pijanstvo.
To je izvor svakoga truda, straha i boli:
Tko je bez truda uzeo ita? Ili bez straha
Ima? Ili e bez boli izgubiti? Nitko,
Bio on uen, jak, hrabar, ako ne bude znao
Prezreti svijet i sav svoj um okrenuti vjenom!
Kako god da ga uvjerie razmiljanja ta (da
Cijena je niskome niska, a uzvienom visoka),
On se sjeao ibe Gospodnje (usp. Iz 10,24), kako ga s pravom
Obori grenog, pa ga milosrdno bolesnog die
Te je vrsto odluio da e promijeniti narav,
Tijelo ukrotiti, okajavati stare krivice.
130
140
Ali dok smiljae novosti, stare se vraahu misli;

Priprosta dua iznutra osjeti nemire razne,
Vodei sebi nekakvu raspravu: Moe li razum
Pojmiti vie stvati no to osjetila ute?
Neravnopravnu borbu osjetila, najnii dio
Due, pokreu protiv vrhunca, samoga uma.
Osjet promatra ono to biva, razum pak ono
to e se doskora zbiti. Osjet ne dolazi na kraj
Dogaaj, dok razum unaprijed sudi o njima.
Osjet see do gozbi, see do ljubavnih ari,
See do novca i najviih asti, do pohvala ljudskih,
Ali nikako ne zna koraknuti jo malo dalje.
Razum see do vjenog ivota, do naslada vinjeg
Grada, do radost raja, do neobjanjiva pjeva
I do svjetlosti koju opisati ne moe nitko.
Izmeu tih se stvari ne moe pronai slinost:
Zato su bijesne one due koje u dvojbi
Nastoje spojiti vjeno s propadljivim, ili nebesko
Sa zemaljskim, ili golemu radost sa sitnom!
injenice jasne po sebi idu u prilog
Preziranju ovoga svijeta, i premda se ljubav
Prema njemu samo mudrijaenjem moe
Pravdati, Franjo, neizvjeban sudac, kojeg je lako
Zavesti, jo ne prizna dokaz za pravednu stranu,
Ve je bio jo skloniji pogrenoj pruiti prednost.
Ipak, ne valja u zaetku hvaliti ili
Grditi sve dok sudac konanu ne donese
Presudu, otkrivi tako to mu je stvarno u srcu.
Tako mu razum leti sad gore, sad dolje, pa natrag,
Nove iznosi misli, no stalno se vraaju stare;
Zato nita to iznosi nije vrsto, ve kao
Brod u oluji borbe osjetila nasuprot uma
Leti amo-tamo sad ga tjera sjevernjak
Poude, sad opet goni spasenja junjak.
Lako je skliznuti dolje, no kad se navikne dugo
Biti u tome stanju, ak i ako si snaan,
Vrlo je muno ustati: teko se navika mijenja.
U to je vrijeme najbogatiji ovjek u gradu
Robu natovario na zaprena kola i prema
Apuliji se spremio krenuti, s odlukom da se
Nee vratiti kui dok se ne obogati silno.
Franjo, uvi da ovaj ide zgrtati novac,
Osjeti kako mu udnja plamti jae no ikad:
445
150
160
170
180
190
446
Poeli krenuti s njim, da dobije dio bogatstva.

Sve stvari bjehu spremne za put, i stigla je ura
Poinka dok je suton nestajao u noi.
Ista je misao dvojici bila na umu za jutro:
Put u puliju; legoe, prepuste tijelo
Laganom snu dok misli im gledahu svoju sudbinu.
Ne zna se to je Bog namijenio trgovcu onom,
Ali za Franju nebeska milost odlui svoje
Sveto dovriti djelo, izlijeiti srca tvrdou (usp. Mt 19,8)
I pomutnju u glavi, u kojoj same od sebe
Opet oivjee klice zatrte kuge, a rane
Ponovno postae oiljci. Ali Onaj to prvo
Izli vino na ranu sada dodavae ulje (usp. Lk 10,34);
Koga je kuao silom, sada mu pristupi blago,
Da ga blagost privue kad nisu bievi mogli;
Da se pokori voljko kad nije uspjelo silom.
Dok mu san oputae tijelo, a slobodne misli
Posvuda bistro gledahu najrazliitije zgode,
Franjo se nae izvan tijela (usp. 2 Kor 12,2) i ugleda svoju
Kuu prepunu razne bojne opreme: redom
Oklopa, sjajnih sablji uarenih od borbe,
Blistavih maeva, potom kopalja sa iljatim vrhom,
Kaciga s draguljima, svijetlih titova zlatnih.
Videi radosno te dragocjene predmete, Franjo
Sretan i zauen stane; ta monog oruja nikad
Nije bilo kod njih, ve samo mekane, njene
Odjee stigle iz Flandrije i od Britanaca svijetlih.
Dok se tiho u sebi pitao tko li je vlasnik
Toga oruja, s neba zauje odgovor jasan:
Njime e Bog uresiti tebe i drugove tvoje.
Franjo se pak oduevljen probudi, veselo stane
Misliti o putovanju, ali to vie u sebi
Razmilja o tome, to se vie uvjerava da taj
Poklon nije ovozemaljskoj namijenjen borbi,
Ve da prije slui stjecanju pobjeda vjenih.
Otad se pone spremati za duhovne bitke:
Okani se pulije i promijeni naum.
Zaista, ako bogatstvo valja odbaciti, zato
Trati za njim? Franjo je promijenjen: sve to je neko
Cijenio prezire sada; bjei od onoga to je
200
210
220
230
447
Marljivo traio; to je uvijek volio, mrzi.

Silu okrenu na se, znajui kako se silom
Probija kraljevstvo nebesko (usp. Mt 11,12), odluno protiv
Sebe krene, odbaci ud to dugo je bila
U njemu, dok robu smatrae obinim smeem.
Blizu grada bila je jedna prastara spilja,
Odavno naputena u Italiji ih ima.
U nju se Franjo navadi esto potajno ii,
Molei Boga are, usrdnije (usp. Lk 22,43) negoli prije
Da ga Gospodin obrati (usp. Tu 5,21) i da njegovoj dui,
Koja se nebom bavi, ne dopusti pasti na zemlju.
Molba je primljena u nebo, prstom desnice Boje
Ispisana (Pnz 9,10) i potvrena peatom svetog
ivotvornoga Kria, kako bi mogao hrabro
Svladati dumanina i prezreti sve to je smrtno.
240
Knjiga druga
Pria se nastavlja: tko mu je pomogao, u kakvu
Ratu, koje je dumane svladao, orujem kakvim;
Kako se svega imanja odrekao za Krista,
Kako ga nenadani protivnik napade tada.
Ako rosom svojom Duh Sveti i pokropi sebi

Odane grudi, ipak ponekad korenje srca
Kao metla mete kuu (usp. Mt 12,44; Lk 11,25) za visokoga gosta.
udno mu bilo to razbojnika je peina sada
Postala Gospodnji dom (usp. Jr 7,11; Mt 21,13), a njegova blagost
je slugu
Dostojnim uinila svoga dolaska, te mu
Sve to nije sveto, resei odaje srca,
Bacila van i tako od svinjca uinila oltar.
Ipak, jo nije uklonjen onaj kameni to zove
Nestalne putene elje da izazivaju duu.
Da se ne bi vratile, remetei duhovnost,
Prva ga krepost, strah Gospodnji (usp. Izr 1,7; Iz 11,3),
ohrabri savjetom svojim,
Milou svojom otvori mu znanje, a razumom svojim
Uini mudrim. Duh ga Sveti oruae dakle
Sedmerostrukim titom, dok sedam zloduha stade
Nasuprot njemu, okrueni ognjenom vojskom.
10
448
Oholost buja uza svaku krepost; nikog ne eli

Priznati sebi ravnim, prezire darove s neba.
Prate je Uznositost i Gadljivost, prevelik Ponos,
Bahatost koja svima pokazuje ono to ima
I Razmetljivost to poniava slavei sebe
I Slava svijeta (usp. Mt 4,8) to za nebeske stvari ne mari,
Zatim Dvolinost, krasna pred svijetom, to tri za hvalom
Ljudskom, odvratna Bogu jer glumi da posti dok guta
Slaninu kako je gnusna ta njena lukava krepost!
Kada pak istinska krepost pritisne kraljevstvo njeno,
Tada duh Zavisti stie, duu palei vatrom
Zloe, bez milosti prema prijateljima, sretan
Kada blinji pate, patei kada su sretni.
Tu je i njegova pratnja: zubata Kleveta prvo,
Krivi sudovi, irenje lai, Ruganje koje
Bora nosnice, Jal, koji pljuje po onom to valja,
Kudi pohvalno, hvali ono to kuditi treba.
Ako li Zavist ne postigne uspjeh, dolazi Srdba,
Zvijer to ne poznaje mjeru i ne oprata nikom,
ak ni sebi; a iza njene zastave idu
Naglost, Divljatvo i Mrnja, uvijek pohlepno spremna
initi tetu; zatim Propast, zloina stranog
Majka, to nikada nee sluati nikakve albe;
Bijes, to potie Srdbu, Razjarenou gonjen,
Potom budalasta Smjelost, to vue u pogubne zamke,
Tjera um u opasnost, naoruava ruke
aljui ih u boj, a jezik grdnjama ui.
Premda je Srdba zlo zbog kojeg se kajemo svi, i
Koji god da su uzroci Srdbe, ona na kraju
Uvijek prijee u duhovnu Tromost, kojoj je dosta
Svega i koja ne moe initi kreposna djela.
Njena su pratnja: Brbljavost, koja srama ne pozna,
Mlitava Obamrlost, Bestidno prianje, zatim
Sanjivost, koja pretvara dan u no, potom Obijest,
Koja se smije gubljenju vremena, nadalje Snovi,
Koji slute budui sud i pokazuju sliku
Istinskog Straha od smrti, zatim nesretni Oaj,
Koji je spreman bez straha sebi okonati ivot.
Lijek za te muke Tromost najprije trai kod sestre
Pohlepe, koja njezinoj boli podaruje tetnu
Utjehu, pruajui osjetilima sve ono
20
30
40
50
to nedostaje umu, krijui vjene gubitke

Nestalnom zaradom, budei prezir spram neba i udnju
Za zemaljskim, uivanje due u stvorenom svijetu,
Dok joj je Stvoritelj sam zatvorio put prema Sebi.
Ima i porona Pohlepa svoje vjerne vojnike:
Prijevaru, Nepotenje, Ubojstvo, Bezbonost, Krau,
Otimainu, grenu udnju za zaradom, Varku
Trgovca, upornu Preuzetnost, Lihvu to vrijeme
Prodaje, stranu Simoniju, koja trguje nebom.
Tako Pohlepa, zaradom koja raduje pogled,
eli smiriti tugu koju donosi Tromost.
Ali emu izvana zakrpe ako unutra
Bjesni divlja zvijer? Prodrljivost dovlai sve to
Ugaa nepcu i nikad se ne zadovoljava sasvim.
Njezini su pomonici: Neumjerenost u jelu,
Usta ko mlin i zubi to melju, a trbuh ko ponor,
Kamo kao u vreu bez dna ubacuje hranu,
Stalno jedui, povraajui, krivei lice;
I kad bi trbuh mogao pui, zjalo jo uvijek
Trai hranu; zatim Pijanstvo, protivnik uma,
ea pijui, pije eajui, i prazne
Vreve napunja te prazni vreve pune.
Konano, jezik se stane zaplitati, a noge
Klecati, osjeti tupiti, nadimati se trbuh,
Srce slabjeti, lice blijedjeti: tada Pijanstvo
Stvara Mamurnost i sputa ju na otealo tijelo.
Tako Prodrljivost rasipa dobra, iako nee
Nikada moi promijeniti duu iznutra: pa to e
Onda moi pruiti pravu utjehu srcu?
Zato iskae Pohota, njezina najdraa sestra,
Koja prisiljava ljude da ine grijehe u sebi
Umjesto izvana, mijenjajui im ula.
im se naime pokaje, novom usplamti udnjom;
Kada eli sluiti, lud; u igri pak vrijea;
Kada nekog primiruje, prlja ga; kada ga hrani,
Rani ga; na poetku je ljubav, kasnije otrov.
Eno je, nasre golema vojska Pohote: prvo
Naslada, koja e tisuu puta prezreti due
Pa ih na tisuu naina smiriti: uzdasi su joj
Teki, isprekidani, a besramne rijei i blagi
Migovi s tihim apatima naklonost prose.
Tu se pridruuje blaga Ljutnja, da naini vri
449
60
70
80
90
450
Savez; promijenivi izraz lica plaui tjera

Gaenje, njena iskrenost bila lana il prava
Budi naklonost iz dubine, dok nastoji revno
Stvoriti stalnu masku, nain da uvijek se svidi,
Premda to nije svojstvo koje je priroda dala
Ljudima. Sve to poetak i uzrok je Ljubavne udnje;
Odatle iskau i pobjenjela, luda tjeskoba,
Zagrljaji i poljupci, mekoputnosti mamci,
Nadraaji, javna kua to gori ko oganj,
Preljub, koji kri zakone braka, i Incest,
Koji unitave prirodne saveze, a naposljetku
Spolna izopaenost, jo odvratnija od njih.
100
110
Kuge te na Franju, dok se sprema za borbu,

Slahu tri sestre: Tisifona, Alekto, Megera.
Ali Agleja, Pasiteja i Eufrosina
Nasuprot njima u Franjinu obranu poslahu navlas
Isti broj vrlina, niklih na drvetu dobrom.
Jedna budi poniznost, druga dobrostivost raa;
Ova mu daje da istrpi nevolje, ona ga ini
Revnim, ova dareljivim, ona stidljivim, trijeznim.
Kreposti dakle u Franji svladavaju grijehe, a Sde
Svladane su od Gracija; Oholost uzmie sada
Pred Poniznou, Zavist pred Blagou; Strpljivost Srdbu
Razara; Revnost nogama satire zaraznu Tromost,
A Dareljivost Pohlepu, dok Trezvenost gazi
Gadnu Prodrljivost; Pohota lei svladana Stidom:
Vojska svetih sestara pobjeuje gizdave ete.
Prva od krepost, Ljubav, daje vojniku nebesko
Oruje; nepogreiva Smjernost obuzdava konja
Tjelesne elje, a naprijed ga dvije mamuze gone:
Strah i Odanost; dva pak nazuvka uvaju noge:
Rad i Razmatranje; grudi mu, opet, pokriva oklop
Pravednosti; o lijevom mu boku visi tit Vjere;
Strpljivost osigurava da je kaciga (usp. Ef 6,1417) vrstim
Remenima privezana uz vrat, dok Nada
Predstavlja ep, to svijetli poput tisuu zvijezda.
Koplje poinje bitku, poetak koplja je drka:
Ona je Pravedan sud, a iljak je arka Pobonost.
Kada koplje pukne od sile vlastitog leta,
Bitka se sasvim razbukta, a desnica zabljesne maem
Kria, koji pobjenjele gomile dumana sijee.
120
130
140
451
S takvom je opremom otada svako njegovo djelo

Bilo okrunjeno sigurnom vojnikom slavom,
Te je svaku prepreku prelazio jo jai.
Duhovni vitez, dobivi sveti dar nadahnuem
Svetim, kako ga zbog vrlina oholost ne bi
Uzdigla, ili mu netko, znajui njegovu tajnu,
Pretjeranim hvalama satro dobivenu snagu,
Odlui sakriti istinu, prividno dvolian biti:
Zagrne srce; htjede u tajnosti ivjeti sveto.
Kako ne bi okrenuo oca i majku na sebe,
Promisle li mu o naumu, spremi se kao da eli
Nastaviti zaraivati: stavi na hrpu
Robu za prodaju pa se uputi prema Folignu;
Ondje ne proda samo robu za prodaju ve i
Kola i konja; jedva pjeke ponese novac.
Rijeivi se tako ispraznih poslovnih briga,
Stane na povratku misliti kako se toliki novac
Moe iskoristiti, kamo da on, koji eli
Usaen biti u Krista, odloi bezvrijedni teret.
Te su ga misli pratile kadli ugleda crkvu
Svetog Damjana, jedva nalik nekadanjoj crkvi:
Mogla se tada uruiti svakoga trena.
Tako taj novi gost u staro svetite ue,
Baci se pred sveenika pa ponudi da e
Dati sredstva za obnovu gotovo sruenog zdanja.
Ovaj pomisli da se mladi s njim ali: ta jo je
Nedavno trgovao, arko elei novac
Donijeti kui; nadalje, mukom steeno blago
Nitko ne dijeli odjednom akom i kapom.
Franjo ne povue ponudu, ostade nepokolebljiv,
Uz obeanje da e ostati, dohvati teret,
Baci ga na prozor, a novac zvekne o kamen.
150
160
170
Odrekavi se tako bogatstva, u skromnom je domu

ivio, kao da se rodio upravo ondje,
Radostan to moe skromno provoditi ivot.
Ve se po Asizu proire glasine razne;
Pravi se drugovi rastue, lani se rugati stanu.
Sva ta govorkanja nisu mogla njegova oca
Natjerati da vjeruje ono to s podsmijehom ljudi
Priaju, irei udne glase o njegovom Franji.
180
452
Ljudskih li jezika, otrih od bijesa i zavisti, uvijek

Spremnih na pogrde! Franjo je krepou poast i slavu
Stekao, ali je sram bez oklijevanja ponio teret
Poasti, dok je sramota uzela ulogu slave;
Grijeh je zamijenio krepost; nitko ne govori da se
Radi o grekama, ve mu pripisuju ludilo. Svaki
Prijatelj koristi priliku da mu se naruga, svatko
iri priu o ludilu; mata nagaa uzrok.
Neki misle da je popio Letinog maka,
Drugi da je kuao mozak maka, a trei
Da je popio sok od kukute: naravno, misle
Kako se ovjek u mreu slave svijeta (usp. Mt 4,8) upleten
Samo otrovan moe voljno odrei slave.
Neki pak misle da nikada ne bi zavolio skromnost
Vie od blaga, strogost vie od zabave, tetu
Vie od zarade, da ga nisu paklene Sde
Napale i da nije sasvim izgubio razum.
Neki opet misle da ona groznica nije
Valjano izlijeena, i da je u klijetki stranjoj
Nastalo bjesnilo kad je srce lupanjem snanim
Potjeralo tekuine gore do samoga mozga.
190
200
Otac, kad dou gdje mu se posvuda rugaju sinu,

Izgubi vlast nad estokim srdbom, drugove trai,
Roake, da mu se pridrue u toj divljoj bjesnoi,
Drsko nastojei uzbuniti smirene ljude,
Koji ive spokojan ivot (usp. Iz 38,11), dok vatra duboko
U njemu gori i ari, kao Piton kad strijela
Apolona ga probi, ili Atena kad bijesna
Razdirala je djelo vjetije tkalje Arahne.
im je saznao da mu otac dolazi, sin se
Sakrije u skrovite spremljeno ba radi toga.
Iz njega nije izlazio trideset dana;
Molei rado i prisilno postei cijelo to vrijeme.
ak se i loem ocu pokazuje nekakva smjernost:
Nije dobro za sina da se suprotstavlja ocu,
Ali ne valja ni da se preputa bijesnom u ruke.
Ipak, kad se sjeti oruja primljenog s neba,
Uplai se da ga kukavice dostojne nisu
I zbog toga stane skupljati rasutu hrabrost.
Stid ga je to se sprema na velika djela, a tako
Dugo se skriva u toj rupi; Boja je ljubav
210
220
453
Prognala ljudsku bojazan: ispunjen ljubavlju Bojom

Izae iz rupe i stane pred oca i majku.
Kad ga prijatelji i rodbina vidjee tako
Turobna lica, pognute glave, ozbiljna ela,
Mrava tijela, problijedjele koe, upave kose,
Neuredne odjee sasvim drukiji ovjek
Ne prepoznahu ga, pa pitahu: Tko li je ovaj?
(usp. Sir 13,29).
Jedva uoie neke tragove izgleda starog,
Pa se alosni uahu udu, zgodnom za priu,
Ali odvie neobinom Franjo je sasvim
Ostavio izgled kojim se diio prije.
Lakrdijai i glupani smiju se muu to mudro
Postupa, zovu ga glupim, pa premda nemira puni,
Lice im je mirno dok ulicom bacaju blato.
230
Knjiga trea
Tu se pripovijeda da je, u zatvoru lancima sputan,
Bio na porugu puku i kako ga nikako nisu
Naveli da se predomisli, pa mu otac bez pravde
Oduzme nasljedstvo, a on gol ode iz grada.
Postade stranac ondje gdje je graanin bio;

Postolari, mesari jo juer padahu pred njim:
Sad ga udarahu (usp. Iz 60,14; 2 Kor 12,7). Kome ta nepravda ne bi
Dodijala, a nije joj uzrok nikakva krivnja?
Ali to god oni inili, Franjo bjee u miru,
Postojan; nikakvim muenjem, nikakvim bijesom nije se
Dao pokolebati; nikakva ne moe muka
Biti jaa od strpljivosti dobroga mua.
Evo ga, tri i otac, psuje ga, udara biem,
Vezuje kao lopova ili luaka, u kuu
Zatvara; zaista, neprijatelja bi primio bolje.
On ga dodue ne eli ozlijediti, ve mu je elja
Kaznom ga popraviti no to mu je najvea greka,
Jer je ko slijepac to zdravog vodi u jamu (usp. Mt 15,14).
A zla su
Najvea: dumanska zamka i prijateljeva greka.
Franju, dok tjera tatinu, ometaju velike greke
Prijatelj, jer mu nakon nevolja mnogih
Ne daju ui u domovinu i spasenja luku.
10
454
Vie od ostalih otac, dok Franjo visoko leti,

Stupa na putove Gospodnje (usp. Dj 13,10), koji vode
do zvijezda,
Htjede rijeima, udarcima dozvati sina,
Nudei mu kaznu za krepost, a plau za grijehe.
Ali uzalud rijei, uzalud udarci njemu:
Franjo sve oeve prijedloge odbije rijeima ovim:
20
Oe, to eli? Vara se. Zar da ponovno idem

Kroz Harbdu ve svladanu? Zar da se prepustim smrti
Premda jo mogu ivjeti? Zar da uem u smrtni
Zatvor, premda jo mogu uivati radostan ivot?
Nije ti dolino raati za pakao onog
Kojeg si rodio za svijet; skupo bi kotalo tijelo
30
Kad bi se njegovim raanjem raalo kvarenje srca.
Dobro zna da smo svi u nekoj vrsti progonstva,
Iz njega putujemo, domovinu traei (usp. Heb 11,14): svijet je
To progonstvo, vrijeme je cesta, domovina nebo.
Kako li teko grijei kad tako izokree stvari:
Stavlja progonstvo ispred domovine, put ispred cilja!
emu se bogati kad e uivati samo trenutak?
Zato skuplja tolika bogatstva? Starost se blii:
Glupo je skupljati stvari za put kad put je ve gotov.
Sve to je ugodno imati kasnije donosi alost:
40
Kratka je korist od manja, a kad izgubi, dugo
aluje. Zato da ne bi dok radi izgubio svoje
Spasenje, ostavi pogrena uenja, postani kao
Uenik: bjeati valja od svjetovnih radost prije
No to one pobjegnu; sve dok vremena ima (usp. Gal 6,10),
Znaj da ne moe imati svijet i Boga; napusti
Svijet i oborit e ga, da on ne obori (usp. Post 27,36; Ps 16,13) tebe.
Nita nepostojano nije dostojno vjere,
Svjetovne stvari pak nemaju nita stalno u sebi;
50
Stoga se nemoj nimalo pouzdavati u njih,
Ve se radije uzdaj u Boga: blagoslovljen ovjek
Koji se uzda u Njega (usp. Ps 10,2; 1,1; Jr 17,7) jer nee izgubiti dobra
Koja mu pripadaju, ve e ivjeti vjeno.
Zato sam ja odluio ostaviti svjetovnost:
Ui iz moga primjera! Kad bi pripala tebi
Slava ovoga svijeta, cijeli te sluao svemir,
Kad bi na tvoju naredbu kremen govorio, svrake
utjele, sve to ti nee moi spasenje dati.
Stie ti naime posljednji dan, koji e ti odjednom
60
Uzeti, odnijeti sve, a ti e se vratiti gol (usp. Prop 5,14) i
Past e nie no to si visoko letio neko.

Moda e, razmaen, smatrati da Gospodnji jaram
Nije njean, ni breme lako (usp. Mt 11,30). Sauvaj Boe!
Navikni se na Krista! Jedino tako e moi
Pustiti naslade svjetske; jer navika naviku tjera.
uvi te rijei, razbjenjela krutost strogoga oca
Nije popustila stisak, ve je stegnula jae,
Odbivi sluati Franjina sveta upozorenja.
Neotesana sirovost najgora od svih je bludnji.
Mudrost nikad ne ulazi u podmuklo (usp. Mudr 1,3.4) srce.
Tako snaga nepravde prelazi granice svoje,
elei nepravdu eli da joj pravednik bude
Slian, ali uzalud sjeme baca u pijesak.
Za to se pobrinula dobrostiva priroda kako
Ne bi kakva prisila mogla promijeniti volju.
To se najbolje vidi na Franjinu primjeru sve se
Protiv njega urotilo: podsmijeh susjeda, srdba
Oeva, strogost bia, uasi zatvora, suze
Majine. Sve te strahote jednom se oprijee muu;
Svim ga tim sredstvima vezahu da bi ga povukli dolje
Na zemlju, tako da ne bi odletio slobodan gore.
Ali etiri kreposti ovrsnue mu duu
Protiv svih navala zato je posve sigurna od njih;
Sve su protivtine nemone, kao kada bi mravi
Namjeravali premjestiti cijelu planinu.
455
70
80
Ipak, nitko se ne smije preko vlastitih sila

Kuati (usp. 1 Kor 10,13). Zato majka, na Boji poticaj, svojom
Majinskom ljubavlju alei sinove muke, dok oca
Nije bilo, oslobodi Franju iz okova. On pak
90
Izae, ali ne pobjegne, ostane blizu i poe
Radostan i bezbrian u oblinju rupu
Odakle ga je smjernog izbacio srditi otac.
Otac, vrativi se i vidjevi kako je ena
Oslobodila Franju, napadne njezinu jasnu
Ljubav kao skriveni zloin i napuni sobe
Glasnim grdnjama, runo psujui estitu enu.
Zatim naglo potri preko svetoga praga,
Dohvati lance za Franju i stranom mu zaprijeti mukom.
Ovaj bez straha ree: Oe, koji si ouh,
Zato mi priprema lance, zato mi mukama prijeti?
100
456
Tvoje me muke i lanci ne mogu slomiti; to su

Maljevi koji uzalud biju o ledeno gvoe.
Proklete li ludosti bijesnoga oca! Zar mene
eli varati, mene stranom zavesti prijetnjom?
Uzaludne su ti varke, zavoenja i prijetnje:
Uza me stoji Krist, koji Put je, Istina, ivot (usp. Iv 14,6),
Zdesna mi stoji, da ne posrnem (usp. Ps 15,8). Za oprotenje
Neu te moliti: bri se odvano, i ja u tako.
Zar ne dugujem Bogu vie no tebi? Zar eli
Da zbog tebe zanemarim njegov nalog? Zaee
Ti si mi dao, On neto vrednije ivot; ta On nas
Stvori (usp. Ps 99,3), a ne sami sebe; otkupi nas na kriu
Razapet; vladajui na nebu spasiti nee
Svakog, ve samo one to djelima dokau vjeru.
Ljudska je vjera dar od Boga, svi smo stvorenja
Njegova; tko god u nj vjeruje, nee postien biti
(usp. Rim 9,33; 10,11);
Ipak, jako je vano kakva je ovjeku vjera.
Moe se biti vjernik ustima, ali bez srca,
Ili obratno; oboje treba, ali ni tada
Kada sadri oboje ne mora istinska biti.
eli li netko biti potpuni vjernik, on mora
Nositi duu u rukama, dokazivati vjeru
Djelima. to mi savjetuje, to treba da radim?
Kojim u djelima dokazivati da sam vjernik?
Zar da, kao i dosad, okolo vjernike varam,
malo kao kupac, malo kao prodava:
Kupac to sniava cijenu, prodava to uzdie robu?
Trgovatvo se sastoji od lai i varke:
Zaradu stvara na tetu drugog; ni prijateljstvo
Nije joj vano, ni srodstvo. Zar emo smutljivca to ga
ak i susjed prozire smatrati vjernikom Bojim?
Nema bez vjere spasenja (usp. Ef 2,8); kako bi u meni vjera
Bila usavrena (usp. Jak 2,22) i donijela mi spasenje,
Nek je daleko od mene bogatstvo steeno varkom!
Onda kada me dopadne talent istinske vjere,
Za mene topaz, zlato i srebro nikakvu vrijednost
Nemaju; elim takav talent imati vie
Negoli zlato, vie negoli topaz i srebro (usp. Ps 118,127; 22,1).
Ti, ako hoe, vjeruj: ako nee, ne mora!
Mene, koji sam okusio med Boje dobrote,
Nee od ljubavi Boje, ije je savrenstvo
Donio Isus Krist, odvojiti nijedan ovjek,
Niti aneo, niti ikakve vlasti, ni sile,
110
120
130
140
457
Niti nada ni strah, ni visina, niti dubina,

Niti smrt, niti ivot, ni sadanjost niti budunost! (usp. Rim 8,3839).
Tako ree Franjo vrsto stisnutih usta.
Otac, vidjevi da je ovaj nepokolebljiv,
Pokua na drugi nain: kad se ve ne moe ovjek
Nagovoriti, nastojat e mu izvui novac.
Franjo uzme novac baen kroz prozor, za njega
150
Manje vrijedan od blata, i pusti ga pohlepnom ocu.
Ocu to nije dosta; tovie, smetnuvi s uma
Oinsku ljubav, brani sinu eljnom visina
Najnie stvari; onom tko Boga eli za oca
Vie ne eli zvati se ocem, i zato to eli
Stopiti um svoj s Kristom i biti subatinik Kristov (usp. Rim 8,17),
Smatra da vie ne moe biti nasljednik njegov.
Stoga ga tjera da ide u biskupsku palau, punu
Ljudi, da mu pred njima oduzme pravo na novac,
Polja, kue i prava to prelaze s oca na sina.
160
Kreposni Franjo, rasren zbog oeva bijesa,
Svega se toga odrekne, ali ne stade na tom,
Ve, da se ne bi reklo da ima oevo ita,
Opipa odjeu, odvee pojas i svue sa sebe
Sve to je na njemu bilo, pa ak i pokrov za stegna.
Stoji tako gol pred svima, ba kao Adam;
Od njega se pak razlikuje samo u ovom:
Ovaj to podnosi voljno, a onaj je prisiljen bio;
Ovaj pati zbog zasluga, a onom je patnja
Dola zbog prijestupa; ipak, jednaka im je kazna,
170
Ali s razlikom ovom: Adamov stid bjee vidljiv,
Franjin se ne vidi. Jer zar na tijelu iju je duu
Obukla ednost moe biti ikakva stida?
Kako se oituje ta krepost? Prezire svijet i
Prezrena je od svijeta i nema nimalo volje
Brinuti se za ouvanje onog to ima i sebe.
Podnosi ruganje, lai, ostavlja oca (usp. Mt 19,29) zemaljskog
Radi nebeskog. Zar je kreposti to se toliko
Trudi dovoljno imati jedno jedino ime?
Zadivljen njegovom tako odvanom krepou, biskup
Ustane i onako golog ga zagrli njeno,
Ogrne ga platem, obea poduprijeti naum
Njegov, pa uz obeanje ponudi vlastitu pomo.
Tako se Franjo odrekao odjee, novca,
180
458
Rijeivi se svega ime ga dumanin vee;

Pone traiti samo nebesko, nita zemaljsko;
Premda tijelom na zemlji, vie je nebeski bio
Graanih nego zemaljski: nebesnik koji na zemlji
Gubi vrijeme; na zemlji, premda ve bjee na nebu,
190
Srcem vie na nebu negoli tijelom na zemlji.
Boga ve gledae kroza zrcalo; gledao bi i
Licem u lice (usp. 1 Kor 13,12), da opna u koju je smjeteno tijelo
Dopusti njegovoj dui da bistro pogleda naprijed.
Otie tako gol pred ocem, biskupom i pred
Graanima Asiza. Ali budui da je
Zrak u visinama vlaan, pa se ne moe niem
Oprijeti, tako da mijenja oblik kad neto ga gurne,
Nema sumnje da i gole objekte moe
Mijenjati prema oblicima kojima i sam se mijenja;
Naa pak graa ne trpi njegove kretnje bez stanke.
Zato, premda u aru, Franjo mislei o tom,
Svjestan kako bez odjee nee izdrati dugo,
Primi haljinu koju mu prui neki siromah.
Otie imajui samo sebe, progonstvom
U domovini stjee domovinu, vlastitom voljom,
Niim prisiljen; postavi jadnik, siromah od sretnog,
Bogatog, ali ustvari posve se obratno zbilo.
Evo ga, hoda u kabanici prepunoj rupa,
On, to je nosio nove izvezene halje od meke
Vune i to je, ve u skladu s godinjim dobom,
Mijenjao pernatu odjeu svilom i svilenu perjem.
Knjiga etvrta
Ovdje se govori to je pretrpio sve od pljaka
I redovnik te s kakvom je revnou pruio pomo
Gubavcima; kako je marljivo uzeo na se
Kristu blizu Asiza staru obnoviti crkvu.
Ako je kao bijednik i praen milou Bojom,

Ipak je bezbrojne nevolje trpio, koje bi, Jobe,
Strpljivost tvoju umoriti, moda i slomiti mogle.
Postade poput lutajueg lakrdijaa,
Bez stalnog doma, siromaan, jadan, naputen, smrznut.
Iscrpljen, gladan, drugima teret, bezvrijedan sebi,
Stranac i izgnanik u roenom oinskom kraju,
Kako bi u boljoj domovini bio domain,
200
210
Graanin i imao sigurno mjesto za leaj.

Valja ispriati poneto od tih mnogobrojnih muka.
459
10
Usred zimskoga doba, kad uslijed kenja Sunca

Dani postaju krai, a noi bivaju due,
Zemlja pak, koju je resilo bezbroj raznolikih boja,
Sjaji u jednoj boji, prekrivena snijegom to slii
Vuni (usp. Ps 147,1617) i ukraena ledom poput kristala;
Kad se putnici raduju bljetavoj cesti, a put je
Posvuda suh, i noga se nigdje ne moi; sjevernjak
Ledi sve vode; toplina stvorena hodanjem blai
Zimsku studen, dok studen opet blai toplinu
Franjo je iao kroz umu, radovao se, cijelim
20
Srcem klicao (usp. Mt 5,12; Lk 6,23): razdraganost ga zvae na
pjesmu.
Radostan mislei kako se rijeio oeve grene
Vladavine i njegove zarade steene varkom,
Kako kao rob Kristov, a za sebe slobodan (usp. 1 Kor 7,22) kroi,
Kako mu je ugodna pogubna umska hladnoa.
Tko je naime tako krut da s radou ne bi
Primio prelaenje iz loijeg stanja u bolje?
Tako je velike razloge za veselje u srcu
Nosio, da na francuskom poe pjevati pjesmu.
uma pronese zvuke, do uiju lopov doe;
30
Oni skoe i vide ga sirota; izgube nadu,
Pomisle da im se ruga, pa ga upitaju bijesno:
Tko si?, a on e: Kristov glasnik; a to vas se tie?
Njihov se bijes razbukta tim laganim povjetarcem
Pa ga zgrabe; on ostade miran, bez imalo straha.
Jao, razbojnikog divljatva, kraj kojega putnik
Ne moe nekanjen pjevati, makar je sirot i nevin!
tovie, skupo je platio, baen u jamu sa snijegom
Jer je pjevao sirot. A to da je pjevao s novcem?
40
Franjo lei u snijegu, a razbojnici se smiju:
Eto ti kreveta, lezi na njemu, glasnie ludi
Kristov; tvoja je pjesma zasluila tu posteljinu.
On ne odvrati nita, ve prieka sve dok ne odu,
Izae iz rupe i gomile snijega, pod kojim
Bjee gotovo zatrpan. Ali koga boanska
titi milost, tog dumanin nadmudriti nee (Ps 88,23).
Strese grudice, skruene posvuda, te su mu brada,
Kosa i odjea bile tvrde od smrznutog snijega;
Veseo to je preivio razbojniko divljatvo.
50
Vrati se na put s kojeg je skrenuo, nastavi pjesmu,
460
Koja jeae hvalom Tvorcu kroz vijuge spilj;

Cijelom se pak umom otajstvo razleglo Krista.
Tako uz pjesmu poe i stie do ruba te ume;
Ue zatim u oblinji samostan, zamoli da mu
Daju mjesto za miran odmor, a oni ga prime.
I dok je noni poinak blaio napore dnevne,
Vlaniji vjetar doe, otvori pore i lice
Zemlje ogoli, junjak posvuda otopi snijeg i
Led to su prije toga skrueni sjevernim vjetrom.
Svuda nastanu potoci, svim se poljima prostru
Vode iz otopljenih gomila snijega i leda,
Noeno kamenje udarae jedno o drugo,
umama plutahu otkinuta debla i grane.
Voda je ula duboko u zemlju, zatvorila prolaz;
Svaki put postade blatan, neprhodne bile su ceste,
Jedne je mostove voda prekrila, odnijela druge.
Takvi potoci nemaju obiaj nestati odmah:
Naime stalno naviranje otapa tijela
Koja su ispod njih, i kako ih otapa, tako
Stvara novu vodu. Zato se poplava takva
Nikad ne povlai naglo, ve dugo prekriva zemlju.
to da uini Franjo, bez hrane i odjee, dok mu
Redovnici brane da ostane, vrijeme da ide?
S obje mu strane onako sirotom nevolje prijete:
Nisu mu skloni ni kruti domain ni surovo nebo.
Straniji mu je domain, ali nevrijeme stie
Groznije: stoga je nadstojnik prisiljen, krijui svoju
Zlovolju, s mukom otrpjeti i dopustiti bijednom
Gostu da prieka kod njih dok ne oteknu vode,
Zato to tada zbog vode ne mogae nikamo ii.
Dok ga je tako junjak silio biti na mjestu,
Loe sukno Franjino, ve od starosti trono,
Stane se kidati, nit se o nit vie drala nije.
Zadovoljan platnom sjedne ko luda uz vatru;
Ne mogae zajedno grijati trbuh i lea;
Trpei vie glad no studen, dobivi kruha,
Jednim bi zagrizom pojeo deset puta toliko.
Juhi se nije mogao nadati njome bi ugriz
Smekao: pobona braa radije debljahu svinje
Njome: ta kako e ljudsku odjeu dobiti onaj
Kojeg ne smatraju ni svinjskog obroka vrijednim?
60
70
80
90
Svim se moguim grijesima odao pohlepni monah:

Jer kad neumoljivi ispovijedalac vjere
Padne u duhovnu tupost, ni od eg ne preza; na sva je
Zlodjela spreman jednom kad prvi poini prijestup.
Potpuno savreno nije nijedno stvorenje:
tovie, padanje onih to su na visokoj asti
Mnogo je stranije. Slava anel Lucifer neko
Bjee, a sad se pred njim tresu nemani strane;
Adam pak, to bio je meu ljudima prvi,
Kad je zavrijedio umrijeti, zavrijedi odvratan biti:
To jo danas pokazuje uas pred ovjejom smru.
Tako i monah, koji zbog svoga svetoga posla
Vodi udove Crkve, kad padne na dno, toliko
Gori bude od drugih, koliko ga smatrahu boljim.
Kad se toplinom junjaka i sunca otopio snijeg i
Stao otjecati, dok pucahu ledene kore,
Franjo, vidjevi kako se spustila vodena masa,
Krene na put, ustvari u bijeg, kao ranjena srna
Trei, ne pazei kud ide, samo da ide.
Pavao bjeei iz idovske sinagoge,
Ili Petar iz Herodove tamnice, nisu
Tako veseli bili; ni spas od oeve vlasti
Niti od lopova nije mu donio radost toliku;
Nije manje htio od lane pobjei brae
Nego Odisej od negostoljubivih, stranih
Kiklopa, od Lotofga ili od pjeva Siren.
Kad se ve nadao da je od samostana daleko,
Stie u Gubbio bez odjee; tamo ga prijatelj stari
Ogrne novom haljom, da bi izgledao bolje
I da bi s manje muke trpio hirove neba.
Podnijevi toliku bijedu za Kristovo ime (usp. Dj 5,41),
Ostade cijelo vrijeme sasvim nepokoleban,
to siromaniji tijelom, toliko jai iznutra.
Prvo se proiri glas o njegovu silnom strpljenju:
Zbog njega mu je povjerena za gubavce briga.
Nitko se prije za njih nije brinuo tako
Revno, premda neko nije podnosio pogled,
ak ni izdaleka, na njihove kue, a sad im
Prostire krevete, brie krv i ireve tare,
Dotie usta, pere noge, opipava trule
Udove tjerae svoju odbojnost da nastavi djelo.
461
100
110
120
130
462
Da biste znali silinu svete vatre u njemu,

Recimo kako je jednom na ulici gubavca sreo;
Vidjevi da je gubav, prie i, jai od sebe,
Poljubi ga u usne skoro izjedene rakom.
Ali nije se brinuo samo za gubavce nego
I za svakog prosjaka, prepun milosra za njih:
Iskreno htjede da nikom ne uskrati irokogrudnost.
Premda imae malo, od njega svi to su gladni,
edni ili goli (usp. Mt 25,2544), dobivahu poneto; svakom
Samcu, bijedniku, prognanom on je davao dobra;
Svako siroe, udovica (Izl 22,22) i kolebljivac pomo
Njegovu primae; naime gladnom je bio ko sluga,
ednomu kao posluitelj, golomu kao ogrta,
Osamljeniku kao utjeha, bijednomu kao
Novac, prognanomu kao sigurno mjesto,
Siroadi kao otac, udovici svakoj
Kao suprug, a neodlunim ljudima kao
Dobra srea, uspijevajui pomoi svima
Sam, i to vie nego to mu doputahu sredstva.
Kad je jednom, neprilino sebi, izvrijeao jednog
Siromaha, to je imalo utjecaj velik.
Naime pomislivi za ime kojeg je Kralja
Taj siromah molio, kako je ponizan bio,
Kako je malo traio odmah se kajati stade.
Zato da mu te stvari ne bi u naviku prele,
vrsto odlui i obvee se da nikad,
Bude li imao ita uza se, odbiti nee
Nikoga tko ga zamoli u Kristovo ime.
Nikad ne dopusti zavjetu tom da ode iz srca;
Ruka se pak ne usudi protiviti vlasti
Srca, pa odluke pisane umom zapeati djelom.
Tako pravednog mua, sposobnog za disciplinu,
Boji poziv na oprene naine uiti moe:
Pravednik naime ui iz vlastitih greaka; drsko
Pada, prezrivo prelazi granice, postaje grenik:
No kad se uskoro pokaje, drskost postane korist,
Padanje prijee u dizanje, prezir pomae znanju,
Prijestup je dio zasluge, grijeh pak biva pobonost.
Tako u Franji suprotnosti rade jedna za drugu:
Snaga mu, kao i Antejeva, dvostruko raste
Svakim padom, i bolje se bori kada se ini
140
150
160
170
463
Da je svladana: Franjo one to padoe jednom

Vlastitim primjerom ui da odbace posrtaj svaki.
Ali ona crkvica koja mu je u poetku,
Kad je od svijeta bjeao, pruila sklonite sada
Uslijed golemog siromatva stanara i uslijed
Starosti koja sve stvari unitava, kao i uslijed
Lijenosti graditelja bjee na kraju svog vijeka.
Temelji joj rasklimani od kinice, koja
Dugo je curila s krova, zid u raspadu jer je
Vezivo rastopljeno, crijep je visio dijelom
S krova, a dijelom bio na zemlji; sveenik htjede
Odmah otii u strahu za vlastiti ivot.
Franjo, ne elei biti nezahvalan za konak
Koji je dobio tu, i da ne bi ostalo prazno
Dato obeanje, sjeti se otetog novca
Koji je dao, pa prvo izvravati krene
Prvo obeanje, obii crkvicu onu.
Crkva stajae ruevna, sirota, polegla, stara;
Ali Franjo uvrsti ruevno, obdari to je
Siroto, podigne to je poleglo, obnovi staro.
Ovo mjesto sjajem asti osvjetljuju gospe;
Udove ovdje i djeve s hvalom radosno slue
Bogu (usp. Iv 16,2); meu njima Klara, slavnija od svih
krasotom,
ivljenjem najslavnija vee joj pohvale, bolje
Zasluge, asnije dranje, kao baklja od iskre,
Kao zvijezda od baklje, kao Mjesec od zvijezda.
Ipak, pohvale ostalih ena pod drugim su svjetlom:
Krasnima ih ine slabost njihova spola,
Sporost osjetila, asno podrijetlo i draest ljepote;
Ali i pored slabosti mogu postati snane,
Pored sporosti uene, ponizne pored podrijetla,
edne pored ljepote. Bog ih pozva iz svijeta (usp. Iv 17,15)
Preko Franje, krhkoga spola i hrabroga srca,
Priprostosti golubinje i mudrosti zmijske (usp. Mt 10,16);
Naoko izopi, ali korijen vuku od cedra (usp. 1 Kr 5,13).
Neke od njih lijepe, ali potpuno edne.
Vidjevi da je sretno ostvario namjeru svoju,
Da je krasno djelo i duhovni hram to ga sazda
Unutra, kao i onaj vanjski, materijalni,
Vrati se do kapelice blizu Azisa, koja
180
190
200
210
464
Jedva da stajae uspravno, pa elei djelo

Dovesti d kraja, Franjo obnovi ruevnu crkvu.
Crkvica blizu ovih, Porcijunkula zvana,
Posveena na ast svete Marije, starou ve je
Satrta bila, posvuda zijevahu otvori, tala
Postade stoci i svinjac, prokinjavae, kroz nju
Padahu tue, a vjetrovi ibahu kuda god hoe.
Ali Franjo, beskrajno ljubei Gospodnju Majku,
Poe i do te crkvice da joj pomladi starost:
Doista, runa oronulost poprimi onu ljepotu
Prve mladosti, tako da je runoa krasotu
Rodila, dok je potpuna propast stvorila dobit.
220
Knjiga peta
Peta knjiga govori kako je, slijedei Kristov Nalog,
samo u tunici vezanoj psom s tri vora, Iznenada nastupio
kao samouki voa, Pa u slatke novosti uveo svoje sluae.
Glavni mu stan to mjesto bjee: vrlo je rijetko

Odlazio odatle, ivei mirno na mjestu,
Popravljajui crkvu, sadei biljke u vrtu,
Skromno jedui i ne nosei odjeu kakvu
Neko je nosio, nego kakvu pustinjak nosi.
Dok je bio ondje, htjede razmotriti bolje
Evaneosku priu koju je itao neko:
Posla Isus (usp. Mt 10,5) uenike, pa po svretku
Obreda zamoli sveenika ponizno, smjerno
Da mu ljubazno razjasni Spasiteljeve rijei
10
Zapisane u proitanom odlomku Pisma.
On mu pak tumaei naloge evaneoske
Objasni sve po redu, kako je tada Gospodin
aljui uenike naloio skromnost: da idu
S obinim tunikama i bosi, da ne nose zlato
Niti srebro, niti pojas, ni novac, ni putnu
Torbu, niti tap (usp. Mt 10,910; Mk 6,89). I dok ga je sluao
pomno,
Sav zaokupljen, prema Franji krene Duh Sveti
Pa mu cijele grudi darom milosti svoje
Napuni (usp. Dj 2,4) te mu pokae strmu stazu u nebo.
20
Nitko do tada nije tom stazom traio nebo:
Nju je Franjo naao novim oduevljenjem
465
S blagom eljom da ispuni svu pravednost (usp. Mt 3,15) i ne

Htjede nita komentirati, ve se eli
Strogo drati teksta i vjerno pratiti rijei.
esto je alegorija korisna; ipak, doslovnost
Uvijek je bolja, jer prispodoba ne zastire misli
Autora, ve rijei vjerno zbore o temi.
uvi traeno tumaenje, postane odmah
Mudriji od svog tumaa, pa da ne ostane samo
Puki sluatelj rijei, ve i izvritelj (usp. Jak 1,23), veli:
Treba da uinim ono to Krist nareuje, to je
Moja elja, moj zavjet, moja najdublja udnja.
Ree i svue svu odjeu koju je imao osim
Tunike: vie mu ne smije ruku resiti tap, ni
Cipela nogu, ni oko trbuha stajati pojas;
Pripremi si tuniku u obliku kria,
Koji pobjeuje i unitava neprijatelje.
Odlui i konop nositi umjesto psa,
Bojei se Bogu prepustiti kaznu za grijehe (usp. Jdt 7,28),
Postavi samome sebi svjedok, odvjetnik, sudac,
to mu nije branio nikakav zakonski lanak,
Proui cijelu optunicu i osudi sebe,
I kao kaznu za prolaz kroz oganj kunje, slabine
Objesi kao razbojnike o konop s tri vora.
Smjerno vrei nalog koji Isus je dao
Uenicima, postade uenik (usp. Iv 9,27) Isusov, a i
Uitelj puka eljnoga poi u boj protiv Sda.
Za taj novi pohod Krist e donijeti plau;
Tijelo je postalo bijedno ogoljela ga pobonost,
Ali um je divan odjenula ga je mudrost.
Kako ne bi uzalud slijedio Isusov nalog,
Umom nadoknaivae sve to izgubi tijelom;
Premda nije poznavao ni Pegazov izvor
Niti dvoglavi Parnas, brzo je svladao nauk.
Naime poslan od Boga, svetim ga ispuni ognjem
Duh Sveti (usp. Dj 2,34), koji daje znanje onoga to se
Govori (usp. Mudr 1,7). Ni od kog uen, pouavae mnoge.
Znanci, udei se da o vinjim stvarima kao
Uitelj govori onaj tko nije ni uenik bio,
Priahu: Nije studirao: dakle nema to rei.
Tako zakljuuje izreka, koja slijedi iskustvo:
Ako naime stvari idu prirodnim tijekom,
Izreka vrijedi; poremeti li se prirodni tijek, tad
30
40
50
60
466
Izreka ne vrijedi: na primjer, u sluaju uda.

Zato ljudske predrasude zamagljuju pravo
Stanje stvari: ne treba vanjski uitelj dati
Pouku ako iznutra Duh pouava (usp. Ps 93,12). Taj je
Nauk primljen od Njega rjeito irio Franjo
Meu ljude; jer ono to Bog pouava blae
Ulazi u srce i jasnije ide iz usta.
O, otajstva Boja, od svih sakrivena ljudi!
Evo, sve je zemaljsko napustio radi Boga,
Evo, obraa grene, a jo je nedavno sebe
Grenika obratio; sad je uitelj divan
Ispred svojih sugraana i suuenika,
A pred njima je bio budala; ude se to je
Stekao istinsku mudrost onaj to smatran je ludim!
Kad je ulazio u koju god kuu, pri samom
Ulasku uvijek bi rekao: Mir kui ovoj (usp. Lk 10,5).
Mir njegov
Iao je svakome. Mir je elio svima:
Dobrim i loim ljudima, sugraanima, no i
Strancima, prizivae ga na muko i ensko.
70
80
Jedan uglednik iz Asiza, shvativi kako

Toga ovjeka valja slijediti, odlui da e
Ponijeti teret obinih siromaha, te prezre
Nestalna dobra svijeta, pa da ga dumanin ne bi
Zgazio, zgazi sam sebe i bijedan poe za bijednim.
Isto uini Franjin domain Bernard, bogata,
Vien Asianin, vlasnik mnogo novca i polj.
Gledajui Franjina sveta djela i njegov
Uzvien ivot, razmisli kako veliku tetu
Spasenju stvara ivot to tri za ovozemaljskim.
Njegovo pjevanje psalama i pobona djela
ue ne jednom ili rijetko, ve veoma esto,
Zapravo uvijek. Ni jelom ni snom (to bi valjalo nou)
On ne prekidae hvaliti Boga i njegovu Majku.
Zvijeri je pobjeivao prepun kreposti Boje,
Mudar ko zmija (usp. Mt 10,16), budan ko zmaj
pokuavae Franjo
Tako mudrou svladati zmiju, a budnou zmaja.
udio mu se domain to ne staje nikad
I to radi spavanja ne ide nikad u krevet.
Obina soba ne doputa ulazak dimova, pa ni
90
100
467
Para to se uzdiu, tako da maleni prostor

Ne moe biti ispunjen djelatnim uzrokom snova.
A kad se oi, unato otporu, morahu nakon
Duge borbe konano sklopiti, napola svladan
Jezik kroz apat je molio, miui se i dok spava.
Nadahnut pogledom na njegov primjer i Bernard
110
Opremi srce oklopom pravednosti i titom
Vjere (usp. Ef 6,1416), pa postavi tako novi vojnik u vojsci
Velikog Franje, juria na staroga neprijatelja.
Naravno, slijedei primjer voe rasproda sve i
Podade siromasima (usp. Mt 19,21), pa evaneoske halje
Odjenu i postade stalni pratilac Franjin.
Pobjeda ta nad svijetom svojim je primjerom mnoge
Potakla na ljubav prema duhovnoj borbi:
Tako je prizor kreposti mnoge prizvao k sebi.
Ta je naime revnost obratila drugog iz grada,
ovjeka pravednoga i neporonoga (usp. Job 1,1), koji
Dugo se borio, osiguravi konano trijumf:
Ostavi ostalima primjer ostavljanja grijeha.
120
Peti je u toj vojsci ponio zastave protiv

Srda, Egidije, to arenom egidom prsa
Pokriva, da bi, kad ga obasja istinsko Sunce (usp. Iz 9,1),
Silno zablijetilo zlato kria i vjere te pamuk
istog ivota te hijcint njegovih patnji.
Nakon jo jednoga druga isto je oruje sedmi
Uzeo brat Filip; iznutra promijenjen odmah
Ono to nije uo stane govoriti (usp. 2 Kor 12,4) i to
Ne zna, uiti druge: kome je smirio srce
Ili opio ui udno im, on takve stvari
Nije uio, ve su mu juer trebale samom.
Franjo, prvi vojnik i voa, nalagae svojim
Novim vojnicima borbu, davae upute kako
Usmjeriti djela i rijei: nikom se nee
Priznati krepost ako vrhovni Sudac ne strese
Srce, tako da ono nastoji smiriti stare
Trzaje, tako da se iz prvih ne raaju drugi.
Tako je mueve zapaljene ljubavlju prema
Trijumfu nebeskom uio ratove koji
Donose trijumf nad duhovnim nemanima, uz primjer
Starih svetaca i vlastite kreposti: drutvo
130
140
468
Brae napredovae s takvim voom, zemaljske

Muke drei nitavnim prema (usp. Rim 8,18) nebeskom veselju.
Ali toliko je malo ljudi polo u borbu
Protiv toliko Sda i nemani. Poeli sveti
Voa da mu nebo kae treba li vie
Sljedbenika pozvati: puna poniznih rijei
Molitva prodirae (usp. Sir 35,21) u nebo i Boga to ondje
Boravi srce sasvim izravno gledati stade.
I dok unutranji pogled promatrae Boga,
Sveti Duh u Franju ulijevae svjetlost, u kojoj
Ugleda bezbroj budue brae iz cijeloga svijeta:
Gledao ih je, sluao kao da stvarno su tamo.
Noahu Franjino oruje, svi ga nazivahu svojim
Uiteljem i voom, priznavahu ocem, glavarom.
Sretan od pogleda na tako veliku etu
Vrati se iz zanosa (usp. Dj 10,10) k sebi i nazonoj brai
Ispria sve po redu: kako je vidio prvu
Brau pod svojim zastavama, ali i onu
Buduu: jer toliko e lanova biti u svetom
Redu njegovu da po cijelom e biti ih svijetu.
Sve je to blago, s njenou, njima govorio otac.
Jo mu se uvijek u kutcima due javljahu slike
Koje je vidio priinjahu mu se razni
Oblici, zujahu mu ui (usp. 1 Sam 3,11) od onoga tutnja.
I da se zna da to nije bio san, bio je svjestan
Dojmova primljenih tim dvama ulima: sav se
Zanos ustvari dogodio pri svjesnome stanju.
Radost vea od obine Malu obuzme brau;
Sretni bijahu zbog sadanjeg oca i budue brae.
I da ne pomisle kako je izmislio budunost,
Pretkaza im mnoge budue stvari (usp. Post 41,11) o njima,
Ovim rijeima ponovno otkrivi skrivenu sudbu:
Prvo nas, djeice, eka veoma slatko, pa manje
Slatko voe, pa naposljetku potpuno gorko.
Slatko dok se novi red bude hvalio; manje
Slatko kad budemo trpjeli sablazni tobonje brae;
Sasvim gorko, premda mirisno, kada po svijetu
Rasprena braa od ljudi prezrena budu.
150
160
170
180
469
Tada jo jedan estiti ovjek asnog ivota,

elei u Kristu estitiji postati, asni
ivot voditi, pristupi i oruje zgrabi,
Odvanu povede bitku s Franjom to odvane vodi
Bitke, pod posveenim voom posveen vojnik.
Sada kad ih se skupilo osam, Franjo ih odmah,
Saziva sve, pa ih odmah po dva poalje (usp. Lk 10,1) u svijet
Da pouavaju ratnu vjetinu koju su stekli,
Nalaui im da, to god da ih zadesi, budu
Jaki u boju (usp. Heb 11,34), strpljivi u borbi, te vrsti
Hodei prema cilju, i da ne tre za sreom,
Da se ne boje nevolja, nego da oprezni budu
Prema srei, a nevolje neka prihvate rado.
Doista, nema vrstoe bez nevolja; borbe pak nema
Bez vrstoe; bez borbe opet pobjede nema;
A bez pobjede, konano, kraljevstva nema nebeskog
(usp. Mt 11,12).
190
Obraajui im se ree: Budite svjesni

Kakav vam je poloaj: vjerujte, ovaj je ivot
200
Samo jedna vojska (usp. Job 7,1) u borbi u kojoj su obje
Strane objavile rat jedna drugoj i nasuprot stale.
Dua se bori za nebo, tijelo za zemlju: i zato
Unutar ljudi, to mjeavina su dvoga, lakoa
Due vue u nebo, teina tijela na zemlju;
Ali samo cjelina moe odluiti koja
Strana moe svojim djelvanjem svladati drugu:
Ona to pretegne u cjelini, ona je jaa,
Pa e drugu za sobom povui. Jer kao to je
U cjelini oboje, isto e biti izvana.
210
Ako dakle pobijedi djelvanje due,
Obje idu gore, dok tijelo vue ih dolje.
Obje strane ine jednoga ovjeka: zato
Neki se nadaju da e se sloiti. Ali kakvu
Slogu ima Krist s Beljarom? (usp. 2 Kor 6,15). Obje se strane
Za sebe bore, samo ih poraz svladava; zato
Valja poraziti goru stranu, da pobijedi bolja,
Prisiliti tijelo da se podvrgne duhu,
Umjesto tijelu duh (usp. Rim 7,6; 8,67). Neka razum,
vjerni drug due,
Odbije mariti za elje petorice slugu
Tijela, i neka uspravlja klonulo srce, i neka
220
Nikada ne tjei ugaanjem utila svoja.
470
Neka se, nasuprot tome, tijelo uetom stegne

Siromatva (usp. Job 36,8), bez tjelesne nadutosti, i neka
Pronae ivost i snagu due, idui k njoj kroz
Traenje neba, ne elei imati nita zemaljsko.
Jer siromatvo u sebi sadri mudru slobodu
Koja uva vrline ne mue nju potekoe,
Ne plae ju lopovi, niti hvata sitnice.
Ipak, mnogi sumnjaju u nju: ako li onog
Koji Kristovu vodi bitku pritisne muka,
Oslabjet e mu strpljivost nejak je: svakom se moe
bijeda initi tekom; nitko posrnuti nee
Ispod tog tereta ako ga odlui nositi dalje.
Tko god je voljan, moe se zadovoljiti malim;
To je isprva teko, no zadana skromnost moe nas
Rijeiti navika, jer ponavljanje mijenja karakter.
Kada se slabii ale na siromatvo,
Time vrijeaju siromaha, a ne siromatvo;
Da ga svatko ne trpi, ni nevoljni bijednik ne bi ga
Trpio. Da je bijednik podnosi, svaka bi bijeda
Bila podnoljiva; od siromah siromaan nitko
Nije toliko da ne bi mogao trpjeti vie.
Slobodan njen je mir i mirna je njena sloboda;
Nestalan je hir sree ne razvlai; ona se moli
I kontemplira, razmatra samo vrhovno dobro;
Nju zaokupljaju samo misli o onome gore.
Neka vam ona bude vodilja, uite od nje,
Pa se vaa lica nee postidjeti (usp. Ps 33,6); Bog je
Pravedno odredio: oni to slava ih svijeta
Ne veseli, njih e veseliti slava nebeska.
Knjiga esta
esta knjiga opisuje kako je snagom molitve brau
Rasprenu po svijetu sazvao natrag u jedno,
Kako je Red uz apostolov blagoslov stao
Rasti, s potvrdom statut i imenom novim.
Rekavi ispravne naloge za svladavanje zala,

Franjo im naredi da duu izloe sudbi;
Zatim estorica odoe dva po dva prema trima
Stranama svijeta, a Franjo ih blagoslovi, pa i sam
S jednim samo vojnikom poe na etvrtu stranu.
Tko bi naveo kako su, raspreni po svijetu,
Petama kreposti gazili ije opaina, kako
230
240
250
471
Satrijee glavu zmije (usp. Post 3,15), koja je posvuda bila,

Vukui uadi grijeha (usp. Post 3,15) sve ljude u smrt, u propast?
Ali Franjo ne mgae dugo ivjeti bez njih
Jer ih je njeno ljubio: zamoli Onoga to je
Sazvao uenike u jedno na materin sprovod
Da i ove sakupi rasprene po svijetu.
Poslua molitve ovjeje Bog: svi skupa, odjednom,
Vratie se bez dogovora, Duh ih je isti
Okupio s dalekih strana na jednome mjestu;
Pitahu se sve vie to ih je navesti moglo
Da se tako brzo vrate; ak se i Franjo
udio onome to su potakle njegove molbe.
Oni mu se pri susretu raduju, a i on njima;
Priaju dogodovtine s puta i povratka svoga.
10
20
elei postii priprost ivot i duhovnu radost

Brae, nepomuenu nekakvim nemirom, jo im
etiri mua pristupe, zgrabivi oruje, da pod
Istim vojskovoom odbace kodljive ari
Svijeta te objave rat zlonamjernim Sdama i da
utei odbiju sve zahtjeve glupoga tijela.
Kad je broj Franjine brae jednak postao broju
lanova apostolskog vijea, nastanu razne
Glasine: neki su rekli da stiglo je posljednje vrijeme
30
(usp. 1 Tim 4,1; Jd 18),
I da e nepoznati red objaviti njega.
Franjino bi srce pak osvijetlila (usp. Ps 118,32) radost kad god bi
Tko pristupio elei rat objaviti grijehu;
Nitko nije odbijen, bez obzira na bogatstvo,
Stale ili godine: primae svakog tko doe
Bez odabiranja dobar, lo, visok i nizak,
Seljak i vojnik, plemenita i niskoga roda,
Klerik i laik, prost i profinjen, sirot i bogat,
Sluga i slobodan ovjek, zdrav i bolesnik sve Franjo
Primae meu brau, veselei im se smjerno.
40
Njih pak privukoe rijei s besprigovornim ivotom,
Koji im pruae primjer, rijeima (usp. Tit 2,7.8) davi teinu.
Kako mu uenje ne bi lutalo kroz nejasnoe,
Tadanjoj je brai utvrdio putokaz koji
Imae svijetliti u budunosti; uputi svakoj
Pisani oblik je dao, odreujui da sve se
472
Mora ravnati prema evanelju. A da se ne bi

Pomislilo da se zaetnik novoga reda
Nadut (usp. Jdt 6,15) die visoko, elja mu bjee da sve to
Zapie bude trajno u apostolskom registru.
Tad je na elu svijeta bio presvijetli otac:
Ime mu bjee Neduni, s punom ga zaslugom zvahu
Korisnim ocem Crkve, koji je gazio teke
Nevolje, dizao srueno, sjenom imena svoga
Plaio kraljeve zemaljske (usp. Ps 2,2), podloio Crkvi
Svijet i Cezarov ma pokorio Petrovim maem,
Dostojan spomena; Franjo je mudrim i pametnim vodstvom
Tako velikog oca nastavio svoj naum.
Kako bi najvia vlast statutima potvrdu dala,
On se zaputi u Rim da od reenog Oca
Trai da provede ispitivanje novog
Reda i da mu udijeli apostolsko priznanje.
50
60
Spremajui se na put odabere dvojicu brae

Kao pratnju na putu. I kad su uli u Grad,
Sveti ih ovjek (usp. 2 Kr 4,9), asiki biskup imenom Gvido,
Koji je bio tamo, upita koji je razlog
Njihova puta u Rim, pa kad mu rekoe, to mu
Bjee drago jer, bojao se da se seliti ele
Pa ih posavjetuje kako da ostvare naum.
Potom ih sabinski otac, predstojnik Ivan od Svetog
Pavla, koji je meu tolikim velikim, dobrim
Muevima, to tada bjehu u Kuriji, bio
Najvei i najbolji, blago ohrabri, asno
Prihvati, ljubazno pogosti, dade im radosno poast.
Ali ne elei da zbog ljudske naravi klonu,
Pa da propadne novi red i da vjetar odnese,
Raspri im estinu, dade im iskreni savjet:
Da ne lutaju ovim naim zaraznim svijetom,
Ve da u skroviti samostan ili u pustinju odu.
Franjo mu ree: Zato nas, slavni i veliki muu,
alje na samotna mjesta, a eka nas briga za cijeli
Svijet? Ta nije nam dunost nositi oruje samo
Za sebe ve i za brau kojoj zatita treba:
eli li moda da ne nosimo spasonosni lijek za
Svjetske kuge, prisvajajui spasenje sebi?
Grijeh je spaavati sebe, a ne spasiti druge.
70
80
Krivce popravljam ja, njima spasenje nosim:

To je moj trud, to je kri koji nosim (usp. Lk 14,27; Iv 19,17),
tako ja elim
Kroiti za Kristom, i prema evaneskim
Rijeima smatram da ga treba slijediti tako.
Ivan, pod dojmom tolikog ara, odvede Franju
K papi, s kojim je ovaj razgovarati htio;
Braa pak pou s njim kao pratnja. Izloe papi
Pravedne uzroke svojega dolaska i bez tekoa
Dobiju od njega doputenje; sve su im molbe
Prihvaene, i nita im odbijeno ne bi.
Tako dobivi sve ono to su smatrali da im
Treba, spreme se za put, a papa im dopusti poi
I blagoslovi ih, uz nalog da nastave ii
Putem kojim su krenuli i da po cijelome svijetu
ire Kristov nauk i da utopljenike
Koji u grijesima tonu spaavaju laom vrlina.
473
90
100
Franjo, stekavi doista vinju naklonost Boje

Milosti, zaudi se to mu je uspjelo silne
Darove dobiti brzo i s takvim uspjehom. Bog ga
Zakletvom svojom umnoi (usp. Sir 44,22), nitko mu nikada nije
Bio ravan u uvanju zakona Svevinjeg Boga (usp. Sir 44,20),
Ni u sluenju Bogu, preziru prema svijetu,
Vladanju sobom, sluenju blinjima, mijenjanju grenih,
Poboljavanju estitih, vrenju valjanih djela.
110
Razgovor s tako velikim ocem razveseli Franju;
Otiavi od njega posjeti pragove svetih
Petra i Pavla i povede kui radosnu brau.
Tako su razgovorom blaili tegobnost puta:
Kako ih je blago primila papina milost,
Kako je pogubno svakome ne biti voen od njega,
Kako je milo da braa ive (usp. Ps 132,1) pod upravom jednom.
Dok tako varahu vrijeme i priahu mnogo po putu,
Sasvim neprimjetno proe veliki dio
Dana i umor poraste od vruine i hoda;
120
Tijela putnik pak oslabljivahu pare iz zemlje.
Umorni posjedae na zemlju; veernji sat i
Napor iscrpie ih, a jo ea glad ih pozove
Da uznastoje ivnuti (usp. Tu 1,11), no u pustari to se
Pruala uokrug nemahu ime povratiti snage.
474
Ali boanska briga nikad ne naputa svoje

Vjernike: zato se pojavi ovjek od kojega sretni
Prime kruha. Potom neznanac otie od njih.
Oni se zaude, pa s pouzdanjem uhvate jedan
Drugoga uvjeravati u budue ine
Boje dobrote, uvjereni u najvie dobro,
Jer im ono to bjee daje nadu za sutra.
130
Sakupi preostale ulomke kruha (usp. Iv 6,12) i spremi

Sve u prostranu spilju, u kojoj su zajedno bili
Nekoliko dana, bez elje da odatle odu.
Ali to mjesto bjee opasno lijepo, a vazda
Zeleno bilje resilo ga sitnim vezom od bezbroj
arenih cvjetova zato da mamci osjetil ne bi
Svladali razum, morahu nevoljko otii dalje.
eljno ih primi ljubljeni Spoleto, grad u dolini.
Tu su mnogi bili zavedeni patarenstvom,
Ali Franjo dovede ovce u ovinjak (usp. Iv 10,16) Kristov.
Boja rije (usp. Dj 6,7) sjedila mu gordo na usnama poput
Jaspisa na zlatu, rose na poljima, cvijetka
Usred grmlja, il ognja u dvorcu, dok davae nauk
Neukima; nebeskom je vjerom resio srca
Kao jaspis, vlaio poput rose, ko cvijetak
Radovao, ko oganj im svijetlio, osjete njeno
Milovao u najdubljim kutcima ljudskoga srca.
Oni pak koje je bolje podbo traiti stanu
Da ih on, koji je s neba primio slavnu vjetinu,
Primi meu brau i dopusti nositi dio
Svojega tereta, kao i dio steene asti.
On ih oznai svojim bojnim znakovljem: Red se
Neizmjerno proirio, ali bezimen osta.
Zato mu njegov tvorac poeli konano ime
Dati, pa donese odluku: zvat e se Red male brae.
Izvrsno ime: jer tko je manji od onoga koji
Skromo jede i pije, nema ogrta ni togu,
Koji se ne ohl bogatstvom i uresom, koji
Svima daje prednost, a sebi nikada, koji
Cijeni to ljudi preziru, prezire ono to cijene,
Koji gubi sebe da ne bi izgubio Krista?
Franjo je dakle s pravom malom nazvao brau:
Veima su naime preuska vrata nebeska.
140
150
160
Kad je pod tim imenom novi red postao poznat,

Franji i njegovoj brai skromno je sklonite dala
Koliba s krovom od trule slame i streim tankim
Gredama, to e izdrati tri ili etiri dana.
Tim se stanarima svidjela upravo njezina skromnost.
Tada ih neki seljak, na magarcu nosei teret,
Razjedi svojom glupom izjavom; naime kad ga
Snaan pljusak prisili od njih zatraiti zaklon,
On se ovim rijeima obrati magarcu: Ui,
Riane, unutra, na sigurno: jednoga emo
Dana pomoi ovoj kui. Kao da ree:
Ova braa ele nove dizati kue.
Franjo, ljut zbog tog obeanja i njegova drugog
Znaenja, preseli se na mirno, pitomo mjesto,
Gdje im napasni putnici nee smetati vikom.
475
170
180
Knjiga sedma
Ovdje pie kako je uio molitvi brau
I o njegovu ukazanju brai na javi;
Kako je uspio biti bijedan pred svijetom i kako
elei postati muenik poe na nemirno more.
Gorljiva su braa tada ponizno stala

Moliti Franju da ih poui kako da mole.
On pak na te asne molbe milostivo ree:
Svi smo upleteni u grijehe (usp. Br 16,26) i opaka djela;
Stoga neka se vaa molitva upre o pomo
Vinjih, neka se ne pokuava uzdii sama
K nebu, ve neka Djevica Marija posrednik bude
Prema Kristu, a Krist neka posreduje do Oca.
Djevica neka bude pozdravljana ovako:
Blaena majko, zdravo, Marijo, draesti puna,
Bio Gospodin s tobom (usp. Lk 1,28), blagoslvljena meu
enama i blagoslvljen plod je utrobe tvoje (usp. Lk 1,42)
Ponavljajte te rijei sve dok vam odanost traje.
Prisjetivi se tako prvih radosti Majke
Kristove, s Njime doite do konane sree.
Nakon pozdrava Majci, neka molitva Kristu
Ide ovako: tujemo te, Kriste, vladaru
Neba i zemlje, blagoslivljamo te, Raspeti, to si
Kriem ublaio nae muke, koji si svojom
Smru obnovio smrtni rod. Neka ovi vodii
Nose ovu molitvu ravno ka najviem Ocu:
10
20
476
Oe na neroeni, pred tobom niice pada

Sjajni dvor na nebesima, ime se tvojega botva
Sveti, doi kraljevstvo, budi volja na zemlji,
Kako na nebu; daj nam danas na svagdanji kruh i
Dge nam nae oprosti, kao to inimo i mi,
I ne uvedi nas u kunju, ve neka Dobrota,
Kojom si stvorio svemir, od nas otjera Zloga
(usp. Mt 6,913; Lk 11,24).
Te su i druge molitve uila priprosta braa,
Pobono molei milost od vinjega Oca, a nje su
Imali toliko da su mislili kako
Sveenici uvijek govore istinu pravu.
Tako se jednom dogodilo da je jedan od brae
Doao na ispovijed k sveeniku, a taj mu
Sveenik ree: Pazi da ne bude dvolian, brate.
Mislei da je to prijekor, umjesto upozorenje
Za budunost, ovaj zajauka u tuzi
I ne prihvati prijateljske utjene rijei,
Mislei da je sigurno dvolian, pa mu je iz tog
Razloga onaj sveenik uputio prijekor.
Konano, Franjo uspjede svojim rjeitim zborom
Otjerati trice i smiriti bojazni glupe.
Doista njegove rijei blagou svojom su mogle
Ui u najtvre srce, dignuti pale te dati
Jadnima nadu, tunima utjehu, slijepima svjetlo.
A da ne bi posumnjali koliki je ugled
Imao kod Boga, poslan im je znamen nebeski.
Oko ponoi, kada Sunce na nebu krati
Sjene antipod, uitelj bjee daleko;
Neka su braa drijemala, druga molila, kadli
Spaze kako s neba dolaze ognjena kola
(usp. 2 Kr 2,11);
Na njima kugla to svijetli kao Sunce i alje
Na sve strane bljetavu svjetlost; od silnoga ognja
to ih zasljepljuje, braa morahu sklanjati pogled.
Probude jedni druge, zovu na gledanje udnog
Prizora, stanu se pitati to li znae ta kola.
Prvo padahu razni prijedlozi, ali na kraju
Shvate da to je Franjina dua: kugla je njeno
Savrenstvo, kola su ivost, a svjetlost ljepota.
Uplae se da mu je dua napustila tijelo.
30
40
50
60
477
Njemu je pak dan proroki duh (usp. 1 Kor 12,910);

i zato mu nebo
Otkri koga sve nepromjenjivi, vjeiti lanac
Sudbine unaprijed prepozna i odredi, da bi
Kaznio pokvarene, primio izvrsne, rado
Sline svim silama vezujui za se, od onih
to su razliiti bjeei, vodei sve njih;
Nikog ne mrzei, dajui svima poast i pomo.
Brat Ricerije, shvativi kako se namjere sudbe
70
Kao ni tajne srca ne mogu sakriti njemu,
Sjeajui se svojih negdanjih prijestupa, strah ga
Obuze da ovaj zna za njih, izgubi nadu
Da e stei njegovu tako eljenu ljubav.
Dajui mu do znanja da mu je potpuno znana
Njegova bojazan, Franjo mu ree: Ricerije, to se
Boji? Ne mrzim te; kakva god bila tvoja krivica,
Okajao si sve svoje grijehe, I oprost
Si zasluio (Usp. Lk 17,4; Post 4,13); zato znaj da drag si mi vrlo.
I da bi mu drugovi privreniji bili,
Razliita su znamenja otkrila istu vrlinu.
80
Opet su se skupila mnoga braa na vijee
Uitelj bjee odsutan brat je Antonije dunost
Imao besjede s temom: Nazareanin Isus,
idovski kralj (usp. Iv 19,19) i potom, uprijevi (usp. Dj 7,55)
se svim srcem
U nebo, uzdie oi (usp. Ps 122,1) i gore ugleda Franju
Kako iri ruke kao da visi na kriu.
I da ne pomisle da se o izmiljotini radi,
S neba se izlije na njih neka draest i srca
Brae to stajahu ondje ispuni divnim veseljem (usp. Tob 3,22).
Tako boanska blagost tada i opet, kroz razna
90
Znamenja pokae da je, i kad je odsutan, silan;
Da ne pripada zemlji, ve da kraljevstvo ima;
Proslavlja ona svojega slugu (usp. 1 Ljet 17,18), kojemu nita
Nije neistije od pogleda na svijet, i koji
Nema nita svojeg osim neimanja nieg.
Ali premda nikad nije poputao mesu,
Jednom ga groznica natjera da se nahrani mesom.
im se oporavi, pokaje se zbog krvave gozbe,
Pa se odlui kazniti. Strogo naredi jednom
Bratu laiku da mu postavi oko vrata
100
478
Ue i da ga vue po Asizu poput

Glasnika, viui jakim glasom: Graani, evo
Pohlepni parzit, licemjer smrknuta lica (usp. Mt 6,16),
Koji pred vama hvali post, a njemu je mrzak,
Koji debele pilie trpa u lakomi trbuh.
Posluno brat po redu ispuni sva nareenja.
Zaueni graani priahu: Takvu li kaznu
Trpi za jedno jedenje mesa! to li e onda
Biti s nama koji se stalno hranimo krvlju,
A ne elimo nita osim zemaljskoga? Ili
Sveci luduju ili smo mi zavrijedili propast.
110
Nadalje, jednom je bratu Franjo naloio ovo:

Kad ga god velikai prime s velikom au,
Neka ga da mu oholost ne obuzme srce
Taj brat uhvati vrijeati najgorim grdnjama, neka
asti ga pred svima nazivom trgovac s brda.
Koliko god su ti nalozi bili tegobni, brat je
Vrei nareeno neumoljivo Franju
Vrijeao dok je ovaj s uglednicima bio.
Franjo, vraajui mu ljubavlju na te grdnje,
120
astei ga za uvrede, hvalei njegove kletve,
Obino govorae: Sasvim ispravno, brate,
Govori: zaista, sinu Petra Bernardonea,
Nije dolino buniti se protiv optubi takvih.
Bjeao je na svaki nain bez stida i gordo
Od svih stvari to ljudima uzdiu ponos, i dan je
ekao kada e Gospodin razotkriti srca (usp. 1 Kor 3,13; 4,5);
Nikakvim molbama sklonjen ne htjede initi neto
to e odobriti ljudski sud (usp. 1 Kor 4,3). U takvoj je borbi
Ostao est godina inei junaka djela,
130
Teei samo za nebom: hrabrom je sudbina jedna
Koje god mu zgode poalje, on e bez muke
Uspjeti proletjeti pored nevolje svake.
Kratko se vrijeme nebeskom muu dugakim ini:
Misli da kroz sve te dane nije uinio mnogo.
Igra mu dodue ve dugo izgledae tuno,
Tuga pak kao igra, post kao jedenje, jelo
Kao poenje, odmor ko znojenje, znojenje kao
Odmor; ipak, ne bjee mu dovoljno, jer je
Imao silnu elju za novim bitkama protiv
Tijela, protiv vlastite puti za Kristovo ime (usp. Dj 15,26).
Srce mu plamtjee od asne elje za smru;
140
479
Nije mogao ekati. Kako bi naao ljutog

Kralja i divljeg redara, kao i valjani razlog,
Naumi prijei more i propovijedati puku
Nevjernik da vjeruje to se vjerovati mora (usp. Heb 11,6);
Ili e stei za Krista (usp. 1 Kor 9,19.22) njih to ive za svijet zbog
ega su mrtvi, ili e on sam, mrtav za ovu
Zemlju, ivjeti s Kristom (usp. Gal 2,20; Fil 1,21)
a to je jedini ivot.
elei tako mueniki dovriti svoje
150
Napore, odlui poi k Partima. Ali dok kua
Crkve gori u vatri, to bi traio njezin
Straar (usp. Ps 126,1) daleko od nje? Talijanu je rjeit
Uitelj vjere potrebniji no Partu: na narod
Mislim, ne na plemie. Jedna je zabluda Parta
Zavela, a Talijana nije jedna, ve svaka;
Part je davno primio i ouvao raskol,
A Talijan odbaci vjeru koju je prvo
Prihvatio; Part je jednu herezu dao
I ouvao, a Talijan trideset dvije;
160
Ima i razloga zato oni slobodnije grijee:
Robovi su Sirijci, slobodni pak Talijani;
Onima zakon ne nalae davati Bogu prvine
I desetine zato su njihovi grijesi bez suda.
Jer ako bi ih Sveti otac izopio, ili
Ako bi im srditi car zaprijetio ratom,
Ne bi ih bilo briga ne potuju nijednog:
Ve su im stavili jaram i propisali porez.
Ondje ima toliko ljudi da nitko ih ne bi
Mogao izbrojiti (Usp. Otk 7,9); svatko je vojnik i seljak:
170
Vojnik jer je snaan, seljak jer mrzi vladare.
Ali dosta je; neke se istine moraju skriti.
Ipak je Franjo, priprost i svet, podnosio sve (usp. 1 Kor 13,7), jer
Nije znao za grijeh ni poznavao nekakvu krivnju;
Zato je, videi lukavce, mislio da Talijani
Imaju mudrost i da im nije potreban voa.
Stoga, u elji da obrati Sirijce, na brod se
Ukrca. Digne se protivan vjetar (usp. Mk 6,48), a more se stane
Burkati putovanje odjednom postane muno.
Iscrpljene ih more dogna do obale getske.
180
Franjo tu prieka zapadnjak, ali mu istonjak ne da
Ii dalje, kadli primijeti stie sjevernjak;
Zato se spremi na povratak: naprijed nije se moglo.
480
Krist dakle odbije namjeru sluge, dobru dodue,

Radi bolje; oduzevi Partima evaneoskog
Uitelja, on ga Auzoncima vraa.
Knjiga osma
Osma knjiga zbori o tome kako je u Damietti
Vatreno preao Nil da obrati neprijatelje;
Kako je na povratku priao s pticama, njihov
Divlji cvrkut pretvorivi u pohvale Bogu.
Osujeenih elja, Franjo je nesretan bio

Jer ga je sprijeio vjetar, pa nije izvrio naum.
Tada ugleda lau to se dignuti jedra
Spremila i mornare to urili su u Ankonu.
Zamoli ih za prijevoz, ali ga odbie oni:
Nisu zahtijevali novac, brod im ispravan bjee,
Nisu bili surovi, ve ne imahu hrane,
Koje jedva dovoljna bjee posadi samoj.
On se pak bez straha, pod Kristovim vodstvom, ukrca
Potajno u plovilo, dok ne bjee mornar,
Sakrivi se pod palubu, meu konje, gdje jedan
Bogati ovjek bjee sakrio hranu za bijedne
Putnike, rekavi sluzi da kada god bude vrijeme
Jelu, izdvoji za njih toliko koliko im treba.
Vrate se moreplovci, dignu sidro i konop
Sakupe te podignu jedra navlaei uad.
Prvo se digne daska na pramcu, a zatim na krmi.
Vjetar napuni golema jedra, zacvili jarbol
Povlaen sve jae pomislio bi da pada.
Krma, ravno navoena kormilom, hitri je
Pramac pratila, brod vodu bre od ptice
Zasijee tako da skoro ga povoljan potopi vjetar.
Ve su po prilici proli dvije stotine liga,
Kadli cijelo nebo najednom prekrije tama.
Oblaci hitrije krenu, odasvud se vjetrovi dignu,
Vali se jedan o drugi stanu razbijati, nigdje
Utihe, posvuda bura more kao da gori.
K uadi svi tre, mornari sputaju jedra;
Ali uad privezana za jarbol od vjetra
Zazvidi, a puhanje srui snanije vale.
Svi izbacivahu vodu, sidro se sputalo, grizlo
Pijesak, no jednu jedinu lau bacahu vjetri
10
20
30
Svi prvo svojom je silom tjerao istonjak, zatim

Zapadnjak, potom junjak, a nakon njega sjevernjak;
Dizae sad se u oblake, sputae sad se u ponor,
uae za jednom lukom, u strahu od svake.
Nikako da stane taj olujni vrtlog to burka
More, donosi tamu, plai mornare i vrti
Lau ukrug. No kad na lai ne bude bilo
Niega ime se moe utaiti glad, to e onda
initi? Pred njima dug bjee put, a nemahu hrane:
Potop blizu, kopno daleko, sigurna smrt ih
Vrebae. Strah od potopa umanjivae stravu
Gladi, premda im je i ona izgledala groznom.
Smrt, kakva god da bila, to neposrednije prijeti,
To je vei strah od nje, a srce se sasvim
Okrene njoj, dok netragom nestaju ostale brige.
Ipak, tako dugotrajnu glad ne bi mogla nijedna
Prevariti oluja; meutim svima je hranu
Osiguralo ono jelo koje je dano
Franji i njegovu bratu: svima podijeli Franjo
Jednu jedinu porciju svi se zaude samo
Ona bjee dosta da utai gladi tolike;
Premda se stalno troila, nije nestati mogla.
Kao to se boanskom snagom dogodilo da je
Isus samo s pet kruhova i ribice dvije
Nasitio pet tisua, pokazavi da je
Dio vei od cijeloga udi se tom matematik
Trinaest su koara ulomaka skupili, premda
One ribe i kruhovi (Mt 14,1921; Iv 6,1013) nisu mogli
nijednu
Napuniti; tako se njegovom milou zbilo
Isto: po znaku s neba njegov slubenik svima
Dade nepotronu hranu, a jo je vie preosta.
Ve se borba vjetrova smirila, oblaci pou
Dalje, tmina se povue i digne se magla.
Vjetri mornarima postanu skloniji, vedrije nebo,
Plovidba sigurnija, kormilarenje lake,
More ugodno; jedra se nadmu, spokojnim morem
Prije no to su mislili pristanu u Ankonu.
Stigavi do kopna nakon velikog straha
Uslijed duge oluje i gladi, radosno Franji
Priznae spas od obaju zala: bjee im kao
uvar ivota (usp. Izr 16,17), govorae da je spasitelj njihov:
Shvaahu da su njegovom zaslugom ostali ivi.
481
40
50
60
70
482
Glas se o Franji brzo po cijelom proiri gradu.

Mnogi se graani skupljahu da bi vidjeli lice
Onog to znamenja ini (usp. Iv 20,30) i da bi mu sluali rijei.
Mnoge od njih on je pod zastave stavio svoje.
Ali ni odanost ljudi niti utjeha brae,
80
Ni slatkoa domovine nisu ubile Franji
elju za muenitvom, od koje mu plamtjelo srce.
Spremivi se u Maroko, krene na put, no Boja
Snaga sprijei mu naum, iako bijae valjan;
Budui da ga je htjela postaviti na elo
Mnogima, sretnom mu groznicom silom odgodi kobno
Putovanje, spasivi ga bez njegove volje.
Vrati se prinuen u Asiz i sve koje moe
Skupi u Kristovu vojsku, nepogreivim vodstvom
Sve to su nosili njegov stijeg u trijumf povede.
Ali sve mu to nije moglo ugasiti davno
Zaetu elju za asnom smru; tovie, on se
Ukrca u lau, lau vjetru i moru
Povjeri, vjetar i more povjeri Bogu, uz ije
Vodstvo neozlijeen doe u uenu luku Damiettu.
Ondje tovatelji Kristovi voahu estok
Rat protiv pogana, a Damietta je bila
Uzrok rata i nagrada pobjedniku u borbi.
Ali nisu se mogli ljuto tui izbliza
Isukanim maem, ve morahu gaati lukom,
Prakom i hitalom: streljivo padae kao tua.
Njihovo pribliavanje u ljutitoj borbi
Prijeio je sedmi ogranak rijeke to ili
Nema izvora ili ga ne mogu nai, jer skriven
Lei u vruem pojasu, oima naim nevidljiv.
Izmeu dviju vojski protjecala je voda,
Primajui strijele to padahu s obiju strana,
Voda nije kretanjem stvarala krugove, pa se
Iz njih nije moglo iitati koje je vrijeme
Prolo zato to su svi dijelovi zasuti bili.
Kakve li odvane hrabrosti u mua to preko
Tako iroke rijeke poe u malenom unu,
Sam bez oruja na tolike dumane ispod
Strijela i vodene vatre, kroz bezbroj smrtonosnih zamki!
Sto je opasnosti bilo na putu, jo vie na cilju;
90
100
110
Ali on se ne bojae, ve grabeljivu rijeku

Prijee i bez straha usred dumana stigne.
Ali prije no to je mogao doi pred lice
Perzijskog kralja, ijim je uima najprije htio
Donijeti Boju rije (usp. Dj 6,7), pretrpio je divljatva
Mnoga, bio tuen krvavim tapom, izvana
Tijelo mu bjee plavo, krv mu je iznutra tekla;
Vanjske su rane krvlju obojale ljubice, rane
Unutarnje obojae rue, a srce mu nisu
Boljele rane zgrenih udova, crvenih sasvim.
Ako je tijelo protivnik due, zato da ona
Tuguje za njim? Tko vie jaa neprijatelja,
Vie sebe slabi. Zbog toga Franjo u sebi
Odbije sve asti koje stiu izvana,
Zato to je gubitkom njih htio spasenje stei,
Poniavanjem vrh, gubljenjem zaradu, smru
ivot, kaznama nasladu: duu raduje patnja
Puti, jauk je tjei, rane je lijee, a grdnje
Slave, uvrede gode, oslobaaju patnje.
Glas o svetome muu, kojega svladali nisu
Nikakvi bievi, proiri se po perzijskoj vojsci;
Blagi pak vladar, zadivljen takvom hrabrou, Franju
Velebno primi i ponudi mu poklone vrijedne;
On pak odbije poklone, sretan s onim to ima,
Pa kao najvei poklon zamoli da ga se slua.
Vladar pristane dajui puku znak (usp. Dj 13,16) za tiinu
I nareujui da svako komeanje stane,
Govorei slugama: Zovnite mi uenjake
Kako bi prosudili zbori li ispravno ovaj
Ili mu je radije namjera zavesti narod (usp. Iv 7,12).
Kad su mudraci okupljeni, prozbori on i
Pokae da je znalac i s kojeg je izvora pio
Mudrost, i cijelo umovanje usmjeri u nebesa,
Novi protumai nauk i kao da bio je iznad
Ljudskog uma, izgledae kao da sve mu je znano.
Krenu tako od temelja svega to jedva je komu
Meu ljudima poznat, ili je jedino Bogu
Jasan; to ga dovede do prve teme, u kojoj
Nauk izopaeni Muhamedov osudi, puku
Svjedoei da jedan je Bog, da nema ih mnotvo;
Kako je sve iz jednog, kako je prvo naelo
Sadrano u trenu iste tvari to sada
isto postoji, a jednostavnija je od toke;
483
120
130
140
150
484
Kako je njezina bit na udesne naine posvud

Cijela i ovdje, a nije u vremenu niti u mjestu;
Zato se Svjetlnoa uzoholio, kako
Postade Blatnoa; koliko je skupo
Plaeno otkupljenje; emu utjelovljenje;
Kako je starodrevna zmija zavela Evu (usp. 2 Kor 11,3),
Eva prvog ovjeka, prvi ovjek potomstvo,
Ono pak izdalo Krista, on pobijedio zmiju,
Stjeravi smrt na mjesto s kojega je i dola;
Kako nije samo u slavi Kristovo ivo
Tijelo, nego proslavlja druga tijela i dui
Dajui darove posvuda opstoji jedna u isto
Vrijeme u raznim crkvama; kako Krist skuplja sve svete
Ljude u jednu Crkvu; kako potom krtenje
Predstavlja duhovno ienje, koje e oprati s dua
Onaj prvi pad kad pogrijei iskonski otac.
Zborei tako rjeito o nauku vjere,
Zadivi mudrace, vladara, i nitko ga nije
Napao to im je naime zabranio glasnik.
esto je iao pred njih, ali nije toliko
Perzijanaca mogao sam obratiti jer mu
Nije bilo pomonika u naumu, pa se
Morao, odustavi, s morskim vratiti vjetrom.
Vrativi se s jednim bratom na roenu grudu,
Zvao je ne samo ljude ve i stoku da slavi
Boga, i esto se udna li uda! dogaalo da mu,
Dok je govorio, zvijeri, premda liene uma,
Rijei njegove sluahu i pokoravahu im se.
Dok je tako s veseljem putovao po rodnoj
Zemlji, ugleda gusto jato raznolikih ptica
Kraj Bevagne, kako hrabro i spokojno eka
Njegov dobrostivi dolazak on se zaudi vrlo
Koji je razlog tomu i kako je mogue da je
Pticama poznata blagost koja mu je u dui.
Prie im, nazove ih braom i ree: O divno
Djelo Najjaega! Kolike vam prilii hvale
Pjevati s pravom onom koji je prekrio zemlju
Vaim tijelima i ogrnuo vas u perje,
Davi vam krila; koji vas uini lake i dade
Da bez zapreke putujete po nebu, kroz isti
Zrak i da nemate nimalo ove nae teine;
Koji vam, premda od istog poela stvori i ribe
160
170
180
190
485
I vas, dade veu plemenitost, prostor, brzinu;

Plemenitije ste, bre, iri vam prostor,
Imate veu slobodu i ukusniju hranu.
Stoga zajedno hvalite Gospodina, ime
Njegovo hvalite (usp. Ps 95,2; 116,1), jer vas poasti
velikom au.
200
Prirodna stvarateljska silo, slavo to, premda

Opstoji iznad ula, po svojim se djelima pozna!
Ljudske rijei djeluju na ivotinjska srca,
Koja radosno sluaju slugu svojega tvorca.
Svatko tko slua Stvoritelja time e sebi
I stvorenja podloiti: nema nita u rijei
Njegovoj to treba slijediti, a to nije u rijei
Bojoj. Ptice dobivahu pravu ljudsku sposobnost
Rasuivanja: kao da shvaahu sve to im kae.
Premda naime raznih vrsta, pjevahu jednim
Glasom, i u visine se digao glas kao jedan
Sloan: slavljahu Boje ime (Ps 68,31; 112,1) napjevom koji
Priroda im je podarila; cvrkut odzvanjae zrakom,
Brda odjeknu, a umom se razlegnu zvuci.
Franjo, razdragan tim pjevom vie no to bi
Bio citarom ili lirom, ruke k nebu
Radosno digne, pa stane kroiti izmeu ptica
Koje pjevahu, ne bojei se kad ih dira;
On ih s veseljem ticae rubom tunike duge,
Blagoslovi ih i otpusti medenim glasom.
Otputene, one se, lupivi nogama zemlju,
Dignu, uzmau krilima, pa se vinu u nebo.
Knjiga deveta
Deveta knjiga pie kako je smirio last galamu,
Pa ih zaustavio, te to je uinio dobro
Zecu i ribi, i kako voda udesno posta
Vino, te kako je lijeio bolesti ljudske i udi.
Divio se motrei ptice to blude po nebu,

Kako su mogle sluati njegov uzvien govor,
I dopustiti da ih dotie, to su mu njeno
Pjevale i sa smjernou pojale pohvale Vinjemu.
Radostan to mu je polo za rukom uiniti udo
Pjeice nastavi put i stie u Alviano,
210
220
486
Kamo se bio zaputio da bi sljedeeg jutra

Zborio svete rijei odasvud skupljenom mnotvu.
Ali bezbroj lasta stane letjeti zrakom,
Svojim piskavim cvrkutanjem zaglue cijelo
Mjesto, tako da nitko nije mogao uti
Rijei onoga to je stajao odmah do njega.
Zasmeta njemu ta buka pa ree: Sestrice, neka
To to ste rekle do sada bude vam dosta; a sada
Ja u govoriti, sada svoje priklonite ui (usp. Ps 77,1)
Rijeima mojim ne mislim da vam naredba treba,
Nego neka vas obuzme tovanje prema vaem
Tvorcu, iju svetu hvalu navijetam (usp. Ps 50,17) puku.
Tako im rekne, a one sve ostadoe u utnji
Ondje gdje su stajale, ne miui se s mjesta
Sve dok Franjo nije svoje dovrio rijei (usp. Dn 4,30).
Oni to bjehu ondje govorahu vidjevi udo
Jedni drugima: Doista, ovaj je svetac i s pravom
aste ga, jer mu je glas toliko nadahnut da mu
ak ni letee mnotvo ne moe odbiti nalog.
Odatle poe u mjesto to ime dobi po Grkoj,15
Gdje ga ugoste za vrijeme dok bio je ondje,
Pa mu uetom uhvate nije ga donijelo pseto
Zeia i iz zamke ga njemu predaju ivog.
On mu saalno ree: Zato si, zeiu, brate,
Pustio da ti uine to, a tako si hitar?
Zato nisi pobjegao kako te ne bi
Svladalo lovako ue, ija te prevari mrea?
Mnogi su tako svladani: neka te poui njihov
Primjer da nakon ovoga ne bude prevaren opet.
Rekavi to pozove ga; on mu na poziv u krilo
Dotri, pripitomivi se vlastitom voljom;
Premda mu vraena bi sloboda da ide kamo hoe,
Odrijeenih spona ne otri hitro u polje,
Ve se vrati u sklonite, i radije dotri natrag
Sluiti Franjinim naredbama nego slobodan ii.
Tako je poznata krotkost tog svetog ovjeka mogla
Krotkima uiniti ptice i etveronoce.
Nije ta svetost samo sa arom vraala nebo
Pticama, ume zvijerima, ve i ribama vodu.
Tako se dogodi nevjerojatna stvar koja zvui
15
[Greccio, grad u sredinjoj Italiji]
10
20
30
40
Nestvarno: neki mu ribar donese pobono ribu

Veliku; on je pak primi zahvalnije nego da sva je
Zlatna, pa je nazove bratom: Neznatnu korist,
Brate, imati mogu od tvoje krvi (usp. Ps 29,10); daleko
Zato bilo od mene da kratka naslada mojih
ula oduzme tebi mogunost duga ivota.
Vrati se slobodan i neozlijeen k oinskom domu.
Potom je baci natrag u vodu da slobodna bude.
Ona pak, premda je prola gubitak slobode i strah od
Smrti, ipak bez straha iz skrovitih rijenih dubina
Ispliva do obale, pa se igrati stane
Ispred svog spasitelja, ne branei mu da joj prie
Ni da je dirne zbog njegove prijanje milosti ona
Imae povjerenje i nastavi igranje svoje
Sve dok joj Franjo na kraju ne da nalog da ode.
Strogo sluajui njegovu naredbu, riba
Skloni svoje tijelo srebrne boje u vodu.
487
50
60
Kad je odlazio odatle, teka ga bolest

Prikuje uz postelju, ali Kristova milost,
elei svome sluzi osigurati lijeka,
Pretvori vodu u vino; jedan gutljaj mu toga
Slatkoga pia povrati snagu, tijela toplinu
Utvrdi, te u potpunosti ukloni bolest.
Nije vinja milost izlijeila jedino Franju
Ve je po njemu mnogima dala dvojako zdravlje.
Dok je prolazio gradove, sela, imanja,
Ispred vrata grada to se Ascoli zove
Dooe bolesnici i stanu se tui da taknu
Samo njegovu haljinu ili bar njezine skute (usp. Mt 14,36).
Smatrahu naime za relkvije njegove halje,
Pa mu ih kidahu, tako da jedva mu ostade ita.
Nudili su mu kruh na blagoslov: samo je jedna
Mrvica zasoljena vjerom blaila boli,
Ozdravljala od bolesti i uklanjala rane.
U Arezzu je jedna ena imala teke
Porode dugo je za pomo molila mnoge
Svece, ali uzalud; nikakvo kamenje, trave,
aranja nisu joj pomogli; esto su lijenici vrsni
Davali razne lijekove, ali ju spasili nisu.
Leae bez nade na samrti ve joj u misli
70
80
488
Ruka Suenice to sijee joj ivotnu snagu.

Prijatelji joj stave na krevet uzde, jer ba je
Tada jahao Franjo kroz njihov kraj, pa su zato
Mislili da u uzdama postoji skrivena snaga.
Ona odjednom rodi dijete otvori vrata
Svoga zatvora te svlada i napusti trbuh.
90
Isto tako, Franjin je konop, koji je na se

Stavljao kao pojas u poecima Reda,
Neki Walfried drao u Citt della Pieve:
Osjetivi se krivim to ima posveen predmet,
esto ga stavljae na bolesne ene, a sam je
Njegov dodir donosio veliko olakanje.
Javljaju iz Toscanelle, u Narniu svjedoe, a u
Gubbiu priaju ovdje o klonulom, slabom djeaku,
Ondje o eni to nije mogla luiti boje,
Tamo o nepokretnom ovjeku, ovdje o eni
Kojoj zgrenost upaljenih ivaca ruku
Nije dala da rukama obavlja nikakve radnje
Svi su oni iskusili svetu Franjinu pomo
Koja im kratkim dodirom izlijei bolesti duge.
Prestrana je boljetica muila jednoga brata:
esto se zapjenjen (usp. Mk 9,19) bacae, udarae o stvari,
Lomei, gulei udove, krivei irenjem usta;
Sad se zgri u klupko, sad se rastegne uzdu,
Divljaki izokretae oi, reae s prijetnjom,
ime je plaio one to stajahu blizu. I tad mu
Nakon tih muka Franjina desnica znamenjem kria
Krene tjerati avla i blagoslivljati momka.
avao nije mogao podnijeti posveen in od
Tako svetog mua pa, vidjevi zastave Boje,
Tuan otie da se ne vrati sklonitu istom.
I dok je svetac tako tjerao zlotvora starog
I unitavao sve to naruava ljudima zdravlje,
Tridesetorica ljudi zaneseno od njega prime
Bojno znakovlje vojske kojoj stoji na elu.
Primie ga u San Geminiu, pobonom gradu;
Tu mu domain pokuca s poniznom molbom na vrata:
enu mu je odavno zaposjeo dumanin stari,
Pa ga zamoli da je milostivo molitvom spasi.
100
110
120
Franjo poslua usrdne i pravedne molbe,

Te pozove trojicu brae i rekne im: Neka
Uglovi svi budu ispunjeni: zauzmite svaki
Jedan, a ja u zadnji. Tako mu oblikom kria
Stanimo na put, kako taj zloduh pakosni ne bi
Pomislio da moe umai rukama naim.
Tako ih posloivi, ree: Nevaljali vrae,
Ne zna li ili hini da ne zna da krtena tijela
Smiju u sebi samo Bogu boravak dati?
Zato ti jer si neisti duh, zapovijedam (usp. Mk 9,24), avle,
S prijetnjom kazne: izlazi iz nje i nikada nemoj
Otimati posude Boje za divljanje svoje.
Nakon tih estokih prijetnji i najave estoke kazne,
Tako se naglo i tiho avao povue da je
Franjo pomislio da to je prijevara i da
Nema izljeenja. Ali doe i dokaz
Da su mu rijei sve do jedne korisne bile.
Nakon malo vremena opet je iao istim
Gradom, kanei samo proputovati kroza nj,
Kadli je sluajno sretne ona potpuno zdrava
Vladae ulima, umom, stane mu iskrene hvale
Davati zauenom i jasnim govoriti glasom
Kako se avao povukao kad mu je dana
Naredba, ne usudivi se vratiti natrag.
489
130
140
Dok je tako uzdu i poprijeko lijeio ljude

150
Opsjednute avlom, grad Citt di Castello
Pobono ga primi i zamoli lijeenje ene
Koja je opsjednuta glasnom krikom i stranom
Vikom ometala odmor stanovnicima grada.
On pak poalje jednog brata da paljivo vidi
Da li sama od sebe ili na poticaj ljudski
Ili avlom gonjena stvara nered po gradu.
Ovaj poslua zapovijed pa poe vidjeti
to je na stvari. Meutim opsjednuta je ena
160
Shvatila da on nije Franjo, pa prasne u smijeh i
Ispazi jezik mrtei nosnice; iskrivi lice
Pravei grimase raznih utvara, pa mu
Stavivi palac meu prste pokae figu.
Ovaj se zbunjen vrati i ispria kako ga ona
ena opsjednuta avlom doeka smijehom.
Franjo je posjeti; ni ona ni avao u njoj
Ne mogahu podnijeti pogled na njegovo lice (usp. Est 7,6),
Ve se stane po zemlji valjati (usp. Mk 9,19). On joj pak svojim
490
Glasom naloi da ustane slobodna; demon

Istjeran ode, te se ne usudi vratiti natrag.
Dok je tako tjerao Sde, inio svijetom
Znamenja (usp. Iv 11,47), ozdravljao nemone, dizao
(usp. Mk 6,13; Job 12,21) pale,
Franjo u propovijedima sve razjanjavae jasno;
Nije mijenjao raspoloenje; niije lice
Nije prezirao ni pred njim imao straha (usp. Prop 8,12).
Jednako je cijenio jednoga siromaha
Kao i tisuu monika, jednog neukog kao
Tisuu uenih; nije mario zbori li ispred
Jednog ili mnotva: revno je zborio jednom
Kao i mnotvu, a izravno mnotvu kao i jednom.
Ipak, obazriv bjee u rjeitosti i nije
Zborio jednako svima jedne su rijei za znalce,
Druge za neuke: ovima razjanjavae neke
Obine stvari to snae ljudski znaaj, te stvari
Koje stvara grijeh i koje donosi krepost;
Pripovijedae ivote otaca i sve to
Dokaz je da sveci i nakon smrti su ivi;
Kristova uda, djela i naloge; svetaca muke
Kojima stekoe krunu, a nama poticaj daju;
to to predstavlja pravda, u emu se sastoji krivnja,
Kakva je kazna za krivce i asnima odlikovanje.
Onima pak to ueniji su, to um im je jai,
to im je priroda dala otrija utila, njima
Razraivae neko od dvadeset etiri sredstva;
Pouavae to povezuje kreposti, kojim
Redom sve se one tvore od etiri prve;
Kako je teko nai sredinu, kako je klizak
Put ivota (usp. Izr 15,24) i kako je teko izbjei krajnost.
Knjiga deseta
Deseta knjiga pripovijeda kojim je rijeima papu
I mudrace oarao, to je o buduem papi
Prorokovao, kako je mnogima skinuo teret,
Smilovao se ovci, spasio ubogu janjad.
Evo, u to je vrijeme mu imenom slavan, a svakom

Krepou jo slavniji, bio Grada i svijeta
Otac Honorije, vrhunac potenja i asti.
Franji je naloeno da pred njim odri govor.
Premda je zboriti imao papinoj brai tolikoj
170
180
190
491
Kao i asnome ocu, nije traio savjet

Uitelj to tumae Pismo, nije ni knjige
Gledao, niti vlastitu pamet, ve je odjednom
Pustio rijeku rijei koje ne posru nikad,
Veui mudre i duboke misli jednu za drugu.
10
tovie, u elji da ima govorniki nastup
Nije priao samo jezikom nego i tijelom,
Miui lice i udove, kretnjama pratei misli;
Pokreti slijeahu zakone govornikog znanja.
Da mu govor zbog svoje lakoe ne posrne, pa se
Otputi u lutanje, ubacivae meu
Vlastite rijei izreke starih, ko cvijee u travu;
Kako bi zgodno spojio tue i vlastite rijei,
Tumaio je tajnovita prorotva, motrio silne
20
Ponore Zakona i Pisma i nejasnoe
Nauka vjere i dubine evanelja, pa i
Same Boje tajne koje su skrivene svijetu.
Njegovim se sluaima tako dopadne govor
Da se vie zadivi onaj tko razumje vie.
Papina braa, pa i sam papa, u uenju tihom
Pitahu se koji to duh u laiku ovom
Govori (usp. Mt 10,20) dok su ga sluali, vikala im je smjernost,
Usta muala, pogled bio nepomian, srca
Bila dirnuta, um se naprezao, utila bila
Mirna, a nutarnji pogled gledae lice nebesko.
30
Bio je tu i dumanin koji je grdio ono
to je valjalo hvaliti; ali je don Ugolino,
Biskup ostijski, Franjin tit, to ga milost nebeska
Navede da podupire svaku nakanu sveca,
Uzdizati mu stao krepost, potovati rijei,
Zatim napadae suzbijati ugledom svojim.
Tog je oca jo odavno poznavao Franjo,
Stekavi naklonost njegovu jo kad je krenuo meu
Francuski narod, da ondje povea broj Male brae.
Kad je iscrpljen pjeke doao u Firencu,
uo je da je taj biskup ondje kao poslanik,
Pa mu se obrati, a ovaj ga oinski primi
Zato to bjee zvijezda, cvijet, slava i biser da, zvijezda
asti, cvijet dostojanstva, slava nebeska, a biser
Sveenitva pa ga upita kamo i zato
eli ii; uvi da eli prevaliti Alpe
Nagovori ga da se vrati i posjeti brau;
40
492
Potom jedan drugome rekoe: Moli se za me.

Tada ih je povezao neraskidivi savez:
Savez prijateljstva, od kojeg nema na svijetu
Jaeg veza ni sile to snanije zdruuje dvoje.
Upozna svetac sveca, iskren povjerljiva mua;
Franjo tom velikom prelatu povjeri da se
Pobrine (usp. Lk 10,34) u svemu za Red i za brau, a prelat
Prihvati pruen mu teret i nigdje ne poini greku.
esto je Franjo govorio kako ga velika eka
Nagrada, te ga je nazivao prorokim glasom
Cijeloga svijeta vrhovnim sveenikom. I sada
Stvarnost dokazuje njegove rijei: onaj to bjee
Ugolino sad je Grgur; jednom je gradu
Bio na elu sad je svijetu, gdje franjevci cvatu.
50
60
Uistinu, s pravom je stekao naklonost vinjih,

Jer je njegova blaga pobonost poastila sitne!
Pravedni naime Bog, u potaji svakome plaa
(usp. Ps 10,8; 111,4)
Njegova djela, i kakav si prema malima, takvu
Zaslugu ima da i veliki potuju tebe.
Njegovo je pak milosre prelo sve mjere:
Kad je sve razdijelio, tako da nita mu nije
Ostalo za vlastite potrebe, bio je tako
Hrabar da je skromnim izgledom prikrio svoje
Lice i molio bogate sredstva za siromahe.
Nije ih samo pomagao ve ih je cijenio: nije
Dao da ih se vrijea; primjerom jednoga brata
Dao je svima na znanje da nitko ne smije nikad
Bahato napadati Kristovu najmanju brau.
Taj je brat, vidjevi bijednika, rekao: Dragi moj, pazi
Da se ne pretvara sirotim. Franjo, uvi te rijei,
Naredi bratu da se siromahu pred noge
Baci gol i da ga moli za oprotenje.
Tako ih je potovao da je sve to je protiv
Sirotih reeno smatrao reenim protiv Krista.
Ako bi vidio koga da nosi kamenje, drva,
Ili bilo to drugo za to je potreban napor,
Podmetnuo bi svoja plea, kako god slaba,
Radije trpei teret nego da bijednik se satre.
70
80
493
Tako je predano odbaenima vraao ponos,

Svima uklanjao teret, alio ne samo ljude
Ve i zvijeri i svakoga koga pritie neto.
Tako je jednom iao krajem oko Ankone
S Pavlom, koji je bio na elu tamonje brae,
Kroei preko uma i rijeka, brd i polj,
Kadli u stadu koza i smrdljivih jaraca spazi
Ovcu, pa zovne Pavla i ree: Reci mi, Pavle,
Vidi li meu jarcima i kozama ovcu?
Tako je sred farizeja i pismoznanaca Isus
Stajao. Zato bih htio da je kupimo i iz
Ovog gadnog stada spasimo. Pristade brat; no
Nisu kod sebe nali to bi prodati mogli
Osim bezvrijednih tunika; ali sluajno neki
Prolaznik plati cijenu da se otkupi ovca.
Uoe u grad. Biskup se zaudi kako je ovoj
Dvojici mudrih ljudi moglo na pamet pasti
Lunjati kao luaci vodei sa sobom ovcu.
Kad su izali iz grada, primi ih ljubazno kua
Zvana San Severino prikladno sjedite gosp
to su Bogu posvetile kreposna tijela i srca.
Franjo im predade ovcu da se za nju marljivo brinu;
One je radosno prime i dugo je kod njih
Bila od njezine vune naprave tuniku Franji
Pa mu je poalju. On je u Asizu bio
Na kapitulu, kadli ue momak i ree:
Oe, evo ti tunike to su je gospe od tvoje
Ovce isplele. Franjo primi ugodni poklon
Priajui brai o zgodi: razveseli brau
To to je oeva priprostost imala koristan ishod.
Nije samo tada uinila Franjina ljubav
Takvo to ve je uvijek kad bi ivotinju bijednu
Spazio, pomagao molitvom ili novcem.
Bezbroj je primjera toga, a ja u spomenuti jedan.
Kad je s reenim bratom prolazio kroz Marche,
Kraj oko spomenute Ankone, ovjeka sretne
Kako nosi dva janjca objeena naglavce
Njene im noge pritiskala otra uad, a usta
Putala nemoan meket, prepun znakova boli,
Takvih kakve im je majka priroda dala.
Gledajui kako se neduni mue, u strahu
90
100
110
120
494
Da ne pretrpe jo i gore, upita Franjo

Onoga to ih je nosio to e uiniti s njima.
On odgovori: Idem na trg da ih prodam mesaru
Radi klanja. A Franjo mu ree: Ne ini to, nego
Budi blag prema blagima, nekrivima ne ini
Krivo: da pristane na to, koliko ti nude da umru,
Isto toliko u ti dati da ostanu ivi.
Tako je pobona panja htjela nemone janjce
Spasiti; i da mu ne bi u vjetar otile rijei,
Svue ogrta i dade ga ovjeku; dogovor padne,
Zaklee se obojica, Franjo zadobi pravo
Da oslobodi svezane (usp. Mk 5,4) janjce i da ih odvede.
130
Knjiga jedanaesta
Ova knjiga govori kako je prirodu cijelu
Poticao na slavljenje Boga i kako je braom
Zvao sve; kakva je osoba bio; kako je Boi
Slavio sloivi prikaz od osobitih figura.
Velika krepost milosre to mu je bila duboko

U srcu blagom, pomagae stvorenjima jadnim,
Branei ih od grubosti, prijeei svaku okrutnost,
Ne mogavi pretrpjeti prolijevanje krvi.
Ista mu bjee bezazlenost i blagost ko neki
Jantar mirisni, sastavljen od mijeanja dviju
Tvari blaga bezazlenost i bezazlena blagost.
Tim se krilima uzdigao vie od zvijezda,
Ali nie od sebe; drug bjee svakom stvorenju,
Sve ih pozivae na traenje pravoga spasa.
Premda su ispod njega, prui im ast prijateljsku
Upravo kao Hananija, zarja i Miael,
Smatrajui svako stvorenje vlastitim bratom,
Sve ih pozivae da proslave najvie Dobro:
I nebesa i zvijezde, Sunce i Mjesec, i tminu,
Svjetlo, vrijeme i godine, oblake prepune kie,
Dugu to raznim se bojama i zrakama resi,
Gromove i munje, oblake, kie i vjetre,
Zime, studen i vruinu, te nakupljen zrak to
Stoji sa svih strana oko sredita svijeta,
Diui se do nebeskog svoda, vlanou svojom
Mijenjajui sve stvari, ali i mijenjan od stvar,
Zatim krilata bia i sve ptice nebeske,
10
20
More to optae kopno, a Mjesec ga pomie tajno,

Stvarajui tako oko sredita vrtlog,
Ljuskave ribe i plutajuu gomilu koljki,
Zemljinu masu to sa svih je strana u ravnotei,
Koju nebo brino na jednakom razmaku dri,
Bregove i doline, polja i livade, rude,
Kamenje i zrnca pijeska, to nema im broja,
Izvore (usp. Dn 3,59d) i rijeke, cvijee, travu i ume,
Usjeve, vrtove, vinograde i moniju vrstu
Od svih navedenih, ispod koje se nalazi vrsta
Gmizavaca (usp. Post 1,20.21), pa sve etveronone vrste
Snanije od njih neke pripitomljene, a neke
Divlje pa ljudski rod, kojem ostali rodovi slue,
asnu nebesku etu koja u redova devet
Boravi na nebu, i sve to u prirodi biva
Sve ih zvae da hvalama uzdiu Prvotni Uzrok.
Nije potovao samo prirodu nego i ljudska
djela: silno je astio posvud naene spise:
Odbaene dizae, spremae s velikom panjom.
tovie, kad bi se sluajno dodalo suvino slovo,
On je, onako bezazlen, tako cijenio pismo
Da se nije smjelo brisati suvino slovo.
Dosadanji te stihovi mogu upoznati s Franjom;
Ali da ne bi nejasna bila njegova slika,
Primi ovaj tjelesni opis, da ga se sjea.
Franjo bjee srednjega rasta, onii malo,
Ali srcem odajui pojavu diva;
Kosa mu njena i crna; okrugla, uspravna glava;
Ui male i dignute; sljepoonice malo
Udubljene i uzvinute; elo mu kratko,
Glatko; obrve niske i u pravilnom luku;
Tamne i oprezne mu bjehu zjenice oka
Poput mirnih i blagih baklji; lice mu bjee
Ugodno i spokojno; nos mu pravilan, ravan;
Obrazi upijeni, mravi; usnice tanke,
Male; snjeni se zubi poredali gusto i ravno;
Brada crna i rijetka; vrat tanak, s koom to visi;
Poviena ramena podupirala mu iju;
Ruke kratke; ake tanke; mrave noge;
Sitna stopala; dugaki prsti ruku i nogu;
Imae najgrublju odjeu, to je krotila tijelo.
495
30
40
50
60
496
Sad kad si vidio tijelo evo ti neto o udi.

Srce mu bilo ponizno, priprosto; tijelo mu edno
I bez ene; oboje sjajno i isto; na nebu
Bogat i uzvien, na zemlji sirot i skruen.
Danju gladan i edan, nou je molio, bdio;
Znojio se i smrzavao tijekom ratova svojih;
Osjeaje je pokazivao iskreno, njeno;
Srce dobro i blago, revno i spremno na pomo;
Osjeti otri i ivahni; jezik rjeit i hitar;
Um mu bjee krepak, pronicljiv; sa svima je bio
Njean, obazriv, a prema sebi okrutan, surov.
Mudar i promiljen u govoru; razuman, trezven
U postupanju; oprezan i ozbiljan kad je
Trebalo odluivati; brz i spreman na oprost;
Spor i hladan za ljutnju; razborit, paljiv u svemu.
Moda e misliti da je suvino slikati tako
Sveev izgled i ud, no treba i jedno i drugo
Opisivati zato to postoji razlog i korist.
Takav naime potpun opis u odjeljku kratkom
Predstavlja Franju onako kako ga zamiljam, kakav
Mi je pred oima, pa u srcu ostavlja sliku
Koja je dijelom slina, premda ne potpuno ista.
Nemani i svjetske naslade svladavi davno,
Franjina odvana krepost kroz borbu je ila do zvijezda;
Nije traila nita smrtno. Misterij Kristov
Bjee joj dosta za razmatranje: utjelovljenje
Rijei ni poticajna muka uzalog mua
Nisu joj dale da ih zaboravi srce i dua
Plamtjeli su mu od ljubavi prema nebu.
Poeli sve to predstaviti figurama zgodnim,
Svoje uivanje radosno dijeliti s drugima rad je.
Tako je jednom roenje Kristovo slaviti htio,
Pa je naloio da se naine jaslice; vol i
Magarac sijeno svoju hranu dovuku; i sve se
Nabavi to je nuno da se Djeviin porod
Dostojno predstavi. Narod se skupi u crkvi da slavi
Svetu slubu; zasvijetle svijee, zamirie tamjan.
Nakon jutarnje molitve pone se slaviti misa
Toga blagdana; Franjo snano, medenim glasom
Proita evanelje, zatim je narodu, to je
Sjeo, propovijedao, te je stvrdnuta srca (usp. Iv 12,40)
70
80
90
100
497
Mekao, a iz tvrdoga kamenja tekle su rijeke.

Osjeaj krivnje mijeao se s radou, suze su pljeskom
Bivale suene, ruke to pljeu vlane od plaa.
Blagdanska pjesma se produi kroz cijelu tu no i
Sljedei dan svi slavljahu Dijete to rodi ga Djeva.
110
Primajui otajstva to za nj su slavljena, Krist je

Nagradom uzvratio: blago to ga je bolest
Nadula, ozdravi jedui preostalo sijeno.
Dotiui to sijeno trudnice to su se dugo
Muile lako su se rjeavale boli, a djeca su
Bez tekoa izlazila kroz rairen otvor.
Mjesto tih jasli je sada, na radost cijeloga puka,
Mala kapela posveena svetome Franji.
Knjiga dvanaesta
Ova knjiga otkriva vrijeme njegove smrti;
Raspeti mu se kerub ukaza; Kristova muka,
to mu je ganula srce, izbila mu je na tijelu;
Bolnih oiju Franjo nije lijenika zvao.
Eto, u borbi upornoj, dok pritiskae gorde,

Ohole ije, svladavae tetu, krotie strane
Nakaze, proe petnaest i tri dodatna ljeta.
Dok je jednom u Folignu noio, au
Grijeha istei i svijetlei Gospodnje rijei
Munjom, bratu se Iliji ukae sveenik asni
Sljepoonica obraslih sjedinama, a brat se
Zaudi tome. Onaj pak prozbori: Franji odnesi
Vijest da bude spreman kada doe mu ura:
Suenica je pred vratima, kucat e na njih
Nakon godine dvije; toliko vremena ima,
Nita vie. Ilija javi poruku Franji.
10
On pak, shvativi da mu s blii zadnji trenutak,

Otie na skrovito i osamljenije mjesto,
Da bi stresao prainu koja mu se na noge
Uhvatila (usp. Lk 9,5; 10,11), i da mu Marta sluenjem svojim
Ne bi ometala srce, ve da ga obuzme cijelog
Kontemplacija, da se do smrti posveti Vinjem.
Dok je tu boravio (usp. Mt 25,5) u razmatranju i u
Molitvi, ni s im osim Krista na usnama i u
20
498
Srcu, Bog ga obuzme silnom eljom da sazna

to mu je sudbina namijenila, kojom e stazom
Ii sa Zemlje k zvijezdama to se pitati eljno
Stane. Budui da se ne moe ljudskom vjetinom
To istraiti, krenu traiti objavu Boju.
Zatim je na oltar stavio debeli svezak
S knjigama evanelj, pa na koljena padne,
Zamoli Boga da mu poalje objavu preko
Onoga to se otvori; irom rastvori knjigu,
Koja se otvori na muci Gospodina Krista
Isusa: i da ne bi izgledalo kao sluaj,
Ponovno otvoren svezak ponovno pokae isto,
I na njegovo udo stoput se ponovi isto,
Premda ne istim rijeima uvijek je sadraj bio isti.
Bio je ovjek uman (usp. Izr 11,12) pa je zakljuio iz tog
Da e ga prije smrti teki bievi snai.
30
Kako bi to to je pomislio ispravnije bilo,

Tako da srce mu ne bude u tami neznanja,
Nakon tog vienja uslijedi drugo, u kojem je Franjo
Ugledao estokrilog serafa spojenih nogu;
40
Ruke je svoje raskrilio u obliku kria,
Dva mu krila nad glavom za odlazak u visine,
Dva da zakrije tijelo, dva da letjeti (usp. Iz 6,2; Ez 1,6 d.) moe;
Ta su dva zadnja krila bila poletjeti spremna.
Pogled mu ostane prikovan: sugraanina skorog
Radosnim uini dolazak uglednog itelja neba.
Ipak, ne bjee mu jasno zbunjen je elio znati
to mu hoe rei ta udnovata slika,
Zato taj prikaz bez muke eli predstavljati muku;
Ta su ga pitanja silno obuzimala dok nije
50
Na sebi naao ono to traio je na njemu.
Naime Kristova muka toliko mu je duboko
Bila u srcu, toliko usaena u duu
Da se vie nije mogla sakriti, pa se
Izlila van i u meso utisnula svoj preslik,
Tako da su mu udovi kao prozirni bili.
Pet se Otkupiteljevih rana, svaka na svome
Mjestu, pokae na njemu: bok mu ba kao da ga
Koplje probode, iznad aka i stopala kao
Da su avli, to stoje povie tijela, te svoje
60
Otiske stavljaju na mjesta to su ispod njih.
499
Tijelo naime sraslo sa smru (usp. Rim 6,5) Gospodnjom, sasvim

Podlono vlasti due trpei, vakalo nije,
Nego vrilo vezanih usta (usp. 1 Kor 9,9; Pnz 25,4);
kostrijet ga stegla,
Ranila, skrili napori, sitni izjedali crvi,
Studen ga smrznula, vatra istopila, ispila glad. I
Konano, nakon toliko borbi, toliko tegoba
to su ga svladale, osjeti kako bolesti razne
Nasru ono pak slabo ne mogae pruiti otpor.
Oblaci zastrli, magla mu prekrila krasne dragulje
ela, prozore due, nepodnoljive boli
Zahvate mu oni ivac; od zarazne vode
Zjenica mu se zacrveni, vjee prekriju pogled
Jer su natekle, nadraenost zastre mu vidik.
Sami bolovi zvahu ruke, a prsti, kad htjednu
Donijeti olakanje, odnesu ga: dodiri ti su
Otrovni premda pomau, zapravo ine jo gore.
Od toga oslabi sposobnost vida, to pone
Biti sve ee, a unutranjost se kapaka stane
Guliti, upali se u sedam ovoj voda.
Trpei vie no to bi mogao pojmiti itko
Ne pretrpjevi isto, smireno i sa strpljenjem
Tjelesnu bol je trpio; da se ne pomisli kako
Odbija bieve Boje, ne htjede lijenike zvati.
Ali brat se Ilija silno saali na nj i
Mnogim ga nagovorima stane navoditi da svom
Tijelu dopusti lijeenje, zakljuivi s kraljem
Salomonom da Vinji stvori (usp. Sir 38,1) za ljude umijee
To spasonosno, kao i ljekovite trave,
Da bi na Zemlji bilo olakanja za boli.
Posluavi dobrohotno nagovaranje brata
Ilije, dopusti da se pozovu lijenici, ali
Oni ne pomogoe: oblozi s korijenjem dobrim
Ne samo da ne mogahu svladati bolest ve svaki
Pokuaj dodatno nadrai oi i suprotni ishod
Izazove, poput skrivenog ognja u ivom
Vapnu kad osjeti vodu, ee se zaari, bukne,
Potom odjednom ispusti dim, kojim zamuti pogled.
70
80
90
500
Vidjevi da mu ti oblozi ne pomau nita,

Ve mu se stanje samo jo vie pogorava, poe
U Rieti, tjeran od brae navodno ondje
ivljae izvrstan lijenik, kojem je po izljeenje
Doao bolesnik to sam je izlijeio mnoge.
100
Knjiga trinaesta
Trinaesta knjiga pie kako mu lijeenje nije
Nimalo pomoglo; kako, odvezen u grad Asiz,
Nije strahovao od smrtnoga asa i kako
Pjevae kao labud svoju pogrebnu pjesmu.
Tamo, na vratima grada, papa, koji je ondje

Boravio, sjajno ga doeka; dotre hitro
Odmah svi nitko nije obavljao poslove svoje,
Ve, ne marei za tetu koja im slijedi,
Dovoljno bjee im vidjeti Franju: ne htjede nitko
Drugog dobitka taj jedan bjee dovoljan svima.
Doista, silno je vidjeti dvolikog Hirona, ili
Minojskoga bika, to tlaio je Atenu,
Ili risove Bakha, to kroza sve pogledom idu,
Ili Feniksa, to se pomlauje trenutnom smru,
Ili divljega kalidonskog putenog vepra,
Ili Careva slona, il divlje magarce, ije
Nosnice poput luka bacaju meotske bare
Prema neprijateljskoj obali, ili stvorenja
Morskih dubina to nisu poznata ovdanjem puku;
Ipak, koliko je silnije, udesnije mua
Vidjeti koji jest i nije ovdje, ve sav je
U visini (usp. Izr 8,28), na Zemlji promatrati itelja neba.
Papa ga, premda zauzet brigom za itavu Zemlju,
Rado primi, i papina braa ga radosno prime,
Najradosnije pak od svih Ugolino, pod ijom
Vlau sretna Ostija bjee u punome cvatu,
Koji je uskoro imao postati cijeloga svijeta
Glavar i drati uzde svekolikog ovjeanstva:
Njemu su Bog i priroda dali izvrstan rod i
ud i najviu ast, te ostale darove, kao
Da je samo on dobio sve to je valjalo cijelom
Svijetu podijeliti, pa se posredstvom njegovim svima
Prenosi i prosljeuje izvor istinske vjere.
10
20
Kako mu reeni lijenik nije mogao nita

Pomoi, davi mu sve to je mislio da bi ga moglo
Spasiti, gradom se rairi glas o lijeniku nekom
Koji je uspjeno lijeiti one bolesti znao,
Gradskom starcu koji bjee u gradu Sieni.
Franjo i kod njega pokua, ali mu pomoi ni on
Nije mogao, ve se tegobe proire tijelom,
Pa se pojave i jasni znakovi smrti:
Jetra oslabi, trbuh se nadme; zbog toga pone
Bljuvanje krvi, tog sjedita prirode, njezine blage
Hraniteljice, zbog pucanja nutarnjih ila.
Kada glas o tim silnim mukama doe do brata
Ilije, on pohiti vidjeti ljubljenog oca.
Pogled na uenika tako ohrabri Franju
Da mu se duh bez zapreke stane radovati: radost
Prosvijetli srce (usp. Ps 118,32), a prosvjetljenje srca dahu mu
Dade prostora obilje daha suzbije bolest,
Pa mu se uslijed toga cijelo okrijepi bie.
Stoga, dijelom zdrav, otputuje u Cortonu;
Ipak, duevna radost kratkotrajan je poriv,
Ne moe ona i naglo i dugo drati duu:
Osjeti Franjo da se reena radost polako
Povlai zato to je njezin nestao uzrok.
Poto mu oslabi snaga daha, vrati se bolest,
Njegovo bie osjeti stare napade opet:
Svi mu miii oslabe, noge odbiju pokret,
Tromi trbuh vie ne htjede primati hranu,
Ni uz kakvo strpljenje ne mogae normalno jesti.
501
30
40
50
Franjo, muei se u zadnjem, samrtnom hropcu,

Trpio je preteke muke; konano shvati:
Ve je sjekira poloena na korijenje stabla (usp. Lk 3,9; Mt 3,10); 60
Osjeti dolazak Krista koji kuca na vrata (usp. Otk 3,20).
Zatrai da ga odnesu u Asiz, al ne iz
Ljubavi prema rodnom gradu, ve da bi Zemlju
Ostavio ondje gdje ostavio je zemaljsko,
Kristu da ode odande gdje prvo se privio uza nj.
Kad je tamo dovezen (nije se naime vie
Mogao kretati sam), za vjenost spasi ivota
Tananu nit, koju nije spasio ovome vijeku.
502
Nepobjedivi osvetnie i vojnie hrabri,

Kojega usud ne svladava jer iz slabosti same
Crpe ivost: ono to troi mu snage to daje
Jo vie snage bitke koje je vodio revno
Za ivota, u smrti jo odvanije vodi!
Posut pepelom, u ovju ogrnut kou,
Premda je vidio da su mu doli posljednji dani,
Nemae straha, jer nemae elje za smrtnim, i prezre
Smrtnu alost (usp. Sir 38,1), jer je prezreo ivotna veselja.
Zamoli zatim da oni koje je radosno kao
Sudionike u poslu imao budu u plai
Njegovoj subatinici (usp. Iv 4,36; Rim 8,17); sve ih sazove
Da ih blagoslovi prije nego to umre (usp. Post 27,4); i tada
Preko nazonih ree nenazonima sve to je
Htio poruiti, pa svima uputi pozdrav.
70
80
Uto, kako se bliio tuni odlazak oev,

Zavlada bol ko na sprovodu, svima omekae srca (usp. 2 Ljet
34,27),
Stegnu se, a na obraze rijeke (usp. Iz 41,18) briznue suza.
On, ne elei da braa alosna budu,
Ree: to plaete nada mnom: ja bih morao prije
Plakati nad vama! (usp. Lk 23,28). Ja sada putujem kui,
Vi ste pak u progonstvu; ja poivam nakon muka,
90
Vi se potite; ja sam graanin, vi ste pak stranci (usp. Heb 11,13).
Mogu odahnuti nakon to prooh kroz oganj i vodu (usp. Ps 65,12),
A tegobe na putu naknauje slava na cilju.
to mi je bio ivot no smrt, i to mi je smrt no
ivot? Htjedoh izgubiti ivot poradi (usp. Mt 10,39) Krista,
Koji je za nas izgubio svoj (usp. 1 Iv 3,16), a blago e dati
Plau za sve gubitke i za smrt izbavljenje.
Nakon tolike borbe, postova, uzdaha estih,
Nakon tolikih bojeva (usp. 2 Tim 4,7), evo, konano idem
100
Slaviti, nakon tolikih jecaja sada se idem
Radovati, nakon tolikih postova jesti.
Zato da vas sad zadravam prianjem dugim?
Ovdje sam bijedan bio, tuan, nevaan, smrtan,
Izmoren; ali sad bijedan pozvan selim u divno
Kraljevstvo, tuan idem u radost, nevaan idem
K zvijezdama, smrtan u ivot, izmoren idem na odmor.
Zato vas, drugovi, molim: nemojte trpjeti sa mnom
(usp. Rim 8,17),
Ve se veselite. Radujte se (usp. 1 Kor 13,6) jer sam iz muka
Pozvan na uitak, i iz zatvora svjetskog

Na slobodu nebesku: pustite veselu pjesmu
Kristu, to se udostojao skratiti moje
Muke, i u moje ga ime slavite himnom.
503
110
Ree, a nazona braa stadoe pjevati psalme.

I on, premda na samrti, pone pojati s njima
Kako mu ve doputahu snage; zapjeva onaj
Psalam: Iz svega glasa Gospodinu vapijem (usp. Ps 141,2); potom
Zatrai da mu se ita iz Evanelja ono:
Prije blagdana Pashe Isus, znajui da je
Doao njegov as da prijee iz zatvora svjetskog
Prema Oevu kraljevstvu (usp. Iv 13,1) s nastavkom. Slubenik, uvi 120
Nalog, donese golemu knjigu, koja se, premda
Sadri razna itanja, otvori ba na tom mjestu.
etrnaesta knjiga
Ova knjiga govori kako je smru svoj zadnji
Dan dovrio; kakve mu znakove pokaza tijelo;
Koga je uzvisio, tko je uzvisio njega;
Kako u vjeitom blaenstvu boravi s Kristom.
Izdigne mu se duh u visine jer ozdravi, vie

Ne mogae podnijeti biti sred bolesne mase.
Nije popio zaborav prolazei uz Letu,
Ve se vrati u oinski dom i k srodnoj si zvijezdi,
Slobodan, da jednom uzdigne vlastito tijelo.
Divne li suprotnosti! Isti ovjek to ovdje
Lei na zemlji sa zvijezdama stoji; ovdje sad spava,
Ondje pak vjeito bdije; ovdje je mrtav, a ondje
ivi; mrtav je ovdje za neko vrijeme, a ondje
Vjeno iv; ovdje ni ovjek ni duh, a ondje je ljudski
Duh i duhovni ovjek; svetac i ovdje i ondje,
Samo to ovdje ga zovu svetim, ondje pak blagim.
Tada nazoni spaze znakove Kristove smrti:
Pet su naime rana crvenkastom skvaenih krvlju
Vidjeli tada oni na tijelu svetoga Franje.
Kao da su avli probili stope i ruke
Njegove, koplje pak desni bok; ba kao na kriu
Tijelo se rairi; sve rane koje je Isus
Dobio prilikom Muke ukazae se na Franji.
10
504
Kakve li udesne novosti! Tko je to ikada uo?

Tko je osim Franje na mjestima imao istim
Kristovih pet rana, po uzoru njegove smrti?
20
Istina, mnogi su umrli Gospodnjom smru, no on je

Imae od roenja; mnogi su morali vui
Kri, a on ga tako u dui ponese, tako
Prigrli srcem, tako revnou tovae da mu
Duboke tajne srca na samom izbie tijelu.
Narod se okupi, odsvud se strae braa
Radi oeva sprovoda; grob mu bjee u crkvi
U Asizu, posveenoj svetome Jurju;
Napravie mu grobnicu od kamena istog.
30
Na tom se svetom grobu esto gubava tijela

iahu (usp. Mt 11,5), bolesna ozdravljahu, ak se i mrtva
Dizahu; drhtava paraliza napusti mnoge,
Kao i vodena bolest i groznica udne vreline,
Hladna obamrlost i padavice strahota.
Slijepi, hromi, gluhi i nijemi na tom su grobu
Leali: esto slijepi gledahu hrome gdje pleu,
Gluhi su pak sluali kako govore nijemi.
Vijest o tome do pape Grgura Devetog doe;
Sve svjedoci potvrdie, glasina osnai vijesti.
S braom se uputi u Asiz. Toliko se svijeta
Okupi da ga dvorane nisu primiti mogle:
ak i na livade jedva stade golemo mnotvo.
Dooe i velikai, grofovi, voe, pa ak i
Kraljevska velianstva; opati i sveenstvo
Gusto poredano svi okruie divnog
Grgura Devetog, poglavara crkvenog klera,
Dok je kropio mnotvo vinom govora s neba.
A govorae ovo: Kao to Danica zvijezda
Svijetli usred oblaka, kao mjesec pun kad su
Njegovi dani, ko Sunce presjajno, tako u hramu
Svevinjeg (usp. Sir 50,67) on zablista. Vjerodostojne rijei
(usp. 1 Tim 1,15)
Zavre prodoran ma, govor koji plamenom svojim
Ljudska razgara srca i ispunja poput meda.
Potom Ottaviano, radi javnoga dobra,
Jasno proita Franjina udesa to Krist ih
40
50
Uini da ga proslavi, vjeno mu podari ime;

asni Rajnerije ire ih pojasni odmah.
Prvi bjee stariji, drugi zreliji, nii
Po dostojanstvu; prvi imae poloaj vii,
Drugi bjee mlai, ali slavnijeg roda.
505
60
Sveti otac dirnuta srca (usp. Ps 108,17) i spokojna glasa

Ree: Na slavu Trojstva, Krista i Marije Majke,
Potom svetoga Petra i Pavla, dunost je naa
Blaenog oca Franju, to Krist ga proslavi meu
Zvijezdama, slubeno i na zemlji proglasiti svetim.
Tako je jedino Sveti otac mogao s punim
Pravom upisati svetog oca u svetaki popis.
Da vam doaram kakvo meu papama mjesto
Ima, rei u: on je lovor, crveni dragulj,
Vinova loza i drvo bagrema; ostali pape
Mra su, kristal, vinjaga, drvo masline. On je
Izmeu njih kao lovor izmeu mr,
Kao crveni dragulj usred kristala i loza
Vinova sred vinjag (Iz 5,2.4), usred maslin bagrem
(Sir 24,20).
Bilo je dostojno da tako preslavan otac
Posveti tako preslavnog oca, shvativi prema
Njegovim djelima za ivota kakve ga asti
ekaju nakon smrti; on ga tovae jo dok
Bjee iv, a tovae ga i kad je umro.
70
80
Franjo, ogledalo velikih i predvodnik Malih,

to je manji na zemlji, to je na nebu vei (usp. Lk 9,48);
Nita ne imae svoga, sad posjeduje sve (usp. 2 Kor 6,10); svijet ga
Prezre, i on je prezro svijet, a sada se ee
Po nebeskim prostranstvima i po eteru; jede
Med i manu (usp. Otk 2,17; 10,9), biserje i zlato ga krase,
Cvjeta u nasladi, asti, uiva jedar u miru.
Nek nas u njegovo drutvo dovede Krist, kojem neka
s Bogom Ocem i Duhom Svetim priznato bude
90
Velianstvo i slava sada i zauvijek (usp. Iz 2,10; Sir 41,16). Amen.
POETAK ILI OSNUTAK R E D A

I DJELA ONE MANJE BRAE
KOJA SU BILA PRVA U REDU
I DRUGOVI BLAENOG FRANJE
DE INCEPTIONE
VEL FUNDAMENTO ORDINIS
(12401241)
(Anonymus Perusinus Nepoznati Peruinac)

fra Ivan Peruinski
Uvod
FELICE ACCROCCA
Prijevod
ANTICA NADA EPULI
POETAK ILI OSNUTAK REDA

Uvod.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 509
O poetku ili osnutku Reda i o djelima one Manje brae
koja su bila prva u Redu i drugovi bl. Franje.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 513
Uvod
Djelo openito i neispravno poznato pod naslovom Nepoznati
Peruinac (taj mu je naslov dao Suyskens 1768, ali onaj pravi je: Po
etak ili osnutak Reda), izazvalo je ope zanimanje povjesniara tek
posljednjih desetljea: sada mu se, dapae, dodjeljuje vano mjesto
unutar franjevakih biografija. Dananja kritika suglasna je u miljenju da je njezin autor onaj fra Ivan za kojega Franjini drugovi,
u pismu poslanom iz Greccia 11. kolovoza 1246, kau da je drug
potovanog oca fra Egidija; prema drugovima, on je primio mnoge vijesti od samog Egidija i od brata Bernarda (LegTd 1). Ustvari,
izgleda da su Egidije i Bernard (koji je u vrijeme putovanja prema
Rimu bio izabran za vou skupine: Peru 31) imali u sveukupnosti
djela apsolutno sredinju ulogu.
Na izvor govori o Bernardu kao o osobi jo ivoj; u njihovu pis
mu iz Greccia, meutim, drugovi kau da je ve mrtav: radi se o
sigurnoj naznaci koja doputa da se redakcija djela stavi u vrijeme
prije 1246. Ali drugi elementi doputaju da se bude jo precizniji.
Brat Ivan naime sigurno je pisao poslije smrti brata Silvestra (na koju
izriito ukazuje: Peru 13), a prije 22. kolovoza 1241, datuma smrti
Grgura IX. (o njemu se, ustvari, govori kao o osobi jo na ivotu: Peru 43, 4445, 47). Premda je teko rei neto precizno o smrti brata
Silvestra, koji je, ini se, ve bio u poodmakloj dobi u trenutku kad
je poeo ozbiljno razmiljati o tome da promijeni ivot (Peru 13),
dokaz injenice da je redakcija teksta uinjena prije smrti Grgura IX.
jest nepostojanje formule blaene uspomene (felicis recordationis)
uz njegovo ime; osim toga kad se govori o njegovu izboru za papu,
upotrebljava se skoro prolo vrijeme (electus est), a ne davno prolo
vrijeme (electus fuit), da se oznai radnja koja je, zavrena u prolosti,
jo zadravala snagu. Djelce Poetak ili osnutak Reda, dakle, starije je
od Legende trojice drugova i od Drugog ivotopisa ili Spomen-spisa to ga
udi dua Tome elanskog.
Autora, ini se, zanima ne toliko Franjina povijest kojemu posveuje, sveukupno, malo pozornosti koliko povijest poetnog
bratstva i njegova preobrazba u brojan, meunarodni i cijenjen red.
Djelo, u dvanaest poglavlja, s prologom i epilogom, ne pripada stoga
hagiografskom anru u strogom smislu, nego se moe rei da je na

509
510
sredini izmeu njega i kronike. U pogl. I. opisuju se razliite faze Franjina obraenja prije dolaska prvih drugova; pogl. IIVI. prikazuju
teke poetke prvotnog bratstva u godinama koje prethode susretu
s Inocentom III.; pogl. VIIXI. pripovijedaju o papinu odobrenju i
dogaajima koji su slijedili sve do imenovanja kardinala Hugolina za
protektora; posljednje poglavlje, konano, govori o Franjinoj smrti,
stigmama i proslavljenju, naglaavajui iznova ulazak u Red velikih i
uvaenih ljudi.
Za razliku od Tome elanskog autor ne krije potekoe na koje je
naila prva grupa brae (Peru 17, 1924), koje se, dapae, pokazuju
funkcionalnim glede cilja da se brai dadne valjan uzor: u epilogu
on izriito moli svoju preljubljenu brau da razmatraju velika djela
otaca i da se trude kako bi ih pretvorili u ivotnu praksu (Peru 48).
Za fra Ivana, ustvari, ne postoje prijelomi izmeu siromanog ivota
koji je provodila prvotna grupa okupljena oko Franje, i ve brojnog
Reda u godinama u kojima pie (Peru 15, 18, 31, 47). U odnosu
na djelo Tome elanskog razliitim se pokazuje takoer cjelokupni
plan. Toma nije prikrio vlastite zabrinutosti u pogledu razvoja kojem
je bila izloena franjevaka obitelj i nije se suzdravao ak ni od kritika: smatrao je da je ve ispunjeno Franjino proroanstvo koje se
odnosilo na Red (1el 28), izraeno u dva vienja plodova slatkih,
manje ukusnih i koji se ne mogu jesti, i raspodjele koja je izvrena na
kraju ribarenja, kad su bile pobacane u more najgore ribe. Fra Ivan
navodi meutim samo ovo posljednje proroanstvo koje je, po njegovim rijeima, Franjo povjerio bratu Egidiju, ali zacijelo ublaavajui
njegove negativne tonove (Peru 15).
On pridaje veliku pozornost postupnoj institucionalizaciji prve
skupine i, zapravo, podrava Tomino itanje, a Toma je gledao Red
zauzet prvenstveno propovijedanjem. Tom aspektu stoga posveuje irok prostor, izraavajui se znatnom preciznou: ustvari, kada
govori o prvoj Franjinoj i Egidijevoj misiji u Ankonitanskoj oblasti,
kae da svetac jo nije propovijedao Bojem narodu, nego je putem
poticao ljude i ene da slave Gospodina i da ine pokoru (Peru
15); fra Ivan je dakle svjestan razlike koja postoji izmeu pravog i
istinskog propovijedanja i pokornikog poticanja: ovog posljednjeg
su se prva braa drala, i to to on pie o Franjinu navijetanju bitno
se podudara s poticajima koje su, prema Nepotvrenom pravilu, sva
braa mogla upuivati ljudima s Bojim blagoslovom (Peru 21). Isti
sadraji vraaju se u pogl. IV. koje pripovijeda o tome kako je Franjo
opomenuo svoju brau aljui ih po svijetu (Peru 18), i u sljedeem
poglavlju, koje izvjeuje o propovijedanju brae (Peru 19; usp. takoer Peru 29).
Nain govora bitno se mijenja nakon potvrde Inocenta III.: prema autoru papa je dao Franji vlast da propovijeda posvuda (auc-
Po e t ak i l i osnut ak Reda
511
toritatem praedicandi ubique, a kao i on mogli su propovijedati

takoer oni franjevci kojima je on dopustio tu posebnu slubu (officium praedicationis: Peru 36). Istom od tog momenta Franjo je
zapoeo pravo i istinsko propovijedanje (Peru 36), protegnuvi tu
vlast takoer na drugu prikladnu brau, bili klerici ili laici (Peru 40;
usp. Peru 41, o uspjenosti njihova propovijedanja). Sam kardinal
Hugolin, preko svojih pisama, preporuio je brau svim prelatima da
ih prihvaaju i doputaju im da propovijedaju, to su mnogi i uinili
(Peru 45).
Jednaka pozornost prema postupnoj institucionalizaciji bratstva
zapaa se i u preciziranjima uinjenim u pogledu primanja prve brae: autor se trudi opravdati postupanje brae koja su, u vrijeme svojih
prvih misija, slobodno primala one koji su traili da im se pridrue,
pojanjavajui da ih je sam Franjo budui da ih je u ono vrijeme
bilo malo ovlastio da prihvaaju one koje budu smatrali prikladnima (Peru 24); poslije papina odobrenja meutim oni koje su braa
primala bili su otpraeni Franji, da ih on obue (Peru 41); na kraju,
u jednom drugom poglavlju, poslije imenovanja kardinala Hugolina
protektorom, sam Franjo je dao provincijalnim ministrima vlast da
primaju drugu brau u Red (Peru 45).
Autor dobro poznaje ivotopis Tome elanskog, koji esto preuzima doslovno; jednako kao i Toma, on takoer prenosi izraze (Peru
3) i biblijske citate (1 Kor 2,4; usp. Peru 9, 36) koji se susreu u
buli Franjine kanonizacije Mira circa nos. Ne sustee se ipak ispraviti
slubenog biografa uvijek kad to smatra nunim: mnogo je precizniji
i koherentniji u pripovijedanju razliitih faza i snova koji su natjerali Franju da se vrati u Asiz nakon to je bio odluio otputovati u
Apuliju (Peru 57); znatno ublauje suprotstavljanje izmeu Franje i njegova oca (Peru 8, 9), doavi ak dotle da na neki nain
opravdava postupanje ovog posljednjeg, koje je, kae, prouzrokovano njegovom velikom boli (Peru 9); nikako ne spominje boravak u
Rivotortu; ispravlja pripovijedanje o otkrivanju evanelja (radnja
koja se dogodila u jednoj crkvi u Asizu, a ne u Porcijunkuli, kako je
htio Toma: Peru 1011); daje prikaz koji je vjerojatniji o susretu
prve grupe brae s Inocentom III., ne preuujui poetno odbijanje
ovog posljednjeg (Peru 34).
Kao u Tominu ivotopisu, tako i u djelu koje se pripisuje bratu
Ivanu, obilno se navode Franjini spisi, ali prije svega ne manjkaju pojedinosti dotad neobjavljene, nepoznate drugim izvorima: na primjer,
jedino je djelo koje nam otkriva ime sveenika u Svetom Damjanu
Petra (Peru 7; bez temelja je stoga pokuaj da ga se identificira sa
Silvestrom), i prosjaka Alberta, od kojeg je Franjo zatraio da ga blagoslovi poslije oeva prokletstva (Peru 9). Dragocjen tekst dakle
usredotoen vie na ivot grupe nego na geste utemeljitelja, koji ide
512
za tim da prui vrste razloge i uvjerljive primjere svima onima koji su

eljeli slijediti Franjine stope.
Izvori:
Uvod u Poetak ili osnutak Reda preveo Velimir Blaevi prema: Fonti Francesca
Poetak ili osnutak Reda s latinskog izvornika prevela Antica Nada epuli prema: Fontes Franciscani, a cura di Enrico Menest e Stefano Brufani. Assisi:
Edizioni Porziuncola, 1995, str. 13111351.
O poetku ili osnutku Reda

i o djelima one Manje brae
koja su bila prva u Redu i drugovi bl. Franje
[Predgovor]
1. Budui da Gospodnji sluge moraju poznavati put i nauk svetih

mueva, po kojima mogu dospjeti k Bogu, zato Bogu na ast i na izgradnju itatelja i sluatelja, ja koji sam vidio njihova djela i uo rijei i koji sam bio takoer njihov uenik, ispripovjedio sam i sastavio
neto o djelima preblaenog oca naega Franje i neke brae koja su
dola u poetku Reda, kako je moja pamet boanski bila pouena.
Glava I.
O nainu na koji je bl. Franjo poeo sluiti Bogu
2. 1 Nakon to se navrilo 1207 godina od utjelovljenja Gospodnjeg, u mjesecu travnju 16. dana uoi svibanjskih kalenda (tj.
16. travnja), Bog, vidjevi da je njegov narod, koji je bio otkupio
dragocjenom krvlju Jedinoroenoga Sina svoga, zaboravio njegove
zapovijedi i da je nezahvalan za dobroinstva, i kojem se, iako je
zasluio smrt, dugo vremena bio smilovao, jo uvijek ipak ne elei
smrti grenika, nego da se obrati i da ivi (usp. Ez 33,11), ganut svojim predobrostivim milosrem, htio je radnike poslati u etvu svoju
(usp. Mt 9,38).
3. 1 I prosvijetlio je ovjeka koji bijae u gradu Asizu imenom
Franjo i po zanimanju trgovac, vrlo tatog upravitelja svjetovnog
bogatstva.
4. 1 Kad je ovaj jednoga dana u spremitu u kojem je obino
prodavao sukno zabrinut razmiljao o takvim poslovima, pojavio
se neki siromah traei od njega da mu za ljubav Boju dadne milostinju. 2 Njega je spomenuti Franjo, zaslijepljen razmiljanjem o

513
514
bogatstvu i brigom za prije navedene stvari, otpustio uskrativi mu

milostinju. 3 Kad je onaj otiao, provien boanskom milou poeo
je sam sebe optuivati za veliku grubost, 4 govorei: Da je za nekog
velikoga grofa ili baruna njegov siromah traio, ti bi mu bio pruio
ono to moli. 5 Koliko si vie to morao uiniti za Kralja kraljeva i za
Gospodara (usp. Otk 17,14) sviju?.
6 Zbog toga je tada u svom srcu odluio da ubudue nee nikome odbiti ono to bude molio za tolikoga Gospodara. 7 I pozvavi k
sebi spomenutog siromaha udijelio mu je milostinju.
8 O srca li, kaem, punog svake milosti, plodnog i prosvijetljenog! 9 O vrste li i svete odluke, koju je slijedilo divno i neoekivano osobito prosvjetljenje o budunosti. 10 I doista nije udno, jer
je rijeju oblikovanom Duhom Svetim Izaija vikao: Dade li kruha
gladnome, nasiti li potlaenog, tvoja e svjetlost zasjati u tmini i tama
e tvoja kao podne postati (Iz 58,10). 11 I: Kad podijeli kruh svoj s
gladnima tad e sinut poput zore tvoja svjetlost i pred tobom e ii
tvoja pravda (usp. Iz 58,78).
5. 1 Ovom se blaenome muu nakon nekog vremena dogodilo
neto divno, to mislim da ne bi trebalo preutjeti. 2 Dok je naime
nou spavao na svom leaju, ukazao mu se netko tko ga je, zovnuvi
ga po imenu, doveo u neku palau neizrecive krasote i ljupkosti,
punu vojnikog oruja i takoer sjajnih kriarskih titova koji su
svuda naokolo visjeli na zidu.
3 Kad je upitao ije je to oruje koje blista tolikim sjajem i ija je
ta tako ljupka palaa, dobio je odgovor od onoga koji ga je vodio:
Sve je ovo tvoje, zajedno s palaom, i tvojih vojnika.
4 On je probudivi se poeo svjetovno razmiljati, kao netko tko
jo nije u potpunosti okusio Duha Bojega, da nad ovime mora sjajno vladati. 5 Kad je o toj stvari vie puta promislio, odluio je postati
vojnik da sebi kao vojniku priskrbi ovakvu vlast. 6 Stoga je sredio da
otputuje u Apuliju grofu Gentilu, priredivi si skupocjenu odjeu,
kako je mogao, da postane vojnik istoga grofa.
7 I kako je po ovom postao veseliji nego obino, svi su mu se
udili. 8 Onima koji su ga pitali odakle to novo veselje odgovarao je:
Znam da u postati slavan voa.
6. 1 Uzevi titonou i popevi se na konja jahao je prema Apuliji.
A kad je doao u Spoleto, zabrinut za svoje putovanje, i kad
se, nakon to je pala no, spremio na poinak, zauo je u polusnu
neki glas koji ga je pitao kamo eli ii. 3 Njemu je po redu otkrio
cijeli svoj naum. 4 Na to e mu glas opet: Tko ti moe vie uiniti, Gospodar ili sluga? On odgovori: Gospodar. 5Zato dakle
radi sluge ostavlja Gospodara, i Vladara radi podanika?6 Njemu
2
515
e Franjo: Gospodine, to hoe da uinim? (usp. Dj 9,6). 7Vrati

se, ree, u svoju zemlju (usp. Post 32,10), uinit e to ti Gospodin
bude objavio (usp. Dj 22,10).
8 On se odmah po boanskoj milosti, kako se njemu samom inilo, promijenio u drugog ovjeka (usp. 1Sam 10,6).
7. 1 A kad je svanulo jutro, vrati se na svoje imanje, kako mu
bijae nareeno.
2 I putujui, kad je doao u Foligno, prodao je konja na kojem
je jahao i odjeu kojom se bio opremio za putovanje u Apuliju te se
obukao u skromniju odjeu.
3 Kad je to izvrio, uzevi novac koji je pritom stekao, dok se iz
Foligna vraao prema Asizu, pribliio se nekoj crkvi izgraenoj u ast
svetoga Damjana i naiao na nekog siromanog sveenika, imenom
Petra, koji je ondje odsjedao te mu predao na uvanje spomenuti
novac. 4 Taj je sveenik odbio uvati taj novac jer ga nije imao gdje
prikladno smjestiti. 5 Kad je to uo, ovjek Boji (usp. 2Kr 6,9.10)
Franjo prezre novac bacivi ga u jedan prozor spomenute crkve.
6 On je, voen Duhom Bojim, vidjevi da spomenutoj crkvi prijeti ruenje i da je siromana, naumio od tog novca uvrstiti njezine
zidove i ondje stanovati, razmiljajui da je oslobodi siromatva ili
da ga ublai. 7 To je takoer tijekom vremena, s prethodnom Bojom privolom, djelom izvrio.
8. 1 Kad je to uo otac, koji ga je samo tjelesno ljubio i lakomio se
na spomenuti novac, poeo je na njega bjesnjeti i izazivajui Franju
razliitim pogrdama od njega je traio novac.
2 On je pred asikim biskupom taj novac i odjeu kojom je bio
pokriven ostajui gol ispod plata spomenutog biskupa, koji ga je
golog zaogrnuo veselo vratio ocu.
3 Njega je, ve slobodnog od vremenitih stvari, obuenog u najskromniju i prezrivu odjeu, kad se vratio u spomenutu crkvu da bi
ondje boravio, siromanog i prezrenog Gospodin obogatio; 4 napunivi ga svojim svetim Duhom poloio je u njegova usta rije ivota,
da propovijeda i navijeta meu narodima sud i milosre, kaznu i
slavu, i da zapovijedi Boje, koje bijahu predali zaboravu, dozovu u
sjeanje. 5 Postavi njega Gospodin vladarom nad mnotvom naroda
(usp. Post 17,4; 45,8), koje je po njemu Bog iz cijeloga svijeta sabrao u jedno.
6 Gospodin ga je vodio pravom i uskom stazom (usp. Mudr 10,10),
jer ni zlata, ni srebra, ni mjedi, ni ikakve stvari nije elio stjecati (usp.
Mt 10,9), 7 ve je u poniznosti, siromatvu i jednostavnosti svoga
srca slijedio Gospodina.
516
9. 1 Hodajui bosonog bijae obuen u prezriv habit, opasivao se

takoer najskromnijim pojasom.
2 I gdje god je njegov otac na njega nailazio, proklinjao ga je ispunjen estokom boli. 3 Ali blaeni je ovjek uzimao sa sobom nekog
starog siromaha, imenom Alberta, traei od njega blagoslov.
4 Mnogi drugi takoer su ga ismijavali i govorili mu uvredljive
rijei; i skoro su ga svi smatrali ludim. 5 On se pak nije nita brinuo
niti im je odgovarao, nego je svom brigom nastojao djelom izvriti
ono na to mu je Bog ukazivao. 6 I nije hodio u nauenim rijei
ma ovjeje mudrosti, nego u pokazivanju i snazi Duha (usp. 1Kor
2,4.13).
Glava II.
O prvoj dvojici brae koja su pola za blaenim Franjom
10. 1 A kad su dvojica mueva iz onoga grada to vidjeli i uli,

nadahnuti pohodom boanske milosti ponizno mu pristupie. 2 Jedan od njih bijae brat Bernard, a drugi brat Petar. 3 I rekoe mu
jednostavno: elimo ubudue biti s tobom i initi ono to ti ini.
Reci nam dakle to trebamo uiniti sa svojim imetkom. 4 On im je,
kliui od radosti zbog njihova dolaska i elje, ljubazno odgovorio:
Poimo i od Gospodina zatraimo savjet.
5 Otioe dakle u jednu crkvu onoga grada i uavi u nju prignue koljena i ponizno u molitvi rekoe: 6Gospodine Boe, Oe
slave, molimo te da nam po svome milosru pokae to trebamo
initi. 7 Kad su zavrili molitvu, rekoe sveeniku te crkve, koji ondje bijae nazoan: 8Gospodine, pokai nam evanelje Gospodina
naega Isusa Krista.
11. 1 A kad je sveenik otvorio knjigu, jer oni jo nisu znali dobro
itati, odmah naoe mjesto gdje bijae napisano: Hoe li biti savr
en, idi, prodaj to ima i podaj siromasima pa e imati blago na nebu
(Mt 19,21). 2 I ponovno otvarajui knjigu naoe: Hoe li tko za
mnom (Mt 16,24), itd. 3 I opet otvarajui ponovno naoe: Nita ne
uzimajte na put (Lk 9,3) itd. 4 A uvi to obradovae se radou veoma
velikom (usp. Mt 2,10) i rekoe: Evo onoga to smo eljeli, evo
to smo traili. 5 I ree blaeni Franjo: Ovo e biti nae pravilo.
6 Zatim kaza onoj dvojici: Idite i, kako ste uli, izvrite Gospodinov savjet.
7 Ode dakle brat Bernard i, budui da bijae bogat, prodavi sva
svoja imanja odatle je dobio mnogo novaca. 8 A brat Petar bijae
siromaan u vremenitim dobrima, ali se ve bio obogatio u duhovnima. 9 Uini dakle i on kako mu Gospodin bijae savjetovao. 10
517
I skupivi gradske siromahe davali su im novac koji su bili stekli

prodajom svog imetka.
12. 1 Dok su to inili u nazonosti blaenoga Franje, doe neki
sveenik, imenom Silvestar, od kojeg je blaeni Franjo bio kupio
kamenje za popravak crkve svetog Damjana i kod kojeg je takoer
boravio prije nego to je za drugove imao brau.
2 Kad je dakle spomenuti sveenik vidio da oni tako dijele novac,
zadihan od estine pohlepe udio je da mu se dade od toga novca i
poeo je mrmljati govorei: Franjo, nisi mi dobro platio za kamenje
koje si kupio od mene. 3 A kad je blaeni Franjo, koji je od sebe bio
otjerao svaku pohlepu, uo kako taj nepravedno mrmlja, pristupio
je bratu Bernardu i gurnuvi ruku u njegov plat, gdje bijae novac,
izvukao je aku punu denara i dao sveeniku. 4 I ponovno pruivi
ruku u plat izvukao je denare, kao to je jednom ve bio uinio, i
ponovno je dao spomenutom sveeniku govorei mu: Ima li sada
potpunu svotu? Imam, ree. 5 Kad je to bilo uinjeno, sveenik
se veseo vrati svojoj kui.
13. 1 Nakon nekoliko dana isti sveenik, nadahnut od Gospodina, poe razmiljati o onome to je blaeni Franjo bio uinio, govorei: Nisam li bijedan ja koji, iako sam starac, elim i traim ova
vremenita dobra, a ovaj ih mladi za ljubav Boju prezire i od njih
se zgraa?
2 I tako sljedee noi usne san: neizmjerno velik kri, iji je vrh
dopirao do nebesa, a podnoje mu je stajalo (usp. Post 28,12) u ustima blaenoga Franje. 3 Prenice pak kria protezale su se s jednoga
kraja svijeta sve do drugog.
4 Kad se dakle onaj sveenik probudio, povjerovao je da je blaeni Franjo uistinu prijatelj Boji i da se Red koji je bio osnovao ima
proiriti po cijelome svijetu. 5 I tako se odonda poeo bojati Boga i
initi pokoru u svojoj kui. 6 A nakon to je prolo malo vremena,
uao je u Red brae, dobro je ivio i slavno preminuo.
Glava III.
O prvome mjestu gdje su boravili
i kako su ih progonili njihovi roditelji
14. 1 Nakon to su spomenuti brat Bernard i brat Petar prodali

svoj imetak i ono to su za njega dobili (kako smo rekli) dali siroma
sima (usp. Lk 18,22), obukoe se onako kako bijae obuen ovjek
Boji blaeni Franjo i pridruie mu se.
518
Budui da nisu imali prenoita gdje bi boravili, otili su i nali

jednu malu, siromanu, gotovo zaputenu crkvu, koja se nazivala
Svetom Marijom od Porcijunkule. 3 I napravili su ondje jednu kuicu, gdje su zajedno boravili.
4 Poslije osam dana ponovno doe k njima jedan drugi mu, imenom Egidije, iz istoga grada, ovjek vrlo poboan i vjeran, kome je
Gospodin dao mnogo milosti. 5 I s velikom pobonou i potovanjem klekne i zamoli (usp. Mk 10,17) blaenoga Franju da se udostoji primiti ga u svoju drubu. 6 Kad je blaeni Franjo to uo i vidio,
razveselio se i veselo ga je i rado primio. 7 I tako su ta etvorica imala neizmjerno veselje i veoma veliku duhovnu radost (usp. Mt 2,10).
2
15. 1 Zatim je blaeni Franjo uzeo brata Egidija i sa sobom ga

poveo u Ankonsku marku, dok su druga dvojica ostala. 2 Putujui
su pak u Gospodinu silno klicali od radosti. 3 A ovjek Boji Franjo
klicao je vrlo jasnim glasom, pjevajui na francuskom, hvalei i bla
goslivljajui (usp. Lk 24,53) Gospodina.
4 I u njima je bilo u izobilju velikoga veselja, kao da su stekli
najvee bogatstvo. 5 Mnogo su se naime mogli radovati, jer su mnogo toga bili ostavili i smatrali blatom, to ljude obino raalouje,
promatrajui upravo gorine koje ljubitelji svijeta trpe u uivanju
svjetovnih stvari, u kojem se nalazi mnogo bijede i alosti.
6 Ree pak blaeni Franjo svome pratiocu, bratu Egidiju: Na
e Red biti slian ovjeku ribaru, koji baca svoje mree u vodu hvatajui veliko mnotvo riba. 7 A vidjevi mnotvo riba skupi velike
u svojim posudama (usp. Mt 13,4748) ostavljajui male u vodi.
8 Spomenuti se dakle Egidije silno zaudio prorotvu koje je svetac
izustio, budui da je znao kako je malen broj brae.
9 ovjek Boji jo nije propovijedao narodu. 10 Ipak, dok je prolazio gradovima i selima (usp. Mt 9,35; Lk 8,1), poticao je mueve i
ene da se boje i da ljube Stvoritelja neba i zemlje te da ine pokoru
za svoje grijehe. 11 A brat Egidije odgovarao je govorei: Jako dobro govori; vjerujte mu.
16. 1 Oni koji su ih sluali govorili su meu sobom: Tko su ovi i
kakve to rijei govore?
2 Neki su od njih govorili da se ini kako su ludi ili pijani. Drugi opet govorahu: Nisu to rijei luak to ih oni izgovaraju.
3 Odgovarajui jedan od njih ree: Ili su zbog najvee savrenosti
prionuli uz Gospodina, ili su poludjeli, jer se njihov tjelesni ivot
ini oajnim. Hodaju bosonogi, obukli su skromnu odjeu, oskudno
se hrane. 4 Ipak ih jo uvijek nisu slijedili. 5 A djevojke, vidjevi
ih izdaleka, bjeale su bojei se da ne bi sluajno bile zahvaene
ludilom. 6 I iako su ih vrlo malo slijedili, ipak su ostajali bogobojazni
519
vidjevi oblik svetog prijateljevanja po kojem se inilo da su obiljeeni za Gospodina.

7 A kad su obili onu pokrajinu, vratili su se na spomenuto mjesto Svete Marije od Porcijunkule.
17. 1 Kad je prolo nekoliko dana, tri druga ovjeka iz grada Asiza dooe k njima: brat Sabatin, brat Ivan i brat Morik Mali, poniz
no molei blaenoga Franju da ih primi u svoju drubu. 2 On ih je
ljubazno i veselo primio.
3 Kad su pak ili po gradu prositi milostinju, jedva bi im tko htio
dati. Govorili su im: Odrekli ste se svog imetka i elite spiskati
tui. 4 I tako su trpjeli vrlo veliku oskudicu. 5 Progonili su ih takoer njihovi roditelji i roaci; i drugi iz onoga grada, mali i veliki,
muevi i ene, prezirali su ih i ismijavali kao bezumne i lude, osim
gradskog biskupa kojem je blaeni Franjo esto iao traiti savjet.
6 Zbog toga su ih pak progonili njihovi roditelji i roaci, a drugi
ismijavali, jer u ono vrijeme nije bilo nikoga tko bi sve svoje ostavio
i iao od vrata do vrata prositi milostinju.
7 Jednog opet dana, kad je blaeni Franjo doao k spomenutom
biskupu, biskup mu ree: Va mi se ivot ini vrlo munim i tekim: nita ne posjedovati na ovom svijetu i nita nemati. 8 Njemu
je svetac Boji ovako odgovorio: Gospodine, kad bismo imali neke
posjede, bilo bi nam potrebno oruje da ih branimo, jer odanle nastaju premnoge rasprave i svae, i obino se time spreava ljubav
prema Bogu i blinjemu. 9 Stoga ne elimo na ovom svijetu posjedovati nita vremenito.
10 I svidje se biskupu taj odgovor.
Glava IV.
Kako je opomenuo brau i poslao ih po svijetu
18. 1 A sveti Franjo, budui da je ve bio pun milosti Duha Sve

toga (usp. Dj 6,5.8), prorekao je svojoj brai to e se dogoditi. 2 I
sazvavi k sebi tu estoricu svoje brae koju je imao, u umi koja
bijae uz crkvu Svete Marije od Porcijunkule, u koju su oni esto
dolazili na molitvu, 3 ree im: Razmotrimo, predraga brao, svoj
poziv, jer nas je Bog milosrdno pozvao, ne samo na nau ve i na
korist mnogih, a takoer i na spasenje. 4 Poimo dakle po svijetu,
hrabrei i pouavajui mukarce i ene rijeju i primjerom, da ine
pokoru za svoje grijehe i da se sjete zapovijedi Gospodnjih, koje su
tako dugo predavali zaboravu.
5 I opet im ree: Ne boj se, stado malo (Lk 12,32), nego imajte
pouzdanja u Gospodina. 6 I ne govorite meu sobom: neuki smo i
520
nepismeni, kako emo propovijedati?. 7 Nego spominjite se rijei

Gospodinovih, koje je rekao svojim uenicima govorei: Ta ne go
vorite to vi, nego Duh Oca vaega govori u vama (Mt 10,20). 8 Sam
e vam Gospodin dati duh i mudrost (usp. Lk 21,15) da hrabrite i
propovijedate muevima i enama put i djela njegovih zapovijedi.
9 Naii ete pak na ljude vjerne, blage, ponizne i ljubazne, koji e
vas i vae rijei primiti s radou i ljubavlju. 10 Naii ete na druge, nevjerne, oholice i hulitelje (usp. 2Tim 3,2), koji e se opirati i
predbacivati vama i vaim rijeima. 11 Pohranite dakle u svoja srca
strpljivo i ponizno podnoenje svega toga.
12 I kad su braa ula te rijei, prestraila su se. 13 A blaeni Franjo, vidjevi da se boje, ree im: Ne plaite se (Mk 16,6). 14 Znajte
naime da e za kratko vrijeme k nama doi mnogo mudrih, razboritih i plemenitih (usp. 1Kor 1,26), i bit e s nama. 15 Propovijedat
e pucima i narodima, kraljevima i prvacima i mnogi e se obratiti
Gospodinu. 16 I Gospodin e uiniti da se po cijelome svijetu njegova obitelj mnoi i raste.
17 I kad je izrekao sve ove rijei, blagoslovio ih je, a oni otioe.
Glava V.
O progonima koje su braa idui svijetom pretrpjela
19. 1 Dok su pak oni hodili putem najpobonijeg sluge Gospodnjeg, kad bi se najpobonije naklonili na molitvu govorei: 2 Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te, i u svim tvojim crkvama koje su
po cijelome svijetu, jer si po svome svetom kriu otkupio svijet. 3 I
ondje su vjerovali i osjeali da su naili na mjesto Gospodnje.
4 A koji god su ih gledali, udili su se govorei: Nikada nismo
vidjeli takve redovnike i tako obuene. 5 Kako su bili razliiti od
svih drugih po odjei i ivotu, inilo se da su umski ljudi. 6 Kad bi
ulazili u neki grad, selo ili kuu, navijetali bi mir (usp. Lk 8,1; 10,5).
7 Gdje god bi pak nailazili na mukarce ili ene na putovima ili ulicama, hrabrili bi ih da se boje i da ljube Stvoritelja neba i zemlje, i
da sjeajui se njegovih zapovijedi, koje su bili predali zaboravu, te
zapovijedi nastoje otada i djelom izvravati.
8 I neki od njih rado su ih i s radou sluali, a drugi su ih naprotiv ismijavali. 9 Mnogi su ih naveliko ispitivali, a njima je bilo vrlo
teko odgovarati na tolika pitanja, jer se za nove stvari ee javljaju
nova pitanja. 10 Neki ih naime pitahu: Odakle ste?A drugi govorahu: Iz kojega ste reda?11 Oni pak jednostavno odgovarahu:
Pokornici smo, i rodili smo se u gradu Asizu. 12 Tada se naime
druba brae jo nije nazivala redom.
521
20. 1 I mnogi koji su ih gledali i sluali smatrali su ih varalicama

ili glupanima. 2 A netko meu njima govorae: Ne elim ih primiti
u svoju kuu da ne bi sluajno pokrali moj imetak. 3 I zbog toga su
im na mnogim mjestima upuivali mnoge uvrede. 4 Stoga su ee
obitavali u crkvenim i kunim trijemovima.
5 U isto vrijeme bijahu dvojica brae kod grada Firence, koji su
ili po gradu traei prenoite i nikako ga nisu mogli nai. 6 Doavi
dakle u jednu kuu, pred kojom je bio trijem i u trijemu pe, rekoe jedan drugome: Ovdje emo moi boraviti. 7 Upitae dakle
gospodaricu one kue bi li se udostojala primiti ih u svoju kuu.
8 Budui da je ona odmah odbila to uiniti, zamolili su je da im barem dopusti da onu no provedu pokraj pei.
9 Ona im dopusti. Kad je doao njezin mu i ugledao brau u trijemu pokraj pei, ree joj: Zato si ovim nitkovima pruila prenoite?10 Ona odgovori: Ja ih nisam htjela ugostiti u kui, ali sam
dopustila da lee vani u trijemu. Odanle nam ne mogu nita ukrasti,
osim moda drva. 11 I zbog te sumnje brai nisu htjeli posuditi
nita za pokrivanje, iako je u ono vrijeme bila velika studen.
12 Kad su braa te noi ustala na matutin (slubu rijei), krenula
su prema oblinjoj crkvi.
21. 1 A kad je svanulo, ona ih je ena, doavi u crkvu sluati
misu, ugledala kako pobono i ponizno ostaju u molitvi. 2 I rekla
je u sebi: Da su ti ljudi zloinci, kao to je govorio moj mu, ne bi
ustrajali u tako smjernoj molitvi.
3 I dok je ena tako razmiljala, gle, neki je ovjek imenom Gvido
iao kroz onu crkvu i siromasima na koje bi naiao dijelio milostinju.
4 Kad se pribliio brai i svakome htio dati denar, kao i drugima, oni
su odbili primiti. 5 On im ree: Zato ne primate denare kao drugi
siromasi kad vas vidim tako uboge i u oskudici?6 Odgovori mu
jedan od njih, brat imenom Bernard: Istina je svakako da smo siromani, ali nae siromatvo nije tako teko kao u drugih siromaha, jer
smo postali siromani po Bojoj milosti i da izvrimo njegov savjet.
22. 1 udei se nad njima onaj ih ovjek upita jesu li do tada
imali neto u svijetu. 2 Oni odgovorie da su neto imali, ali da su iz
ljubavi prema Bogu podijelili siromasima.
3 A kad je spomenuta ena uvidjela kako su braa odbila denare, pristupila je k njima i rekla im: Krani, ako se elite vratiti
u moje prenoite, ja u vas rado primiti u kuu. 4 Braa su joj
ponizno odgovorila: Neka ti Gospodin uzvrati (usp. 2 Sam 2,6).
5 Kad je dakle onaj ovjek doznao da braa nisu mogla nai prenoite, uhvativi ih za ruku dovede ih u svoju kuu i ree im:
6Evo prenoita koje vam je Gospodin pripravio. 7 Ostanite u
522
njemu do mile volje. 8 A oni zahvalie Bogu, jer im je iskazao svoju dobrotu (usp. Lk 1,72) i usliao vapaj siromaha. 9 I ostali su kod
njega nekoliko dana. 10 I tako je zbog njihovih rijei, koje je uo,
i zbog dobrih primjera, koje je vidio, potom mnogo toga darovao
siromasima.
23. 1 [Ali iako je taj tako ljubazno s njima postupao], ljudi su
[drugi] tada brau openito smatrali nevrijednima, te su im mnogi mali i veliki inili i govorili kao gospodari svojim slugama. 2 I
premda su imali vrlo skromnu i vrlo siromaku odjeu, mnogi su
im svejedno rado otimali. 3 Pa iako su tako ostajali goli, jer su imali
samo jednu donju haljinu (usp. Lk 6,29), opet su uvijek opsluivali
evaneoski oblik ivota, i nisu je od otimaa traili natrag. 4 Ako bi
im je ipak oni, ganuti pobonou, zaeljeli vratiti, rado bi natrag
uzimali.
5 A nekima su na glavu bacali blato; takoer su jednome od njih
u ruku gurnuli kocke, pozivajui ga bi li se htio igrati. 6 Jedan je
pak brat bio noen na neijim leima, objeen za kapuljau, koliko
se svialo nosau. 7 Ovo su im i mnogo toga drugog inili oni koji
su ih muili, o emu ne govorimo zato da ne oduimo odvie svoj
govor. 8 Istodobno su ih naime smatrali vrlo nevrijednima, jer su ih
bez straha i drsko muili kao da su zloinci. 9 Osim toga i u gladi i
ei i u studeni i golotinji (usp. 2Kor 11,27) trpjeli su mnoge nevolje
i tjeskobe.
10 Sve su pak ovo podnosili postojano i strpljivo, kako bijahu
poueni od blaenoga Franje. 11 Nisu se alostili niti smuivali, nego
su, poput ljudi kojima je dopao veliki dobitak, klicali u nevoljama
i radovali se te zduno molili Boga za svoje progonitelje (usp. Mt
5,44).
24. 1 I kad su vidjeli te ljude da kliu u svojim nevoljama i da
ih strpljivo podnose za Gospodina, i da ne sustaju u najpobonijoj
molitvi, takoer da ne primaju i ne odnose novac, kao to su ga
primali drugi siromasi u oskudici, i da imaju veliku ljubav jedni za
druge, po emu se znalo da su uenici Gospodinovi (usp. Iv 13,35),
mnogi su se dobrotom Gospodnjom od srca pokajali; i dolazei k
njima traili su oprotenje za uvrede protiv njih. 2 Oni pak, opratajui im od srca, veselo su odgovarali: Neka vam se Gospodin
smiluje. 3 I tako su ih potom rado sluali.
4 A neki su ih molili da se udostoje primiti ih u svoju drubu,
i veinu su i primili, jer je u to vrijeme zbog malobrojnosti brae svatko imao od blaenoga Franje ovlast primiti koga hoe. 5 I
vratili su se u Svetu Mariju od Porcijunkule u roku koji im je bio
odreen.
523
Glava VI.
O prijateljevanju brae i o ljubavi koju su imali jedni za druge
25. 1 Kad su se pak ponovno vidjeli, napunili su se tolikom milinom i duhovnom radou da nisu uope pomiljali na protivtine i
najvee siromatvo koje su trpjeli.
2 Svakodnevno su bili zduni u molitvi i radu svojih ruku (usp. 1
Kor 4,12), da bi svaku za duu pogubnu besposlicu otjerali daleko
od sebe. 3 A nou su, jednako zduni u ustajanju usred noi prema
onoj prorokovoj: U ponoi ustajem da te slavim (Ps 119,62), molili s
mnogo pobonosti, a esto i sa suzama.
4 Najiskrenijom ljubavlju ljubili su jedni druge, takoer su jedni
druge posluivali i hranili, kao to majka posluuje i hrani svoga
sina. 5 Toliko je u njima plamtio oganj ljubavi da im se inilo lakim
predati svoja tijela ne samo za ime Gospodina naega Isusa Krista
nego takoer i jedan za drugoga, i to rado.
26. 1 Jednog naime dana, kad su dvojica brae prolazila nekim
putem, naila su na jednog glupaka koji je na njih poeo bacati kamenje. 2 A jedan od one brae, im je vidio da se kamenje baca na
njegova brata, dotrao je i podmetnuo se pod udarce kamenja, jer
je zbog arke uzajamne ljubavi vie elio sam biti udaren nego da to
bude njegov brat. 3 ee su inili to i tome slino.
4 Bijahu ukorijenjeni i utemeljeni u ljubavi (usp. Ef 3,17) i poniz
nosti i jedni su druge potivali kao da su njihovi gospodari. 5 Tko
god se meu njima odlikovao slubom ili milou, inilo se da je
ponizniji i nevredniji od drugih.
6 Svi su se takoer posve predavali u poslunost: kad bi se otvarala usta onoga tko je nareivao, odmah bi pripremali svoje noge za
hod i ruke za rad. 7 to god bi im se nareivalo, smatrali bi da im je
nareeno po Gospodinovoj volji; i stoga im bijae slatko i lako sve
izvriti.
8 Klonili su se putenih pouda (usp. 1 Pt 2,11) i da ne bi bili osueni, sami su sebe zduno osuivali.
27. 1 Naime ako bi sluajno jedan drugome rekao rije koja se
onome moda mogla ne svidjeti, toliko bi ga savjest prekoravala da
se ne bi mogao smiriti dok ne bi izrekao svoju krivnju i bacivi se
na zemlju postigao da onaj, premda preko volje, svoju nogu metne
preko njegovih usta. 2 A ako je onaj nikako ne bi htio metnuti, ako
bi bio poglavar onaj koji bijae rekao rije, sam bi mu naredio da
to uini, inae bi davao da poglavar naredi da bi se od njih otjerala
zloba i da bi se meu njima uvijek uvala potpuna ljubav. 3 I tako bi
protiv mana za zadovoljtinu postavljali pojedine vrline.
524
to god bi imali, knjigu ili donju haljinu, zajedniki bi se time

sluili, i nitko nije nita zvao svojim (usp. Dj 4,32), kao to to bijae i
u prvoj apostolskoj Crkvi.
5 A iako je njihovo siromatvo bilo preveliko, ipak uvijek bijahu
dareljivi i sa svima koji bi ih za ljubav Boju molili rado bi dijelili
milostinju koju su dobili.
4
28. 1 Kad bi pak ili putem i nailazili na siromahe koji su za sebe

prosili, neki od njih, nemajui nita drugo to bi im pruili, od svoje
bi odjee neto davali siromasima. 2 Jedan je od njih tako razdvojio
kapuljau od tunike i dao siromahu koji je prosio; drugi je takoer
rastavio rukav i dao; a drugi su davali neki drugi dio od svoje tunike,
da bi opsluivali onu evaneosku rije: Svakomu tko od tebe ite daj
(Lk 6,30).
3 Jednoga je opet dana doao neki siromah u crkvu Svete Marije
od Porcijunkule, gdje su oni boravili i od brae zatraio milostinju.
4 A ondje bijae jedan plat, koji je neki od njih imao dok je jo bio
u svijetu. 5 Blaeni pak Franjo ree onom bratu iji je bio taj plat
da ga dade onom siromahu. 6 On mu dade rado i hitro. 7 A odmah,
zbog potovanja i pobonosti koju brat imae u darivanju, uinilo
mu se da ona milostinja uzlazi na nebo i osjetio je odmah zatim da
je napunjen novim duhom.
29. 1 Kad bi pak k njima svraali bogatai ovoga svijeta, primali
bi ih veselo i ljubazno i pozivali bi ih da ih odvrate od zla i da ih
potaknu na vrenje pokore.
2 Braa su zduno u ono vrijeme traila da ne budu poslana u
krajeve iz kojih su potekla, da tako izbjegnu drutvo i prijateljstvo
svojih roaka i da opsluuju proroku rije: Tuinac postadoh brai i
stranac djeci majke svoje (Ps 69,9).
3 U siromatvu su se jako veselili, jer nisu udjeli za bogatstvom,
osim za onim vjenim. 4 Zlato i srebro nikad nisu posjedovali i, iako
su prezirali sva bogatstva ovoga svijeta, najvie su ipak nogama gazili novac.
30. 1 A jednoga dana, dok su braa boravila kod Svete Marije
od Porcijunkule, dooe neki ljudi i uoe u crkvu te bez njihova znanja na oltar poloie denare. 2 No jedan brat uavi u crkvu
uzme naene denare i metne ih u jedan prozor iste crkve. 3 A jedan
drugi brat, naavi novac ondje gdje ga je brat bio poloio, donese
ga svetom Franji.
4 Kad je to uo blaeni Franjo, dao je da se briljivo istrai tko
je od brae ondje poloio taj novac. 5 Kad su ga nali, zapovjedio je
da doe k njemu i rekao: Zato si to uinio? (usp. Post 3,13). 6 Zar
525
ti nisi znao da ja elim da braa ne samo da se ne koriste novcem

nego takoer da ga i ne dotiu? 7 Kad je brat to uo, nakloni se i
prignuvi koljena iskae svoju krivnju, molei ga da mu dade pokoru. 8 A on mu naloi da onaj novac u vlastitim ustima iznese iz crkve,
da ga nosi sve dok ne naie na magarei izmet i da ga u njega odloi
vlastitim ustima kojima ga je nosio. 9 To je brat vrlo briljivo izvrio.
10 I onda je opomenuo brau da, gdje god naila na novac, da ga
preziru i smatraju nitavnim.
11 Tako su se dakle neprestano radovali, jer nisu imali nita zbog
ega bi se mogli uznemirivati. 12 Koliko su naime bili odijeljeni od
svijeta, toliko su vie bili zdrueni s Bogom. 13 Oni su uli stazom,
stijesnili put i ouvali njegovu neravnost. 14 Razbijali su stijene, gazili trnje i tako nama, svojim nasljednicima, ostavili poravnat put.
Glava VII.
Kako su poli u Rim
i kako im je gospodin papa odobrio Pravilo i propovijedanje
31. 1 A kad je blaeni Franjo vidio da je Spasiteljeva milost poveala broj i zaslunost njegove brae, ree im: Vidim, brao, da
Gospodin eli uiniti od nas veliku drubu. 2 Poimo dakle svojoj
majci Rimskoj crkvi, obznanimo vrhovnom sveeniku to je Gospodin po nama uinio i po njegovoj volji i naredbi inimo to smo zapoeli. 3 Budui da im se svidjelo to bijae rekao, uzme sa sobom
dvanaestoricu brae i pooe u Rim.
4 I dok su ili putem, ree im: Uinimo jednog od nas svojim
voom i neka nam bude kao namjesnik Isusa Krista. 5 Kamo god
on odluio svratiti, svratit emo, i kada zaeli prenoiti, prenoit
emo. 6 I izabrae brata Bernarda, kojeg je blaeni Franjo prvog
bio primio, i kao to bijae rekao, djelom izvrie.
7 Radosno su ili i govorili rijei Gospodnje; i nijedan se od njih
nije usudio govoriti nita osim onoga to je bilo na hvalu i slavu
Gospodnju i na korist njihovim duama, ili su se pak predavali molitvi. 8 A Gospodin im je pripravljao prenoite i hranu u vrijeme kad
su im bili potrebni.
32. 1 I kad su doli u Rim, naili su na biskupa grada Asiza, koji je
u to vrijeme boravio u Rimu. 2 Kad ih je vidio, primio ih je sa silnom
radou.
3 Biskupa je pak poznavao jedan kardinal, koji se zvao gospodin
Ivan od Svetog Pavla i koji bijae dobar i poboan ovjek te je jako
ljubio sluge Gospodnje. 4 Njemu je spomenuti biskup bio izloio
naum i ivot blaenoga Franje i njegove brae. 5 Kad je on to uo,
526
eljno je nastojao vidjeti blaenoga Franju i neke od njegove brae. 6

I kad je uo da su u Rimu, poslao je po njih i dao da dou k njemu.
7 Kad ih je pak vidio, prihvatio ih je s odanou i ljubavlju.
33. 1 A kad su nekoliko dana s njime proboravili i kad je vidio da
ono to je rijeima o njima bio uo djelom sjaji, najiskrenije ih je zavolio. 2 I ree blaenom Franji: Preporuujem se vaim molitvama
i elim da me ubudue smatrate jednim od svoje brae. Recite mi
dakle: zato ste doli?3 Tada mu je blaeni Franjo otkrio sav svoj
naum i da je htio razgovarati s apostolskim gospodinom i po njegovoj volji i naredbi nastaviti ono to je radio. 4 A on mu je odgovorio:
Ja elim biti va zagovornik u kuriji gospodina pape.
5 I tako stigavi u kuriju ree gospodinu papi Inocentu III.: Naiao sam na savrena ovjeka, koji eli ivjeti na nain svetog evanelja i opsluivati evaneosko savrenstvo. 6 Vjerujem da po njemu
Gospodin eli po cijelome svijetu obnoviti itavu svoju Crkvu.
7 Kad je gospodin papa to uo, zadivio se i rekao mu: Dovedi ga
k meni.
34. 1 Sljedeeg ga je dakle dana doveo k papi. 2 A blaeni je
Franjo gospodinu papi izloio sav svoj naum, kako je prije toga bio
rekao kardinalu.
3 Odgovori mu gospodin papa: Previe je muan i teak va ivot, ako elei osnovati drubu ne elite posjedovati nita na ovom
svijetu. 4 Odakle e vam naime doi ono to je nuno? 5 Blaeni Franjo odgovori: Gospodine, pouzdajem se u svog Gospodina
Isusa Krista. 6 Jer onaj koji obeava da e nam na nebu dati ivot i
slavu, nee nam u prikladno vrijeme uskratiti ono to je nuno za
tijelo na zemlji. 7 Odgovori papa: Istina je to to ti govori, sine;
ipak, ljudska je narav krhka i nikad ne ostaje u istom stanju (usp. Job
14,2).8 Nego poi i iz svega srca moli Gospodina da se udostoji
pokazati ti to je bolje i korisnije za vae due. 9 A kad se vrati, javi
mi i ja u ti to zatim odobriti.
35. 1 On tada ode na molitvu, pomoli se Gospodinu istim srcem
da se po svojoj neizrecivoj ljubavi udostoji to mu pokazati. 2 I kad
je ve bio ustrajao u molitvi i cijelo svoje srce uzdigao Gospodinu,
javi se rije Gospodnja u njegovom srcu i ree mu kroz prispodobu: 3Bijae u kraljevstvu nekog velikoga kralja jedna ena, jako
siromana, ali lijepa, koja se svidje kraljevim oima, i od nje mu se
rodie mnogi sinovi. 4 A jednoga dana ona ena poe ovako razmi
ljati govorei u sebi: to da radim ja siromana, kojoj su se rodili
toliki sinovi, a nemam posjeda od kojih bi mogli ivjeti? 5 Dok je
opet u svom srcu tako razmiljala i dok joj je od mnotva misli lice
527
postalo alosno, pojavi se kralj i ree joj: to ti je, jer vidim da raz
milja i da si tuna? 6 A ona mu izree sva razmiljanja svoje due.
7 Odgovori joj kralj rijeima: Ne boj se (usp. Lk 12,32) zbog svoga prevelikog siromatva, niti zbog sinova koji su ti se rodili i zbog
mnogih koji e se roditi, jer dok mnogi najamnici u mojoj kui imaju
kruha napretek, ja ne elim da moji sinovi umiru od gladi (usp. Lk
15,17), nego elim da obiluju vie od drugih.
8 ovjek Boji Franjo odmah je razumio da je on oznaen po
toj sirotici. 9 Po ovom je dakle ovjek Boji uvrstio svoj naum da
ubudue opsluuje presveto siromatvo.
36. 1 I ustavi isti as poe k papi i otkri mu ono to mu je Gospodin bio objavio.
2 A kad je gospodin papa to uo, silno se zadivio to je tako jednostavnom ovjeku Gospodin bio objavio svoju volju. 3 I spoznao
je da nije hodio u ljudskoj mudrosti, nego u pokazivanju Duha i snazi
(usp. 1 Kor 2,4).
4 Zatim se blaeni Franjo nakloni te ponizno i odano obea gospodinu papi poslunost i potovanje. 5 I druga braa, budui da jo
ne bijahu obeala poslunost, po naredbi gospodina pape blaenom
Franji na slian nain obeae poslunost i potovanje.
6 A gospodin papa odobrio mu je Pravilo, a tako i brai koju je
imao, kao i onoj buduoj. 7 I dao mu je vlast propovijedanja posvuda, kao to mu je udijelila milost Duha Svetoga, i to da mogu
propovijedati takoer i druga braa, kojoj blaeni Franjo dopusti
slubu propovijedanja.
8 Odonda je blaeni Franjo zapoeo po gradovima i selima pro
povijedati narodu (usp. Lk 8,1), kako mu je Duh Gospodnji objavljivao. 9 A Gospodin je u njegova usta stavio krasne, milozvune i
preslatke rijei, tako da je jedva kome moglo dosaditi sluati ga.
10 Spomenuti pak kardinal, zbog odanosti koju je imao prema
bratu, dao je da sva ona dvanaestorica brae dobiju kleriku tonzuru.
11 I nakon toga blaeni je Franjo naredio da kapitul bude dvaput
godinje, na Duhove i na blagdan svetog Mihaela u mjesecu rujnu.
Glava VIII.
Kako je naredio da bude kapitul
i o onome o emu se na kapitulu raspravljalo
37. 1 Na Duhove su se okupljala sva braa na kapitul kod crkve svete Marije od Porcijunkule. Na tom su kapitulu raspravljali
o tome kako bi mogli bolje opsluivati Pravilo. 2 I po pojedinim su
528
provincijama odredili onu brau koja e propovijedati narodu i koja

e u svojoj provinciji razmjetati brau.
3 A sveti je Franjo brau opominjao, korio i nareivao im, kako
mu se, nakon to je za savjet pitao Gospodina, inilo da je pravo.
4 Sve pak to bi im govorio rijeju prije bi im ljubazno i zduno
djelom pokazivao.
5 tovao je poglavare i sveenike svete Crkve. 6 Starije je takoer
potivao; i plemie i bogatae astio je; siromahe je takoer najiskrenije ljubio i s njima suosjeao. 7 Prema svima se napokon vladao
kao podlonik.
8 Iako je bio uzvieniji od sve brae, ipak bi jednog od brae
koja bi boravila s njime postavljao za svoga gvardijana i gospodara,
kojeg bi ponizno i odano sluao, da bi od sebe otjerao svaku priliku
za oholost. 9 Sputao je ovaj svetac svoju glavu meu ljudima sve
do zemlje i zato ga je meu svojim svecima i izabranima Gospodin
uzvisio (usp. Lk 14,11) na nebesima.
10 Opominjao ih je da zduno opsluuju sveto evanelje i Pravilo
kako su bili obeali; i najvie da budu tovatelji crkvenih slubi i
uredbi, da paljivo i pobono sluaju misu i gledaju Tijelo Gospodina naega Isusa Krista; 11 i da potuju sveenike koji se brinu za ove
asne i najvee sakramente, i na kojem god mjestu naiu na njih, da
pred njima prignu glavu i poljube im ruku. 12 A ako naiu na njih
kako jau na konjima, neka im iskau potovanje i neka im ne poljube samo ruku nego i kopita konja na kojima jau, zbog potovanja
prema njihovoj vlasti.
38. 1 Opominjao ih je takoer da nijednog ovjeka ne osuuju i
ne preziru, pa ni one koji fino piju, jedu i oblae se, kao to je dapae sadrano u Pravilu. 2Naime na je Gospodin i njihov Gospodin,
i onaj koji je pozvao nas moe pozvati i njih, i onaj koji je htio nas
opravdati moe i njih opravdati (usp. Rim 8,30).
3 I sam je govorio: I ja ih elim potivati kao svoju brau i
gospodare. 4 Moja su braa, jer svi smo od jednog Stvoritelja;
moji su gospodari, jer nam pomau u vrenju pokore, dajui nam
ono to je potrebno za tijelo. 5 A govorio im je i ovo: Takvo
neka bude vae prijateljevanje meu narodima da tko god vas
vidi ili uje slavi i hvali Oca naega koji je na nebesima (usp. Mt
5,16).
6 Imao je naime veliku elju da on sam i njegova braa uvijek ine
djela zbog kojih e Gospodin biti hvaljen. 7 I govorae im: Kao to
vi ustima navijetate mir, tako jo vie imajte mir u svojim srcima,
da nitko po vama ne bude izazvan na srdbu i sablazan, nego neka
svi po vaem miru i blagosti budu pozivani na mir i dobrotu. 8 Jer
na ovo smo pozvani: lijeiti bolesne, povijati ranjene (usp. Ez 34,4) i
529
natrag zvati zalutale. 9 Za mnoge nam se ini da su udovi avlovi, no

oni e jednom biti uenici Kristovi.
39. 1 Korio ih je pak zbog velike strogosti u postupanju s vlastitim tijelom, jer su se u to vrijeme braa previe trapila postovima,
nespavanjem (usp. 2 Kor 11,27) i tjelesnim mrtvljenjima, tako da su
potiskivala sve tjelesne porive u sebi. 2 Toliku su si bol nanosila da se
za svakog inilo da mrzi samog sebe. 3 Kad je blaeni Franjo to uo i
vidio, korio ih je, kako smo rekli, i nalagao je da ne pretjeruju. 4 Bio
je toliko pun Spasiteljeve milosti i mudrosti da je predano opominjao, razborito korio i ljubazno nareivao.
5 Meu braom koja su se skupljala na kapitul nitko se od njih
nije usuivao s drugima govoriti o svjetovnim poslovima, 6 nego su
razgovarali o ivotima svetih otaca, ili o savrenosti nekog brata, ili
kako bi bolje mogli zadobiti milost naega Gospodina.
7 Ako bi pak koji od brae koja su se skupila na kapitul imali
neku napast od tijela ili od svijeta (usp. 1 Iv 2,16), ili neku drugu
muku, dok bi sluali blaenoga Franju koji je arko i slatko govorio i
dok bi ga gledali nazonoga, napasti bi od njih odstupale. 8 Suutno
im je naime govorio, ne kao sudac, nego kao otac sinovima i kao
bolesniku lijenik, te se u njemu ispunjala Apostolova rije: 9 Tko
je slab, a ja da ne budem slab? Tko se sablanjuje, a ja da ne izgaram?
(2 Kor 11,29).
Glava IX.
Kada su braa bila poslana po svim provincijama svijeta
40. 1 A kad bi kapitul zavrio, blagoslivljao je svu brau na kapitulu i razmjetao pojedince po provincijama, kako je htio. 2 Koji
su god od njih imali duha Bojega i rjeitost za propovijedanje, bili
klerici ili laici, davao im je doputenje i zadatak da propovijedaju.
3 A oni su primali njegov blagoslov s velikim veseljem i radou u
gospodinu Isusu Kristu. 4 Ili su po svijetu kao pridolice i putnici (1
Pt 2,11) nita ne nosei putem osim knjiga iz kojih su mogli moliti
asoslov.
5 Gdje god bi naili na sveenika, siromanog ili bogatog, klanjajui se, kao to ih je bio pouio blaeni Franjo, odavali bi im
potovanje.
6 I kad bi bilo vrijeme za noenje, radije bi prenoili kod njih
nego kod drugih svjetovnjaka.
41. 1 A kad nije bilo mogue prenoiti kod njih, raspitivali su se
tko je u tom kraju duhovan i bogobojazan ovjek, kod kojeg bi mo-
530
gli pristojnije prenoiti. 2 A malo nakon toga Gospodin bi nadahnuo

po jednog bogobojaznog ovjeka po pojedinim gradovima i selima u
koje su imali doi (usp. Lk 10,1) koji bi im pripravio prenoite, dok
nisu kasnije sami sagradili svoja boravita u gradovima i utvrdama.
3 Gospodin im je dao rije i duh u pravo vrijeme da izgovaraju
vrlo otre rijei koje su prodirale u srca mnogih sluatelja, i ponajvie mladih, vie nego starih. 4 Oni su, ostavivi oca i majku (usp.
Mt 19,29) i sve svoje, slijedili brau i oblaili habit svetoga Reda. 5
I tada se najvie u ovom Redu ispunila rije Gospodina koji ovako
govori u evanelju: 6 Nisam doao donijeti mir na zemlju, nego ma.
7 Ta doao sam rastaviti ovjeka od oca njegova i ker od majke njezine
(Mt 10,3435). 8 One pak koje su braa primala dovodili su k blaenome Franji da ih on obue.
9 Slino su i mnoge ene djevice i neudane uvi njihovo propovijedanje dolazile k njima raskajanog srca 10 govorei: A to je nama initi
(usp. Dj 2,37)? S vama ne moemo biti. 11 Recite nam dakle kako moemo spasiti svoje due. 12 Na to su po pojedinim gradovima, u kojima su mogli, uredili zatvorene samostane za vrenje pokore. 13 Odredili su takoer jednoga od brae da im bude pohoditelj i popravitelj.
14 Slino su i oenjeni mukarci govorili: Imamo ene koje ne
doputaju da ih ostavimo. 15 Pouite nas dakle kojeg se puta spasonosno moemo drati. 16 A oni su od ovih uredili red koji se naziva
Redom pokornika i dali ga potvrditi od vrhovnog sveenika.
Glava X.
Kada su kardinali postali naklonjeni brai te im poeli davati
savjete i pruati pomo
42. 1 A asni otac gospodin kardinal Ivan od Svetog Pavla, koji je

blaenom Franji ee pruao savjet i zatitu, preporuivao je svim
drugim kardinalima zasluge i djela blaenoga Franje i sve njegove
brae. 2 Kad su to uli, njihova su se srca ganula (usp. 1 Kr 3,26) na
ljubav prema brai i svaki je od njih elio imati nekoga od brae u
svojoj kuriji, ne zato da bi im oni u neemu sluili, nego zbog odanosti i ljubavi koju su prema brai gajili u vrlo velikoj mjeri.
3 Jednog su pak dana, kad je blaeni Franjo doao u kuriju, pojedini kardinali od njega zatraili neke od brae; a on je ljubazno
ugodio njihovoj volji.
4 A prije spomenuti gospodin Ivan preminuo je i poinuo u miru,
on koji je zavolio svete siromahe.
43. 1 Nakon toga Gospodin je nadahnuo jednog od kardinala,
imenom Hugolina, biskupa ostijskog, koji je blaenoga Franju i nje-
531
govu brau najiskrenije zavolio, ne samo kao prijatelj nego jo vie

kao otac. 2 Kad je pak blaeni Franjo uo za njegovu slavu, pristupio
je k njemu. 3 A kada ga je kardinal vidio, primio ga je s radou,
govorei mu: Nudim vam samog sebe za savjet, pomo i zatitu po
vaoj elji i elim se preporuiti u vae molitve.
4 Blaeni je pak Franjo zahvalio Svevinjemu to je srce onoga
ovjeka nadahnuo za davanje savjeta, pomoi i zatite, a njemu je
rekao: 5Rado vas elim imati za oca i gospodara svoga i sve svoje
brae, i elim da sva braa za vas trajno mole Gospodina. 6 Zatim
ga zamoli da se udostoji doi na kapitul brae na Duhove. 7 A on je
pristao i dolazio svake godine.
8 A kad bi dolazio, izlazila bi mu u susret u procesiji sva braa
okupljena na kapitulu. 9 A on je, kad bi braa dola, silazio s konja i
pjeice iao s braom sve do crkve zbog odanosti koju je imao prema njima. 10 I nakon toga bi im drao govor i slavio misu, a blaeni
bi Franjo pjevao evanelje.
Glava XI.
Kako ih je Crkva zatitila od ruku progonitelja
44. 1 Kad se navrilo jedanaest godina od poetka Reda i kad

se umnogostruio broj brae, bijahu izabrani ministri i poslani s po
nekoliko brae po skoro svim provincijama svijeta gdje se gajila katolika vjera.
2 U nekim su ih provincijama primali, ali im nikako nisu doputali
da u njima grade boravita. 3 Iz nekih su ih ak tjerali, jer su se bojali
da braa nisu vjerni krani, kako braa jo nisu imala Pravilo potvreno od pape, ve samo odobreno. 4 I zbog toga su pretrpjeli mnoge
boli od klerika i laika, a nakon to su ih oplijenili razbojnici, vratili su
se k blaenom Franji silno tjeskobni i snudeni. 5 Te su im boli bile
nanesene u Ugarskoj i Alemaniji i u drugim provincijama izvan Italije.
6 Ovo su pak braa obznanila spomenutom gospodinu kardinalu
ostijskom. 7 On je pozvao k sebi blaenoga Franju i odveo ga gospodinu papi Honoriju, jer je gospodin Inocent ve bio preminuo, i dao
je da mu se napie i potvrdi drugo Pravilo te da se osnai zatitom
peata spomenutog pape.
8 U tom je Pravilu produljio vremenski razmak izmeu kapitula,
da bi se izbjegao napor brae koja su boravila u udaljenim krajevima.
45. 1 I zamolio je blaeni Franjo od gospodina pape jednog od
kardinala, koji bi bio upravitelj, zatitnik i popravitelj tog Reda,
kako je to sadrano u istom Pravilu. 2 I dao im je spomenutoga
gospodina ostijskog.
532
Nakon toga je gospodin ostijski, budui da je imao nalog gospodina pape, pruio svoju ruku u zatitu brae i poslao pisma mnogim crkvenim velikodostojnicima kod kojih su braa bila pretrpjela nevolje, da se ne protive brai, nego da im radije prue savjet i
pomo za propovijedanje i stanovanje u svojim provincijama, kao
dobrim i pobonim muevima priznatima od Crkve. 4 I mnogi su
drugi kardinali slino poslali svoja pisma za tu istu stvar.
5 A tako su na drugom kapitulu, kad je blaeni Franjo ministrima
dao doputenje da primaju brau u Red, braa bila poslana natrag
u one provincije, nosei potvreno Pravilo i pisma kardinala, kako
rekosmo. 6 I tako, kada su crkveni velikodostojnici vidjeli Pravilo
potvreno od Vrhovnog sveenika, a takoer i da kardinal gospodin ostijski s drugim kardinalima o brai povoljno svjedoi (usp. Iv
1,7; 21,24), dopustili su im u svojim provincijama graditi, stanovati
i propovijedati.
7 Kad je to uinjeno i kad su braa ondje stanovala i propovijedala, mnogi su, vidjevi njihovo ponizno prijateljevanje i asne obiaje
te njihove preslatke rijei, doli k brai i obukli habit svetog Reda.
8 Kad je pak blaeni Franjo vidio vjeru i ljubav koju je prema
brai imao gospodin ostijski, ljubio ga je iz dubine srca; 9 a kad mu
je pisao pisma, ovako je govorio: asnom u Kristu ocu biskupu
svega svijeta.
10 Malo vremena nakon toga spomenuti gospodin ostijski, prema
prorokoj rijei blaenoga Franje, i jest bio izabran na Apostolsku
stolicu i nazvan papom Grgurom IX.
3
Glava XII.
O preminuu blaenoga Franje, udesima i kanonizaciji
46. 1 A kad se navrilo dvadeset godina otkako je blaeni Franjo

prionuo uz evaneosku savrenost, milosrdni je Bog htio da on ot
poine od svojih trudova (usp. Otk 14,13): 2 jer mnogo se trudio u
bdjenjima, molitvama i u postovima, u molitvama i propovijedanju
na putovanjima, u brigama (usp. 2 Kor 6,5; 11,2628), u suosjeanju
s blinjima; naime cijelo svoje srce predao je Bogu, svome Stvoritelju, i uzljubio ga iz svega srca svoga, iz sve due svoje i iz sve (usp.
Mt 22,37) nutrine svoje. 3 Nosio je naime Boga u srcu, hvalio ga
ustima, proslavljao ga u svojim djelima. 4 I ako bi netko spominjao
Boga, ovako je govorio: Nebo i zemlja morali bi se nakloniti na to
ime (usp. Fil 2,10).
5 A Gospodin je, elei oitovati ljubav koju je imao prema njemu, stavio na njegove udove i bok rane preljubljenoga Sina svoga.
6 I budui da je sluga Boji Franjo eznuo da doe u njegov dom i
533
na mjesto gdje slava njegova stoluje (usp. Ps 26,8), Gospodin ga je

pozvao k sebi, i tako se slavno preselio Gospodinu.
7 Poslije toga pojavila su se mnoga znamenja i udesa u narodu, zbog ega su se smekala srca mnogih ljudi koji bijahu tvrdi za
vjerovanje u ono to se Gospodin bio udostojao oitovati u svome
sluzi, 8 te su govorili: Mi, budale, smatrasmo njegov ivot ludou i svr
etak njegov neasnim. 9 Gle kako se ubrojio meu sinove Boje i dobio
udio svoj meu svecima (usp. Mudr 5,45).
47. 1 A asni je gospodin i otac, papa Grgur, sveca kojeg je zavolio za ivota poslije smrti takoer poastio. 2 I kad je doao s kardinalima do mjesta gdje sveevo tijelo bijae pokopano, upisao ga je
u popis svetaca.
3 Zbog toga su se mnogi veliki i plemeniti muevi, ostavivi sve,
obratili Gospodinu sa enama, sinovima, kerima i cijelom svojom
obitelji. 4 ene i keri zatvorile su se u samostan. 5 A muevi i sinovi
oblaili su habit Manje brae.
6 I ispunila se ona rije koju je brai prije bio prorekao: 7Za
kratko e vrijeme k nama doi mnogo mudrih, razboritih i plemenitih
(usp. 1 Kor 1,26), i stanovat e s nama.
[Pogovor]
48. 1 No molim vas, preljubljena brao, da ovo to smo napisali o

svojim predragim ocima i brai briljivo promislite, 2 ispravno razumijete i nastojite djelom izvriti, da s njima zasluimo biti dionicima
nebeske slave. 3 K njoj neka nas privede Gospodin na Isus Krist.
L EGENDA TROJICE DRU G OVA
LEGENDA TRIUM SOCIORUM
(12411247)
Uvod
FELICE ACCROCCA
Prijevod
DAMJAN DAMJANOVI
LEGENDA TROJICE DRUGOVA

Uvod.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 537
Uvod
Legenda trojice drugova smatra se danas, i ne krivo, jednom od
najznaajnijih meu franjevakim biografijama. Djelo uspijeva dati,
kao malo drugih u svom anru, uspjean portret Franjina psiholokog
i duhovnog puta, njegovih unutarnjih nemira i njegovih postupnih
dostignua, zasluenih kroz teku borbu sa samim sobom i u nepresunom traenju Boje volje. Te injenice predstavljaju ipak novije
dostignue: za dobar dio XX. stoljea, ustvari, Legenda je bila u sreditu estoke rasprave, u tijeku koje se sumnjalo vie puta u njezinu
vjerodostojnost.
Djelo vue naziv iz pisma koje su Franjini drugovi napisali generalnom ministru Krescenciju iz Iesia 1246, koje rukopisi slono
donose na poetku teksta. Ipak se ini da pismo nema nita zajedniko s priklopljenim tekstovima, jer drugovi nisu htjeli pisati ivot
(per modum legendae non scribimus) i nisu slijedili kronoloki red
(continuatam historiam non sequentes), ograniavajui se na slobodno skupljanje (arbitrio nostro) nekih sjeanja, birajui meu
najljepim cvjetovima veoma bogate livade. Djelo je dakle u svom
konanom obliku plod redakcije u razliitim vremenima: ono to slijedi pokuaj je rekonstruiranja razliitih faza koje su vodile njegovu
sastavljanju i koje pruam veoma svjestan provizornosti mojih zakljuaka.
Nakon 1244. mnogi svjedoci, kako braa franjevci tako i drugi,
upuivali su svoja sjeanja o Franji Krescenciju iz Iesia. Asiani su
uradili svoj dio smatrajui se, s punim pravom, privilegiranim promatraima da rekonstruiraju zemaljske dogaaje njihova tako slavnog
sugraanina: napisali su sreenu pripovijest Franjina ivota, od roenja do oko 1220 (a moda i neto drugo, ali nam je teko o tome
rei neto odreeno). Autor koji je odreen za sastavljanje sluio se,
osim osobnim sjeanjima koja su mu pristizala, takoer ivotopisom
Tome elanskog, djelom Poetak ili osnutak Reda, u nekim tokama
takoer ivotom svetog Franje Julijana pajerskog.
U svom spisu, koji odgovara sadanjim prvih esnaest poglavlja,
pie o Franjinoj mladosti (III), obraenju (IIIVII), dolasku prvih
drugova i njihovu nainu ivota (VIIIXI), potvrdi dobivenoj od Inocenta III. i o postupnoj institucionalizaciji nove religio (XIIXVI): od

537
538
kraja poglavlja VIII. do XVI. slijedio je djelo Poetak ili osnutak Reda
(Peru), dopunjavajui ga ponekad ivotopisom Tome elanskog.
Namjera dakle nije bila da se proizvede novi hagiografski tekst (bez
udesa i dogaaja vezanih za smrt i Franjino proslavljenje, djelo nije
govorilo ni o stigmama, premda nije manjkalo novih snova i vienja:
LegTd 13, 51, 56, 63); konkretnije, autor je nakanio pruiti sreeni
materijal, koristan za ponovno opisivanje nekih odluujuih faza Franjina ivota.
Po svojoj naravi hagiografski tekst, veliajui izlijevanje milosti u
ivotu izabrane osobe, obino nije usmjeren na razliite faze u kojima
se ralanjuje put obraenja; na autor obrnuto, dobar poznavatelj jezika i stila, ali malo sklon hagiografskom anru, opisuje izvanrednom
uspjenou Franjine mladenake navike (oblaio se na upadan i udan nain, jeo je na brzinu i odmah je trao prijateljima: LegTd 2, 9),
njegovo unutarnje dozrijevanje, tvrdu borbu sa samim sobom da bi
jeo jela na koja nije bio naviknut (LegTd 22), ili susret s nekim ljudima dok je hodao prosei ulje za svjetiljku u Svetom Damjanu (LegTd
24): stranice velike psiholoke prodornosti i rijetke duhovne dubine!
Autor poznaje vrlo dobro grad (zna da postoji bolnica za gubavce: LegTd 11) i obiaje bogate asike mladei (LegTd 7); opisuje s
rijetkom preciznou funkcioniranje gradskih ustanova i njihove
nadlenosti (LegTd 19). Vie od bilo kojeg drugog izvora Legenda
dodjeljuje odluujuu ulogu biskupu: Gvido je bio jedini kojemu se
Franjo, jo u poecima svoga promiljanja, povjeravao (LegTd 19);
on je bio taj koji mu je sugerirao kako se treba ponaati s ocem koji ga
je prijavio (LegTd 19): od tog momenta biskup je postao njegov voa
(dirigendo ipsum) tako da je, neshvaen od graana, Franjo esto
odlazio k njemu za savjet i bio je priman s dobrohotnou (LegTd
35); sam je Franjo, nakon sukoba s ocem, tjeio sveenika u Svetom
Damjanu rijeima koje je biskup Gvido (I) upravio prethodno njemu
(LegTd 21).
Zanimljivo je istaknuti postupak autora s obzirom na neke bitne dogaaje iz ivota fraternitas: Nepoznati Peruinac izriito se
suprotstavio Tomi u pripovijedanju kako o otkrivanju evanelja od
strane Franje i prve brae (usp. Peru 1011) tako i o susretu grupe
s Inocentom III. (usp. Peru 3136 s 1el 3233); autor Legende
meutim prihvaa obje verzije. Smjetajui ih u dva razliita momenta (otkrivanje evanelja: LegTd 25, 2829), ili ih spajajui zajedno
(susret s papom: LegTd 4653, gdje se dodaje vienje Laterana kojem je prijetilo da se srui). Znakovita je takoer zbrka koju stvara
u odnosu na pojmove Religione/Ordine. Djelo Poetak ili osnutak
Reda (Peru) dobro poznaje razliku izmeu Fraternitas, Religione, Ordine, i zna da je franjevaka obitelj prola, postupno,
kroz svaki od tih stadija: Tada, ustvari, Religio brae jo nije nazvan
L e ge nd a troj ice d rugova
539
Ordo (Peru 19); autor Legende, meutim, preuzimajui njegov

tekst, tako ga je pobrkao da pokazuje oskudno znanje kanonskog
prava: Ustvari njihov Ordo jo nije nazvan Religio (LegTd 37 njihov Ordo: izgleda da se autor ne smatra njegovim pripadnikom).
Djelo ipak ne proputa istaknuti s izvjesnim zadovoljstvom izvanredno irenje Reda (LegTd 33 isto je prorotvo Toma itao s tjeskobnom
zabrinutou: 1el 28).
Dobro poznavanje gradskih ustanova i graanskog prava,
oskudno meutim kanonskog jezika, slaba upuenost u hagiografski anr, neuobiajena pozornost prema ulozi biskupa, slabo povijesno zanimanje za neke vane dogaaje (tako da spaja neslone verzije): sve su to elementi koji upuuju na traenje autora ne
u nekom franjevcu, nego, kako je htio Raoul Manselli, moda u
nekom biljeniku iz Asiza, iji je glavni cilj bio, ini se, da ispravi
veoma negativnu sliku (1el 12) u pogledu sveeve mladosti, njegove obitelji i itavog umbrijskog grada. Eto zato za prve godine
sveeva ivota, iako esto preuzima kazivanje Tome elanskog,
autor nastoji temeljito revidirati njegovu impostaciju: Franjo nije
vie okorjeli grenik, nego mladi tankoutnog duha, veseo, uljudan, njean i fin u ponaanju (LegTd 24), pretjerano plemenit
(LegTd 2, 5, 7, 10), poznavao je, iako ne dobro (vano preciziranje,
koje su samo Asiani mogli uiniti), francuski jezik (LegTd 10);
odgojen u govoru, nije nikada nikome upuivao uvredljive i rune
rijei i nije odgovarao onome tko je zapoinjao lascivne razgovore
(LegTd 3; oito je ovdje razilaenje s Tomom, prema kojemu je Franjo zadravao jezik jako prostaki /altamente scurrile/ 1el 2. Ukratko, ove naravne kreposti bile su za njega isto toliko stepenice koje su
ga uinile sposobnim za susret s milou (LegTd 3).
Za razliku od ivotopisa Tome elanskog Franjini roditelji ne
izgledaju kao lascivne osobe, loi odgojitelji svoga djeaka: majka je,
kae se, ljubila Franju vie nego drugu djecu (LegTd 9); otac je sigurno tvrd prema njemu, ali autor ne preuuje alost koja se u njemu
pojavila vidjevi sina svedenog na bijedni ivot (LegTd 23): takoer
nakon sukoba pred biskupom Petar Bernardone bio je veoma oaloen (LegTd 20). Druge pojedinosti osvjetljavaju poetna dogaanja u Franjinu ivotu: na primjer, da je jedan lan obitelji poznavao
njegovo sklonite u spilji kod Svetog Damjana (LegTd 16) i da su
Asiani, vidjevi ga golog, negodovali protiv oca koji mu nije dao ni u
to se obui (LegTd 20).
S ovim posebnim karakteristikama tekst je dakle poslan Krescenciju iz Iesia i Toma elanski se sluio njime, skupa sa sjeanjima
drugova, u pisanju Memoriale nel desiderio animae (Spomen-spis to ga
udi dua). Ti i drugi materijali, uvani u arhivu franjevaca u Asizu,
nisu bili uniteni. Kasnije, pred kraj XIII. ili na poetku XIV. stoljea,
540
neki anonimni redaktor spojio je pismo drugova i ovaj spis asikog

porijekla (poglavlja IXVI. Legende), kojemu je dao potpuniji oblik
dodavanjem dvaju poglavlja, bez sumnje kasnijeg datuma (u pripovijedanju mistinog iskustva na La Verni zapaaju se oite ovisnosti
od Vee legende /usp. LegTd 69 s 1Bon 13,3/ i, moda, paragraf 15:
umetanje, izmeu ostalog, kida kontinuitet pripovijedanja). U poglavljima XVIIXVIII. prepoznaje se meutim ruka nekog drugog
franjevca, koji je moda boravio kraj bazilike (uostalom, tko je drugi
mogao imati slobodan pristup arhivima?): raspravlja ustvari s onima
koji su sumnjali o Franjinim stigmama (LegTd 70); nastoji potkrijepiti (LegTd 72) prvenstvo bazilike svetog Franje, po papinoj volji glave
i majke Reda manje brae, otkrivajui jasno suprotstavljanje u odnosu na drugove, koji su meutim taj naslov dodjeljivali Porcijunkuli
(usp. AsZb 56; OgSav 55); poziva se, u svezi s tim, na jednu javnu i
opeaenu povlasticu koju su potpisali kardinali (LegTd 72); dodjeljuje Franji sliku drugog Samsona (izvlaei je iz bule kanonizacije
Mira circa nos) i zove ga, jedini put u itavu djelu (izuzevi pismo),
presveti na otac (LegTd 73).
Pripisivanje djela drugovima sveca Leonu, Rufinu i Anelu
opravdavano prisutnou poetnog pisma koliko god bilo povodom
pogrenim historiografskim interpretacijama, ipak je na odluujui
nain pridonijelo irenju ovoga teksta, bez sumnje prekrasnog, sposobnog svojom osobitom panjom za Franjinu ljudskost govoriti
ovjeku svakog vremena.
Izvori:
Uvod u Legendu trojice drugova preveo Velimir Blaevi prema: Fonti Francesca
Legendu trojice drugova s latinskog izvornika preveo Damjan Damjanovi prema: Legenda trium sociorum, Editio critica quam paravit Theophilus Des
bonnets, AFH An. 67 (1974), Collegium S. Bonaventurae, Grottaferrata
(Roma), 1974.
[Napomena]
Ovo su biljeke triju drugova blaenoga Franje o njegovu ivotu

i ponaanju u svijetu, o njegovu udesnom i savrenom obraenju
te o savrenstvu prvih poetaka i osnutku Reda u njemu samome i
u prvoj brai.
[Pismo]
1. asnom u Kristu ocu, bratu Krescenciju, po Bojoj milosti

generalnome ministru, brat Leon, brat Rufin i brat Aneo, neko,
iako nevrijedni, drugovi blaenog oca Franje, duno u Gospodinu
potovanje i odanost!
Budui da prema odredbi posljednjega generalnog kapitula, a i
vaoj odredbi, braa imaju vaem oinstvu dostaviti sve to znaju
i to mogu pronai o udesnim znakovima i djelima blaenog oca
Franje, smatrali smo mi koji smo, premda nevrijedni, s njime dulje boravili potrebnim da neto malo, poto provjerimo istinitost,
priopimo vaoj svetosti. Piemo neto malo o mnogim njegovim
djelima to smo ih sami vidjeli (usp. Lk 1,2.3) ili smo za njih mogli
doznati od druge svete brae, a napose od brata Filipa, vizitatora
siromanih gospoa, od brata Iluminata iz Arce, brata Masea iz Marignana, brata Ivana, pratioca asnog brata Egidija, koji je mnogo
toga doznao od istoga svetog brata Egidija i od, svete uspomene,
brata Bernarda, prvoga druga blaenog Franje.
Nismo se zadovoljili tek time da ispripovijedamo samo udesa
koja svetost ne izgrauju, nego je samo pokazuju ve smo, u
elji da bude na hvalu i slavu svevinjega Boga (usp. Fil 1,11) i spomenutoga svetog oca te na izgradnju onih koji ele slijediti njegove
stope, nastojali ispripovijedati i divna djela njegova ivota. Nismo
ovo napisali kao to se piu legende, jer su ve prije o njemu sastavljeni ivotopisi i zapisana udesa koja je Gospodin po njemu uinio,
nego smo kao na bujnoj livadi, prema svome miljenju, ubrali ono
najljepe. Povijesna zbivanja nismo pripovijedali po redu, nego smo
mnogo toga namjerno izostavili, to je uvrteno u spomenute ivotopise koji su napisani istinitim i lijepim jezikom.
Ako vaa razboritost smatra opravdanim, moete dati da se u
njih uvrsti i ovo malo to smo mi napisali. Uvjereni smo naime da
542
asni ljudi koji su napisali spomenute ivotopise da im je ovo bilo

poznato ne bi to zaobili; tovie oni bi to, barem djelomino,
iskitili svojim rijeima i potomstvu ostavili na spomen.
Neka vae sveto oinstvo uvijek uiva dobro zdravlje u Gospodinu Isusu Kristu, u kojem sebe, vae odane sinove, ponizno i s
potovanjem preporuujemo vaoj svetosti.
Dano u Grecciu, 11. kolovoza godine Gospodnje 1246.
I. poglavlje
O njegovu roenju i tatini, radoznalosti i rasipnosti
te kako je od toga dospio do dareljivosti
i ljubavi prema siromasima
2. Franjo je roen u gradu Asizu koji se nalazi u Spoletskoj dolini. Majka mu je najprije nadjenula ime Ivan, a kad mu se otac
nakon toga vratio iz Francuske, on mu je naknadno dao ime Franjo.
Kad je Franjo poodrastao i pokazao se otroumnim, bavio se oevim zanimanjem, tj. trgovinom. Od oca se jako razlikovao. Od njega je bio veseliji i plemenitiji. Volio je alu i pjesmu. Danju je i nou
u drutvu sebi slinih obilazio gradom Asizom. U tolikoj mjeri je bio
rastroan da je sve to je mogao imati (usp. Tob 1,3) i stei potroio
na gozbe i na druge sline stvari.
Roditelji su ga zbog toga esto prekoravali. Govorili su mu da se
tako vlada kao da nije njihov sin, nego sin kakva velikoga kneza, jer
toliko troi na sebe i na druge. No jer su mu roditelji bili imuni, a
njeno su ga ljubili, sve su to podnosili i nisu ga u tim stvarima htjeli
smetati. Njegova je majka, kad bi se meu sugraanima povela rije
o njemu i o njegovoj rasipnosti, odgovarala: to mislite o mome
sinu? On e jo postati sin Boji po milosti.
No on nije samo u takvim stvarima bio podatljiv, tovie rastroan,
nego je i u odijevanju mnogostruko pretjerivao. Nabavljao je sebi
skuplje tkanine nego to mu je dolikovalo da ima. I s obzirom na osebujnost u odijevanju je bio toliko isprazan da je gdjekada dao skrojiti
odijelo od vrlo skupe tkanine u koju bi dao umetnuti i vrlo jeftinu.
3. Ipak je, reklo bi se, po naravi bio otmjen u ponaanju i govoru. U svom je srcu odluio da nikome nee rei kakvu uvredljivu
ili runu rije. tovie, kako god je bio velik aljivina i obijesnik,
odluio je da nee uzvraati na prostote koje mu se dobace. Zbog
toga se o njemu po cijelom onom kraju irio (usp. Lk 4,37) tako
dobar glas da su mnogi koji su ga poznavali govorili kako e on
postati neto veliko.
543
Od tih se stupnjeva naravnih kreposti uspeo do tolike milosti

da je, obrativi se samome sebi, govorio: Otkako si dareljiv i otmjen prema ljudima od kojih nita drugo ne prima osim prolazne i
isprazne naklonosti, pravo je da poradi Boga, koji je u nagraivanju
najdareljiviji, i ti prema siromasima bude dareljiv i otmjen. Zato
je otada rado, kad bi se namjerio na siromahe, obilno dijelio milostinju. Premda je bio trgovac, ipak je bio vrlo tat djelitelj svjetovnoga
bogatstva.
Kad je jednoga dana zamiljen stajao u prodavaonici gdje je prodavao tkanine, doao mu je neki siromah i iz ljubavi prema Bogu
zamolio milostinju. A kako je bio posve obuzet pohlepom za bogatstvom i trgovakim brigama, siromahu je uskratio milostinju. Spoznavi Boju milost, samoga je sebe prekorio zbog grubosti i rekao:
Kad bi onaj prosjak od tebe neto zatraio za kakva kneza ili baruna, sigurno bi mu dao zamoljeno. Koliko si dakle vie to morao
uiniti za Kralja kraljeva i Gospodara (usp. Otk 17,14) sviju!
Zbog toga je tada u svom srcu odluio da tolikom Gospodinu
nee ubudue nikada uskratiti zamoljeno.
II. poglavlje
Kako je bio zarobljen u Perui
i o dva vienja to ih je imao kad je htio postati vitez
4. Franjo je jednom zgodom, kad je voen rat izmeu Perue i

Asiza, s mnogim svojim sugraanima zarobljen i zatoen u Perui.
Budui da je bio plemenita ponaanja, kao zarobljenik je smjeten
meu zarobljene vitezove.
Kad su jednoga dana svi njegovi suzarobljenici bili turobni, on
se, po naravi veseo i aljiv, nije pokazao alosnim, nego je tovie
bio aljiv. Zbog toga mu je jedan od drugova spoitnuo da nije pri
pravoj pameti, jer je naime kao zarobljenik bio radostan. Franjo
je na to odgovorio vedrim glasom: to mislite o meni? Jo e mi
se ljudi po cijelome svijetu klanjati. A kad je jedan od vitezova
kojima je bio dodijeljen jednome od suzarobljenika nanio neku
nepravdu te su se ostali zbog toga htjeli od njega odvojiti, jedini
mu Franjo nije uskratio svoje drugovanje, nego je na to poticao i
druge. Kad je prola godina dana i kad je meu spomenutim gradovima utanaen mir, Franjo se sa svojim suzarobljenicima vratio
u Asiz.
5. Nakon nekoliko godina neki se velika iz grada Asiza spremio
i naoruao da poe u Apuliju ne bi li tako poveao svoje imanje
i svoj ugled. Kad je Franjo to uo, ivo je elio poi onamo da bi
postao vitezom nekoga kneza imenom Gentil. Prema svojim mo-
544
gunostima sebi se nabavio skupocjenu odjeu. Bogatstvom je od

svog sugraanina bio siromaniji, ali je dareljivou bio rastroniji.
Kad se jedne noi posvema prepustio razmiljanju o tome kako
da to ostvari, upravo je izgarao od elje da se dadne na taj put. Meutim ga je pohodio Gospodin, koji ga je, eljna slave, u snovienju
privlaio i uzdizao do najviega vrhunca slave. Dok je naime one
noi spavao, ukazao mu se netko tko ga je pozvao njegovim imenom
(usp. Post 4,17) i odveo u neku divnu palau jedne draesne zarunice. Palaa je bila puna vojnikog oruja, tj. svijetlih okruglih
titova i ostalih vojnih potreptina koje su visjele na zidu, a sve je to
bilo za potrebe vojske. Dok se Franjo tomu silno radovao, utei se
u udu pitao to se to s njim zbiva. Zapitao je ije je to oruje koje
blista tolikim sjajem i ija je ta tako divna palaa. Odgovoreno mu je
da sve to pripada njemu i njegovim vojnicima.
Kad se probudio, ustao je ujutro radosna srca. Razmiljao je o
tome na svjetovni nain, jer jo nije spoznao Duha Gospodnjega,
da se u tome mora sjajno uzdii. Mislio je da je to pretkazivanje
izvanredne sree, pa je odluio otputovati u Apuliju da bi postao
vitezom spomenutoga kneza. Toliko je bio radosniji nego obino da
je mnogima koji su mu se udili i ispitivali ga emu se toliko raduje
odgovarao: Sigurno znam da u postati velikim knezom.
6. Ipak je jedan in velike otmjenosti i plemenitosti prologa
dana prethodio spomenutom snovienju te moemo vjerovati da je
to bila priprava za samo vienje.
Svu svoju novu odjeu koju je dao nainiti, a bila je osebujna i
skupocjena, onoga je dana darovao nekom siromanom vitezu. Kad
je dakle krenuo na put i stigao do Spoleta s namjerom da nastavi
put dalje prema Apuliji, poeo je neto malo pobolijevati. Bio je zabrinut za svoje putovanje. Kad se prepustio snu, drijemajui je uo
nekoga koji ga je zapitao kamo je nakanio krenuti. A kad mu je Franjo otkrio cijeli svoj naum, onaj je dodao: Tko ti moe uiniti vie,
gospodar ili sluga? Kad mu je Franjo odgovorio: Gospodar, onaj
je ponovno zapitao: Zato dakle poradi sluge naputa gospodara,
a poradi podlonika naputa kneza? Franjo e na to: to hoe
da inim, Gospodine? (usp. Dj 1,1) Vrati se, ree, u svoj zaviaj
(usp. Post 32,9) i bit e ti reeno to ti je initi (usp. Dj 9,7). Drugaije naime treba da shvati snovienje koje si vidio.
Probudivi se, poeo je vrlo pomno razmiljati o tom vienju. I
kao to je prigodom prvoga vienja bio sav kao izvan sebe zbog velika veselja, elio je naime stei vremenitu sreu, tako se i prigodom
ovoga u nj posve zadubio u svojoj unutranjosti. Divio se njegovoj
snazi i tako je pomnjivo o njemu razmiljao da te noi vie nije mogao spavati.
545
Kad se zajutrilo, brzo je krenuo prema Asizu (grad Spoleto od

Asiza je udaljen neto vie od 40 km). Silno veseo i radostan iekivao je oitovanje volje Gospodinove koji mu je to rekao i time ga
uputio da razmilja o vlastitom spasenju. Sad mu se srce ve izmijenilo. Odbacio je odluku da poe u Apuliju. Samo se u svemu elio
posve uskladiti s voljom Bojom.
III. poglavlje
Kako mu je Gospodin prvi put pohodio srce udesnom nasladom
i kako je pomou nje poeo napredovati
u preziranju samoga sebe i sviju ispraznosti,
kao i u molitvi, milostinji i ljubavi prema siromatvu
7. Kad se Franjo vratio u Asiz, nakon nekoliko su ga dana jedne

veeri njegovi drugovi izabrali svojim voom da, kako mu se svidi,
prireuje kuna sijela. Tako je i tom zgodom dao prirediti sjajnu
gozbu, kao to je to mnogo puta prije uinio.
Kad su nakon veere napustili kuu, drugovi su ispred njega ili
zajedniki i kroz grad pjevali. On je, nosei u ruci palicu koja je
bila ukraena, a poput kraljevskoga ezla bila simbolom tobonje
Franjine vlasti to ju je imao nad klapom jogunastih asikih mladia, poput njihova gospodara iao je malo iza njih, ali nije pjevao,
nego je sabrano razmiljao. I gle, najednom ga je pohodio Gospodin. Srce mu je bilo ispunjeno tolikom ugodnou da nije mogao ni
govoriti ni kretati se; i nita drugo nije mogao osjeati ni uti osim
one ugodnosti koja ga je tako udaljila od tjelesnog osjeanja da se
tada, kako je naknadno izjavio, ne bi mogao ni maknuti s mjesta pa
makar sav bio sasjeen na komadie.
Kad se njegovi drugovi obazree i vidjee da je od njih toliko
udaljen, vratie se k njemu. udom su se udili gledajui ga, kao
da se promijenio i postao drugi ovjek (usp. 1 Sam 10,6). Zapitali
su ga: O emu si razmiljao te nisi iao za nama? Moda si naumio eniti se? On im je ivahno odgovorio: Pravo ste kazali,
namislio sam uzeti zarunicu plemenitiju, bogatiju i ljepu nego
to ste ikada vidjeli. A oni mu se podsmjehivahu (usp. Mt 9,24;
Lk 16,14; 23,35). On meutim to nije rekao sam po sebi, nego
ga je nadahnuo Bog. Ta zarunica je naime bila pravi redovniki
ivot to ga je prihvatio. Taj je ivot po siromatvu bio plemenitiji,
bogatiji i ljepi.
8. Tako je od toga asa samoga sebe podcjenjivao i prezirao sve
to je prije volio. Ipak to sve ne bijae potpuno, jer tada jo nije bio
posve slobodan od svjetovne tatine. Malo se povukao od svjetovne
546
vreve, nastojei tako u svom srcu sauvati Isusa Krista. Od pogleda

onih koji su ga ismjehivali sakrivao je biser koji je, kad sve rasproda
(usp. Mt 13,46), elio kupiti. esto je, takorei, danomice odlazio
da u samoi moli. Na to ga je na svoj nain poticala spomenuta
naslada koja ga je ee obuzimala; s ulice i drugih javnih mjesta
upravo ga je tjerala na molitvu.
Premda je ve prije bio dobroinitelj siromaha, ipak je tada u
svom srcu (usp. Ps 14,1; Dj 5,4) odluio da ubudue nee nijednom
siromahu koji ga zamoli u Boje ime uskratiti milostinju; otada je
jo obilnije i dareljivije dijelio milostinju negoli obino. Uvijek bi
dakle kad god bi koji siromah izvan kue od njega zatraio milostinju, ako mu je bilo mogue, dao novaca. A kad ne bi imao novaca,
dao bi mu svoju kapu ili pojas da ne bi siromaha otpustio praznih ruku
(usp. Sir 29,12). A ako ni toga ne bi imao, povukao bi se na koje
skrovito mjesto, svukao bi koulju i potajno bi je poslao siromahu
da je uzme poradi Boga. Kupovao je takoer kune potreptine i
predmete potrebne za ukras crkve te bi to kriom slao siromanim
sveenicima.
9. Kad bi za oeva izbivanja ostao kod kue, iako bi kod kue
sam jeo s majkom, stol bi u tolikoj mjeri opskrbio kruhom kao da
ga prostire za cijelu obitelj. Zato kad bi ga majka pitala emu na stol
stavlja toliko kruha, odgovorio bi da to ini zato da bi siromasima
dao milostinju (usp. Lk 12,33), jer je obeao da e svakom tko ga
zamoli (usp. Lk 6,30) u ime Boje udijeliti milostinju. A majka ga,
jer ga je vema voljela nego druge sinove, u tome nije smetala. Promatrala je to radi i zbog toga se mnogo divila u svom srcu.
Kao to je neko obiavao pristati da poe s drugovima kad bi ga
pozvali, jer ga je njihovo drutvo toliko privlailo da je mnogo puta
ustao od stola, pa makar je tek samo neto malo pojeo, roditelje bi
zbog tako neuredna odlaska ostavljao oaloene, tako mu je sada
cijelo srce bilo usmjereno prema siromasima; iziao bi da ih vidi ili
da saslua one kojima je potrebna milostinja.
10. Milost ga je Boja tako izmijenila, iako je jo nosio svjetovno odijelo, da je elio boraviti u kojem gradu gdje bi kao nepoznat
svukao svoje odijelo te bi ga zamijenio odijelom kojeg siromaha da
pokua za ljubav Boju prositi milostinju. Dogodilo se da je u to
vrijeme kao hodoasnik doao u Rim. Uavi u crkvu sv. Petra, promatrao je darove nazonih koji bijahu vrlo maleni te je u sebi rekao: Budui da apostolskog prvaka treba velikoduno astiti, zato
onda ovi ljudi daju tako malene darove crkvi, gdje poiva njegovo
tijelo? Zato je odmah s velikim zanosom posegao za novarkom
punom novca. Uzeo ju je i bacio kroz oltarnu ogradu. To je pro-
547
uzroilo toliku zveku da su se svi nazoni silno zadivili zbog tako

velikog dara.
Iziavi pred crkvena vrata, gdje je bilo mnogo siromaha da bi
prosili milostinju, neopazice je posudio odjeu nekog siromaka;
svoju je svukao, a njegovu obukao. Stojei na crkvenom stubitu, s
ostalim je siromasima prosio milostinju na francuskom jeziku, jer je
rado govorio francuski iako njime nije umio pravilno govoriti.
Nakon toga je svukao prosjakovu odjeu i ponovno obukao svoju. Vratio se u Asiz i poeo moliti Boga da bi upravaljao njegovim
putom (usp. Post 24,40). Nikome tada nije otkrivao svoje tajne, niti
se u toj stvari sluio iijim savjetom, nego samo Bojim. Bog mu je
ve poeo pokazivati put. Gdjekada bi se posavjetovao s asikim
biskupom, jer se u to vrijeme ni kod koga nije moglo nai pravo
siromatvo, za kojim je Franjo eznuo vema nego za iim drugim
na ovome svijetu. Htio je u njemu ivjeti i umrijeti.
IV. poglavlje
Kako je meu gubavcima poeo pobjeivati samoga sebe i osjeati
nasladu u onome to mu prije bijae odvratno
11. Kad se jednoga dana usrdno molio Gospodinu, primio je

ovaj odgovor: Franjo, sve to si na tjelesni nain volio i elio imati
mora prezreti i zamrziti ako eli spoznati moju volju. A kad tako
pone raditi, ono to ti je prije bilo slatko i ugodno postat e ti
nepodnoljivo i gorko, a u onome od ega si prije zazirao nalazit e
veliku nasladu i neizrecivu ugodnost.
Obradovan svim ovim i ohrabren u Gospodinu, kad je jahao
nedaleko od Asiza, sreo je jednoga gubavca. A jer je od gubavaca
mnogo zazirao, prisilio je samoga sebe, sjahao s konja, dao mu denar i poljubio ruku. Primivi od gubavca poljubac mira, ponovno
je uzjahao konja i nastavio put. Otada je poeo sve vie prezirati
samoga sebe, dok nije uz pomo Boje milosti prispio do potpune
pobjede nad samim sobom.
Nakon nekoliko dana uzeo je mnogo novaca i otiao u sklonite
gubavaca. Sve ih je zajedno sabrao i svakom je pojedinom udijelio
milostinju i poljubio ruku. Odlazei odande osjetio je kako se ono
to mu prije bijae odvratno, tj. vidjeti gubavce i dotaknuti ih, preobratilo u nasladu. Pogled na gubavce, kao to je rekao, toliko mu
bijae odvratan da nije htio ne samo vidjeti ih nego se nije htio ni
pribliiti njihovim boravitima. Ako bi se kada sluajno desilo da je
prolazio pokraj njihovih kua ili bi ih samo vidio, svaki put bi odvraao lice i rukama bi zatiskivao nos. Potaknut milou milostinju
bi im davao po kojem posredniku. No snagom Boje milosti postao
548
je gubavcima blizak i prijatelj te je, kao to sam svjedoi u svojoj

oporuci, meu njima boravio i ponizno ih posluivao.
12. Budui da se nakon posjeta gubavcima izmijenio, sa sobom je vodio jednoga od svojih drugova, koga je mnogo volio,
na samotna mjesta. Rekao mu je da je pronaao neko veliko i
dragocjeno blago. Taj se mladi vrlo obradovao i rado je polazio
s njim kad god bi bio pozvan. Franjo ga je esto vodio do neke
spilje pokraj Asiza. U spilju je ulazio sam, a druga je, zabrinuta
za blago kojega e se domoi, ostavljao vani pred spiljom. Ispunjen novim i posebnim duhom, u skrovitosti se molio Ocu (usp. Mt
6,6); elio je da nitko ne zna ime se unutra bavi osim jedinoga
Boga, s kojim se neprestano savjetovao o tome kako bi se domogao nebeskoga blaga.
Kad je to opazio neprijatelj ljudskoga roda, nastojao je odvratiti
ga od zapoeta dobra, ulijevajui u nj strah i gronju. U Asizu bijae neka strano grbava ena koju je avao, ukazujui se ovjeku
Bojem, dozivao u pamet i prijetio mu se kako e guravost te ene
prebaciti na njega ako ne odustane od stvorene odluke. No hrabri
je Kristov vojnik (usp. 2 Tim 2,3) odluno prezreo avlove prijetnje.
U spilji je pobono molio da bi Bog ravnao njegovim putom (usp.
Post 24,40).
Podnosio je vrlo velik nemir i tjeskobu due. Nije mogao mirovati dok nije proveo u djelo to je u dui zamislio. avao ga je sve
okrutnije muio razliitim mislima koje su mu se jedna za drugom
nametale. Iznutra je plamtio boanskim ognjem, a jer ar srca nije
mogao sakriti izvana, neprestano se kajao to je tako teko sagrijeio, i nisu ga vie veselile ni prole ni sadanje grene stvari. Tada jo
nije imao sigurnosti da e se ouvati od buduih grijeha. Zato kad bi
izlazio iz spilje k drugu, inilo se kao da je postao drugi ovjek (usp.
1 Sam 10,6).
V. poglavlje
Kako mu je Raspeti prvi put progovorio
i kako je otada u srcu nosio muku Kristovu sve do svoje smrti
13. Kad je Franjo jednoga dana jo usrdnije molio Gospodinovo

milosre, Gospodin mu je pokazao kako e mu doskora biti reeno
to ima initi. Otada je tolikom radou bio ispunjen (usp. Ps 126,2)
da od silna veselja nije shvaao samoga sebe, a isto tako nije htio da
neto od svega toga dospije u ljudske ui. Govorio je oprezno i zagonetno. Izjavio je da nee ii u Apuliju, nego da e u svom zaviaju
izvesti plemenite i velike stvari.
549
Kad su ga njegovi drugovi vidjeli tako izmijenjena i od njih duevno tako udaljena, iako im se gdjekada i tjelesno pridruivao, uvijek su ga iznova kao za alu pitali: Kani li se, Franjo, eniti? On
im je na to pitanje odgovorao zagonetno, kao to je ve prije reeno.
Kad je nakon nekoliko dana prolazio pokraj crkve sv. Damjana,
u duhu je potaknut da u nju ue i da se pomoli. Uavi u crkvu,
poeo je gorljivo moliti pred likom Raspetoga koji mu je ljubazno i
dobrostivo s kria progovorio i rekao: Ne vidi li, Franjo, da mi se
rui kua? Zato poi i popravi je! Franjo je drui zbunjeno odgovorio: Drage volje u to uiniti, Gospodine. Shvatio je naime da
mu je to reeno o onoj crkvi koja je zbog velike starosti prijetila da
se srui. Spomenute su ga rijei ispunile tolikom radou i obuzele
svjetlom da je u svom srcu osjetio kako je ono zaista bio raspeti
Krist koji mu je progovorio s kria.
Iziavi iz crkve, zatekao je sveenika koji je sjedio pokraj crkve.
Rukom je posegao za novarkom i dao mu izvjesnu svotu novaca
rekavi: Molim te, gospodine, da kupi ulja i da se pobrine da bi
pred onim raspelom neprestano gorjela svjetiljka. A kad ovaj novac
bude u tu svrhu potroen, ponovno u ti dati koliko bude trebalo.
14. Od onoga je asa njegovo srce bilo tako ranjeno (usp. Pj 4,9) i
upravo se rastapalo kad bi se sjetio Gospodinove muke, te je uvijek,
dok je bio iv, u svom srcu nosio biljege Gospodina Isusa (usp. Gal
6,17). To se poslije vidljivo pokazalo kad su se te rane na njegovu
tijelu na vidljiv nain obnovile.
Otada je svoje tijelo tolikom trapnjom krotio da je, i kao zdrav i
kao bolestan, prema svome tijelu bio odvie strog tako da bi ga jedva kada ili nikada potedio. Zato je priznao, kad mu je doao smrtni
as, da je mnogo zgrijeio protiv brata tijela.
Jednom je zgodom sam etao nedaleko od crkve sv. Marije u
Porcijunkuli, plaui i na sav glas jadikujui (usp. Ez 27,30; Mk
5,38). Kad je to uo neki duhovni ovjek, pomislio je da ga mui
neka bolest ili kakva prolazna bol. Potaknut samilou prema njemu, zapitao ga je zato plae. Franjo mu je odgovorio: Oplakujem
muku svoga Gospodina. I ne bih se smio sramiti da je na sav glas
oplakujem idui po cijelome svijetu. I dotini je poeo zajedno s
Franjom na sav glas plakati.
esto bi se, kad se vraao s molitve, moglo vidjeti kako su mu
oi bile vrlo zakrvavljene jer je gorko plakao. Samoga sebe nije samo
troio prolijevanjem suza nego se takoer suzdravao i od hrane i
od pia zbog uspomene na Gospodinovu muku.
15. Zato kad bi gdjekada sjedio za stolom da jede sa svjetovnjacima te bi mu bila ponuena jela koja su prijala njegovu tijelu, od
550
tih bi jela samo malo kuao te bi se zatim na zgodan nain ispriao

da ne bi izgledalo kako ih ne uzima zbog posta. Kad je blagovao s
braom, u hranu bi koju je jeo esto primijeao pepela; da bi tako
prikrio svoj post, brai bi rekao da je brat pepeo ist.
Kad je jednom zgodom sjeo k stolu da blaguje, jedan mu je od
brae spomenuo kako je blaena Djevica u vrijeme blagovanja bila
toliko siromana da nije imala nita to bi pruila svom Sinu da jede.
Kad je ovjek Boji to uo, s velikim je bolom uzdahnuo, ustao od
stola i jeo samo kruh na goloj zemlji.
Mnogo se puta dogodilo, kad bi sjedio za stolom, da je malo
nakon poetka blagovanja prestao te ne bi vie ni jeo ni pio; zanio bi
se i razmatrao o nebeskim stvarima. Nije htio da tada bude smetan
bilo kakvim razgovorom. Iz dna bi srca uzdisao, a brai je rekao da
uvijek kad uju da tako uzdie hvale Boga i da za nj pobono mole.
Ovo smo samo natuknuli o njegovu plau i postu da bismo pokazali kako je Franjo nakon ve spomenutog vienja i rijei lika Raspetoga neprestano do smrti bio suoblien s Kristovom mukom.
VI. poglavlje
Kako je u prvi mah pobjegao
pred oevim i rodbinskim proganjanjem,
stanujui kod sveenika crkve sv. Damjana,
u iju je prozorsku udubinu bacio novac
16. Nakon spomenutog vienja i rijei Raspetoga radosno je

ustao, prekriio se, uzjahao konja, uzeo raznobojnih tkanina, odjahao u grad koji se zove Foligno i ondje prodao konja i sve to je
imao te se odmah vratio crkvi sv. Damjana.
Naavi ondje siromanoga sveenika, s velikom mu je vjerom
poljubio ruku i predao novac to ga je donio; sve mu je redom
ispripovijedao to je naumio. Sveenik se zbunio i zaudio njegovu
neoekivanu obraenju. Oklijevao je da sve to povjeruje. Mislei
dakle da se Franjo njime eli poigrati, nije htio kod sebe zadrati
njegova novca. Franjo je uporno navaljivao i nastojao ga uvjeriti
svojim rijeima; usrdno je molio sveenika ne bi li mu dopustio
boraviti s njime.
Sveenik je napokon pristao da s njim boravi, ali iz straha pred
njegovim roditeljima nije uzeo novac. Zato ga je istiniti preziratelj
novca bacio u jednu prozorsku udubinu, prezrevi ga kao prainu.
Dok je Franjo boravio (usp. Mt 25,5) na spomenutome mjestu,
njegov je otac kao pomnjiv traga obilazio ispitujui (usp. 1 Pt 5,8)
to se to dogodilo s njegovim sinom. Kad je doznao da se Franjo
tako promijenio i da boravi u ve spomenutome mjestu, obuzet
551
unutranjim bolom srca (usp. Post 6,6) i smuen nenadanim razvojem stvari, sazvao je prijatelje i susjede (usp. Lk 15,6) te je pohitio
k njemu.
Franjo je meutim, jer bijae novi vojnik Kristov (usp. 2 Tim 2,3),
kad je saznao za prijetnje svojih progonitelja i doznao za njihov dolazak, dao mjesta gnjevu (usp. Tim 12,19) oevu i sakrio se u neku
skrovitu udubinu to ju je sam sebi nainio kad je doao onamo; tu
je proboravio cijeli mjesec. To je sklonite bilo poznato samo jednom od oevih ukuana. Tu je kriomice jeo kruh koji mu je tu i tamo
bio donesen. Neprestano je suznih oiju molio da bi ga Gospodin
oslobodio od okrutna progonjenja i da bi mu dobrostivo ispunio
pobone elje.
17. Dok je tako usrdno i neprestano postio i plakao (usp. Jl 2,12),
nije se pouzdavao u svoju snagu i nastojanje. Sve je svoje pouzdanje
posve stavio u Gospodina (usp. Ps 55,23; 37,5) koji ga je, makar je
boravio u tmini, obasipao neizrecivom radou i obasjavao udesnom svjetlou.
Njome posvema raspaljen, napustio je svoje spomenuto skrovite i krenuo put Asiza odluno, ustro i radosno. Ohrabren pouzdanjem u Krista i raspaljen boanskim arom, samoga je sebe prekoravao zbog lijenosti i kukaviluka; otvoreno se prepustio rukama i
udarcima svojih progonitelja.
Kad ga ugledae oni koji su ga prije poznavali, grubo su ga izrugivali; vikali su za njim da je poludio i krenuo pameu. Nabacivali su se na nj ulinim blatom i kamenjem (usp. Ps 18,43; Iv 8,59).
Gledajui ga kako je promijenio prijanje ponaanje i kako je od
trapnje tijela iznemogao, sve su to god je radio pripisivali tjelesnoj
iscrpljenosti i ludosti. No Kristov je vojnik (usp. 2 Tim 2,3) za sve
to bio gluh; nije ga slomila ni promijenila nikakva nepravda, nego je
samo zahvaljivao Bogu.
Kad se taj glas o njemu pronio gradskim ulicama i trgovima (usp.
Pj 3,2), napokon je dospio i do uiju njegova oca. uvi otac to graani sve ine na njegov raun, odmah je ustao i poeo ga traiti; ali
ne zato da ga oslobodi, nego da ga satre. Nije se drao nikakve mjere, nego je na nj jurnuo poput vuka koji nasre na ovcu. Ugledavi
Franju, mrkim ga je pogledom odmjerio, a lice mu se izobliilo kad
ga je zgrabio okrutnim rukama. Odvukao ga je kui i nekoliko dana
drao zatvorena u nekome mranom prostoru. Pokuavao je i rijeima i batinama slomiti mu srce i vratiti ga natrag ispraznosti svijeta.
18. Nisu ga osvojile rijei niti su ga svladali okovi i batine. Sve je
podnosio strpljivo da bi tako postao spremniji i snaniji za ostvarenje svoje svete odluke.
552
Kad mu je otac zbog vana razloga otiao od kue, njegova mu

je majka, koja nije odobravala postupak svoga mua, upravila nekoliko njenih rijei. A kad joj nije uspjelo odvratiti ga od njegove
svete odluke, nad njim joj se ganulo srce (usp. 1 Kr 3,26) te je slomila eljezne okove i pustila ga da slobodno ode. Zahvaljujui svemoguem Bogu vratio se onamo gdje je i prije boravio. Sada je bio
slobodniji jer je bio prokuan avlovim napastima. Pouen iskustvom to ga je stekao u borbi s napastima, u nepravdama je bio
sraniji te je stupao slobodnije i hrabrije. Otac se meutim vratio.
Kad kod kue nije naao sina, poeo je napadati enu, gomilajui
grijehe na grijehe.
19. Nakon toga je otac otiao u palau gradske uprave te je
pred gradskim konzulima optuio sina. Zahtijevao je da mu se
vrati novac to ga je sin, opljakavi kuu, odnio. Kad su konzuli vidjeli toliko razjarena oca, po tekliu su pozvali Franju da se
predstavi pred njima. Franjo je tekliu odgovorio da je po Bojoj
milosti postao slobodan i da ve vie nije pod vlau konzula zato
to je sluga samo svevinjega Boga. Konzuli nisu htjeli primijeniti
silu, nego rekoe ocu: Otkako je stupio u slubu Boju, prestao
je biti pod naom vlau. Kad je dakle otac vidio da kod konzula
ne moe nita postii, svoju je tubu podnio gradskom biskupu.
Biskup, ovjek razborit i mudar, na odreeni je nain pozvao Franju da bi se naao pred njim i odgovorio na oevu tubu. Franjo je
odgovorio tekliu: Doi u pred gospodina biskupa jer je on otac
i gospodar dua.
Tako je doao k biskupu koji ga je primio s velikom radou. Biskup mu ree: Tvoj je otac zbog tebe uznemiren i vrlo ozlojeen.
Zato ako eli sluiti Bogu, vrati mu novac to ga ima. Moda je
steen nepravedno pa Bog nee da ga upotrijebi u korist Crkve
poradi grijeha tvog oca. Njegov e se bijes utaiti kad dobije svoj
novac. Pouzdaj se dakle, sinko, u Gospodina i budi odluan; nemoj
se bojati jer e Bog biti tvoj pomonik (usp. Pnz 31,6) i za potrebe
svoje Crkve obilno e ti namaknuti to bude potrebno.
20. ovjek je Boji, obradovan i ohrabren biskupovim rijeima,
ustao, otiao i donio novac rekavi: Gospodine, neu mu radosna srca vratiti samo novac koji mu pripada nego u mu vratiti ak
i odijelo. Uavi u biskupovu sobu, svukao je svoju odjeu i na
nju stavio novac pred biskupom, pred svojim ocem i pred ostalim
nazonima. Iz biskupove je sobe iziao gol i rekao: ujte svi i razu
mijte (usp. Iz 6,9). Do sada sam Petra Bernardonea zvao svojim
ocem, ali, jer sam odluio sluiti Bogu, vraam mu novac zbog kojeg
se uznemirio i svu odjeu to sam je imao od njegovih stvari, jer od
553
sada elim kazati: Oe na, koji jesi na nebesima (usp. Mt 6,9), a ne,
oe Petre Bernardone. Tada je ustanovljeno da ovjek Boji ispod
kiena odijela na tijelu ima pokorniki pojas.
Njegov je otac, obuzet silnim bolom i raspaljen bijesom, ustao
te uzeo novac i svu odjeu. Dok je to nosio kui, nazoni svjedoci
ovoga prizora bijahu ogoreni jer nita od odjee nije ostavio sinu.
Ganuti suosjeanjem, poeli su nad Franjom silno plakati.
Biskup je otroumno uoio nakanu ovjeka Bojega. Mnogo se
divio njegovoj gorljivosti i odlunosti. Zagrlio ga je i prekrio svojim
ogrtaem. Shvatio je da su Franjina djela uinjena po Bojoj volji i
priznao da ono to je vidio sadri u sebi velik misterij. Tako mu je
otada bio na pomo (usp. Ps 30,11). Bodrio ga je, podupirao, upuivao i grlio ga srcem punim ljubavi.
VII. poglavlje
O njegovu velikom naporu i rtvama
za popravak crkve sv. Damjana;
kako je poeo pobjeivati samoga sebe idui prositi milostinju
21. Sluga je Boji Franjo, lien svega to pripada svijetu (usp. 1

Kor 7,33), nastojao promicati Boju pravednost i prezirati vlastiti ivot. Na sve se mogue naine, koliko je samo mogao, predao slubi
Bojoj. Vrativi se radostan i gorljiv k crkvi sv. Damjana, nainio je
sebi neke vrsti pustinjaki habit i hrabrio sveenika one crkve istim
onim rijeima kojima je biskup hrabrio njega.
Malo iza toga je ustao, uao u grad te je po ulicama i trgovima (usp.
Pj 3,2), kao da je pijan duhom, poeo veliati Gospodina. A kad je
dovrio to svoje velianje Gospodina, da bi dobio kamenja za popravak spomenute crkve, okrenuo se i povikao: Tko mi dade jedan
kamen, primit e jednu nagradu! A tko mi dade dva, primit e dvije
nagrade. A tko mi dade tri, primit e isto toliko nagrada!
Tako je gorljivim srcem govorio i mnoge druge sline rijei, jer
bijae neuk i priprost, od Boga izabran ne po nauenim rijeima o
vjeje mudrosti (usp. 1 Kor 2,13), nego se u svemu ponaao jednostavno. Mnogi su ga ismjehivali, mislei da je poludio, a drugi su,
potaknuti ljubavlju, bili ganuti do suza, promatrajui ga kako je od
tolike raskalaenosti i svjetovne tatine tako brzo prispio do tolike
opojenosti boanskom ljubavlju. On je meutim prezreo ismjehivanje i gorljivim srcem zahvaljivao Gospodinu.
Bilo bi odvie dugo i teko ispripovijedati koliko se muio u spomenutom poslu. On koji je u oinskom domu bio toliko razmaen
na vlastitim je ramenima nosio kamenje i na razliite se naine troio u slubi Bojoj.
554
22. Spomenuti sveenik, promatrajui njegove napore, to se naime tako gorljivo preko svojih sila predavao boanskoj slubi, iako
je i sam bio siromaan, gledao je da se za nj nae neto posebno
za hranu. Znao je da je Franjo u svijetu ivio raskono. Kao to je
ovjek Boji kasnije priznao, esto je jeo birana jela i poslastice, a od
nepoudnih se jela suzdravao.
Kad je jednoga dana opazio to je sveenik za njega uinio, samom je sebi rekao: Hoe li, kamo god poe, nai ovoga sveenika koji e ti iskazivati toliku panju? Ovo nije ivot siromana
ovjeka kakav si elio odabrati. Kao to siromah, idui od vrata do
vrata, nosi u ruci zdjelu i, prisiljen prijekom potrebom, u nju stavlja
razliita jela, tako treba da i ti dragovoljno ivi iz ljubavi prema
onome koji je roen siromaan, na svijetu vrlo siromano ivio i napokon ostao gol i siromaan na muilu kria te je konano sahranjen
u tuem grobu.
Tako je jednoga dana ustao, uzeo zdjelu, uao u grad i poeo
prositi milostinju idui od vrata do vrata. Kad su mu razliita jela
stavljana u istu zdjelu, mnogi su se koji su znali kako je neko ivio
raskono udili, gledajui ga kako se na udesan nain promijenio
do tolikoga ponienja. Kad bi htio jesti ona razliita, zajedno pomijeana jela, najprije bi se namrtio, jer neto takvo nije obiavao ne
samo jesti nego ni pogledati. Napokon je, nadvladavi samoga sebe,
poeo jesti i inilo mu se da nikada nije tako uivao kad je jeo kakvo
birano jelo.
Zato je njegovo srce toliko klicalo Gospodinu to mu je tijelo,
iako slabano i iscrpljeno, toliko ojaalo da je mogao tota, po sebi
teko i gorko, radosno podnijeti za Gospodina. Osim toga je Bogu
zahvaljivao to mu je gorinu promijenio u nasladu i viestruko ga
ohrabrio. Zato je onom sveeniku rekao da ubudue za nj ne prireuje posebna jela i neka ne nastoji oko toga da se pribave.
23. Kad je njegov otac vidio u kolikoj se nalazi bijedi, srce mu
se napunilo velikom boli jer ga je mnogo volio. Zastidio se i mnogo
je za njim alio; gledajui ga kako mu je tijelo izgledalo kao mrtvo
zbog prevelike trapnje i studeni, zato bi ga proklinjao gdje god bi
ga susreo.
Kad je ovjek Boji douo za oeva proklinjanja, pozvao je nekog siromaka da mu bude ocem te mu je rekao: Poi sa mnom.
Dat u ti dio milostinje to je dobijem, a kad ujem kako me moj
otac proklinje, kazat u ti: Blagoslovi me, oe (usp. Post 27,34)! A ti
e me obiljeiti znakom kria i umjesto njega e me blagosloviti.
Kad ga je onaj siromaan blagoslivljao, ovjek bi Boji rekao ocu:
Ne vjeruje li da mi Bog moe dati oca koji e me blagoslivljati
usprkos tvom proklinjanju?
555
Osim toga su ga mnogi ismjehivali i, gledajui ga tako ismijana

kako sve to strpljivo snosi, silno su mu se divili. Kad se tako jednoga
zimskog jutra dao na molitvu, a bijae zaogrnut bijednim ogrtaem,
onuda je prolazio njegov tjelesni brat; taj je nekom sugraaninu podrugljivo rekao: Kai Franji da ti bar za novi proda svoga znoja.
Kad je to uo ovjek Boji, obuzela ga je spasonosna radost te je
gorljivim srcem odgovorio francuskim jezikom: Radije u taj znoj
skupo prodati svom Gospodinu.
24. Dok je neprekidno radio na popravku spomenute crkve, elio je da u njoj neprestano budu zapaljene svjetiljke. Zato je otiao u
grad da isprosi ulja. No kad je stigao do neke kue i vidio ljude koji
su se ondje sakupili da igraju, sramio se pred njima prositi milostinju pa je zastao. Kad se pribrao, optuio se da je sagrijeio. Pourio
je do mjesta gdje se igralo, pred svima nazonima priznao je svoj
grijeh to se pred njima sramio zaprositi milostinju. Odvana je srca
uao u tu kuu te je iz ljubavi prema Bogu francuskim jezikom zamolio ulja za svjetiljke spomenute crkve.
Dok su drugi radili, i sam je ustrajno radio. Stanovnicima je nedaleko od crkve i sluajnim prolaznicima govorio francuskim jezikom: Doite i pomozite mi popraviti crkvu sv. Damjana jer e to
biti samostan ena, ijim e se dobrim glasom i ivotom u cijeloj
Crkvi proslaviti na nebeski Otac (usp. Mt 5,16). Evo kako je srce
ispunjeno duhom prorokim (usp. Otk 19,10) doista proreklo budue dogaaje. To je naime ono sveto mjesto u kojem je slavna redovnika zajednica, odlini Red siromanih gospoa, Bogu posveenih
djevica, poto je prolo razdoblje od skoro est godina od obraenja
blaenoga Franje, sretno zapoeo po istom blaenom Franji. Njihov
su divni ivot i slavni osnutak po gospodinu papi Grguru IX., koji
tada bijae biskupom Ostije, potvreni potpunijom potvrdom Apostolske stolice.
VIII. poglavlje
Kako je, uvi i shvativi Kristove savjete u evanelju,
odmah promijenio vanjsku odjeu te je i iznutra i izvana
obukao novu haljinu evaneoskog savrenstva
25. Tako je blaeni Franjo, nakon to je dovrio popravljanje crkve sv. Damjana, nosio pustinjaki habit, u ruci je imao tap, noge
mu bijahu obuvene, a opasan bijae remenom. Jednoga je dana za
vrijeme mise uo to je Krist rekao uenicima kad ih je poslao propovijedati, naime da sa sobom kad putuju ne nose ni zlata, ni srebra,
ni kese, ni novarke, ni kruha, ni tapa, ni obue i neka ne imaju dviju
556
haljina (usp. Mt 10,910; Lk 9,3; 10,4). Kad mu je sveenik to bolje

objasnio, ispunjen neizrecivom radou, rekao je: Ovo je ono to
elim, ovo je ono to hou izvravati svim svojim snagama.
Kad je sve to je uo radosno upamtio, trsio se da to i izvri. Bez
oklijevanja je napustio dvostruku odjeu i ve se tada nije vie sluio
ni tapom, ni obuom, ni kesom ili novarkom (usp. Mt 10,910). Sebi
je nainio vrlo neuglednu haljinu, odbacio konati pojas, a umjesto
njega uzeo prteni konopac. Svu je brigu svoga srca spojio s rijeima
nove milosti i smiljao kako da ih provede u djelo. Po Bojem je
nadahnuu poeo propovijedati o evaneoskom savrenstvu i jednostavno je javno propovijedao pokoru (usp. Mk 6,12; Lk 24,47). Rijei mu nisu bile neplodne niti ih se moglo ismjehivati; bijahu one,
naprotiv, pune snage Duha Svetoga (usp. Lk 4,1; Dj 6,5); proimale
su unutranjost srdaca tako da su sluatelji bili silno zadivljeni.
26. Kao to je kasnije i sam posvjedoio, po Bojoj je objavi od
Gospodina nauio ovaj pozdrav: Gospodin ti dao mir! (usp. Br
6,26, 2 Sol 3,16). U svakoj svojoj propovijedi navijetao je mir, a
na poetku svake tako je pozdravljao svoje sluatelje. S obzirom
na upotrebljavanje ovoga pozdrava neobino je to to se ne moe
zamisliti bez uda: prije svog obraenja Franjo je imao kao nekoga svog preteu koji je ee prolazio Asizom i ljude ovako
pozdravljao: Mir i dobro, mir i dobro! (usp. Iz 52,7). vrsto se
vjerovalo: kao to je Ivan Krstitelj najavljivao Krista, dok Krist
nije poeo propovijedati, a onda je prestao navijetati ga, tako je
i ovaj poput drugoga Ivana prethodio blaenome Franji u propovijedanju mira, a kad se pojavio Franjo, taj vie nije nastupao kao
prije toga.
Ubrzo je dakle ovjek Boji Franjo, ispunjen prorokim duhom,
prema proroanstvu, odmah nakon svoga spomenutog pretee, na
vijetao mir i propovijedao spasenje (usp. Iz 52,7). Snagom njegovih
spasonosnih opomena izmirili mnogi su se mnogi koji su ivjeli u
zavadi i daleko od Krista i spasenja.
27. A kad su mnogi upoznali kako istinu jednostavna nauavanja
tako i Franjin ivot, nakon dvije godine od njegova obraenja neke
je ljude oduevio njegov primjer pokornikoga ivota te su se, odbacivi sve, meusobno povezivali haljinom i ivotom. Prvi je meu
njima bio svete uspomene brat Bernard.
Dok je promatrao ustrajnost i gorljivost blaenoga Franje u slubi Bojoj, kako je naime s velikim naporom popravljao ruevne crkve i provodio strog ivot, a znao je da je u svijetu ivio raskonim
ivotom, u svom je srcu odluio da e sve to je imao razdijeliti siromasima i uza nj vrsto prionuti.
557
Jednoga je dana potajno doao ovjeku Bojem, povjerio mu

svoju odluku i s njim se dogovorio da e te veeri doi k njemu.
Blaeni se Franjo, zahvaljujui Bogu kao onaj koji do tada nije imao
druga, veoma obradovao, napose zato to je gospodin Bernard bio
vrlo izgraen ovjek.
28. Tako je blaeni Franjo ugovorene veeri doao u njegovu
kuu s velikim zanosom srca i cijelu je no proveo zajedno s njim.
Gospodin Bernard je izmeu ostaloga rekao: Ako bi netko od svoga gospodara imao mnogo toga ili malo to je mnogo godina uivao
i to vie ne bi htio zadrati, to bi taj mogao s tim uiniti, to bi bilo
najbolje? Blaeni je Franjo odgovorio da bi to morao vratiti svom
gospodaru (usp. Ps 116,18) od kojega je to primio. Na to e gospodin Bernard: Ja dakle, brate, elim sva svoja dobra razdijeliti iz
ljubavi prema svom Gospodinu koji mi ih je dao, kako se tebi bude
inilo boljim.
A njemu e na to svetac: Sutra ujutro poi emo u crkvu te
emo prema evanelistaru saznati kako je Gospodin uio svoje uenike. Kad su ujutro ustali i doli do crkve sv. Nikole na trgu grada
Asiza s jo nekim drugim ovjekom imenom Petar, koji je takoer
elio postati bratom, uoe u crkvu da se pomole, a jer bijahu priprosti i nisu znali pronai evaneosku rije o odricanju svijeta, pobono su zamolili Gospodina da im se pri prvom otvaranju knjige
udostoji oitovati svoju volju.
29. Kad su se pomolili, blaeni je Franjo uzeo zatvorenu knjigu
i kleei pred oltarom otvorio ju je. Kad su je prvi put otvorili, namjerie se na Gospodinov savjet: Ako eli biti savren, idi i prodaj sve
to ima i podaj siromasima pa e imati blago na nebu (usp. Mt 19,21;
Lk 18,22).
Kad su to otkrili, blaeni je Franjo bio vrlo radostan i zahvalio je
Bogu. No jer bijae pravi poklonik Trojstva, htio je da se to potvrdi
trostrukim svjedoanstvom. Otvorio je knjigu drugi i trei put. Kod
drugog otvaranja namjerie se na rijei: Nita ne nosite na put (usp.
Lk 9,3) itd.. U treem otvaranju naioe na rijei: Tko hoe ii za
mnom, neka se odrekne samoga sebe itd. (Mt 18, 24; Lk 9, 23).
Blaeni je Franjo prilikom svakog otvaranja knjige zahvalio Bogu
za potvrdu svoje odluke i elje koja mu se davno rodila u srcu te mu
je i trei put oitovana i pokazana. Spomenutim je ljudima, naime
Bernardu i Petru rekao: Brao, ovo je na ivot i pravilo sviju onih
koji se htjednu pridruiti naoj drubi. Poite dakle i izvrujte to
ste uli.
Tako je dakle gospodin Bernard, koji bijae vrlo bogat, otiao
i rasprodao sve to je imao te tako prikupio mnogo novaca pa sve
558
to razdijelio gradskim siromasima (usp. Lk 18,22). Petar je takoer

prema svojim mogunostima ispunio evaneoski savjet. Kad sve
razdijelie, obojica zajedno obukoe haljinu kakvu je nedavno obukao svetac poto je svukao onu pustinjaku. I od toga su asa ivjeli
zajedno s njim prema sv. evanelju, kako im je pokazao Gospodin.
Zato je blaeni Franjo u svojoj oporuci rekao: Sam Gospodin mi je
objavio da moram ivjeti prema sv. evanelju.
IX. poglavlje
O pozivu brata Silvestra
i o vienju to ga je imao
prije ulaska u Red
30. Dok je gospodin Bernard, kao to je reeno, svoja dobra

dijelio siromasima, bijae nazoan i blaeni Franjo koji je promatrao snano djelovanje Gospodinovo i u svom je srcu slavio i hvalio
Gospodina, kadli doe neki sveenik imenom Silvestar od kojega je
blaeni Franjo kupio kamenja za popravak crkve sv. Damjana. Gledajui kako se sav novac troi po nakani ovjeka Bojega, raspaljen
pohlepom rekao mu je: Franjo, nisi mi dovoljno platio kamenje
to si ga od mene kupio. Kad je preziratelj lakomosti uo kako taj
mrmlja i prigovara, pristupio je gospodinu Bernardu i gurnuo svoju
ruku u njegov ogrta, gdje se nalazio novac, s velikom ogorenou
srca izvukao je ruku punu novaca i dao ga sveeniku koji je as prije
mrmljao rekavi mu: Jesi li, gospodine sveenie, potpuno podmiren? Silvestar je odgovorio: Potpuno, brate. Radostan se s tako
dobivenim novcem vratio svojoj kui.
31. Nakon nekoliko dana isti je sveenik po Bojem nadahnuu
poeo razmiljati o onome to je uinio blaeni Franjo te je sam sebi
rekao: Nisam li ja bijedan ovjek? Iako sam ve star, pohlepno
udim za vremenitim dobrima i traim ih. A ovaj mladi, naprotiv, iz
ljubavi prema Bogu sve to prezire i odbacuje.
Sljedee je noi u snu vidio neizmjeran kri iji je vrh do neba
dopirao, a podnoje mu je uvreno stajalo (usp. Post 28,12) u
Franjinim ustima. Prenice su toga kria sezale od jednoga kraja
svijeta do drugoga. Kad se sveenik probudio, spoznao je i vrsto
vjerovao da je Franjo pravi prijatelj i sluga Kristov i da se redovnika zajednica, koja se istom pojavila, ima proiriti po cijelome svijetu. Tako se poeo bojati Boga i u svojoj je kui poeo initi pokoru.
Napokon je, nakon malo vremena, stupio u Red koji je tada ve bio
pravno osnovan. U njemu je vrlo uzorno ivio i slavno zavrio svoj
zemaljski ivot.
559
32. ovjek Boji kojemu se, kako je reeno, pridruie dva brata, nije imao nikakva sklonita gdje bi s braom boravio. S njima se
preselio k nekoj siromanoj i zaputenoj crkvici koja se zvala Sveta
Marija Porcijunkulska. Ondje nainie kuicu u kojoj su katkada
boravili zajedno.
Nakon nekoliko dana neki je ovjek imenom Egidije doao k
njima te je s velikim potovanjem i pobonou, kleei na koljeni
ma, molio (usp. Mk 10,17) ovjeka Bojega da bi ga primio u svoju
drubu. Kad ga je ovjek Boji vidio kako je dobar vjernik i poboan i kad se uvjerio da bi od Boga mogao primiti mnogo milosti, kao
to se to poslije pokazalo djelom, rado ga je primio. Ova su etvorica bila tako sjedinjena u neopisivu veselju i radosti Duha Svetoga.
Poradi veega napretka razdijelie se ovako:
33. Blaeni je Franjo, uzevi brata Egidija, s njim otiao u Ankonsku marku, a ostala dvojica otioe na drugi kraj. Putujui uvelike
su se radovali u Gospodinu (usp. Fil 4,10), a sveti je ovjek visokim
i zvonkim glasom francuskim jezikom pjevao pohvale Gospodinu i
slavio dobrotu Svevinjega. Toliko bijahu radosni kao da su pronali
veliko blago na evaneoskom polju gospoe Siromatine. Iz ljubavi
prema njoj prezirali su sve zemaljsko i velikodunom radou odbacivali kao smee.
Svetac je rekao bratu Egidiju: Na e Red biti slian ribaru koji
baca svoje mree u vodu i ulovi veliko mnotvo riba. Malene ostavlja
u vodi, a velike izabire i stavlja u posude (Mt 13, 48). Tako je prorekao irenje Reda.
Premda ovjek Boji jo nije zapravo propovijedao narodu, ipak
je, prolazei kroz gradove i sela (usp. Lk 8,1), sve poticao da bi Boga
ljubili i bojali ga se i da bi za svoje grijehe inili pokoru. Brat je Egidije opominjao sluatelje da Franji vjeruju, jer im je savjetovao ono
najbolje.
34. Svi koji su ih sluali govorili su: Tko su ovi? Kakve su to
rijei to ih govore? Tada je naime ljubav prema Bogu i strah Boji
bio na neki nain gotovo posve ugaen, a put pokore bijae sasvim
nepoznat, tovie smatran je ludou. U tolikoj je naime mjeri prevladala privlanost tijela, pouda svijeta i oholost ivota (usp. 1 Iv
2,16) te se inilo da je cijeli svijet ogrezao u tim trima zlima (usp. 1
Iv 2, 16).
O tim je evaneoskim ljudima vladalo raznoliko miljenje. Jedni
su naime govorili da su ludi ili pijani, a drugi su opet tvrdili da takve
rijei ne proizlaze iz ludosti. Jedan je izmeu sluatelja rekao: Ili
su uz Gospodina prionuli poradi najveega savrenstva ili su doista
560
ludi; njihov se ivot ini beznadnim, kad se hrane siromano, hode

bosonogi, a obueni su u vrlo bijednu odjeu.
Ipak meu njima, iako je neke obuzeo strah kad su promatrali
nain njihova ivota, bijae i takvih koji ih jo nisu slijedili. A kad bi
ih djevojke i mlade ene vidjele samo izdaleka, bjeale bi bojei se
da ih ne bi moda zavela njihova ludost i bezumnost. Kad obioe
tu pokrajinu, vratie se na spomenuto mjesto kod Svete Marije.
35. Kad je prolo nekoliko dana, dooe k njima jo tri ovjeka
iz Asiza, naime: Sabatin, Morik i Ivan iz Capelle. Ponizno zamolie
blaenoga Franju da ih primi kao brau. I on ih je ponizno i dobrostivo primio. Kad su po gradu prosili milostinju, jedva bi im je tko
dao. Spoitavali su im to su svoje imanje ostavili da bi jeli tue pa
su zbog toga trpjeli veliku neimatinu. Njihovi su ih roaci i roditelji
progonili, a drugi su ih graani ismjehivali kao bezumnike i luake
jer u ono vrijeme nitko nije ostavljao svoju imovinu da bi od vrata
do vrata prosio milostinju.
Biskup grada Asiza, kojem je ovjek Boji esto odlazio da se s
njim posavjetuje, ljubazno ga je primio i rekao mu: Va mi se ivot
ini tvrdim i oporim jer na svijetu nita ne posjedujete. Na to e
njemu svetac: Gospodine, kad bismo imali neke posjede, bilo bi
nam potrebno oruje da se zatitimo. Odatle se naime raaju ras
prave i parbe, a zbog toga se na mnogo naina spreava ljubav prema Bogu i blinjemu. I zato ne elimo na ovome svijetu posjedovati
nita vremenito. Biskupu se vrlo svidio odgovor ovjeka Bojeg
koji je prezreo sve vremenito, a napose novac. To je bilo u tolikoj
mjeri da je u svim pravilima osobito preporuivao siromatvo i svu
je brau poticao da se briljivo uvaju novca. Izradio je naime vie
pravila i najprije ih je iskuao, a istom onda napisao ono to ga je konano ostavio brai. Zato je u jednom od njih, odvraajui brau od
novca, rekao: uvajmo se mi koji ostavismo sve da ne bismo poradi tako neznatnoga izgubili kraljevstvo nebesko. Naemo li negdje
novaca, ne brinimo se za njih vie negoli za prah koji gazimo.
X. poglavlje
Kako je estorici svojih drugova pretkazao
sve to ih je imalo snai kad budu ili po svijetu,
potiui ih na strpljivost
36. Sveti je Franjo, kad je ve bio pun milosti Duha Svetoga (usp.
Dj 6,5.8), pozvao k sebi estoricu spomenute brae te im je unaprijed pretkazao to e im se dogoditi. Rekao im je: Razmotrimo, predraga brao, svoje zvanje kojim nas je Bog milosrdno pozvao (usp.
561
1 Kor 1,26). Nije nas pozvao samo poradi naega spasenja nego i
poradi spasenja mnogih da poemo po svijetu opominjui sve, vema primjerom negoli rijeju, da za svoje grijehe ine pokoru i da na
pameti imaju Boje zapovijedi. Ne bojte se to izgledate maleni (usp.
Lk 12,32) i neuki, nego bez straha, jednostavno navijetajte pokoru.
Pouzdajte se u Gospodina koji je pobijedio svijet. On po vama i u
vama govori svojim Duhom (usp. Mt 10,20) da bi sve potaknuo neka
bi se obratili k njemu i opsluivali njegove zapovijedi.
Nai ete poneke ljude koji su vjerni, blagi i dobrostivi. Oni
e vas i vae rijei radosno primati, a namjerit ete se i na mnoge
druge koji nisu vjernici, nego su oholice i psovai (usp. 2 Tim 3,2).
Oni e vam se suprotstavljati i opirati kao i onome o emu ete im
govoriti. Odluite dakle u svom srcu da ete sve podnositi strpljivo
i ponizno.
Kad su braa to ula, poee se plaiti. Svetac im je na to rekao:
Nemojte se bojati jer e nakon malo vremena doi k nama mnogo
mudrih i plemenitih (usp. 1 Kor 1,26). Bit e s nama i propovijedat
e kraljevima, knezovima i mnogim narodima. Mnogi e se obratiti
Gospodinu, koji e po cijelome svijetu umnoiti i poveati svoju
obitelj.
37. Kad im je to rekao i blagoslovio ih, ljudi su se Boji razili
i vjerno obdravali njegove opomene. Kad bi se namjerili na koju
crkvu ili na raspelo, pokleknuli bi da se pomole. Tada su pobono
molili: Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te poradi sviju tvojih
crkava koje su po cijelome svijetu, jer si po svome svetom kriu otkupio svijet. Vjerovali su naime da uvijek nalaze Boje prebivalite
gdje god se namjere na raspelo ili na crkvu.
Koji god bi ih vidjeli, mnogo su se udili to su se svojom haljinom razlikovali od sviju ostalih ljudi i to su izgledali poput umskih
ljudi. Kamo god bi doli u grad, selo, zaselak ili kuu navijetali
bi mir (usp. Lk 8,1; 10,5). Sve su ljude poticali da se boje Boga i da
ljube Stvoritelja neba i zemlje te da izvruju njegove zapovijedi.
Neki su ih rado sluali, a drugi su ih ismjehivali. Mnogi su ih
zamarali pitanjima. Neki su ih pitali: Odakle ste? Drugi su se
zanimali kojem redu pripadaju. Budui da im je bilo naporno odgovarati na tolika pitanja, jednostavno su izjavljivali da su pokornici
iz grada Asiza. Njihova zajednica jo tada nije bila nazvana redom.
38. Mnogi su ih smatrali varalicama i slaboumnicima pa ih nisu
htjeli primati u svoje kue, da ih moda ne bi kao lopovi okrali. Zato
su u mnogim mjestima, kad su im nanesene nepravde, noivali u
trijemovima crkava i kua. U isto su vrijeme dvojica od njih bila u
Firenzi. Po gradu su prosili i traili prenoite, ali ga nisu mogli nai.
562
Tako dooe u jednu kuu koja je imala trijem i u njemu pe. Jedan
drugome rekoe: Ovdje emo moi prenoiti. Kad su zamolili
gazdaricu kue da ih primi u kuu, a ona odbila to uiniti, ponizno
je zamolie neka im dopusti da barem te noi prenoe pokraj pei.
Kad im je to dopustila, stigao je njezin mu i naao ih u trijemu.
Pozvao je enu i upitao je: Zato si tim nitkovima dala konak u
naem trijemu? Odgovorila je da ih nije htjela primiti u kuu, nego
im je dopustila da spavaju u trijemu, gdje nita drugo nisu mogli
ukrasti osim drva. Mu nije pristao da bi im se dao kakav pokriva
jer ih je smatrao skitnicama i lopovima.
Kad su te noi do matutina pokraj pei otpoinuli, a grijala ih je
samo boanska toplina i bijahu pokriveni pokrivaem gospoe Si
romatine, otioe u oblinju crkvu da prisustvuju jutarnjoj molitvi
asoslova.
39. Kad je svanulo, i ona je ena otila u crkvu. Vidjevi ondje
brau kako pobono mole, rekla je u sebi: Kad bi ti ljudi bili skitnice i lopovi, kao to je rekao moj mu, ne bi tako pobono ustrajali
u molitvi. Dok je ona tako razmiljala, gle, neki je ovjek imenom
Gvido dijelio milostinju siromasima koji su se nalazili u samoj crkvi.
Kad je doao do brae, htio je svakom pojedinom dati novac kao
to je dao i drugima. Oni su novac odbili i ne htjedoe ga primiti.
Gvido ih je zapitao: Zato vi, iako ste siromani, ne primate novca poput ostalih? Brat Bernard mu je odgovorio: Istina je da smo
siromasi, ali nae siromatvo nije tako teko kao to je teko drugim
siromasima. Mi smo naime po Bojoj milosti, iji savjet prihvatismo,
dragovoljno postali siromasima. Taj se ovjek tome divio i zapitao
ih jesu li ikada to posjedovali. Od njih je doznao da su mnogo toga
posjedovali, ali su iz ljubavi prema Bogu sve porazdijelili siromasima.
Onaj koji je tako odgovorio bio je brat Bernard, drugi nakon blaenoga Franje. Njega smatramo zaista svetim ocem. Kao prvi je prigrlio
poslanstvo mira i pokore i poao za svecem Bojim. Poto je sve to je
imao rasprodao i razdijelio siromasima (usp. Lk 18,22) po savjetu evaneoskog savrenstva, do smrti je ustrajao u najsvetijem siromatvu.
Spomenuta je ena promatrala kako braa nisu htjela primiti po
nueni im novac. Pristupila im je i rekla da e ih drage volje primiti u svoju kuu, ako ele ondje prenoiti. Braa su joj ponizno
odgovorila: Neka Gospodin nagradi (usp. 2 Sam 2,6) tvoju dobru
volju. Spomenuti ih je ovjek, kad je uo da braa nisu mogla nai
prenoite, odveo svojoj kui i rekao: Evo prenoite to vam ga je
pripravio Gospodin. Ostanite tu do mile volje. Oni su, zahvaljujui Bogu, kod njega ostali nekoliko dana. Saziivali su ga kako svojim primjerom tako i rijeima u strahu Bojem te je poslije mnogo
toga razdijelio siromasima.
563
40. Premda se ovaj prema brai tako dobrostivo ponio, usprkos

tome su ih neki ipak smatrali nevrijednima te su ih mnogi, mali i
veliki, pogrivali i nanosili im nepravde. Gdjekada su im oteli i vrlo
siromanu odjeu to su je imali. Kad bi sluge Boje ostali goli, jer
su prema evanelju nosili samo jednu haljinu (usp. Mt 10,10), nisu
zahtijevali da im se oteto nadoknadi. A ako su im neki, ganuti samilou, htjeli oduzeto vratiti, rado su primali natrag.
Neki su se na njih nabacivali blatom, a neki su im opet u ruke
davali kocke i pozivali ih ne bi li se htjeli s njima igrati. Drugi su
im opet odostraga skidali kapuce, vjeali ih sebi na lea i tako
nosili.
Pravili su im ovakve i sline nepodoptine i smatrali ih tako bespomonima te su ih drsko napadali, kako im se prohtjelo. Osim
toga su podnosili glad i e, studen i golotinju (usp. 1 Kor 11,27),
neiskazane nevolje i tjeskobe. Sve su to podnosili postojano i strpljivo kao to ih je poticao Franjo. Podnosei mnogo toga nisu se
alostili niti su proklinjali one koji su ih zlostavljali. Naprotiv, kao
posve evaneoski ljudi i kao pozvani da se domognu velika dobitka mnogo su se radovali u Gospodinu. Kad su upadali u kunje i
svakakve nevolje, sve su to smatrali radou (usp. Jak 1,2), a prema
rijeima evanelja za svoje progonitelje brino su se i usrdno molili
(usp. Mt 5,44).
XI. poglavlje
Kako su primljena etvorica brae i o arkoj ljubavi
kojom su se braa meusobno ljubila te o njihovoj revnosti u radu
i molitvi i o njihovoj savrenoj poslunosti
41. Kad su ljudi vidjeli kako su braa radosna u svojim nevoljama, kako sabrano i pobono mole, kako ne primaju novaca niti ih
sa sobom nose i kako se meusobno ljube, po tom su prepoznavali
da su pravi Gospodinovi uenici (usp. Iv 13,35). Mnogi su k njima
dolazili raskajana srca te su ih molili da im oproste sve uvrede koje
su im nanijeli. A oni su od srca opratali i govorili: Neka vam Gospodin bude milostiv! Ozbiljno su ih opominjali da misle na svoje
spasenje.
Neki su molili da bi ih braa primila u svoju drubu. Sva estorica su od blaenoga Franje imala ovlast da primaju u Red. Budui
da su braa bila malobrojna, nekolicinu su primili u svoju drubu. S
tima se koje su ovako primili nakon nekog vremena svi zajedno vratie u Svetu Mariju u Porcijunkuli. Kad su jedan drugoga ponovno
ugledali, bili su ispunjeni tolikom dragou i radou da nisu mislili
ni na to od onoga to su pretrpjeli od opakih ljudi.
564
Danomice su nastojali moliti i svojim rukama raditi (usp. 1 Kor

4,12) da bi od sebe protjerali svaku besposlicu, neprijateljicu due.
Dizali su se o ponoi i s nebrojenim su suzama i uzdisajima sabrano
i vrlo pobono molili. Jedan drugoga su ljubili najnjenijom ljubavlju, sluili su jedni druge i brinuli se jedan za drugoga kao to se
majka brine za dragoga sina jedinca. Ljubav je u njihovim srcima
toliko plamtjela te su smatrali malenkou da svoja tjelesa predaju
smrti, ali ne samo iz ljubavi prema Kristu nego takoer i kad bi se
radilo o spasu due i tijela njihove subrae.
42. Kad su dvojica brae jednoga dana ila zajedno, namjerie se
na nekog manijaka koji se na njih poeo nabacivati kamenjem. Kad
je jedan od njih opazio da kamenje pogaa njegova subrata, odmah
se podmjestio da bi kamenje padalo na njega. Svaki je elio da kamenje radije pogaa njega negoli njegova brata. inili su to zbog
meusobne ljubavi kojom su im plamtjela srca. Bijahu spremni jedan za drugoga poloiti i vlastiti ivot (usp. 1 Iv 3,16).
U poniznosti i ljubavi bijahu tako utemeljeni i ukorijenjeni (usp.
Ef 3,17) da su jedan drugoga potivali kao oca i gospodara, a oni
kojima je bila povjerena poglavarska sluba ili su bili odlikovani nekom milou pokazivali su se poniznijima i neznatnijima od ostalih.
Svi su se posvema preputali poslunosti, neprestano su bili spremni
posluati volju onoga koji im je neto nalagao. Nisu pravili razliku
izmeu pravedne i nepravedne zapovijedi, jer su, to god bi im se
zapovjedilo, smatrali da je po Bojoj volji. Zato im je izvrivanje naloga bilo lako i ugodno. Klonili su se putenih pouda (usp. 1 Pt 2,11),
sami su sebe briljivo prosuivali i pazili da ne bi jedan drugoga ni
na koji nain uvrijedio.
43. Ako se gdjekada desilo da bi jedan drugome kazao rije koja
bi mogla povrijediti, dotinoga je toliko grizla savjest da se nije mogao smiriti dok svoj grijeh ne bi priznao. Taj bi se ponizno prostro
po zemlji, dok mu povrijeeni brat ne bi stavio nogu na usta. A ako
uvrijeeni brat ne bi htio stati na usta onom drugome ako je onaj
koji je drugoga uvrijedio bio poglavar uvrijeenome bi naloio da
mu svoju nogu stavi na usta; a ako bi taj bio podlonik, zahtijevao
je da to onome naredi poglavar. Tako su uporno nastojali da se od
njih protjera svaka srdba i pakost, da bi se tako meu njima uvijek
sauvala ljubav. Trsili su se da po mogunosti svakoj mani suprotstave pojedine kreposti, a u tome ih je pretjecala i potpomagala milost
Isusa Krista.
Osim toga nisu sebi nita prisvajali, nego su se knjigama i drugim
stvarima koje su im dane sluili zajedniki (usp. Dj 2,44; 4,32), na
nain koji su nam predali apostoli i koji se sauvao. Premda je u
565
njima i meu njima vladalo istinsko siromatvo, ipak su prema svima bili dareljivi i irokogrudni u svemu to im je darovano poradi
Boga. Iz ljubavi prema Bogu rado su davali svima koji su ih molili, a
napose su siromasima ustupali dobivenu milostinju.
44. Kad bi se putujui namjerili na siromahe koji su od njih neto
molili za ljubav Boju, ako ne bi imali nita drugo to bi im mogli
pruiti, dali bi im koji dio svoje odjee, iako je bila siromana. Gdjekada bi dali kapucu, odvojivi je od habita, gdjekada rukav, a koji
put bi im od svog habita odvojili neki drugi komad da bi se tako
ispunila ona evaneoska rije: Svakomu tko od tebe ite daj (usp.
Lk 6,30). Jednoga je dana u crkvicu Marije Aneoske doao neki
siromah. Zaprosio je milostinju. Ondje se naao samo neki ogrta
to ga je jedan brat imao kao svjetovnjak. Kad je blaeni Franjo rekao da ga dade onome siromahu, taj mu ga je drage volje i spremno
ustupio. Poradi potovanja i pobonosti to ju je pokazao onaj brat
koji je onome siromahu ustupio ogrta dano mu je da vidi kako je ta
milostinja uzala na nebo i osjetio je kako ga je proela nova radost.
45. Kad bi se k njima svratili bogatai ovoga svijeta, primali su
ih spremno i ljubazno. Nastojali su ih odvratiti od zla i potaknuti
na pokoru. Ozbiljno su molili da ih se ne bi slalo u krajeve odakle
su bili rodom da bi tako izbjegli povjerljivu komunikaciju sa svojim
roacima. Nastojali su opsluivati onu prorokovu rije: Tuinac
postadoh brai i stranac djeci majke svoje (usp. Ps 69,9).
U siromatvu su nalazili veliku radost, jer nisu teili za bogatstvom. Sve su to je prolazno prezirali, to god ljudi, ljubitelji ovoga
svijeta, mogu eljeti. Napose su novac gazili nogama kao prainu i,
kao to ih je nauio svetac, jednako su ga cijenili kao i magareu izmetinu. Neprestano su se radovali u Gospodinu, jer nisu imali nita
izmeu sebe to bi ih na neki nain moglo raalostiti. Koliko su od
svijeta bili odvojeni, toliko su vie bili sjedinjeni s Bogom. Idui putem kria i stazama pravednosti (Ps 22,3), s tijesna su puta pokore
i evaneoskog opsluivanja uklanjali zapreke da bi tako buduim
pokoljenjima pripravili ravan i siguran put.
XII. poglavlje
Kako je blaeni Franjo s jedanaestoricom uenika
iao k papi da mu priopi svoju nakanu
i da mu papa potvrdi Pravilo to ga je napisao
46. Blaeni je Franjo, gledajui kako Gospodin njegovu brau

poveava brojem i zaslugama kad je ve bilo dvanaest vrlo savrenih ljudi koji su bili istomiljenici, a dvanaesti je bio on, njihov
566
voa i otac, rekao je jedanaestorici: Vidim, brao, da Gospodin

eli milosrdno poveati nau drubu. Poi emo zato k svojoj majci
svetoj Rimskoj crkvi pa emo vrhovnom sveeniku priopiti to je
Gospodin poeo po nama izvoditi da bismo s njegovim pristankom
i uz njegovu zapovijed nastavili to smo zapoeli.
Budui da se ostaloj brai svidjela oeva rije, zajedno krenue s
njim na put, a on im ree: Postavimo jednoga izmeu sebe da nam
bude voom i na neki ga nain smatrajmo Kristovim zamjenikom.
Kamo god on htjedne skrenuti, skrenimo i mi; a kad bude htio da
negdje prenoimo, prenoit emo. Izabrae brata Bernarda, prvoga nakon blaenoga Franje i kao to je rekao otac, tako su se ponaali. Ili su radosno i navijetali rije Gospodnju. Nisu se usudili
govoriti neto drugo osim onoga to se odnosilo na hvalu i slavu
Boju te na korist due. ee su se povlaili na molitvu. Gospodin
im je uvijek pripravljao prenoite i dao da im se prui sve potrebno.
47. Kada dooe u Rim, ondje naoe biskupa grada Asiza; on
ih je primio s velikom radou, jer je blaenom Franji i ostaloj brai
iskazivao posebnu panju. Ne znajui za razlog njihova dolaska,
poeo se uznemirivati. Pobojao se da moda ele napustiti svoju
domovinu, u kojoj je Gospodin po njima poeo initi udesne stvari. Veoma se naime radovao to u svojoj biskupiji ima takve ljude
od ijeg je naina ivota i ponaanja vrlo mnogo oekivao. No kad
je uo koji je razlog njihova dolaska i kad je shvatio njihovu nakanu, mnogo se obradovao i u tu im je svrhu obeao svoj savjet i
svaku pomo.
Taj je biskup poznavao nekog kardinala, biskupa Sv. Sabine.
Bio je to gospodin Ivan od Sv. Pavla. Bio je on doista pun milosti
i mnogo je volio sluge Boje. Njemu je spomenuti biskup prikazao
ivot blaenoga Franje i njegove brae pa je kardinal zbog toga elio vidjeti ovjeka Bojeg i njegovu ostalu brau. Kad je uo da se
nalaze u gradu, poslao je po njih i primio ih s velikim potovanjem
i ljubavlju.
48. Kad su s njim proboravili nekoliko dana, svojim svetim razgovorima i primjerima tako su ga sazidali da se, gledajui kako u
njihovu ivotu sja ono to je o njima sluao, ponizno i pobono preporuio njihovim molitvama. Takoer je zatraio jo jednu posebnu
milost: htio je naime da ga otada smatraju jednim od svoje brae.
Kad je napokon zapitao blaenoga Franju zato su doli i kad je od
njega uo to je naumio i poduzeo, ponudio se da im bude zastupnikom u Rimskoj kuriji.
Spomenuti je kardinal otiao u Kuriju i papi Inocentu III. rekao:
Naao sam vrlo savrena ovjeka koji eli ivjeti prema sv. evan-
567
elju i u svemu opsluivati evaneosko savrenstvo. Uvjeren sam

da Gospodin eli po njemu obnoviti sv. Crkvu na cijelome svijetu.
Kad je gospodin papa to uo, silno se zadivio i istom kardinalu naloio da mu dovede blaenoga Franju.
49. Sljedeeg je dana spomenuti kardinal ovjeka Bojeg predstavio vrhovnom sveeniku, a Franjo mu je prikazao svoj cjelokupni
sveti naum. Sam papa, kako bijae obdaren velikom razboritou,
na prikladan je nain prihvatio sveeve elje. Franju je i brau upozorio na mnoge stvari te ih je napokon blagoslovio rijeima: Poite, brao, s Gospodinom i, kako vam se udostoji nadahnuti, svima
propovijedajte pokoru. A kad vas Svemogui umnoi brojem i milou, obavijestite nas pa emo vam odobriti i vie od toga, a jo
sigurnije emo vam povjeravati i vee stvari.
Htijui meutim znati je li ono to je ve odobreno i to je jo
trebalo odobriti po Bojoj volji, prije nego to je svetac od njega
otiao, gospodin papa njemu i drugovima ree: Sinci nai, va
nam se ivot ini odvie krutim i oporim. Premda smo uvjereni
da ste ispunjeni tolikim arom da o vama ne treba sumnjati, ipak
moramo misliti i na one koji e slijediti iza vas, da im se taj put
ne bi inio odvie oporim. Kad je papa vidio postojanost njihove
vjere i sidro najvrega ufanja usidreno u Kristu tako da od svoje
revnosti ne bi htjeli odustati, kazao je blaenome Franji: Sinko,
idi i moli se Bogu da ti objavi potjee li to to elite od njegove
volje, da bismo, znajui volju Gospodinovu, lake odobrili tvoje
elje.
50. Dok je svetac Boji molio, kao to mu je gospodin papa preporuio, Gospodin mu je u duhu progovorio u prispodobi rekavi:
Neka se siromana, lijepa ena nalazila u jednoj pustinji, a njena je
ljepota zadivila jednoga velikog kralja koji je poelio njome se oeniti jer je mislio da e s njom roditi lijepe sinove. Poto je enidba
sklopljena i izvrena, roeno je i odraslo mnogo sinova.
Majka im je, kad odrastoe, ovako progovorila: Nemojte biti
srameljivi jer ste kraljevi sinovi. Otiite u njegov dvor i on e vam
pruiti sve potrebno. Kad stigoe do kralja, on se zadivio njihovoj ljepoti. Prepoznavajui u njima svoje oblije, upitao ih je: iji
ste sinovi?
A kad su mu rekli da su sinovi siromane ene koja boravi u pustinji, kralj ih je sve s velikom radou izgrlio i rekao: Ne bojte se
(usp. Lk 1,32; Mt 14,27) jer vi ste moji sinovi. Ako se s moga stola
hrane toliki stranci, mnogo vee pravo na to imate vi koji ste moji
zakoniti sinovi. Zatim je kralj naredio spomenutoj eni da sve sinove to ih je s njim rodila poalje u njegov dvor da ih othrani.
568
Kad je to blaenome Franji, dok je molio, pokazano u vienju,

sveti je ovjek shvatio da ona siromana ena predstavlja njega.
51. Kad je Franjo dovrio svoju molitvu, predstavio se vrhovnom sveeniku i sve mu redom ispripovijedao to mu je Gospodin
pokazao u vienju. Zatim je rekao papi: Gospodine, ja sam ona
siromana ena koju Gospodin ljubi. Njegovu se milosru svidjelo
da mu ona rodi zakonite sinove. Kralj kraljeva rekao mi je da e sve
sinove koje e po meni roditi othraniti, jer ako ljubi tuince, to vie
mora ljubiti i hraniti svoje zakonite sinove. Ako Bog daje vremenita
dobra grenicima da othrane svoje sinove, to vie e dati evaneoskim ljudima, kojima to pripada po obeanju.
Kad je gospodin papa to uo, veoma se zadivio, a napose zato
to je prije dolaska blaenoga Franje vidio u snu kako je crkvi sv.
Ivana Lateranskoga prijetila opasnost da e se sruiti. Meutim je
neki redovnik, slabaan i neugledan (usp. Iz 16,14; 53,3), crkvu podravao tako to je podmetnuo svoja lea. Kad se papa probudio,
bio je zbunjen i prestraen. Kao razborit i mudar ovjek razmiljao
je to bi to vienje imalo znaiti. Kad je k njemu nakon nekoliko
dana doao blaeni Franjo i otkrio mu svoj naum, kao to je ve
reeno, i kad je od pape zatraio da mu potvrdi Pravilo to ga je
napisao jednostavnim rijeima, posluio se rijeima sv. evanelja,
za ijim je savrenstvom eznuo cijelim biem. Gospodin papa ga je
promatrao tako gorljiva u slubi Bojoj te je svoje vienje usporedio
s vienjem to ga je imao ovjek Boji. Papa je poeo u sebi govoriti: Ovo je doista onaj sveti i poboni ovjek koji e poduprijeti i
podravati Crkvu Boju.
Zagrlio ga je i odobrio Pravilo to ga je napisao. Takoer mu je
dao i doputenje da svuda propovijeda pokoru. To isto je dopustio
i njegovoj brai, ali ipak tako da oni koji e propovijedati dobiju
doputenje i od blaenoga Franje. To isto je kasnije odobrio i u konzistoriju.
52. Kad mu je sve to odobreno, blaeni je Franjo zahvalio Bogu
(usp. Dj 27,35) i, kleei na koljenima, ponizno je i pobono gospodinu papi obeao poslunost i potovanje. Ostala su braa prema
odredbi gospodina pape na slian nain obeala poslunost blaenome Franji. Kad su od vrhovnog sveenika primili blagoslov i nakon toga pohodili apostolske grobove, blaenom je Franji i ostaloj
jedanaestorici podijeljena tonzura, kao to je to predvidio spomenuti kardinal koji je htio da sva dvanaestorica budu klerici.
53. Napustivi grad, ovjek je Boji sa svojom braom krenuo u
svijet. Bio je veoma zadivljen to mu je molba tako brzo usliana.
569
Danomice je rastao u nadi i pouzdanju prema Spasitelju, koji je svojim ukazivanjima pokazao najprije njemu to se ima dogoditi. Prije
nego to je od pape dobio spomenuta odobrenja, jedne noi, kad
se prepustio snu, u snovienju mu je dano da vidi kako ide nekim
putem pokraj kojega se nalazilo stablo veoma visoko, lijepo, snano
(usp. Dn 4,8) i debelo. Kad mu se pribliio i poda nj stao, divio se
njegovoj visini i ljepoti (usp. Jdt 10,14). Zaas je i sam svetac narastao do tolike visine da je doticao vriku drveta koju je s najveom
lakoom savio do zemlje. I zaista se neto takvo dogodilo onda kad
se gospodin Inocent, drvo u svijetu tako visoko, lijepo i snano, Franjinoj molbi i elji tako dobrostivo prignuo.
XIII. poglavlje
O djelotvornosti Franjina propovijedanja
i o prvom prebivalitu to ga je imao
te kako su braa ondje boravila
i kako su odanle otila
54. Otada je blaeni Franjo obilazei gradove (usp. Mt 9,35) i

sela i poeo posvuda sve vie i dotjeranije propovijedati, ne uvjer
ljivim rijeima ovjeje mudrosti, nego u nauku i snazi Duha (usp. 1
Kor 2,4) Svetoga pouzdanjem je navijetao kraljevstvo Boje (usp.
1 Kor 2, 45). Kao pravi propovjednik bijae ojaan papinskim
odobrenjem. Nije se sluio nikakvim umiljavanjem, odbacivao je
svako laskanje. O emu je uvjeravao druge, o tom je najprije djelom nastojao uvjeriti samoga sebe da bi istinu iznosio to uvjerljivije. Sluatelji su se divili snazi njegovih govora i istini, koju nije
nauavao kao obian ovjek. Veoma mnogi su se urili, takoer
ljudi obrazovani i ueni, da bi ga vidjeli i sluali kao ovjeka s drugoga svijeta. Zato iz naroda poee mnogi, plemenitai i puani,
klerici i laici, nadahnuti Bojom milou, prianjati uza stope blaenoga Franje da bi, poto odbace svjetovne brige i gizdu, ivjeli
pod njegovim vodstvom.
55. Dotada su sretni otac i sinovi boravili u jednome mjestu nedaleko od Asiza koje se zove Rivotorto. Ondje se nalazila neka naputena koliba. To mjesto bijae tako tijesno da su ondje jedva mogli sjediti ili poivati. Dok su ondje boravili, vrlo esto nisu imali ni
kruha pa su jeli samo repu koju su u nestaici hrane isprosili. ovjek
je Boji na grede spomenute kolibe napisao imena pojedine brae
da je svaki od njih koji je elio poivati ili moliti mogao znati gdje
mu je mjesto da u skuenosti tijesna prostora ne bi dolo do amora
koji bi naruio unutranju tiinu duha.
570
Dok su braa boravila na tome mjestu, dogodilo se da je jednoga

dana neki seljak onamo doao sa svojim magarcem da s njim u kolibi
prenoi, a da ga braa ne bi otjerala, bodrio je svoga magarca rijeima: Ui samo, ui, jer emo biti korisni ovome mjestu. Kad je
sveti otac to uo, odmah je shvatio i seljakove rijei i nakanu; zbog
toga je negodovao, a naroito zato to je sa svojim magarcem nainio
veliku zbrku te je tako uznemirio svu brau koja su tada provodila
vrijeme u utnji i molitvi. Na to je ovjek Boji rekao brai: Znam,
brao, da nas Bog nije pozvao da magarcu pripravljamo prenoite,
a ni zato da nas pohaaju ljudi, nego da ljudima tu i tamo propovijedamo o putu spasenja i da im pruamo spasonosne savjete. Mi se
u prvom redu moramo baviti molitvom i zahvaljivanjem. Napustie
spomenutu kolibu da se njome slue siromani gubavci, a sami se
preselie i smjestie kod Svete Marije u Porcijunkuli. Pokraj crkvice
su neko vrijeme boravili u kuici prije nego to su dobili crkvicu.
56. Potom je blaeni Franjo po prethodnoj volji i Bojem nadahnuu tu crkvicu dobio od opata sv. Benedikta od gore Subasia blizu
Asiza. Svetac ju je na poseban nain i s posebnom ljubavlju stavio
na srce generalnome ministru i svoj brai kao mjesto koje je slavna
Djevica voljela vema negoli ostala mjesta i crkve naega vremena.
A da je to mjesto steklo toliku preporuku i ljubav, tome je mnogo
pridonijelo i jedno vienje to ga je imao neki brat dok jo bijae
svjetovnjak. Blaeni ga je Franjo ljubio posebnom ljubavlju, dokle
god je bio s njim, i iskazivao mu posebno povjerenje. Dotini je,
elei sluiti Bogu, kao to je poslije u Redu doista sluio, u svom
vienju vidio kako su svi ljudi ovoga svijeta slijepi i kako naokolo
crkvice svete Marije u Porcijunkuli klee na koljenima. Ruke su im
bile sklopljene, a lica usmjerena prema nebu. Snanim su glasom
plaui molili Gospodina da bi se milostivo udostojao svima vratiti
vid. Dok su tako molili, vien je velik sjaj kako silazi s neba, kako se
na njih sputa i kako svima spasonosnim svjetlom vraa vid.
Kad je taj doao k sebi, odluio je da e Bogu sluiti ustrajnije. Malo
iza toga je posvema napustio opaki svijet sa svim njegovim arima.
Stupio je u Red, u njemu je ustrajao i Bogu sluio ponizno i pobono.
XIV. poglavlje
O kapitulu koji se drao dvaput godinje
kod Svete Marije u Porcijunkuli
57. Kad je reeno mjesto kod svete Marije dobiveno od spomenutog opata, blaeni je Franjo odredio da se ondje dvaput godinje
odri kapitul, i to o Duhovima i o blagdanu sv. Mihaela. O Duhovima su se sastajala sva braa kod svete Marije i raspravljala o tome
571
kako bi mogli Pravilo to bolje opsluivati. Osim toga su rasporeivana braa koja e u razliitim provincijama propovijedati narodu, a
ostalu bi brau razmjetali po njihovim provincijama. Sveti je Franjo
opominjao, korio i izdavao zapovijedi, kako mu se po Bojem nadahnuu inilo potrebnim. Sve to im je govorio rijeima njeno je
i briljivo pokazivao djelima. tovao je poglavare i sveenike svete
Crkve, iskazivao je potovanje plemenitim starcima, a potovao je i
bogatae, siromahe je njeno ljubio i s njima srdano suosjeao, svima se pokazivao podlonim. I koliko god je od svekolike brae bio
asniji, ipak je jednog od brae koji je s njim boravio postavio sebi
za gvardijana i gospodara. Njemu se, da bi od sebe otjerao svaku
prigodu za oholost, ponizno i pobono pokoravao. Meu ljudima bi
svoju glavu duboko sagibao do zemlje kako bi meu Bojim svecima
i izabranicima zasluio da pred Bojim licem jedno bude uzvien
(usp. Lk 14,11).
Brino je opominjao brau da bi sv. evanelje i Pravilo, kao to
su vrsto obeali, vjerno opsluivali, a napose da s obzirom na boansku slubu i crkvene uredbe budu puni potovanja i pobonosti. Preporuivao je da pobono sluaju misu i da se Gospodinovu
Tijelu to pobonije klanjaju. Htio je da njegova braa na poseban
nain tuju sveenike koji se brinu za asne i nada sve uzviene sakramente. Gdje god bi ih sreli, morali su pred njima prignuti glavu i
poljubiti im ruke. A kad bi ih sreli kako jau na konju, htio je da im
tada ne poljube samo ruke nego i kopita konja na kojima su jahali
da bi tako odali poast njihovoj uzvienoj vlasti.
58. Takoer je opominjao brau neka nikoga od ljudi ne osuuju niti ne preziru one koji ive raskono, koji se oblae osebujno i
pretjerano: Bog je naime i na i njihov Gospodar u stanju k sebi ih
pozvati i pozvane opravdati (usp. Rim 8,30). Takoer je isticao kako
eli da braa takve potuju kao svoju brau i gospodare. I oni su
naa braa, jer ih je stvorio jedan te isti Stvoritelj, a gospodari su
nam ukoliko pomau dobre i pruaju to im je potrebno za tijelo da
bi mogli initi pokoru. Rekavi to, dodao je: Takvo bi trebalo biti
ponaanje brae meu ljudima da svatko tko ih uje ili vidi slavi Oca
nebeskog (usp. Mt 5,16) i da ga pobono hvali.
Uvelike je elio da, kako sam tako i braa, obiluju takvim djelima
koja e biti na slavu Gospodinu. Zato im je rekao: Kao to mir
navijetate ustima, tako ga jo vie imajte u svojim srcima. Nikoga
ne izazivajte na srdbu i nikome ne budite na sablazan, nego neka
vaa blagost svakoga potie na mir, dobrostivost i slogu. Ta zato smo
pozvani da lijeimo ranjene, povezujemo slomljene (usp. Ez 34,4),
pozivamo na povratak zalutale. Za mnoge nam se ini da su udovi
avlovi, a oni e jo postati uenici Kristovi.
572
59. Dobri je otac osim toga prekoravao brau koja su sama

prema sebi bila prestroga. Mnogo su se trapili bdijenjima, posto
vima (usp. 2 Kor 11,27) i tjelesnim mrtvljenjem. Poneki su se od
njih zato tako teko trapili da bi u sebi uguili neuredne tjelesne
porive, te se inilo da svaki mrzi samoga sebe. ovjek Boji je
ovakve u tom pogledu zaustavljao, obazrivo ih opominjao, razborito korio i tako im povezivao rane povojima spasonosnih zapovijedi.
Meu braom koja su dolazila na kapitul nitko se nije usuivao
govoriti o svjetovnim stvarima, nego su samo razgovarali o ivotima
svetih otaca i o tome kako bi to bolje i to savrenije mogli nai
milost Gospodina Isusa Krista. Ako je koji od brae koja su dola
na kapitul imao kakvu napast ili tekou, dok bi sluali blaenoga
Franju kako govori umiljato i vatreno i dok su promatrali njegovu
pokoru, bivali su osloboeni od napasti i na udesan bi se nain pridizali iz svojih nevolja. Govorio je kao onaj koji s njima suosjea, a
ne kao sudac: govorio im je kao milosrdni otac sinovima i kao dobar
lijenik bolesnicima. S bolesnima je umio biti bolestan, znajui sa
slabima biti slab (usp. 2 Kor 11,29), a s ojaenima biti ojaen. Ipak
je sve prekritelje kanjavao kako treba, a tvrdoglavce bi i buntovnike obuzdavao prikladnim kaznama.
Kad bi kapitul bio dovren, svu bi brau blagoslovio, a pojedince je rasporeivao u pojedine provincije. Koji su izmeu njih imali
duha Bojega i potrebnu rjeitost za propovijedanje, bilo da se radilo o kleriku ili o laiku, podjeljivao im je odobrenje da mogu propovijedati. A braa su, primivi njegov blagoslov, s velikom radou
duha kao pridoljice i putnici (usp. 1 Pt 2,11) hodili po svijetu, sa
sobom nisu nita nosili osim knjiga iz kojih su molili asoslov. Gdje
god bi nali sveenika, bogata ili siromana, dobra ili opaka, poniz
no bi mu se poklonili i odali potovanje. A kad bi dolo vrijeme
da se pobrinu za prenoite, radije su ili k sveenicima negoli k
svjetovnjacima.
60. Kad im nije bilo mogue prenoiti kod sveenika, traili su
duhovnije i bogobojaznije vjernike kod kojih su mogli pristojno prenoiti, dok Gospodin po gradovima i selima u koja su braa eljela
doi nije nadahnuo neke bogobojaznike da im priprave prenoite
i dok za njih nisu u gradovima i selima izgraena stalna boravita.
Gospodin im je u pravi as davao rije i duh da govore vrlo otre
rijei koje su ulazile i u srca mladia i u srca staraca, koji su su ostav
ljajui oca i majku (usp. Mt 19,29) i sve to su imali slijedili brau i
oblaili njihov redovniki habit. Bio je tada doista na zemlju poslan
ma koji rastavlja (usp. Mt 10,34) kad su u Red ulazili mladii koji
su ostavljali svoje roditelje u talogu grijeha. One pak koje su primali
573
u Red braa su dovodila blaenome Franji da od njega ponizno i

pobono prime redovniki habit.
No nisu se samo mukarci oduevljavali za redovniki ivot nego
su se takoer mnoge udate ene, djevice i udovice, ganute njihovim
propovijedima, po njihovu savjetu u gradovima i selima zatvarale u
za njih podignute samostane da bi inile pokoru. Jedan im je brat
bio postavljen kao pohoditelj i popravitelj. Na slian su se nain i
oenjeni ljudi i udate ene, ne mogavi se prema enidbenom pravu
rastati, po spasonosnu savjetu brae u vlastitim kuama predavali
strooj pokori. I tako se po blaenome Franji, koji bijae savren
poklonik Presvetoga Trojstva, Crkva Boja obnavlja pomou triju
redova kao to je to predoznaio popravak triju crkava. Svaki je od
tih redova u svoje vrijeme potvrdio vrhovni sveenik.
XV. poglavlje
O smrti gospodina Ivana, prvoga zatitnika i izboru
gospodina Hugolina, biskupa ostijskog za oca i zatitnika Reda
61. asni je otac, gospodin Ivan od Sv. Pavla, ve spomenuti

kardinal, koji je svetom Franji esto bio savjetnikom i zatitnikom,
svim ostalim kardinalima preporuivao ivot i djelovanje kako samoga sveca tako i svekolike njegove brae. Njihova su srca bila raspoloena da ljube ovjeka Bojeg i njegovu brau napose zato to
je svaki od njih elio da u svojoj kuriji ima kojega od brae, ali ne
zato da im obavljaju kakve poslove, nego poradi njihove svetosti i
pobonosti kojom su plamtjeli prema njima.
Kad je gospodin Ivan od Sv. Pavla umro, jednoga od kardinala, imenom Hugolina, koji tada bijae ostijski biskup, nadahnuo
je Gospodin da bi Franju i njegovu brau isto tako iskreno ljubio,
zatiivao i za njih se brinuo. On se doista prema njima odnosio
najsrdanije, kao da je svima bio otac. tovie, ljubio ih je vie nego
to se naravna ljubav tjelesnog oca po samoj naravi oituje prema
tjelesnim sinovima. Njegova se ljubav duhovno rasplamsala prema
ovjeku Bojem i prema njegovoj brai, da bi ih u Gospodinu ljubio
i za njih se brinuo. Kad je ovjek Boji uo za njegov veliki ugled, jer
je meu ostalim kardinalima uivao poseban ugled, Franjo je sa svojom braom otiao do njega. Kardinal ih je radosno primio i rekao:
Predajem vam sebe da vam budem pomonikom i savjetnikom;
spreman sam vam pruiti zatitu prema vaem nahoenju i elim da
me poradi Boga preporuujete u svojim molitvama.
Tada je blaeni Franjo, zahvaljujui Bogu, rekao kardinalu:
Rado, gospodine, prihvaam da budete ocem i zatitnikom nae
redovnike zajednice i elim da vas sva braa zauvijek smatraju
574
ukljuenim u svoje molitve. Poslije ga je blaeni Franjo zamolio

da se udostoji sudjelovati u kapitulu brae o Duhovima. On je na
to odmah pristao i otada je svake godine prisustvovao njihovu kapitulu.
Kad je dolazio na kapitul, sva su mu braa, na kapitulu sabrana,
u povorci izlazila u susret. Kad bi braa stigla, kardinal bi sjahao
s konja i s njima iao pjeice do crkvice svete Marije. Nakon toga
bi im odrao govor i prikazao misu u kojoj je ovjek Boji pjevao
evanelje.
XVI. poglavlje
O izboru prvih ministara i kako su bili razaslani po svijetu
62. Kad se navrilo jedanaest godina od poetka Reda, poto

su se braa umnoila brojem i zaslugama, bijahu izabrani ministri
i s nekolicinom brae razaslani na sve strane svijeta gdje bijae poznata katolika vjera i gdje se po njoj ivi. U nekim su krajevima
primljeni, ali im nije bilo doputeno graditi boravite, iz nekih su
ak protjerani zbog straha da braa moda nisu neki krivovjerci.
Premda je spomenuti gospodin Inocent III. odobrio njihov Red i
Pravilo, ali to nije uinio pisanom ispravom, zato su braa pretrpjela mnogo neprilika i od klerika i od svjetovnjaka. Zbog toga su
braa bila primorana iz nekih pokrajina pobjei. Tako pritijenjeni i
smueni, od razbojnika pljakani i bijeni, s velikom su se ogorenou vratili k blaenome Franji. Tako su morali trpjeti gotovo u svim
tzv. ultramontanskim krajevima, kao to su Njemaka, Ugarska i
vie drugih zemalja.
Kad je to priopeno reenom gospodinu kardinalu, pozvao je k
sebi blaenoga Franju da ga odvede gospodinu papi Honoriju, jer je
gospodin Inocent ve bio mrtav. Kardinal je papi dao drugo Pravilo,
to ga je blaeni Franjo sastavio po Kristovoj uputi, da ga isti gospodin Honorije sveano potvrdi bulom. U tom je Pravilu produen
vremenski razmak izmeu kapitula da bi se izbjegao napor brae
koja borave u udaljenim zemljama.
63. Blaeni je Franjo predloio da se od spomenutoga gospodna pape Honorija zatrai jedan od kardinala Rimske crkve da bude
neke vrsti papa njegova Reda, naime spomenutoga gospodina biskupa ostijskoga, kojem bi se braa mogla obraati u svojim stvarima.
Blaeni je Franjo doista imao vienje koje ga je moda navelo na
to da zatrai kardinala i zato da bi Red preporuio Rimskoj crkvi.
Vidio je naime malu, crnu kvoku koja je imala noge pokrivene perjem poput domaega goluba, a imala je toliko pilia da ih nije mogla
575
sve skupiti pod vlastita krila (usp. Mt 23,37), nego su pilii, ostajui
vani, hodali oko nje.
Kad se Franjo iza sna probudio, poeo je razmiljati o tom snovienju. I odmah je po Duhu Svetom spoznao da ona kvoka slikovito predstavlja njega te je rekao: Ja sam ona kvoka: niska sam
stasa i crnoput te moram biti jednostavan poput goluba i pernatim
eljama kreposti moram letjeti prema nebu. Gospodin mi je po svome milosru dao i jo e dati mnogo sinova koje ne mogu tititi
vlastitom snagom. Zato je potrebno da ih preporuim svetoj Crkvi,
neka ih ona u sjenu krila svojih sakrije (usp. Ps 17,8) i upravlja.
64. Poto je prolo nekoliko godina nakon spomenutog snovienja, Franjo je doao u Rim i pohodio gospodina biskupa ostijskoga
koji mu je naloio da sutradan poe s njim u Rimsku kuriju. Htio
je naime da Franjo propovijeda pred gospodinom papom i kardinalima i da im s potovanjem i srdano preporui svoj Red. Premda
se blaeni Franjo zbog toga ispriavao, da je naime priprost i neuk,
ipak je s kardinalom morao poi u Kuriju. Kad se blaeni Franjo
pojavio pred gospodinom papom i kardinalima, promatrali su ga
silno razdragani. Franjo je ustao i propovijedao im kako je pomazanjem Duha Svetoga bio unaprijed potaknut. Kad je svrio propovijed, svoj Red je preporuio gospodinu papi i svim kardinalima.
Njegovom su propovijeu i gospodin papa i gospoda kardinali bili
vrlo sazidani, a njihova srca bila jo vie ganuta (usp. 1 Kr 3,26) na
ljubav prema Redu.
65. Nakon toga je blaeni Franjo rekao vrhovnom sveeniku:
Gospodine, suosjeam s vama s obzirom na brigu i neprestani napor kojim morate bdjeti nad Crkvom Bojom. Vrlo mi je neugodno
to za nas manju brau vodite toliku brigu i skrb. Budui da mnogi
plemenitai i mnogi bogatai, pa i mnogi redovnici, ne mogu lako
ui k vama, zato se mi moramo pokazati straljivima i srameljivima,
jer smo siromaniji i prezreniji od drugih redovnika koji se boje ne
samo k vama ui nego se ak boje i pokucati na vrata kranske
moi. Zato ponizno i pobono zahvaljujemo vaoj svetosti to ste
se udostojali dati nam ovoga gospodina biskupa ostijskoga da nam
bude umjesto pape, da mu se braa, kad ustreba, mogu utei bez
povrede vaega uzvienog dostojanstva. Ova se molba svidjela
gospodinu papi te je blaenome Franji dodijelio spomenutoga gospodina biskupa ostijskoga da njegovu Redu bude zatitnikom.
66. Kardinal je, primivi nalog gospodina pape, kao dobar zatitnik podizao svoju ruku na obranu brae. Mnogim je prelatima
koji su brau progonili pisao da im ubudue ne budu neskloni, nego
576
neka im radije u svojim pokrajinama kao dobrim i svetim redovnicima, koji su odobreni vlau Apostolske stolice, dopuste propovijedati i stanovati. Na slian su nain i mnogi drugi kardinali u istu
svrhu poslali svoja pisma.
Na sljedeem je dakle kapitulu, poto je blaeni Franjo ministrima dao vlast da mogu primati brau u Red, poslao brau u spomenute pokrajine, a oni su sa sobom nosili kardinalska pisma s Pravilom
koje je potvreno apostolskom bulom. Kad su spomenuti prelati sve
to vidjeli i kad su upoznali da su brai podijeljena svjedoanstva, velikoduno im dopustie da u njihovim pokrajinama grade nastambe,
da u njima stanuju i propovijedaju. Dok su braa tako boravila i propovijedala u tim pokrajinama, mnogi su, promatrajui njihov ponizni
i sveti ivot i sluajui njihove blage rijei, koje su pokretale srca i
raspaljivale ih ljubavlju Bojom da bi inili pokoru, dolazili k njima i
usrdno ih i ponizno molili da im dadu habit svoga Reda.
67. Kad je blaeni Franjo vidio povjerenje i ljubav to ju je gospodin biskup ostijski imao prema brai, iz dubine srca ga je najnjenije
ljubio. Budui da je po prethodnoj Bojoj objavi znao da e postati
vrhovnim sveenikom, uvijek mu je to nagovijetao u pismima koja
mu je pisao, nazivajui ga ocem cijeloga svijeta. Pisao mu je naime ovako: asnom u Kristu ocu cijeloga svijeta itd..
Nakon kratka vremena, kad je umro gospodin papa Honorije
III., gospodin biskup ostijski izabran je za vrhovnoga sveenika i
uzeo je ime Grgur IX. Do kraja svoga ivota bio je izvanredni dobroinitelj i branitelj kako brae tako i ostalih redovnika, a naroito
Kristovih siromaha. Zato se punim pravom vjeruje da je pridruen
zajednici svetih.
XVII. poglavlje
O presvetoj smrti blaenoga Franje
i kako je dvije godine prije toga primio
rane Gospodina naega Isusa Krista
68. Nakon dvadeset godina otkako je na najsavreniji nain prio

nuo uz Krista, nasljedujui apostolski ivot i stope (usp. 1 Pt 2,21),
apostolski se ovjek Franjo godine 1224. od Utjelovljenja Gospodnjega 4. listopada, u nedjelju, nakon mnogih napora sretno preselio
Kristu, domogao se vjenoga pokoja i dostojno se pojavio pred licem svoga Gospodina.
Jedan od njegovih uenika, poznat zbog svoje svetosti, vidio mu
je duu koja je poput zvijezde imala veliinu mjeseca, a ogrnuta je
bila sjajnou Sunca; iznad mnogih je voda (usp. Ps 29,3) letjela na
577
bijelu oblaku (usp. Usp. Otk 14,14) i ravnim se putem uzdizala pre
ma nebu (usp. J 8,20).
Mnogo je radio u vinogradu Gospodnjem (usp. Iz 5,7). Bijae
briljiv i gorljiv u molitvama, postovima, bdjenjima, propovijedanju
i apostolskim putovanjima (usp. 2 Kor 11,26.27). Brinuo se i suosjeao s blinjima, a zabacivao je samoga sebe. Od poetka svog
obraenja pa sve do svog preseljenja Kristu, koga je ljubio cijelim
svojim srcem (usp. Mt 2,37), neprestano je na nj mislio u svom srcu,
ustima mu je izricao hvale i slavio ga plodonosnim djelima. Tako je
arko i srdano ljubio Boga da bi se onda kad bi uo da se spominje njegovo ime iznutra sav raznjeio, a izvana bi ga se ulo gdje
govori kako bi trebalo da se na spomen Gospodinova imena poklone nebo i zemlja.
69. Sam je Gospodin htio pokazati cijelome svijetu gorljivost
njegove ljubavi i neprestano sjeanje na Kristovu muku, to ga je
nosio u svom srcu. Po posebnoj ga je povlastici i udesnom daru ve
za ivota divno ukrasio. Kad se naime po plamu serafskih elja uzdizao u Boga i u njega se, koji je iz neizrecive ljubavi htio biti razapet,
preoblikovao po suosjeajnoj slatkoi, jednoga jutra oko blagdana
Uzvienja Sv. kria, dok je molio na proplanku gore koja se zove La
Verna, a bilo je to dvije godine prije njegova preminua, ukazao mu
se seraf koji imaae est krila (usp. Iz 6,2), a meu krilima je imao
oblije vrlo lijepa ovjeka koji bijae razapet. Ruke i noge imao je
ispruene u obliku kria i vrlo se jasno pokazivalo lice Gospodina
Isusa. Dvama krilima je prekrivao glavu, a dvama ostalo tijelo sve do
nogu, a dva su bila rairena za let (usp. Iz 6,2).
Kad je to vienje iezlo, u njegovoj je dui ostao ar udesne
ljubavi, a na njegovu su se tijelu pokazale utisnute rane Gospodina
Isusa (usp. Gal 6,17) Krista. ovjek je Boji, koliko je mogao, to
sakrivao sve do smrti. Nije htio objaviti Gospodinovu tajnu, premda to nije mogao posve sakriti, a da ne bi bilo oitovano barem njegovim najpovjerljivijim drugovima.
70. No nakon njegova blaenog preminua sva su nazona braa, a i mnogi svjetovnjaci, jasno vidjeli njegovo tijelo ureeno Kristovim ranama. Promatrali su na njegovim rukama i nogama ne
samo ubode avala nego i same avle sainjene od njegova tijela i
s istim tijelom srasle, a imali su boju eljeza. Desni mu je bok bio
kao kopljem proboden. Rana bijae prevuena pravom pravcatom
brazgotinom. Dok jo bijae iv, ta je rana esto iz sebe putala
svetu krv.
Nepobitna istinitost tih rana nije se samo za njegova ivota i
smrti vidom i doticanjem mogla ustanoviti nego se i nakon njegove
578
smrti po mnogim udesima oitovala u razliitim krajevima svijeta.

Gospodin je tu istinu jo jasnije oitovao. Po tim su udesima mnogi
koji su o ovjeku Bojem imali neispravno miljenje i koji su sumnjali u istinitost njegovih rana doli do tolike sigurnosti vjere da su
oni isti koji su ga prije ogovarali, po djelovanju Boje dobrote i po
snazi istine, postali njegovi hvalitelji i najvjerniji propovjednici.
XVIII. poglavlje
O njegovoj kanonizaciji
71. Budui da je ve u razliitim krajevima svijeta sjao novim

sjajem udesa i k njegovu su svetom tijelu hrlili odasvud oni koji
su doivjeli vrlo velika i izvanredna Gospodinova dobroinstva po
Franjinim zaslugama, spomenuti ga je papa Grgur, poto se posavjetovao s kardinalima i s mnogim drugim prelatima i poto su proitana i odobrena udesa to ih je Gospodin po Franji izveo, upisao
u popis svetaca i naredio da se njegov blagdan slavi na dan njegova
preminua.
To je obavljeno u gradu Asizu u nazonosti mnogih prelata i vrlo
velikoga mnotva knezova, baruna i bezbrojnoga naroda sa sviju
strana svijeta, to ih je na ovu sveanost dao pozvati isti gospodin
papa godine 1228, a svoga pontifikata godine druge.
72. Sam je vrhovni sveenik reenoga sveca, koga je jo kao iva
veoma ljubio, poastio ne samo time to ga je kanonizirao nego to
je i crkvu sagraenu njemu u ast, kojoj je sam gospodin papa u
temelje poloio prvi kamen, obogatio svetim darovima i vrlo dragocjenim ukrasima. Nakon dvije godine od njegove kanonizacije
njegovo je sveto tijelo dolino preneseno iz mjesta gdje je prije toga
bilo sahranjeno. Toj crkvi je papa poslao zlatan kri ureen dragim
kamenjem, a u nj je dao umetnuti komadi Gospodinova kria.
Osim toga je poslao ukrase i posue te mnogo toga to spada na
slubu oltara s mnogim skupocjenim i sveanim misnim odijelima.
Tu crkvu izuzeo je od svake nie jurisdikcije. Apostolskom ju je vlau proglasio glavom i majkom cijeloga Reda manje brae. Sve
se to jasno vidi iz javne isprave proviene bulom koju su kardinali
zajedniki potpisali.
73. Bilo bi to vrlo malo da se svetac Boji asti samo mrtvim
predmetima kad po njemu, koji je tjelesno mrtav, a duhom iv, ne
bi Gospodin mnoge obratio i ozdravio. Nisu se samo osobe obojega spola, ravnodune nakon njegove smrti, po njegovim zaslugama
obraale Gospodinu nego su takoer mnogi velikai i plemii sa
579
svojim sinovima obukli habit njegova Reda, poto su im se vlastite

ene i keri povukle u samostane siromanih gospoa.
Slino se i mnogi uenjaci i vrlo obrazovani ljudi, kako svjetovnjaci tako i nadarbinama obdareni klerici, poto odbacie tjelesne
drai i grijehe, posvema odrekoe bezbonosti i svjetovnih pouda
(usp. Tit 2,12) i uoe u spomenuti Red manje brae. U svemu su
slijedili siromatvo i stope Kristove i njegova sluge blaenoga Franje.
Zato se o njemu moe s pravom rei ono to je napisano o Samsonu, kako je naime umirui pobio mnogo vie njih nego to ih je ubio
za ivota (usp. Suci 16, 2830). Franjo doista ivi navijek ivotom
slave. Neka nas do te slave po zaslugama svetoga naeg oca Franje dovede onaj koji ivi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen (usp. Otk
10,6; 11,15).
ASIKI ZBORNIK
ili
PERUINSKA LEGEN D A
COMPILATIO ASSISIENSIS
seu
LEGENDA PERUSINA
(12441260)
Uvod
FELICE ACCROCCA
Prijevod
DAMJAN DAMJANOVI
ASIKI ZBORNIK ili PERUINSKA LEGENDA

Uvod.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 583
Asiki zbornik.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 587
Uvod
Djelo je 1922. otkrio Ferdinand Delorme u Biblioteci Augusta u
Perui (ms. 1046) i nazvao ga Stara legenda svetog Franje; poslije je
prevladao naziv Peruinska legenda (prema mjestu u kojem se rukopis
uva). Nisu ipak nedostajali ni drugi prijedlozi, sve do posljednjeg
prijedloga Marina Bigaronia koji ga je prireujui kao prvi njegovo
cjelovito izdanje naslovio Asiki zbornik. Ustvari, bolje od svakog
drugog, ovaj naslov vodi rauna o sadrajima i porijeklu djela: ne radi
se uistinu o biografiji, nego o spisu kompilatorskog karaktera, prepisanom prema jedinom postojeem rukopisu i u prvo vrijeme
sauvanom u Asizu, u samostanu Sacro Convento. Iz tog se razloga
u ovom izdanju Franjevakih izvora preuzima ne samo naslov koji je
Bigaroni predloio, nego se oslanja na cjelovito izdanje i na numeraciju koju je on izabrao, jedinu koja respektira kodeks, koji na poetku svakog poglavlja ima majuskule boje naizmjenino crvene ili
plave (Delorme, Cambell i Brooke izvoru su dali proizvoljnu numeraciju). Naalost, usprkos tomu to je izmeu 1922. i 1992. tekst bio
izdan ak est puta, jo ne raspolaemo nijednim pravim kritikim
izdanjem.
Djelo se dakle nalazi u kodeksu od 127 listova, koji je na poetku
bio u Asizu, sauvan u javnoj knjiari, na estoj klupi prema istoku:
tako izlazi iz inventara koji je sastavio Ivan iz Iola 1381. Radi se o kodeksu svatari, sastavljenom naime od raznorodne grae, prepisane
razliitim rukama i stavljene skupa u isto doba unutar pisarnice Sacro
Convento (majuskule na poetku poglavlja pisala je, za skoro cijeli
kodeks, ista ruka); u sadanjem stanju on je okrnjen za vie sveia (nedostaju, ustvari, quaterni 11, 12, 15, 20, 21): tu se nalaze prije
svega Potvreno pravilo Manje brae i druge bule upravljene Redu;
slijedi Supra montem Nikole IV., koja sadrava Pravilo Treega reda,
Bonaventurin Vei ivotopis i na kraju na zbornik. Izgubljeni svei
15 liava nas poetnog dijela teksta, dok posljednji prazni stupci 19.
sveia upuuju na pretpostavku kako je rad ostao nedovren.
Kodeks je ugledao svjetlo dana izmeu proljea 1310. i prve polovice 1312: sadri bulu Ex frequentibus Klementa V., od 21. oujka
1310, a nedostaje Exivi de paradiso, koju je isti papa objavio 6. svibnja
1312, a koja bi se sigurno nalazila u zbirci da je kodeks bio prepisan

583
584
poslije toga datuma. Smjetanje djela, izravno dodanog na Vei ivo

topis, unutar kodeksa koji sadri takoer pravnu grau, tjera nas da
podvrgnemo raspravi njegovu oznaku privatnog spisa; ono je meutim trebalo biti pridodano i na neki nain dopunjeno slubeno
Bonaventurino djelo, na zajedniku korist (tako da je istinito kako
je svezak u kojem nam je sauvan tekst bio izloen u javnom dijelu
biblioteke). Godine 1276. generalni kapitul koji se sastao u Padovi,
suprotstavljajui se odluci donesenoj deset godina prije kapitula u
Parizu, ponovno je pozvao brau raznih provincija da prikupljaju vjerodostojna sjeanja o Franjinu ivotu i ivotu prve brae.
Sam sadraj Zbornika navodi na ove zakljuke, budui da objedinjuje materijale koji su pristigli Krescenciju iz Iesia nakon 1244, frag
mente koje kasniji autori kao Ubertino Kasalski i Aneo Klarenski
pripisuju bratu Leonu (AsZb 1518, 20, 102105) i jednu zbirku
tekstova izvuenih iz Drugog ivotopisa Tome elanskog (AsZb 13,
19, 2349); jedna perikopa, na kraju, pripovijeda o vienju brata Leona (AsZb 21). Veliki dio odlomaka nakon temeljitog prouavanja
Raoula Mansellia s razlogom se dre vjernim prijepisima materijala koji su sveevi drugovi uputili Krescenciju iz Iesia 1246, koje je
pratilo poznato pismo to su ga potpisali Leon, Rufin i Anelo. Odlomcima leonskim meutim (kako se izvodi iz prouavanja Edith
Psztor) pripisuje se kasnija datacija.
Promiljanje zasluuju izvaci iz Drugog ivotopisa: kako znamo,
Bonaventura se obilno sluio Tominim djelima, nerijetko iz njih preuzimajui ad litteram; ipak tih elanskih tekstova sadranih u Zbor
niku sustavno nema u Veem ivotopisu. To je podatak koji je teko
pripisati istoj sluajnosti. Logino je dakle misliti da su bili odabirani
za njezino popunjavanje poslije objavljivanja Bonaventurina djela,
skoro sigurno nakon 1266, ako ne, s velikom vjerojatnou, nakon
1276. To kako se govorilo tjera da datiramo cijeli Zbornik u post
bonaventursko doba.
Je li ve u poetku djelo bilo zamiljeno kao tekst za pripajanje
Veem ivotopisu? Rekao bih da jest. Takvo pripajanje, ustvari, sintetiziralo je dobro odluke donesene na kapitulima parikom i padovanskom: s jedne strane spaavalo je posebnost Bonaventurina djela,
koje je nastavljalo biti jedini Franjin ivotopis u opticaju; s druge je
strane ispunjavalo nalog da se pretrauje ono to je bilo dostojno uspomene na Franju i na drugu svetu brau.
Kompilator je bez sumnje bio neki franjevac koji je mogao imati
pristup arhivu u kojem su materijali koji su koriteni bili sauvani,
to tjera na pomisao da je radio u Asizu. Izmeu 1310. i 1312. njegov tekst ne znamo da li iz izvornika ili iz nekog prijepisa reproducirao je u pisarnici u Asizu neki prepisiva (isti koji je prepisao
asiki ms. 342, najznaajniji kodeks Objava Angele iz Foligna): to je
Asi k i z b orn i k i l i Pe ru i n ska le genda
585
onaj prijepis, stigao sve do nas, koji je 1922. otkrio Delorme. Ipak se
razabralo da je ve kompilator obavio svoj posao sa skrupuloznom
vjernou, tako da je veliki dio odlomaka Zbornika smatran kako
je reeno vjernim prijepisom svjedoanstava koja su dali Franjini
drugovi, meu kojima se istie, bez sumnje, lik brata Leona; ona nas
dakle vode u jedan stadij koji je prethodio Tominu Drugom ivotopi
su, a Toma je koristio one iste materijale za pisanje svoga djela (ne
zaboravivi na to da su drugovi, u svojim sjeanjima, radili takoer
na nesvjestan nain iskrivljivanja: stoga njihova svjedoanstva treba
uvijek paljivo i kritiki prosuivati).
Odatle privlanost ovoga teksta koji, snagom jednostavnog oblika
i malo literarno preraenog, odmah itatelju prenosi osjeaj da se
nalazi pred autentinim i izravnim svjedoanstvima: egzemplarni su
u tom smislu oni odlomci u kojima se javlja svjedoka formula: mi
koji smo bili s blaenim Franjom, ili neka slina (usp. AsZb 11, 14,
50, 56, 57, 67, 82, 84, 86, 88, 89, 93, 101, 106, 111, 117), mada
mnogi drugi fragmenti, i bez takve formule, mogu biti pripisani istim
svjedocima; zapaa se jasna nostalgija za prapoecima, kada su se
braa, iza svoga oca, trudila da radosno i velikoduno slijede stope
Kristove u siromatvu i poniznosti. Sjeanja su usredotoena preteno na posljednje godine Franjina ivota (nijedno se ne odnosi na njegov mladenaki ivot), na godine u kojima je on esto bio bolestan;1
drugovi otkrivaju, bez izgovora, napetosti izmeu Franje i mnogih
od njegovih sljedbenika (dogaalo se takoer da mu se netko obraao na neprimjeren nain: AsZb 11), naroito u pogledu stila ivota
i obdravanja Pravila, i pojavljuju se, vie puta, takoer neslaganja
izmeu Franje i brae koja su mu bila blia, a koja su, u nekim sluajevima, htjela da on bude stroi s nepokornima (AsZb 106).
Najea napetost ipak je bila ona unutarnja koju je svetac doivljavao: u neprekidnoj borbi on je nastojao dati primjer svojima
(esto se spominje volja da bude uzor i primjer) (usp. AsZb 50,
56, 79, 97, 108, 111), pokazujui vie puta krajnju strogost sa samim
sobom; sa subraom meutim pokazivao se veoma obazrivim (usp.
npr. AsZb 50, 53, 89), iako je postajao stroi kada bi nazreo lou
namjeru ili zlu volju. U takvim sluajevima ponekad bi postajao ak i
otar (usp. AsZb 20, 62, 97): uostalom, bilo je godina kad je on sam
primjeivao velike promjene, inilo se da mu stvari izmiu iz ruku i
nije uvijek uspijevao nai ravnoteu izmeu poputanja i strogoe.
Izvor moe, na prvi pogled, ostaviti dojam nereda, kao da je plod
isto sluajnog skupljanja: ustvari, takoer bez obzira na elanske
odlomke, paljivim itanjem mogu se otkriti skupine perikopa poredanih oko posebnih tematskih jezgri, ili one koje se dre skupa
1
Usp. iscrpna sjeanja o njegovoj bolesti oiju: AsZb 5, 66, 68, 77, 83, 86.
586
prostorno-vremenskim vezama, aspekt koji moe voditi izravno na

svjedoanstva drugova: oni nam govore o Franji koji je proet neiscrpnom ljubavlju za ljude i za svako stvorenje, paljivom za sudbinu
bijednih (vrlo lijepa epizoda siromane ene bolesne na oima: AsZb
89), sposobnom da daje hvalu Gospodinu u srei i u nesrei. Iznad
svega prevladava njihovo aljenje jer su izgubili takva brata i oca, ipak
ublaeno sigurnou da je ivljenje koje su proveli s njim predstavljalo povlasticu koja je pridrana malobrojnima.
Izvori:
Uvod u Asiki zbornik preveo Velimir Blaevi prema: Fonti Francescane, Nuova
873878. Tekst redigirao Ante olji.
Asiki zbornik s latinskog izvornika preveo Damjan Damjanovi prema: Com
pilatio Assisiensis dagli Scritti di fr. Leone e Compagni su s. Francesco dAssisi.
Dal Ms. 1046 di Perugia. II edizione integrale riveduta e corretta con versione italiana a fronte e varianti, a cura di Marino Bigaroni, S. Maria degli
Angeli 1992 (Pubblicazioni della Biblioteca Francescana di Chiesa Nuova
Assisi, 2), str. 1407. Tekst prijevoda ispravio prema latinskom izvorniku
Augustin Kordi.
Asiki zbornik
[1]
(Franjo) je bio miljenja da rijetko kada treba zapovijedati pod
poslunost. Ne smije se najprije izbaciti koplje, jer to treba da
bude ono posljednje. O tome je rekao: Ruka ne smije odvie brzo
posegnuti za maem! Onaj koji se ne uri posluati zapovijed ne
boji se Boga, a za ljude ne mari (usp. Lk 18,4). Od tih rijei nita nije
istinitije. Ta to je drugo vlast u nepromiljena poglavara nego ma
u ruci mahnita ovjeka? A to je bjednije od redovnika koji omalovaava poslunost?
[2]
Sveti je Franjo govorio: Doi e vrijeme (usp. Ez 7,12) kad e
ovaj Bogu tako dragi Red po zlim primjerima biti ozloglaen da e
manju brau biti sram pokazivati se u javnosti. Koji u to vrijeme
zatrae da budu primljeni u Red, bit e voeni samo djelovanjem
Duha Svetoga, a tijelo i krv (usp. Sir 11,33; Mt 16,17) im nee
utisnuti nikakve mrlje. Gospodin e ih zaista blagosloviti (usp. Ps
115,13). Kad ohlade u ljubavi (usp. Mt 24,12), koja svecima pomae
da rade gorljivo, djela im nee biti zasluna. Snai e ih strahovite
napasti. Koji u to vrijeme nadvladaju kunju, bit e bolji od svojih
prethodnika. Teko onima koji se die samo prividnim redovnikim
ivotom; od nerada e omlitavjeti i nee se postojano suprotstavljati
napastima koje Bog priputa i na izabrane da bi se prokuali. Samo
e naime oni koji budu prokuani, koji podnesu zlou opakih, primiti
vijenac ivota (usp. Jak 1,12).
[3]
Zatim je nadodao: Molio sam Gospodina (usp. 2 Kor 12,8),
brao, da se udostoji pokazati mi kada sam njegov sluga (usp. Ps
119,125), a kada to nisam. Ne bih htio rekao je biti nita drugo
nego samo njegov sluga. Sam mi se predobri Gospodin tada udostojao odgovoriti: Smatraj da si onda doista moj sluga kad misli,

587
588
govori i ini svete stvari. Zato sam vas, brao, sazvao jer se pred
vama elim postidjeti ako neto od tih triju stvari nisam izvrio.
[4]
Kad je blaeni Franjo leao bolestan u dvoru asikog biskupa,
jednoga mu je dana neki brat, duhovan i svet ovjek, u ali smijeei
se rekao: Po to e ove svoje dronjke prodati Gospodinu? Na
tvoje e tijelo, koje je sada obueno u vreu, biti stavljeni mnogi
baldahini i svilene tkanine. Tada je sveti Franjo zbog bolesti imao
na glavi konu kapu koja bijae presvuena istom vreom od kakve
mu bijae i odjea. Blaeni je Franjo odgovorio, ali ne on, nego
Duh Sveti po njemu. S velikom je gorljivou duha i radosno rekao:
Pravo si rekao, jer e biti tako kako si rekao!
[5]
Kad je blaeni Franjo, boravei u biskupskom dvoru, uvidio
kako mu bolest danomice postaje sve tea, zaelio je da ga na nosilima prenesu k crkvi sv. Marije u Porcijunkuli, jer zbog tekoa to
mu ih je zadavala njegova bolest nije vie mogao jahati.
Kad su nosai putem stigli do bolnice, rekao im je neka nosiljku
spuste na zemlju. Budui da zbog teke i dugotrajne bolesti oiju
gotovo nije mogao gledati, dao je nosila okrenuti tako da bi mu lice
bilo usmjereno prema gradu Asizu. Na nosilima se malo uspravio te
je blagoslovio grad Asiz rekavi: Gospodine, kao to vjerujem da je
ovaj grad u staro doba bio mjesto i prebivalite opakih i pokvarenih
ljudi te bio ozloglaen u svim ovim krajevima, tako sada vidim kako
e po svom obilnom milosru, u vrijeme koje ti se svidi, na njemu
pokazati veliinu svoga smilovanja (usp. Sir 36,1) da tako postane
mjesto i boravite onih koji e te priznavati i slaviti tvoje ime (usp.
Ps 113,1 (9), koji e iriti miris estita ivota, nauka i dobra glasa
kranskome puku. Zato te molim, Gospodine Isuse Kriste, Oe mi
losra (usp. 2 Kor 1,3), da ne gleda na nau nezahvalnost, nego se
uvijek sjeaj svoga obilnog milosra to si ga pokazao prema njemu
da uvijek bude mjesto i prebivalite onih koji e te priznavati i slaviti
tvoje blagoslovljeno i slavno Ime u vijeke vjekova (usp. Dan 3,26).
Amen. Nakon tih rijei prenesen je k Sv. Mariji u Porcijunkulu.
[6]
Blaeni je Franjo od vremena svoga obraenja pa do dana svoje
smrti i kad je bio zdrav i u vrijeme svoje bolesti nastojao upoznati i slijediti volju Boju (usp. Rim 12,2).
589
[7]
Jednoga je dana jedan izmeu brae rekao blaenome Franji:
Oe, tvoj ivot i tvoje ponaanje bilo je i jest svjetlo i ogledalo ne
samo tvojoj brai nego i cijeloj Crkvi Bojoj, a to e isto biti i tvoja
smrt. Premda e tvoja smrt tvojoj brai i mnogim drugima nanijeti
veliku bol i alost, ipak e tebi samome donijeti najveu utjehu i
beskrajnu radost, jer e iz velika napora prijei u najvei spokoj.
Iz mnogih e boli i kunji prijei u neizrecivu radost. Od svoga
velikog siromatva, koje si uvijek ljubio i dragovoljno podnosio od
poetka svoga obraenja pa sve do dana smrti, stii e do najveega, pravog i beskrajnog bogatstva, od vremenite smrti u vjeni
ivot, gdje e uvijek licem u lice (usp. Post 32,30; 1 Kor 13,12)
gledati Gospodina Boga svoga koga si na ovome svijetu promatrao
s tolikim arom, eljom i ljubavlju. Nakon tih rijei rekao mu je
otvoreno: Oe, kazat u ti istinu. Ako Gospodin tvome tijelu ne
poalje lijek, jo e samo malo ivjeti. Tvoja je bolest, kao to su ve
izjavili i lijenici, neizljeiva. To sam ti rekao da ti ohrabrim duh pa
da bi se iznutra i izvana radovao u Gospodinu, a napose da bi te tvoja
braa i ostali koji dolaze da te posjete zatekli radosna u Gospodinu
(usp. Fil 4,4). Oni znaju i vjeruju da e brzo umrijeti. Neka bi tako
onima koji e to doivjeti i ostalima koji e nakon tvoje smrti to uti
tvoja smrt bila dragocjena uspomena kao to su tvoj ivot i tvoje
ponaanje svima bili uzorom.
Premda je blaeni Franjo bio strahovito pritijenjen bolestima,
s velikim je arom duha i s radou due i tijela hvalio Gospodina
i tome bratu rekao: Ako dakle moram brzo umrijeti, pozovite mi
brata Anela i brata Leona da mi pjevaju o sestri smrti.
Spomenuta braa dooe i uz obilje suza zapjevae Pjesmu brata
Sunca i ostalih stvorova Gospodnjih. Sam ju je svetac sastavio u
svojoj bolesti na hvalu Gospodinu, na utjehu svojoj dui i drugima.
Ispred posljednjega retka dodao je redak o sestri smrti koji glasi:
Hvaljen budi, Gospodine moj,
po sestri nam tjelesnoj Smrti,
kojoj nijedan smrtnik izmai nee.
Jao onima koji u smrtnom umiru grijehu.
A blaeni koje ti nae po volji presvetoj svojoj,
jer druga smrt im nauditi nee.
590
[8]
Jednoga je dana blaeni Franjo k sebi pozvao svoje drugove i
rekao im: Poznato vam je kako je gospoa Jakoba iz Settesolija
bila, a i sada je, privrena i odana i meni i naemu redu. Stoga,
ako je obavijestite o mome sadanjem stanju, uvjeren sam da e
to smatrati velikom milou i utjehom. Napose joj javite da vam
poalje redovnikoga sukna za jednu tuniku pepeljaste boje poput
onoga sukna kojim se slue cisterciti sjeverno od Alpa (ultramontani). Neka mi takoer poalje onih kolaa kakve mi je vie puta znala
nainiti kad sam boravio u Rimu. Rimljani te kolae zovu mortariolum, a prave se od badema, eera ili meda i drugih dodataka.
Bijae to pobona ena, Bogu posveena udovica, jedna od plemenitijih i bogatijih u cijelome Rimu. Od Boga je primila toliku
milost po zaslugama i propovijedanju blaenoga Franje te se inilo
kao da je druga Magdalena, jer je iz ljubavi prema Bogu uvijek bila
zaplakana i s Bogom sjedinjena.
Kad je pismo napisano, kao to je rekao sveti otac, jedan je izmeu brae nastojao pronai brata koji bi odnio pismo. U taj as
je netko pokucao na vratima. Kad je jedan od brae otvorio vrata,
ugledao je gospou Jakobu koja je urno (usp. Lk 1,39) stigla iz
Rima da vidi blaenoga Franju. Jedan je brat, silno obradovan, odmah otiao k blaenome Franji i obavijestio ga da je gospoa Jakoba
stigla sa svojim sinom i s mnogim drugima da ga posjeti. Zatim ga
je upitao: Oe, to da uinimo? Hoemo li je pustiti da unie i
doe k tebi? Prema odredbi blaenoga Franje bilo je ve u ono
doba iz potovanja prema onome mjestu i poradi njegove svetosti
zabranjeno da enske osobe ulaze u onaj zatvoreni prostor. Blaeni
je Franjo odgovorio: Tu odredbu ne treba obdravati kad se radi o
toj gospoi koju je velika vjera i pobonost potakla da doe ovamo
iz tolike udaljenosti. Tako je gospoa ula k blaenome Franji i
pred njim poela prolijevati obilne suze.
I zaudo, sa sobom je donijela mrtvaku tkaninu pepeljaste boje
za tuniku, a donijela je i sve ostalo to je naznaeno u pismu. Zato
su se braa vrlo udila promatrajui svetost dobroga Franje. tovie, spomenuta gospoa Jakoba rekla je brai: Brao, dok sam
molila, u duhu mi je reeno: Poi i posjeti svoga oca, blaenoga
Franju. Pouri i nemoj oklijevati jer, bude li mnogo oklijevala, nee ga vie nai iva. Osim toga e ponijeti takvu i takvu tkaninu i
ostalo to je potrebno da mu naini one kolae. Isto tako ponesi za
rasvjetu veliku koliinu voska i dosta tamjana. Blaeni Franjo nije
u pismu spomenuo tamjana. No Gospodin je gospoi i to nadahnuo da bi to bila kao neka nagrada i utjeha njezinoj dui, a i zato
da bismo bolje spoznali koliku je svetost posjedovao taj svetac koga
591
je nebeski Otac, tako siromana, na dan njegove smrti htio toliko

poastiti.
Isti onaj koji je nadahnuo kraljeve da pou s darovima i da
poaste siromano roenje njegova ljubljenoga Sina jednako je tako
nadahnuo tu plemenitu gospou u dalekome kraju da poe s darovima i iskae tovanje i ast slavnome i svetom tijelu njegova svetog
sluge koji je s tolikom ljubavlju i arom, i za ivota i na samrti, ljubio
i nasljedovao siromatvo njegova ljubljenoga Sina.
Ta je gospoa jednog dana svecu pripravila one slatkie to ih
je zaelio jesti. No malo je od toga pojeo jer mu je tijelo danomice
zbog vrlo teke bolesti sve vie iznemagalo i bliilo se smrti. Dala je
nainiti mnogo svijea da bi nakon njegova preminua gorjele uz
njegovo sveto tijelo. Od tkanine to ju je gospoa donijela braa su
nainila tuniku u kojoj je pokopan. Brai je naloio da mu moraju
saiti kostrijet i obui preko tunike kao znak najsvetije poniznosti i
siromatva. I sve se dogodilo kako se svidjelo Bogu. Blaeni se Franjo onoga tjedna kad je stigla gospoa Jakoba preselio u vjenost.
[9]
Blaeni je Franjo od poetka svoga obraenja uz Boju pomo
kao mudar ovjek i samoga sebe i svoju kuu svoj naime red
utemeljio na vrstoj stijeni (usp. Mt 7,24), tj. na najveoj poniznosti
i siromatvu Sina Bojega, a svoj red je nazvao: Red manje brae.
Utemeljio ga je na najdubljoj poniznosti. Zato je u poetku
Reda, kad su se braa poela mnoiti, htio da borave u sklonitima
gubavaca i da ih posluuju. Zato je u ono vrijeme, kad su u Red
ulazili i plemii i puani, izmeu ostaloga brai govorio da moraju
posluivati gubavce i boraviti u njihovim kuama.
Utemeljio ga je na najveem siromatvu, kao to je reeno u Pravilu. elio je da braa u kuama borave kao pridolice i stranci (usp.
1 Pt 2,11), neka nita nemaju pod nebom osim svetoga siromatva.
Po njemu ih Gospodin na ovome svijetu uzdrava hranom i krepostima, a na drugom e primiti nebesku batinu.
I samoga sebe je utemeljio na najveem siromatvu i poniznosti
jer, kao to bijae vrlo ugledan u Crkvi Bojoj, tako je htio, i to
je izabrao, da bude prezren ne samo u Crkvi nego i meu svojom
braom.
[10]
Kad je jednom zgodom propovijedao u gradu Terniu, na trgu
pred biskupskim dvorom, biskup je toga grada, ovjek uman i duhovan, bio nazoan. Kad je Franjo dovrio propovijed, biskup je
ustao te je meu ostalim rekao narodu: Gospodin je svoju Crkvu
592
od poetka, otkako ju je utemeljio i sagradio (usp. Mt 16,18), uvijek

prosvjetljivao po svetim ljudima koji su je pridizali svojom rijeju
i ivotom. Sada ju je meutim u ovo posljednje vrijeme (usp. 1 Iv
2,18) prosvijetlio ovim siromanim i neukim ovjekom pritom
je svemu narodu prstom pokazao blaenoga Franju zato morate
Gospodina ljubiti i tovati i morate se uvati grijeha, jer neto takvo
nije uinio nijednome narodu (usp. Ps 147,20).
Kad je Franjo nakon propovijedi siao s mjesta na kojem je propovijedao, [gospodin] biskup i blaeni Franjo uoe u biskupsku
crkvu. Tada se blaeni Franjo pred biskupom naklonio i bacio pred
njegove noge (usp. Mk 5,22) rekavi: Uistinu vam kaem, gospodine biskupe, do sada mi nijedan ovjek nije iskazao toliku ast na
ovome svijetu kao to ste mi je danas iskazali vi, jer ljudi govore:
To je svet ovjek! Iskazuju slavu i pridaju svetost stvorenju, a ne
Stvoritelju. Vi ste kao razborit ovjek odvojili ono dragocjeno od bez
vrijednoga (usp. Jr 15,19).
Kad bi blaenome Franji iskazivali poasti i govorili da je svet
ovjek, on bi na to odgovarao ovim rijeima: Jo nisam siguran da
ne bih trebao imati sinove i keri. I dodao bi: Kad bi Gospodin
bilo kojega asa htio oduzeti svoje blago to ga je posudio meni, to
bi mi drugo preostalo nego samo dua i tijelo, a to imaju i nevjernici.
tovie, moram biti uvjeren: da je Gospodin kojem razbojniku ili
nevjerniku udijelio tolika dobra kolika je udijelio meni, oni bi bili
Gospodinu vjerniji. I nadodao je: Kao to se slikom Gospodina
i blaene Djevice Marije naslikanom na drvetu asti Bog i blaena
Djevica, i u pamet se doziva Bog i blaena Djevica, a to drvo ili
slika sebi ipak nita ne pripisuje, jer, kao to su drvo ili slika, tako je
i sluga Boji neke vrsti slika, naime stvorenje Boje kojom se asti
Bog zbog dobroinstava; a sluga Boji samome sebi ne smije nita
pripisati, kao to drvo ili slika ne pripisuju sebi. On mora jedinome
Bogu iskazivati ast i slavu (usp. 1 Tim 1,17), a sebi mora pripisivati
sram i bijedu dok je iv, jer se tijelo uvijek, dok je ivo, suprotstavlja
Bojim dobroinstvima.
[11]
Franjo je meu svojom braom htio biti ponizan. Da bi sauvao
to veu poniznost, nekoliko godina nakon svoga obraenja na jednom se kapitulu kod Svete Marije u Porcijunkuli pred svom braom
odrekao poglavarske vlasti rekavi: Od sada sam za vas mrtav. Evo
nam brata Petra Katanskoga kome emo se i ja i vi pokoravati. Na
to su sva braa poela na sav glas plakati i naricati. Blaeni se Franjo
naklonio pred bratom Petrom i obeao mu poslunost i potovanje.
I otada je sve do svoje smrti (usp. Fil 2,8) ostao podlonikom kao
593
jedan od ostale brae. tovie, nije htio biti podloan samo generalnim i provincijalnim ministrima, jer se, u kojoj god bi provinciji
boravio ili bi iao samo propovijedati, pokoravao ministru one provincije. Takoer je poradi veega savrenstva i poniznosti mnogo
vremena prije svoje smrti jednom zgodom rekao generalnome ministru: Hou da svoju vlast s obzirom na mene uvijek povjeri jednome od mojih drugova. Njemu u se pokoravati umjesto tebi. Poradi
vee koristi i kreposti poslunosti naime hou da uvijek za ivota i
na samrti bude sa mnom.
I otada je uvijek sve do smrti (usp. Fil 2,8) imao jednoga od
svojih drugova kao svoga gvardijana kojemu se pokoravao umjesto
generalnome ministru. Jednom je, tovie, rekao svojim drugovima: Sam Svevinji mi je udijelio tu milost da bih se tako vjerno
pokoravao i novaku koji je danas uao u Red, ako bi mi bio gvardijanom, kao i onome koji je prvi i najstariji po godinama ivota i
u Redu. Podlonik ne smije svoga poglavara promatrati kao ovjeka, nego u njemu treba gledati Boga kojemu se za ljubav podlae
svome poglavaru. Jednom je zgodom rekao neto slino tome:
Na cijelome svijetu nema nijednoga poglavara kojeg bi se njegovi
podlonici i braa toliko bojali koliko bi Gospodin bio spreman
dati da se moja braa boje mene kad bih to htio. Tu milost mi je
udijelio sam Svevinji, da elim biti zadovoljan svime kao onaj koji
je u Redu manji.
Mnogo smo puta svojim oima vidjeli (usp 1 Iv 1,1) to isto i mi
koji smo boravili s (usp 2 Pt 1,18) njim, kao to i sam svjedoi. Kad
mu koji brat u njegovim potrebama ne bi uinio uslugu ili bi rekao
kakvu rije koja ovjeka moe uzbuditi, odmah bi otiao na molitvu, a kad bi se vratio, nije se toga vie htio sjeati niti bi rekao: Taj
mi brat nije uinio uslugu ili: Grubo mi je odgovorio.
to se vie pribliavao smrti, to se vie brinuo za to kako bi u svemu bio savren, da bi mogao ivjeti i umrijeti u najveoj poniznosti
i siromatvu.
[12]
Onoga dana kad je gospoa Jakoba blaenome Franji nainila
one slatkie otac se sjetio brata Bernarda te je rekao svojim drugovima: Ovo je jelo korisno za brata Bernarda. Pozvao je jednoga
od svojih drugova i rekao mu: Idi i kai bratu Bernardu da odmah
doe k meni. Taj je brat odmah otiao i brata doveo blaenome
Franji. Sjedei pokraj kreveta na kojem je leao blaeni Franjo, brat
Bernard mu je rekao: Oe, molim te da me blagoslovi i da mi
iskae ljubav; jer ako mi oinskom njenou iskae ljubav, vjerujem da e me i sam Bog i ostala braa vema ljubiti.
594
Blaeni ga Franjo nije mogao vidjeti, jer je prije mnogo dana izgubio oinji vid. No ispruio je ruku i stavio je na glavu (usp. Post
48,14) brata Egidija koji bijae trei brat po redu, a tada je sjedio
pokraj brata Bernarda. Vjerujui da je ruku stavio na glavu brata
Bernarda, a doticao je glavu brata Egidija, kao slijep ovjek odmah
je to spoznao po Duhu Svetom i rekao: Ovo nije glava moga brata
Bernarda.
Brat Bernard mu se odmah vie pribliio. Kad je blaeni Franjo
stavio ruku na njegovu glavu (usp. Post 48,14.17), blagoslovio ga
je. Osim toga je rekao jednome od svojih drugova: Pii kako u
ti kazati: Prvi brat koga mi je Bog dao bio je brat Bernard. On je
prvi zapoeo i najsavrenije ostvario evaneosko savrenstvo; svoja je dobra razdijelio siromasima. Zbog toga i zbog mnogih drugih
odlika duan sam ga vema ljubiti nego bilo kojega brata u cijelome
Redu. Zato hou i nareujem, kako mogu, da ga svaki generalni
ministar, koji god bio, ljubi i tuje kao mene samoga, a takoer neka
ga i ostali provincijalni ministri i braa cijeloga Reda smatraju mojim
zamjenikom. Brat Bernard se zbog toga mnogo utjeio, a utjeila
su se i druga braa koja su to promatrala.
Blaeni je Franjo jednom zgodom, promatrajui veliko savrenstvo brata Bernarda, pred nekolicinom brae o njemu prorekao:
Kaem vam da su bratu Bernardu dodijeljeni neki izmeu velikih
i najlukavijih zloduha koji e mu nanijeti mnoge nevolje te unutranje i vanjske kunje, ali e ga milosrdni Gospodin potkraj ivota
osloboditi od svake nevolje i svake unutarnje i vanjske kunje te u
njegov duh i tijelo uliti toliki mir, spokoj i utjehu da e se sva braa
koja to budu vidjela i ula zbog toga silno diviti i smatrat e to velikim udom. U tom miru, spokoju i utjehi due i tijela preselit e se
s ovoga svijeta Gospodinu.
Braa, koja su to od blaenoga Franje ula mnogo su se tome
divila, jer se doslovno od rijei do rijei obistinilo sve to je o njemu
pretkazao po Duhu Svetome. Brat Bernard je u smrtnoj bolesti posjedovao toliki mir i spokoj da nije htio ni leati. Ako je pak leao,
bilo je to u sjedeem poloaju da mu ne bi ni najmanja koliina
tjelesnih sokova dospjela u glavu i prouzroila matanja, tlapnju i
sanjarenje, odakle neto drugo to je razliito od onoga to je razmiljao o Bogu. A ako bi se to ipak koji put dogodilo, odmah bi
ustao i pitao se: to je to bilo? Zato sam tako mislio? Inae je
rado u nos stavljao ruinu vodicu poradi lakega disanja, a kad se
pribliio smrti, nije vie htio to uzimati da bi mogao neprestano
razmatrati o Bogu. Zato je onome koji mu je to ponudio rekao:
Nemoj mi smetati!
Da bi mogao to slobodnije i to smirenije umrijeti, povjerio je
brigu za svoje tijelo jednome bratu koji bijae lijenik i koji ga je li-
595
jeio. Rekao mu je: Nita se neu brinuti za jelo i pilo, nego to preputam tebi. Dadne li mi to, primit u, a ako ne dadne, neu.
Otkako je poeo pobolijevati, elio je da uvijek uza se ima brata
sveenika sve do asa smrti. Kad bi mu palo na pamet neto zbog
ega bi mu se uznemirila savjest, odmah bi se ispovjedio i priznao
svoj grijeh.
Nakon smrti mu je tijelo pobijeljelo. Bilo je gipko i izgledao je
kao da se smijei. Zato se inilo da je nakon smrti bio ljepi nego
prije. Koji su ga promatrali mrtva, vema su se radovali promatrajui ga nego dok bijae iv, jer je izgledao kao svetac koji se smijei.
[13]
Onoga tjedna u kojem je blaeni Franjo preminuo gospoa Klara, prva biljica Reda sestara, opatica samostana siromanih sestara
Svetoga Damjana iz Asiza, koja se s Franjom natjecala u neprestanom opsluivanju siromatva Sina Bojega, bijae tada vrlo bolesna
i bojala se da e umrijeti prije blaenoga Franje. Gorko (usp. 2 Sam
17,8) je plakala i nije se mogla utjeiti, jer prije smrti nije mogla
vidjeti svoga jedinog oca nakon Boga, tj. blaenoga Franju, tjeitelja
due i tijela koji ju je prvi uvrstio u Bojoj milosti.
Zato je o tome po nekom bratu obavijestila blaenoga Franju.
Kad je blaeni Franjo to uo, jer je i nju i njezine sestre ljubio oinskom njenou zbog njihova sveta ivota, bio je ganut, napose zato
to se nakon nekoliko godina otkako su mu poela pristizati braa
uz pomo Gospodinove milosti njegovim poticajom i ona obratila
Gospodinu. Njezino je obraenje mnogo koristilo ne samo izgradnji
Reda brae nego i cijeloj Crkvi Bojoj.
Poto je blaeni Franjo odvagnuo Klarinu elju, koja se tada nije
mogla ostvariti jer su oboje bili teko bolesni, da je utjei, u svom
joj je pismu napisao blagoslov i odrijeio je od svakoga nedostatka
ako je neto takvo imala s obzirom na njegove odredbe i volju, kao
i s obzirom na zapovijedi Sina Bojega. Osim toga joj je svjetovao
da potisne svaku alost i da se tjei u Gospodinu. Nije on, nego je
Duh Boji po njemu istom bratu koga mu je poslala kazao ove rijei: Idi i ovo pismo odnesi gospoi Klari te joj reci da odbaci svaku
bol i alost to me sada ne moe vidjeti. No neka zna da e me ipak
prije svoje smrti vidjeti, kako ona tako i njezine sestre, i uvelike e
se utjeiti.
Dogodilo se, kad je malo nakon toga blaeni Franjo nou umro
i kad je svanulo: svi su stanovnici (usp. Mt 27,25) grada Asiza, mukarci i ene sa svim klerom, nosei sveto tijelo iz mjesta gdje je Franjo preminuo, s himnima i hvalospjevima, nosei u rukama granice
drvea, po Bojoj volji odnijeli ga k Svetom Damjanu. Tako se is-
596
punila rije to ju je Gospodin izrekao na sveeva usta, a na utjehu

svojim kerima i slubenicama.
S prozora je maknuta eljezna reetka kroz koju se Kristove
slubenice obiavaju prieivati i kroz koju prigodice sluaju rije
Boju. Braa su sveto tijelo digla s nosila i rukama su ga dobar sat
vremena drala pokraj prozora, dok se gospoa Klara i njezine sestre nisu doista utjeile. Bile su oblivene obilnim suzama i satrvene
od bola, jer im je on na ovome svijetu nakon Boga bio jedina utjeha.
[14]
U subotu uveer nakon veernje, kad se blaeni Franjo preselio
Gospodinu, prije nego to se spustila no, mnotvo je eva doletjelo
iznad krova kue u kojoj je leao blaeni Franjo, ali nisu visoko letjele, nego su naokolo lijetale i pjevale.
Mi koji smo bili s (usp. 2 Pt 1,18) blaenim Franjom i koji smo
ovo o njemu napisali svjedoimo (usp. Iv 21,24; 3 Iv 12) da smo
vie puta uli kako govori: Budem li razgovarao s carem, molit u
ga da iz ljubavi prema Bogu i na moju molbu izda pisanu naredbu:
Neka nijedan ovjek ne ubija sestre eve i neka im ne ini nikakvo
zlo. Isto tako neka bi odredio da svi upravljai gradova i gospodari tvrava i sela imaju svake godine na Boi narediti ljudima da
po putovima izvan gradova i tvrava nabacaju penice i drugoga
zrnja da bi napose sestre eve i druge ptice imale hrane na dan
tolike svetkovine. I neka iz potovanja prema Sinu Bojemu, koga
je blaena Djevica, njegova Majka, poloila u jasle (usp. Lk 2,7)
izmeu vola i magarca, te noi svaki ovjek stavi obilno krme brai
volovima i magarcima. Isto tako neka bogatai na Boi nahrane
sve siromahe.
Blaeni je Franjo sveanije slavio Roenje Gospodinovo negoli
ostale Gospodinove blagdane jer, iako je Gospodin i po otajstvima
ostalih svetkovina izveo djelo naega spasenja, ipak kad nam bijae
roen (usp. Iz 9,6), kao to je govorio blaeni Franjo, on nas je spasio. Zato je htio da svaki kranin toga dana radosno klie u Gospodinu i da svaki ovjek za ljubav njemu koji nam je dao samoga sebe
(usp. Tit 2,14) bude radosno dareljiv ne samo prema siromasima
nego takoer i prema domaim ivotinjama i prema pticama.
Blaeni je Franjo o evi govorio: Sestra eva ima kapucu poput redovnika; ona je ponizna ptica, rado skakue putem ne bi li
sebi nala peninoga zrnja. Pronae li ga ak i meu ivotinjskim
izmetinama, izvlai ga i jede. Letei hvali Gospodina poput dobrih
redovnika koji, prezirui zemaljska dobra, neprestano borave u ne
besima (usp. Fil 3,20). Osim toga i njezina je odjea slina boji zemlje. Njezino perje prua primjer redovnicima da ne nose upadnu
597
i mekunu odjeu, nego neka ona bude kao ugasla, kao to je boja
zemlje. Budui da je blaeni Franjo sve to opaao na sestrama evama, zato ih je vrlo volio i rado promatrao.
[15]
esto je blaeni Franjo brai ponavljao ove rijei: Nikada nisam bio kradljivac. Od milostinje koja je batina siromaha uvijek
sam uzimao manje nego to mi je trebalo da ne bi ostali siromasi
bili prikraeni u svome dijelu, jer bi ono to je tome protivno bila
kraa.
[16]
Kad su mu braa ministri predlagali neka bi dopustio da mogu
neto imati barem kao zajedniko, da bi se toliko mnotvo brae
moglo na neto osloniti, sveti je Franjo za vrijeme molitve zazvao
Krista i o tome ga je upitao za savjet. On mu je odmah rekao da
odbaci sve: i pojedinano i zajedniko. Rekao je da je Red njegova
obitelj za koju je on sam uvijek spreman brinuti se pa ma koliko
se ona poveala; uvijek e je zatiivati dokle god se bude u njega
pouzdavala.
[17]
Kad je blaeni Franjo boravio na nekoj gori s bratom Leonom iz
Asiza i s bratom Bonicijem iz Bologne da bi sastavio Pravilo, jer se
prijanje izgubilo, dao ga je napisati po Kristovoj uputi. Kod brata
Ilije, koji bijae zamjenik blaenoga Franje, sakupilo se vie ministara koji mu rekoe: uli smo da taj brat Franjo sastavlja neko novo
Pravilo. Bojimo se da e biti odvie strogo i da ga neemo moi
opsluivati. elimo da ode k njemu i da mu rekne da se mi na to
Pravilo neemo obvezivati; neka ga sastavlja za sebe, a ne za nas.
Brat Ilija im je rekao da nee ii jer se bojao Franjina ukora. A
kad su oni i dalje navaljivali da bi ipak iao, rekao je da bez njih nee
ii. I tada pooe svi zajedno. Kad se brat Ilija sa spomenutim ministrima naao blizu mjesta gdje je Franjo boravio, pozvao ga je. Kad
se blaeni Franjo odazvao i ugledao spomenute ministre, rekao im
je: to hoe ta braa? Brat Ilija mu je odgovorio: To su ministri
koji se, kad su uli da sastavlja novo Pravilo, pobojae da e ga
vrlo pootriti; oni izjavljuju i kau da se na nj ne ele vezati. Naini
ga za sebe, a ne za njih.
Tada je blaeni Franjo svoje lice upravio prema nebu i Kristu
rekao: Gospodine, nisam li ti dobro rekao da ti nee vjerovati?
598
Na to se iz visine uo Kristov glas koji je rekao: Franjo, u Pravilu nita nije tvoje, nego je sve moje to god se u njemu nalazi.
Hou da se Pravilo opsluuje: doslovno, doslovno, doslovno, bez
objanjavanja, bez objanjavanja, bez objanjavanja! I nadodao
je: Znam koliko moe ljudska slabost i koliko sam im spreman
pomagati. Koji ga nee obdravati, neka iz Reda iziu! Tada se
blaeni Franjo okrenuo brai i rekao im: Jeste li uli? Jeste li uli?
Hoete li da ponovno kae? Tada ministri zbunjeni priznae svoju
krivnju i otioe.
[18]
Dok je blaeni Franjo boravio na generalnom kapitulu kod Svete
Marije u Porcijunkuli, koji je prozvan kapitulom na rogoinama, a
bilo je ondje pet tisua brae, mnogi su od njih bili poznati po svojoj
mudrosti i uenosti. Oni rekoe gospodinu kardinalu koji je poslije
postao papa Grgur, a na kapitulu je bio nazoan, neka bi nagovorio
blaenoga Franju da poslua savjete spomenute uene brae pa da
gdjekada dopusti da ga oni vode. Navodili su pravila blaenoga Benedikta, blaenog Augustina i blaenoga Bernarda koja upuuju da
se tako i tako ivi.
Tada je blaeni Franjo, sasluavi o toj stvari kardinalovo upozorenje, uhvatio ga za ruku i odveo k brai sakupljenoj na kapitulu
te im je progovorio ovako: Brao moja, brao moja, Bog me je
pozvao da idem putem jednostavnosti. Neu da mi spominjete
bilo koje pravilo: ni pravilo svetog Augustina, ni svetog Bernarda,
ni svetog Benedikta. Gospodin mi je rekao ono to je htio, a to
je da budem nova luda na svijetu. Gospodin nas nije htio voditi
drugim putem, nego ovim. Bog e vas u vaoj mudrosti i uenosti pomutiti. Pouzdajem se u Gospodinove redarstvenike pomou
kojih e vas kazniti i tako ete se, htjeli ne htjeli, povratiti na
svoju sramotu.
Kardinal je ostao zadivljen i na to nije nita rekao, a sva su braa
mukom umuknula.
[19]
Premda je blaeni Franjo htio da mu sinovi sa svim ljudima ive
u miru (usp. Rim 12,18) i da se prema svima odnose kao maleni,
ipak ih je uio rijeju da se prema klericima odnose ponizno, a to
im je pokazivao i svojim primjerom. Rekao im je: U pomo (usp.
Ps 70,2; Dan 10,13) smo poslani sveenicima za spasenje dua (usp.
1 Pt 1,9) da ono to njima nedostaje mi nadopunimo. Svatko e
primiti svoju nagradu, ali ne po vlasti, nego po radu (usp. 1 Kor
599
3,8). Znajte, brao, rekao je, da je Bogu najdraa korist dua (usp.
Mudr 3,13); a to se moe bolje postii slogom negoli neslogom
klera. Ako li oni sami spreavaju spasenje naroda, osveta je Boja
i Bog e im u svoje vrijeme naplatiti (usp. Pnz 32,35). Zato budite
podloni (usp. 1 Pt 2,13) crkvenim starjeinama da se ne bi, ko
liko je do vas (usp. Rim 12,18), porodila kakva zavist. Budete li
sinovi mira (usp. Lk 10,6), za Boga ete stei i kler i narod, a to je
Gospodinu drae nego da mu steknete samo narod, uz sablazan
klera. Pokrivajte rekao je njihove padove, nadoknaujte njihove mnoge nedostatke, a kad to uinite (usp. Lk 17,10), budite jo
ponizniji!
[20]
Neka su se braa ponovno tuila blaenome Franji: Oe, zar ne
vidi da nam biskupi gdjekada ne doputaju propovijedati i tako nas
putaju da u jednom kraju budemo besposleni prije nego to mognemo narodu propovijedati? Bilo bi bolje da od gospodina pape
ishodi povlasticu za propovijedanje, i to bi bilo korisno za spasenje
dua (usp. 1 Pt 1,9).
Ozbiljno ih je ukorio i rekao im: Vi, manja brao, ne poznate
volju Boju i ne doputate mi da obratim cijeli svijet kao to to Bog
hoe. Hou naime najprije poniznou i potovanjem obratiti prelate, a kad oni vide na sveti ivot i potovanje prema njima, molit
e vas da propovijedate i obraate narod. Privui e vam ga bolje
nego povlastice koje elite i koje e vas dovesti do oholosti. Budete
li slobodni od svake pohlepe (usp. Lk 12,15) i budete li poticali narod da Crkvi prizna njezina prava, molit e vas da im ispovijedate
narod. Zato se ne morate brinuti jer, ako se obrate, lako e nai
ispovjednika. Od Gospodina elim sebi ovu povlasticu: da naime
nemam nikakve povlastice osim da svima iskazujem potovanje i da
po poslunosti svom svetom Pravilu sve obratim vie svojim primjerom negoli rijeju.
[21]
Gospodin Isus Krist jednom je zgodom rekao bratu Leonu,
drugu blaenoga Franje: alostim se zbog brae. Brat Leon ga
je upitao: Zbog ega, Gospodine? Gospodin mu je odgovorio:
Zbog tri stvari: to ne priznaju mojih dobroinstava koja im, kako
ti je poznato, danomice pruam, a oni niti siju niti anju (usp. Lk
12,24); to cijeli dan mrmljaju i provode u besposlici (usp. Mt 20,6) i
to esto jedni druge izazivaju na srdbu, a ne izmiruju se i ne oprataju nanesenu im nepravdu.
600
[22]
Blaeni je Franjo jedne noi toliko bio pritijenjen bolima od
svojih bolesti da te noi nije mogao ni poivati, a kamoli spavati.
Ujutro, kad je bol donekle jenjala, dao je sazvati svu brau koja su
se nalazila u tome mjestu. Dok su oni pred njim sjedili, promatrao
ih je i gledao kao predstavnike svekolike svoje brae.
Poevi od jednoga brata, blagoslivljao ih je stavljajui svoju de
snicu na glave (usp. Post 48,17) pojedinaca i blagoslovio je sve koji
su tada bili u Redu i koji e u nj stupiti do svretka svijeta (usp.
Iv 1,15; Dn 7,18). A vidjelo se i da trpi to prije svoje smrti nije
mogao vidjeti sve svoje sinove i brau. Nakon toga je naredio da
se preda nj donesu hljebovi pa ih je blagoslovio (usp. Mt 26,26), a
jer ih zbog bolesti nije mogao lomiti, dao je da ih jedan od brae
izlomi, a tada je, uzimajui po komadi, svakom bratu pruio i naredio da ga pojede (usp. Mk 14,22; 1 Kor 11,24). Kao to je naime
Gospodin na Veliki etvrtak prije svoje smrti htio blagovati s apostolima, tako se na neki nain onoj brai inilo da je blaeni Franjo
prije svoje smrti htio blagosloviti njih i u njima ostalu brau, a jer
su jeli onaj blagoslovljeni kruh, inilo se kao da blaguju i sa svojom
ostalom braom.
I ovo moemo pripomenuti. Budui da je to bio neki drugi
dan, a nije bio etvrtak, rekao je brai kako je uvjeren da je etvrtak.
Jedan je od one brae sauvao komadi onoga kruha. I nakon
smrti blaenoga Franje neki su koji su od toga jeli odmah bili izlijeeni od svojih bolesti.
[23]
Svojoj je brai preporuivao da grade siromana boravita, kuice da budu od drva, a ne od kamena. Nije htio da se braa nastane
na nekome mjestu ako nije bilo jasno tko mu je vlasnik i gospodar.
Od svojih je sinova uvijek zahtijevao da se ponaaju kao stranci (usp.
Izl 12,49).
[24]
Franji nije bila mrska samo otmjenost kua nego je takoer mnogo zazirao od brojnih i biranih kunih potreptina. Na stolovima
nije volio vidjeti nita od posua to bi ga podsjealo na svijet, da bi
tako sve upravo pjevalo o putovanju i izgnanstvu.
601
[25]
Preporuivao je da se u knjigama trai svjedoanstvo Gospodnje
(usp. Ps 19,8), a ne nagrada, pounost, a ne ljepota. Htio je da imaju malo knjiga koje e biti na raspolaganju siromanoj brai.
[26]
U posteljama i leajima takoer je vladalo veliko siromatvo, a
tko je povrh slame imao kakvu tronu plahtu, smatrao je to otmjenim krevetom.
[27]
Ovaj je Boji prijatelj prezirao sve to pripada svijetu (usp. 1 Kor
1,33.34), a ipak je iznad svega ostaloga mrzio novac. Zato ga je ve
tamo od svoga obraenja odbacivao, a svoje sljedbenike upozoravao je na to da ga se klone kao samoga avla. Svojima je preporuivao: neka izmetine i novac jednako cijene.
Desilo se jednoga dana (usp. Post 39,11) da je u crkvicu svete Marije u Porcijunkuli uao neki svjetovnjak da se pomoli. Kao svoj dar
pokraj kria je ostavio novac. Kad je otiao, jedan od brae novac je
jednostavno uzeo i stavio u prozor.
To to je brat uinio dospjelo je i do sveevih uiju. Kad je dotini
vidio da je ta stvar otkrivena, pourio je zamoliti oprotenje. Prostro
se niice po zemlji, spreman da bude bievan. Svetac ga je i zbog
toga to je novac samo dotaknuo ukorio i otro izruio. Naloio mu
je da ustima s prozora digne novac i da ga izvan ograde ispljuje na
magareu izmetinu. Kad je taj brat nalog pohvalno izvrio, ostalima
je, kad su to uli, srca ispunio strah. Svi su otada jo vie prezirali
novac koji je usporeivan s izmetinom, i u preziranju toga danomice
su ih poticali novi primjeri.
[28]
Obuen snagom odozgora (usp. Lk 24,49) vema se iznutra grijao
boanskom vatrom nego to ga je izvana grijala tjelesna odjea.
[29]
Odvratni su mu bili u Redu oni koji su bili trostruko obueni i
koji su bez potrebe nosili mekuastu odjeu. Govorio je da je potre
ba koju ne zahtijeva razum nego uitak znak ugaena duha (usp. 1
Sol 5,19). Ako duh postane mlak i ako milost polako ohladi re-
602
kao je nuno e tijelo i krv (usp. Gal 1,16; Mt 16,17) traiti svoje
(usp. Fil 2, 21). I nadodao je: to onda drugo preostaje, ako dua
ne nalazi svoga uivanja, a tijelo zahtijeva svoje? Tada ivotinjska
tenja prekriva prividnu potrebu, a tjelesni nagon (usp. Kol 2,18)
oblikuje savjest. I nadodao je:
[30]
Imadne li moj brat neku pravu potrebu ili ako ga titi neimatina, pa se pouri da joj udovolji i da je ukloni, kakvu e primiti nagra
du (usp. Post 29,15)? Propala mu je prigoda za stjecanje nagrade, ali
je i pokazao da je namjerno ne prihvaa.
Ovim je i slinim rijeima pogaao one koji nisu strpljivo podnosili oskudicu, a to nije nita drugo nego aliti za Egiptom. Nije
napokon htio da braa iz bilo kojeg razloga imaju vie od dviju tunika, a ipak je doputao da ih se pojaa podstavama. elio je da braa
zaziru od biranih tkanina, a one koji su inili tome protivno pred
svima je otro korio. A da bi svojim primjerom takve zbunio, na
svoju bi tuniku izvana priio grubu kostrijet (usp. Job 16,15). Na samrti je takoer htio da mu tunika u kojoj je imao biti pokopan bude
omotana u komade jeftine kostrijeti. Brai kod koje je to zahtijevala
bolest ili kakva druga potreba doputao je da ispod gornje tunike
nose jo jednu meku. To je traio zato da bi se izvana na habitu
sauvala grubost i jeftinoa. Rekao je: Strogost e jo toliko opasti
i zavladat e mlakost da se sinovi siromanoga oca nee ustruavati
nositi habite od baruna, a izmijenit e samo boju.
[31]
Dogodilo se u zimsko doba u Celanu. Franjo je umjesto ogrtaa
na sebi nosio komad neke tkanine to mu ga je posudio neki prijatelj.
Dok je boravio u dvoru marsikanskoga biskupa, srela ga je neka starica koja je prosila milostinju (usp. Dj 3,2). Franjo je odmah s ramena
skinuo tkaninu, iako je bila tua, poklonio ju je siromanoj starici
rekavi: Idi i naini sebi haljinu, jer ti je vrlo potrebna. Starica se
zaueno nasmijeila, ali ne znam je li to bilo od straha ili od radosti.
Iz ruku mu je uzela tkaninu i brzo otrala. Da izbjegne opasnosti,
ukoliko bi moda Franjo zatraio da mu vrati tkaninu, razrezala ju je
karama. Kad je ustanovila da joj odrezani komad nedostaje za haljinu, stekavi prvo iskustvo o Franjinoj dareljivosti, vratila se svecu
i pokazala mu nedostatak na tkanini. Svetac je pogledao brata koji
je isto tako bio zaogrnut komadom tkanine pa mu je rekao: Jesi li,
brate, uo to kae ova starica? Iz ljubavi prema Gospodinu podnesimo studen pa i ti podaj siroti tkaninu da mogne dovriti haljinu.
603
Kao to je uinio Franjo, tako je uinio i subrat. I tako obojica ostadoe nedovoljno obueni da bi se mogla obui siromana
starica.
[32]
Kad se nekom drugom zgodom vraao iz Siene, sreo je nekog
siromaha pa je rekao subratu: Moramo vratiti ogrta siromahu
kojemu pripada. Posudili smo (usp. Lk 6,34) ga dok se ne namjerimo na nekoga tko je siromaniji od nas. Subrat se, imajui na
pameti oevu potrebu, odluno usprotivio rekavi mu da se ne brine
za drugoga zanemarujui sebe. Na to e mu svetac: Ne elim biti
kradljivac (usp. Iv 12,6). Uraunalo bi nam se kao kraa kad ne
bismo dali onome koji se nalazi u veoj potrebi. Brat je popustio, a
Franjo je predao ogrta.
[33]
Neto se slino tome desilo u mjestu Celle di Cortona. Blaeni
je Franjo na sebi imao nov ogrta to su mu ga nabavila braa. Uto
doe jedan siromah koji je oplakivao smrt svoje ene i obitelj koja
je pala u bijedu (usp. Ps 10,14). Njemu e svetac: Iz ljubavi prema
Sinu Bojem dajem ti ovaj ogrta uz uvjet da ga nikome ne poklanja. Daj ga onome tko e ga dobro platiti. Braa odmah priskoie da uzmu ogrta i da sprijee to darivanje. Lice svetog oca ulilo je
siromahu sranost (usp. 2 Ljet 17,6) te je rukama i noktima branio
ogrta kao svoje vlasnitvo. Braa su konano ogrta otkupila i siromah je, uzevi novac, otiao.
[34]
Jednom je zgodom sveti Franjo kod mjesta Collestrada, nedaleko od Perue, spazio nekog siromaha koga je ve prije upoznao dok
jo bijae u svijetu. Upitao ga je: Kako si, brate? A on je razjaren
poeo gomilati kletve (usp. Br 5,19.23) protiv svoga gospodara koji
mu je oduzeo sve to je imao. Rekao je: Krivnjom svoga gospodara
prokleo ga svemogui Gospodin (usp. Otk 1,8; Post 5,29) upao
sam u veliko zlo (usp. Mt 4,24).
Blaenom se Franji vema smilila dua negoli tijelo dotinoga siromaha, jer je ustrajao u mrnji. Zato mu je rekao: Brate, iz ljubavi
prema Gospodinu Bogu oprosti svom gospodaru da oslobodi svoju
duu (usp. Est 4,13), a moglo bi se dogoditi da ti on oteto vrati (usp.
Izl 22,13). Ako si pak izgubio svoje stvari, izgubit e i duu (usp.
Lk 9,24). Na to e siromah: Ne mogu posve oprostiti ako mi onaj
604
prije ne vrati to mi je oteo. Kako je blaeni Franjo na leima imao

ogrta, rekao je siromahu: Evo, dajem ti ovaj ogrta. Molim te da
svom gospodaru oprosti iz ljubavi prema Gospodinu Bogu. Taj se,
potaknut dobroinstvom, primirio. Uzeo je dar i oprostio nepravde.
[35]
Dok je boravio u Sieni, upravo je onamo doao jedan dominikanac, ovjek duhovan (usp. Ho 9,7) i doktor svetoga bogoslovlja.
Kad je taj posjetio blaenoga Franju, dugo je zajedno sa svecem
uivao raspravljajui o rijeima Gospodnjim (usp. Iv 3,34).
[36]
Spomenuti ga je uitelj upitao to misli o ovim rijeima proroka
Ezekijela: Ne predbaci li greniku njegovu grenost, iz tvoje u ruke
traiti njegovu duu (usp. Ez 3,18). Uitelj mu je rekao: Poznajem
mnoge, dobri oe, za koje znam da su u stanju smrtnoga grijeha, ali
im nisam uvijek govorio o njihovoj grenosti. Zar e se iz moje ruke
traiti njihove due? (usp. Ez 3,18).
Kad mu je blaeni Franjo rekao da se smatra neznalicom i da bi
bilo potrebnije da sam bude pouen nego da iznosi svoju misao o
tome mjestu Sv. pisma, taj ponizni uitelj dodao je: Iako sam, brate, uo kako su neki uenjaci tumaili ovo mjesto, ipak bih o tome
rado htio uti i tvoju misao. Blaeni mu je Franjo odgovorio: Ako
se te rijei imaju openito shvatiti, ja ih shvaam ovako: Sluga Boji
(usp. Dn 6,20) mora ivotom i svetou u sebi toliko gorjeti da svje
tlom svoga primjera i svojom rijeju (usp. Iv 5,35; 1 Tim 4,12) prekorava sve grenike. Tako e, kaem ti, sjaj njegova ivota i ar njegova
dobra glasa prekoravati sve zbog njihovih opaina (usp. Ez 3,19).
Tako je taj ovjek, duhovno obogaen, na odlasku rekao subrai
blaenoga Franje: Brao moja, bogoslovlje ovoga ovjeka, poduprto istoom i kontemplacijom, slino je orlu u letu (usp. Job 9,26), a
nae znanje trbuhom pue po zemlji (usp. Post 1,20. 22; 3,14).
[37]
Neiste je poglede obiavao obiljeiti ovakvom zagonetkom (usp.
1 Kor 13,12): Neki je kralj, poboan i moan, kraljici uzastopce
poslao svoja dva glasnika. I vratio se prvi koji je samo svojim rijeima prenio rijei poruke. Jer su oi mudraca bile u glavi (usp. Prop
2,14), nisu kruile uokolo. Povratio se i drugi koji je s nekoliko
saetih rijei kralju podnio izvjetaj, a zatim se nadaleko i nairoko
raspripovijedao o kraljiinoj ljepoti. Zavrio je ovako: Gospodine,
605
vidio sam doista vrlo lijepu enu. Blago onome koji u njoj uiva!
Na to e mu kralj: Ti, opaki slugo (usp. Mt 18,32), na moju si zarunicu bacao needne poglede. Oito je da si namjeravao kupiti
stvar koju si tako pomno ogledao. Dao je zatim pozvati onoga
prvog i rekao: Kako ti se svia kraljica? A taj e: Vrlo dobro, ljubazno je sluala i mudro odgovorila. Na to ga upita kralj: A nije
li i lijepa? Glasnik odgovori: To je, moj gospodaru, tvoja stvar da
je promatra, a moja je dunost bila samo prenijeti poruku. Pripovijeda se kraljeva presuda: Ti koji ima iste poglede, jo ii
tijelom ostani u odaji, a ovaj neka izie iz kue da mi ne bi oskvrnuo lonicu.
I svetac je zakljuio: Ta tko se ne bi morao bojati gledati zarunicu Kristovu?
[38]
Gdjekada je znao uiniti ovako: predivna melodija koju je pjevao u svojoj nutrini iz njega bi provalila u francuskom napjevu, a
raspoloenje boanskoga nadahnua to ga je njegovo uho potajno
slualo (usp. Job 4,12) provalilo bi u radosno klicanje na francuskom jeziku.
Gdjekada bi, kao to sam i vidio, sa zemlje uzeo dva prutia;
jedan bi drao lijevom rukom kao gusle, a drugi desnicom kao gudalo. Tobonjim bi gudalom povlaio po tobonjim guslama i to je
pratio prikladnim kretnjama. Francuskim je jezikom pjevao o Bogu.
esto bi cijela ta igra svravala suzama i napokon bi to klicanje zavrilo suosjeanjem s Kristovom mukom. Nakon toga bi svetac nastavio s dugotrajnim uzdisanjem, pojaao bi naricanje i, zaboravivi na
ono to je drao u rukama, padao bi u duhovni zanos.
[39]
Poto je prolo nekoliko godina nakon njegova obraenja, da bi
sauvao krepost svete poniznosti, na jednom se kapitulu pred svom
braom cijeloga Reda odrekao poglavarske slube rekavi: Odsada
sam za vas mrtav. Evo brata Petra Katanskoga kojemu emo se i ja
i vi pokoravati. Naklonivi se pred njim, obeao mu je poslunost
i potovanje. Na to su braa zaplakala, a bol je iznudila i glasno jecanje kad vidjee da e na neki nain biti lieni tolikog oca i postati
siroad. Blaeni je Franjo ustao te je sklopljenim rukama i oima
uzdignutim prema nebu rekao: Gospodine, preporuujem ti obitelj koju si mi do sada povjeravao. A jer se sada ne mogu o njoj vie
brinuti (usp. Lk 10,35) zbog bolesti, koje su ti, preslatki Gospodine, poznate izruujem je ministrima. Duni su na sudnji dan (usp.
606
Mt 12,36) pred tobom, Gospodine, poloiti raun, ako bi koji brat

propao ili s njihove nemarnosti ili zbog zla primjera ili takoer zbog
preotra postupka.
Otada je ostao podlonikom sve do svoje smrti. Ponaao se poniznije nego bilo tko od ostalih.
[40]
Drugom je zgodom svom nasljedniku predao svu subrau rekavi: Po ovoj povlastici slobode ne elim biti nikakav izuzetak, nego
neka me braa premjetaju iz mjesta u mjesto, kako im Gospodin
nadahne. Tome je dodao: Vidio sam slijepca kojem je psi bio
vodiem na putu.
Poto se oslobodio svake posebnosti i isticanja, uivao je u tome
to u njemu moe bolje prebivati snaga Kristova (usp. 2 Kor 12,9).
[41]
Tvrdio je da je Gospodin u posljednje vrijeme (usp. Jd 18) poslao
Manju brau da budu svijetli primjeri grenicima koji su obavijeni
tamom. Kazivao je kako ga opajaju najugodniji miomirisi (usp. Izl
29,18; Iv 12,3) i razblauje snaga dragocjene pomasti (usp. Mt 26,7)
kad slua o divnim djelima (usp. Dj 2,11) svete brae koja su razasuta po cijelome svijetu.
Desilo se da je jedan brat pred nekim plemenitim ovjekom s
otoka Cipra jednom zgodom protiv drugoga brata dobacio (usp.
Job 18,2) rije uvrede. Kad je taj opazio da su njegove rijei dotinoga brata povrijedile, uzeo je magareu izmetinu i, da sebe kazni,
stavio je u svoja usta. Savakao ju je i rekao: Neka jezik koji je
na moga brata izbacio otrov (usp. Izr 23,32) srdbe vae izmet!
Kad je onaj Cipranin to vidio, obuzelo ga je divljenje i otiao je
silno duhovno sazidan. Otada je sebe i sve svoje stavio brai na
raspolaganje.
Sva su braa to po obiaju neizostavno obdravala. Ako bi koji
od njih drugome rekao kakvu uvredljivu rije, odmah bi se niice
bacio na zemlju (usp. 2 Mak 10,4) te bi poljupcima i milovanjem
obasuo noge povrijeenoga. U takvim je sluajevima svetac zanosno klicao, kad je naime sluao kako njegovi sinovi sami od sebe
pruaju primjere svetosti, a blagoslovima vrijednim svakog prihvaa
nja (usp. 1 Tim 1,15) obasipao je brau koja su rijeju ili inom (usp.
Kol 3,17) upuivala grenike na ljubav prema Kristu. Htio je da mu
braa budu slina gorljivou dua kojom je potpuno bio ispunjen
(usp. Dj 5,17).
607
[42]
Kad se ve pribliilo vrijeme da ga Gospodin pozove k sebi, neki
mu je brat rekao: Brate, ti e umrijeti, a obitelj koja te je slijedila u ovoj suznoj dolini (usp. Ps 84,7) bit e ostavljena. Odaberi
nekoga tko ti je u Redu dobro poznat, na kojem e poinuti tvoj
duh i kojemu e se s punim povjerenjem moi predati teret slube
generalnoga ministra. Sveti je Franjo, poprativi ove rijei uzdisanjem, rekao: Ne vidim voe za tako raznoliku vojsku. Ne vidim,
sinko, pastira za tako veliko stado koji bi tome dorastao. No elim
vam opisati jednoga na kojem se vidi kakav bi morao biti otac ove
obitelji.
To mora biti ovjek stroga ivota, velike uviavnosti, besprijekorna vladanja. Mora biti daleko od svake pristranosti, jer se ne bi
smjelo dogoditi da, dok se jednoj strani priklanja, to bude razlogom negodovanja u cijeloj zajednici. Treba da bude ovjek molitve
koji sebi zna osigurati stalno vrijeme za potrebe vlastite due, a
ostalo za povjereno mu stado. Neka u rano jutro prikae misu i
neka se ustrajno moli za sebe i za svoje stado. Kad dovri molitvu,
neka javno blaguje, neka se svima stavi na raspolaganje, neka svima
ljubazno odgovara i neka se za sve brine. Neka ne bude ovjek
pristranosti (usp. Rim 2,11; Dj 10,34) koji e u kakvom neurednom zakutku primati siromane i priproste, a uene ljude i prelate
primat e s posebnom panjom. Ako je obrazovan, neka se pokazuje to strpljivijim u svetoj jednostavnosti i neka njeguje ostale
kreposti. Neka prezire novac koji je glavni uzrok opadanja naega
redovnikog ivota. Vrhovni poglavar naega Reda neka bude takav da se mogne drugima pokazivati kao uzor, napose s obzirom
na upotrebu novca.
[43]
Rekao je: Neka mu za osobnu upotrebu bude dosta jedan habit i depna biljenica; za upravljanje braom neka ima tintarnicu i
peat. Neka ne bude sakuplja knjiga i neka se ne bavi mnogo itanjem, kako njegovoj slubi ne bi bilo nautrb ono to troi za uenje. Neka tjei oaloene, jer mora biti posebno utoite onima
koji su ojaeni (usp. Ps 32,7; 46,2). Ne nae li se kod njega lijeka
za ozdravljenje, u bolesnima e prevladati zdvojnost. Drzovite neka
nastoji privesti k blagosti time to e se odrei svoga prava da bi
duu pridobio za Krista (usp. Fil 3,8). Prema odmetnicima od Reda
neka ne zatvara milosrdno srce (usp. 1 Iv 3,17) kao prema ovcama
koje su se izgubile (usp. Lk 15,4. 6); neka zna da su napasti gdjekada
odvie jake te mogu dovesti do tolikoga pada.
608
Hou da ga svi potuju kao Kristova namjesnika, a on neka s

ljubavlju izlazi u susret potrebama sviju. Potrebno je da se ne raduje
astima ni privrenosti nekolicine vie nego to bi se radovao nepravdama. Ako bi kada ustrebao posebnu hranu, neka je ne uzima
kriomice, nego javno da bi se drugi, koji su slabani, na taj nain
oslobodili srameljivosti, kad ustreba da iziu u susret potrebama
iscrpljena tijela. Njegova je dunost napose to da razotkriva tajne
savjesti. Neka nipoto ne povrijedi ljudsku normu pravednosti,
nego neka toliku slubu smatra vie teretom negoli au. Ne samo
da mora paziti kako se iz prevelike blagosti ne bi porodila mlitavost
i da se ne bi zbog prevelike popustljivosti uvukla rasputenost, nego
dok svima iskazuje ljubav, neka ulijeva strah onima koji ine zlo
(usp. Izr 10,29).
elio bih da bude okruen savjetnicima koji se odlikuju estitou i koji e svi zajedno s njime pruati primjer svakoga dobra (usp.
Tit 2,7). Neka budu postojani u tekoama, primjereno srdani da
bi sve koji im dou primali sa svetom prijaznou: Evo rekao je
takav bi trebao biti generalni ministar.
[44]
Kad ga je jednom zgodom neki brat zapitao zato je svu brau
odnemario time to ih je predao u druge ruke, kao da mu uope
ne pripadaju, Franjo mu je odgovorio: Ljubim brau kako mogu,
ali kad bi slijedili moje stope (usp. 1 Pt 2,21), jamano bi ih vie
ljubio i ne bih im bio tu. Ima ih meu poglavarima koji brau
upuuju na druge stvari i za primjer im stavljaju stare monahe, a
do mojih uputa dre malo. No na kraju e se vidjeti posljedice toga
to rade.
Malo poslije, iako je bio pritisnut tekom boleu, uzburkan u
duhu (usp. Ps 48,8), uspravio se na postelji i rekao: Tko su ti koji
su moj red i red moje brae ugrabili iz mojih ruku (usp. Iv 10,28)?
Doem li na generalni kapitul, oitovat u im to je moja volja.
[45]
Blaeni se Franjo nije sramio da javno po gradu za bolesna brata
trai mesa. Ipak je bolesnike opominjao da strpljivo podnose svoje
tekoe i neka se ne sablanjavaju ako im se u svemu ne udovolji.
Zato je u jednom pravilu dao napisati ove rijei: Molim svu svoju bolesnu brau da se u svojim bolestima ne uznemiruju i neka
Bogu ili brai ne prigovaraju. Lijekove neka ne zahtijevaju previe
uporno i neka ne tee za tim kako bi od bolesti oslobodili tijelo, neprijatelja due, koje e brzo umrijeti. Neka zahvaljuju na svemu (usp.
609
1 Sol 5,18) i neka ele biti onakvi kakve ih Bog hoe imati. Bog one
koje je predodredio za vjeni ivot (usp. Dj 13,48) za nj pripravlja
udarcima i bolestima, kao to je i sam rekao: Ja korim i odgajam one
koje ljubim (usp. Heb 12,6; Otk 3,19).
[46]
Najgorljivije je promicao zajedniki ivot i opsluivanje Pravila,
a one koji su se oko toga trudili obdario je posebnim blagoslovom.
Pravilo je nazivao knjigom ivota (usp. Sir 24,32; Otk 3,5), nadom
spasenja (usp. 1 Sol 5,8), jezgrom evanelja, putem savrenstva,
kljuem raja, savezom vjene vjernosti (usp. Post 17,13). Htio je da
ga svi imaju, da ga svi poznaju, da o njemu uvijek paljivo razmatraju
(usp. Mudr 8,9) da bi se otresli nemara i u svojoj dui (usp. Rim
7,22; Ef 3,16) razmiljali o poloenom zavjetu. Poticao je uenike
da ga uvijek imaju pred oima kao putokaz za provoenje ivota i,
tovie, da bi s njime i preminuli.
Tu je odredbu imao na pameti jedan brat laik, za koga smo uvjereni da ga treba tovati kao muenika, jer je zasluio palmu slavne
pobjede. Kad su ga naime Saraceni vodili na stratite, uzdignutim
je rukama drao Pravilo, bacio se na koljena i svom je subratu rekao: Pred oima velianstva (usp. Iz 3,8) i pred tobom, predragi
brate, optuujem se zbog svojih grijeha to sam ih uinio protiv ovoga Pravila.
Nakon kratke ispovijedi uslijedio je ma pa je ivot zavrio muenitvom, a nakon toga se proslavio znakovima i udesima (usp. 2
Kor 12,12). Taj je mladac uao u Red tako mlad da gotovo nije bio
sposoban obdravati post to ga propisuje Pravilo. Iako je bio tako
mlad, na svom je tijelu nosio pokorniki pojas. Blaena li djeaka
koji je tako sretno zapoeo redovniki ivot da bi ga jo sretnije do
vrio (usp. Sir 18,6)!
[47]
Blaeni se otac mnogo alostio ako bi se zanemarivale kreposti
pa bi se teilo za znanjem, napose ako netko nije ustrajao u zvanju
u koje je bio pozvan (usp. 1 Kor 7,20.24) od poetka. Jednom je
prilikom rekao: Moja braa koje vodi znanstvena radoznalost u
dan odmazde (usp. Ho 9,7) nai e se praznih ruku. Htio bih da se
ti vema uvruju u krepostima kako bi onda kad nastupi vrijeme
nevolje (usp. Ps 37,39) u tjeskobi uza se imali Gospodina (usp. 2
Ljet 15,4). Naime stii e rekao je nevolja (usp. Ps 22,12; Izr
1,27) nakon koje e se beskorisne knjige bacati kroz prozore i u
zapeke.
610
Nije to govorio zato to bi bio protivnik studija Svetoga pisma,

nego zato to pretjerana briga za studijem redovnike previe zaokuplja, a on je htio da braa budu to vea po svojoj ljubavi, a ne po
radoznaloj uenosti.
Takoer je predosjeao i vremena koja su uskoro imala stii;
znao je da e znanost takvima biti razlogom pada.
Nakon svoje smrti u vienju se ukazao nekom od svojih drugova
koji se pripravljao na propovijedanje i to mu je zabranio, a naredio
mu da ide putem jednostavnosti.
[48]
Govorio je kako e Gospodin one mlake koji se nikakva posla ne
prihvaaju izbaciti iz svojih usta (usp. Otk 3,16). Nitko se nije pred
njim smio pokazati besposlenim, a da ga on ne bi otro ukorio. Franjo, uzor svakog savrenstva, muio se i radio svojim rukama (usp. 1
Kor 4,12; 1 Sol 4,11) te nije doputao da mu ita od izvrsnog dara
vremena proe uzalud. Jednom je prilikom rekao: Hou da sva
moja braa rade i da budu neim zauzeta. Oni koji ne umiju raditi
neka naue kakve zanate da bismo rekao je ljudima bili manje
teki i da nam se srce i jezik ne bi bavili onim to je nedoputeno.
Plau ili nagradu za obavljeni rad nije preputao samovolji ili
samostalnom raspolaganju onoga koji ju je privrijedio, nego ju je
trebalo predati gvardijanu ili zajednici.
[49]
U Rimu su kod gospodina Ostijskoga, koji je poslije postao vrhovnim sveenikom, boravila ona dva svjetionika cijeloga svijeta,
naime sveti Franjo i sveti Dominik. Kad su se s posebnim uitkom
porazgovorili o Bogu, napokon im je biskup rekao: U prvotnoj su
Crkvi pastiri bili siromani. Bili su to ljudi koji su plamtjeli ljubavlju,
a ne pohlepom. Zato dakle ne bismo iz vaih bratstava postavljali
biskupe i prelate koji bi se odlikovali uenou i uzornou? (usp.
Tit 2,7).
Meu svecima je dolo do pogaanja (usp. Lk 22,24) s obzirom
na odgovor, ali ne tako da bi jedan pretekao drugoga, nego su jedan
drugoga poticali, tovie jedan drugoga je upravo silio na odgovor.
Obojica su jedan pred drugim imali neku prednost jer su se uzajamno tovali. Franju je konano pobijedila ponizna poslunost te nije
odgovorio prvi, a Dominika je pobijedila ponizna poslunost da je
odgovorio prvi. Blaeni je Dominik biskupu odgovorio: Gospodine, moja su braa, ukoliko spoznaju, dovoljno uzdignuta, a koliko
mogu, neu doputati da postiu drugi izgled dostojanstva.
611
Nakon toga kratkog odgovora blaeni se Franjo pred biskupom

naklonio i rekao: Gospodine, moja su braa zato nazvana manjom
braom da ne pomiljaju postati veima (usp. Mt 20,26). Njihovo
ih zvanje upuuje na to da ostanu na niskom poloaju i da slijede
stope Kristove poniznosti (usp. 1 Pt 2,21) da bi napokon bili uzdignuti vie od drugih pred licem svetih (usp. Mudr 3,13). Ako vam je
stalo do toga nastavio je da u Bojoj Crkvi (usp. Fil 3,6) donose
plodove, drite ih i sauvajte u njihovu zvanju i vratite ih na niski
poloaj i protiv njihove volje. Nipoto nemojte dopustiti da budu
uzdizani na prelatske poloaje.
To su odgovori ove dvojice blaenika. Nakon tih odgovora gospodin Ostijski duhovno se mnogo sazidao i mnogo zahvaljivao Gos
podinu (usp. Dj 27,35).
Kad su odande otili, blaeni je Dominik zamolio svetoga Franju
da mu da pojas kojim bijae opasan. Blaeni je Franjo u tome oklijevao jednakom poniznou kakvom ga je ljubavlju sveti Dominik
zamolio. Ipak je konano prevladala sveta upornost moliteljeva te je
s velikom pobonou sebe opasao Franjinim pojasom ispod donje
tunike.
Napokon su se rukovali i uzajamno su se jedan drugome preporuili u molitve. Svetac je rekao svecu: Htio bih, brate Franjo, da
bi se tvoj i moj red sjedinili pa da u Crkvi na jednak nain ivimo.
Kad se konano razioe, blaeni Dominik ree mnogim nazonicima: Zaista vam kaem (usp. Lk 4,25), ostali bi redovnici morali
nasljedovati svetoga ovjeka Franju jer je veliko savrenstvo njegove
svetosti.
[50]
U prvo vrijeme nakon obraenja, kad je naime blaeni Franjo
ve imao nekolicinu brae, boravio je s njima kod Rivotorta. Dok su
jedne noi svi poivali na svojim leajima, nekako o ponoi jedan je
od brae zaviknuo: Umirem, umirem! Sva su se braa, zbunjena
i prestraena, probudila.
Blaeni je Franjo ustao i rekao: Ustanite, brao, i zapalite svjetiljku! Kad je svjetiljka zapaljena, blaeni je Franjo rekao: Tko je
taj koji je vikao: Umirem? Dotini je brat rekao: Ja sam. Blaeni ga je Franjo zatim upitao: to ti je, brate? Zato umire? A
on odgovori: Umirem od gladi. Blaeni je Franjo kao svet ovjek
pun ljubavi i razboritosti odmah dao da se prostre stol i da svi s tim
bratom zajedno blaguju da se ne bi sramio jesti sam.
U novije vrijeme taj je, kao i neki drugi koji su se Gospodinu
obratili, preko svake mjere trapio svoje tijelo. Nakon blagovanja
blaeni je Franjo rekao ostaloj brai: Brao moja, upozoravam vas
612
da svatko vodi rauna o svojoj naravi jer, iako se gdjekoji izmeu

nas moe uzdravati manjom koliinom hrane negoli drugi, ipak
neu da onaj kojem je potrebna obilnija hrana u tom pogledu nastoji oponaati kojega drugog. Neka svatko ima pred oima svoju
narav i neka udovolji potrebama svoga tijela. Kao to se moramo
uvati preobilne hrane koja kodi i tijelu i dui, tako se moramo uvati i pretjerana posta, jer Gospodin hoe milosre, a ne rtvu (usp.
Ho 6,6.; Mt 9, 13; 12,7).
I nadodao je: Predraga brao, to to sam uinio, da smo s mojim bratom zajedno jeli, na to me nagnae velika potreba i ljubav.
No kaem vam da ubudue neu neto takvo uiniti jer to ne bi bilo
ni redovniki ni uljudno. Hou i nalaem vam da svaki pojedinac
u skladu s naim siromatvom udovoljava potrebama svoga tijela
kako bude potrebno.
Prva su se naime braa, kao i ona koja su pridolazila nakon njih,
dugo vremena preko svake mjere mrtvila i trapila svoje tijelo; a osim
toga su se takoer trapili bdijenjima, hladnoom i radom svojih ruku
(usp. 2 Kor 11,27). Ispod odjee su na svom tijelu nosili eljezne
obrue i oklope od otre kostrijeti, koliko su vie mogli izdrati.
Zato je sveti otac, imajui na pameti da bi braa zbog toga mogla
oboljeti, a neki su za kratko vrijeme ve oboljeli, na jednom kapitulu zapovjedio da nijedan brat ne smije ispod habita osim tunike
nositi nita drugo.
Mi koji smo s njim boravili (usp. 2 Pt 1,18) svjedoimo (usp. Iv
19,35; 21,24; 1 Iv 12) o njemu kako je od vremena kad je poeo
primati brau, kao i cijeloga svog ivota, s braom postupao razborito. Iao je samo za tim da braa ne bi gdjekada zastranila od oblika naega siromatva i ednosti, koja je svojstvena naemu Redu,
a prva su braa to primjenjivala. Ipak je sam prema svome tijelu, i
prije nego to je imao brau, od poetka svoga obraenja i tijekom
cijeloga svog ivota bio otar. Od svoje rane mladosti po naravi je
bio krhak i slabunjav pa je zato dok je jo boravio kod kue morao
sebi posveivati posebnu panju.
Kad je jednom zgodom opazio da braa ve prelaze granice svoga siromatva i ednosti u pitanju prehrane i drugih stvari, u jednom
je nagovoru to ga je odrao nekoj brai pred svom sakupljenom
braom rekao: Misle li braa da bi mojem tijelu bila potrebna posebna porcija? Budui da moram svoj svojoj brai biti uzor i primjer,
moram se sluiti i biti zadovoljan siromanom hranom i stvarima, a
ne smijem eznuti za biranim jelima.
613
[51]
Kad je blaeni Franjo poeo primati brau, uvelike se radovao njihovu obraenju, a i zato to mu je Gospodin dao dobru
zajednicu. Toliko ih je ljubio i tovao da ih nije slao u pronju
milostinje, a napose zato to mu se inilo da ih je sram ii. tedio
je njihovu srameljivost te je sam danomice iao u pronju milostinje. To je meutim veoma umaralo njegovo tijelo, napose zato
to je i kao svjetovnjak bio ovjek njean, a po naravi slabunjav, a
osim toga je od pretjerana posta i trapljenja, koje je provodio od
onoga dana kad je napustio svijet, postajao sve slabiji. Zato im je,
kad je vidio da ne moe svladavati tolik napor i jer su za to bili
pozvani drugi koji su se sramili i nisu toga potpuno shvaali, a nisu
bili ni toliko razboriti da bi mu rekli: Mi emo ii u pronju milostinje! rekao: Predraga moja brao i sinci, nemojte se sramiti
ii po milostinju jer je Gospodin poradi nas postao (usp. 2 Kor 8,9)
siromaan na ovome svijetu. Zato smo, slijedei primjer njegov
i njegove presvete Majke, odabrali put najistinitijega siromatva.
To je naa batina koju nam je pribavio i ostavio Gospodin Isus
Krist, a ostavio ju je i svima koji po njegovu primjeru ele ivjeti u
svetom siromatvu.
I dodao je: Zaista vam kaem da e mnogi izmeu plemia i
uenjaka ovoga svijeta doi u nau zajednicu i to e smatrati velikom au to mogu ii u pronju milostinje. Idite dakle s pouzdanjem i radosna srca s blagoslovom Bojim po milostinju. Morate
ii sa to veom slobodom i radosna srca kao oni koji e za jedan
novi primiti sto denara, jer ete onima od kojih ete prositi milostinju darovati ljubav Boju govorei: Iz ljubavi prema Gospodinu
Bogu pruite nam milostinju, jer nebo i zemlja nisu nita kad se s
time usporede.
Budui da ih je dotada bilo malo, nije ih mogao slati po dvojicu
zajedno (usp. Lk 10,1), nego ih je po gradovima i selima slao pojedinano. Na povratku je svaki pojedini blaenome Franji pokazao
milostinju to ju je isprosio, a jedan bi drugom rekao: Ja sam dobio
vie milostinje nego ti! Blaeni se Franjo radovao gledajui ih radosne i zadovoljne. Otada je svaki pojedini radije traio doputenje
da moe poi po milostinju.
[52]
U to vrijeme, dok je blaeni Franjo boravio s braom koju je tada
imao, od asa kad mu je Gospodin objavio da i on i braa moraju
ivjeti prema naelima svetoga Evanelja, obdravao ga je doslovno
i nastojao ga opsluivati cijeloga svog ivota.
614
Zato je bratu kuharu koji je kuhao za brau zabranio da onda

kad je brai htio za jelo prirediti povre u veer prethodnoga dana
to stavlja u mlaku vodu, kao to je bilo uobiajeno, da bi braa tako
opsluivala one rijei svetoga evanelja koje glase: Nemojte se bri
nuti za sutranji dan! (usp. Mt 6,34). Zato je taj brat stavljao u vodu
povre da se smeka istom onda kad bi braa izmolila matutin. Zato
su takoer mnoga braa u vie mjesta gdje su boravila, a napose u
gradovima, to due vremena obdravala te nisu htjela sakupljati ili
primati vie milostinje nego samo onoliko koliko im je trebalo za
jedan dan.
[53]
Kad se blaeni Franjo jednom zgodom nalazio u jednome mjestu, ondje je boravio neki brat, duhovan i star ovjek, a bio je vrlo
slab i bolestan. Kad ga je blaeni Franjo vidio, brat mu se smilio
(usp. Lk 7,13). Budui da su tada i bolesna i zdrava braa bila radosna i strpljiva, siromatvo su smatrali obiljem, a u svojim bolestima
nisu uzimali nikakvih lijekova, nego su radije inili ono to nije godilo tijelu. Blaeni je Franjo samome sebi rekao: Kad bi ovaj brat u
rano jutro jeo groa, uvjeren sam da bi mu koristilo.
Zato je jednoga dana u rano jutro posve tiho ustao i pozvao toga
brata te ga je odveo u vinograd koji se nalazio pokraj iste crkve.
Izabrao je jedan trs koji je imao dobra i zdrava groa za jelo. I s tim
bratom je sjeo pokraj trsa (usp. Mih 4,4) i poeo jesti groe da se
brat ne bi sramio jesti sam. Kad su se najeli, spomenuti je brat zahvalio Gospodinu Bogu i slavio njegovo milosre to mu ga je sveti
otac iskazao poradi Boga. Dok je bio iv, s velikom se zahvalnou i
suzama meu braom toga sjeao.
[54]
Kad je blaeni Franjo jednom zgodom boravio u onome istom
mjestu, bio je zauzet molitvom u eliji koja se nalazila iza kue.
Dok se jednoga dana nalazio u njoj, doao je asiki biskup da ga
posjeti. I dogodilo se ovo: kad je uao u kuu, pokucao je na vrata
elije da bi uniao k blaenome Franji. Kad su se vrata otvorila,
odmah je uao u eliju u kojoj bijae nainjena druga elija od rogoine, a u njoj se nalazio blaeni Franjo. Imajui na pameti kako
mu je sveti otac iskazivao veliko povjerenje i ljubav, bezobzirno je
uao i odgrnuo rogoinu elijice da bi ga vidio. im je zavirio u
elijicu, odmah je, htio ne htio, po volji Gospodinovoj (usp. Dj
21,14; Ps 50,20) bio silom izbaen te je iao natrake, jer ne bijae
dostojan da ga vidi. I odmah je iz elijice iziao van. Drhtao je i bio
615
kao ukoen te je zatim pred braom priznao svoj grijeh i izjavio da

ali to je toga dana onamo doao.
[55]
Neki je brat, inae duhovan ovjek i jedan od starijih u Redu, sa
svetim Franjom bio tijesno povezan. Dogodilo se da je u jedno vrijeme mnogo dana trpio strahovito teke i estoke avolske napasti te
je na neki nain upao u provaliju zdvojnosti. Danomice je bio toliko
muen da se sramio esto ispovijedati. Zbog toga se trapio postom,
bdijenjem, plaem i bievanjem.
Dok je tako tijekom mnogo dana bio muen, gle, po Bojoj je
odredbi onamo doao blaeni Franjo. I kad je blaeni Franjo jednoga dana etao nedaleko od onoga mjesta s jednim bratom i s onim
koji bijae toliko muen, blaeni se Franjo malo odvojio od onoga
drugoga brata i pribliio se ovome koji bijae toliko napastovan te
mu je rekao: Predragi brate, hou i nareujem ti da nikome ne
govori nita o tim avolskim napastima. Ne boj se (usp. Mt 1,20)
jer nisu nanijele nikakvu tetu tvojoj dui. Pouzdaj se u mene, a kad
te snau te napasti i bude uznemirivan (usp. Ps 107,6), sedam puta
izmoli Oena.
Spomenuti se brat obradovao zbog toga to mu je rekao blaeni
Franjo, naime da ono ne mora ispovijedati, a napose zato to bi se
morao svaki dan ispovijedati, a to ga je stajalo silnoga napora i bilo
uzrokom njegova sve veeg trpljenja. Brat je bio zadivljen svetou svetog oca, jer je po Duhu Svetome upoznao njegove napasti
koje nije nikome drugom priznavao nego samo sveenicima. Zbog
srameljivosti esto je mijenjao ispovjednike; bilo mu je naime neugodno da jedan sveenik ima uvid u sve njegove slabosti i napasti.
Od onoga asa kad je razgovarao s blaenim Franjom bio je i
iznutra i izvana osloboen od one svoje nevolje koja ga je tako dugo
muila. Po zaslugama blaenoga Franje i po Bojoj milosti u njegovoj su dui i tijelu zavladali velika smirenost i spokoj.
[56]
Kad je Franjo uvidio da Gospodin eli poveati broj (usp. Dj 6,7)
njegove brae, rekao im je: Predraga brao i moji sinci, vidim da
nas Gospodin eli umnoiti. Zato mi se ini da bi bilo dobro i Bogu
ugodno ako bismo od biskupa ili od kanonika sv. Rufina ili od opata
sv. Benedikta zamolili kakvu malu, siromanu crkvu gdje bi braa
mogla moliti boanski asoslov i gdje bi pokraj crkve mogli imati kakvu malu, siromanu kuu nainjenu od pletera i blata gdje bi braa
mogla poivati i udovoljavati svojim osobnim potrebama. Ovo
616
mjesto nije dolino, a kua je za stanovanje tolike brae pretijesna

otkako se Gospodinu svidjelo da nas umnoi, a napose to ovdje
nemamo crkve gdje bi braa mogla moliti boanski asoslov. A ako
bi koji ovdje umro, ne bi bilo pristojno pokopati ga ovdje ili u crkvi
svjetovnoga klera. I prijedlog se svidio (usp. Dj 6,5) ostaloj brai.
Blaeni se Franjo dakle digao i poao asikom biskupu te isto to
je iznio pred braom predloio je i biskupu. Biskup mu je odgovorio: Nemam, brate, nikakve crkve koju bih vam mogao ustupiti.
Zatim je Franjo otiao kanonicima sv. Rufina te je i njih zamolio na
slian nain. I oni odgovorie kao i biskup.
Napokon je otiao u samostan sv. Benedikta koji se nalazi na gori
Subasiju te je i pred opatom ponovio onu istu molbu koju je upravio biskupu i kanonicima, a rekao mu je i ono to su mu odgovorili
biskup i kanonici. Opat se, ganut samilou, o tom predmetu posavjetovao sa svojom braom. Spoznavi volju Boju (usp. Dj 21,14;
Ps 50,20), blaenom su Franji i njegovoj brai ustupili crkvu svete
Marije u Porcijunkuli, jer je bila najsiromanija od sviju crkava to
su ih imali. Bila je siromanija i od svake druge crkve u cijeloj okolici
grada Asiza, a upravo je to blaeni Franjo dugo prieljkivao. Opat
je saopio blaenome Franji: Usliali smo te u onome to si molio,
ali ako Gospodin vau drubu povea, elimo da to mjesto bude
kolijevka sviju vas. I te su se rijei svidjele (usp. Dj 6,5) blaenome
Franji i njegovoj brai.
Zato se blaeni Franjo mnogo radovao to je to mjesto darovano brai, a napose je bio radostan zato to crkva nosi ime Kristove
Majke, to je bila tako siromana i to je imala poseban nadimak:
nazvala se naime Porcijunkulom ime se prethodno oznailo da e
ubudue biti majka i glava siromane manje brae. Nazvana je od
Porcijunkule, jer se tako zvao onaj komadi zemlje gdje je sagraena ta crkva koja je u davnini nazvana Porcijunkula. Sveti je Franjo
naime rekao: Gospodin je zato htio da se brai ne pokloni nijedna
druga crkva i da tada prva braa iznova ne grade neku novu crkvu
niti da imaju koju drugu osim ove, jer ona bijae kao neko prorotvo
koje se ispunilo dolaskom Manje brae.
Premda je ta crkva bila siromana i tijekom vremena ve skoro
poruena, uvijek su je graani grada Asiza i cijeloga onog kraja uvelike astili i aste je do dananjeg dana. Zato je Gospodin
odmah kad braa dooe da ondje borave danomice poveavao
njihov broj (usp. Dj 6,7). O njima se mnogo govorilo i pronio
im se glas po cijeloj Spoletskoj dolini. Ta se crkva u starini zvala
Sveta Marija Aneoska, a u onom su je kraju nazivali Sveta
Marija Porcijunkulska. Zato, kad su je braa poela popravljati,
stanovnici su onoga kraja obiavali kazati: Poimo Svetoj Mariji
Aneoskoj.
617
Iako su opat i monasi blaenome Franji i njegovoj brai tu crkvu

ustupili besplatno, bez ikakve godinje najamnine, ipak je blaeni
Franjo kao dobar i vjet uitelj htio svoju kuu sagraditi na vrstoj
stijeni (usp. Mt 7,24; Lk 6,47), tj. htio je svoju zajednicu izgraditi na
velikome siromatvu. Zato je svake godine samostanu slao koaru
punu ribica, koje se zovu crvenperke, kao znak to vee poniznosti i
siromatva da braa ne bi imala nikakva vlastitog mjesta niti bi igdje
boravila u mjestu koje nije niije vlasnitvo. Zato je tako postupao
da braa ne bi imala pravo to prodati ili otuiti. Kad bi braa svake
godine monasima donijela ribe, oni su zbog poniznosti blaenoga
Franje, koji je to inio drage volje, njemu i brai kao svoj dar poklanjali posudu punu ulja.
Mi koji smo s blaenim Franjom zajedno bili (usp. 2 Pt 1,8) svjedoimo da je on zadao rijei s obzirom na tu crkvu rekao da mu je
ondje objavljeno kako blaena Djevica zbog mnogih milosti to ih je
Gospodin ondje ljudima udijelio tu crkvu ljubi vie negoli sve ostale
crkve cijeloga svijeta. Zato je za cijeloga svog ivota prema njoj gajio
najvee tovanje i pobonost. A da braa to u svojim srcima uvijek
nose kao svetu uspomenu, pred smrt je htio da se u njegovu oporuku unese i to da braa isto tako ine.
Nedugo pred svoju smrt pred generalnim ministrom i pred drugom braom rekao je: Preporuujem vam mjesto Svete Marije
Porcijunkulske i brai to ostavljam kao svoju posljednju volju da joj
braa iskazuju najvee potovanje i pobonost. To su inila i naa
prva braa. Budui da su to mjesto smatrala svetim, svetost su mu
nastojala sauvati neprestanom danononom molitvom i utnjom.
A ako bi se kada govorilo nakon vremena koje je odreeno za utnju, inilo bi se to s najveom pobonou i ednou. Razgovarali
su o stvarima koje se odnose na slavu Boju i na spasenje dua (usp.
1 Pt 1,9). Ako bi se dogodilo, to je bivalo rijetko, da je koji poeo
govoriti dokone i beskorisne rijei (usp. Mt 12,36), drugi bi ga odmah opomenuo. Svoje tijelo nisu trapili samo postom nego takoer
i mnogim bdijenjima, podnoenjem studeni, slabim odijevanjem (usp.
2 Kor 11,27) i radom svojih ruku (usp. Ps 128,2). Mnogo se puta dogodilo: da ne bi bili besposleni, ili su pomagati siromanim ljudima
na njihovim poljima, a oni su im iz ljubavi prema Bogu davali kruha.
Ovim i drugim krepostima posveivali su sebe i mjesto. I drugi
su, koji su ih naslijedili, iako ne u tolikoj mjeri, dugo vremena postupali slino. Meutim poslije, kad bi na to mjesto prigodice dolo
mnogo brae i vjernika, vie nego obino, napose zato to su lanovi
Reda morali onamo svraati kao i oni koji su eljeli ui u Red, a
takoer i zato to su braa ohladnjela u molitvi i drugim dobrim
djelima, postadoe slobodniji s obzirom na dokone i beskorisne
razgovore (usp. Mt 12,36). Takoer su i u prepriavanju svjetskih
618
novosti popustili vie nego to su obiavali. Braa koja ondje borave, a i drugi, vie ne iskazuju onakvo potovanje i pobonost kako
dolikuje i kako bih ja htio.
Zato elim da to mjesto bude pod vlau generalnoga ministra
i da bi se on vema za to brinuo da ondje namjeta dobru i svetu
redovniku obitelj. Neka se u tu svrhu izabiru svetiji sveenici i asnija braa iz cijeloga Reda, koja neka znaju bolje moliti asoslov, da
bi ih s velikom pobonou radije sluali ne samo drugi ljudi nego
napose braa. Neka se izmeu svete brae i svjetovnjaka, ljudi ozbiljnih i potenih, izaberu takvi koji e ih posluivati.
Hou takoer da u to mjesto osim generalnoga ministra i brae
koja ondje slue nitko od brae niti koja druga osoba ne ulazi. I oni
neka ne razgovaraju s nekom drugom osobom osim s braom koja
ih posluuju i s ministrom kad ih posjeti.
Isto tako hou da ni braa laici, koja ovima slue, ne prenose
nikakve dogodovtine ni svjetovne novosti to su ih uli, a koje ne
bi bile korisne dui. Posebno elim da u to mjesto nitko ne ulazi,
da bi ona braa bolje sauvala svoju istou i svetost. Neka u tome
mjestu ne govore nikakve isprazne i za duu beskorisne rijei. Neka
se svaki pojedinac sauva u svemu i neka kao ist i svet himnima i
hvalospjevima slavi Gospodina.
Kad koji od te brae umre, gdje god se nae neki drugi sveti
brat, neka ga generalni ministar poalje onamo umjesto onoga koji
je umro. Ako bi braa iz pojedinih zajednica u kojima borave kada
zastranila od istoe, svetosti i estitosti koja im dolikuje, hou da
ovo mjesto bude ogledalo i dobar primjer cijelome Redu i da poput
svjetiljke sja pred Bojim prijestoljem (usp. Otk 4,5) i pred prijestoljem blaene Djevice. Zbog njega e se Gospodin pokazati milosrdnim prema nedostacima i grijesima brae te e uvijek uvati i
zatiivati Red, svoju biljicu.
Jednom zgodom, a bilo je to nekako pred kapitul koji se imao
odrati kod Svete Marije Porcijunkulske, nisu braa za stanovanje
imala nita drugo osim neke siromane, male kuice pokrivene slamom kojoj su zidovi bili od pletera i omazani blatom. Tako to nainie braa jo onda kad su isprva dola onamo stanovati. Kapitul
se u onim vremenima drao svake godine. Vidjevi Asiani kako su
se braa po Bojoj milosti namnoila i kako ih je danomice bivalo
sve vie, a napose kad su se ondje sakupili na kapitul, sazvae veliku
skuptinu te u malo dana vrlo urno i zauzeto sazidae prostranu
kuu od kamena i vapna. A sve se to dogodilo bez pristanka blaenoga Franje i u njegovoj odsutnosti.
Kad se blaeni Franjo vratio iz jedne pokrajine i doao na kapitul
te ondje ugledao sagraenu kuu, to ga je iznenadilo. U vezi s tom
kuom razmiljao je kako su braa u mjestima svoga boravka ili gdje
619
su kanila boraviti sagradila ili dala sagraditi prostrane kue. Budui

da je htio da to mjesto uvijek bude uzorom i primjerom svim mjestima u kojima braa borave, jednoga je dana, prije nego to je kapitul
dovren, ustao i uspeo se na krov (usp. Lk 5,19) te kue, a naredio je
i brai da se uspnu, te je zajedno s braom poeo na zemlju bacati
crijep kojim je kua bila pokrivena. Nakanio je kuu poruiti.
Budui da se ondje sakupilo veliko mnotvo radoznala svijeta
i stranaca sa sviju strana da vide kapitul brae, gradska je uprava
poslala nekolicinu asikih vitezova i jo neke druge da uvaju ono
mjesto. Kad su netom spomenuti, koji su se ondje nalazili, vidjeli da
blaeni Franjo i ostala braa kane tu kuu poruiti, odmah pristupie k njima i rekoe blaenome Franji: Brate, ova kua pripada
gradu Asizu i mi ovdje predstavljamo gradsku upravu. Zato ti zabranjujemo da rui nau kuu. Na to je blaeni Franjo odgovorio:
Ako dakle kua pripada vama, neu je dirati. I odmah je siao s
krova, a sila su i braa koja su bila zajedno s njime.
Zato su asiki graani u davno vrijeme odluili da e svake godine, tko god od njih bude na vlasti, popraviti krov i ostalo.
Nekom drugom prilikom generalni je ministar odluio ondje podii neku malu kuu za brau onoga mjesta gdje bi mogli poivati i
moliti svoj asoslov. Htio je to napose zato to su u ono doba onamo
dolazila sva braa Reda kao i oni koji su u Red ulazili. Onamo su
se toliki svraali pa su se zbog toga ona braa skoro svakoga dana
umarala. Bilo je to takoer potrebno i zbog velikoga mnotva brae
koja su onamo svraala, a za tamonju brau nije bilo mjesta gdje
bi mogla poivati i moliti svoj asoslov, jer su morali svoja mjesta
ustupati drugima da mogu prespavati.
Dolazilo je ak do toga da su braa mnogo puta morala podnositi velike neprilike, jer nakon mnogih napora nisu gotovo mogla
udovoljiti ni najpreim potrebama tijela niti su mogla misliti na potrebe due. Kad je spomenuta kua bila skoro dovrena, onamo
je svratio blaeni Franjo. Dok je jedne noi poivao u nekoj elijici,
pred jutro je uo buku to su je podizala braa koja su ondje bila
zaposlena. Franjo se poeo u udu pitati to bi to moglo biti. Zato je
upitao svoga pratioca: Kakva je to buka (usp. 1 Sam 4,14)? to ta
braa rade? Pratilac mu je prikazao sve kako je bilo.
Franjo je odmah dao pozvati ministra te mu je rekao: Brate,
ovo mjesto ima biti uzor i primjer cijelome Redu. Zato mi je vie
stalo do toga da braa ovoga mjesta iz ljubavi prema Gospodinu
Bogu podnose neugodnosti i neimatinu da bi braa cijeloga Reda,
koja ovamo dolaze, u svoja mjesta odnijela dobar primjer siromatva nego da bude udovoljeno njihovim potrebama i da nau utjehu. I druga bi braa Reda prihvatila ovo kao uzor, kako treba da u
svojim mjestima grade te bi govorila: U mjestu kod Svete Marije
620
Porcijunkulske, koje je kolijevka naega Reda, takve se i tolike zgrade podiu. Zato moemo tako i mi graditi u svojim mjestima, jer
nemamo prikladna mjesta za stanovanje.
[57]
Neki se brat, ovjek duhovan, s kojim je blaeni Franjo bio tijes
no povezan, nalazio u jednom samotitu. Taj je razmiljao o tome
kako blaenoga Franju ne bi imao gdje smjestiti ako bi on onamo
doao. Zato je na jednome samotnom mjestu, nedaleko od brae,
dao nainiti elijicu, gdje bi u sluaju da doe blaeni Franjo mogao
moliti. I dogodilo se da je nakon kraega vremena blaeni Franjo
i doao onamo. Kad ga je brat odveo da vidi eliju, blaeni mu je
Franjo rekao: Ta mi se elija ini odvie lijepom. Ako hoe da u
njoj proboravim nekoliko dana, izvana je i iznutra preobuci vrbovim
ibljem i granama drugoga drvea.
Ta elijica nije bila zidana, nego nainjena od drveta. Drvena graa bijae pravilna, otesana sjekirom i bradvom. Zato se blaenome
Franji uinila lijepom. Onaj brat ju je odmah dao preurediti kao to
je blaeni Franjo zaelio.
to su naime elijice i kue za stanovanje brae bile redovniki
siromanije, to je Franjo u njih radije ulazio i u njima boravio. Kad je
blaeni Franjo u toj elijici nekoliko dana proboravio i u njoj molio,
jednoga je dana, dok se on nalazio izvan elijice, neki brat iz toga
mjesta doao onamo gdje se on upravo nalazio. Blaeni ga je Franjo
upitao: Odakle, brate, dolazi? On mu je odgovorio: Dolazim
iz tvoje elijice. Na to e mu blaeni Franjo: Jer si elijicu nazvao
mojom, zato e u njoj odsada boraviti drugi, a ne ja.
Mi koji smo s njim zajedno boravili (usp. 2 Pt 1,18) mnogo smo
puta uli kako ponavlja one rijei svetog evanelja: Lisice imaju
jazbine i ptice nebeske gnijezda, a Sin ovjeji nema gdje bi glavu naslo
nio (usp. Mt 8,20.; usp. Lk 9,58).
I dodao bi: Kad se Gospodin nalazio u pustinji, gdje je molio
i postio etrdeset dana i etrdeset noi (usp. Mt 4,2), nije ondje dao
nainiti eliju niti kakvu kuu, nego je boravio pod gorskom stijenom. Zato, potaknut njegovim primjerom, nije na ovome svijetu
htio imati ni kue, ni elije, niti je dao da mu se sagradi. tovie,
ako bi se kada dogodilo da je rekao brai: Tako uredite tu eliju,
nakon toga nije htio u njoj boraviti jer je imao na pameti rijei sv.
evanelja: Ne budite zabrinuti! (usp. Lk 12,22).
Pred svoju smrt odredio je da se u njegovu oporuku unese kako
se nijedna elija ni kua za brau ne smiju ni iz ega drugoga graditi
nego samo od blata i drveta da bi se tako to bolje sauvalo siromatvo i poniznost.
621
[58]
Jednom je zgodom boravio u Sieni poradi lijeenja oiju. Stanovao je u eliji gdje je nakon njegove smrti, iz potovanja prema
njemu, sagraena kapelica. Gospodin ga je Bonaventura, koji je
brai poklonio gradilite gdje je sagraeno boravite za brau, jednom zgodom upitao: Kako ti se svia ovo boravite? Blaeni mu
je Franjo odgovorio: Hoe li da ti kaem kako se imaju graditi boravita za brau? Gospodin Bonaventura mu je odgovorio:
Hou, oe.
Franjo je nastavio: Kad braa dou u koji grad gdje nema boravita i ondje nau nekoga tko je spreman dati im toliko zemljita
da mogu izgraditi boravite i gdje bi imali neto vrta i ono to im je
potrebno, braa moraju najprije razmisliti koliko bi im u tu svrhu
trebalo zemlje. Neka uvijek u takvoj zgodi imaju na pameti sveto
siromatvo koje smo zavjetovali i dobar primjer koji smo u svemu
duni pruati drugima.
Sveti je otac to rekao stoga to ni u kom sluaju nije elio da
braa kad se radi o kuama, vrtovima, crkvama i drugim stvarima
kojima se slue prelaze granice siromatva. Isto tako nije htio da
imaju boravita koja bi posjedovali s pravom vlasnitva, nego je htio
da u njima borave poput tuinaca i pridolica (usp. 1 Pt 2,11). Zato
nije volio da u boravitima stanuje velik broj brae, jer mu se inilo
da je u velikom broju brae teko opsluivati siromatvo.
I to bijae njegova volja od poetka njegova obraenja pa sve do
smrti, da se sveto siromatvo odrava pod svaku cijenu.
Poslije su braa bila duna otii k biskupu dotinoga grada i rei
mu: Gospodine, taj i taj ovjek iz ljubavi prema Gospodinu Bogu
i poradi spasenja svoje due spreman nam je dati onoliko zemlje
koliko nam treba da moemo izgraditi boravite. Zato najprije dolazimo k vama, napose zato to ste otac i gospodar dua cijeloga stada
koje vam je povjereno, kao i naih dua i dua druge brae koja e
boraviti na tome mjestu. Kanimo dakle graditi s blagoslovom Gospodina Boga i s vaim.
Tako je govorio svetac, jer dobro dua to ga braa ele lake
e postii budu li s njima ivjela u miru pridobivajui i njih i narod
nego smuujui prelate i klerike, pa makar i pridobiju narod.
Jo je nadodao: Gospodin nas je pozvao da budemo pomagai njegove vjere, pomagai prelata i sveenika svete majke Crkve.
Zato smo ih duni, koliko moemo, uvijek ljubiti, iskazivati im ast i
tovati ih. Zato se naime i zovu manja braa jer su, kao to im kae
ime, i primjerom i djelom duni biti i drugim ljudima ovoga svijeta
uzorom poniznosti. A jer je ve u poetku moga obraenja, kad sam
se odijelio od svijeta i od tjelesnog oca, Gospodin svoju rije stavio u
622
usta (usp. Izl 4,15; Iz 51,16) asikoga biskupa da bi mi u Kristovoj

slubi bio savjetnikom i da bi me hrabrio. Zbog svega toga i zbog
mnogih drugih odlika to ih opaam u prelatima elim ne samo biskupe nego i siromane sveenike ljubiti, potovati i smatrati ih svojim gospodarima.
Neka nakon toga, poto prime blagoslov biskupov, idu i neka
dadnu nainiti irok opkop oko gradilita to ga dobie za gradnju
boravita, a umjesto zida neka naine dobru ogradu u znak svetog
siromatva i poniznosti. Nakon toga neka dadnu sagraditi siromane kuice od blata te nekoliko elijica u kojima e braa gdjekada
moi moliti i raditi da bi mogla pristojno ivjeti i osigurati se od
dokonih razgovora (usp. Mt 12,36).
Neka braa takoer dadnu izgraditi i crkvu, ali neka paze da
ne bi dali nainiti preveliku crkvu, i neka u njoj prigodice propovijedaju narodu. Vea je poniznost i bolji primjer ako braa odlaze
propovijedati u druge crkve da bi tako sauvala sveto siromatvo i
poniznost.
Ako bi kada u njihova boravita svratili neki prelati i sveenici,
redovniki ili svjetovni, siromane e im kuice, elijice i crkve onih
koji ondje stanuju propovijedati i to e ih duhovno saziivati.
Zakljuio je rijeima: Braa esto daju sagraditi velike graevine
i tako potkapaju nae sveto siromatvo na tetu i sablazan naroda.
Poslije kad im se prui prilika da se domognu boljega i podesnijega
mjesta, ona mjesta i graevine naputaju, pa se zbog toga mnogo sablanjuju i smuuju oni koji su ondje uloili svoju milostinju. Zato je
bolje da braa podiu malena i siromana boravita i graevine koje
su u skladu s njihovim zavjetom pa blinjima pruaju dobar primjer
nego ako protiv svoga zavjeta daju lo primjer. Dogodi li se kada
da braa zbog prikladnijega smjetaja napuste malene i siromane
graevine, time bi zao primjer i sablazan bili odve veliki.
[59]
U istoj se eliji gdje je blaeni Franjo gospodinu Bonaventuri kazao spomenute rijei onih dana jedne veeri dogodilo, kad je Franjo
zbog bolesti htio povraati, da je napreui se poeo bacati krv. Izbacivao ju je cijelu no sve do jutra.
Kad su njegovi drugovi vidjeli da zbog iscrpljenosti i bolova ve
skoro umire, s velikom mu tugom plaui rekoe: Oe, to da uinimo? Blagoslovi nas i svu svoju ostalu brau. Osim toga ostavi svojoj brai kakvu uspomenu. Reci nam svoju volju da bi se tvoja braa
uvijek, ako te Gospodin htjedne pozvati s ovoga svijeta, mogla toga
sjetiti i rei: Na je otac umirui ove rijei stavio na srce svojim sinovima i brai.
623
Na to im je rekao: Pozovite mi brata Benedikta iz Prata.

Spomenuti je brat bio sveenik; bio je ozbiljan, svet i jedan od
starijih u Redu. Gdjekada je blaenome Franji u onoj eliji sluio
misu. Iako bijae bolestan, uvijek je elio, kad je mogao, pobono
prisustvovati misi. Kad je taj brat doao, blaeni mu je Franjo rekao:
Pii da blagoslivljam svu svoju brau koja se sada nalaze u Redu
kao i onu koja e u Red stupiti. Kad su se braa sabirala na kapitul,
Franjo je na kraju blagoslovio i odrijeio svu prisutnu brau i ostale
koji su bili u Redu, a blagoslivljao je i one koji e u nj stupiti. No
Franjo to nije inio samo prigodom kapitula nego je i u mnogim
drugim zgodama blagoslivljao svu brau koja su onda bila u Redu i
koja e ubudue u nj stupiti.
A blaeni mu Franjo ree: Budui da zbog iznemoglosti i boli ne
mogu govoriti, ovim trima rijeima ukratko u svojoj brai oitovati
svoju volju: da meni na spomen i na spomen moga blagoslova i moje
oporuke moja braa uvijek ljube jedan drugoga, da uvijek ljube i
opsluuju nau gospou svetu Siromatinu, i da uvijek budu odana i
podlona prelatima i cjelokupnom kleru svete majke Crkve.
Opominjao je svoju brau da se boje zla primjera i da ga se uvaju. Osim toga je prokleo sve koji svojim opakim i zlim primjerima
izazivaju ljude da pogruju Red i ivot brae, a sveta se i dobra
braa zbog toga moraju sramiti i postaju maloduna.
[60]
Kad je blaeni Franjo jedno vrijeme boravio kod crkve svete Marije Porcijunkulske, a tada jo nije bilo mnogo brae, gdjekada je
odlazio u sela i crkve u okolici Asiza te je ljudima propovijedao i pozivao ih da ine pokoru. Sa sobom je nosio metlu da pomete crkve.
Blaeni se naime Franjo mnogo alostio kad bi uao u koju crkvu
i vidio da je neuredna. Zato je uvijek, poto bi narodu odrao propovijed, nakon propovijedi dao sazvati sve sveenike koji su ondje
boravili te bi im na kojem samotnome mjestu, da ga svjetovnjaci ne
bi mogli uti, propovijedao o spaavanju dua, a napose o tome da
se brinu i skrbe kako bi sauvali istou crkava, oltara i svega to je
potrebno za slavljenje boanskih otajstava.
[61]
Kad je jednoga dana blaeni Franjo uao u jednu seosku crkvu
u okolici Asiza, poeo ju je mesti. Ubrzo se o njemu po tom selu
pronio glas osobito zato to su ga ti ljudi rado promatrali i sluali.
Kad je neki seljak imenom Ivan, ovjek neobine jednostavnosti,
uo za njegov dolazak, a upravo je orao na jednoj od svojih njiva
624
nedaleko od crkve, odmah je i on otiao u crkvu i zatekao Franju

kako mete crkvu. Jednostavno mu je rekao: Daj mi, brate, metlu,
jer ti elim pomoi. I uzeo je od njega metlu i pomeo to je preostalo. Kad su nakon toga sjeli, rekao je blaenome Franji: Brate,
ve due vremena elim sluiti Bogu, a naroito otkako sam uo
dobre glasove o tebi i o tvojoj brai. No nisam znao kako bih do
tebe doao, a sada, kad se Gospodinu svidjelo da te vidim, uinit
u to god ti se svidi.
Blaeni se Franjo, promatrajui njegovu gorljivost, razveselio u
Gospodinu osobito zato to je tada imao malo brae i to mu se
inilo da bi ovaj zbog svoje iste jednostavnosti mogao biti dobar
redovnik. Franjo mu je rekao: Ako, brate, eli prihvatiti na ivot i
pripadati naoj zajednici, potrebno je da se izvlasti od svega to ima
(usp. Tob 1,3), ako to moe uiniti bez tete za druge, i da po uputi
svetoga Evanelja to razdijeli siromasima (usp. Mt 19,21), jer to isto
uinie moja braa kojoj je to bilo mogue.
Kad je Ivan to uo, smjesta je otiao na njivu gdje je ostavio volove; razjarmio ih je i jednog odveo blaenome Franji i rekao mu:
Brate, tolike sam godine sluio svom ocu i cijeloj kui; iako je ovo
neznatan dio moje batine, naumio sam ovoga vola uzeti kao svoj
dio i dati ga siromasima (usp. Mt 19,21), kako ti se po Bogu bude
inilo boljim.
Kad to vidjee njegovi roditelji i braa, koja jo bijahu malena,
da ih naime kani ostaviti, poee sa svim ukuanima silno plakati
i naricati. To je blaenoga Franju ganulo, napose zato to obitelj
bijae brojna, a djeca jo nejaka. Blaeni Franjo im je na to rekao:
Dajte, pripravite neto jela da bismo svi zajedno blagovali, jer vas
kanim razveseliti. Oni odmah priredie ruak, a blaeni im Franjo
ree: Ovaj va sin eli sluiti Bogu. Zbog toga se nemojte alostiti,
nego se morate radovati. To e vam biti na ast ne samo pred Bogom nego e vam to i pred svijetom biti na diku. Bit e to na korist
due i tijela sviju vas, jer e jedan od vae krvi slaviti Boga, a sva e
naa braa biti i vai sinovi i vaa braa. Budui da je Boji stvor i
eli sluiti Bogu, svom stvoritelju, a njemu sluiti znai: kraljevati,
zato vam ga niti mogu niti smijem vratiti, ali da bi vam on bio utjehom, elim da se izvlasti vama u korist pa da vama kao siromanima
pokloni toga vola, premda bi ga po savjetu svetog evanelja morao
dati drugim siromasima (usp. Mt 19,21).
Blaeni Franjo ih je utjeio svojim rijeima, a posebno su se radovali to im je vraen vol, jer bijahu siromani. Blaeni Franjo silno
je volio brata Ivana. Uvijek mu bijae draga njegova ista jednostavnost kao i u ostalih. Odmah ga je obukao u redovniko odijelo i
uzeo za svoga pratioca. Ivan bijae toliko prostoduan pa je smatrao
da u svemu mora oponaati blaenoga Franju.
625
Kad bi se tako blaeni Franjo nalazio u kojoj crkvi ili na kojem

samotnom mjestu da se moli, Ivan ga je elio gledati i promatrati
te bi oponaao sve njegove kretnje. Kad bi blaeni Franjo kleknuo
ili bi uzdigao ruke prema nebu (usp. Pnz 32,40), kad bi pljunuo ili
bi se nakaljao, Ivan bi uinio to isto. Zbog te jednostavnosti ga je
blaeni Franjo poeo blago prekoravati. Ivan mu je na to odgovorio:
Brate, obeao sam da u raditi sve to ti radi, zato hou raditi sve
kako ti radi.
Gledajui ga tako ista i siromana, blaeni Franjo se zbog toga
divio i radovao. Ivan je u svim krepostima i dobru ponaanju poeo
toliko napredovati da se blaeni Franjo s ostalom braom silno divio njegovu napretku u savrenstvu. Nije prolo mnogo vremena i
brat Ivan je umro, poto je ostvario visok stupanj svetosti. Zato je
blaeni Franjo s velikom unutarnjom i vanjskom radou pripovijedao brai o njegovu obraenju. Nije ga zvao bratom Ivanom, nego
svetim Ivanom.
[62]
Kad je blaeni Franjo jednom zgodom obilazio pokrajinom Marche i propovijedao, jednoga je dana, dok je propovijedao u nekom
selu, doao k njemu neki ovjek i rekao: Brate, naumio sam napustiti svijet i ui u tvoj red. Na to mu je blaeni Franjo kazao: Ako,
brate, eli ui u na red, prije svega mora, prema zahtjevu svetoga
evanelja, sve svoje razdijeliti siromasima, a zatim se mora u svemu odrei i svoje volje.
Taj je, uvi to, brzo otiao i, voen tjelesnom, a ne duhovnom
ljubavlju, svu svoju imovinu razdijelio svojim roacima. Nakon toga
se vratio blaenome Franji te mu je kazao: Brate, evo od svega sam
se izvlastio. Blaeni Franjo ga je upitao: Kako si to uinio? A on
e: Brate, svu sam svoju imovinu razdijelio nekim svojim roacima
kojima je bilo potrebno.
Po Duhu Svetom je blaeni Franjo odmah spoznao da taj bijae tjelesni ovjek. Odluno mu je rekao: Idi svojim putem, brate muho, jer si svoju imovinu razdijelio meu svoje roake i sada
meu braom eli ivjeti od milostinje. Taj je smjesta otiao svojim putem, jer svoju imovinu nije htio razdijeliti drugim siromasima.
[63]
U isto se vrijeme dok je blaeni Franjo boravio kod Svete Marije Porcijunkulske, poradi njegova duhovnog napretka, dogodilo
da mu je duu snala vrlo teka unutranja napast koja ga je muila iznutra i izvana, strahovito mu je muila i duu i tijelo. tovie,
626
gdjekada je izbjegavao i susrete s braom, napose zato to se pred

njima, kad bi ga snala ta napast, nije mogao pokazivati radosnim. Trapio se, ali ne samo uskraivanjem hrane nego je postio
i rijeima. esto se povlaio u umu koja se nalazila nedaleko
od crkve da u njoj moli i da bi pred Gospodinom mogao vema
oitovati svoju bol i obilnije prolijevati suze da bi se Gospodin,
koji je svemogu, u njegovoj tolikoj nevolji udostojao poslati mu
s neba svoj lijek.
Dok ga je ta napast vie od dvije godine muila danju i nou, jednoga se dana dogodilo da mu je u vrijeme molitve u crkvi svete Marije u njegovoj unutranjosti reena rije svetoga evanelja: Ako
imadne vjere koliko je zrno goruino te rekne ovoj gori da se premjesti
sa svoga mjesta i da ide na drugo mjesto, tako e se dogoditi (usp.
Mt 17,19). Sveti Franjo je na to upitao: Koja je to gora? Odgovoreno mu je: Gora, to je tvoja napast. Na to je Franjo izjavio:
Neka mi dakle, Gospodine, bude (usp. Lk 1,38) kako si rekao! I
toga je asa osloboen tako da mu se inilo kao da te napasti nije
nikada ni imao.
[64]
Kad se nekom drugom zgodom blaeni Franjo jednoga dana
vratio k Svetoj Mariji Porcijunkulskoj, zatekao je ondje priprostoga
brata Jakoba s gubavcem koji je sav bio pokriven ranama, a onamo
je stigao istoga dana. Sveti otac mu je preporuio toga gubavca, a
napose mu je preporuio one gubavce koji su bili gubom jako zahvaeni; naime u ono vrijeme braa su se zadravala u leprozarijima. Taj brat Jakob bio je neke vrsti lijenik, napose onima koji su
bili jako zaraeni. Spremno se doticao njihovih rana, mijenjao im
ovoje i lijeio ih.
Blaeni je Franjo rekao bratu Jakobu kao da ga prekorava: Ti
ba ne bi morao brau krane toliko naokolo prenositi jer je to neprilino i tebi i njima. Gubavce je blaeni Franjo nazivao braom
kranima.
Sveti je otac bratu prigovorio, iako mu je to bilo po volji to ih
njeguje i posluuje, jer ipak nije htio da izvan bolnice prenosi one
koji su bili jako zaraeni. To je rekao napose zato to brat Jakob
bjee vrlo priprost i to je esto obiavao ii u crkvu svete Marije s
pokojim gubavcem. A prigovorio mu je to i zbog toga to su ljudi zazirali od teko zaraenih gubavaca. Kad je blaeni Franjo to izrekao,
odmah je samoga sebe prekorio i pred bratom Petrom Katanskim,
koji tada bijae generalni ministar, priznao svoju krivnju. Blaeni
je Franjo mislio da e taj prijekor brata Jakoba pred gubavcem posramiti. Zato je blaeni Franjo rekao bratu Petru: Molim te da mi
627
dade svoj pristanak za pokoru koju zbog toga elim izvriti i da mi

se napokon ne suprostavi (usp. Sir 4,30). Brat Petar mu je na to
odgovorio: Neka ti, brate, bude kako eli!
Brat Petar je naime toliko tovao blaenoga Franju i paljivo ga
susretao, a bio mu je i toliko posluan, da se nije usudio mijenjati njegovu poslunost, iako je i tada i mnogo puta iznutra i izvana
mnogo trpio.
Blaeni je Franjo napokon rekao: Neka to bude moja pokora
da s bratom kraninom jedem iz iste zdjele.
to je rekao, to je i uinio. Dok je blaeni Franjo zajedno s gubavcem i ostalom braom sjedio za stolom, izmeu njih dvojice
stavljena je zdjela. Gubavac je sav bio pokriven ranama i irevima, a
prsti kojima je jeo bijahu mu ukoeni i raskrvavljeni tako da je svaki
put kad bi ih pruio prema zdjeli iz njih u zdjelu kapala krv.
Kad je to vidio brat Petar, s ostalom se braom silno raalostio,
ali se nije usudio nita primijetiti iz potovanja prema svetom ocu.
To je vidio onaj koji je ovo napisao i za to svjedoi (usp. Iv 19,35;
21,24).
[65]
Jednom je zgodom blaeni Franjo putovao Spoletskom dolinom,
a s njim je iao brat Pacifik koji je bio iz Ankonske marke. Dok bijae u svijetu, prozvae ga kraljem stihova; bijae plemenita roda,
otmjena ponaanja, uitelj pjevanja. Svratie se u sklonite gubavaca u gradu Trevi. Blaeni Franjo ree bratu Pacifiku: Poimo u
crkvu sv. Petra u Bovaru. Ondje elim prenoiti.
Spomenuta crkva nije bila daleko od sklonita gubavaca. Ondje
nije nitko boravio, napose zato to je tvrava Trevi u ono doba bila
toliko ruevna da ni u njoj ni u selu nije nitko boravio.
Dok je blaeni Franjo onamo iao, rekao je bratu Pacifiku: Vrati se u sklonite gubavaca jer no elim ovdje provesti sam, a sutra
se u rano jutro vrati.
Kad je blaeni Franjo ondje ostao sam te izmolio poveerje i
druge molitve, htio je poivati i spavati, ali nije mogao. U svojoj
se unutranjosti poeo plaiti, jer je osjeao avolske napasti. Odmah je ustao, iziao iz kue, prekriio se i rekao: Od strane Boga
svemoguega vam, zlodusi, nareujem da na meni izvrite ono to
vam je dopustio na Gospodin Isus Krist da biste nakodili mojem
tijelu. Spreman sam sve podnijeti, jer nemam veega neprijatelja
nego to je moje tijelo. Tako ete se osvetiti mom protivniku (usp.
Lk 18,3) i neprijatelju. Tih je napasti odmah nestalo. Franjo se zatim vratio na mjesto gdje je prije leao te je u miru poivao i spavao
(usp. 1 Sam 3, 2.9).
628
Kad je svanulo (usp. Iv 21,4), k njemu se vratio brat Pacifik. Blaeni se Franjo pred oltarom u koru molio. Brat Pacifik stajao je i
ekao ga izvan kora te se istovremeno molio Gospodinu pred raspelom. Kad je brat Pacifik zapoeo molitvu, pao je u zanos, da li u
tijelu, da li izvan tijela, Bog zna (usp. 2 Kor 12,2.3). U nebu je vidio
mnogo sjedala (usp. Otk 4,1.4), a meu njima je zapazio jedno koje
bijae sjajnije od ostalih. Bilo je uzvieno i sjajno te ureeno najrazli
itijim dragim kamenjem (usp. Otk 21,19). Zadivljen ljepotom toga
sjedala poeo je u sebi razmiljati (usp. Dn 4,16) o tome kakvo bi to
moglo biti sjedalo i kome pripada. U taj as je uo glas koji mu je re
kao (usp. Otk 9,4): To je sjedalo pripadalo Luciferu, a mjesto njega
e na njemu sjediti blaeni Franjo. Kad je doao k sebi, odmah mu
je pristupio blaeni Franjo. Brat Pacifik se odmah blaenom Franji
bacio do nogu (usp. Otk 10,25) u obliku kria. Zbog vienja to ga
je o njemu imao izgledao je kao da je ve bio u nebu. Rekao mu je:
Oe, oprosti mi moje grijehe i moli Gospodina da mi ih otpusti i
da mi se smiluje. Blaeni je Franjo pruio ruku (usp. Mt 14,31) te
ga je podigao. Spoznao je da je brat Pacifik za vrijeme molitve neto
vidio (usp. Lk 1,22).
inilo se kao da se izmijenio, a blaenom je Franji govorio, ali ne
kao ivom, nego kao da ve u nebu kraljuje. Nakon toga se drao
kao da je odsutan, jer nije blaenom Franji htio nita govoriti o vienju. Brat Pacifik je upitao blaenoga Franju: to, brate, misli o
samome sebi? Blaeni Franjo mu je odgovorio: Uvjeren sam da
sam vei grenik od bilo kojega ovjeka na svijetu.
Bratu Pacifiku odmah je bilo u srcu reeno: Po tome moe
spoznati da je vienje to si ga imao istinito (usp. Dn 8,26). Kao
to je Lucifer zbog svoje oholosti zbaen s onoga sjedita, tako e
blaeni Franjo po svojoj poniznosti zavrijediti da bude uzvien i da
na nj sjedne.
[66]
Kad je jednom zgodom blaeni Franjo zbog bolesti oiju boravio
u Rietiu i nekoliko dana stanovao kod Tebalda Saracena, jednome
je od svojih drugova, koji u svijetu bijae citra, rekao: Brate, sinovi
ovoga svijeta (usp. Lk 16,8) ne shvaaju ono boansko, jer glazbala
kao to su citre, psalteriji s deset ica i druga, kojima su se sveti ljudi
u starim vremenima sluili za slavu Boju i za utjehu dua, svjetovni
ljudi upotrebljavaju za ispraznost i grijeh koji je u suprotnosti s voljom Bojom. Zato bih htio da na zgodan nain od kojega estitog
ovjeka pribavi citru i da mi uz nju otpjeva kakvu dolinu pjesmu.
Uz nju emo pjevati rijei i pohvale Gospodnje naroito zato to mi
629
tijelo mui teka bolest pa trpim velike boli. Zato bih tom prilikom
htio tjelesne boli preokrenuti u radost i utjehu.
Blaeni je Franjo naime u svojoj bolesti sastavio neke pohvale Gospodinu. Povremeno bi poticao svoje drugove da ih pjevaju
Bogu na slavu i na duhovnu pobudu blinjih.
Brat mu je odgovorio: Sramim se traiti je, napose zato to ljudi
ovoga grada znaju da sam kao svjetovnjak umio citrati. Bojim se da
bi mogli posumnjati kako mi je citranje postalo napau. Na to mu
je blaeni Franjo odgovorio: Brate, onda to ostavimo!
Naredne je noi Franjo bdio. Ve bijae skoro pono. I gle, oko
kue u kojoj je leao zauo je citru koja je odzvanjala ljepim i veselijim tonovima nego to je ikada u svom ivotu uo. I citra se od
kue udaljivao toliko daleko koliko se citra mogla uti, a zatim se
ponovno vraao udarajui u citru. I tako je to inio dobar sat vremena.
Kad je blaeni Franjo spoznao da se radi o djelu Bojem, a ne o
ljudskom, silno se obradovao i svim zanosom svoga srca slavio Gospodina koji se udostojao utjeiti ga tolikom utjehom.
Kad je sutradan ustao, rekao je svome pratiocu: Molio sam te,
brate, i nisi mi elju ispunio. No Gospodin se, koji svoje prijatelje
tjei u nevolji, udostojao da me noas utjei (usp. 2 Kor 1,4). Tada
mu je ispripovijedao sve to se dogodilo.
Braa su se divila i to smatrala velikim udom. Spoznali su da je
to bilo Boje djelo na utjehu blaenome Franji. udili su se napose
zato to to nije bilo samo o ponoi nego i nakon treega glasa zvona
to ga je odredila gradska uprava, kad se nitko nije usuivao obilaziti gradom. Divili su se, kako je rekao blaeni Franjo, i zato to se
sve to zbivalo u utnji, bez ikakva zvuka i bez glasa iz usta, kao udo
Boje; prolazilo je i vraalo se dobar sat vremena da bi ga utjeilo.
[67]
Nekako je u isto vrijeme blaeni Franjo zbog bolesti oiju boravio nedaleko crkve sv. Fabijana koja se nalazila blizu grada u kojem
je ivio neki siromani svjetovni sveenik. Gospodin papa Honorije boravio je u to vrijeme s kardinalima u istom gradu. Tako su ga
mnogi od kardinala i drugih predstavnika visokoga klera iz potovanja i ljubavi to su je gajili prema svetome ocu skoro danomice
posjeivali.
Ta je crkva posjedovala malen vinograd koji se nalazio pokraj
kue u kojoj je boravio blaeni Franjo. Ta je kua imala vrata kroz
koja su gotovo svi koji su ga posjeivali ulazili u taj vinogradi napose zato to je u ono vrijeme groe ve bilo zrelo, a osim toga je to
bio i ugodan kutak za odmor.
630
Dogodilo se napokon to da je vinogradi zbog spomenute okolnosti bio gotovo sasvim upropaten. Jedni su naime groe brali i
ondje ga pojeli, drugi su brali i odnosili, a trei su ga izgazili.
Taj sveenik se poeo uzrujavati i predbacivati govorei: Ove
mi je godine vinograd propao. Premda je malen, ipak sam iz njega
dobivao toliko vina da je dostajalo mojim potrebama. Kad je blaeni Franjo to uo, dao je sveenika pozvati k sebi te mu je rekao:
Nemoj se vie uzrujavati ni srditi, jer drugaije ne moemo uiniti.
Pouzdaj se u Gospodina (usp. Ps 11,1) jer ti on moe umjesto mene,
svoga siromaka, dati naknadu. Daj mi reci, koliko si obino imao
kablova vina iz toga vinograda, kad bijae bolja godina? Sveenik
je odgovorio: Oe, imao sam trinaest kablova. Na to e njemu
blaeni Franjo: Odsada se nemoj vie alostiti i nemoj nikome dobacivati nikakve pogrdne rijei; nemoj se ni na koga aliti, nego se
pouzdaj u Gospodina i u moje rijei. Bude li imao vina manje od
dvadeset kablova, uinit u da ti se nadoknadi.
Otada se sveenik primirio i zautio. I po Bojoj se dareljivosti
dogodilo da je imao dvadeset kablova groa, i nita manje, kao
to je rekao blaeni Franjo. Zbog toga se taj sveenik silno zadivio
kao i svi koji su to uli. Uvidio je da se dogodilo veliko udo po
zaslugama blaenoga Franje, napose zato to vinograd nije samo bio
opustoen nego i zbog toga to se iz njega, ako bi najobilnije urodio,
kako se tom sveeniku, a i drugima inilo, ne bi moglo dobiti dvadeset kablova vina.
Stoga mi koji smo s njime bili (usp. 2 Pt 1,18) za njega svjedoi
mo (usp. Iv 21, 24; 3 Iv 12) da se uvijek kad je rekao: Tako je ili
Tako e biti, tako i dogaalo. Ve smo za njegova ivota vidjeli
kako se mnogo toga ispunilo, a nakon njegove smrti bilo je slino.
[68]
U isto ono vrijeme blaeni je Franjo zbog bolesti oiju boravio
u samotitu Fonte Colombo nedaleko od Rietia. Kad ga je jednoga
dana iz toga grada posjetio lijenik za bolesti oiju i s njim se zadrao nekoliko sati, kao to je to ee obiavao, kad je nakanio otii,
blaeni je Franjo jednome od svoje subrae rekao: Idite i lijenika
dobro pogostite. Subrat je na to primijetio: Oe, sram me je priznati da smo ovaj as toliko siromani te se ne usuujemo pozvati
ga da mu neto ponudimo. Na to je blaeni Franjo rekao bratu:
Malovjerni (usp. Mt 8,26), nemojte dopustiti da ponavljam!
Lijenik je zatim rekao blaenome Franji i njegovoj subrai:
Brate, upravo zato to su braa tako siromana radije s njima elim
jesti. Taj lijenik bijae vrlo bogat. Kad su ga blaeni Franjo i njegova subraa ee pozivali, nije ondje htio jesti.
631
Braa otioe i pripravie stol. Srameljivo na nj stavie neto

malo kruha i vina to su upravo imali te povre to su ga pripravili
za sebe. Dok su oni tako sjedili kod stola i istom neto pojeli, gle, na
vratima samotita zaulo se kucanje. Jedan je izmeu brae ustao
i otvorio vrata. Pojavila se neka ena koja je donijela punu koaru
lijepa kruha i ribe, punu posudu rakova, meda i svjea groa to ga
je blaenome Franji poslala neka gospoa iz oblinjega gradia koji
je od samotita bio udaljen kakvih sedam milja.
Kad su to braa i lijenik vidjeli, vrlo su se zadivili, promatrajui
svetost blaenoga Franje. Zato je taj lijenik rekao brai: Brao
moja, ni vi, a ni mi ne poznajemo dostatno svetost ovoga sveca.
[69]
Kad je jednom zgodom blaeni Franjo iao prema mjestu Celle di
Cortona, putem je prolazio ispod utvrde koja se zove Limisianum.
Nedaleko od prebivalita brae u Preggiu dogodilo se da je neka
plemenita gospoa iz toga mjesta vrlo urno dola da bi razgovarala
s blaenim Franjom. Kad je jedan od subrae blaenoga Franje opazio kako ta gospoa, vrlo umorna od puta, dolazi s velikom urbom,
otrao je i rekao mu: Oe, za ljubav Boju, poekajmo onu gospou koja stie za nama. Vrlo je umorna, a eli s nama razgovarati.
Blaeni Franjo, ovjek pun ljubavi i suosjeanja, priekao je gos
pou. Kad ju je vidio kako dolazi s velikom gorljivou i pobonou
srca, rekao joj je: to eli, gospoo? ena mu je odgovorila: Mo
lim te, oe, da me blagoslovi (usp. Post 27,38). A njoj e blaeni
Franjo: ivi li u braku ili si slobodna? Ona mu odgovori: Oe,
tome je ve dugo otkako mi je Gospodin nadahnuo dobru nakanu da
bih mu sluila. Imala sam, a i sada imam, veliku elju da spasim duu,
ali imam vrlo okrutna mua koji se protivi tome da bih sluila Kristu,
a ni on mu ne slui. Tako mi sve do smrti oalouje duu velika bol
i tjeskoba. Dok je blaeni Franjo promatrao njezino gorljivo srce i
njezin jo posve djevojaki izgled, ganut suosjeanjem blagoslovio ju
je i rekao: Idi i nai e svoga mua kod kue. Prenesi mu moju poruku i kai da i tebe i njega molim za ljubav onoga Gospodina koji je
za nae spasenje podnio muku kria da spasite due (usp. Post 19,19)
svoje u svojoj kui.
Kad se vratila kui i u nju ula, nala je svoga mua kod kue, kao
to joj je rekao blaeni Franjo. Mu ju je zapitao: Odakle dolazi?
A ona e mu: Dolazim od blaenoga Franje koji me je blagoslovio.
Njegove su me rijei utjeile i obradovale moju duu u Gospodinu.
Osim toga rekao mi je i to da ti s njegove strane reknem i da te
zamolim da bismo u svojoj kui spasili svoje due (usp. Post 19,19).
632
Kad je ena to muu saopila, po zaslugama blaenoga Franje

u njega je odmah sila Boja milost. Budui da ga je Gospodin
tako brzo izmijenio, s velikom je dobrostivou i blagou eni
odgovorio: eno, odsad emo, kako ti se svidi, sluiti Kristu i
spasiti svoje due (usp. Post 19,19), kao to je rekao blaeni Franjo. ena mu je na to uzvratila: Gospodaru, meni se ini da e
biti dobro budemo li obdravali istou, jer se ona Gospodinu
vrlo svia. Gospodin tu krepost mnogo nagrauje. Mu joj je
odgovorio: eno, to mi se svia, jer se tebi svia. U ovoj stvari
kao i u drugim dobrim djelima svoju volju sjedinjujem s tvojoj
voljom.
Tako su otada mnogo godina ivjeli u istoi. Brai i drugim siromasima dijelili su obilnu milostinju. Njihovoj su se svetosti divili
ne samo svjetovnjaci nego i redovnici, a napose zato to je taj ovjek
bio vrlo svjetovna duha i to je tako brzo postao duhovan. U svemu
tome kao i u mnogim drugim dobrim djelima ustrajali su sve do smrti
(usp. Mt 10,22), a u roku od nekoliko dana oboje su preminuli.
Uvelike bijahu oplakivani zbog njihova estita i kreposna ivota to
su ga provodili sve do svoje smrti. Slavili su i blagoslivljali (usp. Lk
24,53) Gospodina koji im je dao milosti, istou due te slogu u
njihovu ivotu i u slubi Bojoj. Ni smrt ih nije razdvojila (usp. 2 Sam
1,23), jer umrijee jedno za drugim. Koji su ih poznavali, do danas
se sjeaju njihove svetosti.
[70]
U ono doba, kad nitko nije mogao biti primljen u Red bez
odobrenja blaenoga Franje, meu drugima koji su htjeli ui u
Red doao je i jedan mladi iz Lucce, sin nekog plemia, blaenome Franji koji je tada boravio i bolovao u dvoru asikoga biskupa.
Kad su ga braa predstavila blaenome Franji, plemiev se sin
pred njim prignuo i poeo silno plakati; zamolio je Franju da ga
primi.
Blaeni ga je Franjo pogledao i rekao mu: O, (usp. Dj 13,9.10)
bijedni i tjelesni ovjee, zato lae Duhu Svetome (usp. Dj 5,3) i
meni? Tvoje su suze tjelesne, a ne duhovne.
Kad je Franjo te rijei izrekao, istoga asa stigoe njegovi roaci
na konjima i zaustavie se ispred dvora. Nakanili su ga ugrabiti i
vratiti njegovoj kui. Kad je taj zauo rzanje konja, pogledao je
kroz prozor dvora i ugledao svoje roake. Smjesta je ustao i iziao
van k njima (usp. Iv 18,29). S njima se vratio natrag u svijet kao
to je to blaeni Franjo spoznao po Duhu Svetome. Zadivie se
braa i ostali nazonici te su veliali i slavili Boga u njegovu svecu
(usp. Ps 150, 1).
633
[71]
Nekoga drugog dana, dok je jo teko bolestan boravio u spomenutom dvoru, braa su ga nagovarala i bodrila da bi jeo. Rekao
im je: Nisam, brao moja, raspoloen za jelo, ali kad bih imao ribu
koja se zove skvalo, moda bih ipak jeo.
im je to izrekao, gle, neki je ovjek donio koaru u kojoj su se
nalazila tri velika skvala koji su ve bili dobro prireeni. Osim toga
se tu naao i tanjur rakova koje je svetac rado jeo, a poslao mu ih je
brat Gerard, poglavar u Rietiu.
Braa su se, promatrajui njegovu svetost, silno divila i slavila
Gospodina koji je iziao u susret elji svoga sluge, a njima je tada bilo
nemogue da mu u tom pogledu ispune elju, napose zato to bijae
zimsko doba pa u onome kraju nisu mogli doi do takvih stvari.
[72]
Jednom je zgodom blaeni Franjo putovao s jednim bogoljubnim
bratom rodom iz Asiza, koji je potjecao iz velike i ugledne obitelji.
Budui da je blaeni Franjo bio slab i bolestan, jahao je na magarcu.
Onaj drugi brat, umoran od putovanja, poe razmiljati u sebi (usp.
Iv 4,6; Lk 11,38) govorei: Njegovi se roditelji nisu mogli mjeriti
s mojima, a gle, on sada jae, a ja idem za njima i umoran tjeram
ivotinju.
I dok je on tako razmiljao (usp. Mt 1,20), blaeni je Franjo smjesta sjahao s magarca i rekao mu: Nije ni pravedno ni zgodno da ja
jaem, a ti da ide pjeice, jer si u svijetu bio plemenitiji i moniji.
Brat se zabezeknuo i postidio te se plaui bacio na zemlju do njego
vih nogu (usp. Est 8,3). Oitovao mu je svoju misao i priznao svoju
krivnju. Vrlo se zadivio Franjinoj svetosti, jer je umah upoznao ak
i to misli.
Kad su braa u Asizu molila papu Grgura i kardinale da bi Franju kanonizirali, dotini je brat to posvjedoio pred gospodinom
papom i kardinalima.
[73]
Jedan je brat, ovjek bogoljuban i Boji prijatelj, boravio u prebivalitu brae kraj Rietia. Jednoga je dana ustao i s velikom pobonou otiao u samotite brae kod Greccia, gdje je tada boravio
blaeni Franjo. elio ga je vidjeti i primiti njegov blagoslov. Blaeni
je Franjo ve jeo i vratio se u eliju gdje je molio i poivao. Budui
da je bilo vrijeme korizme, iz elije je izlazio samo u vrijeme blagovanja, a nakon toga bi se odmah vratio u nju. Onaj se brat mnogo
634
raalostio to ga nije naao. To je pripisivao svojoj grenosti, napose

zato to se istoga dana morao vratiti u svoje boravite.
Kad su ga drugovi svetog Franje utjeili i on se od onoga mjesta
udaljio koliko bi se moglo dobaciti kamenom (usp. Lk 22,41), da se
vrati u svoje mjestu, a blaeni je Franjo na Boji poticaj (usp. Dj
21,14; Ps 51,20) iziao iz elije i pozvao jednoga od subrae koji je
s onim iao sve do izvora jezera te mu je rekao: Kai onome bratu
neka me pogleda. Kad je taj okrenuo svoje lice prema blaenome
Franji, Franjo je nainio znak kria i blagoslovio ga. Taj je brat radou oba ovjeka veliao Gospodina koji mu je ispunio elju. Jo je
vie zbog toga bio utjeen, jer je spoznao da je to bila volja Boja to
ga je Franjo blagoslovio, a da ga za to nije ni molio niti mu je tko o
tome bilo to rekao.
Drugovi su se blaenoga Franje zajedno s ostalom braom toga
mjesta tome mnogo divili. Smatrali su to velikim udom zato to
blaenome Franji o dolasku toga brata nije nitko nita rekao i to se
ni drugovi blaenoga Franje, a ni neki drugi brat, nisu usuivali ii k
njemu ako ih ne bi pozvao. No blaeni Franjo nije samo ondje htio
biti sam kad se molio nego svagdje gdje god je boravio. Htio je biti
tako odvojen da mu ne bi nitko iao ako ga ne bi pozvao.
[74]
Jednoga je dana neki provincijalni ministar doao k blaenome
Franji koji je tada boravio u spomenutome mjestu da bi s njime
svetkovao Boi. Braa su na sam Boi, da bi poastila toga ministra, pokrila stol lijepim, bijelim stolnjakom to su ga dobila, a postavila su i staklene ae. Blaeni je Franjo siao iz elije da blaguje.
Kad je ugledao stol koji bijae tako otmjeno prostrt, neopazice je
iziao van te je od nekoga siromaha, koji je toga dana doao onamo,
uzeo eir i tap to ga je taj imao u rukama. Tihim je glasom pozvao
jednoga od drugova te je iziao pred vrata samotita, a da to braa
te kue nisu opazila.
Braa su meutim pristupila k stolu napose zato to je tako bilo
uobiajeno. Ako sveti otac nije koji put odmah stigao u vrijeme blagovanja, htio je da braa uu i blaguju. Njegov je drug zakljuao
vrata i unutra ostao pokraj njih.
Blaeni je Franjo pokucao na vrata, a drug mu ih je odmah otvorio. Uao je sa eirom na pleima i sa tapom u ruci kao hodoasnik. Kad je doao pred vrata blagovaonice, povienim je glasom
kao siromah rekao brai: Iz ljubavi prema Gospodinu Bogu udijelite ovom siromanom i bolesnom hodoasniku milostinju!
Onaj provincijalni ministar i ostala braa odmah ga prepoznae.
Ministar mu je na to rekao: Slini smo ti po siromatvu, a jer nas
635
ima mnogo, potrebna nam je milostinja koju jedemo. No iz ljubavi

prema onome Gospodinu koga si zazvao ui u kuu pa emo ti dati
od milostinje koju nam je udijelio Gospodin.
Kad je uao i zaustavio se pred bratskim stolom, ministar mu je
pruio zdjelicu iz koje je jeo, a isto tako mu je dao i kruha. Franjo
je uzeo i sjeo na zemlju pokraj ognjita nasuprot brai koja su na
poviem sjedila pokraj stola. Uzdahnuo je i rekao brai: Kad sam
ugledao lijepo i otmjeno pripravljen stol, pomislio sam da to nije
stol siromanih redovnika koji danomice od vrata do vrata prose
milostinju. Nama naime vema dolikuje da u svemu slijedimo primjer poniznosti i siromatva nego drugim redovnicima, jer smo na
to pozvani i to smo pred Bogom i pred ljudima zavjetovali. Zato mi
se sada ini da sjedim kao manji brat.
Braa su bila postiena kad su spoznala da blaeni Franjo govori
istinu. Neki su od njih poeli silno plakati, promatrajui ga kako
sjedi na zemlji i to je htio da ih tako obzirno i njeno opomene.
Ponovno je naglasio kako braa moraju imati tako siromane i
skromne stolove da bi to svjetovnjacima bilo na pobudu. Ako bi
braa k stolu pozvala kakva siromaha, sjedio bi pokraj njih. Ne bi
dopustili da siromah sjedne na zemlju, a braa na klupu.
Kad je jednom zgodom gospodin papa Grgur, dok je jo bio biskup ostijski, doao u boravite brae kod Svete Marije u Porcijunkuli, uavi u kuu, otiao je pogledati njihovu spavaonicu koja
se nalazila u istoj zgradi. S njima dooe i mnogi vitezovi, monasi
i drugi kler. Kad je vidio da braa lee na zemlji (usp. Jdt 14,18),
a ispod sebe nisu imala nita drugo osim neto malo slame, nisu
imali ni jastuka, nego samo trone i izlizane pokrivae, pred svima
je poeo gorko plakati rekavi: Evo, ovdje braa spavaju, a mi se
bijednici u svemu sluimo tolikim suvinim stvarima. to e biti od
nas? (usp. Mt 19,27). Zato su se i on sam i svi ostali nad tim mnogo duhovno sazidali. Nije ondje vidio nikakva stola, jer su braa
jela na zemlji.
Iako su braa cijeloga Reda to mjesto dugo vremena vema pohaala negoli ijedno drugo boravite brae, jer su ondje svi koji su
stupali u Red oblaili redovniko odijelo, ipak su braa toga boravita jela na zemlji, bez obzira na to je li ih bilo malo ili mnogo. I dok
je sveti otac bio iv, po njegovu su primjeru i njemu za volju braa
onoga mjesta jela sjedei na zemlji.
Kad je blaeni Franjo vidio kako je ono samotite brae kod
Greccia skromno i siromano i jer su mu se ljudi onoga grada, iako
siromani i priprosti, vie sviali od drugih ljudi te pokrajine, esto
je onamo svraao i rado ondje boravio, a napose je onamo volio
ii zato to se ondje nalazila jedna siromana elija koja bijae vrlo
osamljena pa je u njoj boravio.
636
Snagom je njegova primjera i propovijedanja, kao i zbog dobra

primjera njegove brae, dolo do toga da su mnogi od tih ljudi po
Bojoj volji i milosti stupili u Red. Mnoge su djevojke prigrlile sveto
djevianstvo; ostajale su u svojim kuama i bile redovniki obuene.
Iako je svaka pojedina ostajala u svojoj kui, svaka je asno ivjela obazrivim ivotom i svoje tijelo trapila postom i molitvom, te se
njihov ivot brai i svjetovnim ljudima inio kao da ga ne provode
meu svjetovnjacima i meu svojim roacima, nego meu svetim i
bogoljubnim osobama koje su ve dugo vremena sluile Gospodinu, iako jo bijahu mlade i priproste.
Zato je blaeni Franjo esto meu braom o mukarcima i enama onoga mjesta radosno izjavljivao: Ni iz jednog velikoga grada
nije se toliko ljudi obratilo kao to ih se obratilo u Grecciu, koji je
inae tako maleno mjesto.
esto se deavalo, kad su braa u svom boravitu pjevala pohvale Gospodinu, kao to su to u ono doba u mnogim mjestima
obiavala initi, da su stanovnici toga mjesta, djeca i odrasli, izlazili
van te bi na putu ispred gradine visokim glasom odgovarali: Hvaljen bio Gospodin Bog! Tako su i djeca, koja jo nisu umjela pravo govoriti, kad bi spazila brau, hvalila Gospodina onako kako
su mogla.
Stanovnici Greccia u onim su vremenima trpjeli veliku nevolju, a
podnosili su je vie godina. Veliki su naime vukovi razdirali i ljude, a
tua bi im svake godine opustoila polja i vinograde. Zato je blaeni
Franjo, kad im je jednom zgodom propovijedao, rekao: Na hvalu
i slavu Boju najavljujem vam (usp. Dj 17,3): Ako se svaki pojedini od vas ostavi grijeha i ako se iz dna srca obratite Gospodinu s
odlukom da ete u tome ustrajati, pouzdajem se u Gospodina (usp.
Ps 11,1) Isusa Krista da e on po svome milosru odsada od vas
otkloniti to pokaranje to vam ga nanose vukovi i tua, a morali ste
to podnositi toliko vremena. Gospodin e uiniti da porastete i da se
umnoite (usp. Post 1,28; 8,17; 9,1) i u duhovnom i u vremenitom
pogledu. Isto tako vam navjeujem (usp. Dj 17,3) to ne dao Bog,
da e se, povratite li se svojoj bljuvotini (usp. Izr 26,11), to pokaranje
i nevolja na vas vratiti, a s njima e vas zajedno stii i mnoge druge
jo vee nevolje.
Po Bojoj milosti i po zaslugama svetoga oca dogodilo se da su
od onoga asa i vremena spomenute nevolje prestale. tovie, a to
je veliko udo, kad bi pala tua i opustoila polja njihovih susjeda,
njihovih se njiva ne bi ni dotakla. I otada su se poeli mnoiti i obilovati i u duhovnom i u vremenitom pogledu. To je potrajalo nekih
petnaest ili dvadeset godina.
Zbog velika blagostanja nakon toga su se uzoholili. Meusobno
su se poeli mrziti i maevima su jedni druge smrtonosno ranjavali;
637
potajno su jedni drugima ubijali stoku, a nou su pljakali i krali.

inili su jo i mnoga druga zla. Kad je Gospodin vidio da su im djela
bila zla i da vie nisu drali ono to im je navijestio njegov sluga,
na njih se rasrdio i od njih odvratio ruku svoga milosra; na njih se
ponovno vratilo ono zlo to su ga uzrokovali vukovi i tua, kao to je
pretkazao sveti otac. A nadooe jo i mnoge druge nevolje, tee od
onih prvih. Cijela im je gradina spaljena. Izgubili su sve to su imali i
samo oni umaknue (usp. Job 1,15). Zato su se braa, kao i ostali koji
su uli rijei svetoga oca, kad im je pretkazao sreu i nesreu, divili
njegovoj svetosti, gledajui kako se sve doslovce ispunilo.
[75]
Jednom je blaeni Franjo propovijedao u Perui na trgu pred
velikim mnotvom (usp. Neh 8,1; Pnz 31,12) naroda koji se ondje
sakupio. Najednom ondje poee gradski konjanici jahati i igrati se
orujem. Igrajui se tako na trgu, ometali su propovijed. Premda
su ih i mukarci i ene, koji su pozorno sluali propovijed, korili,
ipak s tim nisu htjeli prestati. Zatim se prema njima okrenuo blaeni
Franjo te im je s velikom gorljivou duha rekao: ujte i shvatite
to vam Gospodin javlja po meni, svome sluzi, i nemojte rei: Ah,
to je Asianin!
Blaeni je Franjo to rekao zato to je izmeu Asiana i Peruinaca postojala stara mrnja. Rekao im je: Gospodin vas je uzdigao
(usp. Ps 37,34) i uzvisio iznad sviju vaih susjeda. Zato od sada morate vema priznavati svoga Stvoritelja. Morate se vie poniziti ne
samo pred svemoguim Bogom nego i pred svojim susjedima. Srce
vam se meutim uznijelo zbog vae naduvenosti, oholosti (usp. Ez
28,2; Pnz 17,20) i hrabrosti. Opljakali ste svoje susjede, a mnoge
ste i poubijali. Zato vam kaem, ako se brzo ne obratite i ako ne
date odtetu onima koje ste otetili, Gospodin koji nita ne ostavlja
nekanjeno (usp. Mt 23,38; Job 24,12), uinit e da ustanete jedan
na drugoga da bi vam se osvetio vie i da bi bila vea i vaa kazna i
vaa sramota. A kad doe do ustanka i unutranjeg rata, pretrpjet
ete toliki poraz koliki vam vai neprijatelji ne bi mogli nanijeti.
Blaeni Franjo nije u svojim propovijedima preuivao grijehe
naroda kojima su ljudi javno vrijeali Boga i blinjega. No Gospodin mu je udijelio toliku milost da bi ga se svatko, bio on puanin
ili velika, kad bi ga samo vidio ili uo, bojao i iskazivao mu toliko
potovanje zbog obilne milosti to ju je od Boga primio da bi svatko
tko bi osjetio njegov ukor makar se zbog toga i stidio u sebi
doivio skruenje. tovie, gdjekada bi ga u takvoj prigodi gdjekoji
pojedinac molio da se Gospodinu za nj posebno pomoli, i taj bi se
vratio Gospodinu.
638
Nakon nekoliko dana po Bojem doputenju dogodilo se da je

dolo do sukoba izmeu vojnika i puka. Puk je vojnike protjerao
iz grada, a oni su uz pomo Crkve, koja im je pomagala, opustoili
mnoge njive, vinograde i vonjake. Poinie im i mnoga druga zla,
koliko su samo mogli. I puk je na slian nain opustoio njive, vinograde i vonjake. Tako je taj narod kanjen veom kaznom nego to
su bili kanjeni njihovi susjedi. Na njima se doslovce ispunilo ono
to im je prorekao blaeni Franjo.
[76]
Kad je blaeni Franjo putovao jednim krajem, sreo je opata jednoga samostana koji mu je iskazivao veliku ljubav. Opat je sjahao s
konja i s Franjom cijeli sat vremena razgovarao o spasu svoje due.
Kad su se rastajali, opat je s najveom pobonou zamolio blaenoga Franju da bi se za njegovu duu molio Gospodinu. Blaeni mu
je Franjo rekao: Rado u to uiniti. I im se opat malo udaljio,
blaeni je Franjo rekao svome pratiocu: Brate, malo se zaustavimo
jer se elim pomoliti za ovoga opata kao to sam mu obeao. I
odmah se pomolio.
Blaeni je Franjo naime, kad bi netko zaelio da za nj moli, obiavao, to je prije mogao, izvriti obeanje da ne bi moda poslije
zaboravio. I dok je opat putem jahao, a jo nije bio daleko od blaenoga Franje, najednom mu je Gospodin pohodio srce i neka mu
je ugodna toplina raarila lice; i bi zanesen, ali samo na trenutak.
Doavi k sebi (usp. Lk 15,17; Dj 12,11), odmah je spoznao da je
blaeni Franjo za nj molio. Odmah je poeo hvaliti Gospodina, a
izvana i iznutra ga je obuzela velika radost. Promatrajui veliinu
svetosti svetoga oca, otada ga je jo vie tovao. Dokle god je ivio,
smatrao je to velikim udom. Brai je, a i mnogim drugima, mnogo
puta pripovijedao kako mu se to dogodilo.
[77]
Dugo je vremena blaeni Franjo sve do svoje smrti bolovao na
jetri, slezeni i elucu, a od onoga vremena otkako je boravio u prekomorskim krajevima i propovijedao babilonskom i egipatskom
sultanu, zbog velika su ga napora i zbog umora od putovanja teko
oboljele i oi. Putujui onamo i vraajui se natrag podnosio je veliku egu, a nije vodio brigu o lijeenju nijedne od tih bolesti premda
su ga njegova braa, a i mnogi drugi, iz ljubavi i suosjeanja prema
njemu molili i na to poticali.
Tako je postupao prema sebi zbog arke ljubavi koju je u sebi
gajio od poetka svog obraenja prema Kristu. Poradi velike nasla-
639
de i suosjeanja to ga je danomice u sebi doivljavao s obzirom na

ponienje i nasljedovanje Sina Bojega, to god je tijelu bilo gorko,
primao je kao neto to je u sebi slatko. tovie, imajui na pameti
boli i gorine to ih je Krist podnosio za nas, danomice ga je takoer
oplakivao, trapio se izvana i iznutra te je zanemario brinuti se za
vlastite bolesti i boli.
[78]
Kad je jednom zgodom, a bilo je to nekoliko godina nakon njegova obraenja, iao putem nedaleko od crkvice svete Marije Porcijunkulske, na sav je glas naricao i zapomagao (usp. Ez 27,30). Dok
je tako iao, sreo ga je neki dobri ovjek nama inae poznat i od
njega smo ovo doznali koji mu je iskazao veliku samilost i tjeio
ga prije nego to je imao ijednoga brata, a i poslije se prema njemu
na slian nain odnosio. Ganut ljubavlju prema Franji, upitao ga je:
to ti je brate?. Pomiljao je da mu je moda koja njegova bolest
zadavala velike boli. Franjo mu je odgovorio: Morao bih tako ii
po cijelome svijetu, nariui bez ikakva obzira i oplakujui muku
svoga Gospodina. Na to je i taj ovjek poeo zajedno s njime plakati i naricati.
[79]
Nekom drugom prilikom, kad je bolovao na oima, a muile su
ga silne boli, jednoga mu je dana rekao neki ministar: Brate, zato
ne rekne svome subratu da ti proita neto iz Proroka ili koji drugi
odlomak iz Sv. pisma jer bi tvoj duh u Gospodinu kliktao (usp. Lk
1,47) i mnogo bi se utjeio? Taj je naime znao kako se Franjo
mnogo radovao u Gospodinu kad bi sluao itanje Sv. pisma. Franjo je meutim bratu odgovorio: Danomice, brate, nalazim toliku
nasladu i utjehu kad razmatram primjere poniznosti Sina Bojega,
pa kad bih ivio do svretka svijeta, ne bih osjeao potrebu da mi se
itaju i da sluam druge dijelove Sv. pisma.
Zato je sebi esto dozivao u pamet, a i brai je navodio Davidove rijei: Ne moe se utjeiti dua moja (usp. Ps 77,3). Budui da
je morao biti uzorom i primjerom svoj brai, kao to je to mnogo
puta naglaavao pred braom, zato se u vrijeme bolesti nije odricao
samo lijekova nego ak i potrebite hrane. Zato to je razmatrao o
spomenutom, nije prema svome tijelu bio strog samo onda kad se
inilo da je zdrav, iako je uvijek bio slabunjav i boleljiv, nego je tako
postupao i u svojim bolestima.
640
[80]
Kad je nekom zgodom malko prizdravio od neke vrlo teke bolesti, razmiljao je pa mu se uinilo da je za vrijeme te bolesti uzeo
neto posebne hrane, premda je jeo vrlo malo, jer zbog mnogih,
raznolikih i dugotrajnih bolesti nije mogao jesti.
Kad je jednoga dana ustao, a malarija ga jo nije napustila, dao je
na trg sazvati asiki narod da mu propovijeda. Poto je zavrio propovijed, rekao je neka se nitko ne udalji dok se on ne vrati. Uavi
u crkvu sv. Rufina, kod glavnog je oltara pod tzv. konfesijom stao
s bratom Petrom Katanskim koga je izabrao za prvoga generalnog
ministra. Bila su tu i neka druga braa kad je bratu Petru naredio
da mu rekne i s njim uini to mu se prohtije i da e posluati bez
protivljenja. Na to mu je brat Petar rekao: Brate, niti mogu niti
smijem htjeti neto drugo, nego samo ono to je po volji tebi s obzirom i na mene i na tebe.
Blaeni je Franjo svukao tuniku i bratu Petru naredio da ga drei rukom pojas to ga je imao oko vrata izvede gola pred narod.
Nekom drugom bratu naloio je da uzme zdjelicu punu pepela, da
se uspne na mjesto s kojeg je Franjo propovijedao pa da taj pepeo
baca i posipa po njegovoj glavi. No taj brat, ganut potovanjem i
samilou, ne htjede posluati. Brat Petar je ustao i vodio ga, kako
mu je naloio, a pri tome je s ostalom braom naricao.
Kad se tako gol vratio pred narod do mjesta s kojeg je propovijedao, rekao je: Vi vjerujete da sam svet ovjek, a vjeruju to i drugi
koji su, slijedei moj primjer, ostavili svijet, uli u Red manje brae i
prigrlili na ivot. No pred Bogom i pred vama priznajem da sam u
svojoj bolesti jeo meso i juhu od mesa.
Tada su iz ljubavi i samilosti prema njemu gotovo svi poeli naricati, a napose zato to je bilo zimsko doba i vladala velika studen, a
Franjo, istom osloboen od malarije, bijae gol. Nazoni su se udarali u prsa, optuivali se i govorili: Ako se ovaj svetac kod opravdane i oite tekoe s tolikim ponienjem tijela optuuje, a znamo
njegov ivot: zbog pretjerana posta i strogosti kojom je od poetka
svog obraenja Kristu trapio svoje tijelo, promatrali smo ga, dodue,
iva u tijelu, ali je na neki nain ve prije vremena bio mrtav, to da
uinimo mi bijednici koji smo cijeli svoj ivot proveli ivei po svojoj
miloj volji, ugaajui tjelesnim eljama (usp. Gal 5,16; Ef 2,3).
[81]
Neto slino dogodilo se nekom drugom prilikom kad je boravio
u jednom samotitu u vrijeme korizme sv. Martina. Braa su hranu koju su mu davala da jede zainjala slaninom, jer mu je u tim
641
njegovim bolestima ulje vrlo tetno djelovalo. Kad je nakon te etrdesetnice propovijedao velikom mnotvu naroda (usp. Pnz 31,12;
Neh 8,1) nedaleko od spomenutoga samotita, na poetku je svoje
propovijedi rekao sluaocima: Dooste k meni s velikom pobonou i s uvjerenjem da sam svet ovjek, ali ja pred Bogom i pred
vama priznajem da sam za ove etrdesetnice u samotitu jeo hranu
zainjenu slaninom. tovie, dogaalo se vrlo esto da su mu braa ili prijatelji brae, kod kojih je jeo, gdjekada namjerno priredili
posebnu hranu poradi njegovih bolesti, a on je ve odmah u kui
pred braom ili takoer pred svjetovnjacima, koji ga nisu poznavali,
rekao: Jeo sam takvu i takvu hranu, jer pred ljudima nije htio
prikrivati ono to je bilo poznato Bogu.
Svagdje je, bilo da se nalazio meu kakvim redovnicima ili meu
svjetovnjacima, ako bi mu se srce gdjekada uznijelo ispraznim mislima ili oholou, odmah pred svima otvoreno i bez prikrivanja sebe
optuio zbog svoje slabosti. Tako je jednoga dana rekao svojim drugovima: Tako elim ivjeti s Bogom u samotitima kao i u drugim
mjestima gdje boravim kao da ljudi sve to znadu i vide. Bio bih licemjer ako bi vjerovali da sam ovjek svet kad ne bih provodio ivot
koji dolikuje svetu ovjeku.
Tako je jednom zgodom u zimsko vrijeme jedan od njegove
subrae, koji mu tada bijae osobnim gvardijanom, zbog njegove
bolesti slezene i eluca pribavio lisije krzno i zamolio ga neka bi
dopustio da mu se tim povrh slezene i eluca podstavi tunika, napose zato to je vladala velika hladnoa, a on, otkako je poeo sluiti
Kristu, sve do svoje smrti nije htio nositi ni imati nita vie nego
samo jednu tuniku koja je prema potrebi bila pokrpana. Blaeni mu
je Franjo odgovorio: Ako hoe da ispod tunike nosim ono krzno,
daj da mi se komad toga krzna i izvana priije na tuniku da bi ljudi
znali kako i iznutra imam krzno. I dao je tako nainiti, ali toga nije
dugo nosio, premda mu je bilo potrebno poradi njegovih bolesti.
[82]
Jednom je zgodom prolazio kroz Asiz, a s njim je ilo mnogo
ljudi. Neka je siromana starica od njega za ljubav Boju zaprosila
milostinju. On joj je odmah ustupio ogrta kojim je bio zaogrnut.
No odmah je pred onim ljudima priznao kako mu se u srcu probudila slavinost.
A bilo je i mnogo drugih sluajeva koje smo vidjeli ili za njih
samo uli mi koji bijasmo s njime (usp. 2 Pt 1,18), ali ih ne bismo
sve mogli iznijeti, jer bi to trebalo opirno pisati i pripovijedati. Blaeni je Franjo naroito uvijek pazio na to da se pred Bogom ne bi
pokazivao kao licemjer. Premda je njegovu tijelu poradi bolesti bila
642
potrebna posebna hrana, ipak je uvijek nastojao i brai i drugima

pruati dobar primjer, kako im ne bi dao prigode za mrmljanje i
pruao lo primjer. Zato je volio strpljivo i rado podnositi nepogode
tijela i podnosio ih je sve do dana svoje smrti radije nego da sebi
ugaa, iako je to i mogao initi bez uvrede Boga i bez opasnosti da
ne bude dobar primjer.
[83]
Videi biskup ostijski, koji je poslije postao papom, kako je
blaeni Franjo uvijek bio strog prema svome tijelu, napose kad je
poeo gubiti vid, a nije se dao lijeiti, s velikim ga je potovanjem
opomenuo i suosjeajui s njime rekao mu: Brate, ne radi dobro
to ne da da ti se pomogne u bolesti oiju, jer je i tebi i drugima
korisno tvoje zdravlje i tvoj ivot. Dok naime suosjea s bolesnom
braom i prema njima si uvijek bio milosrdan, ne bi prema samome
sebi u velikoj i oitoj potrebi smio biti tako okrutan. Zato ti nalaem: dopusti da ti se pomogne i da te se lijei.
Slino ga je dvije godine prije smrti, kad je ve bio vrlo bolestan, naroito muila bolest oiju. Tada je boravio u jednoj elijici
od rogoine kod Svetoga Damjana. Kad je generalni ministar vidio
kako ga je nemilo pritisnula bolest oiju, naloio mu je neka se dade
lijeiti i neka dopusti da mu se pomogne. tovie, rekao je da eli
biti nazoan kad lijenik zapone svoj zahvat da bi ga hrabrio, jer
je zbog toga bio vrlo potiten. Kako je meutim bilo vrlo hladno,
vrijeme nije bilo prikladno za lijeenje.
Dok je blaeni Franjo ondje leao pedeset i vie dana, danju
nije podnosio Sunevo svjetlo, a nou svjetlo vatre. Zato je neprestano boravio u kui ili u elijici, ali u tami. Osim toga je i danju i
nou imao jake bolove u oima tako da nou nije mogao ni poivati ni spavati, a to je uvelike oteavalo i pogoravalo bolest oiju
kao i ostale njegove bolesti. tovie, ako je gdjekada htio poivati
ili spavati, u kui je i u elijici nainjenoj od rogoine na jednoj
strani one kue bilo mnogo mieva koji su i preko njega i okolo
njega trali te mu nisu dali spavati. Smetali su ga pae i u vrijeme
molitve, a nisu ga smetali samo po noi nego i po danu. ak i onda
kad je za stolom jeo, uspinjali su se na stol pa su i on i njegovi
drugovi pomiljali na to da se moda radi o avolskoj napasti, kao
to je i bilo.
Dok je blaeni Franjo tako jedne noi razmiljao o tolikim nevoljama to ih je podnosio, samom se sebi saalio te je rekao: Gospodine, pohitaj mi u pomo (usp. Ps 71,12) u mojim bolestima da
bih mogao strpljivo ih podnositi! U duhu mu je odmah reeno:
Reci mi, brate, ako bi ti netko za ove tvoje bolesti i nevolje dao
643
tako veliko blago da bi sva zemlja bila suho zlato, sve kamenje da
bi bilo drago kamenje, a sva voda bila balzam, bi li ti sve to smatrao
bezvrijednim i nitetnim kao da je sve to materijalna zemlja, obino kamenje i voda u usporedbi (usp. Mudr 7,9; Ps 19,11) s velikim
i skupocjenim blagom koje ti se daje? Zar se ne bi mnogo radovao? Blaeni je Franjo odgovorio: Bilo bi to, Gospodine, veliko
i neistraivo blago, vrlo dragocjeno, silno privlano i poeljno (usp.
Ps 19,11). Na to e mu taj glas: Raduj se i klii u svojim bolestima
i nevoljama. Smatraj se ubudue tako sigurnim kao da se ve nalazi
u mojem kraljevstvu.
Kad je ujutro ustao, rekao je svojim drugovima: Kad bi car kojem od svojih slugu dao cijelo kraljevstvo, zar se taj ne bi morao
mnogo radovati? A ako bi mu dao cijelo carstvo, zar se ne bi jo vie
radovao? Na to im je rekao: Odsada moram biti vrlo radostan u
svojim bolestima (usp. 2 Kor 12,10) i nevoljama i moram biti hrabar
u Gospodinu (usp. Ef 6,10) te uvijek moram zahvaljivati Bogu Ocu i
njegovu jedinom Sinu Gospodinu naem Isusu Kristu (usp. Ef 5,20) i
Duhu Svetome zbog tolike milosti i blagoslova koji mi je dan. Dok
evo jo ivim u tijelu, udostojao se mene, svoga neznatnoga slugu,
uiniti sigurnim s obzirom na kraljevstvo nebesko. Zato u njemu
na slavu, a nama na utjehu i na duhovno saziivanje blinjih sastaviti Pohvalu Gospodnju po njegovim stvorovima kojima se dnevno
sluimo i bez kojih ne moemo ivjeti, a ljudski rod po njima mnogo
vrijea Stvoritelja i danomice smo mu nezahvalni za tolike milosti,
jer svoga Stvoritelja i darovatelja sviju dobara ne hvalimo niti slavimo kako bismo morali.
Sjedei je poeo razmiljati i napokon je rekao: Svevinji, svemogui, dobri Gospodine! Tim je rijeima dodao napjev i nauio
svoje drugove da to pjevaju. Srce mu je tada bilo puno tolike miline
i utjehe da je htio poslati po brata Pacifika koji je kao svjetovnjak
prozvan kraljem stihova i bio vrlo vjet uitelj pjevanja. Htio mu
je dati nekoliko dobre, duhovne brae da pou po svijetu, da propovijedaju i hvale Gospodina.
Predloio je da bi najprije jedan od njih, koji umije propovijedati, narodu izrekao propovijed, a nakon propovijedi neka zapjevaju
Pohvale Gospodnje kao Gospodinovi pjevai. Htio je da propovjednik nakon dovrenih Pohvala rekne narodu: Mi smo Gospodinovi pjevai i jedina nagrada koju od vas elimo jest da ustrajete u
pravoj pokori. I dodao je: A to su drugo sluge Boje nego neke
vrsti njegovi pjevai koji treba da razigravaju ljudska srca i da ih
potiu na duhovno veselje! To je napose rekao o manjoj brai koja
su narodu dana za njegovo spasenje.
Pohvale Gospodnje to ih je sastavio, naime: Svevinji, Svemogui, dobri Gospodine nazvao je Pjesmom brata Sunca, jer je
644
Sunce od sviju stvorova najljepe i jer se najbolje moe usporediti

s Bogom.
Zato je govorio: Ujutro, kad se raa Sunce, svaki bi ovjek
morao hvaliti Boga koji ga je stvorio, jer nam se po njemu danju
prosvjetljuju oi; naveer, kad se sputa no, svaki bi ovjek morao hvaliti Boga zbog drugoga stvorenja, a to je brat Oganj, jer
nam on nou prosvjetljuje oi. Jo je nadodao: Svi smo kao
slijepi, a Gospodin pomou ova dva stvorenja prosvjetljuje nae
oi; zato zbog ovih i drugih Bojih stvorova, kojima se danomice
sluimo, na poseban nain moramo uvijek hvaliti slavnoga Stvoritelja.
Na ono to je radosno inio i kad je bio zdrav i kao bolestan
rado je poticao i druge, tj. da hvale Gospodina. tovie, kad je bio
pritisnut boleu, sam je zapoinjao govoriti Pohvale Gospodnje,
a inae je volio da mu to drugi pjevaju. Mislio je da bi, razmatrajui
Pohvale Gospodnje, mogao zaboraviti na teinu iznemoglosti i bolesti. Tako je inio sve do svoje smrti.
[84]
Nekako u isto vrijeme dok je leao bolestan, poto je ve sastavio
i obznanio Pohvale, tadanji je biskup grada Asiza izopio gradskog
naelnika. Zbog toga se gradski naelnik razbjesnio te je odluno
dao razglasiti po gradu Asizu neka biskupu nitko nita ne prodaje i
neka od njega nitko nita ne kupuje. Osim toga neka nitko s njime
ne sklapa nikakvih ugovora. Tako su jedan drugoga silno zamrzili.
Blaeni Franjo, premda tako bolestan, potaknut ljubavlju prema
njima (usp. Lk 7,13), zauzeo se za sluaj, naroito zato to se nije
naao ni redovnik ni svjetovnjak koji bi posredovao oko pomirenja
ove dvojice. Franjo je rekao svojim drugovima: Velika je to sramota za vas, sluge Boje, to se biskup i naelnik tako mrze, a nitko
ne posreduje da se meu njima uspostavi sloga i mir. Tako je tom
zgodom onim Pohvalama dodao jo jednu kiticu koja glasi:
Budi hvaljen, Gospodine moj,
po onima koji oprataju iz ljubavi tvoje
i podnose bolest i nevolju;
blago onima koji podnose u miru,
jer e ih ti, Svevinji, okruniti.
Nakon toga je pozvao jednoga od svojih drugova i rekao mu:
Poi i gradskom naelniku odnesi moju poruku. Kai da mu poruujem: neka s odlinicima grada i s drugima koje jo mogne povesti
sa sobom otie k biskupu.
645
Kad je brat otiao, rekao je drugoj dvojici svojih drugova: Idite

pa pred biskupom, naelnikom i drugima, koji budu s njima, otpjevajte Pjesmu brata Sunca. Pouzdajem se u Gospodina (usp. Ps 11,1)
da e taknuti njihova srca, pa da e se meusobno izmiriti i obnoviti
prijanje prijateljstvo i ljubav.
Kad su se svi sakupili na trgu ispred biskupskoga dvora, ustadoe
ona dva brata i jedan od njih ree: Blaeni je Franjo za vrijeme svoje bolesti sastavio Pohvale Gospodnje o njegovim stvorovima njemu
na slavu, a naim blinjima na pobudu. Zato vas on moli da ih sasluate s velikom pobonou. Zatim su im poeli pjevati i govoriti.
Naelnik je odmah ustao i sklopljenim rukama sluao kao Gospodinovo evanelje, tovie sluao je vrlo paljivo i sa suzama u oima.
Prema blaenom je Franji gajio veliko povjerenje i potovanje.
Kad su Pohvale bile dovrene, gradski naelnik je pred svima
rekao: Zaista vam kaem da sam spreman oprostiti ne samo gospodinu biskupu, kojega moramo smatrati svojim gospodarom,
nego, ako bi mi tko ak ubio roenoga brata ili sina, i njemu bih
oprostio. Zatim se niice bacio (usp. Mt 15,30) do biskupovih nogu
i rekao mu: Evo, spreman sam u svemu dati vam zadovoljtinu,
kako vam se svidi, iz ljubavi prema naemu Gospodinu Isusu Kristu
i njegovom sluzi blaenomu Franji.
Biskup je naelnika prihvatio svojim rukama, podigao i rekao
mu: Dolikovalo bi da u skladu sa svojom slubom budem ponizan,
ali sam po naravi sklon srdbi. Oprosti mi! Zatim su se meusobno najsrdanije izgrlili i izljubili.
Braa su se, promatrajui svetost blaenoga Franje, silno divila,
jer se doslovce ispunilo sve ono to je blaeni Franjo pretkazao o
njihovu izmirenju i slozi. I svi su ostali nazonici to smatrali velikim
udom i pripisivali ga zaslugama blaenoga Franje, to ih je Gospodin tako brzo pohodio i to su bez ijedne rijei odbacili toliku
neslogu te postali vrlo sloni. Zato mi koji bijasmo zajedno s (usp. 2
Pt 1,18) blaenim Franjom svjedoimo (usp. Iv 21,24; 3 Iv 12) da se
doslovce ispunilo kad bi god pretkazao da je neto tako ili da e tako
biti. Svojim smo oima toliko toga vidjeli (usp. 1 Iv 1,1) to bi se
inae moralo nadugo opisivati i pripovijedati.
[85]
Na slian je nain, na istome mjestu, blaeni Franjo, poto je sastavio Pohvale Gospodnje o stvorovima, napisao i neke svete rijei
s napjevom na utjehu siromanim gospoama samostana Svetoga
Damjana, napose zato to ih je njegova bolest mnogo raalostila.
Budui da ih zbog same bolesti nije mogao utjeiti i pohoditi,
htio je da im njegovi drugovi predaju spomenutu pjesmu. U njoj
646
im je tada i uvijek htio oitovati svoju volju kako naime treba da

u ljubavi budu jednodune i da se s ljubavlju meusobno susreu,
jer su se po njegovu primjeru i propovijedanju, dok su braa jo
bila malobrojna, obratile Kristu. Njihovo obraenje i njihov nain
ivota nije bio samo na uzvienje i izgradnju bratskoga Reda, ije
su one biljice, nego je on i na uzvienje i korist takoer cijele
Boje Crkve.
Budui da je blaeni Franjo znao kako su od poetka svoga
obraenja provodile, a jo i sada provode, strog i siromaan ivot,
i dragovoljno i iz potrebe, njegovo je srce za njih uvijek osjealo
blagonaklonost.
Zato ih je tim rijeima molio: kao to ih je Gospodin s mnogih
strana sabrao zajedno na svetu ljubav, na sveto siromatvo i na svetu
poslunost, tako da u tome uvijek moraju ivjeti i umrijeti. Napose ih je potaknuo da pomou milostinje, koju im Gospodin daje, s
veseljem i zahvalnou razborito proviaju potrebama svoga tijela.
Posebno je naglasio da zdrave u naporima to ih podnose za svoje
bolesne sestre, a bolesne u svojim bolestima i potrebama to su ih
trpjele, budu strpljive.
[86]
Kad se pribliilo vrijeme prikladno za lijeenje oiju, blaeni je
Franjo napustio ono mjesto. Budui da je imao teku onu bolest,
na glavi je imao neku veliku kapucu to su mu je nainila braa, a
sprijeda je na kapuci bio priiven privjes od vune i lana koji mu je
zatiivao oi, jer od silnih bolova to mu ih je uzrokovala bolest
oiju nije mogao podnositi danje svjetlo, a nije mogao ni gledati.
Drugovi ga na konju otpremie u samotite Fonte Colombo nedaleko od grada Rietia da bi se ondje posavjetovao s jednim lijenikom
koji je bio vjet lijeenju oiju.
Kad je taj lijenik stigao, rekao je blaenome Franji da mu namjerava izvesti spaljivanje (tzv. kauterizaciju) po sljepoonici do
obrve onoga oka koje bijae bolesnije od drugoga. Blaeni Franjo
meutim nije htio zapoeti lijeenje dok ne doe brat Ilija.
Dok ga je iekivao, a on nije stigao zbog mnogih zapreka, Franjo se skanjivao da na svoju ruku zapone s lijeenjem. Prisiljen prijekom potrebom, a napose zato to su mu gospodin biskup ostijski
i generalni ministar naredili, odluio je posluati ih, iako mu je bilo
dosta neugodno to se o njemu vodi tolika briga. Zato je htio da tu
stvar vodi njegov ministar.
Jedne noi, kad zbog bolova to su mu ih zadavale njegove bolesti nije mogao spavati, iz ljubavi i suosjeanja rekao je svojim drugovima: Predraga brao i moji sinovi, neka vam ne bude mrsko
647
ni teko to se zbog moje bolesti toliko napreete, jer e vam se

Gospodin umjesto mene, svoga sluge, za sve to mi inite kao i za
djela koja zbog zauzetosti i moje bolesti ne moete izvriti, oduiti
i na ovome i na drugome svijetu. tovie, za ovo ete primiti veu
nagradu nego to e je dobiti oni koji pomau cijelome Redu i koji
uzdravaju brau. Recite mi pae i ovako: Na tebe troimo mnogo,
i Gospodin e mjesto tebe biti naim dunikom.
Sveti im je otac tako govorio, jer im je htio pomoi i podii ih iz
malodunosti i slabosti da ne bi moda koji put u kunji zbog toga
napora rekli: Ne moemo ni moliti ni svladavati tolik napor, i
da ne bi postali mrzovoljni i maloduni pa tako izgubili plod svojih
napora.
Jednoga je dana konano doao lijenik i sa sobom donio eljez
nu spravu pomou koje je obavljao spaljivanje u sluaju bolesnih
oiju. Dao je naloiti vatru i u nju stavio eljezo da bi se uarilo.
Blaeni je Franjo, da bi ohrabrio vlastito srce, i da se ne bi uplaio,
rekao vatri: Sestro moja vatro, tako si plemenita i korisna meu
ostalim stvorovima to ih je stvorio Svevinji, budi u ovome asu
prema meni obzirna, jer sam te ljubio do sada, a i odsada u te
ljubiti ljubavlju onoga Gospodina koji te je stvorio. Molim takoer
i naega Stvoritelja koji te je stvorio da tvoju estinu tako ublai da
bih je mogao podnijeti. Kad je molitvu dovrio, vatru je blagoslovio znakom kria.
Svi mi koji smo ondje bili s njime (usp. 2 Pt 1,18) iz ljubavi prema
njemu i iz samilosti smo se razbjeali. S njim je ostao samo lijenik.
Kad je spaljivanje izvreno, vratili smo se k njemu. On nam ree:
Maloduni i malovjerni (usp. Mt 8,26), zato ste se razbjeali? Po
istini vam velim da nisam osjetio nikakve boli ni estine vatre. tovie, ako nije dobro spaljeno, neka se izvri ponovno, jo jae spaljivanje.
Lijenik se silno divio. Smatrao je to velikim udom, jer se Franjo nije ni maknuo.
Zatim je lijenik rekao: Kaem vam, brao moja, da bih se bojao ne samo za njega, koji je slabaan i bolestan, nego i za svakoga
drugog koji bi bio jak i zdrava tijela da nee moi izdrati tako veliko spaljivanje, jer sam to ve u nekim sluajevima doivio.
Spaljivanje je bilo dugako. Poelo je kod uha pa ilo sve do
obrve bolesnog oka. Poduzeto je to zbog gnoja koji se vie godina
danju i nou sputao na oi. Zato je po miljenju toga lijenika
bilo potrebno sve ile od uha pa do obrve spaliti, iako su se drugi
lijenici tome protivili. Ti drugi lijenici imali su pravo, jer mu
izvreno spaljivanje nije nita koristilo. Neto je slino uinio i
neki drugi lijenik koji mu je probuio obje uke pa ni to nije nita
koristilo.
648
Nikakvo udo to su vatra i neki drugi stvorovi prema Franji bili

tako paljivi, jer ih je, kao to vidjesmo mi koji smo s njim bili (usp.
2 Pt 1,18), ljubio tako njenom ljubavlju i volio ih. U njima je toliko
uivao, prema njima se odnosio s tolikom njenou i suosjeanjem
da se alostio ako s njima netko nije kako treba postupao. S njima je
ispunjen unutranjom i vanjskom radou razgovarao kao da osjeaju, kao da shvaaju i govore o Bogu. Mnogo se puta deavalo da
je u takvim zgodama padao u zanos.
Kad je tako jednom zgodom prolazio pokraj vatre, ona mu je
kod noge zahvatila odjeu od lana, a da on toga nije opazio. Kad je
osjetio toplinu vatre, a njegov pratilac opazio kako mu vatra sve vie
zahvaa odjeu, pritrao mu je i htio vatru ugasiti. Franjo mu je na
to rekao: Nemoj, predragi brate, sestri vatri nanijeti nikakva zla!
I nipoto nije dopustio da brat vatru ugasi. Dotini je brat odmah
otiao bratu gvardijanu i doveo ga k Franji. I tako je on protiv Franjine volje ugasio vatru.
Isto tako nije htio ugasiti svijeu ili svjetiljku ili vatru na ognjitu,
kao to se obiaje kad je potrebno, jer ga je od toga odvraala posebna panja i ljubav prema vatri.
Nije takoer htio ni da brat razbaca vatru ili da nagorjelo drvo
baci, kao to se to mnogo puta obiaje uiniti, nego je htio da ga se
paljivo stavi na zemlju iz potovanja prema onome iji je stvor.
[87]
Nekom je drugom zgodom provodio korizmu na La Verni. Kad
je njegov subrat jednoga dana u vrijeme blagovanja naloio vatru u
eliji u kojoj je jeo, otiao je k blaenome Franji u onu eliju u kojoj
je obiavao moliti i poivati da bi mu proitao sveto evanelje koje
se toga dana italo u misi. Blaeni Franjo je naime uvijek kad nije
mogao sluati misu htio uti evanelje onoga dana prije nego to bi
poeo jesti.
Kad je blaeni Franjo doao u eliju jesti, a u njoj bila naloena
vatra i plamen se uzdigao do vrha elije te ona poela ve gorjeti,
subrat je, kako je mogao, poeo gasiti vatru, ali je sam nije mogao
ugasiti. Blaeni Franjo mu meutim nije htio pomoi, nego je uzeo
neko krzno kojim se nou pokrivao i otiao u umu.
Kad su braa sa svoga mjesta, premda bijahu od elije udaljena,
opazila kako elija gori, dotrala su i ugasila vatru. Blaeni se Franjo istom kasnije vratio da jede. Nakon blagovanja rekao je svom
subratu: Odsada vie na sebi neu nositi ovo krzno, jer zbog svoje
pohlepe nisam htio da ga sestra vatra pojede.
649
[88]
Isto tako, kad bi oprao ruke, izabrao bi takvo mjesto da se po
vodi upotrijebljenoj za pranje ne bi gazilo nogama. Kad bi morao
ii po stijeni, iao bi po njoj sa strahopotovanjem iz ljubavi prema
onome koji je nazvan stijenom.
Zato, kad bi izgovarao onaj stih psalma u kojemu se kae: Dig
nut e me na liticu (usp. Ps 61,3) i pokoj e mi dati, iz velika potovanja i pobonosti rekao bi: S podnoja si me stijene uzvisio!
Takoer je i bratu koji je pripravljao drva za vatru rekao neka
drvo ne podsijee posvema, nego neka takvo drvee podsijeca tako
da jedan dio drveta ostane, a drugi neka se posijee. Jednom je bratu koji je ondje boravio to ak i zapovjedio.
Bratu koji je pripremao boravite rekao je neka sve zemljite
predvieno za vrt ne obrauje samo za uzgajanje povra nego neka
jedan dio ostavi za zelenilo i grmlje koje e u svoje vrijeme procvasti
braom cvjetovima. Bratu vrtlaru rekao je da u jednom dijelu vrta
mora nainiti mali vrti za saenje i uzgajanje svakovrsnoga mirisnog cvijea koje lijepo cvate, da bi to cvijee brau i sve koji e ga
gledati upuivalo i poticalo na hvalu Boju, jer sva stvorenja govore
i viu: Bog me je, ovjee, stvorio poradi tebe!
Mi koji smo s njim bili (usp. 2 Pt 1,18) promatrali smo ga kako se
u svojoj unutranjosti i izvana uvijek veseli svim stvorovima. Doticao ih se i rado ih je promatrao te se inilo kao da mu srce ne boravi
na zemlji, nego na nebu. Oito je i istinito da je zbog mnogih utjeha
to ih je nalazio i otkrivao u Bojim stvorovima kratko vrijeme prije
svoje smrti sastavio i napisao Pohvale Gospodnje o njegovim stvorovima da bi srca sluaa potaknuo na hvalu Boju i da bi Gospodina hvalili svi njegovi stvorovi.
[89]
U ono je vrijeme neka siromana ena iz Machilonea dola u
Rieti poradi lijeenja bolesnih oiju. Kad je jednoga dana doao lijenik blaenome Franji, rekao mu je: Brate, k meni je dola jedna
ena kojoj su bolesne oi. Toliko je siromana da joj treba pomoi iz
ljubavi prema Bogu i treba joj dati hrane.
Kad je blaeni Franjo to uo, ganut samilou nad njom (usp. Lk
7,13), pozvao je jednoga od svojih drugova koji mu bijae gvardijanom te mu rekao: Brate gvardijane, duni smo vratiti tue. Taj je
upitao: A to to, brate? A Franjo e mu: Treba da vratimo ogrta
to smo ga posudili (usp. Lk 6,34) od one siromane ene koja boluje na oi. Njegov mu je gvardijan odgovorio: Brate, uini to ti
u tom pogledu smatra boljim. Blaeni je Franjo radosno pozvao
650
nekoga pobonog ovjeka s kojim bijae tijesno povezan te mu rekao: Uzmi ovaj ogrta i dvanaest hljepia pa otii i ovako reci
siromanoj, bolesnoj eni koju e ti pokazati lijenik koji je lijei.
Kai joj: Siromani ovjek kojemu si posudila ovaj ogrta, a nainila
si ga za sebe, zahvaljuje ti to si mu ga ustupila. Uzmi svoje! (usp.
Mt 20,14).
Taj je ovjek otiao i sirotici sve rekao kao to mu je kazao blaeni Franjo. Starica, mislei da joj se ruga, straljivo mu je i srameljivo rekla: Ostavi me u miru, ne znam to govori (usp. 1 Kr 20,13;
Mt 26,70). Onaj je ovjek stavio ogrta i hljepie u njezine ruke.
Kad se ena uvjerila da taj govori istinu, sa strahom je i zadovoljstvom doneseno primila. Bojei se da joj to ne bi bilo oduzeto, nou
je skriveki ustala i radosna se vratila svojoj kui.
Osim toga, blaeni je Franjo takoer rekao svome gvardijanu da
starici svaki dan dok bude ondje boravila iz ljubavi prema Bogu
dade hranu. Zato mi koji smo zajedno boravili sa (usp. 2 Pt 1,18)
svetim Franjom za nj svjedoimo (usp. 1 Iv 21,24; 3 Iv 12) da je imao
toliku ljubav i samilost dok bijae zdrav, ali ne samo prema svojoj
brai nego takoer i prema zdravim i prema bolesnim siromasima.
Odjeu i druge tjelesne potreptine, to su mu ih braa gdjekada
pribavljala s velikom ljubavlju i briljivou, poto bi nas najprije
odobrovoljio da se zbog toga ne bismo uznemirili, s velikom je unutarnjom i vanjskom radou ustupao drugima, a svoje bi tijelo toga
liavao ak i kad se radilo o vrlo potrebnim stvarima.
Zbog toga su mu generalni ministar i njegov gvardijan zabranili da nijednom subratu ne smije dati svoju tuniku bez njihova doputenja. Budui da su braa iz posebna potovanja prema njemu
gdjekada znala zatraiti njegovu tuniku, on ju im je odmah ustupao.
Ako bi kada vidio kojega boleljivoga ili slabo obuenoga brata, dao
bi mu svoju tuniku, a kojom drugom zgodom rasporio bi je te bi jedan dio dao bratu, a drugi bi zadrao sebi, jer niti je nosio niti imao
vie nego samo jednu tuniku.
[90]
Nekom drugom zgodom, kad je putovao jednom pokrajinom
i propovijedao, desilo se da se susreo s dvojicom brae Francuza.
To je za njih bila velika utjeha. Napokon ga iz posebna potovanja
za ljubav Boju zamolie da im dade svoju tuniku. im je uo
za ljubav Boju, smjesta je svukao svoju tuniku i dosta vremena
stajao gol.
Kad bi netko blaenom Franji rekao: Iz ljubavi prema Bogu
daj mi tuniku ili pojas ili ako bi zatraio neto drugo, ako je imao,
obiavao je smjesta dati iz potovanja prema Gospodinu koji je sebe
651
nazvao Ljubav. Bilo mu je vrlo mrsko kad bi uo da braa makar

zato spominju ljubav Boju pa je zato brau prekoravao.
Kazivao je: Ljubav je Boja tako uzviena da se inae ne smije
spominjati nego samo u velikoj potrebi, i to s najveim potovanjem. Jedan je od drugova svukao svoju tuniku i dao mu.
Zbog toga je pak mnogo puta morao trpjeti veliku neugodnost i
nevolju kad bi kome dao cijelu tuniku ili samo moda jedan dio, jer
nije brzo mogao doi do druge niti je mogao dati da mu se naini
nova. Uvijek je s posebnim zadovoljstvom volio imati i nositi siromanu tuniku, posve iskrpanu, a gdjekada je htio da mu bude pokrpana i izvana i iznutra. Rijetko je kada, ili bolje nikada, htio imati
tuniku od nove tkanine, nego bi radije od kojega brata zatraio njegovu tuniku koju bi nosio dugo vremena. Takoer je gdjekada od
kojega brata dobio jedan dio njegove tunike, a drugi bi dobio od
nekoga drugog. Zbog svojih bolesti i zbog hladnoe tuniku je iznutra podstavljao novom tkaninom. Takav je nain siromatva u svom
odijevanju provodio i obdravao sve tamo do one godine u kojoj se
preselio Gospodinu. Nekoliko dana prije njegove smrti, jer bijae
vodobolan i na neki nain kao sasuen zbog mnogih drugih bolesti
to ih je imao, braa mu nainie vie tunika da bi mu ih danju i
nou, kad bi ustrebalo, presvlaili.
[91]
Nekom drugom prilikom neki je bijedno obueni siromah doao
u jedno samotite brae i zamolio da bi mu dali komad kakve jednostavne tkanine. Blaeni je Franjo rekao jednome bratu da u kui potrai ne bi li moda naao kakav komadi tkanine ili neku zakrpu da
bi je dali siromahu. Taj je brat obiao cijelu kuu i nije nita naao.
Da se siromah ne bi vratio bez iega (usp. Sir 29,12), blaeni je
Franjo zbog svoga gvardijana, da mu ne bi moda zabranio, otiao
kradomice, uzeo no te je na jednome skrovitom mjestu poeo rezati komad sa svoje tunike kojim je ona bila podstavljena i htio ga
potajno dati onome siromahu. No im je njegov gvardijan prozreo
to je naumio uiniti, otiao je k njemu i zabranio mu da to ini,
naroito zato to je tada vladala velika studen, a i sam bijae vrlo
bolestan i vrlo zimogroljiv.
Na to mu je blaeni Franjo rekao: Ako hoe da mu nita ne
dam, pobrini se da se bratu siromahu dade neka zakrpa. I tako mu
braa dadoe neki komad tkanine od svoje odjee iz obzira prema
blaenome Franji.
Dok je obilazio svijetom i propovijedao, pjeaio je ili jahao na
magarcu. Kad je poeo pobolijevati, nije vie mogao pjeaiti pa je
zato gdjekada bilo potrebno da jae na magarcu, jer je na konju bio
652
spreman jahati samo u krajnjoj stisci i nudi, a to je bilo kratko vrijeme prije smrti, kad je ve bio teko bolestan.
Kad su mu braa prekrajala neki ogrta, drugaije ga nije htio
uzeti, nego samo uz uvjet: ako sretne kojega siromanog ovjeka ili
ako bi k njemu takav doao za koga bi mu njegovo srce posvjedoilo
(usp. Iv 1,7) da mu je ogrta doista potreban, da bi mu ga mogao
ustupiti.
[92]
Jednom je zgodom kad je Red istom nastajao s jo dvojicom
brae boravio u Rivotortu. Druge brae tada jo nije bilo. Tad se
jednoga dana pojavi neki ovjek da postane trei brat. Doao je iz
svijeta da prihvati njegov nain ivota. Tako je nekoliko dana jo bio
obuen u odijelo to ga je donio iz svijeta. Uto je doao k njima neki
siromaak koji je od blaenoga Franje zaprosio milostinju.
Blaeni je Franjo rekao onome koji je netom doao da bude trei
brat: Podaj bratu siromahu svoj ogrta. I on ga je smjesta s velikim veseljem skinuo s lea i dao siromahu. Zbog toga mu se uinilo
da je Gospodin tom prilikom u njegovo srce odmah ulio novu milost, jer je svoj ogrta radosno poklonio (usp. 2 Kor 9,7) siromahu.
[93]
Kad je nekom drugom zgodom boravio kod crkvice svete Marije
Porcijunkulske, doe jedna siromana starica koja je meu braom
u Redu imala dva sina. Dola je u boravite i od blaenoga Franje
zaprosila milostinju jer te godine nije imala od ega ivjeti.
Blaeni je Franjo rekao bratu Petru Katanskom, koji je tada bio
generalni ministar: Bi li se kod nas moglo neto nai to bismo
mogli dati svojoj majci? Govorio je naime da je majka svakoga
pojedinog brata i njegova majka i majka ostale brae.
Brat Petar mu je odgovorio: U kui nemamo nita to bismo joj
mogli dati, napose zato to trai takvu milostinju koja bi joj posluila za tjelesne potrebe. U crkvi imamo samo jedan Novi zavjet iz
kojega itamo kad molimo Jutarnju. U ono naime vrijeme braa
jo nisu imala brevijara ni mnogo psaltira.
Na to mu je rekao blaeni Franjo: Podaj naoj majci Novi zavjet
da ga za svoje potrebe proda. Uvjeren sam da e se to vema svidjeti
naemu Gospodinu i njegovoj Blaenoj Djevici Majci nego da iz
njega itamo. I brat Petar dao joj ga je.
I o blaenom se Franji moe rei i napisati ono isto to se govori
i ita o blaenom Jobu: Iz utrobe moje majke zajedno je sa mnom
izila i rasla ljubav (usp. Job 31,18). Zato bi to nama koji smo s njim
653
ivjeli (usp. 2 Pt 1,18), kad bismo htjeli napisati i ispripovijedati sve

o njegovoj ljubavi i samilosti prema siromasima to smo sami doivjeli i vidjeli svojim oima (usp. 1 Iv 1,1), a da i ne spominjemo ono
to smo doznali od drugih, bio prevelik zadatak.
[94]
Istovremeno dok je blaeni Franjo boravio u samotitu Fonte
Colombo pojavila se neka bolest na govedima, koja se puki naziva
basabove, a kojoj nijedno govedo nije moglo umai. Poast je zahvatila i goveda nedaleko od Sv. Ilije, a to se mjesto nalazi blizu onoga
samotita, te su sva goveda poela pobolijevati i ugibati.
Jedne je noi nekom pobonom ovjeku iz spomenutoga sela u
snovienju reeno: Otii u samotite gdje boravi blaeni Franjo pa
zatrai da ti dadu neto vode kojom je blaeni Franjo oprao svoje
ruke i noge te njome pokropi sva goveda i odmah e ozdraviti.
Kad je taj ovjek rano ujutro ustao, otiao je u samotite i sve to
ispripovijedao drugovima blaenoga Franje.
Oni su za vrijeme blagovanja u jednu posudu izlili vodu kojom je
Franjo oprao ruke. Tako su ga i uveer potakli neka bi dao da mu se
operu noge, ali mu o onoj stvari nisu nita kazali. Kasnije su onome
ovjeku dali vodu u kojoj je blaeni Franjo oprao ruke i noge, a on
ju je odnio i, kao to se kropi svetom vodom, pokropio je bolesna
goveda koja su leala kao mrtva, a pokropio je i druga. Bojom
milou i po zaslugama blaenoga Franje su sva goveda smjesta
ozdravila. Blaeni je Franjo u to vrijeme ve imao rane na rukama,
nogama i na boku.
[95]
Dok je blaeni Franjo bolovao od oiju i nekoliko dana proboravio u dvoru rietskoga biskupa, istovremeno je neki sveenik biskupije Rieti, imenom Gedeon, vrlo svjetovan ovjek, ve vie dana
leao vrlo teko bolestan i s jako tekom boli bubrega. Bez tue
pomoi nije se mogao u krevetu ni pomaknuti ni okrenuti; nije mogao ni ustati ni hodati ako ga nije netko pridravao. Kad bi ga vodili,
iao je vrlo pognut, a zbog bubrenih bolova bio je uzet. Nije se
mogao nimalo podii.
Dao je da ga jednoga dana odnesu blaenome Franji. Kad ga donesoe, bacio mu se pred noge (usp. Rut 3,7.8; Mt 15,30) i uz obilne
suze zamolio ga je da ga blagoslovi znakom Sv. kria. Blaeni Franjo
mu je na to rekao: Kako u te blagosloviti kad si prije u svom ivotu slijedio elje svoga tijela (usp. Gal 5,16)? Nisi mislio na sud Boji
(usp. Sir 17,24) niti si ga se bojao. Dok ga je promatrao kako je
654
zbog velike bolesti i tekih bolova vrlo nevoljan, smilio mu se (usp.

Lk 7,13) te mu je rekao: Ja u te u ime Gospodnje blagosloviti.
Svidi li se Gospodinu pa te ozdravi, pazi da se ne vrati svojoj blju
votini, jer ako se vrati bljuvotini (usp. Izr 26,11), snai e te neto
jo tee od sadanjega (usp. Mt 12,45). Stii e te vrlo otar sud zbog
tvojih grijeha, nezahvalnosti i omalovaavanja Boje dobrostivosti.
Kad ga je Franjo blagoslovio znakom Sv. kria, odmah se podigao i ustao jer je bio osloboen od svoje bolesti. Kad se podigao, u
bubrezima mu je tako pucketalo kao kad netko rukama lomi suho
granje.
Budui da se nakon nekoliko godina vratio svojoj bljuvotini
(usp. Izr 26,11) i nije odrao ono to mu je Gospodin rekao po svome sluzi Franji, dogodilo se, kad je jednom zgodom veerao u kui
nekoga drugog kanonika i te noi ondje spavao, da se iznenada na
sve sruio kuni krov. Dok su drugi izbjegli smrti, samo je taj bijednik stradao i zaglavio.
[96]
Poto se blaeni Franjo vratio iz Siene i Celle di Cortona crkvici
svete Marije Porcijunkulske, otiao je da malo proboravi u mjestu
Bagnarie povrh grada Nocere. Ondje je za brau bila podignuta
nova kua u kojoj su braa stanovala. Tu se zadrao vie dana.
Budui da su mu noge, a napose koljena, poele oticati od vodene bolesti, poeo je mnogo pobolijevati. Kad su Asiani douli da
ondje lei bolestan, neki asiki vitezovi brzo pourie onamo da ga
dopreme u Asiz. Pobojae se naime da ondje ne umre pa da njegovo
sveto tijelo ne bi tako dolo u posjed drugih.
Dok su ga bolesna prevozili, zaustavili su se u jednome selu asike opine i ondje su htjeli ruati. Blaeni se Franjo s drugovima
odmarao u kui jednoga ovjeka koji ga je primio s velikom radou
i ljubavlju. Vitezovi se razioe po selu da nabave hrane, ali nita ne
naoe. Vratie se blaenome Franji i rekoe mu kao u ali: Potrebno je, brate, da nam pruite neto od svoje milostinje jer nismo
mogli nita kupiti.
Na to im je blaeni Franjo s velikim arom srca rekao: Zato
nita ne naoste to ste se pouzdali u svoje muhe, naime u novac,
a ne u Boga (usp. Mt 27,43). Dajte se ponovno vratite u one kue
u kojima ste htjeli kupiti potrebitu hranu. Nemojte se sramiti da za
ljubav Boju zamolite milostinju, jer e Duh Sveti one ljude nadahnuti pa ete svega nai obilno.
Tako su otili i prosili milostinju kako im je rekao sveti otac. Oni
su im isti ljudi od svega to su imali vrlo rado davali. Jako se radosni
vratie blaenomu Franji te su mu pripovijedali kako su proli.
655
Smatrali su to velikim udom, jer se sve doslovce ispunilo kako

im je Franjo pretkazao.
Blaeni je Franjo naime to i pred Bogom i pred svijetom smatrao najveom plemenitou, odlikovanjem i poau to iz ljubavi
prema Gospodinu Bogu moe prositi milostinju. Sve naime to je
nebeski Otac stvorio da bude na korist ovjeku, zbog ljubavi svoga
dragoga Sina besplatno je dao kao milostinju nakon grijeha i onima
koji su toga vrijedni i onima koji su nevrijedni.
Zato je blaeni Franjo rekao kako sluga Boji, kad prosi milostinju iz ljubavi prema Gospodinu Bogu, mora nastupati slobodnije i veselije negoli onaj koji je poao neto kupiti pa bi se oslonio
na svoju otmjenost i dareljivost te bi rekao prodavaima: Tko mi
dade tu stvar, dat u mu sto srebrnih maraka, tovie dat u mu
ak tisuu i vie, jer sluga Boji nudi ljubav Boju koju zavreuje
ovjek kad daje milostinju. Tako sve to se nalazi na ovome svijetu i
na nebu, kad se s tim usporedi, nije nita (usp. Mudr 7,8).
U mnogim gradovima i selima u koja je Franjo iao propovijedati
u ono vrijeme braa jo nisu imala svojih boravita. Tako je bilo dok
su braa jo bila malobrojna, a i onda kad su se ve namnoila. Kad
je blaeni Franjo obilazio svijetom i propovijedao te bi ga kakav
plemenit i imuan ovjek s potovanjem zamolio da bi u njegovoj
kui jeo i bio njegovim gostom, iako je znao da njegov gostoprimac
ima svega u izobilju i da je sve priredio iz ljubavi prema Gospodinu
Bogu, ipak je, da bi brai pruio dobar primjer, a i zbog plemenitosti i dostojanstva gospoe Siromatine, u vrijeme blagovanja poao
u pronju milostinje. Gdjekada bi onome koji ga je pozvao rekao:
Ne bih htio napustiti svoje kraljevsko dostojanstvo, batinu i zvanje i svoj zavjet kao ni zavjet manje brae pa da ne idem u pronju
milostinje makar ne dobio vie od tri kruia kao milostinju, jer
elim izvravati svoju slubu.
I tako je protiv njegove volje iao prositi milostinju; s njim bi iao
i gostoprimac te bi preuzimao milostinju to bi je blaeni Franjo dobivao. Iz potovanja prema blaenome Franji to je posebno uvao
kao relikviju.
Onaj koji je ovo napisao vidio je to mnogo puta pa svjedoi (usp.
Iv 21,24).
[97]
Franjo je jednom zgodom, posjetivi gospodina biskupa ostijskoga koji je kasnije postao papom pred gospodinom biskupom kradomice otiao prositi milostinju. Kad se vratio, biskup
je sjedio za stolom i blagovao, napose zato to je tom zgodom
pozvao na ruak i neke svoje roake vitezove. Blaeni je Franjo
656
na stol gospodina biskupa stavio milostinju i sjeo za stol pokraj

njega, jer je gospodin biskup uvijek htio, kad bi se blaeni Franjo
naao kod njega u vrijeme ruka, da sjedi pokraj njega. Gospodinu je biskupu zbog toga bilo malo neugodno to je blaeni Franjo
iao prositi milostinju, ali mu, napose zbog uzvanika, nije nita
prigovorio.
Poto je blaeni Franjo neto malo pojeo, uzeo je neto od svoje
isproene milostinje te je svakome pojedinom vitezu i kapelanima
gospodina biskupa u ime Gospodnje dao neto malo od isproenoga. Svi su to primili s velikim potovanjem; jedni su odmah pojeli,
a drugi su pobono sauvali. tovie, iz potovanja su prema svetome Franji, preuzimajui milostinju, otkrivali glavu. Gospodin se
biskup radovao to su njegovi gosti iz potovanja prema svetome
Franji primili milostinju, ali i zato to hljepii nisu bili od peninoga brana.
Nakon ruka gospodin je biskup ustao i sa sobom u svoje odaje
uveo blaenoga Franju. Radosno ga je zagrlio i upitao: Zato si mi,
prostoduni brate, u mojoj kui a to je kua i tvoje brae nainio
neugodnost te si otiao prositi milostinju? Blaeni mu je Franjo
odgovorio: Ne, gospodine, naprotiv, iskazao sam vam veliku ast
jer, kad podlonik izvrava i ispunja svoju dunost i kad slua svoga gospodara, svom gospodaru i njegovu prelatu iskazuje ast. I
nastavio je: Potrebno je da budem uzor (usp. 1 Sol 1,7) i primjer
vaim siromasima, napose zato to znam da u ivotu i u Redu ima
takvih i da e ih biti koji su manja braa i ivotom i djelima. Oni
e se iz ljubavi prema Gospodinu Bogu i pomazanjem Duha Svetoga
(usp. 1 Iv 2, 20.27), koji ih u svemu pouava i koji e ih pouavati, poniziti do krajnjega ponienja, do podlonosti i sluenja brai.
Ima ih i bit e ih takoer i takvih koje ili sputava srameljivost ili
su zbog zlorabe pronje neraspoloeni ili nee biti raspoloeni da
se ponize i da se dadu skloniti te pou na pronju milostinje i ine
ovakve slube. Zbog toga je potrebno da one koji sada ive u Redu
i koji e ivjeti u budunosti pouim inom da se ni na ovome ni
na drugome svijetu ne budu mogli pred Bogom ispriati (usp. Rim
1,20). Kad boravim kod vas, koji ste na gospodar i apostolski zatitnik, kao i onda kad se naem kod velikaa i bogataa ovoga
svijeta, koji ne samo da me s velikim potovanjem i ljubavlju prema
Gospodinu Bogu primaju u svoje kue nego me na to upravo sile,
neu se sramiti ii na pronju. tovie, to u initi i poradi Boga
smatrat u velikim odlikovanjem i kraljevskim dostojanstvom onoga najveeg kralja, jer time astim vrhovnoga Kralja koji je, iako
bijae gospodar svega (usp. Gal 4,1), htio postati slugom sviju. Iako
bijae bogat (usp. 2 Kor 8,9) i slavan u svome dostojanstvu, u naoj
se ljudskoj naravi pojavio kao siromah i kao prezren (usp. 2 Kor
657
8,9). Zato dakle hou da sadanja braa i ona koja e to postati

znaju kako smatram veom ugodnou due i tijela kad sjedim uza
siromaan stol brae i kad pred sobom gledam siromanu milostinju koju dobivamo prosei od vrata do vrata za ljubav Gospodina
Boga, nego kad sjedim za vaim stolom i za stolom druge gospode
koji je obilno opskrbljen svakovrsnim jelima iako mi se sve to nudi
s velikim potovanjem. Isproeni kruh je svet, a posveuje ga pohvala Boga i ljubav prema Bogu. Kad naime brat ide u pronju,
najprije mora rei: Neka je hvaljen i blagoslovljen Gospodin Bog!
(usp. Ps 113,1.2; Lk 24,53). A zatim mora dodati: Iz ljubavi prema
Gospodinu Bogu udijelite nam milostinju!.
Gospodin biskup bio je vrlo obogaen razlaganjem svetoga oca.
Napokon mu je rekao: Sinko, ini ono to smatra da je dobro (usp.
1 Sam 14,36) jer je s tobom Gospodin (usp. 2 Sam 7,3; Lk 1,28) i ti
si s njim!
Blaeni je Franjo htio, a to je i vie puta rekao, da ne smije proi
mnogo vremena, a da koji brat ne bi iao u pronju milostinje kako
se poslije ne bi sramio ii u pronju. Ukoliko je, tovie, koji brat u
svijetu bio odlian i ugledan, to se vema radovao i godilo mu je kad
je ovakav iao na pronju i vrio ovakvu slubu poradi dobra primjera. Tako je to bilo u staro doba.
Isprva, dok je Red jo bio u povojima, a braa boravila u Rivotortu, meu njima se naao jedan brat koji je malo molio, nita nije
radio, a nije htio ii ni na pronju jer se sramio, ali je zato dobro jeo.
Blaeni ga je Franjo promatrao i po Duhu Svetome spoznao da je to
tjelesan ovjek. Zato mu je rekao: Idi svojim putem, brate muho,
jer eli uivati napore svoje brae; u Bojem poslu eli biti bespo
slen (usp. 1 Kor 15,58) kao brat trut koji ne privreuje i ne radi, a
hrani se naporom i plodom radinih pela.
I tako je taj otiao svojim putem, a jer bijae tjelesan ovjek, nije
molio za milosre.
[98]
Jednom zgodom neki je poboni brat boravio kod crkvice svete
Marije Porcijunkulske. Kad se jednoga dana iz Asiza vraao s milostinjom, ondje se nalazio blaeni Franjo. I dok se pribliavao putem
i bio nedaleko od crkvice, poeo je naglas radosno hvaliti Boga.
Kad ga je uo blaeni Franjo, iziao mu je u susret i s velikom
radou poljubio rame na kojem je nosio torbu s milostinjom. Skinuo je torbu s njegova ramena i uprtio na svoje rame te ju je odnio
u kuu brae i pred braom rekao: elim da moj brat veselo odlazi na pronju milostinje i da se nakon toga vraa radostan (usp.
Lk 10,17).
658
[99]
Kad se blaeni Franjo vratio iz Bagnarie i vrlo teko bolestan
leao u biskupskom dvoru u Asizu, Asiani su se bojali da nou ne
umre pa da braa ne bi sveto tijelo bez njihova znanja uzela i pokopala ga u kojem drugom gradu. Zato su odredili da ljudi svake noi
budno straare oko zidina biskupskoga dvora.
Iako je blaeni Franjo bio teko bolestan, ipak je na utjehu svome srcu i da mu zbog tekih i razliitih bolesti ne bi malaksalo, ee
preko dana poticao svoje drugove da mu pjevaju Pohvale Gospodnje to ih je on sam davno prije sastavio u jednoj svojoj bolesti. Slino je inio i nou da bi to napose bilo na duhovno izgraivanje onih
straara koji su zbog njega oko dvora bdjeli.
Kad je brat Ilija vidio kako se blaeni Franjo na taj nain ohrabruje i kako se u tolikoj bolesti raduje, jednoga mu je dana rekao:
Predragi brate, mnogo sam utjeen i duhovno sazidan tvojim veseljem to ga i sam i sa svojim drugovima pokazuje u tolikoj nevolji i
bolesti. No premda te ljudi ovoga grada i kao iva i na samrti tuju
kao sveta, ipak, jer su vrsto uvjereni da e zbog svoje teke i neizljeive bolesti doskora umrijeti, dok sluaju kako se ove pohvale
pjevaju, mogli bi pomisliti i u sebi rei: Kako to da ovaj pokazuje
toliku radost, a nalazi se na samrti? Trebalo bi da misli na smrt.
Blaeni mu je Franjo na to odgovorio: Ne sjea li se kako si u
Folignu imao ono vienje i kako si mi onda kazao da ti je reeno da
u ivjeti jo samo dvije godine? Prije nego to si imao to vienje, po
milosti sam Duha Svetoga, od koga dolazi (usp. Iv 14,26) svaki dobri
poticaj u srce i stavlja ga u usta (usp. Iz 59,21) svojih vjernika, esto
i danju i nou razmatrao o svojoj smrti (usp. Ps 39,5). No odonda,
otkako si imao ono vienje, esto sam danju i nou jo vie pomno
razmatrao o danu svoje smrti. I s velikim je arom nadodao: Pusti
me, brate, da se radujem u Gospodinu (usp. Fil 4,4) i u njegovim Pohvalama i u svojim slabostima jer sam po djelovanju Duha Svetoga
sa svojim Gospodinom tako sjedinjen i zdruen da se po njegovu
milosru mogu radovati u samome Svevinjem.
[100]
U ono je vrijeme blaenoga Franju u spomenutom dvoru posjetio lijenik Bongiovanni iz Arezza. Bio je Franjin znanac i prijatelj.
Blaeni ga je Franjo u vezi sa svojom boleu upitao: to ti se, brate Gianni, ini o mojoj vodobolesti? Blaeni Franjo nije nikoga tko
je u imenu imao bon dobar volio zvati tim njegovim imenom iz
potovanja prema Gospodinu koji je rekao: Nitko nije dobar doli
Bog jedini! (usp. Lk 18,19). Na slian nain nije nikoga ni u pismi-
659
ma htio zvati ni ocem ni uiteljem iz potovanja prema Gospodinu

koji je rekao: Ne dajte se zvati rabi Ni ocem ne zovite nikoga na
zemlji. Ta jedan je Otac va onaj na nebesima (usp. Mt 23,8.9).
Lijenik mu je rekao: Po milosti Bojoj bit e ti dobro (usp. Sir
1,13). Nije mu naime htio kazati da e ubrzo umrijeti.
Blaeni ga je Franjo ponovno zapitao: Reci mi istinu: to ti se
ini? Ne boj se jer ivim s Gospodinom (usp. Mk 16,20), po Bojoj
milosti nisam straljivac da bih se bojao smrti. Po Gospodinovu milosru i po njegovoj milosti tako sam zdruen i sjedinjen sa svojim
Gospodinom da mi je svejedno hou li jo poivjeti ili u umrijeti.
Lijenik mu je na to otvoreno rekao: Oe, prema naem lijenikom znanju i miljenju tvoja je bolest neizljeiva pa e krajem
rujna ili poetkom listopada umrijeti. Kako je blaeni Franjo bolestan leao u krevetu, s najveom je pobonou i potovanjem pre
ma Gospodinu ispruio ruke (usp. Ezr 9,5) i uskliknuo: Moja sestra
smrt je dobrodola.
[101]
Brat Ricerije, rodom iz Ankonske marke, plemenit po svome po
drijetlu, a jo plemenitiji po svojoj svetosti, jednoga je dana u istom
dvoru posjetio blaenoga Franju. Taj je brat meu ostalim blaenoga Franju zapitao s obzirom na Red i na opsluivanje Pravila: Kai
mi, oe, svoju nakanu to si je imao u prvom poetku kad su se oko
tebe poela skupljati braa i reci mi svoju elju to je ima sada i
misli da e je imati sve do svoje smrti da bih mogao posvjedoiti o
tvojoj prvoj i o posljednjoj volji. Mi braa klerici imamo tolike knjige, a moemo li ih imati pod izlikom da pripadaju Redu?
Blaeni mu je Franjo odgovorio: Izjavljujem ti, brate, da je ovo
bila moja prva i posljednja volja i nakana, ako bi mi braa htjela vjerovati, da nijedan brat ne smije imati nita drugo osim odjee, kako
nam doputa Pravilo, s pojasom i gaama.
Zato je jednom prilikom rekao: Red i ivot Manje brae u tome
je da budu neke vrsti malo stado (usp. Lk 12,32) to ga je Sin Boji
u ovo posljednje vrijeme (usp. 1 Iv 2,18) zatraio od svoga nebeskog Oca rekavi: Htio bih, Oe, da uini i da mi dade u ovom
posljednjem vremenu (usp. 1 Iv 2,18) nov i ponizan narod koji e se
po poniznosti i siromatvu razlikovati od sviju ostalih koji bijahu do
sada i koji e se zadovoljiti samo time da ima samo mene. I Otac je
ljubljenome Sinu rekao: Sine, uinjeno je kako si zatraio.
Zato je blaeni Franjo ponavljao da je Gospodin zato htio da se
nazivlju Manjom braom jer je to onaj narod to ga je od svog Oca
traio Sin Boji o kojem stoji u evanelju: Ne boj se, malo stado: svi
djelo se Ocu vaemu dati vam kraljevstvo (usp. Lk 12,32). A drugom je
660
zgodom rekao: to god uiniste jednome od ove moje najmanje brae,

meni uiniste (usp. Mt 25,40). Iako se ima shvatiti da je ovo Gospodin rekao o svima duhovno siromanima, ipak je na poseban nain
pretkazao Red manje brae koji e se pojaviti u njegovoj Crkvi.
Kako blaenom Franji bijae objavljeno da se Red ima nazvati
Redom manje brae, tako je dao napisati u prvom Pravilu kad ga je
odnio gospodinu papi Inocentu III. i on mu ga potvrdio, a poslije ga
je objavio svima na konzistoriju.
Gospodin mu je na sljedei nain objavio i pozdrav kojim treba
da se braa slue, kao to je dao unijeti i u svoju oporuku gdje stoji:
Gospodin mi je objavio da se moram sluiti pozdravom: Gospodin
ti dao mir! (usp. Br 6,26; 2 Sol 3,16).
Tako se desilo u poetku Reda, kad je blaeni Franjo nekom zgodom iao s jednim bratom koji bijae jedan od prve dvanaestorice
brae, da je dotini brat idui putem pozdravljao mukarce i ene,
a i one koji su se nalazili u polju, pozdravom: Gospodin vam dao
mir! (usp. Br 6,26; 2 Sol 3,16).
Budui da ljudi jo dotada nisu uli da bi koji redovnici tako
pozdravljali, mnogo su se tome udili. Neki su, tovie, prema tom
pozdravu bili i neraspoloeni te su pitali: to se tim pozdravom
(usp. Lk 1,29) hoe rei? Zato se spomenuti brat poeo sramiti
pa je rekao blaenome Franji: Dopusti mi, brate, da pozdravljam
drugaije.
Blaeni mu je Franjo na to rekao: Pusti ih neka govore to hoe
jer ne shvaaju ono to je Boje (usp. 1 Kor 2,14). Ali, brate, nemoj se
zbog toga sramiti jer e, kaem ti, odsada tebi i ostaloj brai mnogi
plemii i knezovi zbog toga pozdrava iskazivati potovanje. Zatim
je blaeni Franjo jo nadodao: Zar to nije neto veliko to je Gospodin meu svim ostalim redovnicima koji su ve bili prije nas htio
imati malen narod koji e biti zadovoljan samo time da ima njega
Svevinjega i Preslavnoga?
Ako bi koji brat zapitao zato blaeni Franjo dok je ivio nije
zahtijevao da braa onako strogo opsluuju siromatvo kao to je
rekao bratu Riceriju i zato nije naredio da se Pravilo strogo opsluuje, na to odgovaramo mi koji smo s njim boravili (usp. 2 Pt 1,18)
kao to smo uli iz njegovih usta, jer je on sam to kazao brai kao i
mnoge druge stvari. I u Pravilo je dao vie toga unijeti to je ustrajnom molitvom i razmatranjem traio od Gospodina na korist Reda.
Tvrdio je da je sve to volja Gospodinova.
No kad je to priopio brai, njima je to izgledalo odvie tekim i
nesavladivim (usp. Mt 23,4). Tada jo nisu znali to e snai Red nakon njegove smrti. I jer se mnogo bojao da ne bi dolo do sablazni
zbog njega i zbog brae, nije s njima htio raspravljati. Poputao im
je, iako ne drage volje, a pred Gospodinom se opravdavao, a da se
661
njegova rije koju mu je on stavljao u usta (usp. Izl 4,15) na korist

brae ne bi pred Gospodina vratila jalova (usp. Iz 55,11), htio je da
se ispuni u njemu da bi za to od Gospodina primio nagradu. I tako
se na kraju u toj stvari njegova dua smirivala i tjeila.
[102]
Tako je jednom zgodom, kad se vratio iz prekomorskih krajeva,
s njim razgovarao jedan ministar o poglavlju koje govori o siromatvu. Taj je ministar htio saznati to je u tom pogledu njegova volja i
misao, napose zato to je tada u Pravilo uneseno poglavlje o zabranama sv. evanelja, naime: Nita ne uzimajte na put (usp. Lk 9,3) itd.
I blaeni je Franjo odgovorio: Hou da se stvar shvati ovako: braa
ne smiju nita drugo imati nego samo odjeu s pojasom i gaama,
kako stoji u Pravilu, a koji su prisiljeni, mogu nositi obuu. Na to
ga je ministar upitao: A to da ja uinim jer imam toliko knjiga koje
su teke preko 50 libara?
Ministar je ovo rekao jer ih je htio imati mirne savjesti, ponajvie
jer je osjeao krivnju zbog tolikih knjiga budui da je znao kako
blaeni Franjo strogo shvaa poglavlje o siromatvu.
Blaeni mu je Franjo odgovorio: Brate, niti mogu niti smijem
raditi protiv svoje savjesti i protiv opsluivanja svetoga evanelja
koje obeasmo. Ministar se, uvi to, raalostio. Kad je blaeni
Franjo vidio da se taj toliko raalostio, govorei njemu, s unutranjim arom srca rekao je svekolikoj brai: Vi, Manja braa, hoete da vas ljudi smatraju (usp. Mt 23,5.7) i nazivlju opsluivateljima
svetoga evanelja, a zapravo hoete imati novarke (usp. Iv 12,6).
Premda su ministri znali da su braa prema Pravilu duna opsluivati sveto evanelje, ipak su dali da se iz Pravila ukloni ono poglavlje gdje se kae: Nita ne uzimajte na put (usp. Lk 9,3) itd. Smatrali su da tako nee biti duni opsluivati evaneosko savrenstvo.
Zato je blaeni Franjo, poto je primio nadahnue Duha Svetoga,
pred nekolicinom brae rekao: Braa ministri misle da e prevariti
i Boga i mene. I nastavio je: Neka, tovie, sva braa znadu i neka
budu svjesna da su duna opsluivati savrenstvo svetoga evanelja;
hou da i na poetku i na svretku Pravila bude napisano da su braa
duna opsluivati sveto evanelje Gospodina naega Isusa Krista. A
da se braa ne bi nikada mogla ispriavati (usp. Rim 1,20) pred Bogom, sve ono to je Gospodin stavio u moja (usp. Izl 4,15; Iz 51,16)
usta poradi spasa i koristi i moje i njihove due, otkako sam to objavio
i ponovno izjavljujem: to elim pokazati samim djelima i uz Gospodi
novu pomo (usp. Mk 16,20) kanim opsluivati dovijeka.
Zato je, otkako su se oko njega poela skupljati braa, od prvoga
poetka pa sve do svoje smrti sveto evanelje opsluivao doslovce.
662
[103]
Jednom bijae neki brat novak koji je znao itati psaltir, ali ne
ba najbolje. Kako je rado itao, od generalnog ministra zatraio je
doputenje da moe imati psaltir. I ministar mu je odobrio. Nije ga
meutim htio imati prije nego to za to dobije doputenje blaenoga Franje. Nije to napose htio zato to je uo kako blaeni Franjo
nije elio da braa budu pohlepna za znanjem i za knjigama. Htio
je, a i brai je naglaavao neka nastoje imati i stei svetu prostodunost, svetu molitvu i gospou Siromatinu, u emu su se izgraivala
prva sveta braa. To je smatrao sigurnijim putem spasenja.
Nije tako postupao zbog toga to bi omalovaavao ili prezirao
svetu znanost. tovie, uvelike je tovao one koji su u Redu bili ueni kao i sve ostale uenjake. To i sam svjedoi u svojoj oporuci kad
kae: Sve bogoslovce i one koji posluuju Boje rijei moramo astiti i tovati kao one koji nam pruaju duh i ivot (usp. Iv 6, 64).
On je meutim, gledajui u budunost, spoznao po Duhu Svetom, a i vie je puta rekao brai, kako e mnoga braa, pod izlikom
da izgrauju druge, napustiti svoje zvanje, naime istu i svetu prostodunost, svetu molitvu i gospou Siromatinu. I dogodit e im se
da e kasnije vjerovati kako su ve obuzeti pobonou i raspaljeni
ljubavlju prema Bogu zbog razumijevanja Sv. pisma, ali e se iznutra
ipak osjeati hladni i prazni. I tako se vie nee moi povratiti k
prvotnom zvanju, napose zato to izgubie osjeaj za ivot prema
svom pozivu. I bojim se da e im biti oduzeto i ono to se inilo da
imaju (usp. Mt 25,29) jer napustie svoje zvanje.
Rekao je: Ima ih mnogo koji sve svoje nastojanje i mar danju i
nou ulau u stjecanje znanja, a naputaju svoje sveto zvanje i molitvu. Kad narodu propovijedaju pa opaze ili saznaju kako su se neki
duhovno izgradili ili su se obratili na pokoru, ponu se nadimati
i uznositi tuim djelima i zaslugom, jer je Gospodin one za koje
su mislili da su ih izgradile njihove rijei i obratile na pokoru duhovno sazidao i obratio po molitvama svete brae, iako je to njima
nepoznato. Tako naime Bog hoe da to ne opaaju kako se ne bi
zbog toga uzoholili. Ta su moja braa vitezovi okrugloga stola. ive
skrovito na samotnim i povuenim mjestima da bi se s veim marom preputali molitvi i razmatranju, oplakuju grijehe svoje i tue.
Njihova je svetost poznata samo Bogu, a ljudi je i braa gdjekada
ne poznaju. Kad aneli pred Gospodina dovedu njihove due, tada
e im Gospodin pokazati plod njihovih napora i nagradu (usp. Mudr
10,17), a to su due koje su spaene po njihovim molitvama. Gospodin e im rei: Sinovi, evo, ove su due spaene po vaim molitvama, a jer ste bili vjerni u malome, nad mnogima u vas postaviti
(usp. Mt 25,21).
663
Zbog toga je blaeni Franjo u vezi s rijeima: Nerotkinja raa

sedam puta, majka brojne djece gubi svjeinu (usp. 1 Sam 2,5) rekao
da je neplodan (nerotkinja) dobar redovnik koji svojim svetim molitvama i krepostima izgrauje druge.
esto je pred braom ponavljao te rijei, a ponajvie prigodom
kapitula kod svete Marije u Porcijunkuli pred ministrima i pred
ostalom braom. Zato je svojoj brai, kako ministrima tako i propovjednicima, kad ih je upuivao na rad, govorio kako zbog poglavarske slube i zbog propovjednike zauzetosti ne smiju proputati
svetu i pobonu molitvu. Treba takoer da idu na pronju milostinje
i da rade svojim rukama (usp. 1 Sol 4,11; Ef 4,28) kao i ostala braa
poradi dobra primjera i koristi dua, kako njihovih tako i ostalih ljudi. Rekao je: To mnogo izgrauje brau podlonike kad vide kako
se njihovi ministri i propovjednici rado preputaju molitvi, kako klee i kako se ponizuju.
Zato je i sam kao vjeran revnitelj Kristov, dok je bio tjelesno
zdrav, radio kao to je upuivao i brau.
Kad je onaj malo prije spomenuti brat novak boravio u jednom
samotitu, desilo se da je onamo doao i blaeni Franjo. Spomenuti
mu je brat rekao: Velika bi mi, oe, bila utjeha, kad bih imao psaltir. Iako mi je generalni ministar spreman to odobriti, ipak elim
imati i tvoje odobrenje.
Blaeni mu je Franjo na to odgovorio: Car Karlo, Roland,
Oliver i svi paladini kao i svi hrabri ljudi koji su se u boju junaki borili s mnogo su napora i znoja progonili nevjernike sve do
smrti i napokon su ih slavno pobijedili te i sami kao sveti svjedoci izginue u borbi za Kristovu vjeru. Ima ih mnogo koji ve za
samo propovijedanje o njihovim djelima hoe da im se iskazuje
ast i pohvala. Zbog toga je blaeni Franjo u svojim Opomenama
znaenje tih rijei objasnio ovako: Sveci su izvrili djela, a mi
hoemo za to to o njima govorimo i propovijedamo primiti ast i
slavu. To zvui kao da je rekao: Znanje nadima, a ljubav izgrau
je (usp. 1 Kor 8,1).
[104]
Kad je blaeni Franjo nekom drugom zgodom sjedio pokraj vatre da bi se ogrijao, taj novak je ponovno poeo govoriti o psaltiru.
Na to mu je blaeni Franjo rekao: Kad bude imao psaltir, zaeljet
e i htjet e imati i brevijar; a kad bude imao brevijar, sjest e na
stolicu kao nekakav veliki prelat pa e rei svome bratu: Donesi
mi brevijar! Rekavi to, s velikom je gorljivou due posegnuo
akom za pepelom i njime je sebi posuo glavu, kruei rukom povrh
glave naokolo onako kao onaj koji pere glavu te je rekao samome
664
sebi: Ja brevijar! Ja brevijar! Govorei tako, vie je puta rukom

zaokruio po glavi. Onaj se brat zabezeknuo i posramio.
Nakon toga mu je blaeni Franjo rekao: Brate, i ja sam imao
slinu napast, elio sam imati knjiga, a da bih o tome saznao volju
Gospodinovu, uzeo sam knjigu gdje su bila napisana Gospodinova evanelja te sam se pomolio Gospodinu da se prigodom prvog
otvaranja knjige udostoji oitovati mi svoju volju. Kad sam molitvu
dovrio i kad sam knjigu prvi put otvorio, pogled mi se zaustavio na
sljedeim evaneoskim rijeima: Vama je dano otajstvo kraljevstva
Bojega, a onima vani sve biva u prispodobama (usp. Lk 8,10; usp.
Mk 4,11). Rekao je: Ima ih toliko koji se rado upinju do znanja,
a blaen e biti onaj koji se iz ljubavi prema Gospodinu Bogu toga
odrekne.
[105]
Kad je nakon nekoliko mjeseci blaeni Franjo ponovno boravio
kod crkvice svete Marije Aneoske u Porcijunkuli, u eliji iza kue
pokraj puta onaj mu je brat ponovno govorio o psaltiru. Blaeni mu
je Franjo tada rekao: Idi i uini kako ti rekne tvoj ministar. Kad je
onaj brat to uo, vratio se putem kojim je doao.
Blaeni je Franjo ostao na putu i poeo razmiljati o onome to je
rekao tome bratu. Odmah je zatim za njim viknuo i rekao: Poekaj
me, brate, poekaj! Otiao je do njega i rekao mu: Vrati se, brate,
sa mnom i pokai mi mjesto gdje sam ti rekao da uini s obzirom
na psaltir ono to ti rekne tvoj ministar.
Kad stigoe do onoga mjesta gdje mu je rekao one rijei, blaeni se Franjo pred bratom naklonio i kleei rekao: Moj grijeh,
brate, moj grijeh, jer nijedan koji eli biti manji brat, ne smije imati nita drugo nego samo dvije tunike, kako doputa Pravilo, pojas
i gae, a koji su prisiljeni oitom potrebom ili boleu, mogu nositi
obuu.
Zato, kad god bi mu koji od brae doao da se s njim posavjetuje,
svakom bi dao takav odgovor. U vezi s tim je rekao: ovjek posjeduje onoliko znanja koliko pokazuje djelom; i redovnik je samo
utoliko dobar govornik koliko i sam izvrava ono o emu govori.
A to je isto kao da je rekao: Dobro stablo poznaje se po plodu (usp.
Mt 12,33; Lk 6,44).
[106]
Kad je blaeni Franjo ponovno boravio u spomenutom dvoru,
jednoga mu je dana neki od njegovih drugova rekao: Oprosti mi,
oe, jer su o ovome to ti elim rei ve mnogi razmiljali. I brat
665
je nastavio: Poznato ti je kako je neko po Bojoj milosti u cijelome Redu vladala ista savrenost, kako su naime sva braa sa
arom i zauzetou opsluivala sveto siromatvo u svemu: imali su
naime malene i siromane kue, neugledan i siromaan namjetaj,
malo siromanih knjiga, siromanu odjeu. I kao to su u tome bili
jednoduni, tako su bili jednoduni i u ostalim vanjskim stvarima.
Briljivo su opsluivali sve to se odnosi na na stale i zvanje te na
dobar primjer. Bijasmo jednoduni u ljubavi prema Bogu i prema
blinjemu. Ova se istoa i savrenstvo u posljednje vrijeme na razliite naine poela mijenjati. Braa lijepo govore i ispriavaju se da
se zbog poveanog broja brae ne moe sve to opsluivati. tovie,
meu tima ima i mnogo brae koja su uvjerena da se narod tako
duhovno saziuje i ini im se da se sve to danas valjanije proivljava
i provodi. Zato put jednostavnosti i onakva siromatva to bijae
poetak i temelj naega Reda smatraju bezvrijednim. Dok to promatramo, uvjereni smo da ti se to ne svia, ali se uvelike udimo, jer
ako ti se sve ne svia, zato onda ipak sve to trpi i ne popravlja.
Blaeni je Franjo tom bratu odgovorio: Neka ti, brate, Gospodin oprosti to mi se suprotstavlja i to bi me htio uplesti u te stvari
koje ne spadaju na podruje moje slube. I nastavio je: Dokle
god sam bio u slubi brae i dok su braa ivjela prema svom staleu
i pozivu, iako sam od poetka svog obraenja Kristu bio boleljiv,
s malo brige sam udovoljavao svojoj dunosti svojim primjerom i
poukom. Kad sam meutim vidio kako Gospodin danomice broj
brae poveava i kako su braa zbog mlakosti i nedostatka duhovnoga siromatva s pravoga puta poela zastranjivati i kako su krenula prostranijim putem a to si i sam rekao te vie nisu gledala ni
na svoj stale, ni na poziv, ni na dobar primjer, a nisu naputala ni
put kojim krenue potaknuti mojim propovijedanjem i primjerom,
Red sam prepustio Gospodinu i ministrima. Premda sam se onom
zgodom kad sam se odrekao slube pred braom i generalnim kapitulom ispriao da se zbog svoje bolesti vie ne mogu za njih brinuti i
skrbiti, ipak sada, ako bi braa htjela ivjeti po mojoj volji, njima na
utjehu ne bih htio da im umjesto mene netko drugi bude ministrom
do moje smrti. Ako dobar i vjeran podlonik nastoji upoznati volju
svoga poglavara i ako je izvrava, taj mu ne zadaje mnogo brige.
tovie, toliko bih se radovao dobroti brae i ona bi mi bila na veliku utjehu, pa makar bih u krevetu leao bolestan, ne bi mi bilo
teko brinuti se za njih.
I nastavio je: Moja je sluba duhovnoga znaenja: moram naime obuzdavati i popravljati pogreke svoje brae. Zato, ako rijeju
ili svojim primjerom ne bih mogao obuzdavati i popravljati njihove
pogreke, ne bih htio biti krvnik koji samo tue i mlati kao to to
ine svjetovni vlastodrci. Pouzdajem se u Gospodina (usp. Ps 11,1)
666
da e im se nevidljivi neprijatelji, a to su Gospodinovi redarstvenici

koji su odreeni za kanjavanje i na ovom i na drugom svijetu
osvetiti i kazniti one koji prestupaju Boje zapovijedi. Kaznit e ih i
popraviti po ljudima ovoga svijeta njima na sramotu i porugu da bi
se tako povratili zavjetima i svom zvanju.
Zato ih sve do dana svoje smrti neu prestati primjerom i djelom
pouavati da idu putem to ga je Gospodin meni pokazao (usp. 1 Kr
8,36), a ja sam ga pokazao njima i uputio ih te se pred Gospodinom
nee moi opravdati (usp. Rim 1,20). Tako ja pred Bogom vie neu
morati polagati raun (usp. Mt 12,36; Lk 16,2) ni o njima ni o sebi.
Zato je tada u svoju oporuku dao unijeti da sve kue za brau
treba graditi od blata i drva u znak svetoga siromatva i poniznosti
i da crkve koje se grade za brau budu malene. tovie, htio je da
se s tim pone, kad se radi o kuama iz drva i blata, u Svetoj Mariji
Porcijunkulskoj, jer je to bilo prvo mjesto gdje su se braa nastanila
i gdje ih je Gospodin poeo mnoiti (usp. Pnz 7, 12, 13), kako bi to
ostaloj brai koja su u Redu sada i koja e s vremenom u nj stupiti
bilo uzorom.
Neka su braa primijetila da im se to ne ini zgodnim da bi se
naime kue za brau morale graditi od blata i drveta jer je drvo u
mnogim mjestima i krajevima skuplje od kamena. Blaeni se Franjo
nije s njima htio uputati u raspravu jer bijae vrlo bolestan i ve na
samrti. Nakon toga je jo samo kratko vrijeme ivio.
Zato je u svojoj oporuci naknadno dodao: Neka se braa uvaju da nipoto ne primaju crkava, siromanih prebivalita niti ita
drugo to se za njih gradi ako nije kako dolikuje svetom siromatvu
koje smo u Pravilu obeali, a u njima neka uvijek prebivaju kao pri
dolice i putnici (usp. 1 Pt 2,11).
Mi koji smo s njim boravili (usp. 2 Pt 2,18) kad je napisao Pravilo i gotovo sve ostale svoje spise svjedoimo (usp. Iv 21,24; 3 Iv
12) kako je vie toga dao unijeti u Pravilo i u svoje druge spise
zbog ega su mu se neka braa, a napose poglavari, suprotstavljali.
Dogodilo se meutim da je ono emu su se braa suprotstavljala
blaenome Franji sada nakon njegove smrti za cijeli Red bilo vrlo
korisno. A jer se vrlo bojao sablazni, ipak je, iako nevoljko, popustio volji brae. Zato je esto ponavljao ove rijei: Teko onoj
brai koja mi se suprotstavljaju u onom to spoznajem da je volja
Boja i na veu korist Reda, premda mimo svoje volje poputam
njihovoj volji.
Svojim je drugovima esto ponavljao: U tome je moja bol i moja
muka to sam to od Boga po njegovu milosru primio uz cijenu dugotrajne molitve i razmatranja za sadanju i buduu korist cijeloga
Reda. Bog me je sam uvjerio da su mu te stvari po volji, a neka su mi
se braa, pozivajui se na svoj ugled i znanje, suprotstavila govorei:
667
Ove stvari treba zadrati i opsluivati, a one ne treba. No jer se,

kako je ve reeno, bojao sablazni, u mnogim je stvarima koje mu
nisu bile po volji popustio i podvrgao se njihovoj volji.
[107]
Kad je na blaeni otac Franjo jednom zgodom boravio kod crkvice svete Marije Porcijunkulske, svakog je dana nakon blagovanja
obiavao, da bi suzbio porok besposlienja, prihvatiti se s braom
nekoga posla. Bojao se i za sebe i za svoju brau da nakon molitve
ne bi ispraznim i beskorisnim razgovorima izgubili ono dobro to su
ga uz Boju pomo (usp. Mk 16,20) stekli u vrijeme molitve. Da bi
se braa ouvala od pada zbog ispraznih i beskorisnih rijei (usp. Mt
12,36), odredio je da braa postupaju ovako:
Ako koji od brae u vrijeme poinka ili u vrijeme rada rekne
kakvu ispraznu ili beskorisnu rije (usp. Mt 12,36), duan je izmoliti
Oena, hvalei Boga na poetku i na koncu te molitve. Ako u takvu sluaju postane toga svjestan pa se sam optui zbog poinjena
prekraja, neka Oena i Pohvale Bogu izmoli za svoju duu. Ako li
ga koji od brae zbog toga ukori, duan je za duu dotinoga brata na ve spomenuti nain izmoliti Oena; a ako ukoreni to omalovaava pa Oenaa ne izmoli, na jednak je nain duan izmoliti
dva Oenaa za duu istoga brata koji ga je ukorio ili za onoga koji
je posvjedoio da je izgovorio ispraznu ili beskorisnu rije (usp. Mt
12,36). Neka takoer Pohvale Bogu, kao to je reeno, na poetku
i na kraju te molitve izrekne tako razgovijetno i glasno da ga uzmognu uti i razumjeti braa koja se ondje nalaze. Dok ovaj bude
molio, neka nazona braa utei sluaju. Ako tko od njih to preuti,
neka na isti nain izmoli Oena s Bojim Pohvalama za prekriteljevu duu.
I svaki brat kad ue u eliju, u kuu ili u neko drugo mjesto pa
ondje zatekne jednoga ili vie brae, uvijek je neizostavno duan
hvaliti i blagoslivljati Boga. Na je blaeni Otac uvijek obiavao
moliti spomenute Pohvale. Odluno je htio i arko elio da ih i ostala braa sabrano i pobono mole.
[108]
U vrijeme onoga generalnog kapitula koji je odran ondje gdje
su braa prvi put bila upuena u prekomorske zemlje im je kapitul
zakljuen, blaeni je Franjo s nekolicinom brae ostao na spomenutom mjestu te im je rekao: Predraga brao, svekolikoj sam brai
duan biti ogledalom i uzorom. Ako sam dakle svoju brau poslao u
668
daleke krajeve da naporno rade i doivljavaju razliite neugodnosti,

da trpe glad i mnoge druge nevolje, ini mi se pravednim i potenim
da na slian nain i sam poem u neku daleku zemlju, naroito zato
da bi braa svoje nevolje i patnje mogla podnositi s veom strpljivou kad uju da to isto i ja podnosim.
Rekao im je: Poite dakle i molite Gospodina da me nadahne
kako bih odabrao onu zemlju u kojoj u moi uiniti to vie za slavu
Boju, na korist i spasenje dua i na dobar primjer naemu Redu.
Sveti je otac naime ne samo kad bi odlazio propovijedati u
koju udaljeniju pokrajinu nego i kad bi odlazio u susjedne krajeve
obiavao moliti Gospodina, a i brau je poticao da mole, da bi mu
Gospodin upravio (usp. Jdt 12,8) srce kako bi po Bojoj volji otiao
onamo gdje e biti korisnije.
Braa su se dala na molitvu, a kad se nakon molitve vratie, blaeni im je Franjo rekao: U ime Gospodina naega Isusa Krista (usp.
Dj 3,6) i njegove slavne djevianske Majke i sviju svetih odabirem
Francusku koju nastava katoliki narod. Taj narod meu ostalim katolicima svete Crkve uvelike asti i tuje Tijelo Kristovo, a to mi je
napose vrlo drago. Zbog toga u meu njima radije boraviti.
Blaeni je Franjo naime prema Tijelu Kristovu gajio toliko tovanje i pobonost te je htio da se u Pravilo unese da bi se braa u
krajevima gdje borave brinula i skrbila i da bi upozoravala i poticala
klerike i sveenike neka Kristovo Tijelo uvaju na prikladnom i dolinome mjestu. Ne budu li oni to htjeli uiniti, neka uine braa.
tovie, nekom je prilikom htio poslati nekolicinu brae s estinjacima po svim pokrajinama pa gdje god bi nali Kristovo Tijelo
nedolino smjeteno, neka ga dolino smjeste. Iz potovanja prema
presvetom Tijelu i Krvi Gospodina Isusa Krista jednako je tako htio
da se unese u Pravilo kako napisana imena Gospodinova i rijei
kojima se ostvaruje presveti sakrament treba da braa, gdje god ih
nau, a da nisu kako treba spremljena ili bez duna tovanja lee
kojekuda razbacana na nekome mjestu, sakupe i spreme; tako e
iskazati tovanje rijeima to ih je izrekao (usp. 1 Kr 2,4) Gospodin.
Mnogo se toga posveuje po Bojim rijeima (usp. 1 Tim 4,5), a snagom Kristovih rijei ostvaruje se oltarski sakrament.
Pa makar te stvari i nije unio u Pravilo, napose zato to se brai
ministrima nije inilo zgodnim, jer bi to navodno za brau predstavljalo novu zapovijed, ipak je sveti otac htio u svojoj Oporuci i u
drugim svojim spisima o tim stvarima oitovati svoju volju. Takoer
je htio i neku drugu brau rasposlati po svim krajevima s prikladnim
i lijepim eljeznim spravama za peenje hostija.
Kad je blaeni Franjo izmeu te brae izabrao one koje je naumio povesti sa sobom, rekao im je: U ime Gospodinovo idite
edno putem dvojica po dvojica (usp. Mk 6,7), a napose pazite na
669
utnju. Od jutra do treega asa molit ete Gospodina u svojim sr

cima (usp. Kol 3,16). Neka se meu vama ne spominju (usp. Ef 5,3)
isprazne i beskorisne rijei (usp. Mt 12,36). Iako putujete, neka vae
ponaanje ipak bude onako edno kao da ste ostali u samotitu ili u
eliji. Ta gdje god se nalazimo ili nekamo idemo, imamo sa sobom
i svoju eliju. Brat tijelo naa je elija, a dua koja se nalazi u eliji
samotnik je u njemu, da se moli Bogu i da razmatra. Zato ne ostane
li dua u miru i samoi u svojoj eliji, redovniku malo koristi elija
sagraena rukama.
Kad stigoe u Arezzo, u njemu se namjerie na veliku sablazan.
U cijelome je gradu danju i nou zbog sukoba dviju stranaka, koje
su se ve dugo vremena meusobno mrzile, vladalo ratno stanje.
Kad je blaeni Franjo to vidio te danju i nou sluao strahovitu viku
i galamu, jer se smjestio u nekom gostinjcu u predgrau, razabrao
je da demoni u tom sukobu podjaruju one ljude da bi poarom i
drugim opasnim sredstvima unitili grad.
Zato je Franjo, potaknut samilou prema tome gradu, rekao
bratu Silvestru, ovjeku Bojem, sveeniku velike vjere: Otii
pred gradska vrata i snanim glasom naredi demonima da svi imaju napustiti taj grad! Brat Silvestar se digao i otiao pred gradska
vrata te je snanim glasom zaviknuo: Bio hvaljen i blagoslovljen
Gospodin Isus Krist! Od strane Boga svemoguega i snagom svete
poslunosti svetoga naeg oca Franje zapovijedam svim demonima
da iz toga grada iziu!
I dogodilo se po Bojem milosru i po molitvi blaenoga Franje da
su se graani bez ikakve sveeve propovijedi malo iza toga izmirili i
obnovili meusobno jedinstvo. Budui da im blaeni Franjo nije tada
mogao propovijedati, jednom im je drugom zgodom propovijedao. U
prvoj im je propovijedi rekao: Govorim vam kao negdanjim zarobljenicima demona. Sami ste se naime svezali i sami sebe kao nijeme
ivotinje prodali na sajmu. Sve ste to uinili zbog svoje lakoumnosti.
Kad ste se naime prepustili vodstvu onih koji su upropastili i upropauju sami sebe te ele upropastiti i sebe i vas i cijeli grad, predali ste
se u ruke demonima. Ma vi ste bijedni ljudi. Bogu ste nezahvalni za
dobroinstva, a on je, iako to neki od vas ne znaju, u jednome asu
taj grad po zaslugama svetoga brata Silvestra oslobodio od demona.
Kad je blaeni Franjo stigao u Firenzu, ondje je zatekao gospodina Hugolina, ostijskoga biskupa, koji je poslije postao papa, a tada
ga je papa Honorije kao legata poslao u vojvodstvo Toskane, Lombardije i Tarvizinske marke pa sve do Venecije. Gospodin se biskup
njegovu dolasku silno obradovao.
Kao to sam uo od blaenoga Franje, koji je htio ii u Francusku, biskup ga je zaustavio neka ne ide i rekao mu: Brate, ne elim
da ide preko Alpa, jer je mnogo prelata i drugih koji bi rado htjeli
670
u Rimskoj kuriji sprijeiti razvoj tvoga Reda. Ostane li negdje u

blizini, ja u tvoj Red s drugim kardinalima koji ga ljubimo radije
tititi i pomagati.
Na to mu je blaeni Franjo rekao: Gospodine, vrlo me je sram
da bih ja, poto sam svoju brau rasposlao u razliite daleke krajeve,
ostao sam u ovim stranama. Gospodin mu je biskup odgovorio
kao da ga je htio prekoriti: Zato si svoju brau razaslao tako daleko da pomru od gladi i da podnose tolike nevolje? Blaeni mu je
Franjo s velikim arom duha i duha prorotva (usp. Otk 19,10) odgovorio: Mislite li, gospodine, i vjerujete li da je Gospodin poslao
brau samo poradi ovih krajeva? Zaista vam kaem da je Gospodin
izabrao i poslao brau poradi opega napretka i spasenja sviju ljudi
cijeloga svijeta, i nee oni biti primljeni samo u vjernikoj nego i u
nevjernikoj zemlji. A dok budu opsluivali to su Gospodinu obeali, Gospodin e im pruati sve to je potrebno za ivot i u nevjernikoj zemlji kao i u vjernikoj.
Gospodin se biskup njegovim rijeima zadivio i potvrdio da je
rekao istinu. Tako gospodin biskup nije pustio njega da ode u Francusku, ali je blaeni Franjo onamo poslao brata Pacifika s drugom
braom, a sam se vratio u Spoletsku dolinu.
[109]
Jednom zgodom, kad se bliilo vrijeme generalnog kapitula brae koji se imao odrati kod crkvice svete Marije Porcijunkulske, blaeni je Franjo rekao svom pratiocu: ini mi se da ne bih bio manji
brat ako ne bih bio onakav kao to u ti rei.
I Franjo nastavi: Evo, braa mi dolaze s velikom smjernou i
potovanjem i pozivaju me na kapitul. Ganut njihovom odanou,
polazim s njima na kapitul. Kad se sakupe, zamolit e me da im navijestim rije Boju. Ustat u i govorit u kako me poui Duh Sveti
(usp. Lk 12,12). Kad propovijed bude dovrena, uzmimo da e, poto razmisle, protiv mene rei: Neemo da nad nama vlada (usp. Lk
19,14)! Nevjet si govornik i odvie jednostavan. Sram nas je da nam
ti tako priprost i neugledan bude starjeinom. Zato da se ubudue
nisi usudio zvati naim starjeinom! I tako e me poniziti i odbaciti.
ini mi se da ne bih bio manji brat ako se na jednak nain ne
bih radovao onda kad me omalovaavaju i kad me zbace, jer nee
da im budem starjeinom, kao i onda kad bi me uzvisivali i veliali
zbog svoga sveopeg napretka. Ako se naime radujem zbog njihova
napretka i pobonosti, zbog svoga uzvisivanja i velianja, u tom se
moe nai pogibao za duu. Zato je bolje da se veselim i radujem
zbog svoga napretka i spasa vlastite due onda kad me pogrde i s
porugom zbace, jer se u tome nalazi prava korist due.
671
[110]
Kad je blaeni Franjo jednom zgodom u ljetno doba boravio u
onome mjestu u posljednjoj eliji pokraj vrtne ograde, iza kue u
kojoj je nakon njegove smrti boravio vrtlar brat Rajnerije, jednoga
se dana desio ovaj sluaj: Kad je Franjo iziao iz elijice, na grani
se smokvina stabla koje se nalazilo pokraj te elije zaustavio cvrak
tako nisko da ga je mogao rukom dosei. Franjo mu je pruio ruku
i rekao: Doi k meni, brate cvrku. I cvrak se odmah spustio na
prste njegove ruke, a drugom ga je pogladio i rekao mu: Pjevaj,
brate moj cvrku!
Cvrak je odmah posluao i poeo pjevati. To je blaenome Franji bila velika utjeha te je za to hvalio Boga. Tako je cvrka drao
u ruci dobar sat vremena. Zatim ga je stavio na smokvinu granu
odakle ga je uzeo.
I tako je punih osam dana kad je silazio iz elije nalazio cvrka
na istome mjestu i svaki dan ga je uzimao u ruku te bi ga rukom pogladio i naredio mu da pjeva. I cvrak je pjevao. Nakon osam dana
rekao je svojim sudrugovima: Podajmo slobodu bratu cvrku da
ode kamo hoe. Dosta nas je razveseljavao. Nae bi tijelo zbog toga
moglo postati rtvom isprazne slave. Kad ga je Franjo proglasio
slobodnim, odmah se udaljio i vie se nije pojavljivao. Sudrugovi su
se Franjini divili tomu to ga je cvrak sluao i bio tako pitom.
Blaeni je naime Franjo toliko uivao u stvorovima i radovao im
se zbog ljubavi Stvoriteljeve jer mu je Gospodin na radost due i
tijela pripitomljavao i divlje ivotinje.
[111]
Blaeni je Franjo neko vrijeme boravio u samotitu svetog Eleuterija nedaleko od Contigliana na podruju Rietia. Kako je na sebi
imao samo tuniku, jednoga je dana, jer bijae vrlo zahladilo, dao da
se i njegova i subratova tunika podstavi nekom tkaninom te mu je
tako tijelu bilo malo ugodnije.
Malo nakon toga, kad se jednoga dana vraao od molitve, sav je
radostan rekao svome pratiocu: Ja moram biti uzor i primjer svoj
brai jer, iako je zbog slabosti moga tijela bilo potrebno podstaviti
tuniku, ipak moram misliti i na svoju brau kojoj je to isto potrebno,
a ona moda toga nemaju i ne mogu imati. Zato je potrebno da im
iziem u susret pa da podnosim iste tekoe koje i oni podnose da
bi, kad to vide, i sami mogli strpljivije podnositi iste tekoe.
Kolikim i kakvim sve potrebama svoga tijela nije s obzirom na
odijevanje i prehranu izlazio u susret samo zato da bi tako brai
pruao dobar primjer pa da bi s veom strpljivou podnosili svoje
672
tekoe, ni mi koji smo s njima ivjeli (usp. 2 Pt 1,18) ne bismo to

mogli kazati. Osobito kad su se braa poela mnoiti i kad je napustio poglavarsku slubu, blaenom je Franji to uvijek bila najvea i
posebna briga kako bi brau, vie djelima negoli rijeima, pouio
to treba da rade i ega se moraju kloniti.
[112]
Kad je jednom prilikom opazio i doznao kako poneka braa u
Redu daju lo primjer i kako se takoer udaljuju od najveega savrenstva svoga poziva, srce mu se uznemirilo (usp. Post 6,6) pa je
jednom zgodom u svojoj molitvi rekao: Gospodine, tebi preporuujem obitelj koju si mi dao!
Na to mu je Gospodin odgovorio: Kai mi zato se toliko alosti ako koji od brae napusti Red i ako braa ne idu onim putem koji
sam ti pokazao (usp. 1 Kr 8,6)?
Osim toga mi kai: Tko je ustanovio Red manje brae? Tko ovjeku daje milost da u njemu ini pokoru? Tko u njemu daje milost
ustrajnosti? Zar nisam to ja?
I reeno mu je u duhu (usp. Dj 11,12; Otk 1,10): Nisam te izabrao da bude na elu moje obitelji (usp. Lk 12,42) zbog uenosti i
govornike sposobnosti, nego sam te izabrao jer si bio jednostavan
da bi mogao znati, kako ti tako i drugi, da u ja bdjeti nad svojim
stadom. Postavio sam te da im bude znakom (usp. Hag 2,24) pa da
djela to ih ja izvodim u tebi i oni na tebi vide i da ih izvravaju.
Koji hode mojim putem (usp. Ps 128,1), posjeduju me i obilnije e
me posjedovati (usp. Iv 10,10). Od onih naprotiv koji nee da idu
mojim putem, bit e oduzeto i ono to se ini da imaju (usp. Mt 13,12;
25,29).
Zato ti kaem: Nemoj se toliko alostiti, nego radi to radi,
ini to ini jer sam u vjenoj ljubavi (usp. Jer 31,3) ustanovio Red
manje brae. Zato znaj da Red toliko ljubim i da e svaki brat koji
se vrati svojoj bljuvotini (usp. 2 Pt 2,2; Izr 26,11) umrijeti izvan
Reda. Poslat u drugoga u Red da namjesto njega primi vijenac.
Uzmimo da se taj jo nije rodio (usp. Mt 26,24), uinit u da se
rodi! A da zna koliko mi je drag ivot i Red manje brae: uzmimo da od cijeloga Reda ostanu samo trojica brae, nikada ih neu
napustiti.
Blaeni se Franjo, uvi u dubini due te rijei, silno utjeio jer
je preko svake mjere bio raaloen kad je o brai sluao kako daju
lo primjer.
I premda se u tome nije mogao posve suzdrati, a da se ne alosti
kada dozna za neko zlo, ipak se, poto ga je Gospodin tako ohrabrio, toga sjeao i svojim bi drugovima ponavljao navedene rijei.
673
Zato je blaeni Franjo brai esto govorio u kapitulima i nagovorima: Zakletvom sam se obvezao i odluio (usp. Ps 119,106) da
u opsluivati Pravilo, a na slian su se nain na to obvezala i sva
ostala braa. Zato otkako sam se odrekao uprave Reda, ubudue
zbog svojih bolesti i poradi vee koristi moje due i svekolike brae,
brai nita drugo vie ne dugujem osim davanja dobra primjera (usp.
Tit 2,7).
I to sam naime doznao od Gospodina pa tako znam: kad me i
ne bi ispriavala bolest, Redu manje brae pruam veu pomo ako
se za nj danomice molim Gospodinu da bi ga on upravljao, uvao,
zatiivao i branio. Ta na to sam se obvezao Gospodinu i brai da
sam spreman, propadne li koji od brae zbog moga loeg primjera,
Gospodinu poloiti raun (usp. Mt 12,36).
Kad mu je jedan od brae nekom zgodom rekao da bi se gdjekada morao zanimati za stanje Reda, Franjo mu je odgovorio: Braa
imaju svoje Pravilo na koje su se zavjetovala. A da se ne bi mogla
ispriavati kad se Gospodinu svidjelo da me postavi za njihova poglavara, i ja sam se pred njima isto tako zavjetovao da u ga do kraja
svoga ivota opsluivati. Zato otkako braa znaju to imaju initi, a
ega se moraju kloniti, nita mi drugo ne preostaje nego samo da ih
pouavam djelima jer sam im upravo zato i dan i za ivota i nakon
svoje smrti.
[113]
Kad je blaeni Franjo jednom zgodom prolazio jednim krajem i
propovijedao, desilo se da je sreo nekoga siromanog ovjeka. Vidjevi njegovo veliko siromatvo, rekao je svome pratiocu: Siromatvo nas ovoga ovjeka vrlo postiuje i mnogo prekorava nae
siromatvo.
Pratilac ga je upitao: Kako to, brate, misli? Na to e mu Franjo: Uvelike se smatram postienim kad se namjerim na nekoga tko je od mene siromaniji, jer sam svetu Siromatinu odabrao
da bude moja gospoa, da bude moje uivanje, moje duhovno i
tjelesno bogatstvo. Taj se glas pronio po cijelome svijetu, da sam
naime pred Bogom i pred ljudima zavjetovao siromatvo. Zato se
moram sramiti ako se namjerim na kojega ovjeka koji je od mene
siromaniji.
[114]
Kad se blaeni Franjo jednom zgodom, dok je propovijedao u
onome kraju, uputio prema samotitu brae nedaleko od Rocce di
Brizio, dogodilo se da je onoga dana kad je ondje imao propovi-
674
jedati k njemu doao neki ovjek koji je bio siromaan i bolestan.

Ugledavi ga, poeo je promatrati njegovo siromatvo i njegovu
bolest. Kad ga je promotrio, bio je ganut samilou pa je svom
pratiocu poeo govoriti o njegovoj golotinji i bolesti, izraavajui
svoju samilost.
Na to mu je njegov pratilac rekao: Istina je, brate, da je taj dosta siromaan, a moda nije nitko u cijelome ovom kraju od njega
bogatiji eljom. Blaeni je Franjo brata zbog nepravedna suda
ukorio i naredio mu da prizna svoju krivnju. Blaeni mu je Franjo
rekao: Jesi li spreman izvriti pokoru koju u ti naloiti? Pratilac
je odgovorio: Vrlo rado! Na to mu je blaeni Franjo rekao: Idi,
svuci svoju tuniku te otii i gol se baci pred njegove noge (usp. Mt
15,30); reci mu kako si se o njega ogrijeio, da si ga naime oklevetao. Izrazi mu elju neka bi se za tebe molio da bi ti Bog oprostio.
Taj je brat otiao i uinio sve to mu je rekao blaeni Franjo. Kad
je sve svrio, ustao je, obukao tuniku i vratio se blaenome Franji.
Blaeni ga je Franjo tada upitao: Hoe li da ti reknem kako si se
protiv njega ogrijeio, tovie kako si se ogrijeio o Krista?
Franjo je nastavio: Kad vidi siromaha, u njemu mora gledati
onoga u ije ime on dolazi, mora naime u njemu gledati Krista koji
je doao na svijet da na se uzme nae siromatvo i nau slabost. Siromatvo i bolest ovoga ovjeka nama su naime neke vrsti ogledalo
u kojemu moramo gledati i promatrati siromatvo i boli Gospodina
naega Isusa Krista to ih je na svome tijelu podnio za spasenje ljudskog roda.
[115]
Neko su vrijeme u samotite brae iznad Borgo San Sepolcra
gdjekada dolazili razbojnici da zamole kruha. U tom su se naime
kraju skrivali po velikim umama pa su izlazili na putove i ceste da
pljakaju ljude. Neka su tamonja braa prigovarala: Nije pravo
da im se daje milostinja, napose zato to su razbojnici pa ljudima
nanose tolika zla. Drugi su im opet, gledajui kako ponizno mole,
gdjekada u velikoj nevolji davali, ali su ih uvijek opominjali da promijene svoj nain ivota.
Uto je onamo doao i blaeni Franjo. Braa su ga o tome upitala:
bi li im davali kruha ili ne. Blaeni im je Franjo odgovorio: Uinite li onako kako u vam rei, pouzdajem se u Gospodina (usp. Ps
11,1) da ete osvojiti njihove due. I jo je nadodao: Uzmite sa
sobom kruha i dobra vina. Odnesite im to u umu gdje znate da se
zadravaju pa im viite i kaite: Brao razbojnici, doite k nama jer
mi smo braa. Donijeli smo vam dobra kruha i dobra vina. Oni e
odmah doi k vama. Tada po zemlji prostrite stolnjak i na nj stavite
675
kruh i vino. Ponizno i veselo ih posluujte dok budu jeli, a kad se

najedu, kazat ete im nekoliko rijei o Gospodinu, kao ono prvo: da
nikoga ne tuku i da nikome osobno ne ine nikakva zla jer, budete
li od njih zahtijevali sve najednom, nee vas posluati. Zbog vae
poniznosti i ljubavi to ste im je pokazali odmah e vam to obeati.
Sutradan ustanite pa zbog dobra obeanja koje vam zadadoe, kruhu i vinu jo pridometnite jaja i sira pa im jednako onako odnesite
i posluujte ih dok ne pojedu. Nakon blagovanja im recite: Zato tu
stojite cijeli dan (usp. Mt 20,6)? Umirete od gladi, podnosite mnoge
nevolje i hotimino inite tolika zla zbog kojih ete izgubiti svoje
due ako se ne obratite. Bolje bi bilo da sluite Gospodinu, pa e
vam on u ovome ivotu dati sve to vam je potrebno za tijelo i napokon ete spasiti svoje due (usp. Jak 1,21). I Gospodin e ih po
svome milosru nadahnuti da se zbog vae poniznosti i ljubavi koju
ste im iskazali obrate.
Braa ustadoe i uinie sve to im je rekao blaeni Franjo. Razbojnici su po Bojem milosru (usp. Rim 12,1) i po njegovoj milosti
koja je sila na njih od rijei do rijei uvaili sve molbe koje su im
braa upravila i sve su izvrili. tovie, zbog bliskosti i ljubavi koju
su im braa iskazala poeli su im u samotite na leima donositi
drva. Po Bojem milosru (usp. Rim 12,1), potaknuti njihovom ljubavlju i srdanou to su im je braa iskazala, jedni od njih uoe
u Red, drugi prigrlie pokoru i brai obeae da ubudue vie nee
initi nikakva zla, nego da e ivjeti od rada svojih ruku (usp. 1 Kor
4,12; Ef 4,28).
Braa su se, kao i drugi koji su to uli i zato doznali, mnogo tome
divila. Gledali su u tome svetost blaenoga Franje, jer je prorekao
da e se razbojnici, koji su inae bili vrlo pokvareni i opaki, obratiti.
I oni su se doista Gospodinu potpuno obratili.
[116]
Bijae jedan brat priprosta i sveta ivota koji je i danju i nou
bio zauzet molitvom. Neprestanu je utnju tako strogo obdravao
da ni onda kad bi se kod brata sveenika ispovijedao, nije to inio
rijeima, nego znakovima. Toliko je smatran pobonim i gorljivim
u Bojoj ljubavi da bi gdjekada, dok bi sjedio s braom i utio, u
svojoj unutranjosti i izvana bio toliko radostan kad bi uo kakve
spasonosne rijei da je svu brau i druge koji su ga promatrali poticao na ljubav prema Bogu. Zato su ga i braa i ostali smatrali
svetim.
Poto je vie godina na takav nain provodio ivot, dogodilo se
da je u to mjesto gdje se taj nalazio doao i blaeni Franjo. Kad je
676
od brae uo kako taj ivi, rekao je brai: Znajte pravu istinu (usp.
Mt 22,16): tu se radi o avolskoj napasti i prijevari jer nee da se
ispovijeda.
Onamo je u meuvremenu doao i generalni ministar da pohodi blaenoga Franju. Ministar je pred blaenim Franjom poeo o
njemu pohvalno govoriti. Blaeni mu je Franjo na to rekao: Vjeruj
mi, brate, da toga brata vodi zloduh i da je prevaren. Generalni je
ministar Franji odgovorio: ini mi se udnim i nevjerojatnim da bi
u ovjeku na kojem se pokazuju toliki znakovi i djela svetosti moglo
neto takvo biti. Blaeni mu je Franjo na to rekao: Iskuaj ga.
Kai mu da se barem dvaput ili najmanje jednom u tjednu ispovjedi.
Ne poslua li te, znaj da je istina to sam ti rekao.
Kad je generalni ministar jednoga dana razgovarao s tim bratom,
rekao mu je: Brate, odluno hou da se tjedno dvaput ili najmanje
jedanput ispovjedi. Taj je brat stavio prst na usta i okretanjem
glave pokazao da to nee uiniti. Ministar se pobojao da ga ne smuti
pa ga je otpustio.
Taj je nakon nekoliko dana (usp. Lk 15,13) svojevoljno napustio
Red. Vratio se u svijet i obukao svjetovno odijelo.
Dogodilo se meutim da su dvojica izmeu drugova blaenoga Franje ila nekim putem i sreli su toga. Iao je sam poput
najsiromanijega hodoasnika. Saalio im se, pa mu rekoe: O
bijednie, ta gdje je tvoj sveti i asni ivot? Neko nisi htio ni da
se pokazuje svojoj brai i da se s njima porazgovori jer si toliko
volio samotniki ivot. Sada obilazi ovim svijetom kao ovjek koji
ne zna ni za Boga i koji ne pozna ni njegove sluge. Taj najednom
poe govoriti i esto se zaklinjao svojom vjerom poput svjetovnjaka. Braa mu na to rekoe: Bijednie, zato se toliko zaklinje
svojom vjerom poput svjetovnjaka? Dok si neko bio u Redu, nisi
u razgovoru izbjegavao samo isprazne rijei (usp. Mt 12,36) nego
ak i korisne.
On im je odgovorio: Drugaije ne moe biti! I tako su ga ostavili, nakon nekoliko dana u istom je stanju i umro. Zato su se braa i
ostali koji su promatrali svetost blaenoga Franje divili jer je pretkazao pad ovoga nesretnika kojega su i braa i drugi smatrali svetim.
[117]
Jednom je prilikom blaeni Franjo iao u Rim da posjeti gospodina Hugolina, biskupa ostijskoga, koji je poslije postao papom, i s
njim je proboravio nekoliko dana. Oprostivi se od ovog crkvenjaka, pohodio je gospodina Leona, kardinala Sv. kria. Taj kardinal
bijae vrlo dobar i otmjen ovjek i bio je sretan to vidi Franju i vrlo
ga je potovao. Sa svom smjernou molio ga je da se nekoliko dana
677
zadri kod njega, napose zato to je bilo zimsko doba i vladala jaka
studen, a osim toga su gotovo danomice puhali jaki vjetrovi i padale
kie, kako to ve u to doba godine biva.
Kardinal mu je rekao: Brate, nezgodno je vrijeme za putovanje.
Htio bih, ako ti je po volji, da ostane kod mene dok ne nastupi
povoljnije vrijeme za putovanje. Budui da u svojoj kui dnevno
hranim nekoliko siromaha, namjesto jednoga siromaha ti e dobiti
hranu. Gospodin kardinal rekao je to jer je znao da blaeni Franjo
zbog svoje poniznosti eli uvijek biti primljen kao siromaak gdje
god se nae kao gost, premda je bio takve svetosti da su ga papa,
kardinali i svi velikani ovoga svijeta koji su ga poznavali tovali kao
sveca. Kardinal mu je osim toga rekao: Dat u ti prikladan stan u
osami gdje e, bude li htio, moi moliti i jesti.
S gospodinom kardinalom boravio je brat Aneo Tancredi, jedan
od dvanaestorice prve brae. On je rekao blaenome Franji: Ovdje
se u sklopu zidina nalazi lijepa kula koja je iznutra vrlo prostrana i
udobna. Ima devet nadsvoenih prostorija u kojima e moi odvojeno boraviti kao u kakvu samotitu.
Na to e mu blaeni Franjo: Hajdemo je pogledati. Kad je
kulu pregledao, svidjela mu se. Vrativi se gospodinu kardinalu, rekao mu je: Gospodine, moda u ostati kod vas nekoliko dana.
I gospodin kardinal obradovao se.
Brat Anelo otiao je i sve uredio da bi blaeni Franjo sa svojim pratiocem ondje mogao boraviti i danju i nou. Dok je blaeni
Franjo boravio kod gospodina kardinala, nije odande htio silaziti ni
danju ni nou. Brat Anelo je blaenome Franji i njegovu pratiocu
predloio da e im izvana donositi hranu i nee ni sam niti netko
drugi morati k njemu ulaziti.
Tako je blaeni Franjo sa svojim pratiocem otiao da ondje boravi. No kad je prve noi ondje htio spavati, dooe demoni koji su
ga strahovito iibali. Franjo je odmah pozvao svoga pratioca, koji je
boravio podalje od njega, te mu je rekao: Doi k meni! Brat je
odmah ustao i poao k njemu. I Franjo mu ree: Brate, demoni me
strahovito iibali. Zato elim da ostane pokraj mene jer me je strah
da ovdje budem sam. I pratilac je ostao s njime cijelu no. Blaeni
se Franjo sav tresao kao ovjek koji trpi od groznice; obojica su tu
no probdjeli zajedno.
Blaeni je Franjo meutim upitao svoga pratioca: Zato su me
demoni ibali i zato im je Gospodin dao mo (usp. Otk 9,3; 13,5.7)
da me zlostavljaju?
I nastavio je: Demoni su redarstvenici naega Gospodina. Kao
to graanska vlast, kad netko naini nekakav prijestup, poalje svoga redarstvenika da toga kazni, tako i Gospodin alje svoje redarstvenike, naime demone koji su u toj stvari njegovi slubenici, da
678
popravljaju i kanjavaju one koje on ljubi (usp. Izr 3,12; Heb 12,6).
Mnogo puta naime i savren redovnik, ne znajui, pogrijei. Zato
to ne spoznaje svoj grijeh, avao ga kanjava da bi uvidio i spoznao
i izvana i iznutra ono u emu je pogrijeio jer Gospodin na onima
koje u sadanjem ivotu njeno ljubi nita ne ostavlja nekanjeno.
Ja meutim, po Bojem milosru (usp. Rim 12,1) i milosti, nisam
svjestan da sam ga u neem uvrijedio to po ispovijedi i zadovoljtini nisam popravio. tovie, po svom milosru dao mi je dar da u
molitvi spoznam ono u emu se trebam njemu sviati i ne sviati.
No kako mi se ini, moglo se dogoditi da me je Gospodin po svojim redarstvenicima zato kaznio to mi je gospodin kardinal iskazao
samilosnu panju, a jer je mojem tijelu bilo potrebno da je primi, to
sam od njega mogao mirne due primiti. Ipak bi to mojoj brai koja
obilaze svijetom i trpe glad i mnoge druge nevolje kao i drugoj brai koja borave u siromanim kuama i samotitima, kad uju kako
sam boravio kod gospodina kardinala, mogla biti prigoda da protiv
mene mrmljaju pa bi mogli rei: Mi podnosimo tolike nevolje, a on
ima svoje utjehe! Zato im uvijek moram pruati dobar primjer, jer
sam im za to dan.
Braa se vema duhovno izgrauju kad meu njima boravim u
siromanim prebivalitima nego kad sam u nekim drugim mjestima.
Zato s veom strpljivou podnose svoje nevolje kad uju i znaju da
i ja isto podnosim.
Pa iako je blaeni Franjo uvijek pobolijevao, budui da je jo kao
svjetovnjak bio krhka zdravlja i po naravi slabunjav, ipak je danomice sve do svoje smrti, koliko god je bivao sve bolesniji, uvijek
gledao kako bi brai davao dobar primjer i neprestano je od sebe
otklanjao razlog mrmljanja, da naime braa ne bi kazala: On ima
svoje potrebe, a mi ih nemamo. I dok bijae zdrav, a i kad je obolio, sve do dana svoje smrti htio je podnositi tolika trpljenja da se
sva braa koja bi znala, kao to znamo mi koji smo neko vrijeme sve
do njegove smrti bili s njim (usp. 2 Pt 1,18) zajedno, kad bi se htjela
toga sjetiti, ne bi mogla suzdrati od suza. A kad su trpjela razliite
nevolje, podnosila su ih s veom strpljivou.
Blaeni je Franjo u rano jutro siao s kule i otiao gospodinu
kardinalu te mu je sve ispripovijedao to mu se dogodilo kao i sve
ono to je razgovarao sa svojim pratiocem. tovie, jo je nadodao:
Ljudi do mene mnogo dre i smatraju me svetim ovjekom, a eto
demoni me protjerae iz zatvora. Htio je naime ondje boraviti samotniki kao u nekom zatvoru i da ni s kim ne razgovara osim sa
svojim pratiocem.
Gospodin kardinal mnogo mu se radovao. Ipak, jer ga je upoznao i tovao kao sveca, bio je suglasan s njegovom odlukom da
ondje vie ne eli boraviti.
679
I tako se blaeni Franjo s kardinalovim odobrenjem vratio u samotite Fonte Colombo pokraj Rietia.
[118]
Jednom je zgodom blaeni Franjo otiao u samotite na La Vernu. Budui da je to mjesto vrlo osamljeno, toliko mu se svidjelo da
je odluio ondje propostiti etrdesetnicu na ast sv. Mihaela. Onamo je pak otiao prije svetkovine Uznesenja slavne Djevice Marije
pa je brojao dane, poevi od svetkovine svete Marije pa do svetkovine svetoga Mihaela, da bi tako bilo etrdeset dana. Rekao je: Na
ast Boju i na ast Blaene Djevice Marije, njegove Majke, te na
ast blaenoga Mihaela, kneza anela i dua, elim ovdje provesti
etrdesetnicu.
Kad je uao u eliju da bi u njoj neprestano boravio, prve je noi
molio Gospodina da bi mu na neki nain oitovao da uzmogne spoznati je li njegova volja da ondje boravi.
Blaeni je Franjo naime uvijek kad bi se na kojemu mjestu neprekidno preputao molitvi ili kad bi, obilazei svijetom, propovijedao, vodio brigu o tome kako bi saznao volju Gospodinovu i kako
bi mu mogao jo vie omiljeti. Gdjekada se pribojavao da mu tijelo
moda eli poivati pod izlikom da bi se mogao due preputati
molitvi umjesto da po svijetu prihvati napor propovijedanja, a Krist
je upravo zato siao s neba na ovaj svijet. tovie, zatraio je da se
mole Gospodinu oni za koje mu se inilo da su Bogu dragi ne bi
li mu Bog po njima oitovao svoju volju: mora li ii svijetom propovijedati ili bi se gdjekada na kojemu samotnome mjestu mogao
preputati molitvi.
Kad se u praskozorje prepustio molitvi, raznovrsne se ptice spustie na eliju u kojoj je boravio. Nisu doletjele sve zajedno, nego
je najprije doletjela jedna pa je umiljato otpjevala svoju pjesmu i
zatim je odletjela; i tako uinie sve redom. To je blaenoga Franju
silno zadivilo i uvelike utjeilo. Poeo je meutim razmiljati o tome
to bi to moglo znaiti. U duhu mu je Gospodin rekao: To je znak
da e ti Gospodin u toj eliji iskazati veliko dobroinstvo i da e te
mnogo utjeiti! I to se obistinilo. Meu mnogim drugim skrivenim
i oitovanim utjehama to mu ih je Gospodin udijelio u vienju mu
je pokazao serafa. To je vienje bilo velika utjeha njegovoj dui izmeu njega i Gospodina tijekom cijeloga njegova ivota. Kad mu je
njegov pratilac toga dana donio hranu, sve mu je ispripovijedao to
mu se dogodilo.
Iako je u toj eliji primio mnogo utjeha, ipak su mu demoni nou
nanosili mnogo trpljenja, kao to je to povjerio svom pratiocu. Tako
mu je jednom zgodom rekao: Kad bi braa znala kolike mi nevolje
680
nanose demoni, meu njima se ne bi naao nijedan koji ne bi sa

mnom suosjeao i koji me ne bi saalijevao.
Zbog toga, kao to je mnogo puta priznao svojim drugovima, nije
mogao posve zadovoljiti brau, a gdjekada im nije mogao pokazati
onako srdanu panju kao to su to braa eljela.
[119]
Neko je vrijeme blaeni Franjo boravio u samotitu Greccio.
Kad se u posljednjoj eliji, koja se nalazila iza velike elije, danju
i nou preputao molitvi, jedne je noi za prvoga sna pozvao svoga pratioca koji je spavao blizu njega u veoj, staroj eliji. Taj je
odmah ustao i doao k njemu. Uao je u trijem elijice i stao pokraj vrata gdje je leao blaeni Franjo. Blaeni mu je Franjo rekao:
Nisam, brate, noas mogao ni zaspati niti sam za vrijeme molitve
mogao uspravno stajati. I glava i noge dru mi te mi se ini kao
da sam se najeo kruha od ljulja. Njegov ga je pratilac pokuao
utjeiti izraavajui mu suosjeanje. Blaeni mu je Franjo na to
rekao: Uvjeren sam da se avao nalazio u ovome jastuku to sam
ga imao pod glavom.
Taj mu je jastuk, koji bijae ispunjen perjem, sutradan po njegovu dolasku pribavio gospodin Ivan iz Greccia, koga je svetac mnogo ljubio i cijeloga mu ivota iskazivao najprisniju odanost. Blaeni
Franjo naime, otkako je napustio svijet, nije vie htio leati na perini
niti je u vrijeme bolesti, a ni inae, htio pod glavom imati jastuk
od perja, nego ga na to protiv njegove volje prisilie braa, napose
poradi bolesti oiju.
Bacio ga je svom pratiocu. Pratilac je ustao, uzeo jastuk desnom
rukom te ga je prebacio preko svoga lijevog ramena drei ga des
nom rukom i iziao je iz trijema. Odmah je nakon toga izgubio dar
govora i s onoga se mjesta nije mogao ni maknuti; nije mogao ni
kretati rukama niti je mogao ispustiti jastuk, nego je stajao tako
ukoen. inilo mu se da je izvan sebe, kao da je odsutan i sebi i
drugima. Dok je tako stajao dobar sat vremena, napokon ga je po
Bojoj milosti pozvao blaeni Franjo. I brat je odmah doao k sebi
(usp. Lk 15,17; Dj 12,11) i jastuk pustio iza sebe. Odmah se vratio
blaenome Franji i sve mu ispripovijedao to mu se dogodilo.
Blaeni mu je Franjo rekao: Dok sam sino molio poveerje,
osjetio sam kad je avao uao u eliju. Poto je spoznao da mu je
avao poremetio san te nije mogao ni spavati niti je za vrijeme molitve mogao uspravno stajati, rekao je svom pratiocu: avao je silno
domiljat i lukav. Otkako mi po Bojem milosru (usp. Rim 12,1)
i njegovoj milosti ne moe koditi, nastoji me sprijeiti u tjelesnoj
potrebi, te ne mogu ni spavati niti mogu uspravno stajati u vrijeme
681
molitve da bi mi tako naruio pobonost, pomutio radost srca i da

bih u bolesti mrmljao.
Iako je naime Franjo godinama trpio od eluca, slezene, jetre i
bolesti oiju, ipak mu je pobonost bila tolika pa je s velikim strahopotovanjem molio, a da se nije naslanjao ni na zid ni na neto
drugo, nego je uvijek stajao bez kapuce na glavi i esto kleao. To
je bilo napose onda kad je vei dio dana i noi provodio u molitvi.
Kad bi pjeice putovao svijetom, uvijek bi se zaustavio da izmoli
asoslov. A ako bi jahao, jer je uvijek pobolijevao, sjahao bi da izmoli asoslov.
[120]
Tako je jednom zgodom na povratku iz Rima a bilo je to onda
kad je nekoliko dana proveo kod gospodina kardinala Leona kad
je napustio grad, cijeli taj dan neprestano padala kia. Kako je tada
bio vrlo bolestan, jahao je na konju. No kad je htio moliti asoslov,
sjahao je te je stojei kraj puta molio iako je kia neprestano padala,
a on ve posve prokisao.
Tom je zgodom rekao: Ako tijelo u posvemanjem miru eli
jesti svoju hranu koja e zajedno s tijelom postati hranom crvi, s
kolikim onda mirom i spokojem mora dua uzimati svoju hranu, a
to je sam Bog!
I rekao je: avao klie onda kad mu poe za rukom da posve
ugasi ili sprijei pobonost i radost srca sluge Bojega koja izvire iz
iste molitve i ostalih dobrih djela. Mogne li avao pridobiti neto
za se to inae pripada sluzi Bojem, ne bude li sluga Boji mudar
i ne bude li to nastojao to prije osujetiti i unititi skruenim kajanjem, ispovijeu i zadovoljtinom, avao e ubrzo od jedne vlasi
nainiti gredu i neprestano e teretu nadodavati novi teret.
Jo je rekao i ovo: Kad sluga Boji spava ili kad udovoljava potrebama svoga tijela, treba da to ini razborito da brat tijelo ne bi
moralo prigovarati i rei: Ne mogu ni uspravno stajati ni ustrajati u
molitvi, a ne mogu se radovati ni svojim patnjama niti mogu izvravati druga dobra djela jer se za mene ne brine.
Takoer je rekao: Ako sluga Boji na prikladan nain, razborito
i, koliko moe, dolino udovoljava potrebama svoga tijela, pa ako
bi se brat tijelo ipak preputalo lijenosti, nemaru i pospanosti, mora
ga kazniti kao nevaljalu i lijenu ivotinju jer eli samo jesti, a nee
da privreuje niti da podnosi napore. Ako brat tijelo zbog bijede i
siromatva, dok je zdravo i kad oboli, ne moe imati svega to mu
je potrebno, ukoliko je od svoga brata ili poglavara uljudno i poniz
no za ljubav Boju molilo, a nije mu dano, neka iz ljubavi prema
Gospodinu to podnese strpljivo, a Gospodin e mu to uraunati
682
u muenitvo. Budui da je uinilo to je bilo duno, jer je naime

molilo ono to mu je trebalo, ispriano je od grijeha, tovie i onda
kada tijelo zbog toga jo vie oboli.
Blaeni je Franjo o tome vodio vrlo veliku i posebnu brigu. Premda je ve tamo od svoga obraenja pa sve do smrti svoje tijelo mnogo trapio, ipak se uvijek brinuo kako bi iznutra i izvana posjedovao i
sauvao duhovno veselje. tovie govorio je: ako sluga Boji nastoji
imati i sauvati radost iznutra i izvana, koja proizlazi iz istoe srca,
demoni mu ne mogu nimalo nauditi, pa zato kau: Otkako sluga
Boji i u nevolji i u srei posjeduje unutranje veselje, ne moemo k
njemu ni pristupiti niti mu moemo nakoditi!
Nekom je zgodom ukorio jednoga od svojih drugova za kojega
mu se inilo da u sebi krije alost i da mu je lice turobno. Upitao ga
je: Zato si, brate, alostan i tmuran zbog svojih grijeha? To je tvoja
i Boja stvar. Moli ga da ti po svome milosru vrati radost svoga spa
senja (usp. Ps 51,14). Preda mnom se i pred drugima uvijek nastoj
pokazati veselim, jer ne dolikuje da sluga Boji pred svojim bratom
ili pred nekim drugim pokazuje svoje potiteno i turobno lice.
Budui da mi je poznato kako mi demoni zavide na dobroinstvima koja mi je Gospodin udijelio po svome milosru te mi ne
mogu koditi po meni, zato mi prave zasjede i nastoje mi nakoditi
po mojim drugovima. Ne mogu li mi meutim ni po meni ni po mojim drugovima nakoditi, udaljuju se uvelike zbunjeni. tovie, ako
bi gdjekada bio napastovan i bio turoban, kad bih promatrao radost
svoga druga, po njoj bih nadvladao napast i turobnost i vratila bi mi
se unutranja radost.
Sinoptika tablica
AZ = Asiki zbornik Del = Izdanje Delorme
(brojevi 13, 19 i 2349 Asikog zbornika nedostaju kod Delormea)
AZ
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
Del
98
99
100
100
101
102
103
104
105
106
107
108
109
110
111
112
113
114
115
116
117
AZ
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
44
45
46
47
48
49
50
51
52
53
54
55
56
Del
1
2
3
4
5
6
7
8
AZ
57
58
59
60
61
62
63
64
65
66
67
68
69
70
71
72
73
74
75
76
77
78
Del
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
37
AZ
79
80
81
82
83
84
85
86
87
88
89
90
91
92
93
94
95
96
97
98
99
100
101
Del
38
39
40
41
42
43
44
45
46
47
48
49
50
51
52
53
54
55
56
57
58
59
60
61
62
63
64
65
66
67
68
AZ
101
102
104
105
106
107
108
109
110
111
112
113
114
115
116
117
118
119
120
Del
69
70
71
72
73
74
75
76
77
78
79
80
81
82
83
84
85
86
87
88
89
90
91
92
93
94
94
95
95
96
97
683
DRUGI IVOTOPI S
SV. FRANJE
VITA SECUNDA S. FRANCISCI
(12461247)
fra Toma elanski
Uvod
FELICE ACCROCCA
Prijevod
DAMJAN DAMJANOVI
DRUGI IVOTOPIS SV. FRANJE

Uvod.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Proslov.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
I. dio.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Njegovo obraenje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Sveta Marija u Porcijunkuli.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Nain ivota svetoga Franje i brae. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
II. dio. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Uvod.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Duh proricanja svetoga Franje.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Siromatina.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Siromatvo kua.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Siromatvo namjetaja.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Siromatvo leaja.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Protivnik novca.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Siromatvo u odijevanju. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Pronja milostinje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Oni koji ostavljaju svijet. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Samilost svetog Franje prema siromasima.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Molitvena revnost svetoga Franje.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Sveevo razumijevanje svetih knjiga i snaga njegovih rijei.. . . . . . . . . . . . . .
Protivnik povjerljivosti prema enama. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Napasti to ih je svetac podnosio. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Kako su ga muili avli. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Istinska radost duha. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Sakrivanje rana. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Poslunost.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
O onima koji daju dobar ili lo primjer.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Protivnik besposlice i besposliara.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Slubenici Rijei Boje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Promatranje Stvoritelja u stvorovima. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Ljubav.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Ogovaranje.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Opis generalnoga ministra i ostalih ministara. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Sveta jednostavnost. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Posebne sveeve pobonosti.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
O siromanim gospoama. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Kako je brai preporuivao Pravilo. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Bolesti svetoga Franje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Preminue svetog oca. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Molitva to je svecu upravie subraa. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
687
691
693
693
702
704
707
707
707
723
723
725
726
728
730
731
736
738
743
747
752
754
756
759
763
771
773
775
777
778
782
786
787
790
794
798
800
801
803
807
Uvod
Godine 1244. generalni kapitul koji se sastao u Genovi smatrao
je potrebnim da se dopuni Prvi ivotopis sv. Franje Tome elanskog.
Generalni ministar, Krescencije iz Iesia, zatraio je tada od sve brae
da zapiu sve to su istinito znali o ivotu, znakovima i udesima blaenoga Franje. Tekst toga okrunog pisma nije se sauvao, ali znamo
njegov sadraj preko Kronike XXIV generala (usp. AF, III, str. 262):
s njim se bitno slae pismo koje su Krescenciju iz Iesia uputili Leon,
Rufin i Anelo 11. kolovoza 1246 (usp. LegTd 1). Skupljeni materijal
predan je Tomi elanskom da se dadne ponovno na posao. Hagiograf je zavrio svoj rad vjerojatno u proljee 1247. Dri se da je tekst
Drugog ivotopisa (Memoriale in desiderio animae) bio odobren od generalnog kapitula koji je sazvao Inocent IV. u Lionu te iste godine. K
tome djelo je posveeno Krescenciju iz Iesia (2el 2), kojeg je upravo
na lionskom kapitulu naslijedio Ivan Parmski.
Zato su drugovi odgovorili generalnom ministru istom 1246.
godine? Oni su posve vjerojatno odbili da svjedoe prigodom kanonizacije; sada, nakon dugo vremena, konano su obavili zadatak.
imbenik za koji drim da je vie od bilo kojeg drugog pridonio takvoj odluci bila je bula Ordinem vestrum, koju je Inocent IV. izdao za
tumaenje franjevakog Pravila 14. studenoga 1245, u kojoj je papa
preuzeo neke tvrdnje iz Quo elongati Grgura IX., ublaivi znatno
njezinu strogost u pogledu siromatva i prava vlasnitva brae.
O tim temama se bez sumnje raspravljalo unutar Reda, kako znamo
takoer od Tome Eklestonskog (Eccleston 86); papa je tada autoritativno intervenirao da razjasni suprotna stajalita, ali nije uvijek nalazio
ambijent spreman na prihvaanje. Toma Eklestonski (Eccleston 55)
podsjea na otvoreno protivljenje Guglielma iz Nottinghama, Ivana iz
Kethena i Grgura iz Bosellisa, koji su na generalnom kapitulu u Metzu 1254. postigli da se suspendira primjena Ordinem vestrum, odluka
potvrena na kapitulu u Narboni 1260 (usp. AFH 3 [1910], str. 503).
Ta se problematika posve jasno odraava u Drugom ivotopisu.
Vjeto Toma dijeli rad u dva dijela. Prvi, koji slijedi kronoloki
red, mnogo krai (17 poglavlja prema 161) takoer zato to tolike
injenice ve ispriane u prethodnom djelu nisu ponovljene posveen je skoro u cijelosti Franjinoj mladosti i obraenju te sadri nove

687
688
injenice u odnosu na prethodno djelo, preuzete iz materijala koji se

potom prenio u Legendu trojice drugova; u drugom dijelu, meutim,
osim materijala pristiglog Krescenciju, Toma koristi druga svjedoanstva: skoro polovica epizoda u Drugom ivotopisu ustvari nema
paralela u drugim izvorima, izuzev kod Bonaventure, koji ih je opet
preuzeo od elanskog.
Ako je Toma u Prvom ivotopisu ponudio veoma negativnu sliku Franjine obitelji i asikog drutva, koje je drao odgovornim za
iskvarenu mladost budueg sveca, u Drugom ivotopisu opa impostacija pripovijedanja posve je drugaija, iako smatram da, pri paljivijem itanju, oba djela pokazuju dosta slinosti u karakterizaciji
likova. Vea razlika postoji u opisu Franjinih roditelja: Drugi ivoto
pis ne ponavlja njihov negativni portret, a i uloga je asikoga drutva (takoer osuena u Prvom ivotopisu jednakim sudom) zacijelo
svedena na pravu mjeru: da se bori protiv Franje ostaje samo otac
koji, uvidjevi sinov otpor, na sve ga strane nastoji suzbiti svojim
proklinjanjima (2el 12).
Izgleda da u Drugom ivotopisu autor eli dati zadovoljtinu onima
koje je prethodno tako teko ranio i koji sigurno nisu propustili da se
na to poale: pokazalo se ipak da ni u Prvom ivotopisu slika mladog
Franje nije bila uvijek negativna (1el 2, 4, 17), dok se, s druge strane, u Drugom ivotopisu tvrdi da on, mladi gradskog ponaanja, nije
izgledao kao sin svojih roditelja (2el 3). U svom prvom djelu Toma
ne prikazuje Franjinu majku novom Elizabetom, kako e uiniti kas
nije (2el 3), ali nam kae da ona nije odobravala postupanje mua
(1el 13). Obrnuto, Franjin otac Petar zadrava nepromijenjenu tvrdou i u Drugom ivotopisu, dok se pojavljuje drugi njegov sin, koji
zasigurno nije bio njean u odnosu na bratov izbor (2el 12). Izmeu ostaloga, Drugi ivotopis nam predstavlja Franju tvrdog prema
vlastitom roditelju, tako da mu otvoreno kae da ga vie nee zvati
ocem (2el 12). Ako zatim Prvi ivotopis ne brie Franjine pozitivne
crte, istina je takoer da Drugi ivotopis ne precrtava stvarnost mladia koji se veseli: a koliko je snaan opis onih pijanih i prostakih
mladia koji, tumarajui po Asizu, pjevaju glasno, u dubokoj noi,
pjesme koje ba i nisu bile izgraujue (2el 7)!
Ako se zanemari razliit pristup i tonovi razliito naglaeni, pokazuje se osnovna slinost izmeu dva djela: Drugi ivotopis preuzima
i dopunjuje (i popravlja takoer) injenice i itanja prisutna u Prvom
ivotopisu, rasvjetljujui hagiografske modele koji su prethodno ostali
u polutami, zamjetljivi samo finom oku dobrih znalaca. Franjo ustvari biva usporeen najprije s prorokom Ivanom Krstiteljem (2el 3),
potom s vitezom Martinom (2el 5), a na kraju s apostolom Pavlom,
pravim uzorom za Franjino obraenje (2el 6).
Drug i ivotopi s sv. Franj e
689
Daljnja novina je potom u drugom dijelu Drugog ivotopisa, u

kojem je Toma, napustivi kronoloki red, sastavio pravo i istinsko
ogledalo savrenosti sveca, uvodei u franjevaku hagiografiju jednu
vrstu koja e, malo desetljea kasnije, doivjeti znatan uspjeh. Franjo
je najsvetije ogledalo svetosti Gospodinove i slika njegove savrenosti: gledajui na nj braa e trebati probuditi svoju neugasivu
ljubav (2el 26). Red dakle opasno drijema, udaljavajui se od
utemeljiteljeva primjera; Franjine kreposti, nabrojane bez unutarnje
stroge povezanosti (tako da se ponekad ima dojam nereda), skupa s
njegovim poukama pruaju tako korisne primjere brai koja ga ele
oponaati, igoui u isto vrijeme devijantna ponaanja. Tomini ciljevi
su jasni i izriiti: Franjin primjer, koji je ivio u punini ideal ozakonjen
u Pravilu, jedino je uspjeno oruje za suprotstavljanje progresivnoj
dekadenciji.
injenica da je krepostima dodijeljen razliit prostor doputa da
se shvati koje su bile glavne toke rasprave meu braom; dana je
prije svega velika vanost Franjinu duhu prorotva (2el 2754), siromatvu (2el 5582) i dranju sveca prema siromasima (2el 73
83). Toma vie puta spominje Franjin brak sa Siromatinom (2el
55, 70, 84). Zanimljivo je primijetiti kako, zapoinjui govoriti o kreposti siromatva, hagiograf razdjeljuje svoju grau slijedei odredbe
iz Ordinem vestrum. Prema Inocentu IV. ustvari braa su se mogla
zakonito sluiti mjestima i kuama, namjetajem, knjigama i pokustvom, ali ih nisu smjela imati u svome vlasnitvu. Toma govori najprije o siromatvu kua (2el 5659), zatim o siromatvu namjetaja
(2el 6061); potom podsjea na Franjinu opomenu protiv curiositatem librorum (2el 62), spomenuvi takoer siromatvo postelja
(2el 6364). Papa je govorio o kuama: Toma izriito podcrtava da
je Franjo htio kolibe, ne kue od kamena (2el 56), i da je zazirao od
luksuznih nastambi (2el 60).
Toma bez sumnje prerauje svoje izvore, preuzete iz Asike kompilacije s veim prianjanjem uz izvorne iskaze: rijei koje su pripisivane Franji to snano podcrtava Raoul Manselli bile su openito
zadrane u izvornom obliku, iako se u nekim prilikama pokazuje
oito pisanje hagiografa: neka se pogleda, na primjer, razlika izmeu
vlasnitva i upotrebe (2el 59) ili tumaenje 1 Sam 2,5 (2el 164).
U vie sluajeva Toma izraava negativan sud o razvitku Reda (koris
no je spomenuti da se mnogi od najotrijih napada usp. 2el 54,
64, 120, 149, 179 nalaze samo u jednom od dvaju rukopisa koji
prenose tekst Drugog ivotopisa), ali se jasno razlikuje od onih koji,
primjenjujui na njegovu povijest vienje koje je Franjo imao o eni
zlatne glave i eljeznih nogu, konstatiraju njegovo ve nepopravljivo
propadanje.
690
Izvori:
Uvod u Drugi ivotopis sv. Franje preveo Velimir Blaevi prema: Fonti Francesca
Drugi ivotopis sv. Franje s latinskog izvornika preveo Damjan Damjanovi prema: Fr. Thomas de Celano, Vita secunda s. Francisci Assisiensis. Editio PP.
Collegii S. Bonaventurae, Ad Claras Aquas (Quaracchi), 1926.
Proslov
U ime Gospodina naega Isusa Krista. Amen.
Generalnome ministru Reda manje brae
1. Cjelokupnom generalnom kapitulu i vama, preasni oe,1
onomadne se svidjelo narediti naoj malenkosti, ali ne bez boanskog nadahnua, da suvremenicima na utjehu, a buduim pokoljenjima na sjeanje opiemo2 djela i rijei slavnoga naeg oca Franje
mi kojima je to poznato vie iz djela i rijei slavnoga naeg oca Franje, mi kojima je to poznato vie iz dugotrajna druenja s njim i
iz meusobna povjerljiva openja negoli iz dugotrajna istraivanja.
Zato se s poniznim potovanjem urimo izvriti sveti nalog, koji se
nikako ne bi smio mimoii. No kad pomnjivije ocjenjujemo svoje
slabe sile, opravdano se pribojavamo da tako vrijedno gradivo, ne
bude li kako treba obraeno, naom krivnjom ne naie na neodobravanje drugih. Plaimo se da ovo to zasluuje da bude zainjeno
najveom tenou zbog nesposobnosti onih koji posluuju postane
neteno. Tako bi se ovaj pokuaj radije pripisivao preuzetnosti nego
poslunosti. Kad bi se naime, preasni oe, uspjeh ovolikoga posla
podvrgao samo vaem sudu i kad ne bi trebalo izii pred javnost,
najzahvalnije bismo se dali pouiti s obzirom na ispravak, a u sluaju odobravanja radovali bismo se. Tko bi naime u tolikom mnotvu
rijei i djela vagom tona suda mogao sve tako odmjeriti da svi koji
e to sluati o pojedinostima imaju jednako miljenje? Ali budui da
prostoduno idemo za koriu i sviju i pojedinaca, molimo one koji
itaju da dobrohotno ocjenjuju. I neka podnesu prostodunost onih
koji izvjeuju ili neka je tako shvate da bi se sauvalo netaknuto
potovanje prema onome o kome je rije. Nae je pamenje, jer
smo ljudi neuki, dugotrajnou vremena otupljeno. Ono ne moe
dosei izmicanje njegovih dubokih rijei i zapanjujuih izvjetaja
o njegovim djelima to bi jedva mogao shvatiti gibljiviji, izvjeban
1
Rije je o generalnom kapitulu koji je odran 1244. i o tadanjem generalu Reda
fra Krescenciju.
2
Iz ovoga je oito da ovdje govore oni posebni drugovi sv. Franje, a ne sam Toma ili
barem ne on sam. To isto opaamo i na svretku djela, u br. 221, 223.
691
692
duh. Neka dakle vie puta ponovljeni nalog pred svima ispria sve
nedostatke nae nevjetine.
2. Ovo djelce u prvom redu sadri neke udesne zgode iz vremena obraenja svetoga Franje, koje zato nisu uvrtene u ivotopise
koji su o njemu prije napisani, jer pisac nije za njih znao. Zatim
namjeravamo prikazati i pomnjivo objasniti to je sveti otac htio
dobro, ugodno i savreno samome sebi i svojima cjelokupnim izvravanjem nebeskoga nauka i tenjom za najveim savrenstvom.
A to je on pred Bogom uvijek ostvarivao po svetim eljama, a pred
ljudima po dobru primjeru. Unosimo i neka udesa koliko se ine
prikladnima da budu uvrtena. Zato ono to slijedi prikazujemo
jednostavnim i srednjim stilom. elimo naime ugoditi i neukijima i,
ako je mogue, svidjeti se obrazovanima.
Molimo vas dakle, dobrostivi oe, da ne prezrete darak ovoga
napora, ovo to smo s velikim trudom istraivali,3 nego ga svojim
blagoslovom posvetite. Pogreno ispravite, a suvino izostavite da bi
se tako ono to je prema vaem mudrom sudu dobro reeno odobrilo i da bi s vaim imenom pravoga Krescencija posvuda raslo i
mnoilo se u Kristu. Amen.
3
Toma ne pripovijeda stvari koje su mu bile izravno poznate, nego one koje je
doznao od drugih.
I. dio
Zapoinje Spomen-spis to ga dua udi
o djelima i rijeima naega svetog oca Franje
Njegovo obraenje
1. poglavlje
Kako je najprije dobio ime Ivan, a kasnije Franjo;
to je majka prorekla o njemu i kako je o samoj sebi
pretkazala budue stvari i o strpljivosti u okovima
3. Franju, slugu i prijatelja Svevinjega, kojem je boanska providnost nadjenula ovo ime, da ubrzo po tom posebnom i neobinom imenu4 dobar glas o njegovoj slubi postane poznat cijelom
svijetu, vlastita je majka nazvala IVAN, jer je od sina srdbe, rodivi
se iz vode i Duha Svetoga postao sinom milosti (Ivan u hebrejskom
znai: Jahve je milostiv! op. prev.).
Ta se ena, prijateljica svake estitosti, u svom ivotu niim nije
napose odlikovala: uivala je povlasticu neke slinosti s onom svetom Elizabetom kako po tome to je sinu nadjenula ime tako i po
proroanskom duhu. Dok su se naime sugraani divili Franjinoj
velikodunosti i estitosti, ona je, kao pouena boanskim prorotvom, ovako govorila: to mislite da e ovaj moj sin biti? Poradi
zasluga upoznat ete da e postati sinom Bojim.
Ovo je zaista bilo miljenje mnogih kojima se Franjo, kad je poodrastao, zbog svojih dobrih nastojanja sviao. Uvijek je od sebe
odbacivao sve to bi se nekom moglo initi nepravdom. Sudei po
njegovu ponaanju svima se inilo da nije potekao od roda onih roditelja koji su se zvali njegovima. Tako ime Ivan pripada vrenju
slube koju je primio, a ime Franjo proirenju njegove slave, koja je
ubrzo stigla posvuda, kad se Bogu posvema obratio. Zato je blagdan Ivana Krstitelja smatrao najveim od sviju svetakih blagdana,
4
Ime Franjo (lat. Franciscus, a tal. Francesco) nije tada bilo sasvim osebujno, ali je
ipak bilo neobino. Nakon ovoga sveca istom se proirilo.
693
694
jer mu je dostojanstvo tog imena utrlo put do otajstvene kreposti.

Od onoga da meu roenima od ene nije ustao vei do ovoga
da meu utemeljiteljima redova nije ustao savreniji. Ta opaska zaista zasluuje da bude razglaena.
4. Ivan je prorokovao zatvoren u skrovitosti majine utrobe; Franjo je, boravei u tamnici svijeta dok mu je jo bila nepoznata boanska nakana, pretkazivao budue stvari. Kad se jednom zgodom
u ratnom sukobu izmeu Peruinaca i Asiana zbio velik pokolj,
meu mnogima je bio zarobljen i Franjo te je, okovan, s ostalima
morao podnositi gnusobu tamnice.5 Suutamnieni su se preputali
tugovanju, bolno su oplakivali svoj zatvoreniki udes, a Franjo je
klicao u Gospodinu, okovima se smijao i omalovaavao ih. Oni su
ga tuni prekoravali to se pokazivao radosnim, smatrali su ga budalastim i ludim. Franjo na to proroanski odgovara: Zbog ega
mislite da sam radostan? Drugi je tome razlog: Jo e mi se po cijelome svijetu klanjati kao svecu. I zaista je bilo tako. Ispunilo se
sve to je rekao.
Tada se meu ostalim suutamnienima nalazio neki vitez, veoma
ohol i nepodnoljiv. Dok su svi predlagali da ga se otarase, Franjina
strpljivost nije bila slomljena. Podnosio je nepodnoljivoga i sve je
pozvao da se s njime izmire. Sposoban primiti svaku milost, kao izabrana posuda kreposti ve posvuda iri izvanredne milosne darove.
2. poglavlje
Zaodijeva siromana viteza,
vienje vlastitoga poziva to ga je vidio u svijetu
5. Nakon malo vremena, poto je bio izbavljen iz okova, postao je dobrostiviji prema potrebnicima. Odluio je da svoga lica
nee odvratiti ni od jednoga siromaha koji god ga to zamoli za
ljubav Boju. Jednoga je dana sreo nekog siromanog viteza malne gola. Ganut samilou, Kristu za ljubav dareljivo mu pokloni
vlastitu odjeu koja je bila otmjeno izraena. Je li uinio manje
nego sveti Martin? Postoji dodue razlika u nainu, ali su obojica imali jednaku nakanu i izvrili jednako djelo. Jedan je najprije
dao odjeu, a onda ostalo, a drugi rijeivi se najprije svega, naposljetku dade i odjeu. Obojica su u svijetu ivjela siromano i
skromno, obojica u nebo uoe kao bogatai. Jedan bijae vojnik,
5
Ovaj se rat vodio, ali uz prekide, od 1202. do 1209. izmeu Peruinaca i Asiana.
Do oruana sukoba dolo je 1202. na ravnici nedaleko od Perue. Dana 31. kolovoza 1205. sklopljen je neki mir, a zarobljenici su ve prije toga bili puteni.
695
ali siromaan, odsjeenim komadom odjee je onoga zaogrnuo;

drugi ne bijae vojnik, ali bijae bogat i siromana je vojnika zaodjenuo potpunom odjeom. Obojica, poto izvrie zapovijed Kristovu, zavrijedie da ih Krist u vienju pohodi. Jedan je bio zbog
izvrena ina pohvaljen, a drugi je najmilostivije pozvan da bude
ono to jo ne bijae.
6. Doskora mu se u vienju pokazala divna palaa, u kojoj je vidio razliitu oruanu spremu i veoma lijepu zarunicu.6 Franjo je u
snu poimence pozvan i sve mu je to ponueno. Pokuao se predati
vitekom zvanju i poe u Apuliju. I kad se svim potrebnim bogato
opremio, pohitio je da se uspne do stupnja viteke asti. Tjelesni
duh ga je poticao da na tjelesan nain protumai minulo vienje,
dok je u riznici Boje mudrosti bilo sakriveno daleko vrednije tumaenje. Dok je jedne noi spavao, netko mu je u vienju drugi
put progovorio i pomno ga ispitivao kamo kani poi. Kad je ovome
ispripovjedio to je nakanio i kad mu je kazao kako putuje u Apuliju
da ratuje, isti ga je glas zabrinuto zapitao tko mu moe vie uiniti,
sluga ili gospodar. Franjo odgovori: Gospodar, a onaj e: Zato
umjesto gospodara trai slugu? Na to e mu Franjo: Gospodine,
to hoe da uinim? (Dj 9,6). A njemu e na to Gospodin: Vrati
se u svoj rodni kraj, jer u tvoje vienje na duhovan nain ispuniti.
Bez oklijevanja se vratio. Postao je ve tada uzorom poslunosti.
Po odricanju svoje volje od Savla posta Pavao. Bacio se niice na
zemlju i nemili udarci rodie umiljate rijei; Franjo je tjelesno oruje zamijenio duhovnim, a umjesto viteke slave primio je boansko
odlikovanje. Dok su mnogi bili iznenaeni zbog njegova neobina
veselja, govorio je da e postati velikim knezom.
3. poglavlje
Kako ga je mnotvo mladia uinilo svojim voom
da bi ih vodio, i o njegovoj promjeni
7. Poeo se preoblikovati u savrena ovjeka (Ef 4,13) i postajati drugaiji. Kad se vraao kui, pratili su ga sinovi Babilona
i dok je htio drugamo ii, protiv njegove volje su ga vukli na drugu
stranu. Rulja mladia grada Asiza koja ga je neko smatrala predvodnikom svoje ispraznosti dolazila je k njemu pozivajui ga na drugarske gozbe, za vrijeme kojih se uvijek samo slui raskalaenosti i
lakrdijama. Izabrali su ga za svoga vou. Kako su ee doivljavali
njegovu dareljivost, znali su da e on bez sumnje podmirivati ra6
Usp. 1el 5 gdje se ovo vienje pripovijeda opirnije.
696
une za sve. Priinjali su se podlonima da bi napunili trbuh, trpjeli

su da budu podinjeni kako bi se mogli nasititi. Franjo nije odbio
ponuenu ast da ne bi bio proglaen krticom, i za svetih razmatranja imao je na pameti otmjenost. Priredio je bogatu gozbu, podvo
struio je ukusna jela, a oni, nasieni do povraanja, pijanskim su
pjesmama zagaivali gradske ulice. Franjo ih je slijedio. U ruci je
imao tap kao njihov voa, ali se od njih tijelom polako povlaio, jer
je svom duom za ono to su oni radili bio sasvim gluh, a u srcu je
pjevao Gospodinu.
Tada je bio obuzet tolikom boanskom slatkoom, kao to je
sam pripovijedao, da to nije mogao iskazati. Nije se mogao ni s
mjesta maknuti. Obuzela ga je tada neka duhovna milina koja
ga je svom silom vukla prema nevidljivim stvarima. Zahvaljujui
njoj smatrao je da zemaljsko nema nikakve vrijednosti, nego da
je sve posve bezvrijedno. Zaista se treba diviti to se Krist udostojao darovati ono najvee onima koji izvravaju ono najnie,
i u poplavi mnogih voda (Ps 31,6) ono to je njegovo uva i
potpomae. Krist je kruhom i ribama nasitio mnotvo i od svoje
gozbe nije otjerao grenike. Kad su traili da ga uine kraljem,
pobjegao je i uspeo se na goru da se moli. Velika su to otajstva
Boja to su pala Franji u dio. I ne znajui uveden je u savreno
znanje.
4. poglavlje
Kako je obuen u siromanu odjeu
pred crkvom svetoga Petra blagovao;
o daru to ga je ondje prinio
8. Ve je tada bio veliki ljubitelj siromaha. Ve je tada oitovao

poetke onoga to je imao savreno postati. Tako se poesto svlaio
da bi obukao siromahe. Natjecao se s njima da im bude slian, ne
dodue izvrenjem ina, nego cijelim srcem.
Kad je jednom zgodom kao hodoasnik doao u Rim, iz ljubavi
prema siromatvu svukao je mekunu odjeu i, obukavi odijelo nekog siromaha, u predvorju crkve svetoga Petra, a to je mjesto mnogih siromaha, smjestio se radosno meu siromahe i drao se kao
jedan izmeu njih i pohlepno je s njima blagovao. Vie puta je inio
neto tome slino, osim ako bi ga u tome sprijeila srameljivost
pred poznatima. Kad je dolazio do oltara apostolskoga prvaka, udio se kako posjetioci daju neznatnu milostinju. Punu je aku novca
bacio na to mjesto, jer je smatrao da na poseban nain treba poastiti onoga komu je Bog iskazao veu ast nego drugima.
697
I siromanim sveenicima vie je puta davao crkveni nakit, svima je, do onih na najniem stupnju, iskazivao duno potovanje.
Spremajui se da preuzme apostolsko poslanje, sasvim proet ka
tolikom vjerom, od poetka je puno potovanje iskazivao Bojim
slubenicima i slubama (usp. 1el 46 i 62).
5. poglavlje
Kako mu je avao, dok je molio, pokazao enu;
odgovor to mu ga je dao Bog;
kako se odnosio prema gubavcima
9. Tako je ispod svjetovnog odijela ve imao redovniko srce

(usp. 1el 8). S javnih mjesta povlaio se na samotna. Duh Sveti
ga je svojim pohodima veoma esto nadahnjivao. Odvlaila ga je
naime i mamila ona prvotna slatkoa koja ga je odmah od poetka
posvema obuzela da ga nikada vie nije napustila dok god je bio iv
(usp. 1el 16, 23, 31, 73, 8083).
Kad je odlazio na skrovita mjesta, jer su prikladna za molitvu,
avao ga je pokuavao opakim naumom od toga odvraati. U njegovo je srce ubacio lik neke strahovito nakazne gurave ene, njegove
sugraanke. Svi su na nju gledali s negodovanjem. Zaprijetio mu
se da e ga uiniti slinim toj eni ne odustane li od svojih nauma.
No Gospodin ga je ohrabrio, obradovao ga je odgovor spasenja i
milosti. U duhu mu je Gospodin rekao: Franjo, zbog onoga to
si ljubio tjelesno i isprazno, poto si to ve zamijenio s duhovnim
i uzeo gorinu namjesto slatkoe, prezri samoga sebe ako hoe
upoznati mene; makar i obrnutim redom, godit e ti to ti kaem.
Odmah je upravo natjeran da se podloi boanskim zapovijedima i
poveden je da stvar iskua.
Franjo je naime po naravi od sviju nesretnih nakaza svijeta najvie zazirao od gubavaca. Kad je jednoga dana jahao pokraj Asiza,
sreo je nekoga gubavca. Premda mu je on prouzroio nemalu odvratnost i gnuanje, da ipak ne bi kao prijestupnik zapovijedi povrijedio svetinju vjere, sjahao je s konja i pritrao mu da ga poljubi.
A kad je gubavac ispruio ruku kao da e neto primiti, primio je
novac uz poljubac. Franjo je odmah uzjahao konja. Obazirao se
amo-tamo. Kako je polje na sve strane postalo otvoreno, nije bilo
nikakvih zapreka, ipak vie nije vidio gubavca.
To ga je ispunilo radou te je nastojao da za nekoliko dana izvede slino djelo. Poao je u sklonite gubavaca i poto je svakoga
gubavca obdario novcem, ljubio im je ruke i usta. Tako je umjesto
slatkoe primio gorinu i odluno se pripremao da izvri i ostalo.
698
6. poglavlje
Progovara mu lik Propetoga. Franjo mu iskazuje poklonstvo
10. Srce mu se ve sasvim izmijenilo. Ubrzo se imao i u tjeles

nom pogledu izmijeniti. Jednog je dana etao pokraj crkve svetoga
Damjana koja bijae malne razruena i od sviju naputena. Kad je,
voen Duhom, uao da se pomoli, ponizno i pobono se niice baci
pred raspelom. Bio je ganut neobinim vienjem, opazio je da je postao drugaiji nego to je bio kad je uao. Njemu je ovako ganutome,
to je neuveno odvijeka, lik Krista Propetoga progovorio naslikanim usnama.7 Pozvao ga je imenom: Franjo ree idi, popravi
moju kuu koja se, kako vidi, sve vie rui! Franjo je uzdrhtao i
nemalo se iznenadio, inilo mu se kao da je lien govora. Bio je spreman posluati, posvema se ohrabrio da izvri nalog. A budui da je
u sebi osjetio neizrecivu promjenu, koju sam nije mogao objasniti,
mislio je da je dobro o tome utjeti. Od tada je svetu duu proimalo
suosjeanje s Propetim i, kako se moe pobono nasluivati, u njegovo su srce, iako jo ne i u tijelo, dublje utisnuti znaci asne muke.
11. udesna li dogaaja i neuvena u naem vremenu! Tko se
tome ne bi udio? Tko je ikada neto slino doznao? Tko sumnja
da se Franjo na povratku u grad pokazao razapetim, kojemu, dok
svijet izvana jo nije posve prezreo, na nov i neuven, udesan nain
s drveta kria progovara Krist? Stoga mu se od onoga asa rastapala
dua, otkako joj je Ljubljeni progovorio. Neto kasnije se ljubav srca
oitovala po ranama tijela.8 Zato se od tada nije mogao suzdravati
od plaa, tovie i na sav glas je oplakivao Kristovu muku kao da mu
je bila neprestano pred oima. Jecanjem je ispunjavao putove, nije
doputao nikakvu utjehu, dok se spominjao patnja Kristovih. Jedno ga je sreo najpovjerljiviji prijatelj. Kad mu je otkrio razlog svoga
bola, to je smjesta u prijatelja izazvalo suze.
I zaista, nije zaboravio voditi brigu o onom svetom liku niti je zanemario njegov nalog. Odmah je nekom sveeniku dao novaca da
kupi svjetiljku i ulja da sveta slika ne bi ni asa bila liena duna tovanja. Zatim se ustro dao na izvrenje ostaloga. Besprijekoran je napor
uloio u popravak one crkve. Premda mu je bila upravljena boanska
rije o onoj Crkvi koju je sebi Krist stekao vlastitom krvlju, nije se
najednom htio uznijeti, nego je pomalo od tijela prelazio na duh.
7
Ovo raspelo, naslikano bizantskim stilom, danas se uva u posebnoj kapeli crkve sv.
Klare u Asizu. Onamo je preneseno 1260. kad su sestre klarise iz samostania sv. Damjana prele u novi samostan. U crkvici sv. Damjana nalazi se danas kopija toga raspela.
8
Pisac aludira na stigmatizaciju sv. Franje koja se zbila nekih osamnaest godina
kasnije.
699
7. poglavlje
Tjelesni otac i brat progone ga
12. Kad se dao na pobona djela, tjelesni otac ga je poeo progoniti. Budui da je sluenje Kristu smatrao ludou, posvuda ga je
pratio kletvama. Zato je sluga Boji pozvao nekog puanina, koji je
bio prilino prostoduan, te ga je sebi uzeo umjesto oca i zamolio
ga da onda kad njegov otac podvostrui kletve, na nj zaziva blagoslov. Proroansku je rije pretvorio u djelo i djelima je pokazao
to je onaj izrazio rijeima: Oni e proklinjati, a ti e blagoslivljati! (Ps 108,28). Ocu je vratio novac to ga je ovjek Boji htio
upotrijebiti za pothvat na spomenutoj crkvi, jer ga je na to uputio
gradski biskup, ovjek zaista veoma poboan; zato je to rekao to
nije bilo doputeno od krivo steenoga neto upotrijebiti u svete
svrhe. A mnogi su od onih koji su se skupili uli kako je rekao:
Od sada u slobodno govoriti: Oe na, koji jesi na nebesima, a
neu govoriti: Oe Petre Bernardone, a njemu ne vraam evo samo
novac nego se odriem i cjelokupne odjee. Gol u, dakle, poi
Gospodinu! O, velikoduna li ovjekova srca, kojemu ve dostaje
sam Krist! Ustanovljeno je da je ovjek Boji tada nosio pokorniki
pojas (cilicij) ispod odijela, vema se radovao stvarnim krepostima
nego prividnima.
uljivim ga je rijeima poput oca napadao i tjelesni brat. Kad je
jednoga zimskog jutra opazio Franju kako obuen u bijedne prnje
moli i kako je prozebao drhturio, taj je nesretnik dobacio nekom
svom sugraaninu: Kai Franji da ti sada proda malo znoja. Kad
je to ovjek Boji uo, silno se obradovao i smijeei se odgovorio:
Zaista, to u svome Gospodinu vrlo rado prodati. Nita istinitije
od toga, nije samo sto puta vie nego i tisuu puta vie primio na
ovome svijetu, a u buduem nije samo sebi stekao vjeni ivot nego
i drugima.
8. poglavlje
Kako je svladao srameljivost.
Proroanstvo o siromanim djevicama
13. Tako je nastojao prijanji raskoan nain ivota sasvim izmijeniti i za dobro naravi nastojao je obuzdati svoje raskalaeno tijelo.
Jednog je dana ovjek Boji prolazio Asizom prosei ulje kako bi
uredio svjetiljke u crkvi svetoga Damjana, koju je u to vrijeme popravljao. A kad je opazio mnotvo ljudi koji su se zabavljali i stajali
pred kuom u koju je htio ui, obuzelo ga je rumenilo, zastao je. Ali
kako je svoje plemenito srce bio usmjerio prema nebu, prekorio je
700
svoju nepokretnost i samoga sebe osudio. Odmah je svratio u kuu

i sigurnim je glasom pred svima objasnio razlog svoje srameljivosti
i, kao da je pijan duhom, francuskim je jezikom zamolio ulja i dobio
ga je. Veoma gorljivo je nastojao za posao na onoj crkvi odueviti sve
i glasno je, govorei francuski, svima koji su sluali prorekao da e
ondje biti samostan svetih Kristovih djevica. Uvijek je naime kad bi
se napunio arom Duha Svetoga sipao, govorei francuski, vatrene
rijei. Unaprijed je znao da e, napose u tom narodu, biti aen i s
posebnom pobonou tovan.
9. poglavlje
Od vrata do vrata prosi hranu
14. Otkako je poeo sluiti zajednikom Gospodaru sviju, uvijek

je ljubio zajednitvo; u svemu je izbjegavao posebnost, koja je uprljana mrljama sviju pogreaka. Kad se znojio radei na onoj crkvi,
za koju je primio nalog od samoga Krista, od previe njena mladia otvrdnuo je poput seljaka i postao strpljiv u naporu. Sveenik
kojem je pripadala crkva, gledajui kako ga neprestano umaranje
iscrpljuje, ganut samilou, poeo mu je svaki dan davati neto posebne hrane, ne ba zainjene, jer bijae siromaan. Franjo je cijenio
sveenikovu ozbiljnost i prihvaao njegovu samilost. Samom sebi je
rekao: Takva sveenika koji bi ti uvijek neto pruio nee svagdje
nai. Ovo ne predstavlja ivot ovjeka koji je prigrlio siromatvo;
nije zgodno da se navikne na takve stvari; polako e se vratiti na
prezreno, ponovno e pribjei raskoi. Ustani ve jednom, ljenive,
te od vrata do vrata prosi pomijeanu hranu! Stoga je po Asizu od
vrata do vrata prosio kuhanu hranu. Gledajui zdjelu punu raznolikih jela najprije se zgrozio, ali kad se sjetio Boga, kao pobjednik
nad samim sobom to je s duhovnom nasladom blagovao. Ljubav sve
ublauje i svaku gorinu ini slatkom.
10. poglavlje
Izvlatenje brata Bernarda
15. Neki Bernard iz grada Asiza, koji je kasnije postao sinom

savrenstva, kad je po primjeru ovjeka Bojeg odluio posve prezreti svijet, ponizno ga zamoli za savjet. Traei dakle savjet rekao
je: Ako bi tko, oe, dugo vremena posjedovao dobra nekoga gospodara i vie ih ne bi htio zadrati, to bi s njima trebalo uiniti da
to bude savrenije? ovjek je Boji odgovorio da bi ih sve trebalo
vratiti gospodaru od kojeg ih je dobio. Na to e mu Bernard: Sve
701
to imam svjestan sam da mi je dao Bog, a toga sam se prema tvome savjetu spreman odrei. Tada ree svetac: Ako rijei hoe
potvrditi inima, u rano jutro poimo u crkvu; uzet emo evanelistar pa od Krista zatraiti savjet. Tako o svanuu uoe u crkvu.
Poto se najprije pomolie, otvorie evanelistar, odluivi da e
uiniti ono to im najprije bude savjetovano. Otvorie knjigu, a
Krist je u njoj iznio svoj savjet: Ako hoe biti savren, hajde,
prodaj sve to ima i podaj novac siromasima (Mt 19,21). I drugi
put otvorie, a oko im zape za rijei: Nita ne uzimajte na put!
(Lk 9,3). Uinie to i trei puta te naoe rijei: Ako tko hoe ii
za mnom, neka se odree samoga sebe (Lk 9,23). Bernard je sve
ovo izvrio bez oklijevanja i taj savjet nije prekrio ni za jotu.
Mnogi su se odvratili od najpogubnijih svjetovnih briga u kratko
vrijeme i pod Franjinim vodstvom vratie se beskrajnom dobru u
domovinu. Predugo bi bilo da nastavimo pripovijedati o tome kako
se pojedinci domogoe nagrade vinjega poziva.
11. poglavlje
Prispodoba koju je iznio pred gospodinom papom
16. Onom zgodom kad se sa svojima predstavio papi Inocentu

da zamoli odobrenje pravila svoga naina ivota, kad je papa uvidio da njegova odluka s obzirom na provoenje ivota premauje
snage, kao ovjek velike razboritosti rekao mu je: Moli se, sinko,
Kristu da nam po tebi oituje svoju volju, pa kad je upoznamo,
tvojim emo pobonim eljama sigurnije udovoljiti. Svetac je udovoljio nalogu vrhovnoga pastira i pouzdano se utekao Kristu. arko
je molio i usrdno je poticao drugove da se ponizno mole Bogu. to
je jo vie trebalo? Dok je molio, primio je odgovor i sinove je izvijestio o novostima spasenja. Shvatio je to mu je Krist povjerljivo rekao u usporedbi: Franjo, papi e kazati ovako: Neka ena, siromana, a lijepa, boravila je u nekoj pustinji. Zbog njezine se ljepote
u nju zaljubi neki kralj, s kojim se vjena i ona mu rodi veoma lijepu
djecu. Kad su oni ve poodrasli i bili estito odgojeni, majka im je
ovako rekla: Nemojte se, mili moji, sramiti to ste siromani, jer
ste svi sinovi onoga velikoga kralja. Radosno poite u njegov dvor
i zatraite ono to vam je potrebno. Kad su oni to uli, divili su se
i radovali. Ohrabreni obeanjem kraljevskoga podrijetla znali su da
e biti batinici; svu svoju bijedu smatrali su bogatstvom. Odvano
se predstavie kralju i ne uplaie se onoga lica kojemu su bili nalik. Kad je kralj uvidio da su mu slini, zaueno je ispitivao iji su
sinovi. A kad su oni ustvrdili da su sinovi one sirotice koja boravi u
pustinji, kralj ih je izgrlio i rekao: Moji ste sinovi i batinici, nemojte
702
se bojati! Ako se s moga stola hrane tuinci, pravedno je da hranim i

one kojima po pravu pripada cjelokupna batina. Zato je kralj naredio eni da svu djecu to ih je s njim imala poalje na uzdravanje u
njegov dvor. Svetac je zbog te prispodobe postao veseo i radostan,
a sveto proroanstvo prenio je papi.
17. Franjo bijae ta ena, obdarena mnogom djecom, koja nisu
roena iz poude; pustinja to je svijet koji je u ono doba bio zaputen i neplodan krepostima; lijepo i brojno potomstvo sinova to je
velik broj brae koja su ukraena svim krepostima; kralj to je Sin
Boji kojem su po svetom siromatvu nalik; oni prezrevi sram
zbog niska poloaja dobivaju hranu s kraljeva stola jer, zadovoljni
to slijede Krista i ivei od milostinje, spoznaju da e biti blaeni
ba zbog poruga svijeta.
Gospodin papa se divio kad mu je priopena prispodoba i nesumnjivo je spoznao da po ovom ovjeku govori Krist. Sjetio se jednoga vienja to ga je imao prethodnih dana, i tvrdio je da e se u
ovom ovjeku ispuniti kao to mu je nadahnuo Duh Sveti.9 U snu
je vidio kako se lateranska bazilika rui, a nju neki redovnik, malen
i neugledan ovjek, podmjestivi svoja ramena, podupire da se ne
srui. Rekao je: Zaista je to onaj koji e djelima i naukom podrati
Kristovu Crkvu. Zato se taj gospodin tako lako priklonio njegovoj molbi; zato je on, pun Boje ljubavi, uvijek posebnom ljubavlju
ljubio Kristova slugu. Stoga je zamoljeno odmah odobrio i obeao
da e rado jo i vie od ovoga odobriti. Od tada je, podijeljenom
ovlau, poeo jo gorljivije sijati sjeme kreposti i propovijedati po
gradovima i selima.
Sveta Marija u Porcijunkuli

12. poglavlje
Sveeva ljubav prema ovome mjestu, boravak brae ondje,
ljubav Blaene Djevice prema Franji
18. Sluga Boji Franjo, osoba skromna, ponizna srca, niska

stasa, dok je jo boravio u svijetu, za sebe i za svoje odabrao je
komadi svijeta, jer nije drugaije mogao sluiti Kristu, nego je
9
U treem ivotopisu sv. Dominika, koji je napisan u isto vrijeme kao i Drugi ivoto
pis elanskog, a napisao ga je Konstantin Medici iz Orvieta, dominikanac, govori se
da je Inocent III. jednako vienje imao i o sv. Dominiku, ali istom 1215, dok izvjetaj
elanskog pada u god. 1210.
703
morao imati neto od svijeta. Spomenuto mjesto, koje je imalo

pripasti onima to su eljeli da od svijeta nemaju nita, nije bez
boanskoga nadahnua nazvano Porcijunkula.10 U tom je mjestu bila podignuta crkva djevianske Majke, koja je zavrijedila
po svojoj posebnoj poniznosti da nakon svoga Sina bude glavaricom sviju svetih. Tu je roen Red male brae, tu je od mnogobrojna mnotva na vrstu temelju podignuta velianstvena
graevina.11 Svetac je ovo mjesto vie volio nego ostala. Brai
je naredio da ga s posebnim potovanjem aste. Htio je da se
ovo mjesto uvijek uva u poniznosti i najveem siromatvu kao
ogledalo redovnitva. Pravo vlasnitva ostavio je drugima, a sebi i
svojima zadrao je samo pravo upotrebe.
19. Ondje se u svemu obdravala najvea stega, kako u utnji
i postu, tako i u ostalim redovnikim uredbama. Nitko nije onamo imao pristupa, nego samo posebno odreena braa. Ovi su
bili odasvud sabrani i svetac je htio da zaista budu Bogu odani
i u svakom pogledu savreni. Isto tako je svakoj svjetovnoj osobi bio zatvoren ulaz. Nije htio da braa, koja su ondje boravila
u ogranienom broju, po openju sa svjetovnjacima udovoljavaju
radoznalosti, da ih ne bi prekidanje kontemplacije po brbljavcima
od nebeske stvari odvlailo zemaljskima. Nije ondje bilo doputeno govoriti beskorisne rijei, niti je bilo slobodno ponavljati to
su drugi pripovijedali. A ako bi tko neto takvo uinio, pouen
kaznom, uvao bi se ubudue da vie neto takvo ne uini. Neprekidno, danju i nou oni koji su boravili u tome mjestu bili su
zauzeti boanskim pohvalama; oko sebe su irili divan miris pobonosti, provodili su ivot aneoski.
I s pravom. Prema izvjetaju davnih itelja obiavao je tu crkvu
zvati drugim imenom: SVETA MARIJA ANEOSKA.12 Sretni je
otac pripovijedao kako mu je Bog objavio da Blaena Djevica izmeu ostalih crkava koje su njoj na ast sagraene na svijetu tu
crkvu ljubi posebnom ljubavlju. Zato ju je svetac vie ljubio nego
ostale.
10
Naziv Porcijunkula nastao je od lat. rijei: portio, odnosno od umanjene imenice
iste rijei: portiuncula, a to znai: djeli, komadi.
11
Porcijunkula je kolijevka Reda manje brae. Tu je sv. Franjo upoznao svoje zvanje; tu su se oko njega sakupila prva subraa; odatle su po dvojica poduzeli svoje
prvo misijsko putovanje i tu su se ponovno sastali; odatle je Franjo sa svojih jedanaestoro brae poao u Rim.
12
S vremenom se ondje razvilo dosta veliko naselje koje se danas zove Santa Maria
degli Angeli.
704
13. poglavlje
Jedno vienje
20. Vrijedno je spomena kako je neki Bogu odani brat prije svog
obraenja o ovoj crkvi imao vienje. U vienju je promatrao bezbrojne ljude, udarene sljepoom, kako kleei licem okrenutim prema nebu stoje oko ove crkve. Svi su oni planim glasom, ruku uvis
uzdignutih, vapili k Bogu i molili milosre i svjetlo. I gle, s neba se
spustila silna svjetlost i sve je njih zahvatila; svaki je pojedini primio
vid i svima je vraeno zdravlje.
Nain ivota svetoga Franje i brae

14. poglavlje
Strogost stege
21. Hrabri Kristov vojnik nije nikada tedio tijelo; kao da je tue,
izvrgavao ga je povredama, kako fizikim tako i verbalnim. Premailo bi apostolovu poslanicu (usp. 2 Kor 11,2329) gdje se spominju
patnje svetaca kad bi netko htio po broju navesti to je ovaj podnio.
Tako se takoer i cijela zajednica prvih uenika podvrgavala svim
nepogodama te se smatralo neim nedoputenim ako bi tko u emu
drugome nastojao otpoinuti osim u utjehi duha. Opasivali su se eljeznim lancima i oblaili kone oklope, sami su sebe trapili mnogim
bdijenjima i neprestanim postovima te bi mnogo puta iznemogli da
si na neprestane poticaje samilosnog pastira nisu olakavali strogost
tolikoga posta.
15. poglavlje
Razboritost svetoga Franje
22. Neke je noi jedna od ovaca (tj. brat), dok su ostali poivali,
zaviknula: Umirem, brao, evo od gladi umirem! Brini je pastir smjesta ustao i pourio da bolesnoj ovici prui potreban lijek.
Naredi da se postavi stol, iako opskrbljen seljakim poslasticama;
nestaicu vina, kao to esto biva, nadomjestila je voda. Sam je prvi
poeo jesti. A da se onaj brat ne bi sramio, i ostale je pozvao u slubu ljubavi. Kad su u Bojem strahu blagovali, da slubi ljubavi ne bi
to nedostajalo, otac je sinovima ispripovijedao poduu prispodobu
o razboritosti. Zapovjedio je da se Bogu uvijek prinosi rtva zai-
705
njena solju. Brino ih je opomenuo da svaki pojedini omjeri svoje

snage kad je u pitanju sluenje Bogu. Tvrdio je da je nerazborito
uskraivanje tijelu onoga to mu je nuno grijeh slian onome kao
kad mu na zahtjev prodrljivosti prua suvino. I dodao je: to
sam uinio kad sam jeo, znajte, predragi, da je to uinjeno iznimno,
a ne s voljom, jer je to nalagala ljubav. Ljubav neka vam bude uzorom, a ne hrana; jer hrana slui prodrljivosti, a ljubav duhu.
16. poglavlje
Predvianje buduih dogaaja
i kako je Red povjerio Rimskoj crkvi, te jedno vienje
23. Sveti otac je u zaslugama i krepostima neprestano napredovao. Kad mu se potomstvo ve posvuda proirilo brojem i milou i
kad je do nakraj svijeta pruilo grane neobine plodnosti, poeo je ee zabrinuto razmiljati kako bi se novi nasad to ga oni predstavljaju
mogao sauvati i rasti povezan vezom jedinstva. Gledao je tada kako
na malo stado poput vukova bjesne mnogi i sama novina ustanove
daje priliku da joj kode oni koji su u grijesima ostarjeli. Predviao je
da bi neto protivno svetom miru i jedinstvu moglo ui i meu same
sinove i, kao to se esto dogaa meu izabranima, pribojavao se da
e neki koji su naduveni svojom tjelesnom pameu bili buntovni (usp.
Kol 2,18) biti spremni na kavgu i skloni sablaznima.
24. I dok je ovjek Boji u glavi ee prevrtao ove i sline misli,
jedne noi kad se prepustio snu imao je ovo vienje. Vidio je koko
malenu, a crnu. Bila je slina pitomu golubu. Noge su joj bile sasvim
obrasle perjem. Imala je bezbroj pilia. Oni su je neprestano prevrtali
jer se svi nisu mogli nai pod njezinim krilima. ovjek je Boji oda
sna ustao i ponovno je u srcu razmiljao; sam postade tumaem svoga
vienja. Ova koko ree to sam ja, nizak sam i tamnoput.13
Njoj treba da po nedunosti ivota slui golubinja prostodunost. Jer
je ona u svijetu veoma rijetka, nesmetano leti u nebo. Pilii to su braa
koja su se mnoila brojem i milou. Franjina snaga je nedovoljna da
ih brani od zavjera ljudskih i od jezika svadljivih (usp. Ps 31,21).
Poi u, dakle, i preporuit u ih svetoj Rimskoj crkvi, koja e
palicom svoje moi rastjerati zavidnike da bi sinovi Boji za poveanje vjenoga spasenja svuda uivali punu slobodu. U ovom e sinovi
prepoznati majina slatka dobroinstva. I uvijek e s posebnim potovanjem slijediti njezine asne tragove. Dok ona bude zatiivala Red,
13
Usp. 1el 83, gdje se dodue kae da Franjo nije bio naroito visoka stasa, prije
bijae nizak nego visok. Tu se nita ne spominje da je po naravi bio crnoput.
706
nee u njemu biti opaka susreta niti e Belijalov sin nekanjeno proi
kroz Gospodinov vinograd. Sama e nam zavidjeti na slavi naega
siromatva i nee dopustiti da oblak oholosti zasjeni slavu poniznosti.
Meu nama e sauvati netaknute veze ljubavi i mira, najstroom e
kaznom udariti otpadnike. Sveto e opsluivanje evaneoske istoe
pred njezinim licem neprestano cvasti i nee trpjeti da i samo na as
nestane miomirisa ivota. Samo ovo bijae nakana sveca Bojega,
kad je svoj Red povjerio Crkvi. To to je za budunost predvidio prijeku potrebu ovoga povjeravanja, nesumnjiv je dokaz da je ovjek Boji
posjedovao proroki dar.
17. poglavlje
Kako je zatraio gospodina Ostijskoga da mu zamjenjuje papu
25. Kad je dakle ovjek Boji prispio u Rim, gospodin papa

Honorije i svi kardinali primie ga s potovanjem. to je mirisalo irenjem dobra glasa, blistalo je u njegovu ivotu, odzvanjalo
na jeziku. Kad je to zadovoljavalo, nepotovanju nije bilo mjesta.
Srdano i vatreno je propovijedao pred papom i kardinalima; govorio je iz punine srca na to ga je Duh poticao. Od njegovih rijei
tresle su se planine,14 one su iz dubine srdaca uzdisale, suzama su
prale unutranjega ovjeka.
Kad je dovrio propovijed i kad se unaprijed ukratko i povjerljivo
porazgovorio s gospodinom papom, ovako mu je molei ga rekao:
Kako, gospodine, znate, siromanima se i prezrenim ljudima ne
daje pristup do tolika velianstva. U rukama drite sav svijet, vrlo
vani poslovi ne doputaju da posveujete panju onim najmanjima.
Zato, gospodine, molim vau svetost da nam gospodina Ostijskoga15 dadete za papinskog namjesnika16 da bi se bez povrede vaeg
uzoritog dostojanstva u vrijeme potrebe braa mogla njemu utjecati
i od njega primati kako dobroinstva obrane tako i upravljanja.
Papi se svidjela tako sveta molba i doskora je, kao to je ovjek Boji molio, Redu (za upravljanje) dodijelio gospodina Hugolina, tada
biskupa ostijskoga. Taj sveti kardinal prigrlio je povjereno mu stado
i bio mu je sve do blaena preminua briljiv hranitelj, pastir i lan.
Posebna podlonost ima pravo na povlasticu ljubavi i brige, a nju
sveta Rimska crkva Redu male brae nije nikada prestala iskazivati.
Svretak prvog dijela
14
Ovdje elanski metaforiki kardinale nazivlje montes tj. planine.

Gospodin Ostijski tj. kardinal Hugolin; usp. 1el 100.
16
Tj. da u stvarima Reda bude papin zamjenik.
15
II. dio
Uvod
26. U sjeanju sauvati likove negdanjih otaca na spomen sinovima ocima slui na ast, a sinovi tako pokazuju svoju ljubav.
I doista, djela otaca potiu na dobro one koji ih nisu poznavali;
potiu ih na ono to je jo bolje dok im oci, od njih vremenski
udaljeni, predstavljaju spomena vrijedna svjedoanstva. Odatle
prvi, ali ne malen plod ubiremo, jer spoznajemo svoju neznatnost.
Gledamo ih koliko imaju obilje zasluga, a sebe vidimo kako smo
s obzirom na zasluge bijedni. Miljenja sam da je blaeni Franjo
kao neko sveto ogledalo svetosti Gospodnje i slika njegova savrenstva. Sve njegove kako rijei tako i djela na boanski nain ire
boanski miris. Pa ako to ima pomna promatraa i ponizna uenika, brzo e biti svetim naukama obuzet i postat e odan onoj
uzvienoj filozofiji. Poto smo, iako siromanim stilom, kao usput
o njemu neto kazali, ne smatramo suvinim izmeu mnogih stvari
dodati ih jo nekoliko. One e i sveca preporuiti i nau pospanu
ljubav razbuditi.
Duh proricanja svetoga Franje

1. poglavlje
27. Blaeni je otac po nekom uzdignuu boravio iznad zemaljskih stvari. to god je bilo na svijetu, udesnom je snagom svladavao jer je uvijek prema onom vrhovnom svjetlu usmjerivao oko
svoga razuma. On nije samo po boanskoj objavi znao to mu je
initi nego je mnoge stvari i duhom proricanja pretkazivao, otkrivao
je tajne srdaca, poznate su mu bile nenazone stvari, predviao je i
unaprijed govorio o buduim stvarima. Ovo to kaemo potvruju
sluajevi.

707
708
2. poglavlje
Za nekoga tko je smatran svetim spoznao je da je neiskren
28. Bijae neki brat. Koliko se vidjelo izvana, isticao se posebnom svetou ivota. Ipak je meutim poneto bio osebujan. Sve
vrijeme je troio u molitvi. utnju je tako strogo obdravao da se
nije obiavao ispovijedati rijeima, nego znakovima. U rijeima Sv.
pisma nalazio je veliku gorljivost, a kad bi ih sluao, napunjao se neobinom slatkoom. to da jo reknem? Svi su ga smatrali veoma
svetim. Dogodilo se da je blaeni otac doao u ono mjesto da vidi
brata za koga je uo da je svet. Dok su ga svi hvalili i uzvisivali, rekao je otac: Pustite, brao, i nemojte mi u njemu hvaliti avolske
izmiljotine. Znajte istinu, to je avolska napast i lano zavoenje.
vrsto sam uvjeren da je najvei dokaz za to to nee da se ispovijeda. Ovo su braa teko primila, a napose sveev zamjenik.17 Nato
oni rekoe: Pa kako to moe biti istina da nas tolikim znakovima
svetosti izigravaju lane izmiljotine? A njima e otac: Potaknite
ga da se dvaput ili jednom tjedno ispovjedi. Ako to ne izvri, znat
ete da je istina to sam rekao. Sveev zamjenik ga je uzeo nasamo
pa se najprije s njim prijateljski pozabavio i napokon mu je naredio
da se ispovjedi. Ovaj je to odbio stavivi prst na svoja usta; amo-tamo je zavrtio glavom i tako dao znak da se nipoto nee ispovjediti.
Braa su umuknula i pobojae se sablazni od lane svetosti. Za nekoliko dana ovaj je svojevoljno napustio Red. Povratio se u svijet, vratio
se svojoj bljuvotini. Napokon je zlou podvostruio te je ujedno lien
i pokore i ivota. Uvijek se valja uvati posebnosti koja u sebi nije
nita drugo nego lijepa propast. O to su se na temelju vlastita iskustva
uvjerili mnogi osobenjaci, jer do neba se uzdizahu, i u bezdan se
sputahu (Ps 107,26). Ipak svrati panju uinku pobone ispovijedi,
jer ona ne samo da ovjeka ini svetim nego ga takvim i pokazuje.
3. poglavlje
Slino o nekom drugom. Protiv osobenjatva
29. Neto se slino dogodilo s bratom koji se zvao Toma iz Spoleta. Svi su o njemu imali zdravo miljenje i bili vrsto uvjereni u
njegovu svetost. Konano je otpadnitvo od Reda potvrdilo ispravnost suda svetog oca da je opak. Nije dugo ustrajao jer je lano
traena krepost kratkovjeka. Iziao je iz Reda i izvan njega umro.
Onda je spoznao to je uinio.
17
Kao sveevi zamjenici ili vikari dolaze u obzir brat Petar Katanski i brat Ilija. Budui da je Ilija prije nego to je napisan Drugi ivotopis bio iskljuen iz Reda i Crkve,
elanski mu u Drugom ivotopisu uope ne spominje imena.
709
4. poglavlje
Kako je prorekao poraz krana kod Damiette
30. U ono vrijeme, kad je kranska vojska opsjedala Damiettu,18

i svetac je sa svojim drugovima bio nazoan.19 Iz arke elje za muenitvom preplovie more. Kad je dakle svetac uo da se nai spremaju za napad, silno se raalostio. Rekao je svom drugu: Gospodin mi je objavio da krani, ako toga dana doe do bitke, nee
uspjeti. Reknem li to, bit u smatran budalom. Preutim li, neu
izbjei grinju savjesti. to se tebi ini? Drug mu je na to odgovorio: Oe, smatraj to najmanje vanim to e ljudi suditi, jer te nee
istom sada smatrati budalom. Rastereti svoju savjest i vema se boj
Boga nego ljudi. Svetac je dakle skoio i kranima upravio spasonosne opomene; odvraao ih je od bitke i najavljivao poraz. Istina
postade predmetom rugla. Srca im otvrdnue i ne htjedoe posluati. Poli su, zapoeli bitku, borili se. Neprijatelji su potukli nae.
Za vrijeme same bitke svetac je bio napet te je pozvao druga da
promatra. Kad prvi i drugi put nije nita vidio, naredio mu je da pogleda i trei put. I gle, cjelokupna se kranska vojska dala u bijeg,
svretak bitke urodio je sramotom, a ne slavljem. Tolikim je porazom veoma smanjen broj naih. Oko est tisua bilo je to poginulih
to zarobljenih.20 Svetac je s njima silno suosjeao, a oni nisu nita
manje imali osjeaj da su kanjeni. Napose je oplakivao panjolce.
Promatrao je njihovu spremnu odvanost u borbi, a ostade ih samo
nekolicina. Neka ovo upamte knezovi ovoga svijeta i neka znaju da
se nije lako boriti protiv Boga, tj. protiv Boje volje. Drskost obino
svrava porazom. Jer se oslanja na svoje vlastite snage, ne zavreuje
nebesku zatitu. Ako se pobjeda mora oekivati odozgor, s boanskim Duhom valja zapoinjati borbu.
5. poglavlje
O bratu ije su mu tajne srca bile poznate
31. U ono vrijeme, kad se svetac vraao iz prekomorskih strana,

imao je uza se kao pratioca brata Leonarda Asikog. Desilo se da
se od putovanja umorio i iznemogao pa je malo jahao na magarcu.
Brat koji ga je pratio isto se tako osjeao dosta umornim te je, sude18
Bilo je to od 9. svibnja 1218. do kolovoza 1219. Krajem svibnja, odnosno poetkom lipnja 1219. Franjo je otputovao na Istok i 29. kolovoza stigao do Damiette.
19
S Franjom su osim brata Iluminata bili jo brat Petar Katanski, brat Ilija i brat
Cezarije pajerski.
20
Poraz se dogodio 29. kolovoza 1219.
710
i posve ljudski, poeo ovako govoriti: Nisu li se njegovi i moji roditelji zajedno igrali par-nepar?21 Eto on jae, a ja idem pjeice vodei
magarca. Dok je on o tome razmiljao, odmah je svetac sjahao s
magarca i rekao: Ne, brate, ne dolikuje da ja jaem, a ti da ide pjeice, jer si u svijetu od mene bio i plemenitiji i moniji! Brat se zapanjio i zacrvenio jer je spoznao kako ga je svetac ukorio. Bacio mu se
do nogu i sav je zaplakan priznao golu istinu te zamolio oprotenje.
6. poglavlje
O bratu povrh kojega je vidio avla; protiv ruitelja jedinstva
32. Bijae neki drugi brat koji je meu ljudima uivao dobar glas,
ali je po milosti pred Bogom bio jo slavniji. Na njegovim krepostima zaviao mu je onaj otac zavisti te je namislio zapaliti drvo koje
je sezalo ve do neba i iz ruku mu ugrabiti krunu. Obilazio je, jadio
se, bjesnio, razmahivao se, kako on to zna, ne bi li na zgodan nain
bratu postavio branu. Utuvio mu je dakle u glavu elju da se pod
izlikom veeg savrenstva od zajednice odvoji pa kad ostane sam i
padne, da ne imadne nikoga tko bi ga podigao. to da jo reknem?
Odvojio se od bratske zajednice. Iao je svijetom kao hodoasnik
i putnik. Od habita je nainio krau tuniku. Nosio je kapucu koja
nije bila saivena.22 I tako je obilazio zemlje i u svemu se pokazivao
prezrenim. A desilo se, dok je tako iao, da mu je boanska utjeha
bila oduzeta te se u burnim napastima poeo kolebati. Vode mu
dooe do grla (Ps 69,2) i kad su mu tako oba ovjeka unutranji
i vanjski bili naputeni, iao je kao ptica koja srlja u zamku. I ve
je bio u opasnosti da se surva u ponor kad ga je bijednika oko Boje
providnosti samilosno pogledalo u dobru. Kad li ga je patnja opametila te je napokon doao k sebi, rekao je: Vrati se, bijednie, u
Red, jer je u njemu tvoj spas! I nije oklijevao, nego je odmah ustao
i pohitao u majino krilo.
33. Kad je stigao u Sienu, u prebivalite brae, bijae ondje sveti Franjo. Dogodilo se neto zaista neobino. Kad ga je svetac tu
ugledao, pobjegao je od njega brzim trkom i zatvorio se u eliju.
Braa su bila zbunjena i razmiljala su zbog ega je pobjegao. Svetac im je rekao: Zato se udite mom bijegu? Zato ne pitate za
razlog? Utekao sam se zatiti molitve da se oslobodim zalutaloga.
U sinu sam neto opazio to mi se nije svidjelo, ali evo ve je po
21
Tj. roditelji su ovoga brata bili viega drutvenog poloaja nego Franjini. Roditelji
brata Leonarda ubrajali su se meu najuglednije i najmonije obitelji onoga kraja.
22
Prema ovome su braa onda imala kapucu koja je bila spojena s habitom.
711
milosti moga Krista svaka varka iezla. Brat je kleknuo i srameljivo se priznao grenim. Na to e mu svetac: Neka ti, brate, oprosti Gospodin. Ubudue se uvaj da se ne bi pod prividom svetosti
odvajao od svoga Reda i brae. Nakon toga je reeni brat postao
ljubiteljem zajednice, a napose je cijenio one zajednice u kojima je
na veoj visini bilo redovniko opsluivanje. U zboru pravednika,
u zajednici njihovoj silna su djela Gospodnja (Ps 111, 2)! U njoj se
doista oni koji su mueni odre, satrveni se podiu, mlaki dobivaju
poticaje; u njoj se eljezo izotrava eljezom i brat pomagan bratom
postojan je kao utvren grad (Izr 18,19) iako od svjetovnoga mnotva ne moe vidjeti Isusa, u tom te ne prijei mnotvo nebeskih
anela. Samo nemoj bjeati, a bude li vjeran do smrti, primit e
vijenac ivota.
Neto slino o nekom drugom
34. Malo kasnije neto se skoro slino dogodilo s nekim drugim.

Neki se izmeu brae nije pokoravao sveevu zamjeniku, nego je
kao svoga uitelja slijedio nekog drugoga brata. Kad ga je svetac,
koji se ondje nalazio, opomenuo po nekom posredniku, ovaj se
smjesta zamjeniku bacio pred noge. Odbacio je prijanjega uitelja
i bio podloan onome kojega je svetac postavio za predstojnika. A
svetac je duboko uzdahnuo i svom pratiocu, kojega je poslao kao
posrednika, rekao: Vidio sam, brate, avla na leima neposluna
brata, stisnuo mu je vrat. Ovaj podloan takvu gospodaru, poto
je odbacio uzde poslunosti, prepustio se uzdama njegovih poticaja. I kad sam Gospodina molio za brata, odmah je avao, smeten,
odstupio. Taj je ovjek posjedovao takve darove da su mu oi bile
kratkovidne za tjelesne stvari, a otrovidan je bio za duhovne. Pa
kakvo udo ako se osjeao preoptereenim uasnim teretom onaj
koji nije htio nositi dostojanstvo Gospodnje? Velim, nema ovdje nikakve neutralnosti, nego: ili e nositi lako breme koje e vema
nositi tebe, ili e bezakonje sjediti na talentu olova (Zah 5,7) s
objeenim mlinskim kamenom o vratu (Mt 10,6).
7. poglavlje
Kako je stanovnike Greccia oslobodio od vukova i tue
35. U obitavalitu brae u Grecciu svetac je rado boravio, kako

zato to je siromatvo smatrao bogatstvom, tako i zato to se u
osamljenoj eliji, koju je predstavljala jedna izboena stijena, slobodnije predavao nebeskim poukama. To je ono mjesto u kojem je
neko slavio roenje betlehemskoga Djeteta, te s Djetetom postao
712
dijete. Dogodilo se da su stanovnike snala mnogobrojna zla. Tako

je mnotvo krvolonih vukova napadalo ne samo ivotinje nego i
ljude, a tua bi svake godine opustoila polja i vinograde. Kad im je
sveti Franjo jednoga dana propovijedao, rekao je: Na ast i hvalu
svemoguega Boga, ujte istinu koju u vam objaviti! Ako svi ispovjedite grijehe i donesete plodove dostojne obraenja, kunem vam
se da e ovoga svekolikog pokaranja nestati. Gospodin e vas pogledati i umnoiti vam vremenita dobra. No i ovo posluajte: Ponovno
vam objavljujem, budete li za dobroinstva nezahvalni i povratite li
se bljuvotini, pokaranje e se ponoviti, kazna e biti podvostruena,
protiv vas e jo vea srdba bjesniti.
36. Tako se, zahvaljujui zaslugama i molitvama svetoga oca, dogodilo da su od onoga asa prestale nesree. Minule su opasnosti,
vukovi i tua nisu vie zadavali nikakvih neprilika. tovie, ako bi
kada tua zahvatila susjedna polja, kad bi se pribliila njihovoj granici, ili bi ondje prestala ili bi skrenula na drugu stranu. Poto im
je bio darovan mir, silno su se namnoili i mnogo su se obogatili
vremenitim dobrima. Ali je blagostanje prouzroilo ono to se redovito zna dogaati: obrazi su im odebljali, a obilje vremenitih dobara
ili, bolje, izmetine su ih zaslijepile. Napokon upadoe u jo vea
zla, zaboravie Boga koji ih je izbavio (Ps 106,21). I to ne proe
nekanjeno jer strogost Boje pravednosti manje kanjava prvi pad
nego ponovljeni. Boja se srdba raspaljuje protiv onih i onda kad
se povrate zla kojih je bilo nestalo. Osim toga je pridoao i ljudski
ma. Iako je s neba odreena smrtnost progutala mnoge, napokon
je cijelo mjesto spaljeno osvetnikim poarom.23 Zaista, i pravo je
da nesrea snae one koji su dobroinstvima okrenuli lea.
8. poglavlje
Kako je propovijedao Peruincima i prorekao im skoranji ustanak
37. Nakon nekoliko dana, kad je jednom blaeni otac siao iz

spomenute elije, nazonoj brai je turobnim glasom rekao: Peruinci su svojim susjedima nanijeli mnogo zla; uznijelo im se srce,
njima na sramotu. Ipak je meutim blizu Boja osveta; i Gospodin
je svojom rukom prihvatio ma. Poto je proteklo nekoliko dana,
ustao je i pun unutranjeg ara poao put Perue. Braa su oito
mogla slutiti da je u eliji imao neko vienje. Kad je stigao u Peruu
i kad se narod sakupio, poeo je propovijedati. A kad su konjanici
23
Ovo se vjerojatno dogodilo 1242. kad je car Friedrich II. opsjeo grad Rieti svojim
etama.
713
prema obiaju naokolo jahali te su, izvodei vojnike igre zveketali orujem i tako ometali rije Boju, svetac se okrenuo prema
njima i zavapio govorei: O aljenja vrijedne mahnitosti bijednih
ljudi, niti mislite na sud Boji niti ga se bojite! Ali posluajte to vam
Gospodin poruuje po meni bijednome. Gospodin vas je uzdigao
iznad sviju koji su naokolo vas; zbog toga biste prema svojim susjedima morali biti dobrostiviji, a Bogu zahvalniji. Nezahvalni ste za
milost, oruanom rukom navaljujete na susjede, ubijate ih i pljakate. Kaem vam, nee to ostati nekanjeno, Bog e vas tee kazniti.
Unutranjim ratom ete biti uniteni, meusobno ete se zavaditi
i jedan na drugoga ete ustati. Pouit e vas Boja srdba kad vas
nije mogla pouiti njegova naklonost. Nakon nekoliko dana buk
nuo je meu njima razdor; digoe oruje na svoje najblie, puani
su bjesnili protiv vitezova, a golim maem plemii protiv puana.
Napokon se s toliko neovjenosti i krvolonosti vodila borba da
su na samilost bili ganuti i susjedi koje bijahu napali.24 Bio je to
pravedan sud! Jer su naime napustili Jedinoga i Najviega, trebalo
je da ni meu njima ne bude jedinstva. U dravi ne moe biti vre
meusobne veze nego to je smjerna ljubav prema Bogu te iskrena
i nehinjena vjera.
9. poglavlje
Jednoj je eni prorekao da e joj se opaki mu popraviti
38. Boji je ovjek onih dana prolazio kroz Celle di Cortona.

Kad je to doznala neka plemenita ena iz mjesta koje se zove Volusiano, pourila je k njemu. Umorila se od duga putovanja jer bijae
slabana i odvie njena. No ipak je konano prispjela k svecu. Kad
je on vidio kako je umorna i kako pati od zaduhe, smilila mu se pa
joj je rekao: to eli, gospoo? A ona e: Oe, da me blagoslovi. Na to e joj svetac: Jesi li udana ili neudana? Ona odgovori:
Oe, imam veoma okrutna mua. Protivan je tome to sluim Isusu Kristu i to mi je naroita bol to dobru nakanu, koju mi je Bog
udahnuo, ne izvrujem jer mi prijei mu. Zato te molim, svee,
moli za njega da bi mu boansko milosre ganulo srce. Otac se zadivio odvanu srcu ove ene, starakom u mladu tijelu; ganut njezinom pobonou, ree: Poi, blagoslovljena keri, i znaj da e se
ubrzo s obzirom na svoga mua utjeiti. I doda: I s Boje i s moje
strane reci mu da je sada vrijeme spasenja, a kasnije e nastupiti
vrijeme pravde. Primivi blagoslov, vratila se k muu i izruila mu
24
Taj graanski rat zapoeo je 1214, ponovno se razbuktao 1217. i 1223. Franjo je
ovu propovijed odrao vjerojatno 1213. ili moda 1217.
714
poruku. Najednom je na njega siao Duh Sveti i od staroga postao je, novim ovjekom. Sa svom je blagou odgovorio ovako:
eno, sluimo Gospodinu i spasimo due u svojoj kui. Na to mu
je ena odgovorila: ini mi se da uzdrljivost treba u duu postaviti kao temelj, a zatim na nju treba nadograditi ostale kreposti. I to
mi se svia ree on kao i tebi. Od tada su vie godina proveli
u posvemanjoj uzdrljivosit i istoga su se dana, jedno kao jutarnja,
a drugo kao veernja rtva, preselili u vjenost. Sretne li ene koja
je tako smekala mua! Neka bi se na njoj ispunila ona apostolska:
Spaen mu nevjernik po eni vjernici (1 Kor 7,14). No takvi se,
da se posluim poznatom poslovicom, mogu izbrojiti na prste.
10. poglavlje
Kako je u duhu prepoznao brata koji je sablaznio drugoga brata;
za nj je prorekao da e napustiti Red
39. Jednom zgodom dooe dva brata iz Terra di Lavoro; stariji

je od njih mlaemu zadao mnogo jada. Nije bio, da tako kaem,
drug, nego tiranin. A mlai je sve poradi Boga utke podnosio. Kad
su stigli u Asiz, onaj mlai je otiao k svetom Franji (bio je naime s
njim tijesno povezan); svetac mu meu ostalim ree: Kako se tvoj
drug prema tebi ponaao za vrijeme ovog putovanja? On odgovori: Dosta dobro, predragi oe. Na to e mu svetac: Pazi, brate,
da ne bi pod izlikom poniznosti moda lagao. Znam naime kako se
odnosio prema tebi. No poekaj malo pa e vidjeti. Brat se jako
udio kako je na duhovan nain saznao tako daleke stvari. Tako se
nakon nekoliko dana, prezrevi Red, izvan njega naao onaj koji je
bio na sablazan svome bratu. Bez sumnje je to znak velike opakosti
i oit dokaz za nedostatak bratskih osjeaja: na zajednikom putovanju ne biti sloan s dobrim bratom.
11. poglavlje
Kako je spoznao da jedan mladi nije
u Red doveden Duhom Bojim
40. Onih je dana, hotei stupiti u Red, doao u Asiz neki plemeniti mladi iz grada Luce. Predstavljen svetom Franji, kleei i plaui molio je da ga primi. ovjek Boji pogleda ga i odmah spozna
da ga ne vodi Duh. Zato mu je rekao: Bijednie i tjelesni ovjee,
zato misli da moe lagati Duhu Svetom i meni? Prolijeva samo
tjelesne suze, a srce ti nije kod Boga. Odlazi jer ne misli duhov-
715
no! Jedva to je to rekao, javie mu da pred vratima stoje mladievi roditelji. ele sina oteti i odvesti. Mladi je iziao k njima van
i dragovoljno se vratio kui. Zbog toga su se braa divila i veliala
Gospodina i njegova sveca.
12. poglavlje
Kako je izlijeio jednoga klerika
i prorekao da e zbog svojih grijeha i vie toga pretrpjeti
41. U vrijeme kad je sveti otac leao bolestan u biskupskom dvoru u Rietiu, neki kanonik imenom Gedeon, nepostojan i svjetovna
duha, oboli i snaoe ga mnoge patnje. Leao je u krevetu. Zaeli
da ga odnesu pred svetoga Franju. Sa suzama ga moljae da nad
njim naini znak kria. Svetac mu ree: Kako u nad tobom nainiti znak kria kad si neko ivio prema tjelesnim eljama i nisi
se bojao Bojega suda! I nadodao je: Blagoslivljam te u ime Kristovo, ali znaj da e jo vie trpjeti ako se, kad ozdravi, povrati
svojoj bljuvotini. I nadodao je: Zbog grijeha nezahvalnosti uvijek
ovjeka snau vea zla od prijanjih. Kad je tako nad njim nainio znak Svetog kria, taj koji bijae uzet smjesta je ustao i poeo
zahvaljivati: Ja sam ozdravio. Tako su zakripale njegove kosti te
su mnogi uli slino onome kao kad se rukama lome suharci. Nije
prolo mnogo vremena, a on zaboravi Boga i povrati se u neistou.
Kad je jedne veeri veerao u kui nekog drugoga kanonika i te noi
ondje spavao, najednom se na sve sruio kuni krov. Dok su ostali
izbjegli smrti, samo je ovaj bijednik ubijen. I kakvo udo ako su ga,
kao to je svetac prorekao, snala tea zla od prijanjih, jer treba da
za primljeno oprotenje budemo zahvalni. Ponovljena zloa Gospodinu je dvostruko mrska.
13. poglavlje
Kako je jedan brat bio kuan
42. Dok je svetac boravio u istome mjestu, neki duhovni brat iz

marsikanske kustodije, kojega su muile teke napasti, ree u svom
srcu: O kad bih bar imao neto od nokata svetoga Franje uza se,
vjerujem da bi se ova bura napasti stiala i Bojom naklonou bi se
opet u me povratio mir. Dobivi doputenje, doao je u to mjesto
i jednom je od drugova svetoga oca izloio svoj sluaj. Ovaj mu je
brat odgovorio: Drim da je nemogue da ti dam neto od nokata
jer, premda mu ih gdjekada obrezujemo, nalae da ih bacimo. Za-
716
branjuje da ih uvamo. Tada brata pozvae i naredie mu da poe

k svecu koji da ga trai: Potrai mi, sinko, karice kojima e mi
odmah obrezati nokte. Ovaj prui karice to ih je poradi toga ve
uzeo, sakupio je odreske i predao ih bratu koji ih je zatraio. Ovaj
ih je primio pobono i jo pobonije uvao; odmah je od svakog
salijetanja napasti bio osloboen.
14. poglavlje
Neki je ovjek poklonio sukno to ga je svetac prije toga zatraio
43. U tom je mjestu bio obuen u neku staru tuniku. Otac siromaha jedanput ree jednom od svojih drugova, kojega je sebi postavio za gvardijana: Htio bih, brate, ako moe, da mi pronae
sukna za jednu tuniku. Kad je brat to uo, mozgao je u svojoj glavi
kako da se domogne tako ponizno zatraena potrebnog sukna. Sutradan rano ujutro uputi se prema vratima da ode u grad po sukno.
I gle, pokraj vrata je sjedio neki ovjek koji mu je htio neto kazati. I
ree bratu: Iz ljubavi prema Bogu primi od mene ovo sukno za est
tunika. Jednu zadri sebi, a ostale za dobro moje due razdijeli kako
ti se svidi. Brat se radostan vrati k bratu Franji i priopi mu da je na
udesan nain primio dar. A njemu e otac: Uzmi tunike jer si za
to poslan da udovolji mojoj potrebi. Zahvaljujem onomu koji, ini
mi se, jedini o nama vodi brigu.
15. poglavlje
Kako je svoga lijenika pozvao na objed
kad braa nisu nita imala
i koliko je toga Gospodin odmah dao;
kako se Gospodin brinuo za svoje
44. Dok je blaeni ovjek boravio u nekom samotitu nedaleko

od Rietia svaki dan ga je pohaao lijenik za bolesti oiju.25 Jednog
je dana svetac rekao svojima: Pozovite lijenika i dajte mu da se
dobro najede. Gvardijan mu odgovori rekavi: Oe, sramim se
priznati da nam je neugodno pozvati ga, jer smo sada toliko siromani. Odgovarajui mu svetac ree: to hoete da jo jednom
reknem? Lijenik, koji je bio nazoan, ree: I ja, predraga brao,
vau neimatinu smatram pravim uivanjem. Braa se pourie i
svu zalihu to su imali u spremitu postave na stol; bilo je malo kru25
Vjerojatno je to bio magister Nicolaus medicus koji se izmeu 1203. i 1233.
spominje u mnogim ispravama.
717
ha, ne mnogo vina, a da bi tenije blagovali, kuhinja je poslala neto

povra. Meutim se stol Gospodnji pokazao samilosnim prema
svojim slugama. Najednom se zau kucanje na vratima; brzo priskoie. I gle, neka ena donese punu koaru lijepa kruha, ribe, rakova,
pateta, meda i povrh svega groa. Kad su siromani blagovatelji
ovo vidjeli, poeli su klicati. Slabije su stvari sauvali za sutranji
dan, a ono vrednije toga su dana pojeli. A lijenik je uzdahnuo i
rekao: Ni vi, brao, ni mi svjetovnjaci ne poznajemo svetost ovoga
ovjeka kako bi trebalo. Tako oinsko oko nikada ne prezire svojih; to siromasi trpe veu oskudicu, to se Providnost za njih vema
brine. Siromah uiva obilniji stol nego silnik. Koliko je Bog dareljiviji od ovjeka!
Kako je brata Ricerija oslobodio od napasti
44a. Neki brat Ricerije,26 plemenit ivotom i rodom, toliko je

cijenio zasluge blaenoga Franje te je bio uvjeren da boansku milost zasluuje svatko tko njemu omili, a da zasluuje Boju srdbu
onaj tko mu nije drag. Dok je tako arko eznuo za tim da bi stekao
blagodat njegova povjerenja, mnogo je strahovao da ne bi svetac u
njega otkrio kakvu potajnu pogreku zbog koje bi izgubio njegovu
naklonost. Tako se dakle spomenuti brat ovakvim strahom danomice muio, a svojih misli nije nikom otkrio. Desilo se da je jednoga
dana na uobiajen nain bio uznemirivan i doao do elije u kojoj je
blaeni Franjo molio. Kad je ovjek Boji spoznao nakanu njegova
dolaska, ovako mu je rekao: Nemoj se, sinko, ubudue nita bojati, neka te nikakva napast ne smuuje jer si mi veoma drag. Meu
onima koji su mi napose dragi tebe ljubim posebnom ljubavlju. Kad
god ti se svidi, pristupi mi sa sigurnou i od mene se slobodno po
svojoj volji udalji. Ovaj se brat nemalo zaudio i obradovao rijeima svetoga oca. Od tada je bio siguran da ga Franjo ljubi i, kao to
je povjerovao, tako je rastao u milosti Spasiteljevoj.
16. poglavlje
Kako je, iziavi iz elije, blagoslovio dvojicu brae
45. Sveti Franjo je obiavao cijeli dan provesti u eliji i ne bi

se vraao k brai osim da uzme nuno potrebno za hranu. Ipak
nije u odreeno vrijeme izlazio na blagovanje jer je njegova glad
za kontemplacijom bila vea. ee bi si prisvojio cijeli dan. A
dogodilo se da su dvojica brae, koja su provodila Bogu ugodan
26
Ovaj je odlomak uz male promjene ponavljanje iz 1el 4950.
718
ivot, jedanput izdaleka dola u obitavalite kod Greccia. A doli

su zato da vide sveca i prime njegov dugo eljkovani blagoslov.
Kad su dakle doli i nisu ga nali, jer se ve bio vratio u eliju,
silno su se raalostili; a jer je neizvjesnost izlaska iziskivala dugotrajno ekanje, pripisivali su to svojoj krivnji. Otili su alosni.
Ispratili su ih drugovi blaenoga Franje i raaloene ih tjeili.
Kad su se od boravita udaljili, koliko se kamenom moe dobaciti, najednom za njima povie svetac i ree jednom od brae: Kai mojoj brai koja dooe ovamo neka se okrenu prema
meni. Kad su spomenuta braa svoja lica okrenula prema njemu, znakom Svetoga kria prekriio ih je i najsrdanije blagoslovio. Oni su postali jo veseliji, jer nisu samo ostvarili svoju odluku nego su doivjeli i udo. Vratili su se hvalei i blagoslivljajui
Gospodina (Lk 24,53).
17. poglavlje
Kako je izmolio da je iz kamena potekla voda
i kako je napojio edna seljaka
46. Kad je jednom zgodom blaeni Franjo htio otii u neko samotite da bi se ondje nesmetanije predao kontemplaciji, jer bijae
veoma slab, neki mu je siromani ovjek ustupio svoga magarca za
jahanje. Kako bijae ljetno doba, seljak se, pratei ovjeka Bojeg
dok se uspinjao u planinu, umorio od duga i naporna puta. Prije
nego to su stigli do mjesta, od silne ei je izgarao i iznemogao.
Snano je viknuo za svecem i molio ga da mu se smiluje. Bio je
uvjeren da e umrijeti ako se ne osvjei kakvim napitkom. I svetac
je Boji, koji je uvijek suosjeao s onima koji trpe, smjesta sjahao
s magarca, kleknuo na zemlju i uzdignuvi ruke prema nebu nije
prestao moliti dok nije bio uslian. Pouri rekao je seljaku
i ondje e nai ivu vodu koju ti je ovoga asa Krist milosrdno izveo iz kamena da se napije. O, udesna li Bojeg dostojanstva, koje se svojim slugama tako spremno snizuje! Seljak
se napio vode iz kamena zaslugom onoga koji je molio, dobio je
napitak iz najtvre stijene. Ondje voda prije nije tekla, a kako je
pomnjivo istraeno, ni poslije se nije mogla nai. Kakvo udo ako
onaj koji je bio pun Duha Svetoga obnavlja udesna djela sviju
pravednika? Onaj naime koji je posebnim darom milosti sjedinjen s Kristom ne smatra se velikim ako, kao i ostali sveci, ini
neto slino.
719
18. poglavlje
Kako je hranio ptiice od kojih je jedna
zbog pohlepnosti uginula
47. Jednog je dana blaeni Franjo sjedio s braom kod stola. Neke
ptiice, mujak i enka, zauzete hranjenjem svojih mladih, dolijetale
su svakog dana i po elji su sa sveeva stola uzimale mrvice. Svetac
se tome radovao. Dragao ih je po svom obiaju i brino im je pruao
potrebitu hranu. Jednoga dana otac i majka, tj. mujak i enka, poklonie brai svoje mlade, jer su na neki nain na njihov troak hranjeni. Mlade su predali brai i vie se nisu pokazivali. Mladi se meu
braom pripitomie i slijetali su im na ruke. U kui se nisu ponaali
kao gosti, nego kao stanari. Ispred svjetovnjaka su bjeali, a smatrali
su se samo pitomcima brae. Svetac je to gledao i divio se, pozvao je
brau da se raduju: Gledajte ree to naa braa crvendai
uinie, kao da su razumni. Rekoe naime: Evo, brao, poklanjamo
vam svoju mladunad jer se othranila vaim mrvicama. Raspolaite
njima kako vas je volja, mi odlazimo k drugoj kui. Meu braom se
posve pripitomie i zajedniki su se hranili. Meutim pohlepa je naruila slogu, vei su progonili one manje. Jedna ptica koja je bila vea
od drugih ostale je rastjerivala od hrane. Gledajte, ree otac, to radi
ovaj lakomac, pun je i sit i jo zavidi gladnima. Doskora e ga ubiti
nemila smrt. Nakon sveeve rijei odmah je uslijedila kazna. Uspeo
se lakomac na posudu s vodom za brau da se napije. I odmah se u
vodi utopio i tako uginuo. Ni maka se nije usudila, a ni kakva druga
zvjerka, dirnuti onoga na kome je bila sveeva anatema. Ljudska pohlepa veliko je zlo kad je Bog tako kanjava ve i na pticama. Treba se
bojati i osude svetaca, za kojom tako brzo slijedi kazna.
19. poglavlje
Kako je sve ispunjeno to je prorekao o bratu Bernardu
48. Nekom je drugom zgodom o bratu Bernardu, koji je bio

drugi brat u Redu, proroanski progovorio ovako: Kaem vam da
su bratu Bernardu dodijeljeni najlukaviji zlodusi da ga napastuju,
oni koji su od drugih jo gori (Mt 12,45). I premda oni neprestano
nastoje oboriti zvijezdu s neba, ipak e stvar svriti drugaije. Mrcvarit e ga, uznemirivati, napadati, ali e on konano nakon svega
slaviti pobjedu. I nadodao je: Kad mu se priblii smrt, sva e
bura ieznuti, pa kad nadvlada sve napasti, uivat e divan mir i
spokoj. Kad dovri trku (2 Tim 4,7), sretno e se preseliti Kristu.
Tako se zaista i dogodilo. Njegova smrt je zablistala udesima i
navlas se dogodilo sve kao to je ovjek Boji prorekao. Zato i bra-
720
a, u povodu njegove smrti, rekoe: Ovoga brata, dok je bio iv,

zaista nismo poznavali! Drugima meutim preputamo da pripovijedaju pohvale o ovom Bernardu.
20. poglavlje
Jedan mnogo iskuavani brat
htjede imati neto to je svetac napisao
49. Dok je svetac boravio na gori Alverni, zatvoren u eliji, jedan je

od drugova27 silno elio imati neto napisano od rijei Gospodinovih
to bi ga krijepilo, a da to sveti Franjo samo ukratko napie. Vjerovao
je naime da e se izbaviti od teke napasti koja ga je muila ili da e
je lake snositi. Upravo je izgarao od te elje, ali se bojao stvar otkriti
svetom ocu. No to to mu ovjek nije priopio objavio mu je Duh.
Jednoga naime dana pozva ga blaeni Franjo i ree: Donesi mi papira i crnilo jer elim napisati nekoliko Gospodinovih rijei i pohvala
njemu u ast, o emu sam u svom srcu razmatrao. Kad je odmah doneseno to je zatraio, svojom rukom je napisao pohvale Bogu i rijei
kako je htio. I napokon napisa bratu blagoslov govorei: Uzmi ovaj
listi i paljivo ga uvaj sve do svoje smrti. Smjesta je protjerana ona
napast, listi je sauvan i kasnije je proizveo udesne stvari.28
21. poglavlje
Kako je istom bratu ispunio elju i dao mu tuniku
50. Na istom je bratu zasjalo i drugo udesno djelo svetoga oca.

U ono vrijeme kad je bolestan leao u dvoru asikoga biskupa, spomenuti je brat u sebi razmiljao i rekao: Evo, ocu se blii smrt. O
kako bi se silno moja dua utjeila kad bih se nakon njegove smrti
domogao tunike svetoga oca. Kao da je ova elja srca bila izreena
ustima, zamalo ga pozove blaeni Franjo i ree: Predajem ti ovu
tuniku. Predajem ti da ubudue bude tvoja. Nosit u je dok budem
ivio, a tebi neka pripadne nakon moje smrti. Divio se brat tolikoj
oevoj pronicavosti. Konano je na veliku utjehu primio tuniku, a
pobona je braa kasnije odnesoe u Francusku.29
27
Bio je to brat Leon.

Jo se i danas ovaj listi uva u samostanu S. Francesco u Asizu. Brat Leon je
crvenom tintom dodao ovom zapisu znaajnu primjedbu. Prema tome je to napisano
ubrzo nakon stigmatizacije, nekako sredinom rujna 1224.
29
Usp. 1el 120. O jednom drugom habitu ili tunici sv. Franje, koja je dospjela u
Francusku, govori se u 2el 181.
28
721
22. poglavlje
Kako se nou meu poljskim biljem
na njegovu zapovijed naao perin
51. U posljednje vrijeme svoga bolovanja usred tamne noi zaelio je jesti perin30 pa ga je zatraio. Pozvan je kuhar da ga donese.
On je meutim rekao da se tada to u vrtu nije moglo pronai: Danomice sam toliko perina pobrao i porezao da ga pri punu svjetlu
ondje ne bih mogao pronai. tovie, onda kad sve pokriva tama
neu ga meu ostalim povrem moi ni razlikovati. A njemu e
svetac: Poi, brate, neka ti ne bude teko, i prve biljke kojih se
dotakne donesi. I brat je otiao u vrt te je divlje biljke koje mu, jer
nije vidio, najprije dooe pod ruku iupao i donio u kuu. Braa
su gledala divlje biljke, a kad su ih pomnjivije prevrtala, meu njima naoe zelena i posve mlada perina. A kad je svetac od toga
neto malo pojeo, mnogo je ojaao. Tada otac ree brai: Predraga
brao, na prvu rije izvrite nalog i nemojte ekati da vam se ponovno rekne to je ve kazano. Nita neete proglasiti nemoguim jer
kada bih naredio neto to nadmauje snage, poslunost bi ostala
bez snage. Do toga stupnja mu je Duh povjerio povlasticu duha
proricanja.
23. poglavlje
Prorekao je da e nakon njegove smrti nastati glad
52. Gdjekada su na poticaj Duha Svetoga sveti ljudi primorani

govoriti o sebi jer naime ili slava Boja iziskuje da se otkrije rije ili to zahtijeva red ljubavi poradi izgraivanja blinjega. Tako
je blaeni otac nekog dana jednome od brae, kojega je vrlo mnogo
ljubio, kazao ovu rije koju je od velianstva primio u samoi:
Danas se ree nalazi na svijetu jedan sluga Boji zbog kojega, dok bude iv, Gospodin nee dopustiti da zavlada glad nad
ljudima. Nikakve u tome nije bilo tatine, nego je to samo bila
sveta izjava to ju je nama na izgraivanje rijeima svetim i ednim
priopila sveta ljubav koja ne trai svoje (1 Kor 13,5), a nije se
smjela beskorisnom utnjom mimoii tako divna odlika Kristove
ljubavi prema njegovu sluzi. Znamo svi i vidjeli smo kako su, dok je
sluga Boji ivio, bila mirna i spokojna vremena i kako su obilovala
plodnou sviju dobara. Nije tada bilo gladi za Bojom rijei (Am
8,11), jer su rijei propovjednika bile pune snage, a srca sviju sluatelja pripadala su Bogu. Primjeri svetosti blistali su na redovnikoj
30
Petrusin neka vrst jestiva korijena, neto slino perinu ili mrkvi.
722
pojavi, a licemjerje onih koji pobjeljuju grobove jo nije zarazilo

tolike svece, niti je nauavanje onih koji se pretvaraju unijelo toliku
radoznalost. Zato je punim pravom vladalo obilje vremenitih dobara kad su svi istinski toliko ljubili vjena.
53. A kad je on bio uzet, poredak se stubokom preinaio, sve
se izmijenilo. Posvuda se pojavie ratovi i bune. Razliiti naini
istrebljivanja brzo zahvatie vie kraljevstava (usp. Mt 13,4546).
Uasna glad se proirila nadaleko, a njezina nemilosrdnost, koja
estinom nadmauje sve stvari, vrlo mnoge je pokosila. Tada naime nuda sve pretvara u hranu. Silila je da ljudski zubi vau
ak i ono to ni ivotinje ne obiavaju jesti. Kruh se prireivao od
orahovih ljusaka i od kore drvea i, kazat emo ublaeno, roditeljska ljubav, natjerana glau, nije imala samilosti ni nad ivotom
djeteta, kao to se vidi iz nekih priznanja. Ali da bude jasno tko
je bio onaj vjerni sluga blaeni otac Franjo zbog ije ljubavi
je boanska obzirnost sustegnula ruku od kazne, poto je prolo
nekoliko dana nakon njegove smrti, onom je bratu kojem je za
ivota prorekao tu nevolju otkrio da je on sam bio taj sluga Boji.
Jedne naime noi, dok je brat spavao, glasno ga je pozvao rekavi:
Brate, ve dolazi glad koju Gospodin, dok sam bio iv, nije dopustio da doe na zemlju. Kad se brat probudio, od rijei do rijei
je kasnije ponovio sve po redu. I tree noi nakon ovoga mu se
svetac ukazao i ponovio sline rijei.
24. poglavlje
Sveeva bistrina i nae neznanje
54. Nikom se to ne smije initi neobinim to se prorok naeg

vremena odlikovao takvim povlasticama. Kad je naime bio osloboen tame zemaljskih stvari i kad vie nije bio podloan tjelesnoj
nasladi, razum mu se uzdizao do najviih vrhunaca, ist je ulazio u
svjetlo. Tako obasjan sjajem vjenoga svjetla od Rijei (boanske)
primao je ono to je odzvanjalo u njegovim rijeima. Jao, koliko
se danas od njega razlikujemo mi koje obuzima tama te ne znamo
ni onoga to je nuno! to misli da je tome uzrok drugo nego to
to smo prijatelji tijela i to smo samo stavljeni u prainu svjetovnih
stvari? Kad bismo svoja srca s rukama uzdizali prema nebu (Tu
3,41), kad bismo izabrali uzdignue do vjenih stvari, moda bismo
spoznali ono to ne znamo: Boga i sebe. Tko je u neistoi, taj gleda
neistou; kad je oko uprto u nebo, nemogue je da ne vidi ono
nebesko.
723
Siromatina
25. poglavlje
Pohvala Siromatine
55. Dok se blaeni otac nalazio u suznoj dolini, svekoliko imanje sinova ljudskih odbacivao je kao bijedu, a kad je udno poeo
teiti za viim vrhuncem, svim srcem je eznuo za Siromatinom.
Kad je spoznao da je siromatina bila tijesno povezana sa Sinom
Bojim, a cijeli svijet da ju je odbacio, odmah je nastojao da se
vjenom ljubavlju s njome zarui. Postao je dakle ljubiteljem njezina lika. Da bi uz zarunicu to vie prionuo i da bi njih dvoje bili u
jednome duhu, nije ostavio samo oca i majku nego je sve odbacio.
Zato ju je uza se privijao istim zagrljajima, ni na as nije podnosio
da ne bi bio njezinim zarunikom. Svojim sinovima govorio je da
im je ona put savrenstva, da im je ona jamstvo i miraz vjenoga
bogatstva. Nitko nije tako bio pohlepan za zlatom kao to je on
bio za Siromatinom, niti je itko pomnjivije uvao svoje blago nego
to je on uvao ovaj evaneoski biser.31 Njegov se pogled na poseban nain vrijeao ako je to vidio u kui i izvana na brai to nije
bilo u skladu sa siromatvom. On se sam od poetka redovnikoga ivota do smrti smatrao bogatim zato to imaae samo jednu
tuniku, pojas i hlae; drugo nita vie nije imao. Njegov siromani
habit pokazivao je gdje skuplja svoje blago. Zato je bio veseo, zato
siguran, zato nesmetan za trku; radovao se to je propadljivo blago
promijenio za stostruko vrednije.
Siromatvo kua
26. poglavlje
56. Upuivao je svoje da grade siromana prebivalita od drveta,

a ne od kamena, i da kuice budu podizane po jednostavnomu nacrtu. Govorei esto o siromatvu, utuvljivao je brai onu evaneosku: Lisice imadu jame, ptice nebeske gnijezda, a Sin Boji nema
kamo bi naslonio glavu (Mt 8, 20).
31
Ovdje pisac misli na borbe to ih je Grgur IX. vodio s carem Friedrichom II.
(122730).
724
27. poglavlje
Kua koju je poeo ruiti kod Porcijunkule
57. Kad je jednom kod Svete Marije Porcijunkulske trebao biti

kapitul i ve je imao poeti, a Asiani vidjeli da ondje nema kue,
bez znanja ovjeka Bojeg i dok je on bio odsutan, vrlo brzo izgradie kuu za kapitul. Kad se napokon otac vratio i kad je ugledao
kuu, teko ga se to dojmilo i jako se raalostio. Doskora se prvi
digao da zgradu ukloni. Uspeo se na krov i odluno poeo skidati
crijep i letve. Naredio je i brai da se uspnu i da nakazu koja se
uvelike protivi siromatvu uklone. I rekao je da se sve brzo u cijelom
Redu razglasi pa da svi vide kao primjer to je na onome mjestu bilo
pretjerano. Do temelja bi poruio ovu kuu da se nisu vitezovi, koji
su se ondje nali, suprotstavili gorljivosti njegova duha i izjavili da
ona nije svojina brae, nego da pripada opini.
28. poglavlje
Kako je iz kue u Bologni izbacio bolesnike
58. Kad se jednom vraao iz Verone i htio proputovati kroz Bolognu, douo je da je ondje za brau sagraena nova kua. Kad je
uo rije kua brae skrenuo je drugim putem i u Bolognu nije
doao. Konano je zapovjedio brai da kuu brzo napuste. Zato kad
su naputali kuu, nisu ostavili ni bolesnike, nego su i oni iseljeni s
ostalima. I nije im doputeno da se vrate dok gospodin Hugolin,
tada biskup ostijski i izaslanik u Lombardiji,32 nije u javnoj propovijedi spomenutu kuu proglasio svojom. Ovo svjedoi i pie onaj koji
je tada bolestan iz kue bio uklonjen.33
29. poglavlje
Kako nije htio ui u eliju koja je za nj nainjena
59. Nije htio da se braa nastane u kakvom malom boravitu ako

nije bilo odreena gospodara komu je pripadalo vlasnitvo. Uvijek
je naime traio da za njegove sinove vrijede zakoni predvieni za
strance (usp. Izl 12,49), da se naime skupljaju pod tuim krovom,
da miroljubivo prolaze, da eznu za domovinom. Tako i kad je brat
brata zapitao u samotitu Sarteano odakle dolazi, a taj je odgovorio:
32
Time nije reeno da se Hugolin tada kad se dogaaj odigrao ubrzo nakon Franjina povratka s Istoka poetkom 1220. i sam zadravao u Bologni.
33
Vjerojatno je to bio brat Leon, a ne sam pisac.
725
Iz elije brata Franje, i kad je svetac to uo, odgovorio je: Kad

si eliju nazvao Franjinim imenom, prisvajajui je meni, trai joj
drugoga stanovnika jer ja ubudue u njoj neu boraviti. Gospodin
ree kad se nalazio u odvojenosti, gdje je molio i postio etrdeset
dana, nije ondje dao nainiti eliju niti kakvu kuu, nego je boravio
pod planinskom stijenom. Njega moemo nasljedovati na propisani nain, nemajui nikakve svojine, premda bez upotrebe kua ne
moemo ivjeti.
Siromatvo namjetaja
30. poglavlje
60. Taj ovjek nije samo mrzio rasko kua nego je silno zazirao i
od obilna i birana namjetaja. Nije volio stolove ni posue koje bi ga
podsjealo na svijet da bi sve oko njega upravo pjevalo o tuinstvu
i progonstvu.
31. poglavlje
Sluaj kad je za Uskrs u Grecciu bio pripravljen stol
i kako se po primjeru Kristovu prikazao kao stranac
61. Dogodilo se jednog Uskrsa da su braa u samotitu kod Grec

cia pomnjivije prostrla stol upotrijebivi bijeli stolnjak i stakleno posue. Kad je otac iziao iz elije te doao k stolu, ugledao ga je poviena
i isprazno ureena. No dok se stol smijeio, on se nimalo nije nasmijao. Neopazice i polako je zastao, na glavu je stavio kapu nekog siromaha, koji se tada ondje naao, i iziao van. Vani je pred vratima ekao dok braa ne ponu jesti. Ako on na dani znak ne bi doao, ne bi
ga ekali. Kad su poeli jesti, pravi siromah je pred vratima zaviknuo:
Za ljubav Gospodinu Bogu ree pruite milostinju siromanu
i bolesnu starcu. Braa odgovorie: Ui, ovjee, ovamo za ljubav
onomu koga si zazvao. Tako je odmah uao i pokazao se onima koji
su blagovali. Ali to misli kako su se braa strancu iznenadila? Dana
mu je zdjelica i on je sjedei sam na zemlji zdjelicu stavio u pepeo.
Sada sjedim ree kao manji brat, a zatim ree brai: Primjeri siromatva Sina Bojega nas moraju privlaiti vie nego ostale
redovnike. Vidio sam prostrt i ureen stol i nisam smatrao da pripada
siromasima koji idu od vrata do vrata. Da je bio slian onom strancu
koji je istoga dana bio sam u Jeruzalemu, dokazuje tijek dogaaja.
Usprkos svemu tomu, usplamtjelo je srce uenika dok je govorio.
726
32. poglavlje
Protiv pomame za knjigama
62. Nauavao je da u knjigama valja traiti svjedoanstvo Gospodinovo (Ps 19,8), a ne gledati njihovu vrijednost; treba traiti
duhovnu izgradnju, a ne ljepotu. Ipak je htio da ih nekoliko ima i da
budu na raspolaganje brai kad ustreba. Zato kad je neki ministar
molio njegovo doputenje da moe zadrati skupocjene i vrijedne
knjige, uo je od njega: Zbog tvojih knjiga ne elim izgubiti knjigu
Evanelja, koju sam obeao obdravati. Ti uini to hoe, moje
odobrenje ti nee biti zamkom.
Siromatvo leaja
33. poglavlje
Primjer gospodina Ostijskoga i pohvala njemu
63. Bila je tako velika nestaica kreveta i leaja da se smatralo

pravom lonicom ako je tko povrh slame prostro kakvu tronu
plahtu. Tako se dogodilo u vrijeme kad se u Sv. Mariji Aneoskoj odravao kapitul da je onamo doao gospodin Ostijski34 sa
skupinom vitezova i klerika da posjeti brau. Kad je vidio kako
braa lee na zemlji i kad je promatrao leaje koje bi netko mogao
smatrati ivinskim brlozima, gorko je zaplakao i rekao pred svima:
Evo, ovdje braa spavaju, pa je dodao, a to e biti od nas
bijednih koji uivamo toliko obilje? Svi nazoni bijahu ganuti do
suza i otioe duhovno mnogo osnaeni. Gospodin Ostijski bijae
onaj ovjek koji se, kad je u Crkvi postao najveim vratima, neprijateljima uvijek suprotstavljao, dok nije svetu rtvu, onu blaenu
duu vratio nebu.35 O njena li srca, o ponora li ljubavi! Uzdignut
na visok poloaj jadikovao je da nema velikih zasluga, a po krepostima je bio uzvieniji nego po svom poloaju.
34
To je bio kardinal Hugolin.

U ovoj je reenici pisac saeo pravi hvalospjev kardinalu Hugolinu, kao pokrovitelju prvih franjevaca. Kardinalovo je naime sjedite, Ostia, na uu Tibera, a on je
poslije postao Kristov namjesnik. Na latinskom ostium znai i ue, ali i vrata, a Isus
za sebe ree Ja sam vrata ovcama: (Iv 10, 7). Ujedno se hoe istaknuti Hugolinov
pavlovski apostolski ar, izraen u latinskoj verziji 1 Kor 16, 9: Ostium enim mihi
apertum est magnum jer vrata mi se otvorie velika (za rad), a pisac istie i otpor
kasnijeg pape prema neprijateljima vjere (hostis na latinskom znai neprijatelj). Konano, istoa i portvovnost Hugolina, kasnijeg pape Grgura IX., doputaju da se
njegova dua usporedi s hostijom! (A..)
35
727
34. poglavlje
to se neke noi desilo Franji zbog jastuka od perja
64. Budui da spomenusmo postelje, pada mi na pamet neto

drugo to e moda biti korisno ako spomenem. Od onoga vremena kad se ovaj svetac obratio Kristu nastojao je zaboraviti sve
svjetovno. Tako nije htio leati na perini niti je pod glavom htio
imati jastuk od perja. Ni bolest ni gostoprimstvo kod svjetovnjaka
ne mogoe ovu ogradu strogosti slomiti. Dogodilo se u samotitu
u Grecciu da kad ga je bolest oiju muila vie nego obino, bijae prisiljen da protiv volje upotrijebi jastui. Tako je prve noi
u vrijeme jutarnje svetac pozvao brata i rekao mu: Noas, brate,
nisam mogao spavati niti sam se mogao dii na molitvu. Glava mi
dre, koljena klecaju, cijelo mi se tijelo trese kao da sam se najeo
kruha od ljulja. Drim ree da se u ovom jastuiu to ga
imam pod glavom nalazi avao. Nosi ga jer vie neu da pod glavom imam avla. Brat je s oevim bolnim mrmljanjem suosjeao,
uzeo je dobaeni mu jastui da ga odnese. Dok je izlazio, najednom je izgubio dar govora. Takav ga je snaao strah i bio je kao
svezan te nije mogao ni noge maknuti s mjesta niti je bilo kamo
mogao pokrenuti ruke. Za malo vremena, kad ga je svetac pozvao,
poto je za to doznao, bi osloboen; vratio se i pripovijedao to
je pretrpio. Svetac mu je na to rekao: Sino, dok sam molio Poveerje, jasno sam osjetio da je avao doao u eliju. I nastavio
je: Na je neprijatelj silno lukav i pronicav. Kad ne moe iznutra
koditi dui, nastoji bar pruiti joj razlog da mrmlja. Neka posluaju svi koji si sa svake strane pripravljaju jastuie (Ezek
13,18) da, na koju god se stranu okrenu, dospiju na mekuno.
avao rado slijedi obilje materijalnih dobara, raduje se kad moe
biti uz udobne postelje, napose gdje to ne iziskuje potreba i gdje
to zvanje brani. Nita manje stara zmija ne bjei od ovjeka koji
se liio svega, bilo da prezire stanovanje sa siromahom bilo da se
strai veliine siromatva. Opazi li brat da se pod perjem nalazi
avao, njegova e glava biti zadovoljna i sa slamom.
728
Protivnik novca
35. poglavlje
Strogo je ukorio brata koji je novac dotaknuo rukama
65. Premda je prijatelj Boji veoma prezirao sve to je svjetovno,

ipak je iznad svega proklinjao novac. Ve ga je tamo od poetka svoga obraenja odbacivao i svojim je sljedbenicima uvijek utuvljivao u
glavu da ga treba izbjegavati poput avla. Savjetovao je svojima da
novac jednako cijene kao i izmet. Tako se desilo jednoga dana da je
neki svjetovnjak uao u crkvu svete Marije u Porcijunkuli da se pomoli. Svoj novani dar ostavio je pokraj kria. Kad je otiao, jedan
je brat uzeo novac i bacio ga u udubinu prozora. I dou svetac to
je uinio taj brat. Kad je brat vidio da je zateen, pourio se moliti
oprotenje i bacio se na zemlju da primi kaznu. Svetac ga je ukorio
i zato to se dotaknuo novca strahovito ga je izgrdio. Naredio je
da vlastitim ustima iz prozora uzme novac pa da ga izvan njihova
prebivalita stavi na magareu balegu. Onaj brat je rado izvrio zapovijed, a strah obuze srca sviju koji su to sluali. Ubudue su svi jo
vie novac tako usporeen s balegom prezirali, a novi sluajevi su ih
danomice sve vie poticali da ga preziru.
36. poglavlje
Kanjen je brat koji je jedno pokupio novac
66. Kad su jednom zgodom zajedno putovala dva brata, priblie

se jednom sklonitu gubavaca. Na putu spaze novac. Zaustave se
te ponu raspravljati o tome to bi s balegom trebalo uiniti. Jedan od njih pokua, ismjehujui bratovu savjest, uzeti novac da ga
pokloni gubavcima, slugama novca.36 Zadravao ga je subrat kao
lanom pobonou zavedena, lakoumnom je dozivao u pamet rije
Pravila odakle jasno proizlazi da naeni novac treba zgaziti kao prainu. Onaj je tvrdoglavo sluao opomene jer je uvijek po svojoj naravi bio tvrde ije. Omalovai Pravilo, sagne se i uzme novac, ali
nije izbjegao Bojem sudu. Najednom je izgubio dar govora, kripao je zubima, nije mogao govoriti. Tako je kazna prokazala luaka,
tako je osveta pouila oholicu da se pokorava oevim zakonima.
Kad je napokon smrad odbacio, kad su obeaene usne oprane
36
Tekst latinskog izvornika leprosis pecuniae famulis offerendum nije lako prevesti. Gubavci su bili upueni na novanu milostinju svojih blinjih. Razumljivo je da
su prije svega eznuli za novanom milostinjom.
729
vodom pokore, razvezae se na pohvale. Stara je poslovica: Ispravi

luaka i postat e ti prijateljem.
37. poglavlje
Ukorio je brata koji je pod izlikom potrebe htio sauvati novac
67. Kad je jednom zgodom sveev zamjenik brat Petar Katanski

vidio kako mnotvo brae izvana dolazi k Svetoj Mariji u Porcijunkulu, a da se opskrbe onim najnunijim, milostinja nije dotjecala,
rekao je svetom Franji: Ne znam, brate, to da uinim. ete brae
se slijeu, a nemam ime bi ih dostatno podvorio. Molim te, jesi li si
sporazuman da se neke stvari novaka koji dolaze sauvaju te da se
kad ustreba potroe. Svetac odgovori: Daleko bila od nas ovakva
ljubav, predragi brate, da se mi zbog bilo kojega ovjeka ogrijeimo
o Pravilo. A ovaj e: to dakle da uinim? On mu ree: Oplijeni Djeviin oltar i digni razliite ukrase, kad drugaije ne moe izii
u susret potrebnicima. Vjeruj mi, bit e joj milije da se evanelje
njezina Sina opsluuje i da joj se oplijeni oltar nego da joj oltar bude
opremljen, a Sin prezren. Gospodin e poslati onoga tko e Majci
vratiti ono to nam je posudila.
38. poglavlje
Novac se pretvorio u zmiju
68. Kad je jednom zgodom ovjek Boji s pratiocem putovao

Apulijom prema Bariju, na putu je naao veliku novarku koja je bila
nabijena novcem, a trgovakim jezikom se zvala mrea za ulov.
Pratilac je upozorio sveca i nagovarao ga da novarku dignu sa zemlje i da novac podijele siromasima. Preporuuje se ljubav prema
potrebnicima, a dijeljenjem novca preporuuje se milosre. Svetac
je odluno odbio da to uini. Tvrdio je da je to avlova izmiljotina.
Rekao je: Nije slobodno, sinko, uzeti tue; nekom tue darovati
zavreuje kaznu grijeha, a ne slavu zasluge. Ostavie to mjesto i
pourie zapoetim putem. No brat, zaveden ispraznom ljubavlju,
nikako da se smiri, jo ga pokuava nagovoriti na nevjernost. Svetac
pristane da se vrate na ono mjesto, ali ne zato da bratu ispuni elju, nego da zaluenom pokae boansko otajstvo. Pozvao je nekog
mladia koji je kraj puta sjedio blizu bunara da se pred licem dvojice
ili trojice svjedoka oituje svetinja Trojstva (usp. Mt. 16,18; 2 Kor
13,1). Kad su sva trojica ve prispjela do mree, opazie kako je
od novaca nabrekla. Svetac je zabranio da joj se koji od njih priblii
kako bi se po molitvi raskrinkala avolska varka. Povukao se odanle
730
koliko se moe dobaciti kamenom i predao se svetoj molitvi. Kad

se vratio od molitve, naredi bratu da podigne novarku, a u njoj se
po njegovoj molitvi umjesto novca nalazila zmija. Brat je uzdrhtao i
zapanjio se. Ne znam je li ve neto unaprijed slutio; pri dui se sasvim drugaije osjeao. Iz straha da ne povrijedi poslunost prestao
je krzmati i rukama je uzeo novarku. I gle, iz novarke je iskoila
ovea zmija i tako se bratu otkrila avolska varka. I konano mu
svetac ree: Slugama Bojim, brate, novac nije nita drugo nego
avao i zmija otrovnica.
Siromatvo u odijevanju
39. poglavlje
Kako je svetac rijeju i primjerom prekorio one
koji oblae mekuna i skupa odijela
69. Ovoga ovjeka, obuena u nadnaravnu krepost, vema je

iznutra grijao boanski ar nego izvana tjelesna odjea. Grdio je one
koji nose trostruku odjeu i koji su se u Redu bez potrebe sluili mekunim odijelom. Tvrdio je da je potreba, koju ne zahtijeva
razum nego udobnost, znak utrnuta duha. Rekao je: Kada duh
postane mlak i kad u milosti polako ohladi, tada nuno tijelo i krv
trae svoje. to preostaje kada dua ne nalazi naslada, nego to da se
tijelo vrati svom uivanju? Tada ivotinjski nagon prekriva prijeku
potrebu, tada tjelesni osjeaj oblikuje savjest. I nadodao je: Nae
li se moj brat u pravoj potrebi, pogodi li ga bilo kakva nevolja, pouri li se da joj udovolji i da je od sebe ukloni, kakvu e primiti plau?
(Post 29,15). Pruila mu se prilika da stekne neku zaslugu, ali je
otvoreno dao razumjeti kako mu se to ne svia. Ovim je i slinim
rijeima pogaao one koji nisu htjeli znati za potrebe. Jer ih strpljivo
ne podnose, to nije nita drugo nego vraanje u Egipat.
Napokon, nije htio da braa bilo kada imaju vie nego dvije tunike. Ipak je doputao da ih podstave komadima sukna. Naredio je
da izbjegavaju skupocjene tkanine, a one koji su protivno tome radili
pred svima je korio otrim rijeima. Da takve svojim primjerom stavi
u nepriliku, na vlastitu tuniku bi priio grubu kostrijet. Na samrti je
zatraio da mu se posmrtna tunika prekrije siromanom kostrijeti.37
37
U Speculum perfectionis (izd. P. Sabatier) pripovijeda se u poglavlju 112. da je Jakoba iz Settesolija sv. Franji izmeu ostaloga, kad je leao na samrti, donijela sukno
sive boje za posmrtni habit.
731
Brai koju je titala bolest ili kakva druga potreba doputao je

da na samom tijelu odozdo nose mekanu tuniku, ali ipak tako da se
izvana sauva grubost i siromaan izgled. Govorae naime: Jo e
toliko olabaviti strogost, prevladat e mlakost te se sinovi siromana
oca nee bojati nositi i grimiz, a promijenit e samo boju. Ovim ti,
oe, ne laemo mi, otueni sinovi, nego sama sebi lae naa opakost. Gle, to je ve jasnije od sunca, i danomice sve vie raste.
40. poglavlje
Franjo najavljuje da e one koji odstupaju od siromatva
popraviti nevolja
70. Gdjekada je svetac i ovako jadikovao: Koliko se braa odalee od siromatva, toliko e se svijet udaljiti od njih, trait e
ree i nee nita nai. A ako prigrle moju gospou Siromatinu,
svijet e ih hraniti, jer su svijetu dani na spasenje. I ponovno je
rekao: Izmeu svijeta i brae postoji uzajamna razmjenjivanje;
oni svijetu duguju dobar primjer, a svijet je duan izlaziti u susret
njihovim potrebama. Kad oni ne budu davali dobar primjer i kad
se iznevjere zadanu obeanju, tada e svijet sustegnuti ruku da ih
pravedno kazni.
U brizi za siromatvo ovjek se Boji plaio mnotva,38 koje
iako nije stvarno imuno, ipak odaje bogat izgled. Zato je kazivao:
O, kad bi bilo mogue, kad bi se na svijetu Manja braa mogla
vidjeti vrlo rijetko, toj nekolicini bi se svijet divio! Povezan tako s
gospoom Siromatinom nerazrjeivom vezom ne oekuje sadanju, nego buduu nagradu. Psalme koji uzvisuju siromatvo, kao to
je onaj: Siromah nee pasti u zaborav zauvijek, ufanje ubogih nee
biti zaludu dovijeka (Ps 9,19) i Gledajte, ubogi, i radujte se,
pjevao je s veim arom i radou (Ps 68,33).
Pronja milostinje
41. poglavlje
Preporuka milostinje
71. Sveti se otac radije sluio isproenom milostinjom negoli donesenom. Srameljivo zaziranje od pronje nazivao je
neprijateljstvom spasenja; tvrdio je da je ona srameljivost u
38
Tj. onih koji stupaju u Red.
732
pronji koja nogu ne povlai natrag sveta. Hvalio je rumenilo

koje se raa na njenu elu, a nije hvalio ono srameljivo osjeanje koje ovjeka zbunjuje. Kad je svoje gdjekad poticao na
pronju milostinje, sluio se ovim rijeima: Idite rekao je
jer su Manja braa u ovom posljednjem asu posuena svijetu da izabrani na njima ispune ono po emu e ih sudac pohvaliti: to ste uinili jednom od moje najmanje brae, meni
ste uinili (Mt 25,4045). Govorio je da veliki Prorok
(tj. Krist) smatra Red povlatenim jer je on naslov njegova imena
tako jasno izrekao. Zato je htio da braa ne borave samo u gradovima nego i u samotitima gdje se svima prua prigoda za stjecanje
zasluga, a opakima se skida pokrivalo isprike.
42. poglavlje
Sveev primjer s obzirom na pronju milostinje
72. Da ne bi ni jedan jedini put povrijedio onu svoju svetu zarunicu, sluga Boga svevinjega obiavao je uiniti ovo: ako bi ga
kada pozvala gospoda da ga poaste obilnijim stolom, najprije bi
po oblinjim susjednim kuama prosio komadie kruha, a zatim bi,
ovako bijedom obogaen, pourio sjesti za stol. Kad je koji put bio
upitan zato to ini, odgovorio bi da nee za feud,39 koji se daje
privremeno, ostaviti trajnu batinu. Rekao bi: Siromatvo nas ini
batinicima i kraljevima kraljevstva nebeskoga, a ne vae lano bogatstvo.
43. poglavlje
Primjer to ga je pruio u dvoru gospodina Ostijskoga
i njegov odgovor biskupu
73. Kad je jednom prilikom sveti Franjo posjetio asne uspomene papu Grgura,40 dok je taj jo bio u nioj slubi, kako je ve bilo
vrijeme ruka, poao je u pronju. Kad se vratio, poredao je komadie crnoga kruha po biskupovu stolu. Kad je to biskup opazio, bilo
mu je malo neugodno, napose zbog novopozvanih gostiju. Isproenu milostinju otac je vedra lica razdijelio vitezovima i kapelanima
39
Feudum je rije srednjovjekovnog latiniteta, a znai isto to i rije leno
(njem. das Lehen), tj. posjed to ga vladar daje pojedinim podanicima i time ih obavezuje na vjernost i vojniku slubu. Jedna od znaajki feuda jest i to da se podanicima daje samo na odreeno vrijeme, ima dakle privremen karakter.
40
To je papa Grgur IX. koji je tada jo bio kardinal (Hugolin).
733
koji bijahu za stolom. Svi su oni to s neobinom ljubaznou primili;

jedni su pojeli, a drugi iz potovanja sauvali. Kad je blagovanje dovreno, biskup je ustao i ovjeka Bojeg poveo nasamo. Rairio je
ruke i zagrlio ga. Zatim mu ree: Zato si mi, brate u kui, koja
pripada tebi i brai, nainio neugodnost te si poao u pronju?.
Na to e njemu svetac: Mnogo veu ast sam vam iskazao kad sam
poastio veega Gospodina. Gospodinu se svia siromatvo, a naroito ono prosjako, koje je dragovoljno. Ja posjedujem kraljevsko
dostojanstvo i izvanredno plemstvo da slijedim onoga Gospodina,
koji premda bijae bogat, poradi nas postade siromaan (2 Kor
8,9). I nadodao je: Vie uivam za siromanim stolom na kojem je
bijedna milostinja nego za bogatim na kojem se redaju jela da im se
jedva zna broj. To je biskupu posluilo za veliku duhovnu izgradnju pa je zato rekao svecu: Sinko, to je u tvojim oima dobro, to
ini, jer je Gospodin s tobom.
44. poglavlje
Primjerom i rijeju opominje kako treba prositi milostinju
74. Gdjekada je samoga sebe vjebao, a tedio bratsku srame

ljivost te je u poetku on sam odlazio u pronju. A kad je opazio
da vie njih ne vodi brigu o svom pozivu kako treba, jednom prilikom je rekao: Predraga brao, Sin Boji je od nas bio plemenitiji,
a poradi nas je postao siromaan na ovome svijetu. Iz ljubavi prema
njemu odabrali smo put siromatva, zato se ne smijemo sramiti ii
u pronju. Batinicima kraljevstva nikako ne dolikuje da se srame
miraza nebeske batine. Kaem vam da e se naoj zajednici pridruiti mnogi odlinici i mudraci i smatrat e se poaenima to
mogu prositi milostinju. Vi dakle koji ste njihovi prvijenci veselite
se i radujte, ne susteite se initi ono to predajom prenosite onim
svetima da imaju initi.
45. poglavlje
Kori brata koji nije htio prositi
75. Sveti je Franjo esto govorio kako pravi manji brat ne smije
mnogo oklijevati da poe na pronju. Rekao je: to je moj sin plemenitijega roda, neka bude to spremniji poi jer mu se tako mnoe
zasluge. U nekom se prebivalitu nalazio brat kojega za pronju
uope nije bilo, a jeo je za vie njih. Kad je svetac opazio da taj prijatelj trbuha voli uivati plodove, a u poslu ne sudjeluje, ovako mu
je jednom rekao: Idi, brate muho, svojim putem, jer eli jesti znoj
734
svoje brae41 i biti u Bojem poslu besposlen. Slian si bratu trutu

koji s pelama ne radi, a prvi hoe jesti med. Kad je ovaj tjelesni
ovjek spoznao da je njegova prodrljivost zamijeena, ponovno je
potraio svijet koji jo nije bio ni ostavio. Napustio je naime Red,
a kako je nestajao u pronji, nestao je i kao brat; tko jede za vie
drugih, postaje viestrukim demonom.
46. poglavlje
Kako je iziao u susret bratu koji je nosio milostinju
i poljubio mu rame
76. Nekom se drugom zgodom jedan brat iz Asiza vraao u Porcijunkulu s milostinjom. Kad je ve bio blizu boravita, poe na sav
glas pjevati i visokim glasom Gospodina hvaliti. uvi to svetac,
istra van, bratu poljubi rame i na svoje rame uprti torbu. Rekao mu
je: Neka je blagoslovljen moj brat koji spremno odlazi na pronju,
ponizno prosi i radostan se vraa!
47. poglavlje
Kako je nagovorio vitezove da prose milostinju
77. Kad je blaeni Franjo ve bio skroz-naskroz bolestan i blizu

smrti, a nalazio se u Noceri, Asiani su poslali sveano poslanstvo
i zahtijevali da njihova slava ne bi nekom drugom bila dana (Iz
42,8), da im se preda tijelo ovjeka Bojeg. Kad su ga vitezovi na
konju prenosili, stigoe u neko siromano selo zvano Satriano.42
Kad su ve ogladnjeli i bilo vrijeme da potrae hranu, pooe neto
kupiti, ali nita nisu nali. Vitezovi se vratie blaenom Franji i rekoe: Mora nam dati neto od svoje isproene milostinje jer ovdje
nita ne moemo kupiti. Svetac im je odgovorio rekavi: Zato
niste nita nali to se vie pouzdajete u svoje muhe nego u Boga.
Novac je nazvao muhama. Nato im je rekao: No vratite se i u
kuama koje ste obili ponizno prosite milostinju, a mjesto novca
pruite im ljubav Boju. Nemojte se sramiti jer nam je nakon grijeha sve dano kao milostinja. I vrijednima i nevrijednima s blagom
ljubeljivou dijeli je onaj veliki milostinjar.43 Vitezovi odbacie
srameljivost i spremno pooe u pronju milostinje. Tako su vie
41
Tj. ono to su oni sebi zaradili u znoju svoga lica.

Dogaaj se zbio ljeti, vjerojatno u rujnu 1226.
43
U rimskoj Kuriji, u kraljevskim i kneevskim dvorovima dijelili su milostinju tzv.
milostinjari. Bila je to visoka sluba.
42
735
toga kupili za Boju ljubav nego za novac. tovie, svi su se natjecali i radosno davali te nije prevladala glad ondje gdje je prevladalo
obilje siromatva.
48. poglavlje
Kako se batak kopuna pretvorio u ribu u Aleksandriji
78. U davanju milostinje vema je traio dobitak dua nego

pomo tijelu. Kako u davanju tako je i u primanju samoga je sebe
ostalima stavljao kao primjer. Kad je doao u lombardsku Aleksandriju44 propovijedati rije Boju, ljubazno ga je kao gosta primio
neki bogobojazni ovjek koji je uivao dobar glas. On je zamolio
Franju da za ljubav opsluivanja evanelja jede od svega to mu
se ponudi. Pobijeen gostoprimevom ljubaznou dobrostivo je
pristao. Taj se pouri i ovjeku Bojem pomno priredi sedmogodinjega kopuna da blaguje. Dok je patrijarh siromaha sjedio za
stolom i obitelj bila radosna, najednom se na vratima pojavi sin
Belijalov,45 siromaan bilo kakvom milou, a hinio je siromatvo
u potrebnim stvarima. Za ljubav Boju lukavo je zamolio milostinju, planim glasom je traio da mu se poradi Boga pomogne.
Svetac zazva nada sve blagoslovljeno Ime, njemu slae od meda,
vrlo prijazno uzme doneseni kopunov batak, stavi ga na kruh i
prui moliocu. A to je ovaj uinio? Nesretnik je darovano spremio da oblati sveca.
79. Sutradan, kad se narod okupio, svetac je po svom obiaju
propovijedao rije Boju. Najednom se onaj opaki ovjek prodere i htjede svem narodu pokazati kopunov batak. I problebeta:
Gledajte kakav je ovaj Franjo to propovijeda. Vi ga astite kao
sveca. Gledajte meso to mi ga je sino dao kad je veerao! Svi
navalie na ovoga pokvarenjaka i svi su ga napali kao da je u njemu
avao. Svi su u onome stvarno prepoznavali ribu to je ovaj tvrdio
da je kopunov batak. Napokon je i sam ovaj bijednik, zapanjen
udom, bio prisiljen priznati to su tvrdili. Napokon se nesretnik
zasramio, i kako je uhvaen u zlodjelu, kajao se i alio. Pred svima je sveca zamolio za oprotenje i priznao kako je imao opaku
nakanu. Batak je opet dobio svoj prijanji oblik kad je prestupnik
doao k sebi.
44
Danas je to glavni grad talijanske pokrajine Piemontea.

Usp. 1 Sam 25,17. Misli se na opaka ovjeka, nitariju. Vjerojatno je to bio neki
katar, jer je savrenima meu katarima bilo zabranjeno jesti meso.
45
736
Oni koji ostavljaju svijet

49. poglavlje
Kako je svetac jednoga ukorio koji je svoju imovinu
ostavio roacima, a nije razdijelio siromasima
80. One koji su stupali u Red svetac je upuivao da najprije svijetu dadu otpusno pismo (usp. Mt 5,31), da najprije imovinu razdijele izvana, a zatim da se iznutra prikau Bogu. U Red je primao
samo one koji su se izvlastili i koji upravo nita nisu zadrali. Tako je
postupao s jedne strane poradi evanelja (usp. Mt 19,21), a s druge
opet i zato da ne bi zadrane novarke bile na sablazan.
81. Dogodilo se u Ankonskoj marki nakon sveeve propovijedi:
neki je ovjek doao k njemu i ponizno zamolio da moe ui u Red.
Njemu e svetac: Ako se hoe pridruiti Bojim siromasima, najprije siromasima svijeta razdijeli svoju imovinu. Kad je taj ovjek
to uo, otiao je i, voen tjelesnom ljubavlju, svoju je imovinu razdijelio svojima, a nita nije dao siromasima. Kad se vratio, dogodilo
se ovo: ispripovijedao je svecu kako je bio dareljiv i velikoduan,
a otac se nasmijao i rekao: Idi svojim putem, brate muho, jer jo
nisi iziao iz svoje kue i svoga roda (Post 12, 1). Svoj si imetak
dao svojim roacima, a prevario si siromahe, nisi dostojan da bude
meu svetim siromasima. Poeo si s tijelom, a duhovnoj graevini
si postavio nepouzdan temelj. Tjelesni se ovjek (usp. 1 Kor 2,14)
vratio k svojima i zatraio da mu povrate njegovo, to nije htio ostaviti siromasima. Tako je brzo napustio odluku da tei za krepou.
Mnoge danas ovako bijedna raspodjela vara, jer na vremenit nain
zaponu ostvarivati blaeni ivot. Nitko se naime zato Bogu ne posveuje da bi svoje obogatio, nego da bi uz cijenu samilosti otkupio
grijehe i plodom dobrih djela stekao ivot vjeni.
esto je upuivao, ako bi braa bila u potrebi, da se radije
uteknu za pomo drugima, a ne onima koji ulaze u Red. To je traio
zato da bi dali dobar primjer, a zatim da bi se ouvali od svake rune
dobiti.
737
50. poglavlje
Vienje koje se odnosi na siromatvo
82. ini mi se zgodnim da ovdje iznesem jedno sveevo vienje

koje zavreuje da se spomene. Kad je jedne noi dovrio molitvu,
kako je bio pospan, zaspao je. Njegova je sveta dua bila uvedena
u Boje svetite i u snu je izmeu ostaloga vidjela neku gospou
koja se ovako drala: glava joj je bila od zlata, prsa i ruke od srebra,
trbuh od kristala, a nie sve do dolje bilo je od eljeza. Lik bijae
visok, skladno sastavljen i pravilno oblikovan. Premda je gospoa
bila divna izgleda, ipak je bila zaogrnuta zamazanim ogrtaem. Kad
je blaeni otac ujutro ustao, bratu Pacifiku, svetom ovjeku, opisao
je vienje, ali mu nije protumaio to ono ima znaiti.
Premda su ovo vienje mnogi samovoljno tumaili, mislim da
nije naodmet prihvatiti tumaenje spomenutoga brata Pacifika,
koje mu je, kad je stvar uo, nadahnuo Duh Sveti. On je rekao:
Ova izvanredno lijepa gospoa jest dua svetoga Franje. Zlatna
glava oznauje kontemplaciju i poznavanje vjenih istina; srebrna
prsa i ruke izraavaju kako je on rijei Gospodnje u srcu razmatrao i
u djelo provodio; stameni kristal oznauje trijeznost, a sjaj oznauje
istou; eljezo, to je neslomljiva ustrajnost; i napokon zamazani
ogrta smatraj prezrenim nejakim tijelom, koje prekriva dragocjenu
duu.
Meutim mnogi koji imaju Duha Bojega tu gospou smatraju
oevom zarunicom, to je gospoa Siromatina. Ovi kau: Ona,
ukoliko je bila zlatna, pronijela je o njemu nagradu slave; ukoliko
bijae srebrna, pronijela je o njemu dobar glas; ukoliko bijae kristalna, oznauje da nije ni unutranjou ni vanjtinom bio vezan za
novac; a ukoliko bijae od eljeza, oznaivala je njegovu ustrajnost.
Prezir tjelesnih ljudi ovoj je divnoj gospoi satkao onaj zamazani
ogrta.
Mnogi to proroanstvo primjenjuju na Red, slijedei tijek vremenskoga razvoja prema Danijelu (usp. Dan 2,3645). Najoitije
je da se odnosi na oca, jer je izbjegavao tatinu; on to vienje nije
uope htio tumaiti. Kad bi se odnosilo na Red, ne bi preko njega
preao nijemom utnjom.
738
Samilost svetog Franje

prema siromasima
51. poglavlje
Samilost prema siromasima i kako je zaviao siromasima
83. Koji bi jezik mogao ispripovijediti koliko je ovaj ovjek suosjeao sa siromasima? Samilost mu je doista bila kao uroena, a
nju je pobonost podvostruila. Franjino se srce rastapalo od ljubavi prema siromasima; kojima nije mogao pruiti ruku, iskazivao je
osjeaje. Kakav god je kod koga opazio nedostatak, kakvu god neimatinu, pokretnou svog duha to je brzo primjenjivao i prenosio
na Krista. Tako je u svim siromasima gledao Sina siromane Gospoe (tj. Blaene Djevice Marije); koga je ona na rukama drala
gola, on ga je gola nosio u srcu. A kad je od sebe ve odbacio svaku
zavist, ipak nije mogao biti bez zavisti prema siromasima. Ako bi
kada vidio nekog siromanijega od sebe, odmah se u njemu probudila zavist te bi se s takvim poeo natjecati, jer se bojao da ga taj u
siromatvu ne pobijedi.
84. Dogodilo se jednoga dana, kad je propovijedajui obilazio,
da je putem sreo nekoga siromaka. Ugledavi njegovu golotinju,
samilosno se okrenuo prema pratiocu i rekao mu: Uvelike nas postiuje bijeda ovoga i silno prekorava nae siromatvo. Upita ga
pratilac: Zato, brate? A svetac tunim glasom odvrati: Siromatinu sam izabrao da bude moje bogatstvo, da bude moja gospoa,
a ona na ovome vema blista. Zar ne zna da se razglasilo po cijelome svijetu da smo mi poradi Krista postali najvei siromasi? Meutim stvar stoji drugaije, ovaj nas siromah pobjeuje! O, neviene
li zavisti! O, natjecanja li to bi ga sinovi trebali prihvatiti! To nije
ona zavist koja teko podnosi tua dobra; to nije ona koju Suneve
zrake potamnjuju; to nije ona koja se suprotstavlja ljubavi; to nije ni
ona koju mui gorina. Zar misli da evaneosko siromatvo nema
nita emu se moe zavidjeti? Ono ima Krista, a po njemu sve u
svemu (usp. 1 Kor 12,6). Zato, dananji klerie, toliko hlepi za
prihodima? Sutra e saznati da je Franjo bio bogat kad u svojoj ruci
ugleda prihode muka.
739
52. poglavlje
Kako je ukorio brata koji je ogovarao nekog siromaha
85. Drugi dan njegova propovijedanja doao je u obitavalite

neki siromaak, koji bijae i bolestan. Smilio mu se sa svoje dvostruke nevolje, zbog bijede i zbog bolesti. Zato je sa svojim pratio
cem zapoeo razgovor o siromatvu. Kad se suosjeajui uivio u
osjeaje njegova srca, ree pratilac svecu: Brate, istina je da je ovaj
siromaan, ali moda u cijeloj pokrajini nema nikoga tko bi od njega
bio bogatiji eljom za bogatstvom. Svetac ga smjesta ukori; a kad
je priznao svoj grijeh, rekao mu je: Pouri se i svuci svoju tuniku,
baci se siromahu pred noge te priznaj da si sagrijeio! Nemoj samo
moliti oprotenje nego izrazi elju da za tebe moli! Ovaj se pokorio
i otiao dati zadovoljtinu te se vratio. Svetac mu je zatim rekao:
Kad, brate, ugleda siromaha, prua ti se zrcalo naega Gospodina
i njegove siromane Majke. Na slian nain u bolesnima promatraj
boli to ih je on za nas preuzeo! O da, kitica mirhe uvijek je bila s
Franjom, neprestano je promatrao lice svoga Krista, neprestano se
doticao ovjeka boli koji je poznavao slabosti (usp. Iz 53,3).
53. poglavlje
U Celanu daje starici ogrta
86. Dogodilo se zimi u Celanu da je Franjo poput plata zaogrnuo

komad sukna to mu ga je posudio neki Tiburtinac, prijatelj brae.
I kad je boravio u dvoru marsikanskoga biskupa,46 sreo je neku staricu koja je prosila milostinju. Smjesta je s vrata skinuo sukno i,
premda je bilo tue, darovao ga starici rekavi: Idi pa sebi naini haljinu jer si doista bijedna. Starica se nasmijala i zaudila, ne
znam da li od straha ili od radosti. Uzela je sukno iz njegovih ruku.
Brzo je pourila pa da ne bi zbog oklijevanja nastala opasnost da
Franjo sukno zatrai natrag, razrezala ga je karama. A kad je ustanovila da razrezana tkanina nee biti dostatna za haljinu, poto je
doivjela prvu dareljivost, vratila se svecu i pokazala mu da joj onoliko tkanine nije dovoljno. Svetac pogleda pratioca koji je isto toliko
sukna nosio na leima pa mu je rekao: uje li, brate, to kae
ova sirotica? Iz ljubavi prema Bogu podnesimo hladnou. Podaj i
ti sukno sirotici da mogne dovriti haljinu. Dao je on, darovao je i
pratilac te obojica ostadoe neobueni, da bi se zaodjenula starica.
46
Marsikanska biskupija, rodna biskupija Tome elanskoga, nema svoje ime po
nekom gradu, nego po kraju to su ga nastavali Marsi, jedno staro pleme.
740
54. poglavlje
Drugom siromahu dao je plat
87. Nekom drugom zgodom, kad se svetac vraao iz Siene, sreo

je nekog siromaha pa je rekao pratiocu: Treba, brate, da siromaku
vratimo plat, jer je njegov. Posudili smo ga dok ne naemo nekoga
tko je siromaniji. Pratilac je imao u vidu potrebu dobroga oca
pa se uporno protivio da ne pomogne drugom dok sebi odmae.
Njemu e svetac: Ne elim biti lopov; nama bi se to ubrojilo kao
kraa, kad ne bismo dali onomu koji je u veoj potrebi. Onaj je
odustao, a ovaj je dao plat.
55. poglavlje
Neto slino uinio je drugom siromahu
88. Neto slino se zbilo u Celle di Cortona. Blaeni je Franjo na

sebi nosio nov plat, to su mu ga braa brino pribavila. Neki siromah doe u obitavalite. Oplakivao je pokojnu enu i zaputenu
siromanu obitelj. Njemu e svetac: Iz ljubavi prema Bogu dajem
ti ovaj plat, ali uz uvjet da ga ne da nikome osim ako ti ga dobro
plati. Odmah se strae braa da uklone plat i sprijee ovo darivanje. Meutim izraz sveeva lica siromaha je ohrabrio, plat je
zgrabio rukama i branio ga kao svoj. Napokon braa otkupie plat,
a siromah se, primivi svotu, udaljio.
56. poglavlje
Kako je nekom dao plat da ne bi mrzio svoga gospodara
89. Jednom zgodom je sveti Franjo u Collestradi,47 nedaleko od

Perue, opazio nekog siromaka, kojega je prije, dok je bio svjetovnjak, poznavao pa mu je rekao: Kako si, brate? Taj pak zlovoljno
poe proklinjati svoga gospodara, koji mu je sve njegovo oteo. Rekao je: Samo je moj gospodar kriv to sam, prokleo ga svemogui
Bog, stradao. Saalivi se vie na njegovu duu nego na njegovo
tijelo, blaeni mu Franjo ree: Brate, Bogu za ljubav, oprosti svom
gospodaru, da oslobodi svoju duu e da bi se moglo ostvariti da ti
on oduzeto vrati. Inae si ve izgubio svoje stvari, pa e i duu izgubiti. A ovaj e: Ne mogu posve oprostiti ako mi on prije ne povrati to mi je oteo. A kako je blaeni Franjo na leima imao neki
47
To se mjesto nalazi 7 km jugoistono od Perue. Ondje se nalazila granica izmeu gradova Asiza i Perue. Obitelj sv. Franje ondje je imala svoj posjed.
741
plat, rekao mu je: Evo, dajem ti ovaj plat i molim te da oprosti

svom gospodaru iz ljubavi prema Gospodinu Bogu. Onaj se udobrovoljio i, primivi dar, ganut dobroinstvom, nepravdu oprostio.
57. poglavlje
Kako je nekom siromahu dao komad svoje tunike
90. Kad je jednom zgodom neki siromah od Franje zamolio milostinju, a on nije nita imao pri ruci, rasporio je svoju tuniku i od
nje ovomu dao jedan komad. Gdjekada je u slinim sluajevima ak
svlaio i hlae. Takvom je ljubavlju obilovao prema siromasima, s
takvim je osjeajima stupao tragom siromanoga Krista.
58. poglavlje
Kako je siromanoj majci dvojice brae
dao prvu knjigu Novoga zavjeta to ju je Red imao
91. Jedno je majka dvojice brae dola k svecu i s pouzdanjem

ga zamolila milostinju. Svetom ocu se smilila pa je svom zamjeniku
bratu Petru Katanskom rekao: Moemo li dati kakvu milostinju
svojoj majci? Majku bilo kojega brata smatrao je i svojom majkom
i majkom svekolike brae. Brat Petar odgovori: U kui nemamo
nita to bismo joj mogli dati. Zatim je nadodao: Imamo jednu
knjigu Novoga zavjeta iz koje, kad molimo jutarnju, jer nemamo
brevijara, uzimamo itanja. Njemu e na to blaeni Franjo: Podaj
naoj majci Novi zavjet da ga za svoje potrebe unovi, jer nas on
potie da pomaemo siromahe. Uvjeren sam da e se Bogu vema
svidjeti ovaj dar negoli itanje. Tako je dakle eni dana knjiga, i to
prvi Novi zavjet to ga je Red imao, a poradi svete ljubavi je otuen.
59. poglavlje
Kako je siromanoj eni bolesnih oiju darovao plat
92. U vrijeme kad je sveti Franjo boravio u dvoru rietskoga biskupa poradi lijeenja oiju, neka siromana ena iz Mahilona doe
k lijeniku, a imala je neku slinu bolest kao i svetac. Zato je svetac
prijazno postupio svom gvardijanu te mu priapnuo: Brate gvardijane, moramo vratiti tue. Ovaj mu odgovori: Neka se, vrati
ako je to kod nas. Svetac e na to: Vratimo ovaj plat to smo
ga posudili od one siromane ene, jer za svoje potrebe nema nita
u novarki. Gvardijan odgovori: Brate, ovaj plat je moj i ni od
742
koga ga nisam posudio. Njime se slui kako dugo hoe, a kad se

vie njime ne bude htio sluiti, vrati mi ga. Gvardijan ga je naime
nedavno kupio da bi se sveti Franjo njime sluio. Njemu ree svetac: Brate gvardijane, prema meni si uvijek bio otmjen, molim te
da se i sada pokae otmjenim. Gvardijan odgovori: Uini kako
hoe, oe, to god ti Duh nadahne! Tako on pozva nekog veoma pobonoga svjetovnjaka i ree mu: Uzmi ovaj plat i dvanaest
hljepia i ovako reci onoj siromanoj eni: Siromani ovjek kojem
si posudila plat zahvaljuje ti to si mu ga posudila. A sada uzmi svoje! Onaj je otiao i kao to je uo tako je kazao. ena, mislei da joj
se ruga, srameljivo mu ree: Pusti me u miru sa svojim platem,
ne znam to govori. ovjek je bio uporan i sve joj je stavio u ruke.
Kad se uvjerila da se ne radi o prijevari, pobojala se da joj ne bi bio
oduzet na lak nain steeni dobitak, te je noi ustala i, ne marei za
lijeenje oiju, s platem se vratila kui.
60. poglavlje
Kako su mu se na putovanju ukazale tri ene
kojih je nakon ponovna pozdrava nestalo
93. Ukratko u ispripovijedati udesan sluaj. Znaenje mu je

nejasno, ali je istinit. Kad je Kristov siromaak Franjo poradi lijeenja oiju iz Rietia putovao u Sienu, prolazio je ravnicom nedaleko
od tvrave Campilia, a na putovanju ga je pratio neki lijenik koji je
prijateljski bio povezan s Redom. Kad je sveti Franjo prolazio, pokraj puta mu se pokazae tri ene. Tako su po stasu, dobi i licu bile
sline da bi ovjek povjerovao kako trostruko tvorivo predstavlja
jedan savren oblik. Kad im se sveti Franjo pribliio, s potovanjem
su naklonile svoje glave i pozdravile ga novim pozdravom: Dobro
nam dola rekoe gospoo Siromatino! Sveca je odmah
obuzela neopisiva radost jer u sebi nije imao nita tako umiljato to
bi trebalo da ljudi pozdravljaju osim onoga to su one dobro uoile.
U prvi mah je pomislio da su to zaista neke sirote. Zato se okrenuo
lijeniku i rekao mu: Radi Boga te molim, daj mi neto da dam
ovim sirotama. On je brzo izvadio novac, sjahao s konja i svakoj od
njih neto dao. Kad zapoetim putem odmakoe malo dalje, braa i
lijenik se obazree, ali u cijelom onome kraju nigdje ne vidjee onih
ena. Jako su se zaudili i dogaaj pribrojili divnim djelima Gospodnjim, spoznali su da to nisu bile ene jer su nekamo odletjele
bre od ptica.
743
Molitvena revnost svetoga Franje

61. poglavlje
Vrijeme, mjesto i njegov molitveni ar
94. ovjek Boji Franjo, tijelom daleko od Gospodina, borio se

za to da bi mu duh bio u nebu. Njega, koji je ve postao sugraanin
anela, od neba je dijelilo samo tijelo. Cijelom svojom duom eao
je za Kristom. Njemu je poklonio ne samo cijelo srce nego i tijelo.
Veliinu njegove molitve, koliko smo to oima vidjeli i koliko je
to mogue ljudskim uima predati, prikazujemo ukratko da bi je
budua pokoljenja nasljedovala. Sve je vrijeme pretvarao u svetu
dokolicu, kad je u srce upijao mudrost, kako bi se inilo da nazaduje, ukoliko ne bi uvijek napredovao. Ako bi kada navaljivali svjetovnjaci svojim posjetima ili kakvi drugi poslovi, radije bi ih prekidao
nego dovravao, te se vraao u svoju unutranjost. Svijet mu nije
prijao poto je bio kuao nebesku ugodnost. Boanske ga naslade
uinie veoma osjetljivim s obzirom na ljudsku grubost.
Uvijek je tragao za skrovitim mjestima, gdje bi se, ne samo duhom nego i pojedinim udovima, sa svojim Bogom sjedinjivao. Kad
bi ga nenadano u javnosti zahvatila milost, kad bi ga pohodio Gospodin, da ne bi bio izvan elije, od plata bi nainio elijicu. A ako bi
kada bio bez plata, da se ne bi sakrivena mana javno oitovala,
lice bi prekrio rukavom. Uvijek bi ispred nazonih neto postavio
da ne bi opazili zarunikov doticaj, tako da je u tijesnoj lai, nalazei se meu mnogima, molio nevien. Kad mu nita od ovoga
nije bilo mogue ostvariti, svoje bi grudi pretvarao u hram. Njegov
zanos bi odstranio uzdisaje i jecaje, teko uzdisanje i vanjski izraz
lica uklonila bi uronjenost u Boga.
95. Tako je bivalo kod kue. U umama i samotitima u vijeme
molitve gajeve bi napunjao uzdisajima, mjesta bi kropio suzama,
prsa bi udarao pesnicom. Ondje je nalazio kao neko skrovitije samotite, esto bi i rijeima razgovarao s Gospodinom. Tu bi odgovarao pred sucem, tu bi se molio Ocu, tu bi razgovarao s Prijateljem,
tu bi se zabavljao sa Zarunikom. A da bi svu unutranjost srca zaista prikazao kao viestruku rtvu, pred onim koji je najjednostavniji
pokazivao bi se u mnogim oblicima. esto je molio u unutranjosti,
a da usnama nije micao. Sve vanjsko je umio svratiti u unutranjost,
da tada svoj duh od svega vanjskoga odvrati i da ga usmjeri prema
gore. Tako je sve unutranje gledanje i osjeanje usmjerivao na ono
to je od Gospodina molio. Nije se samo inilo kao da svim svojim
biem moli nego kao da se sav pretvorio u molitvu. A to ti se ini
744
kolika ga je naslada obuzimala kad je na takve stvari navikao? To

samo on zna. A ja se tomu radije divim. Onome tko je to iskusio bit
e dano da razumije. A onima koji neto takvo nisu iskusili, nee
biti dano. Tako je njegova dua od gorljivosti kipjela i bila izotrena,
posvema se rastopila i ve je boravila u najviim krajevima kraljevstva nebeskoga.
Blaeni otac nije obiavao nijedan pohod Duha zanemariti; kad
mu je bio pruen, slijedio ga je i, dokle god je Gospodin doputao,
uivao je nasladu koja mu je tako pruena. A kad bi bio zauzet nekim poslom ili bi se nalazio na putu, ganua milosti polako je osjeao, u meuvremenu je ee uivao onu preslatku manu. I za vrijeme putovanja, kad su pratioci bili ispred njega, stao bi pa bi uivao
novo nadahnue, jer milost nije primao uzalud (2 Kor 6,1).
62. poglavlje
Kako treba pobono moliti asoslov
96. Kanonske asove molio je ne samo pobono nego i sa strahotovanjem. Premda je bolovao na oima, elucu, slezeni i jetri,
nije htio, dok je molio psalme, nasloniti se na zid ili stijenu, nego je
asove molio uvijek stojei uspravno, i bez kukuljice na glavi; oima
nije kruio naokolo i molitvu nije prekidao.
Kad je svijetom iao pjeice, uvijek bi stao kad je trebalo moliti
koji as; a kad je jahao, sjahao bi s konja na zemlju. Kad se tako
jednoga dana vraao iz Rima, a neprestano je padala kia, sjahao je
s konja da izmoli asoslov. Kako je dugo stajao, pokisao je kao mi.
Jednom zgodom je rekao: Ako tijelo u miru jede svoju hranu, koja
e s njim postati hranom crvima, a s kakvim se onda mirom i pokojem mora hraniti dua kojoj je hrana njezin Bog.
63. poglavlje
Kako je za vrijeme molitve tjerao kojekakve utvare srca
97. Smatrao je da je teko pogrijeio ako bi ga kada u vrijeme

molitve uznemirivale isprazne utvare. Kad se neto takvo desilo, ne
bi propustio ispovijed, da to odmah okaje. Ovo mu je nastojanje
tako prelo u obiaj da su ga ovakve muhe vrlo rijetko muile.
Jedne korizme izraivao je neku posudu. U tu svrhu je koristio i
posve kratke trenutke vremena, da ih ne bi sasvim izgubio. Dok je
jednoga dana pobono molio trei as, oi mu sluajno padoe na
tu posudu te ju je promatrao. Smatrao je da je tako onaj unutranji
ovjek bio sprijeen u gorljivosti. Bilo mu je ao to su boanske
745
ui ule isprekidan glas srca pa je zato kazao brai: O, triava li

djela koje me je toliko svladalo da je na sebe svratilo moje srce!
rtvovat u ga Gospodinu, iju je rtvu ometalo. Kad je to rekao,
zgrabio je posudu i u vatri ju je rastalio. Neka nas bude sram, ree,
to nas zarobljava triava rastresenost kad u vrijeme molitve razgovaramo s Velikim Kraljem.
64. poglavlje
Zanos srca
98. Mnogo puta ga je tolika ugodnost kontemplacije prevladala da je izvan sebe bio zanesen i doivljavao stvari koje premauju
ljudsku spoznaju, ali toga nije nikom otkrivao. Ipak nam je po jednom sluaju, koji je poznat, jasno kako je esto bio obuzet nadzemaljskom ugodnou. Jednom je zgodom jahao na magarcu kad je
morao proi kroz Borgo San Sepolcro. I kad je htio otpoinuti u
nekom sklonitu gubavaca, mnogi su doznali da prolazi ovjek Boji. Odasvud se sletjee mukarci i ene da ga vide, i eljeli su da ga
se po obiaju dotaknu. Pa to se desilo? Odasvud su ga se doticali
i navlaili ga, od njegove su tunike odrezivali komadie da ih sauvaju. inilo se kao da je ovjek za sve to bio neosjetljiv i kao da mu
je tijelo bilo mrtvo za sve ono to se dogaalo te nita nije opazio.
I napokon prispjee u prebivalite, poto su Borgo ve dosta dugo
ostavili za sobom. Promatra nebeskih stvari zabrinuto je zapitao,
kao da se nekim drugim putem vraao, kada e se pribliiti Borgu.
65. poglavlje
Kakav bijae nakon molitve
99. Kad se vraao od samotnike molitve, koja bi ga malne pretvorila u drugoga ovjeka, mnogo je nastojao da se uskladi s drugima da se ne bi opazilo kako je upravo raspaljen pa da ne bi zbog
ozraja ljudske naklonosti izgubio to je stekao. A povjerljivijima je
esto znao i tako to rei: Kad slugu Bojega za vrijeme molitve
Gospodin pohodi kakvom novom utjehom, prije nego to napusti
molitvu mora k nebu podii oi i sklopljenim rukama neka rekne
Gospodinu: Gospodine, ovu si utjehu i nasladu poslao s neba meni
greniku i nevrijedniku i ja ti je vraam da mi je sauva, jer sam ja
kradljivac tvoga blaga. A drugom zgodom bi rekao: Gospodine,
oduzmi od mene svoje dobro na ovome svijetu i sauvaj mi ga za
budui. Rekao je: Takav mora biti da se na povratku od molitve
drugima pokae takvim siromakom i grenikom kao da nije primio
746
nikakvu novu milost. Govorio je: Dogaa se da se za neznatnu

naknadu izgubi neprocjenjiva stvar i onoga koji ju je dao potie da
je ponovno lako ne da.
Zato je obiavao ustajati na molitvu tako kriomice i tiho da ga
nitko od brae ne bi opazio ni kad je ustao ni kad se molio. Ipak bi
naveer, kad bi polazio u krevet, lupao i tropotao da svi primijete
kako je legao.
66. poglavlje
Kako je biskup, kad ga je zatekao kako moli, zanijemio
100. Kad je sveti Franjo u obitavalitu kod Porcijunkule molio,

desilo se da mu je posve povjerljivo doao asiki biskup u posjet,
kao to je to obiavao. A im je uao u obitavalite, bez ikakva obzira je otiao do sveeve elije. Pokucao je i kao da je htio ui. I gle,
kad je zavirio i opazio sveca kako moli, najednom je poeo drhtati,
a udovi su mu se ukoili te je izgubio i govor. Odmah je po volji
Bojoj silom izguran van i podalje je natrake odveden. Drim da
je ili bio nedostojan gledati onu tajnu ili je onaj bio dostojan da vie
zadri ono to je drao. Biskup se osupnut vratio k brai i, zadobivi
govor, najprije je rijeima priznao krivnju.
67. poglavlje
Kako je neki opat osjetio snagu njegove molitve
101. U neko drugo vrijeme dogodilo se da je opat samostana

svetog Justina u peruinskoj biskupiji susreo svetog Franju. Brzo
je sjahao s konja i malo se s njim porazgovorio o spasu svoje due.
Napokon kad se opratao, ponizno je zaelio da se svetac za nj
moli. Sveti mu Franjo odgovori: Rado u, gospodine, moliti! Kad
se opat malo od svetog Franje udaljio, ree svetac bratu: Poekaj
malo, brate, jer elim podmiriti dug kao to sam obeao. Uvijek
bi tako obiavao kad bi bio zamoljen da se moli. Da ne bi na obeanu molitvu zaboravio, odmah bi ovakvo obeanje izvrio. Dok
se svetac molio Bogu, odmah je onaj opat u duhu osjetio neobinu
toplinu i slatkou, to dotada nije iskusio. Duhom se zanio, inilo se
da je sasvim iznemogao. To je trajalo jedan asak; doao je k sebi i
spoznao da je to bila mo molitve svetog Franje. Zbog toga je prema Redu uvijek gajio ljubav i mnogima je o dogaaju pripovijedao
kao o udu. Dolikuje da sluge Boje jedan drugome donose takve
darove. Zgodno je da meu njima bude takvo zajednitvo izdataka
i primitaka. Ona sveta ljubav, koja je gdjekada nazvana duhovnom,
747
zadovoljava se plodom molitve. Ljubav malo cijeni zemaljske darove. Vjerujem da je vlastitost svete ljubavi: pomagati i biti pomagan u
duhovnom boju, preporuivati i biti preporuivan suditu Kristovu.
A to misli dokle se u molitvi uspeo onaj koji je svojim zaslugama
mogao drugoga uzdii?
Sveevo razumijevanje svetih knjiga

i snaga njegovih rijei
68. poglavlje
Kakvo je imao znanje i kakvo pamenje
102. Premda ovaj blaeni ovjek nije studirao nikakve znanosti,

ipak je nauio onu mudrost koja dolazi odozgor, od Boga, i bio je
obasjan sjajem vjenoga svjetla te nije bio neupuen u Sv. pismo.
Od svake ljage ist um ulazio je u sakrivenost otajstva (Kol 1,26) i
gdje je uiteljska znanost ostajala vani, ulazila je arka ljubav onoga
koji ljubi. Gdjekada je itao svete knjige i to je jednom utisnuo u
duu, neizbrisivo je ostajalo zapisano u srcu. Imao je pamenje
za itanje knjiga i sluh i za ono to bi samo jedanput uo, jer je to
neprestano s pobonou u njemu preivala ljubav. Govorio je da je
ovakav nain uenja i itanja plodonosan, a ne onaj kad netko prijee na tisue rasprava. Onoga je smatrao pravim filozofom koji elji
za vjenim ivotom nita ne pretpostavlja. A tvrdio je da e onaj koji
ponizno, a ne preuzetno nastoji istraivati Pismo, od poznavanja
samoga sebe lako doi do znanja o Bogu. esto je doslovce razmrsivao tekoe pojedinih pitanja i on, koji bijae nevjet u govoru,
jasno je pokazivao smisao i snagu.
69. poglavlje
Jedno proroanstvo to ga je na molbu
nekog brata dominikanca protumaio
103. Desilo se, dok je boravio u Sieni, da je onamo doao neki

lan Propovjednikoga reda (dominikanac). Bijae to ovjek duhovan i uitelj svetog bogoslovlja. Kad je posjetio blaenoga Franju,
sa svecem se dugo naslaivao, razgovarajui o rijeima Gospodinovim. I tako ga je spomenuti bogoslovac upitao za smisao onih
rijei Ezekijelovih: Ako ne opomene bezbonika i ne odvrati od
zla puta njegova, iz tvojih u ruku traiti njegov ivot (Ez 3,18).
I rekao je: Sam poznam mnoge, dobri oe, za koje znam da se
748
nalaze u smrtnom grijehu, a uvijek ih ne opominjem zbog njihova

bezakonja, zar e se due ovih traiti iz mojih ruku? Kad je blaeni
Franjo za sebe ovomu rekao da je neznalica i da je potrebnije da
bude pouen nego da on njemu objanjava smisao Svetog pisma,
onaj ponizni bogoslovac je dodao: Brate, premda sam uo tumaenje ovih rijei iz usta nekih uenjaka, ipak bih rado htio uti tvoje tumaenje. Ree mu blaeni Franjo: Ako se stvar ima shvatiti
openito, ja shvaam ovako: da sluga Boji u sebi mora ivotom i
svetou tako gorjeti da svjetlom svoga dobrog primjera, govorom
svoga jezika prekorava sve bezbonike. Tako e, velim, sjaj njegova ivota i miris njegova dobra glasa sve prekoravati zbog njihova
bezakonja. Onaj je ovjek otiao silno izgraen te je kazao brai
blaenoga Franje: Brao moja, bogoslovsko znanje ovoga ovjeka,
koje se temelji na istoi i kontemplaciji, slino je orlu u letu; a nae
znanje trbuhom plazi po zemlji.
70. poglavlje
Kako je nekom kardinalu objasnio pitanja
104. Kad je drugom zgodom boravio u Rimu u kui nekoga kardinala koji mu je postavio neka zamrena pitanja, tako ih je temeljito osvijetlio da bi ovjek pomislio kako se on uvijek bavi Pismom.
Gospodin kardinal mu je rekao: Ne pitam te kao uena ovjeka,
nego kao ovjeka koji u sebi ima Duha Bojega; tvoje odgovore
zato rado prihvaam to znam da dolaze od samoga Boga.
71. poglavlje
Kako je jednom bratu odgovorio to znade
kad je bio potaknut da mu itaju iz Pisma
105. Kad je bio bolestan i kad su ga snalazile sve mogue boli,

jednom mu je zgodom kazao njegov drug: Oe, uvijek si se utjecao Pismu da bude zatien, ono ti je uvijek prualo lijekove za
boli. Molim te, daj da ti se neto proita iz proroka, moda e ti se
obradovati duh u Gospodinu. Njemu e svetac: Dobro je itati
svjedoanstva Pisma, dobro je u njima traiti Gospodina Boga; ja
sam sebi iz Pisma toliko toga usvojio da mi je to posve dosta za razmatranje i razmiljanje. Ne treba mi mnogo toga, sinko, dosta mi je
da znam Isusa Krista siromana i propeta.
749
72. poglavlje
Kako je brat Pacifik u sveevim ustima vidio svijetle maeve
106. Bijae u Ankonskoj marki neki svjetovnjak koji je zaboravio sebe, a bez spoznaje Boga sav se prepustio ispraznosti. Nazivali su ga kraljem stihova zato to bijae prvak meu onima koji
su pjevali razuzdane pjesme i to je sastavljao pjesme svjetovna
sadraja. Rei u samo ukratko: toliko se slavom ovjek uzdigao
da ga je sam vladar ovjenao vijencem. Dok je tako hodio u tmini i dok je bezakonje vukao konopcima ispraznosti, boansko
milosre se bijedniku smilovalo i naumilo ga pozvati da ne propadne on koji bijae odbaen. Boanska providnost je uinila da
su se susreli blaeni Franjo i on u nekom samostanu zatvorenih
sirota.48 Blaeni je otac doao onamo sa svojom braom i kerima. Doao je k nekoj svojoj roakinji koja je s mnogima ondje
boravila.
Kad se ruka Boja na nj spustila, tjelesnim je oima vidio svetoga Franju kako je u obliku kria obiljeen s dva unakrsna maa
koji su se sjali. Jedan mu se pruao od glave do nogu, a drugi u
visini prsiju stajao popreno dopirui od ruke do ruke. Ovaj nije
poznavao blaenoga Franju, ali kad mu se pokazalo takvo vienje,
odmah ga je prepoznao. Najednom se od toga vienja zapanjio i
poeo stvarati dobre odluke za budunost. Poto je blaeni otac
najprije propovijedao svima openito, zatim je ma rijei usmjerio
prema ovom ovjeku. Napose ga je blago opominjao da se ostavi
svjetovne tatine i da prezre svijet, a iza toga mu je pogaao srce
prijetei mu sudom Bojim. Ovaj je odmah odgovorio: emu
treba jo vie govoriti? Prijeimo na djela. Uzmi me od ljudi i vrati
me Velikom Vladaru! Drugi dan ga je svetac obukao i, povrativi mu mir Gospodnji, nazvao ga je bratom Pacifikom. Obraenje ovoga pobudno je djelovalo na mnoge, to vie to je bilo vee
mnotvo ispraznih drugova.
Radovao se brat Pacifik to moe ivjeti u drutvu blaenog
oca i poeo je osjeati nadahnua kakva jo nikada nije osjeao.
Malo zatim opazio je na elu blaenoga Franje slovo tau (T), a
bilo je okrueno raznobojnim krugovima te je nadmaivalo ljepotu
paunovu.
48
Bio je to samostan sestara klarisa.
750
73. poglavlje
Djelotvornost njegovih govora
i svjedoanstvo nekog lijenika o tome
107. Premda je evaneoski Franjo propovijedao neukima sluei se materijalnim i jednostavnim prispodobama, jer je dobro znao
da je vie potrebna krepost negoli rijei, ipak je duhovnima i sposobnijima govorio ivahno i duboko. to bijae neizrecivo, objasnio
je posve kratko. Vatrenim kretnjama i izrazom lica sve je sluatelje
uzdizao do nebeskih stvari. Nije upotrebljavao kljueve filozofskih
razlikovanja (distinkcija), jer svoje govore nije sam iznalazio pa ih
zato nije ni sreivao. Njegovu je glasu davala snagu prava snaga i
mudrost, a to je Krist. Jednom zgodom je neki lijenik, ovjek obrazovan i rjeit, rekao: Dok propovijed ostalih od rijei do rijei zapamtim, samo mi pobjegnu rijei to ih izgovori sveti Franjo. A ako
od toga neto upamtim, ini mi se kao da to nisu one iste rijei koje
prije prijeoe preko njegovih usana.
74. poglavlje
Kako je snagom rijei po bratu Silvestru iz Arezza progonio avle
108. Franjine rijei nisu djelovale samo na ono to je nazono

nego ni onda kad bi ih drugi prenosili, nisu se vraale prazne. Dogodilo se da je jednom zgodom doao u grad Arezzo, i to ba kad je
cijeli grad bio poprite graanskoga rata i kad mu je prijetilo rasulo.
Tako je ovjek Boji odsjeo u predgrau, izvan grada, i vidio kako
se iznad onoga kraja avli vesele i kako graane potpiruju jedne
protiv drugih da ih upropaste. Pozvao je brata imenom Silvestra,
ovjeka Bojega divne jednostavnosti, zapovjedio mu i rekao: Izii
pred gradska vrata i u ime Boga svemoguega avlima naredi da to
bre napuste grad! Blaga jednostavnost pouri da izvri zapovijed.
Meutim je govorei pohvale stupio pred lice Boje i pred vratima
je snano zaviknuo: U ime Boje i na zapovijed naeg oca Franje
udaljite se odavde, svekoliki demoni! Malo kasnije se u grad povratio mir i u veliku miru graani su uvali svoja graanska prava.
Kad im je nakon toga blaeni Franjo propovijedao, na poetku propovijedi je rekao: Govorim vama koje je neko avao podjarmio i
demon sputao, a znam i to da ste osloboeni po molitvama jednoga
siromaka.
751
75. poglavlje
Obraenje istoga brata Silvestra i jedno njegovo vienje
109. Drim da nee biti nezgodno doda li se ovome kako se

spomenuti Silvestar obratio i kako ga je Duh potaknuo da stupi u
Red. Silvestar bijae svjetovni sveenik u gradu Asizu. U njega je
ovjek Boji neko kupio kamenje za popravak crkve. Kad je ovaj
u ono vrijeme vidio kako brat Bernard, koji nakon Bojeg sveca
bijae prva biljica Reda male brae, sve svoje potpuno ostavlja i
daje siromasima, obuzet prodrljivom lakomou, poalio se ovjeku Bojem s obzirom na kamenje to mu ga je neko prodao kako
mu toboe nije potpuno isplatio ugovorenu svotu. Franjo se podsmjehnuo kad je opazio da je sveenikovo srce zaraeno otrovom
lakomosti. No elio je da nekako utai prokletu poudu, zato mu
je ne brojei novac napunio ruku. Sveenik se Silvestar obradovao
onomu to je dobio, ali se vema divio dareljivosti onoga koji mu
je novac dao. Kad se vratio kui, esto je razmiljao o tom sluaju.
Samom sebi je poluglasno predbacivao kako je ve ostario, a jo ljubi svijet; divio se onome mladiu koji sve tako prezire. Kako je ve
bio ispunjen mirisom dobra, Krist mu je rairio krilo svoga milosra.
Bog mu je u vienju pokazao koliko su vrijedna Franjina djela, kako divno pred njim sjaju, kako velianstveno ispunjaju cijeli
svijet. Vidio je naime u snu kako iz Franjinih usta izlazi zlatan kri
iji je vrh sezao do neba, a ruke su mu bile rairene na obje strane
svijeta te ga je obujmio u svoj zagrljaj. Za vrijeme vienja sveenik
se skruio, odbacio je tetno oklijevanje, ostavio je svijet i postao
potpun nasljedovatelj ovjeka Bojeg. U Redu je poeo ivjeti savreno i Kristovom milou je ivot u savrenstvu dovrio. Ali kakvo udo ako se Franjo ukazao kao propet kad se s kriem uvijek
toliko druio. Kad je udesni kri u njemu bio tako ukorijenjen,
to je u tom veliko ako je iz dobre zemlje proizveo cvijee, lie i
izgledne plodove? Iz nje nita drugo nije ni moglo izrasti kad ju je
cijelu onaj udesni kri od poetka sebi prisvojio. No sad se ipak
vratimo na stvar.
76. poglavlje
Jedan brat osloboen od nasrtaja demona
110. Desilo se da je neki brat due vremena bio muen napau

duha podmuklijom i gorom od izazova tijela. Napokon je doao k
svetom Franji i ponizno mu se bacio pred noge; vrlo gorko je plakao, nije mogao govoriti jer su ga prijeili duboki jecaji. Smilio se
oevoj ljubavi i on, kad je saznao da ovoga mue opaki nasrtaji,
752
ree: Nalaem vam, demoni, snagom Bojom da moga brata vie

ne napadate kao to ste to do sada drsko inili! Doskora, kad se
rasprila tama, brat je ustao osloboen, a napadaja kao da nikada
nije ni bilo.
77. poglavlje
Opaka krmaa poderala janje
111. Na drugim se mjestima oito vidi kako je njegova rije imala udesnu snagu i nad ivotinjama. Dotaknut u se samo jednog
sluaja koji mi je pri ruci. Kad je sluga Svevinjega jednom zgodom
prenoio u samostanu svetog Verekunda u gubbijskoj biskupiji,
one se noi jedna ovca ojanjila. Bila je ondje i vrlo okrutna svinja
koja nije potedjela neduni ivot, nego ga je krvolono usmrtila.
Kad su ljudi ujutro ustali, naoe mrtvo janje, bilo im je jasno da
je taj zloin poinila svinja. Kad je blagi otac za to uo, ganulo ga
divno suosjeanje, sjetio se naime onoga drugog Janjeta, oplakivao
je mrtvo janjece pred svima i rekao: Jao, brate janjece, neduna
ivotinjo, ti se ljudima uvijek pokazuje korisnim! Prokleta bila ona
zloinka koja te je usmrtila i neka od nje nitko nita ne pojede, ni
ovjek ni ivotinja! I gle uda! Opaka krmaa je odmah poela
slabiti i poto je kroz tri dana podnosila kaznu, napokon je podnijela osvetniku smrt. Baena je u samostanski opkop. Ondje je
leala dugo vremena. Osuila se kao daska. Nitko se gladan njome
nije nahranio.
Protivnik povjerljivosti prema enama

78. poglavlje
Kako treba izbjegavati povjerljivost prema enama
i kako je s njima razgovarao
112. Upuivao je kako se treba oprezno kloniti medenih otrova,

naime povjerljivosti prema enama, jer to zavodi u bludnju i svete
ljude. Bojao se toga jer to njenoga brzo slomi, a esto oslabi jak
duh. Onomu koji s njima druguje, osim ako se radi o vrlo prokuanu ovjeku, jednako je tako teko izbjei zarazu, rekao je, kao to je,
prema rijeima Pisma nemogue ii po vatri, a ne opriti tabane
(Izr 6,28). A da mu govor bude stvaran, samoga je sebe pruao
kao primjer svake kreposti (Tit 2,7). enska mu osoba bijae to-
753
liko neugodna te bi se moglo vjerovati da se tako nije drao samo

poradi opreza ili dobra primjera nego i poradi straha i groze. Kad bi
njihova neumjesna brbljavost u razgovoru prouzrokovala zabunu,
prekinuo bi rije i ponizno bi oborio pogled, utekao bi se u pomo
utnji. A gdjekada bi svoje oi usmjerio prema nebu te se inilo kao
da odande eli neto skinuti pomou ega bi odgovarao na njihove
zemaljske brbljarije.
A one, u ijim je srcima gorljivost svete pobonosti smjestila prebivalite mudrosti, pouavao je divnim, ali kratkim govorom. Kad je
razgovarao sa enskom osobom ono to je trebalo, govorio je glasno
da svi mogu uti. Jednom zgodom je kazao pratiocu: Priznat u,
predragi, istinu: ako bih gledao, ne bih po licu prepoznao nijednu
osim dviju. Ovu i onu poznam po licu, a druge ne poznam. Izvrsno, oe, jer pogled na njih nikoga ne posveuje; izvrsno, velim, jer
od toga nikakve koristi, a tete mnogo, napose tete vremena. Ovo
je zapreka onima koji hoe ii strmim putem da promatraju lice
puno miline (1 Kor 13,12).
79. poglavlje
Prispodoba protiv pogleda na enske osobe
113. Neiste je oi obiavao pogoditi ovom prispodobom:

Neki moni kralj je kraljici uzastopce poslao dva glasnika. Prvi
se vratio i samo je svojim rijeima prenio njezine rijei. Ovaj je u
glavi imao oi mudraca, koje nisu lutale naokolo. Vratio se i drugi
i poto je ukratko izvijestio, razvio je dugu pripovijest o gospodariinoj ljepoti. Zaista, gospodaru, vidio sam veoma lijepu enu.
Sretan onaj koji u njoj moe uivati! Na to e mu kralj: Nevaljali
slugo, zar si moju zarunicu neednim oima promatrao? Oito
je da bi htio kupiti stvar, koju si dobro promotrio. Naredi da se
pozove prvi i ree: Kako ti se svia kraljica? Ovaj odgovori: Izvrsno, jer je utei sluala i otroumno odgovorila. Kralj ga upita:
A nije li lijepa? Ovaj e: To je, gospodaru, tvoja stvar da ti to
gleda! Moja je dunost bila samo to da prenesem rijei. I kralj
izrekne presudu: Ti, koji si ista pogleda i jo iega tijela, bit
e sobar, a ovaj neka se tornja iz kue da ne obeasti branu
lonicu!
Blaeni je otac govorio: Kad se ovjek smatra previe sigurnim,
manje se boji neprijatelja. Ako avao u nekoga ovjeka moe smatrati svojom samo jednu vlas, uini da to naraste do veliine grede.
I ako mnogo godina nije mogao oboriti onoga koga je napastovao,
zastane, samo da mu na kraju ipak dopadne. To je njegov posao, ni
danju ni nou za drugo se ne brine.
754
80. poglavlje
Sveev primjer protiv prevelike povjerljivosti
114. Dogodilo se, kad je jednom zgodom sveti Franjo iao u Mevanio, da zbog iznemoglosti, prouzroene postom, nije mogao stii
u mjesto. Njegov je pratilac poslao teklia nekoj duhovnoj gospoi i
za sveca je ponizno zamolio kruha i vina. Kad je ona to ula, pohiti
s kerkom, Bogu posveenom djevicom, k svecu i ponese to je bilo
potrebno. Kad je svetac blagovao i malo se okrijepio, majku i ker
je izmjenino nahranio rijeju Bojom. Dok im je govorio, nijednu
nije pogledao u lice. Kad su one otile, rekao mu je pratilac: Zato, brate, nisi ni pogledao svetu djevicu koja je s toliko pobonosti
dola k tebi? Njemu e na to svetac: A tko se ne bi morao plaiti
da pogleda zarunicu Kristovu? A ako se propovijeda oima i licem,
tada neka ona mene gleda, a ne ja nju.
Mnogo puta je govorio o ovoj stvari i tvrdio da je svaki razgovor sa enskom osobom bezvrijedan, izuzevi samo ispovijed ili po
obiaju najkrai poticaj. Kazivao je: Kakve stvari ima mali brat rjeavati sa enom, osim ako pobono moli svetu pokoru ili savjet za
provoenje boljega ivota?.
Napasti to ih je svetac podnosio

81. poglavlje
Sveeve napasti i kako je jednu nadvladao
115. Kako su rasle zasluge svetoga Franje, tako je rasla i nesloga

izmeu njega i stare zmije. to je naime primao vee milosne darove, to su ga snalazile vee napasti, koje su iziskivale tee borbe.
Premda je avao ovjeka borbena i odvana vrlo esto iskuavao te
ni na as nije s borbom prestajao, ipak je jo uvijek nastojao navaljivati na njega, pobjednika. Tako je jednom zgodom svetom ocu u
duu ubaena veoma teka napast, dakako da bi mu se poljepao
vijenac slave. Zbog toga je upadao u tjeskobu i bijae ispunjen bolima. Krotio je i muio tijelo, molio se i gorko plakao. Poto je tako
bio mnogo godina muen, kad je jednog dana molio u Svetoj Mariji
u Porcijunkuli, u duhu zau glas: Franjo, da ima vjeru poput goruiina zrna, kazao bi ovoj gori da se pomakne i ona bi se pomaknula (usp. Mt 17,19). Svetac je na to odgovorio: Gospodine, koja
je to gora koju hoe da prenesem? I ponovno je uo: Gora, to
je tvoja napast. A on je zaplakao i rekao: Neka mi bude, Gospodine, kako si rekao! Odmah je razbijena svaka napast, postao je
slobodan i u svojoj unutranjosti se posvema smirio.
755
82. poglavlje
Kako ga je pozvao avao i poticao na bludnost
i kako je svetac nadvladao napast
116. U samotitu brae u Sarteanu onaj se zli koji je uvijek zavidan napretku sinova Bojih drznuo neto takvo poduzeti protiv
sveca. Gledajui kako svetac napreduje u svetosti i kako zbog jueranjega dobitka ne proputa dananji, kad je jedne noi molio u elijici, triput ga je pozvao: Franjo, Franjo, Franjo! On se odazvao
govorei: to hoe? A onaj e: Na svijetu nema nijednoga grenika kojem Bog, ako se obrati, ne bi oprostio; ali tko samoga sebe
ubija okrutnom pokorom, dovijeka nee postii milosre. Svetac
je odmah primio objavu da se radi o neprijateljevoj lukavtini i kako
je pokuao pridobiti ga za mlakost. Pa to se dalje dogodilo? Neprijatelj nije odustajao od daljnjeg navaljivanja. Kad je uvidio da
ovakvu zamku ne moe sakriti, smislio je drugu: upaljivost tijela.
Meutim i to je bilo uzalud. Onoga koji je prozreo lukavtinu duha
nije moglo nadmudriti tijelo. Tako je dakle avao u nj ubacio veoma teku neistu napast. Blaeni je otac, im je to opazio, svukao
sa sebe odjeu i konopcem se poeo otro bievati govorei: uj,
brate magare, dolikuje se da tako ostane, da tako bude iban.
Tunika pripada Redu, krasti nije slobodno; ako eli kamo ii, idi!.
117. A kad je vidio da usprkos bievanju napast ne uzmie, kad
je ve sve udove iarao masnicama, otvorio je elijicu, iziao van u
vrt i gol se bacio u dubok snijeg. Zatim je uzeo pune ruke snijega i
od njega je nainio sedam gruda poput lopte. Stavio ih je preda se
i poeo govoriti tijelu: Gle, ova vea to ti je ena; a od ove druge
etiri dvije su ti sinovi, a dvije keri; a ostale dvije su ti jedna sluga, a druga slukinja, i njih mora imati da te slue. Daj, pouri se,
sve ih obuci, jer e se od studeni smrznuti. Ako ti je mrsko voditi
mnogostruku brigu, zato misli na to kako bi brino sluio jednom
Gospodinu! avao je odmah posramljen odstupio, a svetac se vratio u eliju slavei Boga. Jedan je duhovni brat, koji je tada bio na
molitvi, jer je bila mjeseina, sve to vidio. A kad je svetac kasnije
saznao da ga je onaj te noi vidio, naloio mu je da stvar nikom ne
otkrije dok bude na svijetu ivio.
83. poglavlje
Kako je jednog brata oslobodio od napasti, korist od napasti
118. Jednom zgodom, kad je jedan brat bio napastovan i sam

sjedio sa svecem, rekao mu je: Moli za mene, dobri oe, uvjeren
sam da u odmah biti osloboen od svojih napasti, udostoji li se
756
za mene pomoliti. Napasti premauju moje sile, a znam da ti to

nije sakriveno. Sveti Franjo mu je na to rekao: Zaista ti kaem,
nitko se ne smije smatrati slugom Bojim dok ne proe kroz napasti
i nevolje. Nadvladana je napast neke vrsti prsten kojim Gospodin
sebi zaruuje duu svoga sluge. Mnogi sami sebi laskaju zbog dugogodinjih zasluga i vesele se to nisu imali nikakvih napasti. Ali
neka znadu da Gospodin uzima u obzir slabost njihova duha, jer ih
ve prije sukoba sam strah nadvlada. Jedva naime ondje dolazi do
estokih borba gdje nema savrene kreposti.
Kako su ga muili avli

84. poglavlje
Kako su ga muili avli i kako treba izbjegavati gospodske dvore
119. Sotona je ovoga ovjeka napadao ne samo napastima nego

i tvorno. S njim se hrvao. Jednom ga je zamolio gospodin kardinal
Svetoga kria Leon da malo proboravi kod njega u Rimu. Odabrao
je jednu osamljenu kulu koja je bila presvoena s devet lukova i
tako razdijeljena kao u nekih devet pustinjakih elijica. Prve noi,
poto se pomolio Bogu i htio lei na poinak, dooe avli i zapoee sveca Bojega neprijateljski napadati. Vrlo dugo i vrlo okrutno
su ga muili i napokon ga kao polumrtva ostavie. Kad su oni otili
i kad je konano odahnuo, pozva svetac svoga druga koji je spavao
u drugoj sobici. A kad je ovaj doao, rekao mu je: Brate, hou da
ostane pokraj mene jer se bojim biti sam. Malo prije su me muili
avli. Svetac je drhtao i udovi su mu se tresli kao kad nekoga trese
vrlo jaka zimica.
120. Kad su tako proveli cijelu no, a da nisu ni oka stisnuli,
rekao je sveti Franjo svom drugu: avli su gastaldi49 (redarstvenici) naega Gospodina, on ih je odredio da kanjavaju prekraje.
Znak je vee milosti ako u svoga sluge ne ostavlja nita nekanjeno
dok god ivi na svijetu. Ja ne ponavljam uvredu koju po Bojem
milosru nisam oprao zadovoljtinom. Svojom naime oinskom dobrohotnou uvijek sa mnom tako postupa da mi, kad se molim
i razmatram, pokazuje to mu se svia i to ne svia. Ali moda
doputa da na me zato nasru njegovi gastaldi to moj boravak
49
Rije castaldus ili gastaldus potjee iz langobardskoga zakonodavstva, a
oznauje slubenika koji ima vlast upokoriti i kazniti prekritelja zakona. To je danas
policija.
757
u velikakom dvoru drugima ne prua dobar primjer. Moja braa

koja borave u siromanim mjestima, kad uju da sam s kardinalima,
posumnjat e da obilujem uivanjem. Zato, brate, smatram uputnijim da onaj koji se postavlja za uzor izbjegava dvorove i da one koji
trpe oskudicu ohrabruje trpei poput njih. Tako ujutro, preutjevi sve, oproste se od kardinala i odu. Neka znaju oni koji borave
u dvorima50 i neka zapamte da su nedonoad izvuena iz utrobe
svoje majke. Ne krivim poslunost, nego astohleplje; besposlicu i
uivanje prekoravam; jednom rijeju, u svakoj poslunosti kao uzor
predlaem Franju. Ipak se treba od svega suzdravati to god se
Bogu ne svia, pa makar se svialo ljudima.
85. poglavlje
Primjer za spomenuto
121. Pada mi na pamet neto to mislim da se nikako ne smije

zaobii. Kad je neki brat vidio brau kako borave u nekom dvoru, zanesen ne znam kakvom slavom, zaelio je da zajedno s njima
bude dvorski kapelan. I kad je jedne noi razmiljao o dvorskom
ivotu, u snu je vidio spomenutu brau kako se nalaze izvan boravita brae i kako su odvojeni od svoje zajednice. Osim toga je vidio
kako jedu iz ogavne i zamazane svinjske posude, a jeli su grah koji
bijae pomijean s ljudskim izmetinama. Gledajui to, brat se silno
zaprepastio. Kad je ujutro ustao, dvor ga vie nije zanimao.
86. poglavlje
Napasti to ih je podnosio u nekom samotitu
i o vienju jednoga brata
122. Jedno je svetac s pratiocem doao do neke crkve koja se

nalazila daleko od naselja. elei se nasamo pomoliti, upozorio je
pratioca rekavi: Htio bih, brate, ovdje noas ostati sam. Poi u
svratite i rano ujutro se vrati k meni! Kad je tako ostao sam, pred
Gospodinom je dugo i veoma pobono molio, i napokon se ogledao
gdje bi naslonio glavu i zaspao. I odmah se u dui smutio, poeo se
plaiti i zgraati, i cijelim tijelom drhtati. Jasno je osjeao avolske
nasrtaje; po krovu su ete avola trale pravei buku. Zato je odmah ustao i iziao van, utisnuo znak kria na elo i rekao: U ime
50
Ovo koji borave u dvorima u latinskom izvorniku izraava rije palatini. Bila
su to braa koju su redovniki poglavari na molbu pojedinih velikaa dodjeljivali da
budu dvorski kapelani.
758
svemoguega Boga izjavljujem vam, avli, da na mojem tijelu uinite to god vam je doputeno. Dragovoljno u podnijeti jer nemam
veega neprijatelja od tijela, osvetit ete se mojem neprijatelju, dok
se umjesto meni budete osveivali njemu. Tako su oni koji su se
skupili da zastrae duh, gledajui spremniji duh u slabome tijelu,
posramljeni odmah iezli.
123. Kad se razdanilo, vratio mu se pratilac. Naavi sveca prostrta pred oltarom, poekao je izvan kora, a on je meutim arko
molio pred kriem. I gle, pao je u zanos i meu mnogim prijestoljima u nebesima vidio je jedno, asnije od ostalih, a bilo je ureeno
dragim kamenjem i blistalo je najveom ljepotom. U sebi se divio
odlinom prijestolju i utke je razmiljao ije bi moglo biti. Meutim je uo glas koji mu ree: Ovo je bilo sjedite jednog od onih
koji su pali, a sada se uva za poniznoga Franju. Napokon je brat,
doavi k sebi, vidio blaenoga Franju kako dolazi od molitve. Zatim se bacio niice uzevi oblik kria te mu je progovorio, ali ne kao
ivom na svijetu, nego kao da ve kraljuje u nebu. Rekao je: Moli
za mene Sina Bojega, oe, da mi ne urauna grijehe! ovjek ga
Boji pruivi ruku podigne; spoznao je da mu je u molitvi neto
otkriveno. Kad su napokon odanle krenuli, onaj brat je zapitao blaenoga Franju: to ti, oe, misli sam o sebi? On odgovori: Samomu sebi izgledam da sam najvei grenik jer da je Bog kojega
zloinca obasipao tolikim milosrem, deset puta bi od mene bio
svetiji. Na ovo je u bratovu srcu Duh odmah rekao: Budi svjestan
da je vienje to si ga imao bilo istinito, jer e na prijestolje, izgub
ljeno zbog oholosti, poniznost uzdii najponiznijega.
87. poglavlje
Brat koji je osloboen od napasti
124. Za nekoga duhovnog brata koji je u Redu ostario i bio smuen tjelesnim trpljenjem inilo se da ga je teina zdvojnosti iscrpla.
Bol mu se danomice poveala, dok ga je savjest, koja je bila vie
njena nego razborita, silila da se nizato ispovijeda. Dakako da se s
tolikom pomnjom nije trebao ispovijedati ako je imao samo napast;
ali ako joj je imalo popustio, mogao je. A bio je tako srameljiv da
se bojao sve otkriti jednom sveeniku; a jer u tome svemu nije bilo
nita, same je misli dijelio pa je razliitim sveenicima razne dijelove toga povjeravao. Kad je jednog dana etao s blaenim Franjom,
svetac mu je rekao: Brate, kaem ti da svoju nevolju ubudue ne
mora vie nikom ispovijedati. I nemoj se bojati jer to se s tobom
dogaa, ti ne ini, ubrojit e ti se to za vijenac slave, a ne u grijeh.
759
A koliko god puta bude muen, po mojoj odredbi izmoli sedam

puta Oena! Zaudio se odakle to svetac znade i zato se silno
obradovao, a nakon kratkog vremena oslobodio se svakog trpljenja.
Istinska radost duha

88. poglavlje
O duhovnoj radosti, pohvala njoj i o tetnosti mrzovolje
125. Ovaj je svetac tvrdio kako je najuspjeniji lijek protiv tisue

neprijateljevih zasjeda i lukavtina duhovna radost. Rekao je: Tada
se avao posebno raduje kad slugi Bojem uzmogne ugrabiti radost
duha. Sa sobom nosi prainu kako bi je mogao ma i u najmanjoj
mjeri ubaciti u savjest i tako uprljati bjelinu due i zamazati istou
ivota. No kad duhovna radost ispunja srca, uzalud zmija izlijeva
smrtonosan otrov. avli ne mogu nakoditi Kristovu slugi kad vide
da je ispunjen svetom radou. Kad je duh plaljiv, alostan i turoban, lako ga ili obuzima alost ili se preputa ispraznim veseljima.
Zato je svetac uvijek nastojao provoditi ivot u zanosu srca i sauvati pomazanje duha i duhovnu radost. Najbriljivije se klonio
nadasve opasne bolesne mrzovolje tako da se, im bi opazio da mu
se i na as uuljala u duu, to bre utjecao molitvi. Kazivao je: Sluga Boji, ako je neim smuen, kako obino biva, neka odmah ustane na molitvu i neka tako dugo ostane pred svevinjim Ocem dok
mu ne povrati radost svoga spasenja. Ako li se u turobnosti zadri,
poveat e se onaj babilonski mete, koji e napokon, ne oisti li se
suzama, proizvesti u srcu trajnu umalost.
89. poglavlje
Aneoska citara koju je uo
126. Onih dana kad je poradi lijeenja oiju boravio u Rietiu

pozvao je jednoga od drugova koji bijae u svijetu citara te mu je
rekao: Brate, sinovi ovoga svijeta ne razumiju boanskih svetinja.
Glazbala, koja su predviena za pohvale Boga, ljudska je pouda
preokrenula za uivanje sluha. Htio bih zato, brate, da potajno posudi citaru i donese je, njom e bratu tijelu punom boli priutiti
kakvu-takvu utjehu. Brat mu odvrati: Jako se, oe, bojim, strah
me je da ljudi ne bi posumnjali da me je na kunju stavila ta lakomislenost. Njemu e svetac: Pustimo onda, brate, dobro je mnogo ega se okaniti da se ne bi pokvarilo dobro miljenje. Sljedee
760
noi, dok je sveti ovjek bdio i razmatrao o Bogu, najednom zazvui

neka citara divna sklada izvanredno lijepom melodijom. Nitko nije
opaen, nego se samo zamjeivao citaraev prolazak i povratak sad
ovamo sad onamo. Usmjerivi duh prema Bogu, sveti je otac u onoj
milozvunoj pjesmi doivio toliku nasladu te je mislio da je ovaj svijet zamijenio s onim. Kad je sutra ujutro ustao, pozvao je spomenutoga brata i, pripovijedajui mu sve po redu, nadodao: Gospodin,
koji tjei oaloene, nikada me nije ostavio bez utjehe. Evo, kad mi
nije bilo mogue sluati ljudsku citaru, sluao sam milozvuniju.
90. poglavlje
Kako je svetac radostan duhom pjevao francuski
127. A gdjekada je ovako inio. Kad bi u njemu prokljuala

kakva milozvuna melodija, izvana bi pjevuio francuski i zvuk
boanskoga apata, to ga je skrovito primao, provaljivao bi u
klicanje na francuskom. Gdjekada bi, kao to sam vidio vlastitim
oima, uzeo sa zemlje drvo te bi ga podravao iznad lijeve ruke,
a gudalo bi napeto pomou niti drao desnicom i njime bi kao
po guslama potezao preko drveta, a to bi izvodio prikladnim dranjem i francuski bi pjevao o Gospodinu. esto bi ovakvu igru
zavravao suzama te bi ovo klicanje prelazilo u suosjeanje s Kristovom mukom. Zato je ovaj svetac neprestano uzdisao, a kad bi
mu se jecanje povealo, zaboravljao je ono to mu je bilo u ruci te
bi se uzdigao prema nebu.
91. poglavlje
Kako je prekorio turobnoga brata i pouio ga kako se ima drati
128. Jedanput je nekoga svog druga vidio turobna i alosna

lica, a to nije utke podnio, nego mu je rekao: Ne dolikuje da
se sluga Boji pred ljudima pokazuje turobnim i alosnim, nego
vedrim. Svoje grijehe istrauj u svojoj sobici i pred Bogom plai
i uzdii. Kad se povrati meu brau, odbaci sjetu i prilagodi se
ostalima. A malo zatim je rekao: Mnogo mi zaviaju protivnici ljudskoga spasenja i uvijek pokuavaju to im nije mogue u
meni, da to poremete u drugovima. Toliko je volio ovjeka puna
duhovne radosti da je kao ope upozorenje prigodom nekoga kapitula dao napisati ove rijei: Neka braa paze da se ne bi izvana
pokazivala namrgoena i alosna poput licemjera, nego neka se
pokazuju kao ljudi koji su radosni u Gospodinu, vedri i veseli te
kako dolikuje prijazni.
761
92. poglavlje
Kako treba postupati s tijelom da ne mrmlja
129. Jednom zgodom svetac je takoer kazao: Za brata tijelo

se treba razborito brinuti da se zbog njega ne bi porodila oluja mrzovolje. Neka se od njega ukloni prigoda za mrmljanje da mu ne bi
bilo mrsko bdjeti i dolino ustrajati u molitvi. Reklo bi: Skapavam
od gladi, ne mogu svladavati tvoje vjebe. A ako bi tako mrmljalo,
poto se nasitilo dostatne hrane, znaj da su lijenom kljusetu potrebne ostruge i da lijenog magarca eka ostan.
Samo je u ovoj uputi svetog oca bio nesklad izmeu jezika i ruke.
Svoje je naime neduno tijelo pokoravao bievima i postom, te mu
je bez razloga umnoavao rane. Toplina je naime duha ve toliko
uinila tijelo gipkim da je, dok je dua eala za Bogom, sve vema
za njim ealo i ono presveto tijelo.
93. poglavlje
Protiv isprazne slave i licemjerstva
130. No dok je prihvaao duhovno veselje, brino je izbjegavao

ono neumjesno. Znao je da treba arko ljubiti ono to usavruje, a
isto tako treba izbjegavati ono to je zarazno. Tako je naime ispraz
nu slavu nastojao u zametku uguiti, te nije ni aska doputao da
ostane ono to bi vrijealo pogled njegova Gospodina. Tako je esto, kad je bio mnogo uzvisivan i slavljen, odmah alostei se i jecajui upadao u osjeaj alosti.
U zimsko doba, kad mu je sveto tjelece zaodijevala samo jedna-jedincata tunika, dobrano iskrpana tronim zakrpama, njegov se
gvardijan, koji ga je pratio, domogao lisijega krzna, donio mu ga i
rekao: Ima bolesnu slezenu i eludac, molim tvoju ljubav u Gospodinu, dopusti da ti se tunika podstavi tim krznom. Ne svia li ti
se da to bude u cijelosti, dopusti da se to uini bar povrh eluca.
Njemu e na to blaeni Franjo: Ako hoe da to dopustim s unutranje strane tunike, naini mi zakrpu iste veliine i izvana, koja
e, priivena izvana, ljude upozoravati na iznutra sakriveno krzno.
Slua brat, ali to ne odobrava. Uporno je molio sveca, ali nije nita
drugo postigao. Kad je gvardijan napokon pristao, zakrpa je priivena na zakrpu, da se Franjo ne bi drugaijim pokazivao izvana nego
to je bio iznutra. O, kako je bio jednak na jeziku i u ivotu, jednak
je bio i kao podlonik i kao poglavar! Nikakve ni vanjske ni unutranje slave nisi ljubio ti koji si se uvijek diio u Gospodinu. Ali da
ne bih, molim, povrijedio one koji su obueni u krzno kaem li da
je koa stavljena na kou. Znamo naime da su (praroditelji), kad su
bili lieni nedunosti, osjeali potrebu za konatim tunikama.
762
94. poglavlje
Jedna njegova izjava protiv licemjerja
131. Jedno je u samotitu Poggio Bustone, nekako o Boiu,

pozvao mnotvo naroda na propovijed i ovako zapoeo: Vi vjerujete da sam ja svet ovjek i zato ste pobono doli. Ali vam priznajem
da sam cijele ove etrdesetnice51 uivao hranu zainjenu slaninom.
I tako je esto pripisivao uitku ono to je prije dopustio svojoj slabosti.
95. poglavlje
Priznanje protiv isprazne slave
132. Kad god bi se njegov duh zanio za ispraznom slavom, to bi

smjesta pred svima slinim arom odao jednostavnim priznanjem.
Kad je jednom zgodom prolazio kroz grad Asiz, namjeri se na neku
staricu koja je neto od njega traila. Kako nije osim plata imao nita drugo, odmah joj ga je dareljivo ustupio. A budui da je osjetio
da su se u nj uuljali samodopadni osjeaji, smjesta je pred svima
priznao da ga je obuzela isprazna slava.
96. poglavlje
Franjin prijekor onima koji su ga hvalili
133. Nastojao je da dobra Gospodnja uva kao tajnu u svom

srcu, zato nije iao za slavom koja bi mogla biti uzrokom pada. esto bi naime, kad bi ga mnogi uzvisivali, izrekao ovakve rijei: Jo
mogu imati sinove i keri, nemojte me hvaliti kao sigurna! Ne smije
se hvaliti nitko iji je svretak jo neizvjestan. Kad god bi onaj koji
mi je neto posudio htio posueno uzeti, samo e ostati tijelo i dua,
a to posjeduje i nevjernik. Tako bi kazao onima koji su ga hvalili.
A samom bi sebi rekao ovako: Franjo, da je Svevinji razbojniku
toliko toga darovao, bio bi zahvalniji od tebe!
97. poglavlje
Daljnji prijekor onima koji su ga hvalili
134. esto govorae brai: Zbog svega onoga to je mogue

greniku nitko si ne smije laskati nepravednom samodopadnou.
Grenik moe postiti, moliti, naricati, mrcvariti vlastito tijelo, ali ne
51
Ovdje je rije o etrdesetnici to je Franjo propisuje u Pravilu, a traje od svetkovine Sviju svetih do Boia.
763
moe ovo: ostati vjeran svome Gospodinu. Zato se ovim treba diiti, ako Bogu dajemo hvalu koja mu pripada; ako mu, vjerno sluei,
pripisujemo to god nam on daruje. Najvei ovjekov neprijatelj jest
tijelo; ne zna razmiljati da bi neto poalilo; nita ne zna predvidjeti da bi se plailo. Samo nastoji oko toga da zlorabi to mu prua
sadanjost. A to je jo gore, sebi svojata, diei se onim to nije
dano njemu, nego dui. Prima hvalu zbog kreposti, zbog bdijenja i
molitava prima izvanjska priznanja. Dui nita ne ostavlja, i za suze
oekuje nagradu.
Sakrivanje rana
98. poglavlje
to je odgovarao o ranama kad bi ga za njih pitali
i kako ih je pomnjivo sakrivao
135. Ne smije se meutim utke mimoii ono kako je pomnjivo

tajio i brino skrivao one znakove Raspetoga koje i previnji duhovi
moraju astiti. Isprva, dok je prava Kristova ljubav ljubljenoga preobraavala u istu sliku, on je s mnogo opreza uzeo tajiti i sakrivati to
blago te je dugo vremena ostalo nepoznato ak i najpovjerljivijima.
No boanska providnost nije htjela da to uvijek ostane sakriveno i da
ne bude pristupano ni onim najdraima. Ni otvorena mjesta udova
nisu doputala da to bude sakriveno. Kad je neki od drugova jednom
zgodom na Franjinim nogama vidio znakove, zapitao je: to je ovo,
dobri brate? On je odgovorio: Brini se za svoj posao!
136. Isti je brat drugom zgodom zatraio da mu isprai tuniku,
pa kad ju je vidio zakrvavljenu, kazao je svecu kad mu ju je povratio: Kakva je ono krv kojom je okrvavljena tunika? Svetac je stavio prst na oko i rekao mu: Pitaj to je ovo ako ne zna da je oko.
Zato je rijetko prao cijele ruke, nego bi samo nakvasio prste da se
nazonima stvar ne bi otkrila. A i noge je prao veoma rijetko. A ni
to nije inio manje skriveno nego to je to bilo rijetko. Kad je netko
zatraio da mu poljubi ruku, napola je pruio ruku, upravo samo prste da ih taj mogne poljubiti; gdjekada bi umjesto ruke pruio rukav.
Noge je obuvao u vunene arape da se rane ne bi mogle vidjeti, a
povrh njih je stavljao komadi krzna da ublai otrinu vune. Premda
sveti otac pred drugovima nije mogao rane na nogama i na rukama
posve sakriti, ipak je teko podnosio, ako bi ih tko opazio. Zato su
i sami drugovi, puni duha razboritosti, kad bi bio prinuen otkriti
noge ili ruke, odvraali oi.
764
99. poglavlje
Kako je jedan, posluivi se pobonom varkom, vidio rane
137. Kad je ovjek Boji boravio u Sieni, onamo je doao neki

brat iz Brescie. Taj je silno elio vidjeti rane svetoga oca. Usrdno
je molio brata Pacifika da mu se to omogui. Ovaj mu ree: Kad
budem odlazio iz boravita, zamolit u da mi dade poljubiti ruke,
a kad ih on prui, namignut u ti oima pa e vidjeti. Spremni
za povratak obojica pooe svecu. Pokleknue, i brat Pacifik ree
svetom Franji: Blagoslovi nas, predraga majko,52 i prui mi ruku
na poljubac! Poljubio je nevoljko pruenu ruku i dao znak bratu
da pogleda. Zatraio je i drugu, poljubio ju je i ovome pokazao.
Kad su oni poli, otac je posumnjao da je posrijedi bila sveta varka,
kao to je i bila. Pobonu je radoznalost ocijenio kao nepobonu, a
brata je Pacifika pozvao natrag i rekao mu: Neka ti, brate, oprosti
Gospodin to mi gdjekada nanosi veliku alost. Pacifik se smjesta
bacio niice i ponizno zapitao govorei: Kakvu sam ti, predraga
majko, nanio alost? Blaeni Franjo nije nita odgovorio i sluaj je
zavren utnjom.
100. poglavlje
Kako je netko vidio ranu na prsima
138. Premda su rane na nogama i rukama po svom poloaju na

otvorenim mjestima udova bile pristupane nekima, ipak nitko nije
bio vrijedan vidjeti ranu na boku za njegova ivota, a samo se jedanput dogodio izuzetak. Kad god je davao tuniku da mu se isprai,
desnom rukom je prekrivao ranu na boku. A gdjekada bi lijevu ruku
priljubio probodenom boku i sakrivao onu blaenu ranu. Kad ga je
jedan izmeu brae53 poeao te mu je ruka dospjela u ranu, zadao
mu je veliku bol. Jedan drugi izmeu brae54 nastojao je radoznalim
ispitivanjem vidjeti to je drugima bilo sakriveno. Zato je jednoga
dana kazao svetom ocu: Jesi li, oe, za to da ti ispraimo tuniku?
A njemu e svetac: Gospodin ti, brate, platio, jer je upravo potrebno. Kad se svetac svukao, pozornim je oima brat pogledao i
vidio upadnu ranu na boku. Jedini je ovaj vidio ranu za ivota, a od
ostalih nitko drugi sve do poslije smrti.
52
Brat Pacifik, nazvan kralj stihova, slui se pjesnikom slobodom te Franju nazivlje majkom. No to sigurno treba shvatiti i kao aluziju na nain izraavanja kojim
se Franjo posluio u svom kratkom spisu O redovnikom boravku u samotitu.
53
Bio je to brat Rufin.
54
Kao to se vidi iz Prvog ivotopisa, bio je to brat Ilija.
765
101. poglavlje
Prikrivanje kreposti
139. Tako je taj ovjek odbacivao svaku slavu koja nije odisala
Kristom; tako je ljudskim naklonostima dosudio vjeno prokletstvo.
Znao je kako uivanje dobra glasa okrnjuje tajnu savjesti i da je daleko pogibeljnije zlorabiti kreposti negoli biti bez njih. Znao je da
krepost nije nita manje potrebna da se steeno zatiti nego da se
to stekne. Na alost, na mnogo toga nas vema potie tatina negoli ljubav, a naklonost svijeta pretenija nam je od ljubavi Kristove.
Ne razlikujemo osjeaja, ne podvrgavamo kunji duhove i kad nas
na djelovanje potakne isprazna slava, umiljamo da smo potaknuti
ljubavlju. Nadalje, ako smo i malo dobra uinili, njegovu teinu ne
moemo nositi. Svaki teret kojega smo se za ivota oslobodili gubimo i za obalu vjenosti. Strpljivo podnosimo to nismo dobri; a da
nas se lijepo ne gleda, da nas se ne smatra dobrima, toga ne podnosimo. Tako cijeli ivot provedemo u ljudskoj hvali jer nita drugo
nismo nego ljudi.
102. poglavlje
Poniznost svetoga Franje u dranju,
osjeanju i ponaanju, i protiv samovolje
140. Poniznost je uvarica i ukras sviju kreposti. Nema li nje u

temeljima duhovne graevine, kad se priini da raste, ona se pretvara u ruevinu. Da ovjeku koji je bio ureen tolikim darovima ne bi
to nedostajalo, poniznost ga je ispunjala u obilnijoj mjeri. Po svom
vlastitom miljenju nije bio nita drugo nego samo grenik, iako je
bio uresom i sjajem svekolike svetosti. U njoj je nastojao samoga
sebe izgraivati, da bi postavio temelj to ga je upoznao po Kristu.
Zaboravljao je na ono to je stekao, a pred oima je imao samo
nedostatke; bio je uvjeren da mu vie toga nedostaje nego to posjeduje. Obuzimala ga je samo jedna jedina elja, naime da postane
boljim, da, nezadovoljan prvotnim krepostima, stekne nove.
Bio je ponizan u dranju, ponizniji u miljenju, a najponizniji u
prosuivanju samoga sebe. Boji se knez nije zato razlikovao od
drugih to je bio poglavarom, nego samo po ovom predivnom dragulju, jer je meu malenima bio najmanji. Ova krepost, ovaj naslov,
ovaj znak ga je obiljeavao kao generalnoga ministra. Njegovim je
ustima bilo daleko svako hvastanje, svaki sjaj nastupanja, svaka naduvenost u inima. U mnogim je stvarima nauio smisao iz objave,
a onomu to je iznosio pred druge pretpostavljao je miljenje drugih. Drao je da je sigurnije miljenje drugova, i tue gledite mu
766
se inilo boljim od vlastitoga. Govorio je da onaj poradi Gospodina

nije sve ostavio koji je zadrao kesu, novarku, vlastitoga miljenja.
Vema je volio sluati kuenje nego pohvalu, jer ga je kuenje sililo
na popravak, a pohvala gurala u pad.
103. poglavlje
Njegova poniznost u odnosu
prema biskupu grada Terni i prema nekom seljaku
141. Kad je jednom prilikom propovijedao narodu u gradu Terni,

a gradski biskup55 ga preporuio, zavrivi propovijed, pred svima
je biskup rekao ovo: U ovo posljednje vrijeme je Bog rasvijetlio
svoju Crkvu po ovom siromaku i neznatnom ovjeku, koji je jednostavan i nekolovan. Zato uvijek moramo Gospodinu biti zahvalni.
Znajmo da nije tako uinio nijednom narodu. Kad je svetac to uo,
prihvatio je s velikom radou to to je biskup tako izriito izjavio da
je neznatan. Kad su uli u crkvu, bacio se biskupu do nogu rekav
i: Zaista, gospodine biskupe, uvelike si me poastio jer, poto mi
je drugo oduzeto, ti si ono to je moje sauvao netaknutim. Kao
razborit ovjek si, velim, odijelio ono dragocjeno od bezvrijednoga,
davi Bogu hvalu, a meni neznatnost.
142. ovjek se Boji pokazivao ponizan ne samo pred viima od
sebe nego i pred jednakima i prezrenima. Bio je spremniji na to da
bude opominjan i pokaran nego da sam opominje. Tako je jednoga
dana jaui na magarcu, jer zbog slabosti i bolesti nije mogao ii pjeice, prelazio preko njive jednoga seljaka koji je upravo ondje radio.
Taj mu seljak pritri i paljivo ga upita nije li on brat Franjo. A kad
mu je ovjek Boji rekao da je on onaj za koga je ovaj pitao, ponizno
je rekao: Nastoj ree seljak biti tako dobar kao to o tebi
svi govore jer se u te mnogi pouzdaju. Zato te opominjem da se ne
bi s tobom nikada dogodilo drugaije nego to se oekuje. A kad
je ovjek Boji Franjo ovo uo, siao je s magarca na zemlju, pao je
niice pred seljakom, ponizno mu je izljubio noge, zahvaljujui mu
to se udostojao opomenuti ga. Kako je dakle uivao tako veliku
slavu dobra glasa, jer su ga vrlo mnogi smatrali svetim, pred Bogom
i pred ljudima se smatrao nevrijednim, i nije upadao u oholost zbog
tako dina glasa, niti zbog svetosti, ali ni zbog mnoge tako svete
brae i sinova koji su mu bili dani kao poetak nagrade za njegove
velike zasluge.
55
Bio je to biskup Rajnerije (12181253) kojega je papa Honorije III. postavio za
biskupa 13. sijenja 1218.
767
104. poglavlje
Kako se na kapitulu odrekao poglavarske slube i o jednoj molitvi
143. Da bi sauvao krepost svete poniznosti, poto je prolo nekoliko godina nakon njegova obraenja, prigodom jednoga kapitula pred svom braom Reda odrekao se poglavarske slube rekavi:
Od sada sam za vas mrtav. Evo ree brata Petra Katanskog!
Njega emo ja i svi vi sluati. I naklonivi se odmah zatim pred
njim, obeao mu je poslunost i potovanje. Na to su braa zaplakala, a bol je izazivala duboke jecaje kad vidjee da su postali na neki
nain lieni tolikoga oca. Kad je blaeni Franjo ustao, sklopljenih
ruku i oiju uprtih u nebo ree: Gospodine, preporuujem ti obitelj koju si mi do sada povjeravao. A sada, zbog slabosti koje su ti
poznate, preslatki Gospodine, kad se za nju nisam kadar brinuti,
predajem je ministrima. Na sudnji su dan duni pred tobom, Gospodine, poloiti raun, ako koji brat ili zbog njihova nemara, ili zbog
primjera, ili pak zbog otra postupka propadne. Od tada je ostao
podlonikom sve do smrti, a poniznije se ponaao nego bilo koji od
njih.
105. poglavlje
Kako je predao drugove
144. Drugom prilikom je svom zamjeniku predao svu brau govorei: Neu da uivam ovu posebnu povlasticu slobode, nego
neka me braa premjetaju iz mjesta u mjesto, kako im nadahne
Gospodin. I nadoda: Ve sam vidio slijepca kojega je putem
vodio pas. I tako je u tome bila njegova slava da se, poto se
odrekao svake posebnosti i svake vrsti tatine, u njemu nastani
snaga Kristova.
106. poglavlje
Njegovo suprotstavljanje onima koji su voljeli poglavarsku slubu
145. Kad je opazio kako neki hlepe za poglavarskom slubom,

koje je uz ostalo za predstojnitvo inilo nedostojnima i samo astohleplje, govorio je da oni nisu samo Manja braa nego da su zaboravili na poziv kojim su pozvani, da su izgubili milost. A neke
je bijednike koji su teko podnosili to ih se uklanja sa slube, jer
naime nisu traili teret, nego ast, u mnogim govorima prekoravao.
Jednom je zgodom rekao svom drugu: Ne smatram se manjim
bratom ne budem li onakav kao to u ti prikazati. I rekao je:
768
Evo, kao poglavar brae polazim na kapitul, propovijedam, opominjem brau i napokon se govori protiv mene: Ne odgovara nam
onaj tko je neuk i neugledan, i zato neemo da ovaj vlada nad nama,
jer nije govornik, priprost je i neznalica. Napokon e me uz porugu
smijeniti, svi e me prezreti. Kaem ti, ako ne bih nepromijenjena
lica, s istim veseljem srca i s jednakom odlukom svetosti ove rijei
sasluao, nisam Manji brat. I nadodao je: U poglavarskoj slubi
nalazi se opasnost, u pohvalama propast, a u podlonikoj poniznosti dobitak je za duu. Zato dakle vema teimo za pogibelji negoli
za dobitkom, kad smo vrijeme dobili za to da stjeemo dobitak?.
107. poglavlje
Htio je da braa budu podlona kleru a zato
146. Premda je htio da braa sa svima budu u miru i da u odnosu

prema svima budu maleni, ipak je nauavao rijeju da se prema kleru odnose ponizno, a to je pokazivao i primjerom. Govorio je: Kleru smo poslani kao pomo56 u spasavanju dua, da nadoknadimo
ono to njima nedostaje. Svatko e primiti plau, ali ne prema vlasti,
nego prema naporu. Znajte, brao rekao je da je spas dua
Bogu najdrai, a on se bolje ostvaruje mirom negoli neslogom klerika. A ako oni sami prijee spasenje naroda, Bogu pripada osveta
i on e im naplatiti u svoje vrijeme. Zato budite podloni crkvenim
poglavarima, da ne bi, koliko je do vas, dolo do kakve zavisti. Budete li sinovi mira, za Gospodina ete pridobiti i kler i narod. A to
e Gospodinu biti drae nego da pridobijete sam narod, a kler da
sablaznite. Pokrivajte njihove padove ree nadoknadite njihove mnogobrojne nedostatke, a kad to uinite, budite jo ponizniji.
108. poglavlje
Potovanje to ga je iskazivao biskupu Imole
147. Kad je jednom zgodom sveti Franjo doao u Imolu, grad u

Romagnoli, predstavio se mjesnom biskupu i zatraio od njega doputenje za propovijedanje. A njemu e biskup: Dosta je, brate, da
ja propovijedam svom narodu. Oborivi glavu sveti je Franjo ponizno iziao van, a nakon kratka vremena vratio se unutra. Njemu e
56
ini mi se da ovdje sv. Franjo ima u vidu odredbu IV. lateranskoga koncila koja
glasi: Odreujemo da se u katedralnim i kolegijatskim crkvama postave prikladni
ljudi, koje biskupi mogu imati kao pomonike i suradnike, ali ne samo za slubu
propovijedanja nego i za ispovijedanje te nareivanje pokore, kao i u ostalom to se
odnosi na spasenje dua.
769
biskup: to, brate, eli? to ponovno trai? Na to e sveti Franjo: Gospodine, ako otac istjera sina na jedna vrata, on treba da
ue na druga. Biskup nadvladan poniznou, vesela lica ga zagrli i
ree: Ti i tvoja braa ubudue s mojom opom dozvolom propovijedajte u mojoj biskupiji, jer je to zavrijedila sveta poniznost.
109. poglavlje
O njegovoj poniznosti prema svetom Dominiku i obratno,
te o njihovoj meusobnoj ljubavi
148. U Rimu su se nala zajedno s gospodinom Ostijskim, koji

je kasnije postao vrhovnim sveenikom,57 ona dva sjajna svjetla
svijeta,58 sveti Dominik i sveti Franjo. I kad su se o Gospodinu
meusobno slatko porazgovorili, napokon im je biskup rekao: U
prvotnoj Crkvi pastiri Crkve bijahu siromani, a ljudi su gorjeli od
ljubavi, a ne od pohlepe. Zato ree ne bismo izmeu vae
brae uzimali biskupe i prelate koji bi naukom i primjerom ostale
predvodili? Meu svecima s obzirom na odgovor nasta prepirka;
nije jedan drugoga pretjecao, nego su jedan drugoga poticali, tovie, jedan drugoga je upravo silio da odgovori. Svaki je naime imao
prednost pred onim drugim, a obojica su se jedan prema drugom
odnosila s potovanjem. Konano je Franju pobijedila poniznost
da sebe ne pretpostavi, a pobijedila je i Dominika, koji je ponizno
posluao te prvi odgovorio. Odgovarajui dakle blaeni Dominik
ree biskupu: Gospodine, moja su braa dostatno uzdignuta ako
posjeduju spoznaju i, koliko je do mene, neu dopustiti da postignu
i neki drugi oblik dostojanstva. Dok je on to tako ukratko izgovorio, blaeni se Franjo pred biskupom naklonio i rekao: Gospodine,
moja su braa zato nazvana manjima da se ne bi usudila postati
veima. Zvanje nas potie da ostanemo u priprostosti i da slijedimo
trag Kristove poniznosti kako bi na kraju na smotri svetih bili uzdig
nuti. Ako hoete da donose plod u Bojoj Crkvi, drite ih i uvajte
u poloaju njihova poziva, na nisko ih vratite, ak i protiv njihove
volje. Zato molim, oe, da ne budu oholiji to su siromaniji pa da se
ne uzdignu nad ostale. Nipoto nemojte dopustiti da se uzdiu na
dostojanstva. Ovako su sveci odgovorili.
149. to kaete, sinovi svetih? Vas, izrodi, izjedaju ljubomora i
zavist, a nita manje tenja za nezakonitim dobrima. Meusobno se
57
To je bio kardinal Hugolin, kasnije papa Grgur IX.

Taj se susret dogodio ljeti 1217, a prije 6. kolovoza 1221, tj. prije smrtnog dana
sv. Dominika. Bilo je to vjerojatno 1220.
58
770
grizete i izjedate, a borbe i svae raaju se samo iz pohlepe. Boriti

vam se protiv eta tame, estok boj vam je voditi protiv vojske demona, a vi ste protiv samih sebe uperili otricu maa; licem usmjerenim prema pomirilitu prijateljski se gledaju oci puni znanja, a
sinovi im puni zavisti nemilo jedan drugoga gledaju. to e uiniti
tijelo bude li imalo podijeljeno srce. Sigurno bi po cijelome svijetu
nauk o pobonosti plodonosnije napredovao kad bi slubenike rijei Boje veza ljubavi vre sjedinjavala. Ono naime to govorimo
ili nauavamo ponajvie zato postaje neuvjerljivim to se u nama po
oitim znakovima pokazuje kao neki kvasac mrnje. Znam da ovdje
nisu u pitanju oni estiti, nego nevaljali, za koje s pravom drim da
ih treba iskorijeniti da ne ire zarazu meu svete. to da napokon
reknem onim premudrima? Oci su doli u kraljevstvo putem poniznosti, a ne putem dostojanstva; astohlepni sinovi naokolo obilaze,
a ne nalaze puta u grad trajna prebivanja. to drugo preostaje, jer
ne slijedimo njihova puta, zato ne postiemo ni slave? Daleko bilo
od nas, Gospodine! Uini da ponizni uenici budu pod krilima poniznih uitelja. Uini da budu dobri roaci po duhu pa da ugleda
sinove svojih sinova mir nad Izraelom!59
110. poglavlje
Kako su se jedan drugome povjerili
150. Kad su, kao to smo malo prije rekli, sluge Boje izrekle
svoje odgovore, gospodin Ostijski mnogo je Bogu zahvaljivao. A
kad su odande otili, blaeni Dominik je od svetoga Franje zatraio
da mu se udostoji dati pojas kojim je bio opasan. Sveti Franjo na
ovo nije odmah pristao. Istom je poniznou odbio kakvom je onaj
to zamolio. Ipak je pobijedila moliteljeva smjerna pobonost. Kad je
pojas dobio, s velikom pobonou ga je opasao ispod svoje donje
tunike. Napokon jedan drugome stisnue ruke i jedan se drugom
najtoplije preporuie. Svetac je svecu rekao: Htio bih, brate Franjo, da se tvoj i moj red sjedine i da u Crkvi provodimo ivot na isti
nain. Kad su se napokon rastali jedan od drugoga, sveti Dominik
rekao je brojnima koji su bili nazoni: Zaista vam kaem, ovoga
svetog ovjeka Franju ostali bi redovnici morali nasljedovati, jer posjeduje toliku savrenost svetosti.
59
Vrhovni poglavari obaju redova svoje su podlonike u to vrijeme morali poticati
na slogu i mir.
771
Poslunost
111. poglavlje
Poradi istinske poslunosti uvijek je imao gvardijana
151. Da bi ovaj nadasve oprezni trgovac na mnogo naina privreivao i da bi sve ovo vrijeme upotrijebio za zasluge, htio je da ga
ravnaju uzde poslunosti i da samoga sebe podloi vodstvu drugoga. Tako se nije samo odrekao slube generalnoga ministra nego je
poradi vee zasluge poslunosti zatraio posebnoga gvardijana da bi
ga potovao kao poglavara. Rekao je naime bratu Petru Katanskom,
kojem je prije toga obeao svetu poslunost: Poradi Boga te molim
da me namjesto sebe povjeri jednom od mojih drugova, kojega u
s potovanjem sluati kao tebe. Poznam rekao je plod poslunosti i znam da nita od vremena ne prolazi bez dobitka onomu koji
jarmu drugoga podloi vrat. Kad je uvaena njegova elja, svuda je
do smrti ostao podloan, vlastitom se gvardijanu uvijek s potovanjem pokoravao.
Nekom zgodom rekao je svojim drugovima: Izmeu ostaloga
to mi se boanska dobrota udostojala udijeliti, dana mi je ova milost da bih jednako tako brino sluao novaka koji je to postao prije
jedan sat, ako bi mi bio dodijeljen kao gvardijan, kao to bih se pokoravao bilo kojem vrlo starom i razboritom. Podlonik ne smije
rekao je svoga poglavara gledati kao ovjeka, nego mora gledati
onoga poradi ije se ljubavi podloio. to je neugledniji onaj koji je
na elu ostalih, to je poniznost onoga koji slua vrednija.
112. poglavlje
Kako je prikazao pravu poslunost i o tri vrste poslunosti
152. Nekom drugom zgodom Franjo je sjedio s drugovima pa je

ovako uzdahnuo: Jedva da ima ijedan redovnik na cijelome svijetu koji savreno slua svoga poglavara. Drugovi zbunjeni rekoe:
Kai nam, oe, koja je poslunost savrena i najvea. Opisujui
istinski poslunoga, on se posluio slikom mrtva tijela i odgovorio:
Uzmi mrtvo tijelo i stavi ga gdje hoe. Vidjet e da se ne protivi
pomicanju, ne mrmlja zbog poloaja, ne tui se na ostavljenost. Pa
ako se postavi na stolac, nee gledati gore, nego dolje. Odjene li
se u grimiz, bit e dvostruko blijedo. Onaj je ree istinski
posluan koji ne prosuuje zato ga miu, ne mrmlja zbog poloaja,
ne zahtijeva da se izmijeni. Kad mu se povjeri sluba, zadri uobiajenu poniznost. to je vie u asti, to vie se smatra nedostojnim.
772
Kad je drugom zgodom govorio o tome, za doputenja koja su dana

na vlastitu molbu rekao je da su i ona nareena te ne predstavljaju
zahtjev. Zato im je dao naziv svete poslunosti. Govorae da su obje
poslunosti dobre, ali da je ona sigurnija. A najvea je ona poslunost u kojoj nemaju nita tijelo i krv. Smatrao je da je to ona kada
se po boanskom nadahnuu polazi meu nevjernike bilo poradi
koristi blinjih, bilo poradi elje za muenitvom. Kad se takvo doputenje trai, smatrao je da je to Bogu osobito drago.
113. poglavlje
Ne smije se na laku ruku zapovijedati pod poslunost
153. Smatrao je zato da se pod poslunost smije samo rijetko

zapovijedati. Ne smije se najprije izbaciti strelica, koja moe doi
u krajnjem sluaju. Rekao je: Ruka ne smije brzo posezati za maem. A onaj koji bi oklijevao da se pokori nalogu iz poslunosti niti
se Boga boji, niti se srami ljudi. Nema nita istinitije od toga. A to
je drugo vlast u nepromiljena poglavara nego ma u rukama bijesna ovjeka? to je oajnije od redovnika koji prezire poslunost?
114. poglavlje
O bratu kojem je kapucu bacio u vatru,
jer je doao bez doputenja, iako ga je vukla pobonost
154. Nekom zgodom je bratu, koji je doao sam bez doputenja,

skinuo kapucu i naredio da je bace u veliku vatru. A kako kapucu
nije nitko iz vatre izvadio, jer su se plaili pogleda koji je na as
uzbudio, svetac zapovjedi da se ona iz vatre izvadi, jer je plamen
nije nimalo otetio. Premda se ovo moglo dogoditi zbog sveevih
zasluga, ipak je moda bilo i neto zasluge onoga brata. Ovoga je
nadvladala elja da vidi izvanredno svetoga oca, ali u tom nije bilo
razboritosti, koja je upravlja sviju kreposti.
773
O onima koji daju dobar ili lo primjer

115. poglavlje
Primjer jednoga dobrog brata, nain ivota negdanje brae
155. Naglaavao je da je Gospodin u posljednje vrijeme zato poslao Manju brau da pokau primjere svjetla onima koji su ovijeni
tminom grijeha. Kazivao je kako ga ispunjaju najugodniji osjeaji i
da postaje kao pomazan skupocjenom pomau kada slua o uzvienim djelima svete brae rasijane po cijelome svijetu. Desilo se da
se neki brat po imenu Barbar pred jednim plemenitim ovjekom s
otoka Cipra jednom prilikom na drugoga brata nabacivao uvredljivim rijeima. A kad je ovaj opazio da je brat zbog nesuglasica malo
povrijeen, uzeo je magareu izmetinu i rasren na samoga sebe,
da bi sebe kaznio, stavio ju je u usta rekavi: Neka melje izmetinu
jezik koji je na moga brata izlio otrov ljutnje. Kad je to vidio vitez,
upravo se zapanjio. Otiao je izvanredno potaknut i otada je brai
dareljivo stavio na raspolaganje sebe i sve svoje.
Ako bi koji od brae drugoga smutio rijeima, sva su braa neizostavno obiavala uiniti ovo: dotini bi se odmah bacio niice,
povrijeenom bi noge obasuo poljupcima, makar bi se dotini i protivio. Svetac je zbog takvih klicao od veselja. Kad bi sluao svoje
uenike kako sami od sebe iznose primjere svetosti, onu je brau
obasipao blagoslovima koja zasluuju potpuno priznanje, jer rijeju
i primjerom k ljubavi Kristovoj privlae grenike. Htio je da ga u
gorljivosti za due, koja ga je posvema ispunjavala, sinovi istinski
nasljeduju.
116. poglavlje
Kako je svetac prokleo neke koji su davali lo primjer
i kako je to teko podnosio
156. Tako bi najteom kaznom njegova prokletstva bio pogoen

i onaj koji bi opakim djelima ili primjerom osramotio redovniku
zajednicu. Evo to se dogodilo s dvojicom brae koja su, u tobonjoj
elji da na se navuku vei prezir, njegovali duge brade. Dooe oni
jednom pred biskupa grada Fondia,60 a on im ree: Pazite da se
ljepota redovnike zajednice ne bi nagrdila uvoenjem ovakvih novotarija. Kad je to bilo reeno svecu, on je odmah ustao i, uzdignu60
Grad Fondi nalazi se u talijanskoj pokrajini Gaeta. Tu je od 1210. do 1277.
biskup bio Robert, lan cistercitskoga reda.
774
tim rukama prema nebu, prolijevajui suze izrekao rijei molitve ili,
tovie, prokletstva: Gospodine Isuse Kriste, koji si izabrao dvanaestoricu apostola i premda je od njih jedan pao, ostali ti ostadoe
privreni. Ispunjeni jednim duhom propovijedali su evanelje. Ti
si, Gospodine, u ovom posljednjem vremenu, sjeajui se staroga
milosra, osnovao redovniku zajednicu brae da bude potporanj
tvojoj vjeri i da se po njima ispuni otajstvo tvoga evanelja. Tko e
dakle namjesto njih pred tobom nainiti zadovoljtinu ako svima
onima kojima su poslani ne samo da nisu pruali primjere svjetla
nego su pred njima inili djela tame? Neka budu, presveti Gospodine, prokleti od tebe i od cijelog nebeskoga dvora i od mene neznatnoga oni koji svojim opakim primjerom kvare i rue to si neko
sagradio po svetoj brai ovoga Reda, i graditi ne prestaje! Gdje su
oni koji govore kako su po njegovu blagoslovu sretni i razmeu se
da su se do mile volje nauili njegova prijateljstva? Ako bi se, Boe
sauvaj, nali takvi koji se ne kaju to su na tetu drugih na sebi oitovali djela tame, teko njima, jer e zauvijek propasti!61
157. Kazivao je: I najbolja braa smuuju se nad djelima opake
brae pa i ako sami nisu sagrijeili, osuuje ih se zbog primjera opakih. Zato me okrutnim maem probadaju i njime mi cijeli dan probijaju srce. I zato se najvie povlaio od druenja s braom kako
se ne bi dogodilo da uje neto nepovoljno o kojem od njih, to bi
mu obnovilo bol.
I govorio je: Doi e vrijeme kada e zbog zlih primjera Bogu
tako mio Red biti toliko ozloglaen da e brau biti sram izii pred
ljude. A koji u to vrijeme dou da ih se primi u Red, bit e voeni
samim djelovanjem Duha Svetoga, a tijelo i krv nee utisnuti nikakve mrlje. Ovi e doista biti blagoslovljeni od Gospodina. Premda u ovih nee biti zaslunih djela, jer e ohladiti ljubav koja svece
potie na arko djelovanje, snai e ih silne napasti. A koji se u to
vrijeme nau prokuani, bit e bolji od svojih predasnika. A teko
onima koji sami sebi povlauju zbog tek prividnoga redovnikog
ponaanja, omlitavit e zbog nerada, i nee se postojano odupirati
ni napastima koje se priputaju da bi se prokuali izabrani. Samo e
naime oni koji budu prokuani primiti vijenac ivota. Njih meutim
ini prokuanima opakost odbaenih.
61
Pisac aludira na brata Iliju. Ilija je 1232. postao generalnim ministrom Reda, a
prigodom generalnog kapitula 1239. svrgnuo ga je papa Grgur IX.. U prosincu 1239.
pobjegao je u Pisu k caru Friedrichu II. koga je ve prije papa izopio iz crkvenoga
jedinstva. Tako je i Ilija upao u izopenje i u njemu se nalazio i onda kad je Toma elanski pisao ovaj ivotopis. Posljednje godine svoga ivota Ilija je proveo u Cortoni.
Kratko vrijeme prije smrti izmirio se s Crkvom. Umro je 22. travnja 1253.
775
117. poglavlje
Objava koju mu je Bog saopio o stanju Reda
i kako Reda nee nikada nestati
158. Boji pohodi pruali su mu mnoge utjehe. Oni su mu davali sigurnost da e temelji njegova Reda ostati stalni. A bilo mu je
takoer obeano da e broj otpalih bez sumnje biti nadoknaen
izabranima. A kad je jednom bio uznemiren zbog zlih primjera te se
sav smuen dao na molitvu, Gospodin ga je ovako ukorio: Zato se
ti, slabiu, uznemiruje? Zar sam ja tebe takvim pastirom postavio
svojem Redu te ne priznaje da sam ja njegov glavni zatitnik? Tebe
sam, ovjeka jednostavna, zato postavio da ono to u po tebi initi
bude za nasljedovanje ostalima; neka nasljeduju koji nasljedovati
htjednu. Ja sam pozvao, ja u uvati i pasti, a da se nadomjesti gubitak jednih, izabrat u druge. Ne bude li takav roen, uinit u da
se rodi. Zato se ne uznemiruj, nego radi na svom spasenju. Padne li
Red samo na trojicu lanova, mojim e nastojanjem zauvijek opstati. Od tada je govorio da krepost samo jednoga svetoga nadmauje
i najvee mnotvo nesavrenih, samo jedna zraka svjetla potiskuje
strahovitu tminu.
Protivnik besposlice i besposliara

118. poglavlje
Objavljeno mu je kad ima znaaj sluge Bojega, a kada nema
159. Otkako je taj ovjek, odbacivi to je tetno, poeo prianjati

uz Gospodina, jedva bi dopustio da mu i najmanji dio vremena propadne. Premda je u Gospodnje riznice smjestio obilje zasluga, ostao
je uvijek svje, uvijek sve spremniji za duhovne pothvate. Ne initi
nikakvo dobro, smatrao je tekom krivnjom. Smatrao je da: uvijek
ne napredovati, znai nazadovati. Dok je jednom u Sieni boravio u
eliji, jedne je noi pozvao k sebi drugove koji su spavali: Molio
sam, brao, Gospodina da se udostoji pokazati mi kada sam njegov
sluga i kada to nisam. Ne bih naime, htio ree nita drugo biti
nego samo njegov sluga. I sam mi se predobri Gospodin udostojao
odgovoriti: Tada u sebi prepoznaj moga pravog slugu kad sveto misli, govori i radi. Zato sam vas, brao, pozvao jer se pred vama
elim postidjeti, ako kada to od ovoga trojega nisam izvrio.
776
119. poglavlje
Pokora za isprazne rijei u Porcijunkuli
160. Nekom je drugom zgodom ovjek Boji kod Marije Aneoske u Porcijunkuli promatrao kako korist od molitve zbog ispraznih
rijei nakon molitve nestaje. Protiv padanja u isprazne govore odredio je ovaj lijek, govorei: Koji god brat rekne ispraznu ili beskorisnu rije, duan je odmah priznati svoj grijeh i za pojedine ovakve
sluajeve duan je izmoliti jedanput Oena za svoju duu; ako li ga
drugi ukori, neka to namijeni za duu dotinoga.
120. poglavlje
Kako je on sam radio i kako su mu bili mrski besposliari
161. Govorio je kako mlitavce, koji s ljubavlju ne prianjaju ni

uz kakav posao, treba izbaciti iz usta Gospodnjih. Nitko se pred
njim nije mogao pojaviti besposlen, a da ga ne bi otro pograbio.
Tako je on sam, uzor svakog savrenstva, bio zaposlen i radio svojim
rukama. Nije doputao da mu izmakne ita od tog izvrsnoga dara,
tj. od vremena. A jedno je rekao: Hou da sva moja braa rade i
da se vjebaju, a oni koji ne umiju neka naue pojedine zanate. I
obrazlaui to rekao je: Da bismo ljudima bili manje dosadni i da
nam u besposlici ne bi srce ili jezik lutao po onom to je nedoputeno. Dobitak ili naplatu za obavljeni posao nije preputao prosudbi
onoga koji je radio, nego gvardijanu ili redovnikoj obitelji.
121. poglavlje
Pritube svecu protiv besposliara i izjelica
162. Neka mi, sveti oe, bude doputeno danas izrei tubu
protiv onih koji se nazivaju tvojima. Mnogima koji se hoe odmarati prije posla mrsko je vjebanje u krepostima. Pokazuju da su
sinovi Luciferovi, a ne Franjini. Vema obilujemo slabiima negoli
borbenima, a budui da smo roeni za rad, svoj ivot bismo morali
smatrati borbom. Nije im po volji da budu korisni po radu, a po
kontemplaciji to ne mogu. Budui da sve smuuju svojom osebujnou, vie rade drijelom nego rukama, mrze onoga koji na gradskim vratima pravdu dijeli, ne podnose da ih se ni vrkom prstiju
dotakne. Prema rijei blaenoga Franje ipak se vema udim njihovu bezobrazluku, jer bi kod kue morali u znoju lica ivjeti, a sada
ive bez rada, uzdravaju se znojem siromaha. Neobina pamet!
Premda nita ne rade, uvijek e misliti da su zauzeti. Znadu satove
777
pojedinih obroka, a ako ih kada pritisne glad, krive Sunce da je

zaspalo. Zar da vjerujem, dobri oe, da su ove ljudske nakaze zavrijedile tvoju slavu? Nisu vrijedni ni tunike. Ti si uvijek u ovom brzom
i kratkotrajnom vremenu nauavao da se treba bogatiti zaslugama
kako se u budunosti ne bi dogodilo da moramo prositi. Ovi ne uivaju ni u domovini, a malo zatim e poi u progonstvo. Ova bolest
je zahvatila podlonike, jer su poglavari nemarni kao da je mogue
da ih nee stii kazna zato to podnose njihov porok.
Slubenici Rijei Boje

122. poglavlje
Kakav mora biti propovjednik
163. Htio je da slubenici Boje rijei budu samo oni koji e

prianjati uz prouavanje duhovnih stvari i koji nee biti spreavani
nikakvim drugim slubama. Govorio je da je takve izabrao Veliki
Kralj da narodima objave naredbe to ih uju iz njegovih usta. Kazivao je: Propovjednik najprije mora u samotnoj molitvi crpsti ono
to e poslije iznositi u govorima. Prije nego to e izgovarati hladne
rijei izvana, mora biti topao iznutra. Rekao je da je to asna sluba
i svi treba da potuju one koji je izvruju. Ree: Ti su ivot tijela,
oni se bore protiv avla, oni su svjetiljka svijeta.
Smatrao je da uitelje svetog bogoslovlja treba vema astiti.
Jednom je zgodom dao openitije napisati: Sve bogoslovce i one
koji nam pruaju boanske rijei moramo astiti i potovati kao one
koji nam pruaju duh i ivot. A kad je jedanput pisao blaenom
Antunu,62 ovako je dao da se stavi na poetku pisma: Bratu Antunu, mojem biskupu!.
123. poglavlje
Protiv onih koji tee za ispraznom hvalom
i tumaenje proroanstva
164. Rekao je da ipak treba saalijevati propovjednike koji za bijedni novi esto prodaju ono to ine. Nadimanje takvih gdjekada
je lijeio protulijekom: Zato se hvastate zbog ljudi koji su se obratili, a obratila su ih moja jednostavna braa svojim molitvama?.
62
Rije je o sv. Antunu Padovanskom koji je blaeno umro 13. lipnja 1231, a papa
Grgur IX. 30. svibnja 1232. u Spoletu proglasio ga je svetim.
778
Napokon je one rijei: Kad nerotkinja rodi sedam puta ovako

tumaio: Nerotkinja ree to je moj siromani brat, koji nema
dunosti da u Crkvi raa djecu. On e na sudu roditi mnoge, jer
e sudac tada pripisati njegovoj slavi one to ih je svojim privatnim
molitvama obratio. Koja je imala mnogo djece, oslabit e, jer e
propovjednik, koji se raduju kao da su mnogi po njemu roeni, tada
spoznati da u njima nije bilo nita njegovo. A one koji ele da ih
se vema hvali kao govornike nego kao propovjednike, koji govore
kieno, a ne pobudno, nije volio. Rekao je da slabo dijele oni koji
sve pripisuju propovijedanju, a nita pobonosti. Zaista je hvalio
propovjednika, ali onoga koji je u pravo vrijeme mislio na sebe i koji
je za sebe osjeao.
Promatranje Stvoritelja
u stvorovima
124. poglavlje
Sveeva ljubav prema osjetilnim
i prema neosjetilnim stvorovima
165. Taj se sretni putnik urio da izie iz svijeta kojim je prolazio kao prognanik, ali se sluio svim onim to je na svijetu. Protiv
knezova tmine naime njime sluio se kao borilitem, a Boga je promatrao kao zrcalo dobrote. U svakoj umjetnini veliao je Umjetnika. to god je opaao u stvorovima, podsjealo ga je na Stvoritelja.
Zanosno je klicao svim djelima Bojih ruku; uivajui u divnim prizorima, gledao je ivi smisao i uzrok svega. U lijepim stvarima je
prepoznavao Najljepega. Sva mu dobra dovikuju: Onaj koji nas je
stvorio najbolji je. Po tragovima to ih je u stvari svuda utisnuo slijedi Ljubljenoga, od svega pravi sebi stepenice kojima se dolazi do
prijestolja. Osjeajem neuvene pobonosti grli sve stvorove, govori
im o Gospodinu i potie ih da ga slave. Paljiv je prema uljanicama,
svjetiljkama i svijeama. Nije htio svojom rukom prijeiti njihovo
svjetlo, jer da je njihovo svjetlo znak vjenoga svjetla. S potovanjem je hodio po kamenju, i to zbog onoga koji sebe nazivlje stijenom. A kad je trebalo izrei onaj redak: Uzdigao si me na stijenu,
da bi to izrekao s neto vie potovanja, kazao je: Ispod nogu Stijene uzvisio si me.
Kad bi braa sjekla drva, branio je da se stablo sasvim posijee.
Htio je da mu se ostavi nada da e ponovno potjerati. Vrtlaru
je naredio da oko vrta ostavi neprokopanu meu da bi u svoje
vrijeme zelenilo biljaka i draest cvijea propovijedala o divnom
779
Ocu svega. Naredio je da se unutar vrta uredi vrti za mirisno

bilje i cvijee da one koji to budu promatrali podsjea na vjeno
uivanje.
Uklanjao bi s puta crvie da ne budu pogaeni nogama. Naredio
je da se pelama donese meda i najboljega vina da u zimskoj studeni
ne izginu. Sve ivotinje nazivao je braom i sestrama, iako je meu
svakovrsnom zvjeradi posebno volio one blage. Ta tko bi bio kadar
sve ispripovijedati, ako je naime ona izvorna dobrota, koja e biti
sve u svemu, ovom svecu ve sve u svemu odsjajivala.
125. poglavlje
Kako su mu sami stvorovi uzvraali ljubav
i o vatri koja ga nije ozlijedila
166. Zato su se svi stvorovi trudili kako bi svecu uzvratili ljubav i kako bi za dobroinstva odgovarali zahvalnou. Smijeili
su se kad bi ih dragao, udovoljavali bi njegovim molbama, pokoravali se njegovim zapovijedima. U ono vrijeme, kad su mu bile
bolesne oi te je bio primoran podvrgnuti se lijeenju, u obitavalite je bio pozvan lijenik. On je doao i donio eljeznu spravu za
ispaljivanje. Naredio je da se sprava stavi u vatru dok se ne usije.
A blaeni je otac, dok mu je tijelo od uasa podrhtavalo, a on ga
hrabrio, ovako progovorio vatri: Sestro moja vatro, s obzirom na
ostale stvari ima zavidnu ljepotu; snana si, lijepa i korisna, jer te
je Svevinji takvom stvorio. Budi ovaj as prema meni samilosna,
budi blaga! Jer sam te do sada ljubio u Gospodinu. Molim velikoga Gospoda koji te je stvorio da tvoju estinu sada ublai da
bih mogao podnijeti to me njenije bude palila. Kad je dovrio
molitvu, znakom kria blagoslovio je vatru i tada je neustraivo
stao. Lijenik je uzeo u ruke raareno i usijano eljezo, braa su
se, nadvladana samilou, razbjegla, a svetac se vedar i veseo prepustio eljezu. eljezo je pitei ulazilo u njeno tijelo, a od uha
do obrve izvedeno je spaljivanje. Koliku mu je bol nanijela ona
vatra, svjedoe rijei samoga sveca, koji to najbolje zna. Kad su se
naime vratila braa koja su se razbjegla, otac im je smijeei se rekao: Vi, maloduni i tjesnogrudni, zato ste pobjegli? Zaista vam
kaem, niti sam osjetio estinu vatre, niti kakvu tjelesnu bol.
Zatim se okrenuo lijeniku i rekao: Ako tijelo jo nije dovoljno spreno, ei ponovno! A lijenik, koji je u slinom zahvatu
doivljavao razliite sluajeve, naglasio je da je ovo udo i rekao:
Kaem vam, brao, danas sam vidio udesne stvari! Vjerujem
da se ovaj vratio u stanje prve nedunosti jer, kad je htio, ublaivalo se i ono to je okrutno.
780
126. poglavlje
Kako mu je ptiica sjela na ruku
167. Vozei se preko Rietskoga jezera prema samotitu Greccio, sjedio je u amcu. Jedan ribar mu je poklonio neku rijenu
pticu da se s njom zabavlja u Gospodinu. Blaeni je otac radosno
uzeo pticu, a zatim je otvorio ruke i blago je potaknuo da slobodno
odleti. A kad nije htjela otii, nego se u njegovim rukama stisnula
kao u gnjezdacu, svetac se uzdignuta pogleda predao molitvi. I
kad je kao nakon duga vremena odnekle doao k sebi, umiljato je
naloio da se bez straha vrati u prijanju slobodu. Zadobivi doputenje s blagoslovom, izraavajui radost jednim pokretom tijela,
ptica je odletjela.
127. poglavlje
Sokol
168. Kad je blaeni Franjo, u elji da na uobiajen nain izbjegne poglede i razgovore s ljudima, boravio u jednom samotitu, po
velikom se savezu prijateljstva povezao sa sokolom koji je na tome
mjestu imao svoje gnijezdo. Sokol je naime uvijek u nono doba
svojim pjevom i glasanjem oznaavao sat u koji je svetac obiavao ustajati na boanske pohvale. To je svecu Bojem jako godilo
to tolikom briljivou od njega odgoni svaku tromost. Ali kad je
svetac nekom boleu bio vema pritisnut nego obino, sokol ga
je tedio pa nije tako tono oznaavao bdijenja. I kao da ga je Bog
pouio, istom bi u praskozorje u zvono svoga glasa udarao laganim
dodirom. Kakvo udo ako su izvanrednog ljubitelja Bojeg potivali i ostali stvorovi.
128. poglavlje
Pele
169. Na jednoj gori jedno je bila napravljena elijica u kojoj

je Boji sluga etrdeset dana inio najstrou pokoru. Pa kad je,
poto se navrilo odreeno vrijeme, odanle odlazio, elija je u samotitu ostala bez stanovnika. Ondje je ostala zemljana posuda
iz koje je svetac obiavao piti. A kad su jedanput doli ljudi iz
potovanja prema svecu, naoe posudicu punu pela. U samoj
su posudi divnom vjetinom pele nainile medeno sae hotei,
bez sumnje, time oznaiti slast kontemplacije koju je ondje uivao
svetac Boji.
781
129. poglavlje
Fazan
170. Neki je plemi iz sienskoga kraja blaenom Franji, dok je

bolovao, poslao fazana. Kad ga je radostan primio, a u takvim se
sluajevima nije obiavao veseliti iz elje za jelom, nego iz ljubavi
prema Stvoritelju, rekao je fazanu: Neka je hvaljen na Stvoritelj,
brate fazane!, a zatim je kazao brai: Nainimo pokus da vidimo
hoe li brat fazan htjeti boraviti s nama ili e otii na samotna mjesta koja mu vie odgovaraju. Na sveev je nalog jedan brat odnio
fazana daleko i ostavio ga u vinogradu. Fazan se odmah brzim koracima povratio k oevoj eliji. Svetac je ponovno naredio da se jo
dalje odnese, ali se on jo bre vratio k vratima. Zato je svetac naredio da ga brino hrane. Zagrlio ga je i tepao mu umiljatim rijeima.
To je promatrao neki lijenik koji je mnogo tovao sveca Bojega
pa je fazana zatraio od brae, ali ga nije namjeravao pojesti, nego
ga je htio uvati iz potovanja prema svecu. tovie, lijenik ga je
odnio sa sobom kui. No fazan, kao da mu je nanesena nepravda,
odvojen od sveca, uope nije htio jesti dokle god je bio od njega
odijeljen. Lijenik se udio i odmah je fazana odnio natrag svecu
i sve je po redu ispripovijedao to se zbilo. Doskora, kad je fazan
bio stavljen na zemlju, pogledao je svetoga oca, prestao tugovati i
radosno poeo jesti.
130. poglavlje
Cvrak
171. Pokraj elije sveca Bojega u Porcijunkuli cvrak, sjedei

na grani smokve, esto uobiajenom je milinom cvrao. Blaeni bi
otac gdjekada ispruio ruku i ljupko ga pozivao, govorei: Brate
cvrku, doi k meni! A on bi, kao da je razuman, odmah siao
na njegovu ruku. Svetac bi mu rekao: Pjevaj, brate moj cvrku, i
Gospodina, svoga Stvoritelja, zanosno hvali! Cvrak bi bez oklijevanja posluao i poeo pjevati. I tako dugo ne bi prestao pjevati dok
ovjek Boji ne bi u njegovo pjevanje umijeao svoje pohvale Bogu
i dok mu ne bi naredio da odleti na svoje uobiajeno mjesto. Ondje
bi kroz osam dana ostajao kao privezan. A svetac, kad je silazio iz
elije, uvijek bi ga rukama pogladio i naredio da pjeva. Cvrak se
navikao uvijek sluati njegove naredbe. I svetac ree svojim drugovima: Podajmo ve dopust naem bratu cvrku, koji nas je do sada
dosta razveseljavao svojim pohvalnim pjesmama, da se zbog toga ne
bi nae tijelo isprazno diilo. I cvrak je odmah, dobivi doputenje, otiao i nije se vie ondje pokazivao.
782
Ljubav
131. poglavlje
Njegova ljubav i kako je poradi spasenja dua
sam davao primjer savrenstva
172. Snaga ljubavi ga je uinila bratom ostalim stvorovima,

zato nikakvo udo da je u jo veoj mjeri bio bratom po ljubavi
Kristovoj onima koji su ureeni slikom i prilikom Stvoriteljevom.
Govorae kako nita nije pree od spasa dua. To je ee dokazivao time to se Jedinoroenac Boji udostojao visjeti na kriu.
Zato se on borio u molitvi, razlagao je to u propovijedima, pruao
je u tome dobar primjer. Nije se smatrao prijateljem Kristovim
ako ne bi ljubio due koje je i Krist ljubio. I zato je to u njega
bio najvaniji razlog zbog ega treba tovati nauitelje jer oni kao
Kristovi pomagai zajedno s Kristom izvruju slubu. A svoju je
brau, kao one koji su na poseban nain iste vjere i s kojom je bio
sjedinjen po dionitvu u vjenoj batini, zato izvanredno srdano
grlio svim svojim osjeajima.
173. A kad je bio prekoravan zbog strogosti ivota, odgovarao
bi da je zato darovan Redu da mu bude uzorom i da bi poput orla
lebdio nad svojim orliima. Zato, kad mu neduno tijelo, koje se
ve dragovoljno podvrgavalo duhu, nije poradi prestupaka trebalo bia, ipak ga je poradi dobra primjera ponovno kanjavao,
i samo poradi drugih se drao vrletnih putova. I s pravom, jer se
vie gleda na poglavarovu ruku negoli na njegov jezik. Rukom
si, oe, upuivao njenije, uvjeravao lake i dokazivao sigurnije.
Kad bi poglavari govorili ljudskim i aneoskim jezicima, a kad
ne bi pruali primjere ljubavi, meni bi malo koristili, a sebi nita.
Doista, kad se onaj koji kara ne plai i kad umjesto razloga stoji
volja,63 nije li dosta peata za spasenje?64 Ipak valja uiniti ono
to strogo nareuju da bi kroz prazne kanale do lijeha protjecala
voda. Neka se gdjekada ubere rua s trna, da bi vei sluio manjemu.
63
Ovdje pisac aludira na poznati stih rimskog pjesnika Juvenala koji glasi: Hoc
volo, sic iubeo, sit pro ratione voluntas! tj. To hou, to nalaem, umjesto razloga
neka bude volja! Ta se izreka upotrebljava za samovoljna ovjeka.
64
Poglavari uvaju peate kao znakove vlasti.
783
132. poglavlje
Briga za podlonike
174. Ta tko je usvojio Franjinu brigu za podlonike? On je

neprestano dizao ruke prema nebu za prave Izraelce, a gdjekada
je zaboravljao na sebe i vie se brinuo za spasenje brae. Padao je
niice pred Velianstvom, za sinove je prinosio rtvu duha, silio
je Boga na dobroinstva. S malenim stadom to ga je vodio za
sobom suosjeao je s ljubavlju punom straha, kako se ne bi dogodilo da izgubi i nebo, poto je izgubio svijet. Mislio je da e biti
neslavan ako one koji su mu povjereni zajedno sa sobom ne uini
slavnima. Njih je raao njegov duh munije nego to ih rodie
majinske utrobe.
133. poglavlje
Suosjeanje s bolesnicima
175. S bolesnicima je mnogo suosjeao, mnogo se brinuo za

njihove potrebe. Ako bi mu odani svjetovnjaci kada poslali ukuhana voa, iako je njemu samom to vema trebalo negoli drugima,
davao bi ostalim bolesnicima. Sa svim nemonima je suosjeao,
tjeio bi ih kad mu nije bilo mogue pomoi. U dane je posta i sam
jeo da se bolesnici ne bi bojali jesti. A nije se ni sramio na gradskim trnicama traiti mesa za bolesna brata. Ipak je opominjao
bolesnike, kad im u svemu ne bi bilo udovoljeno, da strpljivo podnose svoje tekoe kako ne bi dolo do sablazni. Zato je u jednom
pravilu dao napisati ove rijei: Molim svu svoju bolesnu brau da
se u svojim bolestima ne srde, i neka ne prigovaraju Bogu ili ljudima. Neka odvie uporno ne zahtijevaju lijekove, i neka previe
ne ele osloboditi tijelo koje e brzo umrijeti, a neprijatelj je due.
Neka na svemu zahvaljuju i neka ele biti onakvi kao to Bog hoe
da budu. Koje je Bog predodredio za vjeni ivot, njih ostanima
bieva i bolestima odgaja, kao to je sam rekao: Ja korim i karam
one koje ljubim.
176. Jednom je nekog bolesnika, za kojega je znao da se eli
najesti groa, odveo u vinograd. Sjedei pod okotom, najprije je
sam jeo da tako ohrabri bolesnika da jede.
784
134. poglavlje
Kako je suosjeao s duhovno bolesnima
i o onima koji ine tomu protivno
177. A prema onim je bolesnicima za koje je znao da ih kao nestalnu djecu uznemiruju napasti i da su duhovno slabi postupao
s veom blagou. Zato je izbjegavao otre ukore gdje ne bi vidio
opasnosti; tedio je ibu da potedi duu. Kazivao je da je vlastitost
pravog poglavara, koji treba da bude otac, a ne tiranin, predusretati prekraje i ne doputati da padne onaj koji bi se teko pridigao
kad posrne. Teko saaljenja vrijednoj bezdunosti naega vremena!
One koji padaju ne samo da ne podiemo ili ne pridravamo nego
ih upravo silimo na to da padnu. Nita ne drimo do toga to vrhovni pastir ne naputa ni jedne ovice za koju je na kriu prikazao
bolni vapaj sa suzama. Ti si, sveti oe, drugaije postupao. Vema si
elio da se zalutali poprave nego da propadnu. Znamo meutim da
su slabosti vlastite volje u nekima dublje ukorijenjene i da je njima
potrebnije eljezno kovralo nego pomast. Jasno je da je za mnoge
spasonosnije da ih se slomi eljeznom palicom nego da ih se miluje
rukama. Ali ulje i vino, iba i tap, gorljivost i pobonost, paljenje
i pomazivanje, zatvor i okrilje, sve to ima svoje vrijeme. Sve ovo
zahtijeva Bog osvetnik i Otac milosra. No on ipak hoe vema
milosre negoli rtvu.
135. poglavlje
Braa panjolci
178. Gdjekada je na udesan nain padao u zanos. Taj sveti ovjek kliktao je u duhu kad bi do njega prispio ugodni miris o sinovima. Dogodilo se da je neki panjolac, Bogu odani klerik, jednom
zgodom uivao promatrajui i sluajui svetoga Franju. On ga je
izmeu ostaloga, pripovijedajui svecu o brai koja su boravila u
panjolskoj, razveselio ovim izvjeem: Tvoja braa kazao je
ive u naoj zemlji u siromanom samotitu. Svoj su nain ivota
uredili tako da se polovica njih bave kunim poslovima, a druga
polovica preputa se kontemplaciji. Na taj nain je svakoga tjedna aktivni ivot prelazio u kontemplativni, a mir kontemplativaca
prelazio je u obavljanje razliitih poslova. Kad je jednoga dana bio
prostrt stol i kad su posebnim znakom pozvani odsutni, nali su
se svi na okupu osim jednoga, a taj je bio jedan izmeu kontemplativaca. Nakon kratkotrajna ekanja netko je poao do njegove
elije da ga pozove k stolu. Ovoga je meutim Gospodin krijepio
obilnijim stolom. Naen je kako niice lei na zemlji rairenih ruku
785
u obliku kria. Ni disanjem ni pokretima nije pokazivao da je iv.

Kod njegove glave i kod nogu gorjele su dvije svijee koje su divnim
ruiastim svjetlom osvjetljivale eliju. Ostavljen je u miru da mu
se ne bi dosaivalo u milosnom pohodu, da ne bi probudili dragu
dokle god ona ne bude htjela. Zato su braa gledala kroz otvore
elije, stojei iza zida i gledajui kroz reetke. to da jo reknemo? Dok su promatrali prijatelji nju koja je boravila u vrtovima,
najedno, poto je ieznulo svjetlo, brat se povratio u ovjeka.
Odmah je ustao i, doavi k stolu, priznao svoj nedostatak to je
zakasnio. To se eto dogodilo u naoj zemlji, ree panjolac. Sveti
se Franjo nije mogao snai od radosti, kad ga je preplavio takav miris svetosti njegove brae. Odmah je ustao na pohvale, kao da mu
je to jedina dika to o brai slua dobre vijesti, pa je cijelim srcem
uskliknuo: Zahvaljujem ti, Gospodine, posvetitelju i upravitelju
siromaha, koji si me s obzirom na moju brau razveselio takvom
vijeu! Blagoslovi, molim te, onu brau najobilnijim blagoslovom
i sve one koji dobrim primjerima ire miomiris svoga poziva posebnim darom posveti!.
136. poglavlje
Protiv onih koji u samotitima ive kako ne valja
i kako je htio da sve bude zajedniko
179. Premda smo ovdje upoznali sveevu ljubav koja mu je nalagala da se raduje uspjesima onih koje je ljubio, vrsto smo ipak
uvjereni da je one koji u samotitima ive kako ne valja mnogo korio. Mnogo ih je koji boravak u kontemplaciji pretvaraju u besposlicu, a pustinjaki nain ivota, koji je namijenjen usavravanju dua,
pretvaraju u mute uivanja. Takva je u ovo vrijeme bila uredba za
pustinjaki nain ivota da svaki pojedini ivi po svom nahoenju.
To ne vrijedi za sve jer znamo da su sveci, ivei u tijelu, u pustinji
provodili ivot prema izvrsnim zakonima. Poznato nam je da su i
oni koji su prethodili ocima bili pravi samotni cvjetovi. Kamo sree
da se pustinjaci naega vremena nikada ne udalje od one prvotne
ljepote, koja e s pravom biti hvaljena dovijeka!
180. Kad je sveti Franjo sve poticao na ljubav, upozoravao je i
na to kako treba pokazivati prijaznost i domau bliskost. Rekao je:
Hou da se moja braa pokazuju kao sinovi iste majke pa ako koji
zatrai tuniku ili pojas ili to drugo, neka mu drugi dareljivo dade.
Knjige i to god im se svidi neka meusobno izmjenjuju, a da jedan
drugoga ne sili da uzme. Da ni u ovoj stvari ne bi rekao neto to
po njemu nije uinio Krist, bio je prvi u izvravanju svega ovoga.
786
137. poglavlje
Dvojica brae Francuza kojima je dao tuniku
181. Dogodilo se da su dva brata Francuza, ljudi velike svetosti,

susrela svetog Franju. Silno su mu se obradovali, a radost im je povealo to to ih je ta elja dugo morila. Nakon izraza slatkih osjeaja
i umiljatih rijei, njihova arka ljubav je od sveca zatraila tuniku.
On je smjesta svukao tuniku, ostao je neodjeven i najljubaznije im
je predao. A kad je u zamjenu uzeo siromaniju tuniku jednoga od
njih, pobono ju je obukao. Nije bio spreman samo na neto takvo
nego i na to da povrh ostaloga dade i samoga sebe. I to god bi se od
njega zatrailo najradosnije bi dao.
Ogovaranje
138. poglavlje
Kako je htio da se kanjavaju ogovarai
182. Kad napokon srce ispunjeno ljubavlju mrzi mrzitelje Boje,

takvo je srce kucalo u svetom Franji. Ogovarai su mu bili strahovito
odurni, vema negoli ostali nosioci mana. Kazivao je da oni u svom
jeziku nose otrov i da ostale svojim jezikom truju. Zato je one koji
su prevakali tue slabosti poput zajedljivih buha, kad bi govorili,
izbjegavao. Kao to smo ve vidjeli, otklanjao bi ui da ih, sluajui
takve, ne okalja. Kad je jednom zgodom uo kako neki brat ocrnjuje dobar glas nekoga drugog, okrenuo se bratu Petru Katanskom,
svom zamjeniku, te mu je rekao ove teke rijei: Redu prijete opasnosti ne suprotstavimo li se ogovaraima. Ubrzo e se najugodniji
miris mnogih pretvoriti u zadah ako se smrdljivcima ne zaepe usta.
Ustani, ustani, pomnjivo ispitaj i ustanovi li da je optueni brat neduan, onoga koji ga optuuje strogom opomenom svima obznani.
Predaj ga ree u ruke akaa Firentinca ne mogne li ga ti sam
kazniti! (akaem je nazivao brata Ivana iz Firence, ovjeka visoka
stasa i velike snage.) Hou, rekao je, da se najpomnjivije brine ti
i svi ministri da se ova kuna bolest ne bi dalje irila. A gdjekada
je nareivao da se onomu koji je svoga brata liio dobra glasa ima
svui tunika da ne mogne ni oiju k Bogu podii ne povrati li prije
ono to je oduzeo. To je ono zbog ega su se braa onoga vremena
na osobit nain ostavljala ove mane. Sami su odreivali odmazdu da
bi se tako briljivo klonili svega to bi bilo nautrb drugih ili to bi
se moglo shvatiti kao uvreda. I s pravom, upravo izvrsno! Ta to je
napada ako ne ljudska u, kvasac pokvarenosti, sramota svijeta?
787
A to je drugo podlac nego sablazan Reda, otrov samostana, zatira

jedinstva? Jao, lice zemlje obiluje otrovnim ivinama i nemogue je
da bilo tko od estitih izbjegne ugrizima zavidnika. Dounicima se
obeavaju nagrade. A kada se nedunost potkopa, gdjekada se laljivost nagrauje palmom. Gle, kad netko ne moe ivjeti od svoga
potenja, hranu i odjeu zarauje oteujui potenje drugih.
183. U vezi s time sveti je Franjo esto govorio: Ovako govori
napada: Ne posjedujem savrenstva ivota, nemam znanja ni posebne milosti pa tako ni kod Boga, ni kod ljudi nema mi mjesta.
Znam to u uiniti: okaljat u izabrane i tako u pred onima na
poloaju stei milost. Znam da je i moj poglavar ovjek i u svojoj se
slubi gdjekada mnome slui. Kad se podsijeku cedri, u umi se vidi
samo glog. O bijednie! Hrani se ljudskim mesom, a jer drugaije
ne moe ivjeti, izgrizaj utrobu svoje brae! Takvi se nastoje pokazati kao da su dobri umjesto da to budu. Optuuju tue mane,
a svojih se ne ostavljaju. Hvale samo one kojih vlast ele uivati.
Preuuju pohvale za koje misle da nee biti prenesene pohvaljenome. Bljedou isposnikog lica prodaju za tetne pohvale da se
duhovnima pokau kao oni koji sve prosuuju, a njih ne sudi nitko.
Uivaju glas svetosti, a nje nemaju. Die se aneoskim imenom, a
ne krepou.
Opis generalnoga ministra

i ostalih ministara
139. poglavlje
Kakav treba biti prema subrai
184. Neto prije nego to ga je Gospodin pozvao k sebi neki ga

je brat, koji se uvijek brinuo za boanske stvari, potaknut ljubavlju
prema Redu, zapitao: Oe, ti e otii, a obitelj koja te je slijedila
bit e ostavljena u suznoj dolini. Oznai nekoga, ako takva u Redu
poznaje, u kojem se nalazi tvoj duh, kojem bi se s pouzdanjem
mogla povjeriti sluba generalnoga ministra. Sveti je Franjo odgovorio, zaodjevi sve rijei u uzdahe: Ne vidim, sinko, voe tolike
vojske, pastira tako velikog stada, koji bi tome bio dorastao. No jednog u vam ipak prikazati i, kako se obiaje kazati, rukom u vam
ga pokazati, na kome se vidi kakav bi morao biti otac ove obitelji.
185. Ree: Taj mora biti ovjek veoma ozbiljna ivota, velike
razboritosti, hvalevrijedna glasa. Taj treba da bude ovjek koji ne
788
pozna posebnih prijateljstava da se ne bi, dok pojedince vie ljubi, ostali sablaznili. U rano jutro mora prije svega osigurati mjesto
svetoj misi i dugom pobonou samoga sebe i stado preporuiti
boanskoj zatiti. Nakon molitve neka bude pristupaan da ga svi
mognu iskoritavati, da svima odgovara, da se za sve njeno brine.
Mora biti ovjek koji nee naklonou prema pojedinim osobama
pruati odvratno utoite, koji se nee manje brinuti za one neznatne i priproste nego za one mudre ili ugledne. Ipak neka se onaj
kojem je dano da darom uenosti odskae u svom ponaanju vema pokazuje priprostim i neka njeguje krepost. Neka bude preziratelj novca, toga naroitog neprijatelja naega zvanja i savrenstva.
On, glava siromanoga Reda, kojeg treba da slijede ostali, neka se
nikada ne slui novarkom. Neka se zadovolji jednom tunikom i
jednom knjiicom, a za brau neka bude opskrbljen pernicom i
peatom. Neka ne bude sakuplja knjiga i neka mnogo ne polae
na itanje, da ne bude nautrb slube ono to bi uloio u studij.
Neka bude ovjek koji e tjeiti ojaene, jer je posljednje utoite
rastuenima, da ne bi, ne bude li kod njega lijekova za ozdravljenje, bolest oajanja preotela mah u slabima. Da bi drznike sklonio
na blagost, neka se pred njih baci niice i, da bi duu pridobio za
Krista, neka se u neem odrekne svoga prava. Onima koji su se od
Reda odmetnuli neka kao prema izgubljenim ovcama ne zatvara
srce svoje ljubavi. Neka znade da su odvie jake napasti koje mogu
nagnati na tolik pad.
186. Htio bih da ga svi tuju kao zamjenika Kristova i da se
za sve potrebno brinu sa svom dobrohotnou. Nipoto se ne bi
smio radovati poastima, a ni panjama neka se ne raduje vema
nego nepravdama. Ako bi mu kada zbog slabosti ili zbog umora
bila potrebna izdanija hrana, neka je ne uzima na skrovitim mjestima, nego na otvorenima da se drugi ne bi sramili voditi brigu o
iznemoglim tjelesima. Njegova je naroita dunost da otvara zatvorene savjesti i da iz sakrivenosti srca znade iznijeti na vidjelo istinu,
a da uiju ne priklanja govorkanjima. Takav napokon mora biti da
astohlepljem nipoto ne okalja muevni izgled pravednosti. Neka
smatra da mu je tolika sluba vema na teret negoli na ast. Da ipak
prevelika blagost ne bi urodila mlitavou, a popustljiva blagost rasputenou, kao to svima iskazuje ljubav, tako neka zadaje strah
onima koji ine zlo. Htio bih da ima suradnike obdarene estitou
koji e, kao i on sam, u svemu pruati dobar primjer: neka budu
postojani protivnici uitaka, hrabri u tjeskobama i tako primjereno
prijazni da sve koji im dou primaju sa svetom ljubaznou. Eto,
takav bi morao biti generalni ministar.
789
140. poglavlje
Provincijalni ministri
187. Sve je ovo sretni otac zahtijevao i od provincijalnih ministara, premda se neke pojedinosti moraju na poseban nain isticati u
generalnome ministru. Htio je da njihova prijaznost i dobrohotnost
prema onima najmanjima bude tolika da se bez straha mogu povjeriti njihovoj ljubaznosti kad pogrijee. Htio je da blago zapovijedaju, milostivo primaju uvrede, da vema budu spremni nepravde
podnositi negoli ih nanositi, da budu neprijatelji grijeha, a lijenici
onih koji grijee. Htio je napokon da budu takvi da bi njihov ivot
ostalima mogao biti ogledalo stege. Ipak je htio da im se iskazuje
svaka ast i ljubav kao onima koji snose teret briga i napora. Kazivao je da pred Bogom zavreuju najvee nagrade oni koji na taj
nain i prema ovim uputama budu upravljali duama koje su im
povjerene.
141. poglavlje
to je svetac odgovorio kad je bio upitan o ministrima
188. Kad ga je jednom neki brat zapitao zato je tako prestao

voditi brigu za brau te ih je predao u druge ruke, kao da mu ne
pripadaju, on je odgovorio: Sinko, ljubim brau kako mogu, ali
kad bi slijedili moj trag, jamano bi ih vema ljubio i ne bih se od
njih tuio. Ima naime nekih meu poglavarima koji ih odvode na
druge strane, stavljajui im kao uzor negdanje redovnike,65 i malo
im je stalo do mojih opomena. No to oni sada rade, vidjet e se
na svretku. Neto kasnije, kad je bio pritisnut tekom boleu,
razjaren u srcu, uspravio se u krevetu rekavi: Tko su oni koji Red
moj i moje brae otee iz mojih ruku? Doem li na generalni kapitul, tada u im pokazati to hou. A onaj je brat nadodao: Nee
li i one provincijalne ministre koji su tako dugo zlorabili slobodu
smijeniti? Otac je, uzdahnuvi, odgovorio tekim rijeima: Neka
ive kako ih je volja, jer propast nekolicine predstavlja manju tetu
negoli propast mnogih! Nije to kazao zbog sviju, nego zbog nekih
za koje se inilo kao da su predugim vremenskim razdobljem stekli batinsko pravo na poglavarsku slubu. Svakoj vrsti redovnikih
poglavara osobito je preporuivao da svoje ponaanje ne mijenjaju
osim samo na bolje. Neka ne trae njene privrenosti, neka se ne
slue vlau, nego neka izvruju slubu.
65
Misli se na osnivae starih monakih redova.
790
Sveta jednostavnost
142. poglavlje
U emu je prava jednostavnost
189. Svetac je svetu jednostavnost, kerku milosti, sestru mudrosti, majku pravednosti briljivom panjom u sebi pretpostavljao ostalome, a bila mu je draga i u drugih. No on nije usvajao
svaku jednostavnost, nego samo onu koja je zadovoljna sa svojim
Bogom, a ostalo malo cijeni. A to je ona koja se dii strahom Bojim, koja ne zna initi ili govoriti zlo. To je ona koja, ispitujui
samu sebe, nikoga svojim sudom ne osuuje, koja estitijem preputa dunu vlast, a sama ne tei ni za kakvom vlau. To je ona
koja helenske poasti ne smatra najboljima (2 Mak 4,15), vema
se opredjeljuje za to da radi negoli da ui ili pouava. To je ona
koja u svim boanskim zakonima ostavlja po strani zagonetnu rjeitost, ukrase i nakite, isticanje i osebujnosti; ne trai koru, nego
srce, ne trai ljusku, nego jezgru, ne trai mnoge stvari, nego trai
mnogo, najvee i neprolazno dobro. Nju je sveti otac traio i kod
obrazovane brae i kod laika. Bio je uvjeren da ona nije u suprotnosti s mudrou, nego da joj je roena sestra, iako siromasi lake
dolaze do znanja i spremnije se njime slue. Zato u Pohvalama,
to ih je napisao o krepostima, kae ovako: Zdravo, kraljice Mudrosti! Gospodin te sauvao s tvojom sestrom, istom svetom jednostavnou!.
143. poglavlje
Priprosti brat Ivan
190. Kad je sveti Franjo nedaleko od Asiza prolazio pokraj nekog

sela, pritra mu neki Ivan, ovjek vrlo jednostavan, koji je orao u
polju, te mu je rekao: Htio bih da me uini bratom jer ve dugo
elim Bogu sluiti. Svetac se obradovao te mu je, videi njegovu
jednostavnost, povoljno odgovorio: Ako hoe postati naim bratom i drugom, podaj siromasima ako to ima, i tako izvlatena u
te primiti. Odmah je izjarmio volove i jednoga je ponudio svetom
Franji. Rekao je: Dajmo ovoga vola siromasima! Imam naime pravo da od imanja svoga oca dobijem toliki dio. Svetac se nasmijeio
i veoma je pohvalio njegovu ljubav prema jednostavnosti. Kad su
to douli roditelji i nejaka braa, dotrae zaplakani. Vema su se
alostili to im se oduzima vol nego ovjek. Njima e svetac: Umirite se! Evo, vraam vam vola, a uzimam brata. Tako je sa sobom
791
odveo toga ovjeka, obukao ga u redovniko odijelo i zbog njegove

umiljate jednostavnosti na poseban nain prigrlio.
Kad bi tako na kojem mjestu sveti Franjo zastao u razmatranju i
pravio kretnje ili izraze lica kakve mu drago, priprosti bi Ivan sve to
ponavljao i oponaao. Tako, kad bi svetac pljunuo, i on bi pljunuo;
kad bi se nakaljao, i on bi se nakaljao; na sveeve uzdisaje nadodavao bi uzdisaje, a naricanju je dodavao naricanje. Kad je svetac
uzdigao ruku prema nebu, i on je svoju podigao. Pomno ga je motrio kao uzor, i sve je na sebi ponavljao. Svetac je to opazio i jedno
ga je upitao zato to ini. Ovaj je odgovorio: Obeao sam da u sve
raditi to ti radi; za mene bi bila teta da neto propustim. Svetac
se obradovao ovako istoj jednostavnosti, ali mu je ipak blago zaprijetio da tako ubudue ne radi. I tako se on nakon kratka vremena
ovako priprost preselio Gospodinu. Svetac je njegov ivot ee preporuivao za nasljedovanje. Nije ga nazivao bratom Ivanom, nego
ga je vrlo rado nazivao svetim Ivanom. Uvai kako je vlastitost svete
jednostavnosti: ivjeti prema uputama prea, uvijek se oslanjati na
primjere i obiaje svetaca. Tko e dati ljudskoj mudrosti da tolikom
pomnjom nasljeduje onoga koji kraljuje u nebesima, kolikom ga je
sveta jednostavnost oponaala na zemlji? to dakle? Jednostavnost
je sveca nasljedovala za ivota, pred njim je otila u ivot.
144. poglavlje
Kako je meu sinovima gajio jedinstvo,
o kojem je govorio u prispodobi
191. Uvijek je neprestano elio i budno nastojao oko toga da

meu sinovima sauva vez jedinstva; da bi njih, koje je privukao
isti Duh i dao im ivot isti Otac, miroljubivo grijalo krilo jedne majke. Htio je da budu jedinstveni stari i mladi, da bratskom ljubavlju
budu povezani oni mudri s jednostavnima; da se oni koji su jedni
od drugih udaljeni meusobno povezuju snagom ljubavi. Jednom
zgodom je ispripovijedao pounu prispodobu koja sadri vrlo vanu
pouku: Gle ree neka bi se odrao generalni kapitul sviju redovnika koliko god ih ima u Crkvi! A Budui da su nazoni ueni i
neuki, umnici i oni koji se bez znanja znaju svidjeti Bogu, nareeno
je jednomu izmeu mudrih i jednomu izmeu priprostih da govore. Onaj mudri razmiljao je, jer je mudar, i ovako u sebi govorio:
Nije ovo mjesto da se razmeemo znanjem, gdje se nalaze takvi
koji posjeduju savreno znanje. I ne dolikuje, kad govorim meu
najumnijima, da govorim duboko, pa da po dosjetljivosti budem
zapaen. Bit e moda korisnije govoriti jednostavnije. Osvanu
odreeni dan, sastadoe se zajedno zajednice svetih da kao edni
792
sluaju govor. Nastupi onaj mudri obuen u kostrijet, a glava mu

posuta pepelom. I svi su se divili jer je vema propovijedao inom.
Rekao je kratko: Mnogo smo, obeali, a jo vie nam je obeano;
obdravajmo ovo, teimo za onim. Uivanje kratko, kazna vjena,
trpljenje neznatno, slava beskonana. Mnogo je pozvanih, malo izabranih, svima e biti naplaeno. Provalila su u pla skruena srca
sluatelja, otvoreno su mudroga astili kao sveca. Gle ree onaj
priprosti u svom srcu onaj mudri mi je sve preoteo to god sam
odluio uiniti ili kazati. Ali znam to u uiniti. Znam nekoliko
redaka iz psalama. Ponaat u se kao mudrac, poto se onaj ponio
kao priprost. Doe i sutranje zasjedanje. Usta onaj priprosti. Kao
predmet govora predloio je psalam. Nadahnut boanskim Duhom
tako je vatreno, tako duboko, tako slatko govorio nadahnut Bojim
darom da su svi zapanjeni izjavili: S priprostim je Gospodinov govorniki dar.
192. Ovu pounu prispodobu, koju je tako izloio, ovjek je Boji protumaio ovako: Na je Red vrlo velika zajednica pa se sa sviju
strana svijeta sastao kao opi sabor. Tu se oni mudri slue onim to
pripada jednostavnima, kad promatraju kako neznalice gorljivom
revnou istrauju nebeske stvari i kako oni koje nije pouio ovjek
po Duhu razumiju duhovne stvari. Tu su i oni priprosti koji ono to
pripada mudrima preokreu u svoju korist, kad u njemu (tj. Redu)
zajedno uza se gledaju ponizne slavne ljude koji bi svagdje na svijetu mogli biti slavni. Ovdje ree odsijeva ljepota ove sretne
obitelji iji se mnogovrsni ukras glavaru obitelji izvanredno svia.
145. poglavlje
Kako se svetac iao
193. Kad se sveti Franjo iao, esto je iau govorio: Pazi da

mi ne naini velik vijenac! Hou naime da moja priprosta braa
imaju udio na mojoj glavi.66 Jednostavno je htio da Red pripada
siromanima i neukima, a ne samo bogatima i mudrima. Rekao je:
Bog ne gleda tko je tko te generalni ministar Reda, Duh Sveti,
jednako poiva nad siromanim i priprostim. Ovu je reenicu jamano htio unijeti u Pravilo, ali je to zaprijeeno kasnijom bulom.
66
Franjo je kao akon nosio kleriku tonzuru. Nije meutim volio da mu se taj
vijenac na glavi previe istie da se tako ne bi po vanjskom izgledu previe razlikovao
od svoje brae nesveenika.
793
146. poglavlje
Kako je htio da se obrazovani klerici koji dolaze u Red izvlaste
194. Jednom je zgodom rekao kako se obrazovan klerik na neki

nain mora odrei i svoga znanja kad stupi u Red da bi se tako,
lien takva posjedovanja, gol bacio u naruje Propetoga. Rekao je:
Znanje mnoge ini nepouljivima, ono neto oporo u njima ne da
se savijati poniznim vjebama. Zato bih htio da obrazovani najprije
izrekne ovu molitvu: Evo, brate, dugo sam ivio u svijetu, a svoga
Boga nisam istinski upoznao. Molim te, odredi mi mjesto, koje je
daleko od buke svijeta, gdje u s bolom razmiljati o svom ivotu,
gdje u se sabrati od rastresenosti svoga srca da bih svoju duu obnovio. to mislite, kakav e biti ovaj koji ovako zapone? Sigurno
bi iziao poput odvezana lava snaan za sve, a blagoslovljeni onaj
sok to ga je u poetku upio, neprestanim napretkom bi rastao.
Ovaj bi se napokon mogao dati na slubu rijei kao siguran, jer bi
izlijevao ono to u njemu vrije. Ovo je zaista svet nauk! Ta to je
tako potrebno onome koji dolazi iz posve drugaije sredine, nego
da svjetovni nain osjeanja, koji mu je dugo vremena ucjepljivan i
utiskivan, poniznim vjebama iskorijeni i ukloni? Tko god bi u Red
tako uao, brzo bi u koli savrenstva ostvario savrenost.
147. poglavlje
Kako je htio da se ovi privikavaju
i kako se ukazao subratu s kojim je propovijedao
195. Bio je alostan ako se zanemarivala krepost i ako se ilo za

znanjem, naroito onda ako netko ne bi ustrajao u onome zvanju
u koje je od poetka bio pozvan. Rekao je: Mojoj e brai koja se
preputaju vodstvu isprazna znanja na dan isplate ruke biti prazne.
Htio bih da se naoruaju krepostima pa kad nastupe vremena nevolje, imali bi u tjeskobi sa sobom Gospodina. I doi e nevolja u
kojoj knjige nee nita koristiti, nego e se bacati kroz prozor i u
zapeak. Nije ovako govorio zato to mu ne bi bilo po volji prouavanje Sv. pisma, nego da bi sve odvratio od pretjerane elje za
uenjem i to je htio da vema budu dobri po ljubavi negoli ueni
po radoznalosti.
Takoer je unaprijed osjeao kako e ubrzo nadoi vrijeme za
koje je znao da e znanje biti povodom za pad, a duh e duhovnima biti potpornjem. Neki je laik htio imati psaltir i od njega za to
traio doputenje. Umjesto psaltira pruio mu je pepeo. Nekoga od
subrae koji se gdjekada davao na propovijedanje, ukazavi mu se u
vienju nakon smrti, u tom ga je zaustavio i naredio mu da ide pu-
794
tem jednostavnosti. Bog mu je svjedok kako je nakon ovoga vienja

osjeao toliku nasladu da mu se vie dana inilo kao da mu oeve
rosne rijei kapaju u ui.
Posebne sveeve pobonosti

148. poglavlje
Kako je bio ganut kad bi sluao o ljubavi Bojoj
196. Moda nee biti beskorisno ni uzaludno ukratko spomenuti posebne pobonosti svetoga Franje. Premda je pobonost ovoga
ovjeka bila sveobuhvatna, jer je uivao u pomazanju Duha, ipak
su ga neke stvari ispunjavale posebnim osjeajima. Izmeu ostalih
rijei, kojima se sluio u obinom govoru, rijei ljubav Boja nije
mogao uti, a da se pritom ne bi nekako izmijenio. Brzo bi se naime, kad bi sluao o ljubavi Bojoj, uzbudio, raznjeio, rasplamtio,
kao da mu je trzalica vanjskoga glasa dirnula unutranju strunu srca.
Kazivao je da je takva protuvrijednost za milostinju izvrsna dare
ljivost, a oni da su najlui koji tu protuvrijednost (tj. ljubav Boju)
smatraju manje vrijednom od novca. I sam je svoju odluku, koju
je stvorio dok je jo bio zapleten u svjetovne stvari, da naime nee
nijednoga siromaha odbiti koji ga bude molio u ime Boje, sve do
smrti nepogreivo izvravao. Kad je tako neki siromah od njega neto molio za ljubav Boju, nemajui nita, kriomice je uzeo kare i
pourio se da razree tuniku. To bi i uinio da ga braa nisu opazila.
Zato se pobrinuo da mu na drugi nain pomogne. Mnogo treba
rekao je ljubiti ljubav onoga koji je nas mnogo ljubio.
149. poglavlje
Njegova pobonost prema anelima
i to je inio iz ljubavi prema svetom Mihaelu
197. Izvanrednom je ljubavlju tovao anele koji su zajedno s

nama u bojnom redu i koji s nama prolaze dolinom smrti. Govorio
je da ih svagdje treba potivati kao pratioce i zazivati ih kao uvare.
Uio je kako treba paziti da niim ne povrijedimo njihove poglede
i nikada se ne usudimo nita uiniti pred njima to ne bismo uinili pred ljudima. Zato to su se u koru pjevali psalmi pred licem
anela, htio je da se svi koji mogu u oratoriju nau na okupu te
ondje skladno pjevaju psalme. esto je govorio kako svetoga Mihaela treba vema astiti jer vri slubu predvodnika dua. Zato je
795
na ast svetome Mihaelu, izmeu svetkovine Uznesenja i njegova

blagdana, etrdeset dana pobono postio. Govorio je: Svatko bi
na ast tolikom knezu morao govoriti kakvu pohvalu ili bi morao
Bogu prikazati poseban dar.
150. poglavlje
Njegova pobonost prema naoj Gospi
kojoj je na osobit nain povjerio Red
198. Isusovu je Majku obasipao neizrecivom ljubavlju zato to

nam je dala brata, uzvienoga Gospodina. Njoj je molio posebne
pohvale, upravljao pronje, prikazivao osjeaje, koliko to i kako
ljudski jezik ne moe ni izraziti. No ono emu se najvie radujemo
jest to to ju je postavio da bude odvjetnicom67 Reda i to je pod
njezina krila smjestio svoje sinove, koje je imao ostaviti, da ih ona
do svretka grije i zatiuje. Daj, Odvjetnice siromaha, izvruj nad
nama slubu zatitnice do vremena koje je predvidio Otac.
151. poglavlje
Boina pobonost, i kako je htio da se svima pritekne u pomo
199. Roenje djeteta Isusa slavio je neizrecivom radou, vie

negoli druge svetkovine. Nazivao je Boi svetkovinom nad svetkovinama, jer je Bog, postavi malenim djetetom, bio priljubljen uz
ljudske grudi. Likove onih djetinjih udova njenom je milju ljubio,
a profinjeno suosjeanje s Djetetom prouzrokovalo je u njegovu
srcu da je poput nejake djeice tepao slatke rijei. Njegovo mu je
ime u ustima bilo slatko poput meda i medovine. Kad se povela
rije o tome da se na Boi ne jede meso, jer bijae petak, bratu Moriku je odgovorio: Grijei, brate, jer petkom naziva dan kad nam
je roeno Dijete. Hou ree da toga dana i zidovi jedu meso,
pa kad to ne mogu, neka se njime samo namau!
200. Htio je da bogatai toga dana dosita nahrane siromahe i
gladne, a volovima i magarcima da se dade vie nego obino krme
i sijena. Kad bih se rekao je naao kod cara, zamolio bih
ga da izda opu odredbu da svi kojima je mogue po putovima
prospu ita i sjemenja pa da ptiice, a napose sestre eve, uivaju
67
Odvjetnica (lat. advocata) jedan je od mnogih nadimaka Blaene Djevice Marije, a nalazimo ga u poznatoj molitvi Zdravo, Kraljice koja je nastala u
XI. stoljeu.
796
izobilje na dan tolike svetkovine. O, kako je sirota Djevica onoga dana bila okuena neimatinom! Bez suza nije na to mogao
misliti. Dok je jednog dana sjedio pri ruku, jedan je brat spomenuo siromatvo Blaene Djevice i neimatinu Krista, njezina
Sina. Smjesta je ustao od stola i bolno zajecao. Obliven suzama,
na goloj je zemlji pojeo preostali komadi kruha. Zato je ovu krepost nazivao kraljevskom, jer ona na Kralju i Kraljici tako blistavo
odsijeva. Kad je u zatvorenu krugu brae raspravljao o tome koja
krepost ovjeka vema ini Kristovim prijateljem, odgovorio je,
kao da otvara tajnu svoga srca: Znajte, sinovi, da je siromatvo
poseban put spasenja, a njegovi su plodovi mnogostruki i samo su
rijetkima poznati.
152. poglavlje
Pobonost prema Tijelu Gospodinovu
201. Prema sakramentu Gospodinova Tijela plamtio je arom

sve svoje nutrine. Beskrajno je bio zadivljen pred onim dostojanstvom i pred najvelianstvenijom ljubavlju. Ne prisustvovati svaki
dan bar jednoj misi, ako je bio slobodan, smatrao je velikim prezirom. esto se prieivao, ali tako pobono da je i druge pobuivao na pobonost. astei tu svetinju s najveim potovanjem,
prikazivao je rtvu svih udova i, primajui rtvovano Janje, rtvovao
je duh onim arom to mu je na oltaru srca vazda gorio. Zato je
volio Francusku kao prijateljicu Tijela Gospodinova68 i elio je zbog
tovanja svetinja u njoj umrijeti. Jednom je htio razaslati brau po
svijetu s dragocjenim estinjacima da na najprikladnijem mjestu
pohrane euharistiju, gdje god vide da je cijena otkupljenja nedolino smjetena. Htio je da se sveenikim rukama, kojima je dana
takva boanska vlast u pripremanju ovoga sakramenta, iskazuje velika poast. esto je govorio: Kad bi se desilo da sretnem kojeg
sveca koji dolazi s neba i zajedno s njim kakva siromana sveenika,
najprije bih iskazao poast sveeniku i pourio bih da mu poljubim
ruke. Rekao bih: Daj, poekaj, sveti Lovro,69 jer ove ruke dotiu
Rije ivota i imaju neto nadljudsko.
68
Onda kult presvete euharistije nije posebno cvao u dananjoj Francuskoj, nego
u dananjoj Belgiji, napose u Ligeu i pokrajini. Franju je o tome informirao Jakov iz
Vitryja, koji je kasnije postao kardinalom, a 31. srpnja 1216. u Perui bio posveen
za biskupa. Jakov je bio Franjin dobar znanac i gdje god je mogao, potpomagao je
njegov Red.
69
Sv. Lovro bio je akon kao i Franjo.
797
153. poglavlje
Pobonost prema svetakim moima
202. Bogu dragi ovjek najpobonije se predavao bogotovlju,

nita Boje nije putao da nebrigom ostane bez aenja. Kad je bio
u Monte Casaleu, u pokrajini Massa, naredio je brai da iz jedne
crkve, koju su svi napustili, s potovanjem odnesu svete moi u prebivalite brae. Veoma ga je titalo to to su ve dugo vremena bile
liene dune pobonosti. No kad su zahtijevale prilike te je morao
poi drugamo, zaboravivi na oev nalog, sinovi su zanemarili zaslugu poslunosti. Kad su braa jednoga dana htjela sluiti misu pa su
prema obiaju razotkrila oltar, naoe predivne kosti koje su odisale
divnim mirisom. Zadivie se jer nikada tako to ne vidjee. Kad se
svetac Boji malo kasnije vratio, pomno je ispitao je li s obzirom na
moi izvreno to je naredio. No kad su braa ponizno priznala grijeh zbog zanemarene poslunosti, zavrijedila su da uz kaznu zadobiju oprotenje. Svetac je na to rekao: Blagoslovljen bio Gospodin
Bog moj koji je sam izvrio ono to ste vi bili duni uiniti! Pomno
razmotri Franjinu pobonost, gledaj Boju dobrohotnost prema
nama, koji smo prah, i uzvisuj zahvalnicom svetu poslunost. iji
glas nije posluao ovjek, njegove je molitve posluao Bog.
154. poglavlje
Pobonost prema kriu i o nekoj sakrivenoj svetinji
203. Kako mu je konano sve bilo strano osim diiti se kriem

Gospodinovim (Gal 6,14), tko bi to mogao izrei, tko shvatiti?
To spoznati dano je samo onome kojemu je dano da iskusi. Kad
bismo to naime nekako shvatili u sebi, ne bi bile dostatne rijei da
izraze takve divote, jer su obeaene svagdanjim i bezvrijednim
stvarima. I zato se moda trebalo otkriti u tijelu, jer se nije moglo
protumaiti govorom. Neka dakle govori utnja, gdje nije dostatna
rije, jer i ono to je oznaeno vie kad je nedostatan znak. Neka se
samo ono povjeri ljudskim uima to jo nije posvema jasno, zato
se naime na svecu pokazae oni sveti znaci; kad je on oitovao, vodi
rauna o budunosti i svretku. Bit e istinit i vjerodostojan onaj
kojem e biti svjedoci priroda, zakon i milost.70
70
Cijelo poglavlje prilino nejasno govori o stigmatizaciji sv. Franje. Toma Eklestonski oko 1258. izvjeuje: I brat Leon, drug svetoga Franje, rekao je bratu Petru,
ministru Engleske, da se Seraf sv. Franji ukazao u jednom kontemplativnom zanosu
i to mnogo jasnije nego to pie u njegovu ivotopisu (usp. 1el 9495); i da mu je
tada mnogo toga bilo objavljeno to nikom ivom nije saopio. Ipak je rekao bratu
Rufinu, svom drugu, da se silno prestraio kad je izdaleka vidio anela, i da ga je jako
798
O siromanim gospoama
155. poglavlje
Kakav ima biti odnos izmeu njih i brae
204. Ne smijemo utke mimoii sjeanje na onu duhovnu graevinu koja bijae mnogo vrednija od one zemaljske to ju je blaeni otac, nakon popravka one materijalne crkve, na onome mjestu
ustanovio pod vodstvom Duha Svetoga za poveanje nebeske drave. Ne smijemo misliti da mu je s drveta kria progovorio Krist
samo o popravljanju graevine koja se raspadala i ruila na nain
koji toliko zapanjuje, koji onima to sluaju ulijeva strah i bol. Kao
to je neko pretkazao Duh Sveti, ondje je trebalo utemeljiti Red
svetih djevica koji je jedno poput gomile istesana ivoga kamenja imao biti upotrijebljen za obnovu nebeske kue (1 Pt 2,5).
Tako kad su se na onome mjestu poele skupljati i dolaziti s razliitih strana svijeta Kristove djevice koje su zavjetovale najvee savrenstvo u opsluivanju najuzvienijega siromatva i sviju kreposti,
iako je Otac pomalo svoju tjelesnu nazonost udaljavao, ipak ju je
proirio u Duhu Svetome vodei brigu o njima. Kad je naime svetac na temelju mnogih provjerenih dokaza najveega savrenstva
spoznao da su za Krista spremne podnositi svaku neimatinu i prihvatiti posao i da od svetih odluka nee nikada odustati, odluno
je obeao njima i drugima koje e zavjetovati siromatvo u slinom
nainu ivota da e im on i njegova braa uvijek pruati pomo
i savjete. Dok je ivio, to je uvijek brino izvravao, a kad mu se
pribliila smrt, brino je naredio da se to uvijek izvruje. Kazao
je da je jedan te isti Duh i brau i one siromane gospoe izveo iz
ovoga svijeta.
205. Kad su se jednom braa udila to osobno nije ee posjeivao tako svete Kristove slubenice, rekao je: Nemojte, predragi, vjerovati da ih savreno ne ljubim. Ako bi naime bio grijeh
to to se za njih u Kristu brinemo, zar ne bi bio jo vei grijeh
to su se one predale Kristu? Ne bi zaista bila nikakva nepravda
da nisu pozvane, a ne brinuti se za pozvane najvea je okrutnost.
Pruam vam primjer da i vi inite kako ja uinih vama. Ne volim
da se tko sam od sebe nudi da ih pohaa. Zapovijedam da njima
izmuio; i kazao mu je da e njegov Red postojati do svretka svijeta i da nitko zle volje ne moe u Redu dugo izdrati, i da nitko tko Red mrzi nee dugo ivjeti, i da nitko
tko njegov Red istinski ljubi nee zlo svriti. A sveti je Franjo naredio bratu Rufinu da
kamen na kojem je stajao aneo opere i namae uljem; to je on i uinio. To je zapisao
brat Garyn iz Sedenefelda prema kazivanju brata Leona.
799
na uslugu budu odreeni oni koji to ne bi htjeli i koji se tome

mnogo opiru. To neka budu samo duhovni ljudi, koji su u asnom
i dugom ivotu prokuani.
156. poglavlje
Kako je ukorio neke koji su se rado navraali u samostane
206. Kad je jednom zgodom neki brat, koji je u jednom samostanu imao dvije keri uzorna ivota, rekao da bi rado odnio
neki siromani darak sa sveeve strane u reeno mjesto, svetac ga
je vrlo otro ukorio utuvljujui mu u glavu rijei koje se sada ne
mogu ponoviti. Zato je po drugom, koji se opirao, ali nije tvrdoglavo u tom ustrajao, poslao dar. Neki brat je u zimsko doba iz
samilosti svratio u jedan samostan, ali mu nije bila poznata odluna zabrana da se onamo ne ide. Kad je svetac saznao za sluaj,
naredio je da vie kilometara po najveoj snjenoj vijavici prijee
neodjeven.
157. poglavlje
Kako im je vema propovijedao primjerom negoli rijeju
207. Potaknut opetovanim molbama svoga zamjenika, sveti je

otac, dok je boravio kod Svetoga Damjana, da bi kerima odrao
rije Boju, svladan njegovim pronjama, konano popustio. A kad
su se gospoe po obiaju sakupile da posluaju rije Boju, ali isto
tako i da vide oca, on se uzdignutim oima prema nebu, gdje mu
je srce uvijek bilo, poeo moliti Kristu. Zatim je naredio da donesu
pepela kojim je oko sebe na podu nainio krunicu, a ostalo je sebi
posuo po glavi. Dok su one tako blaenog oca utke promatrale u
krunici nainjenoj od pepela, u njihovim se srcima razbudilo veliko divljenje. Svetac je zatim odmah ustao, a dok su one stajale
zbunjene, umjesto govora izmolio je psalam Smiluj mi se, Boe.
Kad je to dovrio, brzo je iziao van. Slubenice su Boje snagom
ovoga prizora bile ispunjene tolikim kajanjem da su im potekli potoci suza i jedva su se suzdrale od kanjavanja samih sebe. inom
ih je pouio da bi se smatrale pepelom i da ih nita drugo njegovu
srcu ne pribliava to se ne podudara s ovim miljenjem. Takav je
bio njegov odnos s Bogu posveenim enama. Ovako je izgledao
nadasve korisni posjet njima, koji je meutim bio prisilan i rijedak.
Htio je da mu ovakva budu sva braa. Htio je da im slue kao Kristu
kojem one slue, ali tako da uvijek budu oprezni poput ptica kojima
su postavljene zamke.
800
Kako je brai preporuivao Pravilo

158. poglavlje
Blaeni Franjo preporuuje Pravilo, jedan brat ga nosi uza se
208. Vrlo gorljivo je revnovao za zajedniko opsluivanje i Pravilo. A one je koji su s obzirom na nj bili gorljivi obdario posebnim
blagoslovom. Svojima je govorio da je Pravilo knjiga ivota, nada
spasenja, jezgra evanelja, put savrenstva, klju raja, ugovor vjenoga saveza. Htio je da ga svi imaju, da ga svi poznaju i da se u
svojoj unutranjosti njime razvedruju i zabavljaju sjeajui se poloene prisege. Uio ih je da ga uvijek moraju imati pred oima, da
bi im bilo poticajem za provoenje pravoga ivota, tovie da s njim
moraju i umrijeti.
Taj je zahtjev imao na pameti neki brat laik,71 za koga vjerujemo
da se nalazi u broju muenika, jer je stekao palmu slavne pobjede.
Kad su ga naime Saraceni vodili na stratite, rukama je drao Pravilo te je kleknuo i subratu ovako rekao: Zbog svega to god sam
pogrijeio protiv ovoga svetog Pravila, predragi brate, optuujem
se pred Bojim velianstvom i pred tobom. Ubrzo je nakon ove
ispovijedi progovorio ma po kojem je brat mueniki zavrio ivot,
a nakon toga se proslavio znakovima i udesima. Ovaj je mladi
tako mlad uao u Red da je jedva mogao svladavati post propisan
Pravilom, a ipak je mladac na svom tijelu nosio pokorniku koulju.
Sretna li djeaka koji je sretno zapoeo da bi jo sretnije dovrio!
159. poglavlje
Jedno vienje koje preporuuje Pravilo
209. Sveti je otac jedno imao vienje koje postade proroanstvom neba, a odnosi se na Pravilo. U vrijeme kad se meu braom
poveo razgovor o potvrenju Pravila, za to je svetac bio silno za
uzet, imao je u snu ovo vienje: Vidio je sebe kako po zemlji skuplja
najsitnije mrvice kruha i kako ih mora dati brai koja su stajala na
okolo. I kad se u strahu da mu kroz prste ne ispadne tako sitna praina bojao razdijeliti tako siune mrvice, odozgor mu je doviknuo
glas: Franjo, od sviju mrvica naini jednu hostiju pa podaj onima
koji hoe jesti da pojedu. Kad je on to uinio, koji god to nisu pobono uinili, ili su primljeni dar omalovaili, doskora se pokazalo
71
To je bio brat Elekt, koji je vjerojatno bio ubijen prije 1246, ak moda jo za
ivota sv. Franje.
801
kako se znatan broj njih zarazio gubom. Sutra ujutro svetac je sve
ovo ispripovijedao brai. Izrazio je alost to ne shvaa otajstvenost
vienja. Nakon malo vremena, kad je bdio i nastavio molitvu, ovaj
mu je glas stigao s neba: Franjo ree mrvice od prole noi
rijei su evanelja, hostija je Pravilo, guba opaina. Braa onoga
vremena nisu vjernost, koju obeae, smatrala tekom ili napornom.
Svi su bili najspremniji dati sve. Nije bilo mjesta mlitavosti ili besposlici, gdje ostan ljubavi neprestano potie na vie.
Bolesti svetoga Franje

160. poglavlje
Kako je razgovarao s nekim bratom o brizi za tijelo
210. Po mnogim je naporima i tekim bolestima glasnik Boji

Franjo slijedio tragove Kristove. Nije stao dok nije ono to je savreno zapoeo jo savrenije dovrio. Kad je iznemogao i tjelesno
sasvim malaksao, nikada nije zastao na putu savrenstva, nikada
nije doputao neko ublaenje strogosti stege. Tako kad mu je ve
tijelo bilo iscrpljeno, nije mu bez prigovaranja savjesti ni u malim
stvarima mogao izlaziti u susret. Kad je bilo potrebno da i protiv
svoje volje tegobe svoga tijela, koje su premaivale njegove snage,
ublai lijekovima, jednoga je dana nekog brata, za kojega je znao da
e mu spremno dati savjet, blago upitao: to ti se, predragi sine,
ini, zato moja savjest, kad je u pitanju briga za tijelo, prigovara?
Bojim se da mu bolesnome previe ugaam i da mu nastojim biranim ljekarijama pomoi. Ne zato to bi ga ve neto veselilo primiti
kad je dugotrajnim bolovanjem istroeno. Ostavila ga je tenja za
svakim uitkom.
211. Sin je ocu paljivo odgovorio jer je spoznao da mu je Gospodin dao rijei odgovora: Kai mi, oe, ako ti je po volji, kakvom
se pomnjom tvoje tijelo, dok je moglo, podvrgavalo tvojim nalozima? On e na to: Dajem mu svjedoanstvo, sinko, da je uvijek
bilo posluno, ni u emu nije sebe tedjelo, nego se brzo podvrgavalo svim nalozima. Nije se ugibalo nikakvu naporu, nije se klonilo
nikakve neugodnosti da bi samo moglo izvravati naloge. U ovome
se posvema slaemo ja i tijelo da bez ikakva otpora sluimo Kristu
Gospodinu. I ree brat: Gdje je dakle, oe, tvoja dobrostivost,
blagost i ona velika razboritost? Je li ta uzajamnost dostojna vjernih prijatelja: dobroinstvo rado primiti, a onomu koji ga je uinio
u vrijeme potrebe prema zasluzi ne vratiti? Kako si do sada svom
802
gospodinu Kristu mogao sluiti bez pomoi tijela? Zar se nije, kao
to i sam priznaje, poradi toga izvrgavalo svakoj opasnosti? Otac
e: Priznajem, sine, to je iva istina. Na to e sin: Je li to razborito da tako vjernu prijatelju ne pritekne u pomo u tolikoj potrebi
kad je on sebe i sve svoje za tebe sve do u smrt izloio? Daleko bio
od tebe, oe, pomonie i oslone oaloenih, daleko bio od tebe
grijeh protiv Gospodina! Franjo e na to: Bio blagoslovljen, sine,
koji si mudro mojim tekoama pruio tako spasonosne lijekove!
I poe radosno govoriti tijelu: Raduj se, brate tijelo, i oprosti mi,
jer evo rado izvrujem to ti je drago. urim se da rado priskoim u
pomo tvojim bolnim uzdisajima! Ali to je moglo obradovati ve
malne ugasnulo tjelece? to ga je u svakom pogledu tako oronula
moglo podrati? Franjo je svijetu ve bio mrtav, ali je u njemu ivio
Krist. Kri mu je bio uivanje na ovome svijetu, jer je kri Kristov
nosio ukorijenjen u svom srcu. I zato su izvana na tijelu blistale
rane, jer je unutra u srcu izrastao vrlo dubok korijen.
161. poglavlje
to mu je Gospodin obeao u ime njegovih bolesti
212. udno je kako je imao snage izdrati kad je u svakom pogledu bio oslabljen patnjama. Ove svoje boli nije nazivao kaznama,
nego ih je zvao sestrama. Nema sumnje da su one mnogo ime prouzroene. Zaista, da bi bio po pobjedama slavniji, Svevinji mu je
ne samo u prvom poetku povjeravao tekoe nego mu se i kao ve
zaslunom borcu pruala mogunost za pobjede. I u ovome imaju
primjer oni koji ga nasljeduju, to zbog ostarjelosti nije radio nita
tromije, zbog bolesti nita popustljivije. Ali u ovoj suznoj dolini nije
bilo razloga za njegovo potpuno ienje, gdje je tako o posljednjem
noviu polagao raun, ako je bilo u njemu to se moralo spaliti, da
bi napokon kao posvema oien smjesta poletio u nebesa. Miljenja sam da je glavni razlog njegovih patnja bio u tome, kao to je
on tvrdio o drugima, da podnoenje toga pribavlja veliku nagradu.
213. Tako je jedne noi, kad su ga zbog njegovih bolesti vie nego
obino muile teke i raznolike tegobe, iz dna srca poeo samoga
sebe saalijevati. Ali da ne bi onaj spremni duh u neemu na tjelesni nain pristao uz tijelo makar i naas, molio se Kristu i sauvao
netaknutim tit strpljivosti. Dok je tako molio i borio se, primio je
od Gospodina obeanje vjenoga ivota u ovoj prispodobi: Kad bi
sva zemlja i svemir bili neprocjenjivo zlato i kad bi se tebi dalo kao
nagrada blago tolike slave za ono to trpi zbog stranih tegoba; kad
bi se oduzela sva bol, ime se spomenuto zlato ne moe usporediti
803
niti se moe dolino spomenuti, zar se ne bi radovao i dragovoljno

podnosio to asovito podnosi? Zaista bih se radovao ree
svetac i izvanredno bih se radovao. Na to mu ree Gospodin:
Zanosno dakle klii, jer tvoja je bolest dar mojega kraljevstva i po
zasluzi strpljivosti sa sigurnou i stalnou oekuj batinu u tom
mojem kraljevstvu! to misli, koliko i kako se obradovao ovjek
koji je usreen tako divnim obeanjem? to misli kakvom je ne
samo strpljivou nego i ljubavlju prigrlio tegobe tijela? Samo je on
toga bio sasvim svjestan, jer mu je to onda bilo neizrecivo. Ipak je
neto malo povjerio subrai ukoliko je to mogao. Tada je sastavio
pohvale o stvorovima i njih je namijenio za velianje Stvoritelja.
Preminue svetog oca

162. poglavlje
Kako je bodrio brau i na kraju ih blagoslovio
214. U posljednjem asu kae Mudrac otkrivaju se djela

ovjekova. To se na ovome svecu, kako vidimo, divno ispunilo. On
koji je put zapovijedi Bojih radosna srca proao i stepenicama sviju kreposti stigao do najviega vrhunca, koji je bio kao kovina pod
ekiem mnogovrsnih patnja uzdignut do savrenstva, napokon se
domogao cilja svakog savrenstva. Tada su njegova udesna djela jo
vema zasjala, a sud je istine pokazao da je bilo boansko sve to
je proivio. Poto je pogazio zamamnosti smrtnikog ivota, osloboen se uzdigao u nebesa. ivjeti za svijet smatrao je sramotom,
svoje je ljubio do kraja, smrt je doekao pjevajui. Kad mu se pribliie posljednji dani, poto mu je oduzeta ograniena svjetlost, uslijedila je vjena svjetlost. Primjerom kreposti pokazao je da nije nita
zajedniko imao sa svijetom. Iscrpljen onom tako tekom boleu,
koja je dokrajila svaku bol, dao je da ga gola poloe na golu zemlju
da bi se u onom posljednjem asu, u kojem bi se neprijatelj jo mogao razbjenjeti, gol borio s golim. Zaista je neustraivo oekivao
pobjedu i, pobivi se, primio vijenac pravednosti. Poloen tako na
zemlju, poto mu je svuena kostrijet, lice je kao obino upravio
prema nebu i posvema usmjeren prema onoj slavi, lijevom rukom
je pokrio ranu desnoga boka da se ne vidi. Tada je rekao brai: Ja
sam svoje uinio, a to vi treba da uinite, neka vas poui Krist!
215. Dok su sinovi ovo gledali, obilne su suze lijevali i duboko su
uzdisali, suosjeajui su se prepustili velikoj boli. Kad su se meutim
uzdisaji donekle priguili, njegov gvardijan, koji je po Bojem nadah-
804
nuu bolje shvatio sveevu elju, brzo je ustao i uzeo hlae, tuniku i
kapicu od kostrijeti te rekao ocu: Snagom svete poslunosti smatraj
da sam ti ovu tuniku, hlae i kapicu posudio! Ali da zna da to tebi
ne pripada, oduzimam ti svaku vlast da to nekom daruje. Svetac
se obradovao i klicao od nabujale radosti srca, videi da je do kraja
sauvao vjernost gospoi Siromatini. Sve je to uinio iz gorljivosti
prema siromatvu da na kraju nije htio imati ni vlastiti habit, nego
onaj od drugoga posueni. Na glavi je nosio kapicu od kostrijeti da
bi prekrio brazgotine zadobivene prigodom lijeenja oiju, a zadovoljila bi po potrebi kapica od kakve fine vune koja bi bila vrlo mekana.
216. Nakon toga je svetac uzdigao ruke prema nebu i veliao je
svoga Krista to, ve lien svega, slobodan ide k njemu. A da bi se
zaista pokazao istinskim nasljedovateljem svoga Krista Boga u svemu, brau i sinove, koje je ljubio od poetka, ljubio je do kraja. Dao
je sazvati svu brau k sebi da budu nazona i rijeima utjehe ih je
tjeio zbog svoje smrti. Oinskom njenou ih je poticao na ljubav
prema Bogu. Zatim je govorio o strpljivosti i opsluivanju siromatva. Svim ostalim uredbama pretpostavljao je evanelje. Dok su sva
braa unaokolo sjedila, uzdigao je povrh njih svoju desnicu i, poevi od svoga vikara, stavio ju je na glavu svakom pojedinom i rekao:
Zbogom, svi sinovi, ostanite u strahu Bojem i u njemu ustrajte
uvijek! A jer se blii skoranja kunja i patnja, sretnih li onih koji e
ustrajati u ovome to zapoee! Ja odlazim k Bogu, ijoj milosti vas
sve preporuujem! I po onima koji su bili ondje, blagoslovio je svu
brau koja bilo gdje borave na svijetu i onu koja e doi nakon njih
do svretka sviju vjekova. Ovaj blagoslov neka nitko sebi ne prisvoji
to ga je za odsutne izrekao nad prisutnima. Kao to je na drugome
mjestu napisano, sadri on neto posebno, ali ga u prvom redu treba
primijeniti na slubu.
163. poglavlje
Njegova smrt i to je uinio prije smrti
217. Dok su tako braa gorko naricala i neutjeljivo ga oplakivala, sveti je otac naredio da mu donesu kruh. Blagoslovio ga je i
prelomio te je svakom pojedinom pruio komadi da pojede. Naredio je da se donese i evanelistar i otvorio Evanelje po Ivanu na
onome mjestu koje poinje rijeima: Uoi svetkovine Vazma itd.
te zatrai da mu se ita. Obnavljao je uspomenu na onu presvetu
veeru koju je Gospodin slavio posljednji put sa svojim uenicima.
Na asnu uspomenu svega toga sve je onako uinio da brai pokae
kakav osjeaj ljubavi ima prema njima.
805
Zato je ono malo dana to su ga dijelili od smrti upotrijebio za

pohvale i svoje nada sve ljubljene uenike poticao je da s njim slave
Krista. A sam je, koliko je mogao, zapjevao ovaj psalam: Iz svega
glasa vapijem Gospodinu, iz svega glasa Gospodina zaklinjem itd.
Pozivao je i sve stvorove da hvale Boga; i rijeima to ih je neko sastavio pozivao ih je na boansku ljubav. tovie, i samu smrt je, koja
je svima strana i mrska, poticao na pohvale i njoj je veselo iao u susret i pozivao je u svoj gostinjac: Dobro dola, sestro moja smrti!
A lijeniku je rekao: Brate lijenie, odluno pretkai smrt koja e
mi posluiti kao vrata ivota! A brai je rekao: Kad opazite da
sam pri kraju, kao to ste me prekjuer vidjeli gola, tako me poloite
na zemlju i tako dugo me ve preminula ostavite da leim koliko je
vremena potrebno da netko polako prijee tisuu metara. I tako je
doao as, poto su se na njemu ispunila sva Kristova otajstva, te je
sretno odletio k Bogu.
Kako je neki brat vidio duu svetog oca u asu preminua
217a. Jedan izmeu njegovih uenika, brat vrlo glasovit, vidio je

duu svetoga oca kao zvijezdu, koja je imala veliinu mjeseca i sjaj
sunca, kako prelazi preko mnogih voda, noena bijelim oblakom, i
kako ravnim putem uzlazi na nebo. Zato se sabralo mnotvo naroda
koji je hvalio i slavio ime Gospodnje. Hrpimice je nagrnuo cijeli
grad Asiz i cijela ona krajina pourila je da vidi velika djela Boja
to ih je Gospodin oitovao na svom sluzi. Tugovali su sinovi lieni tolikoga oca, njene osjeaje srca oitovali su suzama i jecajima.
Meutim, novo udo je preokrenulo naricanje u klicanje i kukanje
u radosno uzvikivanje. Promatrali su tijelo blaenoga oca ureeno
ranama: usred njegovih dlanova i na njegovim nogama vidjeli su se
ne samo proboji avala nego i sami avli koji su se nainili iz njegova
tijela. Izgledalo je, tovie, kao da su izrasli iz tijela. Zadrali su crnu
boju eljeza, a desni bok je bio crven od krvi. Njegovo tijelo, koje
prije bijae crnomanjasto, sada je odsijevalo snjenom bjelinom.
Obeavalo je nagradu blaenog uskrsnua. Udovi mu postadoe
vitki i gipki, ne bijahu ukoeni kao u mrtvaca. Poprimie izgled onih
u mladenakim godinama.
164. poglavlje
Vienje to ga je imao brat Augustin na samrti
218. U Kampaniji tada bijae ministar brae brat Augustin, koji

se nalazio u svojim posljednjim asovima. Poto je ve davno prije
bio lien govora, najednom je onima koji bijahu nazoni zaviknuo
806
i rekao: Poekaj me, oe, poekaj! Evo, ve dolazim za tobom.

Kad su ga braa silno zauena pitala komu tako govori, odluno je
odgovorio: Zar ne vidite oca naega Franju koji odlazi u nebo? I
njegova je dua odmah, osloboena tijela, slijedila svetog oca.
165. poglavlje
Kako se sveti otac nakon preminua ukazao jednom bratu
219. Nekom drugom bratu pohvalna ivota, koji se u to vrijeme

zanio u molitvi, one noi i sata ukazao se slavni otac odjeven u
grimiznu dalmatiku, a slijedilo ga je bezbrojno mnotvo ljudi. A od
mnotva su se mnogi odvojili, govorei bratu: Zar ovo nije Krist,
brate? A ovaj je rekao: On je to! A drugi su ponovno pitali:
Nije li ovo sveti Franjo? Brat je na slian nain odgovarao da
jest on. Doista se onom bratu i cijelome mnotvu koje ga je pratilo
inilo da je osoba Kristova i osoba blaenoga Franje jedna. A to
onima koji kako treba shvaaju nije nipoto nepromiljen sud, jer
onaj tko se zdrui s Bogom postaje s njim jedan duh, a sam Bog e
biti sve u svemu. Napokon je blaeni otac s onim udesnim mnotvom prispio u divne predjele, natopljene bistrom vodom, pokrivene bujnim raslinjem. Resilo ih je rascvjetano cvijee, bili su puni
svakovrsna divna drvea. Bijae ondje palaa izvanredne veliine
i posebne ljepote. A kad je uao novi stanovnik neba, pa kad je u
njoj naao vrlo mnogo brae za stolom, koji je bio najraskonije
pripravljen i opskrbljen razliitim poslasticama, poeo je sa svojima
slasno blagovati.
166. poglavlje
Vienje asikoga biskupa o preminuu svetoga oca
220. Asiki je biskup72 u to vrijeme otiao na hodoae u crkvu

sv. Mihaela.73 Njemu se, kad se na povratku svratio u Benevento,
blaeni otac Franjo u noi svoga preminua ukazao u vienju i rekao mu: Evo, oe, ostavljam svijet i odlazim Kristu. Kad je sutra
ujutro ustao, biskup je svojim pratiocima pripovijedao to je vidio.
Dozvao je tajnika i pribiljeio dan i sat smrti. Zbog toga se mnogo
raalostio, rasplakao se i jadikovao to je izgubio tako dina oca.
I tako je, vrativi se u svoj kraj, sve po redu ispripovijedao i zbog
njegovih darova Gospodinu je mnogo zahvaljivao.
72
Bio je to biskup Gvido II.

Na Monte Gargano.
73
807
Kanonizacija i prijenos svetoga Franje

220a. U Ime Gospodina Isusa. Amen. Od utjelovljenja godine
1226, 4. listopada, dana to ga je pretkazao, poto se navrilo dvadeset godina otkako je najsavenije prionuo uz Krista, nasljedujui
ivot i stope apostola, apostolski se ovjek Franjo, razrijeen od spona smrtnikoga ivota, sretno preselio Kristu. Pokopan je u gradu
Asizu. Poeo je sjati tolikim i tako raznolikim divnim udesima da
je za kratko vrijeme velik dio svijeta privukao da se divi novome
svijetu. Budui da je ve u razliitim krajevima zasjao sjajem novih
udesa i jer odasvud stiu oni koji se raduju to su po njegovu dobroinstvu osloboeni od svojih nedaa, gospodin papa Grgur, dok
je sa svim kardinalima i drugim crkvenim dostojanstvenicima boravio u Perui, zapoeo je raspravu o njegovoj kanonizaciji. Bili su
jednoduni, svi su zajedno kazali isto. itali su i odobrili udesa to
ih je Gospodin uinio po svom slugi i najveim su pohvalama uznosili ivot i ponaanje blaenoga oca. Najprije su na toliku sveanost
bili pozvani knezovi zemlje. I svekoliko mnotvo dostojanstvenika
s beskrajnim mnotvom naroda na odreeni je dan sa sretnim papom ulo u grad Asiz da se ondje poradi veega potovanja proslavi
njegova kanonizacija. A kad su se svi nali na mjestu koje je bilo
prireeno za tako svean skup, najprije je papa Grgur cjelokupnom
narodu propovijedao i njenim osjeajem objavio divna djela Boja.
A svetog je Franju uzvisivao najotmjenijim govorom. A kad je govorio o istoi njegova ivota, prosuzio je. Kad je dakle govor dovren,
uzdignutim rukama prema nebu, zvonkim glasom papa je zaorio...
Molitva to je svecu upravie subraa

167. poglavlje
221. Evo, blaeni na oe, jednostavno je nastojanje pokualo da

bar donekle izrekne pohvalu tvojim divnim djelima i da bar donekle iznese neto o bezbrojnim krepostima tvoje svetosti poradi tvoje
slave. Znamo da su nae rijei oduzele mnogo tvojim slavnim djelima, jer su se pokazale neprikladnima za iznoenje uzvienih djela
tolikoga savrenstva. Molimo i tebe i itaoce da elju ocijenite kao
uspjeh, radujui se to najvii domet divnih djela premauje sposobnost ljudskog pera. Ta tko bi, izvanredni svee, mogao ar tvoga
srca kako u sebi ostvariti tako utisnuti u druge? I tko bi bio kadar
shvatiti one neizrecive osjeaje koji su se neprestano iz tebe uzdizali
k Bogu? Napisali smo ovo uivajui u slatkom sjeanju na tebe. To
808
smo, dok ivimo, pokuali drugima priopiti, makar i tepajui. Ve

se hrani obiljem penice ti koji si neko gladovao. Ve se napaja na
potocima naslade ti koji si dosada eao. Vjerujemo da se nisi tako
opio od preobilja kue Boje pa da bi zaboravio na svoje sinove, a i
onaj koga pije neka nas se sjeti. Privuci nas k sebi, uzvieni oe, da
bismo trali za mirisom tvojih pomasti mi koje gleda mlake od nerada, mlitave od lijenosti, poluive od nemara! Malo stado te slijedi
ve nesigurnim tragom. Zrake tvoga savrenstva oslabljena otrina
bolesnih oiju ne podnosi. Obnovi nae dane kao na poetku, ti
ogledalo i uzore savrenih, i nemoj trpjeti da ti ne budu po ivotu
slini oni koji su ti slini po zvanju!
222. Evo, ve podastiremo ponizne molbe pred blagou vjenog Velianstva za Kristova slugu, naega ministra, nasljednika tvoje
svete poniznosti i pobornika istinskoga siromatva, koji o tvojim ovcama vodi pomnu brigu njenim osjeajem iz ljubavi prema Kristu
tvome. Molimo te, svee, da ga tako prati i titi kako bi, prianjajui uz tvoje stope, zauvijek zavrijedio hvalu i slavu kao to si je ti
postigao.
223. Jednako tako ponizno molimo svim arom srca, predobri
oe, za onoga tvoga sina koji je sada i neko s ljubavlju opisao tvoja
slavna djela. I ovo djelce, premda nije onako dostojno kao to izis
kuju tvoje zasluge, ipak je napisano s ljubavlju i prema mogunosti,
zajedno ti s nama prikazuje i posveuje. Udostoj se ouvati ga od
svakoga zla i osloboditi. Umnoi u njemu svete zasluge i svojim molitvama ga pridrui zajednici svetih.
224. Sjeaj se, oe, sviju svojih sinova koji su izloeni neizrecivim
pogibeljima; ukoliko izdaleka slijede tvoje stope, ti presveti, savreno zna. Podaj snage da se odupiru; oisti ih da sjaju; obraduj
ih da uivaju. Izmoli da se na njih izlije duh milosti i molitve da
bi posjedovali pravu poniznost, kakvu si ti imao; da bi opsluivali
siromatvo koje si ti obdravao; da bi zasluili onu ljubav kojom si
ti uvijek ljubio Krista Propetoga, koji s Ocem i Duhom Svetim ivi i
kraljuje u sve vijeke vjekova. Amen.
Bogu hvala!
S PIS O UDESIMA SV. F R A N J E
TRACTATUS DE MIRACULIS B. FRANCISCI
(12521253)
fra Toma elanski
Uvod
FELICE ACCROCCA
Prijevod
DAMJAN DAMJANOVI
SPIS O UDESIMA SV. FRANJE

Uvod.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 811
Spis o udesima sv. Franje Asikoga. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 814
Uvod
Kronika XXIV generala, koju je napisao izmeu 1365. i 1374. Arnaldo iz Sarranta, obavjetava nas o tome da je generalni ministar
Ivan Parmski bio taj koji je uporno traio (govori se o mnotvu pisama) od Tome elanskog da dopuni svoj rad, umeui Franjina udesa koja su isputena u redakciji Drugog ivotopisa. Iako protiv volje
(usp. 3el 1, i naroito, 3el 198), Toma se dao na posao da dopuni
djelo prema tono naznaenom zahtjevu svoje subrae, zavrivi ga
u prvoj polovici pedesetih godina XIII. stoljea (12521253, prema
veini povjesniara).
Iezlo stoljeima iz opticaja (odredba o unitenju iz 1266. pokazala se uinkovitom), djelo je smatrano izgubljenim kada je, na kraju
XIX. stoljea, sluajno pronaeno u jednom rukopisu koji je kapucin
Antoine de Porrentruy nabavio za vrijeme jedne javne drabe. Tekst
koji je prvi put izdao Franois van Ortroy dobio je naslov Tractatus
de miraculis b. Francisci (Spis o udesima sv. Franje). Rukopis ipak ne
opravdava takav izbor, budui da je iza teksta Drugog ivotopisa neposredno slijedila zbirka udesa, jednostavno uvedena rubrikom:
Poinju udesa blaenog Franje. Zbog toga, nakon preispitivanja
svjedoanstava, Jacques Dalarun je u novije vrijeme iznio hipotezu da
Tractatus de miraculis, kao samostalno djelo, nije ustvari nikad napisan: udesa o kojima se radi jednostavno nastavljaju oba sveeva ivo
topisa, analogno onome to se dogodilo s Prvim ivotopisom blaenog
Franje, koji je u treem i posljednjem dijelu donosio sveeva udesa.
Kako je ve reeno, vjerojatno je to bilo redigiranje u razliitim
vremenima, iako to ne znai da se radi o razliitim djelima. S jedne
strane stvarno je teko sumnjati o svjedoanstvu Kronike XXIV gene
rala (koji bi, uostalom, bio motiv za izmiljanje takve prie?); s druge
strane rukopis (jedini koji imamo) ne doputa misliti da su Drugi i
votopis i takozvani Spis o udesima dva razliita djela. Moda je loginije misliti da je, dajui se na posao, Toma napravio novu redakciju
Drugog ivotopisa (doista, dva rukopisa koja nam prenose tekst odraavaju razliite uratke), kojoj je na kraju dodao udesa: uostalom, devet epizoda sadranih u prvoj (posvjedoenoj manuskriptom 686 iz
Asiza: usp. 2el 4344, 46, 166171), u ovoj novoj redakciji Drugog
ivotopisa izvaeni su iz njihova izvornog smjetaja da bi bili umetnuti

811
812
u zbirku udesa (usp. 2el 1415, 23, 2528, 35.36: podsjea se da

su u sadanjoj izdavakoj situaciji ponovljeni dva puta). Dvije treine
ovih udesa pojavljuje se neizdano; ostale je elanski preuzeo iz svojih prethodnih djela: neke iz Drugog ivotopisa, mnoge druge iz Prvog
ivotopisa (svi oni ovoga izvora, izuzev dva; za tekstove zajednike
Prvom ivotopisu i biografiji Julijana pajerskog autor se sluio sistematski knjievnom preradom koju je dao ovaj posljednji).
Vie nego traenje moguih poveznica s joakinizmom odnos o
kojem se toliko raspravljalo tekst Spisa o udesima odraava, s odreenom evidentnou, odjeke uarene polemike izmeu mendikanata
i svjetovnih uitelja: dvama redovima (Manje brae i Propovjednika)
povjeren je poseban zadatak, i oni uivaju odreeni ugled, takav da
podsjea na ugled apostola (3el 1). Siromatvo je snaga ovog novog Reda, sterilnog zato to ne sije i ne skuplja u itnice, ali plodnog
(Toma podsjea izriito na biblijski oksimoron 1Sam 2,5), ukoliko je
roditeljica mnotva djece, odlikovane takoer palmom muenitva
(3el 1). Upravo je na zavjetovanom siromatvu koje je, po njegovu
kazivanju, bilo prava i istinska hipokrizija, svjetovni uitelj Vilim od
Saint-Amoura malo zatim izriito napao prosjake redove.
Tomino djelo nalazi dakle svoj logiki kontekst iza ovog frontalnog napada: tekst se razvija u devetnaest poglavlja, od kojih prvo
i posljednje fungiraju kao uvod i zakljuak (ustvari, rukopis oznaava osamnaest poglavlja jer ono koje u sadanjim izdanjima dolazi
kao esto Gospoa Jakoba iz Settesolija nije drugo nego dio
petoga). Prvi dio (pogl. IIVI) pokazuje se, bez sumnje, literarno i
teoloki vie zauzet, sav usredotoen na veliko udo stigmata, od njihova utiskivanja na sveevo tijelo djelovanjem plamteeg serafa do
njihova otkria od strane Jakoba iz Settesolija (ne treba zaboraviti da
su, u meuvremenu, poveani kritiki glasovi, od kojih Toma sadri
po neki odjek: usp. 3el 67, 10). Uinjen slinim Gospodinu po
znakovima muke, Franjo je primio od njega vlast nad osjetnim stvorenjima i nad onim neosjetnim (pogl. IIIIV) i milostivost boanska
bila je spremna usliati njegove elje (pogl. VVI): stoga tu nije bilo
mjesta za sumnje, niti je mogao biti isprian neki manjak obzira ili
prekraja dane rijei: Toma prikazuje Franju osjetljivog (tako se pojavljuje jedan odlomak o tradicionalnoj svetosti, kojeg nema u Prvom
ivotopisu sv. Franje) u odnosu na one koji su pokazivali da ne vjeruju
u njegovu svetost, ne obdravaju njegove svetkovine (usp. pogl. XII),
ne dre zavjeta prethodno uinjenih: sve je trebalo sluiti porastu pobonosti u odnosu na sveca.
Franjina smrt i otkrie stigmata predstavljaju na neki nain vrhunac djela; odmah iza toga poinje niz udesa koja ini se da vuku
korijen iz tog izvora, poevi od eklatantnijih, kao to su uskrisivanja
(pogl. VII): koji se vraaju u ivot svi su djeca ili mladi, izuzetak je
Spi s o ude si m a sv. Franj e
813
vitez iz Celana (3el 41), iako udo koje se odnosi na njega jedino
iz pogl. VII koje se dogodilo dok je Franjo jo bio na ivotu pripada
vie vrsti proricanja nego uskrsnuima. Na trenutke pripovijedanje
je puko nabrajanje suhih udesnih ina svedenih na bitno; ipak ne
nedostaju uinkoviti opisi, kao kad se predstavljaju okrutni sustavi
torture koju vri mjesna vlast protiv Guidalotta iz San Gimignana
(3el 94).
Toma uspijeva ganuti kad opisuje neke scene ljudske patnje: majka koja je poslala kui sinia koji ju je elio pratiti u crkvu, obuzeta
mranim predosjeajem, vrati se natrag i otkrivi da joj je sin mrtav
poto se bacio s prozora, zbog alosti zabije si nokte u meso (3el
42); neki otac, zahvaen oajem jer je na sina koji se zavukao pod
preu palo veliko kamenje kojim se cijedila vinova komina, poeo je
vikati, ali nije ni pokuao maknuti teret, ostavivi beivotnog mladia
ondje ispod kamenja (3el 47); jedan drugi, kojemu se rodio sin bogalj, zavaravao se, sporazumno s dojiljom, da ga moe izlijeiti nakon
to njegovi udovi budu razmekani u kupki (3el 157); jedan brani
par, zbog stida, drao je skrivenog sina izoblienog: mu je, to vie,
napadao suprugu, po njegovu miljenju nesposobnu da raa djecu
kao druge ene (3el 158); jedna ena umrla je ostavivi dijete u
povojima: baku je zahvatio oaj jer nije uspijevala pronai tko bi ga
mogao dojiti (3el 182).
Vrlo su lijepi takoer neki prizori svakidanjeg ivota: u Capui
djeca se igraju rijetki prizori u srednjovjekovnim izvorima kod
obale rijeke Volturno (3el 44); u Reteu, u biskupiji Cosenza, druga dvojica se ponu svaati za vrijeme kole (3el 65); kod Raguse
jedna obitelj zauzeta je poslovima trganja groa, opisanim tono i
uinkovito (3el 47); kod jednog mlina neki sveenik koji je pao u
kanal, bio je usisan vodenom snagom prema lopaticama (3el 50);
od djece koja su izala da kose travu uspjeli su pronai jedno od njih
koje je palo u bunar sakriven raslinjem gledajui na tragove utisnute
na travi koja se ponovno dizala (3el 51). Pune realizma pokazuju
se, na kraju, figura Ginelda, viteza iz Borgo San Sepolcro, preziratelja i psovaa, opisanog dok se kocka (3el 129), i scene svakidanjeg
ivota u jednoj kui u Antrodocu, u reatinskom kraju (3el 185).
Izvori:
Uvod u Spis o udesima sv. Franje preveo Velimir Blaevi prema: Fonti Frances
cane, Nuova edizione, a cura di Ernesto Caroli. Padova: Editrici Francescane, 2004, str. 511516. Tekst redigirao Ante olji.
Spis o udesima sv. Franje s latinskog izvornika preveo Damjan Damjanovi
prema: Fr. Thomas de Celano, Tractatus de miraculis s. Francisci Assisiensis.
Editio PP. Collegii S. Bonaventurae, Ad Claras Aquas (Quaracchi), 1926.
Spis o udesima
sv. Franje Asikoga
Zapoinju udesa blaenoga Franje
1. poglavlje
udesan je bio osnutak njegova Reda
1. Odluili smo da u prvom dijelu svog izvjetaja, u kojem smo

naumili opisati udesa svetoga naeg oca Franje, prije svega prikaemo ono velianstveno udo kojim je svijet upozoren, probuen i
prestraen. To je bilo nastajanje Reda, neplodna plodnost, raanje
viestruka pokoljenja. On je razmiljao o starom svijetu, koji je bio
prljav i ugav od poroka, o redovima koji su omlitavili u nasljedovanju apostola i o utnji svetih znanosti usred noi grijeha. Kad gle,
najednom je na zemlji nastupio novi ovjek i ubrzo se pojavila nova
vojska. Narodi su stajali zadivljeni pred znakovima apostolske obnove. Doskora je na svjetlo iznesena neko pokopana savrenost
prvobitne Crkve. Svijet je dotada itao o njezinim velikim djelima,
ali nije opaao takvih primjera. Zato se dakle oni prvi ne bi nazvali posljednjima, kad su se ve udesno srca otaca okrenula prema
sinovima i srca sinova prema oevima? Zar se smije mimoii tako
divno i slavno poslanje dvaju redova1 kao i pretkazivanja neega
velikog to se imalo u skoroj budunosti dogoditi? Od apostolskih
se vremena nije nikada pojavio tako znaajan, tako udesan poziv
svijetu.
Treba se nadalje diviti neplodnoj plodnosti. Ovaj neplodni i suni, siromani Red, velim, daleko je od svake svjetovne vlage. Doista
je neplodan jer niti anje niti sakuplja u itnice, a na putu Gospodnjem ne nosi punu kesu. Ipak je ovaj svetac protiv nade vjerovao u
nadu i da ima postati batinikom svijeta. Nije imao na pameti svoje
ve obamrlo tijelo, a ni neplodno krilo Sarino tako da je boanska
snaga po njoj rodila hebrejski narod. Ovim Redom ne upravljaju
1
Ova aluzija nije posve jasna. Nije jasno odnosi li se na Red manje brae i Red propovjednika (dominikanski) ili se odnosi na Red manje brae i klarise.
814
815
puni podrumi, prepuna spremita ni prostrani posjedi, nego ga na

udesan nain na svijetu hrani ono isto siromatvo koje ga ini dostojnim neba. O, ono Boje to je slabo, a to je jae od onoga ljudskoga, to naem kriu dodjeljuje slavu, a siromatvu obilje!
Napokon vidimo kako se taj vinograd u vrlo kratkom vremenu
rasprostro, kako je od mora do mora proirio svoje mladice i lozje.
Odasvud se sletjee narodi, dooe ete i najednom se u izgradnji ovoga divnog hrama povezae kao ivo kamenje. No ne vidimo
samo to da se Red sinovima u tako kratkom vremenu namnoio
nego se on i proslavio. Poznato nam je da su ve mnogi od onih to
ih je on rodio stekli mueniku palmu,2 a mnoge od njih koji su zapisani u imenik svetaca tujemo zbog njihove savrene svetosti.3 A
sada treba da progovorimo o glavi svih ovih, njemu svraamo svoju
pozornost.
2. poglavlje
udo stigmatizacije i kako mu se ukazao seraf
2. Novi je ovjek Franjo zasjao novim i zapanjujuim udom kad

se pokazao ureenim posebnom povlasticom, koja prolim stoljeima nije dana; bio je naime odlikovan svetim ranama i u ovome
samrtnom tijelu suoblien tijelu Propetoga. to god o tome ljudski
jezik rekne, bit e manje od zasluene hvale. Ovdje ne treba pitati
razum jer je to neto jedinstveno. Cjelokupno kako javno tako privatno nastojanje ovjeka Bojega bilo je usmjereno prema Gospodinovu kriu. Od prvog poetka, otkako je poeo viteki sluiti Propetome, na njemu su zasjala razliita otajstva kria. Kad je naime u
poetku svoga obraenja odluio napustiti drai ovoga ivota, s kria mu je, dok je molio, progovorio Krist, a iz usta njegova lika uo
se glas: Franjo, poi, popravi moju kuu koja se sva, kako vidi,
rui. Od tada je u njegovo srce duboko poput iga bilo utisnuto
sjeanje na Gospodinovu muku. I zbog duboka preokreta to ga je
doivio u sebi poela mu se dua rastapati jer je progovorio Ljubljeni. Nije li se on u sam kri zatvorio kad je uzeo pokorniki habit koji
je imao oblik kria? Premda je ovaj habit vema odgovarao njegovoj
nakani s obzirom na revnovanje za siromatvo, ipak je svetac u njemu vie svjedoio za otajstvo kria, jer kako je njegov duh iznutra
2
Pisac misli na prve muenike franjevakog reda, sv. Bernarda i drugove, koji su
podnijeli muenitvo u Maroku. Zatim dolazi brat Elekt o kojem se govori u Drugom
ivotopisu.
3
Sv. Antun Padovanski proglaen je svetim 30. svibnja 1232; sv. Elizabeta Ugarska,
lanica Svjetovnog reda sv. Franje, proglaena je svetom 27. svibnja 1235.
816
obukao propetoga Gospodina, tako je trebalo da i njegovo tijelo

izvana obue kri Kristov. Ovim je znakom Bog nadvladavao opake
snage u zraku; u njemu treba da i njegova vojska vojuje za Boga.
3. Nije li brat Silvestar, jedan izmeu prve brae, ovjek u svakom pogledu savrene stege, vidio kako iz Franjinih usta izlazi zlatni kri koji je svojim rairenim rukama na udesan nain cijelom
svijetu utisnuo svoj peat? Zapisano je i vjerodostojnim izvjeem
potvreno kako je Monaldo, onaj brat koji bijae glasovit po ivotu,
ponaanju i strogosti, kad je blaeni Antun propovijedao o natpisu
na kriu, tjelesnim oima vidio blaenoga Franju raspeta. Zar prvi
sinovi nisu imali obiaj i kao neku pobonu odredbu da znaku kria
svagdje gdje god bi to opazili iskau poast duna potovanja? Vie
nego ostale znakove volio je znak tau (T). Njime je oznaivao
pisma to ih je odailjao i posvuda je njime oslikavao zidove elija.
I ovjek Boji Pacifik, onaj promatra nebeskih vienja, tjelesnim
je oima vidio veliko slovo tau na elu blaenoga oca, a bilo je
raznobojna izgleda i odsijevalo je svjetlou poput zlata. Kako dakle
to zavreuje da se vjeruje i na temelju osvjedoenja ljudskog razuma i katolikog prihvaanja da onaj koji je bio obdaren tako neobinom ljubavlju prema kriu po neobinom aenju kria bude
proslavljen! Zato o njemu nita nije istinitije nego ono to se propovijeda o njegovim ranama zadobivenim po kriu.
4. Kako se ukazao seraf. Ukazanje se zbilo na ovaj nain:4 Dvije
godine prije nego to je svoj duh povratio nebu, u samotitu zvanom
Alverna koje se nalazi u Toskani, gdje je svaki as u pobonim kontemplativnim zanosima uranjao u nebesku slavu, vidio je u vienju
serafa na kriu koji je imao est krila i lebdio iznad njega, a noge i
ruke su mu bile prikovane na kri. Dva su krila bila uzdignuta povrh
glave, dva su bila rairena za let, a dva su prekrivala cijelo tijelo. Kad
je to vidio, veoma se prenerazio. Dok sebi nije znao protumaiti to
znai ovo vienje, srce mu je ispunila bolna radost. Radovao se milosnu pogledu kojim ga je seraf promatrao, a to to je bio propet na
kriu ispunjalo ga je grozom. Brino je u srcu razmiljao to bi ova
objava mogla znaiti. A da bi nekako shvatio njezin smisao, duh mu
je postao tjeskoban. Dok je bio kao izvan sebe i razum mu se gubio
u traganju, iznenada mu je na tijelu oitovan smisao.
Najednom su mu se na rukama i na nogama poeli pokazivati
znakovi avala kao to je malo prije povrh sebe vidio u zraku Raspetoga. Njegove ruke i noge pokazivale su se kao probodene a4
to slijedi, doslovno je uzeto iz Prvog ivotopisa (9495) Tome elanskog, a neke
pojedinosti iz ivotopisa Julijana pajerskog.
817
vlima u sredini. Glavice avala pokazale su se na unutranjoj strani

ruku i na gornjem dijelu nogu, a na suprotnoj strani bili su njihovi
iljci. Glavice su avala na rukama i nogama bile okrugle i crne, a
iljci su im bili podui i savijeni. Bili su iznad povrine ostaloga tijela izboeni. Desni bok izgledao je kao kopljem proboden i vidjela
se crvena brazgotina, a kad bi ona prokrvarila, sveta bi krv natopila
tuniku i gae.
I ovjek Boji Rufin, koji je posjedovao aneosku istou, kad je
jednom sinovskom njenou brisao svetoga oca, omaknula mu se
ruka te je onu ranu osjetljivo dotaknuo. Od njegova je doticaja svetac Boji osjetio prilinu bol. Odmaknuo je od sebe ruku i zaviknuo
da mu Bog oprosti.
5. Napokon je nakon dvije godine sretnim svretkom zamijenio dolinu bijede blaenom domovinom. Kad je do ljudskih uiju
stigla vijest o ovom uzbudljivom dogaaju, sjatio se mnogobrojni
narod koji je hvalio i slavio ime Gospodnje. Hrpimice je nagrnuo
cijeli grad Asiz, a pohitila je i cijela ona krajina sa eljom da vidi taj
prizor to ga je Bog u najnovije vrijeme pripravio na ovome svijetu.
Novina uda naricanje je preokrenula u klicanje, a tjelesno gledanje preobrnula u divljenje i zanos. Gledali su blaeno tijelo ureeno
Kristovim ranama: na rukama i nogama vidjeli su ne samo proboje
avala nego i same avle udesno nainjene boanskom moi; bili
su nainjeni iz samoga tijela. Ako ih se s koje strane pritiskalo, odmah su se na protivnoj strani kao krute ile izboili. Gledali su i
njegov bok crven od krvi.
To smo vidjeli mi koji ovo govorimo. Rukama smo doticali to
opisujemo; planim smo oima ovlaili to usnama priznajemo, poto smo se doticali onoga svetog tijela. Na to smo se jednom zakleli, o tome u svako doba svjedoimo. Dok je svetac ivio, s nama je to
vidjelo vie brae, a prigodom smrti ih je poastilo vie od pedeset
s bezbrojnim svjetovnjacima. Nikakvoj sumnji nema mjesta. Neka
nitko ovaj dar vjene dobrote ne smatra nevjerojatnim! O, kad bi
mnogi udovi onom serafskom ljubavlju prionuli uz Krista glavu,
da bi i u borbi postali dostojni slina oruja i da bi u kraljevstvu bili
uzdignuti do slina stupnja! Tko bi pri zdravoj pameti mogao tvrditi
da ovo ne pridonosi nita slavi Kristovoj? Ali i kazna, dodijeljena
onima koji ne povjerovae, neka bude dovoljna nepobonima, a one
pobone neka jo vie uvrsti.
6. U Potenzi, gradu kraljevine Apulije, bio je neki klerik imenom
Rogerije, ugledan ovjek i kanonik velike crkve. Njega je muila
dugotrajna bolest. Jednog je dana uao u crkvu pa se pomolio za
zdravlje. Tu je bila slika blaenoga Franje koja je prikazivala nje-
818
gove slavne rane. On je stao pred sliku da sa svom pobonou

ponizno moli. Oi je upro u sveeve rane, a misli su mu se dale
na isprazne stvari. Naporom razuma nije otjerao alac sumnje koja
mu se potkrala. S njim se poigrao stari neprijatelj. Razdvojenim je
srcem poeo u sebi govoriti: Je li istina da je taj svetac bio odlikovan takvim udom ili je to samo ishitrena pobona varka njegovih
sljedbenika? Bila je to moda prijevara, a braa su ishitrila varku.
To bi premailo ljudsku spoznaju i protivilo bi se sudu razuma. O,
ljudske li ludosti! Luae, to vie si morao tovati ono boansko
to si manje bio sposoban da to shvati. Morao si znati, ako si bio
pri pameti, da je Bogu najlake uvijek obnavljati svijet novim udesima i uvijek u nama djelovati na svoju slavu, to u drugima nije
uinio. Ukratko, njemu koji je greno mislio Bog je zadao nemilu
ranu da bi iz onoga to trpi nauio da ne huli. Najednom bi udaren
u dlan lijeve ruke, jer bijae ljevak; uo je zvuk kao kad strelica
izleti iz luka. I odmah je, osupnut kako zbog zadobivene rane tako
zbog zvuka, s ruke svukao rukavicu, jer je na rukama imao rukavice. Premda prije na dlanu nije bilo nikakve ozljede, usred dlana je
opazio povredu kao od uboda strelice. Iz nje je izlazila tolika snaga
estine te mu se inilo da e sav izgorjeti. O, uda! Na rukavici
se nije pokazivao nikakav trag da bi sakrivenoj rani srca sakrivena
rana na ruci odgovarala kao kazna.
7. Od tada je kroz dva dana vikao i zapomagao, jer ga je na to
silila strahovita bol. Svakom je objanjavao tajnu nevjerna srca.
Izjavljivao je da vjeruje kako je sveti Franjo zaista imao svete rane i
oitovao pod zakletvom kako su mu iezle sve umiljene sumnje.
Ponizno je molio sveca Bojega da mu po svojim svetim ranama pritekne u pomo, a mnoge je molitve podupirao rtvom obilnih suza.
Zaista neto divno! Poto je odbacio nevjeru, ozdravio mu je duh,
a onda je uslijedilo ozdravljenje tijela. Sva se bol stiala, ohladila se
estina, povreda nije ostavila nikakva traga. ovjek posta ponizan
pred Bogom, odan svecu i doivotnim je prijateljstvom bio privren
Redu brae. Ovo tako blistavo udo potvreno je zakletvama, a najvie ga je utvrdio mjesni biskup. Neka bude blagoslovljena udesna
snaga Boja, koja je u gradu Potenzi oitovala velike stvari!
8. Plemenite rimske gospoe, bilo da su udovice bilo da su jo u
braku, a napose one kojima bogatstvo omoguuje da dre povlasticu
velikodunosti i kojima je Krist ulio svoju ljubav, u svojim kuama
imaju sobice ili neki kuti prikladan za molitvu. Tu imaju kakvu svetu sliku i lik onoga sveca kojega napose tuju. Tako je neka gospoa,
koja bijae plemenita i po neporonosti ivota i po ugledu svojih
roditelja, izabrala svetog Franju za svog zatitnika. Njegovu je sliku
819
imala u odijeljenoj sobici gdje se Ocu molila u skrovitosti. Jednoga

dana kad je pobono prionula uz molitvu i kad je najpaljivije oima traila svete znakove jer ih nije mogla otkriti, s bolom se poela
silno uditi. No kakvo udo ako na slici ne bijae onoga dana to je
slikar propustio nainiti. ena je to u svom srcu nosila vie dana, a
da nikomu nije kazala. Opetovano je promatrala sliku i uvijek se
alostila. I gle, najednom se jednoga dana na rukama pokazae oni
udesni znaci kao to ih se obiava stavljati na ostale slike. Boanska je mo nadomjestila ono to je ljudska umjetnost zanemarila.
9. ena je uzdrhtala i silno se uzbudila. Odmah k sebi pozove
ker koja je majku nasljedovala u svetom nainu ivota, te joj rekne
to se dogodilo. Pomno ju je ispitala o tome je li do tada viala sliku
bez rana. Djevojka je uz zakletvu potvrdila da je slika neko bila bez
rana, a sada se na njoj opaaju rane. No jer ljudski duh samoga sebe
esto tjera da padne i u sumnju dovodi istinu, ponovno se u enino
srce uvukla tetna sumnja da slika nije moda ve od poetka imala
znakove. I Boja je mo, da se prvo udo ne bi omalovailo, pridodala i drugo. Odmah je naime nestalo onih znakova, slika je ostala
liena one odlike da bi sljedee udo bilo dokazom za prijanje. Vidio sam ovu udanu enu bogatu krepostima; vidio sam, priznajem,
pod svjetovnim odijelom duu posveenu Kristu Gospodinu.
10. Ljudski razum se ve tamo od samoga roenja zaplie u
osjeajnost i grubu matu te je gdjekada prolaznim predodbama
prisiljen dovoditi u sumnju sve ono to treba vjerovati. Zbog toga
teko vjerujemo ne samo u udesna svetaka djela nego u stvarima spasenja i sama vjera trpi od mnogih smetnja. Neki manji brat,
po slubi propovjednik i ovjek estita ivota, bijae vrsto uvjeren
s obzirom na svete rane. Dok je iao ili uobiajenim putem ili se
neim izvanrednim zanosio, poela bi ga uznemirivati sumnja s obzirom na sveevo udo. U njegovu duhu javila bi se borba; razum
je zastupao istinu, a mata je uvijek tvrdila protivno. Razum je, potpomognut mnogim pomagalima, vrsto stajao na tome da je onako
kao to se govori, a kad bi ostala pomagala postala nedovoljna, oslonio bi se na istinu koju vjeruje Crkva. Nasuprot tome su se urotile
tamne noi osjeaja protiv uda za koje se inilo da je u suprotnosti
s cijelom prirodom i da je u prijanjim stoljeima bilo neuveno.
Jedne veeri, izmoren tom borbom, uao je u sobu, a sa sobom je
unio slabi razum i jo vie ukoenu drskost mate. Dok je spavao,
ukazao mu se sveti Franjo s blatnim nogama. Bio je ponizno strog i
strpljivo srdit. I upitao ga je: Kakva se to u tebi vodi borba? Kakva
je to prljavtina sumnji? Pogledaj moje ruke i moje noge! I kad je
taj vidio probodene ruke, na blatnim nogama rana nije vidio. Franjo
820
mu je rekao: Ukloni blato s mojih nogu i pogledaj mjesta avala!

Kad je ovaj prihvatio sveeve noge, inilo mu se da je uklonio blato
i rukama je doticao mjesta avala. Kad se brat probudio, odmah
se rasplakao i tako je na neki nain prijanje prljave osjeaje oprao
javnim priznanjem.
11. Da se ne bi mislilo kako one svete rane nepobjedivoga vojnika Kristova nisu imale neku naroitu snagu, osim to su bile znak
posebna odlikovanja i povlastica najvee ljubavi, emu se cijeli svijet
ne prestaje diviti, moe se shvatiti po jo oitijoj neobinosti jednoga uda koje se dogodilo u panjolskoj, u kastiljskom kraljevstvu,
kolika su snaga Bojega oruja bili oni sveti znakovi. Bijahu naime dva ovjeka koji su se dugo meusobno u vrlo neprijateljskim
natezanjima parbili. Njihov se bijes niim nije mogao umiriti, nije
moglo doi ni do kakva trajna stiavanja njihove srdbe. Zbog estokih uvreda ni na as se nije mogao pruiti lijek uvrijeenu bolu,
nego samo ako bi jedan rukom drugoga najokrutnijom smru bio
maknut. Stoga su jedan drugomu, oboruani, s mnogima postavljali
zasjede, jer se zloin ne bi mogao izvesti javno. Dogodilo se jedne
veeri, kad je ve bio dubok sumrak, da je neki ovjek estita ivota
i hvalevrijedna glasa prolazio onim putem na kojem je sakrivena
ekala zasjeda jednoga od njih da ubije onoga drugoga. Kad je ovaj,
kao to je obiavao, nakon poveerja poao u crkvu brae da se
pomoli, jer je svom ljubavlju bio odan blaenom Franji, ustadoe
sinovi tame na sina svjetla, za koga su drali da je onaj dumanin kojega ve dugo trae da ga ubiju. Sa svih strana su ga na smrt izranili
i polumrtva ga ostavili. A na kraju mu je okrutni neprijatelj duboko
kroz grlo zarinuo ma, a jer ga nije mogao izvui, ostavio ga je.
12. Sa svih strana pohrlie susjedi i zapomaganjem koje se ulo
do neba oplakivahu smrt nedunoga. A budui da je u ovjeku jo
bio duh ivota, prihvaen je lijeniki savjet da se no iz grla ne
izvlai. Moda su tako postupali poradi ispovijedi da bi se mogao
barem kakvim znakom ispovjediti. Zato su lijenici cijelu no sve do
jutarnjih sati ispirali rane i ivali ih. A kako su ubodi bili mnogobrojni i duboki, od lijeenja su odustali jer nita nije koristilo. Naokolo
kreveta zajedno su s lijenicima stajala manja braa. Ispunjena velikim bolom, oekivahu prijateljev svretak, kadli zazvoni zvono koje
je brau pozivalo na jutarnju. Kad je ena ranjenoga ovjeka ula
zvono, nariui je prila krevetu i rekla: Gospodaru moj, ustani
brzo, poi na jutarnju jer te poziva tvoje zvono! I odmah je onaj
koga se smatralo mrtvim podvostruio disanje, nastojao je da nekako mucajui istisne piskutljive rijei. Uspravio je ruku i usmjerio je
prema mau. inilo se kao da nekom daje znak da ga izvue. I gle
821
uda! Ma je odmah na oigled svima izletio sve do kunih vrata

kao da je baen rukom vrlo jaka ovjeka. ovjek je ustao zadobivi
potpuno zdravlje. Kao da je ustao iza sna ispripovijedao je udesna
djela Gospodnja.
13. Toliko su se srca sviju zapanjila te su bili kao izbezumljeni.
Smatrali su da je ono to se dogodilo bila utvara. Na to je onaj koji
je ozdravio rekao: Nemojte se bojati, nemojte vjerovati da je bila
tlapnja ono to ste vidjeli! Sveti je Franjo, kojega sam uvijek tovao,
maloas odavde otiao. On me je posve izlijeio od sviju uboda.
One je svoje presvete rane postavio na svaki pojedini moj ubod.
Njihovom ljekovitom snagom ublaio mi je sve rane. Doticaj s njima na udesan ih je nain, kao to vidite, iscijelio. Kad ste u mojim
grudima uli pojaano krkljanje, tada je izgledalo kao da e sveti
otac, poto je ostale rane njeno lijeio, ostavivi ma u grlu, otii.
Njemu sam nemonom rukom pokazao da ne mogu govoriti, zamolio sam ga da mi izvue ma, koji je na poseban nain predstavljao
smrtonosnu opasnost. Odmah ga je zgrabio, kao to ste svi vidjeli,
i snanom rukom bacio. Kao to je prije toga svetim ranama pomilovao i blago dotaknuo ranjeno grlo, tako me je savreno izlijeio
da su sada ranjena mjesta tijela jednaka onima koja su uvijek bila
netaknuta. Tko se svemu ovome ne bi udio? Tko jo moe misliti
da je ono to se o ranama pripovijeda neto drugo, a da sve to nije
boanskoga podrijetla?
3. poglavlje
Vlast to ju je imao nad neosjetnim stvorovima,
prvenstveno nad vatrom
14. U vrijeme kad je ovjek Boji bolovao na oima, da mu se

omogui lijeenje, u prebivalite je pozvan lijenik. Taj je doao...5
15. Kad je blaeni Franjo jednom zgodom htio poi u neko samotite da se ondje slobodnije prepusti kontemplaciji...6
16. U Gaglianu, napuenu i znamenitu gradu, u biskupiji sulmonskoj, ivjela je neka ena imenom Marija koja se, poto je ila
vrletnim putovima ovoga svijeta, obratila Bogu i potpuno se predala slubi svetoga Franje. Kad je jednoga dana otila u neku goru,
osuenu na posvemanju suu, da nasijee javorova granja, zabo5
Ono to slijedi doslovno se nalazi u 2el 166.

2el 46.
822
ravila je sa sobom ponijeti vode. Budui da je ega silno pripekla,

poela je skapavati od uasne ei. Kad ve nije mogla nita raditi,
leei kao mrtva na zemlji poela je u dui zazivati svoga zatitnika
svetoga Franju. I gle, doe sveti Franjo, pozva je njezinim imenom
i ree: Ustani i napij se vode to je Bog poklanja tebi i mnogim
drugima! Na ove je rijei ena poela zijevati i, nadvladana snom,
zaspala. Jo jednom bi pozvana, ali je, jako pospana, ponovno legla na zemlju. Na trei poziv, ojaana sveevim nalogom, ustade.
Prihvatila je paprat koja se nalazila pokraj nje i iupala je. Kad je
opazila da joj je korijen sav mokar, poela je prstom i komadiem
drveta naokolo kopati. Rupa se zaas napunila vodom, malena kapljica postade izvorom. ena se napila i, utaivi e, umila je oi,
kojima nita nije mogla jasno vidjeti, jer su joj se od duga bolovanja
zamaglile. Razbistrie joj se oi i nesta s njih svake starake zamagljenosti kao da su proete novim svjetlom. ena se pouri kui i
svakom je pripovijedala o divnu udu na slavu svetoga Franje. Glas
se o udu rairio te je i u drugim krajevima dospio do uiju sviju. Sa
svih strana pohitjee mnogi koji su bili pritisnuti razliitim bolestima i, poto bi se za spas due ispovjedili, ondje bi bili osloboeni
od svojih prijestupa. Slijepima se vraao vid, nateenost od vodene
bolesti iezavala je, hromi bi nanovo prohodali i razliitim drugim
bolesnicima tu se naoe razliite ljekarije. Do dana dananjega ondje postoji izvor koji se moe vidjeti. Na ast svetome Franji ondje
je podignuta kapela.
17. U ono vrijeme kad je Franjo pritisnut vrlo tekom boleu
bolovao u samotitu svetog Urbana te umornim ustima zatraio vi
na, odgovorie mu da nema vina koje bi mu pruili. Zamolio je da
mu donesu vode. Kad je donesoe, blagoslovio ju je znakom kria i
element se u tren oka prometnuo u neto sasvim drugo. Izgubio je
vlastiti okus i preuzeo posve drugi. Ono to bijae ista voda postade najboljim vinom i to nije moglo siromatvo, pruila je svetost.
Kad je ovjek Boji od toga okusio, tako je lako ozdravio da je ona
udesna pretvorba bila uzrokom udesna ozdravljenja, a udesno
ozdravljenje postade svjedokom udesne pretvorbe.
18. U rietskoj krajini zavladala je teka poast koja je nemilice
kosila sva goveda te je jedva preostala gdjekoja krava. Nekom bogobojaznom ovjeku u nonom je vienju dan naputak da brzo ode
u samotite brae pa da uzme vodu u kojoj je blaeni Franjo, koji je
u to vrijeme ondje boravio, oprao noge ili ruke, pa neka njome po
kropi sve krave. Kad je taj ovjek sutra ujutro ustao, veoma zabrinut za vlastito dobro, otiao je u prebivalite pa je uz pomo brae
kradomice uzeo te vode, a da svetac to nije znao. Njome je prema
823
danoj uputi pokropio sve krave. Onoga je asa, Bogu hvala, prestala ona smrtonosna poast i u onom se kraju nije vie pojavljivala.
19. U razliitim je krajevima iz gorljive pobonosti prema svetom
Franji mnogobrojni narod ee donosio kruh i druge jestvine da
ih blagoslovi. Poto se to dugo vremena po Bojem daru uvalo od
kvarenja, bolesna bi tjelesa ozdravljala kad bi od toga bolesnici kuali. A dokazano je da se pomou toga rastjeruju gromovi i tua. Nadalje, iskustvo nekih svjedoi o tome kako su pojas kojim se pasao
i komadii njegove odjee odagnali bolesti, utiavali vruicu i kako
se vraalo dugo eljeno zdravlje. Kad je na Boi slavio uspomenu
na betlehemsko Dijete i kad je obnavljao otajstvene dogaaje u vezi
s Djetetom Isusom, meu mnogim udesnim djelima to ih je Bog
ondje oitovao, sijeno odneseno iz onih jasala mnogima je posluilo
kao lijek za ozdravljenje, a osobito enama u sluaju teka poroaja
i svim ivotinjama koje su bile zahvaene kakvom poasti. Poto
smo najprije ovo iznijeli o neivim stvorovima, iznijet emo neto
malo i o pokoravanju ivih stvorova.
4. poglavlje
Vlast to ju je imao nad ivim stvorovima
20. I sami su se stvorovi trsili da svetom Franji uzvrate ljubav i

da pokau zahvalnost za njegova dobroinstva. Jednom zgodom,
kad je prolazio Spoletskom dolinom, zaustavio se u jednom prebivalitu nedaleko od Bevagne. Ondje se sjatilo vrlo veliko mnotvo
rajrazliitijih ptica. Kad ih je svetac Boji opazio, iz posebne ljubavi
prema Stvoritelju kojom je ljubio sve stvorove, urno je otiao do
onoga mjesta te ih je kao razumne na uobiajeni nain pozdravio. A
kad se ptice nisu digle, doao im je posve blizu i izmeu njih je amotamo prolazio. Svojom tunikom je doticao njihove glave i tijela. Kad
se meutim napunio radou i divljenjem, paljivo ih je pozvao da
posluaju rije Boju rekavi: Sestre moje ptice, mnogo morate
hvaliti svoga Stvoritelja i ljubiti ga uvijek. On vas je zaodjenuo perjem i dao vam krila za let. Meu ostalim stvorovima vas je uinio
slobodnima i poklonio vam isti zrak. Niti sijete niti anjete, on vas
upravlja, a da se ni za to ne morate brinuti. Na ove rijei ptiice
su se na svoj nain jako obradovale. Poele su protezati vratove,
iriti krila, otvarati kljunove i paljivo su ga promatrale. Nisu se s
mjesta udaljile dok ih nije prekriio, dok im nije dopustio i dao im
blagoslov. Kad se vratio k brai, okrivljivao se s nemara to do onda
nije propovijedao i pticama. Tako je od toga dana briljivo poticao
ptice i zvijeri, tovie, i neive stvorove da hvale i ljube Stvoritelja.
824
21. Jednom je doao u gradi koji se zove Alviano da propovijeda. Kad se narod sabrao i uutio, zbog lastavica koje su se na onome
mjestu mnogo gnijezdile i cvrkutanjem pravile buku, uope ga se
nije moglo uti. Dok su svi sluali, progovorio im je i rekao: Sestre
moje lastavice, ve je vrijeme da i ja progovorim jer ste vi do sada
dosta govorile! Posluajte rije Boju u utnji dok se ne dovri rije
Gospodnja. I one su, kao da su razumne, uutjele i nisu se micale s
mjesta dok propovijed nije bila dovrena. Svi koji su to vidjeli zadivili su se i veliali su Boga.
22. U gradu Parmi lastavica je nekog studenta svojim bezobzirnim cvrkutanjem tako uznemirivala da nije mogao opstati na mjestu
koje mu je bilo potrebno za razmiljanje. U malom uzbuenju je rekao: Ova je lastavica od onih koje, kako se ita, svetom Franji nisu
omoguile da onomad propovijeda dok joj nije naredio da uuti.
Okrenuo se zatim lastavici i rekao: U ime svetoga Franje zapovijedam ti da mi omogui da te uhvatim! Bez oklijevanja mu je
doletjela u ruke. Student se zadivio te joj je vratio prvotnu slobodu,
ali njezina cvrkutanja vie nije uo.
23. Blaeni se Franjo Rietskim jezerom vozio u samotite kod
Greccia...7
24. Drugom prilikom se amcem vozio po istom jezeru. Kad je
stigao u pristanite, poklonie mu veliku ivu ribu. Po svom obiaju
nazvao ju je sestrom i stavio pokraj amca. Riba se pred svecem u
vodi igrala, a njemu je to bilo veoma drago te je hvalio Gospodina.
Meutim riba nije s toga mjesta otila dok joj svetac nije naloio.
25. Kad je blaeni Franjo, izbjegavajai po obiaju poglede i razgovore s ljudima, boravio u jednom samotitu...8
26. Neki velika iz Sienske grofovije blaenom Franji, koji bijae
bolestan, posla fazana...9
27. Pokraj elijice ovjeka Bojega u Porcijunkuli, cvrak je prebivao na smokvi...10
Ono to slijedi gotovo je doslovno uzeto iz 2el 167.

Gotovo doslovno iz 2el 168.
9
Iz 2el 170.
10
Doslovno uzeto iz 2el 171.
8
825
28. U jednoj zemljanoj posudi, iz koje je sveti ovjek pio, dok

je boravio u siromanom prebivalitu, nakon njegova odlaska pele
divnom vjetinom nainie medeno sae te su tako na udesan nain upozorile na boansku kontemplaciju u kojoj je ondje uivao.
29. U Grecciu svetom Franji bijae darovan iv i zdrav zei.
Kad ga pustie na slobodu te je mogao otrati kamo hoe, na sveev
bi poziv brzo dotrao u njegovo krilo. Svetac ga je ljubazno uzeo
i blago upozorio neka ne dopusti da ga ponovno ulove. Kad ga je
blagoslovio, naredio mu je da se vrati u umu.
30. Neto slino dogodilo se s jednim kuniem, ivotinjom koja
se teko pripitomljuje, kad je sveti ovjek boravio na otoku Peruinskoga jezera.
31. Kad je ovjek Boji jednom zgodom putovao iz Siene u Spoletsku dolinu, prispio je na neko polje na kojem je paslo maleno
stado ovaca. Kad ih je po svom obiaju pozdravio, sve pritrae k
njemu. Uzdizanjem glava i mnogim blejanjem odzdravljale su mu.
Njegov je zamjenik paljivim promatranjem opazio to su ovce uinile pa je, slijedei ga polaganije s ostalom subraom, ostalima rekao: Jeste li vidjeli kako su se ovce ponijele prema svetom ocu?
Uistinu, ree, velik je ovaj koga i ivotinje potuju kao oca. Premda
nemaju razuma, ipak prepoznaju prijatelja svoga Stvoritelja.
32. eve, ptice to vole podnevno svjetlo, a zaziru od tamna sumraka, one su veeri kada je sveti Franjo sa svijeta preao Kristu,
poto se ve spustio suton skore noi, doletjele na kuni krov, a
zatim su dugo kruile u zraku cvrkutajui. Ne znamo jesu li svojim
nainom pjevanja izraavale radost ili alost. Plaljivo su klicale i
kliui plakale, bilo da su oplakivale osiromaenje sinova, bilo da su
tako pokazivale oevo pribliavanje vjenoj slavi. Gradski noobdije, koji su na uobiajeni nain uvali mjesto, zadivljeni pozvae i
druge da se dive.
5. poglavlje
Kako je Boja dobrostivost bila uvijek na pomo svetom Franji
33. Nisu samo stvorovi ovome ovjeku na svaki mig sluili nego
se po njegovoj elji svuda i boanska providnost sputala. Ona boanska oinska blagost predusretala je i elje onoga koji joj se sasvim predao. Nestaica stvari i pomo, elja i njezino ispunjenje ili
su zajedno.
826
este godine nakon svoga obraenja, izgarajui od elje za muenitvom, htio je otploviti u Siriju. Kad se ukrcao u lau koja je
onamo putovala, jer su puhali protivni vjetrovi, s ostalim se putnicima naao na obali Sklavonije. Kad je vidio da mu se tolika elja izjalovila, nakon kratka vremenskog razdoblja zamolio je neke
mornare koji su putovali u Anconu da ga povezu sa sobom. A budui da su se oni tome tvrdoglavo opirali, jer nije imao ime platiti,
svetac Boji sa svojim se pratiocem kriom ukrcao, pouzdavajui se
mnogo u Gospodinovu dobrotu. Brzo se tu pokazala boanska providnost. Netko tko je bio svima nepoznat sa sobom donese ivene
namirnice. I ovaj je iz lae k sebi pozvao nekoga bogobojaznog
ovjeka i rekao mu: Sve ovo uzmi sa sobom i vjerno u vrijeme
potrebe izrui onim siromasima koji su sakriveni u lai. I tako se
dogodilo, kad je nastalo silno nevrijeme i kad su, veslajui mnogo
dana potroili svu zalihu hrane, da je preostala samo hrana siromanog Franje. Ona se po Bojoj milosti toliko umnoila da se, dok su
jo vie dana plovili, iz njegove zalihe, do ankonske luke udovoljilo
potrebama sviju. Kad su tako mornari vidjeli da su po Bojem slugi
Franji izbjegli pogiblima mora i po njemu primili ono to su mu
uskratili, zahvaljivali su Bogu koji se uvijek u svojim slugama pokazuje udesnim i ljubaznim.
34. Kad se sveti Franjo vraao iz panjolske, jer mu nije bilo mogue, kako je elio, otputovati u Maroko, snala ga je vrlo teka bolest. Naavi se tako pritisnut boleu u nevolji i kad mu je na grub
nain uskraeno gostoprimstvo, kroz tri dana je bio lien govora.
Poto se napokon koliko-toliko oporavio, idui putem rekao je bratu Bernardu kako bi htio jesti ako ima mesa od ivadi. I gle, poljem
dojaha neki konjanik nosei sa sobom vrlo dobru pticu. Rekao je
blaenom Franji: Slugo Boji, samo uzmi ovo to ti alje boanska
dobrota! Radosno je primio dar. I kad je shvatio da se Krist za nj
brine, blagoslivljao ga je u svemu.
35. Kad je otac siromaha bolestan leao u dvoru rietskoga biskupa obuen u staru tuniicu, nekom zgodom je rekao jednom od svojih drugova kojega je sebi postavio za gvardijana: Htio bih, brate,
ako ti je mogue, da mi pronae sukna za tuniku. Kad je brat to
uo, razmiljao je u svom srcu kako bi pronaao potrebnu tkaninu
koja je tako ponizno zamoljena. Kad je sutradan u rano jutro poao
prema vratima s namjerom da ode u mjesto poradi tkanine, kad eto
nekog ovjeka pokraj vrata koji mu je htio neto rei. I ree bratu:
Za ljubav Gospodinu, brate, uzmi od mene sukno za est tunika.
Jednu zadri sebi, a ostale za spas moje due razdijeli kako ti se
svidi. Brat se veseo vratio blaenom Franji i obavijestio ga kako
827
je stigao dar s neba. Njemu e otac: Uzmi tunike, jer je taj ovjek
poslan da bi se tako doskoilo mojoj potrebi. Hvala onome koji se,
kako se ini, sam za nas brine.
36. Dok je blaeni ovjek boravio u nekom samotitu, danomice
ga je posjeivao lijenik poradi lijeenja oiju. Jednog dana svetac
ree svojima: Pozovite lijenika i najljepe ga pogostite. Odgovori
mu gvardijan. Oe, s rumenilom na licu izjavljujemo da se sramimo pozvati ga jer smo sada toliko siromani. Svetac mu odgovori
rekavi: Malovjerni, to hoete da ponovno reknem? Lijenik,
koji je bio nazoan, ree: Ja u, predraga brao, vau neimatinu
smatrati uitkom. Braa pourie i svu zalihu iz smonice donijee
na stol. Bilo je naime malo kruha, neto malo vina, a da bi jo tenije jeli, kuhinja je poslala neto povra. Meutim se stol Gospodnji
smilovao stolu svojih slugu. Netko pokuca na vrata, brat priskoi,
kad gle, neka ena donijela punu koaru lijepa kruha, ribe i patete od rakova, a osim toga je bilo meda i groa. Kad su siromani
blagovatelji to vidjeli, obradovae se. to je bilo loije, ostavili su
za sutranji dan, a ono bolje potroie toga dana. A lijenik uzdahnuvi progovori i ree: Ni vi, brao, ni mi svjetovnjaci ne poznamo
svetost ovoga kako bi to trebalo. I napokon su se doista najeli, ali
su se vema nasitili udom negoli jelom. Tako ono oinsko oko ne
zaboravlja svojih. to su prosjaci siromaniji, to ih briljivije hrani.
6. poglavlje
Gospoa Jakoba iz Settesolija11
37. Jakoba iz Settesolija, slavna, ali isto tako sveta Rimljanka,

zavrijedila je povlasticu posebne sveeve ljubavi. Nije moje da joj na
ast spominjem glasovito podrijetlo, ugled obitelji, veliko bogatstvo,
a konano ni divno savrenstvo njezinih kreposti, ni udoviku uzdrljivost. Kad je svetac leao bolestan od one bolesti koja mu je, poto je uminula svaka bol, sretnu trku najsretnije dovrila, malo dana
prije smrti htjede poslati po gospou Jakobu u Rim. Ako bi njega,
koga je tako arko ljubila kao prognanika, htjela vidjeti kako se vraa u domovinu, neka doe najurnije. Napisano je pismo, potraen
je hitar tekli, a kad je pronaen, opremljen je za putovanje. Na
11
Franjo ju je nazvao bratom Jakobom iz tri razloga: to se odluno pod njegovim vodstvom dala na provoenje dubljeg duhovnog ivota, to je posjedovala muku odvanost, a i zato to je Redu bila neobino privrena i na najrazliitije naine ga
u njegovim prvim poecima potpomagala. Ona je bila udovica pokojnoga Graziana
Frangipanea. Nakon smrti sv. Franje ivjela je u Asizu i ondje umrla 1239. Pokopana
je u kripti crkve sv. Franje blizu sveeva groba.
828
jednom se na vratima zaulo rzanje konja, amor vojnika, ivahnost

pratnje. Jedan od drugova poe k vratima. Onaj koji je otpremao
teklia tu je naao nazonu onu koju je traio. udom se udio i to
je bre mogao otrao je svecu. Od radosti se nije mogao suzdrati te
je rekao: Javljam ti dobru novost. Njega je svetac pretekao i brzo
odgovorio: Blagoslovljen bio Bog, koji je gospou Jakobu, naega
brata, poslao k nama! Otvorite vrata, pustite je unutra i uvedite,
jer za brata Jakobu ne vai odredba koju s obzirom na ene treba
obdravati!
38. Meu plemenitim gostima nasta veliko veselje. Usred izraza
duhovne panje provalie suze. A da udu ne bi nita nedostajalo,
ustanovilo se da je sveta ena donijela sve to god je prema oevu
prije napisanom pismu trebalo donijeti za njegov ukop. Donesena
je tkanina pepeljaste boje kojom se imalo pokriti tjelece preminuloga, mnogo svijea, pokrivalo za lice, jastui za glavu,12 a donijela
je i neko jelo to ga je svetac zaelio. I sve to je srce ovoga ovjeka eljelo Bog je nadahnuo. elim prikazati ishod ovoga pravog
hodoaa da ovu plemenitu hodoasnicu ne otpustim bez utjehe.
ekalo je mnotvo naroda, napose mnogi pobonici grada, da se
ubrzo po smrti ostvari sveevo roenje za nebo. No dolazak pobone Rimljanke sveca je ojaao i inilo se da e jo malo poivjeti. Zato
je i ta gospoa odredila da se otpusti ostala pratnja kako bi ostala
ona sama sa sinovima i s nekolicinom titonoa. I ree joj svetac:
Nemoj tako, ja u preminuti u subotu, a ti e se sa svima vratiti u
nedjelju. Tako je i bilo: u nareeni sat uao je u slavnu Crkvu onaj
koji se u borbenoj hrabro borio. Isputam ono o skupljanju naroda,
o zanosnu klicanju, o sveanoj zvonjavi, o prolijevanju suza; prelazim preko plaa sinova, preko uzdisaja onih dragih, preko naricanja
drugova. Prelazim na ono to bi moglo utjeiti hodoasnicu, koja je
liena oeve utjehe.
39. Oblivenu suzama potajno odvedoe i poloie joj prijateljevo
tijelo u naruaj, a zamjenik joj ree: Evo ti onoga koga si za ivota
ljubila, dri ga i mrtva! Tijelo je natopila jo toplijim suzama. Zatim
je planim glasom uzdiui jaukala. Ponavljala je zagrljaje i poljupce, razrijeila je pokrivalo da ga gleda otkrivena. to jo? Promatrala
je onu dragocjenu posudu u kojoj je bilo pohranjeno skupocjeno
blago, ureeno sa pet bisera.13 Gledala je rezbarije to ih je sama
ruka Svemoguega na divljenje cijelome svijetu nainila i ispunjena
12
Taj se jastui sauvao do danas i nalazi se u crkvi sv. Franje u Cortoni, to ju je
sagradio brat Ilija.
13
Tj. sa znakovima rana.
829
neobinim veseljem nad mrtvim prijateljem ivnula je. Savjetovala

je da se neuveno udo ne skriva i da se ne dri u tajnosti, nego neka
se na razborit nain pokae svima da ga vide vlastitim oima. Zato
su natjeui se urili da vide prizor to ga na takav nain Bog nije
uinio nijednome narodu. Svi su se zapanjeno divili. Ostavljam pero
jer ne bih htio mucati o onome to ne mogu objasniti. Ivan Frigia
Pennates,14 tada jo djeak, a kasnije rimski prokonzul i grof papinskoga dvora, to je onda zajedno s majkom svojim oima gledao i
rukama doticao, to slobodno svjedoi i protiv sviju sumnja priznaje.
Neka se hodoasnica vrati kui utjeena izvanrednom milou, a mi
prelazimo nakon sveeve smrti na druge stvari.
7. poglavlje
Uskrsnuli mrtvi po zaslugama blaenoga Franje
40. Zapoinjem s mrtvima koji su po zaslugama Kristova priznavaoca uskrieni. Molim da i sluaoci i itaoci jednako budu paljivi.
Opisujui to izostavit u mnoge okolnosti, jer mi je stalo do kratkoe. Preutjet u i zanos onih koji su se divili, a pribiljeit u samo
ono udesno. U gradiu Monte Marano, nedaleko od Beneventa,
neka ena plemenita podrijetla, a jo plemenitija po krepostima, posebnom je pobonou bila privrena svetom Franji i vjernom slubom mu je iskazivala svoje potovanje. Bila je pritisnuta boleu, a
napokon joj se pribliio i svretak te je krenula putem svakoga tijela.
Preminula je o zapadu Sunca, a ukop je bio predvien za sljedei
dan, da bi mogla prispjeti brojna rodbina. Nou dooe sveenici
da odre opijelo i da prema psaltiru otpjevaju mrtvaki asoslov.
Sakupilo se mnotvo molitelja obaju spolova. I gle, kad najednom
naoigled svima, na odru se ena uspravi i pozove jednog od nazonih sveenika, koji joj bijae kum, i ree: Oe, elim se ispovjediti,
sasluaj moj grijeh! Ja sam umrla i baena sam u teak zatvor, jer
grijeh to u ti oitovati jo nisam ispovjedila. Dajte, molite se za
mene svetom Franji, koga sam uvijek veoma tovala. Sada mi je
doputeno da se vratim u tijelo da, poto oitujem taj grijeh, zadobijem oprotenje. Pred vaim u oima, kada ti ga otkrijem, pohitjeti
u obeani mir. Uzdrhtalu sveeniku drhtei se ispovjedila. Kad je
primila odrjeenje, mirno je legla na odar i u Gospodinu blago preminula. Tko moe dostojnim pohvalama prodiiti mo ispovijedi i
sveeve zasluge?
14
To je bio najstariji sin gospoe Jakobe.
830
41. Da bi se pokazalo kako je ispovijed divan dar Boji i kako bi

trebalo da je svi cijelim srcem prigrle, i da dostojno prikaemo kako
je svetac kod Krista bio u izvanrednoj milosti, moramo iznijeti to se
na udesan nain oitovalo dok je ivio na svijetu i to je Krist nakon
njegove smrti jo udesnije oitovao na njemu. Kad je naime jednom blaeni otac Franjo doao u Celano da propovijeda, neki ga je
vitez s pobonim potovanjem i sa svom usrdnou pozvao da poe
s njim na objed. On se nekao i odbijao, ali bio je pobijeen upornom ustrajnou. I doe vrijeme ruka. Pripravljen je raskoan stol.
Poboni gostoprimac bio je ushien i cijela je obitelj bila razdragana
zbog dolaska siromanih gostiju. Blaeni je Franjo stajao uzdignuvi
oi prema nebu i neopazice je pozvao gostoprimca te mu je rekao:
Gle, brate gostoprime, pobijeen tvojom molbom, uao sam u
tvoju kuu da blagujem. Odmah pristani na moj prijedlog. Ti nee
jesti ovdje, nego na drugome mjestu. Pobono raskajan ispovjedi
svoje grijehe i neka ne ostane nita to ne bi iznio u valjanoj ispovijedi. Gospodin e ti danas vratiti to si s tolikom ljubavlju primio
njegove siromahe. Taj je ovjek smjesta pristao na sveeve rijei.
Pozvao je pratioca svetoga Franje, koji bijae sveenik, i u valjanoj
ispovijedi otkrio mu je sve svoje grijehe. Sredio je svoje kune stvari
i ne sumnjajui ekao da se ispuni sveeva rije. Napokon pristupie
k stolu. I kad su svi poeli jesti, poto je na prsima nainio znak
kria, i on je drui rukom posegnuo za kruhom. Ali prije nego
to je ruku natrag povukao, naklonivi glavu, ispusti duu. O, kako
treba cijeniti ispovijed grijeha! Evo, mrtvac je ustao da bi se mogao
ispovjediti, a da onaj koji je iv ne bi zauvijek propao, osloboen je
dobroinstvom ispovijedi.
42. Sini nekog biljenika grada Rima imao je jedva sedam godina. Kad mu je majka pola u crkvu svetoga Marka na propovijed,
po djejem obiaju elio ju je pratiti. Kad ga je majka odbila, on
se rastuio. Ne znam po kakvu avolskom poticaju, mali se kroz
prozor dvora sunovratio. Od teka se pada razmrskao i tako otiao
u smrt koja je svima zajednika. Majka jo ne bijae daleko. uvi tresak, pomisli da joj se dijete sunovratilo. Kad je brzim trkom
dola kui, nala je sina mrtva. Odmah je na sebe pruila osvetniku ruku. Sakupie se susjedi. Mrtvacu su pozvani lijenici. Ali zar
e oni mrtva uskrisiti? Vrijeme je prolo u pretragama i lijenikim
odredbama. Lijenici su samo mogli ustanoviti da on stoji pred sudom Bojim i da mu se ne moe pomoi. Izgubio je toplinu i ivot,
osjeanje i snagu lijenici su samo to ustanovili. Brat Rao, iz Reda
manje brae, bio je u cijelom Rimu vrlo poznat propovjednik. Kad
je onuda prolazio da odri propovijed, pristupio je k djeaku i pun
vjere rekao ocu: Vjeruje li da svetac Boji Franjo moe tvoga sina
831
uskrisiti od mrtvih zbog ljubavi koju je uvijek imao prema Sinu Bojem, Gospodinu Isusu Kristu? Otac odgovori: vrsto vjerujem
i priznajem. Bit u njegovim doivotnim slugom i hodoastit u u
njegovo svetite. Onaj se brat s pratiocem niice baci na molitvu
i sve nazone pozove da mole. Poslije toga djeak poe pomalo zijevati, dizati ruke i uspravljati se. Priskoi majka i zagrli sina. Otac
se od radosti nije snalazio. A sav je narod, ispunjen divljenjem, na
sav glas veliao Krista i njegova sveca. Djeak je odmah pred svima
prohodao i sasvim se vratio u ivot.
43. Jednom su braa iz Nocere od nekog ovjeka imenom Petar
zamolila kola, koja su im bila potrebna. On im luaki odgovori rekavi: Radije bih dvojicu od vas zajedno sa svetim Franjom ogulio
nego da vam posudim kola. ovjek se smjesta pokajao to je izrekao toliku pogrdu. Lupio se po ustima i molio milosre. Pobojao se
naime da ne bi uslijedila osveta kao to je odmah i uslijedila. Nou
je u snu vidio svoju kuu punu mukaraca i ena kako pleu uz glas
no uzvikivanje. Odmah mu je obolio sin imenom Gafar i ubrzo je
izdahnuo. Ples to ga je vidio prometnuo se u pogrebno naricanje,
a klicanje u jadikovku. Sjetio se pogrde to ju je izrekao protiv svetoga Franje. Kazna ga je pouila kako je ono bio teak grijeh. Valjao
se po zemlji i nije prestajao zazivati svetoga Franju pa je govorio:
Ja sam sagrijeio, mene si morao kazniti. Povrati mi, svee, sad
ve raskajanom, onoga koga si uzeo kad sam onako opako govorio.
Predajem ti sebe, zauvijek se tvojoj slubi stavljam na raspolaganje.
I sve prvine u ti uvijek prinositi. O, uda! Na te je rijei djeak
ustao, prekinuo naricanje i oitovao je to je bio uzrok njegove smrti. Rekao je: Kad sam bio mrtav, doao je blaeni Franjo. Poveo me
tamnim, vrlo dugakim putem. Zatim me je postavio u tako divan,
tako raskoan cvjetnjak da se cijeli svijet s njim ne moe usporediti.
Onda me je istim putem odveo natrag i rekao mi: Vrati se svom ocu
i majci, ovdje te vie neu zadravati. I evo, vratio sam se kako se
njemu svidjelo.
44. Kad se neki djeak u gradu Capui s mnogim djeacima ne
oprezno igrao na obali rijeke Volturna, s obale je pao u dubinu.
Rijeni ga je vir brzo progutao i mrtva ljunkom pokopao. Na dozivanje djeaka, koji su se s ovim pokraj rijeke igrali, brzo dotrae
mnogi mukarci i ene. Kad su saznali za djeakov sluaj, kroz
pla povikae: Sveti Franjo, vrati djeaka ocu i djedu, koji se trude u tvojoj slubi! Doista su djeakovi otac i djed prema svojim
mogunostima pomagali pri izgradnji neke crkve u ast svetoga
Franje. Dok se sav narod ponizno i pobono pozivao na zasluge
blaenog Franje, doe neki pliva koji je nedaleko stajao. Kad je
832
uo viku i kad je saznao da je djeak prije dobar sat vremena pao

u rijeku, zazvao je ime Kristovo i zasluge blaenoga Franje, svukao se i gol se bacio u rijeku. Kako uope nije znao na kojem je
mjestu djeak pao u vodu, uz obalu i na dubini rijeke poeo je
amo-tamo pretraivati. I napokon je po volji Bojoj pronaao mjesto na kojem je vir kao u grobu prekrio djeakovo truplo. Kad ga
je iskopao i iznio, bolno je pogledao mrtvaca. Premda je nazoni
svijet vidio mrtva djeaka, ipak je plaui i zapomagajui zavapio: Sveti Franjo, vrati djeaka njegovu ocu! Blaeni je Franjo,
kako je to pokazao in, izazvan pobonou i molitvama naroda,
mrtvoga djeaka odmah oivio. A kad je on na veselje i divljenje
sviju ustao, ponizno je zatraio da ga odnesu u crkvu blaenog
Franje, po ijoj je milosti, kako je pod zakletvom tvrdio, ponovno
probuen na ivot.
45. U gradu Susi, u etvrti koja se zove Ad columnas, zatira
dua i ubojica tjelesa avao poruio je i razorio neku kuu. Premda
je imao u planu pogubiti mnotvo djece koja su se kraj te kue zabavljala djejim igrama, zahvatio je samo jednoga mladia kojega je
kua, kad se ruila, usmrtila. Muevi i ene, preplaeni lomljavom
kue to se ruila, dotrae sa svih strana. Kad su raskrili ruevine, bijednoj majci izruie mrtvoga sina. Ona je izgrebala svoje
lice i raupala kosu. Gorko je uzdisala i, lijui potoke suza, koliko
je samo mogla, uzviknula je: Sveti Franjo, sveti Franjo, vrati mi
moga sina! Kad je majka nakon sat vremena od tako teka bola
malo odahnula i sabrala se, izrekla je ovaj zavjet: O, sveti Franjo,
vrati mi, bijednici, moga dragog sina, a ja u tvoj oltar uresiti srebrenim vezom i pokrit u ga novim oltarnikom, a oko cijele tvoje
crkve postavit u svijee! I mrtvaca stavie na odar. Kako se spustila no, za sahranu su odredili sutranji dan. A oko ponoi poe
mladi zijevati i prije nego to je svanuo dan zagrijae mu se udovi.
Potpuno je oivio i poeo Bogu zahvaljivati. Kad je sav narod zajedno sa sveenstvom vidio da je mladi zdrav i neozlijeen, zahvalie
blaenom Franji.
46. U gradiu Pomarico, u brdinama Apulije, otac i majka imahu
jedinicu kerku. U njenoj su je dobi osobito brino pazili. Kako
nisu vie imali nade da e jo imati potomstva, ona im je bila predmetom svekolike ljubavi. Prema njoj su usmjerili sve svoje brige. A
kad je oboljela na smrt, njezinu ocu i majci bilo je kao da su sami
umrli. I premda su danju i nou brino bdjeli i djevojku neprestano
uvali, jednog je jutra naoe mrtvu. Moda ih je prevario san ili
ih je svladao umor od naporna bdjenja pa to nisu opazili. Liena
tako milog djeteta, a bez nade u potomstvo, i sama majka kao da je
833
umirala. Skupie se roaci i susjedi na prealosni pogreb i pourie

pokopati mrtvo tijelo. Nesretna majka je leala ispunjena neizrecivim bolima. Iscrpljena dubokom alou nije nita opaala od svega onoga to se zbivalo. Meutim je sveti Franjo, koga je dopratio
samo jedan subrat, posjetio ovu tako ostavljenu. Umiljato joj je progovorio rekavi: Nemoj plakati jer u, evo, tvojoj ugaenoj svjetiljci
vratiti svjetlost! ena je smjesta ustala i svima ispripovijedala to
joj je kazao sveti Franjo te nije dopustila da se mrtvo tijelo nekamo
odnese. I majka se okrenu prema svojoj kerki, zazva sveevo ime
i podigne je ivu i nepovrijeenu. Drugome preputamo da opie
kakvo je divljenje ispunilo srca onih koji su to promatrali kao i neshvatljivu radost roditelja.
47. Na Siciliji je neki mladi imenom Geraldin, rodom iz Raguse, u vrijeme berbe s roditeljima otiao u vinograd. Kad se ispod
tijeska nagnuo u bavu da napuni mjeine, najednom mu je vrlo
veliko kamenje, pomou kojeg se tijetalo groe, poto se na nj
sruila drvena naprava, smrtonosno pritisnulo glavu. Otac priskoi
k sinu. Budui da je izgubio nadu da e ga tako pritisnuta spasiti,
kako je pao tako ga je pod teretom ostavio. Hitro priskoie vinogradari kad zaue bolno zapomaganje. Saalijevahu nesretnoga oca, a sina izvukoe ispod ruevine. Mrtvo tijelo odnesoe na
stranu i zamotae ga te su samo jo mislili na sahranu. Mladiev
se otac usrdno bacio do nogu samoga Isusa. Molio ga je da bi se
udostojao vratiti mu jedinca sina po zaslugama svetoga Franje iji
se blagdan tada pribliavao. Podvostruio je molitve, zavjetovao
je ine pobonosti i obeao da e to prije pohoditi moi svetoga
ovjeka. Meutim je naveer prispjela majka. Sva se izbezumljena
bacila na mrtva sina. Svojim plaem i ostale je ganula na pla. Mladi je odmah ustao i prekorio one koji su naricali. Radovao se to
je po zagovoru svetoga Franje vraen u ivot. Zatim su ljudi, koji
su se zgrnuli, veliali Svevinjega to je po svome svecu mrtvoga
oslobodio od konopca smrti.
48. I nekoga drugog mrtvaca uskrisio je u Njemakoj, o emu
je gospodin papa Grgur,15 za vrijeme prijenosa blaenoga Franje,
apostolskim pismom obavijestio i obradovao svu brau koja dooe
na prijenos i na kapitul. Nisam opisao tijek ovoga uda jer mi nije
poznat. Uvjeren sam da papino svjedoanstvo premauje svako dokazno sredstvo. No sada ve prijeimo na ostale koje je istrgnuo iz
samih ralja smrti.
15
Grgur IX. u buli Mirificans od 16. svibnja 1230.
834
8. poglavlje
Oni koje je istrgnuo iz ralja smrti
49. U Rimu je neki graanin imenom Rudolf imao dosta visoku

kulu i u njoj uobiajena straara. Jedne noi straar je gore u kuli
duboko zaspao. Dok je leao na sloenim drvima koja su se nalazila na samom prsobranu zida, poto se razvezalo ue ili je odozdo
puklo, s drvima se munjevitom brzinom strmoglavio i pao na krov
dvora, a s krova na zemlju. Od velike se lomljave probudila cijela
obitelj. Vojnici su pomislili da se radi o neprijateljskom prepadu pa
su zato ustali i izili naoruani. Isukavi ma jedan je zavitlao njime povrh ovjeka koji je leao. Htio je njime udariti zaspaloga, ne
prepoznavi u njemu straara. Vojnikova se ena bojala da to nije
moda njezin brat s kojim je njezin mu bio u smrtnom neprijateljstvu. Zadrala ga je da ga ne bi ranio; bacila se na ovjeka koji
je leao na zemlji i ljubazno ga je zatitila. udesna li sna! Zaspali
se ovjek nije probudio ni od opetovana pada ni od vike. Kad ga je
napokon zabrinuta ruka prodrmala, probudio se i, kao da je lien
ugodna poinka, rekao je svom gospodaru: Koji je razlog da me
sada smetate u spavanju? Nikada nisam tako ugodno leao, jer sam
naime vrlo slatko spavao u naruju blaenoga Franje. A kad su mu
drugi objasnili sve o njegovu padu i kad se on, koji je leao na visini,
vidio dolje na zemlji, udio se kako se to moglo dogoditi, a da nije
opazio. Odmah je pred svima obeao da e initi pokoru. Kad mu
je gospodar dao doputenje, poao je na hodoae. Gospodarica
je poslala brai, koja su boravila u njezinoj tvri izvan Rima, lijepo
misno odijelo iz potovanja i na ast svecu. Sveto pismo govori o
velikoj zaslunosti gostoprimstva, to potvruju primjeri. Spomenuti je gospodin one noi pruio gostoprimstvo dvojici manje brae
iz potovanja prema svetom Franji. I oni su s ostalima sudjelovali u
nesretnu sluaju ovoga namjetenika.
50. U gradiu Pofi, u Kampaniji, neki se sveenik imenom Toma
s nekolicinom ljudi dao na popravljanje mlina koji bijae svojina
njegove crkve. Ispod mlina je bio duboki vodeni vrtlog, a povienim lijebom protjecala je obilna voda. Dok je sveenik neoprezno
hodao samim rubom lijeba, najednom je u nj pao. im je brzim
padom dospio na drveni zatvara mlina, toak se pokrenuo. Leao
je drvom pritisnut i nije se nikako mogao kretati. Budui da je pao
nauznak, preko njega je tekla vodena struja. Tako su mu bijednom
povrijeeni i sluh i vid. Preostalo mu je da samo srcem usrdno zazove svetoga Franju. Dugo je tako leao. Kad su stigli pomagai,
koji su ve izgubili svaku nadu, ree mlinar: Snano pokrenimo
mlinski kota da se okree u protivnom smjeru kako bi tako iz sebe
835
izbacio truplo. Tako velikim naporom pokrenue mlinski kota u

protivnom smjeru. I izbaena ga vidjee kako se u vodi praaka.
Dok je vodena struja tako jo poluiva sveenika valjala, pojavi se
neki manji brat, odjeven u bijelu tuniku i opasan pasom. Velikom
ga njenou uhvati za ruku, izvue iz rijeke i ree: Ja sam Franjo,
koga si zazvao! A on se, ovako spaen, silno zaprepastio i poeo je
amo-tamo trati govorei: Brate, brate! A zatim e onima koji su
naokolo stajali: Gdje je on? Kojim je putem otiao? Oni se ljudi
drui bacie na zemlju te su tako veliali Boga i njegova sveca.
51. Neki su djeaci u pokrajini Capitanata iz mjesta Celano poli
skupljati biljke.16 Na jednom se polju nalazio stari bunar. Njegov je
gornji rub bio zasjenjen zelenim biljem. Voda je u njemu bila duboka etiri koraka (oko 6 m!). Djeaci su se razili na sve strane. Jedan
je neoprezan pao u bunar. Dok je trpio zemaljski brodolom, vapio
je za nebeskom pomoi. Dok je padao, viknuo je: Sveti Franjo,
pomozi mi! Ostali su se amo-tamo okretali. Kad onoga djeaka
nisu nigdje vidjeli, vikom, obilaenjem i sa suzama traili su ga. Kad
napokon dooe do bunara, bilje koje se tada pokazalo na povrini
vode posluilo im je kao trag te su tako zakljuili da je djeak upao
unutra. Plaui pohitjee u mjesto, sakupe mnotvo ljudi i, po sudu
sviju, vratie se bez nade. Jedan se pomou konopa spustio u bunar.
I gle, opazi djeaka kako sjedi na povrini vode. Nije pretrpio upravo nikakve povrede. A kad je djeak iz bunara bio izvuen, rekao
je svima koji su se sakupili: Kad sam nenadano pao, zazvao sam
pomo svetoga Franje. Odmah dok sam jo padao naao se on uza
me. Pruio mi je ruku i lako me prihvatio. Ni na as me nije pustio
dok me nije zajedno s vama izvukao iz bunara.
52. Odustalo se od lijeenja neke djevojke iz Ancone koju je
pritisnula smrtonosna bolest i ve se tota pripremalo za njezinu
smrt i sahranu. Kad se ve nalazila u posljednjim asovima, pokaza
se uz nju blaeni Franjo i ree joj: Pouzdaj se, keri, jer si meni
za volju posve osloboena od bolesti. Sve do veeri nemoj nikome
nita rei o zdravlju koje ti vraam. Kad se spustila veer, najednom se djevojka podigla na krevetu, a svi nazoni zaprepastili su se
i razbjegli. Drali su da je u mrtvo tijelo uao avao i, kad je izila
dua, da je doao opaki nasljednik. Majka joj se odvaila prii blie
i usmjeriti brojna zaklinjanja protiv avla, za koga je mislila da ju je
opsjeo. Pokuala je djevojku ponovno poloiti u krevet. A njoj e na
to ki: Nemoj, majko, molim te, misliti da je tu avao, jer me je
16
Selo Celano nalazi se u junoj Italiji i nije identino s gradiem Celanom, pievim rodnim mjestom.
836
u tri sata blaeni Franjo ozdravio od svake bolesti i naredio mi da

to nikome sve do sada ne kaem. Franjino ime postade razlogom
zanosna veselja onima kojima avao bijae razlogom bijega. Istoga
su asa djevojku nukali da pojede neto kokojega mesa. No ona
je to odbila jer je bila korizma. Odbila je jesti rekavi: Nemojte se
bojati! Zar ne vidite svetoga Franju obuena u bjelinu? Evo, brani
mi jesti meso jer je korizma. Naredio je da se ova samrtna haljina
dade eni koja ami u zatvoru. Gledajte sada, gledajte i promatrajte
kako odlazi!
53. U Nettunu su zajedno u kui ivjele tri ene. Jedna je od
njih bila odana manjoj brai i vrlo tovala sv. Franju. Kuu je zahvatio straan vihor te se sruila. Ruevine su dvije od tih ena
pritisnule, usmrtile i ukopale. Poto je zazvan, odmah se tu naao
sv. Franjo koji nije dopustio da njegova tovateljica bude imalo
ozlijeena. Zid uz koji se ena priljubila, koliko je ona bila visoka,
ostao je neoteen. Na nj je odozgor pala greda i na njemu se tako
zaustavila da je zadravala sav teret ruevine. Kad su se ljudi sletjeli, uvi lomljavu ruevine, nad onim dvjema su proplakali, a za
onu ivu, koja je bila odana manjoj brai, zahvaljivali su svetomu
Franji.
54. U Cornetu, gradiu koji nije bio nepoznat, nego vrlo znamenit, u viterpskoj biskupiji, kad se u boravitu brae lijevalo zvono priline teine, sakupili su se mnogi prijatelji manje brae da u
takvu poslu pomognu. Kad je lijevanje bilo dovreno, s velikim se
klicanjem poee gostiti. I gle, neki osmogodinji djeai imenom
Bartol, iji su se otac i stric s velikom ljubavlju zalagali pri lijevanju, donese gostima neki dar. Najednom navali strahovit orkan i
srui kuu. Kuna vrata, koja su bila velika i teka, vihor baci na
njega. Drali su, kad ga je silan teret pritisnuo, da ga je svojom
teinom zgnjeio. Tako je leao pritisnut vratima da ga izvana nisu
uope vidjeli. Na lijevanje zvona nastavilo se zapomaganje oaloenih gostiju. Svi su se razletjeli od stola, a stric je s ostalima,
zazivajui sv. Franju, otrao prema vratima. Ocu se ukoie udovi
te se nije mogao ni maknuti od bola. Zavjetom i molitvom preporuivao je sina svetom Franji. Kobni teret dignut je s djeaka koga
su smatrali mrtvim. On se pokazao radostan kao da je probuen iz
sna, a na sebi nije nosio nikakav znak povrede. Nakon pometnje
uslijedila je radost, a nakon prekinute gozbe nasta vrlo veliko klicanje. Sam mi je posvjedoio da u njemu nije ostao nikakav osjeaj ivota dok je leao pod teretom. Zato kad mu bijae etrnaest
godina, postade manjim bratom. Kasnije bijae obrazovan i rjeit
propovjednik u Redu.
837
55. Djeai iz istoga mjesta progutao je srebrnu kopu koju mu

je otac dao u ruku. Ona mu je tako zatvorila grlo da ni na koji nain nije mogao disati. Smatrajui se ubojicom svoga sina, otac je
vrlo gorko plakao i poput luaka se valjao po zemlji. Majka si je
raupala kosu i sva se izgrebala oplakujui bolni sluaj. Svi su prijatelji suosjeali u tolikoj boli, to je mladac nenadanom smru tako
ugrabljen. Otac je zazvao zasluge svetoga Franje, zavjetovao mu se
da bi mu oslobodio sina. I gle, najednom je djeak iz usta izbacio
kopu i sa svima je blagoslivljao ime svetoga Franje.
56. Jednog je dana neki ovjek imenom Nikola iz mjesta Ceprano upao u ruke okrutnih neprijatelja. Dok su oni divljim bijesom ranama dodavali rane, nisu nad bijednikom prestali bjesniti tako dugo
dok im se nije uinilo da je ve izdahnuo ili da e svaki as izdahnuti. Spomenuti Nikola, kad je zadobio prve ubode, najjaim glasom je zazvao: Pomozi mi, sveti Franjo! Priteci mi u pomo, sveti
Franjo! Vie njih je ulo taj glas izdaleka, ali im nije bilo mogue
pruiti pomo. Kad je donesen kui, valjao se u vlastitoj krvi. Vikao
je da nee umrijeti i da ne osjea boli, jer mu je sveti Franjo pritekao
u pomo i od Gospodina mu izmolio da moe initi pokoru. Kad je
tako opran od krvi, brzo je protiv svake ljudske nade spaen.
57. Ljudi iz Lentine17 odlomie od stijene vrlo velik kamen koji
je imao posluiti kao podnoje oltara neke crkve blaenoga Franje,
koja je doskora imala biti posveena. A kad je oko etrdeset ljudi
nastojalo kamen natovariti na kola, nakon opetovanih pokuaja kamen je pao na jednoga ovjeka i prekrio ga poput groba. Desetorica
koji ostadoe ivi alosnim glasom zazivahu svetoga Franju neka ne
dopusti da ovjek u njegovoj slubi ovako beznadno umre. ovjek
je poluiv leao kao pokopan, a ivi duh, koji je bio u njemu, svetom
Franji zavapio je za pomo. Napokon oni ljudi novom sranou
s velikom lakoom uklonie kamen i svi su bili uvjereni da je bila
nazona i ruka svetoga Franje. ovjek je ostao neozlijeen i sasvim
je oivio; inilo se kao da je ve mrtav. Zadobio je i oinji vid, koji
mu prije bijae zamagljen da bi tako svi shvatili koliko u beznadnim
sluajevima vrijede Franjina djela.
58. Neto se slino, vrijedno spomena, dogodilo u San Severinu
u Marchi. Kad su iz Carigrada dopremali vrlo velik kamen za izvor
svetoga Franje koji se imao izgraditi u Asizu i dok je kotrljan snagom mnogih, netko je poda nj pao te su mislili da je satrven i da je
preminuo. Uza nj se odmah naao, kako se njemu inilo i kako se
17
Lentina se nalazi u pokrajini Siracusa na Siciliji.
838
pokazalo istinitim, sveti Franjo koji je podravao kamen i bez ikakve ga ozljede odbacio. I tako se dogodilo da je ono to se na prvi
pogled inilo uasnim svima postalo udesnim.
59. Kad se neki Bartol, graanin iz Gaete, mnogo trudio oko
izgradnje neke crkve blaenoga Franje pa kad je htio na graevinu
postaviti neku gredu, koja nije bila dobro namjetena, ona je pala
i teko mu povrijedila vrat. Kako je izgubio mnogo krvi, samo se s
malo snage trzao. Od jednog je brata zatraio popudbinu. A budui
da to brat nije na brzinu mogao smoi i budui da se inilo kako
e brzo umrijeti, upravio mu je rijei blaenoga Augustina rekavi:
Vjeruj, i blagovao si! Sljedee noi mu se ukaza blaeni Franjo s
jedanaestoricom brae. Na prsima je nosio janjece. Pristupio je k
njegovu krevetu i pozvao ga po imenu govorei: Nemoj se, Bartole, bojati, neprijatelj te nee nadvladati; htio te je samo onemoguiti
u mojoj slubi. Evo, ustat e zdrav! Ovo je ono janje koje si zatraio da ti se dadne. Primio si ga po dobroj elji. Brat ti je dao koristan
savjet. I tako mu je rukom preao po ranama i naloio mu da se
vrati zapoetu poslu. Vrlo rano je ujutro ustao. Neozlijeen i zdrav
se pokazao onima koji ga polumrtva ostavie. Kod sviju je prouzroio divljenje i uenje. Svi su zbog beznadnosti u spas mislili da vide
utvaru, a ne ovjeka, da ne gledaju tijelo, nego duh. Budui da se
ovdje spominjalo podizanje graevina u ast ovome svecu, smatrao
sam dovoljnim za divljenje da ovdje spomenem jedno njegovo udo.
60. Jednom su zgodom dvojica manje brae preuzela velik napor za izgradnju crkve u ast sv. ocu Franji u gradiu Peschici,18 u
biskupiji Siponto, a nije bilo svega to je za gradnju bilo potrebno.
Kad su jedne noi ustali da mole pohvale, uli su tutnjavu i udarce
od pada kamenja. Jedan drugoga su nukali da pou vidjeti to se to
zbiva. Kad su izili van, vidjeli su veliku skupinu ljudi koji su se natjecali skupljajui kamenje. Svi su dolazili i odlazili u utnji, a bili su
odjeveni u blistavu bjelinu. Velik kup sloena kamenja pokazao je
da se nije radilo o nekoj utvari, jer su neprestano, dok djelo nije bilo
dovreno, bez zastoja pristizali. Uklonjena je bila i svaka sumnja da
bi netko od ljudi koji ive u tijelu takvo neto inio. Kad se naime
posvuda propitivalo, nije se naao nitko tko bi neto takvo pomislio.
61. Sin nekoga plemia u Castel San Gimignanu bijae zahvaen
tekom boleu. Kad je nestalo svake nade u ozdravljenje, pribliio
mu se svretak. Iz oiju je tekao mlaz krvi kao to obiava ikljati iz
otvorene ile. Kad su se na ostalim dijelovima tijela pokazali pravi
18
Gradi se nalazi na Jadranskom moru, sjeverno od Monte Gargana.
839
znakovi skore smrti, inilo se da je preminuo. Nakon to su se prema obiaju sabrali roaci i prijatelji da ga oplakuju, dogovoreno je
sve u vezi sa sprovodom i samo se jo radilo o ukopu. Meutim se
otac, okruen rasplakanim mnotvom, sjetio nekog vienja o kojem je prije uo. I on brzim koracima otri u crkvu svetoga Franje
koja je bila podignuta u tom gradu. S konopom objeenim o vrat
svom se poniznou bacio na zemlju pred oltarom. I tako se zavjetovao i umnoio svoje molitve. Uzdisajima i vapajima zavrijedio
je da mu sveti Franjo bude zatitnikom kod Krista. Kad se otac
odmah vratio k sinu i kad ga je naao zdrava, naricanje je zamijenio
velikom radou.
62. Na Siciliji, u selu Piazza, dua je nekog mladia preporuena
crkvenim molitvama. Po zagovoru svetoga oca, kad mu ga je neki
njegov ujak zavjetovao, dozvana je sa samih vrata smrti.
63. U istom je mjestu neki mladi imenom Aleksandar zajedno s
drugovima preko visoke klisure vukao ue. Ue je puklo. On se sa
stijene strmoglavio i, kako se mislilo, usmrtio. Kad ga je njegov otac
uz obilne suze i jecanje zavjetovao Kristovu svecu Franji, povraen
mu je sin zdrav i neozlijeen.
64. Jedna je ena iz istoga mjesta bolovala od tuberkuloze i ve je
bila pri kraju ivota. Nad njom je ve izvrena i obredna preporuka
due. No kad su nazoni zazvali svetog oca, odmah joj je vraeno
zdravlje.
65. U mjestu Rete, u biskupiji Cosenza, dva su se djeaka u koli
posvadila i jedan je drugoga teko ranio. Ubo ga je u trbuh da mu
je iz eluca, koji je bio jako ozlijeen, kroz ubod izlazila neprobavljena hrana koju djeak nije mogao zadrati. Niti se hrana probavljala, niti se negdje mogla u njemu zadrati, nego je neprobavljena
izlazila kroz spomenutu ranu. Kad mu nijedan lijenik nije mogao
pruiti pomo, roditelji su zajedno s njim, na poticaj jednoga brata,
onomu koji ga je ranio, oprostili i zavjetovali se blaenome Franji.
Obeali su da e smrtonosno ranjenoga djeaka od kojeg su lijenici
digli ruke, ako ga izbavi iz ralja smrti, poslati u njegovu crkvu da je
okolo-naokolo okrui zapaljenim svijeama. Kad je zavjet izvren,
djeak je tako posve udesno ozdravio da to, prema miljenju lijenika iz Salerna,19 nije bilo nita manje udo nego da je uskrsnuo od
mrtvih.
19
Salerno je u srednjem vijeku bio vrlo glasovito sredite medicinske znanosti.
840
66. Kad su dvojica po svom poslu ila zajedno na goru Trapani,

jedan od njih je na smrt obolio. U pomo mu dooe pozvani lijenici, ali njegovu ozdravljenju nisu mogli pridonijeti nita. Onaj se
zdravi suputnik zavjetovao svetom Franji da e, ako onaj bolesni po
njegovim zaslugama ozdravi, njegov blagdan slaviti sveanom misom. Kad se, nainivi zavjet, vratio kui, onoga je bolesnog, koga
je ostavio bez glasa i bez svijesti te bio uvjeren da je ve preminuo,
naao kao i neko zdrava.
67. Neko je dijete iz grada Tuderta osam dana kao mrtvo lealo u
krevetu. Usta su mu bila posve zatvorena, a vid mu se ugasio. Koa
mu je na licu, rukama i nogama bila crna poput zaaena lonca. Svi
su izgubili nadu u njegovo ozdravljenje. Kad mu se majka zavjetovala, udesnom je brzinom ozdravio. Budui da je bio jo posve malo
dijete, nije znao govoriti, ali je ipak tepajui kazao da ga je ozdravio
blaeni Franjo.
68. Neki mladi, koji je boravio na nekom vrlo visokom mjestu...20
69. Neki djeak iz Arezza imenom Gvalterije...21
9. poglavlje
Bolesni od vodene bolesti i paralitini
70. U gradu Fano neki je ovjek bolovao od vodene bolesti. Po

zagovoru blaenoga Franje bio je sasvim osloboen bolesti.
71. Neka je ena iz grada Gubbio leala u krevetu kao posve
uzeta. Kad je i trei put zazvala ime blaenoga Franje da bi je oslobodio, bila je izlijeena i bolest ju je napustila.
72. Neka je djevojka iz Arpina, u biskupiji Sora, bila uzetou
tako pritisnuta da nije bila sposobna ni za kakav posao, jer su joj
udovi potpuno otkazali slubu i ukoili se. Vema se meutim inilo
kao da je mui avao nego da je oivljava ljudski duh. Bolest ju je
toliko onesposobila i iscrpila te se inilo da se poput nejaeta vratila
u kolijevku. Napokon ju je majka po Bojem nadahnuu u kolijevci donijela u crkvu blaenoga Franje nedaleko od Vicalvia. Kad se
ondje pomolila i naplakala, djevojka je bila posve osloboena od
20
Ono to slijedi doslovno se nalazi u 1el 140.

Isto.
21
841
bolesti. Vratilo joj se zdravlje kao to ga je posjedovala u prijanjim

godinama.
73. U istome mjestu neki je mladi bio toliko uzet da su mu se
usta posvema stisnula, a oi preokrenule. Majka ga je odnijela u
spomenutu crkvu. Kako se mladi nije mogao ni na koji nain kretati, majka je za nj usrdno molila. Prije nego se povratie kui, vraeno
mu je negdanje zdravlje.
74. U mjestu Poggibonsi neka je djevojka imenom Ubertina bolovala od teke, neizljeive padavice. Kad su njezini roditelji izgubili
nadu u svaki ljudski lijek, usrdno su molili svetoga Franju za pomo. Sporazumno su se zavjetovali da e svake godine postiti dan
prije njegova blagdana, a na sam blagdan da e nahraniti nekoliko
siromaha, ako im kerku oslobodi od tako neobine bolesti. Kad
su se tako zavjetovali, djevojka je od bolesti potpuno osloboena
ozdravila. Nakon toga nije vie osjeala nikakvih posljedica nemile
bolesti.
75. Petar Moncanella, graanin Gaete, imao je uzetu ruku. Usta
su mu se iskrivila sve do uha. Kad je prihvatio savjete lijenika, izgubio je i vid i sluh. Napokon se ponizno zavjetovao blaenom Franji
i tako se u cijelosti po zaslugama blaenoga ovjeka oslobodio od
spomenute bolesti.
76. Jedan graanin iz Tuderta toliko je patio od upale zglobova...22
77. Neki ovjek imenom Bontadozo nije se uope mogao kretati
jer je u nogama imao vrlo teke bolove...23
78. Jedna je ena vie godina odleala u bolesnikom krevetu...24
79. Neki je mladi u gradu Narni desetak godina bio pritisnut
vrlo tekom boleu...25
80. U istom je gradu neka ena osam godina imala osuenu ru
ku...26
22
24
25
26
23
Iz 1el 141.
Neto opirnije iz 1el 142.
Iz 1el 141.
Isto.
Isto.
842
10. poglavlje
Spaeni brodolomci
81. Neki su se mornari nali u velikoj opasnosti kad su se nalazili otprilike deset milja od luke Barletta.27 Nevrijeme se pogoralo.
Bojei se za ivote, spustie sidra. Kad je oluja poela jo vie bjesnjeti, rastrgala su se ueta i naputena su sidra. Neodreenom i
nestalnom plovidbom tumarali su po moru. Kad se napokon more
na boanski mig umirilo, uprijee sve snage da se ponovno domog
nu sidara kojih su konopi plivali po povrini. Zato napregnue sve
snage da bi izvukli sidra. Poto zazvae pomo sviju svetih i dobrano
se naznojie, za cijeli jedan dan ne mogoe se domoi nijednoga.
Meu njima se nalazio neki mornar imenom Perfekto. No on ni
u emu nije bio savren (perfektan).28 Prezirao je sve to je Boje.
S omalovaavanjem i izrugivanjem kazao je sudrugovima: Zazvali
ste pomo svih svetih i, kako vidite, nema nijednoga da pritekne
u pomo. Zazovimo toga Franju, novajliju meu svecima, da se sa
svojom kapucom baci u more, da zaroni i vrati izgubljena sidra. Podajmo kakav komadi zlata njegovoj crkvi, koja se iz temelja gradi u
Ortoni,29 doivimo li da nam pomogne. Ostali plaljivo prihvatie
podrugljivev prijedlog. Prekorie ga, ali prihvatie zavjet. Odmah u
taj as, bez ikakve pomoi, zaplivae sidra po povrini vode kao da
se narav eljeza pretvorila u lakou drveta.
82. Neki je hodoasnik bio bogalj u tjelesnom pogledu, a ni u
duevnom pogledu ne bijae zdrav zbog preboljene duevne bolesti. Taj se sa enom ukrcao na brod kad se vraao iz prekomorskih
strana. Kako se jo nije sasvim oslobodio bolesti, muila ga je strahovita e. Kad je ve ponestalo vode, poeo je jakim glasom vikati:
Poite s pouzdanjem, natoite mi au, jer je blaeni Franjo moju
posudu napunio vodom. I gle uda! Naoe posudu punu vode
koju ostavie posve praznu. Drugi dan nakon ovoga, kad se podie
nevrijeme te su lau zapljuskivali valovi, a vjetar je nemilo udarao,
ve su strahovali da e ih snai brodolom. Najednom je isti taj bolesnik po lai poeo vikati: Svi ustajte i iziite u susret blaenom
Franji koji dolazi! Evo, ovdje je da nam pomogne! I tako se, viui
na sav glas, suznih oiju bacio na lice i poklonio. Bolesnik je odmah,
poto mu se ukazao svetac, zadobio posvemanje zdravlje, a zatim
se more primirilo.
27
U Apuliji.
Tj. savreni (lat. perfectus) moda je bio krivovjerac katar.
29
Grad na Jadranskom moru.
28
843
83. Kad se brat Jakob iz Rietia htio amcem prevesti preko rijeke, najprije je iskrcao drugove, a zatim se sam spremio da izie
na obalu. No taj se maleni amac nesretnim sluajem prevrnuo, a
brat je potonuo u dubinu. Braa su kao izvan sebe usrdnim glasom
zazivala blaenoga Franju. Sa suzama su vapili da pritekne u pomo
svome sinu. Isto tako je i potopljeni brat iz utrobe velike vode vapio
srcem kad nije mogao ustima. I gle, oeva nazonost pomogla mu je
te je po dnu rijeke iao kao po suhom. Uhvatio je potopljeni amac
i s njim iziao na obalu. I gle uda! Njegova odjea nije bila mokra,
a na tunici se nije zadrala ni kap vode.
84. Dva su mukarca s dvije ene i jednim djeakom plovili preko Rietskoga jezera. amac se sluajno nagnuo na jednu stranu i
odmah se napunio vodom. inilo se da im se pribliila smrt. Dok
su svi zapomagali i bili sigurni da e zaglaviti, jedna od onih ena
povika s vrlo velikim pouzdanjem: Sveti Franjo, koji si mi za svog
ivota poklonio svoju naklonost, poalji s neba svoju pomo jer
propadosmo! Najednom se tu naao zazvani svetac. amac je,
pun vode, dovezao do pristanita i sve spasio. Sa sobom su u amcu
imali i jedan ma. On je plivajui na vodi slijedio amac.
85. Neke je mornare iz Ankone oluja toliko bacala da su ve
bili u opasnosti da se potope. Kad im je tako doao u pitanje ivot, ponizno su zazvali svetoga Franju. Na moru se pokazala velika
svjetlost. S tom se svjetlou boanskim djelovanjem vratila tiina.
Kao zavjetni dar poklonie crkvi skupocjen plat i neizmjerno su bili
zahvalni svom osloboditelju.
86. Brat imenom Bonaventura plovio je s dvojicom ljudi po nekom jezeru. Kad se amac na jednoj strani otetio, zbog navale vode
potopie se. I kad su iz dubine jezera zazvali svetoga Franju, odmah
je amac pun vode zajedno s njima dospio u pristanite. Tako se i
neki brat iz mjesta Ascolia utopio u rijeci. Bio je osloboen po zaslugama svetoga Franje.
87. Neki graanin iz Pise, upljanin upe sv. Kuzme i Damjana,
svojim je oitovanjem potvrdio kako je, dok se s mnogima brodom
vozio po moru, velika oluja brod nosila prema jednom grebenu da
ga razbije. Kad su to opazili mornari, od jedrenica i dasaka nainie kao neku splav i na njoj s ostalim putnicima naoe neku vrstu
sklonita. No spomenuti ovjek iz Pise nije se dobro smjestio na
toj splavi. Zahvatio ga je snaan val i bacio u more. Kako nije bio
pliva, a ni ostali mu nisu mogli pomoi, beznadno je potonuo u
morsku dubinu. Kad se srcem preporuio blaenom Franji, jer usti-
844
ma to nije mogao, odmah je iz morske dubine kao nekom rukom

podignut i vraen na spomenutu splav. S ostalima je spaen od brodoloma. Brod je tresnuo o greben i posve se razbio.
11. poglavlje
Utamnienici i zatvorenici
88. Dogodilo se u bizantskom carstvu da je sluga jednoga gospodara bio lano optuen kao kradljivac. Zemaljski poglavar naredio
je da ga zatvore u neki tijesni zatvor. Stavljen je u teke okove i
napokon mu je nakon presude imala biti odsjeena noga. Gospodarova se ena brino trudila da nedunoga ovjeka oslobodi. Ali mueva se tvrdokornost opirala molbama. Gospoa se usrdno utekla
svetom Franji i njegovoj je ljubavi zavjetom preporuila nedunoga.
Odmah se tu nae pomonik bijednika. I kad je zatvorena ovjeka
prihvatio rukama, padoe okovi. Razvali se zatvor i neduni izie
van. A Franjo e: Ja sam onaj komu te je tvoja gospodarica pobono preporuila. Ovoga je obuzeo silan strah. Obilazio je onu
visoku stijenu da bi pronaao gdje e sii. Kad najednom, ne znajui
kako, naao se na ravnici. Kad se doskora vratio svojoj gospodarici,
sve joj je po istini ispripovijedao o udu. Ona je odmah u ime zavjeta nainila votani lik i stavila ga pred sveevu sliku da bude na
pogled svima. Opaki se ovjek zbog toga raspalio. Kad je rukom
udario svoju enu, sam je bio udaren tekom boleu. Te se bolesti
nije nikako mogao osloboditi dok nije priznao svoj grijeh i dok nije
pohvalama poeo uzvisivati sveca Bojega Franju.
89. U mjestu Massa San Pietro neki je siromaak jednom vitezu
dugovao izvjesnu svotu novaca. Kad mu bijeda nije dala mogunost
da novac vrati, vitez je iznenada zgrabio dunika. Dunik je usrdno
molio onoga da mu se smiluje i da iz ljubavi prema svetom Franji
odgodi isplatu duga. Kad je upravio tu molbu, bio je uvjeren da vitez
tuje glasovitoga sveca. Oholi je vitez prezreo upravljenu mu molbu
i omalovaio sveevu ljubav kao neto besmisleno. Tvrdokorno je
odgovorio: Na takvu u te mjestu zatvoriti i u takav u te zatvor
ubaciti gdje ti nee moi pruiti pomo ni Franjo ni itko drugi. I
odvaio se na ono to je rekao. Pronaao je tamnicu kamo je bacio
okovana ovjeka. Malo kasnije tu se nae i sveti Franjo. Razvalio je
tamnicu, raskinuo negve i ovjeka neozlijeena doveo kui. Napokon je onaj ovjek spomenute okove donio u crkvu blaenog Franje
u Asizu. Htio je pomou njih pokazati oevu udesnu mo kao to
je u njima iskusio njegovu blagost. Tako je Franjina snaga opljakala
ohola viteza, a od zla oslobodila zatoenika koji mu se povjerio.
845
90. Petorica slubenika nekoga velikog kneza bijahu osumnjieni i uhieni. Bili su ne samo okovani nego i baeni u tijesan
zatvor. No kako su uli da blaeni Franjo posvuda blista udesima, najponiznije mu se preporuie. Jedne noi jednom se od
njih ukaza sveti Franjo i obea milost osloboenja. Taj se, koji je
imao vienje, obradovao i svoje supatnike obavijestio o obeanoj
milosti. Plakali su i radovali se, iako u tami. Zavjetovali su se i
podvostruili molitve. Jedan od njih odmah je poeo pomou neke
kosti buiti zid veoma vrste kule. vrsta graevina tako je lako
poputala kao da je bila sazdana od pepela. Kad je zid prokopao,
pokua izii. Raskinuvi negve, jedan za drugim izioe na slobodu. Preostalo im je jo da svladaju neizmjernu provaliju. No njihov
im je odvani voa Franjo ulio sranost da se ohrabre sii. Izioe
nepovrijeeni i sigurni otioe. Naveliko su razglaavali i veliali
velika djela svoga sveca.
91. Neki je Albert iz Arezza, dok je amio u tekim okovima
zato to se od njega nepravedno traio dug, ponizno svoju nedunost preporuio svetom Franji. Veoma je ljubio Red brae, a sveca
je izmeu ostalih svetaca tovao posebnom ljubavlju. Njegov vjerovnik mu je svetogrdno dobacio da ga ni Bog ni sveti Franjo nee
moi izbaviti iz njegovih ruku. Dogodilo se u predveerje blagdana
svetoga Franje. Kad onaj zatvorenik nije nita jeo, nego je iz ljubavi
prema svecu svoju hranu ustupio nekom bijedniku, i kad se spustila
no, njemu se budnom ukazao sveti Franjo. Kad se Franjo pojavio, padoe mu s nogu okovi, a s ruku lanci. Vrata se sama od sebe
otvorie, maknue se daske s vidikovca te je ovjek slobodan iziao
i vratio se svojoj kui. Od tada je izvravao svoj zavjet: postio je dan
prije blagdana svetoga Franje, a svijeu, koju je prikazivao svake
godine, godinje bi poveavao za jednu unu.30
92. Jedan je mladi iz okolice Citt di Castello bio optuen zbog
podmetanja poara. Dok je okovan leao u strogom zatvoru, svoju
je stvar ponizno povjerio svetom Franji. Kad je jedne noi u okovima pod straom leao sapet, zauo je glas koji mu je govorio. Ustani brzo i idi kamo hoe, jer su tvoji okovi raskinuti! Bez oklijevanja je izvrio nalog i, iziavi iz zatvora napolje, krenuo put Asiza da
svom osloboditelju prikae rtvu zahvalnicu.
93. Dok je na stolici blaenoga Petra sjedio gospodin Grgur
IX., na razliitim je stranama nuno dolo do progonstva krivovjeraca. Tako je i neki Petar iz mjesta Castello dAlife bio optu30
Una rimska mala jedinica za teinu, oko 70 grama.
846
en zbog krivovjerja i u Rimu zatvoren. Njega je gospodin papa

Grgur predao na uvanje biskupu Tivolia. On se pod prijetnjom
da bude lien biskupije morao brinuti za njegovo uvanje. Zato je
Petru dao staviti okove. Budui da je jednostavnost ovoga ovjeka pomogla da se ustanovi njegova nedunost, stavie ga u blai zatvor. Neki plemii toga grada, kao to se pripovijeda, u elji
da biskupa zadesi kazna kojom mu se gospodin papa zaprijetio,
poradi ve stare mrnje protiv njega, potajno spomenutom Petru
dadoe savjet da pobjegne. Kad je biskup za to saznao, bilo mu
je teko pri dui te je sa strahom oekivao kaznu. Nita manje
nije bio alostan ni zbog toga to se neprijateljima ispunila elja.
Zato je upotrijebio najveu pomnju i na sve strane razaslao uhode
da bi pronaao onoga bijednika. Kao nezahvalnika ubudue ga je
smjestio u najstroi zatvor. Zatvor je pretvorio u tamnicu, koja je
bila opasana vrstim zidinama. Iznutra ju je dao obloiti debelim
daskama koje su bile privrene eljeznim avlima. Na noge mu
je dao staviti eljezne okove koji su teili vie libara. Hranu mu je
dao odvagnuti i pie odmjeriti.
Kad mu je tako ubudue bila iskljuena nada u osloboenje, a
jer Bog ne doputa da nedunost strada, Bog mu je brzo svojom
dobrotom pritekao u pomo. Taj je ovjek mnogim vapajima i molitvama poeo zazivati svetoga Franju da mu se smiluje, napose zato
to je uo da je ve nadolo predveerje blagdana svetoga Franje.
Imao je on veliku vjeru u svetoga Franju jer je uo, kao to je rekao,
da su ga krivovjerci mnogo olajavali. Kad je ve nadola no njegova blagdana, u suton toga dana blaeni je Franjo samilosno siao
u tamnicu i pozvao ga njegovim imenom te mu naredio da brzo
ustane. Ovaj se jako uplaio. A kad je upitao tko je ondje, doznao je
da je nazoan blaeni Franjo. Ustao je, pozvao straara i rekao mu:
Silno sam preplaen, jer je netko ovdje tko mi nalae da ustanem
i kae da je on sveti Franjo. Straar mu na to odvrati: Lezi, bijednie, i u miru spavaj! Luduje jer si danas slabo jeo. A kad mu
je svetac Boji ponovno naredio da ustane i kad je ve bilo podne,
opazio je da su mu okovi na nogama raskinuti i kako su odmah pali
na zemlju. Ogledajui se po zatvoru, opazio je kako su se daske
otporile i rastvorile i kako mu je otvoren put. Ovako osloboen od
uzbuenja nije znao pobjei, nego je vikom kroz vrata prestraio
straare. Kad su obavijestili biskupa da je ovaj lien okova, biskup
je od straha pao s mjesta na kojem je sjedio, jer je mislio da je onaj
pobjegao, a nije jo nita uo o udu. A kad je sve po redu shvatio,
pobono je uao u zatvor i otvoreno je upoznao Boju mo i ondje
se Gospodinu poklonio. Okovi su odneseni pred gospodina papu
i kardinale. Kad su oni vidjeli to se dogodilo, uvelike zadivljeni,
blagoslivljali su Boga.
847
94. Guidalotto iz mjesta San Gimignano bijae lano optuen da

je otrovao nekog ovjeka i da je odluio istim otrovom usmrtiti njegova sina i cijelu mu obitelj. Graanska vlast ga je zbog toga uhitila.
Okovan je najteim okovima i baen u jednu ruevnu kulu. Dok je
tako vlast smiljala kakvom kaznom bi ga prisilila da bi pod mukama
priznao zloin zbog kojega je optuen, konano je odlueno da ga
rastegnu na posebnom muilu. Tako na nj stavie mnogo eljezna
tereta i dovedoe ga do posvemanje iscrpljenosti. Vie mu je puta
bilo nareeno da se sagne i opet uspravi da bi ga uvijek nove muke
to bre prinudile na priznanje zloina. No duh nedunosti blistao
mu je na licu pa nije pokazivao nikakva traga alosti za vrijeme muenja. Zatim je ispod njega bila naloena dosta jaka vatra, ali to mu
nije otetilo ni jednu vlas, iako je bio tako objeen da mu je glava
visjela iznad zemlje. Napokon je bio poliven vrelim uljem. Budui da
je bio neduan i odmah se od poetka povjerio svetom Franji, sve je
to smijeei se podnio. One naime noi kad je ujutro trebao biti izveden da se na njemu izvri kazna, sveti Franjo ga je probudio svojim
pohodom. Sve do jutra je bio okruen neopisivim blistavim svjetlom.
Boravei u tom svjetlu, bio je ispunjen radou i velikim pouzdanjem. Blagoslovljen bio Bog koji ne doputa da propadnu neduni.
U navali velikih voda on se nalazi uz one koji se pouzdaju u njega.
12. poglavlje
One kojima je pomogao u opasnu poroaju
i oni koji nisu obdravali njegov blagdan
95. Neka grofica u Sklavoniji kao to bijae ugledna po plemenitosti roda tako bijae zauzeta za estitost ivota. Plamtjela je pobonou prema svetom Franji, a prema brai bijae vrlo naklona.
U vrijeme poroaja snaoe je strahovite boli. Nala se u takvoj
tjeskobi te se inilo da e skoranje roenje djeteta za majku biti
sigurna smrt. inilo se da nee moi dijete dati na ivot, ako sama
ivot ne izgubi, niti e uz takav napor roditi, nego da e podlei. I
pade joj na pamet Franjina udesna mo i slava. Probudila je vjeru,
rasplamsala pobonost. Obratila se pouzdanu pomoniku, vjernom
prijatelju, tjeitelju pobonih, utoitu nevoljnih. I ree: Sveti Franjo, cijelim svojim srcem ponizno se utjeem tvojoj samilosti. Srcem
zavjetujem ono to ne mogu izrei. Divne li samilosne brzine! im
je to izrekla, prestadoe boli. To bijae svretak trudova, a poetak raanja. Odmah im je prestala muka zdrava je porodila dijete.
Svoga zavjeta nije zaboravila, vjerna osta svojoj odluci. Dala je sagraditi veoma lijepu crkvu. A kad crkva bijae dovrena, posvetila ju
je na ast ovome svecu i predala je brai.
848
96. U okolici grada Rima neka ena imenom Beatrica bijae pred
porodom. Kad je ve etiri dana u utrobi nosila mrtvo dijete, nesretnicu su muile strahovite boli i obuzee je smrtonosne muke. Mrtvi
je plod majci prijetio smru. Dok jo nije dolo do naravna pobaaja, majka se nalazila u opasnosti. Zatraila je lijeniku pomo, ali je
pokuaj bio uzaludan. Svi su ljudski lijekovi ostali bez uinka. Tako
se od onoga prvotnog prokletstva dosta toga survalo na nesretnicu.
Grobom postade zaetom plodu, a i sama je stajala pred sigurnim
grobom. Napokon se po posrednicima svom pobonou preporuila Manjoj brai i punom je vjerom ponizno zamolila togod od
relikvija svetoga Franje. Bog je tako htio te se nalo neto od pojasa
kojim se neko svetac opasivao. I doskora je, im je na porodilju
stavljen pojas, posve nestalo svake boli, a mrtvi plod, koji je prijetio
smru, izie. Prijanje joj se zdravlje opet vratilo.
97. ena nekoga plemenitog ovjeka iz mjesta Calvi imenom Julijana provodila je godine u alosti zbog smrti svojih sinova i neprestano je oplakivala svoju nesretnu sudbinu. Svu joj je djecu koju je
rodila pokrila zemlja. Njene mladice zahvatila je brza sjekira. Kad
je dakle u utrobi nosila plod ve etiri mjeseca, vema se preputala
tuzi nego radosti. Plaila se da joj se ne bi radost zbog poroda koji
je imao uslijediti izjalovila po alosti nesretna svretka. I gle, jedne
noi, dok je spavala, u snu joj se ukazala neka ena koja je u naruju
drala draesno djetece. Radosno joj ga je pruila i rekla: Primi,
gospoo, ovo dijete koje ti alje sveti Franjo! A ona se opirala kao
da nije voljna primiti ono to bi odmah morala izgubiti pa je rekla:
Zato da uzmem to dijete kad znam da e odmah, kao i ostala,
umrijeti? Na to e joj ova: Uzmi ga, jer ovo koje ti alje sveti
Franjo ivjet e! Kad se to meu njima triput ponovilo, gospoa je
dijete uzela u naruaj. Odmah se iz sna probudila i svom je muu
ispripovijedala vienje. Oboje se obradovae silnom radou, a da
bi dobili dijete, umnoili su svoje zavjete. I konano je dolo vrijeme
da rodi. I ena rodi sinia koji je cvatui napredovao i nadoknadio
gubitak onih koji pomrijee.
98. Nedaleko od Viterba bijae ena blizu poroda, ali jo blie
smrti. Mnogo su je muile unutranje boli i bila je sva nevoljna
zbog tegoba koje prate ene. Pitala je za savjet lijenika, pozivala je iskusne ene. Sve joj to nije nita koristilo. Preostao je jo
samo oaj. Jadnica je zazivala blaenoga Franju i izmeu ostaloga
je obeala da e doivotno slaviti njegov blagdan. ena je smjesta
bila osloboena, a porod je radosno dovren. Kad je postigla to je
htjela, zaboravila je na ono to je obeala. Na sam blagdan svetoga
Franje poe da opere rublje, a da jueranji zavjet nije zaboravi-
849
la, nego ga je zanemarila. Najednom ju je snala strahovita bol.

Opomenuta kaznom vratila se kui. Ali kad su se bolovi stiali, jer
je bila od onih koje u jednom satu deset puta svoju odluku promijene, gledajui susjede kako su zaposlene, voena ludom zaviu,
odvaila se da radi jo neto gore nego ono prije. Desnu ruku, kojom se dala na posao, nije vie mogla pregibati. Odmah joj postade
nepokretna i suha. Pokua je podii drugom rukom, ali pogoena
istim prokletstvom i ona se sasuila. Sada ju je morao sin hraniti, a
ni za ostale potrebe nije se sama mogla podii. Mu joj se zbog toga
zaprepastio i razmiljao o razlogu toga to se zbilo. Uvjerio se da je
zanemarena vjernost svetom Franji uzrokom nevolje. Mu i ena,
obuzeti strahom, bez odgaanja obnovie zavjet. Svetac se smilovao jer uvijek bijae milosrdan. Raskajanoj je eni vratio zdravlje
udova koji su joj bili uzeti kad ga je bila prezrela. Tako je po kazni, koju je razglasio grijeh, ena postala primjerom svima koji ne
izvravaju zavjete i uliven je strah u one koji se drznu oskvrnuti
svetake blagdane.
99. U gradu Tivoli ena nekog suca, poto je rodila est keri,
smuena velikim strahom, odluila da e se ubudue suzdravati od
zajednikoga ivota s muem. Nije htjela nastaviti raanje, jer joj
je dotadanji uspjeh bio nepoudan. eni je bilo krivo to je uvijek
raala samo ensku djecu, a izgarala je od elje za mukim potomkom. Krivila je i Boju odluku. Ne smije se mrzovoljno prihvaati
odluka koja se prema Bojim zakonima izvrava na ljudima. I tako
se ona zlovoljna kroz godinu dana odvojila od vlastitoga mua. Malo
kasnije, poto se pokajala, naloeno joj je da se izmiri sa svojim muem. Ispovjednik ju je potaknuo da od blaenoga Franje moli sina
kojemu neka nadjene ime Franjo, kad ga po njegovim zaslugama
dobije. Malo iza toga ta je ena zanijela i dano joj je da rodi dvojke,
a molila je samo za jedno. Od ovih je jedan nazvan imenom Franjo,
a drugi imenom Bla.
100. U gradu Le Mansu, u Francuskoj, neka vrlo ugledna ena
imala je neuglednu sluavku koju je silila da na blagdan svetoga
Franje radi teaki posao. Ta ipak, jer bijae plemenitijega duha,
iz potovanja prema blagdanu nije bila voljna raditi. Meutim je
ljudski strah bio jai od Bojega i djevojka se, iako protiv svoje volje,
pokorila nalogu. Rukom je posegla za preslicom, a prsti prihvatie
vreteno. Ali su se ruke odmah ukoile od boli, a prsti su joj upravo
izgarali od neopisive vruine. Po kazni se oitovao grijeh, a estina bola nije joj doputala da uti. Sluavka otri sinovima svetoga
Franje. Otkrije im prijestup i pokae kako je kanjena te zatrai
oprotenje. Braa su u povorci otila u crkvu i za njezino su zdravlje
850
molila milost svetoga Franje. Dok su sinovi molili oca, ona je bila
iscijeljena, ali su na prstima ostale opekline.
101. U mjestu Campagna Maggiore desilo se neto slino. Neka
je ena u predveerje blagdana blaenoga Franje, iako su je susjede
korile to zbog tolikoga blagdana ne poine od posla, tvrdoglavo
svoj posao nastavila sve do veeri i nije prestala raditi. Nakon dovrena posla, poto su joj ruke najednom oslabile i postale nesposobne za bilo kakav posao, obuzeta je ukoenou i bolom. Odmah je
ustala i sveano izjavila kako je omalovaila asni blagdan. U sveenikove ruke sveano je poloila zavjet da e sveev blagdan doivotno pobono slaviti. Kad se zavjetovala, odvedena je u neku crkvu
koja je podignuta na ast svetom Franji da u njoj uz pla mnogih
zadobije prijanje zdravlje.
102. U Valladolidu je neka ena, kad ju je susjeda opomenula da
svetkuje blagdan svetoga Franje i da toga dana nita ne radi, vrlo
drsko odgovorila i rekla: Kad bi za svaku vrst posla postojao jedan
svetac, broj svetaca premaio bi broj dana. Kad je te lude rijei
izgovorila, zadesila ju je boanska osveta te je poludjela. I mnogo
je dana bila nesposobna za razumsko rasuivanje i za pamenje,
dok nije po molitvama to ih neki upravie blaenom Franji njezina
duevna bolest iezla.
103. U gradiu Piglio, u pokrajini Campagna, neka je ena na
blagdan svetoga Franje marljivo radila svoj posao. Kad ju je neka
odlina ena zbog toga prekorila, jer taj blagdan svi pobono svetkuju, ona je kazala: Jo mi malo preostaje da svoj posao dovrim.
Neka vidi Gospodin, ako time grijeim! I odmah je na keri, koja
je ondje blizu sjedila, opazila teku kaznu. Djevojci su se usta razvukla sve do uiju, a oi, kao da e joj ispasti, strahovito su se prevraale. Sa svih se strana strae ene i majku su proklinjale poradi nedune keri. Shrvana bolom ondje se bacila na zemlju, zavjetovala
se da e svake godine svetkovati ovaj blagdan i da e iz potovanja
prema ovome svecu hraniti siromahe. Bez odlaganja su se stiale
kerine muke, im se majka koja je sagrijeila pokajala zbog uvrede.
104. Matej iz Tolentina imao je ker koja se zvala Franciska. Kad
su se braa preselila na drugo mjesto, on je mnogo rogoborio. Svojoj
keri Franciski promijenio je ime. Odredio je da se ubudue zove
Mateja. Liena tako svoga imena, doskora je bila liena i zdravlja.
Budui da se radilo o preziru oca i o mrnji njegovih sinova, ki je
vrlo teko oboljela i nala se u smrtnoj opasnosti. A kad je oca poela muiti estoka tjeskoba zbog skore kerine smrti, napala ga je
851
ena to je zamrzio Boje sluge i to je omalovaio sveevo ime. S

potovanjem je najprije posegao za imenom i svojoj je keri ponovno dao ime kojega ju je prije liio. Kad je napokon uz oevo jadikovanje donesena u prebivalite brae, djevojka je zajedno s imenom
zadobila i prijanje zdravlje.
105. Neka ena iz Pise, ne znajui da je nosea, kad se u tom
gradu podizala crkva svetoga Franje, cijeli je dan ondje naporno radila. Njoj se sveti Franjo ukazao nou s dvojicom brae, koja su
ispred njega nosila svijee, i rekao: Evo, keri, zaela si i rodit e
sina. On e ti biti radost nadjene li mu moje ime. Dolo je vrijeme
da rodi i rodila je sina. Svekrva ree: Zvat e se Henrik po naem
roaku toga imena. Na to e majka: Nipoto, nego e se zvati
Franjo. Svekrva se podsmjehnula otmjenom imenu kao da je seljako. Nakon nekoliko dana, kad je djeai imao biti krten, oboli
upravo na smrt. Cijela se kua raalostila i radost se prometnula u
jadikovanje. A dok je majka nou zbog tjeskobe bdjela, doao je
sveti Franjo s dvojicom brae kao i prvi put te je kao uzbuen rekao
eni: Nisam li ti rekao da ti sin nee biti na radost ne nadjene
li mu moje ime! A ona je poela vikati i zaklinjati se da mu nee
nadjenuti nijedno drugo ime. Napokon je djeak ozdravio i bio kr
ten. Odlikovan je imenom Franjo. Dana mu je milost da ne mora
plakati, nego da u nedunosti provede djetinje dane.
106. Neka je ena iz okolice Arezza u Toskani sedam dana trpjela poroajne boli i ve je sva bila pocrnjela. Kad su svi izgubili
nadu, zavjetovala se svetom Franji i umirui je poela zazivati njegovu pomo. Poto se zavjetovala, ubrzo je zaspala. U snu joj se
ukazao sveti Franjo i pozvao je njezinim imenom Adelazija. Upitao
ju je prepoznaje li njegovo lice. Ona je odgovorila: Zaista te, oe,
poznam. Svetac nastavi: Zna li moliti: Zdravo, kraljice, majko
milosra? Ona odgovori: Znam, oe. Svetac joj ree: Poni i
prije nego to dovri, sretno e roditi! Kad je svetac ovo rekao,
zaviknuo je jakim glasom i ieznuo. Na taj se glas ena probudila i
sa strahom je poela moliti: Zdravo, Kraljice. A kad je izgovarala
rijei one svoje milosrdne oi, odmah je, a da molitvu nije ni dovrila, radosna i zdrava rodila dijete.
107. Kad je jedna ena na Siciliji doznala da je blagdan blaenoga Franje, nije marila ostaviti se teka posla, nego je pripremala
nave. Kad je u njih stavljala tijesto i zasukanim ga rukama skupljala na hrpu, opazila je da je tijesto pokropljeno krvlju. ena je to
zaueno promatrala i poela dozivati susjede. A kako su one sve
vema pristizale da vide neobinu pojavu, to su se u tijestu tragovi
852
krvi poveavali. ena se pokajala jer je uinila ono to je uinila.

Zavjetovala se da ubudue na blagdan svetoga Franje nee raditi
teke poslove. Kad je obeanje tako potvrdila, s tijesta je nestalo
krvavih tragova.
108. Dok je svetac jo ivio u tijelu, a neka ena iz okolice Arezza bila nosea i pribliilo se vrijeme da rodi, obuzela ju je nevjerojatna tjeskoba. Raajui muila se vie dana. Desilo se da je u
to vrijeme blaeni Franjo, zbog tjelesne slabosti, onuda prolazio
na konju u jedno samotite. Svi su oekivali da proe kroz ono
mjesto gdje se ena nalazila u mukama. Kad se on ve nalazio u
samotitu, neki je brat prolazio kroz ono seoce s konjem na kojem
je prije jahao svetac. Kad su stanovnici onoga mjesta opazili da to
nije sveti Franjo, jako su se raalostili i meusobno su se poeli pitati bi li se mogla nai neka stvar koju je sluga Gospodnji doticao
svojom rukom. I pronali su uzde to ih je on drao rukama. Brzo
su konju s glave skinuli oglavinu. Kad je ena osjetila da su te uzde
na nju stavljene, uklonjena je svaka opasnost. Radosno je rodila i
bila zdrava.
13. poglavlje
Izljeenje prodora
109. Brat Jakob iz mjesta Iseo, ovjek koji je u naem Redu bio
dosta poznat i cijenjen, prua svjedoanstvo o samom sebi. Na slavu naega oca, za dobroinstvo ozdravljenja, on zahvaljuje svecu
Bojem. Dok jo bijae kao nejako dijete u oinskom domu, u tijelu
je pretrpio vrlo teak prodor (hernija). Ono to je u tijelu sakriveno
i to je priroda smjestila tako da bude nevidljivo, ispalo je na drugim mjestima i uzrokovalo velike tegobe. Otac i svojta, kojima je
stvar bila poznata, zbog toga su trpjeli. Premda su u lijenika traili
pomo, inilo se da sve to nita ne koristi. I napokon je mladi,
nadahnut boanskom milou, poeo razmiljati o spasenju due
i ozbiljno traiti Boga koji lijei slomljena srca i povezuje njihove
rane. Tako je predano stupio u Red svetog Franje, ali nije nikom
otkrio kakva ga bolest mui. Poto je meutim proveo u Redu neko
vrijeme i poto su braa saznala za mladievu bolest, u svojoj su ga
smetenosti htjela otpustiti roditeljima, iako teka srca. No mladieva je postojanost bila tolika da je nadvladao neugodnu silu. Zato su
se braa za nj brinula dok ga nije ojaala milost Boja i dok po svom
ponaanju nije postao samostalan ovjek. Meu njima je preuzeo
duobrinitvo i provodio hvalevrijedan redovniki ivot. Kad je tijelo blaenoga Franje bilo prenoeno u svoje konano poivalite,
853
desilo se da je spomenuti brat s ostalima prisustvovao sveanostima

prijenosa. I kad se pribliio grobu u kojem je poivalo tijelo svetoga
oca, zapoeo je oduu molitvu za ve zastarjelu bolest. Odmah su
se svi dijelovi tijela na udesan nain vratili na svoja mjesta. Kad je
osjetio da je ozdravio, odloio je podvezni remen i od tada je bio
sasvim osloboen svake boli.
110. Neki je ovjek iz Pise, kojem je sva utroba propala kroz
donji dio tijela, zbog estokih bolova i velikoga srama, protiv samoga sebe usmjerio avolsku namisao. Kad se naao u najdubljem
ponoru oaja, da vie ne bi morao ivjeti, odluio se objesiti. Ipak je
meutim, jer ga je uznemirivao alac jo neuguene savjesti, poeo
sebi u pamet dozivati ime svetoga Franje i ustima ga je, iako slabo,
poeo zazivati. Odmah mu se u dui pojavila promjena one proklete
odluke i izmolio je brzo izljeenje od strahovite muke.
111. Sin nekoga ovjeka iz gradia Cisterna u pokrajini Maritima bio je strahovito muen tekim prodorom. Ni na jedan umjetni
nain nije mogao zadrati utrobu. Podvezni remen, koji pomae
kod takvih prodora, prouzroio je brojne nove prodore. Nesretni
roditelji zbog toga su mnogo trpjeli. Strahovit izgled ove nevolje
bio je razlogom da su mladia saalijevali i susjedi i znanci. Poto
su iskuana sva sredstva i lijeenje nije nita pomoglo, majka i otac
zavjetovae sina svetom Franji. Odnesoe ga dakle na blagdan svetog Franje u crkvu koja mu je na ast podignuta u gradiu Veletri. Smjestie ga ispred sveeve slike i nainie zavjet. S ostalim su
mnotvom naroda za nj prikazali mnogo suza. Kad se u misi pjevalo
Evanelje i kad su izreene rijei da se ono to je sakriveno od mudrih i umnih objavljuje malenima, najednom se raskinuo podvezni
remen, beskorisna pomagala se raspadoe. Rana je odmah zarasla i
eljeno zdravlje u cijelosti se vratilo. Nasta veliko klicanje onih koji
su hvalili Gospodina i iskazivali ast njegovu svecu.
112. Kad je u Ceccanu, gradiu u pokrajini Campagna, u jutarnje doba u crkvu uao kapelan, nenadano je tako nezgodno pao
da su mu unutranji organi ispali i objesili se u donjem dijelu tijela.
Priskoie sveenici i drugi susjedi. Podigoe ga i smjestie u krevet. Tako je nepokretan leao osam dana te nije mogao ustati ni da
obavi nudu. Pozvani su lijenici da prue pomo svoje vjetine.
Bol se poveavala, bolest nije izlijeena, nego se jo i pogorala.
Dok je neeljena grdoba zauzimala mjesto koje joj ne pripada,
ovjeka su muile tolike boli da bijednik osam dana nije mogao
jesti. ovjek je ve zdvajao. ekala ga je sigurna smrt. Napokon
se obratio blaenom Franji za pomo. Imao je pobonu, bogobo-
854
jaznu ker. Nju je zamolio da za nj zatrai pomo svetoga Franje.

Na as je blagoslovljena ki izila van i prionula uz molitvu. Uz
obilne suze molila je Oca za oca. Veliku snagu ima molitva. Ubrzo ju je otac pozvao, dok je jo molila, i obavijestio je o radosti
nenadana ozdravljenja. Sve se u njemu smjestilo na svoje mjesto.
Osjeao se bolje raspoloen nego to je bio prije. Zavjetovao se
da e blaenoga Franju uvijek smatrati svojim zatitnikom i da e
svake godine slaviti njegov blagdan.
113. Neki je ovjek u gradiu Spelli mnogo trpio od prodora,
napose zato to je izgledalo da mu je sva sadrina trbuha ispala
na donjem dijelu tijela. Dugo vremena nije mogao utrobu, koja
mu je propala kroz prodor, potisnuti natrag niti ju je uz lijeniku
pomo mogao srediti. Kad je izgubio pouzdanje u lijenike, zatraio je boansku pomo. Poto je dakle pobono zazvao zasluge
blaenoga Franje, osjetio je da se ono to je prije bilo proderano
udesnom brzinom uvrstilo, a to je bilo izoblieno, poprimilo je
svoj redoviti oblik.
114. Neki je mladi ovjek imenom Ivan iz biskupije Sora imao
tako teak prodor da mu lijenici nikakvim sredstvima nisu mogli pomoi. Desilo se da mu je ena jednoga dana otila u crkvu
blaenoga Franje. Dok je molila za muevo zdravlje, jedan joj je
od brae prostoduno rekao: Idi i kai svome muu da se zavjetuje blaenom Franji i neka na mjestu prodora naini znak kria!
Kad se ona vratila, kazala je to svome muu. On se zavjetovao
blaenom Franji, na povrijeenome mjestu nainio je znak kria
i utroba mu se vratila na svoje prvotno mjesto. ovjek se udio
brzom i nenadanom ozdravljenju. Kuao je izvesti mnoge pokrete
kako bi se uvjerio da je zaista ozdravio, kao to se to nenadano
pokazalo. Istom se ovjeku, kad ga je pritisnula teka groznica,
u snu pokazao blaeni Franjo. Pozvao ga je njegovim imenom i
rekao: Nemoj se, Ivane, bojati jer e od svoje bolesti ozdraviti!
Ovo udo uiva najveu vjerodostojnost jer se nekom pobonom
ovjeku, koji se zvao Robert, ukazao blaeni Franjo, a kad ga je
ovaj zapitao tko je, on je odgovorio: Ja sam Franjo, a doao sam
izlijeiti jednoga svog prijatelja.
115. Na Siciliji je nekoga ovjeka imenom Petar, kojem se najed
nom nainio prodor, kad je obeao da e pohoditi Franjine moi,
udesno ozdravio.
855
14. poglavlje
Slijepi, gluhi i nijemi
116. U samostanu u Napulju vie je godina boravio jedan slijepi

brat imenom Robert. U oima mu se pojavie neke izrasline koje su
prijeile treptanje i upotrebu vjea. Kad se ondje sakupilo mnogo
brae izvana s razliitih strana svijeta, blaeni otac Franjo, zrcalo
i uzor poslunosti, da bi ih novim udom potaknuo na putovanje,
u njihovoj je nazonosti spomenutoga brata izlijeio ovako: Brat
Robert je jedne noi leao na smrt bolestan. Ve je obavljena i preporuka due kad se najednom uza nj naao blaeni otac s trojicom
brae savrene svetosti, a to su bili sveti Antun, brat Augustin i brat
Jakob iz Asiza. Ovi, koji su ga savreno nasljedovali za ivota, tako
su ga radosno slijedili i nakon smrti. Sveti je Franjo uzeo noi te
odrezao suvino meso, povratio mu prijanji vid, izvukao ga iz ralja
smrti i rekao mu: Sine Roberte, milost koju sam ti iskazao znak
je brai koja odlaze meu udaljene narode da u ja ii ispred njih
i da u upravljati njihovim koracima. Neka pou radosno i neka
naloeni im in poslunosti veselim srcem izvre! Neka sinovi poslunosti budu radosni, naroito oni to ostavljaju vlastitu zemlju;
kad zaboravljaju na zemaljsku domovinu, ispred njih stupa revan i
briljiv voa!
117. U Zancatu, gradiu nedaleko od grada Anagni, neki je vitez
posvema izgubio vid. Upravo se desilo da su se dva manja brata,
koji su stigli iz udaljenih krajeva, svratila u njegovu kuu radi noenja. Cijela ih je obitelj dolino primila i prema njima se postupalo
sa svom panjom. Gostoprimevu sljepou nisu opazili. Nakon toga
su otili u prebivalite brae koje se nalazilo est milja daleko i ondje proboravie osam dana. Jedne se noi blaeni Franjo jednom
od one brae ukazao u snu i rekao: Ustani, sa subratom se pouri kui vaega gostoprimca, koji je u vama poastio mene i poradi
mene vam je iskazao tolike ine ljubavi! Oduite se za dobroinstvo
to vas je lijepo primio i poastite onoga koji je vama iskazao ast!
Slijep je naime i ne vidi, a to mu prouzroie njegovi grijesi, koje
jo nije ispovjedio. Oekuje ga tama vjene smrti, ekaju ga vjene
muke. K tomu ga jo sputavaju opaine koje nije odbacio. Kad je
otac ieznuo, sin je preneraen ustao te je sa subratom brzo izvrio
nalog. Oba se brata zajedno vratie gostoprimcu. Onaj koji je imao
vienje redom je ispripovijedao sve to je vidio. Onaj se ovjek veoma zaudio i potvrdio da je sve istina to je uo. Bio je ganut do
suza. Spremno se ispovjedio i obeao da e se popraviti. Kad se u
njemu unutranji ovjek tako obnovio, onaj vanjski je odmah zado-
856
bio izgubljeni vid. Ovo veliko udo svuda se naokolo razglasilo i sve
koji su to uli pridobilo je za gostoljubivost.
118. U Tebi u Grkoj neka je slijepa ena dan prije blagdana
svetoga Franje postila o samom kruhu i vodi. Na sam blagdan u
rano jutro njezin ju je mu odveo u crkvu brae. Za vrijeme mise,
kad je podignuto Tijelo Kristovo, ona je otvorila oi. Jasno je vidjela
i najpobonije se poklonila. Dok se klanjala, jakim je glasom zavik
nula: Hvala Bogu i njegovu svecu jer vidim Kristovo Tijelo! Svi
nazoni poeli su klicati. Nakon svetog bogosluja ena se vratila
svojoj kui, voena vlastitim oima. Krist je bio Franji svjetlo dok je
ivio. I kao to mu je onda povjerio dar udesa, tako i sada eli da se
njegovu tijelu odaje svaka ast.
119. Neki djeak, od etrnaest godina, iz gradia Pofi u Kam
paniji, pogoen nenadanom boleu, sasvim je izgubio lijevo oko.
estina boli oko je istisnula iz njegova mjesta te je osam dana izvana
visjelo o tankoj, samo prst dugakoj mesnatoj niti i umalo da se nije
posve osuilo. I kad nije nita drugo preostalo nego da se odree, a
lijenici izgubili svaku nadu, njegov se otac svim srcem obratio za
pomo blaenom Franji. Poniznim pronjama neumorni se pomaga bijednika nije ogluio. Usahlo oko udesnom je moi smjestio
na njegovo mjesto i osvijetlio ga prvotnom svjeinom eljena svjetla.
120. U istoj pokrajini, u mjestu Castro, jednom je sveeniku s
visine palo na glavu veliko drvo i tako ga jako udarilo da je na lijevo
oko oslijepio. Oboren na zemlju, zapomaui jakim glasom, poeo
je zazivati svetoga Franju: Pomozi mi, sveti oe, da bih mogao poi
na tvoju svetkovinu kao to sam tvojoj brai obeao da u ii! Bilo
je naime predveerje sveeva blagdana. Odmah je ustao sasvim iscijeljen. Na sav je glas izraavao svoju zahvalnost i radost. Sve je
nazone, koji su ga saalijevali zbog nesree, potaknuo na divljenje
i klicanje. Otiao je na proslavu i svakom je pripovijedao kako je na
samom sebi doivio sveevu dobrotu i mo. Neka se zato naviknu
tovati njega za kojega znadu da tako pritjee u pomo svojim tovateljima.
121. Dok je blaeni Franjo jo bio iv, neka je ena iz mjesta
Narni oslijepila. Kad je ovaj ovjek Boji na njezinim oima nainio
znak kria, odmah je na udesan nain zadobila izgubljeni vid.
122. Neki je ovjek imenom Petar Roman iz Monte Gargana,
dok je u vinogradu podsijecao neko drvo, zadobio udarac u oko,
koje se tako raspolovilo po sredini da mu je ona jabuica rasjeena
857
visjela izvana. I kad je u tako beznadnoj nevolji izgubio nadu da bi

mu koji ovjek mogao pomoi, obeao je da na blagdan svetoga
Franje nee nita jesti ako mu on pomogne. Boji je svetac odmah
povratio oko na odreeno mjesto, sastavio je obje polovine i obdario ga prijanjim vidom.
123. Sin nekog plemenitaa, slijep od roenja, po zaslugama blaenog Franje zadobio je eljeni vid. Dotini je po tom sluaju dobio
i ime, nazvan je Iluminat (tj. Prosvijetljeni). Kasnije, kad je poodrastao, stupio je u Red svetoga Franje i konano je ono to je sveto
zapoeo jo svetije dovrio.
124. Bevagna, poznati gradi, nalazi se u Spoletskoj kotlini. Tu je
stanovala jedna sveta ena s jo svetijom djevicom kerkom i unukom koja je bila posve predana Kristu. Sveti je Franjo svojim gostovanjem vie puta poastio njihovu gostoljubivost. Ta je ena imala
i sina u Redu manje brae. Bio je to ovjek velika savrenstva. No
jedna je od njih, naime unuka, bila liena vida vanjskih oiju, dok
su meutim njezine unutranje oi, kojima se vidi Bog, sjale divnom
otrinom. Kad je sveti Franjo zamoljen da se smiluje njezinoj boli i
da svrati panju na njihove napore, svojom je slinom u ime Presvetoga Trojstva slijepoj tri puta namazao oi i vratio joj eljeni vid.
125. U gradiu Citt della Pieve ivio je mladi prosjak koji je od
roenja bio gluhonijem. On je imao tako osakaen i kratak jezik da
su ga oni koji su to mnogo puta istraivali vidjeli kao da je odrezan.
Neki ga ovjek imenom Marko poradi Boga primi kao gosta. Kad je
mladi doivio njegova dobroinstva, trajno je kod njega ostao. Dok
je spomenuti ovjek jedne veeri sa svojom enom veerao, a djeak
je pred njima stajao, rekao je eni: Smatrao bih to najveim udom kad bi blaeni Franjo ovome poklonio sluh i govor. I nadoda:
Zavjetujem se Bogu, ako se blaeni Franjo udostoji ovo uiniti, da
u iz ljubavi prema njemu ovoga djeaka doivotno uzdravati. I
gle uda! Najednom je mladiu narastao jezik i on je progovorio rekavi: Neka ivi sveti Franjo kojega vidim kako gore stoji i daje mi
govor i sluh. to da reknem narodu? Njegov hranitelj ree: Hvali
Gospodina i mnoge e ljude spasiti. Ljudi onoga kraja koji su ga
poznavali bili su prvi ispunjeni najveim divljenjem.
126. Neka je ena iz Apulije prije dosta vremena izgubila govor
i sposobnost nesmetana disanja. Njoj se, dok je nou spavala, ukazala Djevica Marija i rekla joj: Ako hoe ozdraviti, poi u crkvu
svetoga Franje u Venosi pa e ondje primiti eljeno zdravlje! ena
je ustala i, jer nije mogla disati niti govoriti, roditeljima je pokazala
858
znakovima da eli ii u Venosu. Roditelji pristadoe i s njom pooe

u to mjesto. Kad je ena ula u crkvu svetoga Franje i kad je iz dubine srca zamolila pomo, odmah je povratila neku mesnatu tvar i
naoigled svima koji su je promatrali udesno ozdravila.
127. U biskupiji Arezzo neka je ena sedam godina bila nijema.
Neprekidnim eljama navaljivala je na ui Boje da bi se Bog udostojao razvezati joj jezik. I gle, dok je spavala, pojavie se dva brata
odjevena u crvenu odjeu i blago je potaknue da se zavjetuje svetom Franji. Rado je prihvatila njihov poticaj. Zavjetovala se srcem,
jer ustima nije mogla. Kad se probudila, zadobila je govor.
128. Neki je sudac imenom Aleksandar omalovaavao udesa
svetog Franje. Kroz vie od est godina bio je na uenje ljudima
lien govora. U emu je sagrijeio, u tom je bio i kanjen. Kad se
duboko pokajao, alio je to je sveeva udesa omalovaavao. Zato
svetac nije ustrajao u svom neraspoloenju, nego ga je, jer se kajao i
ponizno ga zazivao, povrativi mu govor, ponovno primio u milost.
Od tada je svoj pogani jezik stavio u slubu velianja blaenog oca.
Po kazni je postao daleko poboniji.
129. Budui da spominjemo napadaa, pada nam na pamet neto to je korisno ispripovijedati. Neki je vitez imenom Gineldo iz
mjesta Borgo u pokrajini Masa najbezonije napadao djela i udesa
blaenoga Franje. Pred hodoasnike je, koji su dolazili da ga poaste, iznosio mnoge pogrde i protiv brae je javno blebetao iznosei
svakakve budalatine. Kad se jednog dana kockao, pun mahnita
nevjerovanja, kazao je nazonima: Ako je Franjo svet, neka se na
kockama pokae osamnaest bodova! Doskora se u tri maha pokaza na kockama estica. I bacao je kocke devet puta. Svaki put kad je
bacio dobio je po tri estice. U svom ludovanju nije prestao, grijeh
je tovario na grijeh, a psovku gomilao na psovku, te je rekao: Ako
je istina da je taj Franjo svet, neka danas moja glava padne od maa.
A ako nije svet, ostat u neozlijeen! Srdba Boja nije oklijevala.
Po Bojoj presudi njegova molitva postade grijehom! Kad je igra
dovrena, jer je svom sinovcu nanio nepravdu, ovaj je zgrabio ma
i zarinuo mu ga u prsa. Bezbonik je istoga dana umro. Sin tame
postade plijenom pakla. Neka se uvaju psovai i neka ne misle da
rijei nestaju u zraku i da nema onoga tko e osvetiti nepravde nanesene svecima.
130. Neka ena imenom Sibilija vie godina bijae slijepa...31
31
Doslovno iz 1el 136.
859
131. U selu Vicalvi, u biskupiji Sora, bijae djevojka slijepa od roenja. Majka ju je dovela u kapelu blaenog Franje. Kad je zazvala
Kristovo ime, po zaslugama svetoga Franje zavrijedila je dobiti vid
koji nije nikada imala.
132. U gradu Arezzo u crkvi svetog Franje, sagraenoj nedaleko
od grada, jedna je ena, koja nije vidjela sedam godina, zadobila
izgubljeni vid.
133. U istom je gradu sin neke siromane ene od blaenog Franje, komu ga je ona zavjetovala, zadobio vid.
134. Neki je slijepac iz mjesta Spello kod sveeva groba ponovno
zadobio davno izgubljeni vid.
135. U mjestu Poggibonsi, u firentinskoj biskupiji, ivjela je neka
slijepa ena. Zbog jedne objave poela je pohaati neku kapelu blaenog Franje. Kad je onamo donesena, bijednica se niice bacila
pred oltar. U tren oka je primila vid i bez vodia se vratila kui.
136. Neka je druga ena iz Camerina bila sasvim slijepa na desno
oko...32
137. Neto slino dogodilo se jednoj eni iz Gubbia...33
138. Jedan je Asianin pet godina bio slijep...34
139. Albertin iz Narnia izgubio je vid. Vjee su mu visjele sve
do obraza. Zavjetovao se svetom Franji i zavrijedio da zadobije vid
i ozdravi.
140. Jedan mladi imenom Villa nije mogao ni hodati ni govoriti.
Umjesto njega se zavjetovala majka. Ona je izradila votani lik i odnijela ga s velikom pobonou na mjesto gdje poiva blaeni otac
Franjo. Kad se vratila kui, zatekla je sina kako hoda i govori.
141. Neki ovjek iz biskupije Perua posve je izgubio govor...35
32
34
35
33

Doslovno iz 1el 136.
Isto.
860
142. Jedna je ena imala kamen u grlu. Od silne vruice osuio

joj se jezik. Nije mogla ni govoriti, ni jesti, ni piti. I kad je potroila
mnogo lijekova, nije osjetila ni poboljanja ni olakanja. U srcu se
zavjetovala svetom Franji i u tren oka joj se meso otvorilo te je iz
grla izbacila kamen.
143. ovjek imenom Bartol iz gradia Arpino, biskupije Sora,
sedam je godina bio bez sluha. Ponovno ga je zadobio kad je zazvao
ime blaenog Franje.
144. Neka je ena iz sela Piazza na Siciliji bila liena govora.
Srcem se pomolila blaenom Franji i ponovno je zadobila milost
eljena govora.
145. U gradu Nicosia36 jedan je sveenik po obiaju ustao na jutarnju. Kad je ita od njega zatraio blagoslov, odgovorio je piskutajui, ne znam to, stranim jezikom. Tako je bez svijesti odnesen
kui. Kroz mjesec dana bio je sasvim lien govora. Kad mu je neki
ovjek Boji savjetovao da se zavjetuje svetom Franji, jezik mu je
ponovno osposobljen i osloboen je od duevne bolesti.
15. poglavlje
Gubavci i krvarenja
146. U San Severinu jedan je mladi imenom Akto bio sav gubav. Svi su mu udovi bili nateeni i iskrivljeni. I sam je sve to gledao
sa zgraanjem. Tako je bijednik neprestano leao u svom bolesnikom krevetu, a svojim roditeljima zadavao je mnogo alosti. Jednog
mu dana doe otac te ga je nagovarao da se zavjetuje blaenom
Franji. On je na to radosno pristao. Otac je dao donijeti stijenj od
svijee i mladi se zavjetovao da e svake godine blaenom Franji
odnijeti svijeu dugaku kao to je sam bio visok. Kad je nainio
zavjet, smjesta je ustao i bio oien od gube.
147. Neki drugi ovjek imenom Bono iz grada Fano bijae i
gubav i uzet. Roditelji ga donijee u crkvu blaenog Franje i on je
ozdravio od obiju bolesti.
148. Jedna plemkinja imenom Rogata, iz biskupije Sora, dvadeset i tri je godine trpjela od krvarenja. Dok je sluala kako jedan
djeak rimskim narjejem pjeva o udesima to ih je Bog u one dane
36
Na Siciliji u pokrajini Kataniji.
861
uinio po blaenom Franji, potaknuta silnom boli, briznula je u pla

i ovako je u sebi, prosvijetljena vjerom, poela govoriti: O, preblaeni oe Franjo, koji sja tolikim udesima, ne bi li se udostojao
osloboditi me od ove bolesti! Tako veliko udo do sada jo nisi uinio. Od prevelika se gubitka krvi ee inilo da e ta ena izdahnuti. A ako bi se kada krv zaustavila, nateklo bi joj cijelo tijelo. to
da jo reknem? Nakon nekoliko dana osjetila je da je po zaslugama
blaenog Franje izlijeena. Njezina sina imenom Mario, koji je imao
ukoenu ruku, svetac je Boji izlijeio po samom zavjetu.
149. Blaeni je Franjo, Kristov stjegonoa, ozdravio jednu enu
sa Sicilije koju je sedam godina muilo krvarenje.
16. poglavlje
Umobolni i opsjednuti
150. Petar iz Foligna jednom je zgodom krenuo na hodoae u

svetite svetog Mihaela. Kad je kuao vodu iz nekog izvora, uinilo
mu se kao da je popio avla. Od tada je tri godine bio opsjednut.
Tijelo mu je bilo izmrcvareno, govorio je najopakije stvari i izvodio
ono najodvratnije. Kad je napokon rukom dotaknuo grob blaenog
oca i ponizno zazvao njegovu mo, udesno je bio osloboen od
neistih duhova, koji su ga okrutno mrcvarili.
151. Nekoj je eni iz grada Narni, koja bijae opsjednuta, u snu
naredio da se prekrii. A ona, kako je izgubila upotrebu razuma,
uope se vie nije znala prekriiti. Blaeni joj je otac utisnuo znak
kria i od nje odagnao svekoliko avolsko muenje.
152. U Maritimi je jedna ena pet godina bila duevno bolesna,
bila je liena vida i sluha. Zubima je trgala haljine, nije se plaila ni
vode ni vatre i strahovito ju je muila padavica. Jedne noi, kad je
Boje milosre odluilo smilovati joj se, svladao ju je spasonosan
strah. U snu je vidjela blaenoga Franju kako sjedi na divnom prijestolju. Ona se preda nj prostrla molei ponizno za zdravlje. On
meutim nije udovoljio njezinoj molbi. Zato se ena zavjetovala i
obeala da nee uskratiti milostinju onima koji je zamole njemu za
ljubav, dokle god bude neto imala. Odmah je svetac obnovio ugovor to ga je na slian nain nainio s Bogom. Prekriio ju je znakom
kria i potpuno ju je ozdravio.
153. U mjestu Norcia jednu je djevojku snala neka bolest. Napokon je spoznala da je mui avao. esto je naime kripala zubi-
862
ma i samu je sebe mrcvarila. Nije se klonila provalija, nije se bojala

pogibli; izgubila je tako govor i izdadoe je udovi, i nije mogla initi
nita razumno. Njezini roditelji, potiteni zbog sramote, svezanu je
za nosila na kljusetu dopremie u Asiz. I dok je na svetkovinu Obrezanja Gospodinova pred oltarom svetog Franje za vrijeme sveane
mise leala ispruena, najednom je iz sebe izbacila neto odvratno.
Odmah se uspravila na noge da poljubi oltar svetog Franje. Sasvim
osloboena od svake bolesti ovako je povikala: Hvalite Boga i sveca njegova!.
154. Sin jednoga plemia bolovao je od padavice koja nije bila
nita manje strana nego to je bila bolna. Na usta mu je izlazila
pjena, sve je gledao tupim pogledom i, jer je zlorabio svoje udove,
izbacivao je iz sebe neto avolsko, ne znam to. Roditelji su vapili
svecu Bojem, molili su od njega lijek i bijednog su sina preporuivali njegovoj ljubavi. Nakon toga se jedne noi majci u snu ukazao
prijatelj dobrote i rekao joj: Evo, sada dolazim da izlijeim tvoga
sina. Na taj se poziv ena probudila i drui ustala. Svog je sina
nala potpuno izlijeena.
155. Miljenja sam da se u njegovu ivotopisu ne smije preutjeti
kako je bio slavan po udesnoj moi protiv zlih duhova. U gradiu San Gemini ovjek je Boji, kad je jednom zgodom navjeivao
kraljevstvo nebesko, doao k nekom bogobojaznom ovjeku da ga
taj ugosti. Njegovu je enu, kako je bilo svima poznato, muio avao. Kad su blaenog Franju za nju zamolili, u strahu da ljudi ne bi
veliali njega, nekao se da to uini. Kad su ga konano svojim molbama pridobili, u tri je kuta kue postavio trojicu brae da se mole,
a u etvrti je otiao sam. Poto su molitvu dovrili, s pouzdanjem
je pristupio eni, koja je bila strahovito muena, te je u ime Isusa
Krista avlu zapovjedio da izie iz nje.
avao je na njegovu zapovijed s tolikom brzinom i bijesom iziao te je ovjek Boji mislio da mu se htio narugati. Zbog toga je
odande otiao kao posramljen. Kad je nekom drugom zgodom prolazio kroz isti gradi, ona je ena za njim na ulici vikala i ljubila trag
njegovih nogu da bi se udostojao progovoriti joj. Kad su ga tada
mnogi uvjerili kako je ona osloboena, jedva je pristao na molbe
mnogih da s njom razgovara.
156. Nekom je drugom zgodom boravio u mjestu Citt di Castello. Dovedoe k njemu opsjednutu enu. Stajala je vani i krgutala zubima. Sve je uznemirivala lajanjem. Mnogi su sveca Bojega
molili da ju oslobodi. Tuili su se da ih ve dugo uznemiruje svojim
ludovanjem. Blaeni je Franjo k njoj poslao brata koji bijae s njim
863
da izvidi radi li se o avlu ili o enskoj prijevari. A ona, znajui da to

nije sveti Franjo, narugala mu se i omalovaila ga. Sveti je otac bio u
kui i molio. Dovrivi molitvu, iziao je van k eni. Ona nije mogla
podnijeti njegovu nazonost. Valjala se po zemlji i urlala. Svetac je
Boji zapovjedio avlu da izie. On je smjesta iziao, a enu je ostavio neozlijeenu.
17. poglavlje
Skvreni i slomljeni
157. U grofoviji Parma nekom se ovjeku rodio sin koji je imao

iskrivljenu nogu. Peta mu je bila sprijeda, a prsti otraga. Taj ovjek
bijae siromaan, ali odan svetom Franji. Danomice se svetom Franji jadao zato to mu se sin rodio na porugu. Uvijek je naglaavao
svoje siromatvo. U dui je razmiljao kako da nogicu nejaka djeteta
silom namjesti u pravi poloaj. Dojilja je na to pristala. Namjeravao
je to izvesti u vrijeme kad su djeakove noge jo savitljive. No prije
nego to je dolo do tako luda pokuaja, kad je dijete osloboeno
povoja, po zaslugama svetog Franje djeak je naen tako zdrav kao
da prije toga nije imao nita neprirodno.
158. U mjestu Scoppito, nedaleko od Amiterna, mu i ena imali su sina kojega su danomice oplakivali kao batinjenu sramotu.
Taj nije izgledao kao ovjek, nego kao nakaza, jer su mu udovi bili
neprirodno iskrenuti. to treba da bude sprijeda, bilo je okrenuto
natrag. Ruke su mu naime bile spojene s vratom, a donji dio ruku
bio je srastao s prsima. Ruke su mu i noge tako nekako bile sratene te je izgledao kao kugla, a ne kao ljudsko tijelo. Skrivali su ga
pred pogledima roaka i susjeda da ga ne bi mogli vidjeti. No vie
su trpjeli od sramote negoli od bola. Zato je mu, obuzet bolom,
predbacivao eni to ne raa djecu poput ostalih ena, nego raa
neke nakaze koje se ne mogu usporediti ni s najodvratnijim biima.
Zakljuivao je da je to kazna Boja koja proistjee iz enina grijeha.
A ona je, satrvena bolom i smuena sramom, esto uzdiui vapila
Kristu. Zazivala je pomo svetoga Franje da joj se nesretnoj i toliko
osramoenoj udostoji smilovati. Jedne noi, kad zbog ove alosti
nije mogla spavati, ukazao joj se sveti Franjo i tjeio je ovim njenim
rijeima: Ustani i odnesi dijete u oblinje mjesto koje je posveeno
mojem imenu pa e ga okupati u vodi tamonjega zdenca. im dijete polije onom vodom, potpuno e ozdraviti. ena je zanemarila s obzirom na dijete ispuniti sveev nalog, pa kad joj se i drugi put
ukazao i to isto ponovio, nije posluala. No svecu se smilila njezina
prostodunost pa joj se na iznenaujui nain smilovao. Trei joj se
864
put ukazao sa slavnom Djevicom i s velianstvenom pratnjom svetih

apostola, u tren ju je oka uzeo zajedno s djetetom i prenio pred
vrata spomenutog mjesta. U prvo praskozorje, kad je iezlo ono
tjelesno vienje, ena se zaprepastila i preko svake mjere zaudila
te je pokucala na vrata. Brai je zbog novine dogaaja ulila veliko
divljenje. Svim svojim pouzdanjem oekivala je ozdravljenje djeteta
koje joj je i trei put obeano. Uskoro prispjee ugledne ene iz istoga kraja kao hodoasnice. uvi to se dogodilo, veoma se zaudie.
Brzo iz zdenca izvukoe vode i jedna od njih, uglednija od ostalih,
vlastitim rukama okupa dijete. Odmah su se svi udovi razmjestili na
svoja mjesta i djeak je bio zdrav. Veliina uda kod svih je izazvala
veliko divljenje.
159. U gradiu Cori, u biskupiji Ostia, jedan je ovjek tako povrijedio goljeninu kost da nikako nije mogao ni hodati ni kretati se.
Dok se tako nalazio u strahovitoj tjeskobi i izgubio nadu u ljudsku
pomo, jedne se noi poeo tuiti svetom Franji zbog te stvari kao
da ga vidi nazona. Rekao mu je: Pomozi mi, sveti Franjo, sjeti se
kako sam ti sluio i kako sam te tovao! Na svom magarcu sam te
prenosio, tvoje sam svete noge i tvoje svete ruke ljubio. Uvijek sam
ti iskazivao tovanje, uvijek sam prema tebi bio dobrohotan. Gle,
umirem od ovih uasnih boli! Ganut ovim jadikovkama, Franjo se
odmah naao uza nj. Sjetio se dobroinstva, pokazao se zahvalnim
za tovanje i budnom se ovjeku ukazao s jednim bratom. Rekao je
da je doao na njegov poziv i donio lijekove za ozdravljenje. Malim
je tapiem koji je imao urezano slovo tau (T) dotaknuo bolesno
mjesto. Poto se vratilo zdravlje, na tom je mjestu do danas ostao
znak slova tau. Sveti je Franjo tim znakom oznaavao svoja pis
ma kad god bi iz potrebe ili iz ljubavi upravio kakvo pismo.
160. Jedna je djevojka donesena k njegovu grobu, a ve je godinu dana imala nakazno iskrivljen vrat...37
161. U grofoviji Narni neki je djeak imao potkoljenine kosti
tako ukoene i izvinute da je mogao hodati samo pomou dviju taka. Ta ga je bolest pratila od ranog djetinjstva. Bio je prosjak. Svoje roditelje nije ni poznavao. Po zaslugama blaenog Franje bio je
osloboen od spomenute nevolje i slobodno je bez taka iao kamo
god je htio.
162. Neki Nikola iz Foligna imao je ukoenu lijevu nogu...38
37
Iz 1el 147.
38
865
163. Jedan je djeak isto tako imao ukoenu nogu...39

164. U gradu Fano ivio je neki bogalj... 40
165. Jedna djevojica iz Gubbia imala je kljaste ruke...41
166. Neki drugi djeak iz Montenera leao je pred vratima crkve
svetog Franje vie dana...42
167. Neki drugi graanin iz Gubbia...43
168. Jedan ovjek iz biskupije Volterra imenom Rikomagno jedva je na rukama mogao po zemlji puzati jer je bio nakazno naduven.
I vlastita majka ga je napustila. Ponizno se zavjetovao blaenom
Franji i odmah je bio ozdravljen.
169. U istoj su biskupiji dvije ene, od kojih se jedna zvala Viridis, a druga Sangvinea, bile tako ukoene da se uope nisu mogle
kretati. Drugi su ih nosili. Ruke, na koje su se upirale pri kretanju,
bile su im izranjane. Kad su se zavjetovale, vratilo im se zdravlje.
170. Neki ovjek imenom Jakov iz mjesta Poggibonsi toliko
je bio pognut i ukoen da mu se lice doticalo koljena. Njegova
majka udovica odnijela ga je k nekoj kapeli blaenoga Franje. Kad
se za njegovo zdravlje pomolila Gospodinu, kui ga je odvela ila
i zdrava.
171. U mjestu Vicalvi osuena ruka neke ene po zaslugama svetog oca postala je slina onoj drugoj.
172. U gradu Capua neka se ena zavjetovala da e osobno pohoditi grob blaenoga Franje. Zbog obiteljskih briga zaboravila je
na svoj zavjet. Najednom joj je bila uzeta desna strana tijela. Glava
i ruka, zbog ukoenosti miia, nisu se mogle ni u kojem pravcu
okretati. I tako je sva prepuna boli svoje susjede neprestano uznemiravala svojim zapomaganjem. Kad su dvojica brae prolazila pokraj njezine kue, na molbu jednog sveenika uoe k bijednici.
39
41
42
43
40
1el 130.
Isto, 131.
Isto, 132.
Isto, 153.
Isto, 134.
866
Priznala je da je propustila izvriti zavjet. Kad je od njih primila

blagoslov, istog je asa ustala zdrava i po kazni je postala pametnija.
Bez oklijevanja je ispunila ono to je zavjetovala.
173. Bartol iz grada Narni zaspao je u sjeni nekog drveta. avolskim zahvatom teko mu je ozlijeena noga iznad i ispod koljena.
Budui da je bio veoma siromaan, nije znao na koju stranu da se
okrene. No ljubitelj siromaha, Kristov stjegonoa Franjo, u snu mu
se na jednome mjestu ukazao i zapovjedio da ode na neko mjesto. I
kad se on onamo vukao, zastranio je s pravoga puta i zauo glas koji
mu je govorio: Mir tebi! Ja sam onaj komu si se zavjetovao. Kad
ga je doveo na ono mjesto, kako mu se inilo, jednu mu je ruku stavio na bedro, a drugu na potkoljenicu i tako mu je ozdravio osueno
udo. Ovaj tada ve bijae u poodmaklim godinama, a est je godina
bio tako uzet.
174. Izveo je mnoge sline znakove svoga udotvorstva dok je
jo ivio u tijelu. Kad je tako jednom zgodom prolazio biskupijom
Rieti, doao je u neko selo. Tu mu je jedna ena sva zaplakana u
naruju donijela svog osmogodinjeg sina i postavila ga preda nj.
Djeak je ve etiri godine bio tako strano naduven da nikako nije
mogao vidjeti svoja bedra. Svetac ga je samilosno primio i na trbuh
mu je stavio svoje svete ruke. Na njegov je dodir ona naduvenost
splasnula. Odmah je ozdravio i zajedno s radosnom majkom mnogo
zahvaljivao Bogu i njegovu svecu.
175. U gradu Toscanella neki je vitez blaenog Franju primio kao
gosta. Njegov je sin jedinac bio hrom i u cijelom tijelu nemoan.
Premda je ve prestao sisati, ipak je jo leao u kolijevci. Vitez se
ponizno bacio pred noge blaenoga ovjeka i plaui od njega traio
zdravlje svom sinu. Kad je ovaj spoznao da nije vrijedan tolike milosti i poeo vikati, napokon je Franjo bio svladan upornou oevih
molba. Poto se pomolio, djeaka je znamenovao znakom kria i
blagoslovio. I on je odmah naoigled sviju i svima na radost ustao
zdrav te je amo-tamo hodao kako je htio.
176. Nekom drugom zgodom doao je u grad Narni. Neki graanin toga grada imenom Petar bijae uzet te je leao u krevetu.
Kad je douo da je svetac Boji doao u Narni, zamolio je gradskog
biskupa da se udostoji poslati mu slugu Boga Svevinjega da ga izlijei. Ovom su svi udovi tako otkazali slubu da je samo donekle
mogao micati jezikom i okretati oi. Kad mu je blaeni Franjo pristupio, od glave do nogu povrh njega nainio je znak kria. Tako je
bolest odagnao i vratio mu prijanje zdravlje.
867
177. U gradu Gubbio bijae jedna ena koja je imala obje ruke
sakate te nije mogla nita raditi. Kad je saznala da je ovjek Boji
doao u grad, jecajui i jadikujui odmah pouri k njemu. alosna
lica mu je pokazala svoje sakate ruke. Ganut samilou prema njoj,
dotaknuo joj je ruke i tako je izlijeio. A ena, im se vratila kui,
odmah je radosna vlastitim rukama nainila kola od sira i dala ga
svetom ovjeku. On je od toga malo uzeo, iz duboka potovanja
prema eni. Naredio je da ostalo pojede zajedno sa svojom obitelji.
178. Jednom je zgodom kao gost doao u grad Orte. Neki je
djeak imenom Jakob ve dugo leao sav skvren. Taj je zajedno sa
svojim roditeljima od njega zatraio da ga ozdravi. Od dugotrajna
bolovanja glava mu je bila priljubljena uz koljena, a neke kosti su
mu bile slomljene. Kad je primio znak blagoslova od svetog Franje,
odmah se poeo uspravljati. Potpuno se uspravio i bio posve zdrav.
179. Neki je drugi graanin istoga grada meu plemiima imao
oteklinu poput velikog hljeba. Kad ga je sveti Franjo blagoslovio,
tako je od toga odmah bio osloboen da nije ostalo nikakva traga.
180. U bolnici mjesta Citt di Castello svima poznati mladi sedam je godina boravio teko osakaen. Po tlu je puzao poput ivotinje. Za njega se svetom Franji esto molila njegova majka da bi sinu
povratio hod. Kad je svetac primio uinjeni zavjet i usliao vapaje
majke koja je molila, sin je odmah bio osloboen od neprirodnih
spona i vraeno mu je negdanje slobodno kretanje.
181. U Rimu i okolici bijae meu pobonim enama poznata
Prakseda,44 koja se iz ljubavi prema svom vjenom Zaruniku od
najranije mladosti povukla u tijesnu eliju i u njoj skrovito proivjela etrdeset godina. Kod svetog je Franje uivala posebnu milost povjerljive odanosti. U emu nije nijednoj drugoj eni iziao
u susret, nju je primio u poslunost. Iz posebna potovanja dao joj
je redovniko odijelo, tuniku i pas. Kad je ona jednog dana poradi
potrebnih joj stvari izila na doksat svoje elijice, obuzela ju je
omaglica i nezgodno je pala na zemlju. Tako je slomila nogu iznad
i ispod koljena, a osim toga je iaila i kuk. Budui da Kristova
djevica kroz mnogo minulih godina nije poznavala nikoga po licu
i imala je vrstu odluku da to i nadalje obdrava, kao trupac je
44
Prakseda nije bila redovnica prema naem dananjem shvaanju, nego je bila tzv.
rekluza ili inkluza. Takve su, a bilo je takvih i mukaraca, privremeno ili doivotno
provodile ivot molitve, razmatranja i trapljenja u malenim elijama, koje su trajno
bile zakljuane ili ak zazidane. Bilo je takvih sve do vremena renesanse.
868
leala na zemlji i nije htjela niije utjehe. Zato nije znala komu
da se obrati. Na zapovijed jednoga kardinala i po savjetu redovnika nukali su je da otvori svoj zatvor da bi je njegovala i tjeila
kakva pobona ena; da bi se ouvala od smrtne opasnosti koja
bi mogla nastupiti zbog zanemarenja i nedostatka njege. Ona je
odluno odbila da to uini. Odupirala se na nain na koji joj je bilo
mogue, kako se ne bi dogodilo da i u maloj mjeri povrijedi svoj
zavjet. Zato se ponizno bacila pred noge Bojeg milosra i, kad se
smrailo, blaenom se ocu Franji izjadala pobonim jadikovkama:
Presveti moj oe, koji posvuda dobrostivo izlazi u susret potrebama tolikih koje za ivota nisi ni poznavao, zato ne pomogne
meni najbjednijoj, koja sam tvoju slatku naklonost u svakom pogledu uivala dok si jo bio iv? Treba naime, blaeni oe, kako
vidi: ili promijeniti odluku ili podlei smrti. I dok je ove rijei
iznosila srcem i ustima i dok je svoje stanje, vrijedno samilosti, jo
brojnijim uzdasima iznosila, najednom ju je svladao san i pala je
u zanos. I gle, preblaeni otac, zaodjeven bijelom odjeom slave,
siao je u tamnu izbicu i poeo joj govoriti umiljate rijei: Ustani,
blagoslovljena keri, ustani, ne boj se! Primi znak potpuna ozdravljenja i svoju odluku nepovredivo uvaj! Prihvatio ju je za ruku
i podigao je, a zatim nestao. A ona se amo-tamo okretala po svojoj elijici i nije znala to se posredovanjem sluge Bojega s njom
dogodilo. Mislila je da ima vienje. Napokon je dola k prozoru i
dala uobiajeni znak. Na to joj se vrlo brzo odazvao neki monah i
s nevjerojatnim divljenjem joj rekao: to se, majko, dogodilo te si
mogla ustati? A ona je drala da jo spava i mislila da to nije on.
Zatraila je da upali svjetlo. Kad je ve svjetlo bilo donijeto, dola
je k sebi. Nije osjeala nikakva bola. Redom je ispripovijedala sve
to se dogodilo.
18. poglavlje
Razliita udesa
182. U biskupiji Sabina45 ivjela je neka starica osamdesetih

godina. Imala je dvije keri. Sina je jedne od njih, koja je umrla,
dala drugoj da ga othrani. A kad je ova sa svojim muem zanijela,
ponestalo joj je u grudima mlijeka. Nije se nala nijedna ena koja
bi ovako osiromaenu djetecu pritekla u pomo. Nije bilo nijedne
ene koja bi djetetu pruila mlijeka. alostila se starica i jadikovala
zbog unuia. Bila je nesretna to je krajnje siromana te nije znala
kamo da se okrene. Dijete je slabilo i venulo, a s njim je zajedno
45
To je jedna od sedam predgradskih rimskih biskupija.
869
zbog suosjeanja umirala i baka. Starica je obilazila sela i kue i

nitko nije bio poteen njezinih zapomaganja. Jedne noi, da utia
cviljenje, stavila je svoju usahlu dojku djetetu u usta. Oblivena suzama traila je od svetoga Franje pomo i savjet. Najednom se tu
nae ljubitelj djetinje nedunosti koji se sebi svojstvenom samilou
smilovao bijednima rekavi: Ja sam, eno, Franjo koga si uz tolike
suze zazivala. Stavi dojku u usta djetecu jer e ti Gospodin dati
obilje mlijeka. Baka ispuni sveev nalog i najednom osamdesetogodinje grudi provree obiljem mlijeka. To se razglasilo posvuda.
Poto su se oi uvjerile, svi su bili zadivljeni to pognuta starost buja
mladenakom toplinom. Sletjee se mnogi da to vide. Meu njima
se naao i grof one pokrajine. to glasinama nije vjerovao to je
morao iskusiti. Dok je on uza staricu stajao i te stvari ispitivao, izborana ga je starica mlazom mlijeka iz dojke poprskala i takvim krop
ljenjem od sebe otjerala. Zato su svi blagoslivljali Gospodina koji
jedini ini velika udesa, a njegovu su slugi Franji iskazivali gorljivu
slubu. Od udesne je hrane dijete brzo raslo i u kratkom vremenu
premailo uzrast svoje dobi.
183. Neki je ovjek imenom Martin daleko od svoga mjesta otjerao goveda na pau. Jedna je krava nesretnim padom tako slomila nogu da Martin uope nije ni pomiljao na kakav lijek. Dok je
smiljao kako da kravu zakolje i oguli, a nije imao nikakva orua
za to, ode kui. Blaenom je Franji prepustio brigu za kravu da je
prije njegova povratka ne bi rastrgali vuci. U rano jutro vratio se s
mesarom kravi koju je ostavio u umi. No govedo je zatekao kako
pase. Onu slomljenu nogu uope nije razlikovao od one druge. Zahvalio je dobrom pastiru koji se pomno pobrinuo i darovao kravi
ozdravljenje.
184. Neki drugi ovjek iz Amiterna kojem je bilo ukradeno kljuse i tri godine bilo izgubljeno, upravio je svoje jadikovke blaenom
Franji i preda nj se bacio s poniznom molbom. Kad se jedne noi
prepustio snu, uo je glas koji mu je rekao: Ustani, idi u Spoleto
pa e odande dovesti svoje kljuse. Od toga se glasa probudio i
zaudio se te ponovno zaspao. A kad je opet bio pozvan i ponovno
imao slino vienje, okrenuo se i upitao tko je taj. I uo je: Ja sam
onaj Franjo kojega si zazivao! Ovaj se pobojao da nije moda sve
to neka utvara pa je zato odgodio da ispuni nalog. Ali kad je ve i
trei put bio pozvan, pobono je posluao poticaj. Otiao je u Spoleto i, naavi kljuse zdravo, rado mu je predano te se vratio kui.
Tu je stvar svuda i svima pripovijedao i zauvijek je postao slugom
svetoga Franje.
870
185. Neki je ovjek iz grada Antrodoco kupio vrlo lijepu posudu

i dao je svojoj eni da je brino uva. Jednog je dana slukinja uzela
tu posudu i stavila u nju rublje da ga u lukiji opere. No posuda je,
kako od estine sunca tako od topline lukije, na sve strane tako
popucala da vie nije bila prikladna ni za kakvu upotrebu. Slukinja
je sva prestraena posudu odnijela svojoj gospodarici. Vie je suzama negoli rijeima pokazala to se dogodilo. Ni gospodarica nije
nita manje bila uplaena. Bojala se mueva bijesa i oekivala je neizbjene batine. Posudu je meutim briljivo sakrila i zazvala zasluge
svetog Franje te zamolila milost. Po sveevu su se zagovoru komadi
i dijelovi meusobno sjedinili i popucana posuda se na pukotinama
ponovno spojila. Radovale su se i susjede koje su prije toga suosjeale s preplaenom. ena je prva priopila muu udesni dogaaj.
186. Nekom se ovjeku u Monte dell Olmo u Marchi slomio
raonik kad ga je jednoga dana stavljao na plug. ovjek se rastuio i
zato to mu se slomio raonik, ali je plakao i zato to mu je propala
dnevna zarada pa je rekao: O, blaeni Franjo, pomozi mi, jer se
pouzdajem u tvoje milosre! Svake u godine tvojoj brai dati mjericu penice i bit u im na slubu ako sada doivim tvoju naklonost,
koju bezbrojni doivljavaju. Kad je dovrio molitvu, eljezo se sastavilo i nije ostao nikakav trag od loma.
187. Neki klerik iz mjesta Vicalvi po imenu Matej, poto je ispio
smrtonosan otrov, teko je i oito obolio te nije mogao ni govoriti.
Samo je oekivao smrt. Jedan ga je sveenik potaknuo da se ispovjedi, ali iz njega nije mogao izvui ni jedne rijei. On je meutim u
svom srcu ponizno molio Krista da ga po zaslugama blaenoga Franje ozdravi. I odmah je, kad je uz pla izustio ime blaenog Franje,
pred nazonim svjedocima iz sebe izbacio otrov.
188. Gospodin Transumundo Anibaldi, rimski konzul, kad je
slubovao u Sieni, u Toskani, imao je kod sebe nekog Nikolu, koji
mu bijae veoma drag i vrlo prikladan za obiteljsku slubu. Na njegovu se podbratku nenadano pojavila smrtonosna bolest. Lijenici
su pretkazivali da mu je smrt blizu. Kad je malo zaspao, ukazala mu
se Djevica, Kristova Majka, i potakla ga da se zavjetuje blaenom
Franji te da bez odgaanja posjeti njegovo svetite. Kad je ujutro
ustao i svom gospodaru ispripovijedio vienje, gospodar se divio, a
on se brzo dao na put da stvar iskua. Kad je dakle s njim doao u
Asiz, odmah je pred grobom svetog Franje dobio zdrava prijatelja.
Na udesan mu je nain vraeno zdravlje, ali je jo udesnije to to
se Djevica udostojala sniziti do bolesna ovjeka i tako uzvisila naega sveca.
871
189. Ovaj je svetac znao pritei u pomo svima koji ga zazivaju.

Nije omalovaavao nikakvih ljudskih potreba. U Saguntu u panjolskoj neki je ovjek u vrtu imao trenju koja je svake godine obilno
raala i vlasniku donosila velik dobitak. Najednom se voka osuila
i u korijenu usahnula. Kad ju je gospodar htio pojei da ne zauzima
vie zemlju, potaknuo ga je susjed da je povjeri blaenom Franji. On
je na to pristao. Tako je stablo na udesan nain protiv svake nade u
svoje vrijeme prolistalo i procvalo te kao obino donijelo plod. Zato
je zbog toga uda svake godine njegov plod slao brai.
190. Kad su kod mjesta Villasilos vinogradi stradavali od nekih
crvia, nekog su dominikanca stanovnici pitali za savjet kako da se
zatite od ove poasti. On ih je uputio na to da odaberu dva sveca
pa da drijebom odlue koji e im biti zatitnikom u otklanjanju poasti. Odabrae svetog Franju i svetog Dominika. I kocka pade na
svetog Franju. Kad su se ti ljudi stavili pod njegovu zatitu, odmah
je iezla svaka poast. Zbog toga su mu na poseban nain iskazivali
tovanje, a njegovu su redu na razliite naine iskazivali odanost.
Zbog toga uda s vinogradima svake su godine brai kao posebnu
milostinju slali vina.
191. Neki je sveenik kod Palencie imao itnicu. Na sveenikovu tetu svake je godine to spremite bilo prepuno ika, naime crvia koji izjedaju penicu. I dok je sveenik, alostan zbog tolike tete, razmiljao o nekom sredstvu, blaenom je Franji povjerio itnicu
na uvanje. Kad je to uinio, nakon kratka vremena opazio je sve
crvie izvan itnice na hrpi, mrtve. I vie nije stradavao od ovakve
poasti. Sveenik je zbog tog uslianja blaenom Franji postao odan
i pokazao se zahvalnim. Iz ljubavi prema njemu sirotinji je godinje
davao pripomo u penici.
192. U ono doba, kad je kraljevstvo Apulije opustoila odvratna
poast skakavaca, gospodar jednoga katela, koji se zove Pietramala, ponizno preporui blaenom Franji svoju zemlju. Ona je po sveevim zaslugama od pogubne poasti bila posve poteena dok je
sve naokolo spomenuta poast opustoila.
193. Neka je plemenita gospoa iz gradia Galeta na grudima
imala gnojnu oteklinu. Zajedno je trpjela od zadaha i od bola. Nije
nala nikakva ljekovita sredstva. Jednog je dana ula u crkvu brae
da se pomoli i ondje spazila knjiicu koja je sadravala ivotopis
svetog Franje i njegova udesa. Paljivo je pregledala njezin sadraj. Kad je bila pouena o istini, zalivena suzama uzela je knjiicu i
rairila povrh bolesnog mjesta rekavi: Sveti Franjo, kao to je isti-
872
nito ono to je napisano na ovim stranicama, tako daj da po tvojim

zaslugama budem osloboena od ove muke! Tako je neko vrijeme
plakala i dalje se predavala svojoj pobonosti. Uklonila je zavoj i
tako je potpuno ozdravila da se ubudue nije mogao opaziti trag
bilo kakve rane.
194. Neto se slino dogodilo u Bizantu. Jedan je otac za svoga
sina, kojega je muila uasna gnojna oteklina, pobonim molitvama
pokucao svetom Franji i rekao: Ako su, svee Boji, istinita udesa
o kojima se pripovijeda po cijelome svijetu, daj da iskusim na ovome svom sinu Bogu na ast tvoju blagu dobrostivost. Najednom
je, poto je raskinuo povoj, pred oima svih iz rane provalio gnoj, a
djeakovo je tijelo postalo tako zdravo da od prijanje bolesti nije
ostalo nikakva traga.
195. Dok je blaeni Franjo jo ivio u tijelu, neki je brat bio muen tekom padavicom. Ona ga je esto tako bacala na zemlju te
su mu se svi udovi vrtjeli kao u nekom krugu. Gdjekada bi se sav
protezao i koio, savinutim nogama sve do glave odskakao bi uvis
do visine ljudskoga stasa i odmah bi zatim padao na zemlju. Pjenio
bi se i valjao. Njegova je patnja svetog oca silno ganula. Poto se nad
njim pomolio, znakom kria ga je tako ozdravio da ubudue nije
podnosio strahote takve bolesti.
196. Nakon smrti blaenog oca neki je drugi brat na crijevima
imao tako velik ir da je ve izgubio nadu u ozdravljenje. Kad je od
svoga ministra zatraio doputenje da posjeti poivalite blaenog
Franje,46 a ministar mu ga nije dao da mu se ne bi zbog naporna putovanja bolest pogorala, brat se malo raalostio. Jedne mu se noi
ukazao blaeni Franjo i rekao: Nemoj se, sine, ubudue alostiti,
nego baci sa sebe kouh u koji si obuen, s rane skini zavoj, opsluuj
Pravilo i odmah e ozdraviti. Kad je sutra ujutro ustao, uinio je
to mu je svetac naloio i odmah je zadobio zdravlje.
197. Jedan je ovjek bio teko ranjen eljeznom strelicom u glavu. Nikakva mu lijenika pomo nije pomagala jer mu je strelica
ula kroz onu upljinu i ostala zabijena u glavi. On se pobono
zavjetovao blaenom Franji. Kad je malo otpoinuo i zaspao, u snu
je uo blaenoga Franju kako mu govori da strelicu dade izvui kroz
stranji dio glave. I tako je, kao to je uo u snu, sljedeega dana
uinio, i bez veih tekoa bi osloboen.
46
To je crkva sv. Jurja u Asizu, gdje je najprije bilo sahranjeno tijelo sv. Franje.
873
19. poglavlje
Svretak udesa blaenoga Franje
198. Budui da neizmjerna ljubav Krista Gospodina potvruje

ono to je o njegovu svecu, a naem ocu napisano, s pravom se ini
besmislenim podvrgavati ljudskom sudu ono to je priznato boanskim udom. Ja, sin spomenutog oca, smjerno i ponizno molim sve
da to dolino prime i s potovanjem posluaju. Neka ne omalovae
nevjetinu izvjestitelja, nego neka promatraju vjernost, nastojanje i
napor. Nije nam mogue svaki dan neto novo skovati, uglato nainiti okruglim. Nije mogue prilagoditi svim vremenima i mnogim
promjenjivim eljama sve ono to smo u odreenom vremenu uli.
Na pisanje ovoga nismo se dali zbog grene tatine, niti smo dopustili da se nagonom samovolje izgubimo u tolikoj raznolikosti
gradiva. Ovo je iz nas istisnula upornost brae. Ona su nas molila,
a naredila nam je vlast naih poglavara da to izvrimo. Nagradu oekujemo od Krista Gospodina, a od vas, brao i oci, molimo naklonost i ljubav. Tako neka bude! Amen.
Na kraju knjige neka je hvala i slava Kristu!
MANJI IVOTOPIS SV. F R A N J E
LEGENDA MINOR S. FRANCISCI
(12601263)
fra Bonaventura Banjoreijski
Uvod
FELICE ACCROCCA
Prijevod
MARKO ORI
MANJI IVOTOPIS SV. FRANJE

Uvod.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
I. Njegovo obraenje.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
II. Osnivanje Reda i uspjenost propovijedanja.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
III. Povlastica kreposti. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
IV. Predanost molitvi i duh proricanja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
V. Poslunost stvorova i boanska dobrostivost.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
VI. Svete rane. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
VII. Preminue. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
877
880
884
888
892
896
899
903
Uvod
Istodobno s Veim ivotopisom (Legenda maior) Bonaventura Banjoreijski sastavio je, za liturgijske potrebe, takoer jedan skraeni
ivotopis svetog Franje, tradicionalno nazivan Manji ivotopis (Le
genda minor): na svetkovine svetaca oficij itanja ili matutin bio
je baziran na ivotu dotinoga sveca; za vrijeme tri nokturna itala
su se, s vremena na vrijeme, tri itanja (lectiones), ali u nekim posebno sveanim okolnostima svetkovanje se produivalo kroz itavo
osmodnevlje. Nastao u zamjenu za ivotopis za upotrebu u koru, koji
je napisao Toma elanski, Manji ivotopis sastavljen je od sedam poglavlja s devet itanja. Bonaventura je, oito, saeo u njemu kazivanje
svoga veeg djela, ali ne nedostaje zanimljivih elemenata, tako da ima
razloga za aljenje to je ono sistematski zanemarivano.
Budui da se radi o skraenom tekstu, hagiograf je morao oito
izvriti paljivo odabir materijala, odabir koji bi zasluivao vee zanimanje od strane povjesniara: Bonaventura nije sistematski saimao
mnogostruke ispriane epizode, nego je briljivim biranjem zadrao
neke od njih, a ispustio druge. U sedam poglavlja on opisuje: obraenje sveca (pogl. I), ustanovljenje Reda i djelotvornost Franjina propovijedanja (pogl. II), prerogative nekih njegovih kreposti (pogl. III),
njegovu brigu u molitvi i duh prorotva (pogl. IV), poslunost koju
su mu iskazivala stvorenja i boansko poputanje u odnosu na njega
(pogl. V) i njegove stigme (pogl. VI), preminue (pogl. VII).
Pokazuje se u svoj svojoj sredinjici tajna kria koja je obiljeila
Franjino tijelo, utisnuvi u njega peat Boga ivoga (2Bon 7,9):
est ukazanja kria, koje je Bonaventura u Veem ivotopisu oznaio
kao isto toliko pripremajuih stepenica koje su uzdigle Franju sve
do susreta s plamteim Serafinom (1Bon 13,10), sva su preuzeta u
Manjem ivotopisu (2Bon 1,35; 2,89; 4,4): na vrhuncu svoga putovanja Franjo, sljedbenik Isusa Raspetoga (2Bon 3,1), bio je sav
preobraen u sliku onoga koji mu se ukazao, posredstvom raarene
i boanske snage (2Bon 6,9). Prolog Veeg ivotopisa, u kojem je
Bonaventura razvio proroko-apokaliptiku Franjinu ulogu, posve je
meutim ignoriran: Lik Franje-anela estog peata preuzet je samo
u posljednjem poglavlju djela (2Bon 7,1). Kao drugi Mojsije svetac,
sa tapom kria Kristova, razdvojit e vode mora i svi oni koji ga

877
878
budu slijedili, divnom snagom onoga istog kria, ui e u obeanu

zemlju ivih (2Bon 7,9; usp. 1Bon).
Ne manjkaju novi prilozi iako malen broj u usporedbi s Veim
ivotopisom: preuzimajui jednu definiciju Tome elanskog (1el 99;
2el 140), Franjo je nazvan najmanji meu svim Manjim (2Bon
3,4); osim toga, vodei rauna o tome da je Bonaventurino djelo bilo
stvarno jedino koje su braa poznavala, da nije bilo ovog skraenog
ivota, oni stoljeima ne bi znali da je prvo Franjino krsno ime bilo
Ivan (2Bon 1,1), pojedinost koja je izostavljena u Veem ivotopisu i
koja je ovdje bila iskoritena radi preuzimanja tema i slika (eshatoloka Franjina uloga) obilno razvijenih u Prologu drugog djela generalnog ministra. U Veem ivotopisu Bonaventura spominje vlastitu
zahvalnost u odnosu na sveca, tvrdei da je, jo dok je bio dijete,
izbjegao drijelo smrti zahvaljujui njegovu zagovoru (1Bon, Pro
log 3); sada meutim tumai da je njegova majka uinila zavjet za njega, teko bolesnoga, i on je bio povraen na ivotnu snagu (2Bon
7,8). Priznajui se batinikom izravne uspomene (kako sam ja sam
uo govoriti od onih koji su promatrali vlastitim oima), u opisivanju stigmi utisnutih na Franjino tijelo Bonaventura dodaje jednu
nepoznatu pojedinost koju je on prethodno preutio, to jest da je u
savijeni pregib mesnih izraslina koje su na nogama pokazivale znak
avala, mogao unutra lako proi prst (2Bon 6,3).
Zanimljivo je vidjeti na koji nain Bonaventura nanovo opisuje
Franjin susret s papom Inocentom III. (2Bon 2,4): iezavaju svi posrednici, uklonjeni su svako kolebanje i potekoe; papa je pouen
vienjem Laterana koji je prijetio da e se sruiti, jedini udesni znak
koji je ostao izmeu svih onih koji su, u pripovijedanju Vee legende i
prethodnih izvora, pratili hod Bojeg ovjeka u njegovu susretu s papom. itavo je pripovijedanje dakle usredotoeno na providonosnu
funkciju koja je povjerena Redu za dobro Crkve.
Nedostaje katkad teoloko-simbolika refleksija hagiografa: na
primjer, dvostruko udo vode pretvorene u vino, koje je u osami
SantUrbana izlijeilo Franju od veoma teke bolesti epizoda
preuzeta iz Spisa o udesima Tome elanskoga (3el 17) daje Bonaventuri povoda da Franju predstavi kao novog ovjeka:1 Dva
uda [pretvaranje vode i ozdravljenje] pie u Veem ivotopisu da
posvjedoi koliko se Franjo oslobodio starog ovjeka i preobrazio se
u novog ovjeka (1Bon 5,10). U skraenom ivotopisu meutim
Bonaventura precizira da je takvo pie bilo doputeno Franji ne
zato to je korisno za okus, nego zato to je uinkovito za spasenje
(2Bon 5,2).
1
Ve je Tomin Prvi ivotopis inzistirao na tom aspektu: 1el 26, 36, 82.
Manj i ivotopi s sv. Franj e
879
U nekim prigodama isto udo postalo je objekt drugaijeg itanja. U Gaeti amac na koji se Franjo uspeo da propovijeda mnotvu
udaljio se i potom vratio na obalu bez sudjelovanja nekog veslaa:
u Veem ivotopisu (1Bon 12,6) dogaaj je dopustio Bonevanturi da
uputi strogu opomenu onima koji su prezirali Franjino propovijedanje; u Manjem ivotopisu meutim klju tumaenja izgleda posve
drukije: on je ustvari znaio da se stvorenje (creatura u latinskom
izvorniku) podlae i slua bez oklijevanja onoga koji je bio savreni
klanjatelj Stvoritelja (2Bon 5,4). Razlog je ove promjene u injenici
da, dok je u Veem ivotopisu udo umetnuto unutar poglavlja (XII)
posveenog upravo uspjenosti propovijedanja i milosti ozdravljenja,
u Manjem ivotopisu poglavlje u koje je smjetena epizoda (V) posveeno je poslunosti koju su stvorenja iskazivala Franji i boanskom
priputanju u odnosu na njega.
Svi razlozi koji tjeraju da se s obnovljenim zanimanjem gleda na
ovaj izvor, dosad poneto zapostavljen, a koji je meutim s obzirom na liturgijsku upotrebu kojoj je bio namijenjen izvrio ne manji
utjecaj od onoga koji je vrio Vei ivotopis, sigurno bogatiji i dublji u
teoloko-duhovnom pogledu, ali moda, upravo zbog toga, slabijeg
neposrednog razumijevanja.
Izvori:
Uvod u Manji ivotopis sv. Franje preveo Velimir Blaevi prema: Fonti Frances
cane, Nuova edizione, a cura di Ernesto Caroli. Padova: Editrici Francescane, 2004, str. 747752. Tekst redigirao Ante olji.
Manji ivotopis sv. Franje s latinskog izvornika preveo Marko ori prema: Fon
tes Franciscani, a cura di Enrico Menest e Stefano Brufani. Assisi: Edizioni
Poinje Manji ivotopis blaenoga Franje
I. Njegovo obraenje
Prvo itanje
1. 1Pojavila se milost Boga, Spasitelja naega (usp. Tit 2,11), u
ove posljednje dane na sluzi svome Franji, kojega je Otac milosra
i svjetlila (usp. 2Kor 1,3; Jak 1,17) obdario tako obilnim blagoslovom sree, te ga je, kako se to jasno pokazuje iz tijeka njegova
ivota, ne samo izveo na svjetlo iz tame svijeta 2nego ga je i proslavio zbog izvrsnosti njegovih krepost i zbog njegovih zasluga, a
osobito ga je uinio slavnim zbog na njemu pokazanih otajstava
kria. 3On potjee iz krajeva Spoletske doline, iz grada Asiza.
Prvo ga je majka nazvala Ivanom (usp. Lk 1,60), zatim otac Franjom. Zadrao je, doista, ime koje mu je otac dao, ali nije napustio
ni znaenje imena koje mu je dala majka. 4Mada se u mladenakoj dobi hranio ispraznostima meu dokonim ljudskim sinovima
i nakon neznatna kolovanja bio odreen za unosne poslove trgovanja, ipak, uz pomo vinje zatite, nakon tjelesne rasputenosti
nije zavrio meu obijesnim mladiima niti se pouzdao u novac i
blago (usp. Sir 31,8) meu pohlepnim trgovcima.
Drugo itanje
2. 1Naime u srcu mladia Franje bijae zajedno s krotkom blagou neka od Boga dana dobrostiva samilost prema siromasima,
koja je s njime od djetinjstva rasla (usp. Job 31,18). Tolikom je dobrotom bila ispunila njegovo srce da je odluio davati milostinju
svakomu tko od njega trai, osobito ako bi se taj pozivao na boansku ljubav. Ve tada ne bijae samo gluh sluatelj evanelja. 2U
samom je cvijetu mladosti sveano Gospodinu vrsto obeao da
nikad nee, ako bude mogue, odbiti one koji budu od njega neto
traili uime ljubavi Gospodinove. Budui da nije prestao sve do
smrti obdravati tako plemenito obeanje, dospio je do obilnije milosti i ljubavi prema Bogu. 3Ali, iako je u srcu neprestano jaao ovaj
plamiak boanske ljubavi, djeak, jo uvijek zapleten u zemaljske
880
881
brige, nije poznavao tajnu nebeskoga poziva dok nije, nakon to se

ruka Gospodnja spustila na njega (usp. Ez 1,3), bio izvana oien
tekom, dugotrajnom boleu, a iznutra prosvijetljen pomazanjem
Duha Svetoga.
Tree itanje
1Kad
3.
mu se potom tjelesna snaga nekako vratila i duh se izmijenio na bolje i kad je neoekivano susreo nekoga viteza doista
plemenita roda, a oskudna imetka, sjetio se plemenita, a siromana Kralja, Krista. Bio je pokrenut tolikom ljubavlju prema ovome
ovjeku da je skinuo krasnu odjeu koju je sebi nedavno kupio
i njega odmah odjenuo, a sam gol ostao. 2Kad se pak sljedee
noi prepustio snu, onaj uime ije je ljubavi bio pomogao vojniku
u potrebi pokazao mu je u divnu vienju lijepu i prostranu dvoranu s vojnikim orujem oznaenim znakom kria 3i vrsto obeao
da e sve vieno biti njegovo i njegovih vojnika ako bude stalno
nosio zastavu Kristova kria. 4Otada je, povlaei se iz buke javnoga poslovanja, traio osamljena mjesta prikladna za naricanje.
5U njima je s neizrecivim uzdasima (usp. Rim 8,26) neprestano
molio i nakon dugih i usrdnih molitava u kojima je traio da mu
Gospodin pokae put savrenstva zavrijedio je da bude uslian
kako je elio.
etvrto itanje
4. 1Dok je tako jednoga dana osamljen molio, ukazao mu se
Isus Krist kao propet na kriu, iznosei preda nj tako dojmljivo
onu evaneosku: Hoe li tko za mnom, neka se odrekne samoga
sebe, neka uzme svoj kri i neka ide za mnom (Mt 16,24) da je njegovo srce iznutra i ognjem ljubavi zapalio i pelinom suuti ispunio. 2Naime njegova se dua rastopila u promatranju prethodnoga
vienja, a sjeanje na Kristovu muku tako se duboko utisnulo u
dubinu njegova srca da je i iznutra, oima srca, tako rei neposredno promatrao rane raspetoga Gospodina i da se izvana jedva
mogao suzdrati od suznih jecaja. 3Stoga, budui da je za ljubav
Isusa Krista ve davao sve to u kui ima cijenei to kao nita (usp.
Pj 8,7), osjeao je da je pronaao skriveno blago i dragocjeni, sjajni
biser (usp. Mt 13,44.45). 4Povuen eljom za njim, odluio je sve
svoje razdijeliti i boanskim nainom trgovanja svjetovno djelovanje promijeniti u evaneosko.
882
Peto itanje
5. 1Kad je tako jednom iziao da razmatra u polju (usp. Post 24,63),
prolazio je pored crkve sv. Damjana koja je zbog velike starosti bila
u opasnosti da se srui. I kad je na poticaj Duha uao u nju da moli,
prostrt pred likom Raspetoga b za vrijeme molitve ispunjen slau
velike utjehe. 2Kad je upravio suzne oi prema Gospodinovu kriu,
na udan je nain tjelesnim uima uo glas koji je doao ba s kria
kako mu triput govori: 3Franjo, idi, obnovi moju kuu, koja se, kako
vidi, sasvim rui! 4Na udnu opomenu zbunjujuega glasa ovjek
je Boji najprije bio uplaen, potom ispunjen radou i divljenjem;
odmah se podigao, potpuno se pribrao da ispuni nalog o popravku
materijalne crkve, 5mada se prvotni smisao rijei odnosi na onu koju
je Krist stekao skupocjenom cijenom, svojom krvlju (usp. Dj 20,28),
kako ga je Duh Sveti pouio, a on to poslije povjerio svojoj brai.
esto itanje
6. 1Uskoro je uime Kristove ljubavi razdijelio sve koliko je mogao i ponudio novac siromanom sveeniku prije spomenute crkve
za njezinu obnovu i za potrebe siromaha 2 te ga ponizno zamolio da
mu dopusti privremeno boraviti s njime. Sveenik se pak sloi s time,
ali iz straha od njegovih roditelja odbije novac. On, ve istinski preziratelj novca bacajui vreicu kovanic u neki prozor, omalovai ga
kao prainu. 4Znajui pak da je zbog ovoga navukao oev bijes na
sebe, da dadne mjesta gnjevu (usp. Rim 12,19), nekoliko se dana skrivao u jednoj skrovitoj spilji postei, molei i plaui. 5Napokon je,
ispunjen nekim duhovnim zanosom i obuen u silu odozgor (usp. Lk
24,49), hrabro iziao u javnost i bez straha uao u grad. 6Budui da
su mladii gledali kako je on prljava lica, a promijenjena duha i zbog
toga pomiljali da je skrenuo pameu, stali su se ulinim blatom nabacivati na njega kao na luaka i izrugivati ga glasnim povicima. Sluga
je Gospodnji meutim, ne davi se slomiti ni promijeniti nikakvom
nepravdom, prolazio izmeu svih njih kao da je gluh.
Sedmo itanje
1Njegov
7.
pak otac zbog svega toga bjesnei i urlajui, kao da
je zaboravio prirodno saaljenje, dovukao je sina kui i poeo ga
muiti ibanjem i okovima, da mu duu okrene svjetovnim draima
dok mu tijelo pritie bolima. 2Napokon iz iskustva pouzdano uvia
da je sluga Gospodnji veoma spreman podnijeti svaku tekou za
Krista. Kad je postalo oito da ga ne moe natrag vratiti, poeo je
silovito nastojati da skupa s njim poe gradskom biskupu i da se
883
on odree svih oinskih dobara koja mu po nasljednom pravu pripadaju. 3A sluga se Gospodnji pokaza spremnim da se i to dogodi.
im je stupio pred biskupa, nije otezao niti i u emu dvoumio, nije
govorio ni odgovarao; 4naprotiv, radije je skinuo svu odjeu, ak i
donje rublje i, kao duhom opijen, nije se plaio pred nazonima biti
potpuno gol iz ljubavi prema onome koji je za nas na kriu visio gol.
Osmo itanje
8. 1Nakon toga preziratelj svijeta, osloboen spona zemaljskih
elja, napustio je grad. Dok je bezbrino i slobodno usred ume na
francuskom jeziku pjevao pohvale Gospodinu, istrali su pred njega
razbojnici. Glasnik velikoga Kralja nije se uplaio niti prestao pjevati pohvale, 2jer bijae putnik polugol i bez iega i radovao se u nevolji
(usp. 2 Kor 7,4) poput apostola. 3Zatim se ljubitelj potpune poniznosti preselio gubavcima da im slui, da, dok se jarmom ropstva
pokorava bijednim i odbaenim osobama, sm ui savreno prezirati sebe i svijet prije negoli u tome druge pouava. 4I premda se prije
pred njima obino grozio vie nego pred bilo kojom skupinom ljudi,
kad se milost obilnije izlila na njega, veoma se ponizna srca predao
sluenju njima: prao im je noge, povijao rane, istiskao gnoj i brisao
sukrvicu. 5Izljevom neuvenog ara predavao se ljubljenju gnojnih
rana polaui svoja usta u prainu, da zasien porugama (usp. Tu
3,29.30) podloi oholost tijela pod vlast zakona duha i da u miru
zadobije vlast nad sobom, svladavi neprijatelja u vlastitoj kui.
Deveto itanje
9. 1Stoga kad je ve bio uvren u Kristovoj poniznosti i obogatio se siromatvom, iako nije posjedovao ba nita, ipak je tako
marno poeo raditi na obnovi crkve prema danoj mu zapovijedi s
kria, te je i tijelo oslabljeno postovima izlagao teretu kamenja i nije
se ustruavao moliti pomo u milodarima i od onih pred kojima je
bio navikao obilovati. 2Uz pomo odanih mu vjernika koji su ve u
poetku prepoznali osobitu krepost u Bojemu ovjeku obnovio je
ne samo crkvu svetoga Damjana nego i ruevne i naputene crkve
apostolskoga prvaka i slavne Djevice, te je zamjetnim izvanjskim
djelom otajstveno unaprijed naznaivao to Gospodin odreuje
da ubudue duhovno radi. 3Naime poput trostruke obnoviteljske
gradnje pod vodstvom samoga svetoga ovjeka trebalo je tako na
tri naina obnavljati Crkvu Kristovu: prema obliku, pravilu i nauku
koji je on dao, 4kao to je i glas, upuen mu s kria, koji je po trei
put ponavljao zapovijed o obnovi Boje kue, bio proroki znak, a
sada znamo da se ispunio u trima redovima koje je osnovao.
884
II. Osnivanje Reda i uspjenost

propovijedanja
Prvo itanje
1. 1Stoga kad je ve dovrio obnovu triju crkava, budui da je
neprestano boravio u onoj koja je bila posveena Djevici, po zagovoru i zaslugama one koja je rodila cijenu naega spasenja, zasluio
je otkriti put savrenstva pomou duha evaneoske istine koji mu
je odozgor uliven. 2Naime kad se jednoga dana za slavljenja mise
italo evanelje u kojem se uenicima poslanima da propovijedaju
propisuje evaneosko pravilo ivota, 3to jest da ne stjeu zlata, ni
srebra, ni mjedi sebi u pojase, niti da nose putne torbe na putovanju,
ni dviju haljina, ni obue, ni tapa (Mt 10,910), 4odmah ga je za
sluanja ovih rijei Kristov Duh pomazao i zaodjenuo tolikom silom
da ga je mijenjala u prije spomenuti oblik ivljenja ne samo u miljenju i osjeanju nego i u ivljenju i odijevanju. 5Naime odmah je
izuo obuu, odbacio je tap, odrekao se putne torbe i novca. 6Bio je
zadovoljan jednom omanjom tunikom i, odbacivi remen, opasao je
ue umjesto pasa. Svu je brigu svoga srca usmjeravao na to kako da
izvri to je uo i kako da samoga sebe u svemu uskladi s pravilom
apostolskog naina ivota.
Drugo itanje
sav zahvaen plamenom snagom Kristova Duha,
je kao drugi Ilija biti takmac istine, poeo je jedne privoditi
savrenoj pravednosti, a druge pozivati na pokoru. 3Njegove pak
rijei nisu bile prazne ni podsmijeha vrijedne, bijahu ispunjene snagom Duha Svetoga. 4Dopirale su do nutrine srca, te su i sluatelje okretale u jako divljenje i tvrdokorne due smekavale snanim
djelovanjem. 5Naime kad je njegov uzvieni i sveti naum istinom
jednostavna nauka i ivota postajao mnogima poznat, poeli su se
neki oduevljavati za pokoru prema njegovu primjeru i, ostavivi
sve, vezati se za njega odijelom i ivotom. 6Ponizni je ovjek odluio
da se zovu Manja braa.
2.
1Napokon
2poeo
Tree itanje
3. 1Upravo je, na Boji poziv, broj brae porastao do est kad je
njihov poboni otac i pastir pronaao mjesto osame te je u silnoj
gorini srca oplakivao ne bez grijeha proveden ivot u mladosti i
molio oprotenje i milost za sebe i narataj koji je u Kristu bio ro
dio (usp. 1 Kor 4,15). Dok ga je ispunjala nekakva silna radost, bio
885
je siguran u potpuni oprost svih grijeha, sve do posljednjeg novi

a (usp. Mt 5,26). 2Potom je pao u zanos i potpuno ga je obuzelo
neko ivotvorno svjetlo te je jasno vidio to e u budunosti biti s
njim i s braom, 3kako je sam poslije za ohrabrenje malog stada (usp.
Lk 12,32) u povjerenju otkrio, proriui da se u skoroj budunosti
milou Bojom treba dogoditi napredak i irenje Reda. 4Kad su
mu se nakon veoma malo dana pridruili neki drugi i kad ih je bilo
ve dvanaest, sluga je Gospodnji odluio s tom grupom jednostavnih ljudi poi Apostolskoj stolici 5da ponizno i usrdno moli da mu
ba Presveta stolica punom vlau potvrdi pravilo ivota koje mu je
Gospodin prije otkrio i koje je ukratko bio napisao.
etvrto itanje
4. 1I tako dok se s drugovima prema naumu urio sresti s Vrhovnim sveenikom, to jest gospodinom Inocentom III., pretekao ga je
dobrostivou Krist, Boja snaga i Boja mudrost (usp. 1 Kor 1,24),
opominjui u vienju svoga namjesnika da mirno saslua siromaka
i dobrostivo udovolji njegovoj molbi. 2Naime sam je rimski vrhovni sveenik usnuo san (usp. Post 28,12) kako je lateransku baziliku koja se ve ruila neki siromaan, skroman i neugledan ovjek,
podmetnuvi vlastita lea, podupirao da ne padne. 3Budui da je
razboriti vrhovni sveenik u sluzi Bojemu zamjeivao istou jednostavna srca, prezir svijeta, ljubav prema siromatvu, postojanost
savrena nauma, revnost prema duama i vatreni ar svete volje,
rekao je: Ovo je zaista onaj koji e djelom i naukom podupirati Kristovu Crkvu. 4Stoga osjeajui otada prema njemu osobito
potovanje i priklanjajui se njegovoj molbi u svemu, odobrio je
Pravilo, 5dao mu doputenje da propovijeda pokoru, odobrio je sve
to je tada zatraio i dobrostivo obeao da e ubudue jo i vie
toga odobriti.
Peto itanje
1Uzdajui
5.
se otada u vinju milost i ugled Vrhovnoga sveenika, Franjo se s velikim pouzdanjem zaputio prema Spoletskoj dolini
da djelom ostvaruje i rijeju nauava istinu evaneoske savrenosti
koju je bio primio u srce i javno zavjetovao. 2Kad mu se zajedno s
drugovima javilo ovo pitanje: Trebaju li boraviti meu ljudima ili
se zaputiti u osamljena mjesta?, u arkoj je molitvi traio Boji blagonaklon odgovor na ovo te rasvijetljen prorotvom vinje objave,
shvatio da ga je Gospodin zato poslao da Kristu stjee due koje je
avao kuao ugrabiti; 3i stoga, odluujui da treba radije izabrati
ivjeti vie svima nego samom sebi, smjestio se u nekoj naputenoj
886
kolibi blizu Asiza, da ondje s braom ivi u svoj strogoi Reda prema
pravilu svetoga siromatva i narodima propovijeda Boju rije primjereno mjestu i vremenu. 4Postavi dakle glasnik evanelja, obilazio je gradove i sela, navjeujui kraljevstvo Boje (usp. Lk 9,60) ne
nauenim rijeima ovjeje mudrosti, nego naukom Duha (usp. 1 Kor
2,13). Gospodin je prethodnim objavama upravljao njime i dok je
govorio, utvrivao je Rije popratnim znakovima (usp. Mk 16,20).
esto itanje
6. 1Dok je jednom, kako je obiavao, daleko od svojih sinova
bdio u molitvi, oko ponoi, dok su jedna braa poivala, a druga
molila, vatrena kola udna sjaja iznad kojih je bila i veoma sjajna
kugla poput sunca ulazei kroz vrataca malog obitavalita same
brae, triput su se okrenula prebivalitem amo i tamo (usp. 2 Kr
2,11,14); 2tim divnim i osobitim prizorom bili su zaueni oni
budni, a probueni i istodobno prestraeni oni koji su spavali te
su, dok je snagom divnoga svjetla savjest jednoga bila otkrivena
drugomu, jednako jasno vidjeli srce kao i tijelo. 3Dok su naime svi
meusobno zagledali u srca pojedinaca, jednoduno su svi shvatili
da im je Gospodin u takvoj slici pokazao preobraena svetog oca
Franju, kao onoga koji dolazi u duhu i sili Ilijinoj (usp. Lk 1,17)
te je postavljen za vou duhovne vojske, kao kola Izraelova i ko
njanici njegovi (usp. 2 Kr 2,12). 4Naime kad se sveti ovjek vratio
svojoj brai, poeo ih je hrabriti s obzirom na vienje koje im je
s nebesa pokazano, 5poeo je pretresati tajne njihovih savjesti i
proricati budunost te se tako isticati udesima da je sasvim bilo
jasno kako je u tolikoj punini obilje Ilijina duha poinulo (usp. 2 Kr
2,9.15) na njemu, to svima bijae veoma pouzdan znak da slijede
njegov nauk i ivot.
Sedmo itanje
1U
7.
to je vrijeme neki redovnik iz Reda kriara, po imenu Morik, u jednom gostinjcu blizu Asiza bolovao od tako teke i dugotrajne bolesti da se vjerovalo kako mu je smrt veoma blizu. Ponizno je
preko glasnika zamolio ovjeka Bojega uporno traei da posreduje za njega kod Boga. 2Na to je poboni ovjek dobrostivo pristao;
pomolio se, uzeo mrvice kruha, pomijeao ih s uljem koje je uzeo iz
uljanice to je gorjela pred Djeviinim oltarom i po brai poslao bolesniku kao neki ljekoviti namaz, 3govorei: Nosite ovaj lijek bratu
naemu Moriku kojim e ga Kristova snaga ne samo vratiti punom
zdravlju nego e ga, kad postane snaan borac, trajno pridruiti
naem bojnom redu. 4im je pak bolesni ovjek kuao onaj po
887
nadahnuu Duha Svetoga spravljen lijek, odmah je ustao zdrav. Od

Boga je dobio toliku snagu due i tijela te je malo nakon toga stupio
u Red Bogu odana ovjeka, dugo je vremena uz tijelo nosio koni
prsluk i bio je zadovoljan samo sirovom hranom, niti je uzimao au
vina niti je kuao to kuhano.
Osmo itanje
1Takoer
8.
je u ono vrijeme neki sveenik iz grada Asiza, po
imenu Silvestar, ovjek svakako asna ivota i golubinje jednostavnosti, vidio u snovima (usp. Post 28,12) kako je cijeli onaj kraj opkolio ogroman zmaj pred ijim je veoma runim i stranim likom,
kako se inilo, uskoro prijetila propast razliitim podrujima svijeta.
Nakon toga je promatrao kako iz Franjinih usta izlazi zlatan i sjajan
kri, iji je vrh doticao nebesa (usp. Post 28,12), a u irinu se prueni
kraci, kako se inilo, proteu sve do granica svijeta i ija je presjajna
pojava sasvim nagnala u bijeg onog runog i stranog zmaja. 3Dok
mu se ovo trei put pokazivalo, shvatio je poboni i Bogu odani
ovjek da je Gospodin odredio Franju da uzme zastavu slavnoga
kria, da uniti snagu zlobnoga zmaja i da due vjernika prosvijetli
divnim sjajem istine kako ivota tako i nauka. 4A kad je to redom
ispriao ovjeku Bojem i brai, napustio je svijet ne puno vremena
nakon toga. Po primjeru blaenoga Oca tako se postojano drao
Kristovih stopa da je njegov ivot u Redu uinio vjerodostojnim ono
vienje koje je imao u svijetu.
Deveto itanje
9. 1Neki je brat, po imenu Pacifik, ivio u svijetu do onog
vremena kad je pronaao slugu Gospodnjega kod utvrde San
Severino kako propovijeda u jednom samostanu. Ruka je Gos
podnja bila na (usp. Ez 1,3) njemu, vidio ga je kao da je obiljeen dvama veoma sjajnim u znaku kria ukrtenim maevima,
od kojih se jedan pruao od glave do nogu, a drugi popreno
od jedne ruke kroz prsa do druge. 2Nije poznavao ovjeka po
licu, ali ga je pokazana u takvu udu odmah prepoznao. Veoma
se zapanjio te uplaen i pogoen snagom njegovih rijei, kao
da je bio proboden duhovnim maem to je izlazio iz njegovih
usta, posve je prezreo svjetsku slavu i zavjetovanjem se vezao
uz blaenog Oca. 3Ovaj je poslije napredovao u svakoj vrsti
redovnike svetosti prije nego je postao provincijalni ministar
u Francuskoj ondje je naime prvi obavljao slubu provincijalnog ministra zasluio je vidjeti na Franjinu elu veliko tau
(usp. Ez 9,4) koje je bilo u razliitim bojama i lice mu ureavalo
888
divnim uresom. 4Ovaj je znak ovjek Boji doista veoma tovao,

esto ga je rijeju preporuivao, njime zapoinjao svoje polove
5i vlastitom ga rukom ispisivao na onim kratkim pismima koja je
iz ljubavi upuivao, kao da je prema prorokovoj rijei sva njegova
elja bila biljeiti tau na elima ljudi koji tuguju i plau (usp. Ez
9,4), koji su se istinski obratili Kristu Isusu.
III. Povlastica kreposti

Prvo itanje
1Boji
1.
ovjek Franjo, osobiti nasljedovatelj raspetoga Isusa,
od poetaka je svoga obraenja tolikom strogou stege razapinjao
tijelo sa strastima i poudama (usp. Gal 5,24) i tako je strogim zakonom umjerenosti obuzdavao osjetilne nagone da je jedva uzimao
ono nuno za uzdravanje ivota. 2Naime kuhanu bi hranu, kad je
bio zdrav, jedva i rijetko uzimao, a kad bi je i uzeo, ili bi je, nekada, zagoravao dodavanjem pepela ili bi je, najee, dolijevanjem
tekue vode inio bljutavom. 3Koliko je pak pazio na strogu uzdranost od pia uzdravajui svoje tijelo od vina, da uzdigne srce svjetlu
mudrosti (usp. Prop 2,3), moemo jasno vidjeti odatle to se, kad je
jako eao, jedva usuivao dostatno piti i hladne vode. 4Oslabljenu mu je tijelu poesto gola zemlja bila krevet, uzglavlje kamen ili
drvo, a pokriva jednostavna izguvana i rutava odjea. Iskustvo ga
je pouzdano bilo nauilo da se zlobni neprijatelji tjeraju u bijeg uzdrljivou i strogou, a razmaenost i popustljivost jae ih potie
na napastovanje.
Drugo itanje
2. 1Strog u stezi paljivije je bdio na uvanju sebe (usp. Iz 21,8),
vodei osobitu brigu u ouvanje neprocjenjivoga blaga u glinenoj po
sudi (usp. 2 Kor 4,7), to jest istoe, to je i nastojao posjedovati u
potovanju (usp. 1 Sol 4,4) prema svetosti najpotpunijom istoom
i tijela i duha. 2Stoga se u poecima svoga obraenja u vrijeme cie
zime, duhom jak i vreo, obino uranjao u jamu ispunjenu ledenom
vodom ili snijegom da bi sebi potpuno podvrgnuo i unutarnjega neprijatelja i od vatre poude sauvao bijelu haljinu istoe. 3Pomou
ovakvih vjebi poeo je odsijevati ak tolikom ljepotom stidljivosti u
osjetilima da je ve postigao potpunu vlast nad tijelom, te je, inilo
se, sklopio savez s oima (usp. Job 31,1): daleko se uklanjao ne samo
putenu pogledu nego se i sasvim uvao radoznala promatranja svake ispraznosti.
889
Tree itanje
3. 1Premda je postigao istou srca i tijela i pribliavao se na neki
nain pravom vrhuncu svetosti, ipak je duhovne oi neprestano ispirao bujicom suza, vrue eznui za istoom nebeskog svjetla, a
malo cijenei gubitak tjelesnoga vida. 2Kad ga je naime od neprestana plaa snala veoma teka bolest oiju i kad ga je lijenik savjetovao da odustane od plaa ako eli izbjei sljepou tjelesnog vida,
nipoto nije pristao; 3tvrdio je da radije eli izgubiti svjetlo tjelesnog
vida nego suzbiti pobonost duha i zaustaviti suze kojima se isti
unutarnje oko da moe bolje gledati Boga. 4Bogu je odani ovjek
bio i za obilnih suza vedar kako na licu tako i u dui, bio je ovjek
neke nebeske ljupkosti, jer je zbog sjaja iste savjesti bio pomazan
tolikim uljem radosti da se neprestano duhom uzdizao Bogu i bez
prestanka klicao svim djelima njegovih ruku (usp. 2 Kor 5,13; Pnz
14,29; Ps 91,5).
etvrto itanje
4. 1Poniznost, uvarica i ures svih kreposti, uinila je ovjeka
Bojega toliko posebnim da se inilo kako je ona, premda se mnogostruko isticao u krepostima, ipak zadobila osobitu vlast nad njim
najmanjim meu manjima. 2Ali prema vlastitom sudu, kojim se priznavao najveim grenikom, nije on bio ba nita drugo nego neka
prljava i glinena posudica, iako je uistinu bio izabrana posuda posvee
nja (usp. Jr 22,28; 1 Pt 3,7), sjajno ureena mnogovrsnom krepou
i milou te odreena za svetost. 3Silno je nastojao biti bezvrijedan u svojim oima i oima drugih, javnim priznanjem otkrivati u
sebi skrivene nedostatke i u skrovitosti svoga srca skrivati darove
Darovatelja, da nikako ne bude dostupno slavi ono to je moglo
biti prigoda za propast. 4Sigurno, da ispuni svu pravednost (usp. Mt
3,15) savrene poniznosti, nastojao se tako pokoravati ne samo viima nego i niima, jer je obiavao obeavati poslunost i koliko
mu drago jednostavnom drugu na putovanju, da ne zapovijeda na
temelju vlasti kao prelat, nego da se na temelju poniznosti pokorava
i podlonicima kao posluitelj i sluga.
Peto itanje
5. 1Savreni nasljedovatelj Krista nastojao se vjenom ljubavlju
(usp. Jr 31,3) zaruiti sa siromatinom, uzvienom druicom svete
poniznosti te je zbog nje ostavio ne samo oca i majku (usp. Post
2,24; Mk 10,7) nego je i razdijelio sve to je mogao imati. 2Nitko
nije bio tako pohlepan za zlatom kao on za siromatvom, nitko
890
zabrinutiji u uvanju blaga kao on u uvanju ovoga evaneoskoga

bisera; 3i premda je od poetka redovnikoga ivota sve do smrti
njegovo bogatstvo bilo tunika, ue i donja odjea, izgledalo je da
se u samoj oskudici hvali i u potrebi raduje. 4Ako bi kada prema
izvanjskom odijelu zamjeivao da je bilo tko od njega siromaniji,
odmah bi sam sebe korio i poticao da bude slian onomu, kao da se
nadmetao sa suparnicom siromatinom, bojei se da e ga neka izvrsnost duha u onom drugome pobijediti. 5Budui da je siromatvo
kao zalog vjene batine vie cijenio od svega prolazna, nita ne cijenei varljivo bogatstvo kao privremeno ustupljen posjed, siromatvo
je ljubio vie od velika imutka 6i siromatvom je elio nadmaiti sve
ostale, jer je od njega nauio smatrati se niim od svih.
esto itanje
6. 1Zato je ovjek Boji po ljubavi prema najuzvienijem siromatvu dorastao do tako izobilna bogatstva u svetoj jednostavnosti
da se inilo kako je, iako nije imao ba nita vlastito od svjetovnih stvari, ipak u samom Stvoritelju ovoga svijeta vlasnik svih dobara. 2Dok je naime golubinjim vidom oiju, to jest razmiljanjem
svojstvenim jednostavnom umu i istom zornou promatranja sve
vraao svevinjem Tvorcu i u svemu prepoznavao, ljubio i hvalio
samoga Stvoritelja, 3dogaalo se darom vinje milosti da sve u Bogu
posjeduje i Boga u svemu. 4Takoer je u razmiljanju o prvom zaetku svega nazivao imenima brata ili sestre najneznatnija stvorenja,
kao da zajedno s njime potjeu iz jednoga izvora, premda je prisnije
i milije prihvaao ona koja svojom naravnom slinou upuuju na
Kristovu njenu blagost i slikovito je u Pismu prikazuju. 5Stoga se
pod utjecajem nadnaravne sile dogaalo da su mu zvijeri nekako
odano prilazile, a i ona neiva stvorenja milo su mu se pokoravala,
kao da je taj sveti ovjek, neporoan i pravedan, bio ve vraen u stanje neporonosti (usp. Job 2,3).
Sedmo itanje
7. 1I slast je pobonosti s tolikim obiljem punine bila potekla iz
izvora milosra u slugu Gospodnjega da je izgledalo kako ima majinsko srce za ublaenje nevolja ubogih osoba, jer je imao i uroenu
blagost koju je udvostruila odozgor mu ulivena ljubav prema Kristu. 2Stoga se njegova dua troila za nemone i siromane, i kojima
nije mogao pruiti ruku, pruao im je suosjeanje: 3zato je ljupkou
pobona srca prikazivao Kristu svaku oskudicu, svaki nedostatak
koji je zamjeivao na nekome. 4A budui da je u svim siromasima
gledao lik Kristov, ako mu je bilo doneseno neto i nuno za ivot,
891
pri susretu s njima ne bi im to samo ljubazno donosio nego je i smatrao da im to treba vratiti kao da je njihovo vlastito. 5Ba nita nije
tedio: ni ogrtaa, ni tunike, ni knjiga, ak ni oltarskog nakita; naprotiv sve je ovo, dok je mogao, darivao potrebnima, elei takoer
istroiti samoga sebe (usp. 2 Kor 12,15), da ispuni obvezu savrene
pobonosti.
Osmo itanje
8. 1Revnost za spas brae proizlazei iz vatrene ljubavi prola je
kao otar i plameni ma (usp. Otk 1,16; Post 3,24) kroz Franjinu
nutrinu, te je izgledalo da je taj ovjek u cijelosti gorljivi pregalac,
i zapaljen vatrom ljubomore (usp. Lk 2,35; Izl 34,14), i udaren tugom suuti. 2A ako bi opaao da se due otkupljene dragocjenom
krvlju Isusa Krista kaljaju nekakvom prljavtinom grijeha, proboden
osobitom otricom bola, oplakivao ih je s toliko njene samilosti,
da ih je poput majke svakodnevno raao u Kristu. 3Odatle mu izdrljivost u molitvi, dosjetljivost u propovijedanju, zanos u davanju
primjera, jer je smatrao da nije Kristov prijatelj ako se ne brine za
due koje je on otkupio. 4Stoga je svome nedunome tijelu koje se
ve svojevoljno pokoravalo duhu, premda nije trebalo nikakva bia
zbog grijeha, ipak primjera radi obnavljao kazne i terete, uvaju
i radi drugih tvrde putove (usp. Ps 16,4), da savreno slijedi stope
onoga koji je svoju duu predao u smrt (usp. Iz 53,12) za spas drugih.
Deveto itanje
9. 1ar savrene ljubavi kojim se Zarunikov prijatelj vezivao za
Boga moe tko ponajprije vidjeti iz toga to je vatrom muenitva
elio samoga sebe kao rtvu ivu (usp. Rim 12,1) prinijeti Gospodinu. 2Triput je radi ovoga poduzeo putovanje u krajeve nevjernika,
ali je dvaput bio sprijeen boanskim odreenjem. Konano je trei
put uz pomo Gospodinovu nakon mnogo poruga, okova, bieva
i nebrojenih muka doveden pred babilonskoga sultana. Djelotvornim pokazivanjem duha i snage tako je navijestio Isusa (usp. 1 Kor 2,4;
Dj 5,12) da se sam sultan divio i, boanskom voljom preokrenut u
blagost, dobrostivo ga sluao. 3Opaajui na njemu doista ar duha,
postojanost due, prezir sadanjega ivota i djelotvornost boanskoga govora, osjetio je prema njemu toliku prisnost da ga je smatrao
dostojnim velike asti, nudio mu skupocjene darove i srdano ga
pozivao da s njime provodi vrijeme. 4Ali istinski preziratelj sebe i
svijeta kao blato prezirui sve darove i uviajui da ne moe ostvariti svoj naum, nakon to je bez pretvaranja uinio sve to je mogao
da to postigne, vratio se u krajeve vjernika, kako je unaprijed bio
892
opomenut objavom. 5I tako se dogodilo da je Kristov prijatelj svim

silama traio smrt za sebe, a ipak je nikako nije nalazio. Tako s jedne
strane nije ostao bez nagrade eljenoga muenitva, a s druge je bio
sauvan za budunost onaj koji je trebao biti obiljeen osobitom
povlasticom.
IV. Predanost molitvi i duh proricanja

Prvo itanje
1. 1Kristov sluga osjeajui da je u tijelu iseljen od Gospodina (usp.
2 Kor 5,6), premda je ljubavlju Kristovom postao sasvim neosjetljiv
za vanjske zemaljske elje, da ne bude bez utjehe Ljubljenoga, nastojao je bez prestanka molei drati duh u Bojoj nazonosti. 2Naime bilo da je hodao ili sjedio, boravio unutra ili vani, radio ili se
odmarao, toliko je jako bio predan molitvi da se inilo kako je njoj
posveivao ne samo svoje srce i tijelo nego i rad i vrijeme. 3Mnogo je
puta bivao tolikom snagom kontemplacije uzdignut da je bio izvan
samoga sebe i doivljavajui neto iznad ljudskog iskustva uope
nije znao to se izvana, oko njega dogaa.
Drugo itanje
1Da
2.
bi pak mirnije primao poticaje duhovnih utjeha, nou je
odlazio na samotna mjesta i u naputene crkve da moli, 2mada je i
ondje iskusio strahovite borbe sa zlodusima koji su nastojali ometati ga u ustrajnoj molitvi, borei se s njime tako rei prsa u prsa.
3Ali Boji ovjek, natjeravi ih u bijeg neumornom snagom arkih
molitava, ostajao je sam i umiren, ispunjao je umarke uzdasima,
zalijevao zemlju suzama, rukom udarao o prsa 4i kao da je pronaao
skrovitije osamljeno mjesto, sad je odgovarao Sucu, sad upravljao
molbe Ocu, sad se dogovarao sa Zarunikom, sad razgovarao s Prijateljem. 5Tu je primijeen kako nou u obliku kria rairenih ruku
moli, tijelom potpuno odignut od zemlje i nekim sjajnim oblaiem
ovijen, da uzdignue i udesna svjetlost oko tijela bude svjedokom
divna prosvjetljenja i uzdignua unutar duha.
Tree itanje
3. 1Nadnaravnom snagom takoer ovakvih uzdignua, kako je
sigurnim znakovima posvjedoeno, otvarale su mu se dubine i tajne
boanske Mudrosti (usp. Ps 50,8), premda to nije pokazivao vani,
osim ukoliko to nije iziskivala revnost za spas brae i odreivao po-
893
ticaj vinje objave. 2Jer neumorno nastojanje oko molitve i neprestano vjebanje u krepostima dovelo je Bojega ovjeka do tolike
bistrine duha, da je, iako nije revnim nastojanjem ljudske uenosti
posjedovao poznavanje Svetoga pisma, ipak, obasjan sjajem vjenoga svjetla, bistrom otrinom razuma istraivao dubine Pisma. 3Takoer je mnogostruki duh proroka u punini tako mnogolike milosti
poivao (usp. Iz 11,2) na njemu, te se Boji ovjek udesnom snagom toga duha pokazivao nazoan drugima odsutnima i imao pouzdano znanje o onima jako udaljenima. Takoer je vidio tajne srdaca
i predviao budue dogaaje, kako svjedoi oevidnost mnogih primjera, od kojih neke biljeimo.
etvrto itanje
4. 1Kad je naime jednom sveti ovjek Anto tada doista izvrstan
propovjednik, sada pak preslavni Kristov priznavalac na jednom
provincijskom kapitulu kod Arlesa bujicom slatkih rijei propovijedao brai o natpisu na kriu: Isus Nazareanin, kralj idovski (usp. Iv
19,19), Boji se ovjek Franjo, koji se tada nalazio daleko, ukazao
na vratima kapitula uzdignut u zraku 2te je kao na kriu rairenim
rukama blagoslivljao brau i ispunio ih tako mnogovrsnom duhovnom utjehom da im je samima svjedoenjem duha bilo jasno da se
ono udesno ukazanje zbilo nebeskom silom. 3Nadalje, da to blaenomu ocu nije bilo nepoznato, oito je jasno ba iz toga kako je
njegov duh bio otvoren svjetlu vjene Mudrosti, koja je gibljivija
od svakog gibanja, ona pronie i proima sve svojom istoom, prelazi
u due svete i ini od njih Boje prijatelje i proroke (Mudr 7, 24.27).
Peto itanje
1Jednom
5.
su se braa kod Svete Marije Porcijunkulske po obiaju okupljala na kapitul. Kad se jedan od njih pokriven kukuljicom
radi nekakve zatite nije podvrgavao stezi, vidio je to u duhu sveti
ovjek koji je tada molei u eliji bio posrednik izmeu te iste brae
i Boga. Dao je sebi pozvati jednoga od brae komu je rekao: 2Vidio
sam, brate, avla na leima onoga neposlunoga brata kako vrsto
dri njegov vrat. Budui da je prezreo uzdu poslunosti i podloio
se takvu jahau, slijedio je uzde njegova upravljanja. 3Stoga idi i kai
bratu da bez odlaganja svoj vrat podloi svetoj poslunosti, jer tako
savjetuje i onaj na iju je upornu molitvu onaj avao smeten odstupio. 4Brat opomenut preko posrednika prihvati duh pokajanja i
primi svjetlo istine, pade niice (usp. Mt 26,39) pred zamjenikom
svetoga ovjeka, prizna se grenim, zatrai oprotenje, prihvati i
podnese stegu i potom b u svemu ponizno pokoran.
894
esto itanje
6. 1Dok je pak zatvoren u eliji boravio na brdu La Verni, jedan
je od drugova silno elio imati napisane neke Gospodinove rijei i
jo neto ukratko zabiljeeno njegovom rukom. 2Vjerovao je naime
da e se time osloboditi ne tjelesne, ve duevne, teke napasti ili da
e je sigurno tako lake podnositi. 3Izgarajui od takve elje, iznutra
se muio, jer se, kako je bio ponizan, stidljiv i jednostavan, svladan
srameljivou, nije usuivao to otkriti asnom ocu. 4Ali komu nije
rekao ovjek, objavio je Duh. 5Franjo je naime zapovjedio da mu
prije spomenuti brat donese crnilo i papir, te prema bratovoj elji
piui vlastitom rukom pohvale Gospodnje sa svojim blagoslovom,
ljubazno je dao bratu to je napisao te se ona napast u cijelosti sasvim povukla. 6A taj za budunost sauvani listi donio je ozdravljenje tako velikom broju ljudi, te je stoga svima bivalo jasno koliku je
pred Bogom zaslugu imao njegov pisac, koji je na ispisanom listiu
ostavio toliku djelotvornu snagu.
Sedmo itanje
1Drugom
7.
je zgodom neka plemenita, Bogu odana ena s pouzdanjem prilazei svecu silno molila da bi kod Boga posredovao
za njenoga mua da njegovo tvrdo srce umeka obilnim izlijevanjem
Boje milosti. Prema njoj je veoma okrutan i protivnik je njezina sluenja Kristu. 2Kad je to sveti i poboni ovjek uo, utvrdio ju je u
dobru svetim rijeima, ustvrdio je da e utjeha koju je sebi eljela
doskora biti tu, 3i na koncu je naloio da onom ovjeku od Boga i
od njega prenese da je sada vrijeme milosra, a nakon toga vrijeme
pravednosti. 4Povjerovala je ena rijei koju joj je sluga Gospodnji
bio rekao i, primivi blagoslov, urno se vraala kui. Muu koji joj
je dolazio ususret ispriala je prije spomenuti razgovor, pouzdano
oekujui da se ispuni eljeno obeanje. 5Odmah pak im je govor
dopro do njegovih uiju, spustio se na njega Duh milosti, umekavajui tako njegovo srce da je otada doputao pobonoj supruzi da slobodno slui Bogu te nudio da i sam skupa s njom slui Gospodinu.
6Stoga su na nagovor svete ene vie godina ivjeli u potpunoj uzdrljivosti i istoga su se dana, ena ujutro, a mu naveer, preselili Gospodinu, ona kao jutarnji, on pak kao veernji prinos (usp. Ps 140,2).
Osmo itanje
8. 1U vrijeme kad je sluga Gospodnji leao bolestan u Rietiu,
teko je bio obolio i u krevetu leao neki kanonik, po imenu Gedeon, neoprezan i svjetovan. Kad su ga donijeli njemu, u suzama je
895
skupa s nazonima molio da ga znamenuje znakom kria. 2A on e

mu: Budui da si neko ivio prema poudi tijela (usp. Gal 5,16; 1
Iv 2,16) ne bojei se suda Bojega (usp. 2 Sol 1,5), znamenovat u
te znakom kria ne zbog tebe, nego zbog pobonih molitava zagovornika, te ti sada sa sigurnou priopujem da e pretrpjeti gore
stvari ako se, kad bude izlijeen, opet vrati svojoj bljuvotini (usp.
Izr 26,11). 3Kad je dakle na njemu nainio znak kria od glave sve
do nogu, zapucketale su kosti njegovih bokova kao da se rukom
lomi suho granje. Svi su to uli. I odmah je onaj koji je leao skvren
ustao zdrav te na sva usta hvalei Boga ree: Ja sam izlijeen.
4Ali nakon malo vremena, kad je, zaboravivi na Boga, opet tijelo
predao neistoi i jednom prilikom kasno objedovao u kui nekoga
kanonika pa te noi tu spavao, krov se kue iznenada sruio na sve.
Samo je njega usmrtio, a ostali su smrt izbjegli. 5Tako se u jednom
ovom dogaaju pokazalo kako je revnost boanske pravde stroga
prema nezahvalnima i kako je duh proroki (usp. Otk 19,10), koji je
ispunio Franju, bio istinit i u dvojbama pouzdan.
Deveto itanje
1U
9.
ono vrijeme kad je nakon svoga povratka s prekomorskoga
putovanja doao propovijedati u Celano, neki ga je vitez zbog skruene pobonosti usrdno pozvao na objed i tako rei protiv njegove
volje prisilio ga na to. 2Prije nego su poeli jesti, poboni je ovjek,
dok je na uobiajen nain upuivao pronje i pohvale Bogu, u duhu
vidio da onomu ovjeku uskoro prijeti sud smrti pa u dui uplaen,
stajao je oiju podignutih k nebu (usp. Iv 17,1). 3Kad su napokon zavrili molitvu, dobrostiva je domaina povukao u stranu i prorekao
mu skoru smrt. Pozvao ga je da se ispovjedi i potaknuo ga, koliko je
mogao, na dobro. 4Odmah je ovjek prionuo uza rijei (usp. 1 Tim
6,3) blaenoga mua i njegovu je pratiocu u ispovijedi otkrio sve
grijehe, uredio je svoju kuu (usp. Iz 38,1), prepustio se boanskom
milosru i pripremio se, koliko je mogao, da doeka smrt. 5I tako
dok su drugi krijepili tijelo, vitez koji je, inilo se, bio zdrav i jak
iznenada je ispustio duh prema rijei Bojega ovjeka. Premda je
doista ugrabljen od nenadane smrti, ipak je po prorokom duhu
istoga ovjeka unaprijed zatien orujem pokajanja te je prema
evaneoskom obeanju i izmakao vjenoj osudi i uao u vjene ato
re (usp. Lk 16,9).
896
V. Poslunost stvorova
i boanska dobrostivost
Prvo itanje
1. 1Doista je sa slugom svojim Franjom bio Duh Gospodnji koji
ga je pomazao (usp. Lk 4,18) i sam Krist, Boja snaga i Boja mu
drost (usp. 1 Kor 1,24), ijom su mu se snagom i milou otkrivale
ne samo nepoznate i skrovite stvari (usp. Sir 42,19) nego su mu se
pokoravala i poela ovoga svijeta. 2Naime jedne zgode kad su ga
lijenici savjetovali, a braa usrdno nagovarala neka dopusti da
mu se pomogne protiv bolesti oiju spaljivanjem, Boji je ovjek
na to ponizno pristao, jer to nije samo lijek protiv bolesti tijela
nego je i prigoda za vjebanje u kreposti. 3A kad je osjeanjem
samoga tijela pri pogledu na ognjem ve uarenu eljeznu spravu
bio nekim naravnim strahom jako potresen, sveti se ovjek poeo obraati ognju kao bratu, zapovijedajui mu u ime i snagom
Stvoritelja da mu svoju vrelinu prilagodi kako bi je mogao dobro
podnositi dok ga pri. 4Kad je eljezo cvrei utonulo u njeno
tijelo i kad je izvreno spaljivanje od uha sve do obrve, ovjek pun
Boga kliui u duhu brai ree: Hvalite Svevinjega, jer mi, da
priznam istinu, ni vrelina ognja ne donese muninu niti me bol
tijela priklijeti!
Drugo itanje
2. 1Kad je sluga Boji u samotitu Sant Urbano bolovao od veo
ma teke bolesti, jer je osjeao slabost tijela, traio je au vina. Kad
su mu odgovorili da nema nimalo vina koje bi mu se moglo dati,
naredio je da mu donesu vode. Kad je voda donesena, blagoslovio
ju je nainivi znak kria. 2Ono to je prije bilo ista voda uskoro
postade najboljim vinom i to nije moglo siromatvo samotna mjesta, postigla je nevinost svetoga ovjeka. 3Okusivi to vino, odmah
je tako lako ozdravio te je postalo sasvim jasno kako mu je ono eljeno pie dao dareljivi Darovatelj, ne toliko da godi njegovu okusu
koliko da bude djelotvorno po zdravlje.
Tree itanje
3. 1Takoer se drugom zgodom ovjek Boji htio premjestiti u
neko samotite da se ondje slobodnije posveti razmatranju. Budui
da je bio slab, jahao je na magaretu nekoga siromanog ovjeka. 2I
kad se taj ovjek u ljetnim danima uspinjao na goru (usp. J 2,16)
pratei slugu Bojega, umoran od prilino naporna i duga puta (usp.
897
Iv 4,6) te malaksajui od velike ei, poeo je jako vikati i govoriti

da e odmah ispustiti duu ako malo ne popije. 3ovjek je Boji
bez odgaanja skoio s magarca, kleknuo na zemlju, rairio ruke k
nebu (usp. 2 Ljet 6,13) neprestano molei (usp. Kol 1,9), dok nije
spoznao da je uslian. 4Kad je napokon zavrio molitvu, rekao je
ovjeku: Pouri stijeni i ondje e nai ivu vodu za pie koju ti je
Krist ovoga asa milostivo iz stijene izbio (usp. Iz 48,21). 5Otrao
je edni ovjek na pokazano mjesto i pio vodu iz stijene (usp. Ps
77,16; Iz 48,21) izbijenu snagom molitelja, i napio se pia iz veoma
tvrde stijene (usp. Pnz 32,13) koje mu je Bog dao.
etvrto itanje
4. 1Jednom je zgodom sluga Gospodnji propovijedao blizu mora
u Gaeti. Budui da se htio ukloniti odobravanju mnotva koje je iz
pobonosti navaljivalo k njemu, sam je uskoio u jednu laicu koja
je bila privezana uz obalu. 2Ona se pak, kao da je njome upravljala
unutarnja snaga, pokretala, udaljila podalje od kopna bez ikakva
veslaa, dok su svi prisutni to promatrali i tomu se divili. 3A kad je
na odreenoj udaljenosti dospjela na morsku puinu, stajala je nepomino meu valovima; dok je mnotvo ekalo na obali, svetomu
ovjeku bilo je milo propovijedati. 4A kad je mnotvo ulo govor,
vidjelo udo, primilo blagoslov i na njegovu se molbu stalo razilaziti, laa je pristala uz kraj potiskom nikoga drugoga nego nebeske
zapovijedi, kao da se savrenomu tovatelju Stvoriteljevu i bez otpora podvrgava i bez zadrke pokorava stvorenje koje slui Stvoritelju
(usp. Mudr 16,24).
Peto itanje
5. 1Dok je jednom zgodom boravio u samotitu u Grecciu, mnogobrojne su nedae pritiskale stanovnike toga kraja: tua je svake godine za nevremena pustoila usjeve i vinograde, a mnotvo
je grabeljivih vukova klalo ne samo stoku nego i ljude. 2Stoga je
sluga svemoguega Gospodina, dobrostivo suosjeajui s tako jako
pogoenima ljudima, javno im u propovijedi obeao i osobno im
zajamio da e ona poast u cijelosti nestati ako se prethodno ispovjede i htjednu donositi plodove dostojne obraenja (usp. Mt 3,8). 3I
tako su od toga vremena, jer su na njegov poticaj vrili pokoru, tete prestale, opasnosti nestale, ni vuci ni tue nisu zadavali nikakvu
neugodnost (usp. Dn 3,50); 4to vie, ako bi tua nekada zahvatila
susjedne usjeve, kad bi se pribliavala granicama njihovih njiva, tu
bi ili prestajala ili bi okretala na drugu stranu.
898
esto itanje
6. 1Drugom zgodom kad se ovjek Boji, prolazei Spoletskom dolinom radi propovijedanja, pribliio Bevagni, doao je u
jedno mjesto gdje se sakupilo golemo mnotvo raznovrsnih ptica.
2Dok ih je pobono promatrao, Duh ga je Gospodnji zahvatio (usp.
Suci 14,6), pourio je onamo i veselo ih pozdravio, zatraio je
utnju da bi rije Boju paljivo ule. 3I dok je okupljenim stvorovima mnogo govorio o Bojim dobroinstvima i o hvalama kojima
mu same ptiice trebaju uzvraati, one su neobino se radujui
poele istezati vratove, iriti krila, otvarati kljunove i paljivo ga
promatrati kao da pokuavaju osjetiti udesnu snagu njegovih rijei. 4Doista je ovjek obdaren duhom Bojim (usp. Post 41,38)
bio opravdano noen njenim osjeajem ljudskosti prema ovim
nerazumnim stvorovima, jer su mu i oni sa svoje strane bili tako
neobino naklonjeni te su ga paljivo sluali dok ih je pouavao,
pokoravali mu se kad im je zapovijedao, bezbrino mu dolijetali
kad ih je pod okrilje uzimao i bez tekoe kod njega ostajali kad
ih je zadravao.
Sedmo itanje
7. 1U vrijeme pak kad je pokuao prijei u prekomorske krajeve
da postigne palmu muenitva, a ipak to nije mogao ostvariti jer su
ga sprijeile morske oluje, tako mu je pomogla tovana zatita Upravitelja svih stvari da ga je zajedno s veoma mnogo drugih izbavila iz
smrtnih opasnosti i prema njemu na puini pokazala svoja udesna
djela (usp. Ps 106,24). 2Naime kad se namjeravao vratiti iz Sklavonije2 u Italiju i kad se bez ikakva plaanja bio ukrcao na neku lau,
tu se pri samom ukrcaju naao netko radi Kristova siromaka poslan
od Boga (usp. Iv 1,6), koji je sa sobom nosio potrebnu hranu i dao
je nekom bogobojaznom ovjeku, kojega je s lae pozvao k sebi, da
je u prikladno vrijeme dijeli onima koji ba nita nemaju. 3A budui
da mornari zbog jaine vjetrova nisu mogli nigdje pristati, sva je
njihova hrana potroena, preostao je samo neznatan dio milostinje
koja je blaenom ovjeku odozgor darovana. 4Ona se zbog njegovih
molitava i zasluga, djelovanjem vinje sile, toliko uveala da je vie
dana, za vrijeme neprestane morske oluje, sve do eljene luke Ankone posve dostajala potrebama svih.
Sclavonia se ne smije poistovjeivati s dananjom Slavonijom, nego radije s junom Hrvatskom ili Dalmacijom.
899
Osmo itanje
8. 1Kad je drugom zgodom isti Boji ovjek putovao s bratom
suputnikom izmeu Lombardije i Trevike marke radi propovijedanja, spustila se uz rijeku Po mrkla nona tmina. 2A budui da
je zbog rijeke, movar i tame put bio izvrgnut velikim i mnogim
opasnostima, suputnik je zahtijevao da u tolikoj nevolji zove vinju
pomo. ovjek je Boji s velikim pouzdanjem odgovorio: 3Moan
je Bog (usp. Rim 11,23; 14,4), ako je njegovoj dobroti milo, obasjati
nas svojim svjetlom kad otjera mranu tminu. 4Gle uda! Jedva je
to izrekao, i eto, oko njih je vinjom silom poela sjati tolika svjetlost da su, dok je drugdje bila mrkla no, u jasnu svjetlu vidjeli ne
samo put nego i mnogo toga naokolo s druge strane rijeke.
Deveto itanje
1Svjetlo
9.
je nebeskoga sjaja usred mrkle none tame doista ilo
ravno ispred, te je ba iz toga bilo jasno da tama smrti (usp. Job
10,21) ne moe ovladati onima koji za svjetlom ivota idu pravom
stazom. 2Naime udesnim sjajem ovakva svjetla te tjelesno usmjereni i duhovno ojaani doli su sve do gostinjca pjevajui nemali dio
puta boanske himne i pohvale. 3O doista izvrsna i divna ovjeka,
kojemu vatra prilagoava svoju vrelinu, voda mijenja okus, obilno
pie izbija iz stijene, neiva mu stvorenja slue, okrutne ivotinje
postaju blage, a nerazumna ga stvorenja paljivo sluaju; 4i sam
Gospodar svega u svojoj dobroti usliava njegovu molitvu dok mu
u svojoj dobrostivosti pripravlja jelo i sjajem svjetla pokazuje put, te
mu tako kao ovjeku osobite svetosti i svako stvorenje slui i sam
mu je Stvoritelj svega susretljiv.
VI. Svete rane

Prvo itanje
1. 1Dvije godine prije nego e predati svoj duh nebu, Kristov
uistinu odani sluga i posluitelj Franjo zapoeo je etrdesetodnevni post u ast sv. Mihaelu arkanelu na osamljenom brdu zvanom
La Verna. Vie nego obino ispunjen slau nadnaravnoga promatranja i raspaljen jo arim plamenom nebeskih enja, poeo je
obilnije osjeati ulijevanje vinjih darova. 2Dok se tako arkim serafskim enjama uzdizao k Bogu i suosjeajnom njenou pretvarao u onoga koji se zbog velike ljubavi dao razapeti, 3jednoga je
900
jutra oko blagdana Uzvienja Svetoga kria molei se na strani brda,

ugledao kao lik jednoga serafa sa est toliko sjajnih koliko vatrenih
krila kako se sputa s nebeske visine. 4Dok se zrakom veoma brzo
pribliavao mjestu blizu Bojega ovjeka, pokazao se da je ne samo
krilat nego i raspet: ruke su mu i noge bile ispruene i na kriu privrene, a krila na obje strane tako udno rasporeena da je dva
iznad glave uzdizao, dva za let irio, a preostalim dvama itavo tijelo
obuhvaao i pokrivao.
Drugo itanje
2.1Kad je to ugledao, veoma se zaudio, a njegovo je srce ispunjalo veselje pomijeano s boli, dok je u milom Kristovu pogledu
koji mu se udesno i prijateljski ukazivao osjeao neku silnu radost, a prizor groznog raspinjanja probadao njegovu duu maem
(usp. Lk 2,35) suosjeajna bola. 2Budui da ga je iznutra pouavao
onaj koji mu se izvana pokazivao, shvatio je ovo: mada bol muke
nikako ne odgovara besmrtnosti serafskoga duha, 3ipak je ovakvo
vienje bilo predoeno njegovim oima zato da bi sam Kristov prijatelj unaprijed upoznao kako se ne treba muenitvom tijela, nego
potpunim izgaranjem srca preoblikovati u oitu slinost s raspetim
Isusom Kristom. 4Stoga iako je nakon tajanstvenog i prisnog razgovora vienje nestajalo, ono mu je duu iznutra zapalilo serafskim
arom, a tijelo izvana oznailo likom nalik Raspetomu, 5kao da je
iza prvotne rastapajue vatrene sile uslijedilo nekakvo vanjsko utiskivanje znaka.
Tree itanje
1Odmah
3.
mu se naime stadoe na rukama i nogama pojavljivati
znakovi avala, njihove su se glave pokazale na nutarnjoj strani ruku
i na gornjoj strani stopal, a njihovi iljci na suprotnoj strani. 2 Glave
avala na rukama i nogama bijahu okrugle i crne, sami pak iljci koji
su izranjali iz tijela, izdizali su se nad ostalo tijelo, podulji, svijeni
i ponovno zabijeni. 3Zbilja sm trag avala na nogama bijae tako
zamjetan i jako natekao te nije doputao ne samo da se stopala slobodno dotiu tla nego se i prst ruke mogao slobodno staviti u poput
luka svijenost samih iljaka, kako sam osobno uo od onih koji su to
vlastitim oima vidjeli. 4I desni je bok, iz kojega je esto tekla sveta
krv, bio prekriven crvenom ranom kao da je bio kopljem proboden.
Tako je obilno natapao tuniku i donju haljinu da su kasnije subraa,
perui ih prema potrebi, nedvojbeno opaala da sluga Gospodnji
ima, kako na rukama i nogama, tako i na boku, jasno utisnutu slinost s Raspetim.
901
etvrto itanje
4. 1ovjek obdaren duhom Bojim (usp. Post 41,38) uviajui da
tako vidljivo utisnute tjelesne rane ne mogu ostati sakrivene bliskoj
brai, a jednako se bojei javno govoriti o Gospodinovoj tajni, naao se u velikoj borbi sa sumnjom bi li rekao to je vidio ili bi utio.
2Napokon natjeran grinjom savjesti, s puno je straha ispriao nekolicini mu prisnije brae tijek prije spomenuta vienja, 3dodajui
da je onaj koji mu se ukazao rekao neto to nee nikada, dok je
iv, nijednomu ovjeku otkriti. 4Nakon to je dakle prava Kristova
ljubav ljubitelja preobrazila u istu sliku (usp. 2 Kor 3,18), navrilo
se etrdeset dana to ih je odluio provesti na onom brdu samoe i
bliila se svetkovina svetoga Mihaela arkanela. Aneoski je ovjek
Franjo siao s gore (usp. Mt 17,9) nosei sa sobom lik Propetoga, ali
ne urezan rukom umjetnika na kamenim ili drvenim ploama, nego
ispisan prstom Boga ivoga (usp. Izl 31,18) na tjelesnim udovima.
Peto itanje
5. 1Nadalje, premda je sveti i ponizni ovjek sa svim marom nastojao skrivati one svete znakove, ipak se Gospodinu svidjelo po
njima na svoju slavu pokazati neka oita udesa da, dok se njihova
skrivena snaga razotkriva pomou jasnih znamenja, svijetle kao sjajno zvijee usred guste tame sumornoga svijeta. 2Naime uokolo ve
spomenute gore La Verne, prije nego je sveti ovjek ondje boravio,
tmasti bi se oblak sa samoga brda dizao, a jako bi nevrijeme s tuom
redovito unitavalo plodove zemlje. 3Ali nakon onoga sretna ukazanja, na uenje i veliku radost stanovnika, prestalo je to je bilo
uobiajeno, da bi i smo mimo obiaja vedro lice neba pokazivalo
uzvienost onoga nebeskog vienja i mo upravo tada utisnutih rana.
esto itanje
1U
6.
ono je vrijeme u pokrajini Rieti zavladala vrlo teka poast
koja je poela toliko napadati ovce i goveda da se inilo kako gotovo
sve boluje od neizljeive bolesti. 2Neki je bogobojazni ovjek nou
bio upozoren da brzo ode u samotite brae u kojem je tada boravio
blaeni otac i da od subrae zatrai vodu u kojoj je on oprao svoje
ruke i noge, da njome pokropi bolesne ivotinje i da tako ona poast potpuno nestane. 3Kad je onaj ovjek to paljivo izvrio, Bog je
dao toliku mo onoj vodi koja je dotakla svete rane da je kropljenje
njome, samo ako je bar malo dohvatilo bolesna stada, otklanjalo sav
onaj udar poasti, a ivotinje, povrativi prijanju snagu, urile su na
pau kao da prije uope nisu outjele nikakvu bolest.
902
Sedmo itanje
7. 1Konano su one ruke otada zadobile tako udesnu mo da su
spasonosnim svojim dodirom vraale i bolesnicima krepko zdravlje
i uzetim i ve usahlim udovima dugotrajno osjeanje i, to je vee
od svega ovoga, na smrt izranjenima zdrav ivot. 2Naime od vie
njegovih uda da uzmem i ujedno ukratko spomenem jo dva: 3Kad
je kod Leride neki ovjek imenom Ivan, tovatelj blaenoga Franje,
bio jednom kasno tako teko ranjen da se vjerovalo kako e jedva
do sutra preivjeti, 4udesno mu se ukazuje presveti otac i svetim
rukama dotie one rane. Istoga mu se asa potpuno zdravlje tako
vratilo 5da je sav onaj kraj izvikivao kako je divni nositelj znaka kria
veoma vrijedan svakoga potovanja. 6Jer tko bi mogao, a da se ne
divi promatrati dobro poznata ovjeka kako je u tako rei istom
vremenskom trenu sad izranjen veoma tekim ranama sad radostan
radi zdravlja? 7Tko bi mogao o tom razmiljati bez zahvale? 8Tko bi
napokon u duhu vjere mogao prosuivati tako pobono, kreposno i
predivno udo bez tovanja?
Osmo itanje
1Budui
8.
da u Potenzi, u pokrajini Apuliji neki sveenik imenom Ruer nije vjerovao u svete rane blaenoga oca, iznenada je
bio udaren u dlan lijeve ruke ispod rukavice, kao da je strijela iskoila iz luka, a sama je rukavica ostala netaknuta. 2Kad je bio tri dana
probadan jakim bolom i ve u duhu svladan da zazove i zakune
blaenoga Franju da mu onim slavnim ranama pomogne, zadobio je
tako savreno zdravlje da je sav bol odstupio i nikakav trag udarca
nije ostao. 3Time se jasno pokazuje da su oni njegovi znaci bili silom
utisnuti i da imaju mo koja moe ranjavati, lijeiti, udarati tvrdokorne, a ozdravljati one koji su slomljena srca (usp. Iz 61,1).
Deveto itanje
1Doista
9.
se pokazao taj blaeni mu dostojno obiljeen ovom
osobitom povlasticom, jer se sve njegovo nastojanje, kako privatno
tako javno, kretalo oko Gospodinova kria. 2Naime i neobina blagost dobrostivosti i vedrina ivljenja, ona duboka poniznost, raspoloiva poslunost, osobito siromatvo, neokrnjena istoa, gorko kajanje, bujica suza, nutarnja krotkost, ar natjecanja, elja muenitva,
prekomjerna ljubav i konano mnogostruka povlastica kristolikih
kreposti za im drugim tee u njemu nego za slinou s Kristom i
odreenim pripremama za njegove svete rane? 3Zato je od njegova
obraenja cijeli tijek njegova ivota bio obdaren predivnim otajstvi-
903
ma Kristova kria, napokon se u gledanju uzvienog serafa i ponizna

Raspetoga nekom bogolikom i vatrenom silom potpuno preoblikovao u priliku viena lika, 4kako su posvjedoili oni koji su presvete
rane vidjeli, opipali, cjelivali te su, nakon to su ih dotakli, s veom sigurnou pod zakletvom potvrdili da je tako bilo i da su ih oni vidjeli.
VII. Preminue
Prvo itanje
1. 1Stoga se ovjek Boji ve s Kristom raspet na kriu (usp. Gal
2,19), kako duhom tako i tijelom, nije uzdizao Bogu samo arom
serafske ljubavi nego je i, proboden vatrenom revnou za duama,
s raspetim Gospodinom eao za spasenjem svih koje treba spasiti.
2A budui da zbog oteklina od avala na nogama nije mogao hodati,
doputao je da mu obamrlo tijelo voze gradovima i selima (usp. Lk
8,1), da kao drugi aneo koji uzlazi od istoka Suneva (usp. Otk 7,2)
raspiri srca slugu Bojih boanskim plamenom ognjenim (usp. Tu
2,3) i noge upravi na put mira (usp. Lk 1,79), a ela njihova opeati
znakom Boga (usp. Otk 7,3) ivoga. 4Izgarao je takoer od silne elje da se vrati poecima poniznosti, da posluuje gubavce kao na poetku i da tijelo ve iznemoglo od napora vrati prvotnom sluenju.
Drugo itanje
2. 1Napominjao je kako e pod Kristovim vodstvom izvriti velika
djela. Premda su mu udovi slabili, duh je ipak bio jak i vatren, te se u
novom boju s neprijateljem nadao pobjedi. 2Kad se Kristovu siromahu doista uvealo obilje zasluga, a sve to usavrava doista savrena
strpljivost, poeo je tako teko bolovati od raznih bolesti da su se
bolne tegobe proirile po pojedinim udovima i jer je meso ve nestalo,
kao da se sama koa za kosti (usp. Job 19,2; Tu 4,8) prilijepila. 3I kad
je bio muen jakim tjelesnim bolovima, govorio je da one mune tjeskobe nisu muke, nego njegove sestre 4i u njihovu radosnu podnoenju upuivao je Gospodinu toliko hvala i zahvala da se brai koja su
mu pomagala inilo kao da zbog ugodna i ponizna hvastanja gledaju
Pavla, a zbog jakosti nepomuena duha kao da vide drugoga Joba.
Tree itanje
3. 1Sam je pak puno prije saznao za svoju smrt i kad se dan
smrti pribliavao, rekao je brai da se ator njegova tijela treba
ubrzo razvri, kako mu je Krist objavio. 2I tako je dvije godine od
904
dobivanja svetih rana, to jest u dvadesetoj godini od svoga obraenja, zatraio da ga nose Svetoj Mariji Porcijunkulskoj, da ondje
gdje je posredovanjem Djevice, Majke Boje primio duh savrenstva i milosti, plativi dug smrti, stigne nagradi vjene naplate (usp.
Fil 3,14; Kol 3,24). 3Doveden pak na prije spomenuto mjesto, da
istinskim primjerom pokae kako nema nita zajedniko sa svijetom, u onako tekoj nemoi to dokonava svaku bolest potpuno
se gol spustio na golu zemlju, da se u onom posljednjem asu, u
kojem se neprijatelj jo uvijek mogao rasrditi, bori gol s golim.
4Leei tako na zemlji i u praini, goli je borac lijevom rukom prekrio ranu na desnom boku da se ne vidi 5i podigavi na uobiajen
nain veselo elo nebu (usp. Job 11,15), potpuno se usmjeravajui
onoj slavi, poeo je veliati Svevinjega, jer, lien svega, njemu sad
dolazi slobodan.
etvrto itanje
1Kad
4.
se napokon ve pribliavao as njegove smrti, dao je
sebi pozvati svu brau koja su ondje ivjela i utjenim ih rijeima
smirujui s obzirom na svoju smrt, oinskim ih je osjeajem potaknuo na ljubav Boju. 2Ostavljajui im po pravu nasljedstva i
oporuno u posjed siromatvo i nasljedno dobro mira, brino ih je
opomenuo da se usmjere vjenim dobrima i zatite od opasnost
ovoga svijeta 3te ih je, koliko je mogao, sa svom uvjerljivou govora uputio da trebaju savreno slijediti stope raspetoga Isusa. 4Dok
su pak braa uokolo sjedila kod patrijarha siromaha, ije oi nisu
ve oslabile od starosti (usp. Post 48,10), nego od suza, sveti je ovjek, slijep i ve veoma blizu smrti, ispruio na njih svoje u obliku kria prekriene ruke (usp. Post 48,14), jer je ovaj znak uvijek
ljubio5 i svu je, kako nazonu tako nenazonu, brau blagoslovio
snagom i imenom Raspetoga.
Peto itanje
1Zatim
5.
je zatraio da mu itaju Evanelje po Ivanu od onoga
mjesta: Bijae pred blagdan Pashe (Iv 13,1), da u njemu uje glas
Dragoga koji kuca (usp. Pj 5,2), od kojega ga je sada dijelio samo
zid tijela. 2Napokon kad su se na njemu ispunila sva otajstva, blaeni je ovjek molei i pjevajui psalme usnuo u Gospodinu (usp.
Dj 7,60), a ona presveta dua, osloboena tijela, utonula je u bezdan vjenoga svjetla. 3Ba je u tom asu jedan od njegove brae
i uenika, ovjek svakako na glasu zbog svetosti, ugledao kako
ona sretna dua u liku sjajne zvijezde, na bijelu oblaiu (usp. Otk
14,14), iznad mnogih voda ravnom stazom ulazi u nebo (usp. Ps
905
28,3; J 8,20) 4jer blistajui istoom savjesti i odsijevajui povlasticom zasluga tako je uspjeno gore uznosi obilje milost i bogolikih kreposti da nije mogla nimalo biti zaprijeena u promatranju
nebeskoga svjetla i slave.
esto itanje
1U
6.
to vrijeme provincijal brae u Terra di Lavoro, po imenu
Augustin, ovjek svakako drag Bogu, naavi se u posljednjemu
asu, premda je ve odavno bio izgubio govor, nenadano je uzvik
nuo sluateljima koji ondje stajahu te je rekao (usp. Dj 23,4; Lk
9,39): 2Priekaj me, oe, priekaj! Evo ve idem s tobom! 3A
kad su ga braa u udu pitala komu tako govori, ustvrdio je da vidi
blaenoga Franju kako ide u nebo i odmah je im je ovo izrekao,
i sam sretno preminuo. 4U isto se vrijeme bio zaputio prema
kapelici svetoga Mihaela na brdu Gargano asiki biskup, kojemu
je blaeni Franjo, prijazno mu se u asu svoje smrti ukazujui, rekao da naputa svijet i s klicanjem odlazi u nebo. 5Ustajui ujutro
biskup je ispripovjedio svojim pratiocima to je vidio i vraajui
se u Asiz, kad je pomno istraio, pouzdano je otkrio da se blaeni
otac preselio iz ovoga ivota u onom asu, kako mu je objavljeno
u vienju.
Sedmo itanje
1A
7. neizmjernost vinje dobrote i nakon njegove smrti mnogim

je udesnim znamenjima dostojno pokazala kako je taj preslavni
ovjek bio osobito svet. 2Naime na njegov zaziv i zbog njegovih
zasluga svemogua je Boja snaga obnovila slijepima vid, gluhima
sluh, nijemima govor, hromima hod, a uzetima osjeanje i pokret;
3povrh toga je usahlima, oaloenima i slomljenima vratila prijanje zdravlje, zatvorenike je svojom snagom iz tamnica oslobodila,
brodolomcima je darovala luku spasa, onima koji su u vrijeme poroda bili u opasnosti sretan porod, a iz opsjednutih tijela otjerala je
zloduhe; 4konano gubave i one koji krvare privela je spasonosnu
oienju, na smrt ranjene savrenu iscjeljenju i, to je vee od svega, mrtve ivotu.
Osmo itanje
8. 1Bezbrojna Boja dobroinstva ne prestaju se po njemu raz
lijevati na sve strane svijeta, kao to sam i ja koji sam ovo napisao
iskustvo mi je svjedok osobno na sebi samom doivio. 2Kad sam
naime bio jo djeai i veoma teko bolestan, majka je za me uini-
906
la zavjet blaenom ocu Franji. Bio sam izbavljen iz samih ralja smrti
i opet mi se vratila snaga zdrava ivota. 3A budui da se toga ivo
sjeam, sada to vjerodostojnim priznanjem javno priznajem, da ne
budem, preuujui toliko dobroinstvo, okrivljen za nezahvalnost.
4Stoga primi, blaeni oe, zahvalu kako god bila slaba i nedorasla
tvojim zaslugama i dobroinstvima i, kad primi elje, oprosti nae
grijehe tako molei da sebi odane pouzdano izbavi od sadanjih
zala i privede ih vjenim dobrima.
Deveto itanje
9. 1Dakle govor o svemu prethodno napisanom zakljuimo nekim preglednim pogovorom. 2Tko god prethodno bude itao, neka
u konanom prosuivanju odmjeri:
udesno obraenje samoga blaenoga oca Franje,
uspjenost u propovijedanju Boje rijei,
povlasticu uzvienih kreposti,
proroki duh (usp. Otk 19,10) s razumijevanjem Pisama,
poslunost nerazumnih stvorova,
utiskivanje svetih rana i
slavni odlazak s ovoga svijeta u nebo.
To je sedam dokaza koji cijelom svijetu izvrsno pokazuju 3i svjedoe da je on divni Kristov glasnik s peatom Boga ivoga (usp. Otk
7,2) na sebi i da ga treba tovati iz osjeaja dunosti jer je i vjerodostojan u nauavanju i divan u svetosti. 4Stoga neka ga sa sigurnou slijede oni koji izlaze iz Egipta (usp. Izl 13,17; Ps 113,1), jer
e, poto je tapom Kristova kria razdvojeno more, proi pustinjom
(usp. Ps 135,13; 67,8), 5a preavi Jordan (usp. Pnz 27,3s) smrtnosti, zadivljujuom e mou samoga kria ui u obeanu zemlju ivih
(usp. Pnz 27,3s), kamo neka nas po zagovoru blaenoga oca uvede
onaj slavni spasitelj i voa Isus, 6komu neka je u Trojstvu s Ocem i
Duhom Svetim svaka savrena hvala, ast i slava u vijeke vjekova.
Amen (usp. Rim 16,27).
Zavrava Manji ivotopis svetoga Franje.
VEI IVOTOPIS
SV. FRANJE ASIKO G A
LEGENDA MAIOR S. FRANCISCI
(12601263)
Uvod
FELICE ACCROCCA
Prijevod
DAMJAN DAMJANOVI
VEI IVOTOPIS SV. FRANJE ASIKOGA

Uvod.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 909
Proslov.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 913
Uvod
Djelo Bonaventure Banjoreijskog nastalo je u jednom trenutku u
kojem se vodstvo franjevakoga reda trebalo oduprijeti znatnim unutarnjim i izvanjskim potekoama: godine 1260. generalni kapitul koji
se sastao u Narboni povjerio je generalnom ministru mandat da napie novi Franjin ivotopis: tri godine kasnije u Pisi, pred generalnim
kapitulom koji se nanovo sastao Bonaventura je predstavio plod
svoga rada koji je tom prigodom dobio odobrenje. Predajui se poslu,
autor, ve pred koju godinu izabran na elo Reda, osjetio je veliku odgovornost vezanu sa zadatkom koji mu je bio povjeren: u toj prigodi
on je pokazao svoj teoloki talent ostvarivi Franjin portret bez sumnje djelotvoran, u stanju da dadne nune odgovore na mnogostruke
probleme, unutarnje i izvanjske, koji su muili Red.
Prolog u Veem ivotopisu sv. Franje saima na zadivljujui nain
bitne crte Franjine figure: znak i nazonost Kristova u posljednjoj
fazi povijesti (1Bon, Prol.), pun prorokog duha, doao da pripremi
put Gospodinu koji e se brzo vratiti, pozivajui ljude na pokoru.
On je aneo estog peata (usp. Dj 7,12), onaj koji e utisnuti znak
tau na elo vjernih slugu (1Bon 4,9); on je drugi Ilija (1Bon, Prol.
1; 4,4; 15,8; 11,6), novi Ivan Krstitelj (a sam je Isus jasno identificirao Krstitelja s Ilijom koji je trebao doi: usp. Mt 11,14): slike Prologa veliaju Franjinu proroko-eshatoloku ulogu (usp. takoer 1Bon
3,5, kada, dodajui novi element vienju brata Silvestra Franjinu
borbu s adajom Bonaventura naznauje jo jednom njegov apokaliptiki zadatak); on je prijatelj zarunikov (1Bon, Prol. 1; 9,1;13,3:
prijatelj Kristov), onaj koji oznaava novu etapu u povijesti spasenja (1Bon 11,14), obnovivi udesa koja su se dogodila u apostolsko
doba (1Bon 12,8).
Bonaventura tvrdi da se osobno uputio u mjesta gdje se svetac
rodio i ivio kako bi ondje izvrio briljiva istraivanja i upitao
njegove nadivjele drugove (1Bon, Prol. 4: prosijava jasni odjek
Prologa Lukina evanelja). Istina je ipak da se on oslanjao prije svega
na ve napisane biografije, posebice na one Tome elanskog, i na
materijal koji je pristigao Krescenciju iz Iesia. Iz Tomina djela koristio
je naroito Prvi ivotopis (1el), za prva etiri poglavlja i za posljednja
dva, i Drugi ivotopis (2el), koji slijedi osobito u sredinjim poglavlji
909
910
ma (VXIII); sluio se ipak takoer ivotopisom Julijana pajerskog

i Legendom trojice drugova: ne samo san o oruju, kao to je dokazao
Thophile Desbonnets, nego i epizoda otvaranja evanelja u crkvi
svetog Nikole svjedoe o izravnoj ovisnosti Bonaventurina kazivanja
o Legendi trojice drugova (usp. 1Bon 3,3 s LegTd 29). Pripovijedanje
o Franjinoj mladosti ini se vie utemeljeno na Legendi trojice drugova
i na Drugom ivotopisu Tome elanskog (ono je opet velikim dijelom
ovisno o Legendi trojice drugova) nego na maglovitoj slici Prvog ivo
topisa Tome elanskog.
U nekim sluajevima autor prihvaa ispravke drugova Tomina
Prvog ivotopisa. Jedan sluaj u tom pogledu posebno je ilustrativan:
kako Toma (1el 52) tako i Julijan pajerski (ivot svetog Franje, 32)
ispripovjedili su jednu Franjinu pokorniku gestu, kad je pustio da
ga gologa vode po gradu Asizu s konopcem o vratu. Drugovi sveevi
1246. osjetili su se obveznim da isprave takvo pripovijedanje (AsZb
80; usp. takoer OgSav 61); Toma je u svom Drugom ivotopisu ipak
vie volio ne voditi rauna o tom svjedoanstvu, ograniivi se na
preuzimanje novih injenica: iskoristio ga je meutim Bonaventura,
koji nedvojbeno pokazuje da ga je poznavao, premda potom daje
smisao duboko razliit rijeima kojima je svjetina komentirala dogaaj (1Bon 6,2).
Bonaventura je vie puta, nateui svoje izvore, iznova s aspekta udesnosti iitavao temeljne momente Franjina ivota i prvotnog
bratstva: nakon to ga je svetac poljubio, gubavac je udesno ieznuo
(1Bon 1,5); u mjestu Orte ovjek koji je Franji i njegovoj brai poklonio kruha nije se znalo odakle je doao niti kamo je otiao (1Bon
4,1); ponovno u Ortu Franjo je razrijeio svoje sumnje zahvaljujui
boanskoj objavi (1Bon 4,2). U cjelini hagiograf je Asianinovu ljudsku narav znatno oslabio.
Bonaventura se u davanju forme vlastitom radu nadahnuo Tominim Drugim ivotopisom (2el): iz njega u biti Bonaventurin
Vei ivotopis preuzima shemu. Djelo, podijeljeno u petnaest poglavlja, na koja je nadodana knjiga udesa (u kojoj se prepisuje
velikim dijelom Spis elanskog), slijedi u prvo vrijeme kronoloki
red, od roenja Franjina do potvrde Pravila od strane Honorija III.
(pogl. IIV); naputa ga u sredinjem dijelu u kojem razvija govor
prema pojedinim krepostima ili sveevim stilovima ivota (pogl.
VXIII); na kraju ga ponovno preuzima u dva zavrna poglavlja, u
kojima se radi o posljednjim vremenima Franjina ivota, o njegovu
preminuu, njegovoj kanonizaciji i prijenosu (pogl. XIVXV). Prema nekim autorima u sredinjim poglavljima (pogl. VXIII) Bonaventura razvija Franjin hod savrenosti polazei od svoga nauka o
tri puta: u rastuoj askezi svetac je proao kroz proiavajui put
/via purificativa/ (pogl. VVII), napredovao je u rasvjetljavajuem
Ve i ivotopi s sv. Franj e
911
putu /via illuminativa/ (pogl. VIIIX), da bi napokon naao dovrenje u sjedinjujuem putu /via unitiva/ (pogl. XIXIII). Ustvari,
Bonaventura tvrdi da je htio izloiti Franjin ivot prema initium,
progressus i consummatio (1Bon, Prol. 5; druge napomene u
tom smislu u 1Bon, Prol. 1; 13,7): ali se radi o iter koji, kako hagiograf izriito izjavljuje, obuhvaa itavo djelo, a ne samo njegov
sredinji dio.
U toj progresivnoj askezi prema mistinom sjedinjenju, koje
svoj vrhunac nalazi na La Verni, Franjo je voen kriem Kristovim: od njega je zapoeo, u njemu je napredovao i naao ispunjenje (3Bon 10,9). Sam Bonaventura doznaava pedagoku funkciju ukazanjima kria est puta (1Bon 1,3; 1,5; 2,1; 3,4; 4,9; 4,10),
preko kojih je Franjo, kao preko est susljednih stepenica (1Bon
13,10), stigao do promatranja Krista (sedmo ukazanje), istovremeno pod likom uzvienog serafina i u poniznoj prilici Raspea.
Krajnja askeza, u kojoj upravo kri ini progresivno Franju slinim
Kristu: uspeo se na brdo kao drugi Mojsije, Kristova ljubav ga je
preobrazila u istu sliku ljubljenoga (1Bon 13,5); zato je postao
drugi Krist, njegov savreni oponaatelj (1Bon 11,2; 14,4). Rijeivi se svake stvari, krenuo je gol stopama golog raspetog Gospodina (1Bon 2,4; 7,2; 14,4); nadahnuti njime njegova braa su
neprekidno itala knjigu kria Kristova (1Bon 4,3) i kad ih je
bilo osmorica, podijelio ih je po dvojicu, aljui ih po svijetu u
obliku kria (1Bon 3,7).
I pored velikog dugovanja prethodnoj produkciji, za Bonaventuru se ne moe rei kako se esto tvrdilo da je obini kompilator,
nego je pravi autor (i autor velikog talenta), budui da originalnost
njegova rada stoji upravo u sveukupnoj mjeavini ostvarenoj na ranije postojeim materijalima, u veoma originalnom iitavanju injenica koje su pod njegovim perom dobile drugaiju dimenziju i
znaenje, u isputanju i u promjenama koje je unio u tekstove. On
nudi Franjin portret dostojan da bude oponaan od svih [njegove brae] i da mu se svijet divi (1Bon, Prol. 2; u suglasju s ovom
tvrdnjom mase e govoriti o tome da Franjo zadivljuje, ali da ga
se ne moe nasljedovati: 1Bon 6,2). Svejedno, takvo nasljedovanje
odigrava se u granicama individualne askeze, budui da Franjo tvori
nedostini vrhunac.
Portret koji je ponudio Bonaventura jest, u konanici, portret
funkcionalan suvremenoj situaciji Reda. Hlapi, sve do nestanka, usporeivanje s bratstvom poetaka: Toma elanski nije preutio pomutnje u pogledu razvoja franjevake obitelji; Bonaventura meutim
ita njezinu povijest u neprekidnom rastu, kao onu sitnog sjemena
odreenog da postane veliko stablo: on stoga izostavlja Tomine kritike i isputa svaku nagovijest napetosti koje su postojale izmeu Fra-
912
nje i brae;1 takoer kad preuzima druga svjedoanstva koja navode

loe prikrivane protivnosti, na kraju se izvlai iz neprilike svaljujui
svu krivnju na brata Iliju, o kojem su ve svi mogli govoriti loe:2 Redu
je toga je Bonaventura bio jako svjestan bilo potrebno jedinstvo.
Ne postoje ipak samo napetosti ad intra. Takoer i polemike
ad extra vrile su utjecaj na djelo generalnog ministra: ne manjkaju
polemike napomene onima koji su nijekali stigme (1Bon, Prol. 2;
13,9; 15,4); utke se prelazi znakovit element u vrijeme snanih
suprotnosti s episkopatom preko uloge asikog biskupa (njegova
se prisutnost u Rimu za vrijeme susreta s Inocentom III. i ne spominje); preuuju se progonstva kojima su bili izloeni Franjo i njegovi
prvi drugovi (kako u Asizu tako i u drugim gradovima); podcrtava se
kako je siromatvo, koje je Franjo najvie ljubio, bilo najvea krepost
i obiljeje Reda, tvrdei da ako se netko usudi rei da u tom izboru
evaneoskog ivota ima neto udnovato i nerazumno rijei koje
Bonaventura stavlja u usta kardinala Ivana od Svetog Pavla postao
bi krivac hule protiv Krista, autora evanelja (1Bon 3,9).
Iznad svega, u viziji Veeg ivotopisa Red je ve bio izvjesno pozvan
na pastoralno zauzimanje u Crkvi: obraajui grenike, propovijedanje sluba pobonosti uskrisuje ustvari Krista, umrlog za njih
(1Bon 8,1). Providnost je naznaila Franji da se treba posvetiti tomu
sluenju (1Bon 12,1), Crkva mu je potvrdila mandat (1Bon 12,12) i
svetac je bio zduan u njegovu ispunjenju: poeo je propovijedati u
Sv. Juri (1Bon 15,5) i nije se tedio sve do kraja, ne samo na putovima
i trgovima nego ni u samoj asikoj katedrali, gdje je esto propovijedao nedjeljom (1Bon 4,4), ili u samostanima (1Bon 4,9).
Pozoran na sadanjost i na budunost vie nego na prolost, Bonaventura je dakle svojom biografijom pruio brai jasan uzor na koji e
se pozivati, odreen uskoro da postane iskljuiv uzor.
Izvori:
Uvod u Vei ivotopis sv. Franje preveo Velimir Blaevi prema: Fonti Francesca
Vei ivotopis sv. Franje s latinskog izvornika preveo Damjan Damjanovi prema:
S. Bonaventura, Legenda s. Francisci, Opera omnia, Tom. VIII. Editio Collegii
S. Bonaventurae, Ad Claras Aquas, Florentiae Firenze, Quaracchi, 1898.
1
Usp. 1Bon 14,1 s 1el 103104: razliito od Tome, Bonaventura utke prelazi
preko Franjinih kritika brai eljnih asti, koja su eznula za uspinjanjem na katedre
uitelja.
2
1Bon 4,11; ali je Bonaventurin izvor perikopa 143 iz Ms, Little, koji je izdao A.
G. Little 1913. tvrdio da je izgubljeno Pravilo Franjo povjerio ministrima, a ne Iliji.
Proslov
1. Pojavila se ljubav Boja, spasiteljica svih ljudi (Tit 2,11) na njegovu sluzi Franji svima istinski poniznima i prijateljima svetog siromatva. Dok u njemu tuju preobilno Boje milosre, njegov ih
primjer potie da se temeljito odreknu bezbonosti i svjetovnih pouda
(Tit 2,12) kako bi ivjeli suoblieni Kristu i neutaivom eljom eznuli za blaenom nadom. Svevinji je naime Bog pogledao na nj
kao na prvoga siromaka i pokajnika s toliko susretljive dobrohotnosti te bijednika nije samo podigao iz praine svjetovnoga ivota
nego ga je takoer postavio da bude sljedbenikom evaneoskog
savrenstva. Uinio ga je voom i blagovjesnikom onima koji vjeruju da bi svjedoenjem za svjetlo (Iv 1,7) Gospodinu pripravio put
svjetla i mira do ljudskih srdaca. On je doista poput jutarnje zvijezde
usred oblaka (Sir 50,6), svijetlei jasnim sjajem ivota i nauka, blistavim svjetlom upravljao prema Svjetlu one to sjeahu u tmini i
smrtnoj sjeni (Lk 1,79). Poput duge je odsijevao meu oblacima slave
(Sir 50,8), predstavljajui znak Gospodnjega Saveza, ljudima je navjeivao mir i spasenje. Gospodin ga je odredio da na slian nain,
nasljedujui Preteu, u pustinji pripravi put najveega siromatva, da
i primjerom i rijeju propovijeda obraenje (usp. Mk 1,3; Lk 24,27).
Prije svega bijae opskrbljen darovima nebeske milosti, a zatim je
obogaen zaslugama nesavladive kreposti. Bijae opskrbljen i prorokim duhom te predvien za aneosku slubu. Sav je bio obuzet
serafskim plamenom i kao hijerarhijski ovjek3 bi vatrenim kolima
odvezen u visinu, kao to se to jasno vidi tijekom njegova ivota; s
pravom se istie da je doao u duhu i sili Ilijinoj (Lk 1,17). I zato je s
punim pravom istinskim proroanstvom apostola i evanelista Ivana predstavljen oblijem anela koji uzlazi od Suneva istoka i ima
znak Boga ivoga kao drugi Zarunikov prijatelj (Iv 3,29). Prigodom
otvaranja estoga peata Ivan u Otkrivenju kae: I vidjeh drugog ane
la gdje izlazi od istoka Suneva s peatom Boga ivoga.4
3
Izrazom hijerarhijski ovjek sv. Bonaventura eli oznaiti ovjeka koji je oien, prosvijetljen, usavreen (Vidi Put due k Bogu, IV, 4 i Trostruki put, I).
4
Otk 7,2. Prema sv. Bonaventuri drugi aneo koji nosi peat Boga ivoga jest
sveti Franjo koji je poslan da ljude zove na pokoru i da znakom tau (T) obiljei
izabrane.
913
914
2. Da je taj Boji glasnik Kristu drag, nama dan za nasljedovanje, a svijetu na divljenje bio sluga Boji Franjo, nedvojbeno razabiremo svratimo li pozornost na najvii domet njegove izvanredne
svetosti po kojoj, dok je bio meu ljudima, bijae nasljedovatelj istoe aneoske, a zbog nje je i bio postavljen za uzor savrenim Kristovim sljedbenicima. Da tako u vjeri pobono mislimo, ne navodi
nas samo sluba koju je vrio, da naime poziva na pla i naricanje,
na brijanje glave i noenje pasa od kostrijeti i da se ela mueva koji
jadikuju i kukaju obiljee znakom tau (T),5 znakom pokornikoga
kria i kriolikom haljinom, nego to nepobitnim svjedoanstvom
istine potvruje i znak slinosti (Ez 28,12) s Bogom ivim, naime
s Kristom propetim, koji mu bijae utisnut u tijelo, ali ne snagom
naravi ili umjetnikom vjetinom, nego udesnom snagom Duha
Boga ivoga.
3. Smatram se nevrijednim i nedoraslim za opisivanje ivota toga
tako asna ovjeka koji zavreuje da ga se svestrano nasljeduje. Ne
bih se na to nikako odvaio da me nije potakla arka ljubav brae,
jednoduna molba generalnoga kapitula6 i da me na to nije natjeralo
ono tovanje to ga gajim prema svetom ocu, jer sam u djetinjoj
dobi, kao to se ivo sjeam, po njegovu zagovoru i zaslugama izbavljen iz ralja smrti. Ako bih zanemario izrei mu pohvale, bojim
se da bih bio krivac nezahvalnosti. I to mi bijae najprei razlog da
se prihvatim ovoga posla. Prihvatio sam se toga ja koji se ponovo
sjeam kako mi je ivot tijela i due sauvan po njemu i kako sam na
samome sebi doivio njegovu mo.7 Upoznao sam krepost njegova
ivota, njegova djela i rijei kao neke dijelom zanemarene, a dijelom
rasprene ulomke. Premda ih ne mogu posve sakupiti, uinit u to
bar donekle da ne bi propali zajedno s onima koji umiru, a zajedno
su ivjeli sa slugom Bojim.
4. Da bi mi dakle vjerodostojnost njegova ivota, koju treba
prenijeti potomstvu, bila to pouzdanija i to jasnija, poao sam u
mjesto roenja, ivota i preminua svetoga ovjeka. O svemu sam
potanko razgovarao s onima koji mu bijahu najblii, a jo su na i5
Iz 22,12; Ez 9,4: Slovo tau (T) u hebrejskoj i grkoj abecedi ima oblik kria.
Kod proroka Ezekijela (Ez 9,46) to je znak onih koji su poteeni od unitenja
Franjo ga je izabrao da bude njegovim znakom (vidi 1Bon 4, 9). Taj se oblik kria jo
zove i Antonijev (crux patibulata) ili egipatski.
6
lanovi su generalnog kapitula u Narboni 1260. Bonaventuru kao generalnog
ministra Reda zamolili da napie novi ivotopis sv. Franje; nakon tri godine kapitul je
u Pisi 1263. taj ivotopis prihvatio i odobrio.
7
Bonaventura je kao nejako dijete obolio na smrt. Majka ga je zagovorila sv. Franji
i on je ozdravio. Bilo je to nakon Franjine smrti.
915
votu. Napose sam razgovarao s nekolicinom onih koji su poznavali

njegovu svetost i koji su je nasljedovali na poseban nain. Zbog njihove poznate istinoljubivosti i dokazane kreposti treba im vjerovati.
U prikazivanju onoga to se Bog udostojao po svom sluzi uiniti
smatrao sam da treba odbaciti kieni stil, jer e itaoevoj pobonosti vie koristiti jednostavan negoli kien govor. Da izbjegnem
zbrku, nisam dogaaje uvijek nizao vremenskim slijedom, nego sam
se radije nastojao drati njihove unutarnje povezanosti, kako su se
stvari razliite naravi zbivale istovremeno, i1i se inilo da ono to se
dogaalo u razliitim vremenima spada zajedno.
5. Poetak njegova ivota, razvoj i svretak opisani su u petnaest
posebnih poglavlja koja slijede:
U prvome se govori o njegovu ivotu dok bijae u svjetovnom
staleu.
U drugome je rije o njegovu posvemanjem obraenju Bogu i
popravljanju triju crkava.
U treemu o osnutku Reda i odobrenju Pravila.
U etvrtome o razvoju Reda pod njegovim vodstvom i o potvrdi
Pravila koje ve prije bijae odobreno.
U petome o strogosti ivota i o tome kako su mu stvorovi pruali
utjehu.
U estome o poniznosti i poslunosti te o boanskom Predusretanju koje mu je na mig iskazivano.
U sedmome o ljubavi prema siromatvu i udesnom uklanjanju
nestaice.
U osmome o njegovoj unutarnjoj pobonosti i o tome kako su se
prema njemu odnosili nerazumni stvorovi.
U devetome o aru ljubavi i o elji za muenitvom.
U desetome o revnosti i kreposti molitve.
U jedanaestome o razumijevanju Sv. pisma i o duhu proricanja.
U dvanaestome o uspjenosti propovijedanja i o daru ozdravljivanja.
U trinaestome o svetim ranama.
U etrnaestome o njegovoj strpljivosti i preminuu.
U petnaestome o njegovoj kanonizaciji i o prijenosu tijela. I napokon poneto sam dodao o udesima koja su se dogodila nakon
njegova preminua.
Svrava proslov.
916
I. poglavlje
Franjin ivot u svijetu
1. U gradu Asizu ivio je ovjek imenom Franjo. Blagoslovljena

je njegova uspomena (Sir 45,1), njega je Bog dobrostivo predusreo
blagoslovima sretnim (usp. Ps 20,4), milostivo ga istrgnuo iz pogibelji sadanjega ivota i obilno ga opskrbio darovima nebeske
milosti. Dok je u mladosti odgajan meu tatim ljudskim sinovima
u ispraznosti i kad je nakon nekakva kolovanja predvien za unosne trgovake poslove, niti se uz Boju pomo meu razuzdanim
mladiima prepustio tjelesnoj razvratnosti, niti se meu pohlepnim trgovcima, premda je iao za dobitkom, pouzdavao u novac i
blago (Sir 31,8).
U srce je mladoga Franje Bojim djelovanjem prema siromasima
bila ucijepljena neka samilosna dareljivost. Ona je s njim rasla od
djetinjstva i srce mu ispunila tolikom dobrostivou da je, iako ne
bijae gluh slua Evanelja, odluio udijeliti milostinju svakome
tko ga zamoli, a naroito ako spomene ljubav Boju.
Kad je jedanput, zauzet trgovakim poslom, nekog siromaha
koji je za ljubav Boju zaprosio milostinju preko svog obiaja odbio
neobdarena, odmah je im se sabrao potrao za njim i, udijelivi
mu samilosno milostinju, obeao Gospodinu Bogu da otada nee
nikada, dokle god mu bude mogue, odbiti one koji ga zamole za
ljubav Boju. To je neumornom briljivou obdravao sve do smrti
i zavrijedio da mu se ljubav prema Bogu i milost silno poveaju.
Poslije, kad je ve potpuno obukao Krista, kazivao je kako, dok je
jo ivio u svijetu, nije nikada mogao uti izraziti glas Boje ljubavi,
a da mu se srce nije uzbudilo.
Nadalje se na mladiu dobre udi opaalo kako dobrostiva blagost, spojena s otmjenou ponaanja, strpljivost i popustljivost
iznad svake ljudske mjere, irina dareljivosti preko imovinske
mogunosti, cvatu kao predznaci da e se u budunosti na njega razliti obilje Bojega blagoslova. Kad je neki vrlo prostoduan
ovjek iz Asiza jednom susreo Franju, po Bojem je nadahnuu,
kako se misli, svukao ogrta i svoju je odjeu prostro pred njegove
noge te uvjeravao ljude kako je Franjo vrijedan svake poasti kao
onaj koji e doskora postati velik pe e ga zbog toga svi vjernici
oduevljeno veliati.
2. Franjo jo nije znao to Bog s njim namjerava. Budui da ga
je oeva zapovijed odvlaila k vanjskim stvarima, a izopaenost naravnoga naslijea vukla ga prema niskim stvarima, jo nije bio vian
promatrati stvari nebeske niti je znao uivati u boanskima.
917
Budui da podneseno trpljenje duhovnom sluhu daje shvaa

nje, na nj se spustila ruka Gospodnja i promijenila se desnica Vinjega
(Iz 28,19; Ez 1,3; Ps 70,11). Dugotrajnim bolovanjem shrvala mu je
tijelo da mu popravi duu za prosvjetljenje Duha Svetoga.
I kad je, poto se tjelesno oporavio, na uobiajeni nain dao
sebi nainiti dolinu odjeu, sreo je nekog viteza koji je dodue bio
plemenit, ali je bio siromaan i loe obuen. Smilila mu se njegova
neimatina. Svukao se i zaodjenuo ga da bi tako najednom ispunio
dvostruku obavezu ljubavi: time je pokrio srameljivost plemenitog
viteza i ublaio bijedu siromana ovjeka.
3. Kad se sljedee noi prepustio snu, Bog mu je pokazao lijepu, veliku dvoranu punu oruja koje bijae obiljeeno znakom
Kristova kria da bi mu unaprijed pokazao kako neusporedivom
nagradom ima biti nagraeno milosre iskazano siromanom vitezu iz ljubavi prema najuzvienijem Kralju. Zato kad je upitao ije
je sve to, Boji mu je glas odgovorio da e sve to pripasti njemu i
njegovim vojnicima.
Kad se ujutro probudio, kako mu duh jo ne bijae vian spoznavati boanske tajne niti je po vidljivim znakovima umio prelaziti
na gledanje istine nevidljivih stvari, mislio je da e neobino vienje
biti znak velike sree. Kako mu jo nije bila poznata Boja namjera,
odlui otputovati u Apuliju k nekom vojvodi, jer se ponadao da e
se u njegovoj slubi domoi vojnike slave, kao to mu je spomenuto vienje nagovijetalo.
Kad se malo nakon toga dao na put i stigao do najbliega grada, u noi je uo kako mu Gospodin povjerljivo kae: Franjo,
tko ti moe uiniti vie: gospodar ili sluga, bogata ili siromah?
Kad je Franjo odgovorio da mu moe bolje uiniti kako gospodar,
tako bogata, Gospodin je odmah dodao: Zato dakle zbog sluge
ostavlja gospodara, a zbog siromana ovjeka bogatog Boga? Na
to e mu Franjo: Gospodine, to hoe da inim? (Dj 9,6). A
Gospodin e mu: Vrati se u svoj zaviaj (Post 32,9), jer vienje to
si ga vidio ima duhovan smisao. Na tebi se ima ispuniti boanska
odredba, a ne ljudska. Kad je svanulo, urno je krenuo prema Asizu. Postavi uzor poslunosti, sa sigurnou je i s radou iekivao
Gospodinov nalog.
4. Otada se povlaio iz buke javnoga poslovanja. Pobono se milio dobrome Bogu da se udostoji oitovati to mu je initi. Budui
da se po estoj molitvi u njemu rasplamsala arka elja za nebom te
je iz ljubavi prema nebeskoj domovini ve sve zemaljsko prezirao
kao bezvrijedno, bio je uvjeren da je pronaao skriveno blago te je
918
poput mudra trgovca pomiljao na to da sve rasproda i kupi naeni

biser (Mt 13,4446).
Ipak meutim jo nije znao kako da to uini osim to mu se u
dui nametala misao da duhovna trgovina ima poeti s preziranjem
svijeta, a vojnikovanje u vojsci Kristovoj treba da pone pobjedom
samoga sebe.
5. Kad je tako jednoga dana jahao poljem koje se prostiralo pored grada Asiza, sreo je nekoga gubavca, a neoekivani susret s njime prouzroio mu je strahovitu odvratnost. Kako se u taj as sjeti
svoje odluke da e provoditi ivot savrenstva, bio je svjestan kako
najprije treba svladati samoga sebe ako eli postati vitezom Kristovim. Sjahao je s konja i pourio da gubavca poljubi. A kad je gubavac prema njemu pruio ruku kao da e neto od njega dobiti, dao
mu je novaca i poljubio ga.
Odmah je ponovno zajahao konja i ogledao se naokolo. Iako
je polje sa svih strana bilo otvoreno, ipak onoga gubavca nije vie
nigdje vidio. Kako je zbog toga bio ispunjen divljenjem i radou,
poeo je pobono pjevati pohvale Gospodinu. Odluio je da e se
otada uvijek uspinjati navie.
Zato je traio samotna mjesta koja su prikladna za naricanje.
Dok je na takvim mjestima vapio neizrecivim uzdisajima (Rim 8,26),
zavrijedio je da ga Gospodin nakon dugih i usrdnih molitava uslii.
Kad je tako jednoga dana samotno molio i od silna ara bio sav
obuzet Bogom, ukazao mu se Isus Krist kao propet na kriu.8 Dok
ga je promatrao, rastapala mu se dua (Pj 5,6) i sjeanje mu se na
Kristovu muku tako utisnulo u najdublju dubinu njegova srca da bi
se on toga asa kad bi se sjetio Kristova razapinjanja jedva mogao
izvana suzdrati od suza i jecanja, kao to je to kasnije sam povjerljivo pripovijedao kad se pribliio svom svretku. ovjek je Boji
naime tada shvatio da je upravo njemu upravljena ona evaneoska
rije: Ako hoe poi za mnom, odreci se samoga sebe, uzmi svoj kri i
slijedi me (Mt 16,24).
6. Tada je obukao duh siromatva, osjeaj poniznosti i uvstvo
najdubljega suosjeanja. Dok je naime prije strahovito zazirao ne
samo od openja s gubavcima nego i od toga da ih samo gleda iz
daljine, sada je poradi Krista propetoga, koji se prema prorotvu
pojavio prezren poput gubavca, da bi samoga sebe posve obezvrijedio, gubavcima dobrostivom samilou iskazivao usluge duboke
8
ini se da je ovo ukazanje razliito od onoga doivljaja kad je Gospodin s kria
progovorio Franji u crkvici sv. Damjana. Bonaventura u XIII. poglavlju Veeg ivoto
pisa navodi est ukazanja kria, a ovome pridaje posebnu vanost.
919
poniznosti i ovjenosti. esto je naime pohaao njihove domove,

dareljivo im davao milostinju i s velikim suosjeanjem ljubio im
ruke i lice.9
I siromanim je prosjacima takoer nastojao udijeliti ne samo
ono to mu je pripadalo nego i samoga sebe. Zato bi svoju odjeu
gdjekada svukao, gdjekada rasparao, a u nekim bi je sluajevima,
kad pri ruci nije imao nita drugo, rasporio ili razderao da ih obdari.
S potovanjem je i samilosno pritjecao u pomo i siromanim
sveenicima, napose opremom za oltar, da bi tako bio dionikom
bogosluja i siromanim bogoslunicima pruio to im je trebalo.
Kad je u to vrijeme hodoastio na grob sv. Petra apostola i pred
vratima crkve ugledao mnotvo siromaha, voen s jedne strane
ugodnou samilosti, a s druge opet privlaen ljubavlju prema siromatvu, nekom je od siromanijih poklonio svoje odijelo i taj je
dan, obuen u njegove siromane dronjke, s neobinom ugodnou u srcu proveo meu siromasima da bi tako prezreo svjetovnu
slavu, ali i da bi se postupno uzdizao u evaneoskom savrenstvu.
Pozorno je bdio nad mrtvljenjem tijela da bi Kristov kri, to ga je
u srcu nosio iznutra, nosio i izvana na tijelu. ovjek je Boji Franjo
sve to provodio dok od svijeta jo nije bio odvojen odijelom i zajednikim ivotom.
II. poglavlje
Njegovo posvemanje obraenje Bogu
i popravak triju crkava
1. Budui da sluga Svevinjega nije u ovim stvarima imao nikakva drugog uitelja osim Krista, on ga je u svojoj dobroti nastavio
pohaati slatkoom milosti. Kad je jednoga dana iziao u polje da
razmatra, prolazio je pokraj crkve sv. Damjana koja je zbog velike
drevnosti prijetila da bi se mogla sruiti. I kad je na poticaj Duha
uao u nju da se pomoli niice prostrt pred likom Propetoga, dok
se molio, bio je ispunjen velikom utjehom Duha.10 I dok je suznih
9
Sam je Franjo o tome u svojoj duhovnoj oporuci napisao: Dok sam bio u grijesima, bilo mi je previe odvratno pogledati gubavce. I Gospodin me sam dovede meu
njih i poeh suosjeati s njima (Opor 12).
10
Rije je ovdje o uvenom kriu bizantskog stila koji se u vrijeme Franjina obraenja nalazio u crkvici sv. Damjana. Poslije se pokraj te crkvice, koja je od grada Asiza
prema jugu udaljena 1 km, nalazio prvi samostan sestara klarisa. Kad je za te sestre
unutar gradskih zidina dovren novi samostan s velikom crkvom, 1260. godine sestre
klarise prenijele su taj kri u tu novu crkvu danas Santa Chiara pa se tako do
danas nalazi u kapeli sv. Jurja te crkve. U crkvici sv. Damjana danas se nalazi vjerna
kopija toga kria.
920
oiju promatrao Gospodinov kri, tjelesnim je uima uo kako mu

je glas, koji je dolazio s kria, triput rekao: Franjo, poi i popravi
mi kuu koja se, kako vidi, rui! Franjo se, uvi taj udesni glas,
zbunio i potresao, jer u crkvi bijae sam. Snaga mu je boanskih
rijei obuzela srce te je pao u zanos.
Kad se napokon povratio k sebi, bio je spreman posluati. Sav
se dao na izvrenje zapovijedi s obzirom na popravak materijalne
crkve, premda se glavni smisao rijei odnosio na onu Crkvu koju je
Krist stekao svojom krvlju (Dj 20,28), kao to ga je pouio Duh Sveti.
Poslije je to sam povjerio brai.
Nakon toga je ustao, prekriio se, uzeo tkanine za prodaju i urno otiao u grad koji se zove Foligno.11 Prodavi ondje sve to je
donio i primivi utrak, sretni je trgovac ondje ostavio i konja na
kojem je onamo dojahao.
Kad se vratio u Asiz, sa strahopotovanjem je uao u crkvu u
kojoj je primio spomenuti nalog i kad je ondje naao siromana sveenika, iskazao mu je dolino potovanje te pruio novac za popravak crkve i za potrebe siromaha. Takoer ga je ponizno zamolio za
doputenje da s njim privremeno boravi. Sveenik je na to pristao,
ali je iz straha prema Franjinim roditeljima odbio primiti novac. Istiniti je preziratelj novca taj novac bacio u neki prozor. Bacivi ga,
omalovaio ga je kao prainu.
2. Dok je sluga Boji boravio sa spomenutim sveenikom, njegov
se otac, kad je za to saznao, uznemirio i pourio onamo. Kad je Franjo, novi Kristov borac, douo za prijetnje progonitelja i kad je naslutio njegov dolazak, hotei dati mjesto Bojem gnjevu (Rim 12,19),
sakrio se u neku prikrivenu udubinu. Dok je u njoj nekoliko dana
bio sakriven, neprestano je, obliven kiom suza, molio Gospodina
da mu izbavi ivot iz ruku progonitelja i da mu dobrostivo ispuni
pobone elje koje mu je udahnuo. Stoga je, ispunjen nekim zanosnim veseljem, samoga sebe poeo prekoravati zbog malodune
straljivosti. Napustivi skrovite i potisnuvi strah, uputio se prema
gradu Asizu. Kad su mu graani ugledali neumiveno lice i kako se
duevno promijenio, pomislili su da je skrenuo s pameti. Nabacivali
su se na nj ulinim blatom i kamenjem, podrugivali mu se glasnim
povicima kao slaboumnom i mahnitom. Sluga je Boji meutim,
ne davi se slomiti ni promijeniti nikakvom pogrdom, prolazio kao
da je za sve to gluh. Kad je njegov otac uo za tu viku, odmah je
dojurio, ali ne zato da ga oslobodi nego da ga satre. Potisnuvi svaku samilost, odvukao ga je kui te ga je najprije muio rijeima, a
11
Grad Foligno nalazi se oko 14 km jugoistono od Asiza.
921
zatim batinama i okovima.12 To ga je meutim uinilo spremnijim i

sranijim da izvede ono to je zapoeo. Imao je na pameti onu rije
evanelja: Blago progonjenima zbog pravednosti, njihovo je kraljevstvo
nebesko (Mt 5,10).
3. Kad je otac nakon malo vremena otputovao iz domovine, njegova mu je majka, ne odobravajui muev postupak i ne mogavi
umekati sinovu odlunost, skinula okove i pustila ga da ode. Zahvaljujui svemoguem Gospodinu, ponovno se vratio tamo gdje
je prije boravio. Kad se otac vratio i kad ga nije naao kod kue,
izgrdio je enu i razjaren pohitao onamo da ga, ne mogne li ga opametiti, barem potjera iz zaviaja. No Bog je Franju ohrabrio te je
razjarenu ocu iziao u susret. Na sav je glas vikao kako omalovaava
i njegove okove i batine. Osim toga je izjavio da e za Kristovo ime
radosno podnijeti sva zla. Kad je otac uvidio da ga ne moe odvratiti, dao se u potragu za novcem. Kad ga je konano pronaao u nekom prozoriu, bijes mu se stiao. e je pohlepe donekle utaio
pregru novca.
4. Tjelesni je otac zatim pokuao sina milosti, ve liena novca,
izvesti pred gradskoga biskupa13 da se pred njim odrekne oinske
batine i da vrati sve to je jo imao. Istiniti se ljubitelj siromatva
pokazao spremnim da to uini. Doavi pred biskupa, nije ni oklijevao niti je zbog neega krzmao, niti je ekao kakvu rije, nego je
odmah svukao svu odjeu i predao je ocu. Tada je ustanovljeno da je
ovjek Boji ispod raskone odjee na golu tijelu nosio pokorniki
pojas. tovie, upravo opijen udesnim arom, odbacio je i gae.
Kad se pred svima posve ogolio, rekao je ocu: Do sada sam te zvao
svojim ocem na zemlji, a sada mogu bezbrino rei: Oe na, koji
jesi na nebesima (Mt 6,9), kod koga sam pohranio sve svoje blago
i u koga sam stavio sve pouzdanje svoje nade. Kad je biskup to
vidio, zadivio se tolikoj gorljivosti ovjeka Bojega. Odmah je ustao
i plaui ga zagrlio. Budui da bijae ovjek samilostan i plemenit,
prekrio ga je platem kojim bijae ogrnut. Svojima je naredio da mu
neto dadnu ime e pokriti udove svoga tijela. Dadoe mu siromaan, troan ogrta biskupova sluge. Sa zahvalnou ga je primio
i na njemu vlastitom rukom pomou vapna, koje mu bijae pri ruci,
nainio znak kria. Iz toga je nainio odjeu za ovjeka propeta i
polunaga siromaha. Tako je dakle sluga svevinjega Kralja ostao gol
12
Kod crkve Chiesa nuova u Asizu, gdje se navodno nalazila Franjina rodna kua,
ispod jednog stubita i danas se pokazuje tijesni prostor u koji je Petar Bernardone
zatvorio svoga sina.
13
Tada je asiki biskup bio Gvido II. (12041228).
922
da bi nasljedovao propetoga Gospodina, koga je toliko ljubio. Tako

se dakle oboruao kriem da bi svoju duu prepustio drvu spasenja
po kojem e se ouvati od brodoloma svijeta.
5. Kad se ovaj preziratelj svijeta nakon toga oslobodio okova
svjetovnih elja, napustio je grad te se bezbrian i slobodan povukao u tiinu samoe da ondje sam slua tajnu nebeske poruke. Kad
je jednom zgodom ovjek Boji Franjo prolazio kroz neku umu,
zanosno je francuskim jezikom pjevao pohvale Gospodinu, a iz zasjede na nj nasrnue razbojnici. Kad ga surovo upitae tko je, pun je
pouzdanja proroanskim glasom odgovorio: Glasnik sam velikoga Kralja! Oni ga izmlatie i bacie u jamu punu snijega govorei:
Lezi tu, klipane, glasnie Boji! A kad oni otioe, iziao je iz
jame i bio je silno radostan. Poeo je kroz gajeve pjevati pohvale
Stvoritelju jo zanosnijim glasom.
6. Svratio je u neki oblinji samostan. Poput prosjaka zaprosio
je milostinju, i dobio ju je kao nepoznat i prezren. Otiavi odatle
stigao je u Gubbio. Tu ga je prepoznao i primio negdanji prijatelj
te ga je kao Kristova siromaka zaodjenuo bijednom tuniicom.14
Zatim se ljubitelj najdublje poniznosti preselio gubavcima. S njima je boravio i radi Boga im najpredanije sluio. Prao im je noge,
povezivao rane, iz rana im otirao gnoj; posebnom im je pobonou
ljubio gnojne rane on koji je doskora imao postati evaneoskim lijenikom. Zato je od Gospodina primio toliku mo da je udesnim
lijeenjem postizao divne uspjehe.
Izmeu mnogih iznijet u samo jedan sluaj koji se desio poto
se za ovjeka Bojeg jo vie ulo. Kad je jednom ovjeku iz spoletskog kraja neka strana bolest izjela usta i vilicu te mu se nije
moglo pomoi nikakvim lijekom, desilo se da je taj sreo ovjeka
Bojeg, kad se vraao s hodoaa to ga je poduzeo da bi pohodom apostolskih grobova izmolio njihov zagovor.15 Kad je dotini
iz pobonosti htio poljubiti trag Franjinih nogu, ovjek Boji nije
to mogao podnijeti. A kad je htio poljubiti mu noge, Franjo ga je
poljubio u lice. I gle, im se Franjo, njegovatelj gubavaca, divnom
samilou svetim ustima dotakao one strahovite rane, nje je nestalo
i taj je bolesnik smjesta zadobio eljeno zdravlje. Ne znam emu bi
se s pravom trebalo vie diviti, da li dubokoj poniznosti, izraenoj
14
Tunika je duga haljina s rukavima koja see do ispod koljena. Ispod gornje tunike
(habita) Manja su braa prema svom Pravilu mogla nositi jo jednu, krau tuniku.
15
Bilo je to na povratku iz Rima; strana bolest o kojoj je rije mogla je biti rak ili
moda tzv. lupus, jedan oblik kone tuberkuloze.
923
tako dobrostivim poljupcem, ili neobinoj moi koja se oitovala u

tako divnom inu.
7. Franjo se, ve utvren u Kristovoj poniznosti, sjetio naloga
koji mu je upravljen s kria u vezi s popravkom crkve sv. Damjana.
Kao pravi poslunik vratio se u Asiz da se Bojem glasu podloi barem po pronji. Odbacivi svaki sram iz ljubavi prema siromanom
Kristu, iao je prositi k onima meu kojima je redovito doivljavao
izobilje. Slabano je svoje tijelo, iscrpljeno postovima, podmetnuo
pod teret kamenja. Kad je tako uz Gospodinovu pomo i uz pripomo graana spomenuta crkva popravljena, da mu nakon napora
ne bi tijelo omlitavjelo od besposlice, iz posebne se pobonosti koju
je istoom iskrene vjere gajio prema apostolskom prvaku dao na
popravljanje crkve sv. Petra koja bijae podalje od grada.16
8. Kad je napokon i tu crkvu dovrio, otiao je u mjesto koje se
zove Porcijunkula.17 Tu se nalazila crkva preblaene Djevice Bogorodice koja bijae davno sagraena, ali je tada bila zaputena i o njoj
se nije nitko brinuo. Kad ju je ovjek Boji vidio tako zaputenu, iz
arke je pobonosti, to ju je gajio prema Gospodarici svijeta, poeo
ondje trajno boraviti da bi i nju popravio. Imajui na pameti naziv
te crkve a ona se od davnine zvala Sveta Marija Aneoska i da
su se ondje esto ukazivali aneli, iz potovanja se prema anelima
i iz posebne ljubavi prema Kristovoj Majci ondje nastanio. Sveti je
ovjek volio to mjesto vie negoli ostala mjesta na svijetu. Tu je naime ponizno zapoeo sluiti Gospodinu, tu je doivio napredak u
krepostima, tu je sretno zavrio svoj ivot; umirui je to mjesto brai
preporuio kao mjesto koje je Djevici neobino drago.
Jedan je poboni brat prije svog obraenja o tome imao vienje
koje je vrijedno spomenuti. On je vidio bezbroj ljudi udarenih sljepoom. Licem su okrenutim prema nebu kleali naokolo crkve. Svi
su uzdignutih ruku sa suzama vapili Bogu, molei milosre i vid.
I gle, s neba se spustilo silno svjetlo i sve ih obasjalo. To je svjetlo
svakom pojedinom vratilo vid i poklonilo eljeno zdravlje.
To je ono mjesto gdje je sveti Franjo po Bojem nadahnuu os
novao Red manje brae. Na poticaj je Boje providnosti, kojoj se
Kristov sluga preputao u svemu, obnovio tri materijalne crkve prije
nego to je po osnutku svoga Reda poeo propovijedati evanelje;
tako se nije samo uzdizao od nerazumnih bia prema razumnima,
16
Crkva sv. Petra o kojoj se ovdje govori danas vie ne postoji.

Crkvica Marije Aneoske u Franjino se vrijeme nalazila u umi, a od grada Asiza
prema jugozapadu udaljena je oko 2 km. Danas se ona nalazi ispod kupole velianstvene bazilike.
17
924
od niih prema viima, nego je pomou osjetilne vanjtine na otajstven nain predoznaivao to je namjeravao initi u budunosti.
Kao to su pod vodstvom i prema nacrtu svetoga ovjeka popravljene tri graevine, tako je na slian nain trebalo obnoviti i Crkvu
prema Pravilu i prema Kristovoj nauci, i imala se proslaviti trostruka
vojska spasenika,18 kao to sada vidimo da se ispunilo.
III. poglavlje
Osnutak Reda i odobrenje Pravila
1. Dok je sluga Boji boravio kod crkve djevianske Bogorodice,

i kod nje, koja je zaela Rije punu milosti i istine (Iv 1,14), neprestanim uzdisajima ustrajao, po zaslugama je Majke Milosra zaeo
i rodio duh evaneoske istine. Kad je jednoga dana sluao misu o
apostolima, proitano je evanelje u kojem Krist uenicima, aljui
ih da propovijedaju, daje evaneosko pravilo ivota: da naime nemaju zlata ili srebra, ni novaca u pojasu, ni putne torbe, ni dviju tunika,
da ne nose ni obue ni tapa (Mt 10,910). Kad je prijatelj apostolskoga siromatva to uo i shvatio te upamtio, odmah je, preplavljen
neizrecivim veseljem, rekao: To je ono to elim, to je ono za im
svim srcem udim! Zato je s nogu izuo obuu, odbacio tap, putnu
torbu i prokleo novac. Zadovoljio se jednom tuniicom i, odbacivi
remen, opasao se konopcem. Svim je srcem eznuo samo za tim
kako da izvri ono to je uo i kako da se posvema uskladi s pravilom apostolskoga naina ivota.
2. Otada je ovjek Boji postao po Bojem poticaju sljedbenik
evaneoskog savrenstva i ostale poeo pozivati na obraenje. Rijei mu ne bijahu ni prazne ni beznaajne, nego su bile pune snage Duha Svetoga. Prodirale su do dna srca i sluaoce su neobino
zadivljivale. U svakoj je svojoj propovijedi navijetao mir govorei:
Gospodin vam dao mir! Tako je pozdravljao narod na poetku
govora (usp. 2 Sol 3,16; Iv 14,27). Taj je pozdrav, kako je to potvrdio kasnije, nauio po Gospodinovoj objavi.19 Tako se dogodilo da
je prema proroanstvu i sam bio nadahnut prorokim duhom da
navijeta mir, da propovijeda spasenje i da spasonosnim poticajima
pravim mirom povezuje mnoge koji su prije, odijeljeni od Krista,
ivjeli daleko od spasenja.
18
Pod trostrukom vojskom spasenih sv. Bonaventura misli na tri reda to ih je
osnovao sv. Franjo, a to su: Red manje brae ili franjevci, Red sv. Klare ili klarise i
napokon Franjevaki svjetovni red ili Trei pokorniki red.
19
To Franjo spominje u svojoj Oporuci, 6.
925
3. Kad su tako mnogi upoznali jednostavnu istinu koju je nauavao i ivio, po njegovu su se primjeru neki poeli oduevljavati za
pokoru, te su mu, odrekavi se svega, nastojali biti slini po odjei i
nainu ivota. Prvi meu njima bijae ugledni ovjek Bernard. Postavi dionikom boanskoga poziva, zavrijedio je biti prvoroencem
blaenog oca, kako vremenski tako i po osobitoj svetosti. On je naime, upoznavi svetost Kristova sluge, po njegovu primjeru odluio
posvema prezreti svijet te je od njega zatraio savjet kako da to provede. Kad je sluga Boji to uo, zbog zaea se pravoga potomka
ispunio utjehom Duha Svetoga i rekao: Ovakav savjet treba traiti
od Boga. Zato kad se zajutrilo, uoe u crkvu sv. Nikole pa se najprije pomolie. Franjo, tovatelj Trojstva, triput je otvorio evanelistar molei Boga da trostrukim svjedoanstvom potvrdi Bernardovu svetu odluku. Kad prvi put otvorie knjigu, namjerie se na rijei:
Hoe li savren biti, idi prodaj to ima i podaj siromasima pa e imati
blago na nebu (Mt 19,21). Kad knjigu otvorie drugi put, naioe
na rijei: Nita ne uzimajte na put (Lk 9,3)! A trei put se namjerie
na rijei: Hoe li tko za mnom, neka se odree samoga sebe, neka uzme
kri svoj i neka ide za mnom (Mt 16,24)! Sveti je ovjek na to rekao:
Ovo je na ivot i pravilo svih onih koji bi se htjeli pridruiti naoj
drubi. Ako dakle hoe biti savren, idi i izvri ono to si uo!
4. Malo poslije, kad je isti Duh pozvao jo petoricu ljudi, Franjo
je imao est duhovnih sinova. Meu njima je tree mjesto zapalo
svetog oca Egidija,20 ovjeka zaista puna Boga i vrijedna asnog
spominjanja. On je naime poslije po izvravanju uzvienih kreposti
postao uven, kao to je sluga Boji o njemu i pretkazao. Iako je
bio neuk i priprost, uzdigao se do najviega vrhunca kontemplacije.
Tijekom dugog vremena bijae neprestano zauzet mistinim zanosima. esto je upadao u zanose, o emu sam se i sam osvjedoio
vlastitim oima, te se smatralo da meu ljudima vie ivi aneoskim
nego ljudskim ivotom.
5. U ono je vrijeme neki sveenik grada Asiza imenom Silvestar,21
ovjek asna ivota, imao vienje koje se ne smije preutjeti. Budui
da je po ljudskom osjeaju zazirao od Franjina naina ivota i od
ivotnog puta njegove brae, da se s obzirom na to ne bi izvrgao
opasnosti bestemeljna suda, primio je posebnu Boju milost. U snu
20
Brat Egidije umro je upravo onda kad je Bonaventura radio na svome djelu, 22.
travnja 1262. Postao je uven po svojim Zlatnim izrekama i po ivotopisu to ga je
vjerojatno napisao brat Leon.
21
Svi koji se Franji pridruie prije brata Silvestra bijahu svjetovnjaci, a brat Silvestar
bio je prvi sveenik novoga reda. ini se da je bio kanonik asike katedrale sv. Rufina.
926
je naime vidio kako je strahoviti zmaj opkolio cijeli grad Asiz te se

inilo da e njegov bijes unititi sav onaj kraj. Nakon toga je vidio
kako neki zlatni kri izlazi iz Franjinih usta; vrh mu se doticao neba,
a popreni su mu se krakovi protezali u irinu sve do kraja svijeta.22
Njegova je blistava pojava crnoga, stranog zmaja posvema natjerala u bijeg. Kad mu se to ukazalo i trei put, smatrao je to Bojom
objavom te je ovjeku Bojem i brai ispripovijedao sve po redu.
A kad je nakon malo vremena ostavljao svijet, uz Kristove je stope
tako prianjao da je njegov ivot u Redu dokazao vjerodostojnost
onoga vienja to ga je imao kao svjetovnjak.
6. Dok je ovjek Boji sluao o tom vienju, nije ga zanijela ljudska slava, nego je to ponovo pripisivao Bojoj dobroti i njezinim
dobroinstvima. Postao je jo hrabrijim, za borbu protiv lukavtine
starog neprijatelja i za propovijedanje slave Kristova kria.
Dok je jednoga dana na nekome samotnom mjestu s gorinom u
dui oplakivao svoje godine (Iz 38,15), radost Duha Svetoga zahvatila mu je cijelu unutranjost; dobio je jamstvo da su mu potpuno
oproteni svi grijesi. Nakon toga je pao u zanos i posvema ga je
obuzela neka udesna svjetlost. Poto mu se rairilo srce, jasno je
vidio to e se dogoditi s njim i s njegovim sinovima. Kad je nakon
toga doao k sebi, rekao je brai: Budite jaki, predragi, i raduj
te se u Gospodinu (Ef 6,10; Flp 3,1; 44), i ne alostite se to ste
malobrojni. Nemojte se plaiti ni moje ni svoje jednostavnosti jer,
kao to mi je Gospodin pokazao u jednom vienju, Bog e dati da
narastemo do silna mnotva i milou svoga blagoslova proirit e
nas po svemu svijetu.
7. Kad je nekako u isto vrijeme uao u Red neki drugi dobri ovjek, broj se blagoslovljenog potomstva poveao na sedam. Tada je
dobri otac pozvao k sebi sve sinove i mnogo im toga govorio o preziranju svijeta, o odricanju vlastite volje i o trapljenju tijela. Otkrio im
je svoju namjeru da ih kani razaslati na sve etiri strane svijeta. Kad
je ve tako neplodna i siromana jednostavnost svetog oca rodila
sedam sinova (usp. 1 Sam 2,5), elio je da bi se za Krista Gospodina
rodili svekoliki vjernici (usp. Gal 4,19) koji su pozvani na pokoru i oplakivanje grijeha. Poite rekao je dragi otac sinovima
navijetajte ljudima mir, propovijedajte pokoru za obraenje grijeha
(Mk 1,4; Lk 3,3). U nevoljama budite strpljivi, u molitvi budni, u
radu ustri, u govoru edni, u ponaanju ozbiljni, a u dobroinstvima zahvalni, jer vam se za sve ovo pripravlja vjeno kraljevstvo. Na
22
Kao to e se vidjeti poslije, Bonaventura je ovome vienju pridavao veliko znaenje. U nizu ukazanja kria ovo je drugo po redu.
927
to su se oni pred slugom Bojim prostrli po zemlji te su radosna srca

primali nalog svete poslunosti. I svakom je napose rekao: Povjeri
Jahvi svu svoju brigu, i on e te okrijepiti (Ps 54,23)! Te rijei obiavae kazivati kad god je kojeg od brae slao snagom poslunosti.
Napokon je i sam imajui na pameti da je drugima dan za uzor
i da bi najprije inio, a onda nauavao s jednim od drugova krenuo prema jednom kraju svijeta, ostaloj je estorici prema obliku
kria dodijelio tri ostala kraja svijeta.
Nakon kraeg je vremena blagi otac poelio nazonost dragih
sinova. Budui da mu je bilo nemogue sazvati ih na okup, a da
bi se to dogodilo, molio je Onoga koji sabire rasprene Izraelce (Ps
146,2). I tako se dogodilo da su se svi bez ljudskoga poziva nakon
kraeg vremena nenadano, po djelovanju Boje dobrote, na vlastito
udivljenje nali zajedno. Kad su mu se onih dana pridruila jo etiri
estita ovjeka, broj im je porastao na dvanaest.
8. Kad je sluga Kristov vidio kako broj brae pomalo raste, sebi
je i svojoj brai jednostavnim rijeima napisao kratko pravilo ivota
u kojem je opsluivanje svetog evanelja postavljeno kao nerazoriv temelj. Pridodao je i neke druge stvari za koje se inilo da su
potrebne za provoenje jednostavnog naina ivota. U elji da mu
vrhovni sveenik odobri to je napisao, naumio je s onom skupinom
jednostavnih ljudi poi k Apostolskoj stolici. Pouzdavao se samo
u vodstvo Boje milosti. Kad je svevinji Bog vidio njegovu elju,
osokolio je srca njegovih drugova koji su se prestraili, promatrajui
svoju jednostavnost, i ovjeku je Bojem udijelio sljedee vienje:
Priinilo mu se da ide nekim putem pokraj kojeg se nalazilo vrlo
visoko drvo. Kad mu se pribliio i poda nj stao, zadivio se njegovoj
visini. Najednom ga je boanska sila toliko uzdigla uvis da je dosegao vriku drveta i s najveom lakoom ju je savio do dolje. ovjek
pun Boga shvatio je znakovitost ovoga vienja: da se ono naime
odnosi na predusretljivost apostolskog dostojanstva. U srcu se obradovao, osokolio svoju brau i s njima se dao na put.
9. Kad je prispio u Rimsku kuriju i bio doveden pred vrhovnog
sveenika, razloio mu je svoj naum. Ponizno i usrdno zamolio ga
je da mu odobri spomenuto pravilo ivota. No kad je Kristov namjesnik, gospodin Inocent III., ovjek poznat po svojoj mudrosti,
u ovjeka Bojeg vidio divnu istou prostoduna srca, postojanost
odluke i vatreni ar svete volje, srce ga je ponukalo da moliocu dadne ljubazan pristanak. Ipak je meutim odgodio izvrenje onoga to
je zatraio Kristov siromaak, jer se nekima od kardinala inilo da
je to novotarija i da premauje ljudske snage. Meu kardinalima se
nalazio astan ovjek, gospodin Ivan od Svetog Pavla, biskup sa-
928
binski, ljubitelj svake svetosti i pomaga Kristovih siromaha. On je,

nadahnut Bojim Duhom, rekao vrhovnom sveeniku i svojoj brai
kardinalima: Odbacimo li tu molbu ovog siromaha kao neto odvie teko i novo, kad moli da mu se potvrdi pravilo evaneoskoga
ivota, budimo oprezni da se ne bismo ogrijeili o Kristovo evanelje. Jer rekne li netko da se izmeu opsluivanja evaneoskoga
savrenstva i elje ovoga ovjeka nalazi neto novo ili nerazumno,
ili nemogue za opsluivanje, taj pogruje Krista, poetnika evanelja! Nakon te se izjave nasljednik svetog apostola Petra okrenuo
prema Kristovu siromahu i rekao mu: Moli, sinko, Krista da nam
po tebi oituje svoju volju; a to je bolje shvatimo, sigurnije emo
izii u susret tvojim pobonim eljama.
9a. Kasniji dodatak. Kad je Franjo stigao u Rimsku kuriju, bio je
doveden pred vrhovnog sveenika. Kristov namjesnik, koji se tada
nalazio u Lateranskoj palai, etao je na mjestu koje se zove Speculum. Uronio je u duboko razmiljanje te je Kristova slugu kao
nepoznata neraspoloeno odbio.
Kad je on ponizno iziao, sljedee je noi Bog vrhovnome sveeniku dao jednu objavu. Vidio je naime kako meu njegovim nogama polako raste palma i kako se razvija u vrlo lijepo stablo. Kad je
zaueno pitao to bi imalo znaiti to vienje, Boje mu je svjetlo
unijelo u duu misao da ta palma predstavlja onoga siromaha koga
je jueranjeg dana odbio.
Papa je sljedeega jutra naredio da sluge po gradu potrae spomenutoga siromaha. Kad ga naoe u gostinjcu sv. Antuna pokraj
Laterana, naredio je da ga brzo dovedu preda nj.23
10. Sluga se svemogueg Boga sav dao na molitvu. Po pobonoj
je molitvi zadobio i ono to je iznio na javu i ono to je papa osjeao
u sebi. Papi je ispripovijedao usporedbu o bogatom kralju, koji se
rado oenio siromanom, lijepom enom, i kako je ona rodila djecu
koja bijahu slina svom ocu, kralju, i kako su zbog toga othranjena
za njegovim stolom.
Kad je ispripovijedao usporedbu, kako mu je Gospodin objavio,
nadodao je njezino znaenje: Nema straha da bi od gladi pomrli
sinovi i batinici vjenoga Kralja koji su roeni snagom Duha Svetoga od siromane majke, na sliku i priliku Krista Kralja, i oni treba
da se po duhu siromatva raaju u siromanom Redu. Ako naime
nebeski kralj svojim sljedbenicima obeava vjeno kraljevstvo, koli23
Ovaj dodatak potjee od brata Jeronima iz Ascolia koji je naslijedio Bonaventuru u slubi generalnoga ministra, a nakon toga je izabran za papu kao Nikola IV.
(12881292).
929
ko e radije pruiti ono to openito daje dobrima i zlima. Kad je

dakle Kristov namjesnik paljivo sasluao usporedbu i njezin smisao, uvelike se zadivio i spoznao da po tome ovjeku nesumnjivo
govori Krist.
Ustanovio je na poticaj Bojega Duha da e se ispuniti i vienje
to ga je u to vrijeme primio s neba. Vidio je naime u snu, kao to
je pripovijedao, kako Lateranskoj bazilici prijeti ruenje. Neki ju je
ovjek, siromaan, skroman i neugledan, podmetnuvi vlastita lea,
podravao da se ne srui. Papa je rekao: Ovo je zaista onaj ovjek
koji e djelom i naukom podrati Kristovu Crkvu. Otada se, ispunjen posebnom panjom, priklonio njegovoj molbi u svemu i uvijek
je Kristovu sluzi iskazivao posebnu ljubav. Zato je zamoljeno odobrio i obeao da e mu jo i vie toga odobriti. Odobrio je Pravilo,
dao je odobrenje i svoj brai laicima koja su slijedila slugu Bojega
da propovijedaju pokoru. Dao im je na glavi nainiti male vijence
(tzv. tonzuru) da bi mogli slobodno propovijedati rije Boju.24
IV. poglavlje
Razvoj Reda pod njegovim vodstvom
i potvrda ve prije odobrenoga Pravila
1. Franjo je, pouzdajui se u Boju milost i u papin ugled, s velikim pouzdanjem krenuo prema Spoletskoj dolini da bi Kristovo
evanelje izvravao i nauavao (Dj 1,1). Dok je putem razgovarao
s braom o tome kako bi Pravilo to ga primie estito obdravali,
kako bi u svekolikoj svetosti i pravednosti hodili pred Bogom (Lk
1,75), kako bi napredovali sami u sebi i drugima bili uzorom, govor se oduljio te je prolo sat vremena. A jer ve bijahu umorni od
dugotrajna napora, gladni se zaustavie na nekome samotnom mjestu. Kako ne bijae nikakve mogunosti da pribave potrebitu hranu,
Boja im je providnost odmah izila u susret. Nenadano se pojavio
ovjek koji je u ruci nosio kruh i dao ga Kristovim siromasima. I
odmah je zatim iezao. Nije se znalo ni odakle je doao ni kamo je
otiao. Siromana su braa po tome spoznala da je zajedno s njima
u pratnji ovjeka Bojeg nebeska pomo, da su vema okrijepljeni
darom Boje dareljivosti negoli hranom za svoje smrtno tijelo. Ispunjeni boanskom utjehom, osim toga, vrsto odluie i neopozivo
24
Po tzv. tonzuri sveeniki je pripravnik neko postao pripadnikom klerikoga stalea. Nakon II. vatikanskog koncila taj je obred dokinut. Franjo i njegova prva braa
primanjem tonzure stekli su pravo da puku propovijedaju.
930
utvrdie da se nee pod pritiskom nikakve gladi ili nevolje udaljiti

od obeanoga siromatva.25
2. Kad su se zatim s tom svetom nakanom vratili u Spoletsku
dolinu, poeli su raspravljati o tome bi li morali boraviti meu ljudima ili se povui na samotna mjesta. No Kristov sluga Franjo nije
se pouzdao ni u vlastitu sposobnost ni u sposobnost svojih, nego je
nastojao po usrdnoj molitvi saznati volju Boju. Tako je prosvijetljen
nebeskim nadahnuem spoznao da je od Gospodina poslan zato
da za Krista pridobije due koje je nastojao ugrabiti avao. I zato
je, potaknut primjerom onoga koji se sam dostojao umrijeti za sve,
odluio da e radije ivjeti svima negoli samome sebi.26
3. Tako se ovjek Boji s ostalim drugovima smjestio u nekoj naputenoj kolibi pokraj grada Asiza.27 Tu su ivjeli po pravilu svetog
siromatva u mnogim naporima i bijedi. Vema su ili za tim da se
krijepe kruhom suza (Ps 79,6) negoli kruhom naslade. Ondje su se
naime neprestano bavili pobonom molitvom. Vema su se preputali razmatranju negoli pobonoj usmenoj molitvi, jer jo nisu imali
crkvenih knjiga iz kojih bi mogli pjevati kanonske asove. Poueni
primjerom i rijeju oca, koji im je neprestano govorio o Kristovu
kriu, namjesto svetih knjiga i danju su i nou neprestanim pogledima listali knjigu Kristova kria. Kad su braa zatraila da ih naue
moliti, rekao im je: Kad molite, govorite: Oe na (Lk 11,12; Mt
6,9) i: Klanjamo ti se, Kriste, u svim tvojim crkvama koje su po
cijelome svijetu i blagoslivljamo te, jer si po svome svetom kriu
otkupio svijet.28
Upuivao ih je na to da Boga hvale i po svim stvorovima, a napose da potuju sveenike, da vrsto vjeruju i jedinstveno ispovijedaju
istine vjere onako kako ih dri i nauava Rimska crkva. Braa su se
svuda drala uputa svetoga oca. Kod svih su se crkava i krieva, koje
su mogli opaziti izdaleka, bacali niice, kako ih je on pouio.
25
Ove nas Bonaventurine rijei podsjeaju na sveanu izjavu sv. Franje i brae u
Savezu sv. Franje s gospoom Siromatinom koja glasi: Mi smo tvoje sluge i ovce
tvoje pae. Zaklinjemo se i obeavamo da emo uvijek i dovijeka slijediti tvoje pravedne odluke (SgS 57).
26
U ovim je Bonaventurinim rijeima sadran smisao poznate devize franjevakog
reda koja glasi: Ne ivjeti samo sebi nego i drugima koristiti (Non sibi soli vivere,
sed et aliis proficere!).
27
Ovdje se misli na Rivotorto. To mjesto tako je nazvano po krivudavom potoiu koji tee iz Monte Subasio. U Rivotortu je u XVI. st. sagraena crkva. To se
mjesto nalazi oko 3 km jugoistono od Porcijunkule, a juno od Sv. Damjana.
28
Franjini duhovni sinovi i keri, kad god uu u koju crkvu i prije nego iz nje iziu,
redovito mole ovu molitvu.
931
4. Dok su braa boravila na spomenutome mjestu, jedne je subote sveti ovjek otiao u grad Asiz da prema obiaju u nedjelju ujutro
propovijeda u stolnoj crkvi. Dok je ovjek Boji u nekoj sjenici, koja
se nalazila u kanonikom vrtu, kako je obiavao, provodio no u
molitvi i tijelom bio daleko od brae, kad gle, dogodilo se nekako o
ponoi, dok su neka od brae poivala, a neka se zadravala u molitvi, kroz kuna su vrata ula vatrena kola udesna sjaja. Triput su se
amo-tamo po prostoriji okrenula. Na njima se nalazila sjajna kugla
koja je poput sunca obasjavala tamnu no. Zbunie se svi koji bijahu
budni, a probudie se i prestraie oni koji su spavali. Doivjeli su
i to da im due nisu bile nita manje osvijetljene negoli tjelesa, jer
je savjest svakoga pojedinog snagom udesna svjetla bila otkrivena
drugome. Dok je svaki pojedini vidio drugome u srce, spoznae da
je sveti otac, iako bijae odsutan tijelom, bio nazoan duhom (usp.
1 Kor 5,3). Bio je preobraen u takvo oblije, obasjan nebeskim
sjajem i raspaljen snagom nadnaravnog ara da bi im Gospodin sjajnim i ujedno vatrenim kolima (usp. 2 Kr 2,11) pokazao kako treba
da kao pravi Izraelci (usp. Iv 1,47) idu za njim. Bog im ga je dao da
im poput drugog Ilije bude kola i voza (2 Kr 2,12). Zato treba vjerovati da je na Franjine molitve otvorio oi ovih jednostavnih ljudi
onaj koji je neko otvorio oi momku da vidi goru punu ognjenih
konja i kola oko Elizeja (usp. 2 Kor 6,17) da bi vidjeli divna djela
Boja. Kad se sveti ovjek vratio meu brau, poeo im je ispitivati
tajne savjesti, tjeio ih je s obzirom na ono udesno vienje, a o raz
voju Reda pretkazao je mnoge budue stvari. Kako je otkrio mnogo
toga to je nadilazilo ljudsku misao, braa su spoznala da je Duh
Gospodnji u tolikoj mjeri poivao na njegovu sluzi Franji (usp. 2
Kr 6,17) da im je najsigurnije ivjeti prema njegovu nauku i ivotu.
5. Nakon toga je Franjo, pastir maloga stada (Lk 12,32), uz vodstvo Boje milosti onu dvanaestoricu brae odveo k Svetoj Mariji
Porcijunkulskoj da bi Red manje brae ondje gdje je zapoeo po
njezinoj pomoi doivio i svoj razvoj. Postavi tako navjestiteljem
evanelja, obilazio je gradove i sela, nauavajui po njihovim sinago
gama, propovijedajui evanelje o Kraljevstvu (Mt 9,35), ali ne nau
enim rijeima ljudske mudrosti, nego naukom Duha Svetoga (1 Kor
2,13). Onima koji su ga promatrali izgledao je kao ovjek s drugog
svijeta. Srcem je i licem neprestano bio usmjeren prema nebu, sve je
nastojao povui gore. Otada je Kristov vinograd poeo putati mladice miomirisa za Gospodina i, kad je procvao ljupkim cvjetovima
asti i estitosti, poeo je donositi obilne plodove (Sir 24,23).
6. Vrlo mnogi su se, raspaljeni arom njegova propovijedanja,
prema naputku ovjeka Bojega obvezali novim zakonima pokore.
932
Sluga je Boji odluio da se takav nain ivota nazove Red pokor

nike brae.29 Kao to je jasno da je put pokore zajedniki svima
onima koji tee za nebom, tako i ovaj stale prima i klerike i laike,
djevianske due i osobe obaju spolova koji ive u braku. Koliko je
to zasluno pred Bogom, pokazuju mnoga udesa koja su neki od
njih inili.
Obraale su se i djevice i prihvaale doivotnu bezbranost.
Meu njima je, Bogu nada sve mila, djevica Klara, prva Franjina
biljica, poput rascvjetana, divna cvijeta zamirisala i zasjala poput
blistave zvijezde. Ona se sada, ve proslavljena u nebu, na zemlji
dostojno tuje. Bijae ona kerka u Kristu siromanoga svetog oca
Franje i majka siromanih gospoa.30
7. Mnogi su takoer, ne samo potaknuti pobonou nego i raspaljeni eljom za Kristovim savrenstvom, prezreli svu ispraznost
svjetovnih stvari i slijedili Franjine stope. Danomice su se mnoili i
ubrzo stigli do nakraj zemlje. Sveto ih je naime siromatvo koje su
nosili kao jedino blago osposobljavalo da budu spremni za svaku
poslunost, da u naporima budu izdrljivi i za putovanja nesmetani.
A jer nisu imali nita zemaljsko, ni u to nisu bili zaljubljeni, zato
se nisu bojali da e neto izgubiti. Svuda su se osjeali sigurnima;
nisu se straili niega, nije ih morila nikakva briga. ivjeli su kao
oni koji nemaju duevnih tekoa te su bezbrino oekivali sutranji
dan i noni poinak. Kao prezrenim i nepoznatim osobama u nekim
krajevima svijeta dobacivane su im pogrde. No ljubav ih je prema
Kristovu evanelju uinila toliko strpljivima pa su radije traili da
budu ondje gdje e trpjeti tjelesno progonstvo negoli ondje gdje bi
ih se, poto se upozna njihova svetost, moglo slaviti naklonou svijeta. I u samoj su nestaici stvari gledali preobilje svega, dok su se
prema Mudraevu savjetu umjesto s mnogo toga zadovoljavali onim
najmanjim (Sir 29,30).
Kad su neka od brae prispjela u nevjernike krajeve, dogodilo
se da im je neki Saracen,31 potaknut samilou, ponudio novac za
ivotne potrebe. A kad su oni odbili to primiti, ovjek se zaudio,
29
Ovdje Bonaventura misli na prve poetke Treega franjevakog reda, koji se danas, nakon II. vatikanskog koncila slubeno zove Franjevaki svjetovni red.
30
Siromane gospoe klarise. Kad je Franjo Klaru i prve lanice drugoga reda
smjestio u samostani pokraj crkve sv. Damjana, obiavao ih je zvati siromane
gospoe od Sv. Damjana. ivotopis sv. Klare napisao je Toma elanski. U hrvatskom prijevodu djelo je izilo pod naslovom ivotopis sv. Klare i njezini spisi (Split
1979, Biblioteka Symposion).
31
Rije Saracen arapskog je podrijetla, a izvorno glasi arkim. panjolci su u
srednjem vijeku istonjake openito nazivali saracenima, a u vrijeme kriarskih ratova tako su openito nazivani muslimani.
933
gledajui ih kako bijahu bijedni. Kad je napokon shvatio da su postali siromani iz ljubavi prema Bogu pa da zato nisu htjeli imati
novaca, tolikom se privrenou s njima povezao i ponudio da e
im pruiti sve dokle god bude imao neto od svoga imanja. O, neprocjenjive li vrijednosti siromatva ijom se udesnom snagom divlje barbarsko srce promijenilo u tako njenu samilost! Zato je vrlo
veliko zlo ako krani gaze ovaj plemeniti biser kojem je Saracen
iskazao toliko potovanje.
8. U ono je vrijeme neki redovnik Kriarskoga reda,32 imenom
Moriko, bolovao u nekom gostinjcu nedaleko od Asiza od tako teke i dugotrajne bolesti da su ga lijenici ve bili osudili na smrt.
Ponizno je zamolio ovjeka Bojega da bi se udostojao posredovati
za nj kod Gospodina. Blaeni mu je otac elju ispunio. Poto se pomolio, uzeo je mrvice kruha i pomijeao ih s uljem iz svjetiljke koja
je gorjela pred Djeviinim oltarom. Po brai je to poslao bolesniku
kao neku kau rekavi: Odnesite ovaj lijek naem bratu Moriku.
Kristova ga snaga nee po njemu samo potpuno ozdraviti nego e
ga, kad postane snaan borac, trajno ukljuiti u na bojni red. im
je bolesnik uzeo onaj lijek, nainjen pronalaskom Duha Svetoga,
odmah je ustao zdrav. Od Boga je zadobio toliku snagu due i tijela
da je malo poslije stupio u Red svetoga ovjeka. Oblaio se samo
jednom tuniicom ispod koje je dugo vremena na svome tijelu nosio oklop. Zadovoljavao se samo prijesnom hranom, naime biljem,
povrem i voem. Dugi niz godina nije okusio ni kruha ni vina pa je
ipak bio i snaan i zdrav.
9. Kako su se u Kristovih malenih33 poveavale zasluge kreposti,
miomiris dobra miljenja o njemu se svuda naokolo proirio te je
mnoge s razliitih strana svijeta privlaio da bi vidjeli svetoga oca.
Meu njima bijae i neki radoznali pjesnik svjetovnih popjevaka
koga je zbog toga car ovjenao lovor-vijencem te je prozvan kraljem stihova. Taj je odluio otii k ovjeku Bojem, preziratelju
svjetovnih stvari. Kad ga je pronaao u mjestu San Severino kako
propovijeda u nekom samostanu, na nj se spustila ruka Gospodnja
(Ez 1,3). Vidio je Franju, propovjednika Kristova kria, kako je obiljeen znakom kria s dva unakrsna vrlo svijetla maa. Jedan mu je
od njih sezao od glave do nogu, a drugi poprijeko preko prstiju od
32
U vrijeme kriarskih ratova nastalo je nekoliko crkvenih redova toga imena (la
tinski: kruciferi ili crucigeri). Takav je red u XIII. st. postojao u Italiji, a zvali su se
kruciferi ili cruciati. ivjeli su po pravilu sv. Augustina, a bavili su se njegom
bolesnika i u tu su svrhu imali vlastite bolnice.
33
Kristovi maleni manja braa, franjevci.
934
jedne ruke do druge. On Kristova slugu nije poznavao po licu, ali ga

je odmah prepoznao po udu koje mu je zamalo dano.34
To ga je vienje zapanjilo i odmah je poeo stvarati nove odluke.
Napokon, pogoen snagom njegovih rijei, kao da je bio proboden
maem duha koji je izlazio iz njegovih usta. Poto se posvema odrekao svjetovne gizde, svojim se ivotom priljubio uz blaenoga oca.
Kad ga je sveti ovjek vidio kako se od svjetovnoga nemira posve
priklonio miru Kristovu, nazvao ga je imenom Pacifik.35 On je poslije napredovao u svoj svetosti, a prije nego to postade provincijalnim ministrom u Francuskoj on je naime ondje prvi obavljao tu
slubu zavrijedio je da na Franjinu elu ponovno vidi veliko tau
(T)36 koje bijae ureeno razliitim bojama, a lice mu se na udesan
nain poljepalo.
Sveti je ovjek naime uvelike astio taj znak. U razgovoru ga je
esto preporuivao i vlastoruno ga stavljao na pisma to ih je slao,
kao da e sve njegovo nastojanje prema prorokovoj rijei biti u tome
da slovom tau obiljei ela ljudi koji tuguju i plau (Ez 9,4), koji su
se istinski obratili Isusu Kristu.
10. Tijekom vremena, kad su se braa ve namnoila, brini ih
je pastir poeo sazivati na generalni kapitul kod Svete Marije An
eoske da im konopom boanskog razumijevanja u zemlji siromatva
(Ps 78,54; Post 41,52) svakom pojedinom dodijeli dio u poslunosti. Premda je ondje vladala nestaica svega potrebnog, a gdjekada
bi se sakupilo mnotvo brae od preko pet tisua, ipak je uz pomo
Boje dobrote bilo dovoljno hrane. Pratilo ih je i dobro tjelesno
zdravlje, a duhovne radosti bilo je u izobilju. A na provincijskim
kapitulima, jer je bilo nemogue da bude nazoan tjelesno, revnom
pastirskom briljivou, usrdnou molitve i uinkovitou blagoslova bijae nazoan duhom, a gdjekada se udesnim djelovanjem
Boje moi pokazao i na vidljiv nain.
Tako dok je izvrsni propovjednik, sada slavni Kristov priznavalac
Antun,37 brai propovijedao na kapitulu u Arlesu o natpisu na kriu
Isus Nazareanin, kralj idovski (Iv 19,19), neki je brat prokuane
kreposti imenom Monaldo, potaknut Bojom milou, pogledao
34
Ovo je tree po redu vienje kria kojem Bonaventura pridaje veliko znaenje u
izgradnji Franjine duhovne fizionomije.
35
Latinsko ime Pacificus znai: Mirotvorac.
36
Sveti je Franjo kao ljubitelj Kristova kria napose volio upotrebljavati znak kria
koji ima oblik slova T. (vidi: biljeke 2 i 3!). Ovo je etvrto vienje kria.
37
Rije je o glasovitom propovjedniku i velikom udotvorcu sv. Antunu Padovanskom koji je s Franjinim odobrenjem i blagoslovom prvi u Redu manje brae predavao sveto bogoslovlje.
935
prema vratima kapitula i tjelesnim oima vidio blaenoga Franju

uzdignuta u zrak. Ruke mu bijahu rairene kao da je na kriu i blagoslivljao je brau. Sva su braa osjetila kako su ispunjena tolikom
i tako neobinom utjehom da im je to bilo sigurno svjedoanstvo
Duha za nazonost svetog oca meu njima. To je poslije potvreno,
ali ne samo oitim znakovima nego i vanjskim priznanjem istoga
svetog oca.38 Zato smijemo vjerovati da je svemogua Boja snaga,
koja je neko omoguila svetom biskupu Ambroziju da bude nazoan kod pokopa slavnog Martina, da bi tako pobonim sudjelovanjem poastio svetoga biskupa, tako i slugu svoga Franju uinila nazonim prigodom propovijedi svoga vjernog blagovjesnika Antuna
da bi tako odobrio rijei istine, napose one o kriu to ga je nosio i
kojem je sluio.
11. Kad se Red ve proirio i kad je ve raspolagao naputkom
za ivot (forma vitae) to ga je odobrio gospodin Inocent, Bog ga je
potaknuo svojom objavom da ga zauvijek dadne potvrditi njegovu
nasljedniku Honoriju. Priinilo mu se kao da je sa zemlje pokupio
siune mrvice i da ih je morao razdijeliti brojnoj gladnoj brai koja
su stajala oko njega. Kad se pobojao dijeliti tako siune mrvice da
mu ne bi moda ispale iz ruku, glas s neba mu je rekao: Franjo,
od sviju mrvica naini hostiju i podaj onima koji hoe jesti. Kad
je to uinio, koji god toga nisu pobono primili ili su primljeni dar
omalovaili, doskora su bili zaraeni gubom i tako prokazani. Sveti
je ovjek sve to ispripovjedio drugovima i potuio se da ne shvaa
otajstveni smisao vienja. No sljedeeg je dana, kad je ostao budan
u molitvi, uo ovaj glas koji je dolazio s neba: Franjo, one mrvice
od prole noi evaneoske su rijei, hostija je Pravilo, a guba zloa.
Kad je dakle htio srediti Pravilo sastavljeno od evaneoskih rijei, koje se imalo potvrditi, i kad mu je htio dati saetiji i krai oblik,
voen Duhom Svetim s dvojicom se drugova uspeo na neku goru.39
Tu se zadovoljavao samo kruhom i vodom. Dok je postio, dao je
napisati Pravilo, kako ga je u molitvi nadahnjivao Duh Sveti. Kad
je siao s gore, predao ga je svom zamjeniku na opsluivanje, a taj
je nakon nekoliko dana tvrdio da je nepanjom izgubljeno. Sveti se
ovjek ponovno vratio u samotno mjesto. Ondje ga je izradio iznova
poput prvoga, kao da je rijei sluao iz Bojih usta, i dao je da mu
38
Ovdje se radi o mistinoj pojavi koja se nazivlje bilokacija, a to je udesna istovremena nazonost jedne te iste osobe na dva razliita, udaljena mjesta.
39
Prema predaji to je samotno mjesto gdje je Franjo napisao Pravilo bila spilja
kod Fonte Colomba, 4 km jugozapadno od grada Rietia. S njim su tada boravili brat
Bonicije i brat Leon.
936
ga ve spomenuti gospodin papa Honorije potvrdi u osmoj godini

svoga pontifikata kao to je elio.
Kad je gorljivo poticao brau na opsluivanje Pravila, naglaavao
je da u nj nije unio nita po svom nahoenju, nego da je sve dao
napisati onako kako mu je objavljeno. A da bi to po Bojem svjedoanstvu bilo jo oitije, nakon nekoliko dana prstom Boga ivoga
utisnute su mu rane Gospodina Isusa da to bude jo jaa potvrda
Pravila i preporuka njegova autora. To e na svome mjestu biti prikazano poslije, kad prikaemo njegove kreposti.
V. poglavlje
Strogost njegova ivota
i kako su ga tjeili stvorovi
1. Kad je ovjek Boji Franjo opazio kako se mnogi gorljivim

srcem oduevljavaju da po njegovu primjeru nose Kristov kri, i
sam se kao dobar vojskovoa Kristove vojske oduevljavao kako bi
doao do pobjednike palme preko najviega vrhunca nepobjedive
kreposti. Imajui pred oima one apostolove rijei: koji su Kristovi,
razapee tijelo sa strastima i poudama (Gal 5,24), da bi naoruanje
kria nosio na svome tijelu, tolikom je strogou stege obuzdavao
osjetilne tenje da je jedva uzimao ono najnunije za uzdravanje
ivota.
Govorio je naime da je teko udovoljavati potrebama tijela, a ne
robovati povodljivosti osjetila. Zato dok bijae zdrav, jedva je kada
ili rijetko uzimao kuhanu hranu, a kad bi je uzeo, ili bi je pomijeao
s pepelom, ili bi joj tenost zaina dolijevanjem vode veinom uinio netenom. A to da reknem o uivanju vina kad u estokoj ei
ni vode nije dosta pio. Pronalazio je naine za sve veu suzdrljivost
i danomice je u tome napredovao. Iako je ve stigao do vrhunca
savrenstva, uvijek je inio neto novo kao da poinje i tako je po
trapljenju tijela na uzdi drao poudu.
Kad bi izlazio da propovijeda evanelje, s obzirom na kakvou
hrane prilagoivao bi se onima koji su ga primili,40 a kad bi se vratio
natrag, opet bi strogo postio. Dok je bio tako strog prema sebi, a
ovjean prema blinjemu, u svemu se pokazivao podlonim Kristovu evanelju, ali on nije davao primjer samo kad je postio nego
i kad je jeo. Gola je zemlja najee bila leajem njegovu umornu
tijelu, a esto je spavao sjedei ili bi pod glavu stavljao kakvo drvo ili
40
Tako je dao unijeti u Pravilo evaneosku uputu koja glasi: U toj kui ostanite,
jedite i pijte to se kod njih nae (Lk 10,7).
937
kamen. Odjeven u tuniicu, sluio je Gospodinu u studeni i golotinji

(2 Kor 11,27).
2. Kad je jednom upitan kako se tako kukavnom odjeom
moe zatititi od otre zimske studeni, gorljivim je duhom odgovorio: Kad bismo iznutra bili obuzeti gorljivom eljom za nebeskom domovinom, ovu bismo hladnou podnosili lake. Zazirao je od mekune odjee i volio otrinu. Tvrdio je da su upravo
zbog toga boanska usta hvalila Ivana Krstitelja. A ako bi kad
u tunici koja mu je dana osjetio mekou, iznutra bi se opskrbio
konopiima, jer se prema rijeima vjene Istine mekuna odjea
ne smije traiti u kolibama siromaha, nego u dvorovima knezova
(usp. Mt 11,8). Stekao je naime sigurno iskustvo da avli zaziru
od otrine te se vema oduevljavaju za napastovanja raskonika
i mekoputnika.
Kad je jedne noi zbog glavobolje i bolesti oiju preko obiaja
imao pod glavom jastuk od perja, u jastuk je uao avao. Na raz
liite ga je naine uznemirivao sve do jutarnjih sati i smetao ga u
molitvi, dok nije dozvao brata i dao jastuk s avlom odnijeti podalje
od elijice. Kad je brat s jastukom iziao iz elije, svi su mu udovi
omlohavjeli i za upotrebu postali onesposobljeni, dok mu na rije
svetog oca, koji je to spoznao u duhu, nije potpuno vraena snaga
duha i tijela.
3. U strogoj je stezi stajao na strai (usp. Iz 21,8) i najveu brigu
vodio o uvanju istoe i unutarnjega i vanjskog ovjeka. To je bio
razlog da je u prvo vrijeme nakon svog obraenja u zimsko doba
posve uranjao u jamu punu ledene vode, da bi tako onoga domaeg
neprijatelja sebi posve podloio i ouvao blistavu odjeu srameljivosti od poara poude. Tvrdio je da je duhovnom ovjeku lake
podnositi veliku studen na tijelu negoli u srcu posve neznatnu vatru
tjelesne poude.
4. Kad je jedne noi molio u elijici samotita Sarteano, stari mu
je neprijatelj triput viknuo: Franjo, Franjo, Franjo! Kad ga je upitao to hoe, licemjerno mu je odgovorio: Nema na svijetu grenika kojemu, ako se obrati, Bog ne bi oprostio. Ali ako netko samoga
sebe ubija okrutnom pokorom, taj nee nikada zadobiti milosra!
ovjek je Boji odmah prepoznao neprijateljevu varku, kako je pokuao da ga pridobije za popustljivost. To je naime dokazao i sljedei dogaaj.
Odmah ga je nakon toga pod utjecajem avla, iji dah raspiruje
eravicu (Job 41,12), spopala teka tjelesna napast. im ju je ovaj
ljubitelj istoe osjetio, svukao je odijelo i poeo se konopcem o-
938
tro bievati. Govorio je: Sada, brate magare, mora izdrati, sada
treba da osjeti bi. Tunika pripada Redu, ona je znak posveenja.
Poudniku nije slobodno ukrasti je. Ako hoe bilo kamo otii, idi!
Osim toga je, ponesen udesnim arom duha, otvorio eliju te iziao u vrt. Ve ogoljeno tjelece uronio je u duboki snijeg te je punim
rukama od njega poeo praviti grude i nainio ih sedam. Stavivi
ih preda se, svom je tijelu rekao: Gle, ova vea je tvoja ena, a
ove etiri tvoja su dva sina i dvije keri; ostale dvije su ti sluga i
slukinja da te slue. Zato se pouri da ih sve obue, jer umiru od
studeni. A ako ti je mrska mnogostruka briga za njih, briljivo slui
samo Bogu! Pobijeeni je napasnik odmah otiao, a sveti se ovjek
kao pobjednik vratio u eliju jer, dok je biujui se trpio hladnou
izvana, dotle je gasio vatru poude iznutra te otada vie nije neto
takvo osjeao.
Jedan je brat, koji je tada bio zabavljen molitvom kad je mjesec
jae zasjao, sve to promatrao. Kad je ovjek Boji doznao da je taj
nou sve to vidio, otkrio mu je razvoj napasti i naloio da nikom
ivom ne otkrije sluaj to ga je vidio dokle god bude iv.
5. Uio je brau kako treba ne samo mrtviti mane tijela i obuzdavati njegove porive nego da najbriljivije treba uvati i vanjska
osjetila kroz koja u duu ulazi smrt (usp. Iz 9,20). Naredio je da jo
opreznije treba izbjegavati povjerljivost prema enskim osobama,
razgovore i poglede, to je mnogima prigoda da posrnu. Tvrdio je
da se po ovakvim stvarima slab duh slomi, a jak da esto oslabi.
Kazivao je da je onome tko se s njime drui, osim ako se radi o vrlo
prokuanu ovjeku, jednako teko izbjei zarazu od njih kao to je
prema Svetom pismu nemogue hoditi po vatri a ne opriti tabane (Izr 6,27). Budui da je i sam odvraao svoje oi da ne gledaju
ovakvu tatinu, nijednu enu nije poznavao po licu, kako je jednom
priznao nekom subratu. Bio je naime miljenja da se ne mogu bez
straha u unutranjosti upijati slike njihova izgleda, jer mogu ili raspiriti iskru neukroena tijela ili okaljati sjaj srameljiva srca. Takoer
je tvrdio da je razgovor sa enom bezvrijedan, izuzevi ispovijed ili
posve kratku pouku, ukoliko je to korisno za spasenje i ukoliko odgovara uljudnosti. Rekao je: Kakve razgovore treba da redovnik
vodi sa enom osim ako trai svetu pokoru ili savjet za voenje savrenijeg ivota? Kad je ovjek previe siguran, ne uva se neprijatelja,
i avao e, uzmogne li od ovjeka za se dobiti vlas, ubrzo uiniti da
to preraste u ue.
6. Naglaavao je kako napose treba izbjegavati besposlicu, jer je
ona talog opakih misli. Primjerom je pokazao kako treba buntovno
i lijeno tijelo upokoravati neprestanim i korisnim poslovima. Zato je
939
svoje tijelo nazivao magarcem kojeg treba optereivati tekim teretima, esto ga treba ibati i uzdravati ga oskudnom hranom.
Kad bi opazio da je netko besposlen i da naokolo lunja, smatrao je da eli uivati tue napore pa da ga zato treba zvati bratom
muhom, jer takav ne radi nita estito, nego zlorabi dobroinstva i
svima postaje beskoristan i nepoeljan. Zbog toga je jednom zgodom rekao: Hou da moja braa rade i da se vjebaju kako ne bi,
prepustivi se besposlici, srcem i jezikom lutala po onome to je
nedoputeno.
Htio je da braa obdravaju evaneosku utnju kako bi se u svako doba suzdravala od svake beskorisne rijei, jer e na sudnji dan
o tome polagati raun (usp. Mt 12,36). Ako bi se namjerio na kojeg
brata koji se navikao na isprazne rijei, otro bi ga ukorio. Uvjeravao je brau da je edna utljivost i uvarica ista srca i velika krepost zato to se kae da e smrt i ivot biti u vlasti jezika (Izr 18, 21),
ali ne toliko zbog okusa koliko zbog govora.
7. Iako je prema prilikama poticao brau na strog ivot, ipak mu
se nije sviala prevelika strogost koja nije zaodjevena samilou
(usp. Kol 3,12) niti je zainjena solju razboritosti. Kad se jedne noi
jedan izmeu brae, vrlo izmuen glau zbog pretjerana posta, nije
nikako mogao smiriti, samilosni je pastir razabrao da njegovoj ovci
prijeti pogibao. Pozvao je brau, donio kruh i, da bi ga ohrabrio,
sam je prvi poeo jesti i umiljato ga je poticao da jede. Brat se oslobodio srameljivosti. Uzeo je hranu i uvelike se obradovao to je po
obzirnoj samilosti pastira izbjegao tetu po tijelo i dobio primjer koji
izgrauje.
Kad je svanulo, ovjek je Boji sazvao brau, izvijestio ih o onome to se te noi dogodilo i briljivo ih opomenuo: Neka vam, brao, kao primjer poslui ljubav, a ne hrana. Osim toga ih je pouio
da slijede razboritost koja upravlja kreposti, ali ne onu to nam je
preporuuje tijelo, nego onu koju je nauavao Krist iji je presveti
ivot, bez sumnje, sjajan uzor savrenstva.
8. Budui da ovjeku, optereenu slabou tijela, nije mogue
propetog Jaganjca bez ljage tako savreno nasljedovati, a da ne
poini nikakva prijestupa, zato ih je nastojao utvrditi pouzdanom
uputom da se oni koji nastoje oko savrena ivota moraju danomice prati potocima suza. Premda je ve stekao divnu istou due i
tijela, ipak nije prestajao neprestanom kiom suza prati oi due,
a da pri tome nije mario za gubitak tjelesnog vida. Kako je naime
zbog neprestana plaa zadobio vrlo teku bolest oiju, lijenik mu
je savjetovao da se suzdrava od suza, ako eli izbjei sljepou tjelesnog vida. Sveti je ovjek na to odgovorio: Ne smije se, brate
940
lijenie, iz ljubavi prema vidu koji imamo kao to ga imaju i muhe,

ni najmanje odagnati pohod vjenoga svjetla, zato to nije duh poradi tijela, nego je tijelo poradi duha dobilo blagodat vida. Vema je
volio izgubiti svjetlo tjelesnoga vida negoli na raun pobonosti srca
potisnuti suze, pomou kojih se isti unutranje oko da bi moglo
gledati Boga.
9. Kad su mu lijenici jednom savjetovali,41 a braa ga usrdno nagovarala da pristane da mu se pomogne pomou paljenja, ovjek je
Boji ponizno pristao, jer je u tome gledao neto spasonosno i ujedno muno. I tako je doao pozvani kirurg i eljeznu spravu stavio u
vatru da izvede paljenje. Kristov je sluga najprije ohrabrio prestraeno tijelo pa je zatim poeo govoriti vatri kao prijateljici rekavi:
Sestro moja vatro, meu ostalim stvarima zavidne ljepote Svevinji
te je stvorio snanom, lijepom i korisnom. Budi u ovom asu prema
meni samilosna, budi paljiva. Molim velikoga Gospodina koji te
stvorio da ublai tvoju estinu kako bih je, dok bude palila, mogao
lako podnijeti. Dovrivi molitvu, nad razbijeljenom je spravom
nainio znak kria i nakon toga bio neustraiv. Usijano se eljezo
cvrei ueglo u njeno tijelo i izvreno je paljenje od uha do obrve. Koliku mu je bol ona vatra nanijela, sam je sveti ovjek izjavio:
Hvalite rekao je brai Svevinjega, jer vam govorim istinu;
niti sam osjetio estinu vatre, niti ikakve tjelesne boli. Zatim se
okrenuo prema lijeniku i rekao mu: Ako tijelo nije dobro spreno,
pritisni ponovno!
Lijenik se, doivjevi u slabanom tijelu toliku snagu duha, zadivio i izjavio da je to Boje udo. Rekao je: Kaem vam, brao,
vidio sam danas udesne stvari (usp. Lk 5,26). Budui da se uzvisio
do tolike istoe da je tijelo na udesan nain bilo u skladu s duhom, a duh s Bogom, po Bojoj se odredbi dogodilo da se stvorenje
koje slui svome Stvoritelju (usp. Mudr 16,24) na udesan nain
podloilo njegovoj volji i zapovijedi.
10. Kad je sluga Boji nekom drugom zgodom u samotitu Sant
Urbano bio napadnut vrlo tekom boleu, jer je osjeao iscrpljenost tijela, zatraio je au vina. Kad mu rekoe da nema nimalo
vina koje bi mu se moglo pruiti, naredio je da se donese voda. Kad
je donesena, blagoslovio ju je nainivi znak kria. Ono to je prije
bilo ista voda zaas je postalo najboljim vinom. to je bilo nemogue siromatvu samotna mjesta, postigla je istoa svetoga ovjeka.
Okusivi to vino, odmah je udesno ozdravio. Da je potpuno svu41
Ta je bolna operacija izvrena u Fonte Colombu kraj grada Rietia gdje je Franjo
napisao svoje Pravilo.
941
kao staroga i obukao novoga ovjeka, dokazalo je tada dvostruko

svjedoanstvo: Bog je promijenio okus vode i izlijeio ga, a ujedno
su udom bili izmijenjeni i napitak i onaj koji ga je pio.
11. Na zahtjev sluge Bojega nisu mu sluili samo stvorovi nego
mu je i Stvoriteljeva providnost po elji posvuda izlazila u susret.
Kad mu je tako nekom zgodom zbog mnogih bolesti tijelo bilo pritijenjeno, zaelio je uti kakvu lijepu glazbu da bi mu se razvedrilo
srce. Da bi se svetom ovjeku ispunila elja, na raspolaganje mu se
stavie aneli.
Dok je jedne noi bdio i razmatrao o Gospodinu, najednom
se zaula neka citra divna sklada i vrlo ugodna zvuka. Nitko nije
opaen, nego se samo ulo kako citra amo-tamo hoda i zamijeeno je njegovo kretanje. Usmjerivi srce prema Bogu, doivio je
toliku ugodnost u onoj milozvunoj skladbi te mu se inilo kao da
se preselio na drugi svijet. To je bilo poznato i brai s kojom je napose bio povjerljiv. esto su po sigurnim znacima opaali kako ga
Bog pohaa izvanrednim i estim utjehama koje uope nije mogao
prikrivati.
12. Kad je ovjek Boji nekom drugom zgodom radi propovijedanja s pratiocem putovao od Lombardije prema Trevikoj marki
pokraj rijeke Po, spustila se tamna, mrkla no. Kako je put zbog
rijeke, movara i tame bio izvrgnut velikim i mnogim pogibeljima, pratilac je ovjeku Bojem rekao: Moli se, oe, da budemo
poteeni od pogibli koje nam prijete! Boji mu je ovjek odgovorio s velikim pouzdanjem: Moan je Bog (Lk 3,8), ako njegova dobrota hoe, moe rastjerati tminu i pruiti nam blagodat
svjetla. Jedva to je to izrekao, gle, odmah je oko njih po vinjoj
sili poela sjati tolika svjetlost da su u jasnu svjetlu vidjeli ne samo
put nego i mnogo toga naokolo, dok je za druge vladala tamna
no. Pod vodstvom su te svjetlosti, tjelesno usmjeravani i duhovno
jaani, pjevajui boanske himne i pohvale, dugim putem do gostinjca stigli nepovrijeeni.
Pomisli kako je taj ovjek posjedovao divnu istou i koliku krepost, kad je na njegovu rije vatra ublaila svoju estinu, voda izmijenila svoj okus, aneoska mu melodija pruila utjehu, a boansko
svjetlo vodstvo. Iz toga se vidi kako je cijeli svijet sluio njenim
eljama svetoga ovjeka.
942
VI. poglavlje
Franjina poniznost i poslunost;
Boja predusretljivost prema njemu
1. Poniznost, uvarica i ures sviju kreposti, u velikoj je mjeri ispunjala ovjeka Bojega. Prema vlastitom sudu nije bio nita drugo
nego samo grenik, iako je doista bio zrcalo i sjaj svekolike svetosti. Na njoj je nastojao izgraditi samoga sebe. Kao mudar graditelj
postavio ju je za temelj (usp. 1 Kor 3,10), a to je nauio od Krista.
Govorio je kako je Sin Boji zato siao iz uzvienog Oeva krila u
nau bijedu kako bi on, Gospodin i Uitelj, i primjerom i rijeju
nauavao poniznost. Zbog toga je kao Kristov uenik nastojao i u
vlastitim i u tuim oima biti bezvrijedan. Podsjeao je na ono kako
je vrhovni Uitelj rekao: to je ljudima uzvieno, odvratnost je pred
Bogom (Lk 16,15). A obiavao je rei i ovo: Koliko ovjek vrijedi
u oima Bojim, toliko vrijedi i nita vie! Zato je smatrao ludou
uznositi se zbog ljudske naklonosti. Radovao se porugama, a alostio se zbog pohvala. O sebi je radije sluao prijekor negoli pohvalu.
Znao je da prijekor ovjeka navodi na popravljanje samoga sebe, a
pohvala prijeti padom. Zato je esto, kad bi narod isticao zasluge
njegove svetosti, kojem od brae naredio da, utuvljujui mu u ui,
izgovara suprotne rijei koje ga omalovaavaju. I kad bi ga taj brat,
iako protiv svoje volje, nazvao prostakom i najamnikom, nesposobnim i beskorisnim, radosna srca i lica odgovarao je: Blagoslovio te
Gospodin, predragi sine, jer govori najveu istinu i jer prilii da sin
Petra Bernardonea slua takve rijei!.
2. Da bi ostalima postao vrijedan prezira, nije se sramio u propovijedi pred itavim narodom oitovati svoje slabosti. Jedanput se
dogodilo da je, pritisnut boleu, malo ublaio strogost posta da bi
ozdravio. Kad mu se tjelesna snaga donekle vratila, pravi je preziratelj samoga sebe, obuzet eljom da obrui tijelo, rekao: Nije
zgodno da me narod smatra isposnikom, a ja da se nasamo tjelesno
krijepim. Zato je, raspaljen duhom svete poniznosti, ustao i na ulici grada Asiza pozvao narod te je s mnogo brae, koju je doveo sa
sobom, sveano uao u veliku crkvu.
Svezavi ue oko vrata, naredio je da ga gola, samo u gaama,
naoigled svima odvuku do kamena na koji su obiavali stavljati
zloince da ih kazne.42 Iako bijae grozniav i iscrpljen, uspeo se
na taj kamen i s velikim arom srca propovijedao u vrijeme otre
studeni.
42
U naim je krajevima to bio tzv. pranger stup sramote.
943
I dok su ga svi sluali, naglaavao je kako ga se ne smije slaviti

kao duhovna ovjeka, nego ga, tovie, treba prezirati kao putena i
prodrljiva.
Sakupljeni su se ljudi divili, promatrajui tako neobian prizor.
A budui da im je ve bila poznata njegova strogost, skrueno su se
kajali i izjavljivali da se ovakvoj poniznosti vema treba diviti negoli
je nasljedovati. Iako se ini da ovaj sluaj ima vie znaaj proroanskog nagovjetaja negoli primjera, ipak on doista prua pouku o
savrenoj poniznosti koja Kristova sljedbenika upuuje na to kako
mora prezirati irenje prolazne slave, potiskivati oholost naduvene
tatine i stiavati la licemjerna pretvaranja.
3. ee je u tom smislu mnogo toga inio da je izvana izgledao
kao razbijena posuda (usp. Ps 31,13), a u unutranjosti je posjedovao sveto srce. U svetitu je svoga srca nastojao sakriti Gospodnje
darove. Nije htio da pohvali bude pristupano ono to bi moglo
biti uzrokom propasti. esto je naime, kad bi ga mnogi hvalili,
ovako govorio: Jo bih mogao imati sinove i keri, nemojte me
slaviti kao sigurna. Ne smije se slaviti onoga iji je svretak nesiguran. Te je rijei upravljao onima koji su ga hvalili, a sebi samome
rekao bi: Da je Svevinji toliko toga dao kojem razbojniku, taj
bi bio zahvalniji od tebe, Franjo! Brai je esto govorio: Nitko
ne smije sebi nepravednim odobravanjem laskati zbog svega onoga to moe kao grenik. Grenik moe govorio je postiti,
moliti, naricati, vlastito tijelo trapiti; a ne moe samo to da svom
Gospodinu bude vjeran. Time treba da se hvalimo, ako naime
Gospodina slavimo, ako mu, vjerno sluei, pripisujemo sve to
god nam daje.
4. A da bi ovaj evaneoski trgovac na vie naina stjecao blago i da bi sve sadanje vrijeme upotrijebio za zasluge, nije toliko
htio biti pretpostavljen drugima kao to je htio biti podloan, niti
je toliko htio zapovijedati kao to je htio biti posluan. Zato je,
naputajui slubu vrhovnog poglavara, zatraio sebi gvardijana
kojemu bi u svemu bio podloan. Tvrdio je da je plod svete poslunosti tako bogat da onima koji svoju iju stavljaju pod njen
jaram od vremena nita ne prolazi bez dobitka. Zbog toga je uvijek obiavao i bratu s kojim je obino putovao obeati i izvravati
poslunost. Jednom je prilikom rekao subrai: Meu ostalim to
mi se boanska dobrota udostojala udijeliti dana mi je milost da
bih se tako brino pokoravao i novaku jednoga dana, ako bi mi bio
postavljen za gvardijana, kao to bih se pokoravao najstarijem i
najrazboritijem bratu. Podlonik rekao je u svom poglavaru
ne smije gledati ovjeka, nego onoga zbog ije se ljubavi podredio.
944
Ukoliko je naime starjeina neugledniji, utoliko je podlonikova

poslunost Bogu milija.
Kad su ga tako jednom zgodom pitali koga treba smatrati istinski poslunim, kao primjer je uzeo usporedbu s mrtvim tijelom.
Uzmi ree mrtvo tijelo i stavi ga gdje hoe. Vidjet e da se
nee protiviti zato to je maknuto, nee mrmljati zbog smjetaja,
nee prigovarati zato to je ostavljeno. Bude li postavljeno na uiteljsku stolicu, nee uzdii pogleda, nego e ga spustiti. Zaodjene
li ga se grimizom, obuzet e ga dvostruko bljedilo. Takav je ree
uistinu posluan, jer ne prosuuje zato je maknut; ne mari gdje
e biti smjeten; ne zahtijeva da ga se premjesti; kad je promaknut,
sauva uobiajenu poniznost; to ga se vie asti, smatra se jo nevrednijim.
5. Jedanput je svom pratiocu rekao: Ne smatram se manjim
bratom ne budem li u stanju to u ti ga prikazati. Evo, starjeina
sam brae, idem na kapitul, govorim i potiem brau, a na kraju se
protiv mene kae: Ne odgovara nam, jer si neuk, mutav, neznalica,
priprost; napokon budem uz porugu uklonjen i od sviju prezren.
Kaem ti, ne budem li nepromijenjena lica, s jednakom radou
srca i s istom svetom nakanom sluao te rijei, nipoto nisam manji
brat. I nadodao je: U poglavarskoj se slubi nalazi opasnost, u
pohvali propast, a u podlonikoj poniznosti dobitak je due. Zato
dakle vie gledamo na opasnost negoli na nagrade, kad smo dobili
vrijeme zato da steknemo zaslugu?.
Franjo, uzor poniznosti, upravo je zbog toga htio da se braa
zovu Manja braa, a poglavari njegova Reda poslunici (ministri).
Htio se posluiti rijeima evanelja koje je obeao obdravati, pa da
bi njegovi uenici ve iz samog imena uili kako su doli u Kristovu
kolu da bi nauili poniznost. Ta uitelj je poniznosti Isus Krist, da
bi uenike uputio u savrenu poniznost, rekao: Tko hoe da meu
vama bude najvei, neka vam bude posluitelj. I tko god hoe meu
vama biti prvi, neka vam bude sluga (Mt 20,2627).
Kad je gospodin Ostijski, zatitnik i promicatelj Reda manje bra
e,43 koji je poslije, prema proroanstvu svetoga ovjeka, bio uzdignut na dostojanstvo vrhovnog sveenitva i prozvan Grgur Deveti,
pitao je li sporazuman s tim da njegova braa budu uzdizana na
crkvena dostojanstva, Franjo je odgovorio: Gospodine, moja su
braa zato nazvana Manja braa da se ne bi drznula postati veliki.
Ako hoete rekao je da u Crkvi Bojoj donose rod, drite ih
43
Gospodin ostijski biskup Ostije, kardinal Hugolin, koji prema Pravilu bijae
prvi tzv. pokrovitelj Reda.
945
i uvajte u poloaju njihova zvanja i nemojte nipoto dopustiti da

budu uzdizana na crkvena dostojanstva.
6. Budui da je i u sebi i u svim svojim podlonicima poniznost
pretpostavljao astima, Bog, ljubitelj poniznih, smatrao ga je vrijednim viih poloaja, a o tome je jednom bratu, ovjeku izvanredne kreposti i pobonosti,44 dano da vidi u jednom vienju. Kad
se naime taj jednom zgodom nalazio u pratnji ovjeka Bojega i
zajedno s njim arkim osjeajem molio u nekoj zaputenoj crkvi,
pao je u zanos te je meu mnogim sjeditima u nebu vidio jedno
koje bijae uzvienije od ostalih. To je prijestolje bilo ureeno dragim kamenjem i odsijevalo je najveim sjajem. Zadivljen sjajem
toga uzvienoga prijestolja, pomno je poeo razmiljati o tome tko
bi imao na nj sjesti. Uto je zauo glas koji mu je rekao: To bijae
prijestolje jednoga od palih (anela), a sada se uva za poniznoga
Franju. Kad je brat napokon iz molitvena zanosa doao k sebi,
kao obino je slijedio blaenoga ovjeka koji je iao ispred njega. Dok su tako ili i putem razgovarali o Bogu, onaj ga je brat,
imajui na pameti svoje vienje, na zgodan nain upitao to misli
o sebi. Ponizni mu je Kristov sluga rekao: Smatram se najveim
grenikom. A kad mu je brat uzvratio protivno, da to ne moe
po zdravoj savjesti ni rei ni osjeati, nadodao je: Da je Krist
bilo komu iskazao toliko milosre, uvjeren sam da bi taj Bogu bio
mnogo zahvalniji nego to sam ja. Brat je, doivjevi tako divnu
poniznost, bio utvren u istinitost doivljenog vienja. Na temelju
svjedoanstva svetoga evanelja spoznao je da Bog na uzvieno
dostojanstvo, s kojeg je svrgnut oholica, uzdie onoga koji je istinski ponizan.
7. Nekom je drugom zgodom, kad je molio u nekoj zaputenoj
crkvi u pokrajini Massa kod Monte Casale, primio objavu da su
ondje ostale svete moi. Kad ih bez bola nije mogao gledati kako
su ve dugo vremena liene duna tovanja, naredio je brai da ih s
dunim tovanjem odnesu u svoje boravite. No kad je zbog vanih
razloga od njih otiao, sinovi zaboravie oev nalog i zanemarie
zasluge poslunosti.
Kad su jednoga dana htjeli slaviti sveta euharistijska otajstva te
su uklonili gornje oltarno pokrivalo, s divljenjem ugledae lijepe
kosti koje su divno mirisale. Promatrali su moi koje onamo nije
donijela ljudska ruka nego Boja snaga. Kad se bogoljubni ovjek
malo poslije vratio, poeo je pomno ispitivati je li izvreno ono to
44
Iz drugih izvora doznajemo da je to bio ve spominjani brat Pacifik, koji je prozvan kraljem stihova.
946
je naredio s obzirom na moi. Braa su zbog zanemarena naloga

ponizno priznala krivnju, a on im je naloio pokoru i oprostio. Sveti
je ovjek rekao: Blagoslovljen neka je Gospodin moj Bog, koji je
sam izvrio ono to ste trebali uiniti vi!
Pomno promotri skrb Boje providnosti kojom se brine za nas
koji smo prah i ocijeni kako je u Bojim oima bila uzviena krepost
poniznoga Franje. Kad se naime njegovu nalogu nije odazvao ovjek, elju mu je ispunio Bog.
8. Kad je jednom zgodom pristupio u Imolu, otiao je gradskom
biskupu i ponizno ga zamolio da bi uz njegov pristanak mogao pozvati narod na propovijed. Biskup mu je grubo odgovorio: Dosta
je, brate, to ja propovijedam svome narodu.
Istinski je poniznik oborio glavu i iziao van, ali se za kratko vrijeme vratio. Kad ga je biskup smeteno upitao to opet kani traiti,
Franjo je ponizno i srcem i glasom odgovorio: Gospodine, ako
otac sina istjera na jedna vrata, on treba da ue na druga. Biskup
ga je, pobijeen poniznou, radosna lica zagrlio i rekao: Ubudue
dajem tebi i svoj tvojoj brai doputenje da propovijedate u mojoj
biskupiji, jer je to zavrijedila sveta poniznost.
9. Desilo se da je jednom zgodom doao u Arezzo kad je cijelom
gradu, razdiranom unutranjim ratom, prijetila opasnost. Sklonivi
se u podgrau, iznad grada je vidio kako avli zanosno kliu i kako
razjarene graane potpiruju na meusobno istrebljenje.
Da bi protjerao one buntovne zrane sile, kao glasnika je poslao
brata Silvestra, ovjeka golubinje poslunosti, i rekao mu: Otii
pred gradska vrata te u ime svemoguega Boga snagom poslunosti
zapovjedi avlima da smjesta otiu!.
Pravi se podlonik pourio izvriti oev nalog i, stupivi s hvalama pred lice Gospodnje, pred vratima je poeo snano vikati: U
ime svemoguega Boga i na zapovijed njegova sluge Franje nosite se
odavde, svekoliki avli!
Grad se odmah umirio i svi su graani s velikom pomirljivou sredili gradsko zakonodavstvo. Kad je tako protjerana bjesomuna avolska oholost, koja je na neki nain opkolila onaj grad,
pridola je mudrost siromaha; Franjina je naime poniznost vratila
mir i spasila grad. Ponizna je naime poslunost herojskog stupnja
zavrijedila da nad onim buntovnim i drskim dusima zadobije tako
neodoljivu mo da je potisnula i njihovu divlju drskost i razbila
silovitu estinu.
10. Oholi avli, dodue, bjee od silne snage poniznih, osim u
nekim sluajevima kad dobri Bog gdjekada dopusti da radi ouva-
947
nja poniznosti budu zlostavljani, kao to o sebi pie sveti apostol

Pavao. I Franjo je to stvarno iskusio. Jedno ga je zamolio gospodin kardinal Leon od Sv. kria da bi njim neko vrijeme proveo u
Rimu. Iz ljubavi i potovanja prema njemu pristao je na to. Kad je
prve noi nakon molitve htio poivati, dooe avli i estoko navalie na Kristova viteza. Poto su ga dosta dugo i okrutno muili,
napokon ga polumrtva ostavie. Kad su avli otili, na Franjin je
poziv doao pratilac. ovjek mu je Boji ispripovijedao doivljaj i
nadodao rekavi: Uvjeren sam, brate, da su avli, koji ne mogu
nita vie od onoga to im doputa Boja providnost, na mene
sada tako estoko nasrtali jer moj boravak u dvoru mogunika ne
prua dobar primjer. Kad moja braa koja borave u siromanim
mjestima douju da sam bio s kardinalima, moda e posumnjati
da se upliem u svjetovne stvari, da mi se iskazuju asti i da obilno
uivam. Zato mislim da je bolje da onaj koji se stavlja kao uzor
izbjegava dvorove i da ponizno boravi meu malenima u skromnim mjestima kako bi oni koji trpe neimatinu, podnosei sline
tekoe, postali jai. Zato ujutro dooe kardinalu, ponizno se
ispriae i od njega se oprostie.
11. Sveti je ovjek strahovao pred oholou, izvorom sviju zala,
i pred neposlunou, njezinim najopakijim izdankom, ali je zato
radije prihvaao poniznu pokoru.
Desilo se jedanput da mu je doveden jedan brat koji je neto
uinio protiv poslunosti da bi ga pravedno kaznio. Kad je meutim ovjek Boji opazio kako se taj brat prema oitim znakovima istinski skruio, ljubav prema poniznosti potakla ga je da mu
oprosti. A da ipak tako olako dano oprotenje ne bi drugima bilo
povodom da grijee, naredio je da se bratu oduzeta kapuca baci
usred vatre kako bi svi vidjeli kolikom i kakvom kaznom treba
udariti neposlunost. I dok je kapuca jedan asak bila usred vatre, naredio je da se izvue iz plamena i vrati bratu koji se ponizno pokajao. I gle uda! Kapuca je izvuena iz sred plamena,
ali na njoj nije bilo paljevini ni traga. Tako se eto dogodilo da je
Bog ovim jednim udom preporuio i krepost svetoga ovjeka i
poniznu pokoru.
Zato Franjina poniznost, koja je na zemlji tako udesno poa
ena, zavreuje da je nasljedujemo. Boga je priklonila elji, a ovjeku je promijenila osjeaje, svojom je zapovijeu protjerala avolsku
drskost, a svojim migom obuzdala prodrljivost plamena. Ona do
ista uzvisuje one koji je posjeduju, a dok svima iskazuje potovanje,
zasluuje da je svi aste.
948
VII. poglavlje
Ljubav prema Siromatini i udesno podmirivanje potreba
1. Meu ostalim karizmatinim darovima to ih je Franjo primio

od dareljivoga Djelitelja obdaren je posebnom odlikom da se po
ljubavi prema najveem siromatvu prelio u bogatstvo dareljivosti
(2 Kor 8,2).
ovjek je Boji dobro uoio da je Siromatina bila draga Sinu
Bojem, a da ju je sada cijeli svijet na neki nain odbacio. Tako se
vjenom ljubavlju (Jer 31,13) nastojao s njom zaruiti te zbog nje
nije ostavio samo oca i majku nego je razdijelio i sve to je imao.
Nitko nije bio tako pohlepan za zlatom, niti je itko briljivije uvao
blago kao to je on uvao svoj evaneoski biser. Naroito bi mu bio
povrijeen pogled kad bi neto vidio u brae to po svemu ne bi bilo
u skladu sa siromatvom. Od poetka se redovnikoga ivota do
smrti smatrao bogatim i zadovoljnim ve i zato to je imao tuniku,
pojas i hlae.
esto je sebi sa suzama u oima dozivao u pamet siromatvo Isusa Krista i njegove Majke. Zbog toga je za siromatinu govorio da je
kraljica kreposti, jer je ona tako izvrsno odsijevala na Kralju kraljeva
(usp. 1 Tim 6,15) i na kraljici Majci. I brai je, kad su ga u zatvorenu
krugu pitala koja krepost ovjeka ini Kristu najvie dragim, kao
da je otkrio tajnu svoga srca, odgovorio: Znajte, brao, da je siromatina kao zatitnica poniznosti i korijen savrenstva poseban put
spasenja. Njezin je plod mnogostruk, ali skriven. To je naime ono
evaneosko, na njivi sakriveno blago (Mt 13,44) za koje valja prodati
sve da bi ga se kupilo. A to se prodati ne moe, kad se usporedi s
njim, treba odbaciti.
2. Tko eli dosei njezin najvii vrhunac rekao je mora
se na neki nain odrei ne samo svjetovne mudrosti nego i obrazovanja da bi tako lien takva posjeda uao u silu Gospodnju (usp.
Ps 71,1516) da se gol preda u ruke Propetoga. Nipoto se svijeta
posvema ne odrie onaj koji u tajnosti srca uva pretince vlastitoga
miljenja. esto je govorei o siromatvu, podsjeao brau na onu
evaneosku: Lisice imaju jazbine i ptice nebeske gnijezda, a Sin o
vjeji nema gdje bi glavu naslonio (Mt 8,20). Zato je upuivao brau
na to da poput siromaha podiu siromane kue. U njima neka ne
stanuju kao u svojima, nego neka poput putnika i pridolice u njima
borave kao u tuima.
Kazivao je da je to zakon putnika, da se skupljaju pod tuim krovom, da eznu za domovinom, da miroljubivo prolaze. Nareivao
je da se gdjekada porue ve sagraene kue ili da se braa iz njih
isele, ako bi u njima opazio neto to bi s obzirom na vlasnitvo ili
949
raskonost bilo u suprotnosti s evaneoskim siromatvom. Govorio

je da je siromatvo temelj njegova Reda: kad se najprije taj temelj
poloi, onda na njemu vrsto poiva cjelokupno zdanje Reda. Njegova ga postojanost uvruje, a kad on popusti, zgrada se rui.
3. Zato je kazivao, kako je nauio u Objavi, da u sveti redovniki
stale treba ui i zapoeti ga rijeima: Hoe li savren biti, idi, prodaj
to ima i podaj siromasima pa e imati blago na nebu (Mt 19,21).
Zato je primao u Red samo one koji su se posve izvlastili i koji ba
nita nisu za sebe zadrali. Htio je da se tako ispune rijei svetoga
evanelja i da se sprijei sablazan, ako bi netko od svog imanja neto zadrao. Zato je pravi patrijarh siromaha u Ankonskoj marki
nekom, koji je molio da bude primljen u Red, odgovorio: Ako se
eli pridruiti Kristovim siromasima, sve svoje razdijeli siromasima
svijeta. uvi to, ovjek je otiao i, voen tjelesnom ljubavlju, sve
svoje ostavio svojima, a siromasima nita. Kad je sveti ovjek sasluao njegov izvjetaj, nemilo ga je ukorio rekavi: Idi svojim putem,
brate muho, jer jo nisi iziao iz svoje zemlje, iz zaviaja i doma oin
skoga (Post 12,1). Svoje si dao svojim roacima i prikratio siromahe,
zato nisi vrijedan svetoga siromatva. Poeo si s tijelom i duhovnoj
zgradi postavio nesiguran temelj.
Tjelesni se ovjek vratio svojima i natrag zatraio svoje. Budui
da to nije htio ostaviti siromasima, brzo je napustio odluku da poe
za krepou.
4. Kad je u boravitu kod Svete Marije u Porcijunkuli neko vrijeme vladala velika neimatina te nije bilo mogue izii u susret potrebama brae gostiju koja su pridolazila, ovjeku je Bojem doao
njegov zamjenik i prikazao mu neimatinu brae. Zatraio je da bi
mu dopustio zadrati neke stvari novaka koji ulaze u Red da bi im
braa u zgodno vrijeme mogla pribjei i potroiti ih.
Na to mu je ovjek Boji, koji je dobro poznavao Boju misao,
rekao: Daleko bilo to od nas, predragi brate, da bismo poradi bilo
kojeg ovjeka uinili neto nedoputeno protiv Pravila. Vie volim
da ogoli oltar slavne Djevice, kad to zatrai potreba, nego da bilo
to, makar i posve neznatno, uini protiv zavjeta siromatva i protiv
opsluivanja evanelja. Blaenoj e naime Djevici biti milije budemo li sveto evanelje savreno opsluivali i ogolili njezin oltar nego
da oltar bude ureen, a da se savjet njezina Sina ne uvai.
5. Kad je ovjek Boji nekom zgodom s pratiocem prolazio Apulijom nedaleko od Barija, na putu je naao veliku kesu koja bijae
gotovo puna novca, a puki su je zvali funda. Pratilac je upozorio Kristova siromaha i uporno ga nagovarao da podigne kesu sa
950
zemlje, a novac da razdijeli siromasima. ovjek je Boji to otklonio. Tvrdio je da je u naenoj kesi avlova lukavtina i da brat ne
preporuuje neto zasluno, nego grijeh, jer se radi o prisvajanju
i darivanju tuega. Udaljie se s toga mjesta i pourie da zavre
zapoeto putovanje. No brat je, zaveden ispraznom pobonou,
ovjeku Bojem dosaivao kao da mu nije stalo do nevolje siromaha. Blagi je ovjek pristao da se vrati na ono mjesto, ali ne zato
da ispuni bratovu volju, nego da otkrije avolsku varku. Vratio se
dakle s bratom i s jo nekim mladiem, koji je onuda putovao, do
funde. Poto su se najprije pomolili, naredio je pratiocu da kesu
podigne. Prestraeni se brat zaprepastio jer je ve osjetio avolsku rugobu. Ipak je zbog svete poslunosti potisnuo sumnju srca
i rukom posegao za kesom. I gle, iz kese iskoi silna zmijurina i
zajedno s njom iezne.
Tako se razotkrila avolska prijevara. Kad je tako raskrinkana lukavtina neprijateljske varke, sveti je ovjek rekao pratiocu: Novac,
brate, nije za sluge Boje nita drugo nego avao i zmija otrovnica.
6. Nakon toga je sveti ovjek, putujui po potrebi u Sienu, doivio neto udesno. Izmeu mjesta Campilia i San Quirico na jednoj prostranoj ravnici dooe mu u susret tri siromane ene koje
bijahu u svemu sline: po stasu, po dobi, po obliju. Poastie ga
neobinim pozdravom: Dobro nam dola, gospoo Siromatino!
Kad je istiniti ljubitelj siromatine to uo, silno se obradovao, jer na
sebi nije imao nita tako draesno osim onoga to su one opazile.
Nakon toga ih je odmah nestalo.
Kad su braa pratioci vidjeli kako su jedna drugoj neobino sline i kad su razmiljali o pozdravu, susretu i tajanstvenom nestanku,
nisu bez razloga zakljuili da to u vezi sa svetim ovjekom ima neko
znaenje.
One tri siromane, posve sline ene koje im dooe u susret,
tako neobino pozdravie i najednom ieznue oito su predstavljale ljepotu evaneoskog savrenstva, naime ljepotu istoe, poslunosti i siromatva.
Odluio je proslaviti se po povlastici Siromatine, koju obiavae
nazivati sad majkom, sad zarunicom, sad gospodaricom. Siromatinom je elio nadmaiti sve ostale, jer je od nje nauio da se od
sviju smatra najniim. Ako bi kad opazio koga tko je po svom vanjskom izgledu bio od njega siromaniji, odmah bi sebe prekorio i
potaknuo da ostvari neto slino, kao da se natjecao sa suparnicom
Siromatinom, bojei se da e ga u onome drugom pobijediti.
Desilo se da je idui putem sreo nekog siromaka. Kad je ugledao njegovu golotinju, skruenim je srcem i planim glasom rekao
pratiocu: Uvelike nas postiuje bijeda ovoga ovjeka, jer mi kao
951
veliko bogatstvo izabrasmo Siromatinu, a gle, ona vema odsijeva

na ovome.
7. Sluga je svemoguega Boga iz ljubavi prema svetom siromatvu radije upotrebljavao milostinju koja je isproena od vrata do
vrata negoli onu koja im je donesena. Kad bi ga gdjekada pozvale
odline osobe da ga poaste obilnim stolom, on bi najprije po oblinjim susjednim kuama prosio komadie kruha, a zatim bi, obogaen bijedom, sjeo za obilan stol.
I kad je jedno, pozvan od gospodina Ostijskoga, koji je Kristova
siromaha izvanredno volio, uinio to isto, pa kad se biskup potuio
da mu je umanjio ast, jer je naime kao pozvani gost poao prositi
milostinju, sluga je Boji odgovorio: Veliku sam vam, gospodine,
iskazao ast kad sam poastio veega Gospodina. Gospodinu se naime svia siromatvo, a napose ono koje je dragovoljno prihvaeno
radi Krista. To kraljevsko dostojanstvo to ga je prigrlio gospodin
Isus postavi siromaan da bi nas obogatio svojim siromatvom (2 Kor
8,9) i da bi nas kao istinite siromahe po duhu uinio kraljevima i
batinicima nebeskoga kraljevstva ne elim ostaviti poradi feuda
lana bogatstva to vam je dano samo privremeno.
8. Kad bi gdjekada poticao brau na pronju milostinje, posluio
bi se ovim rijeima: Poite rekao bi jer su Manja braa u ovo
posljednje vrijeme svijetu posuena da bi izabrani meu njima ispunili ono zbog ega e ih Sudac pohvaliti, kad budu uli onu nada sve
slatku rije: to god ste uinili jednome od moje najmanje brae,
meni ste uinili (Mt 25,40). Govorio je kako je ugodno prositi pod
imenom Manje brae koju je Uitelj evaneoske istine u nagradi
pravednika tako znaajno istaknuo.
Na najvee je blagdane, kad bi bilo zgodno, obiavao prositi govorei kako se na svetim siromasima ispunja ona proroanska rije
koja glasi: Kruh je aneoski blagovao ovjek (Ps 78,25). Rekao bi da
je ono doista kruh aneoski koji je isproen za ljubav Boju i na
poticaj anela; udijeljen im je iz ljubavi, sveta Siromatina im ga
skuplja od vrata do vrata.
9. Kad je jednom na sam sveti Uskrs boravio u nekom samotitu koje bijae toliko udaljeno od ljudskog naselja da mu nije bilo
zgodno prositi, sjetio se Onoga koji se toga dana ukazao na putu za
Emaus te je poput stranca i siromaha (usp. Lk 24,13) od same brae
prosio milostinju. A kad je na taj nain ponizno dobio milostinju,
upravio im je svetu pouku da bi, prolazei pustinjom ovoga svijeta,
poput stranaca i pridolica, kao pravi Hebreji, u duhu siromatva
neprestano slavili Gospodinovu Pashu, tj. prijelaz s ovoga svijeta k
952
Ocu (Iv 13,1). Budui da se u pronju milostinje nije ilo iz elje za

dobitkom, nego za slobodom duha, bilo je oito kako se Bog, Otac
siromaha, o njemu posebno brine.
10. Dogodilo se jednom u Noceri. Sluga se Boji pritisnut boleu, sa sveanom pratnjom, koju mu je zbog posebna tovanja poslao asiki narod, vraao u Asiz. Kad su, vozei slugu Bojega, stigli
do zaseoka koji se zove Satriano, glad i vrijeme zahtijevali su svoje.
Zato otioe u mjesto. A kad ne mogoe nita nabaviti, vratie se
praznih ruku. Na to e im sveti ovjek: Niste nita dobili zato to
ste se vema pouzdavali u svoje muhe negoli u Boga. Novac je
nazvao muhama. Dajte se vratite rekao im je te po kuama koje obioste umjesto naplate ponudite ljubav Boju i ponizno
zaprosite milostinju. I nemojte u lanom uvjerenju misliti da je to
runo i bijedno, jer je onaj veliki Milostinjar45 nakon grijeha dareljivom blagou sve udijelio kao milostinju.
Vitezovi potisnue sram i dragovoljno pooe u pronju. Vie
su toga kupili za ljubav Boju negoli za novac. Siromani stanovnici toga mjesta, kad im je Bog ganuo srca, nisu im dareljivo
pruili samo svoje nego i sami sebe. I tako se dogodilo da je neimatinu, koju novac nije mogao ukloniti, uklonilo Franjino bogato
siromatvo.
11. U ono vrijeme, dok je Franjo leao bolestan u samostanu
nedaleko od grada Rietia, po svojoj ga je slubi posjeivao neki lijenik. Kad mu se Kristov siromaak za obavljeni posao nije mogao
primjereno oduiti, dareljivi je Bog, da ne bi lijenika otpustio bez
nagrade, umjesto njega nagradio jednim dobroinstvom.
Kua je toga lijenika, koju je upravo sagradio, uloivi u nju
svekoliku svoju uteevinu, irokom pukotinom zida odozgor do
dolje prijetila da e se doskora sruiti. inilo se da ljudska vjetina
nije kadra sprijeiti da se ne porui. Lijenik se meutim potpuno
pouzdao u zasluge svetoga ovjeka. S velikom je vjerom zamolio
njegove drugove da bi mu dali neto ega se ovjek Boji doticao
svojim rukama.
Kad je na mnoge molbe dobio neto od njegovih vlasi, stavio ih
je te veeri u pukotinu svoje kue. Kad je sutradan ustao, opazio je
da se ona pukotina tako vrsto stisnula da nije mogao ni ondje stavljene vlasi izvui, niti je mogao nai trag prvotne pukotine. Dogo-
45
Franjo Gospodina Boga, koji nam se objavljuje kao ljubav, dobrota i milosre
naziva Milostinjarom. Na biskupskim i velikakim dvorovima posebni su slubenici
siromasima dijelili milostinju pa su ih zato zvali milostinjari ili eleemosynarii.
953
dilo se da je taj lijenik, koji je marljivo sluio ruevnom tijelu sluge

Bojega, time otklonio opasnost ruenja vlastite kue.46
12. Kad se ovjek Boji nekom drugom zgodom htio preseliti u
jedno samotite da bi se ondje slobodnije prepustio kontemplaciji
jer bijae nemoan, putovao je jaui na magaretu nekoga siromanog ovjeka. Kad se taj ovjek, pratei u ljetnim danima Kristova
slugu, zbog napora i duga puta umorio i iznemogao od uasne ei,
usrdno je poeo vikati za svecem: Evo, umrijet u od ei, ako se
odmah ne osvjeim aom hladne vode!
ovjek je Boji bez oklijevanja sjahao s magareta. Kleknuo je na
zemlju, podigao ruke prema nebu i nije prestajao moliti dok nije
spoznao da je uslian. Kad je napokon dovrio molitvu, rekao je
ovjeku: Pouri k onoj stijeni i ondje e nai ivu vodu koju ti je
ovoga asa Krist izveo iz kamena da se napije.
O, kako zapanjuje Boje dostojanstvo koje se tako spremno priklanja svojim slugama! edni ovjek pije vodu koja je zbog kreposti molitelja izvedena iz stijene. I napio se iz najtvre stijene (usp.
2 Kr 4). Ondje prije toga nije bilo vodenoga izvora niti ga se, kao to
je pomno ispitano, poslije toga moglo nai.
13. Kako je Krist poradi zasluga svoga siromaka umnoio hranu
na moru o emu e se govoriti poslije dovoljno je da se samo
spomene kako je neznatnom milostinjom koja mu je pruena kroz
vie dana od smrtne opasnosti sauvao mnoge. Iz toga se moe jasno vidjeti: kao to je sluga svemoguega Boga po izvoenju vode
iz stijene bio slian Mojsiju, tako je po umnoenju hrane bio slian
Elizeju.
Neka dakle od Kristovih siromaha bude daleko svako nepouzdanje. Ako je naime Franjino siromatvo pruilo toliko obilje svega da je udesnom snagom izlazio u susret potrebama onih svojih
dobroinitelja koji su mu pomagali, te nisu bili u pitanju ni hrana,
ni pie, ni kua, kad su zatajili snaga i novac, i vjetine i naravi.
Daleko e se lake doi do onoga to boanska providnost po uobiajenom redu prua openito. Ponavljam: ako je suha stijena na
siromakove rijei ednomu pruila obilan napitak, sigurno nee
svoju poslunost uskratiti ni onima koji su zbog Poetnika svega
stvorenoga sve ostavili.
46
Ovaj se udesni dogaaj nalazi samo u sv. Bonaventure, a dogodio se u samotitu
Fonte Colombo, odnosno u gradu Rietiu.
954
VIII. poglavlje
Franjina unutranja pobonost
i kako su mu bili privreni nerazumni stvorovi
1. Prava pobonost, koja je prema sv. Pavlu za sve korisna (1

Tim 4,8), Franjino je srce toliko ispunjala i zahvaala mu unutranjost te se inilo da je cijeloga ovjeka Bojeg osvojila. Ona ga je po
molitvi uzdizala k Bogu, po suosjeanju preoblikovala u Krista, po
predusretljivosti priklanjala ovjeku, a po sveopem povezivanju s
pojedincima vraala ga u stanje prvotne nedunosti. Premda ga je
njeno poticala na sve, ipak, kad je gledao kako se due otkupljene
dragocjenom krvlju Isusa Krista kaljaju prljavtinom grijeha, oplakivao ih je s toliko njene samilosti da ih je poput majke danomice
raao u Kristu. I to je bio glavni razlog da je toliko tovao slubenike rijei Boje, jer oni svom pokojnom bratu podiu potomstvo (Pnz
25,6), naime Kristu, koji je propet za grenike, po njihovu obraenju i njenom brigom podiu i briljivom ljubavlju upravljaju.47
Ovakva je sluba samilosti, tvrdio je on, Ocu milosra (2 Kor 1,3)
draa od svake rtve, napose ako se to ini iz savrene ljubavi te se
na tome vema radi primjerom negoli rijeju, vema suznom molitvom negoli rjeitim govorom.
2. Zato je govorio da treba aliti propovjednika koji nema prave
pobonosti, bilo da u propovijedi ne ide za spasom dua, nego za
vlastitom slavom, bilo da grenim ivotom rui ono to istinskim
naukom izgrauje. Kazao je da ovakvom treba pretpostaviti brata
jednostavna i nerjeita koji dobrim primjerom potie druge na dobro. One je poznate rijei: Nerotkinja raa sedam puta (1 Sam 2,5)
tumaio ovako: Nerotkinja rekao je siromani je brat koji
u Crkvi nema dunost da raa djecu. Taj e na sudu roditi mnoge
jer e Sudac njegovoj slavi pribrojiti one koje sada svojim privatnim
molitvama obraa Kristu. Koja ima mnogu djecu, gubi svjeinu, jer
e tat i brbljav propovjednik, koji se sada raduje mnogima kao da
su njegovom snagom roeni, tada spoznati da on u njima nema
nita svoje.
3. Budui da je pobonim srcem eznuo i plamenim arom izgarao za spasom dua, kazivao je da ga ispunjaju najugodniji miomiri47
Bonaventura na mistian nain primjenjuje tzv. leviratski zakon Starog zavjeta na
propovjednike evanelja i Krista. Prema spomenutom je zakonu, ako bi neki Izraelac
umro bez potomstva, njegov brat bio duan oeniti se pokojnikovom udovicom da
mu podigne potomstvo i tako sauva ime. Krist je kao ovjek na brat. Propovjednici
i ispovjednici, kad grenika vrate na put spasenja, kad ga nanovo rode, kao posrednici i djelitelji milosti podiu mu potomstvo.
955
si i kao da biva pomazan najskupocjenijom pomau, kada douje

kako miomirisni dobar glas svete brae koja su rasprena po svijetu
privlai mnoge na put istine. Sluajui takve vijesti, u duhu je kliktao, najpoeljnijim je blagoslovima obasipao onu brau koja rijeju
ili djelom Kristovoj ljubavi privode grenike.
A oni koji su sveti Red okaljali grenim djelima pogoeni su
najteom osudom njegova prokletstva: Presveti Gospodine
rekao je neka od Tebe, od cijeloga nebeskog dvora i od mene
neznatnoga budu prokleti oni koji svojim zlim primjerom kvare
i rue ono to si po svetoj brai ovoga Reda sagradio i graditi ne
prestaje!
esto ga je snalazila tolika alost zbog sablazni malenih te je mislio da e podlei da ga nije podravala utjeha boanske blagosti.
Kad je jedno tako bio uznemiren zbog zlih primjera, tjeskobnim
je srcem molio milosrdnog oca za sinove, i od Gospodina je primio
ovaj odgovor: Zato se, siromani ovjee, uznemiruje? Zar sam
te postavio pastirom nad svojim Redom zato da smetne s uma da
sam mu ja glavni zatitnik? Zato sam postavio tebe, ovjeka jednostavna, da se ono to u uiniti po tebi ne bi pripisivalo tebi, nego
mojoj milosti. Ja sam Red podigao, ja u ga uvati i pasti, a mjesto
onih koji otpadnu poslat u druge, i to tako da u, ako ne bi bilo
roenih, uiniti da budu roeni; i kakvim god udarcima ovaj siromani Red bude pogoen, ipak e ostati poteen.48
4. Pred porokom ogovaranja koji je tetan po izvor ljubavi i milosti strahovao je kao pred zmijskim ujedom. Tvrdio je da je to najzatornija kuga i da je predobrom Bogu ogavno zbog toga to napada
maem svoga jezika ubija due, a zatim se hrani njihovom krvlju.
Kad je jednom uo da je neki brat ocrnjivao dobar glas drugoga,
okrenuo se svom zamjeniku i rekao mu: Ustani, ustani, pomno ispitaj i ustanovi li da je optueni brat neduan, tuitelja otro kazni
i prokai ga svima.
Gdjekad bi odreivao da se onaj koji je svoga brata liio dobra
glasa lii redovnike haljine; taj ne smije k Bogu dii svoje oi ako
se prije toga ne pobrine da po mogunosti vrati ono to je oduzeo
svom bratu. Rekao je: Napadaeva je zloa utoliko vea od razbojnike ukoliko nas Kristov zakon, koji se sastoji u opsluivanju
ljubavi, obvezuje da vema elimo spas due negoli tijela.
48
U danima velike krize zvanja, velikih sablazni i brojnih otpada, ovo Franji dano
obeanje za nas predstavlja veliku utjehu i ispunja nas nadom koja nas nee postidjeti ni smutiti (usp. Rim 5, 5).
956
5. Posebnom je njenou prilazio onima koji su pogoeni bilo

kakvom tjelesnom nedaom. Ako je kod nekoga opazio neimatinu,
nestaicu neega, njenou je svoga ljubaznog srca svraao pozornost na Krista. Blagost mu bijae uroena, a nadodana ljubav Kristova podvostruila ju je. Zato mu se srce upravo rastapalo prema
siromanima i bolesnima. Kojima nije mogao pruiti ruku, pruio bi
im osjeaje.
Jedanput se dogodilo da je neki brat grublje odgovorio siromahu
koji je u nezgodan as zatraio milostinju. Kad je samilosni ljubitelj
siromaha to douo, naredio je tom bratu da se gol niice prostre
do siromahovih nogu, da se prizna krivim i zatrai da mu pomogne
molitvom i oprotenjem. Kad je dotini to uinio, otac je blago rekao: Dok, brate, gleda siromaha, preda te je on postavljen kao
zrcalo da u njemu gleda Gospodina i Njegovu siromanu Majku.
Na slian nain promatraj na bolesnicima slabosti to ih je na se
preuzeo Gospodin. Budui da je i on sam, najkranskiji siromah,
u svim siromasima gledao lik Kristov, zato, ako bi mu neto bilo
dano to je nuno za ivot, kad bi se s njima sreo, ne bi im to samo
dareljivo ustupio nego je bio miljenja da im se to mora vratiti kao
da je njihovo vlastito.
Desilo se jedno da mu je, kad se vraao iz Siene, u susret doao
neki siromah, a Franjo je zbog bolesti preko habita bio zaogrnut
ogrtaiem. Kad je samilosnim okom ugledao bijedu spomenutoga
siromaha, rekao je svom pratiocu: Ogrta moram vratiti ovome siromaku, jer je njegov. Samo smo ga posudili, dok se ne namjerimo
na nekoga siromanijeg. A subrat se, imajui na pameti potrebu
ljubaznog oca, odluno suprostavio da ne bi iziao u susret drugom,
a sebe zanemario. On na to ree: Miljenja sam da bi mi veliki Milostinjar to uraunao kao krau, ako ovo to nosim ne bih dao onome kome je potrebnije. Zato je za sve to mu se davalo za njegove
tjelesne potrebe od darovatelja obiavao zatraiti doputenje da to
slobodno smije ustupiti onome na koga se namjeri i procijeni da je
u veoj potrebi. Nije tedio ba nijedne stvari: ni ogrtae, ni tunike,
ni knjige, ni ures oltara, a da sve to ne bi, kad bi mu se pruila prilika da izvri obvezu ljubavi, udijelio potrebnicima. Vie je puta, kad
bi putujui sreo siromahe koji su nosili kakav teret, njihovu teretu
podmjetao svoja slabana ramena.
6. Promatrajui Boga kao prvi poetak svega, ispunjen silnom
ljubavlju, i najneznatnije bi stvorove nazivao imenima brata i sestre.
To je inio zato to je znao da kao i oni imaju istoga zajednikog
poetnika Boga. Ipak je srdanije i njenije volio one stvorove ko
ji nas svojom naravnom slinou podsjeaju na Kristovu ljubaznu
blagost i predstavljaju ga znakovitou Svetoga pisma. esto bi ot-
957
kupio jaganjce koje su vodili na klanje, sjeajui se onoga najkrotkijega Jaganjca koji je htio biti odveden u smrt da bi otkupio grenike
(usp. Iz 53,7).
Kad je sluga Boji jednom zgodom bio gostom samostana San
Verecondo u gubbijskoj biskupiji, te se noi ojanjila jedna ovca.
Nala se tu i vrlo goropadna svinja koje nije potedjela nedunoga
ivota, nego je janje okrutnim ujedom zadavila.
Kad je to uo blagi otac, bio je ganut divnim suosjeanjem. Imajui na pameti Jaganjca bez ljage, pred svima je poeo naricati zbog
smrti janjeca govorei: Jao meni, brate jaganjiu, neduna ivotinjice, bila prokleta ona okrutnica koja te usmrtila i neka od nje ne
pojede nita ni ovjek ni ivotinja! I gle uda! Opaka je krmaa
odmah poela slabiti i tri je dana tjelesno ispatala kaznu dok napokon nije podlegla i uginula.
Ta krmaa bi baena u samostanski opkop i ondje je dugo leala. Sasuila se poput daske te tako nije postala hranom ni jednom
gladnom stvoru. Neka zato ljudska opakost vidi kakvom e kaznom
konano biti udarena, ako je tako stranom smru pogoena ivotinjska okrutnost. Neka promisli i poboni vjernik kako je ljubav
sluge Bojega imala udesnu snagu i veliku milinu da mu se na svoj
nain pokoravala i ivotinjska narav.
7. Putujui pored grada Siene, namjerio se na veliko stado ovaca
koje su pasle. Kad ih je po svom obiaju pozdravio, prestadoe pasti
i dotrae k njemu. Podigoe svoje glave, usmjerie u nj svoje poglede pa su ga promatrale. Toliko su mu se radovale da su se i pastiri
i braa divili, gledajui kako mu se neobino raduju i jaganjci pa i
sami ovnovi.
Nekom je drugom zgodom kod Sv. Marije u Porcijunkuli netko
ovjeku Bojem poklonio ovcu. Iz ljubavi prema nedunosti i jednostavnosti, a ovca to posjeduje po svoj naravi, primio ju je sa zahvalnou. Bogoljubni je ovjek poticao ovicu da slavi Gospodina
i da ne dosauje brai. Ovca je, kao da shvaa pobonost ovjeka
Bojega, njegovu opomenu brino obdravala. Dok je naime sluala kako braa u koru pjevaju, i ona je, ulazei u crkvu, bez iijeg
poticaja pokleknula, a pred oltarom bi Djevice, Jaganjeve Majke,
zablejala, kao da ju je eljela pozdraviti. Osim toga je, kad bi se
podizalo presveto Tijelo Kristovo unutar misnog slavlja, klecala na
koljena kao da je htjela nepobone prekoriti, a Kristu odane pozvati
na aenje Sakramenta.
U Rimu je neko vrijeme iz potovanja prema onom najkrotkijem
Jaganjcu uza se imao neko janjece koje je prigodom svog odlaska
povjerio na uvanje plemenitoj gospoi Jakobi iz Settesolija. Janje
je, kao da ga je svetac uputio u duhovne stvari, kad bi gospoa ila
958
u crkvu, dok je ondje boravila i kad se vraala, nerazdruivo bilo uz

nju. Ako bi gospoa u jutarnjim satima oklijevala ustati, janje bi je,
ustavi, tjeralo roiima i poticalo blejanjem, pokretima i znakovima da pouri u crkvu. Zbog toga je gospoa tog jaganjca, Franjina
uenika koji je ve postao uiteljem pobonosti, uvala kao neto
udesno i drago.
8. Nekom drugom zgodom u Grecciu ovjeku Bojem poklonjen je iv zei. Kad ga slobodna stavie na zemlju, mogao je pobjei kamo god je htio. Na poziv je dobrog oca trkom pourio u njegovo krilo. Franjo ga je toplim osjeajem srca zagrlio te se inilo da s
njim suosjea i poput majke ga je njenim rijeima opomenuo neka
ne dopusti da ga ponovno uhvate. Pustio ga je da slobodno ode. Pa
kad ga je i vie puta stavio na zemlju i potaknuo da ode, zei se svaki put vratio u oevo krilo, kao da je nekim tajnim osjetilom osjeao
njegovu ljubav; braa su ga napokon na oevu zapovijed odnijela na
samotno, sigurnije mjesto.
Na slian je nain na otoku Peruinskog jezera (Lago Trasimeno)
ulovljen kuni i darovan ovjeku Bojem. Dok je od drugih bjeao,
s povjerljivom se sigurnou preputao njegovim rukama i krilu.
Kad se Rietskim jezerom vozio prema samotitu Greccio, neki
mu je ribar iz potovanja poklonio jednu rijenu pticu. Kad ju je
Franjo radosno primio i rairenih ruku poticao da odleti, ona nije
htjela otii. Na to je otac uzdignutim pogledom prema nebu ostao
dugo u molitvi i nakon sat vremena kao da se odnekle vratio k sebi,
ponovno je ptici umiljato naredio da zahvali Gospodinu i odleti.
Primivi blagoslov i doputanje, nekim je kretnjama krila izrazila
svoju radost i odletjela.
Na slian mu je nain na istom jezeru darovana velika, iva riba.
Po svom ju je obiaju nazvao sestrom i stavio u vodu pokraj amca.
Riba je pred ovjekom Bojim igrala i, kao da je bila privezana njegovom ljubavlju, od amca se nije udaljavala dok je nije prethodno
blagoslovio i dopustio da otpliva.
9. Kad je jednom drugom zgodom s nekim bratom putovao preko mletakih movara, namjerio se na vrlo veliko mnotvo ptica
koje su sjedile na grmlju i pjevale. Kad ih je spazio, rekao je pratiocu: Sestre ptice hvale svoga Stvoritelja. Dok posred njih prolazimo, pjevajmo hvale Gospodinu i kanonske asove.
Kad stigoe meu ptice, one se ne maknue s mjesta. A kada
zbog njihova cvrkutanja, dok su molili asoslov, nisu jedan drugoga
mogli uti, sveti se ovjek okrenuo prema pticama i rekao im: Sestre ptice, prestanite pjevati dok mi Bogu ne izgovorimo dune pohvale! I one odmah utihnue. Tako su dugo ustrajale u utnji dok
959
od Bojega sveca, nakon dugih asova i pohvala, ne dobie doputenje da pjevaju. Kad im je ovjek Boji dopustio, nastavie svoje
pjevanje kao i obino.
Kod Svete Marije Porcijunkulske pokraj elije ovjeka Bojega
na smokvi sjedio je cvrak i pjevao. Budui da je Gospodinova slugu, koji bijae vian diviti se Stvoriteljevoj veliini i u malim stvarima, svojim pjevanjem ee poticao na to da slavi Boga, jednog dana
ga je pozvao, a cvrak, kao da je pouen s neba, doleti na sveevu
ruku. I kad mu je otac rekao: Pjevaj, brate moj cvrku, svojom
pjesmom slavi Gospodina, Stvoritelja!, cvrak je bez oklijevanja
poeo pjevati i nije prestao dok na oevu zapovijed nije odletio na
svoje mjesto. Ondje je ostao osam dana. Svakog bi dana na oevu
zapovijed dolazio, pjevao i odlazio. Napokon je ovjek Boji rekao
subrai: Podajmo ve slobodu svom bratu cvrku. Svojom nas je
pjesmom dosta razveseljavao i osam nas dana poticao na to da slavimo Boga. I im je cvrak dobio doputenje, odmah se udaljio i
vie se ondje nije pokazivao, kao da se na neki nain nije usuivao
prestupiti sveev nalog.
10. Dok je bolovao u Sieni, neki mu je plemi poslao netom
ulovljena, iva fazana. Kad je fazan ugledao i uo svetoga ovjeka,
odmah se uza nj toliko prijateljski priljubio da se ni na jedan nain
nije dao od njega odvojiti. Vie je naime puta bio ostavljen u vinogradu, izvan boravita brae, da ako hoe odleti, ali se svaki put
brzim trkom vraao k ocu, kao da ga je on cijelo vrijeme uzgajao i
milovao.
Nakon toga su ga darovali nekom ovjeku koji je iz potovanja
obiavao posjeivati slugu Bojega. Fazanu kao da je bilo mrsko to
je udaljen od dobrog oca pa zato nije htio nita jesti. Kad je napokon vraen sluzi Bojem, im ga je ugledao, razliitim je pokretima
tijela oitovao svoju radost i odmah je poeo pohlepno jesti.
Kad je Franjo stigao u samotite Alvernu da proposti etrdesetnicu na ast sv. Mihaela arkanela, oko njegove elijice lijetale su
svakovrsne ptice, kao da su se radovale njegovu dolasku. Umiljatim pjevanjem i radosnim kretnjama kao da su htjele dobroga oca
pozvati i nagovoriti da bi se ondje trajno nastanio. Kad je svetac
to opazio, rekao je svom subratu: Vidim, brate, volja je Boja da
ovdje proboravimo neko vrijeme. ini se da su sestre ptice toliko
radosne zbog nae nazonosti. Dok je tako ondje boravio, uvelike se s njim sprijateljio sokol, s njim se tijesno povezao i ondje se
ugnijezdio. Nou ga je naime uvijek pretjecao svojim pjevanjem i
glasanjem u onaj sat kad je sveti ovjek obiavao moliti boanski
asoslov. To sluzi Bojem bijae vrlo drago, napose zato to je tolika
briga koju je sokol o njemu vodio otklanjala od njega svaku tromost.
960
Kad je Kristova slugu muila bolest vie nego obino, sokol ga je

tedio i nije tako tono kao inae upozoravao na bdjenje. U osvit
bi dana, kao da ga je sam Bog pouio, zvoncem svoga glasa tiho
pozvonio.
Oito je naime kako je i ona radost svakovrsnih ptica i ono sokolovo pjevanje bilo boansko pretkazivanje, kako je boanski proslavitelj i pobonik, uzdignut na krilima kontemplacije, imao tom
zgodom biti poaen serafovim ukazanjem.
11. Dok je neko vrijeme boravio u samotitu kod Greccia, ono
su mjesto snale mnoge nedae. Mnotvo je naime grabeljivih vukova odnosilo ne samo stoku nego je ugroavalo i ljude, a tua bi
svake godine opustoila usjeve i vinograde.
Kad je blagovjesnik svetog evanelja jednom propovijedao, rekao im je: Na ast i slavu svemoguega Boga kunem vam se da
e vas sva ova pokaranja ostaviti, Bog e vas milosrdno pogledati i
umnoit e vam vremenita dobra, ako mi povjerujete i sebi se smilujete, ako obavite iskrenu ispovijed i budete donosili plodove dostojne
obraenja (Mt 3,8). Ponovno vas upozoravam da e se Boja kazna
ponoviti ako se za dobroinstva pokaete nezahvalnima i ako se
vratite natrag bljuvotini (Izr 26,11); kazna e se podvostruiti i jo
e se vei gnjev izliti na vas (Joz 22,18). I tako od onoga asa, jer
se obratie i posluae njegovu opomenu, presta unitavanje, iez
nue opasnosti, vukovi vie nisu nanosili nikakve tete, a ni tua.
tovie, ako bi kada tua zahvatila susjedna polja kad bi se pribliila njihovim meama, ondje bi se zaustavila ili bi skrenula na drugi
kraj. I tua i vukovi odravali su obeanje dano ovjeku Bojem te
vie nisu ni pokuavali protiv zakona ljubavi bjenjeti na ljude koji
se obratie, dokle god prema ugovoru nisu uinili nikakvo zlo protiv
svetih Bojih zapovijedi.
Treba dakle smjerno astiti pobonost blaenoga ovjeka, koja
bijae tako neobino privlaiva i snana da je krotila divljinu, pripitomljavala umsku zvjerad, a pitome ivotinje bivale su pouljive.
Zapovijedi je paloga ovjeka podvrgavala ivotinjsku narav. To je
ona pobonost koja je, poto je sklopila savez sa stvorovima, korisna
za sve, njoj je obean sadanji i budui ivot (1 Tim 4,8).
IX. poglavlje
ar ljubavi i elja za muenitvom
1. Tko je kadar prikazati arku ljubav kojom je plamtio Zarunikov prijatelj Franjo? Sav je naime, obuzet plamenom Boje ljubavi, izgledao kao neki uareni ugljen (Ps 18,1314). im bi uo za
961
Boju ljubav, odmah bi ivnuo, ustitrao, rasplamtio se kao da mu

je vanjskim glasom taknuta unutranja struna srca. Pruanje takva
uzdarja za milostinju smatrao je plemenitom rastronou, a one
koji su je manje cijenili od novca smatrao je neljudima. Ve je sama
neprocjenjiva vrijednost ljubavi Boje dovoljna da sebi pribavimo
nebesko kraljevstvo, pa zato moramo mnogo ljubiti ljubav Onoga
koji je nas mnogo ljubio.
A da bi ga sve poticalo na Boju ljubav, radovao se svim djelima
Gospodinovih ruku (Ps 92,5) i po promatranju se divnih prizora uzdizao do smisla i uzroka sviju stvari. Meu lijepim je stvarima motrio Najljepega i po stopama utisnutim u stvari posvuda je slijedio
Ljubljenoga. Od svega je sebi pravio ljestve po kojima se uspinjao
da zagrli onoga koji je sav poeljan (Pj 5,1617). arom je neuvene
pobonosti u pojedinim stvorovima kao u potoiima kuao onu
izvornu dobrotu i sluao kao neku rajsku pjesmu u suglasju snaga i
ina koji su im dani od Boga. Po uzoru na kralja Davida umiljato ih
je poticao da hvale Gospodina.
2. Isus Krist propeti neprestano je poput struka smirne boravio
na njegovu srcu (Pj 1,12). Po izvanrednom se aru ljubavi elio u
njega posvema preoblikovati.
Po daru se posebne pobonosti prema njemu od svetkovine Bogojavljenja kroz etrdeset neprekidnih dana u ono naime vrijeme
kad je Gospodin skrovito boravio u pustinji povlaio na samotna
mjesta i zatvarao u eliju. Neprekidno se, koliko je mogao, uzimajui neznatne koliine hrane i pia, preputao postu, molitvi i Bojim
pohvalama. Silan ga je osjeaj tako unosio u Krista, ali je i Ljubljeni
isto tako uzvraao njemu povjerljivom ljubavlju te se inilo kao da je
sluga Boji pred sobom neprestano osjeao nazonost samog Spasitelja, kao to je to jednom zgodom u povjerenju otkrio brai.
Prema sakramentu Gospodinova Tijela plamtio je arom svih srdaca. Zanosno se divio onom uzvienom dostojanstvu i neshvatljivoj ljubavi. esto se tako pobono prieivao da je i druge poticao
na pobonost. Kad bi pristupio slatkom blagovanju neokaljanog
Jaganjca, inilo se kao da je duhom pijan i mnogo je puta upadao
u zanos.
3. Majku Gospodina Isusa Krista ljubio je neizrecivom ljubavlju
zato to je Gospodina velianstva uinila naim bratom i to smo po
njoj postigli milosre. Nakon Krista najvie se pouzdavao u nju. Nju
je izabrao da bude zagovornicom njemu i njegovima. Njoj je na ast
pobono postio od svetkovine apostola Petra i Pavla do svetkovine
Uznesenja. S anelima je, koji plamte divnim arom i uzdiu se k
Bogu raspaljujui due izabranih, bio povezan neraskidivom vezom
962
ljubavi te je iz pobonosti prema njima, poevi od Uznesenja slavne Djevice, etrdeset dana postio i neprestano se bavio molitvom.
Zbog arka revnovanja za spasenje sviju bio je posebnom ljubavlju
privren blaenom Mihaelu arkanelu, jer on vri slubu predvoditelja dua (k Bogu). Sjeajui se sviju svetih koji kao ognjeno kame
nje (Ez 28,14) u duama ponovno raspaljuju boansku vatru, sve
je apostole, a napose Petra i Pavla, tovao s najveom pobonou
zbog arke ljubavi kojom su ljubili Krista. Iz potovanja i ljubavi
prema njima posveivao je Gospodinu post posebne etrdesetnice.
Kristov siromaak ne imaae nita vie nego samo dva novia (Mk
12,42), tijelo naime i duu; i samo je to mogao pruiti dareljivom
ljubavlju.49 Po Kristovoj je ljubavi tako rei sve vrijeme po strogom
postu neprestano prinosio svoje tijelo, a po arkoj ljubavi svoj duh.
Tako je vani, u predvorju, prinosio potpunu rtvu, a iznutra, u hramu, rtvu tamjana.
4. Izvanredno predanje i ljubav neprestano su ga uzdizale k boanskim stvarima te je njegova osjeajna naklonost sve vie rasla
prema predstavnicima prirode i milosti. Kakvo onda udo ako je
njega, koga je ljubav srca pobratila s ostalim stvorovima, ljubav
Kristova uinila bratskijim prema onima koji su obiljeeni slikom
Stvoriteljevom i otkupljeni krvlju Spasiteljevom. Nije se smatrao
prijateljem Kristovim ako se ne bi brinuo za due to ih je Krist otkupio. Naglaavao je da se nita ne smije pretpostavljati spasu dua.
To je napose dokazivao time to se Boji Jedinoroenac udostojao
za due visjeti na kriu. Odatle mu ona izdrljivost u molitvi, dosjetljivost u propovijedi i zanos u pruanju primjera. Zato, kad god bi
mu se predbacivalo da je prestrog, tada bi rekao da je drugima dan
za uzor. Premda mu je tijelo bilo neduno, jer se ve svojevoljno
podvrgavalo duhu i nije ga zbog grijeha trebalo bievati, ipak ga je,
da bi pruio dobar primjer, uvijek nanovo kanjavao i optereivao
te je radi drugih iao munim putovima. Rekao je: Kad bih govo
rio ljudske i aneoske jezike, a ljubavi ne bih imao (1 Kor 13,13) i
kad blinjima ne bih pruao primjere kreposti, drugima bih koristio
malo, a sebi nita.
5. arkim je plamenom ljubavi zaviao svetim muenicima na
njihovu trijumfu. U njima nije bilo mogue ugasiti ni plamena ljubavi niti im se mogla umanjiti sranost. Zato je i sam, raspaljen onom
49
Franjo je postupao poput siromane udovice koja je, bacivi u milostinjar dva
novia, velikodunom dareljivou darovala hramu sve to je imala. Njegova dua
i njegovo tijelo bili su kao dva novia i Franjo ih je kao rtvu i miomirisni kad
neprestano prinosio Bojem velianstvu.
963
savrenom ljubavlju koja izgoni strah (1 Iv 4,18), po enji za muenitvom sebe prikazivao Gospodinu kao ivu rtvu da bi se oduio
Kristu koji je umjesto nas umro, ali i da ostale potakne na ljubav
prema Bogu. este je naime godine nakon svog obraenja, izgarajui od elje za muenitvom, odluio otploviti u Siriju da propovijeda
kransku vjeru i obraenje Saracenima i drugim nevjernicima. Kad
se ukrcao na lau da bi onamo otplovio, nepovoljni vjetrovi prisilili
su ga da se iskrca na obali Sklavonije.50
Kad se tako ondje zadrao neko vrijeme i nije se mogao namjeriti
na lau koja bi u to vrijeme onamo plovila, smatrao je da mu se elja
izjalovila pa je zamolio neke mornare, koji su plovili u Ankonu, da
bi ga Bogu za ljubav povezli sa sobom. Budui da nije imao ime
platiti, odluno su ga odbili. ovjek se Boji meutim silno pouzdao u Boju dobrotu pa se s pratiocem kriomice ukrcao u lau. Tu
se naao i neki ovjek koga je, kako se s pravom vjeruje, poslao Bog
radi svoga siromaka. Taj je sa sobom donio potrebne hrane i s lae
pozvao nekog bogobojaznika te mu rekao: Sve ovo brino priuvaj
za siromanu brau koja se skrivaju u lai te im onda kad ustreba
ljubazno prui.
Tako se i dogodilo. Zbog jakih vjetrova nisu mornari mogli nigdje
pristati. Potroili su svu zalihu hrane, a preostala je samo milostinja
koju je siromani Franjo primio odozgor. No budui da je toga bilo
vrlo malo, boanska je mo to umnoila te je doteklo potrebama
svih koji su zbog neprestana nevremena vie dana proveli na moru
sve tamo do ankonske luke. Kad su mornari uvidjeli da su po sluzi
Bojem izbjegli mnogim opasnostima, a poznate su im bile strahovite pogibelji, jer vidjee djela Jahvina, udesa njegova na puini (Ps
107,24), zahvalie svemoguem Bogu koji se u svojim prijateljima i
slugama pokazuje tako divan i ljubeljiv.
6. Kad je, napustivi more, poeo obilaziti zemljom da po njoj
sije sjeme spasenja, u svoje je vrijeme stjecao rodne snopove. Budui da mu je veliina muenitva toliko obuzela srce da je dragocjenu
smrt za Krista vema elio negoli sve zasluge kreposti, zaputio se
50
Zemljopisnim imenom Sclavonia Bonaventura ne naziva dananju pokrajinu
Hrvatske, Slavoniju, podruje izmeu Save i Drave, nego kao i ostali pisci onoga
vremena tim imenom oznauje krajeve june Hrvatske. Na temelju ovog izvjetaja ne moe se sa sigurnou nita odreeno zakljuiti o tome gdje se Franjo tom
zgodom u Dalmaciji iskrcao i kako se dugo ondje zadrao. O tom problemu malo
opirniju informaciju prua knjiica: D. Damjanovi, Sveti Franjo u Zagrebu na Kap
tolu, Zagreb 1975.
964
prema Maroku51 da Miramolinu52 i njegovu narodu propovijeda

evanelje, ne bi li nekako zavrijedio domoi se eljene palme.
Ta ga je elja toliko tjerala naprijed da je, iako slabaan tijelom,
pretjecao pratioce na svom putovanju. urio se, kao da mu je duh
bio opijen, kako bi to prije ostvario svoj naum.
No kad je ve stigao u panjolsku, prema Bojem je planu vrlo
teko obolio. Sprijeen boleu nije mogao ostvariti ono to je toliko elio, jer bijae predvien za druge zadatke. ovjek je Boji to
shvatio tako da je njegov ivot u tijelu jo bio potreban potomstvu
to ga je podigao. Premda bijae uvjeren da bi mu smrt bila dobitkom (usp. Flp 1,21), ipak se vratio da pase ovce koje bijahu povjerene njegovoj brizi.
7. Kako mu je ar ljubavi poticao srce na muenitvo, jo je i trei
put pokuao otputovati meu nevjernike, ne bi li za proirenje vjere
u trojednoga Boga prolio svoju krv.
Tako je trinaeste godine nakon svog obraenja ponovno krenuo
prema Siriji. Hrabro se izlagao opasnostima da bi doao do babilonskog sultana.53 Tada se izmeu krana i Saracena vodio nepomirljivi rat. Budui da su tabori jedne i druge vojske bili na polju smjeteni jedan nasuprot drugome, bez smrtne pogibelji nije bilo mogue
prijei s jedne strane na drugu. Sultan je izdao okrutnu zapovijed
da e naime svatko tko donese glavu kojega kranina uime nagrade primiti bizantski zlatnik. Franjo, neustraivi vitez Kristov, jer se
nadao da e uskoro moi ostvariti svoju elju, odluio je dati se na
put. Nije se plaio okrutne smrti jer ga je na to poticala elja. Poto
se najprije pomolio, Gospodin ga je ohrabrio (usp. 1 Sam 30,6) te je
s pouzdanjem zapjevao onu Prorokovu: Pa da mi je i dolinom smrti
proi, zla se ne bojim, jer si ti sa mnom (Ps 23, 4).
8. Uzevi sa sobom kao pratioca brata Iluminata,54 ovjeka puna
svjetla i kreposti, krenuo je na put i namjerio se na dvije ovice. Kad
ih je sveti ovjek ugledao, razveselio se i rekao pratiocu: Pouzdaj
51
Ovo je drugi Franjin pokuaj da bi ostvario svoju elju za muenitvom. No i taj
se izjalovio.
52
Miramolinus je latinizirani nadimak dolazi od rijei Emir-el-mumenin glavar
vjernika a pridavao se sultanu Maroka. U Maroku je tada kao sultan vladao Moha
med-ben-Nasser koga su 1212. godine panjolci porazili i protjerali. Franjo je do
njega pokuao doi godine 1213.
53
Franjo je u ljetu 1219. krenuo put Istoka te je nekako sredinom kolovoza
stigao do Damiette u Egiptu. Tada je Melek el-Kamel (121838) bio sultan Babilonije ili bolje Egipta. To je bio trei Franjin neuspjeli pokuaj da se domogne
muenike palme.
54
Lat. illuminatus: svijetao, prosvijetljen.
965
se, brate, u Gospodina, jer se na nama ispunja ona evaneoska: Evo

ja vas aljem kao ovce meu vukove (Mt 10,16).
Kad prooe malo dalje, dooe im u susret saracenski strijelci
koji na njih nasrnue kao vukovi na ovce. Surovo pograbie sluge
Boje. Nemilo su ih navlaili, rugali im se, batinali ih i sapeli u lance.
Napokon ih, nemilice isprebijane, prema odredbi Boje providnosti
i prema elji ovjeka Bojega odvedoe pred sultana.
Kad ih je taj vladar ispitivao tko ih je, zato i kako poslao te kako
su prispjeli, sluga je Kristov Franjo odgovorio da ga nije poslao
ni jedan ovjek, nego da ga je poslao sam svevinji Bog da njemu i
njegovu narodu pokae put spasenja i da navijeta evanelje istine.
S tolikom je odvanou, s tolikom snagom duha i s tolikim arom
srca propovijedao spomenutom sultanu o trojednom Bogu i o Isusu
Kristu, Spasitelju sviju, da se na njemu oito ispunilo ono: Ja u vam
dati usta i mudrost kojoj se nee moi suprotstaviti niti oduprijeti nije
dan va protivnik (Lk 21,15).
Kad je naime sultan u ovjeku Bojem zapazio udesnu gorljivost i snagu duha, rado ga je sluao i pozivao da s njim provodi
vrijeme. Sluga mu je Kristov, prosvijetljen od Boga, rekao: Ako
se sa svojim narodom hoe obratiti Kristu, iz ljubavi prema njemu
rado u boraviti meu vama. Ako si neodluan da radi vjere u Krista
napusti zakon Muhamedov, zapovjedi da se umnoi vrlo jaka vatra
pa u ja s tvojim sveenicima ui u vatru da bar tako spozna koju
vjeru, kao sigurniju i svetiju, treba nepokolebljivo drati. Njemu
e na to sultan: Ne vjerujem da bi se koji od mojih sveenika radi
obrane svoje vjere htio izloiti vatri ili se predati na bilo koju vrst
muenja. Odmah je naime opazio kako je neki od njegovih sveenika, ovjek vjerodostojan i dugovjek, kad je to uo, pobjegao
ispred njegovih oiju.
Njemu e na to sveti ovjek: Ako mi u svoje ime i u ime svoga
naroda obea da ete prijei na tovanje Krista, iziem li iz vatre
neozlijeen, sam u ui u vatru. Budem li spaljen, neka se to pripie mojim grijesima; a ako me Boja snaga zatiti, priznajte Krista,
Boju silu i Boju milost (1 Kor 1,24; Iv 17,3; 4,42), pravim Bogom i
Gospodinom Spasiteljem sviju.
Sultan je meutim odgovorio da se ne usuuje prihvatiti taj izbor jer se bojao da e se narod pobuniti. Napokon mu je ponudio
mnogo skupocjenih darova koje je ovjek Boji, jer nije udio za
zemaljskim stvarima, nego za spasom dua, sve prezreo kao smee.
Kad je sultan vidio kako sveti ovjek savreno prezire zemaljske
stvari, zadivio se i prema njemu zauzeo stav jo veega potovanja.
Premda ne htjede prijei na kransku vjeru, ili se moda nije usuivao, ipak je slugu Kristova smjerno zamolio da spomenuto primi i
da poradi njegova spasenja razdijeli siromanim kranima ili crkva-
966
ma. Budui da se nije htio opteretiti novcem i jer u sultanovoj dui

nije opaao korijena prave pobonosti, nije na to pristao.
9. Kad je tako uvidio da ne uspijeva u obraanju onoga naroda
i da ne moe ostvariti svoj naum, potaknut Bojim nadahnuem,
vratio se u pravovjerne krajeve. I tako se po odredbi Boje dobrote
i po zaslugama kreposti svetoga ovjeka milosrdno i udesno dogodilo da taj Kristov prijatelj, koji je pod svaku cijenu traio mueniku smrt, ipak tu smrt nije naao; ali zato nije ostao bez zasluge
eljenoga muenitva. Sauvan je da u budunosti bude odlikovan
posebnom povlasticom.55 Tako se dogodilo da se onaj boanski
oganj u njegovu srcu jo vema rasplamsao da bi se poslije jo oitije
razbuktao u njegovu tijelu. O, sretna li ovjeka ije tijelo, iako nije
smaknuto tiranskim maem, ipak nije lieno slinosti sa zaklanim
Jaganjcem (Otk 5,12)! A zar nije doista i u potpunom smislu blaen
onaj iji ivot, iako ga nije oduzeo ma progonitelja, ipak nije lien
palme muenitva.56
X. Poglavlje
Franjin molitveni ivot i snaga njegove molitve
1. Kristov je sluga Franjo osjeao kako je tijelom daleko od Gospodina (usp. 2 Kor 5, 6, 8), premda je po ljubavi Kristovoj ve sasvim postao neosjetljiv za vanjske svjetovne elje. Da ne bi bio bez
utjehe Ljubljenoga, neprekidno je molio (1 Sol 5,17) i trudio se da
mu duh bude u Bojoj nazonosti.
Molitva mu je, kad se preputao kontemplaciji, bila utjehom, a
kad je ve, okruen anelima, postao graaninom nebeskih prebivalita, arkom je eljom traio Ljubljenoga, od koga je bio odvojen
samo zidom tijela. Molitva mu je bila zatitom i kad je radio, nije se
pouzdavao u svoju marljivost, nego se pouzdavao u Boju milost i
po usrdnoj molitvi Gospodinu povjeravao svoju brigu (Ps 55,23).
Mnogo je naglaavao kako redovnik treba da iznad svega ezne
za milou molitve. Bio je uvjeren da bez nje ne moe nitko napredovati u slubi Bojoj, pa je zato na sve mogue naine poticao
svoju brau da je njeguju. Bilo da je hodao ili sjedio, boravio u kui
55
Ovdje Bonaventura ve unaprijed nagovijeta budui dogaaj, naime Franjinu
stigmatizaciju.
56
Iz antifone za Velia u veernjoj spomen-dana sv. Martina biskupa (11. studenog). To je naglaena velika nadnaravna vrijednost Franjine neutaive elje za muenitvom. Nije dodue doivio stvarno muenitvo, ali ga uza sve to zazivamo kao
muenika eljom.
967
ili vani, radio ili poivao, toliko je bio predan molitvi te se inilo da
je njoj posveivao ne samo svoje srce nego i tijelo, i rad, i vrijeme.
2. Pazio je da ne zanemari nijedan pohod Duha. Dok je taj pohod trajao, posveivao mu je najveu panju, i dokle god mu ga je
Gospodin pruao, uivao je u darovanoj mu nasladi.
A kad bi u vrijeme putovanja osjetio kakva nadahnua boanskoga Duha, dok su pratioci ili naprijed, on bi zastao te bi uivao u
novom nadahnuu, jer milost nije primao uzalud (2 Kor 6,1).
Mnogo je puta tolikom snagom kontemplacije bio uzdignut da
je bio kao izvan sebe i neto je doivljavao to nadmauje ljudska
iskustva. I nije znao to se s njim zbiva izvana.
Kad je jedanput prolazio kroz Borgo San Sepolcro, vrlo napueno mjesto, zbog slabosti je tijela jahao na magarcu, a prema njemu
je iz potovanja nahrupilo veliko mnotvo svijeta. Navlaili su ga i
upravo zaustavljali, stiskali ga i doticali. inilo se kao da od svega
ne osjea nita i kao da mu je tijelo bilo mrtvo za sve to se zbivalo
oko njega. Nije opaao ba nita. A kad stigoe u neko sklonite
gubavaca, poto su ve davno proli kroz mjesto i ostavili mnotvo,
promatra je nebeskih stvari, kao da se odnekle vratio, zabrinuto
ispitivao kada e stii u Borgo.
Duh mu, zaokupljen nebeskim sjajem, nije osjeao ni izmjene
mjesta ni vremena, ni osoba koje su sretali. Opetovani doivljaji njegovih drugova potvruju da mu se to deavalo ee.
3. Budui da je u molitvi spoznao kako se eljena nazonost Du
ha Svetoga toliko vie prua onima koji mole koliko ih vie zatee
daleko od buke svjetovnih poslova, zato je traio samotna mjesta,
nou se povlaio u samou i naputene crkve da moli. Tu bi esto
morao izdrati strahovite navale zloduha koji su se s njim i osjetilno
sukobljavali; nastojali su ga pomutiti u njegovoj arkoj molitvi. On
je meutim, oboruan nebeskim orujem, u kreposti postajao toliko
jai, a u molitvi gorljiviji da je Kristu pouzdano rekao: Sakrij me u
sjeni krila svojih od zlotvora to na me nasru (Ps 17,8). A avlima
je rekao: Uinite mi to god moete, vi opaki i lani dusi. Vie
ne moete, nego samo onoliko koliko vam dopusti Bog. Sa svom
radou spreman sam podnijeti sve to je on odredio da mi se naao
uini. Oholi dusi nisu mogli podnijeti te postojanosti duha, zato su
odlazili smueni.
4. Kad je ovjek Boji boravio sam i bio nesmetan, umarke je
ispunjao uzdisajima, zemlju je natapao suzama, akom se udarao
u prsa, a kad bi pronaao kakvo skrovitije mjesto, razgovarao bi sa
svojim Gospodinom. Tu je odgovarao pred Sucem, tu se usrdno
968
molio Ocu, tu je razgovarao s Prijateljem. Dok su ga braa u tak

vim zgodama pobono promatrala, nekoliko im je puta dolo do
uiju kako se glasnim vapajima pred Bojim milosrem zauzima za
grenike, kako takoer povienim glasom oplakuje Gospodinovu
muku kao da je oima promatra. Tu su ga nou viali kako rairenih
ruku u obliku kria moli, kako je cijelim tijelom uzdignut sa zemlje
i okruen kao nekim sjajnim oblaiem da bi udesna svjetlost oko
tijela bila svjedokom divna prosvjetljenja due.
Kao to je sigurnim znakovima utvreno, ondje su mu takoer
objavljene nepoznate i sakrivene stvari Boje mudrosti (Ps 51,8),
premda to nije oitovao izvana, osim ukoliko je to iziskivala ljubav
prema Kristu i korist blinjih. Jednom je zgodom rekao: Deava se
da se stvar neprocjenjive vrijednosti izgubi za malu vrijednost i da
se onaj koji ju je dao ne moe lako potaknuti da je dade ponovno.
Kad se vraao od privatnih molitava, po kojima je gotovo postao drugim ovjekom, svim je silama nastojao prilagoditi se ostalima da ne bi moda ono to je izvana pokazivalo sjaj milosti bilo
lieno unutarnje nagrade. Kad bi u javnosti bio poaen iznenada
Gospodinovim pohodom, uvijek bi nazonima neto naredio da se
povjerljivi Zarunikovi dodiri ne bi vani razglaavali. Kad je molio
s braom, posve je izbjegavao kaljanje, stenjanje, uzdisanje, izobliavanje lica, ili zato to je volio tajnu ili to je ponovno uao u svoju
unutranjost i sasvim uronio u Boga.
Povjerljivima je esto znao rei: Kad sluga Boji u vrijeme molitve doivi Boji pohod, treba da rekne: Gospodine, ovu si utjehu
poslao s neba meni greniku i nevjerniku, a ja je povjeravam na uvanje tebi, jer se smatram kradljivcem tvoga blaga. A kad se vraa
od molitve, treba da se tako pokazuje siromanim i grenim kao da
nije stekao nikakve milosti.
5. Dok je ovjek Boji jedanput molio u Porcijunkuli, doao je k
njemu asiki biskup da ga po obiaju posjeti. Kad je uao u boravite, previe je prijateljski, a ne kao obino, poao k eliji u kojoj je
sluga Boji molio. Pokucao je na vrata i nagnuo se da ue. Kad je
glavom provirio unutar i vidio sveca kako moli, najednom ga je obuzeo neki strah te mu se ukoie udovi, tovie izgubio je i govor. Uz
Boju se pomo odmah tekom mukom izvukao van i udaljio, idui
natrake. Prestraeni je biskup pourio k brai te je najprije, poto
mu je Bog vratio govor, rijeima priznao svoju krivnju.
Nekom je drugom zgodom opat samostana San Giustino u peruinskoj biskupiji sreo Kristova slugu. Kad ga je poboni opat ugledao, brzo je sjahao s konja da poasti ovjeka Bojega i da se s njime
malo porazgovara o spasu svoje due. Kad su ugodno porazgovarali,
opat ga je na odlasku ponizno zamolio da se za nj pomoli. Bogu
969
dragi ovjek na to mu je odgovorio: Rado u se pomoliti. Kad se

opat malo udaljio, savjesni je Franjo rekao pratiocu: Poekaj malo,
brate, jer elim izvriti dano obeanje.
I dok se Franjo molio, opat je odmah u dui osjetio dotada nepoznatu toplinu i ugodnost tako da je pao u zanos i sav uronio u
Boga. To je potrajalo nekoliko asaka. Doavi k sebi, spoznao je
snagu Franjine molitve. Zato je prema Redu gajio sve veu ljubav, a
mnogima je o tom dogaaju pripovijedao kao o udu.
6. Sveti je ovjek dugovanje kanonskih asova prinosio Bogu s
jednakim strahopotovanjem kao to mu je bila i pobonost. Premda su mu bile bolesne oi, eludac, slezena i jetra, ipak se nije htio
naslanjati na zid ili kakvu stijenu dok je molio psalme, nego je asoslov obavljao uvijek stojei uspravno i bez kapuce na glavi. Oima
nije kruio naokolo, rijei nije izgovarao povrno. Kad je putovao,
zaustavio bi se da moli.
Taj asni i sveti obiaj obdrao je i onda kad bi navalila jaka kia.
Kazivao je: Ako tijelo s mirom jede svoju hranu, koja e s njim postati hranom crvima, s kolikim istom mirom i spokojem mora dua
uzimati kruh ivota? Mislio je ak da grijei ako bi ga kada za vrijeme molitve iznutra smetala isprazna matanja. Kad bi se neto takvo dogodilo, ispovjedio bi se da to odmah i okaje. Taj mu je postupak tako preao u obiaj da je vrlo rijetko podnosio ovovrsne muhe.
U vrijeme korizme izraivao je neku posudu da bi iskoristio komadie vremena kako mu ne bi posve propali. A kad mu je to, dok
je molio trei as, palo na pamet te ga malo rastreslo, zahvaen arom srca, posudu je spalio u vatri: rtvovat u je Gospodinu, iju
je rtvu ona ometala. Psalme je molio s tolikom panjom due i
srca kao da je Boga gledao pred sobom, a kad bi u njima dolo ime
Boje, inilo se kao da od ugodne slatkoe oblizuje usne.
Htio je da se i ime Gospodinovo, ne samo pomiljeno nego takoer izgovoreno i napisano, asti s posebnim tovanjem. Zato je
jednom zgodom brai preporuio da bi sve ispisane listie, gdje god
ih nau, sakupili i stavili na pristojno mjesto da se ne bi moda desilo da to sveto ime bude na njima napisano i pogaeno. A kad bi
izgovarao ili uo ime Isusovo, iznutra bi ga obuzelo neko zanosno
raspoloenje, a izvana bi se inilo kao da poigrava, ili kao da je okusio neto slatko, ili kao da mu uho ispunja milozvuna glazba.
7. Dogodilo se tri godine prije njegove smrti. Da bi to je mogue sveanije proslavio uspomenu roenja Djeteta Isusa kod gradine
Greccio i razbudio pobonost, od vrhovnog je sveenika zamolio i
dobio doputenje da se to ne bi shvatilo kao neka novotarija. Dao
je napraviti jasle, donijeti slame, dovesti vola i magarca. Pozvana su
970
braa, zgrnuo se narod, uma je odjekivala klicanjem. Ta je sveta

no po mnogobrojnim zubljama, po glasnim i gromkim pjesmama
i sjaju postala vrlo sveana. ovjek je Boji, obuzet pobonou,
stajao pred jaslama. Bio je obliven suzama i ispunjen radou. Is
pred jasala slavila se sveana misa, a Kristov akon Franjo pjevao je
evanelje. Nakon toga je nazonom puko propovijedao o roenju
siromanoga Kralja. Kad ga je htio nazvati imenom, zbog njene ga
je ljubavi nazvao Betlehemskim Djetecem.
Neki je vitez, gospodin Ivan iz Greccia, ovjek krepostan i istinoljubiv, napustivi iz ljubavi prema Kristu vojsku, s ovjekom Bojim bio tijesno povezan. Taj je tvrdio da je u onim jaslama vidio vrlo
lijepo djetece kako spava. inilo mu se kao da ga je blaeni otac
Franjo objema rukama zagrlio i htio probuditi.
To vienje pobonoga viteza nije prihvatljivo samo zbog njegove
svetosti nego ga potvruju nedvojbena istinitost i udesa koja su nakon toga uslijedila. Franjin je naime primjer, to ga je svijet promatrao, razbuivao srca koja su s obzirom na vjeru u Krista ohladila, a
sijeno iz jasala, to ga je narod sauvao, sluilo je kao lijek bolesnim
ivotinjama i uklanjalo od njih razliite poasti. Bog je po svemu
tome proslavljivao svoga slugu, a udesima je oitovao djelotvornost njegove svete molitve.
XI. poglavlje
Razumijevanje Svetoga pisma i duh proricanja
1. Neumorno bavljenje molitvom i neprestano vjebanje u krepostima ovjeka je Bojega dovelo do tolike bistrine duha da je,
obasjan sjajem vjenoga svjetla, udesnom otrinom uma ponirao
u dubine Svetoga pisma, premda studijem nije stekao njegovo poznavanje. Od svake ljage isto otroumlje ulazilo je u tajne misterija,
i gdje uiteljsko znanje stoji vani, ulazio je osjeaj ljubiteljev. Gdjekada je itao svete knjige i to je jednom u duu upio, duboko je
utisnuo u pamenje. Nije uzalud sluhom duha primao ono o emu
je razmatrao osjeajem neprestane pobonosti.
Kad su ga braa jednom zgodom upitala je li mu po volji to su
se obrazovani koji su primljeni u Red davali na prouavanje Svetoga
pisma, odgovorio je: Svia mi se dodue dok po primjeru Kristovu, o kojemu se ita da je vie molio nego to je itao, ne proputaju
molitvu i da toliko ne studiraju da bi znali to im je govoriti, nego
neka ono to su uli izvruju, a kad to sami izvre, neka preporuuju
drugima da ine. Htio bih rekao je da moja braa budu evaneoski uenici pa da u spoznavanju istine toliko napreduju da bi porasli u istoj jednostavnosti i da bi spajali golubinju prostodunost
971
sa zmijskom mudrosti, kao to je jedinstveni Uitelj spojio u svojim

blagoslovljenim ustima.
2. Kad se neki redovnik, doktor svetog bogoslovlja, u Sieni zanimao za neka pitanja koja je teko razumjeti, Franjo je s tolikom
jasnoom razlagao tajne boanske mudrosti da se onaj strunjak udio i zadivljeno rekao: Bogoslovlje je ovoga svetog oca slino orlu
u letu; istoa ga i kontemplacija poput krila diu uvis, a nae znanje
trbuhom plazi po zemlji.
Premda bijae nevjet u govoru (2 Kor 11,6), ipak je znalaki raz
uzlavao tekoe pojedinih pitanja i skrivene je stvari iznosio na vidjelo
(Job 28,11). Nikakvo udo ako je sveti ovjek od Boga primio razumijevanje Svetoga pisma kad je, nasljedujui Krista, u sebi nosio
u djelo potpuno ostvarenu istinu, a po savrenom pomazanju Duha
Svetoga u svom srcu nosio Uitelja te istine.
3. U njemu je takoer dolazio do izraaja duh proricanja te je
predviao budue dogaaje i vidio skrivene stvari srdaca, a odsutnima se na udesan nain pokazivao kao da je nazoan.
Kad je kranska vojska opsjedala Damiettu, ovjek se Boji
upravo nalazio ondje, ali nije bio naoruan ubojitim orujem, nego
vjerom. Dok su se krani na dan sukoba spremali za bitku, sluga je
Boji, uvi to, silno uzdahnuo i rekao svom pratiocu: Ako doe
do bitke, Gospodin mi je objavio da srea nee posluiti krane.
Reknem li to, bit u smatran luakom; preutim li, neu izbjei
predbacivanju savjesti. to se tebi dakle ini? Pratilac mu je odgovorio: Brate, neka ti to bude najmanje to e te suditi ljudi, jer te
nee istom sada smatrati budalastim. Olakaj svoju savjest i vema
se boj Boga negoli ljudi.
Kad je Kristov glasnik to uo, skoio je i navalio na krane spasonosnim prijetnjama. Nastojao je sprijeiti bitku, navijestio je poraz. Istina postade priom. Otvrdnue im srca i ne htjedoe odustati
(usp. Iz 12,40). Poli su, zametnuli bitku, borili se i napokon se sva
kranska vojska dala u bijeg. Svretak im je bitke donio sramotu a
ne pobjedniko slavlje. Poraz je broj krana toliko umanjio da ih je
oko est tisua bilo to poginulih to zarobljenih.
U tom se oito pokazalo kako se nije smjela prezreti siromahova
mudrost, jer srce esto ovjeku pretkazuje pouzdanije negoli sedam stra
ara s vidikovca visokog (Sir 38,18).
4. Kad je nekom drugom zgodom, poto se vratio iz prekomorskih krajeva, doao propovijedati u Celano, neki ga je vitez paljivom ljubavlju usrdno pozvao na ruak. Kad je stigao u vitezovu
kuu, cijela se obitelj obradovala dolasku siromanoga gosta.
972
Prije negoli su poeli jesti, bogoljubni se ovjek na uobiajeni

nain pomolio Bogu i uzdignutim oima prema nebu stojei izrekao
pohvale. Dovrivi molitvu, gostoljubivog je domaina povjerljivo
pozvao na stranu i rekao mu: Evo, brate, pobijeen tvojom molbom, doao sam u tvoju kuu da blagujem. Odmah uvai moje opomene jer nee blagovati ovdje, nego na drugome mjestu. Ispovjedi
sada svoje grijehe i nemoj ostaviti nita to ne bi otkrio u iskrenoj
ispovijedi. Neka ti Gospodin danas uzvrati to si s toliko ljubavi
primio njegove siromahe.
Taj je ovjek na sveevu rije odmah pristao i njegovu je pratiocu
u ispovijedi otkrio sve grijehe i uredio je svoju kuu (usp. Iz 38,1).
Koliko mu je bilo mogue, pripravio se da doeka smrt.
Napokon pristupie stolu i kad su ostali poeli jesti, domain je
najednom izdahnuo. Prema rijeima ovjeka Bojega preminuo je
nenadanom smru.
I tako se dogodilo da je po zasluzi milosrdne gostoljubivosti prema rijeima vjene Istine primio proroku plau onaj koji je primio
proroka (Mt 10,41), jer se taj poboni vitez, sluajui proroko pretkazivanje ovjeka Bojega, pobrinuo za sluaj nenadane smrti da
bi, osiguran orujem pokajanja, izbjegao vjenoj osudi i uniao u
vjena prebivalita (Lk 16, 9).
5. U ono vrijeme kad je sveti ovjek leao bolestan u Rietiu, neki
je nadarbenik imenom Gedeon, ovjek lakouman i svjetovan, teko
obolio i leao u krevetu. Kad ga donesoe k Franji, zajedno je s nazonima suznih oiju molio da bi ga znamenovao znakom Sv. kria.
Na to mu je svetac rekao: Kako u te znamenovati kriem kad si
prije ivio prema prohtjevima tijela, ne bojei se suda Bojega. Ipak
u te zbog pobonih molba tvojih zagovaratelja u ime Gospodnje
znamenovati znakom kria. Ali znaj da e te zadesiti i tee stvari
ako se, kad ozdravi, vrati k svojoj bljuvotini.57 Poradi grijeha nezahvalnosti naime uvijek ovjeka snau jo tee stvari od prijanjih.
Kad je nad njim nainio znak kria, odmah je onaj koji je leao uzet
ustao zdrav i poeo hvaliti Boga: Ja sam ozdravio rekao je. Zakripali su mi kukovi kao kad se rukama lomi suho granje, a to su
uli mnogi.
Meutim nakon nekog vremena, zaboravivi na Boga, prepustio
je tijelo neistoi. Kad je jedne veeri u kui jednoga kanonika veerao i te noi ondje spavao, najednom se na sve njih sruio kuni krov. Dok su ostali umakli smrti, samo je taj bijednik poginuo i
preminuo. Prema pravednom je Bojem sudu posljednje stanje toga
57
Aluzija na Izr 26, 11, a ta misao glasi u cijelosti: Bezumnik se vraa svojoj ludosti kao to se pas vraa na svoju bljuvotinu.
973
ovjeka postalo gore od prvotnoga (Mt 12,45) poradi grijeha nezahvalnosti, jer je prezreo Boga. Za primljenu se milost treba pokazati
zahvalnim, pa je zato ponovljena opaina dvostruko odvratna.
6. Jednom je zgodom k svecu dola neka plemenita, pobona
ena da mu povjeri svoju bol i da zatrai lijek. Imala je vrlo okrutna
mua koji se protivio tomu to ona slui Kristu. Zato je zamolila
sveca da za njega moli, ne bi li mu se Bog svojom blagou udostojao omekati srce. Kad je to Franjo uo, rekao joj je: Poi u miru.
ekaj s pouzdanjem jer e se doskora zbog svoga mua utjeiti. I
dodao je: Kazat e mu u Boje i moje ime da je sada jo vrijeme
milosra, a nakon toga e uslijediti vrijeme pravde.
Primivi blagoslov, ena se vrati kui, nae mua i priopi mu
sveevu poruku. Na njega je siao Duh Sveti i od staroga uinio
ga novim ovjekom (usp. Kol 3,910); a taj novi ovjek sa svom je
blagou rekao: eno, sluimo Gospodinu i spasimo svoje due!
Po savjetu su svete ene vie godina ivjeli u potpunoj uzdrljivosti i
oboje se istoga dana preselie Gospodinu.
ovjek je Boji doista posjedovao udesni dar proricanja pomou kojeg je i ve osuenim udovima vraao ivotnu snagu, a u
okrutna je srca ulijevao ljubav. Nita manje ne zadivljuje ni njegova
poniznost po kojoj je unaprijed znao budue dogaaje, a poput drugoga Elizeja, koji je primio dvostruki Ilijin duh, istraivao je i tajne
savjesti (usp. 2 Sam 2,9).
7. Kad je u Sieni nekom ovjeku, s kojim bijae tijesno povezan,
prorekao to e mu se konano dogoditi, za to je doznao onaj strunjak o kojem je bilo govora ve prije s kojim je Franjo neko
raspravljao o Svetome pismu. U sumnji je li svetac doista sve ono
prorekao to mu je pripovijedao onaj ovjek, upitao je samoga sveca. On meutim nije samo potvrdio da je ono rekao nego je takoer
i njemu proroanski unaprijed kazao kakav e mu biti svretak. A
da mu to to uvjerljivije utisne u srce, na udesan mu je nain otkrio
neki tajni skrupul njegove savjesti, to ga taj nije nikom ivom otkrio. Tu stvar mu je objasnio i spasonosnim savjetom uklonio. A da
se to potvrdi, onaj je poboni ovjek konano onako svrio kao to
mu je pretkazao sluga Kristov.
8. Onom se zgodom kad se s pratiocem bratom Leonardom
Asikim vraao iz prekomorskih krajeva dogodilo da je zbog umora
i malaksalosti malo uzjahao na magaria. Subrat koji ga je prilino
umoran pratio, podlegavi onom neem ljudskom, poeo je u sebi
razmiljati: Nisu li se moji i njegovi roditelji kao jednaki zajedno
igrali? A sada, gle, on jae, a ja pjeice vodim njegova magarca!
974
Dok je ovaj tako razmiljao, sveti je ovjek odmah sjahao s magarca i rekao: Ne dolikuje, brate, da ja jaem, a ti da ide pjeice,
jer si u svijetu bio od mene i ugledniji i moniji. Brat se smeo i
zacrvenio jer se osjeao zateenim. Bacio mu se do nogu na zemlju
te je obliven suzama priznao golu istinu i zamolio oprotenje.
9. Neki se brat, odan Bogu i sluzi Kristovu, esto u srcu bavio
milju kako e biti dostojan Boje milosti onaj koga ovjek Boji
bude usreivao njenom povjerljivou, a onoga prema koje se bude
vladao kao prema tuincu da e Bog smatrati iskljuenim iz broja
izabranih.
Dok je tako, ee muen nametanjem ove misli, arko eznuo
za povjerljivou ovjeka Bojega, a da ipak nije nikom otkrio tajnu svoga srca, blagi mu je otac, pozvavi ga k sebi, njeno rekao:
Neka te, sinko, ne smuuje nikakva misao, jer te smatram vrlo
dragim. Meu onima koji su mi napose dragi rado ti poklanjam dar
svoje odanosti i ljubavi.
Otada je zadivljeni, poboni brat postao jo poboniji. Nije samo
doivljavao sve veu ljubav svetoga ovjeka nego ga je Duh Sveti
obasipao jo veim darovima.
Dok je jednom zgodom boravio na Alverni zatvoren u eliju, jedan je od subrae silno elio da ima neto od Gospodinovih rijei
to je ukratko napisano njegovom rukom. Drao je da e se osloboditi teke, ali ne tjelesne nego duevne napasti, ili da e je jamano
lake svladavati.
Izgarajui od te elje, iznutra se muio jer se, svladan srameljivou, nije usudio stvar otkriti asnom ocu. No komu nije rekao
ovjek, objavio mu je Duh. Franjo je naime naredio da mu spomenuti brat donese crnilo i papir i prema njegovoj je elji vlastoruno napisao Pohvale Gospodnje i zakljuio ih blagoslovom, rekavi:
Primi ovaj listi i do moje smrti briljivo ga uvaj!58 Brat je primio
taj eljeni dar i one je napasti odmah nestalo. Listi se uva da u
budunosti proizvede udesne stvari i da bude svjedoanstvo Franjinih kreposti.
10. Bijae neki brat koji je, kako se inilo izvana, bio vrlo svet i
uzorna ivota, no ipak je bio vrlo osebujan. Sve je vrijeme upotrijebio za molitvu. utnju je obdravao tako strogo da se nije obiavao
ni ispovijedati rijeima, nego znakovima.
58
Ovdje je rije o bratu Leonu koji nam je napose poznat po legendi O savrenom veselju u Cvjetiima gdje ga Franjo umiljato naziva ovicom Bojom. Taj
blagoslov bratu Leonu glasi: Neka te blagoslovi Gospodin i neka te uva! Neka te
Gospodin licem svojim obasja i milostiv ti bude! Neka Gospodin svoj pogled svrati
na te i mir ti donese! Neka te, brate Leone, blagoslovi Gospodin! (BlLe)
975
Dogodilo se da je sveti otac doao u to mjesto da vidi toga brata

i da s drugom braom o njemu porazgovara. Dok su ga svi hvalili
i uzvisivali, ovjek je Boji rekao: Pustite, brao, i nemojte mi u
njemu hvaliti avolsku utvaru. Znajte da se kod njega uistinu radi o
avolskoj napasti i himbenoj varci.
Braa su to primila nevoljko; smatrala su nemoguim da bi se toliki znakovi svetosti pokazivali kao priviaj lane izmiljotine. I zbilja, kad je dotini nakon nekoliko dana napustio Red, bilo je oito
kakvom je pronicavou unutranjega gledanja ovjek Boji prozreo
tajne njegova srca.
Na taj je nain nepobitno prorekao pad mnogih za koje se inilo
da stoje, ali da e se i mnogi obratiti Kristu. Zato se inilo da ve
izbliza promatra zrcalo vjenoga svjetla, u ijem je udesnom sjaju
pogled njegova duha gledao odsutne tjelesne stvari kao da su nazone.
11. Kad je njegov zamjenik59 nekom prilikom drao kapitul,
Franjo je u eliji molio; bio je posrednikom izmeu brae i Boga
(usp. Pnz 5,5). Kad se tako jedan izmeu njih, pod izlikom da se
brani, nije podvrgao stezi, a sveti je ovjek to u duhu vidio, pozvao
je jednoga izmeu brae i rekao mu: Vidio sam, brate, avla na
leima onog neposlunog brata kako mu dri sapetim vrat. Poto je
prozreo uzde poslunosti, podloan takvu jahau, slijedi uzde njegova upravljanja. im sam se za brata pomolio Bogu, avao je odmah smuen odstupio. Poi dakle i reci bratu neka bez oklijevanja
svoju iju podloi jarmu svete poslunosti. Kad je posrednik brata
opomenuo, on se odmah obratio Bogu i ponizno se bacio pred zamjenika.
12. Nekom se drugom zgodom dogodilo da su dvojica brae iz
daljine dola u samotite Greccio da vide ovjeka Bojega i prime
njegov dugo eljkovani blagoslov. Kad se prigodom dolaska s njim
ne sretoe, jer se iz zajednice ve bio povukao u eliju, vraali su se
alosni.
I gle, dok su oni odlazili, iako o njihovu dolasku i odlasku nije na
ljudski nain mogao doznati nita, mimo obiaja je iziao iz elije,
viknuo za njima i prema njihovoj ih je elji, nainivi znak kria, u
ime Isusovo blagoslovio.
13. Jedanput dvojica brae dooe iz kraja zvanog Terra di Lavoro. Onaj stariji je u nekim stvarima sablaznio mlaega. Kad stigoe k
ocu, upitao je mlaega kako se subrat prema njemu ponaao za vri59
Vrlo je vjerojatno da je to bio brat Ilija.
976
jeme putovanja. Kad je taj odgovorio: Dosta dobro! Franjo je na

to rekao: Pazi, brate, da pod izlikom poniznosti ne bi lagao. Znam,
sve znam, ali malo priekaj pa e vidjeti! Brat se silno zaudio
kako je u duhu spoznao stvari koje su se dogodile tako daleko.
Nakon nekoliko dana je, prezrevi Red, iziao onaj koji je sablaz
nio brata, a od oca nije molio oprotenje niti je primio zasluenu
kaznu. Na padu onoga objanjenje su dvije stvari: Boja naime pravednost i oitost Franjina duha proricanja.
14. Iz spomenutih se sluajeva oito vidi kako se po Bojem daru
pokazivao nazoan odsutnima, sjetimo li se kako se, iako odsutan,
preobraen u ognjenim kolima pokazao brai i kako se kapitulu u
Arlesu60 ukazao u liku kria.61 Treba vjerovati da se to dogodilo po
Bojem odreenju da bi po udesnom ukazanju bilo oito kako je
njegov duh bio nazoan i pristupaan svjetlu vjene mudrosti koja
je gibljivija od svakoga gibanja, ona pronie i proima sve svojom isto
om. Ona prelazi od narataja do narataja u svete due i od njih ini
Boje prijestolje i proroke (Mudr 7,24). Uzvieni Uitelj naime obiaje otkrivati svoje tajne jednostavnima i malenima (usp. Mt 11,25),
kao to se to najprije pokazalo u Davidu, uglednom proroku, a poslije u apostolskom prvaku Petru i napokon u Kristovu siromaku
Franji. Ovi naime bijahu jednostavni i neuki, a pouavanjem Duha
Svetoga postadoe slavni. David dodue bijae pastir da bi pasao
stado Sinagoge izvedeno iz Egipta, a Petar bijae ribar da bi mreu
Crkve napunio mnotvom razliitih vjernika (usp. Mt 13,4445); a
Franjo bijae trgovac da bi kupio biser (usp. Mt 13,4445) evaneoskoga ivota, kad poradi Krista rasproda i razdijeli sve.
XII. poglavlje
Uspjenost njegova propovijedanja i dar ozdravljivanja
1. Franjo, vjerni Kristov sluga i posluitelj, da bi sve izvrio vjerno i savreno, napose je posveivao ppozornost onim krepostima
za koje je po nadahnuu Duha Svetoga spoznao da se Bogu vie
sviaju. Tako se dogodilo da ga je uvelike muila jedna sumnja za
koju je, kad bi se vraao s molitve, mnogo dana predlagao povjerljivoj brai da bi je trebalo rijeiti. Rekao je: to mi, brao, savjetujete, to vam se ini da je bolje: da li da se bavim molitvom ili
da poem propovijedati? Ja, ovjek malen, jednostavan i nevjet u
govoru (2 Kor 11,6), u veoj sam mjeri primio milost molitve negoli
60
Grad u junoj Francuskoj koji se nalazi na poetku delte rijeke Rhone.

Ovo je u ve spomenutom nizu od est ukazanja kria peto po redu.
61
977
govora. ini se takoer da u molitvi dobivamo i sabiremo milosti, a

u propovijedanju dolazi do neke vrsti razdavanja dobara primljenih
s neba. U molitvi se takoer proiavaju unutranji osjeaji; ona
nas sjedinjuje s jedinim istinitim i najviim dobrom i uvruje u
krepostima. U propovijedanju postaju prane noge duha, dolazi do
mnogostruke rastresenosti i do putanja u stezi. U molitvi, naprotiv,
govorimo Bogu i sluamo ga te na neki nain provodimo aneoski
ivot, boravimo meu anelima. U propovijedanju je potrebno veliko sputanje do ljudi, meu njima treba o pojedinim stvarima na
ljudski nain razmiljati, promatrati ih, govoriti o njima i sluati ih.
No jedno je tome protivno i ini se da je to pred Bogom pretenije,
to je naime jedinoroeni Sin Boji, najvea Mudrost, poradi spasa dua siao s Oeva krila (usp. Iv 1,18) da bi, pouavajui svijet
svojim primjerom, ljudima govorio rijei spasenja, da bi ih uz cijenu svoje svete krvi otkupio, u kupelji vode oprao (usp. Ef 5,26) i
svojom aom napojio, a da za sebe nije ba nita zadrao to nije
nesebino dao za nae spasenje. Mi treba da inimo po njegovu primjeru sve to na njemu vidimo kao na visokoj gori (usp. Izl 25,40),
ini mi se da je Bogu drae ako prekinemo mirovanje te iziemo u
svijet na posao.
I poto je mnogo dana s braom razmiljao o ovim stvarima, nije
sa sigurnou mogao spoznati to mu je od toga izabrati kao ono
to je Kristu drae. Dok su mu po duhu proricanja bile poznate udesne stvari, sam po sebi u ovom pitanju nije mogao izii na istac.
Bog se pobrinuo da se zasluga propovijedanja razjasni po nadahnuu s neba, a da se pri tome sauva poniznost Kristova sluge.
2. On, pravi manji brat, koji je od najveeg Uitelja nauio velike
stvari, nije se sramio pitati malene za neznatne stvari. Posebnom je
naime revnou nastojao istraiti kojim bi putem i na koji nain mogao Bogu savrenije sluiti da bi mu ugodio. To bijae njegova najvea filozofija, najvea elja, dok bijae iv, da pita za savjet mudre i
jednostavne, savrene i nesavrene, malene i velike, kako bi mogao
postati kreposniji i uzdii se do vrhunca savrenstva.
Odabrao je dvojicu izmeu brae62 i poslao ih bratu Silvestru
koji je vidio kako kri izlazi iz njegovih usta, a on je tada neprestano boravio u molitvi na gori povrh Asiza da zatrai Boji odgovor
s obzirom na ovu sumnju, to mu Bog odreuje. To isto je povjerio
i svetoj djevici Klari da bi po kojoj svetijoj i jednostavnijoj izmeu
djevica, koje se nalaze pod njenom vlau, ispitala to je u tom
62
Cvjetii sv. Franje u 16. poglavlju poimence istiu da je taj posao obavio ponizni
brat Maseo.
978
pogledu volja Boja, a zaelio je da se i sama s ostalim sestrama

za to moli.
Na udesan se nain po nadahnuu Duha Svetoga sloie asni
sveenik i Bogu posveena djevica da je naime volja Boja da Kristov glasnik poe propovijedati.
Kad su se braa vratila i priopila mu volju Boju, kako je saznadoe, Franjo je odmah ustao, pripasao se (usp. Iv 21,7) i, ne
oklijevajui nimalo, krenuo na put. Poao je s velikim arom da izvri Boji nalog i tako je brzo hodio kao da se na nj spustila ruka
Gospodnja (usp. 2 Sam 3,15) i kao da je obukao novu snagu s neba.
3. Kad se pribliio Bevagni, stigao je do jednoga mjesta gdje se
sakupilo veliko mnotvo svakovrsnih ptica. Kad ih je svetac Boji
ugledao, pourio je onamo i pozdravio ih kao da su razumne. Sve su
ga ekale i okrenule se prema njemu tako da su ga one koje bijahu
na drveu, kad im se pribliio, pognutih glava na neobian nain
promatrale. Kad je doao do njih, ozbiljno ih je pozvao da posluaju rije Boju rekavi: Sestre moje, ptice, dune ste mnogo slaviti
svoga Stvoritelja koji vas je odjenuo perjem i dao vam krila za let;
dao vam je isti zrak i bezbrine vas upravlja.
Dok im je tako i slino govorio, ptiice su se neobino radovale i
poele protezati vratove, iriti krila, otvarati kljunove i paljivo su ga
promatrale. On je meutim neobinim arom duha prolazio izmeu njih, doticao ih se svojom haljinom, a da se nijedna nije maknula
s mjesta dok napokon nisu sve zajedno, kad je ovjek Boji nad njima nainio znak kria i dopustio im da se s njegovim blagoslovom
udalje, odletjele.
Subraa su ekala na putu i sve to promatrala. Kad se jednostavni i isti ovjek vratio meu njih, poeo se optuivati za nemar, to
naime dotada nije pticama propovijedao.
4. Idui odande propovijedao je po oblinjim mjestima i stigao
u gradi Alviano. Kad se sakupio narod i zatraena utnja, jedva se
ita moglo uti zbog lastavica koje su se ondje gnijezdile i glasnim
cvrkutom na tom mjestu pravile amor.
Dok su svi nazoni sluali, ovjek im je Boji progovorio rekavi: Sestre moje lastavice, ve je vrijeme da i ja progovorim,
jer ste vi do sada ve mnogo toga rekle. Posluajte rije Boju.
utite dok se ne dovri rije Gospodnja! A one, kao da su razumne, odmah umuknue i nisu se maknule s mjesta sve do svretka
propovijedi.
Zato su svi koji su to promatrali silno zadivljeni slavili Boga. Glas
koji se o tom udu pronio svuda naokolo mnoge je potaknuo da
tuju sveca i da uzvjeruju.
979
5. Neki je vrijedni student u gradu Parmi zajedno uio s drugim

kolegama, a kad ga je jedna lastavica poela smetati dosadnim cvrkutanjem, rekao je svojim drugovima: Ova je lastavica jamano
jedna od onih koje su onomadne za vrijeme propovijedi smetale
ovjeka Bojeg Franju dok im nije rekao da utihnu. Okrenuvi se
prema lastavici, s pouzdanjem joj je rekao: U ime sluge Bojega
Franje zapovijedam ti da odmah uuti im doe k meni.
Kad je lasta ula Franjino ime, kao da je upuena u stegu ovjeka
Bojega, smjesta je uutjela i doletjela u njegove ruke kao u sigurno
zaklonite. Zaueni ju je student odmah pustio na slobodu, a njezina cvrkuta vie nije uo.
6. Drugom zgodom, kad je sluga Boji propovijedao na morskoj
obali u Gaeti, a mnogi iz pobonosti navalili da bi ga se dotakli,
sluga se Boji prepao tolikog odobravanja naroda te je sam skoio
u laicu koja bijae privezana uz obalu. Laica se, kao da je imala
razum, nekom unutranjom snagom pokretala bez ikakva veslaa i
maknula se podalje od kopna, dok su svi nazoni gledali i divili se.
Kad je prispjela do izvjesne dubine, meu valovima se zaustavila
kao ukopana, dokle god je sveti ovjek propovijedao mnotvu koje
je stajalo na obali. Kad je mnotvo saslualo govor, vidjelo udo,
primilo blagoslov i poelo se razilaziti da mu vie ne smeta, laica se
vlastitim kretanjem vratila k obali.
Tko bi dakle mogao biti tako tvrda i bezbona srca te bi omalovaio Franjinu propovijed, kad su ga prihvaali ne samo nerazumni
ivi stvorovi nego su mu takoer, dok je propovijedao, sluile i mrtve stvari?
7. Sa svojim je slugom Franjom doista bio Duh Gospodnji, koji
ga je pomazao i poslao (Iz 61,1; Lk 4,18), s njim bijae Krist, snaga
i mudrost Boja (1 Kor 1,24). Zato je obilovao rijeima zdravoga
nauka i sjao udesima velike snage.
Rije mu je bila slina goruem ognju. Prodirala je do dna srca,
due sviju ispunjala je divljenjem, jer se nije skrivala iza ukrasa
ljudske domiljatosti, nego je mirisala nadahnuem Boje objave.
Kad je tako jednom prilikom imao propovijedati pred papom i
kardinalima, na poticaj gospodina Ostijskoga nauio je napamet
neki pomno sastavljen govor i stao meu njih da izrekne pobudne rijei, ali je meutim sve u toj mjeri zaboravio da uope nije
znao nita rei. Kad je to iskreno i ponizno priznao, zazvao je
milost Duha Svetoga. Odmah su mu na to poele navirati tako
snane rijei i tako je neodoljivom snagom ganuo srca uglednih
ljudi na skruenje da je bilo oito kako nije govorio on, nego Duh
Gospodnji.
980
8. Budui da je najprije pokazivao djelom ono na to je govorom

poticao druge, nije se plaio prigovora, nego je istinu propovijedao
najodlunije. Nije umio poljepati niije grijehe, nego ih je kudio,
a nije ispriavao ni ivot grenika, nego ga je gaao otrim prijekorom. Istom je odvanou duha govorio velikaima kao i puanima,
s jednakom je srdanou govorio nekolicini kao i velikome mnotvu.
Ljudi su svake dobi i oba spola htjeli ne samo da vide nego i
da uju novoga ovjeka koga je nebo dalo svijetu. Kad je prolazio
razliitim krajevima, vatreno je propovijedao evanelje, a Gospodin
suraivae i utvrivae rije popratnim znakovima (Dj 4, 7).
Propovjednik je Franjo snagom njegova imena izgonio avle, lijeio bolesne i, tovie, snagom je svoga govora smekavao okorjela srca
na obraenje. Istovremeno je vraao zdravlje i tjelesima i duama, kao
to to potvruju neki sluajevi koje emo kao primjere navesti poslije.
9. U gradu Toscanella neki ga je vitez ljubazno primio kao gosta.
Jedinca mu je sina, koji bijae uzet od roenja, na usrdnu pronju
pridigao rukom i tako ga odmah uinio zdravim da su mu se naoigled svih uvrstili svi udovi tijela. I djeak je, jer je ozdravio i ojaao,
odmah ustao, prohodao i poskakujui hvalio Boga (Dj 3, 8). Kad je u
gradu Narni na biskupovu molbu nekog uzetoga kojem su svi udovi
otkazali slubu od glave do pete znamenovao znakom kria, time
mu je potpuno povratio zdravlje.
Neki djeak u biskupiji Rieti, od etiri godine, bijae tako oteen
da nije nikako mogao vidjeti svojih nogu. Kad mu ga je ucviljena
majka pokazala, djeak je odmah ozdravio im ga je sveti ovjek
dotaknuo svojim svetim rukama.
U gradu Orte neki je djeak bio tako skvren da mu je glava bila
priljubljena uz noge, a neke su mu kosti bile i slomljene. Na molbu
zaplakanih roditelja Franjo ga je blagoslovio znakom kria i djeak
se odmah ispruio i od bolesti bio osloboen.
10. Neka je ena iz grada Gubbio imala uzete obje ruke te pomou njih nije mogla nita raditi. Kad je Franjo u ime Gospodnje
nainio znak kria, tako je potpuno ozdravila da se odmah vratila
kui. Poput druge punice Petrove vlastitim je rukama priredila jelo
da nahrani njega i siromahe.
Kad je nekoj slijepoj djevojci iz Bevagne u ime presvetoga Trojstva svojom slinom triput namazao oi, ona je zadobila eljeni vid.
Kad je neka slijepa ena iz grada Narnia od njega primila znak
kria, zadobila je eljeni vid.
U Bologni je neki djeak imao na oku mrenu te nije mogao gotovo nita vidjeti. A nije mu se moglo pomoi nikakvim lijekom. Kad
981
je sluga Gospodnji nad njim od glave do pete nainio znak kria,

zadobio je tako bistar vid da je poslije uao i u Red manje brae.
Tvrdio je da mnogo jasnije vidi na oko koje mu bijae prije bolesno
negoli na ono koje mu oduvijek bijae zdravo.
U gradini San Gemini slugu je Bojega kao gosta primio neki
poboni ovjek iju je enu muio avao. Poto se pomolio, snagom
je poslunosti naredio avlu da iz ene izie i boanskom ga je snagom tako brzo istjerao da je bilo oito kako se avolska tvrdoglavost ne suprotstavlja snazi svete poslunosti.
U Citt di Castello zloduh je opsjeo neku enu. Kad mu je sveti
ovjek naredio u ime poslunosti, neisti se udaljio, a enu, koja
prije bijae opsjednuta, ostavio je slobodnu duom i tijelom.
11. Jednog je brata strahovito muila neka bolest i mnogi su tvrdili da je to vema avolsko muenje negoli obina bolest. Tjelesni
bi mu se udovi sad zgrili, a zatim bi se opet ispruili. Nakon toga bi
se svinuli i iskrivili te bi napokon postali hladni i ukoeni.
Gdjekada bi se sav protegao i ukoio, noge je dizao sve do glave,
a gdjekada bi odskoio uvis te bi odmah zatim pao na zemlju. Kristov mu se sluga, tako bijednom i neizljeivo bolesnom, pun milosra smilovao. Poslao mu je zalogaj kruha to ga je upravo jeo. Kad je
bolesnik okusio taj kruh, zadobio je toliku snagu da nakon toga vie
nije osjeao neugodnosti te bolesti.
Neka se ena nedaleko od Arezza vie dana muila u poroajnim bolima i ve joj je prijetila smrt. Kad je ve poela nad ivotom
zdvajati, vie joj nijedan drugi lijek nije preostajao osim Bojega.
Upravo je tada onim krajem prolazio Kristov sluga. Zbog bolesti
je jahao na konju. Kad su kljuse vodili natrag kroz selo u kojem se
ena muila i kad su mjetani opazili konja na kojem je svetac jahao,
uzee uzde da ih stave na enu. ena je odmah nakon udesna dodira sretno rodila bez ikakvih tekoa.
Neki je poboni, bogobojazni ovjek iz mjesta Castello di Pieve
imao uza se pojas kojim je bio opasan sveti otac. I kad je jednom u
toj godini bilo mnogo mukaraca i ena koji su bolovali od razliitih
bolesti, taj je obilazio bolesnike kue te je, umoivi pojas u vodu,
davao bolesnicima da je piju. Na taj nain mnogi ozdravie. I kad
bi bolesnici okusili neto od kruha to ga je ovjek Boji dotaknuo,
djelovanjem su Boje sile ozdravljali.
12. Budui da je Kristov blagovjesnik, dok je propovijedao, zasjao po ovom i mnogim drugim udesima, zato je narod ono to je
on govorio sluao kao da je govorio aneo Boji. U njemu se istiu:
izvanredne kreposti,
dar udesa,
982
duh proricanja,
boansko poslanje za propovijedanje,
poslunost nerazumnih stvorova,
nenadana obraenja srdaca nakon sluanja njegovih rijei,
njegova obrazovanost po Duhu Svetom koja nadmauje svako
ljudsko znanje,
ovlast za propovijedanje koju mu je po Bojem nadahnuu podijelio sam vrhovni sveenik,
potvrda Pravila po Kristovu namjesniku u kojima je poblie
prikazan nain propovijedanja,
i napokon znakovi Svevinjega Kralja koji su u njegovo tijelo
utisnuti kao peatom
to sve zajedno, kao deset svjedoanstava cijelome svijetu, potvruje da je Kristov blagovjesnik Franjo vrijedan tovanja i zbog primljena poslanja i zbog vjerodostojnosti nauavanja i zbog divne svetosti
Kristovo evanelje propovijedao kao pravi Boji poslanik.
XIII. poglavlje
Svete rane
1. Aneoski ovjek Franjo nije nikada obiavao uzimati predah

u vrenju dobrih djela. Poput nebeskih se duhova po Jakobovim
ljestvama (usp. Post 28,12) radije ili uspinjao k Bogu, ili je silazio
k blinjemu.63 Tako je naime nauio dobiveno vrijeme za stjecanje
zasluga razborito raspodijeliti da je jedan dio upotrijebio u korist
blinjih, a drugi bi posvetio smirenim zanosima kontemplacije.
Zato, kad je prema zahtjevima mjesta i vremena iziao u susret
potrebama spasenja drugih, naputao je mnotvo koje ga je smetalo,
potraio bi skrivenu samou i mjesto mira da bi se to slobodnije
bavio Gospodinom i oistio prainu, ako bi se neto od nje nalo
zbog boravka meu ljudima.
Dvije godine prije nego to je duu predao nebu, nakon mnogovrsnih napora, voen providnou doao je u osamu na visoku goru
koja se zove Alverna.64 Kad je ondje prema obiaju poeo postiti
63
Dok je Bonaventura na Alverni u listopadu 1262. provodio vrijeme u dubokoj
kontemplaciji, pod dojmom je Franjine stigmatizacije duboko prodro u misterij milosnoga sjedinjenja Boga i ovjeka. Plod je tih mistinih doivljavanja njegovo djelce
Itinerarium mentis ad Deum (Marije iki, Put duha k Bogu, Zagreb, KS, 1974. Ponovljeno izdanje preveli Marije iki i Stjepan Kuar: Bonaventura, Tria opuscula,
Zagreb, KS, 2009, 437507).
64
Alverna ili La Verna nalazi se u sredinjim Apeninima na granici Toskane. Visoka
je 1283 m, a pripada pokrajini i biskupiji Arezzo. Od Arezza je prema sjeveru udaljena nekih 27 km. Grof Orlando iz Chiusia poklonio ju je sv. Franji.
983
etrdesetnicu na ast svetom Mihaelu arkanelu, vie nego obino

bijae obasut milinom nadnaravnoga promatranja i raspaljen arim plamenom nebeskih enja; poeo je obilnije osjeati ulijevanje
nebeskih darova. Uzdizao se u visinu, ali ne kao radoznali trailac
pretjerane asti (Izr 25,27), nego je kao vjeran i razborit sluga (Mt
24,25) istraivao volju Boju s kojom se s najveom gorljivou elio
suobliiti.
2. Bilo mu je objavljeno da e mu Krist po otvaranju evanelistara pokazati to e Bogu na njemu i po njemu biti najdrae. Poto
se najprije pobono pomolio, s oltara je uzeo evanelistar i dao da
mu ga jedan od subrae, ovjek zaista poboan i svet, otvori u ime
Presvetoga Trojstva. I kad se kod svakog od tri otvaranja knjige svaki put namjerio na Gospodinovu muku, ovjek pun Boga razabrao
je da se Kristu mora tako suobliiti u patnjama i bolima muke, prije
nego to se odijeli od ovoga svijeta, kao to ga je za ivota nasljedovao u djelovanju. Iako je zbog velike strogosti prijanjega ivota i
zbog neprestana noenja Gospodinova kria tjelesno oslabio, nipoto se nije plaio, nego se jo gorljivije oduevljavao za podnoenje
muenitva. U njemu se nesavladiv poar ljubavi prema dobrom
Isusu razbuktao u buktinje vatre i plamena da mnoge vode ne mogoe
ugasiti njegovu veliku ljubav (Pj 8,67).
3. Serafskim se plamenom elja uznosio u Boga i suosjeajnom
se njenou preoblikovao u Onoga koji se iz ljubavi dao raspeti.
Dok se jednoga jutra oko blagdana Uzvienja Svetoga kria65 molio
na jednom obronku gore, ugledao je serafa koji je imao est vatrenih, sjajnih krila, kako se sputa s neba. Kad se munjevitim letom
u zraku spustio do mjesta koje bijae blizu ovjeka Bojeg, meu
krilima se pokazao lik propeta ovjeka koji je imao ispruene ruke u
obliku kria i noge pribijene na kri. Dva mu krila bijahu izdignuta
iznad glave, dva su bila rairena za let, a dva su pokrivala cijelo tijelo. Kad je to ugledao, silno se zapanjio, a srce mu je ispunila alost
pomijeana s radou. Radovao se dodue ljubaznom pogledu kojim ga je Krist gledao u obliju serafa, ali mu je prikovanost na kri
maem suosjeanja bola probadala duu (usp. Lk 2,35).
Promatrajui neshvatljivo vienje, bio je vrlo zadivljen. Znao
je da se bol muke nikako ne podudara s besmrtnou serafskoga
duha. Po Bojoj je objavi shvatio da mu je to vienje pruila Boja
providnost da ga promatra kako bi kao Kristov prijatelj unaprijed
spoznao kako se ima sav preoblikovati u oblije Krista propetoga,
ali ne po muenikoj smrti tijela, nego po poaru due. Kad je ude65
Taj se blagdan i danas slavi kao i neko 14. rujna.
984
snoga vienja nestalo, u njegovu je srcu ostao udesan ar to ga je i

u njegovo tijelo utisnuo udesni lik znakova.
Odmah su se naime poeli pokazivati znakovi avala na rukama
i nogama kao to ih je malo prije vidio na liku propetoga ovjeka.
Vidjelo se kako su ruke i noge u samoj sredini probijene avlima.
Glave su se avala pokazivale na dlanovima ruku i na gornjem dijelu stopala, a vrci su im se nalazili na protivnoj strani. Glave su
avala na rukama i nogama bile okrugle i crne, a iljci bijahu dulji,
zavinuti i kao sabijeni. Izlazei iz samoga tijela, strili su izvan tijela. I desni mu je bok bio kopljem proboden i prekriven crvenom
ranom. Iz njega je esto istjecala sveta krv, koja je ostavljala trag na
tunici i gaama.
4. Kristov je sluga uvidio da se rane koje su tako vidljivo utisnute
nee moi pred povjerljivom braom sakrivati, a jer se bojao otkriti
tajnu Gospodnju (usp. Tob 12,7), naao se u velikoj stisci i neodlunosti: treba li rei to je vidio ili to preutjeti.
Zato je pozvao nekolicinu brae i, izraavajui se openitim rijeima, iznio je pred njih sumnju i zatraio savjet. A jedan izmeu
brae, koji bijae prosvijetljen po milosti i po imenu,66 razabravi
da je vidio neto udesno i da je zbog toga vrlo zbunjen, rekao je
svetom ovjeku: Znaj, brate, da su ti gdjekada otkrivene boanske tajne ne samo poradi tebe nego i poradi drugih. ini mi se da
se opravdano treba bojati da bi mogao biti suen kao krivac zbog
sakrivanja talenta (usp. Mt 25,25), ako prikrije ono to e biti na
korist mnogima.
Ta je rije svetoga ovjeka ganula, premda je inae obiavao kazati: Moja tajna pripada meni. Ipak je tada s velikim strahom ispripovijedao tijek vienja i nadodao kako je onaj koji mu se ukazao
neto rekao to ne bi nikada, dok bude iv, mogao otkriti nijednom
ovjeku.
Zaista treba vjerovati da su rijei onoga svetog serafa koji se udesno ukazao na kriu bile tako otajstvene da ih nije slobodno govo
riti ljudima (Iz 24,16).
5. Poto je dakle prava ljubav Kristova ljubitelja preoblikovala
u isti lik (usp. 2 Kor 3,18), navrilo se etrdeset dana to ih je
odluio provesti u samoi i dola je svetkovina svetoga Mihaela
arkanela. Aneoski je ovjek Franjo siao s gore, nosei sa sobom lik Propetoga, ali ne na kamenim ili drvenim ploama urezan
rukom umjetnika, nego na tjelesnim udovima utisnut prstom Boga
ivoga (usp. Pnz 9,10; 2 Kor 3,3). A jer je dobro uvati tajnu kralje
66
To je bio isti brati Iluminat koji je Franju pratio na njegovu putovanju na Istok.
985
vu (Tob 12,7), zato je ovjek, svjestan kraljevske tajne, koliko je

bilo mogue, sakrivao te svete znakove. Boja je stvar da na svoju
slavu objavljuje velike tajne. To je uinio sam Gospodin koji je na
otajstven nain utisnuo te znakove; dao je da se po njima otvoreno
dogode i pokau udesa da bi se sakrivena i udesna snaga tih
rana oitovala po sjaju udesa.
6. U pokrajini Rieti zavladala je vrlo teka poast koja je nemilice
tamanila goveda i ovce, a nije pomagao nikakav lijek. Neki je bogobojazni ovjek nou bio upozoren da brzo ode u samotite brae
i ondje uzme vodu kojom je sluga Boji Franjo, koji je u to vrijeme
ondje boravio, oprao ruke i noge, pa neka njome pokropi sve ivotinje.
Kad je taj ovjek ujutro ustao, otiao je onamo i kad je od subrae svetoga ovjeka kriomice dobio one vode, njome je pokropio
bolesne ovce i goveda. I gle uda! Odmah im je kropljenje i u
najmanjoj mjeri zahvatilo bolesne ivotinje koje su leale na zemlji,
one su zadobivale prijanju snagu. Odmah su poustajale i pourile
na pau kao da ih nije zahvatila nikakva poast.
I tako se eto dogodilo da je po udesnoj snazi one vode koja
se dotakla svetih rana posvema nestalo svake poasti. Zaraza je od
stada otjerana.
7. Unaokolo spomenute gore Alverne, prije nego to je sveti ovjek ondje boravio, iz oblaka koji se dizao sa same gore strahovita
je tua obiavala opustoiti sve usjeve i plodove. No nakon onoga
blagoslovljenog ukazanja tua je na uenje stanovnika prestala
da bi razvedreni nebeski svod mimo obiaja i sam oitovao uzvienost onoga nebeskog vienja te pokazao udesnu snagu ondje
utisnutih rana.
Dogodilo se da je u zimsko doba zbog tjelesne slabosti i neravnih
putova jahao na magariu nekoga siromanog ovjeka. Prenoio
je pod nagibom jedne visoke stijene da bi se nekako sklonio pred
snijegom i noi koja se bliila; to ga je prijeilo da nije mogao stii
do gostinjca. Kad je sveti ovjek primijetio da taj ovjek prigueno
mrmlja i da tu i tamo uzdahne to zbog otre zime ne moe poivati,
Franjo je, raspaljen boanskim arom ljubavi, ispruio ruku i dotak
nuo ga se.
I gle uda! Najednom, kad ga se dotakla ona sveta ruka koja je
nosila vatru serafskog ara, rastjerana je studen i ovjeka je iznutra
i izvana obuzela tolika toplina kao da je iz pei u njega prela kao
neka snaga vatre. Odmah je duevno i tjelesno ojaao i, kao to je
kasnije sam tvrdio, na kamenju i snijegu do jutra je spavao slae
nego to je ikada poivao u vlastitom krevetu.
986
Tako je po tim znakovima oito da su one svete rane bile utisnute

snagom Onoga koji serafskim djelovanjem oiuje, prosvjetljuje i
raspaljuje, jer su, oiujui udesnim djelovanjem izvana, donosile
ozdravljenja od poasti, vedrinu i toplinu kao to se pokazalo i nakon njegove smrti oitijim udesima koja e na svome mjestu biti
spomenuta poslije.
8. Iako je s najveom pomnjom nastojao sakriti blago naeno na
njivi (Mt 13,44), ipak ga nije mogao uiniti nepoznatim, da neki
ne bi vidjeli te rane na rukama i nogama, premda je ruke na neki
nain imao pokrivene i otada uvijek iao s obuvenim nogama. Dok
je bio iv, vidjela su ih mnoga braa. Premda su to poradi osobite
svetosti bili posve vjerodostojni ljudi, ipak su, da bi se otklonila svaka sumnja da je to tako i da su vidjeli rane, potvrdili to prisegom,
dotaknuvi sveto evanelje.
Takoer su i neki kardinali zbog bliskosti koja ih je vezala sa svetim ovjekom vidjeli rane. Istinito su u prozi i pjesmama te antifonama iznijeli pohvale svetih rana koje sastavie njemu u ast.67 Oni
su i rijeju i pismeno posvjedoili istinu (usp. Iv 5,33).
I vrhovni je sveenik, gospodin Aleksandar, kad je pred mnogom
braom i preda mnom propovijedao narodu, potvrdio da je i sam za
sveeva ivota vlastitim oima vidio one svete rane.
Kad je umro, vie je od pedesetoro brae te Bogu posveena djevica Klara s ostalim svojim sestrama i nebrojeni svjetovnjaci od kojih su ih vrlo mnogi, kao to e na svome mjestu bili reeno, vidjeli,
poljubili i pobonim ih se osjeajem dotakli rukama da bi njihovo
svjedoanstvo bilo jo vre.
Ranu je na boku skrivao tako brino da je nitko za njegova ivota
nije mogao vidjeti drugaije nego samo kradomice. Jedan ga je brat,
koji ga je obiavao revno posluivati, pobonom lukavtinom nagovorio da svue tuniku da je isprai. Ovaj je paljivo gledajui vidio
ranu koju je takoer s tri prsta brzo dotaknuo. Tako je pogledom i
doticajem upoznao veliinu rane.
Slinom je lukavtinom vidio ranu i onaj brat koji u to vrijeme
bijae njegov zamjenik.
67
Papa Grgur IX. sastavio je himan Proles de coelo, otpjev De Paupertatis horreo i
antifone Sancte Francisce, propera i Plange, turba paupercula; kardinal Toma iz Capue
spjevao je himne Decus morum i In coelesti collegio, otpjev Carnis spicam i antifonu
Salve, sancte Pater; kardinal Rajnerije Capoci iz Viterba spjevao je himan Plaude, tur
ba paupercula; kardinal Stjepan iz Casa Nuova spjevao je himan Coelorum candor
splenduit; Julijan pajerski sastavio je oficij u ast sv. Franji, a posljednica se Sancti
tatis nova signa pripisuje Tomi elanskom. Usp. Fonti francescane I Bologna 1977,
biljeka 94, str. 951.
987
Jedan brat, ovjek divne jednostavnosti, kad mu je zbog bolesti trljao plea, ruku je provukao kroz njegovu kapucu i sluajno je
utisnuo u ranu te mu je zadao veliku bol.
Zato je Franjo otada nosio tako nainjene hlae da su mu one
sezale sve do pazuha da bi tako pokrivale ranu na boku. Braa koja
su povremeno prala te hlae ili su mu praila tuniku po oitu znaku dooe do nesumnjive spoznaje o svetoj rani, jer su ih nalazila
zakrvavljene. Napokon su je prigodom sveeve smrti mogli nesmetano gledati i s mnogim drugima promatrati te su je ujedno mogli
poastiti.
9. Daj sada, prehrabri vitee Kristov,68 nosi oruje svoga nepobjedivog Vojskovoe! Njime oboruan i obiljeen, pobjeivat e
sve protivnike. Nosi zastavu svevinjega Kralja. Pogled na nju svim
borcima Boje vojske daje hrabrost. Nosi takoer peat velikoga
sveenika Krista da poradi njega svi priznaju tvoje rijei i djela istinitima i vjerodostojnima. Ve i poradi rana Gospodina Isusa to ih
nosi na svome tijelu neka ti nitko ne dosauje (Gal 6,17), nego te,
tovie, svaki Kristov sluga treba ljubiti i tovati. Za ove posve pouzdane znakove ne svjedoe samo dvojica ili trojica svjedoka (usp.
Pnz 19,15), nego ih potvruju vrlo mnogi vie ih je nego to treba
da su Boja svjedoanstva u tebi i po tebi nadasve vjerodostojna i
uklanjaju svaku sumnju nevjernika, a oni koji vjeruju u vjeri se uvruju, rastu u ufanju i raspaljuju se vatrom ljubavi.
10. Ve se zaista ispunilo prvo vienje to si ga imao, da se naime
kao budui vojskovoa u Kristovoj vojsci mora opskrbiti nebeskim
orujem i uresiti znakom kria. Ve te je na poetku tvoga obraenja vienje Propetoga na duhovan nain probolo maem supatnike boli, ali i sluanje glasa koji je dolazio s kria kao s Kristova
uzvienog prijestolja i otajstvenog pomirilita, kako si sam potvrdio
svojom svetom izjavom da je sve to nesumnjivo istinito. Za vrijeme tvoga redovnikog ivota brat Silvestar vidio je kri koji je na
udesan nain izlazio iz tvojih usta, sveti je Pacifik vidio maeve u
obliku kria koji su probadali tvoje srce, a aneoski je ovjek, brat
Monaldo, za vrijeme propovijedi svetog Antuna o krinom natpisu
vidio kako si u obliku kria bio uzdignut u zrak. Vjeruje se i jami da
to nisu bili plodovi mate, nego prava Boja objava.
I napokon kad ti se potkraj ivota istovremeno ukazao i kao seraf velianstvena izgleda i kao ponizni lik Propetoga koji te iznutra
raspalio, a izvana na tijelu obiljeio kao drugog anela koji izlazi od
68
Bonaventura je bio vrstan govornik. To je, evo, pokazao i ovim svojim blistavim
panegirikom koji ovdje poinje i tee do kraja XIII. poglavlja.
988
Suneva istoka, otada na sebi nosi znak Boga ivoga (Otk 7,2). To
naoj vjeri daje vrstou s obzirom na spomenuto i prua vjerodostojno svjedoanstvo.
Eto, Bog je tijekom vremena na udesan nain na tebi i u vezi
s tobom pruio i oitovao sedam ukazanja Kristova kria. Tako si
napokon preko est stepenica prispio i do ove sedme na kojoj e
konano i poinuti. U poetku si svog obraenja vlastitim oima
gledao kri i prigrlio ga. Od tada si ga tijekom zemaljskih dana uzornim ivotom neprestano na sebi nosio i drugima si postavljen kao
uzor. Zato nas to vrsto uvjerava da si konano dosegao najvii vrhunac evaneoskog savrenstva. Stoga nijedan pravi pobonik ne
smije odbaciti takav dokaz kranske mudrosti koji se oitovao na
tvome smrtnom tijelu. Nijedan ga pravednik ne smije napadati, nijedan istinski poniznik ne smije prezirati, jer ga je iznio sam Bog pa
zato zavreuje da openito bude prihvaen (usp. 1 Tim 1,15).
XIV. poglavlje
Njegova strpljivost i preminue
1. Franjo, i duhom i tijelom s Kristom razapet na kri (Gal 2,19),

nije izgarao serafskom ljubavlju samo prema Bogu nego je s Kristom
propetim eao za mnotvom spasenika. Budui da zbog izraslina
avala nije mogao hodati, dao je da mu iscrpljeno tijelo voze naokolo po gradovima i selima da bi i druge pridobio za noenje Kristova
kria. Govorio je brai: Ponimo, brao, sluiti Gospodinu, Bogu
svome, jer smo do sada malo napredovali!
Izgarao je takoer od velike elje da bi se ponovno vratio prvotnom ponienju, da bi naime kao u poetku posluivao gubavce i
da bi tijelo koje je ve malaksalo od napora vratio u prvotnu podlonost. Odluivao je da e pod Kristovim vodstvom izvoditi velike
stvari. Premda su mu udovi oslabili, duh mu je ipak bio hrabar i
vatren te se nadao da e u novoj borbi pobijediti neprijatelja.
Ni mlitavosti ni besposlice nema ondje gdje ostan ljubavi neprestano potie. U njega je vladao toliki sklad izmeu tijela i due,
tolika spremnost tijela na poslunost da tijelo, kad bi se dua htjela
uzdii do najvee svetosti, ne samo da se ne bi suprotstavljalo nego
bi je nastojalo i predusretati.
2. Kad se ovjeku Bojem povealo mnotvo zasluga, a sve se to
usavravalo po strpljivosti, poeo je teko bolovati od mnogovrsnih
bolesti tako da je u njemu jedva bio koji ud a da nije bio zahvaen
silnom boli. Napokon je po razliitim, dugotrajnim i neprestanim
bolestima dospio dotle da je, poto mu je istroeno miije, bilo
989
sama kost i koa. A kad su ga muile estoke tjelesne boli, te svoje

patnje nije nazivao kaznama, nego sestrama.
Kad su ga jednom boli muile vema negoli obino, neki mu je
prostoduni brat rekao: Moli, brate, Gospodina da s tobom postupa njenije. ini se da te njegova ruka pritie vie nego to treba.
Kad je sveti ovjek to uo, zajaukao je i rekao: Da mi nije poznata
tvoja prostodunost, od sada bih se bojao tvoga drutva, jer si se s
obzirom na mene usudio prigovoriti Bojim nakanama.
Iako je sav bio satrven dugotrajnou teke bolesti, bacio se na
zemlju i od tekog pada natukao je iscrpljene kosti. Zatim je poljubio zemlju i rekao: Zahvaljujem ti, Gospodine Boe, za sve ove
svoje boli i molim te, Gospodine moj, da mi, ako ti je po volji, doda
stostruko. To e mi biti najdrae, ako me udari bolovima i ako me
ne bude tedio, jer mi je vrenje tvoje svete volje najvea utjeha.
Zato je brai izgledao kao drugi Job, jer dok mu je rasla tjelesna bol,
ujedno mu je rastao ar duha.
Sam je ve daleko unaprijed znao kad e umrijeti, a kad se dan
preminua posve pribliio, rekao je svojoj brai da e ubrzo napustiti
ator svoga tijela (usp. 2 Pt 1,14) kao to mu je to objavio Krist.
3. Tako je tijekom dviju godina otkako su mu utisnute rane
bilo je to desete godine od njegova obraenja bio iskuavan podnoenjem mnogih bolesti udarcima poput kamena koji je trebalo
isklesati i uzidati u graevinu nebeskoga Jeruzalema. I kad je poput
umjetnine pod ekiem mnogostrukih nevolja prispio do savrenstva, zatraio je da ga prenesu k Svetoj Mariji Porcijunkulskoj da bi
ondje, gdje je primio dar milosti, Stvoritelju vratio dah ivota. Kad
je bio dopremljen onamo da primjerom pokae kako zaista nema
nita zajedniko sa svijetom, u onoj se tako tekoj bolesti koja je
imala dovriti sve njegove patnje u svetoj gorljivosti duha sasvim
gol prostro po goloj zemlji da bi se u posljednjem asu, u kojem bi
se neprijatelj jo mogao razbjesniti, gol borio s golim. Leei tako
na zemlji, odloio je odjeu od kostrijeti, a lice na uobiajeni nain
upravio k nebu. Posvema se usmjerio prema nebeskoj slavi, a lijevom je rukom prekrio ranu na desnom boku da se ne bi vidjela pa je
rekao brai: Ja sam svoje uinio, a to treba da vi uinite, neka vas
o tome poui Krist! (usp. 1 Sam 19,20; Ef 4,21).
4. Kad su sveeva subraa, ranjena udesnom strelicom suosjeanja, proplakala, jedan je izmeu njih, kojega je ovjek Boji zvao
svojim gvardijanom, po Bojem nadahnuu spoznao njegovu elju.
Brzo je ustao, uzeo tuniku, pojas i gae pa je sve to donio Kristovu siromaku i rekao: Ovo ti kao siromahu posuujem, a ti uzmi
snagom svete poslunosti! Sveti se ovjek zbog toga obradovao.
990
Klicao je od radosti i ruke uzdigao prema nebu. Veliao je svoga

Krista to, rastereen od svega, k njemu odlazi slobodan. Sve je to
uinio iz ljubavi prema siromatvu te nije htio imati ni svog habita,
nego samo posuena od drugoga.
Oito je da je u svemu htio biti suoblien s Kristom propetim,
koji je visio na kriu siromaan, pun bola i gol. Zbog toga je na
poetku svog obraenja pred biskupom ostao gol pa je i na svretku
ivota htio sa svijeta otii gol. Brai je koja su se nalazila uz njega
pod poslunost naredio da ga onda kad vide da je preminuo tako
dugo ostave leati na zemlji koliko bi netko trebao da bez napora
prevali tisuu koraka.
O, najkranskijeg li ovjeka koji je po savrenu nasljedovanju
za ivota nastojao biti suoblien ivome Kristu, a kad je umirao,
da bude slian umiruem Kristu, a kao mrtav mrtvome, pa je zato
zavrijedio da mu i tijelo bude ureeno vidljivom slinou!
5. Kad se napokon pribliio as njegova preminua, dao je k sebi
sazvati svu brau koja su se nala ondje. Utjenim ih je hrabrio rijeima s obzirom na svoju smrt, oinskim ih je osjeajima poticao na
ljubav Boju. Razvio je govor o strpljivosti, siromatvu i vjernosti
prema Rimskoj crkvi, a svim je ostalim uredbama pretpostavio sveto evanelje.
Dok su braa naokolo sjedila, povrh njih je u obliku kria ispruio prekriene ruke, jer je taj znak uvijek volio, te je svu i nazonu i
odsutnu brau blagoslovio snagom i imenom Propetoga. Osim toga
je dodao: Ostajte mi zdravo, svi moji sinovi, u strahu Bojem i u
njemu ustrajte dovijeka! A jer vam se blie kunja i nevolja, sretnih
li onih koji e ustrajati u onome to su zapoeli. urim se Bogu ijoj
vas milosti sve preporuujem.
Kad je Bogu nadasve dragi ovjek dovrio ove oinske opomene,
naredio je da mu se donese evanelistar i da se ita Evanelje po
Ivanu koje poinje rijeima: Bijae pred svetkovinu Pashe (Iv 13,1).
Nakon toga je sam, koliko je mogao, zapjevao psalam: Iz svega glasa
vapijem Gospodinu, iz svega glasa Gospodina zaklinjem, a na kraju je
zavrio: Oko mene e se okupiti pravednici zbog dobra to si ga iskazao
meni (Ps 142,18).
6. Kad su se konano na njemu ispunili svi misteriji i kad se njegova presveta dua liila tijela i utonula u ponor ljubavi Boje, blaeni je ovjek usnuo u Gospodinu.
Jedan je izmeu brae i uenika vidio njegovu blaenu duu u
obliku sjajne zvijezde kako je bijeli oblai iznad mnogih voda ravnim putem nosi gore u nebo. Zbog velike je svetosti blistala sjajem
i bila ispunjena obiljem nebeske mudrosti i milosti po kojima je
991
sveti ovjek zavrijedio ui u mjesto svjetlosti i mira, gdje s Kristom

vjeno uiva.
Tada je ministar brae u pokrajini Terra di Lavoro bio brat Augustin, ovjek zaista svet i pravedan, koji se nalazio na samrti. Poto
je ve mnogo prije izgubio govor, nazoni su uli kako je najednom
viknuo rekavi: Poekaj me, oe, poekaj; ve idem s tobom! Kad
su ga braa zaueno upitala komu govori s toliko povjerljivosti, on
je odgovorio: Zar ne vidite naeg oca Franju kako odlazi u nebo?
I njegova se sveta dua odmah iselila iz tijela, slijedila je svoga svetog oca.
U to je vrijeme asiki biskup hodoastio u svetite svetoga Mihaela koje se nalazi na Monte Garganu. Njemu se blaeni Franjo
ukazao u noi svoga preminua i rekao mu: Evo ostavljam svijet i
odlazim u nebo! Kad je biskup ujutro ustao, pripovijedao je pratiocima to je vidio. Vrativi se u Asiz, sve je pomno ispitao i sa sigurnou ustanovio da se blaeni otac s ovoga svijeta preselio onoga
asa kako mu je to bilo objavljeno u vienju.
eve, ptice koje vole svjetlo, a zaziru od tame sumraka, u asu
preminua svetoga ovjeka, kad se ve sputala no, doletjee u velikom broju iznad krova kue i neobino cvrkuui kruile su slavei sveca koji ih je obiavao pozivati da slave Boga. Tako su pruile
svoje radosno i neprevarljivo svjedoanstvo o sveevoj slavi.
XV. poglavlje
Kanonizacija i prijenos tijela
1. Tako je Franjo, sluga i prijatelj Svevinjega, osniva i voa Reda

manje brae, sljedbenik siromatva, uzor pokore, glasnik istine, zrcalo svetosti i uzor svekolikog savrenstva, po Bojoj milosti neprestano
napredovao i od najniega stupnja stigao do onoga najvieg. Ovaj
divni ovjek u siromatvu bijae bogat, u poniznosti uzvien, u mrtvljenju pun ivosti, u jednostavnosti razborit; odlikovao se u svim krepostima. Gospodin ga je za ivota na udesan nain uinio slavnim, a
na samrti ga je uinio jo slavnijim. Kad se naime blaeni ovjek selio
s ovoga svijeta, kad je ona sveta dua ula u vjeni dom i kad je punim
ustima srknuo iz izvora ivota te postao dionikom slave (Rim 8,18),
na tijelu su ostali utisnuti znakovi budue slave da bi to sveto tijelo,
razapeto sa strastima i poudama (Gal 5,24), postalo novim stvorenjem
(2 Kor 5, 17) i po posebnoj povlastici nosilo oblije Kristove muke te
po novom udu unaprijed pretkazivalo slavno uskrsnue.
2. Na onim su se blagoslovljenim udovima mogli vidjeti avli to
ih je iz njegova tijela na udesan nain skovala Boja sila. Da, oni
992
su u njegovo tijelo tako urasli da su se, ako bi ih tko pritisnuo na

jednoj strani, odmah pokazali na drugoj kao jedinstvene tvrde ile.
Na njegovu se tijelu mogla jasno vidjeti i rana na prsima. Ona je bila
jednaka onoj rani na Spasiteljevim prsima, koja je na tijelu naeg
Spasitelja proizvela sakrament ljudskog otkupljenja i preporoaja.
avli su bili crni kao eljezo, a rana na prsima bijae crvena i izgledala je kao neka divna rua, jer se tijelo oko nje stisnulo. Dok su mu
ostali dijelovi tijela po naravi i uslijed bolesti prije bili tamni, sada je
to tijelo odsijevalo izvanrednom bjelinom i doaravalo ljepotu nebeskog preobraenja.
3. Udovi su mu, kad su ih se doticali, bili tako meki i gipki te
se inilo kao da su se povratili u njenost djeje dobi, a nekima se
inilo kao da su ureeni oitim znakovima nedunosti. Dok su se
na sjajnobijelom tijelu avli crnili, rana se na boku rumenila poput
rascvjetane rue. Zato se ne treba uditi ako je tako divna i udesna
promjena u gledalaca bila uzrokom radosti i divljenja. Plakali su sinovi jer im je oduzet tako drag otac, ali bijahu obuzeti i nemalom
radou kad su na njemu ljubili znakove svevinjega Kralja. udo
je naricanje okrenulo u klicanje, a razum je istraivanje preobraao
u divljenje. Bio je to tako neobian i izvanredan prizor za sve one
koji su ga promatrali da ih je uvrivao u vjeri i poticao na ljubav, a
onima koji su o tome sluali bilo je to predmetom uenja i u njima
je razbuivalo elju da to i sami vide.
4. Kad se doznalo za preminue blaenog oca i kad se proirio
glas o udu, narod se uurbano slijevao na ono mjesto da vidi tjelesnim oima ono to je od razuma uklanjalo svaku sumnju i poveavalo radost srca. Tako je doputeno mnogim asikim graanima
da vlastitim oima promotre i usnama poljube one svete rane. A
jedan je od njih, neki obrazovani i umni vitez imenom Jeronim, ovjek uven i glasovit, u te svete rane posumnjao i poput Tome nije
vjerovao (usp. Iv 20,24). Pred braom je i pred drugim graanima
jae i odvanije pomicao avle sveeve ruke, noge i bok je dotakao
vlastitim rukama. Kad je opipao i dotaknuo one nesumnjive znakove Kristovih rana, iz svoga je srca kao i iz sviju ostalih uklonio ranu
svake sumnje. Zbog toga je uz ostale i on postao odluan svjedok
openito priznate istine. Dotaknuvi se svetog evanelja, potvrdio
je to i zakletvom.
5. Braa su i sinovi koji su pozvani na oevo preminue s mnotvom naroda onu no u kojoj je slavni Kristov priznavalac preminuo
proveli u pjevanju boanskih pohvala tako da to nije izgledalo kao
mrtvako, nego kao aneosko bdjenje. Kad je svanulo, mnotvo
993
koje se sleglo, uzevi grane drvea i poveavi rasvjetu buktinjama,

uz himne je i popijevke odnijelo sveto tijelo u grad Asiz.
Prolazei pokraj crkve sv. Damjana, gdje je tada zatvorena s djevicama boravila ona plemenita djevica Klara koja sada uiva nebesku
slavu, sa svetim se tijelom malo zaustavie i, ureena nebeskim biserjem, pokazae ga onim svetim djevicama da ga vide i poljube. Kad napokon sa zanosnim klicanjem stigoe u grad, dragocjeno blago to ga
donijee s najveim potovanjem sahranie u crkvi sv. Jurja. Ondje je
Franjo kao djeak uio pisati, ondje je kasnije prvi put propovijedao i
napokon je ondje (nakon smrti) dobio prvo poivalite.
6. asni se otac s ovoga svijeta preselio 4. listopada 1226. godine od utjelovljenja Gospodinova, u subotu naveer, a pokopan je u
nedjelju.
Blaeni je ovjek, im je uzet na nebo da uiva u sjaju Bojega lica, odmah poeo blistati velikim i brojnim udesima. Tako je
svemogui Bog onu veliku svetost koja se za njegova ivota poradi
popravka grenika oitovala svijetu po savrenim krepostima, sada
kad kraljuje s Kristom potvrivao udesima da bi se vjera potpuno
uvrstila.
Njegova su slavna udesa i mnogobrojna po njemu primljena
dobroinstva u razliitim krajevima svijeta u mnogima rasplamsala
ljubav prema Kristu i potaknula ih da tuju sveca. Kako su svjedoanstva rijei i djela na sav glas razglaavala velika djela to ih je
Bog izvodio po svome sluzi Franji, glas je stigao i do uiju vrhovnog
sveenika, pape Grgura IX.
7. Ovaj pastir Crkve nije upoznao izvanrednu svetost toga ovjeka
samo po udesima za koja je uo nakon sveeve smrti, nego je ve
i za njegova ivota i sam to iskusio, vlastitim oima gledao i svojim
rukama doticao. Zato nije nimalo sumnjao u to da ga je Gospodin
proslavio u nebu. Da bi suglasno postupao s Kristom, ijim bijae
zamjenikom, nakon pobona razmiljanja odluio je da ga uzvisi
na zemlji kao sveca koga svi trebaju tovati. A jer je cijelome svijetu
htio pruiti posvemanju sigurnost s obzirom na njegovo uzvienje
u nebesima, dao je zabiljeiti sva njegova udesa za koja je mogao
doznati, potkrijepio ih je svjedoanstvima vjerodostojnih oevidaca i
dao ih preispitati onim kardinalima za koje se inilo da su ovoj stvari
bili manje skloni. Kad je sve to pomno pretreseno i kad svi odobrie,
po jednodunom je miljenju i pristanku svoje brae kardinala i sviju
dostojanstvenika koji su tada boravili u Kuriji odluio kanonizirati ga.
U nedjelju 16. srpnja 1228. godine od utjelovljenja Gospodinova
blaenog oca Franju to bi trebalo nadugo pripovijedati na najsveaniji nain unio je u imenik svetaca.
994
8. Godine Gospodnje 1230, kad su braa bila sakupljena na generalnom kapitulu u Asizu, ono je Gospodinu posveeno tijelo 25.
svibnja preneseno u baziliku koja je sagraena njemu u ast. A dok
je sveto blago, opeaeno peatom svevinjega Kralja, prenoeno,
Onaj, iji je lik nosio, udostojao se uiniti mnoga udesa da bi spasonosni miris privlaio ljubav vjernika kako bi slijedili Krista. Zato
je dolikovalo da Bog onoga kojega je po daru kontemplacije sebi
uinio milim i dragim, poput Henoha prenese u raj i da ga po aru
ljubavi u ognjenim kolima odveze u nebo kao Iliju. Dolikovalo je
to je dao da njegove svete kosti, koje su ve boravile pod cvijeem
nebeskoga proljea, u svom novom poivalitu na udesan nain
ponovno proklijaju.
9. Kao to je ovaj blaeni ovjek ve za ivota bio slavan po udesnim znakovima svojih kreposti, tako i od dana svoga preminua
sve do sada po razliitim krajevima svijeta blista slavnim udesnim
djelima kojima ga uzvisuje Boja sila. Slijepi i gluhi, nijemi i hromi,
vodobolni i uzeti, opsjednuti i gubavci, brodolomci i zatvorenici po
njegovim zaslugama primaju pomo. Izlazi u susret svim bolestima,
potrebama i pogiblima. No i po mnogim mrtvima to ih je udesno
uskrisio vjernici upoznaju veliinu snage Svevinjega koji udesno
uzvisuje svoga Sveca (Ps 4,4). Njemu neka je ast i slava u beskrajne
vijeke vjekova!
Amen.
Ovdje svrava ivotopis blaenog Franje.
NEKA UDESA
NAKON SMRTI SV. FR A N J E
QUEDAM DE MIRACULIS IPSIUS
POST MORTEM OSTENSIS
(12601263)
Prijevod
DAMJAN DAMJANOVI
NEKA UDESA NAKON SMRTI SV. FRANJE

I. Snaga njegovih svetih rana.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 997
II. Uskrieni mrtvi.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1001
III. Izbavljeni iz smrtne pogibelji. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1004
IV. Spaeni brodolomci. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1008
V. Osloboeni iz okova i tamnice.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1010
VI. ene osloboene od pogibeljna poroaja.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1012
VII. Izljeenje slijepih. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1014
VIII. Izlijeeni od raznih bolesti.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1017
IX. Kanjavanje onih koji nisu svetkovali sveev blagdan
i koji su ga pogrivali. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1019
X. Razliita druga udesa.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1021
I. Snaga njegovih svetih rana

1. Na ast i slavu svemoguega Boga! Budui da elim opisati
neka udesa blaenog oca Franje nakon njegove proslave u nebu,
izmeu onih koja su provjerena, smatrao sam da treba poeti u prvom redu s onim na kojem se oituje snaga Isusova kria i obnavlja
njegova slava.
Novi je dakle ovjek Franjo zasjao novim i zapanjujuim udom
kad se kao obiljeen pojavio s posebnom povlasticom, koja nije
dana prolim vjekovima. Bio je naime ureen svetim ranama i suoblien, u ovom smrtnom tijelu, tijelu Propetoga. to god bi ljudski
jezik o tome rekao, ipak to ne bi bila dostojna pohvala. Cjelokupno
se nastojanje ovjeka Bojega, kako ono javno tako i privatno, kretalo oko Gospodinova kria. I kao to je na poetku njegova obraenja znak kria bio utisnut u njegovo srce, tako je izvana obiljeio
i njegovo tijelo. Upravo se zatvorio u sam kri: uzeo je pokorniku
haljinu koja je imala oblik kria da bi mu i tijelo, kao to mu je dua
iznutra obukla propetoga Gospodina, bilo opskrbljeno orujem kria, da bi pod tim znakom, kojim je Bog pobjeivao zrane snage,
vojevala i njegova vojska za Gospodina. No ve od onoga vremena kad je poeo vojevati za Krista u vezi s njim su zasjala razliita
otajstva kria. To postaje jasnije onome tko promatra tijek njegova
ivota, kako se sedmokratnim ukazivanjem Gospodinova kria i mislima, i osjeajima, i inima po zanosnoj ljubavi sav preoblikovao u
oblije Propetoga. Dobrota se svevinjega kralja preko svakog ljudskog oekivanja snizuje do svojih ljubitelja; zastavu je Svetoga kria
utisnuo u njegovo tijelo da je nosi. Budui da je posjedovao izvanrednu ljubav prema kriu, trebalo je da, udesno ureen kriem,
zasja i po udesima.
2. Nepobitnoj vjerodostojnosti ovoga uda ne idu u prilog samo
svjedoanstva posve pouzdanih svjedoka koji su vidjeli i doticali ne
go i udesna ukazivanja i udesa koja su se dogodila nakon njegove
smrti, da bi se uklonila svaka sumnja due.
Blage uspomene gospodin papa Grgur IX., za koga je sveti ovjek prorekao da e biti uzdignut na apostolsko dostojanstvo, prije
nego to je stjegonou kria unio u imenik svetaca, u srcu je nosio

997
998
neku neosnovanu sumnju s obzirom na ranu koju je Franjo imao na

prsima. Sretni je biskup pripovijedao sa suzama kako mu se blaeni
Franjo ukazao jedne noi u snu sa strogim izrazom lica i prekorio
ga zbog potajne sumnje srca. Podigao je desnu ruku, otkrio ranu i
zatraio au da u nju uhvati krv koja je ikljala iz rane. U vienju
je vrhovni sveenik pruio zatraenu au i ona se do vrha napunila
krvlju koja je tekla iz boka.
Od tada je prema tom svetom udu gajio toliku pobonost i poeo plamtjeti tolikim arom te nikako nije mogao dopustiti da netko
one blistave znakove preuzetnim napadanjem omalovai, a da ga ne
bi strogo ukorio.
3. Neki brat, pripadnik Reda male brae, po slubi propovjednik, uivao je velik ugled zbog svojih kreposti i dobra glasa. vrsto
je vjerovao u sveeve rane, a kad je iz ljudske radoznalosti u sebi
istraivao razlog ovog uda, obuzela ga je neka sumnja. Dok je tijekom vie dana, zahvaen estinom tih misli, trpio ovakvu muku,
u noi mu se u snu ukazao sveti Franjo s blatnim nogama. Prema
njemu se pokazao i ponizno strogim i strpljivo srditim. Upitao ga
je: Kakve su te to snale dvojbe? Pogledaj ruke moje i noge moje!
Dok je gledao probijene ruke, na blatnim nogama nije vidio rana.
Tada mu je sveti Franjo rekao: Ukloni blato s mojih nogu i upoznaj
mjesta avala! Kad ih je ovaj pobono prihvatio, opazio je da je
blata nestalo te je rukama dotaknuo mjesta avala. Kad se probudio, odmah se rasplakao, a prijanje je misli, koje su na neki nain
bile blatne, oprao potokom suza i javnim priznanjem.
4. Neka je odlina Rimljanka, plemenita i ivotom i po slavnim
precima, izabrala svetoga Franju da joj bude zatitnikom. U svojoj je
sobici imala njegovu sliku pred kojom se Ocu molila u tajnosti. Kad
se jednog dana predala molitvi, promatrala je sveevu sliku, koja nije
imala svetih rana. Silno se poela alostiti i uditi. No kakvo udo ako
na slici ne bijae onoga to je slikar ispustio. I kad je vie dana zabrinuta pomno razmiljala koji bi mogao biti razlog toga nedostatka, gle,
najednom se jednoga dana na slici pokazae oni udesni znakovi, kao
to obiavaju biti naslikani na drugim slikama. ena se preplaila i odmah pozvala svoju pobonu kerku te ju je upitala je li slika do tada
bila bez rana. Ona je potvrdila i zaklela se da je neko bila bez rana,
a sada se vide rane. Kako meutim ljudska narav samu sebe esto
nagoni na to da padne i posumnja u istinu, u eninu se duu uvukla
bezrazlona sumnja: nije li slika moda od poetka bila tako izraena? Da se ne bi prezrelo pravo udo, Boja je sila nadodala i drugo.
Onih je znakova odmah nestalo i slika je bila liena one povlastice da
bi novo udo bilo potvrdom za ono prijanje.
Nek a ude s a n akon sm rti sv. Franj e
999
5. Dogodilo se kod Leride u Kataloniji. Neki je ovjek imenom

Ivan, tovatelj svetoga Franje, jedne veeri iao nekim putom gdje
je u zasjedi ekala ubilaka druba. Dotini nije bio meta urotnika,
jer ga nisu smatrali neprijateljem, nego neki drugi koji je ovome bio
slian i nalazio se u njegovoj pratnji. Jedan je od zasjedaa bio uvjeren da mu je on neprijatelj pa je na nj nasrnuo i zadao mu mnogo
smrtonosnih rana te uope nije bilo nikakve nade da e ozdraviti.
Zadobio je ponajprije ranu na pleima i ruka mu je bila gotovo sasvim odsjeena. Drugi mu je ubod na prsima ostavio toliki otvor te
je dah koji je odatle izlazio ugasio oko est zajedno spojenih svijea.
Prema miljenju lijenika nije bilo mogue lijeenje jer su se rane
zagnojile, a iz njih se irio tako nepodnoljiv zadah da je i sama njegova ena od toga zazirala. Ve mu nikakva ljudska sredstva nisu
mogla pomoi.
S najveom se pobonou utekao blaenom ocu Franji da
zatrai njegovu pomo. Dok je primao ubode, s najveim je pouzdanjem zazivao njega i Blaenu Djevicu. I gle, dok je bijednik
osamljen leao na svom leaju i ee vapio, zazivajui Franjino
ime, uza nj se naao netko obuen u odijelo manjega brata. inilo
se kao da je uao kroz prozor. Taj ga je nazvao imenom i rekao:
Jer si se pouzdao u mene, Gospodin e te ozdraviti! Ali kad ga
je bolesnik upitao tko je on, rekao je da je Franjo. Pribliio mu
se, odmah mu uklonio povoje i, kako se inilo, sve mu je rane
namazao nekom pomau. im je taj osjetio njeni dodir onih svetih ruku koje snagom Spasiteljevih rana mogu izlijeiti, nestalo je
gnoja, tijelo se oporavilo i rane zarasle. Potpuno mu je vraeno
prijanje zdravlje.
Kad je blaeni otac to obavio, odmah se udaljio. A taj, kad je
osjetio da je ozdravio, pozvao je svoju enu, radosno je poeo slaviti
Boga i svetoga Franju. ena je bre-bolje dotrala i vidjela kako
ve stoji onaj za koga je mislila da e sutradan biti pokopan. Kako
je bila silno uzbuena, cijelo je susjedstvo ispunila vikom. Kad se
sletjee njihovi ukuani i kad ga kao mahnita htjedoe staviti u krevet, on se tome opirao. Svi su bili toliko zapanjeni i kao oamueni
da su prizor koji su gledali smatrali utvarom, jer su onoga koga su
as prije gledali strahovito izranjena i sasvim iznemogla sada pred
sobom gledali kao posve zdrava. A njima e na to ovaj ozdravljeni:
Nemojte se bojati, ovo to vidite ne smatrajte tlapnjom, jer je sveti
Franjo as prije otiao odavde. Doticanjem onih svojih svetih ruku
posve mi je iscijelio sve rane.
Kad se ovo udo razglasilo, onamo je pohrlio sav narod. Dok su
ljudi u tako oitu udu gledali snagu rana blaenoga Franje, istovremeno ih je obuzelo i divljenje i radost. Velikim su pohvalama veliali
Kristova stjegonou.
1000
Blaeni se otac, tijelom ve mrtav, a s Kristom iv, udesno pokazao nazonim i njenim je doticajem svojih svetih ruku na smrt
izranjenu ovjeku povratio zdravlje, jer je na sebi nosio rane onoga
koji je milosrdnom smru i udesnim uskrsnuem ljudski rod, koji
bijae izranjen i polumrtav ostavljen, izlijeio snagom svojih rana.
6. U Potenzi, u Apuliji, bijae neki sveenik imenom Rogerije,
ovjek ugledan i kanonik velike crkve. Kad je jednoga dana, muen
boleu, uao u crkvu da se pomoli, a u njoj bijae slika blaenoga
Franje koja je prikazivala slavne rane, poeo je sumnjati u to veliko
udo kao u neto to je posve neobino i nemogue. Dok se tako u
sebi muio i o kojeemu razmiljao, najednom je osjetio da je teko
udaren ispod rukavice po dlanu lijeve ruke. uo je zvuk udarca kao
kad se iz luka izbaci strelica. Odmah je zatim, povrijeen ranom i
osupnut zvukom, s ruke svukao rukavicu da i vidi ono to je zamijetio opipom i sluhom. Kako prije toga nije na dlanu bilo nikakve
povrede, sad je nasred dlana opazio ranu kao da mu je zadana strelicom. Iz rane je sukljala tolika snaga vatre da se inilo kao da e
obnemoi.
I gle uda! Na rukavici se nije opaao nikakav trag, da bi sakrivenoj rani srca, koja je zadana skrovito, odgovarala kazna nanesena
ranom. Dva dana je vikao i zapomagao od strahovite boli i svima
je priznavao tajnu svoga nevjernog srca. Izjavio je i potvrdio zakletvom da vjeruje kako je sveti Franjo imao svete rane. Tvrdio je da ga
je ostavila utvara i svaka sumnja.
Skrueno je molio Bojega sveca da mu pomogne po svojim
svetim ranama. Mnogo je molio i prolijevao potoke suza. I gle
uda! Kad je odbacio nevjeru, ozdravila mu je najprije dua, a zatim je uslijedilo i ozdravljenje tijela. Stiala se svaka bol, vatrutine
je nestalo, a udarac nije ostavio nikakva traga. I tako se dogodilo da je po providnosti Bojeg milosra izlijeena potajna bolest
due po vidljivu kroenju tijela. im je ozdravljena dua, odmah
je ozdravljeno i tijelo. Taj ovjek postade ponizan, Bogu odan, a
svetom je Franji i brai njegova Reda bio privren trajnom naklonou. To je udo potvreno sveanom prisegom, a do nas je o
njemu prispjela obavijest po pismu koje je provieno biskupovim
peatom.
Kad se radi o svetim ranama, nema mjesta nikakvoj sumnji. Budui da je Bog dobar, neka u ovoj stvari niije oko ne bude zlo ni
zavidno, kao da podjeljivanje ovakva dara nije u skladu s vjenom
dobrotom. Ako su naime mnogi udovi ovom serafskom ljubavlju
povezani s Kristom glavom, onda u boju smiju svi nositi jednako
oruje i u njegovu kraljevstvu doivljavaju istu slavu. Nitko zdrave
pameti ne moe to zanijekati.
1001
II. Uskrieni mrtvi

1. Umrla je neka ena iz sela Monte Marano, nedaleko od Beneventa, koja posebnom pobonou bijae privrena svetom Franji.
Kad su se sveenici sastali da nou obave poduje i bdjenje s pjevanjem psalama, najednom se ena naoigled svima na odru uspravila i pozvala jednog od nazonih sveenika, svoga kuma, rekavi:
Oe, elim se ispovjediti. Sasluaj moj grijeh. Nakon svoje smrti
trebala sam biti baena u strogi zatvor, jer grijeh koji u otkriti jo
nisam ispovjedila. Budui da se za me pomolio sveti Franjo, koga
sam za ivota pobono tovala, doputeno mi je da se sada vratim u
tijelo da bih stekla vjeni ivot, kad priznam onaj grijeh. Evo, kad ga
prema vama otkrijem, otii u u obeani pokoj.
Tako se drui ispovjedila sveeniku koji je isto tako drhtao.
Kad je primila odrjeenje, spokojno je legla na odar i sretno usnula
u Gospodinu.
2. U mjestu Pomario, koje se nalazi u apulijskim brdima, otac i
majka imaahu kerku njene dobi koja im bijae neobino draga.
Teko je oboljela i bila na samrti. Njezini su roditelji, jer se vie nisu
nadali drugom potomstvu, smatrali da s njom na neki nain i oni
umiru.
Kad su se na taj tuni sprovod sakupili roaci i prijatelji, nesretna
majka, obuzeta neizrecivom boli i shrvana prevelikom alou, skoro da nije nita opaala od onoga to se oko nje zbivalo. Meutim
joj se ukazao sveti Franjo s jednim subratom i udostojao se posjetiti
enu za koju je znao da mu je odana te joj je upravio ove njene
rijei: Nemoj plakati! Svjetlo e ti se tvoje svjetiljke koje oplakuje
kao ve ugaeno vratiti mojim posredovanjem.
ena je odmah ustala i svima priopila to joj je rekao svetac.
Nije dopustila da se mrtvo tijelo iznese, nego je s velikom vjerom
zazvala ime svetoga Franje i, prihvativi mrtvu ker, naoigled i na
divljenje nazonih, podigla ju je ivu i zdravu.
3. Kad su braa od nekoga ovjeka u Noceri, koji se zvao Ivan,
zatraila kola koja su im bila potrebna, taj im je umjesto traene
usluge budalasto dobacio neku pogrdu, a umjesto zamoljene milos
tinje na ast svetome Franji opsovao mu je ime.
ovjek se za svoju ludost pokajao. Obuzeo ga je spasonosan
strah da e ga moda zadesiti kazna Boja, kao to ga je zaista malo
kasnije i snala. Odmah mu je naime obolio sin prvoroenac i nakon malo vremena izdahnuo. Nesretni se otac valjao po zemlji i nije
prestajao zazivati Bojega sveca. Plaui je uzviknuo: Ja sam onaj
koji je sagrijeio, ja sam opako govorio; mene si trebao kazniti. Po-
1002
vrati mi, svee, raskajanom ono to si mi oduzeo kao opaku psovau. Predajem ti se, zauvijek se stavljam u tvoju slubu. Pobonu u
rtvu zahvalnicu uvijek prikazivati Kristu na ast tvoga imena.
udesne li stvari! Na ove je rijei djeak ustao i prekinuto je
naricanje. Izjavio je da ga je, kad je umro, blaeni Franjo oivio i
povratio.
4. Sini jednog biljenika iz grada Rima, koji je imao jedva osam
godina, po djejem je obiaju zaelio ii s majkom u crkvu svetoga
Marka. Kad ga je majka prinudila da ostane kod kue, djeak se
kroz prozor palae bacio dolje i od strahovita je pada odmah izdahnuo.
A majka, koja jo ne bijae daleko, uvi udarac od pada, posumnjala je da joj se sin sunovratio. Odmah se vratila i nala sina
koji joj je tako nesretnim sluajem oduzet. Odmah se htjela osvetiti
samoj sebi i bolnim je zapomaganjem pobudila svekolike susjede na
suosjeanje.
Neki je mali brat imenom Raho iao propovijedati i prolazio je
upravo onuda. Pribliio se djeaku i pun vjere rekao njegovu ocu:
Vjeruje li da sveti Franjo moe uskrisiti tvoga sina od mrtvih zbog
ljubavi koju je uvijek gajio prema Kristu propetome radi vraanja
milosrdnog ivota ljudima? Kad je taj odgovorio da vrsto vjeruje
i kad je izjavio da e uvijek vjerno sluiti svecu, samo ako po njegovim zaslugama zavrijedi od Boga primiti toliki dar, taj se brat sa
subratom pratiocem bacio na zemlju niice da se pomoli, a i sve
nazone potaknuo je na molitvu.
Kad je to uinjeno, djeak je poeo pomalo zijevati te se otvorenih oiju i uzdignutih ruku sam uspravio i odmah pred svima prohodao iv i zdrav. Po udesnoj su mu sveevoj moi zajedno vraeni
i ivot i zdravlje.
5. Kad se na obali rijeke Volturno u gradu Capui neki djeak
igrao sa svojim vrnjacima, zbog neopreza je pao u rijeku. Rijena ga
je struja brzo progutala i zasula ljunkom. Kad su djeaci koji su se s
njim pokraj rijeke igrali digli viku, sakupilo se ondje mnogo svijeta.
Sav je taj narod usrdno i s pouzdanjem zazvao svetoga Franju da
bi pogledao na vjeru roditelja koji su ga tovali i da bi se udostojao
izbaviti im dijete iz smrtne opasnosti.
Nedaleko se naao i neki pliva. Taj je, uvi zapomaganje, odmah pobrzao onamo. Nakon duga traganja, kad je napokon i sam
zazvao pomo blaenoga Franje, pronaao je mjesto gdje je vir zatr
pao djeaka kao u neki grob. Zaronio je, iskopao ga, izvukao van te
ga alosno pogledao. Premda je narod koji je stajao naokolo vidio
da je djeak mrtav, ipak je plaui i zapomaui zaviknuo: Sveti
1003
Franjo, vrati djeaka njegovu ocu! I idovi su, ganuti naravnom

ljubavlju, molili: Sveti Franjo, vrati djeaka njegovu ocu!
Na radost i divljenje sviju djeak je odmah ustao neozlijeen
i usrdno zamolio da ga odvedu u crkvu svetoga Franje da mu
se pobono zahvali, jer je bio uvjeren da je uskrien njegovom
snagom.
6. U gradu Sessi, u ulici Alle Collone, najednom se sruila neija
kua i ruevine zatrpale jednoga mladia, koji je odmah preminuo.
Na glas o nesrei uzbudie se mukarci i ene te se odasvud strae
onamo. Raskrie drvlje i kamenje te bijednoj majci predadoe mrtva sina.
Majka, obuzeta bolnim jecanjem, koliko je mogla, zavapila je alosnim glasom: Sveti Franjo, sveti Franjo, vrati mi sina! No nije
samo ona nego su i svi nazoni arko molili pomo blaenog oca.
No kad djeak nije davao ni glasa ni znaka, tijelo mu poloie na
odar i ekali su sutranji dan da ga pokopaju. Majka se meutim pouzdala u Gospodina poradi zasluga njegova sveca i zavjetovala se da
e oltar svetoga Franje obdariti novim oltarnikom ako joj oivi sina.
I gle, bilo je nekako o ponoi kad je mladi poeo zijevati i kad
mu se udovi ugrijae; ustao je iv i zdrav te je poeo zahvaljivati
Bogu. Poticao je sakupljeni kler i sav narod da radosno pjevaju hvale i da zahvaljuju Bogu i blaenome Franji.
7. Neki je mladi imenom Geraldin, rodom iz Raguse na Siciliji, u vrijeme berbe otiao u vinograd. Kad se nagnuo pod tijesak
da uzme vinski badanj i da napuni mjeine, najednom mu je, kad
je pokrenut drveni ureaj, veliko kamenje smrtonosnim udarcem
pogodilo glavu.
Otac je odmah priskoio k sinu, ali mu zdvojan nije mogao pomoi, nego ga je onako kako je pao ostavio pod teretom. Kad su
vinogradari uli tuni glas i veliko zapomaganje, brzo se sa svih strana sletjee. Zajedno su jadikovali s nesretnim ocem i mladia su ve
mrtva izvukli ispod ruevine.
Njegov se otac bacio Isusu pred noge i ponizno ga molio da se
po zaslugama svetoga Franje, ija se bliila svetkovina, udostoji vratiti mu sina jedinca. Podvostruio je molitve i zavjetovao se da e sa
sinom pohoditi sveev grob ako mu ga uskrisi od mrtvih. I gle uda!
Mladi, komu je bilo prignjeeno cijelo tijelo, oivio je i bio posve
zdrav. Pred svima je radosno ustao. Prekorio je one koji su naricali i
tvrdio da je vraen u ivot po zagovoru svetoga Franje.
8. Uskrisio je i nekoga drugog mladia negdje u Njemakoj. O
njemu je gospodin papa Grgur prigodom prijenosa svetoga Franje
1004
apostolskim pismom obavijestio sve koji se radosno sabrae na taj

prijenos i na generalni kapitul. Budui da i nije poznato kako se
dogodilo to udo, nisam ga opisao jer sam uvjeren da papino svjedoanstvo svojom vjerodostojnou nadmauje svako drugo svjedoanstvo.
III. Izbavljeni iz smrtne pogibelji

1. U okolici Rima neki je plemeniti ovjek imenom Rudolf zajedno sa svojom bogoljubnom enom primio na konak manju brau. Uinio je to i poradi obine gostoljubivosti, ali i iz potovanja i
ljubavi prema svetome Franji. Te je noi navrh kule zaspao tvravski straar. Dok je leao na svenju drva, koji se nalazio na samom
rubu zida, sveanj se razvezao i pao na krov palae, a odande na
zemlju. Od glomotanja toga pada probudila se cijela obitelj. Kad su
ustanovili da je straar pao, gospodar i gospodarica te tvre odmah
dotrae zajedno s braom.
Taj koji je pao s visine bijae obuzet tako dubokim snom da se
nije razbudio ni od uzastopna pada niti od tropota i vike obitelji
koja se strala. Potezali su ga i drmali rukama te se napokon probudio, a onda se poeo tuiti da je lien ugodna poinka. Tvrdio je
da je slatko spavao u naruju blaenoga Franje. Kad su mu drugi
pripovijedali o njegovu padu i kad je vidio da se nalazi na zemlji, a
leao je gore visoko na kuli, zapanjio se. Pred svima je obeao da e
iz ljubavi prema Bogu i svetom Franji initi pokoru.
2. U mjestu Pofi u Campagni neki se sveenik Toma dao na popravljanje crkvenog mlina. Idui neoprezno rubom kanala kojim je
protjecala obilna, duboka voda, najednom je, spotaknuvi se na zatvara, pao u vodenu struju koja pokree mlin. Budui da mu nije
bilo mogue jezikom, zato je samo srcem usrdno zazivao svetoga
Franju.
Dosta je dugo tako leao pa su njegovi pomagai ve skoro izgubili svaku nadu. Vodeniin su kota s velikim naporom pokrenuli
u protivnom smjeru, i sveenik se, tako izbaen, pipajui valjao u
vodenoj struji. I gle, neki ga je manji brat, obuen u bijelu haljinu i
opasan pojasom, uhvativi ga za ruku, s velikom panjom izvukao
iz vode rekavi: Ja sam Franjo koga si zazivao. A on se, tako udesno spaen, silno presenetio. I kad je htio poljubiti trag sveevih
nogu, amo-tamo je zabrinuto trao, ogledao se i zapitao pomagae:
Gdje je on? Kamo je otiao svetac? Kojim je krenuo putem? Svi
se nazoni prestraeni bacie na zemlju te su veliali slavna djela
velikog Boga i silne zasluge njegova poniznog sluge.
1005
3. Neki su djeaci iz mjesta Celano otili u polje da naberu zelenila. Bio je tu neki stari zdenac koji povrh otvora bijae sav obrastao
zelenim lozjem, a imao je oko osam metara dubine. Djeaci su se
svaki za sebe razili po polju, a jedan je iznenada upao u zdenac.
Dok mu se tijelo nalazilo u dubokom zdencu, duhom se utjecao
blaenome Franji za pomo. Pri samom je padu s vjerom i pouzdanjem zavapio: Sveti Franjo, pomozi mi!
Ostali su se djeaci posvuda razili. Kad su opazili da ovoga ne
ma, sa suzama su ga dozivali i naokolo traili. Kad napokon ustanovie da je upao u zdenac, brzo se jadikujui vratie u mjesto. Raz
glasili su to se dogodilo i traili pomo. Kad se vratie s velikim
brojem ljudi, jedan je pomou ueta sputen u zdenac. Taj je na povrini vode ugledao djeaka kako sjedi i nije bio uope povrijeen.
Kad je izvuen iz zdenca, rekao je nazonima: Kad sam iznenada
pao, zazvao sam u pomo blaenoga Franju koji se, odmah dok sam
jo padao, naao uza me. Pruio mi je ruku, njeno me prihvatio i
vie me nije putao dok me nije zajedno s vama izvukao iz zdenca.
4. Dok je jednom zgodom u crkvi blaenoga Franje u Asizu propovijedao gospodin biskup ostijski, koji poslije postade vrhovnim
sveenikom kao Aleksandar IV., neki je teki, veliki kamen neoprezno ostavljen na visokoj, kamenoj istaci. Zbog vrlo velike teine prevagnuo se i nekoj eni pao na glavu. Budui da su svi nazoni mislili
da je ve posve mrtva i da joj je glava smrskana, pokrie je ogrtaem
kojim bijae zaogrnuta da bi je, kad svri propovijed, u alobnoj po
vorci iznijeli iz crkve.
Ona se meutim s pouzdanjem preporuila blaenom Franji
pred ijim je leala oltarom. I gle uda! Kad je propovijed dovrena, ena je pred svima ustala neozlijeena da se na njoj nije mogao
opaziti nikakav trag povrede. No to je jo udnije, dok je do onoga
asa dugo vremena imala skoro neprestanu glavobolju, tog je asa
bila osloboena od svake boli, kako je nakon toga i sama posvjedoila.
5. Kad su se u mjestu Corneto u nastambi brae sakupili neki dobri ljudi radi lijevanja zvona, jedan je osmogodinji djeak imenom
Bartol za radnike donio neku milou. Najednom nasta strahovita
oluja koja je sruila kuu, a teka, velika vrata tako je silovito bacila
na djeaka te se mislilo da ga je veliki teret smrtonosno prignjeio.
Pod tim je teretom leao pokriven da ga se nije nimalo vidjelo.
Strae se svi koji su se ondje nali u blizini te su poeli zazivati
moni zagovor blaenoga Franje. No i njegov je otac, koji se od
bolna uzbuenja nije mogao ni maknuti jer mu se ukoie udovi,
zavjetima i molitvama preporuivao sina svetome Franji. Napokon
1006
je s djeaka uklonjen smrtonosni teret. Kad gle, onaj koga su smatrali mrtvim pokazao se radosnim kao da je bio probuen iz sna, a
na sebi nije uope imao nikakve povrede. Kad je navrio etrnaest
godina, postao je manjim bratom, a poslije postade u Redu uen i
glasovit propovjednik.
6. Ljudi su iz Lentinia u planini odlomili vrlo velik kamen da bi
bio postavljen na oltar neke crkve blaenoga Franje, koja je uskoro
imala biti posveena. Dok je skoro etrdeset ljudi nastojalo taj kamen natovariti na kola, nakon ponovljenih napora, kamen je pao
na jednoga ovjeka i prekrio ga kao grob. No kako zbog smetenosti
nisu znali to da uine, veina ih je izgubila nadu i otila.
Napokon njih desetorica, koji ostadoe, bolnim glasom zazvae
svetoga Franju neka ne dopusti da ovjek u njegovoj slubi umre
tako stranom smru. Poto se napokon ohrabrie, uklonie kamen
s tolikom lakoom da nijedan nije posumnjao kako je tada s njima
bila nazona i udesna mo svetoga Franje.
ovjek je ustao, a da mu nijedan ud nije bio ozlijeen. Osim
toga je zadobio i bistar vid, koji mu je prije bio mutan, da bi tako svi
shvatili kako su u beznadnim sluajevima mone zasluge blaenoga
Franje.
7. Neto se slino desilo u mjestu San Severino u Ankonskoj
marki. Dok su mnogi s velikim naporima vukli vrlo velik kamen
koji je dopremljen iz Carigrada za baziliku blaenoga Franje,
kamen se nenadanim padom svalio na jednoga od onih koji su
ga vukli. Dok su ga smatrali ne samo preminulim nego i posve
smrskanim, pomogao mu je blaeni Franjo, koji je podravao kamen. Kad je teki kamen uklonjen, taj je skoio bez ikakve ozljede
zdrav i itav.
8. Dok se neki Bartol, graanin grada Gaete, mnogo zalagao pri
izgradnji crkve svetoga Franje, na vrat mu je pala jedna slabo uvrena greda i nemilo ga pritisnula. Osjeao je da mu prijeti smrt. A
kako bijae ovjek Bogu odan i poboan, od nekog je brata zatraio
da mu podijeli popudbinu. Kad bratu nije bilo mogue tako brzo je
donijeti, jer je bio uvjeren da e taj doskora izdahnuti, rekao mu je
rijei blaenog Augustina: Vjeruj i blagovao si!.
Sljedee mu se noi ukazao blaeni Franjo s jedanaestoricom
druge brae, a u naruju je nosio janjece. Pristupio je k njegovu
leaju i pozvao ga imenom rekavi Bartole, nemoj se bojati, jer te
neprijatelj nee nadvladati. Htio te je sprijeiti da mi slui. Ovdje
je Janje za koje si molio da ti se donese. Primio si ga po pobonoj
elji i njegovom e snagom zadobiti zdravlje i due i tijela.
1007
Zatim mu je rukom preao preko rana i naredio da se vrati na

zapoeti posao. Vrlo je rano ustao i pojavio se pred onima koji su
ga ostavili napola mrtva. Oni su se zaudili i zaprepastili. No on je
i njihova srca potaknuo na tovanje i ljubav prema blaenom Franji
kako svojim primjerom tako i sveevim udom.
9. Neki je Nikola iz Ceprana jednoga dana upao u ruke okrutnih
neprijatelja. Zvjerskom su mu okrutnou zadali mnogo rana. Bijednika su zlostavljali tako dugo dok ga nisu smatrali mrtvim ili da
je posve blizu smrti.
Kad je spomenuti Nikola primio prve udarce, snanim je glasom zaviknuo: Sveti Franjo, priteci u pomo! Sveti Franjo, pomozi mi! Mnogi su taj glas uli iz daljine, ali mu nisu mogli pruiti
pomo. Kad je napokon donesen kui, valjao se u vlastitoj krvi. S
pouzdanjem je tvrdio da ga zbog tih rana nee snai smrt i da tada
nije osjeao bol svojih rana, jer mu je sveti Franjo pritekao u pomo
i od Gospodina mu izmolio da moe initi pokoru. To je potvrdio i
sljedei dogaaj. Kad je naime bio opran od krvi, protiv svake ljudske nade odmah je ozdravio.
10. Sin je nekog plemia u Castel San Gimignanu, shrvan estokom boleu, izgubio svaku nadu u ozdravljenje. Ve je bio na
samrti. Iz oiju su mu tekli potoii krvi, kao to krv obiava iktati
iz presjeene ile na ruci. Budui da su se i na ostalim dijelovima
tijela pokazali znakovi skore smrti, smatran je mrtvim. Da, inilo se
da je ve preminuo, jer mu oslabie i disanje i osjetila i jer ve bijae
posve nepokretan.
Kad su se roaci i prijatelji po obiaju sastali da ga oplau i kad su
se dogovarali o svemu to treba za sprovod, njegov je otac, pouzdavajui se u Gospodina, brzim korakom pohitao u crkvu blaenoga Franje koja se nalazila u tome mjestu. Objesivi sebi konopac oko vrata,
s najveom se poniznou bacio na zemlju. Zavjetovao se i skrueno
molio ne bi li uzdasima i vapajima zavrijedio da mu sveti Franjo bude
zatitnikom kod Krista. Kad se otac odmah nakon toga vratio k sinu i
naao ga zdrava, prestalo je naricanje i poelo radovanje.
11. Neto je slino Gospodin po sveevim zaslugama uinio s
obzirom na neku djevojku u jednom selu Catanie koje se zove Thamarite i na nekoj drugoj iz Ankone. Premda su obje zbog vrlo teke
bolesti ve bile na izdisaju, blaeni Franjo ih je odmah ozdravio,
poto su ga roditelji tih djevojaka zazvali s pouzdanjem.
12. Neki je sveenik iz Vicalvia imenom Matej, poto je ispio
smrtonosan otrov, tako teko obolio da vie nije mogao ni govoriti,
1008
nego je samo iekivao smrt. Neki mu se sveenik ponudio da bi

ga ispovjedio, ali iz njega nije mogao izvui nijedne rijei. Zato je
srcem ponizno molio Krista da bi se po zaslugama blaenoga Franje
udostojao istrgnuti ga iz ralja smrti. I Gospodin mu je doskora vratio snagu te je pred nazonim svjedocima s pobonim pouzdanjem
zazvao ime blaenoga Franje, izbacio otrov i zahvalio svom osloboditelju.
IV. Spaeni brodolomci

1. Jednom su se neki mornari nalazili u velikoj opasnosti. Kad su
bili deset milja daleko od luke Barletta, a oluja silno bjenjela, strahujui za ivote spustie sidra. Kako je more zbog oluje jo vema
bjenjelo, potrgae se konopci i odvojie od sidra. Nesigurnim su
i nepouzdanim smjerom lutali po moru. Kad se more konano po
Bojoj odredbi smirilo, mornari su svim snagama pokuavali doi
do sidra iji su konopci plivali na morskoj povrini. A kada to nisu
vlastitom snagom mogli postii, zazvae u pomo imena mnogih
svetaca i kad su ve prolili mnogo znoja, ipak cijeli dan nisu mogli
pronai nijednoga sidra.
Meu njima se nalazio neki mornar imenom Perfekto, koji ba
nije bio savrena ivota. Taj je podrugljivo rekao sudrugovima:
Eto, zazvali ste pomo svih svetaca i, kako vidite, nema nijednoga koji bi nam pomogao. Zazovimo Franju, toga novog sveca, ne
bi li on zaronio u more i donio nam izgubljena sidra! I svi ostali
pristadoe na to, ali ne samo kao za alu nego na Perfektov nagovor. Prekorivi ga zbog podrugivanja, dragovoljno se zavjetovae
svecu. I odmah u tili as, bez ikakva pomagala, sidra izronie na
povrinu mora, kao da se narav teka eljeza preobrazila u lakou
drveta.
2. Neki je hodoasnik, koji jo bijae slab zbog prije preboljene
estoke groznice, vraajui se iz prekomorskih krajeva, putovao laom. Prema blaenom Franji gajio je naroitu pobonost i odabrao
ga da mu bude zatitnikom kod nebeskoga Kralja. Budui da se jo
nije bio oslobodio svoje bolesti, upravo je izgarao od silne ei.
Kako je ve ponestalo vode, na sav je glas poeo vikati: Poite s
pouzdanjem i natoite mi au vode, jer je blaeni Franjo moju au
napunio vodom. I gle uda! Posudu koja prije bijae prazna sada
naoe punu vode.
A nekoga drugog dana, kad je nastalo nevrijeme, lau su zapljuskivali valovi, a strahovit vjetar nemilo ju je pobacivao amo-tamo da su se pribojavali i brodoloma, taj je bolesnik odmah po lai
1009
poeo vikati: Svi ustanite rekao je i iziite u susret blaenome

Franji, koji dolazi! Evo ga, tu je da nas spasi! Tako je viknuo
jakim glasom i sa suzama se bacio niice te se poklonio. im je
bolesnik u vienju vidio sveca, odmah je posve ozdravio, a more
se smirilo.
3. Kad se brat Jakob Rietinac s drugom braom malim amcem
prevozio preko neke rijeke i kad su se na obali najprije iskrcala braa, napokon se spremao da i sam izie. No ta se malena barka nesretnim sluajem prevrnula. Dok je vesla plivao, brat je potonuo u
dubinu.
Braa koja su se sretno iskrcala usrdno su molila blaenoga Franju i suznim jecajima vapila da bi svom sinu priskoio u pomo. I
potopljeni je brat iz velike dubine, jer mu je bilo nemogue ustima,
koliko je mogao vapio srcem, molei ljubljenoga oca za pomo.
I gle uda! Utopljenik je, jer ga je titila nazonost blaenog oca,
po dnu rijeke hodio kao po suhom; uhvatio se za potopljeni amac i
njime je prispio na obalu. No gle! Odjea mu nije bila mokra, ni kap
mu vode nije prionula uz tuniku.
4. Dok je brat imenom Bonaventura plovio s dvojicom ljudi nekim jezerom, laica je zbog navale vode bila djelomino oteena te
je zajedno s njom i suputnicima potonuo u dubinu. Kad su s velikim
pouzdanjem iz jame propasti zazvali milosrdnog oca Franju, utopljenik je odmah izronio zajedno s amcem punim vode i pod sveevim
vodstvom sretno prispio u luku.
Tako je i neki brat iz Ascolia, koji se utopio u rijeci, spaen po
zaslugama svetoga Franje.
Jednako su se tako i neki mukarci sa enama nali u slinoj
opasnosti na Rietinskom jezeru. Poto zbog navale vode zazvae
ime svetoga Franje, sretno se spasie od opasna brodoloma.
5. Neki ankonski mornari, bacani pogibeljnim vjetrom, ve su
se nalazili pred potapanjem. Kad su ve izgubili svaku nadu da e
preivjeti, ponizno zazvae svetoga Franju. Na lai se odmah pojavilo veliko svjetlo i to je svjetlo na udesan nain umirilo more, kao
da je blaeni ovjek svojom udesnom snagom mogao zapovijedati
vjetrovima i moru.
Mislim da je nemogue ispripovijedati u pojedinosti kolikim se
ovaj blaeni otac proslavio udesima i neprestano proslavljuje, koliko je puta oajnicima pruio pomo. Zato kakvo udo ako mu je
kao proslavljenom nebesniku dana vlast nad vodama, kad su mu
ve za ovoga smrtnikog ivota svi stvorovi na udesan nain sluili,
kao da su vraeni u svoje prvotno, rajsko stanje.
1010
V. Osloboeni iz okova i tamnice

1. Dogodilo se da je sluga nekoga gospodara u grkoj Roman
dioli lano optuen zbog krae. Zemaljski je upravitelj naredio da
se ima baciti u samicu i da se teko okuje. Sluga se smilio gospodarici, koja ga nije smatrala krivim za ono zbog ega je optuen.
Kod mua se zauzimala ustrajnim pronjama za njegovo osloboenje. Kad okorjela tvrdoa njezina mua na to nije pristala, gospoa
se usrdno utekla svetome Franji i nedunoga preporuila njegovoj
dobroti.
Tu se odmah naao pomonik nevoljnika i u tamnici je samilosno pohodio zatvorenika. Raskinuo mu je okove, provalio tamnicu,
neduna ovjeka uhvatio za ruku, izveo van i rekao mu: Ja sam
onaj komu te je pobono preporuila tvoja gospodarica. Kad je
dotinoga obuzeo silan strah, dok je traio kako da se spusti niz vrlo
visoku stijenu, najednom se udesnom snagom svog osloboditelja
naao na ravnom. Vratio se svojoj gospodarici i kad joj je redom
ispripovijedao kako se udo odigralo, u pobonoj je gospoi jo vie
raspalio ljubav prema Kristu i tovanje prema njegovu sluzi Franji.
2. U mjestu Massa San Pietro neki je siromah dugovao izvjesnu
svotu novca nekom vitezu. Kad mu zbog neimatine nije bilo mogue podmiriti dug, na vitezov je zahtjev uhien. Usrdno je molio
viteza da mu se smiluje i da mu iz ljubavi prema blaenome Franji
odgodi podmirenje duga. Oholi je vitez prezreo upravljenu mu molbu i omalovaio ljubav prema svetom Franji kao neto bezvrijedno.
Naduto mu je odgovorio rekavi: Bacit u te u takvo mjesto i zatvoriti u takav zatvor da ti nee moi pomoi ni Franjo ni bilo tko
drugi. to je rekao, to je i pokuao. Pronaao je tamnicu u koju je
bacio okovana ovjeka.
Malo kasnije tu se naao blaeni Franjo. Razvalio je tamnicu,
raskinuo okove i ovjeka neozlijeena odveo k njegovima. Tako je
Franjina mo, orobivi oholog viteza, oslobodila od zla uznika koji
mu se preporuio, a i vitezovu je okrutnost neobinim udom preokrenula u blagost.
3. Kad se Albert iz Arezza zbog dugovanja, koje se od njega nepravedno zahtijevalo, nalazio u tekim okovima, ponizno je svoju
nedunost preporuio svetomu Franji. On je naime bio vrlo privren Redu manje brae, a meu ostalim je svecima posebnom pobonou tovao svetoga Franju. Njegov je vjerovnik bogohulno
izjavio da ga ni Franjo ni Bog nee moi izbaviti iz njegovih aka.
I evo to se dogodilo u noi uoi blagdana svetoga Franje. Taj
uznik nije nita jeo, nego je iz ljubavi prema svecu postio, a svoju
1011
hranu dao nekom drugom bijedniku. Dok je nou bdio, ukazao mu

se sveti Franjo. Kad je uao u tamnicu, s uznikovih su nogu i ruku
pali lanci, sama se od sebe otvorie vrata, spustio se mosti pred
izlazom i taj je ovjek otiao slobodan, vratio se kui svojima. Od
tada je ispunjavao svoj zavjet: dan prije blagdana blaenoga Franje
postio je, a svijei koju mu je svake godine obiavao prikazati u znak
svoje poveane pobonosti svake je godine dodavao unciju vie.
4. Kad je na Apostolskoj stolici blaenoga Petra sjedio gospodin
Grgur IX., neki je Petar iz Castella dAlife u Grkoj bio optuen da
je krivovjerac. Po nalogu je istoga pape uhien i predan na uvanje
tiburtinskom biskupu. Tom ga je biskupu predao uz prijetnju da e
biti lien biskupske slube ne bude li ga brino uvao. Biskup ga je
dao okovati i baciti u tamnicu da ne bi mogao pobjei. Dao mu je i
kruha i vode na mjeru.
Taj je mnogim pronjama i vapajima poeo zazivati blaenoga
Franju da bi mu se smilovao, jer se ve bliilo predveerje njegova
blagdana. Budui da se istom vjerom odrekao svake krivovjerne
zablude i svom je pobonou srca prionuo uz nadasve vjernoga
Kristova slugu Franju, zavrijedio je da ga Gospodin uslii po njegovu zagovoru. Kad je nastupila no Franjina blagdana, blaeni je
Franjo nekako u sumrak samilosno doao u zatvor, pozvao ga njegovim imenom i naredio mu da odmah ustane. Taj se uasno preplaio. A kad ga je upitao tko je on, saznao je da je nazoan blaeni
Franjo. Kad je opazio da su mu po nazonosti svetoga ovjeka na
nogama okovi raskinuti i da su pali, da su se zatvorska vrata sama
od sebe otvorila kljuem i da mu je omogueno da izie, iako bijae
osloboen okova, od velike zapanjenosti nije umio pobjei, nego je
na vratima vikao i prestraio sve straare. Kad obavijestie biskupa
i kad je on shvatio da je uznik osloboen okova, poboni je biskup
odmah poao u zatvor. Spoznao je da je tu posrijedi oito bila Boja
snaga te se ondje odmah poklonio Gospodinu. Pred gospodina su
papu i kardinale doneseni okovi, a oni su, vidjevi to se dogodilo,
zadivljeni uvelike blagoslivljali Gospodina.
5. Guidalotto iz San Gimignana bijae lano optuen da je otrovao nekog ovjeka i da jednakom smru namjerava smaknuti sina
toga ovjeka i cijelu mu obitelj. Zato ga je svjetovna vlast uhitila,
stavila u teke okove i zatvorila u neku kulu. On se meutim, svjestan svoje nedunosti, pouzdao u Gospodina i stvar povjerio zatiti
blaenoga Franje da bi ga obranio. Dok je vlast smiljala kako bi pomou muila od njega iznudila priznanje, da je naime uinio zloin
koji mu se pripisuje, i kakvim bi ga muenjem prisilila na priznanje
krivnje da bi ga mogla smaknuti, prethodne noi, onoga jutra kad
1012
je imao biti odveden na muenje, sveti ga je Franjo posjetio svojom nazonou i sve do jutra bio je okruen neizrecivo blistavim
svjetlom. Bio je pun radosti i velikoga pouzdanja. Osim toga je bio
siguran da e biti izbavljen.
Ujutro dooe muitelji, izvedoe ga iz zatvora i stavie na muilo, a na nj metnue teke eljezne utege. Vie je puta s muila skinut
i nanovo na nj stavljen da bi ga tako, nakon ponovljenih muka, bre
prisilili na priznanje zloina. No nedunost mu je odsijevala na licu,
a dok su ga muili, nije oitovao nikakve alosti. Nakon toga je ispod njega naloena velika vatra, ali mu ni tada nije izgorjela ni jedna
vlas, dok mu je glava visjela do zemlje. Konano je poliven vrelim
uljem. Snagom je svoga zatitnika, komu se predao da ga titi, sve to
izdrao i bio puten na slobodu. I napokon je otiao zdrav.
VI. ene osloboene od pogibeljna poroaja

1. Kao to se neka velikaica iz Sklavonije odlikovala plemenitou roda, upravo je tako ta ljubiteljica estitosti plamtjela pobonou prema svetom Franji, a prema njegovoj brai gajila je njenu
ljubav. Za vrijeme poroaja snaoe je nemile boli. Upala je u toliku tjeskobu te se inilo da e taj poroaj djeteta biti majina smrt.
Izgledalo je da nee moi donijeti na svijet ivo dijete, a da i sama
ne izgubi ivot, niti e uz takve boli moi roditi, nego da e morati
podlei.
Tada se sjetila velike svetosti svetoga Franje, njegove moi i slave.
U njoj se razbuktala vjera i rasplamtjela pobonost. Utekla se pouzdanom pomoniku, vjernom prijatelju, utjehi pobonika, utoitu
potitenih. Rekla mu je: Sveti Franjo, tvojoj se dobroti utjeu sve
moje kosti i srcem ti zavjetujem ono to ne mogu rei. O, kako je
neobino brzo djelovala pobonost! Svretak njezine molitve bijae
svretak njezinih boli, svretak muka i poetak poroaja. Odmah su
naime prestale boli i rodila je zdravo dijete. Nije zaboravila svoga
zavjeta, ustrajala je u svojoj odluci. Na ast svecu dala je sagraditi
lijepu crkvu i predala je njegovoj brai.
2. U okolici se Rima neka ena imenom Beatrica nalazila pred
porodom. Kako je etiri dana u utrobi nosila mrtvo dijete, nesretnicu su muile silne boli i ve joj je prijetila smrt. Mrtvi je plod majci
prijetio smru; nedonoe jo nije ugledalo svijeta, a ve je majci
spremalo pogibao. Lijenici su joj pokuavali pruiti pomo, ali je
svako ljudsko sredstvo bilo uzaludno. Tako se od onoga prvog prokletstva na bijednicu dosta toga survalo da se nalazila pred neizbjenim grobom, postavi grobom zaetoga ploda.
1013
Napokon se po posrednicima svom svojom pobonou povjerila manjoj brai. Puna vjere usrdno je zamolila da joj dadu neto od
relikvija svetoga Franje. Bila je volja Boja da se naao komadi pojasa kojim se svetac neko opasivao. im je sveev pojas stavljen na
bolesnicu, odmah je nestalo svake boli, mrtvi je plod, uzrok smrti,
bez tekoe odmah iziao i vraeno joj je prijanje zdravlje.
3. ena je nekog plemenitog ovjeka iz mjesta Calvi imenom
Julijana zbog umiranja vlastite djece proivljavala tune godine i
neprestano je oplakivala alosne sluajeve, to je naime svu djecu,
koju je u vrijeme trudnoe teko nosila, nakon malo vremena sa
strahovitim bolom predavala grobu. Kad je ponovno bila u etvrtom
mjesecu trudnoe, vema je strahovala pred djetetovom smru nego
pred poroajnim bolima. Zato se s pouzdanjem molila blaenom
ocu Franji za ivot jo neroena ploda.
I gle, dok je jedne noi spavala, ukazala joj se neka ena koja je
u naruju drala lijepo djetece i radosno joj ga pruala. A kad se
ustruavala primiti ga, jer se bojala da e ga odmah izgubiti, ona
ena joj je rekla: Primi ga bez straha, jer ono to ti alje sveti Franjo
koji s tobom u alosti suosjea, ivjet e i bit e zdravo. ena se
odmah probudila i boansko vienje to ga je imala shvatila tako da
e joj pomoi zagovor blaenoga Franje.
Od tada je bila sva radosna, jer je oekivala da e prema obeanju dobiti dijete pa je zato svoje molitve podvostruila i zavjetovala
se. I konano joj se navrilo vrijeme da rodi i rodila je sina. Taj se u
mladenakoj dobi lijepo razvijao. To je dijete poticalo roditelje na
veu ljubav i na predanje Kristu i njegovu svecu, jer je po zaslugama
blaenoga Franje primilo snagu ivota.
Neto slino blaeni je otac uinio u gradu Tivoliu. Neka je ena
rodila vie enske djece, pa ju je zato morila elja za kojim mukim
potomkom. Zato je svetom Franji udvostruila molitve i zavjete. Po
njegovu je zagovoru ponovno zanijela. Umjesto jednoga za kojega
je molila dao joj je da rodi dvojicu.
4. Kad se jedna ena u Viterbu nalazila pred porodom, inilo se
da je vema stajala pred smru. Muile su je unutranje boli i sva
bijae jadna zbog enskih tegoba. Kad su joj malaksale sve tjelesne
snage i kad se sva lijenika vjetina pokazala nemonom, zazvala je
blaenoga Franju i odmah je osloboena bolova, a porod je sretno
dovren.
Postigavi to je htjela, zaboravila je na primljeno dobroinstvo.
Nije svecu iskazala dunu zahvalnost; na njegov se blagdan prihvatila teakih poslova. Kad gle, im se desnom rukom prihvatila
nekog posla, ruka joj se ukoila i osuila. A kad je nastojala da je
1014
pomou druge ruke razgiba, kanjena je na slian nain, jer joj se

i druga ruka osuila. Kad ju je obuzeo strah pred Bogom, obnovila
je zavjet i tako zavrijedila da po zaslugama milosrdnoga i poniznog
sveca ponovno zadobije zdravlje udova to ga je izgubila zbog nezahvalnosti i omalovaavanja.
5. Poto se neka ena nedaleko od Arezza sedam dana muila
u poroajnim bolima, nalazila se ve u smrtnoj opasnosti i sva pocrnjela. Kad su od nje svi ve digli ruke, zavjetovala se blaenome
Franji i umirui poela ga zazivati u pomo. Nakon toga je ubrzo
zaspala i u snu vidjela Franju koji ju je umiljato nagovorio i upitao
je prepoznaje li njegovo lice i zna li moliti na ast slavne Djevice:
Zdravo, Kraljice milosra! Kad je odgovorila da zna, svetac joj
je rekao: Poni svetu molitvu i prije nego to je dovri sretno e
roditi.
ena se na te rijei probudila i prestraeno poela govoriti:
Zdravo, Kraljice milosra! Kad je molei izrekla rijei one milosrdne oi i spomenula plod djevianske utrobe, odmah je osloboena od sviju muka i rodila lijepo dijete. Zahvaljivala je Kraljici milosra koja joj se po zagovoru svetoga Franje udostojala smilovati.
VII. Izljeenje slijepih

1. Dok je u samostanu manje brae u Napulju vie godina boravio
brat imenom Robert, na njegovim je oima izraslo divlje meso koje
mu je prijeilo treptanje i upotrebu vjea. Kad se ondje kao gosti zajedno naoe brojna braa, koja su putovala u razliite krajeve svijeta,
blaeni je otac Franjo, zrcalo svete poslunosti, da bi ih novim udom
potaknuo na putovanje, spomenutog brata izlijeio na ovaj nain:
Spomenuti je brat jedne noi umirao. I ve je obavljena i preporuka due kad se najednom pred njim pojavio blaeni otac s trojicom brae savrene svetosti, naime sa svetim Antunom, s bratom
Augustinom i s bratom Jakobom iz Asiza. Kao to su ga ovi savreno
nasljedovali za svoga ivota, tako su ga radosno pratili i nakon njegove smrti. Franjo je uzeo no, obrezao suvino meso i tako bratu
vratio prijanji vid. Izbavio ga je iz ralja smrti i rekao mu: Sine Roberte, milost koju sam ti iskazao znak je brai koja polaze u daleke
zemlje da u ii pred njima i da u upravljati njihovim koracima.
Neka pou radosno i neka naloenu im zapovijed izvre radosna
srca.
2. Kod Tebe u Bizantu neka je slijepa ena dan prije blagdana
svetoga Franje postila samo o kruhu i vodi. Na sam blagdan njezin
1015
ju je mu u rano jutro odveo u crkvu manje brae. U asu podizanja

Kristova tijela za misom otvorila je oi. Jasno je vidjela i najpobonije se poklonila. U asu samoga klanjanja viknula je: Zahvaljujem
Bogu i njegovu svecu jer vidim Tijelo Kristovo!
Svi su nazoni poeli klicati. ena se nakon mise vratila svojoj
kui radosna srca i zdravih oiju. No ta se ena nije veselila samo
zato to joj je povraen vid nego i zato to je u prvom redu po zaslugama blaenoga Franje, snagom vjere, zavrijedila gledati onaj
udesni sakramenat, koji je pravo i ivo svjetlo.
3. Neki je djeak od etrnaest godina, iz mjesta Pofi, naglo obolio i posve oslijepio na lijevo oko. Strahovita je bol, jer je ivac popustio, istisnula oko iz njegove upljine tako da je osam dana za
duinu prsta visjelo sve do obraza te se gotovo ve sasuilo. Kako
je preostalo jo samo to da bude odrezano, jer su lijenici izgubili
svaku nadu, njegov se otac svim srcem utekao za pomo blaenom
Franji. Neumorni se pomonik bijednika nije ogluio na ponizne
molbe. Ve usahlo oko udesnom je moi vratio na njegovo mjesto,
obnovio mu prijanju svjeinu i dao eljeni vid.
4. U istoj je pokrajini kod mjesta Castro s visine pala vrlo teka
greda i opasno ranila glavu nekom sveeniku koji je zbog toga oslijepio na lijevo oko. Oboren na zemlju, poeo je snanim glasom
bolno zazivati svetoga Franju govorei: Pomozi, oe, da bih mogao
poi na proslavu tvoga blagdana kao to sam obeao tvojoj brai da
u doi! To se naime dogodilo dan prije sveeva blagdana.
Taj je odmah ustao, na sav glas je poeo zahvaljivati i radovati se,
a svi su se nazoni, koji su s njim u nevolji suosjeali, silno udili i
oduevljeno klicali. Otiao je na slavlje i svakom je rjeito govorio o
sveevoj dobroti i udesnoj moi koju je doivio na sebi.
5. Neki je ovjek iz Monte Gargana, dok je radio u vinogradu i
podsijecao neko drvo, povrijedio vlastito oko i po sredini ga tako
raskolio da je polovica oka visjela van. Kad je u toj beznadnoj opasnosti izgubio nadu da bi mu mogao pomoi ovjek, obeao je da
e na blagdan svetoga Franje postiti ako mu pomogne. I Boji je
svetac ovjeku odmah vratio oko na njegovo mjesto; raskoljeno je
oko tako spojio i obdario prijanjim vidom da nije ostalo ni traga od
povrede.
6. Sin je nekoga plemenitog ovjeka, koji bijae slijep od roenja, po zaslugama svetoga Franje zadobio eljeni vid te je zbog toga
sluaja dobio ime Illuminatus. Poslije, kad je uao u potrebitu dob,
stupio je u Red blaenoga Franje. Za primljeno se dobroinstvo
1016
pokazao vrlo zahvalnim i toliko je napredovao u svjetlu milosti i

krepostima te je izgledao kao sin pravoga svjetla. Napokon je po zaslugama blaenog oca svet poetak zavrio jo svetijim svretkom.
7. U mjestu Zancato kod grada Anagni neki je vitez imenom
Girardo posvema izgubio oinji vid. Desilo se da su se dva manja
brata, putujui iz dalekih krajeva, svratila u njegovu kuu da prenoe. Iz potovanja prema svetom Franji cijela ih je obitelj primila s
potovanjem i najpaljivije ugostila. Zahvalivi Bogu i gostoprimcu,
otioe u oblinje obitavalite brae. Blaeni se Franjo jedne noi
u snu ukazao jednom od dvojice one brae i rekao mu: Ustani,
pouri s pratiocem kui naega dobroinitelja koji je u vama primio
Krista i mene. elim mu se oduiti za njegovo djelo ljubavi. Oslijepio je zbog svojih grijeha koje nije nastojao u ispovijedi oistiti.
Kad je otac ieznuo, brat je brzo ustao da bi zajedno s pratiocem izvrio primljeni nalog. Kad prispjee u gostoprimevu kuu,
sve su mu redom ispripovijedali to je onaj jedan vidio. Taj se ovjek
uvelike prenerazio i potvrdio da je sve istina to su rekli. Do suza
se skruio i rado se ispovjedio. Kad je napokon obeao da e se
popraviti i kad je na taj nain obnovio svoju duu, odmah je zadobio
i oinji vid. Kad se glas o tom udu proirio svuda naokolo, mnoge
je potaknuo ne samo da tuju sveca nego i na poniznu ispovijed
grijeha te na gostoljubivost.
7a. Kasniji dodatak. Kod Asiza je neki ovjek oklevetan da je
poinio neku krau. Prema strogom je graanskom zakonu bio
oslijepljen. Na temelju presude suca Oktavijana, da se optuenom
imaju iskopati oi, to je po javnim slubenicima izveo vitez Oton.
Taj je ovjek, tako izoblien, s iskopanim oima i prerezanim onim ivcima, doveden k oltaru blaenoga Franje. Poto je zamolio
njegovu dobrostivost i izjavio da je neduan u spomenutom sluaju
koji mu je podmetnut, u roku od tri dana po sveevoj je zasluzi
dobio nove oi. Bile su one dodue manje od onih kojih je nasilno
lien, ali nisu nita manje jasno vrile slubu gledanja.
Svjedokom toga zapanjujueg uda bio je spomenuti vitez Oton
koji se u tu svrhu zakleo pred gospodinom opatom opatije San Clemente, Jakobom, a po nalogu biskupa grada Tivolia koji je ispitivao
to udo. Svjedok je toga uda i brat Vilim Rimljanin koga je brat
Jeronim (iz Ascolia), generalni ministar Reda male brae, obvezao
posebnom zapovijeu i prijetnjom izopenja da e rei istinu koja
mu je o toj stvari poznata. On je, tako obvezan, pred vie provincijalnih ministara istoga Reda i pred drugom uvaenom braom potvrdio
da je, dok jo bijae svjetovnjak, dotinoga vidio da ima oi i kako
su mu one poslije iskopane, te da je oi oslijepljenoga, baene na ze-
1017
mlju, tapom radoznalo prevrtao i kako je nakon toga, kad je onaj po

Bojoj moi zadobio nove oi, vidio kako ponovno vrlo jasno vidi.1
VIII. Izlijeeni od raznih bolesti

1. U gradu Citt della Pieve ivio je neki mladi prosjak, koji
bijae od roenja gluhonijem. Jezik mu je bio tako kratak i malen
da se mnogima koji su ga pregledavali inilo kao da mu je posve
odrezan. Neki ga je ovjek imenom Marko poradi Boga primio na
prenoite. Kad je mladi vidio kako mu je Marko dobar, poeo je
kod njega trajno boraviti.
Kad je spomenuti ovjek jedne veeri sa svojom enom veerao, a mladi se nalazio kod njih, rekao je svojoj eni: Smatrao bih
to najveim udom kad bi sveti Franjo ovome vratio sluh i govor.
I jo je nadodao: Zavjetujem se Bogu da u, ako se sveti Franjo
udostoji to uiniti, iz ljubavi prema njemu ovoga mladia doivotno
uzdravati. I gle uda! Odmah mu je narastao jezik i progovorio je:
Slava Bogu i svetom Franji koji mi je dao govor i sluh!
2. Brat Jakob iz Isea ve je kao dijete u roditeljskoj kui zadobio
velik prodor (herniju). Po nadahnuu je Duha Svetoga, premda bijae mlad i bolestan, pun pobonosti stupio u Red svetoga Franje, a
da nije nikome otkrio bolest koja ga je muila.
Kad je vren prijenos tijela blaenoga Franje na ono mjesto gdje
je sada sahranjeno blago njegovih kostiju, i spomenuti je brat bio
nazoan radosnom slavlju toga prijenosa da bi ve proslavljenom
oevu presvetom tijelu iskazao duno potovanje. Pribliivi se grobu u koji su bile poloene svete kosti, pobonim je srcem zagrlio
grob i osjetio se zdravim, im su mu se organi na udesan nain
smjestili na svoje mjesto. Odloio je podvez i od tada je bio osloboen od svakoga prijanjeg bola.
Od sline su bolesti po Bojem milosru i po zaslugama blaenoga Franje na udesan nain osloboeni: brat Aneo iz Tuderta,
sveenik Nikola iz Ceccana, brat Bartol iz Gubbia, Ivan iz Sore,
jedan ovjek iz Pise i neki drugi iz Cisterne, Petar Sicilijanac i neki
ovjek iz Spella, gradia nedaleko od Asiza, te vrlo mnogo drugih.
3. Neka je ena iz Maritime bila duevno bolesna pet godina.
Osim toga je bila liena i vida i sluha. Odjeu je trgala zubima, nije
1
Ovaj dodatak potjee od brata Jeronima iz Ascolia koji je naslijedio Bonaventuru u slubi generalnoga ministra, a nakon toga je izabran za papu kao Nikola IV.
(12881292).
1018
prezala ni pred opasnou od vode ni od vatre, a osim toga ju je

muila i strahovita padavica.
Jedne je noi, kad je Boje milosre odluilo smilovati joj se, udesno bila obasjana sjajem spasonosna svjetla. Vidjela je blaenoga
Franju kako sjedi na uzvienu prijestolju. Pred njim se niice prostrla i usrdno molila ozdravljenje. Kad joj pronju nije usliao, ena
se zavjetovala da nee uskratiti milostinju onima koji e je prositi
za ljubav Bogu i svecu, dokle god bude neto imala. Svetac, koji je
Bogu obeao neto slino, odmah je prihvatio njezin zavjet, nainio
nad njom znak kria i potpuno joj vratio zdravlje.
Svetac je Boji Franjo, kako se doznaje iz istinitih izvjetaja, od
sline bolesti milosrdno oslobodio i jednu djevojku iz Norcie, zatim
sina nekoga plemia i neke druge.
4. Neki je Petar iz Foligna jedno krenuo na hodoae da pohodi svetite svetoga Mihaela. Budui da se, dok je hodoastio, manje
dolino ponaao, kad se iz nekog izvora napio vode, opsjeli su ga zli
dusi. Od tada je bio opsjednut tri godine. Lomio se u tijelu, govorio
je strahovite rijei i inio odvratne stvari. Ipak je gdjekada imao tzv.
svijetle trenutke.
uo je kako je mo blaenoga ovjeka uinkovita u rastjerivanju
zranih snaga, zato ga je ponizno zamolio i poao na grob dobrog
oca. im se rukom dotaknuo groba, odmah je na udesan nain
osloboen zlih duhova koji su ga okrutno mrcvarili.
Jednako je tako na slian nain Franjino milosre pomoglo nekoj
eni iz Narnia i mnogim drugima. O tim bi se mukama i o nainu
kako su osloboeni moglo u pojedinostima pripovijedati nadugo i
nairoko.
5. Neki je ovjek imenom Bono iz grada Fano imao padavicu i
jo k tome bio gubav. Kad su ga roditelji donijeli u crkvu blaenoga
Franje, ozdravio je od obiju bolesti.
No i neki je drugi mladi imenom Akto iz mjesta San Severino
posve ogubavio. Kad se zavjetovao i bio donesen na sveev grob, po
njegovim je zaslugama oien od gube.
Svetac je s obzirom na lijeenje ove bolesti imao izvanrednu mo
zato to se iz ljubavi prema poniznosti i iz samilosti prema gubavcima ponizno predao njihovoj slubi.
6. Neka je plemkinja imenom Rogata u biskupiji Sora dvadeset
i tri godine trpjela od krvarenja. Od mnogih je lijenika pretrpjela
mnoge neugodnosti. esto se inilo da e ena od prevelika bola
umrijeti; a kad bi joj se to krvarenje zaustavilo, cijelo bi joj se tijelo
nadulo. Sluajui kako neki djeak rimskim narjejem pjeva o u-
1019
desima to ih je Bog izveo po blaenom Franji, obuzela ju je silna

bol, udarila je u pla i tako je, raspaljena vjerom, poela govoriti u
sebi: O, blaeni oe Franjo, koji blista tolikim udesima, ako se
udostoji osloboditi me ove bolesti, uvelike e ti porasti slava, jer do
sada ovakva uda nisi uinio! to da jo vie reknemo, osjetila je
da je po zaslugama blaenoga Franje ozdravila.
Ozdravio je i njezin sin komu bijae ime Mario. On je imao ukoenu ruku, a ozdravio je kad je svetom Franji bio zavjetovan.
Blaeni je Kristov stjegonoa povratio zdravlje i nekoj eni sa Sicilije koja je sedam godina trpjela od krvarenja.
7. U gradu Rimu ena imenom Prakseda kod blaenoga je Franje zavrijedila posebnu milost. Bila je poznata po svojoj pobonosti;
iz ljubavi se prema vjenom Zaruniku povukla u tijesnu eliju i
u njoj bila zatvorena skoro etrdeset godina. Kad je jednoga dana
izila poradi potrebnih stvari na doksat svoje elijice, zahvatila ju je
vrtoglavica te je pala, slomila bedrenu kost i iaila je. Ukazao joj
se dobrostivi otac, zaodjeven u blistavu bijelu odjeu slave, i poeo
govoriti umiljate rijei: Ustani rekao je ustani, ne boj se!
Prihvatio ju je za ruku, podigao i nestao. Obzirala se amo-tamo po
elijici, drala je da ima vienje. Kad je na njezinu viku donesena
svjetiljka, bila je posve uvjerena da ju je ozdravio sluga Boji Franjo
i sve je redom ispripovijedala kako se dogodilo.
IX. Kanjavanje onih koji nisu svetkovali

sveev blagdan i koji su ga pogrivali
1. Nedaleko od Poitiersa u selu Le Simon neki je sveenik imenom Reginaldo osobito tovao svetoga Franju. Svojim je upljanima
objavio da e sveano slaviti njegov blagdan. Neki vjernik, koji nije
poznavao sveevu mo, omalovaio je odredbu svoga sveenika.
Otiao je u polje da nasijee drva. Dok se spremao na posao, triput je uo ove rijei: Blagdan je, nije slobodno raditi! Kad ga od
teakih poslova nije mogla odvratiti ni sveenikova naredba ni udesni glas s neba, Boja je svemogunost bez odgaanja i proslavila
svoga sveca i kaznila seljaka.
Jedva to je seljak jednom rukom uhvatio vile, a drugom neko
eljezno orue, boanskom su se snagom obje ruke uz oba ona
predmeta tako zgrile da ni na jednoj nije mogao nimalo olabaviti
prste da bi pustio predmet. To ga je zapanjilo i, ne znajui to da
pone, kad su se mnogi odasvud sletjeli da vide udo, krenuo je u
crkvu. Tu se pred oltarom skruio i na poticaj jednog sveenika a
dolo je naime vie pozvanih sveenika na slavlje ponizno je blae-
1020
nome Franji zavjetovao troje; kao to je triput uo onaj udesni glas,

tako se zavjetovao da e svetkovati njegov blagdan, da e na sveev
blagdan dolaziti u onu crkvu u kojoj se tada nalazio i da e osobno
pohoditi sveev grob.
I gle uda! Kad je nainio prvi zavjet, osloboen mu je jedan prst;
kad je nainio drugi, osloboen mu je drugi, a kad je nainio i onaj
trei, olabavio je i trei prst, a nakon toga i obje ruke. Puk je meutim dolazio u velikom broju i pobono zazivao sveevu pomo.
Kad je taj ovjek tako zadobio prijanju sposobnost kretanja,
sam je odloio orue, a svi su zajedno slavili Boga i udesnu mo
sveca koji na tako udesan nain moe i kazniti i izlijeiti. Ono orue sve do dana dananjega visi kraj oltara koji je podignut u ast
blaenom Franji kao spomen na taj dogaaj.
Ondje i u oblinjim mjestima dogodila su se mnoga udesa koja
pokazuju kako je svetac velik na nebesima i kako na zemlji treba
pobono svetkovati njegov blagdan.
2. U gradu Le Mans na blagdan svetoga Franje neka se ena
prihvatila preslice i vretena. Ruke joj se ukoie, a prste joj je poela
muiti strahovita vatrutina. Pouena kaznom, spoznala je sveevu
mo. Raskajana je srca pohitala k brai. Kad su se oni pobono pomolili dobrome ocu za njezino ozdravljenje, odmah je ozdravila, a
na rukama nije zaostao nikakav trag bolesti, osim to su na spomen
toga sluaja ostale opekotine.
U Campagni Maggiore na slian nain neka ena, u selu Oletto
neka druga, a u gradu Piglio neka trea zanemarie svetkovati oev
blagdan. Prijestupnice su najprije na udesan nain kanjene, a nakon toga, kad se pokajae, po zaslugama su svetoga Franje udesno
osloboene.
3. Neki je vitez iz mjesta Borgo, u pokrajini Masa, na nedolian
nain omalovaavao djela i udesa blaenoga Franje. Mnogo je vrijeao hodoasnike koji dooe na njegov blagdan i protiv brae je
blebetao kojekakve budalatine. Kad je tako jednom zgodom napao
sveevu slavu, svojim je grijesima nadodao i odvratnu hulu rekavi:
Ako je istina da je Franjo svetac, neka danas moja glava padne od
maa; a ako nije svetac, neka budem poteen!
No srdba Boja nije oklijevala da ga primjereno kazni, kad mu
je ve njegova molitva postala grijehom. Kad je malo nakon toga taj
bogohulnik nanio nepravdu svomu sinovcu, taj je posegnuo za maem i zarinuo ga stricu u prsa. Taj je pokvarenjak umro ve istoga
dana. Postao je plijenom pakla i sinom tame da bi ostali nauili kako
Franjina udesna djela ne valja omalovaavati pogrdnim rijeima,
nego ih treba astiti pobonim pohvalama.
1021
4. Neki je sudac imenom Aleksandar, dok je svojim poganim jezikom odvraao od tovanja blaenoga Franje one koje je mogao,
po Bojoj odluci lien govora. est je godina bio nijem. Dok je trpio
u onome u emu je sagrijeio, duboko se pokajao i poalio to je
runo govorio o sveevim udesima. Sveeva srdba nije dugo trajala. Kad ga je pokajnik ponizno zazvao, vratio mu je govor i svoju
naklonost. Od tada je svoj pogani jezik posvetio pjevajui pohvale
svecu. Po kazni je istovremeno zadobio i pobonost i pouku.
X. Razliita druga udesa

1. U gradu Gagliano, u biskupiji Sulmona, ivjela je neka ena
imenom Marija koja bijae pobona te odana Isusu Kristu i blaenom Franji. Jednoga je ljetnog dana izila da radom svojih ruku sebi
privrijedi to joj je trebalo za ivot. Kad je nastala silna ega i ena
poela iznemagati od strahovite ei, a uza se nije imala nikakva
svjeeg napitka a sama se nalazila na bezvodnoj gori ve gotovo
sasvim iznemogla, legla je na zemlju te je usrdnom pronjom zazivala svoga zatitnika svetoga Franju. Dok je ena tako ustrajno i poniz
no molila jer je bila iscrpljena od posla, ei i ege, malo je zaspala.
I gle, doao je sveti Franjo i pozvao je njezinim imenom rekavi:
Ustani, napij se vode koja se kao Boji dar prua tebi i mnogim
drugima! ena se na te rijei probudila iz sna. Prilino osvjeena,
iz zemlje je iupala busen paprati koja se nalazila pokraj nje i ko
madiem je drveta raskopala zemlju. Naila je na ivu vodu koja
se isprva pokazala kao kapljica, a zatim se po Bojoj volji razvila
u izvor. I tako se ena doista napila i umila oi koje su joj prije od
dugotrajne bolesti bile zamagljene. Nakon toga je osjetila da joj je
vid od tada postao bistriji.
ena se pourila kui i na ast je svetom Franji svakom pripovijedala o neobinom udu. Na glas o tom udu sletjee se onamo
mnogi odasvud. Poueni vlastitim iskustvom o udesnom djelovanju one vode, mnogi su se, poto bi se prije ispovjedili, upotrebom
te vode oslobaali od razliitih smrtonosnih bolesti. Do dana dananjega postoji ondje izvor koji se moe vidjeti, a na ast svetom
Franji ondje je sagraena kapela.
2. U Saguntu u panjolskoj nekom se ovjeku usahla trenja protiv svake nade zazelenila, procvala i urodila plodom. Stanovnicima
je Villasilosa svojom udotvornom moi oslobodio vinograde od
poasti crvi koji su posvuda podgrizali i loze. Nekom je sveeniku
velike vjere kod Valencije posve oistio itnicu koju je svake godine
obiavao napadati iak.
1022
Nekom je gospodaru kod mjesta Pietramala u Apuliji, koji mu

je usrdno preporuio svoje polje, posvema ga sauvao od poasti
skakavaca, dok je sve unaokolo opustoila spomenuta poast.
3. Dok je neki ovjek imenom Martin podalje od mjesta tjerao
svoja goveda na pau, jedno je govedo tako nesretno slomilo nogu
da mu nije bilo do premiljanja. Dok je razmiljao kako da govedo
oguli i kako da u tu svrhu pribavi potrebno orue, vratio se kui, a
blaenom je Franji prepustio da se brine o govedu i s pouzdanjem
ga preporuio sveevoj vjernoj brizi da ga, prije nego to se vrati, ne
razderu vukovi.
Kad se sutradan vrlo rano sa ivoderom vratio ka govedu ostavljenom u umi, naao ga je kako pase, ali tako neozlijeena da se
slomljena noga nije nimalo razlikovala od one druge zdrave. Zahvalio je dobrom pastiru koji se tako zauzeto pobrinuo za njegovo
govedo i izlijeio ga. Ponizni je svetac umio pritei u pomo svima
koji su ga zazivali, a da nije omalovaavao ni neznatne ljudske potrebe.
Nekom je ovjeku iz Amitrena vratio ukradeno kljuse. Nekoj je
eni iz mjesta Antrodoco ponovno sastavio novu zdjelu koja se sluajno razbila u vie komada. Nekom je ovjeku iz Monte dell Olmo
u Marchi sastavio raonik koji se raspao u komade.
4. U biskupiji Sabina ivjela je neka starica osamdesetih godina. Ki joj je umrla i ostavila nejako dojene. Kako je siromana
starica bila odvie bijedna te u kui nije imala ni mlijeka, a u blizini nije bilo ene koja bi gladnom djetecu prema potrebi pruila
mlijeka, bakica nije znala kamo da se okrene. Djetece je naglo
slabilo.
Jedne se noi, liena svake ljudske pomoi, oblivena obilnim suzama, svim srcem utekla blaenom ocu Franji. Ljubitelj se nedune
djetinje dobi odmah tu naao i rekao: eno, ja sam Franjo koga si
zazivala uz tolike suze. Stavi ree joj stavi svoju dojku djetecu u usta jer e ti Gospodin dati obilje mlijeka!
Baka je izvrila oev nalog i najednom dojke osamdesetgodinje
starice poee davati obilje mlijeka. Ovaj se sveev dar razglasio posvuda. Mnogi i mukarci i ene pohitjee da to vide. A jer jezik nije
mogao pobijati ono to su svjedoile oi, svima je to bio poticaj da
slave Boga koji se pokazao tako udesnim po sveevoj samilosnoj
ljubavi.
5. U selu Scopito kod Spoleta mu i ena imali sina jedinca koga
su danomice oplakivali kao batinjenu sramotu. Ruke su mu naime
nekako bile spojene s vratom, koljena mu prionula uz prsa, a do-
1023
nji dio nogu uza stranjicu; uope nije izgledao kao ljudski stvor,
nego je vie bio nalik nekoj nakazi. ena se zbog toga silno alostila.
esto je vapila Kristu i zazivala pomo svetoga Franje da bi joj se
nesretnici udostojao pomoi u tolikoj nevolji.
Jedne noi, kad ju je zbog te alosti svladao alosni san, ukazao
joj se sveti Franjo. Tjeio ju je njenim rijeima i osim toga poticao da bi djeaka odnijela u oblinje njemu posveeno obitavalite
da bi, poto u ime Gospodnje bude poliven vodom iz tamonjega
zdenca, zadobio potpuno zdravlje. Kad je meutim zanemarila izvriti sveev nalog, isto je to ponovio i drugi put. A kad se ukazao
i trei put, enu je s djetetom odveo upravo do vrata spomenutoga
mjesta.
Kad onamo iz pobonosti pridooe i neke odline gospoe, ta
im je ena potanko ispripovijedala svoje vienje. Nakon toga zajedno odnesoe dijete brai te iz zdenca izvukoe vode. Najplemenitija
od njih zasukala je rukave i vlastitim rukama okupala dijete. Poto
su se svi djeakovi udovi pravilno porazmjestili, on je odmah ozdravio, a veliko je udo sve nazone potaklo na divljenje.
5a. Kasniji dodatak. Kod Suse u Piemonteu neki je mladi iz
Rivarola imenom Ubertino stupio u Red manje brae. U vrijeme
godine novicijata zahvatio ga je nekakav uasan strah te je duevno obolio. Osim toga mu je bila oduzeta cijela desna strana tijela,
lien je sluha i govora te postao nepokretan. Dok je tako bijedan,
mnogo saalijevan od brae, vie dana preleao u krevetu, pribliila
se i svetkovina blaenoga Franje. U predveerje svetkovine imao je
tzv. svijetle trenutke (lucida intervalla). Kako je mogao, nejasnim je
glasom, ali vjernim srcem, zazvao dobrog oca. Dok su sva braa u
jutarnjim satima bila zauzeta boanskim pohvalama, gle, blaeni se
otac, obuen u habit Male brae, naao u bolesnikoj sobi uza spomenutog novaka, a sobu je tada ispunila silna svjetlost.
Ispruivi ruku povrh njegove desne strane, njeno ga se od glave do nogu doticao rukama; u ui mu je stavio prste, a na desnom
ramenu nainio mu je neki znak i rekao: Ovo e biti znak da ti je
Bog po meni, iji te primjer potaknuo da ue u Red, potpuno vratio zdravlje. Opasao ga je pojasom jer je leao bez njega, i rekao:
Ustani i otii u crkvu da zajedno s braom proslavi Boga dunim
pohvalama! Kad ga je mladi nakon tih rijei htio dotaknuti rukama i poljubiti trag njegovih nogu da mu zahvali, blaenoga je oca
nestalo ispred njegovih oiju.
Poto je mladi zadobio zdravlje due i tijela te mu je bilo vraeno zdravlje osjetila i govor, na veliko je uenje brae i svjetovnjaka,
koji su se tada ondje nali, i poznavali ga kao uzeta i duevno bolesna, sudjelovao u boanskim pohvalama. I kad je sve redom ispri-
1024
povijedao kako se udo dogodilo, mnoge je potaknuo na pobonost

prema Kristu i blaenom Franji.2
6. U mjestu Cori u biskupiji Ostia neki je ovjek posve slomio
nogu tako da se nikako nije mogao ni kretati ni hodati. Kad se tako
naao u strahovitoj tjeskobi i izgubio nadu u ljudsku pomo, jedne se noi, kao da je blaenoga Franju gledao nazona, pred njim
poeo aliti na ovaj nain: Pomozi mi, sveti Franjo! Sjeti se moga
tovanja i pobonosti to sam ti je iskazivao. Jahao si na mojem magarcu, poljubio sam tvoje svete noge i tvoje svete ruke, uvijek sam
ti bio odan, uvijek dobar. Gle kako umirem od strahovitih muka
ove bolesti! im je izrekao ove svoje jadikovke, Franjo se odmah
naao uza nj; sjetio se uinjenih mu dobroinstava i za uinjene mu
se usluge pokazao zahvalnim.
Kad se ovjek probudio, ukazao mu se s jo jednim bratom. Rekao je da je doao na njegov poziv i donio lijekove za ozdravljenje.
Bolno je mjesto taknuo malim tapiem na kojem je bilo urezano
slovo tau (T). Oteklina se odmah prokinula i vraeno mu je posvemanje zdravlje. A to je jo udnije, sveti je znak T utisnut
na mjestu izlijeene otekline i ostavio je spomen na to udo. Sveti
je Franjo ovim znakom obiljeavao svoja pisma kad bi ih nekom
upravljao iz ljubavi.
7. Eto, duhom smo slijedili razliita udesa slavnog oca Franje.
Slavni nas je stjegonoa kria Kristova po svojim zaslugama i po
Bojoj volji doveo do slova tau (T), a to je znak kria. Iz toga treba da spoznamo ovo: Kao to je kri osigurao velike zasluge Franji
koji se pod Kristovim vodstvom borio za spasenje, tako mu je i s
proslavljenim Kristom dano neprevarljivo svjedoanstvo slave.
8. Ovo je naime veliko i udesno otajstvo kria u kojem su sakriveni milosni darovi, zaslune kreposti te blago mudrosti i znanja
u tako velikoj dubini da bi bili sakriveni mudrima i umnima. Ovo
je, naprotiv, Kristovu sluzi bilo otkriveno u punoj mjeri te je u cijelom svom ivotu slijedio tragove kria, samo je uivao u slasti kria,
samo je propovijedao o slavi kria. Doista je u poetku svog obraenja s Apostolom mogao rei: A ja, Boe sauvaj, da bih se iim
ponosio osim kriem Gospodina naeg Isusa Krista. Jednako je tako,
napredujui u obraenju, mogao dodati: A na sve koji se ovoga pravi
la budu drali neka sie mir i milosre. I napokon je na kraju s punim
pravom mogao nadodati: Milost Gospodina naega Isusa Krista s du
hom vaim, brao! Amen.
2
Vidi biljeku br. 1.
1025
9. Dii se, slavni nosioe kria Kristova, u sigurnoj slavi kria!

S kriem si poeo, po pravilu si kria napredovao i napokon si na
kriu dovrio. Svima je vjernicima po svjedoanstvu kria poznato
koliku slavu uiva u nebu. Sa sigurnou te slijede oni koji izlaze iz
Egipta, jer je tapom Kristova kria razdijeljeno more, te prolaze kroz
pustinju, poto prijeu Jordan smrtnosti, po udesnoj e snazi kria
ui u obeanu zemlju ivih.
Neka nas ovamo uvede pravi voa i Spasitelj naroda Isus Krist
propeti po zaslugama svoga sluge Franje, a na ast i slavu trojedinoga Boga koji ivi i kraljuje u vijeke vjekova.
Amen.
Ovdje svravaju udesa to ih je Franjo uinio nakon svoje smrti.
KNJIGA POHVAL A
BL AENOGA FRAN J E
LIBER DE LAUDIBUS B. FRANCISCI
(12601263)
fra Bernard Beski
Uvod
GIUSEPPE CREMASCOLI
Prijevod
TEO RADI
KNJIGA POHVALA BLAENOGA FRANJE

Uvod.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1029
Uvod
Nakon to je predstavio Bernarda Beskog kao manjeg brata provincije Akvitanije1, druga na putovanju i sekretara sv. Bonaventure2, Jean De Dieu zavrava: mi ne znamo druge stvari iz njegova
ivota3. Bolje smo meutim obavijeteni o njegovim spisima, oznaenim uopenim izrazima u Kronici XXIV generala reda Manje brae
i odreenim za sloene zgode i nezgode, imajui u vidu da su neki
izgubljeni ili su bili preneseni s pogrenim autorstvom.
Meu vijestima koje se odnose na Bonagracija, koji je bio na elu
Reda od 1277. do 1283, ita se da je Bernard Beski usque ad istum
Generalem chronicam Generalium Ministrorum protraxit4. Tako je
njemu pripisana Chronicon XIV ili XV Generalium Ministrorum Or
dinis fratrum Minorum seu Catalogus Gonsalvinus dictus Generalium
Ministrorum Ordinis fratrum Minorum, ije izdanje imamo u Analecta
Franciscana5, poslije one Ehrleove. U tekstu se spominje kanonizacija
sv. Ljudevita6, koja se zbila 1297. i zato Ehrle dri vrlo vjerojatnim
da je Bernard Beski vodio pripovijedanje sve do tada, da ne reknem
sve do 13057. Izdavai iz Quaracchia smatraju da je teko izjasniti se
o tome i predstavljaju, u svakom sluaju, ovaj Chronicon tamquam
documentum maximi momenti, quod aliquatenus fons chronicorum
XXIV Generalium est8.
U ovom posljednjem spisu Bernardu Beskom pripisane su takoer nabone knjige, meu kojima De proposito regulae, koja nije do
1
Chronica XXIV Generalium, 1897, str. 377, 1. 1: frater Bernardus de Bessa Provinciae Aquitaniae.
2
Bes 7,17: Iamdudum ego per Theotoniae partes et Flandriae cum Ministro transiens Generali celebri.
3
DE DIEU, 1937, col. 1504. Nije mogue tono oznaiti kronoloki tijek ivota
Bernarda Beskog. Istraivai vrijeme njegove smrti stavljaju na poetak XIV. stoljea.
4
Chronica XXIV Generalium, 1897, str. 377, 11. 12.
5
Chronicon XIV vel XV Generalium, 1897, str. 693707.
6
Chronicon XIV vel XV Generalium, 1897, str. 698, 11. 89: coram piissimo tunc
rege Francorum, nunc Sanctorum aggregato et adscripto catalogo sancto Ludovico.
7
Za hipoteze o tome formulirane, usp. EHRLE, 1883, str. 333335.
8
Chronicon XIV vel XV Generalium, 1897, str. 693, n. 2.
1029
1030
nas stigla i o kojoj se ita da je bila sastavljena u vrijeme sv. Bonaventure radi pobijanja protivnika i upuivanja brae na ivljenje prema
Pravilu9. Za razliku od toga, Ogledalo discipline upravljeno novacima
dugo je vremena pripisivano sv. Bonaventuri ili, ponekad, Davidu
iz Augsburga, premda je u Kronici XXIV generala izriito zasvjedoeno kao djelo Bernarda Beskog10. Kritiko izdanje djela imamo u
Opera omnia sv. Bonaventure, s naznakom, ipak, da nema sumnje o
identitetu autora, koji se nadahnjivao Hugom od St. Viktora i svetim
Bernardom. Radi se o djelominoj verziji. Istovjetne crte stila i nauka
susreu se u pismu jednom novaku, koje rukopisi i izdavai iz Quaracchia pripisuju Bernardu Beskom, a objavljeno je takoer u Opera
omnia sv. Bonaventure11.
O ivotopisu brata Kristofora, sastavljenom od Bernarda Beskog
i umetnutom u Kroniku XXIV generala12, govori H. Dedieu u jednoj studiji o provincijalnim ministrima Akvitanije13. Osoba ija se
golubinja poniznost14 velia poznata je takoer kao Kristofor
iz Romagne, koji se, ve sveenik, pridruio Manjoj brai 1216. ili
1217. osvojen propovijedanjem sv. Franje, od kojeg je, prema predaji,
primio redovniki habit. Upuen ad Aquitaniae partes15, umro je u
Cahorsu 31. listopada 1272, skoro kao stogodinjak i poslije 55 godina redovnikog ivota. Pripovijesti o udesima i pukoj pobonosti
pratili su stoljeima njegovo tovanje, sve dok Kongregacija obreda
nije potvrdila njegov kult dekretom od 12. travnja 190516. Radi se
dakle o uglednoj linosti u povijesti franjevakih poetaka, iako je
teko precizirati zadatke koje je obavljao u Redu17.
9

Ondje, 11. 56: Alius fuit ad informandum novitios, qui dicitur Speculum dis
ciplinae.
11
S. BONAVENTURAE Opera omnia, VIII, 1898, str. 663666: Epistula ad quen
dam novitium insolentem et instabilem. O dva djela DE DIEU, 1937, col. 1505, pie:
Le Speculum disciplinae, destin, comme la Lettre un novice, aux jeunes religieux,
porte la marque de la mme modration, du mme zle et de la mme exprience des
mes. Son but est denseigner, avec prcision, fermet et douceur, quelle est la manire
de se comporter intrieurment et extrieurrnent pour devenir un vrai religieux.
12
Chronica XXIV Generalium, 1897, str. 161173, gdje se ita Vita fratris Christop
hori qui sepultus est in conventu Caturci; quam compilavit frater Bernardus de Bessa cu
stodiae Caturcensis.
13
Usp. DE DIEU, 1983, str. 139153.
14
15
Ondje, 1. 12.
16
Usp. DE DIEU, 1983, p. 140.
17
Ibid., str. 145: Quil ait, ou non, exerc la charge du Ministre Provincial,
najoute ou nenlve rien limportance de Christophe de Cahors dans lhistoire des
origines franciscaines de nos rgions.
10
Knj ig a p ohval a bl a e no g a Franj e
1031
Za Knjigu pahvala blaenog Franje, ili Legendu, ili ivotopis sv. Fra
nje, koju je napisao fra Bernard Beski18 itamo u Kronici XXIV gene
rala vijest iz koje se vidi da je djelo smatrano dijelom jedne trilogije
koju treba ubrojiti meu nabone knjige, o kojima je gore bilo rijei.
O Chronicon XIV vel XV Generalium Ministrorum Ordinis fra
trum Minorum gore je bilo govora, i dosta je dodati da incipit djela
jasno pokazuje da je ono smatrano nekom vrstom nastavka na Knji
gu pohvala. Tekst smjeten na posljednjem mjestu u trilogiji navedenog odsjeka u Kronici XXIV generala podudara se s poglavljem
VII. Knjige pohvala, naslovljenim ustvari O tri Reda19. udesa se
tiu prvoga od triju redova, i esto su ispripovijedana da se pokae
strogost kojom Gospodin kanjava onoga tko je mlak ili nevjeran u
pogledu obveza povezanih s pozivom na nasljedovanje Krista u franjevakom ivotu. Drugom redu je posveeno samo malo redaka,
da se podsjeti kako odgovor na boanski poziv ukljuuje sluenje
Gospodinu u stalnoj tiini i mrtvenju tijela. Vrlo kratak je takoer
odlomak koji osvjetljava poloaj brae i sestara pozvanih na pokoru
u Treem redu.
U izdanju Knjige pohvala u Analecta Franciscana tekst je popraen bogatim aparatom biljeaka, gdje se itaju varijante kodeksa
i uenjakih podataka. Za rukopisnu tradiciju izdavai iz Quaracchia20 ukazuju na torinski kodeks, Bibl. Univ. I, VI, 33 (neko
MXXVIII).
to se tie izvora za Knjigu pohvala, istraivai naznauju prije
svega Legendu sv. Franje ili Anonimnog Peruinca21.
Za primjere neka se pogleda paralelizam izmeu odsjeka koji uzdie herojske kreposti prvih Franjinih uenika i neke stihove himna
koji se koriste u slavljima u ast muenika22. Takoer u Knijizi pohva
la smrt utemeljitelja opisana je po shemi pripovijedanja o preminuu
sv. Martina, kako se ita u pismu Sulpicija Severa Bassulu i s neizostavnom molbom da ne ostavi osamljene uenike, u jednom pasusu
18
BERNARDI DE BESSA Liber, 1897, str. 666692.

Bes 7.
20
Usp. kratki predgovor (Anal. Franc. III, str. 665, br. 1) izdanju Liber de laudibus.
21
STANISLAO DA CAMPAGNOLA, 1988, str. 249: Posljednja istraivanja
htjela su stoga tonije utvrditi njezino [naime za Leggenda di san Francesco] datiranje izmeu Bonaventurina djela i onoga Bernarda Beskog, oznaivi je u isto
vrijeme kao izravni izvor za Legendu trojice drugova, kao takoer, i jo prije, za
Bernarda Beskog.
22
Bes 2,4: Nullum pro his murmur, nulla querimonia resonat, sed corde placido
mens plena gaudio conservat patientiam. Usp. Breviarium Romanum, izd. kao tip.,
Comm. plur. mart., Hymnus ad Vesperas: Non murmur resonat, non querimonia / Sed
corde impavido mens bene conscia / conservat patientiam.
19
1032
koji postaje antifona u slavljenju svetkovine23. Zavravajui djelo O

tri reda Bernard Beski upotrebljava istu formulu da objasni udesno
irenje franjevake poruke po cijeloj zemlji24.
to se tie sadraja djela i motiva na kojima se nadahnulo, J. De
Dieu podcrtava elju da se istaknu nakane uravnoteenosti i uzdr
ljivosti koje su tipine za djela sv. Bonaventure. To se zapaa ve na
poetku kad se precizira da sv. Franjo nije u Pravilu nametnuo strogost savrenosti i siromatva kojih se on drao. Samo Pravilo valjalo
je shvaati bez raskida s obiajima koji se mogu mijenjati s promjenama prilika. Pouzdan je sud Stanislaoa da Campagnole, prema kojem
ovo djelo Bernarda Beskog ne moe biti predstavljeno kao rezultat
biografskih istraivanja koja je potaknuo opi kapitul u Padovi 1276.
jer ono sa zavretkom pisanja poslije 1279. nije nita dodavalo
slubenoj verziji koju je, poslije Bonaventure, zajednica usvojila o
utemeljitelju25. Govorei o ovom djelu, Lazzeri ali to ono, rasvijetljeno u uvodima Franjevakim izvorima, nije zatim bilo prihvaeno, barem u nekim stranicama.
Za prikaz sudbine Knjige pohvala valja upozoriti na studiju G. De
Medicia o izvorima za Izvrsni komentar Boanstvene komedije, u kojem
se pokazuje da dobar dio napomena posveenih ivotu sv. Franje i
njegovih drugova proizlazi iz ovog djela26.
Izvori:
Uvod u Knjigu pohvala bl. Franje preveo Velimir Blaevi prema: Fontes Fran
ciscani, a cura di Enrico Menest e Stefano Brufani. Assisi: Edizioni Porziuncola, 1995, str. 124551. Tekst redigirao i skratio u skladu s karakterom
ovog izdanja Ante olji.
Knjigu pohvala bl. Franje s latinskog izvornika preveo Teo Radi prema: Fontes
23
Ondje, 8,14: Flebant flebili voce dicentes: cur nos, Pater, miseras deseris,
aut cui relinquis filias desolatas?. Usp. SULPICII SEVERI Epistula tertia, 1967,
str. 338, 10: Tunc vero maeror et luctus omnium et vox una plangentium: cur nos,
pater, deseris? aut cui nos desolatos relinquis?. Usp. Breviarium Romanum, izd. kao
tip., in festo S. Martini ep. et conf., I ant. ad Laudes et ad Vesperas: Dixerunt discipuli
ad beatum Martinum: cur nos, pater, deseris, aut cui nos desolatos relinquis?
24
Bes 7,150: Sic Dominus servum suum Franciscum fecit crescere in gentem magnam, sic benedictionem omnium gentium dedit illi.
25
STANISLAO DA CAMPAGNOLA, 1988, str. 248.
26
Usp. DE MEDICI, 1983, str. 9597.
Poinje Knjiga pohvala blaenog Franje

0. 1 Krepostima ispunjen ivot svetoga Franje u Italiji je opisao
ovjek izvrsne rjeitosti, brat Toma, po nalogu gospodina pape Grgura IX., 2 a ivotopis koji poinje rijeima Kao zvijezda Danica (usp.
Sir 50,6) sastavio je prema predaji preasni gospodin Ivan, biljenik
Apostolske stolice. 3 U Francuskoj je pak brat Julijan, znamenit po
znanju i svetosti, napisao rijei i glazbu za sveev noni oficij, pored
himana te poprilina broja antifona i responzorija, koje su vrhovni
sveenik osobno i neki od kardinala dali objaviti u sveevu hvalu. 4
Naposljetku, potpunije posvjedoen tijek njegova ivota opisao je
brat Bonaventura zadivljujua posuda milosti, riznica kreposti i
znanja, generalni ministar, prvo istaknuti pariki profesor teologije,
a potom kardinal svete Rimske crkve i albanski biskup, 5 ovjek
tolika ugleda, razbora i znaaja da ga je svijet izvikao najdostojnijim najvie biskupske asti nadasve vjerodostojnim i odmjerenim
jezikom, jer ga je Bog providio za dostojna hvalitelja sveevih nebeskih zasluga. 6 Ovdje se meutim dotiemo malena broja drugih, a kadto, kada to prilike trae, istih stvari izostavljajui opet
mnogo toga radi mnogima drage saetosti vezanih uz djela sveca i
njegovih sljedbenika, napose uza znamenja koja su se pokazala nakon njegove smrti, koje preporuuje i apostolska vlast, kako bi u isti
mah sluili i kao pohvala i kao poticaj. 7 Prvo nam naime valja nasljedovati uzor, a ako ne moemo savreno nasljedovati, duni smo
iskazivati tovanje. 8 Ta tko bi mogao u potpunosti slijediti stope
svetoga Franje i drugova koji su mu pomagali? 9 Zato on nije ni propisao strogost u siromatvu i savrenstvu kakvu je sam obdravao,
nego je, pouen boanskim proroanstvom, napisao najsavrenije
Pravilo, kako bi ga se svatko i u sva vremena mogao pridravati. 10 A
ako se ono obdrava, nikada ne dolazi do odstupanja od nauka svetoga oca, sve ako se, kako se mijenjaju vremena, i promijene neki
obiaji. 11 Veoma je meutim vano imati pred oima savrenost
svetaca, kako bismo dali poticaj vlastitoj kreposti i prema njihovim
svijetlim primjerima udesili vlastiti znaaj.
1033
1034
Glava I.
Nain ivota svetoga Franje i njegovih prvih uenika
1. 1 Kao izlazee Sunce sveti je Franjo svijetu svijetlio ivotom,

naukom i udesima. 2 Imao je oca zaokupljena zemaljskim stvarima,
ali zato vrlo estitu majku, koja ga je, kao druga Elizabeta, na posveenu izvoru nazvala Ivan i u duhu prorekla da e poradi zasluga
biti sin Boji. 3 Djeak je rastao i gotovo do dvadeset pete godine
izvanjskim nainom ivota ugaao svijetu. 4 Kada je napokon sve
ostavio i vjerno se zaputio Kristovim stopama, novim je djelovanjem
obnovio ivot apostola i udario temelje kui svojega redovnitva ne
na pijesku vremenitih stvari, nego na stijeni Kristu, na savrenstvu
evaneoskoga siromatva.
5 Poslije njega prvi kamen ove graevine bijae brat Bernard
Kvintavalski, koji je silno plamtio u Gospodinu i koji velik imetak
to ga je posjedovao nije ostavio roditeljima, nego ga je razdijelio siromasima te je odsijevao svetim ivotom i smru slavnom po udesima. 6 Drugi je bio brat Petar, koji se u potpunosti odrekao svijeta
i takoer svoju imovinu prosuo i dao sirotinji (usp. Ps 111,9). 7 Trei
je bio brat Egidije, ovjek zadivljujue svetosti, za koga se govori da
mu je Gospodin kao milost dao sposobnost da na poziv djelotvorno
pomae u stvarima koje se tiu dobra due. 8 Tomu nas je naime
poduio spomenuti poboni general i kardinal, marljivi istraiva
ovakvih otkria. 9 Trojici sljedbenika pridodaje se brat Filip, ijih se
usana Gospodin eravom istoe dotaknuo (usp. Iz 6,67) tako da je,
premda laik, razumio i tumaio pisma te o Isusu govorio bujicom
medeno slatkih rijei. 10 Napokon, uli smo da su od prve dvanaestorice Franjinih uenika, za koje je i napisao Pravilo i kojima je
dao gotovo iste naloge kao Krist svojim apostolima, svi bili sveti
osim jednoga, koji je, nakon to je iziao iz reda i postao gubavac,
poginuo od ome, kako ni kod uenika ne bi nedostajalo slinosti
izmeu Franje i Krista.
12 Bila je meutim nemala milost to je u njega, koji tada nije
imao vie od estoro brae, bila ulivena takva sigurnost kako e po
svijetu proiriti red da je, gledajui u budunost kao da je sadanjost, govorio: 13 Vidio sam ceste ispunjene mnotvom onih koji
nam dolaze; dolaze Francuzi, ure se panjolci, tre Englezi i Nijemci te hita silno mnotvo raznih drugih jezika. 14 I ak je mogao razlikovati brau prvih i posljednjih vremena pod slikom vie
ili manje slatka voa. 15 Sjali su takoer meu prvima, slavni zbog
velikih kreposti, sveta braa i oevi: brat Soldaner, brat Ruer, brat
Rufin i brat Ivan od Pohvala, koji je zavrijedio da se dotakne smrtonosne rane Franjinih stigmi dok je on jo ivio u tijelu; 16 isto tako
brat Anelo, sveev prijatelj, pa brat Leon, njegov ispovjednik, te
1035
drugi brat Leon, koji je potom kao nadbiskup marno upravljao milanskom crkvom,17 pa brat Jakov, koji je zavrijedio da gleda duu
svetoga oca kako se u obliku zvijezde sjajne poput sunca uspinje
na nebo; 18 takoer sveti oci: brat Antun, brat Nikola, brat imun,
brat Ambrozije, brat Ivan i mnogi drugi, o kojima bi dugo bilo pojedinano izvijestiti, a koji su svjetlom svojih kreposti obasjali prva
vremena. 19 U miru poivaju tijela njihova (usp. Sir 44,14) izloena
na posveenim mjestima radi tovanja. 20 Naime posveene su kosti
brata Bernarda, brata Rufina, brata Leona i brata Anela uz duboko tovanje pokopane u Asizu u crkvi svetoga Franje; kosti brata
Egidija u Perui, brata Soldanera u crkvi brae u Viterbu, a brata
Junipera u crkvi svete Marije Kapitolijske.
21 Brat Soldaner blistao je znaajem i naukom kao Sunce to svijetu daje sjaj; 22 brat Juniper svijetlio je tolikom milou strpljivosti
da ga, ma kako mnogo trpio, nitko nije mogao vidjeti uznemirena;
23 brat Ruer iskrio je tako oevidnom svetou da ga je gospodin
papa Grgur IX. priznao i potvrdio za istinskoga sveca i dopustio
da se njegov spomen slavi u Todiu, gdje poivaju njegovi posveeni
ostaci. Ipak nije odredio blagdan i za takve sluajeve uobiajeno
slavlje; uli smo da je zbog toga tovanje ovoga sveca bilo zapostavljeno.
24 Brat Antun u Padovi ne prestaje obilovati novim udesima. 25
Za vrlo se sveta brata Nikolu govori da je, vidjevi izmeu ostaloga
da mrtvac ima biti odnesen na sahranu, istoga podignuo iz postelje
i da je nekomu ovjeku, kojemu su bile iskopane oi, podario nove;
poiva u crkvi brae u Bologni. 26 Stari Rim tuje brata Ambrozija,
koji je ondje pokopan, slavna po mnogim udesima.
27 Brat imun, obdaren milou kreposti, Spoleto, gdje poiva,
obogauje mnogim dobrim djelima izljeenja: vidjeli smo naime ka
ko je u Spoletskoj dolini mrtvac na zaziv njegova imena podignut iz
mrtvih. 28 Istinitost ovoga, kao i mnogih drugih udesa, ustanovio
je i apostolskim vlau slubeno priznao spoletski biskup, koji je sa
zadivljujuom marnou i revnou provodio istragu. 29 Brat Ivan i
brat Nikola bili su ljudi iznimne svetosti; prvi se brat Ivan preselio
Gospodinu na dunosti gvardijana te je svojim udesima ve obiljeio njemake krajeve.
30 Iz susjedna su kraja takoer bili brat Augustin i brat Vilim, koji
su nam uzorima savrenstva pokazali staze vrlo sveta naina ivota,
koji smo vidjeli; spominje se jo i sada kako je njihova kreposna
svetost, dok jo su ivjeli u tijelu, svijetlila mnogim znamenjima. 31
Preasni brat Hugo, koji je pun duha mudrosti i razuma (usp. Sir
15,5) bio uzvien zbog ivota i vrijedan divljenja zbog snage nauka,
poivajui u Marseilleu svoju je svetost potkrijepio znamenjima. 32
Brat Kristofor, ovjek golubinje bezazlenosti, koji je uz dunu ast
1036
pokopan u crkvi brae u Caturcu, iskri sjajem mnogih znamenja.

33 Brat Stjepan, ovjek od kreposti i milosti, koji je prethodno bio
opat i istaknuta linost u redu svetoga Benedikta, poelio je da ga
se radi Krista unazadi te je imenovan za provoditelja istraga protiv krivovjeraca; zavrijedio je da bude uzvien krunom muenitva
i slavom zbog znamenja; lei u crkvi brae u Toulouseu. 34 Ondje je,
ureen jednakim muenitvom kao i on, uz duboko tovanje pokopan i brat Rajmund. 35 Brat Benvenuto i brat Petar, neko ministar
Kalabrije, blistaju tolikim udesima da je to jasna potvrda kako je
uistinu rije o boanskoj milosti.
36 Dugo bi bilo dalje pripovijedati o pojedinim ispovjedaocima
i slavnim muenicima koji su, kako od Saracena, tako od pristaa
krivovjernika, trpjeli zbog vjere u Krista i obrane Crkve, kada su po
nalogu Apostolske stolice istraivali njihovu izopaenost.
Glava II.
Formacija prvih uenika
2. 1 Po povratku iz posjeta vrhovnomu sveeniku sveti se Franjo,

dobivi doputenje za propovijedanje, stao sa svojom braom ponovno okupljati u blizini grada Asiza, i to u nekoj naputenoj kolibi
koja je bila toliko tijesna da su oni koji su odluno prezirali velike i
lijepe domove jedva u njoj mogli sjesti ili otpoinuti. 2 Bili su u tolikoj oskudici stvarima da su vrlo esto, lieni svake utjehe u kruhu,
bili zadovoljni samo repom koju su iskali po asikim ravnicama. 3
Roditelji su ih progonili, a ostali ismijavali, jer se u to vrijeme nije
mogao nai nijedan mladi da radi Gospodina ostavi sve svoje i od
vrata do vrata ite milostinju. 4 Ali ne uje se zbog toga nikakvo
mrmljanje, nikakvo kukanje, nego duh ispunjen radou mirna srca
obdrava strpljivost.
5 Poslije se brai poveao broj te su pod vodstvom svetoga oca
napredovali u svakom vidu savrenstva. 6 Bijahu uistinu manji i po
imenu i po poniznosti duha; svima su bili podloni te su uvijek traili priliku za poniznost, zazirui od onih poslova za koje se inilo da
mogu uroditi kakvom nepravdom; gorljivi u duhu (usp. Rim 12,11)
ljubavi na udesan su nain jedni druge voljeli. 7 Kada bi se naime
katkada zajedno okupili, duhovna se ljubav oitovala u svom vrhuncu. 8 to vie kazati? edni zagrljaji, ljupke rijei, astan poljubac,
sladak razgovor, umjeren smijeh, ugodan pogled i ruka neumorna
da slui. 9 I zaista kako su prezirali sve zemaljske stvari i kako jedni
druge nikada nisu voljeli odijeljenom ljubavlju, nego su sav ljubavni
osjeaj stavljali u slubu ope koristi, nastojali su sami sebe poticati
da drugima u nudi priteknu u pomo, brinui se pritom ne za svoje,
1037
nego za ono to pripada Kristu (usp. Fil 2,4.21) i blinjemu. 10 Kada je

stoga jednom prigodom neki luak poeo bacati kamenje na brau,
jedan se brat izloio hicima jer je vie volio sam primiti udarac nego
da mu drug bude povrijeen.
11 U ljubavi i poniznosti utemeljeni (usp. Ef 3,17), potivali su
jedan drugoga kao svojega gospodara. 12 Tko god se meu njima
isticao pokorom ili milou, djelovao je poniznijim i neznatnijim od
drugih. 13 Kada bi tko sluajno rekao neto to se drugomu ne bi
svidjelo, nije mogao biti miran sve dok mu se u najveoj poniznosti ne bi ispriao. 14 S velikom su se eljom okupljali, s jo veom
bili zajedno, a svima je teko padalo razdvajanje i gorko bilo rastavljanje. 15 Nadasve posluni vojnici nisu se meutim usuivali nita
stavljati ispred svete poslunosti, pa kada kod propisa nisu znali raspoznati to im valja initi, bez pogovora su se trkom prihvaali svega
to im je bilo naloeno. 16 to god im je naime bilo propisano, drali
su da im je propisano po Bojoj volji i zato im je sve bilo ugodno i
lako izvriti. 17 Briljivo su traili da ih se ne alje u zemlje odakle
su rodom kako bi pazili na rije proroka: Tuinac postadoh brai i
stranac djeci majke svoje (usp. Ps 68,9).
18 Uvijek bijahu u radosti duha jer nisu imali povoda za uznemirenost. 19 U nevoljama su, kao ljudi koje oekuje velik dobitak,
klicali od radosti i molili Boga za one koji ih progone (usp. Mt 5,44).
19a Vidjevi to, mnogi su se obraali na njihovu stranu.
20 Kada bi k njima navraali bogatai ovoga svijeta, doekivali
su ih veselo i dobrostivo, kako bi ih odvratili od zla i potaknuli na
pokoru. 21 Gdje god bi susretali ljude, na cestama ili na trgovima,
sokolili su ih da ljube svoga Stvoritelja i da ga se boje. 22 Kao
gosti radije su boravili kod sveenika nego kod visokih svjetovnjaka. 23 Kada pak nisu mogli ondje odsjesti, pitali su tko je u
mjestu bogobojazan kako bi kod njega mogli dolinije boraviti.
24 I premda su bili nada sve siromani, ipak su uvijek bili spremni
milostinju koja im je bila dana podijeliti sa svima onima koji su
od njih iskali.
25 Sve su zemaljske stvari tako odluno prezirali da su jedva pristajali da prime i ono to je bilo prijeko potrebno za ivot; zadovoljni su bili samo haljinom, koja je ponekad bila zakrpana i iznutra i
izvana, te kratkim hlaama i grubim uetom mjesto pojasa. 26 Habit
im nije odraavao nikakvu njegu, nego veliki nehaj i jednostavnost.
27 Nou kada ne bi imali nunoga prenoita, esto su se skrivali
po piljama i velikim peima. Danju su pak na dolinim mjestima
svi vlastitim rukama radili ono to su umjeli te su sve s kojima su
bili poticali na uzor poniznosti i strpljivosti. 28 I bili su zaogrnuti
tolikom krepou strpljivosti da su, trpei pogrde i prijekore, iibani
i razodjeveni, ne uivajui niiju zatitu, sve tako ponizno podnosili
1038
da je iz njihovih usta odjekivao samo glas hvalospjeva i zahvalnica

(usp. Iz 51,3).
29 Rijetko su kada ili gotovo nikad proputali da Bogu iskau
hvalu, a u svakodnevnom su pretresanju, prisjeajui se svega to
su uinili, za dobra djela Bogu zahvaljivali, a jecali i plakali zbog
onoga to su u nemaru propustili uiniti ili su neoprezno uinili. 30
Drali su da e ih Bog napustiti ako ne bi osjetili da ih uobiajena
pobonost pohodi u duhu predanosti. 31 Kada su htjeli prionuti molitvama, razliitim su sredstvima postizali da im se ne prikrade san i
poremeti im molitvu.
32 Ako bi im tko ukrao togod hrane ili pia zbog napora od pu
ta ili nekoga drugoga razloga, kako to ve biva, muili su se vie
dnevnim odricanjem. 33 Trudili su se suzbiti podraaje tolikim muenjem tijela da esto nisu zazirali od toga da se na ledu razgolite ili
da meu vrcima trnja tijelo natope prolivenom krvlju. 34 Toliku je
patnju svaki sebi nanosio da se inilo da gaji mrnju prema samomu
sebi. 35 Obdravajui mir i blagost prema svima, uz najvee su nastojanje izbjegavali sve sablazni.
36 O sebi su imali skromno, a o drugima, ponajvie o sveenicima, visoko miljenje. 37 Kada je naime jedan sveenik rekao bratu:
Gledaj da ne bude licemjer, ovaj je za sebe pomislio da jest licemjer, govorei: Sveenik je to rekao; zar sveenik moe lagati? 38
Tugovao je alostan i tjeskoban sve dok svetac na mudar nain nije
naao opravdanje za sveenikovu izjavu. 39 Svoj su jezik obuzdavali
udesnim nastojanjem oko tiine; jedva da su naime razgovarali i u
trenucima kada je to bilo potrebno, a iz usta im nije izlazilo nita
neprikladno ili suvino. 40 Sva su im ula bila tako umrtvljena da
im se jedva mililo gledati ili sluati ita osim onoga to je zahtijevala
svrha redovnitva. 41 Izgled im je bio jednostavan, hod edan; oiju
uprtih u zemlju misli su imali u nebu.
42 Svetac ih je naime uio da moraju umrtviti ne samo putene poroke nego i izvanjska ula, putem kojih smrt ulazi u duu. 43 Kada je
naime car Oton uz veliku sveanu pratnju prolazio kroz one krajeve
kako bi primio carsku krunu, presveti otac, koji je tada s ostalima
boravio u reenoj kolibi, uza samu cestu kojom je car prolazio, nije
iziao van kako bi vidio taj prizor niti je ikomu dopustio da poe
gledati osim jednomu, kako bi cara postojano upozorio na to da
e mu ta slava kratko trajati. 44 Bijae u njega snano apostolsko
dostojanstvo i stoga se nije znao dodvoravati kraljevima i voama.
45 Takoer, brau je svakodnevno pomno ispitivao i nije nita
proputao kazniti ako bi otkrio da je togod uinjeno s nedovoljno
obzira, te je od njih tjerao svaki nemar. 46 Braa su pak nastojala
to uspjenije izvriti ne samo ono to im je poruivao bratskim savjetom ili oinskim nalogom nego i ono za to su ponekad samo iz
1039
naznaka zakljuivali da mu je elja. 47 Govorio je naime, navodei ih

na savrenstvo, da e o pravoj poslunosti biti govora tek onda kada
se budu pokoravali ne samo poglavarevoj rijei nego i prepoznatoj
volji i kada budu inili ono za to samo na temelju znaka osjete da
je poglavarova skrivena elja. 48 Tako brau bijae preplavila sveta
bezazlenost, tako ih je obuzela istoa srca da uope nisu poznavali
dvostrukost duha, jer, kao to u njima bijae jedna vjera, tako bijae
i jedan duh (usp. Ef 4,4.5), jedna volja i sloga znaaja, sklad misli i
pravednost postupaka.
49 Ovo su bile pouke blaenoga oca uz pomo kojih je ne samo
jezikom nego djelom i istinom (usp. 1 Iv 3,18) oblikovao nove sinove
i u kojima je obnavljao tenju za apostolskim nainom ivota. 50 A
da je takav ivot naiao na odobravanje i na nebu, objavljeno je na
poetku novatva jednomu svetomu ovjeku, koji je imao vienje
kako sveti apostoli Petar i Pavao svakodnevno zahvaljuju Gospodinu Isusu na obnovi njihova ivota i mole se za ouvanje ovoga redovnitva. 51 Kada je sveti Franjo za to doznao, rekao je: Ako sveti
Petar i Pavao za nas svakodnevno mole, dostojno je da i mi njima
svakodnevnim tovanjem iskazujemo ast. 52 To je razlog zato se
pri spomenu apostola, to biva u svakom satu oficija Blaene Djevice, ta dva apostola poimence istiu, dok je prije, prema obiaju
Rimske crkve, u tim molitvama bilo spomena samo apostola openito. 53 Tada je naime molitvama: titi, Gospodine i Uslii nas,
Boe dodano i: apostola tvojih Petra i Pavla, dok se prije govorilo:
i svih apostola tvojih itd.
Glava III.
Poniznost svetoga Franje
3. 1 Sveti je ovjek bio vrlo radostan zbog napretka brae, ali

nikada nije zanemarivao slabe ili one koji su bili u napasti. 2 Kada
ga je jednom neki brat koji je bio u napasti zamolio da za nj moli,
rekao mu je: Sine, zbog ovoga jo vie vjerujem da si sluga Boji.
Nitko se ne moe smatrati slugom Bojim dokle god ne proe kroz
napasti i nevolje. 3 Sapeta je napast, na neki nain, prsten kojim
Gospodin za se vjeri duu svoga sluge. 4 Mnogi sebi laskaju na raun dugogodinjih zasluga i vesele se da se nisu susreli ni s kakvim
napastima; kako bi ih meutim prije bitke samo strah oborio, neka
znaju da Gospodin vidi slabost njihova duha. 5 Teki se naime bojevi kao prepreka javljaju samo ondje gdje bi moglo biti savrene
kreposti.
6 Drugi je brat, nakon to ga je dugo vremena napastovao duh, a
takva je kunja tee primjetna i gora od tjelesne, doao k svetomu
1040
Franji i bacio mu se pred noge (usp. Mt 15,30). 7 I premda ovaj od

gorka plaa i jecaj nije mogao govoriti, svetac je prepoznao da ga
uznemiruju zli duhovi i rekao: Zapovijedam vam, zlodusi, da vie
ne napadate moga brata! 8 I brat je odmah bio izbavljen od svake
napasti. 9 U tom se pokazala sveeva ljubav prema sinu i mo prema
zlodusima.
10 Kako je katkada i sam bio u napasti, nauio je s onima koji su
bili u napasti suosjeati. 11 Trpio je naime jednom prigodom veliku
tjelesnu napast; na vrlo se okrutan nain bievao ne bi li je odagnao,
ali, kako duh zbog ustrajnosti nije odlazio, uronio je svoje golo tijelo
u snijeg i kroz muke tijela iz grudi izvlaio ranu duha.
12 U drugo ga je doba obuzela vrlo teka napast duha, a sve dakako za uveanje krune. 13 Muio se zbog toga mnogo dana, molio
je i gorko plakao. 14 Dok je jednoga dana molio, zauo je glas u
duhu: Franjo, ako imadne vjere koliko je zrno goruiino te rekne
gori: Premjesti se (usp. Mt 17,19), premjestit e se. Svetac odgovori: Gospodine, koja je to gora koju bih ja htio premjestiti?
15 I ponovno je zauo: Gora je tvoja napast. A on plaui ree:
Neka mi bude (usp. Lk 1,38), Gospodine, kako si rekao. 16 Odmah bude izbavljen, poto je odagnana svaka napast.
17 Bio je skromno ponizna duha, svima je pomagao, sve uvaavao; cijenio je sveenike Crkve, potivao starije, iskazivao ast
plemenitima i bogatima, a prisno ljubio siromahe; sa svakim je staleom ljudi odravao mir i na to briljivo poticao svoju brau. 18
Govorio im je: Kao to mir navijetate ustima, tako ga uvajte i
u srcu, kako ni u koga ne biste pobudili srdbu ili sablazan, nego
dapae dobrostivost ili blagost. 19 Pozvani smo naime na ovo: da
ozlijeene lijeimo, ranjene povijamo (usp. Ez 34,4), a zalutale vraamo. 20 Mnogi koji nam se ine avoljim udovima i nadalje e biti
Kristovi uenici.
21 S braom se pak razgovarao suosjeajno, ne kao sudac, nego
kao otac sa sinovima ili lijenik s bolesnikom, kako bi se u tom ispunila rije apostola: Tko je slab, a ja da ne budem slab? (2 Kor 11,29).
22 Bilo je u njega veliko suosjeanje s bolesnicima, velika briga za
njihove potrebe; napokon, prema svima se odnosio onako kako je
za koga bilo prikladno.
23 Naime prema veleasnim se pojedincima koji su dolazili u red
ophodio s dunim potovanjem, svakomu zduno dodjeljivao ono
to mu pripada i tako u svemu mudro pazio na dostojanstvo svekolikih stupnjeva asti. 24 Uistinu, resili su ga osobit razbor i bezazlenost, tako da je uz istinsku bezazlenost goluba zadravao mudrost
zmije (usp. Mt 10,16).
1041
Glava IV.
Siromatvo
4. 1 Izmeu ostalih Franjinih nastojanja osobita je bila tenja da

obdrava siromatvo i skromnost te da bude pozorno zaokupljen
estitim stvarima. 2 Radovao se siromakim nastambama, a drvenim
kuicama vie nego kamenim. 3 esto je s malobrojnima boravio u
pustinjakim samostanima, gdje je mjesto zida dostajala ograda od
grmlja, a mjesto sob kolibe. 4 Ljudska meutim zloa i mnogobrojnost brae ne doputaju da tako bude i u gradovima. 5 Zazirao je od
toga da u brata bude vie odijela, da tkanina bude izvrsna i mekana.
6 Ne ini se prikladnim da siromah ima dva odijela kada se troak
moe smanjiti tako da se zakrpa staro. 7 Obina je tkanina dodue
grublja, tea i hladnija, ali to trai poboan nain ivota redovnitva,
pa se potekoa pri uporabi uz milost lako prevlada. 8 Ako bi koga
potreba nagnala da ispod nosi manje krutu haljinu, doputao bi, ali
je uvijek htio da se izvana na odjei uva jednostavnost i grubost;
dani smo naime ljudima za uzor siromatva i pokore. 9 Tvrdio je pak
da je potreba koju ne oituje razum nego udnja znak utrnula duha
(usp. 1 Sol 5,19). 10 Ne podnositi strpljivo potrebu, ree, nije
nita drugo nego ii natrag u Egipat.
11 Htio je imati malo knjiga, nimalo znatnih ni po ljepoti ni po
cijeni, i to onih koje su pribavljene za potrebe potrebite brae. 12
Nije pak htio da braa imaju ili nose novac, ak ni iz milosrdnih
pobuda. 13 Stoga je brata za koga je jednom doznao da se dotaknuo
novca kaznio znatnom kaznom. 14 Drugi je brat s puta uzeo novi
kako bi ga dao gubavcu, iako mu je drug to branio dajui mu do
znanja da je svetac rekao da se ne smije mariti za novac koji se pronae na cesti; i ovaj je odmah uz kripu zubi izgubio dar govora. 15
Kada je napokon odbacio novi, odrijeile su se i pokajnike usne
kako bi mogle izrei hvalu.
16 Kako meutim ne bi doao do toga da ima previe, sveti ovjek nije doputao da u kui ostane ni malena posuda jer je i bez nje
ve nekako mogao izbjei ropstvo krajnje potrebe. 17 Nije se prestajao uzdati u boansku skrb, u skladu s onim to je rekao gospodinu papi na njegovu primjedbu kako je teko ivjeti bez imovine: 18
Gospodine, uzdam se u Gospodina Isusa Krista, jer nam on, koji
obeava da e nam na nebu dati ivot i slavu, nee na zemlji uskratiti pravodobnu potporu za tijelo. 19 Izloio mu je i ovu prispodobu:
Jedan je kralj s jednom siromanom, ali lijepom enom, zbog njezina izgleda sklopio brak i ona mu je rodila prelijepe sinove. 20 Kada
su odrasli, majka ih je poslala tomu istomu kralju da im dade jesti;
kada je ovaj spoznao da su to njegovi sinovi i da su mu posve nalik,
zagrli ih i ree: Moji ste sinovi i batinici, nemojte se bojati; ta ako
1042
se s mojega stola hrane stranci, pravo je da dadem nahraniti i one

kojima s pravom pripada cijelo nasljedstvo. 21 Sinovi su siromana
braa Krista i siromanoga redovnitva.
22 Iz iskustva je znao da Gospodin i u najmanjoj stvari o njemu
vodi brigu. 23 Jednom je naime na povratku iz panjolske, slab od
vrlo teke bolesti, na putu rekao bratu Bernardu da bi, ako ima,
pojeo komad ptice. 24 I gle, netko mu na polju ponudi pticu koje
se bio zaelio, govorei: Slugo Boji, uzmi to ti alje boanska
milostivost. 25 Sveti je Franjo uzme i u svemu blagoslovi Krista to
se za nj brine.
26 Nije se htio za svijet vezati vremenitim stvarima. Kada mu je
asiki biskup rekao kako njemu nemati nikakve imovine na ovom
svijetu izgleda kao vrlo teak ivot, odgovorio mu je: 27 Kada bismo imali kakve imovine, bilo bi nam potrebno i oruje da je branimo jer se tu pojavljuju mnogi sporovi i nesporazumi, to obino
prijei ljubav prema Bogu i blinjemu.
28 esto je govorio: Koliko se braa udalje od siromatva, toliko
e se svijet udaljiti od njih. 29 Oni svijetu duguju uzor, a svijet njima
potrebnu hranu. 30 Uskrate li braa dobar uzor, i svijet e njima
uskratiti pomo; iskat e, ali nee nai (usp. Otk 9,6).
31 Kako je pazio na siromatvo, Boji se ovjek bojao prevelika
mnotva te je govorio: Oh, kada bi bilo mogue da svijet, budui
da rijetko vidi manju brau, bude zadivljen njihovom malobrojnou!
32 Htio je da braa u svemu budu zadovoljna malim, a da ni to
malo, bilo stvari bilo obitavalita, nemaju kao vlastito. 33 Htio je
nemati nita od vlasnitva, kako bi mogao potpunije posjedovati sve u
Gospodinu (2 Kor 6,10).
Glava V.
Skromnost
5. 1 S velikim je trudom njegovao krepost skromnosti druicu

siromatva. 2 Zbog toga je htio da braa budu odjevena u skroman
habit, da se opasuju uetom, da se zovu manja braa i da se na
ovom svijetu nikada ne uzvisuju. 3 Kada ga je gospodar Ostije pitao
za promaknua brae u crkvene asti, on se s tim nipoto nije sloio,
nego je odgovorio da ih valja drati u skromnosti. 4 Nazoan je bio i
sveti Dominik, koji se takoer protivio da se njegova braa uspinju.
5 On je s tolikom privrenou pristao uza svetoga Franju da je konopac, koji mu je ovaj dao, predano svezao oko donje haljine, rekao
kako eli da njihova dva redovnitva postanu jedno te ustvrdio kako
ga zbog njegove svetosti i drugi redovnici moraju slijediti. 6 O kako
1043
li treba da sinovi nasljeduju ovu poniznost i meusobnu ljubav oeva! 7 To je svakako od velike koristi i za njih same i za Crkvu Boju.
8 Htio je da se poglavarima i sveenicima do te mjere iskazuje
potovanje da su, iz obzira prema njihovu dostojanstvu i duhovnoj
moi, braa drala kako su poljupca dostojne ne samo njihove ruke
nego i noge. 9 Govorio je naime: Poslani smo u pomo (usp. Ps
69,2; Dn 10,13) klericima za spasenje dua (usp. 1 Pt 1,9), da ono
ega u njih bude manje mi nadopunimo. 10 Svaki e primiti plau ne
po ugledu, nego prema trudu (usp. 1 Kor 3,8). 11 Znajte, brao, da
je plodnost dua (usp. Mudr 3,13) Bogu vrlo mila i da se nju bolje
moe poluiti mirom nego neslogom meu klericima. 12 Takoer
je govorio: Pokoravajte se (usp. 1 Pt 2,13) poglavarima da, koliko je
do nas, ne doe do kakve zavisti. 13 to je to meutim biti pokoran
nadreenima kada smo radi Gospodina duni pokoravati se svakoj
ljudskoj ustanovi (usp. 1 Pt 2,13)?
14 Kako je meutim o sebi imao vrlo skromno miljenje, u vlastitim
je oima bio velik grenik; zapravo je bio ogledalo svetosti svake vrste
i, tovie, nevine puti, kako je to bilo otkriveno njegovu ispovjedniku, presvetomu bratu Leonu, a preko njega i ministru generalu. 15
Naime budui da je sveti Franjo, kao to je pravednik svoj prvi tuitelj
(usp. Izr 18,17), u javnosti sam sebe optuivao za najveega grenika,
a osobno se nije nikada ispovjedio za tjelesni blud, njegov je ispovjednik, udei se tomu, briljivo elio znati je li mu put neokaljana.
Kako od sveca ni ustrajnim razgovorom nije uspio iznuditi odgovor,
zasluio je da, kao neiskvaren ovjek velike istoe, od Boga dozna
da je nevin, to mu je i otkriveno te pokazano osobitim znamenjem.
16 Naime dok je molio, ugledao je svetoga Franju kako stoji na uzvienu mjestu, kojemu nitko nije mogao pristupiti niti ga se itko mogao
dotaknuti, te mu je u duhu reeno da se na taj nain u svetoga Franje
pokazuje uzvienost djevianske istoe. 17 Puti ureenoj svetim ranama upravo je i pristajala djevianska istoa. 18 Ako nekim obinim
ljudima iz svijeta, to zbog djelovanja milosti, to same prirode, put
ostaje nedirnuta sve do starosti, tko se onda moe uditi da ju je sauvao Franjo, kojega je Bog odluio uzvisiti tolikom milou? 19 I
tako je najponizniji najveim uzdizanjem postao uzvien.
Glava VI.
Djelovanje
6. 1 Sveti je ovjek uvijek nastojao napredovati u dobru, spominjui se da e mlake i one koji se nijednoga posla ne laaju ozbiljno
Gospodin brzo povratiti iz usta (usp. Otk 3,16). 2 Nitko pred njim
nije mogao izgledati dokon, a da ga on otrim prijekorom ne uputi
na pravi put. 3 Htio je da braa uvijek budu posveena bilo molitvi
1044
bilo kakvu korisnu poslu. 4 Obradovao se kada je uo kako su braa

u nekom pustinjakom samostanu u panjolskoj u tu svrhu podijelila vrijeme tako da jedan dio tjedna bude posveen kuanskim poslovima, a drugi razmatranju. 5 Kada ondje jednoga dana jedan od
onih koji su imali razmatranje nije doao za stol, nali su ga u sobici
ispruena na zemlji i rairena u obliku kria, kako ni disanjem ni
pokretom ne pokazuje da je iv; uz glavu i noge gorio je svijenjak,
koji je na udesan nain sjajem osvjetljivao sobicu. 6 Nakon to su
ga ostavili u miru, svjetlo je najednom iezlo, a brat doao k sebi te
se odmah uputio za stol i ispriao se zbog kanjenja.
7 Protiv bolesti lijenosti svetac je govorio: Sluga Boji koji je
zbog neega, kako to ve biva, uznemiren, mora smjesta ustati na
molitvu i ostati ustrajan pred svevinjim Ocem tako dugo dok mu
ne vrati radost svojega spasenja (usp. Ps 50,14).
8 Bio je, ovisno o vremenu, zaokupljen propovijedanjem i spasenjem blinjih. 9 Koliko je pak imao uspjeha u nauku i obraenju ljudi,
poznato je samo Bogu, koji mu je otvorio pamet da pouava i razumije
pisma (usp. Lk 24,45). 10 Jedan mu je kardinal, pitajui ga o nekim
nejasnim mjestima, rekao: Pitam te ne kao uena ovjeka, nego
kao onoga koji ima duha Bojega (usp. 1 Kor 7,40) i rado prihvaam
smisao tvojega odgovora jer znam da izlazi iz samoga Boga (usp. Iv
15,26; Mt 4,4). 11 Na pitanje jesmo li duni upozoriti svakoga za
koga znamo da je u smrtnom grijehu, s obzirom na onu Ezekielovu:
Ako bezbonika ne opomene zbog njegove bezbonosti, od tebe u
traiti raun za duu njegovu (usp. Ez 3,18), odgovorio je: 12 Ako rije
valja shvatiti openito, ja je na taj nain i prihvaam: da sluga Boji
(usp. Dn 6,20) mora u sebi tako gorjeti ivotom i svetou da svjetlo
u (usp. Iv 5,35) uzora i jezikom vladanja (usp. 1 Tim 4,12) prekorava
sve bezbonike. 13 Tako e naime sjaj njegova ivota i miris njegova
dobra glasa svima biti upozorenje na njihovu nepravednost.
14 Sam je pak pouavao ne samo uzorom nego i rijeju utvrenom
popratnim znakovima (usp. Mk 16,20), za to se potvrde mogu nai
u njegovu ivotu. 15 Dotiem se onoga o emu se proirio glas da se
zbilo u lombardijskoj Aleksandriji. 16 Neki ga je bogobojazni ovjek
pozvao u goste i zamolio da, iz obazrivosti prema evanelju, jede sve
to se ponudi (usp. Lk 10,8). Kada ga je meutim jedan prijetvorno zamolio da mu, za ljubav Boju, pomogne, on mu na spomen
Bojega imena na kruhu proslijedi komad pileta koji je za nj bio posluen na stolu. 17 Ovaj ga zlobnik spremi i, dok je svetac sutradan
propovijedao, povie meu pukom govorei: Takav je taj Franjo
kojega astite kao sveca. 18 Pogledajte meso koje mi je dao kada je
naveer jeo. 19 Tada ga svi stanu grditi jer je ono za to je tvrdio da
je komad pileta izgledalo kao riba. Napokon i taj jadnik sam, zapanjen udom, bude prisiljen priznati ono to su drugi govorili te pred
1045
svima od sveca zatrai oprost, navodei kako je imao zle namjere.

20 Meso je pak opet uzelo svoj prijanji oblik poto je otpadnik ovo
uzeo (usp. Iz 46,8) k srcu.
21 Svetac je bio na glasu zbog velike moi u izgonu zloduha i milosti izljeenja. 22 Njegovi su se postupci ponajvie temeljili na kriu.
Naime po znaku je kria vraao vid slijepima, tjerao zloduhe i lijeio
razne bolesti. 23 U Orti je jedan ovjek meu ramenima nosio guu
slinu velikomu kruhu, ali kada je na njemu uinjen znak, najednom
je bio potpuno izbavljen tako da od gue nije ostalo nikakva traga.
24 Meutim, i puk mu je vrlo esto u svojoj vatrenoj pobonosti
na blagoslov prinosio kruhove i ostala jestiva, koja su se zahvaljujui
boanskoj milosti mogla dugo uvati nepokvarena, te su bolesnici,
kada bi ih okusili, bivali izlijeeni. 25 Osim toga potvreno je da se
njihovom snagom daju odagnati i silovita nevremena s gromovima
i tuom. 26 Isto tako su se doticajem s njegovim konopcem ili odjeom izgonile bolesti, bjeale groznice i vraalo se eljeno zdravlje.
27 Jednom je prigodom doao u kuu nekoga vojnika iji se sin
jedinac utopio, ali mladievo tijelo, unato dugotrajnoj potrazi, nije
bilo mogue pronai. Saalio se, milosrdna srca kakva je bio, nad jecajima oaloenih i, kako je dolo vrijeme da Krist poradi katolike
vjere koju je svetac propovijedao, potvrdi svoja udesa, 28 obasuo ga
je, kako je obiavao, zdunim i pobonim molbama. I pripovijeda
se da je pokazao tono mjesto gdje je mrtvac u rijeci zbog odjee
zapeo i da ga je, poto je pronaen, na zaziv onoga koji podie iz
mrtvih, na udesan nain podignuo iz mrtvih i oslobodio kuu dvostruke alosti. 29 Evo vjernoga sluge, nasljedovatelja milosrdnoga
Gospodina, koji je sina jedinca u majke, majke udovice, saalivi se
(usp. Lk 7,1214), podignuo iz mrtvih! Evo drugoga Ilije i Elizeja, o
kojima itamo da su iz mrtvih dizali sinove domaina!
30 Pokoravalo mu se i ono to nema razuma. Kada su, izmeu
ostaloga, jednom abe pravile buku u jezeru blizu crkvenih vrata
i tako ometale njegovu propovijed, zapovjedio im je da budu tiho
kako bi mogao hvaliti Boga. 31 I one su odonda utjele sve dok im,
kada se u drugo doba bio ponovno vratio u tu crkvu i doznao da
one poslije njegovih rijei jo uvijek ute, nije naloio da na uobiajen nain hvale svojega Stvoritelja, sav alostan to ih je na tako
dugo vremena bio uutkao. 32 Dugovjeni su starci, izvjeujui o
tome uokolo, posvjedoili da su osobno vidjeli ova dva dogaaja:
abe i mladia podignuta iz mrtvih. Jednoga od njih zvali su brat
Istina i za njegov se grob govori da je obasjan udesima.
33 ini se takoer da mu se pokoravalo i ono to ne osjea. Jednom su prigodom, po svretku opega zbora u Asizu, brat Monaldo
i jo tridesetak brae ostali kako bi s Franjom razgovarali o spasenju
due. 34 A kako su sutradan kanili otii, naloio je da im se dade
1046
doruak. 35 Ekonom je meutim imao samo jedan maleni kruh, pa

ga je siromani Franjo poslao Klari, da mu, ako ima, poalje kruha
za doruak. 36 Ona je tada imala svega tri kruha i poslala je dva.
On ih je, zajedno s jo jednim malenim kruhom, podijelio na male
komade i posluio ih na stol govorei: Ovo je kruh ljubavi. 37 to
vie kazati? Braa su se nasitila od triju kruhova i jo je odneseno
jedno sito puno ostataka.
38 Mnogo je znamenja koja nisu ouvana ni u pamenju ni u
spisima, a kojima je Krist podupro svojega stjegonou i glasnika,
obiljeujui njegov nauk zaista nedvojbenom pouzdanou. 39 Mi
se pak klonimo besposlice, koja je smrt due, te nerada u nauku i
svem drugom, jer smo doli kako bismo radili. Oevim smo poueni
uzorom ili, bolje reeno, uzorom samoga Krista, koji je bio bijedan
i radio ve od djeatva (usp. Ps 87,16) svojega. 40 itao sam o jednom bratu koji je svakoga dana izgovarao pedeset psalama kako bi
ga Gospodin ouvao od kazne istilita. 41 Jednom mu se, dok je
provodio no u molitvi, ukazao Spasitelj s Blaenom Djevicom, a
Kristu zdesna bio je velik kri, koji je dopirao sve do neba. 42 I ree
mu Gospodin dok je molio: Bezbrino radi i ini pokoru jer sam
ja, dok sam bio na svijetu, uvijek radio. 43 Slijedimo stoga Krista i
svetoga Franju u radu, kako bismo se s njima ujedinili u spokoju. 44
Radin gospodar ne voli dokona slugu.
Glava VII.
Tri reda
7. 1 Plod Franjina nauka najvie se oituje u trima redovima koje

je osnovao.
2 Prvi je Red manje brae, kojemu je svrha sluenje Gospodinu prema evanelju, u siromatvu i skromnosti, te propovijedanje
pokore. 3 Bezbrojna znamenja u njegovih ispovjedalaca svjedoe
o tome kako je on prihvaen i od Boga. 4 Ta tko bi bio sposoban
ispripovjediti kolikim je sve udesnim znamenjima u njima samima
i preko njih Bog proslavio takav nain ivota! 5 Prijei u sada na
vienja i bjelodane pozive te na ono malo otkrivenj koja mi kao
izvjetaji pouzdanih pojedinaca ve padaju na pamet, a preko kojih
se gospodin udostojao na vrlo oevidan nain potvrditi savrenstvo
ovoga ispovjednitva.
6 Pripovijedao je blagopokojni otac brat Haymon, neko generalni ministar, da je u Engleskoj bio jedan biskup koji je u vienju
bio ponesen u nebeske stanove, ali ondje meu ostalim redovnicima nije vidio Manje brae. Dok se tomu udio, ukazala mu se najljepa od svih gospa, preblaena Majka Boja, i upitala ga o emu
1047
razmilja. 7 Kada joj je biskup rekao da se udi tomu to u tom

blaenstvu ne vidi nikoga od Manje brae, a toliko ih mnogo broji
vojujua Crkva Boja, odgovorila mu je: Poi sa mnom i kazat u
ti gdje stanuju. 8 Pokazujui mu brau gdje stoje prisno ujedinjeni
s Kristom Gospodinom, ree mu: Pogledaj, pod Suevim su okriljem; spasi s njima duu svoju. 9 Pomno razmotrivi milosti vienja
i spasonosni savjet Majke Boje, biskup ue u Red manje brae, s
doputenjem gospodina pape Grgura IX.
10 Neki se redovnici prikazuju pod platem Blaene Djevice;
tako i sama Majka Boja pokazuje brau pod okriljem Sina Bojega,
kao kerubine, po dvojicu, jednoga drugomu nalik.
11 Vjeruje se da je spomenuti poglavar bio gospodin Rudolf, za
iji se ulazak pouzdano zna, profesor teologije i herefordski biskup.
12 Govori se da su osim njega bila jo dva Rudolfa, obojica doktori
teologije, od kojih je jedan uao u Red u Parizu na sljedei nain.
13 Kada je jednom uei zaspao za knjigom, ukazao mu se avao i,
prijetei da e mu oduzeti vid, rekao: Oslijepit u te izmetom.
14 Nakon to se bio probudio, pa iznova zadrijemao, avao mu
je u vienju sve jednako ponovio, a profesor ga je otjerao rijeima
i prstom uperenim prema oima, govorei: Nee ti mene, nego
u ja tebe oslijepiti. 15 I eto, dok je sljedeega dana sjedio za
katedrom, primio je iz Engleske pismo jednoga biskupa koji mu
je nudio izdane prihode. 16 Protumaivi bogatstvo kao izmet
kojim ga je avao htio oslijepiti, sve je prezreo te uao u Red
manje brae.
17 Ja sam jo davno, kada sam s tada slavnim generalnim ministrom prolazio kroz krajeve Njemake i Flandrije, a poslije mnogo
godina iznova u opetovanim razgovorima s braom, uo da je postojao jedan kanonik, vrlo potovan ovjek, koji je preko vienja
udesnim izljeenjem naveden da ue u Red. 18 Moda se, zbog
mnogo vremena koje je prolo, ne sjeam svih okolnosti, ali oko
ulaska i izljeenja osobe nema dvojbe. Pripovijedam dogaaj onako
kako se sjeam, a tako se vjerojatno i zbilo. 19 Bijae taj kanonik plemenit, potovan i bogobojazan ovjek, osobito privren pobonosti
djevici svetoj Eufemiji.
20 Premda je bio uglaen i ve poodmakle dobi, ipak je, zabrinut
za spasenje due, koje u bogatstvu obino dolazi u opasnost, i elei
se rukama maiti preslice (usp. Izr 31,19), eznuo da mu Gospodin
pokae put spasenja, 21 prema rijei proroka koji kae: Pokai mi,
Jahve, svoje putove, naui me svojim stazama (Ps 24,4). 22 Put mi kai
kojim u krenuti jer k tebi duu uzdiem (Ps 142,8). 23 Po spomenutoj
je takoer djevici, koju je uzeo za svoju odvjetnicu, neprekidnom
molitvom traio da bude usmjeren prema nainu ivota koji je prikladan za njegovo spasenje.
1048
Konano, Gospodin je ispunio njegovo srce kako bi se u redu

svetoga Franje u potpunosti odrekao svijeta. 25 Bijae meutim
bolestan, a na grlu je imao izoblienu guu. 26 Zbog toga je ministar brae odlagao da ga primi i oprezno ga je, koliko je mogao,
odgovarao od njegova nauma, preporuujui njegov nain ivota
kao spasonosan, valjan i plodonosan, zbog mnogo korisnih poslova
koje je mogao obavljati. 27 Osjetivi da se ovaj nastoji izvui, bio je
silno rastuen. Kada se jednom bio posvetio molitvi, prikrao mu se
lagan san. 28 I eto, u vienju mu se ukae sveta Eufemija, koju je
pobono astio, u sjajnoj pratnji djevica; preporuila mu je ulazak
u Red manje brae i, izlijeivi ga, uklonila prepreku primitku; podarila mu je izljeenje kao nedvojben znak da moe lako podnositi
zahtjeve Reda. 29 Neka ti, ree, to to te izljeujem od svake
bolesti bude znak.
30 Odmah mu je na mjestu gue otvorila grkljan i izbacila van svu
tvar od koje se sastojala oteklina, zatim je poloila ruku na mjesto
gdje je bio otvor, zatvorila ga i ovjeku u svakom pogledu vratila
zdravlje. 31 Kada se probudio, ustanovio je taj gospodin da je u potpunosti izlijeen. 32 I primljen je zbog svojega zavjeta u Red te je
ondje ivio vrlo svetim nainom ivota. 33 A govori se da je u Gospodinu ojaao do tolike snage da ga ni starost ni rasko na koju je bio
navikao nisu spreavali da lako podnosi napore Reda te je mogao ii
pjeice mnogo dalje nego to je prije imao obiaj ii na konju.
34 Presvijetli je Ivan, car Konstantinopola, primio habit svetoga
Franje nakon to je prethodno bio opomenut boanskim otkrivenjem. 35 Kau da je on, kako je svaki od njegove brae dobio po
pokrajinu, jedini bio ostavljen bez nasljedstva i time predodreen
za slubu u hramu ili u bolnici. 36 No budui da je mladi bio i slavan po rodu i znamenit po odvanosti, uz Boje je vodstvo postigao dostojanstvo prvo jeruzalemskoga kraljevstva, a potom i carstva, te je bio proslavljen mnogim astima i imao za zeta samoga
rimskoga cara.
37 Bio je uz to najvei branitelj pravoslavne vjere i protivnik nevjernika.
38 Kada je pred kraj ivotnoga vijeka stao predano razmiljati o
tome kolika mu je sve dobra Bog dao za ivota, poslana mu je s
neba, kako se vjeruje, silna elja da unaprijed zna kakav mu je svretak namijenio u smrti. 39 I ve je poprilino vremena bio ustrajao
u ovoj elji, a zbog toga i u neprestanoj molitvi Bogu, kada mu se
jedne noi, dok je spavao, ukazao neki preasni ovjek, odjeven u
bijelo, nosei u rukama habit, konopac i sandale Manje brae, i zazvao cara po imenu te mu rekao: Ivane, kada ve tako brino eli
znati kakav e biti tvoj svretak, znaj da e umrijeti u tom habitu i
da je to boanska volja.
24
1049
Probudivi se, car je, kao to je svojstveno ovjeku, u strahu

od tolikoga buduega svojega ponienja, glasnim jecanjem na noge
digao one koji su po kraljevskom obiaju spavali blizu njega, ali im,
kada su dotrali, ipak nije im htio odati razlog krika koji su uli.
41Sljedee su mu se noi u snu ukazala dva ovjeka, na slian nain
odjevena u bijelo, donosei ve prije pokazan habit, konopac i sandale, i ponavljajui kako je boanska volja da u tom habitu umre. 42
Duh mu se kao i prije prestraio te se on prenuo i uz jecaje povikao,
ali ipak sobarima koji su k njemu pohitali nije otkrio razloga. 43 Tree su mu se noi na slian nain u vienju ukazala tri ovjeka, poput
prijanjih odjeveni u bijelo, prinosei mu reeni habit, konopac i
sandale i, kao prije, ponavljajui da e u njima umrijeti; pritom su
dodali: Nemoj misliti da je ovo privid ili isprazan san, ve, kao to
smo rekli, ono to se ima u zbilji ispuniti.
44 Ustavi, car smjesta naloi da mu pozovu njegova ispovjednika
Anela. Ovaj je po dolasku zatekao cara gdje u svojoj postelji plae.
Rekao mu je: Znam zato ste me pozvali; meni je o Vama otkriveno isto vienje kao i Vama. 45 Poslije nekoliko dana cara je ugrabila
trodnevna vruica i on je, donijevi odluku, u skladu sa sadrajem
vienja uao u Red te ondje sretno proveo svoje dane. 46Kada je meutim, dok je jo bio iv, zbog tereta bolesti i slabosti bio sprijeen
u izvravanju dunosti skromnosti, na koje se u redu bio naviknuo,
kau da je znamenitim rijeima izrazio poboni osjeaj duha: O
preslatki Gospodine, Isuse Kriste, kamo srea da ja, koji sam ras
kono ivio u velebnosti svijeta i bio odjeven u skupocjenu odjeu,
itui sada u habitu i s torbom oko vrata milostinju, uistinu siromaan i skroman mogu slijediti tebe siromana i skromna!
47 U tom je taj veliki ovjek ostavio vrlo vrijedan uzor, da se u
onom to je povezano sa siromatvom i skromnou ne trebaju stidjeti ni veliki, ni osrednji, a najmanje ostali. 48 Tim je zavjetom ispunio ono to plemeniti ljudi u Redu imaju obiaj za se traiti: da budu
skromniji, dobroudniji i bezazleniji; zbilja, krepost dobrostivosti
i skromnosti najvee je obiljeje plemenitosti. 49 esto one koji su
priprosta roda milost ini plemenitima, dok grijeh oholosti ili lijenosti od plemenitih pravi priproste. 50 A ima li ita neznatnije doli
od plemenita postati prost? 51 I ne smiju se prezirati ljudi najniega
roda, kojima je od Boga dano da vojuju; ta nema vee plemenitosti
nego biti Kristov vojnik.
52 Da meutim nastavim to sam zapoeo. Blagopokojni je brat
Vilim, neko ministar Akvitanije, pripovijedao kako je u gradu
Chartresu postojao neki uitelj, koji je zavjetom bio obvezan Redu
manje brae. 53 Kako je prekoraio rok za ulazak u red to ga je bio
naznaio brai, najednom je, dok je igrao ah pred vratima crkve
Blaene Djevice, izgubio vid. 54 Kada je to osjetio, i kako to nisu
40
1050
opazili oni koji su bili oko njega, rukom je poruio igrai pribor te
je pozvao nekoga djeaka, poloio ruku na njegovo rame i uao u
crkvu. 55 Ondje se bacio pred Djeviin oltar te je Majci Bojoj u
plau i predanosti obeao da e, ako mu vrati vid, bez odlaganja ui
u Red manje brae.
56 Zadobivi odmah vid, doao je k brai i naznaio im dan kada
e ui u Red. 57 Ponovno je meutim prekrio svoju rije pa je, dok
se iznova igrao na istom mjestu kao i prije, iznova postao slijep;
uao je, kao i prije, u crkvu i, nakon to je poslije mnogo suza dao
Blaenoj Djevici obeanje kako, ako mu vrati izgubljeni vid, vie
nee odlagati ulazak u Red, napokon je, ali sporije nego prvi put,
opet zadobio vid. 58 Svejedno je pak iznova slagao, zanemarujui
obeanje i odgaajui ulazak u Red.
59 Poto je po trei put, kao i prije, postao slijep i nakon to je,
uavi u crkvu, kao i prije, pred oltarom Majke Boje nadasve predano plakao, iznova je, iako mnogo sporije, ponovivi uobiajeno
obeanje o ulasku u Red, zadobio vid. 60 Uviajui dakle kako je
nuno da ispuni svoj zavjet, a bilo je mnogim dokazima potvreno
da e to biti po volji Bogu i Blaenoj Djevici, ispripovjedio je brai
sve to mu se dogodilo i, prema obeanju, uao u Red.
61 Po ulasku u Red nije u cijelosti skinuo staroga ovjeka niti je
htio potovati zajedniki ivot Reda. 62 Pod izlikom potrebe uvijek
je hodao obuven, hranio se u ambulanti, uvijek je volio leati na madracu, a u zimsko je doba poslije mise redovito hitao u kuhinju kako
bi se ogrijao. 63 Kako braa tijekom gotovo dviju godina nisu bez
velika negodovanja mogla podnositi njegov bolesniki nain ivota,
ponajvie zato to je u vanjskom svijetu bio ugledan ovjek, jedne
mu se noi putem vienja ukazao sveti Franjo govorei: Molim te,
sine, da me malo nosi. 64 On odbije rijeima: Ne mogu te nositi
kada sam nejak i bolestan, a ti si velik i teak. Kako ga je meutim
svetac svejedno molio da ga nosi, primi ga ovaj za potkoljenice i
stane mu glavu vui po zemlji.
65 Sveti Franjo krene vikati govorei: Ozljeuje me, ozljeuje
me, loe me nosi. A ovaj mu odgovori: Ne mogu te drukije
nositi. I tako se Franjo, dok ga je ovaj vukao, mnogo na to tuio. 66
Kada je dolo jutro, uao je poslije mise, kako je obiavao, u kuhinju
i ondje ispripovjedio svoj san. 67 Jedan je mudri brat to sluao i obratio mu se rijeima: Zaista je tako kako si vidio. Ti naime ozljeuje
i loe nosi svetoga Franju svoj Red, koji vue po zemlji zbog zemaljskoga i prizemnoga ivota to ga provodi u putenu i neurednu
ivljenju. 68 Kada je ovaj uo bratovo tumaenje i shvatio da je istinito, vratio se svojemu srcu, odloio kouh i cipele te vie nije mario
za ambulantu i mekou perja, nego se, prisvojivi zajedniki ivot
Reda, koji je bio zapostavio, preobratio u drugoga ovjeka i postao
1051
posve duhovan i poboan, a potom i vrstan propovjednik. 69 ini se

kako se on ipak nije u cijelosti bio odvratio od svojega nauma, iako
ga je odlaganjem zanemarivao.
70 Straan je meutim primjer, koji ide protiv onih to su nehajni
prema pozivu u Red te otvrdnula duha gledaju unatrag, a prema
predaji izloio ga je preasni otac, brat Ivan Englez, koji je, poto
je bio profesor teologije u Parizu, postao kanterberijski nadbiskup.
71 Govorio je kako je neki pariki klerik bio obeao da e ui u Red
brae, ali je, kada je ve imao uzeti habit, u pismu iz svoje zemlje
primio poruku da je postao kanonik jedne stolne crkve. 72 Poto je
odustao od ulaska u Red i ve gotovo pola godine bio u svojoj crkvi,
zapao je u teku bolest; i premda su ga kanonici opominjali da ispovjedi svoje grijehe, on se, poput nekoga tko je izgubio svaku nadu,
nije htio ispovjediti.
73 Tada su kanonici zamolili Manju brau da dou bolesniku i
navedu ga na ispovijed. 74 Kada su braa stigla i zatekla ga ve veo
ma oslabjela, upozorili su ga, s kolikim su god mogli marom, da
mu se kao dobru kraninu i istinskomu katoliku valja ispovjediti za
grijehe. 75 A on im je odgovorio: Nemojte me, brao, na to upozoravati. Ta ja sam osuen; ne mogu se ispovjediti.76 Naime prije
nego to ste k meni doli, bio sam doveden Bogu pred oi, i on mi je
pokazao nadasve strano lice i rekao: Zvao sam, i odbio si (usp. Izr
1,24); stupaj stoga prema vjenim kaznama. 77 I kada je to izgovorio, odmah je pred svima ispunio svoj posljednji dan ivota. Sudovi
su Boji ko duboko more (usp. Ps 35,7) i nitko ne moe znati zato
jednoga milosrdno izbavlja, a drugoga pravedno osuuje. 78 Budui
da Jahve ispituje duhove (usp. Izr 16,2), on ne prosuuje samo po
izvanjskom, kao ljudi, nego i nepogreivo vidi unutranjost srca.
79 Drim da ne treba preutjeti, i radi odobravanja naina ivota
i radi preporuivanja ustrajnosti, ono to sam uo da se dogodilo
u Parizu. 80 Ondje je u Red manje brae uao jedan uitelj, kojega
majka bijae othranila od milostinje i brino ga uzdravala od svoje
sirotinje. 81 Majka je bila alosna zbog sina, za kojega je smatrala da je izgubljen za svjetovni probitak. Dola je k njemu ne bi li
ga pozvala da se vrati prijanjemu nainu ivota. 82 Pokazala mu je
grudi i dojke, viui i ponavljajui u kolikoj ga je bijedi othranila, te
iznosila sve druge razloge koji su ga mogli potaknuti na izlazak. 83
Suosjeajui sa svojom majkom, sin je bio smetena duha i na tolikoj
kunji da je odredio da sutradan izae. 84 Kako to ipak nije inio
iz zlobe, nego pod utjecajem avolje varke skrivene pod krinkom
suosjeanja, predao se molitvi, kako je i obiavao, pred likom Raspetoga te je govorio Bogu: Ne elim te napustiti, Gospodine, ali
kanim majci, koja me othranila uz veliku rtvu i u velikoj oskudici,
priskrbiti to je potrebno. 85 I kada je tako molei pogledao lik
1052
Raspetoga, vidio je gdje mu iz rane na boku tee krv i zauo je glas

Gospodina kako govori: Ja sam te othranio uz jo veu rtvu nego
majka i ovom sam te otkupio krvlju; ne smije me napustiti radi
majke. 86 A on, zapanjen krvlju i glasom, nadvlada svu kunju i
ostane u Redu stavljajui, s punim pravom, ispred majke Krista, koji
govori u evanelju: Tko ljubi oca ili majku vie nego mene, nije mene
dostojan (Mt 10,37).
87 Girater iz Barame, monah u Redu svetoga Benedikta, nije u
svom samostanu bio u mogunosti ivjeti onako kako je elio, pa
se zbog toga preselio u drugi samostan; a kako ni ondje nije naao
eljeni spokoj duha, sav se posvetio molitvi, itajui svaki dan psaltir i postei, ne bi li mu se Gospodin udostojao pokazati put spasenja kojim bi mu na prihvatljiv nain mogao sluiti. 88 Poslije mnogo
dana provedenih u molitvi i postu vidio je u snovima svetoga Franju
i pred njim tekst evanelja, a na evanelju Pravilo. 89 udio se monah da se Pravilo nalazi na evanelju te je na upit dobio objanjenje
za ono to je vidio. Pravilo se, ree svetac, nalazi na evanelju
zato to je utemeljeno na evanelju. Monah je stoga mnogo dana
molio i postio u elji da sazna svia li se Bogu nain ivota koji mu
je proricalo vienje te je ponizno traio da mu se, ako je tomu tako,
vienje iznova ukae.
90 Dok je tako molio, iznova mu se ukazao sveti Franjo s evaneljem i Pravilom, kao i prije. 91 Trei je put, ponavljajui uobiajen
nain molitve i posta, monah silno udio biti jo vie siguran da je
nain ivota koji mu je pokazan Bogu prihvatljiv. 92 I ukazao mu se
sveti Franjo u svemu na isti nain kao prije, te se inilo da ga prima
u svoj Red. 93 Monah je meutim bolovao od teke bolesti potkoljenice te je rekao svetomu Franji: Braa mi nee vjerovati i nee me
primiti. A svetac mu ree: Izlijeena ti je potkoljenica i to e ti biti
dokaz. 94 I kao to je bio vidio u snovima, tako je, probudivi se,
ustanovio da je izlijeen. 95 Podnio je zahtjev za primanje u Red, a
kako ga ministar nije drao odve prihvatljivim kandidatom, izloio
je spomenuto vienje i pokazao dobro djelo koje mu je uinjeno. 96
I tako je bio primljen u Red te je redovnikim i svetakim ivotom
proveo svoj vijek u kelnskoj provinciji. 97 O tom su nas izvijestila
braa iz tih krajeva.
98 uo sam od brae koja su to vlastitim uima ula da je jedan
brat redovnik, za koga znamo da je bio priznat u Redu, ispripovjedio sljedeu priu: jedan mu je brat cistercit iz nekoga samostana u
tulukoj biskupiji doao s molbom da bude primljen u Red svetoga
Franje, 99 i rekao kako mu je jedan preminuli brat iz njegova samostana, kojega je za ivota izmeu ostalih osobito ljubio, jedne noi
doao i pozvao ga na zbor obraenika, kao to mu je pred smrt,
kada se muio sa zavrnim stadijem bolesti, pod uvjetom boan-
1053
skoga obeanja bio i obeao. 100 A kada ga je od ljubavi htio zagrliti, preminuli mu ree: Nee me moi dotaknuti niti vidjeti.
101 Kada ga je brat pitao to to govori i kako mu je, odgovorio je:
Opasno je ivjeti; bit e mi dobro. Zar ti jo uvijek, ree drugi,
nije dobro? Odgovori mu: Jo nije! Objasnio mu je naime da
se jo uvijek mora istiti i da mu nedostaje glasova.
102 Kada ga je brat iznova pitao za stanje svojega redovnitva i
nekih drugih redova te za odreene pojedince, redovnike i svjetovnjake, koje je poznavao, odgovorio mu je da se mnogima sudi, ponajvie iz odreenih redova koji imaju pravilo, a da su pojedinci za
koje je poimence pitao, osim malobrojnih, svi osueni. 103 Navodei
za neke izrijekom razloge osude, rekao je mnogo poznatih stvari.
104 Ja meutim neu izrijekom navoditi stanja, a to je u sluaju
veine, kako je naveo, osuda, jer je bolje da sve ono to druge omalovaava, osim ako za to ne postoji valjan razlog, bude preueno.
Svi su naime redovi dobri ako ih se obdrava. 105 Upitan pak za
Manju brau, rekao je da jo nije vidio da je itko osuen, a da su oni
koji su se bili spustili u istilite, poto su se oistili, odmah poletjeli
na nebo. 106 Drga je pak podsjetio na ustrajnost i savjetovao mu da
se pazi odreenih poroka koje ima.
107 I tako je ono to je povezano s Redom svetoga Franje s malo
rijei nemalo uzvisio. 108 Ako se na temelju izvrsna svretka, do kojega se dospjelo slobodno, procjenjuje neporonost prijanjega stanja, onda svretak potvruje prethodne zasluge. 109 I nije nikakvo
udo ako se lako oiste oni koji radi svojega Gospodina ve sada
provode istilite, ivei neporono u krajnjem siromatvu, u hladnoi i golotinji te mnogim drugim mukama.
110 Eto svjedoanstva za red, slobodna od sumnje u neiju neopravdanu mrnju ili pristranost, dobivena iz podzemnoga svijeta,
kao i putem drugih vienja s neba.
111 Pria se da se u Baskiji jednomu bratu velike kreposti, po
narodnosti panjolcu, koji se prvo zvao Gonsalvo, a potom Antun,
dok je kao monah iz reda cistercita predano molio, ukazala djevojka
prelijepa izgleda i divna nakita te ga pozvala da se s njom zdrui.
112 On to odluno odbije jer mu, zato to je monah i ispovjedalac
istoe, nije doputeno imati enu. 113 Naprotiv, ree ona, upravo treba da me uzme za zarunicu. Ta govorim ti ovo u ime redovnitva Manje brae, iju ljepotu i izgled pronosim; zarui li se za
redovnitvo tako da u nj ue, u njemu e se spasiti. 114 Izgovori
te rijei i nestane.
115 Drugi je put vidio svetoga Franju i s njim drugoga sveca, brata
Vilima, ije kosti, na glasu zbog udesa, poivaju u crkvi svetoga
Franje. 116 Vidio je ujedno i prelijep krevet, za koji mu je onaj sveti
Vilim, na upit, odgovorio da pripada svetomu Franji. 117 I ja, go-
1054
vorio je Antun, elim u njemu spavati, tako da mogu rei kako sam
leao u tako lijepu krevetu. 118 Poslije ovakva je vienja, iako su
ga monasi htjeli uzeti za opata, uao u Red manje brae, kao da je
krevet svetoga Franje.
119 Kada su mu monasi, ustrajno ga prozivajui po Rimskoj kuriji,
izmeu ostaloga predbacili da je strogost njegova reda vea nego u
brae, kau da je rekao: Nisu oni doli u Kuriju prosei i pjeice
kao ja. 120 Poto je vrhovni sveenik otjerao monahe, govori se da
je ostao u Redu kao brat i da je bio ovjek toliko velike predanosti
da je to je udesno rei plakao na molitve ljudi koji su ga za
vrijeme tih nemira napadali.
121 Nikada nije govorio ispraznosti, ali je neprestano govorio o
Bogu, i to tako gorljivo da se ponekad inilo da je pijan, iako nikada nije pio vino, osim pri prinoenju rtve Gospodinu, niti ita drugo to bi vodilo u pijanstvo. 122 Gorio je takoer tolikom udnjom
za duama da je neumorno ustrajao u propovijedanju i sluanju
ispovijedi.
123 Pouavao je brau da se iskreno ispovijedaju, gorljivo mole,
da izbjegavaju isprazne rijei, jer e, budu li tako inili, ostvariti napredak vei nego to se nadaju. 124 Njegova djela i milosti koje je
zadobio u udesima zahtijevaju vremena.
125 A sada mi valja o pozivu. Dokaz da je Bog prihvatio Red oituje se u tom da on sam osobitim znakom poziva u nj pojedince i da
ga je prvo utemeljio na savrenim ljudima kao na svetim gorama (Ps
86,1), a potom uresio slavnim osobama kao uglaenim kamenjem.
126 Ulazili su u Red biskupi, opati, arhiakoni i znameniti profesori
teologije; nadalje voe i velikai te nebrojeni drugi, znameniti po
dostojanstvu, plemenitosti i znanju; rijeju: cvijet plemstva i znanosti. 127 Ako se trai primjer, kada se izostave svi ostali, spominje se
da je profesor i brat Aleksandar bio najvei klerik i teolog svojega
vremena, a da je najmoniji vojnik u oruju bio gospodin Ivan, spomenuti kralj i car, koji je od cara postao manji brat, kako bi Gospodin u Franji ispunio one proroke rijei: Ja u ii pred tobom i ponizit
u slavne na zemlji (Iz 45,2).
128 A tko bi mogao nabrojiti brau veoma priznatu u Redu te
slavne doktore teologije? 129 Ne smije se preutjeti hvala Kristu, koji
ono to je neznatno uzvisuje i koji se na udesan nain brine za to
da se u Redu manje brae moe nai najvei vojnik u dostojanstvu
i dobroti, jednako kao i najvei uitelj u teologiji i filozofiji,130 a
naao se tu i najvei propovjednik, profesor znan kao brat Ivan iz
grada La Rochelle, preslavan po pobonosti, znanju i razboru te takva uma da je, nadograujui otroumnost vlastitih profesora, na
bogoslovnom fakultetu predavao umijee i izvrsne metode propovi-
1055
jedanja i pouavanja. 131 Njegovi i spisi reenoga Aleksandra bijahu

znameniti i vrlo korisni.
132 Poslije njega bijae preasni otac, brat Odo Rigaldi, slavna
roda i jo slavnijega znaaja, profesor teologije, a potom takoer
nadbiskup ruanske crkve, veoma glasovit propovjednik. 133 Nakon
to je bio nasilu dovuen na Kuriju, na vlasti je tako iznimno sjao
ivotom i naukom, kao prije u Redu, da je bio smatran idealnim
uzorom biskupa.
134 Drugi red koji je osnovao sveti Franjo red je djevica i suzdr
ljivih gospoa, kojemu je svrha sluenje Bogu u klauzuri, u neprestanoj tiini i trapljenju tijela. 135 Prva je bila sveta Klara, najprivrenija uenica svetoga Franje. 136 Vidjevi da prema njegovu uenju veoma sveto ive u ispovijedanju nadasve duboka siromatva,
Franjo je Klari i drugima koje slinim nainom ivota ispovijedaju
siromatvo, obeao savjet i pomo, kako svoju tako i svoje brae.
137Sveta se Klara uvijek drala takva naina ivota u siromatvu, a to
do dananjega dana ini i njezin samostan.
138 Trei je red brae i sestara od pokore, zajedniki klericima,
laicima, djevicama, obudovjelima i vjenanima, kojemu je svrha estito ivljenje u vlastitim domovima, nastojanje oko pobonih djela i
izbjegavanje svjetovnoga sjaja. 139 Stoga je meu njima katkada mogue vidjeti i plemie, vojnike ili druge, po svjetovnom shvaanju
velike ljude, zamotane u pristale ogrtae od crne koe, u skromnoj
odjei i skromna naina jahanja, gdje s potrebitima tako smjerno
prijateljuju da uistinu ne moe biti sumnje da se Boga boje. 140 U
poetku im se dodjeljivao brat za ministra, no sada su po zemljama
preputeni vlastitim ministrima, s tim da ih braa, kao svoju subrau
i sinove istoga oca, ipak podupiru savjetima i pomoi.
141 Pri odreivanju pravila i uputa o nainu ivota njihova Reda
blagopokojni je papa Grgur, koji je tada jo bio u nioj slubi i kojega je sa svetim Franjom vezalo blisko prijateljstvo, svetoga ovjeka
vrlo zduno dopunjavao u redakcijskom dijelu posla, kojemu ovaj
ne bijae vian.
142 Pa ipak, svetac se nije zadovoljio ovim redovima, nego se silno trudio da svemu ljudskomu rodu pokae put spasenja i pokore.
143 Stoga je prema predaji jednomu sveeniku upniku, kada mu
je ovaj rekao da bi htio postati njegov brat, a pritom ipak zadrati
crkvu, propisao nain ivljenja i odijevanja te mu odredio da svake
godine, poto prikupi crkvene dohotke, ono to od vika preostane
dade za Boga.
144 Tako je Gospodin od svojega sluge Franje uinio velik narod
(usp. Post 12,2), tako mu je zajamio blagoslov svih ljudi (usp. Sir
44,25).
1056
Glava VIII.
Prijelaz svetoga Franje na drugi svijet i prijenos njegova tijela
8. 1 Kada se napokon ispunilo vrijeme njegove ovdanje slube, sveti se otac sretno preselio Kristu 1226. godine utjelovljenja
Gospodinova, u dobi od etrdeset pet godina. Bilo mu je naime
oko dvadeset pet godina kada se u potpunosti obratio sa svjetovnoga naina ivota. 2 Potom je dvije godine nosio pustinjaki habit.
3 Tree je godine svojega obraenitva u bazilici svete Bogorodice
Marije vazda Djevice, koja se od starine nazivala sveta Marija od
anela, zasnovao novi Red manje brae i, po zagovoru one koju je s
osobitom privrenou tovao, primio habit, za koji ga je nebo nadahnulo. U njem je u posvemanjoj svetosti proveo ostatak svojega
ivota te je u dvadesetoj godini od svoga obraenja veoma blaenim
svretkom, na istom mjestu na kojem je i zapoelo, okrunio sretan
poetak obraenitva. 4 Vrijeme svoje smrti meutim ne samo da je
unaprijed znao nego je okvirno prorekao i sam dan u koji je imao
poi.
5 U samom se asu svojega prijelaza, izmeu ostalih koji su ga
vidjeli kako uzlazi na nebo, ukazao jednomu bratu, svetomu ovjeku koji se bio sav posvetio molitvi, odjeven u grimiznu dalmatiku, s nebrojenim mnotvom sljedbenika, poput najveega prvaka u
zadivljujuem uresu slave.6 I kada je napokon stigao do predivnih
mjesta, u dinoj je pratnji mnoge brae uao u palau udesne veliine i prepunu miline.
7 Dola je pak da ga posjeti najuglednija od rimskih matrona,
gospoa Jakoba iz Settesolija, koja bijae nadasve privrena Bojemu ovjeku, i to s velikom svitom, kako je i priliilo takvoj gospoi, te je izvrila mnoge pripreme, kako se inilo da i dolikuje
takvu sprovodu. 8 A on ve bijae naloio da je pozovu, hotei
prije svojega prijelaza vidjeti onu koju bijae pouio u Kristu i koju
je u skladu s muevnim krepostima zvao brat Jakoba. 9 Kada je
meutim glasnik koji je imao poi ve bio spreman, eto se pred
vratima brae zau silna buka konja i slugu privrene uenice, koja
je dola svojemu preslavnomu uitelju i ocu. 10 I tako ju je svetac,
kao to je i elio, od Gospodina poslanu ugledao i obradovao se.
11 I kako se od radosti to je vidi poneto bio oporavio te se mislilo
da e due ivjeti, htjela je ostaviti dio svoje svite da s nekolicinom
iekuje sveev svretak. 12 Ali on se tomu suprotstavio rijeima:
Ja u otii u subotu predveer; ti se sljedei dan moe s druinom vratiti.
13 U dan i as u koji bijae rekao pridruio se svetac Gospodinu
kako bi s njim boravio u vjenom stanu. 14 Plakala su braa, liena
utjehe pobonoga oca, plakale su i Kristove djevice, koje bijahu sli-
1057
jedile njegove stope, govorei planim glasom: to nas, oe, jadne

naputa? Komu li ostavlja naputene keri?
15 Njegovo je presveto tijelo pokopano u Asizu, u crkvi svetoga Jurja, gdje je sada Samostan svete Klare. 16 A odatle je nakon
nekoliko godina uz veliku pripravu i izraze tovanja preneseno u
crkvu koja se za nj gradila u blizini gradskih zidina, uz doputenje
pape Grgura IX., koji je postavio i kamen temeljac, a koja se naziva Rajski breuljak. Tim se povodom iz susjednih gradova skupilo toliko mnotvo ljudi da su, kako u gradu nije bilo dovoljno
mjesta, ljudi etimice, poput stad, lijegali po poljima. 17 Reeni
je papa Grgur ija se tjelesna prisutnost na ovoj sveanosti prijenosa oekivala kao neupitna, ali je on u to vrijeme bio sprijeen
nekim drugim neodgodivim crkvenim poslovima uputio onamo
svearske glasnike s njegovim pismom, 18 u kojem ne samo da je
obrazloio svoju nenadanu odsutnost nego je i sinove, koje je tjeio oinskom ljubavlju, obavijestio o nekom mrtvacu koji je po
svetom Franji podignut iz mrtvih. 19 Uz to po istim je glasnicima
poslao zlatni kri, dragocjen zbog dragulja kojima je bio optoen,
no koji je u sebi sadravao i drvo Gospodinova kria, to je dragocjenije od svega zlata i dragulja. Povrh toga poslao je ukrase i sve
posue koje se rabilo u slubi oltara te prelijepa odijela za sveane
prigode. 20 Dodijelio je i nemala sredstva, kako za trokove gradnje, tako za trokove sveanosti. 21 Sveanost prijenosa odrana je
25. svibnja godine Gospodnje 1230.
Glava IX.
Neka udesa
9. 1 Nadalje, kako za ivota, tako i poslije smrti, Gospodin ne

prestaje proslavljati svojega sveca oitim primjerima udesa. Slijedi
nekoliko takvih primjera.
I. Izljeenja zgrenih
10. Neka je djevojka godinu dana imala nakazno savijen vrat,
a glava joj je bila tako spojena s ramenom da je mogla gledati samo
iskosa. Poto su je doveli na sveev grob, stavila je glavu ispod kovega u kojem je bilo skriveno dragocjeno blago presvetoga tijela.
Odmah joj se pojavio vrat tako da je, zapanjena svojim iznenadnim
preobraajem, poela bjeati i plakati. Na mjestu na kojem je glava
bila spojena s ramenom vidjelo se nekakvo udubljenje jer je bolest
bila dugotrajna.
1
1058
Nikola iz Foligna imao je zgrenu lijevu nogu i trpio je tako veliku bol da je zbog krikova susjedima jedva doputao spavati. Kako
mu nikakvi lijekovi nisu pomagali, zavjetovao se svetomu Franji i
uredio da ga dovedu na njegov grob. Dok je po noi molio, noga mu
se ispravila, a on se silno razveseljen bez tapa vratio kui.
3 Jedan je djeak imao nogu zgrenu tako da mu je koljeno bilo
prilijepljeno za prsi, a peta za stranjicu. Poto su ga doveli na grob
svetoga Franje, najednom se u potpunosti oporavio.
4 Neku su djevojka iz Gubbia, nakon to su joj se bile zgrile
ruke, na cijelu godinu dana prestali sluiti svi udovi, pa su je s votanom slikom doveli na grob svetoga Franje. Nakon to je ondje
proboravila osam dana, jednoga se dana svim njezinim udovima povratila njihova sluba.
5 Jedan je drugi djeak, iz Montenera, mnogo dana leao pred
vratima crkve u kojoj poiva Franjino tijelo jer nije mogao ni hodati
ni sjediti. Bijae naime od pasa nadolje lien svake tjelesne slube i
mogunosti da se slui udovima. Poto je jednoga dana bio uveden
u crkvu, dotaknuo se groba i u potpunosti ozdravio. Tvrdio je pak
da ga je jedan mladi u franjevakoj odjei, koji je stajao iznad groba i za koga se inilo da mu nudi kruke, primio za ispruenu ruku,
podignuo ga i izlijeena izveo van te nestao.
6 Neki je drugi ovjek, graanin Gubbia, sina koji je bio zgren
tako da su mu potkoljenice bile sasvim prilijepljene za stranjicu,
doveo na grob svetoga oca i dobio ga natrag potpuno zdrava.
7 Za neku se djevojku u Norcii, nakon to je dugo vremena bolovala, napokon pokazalo da je napastuje zloduh. esto je naime
kripei zubima samu sebe razdirala te se nije klonila pogibli niti se
plaila opasnosti. I tako su je roditelji, lienu dara govora i bez mogunosti da se slui udovima, svezanu za postelju na magarcu doveli
u Asiz. Kada su je o blagdanu obrezanja Gospodinova postavili da
legne pred sveev oltar, najednom je neto iskaljala te je odmah
ustala i, ljubei oltar, posve izlijeena od bolesti, Bogu i svecu stala
odavati hvale.
8 Riccomagno iz volterske biskupije jedva je sebe mogao rukama
vui po zemlji, a zbog nakazne ga je nateenosti napustila i vlastita
majka. Zavjetovao se svetomu Franji i odmah bio izbavljen.
9 U istoj su biskupiji dvije roakinje bile tako zgrene da se uope nisu mogle kretati, osim ako ih drugi ne bi nosili. Nakon to su
bile sasvim zgulile ruke, o koje su se oslanjale pri kretanju, samo na
temelju zavjeta opet su stekle zdravlje.
10 Jakov iz gradia Poggibonsia bijae tako udnovato savijen
i zgren da mu je lice bilo prilijepljeno za koljena. Njegova ga je
majka dovela do jedne kapelice svetoga Franje i, poto se pomolila
2
1059
Gospodinu za njegovo izbavljenje, odvela ga je natrag kui potpuno

zdrava.
11 U Vicalviu je suha ruka neke ene zaslugom svetoga oca postala jednaka drugoj.
12 U gradu Capui neka se ena zavjetovala da e osobno posjetiti grob svetoga Franje, ali je zbog obiteljskih razloga zaboravila
na dani zavjet te je najednom izgubila slubu desne strane tijela. Kako su joj se bili stisnuli ivci, nije mogla ni na koju stranu
okrenuti ni glavu ni ruku. Stoga je, sva puna boli, svoje susjede
muila neprestanim urlikanjem. Kada su meutim dvojica brae
prolazila ispred njezine kue, na zamolbu su nekoga sveenika
uli k nesretnici. Poto se ispovjedila za neizvren zavjet i od njih
zadobila blagoslov, istoga je asa ustala zdrava. A kako je zbog
kazne postala pametnija, bez odlaganja je izvrila to se bijae
zavjetovala.
13 Bartolomeja iz Narnia, dok je spavao u sjeni nekoga stabla, u
potpunosti prestane sluiti stopalo i potkoljenica. Kako je bio vrlo
siromaan, nad njegovom se sudbinom saalio ljubitelj siromaha
Franjo te mu se javio u snu (usp. Mt 2,13) i naloio mu da poe na
jedno mjesto. No dok se ovaj onamo dovlaio, ali pritom skretao s
prave staze, zau glas to mu govorae (usp. Dj 9,4): Mir Tebi (usp.
Dn 10,19)! Ja sam onaj koji te zavjetovao. Kada ga je doveo na
pravo mjesto, jednu mu je ruku, kako mu se inilo, poloio na stopalo, a drugu na potkoljenicu i tako vratio snagu suhim udovima.
Ovaj je bio odmakao u godinama (usp. J 13,1) i bio je tako zgren u
razdoblju od est godina.
14 U narnijskoj kneevini neki je djeak imao izokrenutu potkoljenicu, uslijed goleme zgrenosti, da ni na koji drugi nain nije
mogao hodati osim pomou dvaju tapova. Kako je od djetinjstva
bio sapet boleu, postao je prosjak te nije poznavao ni oca ni majke. Kada je zaslugom svetoga Franje izbavljen od te teke bolesti,
slobodno je iao kamo je htio bez tapa.
15 U gradu Fanu bijae neki zgren ovjek ije su potkoljenice,
prepune ireva, bile prilijepljene za stranjicu. A irevi su isputali
takav smrad, da ga bolniari nikako nisu htjeli primiti u bolnicu.
Nakon nekoga je vremena zaslugom svetoga Franje, ije milosre
bijae zazvao, bio radostan to je izbavljen.
16 U gradu Narniju neka je ena osam godina imala usahnulu
ruku te njome nije mogla obavljati nikakav posao. Jednom joj se
ukazao sveti Franjo, istegnuo joj ruku do razine druge ruke i iz
lijeio je.
1060
II. Slijepi koji su progledali

17 Neka je ena po imenu Sibilia vie godina bolovala od sljepoe. Na grob Bojega ovjeka dovedena je slijepa i alosna, ali se, poto je ponovno stekla prijanji vid, uz radosno klicanje vratila kui.
18 U gradiu Vicalviu u sorskoj biskupiji bijae neka od roenja
slijepa djevojka. Kada ju je majka dovela do jedne kapelice svetoga Franje, zazvala je Kristovo ime i zavrijedila da zaslugom svetoga
Franje zadobije vid koji nikada nije imala.
19 Neki je slijepac iz Spella pred grobom sa sveevim tijelom ponovno zadobio odavna izgubljen vid.
20 U gradu Arezzu ena osam godina nije mogla vidjeti, da bi u
crkvi svetoga Franje, podignutoj blizu grada, ponovno stekla izgub
ljeni vid.
21 U istom je gradu sina siromane majke sveti Franjo, komu ga
majka bijae zavjetovala, izlijeio od sljepoe.
22 U Poggibonsiu u firentinskoj biskupiji neka je slijepa ena
kroz vienje poela posjeivati jednu kapelicu svetoga Franje. Kada
je onamo dovedena te jadna i kukavna legla pred oltar, odmah je
stekla vid i bez vodia se vratila kui.
23 Neka je ena iz Camerina bila potpuno slijepa na desno oko.
Kada su joj roditelji preko oka stavili komad odjee koji je bio dotaknuo sveti Franjo, ona se zavjetovala i povratila izgubljeni vid.
24 Druga je ena iz Gubbia, koja se na slian nain bila zavjetovala, takoer progledala.
25 Neki se slijepac iz Asiza, nakon to je pet godina bio bez vida,
dotaknuo groba svetoga Franje i bio izbavljen.
26 Albertin iz Narnia, nakon to je bio ostao bez vida, a kapci mu
se spustili sve do obraza, zavjetovao se svetomu Franji te zavrijedio
da progleda i bude izlijeen.
III. Izljeenja nijemih i gluhih

Neka je ena u apulijskom kraju odavna bila izgubila sposobnost govorenja i nesmetana disanja. Jedne joj se noi, dok je
spavala, ukazala blaena Djevica Marija govorei: eli li postati
zdrava, poi u crkvu svetoga Franje u Venosi i ondje e ponovno
stei eljeno zdravlje. ena se zaputila u reenu Franjinu crkvu i
ondje puna srca zamolila pomo. Odmah je iskaljala gomilu mesa
i, naoigled svima, bila udesno izbavljena.
28 U gradu Nicosii neki nijemi i pomahnitali sveenik bude na
zaziv svetoga Franje izbavljen od mahnitosti te zadobije dar govora.
29 U arekoj je biskupiji ena koja je bila nijema sedam godina
s velikom enjom molila Boga da joj rasplete jezik. I eto, dok je
27
1061
spavala, dvojica su joj brae, njegovih pomonika, savjetovala da

se zavjetuje svetomu Franji. S veseljem ih je posluala, a kako nije
mogla govoriti, zavjetovala mu se srcem. Doskora se probudila, a
zajedno s javom vratio joj se i govor.
30 Neki mladi po imenu Villa nije mogao ni hodati ni govoriti.
Majka se za nj zavjetovala i s velikom smjernou odnijela votanu
sliku na sveev grob. Po povratku kui zatekla je sina gdje hoda i
govori.
31 Neki je ovjek iz peruke biskupije bio u potpunosti lien dara
govora. Uvijek je imao otvorena usta i strano je zijevao, a grlo mu je
bilo veoma nateeno. Kada je doao na grob svetoga Franje i poelio ga se dotaknuti, iskaljao je mnogo krvi te je, nakon izvanredna
izbavljenja, uzmogao govoriti te po potrebi zatvarati i otvarati usta.
32 Neka je ena imala kamen u grlu i od silna joj je ara jezik postao kronino suh. Kako nije mogla govoriti i kako joj od mnogih lijekova nije bilo nikakve pomoi, u srcu se zavjetovala svetomu Franji i najednom se meso rastvorilo, a ona kroz grlo izbacila kamen.
33 Bartolomej iz gradia Ceprana sedam godina bijae lien osjetila sluha, a na zaziv svetoga Franje ponovno ga je stekao.
34 ovjek gluhonijem od roenja, o emu vijesti postoje i drugdje, bude u gradiu Citt della Pieve na zavjet domaina odmah izlijeen. Gledajui uvis izmeu ostaloga ree: Vidim svetoga Franju
kako ovdje gore stoji: dolazi da mi podari dar govora. Izgovorio
je tako oblikovane rijei kao da je oduvijek mogao uti i govoriti.
Okupie se ljudi koji su ga otprije poznavali i, ispunjeni uenjem,
velikim hvalama stanu uzdizati Boga i sveca.
IV. Bolesni od vodene bolesti i uzetosti
U gradu Fanu neki je boleu sapet ovjek, koji je patio od
vodene bolesti, po svetom Franji zavrijedio da bude u potpunosti
izbavljen.
36 Neka je ena iz Gubbia uzeta leala u krevetu. Poto je za
svoje izbavljenje trei put zazvala ime svetoga Franje, ponovno je
zadobila zdravlje.
37 Neka je djevojka iz Arpina u sorskoj biskupiji bila na alostan
nain svladana uzetou, sasvim nepominih udova. Poto je odnesena do crkve svetoga Franje blizu Vicalvia, izgovorila je ondje molitve i prolila suze te bila u potpunosti izbavljena od teke bolesti.
38 Neki je mladi u istom gradiu bio tako sapet uzetou da mu
se zatvorio usni otvor, a oi su mu poele gledati ukrivo, pa je odnesen u reenu crkvu. Budui da se nije mogao micati, majka je za nj
ponizno molila; i prije nego to je doao kui vratilo mu se prijanje
zdravlje.
35
1062
Petar je Greletano zbog uzetosti izgubio ruku, a usta su mu se

iskrivila sve do uha. Kada se prepustio savjetima lijenika, izgubio je
u isti mah i vid i sluh. Napokon se zavjetovao svetomu Franji i bio u
potpunosti izbavljen od reene bolesti.
39
V. Bolesni od kile
Nekoga je ovjeka iz gradia Cisterne u Maremmi muila golema kila u preponi i nikakvo mu pomagalo nije moglo drati utrobu. Naime pojas, koji u takvim sluajevima obino pomae, samo
je uzrokovao mnoga nova puknua. Shrvani bolom otac i majka su
iskuali sve vrste lijeenja, a kako im nita nije uspijevalo, zavjetovali su sina svetomu Franji i doveli ga u crkvu podignutu u Venetu
njemu u ast. 41 Izloili su bolesnika pred sveevom slikom i, zavjetujui se s ostalim mnotvom naroda, prolili za nj mnogo suza.
Kada se napokon poelo itati evanelje i izlagati ono to je skriveno
od umnih, a objavljeno malenima (usp. Mt 11,25; Lk 10,21), pojas
se najednom pokidao i nestalo je beskorisnih lijekova, a oiljak se
smjesta zatvorio i u potpunosti se vratilo eljeno zdravlje. Podigla se
ondje velika graja onih to su hvalili Gospodina i iskazivali tovanje
njegovu svecu.
42 Ivan iz sorske biskupije imao je takvu ozljedu zbog kile u trbu
hu da mu se nikakvim lijekovima nije moglo pomoi. ena mu je
ukazala na savjet jednoga brata da se zavjetuje svetomu Franji i da
znakom kria oznai mjesto puknua. Kada je oboje pobono uinio, utroba mu se odmah vratila na svoje mjesto, a on ostao zapanjen
iznenadnim spasenjem (usp. Mudr 5,2).
40
OGLEDALO SAVRENS T VA
(manje)
SPECULUM PERFECTIONIS
(minus)
(1318)
(Lemmensovo izdanje)
Uvod
LUIGI PELLEGRINI
Prijevod
IRENA BRATIEVI
OGLEDALO SAVRENSTVA (manje)

Uvod.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1065
Manje ogledalo savrenstva. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1069
Uvod
Samo tri godine nakon to je 1898. Paul Sabatier objavio Ogleda
lo savrenstva L. Lemmens je objavio u dva dijela stare franjevake
dokumente iz kodeksa naenog u samostanu sv. Izidora u Rimu.
Prvom je dijelu dao naslov Spisi brata Leona, druga svetoga oca Franje,1
a drugome Ogledalo savrenstva (I. redakcija).2 Ovaj je naslov izabran
na osnovi poetnih rijei dotinog spisa (incipit Speculum perfectio
nis).
Budui da je brat Leon, kao dugogodinji pratilac sv. Franje, uivao iznimno uvaavanje, Lemmensova ocjena da je ovaj spis svojevrs
na jezgra kasnijega Ogledala savrenstva, pozornost franciskanologa
usmjerila se na cjelinu objavljenih spisa, a ne na samo ovo djelo, koje
je ponijelo naslov istovjetan Sabatierovu otkriu. Lemmensova ocjena u svojoj je biti prihvaena, a na to Lemmensovo Ogledalo gledalo se kao na kompilaciju sastavljenu od ulomaka pripisivanih bratu
Leonu. Njihov nastanak pripisivan je pak takozvanim padovanskim
dekretima iz godine 1277, koji su nalagali skupljanje grae o svetomu
Franji i drugoj svetoj brai.
U recenziji Lemmensova izdanja F. van Ortroy3 osporavao je
Lemmensovu ocjenu da se u dotinom spisu radi o reprodukciji originalnog teksta drugova. Meutim to osporavanje nije pokrenulo
velikih rasprava, a i Sabatier se pomirio s vienjem Lemmensova
Ogledala kao jednoga redakcijskog stadija fra Leonova djela.
Valja imati na umu da su dekretom opega kapitula u Parizu
1266. trebale biti unitene prethodne legende, to jest ivotopisi, poto je postao autoritativan ivotopis koji je sastavio sv. Bonaventura.4
I u tom svjetlu valja gledati dragocjenost ovih starih i rijetkih dokumenata. S vremenom su pronaeni jo neki srodni rukopisi. Tako je
1
L. LEMMENS, Documenta antiqua franciscana. Pars I. Scripta fratris Leonis socii s.

p. Francisci. Ad Claras Acquas 1901.
2
Speculum perfectionis (Redactio I.)
3
F. VAN ORTROY, recenzija Lemmensova djela Documenta antiqua franciscana, u
Analecta Bollandiana, 21 (1902), str. 111115.
4
Sv. Bonaventura nam je ostavio dvije verzije Franjina ivotopisa, veu (Legenda
maior) i manju (Legenda minor).

1065
1066
godine 1914. A. G. Little5 predstavio rukopis oznaen kao Phillipps

12290 orijentirajui se prema Sabatierovu izdanju, iako je zapaao da
je srodniji s Lemmensovim. Little je iz te srodnosti zakljuio da je taj
spis neki kasniji kompilator ustvari skratio. Jo jedan ugledni francis
kanolog, F. Delorme,6 Lemmensovo je Ogledalo drao djelom istoga
autora koji je kasnije redigirao Ogledalo to ga je objavio Sabatier.
Uslijed iroke prihvaenosti ovih hipoteza zanimanje za Lemmensovo izdanje sve vie je slabilo pa se uskoro u zbirkama franjevakih
spisa Manje ogledalo savrenstva uope nije objavljivalo. U potrazi za
autentinom slikom sv. Franje posegnulo se ponajprije za jednim
kodeksom naenim u Perui u drugoj polovici XVII. stoljea, na temelju kojega su takozvani bolandisti7 kanili pripremiti ivotopis blaenog Egidija. Peruinski kodeks objavljivan je pod razliitim naslovima, u naem izdanju kao Poetak ili osnutak Reda. U tom kodeksu
nasluivao se zajedniki izvor razliitim kasnijim kompilacijama. Kao
jedna od takvih kompilacija Manje ogledalo savrenstva svedeno je na
drugorazredni spis, pogodan u prvom redu za traenje paralela s drugim zbirkama franjevakih izvora. Doista, ve je Lemmens, nailazei
na oite pogreke i praznine koje ine nemoguim precizan smisao,
bio primoran potraiti paralelna mjesta u Sabatierovu Ogledalu. Puno
kasnije Marino Bigaroni u novom izdanju Manjega ogledala savren
stva naao je prikladnije dopune upravo u peruinskom rukopisu.8
U uvodu Bigaronieva izdanja Raoul Manselli pristupa cijelom
ovom kompleksu pitanja na nov nain izjavljujui da je zatvorena
epoha privilegiranja jednog izvora u odnosu na drugi. Usredotoenim istraivanjem Lemmensova Ogledala Manselli je zakljuio da
se ovdje radi prvenstveno o skupu cvjetovajednoj vrsti koja se
smatra posebnim oblikom one neizmjerne literature sabrane pod
opim izrazom primjera. To ipak ne znai da se radi o nepovezanoj
zbirci. Sastavlja je ove primjere rasporeivao u epizode okupljene
oko egzemplarne jezgre: u duhu autora poetnih rijei mogli bismo
takve jezgre zvati i zrcalnima. Tako na primjer skupina oznaena
brojevima 1419 prikazuje Franjino dranje prema fizikom zlu i
smrti, skupina koja se sastoji od brojeva 2735 organizirana je oko
5
A. G. LITTLE, Description of a Franciscan Manuscript formerly in the Phillipps Li
brary now in the possession of A. G. Little, u Collectanea Franciscana, 1914, str. 9113.
6
F. DELORME, La Legenda antiqua S. Francisci du ms. 1046 de la Bibliothque
communale de Pruse, u Archivium Franciscanum Historicum 15 (1922), str. 2370,
278332.
7
Radi se o skupini isusovakih znanstvenika koji su pokrenuli sustavno izdavanje
svetakih ivotopisa. Naziv te skupine vee se uz flamanskog isusovca Jeana Bollanda (15961665).
8
Ali i u nekim drugim, u meuvremenu otkrivenim rukopisima (Oxford d 23, ranije zvan Phillipps 12290, te rukopis 4 iz knjinice Sveuilita u Uppsali).
Ogled alo s av r e n st va (manj e)
1067
uspomena na Porcijunkulu kao ogledalo stila stanovanja brae i

tako dalje. U svakom sluaju ne radi se o pukom izvlaenju niza ulomaka iz Peruinske legende.
itajui ove tekstove nije mogue oteti se pozivu na usporeivanje s paralelnim izvorima. Uoljiv je paralelizam poretka kojim slijede pripovijedanja u rukopisu iz samostana sv. Izidora s onima u
rukopisu Littlea, iako s varijantama i umecima u ovom posljednjem
s obzirom na zbirku iz sv. Izidora.9 Znaajne paralele, ako se ide po
skupinama epizoda, primjeuju se takoer sa zbirkama sadranim u
rukopisu iz Uppsale i u Peruinskoj legendi (ili Asikoj kompilaciji).
Obilnija skupina sastoji se od brojeva 2433 Lemmensova Ogledala
koja odgovara epizodama 116 zbirke iz Uppsale i brojevima 5065
iz Peruinske legende (u naem izdanju Poetak ili osnutak Reda). Imajui u vidu istovremeno dva lana usporedbe, zapaa se da prethodni
brojevi Ogledala (119) idu jedan za drugim istim redom kao u rukopisu iz Uppsale 3943 (tj. Ogledalo 15) i Peruinskoj legendi 414
(tj. Ogledalo 819). Takvim paralelizmima moglo bi se nastaviti sve
do kompletiranja slike.10
Ipak se moe rei da je ovo to je reeno vie nego dostatno za potvrdu da je raspored materijala po skupinama pripovijedanja bio ve
prisutan u izvoru, skupine su u biti potivane, iako je svaki kompilator rasporeivao razliite blokove tako da ih organizira prema vlastitom vie ili manje organskom i konanom planu. Daljnja primjedba
glasi: upravo dva spisa koja izgledaju vie promiljena i oita u svojoj
organiziranosti, Sabatierovo Ogledalo i Drugi ivotopis Tome elanskog, oito su u veem raskoraku glede rasporeda epizoda s obzirom
na gore usporeene zbirke. inilo bi se naravnim da treba zakljuiti
kako te zbirke predstavljaju jedan raniji stadij.
Tako se moemo opet nai u stupici pitanja vremenskog prvenstva. Meutim na govor, usredotoen na Lemmensovo Ogledalo u
njegovoj specifinosti, ide za drugim. Govorilo se o stvarnom (pa i
svjesnom) rasporedu sadraja. Na brzinu iznesena zapaanja ini se
da doputaju zakljuak da se takav raspored pokazuje kao rezultat
kompilatorova plana: on ih, uza sve potivanje velikih epizodnih jezgra, naenih u vlastitom izvoru, rasporeuje na funkcionalan nain
u svrhu ustroja slike koja slui ne samo divljenju nego i razmiljanju
i sueljavanju vlastitih unutarnjih panorama i drutveno-organizacijskih shema jednoga vjerskog reda. Ogledalo ili primjer: zacijelo
smo daleko od pukog skupa cvjetova, sluajno skupljenih na valu
nepovezanog slijeda uspomena.
9
Usp. LITTLE 1914, str. 1416.

Ogledalo 2023 tj. Uppsala 5053 i Peruinska legenda 117120; Ogledalo 3543
tj. Peruinska legenda 107115.
10
1068
Izvori:
Uvod u Ogledalo savrenstva (manje) preveo Velimir Blaevi prema: Fontes
Ogledalo savrenstva (manje) s latinskog izvornika prevela Irena Bratievi prema: Fontes Franciscani, a cura di Enrico Menest e Stefano Brufani. Assisi:
Edizioni Porziuncola, 1995, str. 17451825.
Manje ogledalo savrenstva

U ime Gospodnje poinje Ogledalo savrenstva, pravila i zvanja,
ivota i poziva pravoga manjeg brata, prema volji Kristovoj i nakani
svetoga Franje, sastavljeno od nekih tekstova pronaenih meu spisima svetoga brata Leona, druga blaenoga Franje, i drugih njegovih drugova, a koji se ne nalaze u ope prihvaenom ivotopisu. U
tom se ogledalu na neki nain odraava i savrenstvo ivota svetoga
Franje.
[1]
Blaeni je Franjo najveom plemenitosti, dostojanstvom i uglaenosti prema Bogu i prema ovome svijetu smatrao prikupljanje
milostinje iz ljubavi prema Gospodinu Bogu, 2 jer je sve ono to je
nebeski Otac stvorio na ovjekovu korist, po ljubavi njegova ljubljenog Sina nakon grijeha dano i dostojnima i nedostojnima besplatno,
poput milostinje.
3 Zbog toga je blaeni Franjo govorio: S veom slobodom i
radosti treba milostinju za ljubav Boju traiti sluga Boji nego
onaj koji bi, kad bi htio to kupiti, iao pa u svojoj uglaenosti i
dareljivosti govorio: 4 Svakomu tko mi da takav novi, dat u
stotinu maraka srebra i jo tisuu puta vie. 5 Jer sluga Boji nudi
ljubav Gospodinovu koju zasluuje ovjek koji daje milostinju, a
u usporedbi s tom ljubavi sve to postoji u svijetu i to je na nebesima, nita je.
6 Zato, prije nego to se broj brae umnoio, pa i nakon to
se umnoio, dok je blaeni Franjo iao po svijetu propovijedajui, kad bi ga neki ovjek, bogat i plemenita roda, pobono pitao
da objeduje u njegovoj kui i bude mu gost 7 jer u mnogim
gradovima i naseljima u koje je iao propovijedati u ono vrijeme
nije bilo samostana brae 8 premda je znao da je onaj koji ga je
pozvao pripremio, iz ljubavi prema Gospodinu, sve to je tijelu
potrebno, i to u izobilju, ipak je, kako bi brai dao dobar primjer,
i zbog dostojanstva i plemenitosti gospoe siromatine, u vrijeme
obroka iao po milostinju 9 i ponekad govorio onomu koji ga je
1
1069
1070
pozvao: Ja ne elim ostaviti svoje kraljevsko dostojanstvo, svoj

poziv i zvanje moje i moje brae, 10 a to je da idem po milostinju,
pa makar ne donio vie od tri milostinje, jer elim ispuniti svoju
dunost. 11 I tako je od svoje volje iao po milostinju, a onaj
koji ga je bio pozvao iao je s njime; uzimao je milostinju koju je
blaeni Franjo prikupio i uvao ju kao relikviju zbog njegove pobonosti. 12 Onaj koji napisa, vidio je mnogo puta i svjedoi (usp.
Iv 19,35; 21,24).
[2]
1 tovie jednom prilikom, kad je bio u posjetu ostijskom biskupu, koji je poslije postao papom, u vrijeme obroka je, gotovo
kriom zbog gospodina biskupa, otiao po milostinju. 2 Kad se
vratio, gospodin biskup sjedio je za stolom i jeo, upravo zato to
je tada bio pozvao na ruak neke svoje vitezove i rodbinu. 3 Blaeni je Franjo stavio milostinju na stol gospodina biskupa i sjeo za
stol do njega, jer je gospodin biskup uvijek htio da blaeni Franjo,
kad bi bio kod njega u vrijeme obroka, sjedi do njega; 4 i posramio
se onda malo gospodin biskup jer je blaeni Franjo iao skupljati
milostinju, ali mu nije nita rekao, ponajvie zbog onih koji su
sjedili ondje. 5 Nakon to je malo pojeo, blaeni je Franjo uzeo
od svoje milostinje i svakom vitezu i kapelanu gospodina biskupa
dao malo, od Gospodina Boga; 6 svi su oni to primili s velikom
pobonosti, jedni za hranu, a drugi su ostavili po strani zbog njegove pobonosti. 7 tovie, dok su primali milostinju, skidali su
kape zbog pobonosti blaenoga Franje; 8 i obradovao se gospodin biskup zbog njihove pobonosti, najvie zato to te milostinje
nisu bile od peninoga kruha. 9 A nakon jela ustao je gospodin
biskup i uao u svoju sobu vodei sa sobom blaenoga Franju;
podiui ruke, zagrlio ga je s neizrecivom radosti i oduevljenjem
i rekao mu: 10 Zato si mi, moj jednostavni brate, nanio sramotu
da u mojoj kui, koja je kua tvoja i tvoje brae, ide po milostinju?. 11 Odgovori mu blaeni Franjo: Dapae, gospodine, ukazao sam vam ast, jer kad podanik vri i ispunja svoju dunost i
posluan je svom gospodaru, ukazuje ast svojemu gospodaru i
njegovu prelatu.
12 I ree: Ja trebam biti uzor i primjer vaim siromasima, ponajvie jer znam da u ivotu i u redu brae ima i da e biti manje
brae, po imenu i po djelu, koji se zbog ljubavi prema Gospodinu
Bogu i zbog pomazanja Duha Svetoga, koji pouava i pouavat e ih
u svemu (usp. 1 Iv 2,20.27), ponizuju i poniavat e se u svoj poniznosti, podlonosti i sluenju svoje brae. 13 Ima i bit e meu
njima onih koji sputani stidom i zbog loe navike odbijaju i odbijat
1071
e poniziti se i podloiti istomu radi milostinje i initi takva sluinska djela; 14 zbog toga treba da ja djelom pouavam sve koji jesu
i koji e biti u redu, tako da nemaju isprike (usp. Rim 1,20) pred
Bogom ni na ovom svijetu ni u buduem. 15 Kad sam kod vas, koji
ste na gospodin i apostol, i kod monika i bogataa ovoga svijeta
koji me, zbog ljubavi prema Gospodinu Bogu, s velikom pobonosti
ne samo primaju u svoje domove nego i prisiljavaju da doem, neu
se sramiti ii po milostinju; 16 tovie elim to smatrati i drati velikom plemenitosti i kraljevskim dostojanstvom prema Bogu i au
onoga najveega kralja koji je, premda je gospodar svega (usp. Gal
4,1) 17 i premda bogat (usp. 2 Kor 8,9) i slavan u svojem velianstvu,
postao siromaan i prezren u naemu ovjetvu. 18 elim dakle da
braa, koja su sada i koja e doi, znaju da veom utjehom due
i tijela smatram kad sjedim za siromakim stolom brae i 19 vidim
pred sobom siromaku milostinju koju prikupljaju idui od vrata
do vrata iz ljubavi prema Bogu, nego kad sjedim za stolom vaim ili
druge gospode, obilno opskrbljenim svim jelima, makar mi se ona
nudila s velikom pobonosti; 20 naime, kruh milostinje sveti je kruh,
posveen hvalom i ljubavi prema Bogu, jer brat kad ide prikupljati
milostinju prije ima rei: Hvaljen i blagoslovljen budi Gospodin Bog
(usp. Lk 1,68), 21 a poslije ima rei: Dajte nam milostinju iz ljubavi
prema Gospodinu Bogu.
22 Gospodin biskup je bio uvelike zadivljen rijeima to ih je izgovorio sveti otac 23 te mu ree: Sine, ini to je dobro u oima
tvojim (usp. 1 Sam 3,18), jer Bog je s tobom (usp. J 1,9; 2 Sam 7,3),
i ti s njim.
24 Bila je naime elja blaenoga Franje, i to je mnogo puta rekao,
da brat ne treba dugo stajati a da ne ode prikupljati milostinju, kako
se poslije ne bi ustruavao ii. 25 tovie, koliko bi brat u svijetu bio
vei i plemenitijeg podrijetla, toliko se vie oduevljavao i veselio
kad bi iao po milostinju i inio takva ponizna djela radi dobra primjera. 26 A tako je bivalo u stara vremena.
[3]
Tako je u poecima Reda, kad su braa boravila u Rivotortu,
bio meu njima neki brat koji je molio malo, nije radio i nije htio ii
po milostinju jer se sramio, ali je dobro jeo; 2 zbog ega je blaeni
Franjo, videi to, po Duhu Svetomu spoznao da je ovjek puten, 3
te mu je rekao: Idi svojim putem, brate muho, jer eli jesti rad
svoje brae i eli dokoliariti u poslu Bojem, kao brat trut, koji ne
eli stjecati i raditi, a jede rad i plod dobrih pela. 4 I tako je otiao
svojim putom i, jer bijae puten, nije zazvao milosre.
1
1072
[4]
1 Kad je blaeni Franjo leao teko bolestan u biskupijskoj palai
u Asizu, kako bi ipak uvrstio duh da ne klone ponekad zbog razliitih jakih bolova, esto je traio da tijekom dana njegovi drugovi
pjevaju pohvale Gospodinu koje je prije dugo vremena sam sastavio
tijekom bolesti, 2 a isto tako i nou, ponajvie radi ohrabrivanja uvara koji su zbog njega nou bdjeli pred palaom. 3 I kad je brat Ilija
vidio da se blaeni Franjo tako osnauje i raduje u Gospodinu naavi se u tolikoj bolesti, jednoga mu je dana rekao: 4 Predragi oe,
silno me tjei i pouava sva radost koju u tako velikom jadu i bolesti
pokazuje za sebe i svoje drugove; 5 ali premda te ljudi u ovome
gradu tuju kao sveca u ivotu i u smrti, budui da zbog tvoje velike
i neizljeive bolesti ipak vjeruju da e uskoro umrijeti, kad uju
da se pjevaju ove pohvale, mogli bi misliti ili govoriti meu sobom:
6 Kako toliko veselje pokazuje ovaj koji je blizu smrti? Morao bi,
naime, razmiljati o smrti. 7 Ree njemu blaeni Franjo: Sjeti se
kako si kod Foligna imao vienje i rekao mi da ti je netko kazao da
ne trebam ivjeti nego dvije godine. 8 Prije no to si imao to vienje po milosti Duha Svetoga, koji sve dobro doziva (usp. Iv 14,26) u
pamet i stavlja u usta (usp. Iz 59,21) svojih vjernih, esto sam danju
i nou razmiljao o svom svretku (usp. Ps 39,5); 9 ali od onoga asa
kad si imao vienje, svakim sam danom bio sve zabrinutiji u razmiljanju o danu smrti. 10 I ree u velikom aru duha: Pusti me,
brate, da se radujem u Gospodinu (usp. Fil 4,4) i njegovim pohvalama i svojim slabostima, 11 jer sam milou Duha Svetoga suradnika
tako sjedinjen i povezan sa svojim Gospodinom, da se po njegovu
milosru dobro mogu veseliti u samom Svevinjem.
[5]
1 Drugom zgodom tih dana u istoj ga je palai posjetio jedan
lijenik imenom Buongiovanni iz Arezza, 2 koji je blaenom Franji
bio poznanik i prijatelj. Blaeni ga je Franjo upitao o svojoj bolesti:
Brate Ivane, to ti se ini o ovoj mojoj vodenoj bolesti? 3 Naime blaeni Franjo nikoga komu je u imenu bilo dobar nije htio
zvati punim imenom,(11) zbog potovanja prema Gospodinu, koji
je rekao: Nitko nije dobar, doli Bog jedini (Lk 18,19). 4 Isto tako
nikoga nije htio zvati ocem ni uiteljem, niti tako pisati u pismima,
iz potovanja prema Gospodinu, koji je rekao: Ni ocem ne zovite
nikoga na zemlji. I ne dajte da vas uiteljima zovu (usp. Mt 23,9.10)
itd. 5 Ree mu lijenik: Brate, po milosti Gospodina Boga bit e
11
Ime Buongiovanni doslovno prevedeno znai Dobri Ivan (op. prev.).
1073
ti dobro, 6 nije mu naime htio rei da bi ubrzo trebao umrijeti. 7

Blaeni mu Franjo opet ree: Reci mi istinu; to ti se ini? 8 Ne
boj se, jer milou Bojom nisam kukavica da se bojim smrti, jer
sam, a Gospodin suraivae (usp. Mk 16,20), njegovom milou i
milosrem tako povezan i sjedinjen s mojim Gospodinom, da sam
jednako zadovoljan i smru i ivotom, i obratno.
9 Ree mu dakle lijenik otvoreno: Oe, tvoja je bolest neizljeiva po naem lijenikom znanju; umrijet e ili krajem ovog mjeseca ili 4. listopada. 10 Blaeni Franjo, premda je leao bolestan u
postelji, s najveim je potovanjem i pobonosti prema Gospodinu,
rairivi ruke (usp. Ps 143,6; Ezr 9,5) i ramena, s velikim veseljem
duha i tijela ree: Dobro dola moja sestra smrt.
[6]
1 Gospodin je blaenom Franji objavio kako treba pozdravljati,
kao to je dao da se napie u oporuci rekavi: 2 Gospodin mi je
objavio da za pozdrav trebam govoriti: Gospodin ti dao mir (usp.
Br 6,26; 2 Sol 3,16). 3 Zbog toga, u poecima reda, kad je blaeni
Franjo iao s nekim bratom koji je bio jedan od prve dvanaestorice
brae, taj je brat pozdravljao mukarce i ene po putu i one koji
bijahu u poljima govorei: Gospodin ti, ili vam, dao mir (usp. 2 Sol
3,16). 4 I budui da ljudi nisu bili uli ni od kojih redovnika takav
pozdrav, jako su se tomu udili; 5 tovie neki su im kao s nekom
zlovoljom govorili: to vam znai taj pozdrav? (usp. Lk 1,29). 6
Tako da se onaj brat poeo zbog toga jako sramiti, 7 te je rekao blaenom Franji: Dopusti, brate, da drugaije pozdravljam. 8 Ree
mu blaeni Franjo: Pusti ih da govore, jer ne primaju to je Boje
(usp. 1 Kor 2,14); 9 ali nemoj se zbog toga sramiti, jer kaem ti,
brate, da e jo plemii i glavari ovoga svijeta iskazivati tebi i drugoj
brai potovanje zbog ovakva pozdrava.
[7]
Blaeni je Franjo svu brau, kako ministre tako i propovjednike, pouavao kako raditi, govorei im da zbog crkvene slube, dunosti i skrbi oko propovijedanja ne smiju zapustiti svetu i pobonu
molitvu, prikupljanje milostinje i rad rukama kao ostala braa, radi
dobra primjera i koristi svojih i tuih dua. 2 Govorae: Podlona
se braa jako izgrauju kad se njihovi ministri i propovjednici rado
posveuju molitvi; 3 i podreeni postaju ponizni kad vide predstojnike i nadreene da pomau onima koji rade i njihovim naporima.
4 Zbog toga je sam kao vjerni revnitelj i nasljedovatelj Krista, dok je
bio zdrava tijela, radio ono emu je pouavao svoju brau.
1
1074
[8]
1 Jednoga dana dok je blaeni Franjo leao bolestan u biskupijskoj palai u Asizu, neki brat, ovjek duhovan i svet, gotovo u ali i
smijeei se: 2 Poto e Gospodinu prodati sve svoje vree? Mnogi baldahini i sirijske tkanine bit e, brate, stavljeni da pokriju ovo
tvoje slabo tijelo koje je sad obueno u vreu. 3 Naime, tada je
blaeni Franjo zbog bolesti imao konu kapuljau koja je bila pokrivena vreom. 4 Odgovori mu blaeni Franjo, ali ne sam, nego
Duh Sveti po njemu, u velikom aru duha i radosti: Istinu kae,
jer tako e biti.
[9]
1 Blaeni Franjo, videi, dok je boravio u istoj palai, kako mu je
svakim danom sve tee u bolesti, dao je da ga se na nosilima odnese
do crkve svete Marije Porcijunkulske, jer otkako mu se pogorala
bolest, nije mogao jahati. 2 Kad su oni koji su ga nosili proli putom
blizu bolnice, rekao im je da spuste nosila na tlo. 3 I budui da zbog
vrlo jake i dugotrajne bolesti oiju gotovo da nije mogao vidjeti,
naloio je da se nosila okrenu kako bi lice upravio prema gradu
Asizu. 4 I podigavi se malo na nosilima, blagoslovio je grad Asiz
govorei: Gospodine, kao to vjerujem da je ovaj grad u prijanja
vremena bio mjesto i prebivalite loih i zlih ljudi i na zlu glasu u
svim ovim pokrajinama, 5 tako vidim da si po preobilnom milosru
svojem, u vrijeme u koje ti se svidjelo, iskazao svoje veliko milosre
(usp. Neh 13,22; Ps 51,2) u njemu, da bude mjesto i prebivalite
onih koji te budu upoznali i tvom imenu dali slavu (usp. Ps 115,1) te
okus dobra ivota i nauka i dobra glasa svem kranskom narodu. 6
Molim te, dakle, Gospodine Isuse Kriste, Oe milosra (usp. 2 Kor
1,3), da nam ne uraunava nau nezahvalnost, nego se uvijek sjea preobilne dobrote (usp. Ps 98,3) svoje, koju si iskazao u njemu,
da uvijek bude mjesto i prebivalite onih koji te poznaju i slave ime
tvoje blagoslovljeno i slavljeno dovijeka (usp. Dn 3,26; Rim 1,25; 2
Kor 11,31). Amen. 7 I nakon tih rijei odnijeli su ga u Svetu Mariju
Porcijunkulsku.
[10]
1 Blaeni je Franjo od vremena svojeg obraenja pa sve do dana
smrti uvijek nastojao, i u zdravlju i u bolesti, prepoznati i slijediti
volju Gospodinovu. 2 Jednoga dana jedan mu je brat rekao: Oe,
tvoj ivot i tvoje obraenje postali su i jesu svjetlo i ogledalo ne samo
tvojoj brai nego i cijeloj Crkvi Bojoj, a isto e tako biti i tvoja smrt;
1075
jer premda e tvojoj brai i vrlo velikom broju drugih tvoja smrt
biti velika bol i tuga, tebi e ipak biti najvea utjeha i beskonana radost, 4 jer e prijei iz velikog napora u najvei mir, iz velikih muka
i kunji u beskonanu radost, iz velikoga svojeg siromatva, koje si
uvijek ljubio i dragovoljno nosio od poetka svojeg obraenja Kristu
do dana svoje smrti, u najvee, pravo i beskonano bogatstvo, iz
vremenite smrti u vjeni ivot, 5 gdje e uvijek gledati licem u lice
Gospodina Boga (usp. 1 Kor 13,12; Post 32,31) svoga, o kojem si
s tolikim arom, eljom i ljubavlju razmiljao na ovome svijetu. 6
I nakon tih rijei otvoreno mu je rekao: Oe, znaj da je, ako Bog
u istini ne poalje s neba svoj lijek tvojemu tijelu, tvoja bolest neizljeiva i da ima jo malo ivjeti, kako su ve rekli lijenici. 7 Ovo
sam pak rekao da osnaim tvoj duh, da se uvijek raduje iznutra
i izvana, a najvie da te tvoja braa i ostali koji te dolaze posjetiti
nau kako se raduje u Gospodinu (usp. Fil 4,4), 8 jer znaju i vjeruju
da e ubrzo umrijeti, te da nakon tvoje smrti i njima koji to vide i
drugima koji budu uli tvoja smrt ostane u sjeanju, kao to su svima u sjeanju tvoj ivot i tvoje obraenje. 9 Blaeni Franjo, premda
je bio jako izmuen boleu, s velikim arom duha i radou duha i
tijela hvalio je Gospodina i rekao: 10 Pa, ako trebam brzo umrijeti,
zovite mi brata Anela i brata Leona, da mi pjevaju o sestri smrti.
11 Dola su ta braa preda nj i uz mnogo suza pjevala Pjesmu brata
Sunca i drugih stvorenja Gospodnjih koju je sam sastavio tijekom
svoje bolesti na hvalu Gospodinovu i na utjehu due svoje i drugih;
12 a u toj pjesmi ispred posljednjega stiha smjestio je stih o sestri
smrti, koji glasi:
Laudato sia Misegnore, per nostra sorore morte corporale
dala quale nullo homo vivente po scampare.
Vay a quegli, ke morono nelli peccati mortali.
Beati quegli, ke trovarone ne le tue sanctissime voluntadi;
ka la morte secunda (usp. Otk 2,11; 20,6) no gle far male.
Hvaljen budi moj Gospodine, po naoj sestri smrti tjelesnoj
kojoj nijedan ivui ovjek ne moe umai.
13 Jao onima to umiru u tekim grijesima!
14 Blago onima to se nau u tvojoj presvetoj volji;
jer im druga smrt nee nauditi.
3
[11]
1 Jednoga dana blaeni je Franjo pozvao k sebi svoje drugove i
rekao: Vi znate da je gospoa Jakoba iz Settesolija meni i naem
redu bila i jest vrlo vjerna i odana. 2 Zato e, vjerujem, ako joj javite
kakvo je moje stanje, smatrati to velikom milosti i utjehom, 3 i posebno ako joj javite da nam poalje za jedan habit komad redovni-
1076
ke tkanine, boje sline boji pepela, onakve kakvu izrauju monasi

cisterciti u prekomorskim krajevima. 4 Neka poalje i svoju slasticu
koju mi je pripravila vie puta dok sam bio u Rimu. 5 Tu slasticu
Rimljani zovu mostacciolo, jer se pravi od badema i eera ili meda
i drugih sastojaka.
6 Bijae ona naime ena duhovna, sveta udovica, Bogu odana,
jedna od plemenitijih i bogatijih u cijelom Rimu, a po zaslugama i
propovijedanju svetoga Franje dobila je toliku milost od Boga da se
inila kao druga Magdalena, uvijek puna suza i pobonosti iz ljubavi
prema Bogu.
7 Nakon to su napisali pismo kako je bio rekao sveti otac, jedan se brat pobrinuo da nae drugog brata koji e odnijeti pismo,
i odmah je netko pokucao na vrata brae; 8 i kad je neki brat otvorio vrata, vidio je gospou Jakobu koja je pohitila (usp. Lk 1,39) iz
Rima posjetiti blaenog Franju. 9 Odmah je jedan brat s velikom
radou otiao blaenom Franji da mu javi kako je gospoa Jakoba
dola sa svojim sinom i mnogima drugima da ga posjeti, 10 i ree:
to da inimo, oe? Da je pustimo da ue i doe k tebi? 11 Naime po elji svetog Franje bilo je prije odlueno da radi estitosti i
pobonosti toga samostana nijedna ena ne smije ui u klaustar. 12
I ree blaeni Franjo: Tu odredbu ne treba opsluivati u odnosu
na ovu gospou, koju je tako velika vjera i pobonost navela da iz
udaljenoga kraja doe ovamo. 13 I tako je ula k blaenom Franji,
lijui pred njim mnogo suza. 14 I udila su se braa to je donijela
sa sobom mrtvaku tkaninu pepeljaste boje za habit i sve to je bilo
napisano u pismu da poalje, 15 i jo su se vie udila razmiljajui
o svetosti blaenog Franje. 16 tovie, gospoa Jakoba rekla je brai: Brao, dok sam molila, bilo mi je reeno u duhu: Idi i posjeti
oca svojega, blaenoga Franju, pouri i nemoj kasniti, jer ako jako
zakasni, nee ga nai iva; 17 k tomu, odnijet e mu takvu tkaninu za habit i te sastojke da mu pripravi onu slasticu; isto tako,
donesi sa sobom veliku koliinu voska za svijee a tako i tamjana,
18 kao to je dao napisati blaeni Franjo u pismu. 19 No Gospodin je
htio nadahnuti tu gospou radi plae i utjehe njezinoj dui, da bolje
spoznamo koliko je svet bio taj svetac kojega je Otac nebeski kao
siromanoga htio poastiti tolikom asti u danima njegove smrti.
20 Onaj koji je nadahnuo kraljeve da idu s darovima pokloniti se i
poastiti dijete, njegova ljubljenog Sina u danima roenja njegova
siromatva, taj je htio plemenitu gospou u udaljenom kraju nadahnuti da ode poastiti i pokloniti se svetom i slavnom tijelu svetoga
sluge svojega 21 koji je tolikom ljubavlju i arom u ivotu i u smrti
ljubio i slijedio siromatvo njegova ljubljenog Sina.
22 Pripravila je ona jednoga dana svetom ocu onu slasticu koju je
htio jesti, ali malo je pojeo jer je njegovo tijelo svakodnevno klonulo
1077
od vrlo teke bolesti i pribliavalo se smrti. 23 Isto tako dala je napraviti mnogo svijea da gore nakon njegova odlaska pred njegovim
svetim tijelom, a od tkanine koju je donijela za njegov habit nainila
su mu braa habit u kojem je pokopan. 24 Sam je zapovjedio brai
da moraju nad habitom saiti vreu kao znak i primjer presvete poniznosti i siromatva. 25 I dogodilo se, kako se svidjelo Gospodinu,
da je u onome tjednu u kojem je dola gospoa Jakoba, sveti Franjo
preselio k Gospodinu.
[12]
1 Blaeni je Franjo od poetka svojega obraenja, a Gospodin su
raivae (Mk 16,20), kao mudar ovjek sebe i svoju kuu, to jest red,
utemeljio na vrstoj stijeni (usp. Mt 7,24); to jest na najveoj poniz
nosti i siromatvu Sina Bojega, nazvavi ga Redom manje brae. 2
Na najveoj poniznosti: zbog toga je u poecima reda, nakon to se
broj brae poeo mnoiti, htio da braa borave u bolnicama s gubavcima da im slue; 3 zato se u ono vrijeme kad su u Red ulazili oni
plemenitoga i oni neplemenitoga roda, izmeu ostaloga to im se
objavljivalo, govorilo da trebaju sluiti gubavcima i boraviti u njihovim kuama. 4 Na najveem siromatvu: kao to se kae u pravilu,
da braa u kuama u kojima borave budu kao pridolice i putnici
(usp. 1 Pt 2,11) i da ne ele imati nita pod nebom osim sveto siromatvo po kojem ih hrani Bog u ovom svijetu hranom tjelesnom i
duhovnom, a u buduem e naslijediti nebesku batinu.
5 Sebe samoga utemeljio je na najveoj poniznosti i siromatvu,
jer premda je bio veliki uglednik u Crkvi Bojoj, htio je i odabrao
je biti nieg poloaja ne samo u Crkvi Bojoj nego i meu svojom
braom.
[13]
1 Jednom, kad je blaeni Franjo propovijedao puku Ternia, na
biskupijskom trgu pred biskupijom, biskup toga grada, ovjek razborit i duhovan, prisustvovao je njegovoj propovijedi; 2 kad je zavrila, ustao je i meu ostalim rijeima Bojim koje je uputio, rekao je
i ovo: 3 Gospodin je od poetka, otkad je zasadio i sagradio Crkvu
(usp. Mt 16,18) svoju, uvijek davao svjetlo po svetim ljudima koji
su je krasili rijeju i primjerom. 4 Sada pak u ovaj posljednji as (usp.
1 Iv 2,18) osvijetlio ju je ovim siromakim i neuglednim, neukim
ovjekom pokazujui prstom svem puku na blaenog Franju
i stoga ustrajte ljubiti i astiti Gospodina i uvajte se grijeha, jer
ne uini tako nijednom narodu (usp. Ps 147,20). 5 Kad je zavrila
propovijed, i kad su gospodin biskup i blaeni Franjo sili s mjesta
1078
gdje su propovijedali i uli u biskupijsku crkvu, blaeni se Franjo

nakloni pred gospodinom biskupom i padne mu pred noge (usp. Mk
5,22) govorei: 6 U istini ti kaem, gospodine biskupe, da mi nijedan ovjek dosad nije ukazao toliku ast u ovome svijetu koliku
si mi ti ukazao danas; jer drugi ljudi govore: Taj je ovjek svet,
pripisujui slavu i svetost stvorenju a ne Stvoritelju, 7 ali ti si kao
razborit ovjek odvojio dragocjeno od bezvrijedna (usp. Jr 15,19). 8
Naime esto je blaeni Franjo, kad bi ga se astilo i kad bi se govorilo da je svet ovjek, na takve govore odgovarao rijeima: Nisam
jo siguran trebam li imati sinove i keri. 9 I govorio je: Naime,
u koji god as Gospodin bude htio uzeti od mene svoje blago, koje
mi je posudio, to bi mi drugo preostalo osim samog tijela i due
koje imaju i nevjernici? 10 tovie, moram vjerovati, ako je Gospodin razbojniku i ak nevjerniku dao tolika dobra, kolika meni, da
bi bili vjerniji Gospodinu od mene. 11 I ree: Kao to se slikom
Gospodina i Blaene Djevice naslikanoj na drvu aste Gospodin i
Blaena Djevica, te u pamenju dre Bog i Blaena Djevica, a ipak
drvo ili slika nita ne prisvajaju sebi jer su drvo i slika, 12 tako je i
sluga Boji na neki nain slika odnosno stvorenje Boje, u kojem
se Boga asti zbog dobroinstva njegova, 13 ali sam nita ne smije
prisvojiti sebi, kao drvo ili slika, nego jedinom Bogu treba dati ast i
slavu (usp. 1 Tim 1,17), a sebi stid i patnju dok ivi, jer dok god ivi
put je oprena dobroinstvima Bojim.
[14]
1 Blaeni je Franjo htio biti ponizan meu svojom braom, pa se
da bi postigao i sauvao veu poniznost nekoliko godina nakon svojeg obraenja na jednom kapitulu u Svetoj Mariji Porcijunkulskoj
odrekao slube poglavara pred svom braom, govorei: 2 Odsad
sam za vas mrtav, no evo brata Petra Katanskoga, njemu i ja i vi
budimo posluni. 3 Tada su sva braa poela glasno jadikovati i
plakati. 4 I prignuvi se pred bratom Petrom, sveti mu Franjo obea
poslunost i potovanje, 5 te je otad ostao podloan do smrti (usp. Fil
2,8), kao jedan od ostale brae.
[15]
tovie, htio je biti podloan ne samo generalnom ministru i
provincijalnim ministrima naime, u kojoj se god pokrajini zadravao ili iao propovijedati, pokoravao se provincijalnom ministru
2 nego je radi veeg savrenstva i poniznosti dugo vremena prije
svoje smrti jednom prilikom rekao generalnom ministru: 3 elim
da svoju vlast nada mnom uvijek povjeri jednom od mojih drugo1
1079
va, da budem posluan njemu mjesto tebi, jer elim da radi dobra
primjera i kreposti poslunosti u ivotu i u smrti uvijek ostane sa
mnom. 4 I otad pa do smrti uvijek je imao jednog od drugova kao
gvardijana kojemu se pokoravao umjesto generalnom ministru. 5 K
tome je jednom rekao drugovima: Sam mi je Svevinji meu ostalima udijelio i ovu milost, da bih se bratu novaku koji danas ulazi u
red, da mi je gvardijan, pokoravao tako predano kao i onomu bratu
koji je prvi i najstariji po dobi i u naem redu. 6 Podreeni naime
svojega poglavara mora smatrati ne ovjekom, nego Bogom, po ijoj
mu je ljubavi podreen. 7 Isto je tako rekao: Na cijelom svijetu
nema poglavara kojega bi se toliko bojali njegovi podlonici i njegova braa koliko bi Gospodin uinio da se mene boje moja braa,
da to elim; 8 ali sam mi je Svevinji udijelio tu milost da elim biti
zadovoljan svime kao onaj koji je manji u redu. 9 To smo vidjeli
oima svojim (usp. 1 Iv 1,1) mnogo puta mi koji bijasmo s (usp. 2 Pt
1,18) njime, kako je sveti otac posvjedoio da je mnogo puta, kad
mu neka braa nisu udovoljila u njegovim potrebama ili su mu rekla
neku rije ili neto to bi ovjeka obino sablaznilo, odmah odlazio
na molitvu, a na povratku se nije htio sjeati ni govoriti 10 Taj mi
brat nije udovoljio ili Rekao mi je tu rije.
[16]
1 tovie, u vrijeme svoje bolesti radi veeg savrenstva i siromatva vratio je generalnom ministru sve svoje drugove govorei: 2 Ne
elim imati posebnog druga, nego, radi ljubavi prema Gospodinu
Bogu, neka se braa od mjesta do mjesta za me pobrinu i neka mi
se pridrue kako ih Gospodin bude nadahnuo. 3 I ree: Upravo
sam vidio slijepca koji nije imao nego tap da ga vodi na putu. 4
Zbog toga je, kako se vie pribliavao smrti, toliko vie nastojao da
u svojem savrenstvu razmilja kako bi mogao ivjeti u posvemanjoj poniznosti i siromatvu.
[17]
1 Onoga dana kad je Jakoba pripravila onu slasticu za blaenoga Franju, otac se sjetio brata Bernarda i rekao svojim drugovima:
Ova je slastica dobra za brata Bernarda. 2 Pozvavi k sebi jednog
od svojih drugova, ree mu: Idi, reci bratu Bernardu da odmah
doe k meni. 3 Otiao je taj brat odmah u Asiz, gdje je bio Bernard, i doveo ga blaenom Franji. 4 Sjedei pred posteljom na kojoj
je leao blaeni Franjo, brat Bernard ree: Oe, molim te da me
blagoslovi i iskae mi svoju ljubav, jer ako mi iskae svoju oinsku
ljubav, vjerujem da e me sam Bog i ostala braa naega Reda vie
1080
voljeti. 5 Blaeni ga Franjo nije mogao vidjeti jer je prije nekog

vremena izgubio oinji vid; no isprui desnicu i stavi je na glavu (usp.
Post 48,14) brata Egidija, treega meu prvom braom, koji je sjedio do brata Bernarda. Vjerujui da stavlja ruku na glavu brata Bernarda, 6 a dodirujui glavu brata Egidija kao ovjek slijep, odmah je
spoznao po Duhu Svetomu i rekao: Ovo nije glava mojega brata
Bernarda. 7 Brat Bernard odmah mu se vie pribliio. 8 Blaeni
Franjo poloio je svoju ruku na njegovu glavu i blagoslovio ga. 9
K tome je rekao jednom od svojih drugova: Pii kako ti govorim:
Prvi brat kojeg mi je dao Gospodin bio je brat Bernard, i on je prvi
poeo i savreno ispunio savrenstvo svetog evanelja razdjeljujui
sva svoja dobra siromasima; 10 zbog toga i zbog mnogih drugih povlastica njega trebam voljeti vie nego nekog drugog brata iz cijeloga reda. 11 Stoga elim i zapovijedam, kako mogu, da tko god bude
generalni ministar, njega ljubi i asti kao mene samoga, a i drugi
provincijalni ministri i braa iz cijeloga reda neka se prema njemu
ponaaju kao prema meni. 12 I u velikoj se mjeri time utjeio brat
Bernard, i druga braa kad su to vidjela.
13 Naime jednom je blaeni Franjo, razmiljajui o iznimnom savrenstvu brata Bernarda, prorekao o njemu pred nekom braom
govorei: 14 Kaem vam, da su bratu Bernardu dani da ga mue
neki veliki i najotroumniji zlodusi, koji mu uzrokuju mnoge patnje
i kunje, 15 ali pred njegov kraj milosrdni e ga Gospodin ukloniti iz
svake patnje i kunje, unutarnje i vanjske, i dat e njegovu duhu i tijelu takav mir, spokoj i utjehu, da e se sva braa koja to budu vidjela i ula zbog toga neizmjerno diviti i smatrati to velikim udom; 16
te e u miru, poinku i utjesi duha i tijela prijei Gospodinu s ovoga
svijeta. 17 I neizmjerno su se zbog toga divila braa koja su to ula
od blaenoga Franje, jer se doslovno, od rijei do rijei, pokazalo
tonim to je o njemu prorekao po Duhu Svetome.
18 Naime brat je Bernard u smrtnoj bolesti bio u tolikom miru i
spokoju duha da nije elio leati; 19 a ako je leao, leao je u gotovo sjedeem poloaju kako mu se ni najblae isparavanje tjelesnih
sokova ne bi podignulo do glave i donijelo predodbu ili san mimo
onoga to se ticalo neeg to je razmiljao o Bogu, 20 a ako bi se
katkad to i dogodilo, odmah se ustajao i udarao govorei: to je
to bilo? Zato sam ovako razmiljao? 21 tovie, budui da je rado
stavljao pod nos ruinu vodicu kako bi se osnaio, kad se pribliio smrti, nije ju htio nanijeti rukama zbog neprekidne meditacije
o Bogu. 22 Stoga je govorio onomu koji mu je nudio: Nemoj mi
smetati! 23 K tome je, da bi mogao umrijeti u veoj slobodi, miru i
spokoju duha, predao dunosti oko tijela u ruke nekoga brata, koji
je bio lijenik i koji mu je pomagao, rekavi: 24 Ne elim imati nikakvu brigu oko jedenja i pijenja, nego je tebi preputam; ako da,
1081
primit u, ako ne, ne. 25 Zahtijevao je da mu se da sveto pomazanje

i, kada su se braa pripremila i htjela mu dati pomazanje, odmah
se razbila posuda u kojoj je bilo sveto ulje; 26 tada je brat Pelegrin
Markijski, ovjek duhovan i svet, koji mu je tada bio drug, smijui
se potiho rekao: Evo, alabastrena posudica s pomasti ve je razbijena
(usp. Mk 14,3); sii e i razliti se obilne milosti. 27 A usred pomazanja brat Bernard nije se mogao suzdrati, nego je obilno plakao, a
prije je ivio vrlo pritajeno. 28 Napokon je naredio da dou braa i
bacio se na zemlju pavi na koljena (usp. Mt 17,4) i pokajao se za sve
uvrede govorei: Manji sam brat bio samo u napastima; a u njima
mi je Gospodin pomogao.
29 Molio je i brau da pobono mole za njega: Ali vie ovu molitvu: da mislei na mene mislite na sebe. 30 U petak je donesena
koara s trenjama, te je rekao brai koja su bila s njime i bratu
lijeniku: Dajte mi treanja i dopustite da ih jedem, jer ih vie neu
jesti. 31 Molim vas, jedite sa mnom i slavite sa mnom Pashu. Ni
jedui nije se mogao suzdrati od suza. 32 Zbog toga su braa poela
govoriti: Uistinu, nisu prepoznali (usp. Post 42,8) ovoga sveca! 33
Plakala su braa i u radosti promatrala takva sveca Gospodinova.
34 Otkada je poeo slabjeti, htio je uvijek uza se imati brata sveenika sve do asa smrti. 35 I kad bi mu palo neto na pamet ili bi se
ega sjetio zbog ega bi ga prekorila savjest, odmah mu se ispovijedao i govorio mu svoj grijeh.
36 Nakon smrti postala je put njegova bijela i mekana, i izgledalo
je kao da se smije. 37 Zbog toga se nakon smrti inio ljepim nego
prije, 38 i oni koji su ga promatrali veselili su se i radije ga gledali sad
nego dok je ivio, jer je izgledao kao svetac koji se smije.
[18]
U onome tjednu u kojem je umro blaeni Franjo, gospoa Klara, prva mladica reda sestara, opatica samostana siromanih sestara
Svetoga Damjana iz Asiza, nasljedovateljica svetog Franje u stalnom
uvanju siromatva Sina Bojega, budui da je tada bila vrlo slaba
i bojala se da e umrijeti prije svetoga Franje, plakala je ljuto (2
Sam 17,8) i nije se mogla utjeiti 2 to prije njegove smrti nije mogla
vidjeti svojega jedinog oca nakon Boga, to jest svetoga Franju, tjeitelja ovjekova u duhu i tijelu i takoer prvoga svog utemeljitelja
u milosti Bojoj koju joj je sam slavni Gospodin dao prije njezina
obraenja i u njezinu svetom obraenju.
3 I stoga je preko nekog brata to javila svetom Franji. 4 Blaeni
se Franjo kad je to uo, budui da je ljubio nju i njezine sestre oinskom ljubavi zbog njihova svetog obraenja, saalio, najvie zato
to je nekoliko godina nakon to je poeo imati brau, a Gospodin
1
1082
suraivae (Mk 16,20), doivjela obraenje Gospodinu po njegovim

opomenama; 5 a od svojeg obraenja silno je pridonijela (duhovnoj)
izgradnji ne samo redovnike brae nego i cijele Crkve Boje.
6 Blaeni Franjo, razmiljajui kako ono to je gospoa Klara eljela, njega vidjeti, tada nije bilo mogue jer su i jedno i drugo bili
teko bolesni, kako bi je utjeio, dao joj je u pismu svoj blagoslov
7 i takoer ju je odrijeio od svakoga grijeha ako je imala koji protivan njegovim opomenama i volji i takoer protivan opomenama
i volji Sina Bojega. 8 Osim toga, da ostavi svu tugu i utjei se u
Gospodinu, ne on sam nego Duh Gospodnji u njemu rekao je ove
rijei, govorei ih istom bratu kojega je bila poslala gospoa Klara:
9 Idi i odnesi ovo pismo gospoi i reci joj da ostavi svu bol i tugu
to me sada ne moe vidjeti; 10 nego neka zna u istini da e me prije
svoje smrti kako ona tako i njezine sestre vidjeti i od mene doivjeti
najveu utjehu. 11 Dogodilo se da je malo poslije po noi umro, a
ujutro je sav narod (Mt 27,25) grada Asiza, muevi i ene i sav kler,
uzeo sveto tijelo s mjesta gdje je umro, uz himne i pohvale, neki i
nosei grane drvea, i po volji Bojoj odnio ga u Sveti Damjan 12 da
se ispuni (Mt 1,22) rije koju je Gospodin rekao po svojemu svecu
da bi utjeio svoje keri i slubenice. 13 I nakon to je uklonjena
eljezna reetka na prozoru kroz koji slubenice Kristove obiavaju
razgovarati i nekad sluati rije Boju, uzela su braa sveto tijelo s
nosila i drala ga dugo na ramenima pred prozorom, 14 dok gospoa
Klara i njezine sestre nisu primile veliku utjehu, premda uz mnogo
suza i ispunjene boli, jer im je poslije Boga on bio jedina njihova
utjeha na ovome svijetu.
[19]
Kasno u subotu, poslije veernje a prije noi u kojoj je blaeni
Franjo preselio Gospodinu, mnogobrojne ptice koje zovu evama
letjele su nisko iznad krova kue u kojoj je blaeni Franjo leao i
kruile okolo pjevajui. 2 A mi, koji bijasmo sa (usp. 2 Pt 1,18) blaenim Franjom o njemu ovo napisasmo i svjedoimo (usp. Iv 21,24)
da smo puno puta uli kako govori: 3 Ako budem razgovarao s
carem, zamolit u ga da za ljubav Boju i po zauzetosti moje pronje
d odrediti i napisati da nijedan ovjek ne smije loviti sestre eve
niti im uiniti bilo kakvo zlo. 4 Isto tako, da sve vlasti u gradovima
i gospodari utvrda i dvoraca obdravaju svake godine o blagdanu
roenja Gospodinova natjerati ljude da bacaju penicu i druge itarice po putovima izvan gradova i utvrda, kako bi prije svega sestre
eve i druge ptice imale to jesti u dan tako velikoga slavlja; 5 te
da na ast Sina Bojega, kojega je Blaena Djevica, njegova majka,
poloila u jasle (usp. Lk 2,7), te noi svatko mora dati dovoljno ita
1
1083
brai volu i magarcu; 6 isto tako, da o Boiu bogati moraju nasititi

sve siromahe.
7 Naime blaeni je Franjo vee potovanje gajio prema blagdanu
roenja Gospodinova nego prema bilo kojem blagdanu Gospodnjem jer, premda je Gospodin o drugim svojim blagdanima radio
za nae spasenje, ipak nas je, kako je govorio sveti Franjo, trebao
spasiti po tome to nam se rodio (usp. Iz 9,5). 8 Zbog toga je sveti
Franjo elio da toga dana svaki kranin klie u Gospodinu i da po
njegovoj ljubavi, jer sebe dade za nas (usp. Tit 2,14), svaki ovjek
bude velikoduan u veselju ne samo prema siromasima nego i prema ivotinjama i pticama.
9 O evi je blaeni Franjo govorio: Sestra eva ima kapuljau
kao redovnici, i ponizna je ptica koja rado ide po putu da bi si pronala to ita; pa ak i ako ga nae u ivotinjskom izmetu, ipak si ga
ieprka i pojede. 10 Dok leti, hvali Gospodina, kao dobri redovnici
koji preziru zemaljsko, i kojima je boravite uvijek u nebesima (usp.
Fil 3,20). 11 Zbog toga njezino ruho, odnosno njezino perje, slii
zemlji, dajui redovnicima primjer da ne smiju imati obojana i raskona odijela, nego takorei beivotna poput zemlje. 12 Budui da
je blaeni Franjo ovo to je reeno promatrao u sestrama evama,
jako ih je volio i rado ih je gledao.
[20]
Kad je blaeni Franjo prihvatio poziv kardinala gospodina Leona da ostane neko vrijeme s njim u Rimu, ponajvie zato to je tada
bila zima, prve su ga noi ibali zlodusi; 2 pozvavi druga, ree mu:
Zato su me ibali zlodusi i dana im je mo (usp. Otk 9,3; 13,5.7)
od Gospodina da mi ine zlo? 3 I poe govoriti: Zlodusi su redarstvenici naega Gospodina; kao to vlast, kad je netko uvrijedi, alje
svojeg redarstvenika da prekritelja kazni, tako Gospodin one koje
ljubi po svojim redarstvenicima, to jest po zlodusima koji su u toj
slubi njegovi slubenici, kori i stegom odgaja (usp. Heb 12,6.7; Izr
3,12). 4 Mnogo puta naime ne znajui grijei ak i savreni redovnik; 5 zbog toga ga, kako ne prepoznaje svoj grijeh, kanjava avao
da po toj kazni vidi i paljivije razmotri iznutra i izvana ono ime je
uvrijedio; 6 jer Gospodin u onima koje njeno ljubi nita u ovome
ivotu ne ostavlja nekanjeno.
7 Ja pak po milosti i milosru Gospodinovu ne znam da sam
koga uvrijedio a da to po ispovijedi i zadovoljtini nisam ispravio.
8 K tome, po svojem mi je milosru podao taj dar, da mi u molitvi
udijeli spoznaju o svemu u emu mu se moram sviati i ne sviati.
9 Ali moe biti, kako mi se ini, da me Gospodin preko svojih redarstvenika tako kaznio jer bi, premda mi gospodin kardinal rado
1
1084
ukazuje milosre i mojem ga je tijelu nuno primiti, a ja ga mogu

pouzdano primiti od njega, 10 ipak moja braa koja idu po svijetu
podnosei glad i mnoge muke, i druga braa koja borave u siromakim samostanima, kada uju da boravim kod gospodina kardinala,
mogla imati povod da mrmljaju protiv mene i govore: 11 Mi podnosimo tolike nevolje, a on ima svoje utjehe. 12 Zbog toga se uvijek
pridravam toga da im dajem dobar primjer, ponajvie zato to sam
im radi toga dan. 13 Jer braa se vie izgrauju kad boravim meu
njima u siromakim samostanima nego u drugim samostanima; i s
veim strpljenjem nose svoje muke i nevolje kad uju i znaju da ja
podnosim isto.
14 I premda je blaeni Franjo uvijek bio bolestan, jer je u svijetu
bio po prirodi krhak i slab ovjek i svakim danom sve do dana svoje
smrti bivao sve bolesniji, 15 ipak je pazio da brai da dobar primjer i
uvijek otklanja od njih povod za mrmljanje, to jest da ne mogu rei:
16 On ima ono to mu je potrebno, a mi nemamo. 17 A u zdravlju
i u bolesti sve do dana svoje smrti toliko je elio podnositi nevolje
18 da se sva braa koja su to znala, kao mi koji neko vrijeme sve do
dana njegove smrti bijasmo s njime (usp. 2 Pt 1,18), i htjela upamtiti,
nisu mogla suzdrati od suza te su, kad su podnosila neke nevolje i
muke, podnosila s veim strpljenjem. 19 Doavi kardinalu, ispriao
mu je to mu se dogodilo i to je bio rekao drugu, 20 te mu je rekao:
Ljudi imaju veliko povjerenje u mene i vjeruju da sam ovjek svet,
i evo noas su me zlodusi istjerali iz zatvora. 21 To je govorio o kuli
koja je bila na gradskim zidinama, u kojoj je volio boraviti udaljen
kao u zatvoru; 22 i s kardinalovim doputenjem vratio se u samotite
Svetog Franje u Fonte Colombu kod Rietia.
[21]
Govorio je blaeni Franjo: Da braa znaju kolike mi muke
ine zlodusi, svatko bi od njih osjeao veliku odanost i suut prema
meni. 2 I tako, kao to je puno puta rekao svojim drugovima, nije
mogao sa svoje strane udovoljiti brai i pokazati im katkad prisnost
kako su braa eljela.
3 Nakon to je napustio svijet, blaeni Franjo nije htio leati na
perini niti pod glavom imati jastuk od perja u sluaju bolesti ili u
kojem drugom sluaju, 4 osim jednom kad je imao bolest oiju i kad
su ga braa prisilila protiv njegove volje da dri uz glavu jastuk pun
perja, 5 koji mu je nabavio gospodin Ivan iz Greccia, kojega je svetac silno ljubio. 6 No te noi svetac nije mogao spavati jer je avao
bio uao u taj jastuk, a nije mogao ni stajati uspravan na molitvu. 7
Kad je to spoznao, odbacio je jastuk i rekao svom drugu: 8 avao
je previe lukav i dovitljiv, jer, otkad mi milosrem Bojim (usp. Rim
1
1085
12,1) i Bojom milou ne moe nakoditi dui, eli omesti potrebu

tijela, 9 to jest da ne mogu spavati ni stajati uspravan na molitvu,
kako bi omeo pobonost i radost srca, te kako bih mrmljao uslijed
bolesti.
[22]
Naime premda je puno godina vrlo teko bolovao na eludac,
slezenu, jetru i oi, u svemu je bio poboan i s tolikim je strahopotovanjem molio, da se u vrijeme molitve nije htio pridravati za zid
ili ogradu, 2 nego je uvijek stajao uspravan i bez kapuljae na glavi,
katkad na koljenima, a to najvie kada se vei dio dana i noi posveivao molitvi; 3 tovie, kada je iao pjeke po svijetu prosei, uvijek
je zaustavljao korak da bi obavio molitvu asova; 4 ako je pak jahao,
jer je uvijek bio slab, silazio je da bi obavio molitvu asova.
5 Tako je jednom, kad se vraao iz Rima, onoga dana kad je iziao iz Rima sve vrijeme padala kia, 6 i budui da je tad bio vrlo
bolestan, jahao je, 7 ali je silazio s konja da bi obavio molitvu asova
stojei pored puta, iako je padala kia i mada je bio posve mokar. 8
I rekao je: Ako tijelo eli u miru i spokoju jesti svoju hranu, koja
zajedno s tijelom postaje hrana crvima, s kolikim bi mirom i spokojem morala dua jesti svoju hranu, koja je sam Bog? 9 I govorio je:
avao skae od veselja kada moe suzbiti ili zaprijeiti pobonost
i radost srca sluge Bojega, koje dolaze od iste molitve i drugih
dobrih djela. 10 Naime ako avao moe imati neto svojega u slugi
Bojemu, ako sluga Boji ne bude mudar i ako ga, to bre moe, ne
uniti ili satre mrtvljenjem, ispovijeu i pokorom, u kratkom vremenu od jedne vlati, stalno nadodajui, stvori stablo.
1
[23]
1 Blaeni je Franjo govorio da, ako zbog oskudice i siromatva
brat tijelo ne moe zadovoljiti svoje potrebe u bolesti i zdravlju, dok
god iskreno i ponizno trai od svog brata ili poglavara iz ljubavi prema Bogu, a ne bude mu dano, treba strpljivo podnositi iz ljubavi
prema Gospodinu; i neka mu Gospodin urauna to u muenitvo. 2
Budui da je uinio to je njegova dunost, to jest molio za ono to
mu je potrebno, neka bude osloboen grijeha premda tijelo upravo
po bdjenjima, molitvi i drugim dobrim djelima vie slabi.
3 U tome je blaenom Franji bilo najvee i glavno nastojanje,
da od poetka svojeg obraenja sve do dana svoje smrti silno mui
svoje tijelo, jer je uvijek i izvana i iznutra bio zaokupljen time da
ima i sauva duhovnu radost. 4 tovie, govorio je da, ako se sluga
Boji bude trudio uvijek imati i uvati unutarnju i vanjsku radost
1086
koja dolazi od istoe srca, svi mu zlodusi nee moi nita nakoditi,
nego e govoriti: 5 Budui da i u nevolji i u srei sluga Boji ima
radost, ne moemo pronai gdje da u njega uemo i ne moemo mu
nakoditi.
6 Takoer je govorio: Ako katkad budem kuan i klonem, kad
vidim radost svog druga, zbog njegove radosti odvraam se od kunje i klonulosti k unutarnjoj i vanjskoj radosti.
[24]
1 Blaeni je Franjo govorio: Brao moja, kaem vam, neka sva
tko od vas uzme u obzir vlastitu prirodu, 2 jer premda se netko
meu vama moe uzdravati manjom koliinom hrane nego netko drugi, ipak elim da onaj kojemu je potreban obilniji obrok ne
nastoji toga drugoga nasljedovati, nego da uzimajui u obzir svoju
prirodu udovolji potrebi svojega tijela. 3 Kao to se nastojimo uvati
neumjerenosti u jelu, koja teti tijelu i dui, tako se uvamo i od
pretjerane uzdrljivosti; i to vie jer Gospodinu je milosre milo, a ne
rtva (usp. Ho 6,6; Mt 9,13).
4 I ree: Hou i nareujem vam da svatko, u skladu s naim
siromatvom, udovoljava svojem tijelu kako mu bude potrebno. 5
Naime prva braa i oni koji su doli nakon njih dugo su vremena
muili svoja tijela preko mjere uzdravanjem ne samo od hrane nego
i od pia, te u nespavanju, u studeni, u trudu (usp. 2 Kor 11,27) ruku
svojih; 6 nosili su ispod uz tijelo koji su ih mogli imati eljezne obrue
i oklope, te najotriju kostrijet, najvie kako su mogli imati. 7 Zbog
toga je sveti otac, videi da se braa na taj nain mogu razboljeti, i
jer su u kratkom vremenu neki ve pobolijevali, na jednom kapitulu
zabranio da ijedan brat nosi ispod uz tijelo ita drugo osim habita.
8 Mi pak, koji bijasmo s njime (usp. 2 Pt 1,18), svjedoimo (usp.
Iv 19,35; 21,24) o njemu da je, premda je od vremena kad je poeo
imati brau i isto tako za sve vrijeme svojega ivota s braom bio
diskretan, ipak to bio samo toliko da braa u jelu i u stvarima kojima su se sluila stara braa, ne zau nikad s puta siromatva i estitosti naega Reda; 9 on pak sam prema svojem je tijelu, jo i prije
nego to je imao brau, od poetka svojeg obraenja i za sve vrijeme
svojega ivota, bio strog, premda je kao mladi po prirodi bio krhak
i slab i nije mogao ivjeti u svijetu osim u udobnosti. 10 Tako je jednom, razmiljajui kako su braa ve prekoraila mjeru siromatva i
estitosti u hrani i stvarima, u jednoj propovijedi koju je drao nekoj
brai, ali kao da govori svoj brai, rekao: 11 Ne misle li braa da je
mojem tijelu potrebna hrana? 12 No budui da ja treba da sam uzor
i primjer svoj brai, elim se posluiti najsiromakijom hranom i biti
zadovoljan stvarima koje su manje ukusne.
1087
[25]
1 U prvo vrijeme, kad je jo bilo malo brae, ili su po milostinju
pojedinano i po povratku je svaki pokazivao blaenom Franji milostinju koju je prikupio, te su govorili jedan drugomu: Ja sam prikupio veu milostinju od tebe. 2 I radovao se sveti Franjo gledajui
ih tako radosne i blaene, 3 te je zbog toga svaki radije traio doputenje da ide po milostinju. 4 U to vrijeme kad je blaeni Franjo bio
sa svojom braom koju je tada imao, bio je tako ist, jer je od onoga
vremena, u trenutku kad mu je Gospodin objavio da moraju ivjeti
i on sam i njegova braa po uzoru na sveto evanelje, htio i nastojao
slijediti ga doslovno za sve vrijeme svoga ivota; 5 zbog toga je zabranio bratu koji je kuhao za brau da, kad bude htio dati brai da
jedu povre, stavlja naveer u vruu vodu, kao to je bio obiaj, za
sljedei dan, kako bi braa obdravala onu rije iz svetog evanelja:
Ne budite zabrinuti za sutra (usp. Mt 6,34). 6 Tako je onaj brat stavio povre da se smeka nakon to bi braa molila slubu itanja. 7
Zbog toga su dugo vremena mnoga braa na vie mjesta gdje su boravila, a ponajvie u gradovima, obdravala to ne elei prikupiti ili
primiti vie milostinje od onoga koliko bi im dostajalo za jedan dan.
[26]
1 Jednom kad je blaeni Franjo bio u Rivotortu, bio je ondje neki
brat, duhovan i stariji u redu, koji je bio vrlo slab i onemoao, te se
otac nad njim saalio. 2 No budui da su tada braa, i ona bolesna i
ona zdrava, revno i strpljivo smatrala siromatvo obiljem te u bolesti
nisu uzimala lijekove, nego vie i radije inila ono to je tijelu protivno, sveti je Franjo sam sebi rekao: 3 Kad bi ovaj brat rano ujutro
jeo groa, vjerujem da bi mu inilo dobro.
4 I tako se jednog dana potajno ustao rano ujutro, pozvao onoga brata i odveo ga u vinograd koji je bio pokraj toga samostana,
odabrao jednu lozu na kojoj je bilo groa dobra i zdrava za jelo, 5
i sjedei s tim bratom pokraj loze (Mih 4,4) poeo jesti groe kako
se onaj brat ne bi ustruavao sam jesti, 6 te je, dok su jeli, onaj brat
hvalio Gospodina Boga. 7 A ono je milosre, koje mu je iskazao
sveti otac, spominjao meu braom sve vrijeme svojega ivota, s
velikom pobonou i lijui obilne suze.
[27]
1 Opat Svetog Benedikta iz Monte Subasija dao je svetom Franji
i njegovoj brai crkvu svete Marije Porcijunkulske kao najsiromaniju koju je imao, i htio je da, ako Gospodin povea broj brae, ona
bude glava cijeloga reda, to je blaeni Franjo i prihvatio. 2 I razve-
1088
selio se to je ta crkva preputena brai, to se tako zove i to je najsiromanija crkva u okrugu Asiza te to nosi onaj pridjevak. 3 Nosila
je naime pridjevak Porcijunkula po kraju koji se prije tako zvao, a u
imenu je bilo pretkazano da e biti majka i glava siromane Manje
brae. 4 Govorio je naime blaeni Franjo: Zbog toga je Gospodin
htio da se nijedna druga crkva ne prepusti brai te da prva braa
tada ne grade i nemaju neku novu crkvu, nego ovu, jer ona je bila
svojevrsno proroanstvo koje se ispunilo dolaskom Manje brae.
5 I premda je bila siromana i ve gotovo poruena dugo vremena,
uvijek su stanovnici grada Asiza i onoga kraja imali veliko potovanje prema njoj. 6 Iako su opat i monasi slobodno prepustili blaenom Franji i njegovoj brai tu crkvu bez ikakvih naknada, 7 ipak je
blaeni Franjo, kao iskusan uitelj, koji kuu svoju eli izgraditi na
vrstoj stijeni (usp. Mt 7,24), to jest svoj red na velikom siromatvu
i poniznosti, godinje slao opatu koaricu punu malih riba, koje se
zovu crvenperke, 8 kako braa ni u koje vrijeme ne bi imala vlastiti
samostan niti obitavala u nekom drugom koji ne bi bio u tuem
vlasnitvu, tako da ne bi imala mogunost ni na koji ga nain prodati ili otuiti. 9 I kad su braa godinje nosila monasima ribice, ovi
su zbog poniznosti blaenoga Franje, koji je to inio od svoje volje,
davali njemu i njegovoj brai jednu posudu punu ulja.
10 Mi pak, koji bijasmo sa (usp. 2 Pt 1,18) blaenim Franjom,
svjedoimo (usp. Iv 21,24; 3 Iv 12) o onom to je on sam tvrdio o
toj crkvi, da mu je po mnogim milostima koje je Gospodin ondje
ukazao bilo otkriveno da meu svim drugim crkvama ovoga svijeta
koje Blaena Djevica ljubi, tu crkvu ljubi. 11 I pred svoju smrt ovu je
crkvu povjerio brai u oporuci, da je braa uvijek dre s najveom
pobonosti i potovanjem 12 i htio je da bude pod upravom generala
koji bi ondje uvijek smjetao svetu zajednicu, brau klerike i laike
koji bi im sluili, te je htio da se posebno taj samostan uva istim
i svetim po himnima i pohvalama Bogu. 13 I govorio je: Jer ako
bi braa i samostani u kojima borave nekad zastranili od istoe i
estitosti koje im dolikuju, elim da ovaj samostan bude ogledalo
i dobar primjer cijelom redu i kao jedan svjenjak pred prijestoljem
Bojim (usp. Otk 4,5) i pred Blaenom Djevicom, zbog kojega neka
Gospodin bude milostiv prema slabostima i grijesima brae i neka
uvijek uva i titi Red i svoju mladicu.
14 A braa koja su neko boravila ondje obdravala su oevu volju; mrtvili su svoje tijelo, ne samo postovima nego i esto u nespa
vanju, u studeni i golotinji (usp. 2 Kor 11,27) i trudu ruku (usp. Ps
28,2) svojih. 15 Mnogo puta naime, da ne bi stajali besposleni, ili
su i pomagali siromasima na poljima a oni su im poslije davali neto
kruha iz ljubavi prema Bogu. 16 I tako su uvali svetost samostana
neprekidnom molitvom danju i nou i neprekidnom utnjom 17 te
1089
su, ako bi nekad govorili nakon prijekida utnje, razgovarali s najveom pobonosti i estitosti, o stvarima koje su se ticale hvale Boga
i spasenja dua (usp. 1 Pt 1,9). 18 I ako bi se rijetko kad dogodilo da
netko pone govoriti kakvu nekorisnu ili bezrazlonu rije (usp. Mt
12,36), odmah bi ga drugi ispravio. 19 Tim su i drugim krepostima
posveivali sebe same i mjesto.
[28]
1 Neko, kad je general u Svetoj Mariji Porcijunkulskoj poeo
graditi jednu malu kuu za brau koja su bila u velikoj potrebi zbog
onih koji su nailazili, kojima je trebalo ustupiti mjesto, blaeni je
Franjo, vrativi se i uvi da se radi na kui, pozvao ministra i rekao
mu: 2 Brate, ovaj je samostan uzor i primjer cijelomu redu, zbog
toga vie elim da braa koja su u njemu iz ljubavi prema Bogu
podnose nevolje i potrebe, kako bi braa iz cijeloga Reda, koja
dou ovamo, ponijela u svoje samostane dobar primjer siromatva,
3 nego da, kad bi bili zadovoljni i primili utjehu, i druga braa iz
Reda uzmu kao primjer za gradnju u svojim mjestima, govorei:
4 U samostanu svete Marije Porcijunkulske, koji je prvi samostan
brae, grade se tolike i tolike kue; s pravom moemo graditi u
naim mjestima.
[29]
Jedan brat, ovjek duhovan, s kojim je blaeni Franjo veoma
blizak, boravio je u nekom samotitu 2 te je, razmiljajui kako, ako
blaeni Franjo nekad doe onamo, nema prikladno mjesto za boravak, dao nainiti na nekom udaljenom mjestu blizu samostana gdje
su braa jednu eliju gdje bi mogao moliti kada doe. 3 I dogodilo
se da je nakon nekoliko dana blaeni Franjo doao; 4 i kad ga je onaj
brat odveo da je vidi, blaeni mu je Franjo rekao: Ta mi se elija
ini previe lijepom; 5 ako eli da ostanem u njoj nekoliko dana,
obuci je iznutra i izvana u paprat i grane stabala. 6 Ta elija naime
nije bila sazidana, nego nainjena od drva, 7 ali kako su drva bila
ravna, obraena sjekirom i trnokopom, blaenom se Franji uinila
previe lijepom. 8 Odmah ju je onaj brat poeo adaptirati kako je
rekao sveti Franjo. 9 Jer koliko su elije i kue brae bile siromanije
i pobonije, toliko ih je radije gledao i katkad u njima odsjedao.
10 ak po primjeru Gospodinovu nije htio na ovome svijetu imati
ni eliju ni kuu, niti je dao da se za njega naprave. 11 tovie, ako
bi se dogodilo da koji put kae brai: Idite, pripremite tu eliju,
poslije nije htio u njoj ostati zbog one rijei u evanelju: Ne budite
zabrinuti (usp. Mt 6,34) itd.
1
1090
[30]
1 Tako mu je jednom, kad je bio u Sieni zbog bolesti oiju i boravio u eliji, gdje je nakon njegove smrti izgraen oratorij u njegovu
ast, gospodin Bonaventura, koji je brai dao zemljite na kojem su
si izgradila samostan, rekao: to ti se ini o ovom samostanu, brate? 2 Blaeni mu je Franjo odgovorio: eli da ti kaem kakvi
se samostani trebaju graditi za brau?. Odgovorio mu je: elim,
oe 3 I ree mu: Kad braa idu u neki grad u kojem nemaju samostan i pronau nekoga tko im eli dati zemljite na kojem bi mogli
izgraditi samostan, imati vrt i ono to im je potrebno, prvo trebaju
razmisliti koliko im je zemljita dovoljno, 4 uvijek imajui na umu
sveto siromatvo na koje smo se obvezali i dobar primjer koji trebamo u svemu davati drugima. 5 A to je sveti otac govorio jer je htio
da braa nikada, u kuama ili crkvama, u vrtovima ili drugim stvarima kojima su se sluila, ne prekorae mjeru siromatva; 6 te je stoga
elio da se ne moraju nastanjivati po samostanima u velikom broju
jer mu se inilo tekim u velikom mnotvu obdravati siromatvo.
7 I to je bila njegova elja od poetka njegova obraenja do same
smrti, da se dokraja obdrava sveto siromatvo.
8 Poslije trebaju ii biskupu toga grada i rei mu: Gospodine,
taj ovjek iz ljubavi prema Gospodinu Bogu i radi spasenja svoje
due eli nam dati tako veliko zemljite da si na njemu moemo
izgraditi samostan; 9 zbog toga se prvo obraamo vama, ponajvie
zato to ste otac i gospodar dua svega stada vama povjerena, i naih
i druge brae koja e prebivati u tom samostanu. 10 Hoemo je dakle izgraditi s blagoslovom Bojim i vaim.
11 A svetac je to govorio jer je uvijek elio da braa aste i potuju
prelate: Zato se naime zovu Manja braa jer kako imenom tako i
primjerom i djelima trebaju biti ponizniji od svih ostalih u ovome
svijetu. 12 Govorio je takoer: Naime, od poetka mojeg obraenja, kad sam se odijelio od svijeta i od tjelesnog oca, stavio je Gospodin u usta asikog biskupa rije (usp. Izl 4,15; Iz 51,16) svoju da me
pravilno savjetuje u slubi Kristu i da me ojaa. 13 Zbog toga i zbog
velike uzvienosti koju vidim u prelatima i klericima, elim ne samo
biskupe nego i najsiromanije sveenike ljubiti i potovati i smatrati
ih svojim gospodarima. 14 Zatim, nakon to su primili blagoslov od
gospodina biskupa, neka odu i daju da se napravi veliki jarak oko
zemljita koje su primili za gradnju samostana, i neka ondje postave
jaku drvenu ogradu umjesto zida u znak svetoga siromatva i poniznosti. 15 Poslije neka daju napraviti siromane kue sagraene
od blata i drva i nekoliko elija da braa mogu katkad moliti i da
mogu raditi na veu estitost i takoer uvajui se bezrazlonih rijei
(usp. Mt 12,36). 16 Neka isto tako daju da se naprave male crkve;
1091
ne trebaju naime braa davati da se naprave velike crkve ni kako

bi se ondje propovijedalo narodu ni iz drugih razloga, 17 jer e biti
poniznost vea i primjer bolji kad budu ila propovijedati u druge
crkve da obdravaju sveto siromatvo i uvaju svetu poniznost i svoju estitost.
18 I ako nekad neki prelati i redovnici ili svjetovni klerici svrate u
njihove samostane, propovijedat e im siromane kue, male elije i
njihove crkve i estitost bez propovijedanja brae koja borave u tom
samostanu i to e ih izgraivati. 19 I rekao je: Mnogo puta naime
braa daju napraviti velike samostane i zgrade oskvrnjujui nae siromatvo, na negodovanje i lo primjer blinjima. 20 A poslije ako se
ukae prilika za boljom i zdravijom lokacijom, naputaju one samostane i zgrade, zbog ega se oni koji su im ondje bili dali milostinju,
i drugi kad vide i uju za to, jako sablazne i uznemire. 21 Stoga je
bolje da braa daju izgraditi malene i siromane samostane i zgrade,
obdravajui svoj zavjet i dajui blinjima dobar primjer, nego da
ine protivno svojemu zvanju i daju drugima lo primjer. 22 Jer ako
se nekad dogodi da braa radi asnijeg mjesta napuste male samostane i siromane zgrade, odatle bi bio vrlo lo primjer i sablazan.
23 A tih se dana u istoj eliji gdje je govorio te rijei gospodinu
Bonaventuri, jedne noi zbog izbacivanja krvi umalo pribliio smrti.
24 Zbog toga su mu braa, bojei se da e umrijeti, govorila: Blagoslovi nas, oe, i drugu brau iz Reda, i daj nam neku uspomenu
kojoj emo se vraati nakon tvoje smrti. 25 Blaeni je Franjo traio
da se pozove brat Benedikt iz Prata koji mu je slavio misu jer je,
premda je bio slab, uvijek kad je mogao rado elio sluati misu i
rekao mu: 26 Napii da blagoslivljam svu svoju brau koja su u
Redu i koja e u nj ui sve do svretka svijeta.
27 I ree mu blaeni Franjo: Budui da zbog bolesti ne mogu govoriti, ukratko u ove tri rijei otkrivam brai svoju elju, 28 a ona je: da
se u znak sjeanja na moj blagoslov i otajstvo ljube meusobno, 29 da
uvijek ljube i potuju nau gospou svetu Siromatinu, 30 te da uvijek
budu odani i podloni prelatima i svim klericima svete majke Crkve.
[31]
1 Dok je boravio u Svetoj Mariji Porcijunkulskoj, blaeni je Franjo pokatkad iao po selima i crkvama u okrugu grada Asiza objavljujui i propovijedajui ljudima da ine pokoru. 2 Sa sobom je nosio
metlu kako bi meo crkve. 3 Jako je naime alio kad bi uao u neku
crkvu i vidio da nije oiena, 4 te je zbog toga uvijek kad je propovijedao puku, nakon to bi zavrio propovijed, traio da se okupe
svi sveenici koji su bili ondje, te na udaljenom mjestu da ga ne bi
uli svjetovnjaci, propovijedao o spasenju dua, 5 a napose da brinu
1092
i nastoje odravati istima crkve, oltare i sve to pripada slavljenju

boanskih otajstava.
6 Kad je jednoga dana blaeni Franjo meo jednu crkvu u nekom
selu, odmah se pronio glas o njemu u tom selu, ponajprije zato to
su ga ljudi rado sluali i gledali. 7 Kad je pak to uo jedan ovjek po
imenu Ivan, mu udesne jednostavnosti, koji je orao jedno svoje
polje u blizini te crkve, odmah je otiao k njemu i naao ga kako
mete crkvu; 8 i rekao mu: Brate, daj mi metlu, jer ti elim pomoi,
9 pa je uzevi od njega metlu pomeo to je ostalo. 10 Kad su sjeli, rekao je blaenom Franji: Brate, ve je dugo kako imam elju sluiti
Bogu, a ponajvie nakon to sam uo glas o tebi i tvojoj brai, ali
nisam znao kako bih k tebi doao. 11 No nakon to se svidjelo Bogu
da te vidim, elim uiniti to god je tebi drago.
12 Blaeni je Franjo, videi njegov ar, klicao u Gospodinu, jer
je tada imao malo brae i jer mu se po njegovoj istoi i jednostavnosti inilo da bi morao biti dobar redovnik, 13 pa mu je rekao:
Brate, ako eli biti u naoj zajednici, treba da se odrekne svega
svojega to moe imati bez sablazni i da poda to siromasima (usp.
Mt 19,21) prema naputku svetog evanelja, jer su to isto uinila na
a braa koja su to mogla. 14 uvi to, odmah je otiao u polje, gdje
je bio ostavio volove, odrijeio ih je i jednog doveo pred blaenoga
Franju i rekao mu: 15 Brate, toliko sam godina sluio svom ocu i
svima iz svoje kue; iako je moj dio nasljedstva malen, elim ovog
vola primiti kao svoj dio i dati ga siromasima, kako se tebi bude
inilo bolje prema Bogu.
16 No njegovi roditelji i braa, koja su tada bila jo malena, kad
su vidjeli da ih eli napustiti, poeli su tako jako plakati zajedno
sa svima iz kue, da se blaeni Franjo na to saalio 17 pa im je rekao: Pripremite jelo da zajedno jedemo, i nemojte plakati, jer u
vas razveseliti. 18 Oni su odmah sve pripremili i jeli su u veselju.
19 Nakon jela svetac im je rekao: Ovaj va sin eli sluiti Bogu i
zbog toga se trebate radovati. 20 I ne samo po Bogu nego i po ovom
svijetu to vam se uraunava u ast i na korist dua i tijela, jer se od
vaega tijela asti Boga, a sva e naa braa biti vai sinovi i braa.
21 I budui da je stvorenje Boje i eli sluiti najviem Stvoritelju, a
njemu sluiti jest kraljevati, ne mogu vam ga i ne smijem vratiti, 22
nego, da biste od njega samoga primili utjehu, elim da se izvlasti
od ovoga vola radi vas kao radi siromaha, premda se prema naputku
svetog evanelja treba podati drugim siromasima (usp. Mt 19,21).
23 Tako su se utjeili i zbog rijei i zbog vola, jer bijahu siromani.
24 Budui da je blaeni Franjo uvijek jako volio istu i svetu jednostavnost u sebi i u drugima, odmah ga je, im ga je obukao u
redovniki habit, vodio kao svojega druga. 25 Bio je on naime toliko
jednostavan da je vjerovao da se treba drati svega to je inio bla-
1093
eni Franjo. 26 Tako je, kad bi blaeni Franjo negdje stajao u molitvi,
on elio gledati kako bi se nauio njegovim pokretima. 27 Pa kad bi
blaeni Franjo kleknuo ili sklopio ruke prema nebu (usp. Pnz 32,40)
ili pljunuo ili se zakaljao, i on je inio isto to. 28 Blaeni ga je Franjo
onda s puno veselja poeo koriti zbog takve jednostavnosti, 29 a ovaj
mu je odgovorio: Brate, obeao sam da u initi sve to ti ini,
zbog ega elim initi to ti ini. 30 I divio se tomu i veselio blaeni
Franjo videi ga u tolikoj jednostavnosti i istoi. 31 Jer poeo je u
krepostima i navikama biti tako savren da su se blaeni Franjo i
ostala braa divili njegovoj savrenosti, u kojoj je i umro. 32 Zbog
toga ga je nakon njegove smrti sveti Franjo, priajui brai o njegovu obraenju, nazivao svetim Ivanom.
[32]
1 Brat Jakov Priprosti, kojemu je svetac najvie povjeravao osobito izranjene gubavce, te im je bio poput lijenika koji ih je istio,
presvlaio i vidao im rane (naime u onim su vremenima braa boravila u kuama gubavaca ili bolnicama), odveo je jednoga gubavca,
sveg u irevima, u Svetu Mariju Porcijunkulsku. 2 Blaeni mu je
Franjo nato rekao kao da ga prekorava: Ti ne bi smio tako voditi
brau krane jer nije dolino ni za tebe ni za njih. 3 Blaeni je
Franjo gubavce zvao braom kranima. 4 A to je sveti otac rekao
jer, iako mu je bilo drago da im pomae i da im slui, ipak nije htio
da one koji su bili jako izranjeni vodi izvan bolnice jer su ih se ljudi
grozili. 5 No rekavi to, blaeni je Franjo odmah sebe ukorio i ispovjedio svoj grijeh bratu Petru Katanskom, koji je tad bio ondje, i
to zato to je vjerovao blaeni Franjo da se zbog njegova prijekora
bratu Jakovu gubavac zasramio. 6 I zato je priznao svoj grijeh, da bi
dao zadovoljtinu Bogu i gubavcu. 7 Rekao je blaeni Franjo bratu
Petru: Kaem ti da mi pokoru koju elim izvriti, potvrdi i da mi
se nikako ne protivi (usp. Sir 4,25).
8 Ree mu brat Petar: Neka bude kako eli. 9 Jer brat je Petar
toliko potovao blaenoga Franju i bojao ga se i toliko mu je bio
posluan da se nije usuivao mijenjati to mu je reeno pod poslunost. 10 Ree sveti Franjo: Ovo neka bude moja pokora, da jedem
iz iste posude zajedno s bratom kraninom. 11 I tako, dok je sveti
Franjo sjedio za stolom s gubavcem i drugom braom, stavljen je
izmeu njih dvojice tanjur. 12 A gubavac je bio sav prekriven irevima; najvie su mu pak prsti, kojima je jeo, bili skvreni i tako krvavi,
da bi svaki put kad bi ih pruio u tanjur, potekla u nj krv. 13 Videi
pak to, brat Petar i ostala braa jako su se raalostili ali nisu htjeli
nita rei zbog straha od svetog oca. 14 Onaj koji ovo napisa vidio je i
svjedoi (usp. Iv 19,35; 21,24).
1094
[33]
1 Kad je blaeni Franjo jedne noi ostao sam radi molitve u crkvi
svetog Petra u Bovaru blizu bolnice za gubavce u Treviu i osjetio
avolsku kunju, ustao je i prekriivi se rekao: 2 Uime Boga Sve
vladara kaem vama, zlodusi (usp. Otk 16,14), da uinite na mom
tijelu to god vam bude od Boga reeno. 3 A u crkvi je brat Pacifik,
njegov drug, vidio da se ono sjedite koje je bilo Luciferovo, kako
mu je bilo odgovoreno, uva za blaenoga Franju.
[34]
Jedne noi blaeni je Franjo bio toliko pritisnut bolovima i sla
bou da se u toj noi gotovo nije mogao odmoriti ni spavati. 2 Ujutro
kad su mu bolovi poneto popustili, dao je da se pozovu sva prisutna
braa te je, dok su sjedili pred njim, svakoga od njih promotrio i pogledao, kao da su po njima sva braa prisutna. 3 Zapoevi s jednim
bratom, sve ih je blagoslovio polaui desnicu na njihove glave (usp.
Post 48,17), i blagoslovio je svu brau koja bijahu u Redu i koja e
doi (usp. Iv 1,15) za vijeke vjekova (usp. Dn 7,18); 4 i inilo se da pati
to nije mogao vidjeti svoje sinove i brau prije svoje smrti.
5 Poslije je naredio da mu se donese kruh i izree blagoslov (usp.
Mt 26,26) nad njim; 6 i kako ga zbog slabosti nije mogao razlomiti, dao je jednom bratu da ga razlomi na puno dijelova i uzimajui
dijelove pruao je svakom bratu po jedan, zapovijedajui im da sve
pojedu (usp. Mk 14,22; 1 Kor 11,24). 7 Naime kao to je Gospodin
u etvrtak htio jesti s apostolima prije svoje smrti, tako se na neki
nain inilo njegovoj brai da je blaen Franjo htio prije svoje smrti
blagosloviti njih i u njima svu drugu brau, 8 te da jedu taj blagoslovljeni kruh kao da ga na neki nain jedu s ostalom svojom braom.
9 I to moemo jasno vidjeti jer premda je bio drugi dan, a ne etvrtak, rekao je brai da je mislio da je etvrtak. 10 Jedan od te brae
sauvao je mali dio od onoga kruha. 11 I poslije smrti blaenoga
Franje neki koji su u svojim bolestima kuali od toga kruha, odmah
su ozdravljali.
12 Govorio je blaeni Franjo drugovima kad ga ne bi odmah posluali: Brao moja, ne biste morali initi da toliko puta govorim
istu stvar.
1
[35]
1 Kad je blaeni Franjo u samostanu svete Marije naredio da se
za bilo kakvu bezrazlonu rije (usp. Mt 12,36) treba izrei jedan
Oena, hvalei Boga na poetku i na kraju molitve, 2 htio je da, ako
1095
se brat optuen za to bude opravdavao i opirao moliti Oena, treba

izgovoriti dva Oenaa. 3 A spomenute pohvale da treba govoriti
tako glasno, da ga braa koja ondje stoje mogu uti i razumjeti, a ta
braa da moraju sluati dok on hvali Boga; 4 uini li protivno, mora
izgovoriti jedan Oena s pohvalama Bogu za svoju duu. 5 Takoer
je naredio da svaki brat, kad bude ulazio u kuu ili eliju ili bilo koje
drugo mjesto, ako ondje ili negdje drugdje nae brata ili brau, uvijek treba paljivo hvaliti i blagoslivljati Boga. 6 A te pohvale je sam
presveti otac obiavao izgovarati s najarom voljom i eljom. 7 I
htio je postii da ih i druga braa izgovaraju brino i paljivo.
[36]
Blaeni je Franjo imao takvo potovanje prema Tijelu Kristovu
da je htio da se napie u pravilu Reda da se braa u pokrajinama u
kojima budu boravila pobrinu i skrbe, 2 propovijedaju puku i opominju klerike i sveenike da tijelo Kristovo smjeste na dobro i asno
mjesto, 3 a ako to ne uine oni, neka uine braa.
4 tovie jednom je htio poslati neku brau s piksidama po svim
pokrajinama da Tijelo Kristovo, gdje god ga nau neprimjereno pohranjeno, astei stave u njih. 5 Isto ih je tako htio poslati s lijepim
kalupima za hostije da ih prave u svako doba.
1
[37]
Kad je blaeni Franjo poslao brau po pokrajinama da propovijedaju pokoru, rekao im je: 2 U ime Gospodinovo idite dva po dva
(usp. Lk 10,1) dolino po putu i, povrh svega, u utnji od jutra do
iza tree ure, molei uvijek u srcima vaim (usp. Kol 3,16) Boga, a
rijei bezrazlone (usp. Mt 12,36) ili nekorisne neka se i ne spominju
meu vama (usp. Ef 5,3); 3 premda naime hodate, ipak neka va
razgovor bude tako nekako estit kao da boravite u samotitu ili
eliji, jer gdje god da jesmo i hodamo, imamo eliju sa sobom; 4 brat
tijelo naime naa je elija, a dua je pustinjak koji boravi unutra u
eliji da se moli Bogu i meditira. 5 Tako, ako dua ne bude boravila
u miru i samoi, u svojoj eliji, malo redovniku koristi elija nainjena rukama.
6 Kad je blaeni Franjo jednog dana propovijedao, govorio im
je: Govorim vam kao onima koje su svladali zlodusi, jer sami sebe
veete i prodajete kao ivotinju na trgu zbog svoje bijede; 7 jer se
izlaete volji onih koji su unitili sebe i unitavaju se i ele unititi
cijeli grad.
8 U vrijeme onoga kapitula na kojem su braa prvi put bila poslana u neke prekobrdske pokrajine, nakon to je kapitul zavrio, sveti
1
1096
je Franjo rekao: 9 Predraga brao, ja trebam biti uzor i primjer svoj

brai. 10 Ako sam dakle poslao svoju brau u daleke krajeve da podnose napor i stid, glad i mnoge druge potrebe, ini mi se pravednim
da ja odem u neku udaljenu pokrajinu, 11 najvie radi toga da braa
svoje nevolje podnesu strpljivije kad uju da ja to isto podnosim.
12 Zavrivi molitvu, kao to je bio njegov obiaj u svemu to je inio, rekao je: U ime Gospodinovo i Njegove Majke i svih svetaca
biram pokrajinu Francusku, 13 ponajvie zato to meu katolicima
svete Crkve iskazuju veliko potovanje prema Tijelu Kristovu, to
mi je osobito drago, te u zbog toga radije boraviti s njima.
14 I uzme meu ostalima za druga brata Silvestra, sveenika, ovjeka Bojeg i velike vjere, jednostavnosti i istoe, kojega je sveti
otac potovao kao sveca. 15 Kad su stigli u Firencu, ondje je pronaao kardinala, gospodina Hugolina, biskupa Ostije, koji je poslije
postao papa, a koji se svecu obradovao ali, znajui kamo ide, nije
elio da ode. 16 Stoga mu je rekao sveti otac: Gospodine, jako se
stidim kad sam poslao svoju brau u udaljene krajeve ostati u
ovim pokrajinama. 17 Ree mu gospodin biskup, kao da ga prekorava: Zato si poslao svoju brau tako daleko da umru od gladi i u
tolike druge nevolje?
18 Odgovori mu blaeni Franjo s velikim arom duha i u duhu
prorokom (usp. Otk 19,10): 19 Gospodine, mislite li ili vjerujete
da je Gospodin samo radi tih pokrajina poslao brau? 20 Ali zaista
vam kaem da je Gospodin izabrao i poslao brau radi napretka i
spasenja dua cijeloga svijeta; 21 i bit e primljeni ne samo u zemlji
vjernih nego i u zemlji nevjernika. 22 I dok budu obdravali ono to
su obeali Gospodinu, Gospodin e im pribavljati to im je potrebno jednako u zemlji nevjernika kao i u zemlji vjernih. 23 I zadivio se
gospodin biskup njegovim rijeima, potvrujui da je rekao istinu.
24 I tako mu gospodin biskup nije dopustio da ode u Francusku, 25
nego je sveti Franjo poslao onamo brata Pacifika s drugom braom,
a sam se vratio u Spoletsku dolinu.
[38]
1 Jednom, kad se pribliavao kapitul brae u Svetoj Mariji, blaeni je Franjo rekao svom drugu: ini mi se da nisam manji brat
ako ne bih bio u stanju koje u ti opisati. 2 I kae: Evo, braa me
s odanou i potovanjem pozivaju na kapitul i potaknut njihovom
odanou idem i, jer su me zamolila, propovijedat u im, kako me
poui Duh Sveti (usp. Lk 12,12). 3 Neka se uzme da e kad propovijed zavri rei protiv mene: 4 Neemo da se ti zakralji nad nama
(usp. Lk 19,14), jer nisi rjeit i previe se sramimo imati tako priprostog i prezrenog poglavara nad sobom, te se stoga ubudue ne-
1097
moj usuditi zvati naim poglavarom; 5 i tako me, poniavajui me,

izbace. 6 Dakle, ini mi se da nisam manji brat ako se ne obradujem
kad me ponize na isti nain kao kad me aste; dok je njihov napredak u oba sluaja jednak. 7 Naime ako se obradujem zbog njihova
napredovanja i odanosti kad me aste, gdje moe postojati opasnost
za moju duu, onda vie dolikuje da se trebam veseliti i obradovati
zbog svog napretka i spasenja svoje due kad me kore i odbacuju s
posramljenou, gdje je korist i spas due.
[39]
1 Jednog dana, kad se sveti Franjo vraao s molitve u velikom
veselju, rekao je svojem drugu: 2 Ja trebam biti uzor i primjer svoj
brai, jer, premda je mojem tijelu potrebno imati zakrpani habit,
ipak treba da razmislim o svojoj brai, kojima je to isto potrebno.
3 Sami moda nemaju i ne mogu imati, 4 zbog ega ja treba da se
izjednaim s njima i da podnosim nedae koje oni podnose, tako
da, videi to, sami strpljivo podnesu svoje. 5 A kolike je i kako velike potreptine uskraivao svojem tijelu u prehrani i odijevanju kako
bi brai dao dobar primjer i kako bi veom strpljivosti podnosila
svoje potrebe, mi, koji bijasmo s njime (usp. 2 Pt 1,18), ne moemo
izrei. 6 Oko toga je blaeni Franjo uvijek jako i osobito nastojao, a
najvie nakon to se broj brae poeo umnoavati, a on prepustio
slubu poglavara kako bi vie djelima nego rijeima pouavao brau
to da rade a to trebaju izbjegavati.
[40]
1 Tako, jednom prilikom, kad je primijetio i uo da neka braa
daju lo primjer u Redu te da se braa udaljavaju od vrhunca svoga
zvanja, 2 u svom se srcu raalosti (usp. Post 6,6) i jednom u molitvi
ree Gospodinu: Tebi, Gospodine, preporuujem obitelj koju si mi
dao. 3 I bi mu u Duhu reeno (usp. Dj 11,12; Otk 1,10) od Gospodina: Reci mi zato se tako alosti kad neki brat izie iz Reda
i kad braa ne idu putem koji sam tebi pokazao? (usp. 1 Kr, 8,36). 4
Reci mi, tko je zasadio Red brae? Tko ini da se ovjek obrati da bi
u njemu vrio pokoru? 5 Tko daje snagu da se u njemu ustraje? Zar
to nisam ja? 6 I bi mu reeno u Duhu (usp. Dj 11,12; Otk 1,10):
Nisam te izabrao kao uena i rijeita ovjeka nad mojom poslugom
(usp. Lk 12,42), 7 nego sam te izabrao priprostog da moe znati i
ti, kao i drugi, da ja bdim nad (usp. Jr 1,12) svojim stadom, 8 ali sta
vio sam te kao peatnjak (usp. Hag 2,23) njima, da djela koja u tebi
inim oni mogu u tebi vidjeti i to initi. 9 Koji hode mojim stazama
(usp. Ps 128,1), imaju i u izobilju e imati (usp. Iv 10,10); 10 koji pak
1098
ne budu htjeli ii mojim stazama, oduzet e im se ono to se ini da

imaju (usp. Mt 13,12; 25,29).
11 Zbog toga ti kaem da se ne alosti toliko, nego ini to ini;
radi to radi, jer sam ljubavlju vjenom (usp. Jr 31,3) zasadio Red
brae, 12 zbog ega znaj da ga tako volim da bih, ako bi netko od
brae vrativi se svojoj bljuvotini (Izr 26,11; 2 Pt 2,22) umro izvan
reda, poslao drugoga u Red da umjesto njega ima njegovu krunu;
i ak da se ni rodio nije (usp. Mt 26,24), uinit u da se rodi. 13 I
da zna da ivot i Red brae od svoje volje ljubim: u sluaju da na
ivotu i u Redu brae ne ostanu nego trojica brae, nikad ga neu
unititi.
14 I bio je jako utjeen blaeni Franjo tim rijeima, jer se prekomjerno alostio kad bi uo neki lo primjer o brai. 15 I premda se
nije mogao posve uzdravati da se ne alosti zbog ovoga, ipak je nakon to ga je Gospodin tako osnaio, prizivao to u sjeanje i govorio
svojim drugovima.
16 Stoga je esto govorio brai na kapitulima i kad im je drao nagovore: Zakleo sam se i vrsto odluio (usp. Ps 119,106) obdravati
pravilo Reda i sva su se braa na to obvezala; 17 stoga, otkad sam
predao upravljanje braom, ubudue zbog bolesti i radi vee koristi
svoje due i dua sve brae, trebam pruati samo dobar uzor (usp.
Tit 2,7); 18 naime od Gospodina sam to primio i znam u istini da
je, ako me bolest ne ispriava, vea pomo koju mogu pruiti Redu
brae u tome da svakodnevno molim Gospodina da njime upravlja,
da ga uva, titi i brani. 19 Na to sam se naime obvezao Gospodinu
i brai, da, ako koji od brae propadne zbog moga loeg primjera,
hou biti obvezan Gospodinu dati raun (usp. Mt 12,36). 20 Zbog
toga je, premda bi mu netko od brae rekao da se katkad treba
umijeati u ono to se dogaa u Redu, sam odgovarao tim rijeima i
govorio: 21 Braa imaju svoje pravilo a usto su se i zakleli pa nemaju opravdanja; nakon to se Gospodinu svidjelo postaviti me da im
budem poglavar, pred njima sam se slino zakleo i elim ga sve do
kraja obdravati. 22 Zbog toga, kako braa znaju to trebaju initi ili
pak to izbjegavati, ne preostaje nego da ih pouim djelima jer sam
im zato dan i za svoga ivota i nakon smrti.
[41]
Kad je jednog dana blaeni Franjo naiao na jednog siromaka,
rekao je svojem drugu: Njegovo nam je siromatvo donijelo veliku
sramotu. 2 Ree mu drug: Kako, brate?. 3 A on e: Veoma se
posramim kad naiem na nekoga tko je siromaniji od mene, kad
sam svetu siromatinu odabrao za svoju gospou, za svoju rasko i
duhovno i tjelesno bogatstvo. 4 A taj je glas odjeknuo po cijelom svi1
1099
jetu, jer sam obeao siromatvo pred Bogom i ljudima; 5 zato se trebam posramiti kad naiem na nekoga tko je siromaniji od mene.
[42]
1 Jednom je neki siromaak slaba zdravlja doao svetom Franji
koji se saalio nad njim i razgovarao s drugom o njegovu ubotvu i
bolesti. 2 Drug mu je rekao: Brate, istina je da je on dosta siromaan, ali moda u cijeloj pokrajini nema bogatijega od njega u elji.
3 I ukorio ga je sveti Franjo da nije dobro rekao, tako da je onda
priznao svoj grijeh.
4 I ree blaeni Franjo: Hoe li izvriti pokoru koju ti kaem?.
Odgovorio je: Rado. 5 Ree mu: Hajde i skini svoj habit i idi gol
(usp. Iz 20,2) pred siromahom, poloi se do nogu njegovih (usp. Mt
15,30) i reci mu da si sagrijeio protiv njega jer si ga ogovarao, 6 i
reci mu da moli za tebe da ti Bog bude milostiv.
7 Otiao je dakle onaj i uinio sve kako mu je sveti Franjo rekao;
nakon toga je ustao, odjenuo habit i vratio se k svetom Franji. 8 I
ree mu sveti Franjo: eli li da ti kaem kako si sagrijeio protiv
njega i, tovie, protiv Krista? 9 I ree: Kad vidi siromaha, mora
razmisliti u ije ime dolazi, a to je u ime Krista, koji je doao uzeti
nae siromatvo i slabost. 10 Jer siromatvo i slabost ovoga ovdje
nama su kao zrcalo u kojem se trebamo ogledati i s pobonou
promatrati siromatvo i slabost Gospodina naega Isusa Krista, koje
je on na svom tijelu ponio (usp. Iz 53,4; 1 Kor 6,20; Gal 6,17) za
otkupljenje ljudskoga roda.
[43]
Jednom prilikom u nekom samotitu brae iznad mjesta Borgo San Sepolcro doli su razbojnici, koji bijahu u tim umama, da
zatrae od brae kruha. 2 Neka su braa iz tog samostana govorila:
Nije dobro dati im milostinju, jer su razbojnici i ljudima ine tolika zla. 3 Drugi su im, razmiljajui kako su ponizno traili i bili
natjerani velikom potrebom, katkad davali, uvijek ih opominjui da
se pokaju. 4 Uto je blaeni Franjo doao u taj samostan, pa su ga
braa pitala da li da im daju kruha ili ne. 5 Blaeni im je Franjo
rekao: Ako uinite kako vam kaem, uzdam se u Gospodina (usp.
Ps 11,1) da ete pridobiti njihove due. 6 Te im ree: Idite i nabavite dobra kruha i dobra vina i odnesite im u umu, gdje znate da
borave, i viknite: 7 Brao razbojnici, doite do nas, jer smo braa i
donijeli smo vam dobra kruha i dobra vina. 8 Oni e odmah doi do
vas. A vi prostrite stol na tlu i na nj stavite kruh i vino, i sluit ete
im ponizno i u veselju dok budu jeli. 9 Nakon to pojedu, navijetat
1
1100
ete im rije Boju i na kraju ete prvo traiti od njih da vam iz

ljubavi prema Bogu obeaju da nikoga nee napadati i da nikomu
nee nakoditi; jer ako budete traili od njih sve odjednom, nee
vas posluati. 10 A oni e vam zbog poniznosti i ljubavi koju ste im
ukazali odmah to i obeati. 11 A drugoga dana ete ustati i, zbog dobra obeanja koje su vam dali, povrh kruha i vina dodati jaja i sira;
i isto im onako odnijeti i sluiti dok budu jeli. 12 I kad pojedu, rei
ete im: Zato ovdje stojite vazdan (usp. Mt 20,6), umirete od gladi,
podnosite mnoga zla, a i voljom i djelima inite tolika zla zbog kojih
ste izgubili svoje due ako se ne obratite? 13 Bolje je naime da sluite
Gospodinu (usp. Pnz 11,13), i on e vam na ovome svijetu dati to
vam je potrebno za tijelo, a na kraju e spasiti due vae (usp. Jak
1,21). 14 I Gospodin e ih nadahnuti na obraenje po svojem milosru i po vaoj poniznosti i ljubavi koju ste im ukazali.
15 Ustala su dakle braa i uinila sve kako im je rekao blaeni
Franjo. 16 A oni su zbog milosra Bojeg i milosti koja je sala na
njih, doslovno, od toke do toke, posluali i ispotovali sve zahtjeve koje su braa od njih traila. 17 tovie zbog prijateljstva i ljubavi
koju su im braa ukazala poeli su im na svojim leima nositi drva
u samotite. 18 Tako da su, milosrem Bojim (usp. Rim 12,1) i zbog
ljubavi i prijateljstva koje su im braa iskazala, jedni uli u Red, a
drugi izvrili pokoru obeavi u ruke brae da ubudue nee initi
onakva zla, nego eljeti ivjeti od rada ruku svojih. 19 Stoga su se
mnoga braa i drugi koji su to uli i doznali jako divili razmiljajui o
svetosti svetoga Franje, kako je prorekao obraenje onih koji bijahu
osueni, podli i zli ljudi, te kako su se brzo obratili Gospodinu.
[44]
Jednom su neka braa rekla blaenom Franji: Oe, zar ne vidi kako ponekad biskupi ne doputaju da propovijedamo, nego
doputaju da stojimo besposleni po vie dana na istom mjestu prije nego moemo propovijedati puku? 2 I bolje bi bilo da ti ishodi
da braa dobiju povlasticu od gospodina pape, i bilo bi na spasenje
dua (usp. 1 Pt 1,9). 3 A on im odgovori: Vi, Manja braa, ne
prepoznajete volju Boju i ne doputate mi da obratim cijeli svijet,
kako Bog eli. 4 Naime ja elim prvo obratiti prelate poniznou i
potovanjem, a kad vide na sveti ivot i potovanje prema njima,
sami e vas moliti da propovijedate i obraate puk. 5 I nazvat e
to za vas boljim nego povlastice koje elite, a koje e vas odvesti u
oholost. 6 I, ako budete odijeljeni od svake pohlepe (usp. Lk 12,15)
i navedete puk da priznaju crkvama njihova prava, oni e vas moliti
da sluate ispovijedi njihova puka; 7 premda za to ne trebate brinuti
jer ako se obrate, lako e pronai ispovjednike.
1
1101
Ja za sebe elim tu povlasticu od Boga, da ba nikakvu povlasticu ne dobijem od ovjeka osim da svima iskazujem potovanje i
da sve obraam poslunou prema svetom pravilu, primjerom vie
nego rijeju.
8
[45]
Govorio je blaeni Franjo: Slugi Bojemu nijedna stvar ne
smije biti mrska osim grijeha; 2 i kako god neka osoba sagrijeila i
zbog toga se sluga Boji uznemirio i rasrdio, ali ne iz ljubavi, zgre na
se (usp. Rim 2,5) krivnju.
3 Onaj sluga Boji, koji se ne srdi i ne uznemiri zbog nekoga,
ivi pravilno bez vlasnitva. 4 I blaen je, koji nita ne zadrava sebi,
podajui caru carevo, a Bogu Boje (usp. Mt 22,21; Lk 20,25).
5 Blaen sluga koji kad govori, ne pokazuje sve svoje pod vidom
plae i nije brz na rijeima (usp. Izr 29,20), nego mudro promilja
to treba govoriti i odgovarati.
6 Jao onom redovniku koji dobra koja mu je pokazao Gospodin
ne dri u svome srcu (usp. Lk 2,19) a drugima ne pokazuje djelovanjem, nego vie eli pokazati ljudima rijeima, s pogledom na plau.
7 On prima svoju plau (usp. Mt 6,2.16), a oni koji sluaju dobivaju
slab plod.
1
OGLEDALO SAVRENS T VA
SPECULUM PERFECTIONIS
(1318)
(Sabatierovo izdanje)
Uvod
FELICE ACCROCCA
Prijevod
STJEPAN PAVI
OGLEDALO SAVRENSTVA
Uvod.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1105
Prvo poglavlje.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1110
Drugo poglavlje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1128
Tree poglavlje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1135
etvrto poglavlje.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1165
Peto poglavlje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1173
esto poglavlje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1178
Sedmo poglavlje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1179
Osmo poglavlje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1182
Deveto poglavlje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1185
Deseto poglavlje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1193
Jedanaesto poglavlje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1195
Dvanaesto poglavlje.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1201
Uvod
Ogledalo savrenstva kao samostalan izvor otkrio je i objavio istom
1898. Paul Sabatier. Da se shvati vrijednost koju je francuski uenjak
pridavao ovom djelu, nuno je imati na umu kako je on smatrao biografiju Tome elanskog funkcionalnom na korist crkvene ustanove:
u konanici, prema Sabatieru, budui da je stavio svoje pero u slubu
Grgura IX. i brata Ilije, Toma nije bio u stanju pruiti lice pravog Franje. Obrnuto, on je pridavao bratu Leonu ulogu uvara neiskvarenog
sjeanja, blagoslovljenog povlasticom dugog ivotnog zajednitva s
Asianinom.
Sabatier je dobro poznavao svjedoanstva one brae kao to
su Petar Ivan Olivije, Ubertin Kasalski ili Aneo Klarenski koji su
izmeu XIII. i XIV. stoljea ponavljano zazivali svjedoenje brata
Leona, spominjui njegova pisana sjeanja, one glasovite rotule /
svitke/ za koje je Ubertino tvrdio da ih je vidio i o kojima je u jednom
trenutku izjavio da je doao u njihov posjed. Eto zato je Sabatier,
kad je pronaen izvor, odmah pripisan Leonu i naslovljen Najstarija
legenda, smatrao da je naao konanu potvrdu svojih intuicija: uostalom, dva od rukopisa koje je imao mogunost konzultirati nosili
su godinu 1227, dakle prije sastavljanja ivotopisa Tome elanskog.
Slijedila je iza toga veoma estoka rasprava, koja nije bila liena polemikih tonova: odluujue je bilo otkrie novih rukopisa (meu
kojima je najdragocjeniji onaj iz samostana Ognissanti u Firenci) koji
su omoguili bolje vrednovanje teksta. Ustvari, djelo je potjecalo iz
1318. budui da je najstariji datum bio plod pogreke u prepisivanju;
neki prepisiva je, ustvari, piui X umjesto C (MCCXXVIII umjesto
MCCCXVIII) izazvao kod cijele jedne serije rukopisa da su u svom
kolofonu od Ogledala savrenstva nainili najstarije djelo o Franjinu
ivotu. Unato tome Sabatier je ostao vrsto vjeran svojim pozicijama, kako se izvodi iz drugog izdanja djela, koje je posthumno objavio
Andrew George Little.
Suvremeno istraivanje prihvaa godinu 1318. kao siguran element (nalazimo spomen djela po prvi put u jednom govoru Giacoma
iz Tresantia: usp. AFH 86 [1993], str. 122, bilj. 20) i, osim ponekog
izoliranog glasa, nitko vie ne pripisuje oinstvo bratu Leonu. Sastavlja ustvari koristi one iste materijale koji sainjavaju sadanji Asiki

1105
1106
zbornik; od 125 perikopa koje tvore Ogledalo savrenosti 115 ih se

nalazi u Zborniku: dio preostalih (OgSav 6, 47, 48, 78, 79, 83, 85)
nalazio se gotovo sigurno u onim istim materijalima iz kojih je crpio
prepisiva Zbornika, dok su druge dvije (OgSav 84, 120) pjesniki
sastavci (drugi od njih je veoma poznati Pjesma brata Sunca) umetnuti
od redaktora u korpus pripovijedanja.
Autor openito ostaje vjeran svojim izvorima. Drugaije nego
Toma, nije imao nakane sastaviti novo djelo o Franji; zato, premda
je koristio velikim dijelom isti materijal, intervenirao je na njemu na
nain manje nezgrapan nego to je to inio Toma elanski. Pa ipak,
za razliku od sastavljaa i prepisivaa peruinskog rukopisa, pokazuje da ima precizan redakcijski plan, sliku u koju je umetnuo razliite
komade mozaika: koliko je mogao, zadrao ih je u obliku i redu u
kojem ih je naao, ali se nije dvoumio kad je za to uoio potrebu da
ih razdijeli, spoji, dotjera, vodei se vlastitim planom kao i zahtjevima
jasnoe i linearnosti. tovie, nerijetko su ga ti isti zahtjevi tjerali da
dopuni, protumai i razjasni ono to je u njegovim izvorima bilo samo
implicitno ili je moglo biti lako povodom pomutnji.
U nekim prigodama, preureujui mudro materijal koji je imao
na raspolaganju, on nudi novi klju itanja s obzirom na neke od
glavnih momenata sveeva ivota. Neka se uzme na primjer perikopa
br. 99, koja za objekt ima Franjinu veliku kunju: Asiki zbornik,
koji zadrava red izvora iz kojeg je takoer crpio na redaktor, zadrava je u cijelosti, iako razdvojenu u dvije razliite toke (AsZb 63,
118); makar da je imao na raspolaganju isti dokumentarni materijal,
Toma elanski je govorio samo o najteoj kunji koju je Franjo nadvladao dok je molio u Svetoj Mariji (2el 115); Ogledalo savrenstva
meutim spajajui skupa odlomke koji su u nastanku bili razliiti,
jedini je tekst koji povezuje, bez prekida, onu iz Svete Marije s kunjom i tekoom koju je Franjo doivio na La Verni, pruajui nove
interpretativne mogunosti.
Paljivo istraivanje djela doputa nam da shvatimo da ga je pisao brat koji uva posebnu povezanost s Porcijunkulom (OgSav 84)
i pokazuje da dobro poznaje asiki ambijent. Neke njegove razjanjavajue biljeke, u dopuni izvora, pokazuju se bez sumnje znaajnima: potanko oznaava da je Rivotorto bio kod Asiza (OgSav
27); Sveta Marija Aneoska bila je tako nazvana jer su se, kako se
govori, ondje esto ule aneoske pjesme (OgSav 55); kad je umirui Franjo dao da ga nose u Porcijunkulu, naredio je da zaustave
nosila blizu bolnice: redaktor oznaava da se ona nalazila [bila
je jo aktivna u njegovo vrijeme] na pola puta izmeu Asiza i Svete
Marije (OgSav 124).
Ve smo istaknuli da se moe rei da je Tomin Drugi ivotopis bio
implicitni odgovor na Ordinem vestrum kojim je Inocent IV. bio inter-
Ogled alo s av r e n st va
1107
venirao u tumaenje franjevakog Pravila, unosei preinake u gotovo sva poglavlja: prema Tomi Franjo je, najsvetije ogledalo svetosti
Gospodina i slika njegova savrenstva (2el 26), bio uzor uvijek
valjan za vjerno provoenje u djelo Pravila Manje brae; na redaktor na neki nain radikalizira takav pogled. Prije svega, kroz samu
strukturu djela: poslije I. poglavlja, uvodnog, u kojem se jasno tvrdi
mogunost ivljenja franjevakog ideala ozakonjenog u Pravilu
koji, prema Kristovoj rijei, treba biti obdravan doslovno, tekst
se razvija u dvanaest dijelova (toliko koliko je poglavlja Pravila!), u
kojima se brai pokazuje kako ga je Franjo u potpunosti obdravao,
bez poputanja, sve do kraja.
Prva tri dijela posveena siromatvu (I), ljubavi, saaljenju i
susretljivosti prema blinjemu (II), poniznosti i poslunosti (ivljenim od Franje i njegove brae: III) poprimaju bez sumnje posebnu
vanost (obuhvaaju ustvari 74 perikope od ukupno 124: 125 ako
brojimo takoer perikopu 71a); radi se o temeljnim aspektima koji su
ve u svjedoanstvima drugova igrali primarnu ulogu. Slijede redom:
Franjina revnost u zavjetovanju Pravila i prema itavu njegovom
Redu (IV); njegovo nastojanje oko usavravanja brae (V); njegova
neprestana gorljivost u ljubavi i u sudionitvu u Kristovoj muci (VI);
njegova revnost u molitvi, u recitiranju boanskog oficija i u ouvanju u sebi i u drugima duhovnog veselja (VII); kunje koje je, protiv
njega, dopustio Gospodin (VIII); njegov duh prorotva (IX); pomo
koju mu je dala Providnost u nekim izvanjskim potrebama (X); njegova ljubav prema stvorovima i ljubav stvorova prema njemu (XI);
njegova smrt i radost koju je osjetio kad je doznao da joj je sigurno
blizu (XII).
Sami naslovi poglavlja pokazuju posebno isticanje: Franjo je raspaljen arom za evaneosko savrenstvo, savreni je nasljedovatelj
Uitelja. Na redaktor, ustvari, dolazi do izjednaavanja kojih se
Toma drao jo daleko. Bilo je prolo ve sedamdeset godina od sastavljanja Drugog ivotopisa i s vie snage i inzistiranja dominirala je
tema Franje kao alter Christusa: u Ogledalu savrenstva svetac je vie
puta predstavljen kao savreni nasljedovatelj Krista (OgSav 14, 73,
88), kako bi sama braa, pozvana na nasljedovanje Krista (OgSav
72), mogla ivjeti nasljedovanje preslatkog Raspetoga (OgSav 87).
Zanimljiv je postupak kojemu je redaktor podvrgao jedan odjeljak
koji, preko Asikog zbornika (AsZb 22), poznajemo u obliku uglavnom vjernom izvorniku: prije nego e umrijeti, Franjo je blagoslovio
kruh, razdijelivi ga nazonoj brai. Dakle s malim zahvatima redaktor Ogledala savrenstva snano naglaava temu oponaanja Krista
(OgSav 88).
On ipak ini jedan daljnji korak u odnosu na Tomu: doista, ako
je Franjo drugi Krist, njegovo Pravilo biva na neki nain izjednae-
1108
no evanelju. Jedno drugo objanjenje primjerima pomae nam vie

od tolikih rijei: jedan od elanskih izvadaka Asikog zbornika bio je
usredotoen na obdravanje Pravila (AsZb 46); na redaktor ga takoer koristi, donosei znaajne dodatke: doputa prije svega da je
Franjo bio savreni revnosnik obdravanja evanelja (OgSav 76).
ivei Pravilo dakle Franjo je provodio u djelo evanelje budui da
su jedno i drugo jednake vrijednosti: iz toga slijedi da, kako je evanelje, tako je nedodirljivo i Pravilo. Bilo je to znaajno zauzimanje
stajalita u periodu u kojem se rasprava o tim temama bila veoma ras
plamsala: jedva koju godinu kasnije (13211322) Aneo Klarenski,
komentirajui franjevako Pravilo, taj e argument uiniti jednim od
svojih konja od megdana.
Gledajui dakle na Franju, ogledalo savrenstva stanja manjeg
brata, svaki je brat mogao vidjeti kako jasno odsijeva savrenstvo
njegova poziva i zavjetovanja (OgSav, Epilog): posljednje su izreke
djela, s kojima redaktor uinkovito sintetizira vlastiti rad.
Izvori:
Uvod Ogledala savrenstva preveo Velimir Blaevi prema: Fonti Francescane,
Ogledalo savrenstva s latinskog izvornika preveo Stjepan Pavi prema: Fontes
Poinje ogledalo stanja savrenstva manjega brata

1.
[Proslov]
Poto je izgubljeno drugo pravilo koje je bio napisao blaeni Franjo, uspne se na neko brdo (usp. Izl 24,18; Mt 5,1) s bratom Leonom
iz Asiza i bratom Bonicijem iz Bologne da naini novo pravilo, koje
je napisao po Kristovoj pouci.
Vie ministara meutim, sabravi se kod brata Ilije koji bijae
zamjenik blaenoga Franje, ree mu: uli smo da taj brat Franjo
pravi neko novo pravilo; bojimo se da ga ne napravi tako strogim te
ga ne mognemo opsluivati. elimo dakle da ode k njemu i rekne
mu kako ne elimo biti obvezani tim pravilom. Neka ga napravi za
sebe, a ne za nas.
Njima brat Ilija ree da nee ii, bojei se ukora blaenoga Franje. Potom, budui da su oni navaljivali, ree da nee ii bez njih.
I onda su otili svi skupa. Pa kad se brat Ilija nae blizu obitavalita1 gdje stajae blaeni Franjo, zovne ga brat Ilija. A kad se blaeni Franjo odazva i ugleda spomenute ministre, ree: to hoe
ta braa?
A brat Ilija ree: Ovo su ministri koji su uli da pravi novo pravilo pa, bojei se da ga pravi odve strogim, bune se i govore da ne
ele biti njime obvezani; naini ga za se, a ne za njih.
Tada blaeni Franjo upravi svoje lice k nebu i ovako Kristu govorae: Gospodine, nisam li ti dobro rekao da mi oni ne vjeruju?
Na to svi u zraku ue glas Kristov kako odgovara: Franjo,
nema nita u Pravilu tvoga, nego sve je moje to god je ondje; i hou
da se Pravilo opsluuje ovako: doslovce, doslovce, doslovce, bez tumaenja, bez tumaenja, bez tumaenja. I dodade: Ja znam koliko moe ljudska slabost i koliko u im pomoi. Koji ga dakle ne ele
opsluivati, neka izau iz Reda.
1
Locum (locus) prevodim kao obitavalite. Nije to samostan, a ne bi bilo priliilo
prevesti ga ni kao mjesto. Mislim da obitavalite najbolje istie i Franjinu nakanu da u
brae sve bude privremeno.
1109
1110
Onda se blaeni Franjo okrenu onoj brai i ree im: uli ste!
uli ste! elite li da uinim te vam ponovno bude reeno? Tada
ministri optuujui sebe odoe zbunjeni i prestraeni.
Prvo poglavlje
O savrenu siromatvu
2.
Kako je blaeni Franjo proglasio svoju volju i nakanu,
koju je imao od poetka pa sve do kraja,
o opsluivanju siromatva
Brat Ricerije iz Marche, plemenit rodom, a jo plemenitiji svetou, koga je blaeni Franjo ljubio veoma arko, jednoga je dana posjetio blaenoga Franju u palai asikoga biskupa, pa izmeu ostaloga to je govorio s njim o stanju u Redu i o opsluivanju Pravila,
upita ga napose o ovome: Reci mi, oe, svoju nakanu koju si imao
od poetka otkad si poeo stjecati brau i koju ima sada i vjeruje
da e imati sve do dana svoje smrti, da mogu svjedoiti o tvojoj
nakani i volji prvoj i posljednjoj: moemo li naime mi braa klerici
koji imamo toliko knjiga imati ih makar rekli da pripadaju Redu?
Ree mu blaeni Franjo: Velim ti, brate, da je moja prva i posljednja nakana i volja bila i jest ovo, ako mi braa povjeruju: da
nijedan brat ne smije imati nita osim tunike, kako nam doputa
nae Pravilo, s pojasom i donjim rubljem.
Ako pak koji brat htjedne rei: zato blaeni Franjo u svoje vrijeme nije uinio da braa opsluuju tako strogo siromatvo kao to
je rekao bratu Riceriju, niti je zapovjedio da se ono tako opsluuje,
mi koji bijasmo s njime na to emo odgovoriti kako usmo (usp. 2 Pt
1,18) iz njegovih usta, jer je on sam rekao brai ovo i vrlo mnogo
drugih stvari. A i u Pravilu je napisao vie stvari koje je u ustrajnoj
molitvi i razmiljanju traio od Boga za korist Reda, tvrdei da su
one posve po Bojoj volji. No kad ih je pokazao brai, inile su im
se tekim bremenima (usp. Mt 23,4), jer tada nisu znali to e se dogaati u Redu nakon njegove smrti.
A budui da se veoma bojao sablazni za sebe i za brau, nije se
htio s njima prepirati, nego je nerado popustio njihovoj volji, a pred
Bogom se opravdavao. Ali da se ne vraa Gospodinu bez ploda njegova rije (usp. Iz 55,11) koju stavljae u njegova usta (usp. Izl 4,15)
na korist brai, htio ju je ispuniti na sebi da iz toga postigne nagradu
od Gospodina. I na kraju, u tome je nalazio mir i utjehu njegov duh.
1111
3.
Kako je odgovorio ministru koji je htio
uz njegovo doputenje imati knjige,
i kako su ministri, bez njegova znanja,
iz Pravila uklonili poglavlje o evaneoskim zabranama
U vrijeme kad se blaeni Franjo vratio iz prekomorskih krajeva

neki je ministar govorio s njim o poglavlju o siromatvu, hotei odatle doznati njegovu volju i shvaanje, ponajvie jer je tada u Pravilu
bilo napisano jedno poglavlje o zabranama svetoga evanelja, naime: Nita ne uzimajte na put (Lk 9,3) itd.
I odgovori mu blaeni Franjo: Ja ovako mislim: da braa ne
smiju imati nita osim tunike s pojasom i donjim rubljem, kao to
kae Pravilo. A koje nuda sili, mogu nositi obuu.
A ministar mu ree: to da inim ja koji imam toliko knjiga koje vrijede vie od pedeset libra? Ovo je pak rekao jer ih
je htio imati uz njegovo znanje, budui da je toliko knjiga imao
uz prijekor savjesti, znajui da blaeni Franjo tako strogo shvaa poglavlje o siromatvu. I ree mu blaeni Franjo: Niti hou,
niti smijem, niti mogu ii protiv svoje savjesti i savrenstva svetog
evanelja koje smo zavjetovali. uvi to ministar se rastuio (usp.
Mt 19,22).
A gledajui ga blaeni Franjo tako uznemirena, smjerajui na svu
brau, ree mu s velikim arom duha: elite da vas ljudi vide kao
manju brau i nazivaju (usp. Mt 23,5.7) opsluiteljima svetoga evanelja, a stvarno hoete imati kese (usp. Iv 12,6).
Premda su ministri doista znali da braa prema Pravilu moraju
opsluivati sveto evanelje, ipak su iz Pravila uklonili ono poglavlje gdje se kae: Nita ne uzimajte na put (Lk 9,3) itd., vjerujui
da zbog toga nisu duni opsluivati evaneosko savrenstvo. Zbog
toga blaeni Franjo, doznavi to po Duhu Svetome, ree pred nekom braom: Braa ministri misle da mogu prevariti Boga i mene.
tovie, kako bi sva braa znala da su duna opsluivati savrenstvo
svetoga evanelja, hou da na poetku i na kraju Pravila stoji napisano kako su braa duna strogo opsluivati sveto evanelje Gospodina naega Isusa Krista. I da braa nikad nemaju isprike (usp. Rim
1,20) otkad sam im navijestio i navjeujem ono to je Gospodin za
moj i njihov spas stavio u usta (usp. Izl 4,15; Iz 51,16) moja, hou da
to pokazuju djelom pred Bogom i da to, uz njegovu pomo, uvijek
opsluuju.
Stoga je sam doslovce opsluivao cijelo sveto evanelje, od poetka, otkad je poeo stjecati brau, do dana svoje smrti.
1112
4.
O novaku koji je htio uz njegovo doputenje imati psaltir
A drugom zgodom neki brat novak, koji je znao itati psaltir iako
ne dobro, dobio je doputenje od generalnog ministra da ga posjeduje. No budui da je uo kako blaeni Franjo nije elio da njegova
braa budu eljna uenja i knjiga, nije se usuivao imati ga bez doputenja blaenoga Franje.
Kada dakle blaeni Franjo doe u obitavalite gdje bijae onaj
novak, ree mu novak: Oe, bila bi mi velika utjeha imati psaltir.
Pa premda mi ga je dopustio generalni ministar, ipak bih ga htio
imati uz tvoje znanje.
Njemu blaeni Franjo odgovori: Car Karlo, Roland i Oliver
i svi vitezovi i snani muevi koji su u bici bili moni, progonei
nevjernike s mnogo znoja i napora sve do smrti, izvojevali su nad
njima pobjedu vrijednu spomena; napokon, sami sveti muenici
umrli su u boju za Krista. Sada pak ima ih mnogo koji hoe stei
ast i hvalu ljudi samo iz pripovijedanja onoga to su oni uinili.
Tako ih i meu nama ima mnogo koji samo pripovijedajui i veliajui djela koja su sveci uinili hoe stei ast i slavu. Kao da je
rekao: Ne treba se brinuti o knjigama i znanju, nego o kreposnim
djelima, jer znanje nadima, a ljubav izgrauje (usp. 1 Kor 8,1).
A nakon nekoliko dana, dok je blaeni Franjo sjedio uz vatru,
isti onaj novak ponovno mu je govorio o psaltiru. I ree mu blaeni
Franjo: Kad imadne psaltir, poeljet e i htjet e imati asoslov.
A kad imadne asoslov, sjedit e kao veliki prelat na katedri i rei
e svome bratu: Donesi mi asoslov.
Pa govorei to s velikim arom duha, blaeni Franjo uze rukom
pepela, stavi ga na svoju glavu i kruei rukom po svojoj glavi, kao
onaj koji pere glavu, govorae: Ja sam asoslov! Ja sam asoslov! I
to je ponovio mnogo puta vukui ruku po glavi. I zapanji se i postidi
onaj brat.
Poslije mu ree blaeni Franjo: Brate, i ja sam slino bio u kunji da posjedujem knjige, pa da o tome doznam Boju volju, uzeo
sam knjigu gdje su bila zapisana Gospodnja evanelja i molio Gospodina da mi pri prvom otvaranju knjige pokae o tome svoju volju.
I poto svrih molitvu, pri prvom otvaranju knjige doe mi ona rije
svetoga evanelja: Vama je dano znati otajstva kraljevstva Bojega, a
ostalima u prispodobama (Lk 8,10). I ree: Toliko ih je koji rado
streme za znanjem da e blaen biti onaj koji ga se lii za ljubav
Gospodinu Bogu.
A nakon vie mjeseci, kad je blaeni Franjo bio u obitavalitu
svete Marije Porcijunkulske, u eliji iza kue do puta, spomenuti
brat mu je opet progovorio o psaltiru. Blaeni Franjo mu ree: Idi
1113
i u tome postupi kako ti rekne tvoj ministar. uvi to, onaj se brat
stane vraati putem odakle bijae doao.
A blaeni Franjo stojei na putu stade razmiljati o onome to bijae rekao tome bratu. I odmah povika za njim govorei: Priekaj
me, brate, priekaj! I doe do njega i ree mu: Vrati se sa mnom,
brate, i pokai mi mjesto gdje ti rekoh da uini s psaltirom kako ti
rekne tvoj ministar.
Kad dakle dooe do onoga mjesta, blaeni Franjo klekne pred
onoga brata i ree: Moj grijeh, brate, moj grijeh; jer tko god hoe
biti manji brat smije, kao to mu Pravilo doputa, imati samo tuniku, pojas i donje rublje; oni koje oita nuda sili i obuu.
Otada svoj brai koja su dolazila k njemu po njegov savjet u
ovakvim stvarima odgovarae na ovaj nain. Stoga esto govorae:
ovjek ima od znanja onoliko koliko radi, i redovnik je toliko dobar govornik koliko sam radi. Ta samo se po plodu stablo poznaje
(usp. Mt 7,2023; Lk 6, 44).
5.
O opsluivanju siromatva
glede knjiga i postelja, graevina i namjetaja
Preblaeni otac pouavae brau da u knjigama trae svjedoan

stvo Gospodinovo (usp. Ps 18,8), a ne cijenu, izgradnju, ljepotu. Htio
je da ih imaju malo i da im budu zajednike (usp. Dj 2,44; 4,32), i da
one budu na raspolaganju brai koja ih trebaju.
Glede pokrivaa i postelja obilovae tako bogato siromatvo da
onaj koji povrh slame imae grube ponjave to smatrae svadbenom
posteljom.
Nadalje pouavae svoju brau da prave siromane nastambe i
drvene kuice, ne kamene, i htio je da se grade i izrauju jednostavno. I nije mrzio samo obijesne kue nego se veoma grozio i mnogoga biranoga namjetaja.
Nije volio nikakvih stolova ni posua koje izgledae svjetovno i
koje je podsjealo na svijet, kako bi sve vritalo od siromatva, sve
pjevalo o pridolitvu i izgnanstvu.
6.
Kako je naredio da sva braa izau iz neke kue
koja se zvala kuom brae
Prolazei pak kroz Bolognu, uo je da je ondje nedavno sagraena kua brai. im je uo da se za onu kuu veli kako pripada
brai, odmah se okrenuo i izaao iz grada te strogo zapovjedio da
sva braa urno izau i da ondje nipoto ne stanuju.
1114
Izali su dakle svi, tako da ak ni bolesni nisu ondje ostali,

nego su s drugima izbaeni, dok gospodin Hugolin, ostijski biskup i lombardijski legat, nije javno izjavio kako je reena kua
njegova.
A brat koji je bio bolestan i koji je tada izbaen iz te kue za ovo
svjedoi i ovo napisa (usp. Iv 21,24).
7.
Kako je htio sruiti neku kuu
koju je asiki puk napravio uz Svetu Mariju Porcijunkulsku
Kad se pribliavalo vrijeme generalnog kapitula koji se svake godine odravao u Svetoj Mariji Porcijunkulskoj, puk asiki gledajui
kako se braa iz dana u dan mnoe, a svi su se ondje svake godine
sabirali budui da su imali samo jednu malu kuicu, pokrivenu
slamom, a zidovi joj od pletera i gline odra sjednicu vijea i u
malo dana, urno i veoma pobono, podie ondje veliku kuu sagraenu od kamena i vapna, bez pristanka blaenoga Franje i u njegovoj odsutnosti.
A kad se blaeni Franjo vratio iz neke pokrajine i doao onamo
na kapitul, veoma se zaudio zbog one kue ondje izgraene; pa
bojei se da zbog one kue druga braa, u obitavalitima u kojima
su boravila i boravit e, ne bi slino gradila velike kue, a i jer je htio
da ono obitavalite uvijek bude uzor i primjer svim drugim obitavalitima Reda, prije nego je zavren kapitul pope se na krov (usp.
Lk 5,19) one kue i zapovjedi brai da se popnu. I skupa s tom
braom poeo je bacati na zemlju crepove kojima je bila pokrivena
ona kua, htijui je do temelja sruiti.
Neki pak asiki vojnici, koji ondje zbog mnotva koje se sabralo
da vidi kapitul brae bijahu straari mjesta, vidjevi kako je blaeni Franjo s drugom braom htio razoriti onu kuu, odmah dooe
k njemu i rekoe mu: Brate, ova kua pripada asikoj opini; a
mi smo ovdje u ime te opine. Stoga ti zabranjujemo da rui nau
kuu. uvi to, blaeni Franjo im ree: Ako je dakle kua vaa,
neu je dirati. I odmah on i druga braa sioe s nje.
Stoga je puk grada Asiza odredio da otada tko god drao vlast u
gradu ima tu kuu obnavljati. I svake godine, dugo vremena, potivala se ova odredba.
1115
8.
Kako je ukorio svoga zamjenika
jer je ondje izgradio jednu kuicu za moljenje asoslova
Nekom drugom zgodom zamjenik blaenoga Franje poeo je

ondje graditi jednu malu kuu da bi u njoj braa mogla poinuti i
moliti svoje asove; jer zbog mnotva brae koje je dolazilo u ono
obitavalite nisu braa imala gdje moliti asoslov. Sva se naime braa Reda skupljahu ondje, i svaki je jedino ondje priman u Red.
A kad je kua bila gotovo dovrena, vrati se u ono obitavalite
blaeni Franjo i boravei u eliji zau amor radnika ondje; pa pozvavi svoga druga, upita to ona braa rade. Drug mu ispria sve
kako bijae.
Zatim odmah pozva svoga zamjenika i ree mu: Brate, ovo je
obitavalite uzor i primjer cijelome Redu i stoga radije elim da braa ovoga obitavalita podnose tekoe i nevolje za ljubav Gospodinu Bogu, a druga braa koja amo dolaze da ponesu u svoja obitavalita dobar primjer siromatva, nego da ovi imaju posve svoju
utjehu, a drugi da ponesu primjer za gradnju u svojim obitavalitima
govorei: U obitavalitu svete Marije Porcijunkulske, koje je prvo
obitavalite u Redu, nastaju takve i tolike graevine, moemo i mi
dobro graditi u svojim obitavalitima.
9.
Kako nije htio boraviti u udobnoj eliji koja bi se zvala njegovom
Neki brat, veoma duhovan i blaenome Franji vrlo drag, u samotitu gdje je boravio napravi jednu eliju, malo podalje, u kojoj bi za
molitve mogao boraviti blaeni Franjo kad onamo doe.
A kad blaeni Franjo doe u ono obitavalite, onaj ga brat odvede u eliju. Blaeni Franjo mu ree: Odve je lijepa ova elija!
Bijae naime sva od drva otesana sjekirom i bradvom. Ako dakle
hoe da ostanem ondje, naini joj oplatu izvana i iznutra od paprati
i granja. to naime kue i elije bijahu siromanije, to je radije ondje boravio. Kad je to onaj brat uinio, ostade ondje blaeni Franjo
nekoliko dana.
No jednoga dana, kad on izie iz elije, poe neki brat da je vidi,
pa poslije doe u obitavalite gdje bijae blaeni Franjo. Ugledavi
ga blaeni Franjo mu ree: Odakle dolazi, brate? A on ree:
Dolazim iz tvoje elije. A blaeni Franjo mu ree: Budui da si
rekao kako je moja, odsada e drugi boraviti ondje, a ne ja.
A mi koji bijasmo s njime (usp. 2 Pt 1,18) esto smo ga uli kako
govori one rijei: Lisice imaju jazbine i ptice nebeske gnijezda, a Sin
ovjeji nema gdje bi glavu svoju naslonio (Mt 8,20; Lk 9,58).
1116
I opet govorae: Kad je Gospodin bio u pustinji, gdje je molio

i postio etrdeset dana i etrdeset noi (usp. Mt 4,2), nije ondje dao
nainiti eliju ni kuu, nego je ostao u spilji.
I stoga, po njegovu primjeru, nije elio imati ni kuu ni eliju
koja bi se zvala njegovom, niti ju je ikada dao sagraditi. tovie,
ako bi se nekad dogodilo da bi sam sluajno rekao brai: Idite
i pripravite onu eliju, nije poslije htio boraviti u njoj zbog one
rijei svetog evanelja: Ne budite zabrinuti (Mt 6,25; Lk 12,22) itd.
I na svojoj samrti naime u svojoj oporuci napisa da sve elije i kue
brae budu samo od drva i gline, kako bi bolje sauvali siromatvo
i poniznost.
10.
O nainu biranja obitavalita
u gradovima i graenju ondje prema nakani blaenoga Franje
Kad je jedne prilike zbog bolesti oiju bio u Sieni, ree mu gospodin Bonaventura, onaj to dade zemljite brai na kojem bijae
obitavalite izgraeno: Kako ti izgleda ovo obitavalite, oe? A
blaeni Franjo mu ree: Hoe da ti kaem kako se obitavalita
brae moraju graditi? Odgovori: Hou, oe. A blaeni Franjo ree: Kad braa odu u neki grad gdje nemaju obitavalita, pa
nau ondje nekoga tko im hoe dati toliko zemlje da mogu izgraditi
obitavalite i imati vrt i sve potrebno, prvo moraju promisliti koliko
im je zemlje dovoljno, pazei uvijek na sveto siromatvo i dobar
primjer koji u svemu moramo pruati.
Ovo pak govorae jer nipoto nije elio da braa u kuama, ili
crkvama, ili vrtovima, ili u drugim stvarima kojima se slue prekorauju mjeru siromatva, niti da neka obitavalita posjeduju kao vlasnici, nego da u njima uvijek borave kao pridolice i putnici (usp. 1
Pt 2,11); i zato nije htio da se mnogo brae smjeta u obitavalitima,
jer mu izgledae teko u velikom mnotvu opsluivati siromatvo. A
ovo je bila njegova nakana, od poetka njegova obraenja pa sve do
smrti, da se siromatvo u svemu potpuno opsluuje.
Pregledavi dakle zemljite brai potrebno za obitavalite, moraju ii biskupu onoga grada i rei mu: Gospodine, taj nam ovjek,
za ljubav Boju i spasenje svoje due, eli dati toliko zemljita da
ondje moemo sagraditi obitavalite. Stoga se prvo utjeemo vama,
jer ste otac i gospodar dua cijeloga stada vama povjerena, i naih i
sve brae koja e boraviti u onom obitavalitu; elimo dakle ondje
graditi s Bojim i vaim blagoslovom.
A ovo govorae jer plod dua koji braa hoe postii bolje ostvaruju u miru s klericima, osvajajui i njih i puk, nego sablanjujui
njih makar puk pridobili. I ree: Gospodin nas je pozvao u pomo
1117
svojoj vjeri, prelatima i klericima svete Crkve. I stoga ih moramo,

koliko moemo, uvijek ljubiti, astiti i potovati. Zovemo se naime
Manjom braom zato kako imenom tako i primjerom i djelom moramo nad ostale ljude ovoga svijeta biti ponizni. I jer je od poetka
moga obraenja Gospodin stavio u usta asikoga biskupa svoju rije
(usp. Izl 4,15; Iz 51,16) da me dobro savjetuje i bodri u sluenju
Kristu. Zbog toga i zbog mnogih drugih izvrsnih stvari koje vidim na
prelatima, ne samo biskupe nego i siromane sveenike hou ljubiti,
tovati i smatrati ih svojim gospodarima. Potom, dobivi blagoslov
od biskupa, neka braa idu i iskopaju velik jarak oko zemljita koje
su dobili za gradnju obitavalita, i neka ondje postave dobru ogradu
umjesto zidina u znak svetog siromatva i poniznosti. Poslije neka
naprave siromane kue od gline i drva, i druge elije u kojima braa ponekad mogu moliti i raditi radi veega dobra i da izbjegnu
lijenost. Crkve pak neka prave malene; ne trebaju naime praviti
velike crkve radi propovijedanja puku, ili iz drugog razloga, jer je
vea poniznost i bolji primjer kad idu u druge crkve propovijedati.
Pa ako nekad u njihova obitavalita dou prelati i klerici, redovnici
ili svjetovni, njihove siromane kue, elije i male crkve propovijedat e im, a njih e to izgraivati vie nego rijei. I ree: Vie
puta braa grade velike graevine krei nae sveto siromatvo, na
negodovanje blinjih i lo primjer njima; ponekad pak radi boljeg i
svetijeg obitavalita ili veega priliva puka, zbog pohlepe ili lakomosti naputaju ona obitavalita i graevine ili ih rue, a prave druga
velika i sjajna; stoga oni koji su ondje dali milodare i drugi vidjevi
to veoma se sablanjavaju i smuuju. Zato je bolje da braa prave
male i siromane graevine opsluujui svoj zavjet i dajui blinjima
dobar primjer nego da ine protiv svoga zavjeta dajui drugima lo
primjer. Ako naime braa ponekad napuste siromana obitavalita
radi asnijeg obitavalita, odatle e nastati manja sablazan.
11.
Kako su mu se braa protivila glede gradnje
obitavalita i siromanih graevina,
ponajvie prelati i oni koji su se bavili znanou
Kad je blaeni Franjo odredio da crkve brae budu male i da se njihove kue grade samo od drva i gline, u znak svetoga siromatva i poniznosti, htio je da se to pone provoditi u obitavalitu svete Marije Porcijunkulske, prvenstveno glede kua izgraenih od drva i gline, da to
bude vjena opomena svoj brai sadanjoj i buduoj, jer to bijae prvo i
glavno obitavalite u cijelome Redu. Neka su mu se braa u tome protivila govorei kako je u nekim pokrajinama drvo skuplje nego kamen.
Stoga im se nije inilo dobro da se kue grade od drva i gline.
1118
Ali se blaeni Franjo nije htio prepirati s njima, ponajvie stoga jer bijae na samrti i teko bolestan. Zato je tada napisao u svojoj oporuci:
Neka paze braa da crkve i nastambe i sve drugo to se za njih gradi
uope ne primaju ako nisu kako dolii svetom siromatvu, i neka ondje
uvijek borave kao pridolice i putnici.
Mi pak koji bijasmo s njime (usp. 2 Pt 1,18) kad je napisao Pravilo i sastavio gotovo sve svoje druge spise svjedoimo (usp. Iv 21,24;
3 Iv 12) kako je u Pravilu i u drugim svojim spisima zapisao mnogo
toga u emu su mu se mnoga braa protivila, ponajvie nai prelati
i mudraci, a to bi i danas bilo vrlo korisno i nuno cijelome Redu;
ali jer se on veoma bojao sablazni, protiv svoje volje poputae volji
brae. esto je ipak ovako govorio: Jao onoj brai koja mi se
protive u onome za to vrsto znam da je po Bojoj volji za veu
korist i potrebu cijeloga Reda, premda preko volje poputao njihovoj elji!
Stoga je esto govorio i nama, svojim drugovima: U ovome je
moja bol i moja muka: u onome to s velikim naporom molitve i
razmiljanja dobivam od Boga po njegovu milosru za korist sadanju i buduu cijeloga Reda, i on mi je posvjedoio da je to po
njegovoj volji, neka mi se braa voena svojim znanjem i lanom
brigom protive i to ponitavaju govorei: Ovo treba drati i opsluivati, a ono ne.
12.
Kako je smatrao kraom traiti ili troiti milostinju
iznad potrebe
Ove je rijei blaeni Franjo esto govorio svojoj brai: Nisam

bio tat skupljajui milostinju ili je troei iznad nude. Uvijek sam
uzeo manje nego to mi je trebalo, da ne bi drugi siromasi bili uskraeni za svoj dio, jer bi bila kraa initi protivno.
13.
Kako mu je Krist rekao da ne eli
da braa to posjeduju ni u zajednici ni pojedinano
Kad su mu braa ministri savjetovali neka brai togod dopusti,

barem u zajednici, tako da se toliko mnotvo ima emu utei, blaeni Franjo je u molitvi pozvao Krista i pitao ga za savjet o tome. On
mu pak odmah odvrati govorei: Ja bih zabranio sve pojedinano
i zajedniko (usp Dj 2,44; 4,32); ovoj naime obitelji uvijek u biti
spreman pomoi koliko god rasla, i uvijek u joj pomagati dok se
bude ufala u me (usp. Ps 21,5).
1119
14.
O zazoru od novca i kako je kaznio brata koji je taknuo novac
Istinski prijatelj i nasljednik Kristov, Franjo savreno prezirui

ono svjetovno (usp. 1 Kor 7,33) iznad svega zazirae od novca; a i
svoju je brau rijeju i primjerom uvijek poticao da ga izbjegavaju
kao avla. Ovu je naime mudrost predao brai: da izmet i novac
jednako cijene i ljube.
Dogodilo se dakle jednoga dana (usp. Post 39,11) da je neki svjetovnjak uao u crkvu svete Marije Porcijunkulske da se moli, pa
je kao milodar stavio novac pred kri. Kad je on iziao, neki brat
jednostavno ga taknuvi rukom baci u prozor. A kad je to reeno
blaenom Franji, onaj brat smatrajui se zateenim odmah je zatraio oprotenje: prostrijevi se po tlu dao se ibati. Opomenuo ga je
svetac i veoma strogo ukorio zbog dodirivanja novca i zapovjedio
mu da vlastitim ustima podigne novac iz prozora i odnese ga izvan
ograde obitavalita i da ga vlastitim ustima stavi na magarei izmet.
Pa dok onaj brat sa zahvalnou izvravae zapovijed, svi koji su
to gledali i sluali prestraie se veoma, i otad su vie prezirali novac
usporeen s magareim izmetom, i novim su se primjerima svakodnevno nadahnjivali da ga posve prezru.
15.
O izbjegavanju mekoputnosti,
o vie tunika i strpljivu podnoenju nevolja
Toga ovjeka obuena vrlinom odozgor (usp. Lk 24,49) vie je

iznutra grijala boanska vatra nego izvana tjelesna odjea. Prekoravae one u Redu koji su nosili tri tunike i koji su se bez nude
odijevali mekanom odjeom. A za nudu koju je opravdavao uitak,
a ne razbor tvrdio je da je znak utrnua duha (usp. 1 Sol 5,19). Ako
je duh mlak i postupno se hladi od milosti, ree, tijelo i krv (usp. Gal
1,16; Mt 16,17) nuno trae svoje (usp. Fil 2,21).
I govorae: Kad naime dua nema duhovnih slasti, to preostaje nego da se tijelo okrene svojim? A tada se niska tenja zaogre
razlonom potrebom, tada tjelesna elja oblikuje savjest. Ako brat
moj ima istinsku potrebu i odmah se uri udovoljiti joj, kakvu e pla
u primiti (usp. Post 29,15)? Bila je to naime prilika za zaslugu, ali je
brino pokazao da mu se nije svidjela. Samu oskudicu ne podnositi
strpljivo ne znai naime nita drugo nego vratiti se u Egipat.
Napokon, nije htio da braa ni zbog kojeg razloga imaju vie
od dviju tunika, a doputae podstaviti ih zakrpama. Govorae da
se treba groziti biranoga sukna i veoma estoko prekoravae one
1120
koji su protivno inili. A da takve posrami svojim primjerom, uvijek je na svoju tuniku priivao grubu vreu (usp. Job 16,15); stoga
je i na samrti zapovjedio da se ukopna tunika pokrije vreom.
Brai pak koju titae bolest ili druga potreba doputae drugu tuniku, njenu, ispod uz tijelo, ipak tako da se vani na odjei uvijek
ouva grubost i jeftinoa. Govorae naime s veoma velikom boli:
Dotle e ak popustiti strogost i zavladati mlakost da se sinovi
siromana oca nee bojati nositi grimizno platno promijenivi mu
samo boju.
16.
Kako nije htio udovoljiti svome tijelu
u onome ime, smatrae, oskudijevaju druga braa
Kad je blaeni Franjo boravio u samotitu svetoga Eleuterija u

kotaru Rieti, zbog velike je studeni svoju tuniku i tuniku svoga druga iznutra podaio nekim krpama, jer je kao i obino nosio samo
jednu tuniku; tako se njegovo tijelo poelo malo topliti.
A malo poslije, kad se vraae s molitve, s velikim veseljem ree
svome drugu: Ja treba da budem uzor i primjer svoj brai, pa
premda je mome tijelu potrebno da imam podivenu tuniku, ipak
treba da gledam na drugu svoju brau kojima je to isto potrebno, a
oni to moda nemaju i ne mogu imati. Stoga treba da se u ovome
izjednaim s njima, da ja trpim istu oskudicu koju i oni trpe, da je
vidjevi to na meni mognu strpljivije podnositi.
Koliko je toga potrebnoga i kako esto uskratio svome tijelu
da bi brai dao dobar primjer i da bi oni strpljivije podnosili svoju
oskudicu, mi koji bijasmo s njime (usp. 2 Pt 1,18) ne moemo
to izloiti rijeima ni pismom. Poto su se naime braa poela
mnoiti, oko ovoga je najvie i prvenstveno nastojao da brau
pouava vie djelima nego rijeima o tome to treba da ine ili
izbjegavaju.
17.
Kako se stidio gledati koga siromanijega od sebe
Kad je jednom susreo nekog siromanog ovjeka, gledajui njegovo siromatvo ree svome drugu: Veoma nas posrami njegovo
siromatvo i jako ukori nae siromatvo; veoma se naime stidim kad
naem koga siromanijega od sebe, jer sam svetu Siromatinu izabrao za svoju gospou, za svoju slast i bogatstvo duhovno i tjelesno,
i ta vijest odjeknu cijelim svijetom, da sam naime zavjetovao siromatvo pred Bogom i ljudima.
1121
18.
Kako je prvu brau koja su se stidjela
potaknuo i pouio da idu prositi
Kad je blaeni Franjo poeo stjecati brau, toliko se veselio zbog

njihova obraenja i to mu je Gospodin dao dobro drutvo, i toliko
ih je ljubio i tovao te im nije govorio da idu prositi; ponajvie zbog
toga to mu se inilo da se stide ii: stoga, opratajui im stid, svaki
je dan sam iao prositi.
Odve se umorio od toga, ponajvie jer je u svijetu vrijedio kao
ovjek uglaen i po prirodi krhak, a od prevelikog odricanja i patnje
jo je vie oslabio. Uviajui da tolik napor ne moe sam podnositi i
da su oni na to jednako pozvani premda su se stidjeli to initi, budui da to jo nisu dobro spoznali niti su odluili da reknu: I mi emo
ii prositi, ree im: Predraga brao i sinci moji, nemojte se stidjeti
ii prositi jer Gospodin radi nas posta siromaan (usp. 2 Kor 8,9) u
ovom svijetu; po njegovu smo primjeru izabrali put najistinskijega siromatva. Ovo je naime batina naa koju je stekao i ostavio
Gospodin na Isus Krist nama i svima onima koji hoe po njegovu
primjeru ivjeti u presvetomu siromatvu. Uistinu vam kaem da e
mnogi od plemenitijih i mudrijih ovoga svijeta doi u ovu drubu i
smatrat e velikom au i milou da idu prositi. Idite dakle s pouzdanjem i radosna duha prositi s Bojim blagoslovom; i s vie volje
i radosti morate ii prositi nego onaj koji umjesto jednoga novia
donosi stotinu denara; donijet ete naime ljubav Boju onima od
kojih molite milostinju govorei: Udijelite nam milostinju za ljubav
Gospodina Boga, u usporedbi s njom nita su nebo i zemlja.
Budui da je jo uvijek bilo malo brae, nije mogao slati ih po dva,
nego je svakoga poslao (usp. Lk 10,1) pojedinano po onim gradovima i selima. I dogodilo se da je svaki, kad su se vratili s milostinjom
koju su dobili, pokazivao blaenome Franji milostinju koju je skupio. I govorae jedan drugome: Ja sam skupio vie milostinje od
tebe. I zbog toga se obradovao blaeni Franjo gledajui ih vesele i
razdragane; i otada je svaki radije traio doputenje da ide prositi.
19.
Kako nije htio da braa budu zabrinuta i tjeskobna za sutra
U ono vrijeme kad je blaeni Franjo bio sa svojom braom koju

tada imae, u tolikoj je istoi s njima ivio da su u svemu i po
svemu doslovce opsluivali sveto evanelje, od onog naime dana
kojega mu je Gospodin objavio da on i njegova braa ive na priliku
svetoga evanelja. Stoga je zabranio bratu koji je brai kuhao da
1122
uveer, kao to se obino ini, namae bob u toploj vodi kad ga je

trebao brai dati za jelo sljedeega dana: da odre onu rije svetoga
evanelja: Ne budite zabrinuti za sutra (usp. Mt 6,34). I tako je onaj
brat odgaao da ga stavi namakati do iza ponoi, kad je ve poeo
onaj dan u koji su ga imali jesti. Zbog toga su se dugo vremena
mnoga braa u vie obitavalita toga drala, ne htijui traiti ili uzeti
vie milostinje nego to im je bilo potrebno za jedan dan, osobito
u gradovima.
20.
Kako je rijeju i primjerom ukorio brau
koja zbog prisutna ministra na dan roenja Gospodinova
bijahu pripremila rastroan stol
Kad je neki ministar brae doao k blaenome Franji u obitavalite brae u Rietiu da s njim slavi blagdan roenja Gospodinova, braa na sam Boi radi ministra i blagdana pripremie objed
unekoliko sveano i briljivo na stolu, stavivi na nj bijele, lijepe
stolnjake i staklene ae.
Siavi dakle blaeni Franjo iz elije na objed, vidje postavljene
i briljivo pripremljene stolove. Tada odmah ode potajno pa uze
eir i tap nekog siromaha koji onamo bijae doao toga dana, te
tihim glasom dozvavi jednog od svojih drugova izie na vrata obitavalita, bez znanja brae u kui. Drug je pak ostao unutra kraj
vrata; a braa u meuvremenu dooe k stolu, jer blaeni Franjo
bijae zapovjedio da ga braa ne ekaju kad ne doe odmah u vrijeme objeda.
Poto je malo odstajao vani, pokuca na vrata, a njegov mu
ih drug odmah otvori; pa uavi sa eirom iza vrata i tapom
u ruci, ode do vrata kue u kojoj braa blagovahu, kao putnik i
siromah, i povika govorei: Za ljubav Gospodina Boga udijelite
milostinju ovom siromanom i bolesnom putniku! A ministar
i braa odmah ga prepoznae. I odgovori mu ministar: Brate,
i mi smo siromani, pa budui da nas je mnogo, potrebna nam
je milostinja koju imamo; no za ljubav onoga Gospodina koga si
spomenuo ui u kuu pa emo ti dati od milostinje koju je Gospodin nama dao.
A kad ue i stade kraj stola brae, ministar mu dade zdjelicu iz
koje je jeo i isto tako kruha. I uzevi sjede ponizno na zemlju, uz
oganj, pred braom koja su sjedila za stolom.
I uzdahnuvi ree brai: Kad sam vidio stol sveano i briljivo pripremljen, smatrao sam da to nije objed siromanih redovnika
koji svakodnevno idu od vrata do vrata prositi; nama naime, predra-
1123
gi, vie nego drugim redovnicima prilii slijediti primjer poniznosti

i siromatva Kristova jer smo na to pozvani i zavjetovali se pred Bogom i ljudima. Stoga mi se sada ini da sjedim kao manji brat: svetkovine Gospodnje i ostalih svetaca aste se naime vie oskudicom
i siromatvom, po kojemu su ti sveci zasluili nebo, nego raskoju i
obiljem kojim se dua udaljuje od neba.
Zbog toga su se braa zastidjela vidjevi da govori istu istinu. Pa
neki od njih stadoe estoko plakati gledajui kako sjedi na zemlji
i to ih je tako sveto i asno htio popraviti i pouiti. Opominjae
naime brau da objede imaju tako skromne i pristale te se na tome
svjetovnjaci mogu izgraivati, a ako koji siromah nadoe ili bude od
brae pozvan, moe sjediti jednako uz njih, a ne siromah na zemlji,
a braa gore.
21.
Kako je gospodin ostijski u vrijeme kapitula plakao
i izgradio se na siromatvu brae
Kad je gospodin ostijski, koji je poslije bio papa Grgur, doao na

kapitul brae u Svetu Mariju Porcijunkulsku, uao je s mnogo vitezova i klerika u kuu da vidi spavaonicu brae. Pa vidjevi da braa
lee na zemlji i nemaju nita ispod sebe osim malo slame i nekih
sirotinjskih pokrivaa, gotovo posve poderanih, bez jastuka, poeo
je pred svima estoko plakati govorei: Evo ovdje spavaju braa! A
mi bijedni upotrebljavamo tolike suvine stvari! to e dakle biti od
nas (usp. Mt 19,27)?
To je veoma izgradilo njega i sve druge. Ni stola nikakva ondje
nije vidio jer su braa jela na zemlji; dokle god je naime ivio blaeni
Franjo, sva su braa u onom obitavalitu jela na zemlji.
22.
Kako su vojnici, po savjetu blaenoga Franje,
prosei od vrata do vrata dobili to su trebali
Dok je blaeni Franjo bio u obitavalitu Bagnari, povie grada

Nucere, poela su njegova stopala zbog vodene bolesti jae otjecati
i ondje se teko razbolio. Kad su to uli Asiani, dooe urno neki
vojnici u to obitavalite da ga vode u Asiz, bojei se da ondje ne
umre i da drugima ne dopadne njegovo presveto tijelo.
I dok su ga vodili, zaustavie se u nekom gradiu asike opine
da ondje jedu, a blaeni Franjo ostade u kui nekog siromanog
ovjeka koji ga rado i veselo primi. Vojnici su pak poli u gradi da
1124
sebi kupe to su trebali, ali ne naoe. Pa se vratie blaenome Franji govorei i gotovo mu se utjeui: Treba, brao, da nam date od
svoje proevine jer nemamo to kupiti!
A blaeni Franjo im s velikim arom duha ree: Zato niste nita
nali jer ste se pouzdali u svoje kese (to jest u novac), a ne u Boga
(usp. Mt 27,43)! Nego vratite se kuama kojima ste ili kupiti; pa
odbacivi stid traite ondje milostinju za ljubav Gospodina Boga:
i nadahnuti Duhom Svetim dat e vam obilno. Otili su dakle i
traili milostinju, kako im je rekao blaeni Franjo; pa s velikom radou i obilno dadoe im od stvari koje su imali oni od kojih su
prosili. I shvativi da im se ovo dogodilo na udesan nain, s veli
kim veseljem vratie se blaenome Franji slavei Gospodina (usp. Lk
24,5253; Dj 1,12).
Tako je dakle blaeni Franjo smatrao velikom slavom i au,
pred Bogom i svijetom, prositi za ljubav Gospodina Boga; jer je
nebeski Otac sve to je stvorio ovjeku na korist iz ljubavi prema
svome voljenom sinu dao nakon grijeha dostojnima i nedostojnima
besplatno kao milostinju.
Tvrdio je naime da sluga Boji mora radije i radosnije za ljubav
Gospodina Boga iskati milostinju nego netko tko bi bogat i velikoduan iao govorei: Tko god mi dadne ovakav novi vrijedan
samo jedan denar, dat u mu tisuu maraka zlata. Sluga Boji naime
traei milostinju daruje onima od kojih ite Boju ljubav, s kojom je
u usporedbi nita sve to postoji na nebu i na zemlji.
Zato prije nego su se braa namnoila, a i poto su se namnoila,
kad bi iao po svijetu propovijedajui i bio pozvan od koga, ma koliko plemenita i bogata, da kod njega blaguje i bude gost, uvijek bi u
vrijeme objeda iao prositi. inio bi to prije nego bi otiao njegovoj
kui radi dobra primjera brai i dostojanstva gospoe Siromatine.
I vie je puta rekao onome koji ga bijae pozvao: Ja ne elim zanemariti svoje kraljevsko dostojanstvo i batinu i zavjet svoj i svoje brae
(to jest pronju od vrata do vrata). A jedanput je s njim iao onaj koji
ga je bio pozvao, i milostinju koju je traio blaeni Franjo uzimae on,
pa zbog njegove pobonosti zadravae je za se kao relikvije.
Onaj koji ovo napisa vidio je to vie puta i svjedoi za ovo (usp. Iv
21,24).
23.
Kako je iao prositi prije nego je uao kardinalu na objed
Kad je jednom zgodom blaeni Franjo iao u posjet gospodinu

ostijskom, koji je poslije bio papa Grgur, u vrijeme objeda, gotovo
kriomice, iao je prositi od vrata do vrata. A kad se vratio, ve je bio
uao na objed gospodin ostijski s mnogim vitezovima i plemiima.
1125
Pa pristupi blaeni Franjo i stavi na stol pred kardinala milostinju

koju bijae isprosio i sjede za stol do njega, jer je ovaj elio da blaeni Franjo uvijek sjedi za stolom do njega. I kardinal se malo zastidi
zato to je iao traiti milostinju i stavio je na stol, ali mu tada zbog
sustolnika nita ne ree.
A kad je malo pojeo, blaeni Franjo uze od svoje milostinje i
dade malo od strane Gospodina Boga i svakom vitezu i kapelanima
gospodina kardinala. Svi su oni to primali s velikim potovanjem
i pobonou skidajui svoje kapuljae i kape; pa su jedni jeli, a
drugi ostavljali sebi zbog njegove pobonosti. Tome se pak veoma
razveselio gospodin ostijski, zbog njihove pobonosti, ponajvie jer
ta milostinja ne bijae penini kruh.
A nakon objeda ue u svoju sobu vodei sa sobom blaenoga
Franju. Pa podigavi svoje ruke s velikom radou i klicanjem zagrli
blaenoga Franju govorei mu: Zato si me, brate moj, priprosti
ovjee, danas osramotio time to si dolazei u moju kuu, koja je i
kua tvoje brae, iao prositi?
Odgovori mu blaeni Franjo: Dapae, gospodine, iskazah vam
najveu ast, jer kad podlonik vri svoju dunost i iskazuje poslunost svome gospodaru, ini ast gospodaru svome. I ree: Ja moram biti uzor i primjer vaim siromasima, ponajvie jer znam da u
ovom Redu brae ima i bit e brae manje po imenu i djelu, koji e
se, zarad ljubavi Gospodina Boga i pomazanja Duha Svetoga koje e
ih pouiti o svemu (usp. 1 Iv 2,27), poniziti do sve poniznosti, pokornosti i slube svojoj brai. A ima i bit e meu njima i onih koji se, ili
od stida ili zbog loa primjera, ne udostoje i nee se udostojati poniziti se i dati se na proenje i vrenje drugih djela sluenja. Zato treba
da ja djelom pouim one koji jesu i koji e biti u Redu, da u ovom
i buduem svijetu nemaju isprike (usp. Rim 1,20) pred Bogom. Pa
boravei kod vas, koji ste na gospodar i apostolski upravitelj, i kod
drugih velikaa i bogataa ovoga svijeta, koji me za ljubav Gospodina Boga s velikom odanou ne samo primate u svoje kue nego
me ak silite da dolazim, neu se stidjeti ii prositi. tovie, hou to
drati i smatrati u Bogu najveom plementinom, kraljevskim dostojanstvom i au onoga koji
Premda bijae Gospodar sviju,
Radi nas htjede postati sluga svima.
Pa premda bijae bogat (usp. 2 Kor 8,9)
I slavan u svom velianstvu,
Doe siromaan i prezren u naoj malenosti.
Stoga hou da znaju braa sadanja i budua kako smatram veom utjehom due i tijela kad sjedim za stolom siromane brae i
1126
gledam pred sobom oskudnu milostinju koja se za ljubav Gospodina Boga skuplja od vrata do vrata nego kad sjedim za stolom vaim
i drugih bogataa s obiljem raznih jela. Isproeni je kruh naime sveti
kruh koji posveuje zahvalnost i ljubav Boja, jer kad brat ide prositi, prije mora rei: Hvaljen i blagoslovljen bio Gospodin Bog (usp.
Ps 112,1.2; Lk 24,53)! Poslije mora rei: Udijelite nam milostinju za
ljubav Gospodina Boga.
Pa zbog ovako izgovorenih rijei blaenoga Franje kardinal je bio
ganut i ree mu: Sinko moj, ini to je dobro u tvojim oima (usp.
1 Sam 14,36), jer Gospodin je s tobom (usp. 2 Sam 7,3; Lk 1,28) i ti
s njim.
elja je naime blaenoga Franje bila, kao to je vie puta i rekao,
kako brat ne smije dugo izbivati od proevine, zbog velike zasluge
i da se poslije ne stidi prositi. ak to je brat u svijetu bio plemenitijega podrijetla i vei, to se vie veselio i izgraivao na njegovu
primjeru kad je iao prositi i kad je inio druga djela sluenja koja
su braa tada inila.
24.
O bratu koji niti je molio niti radio, a dobro je jeo
U poetku Reda, kad su braa boravila u mjestu Rivotorto kraj

Asiza, bijae meu njima neki brat koji je malo molio, nije radio i
nije htio ii u proevinu, a dobro je jeo.
Gledajui to blaeni Franjo dozna po Duhu Svetome da to bijae tjelesni ovjek i ree mu: Idi svojim putem, brate parazite,
jer eli izjedati trud svoje brae i biti neradin u Bojem djelu, kao
neradina i neplodna pela koja ne daje prinosa, a izjeda trud i prinos dobrih pela.
I tako je on otiao svojim putem, i jer je bio tjelesni ovjek, nije
traio ni naao milosre.
25.
Kako je sa arom pristupio nekom siromahu
koji je iao s milostinjom hvalei Boga
Jednom drugom zgodom, kad je blaeni Franjo boravio u Svetoj

Mariji Porcijunkulskoj, neki siromah vrlo duhovan dolazio je ulicom, vraajui se s milostinjom iz Asiza, i iao je glasno hvalei Boga
s velikom radou.
A kad se pribliio crkvi svete Marije, u ga blaeni Franjo. On
odmah s velikim arom i veseljem izie njemu u susret i sretne ga na
1127
ulici. I s velikom radou ljubei mu rame na kojemu je nosio torbu

s milostinjom, skide torbu s njegova ramena i stavi je na svoje rame
i tako je unese u kuu brae i pred braom ree: Hou da moj brat
ide i vraa se s milostinjom ovako veseo i radostan i hvalei Boga.
26.
Kako mu je od Boga objavljeno da se zovu Manjom braom
i da navjeuju mir i spasenje
Jedanput je blaeni Franjo rekao: Red i ivot Manje brae jest

jedno malo stado (usp. Lk 12,32) koje je Sin Boji u ovaj posljednji
as (usp. 1 Iv 2,18) zatraio od svoga nebeskog Oca govorei: Oe,
htio bih da mi u ovaj posljednji as (usp. 1 Iv 2,18) stvori i da jedan
novi ponizni puk, koji bi bio razliit u poniznosti i siromatvu od
svih drugih prije njega i koji bi bio zadovoljan to ima samo mene.
I ree Otac svome ljubljenom Sinu: Sine moj, uinjeno je to
si traio.
Zato govorae blaeni Franjo kako je Gospodin stoga htio i objavio mu da se zovu Manjom braom, jer je to narod siromaan i ponizan koji je Sin Boji traio od svoga Oca, o kojem narodu taj isti Sin
Boji kae u evanelju: Ne boj se, stado malo: svidjelo se Ocu vaemu
dati vam Kraljevstvo (Lk 12,32). I opet: to god uiniste jednomu od
ove moje manje brae, meni uiniste (usp. Mt 25,40). Pa premda je
to Gospodin mislio o svim duhovnim siromasima, posebno je ipak
prorekao da e u njegovoj Crkvi nastati Red manje brae.
Stoga, kao to je bilo objavljeno blaenom Franji da treba da se
zovu Redom manje brae, tako je napisao u prvom Pravilu koje je
odnio gospodinu papi Inocentu III. koji ga je potvrdio i odobrio i
poslije u konzistoriju svima objavio.
Isto mu je tako i pozdrav koji su braa imala izgovarati Gospodin objavio, kao to je napisao u oporuci: Gospodin mi objavi da
imam kao pozdrav govoriti: Gospodin ti dao mir (usp. Br 6,26; 2
Sol 3,16)!
Zato u poetku Reda, kad je iao s nekim bratom koji je bio
jedan od dvanaestorice prvih, onaj brat pozdravljae mueve i ene
na putu i one u polju govorei: Gospodin vam dao mir. A jer ljudi
dotad ne bijahu uli ni od kojih redovnika takav pozdrav, veoma su
se udili. tovie, neki im gotovo s ljutnjom govorahu: to znai
taj va takav pozdrav (usp. Lk 1,29)? Tako da se onaj brat toga
poeo sramiti. Zato ree blaenome Franji: Dopusti mi da drukije
pozdravljam.
A blaeni Franjo mu ree: Pusti ih neka govore jer ne shvaaju
to je Boje (usp. 1 Kor 2,14). I nemoj se zbog toga stidjeti, jer e
1128
odsad plemii i prvaci ovoga svijeta tebi i drugoj brai iskazivati tovanje zbog ovoga pozdrava. Nije li naime veliko to to je Gospodin
htio imati jedan novi i mali narod, od svih prijanjih poseban i razliit po ivotu i rijeima, koji bi bio zadovoljan da ima jedino njega,
najviega i najslavnijega.
Drugo poglavlje
O ljubavi, suuti i samilosti prema blinjemu

27.
Kako je iz samilosti prema bratu koji je umirao od gladi
jeo s njim, opominjui brau da razborito ine pokoru
Jednom zgodom kad je blaeni Franjo stekao brau i boravio s

njima u mjestu Rivotorto kraj Asiza, dogodi se da jedne noi, dok su
sva braa poivala, oko ponoi, jedan brat vikae govorei: Umirem! Umirem! A sva se braa zapanjena i prestraena probudie.
Ustavi i blaeni Franjo ree: Ustanite, brao, i upalite svjetlo! A
kad se svjetlo upali, ree: Tko je onaj koji ree umirem? Odgovori onaj brat: Ja sam. I ree mu: to ti je, brate? Kako
umire? A on ree: Umirem od gladi!
Tada blaeni Franjo odmah naredi da se postavi jelo i, kao ovjek
pun ljubavi i razbora, stade jesti s njim da se ne bi stidio jesti sam; a
po njegovoj elji jednako su jela i sva braa.
Onaj naime brat i svi ostali bijahu se nedavno obratili Gospodinu
i preko mjere su trapili svoje tijelo. A nakon jela ree blaeni Franjo
ostaloj brai: Brao moja, ovo vam velim da svatko pazi na svoju
narav. Pa premda se netko od vas moe odrati s manje hrane nego
drugi, ipak ne elim da se onaj koji treba vie hrane upinje slijediti
ga u tom, nego motrei svoju narav neka zadovolji tijelu njegovu potrebu kako bi mogao sluiti duhu. Kao to se naime moramo uvati
vika hrane koji teti tijelu i dui, tako i prevelikog odricanja, ak i
vie, jer Gospodin hoe milosre, a ne rtvu (usp. Ho 6,6; Mt 9,13;
12,7). I ree: Predraga brao, ovo to uinih, to jest to iz ljubavi
prema svome bratu jedosmo zajedno s njim da se ne bi stidio jesti
sam, prisilila me velika potreba i ljubav da uinim. Ali velim vam da
ubudue neu tako initi, jer ne bi bilo redovniki ni asno, nego
hou i zapovijedam vam da svaki prema naem siromatvu udovolji
svome tijelu kako mu bude potrebno.
Prva naime braa i oni koji su dugo vremena pridolazili nakon
njih preko mjere su trapili svoje tijelo uzdravanjem od jela i pia,
1129
bdjenjem, hladnoom, grubou odjee i radom (usp. 2 Kor 11,27)

svojih ruku. Nosili su ispod odjee uz tijelo eljezne obrue, oklope
i veoma krutu kostrijet. Zato sveti otac, smatrajui da se braa zbog
toga mogu razboljeti, a neki su se u kratko vrijeme i razboljeli, zabrani na nekom kapitulu da ijedan brat ispod odjee uz tijelo nosi
ita osim tunike.
Mi pak koji bijasmo s njime (usp. 2 Pt 1,18) svjedoimo (usp.
Iv 21,24) o tome da ipak, premda je cijeloga svoga ivota glede
brae bio razborit i umjeren, sama braa glede jela i drugih stvari
ni u jedno vrijeme nisu odstupala od mjere siromatva i asti naega Reda. Sam presveti otac jednako je tako, od poetka svoga
obraenja pa sve do konca svoga ivota, bio strog prema svome
tijelu, premda je po naravi bio krhak i u svijetu je mogao ivjeti
jedino udobno.
Stoga, nekom zgodom, videi da braa ve prekorauju mjeru
siromatva i asti glede jela i svih stvari, u jednoj svojoj propovijedi
koju je nekoj brai drao smjerajui na svu brau ree: Neka braa
ne misle kako je mome tijelu potrebno trpljenje. Ali jer treba da ja
budem uzor i primjer svoj brai, elim se zadovoljiti s malo siromane hrane i svim se drugim stvarima sluiti u skladu sa siromatvom,
a posve zazirati od skupocjenih i biranih stvari.
28.
Kako se saalio nad bolesnim bratom jedui s njim groe
Drugi put, dok je blaeni Franjo bio u tom istom obitavalitu,

neki brat, duhovan i dugo u Redu, bijae ondje bolestan i vrlo skrhan.
Dok ga je gledao, blaeni se Franjo saali nad njim (usp. Lk 7,13),
pa budui da su tada braa, i zdrava i bolesna, s velikim veseljem
gajila siromatvo umjesto obilja i u svojim bolestima nisu uzimala
lijekove, pa ak ih ni traila, nego su radije uzimala ono to je tijelu
protivno ree u sebi blaeni Franjo: Ako bi taj brat ranom zorom
jeo zrela groa, vjerujem da bi mu koristilo.
Pa kako je smislio, tako uini. Ustade naime jednoga dana u
ranu zoru, potajno zovnu onoga brata i odvede ga u jedan vinograd koji bijae uz obitavalite. Pa izabra jednu lozu na kojoj bijae
groa dobra za jelo i, sjedei uz lozu (usp. Mih 4,4) s onim bratom,
poe jesti groe kako se onaj brat ne bi stidio jesti sam. I dok su
jeli, oslobodi se boljke onaj brat pa su skupa hvalili Gospodina.
Otada se onaj brat cijeloga svoga ivota sjeao njegova milosra i
ljubavi koju mu je iskazao i uinio presveti otac i s velikom je pobonou i lijui suze to ee pripovijedao meu braom.
1130
29.
Kako je razodjenuo sebe i druga da odjene siromanu staricu
Kad je blaeni Franjo u Celanu, zimi, imao sukno savijeno u obliku kabanice, koje mu je bio posudio jedan prijatelj brae, susrete ga
neka starica prosei milostinju (usp. Dj 3,2). On smjesta sukno odveza s vrata i, premda bijae tue, dade ga siromanoj starici govorei:
Idi i naini sebi tuniku, jer ti je doista potrebna.
Nasmija se starica i zapanji, iz straha ili veselja, ne znam, uze
sukno iz njegovih ruku i, kako ga oklijevanjem ne bi navela da ga
zatrai natrag, potra bre i karama raspara sukno.
A kad je ustanovila da joj sukno nije dovoljno za tuniku, utee se
prijanjoj dobrohotnosti svetoga oca izjavljujui mu kako je sukno
odve maleno za tuniku. Svetac pogleda druga koji je na leima
imao isto toliko sukna i ree mu: uje li to ova sirotica veli? Za
ljubav Boju podnosimo studen, a daj ovoj starici to sukno da joj
dotekne za cijelu tuniku.
I odmah dade i drug kao to on bijae dao. Tako obojica ostadoe goli da se sirotica odjene.
30.
Kako je smatrao kraom ne dati kabanicu
onome kojemu je vie trebala
Kad se jednom vraao iz Siene, susretne nekog siromaha i ree

drugu: Treba da kabanicu vratimo siromahu ija je; posudili (usp.
Lk 6,34) smo je naime dok ne naemo siromanijega od sebe.
A drug se, gledajui potrebu pobona oca, uporno opirao da
opskrbi drugoga zanemarivi njega. Svetac mu ree: Ja neu biti
kradljivac (usp. Iv 12,6), jer ubrojilo bi nam se u krau da je ne
dadnemo onome potrebnijemu. I tako je poboni otac siromahu
darovao kabanicu.
31.
Kako je siromahu dao novu kabanicu uz jedan uvjet
U Celle di Cortona nosio je blaeni Franjo novu kabanicu,

koju su za njega braa brino pribavila. U obitavalite je doao
siromah oplakujui mrtvu enu i siromanu obitelj ostalu (usp. Ps
10,4) iza nje.
Iz samilosti prema njemu svetac mu ree: Ovu u ti kabanicu
dati uz uvjet da je nikome ne dadne ako ti je ne kupi i dobro ne pla-
1131
ti. Sluajui to braa potrae do siromaha da mu uzmu kabanicu.

A siromah, skupljajui hrabrost (usp. 2 Ljet 17,6) s lica svetog oca,
stisnutim ju je rukama branio kao svoju. Na koncu braa otkupie
kabanicu pobrinuvi se da se siromahu plati odgovarajua cijena.
32.
Kako je neki siromah snagom milostinje blaenoga Franje
svome gospodaru oprostio nepravdu i mrnju
U mjestu Collestrada, opina Perua, naao je blaeni Franjo

nekog siromaha kojeg je poznavao otprije u svijetu, pa mu ree:
Brate, kako si? A on srdito stade proklinjati svoga gospodara
govorei: Zahvaljujui mom gospodaru, koga neka Gospodin pro
kune (usp. Post 5,29), mogu biti samo loe (usp. Mt 4,24) jer mi je
oteo sve moje!
A blaeni Franjo vidjevi da on ustraje u smrtnoj mrnji, iz samilosti prema njegovoj dui, ree mu: Brate, oprosti svome gospodaru za ljubav Boju, da spasi svoju duu (usp. Est 4,13), pa je mogue
da ti on nadoknadi oteto (usp. Izl 22,11); inae i svoja si dobra izgubio, a i duu e svoju izgubiti (usp. Lk 9,24). A on ree: Uope
ne mogu oprostiti prije nego mi vrati to je oteo. Tada mu blaeni
Franjo ree: Evo, dajem ti ovu kabanicu, a tebe molim da oprosti
svome gospodaru za ljubav Gospodina Boga.
I odmah se ublailo srce njegovo pa ponukan dobroinstvom
oprosti nepravdu svome gospodaru.
33.
Kako je poslao kabanicu
siromanoj eni bolesnih oiju poput njega
Neka je siromana ena iz Machilonea dola u Rieti zbog bolesti

oiju. A kad doe lijenik blaenom Franji, ree mu: Brate, neka
ena bolesnih oiju dola je k meni. Ona je tako siromana da joj ja
moram platiti trokove.
Kad je to uo, odmah se saali nad njom (usp. Lk 7,13), pa dozva
jednog od brae koji bijae njegov gvardijan i ree mu: Brate gvardijane, treba da vratimo to je tue. A on upita: to je to tue,
brate? On pak ree: Ovu kabanicu, koju smo pozajmili (usp. Lk
7,13) od one siromane i bolesne ene, treba da joj vratimo. I
ree mu njegov gvardijan: Brate, to ti se ini bolje, to uini.
Tada blaeni Franjo s veseljem pozva nekog duhovnog ovjeka, svoga prijatelja, i ree mu: Uzmi ovu kabanicu i dvanaest
1132
kruhova s njom i idi onoj siromanoj eni bolesnih oiju koju e

ti pokazati lijenik i reci joj: Siromani ovjek kojemu si dala ovu
kabanicu zahvaljuje ti na posuenoj kabanici; uzmi svoje (usp.
Mt 20,14).
Ode dakle on i ree eni sve to mu bijae rekao blaeni Franjo. Ona pak, mislei da joj se ruga, ree mu sa strahom i stidom:
Pusti me na miru (usp. 1 Sam 20,13); jer ne znam to govori (usp.
Mt 26,70). On pak poloi kabanicu i dvanaest kruhova u njezine
ruke. A ona, uvidjevi da govori ozbiljno, sa strahom i potovanjem
primi to veselei se i hvalei Gospodina. Pa bojei se da joj ne bude
oduzeto, nou je potajno ustala i radosno se vratila svojoj kui. A
blaeni je Franjo ve poravnao raune s gvardijanom i svaki mu je
dan dok je ostao ondje plaao dug.
Tako mi koji bijasmo s njime (usp. 2 Pt 1,18) svjedoimo o (usp.
Iv 21,24) njemu kako je pokazivao toliku ljubav i dobrotu prema
bolesnima i zdravima, ne samo prema svojoj brai nego i prema
ostalim siromasima, zdravim i bolesnim. On je stvari potrebne za
svoje tijelo koje su braa neko stjecala s mnogo brige i truda prije nam se umiljavajui da se zbog toga ne smuujemo s velikim
veseljem nutarnjim i vanjskim davao tim siromasima uskraujui ih
sebi, pa i ako mu bijahu veoma potrebne. I zbog toga mu generalni
ministar i njegov gvardijan bijahu zabranili da nijednom bratu ne
daje svoje tunike bez njihova doputenja. Braa su naime nekad iz
pobonosti traila od njega tuniku, a on bi im odmah davao. Nekad
bi je pak parao pa dio davao, a dio ostavljao sebi, jer je nosio samo
jednu tuniku.
34.
Kako je dao tuniku brai koja su je traila za ljubav Boju
Onda jednom prilikom, dok je iao nekom pokrajinom propovijedajui, susretnu ga dva brata Francuza. Budui da su u njemu
nali veliku utjehu, oni na koncu zaiskae za ljubav Boju od njega
tuniku. On pak odmah kad u za ljubav Boju, skide sa sebe tuniku
i dade im, ostavi gol nekoliko sati.
Kad bi se naime od njega to trailo uz dodatak za ljubav Boju,
bilo pojas, bilo tunika, bilo to drugo, nikad nikome nije uskraivao.
Naprotiv, nimalo mu se nije svialo, i esto je korio brau kad bi ih
uo kako za neku stvar nepotrebno govore za ljubav Boju. Govorae naime: Tako je preuzviena i predragocjena ljubav Boja da
je nikad ne bi trebalo spominjati, osim rijetko i u velikoj nudi, s
mnogo potovanja.
1133
A jedan od one brae skide sa sebe svoju tuniku i dade mu.

Isto tako kad davae kome tuniku ili njezin dio, podnosio je zbog
toga veliku oskudicu i nevolju, jer nije mogao tako brzo imati ili
dati nainiti drugu. I to posebno stoga to je uvijek elio imati
siromanu tuniku, iskrpljenu zakrpama, katkad iznutra i izvana.
tovie nije htio nikad, ili samo rijetko, nositi tuniku od novog
sukna, nego bi uzimao od nekog brata njegovu tuniku koju je on
ve nosio neko vrijeme. Ponekad bi ak od jednog brata uzeo dio
njegove tunike, a od drugoga drugi dio. A iznutra, zbog mnogih
svojih bolesti i prehlada trbuha i slezene, krpao bi je nekad novim suknom. I tu je mjeru siromatva drao i opsluivao u svojoj
odjei sve do one godine kad se preselio Gospodinu. Malo dana
naime prije njegove smrti, jer je bolovao od vodene bolesti i bio
gotovo posve dehidriran, a i zbog vie drugih bolesti koje imae,
nainie mu braa vie tunika, da se po potrebi tunika mijenja
danju i nou.
35.
Kako je htio siromahu potajno dati komad sukna
Jedanput doe neki siromah u obitavalite gdje bijae blaeni

Franjo i zaiska od brae, za ljubav Boju, kakav komad sukna. uvi to blaeni Franjo ree nekom bratu: Potrai po kui ako moe
nai kakav komad sukna, pa daj tom siromahu. A onaj brat pretraivi cijelu kuu ree da ne nalazi.
A da se onaj siromah ne bi vratio praznih ruku (usp. Sir 29,9), iziao je blaeni Franjo kriom od gvardijana, da mu ne zabrani, uzeo
je noi i sjedei na skrivenu mjestu poeo rezati jedan komad sa
svoje tunike koji je bio priiven iznutra, htijui ga potajno dati onom
siromahu. Ali slutei to gvardijan je odmah poao za njim i zabranio
mu da dadne. I to ponajvie zato jer tada bijae velika studen, a
on bolestan i jako prehlaen. Ree mu dakle blaeni Franjo: Ako
hoe da mu ne dam ovaj komad, treba svakako da se pobrine da
se bratu siromahu dadne neki komad. I tako ona braa radi blaenoga Franje dadoe siromahu neko sukno od svoje odjee.
A kad je iao propovijedati po svijetu, iao je bilo pjeice, bilo
na magarcu kad je poeo pobolijevati, ili na konju u veoma velikoj i
krajnjoj nudi jer inae nije htio jahati, i to tek malo prije svoje smrti. Ako bi mu koji brat pribavio kakvu kabanicu, nije je htio uzeti
osim uz uvjet da je moe dati bilo kojem siromahu koji ga susretne
ili k njemu doe, im mu njegov duh posvjedoi (usp. Iv 1,7) da mu
je nuna.
1134
36.
Kako je bratu Egidiju, prije nego je bio primljen u Red,
rekao da svoju kabanicu dadne nekom siromahu
Kad je u poetku Reda boravio u mjestu Rivotorto s dvojicom

brae koju je tada imao, gle, doe k njemu iz svijeta neki ovjek
imenom Egidije, koji je bio trei brat, da prihvati njegov ivot.
A kad je ondje boravio nekoliko dana, obuen u sukno koje bijae iz svijeta na sebi donio, dogodi se da je u ono obitavalite doao
neki siromah traei milostinju od blaenoga Franje. Okrenuvi se k
tome Egidiju blaeni Franjo mu ree: Podaj bratu siromahu svoju
kabanicu.
On je odmah s velikim veseljem skide sa svojih plea i dade siromahu. I tada mu se uini kako odmah Gospodin posla novu milost
u njegovo srce, jer s veseljem svoju kabanicu bijae dao (usp. 2 Kor
9,7) siromahu. I tako primljen od blaenoga Franje uvijek je u kreposti napredovao do najveeg savrenstva.
37.
O pokori koju je zadao bratu koji je loe sudio o nekom siromahu
Kad je blaeni Franjo radi propovijedanja otiao u neko obitavalite brae blizu Rocce di Brizio, istoga dana kad je imao propovijedati k njemu doe neki bolesni siromah. Osjeajui prema njemu
veliku suut, stade govoriti svome drugu o njegovu siromatvu i bolesti. A njegov mu drug ree: Brate, istina je da on izgleda dosta
siromaan, ali moda u cijelome kraju nitko od njega nije eljom
bogatiji.
Pa otro ukoren od blaenoga Franje odmah prizna svoj grijeh. I
ree mu blaeni Franjo: Hoe li zbog ovoga izvriti pokoru koju
ti naloim? On odgovori: Rado u izvriti. I ree mu: Idi,
skini sa sebe svoju tuniku i gol se pokloni niice (usp. Mt 15,25)
siromahu, i reci mu kako si sagrijeio prema njemu ogovarajui ga, i
reci mu da moli za te.
Ode dakle on i uini sve to mu bijae rekao blaeni Franjo.
Uinivi to ustade i obue svoju tuniku i vrati se k blaenome
Franji. A blaeni Franjo mu ree: eli li znati kako si sagrijeio protiv njega, tovie protiv Krista? Kad vidi siromaha, mora
vidjeti onoga u ije ime dolazi, to jest Krista, koji je na se uzeo
nae siromatvo i slabost. Ta njegovo siromatvo i slabost nama je u
neku ruku ogledalo u kojemu moramo gledati i promatrati slabost
i siromatvo Gospodina naega Isusa Krista, koje je u svome tijelu
ponio za nae spasenje.
1135
38.
O Novom zavjetu za koji zapovjedi
da se dadne siromanoj eni, majci dvojice brae
Drugom zgodom, dok se zadravao u Svetoj Mariji Porcijunkulskoj, neka stara i siromana ena, koja je u Redu imala dva sina,
doe u obitavalite prosei milostinju od blaenoga Franje.
Blaeni Franjo odmah ree bratu Petru Katanskom, koji je tada
bio generalni ministar: Imamo li moda neto da damo ovoj naoj
majci? Govorae naime kako je majka nekog brata majka njegova
i sve brae. Odgovori mu brat Petar: U kui nema nita to bismo
joj mogli dati, jer eli takvu milostinju da od nje moe odravati
svoje tijelo. U crkvi pak imamo samo jedan Novi zavjet iz kojega
itamo itanja na jutarnjoj. U ono vrijeme naime braa nisu imala
asoslove i mnogo psaltira.
Ree mu dakle blaeni Franjo: Podaj naoj majci Novi zavjet da
ga proda za svoju potrebu. vrsto naime vjerujem kako e se to vie
svidjeti Bogu i blaenoj Djevici nego da iz njega itamo. I tako joj
dade. O njemu se naime moe rei i napisati to se ita o blaenome
Jobu: Iz utrobe majke moje izalo je i raslo sa mnom smilovanje (usp.
Job 31,18).
Stoga bi nama koji bijasmo s njime (usp. 2 Pt 1,18) bilo predugo i
vrlo teko zapisati i pripovjediti ne samo ono to smo od drugih uli
o njegovoj ljubavi i dobroti prema brai i drugim siromasima nego i
ono to smo vidjeli oima svojim (usp. 1 Iv 1,1).
Tree poglavlje
O savrenstvu
svete poniznosti i poslunosti
u njega i u njegove brae
39.
Kako je ustanovio slubu poglavara
i postavio brata Petra Katanskoga za generalnog ministra
Radi opsluivanja kreposti svete poniznosti, nekoliko godina

nakon svoga obraenja, na nekom kapitulu, pred svom je braom
ustanovio slubu poglavara govorei: Odsad sam mrtav za vas; ali
evo brata Petra Katanskoga kojeg emo ja i svi vi sluati. Pa prostrijevi se pred njim na zemlju obea mu poslunost i potovanje.
1136
Plakala su dakle sva braa i bol je izvijala odve glasno jauke,

budui da im se inilo kako sada na neki nain ostaju siroad iza
tolikoga oca.
A blaeni otac ustavi podie oi k nebu (usp. Iz 51,6) i sklopljenih ruku ree: Gospodine, preporuujem ti obitelj koju si mi dosad povjerio. A sada, preslatki Gospodine, jer se ne mogu brinuti za
nju zbog bolesti koje ti poznaje, preporuujem je ministrima. Oni
moraju na dan sudnji pred tobom, Gospodine, dati raun (usp. Mt
12,36) ako koji brat propadne zbog njihova nemara ili loa primjera
ili stroga ukora.
Ostade dakle otada do smrti podloan, poniznije se vladajui u
svemu nego ma tko drugi.
40.
Kako je predao i svoje drugove ne htijui imati posebnoga druga
Jednom prilikom predao je svome zamjeniku sve svoje drugove govorei: Ne elim se smatrati ovako posebnim zbog povlastice i slobode da imam posebna druga, nego neka me braa prate od obitavalita do obitavalita, kako ih Gospodin nadahne.
I doda: Ve sam vidio jednoga slijepca koji imae samo jedno
psetance kao vodia na svome putu, ni ja ne elim izgledati bolji
od njega.
Ovo je naime uvijek bila njegova slava da se kanio svake posebnosti i razmetljivosti, kako bi se u njemu nastanila snaga Kristova (usp.
2 Kor 12, 9).
41.
Kako se zbog loih poglavara odrekao slube poglavara
Upitan jedanput od nekog brata zato je tako odnemario brau i predao ih u tue ruke, kao da ona njemu nipoto ne pripadaju, odgovori: Sinovi moji, ja ljubim brau kako mogu, ali da
idu stopama (usp. 1 Pt 2,21) mojim, ljubio bih ih i vie i ne bih se
od njih tuio. Ima naime nekih meu poglavarima koji ih vuku
na druge stvari, stavljajui pred njih primjere starih i malo marei
za moje opomene. A to i kako oni sada rade, na koncu e biti
jasnije.
A malo poslije, kad ga je pritisla prevelika bolest, u silini duha
(usp. Ps 47,8) uspravi se u krevetu i povika: Tko su oni to moj
Red i moju brau ugrabie iz mojih ruku (usp. Iv 10,28)? Ako doem
na generalni kapitul, ja u im pokazati to je moja volja!
1137
42.
Kako je ponizno pribavljao meso za bolesne
i opominjao ih da budu skrueni i strpljivi
Nije se stidio blaeni Franjo na javnim mjestima u gradovima

za bolesna brata iskati mesa. Opominjae ipak bolesne da strpljivo
podnose slabost i da ne prave sablazni kad im u svemu ne bude
potpuno udovoljeno.
Zato je u prvom pravilu ovako napisao: Molim svoju bolesnu
brau da se u svojim bolestima ne srde i ne bune protiv Boga ili
protiv brae. I neka odve zabrinuto ne trae lijekove, i neka odve ne tee osloboditi put koja e brzo umrijeti, a neprijatelj je
dui. Nego u svemu neka zahvaljuju (usp. 1 Sol 5,18) da uzmognu
biti onakvi kakve ih Bog eli. Koje naime Gospodin odredi za ivot
vjeni (usp. Dj 13,48), odgaja ih ostrugama bieva i bolesti, kao
to sam veli: Koje ljubim, ja korim i kanjavam (usp. Heb 12,6;
Otk 3,19).
43.
O poniznu odgovoru blaenih Franje i Dominika,
kada su zajedno bili upitani
ele li da njihova braa u Crkvi budu prelati
Kad su ona dva sjajna svjetlila svijeta, to jest blaeni Franjo i blaeni Dominik, bili zajedno kod ostijskog gospodina, koji je poslije
bio papa, i izmjenjivali medene rijei o Bogu, ree im napokon ostijski gospodin: U prvoj crkvi pastiri i prelati bijahu siromani i ljudi
koji su gorjeli ljubavlju, a ne pohlepom. Zato dakle od vae brae
ne postavljamo biskupe i prelate da naukom i primjerom (usp. Tit
2,7) budu iznad svih drugih?
Nastaje meu svecima ponizna i iskrena prepirka (usp. Lk 22,24)
o odgovoru, i to ne tako da su se otimali o prvenstvo, nego su jedan
drugoga gurali naprijed i zahtijevali da odgovori. Napokon pobijedi
Franjina poniznost da ne odgovara prvi, a pobijedi i Dominik jer se
prvi odgovarajui ponizno pokori.
Odgovarajui dakle ree blaeni Dominik: Gospodine, moja su
braa uzdignuta visoko ako su toga svjesna. A koliko ja mogu, nikad
neu dopustiti da postignu drugi sjaj dostojanstva.
Zatim blaeni Franjo klanjajui se pred spomenutim gospodinom ree: Gospodine, manjom se moja braa nazvae stoga da se
ne bi usudila postati veom (usp. Mt 20,26). Njihov ih poziv ui da
ostaju nisko i slijede stope Kristove poniznosti, kako bi napokon po
tome, o ispitu svetih (usp. Mudr 3,13), bili uzvieni vie od drugih.
1138
Ako naime elite da donose plod u Crkvi Bojoj (usp. Fil 3,6),
zadrite ih i sauvajte u stanju njihova poziva. I estoko ih potisnite nanie ako se uzvise i ne dopustite im da se uspnu do kakve
prelature.
Ovo su bili odgovori svetaca. Kad svrie, ostijski se gospodin veoma izgradi na odgovorima obojice i neizmjerno zahvali Bogu (usp.
Dj 27,35).
A kad su obojica zajedno odlazili, zamoli blaeni Dominik svetoga Franju da mu se udostoji darovati pojas kojim se pasao. Blaeni
Franjo odbi iz poniznosti, kao to je on molio iz ljubavi. Ipak pobijedi sretna pobonost molitelja, pa je pojas blaenoga Franje dobiven
po silovitosti ljubavi sam blaeni Dominik opasao ispod donje tunike i otada s pobonou nosio.
Napokon jedan poloi svoje ruke u ruke drugoga i jedan se drugome veoma slatko preporuie. I ree sveti Dominik svetome Franji: Volio bih, brate Franjo, da tvoj i moj red postanu jedan i da mi
u Crkvi ivimo po istom uzoru.
Kad se napokon rastajahu, ree blaeni Dominik mnogima koji
su bili prisutni: Uistinu, kaem vam (usp. Lk 4,25) da bi ovog svetog mua Franju svi redovnici morali nasljedovati, toliko je savrenstvo njegove svetosti.
44.
Kako je htio da sva braa
radi utemeljenja poniznosti slue gubavcima
Blaeni je Franjo od poetka svoga obraenja, uz suradnju Gos

podinovu (usp. Mk 16,20), kao mudri graditelj samoga sebe sazdao
na vrstoj stijeni (usp. Mt 7,24), to jest na najveoj poniznosti i siromatvu sina Bojega, nazivajui svoj Red manjom braom zbog
najvee poniznosti.
Stoga je u poetku Reda htio da braa borave u bolnicama gubavaca sluei im i da ondje udaraju temelj svetoj poniznosti. Kad
su naime u Red dolazili ljudi plemenita i neplemenita roda, meu
ostalim to im se navjeivalo, govorilo se kako treba da ponizno
slue gubavcima i borave u njihovim kuama, kao to stoji u prvom
pravilu. Da nita pod nebom ne ele imati osim svetoga siromatva
po kojem e ih Gospodin hraniti tjelesnom i duhovnom hranom u
ovom svijetu, a u buduem e postii nebesku batinu. I tako je za
sebe i za druge udario temelje na najveoj poniznosti i siromatvu.
Iako naime bijae veliki poglavar u Crkvi Bojoj, izabra i htjede biti
odbaen, ne samo u Crkvi nego i meu svojom braom, premda
ovo odbaenje po njegovu miljenju i elji bijae pred licem Boga i
ljudi njegovo najvee uzvienje.
1139
45.
Kako je htio da se za sve njegove dobre rijei i djela
slava i ast pridaje jedino Bogu
Kad je propovijedao puku u Terniu, na gradskoj ulici, odmah

po svretku propovijedi ustade biskup onoga grada, mu osobito
razborit i duhovan, i ree puku: Otkako je Gospodin osnovao i
izgradio svoju Crkvu, uvijek ju je prosvjetljivao svetim muevima
koji su je krasili rijeju i primjerom. Sada pak, u ovaj posljednji as
(usp. 1 Iv 2,18), prosvijetlio ju je ovim siromanim, neuglednim i
neobrazovanim ovjekom Franjom. Zato morate Gospodina zbog
toga ljubiti i astiti te se uvati grijeha; jer ne uini tako nijednom
narodu (usp. Ps 147,20).
Rekavi te rijei sie biskup s mjesta gdje propovijedae i ue
u biskupsku crkvu. K njemu pristupi blaeni Franjo, pokloni mu
se pavi mu k nogama (Dj 10,25) i ree: Uistinu kaem vam, gospodine biskupe, da mi nijedan ovjek nikada na ovom svijetu ne
uini toliku ast koliku mi Vi danas uiniste. Drugi ljudi naime
kau: Ovo je svet ovjek, pripisujui slavu i svetost meni, a ne
Stvoritelju, Vi pak kao vrstan odvojiste dragocjeno od bezvrijedna
(usp. Jr 15,19).
Kad naime blaeni Franjo bijae hvaljen i nazivan svetim, na
takve rijei odgovarae govorei: Jo nisam siguran kako ne bih
trebao imati sinove i keri. U koji god bi naime sat Gospodin meni
oduzeo svoje blago koje mi je povjerio, to bi mi drugo preostalo
osim tijela i due koje imaju i nevjernici? tovie, moram vjerovati kako bi, da je Gospodin tatu i nevjernu ovjeku povjerio tolika
dobra kolika meni, bili Gospodinu vjerniji oni nego ja. Kao to se
naime na slici Gospodina i Blaene Djevice naslikanoj na drvu asti
Gospodin i blaena Djevica, pa ipak drvo i slika ne pripisuju sebi
nita, tako je i sluga Boji neka slika Boja na kojoj se Bog slavi zbog
svoga dobroinstva; ali on, sluga, sebi nita ne smije pripisati jer je s
obzirom na Boga manji nego drvo i slika: tovie, isto je nita. I stoga samo Bogu treba dati ast i slavu (usp. Otk 5,13), sebi pak samo
stid i smutnju, dokle god ivi na ovom jadnom svijetu.
46.
Kako je sve do smrti htio imati
jednog gvardijana od svojih drugova i ivjeti u podlonosti
A htijui sve do smrti ustrajati u savrenoj poniznosti i pokornosti, mnogo prije svoje smrti ree generalnom ministru: Hou da
svoju vlast nada mnom povjeri jednom od mojih drugova da mu se
1140
pokoravam u tvoje ime. elim naime da zbog dobra poslunosti u

ivotu i smrti uvijek ostane sa mnom.
Otada pa sve do smrti imao je jednog od svojih drugova za gvardijana kojemu se pokoravao u ime generalnog ministra. ak je
jednom zgodom rekao svojim drugovima: Ovu mi je milost meu
ostalima udijelio Gospodin da bih se tako potpuno pokoravao novaku koji bi danas stupio u Red kad bi mi bio odreen za gvardijana, kao onome koji je prvi i star po ivotu i u Redu. Podlonik
naime mora promatrati svoga poglavara ne kao ovjeka, nego kao
Boga, za iju je ljubav njemu podloan. Poslije je rekao: Nema
poglavara u cijelome svijetu koga bi njegovi podlonici potovali koliko bi Gospodin uinio, da hou, da mene moja braa potuju. No
ovu mi je milost Gospodin udijelio da elim biti zadovoljan svime
kao onaj koji je u Redu manji.
Ovo smo pak vidjeli oima svojim (usp. 1 Iv 1,1) mi koji bijasmo s
njime (usp. 2 Pt 1,18); kao to i sam svjedoi: kad mu neka braa ne
bi udovoljila u njegovim potrebama ili bi mu rekla neku rije zbog
koje se ovjek obino smuti, odmah bi iao na molitvu. A po svom
se povratku niega nije htio sjeati niti je ikada govorio: Taj mi nije
udovoljio ili taj mi je rekao takvu rije.
I u tome je ustrajao. to se vie pribliavala smrt, to je brinije
gledao kako bi mogao u svakoj poniznosti, siromatvu i savrenstvu
svih vrlina ivjeti i umrijeti.
47.
O savrenu nainu poslunosti kojemu je on pouavao
Govorae presveti otac svojoj brai: Predraga brao, zapovijed

izvrite na prvu rije, a ne ekajte da se ponovi to vam se kae. Ne
ispriavajte se naime nikakvom nemogunou makar mislili da je
u zapovijedi ima, jer ako bih vam ja naredio to iznad vae snage,
sveta poslunost nee izgubiti na snazi.
48.
Kako je savreno poslunoga usporedio s mrtvim tijelom
Jednom pak prilikom, sjedei sa svojim drugovima, ovako je uzdahnuo:

Jedva na cijelome svijetu postoji neki redovnik
koji se dobro pokorava svome poglavaru!
1141
Drugovi mu odmah rekoe: Reci nam, oe, koja je poslunost

savrena i najvea? A on odgovarajui ovako je opisao istinski i sa
vreno poslunoga u liku mrtvoga tijela: Uzmi mrtvo tijelo i stavi
ga kamo hoe. Vidjet e kako se ono pokrenuto ne opire, stavljeno ne mrmlja, ostavljeno ne protivi se. Pa ako bude postavljeno na
stolicu, nee gledati uvis, nego dolje; ako bude stavljeno na grimiz,
bit e dvostruko bljee. A onaj se pravo pokorava koji ne prosuuje
zato biva maknut, ne brine se kamo e biti stavljen, ne trai da
se premjesti. Promaknut na slubu ostaje uobiajeno ponizan; vie
hvaljen, vie se smatra nedostojnim.
isto i jednostavno, zapovjedi, a ne molbe smatrae svetom poslunou. Vjerovao je da je najvea poslunost ona u kojoj nita
nemaju tijelo i krv (usp. Mt 16,17) i po kojoj se po boanskom
nadahnuu ide meu nevjernike, bilo radi probitka blinjih bilo
iz elje za muenitvom. Nju pak zahtijevati smatrae da je Bogu
veoma milo.
49.
Kako je opasno prebrzo zapovjediti pod poslunost
i ne pokoriti se zapovijedi pod poslunost
Stoga je blaeni otac smatrao kako rijetko treba zapovijedati pod

poslunost i kako ne treba udar groma biti prvi, nego posljednji:
Ne treba se, ree, brzo laati maa. Za onoga pak tko se zapovijedi pod poslunost ne pokori urno govorae da niti se Boga boji
niti za ovjeka mari (usp. Lk 18,24), ako nema nuna razloga da
odugovlai.
Nita nije istinitije od toga. Vlast zapovijedanja naime u nepromiljena zapovjedatelja to je drugo doli ma u ruci bijesnoga? A to
je beznadnije od redovnika koji za poslunost ne mari i prezire je?
50.
Kako odgovori brai koja su ga nagovarala
da trai povlasticu po kojoj bi mogli slobodno propovijedati
Neka braa rekoe blaenome Franji: Oe, ne vidi li da nam

biskupi ponekad ne doputaju da propovijedamo i putaju nas da
vie dana ostajemo besposleni u nekom kraju prije nego moemo
navjeivati rije Gospodnju. Bilo bi bolje da glede toga od gospodina pape izmoli povlasticu, a bilo bi i na spasenje dua (usp. 1
Pt 1,9).
1142
On im odgovori s velikim ukorom govorei: Vi ste manja braa! Ne poznajete Boju volju i ne doputate mi da obratim cijeli
svijet, kako Bog hoe. Ja naime elim po svetoj poniznosti i potovanju obratiti prvo prelate: kad oni vide na svet ivot i ponizno
potovanje prema njima, molit e vas da propovijedate i obraate
puk, a njega e pozivati na propovijed, bolje nego vae povlastice
koje e vas navoditi na oholost. Pa ako budete slobodni od svake
pohlepe (usp. Lk 12,15) i navedete puk na to da crkvama vrati njihova prava, sami e vas moliti da ispovijedate njihov puk premda
se za to ne morate brinuti; ako se naime obrate, lako e nai ispovjednike. Ja pak za se od Gospodina elim ovu povlasticu da od
ovjeka nikad nemam neku povlasticu osim da svima iskazujem
potovanje i po poslunosti svetom Pravilu sve obraam vie primjerom nego rijeju.
51.
O nainu koji su tada braa drala u meusobnom mirenju
kad bi jedan drugoga uzrujao
Tvrdio je kako je Gospodin u ovo posljednje vrijeme poslao (usp.

Jdt 18; Iv 1,6) Manju brau da onima koji su obavijeni tminom grijeha pokazuju primjere svjetla. Govorae kako se ispunja najugod
nijim mirisima (usp. Izl 29,18; Iv 12,3) i mae jakou skupocjene
pomasti (usp. Mt 26,7) kad slua o velikim djelima (usp. Dj 2,11)
svete brae ratrkane po svijetu.
Dogodi se nekom prilikom da jedan brat, pred nekim plemiem
s otoka Cipra, na drugoga brata sipae rijei (usp. Job 18,2) uvrede.
Kad zamijeti svoga brata time malo smuena, odmah arko elei
sebe kazniti uze magareeg izmeta pa ga stavi u svoja usta da ga
zubima zdrobi govorei: Izmet neka prevre jezik koji je na brata
moga izlio otrov (usp. Izr 23,32) srdbe! A onaj ovjek, gledajui
to zapanjen, ode veoma ganut, pa je otad sebe i sve svoje stavio na
raspolaganje volji brae.
Ovoga su se dakle sva braa obiavala pridravati da bi, ako bi
tko od njih kada drugome rekao rije uvrede ili smutnje, odmah pavi
niice (usp. 2 Mak 10,4) ljubio nogu uvrijeenu bratu i ponizno molio oprotenje. Radovao se sveti otac zbog takvih stvari kad je sluao
kako njegovi sinovi sami na sebi izvode primjere svetosti i blagoslovima vrijednima da se posve prihvate (usp. 1 Tim 1,15) obasipae onu
brau koja su rijeju ili djelom navodila grenike na (usp. Kol 3,17) ljubav prema Kristu; elio je naime da njegovi sinovi budu istinski slini
njemu po aru due, kojim on bijae savreno ispunjen (usp. Dj 5,17).
1143
52.
Kako se Krist potuio bratu Leonu,
drugu blaenoga Franje,
na nezahvalnost i oholost brae
Jednom Gospodin Isus Krist ree bratu Leonu, drugu blaenoga

Franje: Brate Leone, ja tugujem nad braom. Brat ga Leon upita: Zbog ega, Gospodine? A Gospodin ree: Zbog triju stvari: jer ne spoznaju moja dobroinstva koja im tako izdano i obilno
udjeljujem, kao to zna, pa jer ne siju, nee ni eti (usp. Lk 12,24);
jer cijeli dan mrmljaju i besposleni (usp. Mt 20,6) su; jer esto jedni
druge izazivaju na srdbu, ne vraaju se ljubavi i ne oprataju nepravdu koju primaju.
53.
Kako ponizno i istinito odgovori
nekom doktoru Reda propovjednika
koji ga pitae o rijei Pisma
Kad je boravio u Sieni, doe k njemu neki doktor svetog bogoslovlja iz Reda propovjednika, mu doista ponizan i veoma duhovan. Pa kad je neko vrijeme s blaenim Franjom raspravljao o
rijeima Gospodnjim, upita ga spomenuti uitelj o onoj rijei Ezekijelovoj: Ako ne opomene bezbonika zbog njegove bezbonosti,
duu u njegovu traiti iz tvoje ruke (usp. Ez 3,18). Ree naime:
Znam mnoge, dobri oe, koji su u smrtnom grijehu, a ja im ne navijetam njihovu bezbonost: zar e se iz moje ruke traiti due (usp.
Ez 3,18) njihove?
Njemu blaeni Franjo ponizno ree kako je neznalica pa zato
vie dolikuje da sam od njega bude pouen nego da odgovara o
smislu Pisma. Tada onaj ponizni uitelj doda: Brate, premda sam
od nekih mudraca uo izlaganje o ovoj rijei, ipak bih rado o ovome
uo tvoje miljenje. Ree dakle blaeni Franjo: Ako rije treba
openito shvatiti, ja je ovako shvaam: da sluga Boji u samom sebi
mora tako gorjeti i sjati, kako bi svjetlom primjera i jezikom svetog
razgovora (usp. 1 Tim 4,12) sve bezbonike ukorio. Tako e, velim,
sjaj njegova ivota i miris njegove svetosti svima navijestiti njihove
zloe (usp. Ez 3,19).
I tako veoma pouen onaj doktor odlazei ree drugovima blaenoga Franje: Brao moja, bogoslovlje ovoga mua, oslonjeno na
istou i razmatranje, jest orao koji leti (usp. Job 9,26); naa pak
znanost trbuhom pue po tlu (usp. Post 3,14).
1144
54.
O poniznosti i miru koji treba uvati s klericima
Premda je blaeni Franjo htio da njegovi sinovi budu u miru sa

svim ljudima (usp. Rim 12,18) i da se svima pokazuju malenima,
ipak ih je rijeju pouio i primjerom im pokazao da pred klericima
budu najvie ponizni.
Govorae naime: Poslani smo u pomo (usp. Ps 69,2; Dn 10,13)
klericima za spasenje dua (usp. 1 Pt 1,9) da ono to u njih nedostaje
mi dopunimo. Svatko e naime primiti plau ne prema vlasti, nego
prema trudu (usp. 1 Kor 3,8). Znajte, brao, da je Bogu najdrae
dobro dua, a njega moemo bolje postii u miru nego u neslozi s
klericima. A ako oni prijee spas naroda, Bogu pripada odmazda, i
on e im platiti u svoje vrijeme (usp. Pnz 32,35): i stoga pokoravajte
se (usp. 1 Pt 2,13) prelatima da ne bi, koliko je do vas (usp. Rim 12,
18), nastala opaka revnost. Ako budete sinovi mira (usp. Lk 10,6),
pridobit ete i kler i puk, a to je Bogu ugodnije (usp. 1 Pt 2,5) nego
da pridobijete samo puk sablaznivi kler. Pokrivajte, ree, njihove
pogreke i nadomjetajte njihove mnogobrojne nedostatke; a kad to
izvrite (usp. Lk 17,10), budite ponizniji.
55.
Kako je ponizno od opata Svetoga Benedikta iz Asiza
dobio crkvu svete Marije Aneoske
i htio da braa ondje uvijek ponizno borave i ive
Uviajui blaeni Franjo kako Gospodin eli umnoiti broj (usp.

Dj 6,7) brae, ree im: Predraga brao i sinci moji, vidim kako nas
Gospodin hoe umnoiti. Stoga smatram kako je dobro i pobono
da dobijemo od biskupa, ili od kanonika svetoga Rufina, ili od opata Svetoga Benedikta neku crkvu, gdje bi braa mogla moliti svoje
asove i uz nju imati samo neku malu i siromanu kuu izgraenu
od gline i prua, gdje bi braa mogla spavati i raditi. Ovo naime
obitavalite nije asno ni dovoljno brai nakon to ih Gospodin eli
umnoiti, a ponajvie jer ovdje nemamo crkve gdje bi braa mogla
moliti svoje asove. A ako neki brat umre, ne bi bilo asno sahraniti
ga ovdje ni u crkvi svjetovnih klerika. I bijae drag taj govor svoj
(usp. J 22,33) brai.
Ode dakle k asikom biskupu i izloi mu prethodne rijei. Biskup mu ree: Brate, nemam nikakve crkve koju bih vam mogao
dati. To isto odgovorie i kanonici.
Tada ode k opatu Svetoga Benedikta na Monte Subasio i izloi
mu iste rijei. A opat, ganut dobrotom i posavjetovavi se sa svojim
1145
monasima, uz suradnju boanske milosti i volje, prepusti blaenome

Franji i njegovoj brai crkvu svete Marije Porcijunkulske, kao jednu
od manjih i siromanijih koje su imali. I ree opat blaenome Franji:
Evo, brate, usliali smo to si traio. A ako Gospodin umnoi ovu
vau drubu, elimo da ovo obitavalite bude glavno svima vama.
I svidje se prijedlog (usp. Dj 6,5) blaenome Franji i njegovoj brai; i veoma se razveselio blaeni Franjo zbog obitavalita preputena
brai, ponajvie zbog imena crkve Kristove Majke i jer bijae tako
malena i siromana crkva; a takoer i zbog toga to se zvala Porcijunkulom, to je bilo znakom da mora biti majka i glava siromane
Manje brae:2 zvae se naime Porcijunkula jer se onaj kraj od starine nazivae Porcijunkulom.
Stoga govorae blaeni Franjo: Zbog toga nije htio Gospodin
da ijedna druga crkva bude dodijeljena brai ni da prva braa tada
sagrade nanovo crkvu, nego da imaju upravo nju, jer je u ovome
ispunjeno neko proroanstvo dolaskom Manje brae.
Pa iako bijae siromana i ve gotovo poruena, ipak su dugo
vremena ljudi grada Asiza i svega onoga kraja prema toj crkvi gajili
najveu pobonost i gaje ju sve do danas i svaki se dan ta pobonost
poveava. Stoga im su braa otila onamo da ondje borave, gotovo
svakodnevno umnoavae Gospodin njihov broj (usp. Dj 6,7), pa se
miris njihove svetosti udesno proirio po cijeloj dolini Spoleta i po
mnogim dijelovima svijeta. A od starine se nazivae Sveta Marija
Aneoska jer se ondje, kako se pria, ee ulo pjevanje anela.
Pa iako su je opat i njegovi monasi prepustili bez obveze blaenome Franji i njegovoj brai, ipak je blaeni Franjo, kao dobar i
iskusan uitelj, htijui svoju kuu, to jest svoj Red, utemeljiti na vrstoj stijeni (usp. Mt 7,24), to jest na najveem siromatvu, godinje
slao spomenutom opatu i monasima jednu koaricu ili kanticu punu
ribica zvanih bjelice crvenperke u znak vee poniznosti i siromatva; da braa nemaju nikakva vlastitog obitavalita i da ne borave u
nekom obitavalitu koje ne bi bilo u posjedu drugih, tako da braa
nikada nemaju vlast prodati ga ili otuiti na bilo koji nain. A kad
su braa godinje nosila ribice monasima, oni im, zbog poniznosti
blaenoga Franje koji je to inio od svoje volje, davahu jednu posudu punu ulja.
A mi koji bijasmo s (usp. 2 Pt 1,18) blaenim Franjom svjedoimo
(usp. Iv 21,24) kako on, vrlo uvjerljivo, ree o onoj crkvi da mu je
ondje objavljeno kako meu svim crkvama na svijetu koje Blaena Djevica ljubi, zbog mnogih udesnih znakova koje je Gospodin
ondje pokazao, onu crkvu najnjenije ljubljae. I zbog toga je otada
uvijek prema njoj imao najvee potovanje i pobonost. Pa da je se
2
Portiuncula je naime umanjenica od latinskog portio tj. dio, predio.
1146
braa uvijek u svojim srcima sjeaju, na svojoj je samrti u oporuci

napisao da sva braa slino ine. U vrijeme oko svoje smrti naime
pred generalnim ministrom i drugom braom ree:
Obitavalite svete Marije od Porcijunkule hou namrijeti i ostaviti brai kao oporuku, da se braa uvijek spram nje odnose s najveom pobonou i potovanjem.
To su i stara naa braa inila: premda je naime ono obitavalite sveto, preljubljeno i vie od drugih izabrano od Krista i slavne
Djevice, ipak su njezinu svetost uvali neprekidnom molitvom i utnjom danju i nou. Pa ako su kadgod govorili nakon roka odreena
za utnju, govorili su s najveom pobonou i au samo ono to
se tie slave Boje i spasenja dua (usp. 1 Pt 1,9). A ako bi se dogodilo da netko pone govoriti beskorisne i isprazne rijei (usp. Mt
12,36), premda se to rijetko dogaalo, odmah bi od drugog brata
bio opomenut.
Mrtvili su, dakako, svoje tijelo mnogim postovima i bdjenjima,
studeni i golotinjom (usp. 2 Kor 11,27) te radom svojih ruku (usp.
Ps 127,2). Mnogo su puta naime, da ne stoje besposleni, pomagali
siromanim ljudima na njihovim njivama, a oni su im poslije davali
kruh za ljubav Boju. Tim i drugim vrlinama posveivali su obitavalite i same sebe uvali u svetosti. A poslije, zbog brae i svjetovnjaka koji su se u onom obitavalitu sabirali vie nego to je obiaj,
jer su i braa hladnija u molitvi i kreposnim djelima i slobodnija u
izgovaranju ispraznih rijei (usp. Mt 12,36) i novosti ovoga svijeta
nego obino, ovo obitavalite nije u tolikoj asti i pobonosti kako je
dosad obino bilo i kako bih elio.
Kad ree te rijei, blaeni Franjo odmah s velikim arom zakljui
govorei: Hou dakle da ovo obitavalite bude uvijek neposredno pod vlau generalnog ministra i sluge (usp. Mt 20,26.27), da se
tako moe vie brinuti i skrbiti kako bi ona obitelj ondje bila sveta
i dobra.
Klerici za nj neka se biraju iz cijeloga Reda od bolje, svetije i
asnije brae, i oni koji znaju bolje moliti asoslov, da bi ih ne samo
svjetovnjaci nego i druga braa gledali i sluali rado i s velikom pobonou.
A oni koji e njima sluiti neka se biraju od brae laika, svetih,
razboritih, poniznih i asnih ljudi. elim pak da nijedna osoba niti
ijedan brat ulazi u ono obitavalite osim generalnog ministra i brae
koja im slue. A oni sami neka ne govore ni s kojom osobom osim
s braom koja im slue i s ministrom kad ih posjeti. elim jednako
tako da im braa laici koji im slue nikad ne govore isprazne rije
i (usp. Mt 12,36), ni novosti ovoga svijeta, niti ita to ne bi bilo
korisno njihovim duama. I zbog ovoga posebno hou da nitko ne
ulazi u ono obitavalite, kako bi oni bolje sauvali svoju istou i
1147
svetost i kako se u onom obitavalitu nipoto ne bi dogaalo ili govorilo to beskorisno, nego da se cijelo ono obitavalite uva istim
i svetim uz himne i hvale Gospodinu.
A kad koji od one brae preseli ka Gospodinu, elim da generalni
ministar umjesto njega onamo poalje drugog svetog brata, gdje god
on bio. Ako se naime druga braa nekad udalje od istoe i asti,
elim da to obitavalite bude blagoslovljeno i uvijek ostane ogledalo
i dobar primjer cijelome Redu i neka vrsta svjetiljke pred prijestoljem
Bojim (usp. Otk 4,5) i Blaene Djevice, svjetiljka to uvijek gori i
svijetli (usp. Iv 5,35), te se po njoj Gospodin smiluje manama i grijesima sve brae i uvijek uva i titi ovaj Red i svoj nasad.
56.
O poniznu potovanju
koje pokazivae prema crkvama metui ih i istei
Kad je jednom prilikom boravio u Svetoj Mariji Porcijunkulskoj,

a brae je jo uvijek bilo malo, iao je blaeni Franjo po selima i
crkvama u okolici grada Asiza navjeujui i propovijedajui ljudima da ine pokoru, i nosio je metlu da mete prljave crkve: mnogo
se naime alostio blaeni Franjo kad je vidio neku crkvu ne onako
istu kako eljae.
I stoga bi uvijek kad bi svrio propovijed skupio sve prisutne sveenike na nekom udaljenu mjestu, da ne bi uli svjetovnjaci, i propovijedae im o spasu dua, a ponajvie o tome da briljivo uvaju
istima crkve, oltare i sve to spada na slavljenje boanskih tajna.
57.
O seljaku koji ga je zatekao kako ponizno mete crkvu
pa se obratio, uao u Red i bio sveti brat
A kad ue u jednu crkvu u nekom selu asikoga kraja, stade je

ponizno mesti i istiti. I odmah se rairi glas o njemu po itavu selu;
rado su ga naime oni ljudi gledali i jo radije sluali. A kad je to uo
neki udesno jednostavan seljak koji orae na svojoj njivi, imenom
Ivan, odmah poe k njemu i nae ga kako ponizno i pobono mete
crkvu. I ree mu: Brate, daj mi metlu jer ti elim pomoi. I uzevi
metlu iz njegove ruke pomete preostali dio.
Pa dok su zajedno sjedili, ree on blaenome Franji: Brate, du
go ve imam elju sluiti Bogu, a posebno otkad sam uo glas o tebi
i tvojoj brai, ali ne znadoh kako da doem k tebi. Sada pak, poto
se svidje Gospodinu da te vidim, hou initi to god odredi.
1148
Promatrajui njegov ar razveseli se blaeni Franjo u Gospodinu,

ponajvie jer tada imae malo brae, a inilo mu se kako bi taj zbog
svoje jednostavnosti i istoe trebao biti dobar redovnik. I ree mu:
Brate, ako eli s nama dijeliti ivot i drutvo, treba da se razvlasti
od svega svoga to moe bez sablazni imati i dadne to siromasima
(usp. Mt 19,21), po savjetu svetoga evanelja, jer to su isto uinila
sva moja braa koja su mogla.
uvi to, smjesta ode na njivu gdje bijae ostavio volove i
ispregne ih. Pa dovede jednoga pred blaenoga Franju govorei
mu: Brate, toliko sam godina sluio svome ocu i svima u svojoj
kui: pa premda je malen ovaj dio moga nasljedstva, hou ovoga
vola uzeti kao svoj dio i dati ga siromasima, kako se tebi uini
bolje.
A kad vidjee njegov otac i njegova braa, koja jo bijahu malena,
da ih hoe napustiti, poee svi iz njegove kue tako snano plakati
i tako bolne glase s plaem putati da se blaeni Franjo smilova, jer
je obitelj bila brojna i nejaka. I ree im blaeni Franjo: Pripravite
jelo za sve nas pa jedimo svi zajedno i nemojte plakati jer u vas
veoma razveseliti. Oni pak smjesta pripremie i svi su skupa jeli u
veliku veselju.
A nakon jela ree im blaeni Franjo: Ovaj sin va eli sluiti
Bogu, i zbog toga se ne morate alostiti, nego veoma mnogo veseliti. Vama pak, ne samo pred Bogom nego i pred ovim svijetom, uraunat e se u veliku ast i korist due i tijela, jer se od vaega tijela
asti Bog; a sva naa braa bit e vai sinovi i braa. Pa jer je Boje
stvorenje i eli sluiti svome Stvoritelju, komu sluiti znai kraljevati, ne mogu i ne smijem ga vratiti vama. Ali da u njemu imate utjehu,
hou da se on razvlasti od ovoga vola u korist vas kao siromaha,
premda bi ga po evanelju morao dati drugim siromasima (usp. Mt
19,21). I utjeie se svi zbog rijei blaenoga Franje, a najvie se
razveselie zbog vola koji im bi vraen, jer bijahu veoma siromani.
A jer se blaenomu Franji veoma sviala ista i sveta jednostavnost u sebe i u drugih, im ga obue u odjeu Reda, vodio ga je
ponizno sa sobom kao svoga druga. Bijae on naime tako jednostavan da se smatrao obvezanim na sve to je inio blaeni Franjo.
Stoga kad bi blaeni Franjo stajao u nekoj crkvi ili na nekom mjestu
da se moli, on ga je elio gledati da se posve s njim uskladi u svim
inima i pokretima. Tako ako bi blaeni Franjo pokleknuo, ili dizao
ruke prema nebu (usp. Pnz 32,40), ili pljuvao, ili kaljao, ili uzdisao,
i sam je sve isto inio. A kad je to blaeni Franjo opazio, poe ga
zbog ovakve jednostavnosti s velikim veseljem koriti. On mu odgovori: Brate, ja sam obeao initi sve to ti ini i stoga treba da se
u svemu s tobom izjednaim. A blaeni se Franjo ovome udio i
udesno veselio vidjevi da je tako ist i jednostavan.
1149
On pak poslije stade u svim vrlinama i dobru vladanju toliko napredovati da su se blaeni Franjo i sva druga braa veoma divili
zbog njegova savrenstva. A nakon kratka vremena umro je u onom
svetom napredovanju u vrlinama. Stoga poslije blaeni Franjo s
mnogo radosti due i tijela pred braom pripovijedae o njegovu
obraenju, nazivajui ga ne bratom Ivanom, nego svetim Ivanom.
58.
Kako je kaznio sebe jedui iz zdjelice s gubavcem,
jer ga je bio posramio
A blaeni Franjo vrativi se u Svetu Mariju Porcijunkulsku nae

ondje brata Jakova Priprostoga s nekim gubavcem u samim irevima. Njemu je naime blaeni Franjo bio preporuio toga gubavca i
sve druge, jer bijae neke vrste njihov lijenik, i rado je njihove rane
doticao, mazao i lijeio. Tada su naime braa boravila u bolnicama
gubavaca.
Ree dakle blaeni Franjo bratu Jakovu gotovo korei ga: Ti
ne bi smio tako voditi brau krane jer nije asno ni za tebe ni za
njih. Premda je naime htio da im slui, ipak nije htio da vodi izvan
bolnice one koji bijahu u mnogim ranama, jer su ljudi od takvih
obino veoma zazirali, a sam brat Jakov bijae tako jednostavan da
iae s njima od bolnice sve do crkve svete Marije, kao to bi iao s
braom. A same je gubavce blaeni Franjo zvao braom kranima.
Rekavi to, blaeni Franjo odmah ukori sebe, smatrajui da se
gubavac zastidio zbog ukora koji bijae uputio bratu Jakovu. Htijui
dati zadovoljtinu Bogu i gubavcu, prizna stoga svoj grijeh bratu Petru Katanskome, koji onda bijae generalni ministar. I ree: elim
da mi potvrdi pokoru koju sam izabrao uiniti zbog ove pogreke
i da mi nipoto ne proturjei. On odgovori: Brate, uini to si
odluio. Njega je naime brat Petar toliko potovao i bojao ga se da
mu se nije usuivao proturjeiti, premda je esto zbog toga trpio.
Tada blaeni Franjo ree: Ovo je moja pokora, da naime skupa
s bratom kraninom jedem iz iste zdjelice.
Kad dakle sjeae za stolom blaeni Franjo s gubavcem i drugom braom, stavljena je jedna zdjelica izmeu blaenoga Franje
i gubavca. Onaj naime gubavac bijae sav u irevima i odvratan,
i imae veoma skvrene i od krvi nabrekle prste kojima uzimae
komad iz zdjelice, tako da je kad ih stavljae u zdjelicu tekla u nju
krv i sukrvica s prstiju. A brat Petar i ostala braa gledajui to veoma
se raalostie, ali se ne usuivahu nita rei zbog straha i potovanja
prema svetome ocu.
Onaj koji je vidio napisa i svjedoi o tome (usp. Iv 19,35; 21,24).
1150
59.
Kako je rijeima poniznosti
avle u bijeg natjerao
Jednom zgodom otiao je blaeni Franjo u crkvu svetoga Petra

u Bovaru, blizu grada Trevi u Spoletskoj dolini; s njim je iao i brat
Pacifik, koji se dok bijae u svijetu nazivae kraljem stihova, plemi
i dvorski uitelj pjevanja.
Ona pak crkva bijae naputena. Ree dakle blaeni Franjo bratu
Pacifiku: Vrati se u bolnicu gubavaca jer elim ove noi ovdje ostati sam, a sutra se ranom zorom vrati k meni.
A kad ostade ondje sam i izmoli poveerje i druge asove, htio
je leati i spavati, ali nije mogao. Njegov se pak duh poe bojati, a
tijelo tresti i osjeati napasti avla. Pa odmah izie iz crkve i prekrii
se govorei: U ime Boga svemoguega kaem vam, avli, da na
mome tijelu izvrite to god vam bude dano od Gospodina Isusa
Krista, jer sam pripravan sve podnijeti. Budui da je dakle najvei
neprijatelj kojega imam moje tijelo, kaznit ete me na mome protivni
ku (usp. Lk 18,3) i najgorem neprijatelju.
I odmah one napasti sasvim iezoe pa, vrativi se na mjesto gdje
leae, zaspa (usp. 1 Sam 3,2.9) u miru.
60.
O vienju brata Pacifika u kojem je vidio i uo
kako se Luciferovo prijestolje
uva za poniznoga Franju
A kad je svanulo (usp. Iv 21,4), vrati se k njemu brat Pacifik. Tada

je blaeni Franjo stajao pred oltarom u molitvi. A brat ga Pacifik
ekae izvan kora, molei se isto tako pred raspelom. A kad se poe
moliti, podignut je i ugrabljen na nebo da li u tijelu ili izvan tijela,
samo Bog (usp. 2 Kor 12,2.3) zna i vidje u nebu mnogo prijestolja; meu njima vidje jedno uzvienije i slavnije od drugih, sjajno i
ureeno svakovrsnim dragim kamenjem (usp. Otk 21,19). Pa divei se
njegovoj ljepoti stade u sebi razmiljati (usp. Dn 4,16) o tome ije je
to prijestolje. I odmah zau glas to mu govorae (usp. Dj 9,4): Ovo
je prijestolje bilo Luciferovo, a umjesto njega na njemu e sjediti
ponizni Franjo.
A kad doe k sebi, odmah izie van k njemu blaeni Franjo; k
nogama mu padne (usp. Dj 10,25) onaj brat rairivi ruke u znaku
kria. Pa gledajui ga kao da ve u nebu boravi na onom prijestolju,
ree mu: Oe, oprosti mi i moli Boga da mi se smiluje i oprosti
mi moje grijehe. A blaeni Franjo ispruivi ruku (usp. Mt 14,31)
1151
podie ga; i odmah spozna kako je neto u molitvi vidio (usp. Lk

1,22). Izgledao je naime sav promijenjen, a govorae blaenome
Franji ne kao onome koji ivi u tijelu, nego kao onome koji ve u
nebu kraljuje.
Poslije pak, jer nije htio blaenome Franji rei vienje, poe mu
govoriti rijei kao izdaleka, i meu ostalim ree mu: to misli o
samom sebi, brate? Odgovori i ree mu blaeni Franjo: ini mi
se da sam vei grenik nego netko tko je u ovom svijetu. I odmah
bi reeno dui brata Pacifika: Po tome moe znati da je bilo isti
nito vienje (usp. Dn 8,26) koje si vidio, jer kao to je Lucifer zbog
svoje oholosti bio zbaen s onog prijestolja, tako e Franjo zbog
svoje poniznosti zasluiti da bude uzvien i sjedi na njemu.
61.
Kako se dao gol pred narodom
voditi na uetu vezanu o vrat
Jednom prilikom, kad se malo bio oporavio od neke svoje vrlo

teke bolesti, uinilo mu se kako je u onoj bolesti dobio neto malo
posebne hrane premda je malo jeo, pa ustade jednoga dana, dok
ga jo ne bijae pustila etverodnevna groznica, i dade sazvati puk
grada Asiza na trg, na propovijed.
A kad svri propovijed, zapovjedi puku da nitko odande ne odlazi dok se ne vrati k njima. Potom ue u katedralu svetoga Rufina
s mnogo brae i s bratom Petrom Katanskim, koji je bio kanonik te
crkve i prvi generalni ministar izabran od blaenoga Franje, i ree
tome bratu Petru, zapovijedajui mu pod poslunost da bez protivljenja uini to god mu rekne. Odgovori mu brat Petar: Brate,
niti mogu niti smijem to htjeti ili initi glede sebe i tebe osim to
ti odredi.
Svukavi dakle svoju tuniku, blaeni Franjo mu zapovjedi da ga
gola pred narodom vodi na pojasu vezanu o njegov vrat sve do mjesta gdje je propovijedao. A drugom bratu zapovjedi da uzme jednu
zdjelicu punu pepela i uzae na mjesto gdje je propovijedao, pa kad
bude doveden do onoga mjesta, da prospe onaj pepeo na njegovu
glavu. On mu se u tome ipak ne pokori zbog prevelike suuti i ljubavi koja ga obuze spram njega. A brat Petar, uzevi pojas privezan
o njegov vrat, vukao ga je za sobom kako mu bijae zapovjedio.
On je pak plakao veoma jako, a druga su braa s njim lijevala suze
najvee suuti i gorine.
A kad je tako gol pred pukom doveden do mjesta gdje je propovijedao, ree: Vi i svi koji po mome primjeru ostavljaju svijet i
stupaju u Red i ivot brae, vjerujete da sam svet ovjek; ali Bogu i
1152
vama ispovijedam kako sam u ovoj svojoj bolesti jeo meso i mesnu
juhu. I poee gotovo svi nad njim plakati od prevelike ljubavi i
suuti, ponajvie jer tada bijae zimsko vrijeme i vrlo jaka studen, a
jo ga ne bijae pustila etverodnevna groznica.
I udarajui se u svoja prsa optuivahu sami sebe govorei: Ovaj
svetac, za iji ivot znamo da je svet, toliko se stidei svojega tijela
za opravdanu i oitu potrebu sebe optuuje. K tome ga ak zbog
prevelikog odricanja i strogosti koju ini svome tijelu od poetka
svoga obraenja Kristu gledamo iva u tijelu ve gotovo mrtvom.
to emo initi mi jadnici koji smo cijelo vrijeme svoga ivota ivjeli
i dalje ivimo po poudama tijela (usp. Ef 2,3)?
62.
Kako je htio da svi znaju za svaku utjehu
koju je primalo njegovo tijelo
Isto tako, drugom zgodom, u nekom samotitu u etrdesetnici

svetoga Martina zbog svojih bolesti kojima ulje bijae odve tetno
jeo je jela zainjena mau. Kad je po svretku etrdesetnice propovijedao brojnom puku, u prvoj rijei propovijedi ree im: Vi ste
doli k meni s velikom pobonou vjerujui da sam svet ovjek,
ali ispovijedam Bogu i vama kako sam u ovoj etrdesetnici jeo jela
zainjena mau.
tovie, gotovo uvijek kad bi jeo kod nekih svjetovnjaka ili kad
bi mu braa neim ugodila tijelu zbog njegovih bolesti, odmah u
kui i izvan kue, pred braom i svjetovnjacima koji to nisu znali,
otvoreno govorae: Takva sam jela jeo. Nije naime htio skrivati
od ljudi to Bogu bijae bjelodano. Slino bi takoer, gdje god bi i
pred kojim god redovnicima i svjetovnjacima njegov duh takla oholost ili isprazna slava ili druga mana, odmah pred njima to priznavao
otvoreno i bez ikakva prikrivanja. Stoga jedanput ree svojim drugovima: U pustim i drugim mjestima gdje boravim elim ivjeti
tako kako bih ivio da me svi ljudi gledaju. Ako naime misle da sam
svet ovjek, a ne bih ivio ivotom koji dolikuje svetu ovjeku, bio
bih licemjer.
Stoga kad je jedan od njegovih drugova, koji je bio gvardijan,
zbog bolesti slezene i prehlade trbuha htio ispod njegove tunike priiti malo lisije koe uz slezenu i trbuh, ponajvie jer tada vladae
velika studen, odgovori mu blaeni Franjo: Ako eli da pod tunikom imam lisiju kou, izvana mi na tuniku stavi jedan komad te
koe, kako bi svi ljudi po tome znali da i iznutra imam lisiju kou.
I dade da mu se tako napravi, ali kratko ju je nosio iako mu bijae
veoma potrebna.
1153
63.
Kako je smjesta optuio sebe zbog isprazne slave
koju je osjetio dajui milostinju
Kad je iao po gradu Asizu, neka siromana starica zamoli od

njega milostinju za ljubav Boju, a on joj odmah dade kabanicu koju
imae na leima. I smjesta, bez oklijevanja, prizna pred onima koji
su ili s njim da je zbog toga osjetio ispraznu slavu.
I toliko drugih primjera slinih ovima o njegovoj veoma velikoj
poniznosti vidjeli smo i uli (usp. 1 Iv 1,1) mi koji smo ivjeli s
njime (usp. 2 Pt 1,18), to ne moemo pripovjediti ni govorom ni
pismom.
A ovo je osobito i najvie nastojao blaeni Franjo da pred Bogom
ne bude licemjer. Pa iako mu je zbog njegovih bolesti esto bila
potrebna posebna hrana, ipak je gledao da o sebi brai i drugima
uvijek prua dobar primjer. Stoga je strpljivo podnosio svaku oskudicu, kako bi svima oduzeo razlog za negodovanje.
64.
Kako je na samom sebi opisao
stanje savrene poniznosti
Kad se pribliavalo vrijeme kapitula, blaeni Franjo ree svome

drugu: Mislim da ne bih bio manji brat da nisam u stanju o kojem
ti govorim: evo, braa me s velikim potovanjem i pobonou pozivaju na kapitul pa, ponukan njihovom pobonou, idem s njima
na kapitul. A oni sabravi se mole me da navijestim rije Boju i
propovijedam im. I digavi se propovijedam im kako me poui Duh
Sveti (usp. Lk 12,12).
A po svretku propovijedi pretpostavimo da svi viu protiv
mene: Neemo da se ti zakralji nad nama (usp. Lk 19,14), nisi naime rjeit kako dolikuje i odve si jednostavan i neznalica. I veoma se stidimo imati tako jednostavna i prezrena poglavara nad
sobom, stoga se ubudue ne usuuj zvati naim poglavarom! I
tako me izbacuju uz ukor i pogrdu. Ne mislim dakle da sam manji
brat ako se, kad me podcjenjuju i sramotno izbacuju ne htijui
da budem njihov poglavar, ne radujem na isti nain kao kad me
potuju i aste, jednako se ponaajui u oba sluaja radi njihova
napretka i koristi. Ako se naime razveselim kad me uzdiu i aste
zbog njihova napretka i pobonosti, u emu se ipak moe kriti
opasnost po moju duu, mnogo se vie moram radovati i veseliti
zbog napretka i spasa svoje due kad me kore, pri emu je sigurna
korist po duu.
1154
65.
Kako je ponizno htio ii u daleke krajeve,
kao to bijae poslao drugu brau
te kako je pouio brau da ponizno i pobono idu po svijetu
Po svretku onoga kapitula na kojemu su mnoga braa bila

poslana u neke prekomorske pokrajine, ostavi s nekom braom,
blaeni Franjo im ree: Predraga brao, ja treba da budem uzor
i primjer svoj brai. Ako sam dakle poslao brau u daleke krajeve
da podnose napore i sramotu, glad i e i druge nevolje, pravo je i
sveta poniznost trai da i ja isto tako idem u neku daleku pokrajinu,
kako bi braa strpljivije podnosila protivtine kad uju da i ja to isto
podnosim. Idite dakle i molite Gospodina da mi dadne da izaberem
onu pokrajinu koja je vie njemu na slavu i za napredak dua i dobar
primjer naega Reda.
Obiavae naime sveti otac, kad je htio ii u neku pokrajinu, prije moliti Gospodina i slati brau da mole, kako bi Gospodin upravio
(usp. Jdt 12,8) njegovo srce da ide onamo kamo se njemu vie svidi.
Odoe dakle braa moliti pa se po svretku molitve vratie k njemu.
On im odmah s veseljem ree: U ime Gospodina naega Isusa Kri
sta (usp. Dj 3,6) i slavne Djevice, majke njegove, i svih svetih, izabirem pokrajinu Francusku u kojoj je puk katoliki, ponajvie stoga
to meu drugim katolicima veliko tovanje iskazuju Tijelu Kristovu
koje veoma ljubim. Zbog toga u s njima vrlo rado boraviti.
Blaeni Franjo je naime gajio toliko potovanje i pobonost prema Tijelu Kristovu te je htio da se napie u Pravilu kako mu braa u
pokrajinama u kojima borave imaju posveivati veliku panju i brigu. Takoer imaju opominjati klerike i sveenike da Tijelo Kristovo
odlau na dobro i dolino mjesto, a ako oni to zanemare, neka to
braa ine.
Htio je takoer da se u Pravilo stavi kako braa imena Gospodnja ili one rijei kojima se vri pretvorba, gdje god ih nau loe i
nedolino odloene, moraju skupiti i dolino odloiti astei Gospodina u rijeima njegovim. Pa premda to nije napisao u Pravilu,
jer ministri nisu smatrali dobrim da se to brai zapovjedi, ipak je u
svojoj oporuci i drugim svojim spisima htio brai o tome priopiti
svoju volju.
ak je jednom prilikom htio slati neku brau po svim pokrajinama s mnogo lijepih i istih posudica, pa gdje god nau Tijelo Kristovo nedolino odloeno, da ga asno stave u one posudice. Neku
je drugu brau takoer htio slati po svim pokrajinama s dobrim i
lijepim kalupima da prave dobre i iste hostije.
Kad je dakle blaeni Franjo birao onu brau koju je htio povesti
sa sobom, ree im: U ime Gospodnje, idite na put ponizno i as
1155
no dva po dva (usp. usp. Mk 6,7) i ponajvema u strogoj utnji od

jutra do treeg asa, molei Boga u srcima svojim (usp. Kol 3,16), a
isprazne i beskorisne rijei (usp. Mt 12,36) neka se ne spominju meu
vama (usp. Ef 5,3). Pa premda hodate, neka ipak va razgovor bude
tako ponizan i dolian kao da ste u samotitu ili u eliji. Gdje god
smo naime i kamo god ili, uvijek imamo sa sobom eliju: ta brat
tijelo naa je elija, a dua je pustinjak koji boravi unutra, u eliji, da
moli Boga i o njemu razmatra. Stoga ako dua ne ostane na miru u
svojoj eliji, malo koristi redovniku elija rukom nainjena.
A kad doe u Firencu, nae ondje gospodina Hugolina, biskupa
ostijskog, koji je poslije bio papa Grgur. Kad je on od blaenoga
Franje uo kako eli ii u Francusku, zabrani mu da ide govorei:
Brate, neu da ide na onu stranu planina jer u Rimskoj kuriji ima
mnogo prelata koji bi rado sprijeili dobra tvoga Reda. Ja pak i drugi
kardinali koji taj Red ljubimo radije emo ga tititi i pomagati mu
ako ostane u okviru ove pokrajine.
A blaeni Franjo mu ree: Gospodine, kad sam poslao drugu
svoju brau u daleke pokrajine, velika mi je moja sramota ako
ostanem u ovim pokrajinama, a ne budem suzajedniar u nevo
ljama (usp. Otk 1,9) koje e oni trpjeti radi Gospodina! A gospodin biskup mu ree gotovo korei ga: Zato si poslao svoju
brau tako daleko da umiru od gladi i podnose druge nevolje?
Odgovori mu blaeni Franjo s velikim arom i duhom prorokim
(usp. Otk 19,10) govorei: Gospodine, mislite li kako je Gospodin poslao brau samo radi ovih pokrajina? Ali kaem vam po
istini, kako je Gospodin izabrao i poslao brau radi napretka i
spasa dua svih ljudi ovoga svijeta; i bit e prihvaeni ne samo
u zemljama vjernika nego i u zemljama nevjernika i pridobit e
mnoge due.
I zadivi se gospodin biskup ostijski njegovim rijeima potvrujui kako on govori istinu. I tako mu ne dopusti da on poe u Francusku, nego blaeni Franjo posla onamo brata Pacifika s mnogo druge
brae. On se pak vrati u Spoletsku dolinu.
66.
Kako poui neku brau
da due lopova pridobivaju poniznou i ljubavlju
Razbojnici koji se skrivahu po umama i pljakahu ljude prolaznike dooe jednom u neko samotite brae, iznad mjesta Borgo
San Sepolcro, traei kruha. Neka braa govorahu da nije dobro
davati im milostinju, drugi pak davahu iz samilosti potiui ih na
pokoru.
1156
U meuvremenu u ono obitavalite doe blaeni Franjo. Njega braa upitae je li dobro davati im milostinju. I ree im blaeni
Franjo: Ako uinite kako vam reknem, ufam se u Gospodina (usp.
Ps 10,1) da emo pridobiti njihove due. Idite dakle i pribavite dobra kruha i dobra vina i odnesite im u umu gdje borave. I viite
govorei: Brao razbojnici, doite k nama jer smo braa, i nosimo
vam dobra kruha i dobra vina! Oni e smjesta doi. Vi pak prostrite
plahtu po zemlji pa stavite na nju kruh i vino i sluite ih ponizno i
veselo dok ne pojedu. A nakon jela navijestit ete im rije Boju.
I na koncu ete od njih za ljubav Boju prvo traiti ovo: da vam
svakako obeaju kako nee nikoga ubiti i kako nee nijednoj osobi
initi zlo. Ako naime sve odjednom zamolite, nee vas posluati. I
zbog vae poniznosti i ljubavi oni e vam odmah obeati. A drugoga
dana, zbog dobra obeanja, odnesite im s kruhom i vinom jaja i
sira i sluite ih dok ne pojedu. A nakon jela recite im: Zato ovdje
stojite vazdan (usp. Mt 20,6) da umrete od gladi i podnosite toliko
protivtina. A time inite toliko zla, s voljom i iz nude, ime ete
upropastiti svoje due ako se ne obratite Gospodinu. Bolje je da
Gospodinu sluite, i on e vam na ovom svijetu udijeliti to je potrebno za tijelo, a na koncu e spasiti vae due (usp. Jak 1,21).
Tada e ih Gospodin nadahnuti da se obrate zbog vae poniznosti i
ljubavi koju im iskaete.
Uinie dakle braa sve kako im ree blaeni Franjo. A oni razbojnici, po Bojoj milosti i milosru, posluae i izvrie doslovce,
od toke do toke, sve to braa od njih ponizno zatraie. ak
zbog poniznosti i prijateljstva brae prema njima poee i oni brai
ponizno sluiti, nosei na svojim ramenima drva sve do samotita, i
napokon neki od njih stupie u Red. Drugi pak, ispovijedajui svoje
grijehe (usp. Mt 3,6), inili su pokoru za uinjeno polaui zavjet u
ruke brae kako ubudue ele ivjeti od rada svojih ruku (usp. 1 Kor
4,12; Ef 4,28) i nikad nee initi sline stvari.
67.
Kako od avolskog ibanja spozna
kako se Bogu vie svia da prebiva u siromanim
i poniznim obitavalitima nego s kardinalima
Jednom je zgodom blaeni Franjo iao u Rim da posjeti gospodina ostijskog. Pa poto je ostao nekoliko dana s njim, posjeti i gospodina kardinala Leona, koji je blaenom Franji bio vrlo odan. A
jer tada bijae zimsko vrijeme i posve neprikladno za hodanje, zbog
studeni, vjetrova i kia, Leon ga zamoli da nekoliko dana ostane s
njim i umjesto jednog siromaha od njega dobiva hranu s drugim
1157
siromasima koji su svakodnevno jeli u njegovoj kui. A ovo ree jer

znadee da blaeni Franjo eli uvijek biti primljen kao siromah gdje
god je bio gost, iako ga gospodin papa i kardinali s veoma velikom
odanou i potovanjem primahu i tovahu kao sveca. I doda: Dat
u ti dobru kuu na osami, gdje e moi moliti i jesti ako htjedne.
Tada brat Aneo Tancredi, koji bijae jedan od dvanaestorice
prve brae, koji je takoer boravio s reenim kardinalom, ree blaenome Franji: Brate, ima ovdje blizu jedan toranj veoma prostran
i na osami, gdje bi mogao boraviti kao u samotitu. Kad ga blaeni
Franjo vidje, svidje mu se veoma, pa vrativi se gospodinu kardinalu
ree mu: Gospodine, moda u ostati kod vas nekoliko dana.
I vrlo se razveseli gospodin kardinal. Ode dakle brat Aneo i u
tornju pripravi mjesto (usp. Iv 14,2) za blaenoga Franju i njegova
druga. A jer blaeni Franjo ne htjede odande sii dokle god je boravio kod kardinala niti je htio da k njemu tko ulazi, obea i naredi
brat Aneo da se njemu i drugu svaki dan nosi hrana.
A kad je otiao onamo blaeni Franjo sa svojim drugom, prve
noi kad je htio ondje spavati, dooe avli i jako ga iibae. Pa
dozvavi svoga druga ree mu: Brate, avli me veoma jako iibae i
zato hou da ostane uza me jer se ovdje bojim boraviti sam. I one
noi ostade uza nj drug njegov; sav se naime tresao blaeni Franjo
kao ovjek koji ima groznicu. Stoga su cijelu no obojica probdjeli.
U meuvremenu govorae blaeni Franjo svome drugu: Zato
su me avli iibali i zato im je od Gospodina dana vlast (usp. Otk
9,3; 13,5.7) da mi naude? I ree: avli su redarstvenici Gospodina naega. Kao to naime vlast alje svoga redarstvenika da kazni
onoga koji je pogrijeio, tako Gospodin preko svojih redarstvenika to jest preko avola koji su u toj slubi njegove sluge kori
i kanjava koga god ljubi (usp. Izr 3,12; Heb 12,6). Mnogo puta
naime ne znajui grijei i savren redovnik. Stoga kad ne zna za
svoj grijeh, po avlu biva kanjen, da unutra i izvana dobro vidi i
upozna ono ime je zgrijeio. Koje naime Gospodin ljubi njenom
ljubavlju, nita na njima u ovom ivotu ne ostavlja nekanjeno. Ja
pak po milosru i milosti Bojoj (usp. Rim 12,1) ne znam da sam
u emu zgrijeio to ispovijeu i zadovoljtinom nisam popravio.
tovie, po svome milosru Bog mi je udijelio ovaj dar da o svemu
ime mu se mogu svidjeti ili ne svidjeti u molitvi dobivam jasnu
spoznaju. Ali moda me je sada kaznio po svojim redarstvenicima
jer e moja braa koja idu po svijetu podnosei glad i mnoge nevolje
i druga braa koja borave u samotitima i siromanim kuama, kad
uju da boravim kod gospodina kardinala premda mi gospodin
kardinal rado ini milosre i mome je tijelu potrebno prihvatiti ovaj
odmor moi imati povoda da mrmljaju protiv mene govorei: Mi
podnosimo toliko protivtina, a on ima svoju utjehu! A ja im uvijek
1158
moram davati dobar primjer jer sam im radi toga dat. Vie se naime
braa izgrauju kad s njima boravim u siromanim obitavalitima
nego u drugim kakvim i strpljivije podnose svoje nevolje kad uju
da i ja to isto podnosim.
Ovo je dakle bilo najvee i trajno nastojanje naega oca: da svi
ma uvijek prua dobar primjer (usp. Iv 13,15; Tit 2,7) i drugoj brai
oduzme povod da mrmljaju o njemu. I zbog toga je, zdrav i bolestan, trpio toliko i tako da se ne bi mogla suzdrati od suza sva
braa koja bi znala, kao mi koji bijasmo s njime (usp. 2 Pt 1,18) sve
do dana njegove smrti, koliko god bi puta to itala ili dozivala u
sjeanje. I sve bi nevolje i oskudicu podnosila s veom strpljivou
i veseljem.
Sie dakle blaeni Franjo s tornja ranom zorom i otie gospodinu kardinalu i pripovjedi mu sve to mu se dogodilo i to bijae podnio sa svojim drugom. ak mu ree: Ljudi smatraju da sam svet
ovjek, a evo avli me izbacie iz zatvora! I veoma se s njim veselio
gospodin kardinal. Pa ipak, jer ga je znao i potovao kao sveca, nije
mu htio proturjeiti kad ondje nije htio ostati.
I tako se blaeni Franjo pozdravivi se s njim vrati u samotite
Fonte Colombo kod Rietia.
68.
Kako je ukorio brau koja su htjela ii
putem svoje mudrosti i znanja, a ne putem poniznosti,
i prorekao im obnovu i povratak Reda u prvotno stanje
Dok je blaeni Franjo bio na kapitulu u Svetoj Mariji Porcijunkulskoj, koji je nazvan kapitul na rogoinama jer su ondje bila obitavalita samo od rogoine, a bilo je ondje pet tisua brae, mnoga
braa mudraci i znanstvenici pooe gospodinu ostijskom koji bijae ondje i rekoe mu: Gospodine, elimo da nagovorite brata
Franju neka slijedi savjete mudre brae i neka se kadto dade voditi od njih. I navodili su pravila blaenoga Benedikta, Augustina i
Bernarda koja ue da se uredno ivi tako i tako.
Kad je gospodin kardinal sve to prenio blaenome Franji u vidu
opomene, blaeni ga Franjo, nita mu ne odgovarajui, uze za ruku
i odvede k brai sabranoj na kapitulu; i ovako je u aru i snazi Duha
Svetoga progovorio brai: Brao moja, brao moja, Bog me pozvao na put jednostavnosti i poniznosti, i taj mi je put uistinu pokazao za me i za one koji mi ele vjerovati i slijediti me. I stoga
ne elim da mi spominjete neko pravilo, ni svetoga Benedikta, ni
svetoga Augustina, ni svetoga Bernarda, ni neki put i uzor ivljenja
osim onoga koji mi je Gospodin milosrdno pokazao i darovao. I
1159
ree mi Gospodin kako hoe da budem jedna nova luda u ovom

svijetu: i nije nas htio voditi drugim putem, nego tim znanjem. A po
vaem znanju i mudrosti Gospodin e vas smesti. Ja se pak ufam u
redarstvenike Gospodnje da e vas po njima kazniti Bog; i jo ete
se ukoreni vratiti u svoje stanje, hoete neete.
Tada se kardinal zadivi veoma i nita ne odgovori, a sva se braa
veoma pobojae.
69.
Kako je unaprijed znao i prorekao
da e znanje nuno biti povod uruavanja Reda
i kako je zabranio jednom od drugova da tei za propovijedanjem
Veoma se alostio blaeni Franjo ako se zanemarivala krepost,

a trailo znanje koje nadima (usp. 1 Kor 8,1; 13,4), osobito ako sva
tko nije ustrajavao u onom zvanju u kojem je bio pozvan (usp. 1 Kor
7,20.24) od poetka. Govorae naime: Braa moja koju vodi elja
za znanjem u dan nevolje (usp. Ho 9,7) nai e svoje ruke prazne.
Stoga hou da se oni vie snae krepostima, da kad doe vrijeme
nevolje (usp. Ps 36,39), sa sobom u tjeskobi imaju Gospodina (usp. 2
Ljet 15,4). Doi e naime nevolja (usp. Ps 21,12; Izr 1,27) u kojoj e
se knjige, beskorisne za bilo to, bacati kroz prozore i u zapeke.
Nije ovo govorio jer mu se itanje Svetoga pisma ne bi svialo,
nego da sve odalei od suvine brige za uenjem. Htio je naime da
oni radije budu dobri u ljubavi nego neznalice eljne znanja.
Predosjeao je takoer vremena koja e uskoro doi, a u koja e,
unaprijed je znao, znanje koje nadima (usp. 1 Kor 8,1; 13,4) nuno
biti povod za uruavanje. Stoga je nekoga od svojih drugova koji se
neko jako trudio oko propovijedanja, ukazavi mu se nakon svoje
smrti, ukorio i to mu zabranio, a zapovjedio mu da nastoji ii putem
poniznosti i jednostavnosti.
70.
Kako e oni koji u vrijeme budue nevolje uu u Red
biti blagoslovljeni, a oni koji budu prokuani
bit e bolji od svojih prethodnika
Govorae blaeni Franjo: Doi e vrijeme (usp. Ez 7,12) kad e

ovaj dragi Boji Red loim primjerima loe brae biti tako ozloglaen da e se stidjeti izii pred javnost!
One pak koji u to vrijeme dou da se obuku u habit Reda vodit
e jedino djelovanje Duha Svetoga, a tijelo i krv nee ih nikakvim
1160
grijehom (usp. Mt 16,17) okaljati, i bit e uistinu od Gospodina bla

goslovljeni (usp. Ps 115,12). Pa ako pri njima i ne bude djela koja
to zasluuju, ipak e na njih, ako ohladi ljubav (usp. Mt 24,12) koja
ini da sveci arko djeluju, doi beskrajne kunje. I koji u ono vrijeme budu naeni prokuani, bit e bolji od svojih prethodnika.
Jao pak onima koji zbog same slike i prilike redovnikoga zajednitva sebi pljeu, a pouzdavajui se u svoju mudrost i znanje budu
naeni neradini to jest da se ne vjebaju u kreposnim djelima, na
putu kria i pokore, u istu opsluivanju evanelja koje po zavjetu
moraju opsluivati isto i jednostavno! Oni se naime nee postojano oduprijeti napastima koje Gospodin doputa radi kunje izabranih. A koji budu prokuani i priznati, primit e vijenac ivota (usp.
usp. Jak 1,12), na koji ih u meuvremenu potie zloa odbaenih.
71.
Kako odgovori svome drugu koji ga upita
zato nije korio zastranjivanja
koja su se u Redu dogaala u njegovo vrijeme
Jedan drug blaenoga Franje jedanput mu ree: Oe, oprosti

mi, jer ono to ti hou rei ve je vie njih pretresalo. Pa ree:
Ti zna kako je neko po milosti Bojoj cijeli Red cvao u istoi
savrenstva, kako su sva braa s velikim arom i brigom u svemu
opsluivala sveto siromatvo. U svetim i siromanim graevinama
i namjetaju, u malim i siromanim knjigama i odjei, i kao to u
tome, i u svim drugim vanjskim stvarima jednoduno su arko eljeli brino drati sve to spada u na zavjet, poziv i dobar primjer
svima. Tako su bili jednoduni i u ljubavi prema Bogu i blinjemu,
kao ljudi uistinu apostolski i evaneoski.
Sada pak, unatrag kratka vremena, poe se ova istoa i savrenstvo vrlo razliito preinaavati, makar mnogi govore i ispriavaju
brau zbog mnotva, govorei kako zbog toga braa ne mogu to
opsluivati. tovie, mnoga su braa dola do tolikoga sljepila da
smatraju kako se vie ovim nego prvotnim stavovima puk izgrauje
i obraa na pobonost, pa im se ini kako zbog toga asnije ive:
prezirui i nita ne cijenei put svete jednostavnosti i siromatva koji
je bio poetak i temelj naega Reda. Stoga mi gledajui to vrsto
vjerujemo kako ti se to ne svia, ali se veoma udimo zato ti to
podnosi i ne kori ako ti se ne svia.
Odgovori blaeni Franjo i ree mu: Gospodin ti oprostio, brate, jer mi se eli suprotstaviti i protiviti te me uplesti u ono to ne
spada na moju slubu. Dokle god sam naime bio poglavar brai, a
oni ostali u svome pozivu i zavjetu, premda sam od poetka svoga
1161
obraenja uvijek bio bolestan, s malo brige sam im sluio primjerom

i rijeju. Ali poto sam vidio kako je Bog umnoio broj (usp. Dj 6,7)
brae, a oni zbog mlakosti i manjka duha poee skretati s prava i
sigurna puta kojim su obino ili, pa hodei irim putem koji vodi
(usp. Mt 7,13) u smrt nisu pazili na svoj poziv, zavjet i dobar primjer
i nisu htjeli na moje propovijedanje, opominjanje i dobar primjer
koji sam im neprestano pokazivao napustiti opasan i smrtonosan
put kojim su udarili, povjerio sam poglavarstvo nad Redom i upravu
Gospodinu i ministrima. Stoga, premda sam se u vrijeme kad sam
se odrekao dunosti poglavarstva nad braom ispriavao pred braom na generalnom kapitulu kako zbog svojih bolesti ne mogu o
njima voditi brigu, ipak sada radi njihove utjehe i koristi ne bih htio
da imaju ikojeg ministra osim mene sve do dana moje smrti kad bi
braa htjela ii po mojoj volji. Kad naime vjeran i dobar podlonik
spoznaje i opsluuje volju svoga poglavara, malo se o njemu poglavar mora brinuti. Toliko bih se ak veselio dobru brae radi njihova i svoga dobitka da mi ne bi bilo mrsko sluiti im makar leao
u krevetu bolestan, jer je moja dunost, to jest dunost poglavara,
samo duhovna, to jest suzbijati, duhovno koriti i popravljati mane.
A budui da mane ne mogu koriti i ispravljati propovijedanjem,
opominjanjem i primjerom, ne elim postati krvnik da kanjavam i
biujem, kao vlasti ovoga svijeta.
Ja se naime pouzdajem u Gospodina (usp. Ps 10,1) da e nevidljivi
neprijatelji, koji su redarstvenici Gospodnji za kanjavanje u ovom
i buduem svijetu ve kazniti one koji kre zapovijedi Boje i zavjet
svoga zvanja i uinit e da ih kore ljudi ovoga svijeta na njihovu pogrdu i sramotu, i tako e se vratiti k svome pozivu i zvanju.
Pa ipak, sve do dana svoje smrti neu prestati barem primjerom
i dobrim djelom pouavati brau da hode putem koji mi Gospodin
pokaza (usp. 1 Kr 8,36); a ja sam im ga ve pokazao, i pouio ih
rijeju i primjerom, da nemaju isprike (usp. Rim 1,20) pred Gospodinom pa da ja pred Bogom ne moram vie o njima polagati raun
(usp. Lk 16,2).
[Umetak]
Ove dolje rijei napisa brat Leon, drug i ispovjednik svetoga Franje, bratu Konradu iz Offide, rekavi da ih u iz usta blaenoga Franje, a taj isti brat Konrad ispria ih u Svetome Damjanu kod Asiza.
Sveti Franjo stajae iza propovjedaonice crkve svete Marije Aneoske u molitvi diui ruke k nebu i vapijae Kristu da ima milosra s pukom zbog goleme nevolje koja se imala dogoditi. A Gospodin ree: Franjo, ako eli da imam milosra s kranskim pukom,
1162
uini za me ovo: daj da tvoj Red ustraje u onom stanju u koje je

postavljen, jer od svega svijeta meni nita drugo nije ostalo. A ja tebi
obeavam da iz ljubavi prema tebi i tvome Redu neu dopustiti da
se svijetu dogodi ikakva nevolja. Ali ti kaem da e oni neizbjeno
odstupiti s ovoga puta na koji sam ih postavio. I izazvat e me na
toliku srdbu da u ustati protiv njih, zovnut u avle i dati im svu
vlast koju htjednu; a oni e takvu sablazan staviti izmeu njih i svijeta da nee biti nikoga tko e moi nositi tvoj habit osim po umama.
A kad svijet izgubi vjeru u tvoj Red, nee vie ostati svjetlosti, jer
sam postavio njih za svjetlost svijeta (usp. Mt 5,14).
A sveti Franjo ree: Od ega e ivjeti moja braa koja e stanovati u umama? Ree Krist: Ja u ih hraniti kao to sam hranio
sinove Izraelove manom u pustinji (usp. Pnz 8,16; Iv 6,31), jer e ti
i takvi biti dobri i tada e se vratiti u prvotno stanje u kakvom Red
bi osnovan i zapoet.
72.
Kako se molitvama i suzama ponizne i jednostavne brae
obraaju due, za koje se ini da se obraaju zbog znanja
i propovijedanja drugih
Presveti otac nije htio da njegova braa budu eljna znanja i knjiga, nego je htio i preporuivao im da se utvruju u svetoj poniznosti
i slijede istu jednostavnost, svetu molitvu i gospou siromatinu,
na emu su gradila prva sveta braa, pa govorae kako je to jedino siguran put do vlastitoga spasenja i izgradnje drugih; jer nam je
Krist, na ije smo nasljedovanje pozvani, jedino taj put pokazao i
njemu nas pouio jednako rijeju i primjerom.
Sam naime blaeni otac, predviajui budue stvari, doznavae
po Duhu Svetome i mnogo puta govorae brai kako e mnoga braa izgraujui druge zanemariti svoj poziv, to jest svetu poniznost,
istu jednostavnost, molitvu i pobonost i gospou nau Siroma
tinu, i dogodit e im se da e zbog onoga ime se, kako misle, vie
natapaju, to jest napunjaju pobonou, raspaljuju ljubavlju i prosvjetljuju spoznajom Boga zbog shvaanja Pisma zbog toga ostati unutra hladni i prazni. I tako se nee moi vratiti k prvotnome
zvanju jer su vrijeme ivljenja prema svome pozivu izgubili u ispraznu i krivu nastojanju. I bojim se da im se ne oduzme ono to se ini
da imaju (usp. Mt 25,29) jer posvema zanemarie ono to im bijae
dano, to jest drati i slijediti svoj poziv. Pa govorae: Ima mnogo
brae koja sve svoje nastojanje i svu svoju brigu ulau u stjecanje
znanja, zanemarujui svoj sveti poziv, lutajui duhom i tijelom izvan
puta poniznosti i svete molitve: kad oni puku odre propovijed i
1163
doznaju kako se zato neki izgrauju i obraaju na pokoru, nadimlju

se i uzdiu sebe zbog tuega djela i dobiti kao zbog svoga, premda
su ipak propovijedali vie sebi na prezir i osudu, i tu uistinu nita
nisu uinili osim kao orue onih po kojima je zapravo Gospodin
stekao takav plod. One naime za koje vjeruju kako se izgrauju i
obraaju na pokoru njihovim znanjem i propovijedanjem Gospodin
izgrauje i obraa po molitvama i suzama svete, siromane, ponizne
i jednostavne brae, makar to sama sveta braa ponajvema ne znaju: tako je naime Boja volja da to ne znaju, kako se zbog toga ne
bi mogli oholiti.
Ta su moja braa vitezovi okrugloga stola koji se skrivaju na pustim i samotnim mjestima da bi se bolje posvetili molitvi i razmatranju, oplakujui grijehe svoje i drugih ljudi, ivei jednostavno i ponaajui se ponizno, iju svetost Bog poznaje, a brai i ljudima kadto je nepoznata. Kad aneli njihove due prikau Gospodinu, tada
e im Gospodin pokazati plod i plau njihovih napora (usp. Mudr
10,17), to jest mnoge due koje su spaene po njihovim primjerima,
molitvama i suzama i rei e im: Sinci moji ljubljeni, evo tolike su i
takve due spaene po vaim molitvama, suzama i primjerima, pa jer
ste u malome bili vjerni, postavit u vas nad mnogim (usp. Mt 25,21).
Drugi su pak propovijedali i radili govorom svoje mudrosti i znanja,
a ja sam vaim zaslugama postigao plod spasenja. Stoga primite plau za trud oko njih i plod svojih zasluga, to jest kraljevstvo vjeno,
koje ste ugrabili silom svoje poniznosti i jednostavnosti i svojih molitava i suza.
I tako e oni nosei snoplje svoje, to jest plodove i zasluge svoje
svete poniznosti i jednostavnosti, ui u radost Gospodinovu (usp. Mt
25,21) veselei se i kliui.
Oni pak koji su se jedino brinuli da znaju i drugima pokazuju
put spasenja, nita ne radei za se, stajat e pred suditem Kristovim
(usp. 2 Kor 5,10) goli i prazni, donosei jedino snoplje pomutnje,
sramote i boli.
Tada e se uzdizati, slaviti i veliati istina svete poniznosti i jednostavnosti, i svete molitve i siromatva, to je na poziv; od te se
istine oni naduti vjetrom znanja (usp. 1 Kor 8,1) udaljie ivotom i
ispraznim govorom svoje mudrosti, govorei kako je ta istina la i
kao slijepci okrutno progonei one koji su hodili u istini. Tada e
se u boli, smutnji i sramu dokonati njihova bludnja i la njihova
miljenja u kojemu su hodili i za koje su pripovijedali da je istina,
po kojima su mnoge strovalili u jamu sljepila (usp. Mt 15,14), a oni
e sa svojim mranim miljenjem biti s duhovima tame baeni van u
tamu (usp. Mt 25,30).
Stoga esto blaeni Franjo govorae o onoj rijei: Dok je ne
rotkinja rodila mnoge, a koja imae mnoge sinove, onemoa (usp. 1
1164
Sam 2,5): Nerotkinja je redovnik dobar, jednostavan, ponizan,

siromaan i prezren, nevrijedan i odbaen, koji svetim molitvama
i vrlinama trajno druge izgrauje i bolnim uzdasima raa (usp. Rim
8,22. 26).
Ovu rije govorae vrlo esto, ponajvie pred ministrima i drugom braom na generalnom kapitulu.
73.
Kako je htio da se poglavari i propovjednici
vjebaju u molitvi i djelima poniznosti
te kako ih je tomu pouavao
Franjo, vjerni sluga i savreni sljedbenik Kristov, osjeajui kako

se upravo po vrlini svete poniznosti preobrazio u Krista, eljae u
brai prije ostalih vrlina ba poniznost i neprestano ih zduno rijeju
i primjerom nadahnjivae da nju ljube, ele, stjeu i uvaju, a ponajvie ministre i propovjednike opominjae i poticae da vre djela
poniznosti.
Govorae naime kako zbog dunosti poglavara i brige oko propovijedanja ne smiju zanemariti svetu i pobonu molitvu, kako
moraju ii prositi, ponekad raditi svojim rukama (usp. 1 Sol 4,11;
Ef 4,28) i initi druga djela poniznosti kao druga braa, radi dobra
primjera i dobitka za due svoje i drugih. I govorae: Veoma se
naime izgrauju podlona braa kad se njihovi ministri i propovjednici rado posveuju molitvi i kad su skloni djelima poniznosti
i jednostavnu sluenju. Inae ne mogu bez svoje sramote, tete i
osude drugu brau na to poticati. Treba naime, po Kristovu primjeru, prije initi nego pouavati, a skupa initi i pouavati (usp.
Dj 1,1).
74.
Kako je posramljujui sebe pouio brau
da raspoznaju kad bijae sluga Boji, a kad ne
Sazvao je jedanput blaeni Franju mnogu brau i ree im: Molio sam Gospodina da mi se udostoji pokazati kad jesam njegov
sluga, a kad ne. Nita drugo naime ne bih elio biti osim sluga
njegov. A sam predobrostivi Gospodin sada me je udostojao svoga
odgovora: Znaj da si uistinu moj sluga kad sveto misli, govori i
radi. Stoga sam sazvao vas, brao, i ovo sam vam povjerio da se
pred vama mogu sramiti kad vidite kako iznevjeravam sve to ili
neto od reenoga.
1165
75.
Kako je svakako htio da sva braa ponekad rade svojim rukama
Govorae kako e Gospodin one mlake koji se rado i ponizno ne

predaju nikakvu poslu brzo povratiti iz usta (usp. Otk 3,16): nitko se
neradin ne mogae pred njim pojaviti da ga odmah ne uzme na zub.
Sam je dakako kao uzor svakog savrenstva ponizno radio svojim ru
kama (usp. 1 Sol 4,11) ne doputajui da propadne ita od najboljeg
dara vremena.
Govorae naime: elim da sva moja braa rade i da se ponizno
vjebaju u dobrim djelima kako bismo ljudima bili manje na teret
i da srce ili jezik ne luta bez rada; oni pak koji ne znaju nita raditi
neka naue.
A govorae da dobit i plaa za rad treba biti preputena ne sudu
onoga koji je radio, nego sudu gvardijana ili obitelji.
etvrto poglavlje
Njegova revnost za zavjetovanje Pravilu

i za cijeli Red
76.
Kako je hvalio zavjetovanje Pravilu
i htio da ga braa poznaju,
o njemu govore i s njime umiru
Savreni revnitelj opsluivanja svetoga evanelja, blaeni je Franjo veoma arko revnovao oko opeg zavjetovanja naem Pravilu,
koje nije nita drugo doli savreno opsluivanje evanelja; one pak
koji jesu i koji e biti istinski revnitelji obdario je svojim posebnim
blagoslovom.
Govorio je naime svojim sljedbenicima da je ovo nae zavjetovanje knjiga ivota (usp. Otk 3,5), nada spasenja (usp. 1 Sol 5,8), zalog
slave, sr evanelja, put kria, stanje savrenstva, klju raja i ugovor
vjenoga saveza (usp. Heb 13,20). Htio je da ga svi imaju, da ga svi
znaju; i htio je da braa radi izbjegavanja dosade o njemu esto govore i u spomen na uinjenu zakletvu s unutarnjim ovjekom (usp.
Rim 7,22; Ef 3,16) o njemu ee razgovaraju.
Pouavao je takoer da se ono uvijek ima pred oima kako bi opominjalo i podsjealo na ivot kakav treba voditi i na dunost opsluivanja Pravila; i jo vie, htio je i pouavao brau da s njim umiru.
1166
77.
O svetu laiku koji je podnio muenitvo drei Pravilo u rukama
Dobro se dakle sjeajui ove svete pouke i zapovijedi preblaenoga oca, neki brat laik za kojega bez sumnje vjerujemo da je
primljen u zbor muenika dok bijae meu nevjernicima iz elje
za muenitvom i kad su ga konano Saraceni muili, u veliku aru,
drei Pravilo objema rukama, ponizno kleknuvi na koljena, ree
svome drugu: Zbog svega to uinih protiv ovoga Pravila, predragi
brate, priznajem se grenim pred oima boanskog velianstva (usp.
Iz 3,8) i pred tobom.
Nakon ove kratke ispovijedi slijedio je ma, pa njime zavravajui ivot stee mueniku krunu. On je tako mlad stupio u Red da je
jedva mogao postiti prema Pravilu, pa ipak je, iako djearac, nosio
gvoa uz tijelo. Sretna li djeaka koji sretno zapoe, a jo sretnije
dovri (usp. Sir 18,7).
78.
Kako je htio da Crkva Red uvijek titi i popravlja
Govorae blaeni Franjo: Idem preporuiti Red manje brae

svetoj Rimskoj crkvi, da mo njezine ibe strai i sustie zle, a sinovi Boji da se radi rasta vjenoga spasa svugdje raduju zbog pune
slobode; neka po tome sinovi spoznaju slatka dobroinstva svoje
majke i uvijek s posebnom pobonou slijede njezine asne stope.
Nee naime uz njezinu zatitu u Redu biti nita zloga (usp. Jr
5,12; Tit 2,8) niti e sin Belijalov (usp. 2 Sam 23,6) nekanjeno proi kroz vinograd Gospodnji (usp. Iz 5,7). Ta e se sveta majka brinuti
za slavu naega siromatva i nipoto nee dopustiti da oblak oholosti prekrije slavu poniznosti. Vez ljubavi i mira u nama e ouvati
(usp. Kol 3,14; Ef 4,3) nepovrijeenim; veoma strogo e kanjavati
one koji se odaleuju, a sveto opsluivanje evaneoske istoe trajno e cvjetati pred njezinim licem i nee dopustiti da miris dobra
glasa i sveta ivota ni na tren iezne.
79.
O etirima povlasticama koje je Gospodin darovao Redu
i objavio ih blaenome Franji
Blaeni Franjo govorae da je od Gospodina dobio i da mu je

aneo objavio ove etiri stvari: prvo, da Red i zavjet Manje brae
nee propasti sve do sudnjega dana; drugo, da nitko tko namjerno
1167
progoni Red nee dugo ivjeti; tree, da nitko zao elei zlo ivjeti
u Redu nee u njemu dugo ostati; etvrto, da e svatko tko iz srca
bude ljubio Red, koliki god grenik bio, na koncu zadobiti milosre.
80.
O odlikama koje je smatrao nunima
za generalnog ministra i njegove drugove
Tolika je bila njegova revnost za ouvanje savrenstva u Redu i

tako je vanim smatrao savreno opsluivanje Pravila da esto razmiljae tko bi nakon njegove smrti bio sposoban upravljati cijelim
Redom i u njemu uz Boju pomo ouvati savrenstvo, ali ne mogae nai nikoga prikladna.
Stoga mu pod konac njegova ivota ree jedan brat: Oe, ti e
prijei ka Gospodinu, a ova obitelj koja te slijedi ostat e u dolini
suza (usp. Ps 83,7); pokai nam dakle nekoga, ako ga zna u Redu,
u kome je tvoj duh, kome bi se mogao natovariti teret generalnog
ministra.
Blaeni Franjo uzdiui pri svakoj rijei odgovori: Sinci moji,
ne vidim nijednoga sposobnog vou tako velike i mnogostrane
vojske, nijednoga pastira tako velika i ratrkana stada; ali jednoga
u vam oslikati u kome se zrcali kakav bi morao biti voa i pastir
ove obitelji.
To ree mora biti ovjek veoma dolina ivota, velika razbora, hvalevrijedna ugleda, bez osobnih miljenika, da ne bi vie ljubei
jednoga proizveo sablazan svima. Treba mu biti milo nastojanje oko
molitve, ali ipak tako da odreene sate posveti svojoj dui, a druge
svome stadu: u rano jutro naime prvo mora slaviti presvetu misnu
rtvu i ondje u dugoj pobonosti s puno ljubavi Bojoj zatiti preporuivati samoga sebe i svoje stado. A nakon molitve neka je dostupan svima da ga ispituju, da svima daje odgovore, da se za sve brine
s ljubavlju, strpljivou i blagou.
Ne smije gledati tko je tko (usp. Dj 10,34), tako da se ne bi brinuo
manje za one jednostavne i neuke nego za uene i mudre. Ako mu
je dan dar znanja, neka ipak u ponaanju pokazuje vie sliku pobonosti i jednostavnosti, strpljivosti i poniznosti i gaji kreposti u sebi i
u drugima, i neprestano neka se vjeba vrei ih i druge na to potie
vie primjerom nego rijeima. Neka prezire novac, jer prvenstveno
on kvari na zavjet i savrenstvo; pa kao glava i uzor, koga svi treba
da slijede, neka nikad ne zloupotrebljava nikakve kese. Neka mu je
za njega dosta habit i mala knjiga, a za druge tintarnica, pero, papir
i peat. Neka ne skuplja knjige i neka se odve ne posveuje itanju
da ne bi moda uio nautrb dunosti. Neka s ljubavlju tjei alosne
1168
jer je ona posljednje utoite tjeskobnima (usp. Ps 31,7; 45,2), da u

slabih ne bi pobijedila bolest beznaa ako u njega ponestane lijeka
za ozdravljenje. Da one buntovne skloni na blagost, neka samoga
sebe ponizi i neka se dijelom odrekne svoga prava da duu pridobije
(usp. Fil 3,8; Mt 16,26).
Onima koji pobjegoe iz Reda, kao izgubljenim ovcama (usp. Mt
10,6), neka otvori srce ljubavi i neka im nikada ne uskrati milosre,
znajui da su veoma jake one kunje koje mogu natjerati na takav
korak; kad bi Gospodin dopustio da ih on iskusi, moda bi pao u
dublju jamu. elio bih da ga kao Kristova zamjenika svi pobono
i s potovanjem tuju i da se svi i u svemu za njega brinu sa svom
dobrohotnou, u skladu s njegovom potrebom i kako dolikuje naem staleu.
Pa ipak, on ne treba da se raduje astima niti da uiva u povlasticama vie nego u nepravdama, tako da se zbog asti ne promijeni njegovo ponaanje osim na bolje. A ako nekad ustreba
jau i bolju hranu, neka je ne jede na skrivenu, nego na javnom
mjestu, kako se ni drugi ne bi stidjeli pobrinuti se za se u bolesti
i slabosti.
Na njega ponajvema spada pronicati skrivene savjesti i iz tajnih
ila izvui istinu. Sve optube u poetku neka smatra sumnjivima
dok se nakon pomna ispitivanja ne pone pojavljivati istina. Neka
ne priklanja ui brbljavcima i brbljavce kad optuuju neka smatra
posebno sumnjivima, i neka im olako ne vjeruje. Napokon, mora
biti takav da iz elje da zadri ast nipoto ne okalja i ne oslabi muevan oblik pravde i jednakosti. Ipak tako da zbog prevelike strogosti ne propadne niija dua i da se zbog prekomjerne blagosti ne
rodi mlakost, i da zbog nehaja i popustljivosti ne propadne stega:
da bi ga se tako svi bojali i ljubili ga oni koji ga se boje. Neka pak
uvijek smatra i osjea kako e mu dunost poglavara biti vie teret
nego ast.
elio bih isto tako da ima drugove asne, stroge glede naslada,
hrabre u tekoama, dobre i suutne prema grenicima, takve koji
pokazuju jednaku naklonost prema svima. Da ne primaju za svoj
rad nita osim to je nuno za tijelo, da ne trae nita osim slave
Boje, napretka Reda, zasluge za vlastitu duu i savrena spasa sve
brae. Da budu sa svima ljubazni, da sve koji im dolaze primaju sa
svetom radou i da svima isto i jednostavno na samima sebi pokazuju uzor i primjer opsluivanja evanelja u skladu sa zavjetovanjem Pravilu. Evo, ree, takav bi mora biti generalni ministar ovoga
Reda i takve bi drugove morao imati.
1169
81.
Kako mu je govorio Gospodin dok se odve alostio
zbog brae koja su se udaljavala od savrenstva
S obzirom na mjeru revnosti koju je trajno imao spram savrenstva Reda, morao se alostiti ako bi kad uo ili vidio neko nesavrenstvo u njemu. Kad je poeo uviati kako su neka braa u Redu
davala lo primjer i kako su se braa ve poela udaljavati od najvieg vrhunca svoga zavjetovanja, iznutra pogoen prevelikom boli srca
(usp. Post 6,6), jednom prilikom u molitvi ree Gospodinu: Gospodine, vraam ti obitelj koju si mi dao.
A Gospodin mu odmah ree: Reci mi, jednostavni i neuki ovjeiu, zato se toliko alosti kad neki brat izie iz Reda i kad braa ne hode putem koji sam tebi pokazao (usp. 1 Kr 8,36)? Isto tako
reci mi tko je zasadio ovaj Red brae? Tko ini da se ovjek obrati
na pokoru? Tko daje krepost ustrajnosti u njoj? Zar to nisam ja?
Ja te nisam izabrao kao ovjeka obrazovana i rjeita za ovu obitelj,
jer ne elim ni da ti ni da oni koji budu istinska braa i opsluitelji
Pravila koje sam ti dao hodite putem znanja i rjeitosti, nego sam te
izabrao jednostavna i neobrazovana da mogne znati, kako ti, tako
i oni, da u bdjeti nad svojim stadom. I postavio sam te za peat
njak (usp. Hag 2,23) njima, da bi djela koja ja izvodim na tebi oni
na sebi morali izvoditi. A oni koji hode putem koji sam tebi pokazao
(usp. 1 Kr 8,36) mene imaju i obilnije e imati (usp. Iv 10,10). Koji
pak htjednu hoditi drugim putem, oduzet e im se i ono to misle
da imaju (usp. Mt 25,29). Zato ti kaem da se ubudue ne alosti
toliko, nego ini to ini, radi to radi: jer u vjenoj ljubavi (usp. Jr
31,3) zasadio sam Red brae. Stoga znaj: jer ga toliko ljubim, ako
koji brat vrativi se na bljuvotinu (usp. 2 Pt 2,22; Izr 26,11) umre
izvan Reda, drugoga u poslati u Red da umjesto njega ima njegovu
krunu. A ako ne bude roen (usp. Mt 26,24), uinit u da se rodi. A
da zna kako ivot i Red brae ljubim iz vlastite pobude, pretpostavimo da u cijelome Redu ostanu samo tri brata, jo uvijek e on biti
moj Red i neu ga napustiti dovijeka.
A kad to u, njegov se duh udesno utjei.
Pa premda se zbog prevelike revnosti koju je uvijek imao prema
savrenstvu Reda nije mogao potpuno suzdrati da se estoko ne
alosti kad bi uo za kakvo nesavrenstvo brae zbog kojega nastajae lo primjer ili sablazan, ipak tako ohrabren od Gospodina
dozivae u pamet onu rije psalma: Ja se zakleh i odluih uvati
pravednost (usp. Ps 118,106) Gospodnju i opsluivati Pravilo koje
Gospodin dade meni i onima koji me htjednu slijediti. A sva se ova
braa obvezae na to kao i ja. I stoga, nakon to sam napustio slubu brae zbog svojih bolesti i drugih opravdanih razloga, moram
1170
se otada samo moliti za Red i brai pruati dobar primjer (usp. Tit
2,7). Ovo naime imam od Gospodina i znam uistinu, ako me ne
ispriava bolest, vea pomo koju mogu pruiti Redu jest da se za
nj svakodnevno molim Gospodinu, da ga on upravlja, uva i titi.
Na ovo sam se naime obvezao Gospodinu i brai: ako tko od brae
propadne zbog moga loa primjera, smatram svojom dunou za
njega Gospodinu poloiti raun (usp. Mt 12,36).
Ove je rijei u sebi govorio da umiri svoje srce, a i brai ih je
ee tumaio u razgovoru i na kapitulima.
Stoga ako bi mu kadgod koji brat govorio kako se treba umijeati u upravljanje Redom, on bi odgovarao govorei: Braa imaju
svoje Pravilo i zaklela su se opsluivati ga. A da nemaju isprike
zbog mene, poto Gospodin odlui postaviti me za njihova poglavara, pred njima se zakleh da u ga jednako opsluivati. Stoga
otkad braa znaju to moraju initi, a to izbjegavati, preostaje jedino da ih djelima pouim, jer sam im radi toga dat za svoga ivota
i nakon smrti.
82.
O posebnoj revnosti koju imae
prema obitavalitu Svete Marije Porcijunkulske
i o odredbama koje ondje donese protiv ispraznih rijei
Dokle god je ivio, vie nego prema drugim obitavalitima Reda,

uvijek je djelom pokazivao posebnu revnost i osobito nastojanje da
se ouva savrenstvo ivota i ponaanja u svetom obitavalitu svete Marije Aneoske, kao glavi i majci itavoga Reda. Nastojao je i
htio da to obitavalite bude svim obitavalitima uzor i primjer poniznosti, siromatva i svake evaneoske savrenosti. elio je da braa
koja ondje borave, vie nego druga braa, pozorno i brino sve ine
ili izbjegavaju u skladu sa savrenim opsluivanjem Pravila.
Stoga je jednom, radi izbjegavanja nerada koji je korijen svih
zala (usp. 1 Tim 6,10), osobito u redovnika, odredio da se svakoga dana, odmah nakon jela, braa moraju skupa s njim vjebati
nekim radom. Odredio je to kako ne bi beskorisnim i ispraznim
rijeima (usp. Mt 12,36), kojima je ovjek sklon osobito nakon
jela, potpuno ili djelomino upropastili dobro koje su stekli u vrijeme molitve.
Isto je tako odredio i zapovjedio da se strogo obdrava ovo: ako
koji brat putujui ili togod radei s braom izusti koju ispraznu rije
(usp. Mt 12,36), mora moliti jedan Oena, hvalei Boga na poetku i na kraju molitve. Ako sam postane svjestan pa se optui za prijestup, neka taj Oena moli za svoju duu s pohvalama Gospodinu,
1171
kao to je reeno. A ako ga neki brat prvi za to ukori, mora Oena

na prije reeni nain moliti za duu brata koji ga ukori.
Ako se pak ukoren stane ispriavati i ne htjedne moliti taj Oena, na isti nain mora moliti dva Oenaa za duu onoga brata koji
ga ukori. Ako se njegovim vlastitim ili neijim tuim svjedoanstvom utvrdi kako je istina da je rekao ispraznu rije (usp. Mt 12,36),
neka spomenute pohvale Bogu na poetku i na kraju molitve izrekne tako glasno da ga uju i razumiju sva braa koja ondje stoje.
Dok on to bude govorio, neka ta braa ute i sluaju. Ako pak tko
sluajui brata kako govori ispraznu rije (usp. Mt 12,36) preuti i
ne ukori ga, mora na isti nain izmoliti jedan Oena s pohvalama
Bogu za duu onoga koji ree isprazno.
I svaki brat koji ulazei u eliju ili kuu ili neko obitavalite
ondje nae brata ili brau, mora odmah pobono blagoslivljati i
hvaliti Gospodina.
Ove pohvale Gospodinu presveti otac obiavae uvijek izgovarati, a i drugu brau s najarom voljom i eljom pouavae i poticae
da te pohvale izriu brino i pobono.
83.
Kako je opomenuo brau
da nikad ne napuste to obitavalite
Premda je blaeni Franjo znao da je na svakom mjestu na zemlji

postavljeno kraljevstvo nebesko (usp. Ez 34,13; Mt 5,3) i vjerovao
da se izabranicima Bojim boanska milost moe dati na svakom
mjestu, ipak je iskusio kako je obitavalite svete Marije Porcijunkulske ispunjeno obilnijom milou i da ga s neba pohode vinji
duhovi.
Stoga esto govorae brai: Pazite, sinci, da nikada ne napustite ovo obitavalite. Ako vas na jedna vrata izbace van, na druga
se vratite; ovo je naime obitavalite uistinu sveto (usp. Ez 42,13) i
prebivalite Kristovo i Majke Njegove Djevice. Kad smo bili malo
brojni (usp. 1 Ljet 16,19), ovdje nas je Svevinji umnoio; ovdje je
svjetlom svoje mudrosti prosvijetlio due svojih siromaha; ovdje je
ognjem ljubavi svoje raspalio nau volju. Ovdje e dobiti to zaite
onaj koji bude molio pobona srca, a onaj koji bude zgrijeio tee e
biti kanjen. Stoga, sinci, smatrajte najdostojnijim svakoga potovanja i asti ovo obitavalite, kao istinsko prebivalite Boje (usp. Ef
2,22), posebno drago njemu i njegovoj majci. I ovdje cijelim svojim
srcem (usp. Ps 42,5), glasom radosti i hvale, veliajte Boga (usp. Ps
135,2.26) Oca i Sina njegova Gospodina Isusa Krista u jedinstvu
Duha Svetoga.
1172
84.
O milostima koje Gospodin uini
u obitavalitu svete Marije Aneoske
Sveti se ime
Ovoga mjesta nad svime,
Ono je jedno
Najveih poasti vrijedno.
Sretno je zvano,
Sretnije ime mu dano,
Naziv taj kae
Rije da sa slubom se slae.
Aneli sami
Tu svjetlo nose po tami,
Tu himne svoje
Zbor njihov noima poje.
Svetite staro
Die se Franjinim marom.
Iz loeg stanja
Tri je obnovio zdanja.
Taj hram je htio
Kad udove vreom je skrio,
Prisiliv tijelo
Duhu da robuje cijelo.
U tome zdanju
Brau utemelji Manju,
Primjer to prui
Mnogi su slijedili mui.
Tu Klara, to se
S Bogom zaruila, kose
Odreza, skide
Urese, za Kristom ide.
Crkvica stara
Postade mati fratara,
Gospo isto,
Svijetom da hodaju s Kristom.
1173
S ovoga mjesta
iroka suzi se cesta,
A krepost jau
Razvija poziv tko zau.
Pravilo vrijedi,
Sveto siromatvo slijedi,
Ispraznost pada,
Kri sad u sreditu vlada.
Ako se smuti
Franjo i nemir outi,
Ovdje mu dua
Smiraj i okrepu kua.
Istina sja se
Sumnja kud uvukla se,
Mo mjesta ta je,
Sve molitvi oca se daje.3
Peto poglavlje
O njegovoj revnosti
za savrenstvo brae
85.
Kako im je opisao savrena brata
Preblaeni otac, preobrazivi na neki nain brau u svece po

arkoj ljubavi i goruoj revnosti koju je imao prema njihovu savrenstvu, esto je u sebi razmiljao o tome koja bi svojstva i vrline
morale resiti dobroga manjeg brata. Pa govorae kako bi bio dobar onaj manji brat koji bi imao ivot i svojstva ove svete brae:
savrenu vjeru i ljubav prema siromatvu brata Bernarda; jednostavnost i istou brata Leona, ija je istoa uistinu bila veoma
sveta; uljudnost brata Anela, prvog viteza koji je doao u Red
i koga je krasila svaka uljudnost i dobrota; uljudno ponaanje i
prirodnu osjeajnost brata Masea s njegovom lijepom i pobonom
rjeitou; uzvien duh kontemplacije koji je brat Egidije imao do
3
Prepjevala eljka orak.
1174
najvieg savrenstva; kreposnu i postojanu molitvu brata Rufina

koji se bez prekida uvijek molio: i kad je spavao ili togod radio,
njegov je duh uvijek bio s Gospodinom; strpljivost brata Junipera
koji je doao do savrena stanja strpljivosti, zbog savrene istine o
vlastitoj nevrijednosti koju je uvijek imao u vidu i najvee elje da
nasljeduje Krista na krinom putu; tjelesnu i duhovnu snagu brata
Ivana od Pohvala, koji je u ono vrijeme tjelesnom snagom nadvisivao sve ljude; ljubav brata Ruera, iji je sav ivot i ponaanje
bio sadran u revnosti oko ljubavi; briljivost brata Lucida koja je
bila najvea mogua, pa nije htio ni mjesec dana boraviti u istom
obitavalitu, nego kad mu se poelo sviati u nekom obitavalitu, odmah bi odlazio odande i govorio: Nae boravite nije ovdje
(usp. Heb 13,14), nego u nebu.
86.
Kako opisivae needne oi
da brau potakne na udorednost
Meu ostalim vrlinama koje ljubljae i eljae da ih braa posjeduju, nakon one temeljne, svete poniznosti, osobito je ljubio ljepotu
i istou udorednosti. Zato htijui pouiti brau da imaju edne
oi, obiavae needne oi igosati ovom priom (usp. 1 Kor 13,12;
Ps 118,120): Poboan i moan kralj poslao je kraljici dva glasnika
jednoga za drugim. Vraa se prvi i rijeima prenosi samo rijei, a
nita ne govori o kraljici. Zadrao je naime svoje oi mudro u glavi
(usp. Prop 2,14) i nipoto ih nije uperio u kraljicu. Vraa se drugi,
pa nakon nekoliko rijei koje dojavi, razvi dugu priu o kraljiinoj
ljepoti: Uistinu, gospodaru, ree, vidio sam najljepu enu: sretan
li je onaj ija je.
A kralj e mu: Ti si, slugo opaki (usp. Mt 18,32), bacio needne
oi na moju enu, oito si htio kupiti ono to si pomno promotrio.
Pozva dakle prvoga i ree mu: to misli o kraljici? Samo
najbolje, ree, jer je rado i strpljivo sasluala. On je odgovorio mudro. Kralj mu pak ree: Ima li na njoj kakve ljepote? On odgovori: Gospodaru moj, tvoje je to gledati i ocjenjivati, moje je pak
bilo prenijeti joj rijei.
Tada kralj presudi i ree: Ti, ree, ima edne oi i ednije tijelo,
stoj u mojoj sobi i uivaj u mojoj radosti. Onaj pak needni neka
napusti kuu da ne okalja lonicu.
Govorae dakle: Tko se ne bi morao bojati gledati Kristovu zarunicu?
1175
87.
O trima rijeima koje ostavi brai
da sauva njihovo savrenstvo
Kad je jednom prilikom zbog bolesna eluca morao povratiti,

zbog velika naprezanja koje je inio povraao je krv cijele noi, sve
do jutra. A kad njegovi drugovi opazie kako ve gotovo umire od
prevelike slabosti i muke, s prevelikom boli i lijevajui suze rekoe
mu: Oe, to emo bez tebe initi? Kome nas, siroad, ostavlja
(usp. Iv 14,18)?
Ti si nam uvijek bio otac i majka, uvijek si nas zainjao i raao
u Kristu (usp. Gal 4,19). Ti si nam bio voa i pastir, uitelj i popravitelj, pouavajui i popravljajui nas vie primjerom nego rijeju.
Kamo emo dakle ii, ovce bez pastira (usp. Mt 9,36), siroad bez
oca, ljudi neobrazovani i jednostavni bez voe? Kamo emo ii da
te traimo, slavo siromatva, pohvalo jednostavnosti i asti nae nevrijednosti?
Tko e nama odsad slijepima pokazivati put istine? Gdje e biti
usta koja e nam govoriti i jezik koji e nas savjetovati? Gdje e biti
arki duh da nas upravlja na krini put i potie nas na evaneosko
savrenstvo? Gdje e biti, da se uteemo tebi, svjetlo oiju naih
(usp. Tob 10,5); da te traimo, tjeitelju dua naih? Gle, oe, gle, ti
umire? Gle, ostavlja nas tako osamljene, naputa nas tako alosne i pune gorine!
Evo, pribliava se onaj dan, dan plaa i gorine, dan osamljenosti
i alosti! Evo dana gorkoga koji smo se uvijek bojali ugledati otkad
smo s tobom, kojeg tovie nismo mogli ni zamisliti! Nita udno!
Tvoj nam ivot naime trajno bijae svjetlo, a tvoje rijei bijahu lui
koje su nas trajno raspaljivale i razgarale za put kria, za evaneosko
savrenstvo, za ljubav prema preslatkome Raspetome i za njegovo
nasljedovanje.
Dakle, oe, barem blagoslovi nas i ostalu brau, sinove svoje koje
si rodio u Kristu, i ostavi nam neki spomen na svoju volju, da ga tvoji sinovi mogu uvijek drati u pamenju i rei: Na je otac ove rijei
ostavio brai i sinovima svojim na svojoj samrti.
Tada presveti otac, upravljajui oinske oi na sinove, ree im:
Zovnite mi brata Benedikta iz Prata. Taj je brat naime bio sveenik, svet i razborit, koji je blaenome Franji kad je leao bolestan
ponekad slavio misu; jer je uvijek kad je mogao htio sluati misu
koliko god bio bolestan.
A kad doe k njemu, ree mu: Pii kako blagoslivljam svu
svoju brau koja su u Redu i one koji e doi sve do konca vijeka.
A budui da zbog slabosti i bolova ne mogu govoriti, u ovim trima rijeima ukratko otkrivam svoj brai sadanjoj i buduoj svoju
1176
volju i nakanu. Neka se u znak sjeanja na me, u ime blagoslova

i oporuke, uvijek meusobno ljube kao to sam ja ljubio i ljubim
njih; neka uvijek ljube i opsluuju gospou nau Siromatinu; i
neka uvijek ostanu odani i podloni poglavarima i klericima svete
majke Crkve.
Ovako naime na otac uvijek na kapitulima brae obiavae blagoslivljati i odrjeivati svu brau sadanju i buduu, a i izvan kapitula u aru ljubavi to isto injae vie puta. I opominjae brau da se
boje i uvaju loa primjera, a proklinjae sve koji loim primjerima
izazivahu ljude da pogruju Red i ivot brae, jer se dobra i sveta
braa zbog toga stide i veoma aloste.
88.
O ljubavi koju pokaza brai pred smrt
dajui svakome pojedinome zalogaj kruha,
kao to uini Krist
Jedne noi blaenoga su Franju pritisnuli toliki bolovi da te noi

gotovo nije mogao poivati ni spavati. A ujutro, kad su bolovi malo
ve popustili, dozva svu brau koja su bila u obitavalitu i, dok su
sjedili pred njim, on je u njima promatrao i gledao svu brau.
Pa polaui desnu ruku na glavu (usp. Post 48,17) svakog pojedinog blagoslovi, sve prisutne i odsutne i one koji e doi u Red sve
do konca vijeka (usp. Dn 7,18). I vidjelo se da pati u sebi jer nije
mogao vidjeti svu svoju brau i sinove pred svoju smrt.
A htijui u smrti nasljedovati svoga Gospodina i uitelja, koga
je u svom ivotu savreno nasljedovao, zapovjedi da mu donesu
kruhove i blagoslovi (usp. Mt 26,26) ih, pa ih dade razlomiti na
vie komada jer ih sam zbog prevelike slabosti ne mogae lomiti.
Uze ih i svakome bratu prui komad zapovijedajui da ga svaki
cijela pojede.
Kao to je Gospodin prije svoje smrti htio u znak ljubavi blagovati s apostolima u etvrtak, tako je i njegov savreni nasljedovatelj
blaeni Franjo htio svojoj brai pokazati isti znak ljubavi.
A da je to htio uiniti slino Kristu, jasno je po tome to je poslije
upitao je li onda bio etvrtak.
A budui da je bio drugi dan, ree kako je mislio da je etvrtak.
No jedan je od one brae sauvao jedan komad onoga kruha, pa
nakon smrti blaenoga Franje mnogi bolesnici koji su ga jeli odmah
su bili osloboeni od svojih bolesti.
1177
89.
Kako se bojao da braa ne upadnu u kakvu smutnju
zbog njegovih bolesti
Budui da zbog bolova u svojoj bolesti nije mogao spavati, vidio

je da se braa zbog toga oko njega mnogo mue i umaraju. A jer je
jo uvijek vie ljubio due brae nego vlastito tijelo, poeo se bojati
da braa kakvim nestrpljenjem zbog prevelika truda oko njega ne
uvrijede Boga ma i najmanjom uvredom.
Stoga jednom zgodom s ljubavlju i suuti ree svojim drugovima:
Predraga brao i sinci moji, neka vam ne bude muno truditi se
oko mene bolesna, jer e vam Gospodin radi mene, sluge svojega,
u ovom i buduem svijetu nadoknaditi svaki plod vaih djela koja
sada ne moete izvriti zbog brige za moju bolest. tovie, stjeete
veu korist nego da radite za se, jer tko pomae mene, pomae cijeli
Red i ivot brae. Recite mi ak ovako: Mi troimo na te, a Gospodin e umjesto tebe biti na dunik.
Ovo pak govorae sveti otac htijui pomoi i podii malodunost njihova duha, zbog prevelike revnosti koju imae za savrenstvo njihovih dua. Bojae se naime da ne bi kuani zbog toga
napora jednom rekli: Mi ne moemo moliti ni podnositi toliki
napor, pa tako postali lijeni i nestrpljivi te tako izgubili velik plod
umjerena rada.
90.
Kako je opomenuo sestre svete Klare
Poto je blaeni Franjo sastavio Pohvale Gospodinu za stvorenja,

napisao je i neke rijei s pjevanjem za utjehu i izgradnju siromanih
gospoa, znajui kako se one previe aloste zbog njegove bolesti.
Pa jer ih nije mogao osobno pohoditi, te im je rijei poslao po drugovima. Njima je naime htio tim rijeima otkriti svoju volju, to jest
kako treba da ive i vladaju se ponizno i da budu jednodune u
ljubavi. Uviao je naime kako njihovo obraenje i svet ivot bijae
ne samo velianje Reda brae nego i najvea izgradnja ope Crkve.
Znajui pak kako su od poetka svoga obraenja vodile teak i
siromaan ivot, uvijek je prema njima osjeao ljubav i suut. Stoga
ih je u tim rijeima molio da, kao to ih je Gospodin s mnogih strana
sabrao u jedno za svetu ljubav, sveto siromatvo i svetu poslunost,
uvijek u tome ive i umiru. A posebno ih je opomenuo da se od
milostinje koju im Gospodin dadne u veselju i sa zahvalnou razborito brinu za svoje tijelo, i ponajvie da one zdrave u naporima
koje poduzimaju za svoje bolesne sestre, a one bolesne u svojim
bolestima budu strpljive.
1178
esto poglavlje
O trajnome aru ljubavi

i suuti prema muci Kristovoj
91.
Kako se nije brinuo za svoje bolesti
zbog ljubavi prema muci Kristovoj
Toliki je bio ar ljubavi i suuti blaenoga Franje prema patnjama i muci Kristovoj i toliko se svakodnevno iznutra i izvana zbog
njegove muke alostio da se za svoje bolesti nije brinuo. Stoga,
premda je dugo vremena sve do dana svoje smrti bolovao na elucu, jetri i slezeni, a od vremena povratka iz prekomorskih krajeva
trajno su ga veoma teko boljele i oi, ipak se nije nipoto htio pobrinuti da se lijei.
Zato gospodin ostijski, uviajui da je to tako i da je uvijek bio
strog prema svome tijelu, a ponajvie da je poeo gubiti oinji vid
jer se nije htio lijeiti, s velikom ljubavlju i suuti opomenu ga govorei: Brate, ne ini dobro to se ne lijei, jer je tvoj ivot veoma
koristan brai, svjetovnjacima i cijeloj Crkvi. Ako naime suosjea
sa svojom bolesnom braom i ako si uvijek prema njima bio blag i
milosrdan, ne smije u tolikoj svojoj nevolji biti okrutan prema sebi:
zato ti zapovijedam da sebi trai lijeka i pomoi.
Sam je naime presveti otac sve to je tijelu bilo gorko uvijek uzimao kao slatko, jer je iz poniznosti i stopa Sina Bojega uvijek crpio
bezgraninu slast.
92.
Kako je zateen da ide
glasno oplakujui Kristovu muku
Kad je jednom zgodom, nedugo nakon svoga obraenja, hodao

sam putem nedaleko od crkve svete Marije Porcijunkulske, iao je
glasno plaui i jauui. A neki duhovni ovjek susretne ga pa, bojei se da ga to ne boli, ree mu: Brate, to te mui? On pak
odgovori: Morao bih ovako ii po svemu svijetu bez stida, oplakujui muku Gospodina moga. Tada onaj poe s njim zajedno plakati
i lijevati suze.
Ovoga smo ovjeka poznavali i od njega smo to doznali; on je
ak pruio veliku utjehu i milosre blaenome Franji i nama, drugovima njegovim.
1179
93.
Kako se izvanjska utjeha koju je neko inio
okretala u suze i suut s Kristom
Pijan od ljubavi prema Kristu i suuti s njim, blaeni je Franjo

nekad inio ovo: veoma slatka melodija koja je vrela u njemu vani
je esto davala francuski zvuk; daak boanskoga apta koji je kri
om primalo njegovo uho (usp. Job 4,12) prolamao se u francusku
pjesmu.
Katkad bi sa zemlje uzimao drvo i stavljao ga u lijevu ruku, pa bi
desnom rukom drugo drvo u obliku luka vukao po njemu, kao po
violi ili nekom drugom instrumentu. inei za to prikladne pokrete
pjevao bi na francuskome o Gospodinu Isusu Kristu. Ponekad bi se
sav ovaj ples svravao u suzama, a ova bi se pjesma radosnica slijevala u suut s Kristovom mukom.
Pri tome bi neprestano uzdisao, pa zbog udvostruenih jecaja
zaboravivi na ono to drae u rukama prenosio se u nebo.
Sedmo poglavlje
Njegov ar za molitvu i boanski asoslov,

i da u sebi i u drugima ouva duhovnu radost
94.
O molitvi i boanskome asoslovu
Iako su ga mnogo godina muile spomenute bolesti, ipak je bio

toliko poboan i pun potovanja prema molitvi i boanskome asoslovu da se u vrijeme molitve ili recitiranja kanonskih asova nikad
nije naslanjao na zid ili ogradu; stajae naime uvijek uspravno i gole
glave, a ponekad kleae, ponajvie jer je vei dio dana i noi provodio u molitvi. tovie, kad je pjeice iao po svijetu, prekidao je hod
kad je htio moliti asove. Ako bi pak zbog slabosti jahao, uvijek bi
sjahao radi moljenja asoslova.
Jednom je zgodom padala jaka kia, a on je zbog slabosti i velike
potrebe jahao. Pa kad je bio ve sav mokar, sjai s konja kad je htio
moliti asove i s toliko arke pobonosti i potovanja izmoli asoslov kao da je bio u crkvi ili eliji, stojei tako na putu, a neprestano
je kiilo po njemu. Pa ree svome drugu: Ako tijelo hoe na miru i
u spokoju jesti svoju hranu, koja skupa s tijelom postaje jelo crvima,
s koliko mira i spokoja, s koliko potovanja i pobonosti mora dua
primati svoju hranu, to jest samoga Boga.
1180
95.
Kako je u sebi i u drugima uvijek ljubio
duhovnu radost, unutarnju i vanjsku
Ovo je najvie i osobito nastojao blaeni Franjo: da izvan molitve i boanskoga asoslova trajno ima unutarnju i vanjsku duhovnu
radost. I to je isto tako u svoje brae posebno ljubio, ee ih je,
tovie, korio zbog izvanjske alosti i nehaja.
Govorae naime: Ako sluga Boji uznastoji imati i ouvati unutarnju i vanjsku duhovnu radost, koja proistjee iz istoe srca i stjee se pobonom molitvom, avli mu nita ne mogu nauditi govorei: Otkad sluga Boji ima radost u nesrei i srei, ne moemo nai
pristupa k njemu niti mu nauditi. Ali avli onda likuju kad mogu
ugasiti ili na neki drugi nain sprijeiti pobonost i radost koja dolazi od iste molitve i ostalih kreposnih djela.
Ako naime avao u sluzi Bojem moe imati neto svoje, ako ne
bude mudar i brian da to to moe prije uniti i razori po snazi svete molitve, pokajanja, ispovijedi i zadovoljtine, za kratko e vrijeme
od jedne vlasi uvijek joj dodajui nainiti itavo brvno. Pa jer, brao
moja, ova duhovna radost proizlazi iz nevinosti srca i istoe trajne
molitve, prvenstveno treba nastojati ovo dvoje stei i sauvati, kako
biste tu radost, koju u sebi i u vama najare elim i udim vidjeti i
osjetiti, mogli imati unutra i vani na izgradnju blinjega i na sramotu
neprijatelja. Njemu naime i drugovima njegovim pripada alost, a
nama uvijek radost i veselje u Gospodinu (usp. Fil 4, 4).
96.
Kako je ukorio druga koji imae alosno lice
Blaeni Franjo govorae: Budui da znam kako mi avli zavide

zbog dobroinstava koja mi Gospodin dade, i znam i vidim da, jer
mi ne mogu nakoditi u meni, vrebaju na moje drugove i nastoje mi
nakoditi po njima. A ako mi ne mogu nakoditi po meni i po mojim
drugovima, odlaze veoma smueni. ak ako sam nekad kuan ili
potiten, im zamijetim radost na svome drugu, odmah se zbog njegove radosti od kunje i potitenosti vraam k unutarnjoj i vanjskoj
radosti.
Zato je sam otac veoma korio one koji vani pokazivahu alost.
Jednom je prilikom naime ukorio jednoga od drugova koji u licu
izgledae tuan. I ree mu: Zato vani pokazuje bol i alost zbog
svojih grijeha? Zadri tu alost za se i za Boga, i moli ga da ti po
svome milosru oprosti i vrati dui tvojoj radost spasenja (usp. Ps
50,14) svoga koje je liena zbog krivnje grijeha. Preda mnom pak
1181
i pred drugima uvijek nastoj biti radostan: sluzi Bojemu naime ne

dolikuje pred svojim bratom ili pred kim drugim pokazivati alost i
nemirno (usp. Iz 42,4) lice.
Ne treba ipak shvaati ili vjerovati kako je na otac, ljubitelj svake
ozbiljnosti i estitosti, htio da se ta radost oituje smijehom ili odve
ispraznom rijeju, jer se time ne pokazuje duhovna radost, nego vie
ispraznost i ludost. Naprotiv, u sluge Bojega posebno se grozio smijeha i isprazne rijei (usp. Mt 12,36), jer je htio ne samo da se on ne
smije nego da ni drugima ne daje ni najmanjega povoda za smijeh.
Stoga je u jednoj svojoj opomeni jasnije izrazio kakva mora biti radost
sluge Bojega. Ree naime: Blago onome redovniku koji ima uitak
i radost samo u svetim govorima i djelima Gospodnjim i njima potie
ljude na ljubav prema Bogu u veselju i radosti. Jao pak onom redovniku koji uiva u rijeima ispraznim (usp. Mt 12,36) i tatim i njima
potie ljude na smijeh.
Po radosti na licu prepoznavae naime revnost i brigu, raspoloenje i pripravnost duha i tijela da rado ini svako dobro (usp. Tit 3,1).
Ovakva naime revnost i raspoloenje ponekad vie potiu druge nego
samo dobro djelo. tovie, ako nije oito da se djelo ini rado i revno,
koliko god bilo dobro, vie raa muninu nego to potie na dobro.
Stoga na licu nije htio vidjeti alost koja esto pokazuje potitenost i neraspoloenje duha i tromost tijela za svako dobro. Ozbiljnost
pak i zrelost na licu i na svim udovima i osjetilima tijela uvijek je osobito ljubio kod sebe i kod drugih, i na to je koliko je mogao rijeju i
primjerom druge poticao. Iskusio je naime da je ovakva ozbiljnost i
ednost vladanja kao zid i veoma jak tit protiv strijela avla, a da je
dua bez zatite ovoga zida i tita kao gol vojnik meu veoma jakim i
zatienim neprijateljima koji neprekidno ude i trae njegovu smrt.
97.
Kako pouavae brau da zadovolje potrebe tijela
da ne bi molitva propala
Presveti otac uviae i shvaae kako je tijelo stvoreno radi due

i kako tjelesne ine treba initi radi duhovnih. Stoga govorae: Jedui, spavajui i zadovoljavajui druge potrebe tijela, sluga Boji mora svome tijelu razborito udovoljavati, tako da brat tijelo ne
moe mrmljati govorei: Ne mogu stajati uspravno i moliti, niti se
veseliti u svojim nevoljama, jer ne zadovoljava moje potrebe.
Ako bi naime sluga Boji svome tijelu udovoljavao razumno i na
dovoljno dobar i astan nain, a brat tijelo htjelo biti nemarno i lijeno ili pospano u molitvi, bdjenju i drugim dobrim djelima, tada bi
ga trebao kanjavati kao lou i lijenu stoku, jer hoe jesti, a nee biti
1182
od koristi i nositi teret. Ako pak, zbog oskudice i siromatva, brat

tijelo ne moe dobiti to mu treba kad je zdravo i bolesno, makar
ponizno i asno za ljubav Boju zaiskao od brata ili svoga poglavara
pa mu nije dano, neka za ljubav Boju podnese strpljivo, kao to je
podnio i onaj koji ga tjei, a nije dobio (usp. Ps 68,21). I ovu e mu
potrebu uz strpljenje Gospodin uraunati u muenitvo. I jer je uinio to treba, to jest u svojoj potrebi ponizno zatraio, nema grijeha
ako tijelo stoga i tee oboli.
Osmo poglavlje
O nekim kunjama
koje mu je Gospodin pripustio
98.
Kako je avao uao u jastuk koji je imao pod glavom
Dok je blaeni Franjo u samotitu u Grecciu boravio na molitvi

u posljednjoj eliji iza velike elije, jedne noi za prvoga sna zovnu
svoga druga koji poivae blizu njega. I ustade drug i doe do vrata
elije gdje bijae blaeni Franjo, a svetac mu ree: Brate, ove noi
nisam mogao spavati ni stajati uspravno na molitvi jer mi se glava i
koljena veoma tresu, pa mi se ini da sam jeo kruh od ljulja.
I dok mu drug govorae utjene rijei, blaeni Franjo ree: Ja
doista vjerujem da je avao u ovom jastuku pod mojom glavom.
Iako naime, otkako je otiao iz svijeta, nikad nije htio leati na
perju niti imati pernati jastuk, ipak su ga braa protiv njegove volje
prisilila da tada zbog bolesti oiju koristi taj jastuk.
Baci ga dakle svome drugu; drug ga pak uhvati desnom rukom
i prebaci ga preko lijevog ramena. A kad izie na vrata one elije,
odmah izgubi govor, ne mogae jastuk ispustiti ni rukama micati;
nego stajae tako uspravno ne mogui se pokrenuti s onoga mjesta
niti osjeae ita o sebi. Nakon to je neko vrijeme tako stajao, po
Bojoj ga milosti zovnu blaeni Franjo i smjesta doe k sebi (usp. Lk
15,17; Dj 12,11) pustivi jastuk da padne iza lea.
Vrativi se blaenome Franji ispria mu sve to mu se dogodilo,
a svetac ree: Kad sam naveer molio poveerje, osjetio sam kako
avao dolazi u eliju. Po tome vidim da je taj avao vrlo lukav: jer
kad ne moe natetiti mojoj dui, eli sprijeiti zadovoljenje tjelesne
potrebe, kako ne bih mogao spavati ni stajati uspravno na molitvi,
pa da tako sprijei pobonost i veselje moga srca i da zbog toga
mrmljam na svoju slabost.
1183
99.
O vrlo tekoj kunji koju je imao vie od dvije godine
Dok je boravio u obitavalitu svete Marije, priputena mu je vrlo

teka kunja duha na korist njegove due. A ovo ga je toliko muilo,
u duhu i tijelu, to je mnogo puta izbjegavao drutvo brae, jer pred
njima ne mogae biti radostan kako obiavae. Muio se jednako
odriui se jela, pia i razgovora; ustrajnije moljae i obilnije lijevae
suze da mu se Gospodin udostoji poslati dovoljno lijeka u tolikoj
nevolji.
A kad se tako muio vie od dvije godine, jednoga dana, dok se
molio u crkvi svete Marije, u duhu mu doe ona rije evanelja:
Da ima vjere kao zrno goruiino i rekne onoj gori (usp. Mt 17,20)
da se premjesti na drugo mjesto, bilo bi tako.
Sveti Franjo smjesta odgovori: Gospodine, koje je to brdo?
I bi mu reeno: To brdo je tvoja kunja. Ree blaeni Franjo:
Neka mi dakle, Gospodine, bude (usp. Lk 1,38) kako si rekao. I
odmah je bio tako savreno osloboen da mu se inilo kako nikada
nije imao nikakve kunje.
Isto tako na svetom brdu La Verni, u vrijeme kad je na svome
tijelu primio rane Gospodinove, od avla je pretrpio tolike kunje i
nevolje da se nije mogao pokazivati radosnim kao obino. Govorae
naime svome drugu: Da braa znaju kako mi esto i kakve muke i
nevolje zadaju avli, nema ga meu njima koji se ne bi nada mnom
ganuo i saalio.
100.
O kunji koju su mu zadali mievi, u kojoj ga je Gospodin utjeio
i tada mu zajamio svoje kraljevstvo
Dvije godine prije njegove smrti, dok je u Svetom Damjanu bio

u jednoj elijici nainjenoj od rogoine, a oi su ga jako boljele
tako da vie od pedeset dana nije mogao vidjeti ni danje svjetlo ni
sjaj ognja, po Bojem je priputenju da se uvea njegova muka
i zasluga u onu eliju nahrupilo mnotvo mieva, pa trei po
njemu i oko njega danju i nou ne dadoe mu ni da se moli ni da se
odmara. ak su se dok je jeo pentrali po njegovu jelu i napadali ga.
Po tome su i on i njegovi drugovi jasno uvidjeli kako je to avlova
kunja.
Videi dakle blaeni Franjo kako ga tolike nevolje taru, jedne se
noi saali sam nad sobom i ree u sebi: Gospodine, meni na po
mo pogledaj (usp. Ps 70,12) na moje slabosti, da ih mogu strpljivo
podnositi.
1184
I odmah mu je u duhu reeno: Reci mi, brate, da ti tko umjesto

ove tvoje bolesti i nevolja dadne tako veliko i dragocjeno blago, te
cijela zemlja bude isto zlato, sve kamenje dragocjeno kamenje, a sva
voda balzam, a ti sve to drao nitavnim u usporedbi s onim (usp.
Mudr 7,9) velikim blagom, zar se ne bi veoma radovao? A blaeni
Franjo odgovori: Gospodine, veliko bi bilo to blago i dragocjeno
veoma te vrlo vrijedno i poeljno (usp. Ps 18,11).
I zau opet (usp. Otk 10,8) kako mu govori: Brate, veseli se
dakle i klii u svojoj bolesti i nevoljama i ubudue budi tako siguran
kao da si ve u mome kraljevstvu.
Pa ustavi ujutro ree svojim drugovima: Da car kojem svome
sluzi dadne sve kraljevstvo, zar se taj sluga ne bi morao radovati?
A da mu dadne svu vlast, zar se ne bi mnogo vie radovao? I ree
im: Treba dakle da se ja od sada veoma radujem u slabostima i
nevoljama svojim (usp. 2 Kor 12,10) i da se jaam u Gospodinu (usp.
Ef 6,10) te svagda zahvaljujem Bogu Ocu i jedinomu Sinu njegovu
Gospodinu Isusu Kristu (usp. Ef 5,20) i Duhu Svetome za toliku
milost koju mi uini Gospodin: jer se naime meni, svome nedostojnom sluzi, dok jo ivim u tijelu udostojao zajamiti svoje kraljevstvo. Stoga hou njemu u ast, nama za utjehu i blinjemu na
pouku ispjevati novu pohvalu Gospodinu za stvorenja kojima se
svakodnevno sluimo i bez kojih ne moemo ivjeti, a u kojima
ljudski rod veoma vrijea Stvoritelja. I trajno smo nezahvalni za
toliku milost i toliko dobroinstvo, i ne hvalimo Gospodina stvoritelja i darovatelja svih dobara kako bismo morali. Pa sjede i poe
malo razmiljati.
A poslije ree: Svevinji, svemogui dobri Gospodine, i tako
dalje, i ispjeva pjesmu o tome, i poui svoje drugove da je govore i
pjevaju.
Njegov duh naime tada osjeae takvu utjehu i slast da je htio
poslati po brata Pacifika, koji se u svijetu neko nazivae kraljem
stihova i bijae veoma uglaen uitelj pjevanja. Htio mu je takoer
dati nekoliko brae, dobre i duhovne, da idui skupa s njime po
svijetu propovijedaju i pjevaju hvale Gospodinu. Govorae naime
kako eli da onaj meu njima koji zna bolje propovijedati prvo propovijeda narodu, a da nakon propovijedi svi skupa pjevaju hvale
Gospodinu, kao trubaduri Gospodnji.
A kad se svri pjesma, htio je da propovjednik rekne narodu:
Mi smo trubaduri Gospodnji, a od vas za to elimo ovu plau, da
inite istinsku pokoru. I ree: to su naime sluge Gospodnje doli
neke vrste njegovi trubaduri, koji moraju srca ljudi uzdii i potaknuti na duhovnu radost?
A to govorae posebno za manju brau koja su narodu Bojemu
dana za njegov spas.
1185
Deveto poglavlje
O duhu prorotva
101.
Kako je prorekao pomirenje asikoga biskupa i gradonaelnika
snagom hvala za stvorenja,
koje su pred njima pjevali njegovi drugovi
Kad je blaeni Franjo sastavio spomenute hvale za stvorenja,

koje je nazvao Pjesmom brata Sunca, nastade velika nesloga izmeu asikoga biskupa i gradonaelnika, tako da je biskup izopio
gradonaelnika, a gradonaelnik izdao uredbu da njemu nitko nita ne prodaje niti od njega kupuje i da s njim ne sklapa nikakva
ugovora.
Premda bijae bolestan, kad je to uo blaeni Franjo, ganu ga ljubav prema njima, ponajvie jer nitko nije posredovao oko pomirenja. I ree svojim drugovima: Velika je sramota za nas, sluge Boje,
to se biskup i gradonaelnik tako mrze, a nitko ne posreduje da se
pomire! I odmah u spomenute hvale doda jedan stih za taj sluaj
i ree:
Budi hvaljen, moj Gospodine, za onoga koji oprata tebi za ljubav
i podnosi bolest i nevolju.
Blaeni oni koji ustraju u miru,
jer e ih ti, Svevinji, okruniti.
Poslije je pozvao jednoga od svojih drugova i rekao mu: Idi gradonaelniku pa mu u moje ime reci da sm s gradskim velmoama i
s drugima koje moe sa sobom povesti doe k biskupu.
A kad onaj brat ode, ree drugoj dvojici svojih drugova: Idite
pa pred biskupom, gradonaelnikom i drugima koji su s njima pjevajte Pjesmu brata Sunca. I uzdam se u Gospodina (usp. Ps 10, 1) da
e odmah skruiti njihova srca, pa e se vratiti prijanjoj ljubavi i
prijateljstvu.
Kad se dakle svi sabrae u biskupovu klaustru, ustadoe ona dva
brata, pa jedan od njih ree: Blaeni Franjo u svojoj bolesti sastavi
hvale Gospodinu za njegova stvorenja, u ast samome Gospodinu
i na izgradnju blinjega. Stoga vas on moli da ih posluate vrlo pobono. I tako ih poee govoriti i pjevati.
Gradonaelnik pak odmah ustade i, sklopivi ruke i ake, paljivo ih kao evanelje Gospodinovo saslua s najveom pobonou i
s mnogo suza. Imae naime veliko povjerenje u blaenoga Franju i
pobonost prema njemu.
Po svretku hvala Gospodinu gradonaelnik ree pred svima:
Uistinu vam kaem da bih oprostio ne samo gospodinu biskupu,
1186
koga hou i moram smatrati svojim gospodarom, nego ako bi tko

ubio moga brata ili moga sina. Pa rekavi to, pade k nogama (usp.
Mt 15,30) biskupovim i ree mu: Evo, pripravan sam vam dati svaku zadovoljtinu kako odredite, za ljubav Gospodina naega Isusa
Krista i sluge njegova blaenoga Franje. Biskup ga pak uze za ruke,
podie i ree: Po svojoj slubi prilii mi da budem ponizan, ali jer
sam po naravi sklon srdbi, treba da mi oprosti. I tako su se s
mnogo naklonosti i ljubavi zagrlili i poljubili.
A braa su se zadivila i razveselila vidjevi da se doslovce ispunilo ono to je blaeni Franjo prorekao o njihovoj slozi. I svi drugi
prisutni smatrali su ovo najveim udom, pripisujui sve zaslugama
blaenoga Franje to ih je Gospodin iznenada pohodio i to su se
od tolike nesloge i sablazni, ne sjeajui se nijedne izgovorene rijei,
vratili tolikoj slozi.
Mi pak koji bijasmo (usp. 2 Pt 1,18) s blaenim Franjom svjedoi
mo (usp. Iv 21,25) da je uvijek tako doslovce bilo kad bi o neemu
rekao: tako je ili tako e biti. Uvijek je doslovce tako bilo. A mi
smo toliko puta i toliko toga vidjeli da bi bilo predugo to zapisati ili
pripovjediti.
102.
Kako je predvidio sudbinu brata
koji se pod izlikom utnje nije htio ispovijedati
Bio je neki brat asna i sveta izvanjskog naina ivota, koji je

naizgled bio danju i nou zaokupljen molitvom. A utnju je tako
trajno opsluivao da se jedanput, kad se sveeniku ispovijedao,
samo nekim znakovima, a ne rijeima ispovijedao. Tako je naime
izgledao poboan i revan u ljubavi prema Bogu da se jednom sjedei s braom, premda nije govorio, ali je sluao dobre rijei, izvana
i iznutra udesno veselio. Tako je samim time esto drugu brau
poticao na pobonost.
Nakon to je vie godina ustrajao u ovakvu ponaanju, sluajno u ono obitavalite gdje je on boravio doe blaeni Franjo.
Kad pak on u od brae za njegovo ponaanje, ree im: Znajte
uistinu (usp. Mt 22,16) da je to avolska kunja to se ne eli
ispovijedati.
U meuvremenu doe onamo generalni ministar da pohodi blaenoga Franju i stade ga hvaliti pred blaenim Franjom. A ree mu
blaeni Franjo: Vjeruj mi, brate, da toga brata zavodi i zavarava
zao duh.
Ree generalni ministar: Izgleda mi udno i gotovo nevjerojatno da bi to moglo biti s ovjekom koji ima toliko znakova i djela sve-
1187
tosti. A blaeni Franjo mu ree: Iskuaj ga, reci mu da se barem

jedanput ili dvaput tjedno ispovjedi. A ako te ne poslua, znaj da je
istina to ti rekoh.
Ree dakle generalni ministar onome bratu: Brate, svakako
hou da se dvaput ili najmanje jedanput tjedno ispovjedi. On pak
stavi prst na svoja usta, odmahujui glavom i pokazujui da to nipoto nee uiniti iz ljubavi prema utnji. A ministar, bojei se da ga ne
sablazni, otpusti ga.
A nakon nekoliko dana (usp. Lk 15,13) svojevoljno je onaj brat
napustio Red i vratio se u svijet, nosei svjetovnu odjeu.
Jednoga pak dana, dok su ili nekim putem, dvojica drugova blaenoga Franje susretoe ga. On je hodao sam, kao najsiromaniji
hodoasnik. Iz suuti mu rekoe: Jadnie, gdje je onaj tvoj asni
i sveti ivot? Nisi naime htio govoriti i priati sa svojom braom, a
sada ide i tri po svijetu kao ovjek koji ne poznaje Boga (usp. 1
Sol 4,5).
A on im poe govoriti kunei se esto svojom vjerom, kao ljudi
od svijeta, pa mu oni rekoe: Bijedni ovjee, to se kao svjetovnjaci kune svojom vjerom ti koji si se suzdravao ne samo od bezraz
lonih rijei (usp. Mt 12,36) nego i od dobrih?
I tako ga otpustie. A malo nakon toga umro je. I veoma smo se
zadivili vidjevi da je doslovce istina onako kako je o njemu prorekao blaeni Franjo u vrijeme kad su onoga jadnika braa smatrala
svetim.
103.
O onomu koji je plakao pred blaenim Franjom
da bude primljen u Red
U vrijeme kad nitko nije priman u Red bez doputenja blaenoga

Franje s mnogim drugima koji su htjeli ui u Red doao je sin nekog
plemia iz mjesta Lucca blaenome Franji, koji je tada bolestan boravio u palai asikoga biskupa.
A kad su svi oni bili predstavljani blaenome Franji, nakloni se
on pred njim i stade jako plakati molei ga da bude primljen. Blaeni Franjo ga oinu pogledom i ree (usp. Dj 13,9.10) mu: O jadni
tjelesni ovjee, zato lae Duhu Svetomu (usp. Dj 5,3) i meni? Ti
plae tjelesno, a ne duhovno!
A kad to ree, odmah pred palau dooe njegovi roaci, na
konjima, htijui ga uhvatiti i odvesti. On pak, uvi topot konja,
pogleda kroz jedan prozor i vidje svoje roake. I odmah sie k
njima i, kao to je unaprijed vidio blaeni Franjo, s njima se vrati
u svijet.
1188
104.
O sveenikovu vinogradu
koji je zbog blaenoga Franje ostao bez groa
Kod siromanog sveenika crkve svetoga Fabijana, koja je blizu

mjesta Rieti, boravio je zbog bolesti oiju blaeni Franjo. A tada je
gospodin papa Honorije s itavom Kurijom bio u onom gradu. Tako
su mnogi kardinali i drugi visoki klerici, gotovo svakodnevno, pohaali blaenoga Franju, zbog pobonosti koju su gajili spram njega.
Ona pak crkva imae malen vinograd, uz kuu u kojoj bijae blaeni Franjo, a u onoj kui bijahu vrata na koja su u vinograd ulazili
skoro svi koji su ga pohaali, ponajprije jer tada groe bijae zrelo,
a mjesto veoma ugodno. Zbog toga je sav onaj vinograd uniten i
groe mu tako rei obrano.
Stoga se sveenik stao sablanjavati i govoriti: Premda je vinograd malen, ipak sam dobivao toliko vina da je podmirivalo moje
potrebe, a ove ga godine, evo, izgubih.
uvi to dozva ga blaeni Franjo i ree mu: Gospodine, nemoj
se dalje alostiti to, zasad, ne moemo drugo uiniti, nego uzdaj se
u Gospodina (usp. Ps 10,1) jer zbog mene, svoga sluge, moe ti u
cijelosti nadoknaditi tvoju tetu. Reci mi koliko si mjeina vina imao
kad si neto vie dobivao iz svog vinograda? Sveenik odgovori:
Oe, trinaest mjeina. Ree mu blaeni Franjo: Ne alosti se
vie i nikome zbog toga ne reci uvredljivu rije. Nego uzdaj se u
Gospodina i moje rijei, pa ako imade manje od dvadeset mjeina
vina, ja u ti nadoknaditi.
Otada je sveenik utio i bio miran. A u vrijeme berbe, po Bojem daru, imao je od onog vinograda dvadeset mjeina, nita manje. I zadivi se veoma sveenik i svi koji to ue, govorei kako
ondje nije moglo biti dvadeset mjeina vina ni da je vinograd bio
pun groa.
Mi pak koji bijasmo s njime (usp. 2 Pt 1,18) svjedoimo (usp. Iv
21,24) kako se u ovome i u svemu to je prorekao uvijek doslovce
ispunila njegova rije.
105.
O vojnicima Perue koji su ometali njegovu propovijed
Kad je blaeni Franjo propovijedao na trgu u Perui nakon to se

ondje skupilo mnogo naroda (usp. Neh 8,1; Pnz 31,12), gle, vojnici
Perue stadoe na konjima trati po trgu, nadmeui se u oruju, i
ometahu propovijed. Pa premda su ih prisutni korili, ipak od toga
ne odustadoe.
1189
Okrenuvi se dakle prema njima, blaeni Franjo im u aru duha

ree: Sluajte i razumijte (usp. Mt 13,14) to vam Gospodin navjeuje po meni, svome malenom sluzi; i ne recite: On je iz Asiza!
(Ovo pak ree jer od davnine vladae i vlada mrnja izmeu graana Perue i Asiza.)
I ree im: Gospodin vas je uzvisio (usp. Ps 36,34) nad sve vae
susjede. Zbog toga otad morate jo vie priznavati svoga Stvoritelja i biti ponizni ne samo pred samim Bogom nego i pred svojim
susjedima. Ali uzoholi se srce (usp. Ez 28,2; 28,5; Pnz 17,20) vae
pa poharaste susjede svoje i mnoge pobiste. Stoga vam kaem:
ako se brzo ne obratite Bogu dajui zadovoljtinu onima koje ste
uvrijedili, Gospodin koji nita ne puta nekanjeno (usp. Mt 23,38;
Job 24,22) uinit e, radi vee osvete i kazne vae i na vau sramotu, da ustanete jedni protiv drugih. A kad nastane pobuna i
graanski rat, pretrpjet ete toliku nevolju koliku vam vai susjedi
ne bi mogli zadati.
Tako naime blaeni Franjo nikad kad je propovijedao nije preuivao mane puka, nego je sve javno i estoko korio. A Gospodin
mu je bio dao toliku milost da su ga se bojali i potivali ga svi koji
su ga gledali i sluali, kojega god su stalea ili poloaja bili. Zbog
obilja Boje milosti koju je imao uvijek su ih njegove rijei izgraivale kad god bi ih korio, pa ili su se obraali Gospodinu ili se u
sebi kajali.
I, po Bojem priputenju, nakon nekoliko dana nastade razdor
izmeu vojnika i puka te puk istjera vojnike iz grada. A vojnici, s
Crkvom koja ih podupirae, opustoie njihova polja, vinograde i
vonjake i uinie puku svako zlo koje mogahu uiniti. A puk isto
tako opustoi sva dobra vojnika, pa su tako, prema rijei svetoga
Franje, kanjeni i puk i vojnici.
106.
Kako je predvidio tajnu kunju i muku jednog brata
Jedan brat, veoma duhovan i drag blaenome Franji, mnogo je

dana trpio veoma estoke kunje avla, tako da ga je to dovodilo
do duboka oaja. A toliko ga je svaki dan muilo da se stidio svaki
put se ispovjediti, pa se tim vie trapio postom, bdjenjem, plaem i
bievanjem.
Dogodi se po Bojem priputenju da je blaeni Franjo doao u
ono obitavalite. Pa kad je jednoga dana onaj brat iao s blaenim
Franjom, dozna blaeni Franjo po Duhu Svetomu za njegovu muku
i kunju. I udalji se malo od drugoga brata, koji je takoer iao s
njim, priblii se onom u nevolji i ree mu: Predragi brate, elim da
1190
od sada ne mora ispovijedati one kunje avla, i nemoj se bojati jer

nisu natetile tvojoj dui. Nego, uz moje doputenje, moli sedam
Oenaa kad god te one budu muile (usp. Ps 106,6).
I razveseli se veoma onaj brat zbog rijei koju mu ree, to jest da
to ne mora ispovijedati, jer to ga je najvie muilo. Pa ipak se veoma
zaudio vidjevi tako da blaeni Franjo znade ono to su znali samo
sveenici kojima se bio ispovjedio.
I odmah bi od one nevolje tako osloboen da je otad po milosti
Bojoj i zaslugama svetoga Franje bio veoma miran i spokojan. A
jer se svetac tomu nadao, zato ga je mirno oslobodio ispovijedanja.
107.
O onome to je prorekao za brata Bernarda i kako se sve ispunilo
Kad mu je oko njegove smrti bilo pripremljeno neko ukusno jelo,

sjetio se brata Bernarda koji je bio prvi brat kojega je imao. Pa ree
svojim drugovima: Ovo je jelo dobro za brata Bernarda. I odmah
ga pozva k sebi. A kad on doe, sjede uz postelju gdje svetac leae.
I ree brat Bernard: Oe, molim te da me blagoslovi i iskae mi
ljubav; jer ako mi pokae oinsku naklonost, vjerujem da e me
vie voljeti sam Bog i sva braa.
Ne mogae ga blaeni Franjo vidjeti, jer je mnogo dana prije izgubio oinji vid. Nego ispruivi desnu ruku stavi je na glavu (usp.
Post 48,14) brata Egidija, koji je bio trei brat, vjerujui da je stavlja
na glavu brata Bernarda koji sjeae uza nj. Pa odmah, spoznavi
to po Duhu Svetomu, ree: Ovo nije glava moga brata Bernarda.
Tada se brat Bernard primae blie; a blaeni Franjo stavljajui
ruku na njegovu glavu, blagoslovi ga i ree jednom od svojih drugova: Pii kako ti kaem: Prvi brat kojega mi je Gospodin dao bio
je brat Bernard. On je prvi zapoeo i savreno ostvario savrenstvo
svetog evanelja, razdjeljujui siromasima sva svoja dobra (usp. Mt
19,21; 25,14). Zbog toga i zbog mnogih drugih odlika moram njega
ljubiti vie nego bilo kojega brata u cijelome Redu. Stoga hou i zapovijedam, koliko mogu, da tko god bude generalni ministar, njega
ljubi i tuje kao mene samoga. A ministri i braa cijeloga Reda neka
dre njega umjesto mene. Ovo je veoma utjeilo brata Bernarda i
drugu brau.
Promatrajui naime veoma veliko savrenstvo toga brata Bernarda, blaeni Franjo pred nekom braom proree o njemu: Kaem vam da su bratu Bernardu radi njegove kunje dani neki veliki i vrlo lukavi avli da mu zadaju mnoge nevolje i kunje. Ali
milosrdni e Gospodin pred njegov svretak uzeti od njega svaku
nevolju i kunju. A njegov e duh i tijelo obdariti tolikim mirom i
1191
utjehom da e se veoma diviti sva braa koja to vide i smatrati to

velikim udom. I u tom miru i utjesi oboga, tijela i due, preselit e
se Gospodinu.
A sve se ovo, na veoma veliko udivljenje sve brae koja su ovo
ula od blaenoga Franje, poslije na samome bratu Bernardu doslovce ispunilo. Brat Bernard naime na smrt bolestan uivae toliki
duevni mir i utjehu da nije htio leati. Ako pak leae, gotovo sjedei leae, kako se ni najlaka para ne bi mogla uzdii iznad njegove glave pa mu po snu ili nekom matanju sprijeiti razmatranja o
Bogu. Ako bi se pak to kad dogodilo, odmah bi ustajao i udarao se
u prsa govorei: to je to bilo? Zato sam tako mislio? Isto tako
nije htio uzeti nikakav lijek, nego onome tko bi mu davao govorae:
Nemoj me rastresati.
Pa da bi mogao umrijeti jo slobodnije i mirnije, razvlastio je
sebe briga za tijelo i predao se u ruke jednom bratu koji bijae
lijenik rekavi mu: Ne elim se uope brinuti za jelo i pie,
nego se tebi preputam: ako dadne, uzet u; ako ne dadne,
neu iskati.
A kad je poeo pobolijevati, htio je uza se uvijek imati sveenika
sve do asa smrti. I im bi mu dolo neto to titae njegovu savjest,
odmah bi se ispovjedio.
Nakon smrti pak postade bijel, a meso mu mekano, i inilo se
da se smije. Zato bijae ljepi mrtav nego iv, i svi su vie uivali
gledajui ga mrtva nego iva; izgledao je naime upravo kao svetac
koji se smije.
108.
Kako je pred svoju smrt najavio blaenoj Klari da e ga vidjeti,
a to se ispunilo nakon njegove smrti
U onom tjednu kad je blaeni Franjo preminuo, gospoa Klara,

prvi izdanak Siromanih sestara Svetoga Damjana u Asizu, glavna
sljedbenica blaenoga Franje u opsluivanju evaneoskog savrenstva, plakae veoma gorko bojei se da e umrijeti prije njega, jer
oboje tada bijahu teko bolesni. I ne mogae se utjeiti jer smatrae
kako prije svoje smrti nee moi vidjeti svoga jedinog oca nakon
Boga, blaenoga Franju, svoga tjeitelja i uitelja i prvog svoga utemeljitelja u milosti Bojoj.
I zato je to po nekom bratu priopila blaenome Franji. Kad
to svetac u, budui da ju je ljubio posebnom oinskom naklonou, ganu ga ljubav prema njoj. Ali uviajui kako se ne moe
ostvariti ono to ona eljae to jest da ga vidi za utjehu njoj
i svim sestrama pismom joj je poslao blagoslov i odrijeio je od
1192
svake pogreke koju je eventualno poinila protiv njegovih opomena i protiv zapovijedi i savjeta Sina Bojega. A da se kani svake alosti, onom bratu kojega je ona poslala po Duhu Svetomu
ree: Idi i reci gospoi Klari da se kani svake alosti i boli to
me sada ne moe vidjeti. Ali neka uistinu zna da e me prije svoje
smrti vidjeti i ona i njezine sestre i da e se zbog mene veoma
utjeiti.
A kad je malo kasnije, nou, blaeni Franjo preminuo, doe
ujutro sav puk i kler grada Asiza, pa s himnima i hvalama odnesoe njegovo sveto tijelo s mjesta gdje bijae umro, a pojedinci
su lomili grane sa stabala (usp. Mt 21,8). I tako ga, po volji Gospodnjoj, odnesoe k Svetome Damjanu, da se ispuni rije koju po
blaenome Franji Gospodin ree na utjehu keri i slukinja svojih.
Poto je uklonjena eljezna reetka kroz koju su se one uobiajeno prieivale i sluale rije Boju, podigoe braa sveto tijelo s
odra i dugo ga drahu pred prozorom na rukama. Uto su se zbog
njega utjeile gospoa Klara i njezine sestre, premda su ih oblijevale
obilne suze i pritiskale mnoge boli, vidjevi da su liene utjehe i
opomena tolikoga oca.
109.
Kako je prorekao da e njegovo tijelo nakon smrti biti tovano
Dok je jednoga dana leao bolestan u palai asikoga biskupa,

gotovo alei se i podsmjehujui se ree mu neki duhovni brat:
Poto bi ti Gospodinu prodao svu svoju odjeu, vree? Mnogi
baldahini i svileni pokrovci bit e stavljeni na ovo tvoje sitno tijelo koje je sada obueno u vreu. Tada naime imae kapuljau i
odjeu od vree.
A blaeni Franjo odgovori, ne on nego Duh Sveti po njemu, i s
mnogo ara i veselja duha ree: Ti govori istinu jer e tako biti na
hvalu i slavu moga Gospodina.
1193
Deseto poglavlje
Boanska providnost o njemu

u izvanjskim stvarima
110.
Kako se Gospodin pobrinuo za brau
koja su s lijenikom sjedila za siromanim objedom
Dok je blaeni Franjo zbog bolesti oiju boravio u samotitu u

mjestu Fonte Colombo blizu Rietia, jednog ga je dana posjetio oni
lijenik. Nakon to je on ondje proboravio neko vrijeme i ve htio
otii, ree blaeni Franjo jednom od svojih drugova: Idite i dajte
lijeniku najbolje jelo. Odgovori mu njegov drug: Oe, sa stidom
priznajemo kako se, jer smo tako siromani, sramimo sada ga pozvati da jede.
Ree svojim drugovima blaeni Franjo: Malovjerni (usp. Mt
14,31), ne tjerajte me da i dalje govorim. A lijenik ree blaenome
Franji: Brate, jer su braa tako siromana, to u radije s njima jesti.
Bijae naime onaj lijenik vrlo bogat, pa premda su ga blaeni Franjo
i njegovi drugovi mnogo puta pozvali, nikad ondje nije htio jesti.
Odoe dakle braa i pripremie jelo, pa sa stidom stavie malo
kruha i vina i neto zelja koje su pripravili za se. I dok su oni sjedili
za siromanim objedom, im su stali jesti, gle, netko pokuca na vrata
obitavalita. Jedan pak od brae ustade, ode i otvori vrata. A to bijae
neka ena s velikom koarom punom lijepa kruha, riba, rakovih kolaa, meda i gotovo svjea groa, to je blaenome Franji slala neka
gospoa iz jednoga grada udaljenoga od obitavalita oko sedam milja.
Kad to ugledae, braa i lijenik veoma se zadivie i obradovae
uviajui svetost blaenoga Franje i sve pripisujui njegovoj zasluzi.
A lijenik ree brai: Brao moja, ni vi kako biste trebali ni mi ne
poznajemo svetost ovoga ovjeka.
111.
O ribi koju je poelio u svojoj bolesti
Jednom drugom prilikom, kad je teko bolestan boravio u palai asikoga biskupa, braa su ga molila da jede. On odgovori:
Nemam elje za jelom, ali da imam ribe zvane morski pas,4 moda bih jeo.
4
Riba u nas zvana pas (op. prevoditelja).
1194
Pa kad to ree, gle, doe neki ovjek s koarom, u kojoj bijahu

tri velika morska psa lijepo pripravljena i rakovi kolai, koje je sveti
otac rado jeo. A to mu je slao brat Gerard, ministar u Rietiu.
I divei se braa boanskoj providnosti, odae hvale Gospodinu
koji je svome sluzi pribavio ono to se tada u Asizu nije moglo nai
jer bijae zima.
112.
O jelu i suknu koje je pred smrt poelio
Kad je bolestan boravio u obitavalitu svete Marije Aneoske,

za posljednje bolesti od koje je i umro (usp. 2 Kr 13,14), jednoga
dana pozva svoje drugove govorei: Vi znate kako je gospoa Jakoba iz Settesolija bila i jest vrlo vjerna i odana meni i naem Redu.
Stoga mislim kako bi smatrala velikom milou i utjehom ako biste
je obavijestili o mome stanju i posebno joj poruili da mi poalje
redovnikog sukna koje je bojom slino pepelu. A s tim suknom
neka poalje i onog jela koje mi je u Gradu vie puta pripremila. To
pak jelo Rimljani zovu mostacciolo, a spravlja se od badema, eera
i drugih stvari.
Bijae naime ona gospoa veoma duhovna, jedna od odlinijih
i bogatijih udovica u cijelome Rimu. Ona je po zaslugama i propovijedanju blaenoga Franje stekla od Gospodina toliku milost da je
uvijek puna suza i pobonosti od ljubavi i slasti Kristove bila poput
druge Magdalene.
Napisae dakle pismo kako svetac bijae rekao, a jedan brat
poe potraiti nekog brata da pismo odnese spomenutoj gospoi.
I odmah se zau kucanje na vratima obitavalita. A kad jedan brat
otvori vrata, gle, to bijae gospoa Jakoba, koja bijae veoma urno
dola da pohodi blaenoga Franju.
Kad je jedan od brae prepozna, urno ode k blaenome Franji
i s velikom mu radou javi kako je gospoa Jakoba dola iz Rima
sa svojim sinom i mnogim drugima da ga pohodi. Pa ree: to da
inimo, oe? Da je pustimo da ue i posjeti te?
Ovo pak ree stoga jer je za ono obitavalite, zbog njegove velike
asti i pobonosti, po elji svetoga Franje bilo odreeno da nijedna
ena ne smije ui u taj klaustar. A blaeni Franjo ree: Ne treba
potivati tu odredbu glede ove gospoe, koju tolika vjera i pobonost potae da iz daleka kraja doe amo.
Ue dakle k blaenome Franji ta gospoa lijui pred njim mnoge
suze. I gle uda! Donijela je naime za tuniku mrtvakoga sukna,
to jest onoga pepeljaste boje. Donijela je sa sobom i sve ono to je
pisalo u pismu, ba kao da je primila to pismo.
1195
I ree brai spomenuta gospoa: Brao moja, dok sam se molila, u duhu mi je reeno: Idi i pohodi svoga oca blaenoga Franju,
ali pouri i nemoj kasniti; jer ako puno okasni, nee ga nai iva.
I ponesi mu takvoga sukna i tih stvari, da mu pripravi takvo jelo.
Isto tako, ponesi sa sobom veliku koliinu voska za svijee, takoer
i tamjana. A sve je ovo stajalo u pismu koje je trebalo poslati, osim
tamjana.
Tako je onaj koji je nadahnuo kraljeve da idu s darovima odati
poast njegovu Sinu, u danima njegova roenja, nadahnuo i ovu
plemenitu i svetu gospou da s darovima ide odati poast njegovu
predragom sluzi u danima smrti, zapravo u danima njegova istinskog roenja.
Pripravila je dakle ona gospoa jelo koje je poelio jesti sveti
otac, ali malo ga je pojeo jer je stalno malaksao i jer se smrt pribliavala.
Napravila je i mnoge svijee da nakon njegove smrti gore pred
njegovim presvetim tijelom. A od sukna braa mu nainie tuniku
u kojoj je bio pokopan. Sam je pak brai zapovjedio da mu preko
nje u znak i za primjer presvete poniznosti i gospoe Siromatine
navuku vreu. I onoga tjedna kad je dola gospoa Jakoba preselio
se Gospodinu na presveti otac.
O njegovoj ljubavi prema stvorenjima

i ljubavi stvorenja prema njemu
113.
O posebnoj ljubavi prema pticama zvanim kukmaste eve,
jer one simboliziraju dobra redovnika
Sav proet ljubavlju prema Bogu, blaeni Franjo ne samo u svojoj dui, ve savreno ureenoj svakom vrlinom, nego u svakom
stvorenju savreno razabirae Boju dobrotu. Stoga posebno, iz sve
nutrine, ljubljae stvorenja, osobito ona koja su neim simbolizirala
Boga ili neto to se odnosi na Red.
Stoga je nadasve ptice volio jednu ptiicu zvanu eva, puki kukmasta eva. I govorae za nju: Sestra eva ima kapuljau kao redovnici, i ponizna je ptica jer rado ide putem da nae koje zrno, pa
ako ga nae i u izmetu, vadi ga i jede. Letom veoma milo hvali Gos-
1196
podina, kao dobri redovnici koji preziru ovo zemaljsko, koji uvijek
borave na nebu (usp. Fil 3,20) i uvijek tee da slave Boga. Njezina
odjea, to jest perje, slii zemlji, pa daje primjer redovnicima da ne
nose odjeu biranu i obojenu, nego jeftinu i bezbojnu, kao to je
zemlja jeftinija od drugih poela.
Pa jer je to na kukmastim evama zamjeivao, vrlo ih je rado
gledao. Stoga je Gospodin htio da te ptiice pokau neki znak ljubavi prema njemu u asu njegove smrti. U kasnu subotnju veer na
ime nakon veernje prije noi kad se preselio ka Gospodinu, veliko
mnotvo eva doletje na krov kue gdje leae, pa je izgledalo kako
letei u krug i slatko pjevajui slave Gospodina.
114.
Kako je htio nagovoriti cara na donoenje posebna zakona,
da ljudi o Roenju Gospodinovu dobro skrbe
za ptice, vola, magarca i siromahe
Mi koji bijasmo (usp. 2 Pt 1,18) s blaenim Franjom i ovo napisasmo svjedoimo (usp. Iv 21,24) kako smo ga mnogo puta uli da
govori: Ako budem govorio s carem, molit u ga i nagovarati neka
Bogu i meni za ljubav donese poseban zakon da nijedan ovjek ne
lovi i ne ubija sestre eve i ne ini im nikakvo zlo. Isto tako da svi
gradonaelnici i gospodari utvrda i sela moraju svake godine, na
dan Roenja Gospodinova, prisiliti ljude na prosipanje ita i drugoga zrnja po putovima izvan gradova i utvrda da se na dan tolike
svetkovine nahrane sestre eve i druge ptice. I da svatko tko ih ima,
iz potovanja prema Sinu Bojemu koga te noi preblaena Djevica
Marija izmeu vola i magarca poloi u jasle (usp. Lk 2,7), mora dobro nahraniti vola i magarca. Isto tako da bogatai toga dana moraju
dobrim jelima nahraniti sve siromahe.
Blaeni Franjo naime vie tovae Roenje Gospodinovo nego
druge njegove svetkovine govorei: Poto nam se Gospodin rodio
(usp. Iz 9,6; Lk 2,11), trebalo je da se mi spaavamo. Stoga je htio
da se toga dana svaki kranin u Gospodinu veseli i da svi za ljubav
onome koji sebe dade za nas (usp. Iz 9,6; Lk 2,11) izdano skrbe ne
samo za siromahe nego i za ivotinje i ptice.
1197
115.
O ljubavi i poslunosti ognja prema njemu
kad se podvrgnuo paljenju
Kad je, primoran pod poslunost od gospodina ostijskoga i generalnog ministra brata Ilije, doao u samotite Fonte Colombo blizu
Rietia da lijei bolesne oi, jednoga dana doe k njemu lijenik.
Prouivi bolest, ree on blaenome Franji da e izvriti paljenje
iznad eljusti sve do obrve onoga oka koje bijae bolesnije. Ali blaeni Franjo ne htjede zapoeti s lijeenjem dok ne doe brat Ilija,
jer je on rekao da eli biti prisutan kad lijenik bude poinjao taj
zahvat. A jer se bojao i jer mu je bilo vrlo teko toliko se brinuti za
sama sebe, htio je da generalni ministar sve to nadgleda.
Kad ga je dakle iekivao, a on nije dolazio zbog mnogih obveza
koje imae, ipak je dopustio lijeniku da ini to je naumio. A kad
je stavljeno u oganj eljezo kojim e se paliti, blaeni Franjo, htijui
osokoliti svoj duh da se ne plai, ovako progovori ognju: Brate
moj, ognju, plemeniti i korisni meu drugim stvorenjima, budi mi
dobar ovoga asa, jer sam te neko ljubio i ljubit u te iz ljubavi prema onome koji te stvori. A molim i naega Stvoritelja koji nas stvori
da tako ublai tvoj ar kako bih ga mogao podnijeti. Pa kad svri
molitvu, znamenova oganj znakom kria.
Mi pak koji bijasmo s njime (usp. 2 Pt 1,18) tada svi pobjegosmo
(usp. Mk 14,50) iz ljubavi i suuti prema njemu, a s njim ostade
samo lijenik. A kad je paljenje obavljeno, vratismo se k njemu i on
nam ree: Maloduni i malovjerni (usp. Mt 8,26), zato pobjegoste? Uistinu vam velim da nisam osjetio ni kakvu bol ni ar ognja.
tovie, ako nije dobro spaljeno, neka jo bolje pali.
Stoga se lijenik veoma zaudi i ree: Brao moja, kaem vam
kako bih se pobojao, ne samo za njega koji je tako slab i bolestan
nego za svakog najjaeg ovjeka, da nee moi izdrati tako jako
paljenje. A on se ne pomae niti pokaza i najmanji znak boli.
Trebalo je naime spaliti sve ile od uha do obrve, ali mu to ipak
nije pomoglo. Isto je tako i drugi lijenik uarenim eljezom probuio oba njegova uha i nita mu nije pomoglo.
Nije udno to mu se oganj i druga stvorenja ponekad pokoravahu i potivahu ga. Kao to naime mi koji bijasmo s njime (usp. 2
Pt 1,18) vrlo esto vidjesmo, on ih je toliko volio i u njima toliko
uivao, i njegov je duh prema njima osjeao toliku dobrotu i suut da nije elio vidjeti kako se s njima neasno postupa. I govorio je s njima s unutarnjom i vanjskom radou kao da su obdareni
razumom, i to ga je esto uzdizalo k Bogu.
1198
116.
Kako ne htjede ugasiti niti dopusti
da se ugasi vatra koja je gutala njegove hlae
Meu svim niim i neivim stvorenjima posebno je volio oganj

zbog njegove ljepote i koristi. Zato nikad nije htio spreavati njegovo djelovanje.
Kad je naime jedne prilike sjedio uz oganj, vatra je, a da to
on nije zamijetio, oko koljena zahvatila njegovo laneno sukno,
to jest hlae. A kad je osjetio ar vatre, nije ju htio gasiti. Njegov
pak drug, vidjevi kako mu sukno gori, dotra k njemu htijui
ugasiti vatru. A on mu zabrani rekavi: Nemoj, predragi brate, nemoj initi zla bratu ognju! I tako nipoto ne htjede da ga
ugasi.
Ovaj dakle urno ode bratu koji je bio njegov gvardijan i dovede ga blaenome Franji. On smjesta protiv volje blaenoga Franje
ugasi vatru. Otada ni u kojoj prijekoj nudi nije htio ugasiti vatru,
svjetiljku ili svijeu, toliko je volio oganj.
Nije htio ni da koji brat baci oganj ili glavnju s jednog mjesta na
drugo, kako obino biva, nego je htio da ga iz ljubavi prema onome
ije je stvorenje stavi ravno na zemlju.
117.
Kako nikad nije htio nositi krzno
jer nije doputao da se ognjem opali
Kad je na La Verni obdravao korizmu, jednoga dana u vrijeme

jela njegov drug u eliji u kojoj je jeo naloi vatru. A kad se vatra
razgori, ode po blaenoga Franju u drugu eliju gdje se on moljae,
nosei sa sobom misal da ita evanelje toga dana. Htio je naime,
uvijek kad ne mogae sluati misu, prije jela uti evanelje koje se u
misi italo toga dana.
A kad radi jela doe u onu eliju gdje je bila naloena vatra, gle,
ognjeni se plamen ve penjae do stropa elije i gutae ga. Drug pak
stade gasiti oganj kako mogae, ali ne mogae sam. A blaeni Franjo
mu ne htjede pomoi, nego uze neko krzno kojim se nou pokrivao
i s njim ode u umu.
A braa iz toga obitavalita koja su boravila daleko od one elije,
kad osjetie kako elija gori, odmah dooe i ugasie oganj. Poslije
se vratio blaeni Franjo da jede. A nakon jela ree svome drugu:
Ovo krzno neu od sada imati na sebi, jer zbog svoje krtosti nisam htio da ga brat oganj prodre.
1199
118.
O posebnoj ljubavi koju je gajio
prema vodi, kamenju, drveu i cvijeu
Nakon ognja posebno je volio vodu, koja simbolizira svetu pokoru i muku kojima se peru neiste due i jer se dua prvo pere
krsnom vodom. Stoga kad bi prao ruke, birao je takvo mjesto da se
voda koja pada na tlo ne gazi nogama. I po stijenama kad je morao
hodati, hodao je s velikim strahom i potovanjem, iz ljubavi prema
onome to se zove stijenom. Stoga kad je izgovarao onu rije psalma: Na liticu si me digao (usp. Ps 60,3), govorae s velikim potovanjem i pobonou: Podno stijene si me digao.
A bratu koji je sjekao i pripremao drva za vatru govorae neka nikad ne sijee cijelo stablo, nego neka ta stabla tako kree da uvijek
jedan dio ostane itav, iz ljubavi prema onome koji nas je htio spasiti
na drvu kria.
Isto tako i bratu koji obraivae vrt govorae neka ne obrauje
sve tlo za jestivo bilje, nego neka jedan dio tla ostavi neobraen, da
uspijeva divlje bilje koje e u svoje vrijeme donositi brau cvjetove,
iz ljubavi prema onome koji sebe naziva cvijetom poljskim i ljiljanom
u dolu (usp. Pj 2,1).
tovie, govorae kako bi brat vrtlar morao uvijek nainiti lijepi
vrti od jednoga dijela vrta, pa ondje saditi i uzgajati sve mirisne
biljke i one koje lijepo cvjetaju, da one u svoje vrijeme sve koji promatraju te biljke i te cvjetove pozivaju da slave Boga. Svako naime
stvorenje govori i vie: Bog me, ovjee, radi tebe stvori.
Stoga mi koji bijasmo s njime (usp. 2 Pt 1,18) gledali smo kako
se unutra i izvana gotovo svim ivotinjama toliko veseli te se inilo
kako je njegov duh ne na zemlji, nego na nebu dok ih dodiruje i
gleda. Pa zbog mnogih utjeha koje je doivio i imao u stvorenjima,
malo prije svoje smrti spjevao je neke Hvale Gospodinu za njegova
stvorenja, kako bi one koji ih sluaju potaknuo da hvale Boga i da
samoga Gospodina ljudi hvale u njegovim stvorenjima.
119.
Kako je isticao Sunce i oganj vie od drugih stvorenja
are je od svih nerazumnih stvorenja ljubio Sunce i oganj.

Govorae naime: Jutrom, kad se sunce raa, svaki bi ovjek
morao hvaliti Gospodina koji ga je stvorio nama na korist, jer
ono danju rasvjetljuje nae oi. Uveer, kad pada no, svaki bi
ovjek morao hvaliti Boga zbog brata ognja, koji nou rasvjetljuje nae oi. Svi smo naime kao slijepci, a Gospodin po ova dva
1200
naa brata rasvjetljuje nae oi. I stoga, posebno zbog njih, ali i
drugih stvorenja kojima se svakodnevno sluimo, moramo hvaliti
samoga Stvoritelja.
To je i sam uvijek inio sve do smrtnoga dana. ak kad ga je
vie pritiskala bolest, on je poinjao pjevati hvale Gospodinu koje je
spjevao za stvorenja, a poslije je traio od svojih drugova da ih pjevaju, kako bi u promatranju slave Gospodnje zaboravio na gorinu
svojih boli i patnja.
Smatrao je i govorio kako je Sunce ljepe od drugih stvorenja i
bolje se moe prispodobiti s Bogom, ak i u Pismu Gospodin sam
sebe zove Suncem pravde (usp. Mal 3,20). Stoga dajui ime onim
Hvalama koje je spjevao o Gospodinovim stvorenjima, kad mu
je Gospodin zajamio svoje kraljevstvo, nazva ih Pjesmom brata
Sunca.
120.
Ovo je hvala za stvorenja koju je spjevao
kad mu je Gospodin zajamio svoje kraljevstvo
Svevinji, svemogui, dobri Gospodine,

Tvoje su hvale, slava, ast i blagoslov svaki.
Jedino tebi, Svevinji, dolikuju,
i nijedan ovjek dostojan nije ime Ti izrei.
Hvaljen budi, moj Gospodine, sa svim stvorenjima svojim,
posebno s gospodinom bratom Suncem,
koje je dan i rasvjetljuje nas po njem.
I ono je lijepo i sja velikim sjajem:
Svevinji, Tebe oznaava ono.
Hvaljen budi, moj Gospodine, za brata Mjeseca i zvijezde:
na nebu si ih stvorio sjajne, krasne i lijepe.
Hvaljen budi, moj Gospodine, za brata Vjetra,
za zrak i oblak i vedro i svako vrijeme,
po kojem uzdrava stvorove svoje.
Hvaljen budi, moj Gospodine, za sestru Vodu,
koja je korisna vrlo i ponizna i dragocjena i ista.
Hvaljen budi, moj Gospodine, za brata Ognja,
po kojemu no rasvjetljuje:
i on je lijep i mio i snaan i jak.
1201
Hvaljen budi, moj Gospodine, za sestru nau, majku Zemlju

koja nas uzdrava i nama upravlja
i izvodi plodove razne i areno cvijee i travu.
Hvaljen budi, moj Gospodine, za one to oprataju rad ljubavi
Tvoje i podnose bolest i nevolju.
Blago onima koji ih podnesu mirno
jer e ih Ti, Svevinji, okruniti.
Hvaljen budi, moj Gospodine, za sestru nau tjelesnu Smrt,
kojoj nijedan ivui ovjek umaknuti ne moe:
Jao onima koji umiru u grijesima smrtnim;
blago onima koje smrt nae u volji presvetoj Tvojoj,
jer druga im smrt nauditi nee.
Hvalite i blagoslivljajte Gospodina moga i zahvaljujte
i sluite Njemu u poniznosti velikoj!
Dvanaesto poglavlje
O njegovoj smrti i radosti

koju pokaza kad pouzdano spozna
kako mu je smrt blizu
121.
Kako odgovori bratu Iliji
koji ga je korio zbog tolike radosti koju pokazivae
Leao je bolestan u palai asikoga biskupa i inilo se da ga vie

nego obino pritisnu ruka Gospodinova (usp. 1 Sam 5,6). Ako umre
nou, bojae se asiki puk da braa ne uzmu njegovo sveto tijelo i ne
odnesu ga u drugi grad. Odluie da ljudi svake noi, izvan zidina
palae, uokolo brino straar.
Sam pak presveti otac za utjehu svoga duha, da jednoga dana ne
klone zbog estine bolova koji ga neprestano titahu, esto je danju
traio od svojih drugova da pjevaju Hvale Gospodinu. To je inio
ak i nou na izgradnju i utjehu onih svjetovnjaka koji su zbog njega
izvan palae bdjeli.
1202
Brat Ilija pak, gledajui kako se blaeni Franjo u tolikoj bolesti

u Gospodinu tako jaa i veseli, ree mu: Predragi brate, zbog sve
radosti koju u svojoj bolesti pokazuje radi sebe i svojih drugova
veoma sam utjeen i pouen. Ljudi ovoga grada tuju te dodue kao
sveca. Ipak bi, sluajui kako se ove Hvale pjevaju dan i no, a jer
vrsto vjeruju kako e zbog ove svoje neizljeive bolesti vrlo brzo
umrijeti, mogli u sebi rei: Kako toliku radost pokazuje on kome je
smrt blizu? Trebao bi naime razmiljati o smrti.
Ree mu blaeni Franjo: Sjea li se kad si kod Foligna imao vienje i saopio mi da ti je netko rekao kako u ivjeti jo samo dvije
godine? Prije nego si vidio to vienje, po milosti Boga koji svako dobro mee (usp. Iv 14,26) u srce i stavlja u usta (usp. Iz 59,21) svojih
vjernika, esto sam danju i nou razmiljao o svom svretku (usp. Ps
38,5). A od onoga dana kad si imao vienje brinije sam razmiljao
o danu svoje smrti.
I odmah s velikim arom duha ree: Pusti me, brate, da se u
svojim slabostima (usp. 2 Kor 12,9) i u hvalama njemu radujem u
Gospodinu (usp. Fil 4,4); tako sam naime, uz pomo Duha Svetoga,
sjedinjen i zdruen sa svojim Gospodinom da se po njegovoj milosti
mogu dobro radovati u samome Svevinjemu.
122.
Kako je naveo lijenika
da mu kae koliko moe ivjeti
Onih ga dana u onoj istoj palai posjeti neki lijenik iz Arezza

imenom Buongiovanni, koji blaenome Franji bijae veoma odan.
A blaeni Franjo ga upita: to misli, Finiu, o ovoj mojoj vodenoj bolesti? Nije ga naime htio zvati vlastitim imenom, jer nikad
nekoga tko se zvae Bono (Dobri) nije htio zvati imenom iz potovanja prema Gospodinu koji ree: Nitko nije dobar, doli Bog jedini
(usp. Lk 18,19). Isto tako nikoga nije htio zvati ili u svojim pismima
oslovljavati ni ocem ni uiteljem iz potovanja prema Gospodinu
koji ree: Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji, i ne dajte da vas zovu
uiteljima (usp. Mt 23,9.10), i tako dalje.
A lijenik mu ree: Brate, bit e ti dobro s Bojom pomou.
Blaeni Franjo mu opet ree: Reci mi istinu. to ti se ini? Ne
boj se jer po Bojoj milosti nisam kukavica da bih se bojao smrti.
Milou Duha Svetoga tako sam naime sjedinjen sa svojim Gospodinom da sam jednako zadovoljan bilo ivotom, bilo smru (usp.
Fil 1,20).
1203
Lijenik mu dakle otvoreno ree: Oe, prema naoj procjeni

tvoja je bolest neizljeiva i vjerujem da e umrijeti ili koncem mjeseca rujna ili etvrtoga dana mjeseca listopada.
Tada blaeni Franjo, leei u krevetu, s najveom pobonou i
potovanjem isprui ruke prema Gospodinu te s velikom radou
due i tijela ree: Dobro dola, sestrice moja smrti!
123.
Kako je odmah im je uo da e brzo umrijeti
naredio da mu se pjevaju
Hvale koje je sastavio
Nakon toga jedan mu brat ree: Oe, tvoj ivot i vladanje bilo
je i jest svjetlo i ogledalo ne samo tvojoj brai nego i cijeloj Crkvi,
a to e isto biti i tvoja smrt. Pa premda je tvoja smrt tvojoj brai i
mnogim drugima povod za alost i bol, tebi e ona ipak biti utjeha i
beskrajna radost: prijei e naime iz velikog napora u najvei poinak, iz mnogih boli i kunja u vjeni mir, iz vremenitoga siromatva
koje si uvijek ljubio i savreno opsluivao u istinsko, beskrajno bogatstvo i iz ove vremenite smrti u vjeni ivot, gdje e licem u lice
vidjeti Gospodina Boga (usp. Post 32,30) svoga, koga si na ovom
svijetu tako arko ljubio i za njim udio.
I izgovorivi to otvoreno mu ree: Oe, znaj uistinu da je tvoja
bolest neizljeiva ako Bog s neba ne poalje svoga lijeka i da e
ivjeti jo samo malo, kao to lijenici ve rekoe. Ovo pak rekoh
da ohrabrim tvoj duh te se raduje u Gospodinu uvijek (usp. Fil 4,4)
izvana i unutra. Neka te tvoja braa i drugi koji te posjete nau
kako se raduje u Gospodinu uvijek (usp. Fil 4,4), a onima koji to
gledaju i drugima koji e to nakon tvoje smrti uti tvoja smrt neka
bude vjeni spomen, kao to je bio i kao to e uvijek biti tvoj ivot
i vladanje.
Tada blaenoga Franju, premda ga bolest titae vie nego obino, zbog tih rijei oito obuze nova radost duha, kad u da mu sestrica smrt uskoro predstoji. S mnogo duhovnoga ara dade hvalu
Gospodinu, a bratu ree: Ako je dakle Gospodin moj odluio da
ubrzo umrem, zovi mi brata Anela i brata Leona da mi pjevaju o
sestrici smrti.
A kad ona dva brata dooe preda nj, puni alosti i boli, s mnogo
suza otpjevae Pjesmu brata Sunca i drugih Gospodinovih stvorenja
koju sam svetac sastavi. I tada pred posljednji stih te pjesme doda
nekoliko stihova o sestrici smrti govorei:
1204
Hvaljen budi, moj Gospodine,

za nau sestru tjelesnu smrt,
kojoj nijedan ivui ovjek ne moe umaknuti.
Jao onima koji umiru u smrtnome grijehu.
A blaeni oni koji se nalaze u tvojoj presvetoj volji,
jer im druga smrt (usp. Otk 2,11; 20,6) nee moi nauditi.
124.
Kako je blagoslovio grad Asiz
kad su ga nosili u Svetu Mariju da ondje umre
Svetom ocu ve pouzdano navijestie i Duh Sveti i sud lijenika

vrlo blizu smrt. Dok jo bijae u spomenutoj palai i osjeae kako
trajno sve vie slabi i kako ga naputa tjelesna snaga, odredi da ga
u postelji nose u Svetu Mariju Procijunkulsku, da dovri ivot tijela
ondje gdje najprije bijae iskusio svjetlo i ivot due.
A kad oni koji su ga nosili dooe do bolnice, koja je na sredini
puta to vodi od Asiza do Svete Marije, ree onima koji su ga nosili da postelju spuste na tlo. I budui da zbog duge i veoma teke
bolesti oiju gotovo nije mogao vidjeti, odredi da se postelja okrene
tako da mu lice gleda na grad Asiz. Pa uspravivi se malo u postelji blagoslovi taj grad govorei: Gospodine, kao to je ovaj grad
od davnina, kako vjerujem, bio mjesto i prebivalite opakih ljudi,
tako vidim da si zbog obilnoga milosra svoga, u vrijeme kad se
tebi svidje, u njemu posebno pokazao veliko smilovanje svoje (usp.
Ps 50,3). I samo zbog svoje dobrote izabrao si sebi njega, da bude
mjesto i obitavalite onih koji e te uistinu spoznati i dati slavu ime
nu (usp. Ps 28,2; 113,9) svetomu tvome, a svemu kranskom puku
miris dobra glasa, sveta ivota, najistinitijega nauka i evaneoskog
savrenstva. Molim te dakle, Gospodine Isuse Kriste, oe milosra,
da se ne obazire na nau nezahvalnost, nego da se uvijek spominje
svoje preobilne ljubavi koju si u njemu pokazao te on uvijek bude
mjesto i obitavalite onih koji e te uistinu spoznavati i slaviti ime
tvoje blagoslovljeno i preslavno u vijeke vjekova. Amen (usp. 2 Kor
11,31; Rim 1,25; Fil 4,20).
A kad to ree, odnesen je u Svetu Mariju. Ondje se, navrivi
etrdeset godina svoga ivota i napunivi dvadeset godina savrene
pokore, godine Gospodnje tisuu dvjesto dvadeset i etvrte, etvrtoga dana oktobarskih nona, preseli Gospodinu Isusu Kristu, koga
je ljubio svim srcem, svim umom i svom duom (usp. Mt 22,37), svom
snagom, najarom eljom i najpunijom udnjom, najsavrenije nasljedujui onoga, najbre hitajui i napokon najslavnije prispjevi k
onomu koji s Ocem i Duhom Svetim ivi i kraljuje u vijeke vjekova.
Amen.
1205
Zavrava ogledalo stanja savrenstva manjega brata,

u kojemu on doista moe u sasvim dovoljnoj mjeri razmotriti
savrenstvo svoga poziva i zavjeta.
Sva hvala i slava Bogu Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Aleluja! Aleluja! Aleluja! ast i hvala preslavnoj Djevici Mariji.
Aleluja! Aleluja! Velianstvo i uzvienje preblaenome
sluzi njezinom Franji. Aleluja! Amen.
KNJIGA KRONIKA ILI NEVOLJA

REDA MANJE BRAE
LIBER CHRONICARUM
SIVE TRIBULATIONUM
ORDINIS MINORUM
(13231326)
fra Aneo Klarenski
Uvod
MARINKO PEJI
Prijevod
JAN IPO
KNJIGA KRONIKA ILI NEVOLJA REDA MANJE BRAE

Uvod.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1209
Prolog.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1213
1. [Prva nevolja, tj. progon Reda svetoga Franje]. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1230
2. [Druga nevolja].. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1254
3. [Trea nevolja].. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1263
4. [etvrta nevolja]. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1274
5. [Peta nevolja].. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1288
6. [esta nevolja].. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1322
7. [Sedma nevolja]. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1344
Uvod
Aneo Klarenski (Angelo Clareno) rodio se izmeu 1255. i 1260. u
mjestu Fossombrone, u talijanskoj pokrajini Marche. Sve do 1294. bio
je poznat pod imenom Petrus de Forosempronio, a naziv Clareno
dobiva vjerojatno po samotitu u blizini potoka Chiarino, na krianju dananjih pokrajina Marche, Abruzzo i Lazio, gdje je neko vrijeme
boravio.1 U franjevaki red ulazi oko 1274, u vrijeme II. lionskog sabora, na kojemu se izmeu ostaloga raspravljalo oko pravnog ureenja i
regolamentacije prosjakih redova. U nekim franjevakim krugovima
rairila se vijest da e Sabor u vezi s tim pitanjem donijeti velike promjene u franjevaki red, naroito po pitanju siromatva. U provinciji
Marche dolazi do protesta protiv uprave reda manjeg broja brae koja
su bila zabrinuta za ouvanje ideala i naina ivota prvotne franjevake
zajednice. Meu tim franjevcima bio je i Aneo, zajedno s jo nekom
subraom koja e kasnije biti progonjena pod optubom da su voe
franjevakih duhovnjaka. Tom prilikom biva zatvoren s nekolicinom
drugova i esto premjetan u razne zatvore, sve do 1290, kada biva
osloboen, po izravnom nareenju novoizabranog generalnog ministra
Reda, fra Rajmunda Gaufridia, koji je bio sklon pozicijama duhovnjaka.
Iste godine Aneo s nekolicinom drugova (Toma iz Tolentina,
Marko iz Monteluponea, Petar iz Macerate) na poziv armenskog kralja Hajetona II. odlazi u Ciliciju (Mala Armenija). U Ciliciji ostaju etiri godine, nakon ega se, zbog neslaganja s braom u Siriji, ponovno vraaju u Italiju. Nakon nekoliko mjeseci prima ih novoizabrani
papa Celestin V. i osniva za njih novu kongregaciju pod nazivom
Pauperes eremite domini Celestini (Siromani pustinjaci gospodina
Celestina).2 Nova zajednica tako je mogla ivjeti po franjevakom
1
U povijesnim krugovima vodila se vrlo iva polemika oko mjesta roenja Anela
Klarenskog. L. Oliger smatra da se radi o jednom od dva mjesta po imenu Chiarino,
u pokrajini Marche, odluujui se ipak za mjesto Chiarino u blizini gradia Recanati.
(L. Oliger, De sigillo Fr. Angeli Clareni, u Antonianum, 12, 1937, 6364). Danas je
ipak prevladalo miljenje da je mjesto roenja Fossombrone, naroito nakon otkria
samotita u blizini potoka Chiarino i iscrpnog povijesnog istraivanja koje je objavio
L. Bernardini, Frate Angelo da Chiarino alla luce della storia, Osimo 1964, 1922.
2
O uspostavljanu Siromanih pustinjaka gospodina Celestina pogledati studiju
G. L. Potest, Angelo Clareno. Dai poveri eremiti ai fraticelli, Rim 1990.
1209
1210
pravilu, zadravi svu radikalnost svoga vienja franjevakog ivota,

pravno odvojena od franjevakog reda. Aneo je tada zajedno s Petrom iz Macerate postavljen na elo nove zajednice, i tom prilikom
do tada Petar iz Fosombronea mijenja ime u Aneo Klarenski.
Nakon povlaenja iz slube i smrti pape Celestina i izbora Bonifacija VIII. nova zajednica prisiljena je na bijeg na Istok, na podruje
june Tesalije, u dananjoj Grkoj. Tamo Aneo dolazi u kontakt s
bizantskim monatvom i postavi jedan od najboljih poznavalaca grkog jezika na Zapadu, prevodi do tada skoro nepoznata djela istone
monake duhovnosti (djela Bazilija Velikog, Ivana Klimaksa, PseudoMakarija i drugih). Poslije smrti Bonifacija VIII. Aneo se vraa u
Italiju i, sada kao jedini voa svoje zajednice, nastoji izboriti za nju
pravo postojanja kod pape Ivana XXII., zbog ega se seli u Avignon u
Francusku, gdje se tada nalazio papinski dvor.
U Francuskoj ostaje od 1318. do 1334, kada se vraa u Italiju
i ivi na podruju benediktinske opatije Subiaco, odakle upravlja i
upuuje svoju zajednicu. Zbog stalnog progona inkvizicije, sada ve
starac, prisiljen je bjeati u Bazilikatu, gdje i umire 1337. u samotitu
S. Maria dellAspro.
Spisateljska aktivnost Anela Klarenskog koncentrirana je uglavnom u posljednjih 25 godina njegova ivota. On pie za svoje prijatelje te za jedan iri krug franjevaca i laika zainteresiranih za evaneosko savrenstvo, koji su bili uglavnom kritiki raspoloeni prema
stanju u tadanjoj Crkvi. Pie da ih potakne na jedinstvo i vjernost
idealima koje su obeali (Pisma), da ih pozove na povratak izvorima
prvotnog franjevakog oblika ivota (Expositio super regulam), da im
pomogne da u jednom irem povijesnom kontekstu razumiju znaenje vlastitog neuspjeha i stradanja (Chronicon).
Knjiga kronika ili nevolja reda Manje brae3 svakako je Anelov najpoznatiji i najvaniji spis, koji je teko s preciznou datirati. L. Von
Auw primjeuje da se pripovijedanje zaustavlja na 1325. godini, dakle
3
Djelo je poznato pod vie naziva. Tradicionalni naziv Septem Tribulationum Ordi
nis Minorum (Sedam nevolja reda Manje brae) potjee od L. Waddinga. Kasnije se
pojavljuje i druga varijanta naziva Chronicon seu historia septem tribulationum Ordinis
Minorum (Kronika ili povijest sedam nevolja Reda manje brae). U oba sluaja radi se o
nazivima koji nemaju potvrdu u rukopisnoj tradiciji teksta. Od etiri latinska rukopisa koji donose tekst samo dva, i to dva novija rukopisa, donose neki naslov. Rukopis
C, datiran u 1528. donosi naslov: Incipit liber chronicarum ordinis Fratrum Minorum
(Poinje knjiga kronika Reda manje brae). Rukopis D, datiran u drugu polovicu XVI.
st., donosi ovaj naslov: Incipit libri tribulationum sive cronicarum ordini B. Francisci
(Poinje knjiga nevolja ili kronika Reda blaenog Franje). Isto tako prvi prijevodi su
uglavnom bez bilo kakvog naziva (5 prijevoda, od ukupno 10 koji su do nas doli,
nemaju nikakav naziv). U ovom izdanju Izvora prihvatili smo varijantu naziva koju
predlae G. Boccali, Liber Chronicarum sive tribulationum Ordinis minorum, S. Maria
degli Angeli (PG), 1998, ije kritiko izdanje Knjige kronika ovdje i koristimo.
Knj ig a k ron i k a i l i ne volj a Reda manj e brae
1211
kraj pisanja knjige treba svakako biti prije zavretka navedene godine.4 G. L. Potest smatra da je djelo napisano izmeu 1323. i 1326.5
Knjiga kronika moe se razumjeti kao rekonstrukcija, uoljivo
polemiki orijentirana, prvog stoljea franjevake povijesti. Sukob
dvaju razliitih vienja franjevakog naina ivota, koji je doao do
izraaja jo za Franjina ivota, po miljenju Anela Klarenskog, dolazi
u potpunosti na svjetlo dana u vrijeme generalata brata Ilije. Polazei
od ovog perioda u Redu je jasno vidljiva podjela na filii Heliae (Ilijini sinovi), koji su kritelji Pravila i pristae propadanja Reda, i filii
Francisci, koji predstavljaju manjinu fratara koja je odluila ostati
vjerna Franji i prvobitnom nainu ivota. Povijest Reda ovdje se ne
tumai kao postupni rast i afirmacija, nego kao slijed nevolja i progonstava koje trpe braa vjerna svetomu Franji. itavim djelom tako
dominira perspektiva muenitva, ali isto tako proroka dimenzija,
budui da Aneo pripisuje Franji pretkazanje o buduem propadanju
Reda. Knjiga kronika predstavlja se kao neka vrsta drame u 7 inova,
kroz koje se provlai uvijek jedinstvena interpretacijska nit, pomou
koje Klarenski i njegova grupa ostaje u svim ovim potekoama povezana s Franjom. Temeljno duhovno iskustvo svetoga Franje Aneo
vidi prije svega u radikalnom nasljedovanju Krista raspetoga. Pravi
nasljedovatelji svetoga Franje, koji je ostavljen od svojih sinova zbog
radikalnosti svoga nasljedovanja, i sami moraju proi kroz patnju
zbog vjernosti Franji i Pravilu.
Ove teze uvode nas u jedan drugi vaan problem kojim se franjevaka historiografija stoljeima bavila, suprotstavljajui esto povjesniare koji su pripadali razliitim franjevakim obiteljima, a to
je: koji se kredibilitet moe dati Anelovu pripovijedanju? Tonije,
koja je povijesna vrijednost njegovih djela, naroito Knjige kronika?
Pitanje se naravno ne moe izbjei, ali isto tako teko je dati neki globalni odgovor, jer djelo u sebi objedinjuje elemente legendarnog
pripovijedanja, ili u najmanju ruku pripovijedanja izvedenog iz usmene predaje, i elemente uznemirujuih istina.
Anelova rekonstrukcija povijesti Reda ponekad je konfuzna, s
nepreciznom kronologijom, s mnogim prazninama i s jasnim opredjeljenjem za jednu stranu. Ipak ne moe se rei da je povijesna vrijednost djela time umanjena. to se vie napreduje u itanju pojedinih
epizoda pripovijedanja, sve vie postajemo svjesni da djelo Klarenskog treba shvatiti ozbiljno. Klarenskom se moe prigovoriti da neke
dogaaje predstavlja neobjektivno, tj. s jasnim osobnim stajalitem,
ali se svakako ne moe porei da je sama bit pripovijedanja istinita. Ovdje naravno ne moemo ulaziti u detalje pojedinih sluajeva
4
Usp. L. Von Auw, Angelo Clareno et les Spiritueles Italiens, Rim 1979, 235.
Usp. G. L. Potest, Angelo Clareno, 22.
1212
koje Klarenski opisuje, a koji su se pokazali vjerodostojnim kasnijim

povijesnim istraivanjem.6 U pojedinim sluajevima Klarenski iznosi
podatke o odreenim dogaajima koji su malo poznati u povijesti
Reda, podatke koji su u drugim izvorima vrlo krti, ili ih uope nema.
Izvor:
Knjigu kronika ili nevolja Reda manje brae s latinskog izvornika preveo Jan ipo prema: Liber Chronicarum sive tribulationum Ordinis Minorum di Frate
Angelo Clareno, a cura di G. Boccali. Assisi: Edizioni Porziuncola, S. Maria
degli Angeli, 1998.
Usp. F. Accrocca, Introduzione, u Liber Chronicarum, 1551.
Prolog
etiri su slavne osobe opisale ivot siromanog i poniznog (usp.
Ps 82,3) Bojeg ovjeka Franje, osnivaa triju redova7 braa znamenite svetosti i znanja, Ivan i Toma elanski,8 brat Bonaventura,9
jedan od generalnih ministara nakon svetoga Franje, te njegov drug
brat Leon,10 ovjek udesne jednostavnosti i svetosti.
Tko proita i pomno proui ova etiri opisa, odnosno pripovijesti, moi e iz onoga to se u njima pripovijeda jednim dijelom
upoznati poziv, nain ivota, svetost, nevinost, ivot te prvotnu i
konanu nakanu11 ovog serafskog oca; nadalje, kako ga je Krist osobito ljubio i kako mu je istei ga, prosvjetljujui i oblikujui ga, bio
blagonaklon i blizak te kako ga je vukao za sobom da slijedi tragove
njegova vlastitog savrenstva i kako ga je, ukazavi mu se u liku Raspetoga, tako u samoga sebe preobrazio da od tada vie nije ivio za
sebe, ve razapet u potpunosti za Krista.12
Krist je predstavljao njegovu sr, njegove kretnje i osjete, njegovu svjetlost i ivot. U njegovo se pamenje, razum i uvstvo poput vatre utisnuo, s njima se poput kria sjedinio te se u njih na
otajstven nain duboko usadio. Sve ono to je bio, sve za ime je
eznuo, o emu je razmiljao, to je govorio i inio primao je od
7
To su Red manje brae, enski red klarisa i Franjevaki svjetovni red, koji obuhvaa mukarce i ene, koji ive obiteljskim ivotom.
8
Prvi slubeni biograf sv. Franje. Njegova su djela: Vita prima S. Francisci, Legenda
ad usum chori, Vita secunda S. Francisci te Tractatus de miraculis B. Francisci.
9
Sedmi generalni ministar Manje brae nakon sv. Franje izmeu 1257. i 1274. Uz
ostala svoja djela napisao je dvije legende o sv. Franji, tzv. veu i manju legendu, te
Tractatus de miraculis.
10
Brat je Leon u periodu izmeu 1230. i 1270. bio moda i najutjecajniji od preivjelih drugova sv. Franje. Njegova djela nisu sauvana u cijelosti, ve su pojedini
dijelovi raspreni u raznim rukopisima.
11
Ovo se posebno odnosi na strogo obdravanje zavjeta siromatva, kako nalae
Pravilo Reda.
12
Rije je o dogaaju kada je raspeti Krist podario stigme sv. Franji na gori La
Verna.
1213
1214
Krista te je prema njemu i radi njega budno, ponizno i sa svetou

sve rasporeivao i ustrajno ispunjavao.
Isus Krist u njemu je naao vjernog, poslunog, zahvalnog, jednostavnog, pravednog i poniznog ovjeka po svome srcu (usp. Otk 1,5;
1 Sam 2,35); razotkrio mu je prvo i posljednje savrenstvo svoga
evaneoskog ivota, svoje majke, svojih apostola i evanelist; ui
mu otvori (usp. Iz 50,5) i, kad ga je snanom rukom uhvatio, opome
nu ga na djela nebeska (usp. Iz 8,11), nepropadljiva i savrena te se
postavi u njegovo srce, usta i na ruku njegovu (usp. Pj 8,6).
I ree mu: Uzmi svitak iz ruke moje (usp. Ez 3,3; Otk 10,10),
zakon milosti i poniznosti, siromatva, pobonosti, ljubavi i mira,
nain ivota13 kojega sam se sa svojim uenicima drao, okrepljujue pravilo za bezgrean ivot i puninu milosti te za sigurno stjecanje
slave za duu kao i za posjed, koje djelatno i razumski upravlja te
vodi uvis prema boanskoj i nebeskoj stvarnosti.
U njegovoj sam ga biti od poetka stvorio u svecima i prikazao
ga kao uzor savrenstva. Rodivi se gol od Djevice na neizreciv nain, bio sam povijen u pelenice siromatva i poloen u jasle poniznosti (usp. Lk 2,7.12), jer nisam htio mjesto u gostionici (usp. Lk 2,7)
kako bih u otajstvu pokazao da je siromatvo kraljevstva nebeskog
siguran put te kako bih rijeima i djelima osnaio ponizne, to ljube
i uvaju siromatvo, koje je moj Otac od vijeka postavio za batinike
i kraljeve toga kraljevstva (usp. Jak 2,5).
Poslao sam preda se Ivana Krstitelja, silnog glasnika s Ilijinim
duhom i snagom (usp. Lk 1,17), proroka i navjestitelja moga dolaska
i utjelovljenja, da mi pripravi putove (usp. Lk 1,76) i poravna staze
(usp. Iz 40,3; Mk 1,23), da propovijeda obraenje te rijeima i djelima prui spoznaju spasenja, koje biva oprotenjem grijeha (usp. Lk
1,77), da svi po njemu u mene vjeruju (usp. Iv 1,7); da svi oni koji
hoe ii za mnom (usp. Mt 16,24; Lk 9,23), od tada pa do svretka svijeta, imaju svetog i istinskog vodia, upravitelja i zatitnika u
vjeri, ljubavi i uvanju mojeg siromanog, krotkog i poniznog naina
ivljenja (usp. Mt 11,29) i savrenstva mojeg boanskog ivota.
Zato sam ja (usp. Ef 3,1), pruajui onima koji su odabrali ii za
mnom (usp. Mt 16,24; Lk 9,23), izlaz iz tame stranputice i osude
vjenog nemira i smrti te ulazak u kraljevstvo Boje (usp. 2 Pt 1,11)
roenima od vode i Duha Svetoga (usp. Iv 3,5), uskoro od njega krten te me je Duh Sveti odveo u pustinju (usp. Mt 4,1). U bdjenjima,
u postovima i molitvi (usp. 2 Kor 6,5; 11,27) na uzoran sam nain
posvetio vrijeme od etrdeset dana (usp. Mt 4,2) i tako pouio da se
13
Vjerojatno predstavlja prvo Pravilo, koje je sv. Franjo napisao za sebe i svoje
prve drugove, a odobrio ga je papa Inocent III. Sastojalo se od citata iz evanelja i
nekoliko pravila.
1215
cijeli ivotni vijek krtenih mora savreno i u potpunosti posvetiti

tovanju boanstva. To sam uinio da bi moji sljedbenici snagom
moga duha pobijedili poglavara smrti, vrhovnika ovoga mranog svije
ta (usp. Ef 6,12) te da bi, mrtvi svijetu i svemu to je od svijeta, ivjeli
samo Bogu (usp. Rim 6,10; 1 Kor 1,27) traei i svraajui misao na
ono to je gore, a ne na ono to je na zemlji (usp. Kol 3,12).
Propovijedao sam obraenje i kraljevstvo nebesko (usp. Mt 4,17)
kao deva brza (usp. Jr 2,23), ogrnut jednom haljinom i siromanim
ogrtaem otkrivao sam staze ivota uenicima svojim (usp. Ps 16,11;
Dj 2,28), zajedno s njima idui bez novca, obue, kese i torbe (usp. Lk
9,3; 10,4); bio sam bez krova, ja koji sam nebo sazdao nisam imao
gdje nasloniti glavu (usp. Mt 8,20) kako bih svojim sljedbenicima
pokazao da svijet i sve to je od svijeta mora izgubiti u naoj cijeni
svoju vrijednost te treba smatrati blatom i prezirati (usp. Fil 3,8).
Budan sam provodio cijelu no molei Boga (usp. Lk 6,12), danju
sam u hramu i sinagogama nauavao (usp. Lk 13,10; 19,47; 21,37)
da treba mrziti pohlepu, krtost, licemjerje, la, oholost, opakost i
svijet; a da bi me prepoznali kao Mesiju obeanog ocima njihovim,
kao Boga koji je postao ovjekom, kao Emanuela te me na spasenje
svoje primili, lijeei sve slabosti i malaksalosti vlastitom sam moi
istjerivao duhove, istio gubave, podizao mrtve i otputao grijehe
(usp. Mt 8,16; 11,5).
Brate, one koje izabrah od svijeta (usp. Iv 15,19) svojom sam milou, rijeju te primjerom svoga siromanog i poniznog nebeskog
ivota uinio nadzemaljskima. Ne izgubih ni jednoga od njih (usp.
Iv 18,9), nego su u mojim kunjama uvijek ostali sa mnom (usp. Lk
22,28) i ja sam ih posvetio (usp. Iv 17,17.19) te sam ih, odlazei iz
svijeta, predao Ocu (usp. Iv 17,16), jer su pripadali meni (usp. Iv
17,10), a ne svijetu (usp. Iv 17,14). Prema mojem su primjeru nakanili nadzemaljski ivjeti i po svoj zemlji (usp. Rim 10,18; Ps 19,5)
Judejcima i drugim narodima propovijedati mrnju prema ovome
svijetu, prezir zbog moga imena (usp. Mt 10,22; Lk 21,17) te ispovijedanje vjere u mene, kao i vjenu ast i slavu moga kraljevstva (usp.
1 Pt 5,10), koje ne pripada ovomu svijetu (usp. Iv 18,36).
Potvrdio sam svoje propovijedanje (usp. Mk 16,20) u krvi svojoj
smru na kriu (usp. Lk 22,20), visei gol izvan vrata (usp. Heb
13,12) meu razbojnicima (usp. Iv 19,18), naputen sred poruga
i pregorkih, nebrojenih i neizmjernih bolova, kako bih oholou,
ispraznostima i putenou iskvarene i na dvostruku smrt osuene
cijenom svoje krvi i snagom svoje smrti otkupio i uskrisio (usp. Mt
27,6; 1 Kor 6,20) te kako bi oni gorljivo uzljubili moje boli, moj kri
i smrt moju i tako nadvisili sebe same, svijet i avla; da, kako sam ja
na ast i slavu svoga Oca (usp. Fil 2,11) poloio vlastiti ivot na spasenje ljudi (usp. Iv 10,15; 15,13), tako i oni koje sam ja otkupio na
1216
ast i slavu mojega imena (usp. Rim 16,27; Heb 2,7.9) daju svoj ivot
(usp. Iv 13,3738) drei se posredstva moga kria i smrti, kojima
se pobjeuje svijet i knez tame (usp. Iv 16,33; 14,30) te posjeduje
milost u sadanjosti, a slava u budunosti.
Mojoj su smrti prilagoeni (usp. Fil 3,10) i u mojim bolima i pat
njama imaju udjela (usp. Fil 3,10) kako bi shvatili poetak otvaranja
knjige ivota (usp. Otk 20,12) te u njoj natpis i udio u mojoj beskonanoj ljubavi, vrata koja vode u slavu mudrosti moje (usp. Otk
7,12) i klju koji otvara otajstveni sjaj mojih djela, rijei, zapovijedi,
namjera, sakramenata i obeanja te sigurno otkrivenje blaenstva
moje slave, po kojoj se sinovi svjetla i moje milosti razdvajaju od
sinova tame i grijeha (usp. Iv 12,36; 1 Sol 5,5), a graani Kraljevstva
od graana Babilona i podzemlja.
Ovaj je dakle Franjo, njegov Benjamin,14 ovo upoznao i primio,
kao i najmanji meu svima svetima Pavao (usp. Ef 3,8), ne od nekog
ovjeka niti preko ovjeka, ve objavom Isusa Krista (usp. Gal 1,12),
koji mu se ukazao, u njemu poput serafina obitavao i u obliku Raspetoga govorio sve to je u Pravilu, Oporuci i u svojim pismima kao
Opomenu napisao te u razumljivim, kratkim i sasvim jasnim govorima kao i postojanim djelima propovijedao i savreno ispunjavao.
Naime kada mu se ukazao Isus Krist pribijen na kri, oganj ga
je Duha Svetoga toliko zapalio (usp. Lk 3,16; Mt 3,11) da je, prema
primjeru spasitelja Isusa Krista, koji je gol izmeu zloinaca bio obje
en na kri i umro (usp. Lk 23,39; Iv 19,18), vrsto odluio da e
gol, odijeljen od svijeta i nepoznat svim ljudima sve do smrti sluiti
Kristu, kao to je zapisano o Mariji Magdaleni i o mnogim drugim
svecima, ili da e se, radi propovijedanja vjere i svjedoanstva Isusa
Krista, predati tekim kaznama svake vrste i muenitvu meu Saracenima i drugim nevjernicima. Svojim se predanim molitvama i
gorljivim eljama obratio Kristu te ga je molio da ga na njegovu putu
prosvijetli i ojaa on, koji svima koji su mu dragi daje svaki dar i sve
to je dobro (usp. Jak 1,17), bez kojega se ne moe ispuniti nita to
je Bogu ugodno.
Njemu se Isus Krist, na Spasitelj, ukazao te ree: Franjo, hajde
za mnom (usp. Mt 9,9; Mk 2,14; Lk 9,59; Iv 21,19) i u stopu slijedi
moj siromani i ponizni ivot. Naime cilj svakog mojeg obeanja i
dostignua milosti i slave jest sjedinjenje i suoblienje sa mnom u
osjetu, razumu i uvstvu. Ako bude prionuo uza me svim srcem
svojim, svom duom svojom i svom snagom svojom (usp. Pnz 6,5; Lk
10,27), tako da svaka tvoja misao bude u meni i o meni, sve rijei
tvoje iz mene, za mene i preda mnom, a sva tvoja djela uinjena
14
Benjamin na hebrejskom znai: sin desne ruke ili sin sree, tj. najdrai sin.,
op. prev.
1217
radi mene i na ast i slavu mojega imena (usp. 1 Tim 1,17; Otk 4,11;
5,12), bit e moj sluga, a ja u biti s tobom i u tvoja usta stavljat u
rijei (usp. Iz 41,910; Izl 4,12.15). Tko tebe bude sluao, mene e
sluati (usp. Lk 10,16), tko tebe bude primio, mene e primiti (usp.
Mt 10,40) i tko tebe bude blagoslivljao, blagoslovljen e biti, a tko te
bude proklinjao, bit e proklet (usp. Post 12,3; 27,29).
A ti i sva braa tvoja koju u ti ja dati (usp. Iz 8,18) ivite prema mojem primjeru kao pridolice i putnici mrtvi svijetu (usp. 1 Pt
2,11). U siromatvu i golosti moga kria postavi temelj sebi, Pravilu
i svojem ivotu, jer itav je moj posjed svega razdjeljivog bogatstva
milosti i slave postavljen i utemeljen u siromatvu, a vjeno se blaeno uivanje u svim mojim dobrima posjeduje u istinskoj tenji
za mojom poniznou. Naime neizmjerna je dubina poniznosti, a u
onima koji istinski ljube i posjeduju siromatvo i poniznost vidi se
moja milina te prisutnost i mir moje radosti.
Stoga e se druba tvoga bratstva zvati Redom manje brae kako
bi iz imena shvatili da zaista, vie od svih ostalih, moraju biti ponizna srca, jer poniznost je ruho asti i hvale moje (usp. Iz 61,3), ona je
odjea s kojom onaj tko odlazi iz ovoga ivota nalazi otvorena vrata
mojega kraljevstva.
Ja sam od svoga Oca zatraio da mi u ovaj posljednji as (usp. 1
Iv 2,18) dade neki siromaan, krotak, ponizan i miran narod (usp.
Mt 11,29) koji bi po svemu u siromatvu i poniznosti meni bio slian i koji bi bio zadovoljan da samo mene ima; u tome bih narodu
poivao i u njemu bih ostao, kao to u meni poiva i ostaje moj
Otac; i on bi sm poivao i ostao u meni (usp. Iv 15,45), kao to ja
boravim u Ocu i u njegovom Duhu poivam (usp. Iv 14,10; 17,21).
Moj te Otac meni dade zajedno s onima koji e svim srcem svojim
(usp. Lk 10,27), iz iskrene vjere (usp. 1 Tim 1,5) i savrene ljubavi
(usp. 1 Iv 4,1718) preko tebe prionuti uza me. Ja u ih usmjeravati
i voditi na pau, oni e mi biti sinovi, a ja u njima biti otac (2 Sam
7,14). Tko vas bude primio, mene e primiti (usp. Mt 10,40), a tko
vas bude progonio, mene e progoniti i prezirati (usp. Lk 10,16; Iv
15,10); moja e osuda pasti na one koji vas preziru i progone, a nad
onima koji vas budu primali i blagoslivljali ostat e moj blagoslov
(usp. Post 12,3).
Neka moje evanelje bude tvoje pravilo, moj ivot tvoj ivot,
moj kri tvoj poinak, moja ljubav tvoj ivot, a moja smrt tvoja nada
i uskrsnue; moje pogrde, poruge i sramota (usp. Heb 11,26; Mt
27,39) neka budu tvoje asti, hvale i blagoslovi; podnoenje muke
i smrti radi mene neka bude tvoj ivot, radost i slava; tvoja elja da
nema nita pod nebom neka bude tvoja batina i tvoje bogatstvo;
neka tvoja uzvienost, okrepa i veselje budu u tome da te svi poniavaju i da se raduje trpljenju zbog mojega imena.
1218
Mjesta na kojima e braa poput pridolica i putnika ivjeti (usp.

1 Pt 2,11) kako bi me tovala i iskazivala mi hvalu bit e jednostavna i siromana, sagraena od drva i blata, odvojena od svjetovnih
previranja i ispraznosti; bit e u tuem vlasnitvu i drugi e na njih
polagati pravo; primit e ih u poslunosti od biskupa i klera po njihovu doputenju i odobrenju poput pridolica i putnika (usp. 1 Pt
2,11), a na njima e tako dugo prebivati koliko gospodarima tih
mjesta bude drago i koliko se to bude svialo biskupima, uvijek
spremni s doputenjem i zahvalom otii odatle nakon to im oni koji
su ih primili to dopuste; jer onda e meni biti nalik kada, posveeni
mojem tovanju, na tim mjestima poput tuinaca budu ivjeli te
djelima i nainom ivota moje ime propovijedali. Poput pridolica
i putnika (usp. 1 Pt 2,11) uz doputenje e se sasvim rado povui,
radosnim i poniznim radom savreno pokazujui da ondje nita nemaju niti ele da su nekada imali.
Stoga u svojoj Oporuci, koju je pred smrt sastavio, kae: I kad
mi je Gospodin dao brau, nitko mi nije pokazao to mi valja initi,
nego mi je sam Svevinji objavio da moram ivjeti po nainu svetog
evanelja. I ja sam to u nekoliko rijei i jednostavno dao napisati, a
gospodin papa mi je potvrdio.15
Radi istog i katolikog obdravanja takva ivota na kraju je sastavio svoju Oporuku,16 u kojoj je pokazao da je zaetak, napredak
i cilj svojega obraenja primio preko otkrivenja Isusa Krista te da
toliko potuje vjeru i poslunost prema Rimskoj crkvi i svim sveenicima koji su od te Crkve zareeni, pa makar bili i greni, da,
ak kad bi i posjedovao toliku mudrost koliku je imao Salomon, u
upama u kojima oni borave ne bi propovijedao protiv njihove volje
i doputenja; nadalje, da djeliteljima sakramenata Crkve iskazuje
strahopotovanje te da ih ljubi i potuje poput svojih gospodara;
prosvijetljen od Krista ui da se iznad svega moraju potivati i astiti
sami sakramenti, svete rijei, svi uitelji te nauitelji svete teologije jer nam oni daju duh i ivot17 (usp. Iv 6,63). I braa su svoju
slubu obnaala prema obiajima Rimske crkve i zbog istinskog su
obdravanja siromatva bili zadovoljni jednom tunikom zakrpanom
iznutra i izvana i vie nisu htjeli imati. Svim su se srcem podlagali
drugima pokazujui djelima i nainom ivota skromnost poniznosti,
radili su svojim rukama radi primjera i ljubavi prema kreposti te
kako bi izbjegli besposlicu i u duhu evanelja osigurali potrebe vlastita tijela i tijela svoje brae. Pokazao je da je dionitvo i u samome
stolu Kralja slave stvar velike poniznosti i neizreciva dostojanstva te
15
Oporuka sv. Franje, 1415. Rije je o papi Inocentu III.

Usp. nav. dj.
17
Isto, 13.
16
1219
da se, kada izostane plaa za rad, treba utei stolu Gospodnjem i

traiti milostinju od vrata do vrata.
Naime sveti je Franjo nauio od Krista da je evaneoskim siromasima veliko dostojanstvo i neusporediva ast u oima Bojim i
ljudskim iz ljubavi prema Gospodu Bogu traiti milostinju, jer s ljubavlju se Bojom ne moe usporediti nita to je na nebesima i to je
na zemlji stvoreno (usp. Ef 1,10). Sve to je Otac nebeski stvorio na
korist ljudima nakon grijeha je, zbog ljubavi prema svome ljubljenom Sinu, besplatno dao kao milostinju dostojnima i nedostojnima.
Sukladno tome, ono to se iz ljubavi prema Gospodinu Bogu trai i
to se dobiva iz ljubavi prema Isusu Kristu, Sinu njegovu, koji je radi
nas postao siromah da bi nas u sadanjosti svojim siromatvom uinio
bogatima milou (usp. 2 Kor 8,9), a u budunosti posvetio i uinio
blaenima u slavi, prije se moe nazvati kruhom aneoskim nego hra
nom tijela (usp. Ps 78,25).
Prema onome to je primio od Krista (usp. 1 Kor 11,23) u svojem
Pravilu kae: Neka braa sebi nita ne prisvajaju, ni kue ni mjesta
ni bilo koje stvari. Kao putnici i pridolice na ovome svijetu (usp. 1 Pt
2,11), sluei Gospodinu u siromatvu i poniznosti, neka s pouzdanjem prose milostinju i ne treba da se stide jer je Gospodin radi nas
bio siromaan na ovome svijetu (usp. 2 Kor 8,9). To je ona izvrsnost
uzvienog siromatva koje je vas, moju predragu brau, postavilo
batinicima i kraljevima nebeskoga kraljevstva, osiromailo vas je u
stvarima, a uzvisilo u krepostima. To neka bude va dio koji vodi u
zemlju ivih. Vi ga, ljubljena brao, potpuno prigrlite te u ime Gospodina naega Isusa Krista ne elite nikada nita drugo pod nebom
posjedovati (PPr 6,15).
Stoga, kako bi se savrenost uzvienog evaneoskog siromatva,
koje mu je Krist objavio, istim i neokrnjenim sauvalo, svoj brai,
u snazi i sigurnosti Kristova Duha, strogo zapovijeda da se ne usuuju, gdje god se nalazila, traiti kakvo pismo u Rimskoj kuriji, ni
sami ni preko posrednika, ni za crkvu niti za koje drugo mjesto, niti
pod izlikom propovijedanja, pa ni zbog tjelesnog progonstva. Nego
gdje god ne budu primljeni, neka bjee u drugu zemlju da s Bojim
blagoslovom ine pokoru (Opor 2526).
Na kraju dodaje da njegova Oporuka nije drugo pravilo, nego
poticaj i sjeanje na njegovu prvu i posljednju nakanu, koju mu je
Krist objavio, te oporuka koju ostavlja svojoj blagoslovljenoj brai,
da Pravilo koje su Gospodinu obeali to bolje katoliki obdravaju;
jer katoliko je, vjerno i isto obdravanje Pravila, koje je od Krista
primio, bilo sadrano u doslovnome tumaenju Oporuke i Pravila.
Zato je strogo pod poslunost naredio da se u Pravilo i Oporuku
ne unose tumaenja govorei: Tako se ima shvatiti, nego kao to
mu je Gospodin dao da jednostavno i isto kazuje i napie Pravilo i
1220
Oporuku, tako neka ih jednostavno i isto, bez tumaenja, shvate i

svetim djelima obdravaju do konca.
Slijedom toga kakve samo besmislene i neprimjerene tvrdnje
protiv Krista, apostola, uenika, evanelista, pustinjaka, redovnika,
prvih osnivaa crkava i svih savrenih redova i protiv same Rimske
crkve iznose oni koji svetoga Franju, njegovo Pravilo i Oporuku pokuavaju obezvrijediti i ponititi, dobro zna svatko tko posjeduje
istinu Kristove vjere i ljubavi.
Njemu je Krist bio naklon kao to je otac najdraem sinu te mu
je priopio svoju volju i otkrio ono to mu je korisno u tome trenutku te to odgovara i slui u buduoj i unaprijed poznatoj nevolji.
Po njemu i u njemu unaprijed je pokazao ono to na kraju dovodi
do savrenog stanja kontemplacije na nebu Crkve, ali ga njegovi ne
primie (usp. Iv 1,11).
Njegovi su drugovi, tj. braa Bernard, Egidije, Aneo, Maseo
i Leon, priali da je njima petorici u tajnosti jednom rekao: Brao, iako sam ja najnevredniji ovjek i najnie stvorenje Boje, ipak,
kako biste rasli u opsluivanju i vjeri svoga zvanja te ivota i Pravila,
koje mi je Gospodin obeao i objavio, znajte da mi Krist tako dobrostivo i tako naklono pokazuje svoju prisutnost, a posebno kada
god na korist Reda k njemu zavapim, i da mi sve to za njih traim,
tako sjajno i u potpunosti ispunjava da, kako mi je i sam Gospodin
jednom rekao, zaista mali broj svetih, tovie izuzetno rijetke, u toj
mjeri obdaruje svojom prisutnou. On me samom svojom blagou
i milou pozvao te mi se objavio i naloio da od Crkve i gospodina
pape zatraim potvrdu njegova bezgrena ivota. Krist je naklonima
uinio prvosveenika i gospodu kardinale, brau njegovu te su shvatili da me je sam Gospodin Isus Krist njima poslao, a gospodin papa
mi je odobrio sve to sam traio.
Sretni su oni to vjerno i predano nastoje ivjeti po svojem pozivu te se isto i u jednostavnosti do kraja dre onoga to su obeali
Gospodinu, jer njihovo je kraljevstvo nebesko u osobitoj slavi (usp.
Mt 5,3.10); a jao onima to svojim znanjem pokuavaju obezvrijediti ono to mi se on sam, na slavu svoje milosti, na sadanju i buduu
korist cijeloga Reda te na spasenje dua sve brae (usp. 1 Pt 1,9),
udostojao objaviti, jer takvi liavaju milosti sami sebe, a druge odvlae od spasenja te se tako osuuju na jo otrije kazne u paklu.
Krist od njega nije htio sakriti koja e sve dobra i zla, koji nedostaci i napreci, koje e sve pogreke, padovi, muke, nevolje i borbe
unutar Reda uslijediti i do kraja se dogoditi.
Naime nakon onoga udesnog vienja i uinka koje je to vienje imalo u srcima pojedinaca, kada se nenazoan tijelom (usp.
1 Kor 5,3; Kol 2,5) u ognjenim kolima brai pokazao (usp. 2 Kr
2,11) te su svi jedni drugima vidjeli ogoljenu savjest kao to je
1221
sveti ovjek brat Ivan elanski u svojoj legendi napisao vrativi

se brai, prvo ih utjei zbog vienja koje se pokazalo na nebu, a zatim, najavljujui redom to e se u Redu nakon njih dogaati, ree:
Neka vas ne uplai, brao, to to vas je malo i to ste prostoduni
jer, eto, uskoro e mnogi pristupiti vaemu Redu i nainu ivota, ne
samo prostoduni nego i mudri, plemeniti (usp. 1 Kor 1,26), bogati i
siromani, laici i klerici i ne samo Talijani ve i Francuzi, panjolci,
koti, Irci, Nijemci, Slaveni, Maari te pripadnici drugih naroda.
Evo, topot njihovih koraka odzvanja mi u uima (usp. 1 Kr 14,6; 2
Kr 6,32; Dj 5,9).
Stoga budite Bogu zahvalni te pred njim djelima i svetim osjeajima svom snagom nastojte uvrstiti svoj poziv i izbor (usp. 2 Pt 1,10),
jer Bog je nas, neznalice, prezira vrijedne i odbaene (usp. 1 Kor
1,28), u ovaj posljednji as (usp. 1 Iv 2,18) postavio za osnivae prvog
i posljednjeg, poniznog i siromanog Reda. No zbog toga se moramo
jo vie poniziti te sa strahom i drhtanjem nastojati da postignemo svoje
spasenje (usp. 2 Kor 7,15; Fil 2,12) te raati plodovima koji odgovaraju
obraenju pred Bogom (usp. Mt 3,8; Lk 3,8), koji nas je samom svojom dobrotom pozvao da slijedimo njegov nebeski ivot.
A budui da e i u ovome Redu biti mnogo zvanih, a ipak malo
izabranih (usp. Mt 22,14), naroito na kraju dan kad se priblii vrijeme nevolje (usp. Dn 12,13; Mt 24,29), primite istinu o buduim
dogaajima. Naime Svevinji e nas, koje je predusreo darovima i
milou, sada na poetku Reda napuniti slatkoom svoga blagoslo
va i plodovima ljubavi (usp. Ps 21,4) te, kao goste pozvane za svoj
stol, kruhom ivota i razboritosti hraniti, sreom i duhovnom radou pojiti (usp. Sir 15,3) te neizrecivim okusom mira svoje mudrosti
umirivati.
Ali neprijatelj e pokuati posijati ljulj u Redu (usp. Mt 13,25.28)
i u Red e ui mnogi koji e poeti ivjeti ne Kristu, nego samima sebi
(usp. Rim 6,11; 2 Kor 5,15) te e vie slijediti tenju tijela nego vjeru
i poslunost Pravilu (usp. Rim 8,6; 1,5), dajui mnogo tijelu, a premalo duhu, poivajui u slabostima naravi, zatvarajui milosti ui
svoga srca, ne marei to nad sobom vre nasilje kako bi prisvojili
kraljevstvo Boje (usp. Mt 11,12). Zbog toga e se Red smanjiti i
udaljiti od savrenstva i od ara savrene ljubavi te e postajati mlakim. Bit e poslije nas i onih koji e koraati vjerno i nevino, koje e
to rastuiti i biti im odvratno; sjeat e se prijanjih dobara, a njihovi
e ih protivnici muiti i progoniti.
Tada, poslije te nevolje pune zala i boli (usp. Mt 24,29; Mk 13,24),
stanje e biti jo gore te e se dodatno zagorati; zli e duhovi napasti Red i protiv njega e mnogi ustati te e se, ivei puteno poput
ivotinja, u Redu mnoiti, ivotne e brige i naslade baciti na njih
mreu i uloviti ih.
1222
Bit e predani tome da zadobiju novac, oporuke i ostavtine

zapisom, a slijedom toga bez srama e se dati i na parnienje te
e se odmetnuti od svetog siromatva i ljubavi prema poniznosti,
a progonit e i muiti one koji im se u Redu budu suprotstavljali. Zbog ovoga njihova e djela i rijei, iznutra i izvana, biti vrlo
gorka. Naime u nutrini e se udaljiti od siromatva, poniznosti i
molitve; posvetit e se uenju i itanju kako bi se time razmetali te
e vie cijeniti rijei od kreposti, znanje od svetosti, a oholost i uobraenost od poniznosti; pobijat e one koji im budu proturjeili,
tvrditi da je pobono zbunjivati i nadvladati uz pomo prijevare te
e govoriti da je pravedno protiv njih pokrenuti rat. Uznemirivat
e kler i, protivno obeanoj poniznosti, odvratit e se od potovanja prema njima; svojom e pohlepom izazivati sablazan meu
laicima, a preureivanjem, skupim i otmjenim graevinama pruat e primjer plitkosti i ispraznosti. Jedan e drugoga gristi i izjedati
(usp. Gal 5,15), uzdisat e za crkvenim poastima te e se meu
sobom natjecati da budu vei od ostalih i da se takvima pokau, a
one koji se budu trudili prigrliti poniznost i koji, isto obdravajui ono to su obeali, budu davali sve od sebe da se vinu prema
nebesima, s visoka e kao luake gledati i prezirati kao beskorisne
i potpuno bezvrijedne ljude. A onima koji trae uzviene stvari i za
njima tee divit e se i uzvisiti ih te e hvaliti njihovu mudrost (usp.
Rim 12,16).
Nakon toga njihov e poloaj u zajednici i njihov ivot postati veoma gorak i nee ga svi moi podnijeti pa e jedan drugoga
uznemirivati, progoniti i klevetati te se smrad njihova naina ivota
nee moi sakriti. Tada e se o naem, od Boga ljubljenome Redu
razglasiti toliko loih primjera da e se dobri sramiti izai u javnost.
Tada e svaki pokvareni ovjek smrad svoje zlobe svaliti na brau
te e se poeti izgovarati za svoje zlodjela i umanjivati ih, usporeujui ih s djelima brae govorei: Braa ine jo gore stvari. Malo
e ih se svim srcem obratiti Kristu i uvanju svoga poziva kada se
suoe s nevoljama i protivnostima. Novaci koji tada budu uli u
Red ostat e bez primjera i vodstva svojih pretpostavljenih te e
se uditi onome to vide, a njihove e okrepljujue enje i djela
milosra postati suhi te e se natrag obazirati (usp. Lk 9,62). A neki
e od njih u molitvi vapiti Kristu i Gospodin e ih, bez vodstva
uitelja, predusresti blagoslovima i sjajnim darovima milosti (usp. Ps
21,4) te dovesti do vrhunca najvie savrenosti. Na kraju e im se
dogoditi ono to se obino dogaa ribarima, koji bacaju mreu u
more (usp. Mt 13,47) i zahvate veliko mnotvo loih, a malo dobrih
riba; kada mreu izvuku na obalu, pokupe ono malo dobrih riba u
svoje posude, a loe izbace (usp. Mt 13,48) te ih ostave na obali da
ih prodru ptice.
1223
To e se dogoditi i ovome Redu na kraju dan (usp. Dn 12,13).

Nakon nekoliko dana (1 Sam 18,27), kada je dostigao brojku od
dvanaestorice, Krist mu se ponovno ukaza te ree: Zapii ivot koji
sam ti objavio, predstavi ga mojem namjesniku i zatrai u moje ime
da ga potvrdi za tebe, tvoje drugove i za sve one koji ga ele primiti,
jer oni koji ga budu ponizno i s potovanjem prihvatili te jednostavno i vjerno obdravali zadobit e udio u duhu ivota i bit e ogrnuti
svjetlom mojeg sjaja, a oni koji ga budu prezirali bit e obavijeni tamom i mrakom te e toliko biti gori od ostalih ljudi koliko su daleko
pali od uzvienijeg stanja i poziva.
No kako se ono to je traio prvosveeniku inilo vrlo tekim i
gotovo nemoguim za slabost i mlakost ljudi njegova vremena, poticao ga je da prihvati neki ve odobreni red ili pravilo, ali on je, uporno tvrdei da ga je Krist poslao da zatrai takav, a ne drukiji ivot,
vrsto ustrajao u svojoj molbi. Tada su uzoriti gospodin Ivan od Sv.
Pavla, biskup sabinski, i asni gospodin Hugolin, biskup ostijski,
potaknuti Duhom Bojim svetom Franji pritekli u pomo te su u
korist onoga to je traio, pred prvosveenikom i kardinalima iznijeli mnogo razboritih i snanih razloga.
Osim toga sljedee se noi prvosveeniku u snu ukazao neki siromani ovjek (usp. Dj 23,11; Post 28,12), u svemu vrlo slian svetom
Franji, koji je ramenima podupirao lateransku baziliku, koja se toliko
nakrivila kao da e pasti, i snano je podizao. Sutradan je sveti Franjo, pouen od Kristova Duha, ispriao pred papom usporedbu o
siromanoj i lijepoj eni koja je zaela i rodila sinove kralju vrlo sline
te ih je odgojila u pustinji. Nakon nekog vremena kralj je, ponovno
onuda prolazei, uvidio da su od njega roeni te ih je postavio za svoj
stol i uinio ih nasljednicima i kraljevima svojega kraljevstva.
Shvatio je prvosveenik da nije od ovjeka, ve od Krista ono to
je traio (usp. Gal 1,1.12) te je, zahvalivi Bogu, odobrio zahtjev i
svojim ih ovlastima uinio propovjednicima evanelja te im je obeao da e i ubudue, ako budu to traili, dobrohotno i dareljivo s
njima postupati.
Nakon to je Pravilo odobreno, dok su se vraali, a vrijeme je
okrepe ve bilo prolo, bili su slabi i umorni od naporna puta, a
daleko od bilo kakve ljudske nastambe, pridrui im se iznenada na
putu prijazan mladi te im ponudi kruhove koje je nosio. Mnogo je
toga s njima raspravljao o savrenosti Kristova evaneoskog ivota te ih je snagom svojih rijei zapalio iznimno velikim plamenom
ljubavi i dok su oni, divei se njegovim rijeima, bili izvan sebe od
uenja, on iznenada udesno nestade, ostavivi ih zapaljene Kristovom ivotvornom ljubavlju.
Svi su u isti as shvatili da im je ono aneo Boji ponudio kruhove te, osnaeni duhom i tijelom, izreknu Bogu neizmjernu zahvalnost
1224
na njegovu daru i dobroinstvu (usp. Rim 1,8; 2 Kor 9,15). Sa arom

u dui svi jednoduno sagnu svoja koljena (usp. Dj 18,25; Post 41,43;
Ef 3,14) te, uzdiui prema njemu svoje osjeaje i svoja srca, zaklinju se i obeavaju da ih nijedna nuda niti nevolja nee natjerati da
odustanu od obeanog svetog siromatva. Naime iz Boje su providnosti i aneoskog govora shvatili da se Bog za tijela i due svojih
brine vie nego majka za svog sina; tovie, da brigu za njih stavlja
ispred brige za bilo to drugo na nebu i na zemlji. Nemogue je da
Bog (usp. Mt 19,26; Lk 1,37) ne opskrbljuje svoje sluge onime to
im je za tijelo korisno i nuno, da ne uje molitve siromaha i da ne
ispunjava svete elje, koje sam nadahnjuje; jer je on sam rekao: Si
gurno te neu ostaviti; nipoto te neu zapustiti (usp. Heb 13,5) i Ne
boj se, stado malo, jer je odluio moj Otac dati vam Kraljevstvo (usp.
Lk 12,32) koliko e vie dati sve to treba za ivot (usp. Lk 11,8.13).
Naime sveti je Franjo govorio da se svemo Boja otkriva i blista
u vjeri svetaca i strpljenju, jer vjerom smo spaeni (usp. Rim 8,23),
sva su djela Boja u vjeri i bez vjere je nemogue Bogu ugoditi (usp.
Heb 11,6); jer je onaj koji sumnja u Boju providnost kako je pisano slian morskom valovlju koje vjetar podie i amo-tamo goni.
Takav ovjek neka ne misli da e to primiti od Boga, jer je ovjek s raz
dijeljenom duom, nestalan u svim putovima svojim (usp. Jak 1,68).
Sve je mogue onomu koji vjeruje (usp. Mk 9,23) i to god je teko, lako je i slatko onome koji ljubi. Naime apostoli, muenici i svi
oni oci koji su, odvojeni od svijeta, goli sluili Bogu ivjeli su u vjeri
i ljubavi za Krista, a ne za same sebe (usp. 2 Kor 5,15), drei pred
oima Kristov primjer i svjedoanstvo kao oblak vjene okrepe; ili
su amo-tamo u ovjim kousima i kozjim koama, oskudni, nevoljni i
zlostavljani oni kojih svijet ne bijae dostojan (usp. Heb 11,3738).
Kako su samo strano svi sveci bili kanjeni (usp. Mudr 3,4) kako
bi sigurno stigli u Kraljevstvo s palmom muenitva! Biti dionik u
Kristovim patnjama (usp. 1 Pt 4,13), biti ostavljen u iskuenjima,
u slabostima, u nevoljama i progonstvima zloduha i ljudi (usp. 2 Kor
12,10), biti kuan i prosuivan u pei punoj nevolja kao kroz vatru i
strpljenje (usp. 1 Kor 3,15) znai biti ubrojen u svece, koji kraljuju
s Kristom (usp. Otk 20,4) u kraljevstvu nebeskom (usp. Mt 5,19),
jer nas Gospodin velikim i neizmjernim dobroinstvima i darovima
Duha predusretne onda kada smo jedno vrijeme izloeni patnji i
iskuenju kako bismo, prokuani u strpljenju, pristigli Kristu s palmom muenitva.
Naime kad smo zbog obdravanja poslunosti siromatva i istoe, ivei sveto i pravedno, izloeni neimatini, bolesti i smrti,
dolikuje da se radujemo upirui pogled u onoga koji namjesto odre
ene mu radosti podnese kri ne marei za sramotu (usp. Heb 12,2):
tako se raduju oni koji odnose pobjedu nad svojim neprijateljima i
1225
nalaze sve ono vrijedno to su dugo traili i prieljkivali; jer svaki

se svetac obue uresom i ljepotom neraspadljive i vjekovjene slave
(usp. 1 Kor 15,53) te se postavlja u motrenje i tenju za besmrtnim
dobrima onda kada, radi oponaanja i ispovijedanja Kristova ivota,
u potpunosti umre strastima i poudama (usp. Gal 5,24) elei otii
iz ovoga tijela (usp. Fil 1,23; 2 Kor 5,8) te preko kazni i muenja
prijei k Njemu, koji je podnio patnju (usp. Heb 10,32; 12,2) i smrt
na kriu za nas (usp. Fil 2,8), koji smo bili neprijatelji Boji (usp. Rim
5,10), robovi grijeha (usp. Rim 6,17.20), koji zasluuju vjenu smrt
(usp. Rim 1,32).
Djelovao je Isus Krist u svojem slugi Franji slino kao i u prvim
svecima te su se mnogi okupljali oko miomirisa ivota njegova i njegovih drugova, a snaga Kristova Duha vukla ih je da ljube i djelotvorno ine ono to je nebesko. Naime sa arom su u dui propovijedali Kristovo evanelje rijeima i djelima; mijenjala su se srca onih
koji su ih gledali i sluali, a Krist je, kako bi uvrstio njihov ivot i
propovijedanje, preko Franje svakodnevno inio nebrojena uda i
znamenja. Obuzeti Duhom Bojim prezirali su svijet i njegove poude i, prema Kristovu naputku prodavajui sve to su imali i dijelei
siromasima (usp. Mt 19,21; Lk 18,22), pridruivali su se Kristovim
siromasima srcem i izgledom.
Broj je brae ubrzo porastao (usp. Dj 6,7) te su pod ministrima i
kustodima rasporeeni po raznim kranskim pokrajinama. No budui da nije mali poduhvat prigrliti poloaj uenika Kristova ivota i
slijediti ono to odgovara takvome zavjetu, mnogi dobro zaponu, ali
ih malo savrenih ustraje do konca (usp. Mt 22,14; 24,13). Boji je dar
mrtviti osjetila, prema naputku evanelja srcem i jezikom utjeti, tije
lo i duu neprekidno poput Krista prinositi Bogu (usp. Kol 3,5; Rim
12,1), unutarnja i vanjska djela upravljati i dovriti prema Bojoj volji i
ugodi (usp. Rim 12,2) i u svemu tome biti strpljiv do kraja. No ovo se
ne moe postii ni ouvati bez velike borbe i da tako kaem krva
voga znoja (usp. Lk 22,44) ni bez udjela u bolima poput onih na kriu.
Naime velika je naa tjelesna slabost i svi se lako okrenemo
udnji osjetila te nas tjelesna mudrost (usp. Rim 8,6), pod krinkom
razboritosti poput naleta jakoga vjetra snano u njih zabija; to su
eljezni okovi i zatvor od mjedi, suglasnost prve [ene] i pristanak
drugog [mukarca]. Tko bude iao za ovim stvarima, nee imati su
dionitva u batini svetih (usp. Kol 1,12). Na taj je nain prvi ovjek
(usp. 1 Kor 15,45) zaeo poetak propasti i bio je obavijen najgorim
zlima sebeljublja i vlastite ugode.
Pod izgovorom razboritosti braa su zapoela otvarati oi (usp.
Post 3,5.7) i od drugih redovnika uzimati primjere za nain ivota.
Neki su otroumni meu njima uvjeravali one prostodunije kako je
to sigurno i korisno te su, ne odvagujui krivnju svoje preuzetnosti,
1226
nevjernosti i neposlunosti, vukui rijeima i djelima i druge za sobom, traili ono to se protivi Kristu, osnivau i Pravilu koje su obeali slijediti. Ovo je doprlo do uiju njihova oca, koji se, napadajui
otrim prijekorima one koji su to inili, okrenuo Kristu i molio da se
isprave na svom putu.
I dok se molio, gle, ukaza mu se aneo Gospodnji (usp. Mt 1,20)
udesna oblija i izgleda. Naime glava mu bijae od zlata, prsa i ruke
od srebra, trbuh od mjedi, noge od eljeza, stopala od zemlje i gline
(usp. Dn 2,3233), a ramena pokrivena bezvrijednom i grubom
vreom. Aneo je pokazivao svetomu Franji da se nekako srami
zbog prekrivaa od one bezvrijedne vree.
On pak, vidjevi ovo, ostade u udu. Aneo mu ree: Zato si
se zapanjio i zato se udi? Ovaj oblik u kojem sam poslan da ti
se ukaem oznaava poetak, razvoj i kraj koji e tvoj Red imati
sve do vremena njegova poroda te obnavljanja Kristova ivota i crkvenog stalea.
Naime glava od zlata si ti (usp. Dn 2,38), sa svim svojim drugovima, koji Krista i njegovu smrt nosite zapisanu u srcu, svim srcem
udite pratiti njegove stope i radi njegove ljubavi nikad nita pod
nebom ne elite imati. No kako Abrahamu nasljedstvo potomstva nije
bilo obeano u Jimaelu, nego u Izaku (usp. Post 17,23; 1 Ljet 1,28;
Gal 3,16), tako ni ti nee imati batinika svoga imena po prirodnom
roenju, nego u sinovima duha po djelima i istini (usp. Gal 4,30).
Napustit e stanje zlatnog ivota, poniznog i siromanog, onoga
koji je bez iega (usp. 2 Kor 6,10) i nita ne eli, koji samo Krista
trai i ljubi te e se, zapostavivi molitvu i pobonost, okrenuti zna
nju koje nadima (usp. 1 Kor 8,1), predat e se itanju i nagomilavanju knjiga, sve pod izgovorom da time izgrauju blinje i da je to
na spasenje dua (usp. 1 Pt 1,9). Budui da e vie cijeniti rijei od
kreposti, a znanje od svetosti, ostat e iznutra hladni i bez ljubavi
zamijenivi zlato sa hladnim i poroznim srebrom.
Budui da e puno govoriti, a malo initi, poet e gaziti vrstou poniznog ivota i svog temeljnog bogatstva istinu siromatva.
Prigrlivi brige i rasipne poslove, pretvorit e srebro u mjed i nee
se brinuti oko povratka prijanjim dobrima aru nebeske udnje.
No hinit e redovnike i ponizne obiaje i veliku svetost, a iznutra
e se obui licemjerjem te e prieljkivati pohvale i asti, elei da
ne budu uzvieniji i svetiji od drugih, nego da se takvima ine i da ih
se takvima smatra. Tako e se srozati na jo gore stanje i kao loi trgovci, na svoj veliki gubitak, zamijeniti srebro rjeitosti i djelo svoga
znanja s licemjernom prijetvornosti od mjedi te e radi ljudske hvale
initi svoja djela.
No budui da se njihovo licemjerje i prijetvornost nee moi
dugo skrivati, nakon to se ogoli i postane oito, osjetivi da u oima
1227
onih to ih hvale gube na cijeni i da ih iz dana u dan sve vie preziru, poet e se zbog toga vrijeati i ljutiti na njih. Progonit e one
kojima su se jako trudili svidjeti i vrebat e prilike da naude onima
koji ih vie ne budu potovali i hvalili. Tako e zvonku i crvenkastu
mjed pretvoriti u grubo i hrapavo eljezo. Nakon to se okrenu eljeznoj naravi, bit e ne samo drski i odluni u osveti nego i, kad ih
tko uvrijedi, spremni da uine zlo, slabi, maloduni i prekomjerno
nesposobni da podnesu protivljenja.
Kao to vidi na mojim stopalima eljezo izmijeano s glinom (usp.
Dn 2,41.43), tako e na kraju braa biti poput eljeza, okrutna i
spremna da zlo ine, a poput gline krhka i nesposobna da zlo podnesu. Tako e se na one koji su od poetka bili ogrnuti istim zlatom
Kristove ljubavi na kraju dan gledati kao na glinene posude (usp.
Dn 12,13) kada do poroda stigne Red koji si ti osnovao.
Ova vrea kojom sam prekriven, i zbog koje pokazujem da me
je sram, bijeda je i gorina siromatva, za koje su braa obeala
Gospodinu da e ga ponosno i radosno nositi. No kada napuste
prvu ljubav, preko koje su bili povezani s Bogom i tako osjeali da
je posjedovanje i trajno uvanje podlonosti siromatva predujam
nebeske asti i zalog vjene slave, iznutra e bjeati od podnoenja
muka i nedostataka siromatva, a izvana e ga, sramei se, podnositi
samo prividno i razmetljivo u rijeima.
Nakon to je ovo rekao, aneo ode od njega, a on, srca punog
tuge, pone pred Gospodinom uznemireno jadikovati zbog onoga
to je vidio i uo. Tada mu se ukaza Krist te ga upita: Franjo, zato
si toliko tuan i zato se uznemiruje? Ja sam iz svijeta pozvao tebe
neukog, slabog i prostodunog ovjeka kako bih u tebi objavio
svoju mudrost i snagu te da se mojem imenu pripie sve dobro to
e se po tebi u Crkvi i u Redu zapoeti i dovriti. Ja sam onaj koji
je stvorio ovjeka, uznio ga, otkupio, obnovio i pomirio badava. Ja
upravljam, titim i uvam one koje sam izabrao i zovem na obraenje
(usp. Lk 5,32) i bez mene nitko ne moe poeljeti niti uiniti dobro
(usp. Iv 15,5). Ja te pozvah iz svijeta (usp. Iz 42,6) dok si bio u grijesima te sam te prosvijetlio i nauio da uzme na se sladak jaram
moga ivota i da ga ponizno nosi (usp. Mt 11,2930); ja u tititi
i sauvati tebe i sve ono to sam po tebi utemeljio i zasadio; ono
to se bude ruilo ja u podii, a to bude razoreno, popraviti; one
koji padnu zamijenit u drugima, a ako ti jo ne budu roeni, ja u
uiniti da se rode; i ako tvoj Red spadne na broj od trojice, mojom
e milou ostati nepoljuljan sve do svretka vijeka.
Kao to ne propada Boje obeanje (usp. Rim 9,6), jer me Judejci
nisu primili (usp. Iv 1,11), ve su me progonili (usp. Iv 15,20) i ubili
moje uenike, tako, budui da se ostatak mojih izabranika spasio
i spasit e se (usp. Rim 9,27; 11,5), a moje je ime veliko meu naro
1228
dima (usp. Mal 1,11), nikakav ljudski ni avolski neprijatelj nee

uspjeti sprijeiti ili unititi glavni uinak i plod mojega obeanja i
namjere koju sam preko tebe odluio izvriti u ovaj posljednji as
(usp. 1 Iv 2,18).
Kristove su mu rijei smirile duh te je, kako braa ne bi imala
isprike pred Bogom (usp. Rim 1,20; 2,1), u sebi ispunjavao ono to
je brai propovijedao, te je primjerom svojih djela potvrivao ono
to im je u propovijedima govorio (usp. Mk 16,20). U njima je raspaljivao ar za istim obdravanjem Pravila, koje mu je Gospodin
objavio, a Krist je preko njega u njihovim oima umnoavao znamenja i kreposti kako bi u njima poveao vjernost i ljubav prema
svojem ivotu i Pravilu, na koje su se obvezali, te kako bi ih uvrstio
u mrnji prema svemu to se tome protivi.
Dok je bio u spilji sv. Urbana, Isus Krist mu je poslao svog anela
u vrlo sjajnome obliju te mu je objavio povlastice, odnosno posebne milosti koje je Bog na nebesima pripremio i posvetio onima koji
ljube i do kraja isto uvaju Pravilo. Nadahnuo ga je da navijesti
brai izvanrednu slavu koju je Krist na nebesima pripravio onima
(usp. 1 Kor 2,9) koji budu vjerno i predano obdravali ivot i Pravilo, te radosno uznesenje u kraljevstvo, bez prepreke i zadravanja u
kaznama istilita, i sjajne i blistave stanove s Kristovim uenicima,
a u progonstvu ovoga lutanja po tuini posebnu zatitu i obranu od
zasjede zloduh i pada u teki grijeh; ugodno i kristoliko stanovanje
Duha (usp. Rim 8,11) u duama i tijelima onih koji budu isto i vjerno uvali Pravilo; onima koji u Redu budu umirali odjeveni u poniznost i siromatvo oprotenje poinjenih grijeha i propusta zbog
znaka i istine u kojoj su naposljetku naeni i milosrdno primili svoj
svretak; predanost istinskim uvarima Pravila i onima koji se dre
Reda, a onima koji ih pobono primaju i koji im dobrohotno pomau uveanje dobara milosti, zatitu od neprijatelja, osloboenje od
grijeha; na kraju e primiti milosre i okrepu vjenoga spokoja, ako
ih budu sluali te ustrajali u zapoetom potovanju i ljubavi.
Onima pak koji budu progonili, napadali i mrzili ovu brau, njihov Red i ivot, sada e biti uskraena milost, bit e slijepa duha,
gorka srca, obavijeni grijehom i bez pobonosti, a ako se ne pokaju
i ne dou pameti prije smrti, snai e ih Kristovo prokletstvo i vjena osuda.
Pouen dakle od Krista i njegova nebeskog glasnika, Franjo je
snagom Duha Svetoga (usp. Rim 15,13.19) znamenjem i izvanrednim djelima brai navijetao neusporedivo dostojanstvo nasljedovanja poniznog i siromanog Kristova ivota te otajstvenu slavu i
uzvienost. iva i djelotvorna rije (usp. Heb 4,12) zapalila je one
pravedna srca za isto obnaanje prihvaenog ivota te su se jaali u
potivanju Pravila, na koje su se obvezali.
1229
Sam je pak onima za koje je osjeao da su savreni u ljubavi prema Kristu otkrivao tajne svoga srca i ono to je od Krista neposredno primio te im je govorio da su ljubav te vjerno i potpuno obdravanje Kristove poniznosti i siromatva temelj, bit i korijen evaneoskog ivota i Pravila koje mu je Krist objavio. To je Pravilo posvetio
Isus, Sin Boji, roen u spilji od siromane Majke, povijen u pelenice
i poloen u jasle, jer u gostionici nije bilo mjesta za njega (usp. Lk 2,7),
obrezan, prikazan, koji je bjeao u Egipat (usp. Mt 2,13) i odatle
se vratio i nastanio u Nazaretu (usp. Mt 2,23), tri dana prosio (usp.
Lk 2,46), koji je postio, propovijedao, umro, bio pokopan u tuoj
grobnici i uskrsnuo od mrtvih (usp. Lk 24,46); govorio je da je Pravilo korijen poslunosti, majka odricanja, smrt sebeljublja, pohlepe i
krtosti, poslunost i izvravanje vjere, pokazivanje nade, dokaz poniznosti i roditelj mira Bojeg, koji nadilazi svaki razum (usp. Fil 4,7).
Govorio je brai: Od Krista sigurno znam da e se Red jadno
i bijedno strovaliti ako se iz njega ukloni temelj siromatva. Naime
zbog odravanja poniznog siromatva i zbog vezanosti za Kristove
zapovijedi cijeli je Red posebno posveen tovanju ljubavi i kria.
On je odabran da duhovno primi i rodi Isusa Krista u gostionici Crkve (usp. Lk 2,7) na kraju dan (usp. Dn 12,13), u duhu poput druge Djevice Marije (usp. Lk 1,27), da obea, ljubi i uva odluku da
nita ne posjeduje na zemlji, a oni koji to ljube i uvaju, ponizno i
bogobojazno nose Isusa Krista i njegov Duh te, ustrajui do konca
(usp. Mt 10,22; 24,13), bezbrino odlaze iz ovoga ivota, sigurni u
kraljevstvo nebesko.
Zbog toga je htio da svi imaju i naue Pravilo te da ono to se
vie broji umru s njime. Imajui na umu tu opomenu, kada je onaj
sveti manji brat, koji je na tijelu uvijek nosio oklop, zbog propovijedanja i ustrajnog ispovijedanja vjere od Saracena osuen na smrtnu
kaznu, uze Pravilo, koje je uvijek sa sobom nosio, podie oi i ruke s
Pravilom prema nebu te ree (usp. Iv 17,1): U ruke tvoje, Gospodine
Isuse Kriste, predajem duh svoj (usp. Ps 30,6; Lk 23,46; Dj 7,59), a
ako sam to protiv ovoga Pravila kao ovjek sagrijeio, Ti, ljubitelju
svih ljudi, dobrostivo oprosti. Poto je izrekao ove rijei, odrube
mu glavu, a on se preseli Kristu s palmom muenitva.
Sveti je Franjo govorio da je ovo Pravilo stablo ivota (usp. Post
2,9; Otk 22,2.14), plod mudrosti, izvor raja, koveg spasenja, lje
stve koje se penju u nebo (usp. Post 28,12), sklapanje vjenoga Saveza
(usp. Post 17,7.19), Radosna vijest o kraljevstvu (usp. Mt 4,23; 9,35;
24,14) i rije koju e Gospodin brzo ostvariti na zemlji s uenicima
svojim (usp. Rim 9,28). Nauavao je brau da se preko njega moe
nai istinski pokoj duama i tijelima (usp. Mt 11,29) te iskusiti blaenu slatkou jarma i bremena Kristove blagosti i miline (usp. Mt
11,30) te teret koji vodi uvis k nebesima.
1230
Poto je ve rasporedio i u potpunosti pouio brau te ih je, koliko je mogao, boanskim rijeima i primjerima ojaao i uvrstio za
potivanje te isto i vjerno uvanje ivota u savrenstvu koje su obeali, potaknut govorom serafske ljubavi, koja ga je cijelog zapalila i
prenosila u Krista, tri je puta krenuo na put u nevjernike krajeve,
arko sebe elei prinijeti Bogu kao ivu rtvu kroz vatru muenitva
(usp. Rim 12,1), no dvaput je sprijeen boanskim utjecajem, kako
bi potpunije potvrdio plamen svoje udnje.
Trei je put, nakon mnogih uvreda, okova, udaraca i nevolja,
doveden, prema Kristovoj elji, pred babilonskog sultana. Stojei
pred njim, sav obuzet vatrom Duha Svetoga, tako mu je snano,
ivo i djelotvorno propovijedao Isusa Krista i vjeru njegovom evanelju da se sultan, kao i svi koji su tamo bili prisutni, tome divio.
Sultan se zbog snage rijei koje je Krist u njemu izgovarao okrenuo
milosru te ga je protiv odluke svog opakog zakona rado sluao,
usrdno pozvao da ostane u njegovoj zemlji te je naredio da se njemu i njegovoj brai dopusti slobodan pristup Gospodinovu grobu,
bez plaanja danka.
1.
[Prva nevolja,
tj. progon Reda svetoga Franje]
U meuvremenu, dok je pastir odsutan, grabeljivi vuk (usp. Mt
7,15) pokuava grabiti i razgoniti njegovo stado (usp. Iv 10,12), a
vrata mu otvaraju oni (usp. Iv 10,3) koji su vie od svih ostalih bili
duni suprotstaviti se njegovu napadu i sprijeiti njegovu zasjedu.
Naime prvenstveno su oni koji su ostalima bili nadreeni i koji su
se inili razboritijima i razumnijima, okrenuvi se onome to je njima bilo ugodno i skrivajui pod krinkom razboritosti svoju mlakost
i nevjernost, lukavo rijeima i djelima propovijedali drugaiji nain
ivota od onoga koji im je dan s neba i koji im je predao njihov pastir te su ga podupirali rijeima Svetoga pisma i primjerima drugih
redovnika, ne shvaajui da ljudskom tenjom, koju apostoli nazivaju smru (usp. Rim 8,6), kopaju sebi tijesak ponora (usp. Mk
12,1) i grade tele idolopoklonstva te se udaljavaju od vrhunca obeane savrenosti.
Naime smatrali su da je gotovo nemogue, opasno i glupo jednostavno i posluno oponaati i slijediti Krista, koji im se u Franji
i preko Franje bio obratio i pokazao im putove ivota. Kako su se
sinovi Izraela nakon izlaska iz Egipta (usp. Ps 114,1) i prelaska preko
Crvenog mora (usp. Izl 13,18) okrenuli nevjeri i ugaanju vlastitom
zadovoljstvu, ne cijenei nita od onoga to su bili doivjeli, vidjeli i
1231
uli, to je Bog inio i govorio preko Mojsija (usp. Pnz 1,1), tako su
i ovi, nakon izlaska iz svijeta, odricanja vlastite volje i prihvaanja
kria evaneoskog ivota, pomislili da je njima samima i ostalima
manje korisno ponizno i posluno slijediti Krista, koji je govorio i
djelovao u Franji, ovjeku koji im je poslan s neba, te su zbog toga
smatrali da je korisno, pravedno i da im se ubraja u zasluge za sobom vui one koji koraaju u vjernosti i jednostavnosti.
Njihova je preuzetost i drskost toliko narasla da su, nakon to
je sveti Franjo otputovao u prekomorske krajeve da posjeti sveta
mjesta, propovijeda nevjernicima vjeru u Krista i zaslui krunu muenitva kao to je reeno u mnogim provincijama tako grubo
i tako okrutno postupali s onima koji su se suprotstavljali njihovim
namjerama i tvrdnjama te su svim srcem prionuli uza stope i nauk
svoga oca da ih nisu samo muili nepravednim pokorama ve su ih i
tjerali iz svojeg drutva i zajednice, kao da su loih uvjerenja.
Zbog toga nisu priznali mnoge (usp. 3 Iv 9), a pogotovo one sa
arom u dui (usp. Dj 18,25), kao da su neposluni u usporedbi s
ostalima, koji su popustili njihovu bijesu te su razasuti posvuda lutali i, oplakujui odsutnost svoga svetog pastira i upravitelja, u mnogim suzama i neprestanim molitvama traili od Gospodina njegov
povratak (usp. 2 Mak 11,6; Dj 20,31).
Bog se, gledajui s visina na njihove zazive i zavjete (usp. Ps 53,3)
te smilovavi se njihovim patnjama, ukazao svetomu Franji nakon
one propovijedi koju je odrao pred sultanom i njegovim uglednicima, te ree: Franjo, vrati se jer stado tvoje siromane brae (usp. Izl
4,1819), koje si sabrao u moje ime, ve raspreno hoda stranputicama (usp. Iz 56,8) te mu nedostaje tvoje vodstvo kako bi se ujedinilo, ojaalo i poraslo. Naime ve su poeli skretati s puta savrenstva,
koji si im predao te ne ustraju u ljubavi i djelima milosra, poniznosti i svetoga siromatva ni u nevinoj jednostavnosti, u kojima si ih
zasadio i utemeljio.18
Nakon toga ukazanja, poto je posjetio Gospodinov grob, urno se vrati u kranski svijet te, vidjevi da je njegovo stado, koje
je ujedinjeno ostavio, prema Gospodinovoj rijei raspreno (usp. Ez
34,12), u suzama ga potrai i tekom mukom sakupi.
im su progonjena braa saznala za njegov povratak, prilazila
su mu urno, s velikom eljom i neizmjernom radou u srcu te su,
zahvaljujui Bogu, padali niice do njegovih nogu (usp. Lk 17,16; Mt
17,14) i grlili stope dugo iekivanog pastira. On ohrabri malodune, utjei alosne, ukori nemirne, izgrdi krivnju onih to su razasuli
stado, ljubavlju spoji razasute s onima koji su ih razasuli; jedne i
18
Promjene se odnose na post i vrste jela, na nove norme u Pravilu, privilegije Rimske kurije, na nova utemeljenja i razdore u Redu.
1232
druge poticajima i opomenama nadahne i zapali ne samo za lagane

stvari nego i za one gorke te da radosno podnesu smrt za Krista i
obdravaju Pravilo.
Svi su se divili lijepim rijeima to su izlazile iz njegovih usta (usp.
Lk 4,22) te su bili zapanjeni promatrajui savrenstvo njegova ivota, uzvienost njegovih vrlina, znamenje i bezbrojna udesa koja je
Gospodin svakodnevno po njemu inio. Oni pak koji su svoju ocjenu pretpostavljali njegovim opomenama i poticajima nisu se mogli
javno suprotstaviti niti razumno odgovoriti suprotno.
Stoga su utjeli i samo su ga prividno s potovanjem pratili te su
mu se svi pokoravali, no jedni iz ista srca, dobre savjesti i iskrene vjere
(usp. 1 Tim 1,5), a drugi iz ljudske razboritosti i nunosti zavjeta, a
ne svojom voljom, jer su se bojali da e se u oima drugih ljudi, a naroito pred nadreenima, osramotiti; stoga su meu sobom odluili
da e se, kada doe vrijeme, po svojoj volji ponaati i tako drugima
upravljati te se razborito sa svojim sljedbenicima udaljiti i odvratiti
od nakane i volje osnivaa, hvalei se au, svetou i potenjem.
Njega su se bojali te su pred njime bili ponizni, pokazujui mu odve veliku bliskost i izvanjsku predanost rijeju i djelom; tako su
pod krinkom svetosti skrivali svoje naume i nakane.
Znali su naime da ga otac svih krana, gospodin papa, i gospoda
kardinali, njegova braa, potuju i izuzetno ljube te da su zbog zasluga njegove svetosti njemu nakloni i iskreno ga cijene; shvaali su
da, ako ga ljube i potuju te ako su u vjernosti i poslunosti prisni s
njime, zadobivaju njihovu naklonost te im mogu vjerno pristupiti, a
da u suprotnom kod njih izazivaju nezadovoljstvo pa ih ovi iskljuuju iz svoga prijateljstva.
Zbog toga su ti ministri i kustodi, pa i sam brat Ilija i njegovi
sljedbenici, u kojima su lukavo i otroumno poticali nepovjerenje,
nepotovanje i neposluh prema osnivau, pokuali gospodinu kardinalu koji je zbog svoje privrenosti htio prisustvovati generalnom
kapitulu,19 koji se tada svake godine odravao kod Svete Marije An
eoske oprezno napomenuti da sveti Franjo, iz svoje velike istoe i nevinosti, ne brine oko toga da s braom raspravi i rasporedi
ono to odgovara Redu i to mu je korisno; budui da se sam ne
moe pobrinuti za toliko mnotvo brae i dovoljno ih opskrbiti, pogotovo zbog toga to nije uen, a pod njegovom je upravom mnogo
mudre brae, velikog savrenstva u svetosti, u asnom ponaanju i
znanju, koja bi ga mogla uputiti u mnogim stvarima i pomoi mu,
budui da mu je tijelo slabo i nemono. Opomenite ga dakle, ali
tako da ne primijeti da te rijei potiu od nas, da sa svojom braom
19
Spomenuti je kardinal bio Rajnerije Capocci. Na tome je kapitulu bilo prisutno
izmeu tri i pet tisua franjevaca.
1233
koja su za to pogodna razdijeli poslove vezane za Red te neka se

poslui njihovim savjetima i pomoi kako bi cijeli Red imao vre i
sigurnije vodstvo.
Ove su se rijei svidjele gospodinu kardinalu te su mu se uinile
razumnima i vrlo korisnima. Gospodin je kardinal esto obiavao
voditi duhovne razgovore sa svetim Franjom te mu je nakon ovoga,
prijateljski razgovarajui s njime, estitao i rekao: Treba biti vrlo
radostan i puno zahvaljivati Bogu, brate Franjo, jer je Bog proirio
Red i dao ti mnogu mudru i svetu brau, koja bi mogla upravljati i
voditi ne samo tvoj Red ve i cijelu Crkvu Boju; zbog toga si duan
iskazivati veliku hvalu Bogu i treba traiti njihove savjete i sluiti se
razboritou i sudom tako velikih ljudi radi dobra vodstva, ouvanja
i vrstoe itavog Reda.
Sveti je Franjo po Duhu Bojem shvatio teinu kardinalovih rijei i iz kojega izvora istjeu, pa mu ree: Doite, gospodine, i ja u
se u vaoj prisutnosti obratiti brai.
U njegovoj nazonosti sveti im Franjo ree: Krist je pozvao
mene, neznalicu i prostodunog ovjeka, da slijedim ludost njegova kria te mi je rekao: Ja elim da ti bude novi luak na ovome
svijetu, da rijeima i djelima propovijeda ludost mojega kria, da u
me gleda i da se, bez primjera Augustinova, Benediktova ili Bernardova Pravila, sjedini sa mnom i ti i sva tvoja braa. A vi elite
ii i mene vui po svojoj volji i nauku; no va e vas nauk na kraju
upropastiti.
Okrene se tada gospodinu kardinalu te mu ree: Moja mudra
braa, koju hvalite, misle da svojom ljudskom razboritou mogu
prevariti i Boga i vas i mene, kao to i sami sebe varaju i zavode,
obezvreujui i gazei ono to im Krist, na spasenje njihovih dua
(usp. 1 Pt 1,9) i na korist itavoga Reda, preko mene govori i to im
je govorio; jer ja im nita sam od sebe nisam rekao niti im govorim,
ve samo ono to sam od njega u duhu sigurnosti, po samoj njegovoj
milosti i dobroti primio. A oni, uz veliku opasnost za due, svoju
misao pretpostavljaju misli Kristovoj (usp. 1 Kor 2,16) i svoju volju
volji Bojoj; loe upravljaju sami sobom i onima koji im vjeruju te ne
grade, ve se trude izvrnuti i unititi ono to je Krist svojom istom
dobrotom i ljubavlju nakanio posaditi i izgraditi u meni i u njima na
sigurno spasenje naih dua (usp. 1 Pt 1,9) i izgradnju itave Crkve.
Promijeni se srce gospodinu kardinalu (usp. Izl 14,5; 1 Sam 10,9)
zbog snage i djelotvornosti njegovih rijei te shvati da je u potpunosti istinito ono to je govorio. Sazove brau koja su ga navela da
pred svetim Franjom iznese one rijei te im ree: Brao, posluajte
me (usp. Dj 15,14) i pazite sami na se (usp. Lk 21,34; Dj 5,35) da
sami sebe ne prevarite (usp. Kol 2,4.8) i ne budete nezahvalni na
Bojem dobroinstvu; jer Bog je uistinu u ovome ovjeku te Krist
1234
i njegov Duh govori u njemu; tko njega slua, ne slua ovjeka, ve

Boga, a tko njega prezire, prezire Boga, a ne ovjeka (usp. Lk 10,16).
Budite ponizna srca i sluajte ga ako se elite svidjeti Bogu (usp.
1 Sol 2,4; Heb 11,6) i initi ono to je Kristu ugodno; jer ako se
budete s njime sukobljavali te protivno njegovim zapovijedima i savjetima prosuivali i inili, sami ete sebi uskratiti spasenje i plod
svoga poziva, umanjit ete poloaj svoga Reda te ete pokazati
potamnjeno srce obavijeno tamom i mnogim vaim nedostacima.
iva rije Boja izlazi iz usta njegovih i otrija je od svakoga dvosjeklog
maa, kako kae apostol; dobro poznaje avolje lukavtine i prodire
do skrivenih nakana i misli ljudskih i avolskih (usp. Heb 4,12; Pnz
8,3). Ljudske je izmiljotine ne mogu prevariti jer u sebi nosi Duh
Boji, koji pronie srca i bubrege (usp. Ps 7,10), ak i dubine Boje
(usp. 1 Kor 2,10).
Prije nego to je otiao odatle, gospodin je kardinal odrao propovijed itavoj zajednici, kako brai, koja su se u velikom broju
okupila na kapitulu, tako i pobonim pojedincima i narodu Asiza.
Naime bio je mudar ovjek, asna ivota i ponaanja. Nakon to je
zavrio govor, u kojem je mnogo toga mudro izrekao za izgradnju
dua te djelotvorno i rjeito za ispravak loih navada, na kraju se
okrenuo na slavu, pohvalu i velianje brae te je, uzdiui brojnim
pohvalama njihov ivot i savrenstvo, mnogim poticajima nastojao
privui i zapaliti sav prisutan narod za potovanje i privrenost brai
i njihovu svetom Redu.
Po zavretku propovijedi sveti Franjo poklekne pred gospodinom
kardinalom te uz milost njegova blagoslova zatrai doputenje da se
pred njim kratko s nekoliko rijei obrati brai i narodu. Nakon to
je primio blagoslov, ovako svima ree: Preasni se otac i gospodin
na kardinal, zbog obilja dobre volje i ljubavi koju gaji prema svima,
a naroito prema mojoj brai i Redu, jako vara jer pretpostavlja i
vjeruje da je u nama velika svetost te posebno savrenstvo i ljubav
prema savrenstvu. No nije dobro da damo prostora prijevari i lai,
jer bi jednako i on sam bio prevaren, koliko i vi, kada biste vjerovali
u ona savrenstva i uzvienosti koje vam je o nama ispripovjedio, te
bi i nas i vas mogao snai gubitak i velika opasnost. Naime nezahvalni smo Bogu na svojem pozivu i ne posjedujemo djela i plodove
istinskih poniznih siromaha, tj. istinske Manje brae, niti ih se trudimo posjedovati onako kako smo obeali. Stoga elim da znate, kako
gospodin kardinal tako i svi vi, kakva djela, rijei i tenje moraju
posjedovati i pokazivati Manja braa da se vi ne prevarite u njima
te da oni sami sebe i vas ne prevare i zavedu. Kada vidite da Manja
braa ne navode novake koje su primili da sve svoje podaju siromasi
ma ovoga svijeta (usp. Lk 18,22), po uzoru na sveto evanelje, kako
su obeali, ve im savjetuju da neto sauvaju bilo za knjige bilo za
1235
crkvu ili za koju drugu prigodu, za sebe same ili za potrebe brae,
ili kad vidite da se braa brinu za vremenite stvari vie nego to je
to nuno za svakodnevne potrebe njihovih tijela i da trae novac ili
denar za sebe i izgradnju svojih samostana ili crkava te da od vas
prihvaaju ostavtinu i oporuke bilo kakve vrste, na bilo koji nain,
znajte da su prevareni i zavedeni, jer Krist je poslao Manju brau da
svoju poniznost i siromatvo pokazuju vie djelima nego rijeima.
Stoga kada vidite da naputaju svoje vrlo siromane, bezvrijedne, male i izvan svijeta postavljene samostane te se, pod izgovorom
propovijedanja i vae koristi, sele na imanja i dvorce te kupuju i
grade lijepe i skupe zgrade, a naputaju svetu molitvu i pobonost
te se daju na kupnju i itanje knjiga, da posjeduju grobnice, da ele i
da se brinu za obilje svih stvari te da, kako bi sve ovo imali i nabavili,
ishode povlastice od Rimske kurije i oko njih se spore, tada otvorite
oi i pazite se; nemojte ih slijediti niti sluati jer takvi e pukim imenom za sebe govoriti da su Manja braa, a siromatvo i poniznost,
koju su Gospodinu obeali, napadat e i unitavati u sebi samima
i u drugima rijeju i djelom te e se po njima dogoditi mnoga zla u
Redu i u Crkvi.
Ovo vam govorim unaprijed kako bi se, koliko oni sami toliko
i vi, zatitili od zamki zloduha, opaina iskvarenih ljudi i buduih
zala i kako ne biste upali u njih, jer dolaze vremena brojnih nevolja
i zavoenj (usp. Lk 21,8). Prvi je njihov znak, koji je vrlo blizu,
otpadanje brae od ljubavi i obdravanja Kristova ivota i evanelja, jer svijet prema Kristu ne vuku niti znanje, niti mudrost, niti
rjeitost, nego sveti nain ivota i savreno obdravanje Kristovih
zapovijedi i uputa.
Nakon toga gospodin ga kardinal upita: Zato si, brate Franjo,
ispraznom uinio moju propovijed i zato najavljuje tolike nedostatke svoje brae u svome Redu?, a sveti mu Franjo odgovori:
Ja sam iskazao ast vaoj propovijedi time to sam bio umjeren
u izricanju istine o sebi i svojoj brai; potedio sam sebe i njih suprotstavljajui ruevini prepreku istinite rijei te ublaujui vau
pohvalu, elei iskoristiti priliku te spasonosnim i nunim opomenama potaknuti svoju brau, koja jo nisu u potpunosti utemeljena
u poniznosti.
Ono to je sveti Franjo primio od Krista i stavljao pred brau
openito se, onima koji su na ljudsku mudri (usp. 1 Kor 1,26), inilo
teko i kao da se jedva moe nositi (usp. Mt 23,4). Ministri su, kako
pie brat Leon, postigli da se iz prvoga Pravila izbaci ona odredba o
zabranama svetoga evanelja.20
20
Odredba se odnosi na evaneosku zapovijed Nita ne uzimajte na put (usp.
Lk 9,3).
1236
Iako je ono to mu je Gospodin objavljivao brai navijetao sa

arom u srcu i na samome sebi primjerom savreno pokazivao djela koja je propovijedao, zatvarali su ui svetim rijeima, a od djela
odvraali oi, pokuavajui radije njega vui za sobom, pa makar i
protiv njegove volje, nego pokoriti se njegovim spasonosnim i boanskim savjetima i zapovijedima te se suobliiti s primjerima njegovih savrenih djela na svoje spasenje.
Naime kada se vratio iz prekomorskih krajeva, neki je ministar
kako prenosi brat Leon priao s njim o odredbi o siromatvu kako
bi na taj nain u potpunosti upoznao volju i namjere svetoga Franje.
Sveti mu Franjo ree: Ja odredbu o siromatvu shvaam onako
kako u slovo glase rijei evanelja i Pravila da braa nita nemaju
niti trebaju imati osim odijela s konopom i pojasom za omatanje be
dara, a obuu mogu nositi oni koje na to natjera nuda, kako stoji
u Pravilu.
Ministar ga upita: to da uinim ja koji imam toliko knjiga da
vrijede dobrih pedeset libri? (usp. Dj 19,19). Ovo ree jer ih je htio
imati uz njegovo znanje, budui da ga je grizla savjest to ima toliko knjiga, jer je znao koliko strogo shvaa odredbu o siromatvu.
Sveti mu Franjo odgovori: Niti mogu, brate, niti smijem zbog tvojih knjiga raditi protiv svoje savjesti i zavjeta svetog evanelja, to
smo ga obeali. uvi to, ministar se raalosti. Kad je sveti Franjo
vidio da se ovaj toliko uznemirio, s velikim mu arom u duhu, kao
da se obraa svoj brai, ree: Vi, Manja braa, elite da vas ljudi
smatraju i nazivaju obdravateljima svetoga evanelja, a zapravo elite drati kesu (usp. Iv 12,6; 13,29).
Upoznao sam jednoga brata koji ga je uo kako propovijeda u
Bologni; oni koji su to vidjeli priali su da je, ulazei u grad s namjerom da se spusti do mjesta gdje su ivjela njegova braa ondje vidio
izgraenu kuu koja je prelazila granice obeanog siromatva. Ustuknuvi, ode do kue Propovjednik, koji ga vrlo radosno prime.
Bio je ondje neki brat propovjednik, istaknute svetosti i znanja,
koji je predano i ponizno sluao rijei svetoga Franje; znajui razlog
zbog kojeg se sveti Franjo nije htio zadrati sa svojom braom te
suosjeajui s tom naputenom braom, pokuavao ga je nagovoriti da ode k njima i da im oprosti ako su ga ime povrijedili. Ree
mu sveti Franjo: Takvo oprotenje ne bi bilo dobro, da ja svojim
inom, a na uvredu Boju primajui naime gostoprimstvo od njih,
koji ustraju u grijehu odobrim tako oigledan prijestup protiv
obeanog siromatva.
Kad vidje da ga na to nikako ne moe nagovoriti, ree mu: Radi
ostale tvoje brae, kako ne bi dola na lo glas, jer ih tako izbjegava, poimo k njima; ukorit e ih zbog prijestupa i ispunit e svoju
dunost, a ako radi savjesti (usp. 1 Kor 10,2728) ne htjedne ostati
1237
u takvoj kui, vratit emo se. Na taj e se nain sauvati ugled tvoje
brae, a oni e ispraviti pogreku. Sveti je Franjo pristao na savjet
toga brata i nae ih spremnima da prime pokoru, koju im je htio
nametnuti, te im oprosti.
Kada je pak saznao za upornost, odnosno tvrdoglavost jednoga
od svoje brae, koji je u svijetu nauavao zakone, brat po imenu Petar Stacia, i po Duhu upoznao njegovu savjest, koja se, kao i njegova
djela i nauk, protivila istoi Pravila, prokleo ga je. Budui da je bio
velik u svijetu i da su ga ministri silno voljeli zbog njegova znanja,
pred kraj ivota svetoga Franje zamole ga braa da tako velikom
ovjeku, kojeg je prokleo, oprosti te da mu poda milost svoga blagoslova. On im odgovori: Sinovi moji, ne mogu blagosloviti onoga
kojeg je Bog prokleo i proklet je.
to vie rei? Nakon kratkog vremena, spomenuti brat onemoa
i priblii se smrti; poe se strano tresti i vikati jakim glasom brai
koja su oko njega stajala: Proklet sam i evo zlodusi kojima sam
predan vode mene prokletoga na kaznu vjene osude i prokletstva!
Iskusivi ovako stravian i bolan prizor te jezovitu i zastraujuu osudu, svi su prisutni shvatili da je onaj koga je sveti Franjo
prokleo ve bio od vijeka proklet od Boga. Naime nikoga nije
blagoslivljao niti proklinjao potaknut ljudskom sklonou ili osjeajem, ve je, suobliivi se s Kristom, otkrivao otajstva boanskoga suda i boanske volje te je budue dogaaje u Rijei gledao
kao prole.
Kada je jedanput uo za jako velike prijestupe neke brae kako
pie brat Toma elanski koja su tako pruila lo primjer svjetov
njacima, zaista se duboko raalostio te se potpuno okrenuo Kristu.
No kada su nakon toga doli drugi, koji su priali o svetom ivotu
i ponaanju neke druge brae, koja su izgraivala svjetovnjake i
po kojima su se mnogi pokajali i obratili, ovaj se ljubitelj spasenja
dua i svega to je dobro silno razveselio (usp. 1 Pt 1,9); prosvijetli
ga nebeska objava te u duhu shvati ispravnost boanske pravde,
koja milostivo prihvaa i blagoslivlja dobre, a pravedno odbacuje
i proklinje zle.
S tolikom je djelotvornou i snagom duha prokleo one koji
su otpali od propovijedanja obeanog ivota i izopaenim djelima
ozloglasili Red, a blagoslovio one koji su uvali svoja obeanja i primjerom svetoga naina ivota izgraivali blinje te su uinili da Red
odie mirisom dobroga glasa (usp. Fil 4,8) da su svi koji su to sluali
spoznali kako iz Boga proizlaze te da su na nebu utvreni blagoslov
i prokletstvo koje je Franjo dijelio i navijetao na zemlji.
Brai koja su bila zdravoga nauka te su ljubila Krista u istini bilo
je znano da njegove rijei i djela proizlaze iz Krista i njegova Duha
te da oni koji njega primaju i sluaju primaju i sluaju Krista, koji u
1238
njemu govori (usp. Mt 10,40; Lk 9,48; 10,16). Stoga ga oni ista i

pravedna srca nisu oklijevali sluati i slijediti.
No oni koji su sebe ljubili, koji su bili naduveni ljudskim znanjem,
(usp. 1 Kor 8,1) te su traili svoje, a ne ono to je Isusa Krista (usp. Fil
2,21), drhtali su od straha, gdje straha i nije bilo (usp. Ps 14,5; 53,6) te
ga zbog toga ne primie (usp. Iv 1,11), jer Boga nisu zazivali (usp. Ps
14,4). Kako su naime mogli vjerovati oni to trae i vrebaju ljudsku
slavu, a ne trae slavu koja dolazi od jedinog Boga (usp. Iv 5,44)? Bog
naime rasipa kosti onih (usp. Ps 53,6) koji se ele svidjeti ljudima
(usp. Gal 1,10; Ef 6,6): bit e posramljeni jer ih je Bog prezreo (usp.
Ps 53,6).
Tko znanje pretpostavlja svetosti govorio je brai sveti Franjo nikada nee napredovati i onaj tko voli pohvale ljudi, robuje
lai; a Bog, koji je istina (usp. Iv 14,6), tovatelje e lai upropastiti.
Spoznavajui budunost po Duhu Svetome, govorio je brai:
Brao, pod izgovorom propovijedanja i izgraivanja drugih napus
tit e svoj poziv, tj. istu i svetu jednostavnost, svetu molitvu, poniz
nost i nau gospou svetu Siromatinu. Ono za to budu vjerovali
da e ih zapaliti za pobonost i ljubav prema Bogu to e ih ostaviti
hladnima i praznima bez ljubavi. Tako se nee moi vratiti svojem
pozivu, budui da su izgubili vrijeme kada su po njemu mogli ivjeti; trebaju se bojati da im se ne oduzme ono to im se ini da imaju
(usp. Lk 8,18; Mk 4,25) te da im se ruke ne nau prazne u dan
nevolje. Naime oni za koje misle da se obraaju Gospodinu zbog
njihovih propovijedi Gospodinu se obraaju zbog molitava svete
brae, koja u pustinji oplakuju svoje i tue grijehe, jer istinskoj je
Manjoj brai dano od Krista da upoznaju tajne kraljevstva Bojega, a
drugima samo u usporedbama (usp. Lk 8,10). Toliko ih je koji se rado
uspinju prema znanju da e blaen biti onaj koji se uini neplodnim
radi ljubavi prema Gospodinu Bogu.
Dola su braa iz Francuske te su mu ispriala kako su onih dana
braa u Parizu primila jednog slavnog ovjeka, uitelja svete teologije, po kojem su se izgraivali mnogi iz naroda i klera. uvi to,
sveti Franjo uzdahne te im odgovori: Bojim se, sinovi, da e takvi
uitelji na kraju unititi moj zasad, jer pravi su uitelji oni koji svoje
obraenje blinjima pokazuju dobrim djelima i mudrom poniznou. Toliko naime ovjek posjeduje znanja koliko provodi u djelo te
je onoliko mudar koliko ljubi Boga i blinjega, a redovnik je onoliko
dobar govornik koliko sam vjerno i ponizno ini dobra djela koja
razumije.
Doe tada i neki sveti brat iz Njemake, uitelj teologije, k njemu u posjet u elji da mu potvrdi namjeru i znaenje Pravila. Nakon
to je od njega pomno nauio i uo namjere itavoga ivota prema
Pravilu, kojim ga je Krist nadahnuo i koje mu je objavio, duh mu se
1239
tako smirio i utjeio u rijeima i razlozima svetoga Franje kao da je

uo govor samog Isusa Krista, a ne ovjeka.
Po zavretku njegova govora prigne pred njim koljena te ree:
Sada ponovno obeavam Bogu, u rukama tvojim, da u do kraja
ivota, koliko po Kristovoj milosti budem mogao, vjerno i isto uvati ovaj evaneoski ivot i Pravilo, prema istoj i vjernoj nakani,
koju je Duh Sveti preko tvojih usta jasno objavio; no molim te za
jednu milost da, ako se za moga vremena dogodi da se braa toliko
udalje od istoga obdravanja Pravila, kako ti, po Duhu Svetome,
predvia, da ga se zbog njihovog protivljenja ne budem mogao s
njima slobodno drati prema svetoj i savrenoj nakani, koju ti je
Gospodin objavio, smijem, iz poslunosti prema tebi, sam ili s nekolicinom brae koja ga se budu htjeli isto drati, otii od njih i
savreno ga sauvati.
uvi to, sveti se Franjo jako razveseli te, blagoslivljajui ga, stavi
desnicu na njegovu glavu (usp. Otk 48,18) i ree: Dovijeka ti si sve
enik po redu Melkisedekovu (usp. Ps 110,4). Znaj da ti je od Krista
i od mene odobreno ono to si zatraio [pokazujui tako da e se
sva obeanja koja mu je Krist dao vezano za njegov Red, na kraju
ispuniti u onima koji budu radosno i svom snagom nastojali drati
se Pravila jednostavno, doslovno i bez tumaenja].21
Oni to protiv svoje volje nose slatki jaram Kristova ivota i Pravila (usp. Mt 11,30) sinovi su tijela te sveto i pobono tumaenje Pravila uvijek priklanjaju svojoj tjelesnoj volji. Kako je Jimael, koji je
roen po tijelu, bio neprijatelj Izaku, koji se rodio po obeanju Duha
Svetoga (usp. Gal 4,29) i ivio svetim duhovnim ivotom, tako e
biti i u tome ivotu i Redu, jer sinovi e tijela progoniti sinove duha.
No Bog, koji je razdvojio sinove Izraela od Egipana rukom jakom
i ispruenom miicom (usp. Pnz 5,15), razdvojit e istinske sinove
Pravila od sinova tjelesne mudrosti (usp. Rim 8,6); ove e privesti k
slavi boanskoga svjetla (usp. 2 Kor 4,6) i savrenstvu serafske ljubavi kria te e ih suobliiti svome slavnom tijelu snagom kojom moe
sve podloiti sebi (usp. Fil 3,21), a one e ostaviti u tami grijeha, u
hladnoi poude i sebeljublja.
U vrijeme svetoga Franje izvana se inilo da meu braom postoji jedinstvo s obzirom na njihovo dranje, suivot i poslunost; a
to se pak tie istoe Pravila te obdravanja, ljubavi, poslunosti i
iskrenog nasljedovanja osnivaeve nakane, postojali su tajni razdori
i velike razlike. Nisu u sebi imali to da budu sloni, imaju istu ljubav
(usp. 2 Kor 13,11; Fil 2,2; 3,15) i isti osjeaj (usp. Rim 15,5; Fil 4,2);
da ne ine nita iz sebinosti i tate slave te da smatraju jedan drugoga
veim od sebe (usp. Fil 2,3); da ne trae svoje, nego, zajedno s osniva21
Tekst u zagradama pojavljuje se samo u jednom od etiri kodeksa.
1240
em, ono to je Kristovo (usp. Fil 2,21) i ono to je na utjehu i korist

drugih te na uzajamno izgraivanje.
Zaokupljen filozofskim cjepidlaenjima, brat Ilija, koji je za
sobom potajno vukao skupinu onih koje je iskvario duh poude i
ispraznosti, sam sebi iskopa jamu i produbi, u koju zaveden pade i
skona (usp. Ps 7,16). Nije shvaao nakane, lukavtine i izmiljotine avolske, kojima je, a da to nije ni znao, pripravljao prolaze,
krio putove i ravnao staze, suprotstavljajui se Kristu u osnivau.
Krist je ovo udesno objavio jednom svetom i asnom sveeniku, koji je upravljao jednom upom u Massi Trabariji,22 po imenu
Bartol, kome je i sveti Franjo zbog uzvienosti njegove svetosti
svagda i u svemu povjeravao svoje slube. Bio je naime vrlo povuen, pun pobonosti i ljubavi te je tjeio oaloene. Braa su mu
s povjerenjem prilazila kao preblagom ocu i uitelju svojih dua.
Primao je brau u Red te je izopenima i onima koji su izili iz
Reda davao odrjeenje; pokazivao im je jasnim boanskim dokazima i primjerom ivota da su savjeti koji se ravnaju po ljudskoj
mudrosti i koji se ne slau s putom savrenosti i nakanom osnivaa ne samo beskorisni nego i iskvareni smrtonosnim otrovom (usp.
Jak 3,8).
Ovaj ovjek drag Bogu za vrijeme molitve pade u zanos (usp. Dj
10,10; 11,5) te je po Kristovoj zapovijedi bio odveden na dno pakla.
Vidje ondje Lucifera kako stoji na prijestolju kazne, a oko njega sve
glavne duhove podzemlja. Njima vrhovnik mranoga svijeta (usp. Ef
6,12) tuno postavi pitanje, traei savjet, te ree: Primili smo loe,
vrlo neugodne novosti iz pustinje svijeta od onih koji nam ondje
slue. Naime na svijetu su se iznenada pojavili ljudi koji odbacuju i
preziru svijet i tijelo s njegovim strastima (usp. Gal 5,24) te oduzimaju
prava i mjesta koja pripadaju naem gospodaru; ako im se ne usprotivimo, pretrpjet emo od njih mnoge muke i tetu (usp. Dj 27,10).
Stoga pomno razmislite to emo uiniti protiv njih. Od onih koji su
odatle doli moete iscrpnije uti o njihovim prilikama.
Na zapovijed Lucifera poeli su priati i prenositi injenice o njihovu ivotu i savrenosti. Ustade tada neki veliki zloduh koji je,
zajedno sa zlim duhovima to su bili pod njegovom vlau, vodio
dvoboj protiv svetoga Franje i njegova Reda te ree: Iako su mnogi, kao to je to izloio na vrhovnik, u zadnje vrijeme ustali protiv
nas na razne naine, neki je ponizan ovjek, neuk i prostoduan, zajedno s malom zajednicom sebi slinih s takvom snagom duha ustao
protiv nas (usp. Iz 11,15) da se ini kako se protiv nas ne bori samo
ovjek nego i sam Isus Nazareanin (usp. Mk 1,24; Lk 4,34), koji se
u njemu osobno nalazi. Nijedno nae istanano umijee niti bilo
22
Regija u apeninskoj zoni izmeu Marche, Umbrije i Toskane.
1241
kakav napad naih zasjeda, koliko god bio jak, ne moe njega ni
bilo koga od onih koji su mu privreni ni prevariti ni sruiti; iako mu
postavljamo zamke i slijeva i zdesna, ne uspijevamo ga uloviti niti
pobijediti, ve, a to jo vie boli, ako im se netko od naih sljedbenika priblii, okrene se protiv nas i postane na smrtni neprijatelj. Ne
moemo im oteti ni jednoga vjernika.
Nakon to je meu njima nastao tajac, pojedini su vrhovnici
pred svima izlagali razne prijedloge i razne naine na koje bi ih mogli brzo pobijediti; njihove pak odluke radi kratkoe izostavljam.
No iako su napasni zlodusi vezano za pojedine poroke predloili
mnoge i razliite naine te iznijeli primjere kako se pomou predloenih pristupa mogu izvojevati ak i neoekivane pobjede nad velikim i kako su smatrali nepobjedivim svecima, neki je zloduh,
drugi iza Lucifera, poslije svih ovako rekao: Makar ste svi iznijeli
mnogo otroumnih i djelotvornih stvari, ipak nitko od vas nije izrekao ili izmislio nain na koji emo moi, ako mi budete vjerovali,
izvojevati nad njima sjajnu pobjedu.
Budui da su svi zlodusi eljeli uti njegov prijedlog i miljenje,
nastavi te ree: Neemo moi izvojevati trijumf nad tim ljudima
ako ne usmjerimo sav svoj trud, brigu, otroumlje i sve to inimo
na to da nagovorimo ohole, hvalisave, radoznale, varalice i prevarante, pohlepne, zavidne, preuzetne i laljive ljude, za koje znamo
da su nai, i u njih usadimo, na sve naine na koje moemo, elju
za obraenjem i da zajedno s njima slue Gospodinu. Naime kad
budemo imali udjela meu njima i svakodnevno se trudili da ga poveamo, tako emo ih uznemiriti i tako oneistiti njihov Red te izokrenuti njihove zavjete, rijei, obiaje i djela, a njihov ugled u svijetu
uiniti toliko odbojnim da e oni koji im se budu pribliavali, zbog
otrovnog smrada, isputati zadah smrti te nee osjetiti ivotvoran
miomiris koji vodi u ivot vjeni.
Ovaj se prevratniki plan svidio Luciferu i svim njegovim vrhovnicima te su se dogovorili meu sobom da e se od toga trenutka svim snagama drati ovog posljednjeg prijedloga. Uz Boje
doputenje zlodusi su, prema svojoj tajnoj i skrivenoj odluci, svojim
prijevarama natjerali i svom snagom naveli one koji su se slagali s
njihovim nakanama i koji su bili bliski njihovim zlobnim djelima da
uu u taj Red, koji su najvie mrzili i za koji su osjeali kako im se
protivi vie od ostalih.
Iako na poetku, kada je samo sveti Franjo primao brau, zlodusi nisu uspijevali ispuniti zle elje svoje prijevare, jer je bio poput
kerubina rasvijetljen Duhom Svetim: pun oiju sprijeda i straga, iznu
tra i izvana (usp. Otk 4,6.8); no, kada je narastao broj ministara po
svoj zemlji, koji nisu imali mjeru za savrenstvo duha, a ona je bila
nuna za obranu od tako skrivenih lukavtina zloduh, budui da je
1242
duh svakoga ministra obuzimala elja za poveanjem broja brae,

pod izlikom spasenja dua (usp. 1 Pt 1,9) i irenja Reda umnoili su
narod, ali nisu uveali veselje23 (usp. Iz 9,2), pridruivi nevinima
mnoge izopaene. Oni koji su se prekomjerno pouzdavali u svoje
sposobnosti nastojali su upravljati, a ne da se njima upravlja te su
drsko po svojem sudu i po svojoj volji sami sebi i drugima davali
pravila umjesto da, mrtvei svoju volju, ponizno obdravaju Pravilo.
Zbog toga su se osnivau i ostalima koji su hodili u jednostavnosti poveale muka, nesrea i patnja due (usp. Ps 10,7), mlakima
opasnost, uznemirenima radost, a opakima hrabrost za loa djela.
Prije smrti svetoga Franje ta su se zla toliko uveala da ni on sam,
koji je bio prebivalite Duha Svetoga, nije mogao niti propovijedima niti primjerima niti znamenjem i udesnim ozdravljenjima nikako pomoi; no nakon to se pomolio, odluio je kako je sigurnije da
se posveti samome sebi i Bogu te da se odrekne slube upravljanja
braom.24
Nakon to je to uinio, jedan mu od drugova ree: Oe, oprosti
mi jer sve to ti elim rei razmatrala su ve mnoga braa te nastavi: Ti zna kako je neko, po Bojoj milosti, cijeli Red bio snaan
i ustrajao u stanju istoe i savrenosti: kako su sva braa brino i
sa arom u svemu obdravala poniznost i siromatvo u malim i vrlo
siromanim kuama, s malo vrlo siromanih knjiica te u bezvrijednoj i vrlo siromanoj odjei; i kako su u ovome i u drugim vanjskim
stvarima bili zdrueni u jednoj volji da budno i brino obdravaju
sve to spada na na poziv, na zavjet i dobar primjer, tako su i jednoduno ljubili Boga i blinje. Sada su se pak, od nedavno, ova istoa i savrenstvo poeli mijenjati na razne naine. tovie, mnoga
braa vjeruju da ih to u velikoj mjeri izgrauje, vie od onoga to je
malo prije reeno, te im se ini da zbog toga asnije ive i ponaaju
se. Zbog toga ve gotovo uope ne cijene put jednostavnosti i ovoga
siromatva, ono to je bilo poetak i temelj naeg Reda. Stoga, razmiljajui o ovome, vjerujemo da nisi njima zadovoljan; no doista
se udimo zato ih, ako si njima nezadovoljan, trpi i ne ispravlja.
Ree mu sveti Franjo: Neka ti Gospodin oprosti, brate, to mi
se eli suprotstaviti i to mi se protivi te me eli uplesti u ono
to ne spada na moju dunost te nadoda: Sve dok su braa bila
moja dunost i dok su ustrajala u svom pozivu i zavjetu, iako sam
bio slaba zdravlja od poetka svog obraenja Kristu, za njih sam
23
[U Vulgati stoji multiplicasti gentem non magnificasti laetitiam (umnoio si narod, nisi uveao veselje), a u naem prijevodu ti si radost umnoio, uveao veselje.
U gornjem tekstu donosim prijevod latinske verzije, budui da ga tako prenosi autor.]
24
Sveti je Franjo uvijek radije vodio Red primjerom i savrenstvom ivota nego
autoritetom.
1243
uz malo brige dovoljno inio primjerom i propovijedanjem; no nakon to sam uvidio da Gospodin svakodnevno umnoava broj brae
(usp. Dj 6,7), a da ona zbog mlakosti i nedostatka duha skreu s
pravog i sigurnog puta, kojim su obiavala ii (usp. 1 Kr 8,36) te da
ele kao to si rekao hoditi irokim putem, ne obazirui se na
svoj poziv, zavjet i dobar primjer i da zbog mojeg propovijedanja i
mojeg primjera nee odustati od puta koji su ve zapoeli, povjerio
sam Red Gospodinu i ministrima brae.
Premda sam onda kada sam se odrekao i napustio svoju dunost oko brae na generalnom kapitulu, kao opravdanje naveo da
se zbog svojega loeg zdravlja vie ne mogu za njih brinuti i skrbiti,
ipak, sve dok su braa hodila i hode po Bojoj i mojoj volji, radi
njihove utjehe nisam elio da, sve do dana moje smrti, imaju drugog
ministra osim mene. Naime ako je podlonik dobar i vjeran te poznaje i vri volju svojeg nadreenog, o njemu se nadreeni ne mora
mnogo brinuti. Dapae, bio bih sretan i obradovala bi me dobrota
brae, zbog moje i njihove koristi, da mi ne bi bilo teko za njih se
brinuti, ak i onda kad bih onemoao leao u krevetu.
Na to doda: Moja je dunost, po kojoj moram vladati manama
i ispravljati ih, duhovna. Stoga ako ne uspijevam vladati manama
i ispravljati ih propovijedanjem i primjerom, imaju Pravilo koje ih
pouava; ne elim postati krvnik, koji zadaje udarce i biuje, kao
to to ine monici ovoga svijeta, jer se pouzdajem u Gospodina da
e im se nevidljivi neprijatelji Gospodinovi redarstvenci osvetiti
kako bi na ovome svijetu i na onome to dolazi kaznili one to kre
zapovijedi Gospoda Boga; uinit e da ih isprave ljudi ovoga svijeta
te e se na svoju porugu i sramotu vratiti svojem pozivu i zavjetu.
Bez obzira na sve to, sve do dana svoje smrti neu prestati djelom i
primjerom uiti brau da idu putem koji je Gospodin pokazao meni
(usp. 1 Kr 8,36), a koji sam ja pokazao njima te ih pouio kako ne
bi imali isprike pred Gospodinom (usp. Rim 1,20), a da ja vie ne
moram ni o njima ni o sebi davati raun (usp. Mt 12,36; Lk 16,2).
Mi koji smo bili s njim kada je napisao Pravilo (usp. 2 Pt 1,18) i
skoro sve druge svoje spise, svjedoimo (usp. Iv 21,24; 3 Iv 12) da je
u Pravilu i u ostalim svojim spisima napisao mnogo toga oko ega
su se s njime sporila neka braa dok je jo bio iv, to bi sada, nakon
njegove smrti, bilo vrlo korisno cijelome Redu.
Naime esto je govorio svojim drugovima: Moja su bol i muka
u tome da ono to uz velik napor molitve i razmatranja primam od
Gospodina po njegovu milosru na sadanju i buduu korist itavoga Reda i za to od njega imam jamstvo da je po njegovoj volji, neka
braa iz otroumlja i razboritosti svojega znanja obezvreuju te mi
se protive govorei: ovoga se treba drati i ovo treba obdravati, a
ono ne treba.
1244
Probadali su njegovu duu i razdraivali ga te su razmiljali na

nain protivan Bogu i njegovu svecu; svojim su ga lukavtinama,
izmiljotinama i neposluhom ispunjavali gorinom do te mjere da
se na njihovu kapitulu odrekao dunosti ministra, koju su mu na
metnuli Krist i njegov namjesnik, te je po njihovim eljama i zaslugama, kako je neko Samuel aula sinovima Izraelovim (usp. 1 Sam
9,22), tako je i on njima ostavio Iliju alkemiara, onakva ovjeka
kakvoga su i zasluili.
Nakon ovog se dogaaja toliko okrenuo molitvi da se, tako uvuen u Boga, u potpunosti inio kao ovjek s drugoga svijeta.
Braa koja su suprotno od njega mislila i nauavala bila su povrijeena zbog ispravnosti i istoe njegovih propovijedi i zbog gorljiva
nastojanja koje je pokazivao u svojim govorima protiv zala koja su
se ve bila rairila po Redu; sa zadovoljstvom nisu doputali da mu
pristupaju novaci i ljudi koji su mu bili odani, ve su ga paljivo na
razliite naine spreavali koliko god su mogli, jer je sve one dogaaje to se do kraja u Redu imaju zbiti tako jasno i na oigled propovijedao kao da ih je vidio kao ve prole dogaaje, razotkrivajui
pritom tada prisutna zla.
Stoga je protiv zala koja su ve bila zaeta u Redu i onih koja je
svojim prorokim oima kao budua do kraja u njemu vidio bez
prestanka postovima i molitvama (usp. Mt 17,20; Mk 9,29) te neizre
civim uzdisajima (usp. Rim 8,26) molio od Isusa Krista, koji moe
sve to nadmauje nae misli i razum, da im prui prikladna i koris
na ljekovita sredstva.
Budui da je neprestano poniznim molitvama i vatrenim enjama vapio Bogu da se sauva njegov Red drag Bogu i da se sigurno
spase sva tadanja i budua braa, Svevinji uslia molitve svoga sluge te mu Gospodin ree: Franjo, poi i izdvoji se od ostalih na etr
deset dana u pustinju (usp. Mk 1,13) gdje e po mojoj rijei, koju u
ti priopiti, urediti svoje Pravilo te u ti, prema onome to trai, dati
kratka, jasna i sigurna ljekovita sredstva, koja e staviti u njega; po
njima e prijestupnike savjest optuivati za njihova nedjela te nee
imati izgovora preda mnom i mojom Crkvom. Oni pak koji budu isto i vjerno ljubili i obdravali Pravilo imat e sigurno svjedoanstvo
o njegovu istom i vjernom obdravanju te nee moi sumnjati o
tvojoj nakani, koja je prema odluci moje volje (usp. Ef 1,9).
Ovo se dogodilo prije nego to se povukao s dunosti ministra,
elei se posvetiti sebi i Bogu, te je ministrima kao to je ranije
reeno povjerio Red.
Povukao se dakle prema objavi koju je primio od Gospodina te
se zatvorio u pustinjski samostan Fonte Colombo u malu eliju koja
se nalazila na strmini litice podno toga mjesta. K njemu su se usudila pristupiti samo dva brata brat Leon Asiki i brat Bonicije iz
1245
Bologne koje je uzeo za drugove. Ondje je prema Kristovoj objavi

napisao Pravilo, ne stavljajui u njega nita svoje, piui u nj samo
ono to mu je Isus Krist s nebesa objavljivao.
Za vrijeme dok je Franjo poput Mojsija posveen Bogu, brat Ilija, njegovi sljedbenici i neki ministri viu i bjesne (usp. Izl 32,17) te,
budui da mu se nisu usudili javno suprotstaviti, kradomice, tj. potajno ovjeku Bojem Leonu oduzmu Pravilo koje mu je svetac predao na uvanje te ga sakriju, mislei da tako prijee namjeru svetoga
Franje da, prema Kristovoj rijei koju je primio s nebesa, predstavi
Pravilo prvosveeniku i preda ga na odobrenje. Dok su to inili,
zamraeni u svom razumu (usp. Ef 4,18) nisu bili svjesni teine svoga
preuzetnog nedjela niti da, pretpostavljajui svoju volju boanskim
nadahnuima i zapovijedima, ine grijeh aranja i nepokornosti te
idolopoklonstva, jer se svojom samovoljom protive rijeima sveca i
uitelja (usp. 1 Sam 15,23), koji im je od Boga dan.
Sveti je ovjek prepoznao opakost zloina koji su braa poinila
po zavisti zloduh (usp. 2 Kr 4,9) te je, nadahnut od Krista, iju
dobrotu ne pobjeuje ljudska zloba, drugi put otiao na isto mjesto;
u svojoj je predanosti posvetio Bogu jo etrdeset dana te je ondje
poput drugog Mojsija, dok ga je Krist pouavao, ponovno istim rijeima i reenicama napisao Pravilo, sastavljeno i ispisano prstom Boga
ivoga (usp. Izl 31,18; Pnz 9,10), koje je bilo opako oduzeto po
grijehu njegove brae.
U meuvremenu, dok se nebeskim i vatrenim enjama uzdie k Bogu i od Krista trai da obnovi Pravilo koje mu je oduzeto,
avao podbada i potie ministre raznih provincija. Tjerani vjetrom
sa sjevera (usp. Zah 6,8) sastanu se zajedno s bratom Ilijom te se
smjelo uspnu k njemu kako bi se poalili i prosvjedovali; da svojim
prigovorima sprijee, potisnu i uznemire onoga kojeg oduzimanjem
Pravila nisu uspjeli uznemiriti i odvratiti od njegove nakane.
Stadoe podaleko i vikahu (usp. Lk 17,12), pokazujui tako da
ne ele prekriti njegovu zapovijed po kojoj se nitko nije smio usuditi k njemu doi prije kraja razdoblja od etrdeset dana, te vikom
ukazujui na to da imaju neodgodiv i hitan razlog zbog kojega su se
okupili i poli ga traiti.
Sveti Franjo uobiajenim znakom dozove brata Leona te mu naredi da istrai tko su ta braa to viu i radi ega su doli. Odgovori
mu brat Leon: Oe, doli su ministri s bratom Ilijom u elji da s tobom razgovaraju o neemu to se ne moe odgoditi. Ree mu sveti
Franjo: Neka kau to ele i ja u ih posluati, ali k meni nee ui.
Stali su na suprotnu stranu ispod njegove elije, na mjesto odakle se njihov glas jasno mogao uti. Predstavljajui sve, brat mu
Ilija ree: Brate Franjo, kada su ova braa u svojim provincijama
ula da si radi punijeg obdravanja obeanoga ivota odluio neto
1246
dodati ili promijeniti u Pravilu, razmiljajui o vlastitoj slabosti i o

slabosti brae koja su pod njima te o aru duha kojeg ti je Gospodin
dao i koji te je ojaao tako da ti se sve ono to je Bogu ugodno, koliko god bilo naporno i teko, ini slatkim i laganim, dola su, koliko
zbog sebe, toliko i zbog brae koja su pod njima, kako bi te upozorila i podsjetila da je za njihovu slabost u izobilju dovoljno potovati
i ono to su ve obeala. Njihovoj je slabosti potrebnije poputanje
i poteda onoga to su ve obeala nego obvezivanje na savrenije
stvari, koje nadilaze njihove snage, kakvu god zaslugu one nosile.
Kada je ovo uo, sveti Franjo zanijemi te se u svom srcu raalosti
(usp. Post 6,6) i ne dade nikakav odgovor na njihove zahtjeve; no
doskora, uavi u eliju, okrene se utoitu uobiajene molitve te ra
irenih ruku prema nebu (usp. 1 Kr 8,22.54) svim srcem zavapi Kristu
govorei: Gospodine Isuse Kriste, evo, poao sam za tobom (usp.
Mt 19,27) ne protivei se niemu, a ono to si mi naredio posluno sam izvrio; nisam takav ni toliko velik da bih bez tebe mogao
ispuniti bilo to tebi drago i ugodno, a njima korisno i spasonosno.
Ti, koji si mi naredio da uinim i napiem ono to radi tvoje hvale
i njihova spasenja, u skladu s tvojom voljom i naukom, piem i to
sam ve napisao, odgovori im umjesto mene i pokai da je to tvoje,
a ne moje.
Nakon to je ove rijei s pouzdanjem u srcu uputio Kristu, na udesan se nain zau glas u Kristovoj osobi (usp. Mk 1,11; Lk 3,22),
u zraku iznad mjesta gdje se sveti Franjo molio, koji ree: Ovo
je (usp. Lk 9,35) moj sluga Franjo, koga sam izabrao (usp. Iz 41,8;
44,2) i u njega postavio duh svoj; naredio sam mu da uini ono to
ini i da napie Pravilo koje pie; ivot i Pravilo koje pie moji su i
od mene su, a ne od njega. Tko njega slua, mene slua, a tko njega
prezire, mene prezire (usp. Lk 10,16). Udahnut u duh u one koje
pozovem da uvaju ovaj ivot i Pravilo (usp. Iz 37,7; Ez 37,6) i dat
u im snagu da ga ouvaju. elim da se ovo Pravilo vri doslovno,
doslovno, doslovno.
uvi ovo, zapanjeni i u udu svi se vrate u svoje provincije te
se prestanu dalje protiviti svetomu Franji u ovome to su zapoeli.
Kada je dovrio Pravilo, sveti Franjo, prema zapovijedi koju mu
je dao Krist, sa svojim drugom bratom Leonom pristupi gospodinu
Honoriju, tadanjem prvosveeniku, koji je osobito ljubio blaenoga Franju i prema njemu gajio poseban osjeaj strahopotovanja,
jer je iz iskustva sa sigurnou uvidio da Kristov Duh u njemu u
potpunosti poiva.
Razveseli se prvosveenik zbog dolaska Kristova siromaha Franje te ga poput blagog oca ljubazno i dobrostivo primi te ga vedra
lica i radosna duha blagoslovi. U potpunosti usredotoen saslua
sve to je pred njim u Kristovo ime iznio i zatraio; primi i pregle-
1247
da Pravilo koje je napisao, vrlo ga pomno razmotri i brino proui.

Nakon to ga je pozorno proitao i mudro odvagnuo, po primjeru
dobre uspomene na svoga prethodnika papu Inocenta, odobri ga i
potvrdi uz pristanak svoje brae kardinala.
No prema svjedoanstvu brata Leona, koji je tada bio prisutan
nakon to je prvosveenik pomno i pozorno pregledao sve to je
bilo sadrano u Pravilu, rekao je blaenomu Franji: Blago onome
tko, osnaen milou Bojom, vjerno i predano sve do kraja bude
sauvao ovaj ivot i Pravilo, jer je sve to je u njemu napisano Bogu
ugodno i savreno; ipak, one rijei desetog poglavlja, to jest Gdje
god se nae brae koja bi uvidjela i spoznala da ne mogu Pravilo
doslovno obdravati, mogu se i moraju obratiti svojim ministrima, a
ministri moraju toj istoj brai pod poslunost ljubazno i dobrostivo
dati doputenje koje trae, a ako to ne budu htjeli uiniti, neka ta
braa imaju doputenje i poslunost da ga doslovno obdravaju, jer
sva braa, kako ministri tako i podlonici, moraju biti podloena
Pravilu mogle bi biti prilika onima koji nisu potpuno utemeljeni
u ljubavi prema vrlinama i spoznaji istine da unite i podijele Red.
Stoga elim da se rijei toga poglavlja promijene kako bi se iz Reda i
brae uklonila svaka prilika za opasnost i razdvajanje.
Odgovori mu blaeni Franjo: Nisam ja stavio te rijei u Pravilo,
nego Krist, koji bolje poznaje sve to je korisno i nuno za spasenje
dua brae (usp. 1 Pt 1,9) i za dobro stanje i ouvanje Reda; njemu
je poznato i kao sadanje vidi sve to e se u Crkvi i u Redu dogoditi. Zbog toga to ne smijem niti mogu promijeniti jer e ministri i
oni koji u Redu budu drugima nadreeni uzrokovati mnoge gorke
nevolje onima koji budu htjeli doslovno, u skladu s Kristovom svetom voljom, obdravati Pravilo. Stoga iz poslunosti prema Kristu
i po njegovoj volji da se ovo Pravilo i ivot, koji je njegov, doslovno
uva, vaa volja i dunost moraju biti da tako i bude te da se zapie
u Pravilo.
Ree mu tada prvosveenik: Brate Franjo, ja u promijeniti slovo Pravila u ovome odlomku na taj nain da se u potpunosti sauva
znaenje rijei, a da ministri shvate da su duni initi ono to Krist
eli i Pravilo nalae te da braa shvate da imaju slobodu obdravati
Pravilo; tako oni koji e esto pod izlikom obdravanja Pravila traiti priliku da ga prekre nee za to imati nikakve prilike.
Promijeni dakle prvosveenik rijei one odredbe na ovaj nain:
I gdje god se nae brae koja bi uvidjela i spoznala da ne mogu
Pravilo duhovno obdravati, mogu se i moraju obratiti svojim ministrima. A ministri neka ih ljubazno i dobrostivo prime i neka se
prema njima pokau tako prijazni da braa mogu s njima govoriti i
postupati kao gospodari sa svojim slugama; jer tako mora biti: ministri neka budu sluge sve brae (PPr 10,46).
1248
Kako bi sveti Franjo iz srca sve brae uklonio svako oklijevanje

i sumnjiavost, pred kraj svoga ivota u Oporuci je sasvim jasno
obznanio istinu one namjere koju je imao u Pravilu onako kako ju je
od Krista primio, strogo pod poslunost nareujui svoj svojoj brai,
klericima i neklericima, da ne unose u Pravilo i u rijei Oporuke
tumaenja govorei: Tako se ima shvatiti; nego da ih jednostavno
i doslovno, kao to je Gospodin njemu dao da jednostavno i isto
napie Pravilo i Oporuku, tako jednostavno i isto shvate i obdravaju do konca, blagoslivljajui sve koji ga budu tako obdravali, a
najstroom zabranom zatvarajui put brai koja bi traila pisma ili
povlastice u Rimskoj kuriji, bilo sami bilo preko posrednika, protiv istog i doslovnog obdravanja Pravila, koje mu je Krist predao
(Opor 25; 3840).
Dakle iz odredbi i rijei samoga sveca jasno je da je Pravilo i
Oporuku dobio objavom od Krista te da je doslovno obdravanje
ono pravo, isto, vjerno i duhovno obdravanje i razumijevanje
Pravila. Druge su pak odluke pravedne potede bolesnika te poputanja korisna i nuna za spasenje dua (usp. 1 Pt 1,9) onih koji
se ne mogu ili ne ele obvezati na ono teko i savreno obdravanje
Pravila, koje je osniva pouavao, ispunio i neposredno od Isusa
Krista primio.
No obnova Pravila objavljenog svetomu Franji, koja se mora
zbiti nakon to se zapeati otajstvo na njegovu kriu, sastojat e
se u istom, jednostavnom i doslovnom obdravanju Pravila i
Oporuke; Duh Sveti e poput serafina, kerubina i prijestolja25
ispuniti one koje pozove i odabere da propovijedaju rijeju i djelom Kristov ivot. Poput serafina: u tijelu i u dui e u obliku
kria nositi Krista, sigurni da on prebiva u njima. U znak toga
Franjo se prvo u dui, a kasnije i u tijelu pokazao probodenim,
pretkazujui nepovoljne okolnosti u nevoljama. Poput kerubina:
jer nestvoreni um, od vijeka roen od Oca, ui e sa arom i
snagom u um ponizne Manje brae, rasvijetlit e ga, utvrditi u
istini te ga svjetlou uiniti mudrim i priopiti ga uoblienog u
sedmomu F. (Franji?), kada se u ognjenim kolima, kao drugi Ilija
(usp. 2 Kr 2,11), ukazao estorici brae te su svi jedni drugima
vidjeli ogoljenu savjest. Poput prijestolja: jer e im snaga Oeve
svemoi te sjaj vjere i iva djelotvornost pomoi poput vlasti, tako
da se izvre i ostvare njihovi zahtjevi, ispune njihove elje, da se
strahuje od njihovih prijetnji i proklinjanja, a da se potuju i ljube
njihovi blagoslovi.
25
Serafini, kerubini i prijestolja predstavljaju tri kora prvoga reda aneoske hijerarhije, op. prev.
1249
Naime nee moi izdrati teret one posljednje nevolje u kojoj e

se nai izabrani, kada e se, u ovjeku propasti odrijeena vlast Zma
ja (usp. Otk 13,4), tako uzdignuti i podii da e se pokazati kako
sjedi u Bojem hramu nad svime to ljudi nazivaju Bogom ili dre za
sveto (usp. 2 Sol 2,4), ako Isus Krist ne bude u njima poput serafina
prebivao, poput kerubina ih rasvjetljivao i poput prijestolja u njima
sjedio i poivao.
Kao to Kristov ivot, propovijedanje, muka, smrt, rane, ukop,
uskrsnue, uzaae i ostala njegova djela te sadanje, prole i budue pouke, uzete sve zajedno i pojedinano, na ljudski i boanski nain zapoinju i dovravaju, daju i najavljuju, zapeauju i otvaraju,
tako se i dostojanstvo i velianstvo njegove slave i milosti objavljuju
i oituju u svecima, a otajstva njegove nakane nakon to ih redom
razdijeli, kako bi sve to je Kristovo zasjalo u pojedinim Kristovim
udovima, a ono pojedinano u svima slavnije zasvijetlilo svojim
uinkom i snagom.
Budui da je Isus Krist, vjena mudrost nestvorena, koja je roena i sve stvara, sve sadri i sve dovrava, istina (usp. Iv 14,6) te da
itavog sebe, na ljudski i boanski nain, razdjeljuje pojedincima i
svakome kako hoe (usp. 1 Kor 12,11), u mnogo navrata i na mnogo
naina (usp. Heb 1,1) i po mjeri mjerila (usp. 2 Kor 10,13) onih koji
ga primaju, kako bi, obnavljajui znake i ponavljajui udesa (usp. Sir
36,5), na svoju slavu usavrio svoje otajstveno Tijelo, htio je u Franji
svima dati poseban spomen sebi i udesima svojim (usp. Ps 111,4).
Stoga nakon to je po njemu dao Pravilo i nauk svoga ivota, obukao ga je znakom svoga tijela i kria kako bi i posljednji udovi spoznali da moraju biti suoblieni s glavom.
Kao to Otac po Duhu Svetome u Kristu dubinu bogatstva, mu
drosti i znanja Bojeg te nedokuive njegove odluke (usp. Rim 11,33)
zapeaene zatvara, a otvorene otkriva i kako se dareljivo djelovanje Bojeg milosra po Kristu i predodreeni izbor oituju u svecima, a ispravan se put pravednosti i potenje suda oituju i pokazuju
u odbaenima i izopaenima, tako je i u ovaj posljednji as (usp. 1
Iv 2,18) postavio na nebo Crkve znak kria te ga je htio pokazati u
Franji (usp. Otk 12,1) kako bi se oni koji budu gledali u njega (usp.
Br 21,8), obukli u Krista i slijedili ga (usp. Rim 13,14; Gal 3,27) te
pobjegli pred pljakakim maem (usp. Iz 21,15) paklenog ovjeka i
kako se ne bi uhvatili u zamku njegove opsjene te, inei prijevaru i
prianjajui laima, otpali od istine.
Uzdiui samoga sebe Lucifer pade s nebesa (usp. Iz 14,12),
Adam je, zaveden od ene (usp. Post 3,12), zastranio, Setovi su si
novi, pokvareni od keri ljudskih (usp. Post 6,2), poginuli u potopu.
Tako su i Noini sinovi, uzoholivi se protiv Boga, na sebe navukli
zbrku (usp. Post 11,9) te su pali u idolopoklonstvo. Jimael, prvi sin
1250
Abrama (usp. Post 16,15), oca nae vjere, roen po tijelu (usp. Gal
4,23), progonei Izaka, sina obeanja, bio je izbaen od Duha kako
ne bi bio batinik (usp. Gal 4,2830). Ezav je progonio Jakova (usp.
Post 27,41) i slijedio primjer Kaina, ubojice nevinog Abela (usp.
Post 4,8). Zavidni su Jakovljevi sinovi prodali Josipa, Bojeg i oeva
miljenika, te su lanim djelom i rijeima prevarili Izraela koji je to
gledao (usp. Post 37,28.32). Dvojica su od est stotina tisua (usp.
Izl 12,37) povjerovala Bogu, a ostalima je bio zaprijeen ulazak u
obeanu zemlju (usp. Br 14,30). aul je progonio Davida (usp. 1
Sam 18,912) te su svi kraljevi, osim Ezekije i Joije, gomilali opainu
na opainu (usp. Sir 49,5) i ubijali proroke, koji su im bili poslani s
nebesa (usp. Mt 23,31.37), a zadnjeg su ubili prethodnika, svetog
jo u majinoj utrobi, odrubivi mu glavu (usp. Lk 1,15). Glavari
su sveeniki, knjievnici i farizeji uzdigli na kri Mesiju, Boga i
Gospodina prorok, izvan vrata (usp. Heb 13,12) meu razbojnicima
(usp. Lk 23,33; Iv 19,18), dodajui popisu svih svojih zlodjela hulu
protiv Kristova Duha (usp. Mt 12,31) te progon i smrt svetih Kristovih uenika, zbog ega je Boja srdba s istrebljenjem na njih dola do
vrha (usp. 1 Sol 2,16).
Napokon netko bi pitao: Kako to da je Franjo bio daleko od
toga da se iim ponosi osim Gospodinovim kriem (usp. Gal 6,14).
Tko bi to mogao objasniti, tko bi mogao shvatiti (usp. Mt 19,12)? To
je iskustvo samo njemu dano (usp. Mt 13,11). Moda se zbog toga
moralo pojaviti u tijelu, jer se rijeima nije moglo objasniti. Neka
se samo ovo ispria ljudskim uima to dosada nije bilo poznato.
Razlog zbog kojeg se to otajstvo pojavilo u svecu, kako mu je On otkrio, zavisi od buduih dogaaja; na kraju e biti pravi i vjere dostojan onaj za kojeg budu svjedoili narav, zakon i milost; jer peat najavljuje ono to je zapeaeno, a gdje nedostaju rijei, govori tiina.
Naime ve se iz onoga to se dogodilo i prolo poinju shvaati
otajstva koja je serafin otkrio samome Franji i koja su zatvorena u
znakovima rana.26 Isus Krist, pravi Bog i ovjek, Poetak i Svretak
(usp. Otk 1,8; 22,13) stvorene naravi, zakona, milosti i slave opisao
je i zakljuio na kriu neizmjernost svoje svemoi, beskrajnost mudrosti, dareljivost milosti i neizrecivu dobrotu ljubavi te je smru
unitio smrt i po evanelju rasvijetlio ivot i neraspadljivost; Franjo
je u Crkvi postao njegov glasnik i propovjednik rijeima i djelima.
Nakon to je Krist razapet i ustao od mrtvih te je apostolima dao
Duha Svetoga, iz smrti slova potekao je Duh ivota (usp. 2 Kor 3,6),
a u smrti slova, kao u mranoj grobnici punoj smrada iz podzemlja
i crva zloduh, sinagoga je, ne odvajajui se od slova, ostala mrtva
i pokopana. Kao to je Eva, prekrivi zapovijed, izgubila nedu26
Misli se na stigme sv. Franje koje su znak Krista na njegovu tijelu.
1251
nost i dostojanstvo stvorene naravi kao i milost i besmrtnost te ju je

zadesila smrt i tijela i due, tako su i sinagogi, zbog Kristove smrti,
oduzeti darovi i dobra obeanja Pisma, koja su joj dana po milosti,
te je postala plijen vjene smrti, podzemlja i zloduh.
Krist je apostolima, slugama svojim, dao ovo otkrivenje, koje je
kroz smrt primio od Oca, te su shvatili i propovijedali da je sinagoga, majka njihova, mrtva i spoznali su da su smru tijela primili ivot Kristova okrepljujueg ivota. Postavi po njegovu Duhu
sveti meu svetima, desnicom su svojom blagoslivljali te su borei
se propovijedali vjeru, koja daje ivot, protiv nevjere, koja donosi
smrt i unitenje.
Njihov je jezik postao klju neba, Boga koji dostojnima i vjernima otvara puteve ivota, pokazujui onima koji ga ljube znamenjem, rijeima i djelima razaranje svijeta te unitenje i vjenu propast. Odvojili su dragocjeno od bezvrijedna (usp. Jr 15,19), istinu od
lai, dobro od zla te su postali Boja usta i kola njegove svemoi
protiv svijeta i kneza ovoga svijeta (usp. Iv 12,31; 14,30).
Naime navijetali su evanelje onima koji su razapeli Krista i
zbog drskosti svoje oholosti i preuzetnosti prezirali njegovu poniz
nost, koji su pred svima pokazivali kako arko ljube Boji zakon i
ast sinagoge te su se hvalisali da posjeduju klju boanske vlasti i
spoznanja (usp. Lk 11,52), govorei im da se odvrate od nevjere i neposluha prema Bogu, u koje su upali grijeei iz zavisti protiv Krista,
te da se od neprijateljstva prema Bogu, koje su izgradili u pohlepnoj
poudi pod krinkom ouvanja boanskog tovanja i tjelesnog stanja
sinagoge, po ljubavi prema nebeskom, ispovijedanjem i nasljedovanjem Krista vrate u prijateljstvo i poslunost. Oni su poput ljutice
zaepili ui (usp. Ps 58,5), a Bog ih je polomio i istrijebio (usp. Am
1,5) te je velikim uinio svoje Ime meu narodima (usp. Mal 1,11).
Kada su dakle njegova braa, koja su to samo imenom, zanijekala i napala rijeju i djelom savrenost i evaneoski ivot, koji je Krist
po Franji velianstveno obnovio i uveo u Crkvu protiv lukavtina
zloduh i lai i prijevara Antikristovih prethodnika te su kler i laike
nagovorili da ga progone, mrze i odbijaju, one koji su ga istinski uvali i ljubili dali su izbaciti i ubiti, kanjavajui ih vlau Crkve kao
da su prkosni i neposluni. Znak e njegovih rana vikati i govorit e
o opaini progonitelja koju te rane oznaavaju, a utnja e govorei otkriti nevinost i savrenost koja istinski postoji u onima koji e
podnijeti progonstvo.
Naime vjera je postojea bit budui da predstavlja sigurno znanje o Bogu te ima poela koja se ne mogu dokazati, poput onoga
to nadilazi razum i um te djeluje na narav u istinskim vjernicima.
Oni koji se oslanjaju na ljudsku filozofiju, na avolje e navaljivanje
pokuati dokazima sruiti i odvratiti one koji su u njoj uvrijeeni
1252
i utemeljeni (usp. Ef 3,17), dokazujui sofizmima27 da ive protiv

Pisma i protiv zajednikih primjera i nauka prvih otaca, da se vode
svojim glupim, nesmotrenim i nerazumnim osjeajem, preuzetno se
zavjetujui na obdravanje onoga to je ljudskoj naravi nemogue,
to se ne slae sa zajednikim obiajima i predajom prvih otaca, koji
potjeu od svetaca i u svecima su do sadanjeg vremena. Zbog toga
e krani misliti da Bogu slue (usp. Iv 16,2) kada budu ubijali one
krane koji se svim silama trude uzdii do istinskog savrenstva.
Zato kae pisac prve Legende da e biti pravi i vjere dostojan onaj
za kojeg budu svjedoili narav, zakon i milost, jer e Abelova nevinost, Mojsijeva blagost i poniznost te dobrota i ljubav Isusa Krista
posljednjim siromasima ponizna uma i srca dati svjedoanstvo da su
uistinu blaeni, jer i sami na kraju vremena Crkve narod trpe sline
stvari kao i sveci koji su im prethodili, koji su neko pod zakonom
naravi, zakonom Mojsijevim i zakonom milosti sluili Gospodinu.
Napokon stara je zmija (usp. Otk 12,9; 20,2) samu sebe svojom
oholou strmoglavila s vrha na kojem je stajala, zavela je prvog ovjeka, napala je Mojsija, iskuala je Krista i dala ga razapeti; na kraju
dolaska punine vremena bit e odrijeena kako bi iskuala Crkvu
naroda. Kada se odrijei, nepravda e toliko nabujati i proiriti se, a
ljubav toliko ohladnjeti (usp. Mt 24,12) da e se Kristova poniznost,
vjernost, siromatvo, istoa i ljubav smatrati oholou, izdajom, herezom, neplodnou i glupou.
Naime i brat je Pacifik u zanosu vidio i uo (usp. Dj 11,5) da se
za poniznog Franju uva prijesto Luciferov (usp. Iz 14,1213); brat
je Salvo vidio da je Bog od svih svetaca izabrao svetoga Franju za
dvoboj s Luciferom, a jedan je drugi vidio da je Lucifer uao u red
Manje brae i uzeo na se habit kako bi na taj nain lake mogao
pobijediti Franju.
Ako ovo i sve to je tome slino prenosi ikakvu istinu, prvenstveno ukazuje na ono to govori Krist u evanelju da e posljednji biti
prvi, a prvi posljednji (usp. Mt 20,16), da su mnogi zvani, a malo ih je
izabranih (usp. Mt 22,14), da su ovjeku neprijatelji koji su Kristovi
po izgledu, ali ne i po djelima njegovi ukuani (usp. Mt 10,36), da
su djeca Abrahama i obrezanja zanijekala Krista (usp. Iv 8,39), da se
nasljednici Krista i poniznoga Petra srame siromatva i poniznosti,
dok se blii vrijeme opustoenja (usp. Lk 21,20) i da e oni koji su
Manji samo habitom i imenom u stvari svojim djelima napadati i
progoniti Malenost28 te e ju bezumno i estoko mrziti; bestidno e
27
Sofizam je namjerna logika pogreka kojom se pokuava prevariti protivnika,
op. prev.
28
[Manjimalenost (lat. minoresminoritatem) igra rijeima; misli se da e Manja braa napadati samu sr svoga Reda, koja se sastoji u malenosti, tj. poniznosti.]
1253
slijediti Lucifera, vou ludosti, prijevare i nevjernosti, neprijatelja

najsiromanijeg i najponiznijeg Kristova nasljedovatelja Franje. On
ih je zaveo, djecu svog tijela (usp. Rim 9,8), te su ga u nepotovanju,
nevjernosti i neposlunosti razdraivali i alostili dokle god je bio iv
(usp. Ps 78,40).
Prva je dakle bitka nevjernosti, nepotovanja i neposlunosti bila
protiv osnivaa, Kristova sluge Franje i onih koji su istinski i svim
srcem prianjali uza nj. Protiv nje je Krist stao uz Franju i njegove
drugove te je izaao kao pobjednik kako bi u pravom siromatvu
i poniznosti pobijedio te u miru i ljubavi pobjedonosno kraljevao.
Tako neka bude. Amen.
Kada se napokon priblii as prelaska poniznog i siromanog
sluge Bojeg Franje, dade k sebi pozvati svu brau koja su bila na
tome mjestu te im se obrati tjeei ih zbog svoje smrti; oinskom ih
ljubavlju i djelotvornim govorom ohrabri za obdravanje obeanog
ivota i Pravila, za boansku i uzajamnu ljubav te za potovanje i
poslunost svetoj majci Rimskoj crkvi i svim klericima. Ostavljajui
im i povjeravajui u nasljedno vlasnitvo posjed siromatva, poniznosti, mira i uzajamne ljubavi, zapalio ih je vrlo postojanim i vrlo
djelotvornim rijeima za prezir i mrnju svijeta te za gorljivo praenje stopa Isusa Krista.
Dok su oni sjedili oko njega, naredi da se napie kratka Oporuka, u kojoj isto i jasno zapisa, kako za one prisutne tako i za
odsutne i one koji e do kraja svijeta doi u Red, istinu svoje prve
i posljednje nakane, koju mu je Krist objavio, te zapovjedi, koliko
god strogo je mogao, da se ona vjerno i s potovanjem ouva i obdrava uz blagoslov svevinjega Oca nebeskog, blagoslovljenog Sina
njegovog Isusa Krista, Gospodina naega, i njega samoga. Isprui u
obliku kria nad njih dlanove (usp. Post 48,14) obiljeene Isusovim
biljezima (usp. Gal 6,17) te, prekriivi ruke, blagoslovi u imenu i
snazi Isusa Krista razapetoga svu prisutnu i odsutnu brau.
Dade pozvati k sebi brata Bernarda Kvintavalskog,29 prvoga
brata; poloi svoju desnicu na njegovu glavu (usp. Post 48,1718)
pred svom braom te mu iz srca udijeli poseban blagoslov. Nakon
blagoslova naredi sveti Franjo jednome od svojih drugova rekavi:
Pii kako ti govorim: Prvi je brat kojeg mi je dao Gospodin i koji
je prvi zapoeo i, razdijelivi sve svoje siromasima (usp. Lk 18,22),
s najveim savrenstvom ispunio savrenstvo svetog evanelja, bio
brat Bernard. Zbog toga i mnogih drugih povlastica koje mu je Bog
dao njega moram ljubiti vie od bilo kojeg drugog brata u cijelom
29
Bernard Kvintavalski prvi je sljedbenik sv. Franje, koji mu se pridruio
1208/1209. godine. Umro je izmeu 1241. i 1246. godine.
1254
Redu. Stoga elim i, koliko mogu, zapovijedam da, tko god bude
generalni ministar Reda, njega ljubi i asti kao mene samoga te
neka na njega i ostali ministri provincija i braa itavoga Reda gledaju kao na mene.
Sveti je Franjo takoer prorokovao da e Isus Krist mnogim milostima i darovima predusresti brata Bernarda pred kraj njegova ivota te da e on, siguran i pun pomasti Duha Svetoga (usp. Dj 4,8;
13,9), iz ovoga ivota prijei Kristu u zadivljujuem miru i spokoju
due i tijela, kao to je to kasnije u asu njegove smrti bilo oito svoj
prisutnoj brai. Napokon kada su braa vidjela koliko se u svojoj
smrti pouzdaje u Krista i njegovu krajnju predanost sve do posljednjeg daha, nisu mogli svladati suze (usp. Post 45,1), ve su od sree i
divljenja govorili: Ovaj svetac uistinu nije bio prepoznat!
Nakon smrti su ga gledali kao sveca Bojeg (usp. Iv 1,42; Dj
3,4), koji iri, uz divan miris i posebnu ljepotu, neku radost i veselje, koje prije nije imao dok je bio iv. Radovali su se promatrajui
ga, jer je iz njega izlazila nekakva mo, koja je razveseljavala te slatkoom i duhovnom utjehom ispunjavala one koji su tamo stajali i
u njega gledali.
2.
[Druga nevolja]
Neprijatelj svega to je dobro ustrojio je i pokrenuo drugi progon
protiv ovoga svetog ovjeka Bojeg, u kojem je gorjela ljubav prema
savrenstvu, i protiv druge predrage brae i sinova svetoga Franje.
Kada je ovaj obiljeeni glasnik Franjo, vjerni prorok s Ilijinim
duhom i snagom (usp. Lk 1,17) poslan siromanim ljudima, otiao
s ovoga svijeta, a veina je brae sa arom u duhu ve prije bila poslana Kristu, velik se broj ministara i kustoda jednoduno sloio oko
brata Ilije zbog njegova izvanrednog znanja i osobite razboritosti
koju su vidjeli u njemu te su ga nakon odlaska sveca svi jednako
eljeli za ravnatelja i upravitelja.
On je, primajui po slonom izboru sve brae slubu generala,
slobodan kako je krivo mislio od pretjeranog ara i nasrtaja
duha, za kojeg je po tjelesnoj razboritosti (usp. Rim 8,6) i ljudskom
sudu smatrao da se nalazi u osnivau, smjelo poeo initi i uiti stvari (usp. Dj 1,1) koje se nisu slagale i koje su se protivile onome to je
svetac ljubio, inio i nauavao.
Imao je brojne sljedbenike i pristalice te mnoge skrivene i lukave
hukae, protiv ijih se zasjeda i podbadanja nije samo propustio
zatititi i odagnati ih ve ih je i svojevoljno primao te sa zadovoljstvom slijedio.
1255
Ne treba se tome uditi jer, prema izreci onoga velikog nauitelja Grgura Nazijanskog, pokvareno ponaanje vladajuega jest i
naziva se kugom. Naime tako je najlake zatrovati i iskvariti podanike, a njegovo e zlo biti toliko vee koliko je vea i vlast, jer vea
je zloba koja dopire do mnogih od one koja se tie samo jednoga.
Pri bojanju tkanina najlake poprima suprotnu boju, a posuda lo
miris ve dok se pribliava. Naime mnogo je lake pokvariti ono
to je dobro nego stei vrlinu da se u dobrome ustraje. Ono to
najvie opsjeda dobrotu jest, dakako, zloba, i to je ono to mi je jo
tee podnositi kad o tome razmiljam, jer ivotinjsko je ponaanje
uvijek pri ruci i lako ga je zavoljeti; nita nije tako lako kao postati
zao, ak i ako nije bilo nikoga tko nas je na to tjerao. Naime rijetki
su u posjedu dobra i malo je onih koji prema dobru tee, makar
mnogo toga k njemu vue i zove. Ljudska narav teko prihvaa dobro, kao to mokra tvar puna vode teko prima vatru. Veliko je pak
mnotvo ljudi spremnih i prikladnih za primanje zla, poput kakve
slame, koju, kako mislim, lako zapali i saegne jedna iskrica vatre
i vjetar. Naime prije e netko u obilju primiti neku ne ba veliku
manu, nego malo po malo neku veliku vrlinu, jer bre e neto to i
nije previe gorko dati gorinu medu nego to e dvostruka koliina
meda dati svoju slatkou pelinu, a otvoren e ponor koliko god
bio malen progutati cijelu rijeku, dok e i najjai potporanj jedva
skratiti ili zadrati putanju rijeke.
Stoga je brat Ilija mnogo toga to je vidio od ovjeka Bojeg
Franje prepustio u zaborav i smatrao je kako to ne treba previe
cijeniti te da se ima prezirati. Zaveden rijeima i varkama onih koji
su mu laskali i bili prisni s njime, te uzdignuta duha zbog ugleda i
naklonosti vladara, prvosveenika i ostalih dostojanstvenika koji su
smatrali da znanjem, naravnom razboritou i prividnim potenjem
obiaja sve nadvisuje, poeo je svoj brai predlagati odluke svoga
srca kao sigurne i korisne za spasenje, kao mudre i kao one koje je
mogue izvriti.
Bili su tada ivi jo mnogi drugovi svetoga Franje, meu kojima su bili i ranije spomenuti brat Bernard, brat Cezarije, ovjek
izvanredna znanja te osobite svetosti i ivota, brat Ricerije, brat imun od grofice Matilde,30 plemikoga roda i izvrsne svetosti, brat
Aneo i brat Maseo te mnogi drugi od kojih sam neke vidio te od
njih samih uo ono to pripovijedam. Oni su svim srcem nastojali
vjerno i isto obdravati ono to je njihovu ocu i predvodniku bilo
objavljeno te od crkvene vlasti potvreno. Nisu mogli preutjeti
njegova djela i odluke, koje nisu slijedile osnivaev put te su se
30
Simone della Contessa, sin mone grofice Matilde. Bio je ministar provincije
Marche i Umbrije.
1256
protivile njegovim zapovijedima i predaji. Bili su dakle alosni zbog

uvrede Boga i zbog tete koja se nanosila duama te su poniznim
rijeima i pobonim djelima, privreni u srcu zapovijedima i primjerima svoga oca, pokazivali da je vrlo opasno slijediti uvedena
poputanja i razuzdanost.
Uznemiri se brat Ilija sa svojim sljedbenicima te za neko vrijeme prikri svoju netrpeljivost i ljutnju koja se rodila u njegovu duhu.
Smilja kako da lukavo i laljivo pred prvosveenikom krivim optubama i albama ocrni i oklevee one to hode u jednostavnosti
prije nego to ih potisne i pone progoniti. Kako bi imao izgovor
pred onima koji se uznemiruju i tuguju zbog potiskivanja svete brae, povrno je dokazivao kako taj progon vri pravedno, po naredbi
Pastira, na korist onih koji ga podnose.
Napokon kada je uhvatio priliku, pristupi Kristovu namjesniku,
tadanjem papi Grguru31 te, kako ve obiavaju takvi ljudi, iznese
pred njim smiljenu tualjku pod krinkom velike svetosti, razboritosti i pravednosti, koja je kao izgovor imala korist Crkve i cijeloga
Reda, govorei: Sveti Oe, u svakoj se gomili ljudi, a naroito
onih prostodunih, zbog nesmotrenosti esto dogodi mnogo toga
to prividno proizlazi iz duhovnog ara i ini se dobrim. Ako se
takve stvari pravodobno ne isprave, kroz neko e se vrijeme ukorijeniti te e, iako se ine bezazlenima, uroditi velikim zlom. Meu
nama postoje braa koju i puk i kler potuju kao velike svece zbog
toga to su bili drugovi svetoga Franje. Oni se ponaaju prema vlastitom nahoenju i, prezrevi stegu svete poslunosti, kao bezglavi
amo-tamo lutaju te govore i pouavaju stvari koje e se na kraju
kao sablazan svaliti na itav Red ako se po vaoj oinskoj brizi
ne prui lijek za ve zapoeto zlo. Savjest me natjerala da pred
vaom svetosti izloim ovo to bih radije bio preutio kad se ne bih
bojao da se preko njih iri sjeme neke velike sablazni ili da su se
dobrostivim i nabonim poticajima i ispravljanjem mogli obuzdati
i vratiti.
Prvosveenik, koji je imao visoko miljenje o bratu Iliji, vrsto
vjerujui da je istinito ono to ovaj iznosi, potaknut osjeajem iskrene ljubavi i gorljivou duhovnog ara, koji ga je silno poticao na
ouvanje i unapreivanje dobroga stanja Reda, ree bratu Iliji: Idi
te prema duhu i razboritosti koji su ti dani tako ispravi tu brau koja
pod izgovorom duha, zanemarivi pravilo stege i odbacivi ogranienja svete poslunosti, amo-tamo vrludaju, da nikakva sablazan ne
uspije niknuti niti iz njih niti zbog njih i da se iz njihova primjera
prostodunijima i onima koji su vjerni i posluni, ne dadne nikakva
prilika za bilo kakvu zarazu ili raskol. Naime ako se zanemare, obi31
Rije je o Grguru IX.
1257
no s vremenom narastu i ojaaju ona zla koja se smatraju najmanjima te ih se vie ne moe ispraviti.
Naime papa svete uspomene Grgur imao je veliko povjerenje u
brata Iliju zbog velike estitosti koju je u njemu vidio te zbog osobite razboritosti i znanja, za koje se smatralo kako nadvisuje gotovo
sve redovnike onoga vremena. Prvosveeniku je bilo skriveno koliko se brat Ilija protivi svetomu Franji te da se uporno bavi sitniavim stvarima, njima posveuje panju i u tajnosti mnoge njima pouava; da promie i podupire stvari koje se protive i odudaraju od
savrenstva Pravila; da doputa poputanje i razuzdanost, kojima je
sam zaetnik; da se trudi ugasiti duh i pokopati nakanu osnivaa te
da zajedno sa svojim sljedbenicima pokuava novouvedenim zamislima promicati ljudsko kao boansko.
Budui da je svjesno bio prvi zaetnik ove prijevare prvosveenika te se vie pouzdavao u svoju prosudbu i razboritost nego u
svetost, u ono to je Bogu ugodno i u njegovu zapovijed, koju je bio
uo i primio od Franje, svojeg uitelja koji je s nebesa bio poslan
kako njemu tako i svima ostalima, slijedei svoju vlastitu sljepou te
upavi i zaplevi se u zamku samodopadnosti, postade predvodnikom neronovskog progona svetih te na kraju onim maem kojim je
bio udario na svoju svetu brau udari na samoga sebe te sa svojim
pristalicama poginu.
Naime ranije spomenuti sveti otac Grgur izopio ga je zbog,
kako se inilo, pristajanja uz cara. Izopen je i umro zbog krivnje
ili nemara svoga nasljednika, brata Alberta, koji nije nita poduzeo
oko toga da, prema svojem obeanju, preda pismo isprike i zadovoljtine brata Ilije, koje je po njemu bilo poslano papi. Napokon
nakon nekoliko dana umro je brat Albert iz Pise, nasljednik brata Ilije, te je u torbi koju je nosio u ogrtau naeno pismo zadovoljtine poslano papi. Kao to je on prvosveeniku sakrio istinu o
obiajima svete brae te ga je uvjerio u la, tako i njegovo pismo
zadovoljtine, koje otkriva njegovu namjeru i poslunost, na koji
god nain da je bilo zadrano, nije stiglo do prvosveenika, ve je
Ilija umro kao Crkvi neposluan i zajedno sa svojim sljedbenicima
od Reda odijeljen.
No vratimo se na zlodjela koja je poinio protiv prvoga brata
svetoga Franje i ostalih njegovih svetih drugova.
Dakle ojaan ugledom tako velikog prvosveenika, on koji je
sebi po svojoj volji i ugodnosti bio nainio pravilo potenja i vrline, koje ga je nagnalo da pred prvosveenikom izvrne svetost u
ludost, a istinu u la; koji od oholosti i nepromiljenosti pravi velikodunost i hrabrost, a od izopaenosti i okrutnosti ini pravednost i vrstou jednakosti, koji poput lava ali ne iz Judina plemena
ustaje protiv jaganjaca (usp. Post 49,9; Otk 5,5), vrativi se u
1258
ovinjak, uzme k sebi neku brau, u svemu slinu njegovoj volji,

te je disao prijetnjom ubojstva protiv osnivaevih poniznih uenika
(usp. Dj 9,1).
Brai koju je izabrao za izvravanje svoje volje naredi u ime prvosveenika, snagom svete poslunosti, da nikoga ne tede, nego
da se uhvaene i kanjene stegom uva u okovima ili da ih se liene
habita dovede preda nj. U elji da se svide uitelju, izvravajui ono
to im je bilo naloeno, svojevoljno su radili i vie nego to su morali
te, udovoljavajui zavisti i bijesu koji su osjeali prema njima zbog
njihova svetog ponaanja i ivota, mrzili su ih, opako su s njima postupali i okrutno ih muili.
Smrtonosan je i avolski bijes ludih, koji silom pokuavaju iskorijeniti i upropastiti sve to se ne slae s njihovom voljom i eljama.
Takvima dati ovlasti ili povjeriti provoenje bilo kakve pravde znai
podupirati naume sotone, iskvariti neporonost pravednosti i pogaziti granice jednakosti.
Hvataju nedune, veu ih, biuju, oduzimaju im habit te ih u
okovima, kao zloince i razbojnike, postavljaju pred bijesnoga oca,
suca punog mrnje, koji izokree parnice poniznih siromaha. Ogorava uvredama one koji su preda nj dovedeni, grdi ih porugama,
kori ih psovkama i daje da se tako okrutno i strano s njima postupa
da vie nalikuje tiraninu i sucu zloinaca nego ministru poniznih
slugu Kristovih ili ocu siromanih.
Naredi da se u eljezne okove baci i u tamnicu zatoi brata Cezarija, nevinog ovjeka, u svemu svetog i mudrog, a za straara postavi nekog brata laika, okrutne naravi i navada, koji je svim srcem
mrzio brata Cezarija i njegove drugove, zapovjedivi mu da brino
bdije kako ovaj ne bi pobjegao te da ga pomno nadzire kako nitko
ne bi mogao prii i s njime razgovarati.
Poetkom zime, kada su vrata tamnice ostala otvorena, brat Cezarije izae iz svog zatvora te poe etati. Naie onaj brat laik, njegov straar izvan tamnice te, kada ga je vidio kako ee, mislei da
eli pobjei, pobjesni, zgrabi batinu i s tolikom ga snagom i okrutnou udari da je od rane tog udarca kroz kratko vrijeme taj svetac,
molei i govorei: Oe, oprosti im, jer ne znaju to ine (usp. Lk
23,34) te zahvaljujui i predajui duh Kristu (usp. Lk 23,46), usred
rijei molitve umro. Iz arke ljubavi prema obdravanju Pravila, kao
rtva ubojstva svog brata, prvi je prolio krv, poput Stjepana prvomu
enika, molei za svoje progonitelje (usp. Dj 7,5960), i posvjedoio
za istinu (usp. Iv 5,33; 18,37; 3 Iv 3) te se s krunom muenitva domogao kraljevstva nebeskog, kako je potvrdila jedna vjerodostojna
objava.
U isto ono vrijeme kada je njegova dua napustila tijelo, sveti
je papa Grgur u zanosu vidio neku duu (usp. Dj 11,5) koju u ve-
1259
likoj slavi i s krunom muenitva aneli nose u nebo. Zapanjivi

se zbog onoga to je vidio, okrene se anelu koji je preda nj stavio
ovo vienje te ga upita: Tko je taj to se (usp. Pj 3,6; 8,5) u tolikoj
slavi i s krunom muenitva penje na nebo?, a aneo mu odgovori:
Ta dua pripada Nijemcu bratu Cezariju, nedunom ovjeku, za
koju e ti na dan svoje smrti morati dati raun (usp. Mt 12,36; Heb
13,17), jer su ga njegova braa ubila pod izgovorom tvoje vlasti,
nakon okova, tamnice i brojnih muka, koje je strpljivo podnio radi
vjernog i istog obdravanja Pravila. Zbog toga s palmom muenitva siguran i radostan ulazi u nebo.
Stoga se prvosveenik, pun divljenja i straha, zapanjio te je, brino istraujui istinu o ovome dogaaju, saznao kako je u isto vrijeme kada je imao ono vienje brat Cezarije iz ovoga ivota preao
Kristu. Shvativi da su ga brat Ilija i njegovi drugovi prevarili, potpuno se povukao (usp. Gal 2,12) te se kasnije uvao i drao dalje od
njihovih lukavtina, od tako prisnog razgovora s njima i od osobitog
povjerenja, zbog kojeg se previe u njih pouzdao.
Pozove brau koja su s njime tada obitavala, otkrije im ono to
je vidio te im se obrati s gorinom u srcu i ljutnjom u dui, govorei: Kako to da tako brzo, odmetnuvi se svojevoljno od nevinosti i
pravednosti (usp. Gal 1,6) i ostavivi ljubav (usp. Otk 2,4), ustajete
jedni protiv drugih, jedan drugoga ruite i grizete te se izjedate progonei se meusobno (usp. Gal 5,15)? Kako se ne brinete za opasnost
po svoje due, jer tvrdoglavo prianjate uza svoje elje, tako se niste
bojali navui na svoje glave osudu krvi pravednika (usp. Mt 27,24; Dj
5,28; 18,6) te nepravedno okrenuti vlast i dobrohotnost nae ljubavi protiv svetoga ovjeka. Avaj, kako ste se samo brzo poeli udaljavati od savrenosti koju vam je predao va otac te od pobonosti i
poniznosti koju ste u njemu vidjeli! Dobro promislite o sebi samima
(usp. Dj 5,35) te nemojte prezreti i zbog nezahvalnosti zanemariti
slijediti, iskreno ljubiti te budno i ustrajno ispunjavati savrenstvo
svoga poziva (usp. 1 Kor 1,26; Ef 4,4), jer koliko je va poziv savreniji i svetiji, toliko e gori biti va pad i propast te vaa osuda sada i
na buduem sudu.
No za sada je dovoljno reeno o bratu Cezariju.
Sada nam preostaje kratko ispriati o bratu Bernardu, kojega je
tako prisno kao to je ranije reeno sveti Franjo na svojoj samrti
blagoslovio te povjerio svoj brai i generalnom ministru koji je imao
doi nakon njegove smrti, kao i o ostalim njegovim drugovima.
Dakle nakon to je brat Cezarije, koji je bio poznatiji od ostalih
po svojem znanju i vrlinama, zatvoren u tamnicu te su ga pritisnuli
vrlo otrim odredbama i stegom kako bi se prestraili svi koji su se
vodili primjerom njegova ivota i koje je nadahnjivao svojim propovijedima okrenu se muenju i kanjavanju ostalih.
1260
Kada je za to uo sveti brat Bernard, koji je od svih drugih imao

vre i due iskustvo krutog i nepopustljivog duha i tvrde pameti
brata Ilije, odlui kako je bolje popustiti njegovu bijesu te prepustiti
mjesto srdbi njegova bolesnog uma (usp. Rim 12,19).
Sam ode s onoga mjesta na kojem se nalazio i preseli se u pusto
na planinama te se, izgradivi siromanu kolibicu na padini planine
Sefro, sav predade ivotu u kontemplaciji. Tamo ga je naao neki
drvodjelac, koji je dolazio na planinu kako bi nasjekao grau potrebnu za svoje umijee te ga je upitao tko je i zato se skriva na
tako negostoljubivu mjestu. Nakon to je uo njegovu vrstu volju i nakanu, dvije su ga godine uzdravali skrivenog od drugih ljudi. Sluio se evaneoskim bijegom (usp. Mt 10,23) i osnivaevim
doputenjem sve dok papa Grgur nije razrijeio slube ministra i
izopio brata Iliju, jer je slijedio i pristajao uz cara Friedricha.
Brata pak imuna od grofice Matilde zbog straha od njegovih roditelja, grdei ga uvredljivim rijeima, grmljavinom pogrda i glasnim
prijetnjama, nije takao, ve ga je po nekim zakonima i odredbama
dao zatvoriti na neko mjesto daleko od ljudi.
Preostalu je dvanaestoricu brae, glavne drugove brae, Cezarija
i Bernarda, liio habita, kaznio stegom i bievanjem te ih je, zajedno
s ostalima koji su bili istoga uvjerenja, pogoene raznim pokorama
i okrutnim kaznama, razdvojio jedne od drugih i odande ih posvuda
rasprio (usp. Post 11,9).
Sveti Antun, ije se relikvije nalaze u Padovi, nije ostao poteen
ove nevolje. Naime kada je sa Sicilije doao u Asiz kako bi odao tovanje relikvijama svetoga Franje, uhvatie ga i okradoe sluge brata
Ilije te ga bievahu do krvi. Strpljivo prihvaajui batine, udarce biem i pogrde umjesto gostoprimstva, hvalio je Boga i blagoslivljao
one koji su ga bievali, govorei: Blagoslovljen budi Bog! Neka
vam se Gospodin smiluje, brao! (usp. Post 19,16; Jl 2,17). Tjerani
bezumnim napadom mahnitosti tako su bezglavo udovoljavali bijesu svoje okrutnosti da su bez ikakva istraivanja ili sigurnog znanja
istine, uhvatili i opljakali nepoznatog brata, stranca iz druge zemlje
i drugoga jezika, okovali ga i okrutno izudarali te ga izvrijeali i
ispsovali pogrdama.
Promatranje osude i sjeanje na svretak pokretaa ove nevolje
koji nije stajao vrsto u istini, koji je rijeima i djelima bio laac (usp.
Iv 8,44), koji je poniavao i nije potivao oca, koji je zaveo Kristova namjesnika te je progonio svoju brau razboritom e ovjeku
pruiti korist i znanje jednako kao i strah, enju za poniznou te
mrnju prema oholosti i samodopadnosti; uvrstit e ga u istom
obdravanju obeanoga Pravila te u iskrenom i potpunom strahopotovanju prema osnivau. Naime budui da zbog oholosti i pouzdanja u vlastite prosudbe nije htio primiti i nasljedovati duh Boji u
1261
Franji, predan je nevaljanu umu (usp. Rim 1,28) pa je u sebe primio

i po Redu razasuo sjeme nevjernosti, neposlunosti, nepotovanja,
nepobonosti i nestrpljivosti te je zapoeo i prenio buduim naratajima gorku etvu.
Taj je drugi progon, odnosno nevolja, trajao sve do izbora Ivana
Parentia za generalnog ministra, koji se u svim rijeima, djelima i
stavovima u svemu slagao sa svetim Franjom. Iako je papa Grgur
razrijeio slube ministra i izopio brata Iliju, ipak nije zbog toga
ova nevolja prestala u potpunosti jer su svi predstojnici, tj. ministri i
kustodi, bili istoga stajalita kao i brat Ilija te nisu promijenili miljenje zbog onoga prvosveenikova postupka, ve su brata Iliju ljubili
kao i prije te su nastavili domiljato i lukavo progoniti te klevetama
sramotiti i ocrnjivati one koji su nasljedovali siromatvo i poniznost
koju je sv. Franjo uvao i pouavao te je u Pravilu, Oporuci i ostalim svojim spisima zapovjedio i naredio njeno obdravanje sve
dok nije doao i bio izabran spomenuti generalni ministar, to je bilo
Bogu ugodno, a Redu koji je Franjo osnovao uistinu korisno.
Ovu je nevolju u Redu zapoela zavist onoga koji je pao s nebesa, a osnivaevi drugovi koji su je pretrpjeli, braa Egidije i Aneo
te ostali koji su preivjeli, o njoj su u mojoj prisutnosti priali, elei
svojim rijeima utisnuti u srca sluatelja to da vrhovnik podzemlja
nita toliko ne prezire i ne mrzi kao onaj siromaan, gol, ponizan,
poboan i miroljubiv Kristov ivot, koji je u Crkvi na kraju vremena
po Franji obnovio Otac milosra i zvijezda (usp. 2 Kor 1,3; Jak 1,17)
da prui spoznaju i najbolji nauk, nuan za spasenje (usp. Lk 1,77)
protiv poude, ispraznosti i oholosti, koja e se morati probuditi na
kraju dan po onome koji unitava svako dobro u Crkvi.
Ovu je drugu nevolju raspirio ovjek koji je odvie cijenio svoje
vlastite snage i vrlo se snano pouzdavao u svoju razboritost, koji
je uzdisao za onim to je bilo iznad njega, koji je mislio kako nije
razborito ispruiti se prema onome to je naprijed pa je to zanemario,
smatrajui da je ljudski obazirati se na ono to je nazad (usp. Fil
3,13), koji se protivio evaneoskom siromatvu i protivno njemu
nauavao da se hodi irokim i ispraznim putem, koji se protivi
Kristovoj poniznosti, ljubavi i istini koji se izjednaavao s poniz
nim i siromanim Franjom te se njemu pretpostavljao na propast i
unitenje samoga sebe i svojih sljedbenika, kako tada tako i odsada i
sve do svretka (usp. Ps 113,2; 121,8; 125,2).
Mnotvo tih zala, jednom zasijano, proklija te se uzdie: poput
poroda Lamekovih sinova protiv sinova etovih (usp. Post 4,2425);
poput Jimaelaca, Moabaca (usp. Post 37,28) i Ezavovih sinova protiv sinova Izaka i Jakova; poput Egipana i Amaleana protiv sinova
Izraelovih; poput sinova Izraelovih protiv Mojsija i proroka i kao to
su se knjievnici, farizeji, sveenici i glavari sveeniki udruili protiv
1262
Gospodina i protiv njegova Pomazanika (usp. Ps 2,2; Dj 4,26), jer ne

dolazi prije duhovno, ve zemaljsko, a to je uistinu duhovno (usp. 1
Kor 15,46), ne pripada ovome svijetu (usp. Iv 17,14.16), ve kraljev
stvu nebeskom (usp. Mt 5,3).
Svi mi prolazimo pod prilikom i tiranijom ivotinjskog carstva,
zbog ega se moramo stvarno, u potpunosti i uvijek, iz ljubavi prema istini, s punom istinom poniznosti i ouvanom vjerom, okrenuti i pruati prema onome to je ispred nas; jer nee svaki koji
mi govori: Gospodine, Gospodine! ui u kraljevstvo nebesko, nego
onaj koji vri volju moga nebeskog Oca (usp. Mt 7,21); niti onaj koji
nauava, nego onaj koji nauava i vri (usp. Mt 5,19); niti onaj koji
je izvana idov, niti onaj koji je izvana, na tijelu, obrezan, nego koji
je idov u nutrini, a pravo je obrezanje ono koje je u srcu, po duhu, a
ne po slovu. Njegova slava ne dolazi od ljudi, ve od Boga (usp. Rim
2,2829).
Naime ako tko obue odjeu poniznosti, a poniznost napada,
samo uveava svoju osudu; isto je i s onim tko ispovijeda siromatvo, a siromatvo i njegove obiaje unitava, kao i s onim tko propovijeda i rijeima promie istou, ljubav i mir, a svojim vladanjem, djelima i raspoloenjem slijedi i dri se mrnje i neistoe:
Mrzi sve koji ine bezakonje i unitava laljivce (usp. Ps 5,67).
Kada kae sve, nikoga ne iskljuuje. Svako stablo, ako ne raa
dobrim plodom, sijee se i baca u oganj (usp. Mt 7,19). Ako e dakle
onaj tko ne raa dobrim plodom, bez milosra biti baen u oganj
(usp. Heb 10,28; Iv 15,6) ne iskljuujui nijednog ovjeka, bez
obzira na njegov stale i odjeu gdje e se nai onaj tko ini zlo i
zapostavlja dobro?
Sada svi zajedno gradimo sebi irok put (usp. Mt 7,13) te slijedimo Iliju i svjetovni duh u Iliji, umjesto Kristova duha u Franji, ali
elimo protivno istini nositi kransko ime, a ne svjetovno te nam je
drago nazivati se Franjinom djecom, a ne Ilijinom, iako se naa djela
tome protive. No istinito je sve do dananjeg dana te e se potvrditi
i rei: Gospodin e vidjeti na brdu!32 (usp. Post 22,14). Naime
Gospodin poznaje svoje i neka se odijeli od zloe svaki koji zaziva ime
Gospodnje (usp. 2 Tim 2,19; 1 Kor 1,2).
Tko dobro ini, od Boga je; tko ini zlo, nije upoznao Boga (usp.
3 Iv 11). Na svretku se zlodjela ne mogu sakriti jer e se razotkriti
istina, koja sve neizbrisivo sadri; a kada se pojavi Krist, sve e biti
golo po istini (usp. Heb 4,13). Blago onome koji zbog ljudi ne prestaje slijediti Krista i srcem vjeruje u njegovu vjernost, siromatvo i
32
Hrvatski prijevod ovoga mjesta glasi: Na brdu Jahvina provianja, no radi boljeg uklapanja u kontekst ovdje donosim doslovni prijevod latinske verzije, kojom se
sluio i sam autor, op. prev.
1263
poniznost te ih se ne stidi priznati ustima svojim i djelima (usp. Rim

10,9; Lk 9,26) jer e i Krist njega priznati pred svojim Ocem i aneli
ma svojim (usp. Mt 10,32; Lk 12,8).
Svetog Franju naslijedi Ilija, a Iliju Albert, koji je kratko ivio.
Alberta naslijedi Ivan Parenti iz Rima, koji se uistinu ponosio ispovijedanjem siromatva i poniznosti te je svim svojim biem udio
ii stopama svoga oca (usp. Rim 4,12); koji je rijeima i djelima sve
vukao prema istom obdravanju Pravila, za ijeg su vremena svi
voeni voljom tijela utjeli. Njega naslijedi brat Aimon iz Engleske,
obrazovan, svet, razborit i ponizan ovjek, koji je mnogo toga dobroga, koliko je bio u mogunosti, napravio u Redu. Nakon njegove
smrti generalom postade brat Krescencije iz Marche. Pod njim je
zapoeo i zavrio trei progon.
3.
[Trea nevolja]
Prvi je progon nastao zbog nevjernosti, preuzetnosti, pouzdanja
u samodostatnost, zbog samodopadnosti i nepotovanja Kristova
duha i volje te zbog neposlunosti prema osnivau. Zatim su u drugom progonu iz toga niknuli la, prijevara, ljutnja, nesnoljivost i
okrutnost. Iz svega je toga u vrijeme brata Krescencija, koji je u
stopu slijedio navade i raspoloenje brata Ilije, svoga prethodnika,
narasla neka nezasitna i sitniava udnja za znanjem, pokazivanjem,
posjedovanjem i stjecanjem; za naputanjem osamljenih i siromanih samostana te za gradnjom skupih; za brigom oko nasljedstva i
pogreba te za otimanjem klerikih prava; za izuavanjem svjetovnih
znanosti te za umnaanjem njihovih kola, i to u tolikoj mjeri, a
naroito unutar Italije, da se nisu stidjeli brae koja su za ispunjenje
njihovih elja javno nabavljala i primala novac te u kurijama pokretala parnice protiv svakoga tko im je ita bio duan.
Toliko se onoga to se nije slagalo sa stanjem obeanog savrenstva, zajedno s odve velikim poputanjima, poelo mnoiti da su se
braa koja su arko ljubila obvezu i obdravanje zavjeta iz Pravila
te su bila svjesna opasnosti po spasenje dua (usp. 1 Pt 1,9) strano
bojala da bi bila kriva pred Bogom i zasluila vjenu smrt ako bi
preutjela ono to se dogaalo. Uzevi dakle u obzir opasnost za
itavi Red kao i njegovu nepopravljivu propast te nepravdu i uvredu
nanesenu Bogu, generalnom su ministru i ostalima koji su bili pretpostavljeni brai, ivim dokazivanjem te djelotvornim primjerima i
razlozima ukazivali kako na njihovim kapitulima tako i na privatnim i javnim okupljanjima na teinu i ogromne razmjere onoga to
su inili; istovremeno tunog i gorljivog duha nisu prestajali dolaziti
1264
pred njih i nepobitnim ih razlozima nagovarati da posegnu za djelotvornim lijekom.

Naime u one su dane u Redu postojali ljudi neusporedivi po
boanskom ivotu i znanju, vrlo poznati po vrlini i svetosti, od
kojih su se mnogi, kako u ivotu tako i nakon smrti, proslavili udesima. Osim toga bili su jo uvijek ivi mnogi od prvih drugova
svetoga Franje, koji su bili povrijeeni te su tugovali zbog zla koje
se oborilo na njih (usp. 1 Mak 2,30) i zbog ogromnog poputanja u odnosu na savrenstvo, koje su bili obeali. Uz to svi su se
zajedno rastuili jer nitko nije sluao opomene i ispravne savjete
njihove svete brae, ve su gajili mrnju i odbojnost prema onima
koji su ljubili njihovo savrenstvo i spasenje. Mijenjajui ljubav za
klevetu, i tajno i javno su se trudili hvalisavo i bez oklijevanja initi i pouavati ono to se protivi njihovim obeanjima i rijeima
njihove brae.
Vidjevi dakle da tim nita ne postiu (usp. Mt 27,24) i primijetivi
da zbog njihovih rijei postaju jo gorima te da se umjesto istinskog
i istog obdravanja Pravila, na sablazan puka i klera uvodi ogrom
na dobit, mijenjanje mjest i gradnja unutar gradova i tabora, kao
i da, napustivi molitvu, vie cijene Aristotelovu sitniavu mudrost,
koja ne daje ploda, od one boanske; da pohlepno eaju za sluanjem uitelja prirodoslovlja i dijalektike; da se gorljivo brinu oko
toga da posjeduju i poveaju broj kola ovih znanosti; da ovakve
i sline stvari bez razlike prihvaaju i nadreeni i podreeni kao
neko novo nadahnue te kao savreniji i korisniji nain ivota, koji
su gotovo svi propovijedali, izuzevi nekolicinu pouenih Kristovim
Duhom, odluili su kako je nuno zatraiti pomo od prvosveenika i Rimske crkve.
Dakle nakon to su se prethodno posavjetovali s drugovima svetoga Franje koji su tada jo bili ivi i nakon to su sve dobro razmotrili, izabrano je sedamdeset i dvoje brae (usp. Lk 10,1) koja su
ostale nadvisivala znanjem i svetou kako bi pred prvosveenikom
i svetim zborom kardinala izloila svaku pojedinu neprilinu stvar
koja se dogaa u Redu te jasno i u potpunosti naznaila sve ono
to nagruje i kvari njihov Red. S razlogom su se bojali da e ih se,
ako budu utjeli o tolikim prijestupima i ako ih propuste to prije
prijaviti, drati krivima pred Bogom i Crkvom, koja je jedina mogla
pruiti ljekovito sredstvo za tako neobuzdano poputanje te ispraviti sablanjive prijestupe.
U meuvremenu spoznavi naum i odluku one brae koja su
gorljivo eljela iskreno i vjerno obdravati svoja obeanja, generalni
se ministar pobojao da e preko njih Crkva i prvosveenik saznati
za goleme prijestupe, koji su se dogaali i nisu se mogli opravdati,
te da e ih Apostolska stolica natjerati da se vrate uvanju sigurnih
1265
i ivotvornih putova ivota svojih otaca te da se odvrate od svojih

preuzetnih prijestupa.
Sazvavi veliko mnotvo ministara i one brae koja su dijelila njegovo miljenje te snano poticala na navedene neistoe i poputanja, zatrai od njih u najveoj moguoj tajnosti savjet oko toga to se
mora poduzeti protiv nauma i odluke spomenute brae.
Naime generalni je ministar imao za druga jednog pravnika
po imenu Bonadije, koji je u svemu bio slian brai Petru Staciu i
Buoncortesiu, na iji je prijedlog, koji je uz prethodno zajedniko razmatranje prihvaen, odluio i odabrao, po obiaju i primjeru
svoga prethodnika, pribjei laima i izmiljotinama kao jedinom
utoitu.
Smjesta, u najveoj moguoj urbi i tajnosti, zajedno sa svojim
drugovima zatrai od spomenutog brata Bonadija, koji je lai i prijevare upijao poput vode, da radi asti i dobrog imena Reda postavi
i uvrsti prijestupe kao zakon. Pristupi prvosveeniku33 te, kako bi
ga zaveo i prevario, izloi pred njim i lai i stvari bliske istini, hinei
izuzetno potene obiaje, iskrenost u govoru i pravednost. Ovako
je tvrdio: U pojedinim provincijama postoje neka braa koja su
zbog svojeg imena i vanjskog izgleda u oima laika sveta, a zapravo
su praznovjerna, ohola, nemirna, neposluna i preuzetna, uvode novotarije i smjelo ih brane. Budui da su se oni koji su im privreni
pobunili i uznemirili, zbog svete sam poslunosti kao i zbog toga to
nisam imao vae doputenje odgodio primjenu ljekovitih sredstava
za njihovo ispravljanje kako bih se i u ovome sluaju, kao to sam
duan i u svemu ostalom, posluio vaim svetim savjetom te kako
bih u poslunosti koju vam dugujem postupio prema vaem nareenju i ovlastima.
Nakon to je prvosveenik ovo uo, vrsto vjerujui da je ono
to je ovaj pred njim izloio pouzdano i istinito, uz milost je svojega
blagoslova dao potpuno odobrenje i slobodne ovlasti za kanjavanje i ispravljanje takve neposlune i pogubne brae koja unose razdor, kako se preko njih ne bi zarazio puk i zbog toga nastao raskol
unutar Reda. Stoga je naredio da se u potpunosti iz Reda iskorijeni
svaka prilika za takve razdore i sablazni. Kako je potajno i brzo pristupio papi, tako je, po svojem miljenju uvren rijeju i ugledom
prvosveenika, brzo i u tajnosti od njega otiao te se nemilosrdno,
uz razne lukavtine i leopardovsku spretnost, izdajniki ponio prema onima koji su bili poboni i prostoduni, nepokolebljivi u istini i
uvreni u ljubavi.
Zatien papinskom vlau lukavo je i otroumno naredio da se
unaprijed zauzmu putevi i prolazi kojima je moralo proi spomenu33
Rije je o Inocentu IV.
1266
tih sedamdeset i dvoje brae, koja su hodila u vjeri i jednostavnosti.

Ona su ve bila na putu da se predstave prvosveeniku pred kojim
su namjeravala izrei svete, istinite i korisne stvari na spasenje dua
sve brae (usp. 1 Pt 1,9) i poradi svetog i vrstog stanja cijeloga
Reda. Smislili su naine na koje bi ih mogli sprijeiti i zadrati ih
tako da se nitko od njih ne uspije izvui i pojaviti pred prvosveenikom ili nekim kardinalom te da ne bi preko posrednika ili putem
pisma uspjeli opisati razlog zbog kojeg su krenuli na put ili ono to
im je na savjesti. Svi su odjednom zajedno zadrani tako da nitko
od njih nije mogao do kraja provesti nita od onoga to su bili odluili i naumili na korist Reda i na spasenje dua.
Nakon to su ih uhvatili i okrutno s njima postupili, pritisnue
ih raznim mukama i raznovrsnim nasiljem. Napokon ih razdvojie
jedne od drugih te ih po dvojicu (usp. 1 Ljet 26,17; Mk 6,7) upravie u pojedine udaljenije provincije Reda s pogrdnim pismima u
kojim su opisani kao pogubni ljudi i unitavai Reda, kojih se poput
shizmatika i heretika svi trebaju budno paziti. Zaprijetivi im odreenim kaznama, naredie im da se do tono odreenog vremena
moraju pojaviti pred ministrima provincija u koje su poslani kao u
trajni izgon, na kaznu koju su zasluili za svoju neistou te da im
svoja pisma pogrde i pokore predaju neunitena, neoteena i nepromijenjena.
Nakon to su to uinili, s velikim se bijesom u dui i laljivim
zmijskim jezikom, napustivi svaki obzir, okrenue protiv ostalih
koji su im bili privreni, koji su bili istoga miljenja i ljubili iste stvari, kako bi ih uznemirili i muili. Na razne su naine od nedunih inili krivce te su nemilosrdno pritiskali i stvarali neprilike onima koji
su milosre ljubili; uzoholivi se zbog lai i pouzdajui se u zlobu,
uspjeli su svojim prijevarama i izmiljotinama uutkati Franju, glavnog svojeg koritelja, i na neko vrijeme Krista u Franjinim udovima
i u onima koji su im bili odani, tako da se nitko, pritisnut strahom
i prijetnjama, nije usudio javno suprotstaviti niti ii protiv njihovih
elja i nastojanja, koliko god da su bila izopaena.
Bog pak na nebu, kojemu se ne sviaju nikakvi tiranski postupci niti ono to prelazi granice pravednosti, nevolju je i rasprenost
spomenute svete brae okrenuo na njihovo dobro i dobro itavoga
Reda. Naime iako su u poetku braa kojoj su bili poslani s pismima
tako stranoga svjedoanstva previe u njih sumnjala i izbjegavala
ih kao da su zaraeni kugom heretike izopaenosti, unato tome
kako je vrijeme odmicalo, budui da se svjetlost ne moe sakriti
u tami i svako se drvo po rodu, a zaini po mirisu poznaju (usp. Mt
12,33; Lk 6,44) te nita ne moe prikriti svoju pravu narav, toliko
su ih potovali zbog njihove svetosti i divili se zbog njihovih savrenih vrlina i naina ivota da su braa, odbacivi svaku lou sumnju,
1267
utrkujui se trala k njima kao prema izvoru najslaeg mirisa i kao

prema svjetiljkama ivota, elei se suobliiti s njihovim nainom
ivota i uti njihove propovijedi, drei sigurnim da u njima prebiva
Isus Krist i njegov Duh. Radovali su se zbog njihova drutva, bili su
zapanjeni zbog njihova aneoskog i nebeskog ophoenja te su se
divili zbog djelotvorne snage njihovih rijei.
Bili su tuni zbog nepravde koja im je okrutno i nesmotreno nanesena iz zavisti zloduh, a na tetu onih koji su je nanijeli, jako su
se alostili zbog grijeha i sljepoe onih koji su bili uzrokom njihovih
nevolja te su se savrenije izgraivali promiljajui o njihovu neslomljivom strpljenju i nenadmanoj ustrajnosti. Naime svi su od one
sedamdeset i dvojice brae bili ljudi vrijedni divljenja, meu kojima
su bili brat imun Asiki, po svemu slian svetome bratu Bernardu
u nainu ivota, kontemplaciji, propovijedanju i u ostalim vrlinama,
brat Matej iz Monte Rubiana, Jakov, Manfred, Lucido i ostali sudionici ove tree nevolje. Svi su se oni pokazali tako savrenima i tako
uzvienima da se to ne moe lako ni povjerovati ni rijeima iskazati.
Prema Bojem pak ureenju ili doputenju i po naklonosti nastojanjima onih koji trae zemaljske stvari i trude se doi na asne
poloaje, generalni je ministar brat Krescencije izabran za biskupa u
Iesiu. Rado je prihvatio izbor te se urno pobrinuo da se to potvrdi.
Napustivi slubu generala, stupa u biskupsku slubu, koju e kratko obnaati, ne ostavljajui dobar miris svetoj brai i itavu Redu.
Poto se sve to dogodilo, braa su se okupila na generalnom
kapitulu te su se sva jednoduno sloila da za generalnog ministra
postave ovjeka Bojeg brata Ivana Parmskog,34 koji se isticao svetou i znanjem. On ubrzo, istog onog dana kad je izabran, dozove
k sebi pisara te stade u pero kazivati djelotvorno i pobono pismo
koje je sadravalo iskrene osjeaje samilosti te blagonaklono raspoloenje puno potovanja koje je gajio prema onoj brai koju je
njegov prethodnik bio kaznio trajnim izgonom u razne provincije
poput nekih heretika i shizmatika, koji unitavaju svoj Red, predstavljajui ih iskrenim pohvalama brai onih provincija pred kojima
su bili nepravedno ozloglaeni. Odobravajui i hvalei arku ljubav
zbog koje su podnijeli patnju, odrijei ih od odredbe nepravedne
osude te ih pozove natrag u njihove provincije.
Tuna su ona braa od koje odlaze jer ih naputa utjeha i vodstvo
tako velikih ljudi; no tugu je tjeralo veselje jer su se jo vie radovali
zbog utjehe onih koje su svim srcem ljubili. Nakon toliko vremena
lieni njihove prisutnosti i razgovora, u namjeri da ih ponovno pri34
Brat Ivan roen je u Parmi 1208. godine, predavao je filozofiju i teologiju u Bologni i Parizu. Godine 1247. izabran je za generalnog ministra, a te se slube odrekao
1257. Umro je 1289. godine.
1268
me, u dubini su srca osjeali veliko veselje te su zahvaljivali Bogu

(usp. Kol 1,12; 3,17), koji dovodi u Podzemlje i odande izvodi, ka
njava i udara biem (usp. 1 Sam 2,6; Tob 13,2), ali i ranu povija i
zacjeljuje (usp. Job 5,18; Ho 6,2). Oekivali su da e, kad se vrate
i ponovno ih vide, ugledati i primiti Isusa Krista, koji ustaje iz Pod
zemlja te da e, nakon dugog eljnog iekivanja, gledajui i primajui njih, svetkovati blagdan s apostolima i Marijom.
Vraaju se Boji ljudi, nosei sveto i predano Isusa Krista u tijelu
i dui, nakon to ih je vuk razagnao, a pastir okupio i odveo natrag u
svoj ovinjak (usp. Iv 10,12.14.16). Unijeli su novo i ugodno veselje,
koje istjeruje i brie svaku prijanju tugu, u nebo srdaca sve svete
brae tako da se vie nisu prisjeali prolih zala, a ugodno se i mirno
raspoloenje posvuda proirilo.
Za vrijeme vladavine brata Ivana, ovjeka koji je sjajio poput
sunca, svi su se radovali i bili su sretni sokolio je alosne, opomi
njao neuredne (usp. 1 Sol 5,14), primao bolesne, pomagao je slabima, prostodune je radosno i prijateljski pouavao, one u napasti
pretvarao je u neprijatelje mana i ljubitelje vrlina, mudre je primjerom ivota i snagom rijei nadahnjivao za posjedovanje vrline poniznosti i ljubavi te je djelotvornou onoga to je inio sve privlaio obdravanju obeanog siromatva, trezvenosti i uzdrljivosti.
Budui da je imao dar sposobnosti razlikovanja duhova (usp. 1 Kor
12,10), znao je koga to mui te ih je rijeima lijeio i iscjeljivao
rane nastale od mana.
Drugovi svetoga Franje koji su tada bili ivi braa Egidije, drugi Egidije, Maseo, Aneo, drugi Aneo, brat Leon i ostala braa
veselili su se i radovali jer su vidjeli da je u njemu u duhu uskrsnuo
sveti Franjo te su, svjesni zala koja su pustila svoje korijene u Redu
i prisjeajui se prole oluje i nevolje, govorili: Zahvaljujemo ti,
Kriste, jer si nas se sjetio i poslao nam ovjeka svjetla i vrline kako
bi nas prosvijetlio i upravio na pravi put te nas poveo stazom tvojih
zapovijedi (usp. Ps 119,35).
Brat je pak Egidije u zanosu duha, kao da je upoznao budue
dogaaje, govorio: Dobro je i korisno to si doao, ali doao si
prekasno!. Brat je Egidije ovo govorio jer je shvaao da je brau
nemogue vratiti na vrste i sigurne temelje prvotnog, svetog naina ivota, koji je zapoeo sveti Franjo i na koji je brat Ivan svim
svojim snagama udio vratiti brau. Naime vidio je da su sva braa, zanemarivi poslunost i vjerno obdravanje Pravila, koje su ve
bila obeala, svoj duh posvetila sitniavim stvarima i ljubavi prema
znanju, iako se spoznaja Boga i ljubav prema njemu ne dokazuju
gomilanjem rijei, ve djelima koja inimo po vjeri.
Prvi je ovjek iz ljubavi prema znanju postao neposluan te je
izgubio gledanje u Boga, nedunost, nadnaravnu mo razluivanja
1269
(usp. Post 3,57), milost i besmrtnost. Po vjeri se vratio u milost, a

ne preko dijalektike, geometrije ili astrologije. Naime milou smo
Bojom spaeni po vjeri. To ne dolazi od nas; to je dar Boji! To ne
dolazi od djel, da se tko ne bi hvalisao. Njegovo smo naime stvore
nje, stvoreni u Kristu Isusu radi djela ljubavi da u njima ivimo (usp.
Ef 2,810).
Naime vrsta i istinska spoznaja i znanje o Bogu dolaze iz vjere
i djela koja po vjeri inimo, a ne iz pukih rijei i naravnoga znanja.
Ako netko u dui osjea vjeru i ona iznutra u njemu djeluje, suvino
mu je slaganje rijei i zakljuci dokaza onih koji su mudri u oima
svijeta: Zar nije Bog ree uinio ludom mudrost ovoga svijeta
po ludosti kria? (usp. 1 Kor 1,18.20). vra su naime djela duha
od varljivog zakljuka sofizama.
Mi krani, ree Antun Veliki,35 otajstvo svoga ivota nemamo pohranjeno u mudrosti ovoga svijeta (usp. 1 Kor 3,19), ve u snazi
vjere, koju nam je Bog po Kristu podario. Kraljevstvo je, ree Krist,
meu vama (usp. Lk 17,21), snaga je u vama, ali ipak trai ljudski
duh. Sumnja li itko da je naravna istoa due, ako je nikakva prljavtina izvana ne oneisti, izvor i porijeklo vrlina? Neka Grci samo
tre za prekomorskim istraivanjima i neka na drugom kraju svijeta trae uitelje postavljene za pouavanje ispraznosti knjievnosti;
nama ne prijeti nikakva nunost odlaska na put i plovidbe preko
valova. Naime na svakome mjestu na svijetu nalazi se kraljevstvo
nebesko. Upravite stoga svoje srce Gospodinu Bogu Izraelovu.
I opet: Ispravite put Gospodnji, poravnajte stazu Bogu naemu (usp.
Iz 40,3; Mt 3,3).
Stoga Grgur teolog,36 hvalei put jednostavnosti i djela po vjeri,
kae: Donosi li ikome ita zavist zbog hvale vrijednog uspona? A
opet, postoji li sramotnija zabluda od one kad ovjek, obuzet oholou, ne spoznaje neznatnost ljudskoga duha, koji se uzdie prema
nebesima, niti razumije koliko je jo udaljen od pravoga vrhunca,
koji svojom uzvienou nadmauje sve smrtnike? Drugi pak posjeduje skuenu mo spoznavanja i siromanog je jezika; ne poznaje
lukavtine rijei niti govore i zagonetke mudrih niti Pironove prigovore i odobravanja niti pobijanje Krizipovih silogizama niti podle
vjetine Aristotelovih umijea kao ni zavodljivost Platonove slatkorjeivosti. Oni su na lo i iskvaren nain uvedeni u nau Crkvu
kao kakve egipatske nevolje (usp. 1 Sam 4,8; Iz 19,22). Neporoan i
35
Rije je o sv. Antunu Pustinjaku (o. 251356), koji se smatra ocem redovnitva.
Rije je o sv. Grguru Nazijanskom. Aneo Klarenski donosi vlastiti prijevod grkoga teksta, koji se donekle razlikuje od uobiajenog prijevoda.
Zbog nerazumljivosti Anelova teksta jednim se dijelom oslanjam na onaj iz Patrologije (PG 36,202B203A), op. prev.
36
1270
pravedan ovjek (usp. Job 1,1; 2,3) ima naina na koji e se spasiti; a
po kojim to rijeima? Ta nita nije bogatije od milosti.
Nije potrebno ree popeti se na nebesa da odande dovede
Krista niti sii u bezdan da ga odande izvede. Duh posjeduje to blago
i jezik ti je blizu ree rije je u tvojim ustima (usp. Pnz 30,12.14;
Rim 10,68). Naime vjera srca postie pravednost, a priznanje
ust spasenje. Tko god vjeruje u nj, nee se razoarati (usp. Rim
10,1011). to je od ovog bogatstva saetije? to je od ovog dara
jednostavnije? Ti trai neto vee od spasenja onostranu slavu
i sjaj. Meni ve i samo spasenje te izbjegavanje onostranih muka
predstavlja najveu stvar. Ti slijedi nepristupaan i nesiguran, a ja
siguran put, koji je mnoge spasio, siromaan u rijeima i znanju,
pouzdajui se u jednostavan govor, po kojem se spaavam kao na
uskoj splavi.
Nevaljao pak ovjek, izopaen u govoru, koji se pouzdaje u logike dokaze, vjetinom raspravljanja umanjuje snagu spasenja i
Kristova kria (usp. 1 Kor 1,17) zbog snage koja je u rijeima, gdje
nesiguran dokaz umanjuje istinu. Zato leti prema nebu ti koji hoda po zemlji? Zato gradi kulu kada nema ono to je potrebno da
je dovri (usp. Lk 14,28)? Zato akom mjeri more i nebo pedljem,
a zemlju mjericom? Zato pokuava izvagati tezuljom velika poela
(usp. Iz 40,12), koja moe izmjeriti samo onaj tko ih je stvorio?
Najprije upoznaj samoga sebe! i ono to slijedi.
Uvrena ovim primjerima i naukom kao i onima drugih svetaca te pouena opomenama i ostalim poukama blaenoga Franje,
ona su se braa poput zida suprotstavila gomili prijestupnika i prijestupa kako Gospodin ne bi od njih traio raun za krv dua njihove
brae (usp. Ez 3,18.20). No odbacili su ih, kao i proroke, oni ije su
spasenje bili poslani traiti.
Sveti je Franjo sa svojim drugovima i drevnom braom podijelio
mnogo toga to je palo u zaborav, kako zbog toga to je ono napisano u prvoj Legendi, nakon to je brat Bonaventura izdao novu,
izbrisano i uniteno po njegovoj vlastitoj zapovijedi, tako i zbog toga
to su te stvari prezirali jer se inilo kako se protive uobiajenom
stanju stvari, nainu ivota i razmiljanja suvremenih ljudi, koji vie
cijene ljudsko od boanskog te sanjaju kako e se spasiti u mrtvoj
vjeri bez djel (usp. Jak 2,17.20.26).
Sveti je Franjo, pouen od Krista, brai ispriao i objavio da e,
kao to je Adam prekrio Boju zapovijed zbog ploda spoznaje dobra
i zla (usp. Post 2,17), tako i braa iz ljubavi prema znanju zastraniti od vrline istine, od ljubavi prema poniznosti i siromatvu te od
djelovanja u skladu s njima; da e nakon toga i zbog toga napustiti
svoj poziv te mu se vie nee moi vratiti, ve e biti sebi i drugima
izvor mnogih zala te uzrok nevolje i krajnje opasnosti, jer nee ra
1271
ati rodom (usp. Mt 7,19; Lk 3,9) koji je Bog od njih zatraio; kao
to taj isti rod u sebi nee proizvoditi, tako e ga u drugima najvie
napadati.
Takoer im je rekao da je Bog na nebesima postavio i uvrstio
Adamov zakon iznad njegova Reda, to znai da e, iz kojega god
razloga ljubav prema znanju i posjedovanju pretpostavili ljubavi
prema djelima vjere i ljubavi Kristova kria, izgubiti svjetlost mi
losti koja im je dana po onoj mjeri po kojoj je Krist htio dati svoj dar
(usp. Ef 4,7) kako bi obnovio svoj ivot u Crkvi te da nee dostii
najsavrenije stanje milosti i kreposti, koje im je pripremljeno, prema mjerilu Njegove pravednosti kao nagrada za ustrajnost na slavu
Njegova imena; umjesto toga, budui da ga nee zasluiti, bit e
lieni slave takva stanja te e svoje krune predati drugima.
Zato su se sv. Franjo i nasljedovatelji njegova duha i vrline borili
iz ljubavi rijeima i djelima kako bi samo Krist, njegovo siromatvo i
poniznost bili ljubljeni i uvani, jer takvo obdravanje i takva ljubav
stvara, iri, upravlja, odrava i usavrava sve znanje i mudrost (usp.
Kol 2,3) koji su nuni za spasenje i ivot vjeni.
Kristov je Duh rekao Franji: Vama je dano znati otajstvo kra
ljevstva Bojega, a drugima se daju samo u usporedbama, da gledaju,
a ipak ne vide, i dobro sluaju, a ipak ne razumiju (usp. Lk 8,10; Mk
4,1112), da se obrate i da ih ozdravim (usp. Iz 6,10; Mt 13,15). A ti,
poput vjernog glasnika, objavi u etirima uglovima grada: Mnogi su
zvani, a ipak ih je malo izabranih i tko ustraje do konca, bit e spaen
(usp. Mt 20,16; 22,14).
Iz onoga to je reeno svaki razuman i ponizan ovjek moe zakljuiti i jasno uvidjeti uzroke i razloge ove tree nevolje u Redu
manje brae. Ona je proklijala iz naduta srca i ispraznosti, iz slijepe
i prekomjerne elje za znanjem, iz ljubavi prema slavi i poastima,
iz udnje za stvarima i bogatstvom te je urodila plodom, zapostavivi kriu suoblienu ustrajnost u siromatvu, poniznosti, pobonosti,
koja je dobra u svemu (usp. 1 Tim 4,8), i molitvi, koju je podloila ljubavi prema znanju na neprilian i nedostojan nain; ali zloba
zloduh ni ljudska prijevara i pokvarenost nisu uspjele pobijediti
tako da se u Redu ugui i propadne ono to je Boje i to spada na
obeanu savrenost. No pogaena je istina, privremeno priguena
zimom onoga okrutnog progona, pod ovjekom Bojim bratom Ivanom Parmskim poput nadolazeeg proljea ponovno procvjetala te
su proklijali njezini izdanci i listovi.
Pod njim je po Bojem ureenju i providnosti u Redu naraslo
sve ono to je spadalo na upravljanje vrlina, na nauk svetih obiaja
te na isto i vjerno obdravanje obeanog ivota i Pravila. eajui za nebeskim, bez protivljenja i zapreke onih koji su drugaije
razmiljali i ljubili druge stvari, nastojali su u pravednosti svetih
1272
djela, prianjajui srcem uz Boga, neumornom i predanom molitvom ispuniti svoja obeanja. Mnogi pak koji su eljeli i ljubili ivot prema uvedenim i ranije prihvaenim poputanjima, iako nisu
svojevoljno slijedili vjernog pastira koji ih je vukao prema boljim
stvarima, ipak su se, ispravljeni primjerom njegovih djela i djelotvornou gorljivih propovijedi, u velikoj mjeri obuzdavali te su
potisnuti utjeli.
Obuen u samo jednu tuniku i habit od jeftine tkanine, to mu je
bio obiaj sve do kraja ivota, u prve je tri godine svoga upravljanja
posjetio itav red. Nikada se nije sluio magarcem, konjem niti koijom te je bio zadovoljan jednim suputnikom ili najvie dvojicom;
hodao je u takvoj poniznosti i jednostavnosti da se, kada bi kojim
sluajem pozdravljao velikae koji su nailazili, inio kao ovjek koji
ne zasluuje da mu se uzvrati pozdrav.
Nije doputao da braa unaprijed saznaju za njegov dolazak, ve
je ulazio u samostane kao obian brat te nije doputao drugovima
da otkriju njegovo ime i slubu. Koliko god da je bio umoran od
puta, nikada nije molio asoslov sjedei ni leei niti naslonjen na
zid, nego stojei uspravno, gole glave. Kao to je uvijek u velikoj
mjeri slijedio uobiajeni nain ivota, bio je zadovoljan jednim tanjurom jela, kako god bilo neugledno i neukusno, koji bi prvi stavili
preda nj; ako bi mu jo togod posluili, iako bi se inilo da je malo
kuao, ipak bi tu hranu ponudio drugima ili bi je ostavio onakvom
kakva mu je bila posluena; nikad ne bi govorio: ukusno je ili ne
ukusno je, niti elim ovo ili ono.
Nakon to je na se uzeo habit Reda, tako je obuzdao jezik da
iz njegovih usta sve do smrti nije uz njegovo znanje izala ni jedna
suvina rije. Na samrti je rekao da se vie boji pred Bogom od
govarati za ono to je preutio (usp. Mt 12,36) nego za ono to je
izrekao.
Sedme godine njegova upravljanja prvosveenik ga je poslao kao
izaslanika u Grku. Tamonji su ga car, patrijarh i redovnici te itav
puk i kler toliko potovali i cijenili zbog svetosti njegova ivota i boanske mudrosti da nisu smatrali kako gledaju nekog mudrog i uenog ovjeka, ve jednog od drevnih otaca i nauitelja ili nekog od
Kristovih uenika. Naime sva sloga i jedinstvo, na kojem je poeo
raditi najprije papa Klement, a zatim i papa Grgur, a pokazano je i
objavljeno na opem saboru37 otvorenim priznanjem cara i Grk,
svoj je izvor i zaetak imalo u bratu Ivanu i njegovim drugovima.
Njegov glavni drug brat Gerard, kada je na trgu u Konstantinopolu propovijedao puku, pogledavi u nebo, zastade na trenutak te
se sav u suzama okrene prema narodu i ree: Upravo je ulovljen
37
Rije je o II. lionskom saboru.
1273
orao. Objanjavajui svoje rijei, ponovno se okrene prema narodu te ree: Francuski je kralj Ludovik, svet ovjek, upravo ulovljen. Molite Boga za njegovo osloboenje i za spas svih koji se s njim
nalaze.
Zabiljeili su dan i sat te su doznali da su Saraceni toga istoga
dana i sata uhvatili sada ve svetog kralja Ludovika. Ovo sam uo
jednom i drugi i trei put od preasnog i potovanog oca biskupa
Bondunucije, koji je tada prisustvovao njegovoj propovijedi, zabiljeio dan i sat te s ostalima otkrio da je to bila istina.
Kada je brat Ivan poslao ovoga brata da posjeti brau u provinciji
Romanije (Bizanta), primila ga je venecijanska laa pod uvjetom da
ga ostave u luci Coroni. Kada je laa pristigla na mjesto sastanka,
brat Gerard ih je molio da ga prema obeanju ostave na spomenutom mjestu. No mornari su unato pogodnu vremenu tvrdili da
zbog velike tete i opasnosti ne mogu ispuniti obeanje. Kada je
to ovjek Boji uo, udalji se na trenutak te se pomoli. Bog je na
udesan nain istoga trena uo molitvu svojega sluge te je poslao
nepovoljan vjetar, koji ih je natjerao da pristanu na obeanu mjestu;
stavili su ga u amac i poslali na kopno. On je pak mornarima koji
su ga pratili rekao: Vratite se im prije i recite vlasnicima broda da
nastave svoj put, jer ovaj vjetar nije prirodan, ve ga je poslao Bog
kako bih ispunio poslunost prema svojem prelatu. Kada su to uli
i, pogledavi morske valove, spoznali da je tako, podigli su sidra,
koja su bili bacili, te nastavili put. Sami su pak mornari i gospodin
Rafael Natali, kada smo plovili pored onoga mjesta, kao o velikom
udu priali o tome to se ondje dogodilo po tome bratu.
Ovaj se sveti ovjek trudio imati drugove sebi sline kako bi brau koju je posjeivao primjerom njihova svetog naina ivota mogao
privui k dobru.
Uinio je to je morao te se trudio, koliko god je to mogao u onih
devet godina svoga upravljanja Redom, da sve one koje je vodio
nagovori i vrati na ljubav i obdravanje obeanog savrenstva.
Kada je na kraju, iskusivi mnoge muke, uvidio da ni primjerom
nekog svojeg djela ni snagom govora nikako ne moe itav Red vratiti natrag na djela i ivot evaneoskog savrenstva, koji je Pravilo
nalagalo i koji je Krist bio objavio osnivau, elei se u potpunosti
posvetiti samome sebi i Bogu, okupio je u Rimu generalni kapitul te
se odrekao slube. Tvrdio je da nikako mirne savjesti ne moe podnositi da se pod znakom njegova vodstva dogaaju toliki i tako teki
prijestupi, koji su preplavili Red te se svakodnevno poveavaju.
Naroito, ree, zbog toga to sam vidio te iz iskustva sigurno
znam da svi, izuzev nekoliko brae, okamenjena lica i otvrdnuta
srca namjerno i nezaustavljivo trite k veim prekrajima i otvorenijim prijestupima. Ve ste prekrili temeljne zapovijedi svih glavnih
1274
poglavlja Pravila i jo uvijek ih gazite; ni na poticaj ni na pokudu ni

na zapovijed ne elite obratiti svoja srca i osjeaje kako bi se ispravilo zapoeto zlo, ve, postavi nepopravljivi uz opasnost po svoje
due, stalno padate sve dublje.
Nakon to im je tono i pojedinano nabrojio sve to se dogaalo protivno svakome od poglavlja Pravila, doda ovo: Stoga, to
se tie upravljanja i vodstva, nakon ovoga vie ne polaite nikakvu
nadu u mene, nego izaberite sebi ovjeka koji e se slagati s vaom
voljom i obiajima.
Vidjevi njegovu vrstu odluku, svi su ga jednoduno zamolili
da im barem preporui nekoga sposobnog i prikladnog, budui
da u potpunosti poznaje svu brau itavoga Reda. On im je kao
prikladnijeg i sposobnijeg za njihovo vodstvo ponudio brata Bonaventuru. uvi prijedlog brata Ivana, svi su se sloili oko brata
Bonaventure te je on postao general Reda, pod kojim je zapoela
etvrta nevolja.
4.
[etvrta nevolja]
Treba ukratko rei zato su glavna braa u itavu Redu kripala
zubima na ovjeka Bojeg brata Ivana i njegove drugove kako bi se
zabiljeile i upamtile nevolje koje su se dogodile u Redu te kako bi
sjajnije zasjala njegova savrenost.
Glavni je razlog bio taj to je brat Ivan bio ovjek gorljiva duha
te je sa arom obdravao obeano savrenstvo; djelovao je i propovijedao otvoreno i vrlo vatreno, ne laskajui nikome. Budui da je
javno i neprekidno, istinitim i vrstim dokazima i razlozima, svima
ukazivao na propadanje itavoga Reda, stvorila se u njima ljutnja
povezana s nepomirljivom mrnjom prema njemu i onima koji su
pristajali uz njegove rijei i miljenje te nisu mogli mirno podnositi
ono to je govorio.
Naime tvrdio je da, budui da je stanje evaneoske savrenosti,
koje su braa obeala, najuzvienije, Bog od njih trai najuzvieniju
vjeru, ljubav i djela. Nije dovoljno samo uzdravati se od grijeha, od
kojih bi trebali biti isti svi krani braa prema svojem obeanju
moraju vriti djela apostolskog savrenstva, jer Bog od njih zahtijeva
istinsko ispunjenje krajnjeg siromatva (usp. 2 Kor 8,2), najdublje
poniznosti, gorljive i neprestane molitve i ostalih vrlina te da se u
svojim eljama i djelima svom snagom isprue prema onome to je
nebesko i vjeno tako da ne poele niti prianjaju uz bilo to svjetovno, tjelesno ili zemaljsko; ve da, gledajui u Krista, mrtvi svijetu
ive po evanelju i goli za njim nose goli kri.
1275
Sada pak braa rijeima i djelima postavljaju za dogmu kako je

doputeno ivjeti za samoga sebe, ne evaneoski, ve svjetovno;
onima koji ulaze u Red ne govore poput pastira da uu na vrata
(usp. Iv 10,2), ve, kao varalice i unitavatelji istoe Pravila, da
zadre svoja dobra za knjige ili da ih daju brai za izgradnju crkava, samostana ili za zadovoljenje nekih drugih njihovih ugodnosti, a ne da ih razdijele siromasima ovoga svijeta i ljudima u
potrebi, kao to im nalae Pravilo; prezrevi evaneosku zapovijed, primaju ih na nezakonit nain, pa ih tako upropatavaju i ne
ine ih pravom braom, jer ih ne ue preziru svjetovnih stvari i
evaneoskom siromatvu, ve ih nagovaraju da prigrle svijet, dre
kesu (usp. Iv 12,6) i za sebe neto zadre prema primjeru Ananije
i Safire (usp. Dj 5,1).
Braa nisu zadovoljna time da imaju dvije haljine (usp. Mt 10,10)
od jeftine tkanine i da ih uz Boji blagoslov krpaju vreama i drugim
krpama, ve nabavljaju raskona i meka dvostruka odijela (usp. Lk
7,25), a one koji ljube siromatvo i obinu odjeu te propovijedaju
obdravanje Pravila osuuju kao nerazborite i one koji se razmeu
pokazivanjem svetosti te ih nazivaju licemjerima.
Braa su ve vie puta vie puta osakatila asoslov izvlaei doputenje od Kurije, navodei prividne, a ne stvarne razloge. Naime
budui da su im srca zamraena, rastrgana i pritisnuta raznim eljama i brigama, ne nastoje, kao to to zahtijeva savrenstvo njihova
poziva, bez prestanka moliti te zbog svega i u svemu Bogu zahvaljivati
(usp. 1 Sol 2,13), ve i sam asoslov jedva obavljaju, s mukom i bez
sabranosti u srcu.
Ne razgovaraju blago sa svima niti se ponaaju kao krotki i miro
tvorci (usp. Mt 5,5.9), skromni i ponizni, kao to ih potie i pouava Pravilo, ve zbog mrtvih i pokopa te zbog oporuka i ostavtina
pokreu parnice protiv nadreenih i klerika, zaboravljajui na svoj
zavjet. To isto iz slinih razloga ine sa svjetovnjacima, i to toliko
drskije koliko ih sigurnije podcjenjuju kao manje inteligentne.
Tko se ne bi zaudio na kolike se samo naine usuuju prosei nabavljati, traiti, primati i nagomilavati denare i novac? Naime
tako ga otvoreno i na toliko razliitih naina nabavljaju i primaju
kao da su Gospodinu obeali da e ga na sve naine nabavljati i primati, ali da ga nee dodirivati niti opipavati rukama (usp. 1 Iv 1,1).
Koliko braa vole te se trude obdravati to da rade svojim rukama
(usp. 1 Kor 4,12), da nikad nita pod nebom ne ele imati, da jedni
prema drugima te prema svima ostalima gaje osjeaj milosra, kao
i ostale stvari koje nalau Pravilo i Oporuka, jasno je njihovim savjestima te onima koji ih ljube i sluaju, a iz njihovih je djela i nastojanja to toliko oito da ih nikakve lukave rijei ne mogu opravdati.
No elja da se to prikrije i sakrije ne predstavlja nita drugo doli
1276
otvaranje prilike za jo goru pokvarenost i namjerno srozavanje na

zle rijei kako bi se opravdali grijesi.
Naime kada se opravdavaju kako bi izbjegli lo glas, podvrgavaju se ispraznosti, lau i, pogazivi svjetlo savjesti, oneiuju svoju
nutrinu te uznemiruju anele i Duha Svetoga. Budui da su gori od
svjetovnjaka zbog svojih grijeha, koji su tako oigledni i opipljivi,
varaju sami sebe te se smatraju svetima u usporedbi s njima i hvale
se kako ih se jako cijeni i potuje. Nakon to se u njima ugasio strah
Boji i duh spasonosne grinje savjesti, postali su neosjetljivi te se
toliko vie udaljavaju od ljubavi prema ispovijedi i od istinske spoznaje svoje nitavnosti i bijednosti s koliko se veim arom trude da
se razglase njihova hvala i slava.
to se pak tie Kristova ivota i obeane poniznosti te primjera
svetaca i svjedoanstava Pisma, o njima ili ne razmiljaju ili ih iskrivljavaju i prilagoavaju tako da slue njihovoj volji i raspoloenju ili
pak, uguivi svjetlo savjesti, poivaju u svojoj mlakosti i izopaenosti. Ne brinu se oko toga da u sjeanje prizovu smrt, vjene kazne
i pakleni ponor Boje osude, nego se predaju Bojem milosru i
predodreenju, a zapostavljaju i zanemaruju suradnju s milou, od
koje ljudima u ovome ivotu nije dano nita vee i nita korisnije.
Napuhani svojim astohlepljem smatraju kako su posebno dostojni da se brinu za due te misle kako je savrenost ta koja uzdie za crkvenim dostojanstvima i povlasticama. Svoju sposobnost
pretpostavljaju onima koji su, po njihovu miljenju, manje nadareni;
sebe predstavljaju kao one pred kojima su velika postignua, iako
su bez kreposti i vuku ih izvanjske stvari, a kad postignu ono to su
eljeli, za sobom ostavljaju samo primjere svoje pokvarenosti, pohlepe i oholosti.
Uivaju u vlastitom miru te se natjeu u njegovu odravanju, dok
proputaju u naporima i bdjenjima (usp. 2 Kor 6,5) i u vjebama kreposti napadati svoju propast kako bi proieni gorkom grinjom
savjesti pristigli do boanske slatkoe Kristove ljubavi, te se brino
okreu proenju tjelesnih naslada. Kako bi se lake dokopali onoga
to trae i ele, postaju trgovci te prodaju duhovno za vremenito,
a ono to su ve dostigli usmjeravaju u svoju korist, jer vjeruju da
potuju pravednost tako da zatvore srce (usp. 1 Iv 3,17) i ne budu
milostivi prema onima koji oskudijevaju.
One koji razmiljaju na drugaiji nain smatraju neposlunima i
unitavaima Reda, a one koji bdiju nad zaradom te nezasitno ude
za stjecanjem i nagomilavanjem, proglaavaju za one koji ljube, uzdravaju i revno uvaju Red. Oni koji njima upravljaju uope ne
mare ni za propast ni za nedoputene naine zarade onih koji se
brinu za te stvari, nego se raduju kad, poput lukave lisice, bez razli-
1277
ke primaju sve to im bilo tko donese, tako da ne odbijaju ni jedne

stvari, iako se ne zna odakle je oteta.
Velika im je elja da se ine dobrima i svetima, ali se ne trude da
to i budu. Naime srce u kojem ne postoji ni strah ni ljubav prema
Kristu niti tuguje zbog uvreda koje nanosi, niti osjea vlastitu tetu,
ve zakopano u lai svoje ispraznosti zaudara i vrvi od crv poroka.
Zbog toga o sebi ima visoko miljenje, uzdie se velikim i udesnim
stvarima, puni se pohlepom, zlobom, zaviu i pretvaranjem. Braa
vie ne mogu strpljivo sluati istinu o svojim prijestupima, ali misle
da im je doputeno napadati one koji se ne slau s njihovim djelima
i stavovima, te smatraju neprijateljima one koji im govore o neizrecivim dobrima koja gube kao i o beskrajnim zlima u koje upadaju.
Naime braa nisu ravnoduno primala njegove38 vatrene govore,
ve su ih trpjela s prezirom; iako su ih sluala te nisu mogla izraziti
svoje protivljenje, jer je sve tako otro dokazivao, navukao je na se
mrnju Reda, a pogotovo brae na viim poloajima.
Jednom prilikom kada se neki lektor nae provincije vratio iz
Rima, priao je nekim lektorima i brai u zajednici kako je brat Ivan,
propovijedajui u Rimu, govorio tako kruto protiv opega stanja, a
napose protiv brae, da braa iz Marche nikada ne bi oprostila nekome bratu koji bi iznosio takve stvari. uvi to, lektori ga upitae:
Zato prisutni uitelji nisu izrazili svoje negodovanje zbog njegovih
rijei?, a on im odgovori: Iz njegovih je usta tekla ognjena rijeka
(usp. Dn 7,10). Uitelji i svi prisutni bili su zapanjeni zbog njegova
govora. Uiteljima se, kao i svima prisutnima, inilo kako sva Pisma
svjedoe za ono to je govorio (usp. Iv 5,39) te da im je u svojim rijeima otkrio najie razumijevanje i konanu namjeru.
Brat je Ivan takoer govorio da su Pravilo i Oporuka u svojoj
biti isto te da se braa prema Oporuci moraju odnositi s najveim
strahopotovanjem, kako zbog sveeve zapovijedi i blagoslova tako
i zbog toga to je u njemu govorio Kristov Duh (usp. 2 Kor 13,3),
koji je, nakon to su u njega udesno utisnute svete stigme, u njemu
prebivao na potpuniji i savreniji nain.
U Oporuci se jasnije i razumljivije oituje i precizira ista i vjerna
nakana Pravila te se bit njegova duhovnog obdravanja precizira
vrstim naredbama, koje ju opisuju i objanjavaju. Duh Sveti, koji je
prvo u pero bio kazivao Pravilo, u Oporuci nije izgovorio nita (usp.
2 Pet 1,21) to ne bi bilo svojstveno Pravilu ili bi od njega odudaralo, ve je iz duhovnog i najieg znaenja te iz istinitog shvaanja
samog evaneoskog Pravila iskljuio pogreno izlaganje bilo kakva
iskvarenog tumaenja i ljudske mudrosti te je kao obranu i neosvojivu utvrdu postavio Oporuku poput najvrih zidina.
38
Rije je o Ivanu Parmskom.
1278
Ako ljudsku oporuku nitko ne proglaava bezvrijednom niti joj to

nadodaje (usp. Gal 3,15), koliko vie vrijea samoga Duha Svetoga (usp. Heb 10,29), proklinje oca i upada u prokletstvo zakona
(usp. Izl 21,17; Lev 20,9; Mt 15,4.6) te zbog prezira i neposlunosti gubi batinu kraljevstva nebeskog, koja je obeana onima
koji ustraju do konca u obdravanju Pravila (usp. Mt 10,22; 24,13),
onaj to rijei Duha Svetoga, koji je govorio u Franji kad je ve
bio pribijen na Kristov kri, proglaava bezvrijednima ili nadodaje
neto to im se protivi!
Naime prelazei iz ovoga ivota Kristu, Svetac je sam nainio
svoju Oporuku, no nikada nije posjedovao veu puninu Duha Sve
toga (usp. Lk 4,1) od one u trenutku smrti; stoga je nemogue da
je na samrti izrekao lane stvari ili da se usudio zapovjediti neto
nesmotreno. Budui da tvrdi kako je Pravilo i Oporuku primio preko objave od Krista, a nitko svet nije lagao u trenutku smrti, jer je
tada bio pun obilnijeg dara Duha, sva su njegova djeca pred Bogom
duna imati i iskazivati obilniju predanost, veu vjeru i strahopotovanje te potpuniju poslunost njegovim zapovijedima i posljednjim
rijeima nego svima ostalima.
Vidimo naime da prema posljednjim Mojsijevim rijeima (usp.
Pnz 1,1) i prema itavoj knjizi Ponovljenog zakona svi vjernici gaje
posebnu pobonost, a, kao to se moe proitati, prvi su oci s veim arom i pobonou uzdisali za posljednjim blagoslovima otaca.
Znali su da Duh Sveti govori u njihovim ocima i zbog toga su pa
ljivije sluali to e Bog u njima na koncu rei te su, primivi njihov
blagoslov, vjerovali da im je Bog udijelio snaan blagoslov. Tako i
svaki vjernik sve svoje misli i osjeaje usmjerava na otajstva Kristove veere, na posljednji njegov govor, na njegovu zapovijed ljubavi
(usp. 1 Iv 5,3) te na rijei koje je izrekao visei na kriu.
Kao to o zapovijedi i otajstvu ljubavi ovisi sav Zakon, Proroci i
evanelje (usp. Mt 22,40), tako se u Oporuci blaenoga Franje sadri sva savrenost i nakana Pravila kao i njegovo vjerno i duhovno
razumijevanje. Nije mogue da itko tko prezire Oporuku duhovno
razumije ili vjerno obdrava Pravilo.
Budui da je nuno da evaneoski ivot, koji je na Kristovu zapovijed obnovljen po Franji, u konanici dobije drugo oblije, Sveti
je Duh na kraju nakon Pravila dao Oporuku kako bi oni koji ispovijedaju Pravilo imali sigurnost u njegovu shvaanju i duhovnom obdravanju te kako bi u Oporuci pronali tono odreen i nepromjenjiv, jasan i katoliki novi oblik, prihvatili ga te ga vrsto obdravali.
Budui da je brat Ivan one koji su zahtijevali da im se uz Oporuku i Opomene svetoga Franje naprave i druga pojanjenja Pravila
snano korio poput onih koji dovode u sumnju tonost istinskog
razumijevanja Pravila te ga nasilno, protiv zapovijedi svoga oca i
1279
poslunosti koju mu duguju, iskrivljavaju prema elji svoje mlake

volje, teko su podnosili njegovo miljenje i rijei.
Uhvativi priliku za vrijeme neke druge rasprave, njega i njegove
glavne drugove koji su prihvatili i branili to stajalite progonili su i
strogo kaznili kao da su zaraeni kugom heretike izopaenosti.
Naime tvrdili su da je opat Joakim imao katoliko i pobono
miljenje o Bojem Trojstvu i jedinstvu Njegove bti te da nije napisao nita to bi se protivilo svecima ili bi odudaralo od njihove nakane i nauka.39 Crkva i Dekret pape Inocenta nisu osuivali njega niti
njegov nauk koji se tie njegove tvrdnje i stajalita to ga je imao o
tome pitanju, nego knjiicu koju je sastavio protiv uitelja Petra,40
vjerujui da je njegovo miljenje o tome pitanju pogreno i da se
protivi zdravom nauku, to nije bilo istina. Zbog toga je ta knjiica
osuena, jer je irila lo glas o uitelju. Stoga odluka dekreta koja
brani uitelja nije usmjerena protiv Joakima, ve protiv onoga to je
Joakim govorio.
Budui da uitelj Petar nije imao miljenje protivno svecima, kao
to je to Joakim zakljuivao iz njegovih rijei i dokazivao autoritetom Hilarija, Ambrozija, Augustina, Jeronima, Grgura, Grgura Nazijanskog, Bazilija, Didima, Maksima, Ivana Damaanskog, Bede,
Rabana, Anzelma, Rikarda i ostalih nauitelja te iz dekreta koncil.
Spomenuti je Joakim nadugo i nairoko navodio sve te izvore te ih
je stavio u svoje knjige da bi dokazao ono miljenje za koje je tvrdio
da ga podravaju uitelj i mnogi drugi, protivno ispravnom i katolikom stajalitu nauitelj i Crkve.
To je bio drugi razlog i opravdanje zbog kojeg su braa, hinei
uznemirenost, pozvali brata Bonaventuru da ispita vjeru brata Ivana i njegovih drugova te su okrenuli sina protiv oca (usp. Lk 12,53),
promaknutog protiv promicatelja, neko ljubljenog i podreenog
uenika protiv pastira i uitelja koji ga je ljubio. U ovome je brat
Bonaventura, prema svjedoanstvu samoga brata Ivana, podosta
pogrijeio. Naime dok je zajedno s njime raspravljao o spomenutom
pitanju u eliji, slagao se, pokazujui da misli isto kao i on, dok je u
javnosti i pred braom izraavao suprotno miljenje. Zbog toga se
brat Ivan jako bojao da e ga poput ovjeka koji strahuje od toga
da se nee svidjeti ljudima, zadesiti to da se nee svidjeti Bogu, jer
napada istinu koju je upoznao.
Trei su razlog progona predstavljala dva govora koja su zapisala neka dvojica drugova brata Ivana, od kojih je prvi prekomjerno i da tako kaem bez ukusa jednako hvalio i nauk i osobu
39
Drugi razlog za napad na brata Ivana bila je optuba za joakimizam, tj. za pristajanje uz eshatoloke trinitarne ideje opata Joakima iz Fiore.
40
Rije je o Petru Lombardijskom.
1280
opata Joakima, dok je drugi u svome govoru navodio sve glavne

odlomke Svetoga pisma kako bi pohvalio Pravilo blaenoga Franje te prikazao zaetak, iskrivljavanje i obnovu njegova evaneoskog ivota; otkrivajui propadanje i povredu dunosti posebno
se doticao nadreene brae, a naroito one na viim poloajima.
Kau da je brat Bonaventura, dok je itao tu knjigu, uzdisao i
lijevao suze jer je uvidio kako bi se to moglo osobito na njega
odnositi.
etvrti se razlog moe nazvati nedokuivom dubinom boanskog nauma, po kojoj su svi Adamovi sinovi od prvog do posljednjeg
zatvoreni pod grijehom da im se Bog svima bez naplate smiluje (usp.
Rim 11,32). Stoga se objave koje je sveti Franjo primio o otpadanju
brae od obeane savrenosti i o posljednjoj obnovi kao i one koje
je Gospodin milosrdno unaprijed pokazao ostaloj prvoj brai Egidiju, Jakovu iz Osima, Jakovu iz Masse, bratu Hugu, Boromeu i
drugima na to odnose. Naime izuzevi ono to je ranije spomenuto, sveti je Franjo tako jasno predvidio zla koja e se nakon njega,
kako u Redu tako i izvan njega, dogoditi onima koji ga budu slijedili
da je prorekao i izopenja koja e protiv njih narediti neki prvosveenik te da e biti blaen onaj koji se u nadolazeim nevoljama i
protivtinama, koje e zlodusi i ljudi podii protiv sljedbenika ivota
i puta koji mu je Gospodin objavio, nee sablazniti, nego e vrsto
ustrajati u toj vjeri i strpljenju.
Sveti je Egidije, trei brat u Redu, prosvijetljen sigurnim i vrlo
jasnim objavama, upozoravao sve govorei: Doao je kraj bitke
i vie nema ni snage ni vremena ni naina za odupiranje napadu;
no blaen bit e onaj koji, poputajui i skrivajui se neprijateljima,
moe spasiti svoju duu (usp. Jak 1,21; Mt 16,25).
Brat Bernard, obdaren mnogim milostima i darovima te prosvijetljen boanskim sjajem, ree: Red e se ruiti stepenicu po stepenicu sve do sedme; oni koji budu na drugoj stepenici nee smoi
snagu da se vrate na prvu, niti oni na treoj da se vrate na drugu,
niti oni na etvrtoj da se vrate na treu, niti oni na petoj da se vrate
na etvrtu, niti oni na estoj i sedmoj da se vrate na petu, nego e se
uvijek srozavati na gore stanje, sve dok ih, po velikom i zapanjujuem udu, ne popravi onaj koji ih je izgradio i obnovio, onaj koji ih
je stvorio i utemeljio.
Brat Jakov iz Osima, koji je u kontemplaciji itav izlazio iz svijeta
i kojeg je Krist vrlo esto posjeivao, slijedei Krista te uavi u palau Kristova svjetla, nakon to su mu pokazane mnoge zadivljujue
stvari, zamoli da mu se pokae njegov otac sveti Franjo.
Odvede ga aneo u neku izdvojenu prostoriju u kojoj je sveti
Franjo uvao nekog gubavca od tjemena na glavi do stopala nogu punog priteva (usp. Pnz 28,35; Job 2,7; Iz 1,6). im vidje svetoga
1281
Franju, s velikim mu se strahopotovanjem baci pred noge (usp. Mk

5,22; 7,25) u boli i alosti jer u takvoj bijedi ugleda onoga za koga
je vjerovao da je u slavi. Sveti mu se Franjo obrati: Zna li, brate
Jakove, tko je ovaj tako teko ranjeni gubavac kojeg ja uvam?,
a on mu odgovori: Ne znam, oe. Sveti mu se Franjo ponovno
obrati: On je moj Red, kojega ja po Kristovoj zapovijedi uvam i
radi njega neprestano stojim pred Bogom. Bez pomoi moje strae,
koju mi je Krist naredio, brzo bi skonao te bi bio izvor neizdrivog
smrada za Boga i ljude. Kad mu Bog oduzme moju strau, odmah
e skonati te e istrunuti u svojim ranama.
Zbog toga je brat Jakov govorio da, ako se oduzme iskrenost i
istoa ljubavi iz Reda ili due bilo kojeg ovjeka, koliko god on bio
mudar i istaknutog dostojanstva, ona je mrtva te neizdrivo zaudara
pred Bogom i anelima.
Drugi je brat Jakov iz Masse, kojem je Bog otvorio vrata svojih
otajstava, od kojeg brat Egidije iz Perue i brat Marko iz Montina
nisu ni smatrali ni poznavali nikog veeg, a istoga su miljenja bili
i brat Juniper i Lucido, kojeg sam se trudio upoznati dok sam bio
pod vodstvom brata Ivana, druga spomenutog brata Egidija. Naime
kada sam ga upitao za neke izvore duhovnog izgraivanja, ovaj mi
je brat Ivan rekao: Ako eli biti pouen u duhovnim stvarima,
pouri se na razgovor s bratom Jakovom iz Masse, jer brat je Egidije
eznuo da ga ovaj prosvijetli i njegovim se rijeima ne moe nita ni
dodati ni oduzeti; naime njegov se duh uzvisio do otajstava, a rijei
su njegove rijei Duha Svetoga; na zemlji ne postoji ovjek kojeg
bih tako snano elio vidjeti.
Taj je brat Jakov jedanput, na poetku slube brata Ivana Parmskog, pao u zanos te tri dana nije odgovarao na podraaje osjetila, i
to u tolikoj mjeri da su braa poela sumnjati da je mrtav. Njemu su
s nebesa dani znanje i razumijevanje Pisama te mo predvianja buduih dogaaja. Njega sam ja upitao: Ako je istina ono to sam uo
o tebi, nemoj to od mene sakriti. uo sam naime da ti je Bog onda
kada si tri dana kao mrtav leao izmeu ostaloga pokazao ono to
e se dogoditi u Redu. Naime brat ga je Matej, tadanji ministar
provincije Marche, nakon onoga zanosa pozvao k sebi te mu je pod
poslunost naredio da mu otkrije ono to je vidio.
Brat je Matej bio ovjek zadivljujue blagosti, svetosti i jednostavnosti te je esto u svojim razgovorima brai govorio: Poznajem
brata kojem je Bog objavio sve to e se dogoditi u Redu, udesne
i tajnovite stvari. Kada bi se one ispriale, ne kaem da bi se jedva
mogle shvatiti, nego jedva i povjerovati.
Taj mi je brat Jakov izmeu ostalog otkrio i ispriao vrlo zapanjujuu stvar da je, nakon to mu je pokazano mnogo toga o stanju
vojujue Crkve, vidio neko lijepo i vrlo visoko stablo (usp. Dn 4,7),
1282
ije je korijenje bilo zlatno, deblo i grane srebrne, a lie od pozlaena srebra. Plodovi su stabla bili ljudi, i to sva manja braa; broj
se glavnih grana slagao s brojem provincija, a svaka je grana imala
onoliko plodova koliko je u toj provinciji bilo brae. Upoznao je
broj brae u itavu Redu i u pojedinim provincijama, njihova imena i lica, njihovu dob i njima svojstvene osobine te njihove slube,
poloaje, asti, grijehe i milosti. Vidio je brata Ivana Parmskog kako
stoji na najvioj grani u sredini ovoga stabla, a na vrhovima grana
koje su okruivale ovu sredinju granu stajali su ministri pojedinih
provincija.
Nakon toga opazi svetoga Franju, kojeg je s dva anela poslao
Krist, koji je sjedio na velikom bijelom prijestolju, ispred ijeg lica
ieznu nebo i zemlja (usp. Otk 20,11); dan mu je pehar pun ivotnog
daha41 (usp. Jr 25,15; Ez 1,21; 10,17) te mu je reeno: Idi i posjeti
svoju brau te ih napoji peharom ivotnog daha (usp. Jr 25,15.28;
Otk 11,11), jer e se duh sotone uzdii i oboriti na njih. Mnogi e se
strovaliti i nee moi ustati.
Sveti Franjo doe podijeliti svojoj brai ivotni dah, kako mu
je nareeno. Poevi od brata Ivana, dade mu pehar pun ivotnog
daha. On primi pehar iz ruke svetoga Franje te urno i predano cijeli ispije, a nakon to je popio, zasja itav poput sunca (usp. Mt 13,43;
17,2). Zatim je svima nakon njega pruao pehar ivotnog daha, a
bilo je zaista malo onih koji su ga s dunim strahopotovanjem primili i itavog ispili.
Oni pak rijetki koji su ga predano popili itavog svi su se odjenuli u sjaj sunca, a oni koji su ga cijelog izlili promijenili su se u
tamu te su bili mrani, izoblieni i vrlo strani, uasna izgleda nalik
na zloduhe. Neki su pak dio popili, a drugi dio izlili te su se prema
tome to je svaki od njih pio ili prolijevao iz pehara ivotnog daha,
koji im je predao sveti Franjo, u toj istoj mjeri odijevali ili u svjetlost ili u tamu.
Od svih onih koji su se nalazili na stablu brat je Ivan sjao najsjajnijom svjetlou. On je, potpuno se predavi kontemplaciji bes
krajne dubine istinskog svjetla, spoznao olujni vihor koji e se podii protiv stabla. Spustivi se s najvie visine one grane na kojoj je
stajao, zaobiao je sve grane te se sakrio na vre mjesto u deblu
onoga stabla.
Dok je on budno pazio na sebe, bratu Bonaventuri koji se uspeo na ono mjesto s kojega je on siao i koji je dio predanog mu pehara popio, a dio izlio dane su eljezne pande nabruene poput o41
Radi boljeg uklapanja u kontekst slijedim latinsku inaicu dvaju potonjih biblijskih mjesta, u kojoj stoji spiritus vitae (dah ivota) umjesto hrvatske duh bia,
op. prev.
1283
trice britve brijake (usp. Dn 7,19; Ps 52,4; Ez 5,1). On se, u zaletu

se maknuvi sa svojega mjesta, htjede oboriti na brata Ivana. Kada
to vidje brat Ivan, zavapi Gospodinu, a na vapaj brata Ivana Krist
pozva svetoga Franju, dade mu pirit, vrlo otar kamen, koji zovu
ognjinim, te mu zapovjedi: Idi i na ivom kamenu podrei pande
brata Bonaventure, kojima eli rastrgati brata Ivana, tako da mu ne
mogu nauditi. Sveti Franjo doe i podree eljezne pande brata
Bonaventure (usp. Dn 7,19), a brat Ivan, sjajan poput Sunca, stade
na svoje mjesto.
Nakon toga podie se snaan vihor i obori se na stablo te su braa padala sa stabla, a prva su padala ona koja su izlila itav ivotni
dah. Brata Ivana i one koji su ispili itav ivotni dah boanska je
mo premjestila na podruje ivota, svjetlosti i sjaja, a one mrane
i one koji su padali odvodile su sluge tame na mrana i bijedna
mjesta.
Onaj koji je promatrao vienje shvaao je svaku pojedinu stvar
koju je gledao tako da je jasno razabirao i vrsto pamtio imena, lica,
mjesta, godine i slube obaju dijelova, i svijetlog i tamnog. Onaj
vihor i silna, ali s pravom doputena oluja trajali su tako dugo dok
se stablo, iupano iz korijena, nije sruilo na zemlju te, izlomljeno
i smrvljeno uslijed olujnog vihora, raspreno nestalo u vjetru. Kada
su onaj vihor i oluja posustali, iz zlatnog je korijena niknuo zlatan
izdanak, potpuno zlatan, koji je proizveo cvijee, kronju i plodove
od zlata (usp. Dn 4,9), a o irini, dubini, visini, mirisu, ljepoti i snazi
ovoga stabla bolje je utjeti nego ita govoriti.
Jednu pak stvar koju je promatra ovoga istinitog vienja rekao
nisam htio izostaviti, budui da je na mene ostavila jak dojam. Naime rekao je ovo: Nain na koji e se dogoditi obnova nee biti
slian osnutku, ve u potpunosti drugaiji.
Zato e djelovanje Kristova Duha izabrati neobrazovane mladie bez vodia, prostodune, osobe koje su potitene i bijedne, bez
uzora i uitelja, tovie protiv nauka i obiaja onih koji pouavaju
te e ih ispuniti svetim strahom i najiom ljubavlju prema Kristu.
Nakon to na raznim mjestima uvea njihov broj, poslat e im pastira i vodia koji je potpuno boanstven, potpuno svet, neduan i
slian Kristu.
Naime Ivan je Krstitelj prvo inio i uio (usp. Mt 3,1; Dj 1,1), a
nakon djelovanja i nauka imao je uenike. Ovo se na slian nain
jasno vidjelo i u Isusu Kristu, Gospodinu naem i uitelju, jer je
prvo inio i uio, a nakon toga je izabrao, pozvao i okupio uenike.
Sada e pak, na kraju dan, protiv primjera djel i svjedoanstava
rijei Krist po svome Duhu postaviti istinu svojega straha i ljubavi
u prostodune mladie, na slavu i hvalu svojega imena, te e na
kraju stvorenima kao dar svoje milosti poslati vodia i pastira, koji
1284
e ih upravljati i na savreniji nain dovesti na izvore ivota (usp.

Ps 36,10; Izr 14,27; Otk 21,6) po stazama siromatva, poniznosti i
pravednosti.
Brat Boromeo, koji je zbog mnogih suza i starosti bio izgubio
vid, kojega je i sam brat Bonaventura rado sluao, navijetao je u
zagonetki koju ja namjerno izostavljam radi kratkoe kako e se
Red na kraju morati podijeliti na tri dijela. Prvi e, prema njegovim
rijeima, sainjavati malobrojni savreni nasljedovatelji sv. Franje; u
drugom e biti oni u bijegu i oni koji e se okrenuti prema nasladama i brizi za krv i tijelo (usp. Ef 6,12), a u treem e dijelu biti oni
koji ekaju zavretak rata, koji se nee ni boriti ni pobjei. Svi e
oni imati drugaiji svretak i razliitu nagradu. Naime prvi e biti
uzvanici kraljeva stola i sudionici kraljevstva; drugi e primiti mnogo
batina te e konano, baeni u tamnicu, trpjeti jo vee kazne, dok
e trei, kao plaljivci, primiti mnogo batina (usp. Lk 12,47). Gomilu
pak otpadnika nije brojao kao zaseban dio, ve ju je ostavljao po
strani kao ve osuenu i kao onu koja ne pripada ni jednome dijelu.
Brat Hugo iz Dignea u svemu je bio potpuno jednaka miljenja
kao i brat Ivan. Naime prolazei Orvietom i Viterbom, rekao mu
je ove rijei: Toga dana, u taj sat, u tvojoj je eliji u Grecciu pored
tebe stao aneo Gospodnji i objavio ti ovakvo tumaenje etrdeset
i osmoga psalma, piui potanko sve to je primio od anela Gospodnjeg.
On je u Lyonu poput proroka predvidio ovo: Papa e ubrzo
umrijeti i nee biti kriarskog rata. Bit e izgubljena kranska zem
lja preko mora. Akon e biti naputen. Red templara bit e uniten.
Brat se Bonaventura nee uspeti na vii poloaj. Red manje brae
bit e podijeljen. Red brae propovjednika udjet e za posjedima.
Ustat e Red okovanih42 takvoga savrenstva da e u usporedbi s
njim sva prola savrenost brae propovjednika i manje brae izgubiti cijenu te e se initi nitavnom.
Brat je Ivan posebice navijetao tri stvari: kao prvo, obnova e se
dogoditi u osnivaevom duhu, u istom i jednostavnom obdravanju Pravila i Oporuke. Stoga se mora dogoditi podjela na one koji
ele uvati Oporuku i Pravilo te na one koji ele ivjeti s povlasticama i deklaracijama koje su osigurali za sebe. No prije nego to se to
ispuni, kao drugo, dogodit e se sukob jezik te e se zasvirati u svirale dogmi; nakon toga doi e do razilaenja, a nakon razilaenja,
kao tree, okupljanje svetih siromaha. Taj e skup Bog posjetiti svojom svjetlou i bit e obavijeteni oko toga to im je initi te e od
toga trenutka jasno razumjeti obnovu i nain na koji e se ona zbiti.
42
Nije jasno na koga se ovdje misli.
1285
Naposljetku, od tada e svi biti sloni i imat e jednu te istu misao

(usp. Ef 2,2; 3,15), svi e jednoduno nastojati uzdii se do veeg
savrenstva; nitko nee traiti svoje, nego ono to pripada Isusu Kristu
(usp. 1 Kor 10,24; Fil 2,21), njegovu veu slavu, dublju poniznost te
uzvienije siromatvo i mir. Svaki e pojedinac traiti i svraati misao
na ono to je gore, a ne na ono to je na zemlji (usp. Kol 3,12).
Dakle budui da brat Ivan nije preuivao povrede dunosti u
Redu te je navjetavao i predviao obnovu te je dokazivao kako je
Joakim imao ispravno miljenje za prvo dvoje stvarno, a za potonje prividno i stvarno brat Bonaventura te ostali ministri i njegovi
savjetnici svi su jednoduno zakljuili i odluili ispitati brata Ivana
i njegove drugove, kao ljude koji zbog svojih zabluda predstavljaju
opasnost za Red, nanose tetu svojim duama i na njih navlae osudu te, ako se ne urazume, grijee protiv katolike vjere.
Najprije su pozvali Leonarda i Gerarda, dva glavna druga brata
Ivana, od kojih su i jedan i drugi natprosjeno poznavali Pisma te
su ih natjerali da pod prisegom vjerno, istinito, isto i jednostavno
odgovaraju na pitanja.
Ispitivali su ih o mnogim lancima te su traili odgovore o pojedinim mislima koje su sadrane u njihovim raspravama; budui da
nisu nalazili nita zbog ega bi ih mogli optuiti za neku heretiku
izopaenost, okrenuli su se onom pitanju o Bojoj bti zbog kojeg je
osuena ona knjiica opata Joakima. U svome su odgovoru rekli da
o tome pitanju misle ono to odreuju crkveni nauitelji i sveti koncili, a da Joakim nije mislio niti nauavao nita to bi se razlikovalo
od nauka svetaca i Crkve.
Brat je Gerard imao dobro pamenje, rjeit jezik i otar um (usp.
Mudr 10,21), a iz njegovih su usta tekli navodi svetaca poput rijeke i nisu ga mogli pobiti ni razlozima ni navodima svetaca. Osim
toga s velikom im je blagou i poniznou govorio: Pokaite, ako
moete, rijeima svetaca i dekretima koncil da ono to govorite
ima neku snagu. Naime ja nalazim kako su ovo pitanje odredili svi
nauitelji i vaniji koncili te da mu nije potrebno novo odreenje,
jer suvremeni ne nadilaze svetost i mudrost drevnih.
Budui da nisu ni mogli ni znali ispuniti ono to je traio, rekli su
mu da je trebao jednostavno vjerovati ono to dri itav Red, a ne
eljeti znati vie nego treba43 (usp. Rim 12,3).
On im odgovori: Budui da sam mnoge druge pouavao u boanskim stvarima, duan sam ne preutno, ve izrijekom ispovijedati vjeru i ono to se na nju odnosi. Rekoe mu braa: Crkva i
Dekret kau: Ispovijedamo isto to i Petar, a osuujemo Joakimo43
Radi boljeg uklapanja u kontekst slijedim latinsku inaicu: plus sapere quam
oportet sapere (vie znati nego to treba znati), op. prev.
1286
vu knjiicu, a on im odgovori: I ja zajedno s Petrom apostolom44

i Crkvom ispovijedam sve to sveti nauitelji i kanoni svetih koncila
kau i odreuju o ovome i svim ostalim pitanjima.
Kada su braa vidjela da vrsto ustraje u svojem miljenju, kao
heretike su osudili njega i njegova druga na trajni boravak u zatvoru. On pak, uavi u zatvor, ree: Odveo me na poljane zelene
(usp. Ps 23,2). Tamo je ostao osamnaest godina u takvoj radosti i
srei kao da je ondje neprestano uivao u svakoj vrsti naslade, a bila
mu je uskraena svaka utjeha knjiga, razgovora s braom, ispovijedi
i sakramenata te je ivio poput heretika i izopenika. Na kraju mu je
uskraen i crkveni pokop.
Pod istim je osudama i pokorama ivio i umro brat Leonard. Nakon mnogo vremena brat Petar iz Nubilisa na slian je nain umro
u zatvoru, jer brai nije htio dati neku raspravu koju je napisao brat
Ivan.
Nakon spomenutog ispitivanja i osude njegovih drugova brat je
Bonaventura pozvao brata Ivana na kapitul, tj. na okupljanje diskreta i glavne brae, koji se odravao u gradu Pieve. Svi su se zapanjili kako su se prema tako velikom ovjeku usudili odnositi tako
nepravedno i bez potovanja, sramotei ga, na sablazan i tugu svih
onih koji su za to uli te na ruglo i ponienje itavoga Reda.
Doe brat Ivan, prisiljavaju ga na zakletvu poput osumnjienika
za herezu, manje mudri ispituju mudrog, mladii starca, nepoboni
i oni koji slijede elje svoga srca prosuuju njega koji je ispunjen
Duhom Svetim. Tada su naime mudrost i svetost brata Bonaventure kao za pomrine izblijedjele i zatamnile se, a njegova je blagost,
koju je uznemireni duh pretvorio u ljutnju i bijes, u tolikoj mjeri
oslabila da je rekao: Kada se ne bih brinuo za ugled Reda, dao bih
ga javno kazniti kao heretika.
Brat Ivan stoji pred zaista vrlo nezahvalnom svojom djecom te,
budui da nemaju nita protiv njega, ispituju ga o tome koje je njegovo miljenje o ranije spomenutom pitanju. U svome se odgovoru
ponio kao neduan Kristov ovjek, tvrdei da vezano za to pitanje,
kao i u svemu ostalome, vjeruje i da je uvijek vjerovao samo ono to
Crkva dri i sveci nauavaju.
Dok su ga mnogo toga o raznim stvarima pitali, a on je malo
toga odgovarao suosjeao je naime s njihovim bijesom i bezumljem te s onima koji su ga drsko i bez potovanja ispitivali meu
njima je glasno, sa arom u duhu, zavikao: Vjerujem u jednoga
Boga, Oca svemoguega! Zbog ovoga su se braa jo vie naljutila
na nj te je, da sve samem u jednoj rijei, nakon mnogo pitanja i
44
Izjava se u Dekretu odnosi na Petra Lombardijskog, protiv koga je usmjerena
knjiica opata Joakima, dok brat Gerard ide dalje, navodei sv. Petra.
1287
odgovora brat Bonaventura na savjet brae i uz odobravanje Ivana

Gaetana, gospodina dobre uspomene, tadanjeg zatitnika, odredio da ga se trajno baci u zatvor, kao to je dao zatvoriti i njegove
drugove.
Kada je za to uo gospodin Ottobono, koji je kasnije postao
papa, napisao je gospodinu Ivanu, bratu Bonaventuri i njegovim savjetnicima da ponovno potanko razmisle i paljivo obrate pozornost
to su to tako nepromiljeno i bezglavo odluili uiniti s bratom Ivanom: Jer vjera brata Ivana moja je vjera, a njegova osoba moja je
osoba; gdje bude on, i ja u ondje biti s njime; nemojte misliti da ga
svojim lukavtinama tako lako moete zaplesti kao nekog heretika,
ne samo zato to sam ja kardinal nego i zbog toga to sam se prije
mnogo vremena sa sigurnou uvjerio u njegovu svetost i vjernost
i ne poznajem ni jednoga ovjeka u Crkvi Bojoj koji bi bio vjerniji
i vei katolik od njega; stoga ga prestanite progoniti, jer progonei
njega i mene progonite.
Primivi i pomno pregledavi to pismo, gospodin je Ivan promijenio svoje miljenje, a brat Bonaventura i njegovi savjetnici suzbili
su svoj bijes te su se s ljubavlju, barem prividnom, nakon razgovora
s bratom Ivanom svi zajedno umirili u tim zajednikim rijeima.
Nakon to je od njih, u skladu s poslunou, dobio doputenje,
izabrao je za sebe rimsku provinciju, a u rimskoj provinciji mjesto
Greccio, koje je bilo vrlo pogodno za duhovni mir; u tome je mjestu
trideset godina ivio za sebe i Gospodina, vodei vie evaneoski
nego ljudski ivot.
Kada je preao osamdesetu godinu ivota, obuzet arkom eljom
za spasenjem dua (usp. 1 Pt 1,9), ishodio je doputenje od gospodina pape dobre uspomene Nikole IV. da ode u Grku, kako bi ih na
neki nain mogao ponovno pozvati na jedinstvo s Crkvom, kao to
je neko ve bio uinio. Krenuvi na put, predvidio je da mu se blii
prelazak iz ovoga ivota Gospodinu; nakon to ga je najavio onima
koji su ili s njime, naredio im je da skrenu prema nekom bliem
mjestu.
Blii im je bio grad Camerino; uavi u njega ree: Ovo mi je
poivalite, boravit u ovdje jer tako poeljeh! (usp. Ps 132,14).
Bilo je vrlo udno ono to se dogodilo pri njegovu ulasku u grad:
naime iako je vrijeme bilo maglovito, a njega nitko nije poznavao
niti je tko ita mogao unaprijed znati o njegovu dolasku, iznenada
se itav grad podigao na noge te su poeli vikati: Veliki je svetac
Boji onaj to ulazi u samostan brae poimo i ujmo od njega
rije Boju (usp. Dj 13,7); neka se moli za nas i neka nam udijeli svoj
blagoslov.
Kada nakon nekoliko dana onemoa te isplati dug svakoga tijela,
sjajei u smrti tolikim udesima da je ne samo onaj grad ve i sva
1288
oblinja seoska imanja i utvrde, a ono to se jo najvie istie, i sve

svoje suparnike zapanjio i zadivio te ih je okrenuo na bolje.
Naime oni koji su ga obiavali omalovaavati, vidjevi udesa to
ih je Bog po njemu inio (usp. Mt 21,15), dozvali su u sjeanje svoju
krivicu te su, dolazei s vjerom i strahopotovanjem, ponizno pa
dali pred njegove noge (usp. Iz 60,14) te su bili prisiljeni sjetiti se i
priznati svoje zle lukavtine i gorka podbadanja to su proizlazila iz
avlove zavisti (usp. Mudr 2,24); njima zavedeni htjeli su kao heretika osuditi Bojeg apostola, preko kojeg je Bog vraao mrtve u ivot
te lijeio guave, nemone, uzete i one koji su bili pogoeni raznim
bolestima i slabostima.
Ova je etvrta nevolja sve svete i bogobojazne ljude iz Reda natjerala na utnju te je opustjela srca mnogih (usp. Jr 50,13) i ispraz
nila due; isuila je jezike onih koji su je vidjeli te ih je bacila u eljezne okove; rasprila je osjeaje, oslabila je koljena slabih i miice
jakih. Kao palica eljezna (usp. Ps 2,9; Otk 2,27) zavisti, mrnje,
ozlojeenosti, gnjeva i osvete u ruci ratnika (usp. Ps 127,4) kojeg
je uznemirila vruina vina, zavitlana posvuda u krug ranila je dubokom, neizljeivom i gorkom ranom one koje je dostigla; mrtvi
su ostajali bez pokopa, oni koji su pobjegli uvenuli su od straha i
propali zbog gladi; iz pamenja novih stare su stvari izbrisane te su
trubljama razglasili kako osvrtanje za onim to je iza njih (usp. Fil
3,13) i pruanje pogleda u prolost predstavlja promjenu pravca iz
junog u sjeverni.
Nije bilo razumnog ovjeka koji se nije udio i bojao zbog veliine promjene i suda o onome to se dogaalo. Zemaljski je pak
i nerazuman ovjek (usp. 1 Kor 2,14) svojoj ludosti dodao smijeh,
samouvjerenost i prezir. Zbog toga su se u petoj nevolji, koja je nakon toga uslijedila, pojavile jo gore stvari od prijanjih, a njezini su
poetak, sredina i svretak drugaiji, raznovrsni i mnogostruki, kao
to e se pokazati.
5.
[Peta nevolja]
Nakon to je brat Bonaventura zbog glasa svojeg znanja, rjeitosti i svetosti protiv svoje volje proglaen za kardinala, na slubi
ministra naslijedio ga je brat Jeronim, koji je nakon izbora za papu
prozvan Nikola. Bio je to blag ovjek, dosta skroman, spor na srdbu
i nanoenje nepravde (usp. Jak 1,19), iako je bio lijen i mlak u promicanju dobra.
Dok je vrio slubu generala, pred njim su oni koje mui zavist
zbog tuih dobara optuili svetog ovjeka Bojeg brata Petra Ivana
1289
Olivija45 iz provincije Provanse, iz samostana u Narboni, rodom iz

grada po imenu Srignan, da je iz drskosti i nesmotrene preuzetnosti sastavio neke rasprave koje su bile proete nemalim novotarijama. uvi to brat ga Jeronim dade pozvati k sebi te mu naredi da
donese rasprave koje je napisao o naoj Gospi Djevici Mariji. On
ih smjesta donese preda nj. Proitavi ih, naredi da ih se spali (usp.
Jr 36,23). Nakon to se to dogodilo, brat Petar ode ne promijenivi
izraz lica, mirne due te, kao da je primio neku veliku ast, opravi
ruke, u veselju odslui misu.
Doznavi za to, neki od onih koji su ga ljubili po zasluzi njegove
kreposti, uhvatie zgodnu priliku te ga upitae: Brate Petre, kako
si mogao nakon takva prijekora i uvrede koju ti je bio nanio ministar odmah, bez ikakve prethodne ispovijedi, slaviti misu?, a on im
ree: Ja sam onaj prijekor i uvredu primio kao ast i dobroinstvo;
stoga se nisam raalostio niti ogorio, ve sam se razveselio; a ako
mislite da treba tugovati zbog spaljivanja i gubitka onih rasprava, to
mi nita ne znai, jer lako u ponovno smisliti i napisati one iste kao
i druge o istom pitanju koje nee biti od manje koristi.
Njegovi su protivnici, sjeajui se one uvrede koju mu je general
bio nanio, nakon to je taj izabran za papu, stupili k njemu te su
ga brojnim nagovorima pokuali navesti na ponovni progon brata
Petra. On im ree: Neka Bog odvrati nae srce i misli od toga da
tako velikom ovjeku koji u pobonosti, strahopotovanju i ljubavi prema asti Kristovoj asti i asti njegove Majke nadvisuje gotovo
sve ljude koje poznajemo bilo mi sami, bilo tko drugi nanese neku
uvredu ili uzrokuje kakvu nevolju i da tako zbog tolikog bezumlja
izazovemo ljutnju Krista i njegove Majke protiv sebe. Naime ono
to smo neko bili uinili nije uinjeno na njegovu uvredu, nego iz
opreza i na njegovu korist kako bismo tim postupkom uzvienost
njegova duha i otrinu njegova uma naveli na poniznost i ozbiljnost,
ne stoga to bi one rasprave sadravale neto nedolino ili loe izreeno, nego stoga to su sadravale pravovjerne, otroumne, pobone stvari, dostojne velike hvale.
Brat Petar Ivan bio je krotak, blag, ponizan, predan Kristu, njegovoj Majci i svetomu Franji, obdaren mudrou koju je zadobio s
nebesa, odakle je u njega ulivena, dojmljiva izriaja te je meu svim
ljudima svoga vremena bio smatran rjeitim, u emu je nadmaio
mnoge svoje vrnjake (usp. Gal 1,14), a moda i sve, ispunjen duhovnom mudrou, boanskom spoznajom te milou i istinom (usp. Iv
1,14); preko mjere je ljubio svoj Red, bio je suosjeajan, oprezan,
45
Brat Petar Ivan roen je u Srignanu oko 1248. godine. Zbog zalaganja za rigorozno obdravanje siromatva 1282. godine poinju njegovi prvi sukobi s braom.
Umro je 1298. godine na glasu svetosti.
1290
popustljiv, poboan, razborit te se brinuo za svako dobro i iznad

svoje moi. Imao je milost predvianja te je predvidio mnogo toga
i pouavao korisne stvari, uvelike nune za izbjegavanje duhovnih
opasnosti i za uzdizanje prema najviim, istinskim i posljednjim dobrima. Jo su ga od drevnih vremena predvidjela, prorekla i pokazala, poput Dominika i Franje, mnoga vjerodostojna svjedoanstva.
Naime o njemu je prorokovao i opat reda iz Fiorea te je tvrdio
da su ga predvidjeli drevni oci i drugi koji su prije njega imali pro
roki duh (usp. Otk 19,10). Napokon cijeli se prvi dio proroanstva
svetoga irila, koje opat Joakim neizmjerno hvali, odnosi ponajprije
na brata Petra Ivana te predvia mjesto njegova roenja, red u koji
e ui, sve progone koje e zajedno sa svojim sljedbenicima pre
trpjeti od svojih protivnika te dijelom zagonetno, a dijelom povijesno odreuje godine, vremena, naine i mjesta.
Ovo je uinio Duh Sveti, za kojega nita ne prolazi, ve sve gleda
kao sadanje, kako bi iz zatvora vremena i muke osjetilnog ivota
vjernike ista srca i tijela koji su se vinuli uvis, lake poveo da kuaju
i shvate, najprije u ogledalu i nejasno (usp. 1 Kor 13,12), ono to
najavljuje budua dobra, kako bi ih, uvedene kao kroz neka tajna
vrata, nahranio i vratio im snagu, da ne bi klonuli na putu u pustinji
ovoga svijeta (usp. 2 Sam 16,2; Mt 15,32) te kako bi s vrstim pouzdanjem vjerovali da se Bog prvenstveno za njih brine, iako su sami
po sebi vrlo bijedni.
Koji e nevjernik lako prihvatiti da je Eritrejska Sibila tisuu godina prije Kristova dolaska predvidjela bezbrojne dobre i loe dogaaje u Crkvi, ak i one koji se ljudima ine od vrlo maloga znaaja, i
to u toj mjeri da je jasno najavila jednostavnost, nevinost i papinsku
slubu sv. Petra iz Morronea kao i njegovo odricanje od slube, njegovo uhienje te mjesto i ljude koji su ga zarobili? Na isti se nain
Bogu svidjelo najaviti djela Petra Ivana i mnogih osoba koje na duhovan nain sainjavaju njegovo tijelo i duu te se u duhu nazivaju
jednom osobom, tako da bi povijesna istina i duhovno shvaanje
lake i jasnije obuhvatili ono to je predvieno za jednoga pojedinca, koji je za ograniena vremena obuhvaen u mnogim osobama.
Ono proroanstvo koje je sv. iril primio od anela brata Petra
Ivana naziva Suncem zbog najsvjetlije uzvienosti njegovih vrlina
i trajne nepokvarljivosti, zbog najsjajnije raznovrsnosti mudrosti i
znanja koji su s nebesa u njega uliveni te zbog istinite, najvatrenije
i kristolike ljubavi prema Bogu i blinjemu. Njegove protivnike
naziva korpionskim narodom, koji su se od korpion rodili
i namnoili te korpione i oponaaju. Licemjeri se naime usporeuju sa korpionima, jer licem laskaju i ulaguju se rijeima te hine
osjeaj i dobrohotnost iste ljubavi kako bi zadobili hvalu i naklonost ljudi te tako sakrili i ispunili svoje zlobne namjere, a repom
1291
bodu i ire otrov, kvarei svojim pokvarenim govorima i ponaanjem one koji ih sluaju te one koji pristaju uz njih, oneiujui ih
neistoom i prljavtinom svoga licemjerja. Mrze pak one koji se
udaljavaju od njihovih sljedbenika i otkrivaju njihove mane te ih,
ako mogu i ako im se prui prilika, progone i okrutno ranjavaju;
pohlepno ude za tim da ih ozloglase, prijetvorno s njima postupaju te u svoj svojoj okrutnosti daju sve od sebe da se osvete onima
koji rijeju ili djelom prijee njihova nastojanja ili im se trude suprotstaviti. Ne odustaju od zapoetih zlodjela sve dok zlo koje su
zaeli u svojoj nepravdi ne provedu u djelo i na izopaen nain ne
udare na njih.
Peti je progon, odnosno nevolja, svoj zaetak imao unutar Reda,
od vremena koncila u Lyonu,46 a uzrokovala ga je zlobna zavist
onih koji pokuavaju zadobiti hvalu i naklonost ljudi te licemjerna i
mrana gomila onih koji bez razloga mrze i progone sunce i sunane
zrake.
Naime kao to je nakon Kristova roenja izala zvijezda, koju su
vidjeli kraljevi i koje je ona upravila i dovela do Krista, pravog i
vjenog Sunca, kako bi ga pronali i poklonili mu se (usp. Mt 2,2),
no koja je, za njihova ulaska u Jeruzalem, nestala te se na njihovo
raspitivanje kralj Herod uplaio, a s njim i sav Jeruzalem (usp. Mt
2,3), tako je nakon roenja Sunca u Pravilu evaneoskoga Reda,
koje je irilo zrake svoga nauka svjetlost i priljev nove milosti za
one koji nastoje dobro vladati kraljevstvom svoga duha i tijela
djelotvorna i iva pobonost privukla mnoge pripadnike pojedinih
crkvenih poloaja te ih je potakla da trae, hvale i djeluju u skladu
s nakanom, primjerima i naukom spomenutoga ovjeka i onih koji
uza nj pristaju. Predana hvala onih koji su ih nasljedovali uzdrmala
je srce i misli onoga nezakonitog sina koji licemjerno i pomou obmana glumi svetost i krepost i koji poput tiranina prisvaja katedru
kraljevskog nauka, kao i onih koji smatraju i propovijedaju kako
u manama i zlodjelima vide mir, te ih je ispunila zaviu i zlobnim
strahom. Stoga su oni, skrivajui pred takvim osobama svoju opakost i zlobu, s gorinom u dui uz pomo svojih prijevara nastojali
pripremiti zasjede kako onim hvaljenima tako i onima koji ih hvale,
s namjerom da ih upropaste.
Budui da znanje i mudrost nisu protiv Boga, koji vodi i titi toga
ovjeka to je nalik Suncu, ije zrake s njihovom vrlinom i djelima
sinovi tame nisu primali, te im nije bilo doputeno ugasiti i unititi njegovu svjetlost, to im je bila namjera, okrenuli su se progonu
izdanaka njegovih zraka. Sve su mladie koji su se trudili u potpunosti suobliiti njegovu nainu ivota i nauku, zlobnim istragama
46
II. lionski sabor 1274. godine.
1292
te zamrenim i varljivim ispitivanjima, irei o njima zao glas kao

o mrtvima zbog okrutnosti heretike izopaenosti, ubijali maem
nepravednog jezika te su ih bacali i skrivali u grobnice ili jame svojih
zatvora. Nisu se pak usuivali ispitivati Sunce, njihova oca,47 jer
su se plaili zrk najsjajnijih dokaza, koji plamte arom ljubavi, te
nisu mogli podnijeti njegovu prisutnost.
On koji je bio svjetlost iz svjetlosti Kristove, kada je to uvidio i
promotrio pokvareni prizor okrutnosti koji se odigravao pred njegovim oima, uzme k sebi druga te bez poziva ode k bratu Bonagraciju, generalnom ministru, koji se tada nalazio u Avignonu. Kada su
to uli generalni ministar i neprijatelji samoga brata Petra koji su
okrutnim i sotonskim prijedlozima podbadali i nagovarali generala
da potvrdi i uvrsti pokretanje spomenutoga progona silno su se
uznemirili i ostali zapanjeni.
Generalni ministar, vrlo ljut, pozove ministra provincije te
mu ree: Nisam li ti naredio da zapovjedi da se nijedan brat
ne usudi doi k meni bez poziva? Zato si bez mojega znanja
bratu Petru Ivanu dao doputenje da doe ovamo?, a ministar
mu provincije ree: On od mene nije ni dobio ni traio doputenje. Saznaj od njega, ree mu general, kako je i zato
doao.
Brat Petar ree ministru provincije: Recite generalu da me na
dolazak natjerala nunost te nesumnjiv i hitan razlog zbog kojeg
sam se, to sam bre mogao, pourio da ga pred njim i pred svima
vama izloim i objasnim.
U elji da ga se rijei te da ga prekori zbog neposlunosti i nametne mu strogu pokoru, generalni je ministar naredio da se brzo
sazove kapitul. Kada su se okupili, kao predmet rasprave pred njih
stavi sjajan ma rijei, rekavi: Dahom iz usta ubit e bezbonika!
(usp. Iz 11,4) te nastavi govor s takvim arom duha i djelotvornou
da su se svi zapanjili zbog snage njegovih rijei te su, uzdrmanih misli i srdaca, utjeli i nitko se nije usudio odgovoriti na njegov govor.
Ministar, uboden u srce, nije ga ni izgrdio zbog dolaska niti mu je
dao pokoru, ve je sakrio zlovolju koju je osjeao prema njemu; nadreeni je preko volje sluao podreenog kako prekorava te, iako je
imao mo, nije se usudio ukoriti onoga kojeg je bez razloga mrzio.
Nakon nekoliko dana generalni je ministar, venui od tuge, onemoao te ga je bolest odvukla iz ovoga ivota, a zajedno s njime i dva
glavna neprijatelja brata Petra, koji su generalnog ministra vie od
svih ostalih pokuavali zapaliti za irenje bjesnila onog nepravednog
progona.
47
Rije je o Petru Oliviju.
1293
I svi su shvatili da je, prosvijetljen prorokim duhom, od tako

ugledna ovjeka zapoeo svoje obraanje onima koji ine zlo i nepravdu.
Ovo su tvoja udesa, Kriste, koja si uinio za svoga slugu; ludi ih
preziru i ne mogu ih shvatiti, no mudri ih i bogobojazni ljube i tuju.
Jedan je omraeni i podreeni sigurno i svojevoljno pristupio mnogima koji ga mrze, koji nad njim imaju mo i utjecaj, koji istrauju i
trae prilike da mu naude i da ga progone. Nepozvan kri zakon; ne
trai poslunost; oni se pokoravaju volji niega od sebe, koji se protiv njih buni i kojeg oni mrze; nadreeni zaboravljaju na svoj ugled
i ne ponaaju se neprijateljski; u njima se odluka volje sputava i prijei; sluaju onoga koji im se ne svia i stvari koje im se ne sviaju;
zgraaju se nad onim to su uli, no nadreeni mu, ljutiti zbog prijekora, ne vraaju odmah jednakom mjerom, ve s gorinom hine
blagonaklonost; rjeiti gube rijei; uznemireni i bijesni suzdravaju
se od nametanja kazne, koju su smislili prije nego to su bili izazvani; sputani gore u prisutnosti njega jednoga te ne kore onoga kojeg
su jedva mogli pogledati; nepravedni mudraci gube svoju mudrost i
nemaju pravednih rijei kojima bi odgovorili protiv pravednika, ve
se ure da brzo odrijee onoga kojeg nisu mogli podnijeti.
No iskvarenost due i zloba volje uistinu zasljepljuju duhovne
oi te izopaene ljude ine neosjetljivima tako da ne razmiljaju o
Bojem sudu niti osjeaju zla koja ine. Zbog toga njegovi neprijatelji lukavtinama i varljivim izmiljotinama te lanim optubama kao
i nepravednim i gorkim progonima nikada nisu prestali u tajnosti i
javno, prije smrti i nakon smrti, u Redu i izvan Reda, svom snagom
osuivati, progoniti i iriti lo glas kako o njemu samome tako i o
onima koji su uza nj pristajali.
Ne moe se ukratko objasniti ono to se neko dogodilo i jo se
uvijek dogaa protiv njega, njegovih sljedbenika i nauka. Iako je on
do kraja ivota snano i sasvim jasno u Parizu i posvuda usmeno
i pismeno ukazivao na svoje nepravedne, laljive i zle klevetnike,
ipak je jedanput i drugi put pobijedila besramna volja progonitelj
te su u svojoj tvrdoglavoj upornosti osudili njegovu osobu i nauk.
Iskopali su njegove kosti te su divlje i na pogrdan nain razorili njegov grob kao i znakove njegove svetosti i pobonosti vjernik, koji
su mu bili doneseni, te su u vjernicima svim snagama ugasili djelovanje duha.
Zatvor, eljezo, crno olovo, pero, papir, munja, gromovi, vatra,
brzi pokret, lani svjedok, brat koji podmee, sudac koji mrzi, podjela svjetla, no koja razdvaja, zemlja, vjetar, krv i raspreno stado sve
to zatvoreno u tiinu vie, dozivaju ono to je prolo, kao sadanje
prikazuju ono to e doi; okovi uznemirenog i pucanje ueta; uzajamno udaranje i protivljenje, kraj; prelazak na suprotnu stranu i
1294
odjea gube; otrov, vino i nakupina taloga; irenje klizita i upijanje

zemlje u svoje e vrijeme pruiti svjedoanstvo Suncu. Pruaju ga
i sada, ali malobrojni koji, dok pue povjetarac, naputaju vrijeme i
osjetila te kroz pukotine vide, u trenutku kad zasvijetli plamen munje, stvarnost koja je sigurna, ali nedostupna osjetilima. Oni ostaju
uvreni u istini svretka te zbog toga ne oklijevaju niti raunaju
daleko unaprijed. Sve dugo je kratko jer prolazi u vremenu te, nakon to se krug zatvori, leti u vjenu stvarnost i spaja se s glavom u
zajednitvu kria po kojem vlada na nebesima.
Da bismo vladali s njime, pristupajmo k njemu ista srca (usp.
Heb 10,22) i razmotrimo razloge zbog kojih je ljubitelj svoje brae
(2 Mak 15,14), koji ih je branio, opravdavao, koji je arko promicao
njihovu ast i slavu, od njih pretrpio tako snane napade i zato su
ga mrzili ni za to (usp. Ps 35,19; 69,5). Razloge treba traiti u onome koji je pretrpio progon, a hinjene i prividne povode u onima koji
su ga progonili.
Razlozi zbog kojih su ga zlodusi i ljudi bez ljubavi prema istini
mrzili jesu sljedei: savrenom je ljubavi (usp. 1 Iv 4,12.18) ljubio
Krista i blinjeg; vrlo je gorljivo eao za hvalom i slavom Bojom
te ju je brino traio i propovijedao; nastojao je sve prosvijetliti svjetlom duhovne mudrosti te ih privui k ljubavi prema Kristu i k savrenosti, nasljedovanju, vjernoj i katolikoj spoznaji i ispovijedanju
Njegova ivota; prepoznavao je i razotkrivao rijeima i u spisima
lukavtine, prijevare i zasjede zloduh; iznosio je na svjetlo tajne
kranske mudrosti te ih je rasvjetljavao jasnim objanjenjima i inio
ih razumljivima koliko god je mogao, i velikima i malenima.
Isticao je uvrede redovnikih lanih proroka, onih koji nauavaju po tijelu, koji hvalisavo filozofiraju te rijeima i djelima propovijedaju kri, zatim pastir tiranina i onih koji ive po tijelu, koji
svojom pohlepom i simonijom kvare i nagruju ono to je sveto,
koji razdiru i prodiru crkveni stale i onih koji rastjeruju Kristovo
stado; osuivao je zloine, obznanjivao opasnosti, prijetio je sudom;
proklinjao je iskvarenost koju su oni uvodili; dokazivao je kako ih
ekaju kazne te im je ukazivao na osudu, pravednu osvetu, vjeno
prokletstvo i odbaenost koje e oni primiti u nasljedstvo, kao i na
uskraivanje milosti i zlo krivice u koju su upadali oni koji su sramo
tili i gnjevili Boga (usp. Ps 78,56; Rim 2,23).
Posebna milost izvanredne mudrosti, kojom je nadvisivao sve
suvremenike svoga stalea, i koju je Gospodin u njega ulio, onima
koji vole biti na glasu po svojemu znanju dala je povoda za zavist i
mrnju prema njemu. K tome nevjerojatna pobonost svih vjernika,
a pogotovo pobonih osoba koje su s ljubavlju sluile Kristu u istinskom siromatvu, poniznosti i netaknutom djevianstvu, u spomenutima je poveala zavist i neprijateljstvo.
1295
No prije svega za to je bilo krivo njegovo gorljivo nastojanje oko

dobroga stanja svojega Reda i itave Crkve kao i preobilna predanost i iskrena ljubav koju je gajio prema svetomu Franji te prema
evaneoskom Pravilu i apostolskom ivotu, koji mu se Isus Krist
udostojao objaviti, oko ije se obrane i tumaenja te istog, vjernog
i potpunog obdravanja sve do kraja ivota nije prestao u najveoj
vjernosti zalagati molitvom, djelima, propovijedanjem, raspravljanjem, naukom i spisima.
Mrzio je neistoe, poputanja, prijestupe i one koji su napadali
i vrijeali nain ivota, djela, obiaje i nauk kao i isto i vjerno obdravanje koje je nuno za spasenje, te ih je pobijao istinitim i vrlo
jasnim dokazima i odbacivao pomou najvrih navoda iz Svetoga
pisma i ugleda svetih nauitelja.
To je bio glavni i najvei uzrok i povod s njegove strane uzrok, a
povod sa strane njegovih neprijatelja koji ih je pokrenuo da unite
drvo jo snano (usp. Jr 11,19), tj. da kleveu njegov ivot, da njegov
nauk bude na sablazan zbog heretike izopaenosti i na zlu glasu
te da svale kri progona na njegovu osobu i na sve one koji su radi
Krista uz njega pristajali, nasljedovali ga, ljubili ili ga na bilo kakav
nain branili.
I to su progonstvo pokrenuli zavist i duhovi tame te je bilo
gorko, mnogostruko, dugotrajno i snano isprepleteno te je zaplelo mnogu brau u Redu, pobone osobe u svjetovnom staleu
te jadne i ponizne u stanju pokajanja; bilo je vrlo slino onome
progonu koji je neko avao iz zaista slinih razloga podigao u
Crkvi protiv Ivana Zlatoustog, koji u skladu sa svojim svetim
imenom doista ivotom, ponaanjem i naukom predstavlja zlatna usta.
Naime tada su se sveti borili protiv sveca te je jednom i drugi
put protiv njega ustao Koncil svetih48 i osudio ga na progonstvo, a s
njime biskupe, akone i mnoge druge. Postoji pria da je onaj veliki
nauitelj sv. iril tada o sv. Ivanu rekao: Juda meu apostolima,
Ivan meu biskupima. Ni nakon Ivanove smrti nije ga prestajao
omalovaavati, sve dok se sv. Ivan nije irilu prikazao u vienju i
tako ga snano udario nogom u usta da mu je razdvojio eljusti sve
do uiju, a on ih je za kaznu zbog svojeg grijeha nosio tako razdvojenima sve do smrti. Tako ni protivnici brata Petra Ivana nee prestati
njega omalovaavati i progoniti sve dok Krist s nebesa po tome svecu ne udari na njihov grijeh i krivicu nekom otvorenom ranom koja
e zauvijek trajati.
48
Sveti su biskupi pod vodstvom Teofila iz Aleksandrije. Ovaj je koncil odran
403. godine.
1296
Braa su ustajala protiv njega kao neprijatelji te su njegov nauk,

pogotovo onaj dio koji se ticao stanja Reda, nastojali ocrniti pritubama, gristi klevetama i iskvariti lanim optubama.
Naime dok je jo bio iv, budui da su njegovi protivnici protiv
njega na sudu navodili mnoge njegove tvrdnje, generalni ga je ministar pozvao u Pariz da pred uiteljima i drugom ondje okupljenom braom odgovori na ono to je izloeno protiv njega. Na sve
je to tako mudro, rjeito i cjelovito odgovorio da su se svi prisutni
zaudili i zapanjili te su priznali da je njegov stav o spomenutim pitanjima katoliki te se nitko od tuitelja nije usudio nita prozboriti
protiv njega.
U vrijeme dok je brat Arlotto bio generalni ministar nalazio se u
Parizu; dok je sam prolazio samostanom ili nekim drugim mjestom
gdje je ministar sjedio s dvojicom uitelja bratom Rikardom i Ivanom iz Murra general, blag i ponizan ovjek, namjerno ga pozove
sebi te mu ree: Brate Petre, budui da smo svi uli da u vezi s
onim pitanjem o bti govori neke osobite stvari, htio bih da sada
kae pred ovim uiteljima neto o onome dijelu za koji smatra
kako ga se najvie treba drati, a on ree: Oe, izostavivi mjerodavne navode svetaca, sada u vam navesti sedam glavnih razloga
od kojih svaki ima pridruenih jo sedam razloga koji ga uvruju
te poevi od prvog nastavi sve do zadnjega.
Nakon to ih je posluao, ministar se sa smijekom obrati onoj
dvojici uitelja koji su se snano protivili njegovom miljenju te ree:
Brate Rikarde i brate Ivane, odgovorite mu. No nijedan mu se
nije usudio nita odgovoriti, iako ih je ministar pozvao na odgovor.
Tako je bilo i sa svim ostalim pitanjima u kojima su mu se braa
protivila jer ne mogoe odoljeti mudrosti i Duhu koji je govorio u njemu (usp. Dj 6,10).
Naime najjasnijim je razlozima i bezbrojnim navodima svetaca
dokazivao i pokazivao brai te je napisao brojne rasprave u kojima
je i razloge i navode koje su njegovi protivnici uvodili kako bi dokazali suprotno, snano pobijao te je razjanjavao kako su uvedeni
na neprikladan nain, protivan zdravom nauku, tvrdei da odricanje
od svake ovlasti i siromaan nain ivota predstavljaju bit apostolskog ivota kao i bit ivota i Pravila blaenoga Franje te njihova
ispovijedanja.
Siromanim je pak nazivao onaj nain ivota koji bi se, kada
se sve zbroji i oduzme, s pravom trebao smatrati prije siromanim
nego bogatim; koji ne uvodi krajnju oskudicu zbog koje bi stanje
Reda dolo u opasnost, niti iskljuuje ono to je nuno za ivot ni
one korisne stvari koje moraju upotrebljavati kako bi vrili slube
svoga stalea. Naime braa ne smiju raspolagati svim stvarima, kao
to je reeno, jer to vodi do prekomjernosti, bogatstva i obilja, koje
1297
umanjuje siromatvo, ili do gomilanja blaga; ne smiju primati u namjeri da podijele meu sobom ili prodaju niti pod izgovorom kako
se brinu za budunost niti kakvim drugim povodom; naprotiv, u
njima se mora vidjeti i biti prisutno svako odricanje od posjeda, a u
nainu ivota samo ono to je nuno, i to prema onome to iziskuje
pojedini sluaj svake osobe.
Isto tako nauavao je i tvrdio da tvrdoglavo braniti neistoe
koje ine tetu, nagruju i zamrauju obeano siromatvo i savrenstvo Pravila i predstavljati ih kao dobre te siliti druge da ih obdravaju, kao i napadati one sa arom u srcu koji govore protiv njih i u
tim stvarima ele obdravati isto Pravilo, predstavlja ili sam smrtni
grijeh ili vrlo veliku opasnost od smrtnoga grijeha, a naroito ondje
gdje je samo po sebi oigledno da su to neistoe naega Reda; da
u ovome veliko ili hinjeno neznanje nikoga ne opravdava, ve ga,
naprotiv, optuuje; da je bilo mnogo gore uvesti i braniti posvuda
rairene neistoe, tj. one koje se razlijevaju po itavome mnotvu,
nego pojedinane neistoe, tj. one koje se dotiu malog broja osoba. Na slian je nain gore uvoditi ili braniti neistoe dugoga ili
vjenoga trajanja nego one kratkoga vijeka, kao i one neistoe koje
izazivaju sablazan u svijetu ili skrivaju i zamrauju narodima svjetlost i uzor savrenog ivota, nego kakve druge.
Stoga je govorio kako upadljivo pretjerivanje u samostanima i
graevinama koje se odnosi na skupou grae, na brigu oko izgleda i dotjeranosti, koje se tie veliine i rastronosti te mnogostrukih naina zarade koje su uvodili i koje zahtijeva njihova gradnja,
predstavlja opasnu neistou, i to naroito za one koji su branili i
tjerali na takve stvari, jer su dugoga i gotovo vjenoga trajanja, jer
se prostiru gotovo na itavo mnotvo te svijetu pruaju lo primjer i
zamrauju uzor Kristova ivota.
Slino tome sporiti se ili voditi parnicu za pravo na grobnicu ili
pogreb ili za bilo koju vremenitu stvar predstavljalo je upadljivu
neistou, a pogotovo ondje gdje su se takve stvari mnoile i bile
este te su mnoga braa za njima eznula i na njih gorljivo i snano
poticala, jer je to i meu laicima predstavljalo veu nesavrenost
od posjedovanja vlastitih stvari ili nastojanja oko zarade trgovinom,
osim u nekim sluajevima, i to pod odreenim okolnostima koje
takvu nesavrenost veim dijelom uklanjaju.
Isto tako initi ove stvari preko svjetovnih osoba, tako da ih se
potie, unajmi, plati sve trokove, pokree i savjetuje, kao to vidimo da veina na taj nain radi, nije samo neistoa nego i nekakva
prikrivena prijevara Pravila i njegove istoe.
Na slian nain nabavljati hranu za itavu godinu i traiti godinji
prihod te za sebe unaprijed osiguravati, uz ono to zahtijevaju neposredne potrebe, vie nego to je nuno ili nagomilavati ono to je
1298
preostalo kako bi se sauvalo ili se brinuti oko toga da za te stvari

imaju mnogo novca, bilo oni sami bilo netko drugi tko ga umjesto
njih prima, upadljiva je neistoa i ogroman prekraj protiv Pravila.
Smatrati i rei da na Red moe ii u uobiajenoj obui ili jahati
ili da se moe obui u grimiz ili, jednako kao i regularni kanonici, u sjajno odijelo (usp. Lk 7,25) ili posjedovati polja, vinograde i
tome slino, golema je hula protiv Pravila i apostolskog ivota koji
smo obeali. Slino tome da na Red prima grobnice radi vremenite
koristi, a da bi se inae premalo ili uope ne bi brinuo da ih primi
ili osigura, i s tom svrhom sklapa obvezujue ugovore za godinje
ostavtine i darovnice te da zahtijeva da se slave mise kako bi za
sebe nabavili dnevnu i godinju zalihu hrane, to znai prisilno sniziti
uzvienost savrenstva naeg Pravila i stanje itavoga naeg Reda
do najveih neistoa te nas dovesti do stranih opasnosti simonije
i zaplesti nas u njih.
Govorio je i pouavao i to da su apostoli i biskupi, koji nalik apostolima ispovijedaju apostolski ivot, u skladu sa snagom evaneoskoga zavjeta i ispovijedanja, duni uvati siromaan nain ivota,
kao to se to jasno vidjelo u svetom Martinu, Baziliju, Grguru iz
Cezareje, Mauriliju, Germanu, Amoniju i njima slinima, koji su rijeju i djelom pokazivali i pouavali da imaju onu istu dunost koju
su imali i apostoli, iako je neke od njih na odreeno vrijeme moglo
opravdati ope nepoznavanje evaneoskoga pravila o tome sluaju,
na onaj nain kako su se, prema Augustinu u knjizi O krtenju, pro
tiv donatista, u Ciprijanovo vrijeme oni koji su smatrali da se mora
ponovno krstiti one koji su se obratili od hereze, mogli opravdati od
smrtnog grijeha prije nego to je to jasno i izriito objavio opi koncil. to se pak tie snage evaneoskog zakona, to je po svojoj naravi
uvijek predstavljalo smrtni grijeh i herezu.
Nauavao je takoer da se iz vjere, i to kao uz pravu vjeru, mora
pristajati samo uza Sveto pismo i katoliku vjeru, odnosno uz vjeru
Rimske crkve, a da se ni uz jedno ljudsko miljenje, bilo vlastito bilo
nekog velikog nauitelja, ne smije pristajati kao uz vjeru ako se prije
vrsto i pravovjerno nije dokazalo da se ono slae s vjerom Rimske
crkve.
Tvrdio je pak da je avolski nepokolebljivo pristajati uz neko
ljudsko miljenje kao uz vjeru te da nitko nije duan nuno se sloiti
s bilo kime tko odreuje da ovo ili ono spada na bit katolike vjere,
izuzevi samog rimskog prvosveenika i opi koncil, osim ako to
razlog i ugled Svetog pisma ili katolike vjere sam po sebi ne odreuje i obvezuje.
Za povlastice pak koje umanjuju istou Pravila, kao to su one
koje izravno ili neizravno dovode do parnienja i suenja za vremenite stvari te druge njima sline, tvrdio je da ih braa ne smiju
1299
imati ako se eli sauvati istoa Pravila, a da ih je jo daleko manje

doputeno neprilinim i nedolinim molitvama izvlaiti od prvosveenika, a jo manje doputeno njima se sluiti.
U pribjegavanju pak prokuratorima ili slubenicima pape, biskupa ili bilo kojih drugih kako bi time poticali da se zaponu i razvlae
sporovi i parnice za ostavtine ili milodare koji su pripisani brai ili
za grobnice, pogrebe i tome slino, osjea se oneienje obeanoga
Pravila i nekakva prijevara ne samo protiv siromatva evaneoskog
naina ivota, zbog kojeg bi se braa u najveoj mjeri trebala kloniti
sporova i parnica za vremenite stvari, ve i poniznosti, jednostavnosti i mira, na koji su obvezani vie nego na ostale stvari iz obeanja
evaneoskog Pravila.
Naroito je bez sumnje istinito i jasno, kada se na taj nain njima
pribjegava, da to izaziva sablazan klera i puka te da se savrenstvo
evaneoskog ivota pred svima zatamnjuje, zbog ega im zajednica
brae onoga mjesta i cijeloga Reda postaje mrska i naporna.
Naime u Pravilu se brai jasno izlae doputeni nain ivota
da se uzdravaju ili pomou onoga to im se velikoduno daruje
ili onime to ponizno isprose ili onim to zarade poslom u skladu s
evaneljem. Jasno je pak da ni u jednom od ovih triju naina nije
sadran onaj nain sakupljanja dobara preko sporova i parnica koje
potiu na druge parnice i tako izravno dovode do poslova vezanih
za parnienje, kao to dua preko pokreta svoga tijela potie i dovodi do izvanjskog djelovanja. Naime neka braa ne ele biti tuitelji u parnicama za vremenite stvari, odnosno ne ele se sama i
bez posrednika pojaviti na sudu, ali zato jako ele biti dua kako bi
potaknula i pokrenula druge te se svom svojom snagom pobrinula
za trokove, odvjetnike i ostale stvari koje su za to nune i korisne.
Za ovaj je nain tvrdio kako nije samo pokvaren i protivan Pravilu
ve i prijetvoran.
Takoer, tvrdio je da evaneoskom nainu ivota nije doputeno
davati jamstvo ili to posuivati, osim u sluaju neke oigledne nude, kada ne pristiu nikakvi milodari, i to od pobonih ljudi i bez
spone bilo kakve obaveze. Slino tome ureivanje stvari za pogrebe
ili za bilo to vremenito, ako se u pravom smislu shvati rije ureivanje, ima prizvuk nekakve ovlasti u onome koji takvo to ureuje
i uva; u drugim se sluajevima ureivanje ne bi uzelo u vlastitom
znaenju jer nitko ne ureuje neku stvar ili neto u nekoj stvari nad
kojom nema nikakvih ovlasti; a za takav je nain govorio kako nije
doputen evaneoskim ljudima.
Zbog takvih je i slinih predaja i pouka, koje su na ouvanje
Reda u potpunoj istini savrenstva i svetosti iz njega na slavu Kristovu proizlazile, zbog toga to je bio duan umnoiti talent koji
mu je Bog predao (usp. Mt 25,20.22) te iz iskrene ljubavi i arkog
1300
nastojanja oko spasenja dua (usp. 1 Pt 1,9), pretrpio mnoge nedae

i brojna protivljenja, izvrtanja klevetnik i varljiva probadanja srca
zbog progona praenih mnogim kaznama te zbog gorkih kanjavanja i utamnienja brae, koja su provodili neprijatelji istine protiv
onih koji su pristajali uz njegov ivot i nauk.
Naime za njegova su ivota u tamnicu baeni najprije sveti ljudi
brat Ivan iz Spoletske doline, brat Ivan iz Giuliana, brat Franjo iz
Leneta, brat Remondo iz Auriola, brat Ivan iz Prima i mnogi drugi.
Nakon toga onaj ovjek osobite savrenosti brat Poncije iz Botugatua, silan djelom, a rijeju gorljiv i djelotvoran (usp. Lk 24,19),
prema kojem su se oni bijesni psi ponijeli tako okrutno i bezbono
zato to nije htio dati da se spale neke rasprave koje je bio izdao
sveti brat Petar da to uznemiruje due onih koji su uli za surovost
okrutnosti koja je nad njim izvrena te ih ispunjava gorinom zbog
bezbonosti progonitelj, a istovremeno i divljenjem i zapanjenou
one koji se raduju zbog nenadmane strpljivosti koja je radi pravednosti podnijela takve stvari.
Naime bacili su ga u eljezne okove i zavezali eljeznim lancima
te su ga zatvorili u smrdljivu, skuenu i mranu tamnicu, gdje su ga,
zabivi lanac u deblo, tako stegnuli i rastegnuli da s onoga mjesta na
kojem je zbog teine eljeza bio prisiljen sjediti, nije mogao ak ni
na kratko otii da obavi prirodnu nudu; leao je prikovan za prljavo blato na smrdljivoj i neistoj goloj zemlji koja je sve do njegovih
nogu bila pokrivena mokraom i izmetom; bacajui mu tvrd kruh
i malo vode49 (usp. Iz 30,20), otklanjali su lice od njegova pogleda
(usp. Iz 53,3; Ps 10,11; 13,2); okrutniji od zvijeri i opakiji od zmija
nisu ni rijeju ni djelom sve do njegove smrti pokazali ni najmanju
ljudsku brigu prema ovjeku za kojeg su znali da je uistinu svet.
Naposljetku je bolestan leao ili prije naslonjen sjedio pod teretom eljeza u smradu izmeta i mokrae; vedroga duha, gorei plamenom ljubavi i beskrajno zahvaljujui Bogu, predade Bogu duh,
ostavljajui svima primjer i uzor nenadmane jakosti i nepokolebljivog strpljenja (usp. 1 Sol 1,7).
Neka je prokleta ona opaka krmaa koja je ubila ovoga brata Poncija, koji je po svojoj blagosti i nevinosti bio janje,50 a po savrenosti
svih vrlina istinski jaganji. Neka njezinu okrutnost i surovost ne
odobri, ve neka osudi svaki ovjek koji osjea i posjeduje savrenu Kristovu ljubav i mudrost, kao i svaki kranin i katolik koji u
49
Radi boljeg uklapanja u kontekst donosim doslovan prijevod latinske inaice
ovoga biblijskog mjesta, budui da u hrvatskom prijevodu stoji: Hranit e vas Gospod kruhom tjeskobe, pojiti vodom nevolje, op. prev.
50
Autor doziva u pamenje prizor iz ivotopisa svetoga Franje o krmai koja je
poderala janje.
1301
vjernosti i jednostavnosti vjeruje u Boga i slijedi Krista. Neka je

proklinju oni koji osjeaju ar utjehe Kristove ljubavi te posjeduju
Kristovu misao i pobono srce (usp. 1 Kor 2,16); neka bjee od opakog bezbotva sinova propasti, neka ga preziru i neka ga se groze;
neka uvide da se pod ogrta svetosti i pod ime poniznosti uvukla
kuga oholosti i prljavtina pokvarenosti; neka spoznaju da e smo
kva lane vjere, koja se zeleni od lia, biti liena roda duha te e se
osuiti po snazi Kristove rijei prije posljednjeg uzvienja njegova
kria (usp. Mt 21,19). Naime Krist prije svoga kria apostolima nije
dao nijedan znak osude sinagoge jasniji od onoga kad se iznenada na prokletstvo njegove rijei osuila smokva puna lia (usp. Mk
11,2021). Naime da su farizeji, starjeine, uitelji i sveenici bili ivjeli ivot vjere, koja oituje svoju snagu ljubavlju (usp. Gal 5,6), niti
bi Krista, Gospodina slave, razapeli (usp. 1 Kor 2,8) niti bi ih zapala
osuda na progonstvo.
Tako i sada, da su oni koji ispovijedaju evaneosko siromatvo
nastojali ljubiti istinu obeanog savrenstva i djelovati u skladu s
njom, ne bi, lieni milosti, progonili nevine ljude, niti bi, nijeui je,
napadali savrenost onoga to ispovijedaju, niti bi pripravljali puteve i otvarali vrata buduim zlima te ne bi iskusili osvetu nadolazeeg
suda i progonstva.
uvar onog vrlo okrutnog zatvora nae brata Poncija, svetog
ovjeka, mrtvog te brzo o njegovoj smrti izvijesti gvardijana onoga
mjesta. On dvojici laika snanog tijela naredi da u jarcima vrta iskopaju neku rupu te da u odabrano vrijeme potajice u nju bace tijelo i
zatrpaju ga zemljom. Krenue ova braa izvriti zapovijed te, dok su
se muila da u crvima i izmetu ve napola zakopano tijelo odrijee
od lanca i eljeznih okova, naoe da ga je mnotvo crva ve dobrim
dijelom izgrizlo od prepona nadolje. Gledajui pak u njegovo lice,
zapanjie se, jer je na njemu bljetao nekakav sjaj za koji se inilo
kako nadmauje ljudsku narav te da je prije aneoski nego ljudski.
Iz ostatka tijela, uprljanog njegovom neisti, nije izlazio smrad,
ve miris, koji je nadvladavao smrad izmeta i djelovao omamljujue,
a njihov je duh ispunio vrlo velikim divljenjem. Njihova se dua odvrati od smrtonosne bezosjeajnosti s kojom su se bili odnosili prema njemu dok je bio iv, te blagoga duha posluno izvrie naredbu
i onoga za kojeg su bili prisiljeni vjerovati da je svet, zbog onoga to
su vidjeli, poput ivotinje bace u rupu, prekrivi njegovo izgrieno
tjelece zemljom iz ovjenosti te kako se u puku ne bi proirio glas
o nemilosrdnom postupku koji je uinjen protiv njega.
Ova je peta nevolja imala svoj poetak i u provinciji Marchi.
Naime u ono vrijeme kada je sveti papa dobre uspomene, Grgur X. okupio opi koncil u Lyonu, u Italiji se proirila neka glasina
da je na spomenutom koncilu prvosveenik odluio Manjoj brai,
1302
propovjednicima i ostalim prosjakim redovima dati pravo na vlas

nitvo. Kada je to ula, veina je brae ostala ravnoduna. Neki su
pak, ali rijetki, vrlo tekoga srca primili ono to se govorilo te su,
ne uspijevajui tovie, ne elei sakriti osjeaje svoga srca, ako
bi se kojim sluajem u zajednici raspravljalo o tome predmetu, i
otkrivajui tajne svoje nutrine brai koja su iz poslunosti prema
prvosveeniku i obdravanja odluka koncila govorila kako namjeravaju primiti posjede i prihode, odgovarali da namjeravaju uiniti
suprotno, dok su i jedni i drugi u raspravi navodili razloge i mjerodavne tvrdnje u svoju korist.
Zbog takvih je dakle rasprava postala oitom podijeljenost duhova kao i vrsta namjera ustrajanja obaju skupina u izboru za koji
su se odluile. Posljedino, nakon rasputanja koncila, vea je bila
ona skupina brae koja je dokazivala kako je bolje i sigurnije primati
posjede i prihode i koja je govorila da je pogreno ono to su drugi
malobrojni tvrdili. Na prvom svojem kapitulu nakon koncila ova je
skupina zatraila da se nad spomenutom braom, kao shizmaticima
ili onima koji ustraju u pogrenu miljenju, provede istraga te da ih
se strogo kazni poput heretik, ako se ne pokaju. Dakle nakon to
je provedena istraga nad spomenutom braom, svi su po elji brae,
izuzevi trojicu, priznali svoju krivicu te su, budui da papa brai
nije dao pravo na vlasnitvo, prosudili kako je nekorisno i suvino
svaati se sa svojim nadreenima o takvu pitanju.
A ona tri brata, tj. Tramondo, Toma iz Tolentina i Petar iz
Macerate,51 hrabro su razlozima i mjerodavnim tvrdnjama branila
svoje stajalite da ni Crkva ni prvosveenik nikada ne bi uinili takvo to, budui da to nije samo neprilino ve i tetno te takvo da
vodi u otpadnitvo; da ne spada pod ovlasti pape te je samim time
nemogue da se to ikada dogodi.
Braa, koliko god da su bila mudra, izlazila bi pobijeena iz
rasprave s njima te nisu znala ili nisu mogla pobiti snagu njihove
tvrdnje; zbog toga su se jo vie uznemirila te su ih kao shizmatike,
rastrgavi im habite i odvojivi ih od brae, zatvorili u neke pustinjake samostane.
Nakon godinu dana ponovno su ih pozvali na kapitul i kako je
borba rijeima trajala tri dana, a braa nisu mogla istinski pobiti
njihove razloge, neki je mudar brat, po imenu Benjamin, koji je po
razboritosti, svetosti i godinama nadmaivao ostale, k sebi pozvao
brata Petra iz Macerate te mu u tajnosti ree: Sine, nije dobro pro51
Brat Petar iz Macerate (kasnije brat Liberat), iz provincije Marche, jedan je od
prvih koji se usprotivio tome da se brai dodijeli pravo na vlasnitvo. Zbog toga je s
drugim Petrom (Anelom Klarenskim) 1278/1280. osuen na doivotni zatvor, no
osloboen je 1280/1290. Umro je 1307. godine.
1303
turjeiti onoj brai. Kada te pozovu, reci im da rjeenje ovoga pitanja preputa mojem sudu i savjesti te da vezano za njega vjeruje
i eli drati ono to ja drim i mislim, jer moja savjest ne odudara
od vae.
Tako je nakon tri godine pitanje njihove pokore zaboravljeno i
ostalo neodreeno; no i u jednima i u drugima ostale su neslone
savjesti, razliita nastojanja i elje koje su se sukobljavale.
Jedni su naime postojanost, snagu i ustrajnost Reda vidjeli u izgradnji samostana usred gradova i utvrenih mjesta, u privlaenju
puka, u osiguravanju grobnica, primanju oporuka i ostavtina svake
vrste, u umnaanju knjiga, kola i aka te u prouavanju znanosti,
u zadobivanju povlastica i drugim slinim stvarima; drugi su pak u
svemu navedenom bili suprotnog miljenja te su svim srcem, svom
pameu i svom snagom (usp. Lk 10,27) pristajali uz osnivaeve
zapovijedi i istou njegova nauka. Nakon razdoblja od nekoliko
godina u tolikoj su se mjeri umnoili da su se druga braa poela bojati kako e se veina brae okrenuti nasljedovanju njihova naina
razmiljanja i ivota te da e se zbog toga usuditi odupirati njihovim
vlastitim eljama i nastojanjima, a da ih oni sami zbog poveanog
broja nee moi lako privui da ponovno slijede njihov naum.
Zbog napada toga ljudskog ili farizejskog straha koji je u njih, uz
Boje doputenje, ubacio duh koji kao kroz sito trese kad mu se
dopusti redove Crkve i ljudska srca, potajno se sastalo pet ministara te su se, nakon rasprave koja je odmah uslijedila, usuglasili da
ne postoji djelotvorniji lijek od toga da se pokrene postupak protiv
glavnih meu takvom braom, te ih se radi zastraivanja svih, bez
ikakva ispitivanja i istrage, kazni kao shizmatike, kao one koje je
iskvarila kuga heretike izopaenosti i kao razoritelje Reda.
to jo rei? Ovo to su tako bez milosti raspravili na svojem
su sljedeem provincijalnom kapitulu jo opakije nastavili te su,
pogazivi svaki red ljudskog i boanskog prava, odluili, odredili i
presudili da se braa Tramondo, Toma iz Tolentina koji je sada,
zasluivi sa svojim drugovima palmu muenitva u Tani u Indiji, u
radosti otiao Kristu Petar iz Macerate i jo neki drugi, kao heretici i razaratelji Reda trajno bace u tamnicu te da im se uskrati ispovijed, crkveni sakramenti, koritenje svih knjiga, pa ak i asoslova,
te na kraju i crkveni pokop, a da se u pismu njihove presude ne
otkriva niti im se izriito pripisuje bilo kakva krivica. Odredili su i
pod poslunost zapovjedili brai koja su im davala ono to im je bilo
najnunije za odravanje ivota da s njima nikako ne razgovaraju,
ve da ujutro i naveer pomno pregledavaju tamnicu i okove kako
ne bi kojim sluajem vlastitim naporom ili uz pomo nekoga od brae uspjeli pobjei, nadodavi u namjeri da sve zastrae tiransku zapovijed da se, ako bi se tko usudio i drznuo rei da je takva presuda
1304
okrutna ili nepravedna ili da je nerazborito ili loe donesena, kao

podupiratelj heretik i razoritelj Reda takoer na slian nain kazni
te da bude podloan toj istoj presudi i kazni.
Dogodilo se pak da je neki sveti brat, po imenu Toma iz mjesta
Castel dEmilio, uvi tako nemilosrdnu, okrutnu i uasnu presudu,
za koju je bilo nareeno da se jedanput tjedno ita svoj brai na
njihovim kapitulima, zapaljen arom duha i arkom ljubavlju prema
istini, odgovorio i rekao: Meni ni najmanje nije do ivota (usp. Dj
20,24)! Ja sam siguran da je ova presuda nepravilna i nepravedna,
da je donesena bez straha Bojeg i ljubavi te da je mrska Bogu i
svima svetima.
Nakon to je ovo pred svima priznao, po snazi onoga zakona
koji je slian muhamedanskome zakonu, istog je asa uhien, lien
habita, baen u vrste eljezne okove i zatvoren u mranu tamnicu,
gdje je, budui da su s njime postupali na neljudski nain, nakon
nekoliko mjeseci onemoao. No oni su, okrutniji od Saracena, zatvorili milosre svoga srca od nemonog ovjeka (usp. 1 Iv 3,17) te
su, odbacivi Kristovu zapovijed ljubavi, doslovno ispunili odredbu
onoga nemilosrdnog zakona.
On, sretan i ispunjen od Boga, dajui hvalu usred tjelesnih muka,
ispusti duu (usp. Mt 27,50). Njegovo je tijelo, poput tijela brata
Poncija iz Botugatua, kao le neke divlje ivotinje baeno u rupu
u vrtu brae i pokriveno zemljom kako ga svjetovnjaci ne bi vidjeli.
Tako sude ponizni i siromani sljedbenici tvoga ivota i evanelja, blagi Isuse, koji si svojevoljno predao svoju duu52 (usp. Fil
2,30) kako bi spasio neprijatelje, da, zaboravivi na tvoje milosre
i ne pamtei tvoju preveliku ljubav, besramno propovijedaju kako
je svjesno nanoenje uvrede naravi, zakonu i milosti tovanje tvoga milosra te tvrde da nadmaiti Saracene i Tatare u okrutnosti i
divljatvu predstavlja veliku i posebnu slubu tvoga tovanja (usp.
Iv 16,2).
Naime misle da po izopaenoj prosudbi svoje vlastite volje smiju
sebi nainiti pravilo pravednosti oni koji su obeali da e slijediti
evanelje i ispunjavati svete misli svoga srca; pokazuju kako oblae
neraspadljivo odijelo pravde, koje je prikladno za prinos rtve svagdanje (usp. Dn 8,1113), kako bi od zlobe i pokvarenosti doli na
glas dobrote i pravednosti te kako bi, protivno istini, zadobili ime
svetosti i pravednosti. Postaviti naime la mjesto istine, natjecati se
u arkom nastojanju oko vlastite hvale umjesto hvale boanske te
po drskom i loem iskoritavanju ovlasti ostalima nametati zakon
52
Hrvatska inaica ovoga mjesta glasi: izlaui se ivotnoj opasnosti, a latinska:
tradens animam suam (predajui svoju duu). Radi uklapanja u kontekst slijedim
latinski tekst, op. prev.
1305
prema hirovima i tenjama vlastitog srca znai postaviti sliku Antikrista na vrh hrama Bojeg prije nego to doe (usp. 1 Iv 2,18; Dn
9,27) i prijei u njegovu sljedbu prije nego to je bude propovijedao
te boriti se za njega prije nego to se priblii.
U meuvremenu, prema dobrohotnoj i milosrdnoj uredbi Oca
povrijeenih siromaha, nakon smrti generalnog ministra za generala
je izabran Rajmund Gaufridi53 iz provincije Provanse, blag i poboan ovjek, ljubitelj svega to je dobro, koji je nakon posjeta velikog
broja provincija Reda sa eljom doao u pohoenje provincije Marche, gdje je, prema obiaju, nakon to se okupio njihov provincijalni
kapitul i nakon to je mnogo toga ispravio, zapoeo istraivati i ispitivati kakva je to zabluda ili sekta, praznovjerje ili izopaenost iskvarila onu brau da je protiv njih donesena tako okrutna presuda.
Naime itao je presudu, ali u njoj nije mogao nai mjesto gdje se
tono navodi mrlja, odnosno krivica za neki zloin ili herezu. Napokon je od ministra i savjetnik kapitula te od kustoda uo da je
jedini utvreni zloin spomenute brae taj da su u velikoj mjeri pretjerala u arkoj ljubavi i obdravanju siromatva. On im odgovori:
Kamo sree da smo svi mi i itav Red krivi za takav zloin!.
Odmah nakon toga naredi da ih se sve izvue iz tamnica te ih
pozove k sebi. Blagonaklono ih je primio, obratio im se s ljubaznou te ih je ohrabrio na istinsko strpljenje i ustrajnost u nakani svete
volje; dareljivo im je udijelio svu utjehu koju su od njega traili, na
spasenje njihovih dua (usp. 1 Pt 1,9).
Budui da je barun Aiton, armenski kralj, poboan ovjek, preko
svojih glasnika i posebnoga pisma bio zatraio da spomenuti generalni ministar k njemu upravi, odnosno poalje brau svetoga naina
ivota i vladanja kako bi se po njihovim propovijedima i primjerima
izgradili i on sam i ostali prvaci njegova kraljevstva te kler i puk,
poslao je k njemu brau koju je izbavio iz zatvora, tj. Anela i Tomu
iz Tolentina, koji je sada muenik, brata Marka iz Monteluponea,
brata Petra iz Macerate i drugoga Petra,54 bez sumnje vjerujui da
e sa spomenutom braom u potpunosti zadovoljiti kraljeve elje.
Generalni se ministar u tome nije prevario, ve je kralja zajedno s
njegovim barunima, redovnicima i klerom zadovoljio i vie nego to
se nadao.
Naime priznavali su kako u njima nisu vidjeli i primili obine ljude, nego prave uenike Krista i apostol. Koliko je pak nakon nekog
53
Rajmund Gaufridi izabran je za generalnog ministra 1289. godine. Poekom idue godine oslobaa iz tamnice brata Petra iz Macerate i njegove drugove. Umro je
1312. godine.
54
Brat Petar iz Macerate kasnije dobiva ime Liberat, a drugi Petar ime Aneo.
Rije je o Anelu Klarenskom, autoru ovoga djela, koji se kasnije naziva drugom
brata Liberata.
1306
vremena sam kralj preko svojih glasnika i posebnim pismom zahvaljivao generalnom ministru zbog toga to mu je poslao takvu i tako
veliku brau i koliko je njih same uzdizao javno ih hvalei, svima
je okupljenima na generalnom kapitulu u Parizu bilo sasvim jasno,
nakon to je predstavljeno i proitano spomenuto pismo kako bi se
opovrgnulo mrmljanje koje su zbog slanja brae protiv ministra na
kapitulu pokrenuli neki neprijatelji istine.
Dva su velika baruna i drugi ugledni ljudi koji su savreno poznavali francuski jezik bili poslani kralju Francuske i Engleske, koji su
o onoj brai usmeno prenosili jo vea dobra od onih to ih je sadravalo pismo. Nakon toga su se zaepila usta onih to su mrmljali
te su uutjeli, a ministar se napunio radou i silno razveselio, divei
se kako je boanska providnost sve uredila, tj. kako su se oko toga
pitanja sloili i glasnici i pismo, po kojima nije samo opravdan pred
svima nego se i dokazalo da je odlino i sveto postupio; naime kralj i
baruni i kler zajedno s redovnicima bili su na udesan nain oduevljeni vladanjem, propovijedima i nainom ivota spomenute brae.
Glas o njihovoj svetosti i dobrom nainu ivota pristigao je i do
brae u Siriji; njih je zbog onoga to ih je trebalo razveseliti uznemirio takav kovitlac bijesa i ljutnje, a posebno brau iz zajednice u
Akonu, gdje je gvardijan bio neki brat Pavao, koji je bio drug ministra Marche kada je bila donesena ona vrlo okrutna presuda, da je
ministar provincije, natjeran od brae, u svoje vlastito ime i u ime
sve brae Svete zemlje kralju i barunima napisao pogrdno pismo,
poruujui da se s najveim oprezom i pozornou uvaju one brae
koju su bili primili i za koju su jednako vjerovali i propovijedali kako
su sveta, jer su to izopaeni ljudi, odijeljeni od Reda, neko osueni
i trajno utamnieni kao shizmatici i heretici.
Nakon to se kralj posavjetovao sa svojim mudracima o pismu
koje mu je poslano, dao je k sebi pozvati brau te je prvo htio vidjeti
generalovo pismo o njihovoj poslunosti; nakon to ga je pogledao,
dao im je pogrdno pismo koje su mu poslali ministar i braa iz Sirije.
Proitavi ga, jednostavno su mu po redu ispriali to se dogodilo,
a kralj se, uvi njihovo opravdanje, povezao s njima jo veom ljubavlju. Bijes obine brae protiv njih nije se mogao smiriti iako je
ministar, primivi i posluavi dvojicu brae koja su stupila k njemu
zbog pisma koje je bio poslao, priznao svoju krivicu te im je obeao
te rijeju i djelom pokazao da e im biti naklon u budunosti.
No zaeti se bijes u drugoj brai neprestano poveavao. Naime
iako je brat Petar iz Macerate otiao na Cipar, a ministar ga je blagonaklono i s ljubavlju primio na skupu u Nicosiji, te mu je na neki
blagdan naredio da propovijeda brai, kralju i ostalima koji su ondje
bili, nakon to je otiao do samostana u Pafu, uhitili su ga gvardijan i
neka braa s njime, prezrevi ministrovu volju i zapovijed, kao da je
1307
izopen; iako su ga primili za stol, nisu mu dopustili da ue u crkvu,

a pogotovo ne na obred mise.
Osjeajui dakle da se braa u Siriji kralju neprestano sve vie
i vie ale to oni ondje borave, pozdravili su kralja te su mu se
ispriali zbog svog odlaska, jer ga je preteko podnosio; razili su se
jedni od drugih te su se jedni vratili generalnom ministru, a drugi
u svoje provincije. Brat Petar iz Macerate i njegov drug, prolazei
kroz Marchu, obojica bolesni i slaba tijela, nikako nisu mogli ishoditi od brata Monalda, vikara ministra Marche, da ostanu u nekom
samostanu one provincije dok ne budu u stanju predstaviti se generalnome ministru.
U meuvremenu, nakon to je brat Petar iz Morronea uzdignut
na papinsko dostojanstvo, svidjelo se generalnom ministru i svoj
brai na viim poloajima za koje se vrsto vjerovalo kako u njima obitava Krist i njegov Duh, a naroito bratu Konradu iz Offide,
Petru iz Montecchia, Jakovu iz Todia, Tomi iz Trevia, Konradu iz
Spoleta i ostalima koji su teili istom obdravanju Pravila, da brat
Petar iz Macerate i njegov drug pristupe prvosveeniku budui da
su oni s njime bili u prijateljskim odnosima i prije nego to je postao
papa, a on je imao potpuno povjerenje u njihovu dobru volju te
da od njega zatrae za sebe same i za drugu brau koja ele i ljube obdravati Pravilo, doputenje da u skladu s poslunou smiju
obdravati ono to su obeali, a da ih u tome ne prijee i ne uznemiruju ostali koji su se namjerno udaljavali od onog vjernog i istog
odbravanja Pravila koje je sveti Franjo u svojoj Oporuci i u drugim
svojim spisima zapovjedio.
Naime gospodin je Celestin poznavao mnogu svetu i drevnu brau te je bio iskren i vrlo gorljiv ljubitelj i obdravatelj siromatva,
poniznosti i evaneoskog savrenstva te je s iskrenim arom ljubio
i potovao svakog tko je istinski sluio Kristu i ljubio savrenstvo.
Kada je od njih uo u kakvu se poloaju nalaze, njihovu namjeru,
patnje, ar i molitvu, prigrlio je u njima ono to je gorljivo ljubio i u
samome sebi uvao. Pohvalio je njihovu namjeru i usliao njihovu
molitvu te je naredio bratu Liberatu i njegovom drugu da prema
volji svetoga Franje nastoje vjerno i iskreno opsluivati Pravilo i
Oporuku te da se potrude jo neto i nadodati ako mogu. Rekao im
je kako je takvo siromatvo i sam uvijek ljubio te je imao vrstu namjeru da ga sa svojom braom uva, no po zapovijedi pape i koncila
bio je prisiljen, u namjeri da povea broj brae, prihvatiti imovinu.
Odrijeio je brata Liberata i njegova druga od svake poslunosti prema brai, a bratu je Liberatu dao potpunu vlast da jedanput
odrijei ostalu brau od kazne i krivice te mu je naredio da se brine
za sve one koji ele slijediti i opsluivati takav nain ivota. Brai je
pak naredio da bratu Liberatu iskazuju poslunost kao njemu sa-
1308
mome te da se radi mira i ugleda Manje brae i Reda ne nazivaju

Manjom braom, ve njegovom braom i siromanim pustinjacima;
preporuio ih je gospodinu Napoleonu,55 kardinalu svete Rimske
crkve jer je bio, kako im je sam kazao, dobrovoljan i dareljiv promicatelj pobonih namjera.
Nakon svega toga, kad su braa ula da je prvosveenik spomenutu brau odrijeio od poslunosti prema njima i Redu, odmah
pronaoe mjesto na kojem su obitavala spomenuta braa, potplatie gomilu svjetovnih ljudi te, svjesno prezrevi naredbu i potovanje prema prvosveeniku i daleko odbacivi obzir prema strahu
Bojem, ljubavi i asti, dok je papa jo bio u Aquili, naoruani ih
pokuae uhvatiti.
Posljedino, nakon to se gospodin Celestin odrekao papinske
slube, uinilo im se prilinim i korisnim popustiti ljutnji i bijesu
brae te radi veeg vlastitog mira i spasenja izdvojiti se na udaljena
mjesta, gdje bi mogli slobodno sluiti Gospodinu, a da nikoga ne
uznemiruju i ne sablanjavaju.
U meuvremenu je gospodin Celestin uhvaen u utvrdi po imenu Vieste56 te su ga Standardo, gospodin patrijarh i mnogi drugi
odveli do Monte SantAngela; Manja su braa estoko zahtijevala
da ih se pusti k njemu. Kada su uvedeni k njemu, zaboravivi na
svaku skromnost i blagost, poeli su protiv njega izgovarati tolike
pogrde, tolike uvrede i tolike psovke da im je uznemireni gospodin
patrijarh, koji je bio ondje prisutan, odmah zapovjedio da odu odatle te da ih se istoga asa izbaci van.
Nakon to su izbaeni, upita ga gospodin patrijarh: to si to
uinio Manjoj brai da s toliko mrnjom bjesne na tebe?, a on mu
u prisutnosti brata Nikole, sadanjeg biskupa Salone, dade odgovor
koji je ovaj esto u mojoj prisutnosti ponavljao u Kuriji pred kardinalima i drugim velikim ljudima: Ja ni brai ni njihovu Redu nikada nisam uputio uvredu, nego sam im kao sinovima iskazao milost
i ast; ali za ono zbog ega bi me trebali ljubiti kleveu me, mrze
me bez razloga (usp. Ps 109,4; Iv 15,25) te me nepravedno psuju.
Naime u Redu su postojala neka sveta braa, ije sam ponaanje i
nain ivota prije mnogo vremena iz iskustva dobro upoznao; njima smo dopustili da smiju savreno uvati svoje Pravilo po nakani i
zapovijedima svoga oca i u skladu s poslunou prema nama, bez
imena Manje brae; tako sam i ja htio da bude s mojom braom
kada su imali slinu elju te su uistinu udjeli uzdii se do slinoga
savrenstva.
55
Rije je o kardinalu Napoleonu Orsiniju, koji je tito brata Anela i njegove drugove.
56
Vieste u Garganu (Foggia).
1309
Budui da je teret ove pete nevolje podnio brat Konrad u Italiji,

poput brata Petra s one strane Planina,57 zbog toga e za sve one
koji vole savreno sluiti Kristu biti plodonosno i korisno jednim
dijelom spomenuti strpljivost brata Konrada koji je u Redu bio
stariji od Petra Ivana i koji se preselio Kristu za vrijeme gospodina
Klementa te je nakon smrti zasjao po svojim udesima, a prije toga
je ivio nebeskim nainom ivota s kojom se odnosio prema potekoama, te njegovu ustrajnost u dobrim djelima.
On koji je na udesan nain pozvan s ovoga svijeta i pouen pomazanjem Kristova Duha, u potpunosti je ivio za Krista i njegovu
vjeru i toliko je prisno prianjao uza stope svetoga Franje te se itav
suobliio s njegovim nainom ivota da su svi drugovi svetoga Franje, kad bi ga vidjeli, tvrdili da vide gotovo pa drugog Franju.
Pedeset pet i vie godina uvijek je hodao bosih nogu, zadovoljan
sa samo jednom haljinom od stare i siromane tkanine, pokrpanom
vreom i drugim zakrpama; u svome ivotu nikada nije htio imati
nita drugo doli haljine i pojasa; krevet mu je bila rogoina ili slama prostrta po goloj zemlji ili kakva daska; nikada nije odustajao
od neprestane molitve, bdjenja i postova (usp. 2 Kor 6,5; 11,27);
prema primjeru svetoga Franje za vrijeme svih etrdesetnica one
Bogojavljenja, apostol, Gospe i anel58 pobono je postio te se,
prema mogunostima, udaljavao od svakog razgovora i buke.
U njegovoj ga je mladosti Bog predusreo velikim milostima te
su ga esto pronalazili kako za vrijeme molitve lebdi u zraku, tijela odvojena od zemlje, kako sam to esto uo od onih koji su ga
vidjeli podignutog i u zanosu. Brat Ivan Parmski i brat Petar Ivan
imali su prema njemu toliko strahopotovanje da su vie udjeli uti
njega kako govori nego sami govoriti u njegovoj prisutnosti. Naime
dok su se u progonstvu i nevolji nalazila braa koju je on primjerom ivota te istim i vjernim naukom bio rodio u Kristu, budui
da je inio uzvienije stvari od njih i govorio ono to se vie protivilo
ponaanju brae te je imao gore miljenje o Redu od svih onih koji
su bili progonjeni, njegove je protivnike drala i sputavala nekakva
sila ili strahopotovanje te im nije bilo doputeno da ga na bilo koji
nain dotaknu ili uznemiruju.
Naposljetku, nakon to je na mjesto brata Rajmunda Gaufridia
u slubu stupio brat Ivan iz Murra, koji je strogo progonio nauk
brata Petra i njegove uenike te one koji su ga na bilo koji nain
branili, osuen je pred njim brat Konrad iz Offide za mnoge i teke
57
Planine o kojima je ovdje rije jesu Alpe.

Pravilo obvezuje na samo dvije (u doau i korizmi), dok su se ostale mogle vriti iz osobne pobonosti. Posljednje tri odnose se na blagdan apostola Petra i Pavla, na
Marijino uznesenje te na blagdan sv. Mihaela arhanela.
58
1310
stvari, koje su protiv njega iznijela braa to su ga drala za protivnika, a podupirala su ih spisima i svjedocima: najprije, da je radi
boljeg obdravanja Pravila savjetovao izlazak iz Reda i hvalio takav
postupak; da je tvrdio kako braa ne obdravaju ni deklaracije ni
Pravilo te da svom snagom prijee one koji ga ele obdravati; da
hvali i propovijeda neki drugi red kao pravi Red manje brae; da
im je dao ministra i jo mnogo slinih stvari zbog kojih se general
uznemirio.
Nakon to ga je pozvao k sebi, najprije je proitao sve ono to
su braa o njemu govorila i dokazivala; nakon toga mu vrlo bijesno,
pokazujui otru bol koju je osjeao u srcu zbog onoga to je brat
Konrad inio, ree: Kako si ti razderao moje srce, jedva se suzdravam da tako i ja pred tvojim oima ne razderem i raskomadam
sve svoje haljine (usp. Mt 26,65; Mk 14,63). Kada brat Konrad
vidje kako je ovaj snano uznemiren, uputivi u svome srcu molitvu
Kristu, iznenada ga s nekoliko poniznih i jednostavnih rijei tako
umiri da napusti svu gorinu koja se u njemu bila zaela protiv njega te poraste u ljubavi i potovanju prema njemu. Nakon toga sve
do onoga trena kad je brat Konrad uzet s ovoga svijeta, pozivao ga
je k sebi te je nalazio veliku utjehu u tome da ga promatra i slua
njegove rijei.
On je pak s bratom Jakovom iz Monte i Tomom iz Tolentina od
brata Ivana ishodio doputenje da s dvanaest svojih drugova, koje
budu htjeli izabrati i koje budu smatrali prikladnima, otputuju k
nevjernicima, pod uvjetom da brat Jakov iz Monte, ovjek udesne
istoe i svetosti, bude zamjenik samoga brata Ivana, generalnog
ministra na Istoku.
Spomenuta su braa naime ula za razne i zamrene nevolje koje
su trpjela ona braa koja su bila prela u predjele Aheje i Tesalije u
vrijeme kada se gospodin Celestin odrekao svoje slube. Namjeravali su ih povesti sa sobom u nevjernike krajeve i zajedno s njima
u potpunoj istoi, po milosti koju e im dati Svevinji, obdravati
Pravilo te ih na taj nain izbaviti iz onih muka u koje su bili zapleteni, i usred nevjernih naroda prema kojima su se uputili nai snagu u
njihovoj pomoi i utjehu u njihovom drutvu.
Nevolja pak i tjeskoba koju su trpjeli brat Liberat i njegovi
drugovi, a iz koje su ih braa Jakov i Toma sa svojim drugovima
iz istinske ljubavi nastojali izbaviti, bila je ovakva: naime, brat je
Konrad, zadran nekim pretkazanjem, ostao sa svojim drugom i nije
otplovio s njima. Nakon to se brat Liberat sa svojim drugovima
zadrao dvije godine na nekom malom otoku, dosta pogodnom za
bogotovlje, te su uivali veliki duhovni mir u Gospodinu, glas je
o njihovoj svetosti, koji je najvei uzrok napada na Kristove sluge,
dospio do mnogih.
1311
Kada su pak manja braa koja su obitavala u tim predjelima ula

za njihov nain ivota i glas koji su o njima prenosili trgovci, mornari i drugi koji su ponekad dolazili na taj otok radi utjehe ili zbog
pobonosti, poela su tugovati kao da su ostala bez glasa svetosti jer
su im ga oni ukrali i preoteli. Nisu se brinula oko toga da saznaju
istinu o tome, ve su radi utjehe malodunih, koje je ubijala zavist,
u svome srcu iznalazila lai te su, tvrdei kako pripadaju sekti manihejaca, pred biskupima i barunima onoga podruja klevetnikim
optubama nagrizala njihov ugled. Rekoe: Stoga ne jedu meso
niti piju vino, a stanuju daleko od ljudi, jer odbijaju prisustvovati
misi; ne vjeruju u Oltarski Sakrament, niti da je papa papa, niti da je
Crkva Crkva i jo mnogo slinih stvari onako kako ih je pouavala
zavist, koja je gora i nepravednija od svih zala.
Kada su pak biskupi i prvaci uli ono to su braa govorila i lo
glas koji su o njima irila, premda nisu vjerovali njihovim rijeima,
poeli su strahovati; budui da su se eljeli uvjeriti u to, oprezno su
jednom pa i drugi put poslali razumne ljude na otok kako bi se oni
tamo neko vrijeme zadrali i najpomnije istraili sve to ovi ine.
Kada su vidjeli s kakvim strahopotovanjem i pobonou pjevaju
mise, kako se u svojim misama svakodnevno spominju Crkve i prvosveenika te kako brino i usredotoeno mole asoslov, uvidjeli
su da ono to su braa o njima pripovijedala proizlazi iz zavisti i
neutemeljenih sumnji. Vrativi se svojim gospodarima, prenosili su
ono to su bili vidjeli, hvalei i snano uzdiui njihove obiaje i
nain ivota.
Stoga su knezovi i biskupi zaeljeli da mise pjevaju javno, pred
klerom i pukom, kako bi se oistili od loega glasa koji je o njima
proiren te da puku propovijedaju katoliku vjeru. Biskupi koji su
ih bili pozvali na zajedniki ruak naredili su im da piju vino te da
jedu meso i sve to su stavili pred njih (usp. Lk 10,8). Nakon to su
ovi sa strahopotovanjem ispunili naredbu, objasnili su im zato su
im to bili zapovjedili.
Braa su pak iz Aheje, uznemirena zbog onoga to se dogodilo,
umjesto veselja i radosti nala tugu, gorinu i neumoljiv bijes; nakon
to su istraila istinu o stanju u kojem se ovi nalaze, odluila su otii
do prvosveenika te ih pred njim ocrniti tolikim krivicama i optuiti
ih za takve zloine da bilo svojevoljno bilo preko volje bude prisiljen
protiv njih, kao protiv heretika, izrei presudu.
Braa su tada za kardinala svete Rimske crkve imala gospodina
Ivana iz Murra, koji je bio njihov generalni ministar te je dobrovoljno ispunjavao sve ono to su traila. Uz njegovu naklonost pristupie prvosveeniku te pred njim upitae: Kako to da su neki otpadnici od naeg Reda, koji su doli u ahejsku provinciju, koji zbog
neuobiajenog naina ivota kojeg se dre i strogog ivota koji vode
1312
uz doputenje gospodina Celestina, za koje govore i pokazuju da

ga imaju postigli kod knezova i itavog klera toliko potovanje da
nad njima vie ne moemo vriti pravdu niti nam polau raun?
Spomenuti im papa gospodin Bonifacije, kako su prenijeli vjerodostojni ljudi koji su tada bili prisutni, odgovori: Pustite ih da
slue Bogu jer ive bolje od vas.
Tada pribjegavajui uobiajenom utoitu unaprijed pripremljenim laima i ne bojei se pred tako velikim ovjekom iznijeti
neistinite stvari, rekoe: Gospodine sveti oe, heretici su i shizmatici oni koje Vaa svetost nama pretpostavlja; po itavoj onoj zemlji
propovijedaju kako vi niste papa i da vlast Crkve nije valjana i jo
mnogo slinih stvari koje bi mogle uznemiriti i ogoriti njegov duh.
On, prevaren njihovim laima, pristade na njihov izopaeni zahtjev te naredi da se naini pismo u skladu s onim to su zahtijevali. U tom pismu za glavne izvritelje njihove kazne postavi trojicu:
gospodina Petra, patrijarha Konstantinopola, te dvojicu biskupa
atenskog i patranskog.
Za vrijeme dok je patrijarh bio u Veneciji, dvojici su nadbiskupa braa predala papinsko pismo, koje je bilo kome od njih davalo
potpunu ovlast za izvrenje kazne spomenute brae. Tebanski nadbiskup, uen ovjek, vidjevi to pismo, ree: Mislim da u nae vrijeme iz Rimske kurije jo nije izalo tako nepravedno pismo.
Ugrabivi priliku, porazgovarao je s gospodinom Tomom iz
Sole, vlasnikom otoka na kojem su se nalazila ona braa. Ponovi
pred njim one iste rijei o tome kako je nepravedno ono pismo te
ga zamoli da ih otjera s onoga otoka i da odmah, bez ikakva oklijevanja, bratu Liberatu i njegovim drugovima javi ono to pie u
papinu pismu.
Kada su to uli, dva su puta pokuali doi pred tebanskog nadbiskupa, no on je, vodei se za svojom savjeu, okretao od njih lice
te im je potajno preko ljudi koji su mu bili bliski zabranjivao da se
ikada usude pojaviti pred njegovim oima. Ponovno je razgovarao s
gospodinom iz Sole te mu je pod kaznom izopenja zapovjedio da
ih, to je prije mogue, izbaci sa svoje zemlje.
Patranski pak nadbiskup, koji je bio u rodu s gospodinom papom, svjestan naina na koji je ishoeno pismo, nikako ga nije htio
primiti, ve se zbog ishoenja toga pisma u njemu zaela velika odbojnost prema brai koja su ga na taj nain uspjela pribaviti.
to dalje rei? Bili su prisiljeni otii iz zemlje pod vlau zapadnih
krana, i to u vrijeme gladi, kada je opa neimatina pritiskala ak
i bogate; bez iega kreu na put te dolaze do naroda59 koji su ih
poput heretika izbjegavali. Nakon to su ondje proveli gotovo dvi59
Rije je o pravoslavnim Grcima u Tesaliji.
1313
je godine u velikom trudu, u velikoj neimatini i muci (usp. 2 Kor

11,26), gospodin se patrijarh vratio iz Venecije u Negropont. Ubrzo
mu pristupe braa te da kaem ukratko dadoe izopiti one koje
su ve jedanput bili izbacili. Proitano je pismo izopenja te su po
zapovijedi gospodina patrijarha posvuda zazvonila zvona kao javni
znak njihova izopenja; sama su se pak braa poput namjesnika ras
trala amo-tamo objavljujui presudu patrijarha.
No prema boanskoj uredbi, im su vie pokazivali bijes svoje
volje protiv njih za njihova izbivanja, tim su vie gubili naklonost
gospodar i svih onih koji su imali barem malo razboritosti.
Zbog toga su bili prisiljeni, nakon svojih spomenutih bezbonih
nastojanja i postupaka, zamoliti onu brau o kojima je ranije ve
bilo govora brata Jakova iz Monte i njegove drugove, koji su ve
bili pristigli do Tebe i Negroponta da se potrude uspostaviti mir
meu braom one provincije, da pristupe k onima za koje su nakon
izbacivanja nagovorili gospodina patrijarha da ih izopi (on je pak,
nakon odluke o izopenju, po zastraujuoj osudi poslije samo nekoliko dana napustio zemaljski ivot), da razgovaraju s onima za
koje su tvrdili kako ih poznaju i da pokuaju nai neki nain za ujedinjenje i pomirbu kojim bi se ublaile sablazni to ih je kod klera i
laika izazvao njihov progon, tako da se izgrade po njihovoj mudrosti
i ljubavi, ijim bi se posredstvom u pobonosti obnovila dobra djela,
a sablazni bi se lako smirile.
Brat Jakov i njegovi drugovi doli su na molbu brae k onima
koje su ve dugo eljeli vidjeti, a ovaj je svetac, tada ve star, sa svojom drubom primljen kao da je doao aneo s nebesa.
Veselili su se siromanom stolu i gostoprimstvu te su se radovali
to su pronali drugove s istim nakanama. Brzo su poslali glasnike
gospodinu Ivanu iz Murra, koji je tada umjesto generalnog ministra
prema papinoj zapovijedi upravljao Redom, s pismom njegova zamjenika brata Jakova i s pismom sa zamolbom ministra i brae provincije Romanije te spomenute brae. U tim su ga pismima jednoduno usrdno molili da se po svojoj oinskoj skrbi udostoji dopustiti
da brat Jakov sa sobom povede brata Liberata i njegove drugove, u
skladu s poslunosti prema njemu, po njegovu odobrenju i doputenju, u nevjernike krajeve, budui da e iz takvoga doputenja
proizai veliki mir za brau one provincije te e uslijediti velika izgradnja puka i klera kao i velika korist za Red.
No da to uini, nije ga se moglo nagovoriti niti pismima koja
su mu bila poslana, niti upornim molitvama brata Konrada i brata
Tadeja, njegova druga, kojega je sam gospodin Ivan ljubio vie od
gotovo svih ljudi na svijetu, ve je svome zamjeniku poslao pismo
suprotna sadraja. Brat je pak Tadej u svome pismu savjetovao da
se ne napusti tako veliko dobro zbog odluke gospodina kardinala.
1314
Savjet brata Tadeja nisu posluali te su brat Liberat i njegovi

drugovi odluili pristupiti papi te rijeima i djelom svima pokazati svoju poslunost prema Crkvi i prvosveeniku te svojim dobrim djelima Bogu povjeriti brigu za due i tijela; odluili su da
ni u kojem sluaju nee ponovno, pod krinkom razboritosti, kao
ljekovito sredstvo upotrijebiti bijeg pred licem dumana (usp. Ps
44,17), nego da e se sami od sebe hrabro suprotstaviti svojim progoniteljima.
Uskoro zatim, nakon to je brat Gonsalvo, generalni ministar doznao da se brat Liberat sa svojim drugovima vratio te da se nalaze
na nekim pustinjakim mjestima na podruju Kraljevstva,60 osigura
se pismom papine osude i onim koje je sadravalo izopenje od patrijarha stupi k slavnom ovjeku Karlu, kralju Sicilije,61 te od njega
na slian nain ishodi djelotvorno pismo protiv spomenute brae.
Nakon to je kralj pozvao brata Tomu iz Averse, zaduenog za ispitivanje heretika,62 na zahtjev generalnoga ministra i po kraljevoj naredbi poslan je da, kako o spomenutima tako i o drugima, provede
istragu; svoju je slubu poeo obavljati od brata Liberata i njegovih
drugova u utvrdi Fresolone u biskupiji Trivento.
Brat je Liberat uoi Duhova s trinaestoricom svojih drugova svojevoljno doao pred onoga istraitelja, spreman poloiti raun o katolikoj vjeri (usp. 1 Pt 3,15; 4,5), koja se nalazila u njemu samome
i u njegovim drugovima.
Nakon to je o njima provedena vrlo pomna istraga, ree im
istraitelj: Ja namjeravam otii s ovoga imanja i ne prisiljavam vas
da poete sa mnom; ali znajte, ako ostanete, eka vas vrlo velika
nevolja, a manja ako poete sa mnom.
Tada se okrene prema bratu Liberatu te mu ree: Ne moe se
izraziti rijeima koliko su te Manja braa zamrzila; kad bih te htio
prodati, postigao bih takvu cijenu za kakvu na trnici nikada nije
prodano meso neke ivotinje.
Nakon nekoliko dana onaj je istraitelj, odlazei sa svojom obitelji i jednim drugom, prolazio onim pustinjakim mjestom u kojem je obitavao brat Liberat sa svojim drugovima. I gle, iznenada se
uskovitla zrak te zabljesnue munje i snano zagrmje, a jedna munja
s neba udari pokraj istraiteljeva konja; on zastade te se okrenu prema bratu Liberatu i njegovom drugu te ree: Brate Liberate, ja
sam siguran u tvoju vjeru i vjeru tvojih drugova i ne privodim vas.
Evo, va je samostan blizu i ako vam je po elji, vratite se u njega;
60
Rije je o napuljskom kraljevstvu.

Karlo II. bio je zapravo napuljski kralj.
62
Rije je o crkvenom istraitelju zaduenom za postupke s krivovjercima, dakle o
inkvizitoru, op. prev.
61
1315
naime ja sam vam savjetovao da poete sa mnom kako biste doivjeli manju nevolju, a brat mu Liberat ree: Ja sam odluio da
neu odstupiti od vaeg savjeta.
Kada je pak istraitelj s njima stigao u Teano, pretrpio je ondje
bezbrojne napade brae koja su od njega vrlo napadno traila, as
molbama as novcem, a ponekad i prijetnjama, brata Liberata kao
najveeg otpadnika. On je pak, iako su ga mnogi njihovi napadi
snano uznemirili, vrsto ustrajao u svom naumu. elei zatititi
brata Liberata od zasjeda brae, jednog mu se dana nakon zalaska
sunca potajno obratio, govorei: Pazi da ne ostane u Kraljevstvu,
ve ove noi po najskrivenijim puteljcima otii te se potrudi da mi
Rimska kurija ili neki od kardinala poalje pismo preporuke, ako
se eli zadrati u Kraljevstvu, jer ako dobijem takvo pismo, koliko
god dugo budem istraitelj, titit u te od svakog ovjeka. Postupio je dakle brat Liberat prema savjetu istraitelja te je, uzevi sa
sobom jednog od drugova, urio da stigne do mjesta u kojem se
nalazila Rimska kurija; no na putu se teko razbolio te je mnoge
mjesece leao u Viterbu, u mjestu koje su drali Armenci, nepoznat
svima; nakon dvije godine ovaj je aneoski ovjek umro u pustinjakom samostanu svetoga Anela u Veni.
Druga su se pak braa, koja su skrenula s pravoga puta, zadrala
nekoliko dana u Kraljevstvu kako bi drugovima obznanila njegov
odlazak iz Kraljevstva.
Istraitelj se pak vratio u Napulj ne znam s kojim namjerama ili iz kojih razloga niti je li ga tko na to natjerao no odmah
je, nakon est dana ili tako negdje, po svojem glasniku drugovima
brata Liberata poslao dobrohotno prijevarno pismo, molei ih da
se nekoliko dana zadre u Kraljevstvu (ako se moe dobrohotnom
nazvati ta varka koja obmanjuje pobone i ubija due poniznih); u
tome je pismu priznao kako nije dobro postupio kad je pustio brata
Liberata i njegove drugove, za koje se ubudue poput oca kanio
skrbiti; brino je molio one drugove brata Liberata koji su ostali da
ne odlaze, nego da poalju njegovo pismo bratu Liberatu i onima
kojima je sam bio naredio da otiu iz Kraljevstva da se poure i
im prije vrate; jer njegova je namjera bila predstaviti ih kako kleru
tako i puku kao vjerne ljude i katolike i brinuti se o njima tako da
ih vie nitko u njihovu sluenju Bogu ne bi mogao uznemirivati
nikakvim smetnjama.
Posluae istraiteljevo pismo te, poslavi glasnike s ovom varljivom glasinom, pozvae natrag sve drugove brata Liberata, koji su
po danoj im zapovijedi urili izai iz Kraljevstva.
Eto tada istraitelja, koji se vratio s etom bezbonih ljudi; najprije sazove drugove brata Liberata koje je bio pustio u utvrdu u
Fresoloneu, te u svojoj prvoj propovijedi pred narodom pohvali njih
1316
i mnoge druge koji su na razliitim mjestima sluili Gospodinu; preko njih je okupio broj od etrdeset i dvoje brae.
Kada su se okupili, nakon to su ga u potpunosti uvjerili kako
nisu mogli nai brata Liberata, ponovno odri govor pred pukom,
koji je otkrio ono to je nosio u dui, te u pretjeranom bijesu, grmei
prijetnjama, objavi da su svi oni koje je sam bio okupio heretici te
da su ljudi iz one utvrde hranitelji, podupiratelji i branitelji heretik,
i to na opasnost po njih same i njihove stvari. Nakon toga zapovjedi
da ih se uhiti te da ih se pod odreenim kaznama, kako nitko od
njih ne bi uspio pobjei, najbrinije uva.63
Od toga se trena tako mahnito i s takvom estinom besramno
dao na izvlaenje novca od klerika, laika i monaha, pod izgovorom
istraiteljske slube, da se svima inilo kako njime prije upravlja zli
duh (usp. Lk 8,2) nego ljudski razum i mo rasuivanja.
Naime dao je uhvatiti i zatvoriti u kulu kapuanske utvrde sina
nekog viteza, priora sv. Onofrija, i jo jednog drugog, zamjenika
biskupa; prvoga je optuio za mrmljanje protiv pape Bonifacija, a
zamjenika biskupa da je pruio gostoprimstvo bratu Liberatu i njegovim drugovima.
inio je i druge nebrojene okrutne i zaista nemilosrdne stvari
sline ovima, iji bi opis zahtijevao spis velikog opsega. Naime stavivi na stranu svaku skromnost i asno ponaanje, sve je ovlasti i
utjecaj svoje slube bez srama usmjerio na okrutnost i na otimanje
novca, pogazivi grinju savjesti.
Povrh toga upleo se u lai te je po posebnom glasniku napisao
pismo gospodinu kralju i ostalim prvacima, u kojem javlja kako je
uhvatio etrdeset heretika iz Dolcinove sljedbe,64 rodom Lombardijce, koji su ponovno uli u Kraljevstvo kako bi proirili otrov svoje
zablude. Kada je to pismo proitao gospodin Andrej iz Serrina, pozove dvojicu brae, drugove brata Liberata, koji su krenuli k njemu i
upoznali ga s istraiteljevim postupcima, te ih upita: Je li s vama bio
neki brat iz Lombardije?, a oni mu odgovorie: Ne, gospodine!
Istraitelj nije uhitio nikoga tko je roen u Lombardiji, izuzev nekoga brata apostola, na kojega je sluajno naiao na putu i uhitio ga.
Tada je gospodin Andrej napisao istraitelju da je od vjerodostojnih osoba saznao kako meu svima onima koje je bio uhvatio,
izuzevi jednoga, nije bilo nikoga iz Lombardije; zbog toga ga je,
kao prisnoga prijatelja, poticao da pazi na dostojanstvo svoje slube
te da se u njezinom vrenju slui istinom, bez koje kako je rekao
63
Teko je shvatiti zbog ega se istraitelj toliko promijenio moda se radi o nekoj
staroj zavadi s braom ili o vanjskom pritisku radi prikupljanja novca.
64
Dolcinova je sljedba bila prisutna u sjevernoj Italiji od sredine XIII. do poetka
XIV. stoljea. Njegovi su se sljedbenici nazivali apostolima.
1317
nisu pravedni ni ljudski ni boanski sud. Istraitelj je proitao pismo

gospodina Andreja te je, napunivi se nevjerojatnim bijesom, svu
ozlojeenost i ljutnju svoga razbjenjenog duha usmjerio na osvetu
onim siromasima koje je bio ulovio, a kojima je spomenuti gospodin
dao samostan.
Zapovjedi ljudima iz one utvrde, koji su svim srcem ljubili onu
siromanu brau, da ih do odreenog dana, pod prijetnjom kazne
toliko i toliko una, dovedu preda nj u grad Trivento. Kada su unutar unaprijed utvrenog roka dovedeni pred njega, dao ih je spustiti
i zatvoriti u neku staru cisternu. Naredio je da u njoj budu zarobljeni pet dana, zatvoreni kao u bavi, bez rupe za zrak, ne pruajui im
nikakav otvor kako bi mogli izai radi neke tjelesne nude. Nakon
pet dana novi je Decije naredio svojim krvnicima da urno pripreme
neko mjestu u gradu za njihovo muenje.
No kada je vidio da biskup i ljudi na visokim poloajima onoga
grada teko podnose da se takav prizor, s takvim ljudima, dogaa
pred njihovim oima, predomislio se te se, prolazei kroz Boiano,
uspeo do tvrave Maginolfi izdvojeno mjesto pogodno za zloine,
iji se gospodar u svemu slagao sa zlobom i opakou njegova srca
a njih je dovukao za sobom te ih je izmorene od gladi, okova i puta
dao zatvoriti pod strogu strau.
Sutradan ue k njima te im se obrati, pritiui ih stranom zakletvom: Ukoliko mi ne priznate da ste heretici, tako mi Bog uinio ovo i ono zlo (usp. 1 Sam 3,17; 14,44; 2 Sam 3,35; 19,14), ako
vas sve ovdje ne ubijem, nakon to vas izmrcvarim raznim kaznama
i mukama; ako pak, prema onome to od vas traim, priznate da
jeste ili da ste nekada bili u nekoj zabludi, odmah u vas osloboditi
te u vas pustiti da odete s lakom pokorom.
Nakon to su mu braa rekla kako niti on treba od njih traiti
neto to nije istinito niti oni sami bez smrti svojih dua i uvrede
Boga mogu priznati tako bezbonu la, istraitelj se naljuti te zapovjedi da muenje zapone s jednim od njih koji je bio sveenik te
se inio gorljivijeg duha. Ue sa svojim slugama u onu kuu, dade
mu zavezati ruke iza lea te, nakon to je na najviu gredu kue
privren kolotur, naredi da ga se podigne uvis; nakon to je sat
vremena visio u zraku, zapovjedi da se konopac naglo otpusti kako
bi ovaj slomljen estokim bolovima bio pobijeen i priznao da je
nekada bio heretik.
Kada su ga nakon mnogo podizanja i naglih sputanja upitali priznaje li da jest ili da je bio heretik, on im ree: Ja sam uvijek bio, jesam i bit u vjeran kranin i katolik i ako bih vam to drugo kazao,
nemojte mi vjerovati, jer bih to rekao zbog muenja. Uzmite ovo
kao moje konano priznanje jer je ovo to upravo govorim istina, a
ono bi bila la izvuena mukama.
1318
Tada se istraitelj izbezumi od bijesa i poludi te naredi da mu

se skine ono malo odjee kojom je bio prekriven, da ga se okupa u
hladnoj vodi, da mu se zavee kamen za nogu, da ga se podigne uvis
i tako dri, a nakon toga da ga se naglo baci i da mu se vrlo otrom
trskom, poput maa, ogule potkoljenice te da ga se ponovno podigne uvis, sve dok za trinaestog podizanja nije pukao konopac, a on
pao s visine s kamenom koji mu je bio zavezan za nogu; poluiv i
sav polomljen leao je pred oima onog razoritelja vjernika te su ga
sluge opaine odnijele odatle i bacile na gnojite.
Iako je bio mudar ovjek plemenitog roda, poludio je do te mjere da je, uznemirivi se, prijetio kako e ih muiti vlastitim rukama.
Naime kada se jedan od brae koji je doao na red za muenje pobono predao Kristu, obuzeo ga je bezuman bijes te ga je tako jako
udario akom po uhu i vratu da se ovaj zavrtio uokolo poput zvrka
i pao na zemlju te je od toga udarca mnoge dane na vratu i po itavoj glavi osjeao bol te mu je zvonilo u uima. Za jednog je drugog
naredio da mu se pred njegovim oima konopcem stegne glava, sve
dok oni koji su ga stezali nisu uli kako kosti glave pucaju te su prestali i ostavili ga kao mrtvog.
Meu njima je pronaao dvojicu djeaka; jednoga je od njih drao kraj sebe za vrijeme ruka, nakon to ga je prethodno izmuio
glau, te ga je napio istim vinom; kad se ovaj napio i nije znao to
to potvruje ili nijee, od njega je izvukao svjedoanstvo da su ona
braa koju je drao heretici.
Drugog je djeaka dao golog podii na muila te je vlastitom rukom zamahivao kopljem prema njegovim prsima, govorei: Probost u te ovim kopljem istoga trena ako ne prizna da su svi ovi
koje ovdje drim heretici. Dao ga je muiti tako dugo dok djeak
nije pristao da se napie kako su oni heretici.
Kada je od ove dvojice konano dobio to priznanje, ostala su mu
braa rekla: Rekli smo ti da smo vjerni i sada to kaemo, a ti napii
to hoe!.
Kada se ve nasitio njihove muke, kao mrtvog je ostavio brata Vincenta, kojeg je prvog bacio na muke. Neke je pak druge koji su bili iz
Kraljevstva i svima znani, a iz kojih nije uspio ni izravno ni neizravno
izvui bilo kakvo priznanje, dao javno iibati (usp. Dj 16,37) i, nakon
to im je rastrgana odjea, naredio da se vrate svojim kuama.
Kako bi od svega toga nainio veu predstavu te jo vie ismijao
Boje sluge, ponekad bi naredio da ih se u lancima vue za njim;
zapovjedio je da se neke djevojke i ene pokornice poput heretika
odvedu sve do Izernije;65 kad ih nije uspio nikakvim prijetnjama
65
Pokrajina s istoimenim glavnim gradom u junoj Italiji, koja na jugu granii s
Kampanijom, a na zapadu s Lacijem, op. prev.
1319
ni mukama natjerati da, bilo za sebe bilo za druge, priznaju da su

heretici, dao ih je javno iibati i pustio kui.
Nekom je pak prilikom na drugome mjestu bio pustio jednog
od drugova brata Liberata, brata koji se zvao Toma; kada ga je pridruio ostalima, a on je od njih uo kako su dopustili istraitelju
da napie to eli ali nakon to su se usprotivili i rekli: Mi smo
katolici u snanom im naletu duha ree: Vi ste zanijekali Krista
i njegovu istinu, ubili ste sami sebe i sve svoje drugove; iako su katolici, optuili ste ih za herezu i Bog vam se nikada nee smilovati
ukoliko javno ne povuete ono to ste rekli, a istraitelju ne kaete
da ste ono rekli u strahu od njegovih bezbonih namjera, u elji da
zauzdate nalet njegova bijesa kako vas ne bi ubio. Sada mu pak
hrabro recite, ako udi za tim da bude ubojica vaih tijela, neka s
vaim tijelima ispuni svoju elju, jer zbog vaeg priznanja nee avlu
predati vae due.
Sutradan, kada je istraitelj doao k njima, svi su u isti glas izrazili svoje negodovanje: Ni u naem duhu ni na naem jeziku nikada
nije bilo takvoga priznanja da smo heretici, ve smo u skladu s istinom rekli: Mi smo katolici! Ti napii to hoe! jer si bio odluio
da nas na onom pustom mjestu sve ubije. Tim smo te rijeima, koje
su prije pokazatelj tvoje namjere nego naega priznanja, sprijeili da
nas ubije. Sada nas pak ubij ako ti je po volji! Svi naime priznajemo
i svjedoimo o nama i naim drugovima onu istinu koja se nalazi
pred oima Bojim, u naim savjestima a, sigurni smo, i u tvojoj
savjesti da smo zaista vjerni, da smo uvijek bili i da emo biti
sve do konca te da vjerujemo, da smo vjerovali i da emo do smrti
vjerovati u onu vjeru koju dri i nauava sveta Rimska crkva. Napii
ono to sada priznajemo, a i tada smo priznali, te da povlaimo ono
to smo ti rekli onda kada si s nama kanio opako postupiti: Napii
to hoe!
uvi to, okrene se prema bratu Tomi te mu ree: Ovo je tvoja
propovijed, brate Toma! No ja u tvoje meso i tvoje kosti dati tako
raskomadati da tvoja oholost i nepromiljenost vie nee posjedovati ni snagu ni mo da govore i pouavaju takve stvari. I naredi da
ga se uhvati, svee u najjae okove i odvoji od ostalih.
Nakon to je naredio da ga se baci na razna muila, ree mu
zapovjednik kraljeve tvrave, koji je bio prisutan kad su one rijei
uznemirile istraitelja: Samo preko mene mrtvoga! U ovoj utvrdi
nee biti takve nepravde da se mue ljudi koji priznaju katoliku
vjeru, kako bi je zanijekali.
U strahu da istina o svemu tome ne dopre do kraljevih uiju odustao je od svoje opake nakane te se vie nikoga nije usudio baciti na
takve muke niti je nakon toga provodio bilo kakve istrage o njima;
no od duhovskog bdjenja pa sve do blagdana Gospinog roenja,
1320
gotovo pet mjeseci, na mnoge ih je naine progonio i muio tako

da su mnogi od njih, zbog onoga to su pretrpjeli u zatvoru i izvan
njega, umrli.
Istraitelj se pak, onoga tjedna kada je namjeravao izrei konanu presudu, razbolio tako da ju je proglasio jedan drugi: da ih se
gole i okovane prvo vodi po glavnim ulicama grada Napulja i uz
viku glasnika biuje, a da se nakon bievanja nad njima naini znak
kria te da ih se izbaci iz Kraljevstva; pritom u presudi nije naznaena nikakva zabluda niti ih je istraitelj ukorio i upozorio na neku
zabludu ili grijeh rijei ili djela kojeg bi se ubudue trebali paziti.
Bog nije propustio rasuti kosti onoga (usp. Ps 53,6; 141,7) koji
je tako okrutno i tako strano postupao s njegovim vjernim siromasima, ve mu je polomio zube u ustima i razbio eljusti (usp. Ps
58,7). Kada je ovaj spoznao da je pozvan na presudu stranoga suda
(usp. Heb 10,27), prisjeti se u svom duhu zala koja je bio uinio
te naredi da se prioru, zamjeniku biskupa i ostalima vrati dio novca koji je od njih, na njihovu teku sramotu i na tetu pojedinaca,
nepravedno oteo. Naime nije imao odakle vratiti sve te je pritisnut
smrtnim bolovima, leei u leaju svoje gorine, tjeskobno uzdisao
govorei: Dobro je to jedan dio tueg novca, prema mogunosti,
vraam; no to da kaem Bogu o tome to sam najbolje njegove
sluge koje sam u svom ivotu vidio iz puke pokvarenosti svoje volje
tako opako progonio, laljivo oklevetao, okrutno s njima postupao i
nepravedno ih osudio?
S ovim je rijeima svoje ispovijedi kamo sree da nije bila prekasna! gotovo oajan otiao sasluati odluku i presudu Krista,
najpravednijeg suca, ostavljajui istovremeno bolnu ranu i nesigurnost oko svojega spasenja u duhu svih onih koji su tada bili uz njega. Pristupio je Kristu, kojeg je namjerno, poput izdajice uhvatio u
njegovim siromasima, u elji da se svidi ljudima koje nije ljubio tj.
Manjoj brai koje je uvijek napadao i zbog ega je pretrpio veliki
pritisak od gospodina Nikole III.; Krista, kojeg je bio ulovio, muio
je raznim mukama na nov, neuobiajen i suvie opak nain u namjeri da na hram tijela i dua njegovih sluga postavi idol lai (usp.
Iv 2,21; 2 Kor 6,16); izvrnuvi istraiteljsku slubu, istraitelj je
postao ruitelj dua i pod Kristovim imenom istinski propovjednik
Antikrista. On koji je vrio poslaniku slubu u ime Krista (usp. 2
Kor 5,20) kao istrebljiva Kristovih slugu svjesno je progonio Krista u njima.
Tako je nadmaio idove i pogane u zlobi i opakosti, jer da su
idovi sa sigurnou upoznali Krista, Gospodina slave, ne bi ga
prema svjedoanstvu apostola nikada razapeli (usp. 1 Kor 2,8).
Poganski su pak kraljevi vjerovali da je njihova borba u ime vragova,
koje su u idolima tovali poput pravih bogova (usp. 1 Kor 10,19
1321
20), protiv krana, koje su smatrali oholim ljudima, okaljanim maginim praznovjerjem, sasvim pravedna.
Ovaj je pak istraitelj, iako je i sam bio katolik, svjesno progonio
prave krane katolike te je pomou muenja traio da neduni ljudi i vjernici zanijeu vjeru koju su imali u Krista i da lano priznaju
neke avolske hereze te da u herezama tuju avla. Stoga je i zasluio vrlo gorak i iznenadni svretak, jer je vrlo gorko razgnjevio Boga
(usp. Bar 4,6); zato mu je i na vrlo gorak nain i gotovo u jednom
trenu oduzet ivot, jer je Isus Krist u njegovoj osudi pretkazao osudu svih onih koji su njemu slini. On se na njih obara kao kradljivac
u noi (usp. 1 Sol 5,23; Mt 24,43), kada sigurno poivaju u svojim
laima i opainama, te ih razdvaja i kanjava vrlo gorkom smru i
odreuje im sudbinu meu licemjerima (usp. Sir 41,1; Mt 24,51).
Iako je peta nevolja Reda na neki nain imala osobit svretak
u smrti svetoga ovjeka Petra Ivana, u naputanju slube generala
slavnoga ovjeka brata Rajmunda Gaufridia te u odricanju od poloaja i smrti gospodina pape Celestina ovaj je gospodin Celestin
po habitu i imenu bio redovnik, no u stvari je po svojim djelima i
kreposti bio pravi evaneoski siromah, a po svojoj poniznosti i istinski manji brat ipak je sasvim jasno da je ono to je jo preostalo od
te nevolje imalo svoj zajedniki kraj u progonima koje je brat Ivan
iz Murra okrutno provodio s ostalom braom provincije Provanse
koja su bila protivnici spomenutog brata, osuujui njegov nauk
svojim vlastitim ovlastima i onima itavoga Reda, te u progonima
koje je brat Liberat sa svojim drugovima podnosio iz samo jednoga
razloga zbog obdravanja Pravila i obeanog ivota sve do smrti
spomenutog razaratelja vjere.
Ova se tvrdnja ne protivi onoj za koju se pria kako ju je jedan
primio od anela Gospodnjeg prije izbora gospodina Celestina, tj.
da e nakon njegova odricanja od slube sljedeih dvadeset i osam
godina trajati velika nevolja (usp. Mt 24,21), bilo zbog toga to se
bilo koja od tri posljednje nevolje, kako Crkve tako i Reda, naziva
velikom, bilo zbog toga to u estoj nevolji Crkve zavrava sedam
nevolja Reda, bilo zbog toga to od sredine prethodne nevolje zapoinje sljedea.
Osim toga onaj tko je vidio i uo neke pojedinosti koje je primio
pod uvjetom da ih ne iri dalje niti ih je s bilo kime podijelio, kada
je upoznao svretak onih dvadeset i osam godina, pred kraj sedme
godine pape Bonifacija, vidio je znaajnu i naroitu stvar koja tono
odreuje vrijeme Reda.
estoga dana, u esti sat (usp. Iv 19,14; Dj 10,9), naao se usred
mnogih slugu Bojih te iznenada u sredini nekoga gostinjca vidje samostan imena velike Gospe, u kojem je bilo etrdeset i vie redovnika te govornica pokrivena plahtom. I gle, pojavi se akon obuen
1322
u dalmatiku, a na govornicu je postavljena zatvorena knjiga sa sedam peata (usp. Otk 5,1). Prie akon da otvori knjigu te otvori
esti peat (usp. Otk 6,12) u namjeri da proita ono to se nalazi u
estom dijelu knjige.
Kada je otvorio i pogledao ono to je sadravao esti dio, doivi potpunu promjenu duha i tijela te nije mogao proitati ono to
je doao proitati, ve brizne u pla te u tiini i neizrecivim uzdisajima (usp. Rim 8,26) razotkri onome koji je ovo gledao sadraj
knjige, koji se openito odnosio na estu nevolju Reda, to se imala
dogoditi bilo po Redu samome bilo po volji nadreenih. Te su sve
stvari bile dostojne oplakivanja i tugovanja, kao to to jasno vidimo
po onim dogaajima kojima smo ve svjedoili. Mislim da se to ne
moe sakriti ni od koga tko posjeduje duh Boji, pa makar on i
odvratio pogled.
Shodno tome moda je bolje utjeti nego bilo to rei o onome
to se dogodilo na kraju onih dvadeset i osam godina, ili tako ne
gdje, a tie se este nevolje, jer se ni s mnogo rijei ne bi moglo raz
jasniti, a i utnja onoga akona pouila nas je kako je te stvari bolje
izrei utnjom nego govorom i radije oplakivanjem nego pismom.
Dakle budui da je ono to se tie este i sedme nevolje, koja je,
nakon to se ispunilo dvadeset i osam godina, zapoela u dvadeset
i devetoj i koja donosi, izraava i oznauje mudrost odluke Boga
svevinjega (usp. Rim 11,33) i njegova nedokuivog nauma, samo
po sebi dovoljno oito i svima jasno, spomen tih stvari kako bi se
razluilo sedam glavnih nevolja Reda, koje se dovravaju unutar
este nevolje Crkve, oznaava poslunost i izvrenje dane zapovijedi i potpuno ispunjenje volje onoga tko mi je ovo naredio. No od
mnogih stvari koje su se dogodile bit e opisan vrlo mali broj, samo
kako bi se upoznalo sedam vrtnja kojima se Red vrti do svojeg ljudskog svretka.
6.
[esta nevolja]
Licemjerje zasljepljuje duh i srce, a la se spaja s ispraznou;
dok licemjer udi za ljudskom hvalom i naklonou, zavist prianja
uz njegove kosti te nagriza i prodire njegovu nutrinu, kao ra eljezo, a moljac tkaninu (usp. Mt 6,1920). Dvostruko se pak izjedaju
oni koji kroz licemjerje pokazuju istinu te, kada se spozna da su
takvi, tada poput zmijskih poroda ire svoj otrov (usp. Mt 23,33;
Lk 3,7). Svako veliko zlo na nebu i na zemlji uinila je zavist; naime
potamnila je i Lucifera, koji se zbog uzdizanja strovalio s najvieg
dostojanstva svojega prvenstva, jer, iako je bio boansko bie, nije
1323
mogao podnijeti da ga se ne smatra samim bogom. Ona je donijela

smrt i svako zlo u svijet (usp. Mudr 2,24), ona mrzi istinu i gasi
ljubav.
Ona je u onima koji su ispovijedali ovo posljednje Pravilo pobijedila sr, svjetlost i ivot poniznosti, istine i ljubavi te ih je toliko
umrtvila da su kler i puk, pruajui im primjer, poticali i bodrili na
oholost, la i mrnju te da ako bi im tko dokazao da rade nepriline stvari, kako bi se opravdali i umanjili zla koja ine bez srama
kau da Manja braa ine jo i gore stvari.
Srce se zavidnog ovjeka ispunja jalom i podmuklou, a na prsa
kao oklop oblai zlobu i ludost (usp. Mudr 5,18; 1 Sol 5,8); kad
nevinom ovjeku iz zasjede oduzme ivot, kako je svoj zloin sakrio
od ljudi, tako misli da ni Bog ne vidi (usp. Ps 94,67). Zavidan ovjek u sebi nosi oaj te, predan opakostima svoje volje, tvrda srca
(usp. Ps 95,8; Heb 3,8) prezire sud Boji, umanjujui teinu pravedne osvete. Namjerni napad na istinu i njezino pretvaranje u la
on pripisuje otroumlju, mudrosti i krutom naravnom nagonu, koji
voli ono to mu je korisno i to ga veseli. Kao pravilo pravednosti
slijedi osjeaje svoje izopaene volje te tvrdi da je pravedno nemilosrdno progoniti one koji se s njime ne slau.
Ako ona66 zgrabi nekog ovjeka koji ima ili poloaj ili ovlasti
ili mo da progoni one koje mrzi, nee ga zaustaviti ni koplje ni
oklop67 (usp. Job 41,17); no u oima razboritih njegova e djela sasvim jasno pokazati krinku i priliku prijevare koja se protivi Kristu.
Naime kad netko bude mislio, rekao ili vjerovao da je sada pobono, sveto i pravedno ono to je uinio, ovaj e htjeti da se to proglasi
zloinom uvrede velianstva i zakona te hulom protiv Duha Svetoga
(usp. Mt 12,31; Lk 12,10).
Zaviu takve zlobe i rom, koja kvari i prodire, bili su zaraeni
i okaljani svi zaetnici i promicatelji este nevolje, a pogotovo oni
koji su se za vrijeme gospodina Bonifacija, nakon odstupanja generalnog ministra, pobrinuli za utamnienje mnoge svete brae iz
provincije Provanse te su estoko osudili nauk svetoga ovjeka Petra Ivana i potajice u tami, oskvrnuvi njegov grob, kao sluge tame
nanijeli uvredu njegovim kostima i ostacima.
Tada su mnogi uutjeli, sakrili se i udaljili se od njih, ne podnosei propast koju je nosio ma progonitelj; progonitelji su ih pritiskali
sve dok Bog nije poslao ovjeka koji je ljubio istinu, uitelja Arnalda
iz Villanove, lijenika, koji je razgovarao s kraljem Karlom, kraljem
Sicilije, te ga je nagovorio da generalnom ministru napie djelotvor66
Jo je uvijek rije o zavisti, op. prev.

Donosim doslovan prijevod latinskog teksta, koji se poneto razlikuje od hrvatske inaice, op. prev.
67
1324
no pismo za onu brau koja su podnosila nepravedne progone u

provinciji Provansi.
U tome mu je pismu obznanio da e se, ukoliko ubrzo po svojoj dunosti ne primijeni lijek za njihov nepravedni progon, svom
snagom pobrinuti da to uini prvosveenik. Ovaj spomenuti uitelj,
arko teei obnavljanju evaneoskog naina ivota, potajno je nagovorio gospodina Klementa, prvosveenika, da pred njim ohrabri
brata Rajmunda Gaufridia, brata Gvida iz Mirapice, brata Ubertina
Kasalskog68 i brata Bartolomeja Siccardia te ostale njihove drugove,
ljude sveta ivota i preslavna znanja, ak i po svjedoanstvu njihovih
neprijatelja, te da im pod poslunost strogo naredi da mu napismeno priope sve ono za to znaju i za to su saznali da se dogaa u
njihovu Redu, a da zahtijeva ispravljanje i obnovu.
To se dogodilo kako bi se ispunilo proroanstvo svetoga ovjeka
brata Ivana Parmskog, koji je izmeu ostalog navijetao i govorio
ovo: Morat e se prije obnove dogoditi sukob jezik i zasvirati u
svirale dogmi. Blizu je bio i poetak este nevolje za koju se smatra da je zavrila u dvadeset i osmoj godini od odricanja od papinske slube i utamnienja gospodina pape Celestina te ispunjenje
rijei koje je sv. Petar uputio Kristu: Pokrij im lice sramotom, da
trae tvoje ime, Gospodine69 (usp. Ps 83,17) i onoga to je Krist
odgovorio i rekao svojoj majci, koja ga je molila za obnovu evaneoskog naina ivota: Pustit e moj narod da ode samo pod jakom
rukom (usp. Izl 6,1; 7,26) te one proroke prie o seljaku i sv.
Martinu,70 koju je, prema svjedoanstvu brata Leona, sveti Franjo
esto i s velikim arom pripovijedao; elio je da se pod seljakom
razumije nezahvalni Red, a pod sv. Martinom prvosveenici, po
kojima se Red u konanici trebao poniziti i vratiti se priznavanju i
dranju naela svoje poniznosti.
Moda e onaj prvosveenik koji e ih protiv njihove volje vratiti
natrag i poniziti ih biti eljezni eki iz proroanstva koji e udariti i
razoriti mjedeni zatvor kako bi njegovi zatvorenici izali, a skrivena
svjetlost svjetiljke svima svijetlila (usp. Mt 5,15; Lk 8,16) te kako
bi se pokazala ljepota oltara skrivenog u zatvoru, kako bi sveti puk,
to ga je oznaio onaj koji vidi, stupio u navijeteno tajno svetite i
primio bijel kamen i novo ime iz njegove ruke (usp. Otk 2,17) te
68
Brat Ubertino bio je jedan od glavnih spiritualaca. U vremenu od kraja 1309. do
1312. godine bio je u Avignonu gdje je branio pokret spiritualaca, sjeanje na Petra
Olivija te obnovu Crkve i Reda. Mjesto i vrijeme njegove smrti nisu poznati.
69
Radi boljeg uklapanja u kontekst prevodim Gospodine, umjesto Jahve, op. prev.
70
U djelu Sulpicija Severa Vita beati Martini (ivot sv. Martina) rije je o nekom
Rusticiju (lat. Rusticius), a ne o seljaku (lat. rusticus), koji je sv. Martina na prijevaru
izvukao iz samostana kako bi ga izabrali za biskupa. Pria svetoga Franje poklapa se
samo u prijevari, dok ostalo odudara od prie o Rusticiju.
1325
kako bi orao sa svojim mladima utekao u peinu (usp. Iz 2,21) da bi

vladao u miru na skriven nain.
Na poetku este bitke kao da je od Krista Sunca sinula nova
zraka istine i milosti te je u raznim krajevima stvorio i nainio mnoge istinske i vjerne sljedbenike i ljubitelje svoga novoga ivota. Jednako tako, iz samoga pakla i od kneza tame, poput razbojnikog su
maa izali najprljaviji mukarci i ene, okaljani neizrecivom herezom slobodnog duha koji su avlu predali mnoge due.
Naime i u ono vrijeme kada je Bog na svijet poslao preslavne i
apostolske ljude Dominika i Franju avao je poslao Almarika,
po kojemu je mnoge unitio i odvukao u najprljaviju sljedbu antikristovskog slobodnog duha, koja je tada po slavnom francuskom
kralju Filipu, kada je uitelj Raidolfo naredio da ih se dokazima i
mjerodavnim svjedoanstvima uvjeri i opovrgne, ugaena i iskorijenjena; no sada je, kada se pribliava vrijeme obnove Kristova ivota,
ponovno oivjela te je po bratu Ubertinu, na zapovijed prvosveenika71 ili njegova poslanika, u kratkome roku otkrivena, pobijena i
iskorijenjena, barem to se tie njegove dunosti; to se prije njega
nije usudio uiniti nijedan istraitelj.
On je iz pobonosti i strahopotovanja koje je u srcu osjeao prema Franji, obnovitelju Kristova ivota, boravio na gori La Verna, na
kojoj se serafin, koji je izgledao poput ranjenog Krista, ukazao sv.
Franji te ga je probo i zadao mu pet rana, uinivi ga tako slinim
Kristu; novim ga je udom, za kakvo se nikada prije nije ulo ni kod
jednog sveca, uinio dostojnim da ga svi vjernici Crkve na jedinstven nain tuju i nasljeduju.
Naime ondje je duh Isusa Krista pomazao spomenutog brata Ubertina te je slavu, koju je ovaj prije besplatno bio primio od
Krista, preobrazio u veu; na toj je gori u nekoliko dana napisao
kratku i pobonu knjigu o roenju, ivotu, propovijedanju, smrti,
uskrsnuu, uzaau, poslanju Duha Svetoga, upravljanju Crkvom
i kraljevstvu slave Isusa Krista koja je sadravala te vjerno i isto
objanjavala Kristovu mudrost i svjetlost, kao da ju je iznjedrila Njegova mudrost, po Njegovoj volji, prostodunima nunu, a mudrima
korisnu.
ovjek koji je donio onu zlobnu sljedbu slobode u Italiju bio je
onaj preuzetni i od avla gonjeni Gerard Cicarello, prvi osniva one
brae koja se nazivaju apostolima. Jedan od njegovih uenika bio je
neki Stjepan, kojeg je zaludio avao i koji je iz vlastite zlobe zapoeo, provodio i spremno propovijedao onu kugu. Njega su spalila
braa Propovjednici dok je njegov uitelj jo bio iv.
71
Rije je o Klementu V.
1326
Nakon njih je doao Dolcino, kojeg je napastovao i izbezumio

avao, dvostruko zaraen drugim otrovom; njegovu je opasnu obmanu, mnogo godina prije nego to se spomenuti Dolcino pojavio
ili po imenu bio poznat meu kranima, u molitvi uo neki sluga
Boji iz prekomorskih krajeva; on je vidio itavu njegovu buduu
obmanu te svretak i progon koji e podnijeti zajedno sa svima onima koji budu pristajali uza nj. Od anel je doznao ime onoga zlobnoga anela koji je zaposjeo njega i njegova uitelja. Naime jedan te
isti zloduh, po imenu Furio, koji je zaposjeo njega, bio je zaposjeo i
njegova uitelja Gerarda te ga je izbezumio i naveo da izvri sve one
novotarije koje je izmislio.
Naime i sveti se ovjek brat Leon, drug blaenoga Franje, kada
ih je prvi put vidio, zapanjio od straha i rekao: Ovo su oni apostoli
sotone za koje je na otac sveti Franjo najavio da e doi; oni e, i
sami zavedeni, zavesti mnoge; oholo e govoriti i ivjeti poput ivotinja te e napadati duh Kristove poniznosti i poslunosti. ivei u
dokolici, rastrat e se po gradovima i utvrdama, a uiteljica e im
biti vlastita volja; uvlait e se u kue i zaplest e se u prisnosti sa
enama (usp. 2 Tim 3,6); pouavat e, iako su neuki, a lieni istine
pripremat e put lai te e la prihvatiti na mjesto istine. Jao svijetu!
(usp. Mt 18,7) jer zlo e se uzdii sa svih strana nakon to se pojave
takvi apostoli.
Naime i neki je Bentevenga iz one sljedbe apostol uao u Red
manje brae te je posijao najprljaviju kugu duha avolske slobode u
provinciji blaenoga Franje. On je izvana nosio krinku tako asnog
ponaanja da je zbog glasa velike svetosti koji ga je pratio k sebi
privukao mnoge svjetovanjake, redovnike i klerike.
On je lukavim rijeima izigrao mnoge duhovne ljude te se, zaslijepljen oholou zbog svog ugleda, hvalisao kako u spoznaji Bojih
otajstava sve nadmauje, a ak se nije bojao ni pred samim bratom
Ubertinom, kao pred nekim tko slabije razumije, izlagati sitniave
pojedinosti svoje ludosti. Kada ih je ovaj kao katolik uo, razborito
je prikrio svoje pravo miljenje te je, u elji da podmukle korake
one zmije uini javno poznatima, a njene zasjede kako ne bi jo
nekoga zatrovala iznese na vidjelo, pred razboritim i vjerodostojnim svjedocima, pretvarajui se da eli sluati njegov nauk, navede
ga da izrazi svoje miljenje; to je uinio tako razborito i tako oprezno da je ovaj pred onim otroumnim ljudima, za koje je vjerovao
kako su mu odani, izbacio iz sebe sav otrov koji je skriven nosio u
sebi. Tada je brat Ubertino po njegovim rijeima i njemu samome
i svima ostalima pokazao u kakvoj je sramotnoj zabludi bio i jo
uvijek se nalazi. Od toga je trena, zbunivi se, izgubio i dobar glas
i drskost i mo te je bio prisiljen otkriti ludosti i zablude svojih
sljedbenika.
1327
Ovaj je brat Ubertino, obitavajui na gori La Verna u toskanskoj

provinciji, odan osnivau, kao vjeran svjedok prve i posljednje savrenosti Pravila te iskren i vatren propovjednik evaneoske istine,
primjerom svoga ivota i snagom rijei ohrabrio te za isto i vjerno
obdravanje obeane savrenosti zapalio mnoge u Redu, a naroito
one u provincijama Toskane, Marche i Spoletske doline.
Zbog istinske ljubavi i spokoja u kojem je uivao, prianjajui
samo uz Boga i nebeske stvari i pristajui uza savjete svetih ljudi,
kako bi pruio potporu duhovnim ljudima i onoj brai koja su od
neprijatelja u Toskani i Spoletskoj dolini mnogo toga trpjela, namjerno se izloio mnogim mukama i nevoljama.
Naime nakon to su ga mnogi optuili te su ga njegovi neprijatelji ocrnili pred gospodinom slavne uspomene papom Benediktom,
te ga je taj isti gospodin na njihove uporne molbe pozvao u Rim,
uz Kristovu je zatitu i pomo na udesan nain osloboen od lanih optubi koje su mu namjestili i od zamki koje su mu u zasjedi
postavili. Nakon nekoliko dana, bez njegova znanja, stanovnici su
Perue k spomenutom prvosveeniku poslali posebne izaslanike,
kojima je bilo zapovjeeno da prije svega od tog istog gospodina
zatrae dvije stvari: prvo, da im se udostoji vratiti svjetlo koje ih
vodi i obasjava brata Ubertina koji je rasvijetlio itav njihov
grad i na poseban ih nain vukao prema Bogu; drugo, da velikoduno nude sami sebe i svoj grad njemu kao ocu i gospodaru, ponizno molei da ne odgaa svoj dolazak kako bi ondje boravio sa
svojom braom gospodom kardinalima. On se nasmija te im ree:
Brata ste Ubertina pretpostavili nama i naoj brai; time ste pokazali da nas malo ljubite, a oni mu rekoe: Pokazujemo koliko
duhovne stvari pretpostavljamo svjetovnima, jer vas i njega vjerno
i revno ljubimo.
Budui da je on morao podnijeti zasjede, udare i napade este
nevolje i bitke, Gospodin mu je otvorio vrata Pisma, podario mu
je otru i jasnu mo rasuivanja te ga je ispunio vodom mudrosti
Krista Spasitelja (usp. Sir 15,3) kako bi ieznuli dokazi neprijatelj
pred licem njegovim, kao tama pred licem Sunca. To je bilo oito svima prije koncila, na koncilu i nakon koncila, jer je on jedan,
sam snano pobijedio etu od trideset tisua izabranih (usp. 2 Mak
12,23), mree je sofizama rastrgao poput niti pauine, a prividne je
dokaze i spise pobio istinitim rijeima svima na oigled te nisu uspijevali u zamku zaplesti nevine koliko god da su ga ispitivali.
Braa pak, teko podnosei pismene odgovore koje su sazvana braa,72 iz poslunosti i prema naredbi, predala prvosveeniku,
72
Rije je o ranije spomenutoj brai koju je Klement V. sazvao na nagovor uitelja
Arnalda iz Villanove.
1328
poela su ih napadati i klevetati na brojne razliite naine, voditi

istrage o njima i onima koji su im bili privreni te pred sluateljima i
prvosveenikom izlagati razne spise protiv njih, vodei se u napadu
vie snanim osjeajima nego razumom. Zato je prvosveenik poeo
sumnjati u njih, a naroito zbog toga to je, u njihovoj odsutnosti,
pitao i brino ispitao generalnog ministra i sve one pomonike generalnog ministra koje je bio pozvao, o ugledu one brae koju je bio
sazvao te o njihovim prilikama, ivotu i marljivosti, a pogotovo o
bratu Ubertinu, jer je bio Talijan.
Iako su posvjedoili da su svi oni nepokolebljivi u vjeri i dobrim
obiajima te da su vrlo poznati po svojem znanju, na poseban su mu
nain pohvalili brata Ubertina, o kojem se posebno raspitivao. Stoga je njegova elja bila da na sudu nita od onoga to generalni ministar ili bilo tko iz Reda izlae protiv one brae koju je bio sazvao,
nema nikakvu snagu.
Zbog ovoga su braa jo vie poludjela te su umjesto poslunosti u skladu s kojom su se morali ponaati u tolikoj mjeri propovijedala da je progon i napad na njih, kao na one koji razaraju i
ocrnjuju Red, jutarnja i veernja prinosnica (usp. 2 Kr 16,15) da
se jedan od njih nije sramio javno priznati kako je otrovao brata
Rajmunda Gaufridia, brata Gvida iz Mirapice, brata Bartolomeja Siccardia i jo nekog brata, i to na tako ohol nain da je glas o
tome ispunio gotovo itavu Kuriju. Naime i sam se prvosveenik
vie puta, a osobito na Vienskom koncilu, poalio na neposlunost i
nepotovanje brae.
Kada bi se tko htio samo i dotaknuti svih pojedinanih dogaaja koji su se odvijali za vrijeme ove este nevolje a da ne kaem
objasniti ih trebao bi ispuniti mnogo papira. Naime kada bi se
objanjavalo samo ono to su uinila braa Ubertino i Bonagracije,
ni u jedan veliki svezak ne bi stalo kako se on u svakom okraju
rijei pred bratom Ubertinom predavao i zbog toga sve vie ludio.
Gospodin papa Klement, iako je bio blag i skroman ovjek, vrlo
spor na srdbu, uznemirio se zbog njegovih rijei te ga je dao izbaciti iz Kurije i zatvoriti kako se vie ne bi mijeao u takve sporove.
On je pak, nakon to je prvosveenik umro, odmah prekrio
zapovijed koja mu je bila nametnuta te je doao u Lyon. Kada ga
je ondje ostijski kardinal, gospodin dobre uspomene, ukorio zbog
neposlunosti, koju je pokazivao i u sporovima, u koje je ulazio pod
izlikom da brani Red, on mu odgovori: Gospodine, primite na
znanje ovu istinu da, ak i kad bih trebao biti osuen zbog toga,
ja moram obraniti Red od svih nepravdi koje su braa sazvana od
prvosveenika i svi oni koji su njemu privreni, kao i oni koji brane
nauk Petra Ivana, begini i fratieli te svi njima slini nanijeli Redu,
kao da posluati prvosveenika, odgovoriti istinu na ono to ga gos-
1329
podin i pastir pita te iz ljubavi braniti istinu i gajiti ponizne osjeaje

znai Redu nanijeti stranu i neuvenu uvredu!
Ako je naime red ono to uva postojee stvari, a sigurna zatita i ustrojstvo reda zahtijevaju da stado bude podreeno pastiru, a
udovi glavi, ako se bilo tko usudi ozloglasiti i eati za osvetom onima koji su posluni pastiru i podreeni glavi, na sud dovoditi lane
svjedoke, varljivo i prijetvorno hvatati u zamke, ubijati otrovom te
namjerno braniti nepravedno kao pravedno i neistinito kao istinito,
to e bez sumnje predstavljati izvrtanje stanja svakog dobrog reda
i ruenje njegova postojanja; takav e smatrati da osvetu ne moe
zadovoljiti nita drugo doli da se trai s Hamanom Agaaninom
(usp. Est 3,1; 8,3; 9,6) na nepravedan i varljiv nain, u pogrdi i
boli, potpuno istrebljenje potlaenih.
Zbog toga e kralj no ove nevolje provesti bez sna te e, kada se
uplete istina reda, najprije Hamana zapasti kazna koju je bio namijenio Mordokaju (usp. Est 7,10), a kraljevo e se srce izmijeniti te
e na najpravedniji nain okrenuti kaznu protiv onih koji su druge
nepravedno napadali i, pred oima suca pravednosti, kojemu se ne
svia nita to prekorauje granice jednakosti, otvorit e malenima
izvor milosra, a onima koji su bez razloga mrzili i napadali pravednost njegova zakona, gledajui ih izdaleka, milosrdno e narediti da
prime ono to je posijano u vrtnjama est vremen, kao i plodove
svojega sjemena u sedmoj vrtnji kako bi razmotrili i razlikovali promjene vremen, u kojima su se, kreui se unatrag, od nebeskih
stvari okrenuli prema zemaljskim, od najviih prema najniim, od
nepropadljivih prema propadljivim te od vjenih prema prolaznim
i vremenitim.
Meu onima koji preostanu ponizni e biti blagoslovljeni te e
rod donositi i u starosti i bit e jako strpljivi, kako bi navijetali (usp.
Ps 92 1516). Naime pravedan e narod svetih poput makljena produbiti svoje korijene i rairiti grane (usp. Sir 24,14.16) te e cvasti
kao palma, rodit e plodom i poput dolina obilovat e itom, pjevat
e i izgovarati himne (usp. Ps 92, 13).
Kako bi se pak shvatilo na koji su se nain od istine, pravednosti,
pobonosti i ljubavi, naroito u petoj i estoj nevolji, udaljili svi oni
koji su progonili one koji su svom snagom nastojali uzdii se i slijediti nakanu i savrenstvo osnivaa, kao i malenost, nesavrenosti te
nedostaci i neznanje onih koji su progon podnosili, u velikoj mjeri
pomae poznavanje istine o povijesti tih dogaaja. No kako bi se
osjetilo da su poniznost, ljubav prema istini i njezino ispovijedanje
djelo kranske savrenosti po kojoj se velia Boga i stvara naklonost prema smilovanju i opratanju kao i prema posjedovanju
osjeaja poniznosti, ljubavi prema istini te njezinom ispovijedanju
u svemu i svugdje zaista pomae i ispunja svom snagom usmjeriti
1330
sve srce, svu pamet, sve osjeaje i sav trud (usp. Lk 10,27) prema
onome to se zahtijeva kako bi Krist sigurno boravio u nama te kako
bismo zadobili i ustrajno zadrali neotuiv posjed njegova Duha.
Spaeni od est nevolja molimo da nas u sedmoj izbavi od zla (usp.
Mt 6,13). Amen.
Eto, na tvoj sam zahtjev, koji sam duan potivati iz vie razloga,
kao to si traio, ispriao prole nevolje Reda prema onome to sam
uo od onih koji su ih podnijeli te sam spomenuo neke od onih
stvari koje sam doznao iz etiriju legendi koje sam vidio i proitao,
iako ni dobro ni redom ni onako dolino kako bi trebalo, jer niti
posjedujem niti sam nauio govorniko umijee ni pravila, a ipak
vjerno, te tako da sam zaista mnoge stvari namjerno izostavio kako
bi ti koji bolje poznaje ono to zahtijeva, nadopunio te ispravio ili
unitio ono to je iz neznanja reeno na manjkav i neodgovarajui
nain, budui da si od Boga primio i posjeduje izvrsno pamenje,
znanje, pamet te umijee govorenja i pisanja.
Jahve, uo sam za slavu tvoju i uplaio se (usp. Hab 3,2); pogledao sam djela tvoja i preplaio se (usp. Prop 7,13), znamenje i
udesa neprijateljske snage i zapanjio sam se: ogroman porod stogodinjakinje i poroajne bolove djevice,73 prije nego to se esta
[nevolja, op. prev.] pretvorila u sedmu to slijedi, golubica u gavrana, gavran u zmiju, zmija u ognjenog gutera; trovanje smokve
i izvora ive vode, promjenu pijevca u Baziliska vezanog za blato i
pokolj ptica na njegov pogled;74 bezbonost grada, zbrku, kretanje,
govor i pjesmu neistih i nepojmljivih kipova; preseljenje bez kretanja, dobrovoljno ropstvo, skrivenu i nevidljivu brigu; kraljevstvo
podzemlja proireno do granica sinova Bojih, hrabre natjerane u
bijeg, djecu u ropstvo, a bogate svedene na siromatvo; poludjele
mudrace, razborite pogoene bezumljem i podlone ismijavanju te
one koji su navikli obilovati dobrima kako trunu u zlima i zbog toga
ne tuguju.
Dokle e, Jahve, snani borac, koji je pobijedio smrt i kneza smrti te je slomio vrata zida i oplijenio njegovo kraljevstvo, naputen
vikati u svojim udovima,75 a da ti ne uje? Vikati k tebi Nasilje!
a da ti ne spasi? Zato mu nepravdu iznosi pred oi, zato gleda
nasilje? Pljaka je i nasilje pred njim (usp. Hab 1,23), zato gleda
one to preziru i uti kad zlikovac gazi pravednijeg od sebe? Postupa s ljudima kao s morskim ribama, kao s gmazovima to nemaju
vou (usp. Hab 1,1314). Raspra je, razmirica bjesni. Zakon je iz73
Stogodinja djevica vjerojatno predstavlja Red manje brae.

Bazilisk je mitsko udovite, spoj zmije, pijetla i abe, iji su pogled i dah smrtonosni, op. prev.
75
Snani je borac uskrsli Krist, a udovi su njegova tijela braa spiritualci.
74
1331
gubio snagu, a pravda se ni na as ne pomalja. Da, zlikovac progoni

pravednika, pravo je stoga izopaeno. Obazrite se na narode, pogledajte, udite se, zapanjite! Jer u vae dane inim djelo u koje ne biste vjerovali da vam ga tko ispria (usp. Hab 1,35), jer, gle, iz stijene u dolini planuo je oganj kao navjetaj suda i glog se zapalio (Suci
9,15), okrenuo se protiv stanovnika stijene (usp. Iz 42,11); lica su
im spaljena, koa im je popucala i postala je poput drveta (usp. Job
7,5); oganj je proirio svoj plamen i prodro je umu (usp. Ps 83,15;
Sir 28,12; Ez 21,3); u okruju su strah i slabost sruile oholost i
hrabrost, a razdvojeno jedinstvo bezbonika nee preivjeti. Pravda
i sud su postavili prijesto (usp. Ps 9,8), jer kraljeva ast ljubi sud.
Postavit u ree la i djela zablude u krug te e se zatvoriti.
Probudit u jednu zmiju, koja e rairiti svoja krila prema zapadu,
jugu i sjeveru; uzdii e se i ponizit e mnoge ohole; slijedi napad
miljenja podboden maem i pomiljat e da promijeni blagdane i
Zakon (usp. Dn 7,25) i uredbe drevnih te e iskvariti narav, zakon
i evanelje; sruit e mlade i stare, prostodune i mudre, bogate i
siromane, slobodne i robove, nadreene i podreene u zlobi i poudi te emo svi sii u bezdan.
Nakon toga e nam se smilovati Bog na i bit emo spaeni (usp.
Ps 67,2) te e ga hvaliti i slijediti roene od Eve i ljubit e one koji
ga nasljeduju, a bit e i zaraza, ludosti i progona sotone. Protiv
njega e biti duh Isusov i njegovih proroka te bijeda i vapaji siromanih, kao i molitve poniznih, kad ustane zmija kako bi zavladala;
kada bude mislio da vlada zmaj, zvijer (usp. Otk 16,13), besramni
tiranin, ovjek lai, sin propasti, tada Krist vlada, Krist vlada! Amen.
Iz razumijevanja76 onoga to je prolo i onoga to slijedi shvaa
se jecanje golubice, koja je, nakon prolih stvari, znak te pogoena
utei govori: Zmije vie nema, doao je Fi,77 stijena Fi, zmija Fi,
mudrost, kraj, slovo, duh, Fi stijena, Fi zmija, Fi zavretak este
bitke, smrt i ivot, u pepelu i kostrijeti i krvi (usp. Mt 11,21; Lk
10,13), istina mira, la, zla prijete dobrima, a dvostruka zla zlima,
svetost, gnuanje, pojavit e se silna oluja (usp. Ps 49,3) i veliki sukob svjedok i zvijeri, koju e Krist ubiti dahom svojih usta (usp.
2 Sol 2,8); iz ludosti mudrost, iz stijene e ustati jaganjac (usp. Iz
16,1), u kojem e biti promjena prijestolja, nakon ega bolje primi
ve napisani kraj.
Drugi kota mora, kraj drugoga vijeka, trei kota postavlja zaetak zraka; stoji djevianski porod, sjaji prvo uskrsnue; staro e
proi, Ilijina e hebrejska kola proi vjekovima (usp. 2 Kr 2,1112);
76
Unato naslovu iz kodeksa D: de aliquibus versibus pulcherrimis (o nekim vrlo
lijepim stihovima), dio koji slijedi teko je razumjeti.
77
Golubica najprije zaziva Fi (Franju), a zatim svaki Fi oznaava kraj (lat. finis).
1332
u lijepom nebeskom svjetlu, za vladavine daha Rijei, prestat e napor slova; ljubav i okus mudrosti pouit e sve stvari; Rije i milostiv Duh bit e uitelj; u djevice nema valova ni mjesenice raskoi;
odjevena u isti batist,78 gledat e dolazak jaganjca s nebesa, za koji
je svetima obeano da e se dogoditi na svretku; ona e ga sretno
primiti i, povuena uvis, slijediti u sveto kraljevstvo slave kako bi se
sjedinila s Rijeju.
Fi [] je digama, sainjenog od dvije game [, tj. F], koje
oznaavaju broj est; u grkom je alfabetu dvadeset i prvo slovo i
prethodi grkome ; ovo je pak slovo X u latinskoj abecedi dvadeset i prvo, a nakon njega slijedi Y, to je kod Grka Fi.79 Ovaj Fi
oznaava Franju, ije su siromatvo, poniznost i poslunost u esto
doba Crkve u mnogo navrata i na mnogo naina (usp. Heb 1,1)
napadali zmija, koja se strovalila s nebesa, te njegovi vlastiti i oni
izvana. Tako e i Crkva u tome istome vremenu pretrpjeti napade
od te iste zmije kao i razne teke ratove od onih koji se nazivaju
njegovom obitelji te ele oholo i na tjelesan nain zavladati njome i
u njoj, bili oni svjetovni krani ili klerici.
Oni su naznaeni u loim vladarima, a naroito u caru Fried
richu,80 koji je vladao u vrijeme svetoga Franje, te u Saladinu i Tatarima, koji su u vrijeme svetoga Dominika i Franje zauzeli Aziju te
su poinili nebrojena zla u svijetu. Saladin u Jeruzalemskom kraljevstvu, a Tatari na istoku, koji su se prekomjerno namnoili te sada
zapovijedaju u Aziji, Africi i u nemalom dijelu Europe te ekaju da
Jordan dotee do njihovih obala. Kada pak ustane stara zmija u sinu
propasti (usp. Otk 12,9; 2 Sol 2,3) kako bi zavladala, bit e tada
tolika nevolja kakve nije bilo od postanka svijeta (usp. Mt 24,21); u
slovu nevolje nakon nje, u Fi one koje joj prethode, kao u petak,
kada buja nepravda, pogotovo u onima koji nose znakove pravde,
a nedostatak se vjere i ljubavi gotovo u svima pokazuje. Umnoavanje ispraznog znanja uuljalo se na mjesto tovanja pobonosti
u onima to tuguju, a udnju da budu na glasu znanja gorljivo i
bez srama prihvaaju oni koji su obeali da e uvijek traiti i ljubiti
samo Krista i to raspetoga (usp. 1 Kor 2,2). Razdori i podjele meu
svjetovnjacima, klericima i redovnicima; umnaanje sukoba u kranstvu; otpadnitvo i udaljavanje od jedne i od druge vlasti; nedostatak kreposti, smanjenje broja svetih; putanje sotone (usp. Otk
20,7) koje se u svemu ovome oituje vie nego obino umnaa78
Fino laneno ili vuneno tkanje, op. prev.

Nakon u alfabetu slijedi , a ne , no u latinskim kodeksima svaki put pie
Fy, op. prev.
80
Friedrich II., unuk Friedricha I. Barbarosse; za cara ga je okrunio Honorije III.
1220, a izopio ga je Inocent IV. godine 1245. Umro je 1250.
79
1333
nje zabluda hereza; podjela Reda manje brae koju je predvidio i

navijestio sveti Franjo. Tu e podjelu ubrzo slijediti protukranski
progon, prema prorokoj propovijedi spomenutog sveca; Ilija e sve
opet staviti na svoje mjesto (usp. Mk 9,12); u Fi koji slijedi nakon
potpuno i savreno umnaanje serafinskog stanja meu Hebrejima,
Grcima i Latinima.
No kako bi se upoznalo ludost, bijes, okrutnost i zlobu najzajedljivijeg i najoholijeg Lucifera, moraju se spomenuti neke pojedinosti
ono to je uinio u svetinji nad svetinjama (usp. Izl 26,34; Lev
10,17) te u kraljevstvu, u itavom francuskom domu, u Redu manje, tj. ponizne brae, koji se suprotstavlja oholom Luciferu; no o
dvije stvari trenutno nita, ve jednim dijelom treba dotaknuti samo
ono tree to nedostaje.
Naime kada je prvosveenik na Vienski koncil [sazvao, op.
prev.] svete biskupe, vjete u kanonskom pravu, i mnoge uitelje
svete teologije kako bi uli i ispitali ono to su izuzeta braa81
Ubertino i njegovi drugovi u skladu s naredbom koju su od njega
primila, predlagala za obnovu cijeloga Reda, ukazali su na takvu
okrutnost i takvu mrnju prema njima samima i onima koji su im
bili privreni u Provansi, u Toskani i u Spoletskoj dolini, da je svima bilo oito kako su vrlo malo ili uope nisu potivali poslunost
prema prvosveeniku i njegov ugled. Iskazivali su im tako neumoljivu mrnju da su raznim progonstvima bili prisiljeni udaljiti se od
zajednitva s braom i razdvojiti se od njih, jer bili su prisiljeni ili od
progonitelja podnijeti smrt ili pred licem i vladavinom progonitelja
pobjei (usp. Ps 43,17).
Iako su veliki ljudi, koji su iz pobonosti ljubili njih i Red, zamolili brau koja su zahtijevala obnovu da se prekine ta podjela i sukob
rijei, a ona su iskrena srca odgovorila da su spremna na sve ono
to mogu uiniti bez smrtnoga grijeha, ispuniti elje brae i s njima
se sloiti, ukoliko ne bude zadrke s druge strane, nikada ih nisu
uspjeli nagovoriti niti kardinali niti tko drugi da na bilo koji nain
pristanu na obnovu Pravila.
Uporno su za sebe tvrdili kako obdravaju Pravilo te ak i vie
od Pravila i da ni na koji nain niti po nakani osnivaa, budui
da oni sami razumiju Pravilo jednako dobro kao i osniva, niti po
objanjenju etiriju uitelja, niti po papinskim deklaracijama, niti po
Konstitucijama brata Bonaventure82 ili po rijeima bilo koga drugo81
Rije je o onoj brai koju je sazvao papa i koju je izuzeo iz poslunosti generalnom ministru.
82
Objanjenje je Expositio quatuor Magistrorum super Regulam Fratrum minorum
(Izlaganje etiriju uitelja o Pravilu manje brae). Tri su glavne papinske deklaracije:
Quo elongati Grgura IX., Ordinem vestrum Inocenta IV. i Exiit qui seminat Nikole III. Konstitucije brata Bonaventure jesu Constitutiones Generales Narbonenses.
1334
ga, koliko god bio velik ne namjeravaju prihvatiti nikakvu obnovu,

budui da mu nikakva obnova ni u kojem dijelu nije potrebna te da
Red u tome trenutku ivi savrenije nego ikada prije.
Nakon toga su pokrenuli parnicu te je izdana etvrta papinska
deklaracija,83 koja je u usporedbi s ostalima poput orla u letu te
se najvie pribliava osnivaevoj nakani. Bit ove deklaracije biskupi
su i uitelji izvukli iz onoga to je brat Ubertino predlagao za sebe
i svoje drugove. Zbog toga je ta deklaracija itavom Redu, iako ju
je prividno prihvatio, u dui i srcu zapravo bila mrska. Iz toga su se
razloga pobrinuli da im gospodin papa Ivan, nasljednik gospodina
Klementa, odmah izda drugu, u kojoj se doputaju spremita hrane,
itnice te spremita ulja, to je ona prva sve zabranjivala.
U meuvremenu pak, prije nego to je Klement, papa dobre uspomene, zatvorio ovo pitanje, braa iz Toskane, budui da su vidjela
i sa sigurnou osjeala kako su protiv njih usmjerene mrnja i zavist
brae, koja uope ne mare za odluke prvosveenika, ve ude za
njihovom smru i istrebljenjem, nakon to su se posavjetovala s jednim svetim i vrlo mudrim ovjekom, gospodinom po imenu Martin,
regularnim kanonikom, rodom iz Siene, razmiljala su o tome da
pobjegnu.
Naime gospodin Martin, nakon to je uo, a jednim dijelom i
vidio nasilni mete brae, budui da je poznavao onu brau koja su
podnosila progon, te je sa sigurnou znao da imaju i da su uvijek
imala svet nain ivota i svetu namjeru, ree im: Brao, vjerujte mi,
oni vas izgone i ne sluaju crkvenu vlast. Naprotiv, namjerno je napadaju. Kad biste bili i samo trojica, mogli biste izabrati generala. Ja
sam spreman pred prvosveenikom i svim kardinalima te pred bilo
kojim mudrim ljudima dokazati da je vae odjeljivanje od njih sveto
i pravedno te da e izbor koji budete uinili biti ispravan i u skladu
s propisima Crkve.
Povjerovali su u ono to im je savjetovao ovaj mudar i pravedan
ovjek, koji nije poznavao sve okolnosti te potekoe, te su sebi izabrali generala i ostale nadreene u skladu s Pravilom; to je uzrokovalo sablazan nad njima i svim njihovim drugovima.
Prvosveenik i svi kardinali, ak i oni koji su podupirali njihova
nastojanja, uznemirili su se te im je bilo lako povjerovati u sve one
loe stvari koje su o njima na sudu izlagali njihovi protivnici. Iako su
oni pred smrt gospodina Klementa poslali pismo u kojem su izjavili
da su spremni u svakom pogledu biti posluni njegovom oinstvu i
podloiti se ispravljanju, to pismo ipak nije stiglo do prvosveenika, jer ga oni koji su ih podupirali, nakon takvog njihova postupka
nisu htjeli predati. Tako ni njihovi izaslanici, koje su braa uhitila i
83
Rije je o deklaraciji Klementa V. Exivi de Paradiso.
1335
utamniila poput heretika i izopenika, nisu uspjeli doi pred gospodina papu Ivana.
Braa koja su pred sluateljima i drugim nadreenima ocrnjivala
izuzete i one koji su zahtijevali obnovu meu drugim su optubama govorila: Oni zahtijevaju obnovu, a oblae se i ive slobodnije
nego mi. Braa koja su zahtijevala obnovu potaknuta su da obuku
jeftine habite te da u slovo ive ono to zahtijevaju. Zbog toga su
braa osjeala jo veu gorinu te su nadodali negodovanje na negodovanje i mrnju na mrnju. Njima su se pak obinost habita, siromaan nain ivota i oskudica toliko poeli sviati da su se duhom i
tijelom radovali i uivali u tim stvarima te su hvalili Boga to ih je na
taj nain vratio na istinsko obdravanje Pravila.
Po svretku Koncila poloaj je brae ostao neodreen; iako su
biskupi i uitelji izdali zakljuak u kojem je bilo rijeeno osamdeset pitanja, odnosno nedoumica koje su se povlaile oko teksta
Pravila, gospodin je papa u svojoj vlasti zadrao konano rjeenje
toga pitanja. Braa su teko podnosila, tovie nisu mogla podnijeti pogled na onu brau koja su bila promijenila habite i zahtijevala
obnovu. Stoga su ovi, budui da su iz iskustva nauili kako im
prijeti tjelesna opasnost ukoliko ostanu zajedno s braom, blizu
Malausae pronali neku crkvu na osami blizu koje su se nalazile
spilje i voda; ondje su se, uz doputenje vlasnika te crkve, ponovno
sakupila ona izdvojena braa, ivei u istinskom i istom obdravanju Pravila.
Sljedee su se zime zadrali u samostanu sv. Lazara u Avignonu,
sve dok prvosveenik nije donio i izdao konanu odluku. Tada je
svima, najstroe to je mogao, naredio da svi jednoduno nastoje
uvati svoje Pravilo prema deklaraciji koju su na Koncilu po njegovoj naredbi izdali biskupi i uitelji, zapovijedajui ministrima i
kustodima da blagonaklono i s ljubavlju postupaju s onom braom
koju je bio sazvao kao i sa svima ostalima koji su im po itavom
Redu privreni, kao s istinskim i poslunim njegovim sinovima, jer
su kao dobri sinovi Crkve ispunili svoju poslunost.
Zbog toga je naredio da im nadreeni i sva druga braa iskazuju
potovanje, da vie od ostalih napreduju u slubama Reda te da im
se iskazuje vea ast. Njima je pak naredio da ponizno sluaju svoje
nadreene, da se trude zajedno ivjeti u miru i slozi, da svom snagom uvaju deklaraciju i da se ponaaju tako da se, s njihove strane,
ubudue svaka sablazan te svaka svaa i podjela umiri i okona; i
tako ih otpusti.
No brat Ubertino tada u ime svih viknu prema gospodinu prvosveeniku, navodei rijei psalmista: Uzvrati svojem sluzi; po
rijei svojoj vrati mi ivot! (usp. Ps 118,17.25), podsjeajui kako
su zbog poslunosti prema njemu, kao to mu je bilo poznato, pod-
1336
nijeli mnoge teke nevolje te da e ubudue pretrpjeti jo mnoge

i to tee, osim ako u skladu s vrstim obeanjem koje im je bio
dao ne prui odgovarajui lijek po kojem bi oni koji ele obdravati Pravilo na nain koji je nuan za spasenje, a koji im je predan
u deklaraciji, koju su biskupi i uitelji po njegovoj naredbi izdali na
koncilu, imali prikladnu i dolinu zatitu i obranu od nepravednih
optubi i nasilja za koje je oito kako e im ga nanijeti oni koji se
ne budu htjeli drati spasonosnoga naina odreenog deklaracijom,
nego e ga namjerno kriti, dok e ga u drugima napadati i progoniti; a da e, ako to propusti ili odbije uiniti, Bog od njega traiti
raun za krv dua svih onih (usp. Lk 11,51; Ez 3,18) koji budu nepravedno mueni i potlaeni.
Prvosveenik je pak pokazao kako se pouzdaje u poslunost brae te je ono to je brat Ubertino estoko zahtijevao kako bi se budue sablazni sasjekle u korijenu odbio uiniti, jer se nije htio zamjeriti
brai. Sva su pak braa, prema zapovijedi gospodina pape, napustila
Kuriju i spremnog su duha bili posluni svojim nadreenima te su
strpljivo podnosili nepravde koje su im se, protivno Bojoj i prvosveenikovoj zapovijedi, nanosile.
Kada je pak prvosveenik umro, poeli su s njima tako grubo
i tako okrutno postupati, napadati ih na varljive i lukave naine,
uzrokovati im duhovne i tjelesne nevolje, prisiljavati ih pomou
zapovijedi, propis te nemilosrdnih i strogih pokora na ono to se
protivilo Pravilu i deklaraciji te ih na raznovrsne naine progoniti i
muiti, da su odluili popustiti njihovoj podivljaloj zlobi i napustiti
nepodnoljivi teret njihove okrutne i tiranske vladavine.
Kakve su i kolike muke podnijeli i kako su nemilosrdno i okrutno s njima postupali, mogu objasniti samo oni koji su bili pogaeni
i jecali u njihovom vrlo gorkom progonu, jer samo onaj tko neto
iskusi moe o tome dati vjerodostojno i sigurno svjedoanstvo! Od
onoga to su pretrpjeli nauili su (usp. Heb 5,8) da je onima koji
ih mrze i progone poticaj prije stizao od zloduh nego po nekom
ljudskom djelovanju.
Nakon to su se odijelili od brae koja su ih progonila, povukli
su se u samostane u Narboni i Bziersu, jer su im stanovnici onih
gradova iskazivali veliko potovanje i privrenost zbog svetosti koju
su u njima prepoznali, kao i zbog kreposti i udesnih znakova koje
su vidjeli kako se svakodnevno dogaaju pokraj groba svetoga ovjeka Petra Ivana, koji ih je u svom ivotu prosvijetlio naukom i
primjerom dobrih djela.
U tim dvama samostanima bilo je gotovo sto i dvadeset brae,
koja su u onoj mjeri u kojoj su posjedovala krepost nastojala vjerno i pobono uvati svoja obeanja. No njihovi ih neprijatelji nisu
prestajali progoniti, voditi protiv njih pravne postupke i protiv njih
1337
sastavljati mnoge optube, bilo da im nareuju u ime generalnog ili

provincijalnog ministra ili zatitnika Reda, bilo da ih prozivaju zbog
tvrdoglavosti te ih izopuju zbog neposlunosti, bilo da su na razne
druge naine s nadreenima i francuskim kraljem84 nastojali oko
toga da ih se uhiti kao otpadnike, shizmatike i pobunjenike protiv
Reda.
Zbog tih su progona i neprilika, nakon to su se posavjetovali s
mudrim ljudima, bili prisiljeni obratiti se buduem prvosveeniku u
vezi sa svime onim to su im braa nametala.
Bog je pak tako uredio stvari da je slavni francuski kralj gospodin
Filip,85 mudar ovjek i katolik, u Lyon doveo kolegij kardinala, koji
je tada bio neuobiajeno uslijed napada zloduha razdijeljen na
tri skupine, te ga nagovorio da ue u konklavu kako bi se skupine
usuglasile oko izbora prvosveenika; ondje su se nedugo zatim svi
jednoduno sloili oko gospodina kardinala Jakova iz Cahorsa, to
je Bog za Crkvu providio na blagdan sv. Donata i nadjenuto mu je
ime Ivan,86 kao da je darovan i poslan od Boga (usp. Lk 1,13; Iv
1,6). On je, po onome to je vidio i uo, bio potpuno obavijeten o
svemu to se u velikom vremenskom rasponu dogodilo meu braom te mu se ona podjela nije sviala i teko ju je podnosio.
Kada su mu Manja braa pristupila, naredio je provincijalnome
ministru da onoj brai u njegovo ime zapovjedi da napuste one samostane, da se u pogledu habita i naina ivota moraju uskladiti s
ostalom braom, da odu boraviti u one samostane za koje provincijalni ministar smatra kako im se trebaju dodijeliti te da u jednostavnosti posluaju sve ono to im on naredi.
Oni su pak vrsto odluili da ele doi pred prvosveenika i od
njega sa arom zatraiti isto obdravanje Pravila, predstaviti mu
razloge i uzroke zbog kojih prizivaju njegovu pomo te radije podlei njegovoj presudi nego presudi brae, koja ih smrtno mrze.
U meuvremenu i braa su svoje zahtjeve predala prvosveeniku. Ti su zahtjevi sadravali beskonane klevete i lane optube, a
vrlo malo istinitih stvari, od kojih nijedna nije iznesena s ljubavlju
i pravednou, protiv brata Ubertina, protiv brae iz Toskane, protiv brae iz samostana u Narboni i Bziersu, protiv brata Franje iz
Santa i brata Vilima iz S. Amanzia, protiv brae od Pokore, koje
nazivaju beginima, protiv brata Liberata te brata Anela i drugova.
Prvosveenik se zgrozio nad tekim zlima, zloinima i herezama
koje su mu braa napisala o svima spomenutima, a naroito o beginima i fratielima. U elji da jednim dijelom ispuni zahtjeve brae,
84
Rije je o kralju Filipu IV. Lijepom.

Filip IV. Lijepi umro je 29. studenog 1314. godine, a naslijedio ga je Filip V.
86
Rije je o Ivanu XXII.
85
1338
smatrajui ih savjesnima i pravednima, i da odobri njihove molbe,

prvo ih je posluao vezano za fratiele te je njihov nain ivota
usmeno i pismeno ponitio i ukinuo.
Dok su bila prisutna braa sa svojim optubama, sakupljenim
dokazima i pismima, koje su izlagala kako bi dokazala ono to su
bila govorila protiv spomenutih, na zahtjev brae pred prvosveenika i gospodu kardinale pozvana su ona braa koju su ovi optuivali
Ubertino, Gaufredo i Aneo.87
Nakon to je brat Ubertino opovrgnuo sve ono to su braa iznosila te je pokazao da su sve te stvari lane i kako ono to govore
proizlazi iz zlobe i zavisti, prvosveenik je upitao brata Ubertina je
li on sam privren brai iz Narbone i Bziersa te namjerava li stati u obranu nauka brata Petra Ivana. Odgovori mu brat Ubertino:
Sveti oe, ja sam u onome to sam neko uinio ispunio poslunost
prema vaem prethodniku te zaista nita od toga nisam uinio sam
od sebe (usp. Iv 8,28); stoga ako se vaem Oinstvu svidi narediti
mi da ja sada na sebe preuzmem sluaj brae iz Narbone i drugova
ili nauka brata Petra Ivana, evo, spreman sam u svemu posluati
vau volju, a prvosveenik mu odgovori: Ne elimo, ne elimo da
se mijeate!
Nakon toga je upitao brata Gaufreda iz Cornona eli li on podrati priziv brae iz Narbone i Bziersa. Brat Gaufredo mu ree:
Sveti oe, ja stojim i stajao sam uz gospodina Filipa te nisam sudjelovao u njihovim prizivima niti mi je u potpunosti poznat njihov sluaj; stoga uope ne namjeravam podravati ono to me se ne tie.
No brat mu je Filip iz Cauca odgovorio da, iako se njega ne tiu
ta pitanja, ipak namjerava stajati uz njih u svemu to ine radi obnove naina ivota prema Pravilu.
Kada je pak pred njega doao brat Aneo, upita ga je li on manji
brat. On mu odgovori da jest. Prvosveenik ga upita: Zato si se
odijelio od njih?, a brat Aneo mu odgovori: Sveti oe, ja se od njih
nisam odijelio; radije upitajte njih zato su me odbacili. Prvosveenik je utio. Iznova mu ree: Nareujem ti da mi kae jesi li ikada
sluao ispovijedi, a on mu odgovori: Sveti oe, ja nisam sveenik, a
jedan od razloga zbog kojih nisam htio biti sveenik jest taj da nisam
htio sluati ispovijedi; stoga nisam sasluao niiju ispovijed.
Nakon jo nekih pitanja naredio je brai da proitaju pisma gospodina pape Bonifacija i gospodina patrijarha Konstantinopola.
Kad su ih proitali, prvosveenik ree bratu Anelu: Brate Anele,
ti si izopen, a brat Aneo mu odgovori: Sveti oe, niti sam izopen niti takav da bi me se moglo izopiti, jer uvijek sam bio posluan
87
Spomenuti je Aneo pisac ovoga djela.
1339
kako gospodinu Bonifaciju tako i patrijarhu i ostalim nadreenim

u Crkvi.
Kada je krenuo govoriti i dokazivati da su ta pisma na zloban
nain i pomou lai bila ishoena i sauvana te da su se braa koja
su za njih znala, a nisu sudjelovala u njihovu sastavljanju, usprotivila
tim pismima te rijeima i djelima posvjedoila da su nepravedna te
da se do njih dolo na nepravedan nain, prvosveenik ga nije mogao
sluati, ve mu je onemoguio da dovri ono to je zapoeo govoriti.
Tada brat Aneo ree: Sveti oe, lai brae posluali ste, a istinu, koju vam ja govorim, vae ui ne mogu podnijeti.
Oko estoga sata (usp. Iv 19,14) prvosveenik naredi da se zbog
onog izopenja uhiti brat Aneo, sve dok kasnije, nakon to je potpunije sasluao istinu, ne zapovjedi da ga se oslobodi i odrijei ad
cautelam.88
Dok je prvosveenik u svakom sluaju elio da se vrati brai ili
da ue u jedan od odobrenih redova, a on je jedanput, drugi i trei
put, usmeno i pismeno, traio od njega kako za sebe tako i za svoje
drugove da im se prui nain obdravanja zavjeta koji e potvrditi
ruka pape i papinska vlast, saznao je uzroke i razloge zbog kojih
je prvosveenik odluio da ni na koji nain nee usliati njegovu
molbu. Tada mu je odgovorio da se ve nalazi u odobrenome Redu
iz dvaju razloga: kao prvo, zbog toga to ga je papa Celestin bio
primio za svoga brata, a drugo, zbog toga to je na njegov poticaj
prigrlio pustinjaki ivot, koji predstavlja savrenstvo i vrhunac redovnikog ivota.
Tada mu je po gospodinu Napoleonu89 naredio da primi njihov
habit. Primio je dakle taj habit i obeao nasljedovati ivot gospodina Celestina, tj. sv. Petra iz Morronea, koji je, po svjedoanstvu
istoga sv. Petra, predstavljao ivot i smrt u krajnjem Kristovom siromatvu (usp. 2 Kor 8,2).Oko blagdana Pedesetnice dolo je pred
prvosveenika ezdeset i etvero brae iz samostana u Narboni i
Bziersu, no nisu se zaputila prema samostanima brae, nego su,
uavi u Avignon, stupila pred prvosveenikovu palau te su one
noi stajala pred vratima palae i nisu otila sve dok ih prvosveenik
nije primio u audijenciju.
Jedan je od njih, brat po imenu Bernard Deliciosi, ovjek velike skromnosti, preslavnog znanja i osobite rjeitosti, odrao govor pred prvosveenikom i kolegijem kardinala, i to tako razborito,
odmjereno i djelotvorno da protivnici nisu imali nikakve prilike za
opravdani napad na ono to je izlagao i zahtijevao. Bili su naime
88
Odrjeenje ad cautelam (radi sigurnosti) daje se ukoliko je odluka o izopenju

upitna ili pod istragom, op. prev.
89
Napoleon Orsini, kardinal, bio je zatitnik celestinaca.
1340
sigurni da e pobiti sve njihove lukavtine i opovrgnuti njihove prividne dokaze te da e, sve dok on ima rije i brani taj sluaj, biti
poraeni.
Zbog toga su lukavo pribjegli varkama, nepravednim i krivim
optubama i laima, koje su pokazivale nekakvu zamraenu priliku
istine te su, ispustivi ono to su na pitanje bili duni odgovoriti,
ovako govorili: Gospodine Sveti oe, ovaj koji sada pred Vaom
svetou protiv svoga Reda tako oholo iznosi takve i tako velike
stvari, poguban je i zloban ovjek, koji je poinio nebrojena zla, u
vezi s kojima nije dostojan ni da ga se saslua ni da stoji pred sudom, kao ni da protiv ikoga vodi nekakvu parnicu, a kamoli protiv
Reda u kojemu su toliki i tako veliki sveti ljudi; naime kao osoba
koja ima krivo miljenje o vjeri, drznuo se sprijeiti istraitelja u njegovoj dunosti.
Vikali su i mnoge druge stvari unaprijed sastavljene i smiljene
protiv njega kako bi ga nepravedno iskljuili iz parnice, budui da
su s potpunom sigurnou unaprijed znali kako e ih on, ako ga se
saslua, pravedno i radi pravednosti nadjaati. Naime on je sm u
svoju korist i korist ostale svoje brae izlagao i zahtijevao samo ono
to im se ne moe uskratiti na pravedan nain vjerno i isto obdravanje obeanog Pravila i udaljavanje onih koji napadaju onakvo
obdravanje kakvo je nuno za spasenje.
Dok se pak spomenuti brat htio opravdati i pobiti lane optube upuene protiv njegove osobe, a njih vratiti natrag na predmet
zbog kojeg je stajao pred prvosveenikom, neprijateljska su braa
navaljivala iznosei druge stvari protiv njega, sve dok se papa nije
okrenuo prema bratu Bernardu te mu rekao: A mi emo te uhititi
zbog mnogih zala koja smo o tebi uli.
Nakon to je iskljuen na takav nain, htio je govoriti brat Franjo
iz Sancia te nastaviti s onim to je zbog njega i njegovih drugova
trebalo iznijeti i objasniti. Tada su braa na slian nain povikala:
Gospodine, ni njega se ne smije sasluati jer se protivno poslunosti prema ministru i Redu usudio toliko dugo kao lektor javno po
uavati i propovijedati te svom snagom napadati Red. Zbog toga je
prvosveenik naredio brai da ga bace u tamnicu.
Kada je pak nakon njih brat Vilim iz S. Amanzia htio izloiti ono
to mu se u tim okolnostima inilo korisnim za njihov sluaj, braa
su ga zbunila, optuujui ga i tvrdei da je potratio i razasuo dobra
Reda koja im je prvosveenik predao na koritenje te da je napustio
samostan u Narboni. Zbog tih ga je optubi prvosveenik odmah
uhitio.
Kada je pak brat Gaufredo vidio da su ona trojica na takav nain
iskljuena iz parnice, uzeo je rije te je djelotvorno izloio i zatraio
za sebe i za druge isto obdravanje Pravila. Prvosveeniku se nije
1341
svidjelo to se brat Gaufredo umijeao u ovo pitanje. Budui da je

bio razborit i plemenit ovjek kojega se nije moglo ukoriti niti zbog
ponaanja niti zbog naina ivota, a u tijelu slab i nemoan, no prema sebi uvijek strog, njega braa, za razliku od ostalih, nisu mogla,
bilo stvarno bilo prividno, ni za to optuiti niti ocrniti.
Prvosveenik mu pak, iako je s njime bio prisniji nego s ostalima,
ree: Brate Gaufredo, zaista se udimo to trai vrsto obdravanje Pravila, a sm nosi pet haljina!, a brat mu Gaufredo odgovori:
Sveti oe, vi se u tome varate, jer, uz duno potovanje, nije istina
da ja nosim pet haljina. Prvosveenik mu ree: Dakle, mi laemo, a brat mu Gaufredo ree: Sveti oe, ja nisam rekao, niti bih
rekao da vi laete, nego sam kazao i kaem kako nije istina da ja
nosim pet haljina, a prvosveenik mu ree: Mi emo te uhititi pa
emo saznati je li istina da nosi pet haljina.
Kada su drugi vidjeli da im se ne prua rije, povikae: Sveti
oe, pravda, pravda!.
Prvosveenik im je svima naredio da se vrate u samostan brae,
a brai da ih uvaju dok paljivije ne razmotri to se s njima treba
uiniti. Komornik gospodina pape preuzeo je strau nad bratom
Bernardom Deliciosiem, bratom Gaufredom i bratom Vilimom iz
S. Amanzia; brata Franju iz Sancia braa su stavila u neki zatvor uz
mjesto za obavljanje nude, a nakon nekoliko dana utamniili su
brata Vilima Girardia i brata Filipa.
Nakon to su po naredbi gospodina pape podvrgnuti istrazi, svi
su se, izuzevi dvadeset i petero brae, sloili s odlukama i voljom
brae. Braa su im nametnula pokore u skladu sa strogim pravom
Reda, a onu su dvadesetpetoricu predala u ruke istraitelju, od kojih
su etvorica spaljena zato to su tvrdili da je Pravilo svetoga Franje
isto to i Kristovo evanelje; da sveano obeanje spada pod zapovijed, zbog toga to takav zavjet ima snagu zapovijedi, a pogotovo
u onome to Pravilo propisuje tako da zapovijeda ili brani, a takve
stvari tvrdili su nitko ne moe ukinuti; tvrdili su nadalje da prvosveenik Manjoj brai, koja su ispovijedala Kristovo evanelje, nije
smio odobriti spremita hrane, ulja i itnice te da je papa pogrijeio
jer je to odobrio, a oni jer su prihvatili.
Budui da ih od te tvrdnje nitko nije mogao odvratiti, osueni
su na spaljivanje. Jedan je pak trajno zazidan jer, iako je na kraju odustao, ipak je kroz mnoge dane vrlo tvrdoglavo branio svoju
tvrdnju, a svi su ostali bili prisiljeni pod zakletvom zanijekati te
tvrdnje i pred pukom javno obznaniti da su se drali tih zabluda.
Zbog slaganja i privrenosti uz one koji su drali ili branili navedene hereze morali su prihvatiti i izvriti pokore koje su im zapovjeene pod istraiteljevim peatom te se javno pred pukom odrei
tih hereza ondje gdje su ih propovijedali; ako bi pak odbili to ui-
1342
niti, moralo ih se ponovno, kao one koji su iznova upali u herezu,

kazniti gdje god da ih se nae te osuditi na kazne koje su protiv
takvih objavljene u kanonima. Tako je konano odluio i propisao istraitelj koji je po apostolskim ovlastima odreen posebno
za ovaj sluaj.
Spomenuti je brat Bernard Deliciosi bio zarobljen u klade i
eljezne okove te se odravao na suhu kruhu i vodi90 (usp. 1 Kr
22,27). No sve ono to je trpio od svojih progonitelja njemu se
uistinu inilo kao da nije nita. Svoje su izmiljotine i nastojanja
usmjerili na to da iz njegovih usta uspiju izvui ili uloviti neku rije
koja bi im pruila priliku da protiv njega pokrenu postupak kao
protiv heretika.
Dolazio je k njemu i prvak u svaanju, brat Bonagracije, oboruan lukavtinama i savjetima svojih nekadanjih drugova laika; da
ga je lukavim i varljivim pitanjima na bilo koji nain bio uspio prevariti, tada bi zaista vjerovao kako je postigao osobitu slavu svojega
blaenstva. No Boji je ovjek, pun kranske blagosti i mudrosti,
njemu i njegovim pomonicima tako odgovarao da je pokazivao
kako su stvari koje je predlagao ne samo katolike ve i nune za
spasenje te tako vrste i pravovjerne da ih nitko nije mogao zanijekati ili napasti, a da ne zanijee i napadne kransku vjeru.
Dogodilo se pak da su braa pronala neko pismo koje je brat
Bernard bio poslao nekim pobonim osobama, a koje je sadravalo neke rijei koje su braa, po svojem obiaju, tumaila u loem
svjetlu.
Kako bi prvosveenikov duh potaknuli protiv njega, predstavili su mu spomenuto pismo, punei mu ui izvrnutim tumaenjem
i svojom sumnjom. Uz to, ne mogavi se suzdrati od veselja, po
Avignonu su amo-tamo irili vijest da e, kao i ono etvero brae u
Marseilleu, tako i on nakon nekoliko dana biti spaljen. Svi su zajedno iekivali presudu ovoga ovjeka; naime nakon to su mu braa
predala papiri, prvosveenik ga je prvog idueg petka pozvao na
konzistorij kako bi pred svima odgovarao na pitanja vezana uz namjeru i sadraj pisma.
Proitavi pred njim pismo, prvosveenik ga upita je li to pismo
on napisao. On pak prizna da ga je on napisao. Prvosveenik je htio
da pred svima izrekne namjeru koju je u pismu imao. Nakon to je
to uinio, prvosveenika je njegovo izlaganje toliko umirilo da nije
htio rei nita protiv njega zbog onoga pisma.
Tada se i na prekoravanje triju kardinala gospodina Vitala,
gospodina iz Ostie i gospodina Vilima iz Pietra tako pred svima
90
Zbog konteksta slijedim hrvatski prijevod ovoga mjesta, koji donekle odudara od
latinske inaice, op. prev.
1343
opravdao da nitko od njih nije mogao razumno proturjeiti njegovu

odgovoru, ve su svi uvidjeli da Red ima malo tako sposobnih ljudi.
Budui da braa nisu nalazila nikakvu priliku da ga, kao to su
arko eljela, napadnu, prisjetila su se braa Propovjednici kako
je on pobio njihova istraitelja u francuskom kraljevstvu, koji
je po svojoj slubi pred njim ukorio ministra Provanse, i kako
je spomenutog istraitelja pred francuskim kraljem razotkrio te
dokazao da krivotvori tu slubu; saznavi pak da su ga Manja
braa, koju je on bio spasio od velike sramote, pred prvosveenikom optuila za napad na istraiteljevu slubu i za naklonost
iskazanu hereticima, zatraila su od prvosveenika da im se brat
Bernard preda.
Kada je prvosveenik vidio da zahtijevaju pravdu u skladu s
optubama koje su protiv njega bila iznijela Manja braa, predao
im ga je. Nakon to su ga primili u svoju vlast, kao to psi kad silno
bjesne razdiru zvijer koju ulove, tako su i oni njega raznim mukama i patnjama raskomadali. Vidjevi pak da ni u ispitivanjima ni u
muenjima nisu mogli pred pukom onako kako su htjeli pobjedniki nad njime likovati, zatvorili su ga u najstroi zatvor gdje su s
njime tako postupali da je unutar nekoliko mjeseci, kao da je proao kroz oganj i vodu (usp. Ps 66,12), osloboen iz zatvora tijela
i Manje brae i Propovjednika te se, izborivi slavnu pobjedu nad
knezom ovoga svijeta (usp. Iv 12,31), preselio na nebesa.
Od svojih je primio zlo za dobro (usp. Ps 35,12; 38,21); za ast
i slavu, koju im je osigurao u pogiblima i mnogim mukama (usp. 2
Kor 11,2627) bezbrojne sramote i pogrde; za poslunost i svjedoanstvo istine, koju je predano ispunio, okrivljavanje i lane optube; za ljubav mrnju te smrt za poslunost.
Brat Bernard Kvintavalski u drugoj, a dragi Bernard Deliciosi91
u estoj, odnosno pretposljednjoj nevolji, nahranjen pelinom (usp.
Jr 23,15) i ispunjen gorinom te, kao smirnom i alojom pomazan
(usp. Iv 19,39), postavljen u besmrtnu grobnicu vjenoga spokoja, radostan iekuje veliki dan Gospodnji, u kojem e se pred
licem njegovim posramiti svi koji su ga tlaili92 (usp. Iz 19,20; Ps
106,42).
91
U izvorniku igra rijeima: Deliciosi in deliciis (dragi Deliciosi) , op. prev.

Radi boljeg uklapanja u kontekst slijedim latinsku inaicu ovoga mjesta, op. prev.
92
1344
7.
[Sedma nevolja]
Nakon to su nad svojima izvojevali pobjedu onako kako su
htjeli, usmjerili su se na osveivanje svima onima koji su ih ljubili
i iskazivali im potovanje, bilo svjetovnjacima, bilo beginima ili fratielima, bilo mukarcima ili enama, osobno ili preko posrednika,
udei prije za osvetom nego za obnovom, nastojei vie oko toga
da od njih izvuku novac nego da ih od neznanja i zablude privedu
natrag k svjetlu i spoznaji istine. Mnoge su upropastili, neke su ubili,
a najvie su ih bacili na muke, dok svojoj mahnitosti nisu postavljali
nikakve granice. One koji su hodili u jednostavnosti optuivali su
kao izopaene, poslune kao neposlune, a vjernike i katolike kao
nevjernike i shizmatike, oponaajui bijesne pse i vukove, koji, kad
pobjesne, idu samo za tim da ugrizu te bez straha jednako napadaju
i zvijeri i ljude te ne prestaju sve dok ne umru sami od sebe ili ne
naiu na onoga koji e ih ubiti.
Konano, nakon to su jedne bacili u tamnicu, a druge osudili na
novanu kaznu te su na razne naine zadali nevolje mnogim osobama
obaju spolova, okupili su se na svojem generalnom kapitulu te su prema opem zajednikom suglasju i volji osudili nauk brata Petra Ivana
kao oneien heretikom ljagom. Pria se kako su takoer iskopali
mnoga tjelesa svete brae93 (usp. Mt 27,52) koja su bila pokopana na
njihovim grobljima; a oni koje je prvosveenik izuzeo94 umrli su jo
za trajanja postupka kao istinski katolici i sinovi poslunosti prema
Crkvi i prvosveeniku te su kako se pobono ima vjerovati primili
mjesto vjenoga spokoja meu svecima (usp. Mudr 5,5).
Nakon toga buknula je kako se to kae rasprava u Narboni
izmeu Propovjednika i Manje brae oko toga jesu li Krist i apostoli
imali neto zajedniko. To je pitanje sveti ovjek Boji Petar Ivan
opirno i obilato raspravio i razrijeio. Po Bojoj su pak volji Manja
braa stala u obranu istine, za koju je on koji je za njih bio veliki
heretik i jedno vrijeme izopen dokazao kako je uvrena bezbrojnim razlozima i mjerodavnim navodima svetaca.
Neka im Isus Krist omogui da tu istinu rijeju i djelom vrsto
i ustrajno brane iz istoga srca, dobre savjeti i iskrene vjere (usp. 1
Tim 1,5) sve do svretka, On koji se ukazao njihovom ocu te ga je
oznaio znakovima svoje serafinske ljubavi u obliku kria i pouio
ga, prosvijetlivi ga pomau svoga Duha kako bi ivio suoblien
kriu te goli kri za njime nosio i kako nita pod nebom ne bi po93
Radi boljeg uklapanja u kontekst slijedim latinsku inaicu ovoga mjesta, op. prev.
Rije je o brai koju je Klement V. izuzeo iz poslunosti generalnom ministru.
94
1345
elio trajno posjedovati, osim samog siromanog, poniznog Isusa

Krista, koji je radi ljudi razapet.
Budui da avao uistinu nita nije u tolikoj mjeri pokuavao sm
te preko svojih pomonika i sljedbenika iskorijeniti iz Reda koji je
osnovao Franjo, koliko i golost krajnjeg siromatva (usp. 2 Kor 8,2),
te budui da je svu lukavtinu svoje zlobe usmjerio na to da u duh
i srca brae ubaci i potakne jezu, strah i gaenje prema evaneoskom, kriu suoblienom siromatvu, i to u toj mjeri da ih ne bude
strah u tome se usprotiviti i samome svetomu Franji dok je jo bio
iv, nakon njegove smrti ponititi njegovu Oporuku, a njegove drugove i sljedbenike sve dosada na razne naine napadati i najokrutnije progoniti, treba jako strahovati da ih taj isti duh ne nagna na
napad i unitenje golosti evaneoskog siromatva, koji ih je nagonio
da se usprotive osnivau te da progone one koji su ljubili vjerno i
iskreno obdravanje zajamene sigurnosti i neokaljane istoe obeanog siromatva.
Kao to ne postoji gore ropstvo od robovanja grijehu, tako i
udnja za ljudskom hvalom i slavom te za glasom svetosti i mudrosti vie od ostalih grijeha i mana vodi u duhovni nered i sljepilo te
onoga kojega kvari pretvara u neprijatelja istine i liava ga ivota u
milosti.
Naime to su drugo braa napadala i progonila u svojim ocima i brai Cezariju, Bernardu, imunu, Mateju, Ivanu Parmskom
i Petru, Petru Ivanu, Ponciju iz Botugatua, Rajmundu Gaufridiu i
Ubertinu doli vjernost, ispovijedanje i vrenje onog evaneoskog
siromatva u kojem se sada jednoduno i svim srcem natjeu sa
svojim suparnicima kako bez djela ne bi izgubili ime evaneoskog
naina ivota? No oni su se prvi bojali hvaliti se ispraznim imenom
bez sadraja jer su znali da od imena bez istinskog djelovanja nema
nikakve koristi. Stoga su, pruajui iz ljubavi dokaze za to te svjedoei za istinu, naili na mrnju i negodovanje onih koji su traili
pohvale i naklonost svjetovnih ljudi.
Budui da su se bojali kako e brat Ubertino i dalje govoriti
protiv njih, a on je po prvosveenikovoj zapovijedi bio iskljuen iz
njihove rasprave te je nakon odluke koju je izdao prvosveenik i
sam dobro pazio na sebe ne marei za njihove sporove, u njima
se raspalio toliki gnjev protiv njega da su smatrali kako ono to su
uinili s drugima nije nita sve dok je on jo prisutan i ivi na ovome svijetu. Stoga su svakodnevno dosaivali prvosveeniku te su ga
neprestano umarali neprilinim molbama i zahtjevima, traei da im
se preda brat Ubertino, kao da njegov boravak u Kuriji predstavlja
nepodnoljivu sramotu i ogromnu tetu za Red.
Prvosveenik je na navaljivanje brae pozvao brata Ubertina i
zamolio ga da nekoliko dana proboravi s braom, jer e se ubrzo,
1346
nakon to tim boravkom udovolji brai, pobrinuti za njega sukladno stanju u kojem se nalazi. Odgovori mu brat Ubertino: Nakon
boravka s njima makar i na jedan dan nee mi vie biti potrebna
ni vaa ni bilo ija skrb u ovome ivotu. Budui da su rijei brata
Ubertina bile zainjene solju mudrosti (usp. Lev 2,13; Kol 4,6) te
izreene razborito i ponizno, smekale su prvosveenikovo srce te
mu nisu doputale da udovolji eljama brae.
No srca su mu brae, zapaljena od elje za osvetom te hladna i
usahnula od zavisti i mrnje, pristupala bilo da mu je zgodno, bilo
nezgodno (usp. 2 Tim 4,2), nagovarajui estim molitvama naklonog im pastira. Zbog toga im je, u elji da smanji pritisak njihove
bezobzirnosti, rekao kako je u vezi s bratom Ubertinom odluio
uiniti jednu od ove dvije stvari: Ili e se vratiti k vama, ree, ili
e primiti habit i mjesto u nekom drugom redu. Kada je brat Ubertino za to saznao, sloio se s drugim rjeenjem u nadi da e uspjeti,
bilo zbog teine tih zahtjev, bilo uvjeravanjem pomou skromnih
razloga, promijeniti prvosveenikovu odluku. No budui da mu ni
jedno od toga nije polo za rukom, teinom ga je zahtjev zadravao
koliko god je mogao. Prvosveenik je pak, elei zadovoljiti brau
onim drugim rjeenjem, budui da se inilo pravednim, sve ono to
su od njega zahtijevali dopustio i zapeatio svojom bulom.
Kada je po papinoj zapovijedi, poput kria koji je za njega bio
vrlo gorak, primio monaki habit i boravite u nekom njemakom
samostanu kako se ne bi zadrao u predjelima Provanse ili Francuske, braa su pokazivala tako veliku sreu i radost pomijeanu s
rijeima klevete te tupim i prostim uvredama da su svi razboriti ljudi
po njihovim gestama i rijeima uvidjeli kako su ovi lieni kranskog
duha i osjeaja.
I gle, kad su nakon nekoliko dana vidjeli kako kardinali i druge
uzviene osobe bratu Ubertinu iskazuju veu ast i potovanje u
monakom habitu nego prije dok je bio u habitu Manje brae, te
da ga prisnije ljube i radije sluaju, njihovo se srce ispunilo tolikom
tugom i gorkim aljenjem da su javno priznali kako su nerazumno
i glupo postupili. No ni zbog toga ga nisu prestali progoniti te smrtonosnim napadima i zmijskim zasjedama traiti njegovu propast.
Naime iskopali su mu jamu te su je prekrili i sami su u svoju jamu
upali (usp. Ps 57,7; 7,16).
Njihova se varka i pakost okrenula njima na glavu, njima e na
tjeme pasti nasilje njihovo (usp. Ps 7,17); a on e hvaliti Gospodina
zbog pravde njegove i pjevat e imenu Gospodina vinjega95 (usp.
Ps 7,18), jer on je pravi Bog i pravi ovjek, Kralj kraljeva i Gospo95
Zbog konteksta umjesto hrvatske inaice Jahve doslovno prevodim latinski
Dominus, op. prev.
1347
dar gospodara (usp. Otk 19,16), dobri uitelj (usp. Mt 19,16; Mk

10,17) i jedini mudar. On je u posljednje dane srca poniznih ljudi
pouio najuzvienijem i u najveoj mjeri boanskom nauku evaneoskog siromatva, koje je uzeo za zarunicu primivi tijelo, koje
je sjedinio s kriem; vraajui se Ocu, pokopan u tuem grobu,
posvetio ga je i zapeatio (usp. Mt 27,66) blagoslovom, djelom,
rijeju i otajstvenom utnjom kao mjesto svojega spokoja i slave,
odgajajui nas (usp. Tit 2,12) da po Njemu za Njime trimo, dok
se u ovom tijelu nalazimo u tuini (usp. 2 Kor 5,6) te da po njemu
uemo k Njemu, koji sjedi Bogu s desne strane (usp. Mk 16,19;
Kol 3,1); On je sebe oplijenio uzevi narav sluge i postavi slian
ljudima; kad postade kao ovjek, ponizi sam sebe postavi posluan do smrti, i to do smrti na kriu (usp. Fil 2,78); posvetivi
siromatvo u poniznosti po kriu i smrti, izdahnuvi, ispunio je
poslunost prema Ocu kako bismo uinili svetima i odjenuli osjeaje u poslunosti, razum u siromatvu i pamenje u poniznosti, jer
tko oblai ovaj habit i nosi ga do konca, taj e se spasiti (usp. Mt
10,22; 24,13).
Sveti je Franjo, pouen od Krista, elio da i njegov vanjski izgled
bude u potpunosti suoblien kriu. Stoga je rijeju i primjerom pouio mjeru, irinu, duinu, kakvou i boju svojega habita s obzirom
na jeftinou, prema svjedoanstvu brae Leona, Bernarda, Egidija,
Masea i ostalih njegovih drugova, koji su tvrdili i djelima svjedoili
kako su od njega primili izgled habita.
to se tie materijala, nauio ih je da mora biti od jeftine tkanine
te pepeljaste ili blijede boje, koja predstavlja Kristovo mrtvljenje tijela; takve debljine da grije tijelo te da zdravom bratu bude dovoljna
jedna haljina pokrpana iznutra i izvana; takve duine da povezana
pojasom bez ikakva sakupljanja ne dotie zemlju; duina rukava do
vrhova prstiju, tako da pokrivaju ruke, a ne prelaze njihovu duinu;
irina im mora biti takva da ruka moe slobodno ui i izai; kapuljaa etvrtastog oblika i tolike duine da prekriva lice, kako bi
habit predstavljao oblik kria i svojom jeftinoom propovijedao prezir svake svjetovne slave i uresa, kako bi pokazao da je manji brat
raspet i mrtav svijetu (usp. Gal 6,14), kako bi bio pokriva golosti i
poticaj na oskudnost onima koji ljube siromatvo te znak onih koji
ispovijedaju poniznost i istinski pokazatelj onih koji nose sramotu
Kristova kria (usp. Heb 11,26; 13,13).
Udvostruenje rana koje je Franjo predvidio, u gradu najava smrti, ukazanja i zadravanje pokopa, glas o mrtvom i ivom i
njegovo preseljenje; mistino svjedoanstvo njegove rijei, odjea
svjetovnog izgleda, pokrivalo onih to tuguju, uzdizanje preko Benedikta onoga koji je otpao od boka raspetog Krista i vraanje na
postaju njegove ustrajnosti; odlaganje alobne i ukaljane odjee i
1348
ponovno uzimanje habita svjetlosti i istoe; otvaranje znaka primljenog s nebesa, skriveno i prekriveno prolazi; skriva se svjetovnima i svijetu, a jednim je dijelom poznata nekolicini onih to gledaju
i nisu od svijeta.
Nakon spaljivanja grenice Laurencije96 i nakon to se tri anela,
koji se moraju poslati s neba osvete onima koji su je spalili te kada
se spali svijet koji ne vidi, oni koji vide poet e propovijedati i otkrivati ono to je skriveno.
Konano, nakon dvadeset i osam okret godina i nakon to se
dodaju patnje este vrtnje kotaa ljudskoga kruga siromanog putnika koji je osuen na sudu, kada se doda jo devet na sedmu vrtnju istoga kotaa kako bi se razlikovala zora drugoga vremena, uz
svetu promjenu na bolje zasjat e Krist, Kralj kraljeva i Gospodar
gospodara (usp. Otk 19,16), koji moe obnoviti te potjerati uvis,
k nebeskim i istinskim dobrima srca i duh svetih svojih te ispuniti
obeanja i okrenuti svoj sveti i svemoni pogled prema Petru te uliti
ivot ljubljenom ueniku naslonjenom i umirenom na krilu i grudima njegove ljubavi (usp. Iv 13,2325); otpustiti grijeh, podii nadu
i dati veu krepost; otkljuati tajne, otkriti otajstva te postii da se
tri i odleti u nebesku stvarnost.
Od velikih obeanja koja su dana i prorokovana pod zakonom
to je prethodilo onome to je Krist u ljudskom obliju ispunio?
Tako je i sada od onoga to je obeano svetomu Franji ispunjeno
malo toga u usporedbi s onim to Krist po svojem Duhu mora u
njemu ispuniti na kraju dan, kao da se od tisuu libara jo nije
pojavila niti jedna una od onoga to e se pojaviti u evaneoskom
nainu ivota, koji e zapoeti u ocu siromanih i biti oznaen Franjinim peatom.
Ono to e Isus Krist zapoeti po njemu i u njemu97 (usp. Rim
11,36) kao ispunjenje nee primiti ljudskim osjetom niti ljudskom
mudrou ili moi (usp. 1 Kor 2,5), nego e ih sam Bog i ovjek
Krist neposredno usavriti u tolikoj punini sudionitva u njegovim
darovima i milosti da e svi s potpunom sigurnou spoznati kako je
uistinu u duhovnim uincima svojih darova siao sam Isus.
Tada e se posramiti svi koji su ga prezreli i otili za razborom
vlastitog shvaanja te su tovali idole mudrosti svijeta i podigli oltare
ispraznih uenja.
Krist e im obznaniti nepoznate i skrivene stvari svoje mudrosti,
neizrecive e rijei uti iz njegovih usta (usp. 2 Kor 12,4), pogledat
e u dubine otajstava te e se nasititi plodovima ljubavi. Iz ruke
junaka istrgnut e plijen i preko smrti i krvi odnijet e pobjedu nad
96
Ne zna se tko bi to mogao biti.

Donosim doslovan prijevod latinske inaice ovoga mjesta, op. prev.
97
1349
zmajem. Ui e u njegovu nutrinu i rastrgat e mu utrobu te e mu

glave zdrobiti (usp. Ps 74,14); natjerat e u bijeg tamu posljednje
noi te e na sredinu postaviti prebivalite ljubavi (usp. Lev 26,11).
Sotona (usp. Rim 16,20) ih nee nadvladati (usp. Mt 16,18), nego
e ga oni satirati pod svojim nogama; i imat e Jahvu za Boga (usp.
Ps 33,12; 144,15), a Isusa Krista i njegov Duh za uitelja (usp. Mt
23,10). Njemu ast i slava u vijeke vjekova (usp. Otk 5,13). Amen.
[Kraj Kronika Reda manje brae]
ZGODE BL AENOG FR A N J E
I NJEGOVIH DRUGOVA
ACTUS B. FRANCISCI ET SOCIORUM EIUS
(13281337)
Uvod
ENRICO MENEST
Prijevod
VLADIMIR REZAR
RUDOLF BARII
ZGODE BLAENOG FRANJE I NJEGOVIH DRUGOVA

Uvod.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1353
Zgode blaenog Franje i njegovih drugova.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1357
Dodatak. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1457
Uvod
Zgode blaenog Franje i njegovih drugova spadaju sigurno meu
najkasnije Franjevake izvore.
Rukopisna tradicija
Rukopisna je tradicija Zgoda veoma sloena. Poslije velikog pothvata popisa i sistematiziranja Franjevakih izvora koje je obavio o.
Clasen,1 koji je uostalom istraivao kako su se proirili ili se nisu
proirili u nekim krajevima Europe danas je lake snai se u mehanizmima prenoenja ovoga teksta koji je, skupa s Ogledalom savr
enstva, jedan od onih koji su najvie toga pretrpjeli. Prvi koji je dao
konkretne naznake o tome kako je tekla tradicija rukopisa Zgoda bio
je o. Jacques Cambell.
Tradicija se pokazuje u tri ogranka. Prvi ogranak predstavlja
samo jedan svjedok koji prenosi dvije redakcije Zgoda;2 drugi daje tri
rukopisa;3 trei, na kraju, daje 16 svjedoka,4 od kojih mnogi potjeu
Usp. CLASEN, 1967.
To je ms. iz Oxforda, Bodleian Library, lat. theol. d. 23 (poetak XV. st.).
To su kodeksi iz Rima, Bibl. Irskog kolegija sv. Izidora, 1/72 (poetak XV. st.); 1/82
(XV. st.) i iz Firence, Bibl. Naz. Centr., Magliab. II.XI.20 (poetak XV. st.).
4
To su mss. LIGE, Bibl. de lUniversit, 343 (1408); DSSELDORF, Landes
und Stadtsbibl., B 85 (poslije 1444); LIGE, Bibl. du Sminaire, 6.F.12 (sredina
XV. st.); LEUVEN, Minderbroedersklooster, s.s., (1454) (ovaj ms. je izgubljen, ali
je bio prepisan od oo. Bollandista, ija je kopija sada u BRUSSELU, Koninklijke
Bibl., 7771/2, 17. st, kr.); PARIS, Bibl. de lInstitut de France, Mazarin 1743 (1459);
Mazarin 989 (145960); ERPENBURG, Bibl. des Barons von Brenken, 7 (poslije 1459); WROCLAW, Stdtische Bibl., cod. Rehdinger 491 (poslije 1468); BERLIN, Staatsbibl., thed. Q 22 (1480); VERDUN, Bibl. Communale, 46 (XV. st.);
KOBLENZ, Staatsarchiv, Depositum Gymnasialbibl, H.3.42 (XV. st.); PARIS, Bibl.
de la Facult de thologie protestante, 6 (cod. Rosenthal) (XV. st., kr.); BRUSSEL,
Minderbroedersklooster, s. s. (1502) (ovaj ms. je izgubljen, ali je bio prepisan i kolacioniran od oo. Bollandista: usp. BRUSSEL, Bibl. des Bollandistes, 157, XVII. st.,
kr.; drugi ms. s. s., /1549/ takoer je i on izgubljen; prepisan je i kolacioniran od oo.
Bollandista: usp. BRUSSEL, Bibl. des Bollandistes, 156, XVII. st., kr., i BRUSSEL,
Koninklijke Bibl., 7771/2, XVII. st., kr.); BERLIN, Staatsbibl., theol. F. 70 (1570);
DEVENTER, Athenaeumbibl., 10.W.5 (16201629).
1353
1354
iz kelnske franjevake provincije.5 Za svaki ogranak vezane su razliite i vrlo vane kompilacije.
Pripovijedanje Zgoda zna se ima epizodinu strukturu i ne
razvija se u organskom obliku, nego kroz pojedine isprave, izvatke,
cvjetie, anegdote i izgraujue primjere; odatle djelo ima obiljeje
zbornika. Takoer zbog toga rukopisna se tradicija pokazuje konfuznom i po opirnosti nehomogenom, kao to nedvojbeno pokazuje
kodeks Oxf 23.
Unato tome neredu u rukopisnoj tradiciji tako kako se ona
danas moe rekonstruirati unutar granica rasporeda i odnosnog nadivljavanja, odsutnosti razliitih pripovjedakih sklopova mogu se
razlikovati barem tri razdoblja: u prvom je materijal stavljen jedan uz
drugi bez oito jasnog reda (prva obitelj); u drugom ga se pokuavalo
urediti (druga i trea obitelj); u treem se materijal pobrkao, pomijeavi se s drugim izvorima.
Izdanja
Postoje dva izdanja Zgoda: prvo, datirano 1902, dugujemo
Sabatieru;6 drugo o. Cambellu: objavljeno je posthumno, 1988.
Za svoje je izdanje Sabatier koji je asno izjavio da su filoloka
analiza i izdanje bili posve provizorni koristio samo dva svjedoka
(oba su meutim pripadala treoj obitelji), premda se ve znalo za
ak dvadeset dva rukopisa s tekstom Zgoda; on je ustvari utvrdio
tekst oslanjajui se na jedan rukopis tada u vlasnitvu antikvara Rosenthala iz Mnchena (sada u Biblioteci Fakulteta protestanstke teologije u Parizu, sa signaturom 6).
U opirnom uvodu (koji su na talijanski preveli oni koji su se brinuli za izdavanje) o. Cambell, osim to je ukratko izloio lagano,
ali neprekidno napredovanje kritike7 te ispitao i pretresao neke povijesno--literarne probleme koji su neprestano u sreditu rasprave o
Zgodama (datum i mjesto sastavljanja autor i eventualni izvjestitelji;
vrijednost djela),8 suoio se takoer s drugim pitanjima, izravno vie
filolokim.
Koju vrijednost stoga ima sinteza o. Cambella? Neka zasluga joj se, bez daljnjega, priznaje: ta da je pokazao smjer odnosa
svjedoka Zgoda i da je istodobno dokumentirao makar neizravno
kako je autor djela naslijedio i na neki nain sistematizirao neke
5
Usp. CLASEN, 1967., Tablica D: ActBFranc (Kln Prov.), 6*8*.
Usp. Actus beati Francisci et sociorum eius (Djela blaenog Franje i njegovih drugova), izd. SABATIER, Paris 1902.
7
Ondje, str. 1224.
Ondje, str. 3676.
Zgo de bl a e no g Franj e i nj e gov i h d rugova
1355
franjevake uspomene iz XIII. stoljea, upotpunjavajui ih s drugim

pripovjedanjima epizoda i linosti koje su mu bile vremenski blie, i
da je predao sav taj materijal sljedeem stoljeu u jednoj zbirci tako
opsenoj i bogatoj da je utjecala na nastanak kompilacija XIV. stoljea. Tko bi sada htio dati se na kritiko utvrivanje teksta Zgoda,
naao bi bez sumnje na svom putu naznake veoma korisne i njegov
hod bi bio sigurno manje paraliziran.
Istovremeno je o. Cambell glede autentinosti pojedinih poglavlja
ostao nesiguran pa moemo drati nedostatno obrazloenim izostavljanja nekih poglavlja, dok je u odnosu na Sabatierovo izdanje bolje
utemeljen redoslijed poglavlja. Ukratko, bit e potrebno jo istraivanja ovoga djela.
Autor, datum, mjesto sastavljanja i znaenje djela

Tko je i kada sastavio Zgode i gdje su sastavljene? Tri odgovora
strogo povezana uz samo jedan problem: onaj postanka djela.
Problem autorstva do danas nije rijeen. Moemo meutim pouzdano tvrditi da su na ovom djelu radila barem dva kompilatora.
Glede datuma nastanka o. Cambell smjeta ga izmeu 1331. i
1337. godine, ali ni ovdje njegova obrazloenja nisu sigurna ni posve
uvjerljiva, pa se kao termin post quem moe opravdanije uzeti 1327,
dok termin ante quem ostaje 1337.
S obzirom na duh ovog djela moe se s pravom drati da je ono
nastajalo u provinciji Marche, tonije u uporitima takozvanih fratiela i spirituala, to jest sljedbenika Petra iz Macerate i Anela Klarenskog, koji su se zauzimali za posve doslovno ivljenje franjevakog
siromatva, sine glossa, kako je uostalom elio i sam sveti Franjo, a
to potvruje njegova Oporuka.
Karakteristino je da pripovjedni ambijent od poetno umbrijskog biva markijski i da se ta provincija naziva quasi quoddam celum
stellatumstellis notabilibus decoratum, sanctis scilicet fratribus Minori
bus (poput nekoga zvjezdanog neba ureenog znamenitim zvijezdama, to jest svetom Manjom braom).
Dominantna tema jest Franjina slinost s Kristom;9 u jednom se
odsjeku o njemu izriito govori kao o drugom Kristu.10 Ima zacijelo i pretjerivanja u traenju paralela i slinosti izmeu Franje i
9
Usp. Zgode, pogl. 1,12; pogl. 13,12; vidjeti takoer pogl. 4,1: Quoniam beatus
pater noster Franciscus tam ipse quam sui de cruce et ad crucem fuerat vocatus a
Domino, ideo ipsi et alii sui socii primi recte videbantur et erant homines crucifixi.
10
Usp. Zgode, pogl. 6,1: Verissimus servus Christi Franciscus, quia in quibusdam,
fuit quasi alter Christus datus in mundo, ideo Deus pater tam felicem hominem in
multis Christo filio suo esse fecit conformem. Za potpun pregled razvijanja teme
Franjo drugi Krist, usp. STANISLAO DA CAMPAGNOLA, 1971.
1356
Krista, ime se katkad zavrava u izvjetaenoj klimi udesnosti i bajkovitosti. Prevladavaju ipak primjeri vedre ljubavi, sretne poniznosti,
hrabre strpljivosti, ukratko onih kreposti koje vjerno karakteriziraju
Franjino dranje.
Izvori:
Uvod u Zgode bl. Franje i njegovih drugova preveo Velimir Blaevi prema: Fontes
Zgode bl. Franje i njegovih drugova s latinskog izvornika preveli Vladimir Rezar i
Rudolf Barii prema: Fontes Franciscani, a cura di Enrico Menest e Stefano Brufani. Assisi: Edizioni Porziuncola, 1995, str. 20852219.
Zgode blaenog Franje

i njegovih drugova
Na hvalu i slavu Gospodina naega Isusa Krista i presvetoga naega oca Franje ovdje su zabiljeena neka vrednija sjeanja o blaenom Franji i njegovim drugovima i nekim njihovim udesima, koja
su isputena u njegovim ivotopisima, a koja su veoma korisna i
pobona.
I. poglavlje
O potpunom izvlatenju svetoga brata Bernarda
na propovijedanje naeg presvetog oca Franje
Prije svega treba znati da je blaeni na otac Franjo u svim svojim djelima bio suoblien Kristu. Kao to je blagoslovljeni Krist na
poetku svoga propovijedanja odabrao dvanaestoricu apostola koji
su sve ostavili (usp. Mt 10,2; 19,27), tako je i blaeni Franjo imao
dvanaest odabranih drugova koji su izabrali najvie siromatvo. I
kao to se objesio (usp. Mt 27,5) jedan od dvanaestorice apostola,
tako se i od dvanaest spomenutih drugova objesio jedan po imenu
Ivan Kapelski. I kao to se cijeli svijet divio onim svetim apostolima
koji su bili puni Duha Svetoga, tako su i oni presveti drugovi svetoga Franje posjedovali toliku svetost kakva nije postojala na svijetu
od vremena apostola. Netko od njih bio je ponesen do treega neba
(usp. 2 Kor 12,2), kao brat Egidije. Nekome pak aneo dotae usne
eravom kao Izaiji, naime bratu Filipu Dugom. Neki su razgovarali s
Bogom kao prijatelj s prijateljem (usp. Iz 33,11), naime preisti brat
Silvestar. Neki su letjeli k svjetlu boanske mudrosti kao orao (usp.
Heb 1,8), naime preponizni brat Bernard, koji je uivao u najveim
dubinama Svetog pisma. Nekoga je Gospodin proglasio svetim i
ubrojio meu svete na nebu dok je jo ivio na ovom svijetu, kao da
je bio svet jo u utrobi, naime brata Rufina, asikog plemia i mua
Kristu najvjernijega. I tako su svi sijali osobitim znacima, kao to e
iz sljedeeg biti razvidno.

1357
1358
Meu njima je prvi i prvoroenac, kako s obzirom na prvenstvo

glede vremena tako i na povlasticu glede svetosti, bio brat Bernard
iz Asiza koji se obratio na sljedei nain. Dok je sv. Franjo jo nosio
svjetovnu odjeu, ipak je bio sav prezren te je napustio svjetovnu
nadu, a zbog pokore sav ruan i prljav, tako da su mnogi drali da je
lud, iako bijae boanskom solju zainjen (usp. Kol 4,6) te utvren
i ojaan mirom Duha Svetoga. Takav je due vremena hodao po
Asizu gdje su mu nanosili nebrojene uvrede, kako njegovi tako i
stranci, nabacajui se na njega blatom i kamenjem. On pak sam najstrpljivije je, kao gluh i nijem (usp. Ps 37,14), prelazio preko svega
vesela lica.
Gospodin Bernard iz Asiza, koji bijae jedan od plemenitijih,
bogatijih i mudrijih u gradu, s ijim su savjetima bili zadovoljni svi,
mudro razmotri toliko duboki prezir prema svijetu kod sv. Franje i
toliku postojanost i strpljivost u podnoenju uvreda, tako da je neprestano izgledao sve postojaniji iako su ga svi prezirali i odbacivali
gotovo dvije godine. Ree u svom srcu: Nipoto ne moe biti da taj
Franjo nema veliku Boju milost.
I po Bojem nadahnuu pozvao je Franju da veera s njim. Na to
Franjo ponizno privoli i s njim veera one veeri. Gospodin Bernard
u svom srcu odlui da e istraiti svetost sv. Franje. Zato ga pozva da
prespava tu no u njegovoj kui. I kad sv. Franjo ponizno pristade,
gospodin Bernard pripremi leaj u svojoj sobi u kojoj je gorjela svjetiljka neprestano itavu no. Sveti Franjo odmah im je uao u sobu,
da bi skrio boansku milost koju je imao, smjesta se baci na leaj
kako bi izgledalo da hoe spavati. Gospodin Bernard odlui u svom
srcu da e ga kriom promatrati preko noi. Stoga se poslui tolikim
oprezom da se malo poslije nego je legao u svoj leaj, pretvarao da
tvrdo spava i hre iz najvee dubine.
Sveti pak Franjo vjeran skrivatelj Bojih tajna, kad je mislio da
gospodin Bernard tvrdo spava u dubokoj nonoj tiini, ustade s leaja i podignuvi lice k nebu i uzdignuvi ruke i oi k Bogu, potpuno
sabran i arko vatren najpobonije molei govorae: Bog moj i sve
moje! To govorae sv. Franjo divei se uzvienosti boanskog velianstva, koje se udostojalo sniziti do posrnulog svijeta i odluilo
pruiti spasonosni lijek po njemu siromaku sv. Franji. Prosvijetljen
prorokim Duhom, gledajui unaprijed velianstvena djela koja e
Bog uiniti preko njega osobno i preko njegova Reda i poto ga je
taj isti Duh pouio te promatrajui svoju nesposobnost i oskudnost
kreposti, zazivao je Gospodina da ono to on ne moe sam Bog dovri, jer bez njega nita ne moe krhki ovjek. Zbog toga govorae:
Bog moj i sve moje!
Gospodin Bernard, dok je tu svjetiljka svijetlila, vidjevi to sve i
pomno razabravi prethodne rijei, odvagnuvi sveevu pobonost
1359
budnim promatranjem, potaknut od Duha Svetoga unutar u dubini

srca, odmah im je svanulo pozva sv. Franju i ree: Brate Franjo,
ja sam odluio posve ostaviti svijet i slijediti tebe kamo god mi bude zapovjedio. Sveti Franjo sluajui to kliknu u duhu i s velikom
radou ree: Gospodine Bernarde, taj je posao tako uzvien da
o tom treba zatraiti savjet od Gospodina naega Isus Krista, da
se udostoji on sam pokazati svoju blagonaklonost, kako to treba
izvriti. I stoga poimo zajedno k biskupu, gdje se nalazi jedan dobar sveenik i uinit emo da se rekne misa. Kad nju sasluamo,
tu emo moliti sve do treeg kanonskog sata. Tako molei zatrait
emo od Gospodina naega Isusa Krista, triput otvarajui misal, da
nam se udostoji pokazati put koji je njemu prihvatljiv i koji trebamo
odabrati. Gospodin Bernard ree: Svia mi se to kae.
Otili su k biskupu i, poto su sluali misu i molili se sve do treeg kanonskog sata, uze sveenik na molbu sv. Franje i gospodina
Bernarda misal i pokrijepivi se znakom kria, u ime Gospodina naega Isusa Krista otvori misal. U tom otvaranju pojavi se prvo: Ho
e li biti savren, idi, prodaj to ima i podaj siromasima (Mt 19,21).
U drugom otvaranju pojavi se: Nita ne uzimajte na put (Lk 9,3). U
treem otvaranju pojavi se: Hoe li tko za mnom, neka se odrekne
samoga sebe, neka danomice uzima kri svoj i neka ide za mnom (Lk
9,23; Mt 16,24). Vidjevi to ree sv. Franjo: Gospodine Bernarde,
evo imamo savjet Gospodinov. Idi i izvri to si uo i neka je blagoslovljen Gospodin na Isus Krist koji se udostojao pokazati nam
svoj evaneoski put.
Gospodin Bernard odmah razdijeli sva svoja dobra, koja bijahu
veoma velike vrijednosti i radosno sve podijeli siromasima nosei
puno krilo novca udovicama i siroadi te je obilato i najdareljivije
dijelio putnicima i Bojim slubenicima, dok ga je u svemu gore
spomenutom pratio i vjerno pomagao sv. Franjo. A gospodin Silvestar, kad je vidio da se sve rasipa, naveden pohlepom ree sv. Franji:
Nisi u potpunosti vratio dug za ono kamenje koje si od mene kupio
radi popravaka crkava. Sv. Franjo, zapanjen njegovom pohlepom,
ne elei se s njim prepirati, kao pravi obdravatelj evanelja, dajui
svakomu tko ite (usp. Lk 6,30) zagrabi rukom u kesu gospodina
Bernarda i punu novaca poloi je u kesu gospodina Silvestra te ree
da e mu jo i vie dati ako zatrai. On se pak zadovoljan udalji.
Poslije ovoga gospodin Silvestar, kad se vratio kui i dokasna
promiljao to je uinio preko dana, korio je vlastitu pohlepu i razmiljao o aru gospodina Bernarda i svetosti sv. Franje, pa mu se
kroz tri noi prikae zlatni kri kako izlazi iz Franjinih usta, a koji
je vrhom dodirivao nebesa, a ispruene ruke izgledale su kao da se
pruaju do krajeva svijeta. Zbog ovoga je potaknut od Gospodina
rasprodao sva svoja dobra i razdijelio siromasima; nakon toga po-
1360
stao je manji brat tolike svetosti i uslunosti da govorae s Bogom

kao prijatelj s prijateljem (usp. Izl 33,11), kako je sv. Franjo vie
puta doivio i kako e se dalje pokazati.
Gospodin pak Bernard, razdavi sve zbog Gospodina i napokon
postavi evaneoski siromah, zasluio je toliku milost od Boga da
je esto padao u zanos k Bogu. I sv. Franjo je pripovijedao za njega
da je dostojan svakog potovanja; i govorae da je on sam ustanovio
Red takvim kakav je zbog toga to je upravo on prvi zaeo evan
eosko siromatvo razdjeljivanjem svega siromasima, nita ne zadravajui za sebe, nego nudei sebe golog rukama Raspetog koji je
Gospodin blagoslovljen u vjekove (usp. Rim 9,5; 2 Kor 11,31).
II. poglavlje
O poniznosti i poslunosti sv. Franje i brata Bernarda
Blaeni je Franjo, najpoboniji sluga raspetog Krista zbog strogosti pokore i stalnog plaa postao gotovo slijep. I tako se jednom
udaljio s mjesta gdje se nalazio i stigao do mjesta gdje je boravio
brat Bernard da bi porazgovarali o boanskim stvarima. Brat Bernard stajao je u umi u pobonoj kontemplaciji u potpunosti povuen i sjedinjen s Gospodinom. Tada je u umu stigao sv. Franjo
i zazvao brata Bernarda govorei: Doi, razgovaraj s ovim slijepcem! A brat Bernard, budui da je bio ovjek velike kontemplacije
i tada se nalazio milju upravljen k Bogu, nije odgovorio sv. Franji
niti je otiao k njemu. Sam je pak brat Bernard posjedovao posebnu
milost kad je govorio o Bogu, to je sv. Franjo ve vie puta doivio
i upravo zbog toga elio s njim govoriti. Stoga, malo priekavi, zazvao ga je drugi i trei put traei dakako isto: Doi, razgovaraj s
ovim slijepcem! Brat Bernard nije se nijednom okrenuo, tako da
niti je otiao niti govorio sv. Franji. Zatim se sv. Franjo malice neutjean udaljio, udei se i alostei se sam u sebi to brat Bernard,
mada ga je tri put zazvao, nije htio doi.
Dok je sv. Franjo tako razmiljao i udaljavao se idui po putu,
rekao je svom drugu: Priekaj me malice! I kad se na nekakvom
osamljenom mjestu predao molitvi, ukaza mu se boanski odgovor
govorei: A to se ti, siromani ovjeulje, uznemirava? Zar je
ovjek duan otpustiti Boga zbog nekog stvorenja? Kad si ga ti zazivao, brat Bernard je stajao zdruen sa mnom. Zbog toga nije mogao
doi k tebi niti ti odgovoriti; stoga se nemoj uditi ako ti nije mogao
govoriti, jer je bio toliko izvan sebe da nije uo nijednu od tvojih
rijei. Sv. Franjo, razabirui ovo, smjesta ubrzavi korak vrati se
k bratu Bernardu da bi sam sebe ponizno prekorio zbog prijanjeg
razmiljanja. A brat Bernard, uistinu svetac, smjesta potri sv. Fra-
1361
nji u susret i baci mu se pred noge. I sastale su se (usp. Ps 85,11)

poniznost sv. Franje i ljubav i potovanje brata Bernarda. Kad je izgovorio pobono pokajanje koje je osjeao, sv. Franjo je zapovjedio
bratu Bernardu da sve to mu zapovjedi pokorno izvri. On je pak,
bojei se da mu ne bi po obiaju naloio neto pretjerano, elei
se u pobonoj poslunosti udaljiti rekao: Spreman sam vas, oe,
pokorno posluati, ukoliko i vi meni obeate isto u onome to vam
budem govorio. Sv. Franjo odgovori: Pristajem! Brat Bernard je
potom rekao: Govorite, oe, to elite da uinim. Sv. Franjo ree:
Po zavjetu poslunosti zapovijedam ti da, radi kanjavanja sumnjiavosti i drskosti mog srca, dok ja leim na zemlji, zagazi svojom
nogom na moje grlo, a drugu postavi iznad mojih usta tako da, dok
me tako gazi svojim nogama po vratu i ustima, tri puta prijee po
meni s jedne strane na drugu. I dok prelazi govori mi uvrede: Lezi
prostaino, sine Petra Bernardonea! Nanosit e jo vie i vee
uvrede govorei: Odakle ti tolika oholost, najbezvredniji stvore?
Kad je brat Bernard to uo, bilo mu je teko to uiniti; ipak je
zbog poslunosti to, koliko je mogao, briljivo ispunio. I kad je bilo
gotovo, ree sv. Franjo: Sad zapovijedaj, brate Bernarde, to eli da uinim, jer sam ti obeao poslunost. Brat Bernard odvrati:
Zapovijedam ti da me dok god smo zajedno ispravlja u mojim
prijestupima i jo otrije kori. Kad je to uo, sv. Franjo se veoma
zaudio, jer je brat Bernard bio tolike svetosti da je sv. Franjo prema
njemu gajio veliko potovanje. Od tada se sv. Franjo uvao due s
njim zadravati da se ne bi zbog obeane poslunosti dogodilo da
tako svetu i toliko pobonu duu napada nekakvim ispravljanjem.
No kad bi poelio vidjeti brata Bernarda ili sluati kako govori o
Bogu, urno bi ga napustio. I bilo je zadivljujue vidjeti kako se u
potovanom ocu i u njegovom prvoroencu bratu Bernardu odigravala stalna borba, dapae sastajale su se (usp. Ps 85,11) poslunost i
ljubav, strpljivost i poniznost i jednog i drugog.
Na hvalu i slavu Gospodina naega Isusa Krista. Amen.
III. poglavlje
O bratu Bernardu kada mu je aneo premjestio rijeku
U poecima Reda, kada su braa jo bila malobrojna i jo nije

bilo stalnih boravita, sveti je Franjo iao posjetiti crkvu sv. Jakova,
vodei sa sobom nekoliko drugova od kojih je jedan bio brat Bernard. Iako su ili zajedno, u nekoj zemlji su nali jednog bolesnika;
saalivi se na njega sv. Franjo ree bratu Bernardu: Sine, elio bih
da ostane i priuva ovog bolesnika. On odmah, prignuvi koljena
i oborivi glavu, najponiznije poslua svetoga oca. Sv. Franjo, osta-
1362
vivi brata Bernarda sa spomenutim bolesnikom, iao je k sv. Jakovu

s ostalim drugovima. I dok je stajao i molio u sv. Jakovu, Gospodin
mu u samoj crkvi otkrije da sam treba nalaziti smjetaj po svijetu i
da se njegov Red mora iriti u punoj veliini. Od tada je po Bojoj
zapovijedi zapoeo posvuda osnivati stalna boravita.
Vraajui se ranijim putem sv. Franjo nae brata Bernarda i povjerenog mu bolesnika potpuno izlijeena. Zbog toga je sljedee godine sv. Franjo dopustio da brat Bernard ide na grob sv. Jakova. U
meuvremenu sveti se Franjo vratio u Spoletsku dolinu.
I kad su zastali na nekom naputenom mjestu, on i brat Maseo
i brat Ilija i jo poneki i dok se jedan dan sv. Franjo zadrao u umi
na molitvi, njegovi su se drugovi, veoma ga potujui, bojali bilo
kako omesti njegovu molitvu zbog silnih djela koja mu je inio Bog
u molitvama.
Dogodilo se da je neki veoma lijepi mladi, odjeven kao da se
sprema na putovanje, doao do vrata i lupao toliko urno i dugo, to
nije bilo uobiajeno. Brat Maseo je priao vratima, otvorio ih i rekao onom mladiu: Sine, ne vjerujem da si ikako bio pred vratima
brae jer ne zna umjereno kucati. I odgovori mu mladi: Kako bi
trebalo? Ree mu brat Maseo: Kucaj triput i pomalo, jedan kucaj
za drugim; potom priekaj dok brat ne dovri Oena i doe k tebi.
A ako u tom vremenu ne bi doao, kucaj ponovno. Mladi pak
odgovori: Veoma mi se uri, zbog toga tako kucam; naime moram
poi na dugaak put. Ovamo sam doao govoriti sa sv. Franjom, no
on se sad nalazi u kontemplaciji u umi; stoga ga ne elim prekidati.
Nego poi, poalji mi brata Iliju; uo sam naime da je veoma mudar. Stoga mu elim postaviti jedno pitanje.
Brat Maseo, kad je rekao bratu Iliji da ode k njemu, ovaj se uvrijedio i nije htio ii, oholei se i srdei. Brat Maseo nije znao to da
uradi; ako bi rekao da onaj ne moe doi, lagao bi; ako bi rekao
da je uznemiren, bojao se da ne da lo primjer. I jer je on u meuvremenu otezao dolazak, onaj mladi ponovno zakuca kao ranije.
Napokon se brat vrati k vratima i ree mladiu: Nisi obdrao moje
pravilo, ni nalog to se tie kucanja. Onaj mladi bio je aneo Gospodnji, koji, predviajui odgovor brata Masea, ree: Brat Ilija ne
eli doi k meni, nego poi bratu Franji i reci mu da mi poalje brata
Iliju. Tada je brat Maseo otiao bratu Franji koji je stajao i molio
u umi lica uzdignuta prema nebu i ispriao mu cijelo poslanje spomenutog mladia i odgovor brata Ilije. Tada sv. Franjo, ne miui se
s mjesta niti odvraajui lice od neba, ree: Poi i kai bratu Iliji
da po zavjetu poslunosti smjesta poe k njemu. Brat Ilija iao je
k vratima toliko uznemiren da je otvarajui vratnice, uz veliku galamu i buku, napao mladia govorei: to ti hoe? Onaj mladi
odvrati: Pazi se, predragi, naime izgleda uznemiren, jer srdba
1363
prijei duh da ne moe razabrati istinu. Tada brat Ilija ree: Kazuj
to eli! A on e: Zanima me uti od tebe je li obdravateljima sv.
evanelja doputeno od svega to se ponudi, kako je Krist predavao,
jesti (usp. Lk 10,8); i zanima me je li ikojem ovjeku doputeno
nalagati obdravateljima sv. evanelja stvari suprotne evaneoskoj
slobodi? Brat Ilija oholo odgovori govorei: Znam to dobro, neu
ti govoriti. Poi svojim poslom. Mladi odgovori: Ja bih na to
pitanje znao odgovor bolje nego ti. Brat Ilija razljuen estoko
zalupi vrata i udalji se. A kad je u sebi razmiljao o spomenutom
pitanju, oklijevao je i nije ga znao razmrsiti. On je, budui da je bio
vikar Reda, usuivao se upravljati i mimo evanelja i pravila, te je
ve bio donio odredbu da nijedan brat u Redu ne jede meso; tako
da je spomenuto pitanje bilo u cijelosti protiv njega. Kako nije sam
znao razrijeiti ovu dvojbu, uzimajui u obzir razboritost spomenutog mladia i to to je rekao da bi to pitanje bolje razrijeio, vrati se
k ulazu, otvarajui vratnice da bi od samog mladia zatraio da mu
razrijei spomenuto pitanje. No kad su se vrata otvorila, nije bilo
nikoga niti se obilaenjem uokolo mogao nai bilo kakav trag. Onaj
je bio aneo Gospodnji koji se, ne ekajui ga, udaljio zbog toga to
ohola pamet nije bila dostojna aneoskog razgovora.
Kad se to sve tako dogodilo, sv. Franjo, kojem je sve bilo otkriveno, vraajui se iz ume otro je s jakom vikom korio brata Iliju
govorei: Loe ini, oholi brate Ilija, koji odbija svete anele koji
nas dolaze posjetiti i uputiti. Kaem ti da se veoma bojim da tvoja
oholost ne uini da zavri izvan ovog Reda. I tako mu se poslije i
dogodilo kako je sv. Franjo prorokim duhom ranije rekao.
U istom pak danu i satu kada se onaj aneo udaljio od spomenutog brata, prikazao se u istom liku bratu Bernardu koji se vraao
od sv. Jakova i koji je stajao preko neke velike rijeke koju nije mogao prijei; i pozdravljajui brata Bernarda na vlastitom jeziku ree:
Gospodin ti donio mir (usp. Br 6,26), dobri brate! Brat Bernard,
divei se njegovoj ljepoti i njemu poznatom jeziku te miroljubivom
pozdravu i veselom licu, upita ga: Odakle si, dobri mladiu (usp.
Tob 5,6)? On odgovori: Dolazim s takvog mjesta gdje se zadrava sv. Franjo; iao sam razgovarati s njim, ali nisam mogao, jer je
stajao u umi u pobonoj kontemplaciji. S njim su na tom mjestu
stajali brat Maseo i brat Egidije i brat Ilija. Brat Maseo nauio me
kucati na vaem ulazu. Brat Ilija, budui da mi nije odgovorio na
pitanje koje sam mu postavio, kad se kasnije pokajao i htio me uti
i vidjeti, nije (usp. Lk 10,24) mogao. Kazavi to aneo ree bratu
Bernardu: Predragi, to otee prijei rijeku? Odgovori mu: Jer
se bojim opasnosti zbog dubine vode koju gledam. A aneo ree:
Prijei emo zajedno, nemoj sumnjati. I uhvativi njegovu ruku,
u tren oka stavi brata Bernarda neozlijeena na drugu stranu. Brat
1364
Bernard, opaajui da je on aneo Gospodnji, s velikom pobonou i potovanjem te radou ree: O blaeni anele Boji, reci mi
svoje ime? On odgovori: to pita za moje ime (usp. Post 32,29)
koje je divno? To rekavi nestane i ostavi brata Bernarda veoma
utjeena, tako da je cijeli put proao s radou.
Sam je brat Bernard zabiljeio i dan i sat kada mu se ukazao aneo; i poto je stigao na mjesto gdje se nalazio sv. Franjo sa spomenutim drugovima, sve im je po redu ispriao. Tako su najpouzdanije
opazili da se onaj isti aneo ukazao i njima u taj dan i sat.
Na hvalu Gospodina naeg Isusa Krista, koji je blagoslovljen u
vjekove. Amen.
IV. poglavlje
O bratu Bernardu kako je iao u Bolognu
Budui da je na blaeni otac Franjo, isto kao i njegovi drugovi, od Boga bio pozvan s kria i na kri, i on sam i ostali njegovi
blaeni prvi drugovi izgledali su i bili su ljudi Raspetog; nosei
kri u ponaanju i vladanju i u svim svojim djelima, udei vie za
pogrdama kakve je trpio Krist negoli za ispraznim i varljivim svjetovnim ugodama; zbog toga su se veselili zbog uvreda, a tugovali
zbog poasti. I ili su svijetom kao pridolice i putnici (usp. 1 Pt
2,11) nita ne nosei sa sobom osim Krista; zbog toga kamo god
su ili, jer bijahu uistinu ive mladice trsa, postizavali su najvee
plodove dua.
Tako se jednom u poetku Reda dogodilo da je sv. Franjo poslao brata Bernarda u Bolognu da ondje zasadi Bogu nove mladice zahvaljujui milosti darovanoj mu od Gospodina. Brat Bernard,
opasavi se Kristovim kriem i praen vrlinom poslunosti, ode u
Bolognu.
Kad su ga djeaci vidjeli onako neobinog dranja i izgleda, poee mu nanositi mnoge uvrede. Brat Bernard, uistinu svetac, te
je uvrede ne samo strpljivo nego i veoma veselo podnosio. Naime
kako je bio uenik Krista koji je postao ruglo ljudi i naroda pre
zir (usp. Ps 22,7) namjerno se smjestio na ulici spomenutog grada
gdje su ga ljudi jo ee izrugivali. Dok je sjedio ondje, skupili
su se oko njega mnogi djeaci, a takoer i odrasli mukarci; jedni
su mu povlaili kapuljau natrag, neki naprijed; jedni su na njega bacali prainu, a drugi kamenje; neki su ga odozgora estoko
udarali. Na sve uvrede brat Bernard ostajao je veseo i strpljiv, ni
u emu se nije ni potajno alio niti na to mrmljao; dapae, to je
jo znaajnije, iduih dana uporno se vraao u spomenutu ulicu
po jo slinih uvreda. I ma koliko da mu je uvreda bilo nanoe-
1365
no, uvijek je veselim licem pokazivao da mu je duh neuznemiren.

I budui da strpljivost potvruje savrenstvo, neki mudri sudac,
koji je prisustvovao i pozorno ispitivao tako odvanu postojanost,
toliko dana ni u emu uznemirenu, ree u svom srcu: Nemogue
je da taj ne bi bio sveti ovjek. I prilazei bratu Bernardu, ree:
Tko si ti i zato si doao ovamo? Brat Bernard se mai rukom
za vreu i izvadi evaneosko pravilo sv. Franje, koje je nosio u srcu
i po potrebi pokazivao. Onaj sudac, kad je iitao uzvien sadraj
same regule, ostao je veoma zapanjen, jer bijae razborit ovjek;
i okrenuvi se k drugovima s najveim divljenjem je rekao: Ovo
je pravilo uzvienije od ikojeg koje sam ikad uo; zbog toga ovaj
ovjek sa svojim drugovima spada meu svetije ljude ovoga svijeta. Stoga velik grijeh ine oni koji mu nanose uvrede; jer ne bi
ga trebalo izvri uvredama, nego najveim poastima, budui da
je doista prijatelj Svevinjeg. I ree mu: Predragi, ako vam tko
moe nai prikladno mjesto gdje biste dolino sluili Gospodinu
i budete li eljeli prihvatiti, ja bih vam, ga radi spasa svoje due,
veoma rado dao. Brat Bernard odgovori: Predragi gospodine,
vjerujem da vas je Bog na to potaknuo; stoga rado prihvaam va
prijedlog na ast Krista.
Tad spomenuti sudac vodei brata Bernarda svom domu prihvati
ga s radou i velikom ljubavlju i kasnije mu nae obeano mjesto
i cijeloga ga o svom troku savreno i pobono opremi. I postao je
branitelj i izvrstan otac brata Bernarda i njegovih drugova. Brat Bernard je zbog svojih razgovora poeo bivati cijenjen od ljudi u tolikoj
mjeri da su se smatrali sretnicima oni koji su ga mogli bilo taknuti
bilo vidjeti.
Kao ponizan i Kristov uenik brat Bernard je, bojei se da ne bi
poast koju je ondje stekao omela mir i spas njegove due, otiao
odande i vraajui se sv. Franji rekao: U Bologni smo dobili stalno boravite; poalji dakle, oe, brau koja e ondje boraviti jer ja
ondje vie ne stvaram dobit; dapae bojim se da zbog velike poasti
koja mi se iskazuje ondje vie gubim nego dobivam.
Blaeni pak Franjo, sluajui sve po redu to je Gospodin uinio
preko brata Bernarda, veselei se i radujui u duhu, zapoe hvaliti
Svevinjeg, koji je siromane uenike kria na taj nain rairio na
spas naroda. I otada je izabirui meu svojim drugovima slao mnoge u Lombardiju i, budui da je rasla pobonost vjernika, posvuda
su stekli nova boravita.
Na hvalu Gospodina naega Isusa Krista, koji je blagoslovljen u
vjekove. Amen.
1366
V. poglavlje
O draesnoj smrti brata Bernarda
Brat Bernard bio je ovjek tolike svetosti da ga je sv. Franjo za

ivota jako cijenio, preporuivao ga u estim govorima i u njegovoj odsutnosti uzdizao mnogim pohvalama. Jednog dana, dok se sv.
Franjo nepomian nalazio u pobonoj molitvi, bi mu otkriveno da
e brat Bernard uz Boje doputenje biti napadnut od mnogih, i to
najotrijih zloduha. Dok je sv. Franjo pun suuti razmiljao o toliko
ljubljenom sinu, kroz vie je dana u suzama molio i preporuivao
brata Bernarda Gospodinu Isusu Kristu da mu se udostoji dati pobjedu nad tolikim zasjedama. I dok je tako bdijui uporno i briljivo
molio, evo, prikaza mu se boanski odgovor: Franjo, ne boj se; jer
sva iskuenja koja prijete bratu Bernardu dana su mu za usavravanje i kao kruna njegovih nastojanja; i na kraju nad svime to ga
napadne s radou e odnijeti slavu i pobjedu. A on sam bit e jedan
od uzvanika na gozbi kraljevstva Bojeg. Na takav odgovor se sv.
Franjo obradova radou velikom (usp. Mt 2,10) iskazujui Gospodinu Isusu Kristu golemu zahvalnost. I od tada vie nije sumnjao o
bratu Bernardu niti se bojao za njega, nego je svednevice sve veom
radou i sve dubljim potovanjem prianjao uz njega. Ovo potovanje nije pokazivao samo za ivota nego i na samrti.
Kad je dakle blaeni Franjo umirao, kao i patrijarh Jakov, dok
su uokolo stajali sinovi i pobono plakali zbog odlaska toliko ljub
ljenog oca, ree: Gdje je moj prvoroenac (usp. Post 49,3)? Doi,
sine, da te blagoslovim prije nego umrem (usp. Post 27,4). Tada brat
Bernard potajno ree bratu Iliji, koji je tada bio vikar Reda: Oe,
poi s desne strane sveca da te blagoslovi. Kad se brat Ilija smjestio s njegove desne strane, sv. Franjo, oslijepio zbog suza koje je
lio, stavi desnu ruku nad glavu brata Ilije i ree: Ovo nije glava
mog prvoroenca brata Bernarda. Tada mu brat Bernard prie
s lijeve strane, a sv. Franjo, prekriivi ruke, ljevicu stavi na glavu
brata Ilije, a desnicu nad glavu (usp. Post 48,14) brata Bernarda,
govorei mu: Blagoslovio te Otac Gospodina Isusa Krista u svakom
blagoslovu duhovnom u nebesima, u Kristu (usp. Ef 1,3). Kao prvi si
bio izabran u Redu da dadne evaneoski primjer nasljedovanja
Krista u evaneoskom siromatvu, jer ne samo da si rado ponudio svoj imutak i radi ljubavi prema Kristu potpuno ga razdijelio
nego si dao i samog sebe kao rtvu na ugodan miris (usp. Lev 2,9).
Stoga neka te blagoslovi Gospodin Isus Krist, a blagoslivljam te i
ja, siromani sluga njegov, vjenim blagoslovima, kad dolazi i kad
odlazi, dok bdije i dok spava, dok ivi i kad umre. Tko te bude
blagoslivljao, bit e pun blagoslova, a tko te bude proklinjao, nee
biti siguran. Braom svojom gospodari (usp. Post 27,29) i neka svi
1367
budu podloni tvojoj vlasti. I koje god htjedne primiti u Red, neka
budu primljeni; a koje poeli izbaciti, neka budu izbaeni; i neka
nitko od brae nema vlasti nad tobom; i moe slobodno putovati
ili boraviti gdje god poeli.
Kad se pak taj tako blagoslovljeni sin pribliio smrtnom asu, budui da su ga braa poslije smrti blaenog Franje astila poput oca,
sa svih strana se skupe kod njega; meu njima se nalazio i potovani
i divni brat Egidije, koji kad ugleda brata Bernarda, ree s velikom
radou: Gore srca, brate Bernarde, gore srca! Brat Bernard pak
potajice naloi jednom bratu da pripravi mjesto prikladno za kontemplaciju gdje bi se brat Egidije mogao predati razmatranju.
Kad se pak brat Bernard pribliio posljednjem asu, naloi da ga
usprave i ree brai koja stajahu uokolo: Predraga brao, ne elim
vam mnogo govoriti; duni ste se pobrinuti da stanje koje sam sam
imao i vi imate, i ono to ja sada imam i vi ete imati. Nalazim u
svojoj dui da ni za tisuu svjetova ne bih elio sluiti drugom doli
Gospodinu Isusu Kristu; a za sve prijestupe koje sam poinio optuujem sam sebe svom Spasitelju Gospodinu Isusu Kristu i vama.
Zaklinjem vas, predraga moja brao, da ljubite jedan drugoga (usp.
Iv 13,34).
I poslije ovih rijei i mnogih drugih trezvenih savjeta, kad je pao
na leaj, njegovo lice posta izuzetno svijetlo i veselo, na veliko divljenje svih koji su stajali uokolo. I u toj radosti ona sretna dua kojoj
je Krist obeao pobjedu prijee u radost blaenika.
Na hvalu i slavu Gospodina!
VI. poglavlje
O udesnom korizmenom postu sv. Franje
Istinski sluga Boji Franjo u mnogome je bio poput drugog Krista danog na svijet, jer Bog Otac uini da tako sretan ovjek bude u
mnogome slian Kristu, Sinu njegovom pojavio se u svetom bratstvu svetih drugova, u udnovatoj tajni rana kria i neprekinutom
postu svete korizme. Naime kada se nalazio na podruju Perue, tik
uz jezero, nae se na dan mesopusta u gostima kod nekog ovjeka
izrazito mu naklona. Njega sv. Franjo zakune ljubavlju Kristovom
da ga u noi prije Pepelnice preveze na neki otok onog jezera gdje
ne obitavahu ljudi, tako da nitko nita ne opazi. Domain to, zbog
velike privrenosti koju je prema njemu gajio briljivo izvri; usred
noi ustane i pripravi laicu i na dan Pepelnice preveze sv. Franju na
otok. Sveti Franjo nije nita ponio od ivei osim dva mala kruia.
Kad se iskrcao na spomenuti otok, zakune onoga koji ga je prevezao da nikome nita ne otkriva i da se ne vraa do Velikog etvrtka.
1368
Kad se ovaj udaljio od otoka, sv. Franjo ostade sam; kako ondje nije
bilo nikakvog sklonita gdje bi se mogao smjestiti, unie u nekakvo
gusto ipraje, gdje je draa tvorila neto poput kolibe; i ondje je
boravio nepomian cijelu korizmu nita ne jedui i ne pijui.
Spomenuti se domain na Veliki etvrtak, kako je i rekao, vrati
po blaenog Franju; i vidje da od spomenuta dva kruia nije tak
nuto nita osim polovice jednoga. Vjeruje se da je sv. Franjo i tu
polovicu taknuo zbog toga da sauva blagoslovljenom Kristu slavu etrdesetodnevnoga gladovanja i da s ono malo kruha otjera od
sebe otrov isprazne slave; tako je postio po primjeru Krista etrdeset
dana i etrdeset noi (usp. Mt 4,2).
Na mjestu gdje je sv. Franjo obavio svoju udesnu pokoru dogodila su se po njegovim zaslugama mnoga udesa. Zbog svega toga
ljudi zapoee od tada na onom mjestu graditi nastambe i za malo
vremena nasta ondje veliko i dobro naselje, gdje svoje mjesto nau
i braa, a koje se naziva na otoku. Jo i sada ljudi iz tog naselja iskazuju veliko potovanje onom mjestu gdje je sv. Franjo slavio
spomenutu korizmu.
vjekove! Amen.
VII. poglavlje
O pouci sv. Franje bratu Leonu
da je jedino u kriu savreno veselje
Jedne zime kada je sv. Franjo s bratom Leonom iao iz Perue

prema Svetoj Mariji Aneoskoj i dok ga je izuzetno otro muila
studen, zazva brata Leona koji je stupao malice ispred njega pa
mu ree: O brate Leone, kad bi mala braa u cijeloj zemlji davala veliki primjer svetosti i dobre duhovne izgradnje zapii to
i pamti to jo ne bi bilo savreno veselje. I kad su jo malice
proputovali, ponovno ga zazove govorei: O brate Leone, kada
bi manji brat vratio vid slijepima, dizao uzete, istjerivao zloduhe,
gluhima vraao sluh, hromima korak i nijemima govor i povrh toga
uskrisivao etverodnevnog mrtvaca (usp. Mt 11,4), zapii da ni u
tome nema savrenga veselja. I iznova viui govorae: O brate
Leone, kada bi manji brat znao jezike svih naroda i sva znanja i
pisma, tako da zna i prorokovati (usp. 1 Kor 13,2) i kad bi znao
otkrivati ne samo budunost nego i tajne savjesti ostalih ljudi, pii
da ni u tome nije savreno veselje. I dok su jo putovali, ponovno
zavika: O brate Leone, ovice Boja: kada bi manji brat govorio
aneoskim jezikom (usp. 1 Kor 13,2) i poznavao kretanje zvijezda
i svojstva trava i kad bi mu bila otkrivena sva blaga zemalja; i kad
1369
bi poznavao svojstva ptica i riba (usp. 1 Kr 4,33; 5,13) i ivotinja i

ljudi i drvea i korijenja i kamenja i voda; pii, dobro pii i marljivo
pamti, da ni tu nema savrenoga veselja. I domalo zavie: O
brate Leone, sve kad bi manji brat znao tako uzvieno propovijedati da bi obratio sve nevjernike, pii da tu nema savrenoga
veselja.
Potrajalo je to tako dvije milje. A brat Leon veoma se udei
svemu ovome ree: Oe, zaklinjem te Bogom, kai mi gdje se
nalazi savreno veselje? Odgovori mu sv. Franjo: Kad bismo doli do Svete Marije Aneoske oprani kiom i promrzli od studeni,
isprljani blatom i izmoreni glau i pokucali na ulaz pa bi izaao
rasreni vratar i upitao nas: Tko ste vi? Mi bismo rekli: Dvojica
od vae brae. A onaj bi nam odvratio: Dakako! Vi ste dvojica
razbojnika to lutaju okolo svijetom kradui milostinju siromasima. I ne bi nam otvorio, nego bi nas ostavio da stojimo sve do
veeri na snijegu i kii, smrznuti i gladni. Tada, ako bismo grdnje
i odbijanja podnijeli strpljivo i bez uzrujanosti i mrmljanja, i ako
bismo ponizno i ljubazno mislili da nas onaj vratar dobro poznaje i
da ga je Bog potaknuo da govori protiv nas, o brate Leone, pii da
se u tome nalazi savreno veselje. I kad bismo ustrajali u kucanju
i vratar, rasren na dosadnjakovie, iziao i nemilosrdno se bacio
na nas pljuskama govorei: Gubite se odavde bijedne lijenine i
idite u svratite. Tko ste vi? Ovdje neete jesti! Kad bismo ovo
radosno podnijeli i cijelim srcem s ljubavlju prihvatili uvrede, o
brate Leone, pii da je u tome savrena srea. I kad bismo tako
odasvud pritijenjeni glau, udarani studeni, dok bi se pribliavala
no kucali, vikali i uz pla navaljivali da nam otvori, a on jo vie
razjaren rekao: Ovi ljudi su krajnje bezoni i bezobrazni: ja u ih
umiriti!, a zatim iziao s kvrgavom batinom, zgrabio nas za kapuljae, bacio nas na tlo u blato i led i tako nas isprebijao spomenutom batinom da nas posvuda ispuni udarcima, kad bismo toliko
zlotvorstava, toliko pogrda i udaraca podnijeli s radou, mislei
kako smo duni podnijeti muke Krista blagoslovljenoga, o brate
Leone, pii da je u tome savrena radost. Posluaj zakljuak, brate
Leone. Meu ostalim darovima Duha Svetoga koje je Krist predao
i povjerio svojim prijateljima nalazi se i savladavanje samoga sebe
i radosno podnoenje uvreda poradi Krista i ljubavi prema Bogu.
Naime u svim spomenutim darovima ne moemo slaviti sebe jer
oni ne pripadaju nama, nego Bogu. to ima da nisi primio? Ako si
primio, to se hvasta kao da nisi primio (usp. 1 Kor 4,7)? Moemo se
meutim hvaliti kriem nevolja i patnja jer to pripada nama. Zato
kae apostol: Boe sauvaj da bih se iim ponosio osim kriem Gos
podina naega Isusa Krista (usp. Gal 6,14) kojemu neka je hvala u
vijeke vjekova! Amen.
1370
VIII. poglavlje
O tome kako je Bog govorio sv. Franji preko brata Leona
Kad je blaeni otac na Franjo u poecima Reda stajao s bratom Leonom u nekom mjestacu gdje nisu imali asoslova, pa kad
doe vrijeme slube itanja, ree sv. Franjo svom drugu: Predragi,
nemamo brevijara otkud bismo mogli moliti slubu itanja; ali da
iskoristimo ovo vrijeme na hvalu Bogu, govori kako te budem pouavao; i pripazi da ne bi rijei izrekao drugaije ili da ne bi utio.
Ja u rei ovako: O brate Franjo, poinio si toliko grijeha u svijetu
da zasluuje pakao. A ti, brate Leone, odgovori: Istina je, zasluio
si najdublji pakao. Preisti brat Leon golubinjom jednostavnou
odgovori: Rado, oe; poni u ime Gospodnje. I sv. Franjo zapone govoriti: O brate Franjo, poinio si toliko grijeha u svijetu da
si zasluio pakao. I odvrati brat Leon: Bog e po tebi uiniti tolika dobra da e ii u raj. Sveti pak Franjo ree: Ne govori tako,
brate Leone; nego, kad ja kaem: O brate Franjo, poinio si tolika
nepravedna djela protiv Boga da si zasluio biti proklet, a ti ovako
odgovori: Zavreuje da te uraunaju meu proklete. Odgovori
brat Leon: Rado, oe.
I sv. Franjo plaui, uzdiui i udarajui se u prsa jako glasno
govorae: O Gospodine, Boe neba i zemlje, poinio sam toliko
grijeha protiv tebe da zasluujem biti proklet. Na to e brat Leon:
O brate Franjo, Bog e te uiniti takvim da e i meu blaenicima biti posebno blagoslovljen. Sv. Franjo udei se da mu on
uvijek odgovara suprotno, korei ga, ree: Zato, brate Leone, ne
odgovara kako sam te uio? Po zavjetu poslunosti nareujem ti
da odgovara rijeima kako u te uputiti. Ja u rei: O opaki brate
Franjo, zar misli da e ti se Bog smilovati kad si poinio tolike grijehe protiv Oca milosra i Boga svake utjehe (usp. 2 Kor 1,3), jer si
zasluio ne nai milost. A ti, brate Leone, ovice, odgovori: Ni na
koji nain nisi zavrijedio nai milost. I sv. Franjo lica dignuta prema nebu i ruku pruenih prema Bogu savivi koljena uz veliki pla
govorae: O brate Franjo, veliki grenie; zloesti brate Franjo, zar
misli da e ti se Bog smilovati kad si poinio tolike grijehe protiv
Oca milosra i Boga svake utjehe (usp. 2 Kor 1,3), jer si zasluio ne
nai milost. Odgovori brat Leon: Bog Otac, ije je milosre bezgranino vie negoli tvoj grijeh, uinit e ti veliko milosre i dodati
mnogovrsnu milost.
Sveti Franjo, blago rasren i poneto uznemiren, ree bratu Leo
nu: Zato, brate Leone, kri zavjet poslunosti i ve toliko puta
odgovara suprotno onome to sam ti naloio? Tada brat Leon uz
mnogo potovanja i veliku poniznost odgovori svetom ocu govorei: Bog zna, predragi oe, da sam uvijek kanio odgovarati onako
1371
kako si mi nalagao, no Bog je uinio da govorim onako kako se njemu svidjelo, a ne kako se meni nalagalo. Na to sv. Franjo zadivljen
odgovori bratu Leonu: Zaklinjem te, predragi, da mi, kad se kao
ranije budem prekoravao, odgovori da nisam zasluio milosre.
Odgovori brat Leon: Govori, oe, ovaj put u odgovoriti kako ti
bude htio. I sv. Franjo viui u suzama ree: O zloesti Franjo,
zar misli da e ti se Bog smilovati? Odvrati brat Leon: Da, oe,
smilovat e ti se Bog, dapae primit e veliku slavu od Boga, svog
Spasitelja; uzvisit e te i proslaviti u vjekove, jer svaki koji se ponizuje
bit e uzvien (usp. Lk 14,11). Ne mogu drugo odgovoriti jer preko
mojih usta govori Bog. I u ovom poniznom sporenju i razdiruim
suzama, ali i boanskoj utjehi ostali su budni sve do zore.
Na hvalu Gospodina naega Isusa Krista! Amen.
IX. poglavlje
O otkriu brda La Verne
Najvjerniji sluga i prijatelj Isusa Krista Franjo astio je svog Stvoritelja upirui se iz sve snage, sam i po drugima. Stoga mu je preljubazni i predobri na Spasitelj Gospodin Isus Krist uzvratio poastima, jer tko bude slavio mene, slavit u i ja njega (usp. Mt 10,32),
govori Gospodin. I zbog toga kamo god je sv. Franjo iao, svi su
ga toliko potovali da je izgledalo da se cijeli svijet slijeva k tako
divnom muu. Stoga kad bi se pribliavao nekoj zemlji ili mjestu ili
selu, smatrao se blaenim onaj tko bi ga mogao vidjeti ili dodirnuti.
Dogodilo se jednom, prije negoli je dobio rane Spasiteljeve, da je
blaeni Franjo, vraajui se iz Spoletske doline, krenuo u Romagnu.
Tijekom puta, kad je stigao do nekog mjesta Montefeltro, odravala se ondje velika sveanost viteke inicijacije. Kad je to sveti otac
saznao od stanovnika, ree svom drugu, bratu Leonu: Poimo
do njih jer uz Boju pomo poluit emo meu njima uspjeh. Na
spomenutoj sveanosti bijahu mnogi plemii skupljeni s razliitih
strana. Meu njima se nalazio i neki toskanski gospodin, imenom
Orlando, izuzetno bogat i plemenit, koji je zbog divnih stvari koje
je uo o sv. Franji gajio veliko potovanje prema njemu i veoma ga
je elio vidjeti i uti.
Sveti pak Franjo, kad je uao u spomenuto mjesto, da bi ga
mnotvo lake ulo, uspne se na neki zid i odande propovijedae
skupljenom mnotvu. A za temu je izloio ove stihove na pukom
govoru:
Tanto quel bene che aspecto,
cogne pena m delecto.
(Toliko je dobro koje oekujem

da se veselim svakoj patnji.)
1372
A po ovim rijeima Duh Sveti je kroz njegova usta sipao boanski govor, hvalei trpljenja muenika i muenitvo apostola i teke
pokore priznavalaca i mnoge patnje svetaca i svetica da su svi stajali
napeta duha, kao da sluaju anela. Meu njima je spomenuti gospodin Orlando, veseo zbog prisutnosti sv. Franje koju je toliko elio
i dirnut njegovim udesnim propovijedanjem, naumio raspravljati
sa sv. Franjom o spasu vlastite due.
Stoga kada je zavrila propovijed, ree sv. Franji: Oe, elio
bih s tobom govoriti o spasu svoje due. A sv. Franjo, sav zainjen
(usp. Kol 4,6) solju skromnosti, odvrati: Gospodine, poi jutros
i poasti svoje prijatelje koji su te pozvali na sveanost; a nakon
objeda razgovarat emo koliko god hoe. Onaj je pak pristao i
objedovavi vrati se i sa sv. Franjom govorae o spasu svoje due. Na
kraju ree: Brate Franjo, posjedujem jedno brdo u Toskani, veoma
ugodno i prilino osamljeno, a zove se La Verna i jako je prikladno
za one koji ele voditi pustinjaki ivot. Ako se to brdo svia tebi
i tvojim drugovima, veoma rado u vam ga darovati za spas svoje
due.
Sveti je Franjo svojski elio nai osamljeno mjesto, gdje bi se
mogao prikladnije prepustiti kontemplaciji, tako da je uvi prijedlog najprije dao hvalu Bogu, koji se preko svojih vjernika brine za
svoje ovice, a zatim izrazio zahvalnost i spomenutom gospodinu
Orlandu, ovako mu odgovorivi: Gospodine, kada se budete vratili doma u svoj kraj, poslat u vam dvojicu brae od mojih drugova
i vi ete im pokazati to brdo; i bude li prikladno, veoma rado u
prihvatiti va ljubazni prijedlog. Spomenuti je gospodin boravio u
jednom svom dvorcu u blizini brda La Verne.
Kad se dakle dovrila spomenuta sveanost i onaj se gospodin
vratio na svoje imanje, sveti mu Franjo poalje dvojicu brae da ga
potrae. No kako su im ti krajevi bili nepoznati, nali su dvor spomenutoga gospodina uz velike potekoe. No kad su konano do
njega stigli, on ih je primio tako ljubazno i radosno kao da su aneli
Boji. I u pratnji pedesetorice naoruanih ljudi zbog opasnosti od
zvijeri odvede ih do spomenutog brda La Verne. Oni su pregledavali i pretraivali gdje bi mogli spremiti boravite i nau nekakvu
omanju ravnicu, gdje se odlue u ime Gospodnje zadrati. A oni
svjetovnjaci koji su pratili brau maevima posijeku grane drvea
i od njih podignu nekakvu kolibu. I napravivi boravite, braa uz
dozvolu spomenutog gospodina pou u ime Gospodina Isusa Krista po sv. Franju da ga dovedu onamo, javljajui mu da je mjesto
dosta zaklonjeno i prikladno za boansku kontemplaciju.
Sv. Franjo, uvi to s velikim veseljem i dajui hvalu Bogu, uzme
sa sobom brata Leona, brata Masea i brata Anela, nekog plemenitog viteza i krene s njima na spomenuto mjesto i brdo. Kad se
1373
pak sa svojim blagoslovljenim drugovima uspeo po brdu i malice

zastao da se odmori u podnoju nekog hrasta koji se nalazio blizu
mjesta gdje su ili, die se mnotvo razliitih ptica i sa svih strana se
sleti k blaenom Franji s radou, pjevom i mahanjem krila. I jedne
mu slete na glavu, druge na noge, jedne na koljena, a druge na
ruke. Opaajui tu udesnu novost blaeni Franjo ree svojim drugovima: Vjerujem, predraga moja brao, da se naem Gospodinu
Isusu Kristu dopada da boravimo na ovom osamljenom brdu im
su nae sestre ptiice pokazale toliku radost zbog naeg dolaska.
I ustajui, sav sretan u duhu, poe do spomenutog mjesta, gdje
se nije nalazilo nita osim siromane kolibe sagraene od grana
drvea. I pobrinuvi se za osamljeno mjesto gdje bi mogao moliti
odijeljen od drugih, izgradi si malu elijicu na padini reenog brda
i zapovjedi drugovima da mu se nitko ne pribliava niti da mu itko
drugi dolazi osim brata Leona, jer je ondje kanio obaviti etrdesetnicu u ast arkanela Mihaela. A bratu Leonu je naloio da mu ne
dolazi nego jedanput dnevno s kruhom i vodom i jedanput nou
pred slubu itanja; i da mu nita ne govori, nego samo: Otvori,
Gospodine, usne moje. I ako bi mu svetac odgovorio iznutra: I usta
e moja navijetati hvalu tvoju (Ps 51,17), skupa e moliti slubu
itanja. Ako ne odgovori, neka se brat Leon smjesta udalji. A sveti
je Franjo ovo zapovjedio stoga to bi se ponekad nalazio u tolikoj
ekstazi uma da ni nou ni danju nije mogao govoriti toliko bi
bio zanesen Bogom. Ovu je zapovijed brat Leon veoma briljivo
obdravao.
Brat Leon je svejedno vjerno pazio na svetu tiinu; koliko je mogao, istraio je to svetac radi. I jednom ga nae izvan elije uzdignuta u zrak toliko da je mogao dirati njegove noge; i onda ih
obgrli i suzama ih izljubi govorei: Boe, milostiv budi meni greniku
(Lk 18,13) i po zaslugama ovog presvetog ovjeka uini da steknem
tvoje presveto milosre. Drugi put ga pak zatekne uzdignutog od
zemlje do sredine bukava: one su bile od spomenutog drvea ponajvie. I jo jednom ga nae uzdignutog na toliku visinu da ga je jedva
mogao vidjeti.
I onda brat Leon prignu koljena i cijeli se prui po zemlji ba
na mjesto odakle je sv. Franjo molei se bio podignut uvis; i molei se na tom mjestu brat Leon po zaslugama svetog oca, prije
toga preporuivi se Gospodinu, osjeti najvee pohoenje boanske milosti. I zbog toga to je esto opaao takve stvari od sveca,
brat Leon je prema njemu gajio toliku naklonost da je jako esto
sa svetakom gorljivou po noi istraivao tajna nastojanja sv.
Franje.
Tako se dogodilo da je tijekom spomenute etrdesetnice brat
Leon iao da, kao i obino, potrai sv. Franju u vrijeme slube i-
1374
tanja. I kad je uao u sveevu eliju i rekao: Otvori Gospodine usne

moje (Ps 51,17), kako mu je svetac bio ranije odredio, i kad sveti Franjo nije odgovorio, budui da je bila mjeseina ije je svjetlo
obasjavalo unutranjost, opazio je da svetac nije u eliji. Pomislivi
da moli negdje vani i promotrivi umu, uje ga kako govori; i pribliivi se, da bi uo to govori, uz pomo mjeseeva svjetla ugleda
sveca kako klei i lica upravljena prema nebu i ruku izdignutih prema Bogu kako govori: to si ti, preslatki moj Boe, a to sam ja,
crv (usp. Ps 22,7) i tvoj neznatni sluga? To je esto ponavljao, ne
govorei nita drugo. A brat Leon promatrajui ga ugleda rapslam
tjelu vatru (usp. Izl 3,2), prelijepu i presjajnu i ugodnu oima, kako
se sputa s najviih nebesa do glave sv. Franje. I iz te vatre je izlazio
glas i govorio sa sv. Franjom, a sv. Franjo bi mu odgovarao.
No brat Leon uplai se i ustukne unatrag da ne bi omeo sveca u
tako zadivljujuim otajstvima, tako da nije mogao uti to se govorilo. Ipak je vidio kako sv. Franjo triput prua ruke spomenutoj vatri.
Kad se vatra povukla, i brat Leon se zapoeo tiho povlaiti da ga
svetac ne bi osjetio. No sv. Franjo je uo um njegovih stopala zbog
granica pa ree: Tko god da si, zapovijedam ti snagom Gospodina Isusa Krista da stane na mjestu i ne mie se s mjesta! Brat
Leon zbog sveeve naredbe stade i ree: Oe, ja sam. A jednom
prilikom je rekao da je bio toliko ustraen da bi se, da se zemlja
otvorila, najradije u njoj sakrio. Naime bojao se da ne bi, uvrijedivi
sveca, izgubio njegovo ljubazno drutvo. Jer ljubav i vjernost koje je
gajio prema njemu bijahu tolike da se bez njega ne bi nikako pouzdavao ivjeti. I zbog toga, kad god bi se razgovaralo o svecima, brat
Leon bi govorio: Predragi, svi su sveci veliki, no sv. Franjo je ipak
jedan od najveih zbog divnih djela to ih Bog ini po njemu. I ovo
je radije govorio o njemu nego o drugima, stoga nije udno da se
prestraio na njegov glas. Kad ga je svetac prepoznao, ree: Brate
ovice, to si ovamo dolazio? Nisam li ti vie puta rekao da me ne
ide traiti? Odgovori mu: Oe, uo sam te kako razgovara i
govori i esto uzdiui moli: to si ti, preslatki moj Boe, a to sam
ja, crv i tvoj neznatni sluga. I tada sam ugledao rasplamtjelu vatru
(usp. Izl 3,2) gdje se sputa s neba, razgovara s tobom i tebe kako
joj vie puta odgovara i tri puta joj prua ruke; ali to ste govorili,
to ne znam.
I kleknuvi, brat Leon s velikim potovanjem zamoli sveca, govorei: Zaklinjem te, oe, da razloi rijei koje sam uo i kae
ono to nisam uo. A sv. Franjo, jer je veoma volio brata Leona zbog njegove istoe i krotkosti, ree njemu: O brate ovice
Isusa Krista, u ovome to si vidio i uo bila su mi otvorena dva
svjetla, jedno o spoznanju Stvoritelja, a drugo o spoznanju samoga sebe. Kad sam naime govorio: to si ti, Gospodine, a to sam
1375
ja,, nalazio sam se u nekakvom svjetlu spoznanja u kojem sam vidio bezdan neizmjerne boanske dobrote i alosnu dubinu vlastite bezvrijednosti. Zbog toga sam govorio: to si ti, Gospodine,
najvee dobro, najvea mudrosti, najvea blagosti, da posjeuje
mene, koji sam bezvrijednik i jedan skromni crv, ogavan i vrijedan
prezira. Ona vatra je bio sam Bog, koji mi je govorio u tom liku
kao Mojsiju, u vatri (usp. Izl 3,12); i meu ostalim to mi je Bog
tada rekao zatraio je da mu dam tri prinosa. Odgovorio sam mu:
Gospodine, ja sam cijeli tvoj i nemam nita osim gaa te pojasa
i tunike, a i to je isto tako tvoje. to bih mogao prinijeti na dar
veliini tvoga dara? Naime i nebo i zemlja, oganj i voda, i sve to
je na njima, tvoje je, Gospodine. Tko posjeduje neto, a da to nije
tvoje? Stoga kad ti neto prinosimo, vraamo ti tvoje. to bih ti dakle mogao prinijeti, Gospodine Boe, kralju neba i zemlje i svakog
stvorenja? I tada mi Bog ree: Stavi svoje ruke u kesu i prinesi mi
ono to nae. Kad sam to uinio, naem jedan novi od zlata,
tako velik i tako bljetav i lijep kakav nikada nisi vidio na ovom
svijetu i tada ga prinesem Bogu. Bog ree ponovno: Prinesi mi
opet kao prije. Rekoh Bogu: Gospodine, ja niti imam, niti elim,
niti volim doli tebe, i zbog ljubavi prema tebi prezreo sam zlato i
sve ostalo. Ako se jo togod nae u mojoj kesi, to si ti ondje stavio
i vraam to tebi, koji sve daruje. I to sam uinio triput; i kad sam
dao trei prinos, kleknuo sam i blagoslovio Boga, koji mi je dao da
budem vrijedan prinijeti. I odmah mi bi dano razumjeti da su ona
tri prinosa predstavljala zlatnu poslunost, preuzvieno siromatvo
i presjajnu istou, koje mi je Bog po svojoj milosti dao da tako
savreno uvam da me ni u kakvom prijestupu ne uhvati. I kao
kad sam rukom grabio u kesu i vadio i vraao one novie Bogu
koji ih je ondje stavio, isto tako je Bog meni davao mo u dui da
zbog svih dobara koja mi je po svojoj presvetoj dobroti dao uvijek
ustima i srcem hvalim i veliam njega. Dakle to su bile rijei koje si
uo i pruanje ruku koje si vidio. No pazi, brate ovice, da me vie
ne ide traiti; vrati se u svoju eliju uz blagoslov Boji, i marljivo
se brini o meni. Jer za nekoliko dana Bog e na ovom brdu uiniti
toliko zapanjujua uda da e se diviti cijeli svijet. Uinit e neto
novo to nije nikada uinio nijednom stvorenju na ovome svijetu.
Tada se brat Leon, veoma utjeen, udalji.
Za vrijeme iste etrdesetnice pojavi se na tom brdu La Verni,
negdje oko blagdana Uzvienja Sv. kria, Krist u liku serafa krilat
i raspet, utisnuvi sv. Franji avle i na taj nain rane po rukama i
stopalima i boku, kako kazuje njegov ivotopis. I pojavio se u noi
u takvom sjaju da je obasjao i doline i brda koji su se nalazili uokolo
vie negoli bi to moglo samo Sunce; svjedoci ovoga su bili svi pastiri,
koji su u onim krajevima uvali nonu strau kod svojih stada (usp.
1376
Lk 2,8). Jo se ne biljei svuda da je sv. Franjo uistinu dobio rane,

no kako je sam otkrio svojim drugovima, ovo e predstavljati veliki
misterij u budunosti.
Ovu je pripovijest brat Jakov iz Masse uo iz usta brata Leona, a
brat Hugolin od Monte Santa Marie iz usta spomenutog brata Jakova; a ja koji piem iz usta brata Hugolina, mua dostojna povjerenja
i dobroga.
Na hvalu Gospodina naeg Isusa Krista! Amen.
X. poglavlje
Kako je brat Maseo ispitivao poniznost sv. Franje
Jednom je sv. Franjo boravio na mjestu Porcijunkula s bratom

Maseom, ovjekom velike svetosti, koji je uivao milost Boje rijei i velike razboritosti, zbog koje ga je svetac veoma cijenio; i
jednog se dana sv. Franjo vratio iz ume gdje je bio u molitvi i kad
je ve bio na izlazu iz ume, brat Maseo poe mu u susret i elei
iskuati koliko e biti ponizan, ree mu: Odakle tebi? Odakle
tebi? Odakle tebi? Odgovori mu sv. Franjo: to ree brat Maseo? Izgleda da cijeli svijet ide za (usp. Iv 12,19) tobom; i svi
te trae vidjeti, tebe uti i tebi se pokoravati. Ti nisi lijep ovjek;
ne posjeduje veliko znanje niti mudrost; niti si plemi! Odakle ti
dakle to da cijeli svijet ide za tobom? A blaeni Franjo, sluajui
to, sav se razveseli u duhu, upravi lice k nebu i stade due vremena misli upravljenih k Bogu; i kad se povrati, klekne i dade hvalu
i ast Bogu, a potom se u velikom duhovnom aru okrene bratu
Maseu i ree: eli znati odakle mi? eli znati, i to dobro znati,
odakle mi to da cijeli svijet ide za mnom? To mi dolazi od onih
oiju presvetog Boga koje posvuda motre dobre i zle. Naime te
blaene oi nisu meu zlima vidjele veeg, bezvrednijeg i nedostojnijeg grenika od mene; i stoga to na zemlji nije vidio bezvrednijeg stvora da uini ovo udesno djelo koje je kanio uiniti,
izabrao je mene: jer lude svijeta izabra Bog da posrami mudre i slabe
svijeta izabra Bog da posrami jake, i neplemenite svijeta i prezrene
izabra Bog da posrami (1 Kor 1,2728) plemenite i mone i jake; da
uzvienost kreposti bude od Boga, ne od stvorenja, da se nijedan
smrtnik ne bi hvalio pred Bogom, ve tko se hvali, u Gospodinu neka
se hvali (1 Kor 1,2931) da samo Bogu pripada ast i slava u (1 Tim
1,17) vjekove.
Tada se brat Maseo zadivi tako poniznom odgovoru iznijetom s
tolikim arom i spozna da je sveti otac utvren u istinskoj poniznosti, pravi ponizni uenik Kristov. Amen.
1377
XI. poglavlje
Kako je sv. Franjo shvatio tajne srca brata Masea
Jedanput se sv. Franjo naao na putu s bratom Maseom, kojega

je zbog rjeitosti i osobite razboritosti i pomoi koju mu je predstavljao kad bi on bio zanesen, udovoljavajui onima koji su ga salijetali i skrivajui sveca da ga oni ne bi smetali, veoma rado vodio
kao pratioca. I jednog dana skupa su koraali, a brat Maseo je iao
malo ispred sv. Franje. No kad je stigao do nekog raskra otkud
je mogao nastaviti za Sienu, Firencu ili Arezzo, brat Maseo upita
sv. Franju: Oe, kojim nam je putem krenuti? Odgovori svetac:
Slijedit emo onaj put koji bude htio Gospodin. Odgovori brat
Maseo: A kako moemo znati volju Gospodnju? Odvrati svetac:
Po znaku koji u ti pokazati. Dakle po zavjetu poslunosti nalaem ti da se na ovom raskru pone, kao to ine djeaci, okretati
u krug i ne prestane dok ti ja ne kaem.
On se posluno toliko dugo vrtio da je, zbog vrtoglavice koja ga
ja spopala zbog tolikog vrenja, vie puta pao; no kako mu svetac
nije govorio da prestane, elei odrati zavjet poslunosti, ustajao
je i nastavljao se vrtjeti. I dok se on snano vrtio, ree sv. Franjo:
Stoj! Nemoj se micati! On se odmah umiri. A sv. Franjo ree:
Na koju si stranu okrenut licem? Odgovori brat Maseo: Prema
Sieni. Tada sv. Franjo kaza: To je put kojim Gospodin eli da
idemo. I dok su ili putem, brat Maseo se veoma udio tome to
mu je rekao da se vrti poput djeaka pred svjetovnjacima koji su
prolazili; ipak, zbog dubokog potovanja prema svetom ocu nije
se usuivao nita mu rei. A kad su se pribliili Sieni i stanovnici
grada osjetili da sveti otac dolazi, izau mu ususret i ponesu njega i
njegova pratioca na ramenima tako da nisu nogama dirali tlo sve do
sienske biskupske palae.
I ba u to doba neki stanovnici Siene meusobno su se borili
tako da su ve dvojica ljudi poginula. Blaeni Franjo ustane i zapone tim ljudima tako boanstveno i tako sveto propovijedati da
ih je sve priveo k miru i velikoj slozi. Zbog tako divnog i udesnog
djela biskup pozove sv. Franju i toga dana ga primi uz velike poasti.
Ujutro sljedeeg dana sv. Franjo, ponizan kao i uvijek, ne traei u
svojim djelima slavu ni za kog drugog osim za Boga, rano ustade i sa
svojim se pratiocem, ne pozdravivi biskupa, udalji.
Zbog ovoga je brat Maseo putem iao i u sebi mrmljao govorei:
to to uini ovaj sveti ovjek? Mene je natjerao da se vrtim kao
djeak, a biskupu, koji mu je iskazao tolike poasti, ne ree nijednu
dobru rije niti uzvrati hvalu. I sve to mu se inilo nepromiljenim.
Napokon, Bojim prosvjetljenjem doavi sebi, pone se prekoravati govorei: Brate Maseo, ti si veoma ohol kad prosuuje Boja
1378
djela, i zavreuje pakao kad se buni protiv Boga tako oholim rasuivanjem. Nisu li se na tom putu dogodila djela tako sveta da ne
bi bila udesnija ni da ih je aneo Boji uinio. Prema tome ako bi
ti zapovjedio da baca kamenje, bio bi duan posluati. Sve to je
na ovom putu izvrio izalo je iz boanskog nauma, kako se jasno
vidi po predobrom ishodu. Jer da nije izmirio one koji su se meusobno borili, ne samo da bi tijela mnogih, kako se ve poelo dogaati, posmicao ma, nego bi, to bi bilo jo gore, due mnogih ljudi
progutao pakleni bezdan, za to bi se pobrinuo avao. I zbog toga
si veoma glup i ohol ti koji mrmlja protiv onoga to je oigledno
boanska volja.
Ovo je dakle brat Maseo, dok je stupao malo ispred sv. Franje, govorio u svom srcu. A sv. Franjo, obasjan boanskim Duhom,
komu su sve tajne otkrivene i poznate, zavie za bratom Maseom;
i otkrivajui tajne njegova srca ree: Dri se toga to sad promilja jer ti je to dobro i korisno, te nadahnuto od Gospodina. Ono
prethodno mrmljanje bilo je i slijepo i zlo i oholo, a u duu ti ga je
posijao avao. uvi to brat Maseo se zaudi i jasno spozna da
sv. Franjo poznaje tajne njegova srca i k tome nedvojbeno shvati
da svetog oca u svim njegovim djelima upravlja duh boanske mudrosti.
Na hvalu Gospodina naega i slavu Isusa Krista! Amen. Bogu
hvala!
XII. poglavlje
Kako je sv. Franjo iskuao brata Masea
Blaeni Franjo, elei poniziti brata Masea, da bi mnogostruki

darovi koje mu je pruio Svevinji rasli od kreposti do kreposti,
jednom se nalazio na nekom osamljenom mjestu s ostalim prvim
uistinu svetim drugovima, meu kojima je bio i brat Maseo; stoga
dok su svi bili na okupu, sv. Franjo ree: O brate Maseo, svi tvoji drugovi imaju dar kontemplacije i molitve, ti pak ima dar rijei
Boje da utjei osobe. Zbog toga elim, da bi se oni mogli predati
kontemplaciji i molitvi, da se ti brine oko ulaza, prikupljanja milostinje i kuhinje. Kad ostala braa budu blagovala, ti e blagovati
izvan vrata, tako da, prije negoli oni koji dolaze pokucaju na vrata,
ti njima kae koju dobru rije, pa nee trebati izlaziti nitko osim
tebe. Ovo izvri radi zasluge spasonosne poslunosti.
On se odmah, nataknuvi kapuljau, ponizno pokori i vie se
dana brinuo za ulaz, prikupljanje milostinje i oko kuhinje. Njegovi
drugovi, kao ljudi prosvijetljeni od Boga, u svojim srcima poeli su
osjeati veliku borbu, jer je brat Maseo bio ovjek velike savreno-
1379
sti i molitve ba kao i oni, i jo i vie; a ipak je njemu bio povjeren

cijeli teret brige oko boravita. Zbog toga slono zamole svetog oca
da se udostoji spomenute dunosti razdijeliti meu njih, budui
da njihove savjesti nikako nisu mogle izdrati da spomenuti brat
podnosi toliki teret. Osim toga osjeali bi se tvrda srca u svojim
molitvama i rastresene savjesti ne bude li brat Maseo osloboen
spomenutog tereta.
A blaeni Franjo, uvi to, sloi se s njihovim ljubaznim savjetima
i zovnuvi brata Masea ree mu: Brate Maseo, tvoji drugovi ele
dio zaduenja koja sam ti predao i stoga elim da se te dunosti razdijele. On mu ponizno i strpljivo odgovori: Oe, to god mi bilo
dijelom bilo u potpunosti naloi, smatrat u da je to Bog uinio.
Tada sv. Franjo, vidjevi njihovu ljubav i poniznost brata Masea
naini divnu propovijed o presvetoj poniznosti; ohrabrivao ih je
da im nam vea dobra povjeri Svevinji, tim vie svatko treba biti
ponizniji, jer bez poniznosti nijedna krepost nije prihvatljiva pred
licem Bojim. To rekavi, s ljubavlju je razdijelio dunosti i sve s
radou Duha Svetoga blagoslovio.
XIII. poglavlje
Kako je sv. Franjo podigao brata Masea u zrak puhanjem
i kako su se sv. Franji u crkvi sv. Petra u Rimu
ukazali sv. Petar i Pavao
udesni sluga Boji i istinski uenik Kristov sv. Franjo, da bi

se u svemu suobliio Kristu, kao to je Spasitelj slao svoje uenike
po dvojicu u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio poi (usp. Lk
10,1), tako i poto je sv. Franjo skupio dvanaestoricu drugova, razaslao ih je po dvojicu po svijetu da propovijedaju. I da bi drugima
na sebi pokazao primjer prave poslunosti, sam je po primjeru blaenog Krista prvo poinjao initi nego pouavati (usp. Dj 1,1). Zato
je u neko vrijeme s ostalim drugovima razdijelio razliite dijelove
svijeta, a sam, izabravi za pratioca brata Masea, krenuo na put prema Francuskoj.
I dok su zajedno ili, stignu do nekih vjernikih obitavalita: ondje je trebalo da zbog tjelesnih potreba, kako ih ui pravilo, prosjae; tako da je sv. Franjo iao jednom stazom, a brat Maseo drugom.
Sveti Franjo je bio neugledan i malen i zbog toga meu neznancima bio od svih preziran, jer ljudska nerazboritost oima prosuuje
samo ono to je izvanjsko, a ne i nutarnje, tako da je svetac isprosio
svega nekoliko komadia kruha i nekoliko mrva; a bratu Maseu,
koji je bio ovjek visok i naoit, dadoe puno vie i to ljepeg kruha.
1380
Kad se pak opet obojica nau izvan tog kraja na nekom mjestu
da bi zajedno objedovali, nisu nali nita osim tla da na nj poloe
isproenu milostinju, jer taj predio bijae bez stijenja. Napokon uz
Boju pomo stignu do nekakva izvora pored kojeg se nalazio lijep
i irok kamen; poveselivi se zbog toga, stave dobivene komadie
kruha na njega. Kad je sv. Franjo vidio koliko su komadi kruha brata
Masea bili ljepi i brojniji od njegovih, poveselivi se zbog udnje za
siromatvom, ree: O brate Maseo, nismo dostojni ovako velikog
blaga. I to je, postupno pojaavajui glas vie puta ponovio. Odgovori mu brat Maseo: Predragi oe, kako se moe nazvati blagom
gdje vlada tolika oskudica: nema ni stolnjaka, ni noia, ni tanjura,
ni zdjele, ni doma, ni stola, a ni sluge ili slukinje? Odgovori mu sv
Franjo: To i smatram velikim blagom gdje nema niega to nastaje
ljudskom djelatnou. A za sve to imamo pobrinula se boanska
providnost, kako se jasno vidi iz isproenog kruha, ovog tako lijepog
kamena i tako bistrog izvora. Zato bih elio da zamolimo Boga da
uini da svim srcem ljubimo tako plemenito blago svetog siromatva, kojim Bog upravlja.
I s radou i boanskim hvalama, najevi se i napivi od onih mrvica i izvora, ustanu da nastave prema Francuskoj. I kad su stigli do
neke crkve, sv. Franjo ree pratiocu: Uimo posluati misu Gospodnju. No kako je sveenik bio odsutan, sveti se Franjo skloni iza
oltara te crkve i pone moliti. I ondje primi toliko snaan ar boanskog pohoenja, koji je raspalio cijelu njegovu duu eljom za siromatvom, da je izgledao kao da s lica i iz usta izbacuje plamenove
ljubavi. Pristupajui k pratiocu zaaren poput ognja govorae: A!
A! A! A! Brate Maseu, doi k meni! I to uini tri puta. Brat Maseo,
zauen zbog takvog estokog ara, kada mu sv. Franjo trei put
ree: Doi k meni, baci mu se u naruje. Tada sv. Franjo irom
otvori usta i arom Duha Svetoga zaorivi snanim glasom: A! A!
A! A! puhanjem podigne brata Masea u zrak i odbaci ga preda se
onoliko koliko se moe baciti due koplje. Vidjevi to brat Maseo
se veoma zaudi zbog tako zadivljujueg ara svetog oca; poslije
je pripovijedao drugovima da je u onom puhanju sv. Franje osjetio
toliku slast i utjehu Duha Svetoga da se ne sjea da je u svom ivotu
dobio veu utjehu od te.
Nakon toga sv. Franjo ree: Predragi, hajdemo k sv. Petru i
Pavlu i zamolimo ih da nas sami poue i pomognu nam posjedovati
neprispodobivo blago presvetog siromatva. I jo doda: Predragi
i preljubljeni brate, blago blaenog siromatva je toliko predostojno,
toliko boansko da ga mi nismo dostojni posjedovati u naim bezvrijednim glinenim posudama (usp. 2 Kor 4,7) jer je to ona nebeska
krepost za koju se prezire sve to je zemaljsko i prolazno i za koju se
odbacuju sve prepreke, da bi se ljudski duh mogao slobodno spojiti
1381
s vjenim Gospodinom. To je krepost koja ini da se dua smjetena

na zemlji moe druiti s nebeskim anelima. Ona je Krista pratila
na kriu, s Kristom bila pokopana i s Kristom uskrsnula i uzala na
nebo; ona ve u ovom ivotu u miraz daje lakou letenja na nebo
onim duama koje je ljube, jer uva poniznost i ljubav. Stoga zamolimo presvete apostole Isusa Krista da nam oni, koji su bili ljubitelji
ovog evaneoskog bisera, izmole ovu milost od Gospodina Isusa
Krista, da se on, koji je bio obdravatelj i uitelj svetog siromatva,
udostoji po svom presvetom milosru dati nam da zasluimo biti
istinski obdravatelji i ponizni uenici prevrijednog i preljubljenog i
aneoskog siromatva.
Kad dakle stigoe u Rim, uu u crkvu prvaka apostolskoga, preblaenog Petra; i kad su uli, sv. Franjo stupi u jedan kut crkve, a
brat Maseo u drugi kako bi molili Boga i njegove svete apostole da
ih poue i pomognu u posjedovanju blaga svetog siromatva. I to su
traili velikom pobonou i s mnogim suzama. Dok su tako ponizno bili u molitvi, gle, blaeni Petar i blaeni Pavao ukau se u velikoj svjetlosti blaenom Franji, zagrle ga, izljube i rekoe mu: Brate
Franjo, zato jer ti trai i udi za onim to su obdravali Krist i sveti
apostoli, javljamo ti s nae strane da je tvoja elja ispunjena. I Gospodin Isus Krist nas je poslao da ti javimo da ti je molitva usliana
(usp. Lk 1,13) i da je blago presvetog siromatva tebi i onima koji
te slijede dano u najsavrenijem obliku. I od strane Krista ti kaemo
da su svi oni koji e po tvom primjeru savreno slijediti ovu elju,
sigurni za kraljevstvo blaenstva; a ti i svi tvoji sljedbenici bit ete
blagoslovljeni od Gospodina.
Ovo rekavi udalje se, ostavljajui ga potpuno utjeenog. Sveti
pak Franjo ustade od molitve, poe ususret drugu i upita ga je li mu
Gospodin to dao. On odgovori da nije nita. Sv. Franjo ree da su
mu se ukazali blaeni Petar i blaeni Pavao i otkrije mu rijei utjehe,
kako je gore reeno. Obojica su zbog toga bili ispunjeni tolikom
radou i veseljem da su zaboravili ii u Francusku, kako su prvotno
kanili, nego poure prema Spoletskoj dolini, gdje je trebao zapoeti
ovaj nebeski i aneoski put.
XIV. poglavlje
Kako se, dok je sveti Franjo razgovarao s drugovima o Bogu,
meu njima pojavio Krist
Presveti na otac Franjo, koji je itavo svoje promiljanje usmjeravao prema blagoslovljenom Kristu, a cijelo svoje nastojanje i elju i moljenja i govorenja i razgovaranja upravljao prema njegovoj
1382
naklonosti za sebe i svoje drugove, ponekad je elio razgovarati o

Bogu i spasenju due; budui da se ponekad nalazio sa svojim svetim i apostolskim drugovima okupljenim na nekom mjestu u razgovoru o Bogu, dogodilo se jednom na poetku njegova obraenja,
dok su jo bili malobrojni, da je poboni otac, sjedei s tako blaenim sinovima, u duhovnom aru zapovjedio jednom od njih da u
ime Gospodnje otvori usta i govori o Bogu to god mu boanski
Duh nadahne. Onaj je smjesta posluno zapoeo i, nadahnut Duhom Svetim, izgovarao zadivljujue stvari, a sveti otac mu ree neka
stane i zapovjedi drugome da otvori svoja usta u ime Gospodnje; i
on je posluao i, po Bojoj milosti, govorio veliajno o Bogu, a sv.
Franjo i njemu, kao i onom prvom zapovjedi da prestane. I naredi
treem da neto izloi na hvalu Gospodina Isusa Krista bez prethodnog promiljanja. On je, po primjeru prethodnika, ispunjavajui ponizno zavjet poslunosti, izlagao tako udesne i divne stvari o
boanskim tajnama da nitko nije mogao sumnjati da preko njega i
ostalih govorae Duh Sveti.
Kad su se dakle jedna po jedna glinene posude jednostavnih
svetaca ispunile miomirisom boanske milosti, na zapovijed svetog
oca, a s usta im se kao cijedio med dok su razgovarali o boanskim
stvarima, gle, usred njih se pojavi Gospodin Isus Krist u liku prelijepa mladia, sve ih blagoslivljajui s takvom slatkoom svoje milosti
da su i sveti otac i svi ostali pali u zanos; i leali su kao mrtvi, nita
ne osjeajui od ovoga svijeta. Kad su pak doli sebi, ree sveti otac:
Brao moja preljubljena, zahvalite Gospodinu Isusu Kristu, jer mu
se svidjelo preko usta priprostih sijati nebesko blago; naime on je
onaj koji otvara usta djece i nijemih i ini jezike priprostih mudrima i
uenima (usp. Mudr 10,21).
vjekove! Amen.
XV. poglavlje
Kako su sv. Franjo i njegovi drugovi skupa sa sv. Klarom
bili pali u zanos u Porcijunkuli
Franjo, sluga Svevinjeg Boga, kad bi boravio u Asizu, dok je jo

ivjela blaena zarunica Kristova Klara, esto ju je pohodio dajui
joj svete savjete, a ona ga je vie puta molila da joj uini sljedee: da
jedanput zajedno blaguju. Blaeni je pak Franjo to uvijek odbijao
uiniti. Tako se dogodilo da su drugovi svetog oca, elei udovoljiti elji sv. Klare, rekli blaenom Franji: Oe, ini nam se da ta
nepopustljivost, to ne eli posluati blaenu Klaru, tako svetu i
Bogu ugodnu djevicu, nije u skladu s boanskom ljubavi; a ona je
1383
poglavito zbog tvog propovijedanja napustila svjetovnu tatinu. Jo

nijednom nije mogla s tobom blagovati, nego, da te je s tolikom
upornou traila veu milost, bio bi duan to uiniti svojoj mladici! Odgovori im blaeni Franjo: Vama se ini da bih joj trebao ispuniti elju? Rekoe mu drugovi: Da, oe; naime dostojna je (usp.
Lk 7,4) da joj poda tu utjehu. Odgovori sv. Franjo: Kad vi tako
kaete, i meni se ini da je to u redu, ali da bih joj jo vie udovoljio,
elim da se to dogodi u Sv. Mariji Aneoskoj. Ona je ve dugo zatvorena u Sv. Damjanu; zbog toga e se poveseliti kad ponovno vidi
mjesto sv. Marije, gdje je odsjekla kosu i postala zarunica Gospodina Isusa Krista; ondje emo blagovati zajedno u ime Gospodnje.
Stoga je odreen dan kada e izai sa sljedbenicom; i dok su je
pratili drugovi svetog oca, blaena Klara doe do Sv. Marije An
eoske. I poto su se s potovanjem i ponizno pomolili preblaenoj
Majci Bojoj i pobono obili mjesto, doe as blagovanja: ponizni i
boanski Franjo dao je postaviti stol, kako je esto obiavao, na goloj zemlji, pa sjednu on sam i preblaena Klara i jedan od njegovih
drugova s druicom sv. Klare; i svi ostali njegovi drugovi smjestie se
za onaj skromni stol. Od prvog zalogaja sv. Franjo zapone govoriti
o Bogu i toliko ugodno i sveto i tako preuzvieno i boanstveno da
su sam sv. Franjo i sv. Klara i njezina pratiteljica i svi ostali koji bijahu za onim siromanim stolom bili obuzeti tolikim obiljem milosti
Svevinjeg koja ih je pohodila.
Dok su oni tako obuzeti sjedili, oiju i ruku upravljenih u nebo,
ljudima iz Asiza i Bettone i posvuda u okolici uinilo se da Sv. Marija Aneoska i cijelo mjesto i uma uz njega gori i da je sve obuhvatio veliki oganj, i crkvu i mjesto i umu. Zbog toga stanovnici Asiza,
da bi spasili mjesto, urno potre, vrsto vjerujui da sve prodire
oganj. No kad doista stigoe do mjesta, vidjee da je sve cijelo i
netaknuto. Uavi pak unutra nau blaenog Franju s blaenom
Klarom i ostalim gore spomenutim drugovima obuzete Gospodinom; a uokolo onog preskromnog stola svi su sjedili obueni u
Silu odozgor (usp. Lk 24,49). I tada sa sigurnou opaze da je onaj
oganj bio boansko djelo i da je spomenuto mjesto zapalio obilnim
utjehama Boje ljubavi zbog pobonosti svetaca i svetica. Zato se
udalje veseli i utjeeni.
A blaeni Franjo i Klara te ostali, okrijepljeni obilnom boanskom utjehom, malo su se ili neznatno brinuli za drugu hranu. Tada
se, blagovavi tako blagoslovljenu hranu, blaena Klara vrati u Sv.
Damjan. Kad su je vidjele, sestre su se jako razveselile jer su se bojale da je sv. Franjo eli poslati da upravlja nekim drugim samostanom,
kao to je poslao sv. Agnezu, njezinu sestru da bude nadstojnica u
Firenci; i jednom je i bio rekao sv. Klari: Budi spremna, zatreba li,
ii kamo god te poaljem. A ona je, prava ki zavjeta poslunosti,
1384
rekla: Oe, spremna sam posluati kamo god me poalje. Zbog

ovoga su se sestre razveselile kad im se vratila; i blaena Klara tada
ostade veoma utjeena.
XVI. poglavlje
Kako je Bog otkrio sv. Klari i bratu Silvestru
da sv. Franjo mora propovijedati
Nedugo nakon svog obraenja, kad je ve skupio vie drugova,

sv. Franjo je zapao u munu i veliku dvojbu, bi li se posvetio stalnoj
molitvi ili bi ponekad i propovijedao. I ponajprije je elio znati to
se vie dopada Gospodinu Isus Kristu. A sveta poniznost nije doputala sv. Franji da se pouzda sam u sebe. Stoga se utekne drugima da
bi njihovim molitvama otkrio Boju volju. Zato pozva brata Masea
i ree mu: Predragi, poi Klari i reci joj s moje strane da s nekom
od duhovnih druica ponizno moli Boga da mi jasno pokae trebam
li ponekad i propovijedati ili da se predam neprestanoj molitvi. Takoer poi i bratu Silvestru, koji se nalazi na brdu Subasiu, i kai
mu to isto. To je bio onaj gospodin Silvestar koji je vidio zlatni kri
kako izlazi iz Franjinih usta pruajui se do neba u visinu i do kraja
svijeta u irinu. On je bio ovjek tolike pobonosti i milosti da bi ga
Bog smjesta usliao to god bi ga zamolio. Duh Sveti bi ga ponekad
inio dostojnim razgovora s Bogom; zbog toga je sv. Franjo imao
veliko potovanje i povjerenje u njega. Brat Silvestar se zadravao
sam na spomenutom mjestu.
Brat Maseo uini kako mu je sv. Franjo zapovjedio i najprije
blaenoj Klari, a potom bratu Silvestru izloi spomenutu dvojbu.
Brat Silvestar se odmah preda molitvi; i dok je molio, odmah primi
boanski odgovor. I smjesta izae i ree bratu Maseu: Bog govori
ovako: Reci bratu Franji da ga nisam pozvao zbog sebe, nego da
bi donosio plodove dua i da se mnogi po njemu spase. Nakon
ovoga brat Maseo se vrati svetoj Klari da sazna to je ishodila od
Gospodina. Ona odgovori da su i ona i njezina druica dobile od
Gospodina odgovor po svemu slian onome brata Silvestra.
Stoga se brat Maseo vrati sv. Franji. Svetac ga primi s velikom
ljubavlju, opere mu noge i pripravi okrepu; kad su pojeli, zovne brata Masea u umu i, ogolivi glavu i prekriivi ruke, klekne i upita
ga: to zapovijeda Gospodin na Isus Krist da inim? Brat Maseo
odgovori da su i brat Silvestar i sestra Klara i njezina druica dobili
jedinstveni odgovor blagoslovljenog Krista: eli da poe i propovijeda jer te nije pozvao radi tebe, nego i radi spasenja drugih. I
tada se spusti ruka Gospodinova (usp. Ez 1,3) na sv. Franju; i duh mu
1385
se raario, sav se razbuktio snagom Svevinjeg, ustavi ree: Poimo u ime Gospodnje!
I uze sebi za drugove brata Masea i brata Anela, svete mueve; dok je iao poput munje u naletu oduevljenja, ne pazei ni na
put ni na stazu, stigoe do naselja koje se zove Cannara, i ondje
je propovijedao s tolikom gorljivou uz udo s lastavicama, koje
su uutjele na njegovu zapovijed, da su svi stanovnici, muko i
ensko, htjeli ostaviti naselje i poi za njim. Sveti im Franjo ree:
Nemojte uriti, ve u vas uputiti to trebate initi za svoje spasenje. I tada naumi osnovati Trei red, da bi se pobrinuo za spas
svih ljudi.
I otpustivi ih veoma utjeene i pripravne na pokoru, udalji se
odande i doe izmeu mjesta Cannara i Bevagna. Prelazei taj predio u spomenutoj gorljivosti s gore spomenutim drugovima, opazi
neko drvee smjeteno uz cestu na kojem je stanovalo toliko mnotvo raznolikih ptica da u tim krajevima nikada nije bilo vieno slino. A mnotvo razliitih ptica boravilo je i na polju povrh spomenutog drvea. Sv. Franjo je promatrao ovo mnotvo i divio se, smatrajui to djelom Duha Bojeg, ree drugovima: Vi me priekajte
ovdje na putu, a ja odoh propovijedati svojim sestrama ptiicama.
I ue u polje k pticama koje su stajale na zemlji. I im je poeo
propovijedati, sve ptice koje su bile na drveu spuste se k njemu i
zajedno s onim pticama s polja ostanu mirne i ne miui se, iako je
sv. Franjo prolazio izmeu njih mnoge dotaknuvi svojom haljom.
Kako pripovijeda sveti ovjek Jakov iz Masse, a njemu je gore spomenuto ispriao brat Maseo koji je pratio svetog oca prilikom tog
uda, nijedna se nije pomakla. Sv. Franjo je tim pticama rekao:
Moje sestre ptice, vi mnogo dugujete Bogu i morate ga uvijek i
svugdje hvaliti zbog slobodnog leta koji uivate, zbog dvostruke i
trostruke odjee, zbog arene i kiene halje, zbog hrane koju dobivate bez rada, zbog toga to vam je Stvoritelj usadio pjev, zbog
vaeg broja po Bojem blagoslovu umnogostruena, zbog toga to
je Bog sauvao vae sjeme u Noinoj lai, zbog vama dodijeljenog
elementa zraka. Vi niti sijete, niti anjete, a Bog vas hrani (usp. Lk
12,24); i daje vam rijeke i izvore da pijete, planine i brda, stijene
i krovove kao pribjeite i visoko drvee za gnijezda; i ne znate
ni presti ni iti, a ipak je vama i vaoj djeci dana potrebna odjea.
Dakle Stvoritelj vas veoma voli kad vam je dao tolika dobra. Zbog
toga pripazite, vi moje ptiice, da ne budete nezahvalne, nego da
se uvijek trudite slaviti Boga. Na ove rijei presvetog oca sve ptice zapoee otvarati kljunove, iriti krila, pruati vratove i savijati
glavu sve do zemlje te svojom pjesmom i pokretima pokazivati da
su ih rijei svetoga oca viestruko razveselile. I sveti se otac, im je
ovo primijetio, veoma razveselio u duhu; i divio se tolikom mno-
1386
tvu ptica, njihovoj prekrasnoj raznolikosti i njihovoj paljivosti i

slonoj naklonosti; i zbog toga je u njima hvalio Stvoritelja i njih
pozivao na to isto.
Kad je dovrio propovijed i hvalu Bogu, prekrii sve ptice i putajui ih da idu opomenu ih da neprestano hvale Boga. Tad se sve
ptice zajedno podignu uvis i zajedno u zraku zaponu veliajan i divan pjev; i dovrivi pjesmu, podijele se po uzoru na kri kojim ih je
prekriio sveti otac u etiri grupe i tako uprave put. I svaki dio kad
bi se s pjesmom digao uvis, krenuo bi na jednu od strana svijeta:
jedan prema istoku, drugi prema zapadu, trei prema jugu i etvrti
prema sjeveru; tako su pokazivale da se, kao to im je propovijedao
svetac i budui nositelj znakova svetog kria, dijele u oblik kria; i
uz pjesmu su u obliku kria letjele na etiri strane svijeta, naznaujui da e propovijedanje kria, obnovljeno po svetom ocu, njegova
braa rairiti po cijelom svijetu: oni e se, poput ptica koje nita ne
posjeduju na ovom svijetu, povjeriti na brigu jedino Bogu. I zato
Krist takve naziva orlovima kad veli: Gdje bude strvine, ondje e se
skupljati orlovi (Mt 24,28). Oni sveci to se u Gospodina uzdaju krila
im rastu kao orlovima, poletjet e Gospodinu i nee se umoriti (usp.
Iz 40,31) nikada.
Na hvalu i slavu Gospodina naeg Isusa Krista! Amen.
XVII. poglavlje
Kako se sv. Franjo grozio naziva uitelj
Ponizni Kristov nasljedovatelj Franjo, znajui da ime uitelja pristaje samo Kristu, po kome je sve nastalo (usp. Iv 1,3; 1 Kor 8,6)
govorio je da bi rado volio nauiti sve, ali da ne bi elio biti uitelj
niti se kititi nazivom uitelja; jer inilo mu se da bi takvim imenom
radio protiv Kristove rijei koja u evanelju zabranjuje da se itko
zove uiteljem (usp. Mt 23,10) jer bolje je biti ponizan zbog svog
skromnog znanja nego biti u mogunosti initi velike stvari i biti
preuzetan suprotno poniznosti slavnog uitelja. Naime naziv uitelja ne pristaje nikom doli blaenom Kristu, ija djela su savrena.
I stoga je sam nalagao da nitko na zemlji ne oekuje da ga zovu
uiteljem, jer jedan jedini, istinski i uitelj bez mane nalazi se na
nebesima: blagoslovljeni Krist, koji je Bog i ovjek, svjetlo i ivot,
zaetnik svijeta, hvale dostojan i slavan u vjekove. Amen.
1387
XVIII. poglavlje
Kako je smrt sv. Franje bila otkrivena gospoi Jakobi iz Settesolija
i kako je samom sv. Franji bila otkrivena sigurnost vjenog spasenja
Kada je blaeni Franjo nekoliko mjeseci prije smrti bolestan leao u biskupskoj palai u Asizu, s nekoliko je svojih drugova esto
iz pobonosti pjevao neke hvale Bogu; i ako zbog slabosti ne bi mogao sam pjevati, esto je zapovijedao drugovima da oni pjevaju. A
stanovnici Asiza, bojei se da se ne bi dogodilo da tako dragocjeno
blago zavri izvan njihova grada, stvorivi velike strae, danju i nou
briljivo su uvali spomenutu palau. Svetom muu, koji je vie
dana ondje leao u potpunoj slabosti, jedan od drugova ree: Oe,
ti zna da stanovnici grada imaju veliko povjerenje u tebe i dre te
svetim ovjekom; stoga mogu pomisliti da bi, ako se u tebi, kako
svi govore, nalazi svetost, morao, dok tako teko boluje, razmiljati o smrti i vie naricati negoli pjevati. Naime mnogi uju pjevanje
hvalospjeva koje vrimo ovdje, jer ovu palau zbog tebe uva veliko
mnotvo naoruanih ljudi tako da moda dobivaju lo primjer. Zbog
toga vjerujem da bismo dobro uinili kada bismo otili odavde i svi
se vratili u Sv. Mariju Aneosku, jer nam nije dobro ovdje meu
svjetovnjacima. Sv. Franjo mu odgovori: Predragi, ti zna da su
ve dvije godine kako smo bili u Folignu gdje ti je Gospodin otkrio
kraj mog ivota. Povrh toga otkrio je i meni da e se za nekoliko
dana, u ovoj istoj slabosti, spomenuti rok i navriti; i dok mi je to
otkrivao, Bog me obavijestio i da su mi otputeni svi grijesi i o blaenosti raja. Sve do te objave ja sam plakao zbog smrti i svojih grijeha;
no poto mi se dogodila ova objava, ispunjen sam tolikom radou
da vie ne mogu liti suze, nego sam stalno obuzet veseljem. I zbog
toga pjevam i pjevat u Bogu koji mi milostivo uini dobro (usp. Ps
13,6) i koji mi je navijestio dobra rajske slave. to se odlaska s ovog
mjesta tie, rado pristajem; no pripremite se da me ondje odnesete
jer zbog slabosti ne mogu hodati.
Spomenuta braa stave ga na ruke te su uz veliku pratnju ili do
Sv. Marije Aneoske. Kad su pak stigli do konaita to se nalazi na
putu, sv. Franjo je upitao nalazi li se jo ondje, jer sam, budui da su
mu oi bile zastrte tamom, zbog pokore i stalnog plaa, nije uope
mogao vidjeti.
Kad je saznao da se nalazi kod konaita, naredi da ga poloe
na zemlju i ree: Okrenite me prema Asizu. I stojei na cesti,
lica okrenutoga prema gradu, blagoslovi ga mnogim blagoslovima
govorei: Blagoslovljen si od Gospodina, jer e se po tebi spasiti
mnoge due i u tebi e stanovati mnoge sluge Svevinjega, a iz tebe
e mnogi biti izabrani za vjeno kraljevstvo. Kad je to rekao, naredi da ga, kao i ranije, nose.
1388
Kad je stigao do Sv. Marije i kad su ga smjestili u bolesniku

sobu, pozove jednog od drugova i ree mu: Predragi, Gospodin mi
je objavio da u se zadrati u ovoj slabosti sve do onog dana kad u
umrijeti; a zna da e gospoa Jakoba iz Settesolija, predraga tovateljica naeg Reda, ne vidi li moju smrt i ne bude li prisutna, neutjeivo alovati. Stoga da se ne uznemiruje, javit emo joj neka, eli
li me vidjeti ivog, smjesta doe u Asiz. On mu odgovori: Dobro
govori, oe; budui da gaji veliko potovanje prema tebi, bilo bi doista neprikladno da sama ne nazoi tvojoj smrti. Stoga ree blaeni
Franjo: Donesi mi papir i pero i zapii kako u ti rei. I on pone
pisati: Gospoi Jakobi, slubenici Svevinjeg, brat Franjo, Kristov
siromaak, alje pozdrav i zajednitvo Duha Svetoga u Gospodinu
Isusu Kristu. Znaj, predraga, da mi je blagoslovljeni Krist po svojoj
milosti objavio da e se uskoro dogoditi kraj moga ivota. Zbog toga
eli li me vidjeti ivog, kad proita pismo, pouri k Svetoj Mariji
Aneoskoj. Naime ne doe li do tog dana, nee me moi nai
ivog. I ponesi sa sobom cilicijsko platno u koje e umotati moje
tijelo i svijeu za pokop. Molim te da mi donese neto od onog jela
koje si mi davala kad sam bolovao u Rimu.
Jo dok je ovo bilo pisano, sv. Franji je bilo prikazano u Duhu
da gospoa Jakoba dolazi k njemu i sa sobom nosi sve spomenuto.
Stoga odmah ree bratu koji je pisao: Nemoj vie pisati jer nije potrebno, odloi pismo. I svi se zaude zato ne doputa da se dovri
pismo. Kad, gle, nije prolo puno vremena, gospoa Jakoba kuca
na vratima; kad je ondje stigao vratar, nae spomenutu gospou,
rimsku plemkinju s dvojicom sinova koji su bili senatori i velikom
vojnom pratnjom kako dolazi sv. Franji. I nosila je sa sobom sve ono
to je sv. Franjo navodio u pismu. Naime Bog je gospoi Jakobi,
dok se u Rimu molila, objavio da e smrt sv. Franje biti uskoro i
koje stvari on trai u pismu. Ponijela je toliku gomilu svijea da su
ne samo na pogrebu nego i na misama i iznad sveeva tijela mnogo
dana svima obilno pomagale.
Kad dakle spomenuta gospoa ue sv. Franji koji je jo bio iv,
oboje se zbog tog susreta veoma utjee. Ona se baci k njegovim
nogama oznaenim boanskim znamenjem i ondje primi toliku
utjehu i milost i obilje suza da je, kao to je Magdalena suzama
oprala noge Gospodinove, i prepobono grlei i obuhvaajui ih,
vjernim usnama utiskivala poljupce posvuda po nogama kao drugog
Krista, tako da je braa nisu mogla otrgnuti od sveevih nogu. Kad
su je napokon odvojili i upitali kako je dola tako tono, odgovori
da je, dok se u Rimu molila nou, ula glas s neba gdje govori:
eli li nai sv. Franju iva, smjesta bez otezanja poi u Asiz i
ponesi sa sobom ono to obino daje bolesnicima i ono to e biti
potrebno za pokop.
1389
Gospoa Jakoba je stajala uza nj sve dok sv. Franjo nije preselio
s ovog svijeta i izrazila divnu poast njegovom tijelu. A nakon nekog vremena radi potovanja prema svecu dola je u Asiz i ondje u
svetoj pokori i kreposnom vladanju skonavi svoje dane, dade da je
zakopaju kod crkve sv. Franje.
Amen.
XIX. poglavlje
Kako su Krist, Blaena Djevica Marija te sveti Ivan Krstitelj
i Ivan Evanelist i mnotvo anela razgovarali sa sv. Franjom
Neki mladi ureen golubinjom istoom i aneoskom nevinou bi jo za ivota sv. Franje primljen u Red i boravio je na nekom
mjestu gdje su braa zbog oskudice morala spavati u polju; i doe
na to mjesto sv. Franjo i naveer, im bi izgovorena molitva, prije
ostalih legne u krevet, da bi kasnije nou, dok ostali spavaju, po
svom obiaju ustao. Onaj mladi naumi briljivo istraiti kamo svetac ide i to radi kad nou ustane. I da ga ne bi prevario san, smjesti
se na leaj do sv. Franje te svee svoj pojas s njegovim da bi osjetio
kad svetac ustane, a tako da sv. Franjo ne opazi taj vez.
I dok su svi duboko spavali, sv. Franjo ustane; i osjetivi da mu je
pojas svezan, odvee ga od mladieva pojasa tako paljivo da ovaj
nije nita osjetio i ode sam na neki breuljak blizu kojeg je bila prekrasna uma i preda se molitvi. A mladi, kad se trgnuo i vidio da
je sveev pojas odvezan od njegova, smjesta ustane i poe traiti
svetog oca, kako je i naumio. Kad je pak naao otvoren prolaz kojim
se ulazi u umu, opazi da je svetac izaao onuda, pa i on smjesta
nastavi za njim i uspne se do vrha spomenutog breuljka, gdje se
sv. Franjo zadubio u molitvu. I dok je ondje malice stajao, izdaleka
zauje mnotvo glasova. Priblii se da bi jasnije razabrao to govore
i, gle, vidje divno svjetlo, koje je sa svih strana okruivalo blaenog
Franju; i u samom svjetlu prepozna Krista i Blaenu i Slavnu Djevicu i blaene Ivana Krstitelja i Evanelista i veliko mnotvo anela
kako razgovaraju s blaenim Franjom. Djeak je, sve to vidjevi i
tresui se sluajui, pao u ekstazu i na putu kojim se svetac namjeravao vratiti sruio se kao mrtav na zemlju.
Kad je dovrio tako divan i sveti razgovor, sv. Franjo se vraao
natrag; i na povratku, jer je jo bila no, udari nogama spomenutog
mladia koji je kao mrtav leao na stazi. Sveti mu se otac smilova i
pobonim rukama ga podigne i kao dobri pastir vlastitu ovicu poloi ga na lealjku. I kad je poslije od tog mladia saznao da je ovaj
vidio spomenuto vienje, zapovjedi mu da nikome o tome ne pria
dok je svetac iv. Mladi je posluao zapovijed i vjerovao je u veliku
1390
Boju milost i tovanje sv. Franje, pa je kao valjan ovjek zavrio u

Redu. I nakon smrti sv. Franje otkrio je ovo brai.
XX. poglavlje
O boanskoj providnosti na generalnom kapitulu
kod Sv. Marije Aneoske i kako je sv. Dominik
sa sedmoricom svoje brae bio nazoan na tom kapitulu
Jednom na generalnom kapitulu, to ga je najvjerniji sluga Kristov Franjo proslavio na ravnici pored Sv. Marije Aneoske, skupilo
se vie od pet tisua brae; bio je nazoan i sv. Dominik, poglavar
Reda propovjednika, sa sedmoricom brae iz svog Reda. A nazoio
je i gospodin kardinal iz Ostije, tovatelj blaenog Franje i njegove
brae, kojemu je sv. Franjo predvidio da e postati papa; i tako je
i bilo. Budui da se u to doba papinska kurija nalazila u Perui,
spomenuti kardinal je namjerno doao u Asiz i svaki dan je dolazio
vidjeti sv. Franju i brau; i nekad bi pjevao misu, a nekad im drao
propovijed.
Kad je pak dolazio posjeivati onaj sveti skup i vidio ih kako na
spomenutom polju sjede u grupama od po ezdeset ili po sto ili po
tristo nalazei se u boanskom razgovoru ili u molitvama i suzama,
ili u vjebama ljubavi, i to u takvoj tiini da se nije ula nikakva buka
niti um, zadivljen zbog tolikog mnotva kao vojske pod zastavama
(usp. Pj 6,39) uz suze i veliko divljenje ree: Ovo je uistinu Boji
tabor. Naime nitko se meu njima nije usuivao priati ale ili viceve, nego gdje god bi se skupili, ili bi molili ili plakali ili razgovarali
o spasenju due. Na onom polju imali su razliite atore rasporeene u grupe i napravljene ukrug i pokrivene trskom. Zbog toga je
ono bilo nazivano polje rogoina. A leali su bilo na zemlji bilo na
pljevi; jastuci su im bili kamen ili drvo. Zbog toga to je pobonost
svih okupljenih bila tolika, iz oblinje kurije dolazili su mnogi knezovi i baruni, vojvode i vitezovi, a takoer i kardinali s biskupima
i klericima, zatim plemii s mnogo obinog svijeta, svi da vide zajednicu svetu i toliko poniznu da svijet nikada nije imao slinu, niti
sastavljenu od toliko svetih ljudi; takoer dolazili su vidjeti i njihova
poglavara, presvetog Franju, koji je od svijeta ugrabio tako divan
plijen i tako divno stado na blaene Kristove panjake.
Kad su se svi skupili, ustane sveti pastir i asni voa Franjo i
u aru Duha Svetoga blaenom stadu izloi rije ivota snanim i
odjekujuim glasom, onako kako ga je boansko pomazanje nadahnulo. A ovo je bila tema: Mnogo smo obeali, a jo vie nam je
obeano; obeano sauvajmo, a nastojmo oko onoga to smo obe-
1391
ali; kratka je naslada, a vjena kazna; umjerena je patnja, a vjena

slava. I osim to je pobono propovijedao ove rijei, poticao je sve
na poslunost svetoj majci Crkvi, na ugodnost bratske ljubavi, na
molitvu za cijeli sveti puk Boji, na strpljivost u nevolji, na aneosku
istou i estitost, na mir i slogu s Bogom i ljudima, na poniznost i
blagost sa svima, na preziranje svijeta i na arko nastojanje za evaneoskim siromatvom, na briljivost i budnost u molitvi i hvaljenju
Boga, na povjeravanje svake brige (usp. Ps 55,23) i zabrinutosti due
i tijela dobrom pastiru i hranitelju dua i tijela, blagoslovljenom
Gospodinu naemu Isusu Kristu. Zbog toga vam svima, brao to
ste se ovdje okupili, po zasluzi spasonosne poslunosti, zapovijedam da biste ovo bolje obdrali da nitko od vas nema bilo kakvu
brigu ili zabrinutost zbog jela ili pila ili iega drugog to je potrebno
tijelu; nego se potpuno predajte molitvi i hvaljenju Boga, a svaku
vau brigu predajte Kristu, budui da se on posebno brine za vas. I
tako svi uine trei vesela srca na molitvu.
A sveti Dominik, koji je bio prisutan, udio se ovoj zapovijedi
koju je sv. Franjo dao i mislio je da je on nerazborito postupio time
to je zapovjedio da se u toliko velikom mnotvu nitko ne brine za
stvari potrebne tijelu i smatrao je da se u tolikom mnotvu moraju
pojaviti nezgode.
Ali Gospodin Isus, elei pokazati da on sam vodi posebnu brigu o tako dragim ovcama i svojim siromasima, smjesta nadahnu
stanovnike Spoleta, Foligna, Spella, Asiza i svih susjednih zemalja.
I dolaahu s magarcima, mazgama i konjima i kolima natovarenim
kruhom i vinom (usp. 1 Sam 25,11), grahom i sirom i svim dobrima
za koja su mislili da oni blaeni siromasi njima oskudijevaju. Osim
toga donosili su i stolnjake i velike i male posude i to god su mislili da treba; i smatrao se blaenim onaj tko je mogao pobonije ili
briljivije sluiti i nabaviti potrebne stvari onom blaenom mnotvu. Mogao si vidjeti kako onaj skup svetaca pobono posluuju
i vitezovi i plemii; mogao si vidjeti i pobone klerike i vjernike
kako se poput stanovnika raja odasvud skupljaju; mogao si vidjeti i cvijet mladei kako ih posluuje s tolikim potovanjem da je
izgledalo da slui ne siromanoj brai, nego apostolima Gospodina
Isusa Krista.
Kad je sv. Dominik to sve opazio i spoznao da je ondje doista prisutno boanskom provienje, ponizno ukori sam sebe zbog toga to
je sudio da je nerazborito ono to je sv. Franjo zapovjedio, klekne
pred njega i ponizno mu prizna svoju krivnju te ree: Doista, Bog
se brine za ove svete siromahe, a ja to nisam znao. Stoga odsad i ja
obeavam uvati evaneosko siromatvo i proklinjem s Boje strane
svu brau svoga Reda koja bi se usudila unutar Reda imati kakvo
vlasnitvo.
1392
Na taj je nain sv. Dominik bio izgraen po vjeri sv. Franje i poslunosti i siromatva tako ureene i velike zajednice i zbog boanskog provienja i preobilnog obilja svake stvari. Naime kao svetac i
mudrac u svim svojim rijeima opaao je prevjernog Boga koji ini
da polje raa saenice i ljiljane i kao to hrani ptice nebeske, tako i
svojim pobonim siromasima prua sve to im je potrebno.
Na onom kapitulu bilo je reeno sv. Franji da mnogi uz tijelo
nose pokornike koulje i eljezne obrue; zbog toga su mnogi pobolijevali i umirali, a mnoge je to smetalo u molitvi. Zbog toga on,
kao veoma razborit otac, svima zapovjedi u ime spasonosne poslunosti da to god imaju od toga, u njegovoj nazonosti to odbace. I
naeno je skoro pet stotina koulja i obrua za ruke ili trbuhe u tolikoj koliini da su inili veliku gomilu; on naredi da se sve to ostavi.
Poslije ovoga je sveti otac sve pouio i savjetovao kako da se izbave
od ovog nevaljalog svijeta, a zatim ih je uz blagoslov Boji i utjeene
duhovnom radou sve poslao natrag u razliite provincije svijeta.
XXI. poglavlje
Kako je Bog govorio blaenom Franji
i kako je sv. Franjo umnoio vino u vinogradu gdje nije bilo groa
Budui da je sv. Franjo teko obolio na oi, gospodin Hugolin,

kardinal zatitnik Reda, koji ga je veoma volio, poalje mu poruku da
poe u Rieti gdje su se nalazili najbolji lijenici za oi. Blaeni Franjo, primivi pismo gospodina kardinala, najprije ode do Sv. Damjana gdje se nalazila sv. Klara, prepobona zarunica Kristova. Naime
bio je obeao da e je prije odlaska utjeiti; i potom se otputi u Rieti.
I kad je sv. Franjo doao do Sv. Damjana, sljedee je noi tako
teko obolio na oi da nije mogao vidjeti svjetlo. Zato mu sv. Klara
naini eliju od trske, gdje je mogao odijeljen poivati; i boravio je
ondje pedeset dana u tolikim bolovima oiju i muen mnotvom
mieva koje je poticao zloduh da se nije mogao odmoriti ni danju
ni nou. Tada sv. Franjo spozna bi Gospodnji, zapone zahvaljivati
Bogu i slaviti ga svim srcem i ustima, te je vikao iz dubine grudi da
bude dostojan tih boli i muka i jo mnogo veih. I molio je govorei:
Gospodine Isuse Kriste, pastiru dobri, koji si u tekim nevoljama
nama nedostojnima dao svoje predostojno milosre, podaj meni,
svojoj ovici, milost i krepost da se ni u kakvim patnjama, nevoljama ili bolovima ne odijelim od tebe.
I dok je ovo govorio, doe mu glas Boji s neba (usp. Iv 12,28)
govorei: Franjo, odgovori mi: kad bi cijela zemlja bila zlato, a
rijeke i izvori bili balzam; i kad bi sve planine i brda i sve kamenje
1393
bilo drago kamenje; i kad bi ti naao i drugo blago plemenitije od

svega ovoga koliko je zlato plemenitije od zemlje, balzam od vode,
a drago kamenje vrednije negoli planine i stijenje, i kad bi ti umjesto tvoje bolesti bilo dano to toliko drae blago, zar se ne bi bio
duan veseliti? Odgovori sv. Franjo: Gospodine, nisam dostojan
(usp. Mt 8,8) tako dragocjenog blaga. A Gospodin e mu: Veseli
se, brate Franjo, jer to je blago ivota vjenoga koje sam ti namijenio i od sad te uvodim u njega, a ova bolest i nevolja zalog su tog
blaenog blaga.
Tada sveti Franjo, veoma se razveselivi, zovnu druga i ree mu:
Poimo gospodinu kardinalu. I prvo pobonim rijeima slatkim
poput meda utjei sv. Klaru i po svojoj navadi ponizno je pozdravi,
a zatim se zaputi u Rieti.
Kad se pak pribliio Rietiu, slije se k njemu toliko mnotvo puka
da zbog toga nije elio ui u grad, nego skrene prema nekoj crkvi
udaljenoj moda dvije milje od Rietia. A graani, znajui da se zadrava kod spomenute crkve, prilazili su mu u tolikom mnotvu da
su upropastili i poderali cijeli vinograd sveenika one crkve, jer je
bilo vrijeme berbe. Sveenik je promatrao uinjenu tetu i zaalio je
i pokajao se to je dopustio da sv. Franjo ue u crkvu. Sveti je Franjo
ovo po Duhu Svetom saznao pa stoga pozove oteena sveenika i
ree mu: Predragi oe, koliko mjera vina nosi ovaj vinograd kad ti
najbolje urodi? On odgovori: Dvanaest. Ree sv. Franjo: Oe,
molim te da strpljivo dopusti da se zadrim u ovoj tvojoj crkvi zbog
mira koji ovdje nalazim vie nego drugdje; i dopusti da svi uzimaju
od groa iz ljubavi prema Bogu i meni siromaku. A ja ti obeavam sa strane blagoslovljenog Gospodina naeg Isusa Krista da e
ove godine skupiti dvadeset mjera. To je uinio zbog velikog spasa
dua koji je Gospodin ondje inio; jer opaao je da su mnogi od pridolica opijeni boanskom ljubavi i zaboravljaju na svjetovne elje,
preusmjerujui se na one nebeske. Zbog toga je smatrao korisnijim
upropastiti materijalni vinograd, nego da vinograd Gospodina Sabao
ta (usp. Iz 5,7) postane neplodan nebeskim vinom.
Sveenik, pouzdavi se u sveeva obeanja, rado ostavi vinograd
za hranu pridolicama. I uistinu zauujue, vinograd je bio potpuno
opustoen i pridolice su sve pojele tako da je jedva preostao koji
grozd. No kad je dolo vrijeme berbe, sveenik, siguran u sveevo
obeanje, sakupi ono malo zrna groa i stavi ga u tijesak te po obeanju sv. Franje dobije dvadeset mjera najboljeg vina. U ovom se udu
jasno pokazalo da kao to je po zaslugama sv. Franje vinograd lien
groa tim vie obilovao vinom, tako je i kranski puk po uenju sv.
Franje pretjecao od neplodnosti grijeha u obilne plodove pokajanja.
Na slavu Gospodina naeg Isusa Krista, koji je blagoslovljen u
vjekove! Amen.
1394
XXII. poglavlje
O kunji nekog mladog brata,
koje je bio osloboen pomou udesnog vienja
U Red sv. Franje doao je neki plemenit i pristao mladi. Odjenuo je fratarski habit, ali nakon nekoliko dana, jer ga je poticao
avao, habit mu toliko omrzne da mu se inilo da nosi najbezvredniju vreu. Zbog toga se grozio rukava, mrzio je kapuljau, a duinu
tunike i njezinu grubost smatrao je nepodnoljivim teretom. Tako
se dogodilo da je, dok mu je raslo gaenje prema redovnitvu, odluio svui habit i vratiti se u bljuvotinu svjetovnog ivota. Njegov
pak uitelj, ijoj je brizi mladi bio od poetka povjeren, pouavao
ga je da se, kad god prolazi ispred oltara u kom se uva tijelo presvetog Krista, s velikim potovanjem nakloni, kleknuvi, ogolivi
glavu i prekriivi ruke. Spomenuti mladi ovoga se uvijek briljivo
pridravao.
I one noi kad je nakanio odbaciti habit i vratiti se u svijet, dogodi se da je trebao proi ispred oltara gdje je kleknuo kako je ranije nauio i obiavao. I odmah bi uznesen u duhu i pokaza mu
se udesno vienje: ugleda nepregledno mnotvo kako u procesiji
prolazi pred njim. Svi koji su stupali u toj blaenoj procesiji po dvoje
bijahu odjeveni u ukraena i skupocjena odijela; njihova lica i ruke
i to god se od samog tijela moglo vidjeti, sijalo je i bacalo zrake uokolo. I stupali su sveano i s ljubavlju slavei Boga praeni pjevom
i klicanjem anela; meu njima su se nalazila dvojica plemenitija
od ostalih, okrueni tolikom svjetlou koja je izazivala zadivljujue
uenje onih koji su ih promatrali. I negdje na kraju spomenute
procesije vidje nekoga ureenog tolikom slavom da se doimao kao
novi vitez kojega svi na poseban nain aste.
A spomenuti mladi, vidjevi ovo, udio se i nije znao to bi to
moglo biti, niti se usudio niti je mogao upitati one koji su prolazili,
omamljen prevelikom milinom. No kad je procesija gotovo prola
i kad je vidio jo samo posljednje, povrati mu se smjelost, potri
do njih i upita ih: O predragi, molim vas, kaite tko su ove osobe
vrijedne divljenja koje je okupila ova asna procesija? Oni okrenu
prema njemu presjajna lica i rekoe: Svi smo mi Manja braa koja
sad dolaze iz rajske slave. On ih smjesta ponovno upita: Tko su
ona dvojica to svjetlou nadmauju ostale? Odgovore mu: Ona
dvojica sjajnijih su sv. Franjo i sv. Antun. A onaj posljednji toliko
aen jest neki nedavno umrli svetac, kojega, jer se estoko borio
protiv napasti i ustrajao u nakani do kraja, vodimo u slavu vjenoga
kraljevstva uz slavu i trijumf, ne samo uz pratnju svetaca nego i
uz veselje anela. Ovu pak suknenu i krasnu odjeu koju nosimo
dobili smo zbog grubih tunika koje smo strpljivo nosili u Redu; a
1395
slavnu svjetlost koju vidi darovao nam je Bog zbog ponizne pokore koju smo vrili i zbog zavjeta siromatva, poslunosti i savrene
istoe koju smo sve do kraja vesela srca obdrali. Stoga, sine, neka
ti ne bude teko nositi tako plodonosnu vreu Reda, jer u vrei
blaenog Franje po ljubavi Gospodina naeg Isusa Krista prezirui
svijet, umrtvljujui tijelo (usp. 1 Iv 2,16) i borei se hrabro protiv
avla postat e muevniji i skupa s nama zasjat e u slinom odijelu i svjetlosti.
Kad mu je ovo reeno, mladi se vrati i ojaan tim vienjem,
odbaci svaku kunju, prizna svoj grijeh pred gvardijanom i braom
te pone udjeti za oporou pokore i odijela kao da su najvee
naslade. I tako se promijenivi nabolje, skonao je ivot u svetosti.
XXIII. poglavlje
O vuku kojeg je blaeni Franjo privikao na veliku blagost
U gradu Gubbiu, dok je jo ivio sveti otac na Franjo, dogodilo

se neto udesno i dostojno slavne uspomene. Na podruju grada
Gubbia ivio je nekakav vuk straan po veliini tijela i veoma okrutan kad bi se razbjesnio zbog gladi. On nije samo zatirao ivotinje
nego bi prodirao i ljude i ene, tako da su se svi graani nalazili u
takvoj nesrei i strahu da su, kad bi izlazili iz grada, ili oklopljeni
i naoruani, kao da moraju poi u smrtonosni rat. Ipak ni tako naoruani nisu mogli izbjei smrtonosne zube niti ubilaki bijes spomenuta vuka kad bi mu se po nesrei nali na putu. Na kraju je
sve obuzeo toliki strah da se gotovo nitko nije usuivao izai izvan
gradskih vrata.
Bog je ipak htio spomenutim graanima obznaniti svetost blaenog Franje. Kad je sv. Franjo boravio ondje, saali se na njih, pa
nakani izai u susret spomenutom vuku. Osjetivi ovo, graani su
mu govorili: Brate Franjo, uvaj se da ne prelazi vrata; jer vuk,
koji je ve prodro mnoge ljude, i tebe e ubiti! No sv. Franjo se
pouzdavao u Gospodina Isusa Krista, koji gospodari nad duhovima
svih tjelesnih bia, pa se nije zatitio ni titom ni kacigom, nego oboruavi se znakom svetog kria, izae s drugom iz grada, stavljajui
sve svoje pouzdanje u Gospodina, koji ini da onaj tko vjeruje u njega bez ikakve povrede hodi i gazi po guji i ljutici, ne samo vuku nego
i lavu i k tome po zmaju (usp. Ps 91,13). I tako, najvjerniji Kristov
vojnik Franjo, ne opasavi se ni oklopom ni maem, ne nosei ni
luk ni ratno oruje, nego uzdajui se u tit presvete vjere i uvren
znakom kria, postojano stane na put koji je drugima bio sumnjiv.
I gle, dok su mnogi promatrali s mjesta na koja su se uspeli da bi
1396
gledali, onaj straan vuk sjuri se prema sv. Franji irom razjapivi
gubicu. Franjo prema njemu okrene znak kria i po boanskoj snazi
kako od sebe tako i od druga vuka suzbije, obuzda mu trk i zatvori
ubilaki razjapljenu gubicu. I konano ga Franjo pozove i ree mu:
Doi ovamo, brate vue, i u ime Krista, zapovijedam ti da ne ini
zlo ni meni ni drugome. Zadivljujue je rei da je, im je nainio
znak kria, vuk zatvorio ona strana usta. A kad mu je dao zapovijed, smjesta se oborene glave pruio pred sveeve noge, ve od
vuka postavi janje. Dok je tako leao, nastavi mu sv. Franjo: Brate
vue, ti ini mnogu tetu u ovim krajevima i izvrio si zastraujue
zloine, bez milosti unitavajui Boja stvorenja. Ne unitava samo
ona koja nemaju razuma nego i, to je znak rune obijesti, ubija i
prodire ljude, stvorene na sliku Boju (usp. Post 1,2627). Zbog
toga si zavrijedio biti kanjen stranom smru kao razbojnik i najgori ubojica; zbog toga svi s pravom viu i mrmljaju protiv tebe, a
cijeli ti je onaj grad neprijatelj. Ali, brate vue, ja elim da se ti i oni
pomirite, tako da ti vie ne ozljeuje njih, a oni da ti oproste sve
prole prijestupe i da te vie ne progone ni psi ni ljudi.
I vuk pokretima tijela, repa, uiju i klimanjem glave pokae da u
potpunosti prihvaa sve to je svetac rekao. I ree mu ponovno sv.
Franjo: Brate vue, ako eli sklopiti ovakav mir, ja ti obeavam da
u uiniti da ti dok god ivi ljudi ovoga grada daju hranu, tako da
nikada vie ne trpi glad; jer ja znam da to god si zla poinio, inio si
zbog bijesa gladi. Ali, brate vue, kad ti ishodim takvu milost, elim
da mi obea da nikada nee ozlijediti nijednu ivotinju ili ovjeka i
da se nee usuditi nanijeti kakvu tetu u bilo emu. Obeava li mi?
I vuk naini oigledan znak, klimnuvi glavom, da obeava initi ono
to mu je naloio svetac. A sv. Franjo ree: Brate vue, hou da mi
se zakune da bih mogao vjerovati u ono to si obeao. I kad je sv.
Franjo ispruio ruku da primi zakletvu, vuk takoer podigne prednju desnu nogu i blago je poloi na ruku sv. Franje dajui znak vjere
onako kako je mogao. Tada sv. Franjo ree: Brate vue, zapovijedam
ti u ime Isusa Krista (usp. Dj 16,18) da sad doe sa mnom, nita ne
sumnjajui, da poemo sklopiti mir u ime Gospodnje.
I vuk pokorno smjesta krene sa sv. Franjom kao najpitomije janje. Vidjevi ovo, oni iz grada ponu se veoma uditi; i ova novost
smjesta se proiri po cijelom gradu, tako da se svi i stari i mladi,
i ene i mukarci, i puani i plemii smjesta okupe na ulicu, gdje
je sv. Franjo stajao s vukom. Kad se skupilo mnotvo naroda, sv.
Franjo ustane i odri im divnu propovijed, govorei izmeu ostalog
kako su takve pogibelji doputene zbog grijeha i kako je pogibeljnije drijelo paklenog ognja, koje osuene prodire u vijeke, negoli
bijes vuka koji ne moe ubiti nego tijelo (usp. Mt 10,28); i koliko se
tek treba bojati pasti u paklene ralje kad je jedna majuna ivotinja
1397
toliko mnotvo drala u tolikom strahu i pogibelji. Predragi, obratite se stoga Gospodinu i dostojno se pokajte i Gospodin e vas u
sadanjosti osloboditi vuka, a u budunosti od ognja prodirueg
bezdana.
I kazavi ovo, ree: Poujte, predragi: brat vuk, koji stoji pred
vama, obeao mi je i zakleo se da e s vama sklopiti mir i nikad
vas vie nee ni u emu povrijediti ako mu obeate svakog dana
pribavljati potrebnu hranu. A ja za ovog vuka jamim da e vrsto
obdravati mirovni ugovor.
Tada svi ondje okupljeni jakim povicima obeaju da e uvijek
hraniti vuka; a sv. Franjo pred svima ree vuku: I ti, brate vue,
obeava li uvati ugovor s njima i da nee ozlijediti nijednu ivotinju niti osobu? A vuk, pokleknuvi, oborivi glavu i blagim pokretima tijela, repa i uiju svima na oigled pokae da e odrati dogovorena obeanja. A sv. Franjo ree: Brate, vue, elim da kao to
si mi dao zakletvu kad sam bio izvan grada, da i sada pred cijelim
narodom da e to obdravati i da me nee iznevjeriti u jamstvu
koje sam za te dao. Tada vuk podigne desnu nogu i poloi zakletvu
na ruku sv. Franje, svog jamca pred svima koji su stajali uokolo.
I nasta sveope udivljenje i veselje kako zbog potovanja prema
svecu, tako i zbog novog uda, zbog mira izmeu vuka i naroda,
da su svi vikali k nebu, hvalei i blagoslivljajui Gospodina (usp. Lk
24,53) Isusa Krista koji im je poslao sv. Franju i po njegovim zaslugama oslobodio ih od ralja najgore ivotinje i od tako strane nesree povratio ih u mir i spokoj.
Od onog su dana vuk i narod odravali pogodbe ureene po sv.
Franji, a vuk je dvije godine ivio i obilazio pragove po gradu nikoga
ne ozlijedivi, niti je itko ozlijedio njega, nego su ga briljivo hranili.
I to je divno udo, nikada nijedan pas nije zalajao na njega. Napokon brat vuk od starosti uginu. Graani su veoma alovali zbog
toga to ga vie nema, jer su im miroljubivost i blago strpljenje spomenutog vuka kad bi prolazio gradom u sjeanje vraali krepost i
udotvornu svetost sv. Franje.
Bogu hvala! Amen.
XXIV. poglavlje
Kako je sv. Franjo zamolio nekog mladia
koji je ulovio mnogo grlica da mu ih daruje
i kako im je napravio gnijezdo
U gradu Sieni, u vrijeme blaenog Franje, neki je djeak u lovu

na ptice uhvatio mnogo grlica i ive ih nosio da ih proda. A sv. Franjo kao i uvijek bio je pun blagosti i posebno saaljiv na pitome ivotinje, pa motrei one grlice, potaknut saaljenjem ree: O dobri
1398
mladiu, molim te da mi ih preda da tako nevine ptice, s kojima se

u Pismu usporeuju due iste, ponizne i vjerne, ne dou u ruke
okrutnih ubojica. On pak, nadahnut od Boga, smjesta preda blaenom Franji sve one blage grlice. Kad ih je blagi otac Franjo uzeo u
krilo, pone im preslatko govoriti: O sestre moje grlice, skromne,
nevine i iste, zato ste dopustile da vas uhvate? No ja vas elim
izbaviti od smrti i nainiti vam gnijezda, da se plodite i izvrite zapovijed Stvoritelja da se mnoite. I sv. Franjo ode i naini gnijezdo
svim onim grlicama.
One pak, zauzevi gnijezda koja im je blaeni Franjo sloio, gojile su mlade pred braom i rasle; i pokazale su toliku privrenost sv.
Franji i ostaloj brai da su izgledale poput kokoi, uvijek hranjene
od brae; i nikada nisu odlazile od brae dok im sv. Franjo nije s
blagoslovom dao doputenje. A onom djeaku koji mu je dao grlice
ree sv. Franjo: Sine, ti e jo postati manji brat i sluit e milosrdnom Gospodinu naem Isusu Kristu. I bi tako; naime kako
je sv. Franjo i predvidio, kasnije je postao manji brat i sve do smrti
vodio je u Redu primjeran i veoma pohvalan ivot; tako da se sv.
Franjo nije samo pobrinuo za utjehu sadanjeg ivota onim ptiicama nego i onom mladiu za radost ivota vjenoga.
XXV. poglavlje
O kipu slinom kipu Nabukodonozora,
ali odjevenom u vreu, koji je govorio blaenom Franji
i rekao mu o etiri stanja njegova Reda
Kad je jedanput sveti Franjo molio Svevinjeg u Sv. Mariji

Aneoskoj, gle, prikae mu se tjelesnim oima veoma udesno
vienje. Naime pojavio se pred njim nekakav kip, iznimno velik,
slian kipu koji je sanjao kralj Nabukodonozor; prsa i ruke od sre
bra; trbuh i bedra od mjedi; golijeni od eljeza; stopala dijelom od
eljeza, dijelom od gline (usp. Dn 2,32); i bio je odjeven u vreu; a
zbog te vree izgledao je kao da se veoma crven. Blaeni Franjo,
gledajui u kip, veoma se udio zbog njegove neizrecive ljepote
i udesne veliine, a posebno zbog crvenila za koje se inilo da
ga ima zbog bezvrijedne vree u koju je bio odjeven. I dok se
tako udio i briljivo motrio njegovu prekrasnu glavu i predivno
lice, kip progovori sv. Franji i ree mu: Zato se udi? Bog ti je
poslao ovaj primjer da po meni spozna kakva e biti budunost
tvog Reda.
Zlatna glava koju vidi na meni i tako krasno lice predstavljaju
poetak tvog Reda, postavljen na visini evaneoskog savrenstva.
1399
I kao to je materijal od kojeg je sazdana vredniji od ostalih metala, lice krasnije od svega drugog, a glava uzdignutija od ostalih
udova, tako e i poetak tvog Reda biti toliko dragocjen zbog vrste i zlatne ljubavi, toliko krasan zbog aneoske estitosti, a toliko
uzvien zbog evaneoskog siromatva da e se diviti cijeli svijet. I
kraljica od Sabe, odnosno sv. majka Crkva, divit e se i veseliti u
svom srcu kad bude vidjela u prvim izabranicima tvoga Reda toliku
ljepotu Kristove svetosti i sjaj duhovne mudrosti poput odbljeska
u aneoskim ogledalima. I bit e blaeni oni koji ugledajui se na
Krista, budu nastojali nasljedovati kreposti i obiaje prvog dragog
kamenja, tj. zlatnih glava, vie pristajui uz nebesku ljepotu negoli
uz svjetovne obmane.
Srebrna e prsa i ruke biti drugo stanje tvog Reda, koji e biti
toliko neznatniji od prvog koliko je srebro neznatnije od zlata. I
kao to srebro posjeduje vrijednost, sjaj i sebi svojstven zvuk, tako
e u tom drugom stanju odlikovati poznavanjem Sv. pisma, isticat
e se svjetlou svetosti i umijeem irenja rijei Boje; takoer bit
e uzvieni u tome to e neki od njih biti uzdignuti do papinske
asti, poneki do kardinalske, a mnogo njih do biskupske. A budui
da se po prsima i rukama pokazuje ovjekova snaga, u tom vremenu e Gospodin u ovom tvom Redu potai ljude srebrne po znanju i slavne po vrlini, koji e i znanjem i vrlinama braniti pravilo
Reda kao i sveopu Crkvu od raznoraznih napadaja zloduha i od
razliitih nasrtaja bezbonih ljudi. No premda e taj narataj biti
vrijedan divljenja, ipak nee postii najsavrenije stanje prvoga,
nego e mu ugled prema prvom biti onakav kakav je ugled srebra
prema zlatu.
Poslije ovih nastat e tree stanje u Redu, koje e biti slino mjedenom trbuhu i mjedenim bedrima; i budui da se mjed dri manje
vrijednom negoli srebro, tako e i braa iz treeg stanja biti neznatnija od prvih i drugih. Pa premda je mjed po brojnosti i rairenosti
rasprostranjena po velikom dijelu svijeta, ipak e meu njima biti
onih kojima je Bog trbuh, a slava Reda u sramoti jer misle samo na
zemaljsko (usp. Fil 3,19). I mada e zbog uenosti imati jezik poput
mjedi, divan i zvuan, ipak e zbog toga to e biti tovatelji trbuha
i bedara, jao, jao, biti kod Boga ocijenjeni, po apostolu, kao mjed to
jei i cimbal to zvei (usp. 1 Kor 13,1), jer e drugima odjekivati nebeske rijei i kao iz bedra raat e duhovne sinove; i dok e drugima pokazivati izvor ivotni (usp. Ps 36,10) sami e uslijed neplodne
utrobe prianjati uza zemlju.
Poslije njih slijedit e etvrto, strano i zastraujue stanje, koje
ti se sad pokazuje u eljeznim golijenima. Naime poput eljeza
satire (usp. Dn 2,40) i mrvi mjed, srebro i zlato, tako da e to
stanje biti takve okrutnosti i eljezne opakosti da e zbog hladno-
1400
e, strane hre i eljeznih navada onog pogubnog vremena biti

zaboravljena sva dobra koja su ljubav prvih, srebrna istinitost drugih i mjedena i zveea blagoglagoljivost treih uzidali u Kristovu
Crkvu. Ipak kao to golijeni podupiru tijelo, tako e i oni nekakvom snagom hravog licemjerja podupirati tijelo Reda; i spomenuti trbuh, kao i eljezne golijeni skrivat e se pod odjeom, jer
e biti prekriveni izvanjskim dranjem vjere: poneki koji e imati
pobono dranje, a iznutra e biti vuci grabeljivi (usp. Mt 7,15;
Dj 20,29). I takvi koji slue samo trbuhu, hravi i eljezni, to e
zaista sakriti od svijeta, ali e biti oigledno Bogu, budui da e
predragocjena dobra maljem iskvarenog ivota svesti gotovo na
nita; stoga e i sami kao najtvre eljezo biti pritisnuti ognjem
muka i maljevima stranih nevolja, tako da e biti mueni ne samo
svjetovnim kaznama zloduha nego i svjetovnih upravljaa i kuhani
u vatrama i na ugljevlju, da bi mogli trpjeti muke. I jer su zgrijeili
zbog ravnodune tvrdoe, najokrutnije e ih muiti ravnodunici.
Zbog tih nevolja postat e toliko netrpeljivi da e se, kao to eljezo odolijeva svim metalima, svima suprotstavljati, tako da e se
tvrdoglavo odupirati ne samo svjetovnim nego i duhovnim vlastima, mislei da poput eljeza mogu sve prezirati; zbog toga e se
najmanje sviati Bogu.
Peto e pak stanje biti dijelom od eljeza, zbog gore spomenutih licemjera, a dijelom zemljano, zbog onih koji e se potpuno
izmijeati sa svjetovnim poslovima. I kao to si vidio na stopalima
da se skupa pojavljuju glina kuhana od blata i eljezo, a koji se
ipak nikako ne mogu sjediniti, tako e biti u posljednjem stanju
ovog Reda: rodit e se tolika mrnjom ispunjena podjela izmeu
slavohlepnih licemjera i onih glinenih, ispeenih od blata ovoga
svijeta i tjelesne poude, da se, poput gline i eljeza, nee nikako
moi sloiti zbog ogromne nesloge. I prezret e ne samo evanelje
i Pravilo nego e glinenim i eljeznim stopalima, to jest iskvarenim i neistim strastima, pogaziti svaki nauk sv. Reda. I kao to se
glina i eljezo naizmjence dijele, tako e se mnogi od njih meu
sobom dijeliti iznutra i izvana: iznutra e ivjeti u svai; izvana
e pristajati uz svjetovne stranke i tirane. Zbog toga e se svima
toliko zgaditi da ne samo da e jedva moi ulaziti u zemlje ili ondje
boraviti nego e i jedva smjeti javno nositi habit. I mnoge od njih
kaznit e i unititi mukama svjetovnjaci, jer e svaka kua i tlo
izbjegavati tako mrska stopala. Ovo e im se dogoditi u cijelosti,
zbog toga to su se u potpunosti udaljili od one zlatne glave. Bit e
blaeni oni koji se u tim pogibeljnim vremenima vrate opomenama dragocjene glave, jer kao zlato u taljiku iskuao ih je Gospodin
i kao rtvu paljenicu nutrinu e ovjenati i primit (usp. Mudr 3,6)
e u vjenost.
1401
Ona vrea zbog koje se ini da se crvenim jest sveto siromatvo,

koje je ures i ogledalo cijeloga Reda, posebna uvarica i kruna te
temelj svake svetosti, pa ipak, budui da su opala sva kreposna
nastojanja, izroeni sinovi e se zastidjeti zbog presvetog siromatva i odbacivi bezvrijednu odjeu izabirat e dragocjenu i u gru
e simonijom stjecati isprazne asti. Sretni i blaeni bit e i oni
koji e ustrajati do svretka (usp. Mt 24,13) u onome to su obeali
Gospodinu.
To rekavi, kip nestane. A sv. Franjo, veoma se udei zbog svega
ovoga, uz mnoge suze je, kao dobar pastir, preporuivao svoje ovce,
sadanje i budue Gospodinu.
Bogu hvala! Amen.
XXVI. poglavlje
Kako su zlodusi opsjedali mjesto Sv. Marije od Porcijunkule,
a ipak nijedan nije mogao ui unutra
Kad se sveti na otac Franjo jednom nalazio u molitvi na mjestu

Porcijunkule, vidio je da je itavo mjesto kao opkoljeno velikom
vojskom i opsjednuto zlodusima. Ipak nijedan od njih nije mogao
ui zbog toga to su ona braa bila tolike svetosti da nisu imali preko koga ui.
U meuvremenu je neki brat koji je ondje boravio, zlobno potaknut srdbom i netrpeljivou, smiljao optube i osvetu protiv
nekog subrata; zbog toga to je odbacio ulaz kreposti i otvorio vrata
zloe, otvorio je put kojim je avao mogao ui. I odmah, naoigled
sv. Franje, jedan od onih zloduha ue i napadne spomenutog brata
kao pobjednik rtvu. No poboni otac i pastir, koji je vjerno bdio
u brizi svog stada, opazivi da je uao vuk da bi prodro jednu od
njegovih ovica i u svom duhu znajui da se ovca nalazi u opasnosti,
zapovjedi da se spomenuti brat najbrim trkom pozove. I kad je
onaj posluno dotrao zabrinutom pastiru, blaeni otac mu smjesta
naredi da se otkrije spletkarski otrov to ga je uvao u srcu protiv
blinjega, zbog ega se nalazi predan u ruke (usp. Mt 26,45) neprijatelja. On se uplai i otkrije ranu, prizna krivnju i ponizno zatrai milost uz pokajanje. im je to bilo uinjeno, brat odrijeen od krivnje
i odreena mu pokora, avao smjesta pobjegne pred svetim ocem.
A ovca, ugrabljena iz drijela okrutne zvijeri, jer ju je titio sveti
pastir, zahvali Bogu i blaenom Franji i vrativi se s radou u skup
svetog stada, pouen izbjegavati tako pogubne opasnosti, umro je u
na glasu svetosti.
1402
XXVII. poglavlje
Kako su babilonskog sultana obratila i krstila braa
koju je poslao blaeni Franjo
Presveti na otac Franjo, potaknut ljubavlju prema vjeri i vruom

eljom da je posvjedoi, s dvanaest presvetih svojih drugova preplovi more u namjeri da ode pravo do sultana.
Kad je dakle stigao do nekih poganskih krajeva, u kojima su
putove uvali tako okrutni ljudi da nijedan kranin koji je onuda
prolazio nije mogao izbjei smrt, Bojom su voljom oni smrt ipak
izbjegli, ali su uhieni i viekratno izbatinani te vrlo okrutno vezani
odvedeni do sultana. Pred njegovim je licem sveti Franjo Svetim
Duhom pouen tako boanski propovijedao svetu katoliku vjeru
da je ponudio da je potvrdi kunjom vatre. Kad je to vidio, sultan
mu se silno zadivi, kako zbog postojanosti u vjeri, tako zbog prezira ovozemaljskog nita naime nije elio od njega uzeti iako je
bio potpuni siromah; napokon, zadivi ga i njegova vrua elja da
vjeru posvjedoi. Otad ga je silno rado sluao te zamolio da ga ee pohodi. Povrh toga svetom Franji i drugovima irokogrudno je
dopustio da slobodno propovijedaju gdje god zaele. Dao im je i
nekakavu oznaku uz koju ih nitko nije dirao.
Nakon to im je tako velikoduno dana sloboda kretanja, sveti
Franjo je one svoje izabrane drugove po dvojicu odaslao u razliite
poganske krajeve: i sam je s jednim drugom odabrao svoje podruje.
Pa kad je doao do nekog gostinjca gdje se morao zadrati da prenoi, zatekao je ondje enu raskone vanjtine, ali izopaena duha,
koja mu ponudi sramotan in. On joj ree: Prihvaam to nudi.
A ona e: Ajmo dakle i naimo postelju. Na to e sveti Franjo:
Poi sa mnom i pokazat u ti prekrasnu postelju. I povede je do
ogromna ognjita koje je gorjelo u onoj kui. U zanosu duha svue
se i u to kuno ognjite legne nag kao u postelju te joj, dozvavi je,
ree: Svuci se i pouri u ovu postelju prekrasna sjaja i divote jer
ovdje treba da bude ako me eli posluati. Vatra nita ne naudi
svetom Franji, nego on ozarena lica leae na onom rasplamsanom
ognju kao da lei na cvijeu. ena pak od uda se, to gledajui, okameni te se iz gadosti grijeha i mraka nevjere obrati Gospodinu Isusu
Kristu: pone je krasiti tako udesna svetost ivota i milostivost da
je, pomou i zaslugom svetoga oca, mnoge due u onim krajevima
za Gospodina pridobila.
No uviajui da ondje ne postie uspjeh, sveti je Franjo, nakon
to mu je Gospodin otvorio oi, odluio skupiti drugove i vratiti se
u vjernike krajeve. Doavi natrag do sultana izloi mu svoj naum
o odlasku. Sultan mu ree: Brate Franjo, ja bih se rado obratio na
Kristovu vjeru, ali bojim se to uiniti jer bi ovi, ako bi doznali, smje-
1403
sta ubili i mene i tebe i tvoje drugove. Budui da moe jo mnogo

uiniti, a i ja moram poduzeti mnoge stvari za spas due, ne bih nam
rado priutio tako nenadanu smrt. Nego pokai mi nain kako da
se spasim, a ja sam spreman u potpunosti posluati. Ree mu sveti
Franjo: Gospodaru, ja upravo odlazim, ali nakon to se vratim u
svoje krajeve i na Gospodinov poziv prijeem na nebo, poslat u ti
po boanskoj odluci nakon smrti svoje dvojicu svojih drugova, od
kojih e primiti krtenje i biti spaen, kako mi je otkrio Gospodin
Isus Krist. Ti pak u meuvremenu nita ne poduzimaj da te, kad
doe Milost Boja, zatekne spremna i predana vjeri. Sultan se radosno s time sloi i pun vjere pokori. Sveti pak Franjo, oprostivi
se od njega, vrati se u vjernike krajeve zajedno s onim tovanja
vrijednim drutvom svetih drugova.
Nakon nekoliko godina spomenuti sultan oboli: u oekivanju ispunjenja sveeva obeanja, koji je ve uivao blaenstvo nebeskog
ivota, postavi izviae na gradskim vratima da mu, im se pojave, brzo dovedu dvojicu brae u odori svetog Franje. U to se pak
vrijeme blaeni Franjo ukazao dvojici svoje brae i naloio im da
smjesta pou sultanu i pobrinu se zduno za njegov spas, kako mu
je i obeao. Oni predano izvre nalog: nakon to su preplovili more,
spomenuti ih izviai dovedu pred sultana. Kad ih je ugledao, sultan se obradova radou veoma velikom (usp. Mt 2,10) te ree: Sada
uistinu znam da je Gospodin poslao (usp. Dj 12,11) svoje sluge jer,
kao to mi je sveti Franjo prema Bojoj objavi i obeao, sauvao me
poslavi brino brau za moj spas! Primivi od spomenute brae
vjersku pouku i sveto krtenje, bolestan se oporavi i u Gospodinu
prijee u radost vjenoga ivota, te njegova dua bude spaena zaslugom svetog oca.
Na slavu i hvalu Gospodinovu!
XXVIII. poglavlje
O gubavu bogohulniku kojemu je sveti Franjo izlijeio i duh i tijelo
Dok je blaeni na otac Franjo ivio na ovom jadnom i emernom svijetu, obasjan Duhom Svetim uvijek svim silama nastojae
nasljedovati Gospodina naega Isusa Krista. Zbog toga, kako se
Krist udostojao biti putnikom namjernikom, tako su se i blaeni
Franjo i njegov Red ponaali kao putnici namjernici. Dapae, dao
je da se u Pravilu Reda zapie da na ovom svijetu Gospodinu Bogu
slue kao pridolice i putnici (usp. 1 Pt 2,11). Kao to je Krist doao,
ne samo u elji da slui gubavcima lijeei ih i istei tjelesno nego
i da umre za njih posveujui ih i istei duhovno, tako je i sveti
Franjo, elei biti nalik Kristu, silno predano sluio gubavcima, do-
1404
nosei im hranu, perui im trule udove, istei im odjeu i k tomu

ih arko cjelivajui. Naloio je takoer da braa njegova Reda po
razliitim krajevima svijeta zbog ljubavi prema Kristu, koji je htio da
ljudi dre da ga Bog bije poput gubavca (usp. Iz 53,4) brino slue
gubavcima, gdje god na njih naiu. Braa su to, kao sinovi svete
poslunosti, na mnogim mjestima najspremnije izvravala.
Dogodilo se pak jednom da je u nekom mjestu gdje je sluio
gubavcima bio neki gubavac tako okuen, i pritom netrpeljiv i bezobrazan da nitko nije dvojio da ga goni zao duh: kako naime Duh
Boji duu potie na sve spasonosno, tako ga zao duh nagoni na
svako zlo. Naime spomenuti gubavac ne samo da je strano ruio
one koji su mu sluili i pogaao ih uvredama nego ih je, jo i gore,
tukao i udarao na razne naine. Povrh ovog, to bijae strano i
najgore, psovao je blagoslovljenog Krista, njegovu presvetu majku
i druge svece. Zbog toga, premda su braa nastojala koliko su mogla biti strpljivi s uvredama i spomenutim udarcima, ipak ni na koji
nain njihova savjest nije mogla podnijeti bogohuljenje, da se ne
bi uinili sudionicima takva zloina. Stoga su odluili spomenutog
gubavca napustiti, da ne bi bili hranitelji bogohulnika i avlonosca.
No to su odluili, nisu htjeli uiniti, a da prije sve redom ne
izloe svetom Franji, koji je boravio na drugom mjestu. uvi to
sveti Franjo ode do gubavca i pristupivi mu ree: Bog neka ti mir
donese (usp. Br 6,26), brate predragi! A ovaj e: A kakav ja mir
imam? Bog mi je dapae mir oduzeo, jer cijeli, ree, trunem.
Sveti Franjo ree: Predragi, budi strpljiv, jer zla koja na ovom svijetu trpe tijela korisna su za spas due ako se s mirom podnose.
Ovaj odgovori: Kako mogu strpljivo podnositi kad moja kazna ne
prestaje ni danju ni nou? Naime ne samo da od bolesti izgaram i
bivam muen nego mi i braa koje si mi dao za posluitelje nanose
estoku bol, jer me ni jedan ne slui kako treba.
Sveti Franjo po Duhu Svetom prepozna da ovog mui zao duh,
pa ode i za njega se predano pomoli Gospodinu. Nakon molitve
vrati se do bolesnika i ree: Predragi, ja te elim sluiti jer nisi za
dovoljan ostalima. Ovaj odgovori: Odgovara mi: ali to moe
uiniti vie od drugih? A sveti e Franjo: to god eli, uinit u.
Ovaj pak ree: elim da me opere jer cijeli zaudaram toliko da
sam sebe ne mogu podnijeti.
Sveti Franjo smjesta dade zagrijati vodu s mnogim miriljavim
travama: ovoga razodjene i pone ga gubava prati svojim svetim
rukama, dok je drugi brat odozgor nalijevao vodu. I kako je tijelo lijeio izvana, tako je duu istio iznutra, pa kako je gubavac
poeo ozdravljati, tako stade zbog duboka grizoduja silno gorko
plakati. I kao to je vodena kupka s tijela istila gubu, tako su suze
ispirale savjest i istile je od sve opaine. Pa kad je cijeli bio opran
1405
i ozdravljen izvana, bio je u potpunosti pomazan i ozdravljen iznutra: obuzme ga zato, oblivena suzama, toliko grizoduje da je na
sav glas naricao i vikao da je dostojan pakla zbog uvreda upuenih
brai i udaraca i rana koje im je zadao te zbog netrpeljivosti i bogohuljenja. Petnaest je dana stoga trajalo to udesno alovanje to
je izbijalo iz dubine njegova srca, a on je neprestano zazivao samo
milosre Boje. Uz ovo grizoduje i suze sve svoje grijehe ispovjedio je sveeniku.
Blaeni pak Franjo, vidjevi tako znamenito udo, zahvali Bogu
te ode odande i zae u veoma udaljene krajeve da ne bi narod, kad
sazna za spomenuto udo, sav pojurio k njemu: to je svetac, koliko
god je mogao, izbjegavao. Nastojao je naime, kao vjerni i razumni
sluga (Mt 24,45), slavu i ast pripisati Bogu, a za sebe meu ljudima
priskrbiti prezir i nepotovanje.
Spomenuti je pak gubavac nakon udesna izljeenja i grizoduja koje ga je obuzelo obolio: oboruan crkvenim sakramentima za
nekoliko je dana preminuo u Gospodinu. Svetom se Franji, koji je
na osamljenom mjestu molio u nekoj umi, ukazao taj preminuli
gubavac te mu, sjajniji od Sunca lebdei u zraku, ree: Prepoznaje li me? Njemu se sveti Franjo obrati rijeima: Tko si ti?
A ovaj ree: Ja sam gubavac kojeg je blagoslovljeni Krist tvojom
zaslugom ozdravio: danas odlazim u kraljevstvo blaenstva, zbog
ega Bogu i tebi zahvaljujem. Neka je blagoslovljena tvoja dua i
tijelo i neka su blagoslovljene tvoje rijei i djela, jer po tebi mnoge
zemaljske due bivaju i bit e spaavane. I znaj da nema dana na
Zemlji da svi sveti aneli i svi sveti i svetice Boje ne zahvaljuju
silno Bogu za svete plodove koji se po tebi i tvojem Redu ubiru po
svijetu. I zbog toga budi hrabar, zahvali Bogu i ostaj s blagoslovom
Bojim! Rekavi to produi do Gospodina, a sveti Franjo ostade
silno utjeen.
Na slavu Gospodina naeg Isusa Krista! Amen.
XXIX. poglavlje
Kako je blaeni Franjo obratio razbojnike koji su uli u Red
i poeli ivjeti svetakim ivotom
Blaeni na otac Franjo, elei sve privesti k spasenju, obilazio je

razliite krajeve svijeta: budui voen Duhom Bojim, kamo kod je
iao, irio je obitelj Gospodinovu. Zbog toga je, poput posude koju
je Gospodin izabrao da je napuni miomirisom milosti, bio po Sklavoniji, Trevikoj marki, Ankonskoj marki, po Apuliji, meu Saracenima i po mnogim drugim krajevima, svugdje umnoavajui broj
slugu Gospodina naeg Isusa Krista.
1406
Pa kad je prolazio kroz Monte Casale, kastel koji se nalazi u

kotaru Borgo San Sepolcro, primi ondje plemenita mladia iz
spomenutoga grada. Kad je taj doao do svetog Franje, ree mu:
Oe, ja bih silno elio postati vaim bratom. Sveti mu Franjo
odgovori: Sine, ti si mlad, profinjen i plemenita roda, moda
nee moi podnijeti nae siromatvo i oporost. Ovaj odgovori:
Oe, niste li vi ljudi kao i ja? Kao to dakle vi koji ste mi slini
podnosite, i ja u moi podnijeti uz pomo Boju! Taj se odgovor
vrlo dopadne svetom Franji: smjesta ga primi, blagoslovi i nazove
bratom Anelom. A on se tako lijepo ponaao da ga je nedugo zatim sveti Franjo postavio za gvardijana u spomenutom samostanu
Montecasale.
Onih dana na glasu bijahu trojica razbojnika koji su posvuda inili mnoga nedjela. Oni jednom dou do spomenutog samostana i
zatrae gvardijana brata Anela da im da jesti. Gvardijan im strogo ih korei ree: Vi, lopovi i najokrutniji ubojice, ne samo da vas
nije sram drugima otimati njihov trud nego povrh toga besramno
pomiljate prodirati milostinju danu slugama Bojim! Niste dostojni da po zemlji hodate, jer ne potujete nijednog ovjeka, a Boga
koji vas je stvorio prezirete! Idite dakle za svojim poslom i da niste
vie nikad ovamo doli! Oni pak odu silno ljutiti i uvrijeeni. I eto,
istoga dana vrati se sveti Franjo nosei iz pohoda koji je poduzeo
s jednim bratom torbu kruha i staklenku vina. Kad je brat Aneo
ispriao kako je one otjerao, sveti Franjo snano ga prekori, rekavi
mu da je postupio bezbono, jer se grenici na pravi put bolje vraaju
pobonom blagou nego grubim ukorima: Naime na uitelj Krist,
ijeg smo se evanelja obeali drati, kae: Ne treba zdravima lijeni
ka, nego bolesnima, i Ta ne dooh zvati pravednike, nego grenike (usp.
Mt 9,12.13), i zato je esto jeo s grenicima (usp. Mt 9,11). Dakle
budui da si postupio protivno ljubavi i primjeru blagoslovljenoga
Krista, zavjetom poslunosti nalaem ti da smjesta uzme cijelu onu
torbu kruha i posudicu vina koje sam namaknuo te da ivo trai
spomenute razbojnike po brdima i dolinama dok ih ne pronae: daj
im u moje ime sav kruh i vino i poslije e im se, kleknuvi pred njih,
ponizno ispriati za grijeh svoje okrutnosti. I zamoli ih u moje ime
da vie ne ine zlo, nego da budu bogobojazni i ne napadaju svoje
blinje. Pa ako to uine, obeavam im da u se smjesta pobrinuti za
njihove tjelesne potrebe. Kad im ovo ponizno kae, vrati se.
U meuvremenu je sveti Franjo za njih molio Gospodina da
omeka srca njihova pa da se pokaju. Zbog toga se dogodilo da su,
kad su pojeli milostinju koju im je poslao sveti Franjo, stali naizmjence govoriti: Jao nama, jadnim nesretnicima, koje eka okrutno muenje u paklu! Pa mi ne samo da pljakamo susjede i ranjavamo ljude, nego ih i ubijamo, a da nas pritom zbog tako stranih zlo-
1407
ina ne mui nikakav strah od Boga ili grinja savjesti! A evo, ovaj
sveti brat koji je doao k nama sebe je ponizno pred nama optuio
za neke sasvim opravdane rijei koje je izazvala naa nevaljalost:
povrh toga s kruhom i vinom iskazao nam je dobroinstvo ljubavi te
nam prenio irokogrudno obeanje svetoga oca da e nam priskrbiti
najnunije za ivot. Uistinu su to pravi Boji sveci koji zasluuju
da im nebo postane domovinom, a mi smo sinovi vjene propasti i
svojim nedjelima svakodnevno hranimo osvetniku vatru. Ne znam
moe li nam se zbog poinjenih zlodjela i opaina Bog smilovati!
Nakon to je izrekao ove i sline rijei, ostala dvojica rekoe: to
nam je dakle initi? On ree: Hajdemo do svetog Franje i ako nas
uvjeri da se Gospodin moe smilovati nad naim velikim grijesima,
uinit emo to god nam naloi, da uzmognemo nae due osloboditi paklena ponora.
Sva trojica jednoglasno se sloe oko te odluke pa urno dou do
svetog Franje i kau: Oe, zbog naih zloina mi ne vjerujemo da
moemo pronai milost Boju: meutim ako se ti pouzda u to da bi
nas Bog primio pod okrilje svoje milosti, evo spremni smo s tobom
se pokajati. Njih sveti Franjo blago i s ljubavlju primi te ih ohrabri
mnogim primjerima, uvjerivi ih da e nai milost Boju; povrh toga
im ponovno obea da e im priskrbiti milost od Gospodina Isusa
Krista, pouivi ih da neizmjerna veliina boanske milosti nadilazi
nae grijehe, sve da im i nije kraja, te da je, kako svjedoi evanelje i
sveti Pavao apostol, blagoslovljeni Isus Krist doao na ovaj svijet da
otkupi ljudske grijehe.
Zbog ovih ozdravljujuih poticaja trojica spomenutih razbojnika odrekoe se svjetovnoga ivota: sveti otac ih primi, a oni mu se
priklone nainom ivota i duom. Dvojica od njih ne poive dugo
nakon hvale vrijedne preobrazbe te na Boji poziv presele na drugi
svijet. Trei, koji ih nadivi, razmiljajui o brojnim velikim grijesima
koje je poinio, podvrgne se tolikoj pokori da je neprestano kroz
petnaest godina, osim za vrijeme zajednikih korizmi koje je provodio kao i ostali, triput tjedno jeo samo kruh i vodu. Dovoljna mu je
bila jedna halja te je neprestano hodao bos, a poslije slube itanja
nikad nije spavao. Unutar ovog razdoblja od petnaest godina sveti
Franjo je napustio ovaj svijet i otiao k Ocu.
Spomenuti je brat ovu pokajniku pokoru provodio ve mnoge
godine, kadli jedne noi nakon slube itanja obuzme ga tolika napast da zaspi da se ni na koji nain nije mogao, kako je uobiajio,
othrvati snu. Budui da se nije mogao oduprijeti niti je mogao moliti, podlegne napasti te ode u postelju spavati. No im je poloio
glavu na krevet, duhom bude odveden na goru vrlo visoku (usp. Mt
4,8) na kojoj bijae duboka provalija i naokolo razlomljeno stijenje i
razne nejednako stree kamene gromade. Onaj pak koji je spome-
1408
nutog brata vodio gurne ga s ruba te provalije: on se pak strmoglavi

po stijenama koje ga stanu udarati, a kad stigne do dna, inilo se da
su mu svi udovi rastrgani i sve kosti polomljene.
Pa dok je tako teko ozlijeen leao, njegov ga vodi stane zvati
da ustane jer da jo mora prevaliti velik put. Njemu brat odgovori:
ini se da si okrutan i nerazborit ovjek jer govori da ustanem
premda vidi da sam na smrt polomljen! A ovaj mu prie i dodirne
ga te mu u potpunosti zalijei sve slomljene udove. Tada mu pokae
veliku ravnicu punu otra kamenja, trnja, iljaka te jama ispunjenih
blatom i vodom. Trebalo je da ovaj bos tuda prijee i doe do kraja
ravnice, gdje je bila naloena pe koju se izdaleka vidjelo i u koju
je trebao ui. Pa kad je uz mnogo muke proao onu ravnicu i doao
do one pei, ree mu aneo: Ui u ovu pe jer tako treba biti!
Ovaj odgovori: Jao, kako si ti okrutan vodi: vidi da sam se po
onoj zastraujuoj ravnici tako namuio da mi treba dobro se odmoriti, a ipak kae da uem u pe! A kad je pogledao oko pei,
eto ti posvud zloduha s vilama: iako se opirao, oni ga vilama odmah
ubace u pe.
Naavi se u vatri, zatekne ondje nekog svojega kuma kako cijeli
gori i povie: O nesretni kume, kako si ovamo dospio? Ovaj ree:
Produi malo kroz ovu vatru i zatei e moju enu, tvoju prijateljicu, ona e ti rei uzrok mojeg kanjavanja. Kad je dakle malo
poao naprijed kroz vatru, evo i prijateljice, potpuno zahvaene vatrom i posjednute u mjeru za ito. On ree: O prijateljice nesretna
i bijedna, zbog ega si takvu kaznu zasluila? Ona odgovori: Jer
sam u vrijeme velike gladi, za koju je blaeni Franjo naznaio da
e doi, s muem, s kojim prodajem ito, krivotvorila mjeru. Zato
sada gorim stisnuta u toj mjeri. Nakon ovih rijei aneo ga izbaci
iz vatre i ree: Pripremi se jer sada je straan put pred tobom! A
njemu e ovaj: O najokrutniji vodiu, u kojega nema suosjeanja:
vidi da sam cijeli spaljen, a govori da sad poem u stranu pogibelj! Aneo ga pak dotakne i u potpunosti izlijei.
I povede ga do nekog mosta koji se nije mogao prijei bez velike
pogibelji jer bijae preuzak i krajnje sklizak. Pod njim je tekla zastraujua rijeka grozna smrada, puna zmija, gutera, korpiona i aba.
Ree mu aneo: Prijei ovaj most jer je to za tvoje dobro. Ovaj
pak odgovori: Pa kako u prijei, a da ne padnem u tako opasnu
rijeku? Aneo odgovori: Poi za mnom, stupaj nogom gdje vidi
da ja stupam i sigurno e prijei. On krene za anelom stupajui
gdje je stupao i predasnik te stigne cijeli do polovice mosta.
Kad su pak bili na pola mosta, aneo poleti i uzdigne se do neke
udesne nastambe smjetene u velikim visinama: ovaj dobro uoi
kako je aneo odletio. No kad je na mostu ostao bez voe, a one
strane rijene ivotinje ve su dizale glave da ga pojedu ako padne,
1409
obuzme ga takav strah da nikako nije dokuivao to da uradi, jer

niti je mogao natrag niti naprijed. Zato u tolikoj nevolji i pogibelji
legne i zagrli most. Uviajui da nema drugog utoita osim Boga,
pone iz dubine srca zazivati Gospodina Isusa Krista da mu se po
svojoj presvetoj i preblagoj samilosti udostoji pritei u pomo. Kad
je izrekao molitvu, uinilo mu se da mu rastu krila: zbog toga se silno razveseli te priekao da krila narastu u nadi da e preletjeti preko
rijeke do mjesta na koje je odletio aneo.
Meutim budui da je odvie pourio letjeti, dok krila jo nisu
potpuno narasla, odustane od leta i padne na most, po kojem popada i sve perje. Silno se prestrai, opet obgrli most te stane u suzama
zazivati Kristovo milosre. I opet mu se uini da mu rastu krila, no,
kao i prije pourivi letjeti prije nego su krila dovrena, opet se srui
na most, a i perje, kao i prije, otpadne na slian nain. Uviajui
da nije mogao dobro letjeti zbog urbe, u srcu svome veli (usp. Ps
10,6.11): Ako mi trei put krenu rasti krila, ekat u dovoljno dugo
da vie ne odustanem od leta. I uini mu se da je izmeu prvog,
drugog i treeg rasta krila ekao vie od sto pedeset godina. Kad se
pak uinilo da su krila dovoljno izrasla, trei se put snano vine u vis
i poleti sve do spomenute nastambe kamo je odletio aneo. Kad je
doao do vrata onog divljenja vrijedna prebivalita, ree mu vratar:
Tko si ti koji dolazi ovamo? On odgovori: Ja sam manji brat.
ekaj, ree, da dovedem svetog Franju, moda te prepozna.
Kad je onaj otiao po svetog Franju, ovaj pone razgledati zidine
onog udesnoga grada: a oni, evo, postanu od jakog sjaja providni da je jasno razabirao sve to se unutra dogaalo, kao i udesne
aneoske korove koji bijahu unutra. I dok je gledao, eto blaenog
Franje i svetog brata Bernarda i brata Egidija, i za svetim Franjom,
slijedei njegove stope, sveci i svetice Boje u velikom mnotvu koje
se inilo neizmjernim. Pa kad je sveti Franjo doao do njega, ree
vrataru: Dopusti mu da ue jer pripada mojoj brai. I tada ga
sveti Franjo povede unutra, pokazujui mu mnoge udesne stvari.
im je onamo uao, osjeti toliku utjehu i milinu da je zaboravio sve
muke koje su prethodile, kao da nikad nije ivio ovozemaljski ivot.
Ree potom sveti Franjo: Sine, treba da se vrati na svijet i ondje
proboravi sedam dana, tijekom kojih se pripremi koliko god moe, jer nakon sedam dana doi u po tebe i tada e sa mnom doi
na ovo udesno mjesto blaenih.
Sveti Franjo bio je u ogrtau koji je sav bio ukraen prekrasnim
zvijezdama, i pet njegovih rana bijahu poput pet najsjajnijih zvijezda
koje su isijavale toliku svjetlost da se inilo da svojim zrakama obasjavaju cijeli onaj grad. Brat Bernard imao je na glavi prelijep vijenac
od zvijezda (usp. Otk 12,1); brat Egidije bijae takoer cijeli obasjan
udesnim svjetlom. Prepoznao je i mnogu drugu svetu manju brau
1410
koji su ondje uivali slavu s blaenim Franjom, a koje nikad na svijetu nije vidio.
Dobivi dakle doputenje spomenuti se brat, premda nevoljko,
vrati na ovaj svijet. I kad je stigao, braa su zvonila na molitvu prvoga asa i nije proteklo vie vremena nego od slube itanja do zore
onoga dana, premda mu se inilo da su prole silne godine.
Sam pak brat redom ispripovjedi svojem gvardijanu spomenuto
vienje i rok od sedam dana te smjesta padne u groznicu. Sedmoga
dana doe sveti Franjo u pratnji slavnih svetaca te duu onoga brata, koja se bila oistila u vienju pod aneoskim vodstvom, povede
u radost blaenstva.
XXX. poglavlje
Kako je sveti Franjo obratio dvojicu plemia iz Ankonske marke,
to jest brata Pelegrina i brata Ricerija,
dok je propovijedao u Bologni
Jednom dok je sveti Franjo iao po svijetu i stigao do Bologne,

kad je narod saznao za njegov dolazak, sa svih se strana sjate oko
njega tako da je jedva mogao hodati. Svi su ga eljeli vidjeti, kao
novi cvijet zemaljski i anela Gospodinova, tako da je na gradski trg
doao uz silan napor. Kad se ondje skupilo ogromno mnotvo naroda, mukaraca, ena i brojnih kolaraca, sveti se Franjo digne i odri, kako mu je Duh Sveti dao govoriti, tako udesnu i oaravajuu
propovijed da se inilo da se ne radi o ovjeku, nego o anelu. Naime inilo se da njegove nebeske rijei poput strelica otrih iz ratnike
ruke (usp. Ps 120,4) bivaju odapete iz luka boanske mudrosti: one
su tako snano prodirale u srca sviju da se silno mnotvo ena i mukaraca iz grijeha obratilo na pokorniko naricanje.
Meu njima bijahu i studenti plemikoga podrijetla iz Ankonske
marke, dakako Pelegrin, koji bijae iz obitelji Fallerone, i Ricerije
od Mucia. Oni su, kao i drugi do dubine due taknuti svetim rijeima svetoga oca, doli do blaenog Franje i rekli mu da silno ele
napustiti svjetovni i zapoeti redovniki ivot njegove brae. Sveti
pak Franjo, razmiljajui o njihovu aru, spozna da su oni po Duhu
Svetom poslani od Boga: povrh toga razabere kojoj i kakvoj vrsti
ivotnog stila svaki da se podvrgne. Zbog toga ih s radou primi i
ree: Ti se Pelegrine dri puta poniznosti, a ti Ricerije slui brai.
Tako i bi.
Brat Pelegrin naime nikad nije elio ii svijetom kao klerik, nego
je ostao laikom, iako je bio pismen i pravno obrazovan. Zbog te je
poniznosti dosegao najvii stupanj kreposti, napose kad je u pitanju
1411
grizoduje i ljubav prema naem Gospodinu Isusu Kristu. Naime

gorei od ljubavi prema Kristu i elje da posvjedoi vjeru, otputovao
je do Jeruzalema u posjet posveenim mjestima Spasiteljevim, sa
sobom nosei knjigu evanelja.
I dok je itao o posveenim mjestima gdje je hodio Bog i ovjek, te ih i sam oima gledao i nogama doticao, predavao se ondje
molitvi Gospodinu, te rukama vjere i usnama ljubavi ljubio i grlio
ta presveta mjesta, sve pobono natapajui suzama, tako da je na
najveu predanost Bogu izazivao i sve koji su to gledali. Po naredbi
i doputenju Bojem vrati se u Italiju, pri emu je, kao pravi hodoasnik (u skladu sa znaenjem svoga imena) i graanin kraljevstva
nebeskog, vrlo rijetko posjeivao svoje plemenitake roake. Njih
je ohrabrivao da prezru ovaj svijet i, mudro zborei, poticao na
Boju ljubav. Od njih bi odlazio urno i brzo, govorei da se Isus
Krist, koji oplemenjuje duu, ne pronalazi meu rodbinom i znanci
ma (usp. Lk 2,44).
O ovom je bratu Pelegrinu brat Bernard, prvoroenac naeg
presvetog oca Franje, izrekao neto zaista zadivljujue, naime da je
upravo brat Pelegrin bio jedan od najbolje brae na ovom svijetu.
Bio je uistinu hodoasnik; naime ljubav prema Kristu to je uvijek
plamtjela u njegovu srcu nije doputala da i u em svjetovnom nae
poinka ili prema tome usmjeri osjeaje. Naprotiv, uvijek je teio i
nastojanja usmjeravao prema Oevu domu te je rastao iz kreposti u
krepost, sve dok se kao onaj koji ljubi nije pretvorio u onog koji je
ljubljen. Napokon je ispunjen krepostima poinuo uz Krista, kojeg
je ljubio cijelim srcem, uinivi mnoga uda prije i poslije smrti.
XXXI. poglavlje
Kako je sveti Franjo izbavio brata Ricerija od silne napasti
Brat Ricerije, sudrug spomenutog brata Pelegrina na zemlji i

sada sugraanin na nebu, dok je bio iv, uvijek je bio djelatan te
silno odano sluio Bogu i blinjima. Svetom je Franji postao vrlo
blizak i silno drag tako da je od svetog Franje mnogo nauio te je
po njegovim napucima u mnogim dvojbama jasno razabirao istinu i
u postupcima prepoznavao volju Boju, a prema prorotvu svetoga
oca sluio je brai. Imenovan je provincijalom u Ankonskoj marki zbog ljubavi prema Bogu, koja mu je uvijek plamtjela u srcu, u
najveem spokoju odlino upravljao provincijom, slijedei primjer
Krista koji je vie elio initi nego pouavati.
Poslije nekog vremena boanskim doputenjem bude, svojoj
dui na korist, priputen u teku napast, da bude prokuan i pro-
1412
ien kao najistije zlato (usp. Bar 3,30). Ta ga je kunja brinula i

silno muila, pa se izloio odricanjima, stezi, suzama i molitvama,
no kunje se nije mogao osloboditi. Vie puta je zapao u potpuno
beznae: naime zbog zastraujue teine kunje vjerovao je da je
naputen od Boga. Naavi se potpuno naputen i oajan promisli i
ree: Ustat u, poi ocu svomu (usp. Lk 15,18) Franji, pa ako mi on
iskae bliskost, vjerujem da e mi Bog biti milostiv; ako pak ne, bit
e to znak da sam naputen od Boga. Krene tako na put i ode do
svetog Franje. Sveti je pak Franjo teko bolestan leao u palai asikog biskupa i dok je razmiljao o Gospodinu, bude mu otkrivena
vrsta kunje, kao i s kojom nakanom spomenuti brat dolazi. Smjesta
pozove svoje drugove, brata Masea i brata Leona, te im ree: Idite
brzo u susret sinu mojemu bratu Riceriju i u moje ga ime zagrlite i
pozdravite, te recite da meu svom braom na ovom svijetu njega
volim posebno. Oni pak, kao sinovi poslunosti, smjesta odu u susret bratu Riceriju: pronaavi ga, zagrle ga kako im je rekao sveti
Franjo te mu prenesu oeve rijei pune ljubavi, duu mu utjehom
toliko ispunivi da se gotovo cijeli rastopio od veselja. Jedva bi se
moglo govorom opisati koliku je tada pokazao radost i koliko se
razdragano ponaao, i kolike je Bogu pohvale i zahvale uputio jer je
njegov put uinio sigurnim (usp. Ps 68,20). O Isuse dobri, koji nikad
ne naputa one to se utjeu desnici tvojoj (usp. Ps 17,7), nego uvijek
ini s kunjom ishod da moemo izdrati (usp. 1 Kor 10,13)!
I to vie rei? Doao je do mjesta gdje je leao aneoski i najboanskiji ovjek Franjo: iako je bio teko bolestan, ustane i poe
mu u susret te mu, zagrlivi ga najsrdanije, ree: Sine moj, brate
Ricerije, od sve brae na svijetu volim ba tebe. Utisne mu znak
kria na elo te ga na isto mjesto s najveom ljubavi poljubi i ree:
Sine moj najdrai, ova ti je kunja bila dana na tvoju najveu korist. Ali, ako vie tu korist ne eli, ostavi je! udesno je rei, ali
smjesta nestade ona avolja kunja, kao da je u svojem ivotu nikad
nije osjetio. I ostade silno utjeen u Bogu.
Na slavu Gospodina naega Isusa Krista! Amen.
XXXII. poglavlje
O milosti kontemplacije svetoga brata Bernarda
Koliku je milost previnji otac iskazao evaneoskim siromasima

koji su dobrovoljno sve ostavili za Krista, pokazalo se kod spomenutog brata Bernarda. Njemu je, nakon to je od svetog oca uzeo
habit, duh vrlo esto bio zaokupljen Bogom. Zbog toga se jednom
dogodilo da ga, dok je bio u crkvi da odslua misu te je cijelim duhom bio uzdignut u razmatranje boanske stvarnosti, Bog toliko za-
1413
okupio da, kad je podignuto tijelo Kristovo, nita nije primijetio niti
je poput ostalih kleknuo niti skinuo kapuljau, nego je stajao irom
otvorenih oiju, budui bez osjeta od jutra do iza molitve devetog
asa. Nakon molitve devetog asa povrati se i krene uokolo zadivljeno viui: Brao, o brao, brao! Nema nikog u ovom kraju toliko velika i plemenita da bi mu, da mu se obea palaa puna zlata,
bilo teko ponijeti vreu punu najprljavijega izmeta da zaslui tako
sjajno blago.
Za tim se pak nebeskim blagom, koje eka one to ljube Boga,
brat Bernard tako uzdizao duhom da je kroz petnaest godina esto
iao svijetom duhom i licem upravljenim prema nebu. Zbog te silne
upravljenosti uma prema nebeskoj svjetlosti i silna stremljenja osjeaja ka boanskim darovima u onih petnaest godina nikad nije za
stolom dosita utaio tjelesnu glad. Ipak pojeo bi malo od svega to je
stavljano pred njega i govorio da uzdrljivost nije odricanje od onog
to ovjek i ne kua, nego da je prava uzdrljivost boriti se protiv
onog to godi. Takoer, doao je do takve bistrine uma da su k njemu trali i pripadnici visokog klera: u kojem god poglavlju Biblije bi
se nale nejasnoe, on bi ih razrijeio. Naime njegov je duh bio potpuno osloboen ovozemaljskog te je poput lastavice letio u visine. I
on je ponekad po dvadeset dana, koji put i po trideset, sam oblijetao
planinske vrhunce, razmiljajui samo o nebeskim stvarima. Zato je
govorio brat Egidije da nije svakom Bog dao dar to bijae dan bratu
Bernardu Kvintavalskom, da se hrani letei poput lastavice. Zbog
takve izvanredne milosti od Boga mu poklonjene sveti je Franjo
rado i esto s njim razgovarao danju i nou: tako su jednom zateeni
kako zajedno cijelu no u duhovnom zanosu pribivaju kod Gospodina, i to u umi gdje su se susreli da razgovaraju o Gospodinu Isusu
Kristu, koji je blagoslovljen u vijeke vjekova! Amen.
XXXIII. poglavlje
O iskuenju brata Rufina i o tome kako mu se ukazao Krist
Brata Rufina, iz asike plemike obitelji, druga blaenoga Franje,

jednom je, dok je blaeni Franjo bio iv, zloduh estoko u dui muio pitanjem predestinacije. Naime srce mu je stari neprijatelj punio
zebnjom da on nije od onih koji su predodreeni za ivot vjeni i
da gubi sve to je uinio sluei Redu. Budui da mu je to danima
muilo duh, bio je potpuno mrana i tuna raspoloenja, a sramio se
svetom Franji ispriati o svojoj borbi. Ipak uobiajene molitve nije
ni najmanje zanemario.
No stari neprijatelj, elei mu uveati alost (usp. 2 Kor 2,3) koja
bolno ranjava sluge Boje, unutranjoj borbi pridoda i borbu prema
1414
vani. Zbog toga mu se ukae u obliku Raspetoga i ree: O brate

Rufine, zato se mui molitvama i pokajanjem kad nisi meu predodreenima za ivot vjeni? Vjeruj mi, jer ja znam koje izabrah (usp.
Iv 13,18). I ne vjeruj sinu Petra Bernardonea ako ti kae suprotno,
niti o tome njega ispituj, jer je to i njemu i drugima nepoznato. To
dobro znam samo ja koji sam Sin Boji, i zato mi zasigurno vjeruj
da se ubraja u proklete. I sam brat Franjo, tvoj otac, proklet je, i u
zabludi je svatko tko ga slijedi.
Brata Rufina gospodar tmine toliko obavije tamom da je ve
izgubio vjeru i ljubav prema svetom Franji, i nije mario da mu to
kae. No ono to mu nije rekao brat Rufin svetom ocu otkrije Duh
Sveti. Zbog toga poboni otac, u Duhu vidjevi toliku pogibelj za
brata Rufina, poalje mu Masea da ga smjesta dovede k njemu. Naime brat Rufin i brat Franjo boravili su na Subasiu, planini pokraj
Asiza. No brat Rufin odgovori bratu Maseu: to ja imam s bratom
Franjom?
Brat Maseo, ovjek prepun mudrosti Boje, jasno prepozna varku zloudna neprijatelja te ree: O brate Rufine, ne zna li ti da
je sveti Franjo kao aneo Gospodinov i da je tolike due na ovom
svijetu prosvijetlio, te da mi takoer od njega primamo tolika dobra
Boje milosti? Zbog toga elim da ti smjesta poe k njemu jer ja
jasno vidim da te avao zavarao. Brat pak Rufin smjesta ode do
svetog Franje.
Pa kad ga sveti Franjo vidje izdaleka, pone vikati: O brate Rufine, zloko, kome si to povjerovao?. Ispripovjedi mu redom sve o
kunji koja ga je obuzimala iznutra i izvana. I sveti ga otac poui da
je avao onaj koji mu je svjetovao prije spomenute stvari, a ne Krist,
i da zato ni u kojem sluaju ne prihvati njegove savjete: Nego, kad
ti kae Ti si proklet slobodno mu odgovori: Apri la bocca, mo te
caco! (Otvori usta da ti se u njih pokakam!). I neka ti bude znak
da je rije o avlu to to e, im to kae, smjesta pobjei. Uz to
mora prepoznati da je to bio avao jer je tvoje srce otvrdnuo na
svako dobro, to i jest njegova zadaa. Blagoslovljeni Krist nikad
ne otvrdnjuje srce ovjeka vjernika, tovie kae: Iupat u ti srce
kameno i staviti u tebe srce od mesa (usp. Ez 11,19). Nakon to mu
je sveti Franjo tako redom ispriao o iskuenju koje ga je muilo
iznutra i izvana, brat Rufin gorko zaplae. Iskazavi tovanje svecu
i ponizno priznavi grijeh to je od njega skrivao iskuenje, bude
u potpunosti osnaen u Gospodinu te uz opomene svetoga oca u
potpunosti promijenjen na bolje. Sveti Franjo pak ree: Idi, sine,
i ispovjedi se, i ne odstupi od uobiajene revnosti u molitvi: budi
siguran da e ti kunja ova biti na veliku korist i utjehu, kao to e
se uskoro i uvjeriti.
1415
Brat Rufin vrati se u svoju eliju za molitvu u umi: i dok se uz

mnoge suze spremao za molitvu, eto doe neprijatelj u Kristovu
liku i ree: Brate Rufine, nisam li ti rekao da ne vjeruje sinu Petra Bernardonea jer je proklet i da se ne mui molitvama i suzama? to naime koristi tebi ako se, dok si iv, bude mrcvario, a kad
umre bude proklet? A brat Rufin smjesta mu odgovori: Apri la
bocca, mo te caco!
Tada avao ljutito uzmakne uz toliku oluju i lom stijena da je na
Subasiu dugo tekla rijeka kamenja, gdje se i danas vidi zastraujua
kamena gomila. Naime kamenje sa spomenute planine sudaralo se
i po dolini, pri emu su nastajali poari. Straan tropot stijena to
udaraju jedna o drugu navede svetog Franju i drugove da zaueni izau iz spomenutog samostana i vide to udo. Tada brat Rufin
jasno opazi da ga je neprijatelj bio prevario: zato drugi put ode do
svetog Franje i legavi na zemlju opet prizna grijeh. Sveti ga Franjo
ohrabri, pa bude u potpunosti pomiren.
I kad je poslije toga u suzama molio, evo mu se ukae blagoslovljeni Krist, zbog ije mu se boanske ljubavi srce stane topiti od
miline. Ree mu: Dobro si uinio, sine, to si povjerovao svetom
Franji, jer onaj koji te rastuio bio je avao. A ja sam Krist, tvoj
uitelj, i da te uinim sigurnim u to, evo ti znaka: dok si na ovom
svijetu, nikad vie nee biti tuan. I blagoslovi Krist brata Rufina
te ga ostavi u takvoj radosti, milini duha i uzdignuu uma da je danju i nou bio zaokupljen Gospodinom. Otada je vrsto vjerovao u
toliku milost i blagoslov i sigurnost vjenog spasenja da se u potpunosti pretvorio u novog ovjeka. I toliko se uzdignuo umom i vrsto
ustrajao u molitvi da bi, da su mu drugi dopustili, danju i nou stajao unutar malog kruga razmiljajui o boanskim stvarima. Zbog
toga je o njemu sveti Franjo, jo dok je ovaj bio iv, govorio da ga
je Gospodin Isus Krist uinio svetim na nebu, i da sam ne oklijeva
Rufina, dok ga nema, nazivati svetim, premda je jo iv na zemlji.
XXXIV. poglavlje
O udesno poniznoj poslunosti brata Rufina
Brat Rufin je zbog neprestane predanosti kontemplaciji bio tako

obuzet Bogom da je, kao da je ostao bez osjeta, silno rijetko govorio. On i inae nije bio nadaren milou irenja rijei Boje: naime
nije bio rjeit i odvaan govornik. Sveti pak Franjo jednog dana naloi bratu Rufinu da poe u Asiz i propovijeda puku po nadahnuu
Svevinjeg. Brat Rufin odgovori: Potovani oe, smiluj mi se i ne
1416
alji me po ovom poslu jer, kao to dobro zna, nisam nadaren rjeitou, ve obina priprosta neznalica. Sveti Franjo ree: Budui
da me nisi odmah posluao, nalaem ti pod poslunost da neodjeven, samo u donjem rublju, ode u Asiz: ondje ui u neku crkvu i
tako e neodjeven ondje propovijedati.
On odmah, istinski posluan, ode neodjeven u Asiz: u nekoj se
crkvi pokloni oltaru i stane na povieno mjesto da odri propovijed.
Djeca i odrasli ponu se smijati uz rijei: Evo ovi ine toliku pokoru da od toga polude! U meuvremenu sveti Franjo, razmiljajui
o tome kako se brat Rufin spremno pokorio njegovu tako okrutnom nalogu, pone sebe estoko prekoravati, te ree: Odakle
tebi, sine Petra Bernardonea, bijedni stvore, pravo narediti bratu
Rufinu, asikom plemiu, da neodjeven ode propovijedati puku?
Tako mi Boga, uinit u da sam iskusi ono to si naloio drugome! Rekavi to u aru Duha Svetoga skine haljinu i neodjeven
ode u Asiz, povevi sa sobom brata Leona, da neupadljivo ponese
njegovu i Rufinovu haljinu.
Kad su ga Asiani vidjeli razgoliena, stadoe ga ismijavati kao
luaka, smatrajui da je i on poput brata Rufina izgubio razum zbog
pokore. Blaeni pak Franjo pronae brata Rufina koji je ve poeo
propovijedati. On pobono govorae: Predragi ljudi, ako elite
izbjei pakao, bjeite od svijeta, ostavite se grijeha, vratite to nije
vae! Pridravajte se zapovjedi Bojih, pa ljubite Boga i blinje ako
elite na nebo. Obratite se jer pribliava se kraljevsko nebesko (usp.
Mt 3,2). Tada se sveti Franjo neodjeven uspne na propovjedaonicu
i odri tako zadivljujuu propovijed o preziru svijeta, svetoj pokori,
svojevoljnom siromatvu, elji za nebeskim kraljevstvom, golotinji,
sramoenju i presvetoj muci Isusa Krista na kriu raspetoga, da su
svi mukarci i ene, kojih se ondje okupilo silno mnotvo, poeli
glasno plakati. Uz nevjerojatnu pobonost i raskajanost stali su do
neba zazivati milost Svevinjega, tako da su gotovo svi bili iznova
zahvaeni divljenjem.
Onoga je dana u Asizu meu pukom koji je sluao propovijed
bilo toliko naricanje nad mukom Gospodina naeg Isusa Krista da
se nikad prije u tom gradu nije ulo toliko naricanje. Pa kad je puk
tako pouen i pastva Isusova utjeena, a ime Gospodina naeg Isusa
Krista gromoglasno blagoslivljano, sveti Franjo zapovjedi da se brat
Rufin odjene te i on uini isto. I tako ponovno u odjei, slavei i
hvalei Boga jer su pobijedili sebe same i Gospodinovu pastvu pouili ukazavi joj kako valja prezirati svijet, vratili su se u Porcijunkulu. I smatrali su se blaenima oni koji su mogli dotaknuti se skuta
njihovih haljina (usp. Lk 8,44).
1417
XXXV. poglavlje
Kako je brat Rufin oslobodio opsjednuta ovjeka
Spomenuti brat Rufin, zbog svoje velike ljubavi prema Bogu i

aneoskoga duhovnog mira, svakome tko bi ga pozvao odgovarao
bi dostojanstveno, krotkim i ljubaznim glasom, tako da se inilo da
dolazi s drugog svijeta. Jednom tako, kad su ga drugovi pozvali da
ode po kruh, on im, uistinu poput boanskog bia, odgovori: Fra
aate mimio, muuuultu volunitere (mucajui: Bbraate
mmooj, vvvrlo rado).
Pa kad je prosio kruh po Asizu, evo ti opsjednuta ovjeka kojeg
su vrsto vezana i u pratnji brojnih ljudi vodili do svetog Franje da
ga on oslobodi zloduha. Kad taj izdaleka ugleda brata Rufina, smjesta pone vikati i mahnitati takvom snagom da slomi lance i otrgnu
im se iz ruku. Oni pak, zaueni neobinou tog dogaaja, namole
ga da im kae to ga to mui vie nego inae. On odgovori: Onaj
brat siromaak, pokorni, ponizni i sveti brat Rufin koji ide s torbom kruha, raspaljuje me i mui svojom svetom krepou i poniz
nim molitvama: zato ne mogu biti u blizini toga ovjeka. Rekavi
to, zloduh smjesta izie iz njega. Kad je brat Rufin to uo naime
i oni ljudi i sam izlijeeni bolesnik doli su mu se duboko pokloniti
zahvali Gospodinu Isusu Kristu te i njih potakne da zbog ovog dogaaja slave Boga i naeg spasitelja, Gospodina Isusa Krista. Amen.
XXXVI. poglavlje
Kako je brat Rufin vidio i dotaknuo ranu na boku svetog Franje
Blaeni na otac Franjo tako je briljivo od pogleda skrivao one

presvete rane koje mu je na rukama i nogama te na boku utisnuo
Krist Sin Boji da ih skoro nitko za sveeva ivota nije uspio vidjeti
u cijelosti. Naime odonda je hodao obuven, a od ruku drugovi su
mogli vidjeti samo vrhove prstiju jer je ruke skrivao rukavima, imajui na umu ono to je aneo rekao svetom Tobiji: Lijepo je uvati
tajnu kraljevu (Tob 12,7).
Naroito je pak, dok je bio iv, uvijek pokrivao ranu na boku, i to
tako da je, osim brata Rufina, koji je nekom pobonom ustrajnou
to ipak zasluio, za sveeva ivota nije mogao vidjeti nitko drugi. A
brat Rufin je u presvetu ranu na boku sebe i druge vrsto uvjerio tri
puta joj svjedoei. Prvi put, kad je jednom morao oprati donje rub
lje svetoga oca, vidio je da je okrvavljeno u predjelu desnog boka:
tada je sa sigurnou uoio da je to bila krv koja otjee iz rane na
desnomu boku. Sveti Franjo je korio brata Rufina kad je opazio da
on spomenuto rublje rasprostire da uoi spomenuti znak.
1418
Drugi put je brat Rufin, da se u to jo vie uvjeri, prst ruke umoio u tu ranu kad je jednom trljao lea svetog oca. Zbog toga je sveti
Franjo, osjetivi estoku bol, jako povikao i rekao: Neka ti se Bog
smiluje, brate Rufine! Zato si to poelio uiniti?
Trei put, elei oima opaziti tu tovanja vrijednu ranu, ljubazno i oprezno ree svetom Franji: Molim te, oe, da mi prui silnu
utjehu te mi da svoju haljinu i primi moju kao znak ljubavi prema
ocu. To je brat Rufin uinio zato da bi, kad se sveti Franju svue,
ranu na boku, koju je ve jednom dotaknuo rukom, vidio i oima.
Tako se i dogodi. Sveti Franjo, za ljubav bratu Rufinu, svue svoju
haljinu i uzme njegovu. Pa jer je imao samo onu jednu, kad se svukao nije mogao tijelo pokriti tako da brat Rufin ne bi dobro uoio
spomenutu ranu. I tako je sveeva rana bila obilno posvjedoena
trima spomenutim svjedoanstvima.
XXXVII. poglavlje
Kako je brat Rufin bio jedna od triju odabranih dua
Kao to Gospodin na Isus Krist blagoslovljeni kae u evanelju:

Poznajem svoje ovce i mene poznaju moje (usp. Iv 10,14), tako je i
blaeni otac na Franjo, kao pastir dobri (usp. Iv 10,11), znao sve
zasluge i kreposti svojih drugova, jer mu ih je Bog otkrio. Poznavao
je povrh toga i njihove mane i nedostatke: zato je umio za svakog
pronai prikladan lijek, unizujui ohole i uzdiui ponizne, korei
mane i istiui kreposti, kao to svatko moe opaziti u udesnim
objavama koje je imao u svezi sa svojom prvotnom obitelji.
Naime da spomenem jedno od mnogih: jednom je sveti Franjo,
sjedei u nekom malom obitavalitu s drugovima, s njima raspravljao o boanskim pitanjima. Brat Rufin, ovjek prepoznatljiv po
svojoj svetosti, tada nije s njima sudjelovao u tom boanskom razgovoru jer jo ne bijae izaao iz ume u koju je otiao moliti. I dok
je sveti Franjo sa spomenutim drugovima bio usred svetih nagovora
i boanskih rasprava, evo ti brata Rufina: plemi asiki i jo plemenitiji sluga Boji, preisti djevac, uzvien plemenitom odlikom
kontemplacije boanske stvarnosti, povrh toga ureen cvjetovima
miomirisnog druenja s Bogom i s ljudima, izie iz ume gdje je
promiljao o nebeskim stvarima te proe podalje od svetog Franje.
Kad ga svetac izdaleka ugleda, okrene se i ree drugovima: Recite
mi, predragi, koja je najsvetija dua koju Bog sada ima na svijetu?
Oni ponizno odgovore da smatraju kako je sveti Franjo poaen
tom privilegijom. A on e im: Ja sam, predraga brao, sam po sebi
najnevredniji i najneznatniji ovjek to ga Bog ima na svijetu. A vi-
1419
dite li brata Rufina, koji upravo izlazi iz ume? Bog mi je otkrio da

je njegova dua jedna od tri najsvetije due koje Bog sada ima na
svijetu. I pouzdano vam tvrdim da ja ne bih oklijevao njega jo iva
nazvati svetim, jer njegova je dua u milosti osnaena i posveena i
u nebeski kanon svetih uvrtena od Gospodina Isusa Krista.
Ove je rijei sveti Franjo govorio kad spomenutog brata nije
bilo blizu. A svojim je rijeima pokazivao da sam sveti otac, kao pa
stir dobri (usp. Iv 10,11), pozna svoje ovce te da zna od kojih su se
kreposti udaljili. To je pokazao kod brata Ilije, kojeg je korio zbog
oholosti, te kod brata Ivana iz Capelle za kojeg je, zbog njegove zle
udi, prorekao da e se sam objesiti. Takoer, uinio je to kod brata kojeg je avao zgrabio za guu kad ga je ovaj prekorio zbog neposlunosti, te kod brae koja su dola iz Kampanije, kad je jednog
od njih prekorio zbog zlostavljanja druga na putu. Znao je uz to i
kojim milostima njegove ovce obiluju, kao u sluaju brata Bernarda i spomenutog brata Rufina, i kod mnogih drugih za koje je Bog
svetom Franji, kao dobrom pastiru, otkrivao njihova udesna djela.
XXXVIII. poglavlje
O bratu Leonu, kako mu se ukazao blaeni Franjo
Franjo, ljubitelj slave dostojne nevinosti koja resi tijelo i duu,

uvodi u milost i slavu, opaao je u brata Leona veliku istou i golubinju nevinost. Zbog toga ga je esto sa sobom vodio kao druga,
te ga esto, danju i nou, upuivao u svoje tajne. Tako je spomenuti
brat Leon meu svom braom svetog oca znao najvie o njegovim
tajnama i udesima.
Naime sam ga je esto viao kako lebdi u zraku, o emu e biti
rijei kasnije. Takoer, esto ga je uo kako razgovara s Kristom,
Blaenom Djevicom i anelima. Povrh toga, vidio je vatrenu svjetlost s neba kako silazi na svetog Franju, te je uo i glas koji je iz te
svjetlosti razgovarao s Franjom.
Vidio je takoer, dok su jednom zajedno hodali, kako ispred lica
svetog oca ide prekrasan kri na kojem je visio Krist. Vidio je da taj
zadivljujui kri staje kad stane sveti Franjo, odnosno da hoda zajedno s Franjom, te da mu je pred licem, kud god da svetac okrene.
I bijae taj kri tolika sjaja da ne samo da je svjetlou ureavao lice
sveevo, nego je obasjavao i okolicu. Brat Leon je sve to promatrao
u jasnoj svjetlosti.
Sveti Franjo ne samo da je za ivota bratu Leonu donio udesnu
utjehu nego mu se i poslije smrti vie puta ukazao. Tako jednom,
dok je brat Leon bdio uz molitve, ukae mu se Franjo i ree: Brate
1420
Leone, sjea li se da sam, dok sam bio u svijetu, najavljivao veliku

glad u itavome svijetu i da sam govorio da znam nekog siromaka
zbog ije se ljubavi Bog smilovao, pa dok taj siromaak ivi, pogubna glad nee doi? Brat Leon odgovori: Dobro se sjeam, presveti oe. I ree blaeni Franjo: Ja sam bio ta spodoba, siromaak
zbog ije ljubavi Bog nije slao glad, no zbog poniznosti nisam se htio
otkriti. Sad meutim znaj dobro, brate Leone, da e, nakon to sam
napustio svijet, doi strana sveopa glad na zemlji, tako da e od
gladi mnogi ljudi umrijeti.
Tako i bi: naime est mjeseci iza ovih rijei nasta posvuda takva
glad da su ljudi jeli ne samo korijenje trave nego i koru drvea, pri
emu od gladi pomre silno mnotvo. Iz svega reenoga dakle jasna
postaje nevinost brata Leona te boansko prijateljstvo i proroka
nepogreivost svetoga Franje.
XXXIX. poglavlje
Kako je brat Leon vidio svetog Franju
dok lebdi iznad zemlje
Kad je blaeni otac Franjo u svojoj blagoslovljenoj dui poeo

osjeati neobine darove boanske milosti, esto je lebdio u zraku
iznad zemlje, ne samo duhom nego i tijelom. Bijahu ta njegova lebdenja zapravo udesan plan Boji jer koliko je vie osjeao darove
boanske milosti, toliko se vie dizao od zemlje. Tomu su svojim
oima svjedoili mnogi njegovi drugovi, a posebno brat Leon, kojem je zbog njegove golubinje, pae aneoske nevinosti sveti Franjo ee doputao da bude nazoan tajnim molitvenim zanosima.
Zbog toga je brat Leon zasluio esto vidjeti svetog oca kako lebdi u
zraku, pri emu je visina ovisila o stupnju nebeskih osjeaja kojima
je, napredujui iz kreposti u krepost, bio uzdizan prema Bogu.
Jednom bi tako brat Leon vidio svetog Franju uzdignuta od zem
lje toliko da mu je mogao dotaknuti noge, drugi put pak zasluio bi
vidjeti presvetog oca uzdignuta sve do vrhova drvea; sljedei bi ga
put vidio toliko uznesena da ga je jedva mogao pogledom dotak
nuti. Kad je mogao dotaknuti noge blaenoga Franje, zagrlio bi ih
i ljubio, te bi obliven suzama silno predano molio govorei: Boe,
milostiv budi meni greniku (Lk 18,13) te daj da, zaslugom ovog
presvetog ovjeka, pronaem tvoju milost! Kad bi ga pak ugledao
tako uzdignuta da ga vie ne moe dotaknuti, pruio bi se pobono
pod njim i izmolio molitvu slinu molitvi prvoga asa. Ova uzdig
nua svetoga oca dogaala su se na La Verni i u mnogim drugim
mjestima.
1421
Sveti je Franjo samo bratu Leonu doputao da dodiruje njegove

rane te da mijenja povoje koje je, postavljene izmeu onih udesnih
avala i preostaloga mesa da bi zadravali krv i ublaavali bol, zamjenjivao novim svaki dan u tjednu osim etvrtka naveer te itavi
petak: u tom razdoblju nije elio nikakvu pomo, da bi zbog ljubavi
prema Kristu, na dan raspea, zajedno s Kristom trpio bolove kria.
Ponekad je pak sveti Franjo svoje ruke obiljeene silna tovanja vrijednim ranama stavljao briljivo na srce brata Leona: brat Leon bi
od toga u srcu poeo osjeati takvu predanost Bogu da se inilo da
e izdahnuti u iscjeljujuoj obamrlosti praenoj brojnim uzdasima.
XL. poglavlje
Kako je Gospodin Isus Krist govorio bratu Maseu
Sveti drugovi oca naeg Franje, oskudijevajui u materijalnom,

ali bogati Bogom, nisu udjeli za zlatom ili srebrom, nego su arko
nastojali obogatiti se svetim krepostima kojima se dolazi do pravog,
vjenog bogatstva. Tako se jednog dana dogodi da kad je brat Maseo, jedan od izabranih drugova svetoga oca, razgovarao s drugovima o Bogu, jedan od njih ree da je postojao neki prijatelj Boji koji
bijae blagoslovljen i u radu i u molitvi. Uz to je njegova poniznost
bila duboka poput bezdana, tako da je smatrao da je od svih najvei grenik. Ta mu je poniznost davala svetost i snagu, inila da
neprestano raste u spomenutim darovima, te, to je jo bolje, nije
doputala da se udalji od Boga.
Kad je brat Maseo uo te zadivljujue stvari i shvatio da u tome
lei blago ivota i vjenoga spasenja, raspali se u njemu tolika e
nja za posjedovanjem takve kreposne poniznosti dostojne zagrljaja
Bojeg da je vatreno dignuo lice prema nebu i zavjetom se vrsto
obvezao da se nikad na ovom svijetu nee radovati dok ne osjeti da
je ona presjajna poniznost prisutna u njegovoj dui. Kad se tako zavjetovao i predao svetom naumu, neprestano je bio zatvoren u eliji
te se pred Bogom uz neizrecive uzdahe (usp. Rim 8,26) neprestano
mrtvio. Naime inilo mu se da je u potpunosti dostojan pakla ako
ne postigne onu presvetu poniznost zbog koje se spomenuti prijatelj
Boji, o kojem je sluao, iako pun kreposti smatrao niim od svih,
tovie posve dostojnim pakla.
I dok je brat Maseo danima ostajao tuan, mrtvei se glau, eu
i obilnim suzama, dogodi se da jednog dana zae u umu. Idui
njome tuno je zapomagao i kroz pla uzdisao zbog te svoje silne
enje, traei da mu spomenuta krepost bude dana od Boga. I jer
Bog lijei one koji su srca skrena (usp. Lk 4,18.19) i usliava glasove
1422
ljudi, javi mu se glas s neba koji dvaput povie: Brate Maseo, brate
Maseo! On po Duhu Svetom razabere da je to Isus blagoslovljeni i
odgovori: Gospodine moj, Gospodine moj! A Gospodin e: to
eli dati, to eli dati da bi zadobio ovu milost? Brat Maseo odgovori: Gospodine moj, oi iz glave! Gospodin e: Ja elim da
ima i oi i milost! Brat pak Maseo ostade u tolikoj milosti eljene
poniznosti i u svjetlosti Bojoj da je neprestano bio ispunjen radou. esto je, dok bi molio, poput goluba priguenim glasom isputao neki jednolian zvuk kojim izraava zadovoljstvo: gugugu,
te se radosna i ozarena lica predavao kontemplaciji. Uz to, postao je
silno ponizan te se smatrao najneznatnijim od svih ljudi.
Upita ga blagopokojni brat Jakov iz Falerona zato ne mijenja zvuk
kojim izraava radost. On mu razdragano odgovori: Zato to ne treba nita mijenjati ono u emu se pronalazi sve dobro. Bogu hvala!
XLI. poglavlje
Kako je sveta Klara u boinoj noi
prenesena do crkve svetoga Franje
Kad je silno pobona Kristova zarunica Klara, ije je ime odgovaralo njezinoj pojavi, tjelesno teko bolesna vrijeme provodila pokraj crkve svetog Damjana, nije mogla ii s ostalima u crkvu na moljenje asoslova. Nadolazila je svetkovina roenja Gospodina naeg
Isusa Krista blagoslovljenog, kad su sestre obiavale moliti slubu
itanja i pobono se priestiti na Boinoj misi. Meutim blaena
je Klara, jer su svi otili na sveti obred, ostala sama, teko bolesna i
veoma tuna jer nije mogla sudjelovati na tako iznimnoj sveanosti.
No Gospodin Isus Krist, ne htijui napustiti svoju najodaniju zarunicu, uini da ona u duhu bude prisutna u crkvi svetoga Franje,
i to kako na slubi itanja tako i na misi te itavu sveanom slavlju.
Jasno je tako, sve do kraja mise, ula i orgulje i pjev brae, tovie
primila je i svetu priest, to je ispuni utjehom.
Kad su se, zavrivi slubu Boju u crkvi sv. Damjana, sestre vratile do svete Klare, rekoe joj: Gospo Klara predraga, kakvu smo
samo utjehu pronale u proslavi roenja Gospodina Spasitelja! Da
si bar mogla biti s nama! Ona im odgovori: Hvala Gospodinu
mojem Isusu Kristu blagoslovljenom, sestre i keri moje premile, jer
sam se utjeila na svim sveanostima ove noi, i to vie i pobonije
od vas. Naime Gospodin moj Isus Krist uinio je, a preblaeni otac
moj Franjo za se to pobrinuo, da ja budem prisutna u crkvi mojega
oca Franje te da tjelesnim i duhovnim osjetilima ujem sve napjeve
i orgulje: povrh svega, na istom sam mjestu primila i svetu priest.
Radujte se zato tolikoj milosti meni ukazanoj i cijelim srcem
hvalite Krista Isusa blagoslovljenog, jer leala sam ovdje bolesna,
1423
a opet, kako sam ve rekla, prisustvovala cijeloj sveanosti u crkvi

svetog Franje, da li u tijelu, ne znam, da li izvan tijela, ne znam (usp.
2 Kor 12,2.3).
XLII. poglavlje
Kako je sveta Klara udesno utisnula znak kria u kruhove
Sveta Klara, pobona uenica kria i dragocjena mladica to je

zasadi blaeni Franjo, odlikovala se tolikom svetou da su je vidjeti
i eljeli uti ne samo biskupi i kardinali nego je i papa za tim silno
udio te ju je vie puta i sam pohodio. Naime jednom je papa doao
u samostan svetoj Klari da bi uo nju, koja bijae hram Duha Svetoga, kako govori o nebeskoj i boanskoj stvarnosti. Dok su dakle
raspravljali o dvjema stvarima, spasenju due i slavljenju Boga, uto
sveta Klara dade da se na svim stolovima pripreme kruhovi za sestre, u elji da ih Kristov namjesnik blagoslovi.
Pa kad njihov presveti razgovor zavri, sveta Klara s velikim strahopotovanjem klekne i zamoli svetog oca da se udostoji blagosloviti kruhove na stolu. Papa odgovori: Klara, sestro najvjernija, elim
da ti blagoslovi ove kruhove i iznad njih uini znak kria Krista
blagoslovljenoga, kojem si se cijela ponudila kao bogata rtva. A
ona e: Presveti oe, potedi me, jer silno bi me trebalo prekoriti
da pred Kristovim namjesnikom ja, ovako neznatna enica, na sebe
preuzmem takav blagoslov. A Papa odgovori: Da se to ne bi shvatilo kao tvoja preuzetnost, nego da je tovie zaslueno, nalaem ti
pod svetuu poslunost da iznad ovih kruhova naini znak kria i
blagoslovi ih u ime Gospodnje.
Ona, kao istinska ki poslunosti (usp. 1 Pt 1,14), uini znak kria iznad kruhova i vrlo pobono izree blagoslov. Kakva li uda!
Smjesta se na svim kruhovima pokaza prekrasan znak kria! Velik
broj kruhova bude pojeden s velikom pobonou, a dobar dio zbog
uda bude sauvan. Papa se silno zadivi udesnu kriu koji uini
Kristova zarunica, pa najprije zahvali Bogu, a zatim blaenu Klaru
utjeno blagoslovi.
U spomenutom su samostanu boravile sestra Hortolana, majka
svete Klare, i sestra Agneza, njezina roena sestra, obje pune Duha
Svetoga, zajedno s mnogim drugim svetim redovnicama i zarunicama Kristovim. as jednoj, as drugoj sveti je Franjo slao brojne
bolesnike da iznad njih uine znak kria. Svi oni koji su primili znak
kria Kristova, zbog njegove snage koju su svim srcem tovali, bivali
su izlijeeni.
Na hvalu i slavu Gospodina naega Krista, koji je blagoslovljen u
vjekove! Amen (usp. Rim 1,25).
1424
XLIII. poglavlje
O udesnoj objavi u srcima svetoga brata Egidija
i svetog Luja, kralja Francuske
Kad je sveti Luj, francuski kralj, odluio sedam godina hodoastiti po svetitima, te je do njega dopro istinit glas o udesnoj svetosti brata Egidija, vrsto odlui svakako ga posjetiti. Zbog toga na
svojem hodoau svrati do Perue, gdje je douo da brat Egidije
boravi. Doavi brai na vrata, budui nalik siromanu i nepoznatu
hodoasniku, okruen tek nekolicinom pratilaca, uporno stane traiti brata Egidija, ne otkrivajui vrataru svoj identitet. Vratar ode
do brata Egidija te mu ree da ga na vratima trai neki hodoasnik.
Brat pak Egidije odmah u duhu vidi da je to kralj Francuske. Kao
opijen izjuri iz elije i brzo otri do vrata, pa potre jedan drugom u
udesne zagrljaje i pobono se uz naklone izljube, kao da ih otprije
vee veoma staro prijateljstvo. Nakon ovih znakova bratske ljubavi
ne prozbore jedan drugom ni jednu rije, nego u potpunoj tiini odu
svaki na svoju stranu.
Kad je kralj bio na odlasku, braa upitaju jednog od njegovih
pratilaca tko je to bratu Egidiju poletio u bratski zagrljaj: on odgovori da je to bio Luj, kralj francuski, koji je na hodoau elio
vidjeti brata Egidija. Rekavi to, i on i ostali kraljevi pratioci brzo
se udalje.
Braa pak, alosni to brat Egidije kralju nije rekao ni jednu dobru rije, viekratno mu se potue rijeima: O brate Egidije, zato nisi elio rei nita tolikome kralju, koji je iz Francuske doao
vidjeti te i od tebe uti koju dobru rije?. Brat Egidije odgovori:
Predraga brao, ne udite se to jedan drugomu nismo eljeli nita
rei: naime im smo se zagrlili, svjetlost boanske mudrosti otkrila je meni njegovo, a njemu moje srce. Naavi se u tom vjenom
zrcalu, to god je on pomiljao rei meni, i to god sam ja htio njemu, bez amora usana i jezika, a opet na najveu utjehu, uli smo
obojica, ak i bolje nego da smo usnama govorili. Pa sve da smo i
htjeli ono to smo u sebi osjeali izrei pomou zvuka glasova, zbog
nedostatnosti ljudskoga jezika, koji boanske tajne moe objanjavati jedino nejasnim poredbama, taj bi razgovor obojici prije donio
razoaranje nego utjehu. Zbog toga znajte da je kralj odavde otiao
divno utjeen.
Na hvalu i slavu Gospodina naeg Isusa Krista, koji je blagoslov
ljen u vjekove! Amen (usp. Rim 1,25).
1425
XLIV. poglavlje
Kako su propovijed svetog Antuna razumjeli ljudi
koji govore drugim jezicima
Divotna posuda puna Duha Svetoga, sveti Antun Padovanski,

jedan od izabranih uenika blaenoga Franje, koji ga je nazivao
svojim biskupom, drao je propovijed pred zborom kardinala i
pred papom. Tamo bijahu Grci, Talijani, Francuzi i Nijemci, Slaveni i Englezi, te pripadnici mnogih drugih jezika i razliitih govora.
Nadahnut Duhom Svetim te raspaljen jezikom apostolskim, sveti
Antun je prtao medenom rijeju Bojom, a svi oni ljudi raznih jezika koji su se u veliku mnotvu okupili na onom zboru jasno su ga
i razgovijetno uli i razumjeli. Sveti Antun ih ostavi toliko pobono
zadivljene da se inilo kako se ponavlja ono staro udo kad su se
apostoli udom udili i govorili: Nije li ovaj panjolac? Pa kako
to da ga svatko od nas uje na svojem materinskom jeziku (usp. Dj
2,7.8): Grci i Talijani, Francuzi i Nijemci, Slaveni i Englezi, Lombardijci i barbari?
Papa se takoer zaudi nad dubinom rijei to ih sveti Antun
o Svetom pismu iznese, pa ree: Uistinu je ovaj koveg zavjeta i
krinja Svetog pisma!.
Takve je vitezove imao na voa sveti Franjo, koji su mogli ne
samo Kristovo stado nego i Kristova namjesnika zajedno s njegovim
tovanim zborom obilno napojiti Duhom Svetim te ih od neprijateljskih zasjeda zatititi nebeskim orujem.
XLV. poglavlje
Kako je sveti Antun propovijedao ribama
Gospodin Isus Krist blagoslovljeni elio je pokazati kolika je

svetost njegova najvjernijeg sluge Antuna, te koliko pobono valja
sluati njegovu propovijed i sveto uenje. Zato iskoristi ivotinje
koje su bez razuma, a odabrao je ribe, da prekori ludost nevjernika,
nerazumnika i krivovjernika, kao to je po magarici prekorio nerazumnost Balaamovu.
Naime kad je blaeni Antun bio u Riminiu, gdje je boravilo
mnotvo heretika, poeli ih vratiti k svjetlu prave vjere i na put istine, pa im je danima propovijedao katoliki nauk. Oni pak ne samo
da odbie odmoriti duu njegovim svetim nauavanjem nego ga
nisu htjeli, ustrajui u svojoj tvrdokornosti, ni sluati.
Sveti Antun, onako kako ga Bog nadahnu, ode jednoga dana do
rijenog ua uz more. Stojei na obali na samom utoku rijeke u
1426
more pone se kao u propovijedi u ime Gospodnje obraati ribama:

Ribe rijene i morske, ujte vi rije Boju kad ju ve nevjerni heretici s prezirom odbijaju uti. I gle, smjesta se pred svetim Antunom
stvori toliko mnotvo velikih i malih riba kakvo u ovim krajevima
nikad na jednom mjestu nije vieno. Pritom su sve ribe glave drale
malo izvan vode.
Mogao si ondje vidjeti kako velike ribe u miru plivaju uz male,
ili kako male spokojno borave pod perajama velikih. Razliite vrste
riba jatile su se ondje sa sebi slinim ribama, i kao da su pred sveevim licem tvorili areno polje ureeno zadivljujuim bojama. Mogao
si ondje vidjeti kako se ete velikih riba, poredanih kao u bojnom
redu (usp. Pj 6,3.9), otimaju za mjesta kako bi ule propovijed; one
srednje bile su u sredini, bez ikakva komeanja ostajui na svojim
mjestima, kao da su pouene od Gospodina. Moglo se posvuda vidjeti i veliko mnotvo malih ribica kako poput hodoasnika koji idu
po oprost ure i prilaze blie svetom ocu, kao zatitniku. Tako su
na toj propovijedi po nebeskom rasporedu svetom Antunu najblie
bile male ribe, zatim one srednje, da bi najvee bile u treem redu,
gdje voda bijae dublja.
Kad su se tako poredali, sveti Antun pone sveano propovijedati te ree: Brao moja riblja, treba da, prema svojim mogunostima, iskaete zahvalnost Stvoritelju jer vam je dao da u vaem
stanitu, kako i treba, imate tu znamenitu tvar, slanu i slatku vodu.
Pruio vam je povrh toga brojna utoita da u njima izbjegnete olujne nepogode. Dao vam je prozirnu i bistru vodu, a dobili ste i pute
kojima da idete, i hranu da jedete i preivite. Nunu vam hranu
Stvoritelj dobrohotni priprema i u bezdanu dubina. Kod stvaranja
svijeta vi ste od Gospodina uz blagoslov dobile i nalog da se mnoite. U vrijeme potopa ostale ste, za razliku od ostalih ivotinja koje
su izginule, neozlijeene. Ureene perajama i ojaane krepkou
plivate kud god vas volja. Dano vam je da po zapovijedi Gospodina
spasite proroka Jonu i da ga trei dan neozlijeena vratite na kopno.
Vi ste dale novac za porez Gospodinu Isusu Kristu koji kao siromah
nije imao ime platiti. Vi ste bile izabrana hrana vjenomu Kralju
Isusu Kristu prije i poslije Uskrsnua. Zbog svega toga dune ste
hvaliti i blagoslivljati Gospodina, jer ste primile tolika dobroinstva
vie od ostalih stvorova.
Na te i sline poticajne rijei svetog Antuna neke su ribe stale
isputati glasove, druge su poele otvarati usta, a sve su naklanjale
glave, iskazujui Svevinjem hvalu kako god su mogle.
Tada se sveti Antun, gledajui toliko potovanje riba prema
Bogu, razveseli u duhu te glasno povie: Blagoslovljen budi Bog
vjeni, jer ga ribe u vodi aste vie negoli heretici, i jer ga nerazumne
ivotinje sluaju radije negoli nevjernici!.
1427
I to je blaeni Antun dulje propovijedao, to je bivalo vee mnotvo riba, i nijedna se nije micala s mjesta na kojem je stala. Gradski
se puk, a meu njima i spomenuti heretici, sjuri da vidi udo. Pa
kad su vidjeli tako neobian i udesan prizor, da nemute ivotinje
sluaju svetog Antuna, raskajana srca posjedaju uz noge svetom Antunu molei ga da im odri propovijed.
Tada sveti Antun otvori usta (usp. Mt 5,2) i odri tako divnu propovijed o vjeri katolikoj da sve heretike koji su se tamo nali obrati,
a vjernike utvrdi u vjeri te ih razveseli blagoslovom. Ribe se takoer,
nakon to im svetac to dopusti, razdragano razioe na razne strane
uz udesnu igru i zadivljujue pokrete tijela.
Nakon toga sveti je Antun danima propovijedao u Riminiu,
poluivi velik uspjeh u obraanju heretika i uvrivanju pobonosti klera.
XLVI. poglavlje
Kako je sveti brat Konrad obratio nekog mladia
i nakon smrti ga oslobodio iz istilita
Sveti brat Konrad iz Offide, zadivljujue vatreni tovatelj evaneoskog Pravila blaenoga naeg oca Franje, ivljae tako pobonim
ivotom i bijae toliko zasluan pred Bogom da ga je, kako u ivotu
tako i u smrti, Gospodin Isus Krist u vie navrata nagraivao.
Naime dok je jo za ivota kao izvanjski suradnik doao do
samostana u Offidi, braa ga zamole da iz ljubavi prema Bogu i
blinjemu odri pouku nekom mladom bratu koji se ponaao tako
neuredno i djetinjasto da je silno ometao i staro i mlado u onoj samostanskoj obitelji, a za asoslov i druge redovite obveze mario je
malo ili nimalo.
Brat Konrad saali se nad mladiem i braom koja su zbog njega
na razne naine trpjela: odazove se ponizno na njihove molbe pa
mladia pozove k sebi. Pun ljubavi prema blinjemu ree mu rijei
bremenite boanskim istinama i uvjerljivou tako da se na mladia
smjesta spusti ruka Gospodnja (usp. Ez 1,3) i promijeni se u drugog
ovjeka (usp. 1 Sam 10,6). Od djeaka postade zreo ovjek: tako
posluan i dobrohotan, tako marljiv i predan, tako miroljubiv i usluan te revan u iskazivanju kreposti. I kako je prije subrau uznemiravao, tako su se poslije svi razveselili njegovu potpunom obraenju
u kreposti i iskazivali mu ljubav kao anelu.
Nedugo nakon ovog obraenja on se razboli i ode s ovog svijeta,
to silno raalosti brau. Nakon njegove smrti brat Konrad koji ga
je obratio molio se usred noi pred oltarom spomenutog samosta-
1428
na. I gle, doe mu dua spomenutog brata te ga pobono pozdravi

kao oca. Ovaj ree: Tko si ti? Dua odgovori: Ja sam dua nedavno preminula mladia. A brat Konrad e: Brate predragi, i to
je s tobom? Dua odgovori: Oe predragi, milou Boga i vaeg
uenja meni je dobro jer nisam osuen. Ipak, zbog nekih svojih
grijeha koje nisam okajao jer nije bilo vremena trpim teku kaznu
u istilitu. Molim te, oe, da, kao to si mi zbog svoje pobonosti
pritekao u pomo dok sam bio iv, tako se i sad udostoji pomoi mi
u mojim mukama. Izmoli za mene nekoliko Oenaa, jer Bog rado
slua tvoju molitvu.
Brat Konrad rado na to pristane te izmoli jedan Oena i Po
koj vjeni (usp. 4 Ezr 2,34). Ree mu nakon toga dua: Predragi oe, koliko mi je ovo koristilo! Molim te, izmoli jo jednom za
mene. Pa kad je ovaj opet izmolio, dua odgovori: Sveti oe, dok
ti moli, meni biva lake, molim te, ne prestaj moliti! Brat Konrad, osjeajui da njegove molitve pomau onoj dui, izmoli stotinu
Oenaa za nju.
Nakon toga dua mu ree: Predragi oe, zahvaljujem ti u ime
Gospodina naeg Isusa Krista! Dodijelio ti on zbog ove ljubavi prema blinjem vjenu nagradu, jer zbog tvoje sam molitve osloboena
svih muka i sada idem u kraljevstvo nebesko. Rekavi to ode do
Gospodina. A brat Konrad, da razveseli brau, ispria redom sve to
se te noi dogodilo: to pak silno utjei i njega i druge.
XLVII. poglavlje
Kako je neki moan tiranin bio obraen
vidjevi jednog od brae blaenoga Franje
u zrak uzdignuta do vrha palae,
i kako se na njegov nagovor pridruio Manjoj brai
Najoitiji znak da je Red blaenoga Franje bio osnovan po Bojoj volji bio je taj da im se poeo poveavati broj njegovih lanova
Red se proirio gotovo do na kraj zemlje. Zbog toga je sveti Franjo,
trudei se u svemu biti nalik Kristu, po svim krajevima slao po dvojicu svoje brae da propovijedaju, a Bog je po njima uinio tolika
uda da je gotovo u sve zemlje dopirao njihov glas, a njihove rijei
sezale sve do nakraj svijeta (Ps 19,5).
Tako se jednom dogodilo da su dva nova uenika blaenoga
oca otila u nepoznate krajeve te dola do grada prepuna vrlo zlih
ljudi. U njemu pak bijae neki moan tiranin, silno okrutan i bezboan, poglavica i voa svim onim zlikovcima i lopovima. Iako je
1429
bio plemenita roda, bijae zle udi i nedostojna ponaanja. Kad su

spomenuta braa, satrta glau, hladnoom i umorom, u svojoj jednostavnosti naveer dola do grada, kao janjci meu vukove (usp.
Lk 10,3), po glasniku zamole onog tiranina, gospodara grada, da
im za ljubav Gospodina Isusa Krista one noi prui gostoprimstvo.
On ih, nadahnut od Boga, lijepo primi te iskae veliko suosjeanje
i ljubaznost: naime dao je da se za njih upali veliko ognjite te da se
pripremi gozba kao za plemie.
Dok su braa sjedila za stolom zajedno s ostalima, jedan od
brae, sveenik od Boga nadaren jedinstvenom milou rjeitosti,
uvidi da nitko od onih za stolom ne govori o Bogu niti raspravlja o
spasenju due, nego samo o pljakama i ubojstvima, te o mnogim
drugim na raznim stranama poinjenim zlodjelima, i da se vesele
tim prestranim opainama i posvuda poinjenim bezbonostima.
Zbog toga, poto se nasitie tjelesne hrane, onaj brat poeli svojeg
domaina i ostale okrijepiti nebeskom hranom, pa ree onom gospodaru: Gospodaru, iskazali ste nam veliku gostoljubivost i ljubav;
zato bismo bili vrlo nezahvalni da se ne potrudimo uzvratiti vam
nekim boanskim dobrima. Zbog toga vas molimo da okupite sve
svoje da im za tjelesna dobroinstva uzvratimo duhovnim. Gospodar se sloi s njihovom zamolbom, pa se po njegovoj zapovijedi svi
njegovi okupe pred braom.
I pone onaj brat govoriti o rajskoj slavi: spomene vjenu radost
koja ondje vlada, aneosku drubu, spokoj blaenika, beskrajnu
slavu, obilje nebeskog bogatstva, vjeni ivot, neopisivu svjetlost,
nepomutljiv mir, nepokvarljivo zdravlje, prisutnost Boju, svako
dobro, nepostojanje zla. ovjek zbog svojih grijeha i jada gubi tolika dobra te ga dopada pakao: ondje vlada bol i vjeita tuga, druba
zloduha, zmija i zmajeva, ondje je beskrajan jad i ivot bez ivota,
tmina koju moe opipati i prisutnost Luciferova, ondje su nemir i
bijes, vjena vatra i led, crvi i bjesnoa, glad i e, smrt bez smrti,
uzdasi i suze, krgut zubi (usp. Mt 10,12) i vjene muke. Ondje je
svako zlo i potpuno odsustvo dobra! A ja sam razabrao da vi svi
urno jurite toliku zlu ususret: naime u vas nema ni dobrih djela ni
dobrih rijei. Zbog toga vam savjetujem i opominjem vas, predragi,
da zbog nevrijednih svjetovnih dobara i tjelesnih naslada to prolaze
kao sjena (usp. Mudr 5,9) ne poelite izgubiti ona najvia i vjena
nebeska dobra, i da ne urite i ne jurite ka tako silnim i tekim
mukama.
Kad je brat nadahnut Duhom Svetim to izrekao, gospodar grada, dirnut u srcu i raskajan, padne mu pred noge te zajedno sa
svim ostalima pone silno gorko plakati, molei i kumei brata
da ga izvede na put spasenja. Pa kad se uz mnogo suza i duboku
skruenost ispovjedio bratu, ovaj mu ree da mu za otkupljenje
1430
grijeha valja poi na hodoae po svetitima, te da se mora trapiti postom, bdjeti u molitvama te ustrajno davati obilne milostinje
i initi druga pobona djela. Gospodar mu odgovori: Predragi
oe, nikad nisam napustio ovaj kraj, ne znam ni Oena ni druge
molitve: zapovjedite mi zbog toga neku drugu pokoru. A sveti e
mu brat: Predragi, ja ti elim biti jamac i iz ljubavi prema Bogu
posredovati kod Gospodina Isusa Krista za tvoje grijehe, da ti dua
ne propadne. Za sada ne elim da uini drugu pokoru osim da
mi svojim vlastitim rukama donese slame da na njoj moj drug i ja
prespavamo.
Ovaj mu radosno donese slamu i briljivo mu pripravi leaj u
sobi u kojoj je gorjelo svjetlo. A budui da je taj gospodar uo bratove svete i kreposne rijei, pomisili da je rije o svecu pa u sebi
odlui briljivo pratiti to e brat raditi tijekom noi. I vidi da je
brat naveer legao u krevet, no kad je pomislio da svi duboko spavaju, ustade u gluho doba noi te, zbog jamstva koje je za njega
dao, rairi ruke prema Gospodinu i molitvom stane traiti oprost
za njegove grijehe.
I evo, usred molitve brat bude uzdignut u zrak sve do vrha palae i ondje se, u zraku, stane silno tuiti i plakati, traei oprost
za grijehe onoga gospodara: teko da je ikad vien ovjek koji je
smrt dragih roaka ili prijatelja oplakivao tako iskreno kao to je
ovaj brat oplakivao grijehe onog tiranina. One je noi u zrak, uvijek
uz osjeajno naricanje i vrele suze, bio uzdignut tri puta. A onaj
gospodar, sve ovo kriomice promatrajui, vidio je i uo naricanje
puno ljubavi za blinjeg i suosjeajno grcanje u suzama. Zbog toga
ujutro smjesta padne pred noge spomenutog brata i uz suze pune
pokajanja stane od njega moliti da ga upravi na put spasenja, jer je
potpuno spreman na sve to mu zapovjedi.
Sveti ga brat dakle posavjetuje, pa ovaj proda sve to je imao,
vrati to je bilo za vratiti (usp. Lk 19,8), a sve ostalo podijeli siro
masima prema svetom evanelju. I sebe je ponudio Bogu te uao
u Red manje brae, pa uz hvale vrijednu ustrajnost drei se svojeg
obeanja skona ivot u svetosti. I ostale njegove drugove koji su ga
pratili u starim opainama obuzme raskajanost te se promijene na
bolje. Tako je plodom urodila sveta jednostavnost one brae koja ne
propovijedaju knjievne autoritete ni Aristotela, nego, poput Svetog pisma, kratko i jasno ui o kaznama pakla i slavi raja, kao to
kae Pravilo.
Bogu hvala! Amen.
1431
XLVIII. poglavlje
O udesnim djelima neke brae iz Ankonske marke,
i kako se Blaena Djevica ukazala bratu Konradu u Foranskoj umi
A. Kao to nebo rese sjajne zvijezde, tako su pokrajinu Ankonsku marku krasila sveta Manja braa, zrakama svoje kreposti
dopirui i gore do Boga i dolje do blinjih, a spomen na njih uistinu je
boanski blagoslov (usp. Sir 45,1).
Neki od njih bijahu poput veih zvijezda koje sjaje vie od ostalih: takav je bio brat Lucido Stariji, koji je uistinu sjajio svetou i
izgarao (usp. Iv 5,35) boanskom ljubavlju prema blinjem, a njegov
je slavan dar govora, posredovan Duhom Svetim, donosio udesne
plodove.
Takoer brat Bentivoglia iz San Severina vien je kako lebdi visoko u zraku dok je molio u umi. Vidio ga je brat Maseo iz istog
kraja, koji je zbog tog uda ostavio upu i pridruio se manjoj brai:
ivio je tako sveto da je uinio mnoga uda, a poiva u Moriu. Brat
pak Bentivoglia, dok je sam boravio u Trave Bonanti i njegovao jednoga gubavca, pod poslunost prisiljen vratiti se, a ne elei napustiti onoga gubavca, naprti ga na vlastita lea i tako natovaren uputi
se iz spomenutog mjesta prema planini San Vicino, do mjesta koje
bijae udaljeno petnaest milja. Hodao je od rane zore do izlaska
Sunca: da je kojim sluajem bio orao, jedva da bi u tako kratku
vremenu i s tolikim teretom preletio takav put, pa su svi koji su uli
za ovo udo Boje ostali silno zapanjeni.
Takoer brata Petra iz Montecchia vidio je kako lebdi u zraku
brat Servodio iz Urbina, njegov tadanji gvardijan u starom ankonskom samostanu. Lebdio je do visine nogu na raspelu koje bijae na
povienu mjestu, moda pet ili est lakata od stropa crkve.
B. Takoer ovog je Petra, dok je silno pobono postio etrdesetnicu na ast svetom Mihaelu arkanelu i zadnjeg dana posta
krenuo moliti u crkvu, neki mlai brat koji se prigodno skrio pod oltarom uo kako razgovara s presvetim Mihaelom arkanelom. Evo i
rijei koje su razmijenili. Arkaneo ree: Brate Petre, ti si vjerno za
mene trpio i viekratno sebi nanosio bol. Evo, doao sam da te utjeim, pa zatrai kakvu god milost eli: ja u ti se za to pobrinuti kod
Gospodina. Brat Petar odgovori: Presveti vojvodo nebeske vojske i najvjerniji revnosnie asti Boje, premilostivi zatitnie dua,
za ovu te milost molim, da mi osigura otpust svih grijeha. Odgovori mu presveti Mihael: Trai drugu milost, jer ovo u silno lako
za tebe izmoliti. No brat Petar drugu milost nije traio. Arkaneo
zakljui: Zbog vjere i pobonosti koju gaji prema meni osigurat
1432
u ti milost koju trai i jo mnoge druge. Na kraju razgovora, koji

potraje velik dio noi, arkaneo ga ostavi duboko utjeena.
C. U vrijeme ovog uistinu svetog brata Petra ivio je i ve spomenuti brat Konrad iz Offide. Dok su zajedno u obitelji boravili u
Foranu u ankonskoj kustodiji, brat Konrad ode u umu promiljati
o Bogu, a brat Petar potajno ode za njim da vidi to e se s ovim
dogaati. Brat pak Konrad silno pobono i u suzama pone moliti
preblaenu Djevicu da mu kod svojeg blagoslovljenog Sina osigura
milost da uzmogne osjetiti malo od one slasti koju je na dan Oienja osjetio sveti imun kad je Krista Spasitelja blagoslovljenog
primio u naruje (usp. Lk 2,28).
On bude uslian od premilosrdne Gospe i, evo, Kraljica slave do
e sa Sinom svojim blagoslovljenim u takvom sjaju svjetlosti da ne
samo da je otjerao tamu nego je nadjaao sva druga svjetla. Pribliivi se bratu Konradu poloi mu u naruje sina, najljepeg od ljud
skih sinova (usp. Ps 45,3). Njega brat Konrad silno pobono prihvati, priljubi svoje usne na njegove i grudi mu privije na svoje, te se sav
rastopi u zagrljajima i poljupcima boanske ljubavi. Brat Petar sve je
to gledao pod jasnim svjetlom te je i on osjetio udesnu utjehu. On
se skrivao u umi, a nakon to je Blaena Djevica Marija sa Sinom
otila, urno se vrati natrag u samostan. Kad se brat Konrad vratio
sav veseo i raspoloen, dozove ga brat Petar: O nebesnie, danas
te dopala lijepa utjeha! Konrad ree: to to govori, brate Petre?
to ti zna o tome to me dopalo? Brat Petar odgovori: Znam dobro, nebesnie, dobro znam kako te je pohodila Preblaena Djevica
sa svojim blagoslovljenim Sinom. uvi to, brat Konrad ga zamoli
da nikome ne govori jer je zbog iskrene poniznosti elio skrovitost.
A bijae meu ovom dvojicom takva ljubav da se inilo da su jedno
srce i jedna dua (usp. Dj 4,32).
D. Takoer, taj je brat Konrad, molei u samostanu Sirolo oslobodio djevojku opsjednutu zloduhom: potom smjesta ode da ga ne
bi ondje zatekla majka opsjednute djevojke i da se narod ne bi sjatio
oko njega. Naime brat Konrad molio je cijelu onu no te se ukazao
majci spomenute djevojke, a tim je ukazanjem oslobodio djevojku.
1433
XLIX. poglavlje
Kako se Krist ukazao svetom bratu Ivanu od La Verne
i kako bijae zanesen dok ga je grlio
Koliko je slavan pred Bogom preblaeni na otac Franjo, vidi se

po izabranim sinovima koje je Duh Sveti okupio u njegovu Redu,
jer prava slava tolikoga oca jesu mudri sinovi.
Meu njima je posebno zasjao sveti brat Ivan iz Ferma, nazivan
jo i Ivan od La Verne, koji na nebu Reda kao prekrasna zvijezda
sjaji rumenim sjajem milosti. On je jo kao mladi zahvaljujui svojoj mudrosti imao duu starca, te je svim srcem elio poi putem
pokore to uva istou tijela i duha. Zbog toga je, dok je jo bio
djeak, nosio pokorniko odijelo i eljezni obru uz tijelo te je svakodnevno nosio kri odricanja. Tako se dok je, prije nego je obukao habit svetog Franje, s kanonicima boravio u Svetom Petru kod
Ferma, dok su oni ivjeli raskono, sebe krotio strogou udesnog
odricanja, i proslavljao muenitvo uzdrljivosti usred zloestoa.
No kad je viekratno iskusio da su mu njegovi drugovi smetnja u
njegovim aneoskim nastojanjima ak su mu i pokorniki pojas
skidali i ometali ga u uzdrljivosti promiljao je, nadahnut od
Boga, kako da ostavi svijet i one koji su od svijeta te da cvijet svoje
aneoske mladosti preda u ruke Raspetoga.
Kad je kao djeak zaodjenuo habit Manje brae, povjere ga na
duhovne vjebe jednom uitelju. Ponekad kad je sluao njegove
boanske rijei, njegovo se srce topilo poput voska (usp. Ps 22,15),
i dok se iznutra punio slatkom milou, izvanjsko ga je ovjetvo
tjeralo da tri, koji put vrtom, koji put umom, ponekad naokolo
crkvom, kako ga je ve unutarnja vatra tjerala.
S vremenom je ovog aneoskog ovjeka milost Boja uzdigla u
raznim stanjima i radnjama usmjerenim prema nebu. Naime katkad
je ovog udesnog ovjeka boanska milost uznosila do sjaja kerubina, katkad do serafinskog ognja, ponekad do aneoske radosti i, to
je jo i vie, ponekad ga je, ne samo unutranjim osjeajem nego i
vanjskim obiljejima, kao prisna prijatelja dizala do boanskih poljubaca i krajnje toplih zagrljaja Kristove ljubavi.
Zbog toga se jednom dogodilo da je ognjem prema Kristu bio
raspaljen pune tri godine, pri emu je doivljavao udesne utjehe i
esto u tom ognju bivao zanesen do Boga. No jer Bog vodi osobitu
brigu o svojoj djeci, pa ih as tjei dobrim, as ih kua u zlu, bude
bratu Ivanu oduzeta ona zraka i oganj boanskog zanosa: ostade
bez ljubavi i svjetlosti te ga obuzme tuga pregolema.
Budui da u dui nije osjeao prisutnost Voljenoga, bio je potiten i krenuo je lutati umom. Tuan i tjeskoban traio je svojeg
prijatelja koji mu se nakratko hotimice skrio, no nikako i nigdje nije
1434
pronalazio preslatke zagrljaje i slatke, pae blaene poljupce Isusa

Krista blagoslovljenog na koje je bio naviknuo. Trpio je ovu muku
mnoge dane uz jadikovke, uzdahe i suze. Jednog pak dana spomenutom umom etao je stazom koju je utro vlastitim koracima:
onako shrvan tugom sjedne pod neku bukvu i uplakano lice upravi
prema nebu.
I evo, na onoj se stazi ukae bez rijei onaj koji lijei one kojima
su srca skrena i povija rane njihove (usp. Ps 147,3), Gospodin Isus
Krist. Kad ga brat Ivan prepozna, smjesta mu se baci pod noge i
stane ga uz neizrecive uzdahe (usp. Rim 8,26) najponiznije moliti i
preklinjati za pomo: Jer bez tebe me, Spasitelju preslatki, okruuje tmina i tuga, bez tebe, preblagi jaganje, osjeam stravu i uas,
bez tebe sam, Svevinji Sine Boji, smeten i posramljen! Svih sam
dobara lien bez tebe, i slijep sam u tami jer ti si, Isuse, prava svjetlost duha. Bez tebe sam propao i osuen jer ti si ivot dua i ivot
ivota; bez tebe sam jalov i usahao jer ti si izvor milosti i darova. Bez
tebe sam potpuno neutjeiv jer ti si, Isuse, nae otkupljenje, ljubav i
elja, kruh kojega uvijek dostaje i vino koje razgaljuje aneoske korove i srca svih svetaca. Prosvijetli me, uitelju premilostivi i pastiru
predobri, jer sam tvoja, premda nevrijedna, ovica.
I jer elja ije se ispunjenje odgaa raspaljuje jo veu ljubav,
Krist blagoslovljeni ode onom istom stazom i ne obrati mu se ni rijeju. Brat pak Ivan, vidjevi da je blagoslovljeni Krist otiao ne usliavi ga, ustane i svetom upornou, kao bijednik i nevoljnik (usp.
Ps 70,6), opet potra za Kristom i baci mu se ponizno pred noge, te
ga uz najodanije suze stane moliti rijeima: Isuse preslatki, smiluj
mi se jer sam na mukama (usp. Ps 31,10)! Po velikoj dobroti svojoj ti
me uslii i po svojoj istinitoj pomoi (usp. Ps 69,14) vrati mi radost svo
jega spasenja (usp. Ps 51,14), jer puna je zemlja milosra tvojeg (usp.
Ps 33,5; 119,64)! Ti zna da sam na silnim mukama: molim te stoga
da mojoj zatamnjenoj dui brzo pritekne u pomo.
Spasitelj opet ode nita ne rekavi bratu Ivanu i nimalo ga ne
utjeivi. inilo se da eli otii po onoj stazi poput majke kad u
siniu kojeg doji eli rasplamsati elju time to mu uskrauje prsa,
a on je plaui trai, da bi ga poslije plaa, uz zagrljaje i poljupce,
privila natrag i dala sada jo slae mlijeko. Zato brat Ivan trei put
krene za Kristom Isusom blagoslovljenim, estoko plaui kao dojene za majkom, djeak za ocem, ponizni uenik za milosrdnim
uiteljem.
A kad je doao do njega, Krist blagoslovljeni okrene svoje milostivo lice prema bratu Ivanu i prui svoje tovane ruke poput sveenika kad se okrene k narodu. Tada brat Ivan ugleda udesne zrake
svjetla kako izlaze iz presvetih grudi Isusovih i vani osvjetljavaju ne
samo itavu umu nego mu boanskim sjajem ispunjavaju i tijelo i
1435
duu. Brat Ivan odmah bude pouen kakav in poniznosti i tovanja

mora iskazati Kristu. Smjesta se baci k njegovim nogama, a Krist
blagoslovljeni blagostivo mu na poljubac prui one presvete noge.
Ondje isplae tolike suze da se inilo da je druga Magdalena te zamoli da se ne osvre na njegove grijehe, nego da se u ime svoje presvete muke i prolijevanja slavne krvi udostoji oivjeti njegovu duu
u milosti boanske ljubavi: Budui da je to tvoj nalog, da te cijelim
srcem i svom svojom snagom (usp. Lk 10,27; Pnz 6,4.5) volimo a taj
nalog bez tvoje pomoi ne moe izvriti nitko pomozi mi, preljub
ljeni Isuse Kriste, da te ljubim svom snagom.
Dok je tako brat Ivan ustrajno molio leei do nogu preslatkoga
Krista, primi ondje toliku milost i bude sav osnaen i, kao Magdalena, pomiren i utjeen. Tada brat Ivan, osjeajui dar tolike milosti,
pone zahvaljivati Gospodinu i ljubiti mu ponizno noge, uspravljajui se da Spasitelja pogleda dok mu zahvaljuje. Krist blagoslovljeni
rairi svoje presvete ruke i prui mu da ih poljubi. U tom se trenutku brat Ivan uspravi i prie grudima Gospodina Isusa: zagrli ga i
Krist blagoslovljeni zagrli njega.
I dok je brat Ivan ljubio presvete grudi Isusove, osjeti miris toliko
boanski da bi se u usporedbi s njime svi miomirisi svijeta, da ih
netko spoji u jedno, inili poput smrada trulei. Osim toga iz grudi
Spasiteljevih izlazile su spomenute zrake, osvjetljujui duh iznutra,
te sve unaokolo vani. U ovom zagrljaju, mirisu i svjetlosti, na grudima Isusa Krista brat Ivan padne u zanos te doivi potpunu utjehu
i udesno prosvjetljenje. Naime otada je, jer se napojio iz svetog
izvora grudi Gospodnjih i napunio darom mudrosti i milou rijei
Boje, esto sipao udesne rijei koje se nisu dale objasniti. I jer su
iz njegove utrobe tekle rijeke ive vode (usp. Iv 7,38) kojom se napajao iz dubina grudi Gospodina Isusa Krista, brat Ivan je udesno
uspjeno mijenjao um onih koji su ga sluali.
Onaj pak spomenuti miris i sjaj koje je ondje osjetio zadrali su
se mnoge mjesece u njegovoj dui: to vie, na onoj umskoj stazi
kojom su kroile noge Gospodnje i u njezinoj iroj okolici jo je
dugo osjeao isti miris i sjaj. A kad se brat Ivan povratio iz spomenutog zanosa, a Krist blagoslovljeni nestao, ostao je zauvijek utjeen
i prosvjetljen u dui.
A tada on nije pronaao ovjetvo Kristovo, kako mi je rekao
onaj koji je to uo iz usta brata Ivana, nego je pronaao svoju duu
pokopanu u bezdanu boanstva, i to vrsto potvruju mnoga svjedoanstva. Naime pred rimskom kurijom, pred kraljevima i barunima, pred uiteljima i doktorima sipao je tako umne i duboke rijei
da su svi ostajali u silnu udu. Iako je brat Ivan bio gotovo nepis
men, ipak je udesno objanjavao najzahtjevnija pitanja o Trojstvu i
drugim svetopisamskim otajstvima.
1436
Iz dosad reenog jasno je da to to je brat Ivan najprije u suzama pao Kristu do nogu i to je u zanosu i uz svjetlost boansku poslije milostivo primljen u naruje i na blaene grudi Kristove, predstavlja velika otajstva koja se ne mogu objasniti u nekoliko rijei.
No tko eli saznati vie o tome, neka proita Bernardov komentar
o Pjesmi nad pjesmama. On ondje spominje sljedee stupnjeve: poetnici koji dosegnu noge, napredni koji dou do ruku, i savreni
koji zaslue poljubac i zagrljaj. To to je Krist blagoslovljeni bez
rijei bratu Ivanu udijelio toliku milost pouilo nas je da je, kao
predobri pastir, vie nastojao iznutra nahraniti duu boanskim
osjetima nego vanjskim zvukovima dotaknuti tijelo kroz ui, jer
kraljevstvo Boje nije u onom izvanjskom, nego u onom unutranjem. Psalmist kae da sva ljepota njegova dolazi iznutra (usp. Ps
45,14).
L. poglavlje
Kako je brat Ivan dobio boanski odgovor
dok je molio za nekog brata
i kako mu se ukazao blaeni Lovro
Brata Ivana zamoli brat Jakov iz Falerona da izmoli Boga za neto to mu je silno muilo savjest, a bila je rije o neemu to se
tie njegove sveenike slube. Kako mu je sam rekao, odgovor od
Gospodina dobio je prije blagdana svetog Lovre. Ree kako mu je
Gospodin kazao: On je sveenik u skladu s redom (usp. Ps 110,4)
Bojim. A budui da je ovog savjest muila i dalje, zamoli ga opet
da za to izmoli Boga.
Pa kad je vjerno bdijui uoi blagdana svetog Lovre stao moliti
Gospodina da mu u ime zasluga svetog Lovre potvrdi svoj sud o
Jakovu, ukae mu se tijekom molitvenog bdijenja blaeni Lovro,
obuen u bijelo poput levita, te mu ree: Ja sam levit Lovro, a onaj
za kojeg moli sveenik je u skladu s redom Bojim. Otad je bio
siguran i silno utjeen u sumnji koja ga je muila.
Istom se bratu Ivanu blaeni Lovro, u liku mladia odjevena u
crvenu dalmatiku koji nosi eljeznu reetku, opet ukazao kad su naveer braa pjevala Zdravo Kraljice. Ree mu: Ova reetka uinila
mi je uslugu na nebu, a bol koju mi je nanijela eravica ispunila me
Bojom slasti. Doda potom: Ako eli zadobiti slavu i slast Boju,
strpljivo podnosi muku i gorinu svijeta.
Blaenog Lovru vidio je uza se dok je pjevao spomenutu antifonu. Braa potom odu na odmor, a on ostade u koru sa svetim
Lovrom. On mu prui utjehu i ohrabrenje, pa nestane i ostavi ga
1437
u tolikoj ljubavi i slasti boanskoj da na spomenuti svetak nije oka

sklopio, udesno utjeen probdjevi cijelu no.
Isto tako, dok je brat Ivan jednom silno pobono vodio misno
slavlje nakon posvete hostije, pred njegovim je oima bio posve poniten lik kruha i u treptaju oka ondje se ukae Krist sa svojom prelijepom bradom, odjeven u crvenu haljinu. On mu prui toliko slatku
utjehu da bi, da mu nije ostalo neto pribranosti, bio pao u ekstatini
zanos. Tom vizijom bude mu potvreno da je ona misa pomirila Boga
sa svijetom, i to ponajvie s onima koji su mu preporueni.
Na hvalu Kristovu! Amen.
LI. poglavlje
Kako je brat Ivan, dok je vodio misno slavlje za pokojne,
vidio kako due bivaju osloboene iz istilita
Kad je spomenuti brat Ivan vodio misno slavlje za spomen na sve

pokojne, ono je preuzvieno otajstvo, za ijom djelotvornou due
pokojnika eznu vie od svega, prinosio s tolikim uvstvom ljubavi
i pobone suuti da se sav topio u slatkoj pobonosti i medonosnoj
bratskoj ljubavi.
Kad je dakle na toj misi pobono uvis dignuo presveto tijelo Kristovo, prinosei ga Bogu Ocu i molei ponizno da iz ljubavi prema
onom koji je visio na kriu milosrdno iz tamnice oslobodi due koje
je sam stvorio i otkupio, ugleda bezbrojne due kako izlaze iz istilita kao to mnotvo iskrica izlazi iz zaarene pei. Vidje ih kako
lete ka nebeskom domu zaslugom Kristovom, koji je na kriu visio
za spasenje ljudi i koji se svakodnevno u onoj presvetoj hostiji prinosi za ive i za mrtve, koji je blagoslovljen u vjekove! Amen (usp.
Rim 1,25).
LII. poglavlje
Kako je brat Ivan vidio blaenoga Franju s mnogom svetom braom
i kako je brat Jakov s njime razgovarao nakon smrti
U vrijeme kad je brat Jakov iz Falerona, sveti ovjek, bolestan

leao u samostanu Mogliano u fermanskoj kustodiji Ankonske marke, brat Ivan od La Verne molio je Gospodina Boga za spomenutog
teko bolesnog brata, duom i srcem elei i molei njegovo ozdravljenje, jer je brata Jakova iskreno volio poput oca.
I dok je tako predano molio, padne u zanos: u zraku, iznad svoje elije u umi, ugleda u silnu sjaju koji obasjavae itavu okolicu
mnogobrojnu vojsku anela i svetaca.
1438
Meu tim anelima i svecima ugleda spomenutog bolesnika za

kojeg je molio: bijae prelijep u sjajnoj bijeloj odjei. Ondje takoer
vidje blaenoga naeg oca Franju obiljeena svetim ranama i obasjana udesnom slavom. Vidje i prepozna i svetog brata Lucida sveca,
starog brata Mateja iz Monte Rubiana, te mnogu drugu brau koju
za ivota nije upoznao, a koji su s mnogim svecima sjali u slinoj
slavi. I dok je ovo promatrao, bude mu otkriveno sigurno spasenje
spomenuta bolesnika: on je zbog bolesti trebao otii k Bogu, no nije
mogao odmah u nebo jer se morao jo malko oistiti.
Brat pak Ivan, koji je ovo gledao, toliko se veselio spasenju i slavi
spomenutog brata da ga je u razgaljenoj dui esto dozivao i tajno
u srcu govorio: Brate Jakove, moj brate Jakove, moj prevjerni slugo Kristov, brate Jakove, moj oe preslatki, brate Jakove, pratioe
anela, brate Jakove, sudionie u ivotu blaenih! Tako je, dobivi potvrdu da brata Jakova eka smrt, veseo zbog spasenja njegove
due otiao iz samostana u Massi, gdje je imao ovo vienje, i poao
posjetiti ga u Mogliano. Ondje ga pronae toliko oslabljena od bolesti da je jedva mogao s njime razgovarati. Brat Ivan objavi mu da e
umrijeti i da e, poput lava siguran i radostan, prijei u ivot vjeni.
A brat Jakov, ve siguran u svoje spasenje, sav radostan u dui i
tijelu, primi brata Ivana s veseljem, uz prelijep osmijeh i vedra lica,
jer mu je ovaj nosio tako ugodne vijesti i jer ga je volio kao sina.
Usrdno mu se preporui i napomene da je ve odijeljen od tijela.
Brat ga Ivan stoga zamoli da ushtjedne nakon smrti s njime porazgovarati, a to mu brat Jakov obea, ako bi Spasitelj to dobrohotno
dopustio.
Rekavi to, kako se pribliavao as smrti, brat Jakov pone pobono govoriti: Oh, u miru u, oh, u isti as, oh usnuti, oh otpo
inuti (usp. Ps 4,9)!. Rekavi to, vedra i vesela lica preseli se k
Gospodinu.
Brat pak Ivan vrati se u Massu i ondje ekae na obeanje brata
Jakova da doe onoga dana kad je rekao da e s njim razgovarati.
I dok ga je ekao, ukae mu se Krist u veliku sjaju te u udesnoj
pratnji anela i svetaca.
Brat Ivan sjeti se brata Jakova i preporui ga Kristu. Sljedeega
dana, dok je brat Ivan molio u umi kod Masse, ukae mu se brat
Jakov, praen anelima i sav pun slave i radosti. Ree mu brat Ivan:
Oe, zato nisi sa mnom razgovarao na dan koji si obeao? Ovaj
mu odgovori: Jer sam se morao jo malo oistiti. No onog istog
asa kad se tebi ukazao Krist, ukazao se i bratu Jakovu iz Masse,
svetom laiku koji je sluio misu, i to kad je vidio svetu hostiju u trenutku uzdizanja pretvorenu u prekrasna iva djeaka. I tada sam rekao tom bratu: Danas s ovim djeakom idem u kraljevstvo jer nitko
ne moe onamo bez njega. A kad si me ti, brate Ivane, preporuio
1439
Kristu, bio si uslian i istoga asa kad sam ono rekao spomenutom
bratu Jakovu bio sam osloboen.
Nakon ovih rijei ode do Gospodina, a brat Ivan ostade silno
utjeen. Brat Jakov iz Falerona preseli se uoi blagdana svetog Jakova apostola koji se slavi u srpnju, a poiva na brdu Mogliano, gdje je
uinio mnoga udesa.
Na hvalu Kristovu! Amen.
LIII. poglavlje
Kako je brat Ivan posjedovao duh objave
Kad bi neke osobe, mrtve i ive, imale neke teke i skrivene grijehe koje nitko nije mogao znati bez boanske objave, brat Ivan bi po
milosti boanske objave ivima otkrivao skrivene grijehe.
Zbog toga su se oni obraali na pokoru. Jedan od njih rekao je da
je grijeh koji je brat Ivan otkrio poinio prije nego je brat Ivan doao
na svijet. Onaj kojemu se to dogodilo to je ispriao meni. I priznali
su da je istina ono to je brat Ivan za njih govorio.
Njemu bijae takoer otkriveno da su neki od njih koji bijahu
mrtvi umrli i za svijet i za vjenost, a neki samo za svijet. To mu bijae sa sigurnou potvreno. A ja sam vidio brata kojemu se moe
vjerovati da je poznavao te ljude.
LIV. poglavlje
O bratu koji je vidio duu svojega roenog brata kako je nose aneli
Poslije smrti blaenoga naeg oca Franje bijahu u Redu dvojica

roene brae, brat Humilis i brat Pacifik, koje je odlikovala udesna
svetost i savrenstvo ivota. Jedan od njih umre u Soffianu, a na
drugog, koji je boravio u nastambi na osami, za vrijeme molitve u
zabaenoj pustinjakoj kui spusti se ruka Boja: on pade u zanos
i vidje duu svojeg roenog brata kako se bez zadravanja uspinje
na nebo.
Mnogo godina kasnije brat koji je ostao na ivotu postao je lanom redovnike obitelji u Soffianu, gdje mu i roeni brat neko
bijae pokopan. Tada pak braa na traenje gospode iz Brunfortea
zamijene samostan u Soffianu za drugi, pri emu su braa odande
ponijela i ostatke tijela svete brae. Pa kad dooe do groba spomenuta brata, njegov brat roeni uzme mu kosti i opere ih u najboljem
vinu te ih poloi u bijelo platno, ne prestajui ih ljubiti uz veliku
pobonost i suze.
1440
Braa su se tomu udila gotovo s gnuanjem jer se inilo da, iako

ovaj bijae brat velike svetosti, plae kao ovjek od svijeta i previe
poputa osjeajima. Povrh toga spominjali su da kosti ostale brae
nisu manje vrijedne tovanja od ovih. On pak, ponizno im se ispriavi, ree: Brao moja predraga, ne udite se to sam s kostima
brata roenoga inio to s ostalima nisam. I neka je blagoslovljen
Bog, jer nije me, kako vi smatrate, preuzela tjelesnost. Ja sam to
uinio zato jer sam, kad se moj brat s ovog svijeta preselio k Gospodinu, tijekom molitve na mjestu samotnom i udaljenom od njega,
vidio njegovu duu kako se uspinje ravno na nebo: tako da su te
kosti svete i zasluuju raj Gospodnji. Zato inim to to vidite.
Kad su braa razabrala njegove pobone namjere, njihova pobonost silno ojaa te pohvale Boga to ini tako velike i udesne
stvari po svojim svecima.
LV. poglavlje
O bratu imunu Asikom i njegovu divnom ivotu
U vrijeme osnutka naega Reda, dok je sveti Franjo jo bio iv,

doao je u Red neki mladi iz Asiza, kojeg su prozvali brat imun.
Njega je Svevinji predusreo takvom milou blagoslova i krotkosti
(usp. Ps 21,4) te ga doveo do takva stupnja kontemplacije i duhovnog zanosa da je cijeli ivot njegov bio zrcalo svetosti. Kako sam uo
od onih koji su dugo proboravili uz njega, on je vrlo rijetko izlazio
iz svoje elije; ako bi ponekad bio s braom, uvijek bijae spreman
razgovarati o Bogu.
Nikad nije iao u kolu, nego je uvijek ivio u umi. Ipak tako
je dubokoumno i uzvieno govorio o Bogu i o ljubavi prema Kristu
blagoslovljenom da su se njegove rijei inile nadnaravnima. Tako
je jednom naveer otiao u umu na razgovor s Bogom zajedno s
bratom Jakovom iz Masse. Kako mi je brat Jakov ispriao, u preslatku razgovoru o boanskoj ljubavi protekne im cijela no, a njima se
inilo da je trajalo tek tren.
Taj brat imun uivao je takvu milinu Duha Svetog da bi, kad je
predosjeao prosvjetljenja i pohoenja Boje ljubavi, lijegao u krevet kao da eli spavati jer je tiha draest Duha Svetog zahtijevala ne
samo spokoj duha nego i tijela. Zbog toga se esto u takvim pohoenjima zanosio k Bogu i postajao potpuno neosjetljiv na podraaje
izvana. Dogodilo se naime jednom da je, dok je bio zanesen nebeskim mislima i potpuno neosjetljiv prema van, iznutra pak sav gorio
pomazan boanskim darovima, jedan je brat, da ispita je li uistinu
u stanju u kakvom se ini da jest, poloio eravicu na njegovu bosu
1441
nogu. Brat pak imun eravicu ne osjeti uope, tovie ne pretrpi

nikakvu ozljedu, iako mu je eravica na nozi bila dok se nije potpuno ugasila. Kad je ovaj sjedio za stolom s braom, prije negoli bi
uzeo tjelesnu, drugovima je nudio duhovnu hranu.
Tako se jednom, dok je govorio o Bogu, dogodi da k Bogu bude
obraen neki silno tat mladi iz San Severina, koji se, dok bijae u
svijetu, kao plemi ponaao silno razmaeno i razvratno. Njegovu je
odjeu brat imun pohranio nakon to ju je ovaj svukao i od brata
imuna primio redovniki habit. Sam pak mladi boravio je s njime
da bi ga brat imun pouavao. A na neprijatelj avao, koji pokuava omesti sve to je dobro, kao riui lav nasrnu na spomenuta
mladia i svojim zloudnim dahom to raspiruje ar podbode mu
tijelo toliko uarenim alcima putenosti da je ovaj vjerovao da je
nemogue oduprijeti se kunji. Zbog toga doe do brata imuna
i ree: Vrati mi odjeu koju sam donio iz svijeta jer ne mogu vie
podnositi muke iskuenja. Brat imun, suosjeajui s njime, ree:
Sine, sjedni malo sa mnom. I dok je brat imun mladieve ui
natapao boanskim rijeima, one su odnosile muku onog iskue
nja. Mladi je jo mnogo puta traio da se vrati u svijet, a brat imun tjerao njegovo iskuenje. Kad ga je pak jedne noi kunja pritiskala ee nego to je uobiajeno, ode do brata imuna i ree:
Bez odlaganja mi vrati moju odjeu jer vie ne mogu izdrati!
Poboni otac, silno suosjeajui sa sinom, ree: Sine, sjedni malo
sa mnom. On sav na mukama prie i sjedne pored brata imuna te
nasloni svoju glavu na njegove grudi. Brat imun, silno s njime suosjeajui, oi upravi u nebo te vrlo pobono i sa suuti prema mladiu stane se moliti. Pritom bude zanesen prema Bogu, a Bog uslia
njegove molitve. I dok se brat imun povratio iz zanosa, mladi je
bio potpuno osloboen svoje kunje, kao da je nikad nije ni osjetio.
Pritom se ar napasti pretvorio u ar Svetoga Duha: cijeli je izgarao
za Bogom jer se, budui naslonjen na vruu eravicu, dakako na
brata imuna, sav raspalio ljubavlju prema Bogu. Zbog toga je tada,
kad je uhvaen neki zloinac kojem su trebala biti iskopana oba
oka, spomenuti mladi gorei u duhu odvano pred punim vijeem
priao gradskom poglavaru i uz mnoge je suze i molitve zatraio od
njega da mu uini milost te njemu izvade oko, a da jedno ostave razbojniku. Oni pak, gledajui mladievu usplamtjelu dobrotu i ljubav
prema blinjem, potede obojicu. A ovog sam presvetog mladia
vidio vlastitim oima.
Povrh toga, spomenutog brata imuna, dok je u umi silno uivao u Gospodinu, jako je smetalo glasno graktanje i buka vrana.
U ime Gospodina Isusa zapovjedi im da vie ne dolaze onamo. I
gle uda, u sljedeih vie od pedeset godina samostan Brunforte u
fermanskoj kustodiji i njegova blia i dalja okolica nisu vidjeli ili uli
1442
takve ptice. A ja, brat Hugolin od Monte Santa Marie boravio sam
ondje tri godine i svojim se oima vrsto uvjerio u to udo, poznato
kako svjetovnjacima, tako i brai cijele spomenute kustodije.
Na hvalu Gospodina Isusa Krista! Amen.
LVI. poglavlje
Kako je brat Ivan od La Verne bio zanesen u boanski bezdan
Ve spomenuti brat Ivan od La Verne, nakon to se potpuno od

rekao prolaznih utjeha ovoga svijeta, traio je samo utjehu u Bogu.
Zbog toga se, kad su bile svetkovine, osobito one Gospodina naeg
Isusa Krista blagoslovljenoga, po boanskoj milosti napajao novim
utjehama i udesnim objavama.
Dogodilo se tako da je, kad se pribliavao blagdan Spasiteljeva
roenja, sa sigurnou iekivao utjehu po ljudskoj prirodi Krista
blagoslovljenog. Duh Sveti koji zna po volji svojoj darove rasporediti prema mjestu i vremenu, ne vodei brigu o planovima onoga koji
eli ili onoga koji tri (usp. Rim 9,16), nego o mudrosti Gospodina
milostivoga, bratu Ivanu nije pruio utjehu koju je oekivao po ovjetvu Krista blagoslovljenoga, nego mu po Kristovoj ljubavi prema
blinjem podari tako arku ljubav da mu se inilo da mu dua biva
otrgnuta iz tijela. Naime sto puta jae nego da je u pei plamtjelo je
njegovo srce i dua. Zbog tog ara bijae tjeskoban i teko disae.
Muen estokim bolovima glasno je vikao, a nije se mogao suzdrati jer je u njemu, silno ispunjenu Duhom Svetim, odvie plamtio
ljubavni ar.
Onog pak asa kad bi poeo osjeati samo ljubavni plamen, nada
u spasenje toliko ga je silno osnaivala da je vjerovao da, kad bi u
tom trenutku umro, ne bi morao prolaziti kroz istilite. Ta je ljubav
silna, uz prekide, trajala pola godine, a ar ga je drao dulje od godine, tako da mu se u nekim trenucima inilo da e izdahnuti duu.
Poslije toga doivio je bezbrojna pohoenja i utjehe, emu sam i
ja vlastitim oima mnogo puta posvjedoio, a i mnogi drugi esto su
o tomu raspravljali. Naime zbog prevelika ara i ljubavi pohoenja
nije mogao prikriti. Mnogo je puta padao u zanos preda mnom.
Jedne je noi bio uznesen do Boga u tako zadivljujuem svjetlu da
je vidio sve stvoreno u Stvoritelju, kako nebesko tako zemaljsko,
rasporeeno po pripadajuim redovima: na primjer, kako su korovi
blaenih dua ispod Boga, i raj zemaljski, i blaeno Kristovo ovjetvo. Slino su bili ureeni i nii redovi, a uoio je i osjetio da je sve
to odraavalo Stvoritelja.
Poslije ga je Bog uzdignuo iznad svega stvorenoga, tako da mu
je dua bila uznesena i upijena u dubine boanstvene svjetlosti,
1443
ukopana u moru vjenosti i boanske beskonanosti, jednom rijeju u neto to nije stvoreno, oblikovano, zamislivo, vidljivo, shvatljivo i slino, to bi ljudski um mogao shvatiti ili jezik izrei. I bijae
upijena njegova dua u to more i bezdan boanstva, i rasprena
poput kapljice vina u morskim prostranstvima. Kao to ta kapljica u sebi ne nalazi nieg drugog osim mora, tako je njegova dua
u svemu i iznad i unutra i izvana vidjela samo Boga. Tako je
osjetio tri osobe u jednome Bogu i jednoga Boga u trima osobama, i osjetio je onu vjenu ljubav koja je Sina Bojeg, zajedno s
poslunou prema Ocu, navela na to da se utjelovi. Promiljanje o
tom putu utjelovljenja i muke Sina Bojeg, te suze i elja da i sam
ponese kri dovedu ga do neopisiva svjetla, te ree da nema drugog
puta kojim bi dua mogla doi do Boga osim po Kristu koji je put,
istina i ivot (Iv 14,6).
U istom vienju bijae mu pokazano sve to je Krist uinio od
posrnua prvog ovjeka do ulaska Kristova u vjeni ivot: a on je
poglavar i prvak svih onih izabranih koji su, od poetka svijeta, bili,
jesu i koji e biti, sve do kraja koji su najavili sveti proroci.
LVII. poglavlje
Kako je brat Ivan od La Verne u hostiji vidio slavnoga Krista
Istom bratu Ivanu dogodilo se udo dostojno slave i spomena,

kako su ispriali oni koji su mu nazoili.
Kad je naime spomenuti brat Ivan boravio u Moglianu, u fermanskoj kustodiji pokrajine Marche, prvoga dana nakon osmine
svetog Lovre, odnosno u osmini Uznesenja Blaene Djevice Marije,
ustade prije zore i obilno pomazan milou od Gospodina izmoli
slubu itanja s braom. Nakon molitve poe u vrt jer je osjeao
takvo obilje neizmjerne miline i ugode to ga obuzme zbog velike
milosti kuanja u duhu rijei Gospodnjih Ovo je tijelo moje. Zato je
glasno vikao i u srcu govorio: Ovo je tijelo moje (Mt 26,26).
Usred tih rijei bude prosvijetljen Duhom Svetim, pa otvorivi
oi duha ugleda Krista blagoslovljenog s Blaenom Djevicom Marijom i mnotvom anela i svetih. Razabere one apostolske rijei,
da smo svi jedno tijelo u Kristu, a pojedinci udovi jedan drugomu
(Rim 12,5), i one, da mognete shvatiti sa svima svetima to je Duina
i irina i Visina i Dubina (Ef 3,18) te spoznati nadspoznatljivu ljubav
Kristovu (Ef 3,19), to je sve zapisano u preuzvienom Zavjetu i
ispunjava se u rijeima: Ovo je tijelo moje (Mt 26,26). Kad je svanula zora, on proet tolikom milou, izgarajui u aru duha ue u
crkvu. Mislio je da ga nitko ne uje, no neki je brat stajao na koru
1444
i sve sluao. Pa kad se tako zbog silne milosti nije mogao obuzdati,
stao je glasno klicati.
Tada zbog misnog slavlja doe do oltara, gdje je trebao zapjevati.
Milost se u njemu uvea i naraste ona ljubav. Bude mu dan neki
neizreciv doivljaj Boga, koji nije nikako mogao izraziti rijeima.
Plaei se da taj osjeaj i onaj udesan ar ne porastu toliko da bi
morao prekinuti misu nije znao to da odabere, da nastavi ili da
prieka.
Ipak, jer je ponekad znao doivjeti slian osjeaj, a Gospodin ga
je toliko primirio da zbog toga nije morao prekinuti misu. Tako se i
sad pouzdao u to da moe nastaviti. Ipak, i dalje se plaio da se ne
dogodi ono to se dogodilo, jer takvim boanskim izljevima ovjek
ne moe upravljati.
Kad je dakle doao do predslovlja Blaene Djevice, poraste tako
ono prosvjetljenje i milostiva ugoda da je, doavi do uvodnih rijei
pretvorbe, jedva vie mogao podnositi toliko slatku ugodu. Pa kad
je doao do Ovo je moje tijelo, vie puta zavapi Ovo je, ovo je (Mt
26,26), no nije mogao nastaviti. Naime osjeao je prisutnost Boga i
mnotvo anela i svetih, tako da je stao gubiti svijest od siline onoga
to je osjeao u dui. Gvardijan samostana, pritravi mu u pomo
stade pored njega, a brat s upaljenom svijeom iza. Ostali su prestraeno promatrali zajedno s mnotvom mukaraca i ena. Uz njih
su bile prisutne i neke uglednice iz pokrajine: one su sve bile prestraene i u iekivanju te su po enskoj navadi jecale.
Sam brat Ivan, gotovo otuen u preblaenu i preslatku veselju,
ne nastavi u dovrenju presvetog otajstva jer je osjeao da Gospodin Isus Krist ne ulazi u hostiju, ili, bolje reeno, da se hostija nee
pretvoriti u njega prije nego k rijeima ovo je pridoda moje tijelo.
Pa nakon to mu bude pokazan raj otajstvenoga tijela Kristova, on
ne mogae vie podnositi toliko velianstvo blaene glave, to jest
Krista, pa povie: tijelo moje (Mt 26,26)! I smjesta nestade oblik
kruha i ukae mu se Gospodin Isus Krist, Boji sin blagoslovljeni,
utjelovljen i proslavljen. Pokae mu poniznost koja ga je navela na
utjelovljenje i ini da svakodnevno dolazi u ruke sveenike. Ta je
poniznost drala brata Ivana u toliko slatku udivljenju i neizrecivoj milini da nije mogao dovriti rijei posveenja. Toliko je naime
zadivljujua poniznost i potovanje Spasitelja, Boga naega, prema
nama da se, kako brat Ivan ree, u srcu ne moe podnijeti niti rijeima opisati. Zbog toga nije mogao nastaviti.
Iz tog razloga i kad je rekao Ovo je tijelo moje (Mt 26,26), bude
udesno potresen i pade prema nazad, no pridri ga gvardijan koji
je stajao pokraj njega da ne udari o pod. Pritre druga braa i ostali
mukarci i ene koji su bili u crkvi, pa ga poput mrtvaca odnesu
u sakristiju. Tijelo mu je naime bilo hladno kao tijelo mrtvoga o-
1445
vjeka, a prsti na rukama bijahu zgreni tako snano da ih se jedva

moglo rastegnuti ili pomaknuti. Tako je kao mrtvac leao od jutra
do molitve treega asa, a sve se dogodilo ljeti.
Budui da sam ja, koji sam bio prisutan, silno elio saznati kakva
je to blagost Spasiteljeva djelovala u njegovu sluaju, gotovo odmah
im se povratio priao sam mu i zamolio ga Bojom ljubavi prema
blinjem da se udostoji ispriati mi ovo to sam upravo prepriao.
On pak, jer je u mene imao veliko povjerenje, sve mi ovo redom
ispria po milosti Bojoj. Povrh toga ree da mu se dok je govorio
rijei pretvorbe srce topilo poput sasvim omekana voska, a meso
mu se inilo kao da je bez kostiju, tako da ake i ruke gotovo da
nije mogao podignuti da napravi kri iznad hostije. Dodao je da
mu se, prije nego je postao sveenik, ukazalo da e ovako malaksati
tijekom mise, no jer je mnogo misa oditao, a nije se dogodilo ono
to mu je bilo proreeno, smatrao je da je u tomu bio prevaren. No
gotovo pedeset dana prije Uznesenja Blaene Djevice, kad se ovo
odigralo, opet mu bude pokazano to e mu se dogoditi oko Uznesenja, ali on bijae zaboravio na to obeanje.
LVIII. poglavlje
O bratu Ivanu iz Penne i njegovu aneoskom razgovoru
Dok je brat Ivan iz Penne, jedna od zvijezda vodilja pokrajine

Marche, bio svjetovnjak djeake dobi, neki ga prekrasan djeak
nou dozove i ree: Ivane, poi do svetog Stjepana, gdje e propovijedati jedan od moje brae. Ja sam ga poslao, zato obrati pozornost na njegove rijei i vjeruj u njegovo uenje. Tebe pak eka veliko
putovanje, nakon kojeg e doi k meni.
On smjesta ustane i u dui osjeti udesnu promjenu. Otiavi do
spomenuta mjesta zatekne ondje silno mnotvo mukaraca i ena
koji su se iz raznih zemalja okupili da posluaju rije Gospodnju.
Onaj pak koji je trebao propovijedati zvao se brat Filip: on ustavi
odri propovijed, ne nauenim rijeima ovjeje mudrosti, nego na
ukom Duha (usp. 1 Kor 2,4.13) Kristova, navjeujui kraljevstvo
Boje. Bijae taj brat jedan od prve brae koji su doli u Ankonsku marku, a dotad su u njoj samostani bili jo malobrojni. Nakon
propovijedi spomenuti brat Ivan ode do brata Filipa i ree: Oe,
ako nema nita protiv da me primi u Red, rado bih inio pokoru i
sluio Gospodinu Isusu Kristu blagoslovljenom. Onaj pak, budui da je bio svet i prosvijetljen ovjek, spozna mladievu udesnu
nevinost i spremnost volje pa mu ree: Doi na odreeni dan do
mene u Recanati i uinit u da bude primljen. Ondje se naime
tada trebao odrati kapitul.
1446
Mladi pak, jer ga je krasila najvea istoa, pomisli u sebi i ree:

Bit e da je to ono veliko putovanje koje mi je bilo objavljeno, na
koje moram krenuti da bih poslije otiao u nebo. Ode dakle i odmah bude primljen u Red te povjeruje da e otii k Bogu. A provincijal na kapitulu ree: Tko god bi elio poi u pokrajinu Provansu,
ja u ga poslati radi zasluge svete poslunosti. Kad brat Ivan to
uje, poeli ii jer u sebi pomisli da je moda ovo to veliko putovanje koje mora poduzeti. No stid ga je spreavao da to ikome kae.
Pouzdajui se u brata Filipa koji se zauzeo za njegovo primanje u
Red ode do njega i ree: Molim te, oe, da mi osigura tu milost da
mogu otii boraviti u pokrajini Provansi.
U ono su vrijeme braa eljela odlaziti u strane pokrajine da
budu putnici i pridolice (usp. 1 Pt 2,11) na ovom svijetu i sugraani
svetih i ukuani Boji (usp. Ef 2,19) na nebu. Brat Filip, uoavajui
njegovu istou i svetu namjeru, priskrbi mu doputenje za odlazak
u spomenutu pokrajinu. I ostade u toj pokrajini dvadeset i pet godina, ivei uzorno i u najveoj svetosti, uz svakodnevnu nadu da e
mu se ispuniti obeanje. No iako ga je krasila velika estitost i iako
je dostigao vrhunsku svetost te bio drag i obljubljen u cijeloj onoj
pokrajini, kako kod brae tako i kod svjetovnjaka, ipak nikako nije
mogao doekati da mu se elja ispuni.
Jednoga dana, dok se molio i lio suze pred Gospodinom to mu
se njegov boravak na zemlji, kako mu se inilo, previe oduio (usp.
Ps 120,5), gle, ukae mu se Krist blagoslovljeni. Ugledavi ga dua
mu se rastopi, a Krist mu ree: Sine, trai od mene to god eli!.
On odgovori: Gospode moj, ne znam to bih rekao jer elim samo
tebe. No ovo te jedino molim da mi se smiluje i otpusti mi sve
moje grijehe i da mi milost da te opet ugledam kad za to osjetim
veliku potrebu. A Gospodin mu ree: Usliana ti je molitva (usp.
Dj 10,31). I nestade mu iz vida, a on osta potpuno osnaen u
Gospodinu.
Naposljetku, braa iz Marche, kad se o njemu proirio glas, urede s generalom Reda da ga se vrati u Marchu. Kad je doznao to
se od njegove poslunosti zahtijeva, pomisli u sebi i ree: Ovo je
veliko putovanje, na ijem u svretku otii k Bogu.
Kad se vratio u pokrajinu, nitko ga od njegovih roaka nije prepoznao. On je pak iz dana u dan ekao da mu se Bog smiluje i da
mu se dano obeanje ispuni. No njegovo je putovanje bilo odgoeno: naime poslije povratka u Marchu dobro poivi trideset godina
i u to vrijeme obnaae dunost gvardijana. Bog je po njemu inio
mnoga udesa, a imao je, izmeu ostalih darova, i dar proricanja.
Naime jednom je, dok je bio odsutan iz samostana, jednog njegova novaka zloduh stao nagovarati da istupi iz Reda. Ovaj popusti
pred napasnikom pod uvjetom da iz samostana ode im se brat Ivan
1447
vrati. Kad se pak brat Ivan vratio, smjesta k sebi dozove spomenutog novaka i ree mu: Sine, posluaj me, elim da se najprije
ispovjedi. A kad je odlazio, ree mu brat Ivan: Sine, posluaj me
najprije. I tada mu ispria sve o njegovoj napasti. I ree: Jer si me
ekao i nisi elio otii bez mojeg blagoslova, Bog ti je udijelio ovu
milost da nikad ne izae iz Reda te da u tom Redu uz Boji blagoslov i umre. I tada spomenuti novak bude osnaen u dobroj volji
i postade sveti brat. Sve prije spomenuto meni Hugolinu ispriao je
sam brat Ivan.
Bijae pak brat Ivan uvijek miran i tih, i rijetko spreman na razgovor. No bijae i ovjek silno sklon molitvi i pobonosti, te je jedini
koji se nakon slube itanja nikad nije vraao u eliju. Dok je jedne
noi nakon slube itanja bio uronjen u molitvu, ukae mu se aneo
Gospodnji koji mu ree: Brate Ivane, tvoje putovanje iji kraj ve
dugo iekuje dovreno je. Zato ti navijetam u ime Boje da zatrai koju god milost eli: k tomu izaberi eli li jedan dan u istilitu
ili sedam (usp. 2 Sam 24,12.13) dana muenja na ovom svijetu.
On izabere sedam dana muenja, pa odmah bude satrt mnogim
bolestima: spopade ga groznica, kostobolja u rukama i nogama, bolovi u trbuhu i crijevima te mnoge druge bolesti. No to je jo gore
od ovoga, neki zao duh stajao mu je pred licem i drao velik komad
papira na kojem su bile popisane sve njegove mane i grijesi. On
mu govorae: Osuen si na pakao zbog ovih zala koja si poinio
milju, rijeju i djelom. I sam bolesnik zaboravi na sve dobro koje
bijae uinio te se ne mogae sjetiti je li ikad bio u Redu i je li u
Redu sada, ve se osjeao osuenim na pakao, kako mu je govorio
onaj zao duh. Zato je, kad ga se pitalo kako se osjea, odgovarao:
Loe, jer sam osuen!
Kad su braa to doula, poalju po starog brata Mateja iz Monte
Rubiana, ovjeka velike svetosti, jer je on iskreno volio brata Ivana.
On do njega doe sedmoga dana njegova muenja i, pozdravivi
ga, ree: Kako si, predragi? Ovaj odgovori: Loe, jer sam osuen! Brat Matej ree na to bratu Ivanu: Zar se ne sjea da si se
esto meni ispovijedao i da sam te u potpunosti odrijeio grijeha?
Zar ne pamti da si mnoga ljeta u Redu sluio Gospodinu? Osim
toga zar se ne sjea da Boje milosre nadilazi sve grijehe svijeta i
da Krist, Spasitelj na blagoslovljeni, za nas plaa neizmjernu cijenu? Zato budi uvjeren da nee biti osuen na pakao, nego da e
biti spaen.
I tada, jer je isteklo vrijeme ienja, napusti ga kunja i doe
blagoslov. Tada razdragano ree: Brate Mateju, budui da si umoran i vrijeme je za odmor, molim te da ode na poinak. Pa kad je
ostao sam s posluiteljem, bratu Ivanu ukae se, gle, Krist u silnoj
svjetlosti i opojnu mirisu, kao to je i obeao da e mu se opet uka-
1448
zati u prikladan as. A on, zahvaljujui mu, rukama obujmi njegovu

glavu koju je uvijek volio i uvijek elio te, kao odabrani lan, bude
vjeno ujedinjen s Gospodinom svojim Isusom Kristom. Tako raz
veseljen i utjeen ode k Gospodinu, a tijelo mu poiva u samostanu
Penna San Giovanni.
LIX. poglavlje
Kako se Blaena Djevica ukazala
nekom bolesnom bratu u samostanu Soffiano
U Ankonskoj marki, u zabaenom mjestu zvanom Soffiano, ivio je davno manji brat ijeg se imena ne sjeam. Njega je krasila
tako udesna svetost i milost da se inilo da je sav boanstven; a i
jest esto bio u boanskom zanosu. Kad je jednom bio sav udubljen
i uznesen k Bogu posjedovao je naime jedinstvenu milost kontemplacije skupile su se razne ptice i potpuno pitomo sjedei na
njegovoj glavi, ramenima i rukama udesno lijepo zapjevale.
Kad bi se on trgnuo iz kontemplacije, bio bi toliko duhom raz
dragan da se inilo da je rije o ovjeku odnosno anelu s drugoga
svijeta: naime lice mu je tada udesno sjalo od drugovanja i razgovora s Bogom, to bi zapanjujue zadivilo one koji su ga promatrali.
Uvijek je ivio kao pustinjak i vrlo je rijetko razgovarao: kad bi ga
netko neto upitao, odgovarao bi kao da je aneo Gospodnji. Bijae
ljubazan prema svima, a rijei mu bijahu uvijek proete boanskim
dahom. Ni danju ni nou nije prestajao s boanskom molitvom i
kontemplacijom, niti je svoj nepobjedivi duh odmarao od razmi
ljanja o vjenoj svjetlosti, Kristu. Zato su ga braa, zbog boanske
milosti koja je u njemu sjajila, iskreno tovala kao drugog Mojsija. U
takvoj hvale vrijednoj pobonosti u kojoj je vrue ustrajao doe on
do kraja svojeg krepou ureena i neba dostojnoga ivota.
Pa dok je bio na smrt bolestan, tako da nije mogao uzimati hranu
niti ikakav tjelesni lijek, pouzdajui se samo u Isusa Krista blagoslovljenoga, to jest kruh ivotvorni koji silazi s neba (usp. Iv 6,33) i
sve obnavlja samom rijeju svojom, zasluio je po blagosti Bojoj da
ga udesno utjei Blaena Djevica Marija.
Tako kad je jednog dana sam leao i sav se predao pripremama
za smrt, gle, ukae mu se slavna Gospa, preblaena Majka Kristova
s velikim mnotvom anela i svetih djevica. Bolesnikovu krevetu
prila je u udesnoj svjetlosti, a kad je on opazi, utjeen i razveseljen
u duhu i tijelu zamoli Kraljicu milosra da kod svojeg Sina izmoli da
ga, zaslugom Majke, oslobodi iz mrane tamnice tijela. I dok je lio
suze molei je, Blaena ga Djevica dozove imenom i odgovori rije-
1449
ima: Ne plai se, sine (usp. Tob 4,23) jer usliana ti je molitva (usp.
Dj 10,31). Vidjela sam tvoje suze, no dola sam do tebe da te malo
ohrabrim prije nego ode.
A dole su s preblaenom Djevicom tri svete djevice, u rukama
nosei tri posudice pripravka takva mirisa i okusa koji se teko rijeima mogu opisati. Blaena Djevica uzme jednu posudicu, otvori je
i smjesta se sve ispuni mirisom. Uzevi liicu svojim slavnim rukama najprije bolesniku prui jednu mrvicu nebeskog pripravka. Kad
ga okusi, osjeti takvu milost i slast da mu se inilo da mu dua ne
moe ostati u tijelu. I ree Blaenoj Djevici: Nemoj vie, preslatka majko i Gospo blagoslovljena, ne vie, lijenice blagoslovljena,
spasiteljice roda ljudskoga: nemoj vie jer ne mogu vie podnijeti
toliku slast!
Predobra majka i najdobrohotnija tjeiteljica ohrabri bolesnika i
vie mu puta prui pripravka iz one prve posudice, sve dok je nije
itavu ispraznila. Nakon toga Blaena Djevica uzme drugu posudicu: kad bolesnik to opazi, ree joj: Preblaena Majko Boja, ako se
moja dua gotovo itava rastopila (usp. Pj 5,6) na miris i slast prvoga
pripravka, kako u podnijeti drugi? Molim te, blagoslovljena za ime
svih svetih i anela, nemoj mi vie davati! Njemu odgovori Majka i
Blaena Djevica: Sine, kuaj malo od ovog drugoga.
Uzme tako i dade mu malo od drugog uz rijei: Ima ga upravo
onoliko koliko ti je dovoljno. Budi hrabar, sine, jer brzo u doi povesti te u kraljevstvo Sina mojega, za im si uvijek eznuo i oduvijek
elio. Pozdravi ga i nestade mu iz vida. On pak ostade u takvoj slasti duha zbog onog pripravka iz rajske ljekarne koji je primio iz ruku
preblaene Marije Djevice da je cijeli bio iznutra obasjan svjetlou
i oi njegova duha progledaju u toliku sjaju boanskoga svjetla tako
da je jasno u knjizi vjenoga ivota (usp. Fil 4,3; Otk 13,8) vidio sve
one koji su trebali biti spaeni sve do sudnjega dana. Tolika sladost
pripravka zasiti ga i oporavi ta bijae to nebeski, a ne zemaljski lijek da je mnoge dane ostao pri snazi bez tjelesne hrane. Na zadnji
dan ivota razgovarao je i veselio se s braom te se uz veliku radost
i slavlje duha i tijela preseli kod Gospodina.
Na hvalu i slavu Gospodina naega Isusa Krista! Amen.
LX. poglavlje
O vienju brata Leona koje je bilo objavljeno svetom Franji
Dok je sveti Franjo jednom bio teko bolestan, uz veliku pobonost i mar sluio ga je brat Leon. Kad se pak jednom prilikom brat
Leon molitvi predao u blizini svetog Franje, padne u zanos koji ga
odnese do neke presilne rijeke iroka korita i brza toka.
1450
Kad ondje ugleda ljude kako je prelaze, opazi i neku brau kako
se natovareni spremaju zagaziti u vodu. Njih snana matica rijeke
odmah obori i prodrljivo ih povue pod vodu. Neki bi doli do
treine i utopili se, neki do polovice, neki ak do kraja, no svi bi se
zbog tekih kovega koje su nosili dodue na razliitim dijelovima rijeke jer im je teret bio razliite teine nali pod povrinom
i potpuno bespomono pogibali na vrlo okrutan nain. Brat Leon,
gledajui toliku pogibelj, saali se nad njima: iznenada se pojave
braa bez ikakva tereta i kovega, na kojima sijae jedino presveto
siromatvo. Oni su uli u rijeku i preli je neozlijeeni.
Sveti pak Franjo, po Duhu Svetom osjeajui da je brat Leon
imao vienje, pozove ga nakon to se ovaj povratio i ree mu: Reci
mi to si vidio. I ovaj ispria redom sve to je vidio. Njemu e sveti
Franjo: Istina je to to si vidio. Naime rijeka je ovaj svijet, braa
koja se utapaju u rijeci oni su koji ne slijede evanelje i svojevoljno siromatvo: oni pak koji su preli bez pogibelji to su braa koja
imaju duh Boji, koji ne ele i ne posjeduju nita zemaljsko i nita
tjelesno, nego su zadovoljni ako imaju hranu i odjeu (usp. 1 Tim
6,8). Slijedei Krista na kriu razgoliena svakodnevno s lakoom
podnose teret njegova kria i ugodan jaram poslunosti. Zato lako i
bez pogibelji prelaze iz svijeta u vjenost.
LXI. poglavlje
Kako je blaeni Franjo obratio nekog plemia
Kad je tovani i divljenja dostojni otac sveti Franjo jednom doao

na konak nekom monom plemiu, bijae primljen zajedno sa svojim drugom uz toliku pobonost i obilatu udvornost da je izgledalo
da je spomenuti plemi ugostio anele. Njegova gostoljubivost pobudi u svetog Franje veliko potovanje.
Naime spomenuti gospodin svetog Franju na kunom pragu primi uz prijateljski zagrljaj i poljubac mira. Nakon to su uli, opere
mu noge, obrie ih i ponizno poljubi, naloi veliku vatru te pripravi
obilnu trpezu punu svakojakih jela; dok su jeli, sluio ih je ozarena
lica. Nakon jela ree onaj gospodin svetom Franji i njegovu drugu:
Evo, oe, sebe i svoju imovinu stavljam vam na raspolaganje. Kad
god trebate haljine i ogrtae, kupite ih, a ja u platiti. Znajte da
sam spreman pomoi vam u svim vaim potrebama, jer mene je blagoslovljeni Bog obilno i izdano nadario svime potrebnim. Zato za
njegovu ljubav rado dajem novac siromanima i potrebitima.
Zbog toga je sveti Franjo, vidjevi to je ovaj obilato pripravio i
uvi to je jo obilatije ponudio, njega toliko zavolio da je, kad je
1451
ovaj otiao, rekao svojem drugu: Uistinu je ovo ovjek dobar za

nau drubu: toliko je zahvalan Bogu, toliko prijateljski raspoloen
prema blinjemu, toliko dareljiv prema siromasima i toliko usluan i udvoran prema gostima. Uslunost je naime, predragi brate,
jedna od osobina Boga, koji svoje Sunce i svoju kiu i sve ostalo iz
uslunosti dodjeljuje i pravednima i nepravednima. Uslunost je sestra ljubavi prema blinjem, ona iskorjenjuje mrnju i uva ljubav. I
budui da sam u ovom dobrom ovjeku prepoznao toliku boansku
vrlinu, rado bih ga zato imao za druga. Stoga elim da se jedan dan
vratimo do njega ne bi li mu moda Bog dotaknuo srce pa poeli
zajedno s nama sluiti Svevinjem. Zamolit emo Gospodina Boga
da mu u srce usadi ovu elju i dade mu milost da to i izvri!
I zaudo, nakon nekoliko dana Bog ispuni elju srca blaenog
Franje, ne odbi molitve usana njegovih (usp. Ps 21,3). Naime nakon
molitve za nekoliko dana sveti Franjo ree svojem drugu: Poimo,
predragi, k uslunom gospodaru jer se pouzdavam u Gospodinu da
e zbog uslunosti ovaj sebe ponuditi za druga. Krenu tako na put
i priblie se domu spomenuta ovjeka.
Blaeni pak Franjo, prije nego to mu prie, ree drugu: Priekaj me, brate, jer elim najprije zamoliti Boga da plodonosnim uini
na put (usp. Ps 68,20), da se Krist zbog svoje presvete muke udostoji nama neznatnima i slabima svojom kreposnom milou udijeliti nam ovaj odlian plijen koji elimo uzeti od svijeta.
I preda se sveti Franjo molitvi na nekom mjestu gdje ga je spomenuti usluni gospodar mogao jasno vidjeti. Krist pak odredi da,
kad je gospodar tamo pogledao, ugleda svetog Franju kako silno
pobono moli u boanskoj prisutnosti Kristovoj i kako Krist blagoslovljeni obasjan silnom svjetlou stoji premilostivo pred Franjom.
U toj se boanskoj prisutnosti i sjaju sveti Franjo tijelom i duhom
uzdigao visoko iznad zemlje.
Kad je spomenuti gospodar sve to jasno vidio, smjesta se spusti
na njega spasonosna ruka Gospodnja (usp. Ez 1,3) pa tijelom napusti
palau, a duom prezre svijet i uzavrela duha pojuri k blaenom
Franji. Pa kad je doao do njega, zatekne ga kako na zemlji moli
u najveoj pobonosti. Tada se i spomenuti plemi na slian nain
smjesta preda molitvi te ga usrdno zamoli da se udostoji primiti ga
da s njime zajedno ini pokoru.
Sveti Franjo vidje i u da ovaj trai sve to je sam elio. Opazi i da
je ovu tako udesnu preobrazbu uinila desnica Boja (usp. Ps 77,11;
118,16) pa ustane radosna duha, potri mu u poboni zagrljaj i poljupce, hvalei Svevinjega i zahvaljujui mu jer je takva vojnika pridruio njegovoj vojsci. U meuvremenu je taj ovjek govorio: Sveti oe, to zapovijeda da inim? Evo, po tvojoj zapovijedi dajem
sve siromanima i spreman sam, rastereen od vremenitih stvari,
1452
s tobom poi za Kristom! I tako je zaslugom i molitvama svetoga

Franje taj ovjek ostavio sve i postao manji brat tako savrena ivota
i estita ponaanja da je pokorom zasluio hvalevrijedan kraj.
Na hvalu Gospodina naega Isusa Krista! Amen.
LXII. poglavlje
Kako je svetom Franji bilo objavljeno
da brat Ilija mora otpasti od Reda
Jednom brat Franjo i brat Ilija zastanu kod neke obitelji i sv.
Franji ondje bude otkriveno da je spomenuti brat Ilija osuen i da
mora otpasti od Reda i umrijeti izvan njega; zbog toga sv. Franjo
pone osjeati veliku odbojnost prema bratu Iliji tako da vie nije
htio s njim govoriti ni s njim se druiti; a ako bi se ponekad dogodilo da brat Ilija upravi put prema njemu, on bi se smjesta okretao
na drugu stranu. Kad se to dogodilo vie puta, brat Ilija opazi da
sv. Franjo prema njemu gaji nekakvu odbojnost; zato se jedan dan
priblii sv. Franji i kad je ovaj htio pobjei, zadri ga briljivo, ali
odluno i smjesta upita neka mu izvoli objasniti uzrok zbog kojeg
izbjegava njegovo drutvo i razgovor s njime. Ree mu sv. Franjo:
Zbog toga to mi je objavljeno da zbog svog grijeha mora otpasti
od Reda i izvan Reda i umrijeti; a k tome mi je Gospodin otkrio i
da si osuen!
Brat Ilija odgovori: Potovani oe, zaklinjem te ljubavlju Isusa
Krista da me ne odbacuje zbog toga; nego, kao dobar pastir potrai, Kristovim primjerom, svoju ovcu koja propada; i izlij Gospodinu
za me svoje svete molitve da, ako se moe dogoditi, povue osudu
na prokletstvo; jer pisano je da Bog zna promijeniti osudu ako ovjek popravi svoj prijestup. Ja se pak toliko pouzdajem u tvoje molitve da bih, sve i da leim u paklu, a vjerovao da se ti za mene moli,
osjeao nekakvo olakanje. Zato te opet molim da mene grenika
preporui Gospodinu, da me ne zaboravi na kraju; nego da se, kad
doe kraj mog ivota, on koji je doao spasiti grenike udostoji primiti i mene u svoje milosre. I to je brat Ilija govorio s velikom
pobonou i uz obilne suze.
Sveti pak Franjo, potaknut oinskim smilovanjem i dubokom
pobonou, obea da e se moliti za njega; i kad je izlijevao molitve
za njega, osjeti da ga je Gospodin uo i povukao osudu i da brat Ilija
nee biti osuen, ali da e zasigurno otpasti od Reda i skonati ivot
izvan njega.
I tako se i dogodilo. Naime kad se kralj Sicilije Friedrich pobunio protiv Crkve, a papa ga zbog toga izopio sa svim njegovim pomonicima i savjetnicima, spomenuti kralj pozove brata Iliju kojeg
1453
su drali za jednog od veih mudraca na svijetu. I on poe k njemu

i posta pobunjenik protiv Crkve i otpadnik iz Reda; zbog toga je
papa izopio i bio je lien habita svog reda.
I dok je bio izopenik, teko se razboli. Kad je za tu bolest uo
neki njegov brat laik, koji je ostao u spomenutom Redu i bio dobrog ivota i asnog i pohvalnog vladanja, poe ga posjetiti; i izmeu ostalog mu ree i ovo: Predragi brate, veoma mi je ao to
si izopen i to e bez habita umrijeti izvan svog Reda. Ako li vidi put kojim bih te oslobodio tolike opasnosti, rado bih za tebe
poduzeo svaki napor. Brat Ilija mu ree: Moj predragi brate, ne
vidim drugoga puta nego da poe kod pape; i zamoli ga da me u
ime Kristove ljubavi i blaenog Franje, njegova znakonoe, na ije
sam opomene ostavio svijet razrijei izopenja i vrati u redovniki
habit. Odgovori mu brat: Rado u se potruditi za tvoj spas budem li mogao postii tu milost. I krene iz kraljevstva Sicilije k papi
i ponizno za ljubav Kristovu i blaenog Franje zatrai spomenutu
milost. I dogodi se da, kako je dodijelila boanska milost i uz nagovor sv. Franje, gospodin papa dopusti spomenutom brat da, nae li
brata Iliju ivog, osobno ga odrijei izopenja i vrati u habit.
Spomenuti brat izae iz kurije i brzo pohiti prema kraljevstvu
Sicilije da razrijei brata Iliju, kako je gore reeno; i boanskom
pomou i uz zagovor sv. Franje spomenuti brat, koji je brata Iliju
ostavio gotovo na samrti, nae ga ivog. I primivi papino odrjeenje i kad mu bi vraen habit, preseli se ka Gospodinu. Vjeruje se da
mu se ovo dobroinstvo na kraju dogodilo po zaslugama sv. Franje,
zbog ijih se molitava i sam brat Ilija toliko uzradovao.
LXIII. poglavlje
Kako su brat Petar i brat Konrad bili dvije presjajne zvijezde
Dok su asni veenik Boji brat Petar iz Monticella i brat Konrad

iz Offide, ovjek sveta ivota pred Bogom i ljudima, njih dvojica kao
dvije presjajne zvijezde provincije Marche, nebeski ljudi i zemaljski
aneli, zajedno boravili u ankonskoj kustodiji, valjda u mjestu Foranu, koje su silno zavoljeli zbog ljubavi koja ih je po Duhu Svetom
ondje povezala tako da su se doimali kao jedna dua i dogovorili su
se da koju god utjehu jednom od njih udjeli Boje milosre, u ime
Boje ljubavi jedan e drugom nju otkriti.
I poto su uvrstili ovaj dogovor, kad je spomenuti brat Petar
jednog dana prepobono meditirao o Kristovoj muci, kako su s njim
raspetim na kriu ostali samo njegova preblaena Majka i najdrai
uenik Ivan i kako je jo i blaeni otac na Franjo raspet stajao pred
1454
Raspetim, iz pobone znatielje elio je znati kome je od njih bilo

najbolnije: Majci koja ga je rodila ili ljubljenom ueniku koji je poivao na njegovim grudima ili prepobonom Franji koji je s Raspetim
bio razapet?
I dok se u obilnim suzama nalazio u ovom svetom i pobonom
razmatranju, gle, ukau mu se Blaena Majka Boja, Djevica Marija
i blaeni Ivan Evanelist i blaeni otac na Franjo, odjeveni u presjajna odijela blaene slave; a blaeni Franjo se doimao odjevenim u
sjajnije odijelo negoli blaeni Ivan.
I pribliie se bratu Petru koji se veoma uplaio, pa mu blaeni
Ivan, hrabrei ga ree: Ne boj se, predragi brate u Gospodinu,
jer, gle, dolazimo te utjeiti i izjasniti se o tvojoj dvojbi. Dakle znaj
da premda smo Majka i ja vie od svih trpjeli zbog Kristove muke,
budui da je poslije nas vie od svih trpio blaeni Franjo, zbog toga
njega vidi u tolikoj slavi. Odgovori brat Petar: Presveti Kristov
apostole, a zbog ega odjea blaenog Franje izgleda sjajnija od
tvoje? Ree mu blaeni Ivan: Zbog toga to je, dok je boravio
na zemlji za ljubav Krista nosio bjedniju odjeu nego ja. I to rekavi prui bratu Petru nekakvu sjajnu odjeu, to ju je drao u
rukama i kaza mu: Primi ovo odijelo jer sam ga tebi donio da ti
ga predam.
Kad je htio tom odjeom odjenuti brata Petra, on zauen i ruei se od udivljenja naime ovako neto nije vidio ni u snu ni na javi
zapoe vikati: Brate Konrade, predragi brate Konrade, pouri,
potri i vidi divote! Dok je to govorio, sveto vienje nestane. I
nakon toga doe sveti Konrad, kojemu je sve redom ispripovijedao;
to ih obojicu utjei pa dadnu Bogu hvalu.
LXIV. poglavlje
Kako je Bog bratu Jakovu iz Masse otvorio vrata svojih tajni
Bratu Jakovu iz Masse Bog je otvorio vrata svojih tajni. Brat Egidije iz Asiza i Marko iz Montina nisu upoznali niti mislili da na svijetu ima itko vei od njega, a s njima su se slagali i brat Juniper i brat
Lucido, a njega sam se trudio i ja vidjeti dok me vodio brat Ivan,
drug spomenutog brata Egidija. Taj mi brat Ivan, kad sam ga upitao o nekim pitanjima duhovne izgradnje, ree: eli li se izuiti u
duhovnim stvarima, pouri razgovarati s bratom Jakovom iz Masse;
jer je i brat Egidije elio da ga on prosvijetli te njegovim propovijedima ne moe nita ni dodati ni oduzeti; naime njegov um prelazi
k tajnama i njegove rijei rijei su samoga Duha Svetoga; ne postoji
ovjek na zemlji kojeg bih toliko elio vidjeti.
1455
Taj brat Jakov, negdje je oko poetka slube brata Ivana Parmskog, tri dana ostao potpuno zanesen tako da su braa poela sumnjati da je mrtav. Njemu je bilo dano znanje i razumijevanje spisa i
spoznavanje buduih dogaaja.
Njega ja upitao: Ako je istina to sam uo o tebi, nemoj kriti
od mene. uo sam naime da ti je u ono vrijeme kada si tri dana
leao kao mrtav Bog izmeu ostalog pokazao to e se dogoditi
u Redu. Naime brat Matej, tada provincijalni ministar provincije
Marche, nakon te obuzetosti pozvao ga je k sebi i pod poslunost
mu zapovjedio da mu otkrije ono to je vidio. Brat Matej je bio
mu udesne blagosti, svetosti i jednostavnosti; i esto je u svojim
razgovorima govorio brai: Poznajem brata kojem je Bog otkrio
sve to e se dogoditi u Redu i uda i tajne za koje, kad bi ih se
izreklo, ne bih rekao da ih se moe shvatiti, nego ih se jedva moe
povjerovati.
Taj brat Jakov izmeu ostalog mi je objelodanio i rekao neto
veoma zauujue: naime nakon mnogo toga to mu je bilo pokazano o stanju vojujue Crkve vidio je neko prekrasno i visoko stablo,
iji je korijen bio od zlata, deblo s granama od srebra, a lie od
pozlaena srebra. Plodovi drveta bili su ljudi, i to sve manja braa.
Broj prvih grana bio je ureen prema broju provincija, a svaka grana
imala je toliko plodova koliko je u toj provinciji bilo brae. I tako
je znao broj brae cijelog Reda i pojedinih provincija, kao i njihova
imena, lica, dob, svojstva, dunosti, poloaj, dostojanstva, grijehe i
milosti. I vidio je brata Ivana Parmskog kako stoji na kraju grane u
sredini ovog drveta, a na krajevima grana koje su se nalazile uokolo
srednje grane stajali su upravitelji pojedinih provincija.
Poslije ovoga vidio je kako je Krist sjedei na veoma velikom i
sjajnom prijestolju poslao sv. Franju s dvojicom anela; i dao mu
je kale pun duhom ivota i rekao mu: Poi i posjeti svoju brau i
napoji ih kaleom ivotnog duha (usp. Otk 11,11); jer duh sotonin
ustat e i nasrnuti na njih i mnogi e od njih pasti i nee se dii.
I doe sv. Franjo posluiti brai duh ivota kako mu je bilo zapovjeeno. Zapone od brata Ivana i da mu kale pun duha ivota; on
primi kale iz ruku sv. Franje te urno i pobono sve ispije; i kad je
popio, pone svijetliti poput Sunca. I poslije njega redom je svima
predavao kale duha ivota; a bilo je veoma malo onih koji su ga uz
duno potovanje primili i cijelog ispili.
Ti malobrojni koji su ga pobono itava ispili svi su odjenuli Sunevu svjetlost; a oni koji su ga cijeloga prolili, pretvarani su u tminu;
i postajali su mrani, runi i gnjusni, zastraujui i slini demonima.
Poneki su pak dijelom ispili, a dijelom prolili; i po tome koliko je
svaki od njih popio ili prolio od duha ivota koji mu je sv. Franjo
predao u kaleu u istoj mjeri bi odijevao ili svjetlo ili tminu.
1456
Iznad svih koji su se nalazili na stablu svjetlou se isticao brat

Ivan koji je, cijeli okrenut neprestanom dubokom razmatranju istinskog svjetla, razabrao vrtlog oluje koja se podizala protiv stabla; i
udaljivi se s krajnjeg vrha one grane na kojoj je stajao, mimoiavi
sve grane, sklonio se na vre mjesto na deblu drveta. I dok je sav
u bdijenju pazio sam na sebe, brat Bonaventura, koji se popeo na
mjesto odakle se ovaj spustio i koji je dio danog mu kalea ispio, a
dio prolio, dobije eljezne nokte, otre kao britva. Naglo se pomiui sa svog mjesta, elio je nasrnuti na brata Ivana. Brat Ivan to je
vidio i zavapio Gospodinu; i Krist na njegov vapaj pozva sv. Franju
i da mu najotriji kamen, koji nazivaju kremenom, i zapovjedi mu:
Poi i ivim kamenom isijeci nokte brata Bonaventure kojima eli
rastrgati brata Ivana, tako da ga ne moe ozlijediti. I sv. Franjo
doe i odsijee bratu Bonaventuri eljezne nokte; a brat Ivan, blistajui poput Sunca, stade na svoje mjesto.
Nakon toga podigne se straan vihor i navali na drvo; i braa
su padala s njega; i oni koji su izlili sav duh ivota prvi su padali sa
stabla. Brat Ivan i oni koji su posve ispili duh ivota boanskom snagom podruje ivota, svjetlosti i sjaja; one potamnjene koji su padali
sluge tmine odnesu u mjesta tmine i bijede.
Onaj koji je imao vienje u potankosti je razaznavao to je vidio,
tako da je jasno razabirao i dobro zapamtio imena, osobe, krajeve,
dobi i dunosti obiju strana, i one svjetla i one tmine. Onaj vihor
i divlja, ali pravedno doputena oluja trajali su dok se stablo nije
iupano iz korijena oborilo na zemlju i dok ga vihor nije slomio i
umanjio, a oluja ga raznijela na sve etiri strane.
Kad su pak vihor i oluja minuli, iz zlatnog korijena propupa biljka, sva od zlata, koja je raala cvjetove, lie i plodove od zlata. O
njegovoj irini, dubini, visini, mirisu, ljepoti i vrlini bolje je utjeti
negoli govoriti.
Ipak nisam htio ispustiti ovo to je onaj vidjelac rekao, jer je
mojim uima bilo vrijedno spomena: Naime nee biti slian nain
obnove institucije, nego veoma razliit: jer djelovanje Kristova duha
bez vodia izabrat e neobrazovane djeake, jednostavne, odbaene i prezrene osobe, i bez primjera i uitelja birat e protiv uenja i
obiaja onih koji pouavaju, a ispunit e ih svetim strahom i najiom Kristovom ljubavlju. I kad se vie takvih umnoi na razliitim
mjestima, tada e im poslati pastira i vou, potpuno boanskog,
potpuno svetog, nevinog i slinog Kristu.
1457
Dodatak
LXV. poglavlje
Neko udo o ranama blaenog Franje
koje se dogodilo u nekom
samostanu Reda propovjednika
Koliko su one udesne rane sv. oca Franje bile dostojne aenja,
vidljivo je po jednom znaajnom udu koje se dogodilo u nekom
samostanu Reda propovjednika. Naime u tom samostanu nalazio
se i neki brat propovjednik koji je toliko iz sveg srca mrzio blaenog
Franju da nije mogao ni vidjeti na slici, niti uti rije, niti u srcu vjerovati da je on oznaen svetim Kristovim ranama. Dakle kad se spomenuti brat iz prekoalpskih krajeva naao u spomenutom samostanu, u ijoj je blagavaonici bio naslikan sv. Franjo sa svetim ranama,
potaknut nevjerom i mrnjom potajno se priblii i noiem izbrie
svete rane sa slike svetog oca, tako da se nita nije primijetilo.
No sljedeeg dana, kad je isti brat sjeo za stol, obazre se na lik
sv. Franje i ugleda po mjestima gdje ih je obrisao rane, svjeije nego
prethodne. Rasren, mislio je da ih nije paljivo obrisao; i ekajui
as kad nitko nije bio nazoan, jer tko ini zlo, mrzi svjetlo (usp. Iv
3,20), prie i ponovno izbrie rane, tako da ipak nije unitio ce
mentnu podlogu slike. No treeg dana, kad je isti brat opet sjedio
za stolom, okrene se prema liku sv. Franje i, gle, ugleda one svete
rane, tako lijepe i nove da se nikada nisu tako pojavljivale u posljednje vrijeme. Tada taj brat, zasjenjen nevaljalou i potaknut podlou, drugom grijehu pridrui trei i ree u svom srcu: Zaboga!
Tako u unititi one rane da se nikada nee ponovno pojaviti! I,
kao obino, prieka vrijeme u kojem mu oi nisu vidjele ovjeka; i
zaboravivi da je oima Bojim sve golo i razgoljeno (usp. Heb 4,13)
divljaki izvadi noi i sa slike iskopa znakove rana, upajui i boju
i cement. No im je dovrio kopanje, iz tih mjesta zapoe istjecati
iva krv i silovito nadirui prskati lice, ruke i tuniku spomenutog
brata. On prestraen pade kao da je mrtav. Krv je iz onih svetih
rana to ih je onaj bijednik iskopao kao potok tekla po zidu. U meuvremenu se braa spomenutog samostana okupe oko onog to
je kao bez due leao na zemlji i opazivi njegovo zlodjelo veoma
se raaloste. Kad su k tome vidjeli da ona krv neprestance tee,
zaepljivali su one rupe komadima tkanine, no nisu mogli prekinuti
njezino istjecanje. Zato bojei se da to ne bi vidjeli svjetovnjaci i
zbog toga pretrpjeli skandal i prijekore, naume se pobono okupiti
oko sv. Franje. I prior sa svima iz samostana, razdirui odjeu pred
slikom sv. Franje, biujui se i molei u suzama, preklinjahu sv. Fra-
1458
nju da smilovavi se oprosti uvredu spomenutog brata i udostoji se

prekinuti istjecanje krvi.
I zbog poniznosti molitva im je smjesta bila usliana; krv vie
nije tekla, a sveeve rane koje su svi tovali pojave se u svoj svojoj
ljepoti. Spomenuti pak brat od tada je postao najprivreniji tovatelj
svetog oca; i, kako su svjedoila braa s La Verne, on je radi pobonosti doao na brdo La Verna i od one okrvavljene tkanine donio
komad sa sobom i dao onoj brai. Osim toga pohodio je i Sv. Mariju
Aneosku, kao i sva mjesta sv. Franje s velikim potovanjem i suzama. Naime gdje god je mogao nai neto o djelima ili inima sv. Franje, padao bi u tako pobone suze da bi se i drugi rasplakali. Sam
je izloio sva spomenuta udesa pred mnogima od Manje brae na
La Verni i u Asizu, ali ipak, dok tu nije bilo njegove subrae, da ne
bi moda to smatrali za pogrdu svog Reda. Zbog zasluga sv. Franje
postao je toliko dobrohotan prema njegovoj brai da ih je, kao to ih
nekad nije mogao vidjeti, kasnije, uvren ljubavlju Bojom, astio
osjeajem bratske ljubavi.
LXVI. poglavlje
O nekoj udesnoj rijei koju je rekao brat Egidije iz Perue
Kad je brat Egidije boravio u Perui, dola ga je vidjeti gospoa

Jakoba iz Settesolija, rimska plemkinja i tovateljica brae. Nakon
toga stigne i brat gvardijan iz Reda manje brae, ovjek veoma duhovan, da bi od njega uo nekoju dobru rije. I dok je propovijedao ostaloj brai koja su stajala uokolo, brat Egidije na narodnom
jeziku izree ovo: Zbog onoga to ovjek moe dolazi do onoga
to ne eli.
Spomenuti brat gvardijan, da bi izazvao brata Egidija na raspravu, ree: udim se, brate Egidije, kako govori da ovjek zbog
onoga to moe dolazi do onoga to ne eli kad ovjek nita ne
moe sam po sebi. A ovo mogu dokazati s vie razloga. Prvo, budui da moi pretpostavlja biti; prema tome takvo djelovanje stvari
kakvo je njezino biti, kao to vatra grije zbog toga to je vrua; ali
ovjek je po sebi nita. Stoga apostol veli: Misli li tko da je togod,
a nije nita, sam sebe vara (usp. Gal 6,3). Kako je pak nita, nita
ne moe; dakle ovjek ne moe nita. Na drugom mjestu ovako
dokazujem da ovjek nita ne moe, jer, ako ovjek neto moe, to
je ili samo duom, ili samo tijelom ili i jednim i drugim meusobno
povezanim. Sigurno je da ne moe samo duom; jer dua, liena
tijela, ne moe ni stei ni izgubiti. Nita ne moe ni samo tijelom;
naime tijelo je bez due lieno ivota i forme i stoga ne moe ni-
1459
ta raditi, jer sav in dolazi od forme. Isto tako, ako su i spojeni,

ovjek ne moe nita; jer kad bi mogao, to bi bilo po dui, koja je
njegova forma; no, kako je reeno, ako dua liena tijela ne moe
nita, jo manje moe povezana s tijelom, jer propadljivo tijelo tlai
duu (usp. Mudr 9,15). I za ovo u ti, brate Egidije, pruiti primjer:
ako magarac ne moe ii bez tereta, jo manje e moi s teretom.
Dakle i po ovom primjeru se vidi da dua moe mnogo manje djelovati optereena tijelom negoli liena tijela; no liena ne moe nita; prema tome ni u povezanosti. I izveo je mnoge takve dokaze,
vie od spomenutih, njih dvanaest protiv izjave brata Egidija da bi
opovrgao njegove rijei; a svi koji su nazoili bili su zadivljeni ovim
dokazima.
Brat Egidije odgovori: Loe si govorio, brate gvardijane; priznaj
svoju krivnju pred svima! Brat gvardijan, smijeei se prizna da je
kriv; i zbog toga brat Egidije, vidjevi da ne govori od srca, ree:
Nita ti ne vrijedi ta krivnja, brate gvardijane; a kad krivnja nita
ne vrijedi, ne preostaje nita za to bi se ovjek pravdao.
I to rekavi, doda: Zna li pjevati, brate gvardijane? Hajde zapjevaj sa mnom! I brat Egidije iz rukava izvue citru od bukve, kakvu obino prave djeaci; i zapoevi od prve ice, rijeima u ritmu,
i nastavljajui redom ostalim icama, poniti i pobije svih dvanaest
dokaza brata gvardijana.
I poinjui od prvog ree: Ne govorim o ovjekovu bitku prije
stvaranja, brate gvardijane, jer je istina da je on tada nita i da tada
ne moe nita uiniti; nego govorim o ovjekovu bitku poslije njegova stvaranja, kojem je Bog dao slobodno rasuivanje po kojem
moe stjecati zasluge pristajanjem uz dobro ili gubiti nepristajanjem. Prema tome, brate gvardijane, loe si i lano govorio; jer apostol Pavao ne govori o nitavilu supstancije, niti o nitavilu mogunosti, nego o nitavilu zasluga, kao to kae na drugom mjestu: Kad
ljubavi ne bih imao, nita sam (usp. 1 Kor 13,2). Zbog toga nisam
govorio o dui odvojenoj od tijela ni o mrtvom tijelu, nego o ivom
ovjeku, koji pristajui uz milost moe initi dobra djela ili opirui
se milosti initi zla djela: to nije nita drugo nego otpad od dobra.
A to si pak dodao da propadljivo tijelo tlai duu (Mudr 9,15). Pismo ondje ne govori da se dui zbog toga oduzima slobodna volja
da ne bi mogla djelovati dobro ili loe; nego eli rei da bivaju sprijeeni uvstvo i razum, pa i pamenje due zaokupljene tjelesnim
brigama. Zbog toga dalje pie: I ovaj zemljani ator pritiskuje um bre
menit mislima (Mudr 9,15) jer ne doputa da dua slobodno trai
to je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu (usp. Kol 3,1), jer bojni red
duevnih moi zbog mnogostrukih zaokupljenosti, a i zbog nevolja
zemaljskog tijela, na razne naine slabi. Zbog toga si loe govorio,
brate gvardijane!
1460
I na slian nain oborio je sve ostale dokaze, tako da je brat gvardijan ponovno, ovaj put od srca, priznao svoju krivnju i prihvatio
da stvorenje neto moe. I ree brat Egidije: Sad krivnja vrijedi!
I doda: Hoe li da ti jasnije pokaem da stvorenje neto moe?
I popne se na nekakav koveg i stranim glasom zavie: O osuenie, koji lei u paklu! I sam odgovori alosnim glasom kao da
govori osuenik tako zastraujue i tresui se da su se svi uplaili:
Joj! Jao! Joj! Joj! viui i zavijajui. A brat Egidije e: Kai nam,
zato si otiao u pakao! I odgovori: Jer ono zlo koje sam mogao
initi nisam izbjegavao, a propustio sam dobro to sam ga mogao
uiniti. I ispitujui ga ree: to bi elio initi, o osueni sunju,
kad bi ti se dopustilo da se pokaje? I odgovori umjesto njega:
Cijeli bih svijet malo po malo ostavio za sobom da izbjegnem vjenu kaznu, jer to ima neki kraj, a moja osuda ostaje dovijeka.
I okrenuvi se bratu gvardijanu ree: uje li, brate gvardijane,
da stvorenje ipak neto moe? I poslije toga ree gvardijanu: Reci
mi, daje li kapljica vode to pada u more ime moru ili more njoj?
I odgovori da se bitak kapljice, jednako kao i njezino ime gube i
uzimaju ime mora. Rekavi to, brat Egidije pred svima koji su ondje
stajali pade u zanos. Razumio je naime da je ljudska priroda, koja je
u usporedbi s Bogom poput kapljice, bila uronjena u veliko, dapae
neizmjerno more boanstva u utjelovljenju Gospodina naeg Isusa
Krista, koji je blagoslovljen u vjekove. Amen (usp. Rim 1, 25).
LXVII. poglavlje
Kako su se, dok je sv. Egidije govorio: Djevica prije poroda,
Djevica u porodu i Djevica poslije poroda, pojavila tri ljiljana
U vrijeme kada je ivio brat Egidije postojao je neki veliki uitelj

iz Reda propovjednika, koji je vie godina doputao da se uvelike
sumnja glede djevianstva Majke Krista blagoslovljenoga; naime inilo mu se nemoguim da bude majka i djevica u isto vrijeme. Pa
ipak bio je ovjek istinske vjere i alio je zbog te svoje sumnje te je
elio da ga neki prosvijetljeni ovjek oslobodi od nje. I tako, kad je
uo da je brat Egidije ovjek veoma prosvijetljen od Boga, tako da
esto biva u duhovnom zanosu, u svom srcu naumi poi k njemu,
vjerujui da e ga takav boanski ovjek vrsto osloboditi od spomenute sumnje.
Kad je doao k njemu, brat Egidije, predosjeajui u duhu njegov dolazak, nakanu i unutarnju borbu, prije negoli je ovaj ita progovorio, izae mu u susret i drei tap u ruci tresne o zemlju i
ree: O brate propovjednie, Djevica prije poroda! I odmah im
je udario tapom, niknu prekrasan ljiljan. I opet udarivi o zemlju
1461
ree: O brate propovjednie, Djevica u porodu! I niknu drugi

ljiljan. I jednako trei put udarajui ree: O brate propovjednie,
Djevica poslije poroda! I smjesta se pojavi ondje i trei ljiljan. To
uinivi, nestade.
Onaj pak brat propovjednik tako bi osloboen od svake spomenute kunje zapanjujuim vienjem i novim udom; i kad je saznao
da je to bio brat Egidije, obuzme ga toliko potovanje prema njemu
da je uzdizao i njega i Red.
ljen u vjekove! Amen (usp. Rim 1, 25).
LXVIII. poglavlje
O jednom divnom savjetu
koji je brat Egidije dao bratu Jakovu iz Masse
Brat Jakov iz Masse, ovjek svet i veoma poboan laik, koji je bio
sa sv. Klarom i mnogim od drugova sv. Franje, kada bi milou Bojom pao u zanos, elei savjet od brata Egidija, upita ga da ga posavjetuje kako da se dri u spomenutoj milosti. On odgovori: Nemoj
ni dodavati, ni oduzimati; i im vie izbjegavaj mnotvo. Ree brat
Jakov: to time eli rei? Objasni mi, asni oe. Odvrati mu:
Kada je um pripravan da bude predveden k onim najdraesnijim
svjetlima boanske dobrote, ne treba ni pomisliti ita dodati, niti
nemarom ita izostaviti i, koliko moe, neka cijeni samou eli li da
se milost sauva i raste.
ljen u vjekove! Amen (usp. Rim 1,25).
CVJETII SV. FRAN J E
FIORETTI DI SAN FRANCESCO
(1337)
Uvod
FELICE ACCROCCA
Prijevod
DOMAGOJ IMUNOVI
CVJETII SV. FRANJE

Uvod.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1465
Razmiljanja o svetim ranama. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1546
Uvod
Cvjetii, djelo bezimena prevoditelja na talijanski, nepotpun je
prijevod latinskog izvora, poznatog pod naslovom: Zgode blaenog
Franje i njegovih drugova (Actus beati Francisci et sociorum eius). Ipak,
ako se i moralo ekati do 1902. da bi se dobilo prvo cjelovito izdanje
Zgoda, postoje mnoga tiskana izdanja Cvjetia ve prije 1500. Kao
kompilator Zgoda identificiran je ve poodavno brat Hugolin Boniscambi od Montegiorgia (u starini Monte Santa Maria in Georgio),
dok je identitet prevoditelja Cvjetia jo nepoznat, a nesigurna njegova domovina povod za ne malo rasprava (Toskana ili Marche?).
Hugolin dakle, sluei se dijelom materijalom koji je ve prije postojao, izmeu 1327. i 1337. dao je kompaktnu formu djelu koje je,
dopunjeno na kraju drugom rukom, zahvaljujui naroito prijevodu
na narodni jezik, postiglo ogromnu rairenost.
Kada je nastao ovaj prijevod na narodni jezik? Teko je usuditi se
precizirati datum. Sigurno prije 1396. jer iz te godine imamo kodeks
Cvjetia, to jest poznati primjerak Amaretta Manellia, autora Stare kro
nike, oca onog Franje Manellia koji je prepisao Boccacciov Decame
ron. Sigurno je ipak da je Amaretto prepisao tekst s jednog prethodnog primjerka; prijevod na narodni jezik stoga je mogao biti uinjen
takoer u ne tako daleko vrijeme od sastavljanja latinske redakcije.
Ima jedan drugi aspekt koji ne treba ispustiti iz vida. Aneo Klarenski kompletirao je Knjigu kronika ili nevolja Reda manje brae oko
1325; jedva koju godinu kasnije, i u krugovima koji su mu idejno bili
bliski, zbirka je dobila oblik epizoda iz koje su proizali nai Cvjetii.
Pa ipak kolika razliitost izmeu ova dva djela! Bez upadanja u sladunjavo i djetinjasto prianje, u Cvjetiima je sva pozornost upravljena
na ljepotu jednostavnog ivota i, sa svim tim, u predlaganju strogosti
koja ne ostavlja mjesta nekakvom kompromisu, ne ini se da prevladava polemika. Toliki primjerci sauvanih rukopisa te deseci i deseci
izdanja koja su s vremenom slijedila svjedoe neprekidnu privlanost
ovog spisa; bila bi ipak pogreka kad bi se htjelo vidjeti razlog uspjeha Cvjetia iskljuivo u djelu prevoditelja: neposrednost kazivanja,
ustvari, ve je u latinskom tekstu, koji se slijedi s velikom vjernou.
Pedeset i tri poglavlja koja sainjavaju djelo (ustvari jedno manje,
jer je podjelu izmeu prva dva poglavlja, koje nema u skoro svim ko
1465
1466
deksima, samovoljno uveo Luigi Manzoni) pokriva vremenski period

od preko stotinu i deset godina, u kojima se, osim Franje glavna linost koja dominira u prvih trideset osam poglavlja pojavljuju njegovi prvi drugovi, a zatim jo druga braa, naroito iz podruja Mache
(posljednji je Ivan od La Verne, umro 1322). Vijesti o Franji ograniavaju se na neke faze njegova ivota: nita se ne kae o njegovoj mladosti, o muci obraenja, o obiteljskom otporu; nita o njegovoj samoi nasuprot gradu, o potekoama koje je susretao posljednjih godina
ivota: nedostaje, openito, dovoljna panja zavrnom dijelu njegova
ivota. Franjo se uvodi na scenu i predstavlja kao drugi Krist, slian u svemu svome Uitelju, sve dotle da ponavlja njegovo iskustvo u
konkretnim pojedinostima. Cvjetii ele jednostavno svjedoiti, kroz
epizode meu sobom odvojene, da postoji konkretna mogunost da
se evanelje ivi u punini: Franjo i njegova braa primjer su za to. Sve
to, u izvoru, pokazuje se kao jednostavno i spontano.
Tema nasljedovanja Krista i slinost njemu snano karakterizira
djelo, kako se pokazuje ve na poetku I. poglavlja: Prije svega treba znati da je slavni gospodin sveti Franjo sebe i svu svoju djelatnost
svoga ivota oblikovao po uzoru na Gospodina naeg Isusa Krista.
Poruka koja se vraa tono u Cvjetiima, iako na nain veoma diskretan, bez one opsesivne upornosti s kojom e se vie-manje u istim
godinama u kojima je Amaretto Manelli prepisivao svoj primjerak
nametnuti u franjevakoj literaturi na poseban nain kroz djela Bartolomeja iz Pise: Slinost ivota blaenog Franje ivotu Gospodina Isusa.
U biti, kroz primjer sveca iz Asiza i njegovih vjernih drugova, eli se
pokazati da je mogue nasljedovati Krista Isusa i ivjeti slino njemu.
Evo, u Cvjetiima se o Franji podsjea kako je dok je jo ivio
u ovom bijednom svijetu, nastojao svim svojim silama nasljedovati
Krista, svoga uitelja (Cvjet 25). A kad se pripovijeda o korizmi koju
je proveo na otoku jezera Trasimeno, iznosi se da je on u mnogim
stvarima postao kao drugi Krist, dan svijetu za spasenje ljudi i da je
Bog Otac htio da u mnogim inima bude sukladan i slian njegovu
sinu Isusu Kristu. Takoer kada se podsjea na upuivanje brae
u misije, vodi se briga o preciziranju da je Franjo to uinio da u
svemu bude slian Spasitelju; i da pokae koliko je Franjo savreno
poznavao unutarnje osjeaje due svoje brae, nema straha da utvrdi
izriito usporeivanje s Kristom pastirom.
Slinost i nasljedovanje koji se ne iscrpljuju u iskustvu sveca iz
Asiza, i nalaze stvarni nastavak u njegovim drugovima i u brai koja
su mu vjerna: oni pozvani i izabrani da nose u svom srcu, u svojim
djelima i rijeima kri Isusa Krista, izgledali su kao raspeti. I bili su
raspeti kako u svom odijevanju tako i u strogosti svoga ivota; tako
je na primjer brat Bernard bio oznaen kao pravi uenik Krista i
poniznoga Franje (ondje), dok sudionici na poznatom kapitulu na
Cv j e ti i sv. Franj e
1467
rogoinama postaju tako lijepo i pobono stado koje je Franjo oteo

svijetu i okupio da slijede stope istinskoga Pastira, Isusa Krista.
Veoma je znakovito, u tom pogledu, tumaenje koje je Franjo dao o
Leonovu vienju: njemu su se ukazala neka braa koja, optereena
balastima nisu uspijevala pregaziti neku rijeku, za razliku od drugih
koji su, slobodni i okretni, s velikom lakoom stizali na drugu obalu:
Velika rijeka tumai Franjo to je ovaj svijet; braa koja se utopie u rijeci, to su oni koji nisu slijedili evaneoske savjete, a osobito
sveto siromatvo; koji su meutim prelazili bez pogibelji, to su oni
koji, ostavivi svaku misao i zemaljski posjed, ive zadovoljni slijedei gologa Krista na kriu.
Kako Franjo tako i njegova braa promatrani su u biti kao slike
Krista raspetoga. Franjo, koji bijae s Kristom raspetim, oznaen
je kao sluga Raspetoga, stjegonoa kria Kristova, onaj koji se
poslije Djevice Marije i svetog Ivana Evanelista, najvie [se] alostio kao nitko drugi zbog muke Gospodinove; njegovi drugovi postaju siromani uenici kria: po njima trebalo se pronositi cijelim
svijetom [] propovijedanje kria Kristova. Bernard, prvi Franjin
uenik, slijedio ga je bez oklijevanja predajui se gol u ruke Raspetoga; Klara, njegova biljica, bila je najpobonija uenica kria
Kristova; Ivan od La Verne predao se u ruke Raspetoga, u odijelu
raspetoga svetog Franje.
Nasljedovanje Krista, uzimanje kria, to se inilo bez kolebanja, bez drama, s tolikom jednostavnou, prihvaajui Gospodina
u osnovnom ivotu koji, makar da se sastojao od rtava, nikada ne
gubi radost i zna se smijati i pjevati takoer u potekoama. I moda
je upravo to razlog trajne privlaivosti Cvjetia.
Izvori:
Uvod u Cvjetie sv. Franje preveo Velimir Blaevi prema: Fonti Francescane,
Cvjetie sv. Franje sa starotalijanskog izvornika preveo Domagoj imunovi prema: I fioretti di san Francesco, riveduti su un nuovo Codice da Benvenuto
Bughetti. Quaracchi: Collegio San Bonaventura, 1926.
1468
1
U ime naega Gospodina Isusa Krista raspetoga
i njegove majke Djevice Marije.
U ovoj knjizi sadrani su odreeni cvjetii,1 udesa
i poboni primjeri slavnoga Kristova siromaka
gospodina svetoga Franje i nekoliko njegovih svetih drugova.
Na slavu Isusa Krista! Amen.
Prije svega moramo znati da je slavni gospodin sveti Franjo

sebe i svu djelatnost svoga ivota oblikovao po uzoru na Gospodina naeg Isusa Krista. Pa kao to je Isus Krist na poetku svoga
poslanja izabrao dvanaest apostola, koji su ostavili sve zemaljsko i
slijedili ga u siromatvu i ostalim krepostima, tako je i sveti Franjo,
poevi osnivati Red, izabrao dvanaest drugova, koji su prihvatili najvee siromatvo. I kao to se jedan od dvanaest Kristovih
apostola, odbaen od Boga, objesio o konopac (usp. Mt 27,5; Dj
1,18), tako je i jedan od dvanaest drugova svetog Franje a zvao
se brat Ivan iz Capelle napustio Red i konano se objesio. Ovo
je za izabrane bio potresan primjer i poticaj na poniznost i strah,
jer su vidjeli da nitko nije siguran hoe li do svretka ustrajati u
milosti Bojoj.
I kao to su dvanaestorica apostola bili vrlo sveti ljudi, ispunjeni
Duhom Svetim, tako su i sveti drugovi svetog Franje bili ljudi neobine svetosti, kakve svijet nije vidio tamo od apostolskih vremena.
Neki je od njih bio uzdignut u tree nebo poput svetog Pavla (usp.
2 Kor 2,24). To je bio blaeni Egidije. Jednome drugom bio je to
fra Filip Dugi dotaknuo je aneo Boji usne, kao neko Izaiji proroku (usp. Iz 6,67). Brat Silvestar razgovarao je s Isusom Kristom
kao prijatelj s prijateljem (usp. Izl 3,1), poput Mojsija koji je razgovarao s Bogom. Neki drugi opet skromni brat Bernard uzdizao
se otrinom svoga uma kao orao prema svjetlu boanske mudrosti (usp. Ez 1,10), poput Ivana Evanelista. On je znao najdublje
tumaiti boansku rije. Jedan je od njih bio od Boga posveen i
priznat svetim na nebu dok je jo boravio na zemlji. Bio je to brat
Rufin, plemeniti Asianin. Tako su i svi ostali bili obdareni jedinstvenim znakovima svetosti, kao to e se to pokazati u sljedeim
poglavljima.
Cvjetii su zbirka, to jest antologija, najljepih i najznakovitijih epizoda ivota

svetoga Franje i nekolicine njegovih drugova. Naslov cvjetii, cvjetovi uobiajen je u
srednjovjekovnoj knjievnosti te se jednako dobro prilagoava pripovijedanju udesa
i primjera.
1469
2
O bratu Bernardu Kvintavalskom,
prvomu drugu svetog Franje
Prvi drug svetog Franje bio je brat Bernard iz Asiza, koji se obratio na ovaj nain. Premda se sveti Franjo ve odrekao svijeta, inio
pokoru, izlagao preziru i ponizivao se, jo je uvijek bio u svjetovnom
odijelu. To je bio razlog da su mnogi mislili da mu se pomutila pamet te su ga smatrali luakom. I roaci i stranci tjerali su ga od sebe,
bacajui na njega blato i kamenje. On je svu ovu nepravdu i prezir
podnosio kao da je gluh i nijem.
Gospodin Bernard, jedan od najplemenitijih, najbogatijih i najmudrijih u gradu, poeo je duboko razmiljati o Franjinu umijeu
potpunog prezira svijeta, o njegovoj velikoj strpljivosti u nepravdama i nepotivanju, te kako on uistinu ve dvije godine podnosi prezir i omalovaavanje svakog ovjeka. I kako je uza sve to, kako se
barem ini, sve vri i strpljiviji. Gospodin Bernard pone o svemu
tome razmiljati i ree u sebi: Nije nikako mogue da ovaj Franjo
ne bi bio pun velike Boje milosti! Stoga on pozva svetog Franju
da s njime te veeri veera i da bude kod njega. Sveti Franjo prihvati
poziv da s njim veera i da kod njega spava.
Tada odlui gospodin Bernard u svom srcu da pomno i paljivo promatra njegovu svetost. Naredi da mu se spremi krevet u
njegovoj vlastitoj sobi, u kojoj je svake noi gorjela svijea. Da sakrije svoju svetost, sveti Franjo, im je uao u sobu, baci se na
krevet i priini kao da spava. Nakon nekoliko asaka uini slino
i gospodin Bernard: legne i pone snano hrkati kao da duboko
spava. Kako je sveti Franjo mislio da gospodin Bernard doista spava, ustade iz postelje i stade kleei moliti; dignuo je ruke i oi
prema nebu i govorio s najveom pobonou i arom: Boe moj,
Boe moj! Cijelu no, sve do jutra, nije nita drugo govorio, ve
je neprestano opetovao: Boe moj i pritom je gorko plakao.
Dok je sveti Franjo to govorio, razmiljao je i divio se uzvienosti Presvetoga Trojstva koje se odluilo da svog ubogoga Franju
postavi sredstvom spasa vlastite due i dua drugih. Prosvijetljen
prorokim duhom, vidio je unaprijed velika djela koja e Bog proizvesti po njemu i po njegovu Redu. Tada je razmiljao o svojoj
nesposobnosti, vapio je i molio Boga da on svojim milosrem i
svemogunou, bez koje ljudska slabost ne moe nita, nadopuni
i pripomogne dovriti ono to on sam po sebi ne bi mogao. Gospodin Bernard promatrao je pri svjetlu svijee pobone kretnje svetog Franje te je pomno razmiljao o njegovim svetim rijeima to
ih je govorio. Ovo ga je dirnulo, a Duh Sveti mu je nadahnuo da
promijeni svoj ivot.
1470
Kad je nastalo jutro, pozva svetog Franju i ree mu: Brate Franjo, u svom sam srcu vrsto odluio ostaviti svijet i posluati sve to
mi zapovjedi. Kad je sveti Franjo to uo, razveselio se u duhu i
rekao: Gospodine Bernarde, ovo to govorite tako je veliko, divno
i uzvieno djelo te nam valja iskati savjeta od naega Gospodina
Isusa Krista i moliti ga, ako mu se svidi, da nam pokae svoju volju
i da nas naui kako da to izvrimo. Zato poimo u biskupsku crkvu, gdje se nalazi dobar sveenik, i zamolit emo ga za svetu misu.
Ostat emo do treega asa i molit emo Boga da nam, poto tri
puta otvorimo misnu knjigu, pokae put koji eli da izaberemo.
Gospodin Bernard odgovori da mu se ovaj prijedlog svia. I zaista,
otioe u biskupiju. Poto su pribivali misi i molitvi treeg asa, sveti Franjo zamoli sveenika da uzme misnu knjigu, da je blagoslovi
znakom kria i otvori tri puta u Boje ime.
Kad je prvi put otvorie, pokaza se izreka to ju je, prema evanelju, Krist rekao mladiu koji ga je pitao kako bi mogao postati
savrenim: Ako eli biti savren, hajde prodaj to posjeduje i podaj
novac siromasima, onda doi i slijedi me (Mt 19,21). Kod drugog
otvaranja naioe na rijei koje je Isus Krist rekao apostolima kad
ih je poslao propovijedati: Nita ne uzimajte na put: ni tapa, ni tor
be, ni kruha, ni novca (Lk 9,3). Time ih je htio pouiti da sve svoje
pouzdanje stave u Boga i da se sa svim svojim snagama dadu na
propovijedanje evanelja. Kad su trei put otvorili misal, naili su na
ove Kristove rijei: Tko hoe ii za mnom, neka se odree samoga sebe,
uzme svoj kri i slijedi me (Mt 16,24). Tada ree sveti Franjo gospodinu Bernardu: To je savjet to nam ga daje Krist. Poi dakle i uini
sve to si uo. Neka bude blagoslovljen na Gospodin Isus Krist koji
se udostojao pokazati nam svoj evaneoski put. uvi to, gospodin Bernard ode i proda sve to je imao, a toga je bilo vrlo mnogo.
S velikom radou razdijeli sve siromasima, udovicama, siroadi,
hodoasnicima, samostanima i bolnicama. U tome mu je pomagao
sveti Franjo vjerno i promiljeno.
Kad je jedan ovjek, koji se zvao gospodin Silvestar, vidio kako
sveti Franjo dijeli toliki novac siromasima iz ljubavi prema Bogu,
obuze ga lakomost te ree svetom Franji: Jo mi nisi potpuno
isplatio kamenje koje si od mene kupio za popravak crkve. Budui
da sad ima novaca, plati mi. Franjo se zaudio njegovoj lakomosti. Ne htjede se s njim svaati, ve kao istiniti obdravatelj evanelja izvadi iz pregae gospodina Bernarda pune ake novaca, dade
ih gospodinu Silvestru govorei: eli li jo vie, dat u ti. Veseo i
sretan otiao je gospodin Silvestar kui.
Naveer je mislio o svom postupku te poeo sam sebe koriti
zbog svoje lakomosti i razmiljao je o gorljivosti i aru gospodina
Bernarda i svetoga Franje. Tri je noi uzastopce dobio od Boga ovo
1471
vienje: iz usta svetoga Franje izlazio je zlatan kri; gornji je vrh

kria doticao nebo, a krakovi su se irili od istoka do zapada. Zbog
toga vienja i iz ljubavi prema Bogu on razdijeli sve to je posjedovao i posta manji brat. U redu je postigao veliku svetost i dobio
milost da je mogao razgovarati s Bogom kao prijatelj s prijateljem,
ega je bio sveti Franjo svjedokom, i to vie puta. No o tome e biti
kasnije govora.
Gospodin Bernard takoer je esto dobivao sline milosti od
Boga. On je padao u zanos dok je razmiljao o Bogu. Sveti je Franjo obiavao govoriti da je Bernard vrijedan svake asti, da je on
osnovao Red, jer da je on prvi koji se bio odrekao svijeta ne zadravi za sebe nita, nego je sve dao Kristovim siromasima. Kad je
ve jednom prihvatio evaneosko siromatvo, sav se predao u ruke
Raspetoga.
Neka on od nas bude blagoslovljen u vijeke vjekova! Amen.
3
Sveti Franjo zbog loe pomisli o bratu Bernardu
tom bratu nalae da mu nogama stane na grlo i na usta
Najpoboniji sluga Raspetoga, gospodin sveti Franjo, zbog teke

pokore i neprestana plaa, toliko je oslijepio da je jedva vidio malo
svjetla. Jednom je zgodom otiao iz mjesta gdje je boravio k bratu
Bernardu da s njime razgovara o boanskim stvarima. Nae ga u
nekoj umi. Brat Bernard molio je i bio posve sjedinjen s Bogom.
Kad se sveti Franjo pribliio mjestu gdje je bio sveti Bernard, zovne ga: Doi i razgovaraj s ovim slijepcem. Brat Bernard mu ne
odgovori nita jer su njegov duh i pamet, kao u ovjeka duboka
razmatranja, bili zaneseni i uzdignuti k Bogu. Budui da je svetom
Franji bilo poznato iz iskustva kako brat Bernard ima posebnu milost da moe govoriti s Bogom, a onda lijepo i o Bogu, elio je s
njim razgovarati. Nakon nekog vremena zovnu ga drugi pa i trei
put istim rijeima kao i prvi put, ali ga brat Bernard nijednom ne
u. Stoga niti je to odgovorio niti doao. Sveti se Franjo udalji od
njega neutjeen i alostan. udio se zato brat Bernard nije doao k
njemu premda ga je tri puta zvao.
U tim mislima poe sveti Franjo dalje. Kad se dosta udaljio,
ree bratu koji ga je pratio: Ostani ovdje i priekaj me, a sam se
uputi na neko osamljeno mjesto, baci se na koljena i molio je Gospodina Boga da mu oituje zato mu brat Bernard nije odgovorio.
Dok je sveti Franjo molio, u glas koji mu ree: O bijedni i ubogi
ovjee, zato si uznemiren i smuen? Mora li ovjek ostaviti Boga
zbog stvorenja? Brat Bernard, kad si ga zvao, bio je sjedinjen sa
1472
mnom. Nije dakle mogao doi k tebi niti odgovoriti. Ne udi se to

ti on nije odgovorio, jer tko je u takvu duevnom stanju, ne moe
nita uti. Kad je sveti Franjo uo ovaj Boji odgovor, smjesta
se pouri bratu Bernardu da se ponizno optui zbog misli koje je
imao o njemu.
Kad je brat Bernard vidio da k njemu dolazi sveti Franjo, poe
mu u susret te mu se baci pred noge. Sveti ga Franjo podigne i ispripovjedi mu s dubokom poniznou to je mislio o njemu, kako se
zbog njega uznemirio te kako ga je Bog umirio. I tada mu ree: U
ime svete poslunosti nalaem ti da uini ono to u ti zapovjediti.
Brat Bernard bojei se da mu sveti Franjo ne zapovjedi kakvu pretjeranu stvar, kako je obiavao, najzgodnijim je nainom htio izbjei
Franjinu nalogu te mu odgovori ovako: Spreman sam posluati vas
samo ako i vi meni obeate izvriti ono to i ja od vas molim. Kad
je sveti Franjo to obeao, brat Bernard je nastavio: Govorite, oe,
to elite, i ja u to uiniti. Tada sveti Franjo ree: Zapovijedam
ti pod svetu poslunost da me, za kaznu zbog moje preuzetnosti i
naglosti srca, smjesta baci na zemlju, da mi stavi jednu nogu na
grlo, a drugu na usta i da tako prijee preko mene tri puta, grdei
me i korei. Nadalje ti nalaem da mi posebno govori: Lezi tu,
prostae, sine Petra Bernardonea! Odakle ti samo tolika oholost, ti
prezira vrijedni stvore?
Premda mu se ovo inilo okrutnim, brat Bernard izvri Franjin
nalog u ime svete poslunosti, i to toliko obzirno, koliko je to bilo
mogue. Poslije toga ree sveti Franjo: Sada ti meni zapovjedi to
eli da uinim, jer sam ti obeao da u te posluati. Brat Bernard
ree: Ja ti pak nalaem u ime svete poslunosti da me svaki put kad
smo zajedno strogo ukori i ispravlja moje pogreke. Na to se sveti Franjo vrlo zaudi jer je brat Bernard bio toliko svet da se na njemu nije mogla vidjeti ni jedna mana vrijedna prijekora. Budui da
je sveti Franjo brata Bernarda veoma cijenio zbog njegove svetosti,
od tog je asa s njim bio zajedno vrlo rijetko, i to samo zbog ovog
naloga. No kad je zaelio da ga vidi i slua kako govori o Bogu, morao se vrlo prisiljavati da ode k njemu. A djelovalo je to na najveu
pobonost gledati s kolikom se ljubavlju, potivanjem i poniznou
sveti otac Franjo druio i razgovarao s bratom Bernardom, svojim
prvoroenim sinom.
Na hvalu i slavu Isusa Krista i siromaka Franje! Amen.
1473
4
Kako je sveti Franjo iao na grob svetog Jakova u panjolsku
i ostavio brata Bernarda da se brine o nekom bolesniku;
kako je aneo zaprijetio bratu Iliji koji ga nije posluao
U poetku, kada je Red bio tek osnovan i kad je bilo malo brae
te nisu imali stalna boravita, poe sveti Franjo iz pobonosti na
grob svetog Jakova u panjolsku. Sa sobom je poveo nekoliko brae, meu kojima bijae i brat Bernard. Nakon duega zajednikog
pjeaenja dou u neki grad te putem naiu na siromana i boles
na ovjeka koji im se saali te sveti Franjo ree bratu Bernardu:
Sinko moj, elim da ovdje ostane i da slui ovom nemoniku.
Brat Bernard ponizno primi ovaj nalog kleei i prignuvi se te osta
na onom mjestu, a sveti Franjo s ostalim drugovima poe na grob
svetog Jakova. Kad su stigli onamo i proveli cijelu no u molitvi
na grobu svetog Jakova, Bog objavi svetom Franji da treba osnivati
mnoga boravita, jer se njegov Red ima proiriti i narasti do velike
mnoine. Radi toga poe sveti Franjo osnivati samostane po mnogim mjestima. Kako se sveti Franjo vraao istim putem kojim je i
doao ka grobu, susretne ponovno brata Bernarda s onim boles
nikom kod kojega je brat Bernard ostao. Taj je meutim potpuno
ozdravio. Sveti Franjo dopusti bratu Bernardu da sljedee godine
poe na grob svetog Jakova.
Tako se sveti Franjo vrati u Spoletsku dolinu i ondje se zaustavi
na nekom osamljenom mjestu s bratom Maseom, bratom Ilijom i
drugima. Svi su se oni trudili da ne dodijavaju svetom Franji ili da ga
ne rastresaju za vrijeme molitve, jer su ga veoma cijenili i potivali,
a i znali su da mu Bog u molitvi oituje velike stvari. Dogodilo se
jednoga dana, dok je sveti Franjo u umi bio zadubljen u molitvi, da
je doao neki lijepi mladi u putnikom odijelu do vrata boravita te
kucao buno i jako tako dugo da su se braa gotovo uplaila. Brat
Maseo poe do vrata, otvori ih i rekne mladiu: Odakle dolazi,
sinko, i emu ovaj nain kucanja? ini mi se da nitko do sada nije
tako estoko kucao. Mladi upita: Pa kako se mora ovdje kucati? Brat Maseo ree: Pokucaj tri puta zaredom, a izmeu toga
neka budu stanke. Tada ekaj tako dugo koliko je dosta da izmoli
Oena za brata koji e doi k tebi. Ne doi li u meuvremenu,
pokucaj ponovno. Mladi odgovori: Meni se veoma uri i ja sam
zato tako buno kucao jer moram poi na daleki put, a doao sam
ovamo da razgovaram s bratom Franjom. Ali on je u umi na molitvi
te ga ne htjedoh smetati. Stoga poi bratu Iliji i kai mu da bih ga
htio neto pitati, jer sam uo da je on veoma pametan ovjek.
Tada brat Maseo ode k bratu Iliji i rekne mu da poe mladiu
koji ga eli neto pitati. Brat Ilija, rasrdivi se, ne htjede poi. Brat
1474
Maseo nije znao to da uini, kako da odgovori mladiu. Kae li:

Brat Ilija ne moe doi, lagao bi; ako bi pak rekao: Ilija se razljutio i odbio da doe, bojao se da se mladi ne sablazni.
Kako je brat Maseo dugo oklijevao da se vrati, pokuca mladi po
drugi put jednako onako kao i prvi put, na to brat Maseo odmah
doe i kae mladiu: Ti se nisi drao mojih uputa s obzirom na
kucanje. Mladi odgovori: Ako brat Ilija ne eli doi k meni, idi
tada i reci svetom Franji da sam doao razgovarati s njim, ali, jer ne
elim da napusti molitvu, kai mu neka mi poalje brata Iliju. Brat
Maseo ode svetom Franji koji se molio u umi s uzdignutim licem
prema nebu te ga obavijesti o zahtjevu mladia i o odgovoru brata
Ilije. A ovaj mladi bijae aneo Boji u ljudskoj prilici. Sveti Franjo, ne maknuvi se s mjesta i ne spustivi lica, ree bratu Maseu:
Poi bratu Iliji i kai mu da u ime svete poslunosti mora odmah
poi k mladiu.
Kad je brat Ilija uo Franjinu zapovijed, veoma se razljuti i otresito poe do vrata. Otvori ih s velikom bukom i upita mladia:
to hoe? Mladi odgovori: Brate, pripazi na srdbu jer mi
se ini da si jako srdit. Srdba je naime zapreka spasu i spoznaji
istine. Brat Ilija ree ponovno mladiu: Kai to eli? Mladi
odgovori: Pitam te je li onima koji opsluuju sveto evanelje slobodno jesti to god se stavi pred njih, kako je to Krist rekao svojim
uenicima? I jo te pitam je li doputeno ikojeg ovjeka optereivati bilo kakvim pravilom koje se protivi evaneoskoj slobodi?
Brat Ilija odgovori drsko: Ja to dobro znam, ali tebi ne elim kazati, a ti se brini za svoje stvari. Mladi odvrati: Ja bih znao bolje
odgovoriti na to pitanje nego ti. Tada brat Ilija s velikim gnjevom
i uzrujanou zalupi vratima i ode. Kasnije pone sam razmiljati
o postavljenim pitanjima i obuzme ga sumnja koju nije mogao rijeiti. Kad je brat Ilija postao vikar Reda, zapovjedio je da nijedan
brat ne smije jesti mesa, a to se protivilo svetom evanelju i Pravilu
svetog Franje. Prema tome gornje se pitanje odnosilo upravo na
njega, a on nije umio rijeiti ovu potekou. Sada se Ilija sjetio
mladieve skromnosti i jednostavnosti i, jer je rekao da moe na
postavljeno pitanje bolje odgovoriti negoli on, poe ponovno na
vrata i otvori ih da zatrai odgovor od mladia. No mladia vie
ne bi, jer oholi i naduti brat Ilija nije bio dostojan da ponovno
razgovara s anelom. Sveti se Franjo, komu je Gospodin Bog sve
oitovao, vrati iz dubrave, pokara brata Iliju vrlo strogo i ree mu
povienim glasom: Zlo si uinio, oholi Ilija, jer si otjerao od nas
svetog anela koji je doao k nama da nas poui. Kaem ti da se
jako bojim za tebe da ne umre izvan ovoga Reda zbog svoje oholosti. Tako se i dogodilo kako je sveti Franjo prorekao. Brat Ilija
umro je izvan Reda.
1475
Istoga dana, istoga asa kada je aneo otiao od brata Ilije, ukazao se u istom obliku bratu Bernardu, koji se vraao s groba svetog
Jakova, a bio je na obali neke velike rijeke. Pozdravi ga njegovim
jezikom govorei: Bog ti dao mir, dobri brate! Brat Bernard se
zadivio ljepoti toga mladia te lijepom i uljudnom pozdravu na
svom materinskom jeziku. Brat Bernard ga upita: Odakle dolazi,
moj dobri mladiu? Aneo odgovori: Dolazim iz onoga mjesta
gdje se nalazi sveti Franjo. Htjedoh govoriti s njim, ali ne mogoh,
jer se nalazio u umi u molitvi i razmiljao je o boanskim stvarima,
stoga ga nisam htio smetati. U onom mjestu bili su s bratom Franjom takoer brat Maseo, brat Ilija i brat Egidije. Brat me Maseo
poui kako se kuca na samostanska vrata po obiaju brae, ali brat
Ilija mi ne htjede odgovoriti na pitanja koja sam mu postavio. On
kasnije poali svoj postupak, elio me je ponovno vidjeti, ali me
vie nije naao.
Poto je aneo ovo ispripovjedio, upita brata Bernarda: Zato
ne poe na drugu stranu rijeke? Brat Bernard mu odgovori: Bojim se da je voda preduboka. Poimo zajedno, ree aneo, ne
boj se. Tada ga aneo uze za ruke i u tren oka ga prenese na drugu
obalu rijeke. Sada je bilo bratu Bernardu jasno da je to Boji aneo. S velikim strahopotovanjem i veseljem glasno klikne: Budi
blagoslovljen, Boji anele! Kai mi kako se zove? Aneo odgovori: Zato me pita kako se zovem? Moje je ime divno i veliko!
Rekavi to aneo nestade, a brat Bernard ostade utjeen i nastavi
svoje putovanje u velikom veselju. Brat Bernard dobro zapamti dan
i as kada mu se ukazao aneo. Kad je doao na ono mjesto gdje
je boravio sveti Franjo sa svojom braom, ispripovijedao im je u
tanine svoj sluaj. Tada ustanovie sa sigurnou da je to bio isti
aneo koji se ukazao njima i njemu, i to istog dana i istog asa, i
zahvalie Bogu.
5
Brat Bernard poe u Bolognu da pronae mjesto za brau
Budui da su sveti Franjo i njegovi sljedbenici bili pozvani i od

Boga izabrani da nose u svom srcu, u svojim djelima i rijeima kri
Isusa Krista, izgledali su kao razapeti. I bili su raspeti, kako u svojem djelovanju tako i u strogosti svoga ivota. Stoga su iz ljubavi
prema Kristu vie eznuli za prezirom i pogrdama negoli za svjetovnim astima i ispraznim ljudskim pohvalama. tovie, bili su veseli
kad bi ih tko uvrijedio, a alosni kada su im ljudi iskazivali panju.
Svijetom su prolazili kao hodoasnici i tuinci ne nosei sa sobom
1476
nita osim Raspetoga Krista. Bili su prava loza na pravom okotu

Isusu Kristu. Bili su to ljudi koji su ivjeli ivotom Isusa Krista. Stoga su bili od velike duhovne koristi za ljude i pridobivali ih za Boga.
U prvim danima kad je Red bio tek osnovan posla sveti Franjo
brata Bernarda u Bolognu kako bi ondje, koliko bude primio milosti od Boga, privodio ljude Gospodinu. Brat Bernard, prekriivi se,
oprosti se od brae i poe u ime svete poslunosti u Bolognu. Kad
su ga djeca spazila u prostoj i gruboj haljini, pravila su s njima ale
i govorila mnoge pogrde kako se to obiava s luakom. Brat Bernard sve je ovo podnosio strpljivo i radosno iz ljubavi prema Isusu.
tovie, da bi ga mogli jo vie izrugivati, poe namjerno na gradski
trg i ondje sjedne. Tada dooe mnoga djeca i odrasli. Neki od njih
potezahu ga za kapucu ovamo i onamo; netko ga pospe prainom, a
drugi bacahu na nj kamenje; neki ga polijevahu vodom. On ostade
mirno na svom mjestu, vesela i radosna lica, niti se tuio niti uznemirivao. Sauvavi strpljivost i odlunost, brat Bernard bio je radostan i nije se tuio niti sakrio, nego se kroz nekoliko dana vraao na
trg kako bi mogao to vie trpjeti.
Strpljivost je djelo savrenstva, znak i mjerilo kreposti. Neki ueni doktor prava vidio je sve ovo i promatrao ustrajnost i krepost
brata Bernarda i, ne vidjevi ga nikada uznemirena zbog tolikih
uvreda, ree u sebi: ovaj je ovjek uistinu svetac. Tada mu se priblii
te ga upita: Tko si i zato si ovamo doao? Brat Bernard umjesto odgovora zavue ruku u dep, izvue Pravilo svetoga Franje i
prui mu da proita. Kad je ueni sudac proitao Pravilo i otkrio u
njemu izvanredne i gotovo savrene ivotne savjete, vrlo zadivljen i
zauen obrati se sakupljenim ljudima i ree: Zaista, ovo je najsavrenije Pravilo duhovnog ivota kakvo do sada nisam nikada vidio.
Ovaj ovjek i njegovi prijatelji mogu se ubrojiti meu najsvetije ljude ove zemlje. I stoga svi oni koji ih izruguju teko grijee. Ovaj brat
ovdje zasluuje najvee potovanje jer je velik Boji prijatelj. Tada
ree bratu Bernardu: elite li mjesto u kojem biste mogli dolino
sluiti Bogu, rado u vam ga dati radi spasa svoje due. Gospodine, ree brat Bernard, vjerujem da ova ponuda dolazi od Isusa
Krista. Stoga je i rado prihvaam na slavu Kristovu. Tada ueni sudac brata Bernarda s velikim veseljem i ljubavlju odvede svojoj kui
i dade mu mjesto koje mu je prije obeao. Uredi ga i namjesti na
svoj raun. Od toga vremena postade ovaj sudac ocem i zatitnikom
brata Bernarda i njegovih drugova.
Narod poe tovati brata Bernarda zbog njegova sveta ivota.
Svatko tko ga se mogao dotaknuti ili ga vidjeti smatrao se sretnim i
blagoslovljenim. Ali on, kao vjerni Kristov uenik i sljedbenik poniznoga svetog Franje, poboja se da mu ovo tovanje ne oduzme mir
i lii ga spasenja due. Napusti ovo mjesto i vrati se svetom Franji
1477
te mu ree: Oe, u Bologni sam prihvatio ponueno mi mjesto.

Poalji onamo kojega brata da mjesto dri u redu i da ondje stanuje,
jer moj daljnji boravak u onom gradu ne bi mogao biti od koristi.
Naprotiv, zbog pretjerana tovanja koje sam uivao kod naroda bojim se da ne bih vie izgubio negoli dobio. Kad je sveti Franjo uo
kako se Bog posluio bratom Bernardom, zahvali Gospodinu koji je
proirio njegov Red i umnoio broj siromanih uenika kria. Kasnije sveti Franjo posla svoje uenike u Bolognu i u Lombardiju, gdje
osvojie mnoga mjesta.
Na ast i slavu Isusa Krista i siromaka Franje! Amen.
6
Kako je sveti Franjo blagoslovio brata Bernarda
i kako mu je predao Red na upravljanje
Brat je Bernard bio tako svet da ga je sam sveti Franjo vrlo tovao i esto hvalio. Kad je jednoga dana sveti Franjo kleei pobono
molio, objavio mu je Bog da e se brat Bernard, s Bojim priputenjem, morati estoko boriti sa zlim duhovima. Budui da je sveti
Franjo ljubio brata Bernarda kao svog sina, imao je veliku suut
prema njemu. Stoga se kroz mnogo dana obraao molitvom i plaem Gospodinu Bogu za njega i zaklinjao Isusa Krista za pobjedu
nad zlim duhom. Dok je tako pobono molio, jednoga dana uo je
sveti Franjo Boji odgovor: Franjo, ne boj se. Sve napasti koje su
se na brata Bernarda oborile s mojim su doputenjem da se iskuaju
njegove kreposti i kao kruna za njegove zasluge. Konano e on
pobijediti sve neprijatelje i uivat e u gozbi u Bojem kraljevstvu.
Kad je to uo sveti Franjo, obuze ga veliko unutarnje veselje i zahvaljivao je Bogu. Od tada je jo vie ljubio i potivao brata Bernarda.
Tu je svoju ljubav sveti Franjo jasno pokazivao ne samo za
vrijeme svoga ivota nego ju je pokazao i na samrti. Kad je sveti
Franjo bio na umoru, kao patrijarh Jakov (usp. Post 49), okruen
svim svojim pobonim sinovima koji su plakali nad gubitkom svojega ljubljenog oca, pitao je: Gdje je moj prvoroenac? Doi k
meni, sine, da blagoslovim tvoju duu prije negoli umrem. Tada
brat Bernard apnu bratu Iliji, koji je bio vikar Reda: Oe, poi ti
na desnu sveevu stranu da te blagoslovi. Kad je brat Ilija doao
na desnu stranu, sveti Franjo, koji je bio izgubio vid jer je mnogo
plakao, stavi svoju desnu ruku na glavu Ilijinu i ree: To nije glava moga prvoroenca brata Bernarda. Tada doe brat Bernard
na njegovu lijevu stranu, sveti Franjo prekrsti ruke, stavi desnu na
glavu brata Bernarda, a lijevu na glavu brata Ilije te ree bratu Bernardu: Blagoslovio te Otac naega Gospodina Isusa Krista duhov-
1478
nim i nebeskim blagoslovom u Kristu, jer si prvi bio izabran da u

ovom svetom Redu daje evaneoski primjer u nasljedovanju Krista i evaneoskog siromatva. Ti nisi, iz ljubavi prema Kristu, samo
razdijelio siromasima sve to si posjedovao nego si samoga sebe kao
rtvu velikoduno prikazao Bogu u ovom Redu. Neka te blagoslovi
na Gospodin Isus Krist, a blagoslivljam te i ja, njegov siromani
sluga, vjenim blagoslovom: kad hoda i kad stoji, kad bdije i kad
spava, kad ivi i kad umre. Neka svaki onaj koji te blagoslivlje
primi puninu blagoslova, a koji te proklinje, neka ne ostane bez
kazne. Budi voa svojoj brai. Neka braa sluaju sve tvoje zapovijedi. Ti ima pravo primati u ovaj Red i otputati iz njega sve koje
eli, i neka nitko od brae nema vlasti nad tobom. Tebi doputam
da ide kamo god eli.
Nakon Franjine smrti braa su brata Bernarda ljubila i duboko
tovala kao asnog oca. A kad se bratu Bernardu pribliavala smrt,
skupie se mnoga braa sa svih strana svijeta oko njega. Meu njima
je bio potovani, divni i aneoski brat Egidije. Kad ugleda brata
Bernarda, ree s velikom radou: Gore srca, brate Bernarde, gore
srca! Brat Bernard apnu jednom bratu da pripravi zgodno mjesto
gdje bi brat Egidije mogao razmatrati. On to i uini. Kad je brat
Bernard osjetio da je prispjela posljednja ura njegova ivota, uspravi
se i ree svoj sakupljenoj brai: Draga moja brao, neu mnogo
govoriti, ali nastojte tako ljubiti redovniki stale kao to sam ga
ja ljubio, pa ete imati to ja sada imam. I vi ete nai u svojoj dui
to ja sada u svojoj osjeam. Sada sam tako sretan u svojoj dui
da za tisuu svjetova ne bih elio drugom sluiti nego samo naem
Gospodinu Isusu Kristu. Sebe samoga pak optuujem pred naim
Spasiteljem Isusom Kristom i pred vama, brao, za svaki grijeh koji
sam uinio. Molim vas, draga moja brao, ljubite se meusobno.
Poto je rekao ove i druge spasonosne savjete, ponovno legne, lice
mu zasja veseljem i natprirodnim sjajem, emu su se sva braa udila. U ovom veselju poe njegova sveta dua, okrunjena slavom, iz
ovoga ivota u blaeni ivot anela.
Na hvalu i slavu Isusa Krista siromaka Franje! Amen.
7
Kako je sveti Franjo postio etrdeset dana
i kroz to vrijeme pojeo samo polovicu kruha
Pravi sluga Isusa Krista, gospodin sveti Franjo, bio je u mnogome drugi Krist, dan svijetu za spasenje ljudi. Bog Otac htio je da u
mnogim djelima postane jednak njegovu Sinu Isusu Kristu, kako se
to vidi u asnom bratstvu od dvanaest uenika, u udnovatoj tajni
1479
svetih rana, te u neprekidnom postu kroz etrdeset dana to ga je

provodio na ovaj nain.
Kad je jednom sveti Franjo, na dan Poklada, bio u blizini jezera
kod Perue u kui jednog svog potivatelja, kod kojeg je i prenoio,
Bog ga je nadahnuo da ode na otok na tom jezeru i ondje provede
korizmu. Stoga sveti Franjo zamoli toga svog potovatelja da ga,
za ljubav Kristovu, preveze svojom laicom na otok, na kojem nije
ivio nitko. A htio je da to bude u noi na Pepelnicu, da to nitko ne
vidi. Poboni Franjin prijatelj, zbog svoje privrenosti prema njemu,
ispuni mu elju i preveze svetog Franju na otok. Sveti Franjo nije sa
sobom nita uzeo osim dva komadia kruha. Sveti Franjo je zaklinjao svoga prijatelja, prije nego to se otisnuo od otoka, da nikome
ne govori gdje se nalazi i neka ne dolazi po njega do Svetog etvrtka.
Tako se rastadoe, a sveti Franjo ostade sam na otoku. Ondje nije
bilo nikakva skrovita gdje bi se mogao skloniti. Tada sveti Franjo
ue u neku gutaru, u kojoj je iblje i grmlje tvorilo skrovite slino
kolibi ili toru. Ondje je on proboravio cijelu korizmu, a da nita nije
jeo ni pio, osim to je pojeo polovinu jednog hljepia kako je to
ustanovio poboni prijatelj, kad je doao na Sveti etvrtak po svetog
Franju. Naao je dva komadia kruha. Jedan je bio netaknut, a od
drugoga bila je pojedena samo polovica. Bit e da je sveti Franjo
pojeo jednu polovicu kruha iz potovanja prema Kristovu postu i
da bi se njegov post razlikovao od Kristova etrdesetdnevnog posta
u kojem on niti je to jeo niti pio. Time to je pojeo samo polovicu
kruha otjerao je od sebe otrov tatine, a neprekinutim postom htio
je nasljedovati Krista.
Kasnije je na onom otoku gdje je sveti Franjo postio Bog uinio mnoga udesa zbog njegovih zasluga. Stoga poee ljudi ondje
graditi kue i stanovati, i za kratko vrijeme nastade na tom otoku
veliko i lijepo mjesto, gdje su se nastanila i braa. Braa prozvae
svoju kuu samostan na otoku. Ljudi i ene ovog otoka jo i danas iskazuju ast ovom samostanu i privreni su mu, jer je ondje
postio sveti Franjo.
8
Kako je sveti Franjo tumaio bratu Leonu
u emu se sastoji savreno veselje
Jednoga zimskog dana iao je sveti Franjo s bratom Leonom iz

Perue prema Svetoj Mariji Aneoskoj. Obojica su se od velike
hladnoe tresla. Sveti je Franjo razgovarao s bratom Leonom, koji je
iao ispred njega, i rekao mu: Brate Leone, kad bi Bog dao da Ma-
1480
nja braa budu uzori svetosti i na duhovnu izgradnju cijelom svijetu,

to ipak zapii i dobro zapamti! ne bi bilo savreno veselje. Hodajui dalje sa svojim drugom, sveti Franjo ree po drugi put: Kad
bi braa vraala slijepcima vid, ozdravljala uzete, istjerivala avle,
vraala gluhima sluh, hromima hod, nijemima glas, te kad bi uskrisivala i mrtve koji su ve etiri dana leali u grobu, zapamti, ni to ne bi
bilo savreno veselje. Idui tako dalje iza svog druga, sveti Franjo
govorae povienim glasom: O, brate Leone, kad bi manja braa
govorila svim jezicima i posjedovala veliko znanje, te kad bi mogli
prorokovati i oitovati ne samo budue dogaaje nego takoer i tajne savjesti i due, zapamti, ni to ne bi bilo savreno veselje. Poto
su jo malo dalje ili, sveti Franjo govorae posve glasno: Brate Leone, ovice Boja! Kad bi manja braa govorila aneoskim jezikom
i kad bi poznavala tijek zvijezda i svojstva biljaka i kad bi otkrila sva
bogatstva zemlje, te kad bi poznavala sve vlastitosti ptica i riba, ljudi
i ivotinja, stabala i kamenja, korijenja i vode, zapamti, ni u tome ne
bi bilo savreno veselje. Tako su ili jo neko vrijeme, a sveti Franjo, gotovo viui, ree: Brate Leone, kad bi manji brat znao tako
dobro propovijedati da bi obratio sve nevjernike na vjeru Kristovu,
zapamti, ni u tome ne bi bilo savreno veselje.
Dok su oni tako razgovarali i prevalili dvije milje, upita brat Leon
svetog Franju s velikim uenjem: Molim te, oe, u ime Boje, da
mi kae u emu se sastoji savreno veselje? Sveti Franjo mu odgovori: Kad bismo doli k Mariji Aneoskoj mokri od kie, promrzli
od zime, uprljani blatom i skreni glau, te pokucali na samostanska vrata, i kad bi doao rasren vratar te upitao: Tko ste vi?, a
mi rekli: Dvojica vae brae, a on nam odvratio: Vi ne govorite
istinu naprotiv, vi ste lopovi koji varate svijet i otimate milostinju
siromasima. Otiite odavde, neu vam otvoriti vrata. I kad nas ne
bi pustio unutra, nego nas ostavio da vani i dalje stojimo u noi,
snijegu, hladnoi, kii i gladi. Kad bismo mi tada bili sposobni svu
ovu grdnju, tako veliku okrutnost i nemilosrdnost strpljivo podnijeti, i kad bismo bez uzrujavanja, smetenosti i prigovaranja ponizno
i ljubazno mislili da nas onaj brat dobro pozna i da mu je Bog dao
da nam tako govori, o brate Leone, zapamti, to bi bilo savreno
veselje. I kad bismo ponovno kucali na vrata, a on rasren izaao
te nas kao dosadne dangube, psujui nas i bijui napao: Gubite
se, prosti razbojnici, odlazite u svratite, ovdje ne moete ni jesti
ni noiti. Kad bismo to podnijeli strpljivo i to smatrali velikom sreom, o brate Leone, to bi bilo savreno veselje. A ako bi nakon
toga, prisiljeni glau, hladnoom i nonom tamom, jo jae kucali,
zaklinjui vratara da nas za ljubav Boju pusti unutra, a kad bi on,
jo vie razjaren, odgovorio: Razbojnici i dosadni besposliari, dat
u vam to vas ide, te iziao s velikim kvrgavim tapom, uhvatio nas
1481
za kapucu, bacio nas na zemlju, vukao po snijegu te nas naizmjence

tukao batinom. Kad bismo mi to podnijeli strpljivo i s ljubavlju i
pritom mislili na muke blagoslovljenoga Krista, u tome je savreno
veselje. Sada, dragi brate, zapamti zakljuak: najvei je dar i milost
Duha Svetoga, koju daje Krist svojim prijateljima, da moemo sami
sebe obuzdati i iz ljubavi prema Kristu dragovoljno podnositi nevolje, uvrede, pogrde te duevne i tjelesne neugodnosti. Mi se ne
smijemo ovim darovima ponositi jer nisu nai, nego dolaze od Boga.
Zato govori apostol: to ima, a da nisi primio? A ako si primio, zato
se time hvali, kao da je tvoje (1 Kor 4,7)? Mi se moemo hvaliti samo
kriem nevolja i patnja, kao to kae apostol: Neu se hvaliti niim,
osim kriem naega Gospodina Isusa Krista (Gal 6,14).
9
Kako je sveti Franjo uio brata Leona moliti asoslov
i kako je brat Leon protivno odgovarao svetom Franji
U prve dane, na poetku Reda, naao se jednom sveti Franjo s

bratom Leonom na nekom mjestu gdje ne bijae knjig iz kojih bi
molili asoslov. Kad je dolo vrijeme u koje se moli jutarnja, ree
sveti Franjo bratu Leonu: Dragi moj brate Leone, mi nemamo
asoslova ni knjiga iz kojih bismo mogli moliti jutarnju. Da ipak
upotrijebimo ovo vrijeme za molitvu Bogu, ja u pred tobom govoriti, a ti e odgovarati kako te pouim. Ja u kazati ovako: Brate
Franjo, ti si vrlo mnogo sagrijeio i mnoga zla uinio u svijetu tako
da si zasluio pakao, a ti e, brate Leone, odgovarati: Ti govori
istinu i zasluuje pakao. Brat Leon s golubinjom jednostavnou
odgovori: Rado, oe. Zaponi u ime Boje. Sveti Franjo pone:
Brate Franjo, ti si uinio u svijetu mnoga grena djela protiv Boga,
tako da si zasluio pakao. A brat Leon odgovori: Po tebi je Bog
uinio toliko dobra te e poi u raj. Sveti Franjo ree: Ne govori
tako, brate Leone, nego kad ja kaem: Brate Franjo, ti si poinio
protiv Boga tolika zla te zasluuje da te Bog prokune, odgovori
ovako: Brate Franjo, ti govori istinu i zasluuje da bude meu
prokletima. Brat Leon odvrati: Rado, oe.
Tada sveti Franjo, jecajui, plaui i udarajui se u prsa, govorae
veoma glasno: O Gospodine, Boe neba i zemlje, sagrijeio sam
protiv tebe veoma mnogo i uinio mnoga zla te sam zavrijedio da me
prokune. A brat Leon odvrati: O brate Franjo, Bog e ti iskazati
toliku milost da bude meu blagoslovljenima blagoslovljen. Sveti
se Franjo udio zato brat Leon uvijek govori protivno od onoga to
mu je naredio. Stoga ga pokara ovim rijeima: Zato ne odgovara
1482
onako kako sam te pouio? Zapovijedam ti u ime svete poslunosti

da odgovara prema mojoj uputi. Ja u rei ovako: O, opaki brate
Franjo, ti misli da e Bog biti milosrdan prema tebi koji si poinio
tolike grijehe protiv Oca milosra i Boga svake utjehe (2 Kor 1,3)? A
ti, brate Leone, ovice, odgovorit e: Nikako nisi vrijedan smilovanja. No kad je sveti Franjo rekao: O, opaki brate Franjo i tako
dalje, brat Leon odvrati: Bog Otac, ije je opratanje neizmjerno
vee negoli tvoji grijesi, bit e vrlo milosrdan prema tebi i dat e ti,
osim toga, mnoge milosti. uvi ovaj odgovor, sveti se Franjo malo
rasrdi i ree: Kako si se usudio raditi protiv poslunosti i cijelo vrijeme odgovara protivno onome to sam ti naredio? Brat Leon odgovori ponizno i s potovanjem: Bog znade, moj oe, da sam svaki
put htio odgovoriti onako kako si me ti pouio, ali Bog mi dade da
govorim onako kako se njemu svia. Sveti Franjo se tome udio te
je rekao bratu Leonu: Zaklinjem te, odgovori mi ovaj put onako
kako sam ti rekao. Brat Leon odgovori: Reci, u ime Boje, ovaj
put u ti sigurno odgovoriti po elji. Sveti Franjo, plaui, ree:
O, opaki brate Franjo, misli li da e Bog s tobom biti milosrdan?
i tako dalje, a brat Leon odvrati: tovie, primit e od Boga veliko
milosre, uzvisit e te i proslaviti u vijeke, jer onaj koji se ponizuje bit
e uzvien (Lk 14,11). Drugaije ja ne mogu govoriti, jer Bog govori
na moja usta. U toj poniznoj svai, s mnogo suza, u velikoj duhovnoj utjehi i molitvi probdjee cijelu no.
10
Kako je brat Maseo pitao svetog Franju
zato za njim svatko ide i eli ga vidjeti
Jednom je sveti Franjo bio u boravitu kraj Porcijunkule s bratom Maseom iz Marignana, ovjekom velike svetosti, razboritosti
i dara da je mogao govoriti o Bogu, zbog ega ga je sveti Franjo
mnogo ljubio. Kad se jednog dana sveti Franjo vraao kui iz ume
gdje je molio, htio je brat Maseo iskuati njegovu poniznost. Stoga
mu izae u susret i, kao da se ali, ree mu: Zato za tobom?
Zato za tobom? Zato za tobom? Sveti Franjo upita: to eli
rei? Brat Maseo odgovori: elio bih znati zato za tobom idu
svi ljudi, zato te svakamo prate, zato te svatko eli vidjeti, uti i
tebi se podvrgavati? A ti nisi ni ovjek lijepa tijela, niti posjeduje
veliko znanje, a niti si plemikoga roda. Zato dakle eli svatko
ii za tobom? Kad je to uo sveti Franjo, veoma se razveselio,
podigao je lice prema nebu i tako je stajao due vremena zanesen
i uronjen u Boga. Kad je doao k svijesti, kleknuo je na zemlju,
1483
dao Bogu ast i hvalu, okrenuo se tada bratu Maseu i rekao mu:
Ti si elio saznati zato sav narod dolazi k meni? Upravo k meni?
Zato me sav narod prati? Upravo mene? Ja ti mogu odgovoriti:
to dolazi od najviega Gospodina koji svojim oima gleda dobre
i zle. Njegove najsvetije oi nisu nale na zemlji meu grenicima
nevrednijeg, nedostojnijeg i veeg grenika od mene. Bog je pak
htio uiniti udo, i za to svoje djelo nije naao bjednije stvorenje od
mene. Zato je mene izabrao da postidi plemstvo, oholost i jakost,
ljepotu i mudrost ovoga svijeta, kako bi svi upoznali da svaka krepost, jakost i dobrota dolazi od njega, a ne od stvorova i da se nitko
ne moe hvaliti svojim djelima, ve ako se tko hvali, neka se hvali u
Gospodinu (Jr 9,22; 1 Kor 1,31), kome pripada svaka ast i hvala na
sve vijeke. Kad je brat Maseo uo taj ponizni odgovor i o njemu
razmiljao, zadivio se i spoznao da sveti Franjo posjeduje istinitu
poniznost i pobonost.
Na hvalu i slavu Krista i siromaka Franje! Amen.
11
Kako je sveti Franjo naredio bratu Maseu
da se na raskru okrene vie puta i kako su doli u Sienu
gdje je sveti Franjo uinio mnoga dobra djela
Jednog dana ili su putem sveti Franjo i brat Maseo. Ovaj je iao
malo ispred Franje. Kad su prevalili dio puta, stigoe do raskra s
tri puta: jednim su mogli doi u Sienu, drugim u Firencu, a treim u
Arezzo. Brat Maseo upita: Oe, kojim putem moramo poi? Sveti Franjo odgovori: Kojim se Bogu svidi, onim emo krenuti. Brat
Maseo ree: A kako emo upoznati volju Boju? Sveti Franjo odvrati: Po znaku koji u ti dati ili pokazati. Stoga ti zapovijedam u
ime svete poslunosti, kako bi stekao zaslugu, da se na mjestu gdje
se putovi sastaju i gdje sada stoji, okree poput djece kad se igraju
i da se ne prestane okretati dok ti ne kaem. Brat Maseo okretao
se vrlo dugo te je nekoliko puta pao na zemlju. Budui da mu sveti
Franjo nije kazao da se prestane okretati, dizao se i opet se okretao,
jer je htio ostati vjeran zapovijedi svete poslunosti. Konano, dok
se brzo okretao, ree sveti Franjo: Stoj i ne mii se. Brat Maseo
se zaustavi. Sveti Franjo ga upita: Prema kojem gradu si okrenut
licem? Brat Maseo odgovori: Prema Sieni. Sveti otac ree: To
je put kojim moramo ii po Bojoj volji.
Putem se brat Maseo vrlo udio zato mu je sveti Franjo zapovijedao da se okree na raskru pred prolaznicima kao to se djeca
okreu u igri. No o tome nije progovorio sa svetim Franjom iz potovanja prema njemu.
1484
Kad su se pribliili Sieni, narod je u gradu saznao za dolazak sveca. Izili su pred njega i iz potovanja ponijeli su njega i njegova pratioca do biskupije, tako da nisu nogama ni taknuli zemlje. Upravo u
to vrijeme neki ljudi u gradu meusobno su ratovali i ve su dvojica
graana poginula. Kad je sveti Franjo doao u grad, propovijedao
je tako sveto i pobono te ih je sklonuo na izmirenje i uspostavio
meu njima jedinstvo i slogu. Kad je sienski biskup uo za ovo veliko djelo svetog Franje, pozvao ga je k sebi, primio ga s velikim
poastima te ga kod sebe zadrao toga dana i te noi. Sljedeeg je
jutra istinski ponizni sveti Franjo, koji u svojim djelima nije imao
nita drugo pred oima osim Boje slave, rano ustao te je sa svojim
pratiocem otiao, a da o tome biskup nita nije znao.
Putem je brat Maseo zbog toga mrmljao i u sebi govorio: to
radi ovaj dobri ovjek? Meni zapovijeda da se na putu okreem poput djece, a sada biskupu, koji mu je iskazao toliku ast, nije kazao
ni jedne dobre rijei niti mu se zahvalio. Bratu Maseu se ovakav
postupak inio vrlo nepromiljenim. Ali zatim, kad je brat Maseo
po Bojem prosvjetljenju doao k sebi, prekoravao je samoga sebe i
rekao u svom srcu: Brate Maseo, ti si odvie ohol kad prosuuje
Boja djela i zasluio si zbog svoje nerazumne oholosti pakao. Zar
nije juer svetac uinio tako sveta djela da ni sam Boji aneo ne
bi mogao uiniti vea i udesnija. I zato ako bi ti naredio da baca
kamenje, trebao bi ga posluati, jer ono to je on na tom putu uinio
naredila je Boja providnost, kako se to pokazalo na kraju. Da sveti
Franjo nije izmirio zavaene, ne samo da bi se oni dalje meusobno
borili i ne samo da bi mnoge no usmrtio nego bi jo mnoge due
neprijatelj odvukao u pakao. Stoga si lakouman i ohol to mrmlja
protiv onoga to se je oito dogodilo po Bojoj volji.
Sve ovo o emu je brat Maseo u sebi razmiljao Bog je oitovao
svetom Franji. Stoga se sveti Franjo priblii bratu Maseu i ree mu:
Ostani kod misli koje su ti sada dole jer one su dobre, korisne i od
Boga nadahnute. Prijanje mrmljanje bila je slijepa tatina, ispraz
nost i oholost, a dolo ti je u srce od neprijatelja. Tako je brat Maseo uvidio da su svetom Franji bile poznate tajne njegova srca te je
jasno shvatio da duh Boje mudrosti upravlja svim djelima svetog
Franje.
1485
12
Kako je sveti Franjo povjerio bratu Maseu slubu vratara,
a i mnoge druge dunosti
Sveti Franjo htio je poniziti brata Masea da se zbog mnogih darova i milosti to mu ih je Bog davao ne pojavi u njemu oholost,
nego da po poniznosti napreduje u tim darovima te da tako bude
svaki dan sve kreposniji. Sveti je Franjo boravio sa svojim prvim
svetim drugovima na nekom osamljenom mjestu, a meu njima
bijae i brat Maseo. Jednoga dana ree sveti Franjo bratu Maseu
pred ostalom braom: Brate Maseo, sva ova braa imaju milost
dubokog razmatranja i molitve, a ti ima milost da navjeuje rije
Boju i tjei jednostavne ljude. Da bi ova braa mogla nesmetano
razmatrati, hou da preuzme slubu vratara, sakupljaa milostinje
i kuhara. Kad budu druga braa jela, ti e jesti pred vratima, da
onima koji dou ovamo kae koju rije o Bogu, i to prije negoli
pokucaju na vrata. Tako nee biti potrebno da izlazi nijedan drugi
brat osim tebe. To izvruj u ime svete poslunosti.
Tada brat Maseo navue na glavu kapucu, primi ponizno dunosti vratara, sakupljaa milostinje i kuhara, i to je izvravao vie
dana. No njegovi drugovi, kao ljudi od Boga prosvijetljeni, poeli
su osjeati u svojim srcima grinju savjesti. Oni su znali da je brat
Maseo vrlo savren, vie nego oni, pa je ipak njemu zapovjeeno
da se brine za cijeli samostan, a ne njima. Stoga svi, sloni u svojim namjerama, otioe k svetom Franji te ga zamole da meu sve
razdijeli te dunosti, jer njihove savjesti ne mogu podnijeti da brat
Maseo nosi tolik teret.
Kad ih sveti Franjo saslua, prihvati njihov savjet i udovolji njihovoj elji. Pozva brata Masea te mu ree: Brate Maseo, tvoji drugovi ele preuzeti neke slube koje sam ti povjerio. Stoga elim da
se slube podijele meu braom. Brat Maseo odgovori s velikom
poniznou i strpljivou: Oe, ako mi dade sve ili samo dio dunosti, podloit u se tome kao da je to Bog odredio.
Poto je sveti Franjo vidio ljubav brae i poniznost brata Masea,
izree im divnu propovijed o svetoj poniznosti. U njoj ih poui kako
moramo biti to ponizniji to smo vie darova dobili od Boga, jer bez
poniznosti nije Bogu nijedna krepost ugodna. Kad je zavrio svoju
propovijed, podijelio je dunosti s velikom ljubavlju.
Na hvalu i slavu Gospodina Isusa Krista i siromaka Franje!
Amen.
1486
13
Kako je sveti Franjo slao
dvojicu po dvojicu svojih drugova da propovijedaju evanelje,
kako je brata Masea poslao da prosi kruh
te kako su se svetom Franji ukazali sveti Petar i sveti Pavao
Divni sluga i nasljedovatelj Kristov, gospodin sveti Franjo, elio

je da u svemu bude slian Spasitelju, koji je, prema Svetom pismu,
slao svoje uenike dvojicu po dvojicu (Mk 6,7) u one gradove u
koje je sam htio poi. I tako sveti Franjo, poto je skupio dvanaest
uenika, poalje ih po dvojicu u svijet da propovijedaju evanelje. A da im dadne primjer prave poslunosti, on je, po primjeru
Kristovu prije poeo initi nego pouavati (Dj 1,1). Kad je svima
oznaio krajeve svijeta kamo imaju poi, uzeo je za pratioca fra
Masea i krenuo prema Francuskoj. Jednoga su dana doli u neko
selo. Kako su od puta bili umorni i gladni, poli su, prema Pravilu,
prositi kruha u Boje ime. Sveti Franjo poe jednim seoskim putem, a njegov pratilac drugim. Budui da je sveti Franjo bio niska
stasa i neugledna izgleda, smatrali su ga oni koji ga nisu poznavali
najobinijim prosjakom. Tako je on isprosio samo nekoliko komadia suhog kruha. Budui da je brat Maseo bio visok i lijepa
izgleda, dobio je velikih i dobrih komada kruha, pa ak i jedan
cijeli hljepi.
Naprosivi, sastali su se na jednom mjestu izvan sela da blaguju.
Ondje je bio lijep izvor i pokraj njega zgodan i povelik kamen. Na
nj su metnuli obojica isproenu milostinju. Kad je sveti Franjo vidio
da su u brata Masea vei i ljepi komadi kruha i da je dobio vie
nego on, vrlo se razveselio i rekao: Brate Maseo, mi nismo vrijedni
tolikog blaga. Kako je on ove rijei nekoliko puta opetovao, ree
brat Maseo: Moj dragi oe, kako moe ovo nazvati blagom kad
nam jo mnogo toga nedostaje za najobiniji stol. Ovo je veliko siromatvo. Ovdje nemamo ni stolaca, ni noeva, ni tanjura, ni zdjele,
ni stolnjaka, a ni sluge ili slukinje. Sveti Franjo odgovori: Pa to
je upravo ono to ja zovem velikim blagom, jer ovdje nema niega
to su ljudi napravili, ve nam je sve ovo pripravila Boja providnost, kako se to najbolje vidi na isproenom kruhu, ovom lijepom
kamenom stolu i bistrom izvoru. Stoga elim da se molimo Bogu da
bi nas pouio kako bismo svim srcem ljubili sveto siromatvo, ovo
plemenito blago koje je sam Bog stvorio. Nakon tih rijei pomolie
se, najedoe se kruha i napie vode. Okrijepljeni digoe se i nastavie put prema Francuskoj.
Kad su doli do jedne crkve, sveti Franjo ree svome pratiocu:
Uimo u ovu crkvu da se pomolimo. Kad su uli, sveti Franjo
ode iza rtvenika i zadubi se u molitvu. U toj molitvi pohodio
1487
ga je Bog te se njegova dua tako rasplamtjela ljubavlju prema

svetom siromatvu da se inilo, zbog boje njegova lica i neobina
i brza otvaranja usta, da iz sebe izbacuje plamen ljubavi. Uaren
poput vatre prie svojem pratiocu i ree mu: A, a, a! Brate Maseo, doi k meni. To ponovi tri puta. Tada ga sveti Franjo digne
uvis i baci ga otprilike tako daleko koliko se moe baciti veliko
koplje. Tome se brat Maseo vrlo udio. Kasnije je on o tome pripovijedao svojim drugovima i rekao im, kad ga je sveti Franjo
digao uvis i bacio, da je dobio od Duha Svetoga tako veliku slast
i tako veliku utjehu, kakve nikad u svom ivotu nije imao ni prije,
a ni poslije.
Nakon ovog dogaaja ree sveti Franjo svom drugu: Predragi
drue, poimo k svetom Petru i Pavlu i zamolimo da nas poue i pomognu kako da posjedujemo neizmjerno blago svetog siromatva,
jer ono je najvrednije i boansko blago koje nismo dostojni posjedovati u naim bijednim posudama. Ono je tako velika nebeska krepost za koju treba sve zemaljske i prolazne stvari pogaziti, jer one
spreavaju duu da se slobodno moe druiti s Bogom. Siromatvo
je ona krepost koja omoguuje dui, dok jo boravi na zemlji, da
razgovara s nebeskim anelima. To je ona krepost koja je Krista
pratila na kri, koja je s Kristom bila pokopana, koja je s Kristom
uskrsnula i s Kristom uzala na nebo. Ona, nadalje, omoguuje duama koje su je dragovoljno prigrlile da se mogu lako uzdignuti k
nebu dok su jo u ovom ivotu. Ona titi i brani istinsku poniznost
i ljubav. Zato emo moliti presvete Kristove apostole, koji su bili
savreni ljubitelji ovoga evaneoskog bisera, da i nama izmole istu
milost od naega Gospodina Isusa Krista. Neka nam on po svom
svetom milosru dadne da budemo pravi ljubitelji i ponizni uenici
te tako dragocjene, divne i evaneoske kreposti.
U tom razgovoru stigoe u Rim i uoe u crkvu svetog Petra.
Tada stade sveti Franjo moliti u jednom kutu, a brat Maseo u drugom. Ondje se sveti Franjo dugo molio s velikom pobonou i sa
suzama u oima. Tada se svetom Franji ukau sveti Petar i sveti
Pavao u udnovatom svjetlu te mu rekoe: Budui da nastoji i
eli opsluivati ono to je opsluivao Isus Krist i njegovi uenici,
alje nas k tebi na Gospodin Isus Krist da ti priopimo kako ti
je molitva usliana i kako e tebi i tvojim sljedbenicima Bog dati
blago svetog siromatva u najsavrenijem stupnju. Po njegovoj
zapovijedi moramo ti kazati da svaki onaj koji po tvom primjeru
bude opsluivao ovaj savjet moe biti siguran za vjeno blaenstvo
i vjeni ivot. Tebe i tvoje sljedbenike blagoslivlje Bog. im su
oni ovo izrekli, udaljili su se od njega, ostavivi ga vrlo utjeena.
Kad je sveti Franjo ustao od molitve i naao svoga pratioca, upita
ga je li Bog njemu togod objavio. Brat Maseo odgovori: Nije.
1488
Tada mu sveti Franjo ispripovjedi kako su se njemu ukazali sveti

apostoli i to su mu objavili. Obojica su se tome vrlo veselila te
zakljuie da se vrate u Spoletsku dolinu, a da napuste misao da
idu u Francusku.
14
Kako se Krist blagoslovljeni pojavio meu braom
dok su razgovarali o Bogu
Nedugo iza osnutka Reda, kad je sveti Franjo bio zajedno sa

svojom braom, razgovarali su o Isusu Kristu. Tom je prilikom sveti Franjo, ispunjen Duhom Svetim, zapovjedio jednome bratu da
govori o Bogu to mu Duh Sveti nadahne. Brat izvri zapovijed i
divno je govorio o Bogu. Tada mu ree da stane i zapovjedi drugome bratu to isto. I ovaj brat poslua te je govorio o Bogu vrlo
ueno. Tada i njemu zapovjedi da stane. Nakon toga naredi i treemu da govori o Bogu. Ovaj je poeo tako dubokoumno govoriti
o Bojim tajnama da se sveti Franjo udio njemu kao i prijanjoj
dvojici te mu bijae jasno da je Duh Sveti govorio preko njih. A
dogodilo se i ovo. Dok su oni tako govorili, pojavio se meu njima
Isus Krist u liku lijepa mladia, blagoslovio ih i napunio tolikom
slatkoom da su se svi preobrazili i leali su na zemlji kao mrtvi
te nisu nita uli niti osjeali od ovoga svijeta. Kad su doli k sebi,
ree sveti Franjo: Moja draga brao, zahvalimo Bogu koji je preko usta priprostih ljudi htio oitovati blago nebeske mudrosti, jer
Bog je onaj koji nijemima otvara usta, a jezicima neukih daje da
mudro i pametno govore.
15
Kako je sveta Klara blagovala sa svetim Franjom
i njegovom braom u Porcijunkuli
Kad god je sveti Franjo boravio u Asizu, ee je pohodio svetu

Klaru i davao joj svete savjete. A ona je imala vruu elju da samo
jednom blaguje s njim. Premda ga je za to esto molila, on joj nije
htio udovoljiti. Ali kad braa saznae za tu njezinu elju, rekoe svetom Franji: Sveti oe, nama se ini kako tvoja nepopustljivost da
ne udovolji sestri Klari, toj od Boga odabranoj djevici, u tako neznatnoj stvari da blaguje s njome, ne odgovara boanskoj ljubavi;
osobito ako se promisli da je ona na tvoju rije ostavila bogatstvo i
1489
tatinu ovoga svijeta. Jer da te je zamolila za veu milost nego to

je ta, sigurno joj ne bi uskratio. Sveti Franjo odgovori: Vama se
dakle ini da je moram usliati? Braa odgovore: Da, oe, ona
je vrijedna te milosti. Sveti Franjo odvrati: Ako vi tako mislite,
onda moram i ja. A da joj jo vie udovoljimo, hou da blagujemo
u Mariji Aneoskoj. Budui da je dosta dugo zatvorena kod Svetog
Damjana, vrlo e se radovati da vidi Mariju Aneosku, gdje joj je
bila odrezana kosa i gdje je bila posveena za zarunicu Kristovu.
Ondje emo dakle blagovati u ime Boje.
Kad je doao odreeni dan za taj sastanak, sveta Klara ostavi
samostan svetoga Damjana sa svojom pratilicom te zajedno s Franjinim uenicima doe k Svetoj Mariji Aneoskoj. Kad su onamo stigli, ona pobono pozdravi Djevicu Mariju pred njezinim
oltarom gdje je neko obukla redovniku odjeu i gdje se pokrila
koprenom. U meuvremenu je sveti Franjo dao prostrijeti stol na
goloj zemlji, kako je bio obiaj. Kad je dolo vrijeme objeda, sveti
Franjo poeo je govoriti o Bogu tako divno i uzvieno da je nad
njih sila boanska milost u tolikoj mjeri te su svi zaneseni uronili
u Boga.
Dok su oni bili uzdignutim oima i rukama prema nebu zaneseni, vidjeli su ljudi iz Asiza, Bettone i blie okolice da je Sveta Marija
Aneoska, mjesto i uma, sva u velikom plamenu. Uinilo im se kao
da sve gori. Stoga su ljudi iz Asiza dotrali da ugase poar. No kad
su se pribliili mjestu, nisu vidjeli nita od poara, pa odu unutra. Tu
su nali svetog Franju, svetu Klaru i njihove pratioce gdje, zaneseni
u Boga, sjede oko jednostavnog stola. Oni uvidjee da to nije bila
obina zemaljska, ve boanska vatra, kojom je Bog htio na udesan
nain pokazati i oznaiti onu boansku vatru kojom su gorjele due
svete brae i sestara. Nakon toga se vratie kui utjeeni i ispunjeni
svetom pobonou u svojim srcima.
Nakon vrlo duga vremena doli su sveti Franjo, sveta Klara i
ostali k sebi. Poto su osjetili da ih je okrijepila boanska hrana, nisu
se vie brinuli za zemaljsku. Tako proe taj blagoslovljeni ruak, a
sveta Klara se s pratnjom vrati Svetom Damjanu. Kad su je sestre
ugledale, veoma se razveselie. Sestre su se naime pobojale da ju
je sveti Franjo poslao da upravlja drugim samostanom. Tako je ve
bio uinio sa svetom Agnezom, sestrom svete Klare, koju je poslao
da upravlja samostanom Monticello u Firenci. Sveti Franjo jednom
je rekao svetoj Klari: Budi spremna da te u sluaju potrebe mogu
kamo poslati. A ona, kako je bila posluna ki, odgovori: Oe, ja
sam spremna da poem na tvoju zapovijed kamo god me poalje.
Stoga su se sestre primirile kad su vidjele da sveta Klara ostaje s
njima. Od tada je sveta Klara bila vrlo sretna.
1490
16
Kako je sveti Franjo zatraio savjet od svete Klare
i brata Silvestra da li da se posveti samo molitvi
ili da od vremena do vremena propovijeda;
kako je osnovao Trei red i kako je propovijedao pticama
Ponizni sluga Kristov sveti Franjo, nedugo iza svog obraenja,

sakupivi mnogo pristalica i primivi ih u Red, stajao je pred neizvjesnou to mora uiniti: da li da se posveti samo molitvi ili
e koji put i propovijedati? O tome je htio saznati Boju volju.
A jer mu njegova poniznost, koju je posjedovao u velikoj mjeri,
nije doputala da se pouzda samo u sebe i u svoje molitve, htio
je saznati Boju volju po molitvi drugih. Stoga dozva k sebi brata
Masea i ree mu: Poi k sestri Klari i reci joj da se sa svojim duhovnim sestrama moli Bogu te bi im Bog dao milost da upoznam
to je bolje za moje dobro: ili da nastojim propovijedati ili da samo
molim. Tada poi k bratu Silvestru i kai mu isto. Brat Silvestar
je bio onaj koji je prije svog ulaska u Red vidio kako iz usta svetoga
Franje izlazi zlatni kri, koji je svojom visinom doticao nebo, a
irinom obuhvaao krajeve svijeta. Brat Silvestar bio je tako poboan i svet da ga je Bog u svemu usliavao za to bi molio. A esto
je ak i razgovarao s Bogom. Stoga se sveti Franjo u njega jako
pouzdavao.
Brat Maseo ode i uini tono prema elji svetoga Franje, ponajprije k svetoj Klari, a zatim k bratu Silvestru. im je brat Silvestar
uo molbu, odmah se poeo moliti i smjesta dobio odgovor od
Boga. Okrenu se bratu Maseu i ree mu: Bog mi je rekao da ovo
kae svetom Franji: On ga nije pozvao u Red samo radi sebe nego
da bude na korist i duama, i mnogi e se po njemu spasiti. Kad je
brat Maseo dobio ovaj odgovor, vratio se k svetoj Klari da dozna to
je ona izmolila od Boga. Ona odgovori da je njoj i njezinim sestrama
Bog dao isti odgovor kao i bratu Silvestru.
S ovim se odgovorima vratio brat Maseo svetom Franji. Sveti ga
Franjo primi s velikim veseljem i ljubavlju, opere mu noge i pripravi
ruak. Nakon ruka pozva sveti Franjo brata Masea u umu, klekne
pred njega, pokrije se kapucom, prekrii ruke u obliku kria i upita ga: to mi zapovijeda moj Gospodin Isus Krist? Brat Maseo
odgovori: Bog je odgovorio i oitovao, kako bratu Silvestru tako i
sestri Klari i njezinim duhovnim sestrama, da je njegova volja da ti
propovijeda svijetu, jer te nije izabrao samo radi tebe samoga nego
i radi spasa drugih! Kad je sveti Franjo uo taj odgovor i u njemu
spoznao volju Boju, ustao je s velikom gorljivou i rekao: Poimo u ime Boje! Za pratioce je uzeo brata Masea i brata Anela.
Obojica su bili sveti ljudi.
1491
S velikim su oduevljenjem krenuli na put, ne pazei ni na cestu

ni na stazu kuda su ili, i prispjee do nekog utvrenog grada koji se
zvao Savurniano. Sveti Franjo poe odmah propovijedati. Najprije
zapovjedi lastavicama koje su cvrkutale da budu mirne dok on ne
zavri propovijed. Lastavice su posluale. Sveti Franjo je propovijedao s tolikim arom da su muevi i ene toga grada htjeli ostaviti
svoje domove i slijediti ga. No to ne dopusti sveti Franjo, ve im
ree: Nemojte se prenagliti i ne naputajte svoj grad. Ja u vam ve
kazati to morate initi za spas svojih dua. Tada je odluio osnovati Trei red za spas svih ljudi. Tako ih ostavi utjeene i spremne na
pokoru, a on ode odande i doe u predio izmeu Kanare i Bevagne.
Prolazio je dalje istom revnou. Jednom je podigao oi i ugledao
na putu nekoliko stabala na kojima je bilo mnogo ptica. Sveti Franjo
se zaudi i ree svojim pratiocima: Priekajte me ovdje na putu
dok ja odem onamo i reknem propovijed svojim dragim sestrama
pticama. Tada ode prema polju i poe propovijedati pticama koje
su bile na zemlji. Iznenada dou k njemu i one ptice koje su bile na
drveu i bijahu mirne kao i ostale dok sveti Franjo nije zavrio propovijed. Nakon propovijedi nisu htjele odletjeti dok ih nije blagoslovio. Kasnije je brat Maseo pripovijedao bratu Jakovu Masijskom
kako je sveti Franjo stupio meu ptice, dirao ih platem, a one se
nisu ni s mjesta pomicale.
Sadraj Franjine propovijedi bio je ovaj: Moje drage sestre ptice, vi dugujete Bogu vrlo mnogo i zato ga morate svagdje hvaliti. On
vam je dao slobodu da letite kamo god hoete. On vas je obdario
dvostrukim i trostrukim odijelom. On je sauvao vae sjeme u barci
Noinoj da nikada ne izumre vaa vrsta. A morate mu biti zahvalne
i zato to vam je dao kraljevstvo u zraku. Niti sijete, niti anjete, a
ipak vam Bog daje hranu. On vam je dao rijeke i izvore da utaujete
e, on je odredio da brda i doline budu vaim utoitima i dao vam
visoka stabla za vaa gnijezda. Pa premda ne znate ni iti ni presti,
ipak vas i vau djecu Bog odijeva, jer vas ljubi i blagoslivlje. Stoga se
uvajte grijeha nezahvalnosti i nastojte da ga hvalite.
Nakon tih rijei poele su sve ptice otvarati kljunove, iriti krila, istezati vratove, glave pobono sputati prema zemlji, te lepranjem i pjevom pokazivati da im je sveti otac uinio veliko veselje
i utjeio ih. I sveti se Franjo s njima radovao i zabavljao, divio se
mnogovrsnosti ptica, velikoj raznolikosti, njihovoj paljivosti i sklonosti prema njemu te je s njima hvalio njihova Stvoritelja. Poto
je zavrio propovijed, prekriio ih je i dopustio im da odlete. Na
to se dignu ptice u zrak, divno pjevajui. Kako je sveti Franjo nainio znak kria, razdijelile su se na etiri strane: jedan dio odleti
na istok, drugi na zapad, trei na jug, a etvrti na sjever. Svako je
jato pjevalo vrlo lijepo. Ovo je za svetog Franju bio znak kako e
1492
njegovi uenici obii cijeli svijet, propovijedajui Kristov kri koji

je obnovio sveti Franjo. Jednako kao to su ptice, kojima je sveti
Franjo propovijedao i nad kojima je nainio znak kria, poletjele
na sve etiri strane svijeta, tako e i njegovi uenici, poput ptica
koje nita ne posjeduju, poi u svijet s potpunim predanjem u ruke
Boje providnosti.
17
Kako je neki novak,
elei saznati to sveti Franjo radi nou u umi, poao za njim
i vidio kako svetac govori s Kristom i Djevicom Marijom
i mnogim drugim svecima
Jo za ivota svetog Franje bio je primljen u Red jedan neduan

i nevin mladi. On je ivio u nekoj maloj kui gdje su braa morala
spavati vani u polju, bez postelja. Jednom doe sveti Franjo u to
mjesto. Naveer, kad su braa izmolila veernju molitvu, sveti Franjo poe spavati, kako bi se mogao u noi dii na molitvu dok ostala
braa budu spavala. Takav je bio obiaj svetog Franje. Spomenuti
mladi odlui brino uhoditi putove svetoga Franje da upozna njegovu svetost, a osobito da otkrije to on radi nou kad se digne. Da
ga pak san ne svlada, lee pokraj svetog Franje te svee svoj pojas
s Franjinim pojasom, da osjeti kad se svetac digne. Sveti Franjo o
svemu tome nije nita znao. U noi, dok su braa bila u prvom snu,
ustade sveti Franjo i nae svoj pojas svezan. Polako ga odveza da
mladia ne probudi. Tada ode sam u umu koja je bila blizu mjesta
gdje su drugovi spavali, ue u jednu spilju i zadubi se u molitvu.
Nakon nekog vremena probudi se mladi. Odmah primijeti da
mu je pojas odrijeen i da je sveti Franjo otiao, i on ga poe traiti.
Trei naokolo, naie na otvorena vrata kroz koja se ide u umu te
je nasluivao da je sveti Franjo najvjerojatnije otiao u umu. Stoga
se i on odulja u umu. Kad je doao blizu onog mjesta gdje je sveti
Franjo molio, zauje mnoge glasove. Priblii se tom mjestu koliko
god je blie mogao da vidi i razumije ono to se uje. Tada ugleda
neobino svjetlo koje je okruivalo svetog Franju. U tom svjetlu vidio je Krista, Djevicu Mariju, svetog Ivana Krstitelja, svetog Ivana
Evanelista i veliku etu anela, koji su razgovarali sa svetim Franjom. Kad je mladi sve ovo vidio i uo, pade kao mrtav na zemlju.
Kad je ovo tajanstveno ukazanje bilo zavreno, vraajui se sveti
Franjo natrag, spotakne se nogom o mladia koji je na putu leao
kao mrtav. On ga s velikom suuti uzme na svoje ruke i odnese kui
kao to dobri pastir nosi svoju ovcu.
1493
Od njega saznade sveti Franjo da je vidio spomenuto vienje.

Strogo mu stoga zapovjedi da o tom nikomu nita ne kazuje prije
njegove smrti. Ovaj je mladi brzo napredovao u milosti Bojoj, a
takoer i u ljubavi prema svecu, postao je valjan redovnik. Istom
nakon smrti svetog Franje otkrio je brai ukazanje.
18
Kako je sveti Franjo odrao sveopu skuptinu
u Mariji Aneoskoj na kojoj je bilo vie od pet tisua brae
Vjerni je Kristov sluga, gospodin sveti Franjo, odravao jedanput

u Mariji Aneoskoj sveopu skuptinu, na kojoj se skupilo preko
pet tisua brae. Na nju doe i sveti Dominik, glava i utemeljitelj
Reda brae propovjednika, koji je putovao iz Bologne u Rim. On je
uo za skuptinu koju je sazvao sveti Franjo, a koja se odravala na
ravnici kod Marije Aneoske. Stoga ode onamo s nekoliko brae
svojega Reda da to vidi. Na skuptini je bio i kardinal koji je cijenio
svetog Franju. Njemu je sveti Franjo prorekao da e postati papom,
to se kasnije obistinilo. Taj je kardinal doao u Asiz iz Perue, gdje
je bio tada papinski dvor. Kako je bio u Asizu, svakoga je dana dolazio da vidi svetog Franju i njegovu brau. Koji put bi im pjevao
svetu misu, koji put im je pak na skuptini propovijedao. Kardinal je
s velikim veseljem i privrenou pohaao ovu svetu skuptinu. Kad
je doao, vidio je kako braa na ravnici kod Marije Aneoske sjede
oko svetog Franje po skupinama: ovdje etrdesetorica, ondje sto,
a ondje dalje osamdesetorica. Svi su bili zaposleni razmatranjem o
Bogu, molitvom sa suzama i djelima bratske ljubavi. A bili su ovdje
u velikoj utnji i s takvom ednou da se nije mogla uti nikakva
buka. Kardinal se divio takvom redu sakupljenog mnotva i plaui
ree sav uzbuen: Zaista ovo je bojite, ovo je prava vojska Kristovih vitezova. U tom velikom mnotvu nisi mogao uti nikakve
ale ni smijeha. Naprotiv, gdje god su se braa sastala, molila su
i obavljala boanski asoslov, oplakivala svoje grijehe i grijehe dobroinitelja, ili razgovarahu o spasenju due. Na ovom polju bijahu
na nekim mjestima atori od hasura, podijeljeni u skupove prema
raznim provincijama. Braa su spavala na zemlji. Gdjekoji je imao
malo slame. Kao jastuk sluio im je kamen ili drvo. Zbog toga je
raslo potovanje prema brai kod svih koji su to vidjeli ili o tome
sluali. Glas se o njihovoj svetosti tako rairio da su ak s papina
dvora, koji je bio tada u Perui, i iz drugih mjesta Spoletske doline
dolazili mnogi vitezovi, knezovi, plemii i mogunici, mnogo naroda, zatim kardinali, biskupi i opati s mnogo sveenika da vide tako
1494
veliku i svetu skuptinu kakve na svijetu nije nikada bilo, bar ne s

toliko svetih ljudi. A ponajvie su dolazili da vide glavara i svetog
oca toga svetog naroda, koji je ugrabio svijetu tako dragocjeni plijen
i skupio tako lijepu vojsku i tako sveto stado, koje je imalo slijediti
stope istinitog Pastira, Isusa Krista.
Budui da se opa skuptina sastala, zajedniki otac i sluga svih,
sveti Franjo, stade razlagati rije Boju i propovijedati oduevljeno
i jakim glasom ono to mu je Duh Sveti nadahnuo. Predmet njegova govora izraavaju ove rijei: Sinovi moji, mi smo Bogu obeali
velike stvari, ali jo vee obeao je Bog nama ako odrimo svoje
obeanje. Stoga se pouzdano nadajmo da emo primiti ono to nam
je obeano. Kratka je naslada ovoga svijeta, duga je kazna koja iza
nje slijedi. Neznatne su nevolje ovoga ivota, a slava drugog ivota
beskonana je i vjena. O tim je rijeima on propovijedao sa arom i ojaao svoju brau, poticao na poslunost i potovanje prema
svetoj majci Crkvi i na bratsku ljubav. On im je pokazao kako sav
puk mora tovati Boga, kako u protivnostima svijeta da sauvaju
strpljivost, zatim kako da uzdre svetu i aneosku istou, kako da
sauvaju mir i slogu s Bogom, s ljudima i sa svojom savjeu, a zatim
kako da izvruju sveto siromatvo. Tada im ree: Ja vam zapovijedam snagom svete poslunosti da svi koji ste se ovdje sakupili nemate nikakve brige za jelo, pilo i za potrebne tjelesne stvari. Vi se
samo molite Bogu, a brigu za svoje tijelo prepustite njemu, jer se on
posebno brine za vas. Svi koji su bili na toj skuptini primili su tu
zapovijed vesela srca i lica. Kad je sveti Franjo zavrio propovijed,
svi klekoe i moljahu se Bogu.
Sveti Dominik, koji je bio svjedok tog dogaaja, veoma se zaudio
ovoj zapovijedi svetog Franje, drei je nerazboritom. On nije mogao
zamisliti kako bi se moglo upravljati i uzdravati toliko mnotvo da
se ne brine za stvari koje su potrebne tijelu. No svevinji Pastir, blagoslovljeni Isus Krist, htio je pokazati kako se on brine za svoje ovice i kako posebno ljubi siromahe. Tada nadahne ljude u Perui, Spoletu i Folignu, Spellu i Asizu i okolici da svetoj skuptini donesu jela
i pila. I gle! Najedanput dooe ljudi iz tih krajeva, gonei magarce
i konje i kola sve krcato kruhom, vinom, grahom, sirom i drugim
jestvinama, koje trebaju Kristovim siromasima. Oni donesoe osim
toga stolnjaka, aa, vreva i slinog posua koje je potrebno tako
velikom mnotvu. Sretnijim se smatrao onaj koji je vie donio ili koji
je uinio bolju uslugu. Posluivahu ih u svoj poniznosti i naklonosti
i sami knezovi, vitezovi i plemii koji su doli iz puke radoznalosti.
Kad je to vidio sveti Dominik, spoznao je da se Boja providnost
brinula za brau i najponiznije je priznao u sebi da je krivo sudio o
svetom Franji kad je rekao da je njegova zapovijed nerazborita. Tada
klekne, prizna skrueno svoju krivnju i ree: Uistinu, Bog se na oso-
1495
bit nain brine za ove siromahe, a meni to nije bilo poznato. Od sada
se i ja zavjetujem da u opsluivati sveto siromatvo i proklinjem sa
strane Boje svu onu brau svoga Reda koja imaju vlasnitvo. Tako
se sveti Dominik sazida vjerom svetog Franje, poslunou i opsluivanjem siromatva tako velike i dobro ureene zajednice i Bojom
providnou koja pripravlja svako dobro u izobilju.
Na toj skuptini bilo je nadalje reeno svetom Franji da mnoga
braa nose na svome tijelu kostrijeti i eljezne obrue, zbog ega
mnogi obolijevahu i umirahu, a mnoge je smetalo u molitvi. Sveti
Franjo, kao mudri otac, zapovjedi u ime svete poslunosti da svi oni
koji nose kostrijeti ili eljezne obrue skinu ih i donesu pred njega.
Oni to uinie. Pripovijeda se da se skupilo oko pet stotina takvih
pokornikih koulja, a jo vie eljeznih obrua, to za ruke to za
tijelo, tako da se od ovih posljednjih stvorilo kao brdo. Franjo zapovjedi da ih tu ostave.
Kad se skuptina zavrila, sveti Franjo utvrdi brau jo jednom
u dobru i poui ih kako mogu bez grijeha umai lukavom svijetu.
Zatim ih poalje nazad u njihove provincije s Bojim i svojim blagoslovom. Sva braa bijahu utjeena i ispunjena duhovnim veseljem.
19
Kako je sveti Franjo doao u Rieti da lijei oi,
kako je mnotvo svijeta koje je dolazilo k njemu,
dok je on boravio u kui nekoga sveenika,
u sveenikovu vinogradu potrgalo i pobralo groe
i kako je sveenik, prema Franjinu obeanju,
dobio vie vina nego inae
Budui da je sveti Franjo teko obolio na oima, gospodin Hugolin, kardinal i zatitnik Reda, iz velike ljubavi prema njemu, pisao
mu je da doe u Rieti, gdje je bilo izvrsnih lijenika za oi. Primivi
kardinalovo pismo, ode sveti Franjo najprije k Svetom Damjanu,
gdje je bila sveta Klara, pobona zarunica Kristova, da je utjei.
Tada poe kardinalu. Dok je sveti Franjo bio u Svetom Damjanu,
pogoraju mu se sljedee noi oni bolovi tako da nije mogao nimalo pogledati svjetlo. Zbog toga nije mogao otputovati. Sveta Klara
naini mu kolibicu od trske, u kojoj bi mogao bolje poivati. No
sveti Franjo ne mogae, to od bolova, to od mnotva mieva koji
mu nisu dali mira, ni danju ni nou spavati. Kad su mu se kunje i
boli pojaale, poeo je razmiljati i spoznavati da je to bi Boji zbog
njegovih grijeha i poe zahvaljivati Bogu svim srcem i ustima. Zatim
vapijae glasno i ree: Moj Gospodine, zasluio sam te boli, i jo
1496
vee. Moj Gospodine Isuse Kriste, dobri Pastiru, koji nama grenim
ljudima pokazuje svoje milosre dajui nam razne tjelesne patnje
i bolove, udijeli mi milost i snagu da se usprkos tjelesnim bolima,
patnjama i mukama ne odijelim od tebe. Kad je zavrio ovu molitvu, doe mu glas s neba koji mu ree: Franjo, odgovori mi: kad
bi sva zemlja bila zlato i sva mora i rijeke bile balzam, a svi bregovi,
vrhunci i grebeni bili drago kamenje, a kad bi ti naao neko drugo
blago, koje je vee i plemenitije od toga koliko je zlato plemenitije od zemlje, a balzam od vode, a drago kamenje dragocjenije od
bezvrijednih brda i peina, i kad bi ti to sve bilo dano, vee je blago
ova bolest. Ne mora li stoga biti veseo i zadovoljan? Sveti Franjo
odgovori: Gospodine, nisam dostojan toga predragocjenog blaga. Tada mu ree Boji glas: Veseli se, Franjo, jer to je blago ivot
vjeni, koji u ti sauvati i na kraju dati, a sadanja bolest i nevolja
zalog je toga blaenog blaga. Tada sveti Franjo zovnu svoga pratioca i, uvelike obradovan tim slavnim obeanjem, ree mu: Poimo
kardinalu! Prije toga utjei jo jednom svetu Klaru svetim rijeima
te se od nje ponizno oprosti. Tada poe u Rieti.
Kad su se pribliili tom gradu, izae mu u susret veliko mnotvo
naroda, pa zato nije htio ui u grad Rieti, nego poe u neku crkvu
koja je bila udaljena od grada dvije milje. Kad su graani doznali
da je on u spomenutoj crkvi, potrali su onamo da ga vide, i to tako
da su sav vinograd otetili i sve groe potrgali. To je u srcu boljelo
sveenika i on se pokajao to je primio svetoga Franju u svoju crkvu.
Budui da je Bog objavio svetom Franji to sveenik misli, pozva ga k
sebi i ree mu: Dragi oe, koliko ti mjera vina donosi taj vinograd u
godini kada najbolje urodi? On odgovori: Dvanaest mjera. Sveti
Franjo ree: Molim te, oe, da sa strpljivou podnese moj boravak
ovdje jo nekoliko dana, jer ovdje nalazim veliki mir, i iz ljubavi prema Bogu i prema meni siromahu dopusti svakome ovjeku da uzme
groa iz tvog vinograda. Ja ti pak obeavam s Boje strane i u ime
moga Gospodina Isusa Krista da e dobiti mjesto dvanaest mjera
dvadeset. To je sveti Franjo uinio da moe ondje ostati radi velike
koristi dua koje su dolazile k njemu. Mnogi su od njih bili opijeni
boanskom ljubavlju i ostavljali su svijet. Sveenik se pouzda u Franjino obeanje i velikoduno prepusti vinograd onima koji su dolazili
k njemu. I gle uda: vinograd je bio opustoen i obran tako da je
jedva ostao koji grozd. No kad je dolo vrijeme berbe, sveenik skupi
ostatke, metne ih u bure, zgnjei ih i prema Franjinu obeanju dobi
dvadeset mjera najboljeg vina. Tim se udom oito pokazalo: kao to
je po zaslugama svetog Franje opustoeni vinograd dao obilno vina,
da je tako i kranski ivot, besplodan zbog grijeha, po zaslugama i
nauci svetog Franje esto bio pun dobrih plodova svete pokore.
1497
20
Kako je neki mladi brat prezreo i zamrzio redovniko odijelo
tako da se htio vratiti u svijet;
o jednom lijepom vienju to ga je imao
Neki mladi, plemenit i vrlo fin, doe u Red svetog Franje. Nakon nekoliko dana, pod tetnim utjecajem zloduha, postade mu redovniki habit to ga je nosio toliko mrzak da mu se inilo kao da
nosi najobiniju vreu. Odvratni su mu bili rukavi, bila mu je mrska
dugaka i iroka kapuca, a grubi habit inio mu se nepodnoljivim
teretom. A i sam Red postajao mu je nepodnoljivim te odlui svui
habit i vratiti se u svijet.
Kako ga je nauio njegov uitelj, obiavao je svaki put kad god
bi proao ispred samostanskog oltara, u kojem je bilo pohranjeno
Tijelo Isusovo, pokloniti se s velikim potovanjem, skinuti kapucu
i sklopljenih ruku pokleknuti. I dogodi se da je one noi kad je odluio otii i napustiti Red morao proi pokraj samostanskog oltara.
Prolazei, po obiaju poklekne i oda duno potovanje. Tu se zanese u duhu. Bog mu pokaza neobino vienje. Vidio je pred sobom
nebrojenu etu svetaca gdje idu u povorci dva po dva, odjeveni u
lijepa i skupocjena suknena odijela, a obrazi i ruke su im sjale kao
Sunce. Ili su pjevajui i svirajui poput anela. Meu njima bijahu
dvojica otmjenije odjeveni i ljepe ureeni nego drugi. Bili su okrueni tolikom svjetlou da su se udili svi koji su ih promatrali. Na
kraju povorke opazi jednoga ureena tolikom slavom te se inilo da
je to novi vitez, kojega su vie potovali od svih ostalih.
Kad je ovo vienje prestalo, plemeniti je mladi bio zapanjen i
nije znao to je ova povorka imala znaiti, a nije se usudio pitati, ve
je stajao kao izvan sebe od udesne miline. No kad je gotovo cijela
povorka prola, smogao je toliko smionosti da je potrao za posljednjima te ih upitao, govorei u velikom strahu: O, moji dragi, molim
vas da mi se udostojite kazati tko su ti tako divni ljudi u ovoj tako
asnoj povorci? Oni mu odgovorie: Znaj, sinko, da smo mi svi
Manja braa i sada dolazimo iz rajske slave. A on upita dalje: Tko
su ona dvojica koji su sjali vie nego ostali?
Oni odgovorie: To su sveti Franjo i sveti Antun, a ovaj posljednji koga si vidio da je najaeniji, to je sveti brat koji je nedavno
umro. Budui da se on srano borio protiv tekih napasti i do kraja
ustrajao, vodimo ga u ovoj sjajnoj povorci u rajsku slavu. Ovu nam
je lijepu suknenu odjeu koju nosimo dao Bog u zamjenu za grubo
ruho koje smo strpljivo nosili u Redu. A divna svjetlost koju vidi na
nama dana nam je od Boga zbog ponizne strpljivosti, svetog siromatva, poslunosti i istoe, to smo sve do kraja obdravali. Stoga,
sinko, neka ti ne bude teko nositi odjeu svetoga Franje iz ljubavi
1498
prema Isusu Kristu. Ona je toliko plodonosna da, ako u toj odjei bude prezirao svijet i umro svijetu, ako se bude hrabro borio
protiv neprijatelja, onda e dobiti zajedno s nama takvo odijelo i
divnu svjetlost. Nakon tih rijei mladi doe k sebi. Ojaan tim
ukazanjem, otjera od sebe svaku napast, prizna svoj grijeh pred braom i gvardijanom te je od tada plaui razmatrao, elio initi otru
pokoru i nositi grubo odijelo. I tako je zavrio svoj ivot u svetom
Redu na glasu svetosti.
21
Kako je sveti Franjo uspostavio mir izmeu vuka i graana Gubbia
U vrijeme kada je sveti Franjo boravio u gradu Gubbiu pojavi

se u gubbijskoj okolici velik, straan i divlji vuk, koji nije razdirao
samo ivotinje nego ak i ljude, tako da su svi graani grada i okolice ivjeli u veliku strahu. On se naime esto pribliavao gradu. Svi
su graani, kad bi izlazili iz grada, bili naoruani kao da idu u rat.
Usprkos svemu tome, nisu se mogli obraniti od njega kada bi se na
nj namjerili. Od straha pred tim vukom dolo je dotle da se nitko
nije usudio izai iz grada. Kad je za to saznao sveti Franjo, iz milosra prema stanovnicima grada Gubbia, odlui izai iz grada k
tome vuku, premda su ga svi graani od toga odvraali. On na sebi
naini znak presvetoga kria i ode iz grada sa svojim pratiocima, stavivi sve svoje pouzdanje u Boga. Budui da su se njegovi pratioci
bojali poi dalje, poe on sam prema mjestu gdje je bio vuk. I gle,
kakvo udo ugledae graani koji su izali iz znatielje! Vuk poe u
susret svetom Franji otvorenih ralja i priblii mu se. Sveti Franjo ga
blagoslovi i pozva k sebi govorei mu: Doi ovamo, brate vue!
Zapovijedam ti u ime Boje da ne ini nikakva zla ni meni, a ni
drugima. udnovato! Tek to ga je sveti Franjo blagoslovio, zatvori vuk ralje i presta trati. A kad mu je sveti Franjo zapovjedio da
doe k njemu, kao krotko janje baci mu se pred noge i tu je leao.
Tada sveti Franjo nastavi: Brate vue, ti nanosi mnogo tete ovom
kraju unitavajui i razdirui Boja stvorenja bez Bojeg odobrenja.
Ali ti nisi ubijao i razdirao samo ivotinje nego si se dapae usudio
ubijati i ljude, koji su stvoreni na sliku Boju. Zbog toga zasluuje da te objese poput razbojnika i najgorega ubojice. Sav narod te
optuuje i proklinje, i svi su ti neprijatelji. Ali ja, brate vue, elim
sklopiti mir izmeu tebe i njih, tako da ih ti vie ne napada, a oni
e ti oprostiti sve prijanje krivice i vie te nee ni ljudi ni psi progoniti. Kad je to sveti otac rekao, vuk pokaza kretnjama tijela, repa,
oiju i prigibanjem glave da prihvaa to je sveti Franjo rekao i da
1499
e se toga drati. Tada ree sveti Franjo: Brate vue, budui da si

spreman sklopiti mir i drati ga, obeavam ti da e ti ovi ljudi davati
hranu tako dugo dokle god bude iv i nee nikada biti gladan, jer
znam da si ti ova zla inio samo zbog gladi. Budui da sam ti pribavio ovo dobroinstvo, hou da mi obea da nee koditi ni ljudima
ni ivotinjama. Obeava li mi? Vuk dade, klimajui glavom, oit
znak da to obeava. Na to ree sveti Franjo: Brate vue, hoe li se
zakleti da ti mogu vjerovati? Sveti Franjo prui mu ruku da primi
od njega zakletvu, a vuk podigne prednju nogu te je stavi u ruku
svetoga Franje, dajui tako znak da mu se moe vjerovati.
Tada ree sveti Franjo: Brate vue, zapovijedam ti u ime Isusa
Krista da poe sa mnom bez straha u grad, pa da potvrdimo ovaj
mir u ime Boje. Tada vuk posluno poe s njime kao krotko janje.
Vidjevi ovo, graani se veoma zadivie. I ova se vijest brzo razglasi
po gradu. Svi ljudi, muko i ensko, veliko i malo, mlado i staro, svi
izaoe na trg da vide vuka sa svetim Franjom. Sveti Franjo stade
pred ovo veliko mnotvo i propovijedae mu. Meu ostalim rekao
je kako je zbog njihovih grijeha Bog dopustio ove nevolje: No
mnogo je vee i pogibeljnije zlo pakleni oganj koji e za osuenike
vjeno trajati, dok bijes vuka moe ubiti samo tijelo, a ne moe na
koditi dui. Koliko se zato treba bojati paklenih ralja kad se toliko
mnotvo strai ralja ovoga vuka. Dragi moji, vratite se dakle Bogu
i inite pokoru za svoje grijehe. Bog e vas sada izbaviti od vuka, a
u budunosti od paklenog ognja. Zavrivi propovijed, ree sveti
Franjo: ujte, moja brao, brat vuk, koji je sada ovdje, obeao mi
je i zadao vjeru da e s vama sklopiti mir i da vas vie nee ni u emu
smetati ako mu obeate da ete mu svaki dan davati potrebnu hranu, a ja vam jamim da e on sigurno drati mirovni ugovor. Tada
narod obea jednoglasno da e vuka hraniti. Sveti Franjo ree vuku
pred svima: A ti, brate vue, obeava li da e drati ovaj mirovni ugovor, da nee nita naao uiniti ni ljudima ni ivotinjama?
Tada vuk poklekne i prigne glavu te je blagim glasom, kretnjama
tijela, repa, uiju i oiju nastojao pokazati, koliko je mogao, da eli
drati ugovor. Svetac mu jo ree: Brate vue, elim da mi da
znak vjere pred narodom, kao to si mi ve dao vjeru izvan grada,
da me nee prevariti u mom obeanju i jamstvu to sam ga za tebe
uinio. Tada vuk podigne nogu i stavi je u Franjinu ruku. Nakon
toga nastade meu narodom veliko veselje i divljenje zbog spomenutog i ostalih djela, iz potovanja prema svetom Franji, tako i zbog
vijesti o udu i sklopljenom miru s vukom te poee vapiti prema
nebu. Hvalili su i blagoslivljali Boga to im je poslao svetog oca, te
ih je po njegovim zaslugama izbavio od ralja okrutne ivotinje.
Vuk je pak ivio dvije godine u gradu Gubbiu, hodei pitomo po
kuama od vrata do vrata, ne inei ljudima zla, ali ni njemu nije
1500
nitko nita uinio. Ljudi su ga dobrovoljno hranili. Kad je iao gradom, nije nikad ni jedan pas zalajao na njega. Poslije dvije godine
ugine vuk od starosti, a graani su zbog toga mnogo alili, jer su se,
gledajui vuka kako pitomo hoda gradom, bolje sjeali kreposti i
svetosti svetoga Franje.
22
Kako je sveti Franjo pripitomio umske grlice
Neki mladi uhvatio je mnogo grlica i nosio da ih proda. Susretne ga sveti Franjo, koji je gajio posebnu suut prema krotkim
ivotinjama. Gledajui milosrdnim oima grlice, ree mladiu: O,
dobri mladiu, molim te da mi da ove tako iste ptice, s kojima
se u Svetom pismu usporeuju iste, ponizne i vjerne due, da ne
dou u ruke okrutnih ljudi koji e ih ubiti. Ovaj mladi, nadahnut
od Boga, dade sve grlice svetom Franji. On ih uzme na krilo i poe
im njeno govoriti: O, drage moje sestre grlice, nevine i iste, zato
ste se dale uhvatiti? Ja u vas spasiti od smrti i nainiti vam gnijezda
da donesete rod i da se po zapovijedi naega Stvoritelja mnoite.
Odmah poe sveti Franjo da im naini gnijezda. Grlice uoe u
njih, poee lei jaja i dobie mlade. To je bilo blizu samostana. Prema svetom Franji i brai grlice su bile tako pitome kao da su kokoi,
a oni su ih hranili. Grlice nisu nikad otile dok im sveti Franjo nije
dao blagoslov i dopustio da odu.
Mladiu koji mu ih je dao ree: Sinko, ti e jo postati manji
brat i slavno e sluiti Bogu. Tako se i dogodilo. Taj je mladi postao brat, a ivio je u Redu vrlo sveto.
23
Kako je sveti Franjo oslobodio nekog brata od avolske ruke
Kad je jednom sveti Franjo molio u obitavalitu kod Porcijunkule, vidio je, po Bojoj objavi, cijelu kuu opkoljenu i opsjednutu
zlim duhovima poput neke velike vojske. Ali nijedan nije mogao
ui u kuu jer su ona braa bila tako sveta da zli dusi nisu mogli ni
po kome ui. No oni su ustrajno tu prebivali. Jednoga dana rasrdi
se jedan od te brae na drugoga i pomisli u svom srcu kako bi ga
mogao optuiti i tako mu se osvetiti. Budui da je ovaj brat postao
plijen ove zle misli, zao duh, naavi ulaz, ue u kuu te sjede na
vrat tomu bratu. Videi revni i milostivi pastir, koji je uvijek bdio
nad svojim stadom, da je vuk uao da prodre njegovu ovicu, smjesta dozove k sebi onoga brata i zapovjedi mu da mora odmah otkriti
1501
otrov svoga srca blinjemu, zbog ega je u rukama avolskim. Videi da ga je sveti otac prozreo, preplai se. Tada otkrije sav otrov
svoga srca, priznade svoj grijeh i ponizno zamoli milosrdnu pokoru.
Kad je bio odrijeen od grijeha i primio pokoru, avao ga odmah
ostavi naoigled svetom Franji. Brat, osloboen od okrutne zvijeri, dobrotom svog pastira, zahvali Bogu. Tako pripravljen i pouen,
vrati se natrag stadu svetog pastira. Od tada je ivio najsvetije.
24
Kako je sveti Franjo obratio babilonskoga sultana
i bludnicu koja ga je nagovarala na grijeh
Sveti Franjo, pun revnosti i ljubavi prema Kristovoj vjeri i elje za muenitvom, poe jednom preko mora sa svojih dvanaest
svetih drugova i dou upravo k babilonskom sultanu. Oni stigoe
u saracensku zemlju, gdje su posebno pomno pazili na prolaznike
jako okrutni ljudi te nisu putali nijednog kranina da proe, ve
bi ga ubili. No Bogu se svidi te zaprijei da brau poubijaju, nego
ih uhvate, izbatinaju, sveu i tako dovedu pred sultana. Kad su bili
pred njim, sveti Franjo, pouen od Duha Svetoga, tako je divno
propovijedao Kristovu vjeru da je bio spreman za nju skoiti i u
vatru. Zbog toga obuze sultana veliko potovanje prema njemu, ne
toliko zbog postojanosti u njegovoj vjeri, niti zbog prezira svijeta
to ga je vidio kod njega, jer sveti Franjo nije htio primiti od njega
nikakva dara, premda je bio vrlo siromaan, nego zbog elje za muenitvom, koju je otkrio kod njega. Od tada ga je sultan rado sluao i molio ga da ee doe k njemu, dopustivi njemu i njegovim
drugovima da mogu propovijedati na svakome mjestu gdje im se
svidi. Sultan im zajami ovu slobodu kretanja i propovijedanja ak i
ispravom kojom se jamilo da im nitko od njegovih ljudi ne nakodi.
Dobivi dakle ovakvu slobodu, posla sveti Franjo svoje odabrane
drugove, dva po dva, u razliite strane saracenske zemlje da propovijedaju vjeru u Isusa Krista. A on sam s jo jednim bratom odabra
jedno mjesto. Kad je stigao onamo, ue u svratite da se odmori.
Ondje je bila neka ena, prelijepa tijela, a rune due. Ta je prokleta
ena napastovala svetog Franju na grijeh. Sveti Franjo joj ree: Pristajem. Poimo u postelju. I ona ga povede u sobu. Ali sveti Franjo
joj ree: Poi sa mnom, ja u ti pokazati prekrasnu postelju. On
je povede k velikoj vatri koja je gorjela u toj kui. U revnosti duha
svue se do gola i baci se na estoku vatru, zovui je da se i ona
svue i doe lei s njim na tu pernatu i lijepu postelju. Sveti Franjo
je na vatri due vrijeme leao vesela lica te se nije ni opekao niti
je pocrnio. Ona ena, zastraena tim udom, skrui se u srcu. Ne
1502
samo da se pokajala zbog svojih grijeha i zle namjere nego se potpuno obratila na vjeru Isusa Krista, te je postala tako sveta da su se po
njoj spasile mnoge due u tom kraju.
Na kraju, videi sveti Franjo da ne moe imati mnogo uspjeha
u toj zemlji, po boanskoj objavi i nadahnuu odlui da se sa svim
svojim drugovima vrati u kransku zemlju. Kad su se sakupili svi
njegovi drugovi, ode jo jednom k sultanu da se s njim oprosti. Sultan mu tada ree: Brate Franjo, rado bih se obratio na kransku
vjeru, ali se sada bojim to uiniti. Jer ako bi to uinio, to bi saznali,
ubili bi i mene i tebe sa svim tvojim drugovima. Budui da ti mora
jo mnoga dobra uiniti, a i ja imam obaviti vrlo vane poslove, neu
da prouzrokujem tvoju i svoju smrt, nego me poui kako bih se mogao spasiti. Spreman sam uiniti sve to mi zapovjedi. Na to mu
sveti Franjo ree: Moj gospodine, ja odlazim sada od vas. No kad
se vratim u svoju domovinu i kad s Bojom milou uem u raj poslije svoje smrti, poslat u ti, ako se Bogu svidi, dva svoja brata, od
kojih e primiti sveto krtenje Isusovo i bit e spaen, kako mi je
objavio moj Gospodin Isus Krist. A ti se u meuvremenu oslobodi
svih obveza, da te Boja milost, kada doe k tebi, nae spremna za
vjeru i pobonost. Sultan obea da e tako uiniti.
Uinivi ovo, sveti se Franjo vrati sa svojom asnom druinom
svetih drugova. Nakon nekoliko godina, po tjelesnoj smrti, vrati
sveti Franjo svoju duu Bogu. No i sultan oboli te oekivae da se
ispuni ono obeanje. Na raznim mjestima postavi straare i zapovjedi im, ako vide dvojicu brae u odjei svetog Franje, da ih odmah
dovedu k njemu. U to vrijeme ukaza se sveti Franjo dvojici brae te
im zapovjedi da bez krzmanja pou k sultanu te da mu osiguraju
spasenje, kako je on to obeao. Braa se odmah uputie i, preavi
preko mora, straa ih odmah povede k sultanu. Kad ih sultan ugleda, razveseli se i ree: Sada znam da mi je Bog poslao svoje sluge
za moj spas prema obeanju to mi ga je dao sveti Franjo po Bojoj
objavi. Primivi dakle pouku o Kristovoj vjeri i sveto krtenje od
spomenute brae, tako preporoen u Kristu umrije od neke bolesti,
a njegova se dua spasi zaslugama i djelima svetog Franje.
25
Kako je sveti Franjo udesno izlijeio gubavca na tijelu i dui
i to mu je rekla dua idui u nebo
Pravi uenik Kristov, gospodin sveti Franjo, dok je jo ivio na

ovom bijednom svijetu, nastojao je za cijeloga svog ivota svim svojim silama nasljedovati Krista, savrenoga uitelja. Stoga se ee
dogaalo da je Bog onomu komu bi sveti Franjo ozdravljao tijelo
1503
u isto vrijeme izlijeio i duu, kako se ita i o Isusu Kristu. Zato je

sveti Franjo ne samo rado sluio gubavce nego je naredio da braa
njegova Reda, kamo god ila ili gdje god bila, slue gubavcima iz ljubavi prema Isusu Kristu, koji je htio radi nas biti smatran gubavcem.
Jednom su braa u bolnici, koja je bila blizu onoga mjesta gdje je
boravio sveti Franjo, sluila bolesnike i gubavce. Tu je bio gubavac
koji je bio toliko nestrpljiv, nesnosan, goropadan i svojeglav da je
svatko vjerovao a tako je i bilo da je opsjednut od zloga duha.
One koji su ga sluili on je vrijeao rijeima i tukao, a to je najgore,
psovao je blagoslovljenoga Krista i Njegovu Majku, presvetu Djevicu Mariju, te se nitko nije naao tko bi mu htio ili mogao sluiti.
Premda su braa nastojala strpljivo snositi uvrede nanesene njima
samima, da rastu u krepostima, ipak nisu po svojoj savjesti mogla
podnositi uvrede nanoene Kristu i Njegovoj Majci, ve odluie da
potpuno napuste tog gubavca. Oni su htjeli o tome najprije obavijestiti, prema propisu, svetoga Franju, koji je u ono vrijeme boravio u
nekom oblinjem samostanu.
Poto je sveti Franjo to saznao, ode k onome opakom gubavcu.
Priavi mu, pozdravi ga i ree mu: Bog ti dao mir, moj najmiliji brate. Gubavac odgovori, psujui: Kakav mir mogu imati od
Boga, koji mi je oduzeo mir i svako dobro, te me pretvorio u gnojna
i smrdljiva ovjeka. Na to mu sveti Franjo odvrati: Sinko, budi
strpljiv, jer nam tjelesne bolesti Bog daje radi spasa nae due. One
su vrlo zaslune ako ih strpljivo podnosimo. Bolesnik mu odgovori: Kako u strpljivo podnositi neprestanu bol koja me mui dan i
no? I ne samo to sam nevoljan zbog svoje bolesti nego me jo gore
mue tvoja braa koju si mi dao da me slue, jer me oni ne posluuju kako bi trebalo. Tada upozna sveti Franjo, po Bojoj objavi, da
je ovaj gubavac opsjednut od zlog duha, ode i stade pobono moliti
Boga za njega.
Kad je zavrio molitvu, vrati se sveti otac gubavcu i ree mu:
Sinko, ja u ti sluiti kad nisi zadovoljan s drugima. Prihvaam,
odgovori bolesnik, ali to mi ti moe vie uiniti nego drugi?
Sveti Franjo odgovori: to god bude htio, uinit u ti. Gubavac
ree: Hou da me cijeloga opere jer toliko zaudaram da ni sam
sebe ne mogu dalje podnositi.
Tada sveti Franjo dade odmah ugrijati vodu s mirisnim travama,
svue bolesnika i pone ga prati svojim rukama, a drugi je brat lijevao vodu. Bojim je udom nestajalo gube na onim mjestima kojih
se sveti Franjo svojim rukama doticao, te je njegovo tijelo postalo
posve zdravo. Kad gubavac opazi da je poeo ozdravljati, vrlo se
skrui pa se poe kajati za svoje grijehe i gorko je plakao. I tako,
dok se tijelo izvana istilo od gube ispiranjem, poe se iznutra dua
istiti od grijeha kajanjem i suzama.
1504
im potpuno ozdravi na tijelu i na dui, pokaje se ponizno za

svoje grijehe i optuivao se glasno govorei: Jao meni jer sam zavrijedio pakao zbog prostota i uvreda, zbog nestrpljivosti i psovki to
sam ih izgovorio protiv Boga i brae. Petnaest je dana plakao zbog
svojih grijeha molei od Boga milosre te se potpuno ispovjedio
nekom sveeniku. Kad je sveti Franjo vidio tako oito udo to ga
je Bog izveo po njegovim rukama, zahvali Bogu i ode daleko odanle, jer je zbog poniznosti htio izbjei svakoj zemaljskoj slavi. On je
naime u cijelom svom djelovanju traio samo ast i slavu naega
Gospodina Isusa Krista, a ne svoju vlastitu.
Zatim gubavac, iscijeljen na tijelu i dui, nakon petnaest dana
pokore, kako se Bogu svidjelo, oboli od druge bolesti i umre, sveto
okrijepljen sakramentima svete Crkve. Kad mu je dua ila u raj,
ukazala se u zraku svetom Franji dok se molio u nekoj umi. On
mu ree: Poznaje li me? Sveti Franjo upita: Tko si ti? Onda
mu gubavac ree: Ja sam gubavac kojeg je Bog ozdravio po tvojim zaslugama, a sada idem u vjeni ivot. Na tome se zahvaljujem
Bogu i tebi. Neka ti je blagoslovljena slavna dua i tijelo i neka su
blagoslovljene sve tvoje rijei i djela, jer e se po tebi spasiti mnoge
due na svijetu. I znaj da ne proe ni jedan dan na svijetu u kojem
ne bi aneli i sveci zahvaljivali Bogu za plodove koje ti i tvoja braa
donosite na razliitim mjestima ovoga svijeta. Stoga se raduj, zahvali Bogu i ostani s Bojim blagoslovom!
Kad je izrekao ove rijei, ode u nebo, a sveti se Franjo utjei.
26
O tome kako je sveti Franjo obratio tri razbojnika,
koji su postali braom, te o plemenitom vienju jednoga od njih,
koji je bio veoma svet brat
Kad je jednom sveti Franjo iao krajem uz Borgo San Sepolcro i

prolazio nekim gradiem imenom Monte Casale, prie mu vrlo otmjen mladi, plemikoga roda, i ree mu: Oe, htio bih vrlo rado
biti jedan od vae brae. Sveti Franjo mu odgovori: Sinko, ti si
mlad, njean i plemikog roda. Moda nee moi podnositi siromatvo i nau strogost. Mladi odgovori: Oe, zar niste vi ljudi
kao i ja? Stoga, kako vi podnosite, tako u i ja moi podnijeti po
Bojoj milosti. Ovaj je odgovor zadivio svetog Franju. Zato ga blagoslovi, odmah primi u Red i dade mu ime brat Aneo. Taj je mladi
ivio tako sveto da ga je sveti Franjo ubrzo imenovao gvardijanom
samostana u Monte Casaleu.
U to vrijeme bila su u tom kraju tri svima poznata razbojnika,
koji su poinjali mnogo zla. Jednoga dana dooe k brai u spome-
1505
nutom obitavalitu i zamole gvardijana, brata Anela, da im dade

jesti. Gvardijan im odgovori, otro ih karajui: Vi razbojnici i nemilosrdne ubojice, ne stidite se krasti samo plodove rada tuih ruku
ve elite, bezobraznici, drznici i preuzetnici, progutati i milostinju
to je dana slugama Bojim. Vi niste vrijedni da vas zemlja nosi,
jer nemate potovanja ni prema ljudima ni prema Bogu koji vas je
stvorio. Idite dakle za svojim poslom, a ovdje se vie ne pokazujte.
Razbojnici, zbunjeni, odoe vrlo zlovoljni.
Upravo u taj as vrati se sveti Franjo kui s torbom kruha i posudicom vina, to su on i njegovi sudrugovi naprosili. Kad mu je
gvardijan ispripovjedio kako je otjerao razbojnike, sveti ga Franjo
estoko prekori, rekavi mu da se ponio okrutno, jer se grenici lake privode Bogu blagou negoli otrim prijekorom: Stoga nam
na uitelj Isus Krist, ije smo evanelje obeali slijediti, veli da nije
zdravima potreban lijenik, nego bolesnima. On nije doao zvati
pravedne, nego grenike, pa je zato esto i jeo s njima. Budui da si
se ti ogrijeio o ljubav i Kristovo evanelje, zapovijedam ti pod svetu poslunost da smjesta uzme ovu torbu kruha i ovu posudicu vina
to sam isprosio te urno poe za njima brdom i dolinom dok ih ne
nae. Podaj im u moje ime sav kruh i sve vino. Zatim klekni pred
njih i priznaj ponizno grijeh svoje okrutnosti. Tada ih zamoli s moje
strane da vie ne ine zla djela, nego da se boje Boga i ne vrijeaju
ga. Ako oni to uine, obeaj im da u se brinuti za njihove potrebe
i da u im trajno davati hranu. Kad im to rekne, vrati se ponizno
u ovaj samostan. Dok je posluni gvardijan iao kako mu je sveti
Franjo zapovjedio, svetac zapone moliti, usrdno prosei Boga da
razbojnicima omeka srca, da se obrate i ine pokoru.
Kad je posluni gvardijan k njima stigao, preda im kruh i vino te
uini i rekne ono to mu je sveti Franjo naloio. Bog gane razbojnike. Blagujui milostinju svetog Franje, poeli su govoriti: Jao nama
bijednim nesretnicima! Kako nas oekuju teke paklene kazne, jer
ne samo da idemo naokolo kradui, pljakajui, bijui i ranjavajui
ljude nego smo ih ak i ubijali. A uza sva tolika nedjela i zloine koje
smo uinili nemamo ni grinje savjesti niti nas je strah Boga. Gle,
a ovaj sveti brat dolazi k nama zbog ono nekoliko rijei koje nam
je s pravom, zbog nae zloe, rekao te ponizno priznaje svoj grijeh.
Osim toga donio nam je kruha i vina i tako dareljivo obeanje svetoga oca. Zaista su ova braa Boji sveci i zasluuju raj, a mi smo
sinovi vjene propasti i zasluujemo paklene kazne, i naa propast
biva svakoga dana sve vea. I mi ne znamo moemo li, zbog grijeha
koje smo do sada inili, dobiti Boje milosre. Ove i sline rijei
govorio je jedan od njih, a drugi ree: Ti sigurno govori istinu, ali
to da radimo? Poimo svetom Franji, ree prvi, i ako nam on
dadne nade da emo nai Boje milosre za svoje grijehe, uinit
1506
emo sve to nam zapovjedi, pa da tako izbavimo svoje due od

paklenih muka.
Taj se prijedlog svidio ostalima te odmah otiu k svetom Franji i
reknu mu: Oe, ne vjerujemo da emo moi zadobiti Boje milosre zbog mnogih svojih zloina. Ako li pak ti ima ita nade da e
nam Bog iskazati svoje milosre, spremni smo uiniti sve to nam
rekne i init emo s tobom pokoru. Sveti Franjo ih ljubazno i dobrostivo zadri te ih ohrabri mnogim primjerima obraenja i uvjeri
o beskrajnom Bojem milosru. Uz to im obea da e za njih moliti
da im Bog bude milostiv. Pa kad bismo imali bezbroj grijeha, Boje je milosre jo vee, kako kae sveti Pavao: Blagoslovljeni Krist
doao je na ovaj svijet da otkupi grenike (1 Tim 1,15). Na ove rijei
i pouku odrekli su se razbojnici svijeta i svojih zlodjela. Svu trojicu
primi sveti Franjo u Red i tu su inili veliku pokoru. Dvojica su od
njih ivjela samo kratko vrijeme nakon svog obraenja, a zatim se
preselie u nebo.
Trei, koji ih je nadivio, razmiljao je o svojim grijesima i inio
takvu pokoru da je kroz punih petnaest godina tri dana u tjednu
postio o kruhu i vodi, uz ostale postove koje su odravala sva braa,
uvijek je iao bos, nosio je samo jednu haljinu i nikada nije spavao
nakon slube itanja.
U meuvremenu se preseli sveti Franjo iz svoga bijednog ivota.
Taj trei brat kroz mnogo je godina ustrajao u svojoj pokori. I eto,
jedne noi nakon jutarnje, doe mu tako estoka napast da spava te
se nije mogao oduprijeti ni na koji nain snu i bdjeti kako je obiavao. Budui da nije mogao odoljeti snu, niti je mogao moliti, ode u
postelju. Tek to je glavu spustio na jastuk, bio je zanesen i u duhu
uzdignut na neko vrlo visoko brdo, oko kojega je bio dubok ponor.
Na jednoj i na drugoj strani bile su otre stijene i peine, grebeni
raznih veliina, to su strali. Bilo je strano pogledati u taj ponor.
Aneo, koji ga je doveo do peine, gurne ga i baci u ponor. Kako je
brat padao, udarao se o otro stijenje i grebene. Kad se dokotrljao
do dna ponora, inilo mu se da je sav razbijen i smrvljen. Dok je,
tako isprebijan, leao na zemlji, ree mu aneo vodi: Ustani jer
mora jo dugo putovati. Brat mu odgovori: ini mi se da si nerazuman, okrutan i ovjek bez srca. Vidi me tako smrvljena i razbijena od pada, a kae mi da ustanem. Aneo mu se priblii, dotakne
ga se te mu iscijeli sve udove i brat potpuno ozdravi. Zatim mu
aneo pokae jednu iroku ravnicu punu iljasta i otra kamenja,
trnja i draa, i ree mu da mora proi kroz tu ravnicu bosonog dok
ne doe do kraja. Ondje e vidjeti uarenu pe, u koju mora unii.
Kad je brat proao cijelu ravnicu, uz velik napor i muku, ree
mu: Ulazi u pe! Brat mu odgovori: Jao, kako si ti okrutan voa.
Vidi kako sam blizu smrti, jer sam pun bolova i rana od ovoga jad-
1507
nog putovanja. A sada, namjesto odmora, veli mi: Ui u ovu goruu pe. Obazrevi se, ugleda oko pei mnoge zle duhove s gvozdenim vilama u rukama, kojima su ga, jer je oklijevao ui, odjednom
ugurali unutra. Kad se naao u ognjenoj pei, razgledao je sve oko
sebe. Tu opazi ovjeka koji mu je bio na svijetu kum, a sada je bio
sav u plamenu. Brat ga upita: Nesretni kume, kako si dospio ovamo? On odgovori: Poimo malo dalje pa e nai moju enu,
svoju kumu. Ona e ti rei uzrok naega prokletstva. Hodei brat
dalje, ugleda svoju kumu svu u vatri, zatvorenu u vagon za ito, pun
ognja. Brat je upita: O, nesretna i zla kumo, zato si ti dola u tako
groznu muku? Ona odgovori: Jer smo u vrijeme velike gladi, koju
je sveti Franjo prorekao, moj mu i ja prodavali penicu i zob ovom
krivom mjerom. Zbog toga gorim sapeta njome.
Nakon tih rijei onaj aneo koji je vodio brata izgura ga iz pei
i ree mu: Pripremi se na straan put kojim treba proi. Brat se
potui: O, okrutni voo, zar nema sa mnom nimalo smilovanja?
Vidi da sam u ovoj pei gotovo izgorio, i sad jo hoe da me povede na opasan i straan put. Na to ga se aneo dotakne, a brat
postade sasvim zdrav i jak. Zatim ga povede k nekom mostu. Preko
njega prelaziti znailo je izloiti se velikoj opasnosti. Most je naime
bio vrlo uzak, slab, klizav i bez ograde. Ispod njega tekla je strahovito brza rijeka puna zmija, zmajeva i korpiona, a odatle se dizao uvis
i straan smrad. Aneo mu ree: Poi preko mosta, jer ga svakako
mora prijei. Brat upita: Kako mogu prijei preko njega, a da ne
padnem u tu opasnu rijeku? Aneo odgovori: Hodaj za mnom i
stavljaj svoju nogu ondje gdje vidi da sam ja postavio svoju. Tako
e sigurno proi. Brat je iao za anelom kako ga je on pouio.
Kad su tako doli do sredine, anela nestade. Otiavi od njega,
uzie na vrlo visoko brdo, daleko na drugoj strani mosta. Brat je
dobro promatrao mjesto kamo je aneo odletio i pazio je nee li se
aneo vratiti. Kako se aneo nije vraao, ostade brat bez uvara.
Tada pogleda u dubinu i ugleda one strane ivotinje kako su izronile iz vode, kako diu svoje glave i kako su zinule da ga, ako bi pao,
odmah progutaju. Tada brata obuze takav strah da nije znao to bi
uinio ili rekao, jer se nije mogao ni vratiti ni poi naprijed. Naavi
se u takvoj nevolji i videi da nema drugog utoita osim u samom
Bogu, prigne se, obuhvati most tako vrsto koliko je mu je to bilo
mogue te se svim srcem i sav u suzama preporui Bogu da mu po
svom svetom milosru pomogne. Kad se pomolio, uinilo mu se
kao da mu rastu krila. Zato je s velikim veseljem ekao da mu toliko
narastu da bi mogao njima poletjeti s mosta onamo kamo je odletio
i aneo. Poslije nekog vremena, od velike elje da to prije prijee
preko mosta, poe letjeti. Ali jer mu krila jo nisu ojaala toliko koliko bi bilo potrebno, pade opet na most, a krila mu otpadoe. Zato
1508
iznova obuhvati most te kao i prije preporui se Bogu. Pa kad se

pomolio, opet mu se uini kao da mu rastu krila. Ali kao i prvi put,
nije ni ovaj put ekao dok mu potpuno narastu krila, nego je prije
vremena poletio, pa opet pao na most, a krila mu otpadoe. Sada
uvidje brat da je samo zbog prevelike urbe, jer je htio poletjeti prerano, ponovno pao na most. Zato pone sam sebi govoriti: Ako
mi porastu krila i po trei put, svakako u tako dugo ekati dok ne
budu tako velika da uzmognem letjeti, a da ne padnem. Dok je bio
u tim mislima, uini mu se da mu i trei put krila rastu. No sad je
ekao vrlo dugo, dok mu nisu krila dovoljno narasla. Uini mu se,
dok je ekao na prva, druga i trea krila, da je prolo dobrih stotinu
i pedeset godina, pa i vie. Konano se digne trei put, poleti svom
snagom te doe na mjesto kamo je bio poletio aneo.
On pokuca na vrata palae u kojoj je bio aneo. Doe vratar i
upita ga: Tko si ti da si smio doi ovamo? On odgovori: Ja sam
manji brat. Onda e mu vratar: Malo priekaj, sad u pozvati svetog Franju da vidim poznaje li te on. Vratar ode po svetog
Franju, a ovaj pone promatrati divne zidove te palae. Ti su mu
se zidovi inili prozirni i tako providni da je kroz njih mogao jasno
vidjeti zborove svetaca i anela kao i sve to se unutra dogaalo.
I dok je on to sve udei se promatrao, dooe sveti Franjo, brat
Bernard i brat Egidije, a za njima veliko mnotvo svetaca i svetica
koji su nasljedovali Franjin ivot. inilo mu se kao da ih ima bezbroj. Sveti Franjo ree vrataru: Pusti ga da ue jer je on jedan od
moje brae.
im je uao, odmah outi takvu utjehu i slast da je zaboravio
sve nevolje to ih je prije imao, kao da ih nikad nije ni bilo. Tada
ga sveti Franjo povede unutra i pokae mu mnoge divne stvari te
mu ree: Moj sine, sad se mora ponovno vratiti u svijet. Ondje
e biti sedam dana. Kroz to vrijeme pripremi se marljivo s velikom
pobonou. Ja u doi za sedam dana po tebe te e onda poi sa
mnom u ovo mjesto blaenih.
Sveti Franjo bio je ogrnut divnim platem, ureenim najljepim
zvijezdama. Njegove su rane bile tako sjajne da su svojim zrakama
rasvjetljavale cijelu palau. Brat Bernard imao je na glavi krunu od
vrlo lijepih zvijezda. Brat Egidije bio je ukraen divnim svjetlom.
Meu njima ugledao je jo mnogu drugu svetu brau koju na svijetu
nikada nije vidio. Kad se od svetog Franje rastao, premda preko volje, vrati se na svijet. Kad se probudio i doao k sebi, braa su upravo zvonila na prvi as. Prema tome bio je on u tom zanosu samo od
jutarnje do prvog asa, iako se njemu inilo da je to trajalo mnogo
godina. Brat ispripovjedi redom ovo svoje vienje. Poslije toga sna
poela ga je tresti groznica, koja je trajala sedam dana. Osmi dan,
prema obeanju, doe sveti Franjo po njega s velikim mnotvom
1509
slavnih svetaca i odvede njegovu duu u kraljevstvo blaenih, u kraljevstvo vjenoga ivota.
Na hvalu i slavu Isusa Kristu i siromaka Franje! Amen.
27
Kako je sveti Franjo u Bologni obratio dva studenta,
koji postadoe manja braa,
a zatim jednoga od njih oslobodi od velike napasti
Kad je jednom sveti Franjo doao u Bolognu, strao se sav svijet

da ga vidi, jer im je bio poznat kao svetac. Stoga nastade takva stiska da je svijet tekom mukom mogao doi na glavni trg. Trg je bio
toliko ispunjen ljudima da je stajao ovjek do ovjeka, ena do ene,
uenik do uenika. Tada se sveti Franjo uspne na povieno mjesto
usred trga i pone propovijedati kako mu je Duh Sveti nadahnjivao.
Propovijedao je tako divno te se inilo da propovijeda aneo, a ne
ovjek. Njegove rijei kao da su dolazile s neba, poput otrih strijela
prodirale su u srca sluatelja. Prilikom te propovijedi obratio se na
pokoru velik broj mueva i ena.
Meu njima bijahu i dva plemia iz Ankonske marke, koji su
ovdje studirali. Jedan se zvao Pelegrin, a drugi Rinieri. Obojicu dirne u srce Franjina propovijed. Potaknuti boanskim nadahnuem,
dooe k svetom Franji i rekoe da ele potpuno napustiti svijet i
postati njegovom braom. Na to sveti Franjo, rasvijetljen od Boga,
upozna da je ova dva studenta iz Ankone poslao Bog i da e u Redu
sveto ivjeti. Videi njihovu gorljivost, primi ih s veseljem u Red
i ree: Ti, Pelegrine, hodaj u Redu putem poniznosti, a ti, brate
Rinieri, slui brai. Tako je i bilo. Brat Pelegrin se nije nikada htio
predstavljati kao klerik, ve kao laik, premda je bio vrlo uen, bio je
tovie, doktor kanonskog prava. Svojom poniznou postigne toliku savrenost u krepostima da je brat Bernard, prvi Franjin sljedbenik, rekao o njemu da je to bio jedan od najsavrenije brae na
ovom svijetu. A konano se taj brat Pelegrin preseli s ovoga svijeta
u blaeni ivot pun kreposti i mnogih udesa, prije i poslije smrti. I
brat Rinieri, ivei veoma sveto i ponizno, sluio je pobono i vjerno
brai. On je esto vrlo povjerljivo razgovarao sa svetim Franjom,
koji mu je otkrivao mnoge tajne. Kasnije je postao provincijalom
ankonske provincije. Upravljao je njome dugo vremena vrlo mudro
i u najveem miru i spokojstvu.
Nakon nekog vremena Bog mu pripusti veliku kunju, zbog
koje je postao alostan i turoban. Bio je u velikoj duevnoj muci
i tjeskobi. Da se otrese napasti, trapio je svoje tijelo danju i nou
postom, suzama, molitvom i ostalim pokornikim vjebama, pa
1510
ipak nije mogao odagnati tu napast, nego je esto upadao upravo

u oaj, jer je mislio da ga je Bog napustio. Kad je ve due vremena bio u tom nemilom duevnom stanju, odlui otii k svetom
Franji i to upotrijebiti kao posljednje sredstvo. U sebi je mislio:
Ako mi sveti Franjo pokae lijepo lice i pokae se povjerljivim
kao obino, vjerovat u da Bog ima sa mnom smilovanja, a ako
ne, to e biti znak da me je Bog napustio. On dakle poe k svetom Franji.
Franjo je u to vrijeme leao teko bolestan u palai asikog biskupa. Bog objavi svetom ocu koje i kakve napasti mue brata Rinieria,
kako je oajan, to je odluio i kako e doi. Stoga sveti Franjo odmah pozove brata Leona i brata Masea te im ree: Idite vas dvojica
u susret momu premilomu sinu, dragom bratu Rinieriu, zagrlite ga
u moje ime i pozdravite te mu recite da ga meu svom braom na
svijetu posebno volim. Oni odu i na putu susretnu brata Rinieria.
Odmah ga zagrle te mu reknu to im je sveti Franjo naredio. Brata
Rinieria obuze takvo veselje i utjeha da je bio gotovo izvan sebe.
Hvalei Boga iz sveg srca, poe k mjestu gdje je sveti Franjo leao
bolestan. Kad je sveti Franjo uo da je doao brat Rinieri, ustade iz
kreveta te mu poe u susret. Sveti ga Franjo njeno zagrli i ljubazno
mu ree: Dragi moj sine, meu svom braom na svijetu tebe posebno volim. Nakon tih rijei naini mu znak kria na elu i poljubi
ga. Tada nastavi sveti Franjo: Predragi sine, tu ti je napast pripustio
Bog da stekne jo vie zasluga. Nee li vie ove napasti podnositi,
onda nee stei ni nagradu. Dakle kako eli. udnovato! Tek
to je sveti Franjo rekao te rijei, nestade svake napasti kod brata
Rinieria, kao da je nikad u svojem ivotu nije ni osjetio te je bio
potpuno utjeen.
28
Kako je brat Bernard bio u zanosu od ranog jutra do devetog asa
Kakvu je milost esto Bog iskazivao siromanim sljedbenicima

evanelja koji su ostavili svijet iz ljubavi prema Isusu, pokazalo se
na bratu Bernardu Kvintavalskom. On se, otkako je primio odjeu
svetog Franje, u razmatranju nebeskih stvari esto zanosio u Boga.
Meu ostalim sluajevima dogodio se jednom i ovaj za vrijeme svete mise: On se posvema zadubio u razmatranje Boga. Bio je toliko
obuzet i zanesen u Boga te nije ni opazio kad je bilo podizanje tijela
i krvi Kristove, tako da nije kleknuo niti je skinuo kapucu s glave,
kao to su obiavali ostali. Gledao je nepomino preda se i ostao
je, ne osjeajui nita, sasvim ukoen sve do devetog asa. Kad je
1511
nakon devetog asa doao k sebi, poeo je hodati po samostanu,

dozivljui brau udnim glasom: Brao, o brao, brao! U ovom
kraju nema ovjeka tako bogata i tako plemenita koji ne bi dragovoljno, ako bi mu bila obeana palaa puna zlata, ponio vreu blata
samo da dobije vrijedno blago.
To nebesko blago, obeano ljubiteljima Bojim, dobio je u izobilju brat Bernard pa je neprestano kroz punih petnaest godina uvijek
hodao licem i duhom uzdignut prema nebu i mislio na nj. Kroz to
vrijeme nikad se nije do sita najeo, nego bi tek malo pojeo od onoga
to je bilo postavljeno preda nj, jer je govorio da nije nikakva samozataja uzdrati se od onoga to ovjeku ne prija. Prava se samozataja sastoji u tome da se ovjek uzdrava od onoga to mu prija.
Takvim nainom ivota doao je do tolike ljubavi i svjetla razuma da
su dolazili k njemu ugledni sveenici da im rjeava vrlo teka pitanja
i teko razumljiva mjesta u Svetom pismu, a on bi im razjanjavao
svaku potekou.
Budui da mu je duh bio uvijek slobodan i otrgnut od svih zemaljskih stvari, poput lastavice je letio vrlo visoko u svojim razmatranjima. Mnogo puta je bio dvadeset i trideset dana sam na vrhuncima vrlo visokih gora i razmatrao o nebeskim stvarima. Brat
Egidije obiavao je o njemu govoriti da drugim ljudima nije bio dan
dar koji je bio dan bratu Bernardu Kvintavalskom: da lete visoko
poput lastavice i da se u zraku hrane. Zbog te izvanredne milosti
koju je dobio od Boga sveti je Franjo rado i esto govorio s njim
danju i nou. Mnogo puta su ih zajedno nalazili nou u umi, kamo
bi doli da razgovaraju s Bogom.
29
Kako se zloduh ukazao bratu Rufinu u obliku Raspetoga
i rekao mu da je predodreen za vjenu propast
Brat Rufin, jedan od najodlinijih ljudi grada Asiza i prijatelj

svetog Franje, vrlo svet ovjek, bijae kroz neko vrijeme neprekidno muen u dui od zlog duha i estoko iskuavan s obzirom na
predodreenje. Brat je bio vrlo potiten i alostan jer mu je zloduh
ubacio u duu misao da je proklet, da ne pripada broju izabranih
za vjeni ivot i da je sve uzaludno to radi u Redu. Te su napasti
trajale vie dana, ali to iz stidljivosti nije htio otkriti svetom Franji.
Ipak brat Rufin nije proputao molitve, uobiajene postove i ostala
pokornika djela. Kad je to njegovo stanje vidio zli duh, poe mu
dodavati alost na alost. Osim unutarnjih borba pripravio mu je i
vanjske time to mu se prikazivao u privienjima.
1512
Tako mu se jednom ukaza u obliku Raspetoga te mu ree: Brate

Rufine, zato se toliko mui molitvom i pokorom kad ti nisi izabran
za ivot vjeni? Vjeruj mi, jer ja znam koga sam odabrao i unaprijed
predodredio, a ne vjeruj sinu Petra Bernardonea ako ti on rekne
obratno. tovie, ne pitaj ga o toj stvari nita jer ni on ni drugi ne
znaju o tome nita, nego ja koji sam sin Boji. Meni moe sigurno
vjerovati: ti si u broju osuenih. A isto tako proklet je i tvoj otac, sin
Petra Bernardonea, kao i on sam, te svi koji slijede Franju. Kad je
zloduh izrekao ove rijei, bratu Rufinu se razum tako zamrai da je
gubio svaku vjeru i ljubav koju je dotad imao prema svetom Franji i
nije mu mogao nita kazati.
Ali to svetom ocu nije rekao brat Rufin, otkrio mu je Duh
Sveti. Kad je sveti Franjo u duhu vidio toliku opasnost za brata
Rufina, poalje k njemu brata Masea. On mu ree da ga zove
sveti Franjo, na to brat Rufin odgovori mrmljajui: to ja imam
s bratom Franjom? Tada brat Maseo, pun boanske mudrosti,
odmah spozna avolsku varku pa ree: O, brate Rufine, zar ne
zna da je brat Franjo poput Bojeg anela prosvijetlio mnoge
due na ovom svijetu i da smo po njemu primili milost od Boga?
Stoga hou da svakako poe sa mnom k njemu, jer vidim jasno
avolske zamke. Na te rijei brat se Rufin digne i poe k svetom
Franji.
im je sveti Franjo ve izdaleka opazio kako dolazi, povie: O,
mali moj nesretnie, brate Rufine, komu si povjerovao? Kad se
brat Rufin pribliio svecu, ovaj mu ree sve tono i po redu kakvu
mu je napast priredio avao i jasno mu pokaza da je onaj koji mu
se ukazao bio avao, a ne Krist; da ne smije ni na koji nain pristati
uz njegova smuivanja, nego, kada ti avao rekne da si osuen,
odgovori mu: Otvori usta, odmah u ti se u njih pokakati. A neka
ti ovo bude znak da je to avao, a ne Krist. im mu to rekne, on
e odmah pobjei. Osim toga mogao bi ga i po tome prepoznati da
je avao, a ne Krist, jer ti je otvrdnuo srce za svako dobro, a to je
upravo njegov posao. Blagoslovljeni Krist nikad ne da da otvrdne
ovjeje srce, nego ga smeka, kao to govori na usta proroka: Izva
dit u vam kameno srce i dat u vam srce od mesa (Ez 36,26). Tada,
videi brat Rufin kako mu je sveti Franjo ispripovjedio cijeli tijek
i narav napasti, skrui se na njegove rijei, pone estoko plakati,
pokloni se svetom Franji te ponizno prizna svoj grijeh to mu je
zatajio svoju napast. Opomene svetog oca ohrabrie ga i utjeie te
je poeo ivjeti boljim ivotom. Na kraju mu jo ree sveti Franjo:
Idi, sinko, ispovijedi se i ne proputaj uobiajene molitve. Budi
siguran da e ti ta napast biti od velike koristi i utjehe i to e
uskoro iskusiti.
1513
Brat se Rufin vratio u svoju eliju koja je bila u umi. Dok se uz

pla molio, ukaza mu se ponovno avao uzevi Kristov lik i ree
mu: O, brate Rufine, zar ti nisam kazao da ne vjeruje sinu Petra
Benardonea i da se ne mui plaem i molitvom kad si ve osuen?
to ti vrijedi da se mui dok jo ivi, jer e sav tvoj trud biti proklet? Brat Rufin mu ree bez oklijevanja onako kako ga je sveti
Franjo pouio: Otvori usta, inae u te zagaditi! avao je bio
postien i tako se razbjesnio da je uas pobjegao uz veliku oluju i
potres stijenja Monte Subasia, koje je bilo u blizini, te je jo dugo
potrajala lomljava kamenja koje je padalo u provaliju. Napokon nastade strana vatra i buka da se vidjelo i ulo nadaleko. Sveti Franjo
izie iz samostana sa svojom braom s velikom radoznalou da vidi
to je to tako neobino. Jo se i danas vide ondje goleme peine koje
su se sruile. Tako je brat Rufin jasno uvidio da je to bio avao koji
ga je varao. Vrativi se svetom Franji, ponovno se baci na zemlju i
prizna svoj grijeh. Sveti ga Franjo utjei blagim rijeima, poalje ga
sasvim utjeena u njegovu eliju.
U njoj mu se za vrijeme pobone molitve ukae blagoslovljeni
Isus Krist, koji mu svu duu ugrije arom boanske ljubavi i ree:
Dobro si uinio, sinko, to si povjerovao bratu Franji. Onaj koji
te je raalostio bijae avao, a ja sam Krist, tvoj uitelj. Da sam ja
zaista tvoj Uitelj, dajem ti ovaj znak: Dokle god bude ivio, nee
nikada vie osjetiti alosti i nevolje. Nakon toga Krist ode, ostavivi mu takvo duevno veselje i radost, takvu svjetlost razuma da je
danju i nou zanesen razmiljao o Bogu.
Od tada je bio tako utvren u milosti i sigurnosti za spas svoje
due da je postao sasvim drugi ovjek. Da su mu drugi dopustili, dan i no bi molio i razmatrao o Bogu i Bojim istinama. Sveti
Franjo govorio je da je brata Rufina Bog ve u ovom ivotu uinio
svecem, pa da se ne sustee, osim pred njim, kazati sveti Rufin,
premda on jo ivi na zemlji.
30
O lijepoj propovijedi svetoga Franje i brata Rufina,
kad su propovijedali neodjeveni
Spomenuti brat Rufin bio je radi neprestanog razmatranja zaokupljen Bogom tako da je postao gotovo neosjetljiv i nijem. On
je vrlo rijetko govorio, a nije imao ni milosti ni ara ni rjeitosti za
propovijedanje. Usprkos tome zapovjedi mu jednom sveti Franjo
da poe u Asiz propovijedati puku ono to mu Bog nadahne. Na to
1514
brat Rufin ree: Potovani oe, molim te da me oslobodi toga i da

me ne alje onamo jer sam priprost, neznalica, a i ne posjedujem
propovjednikog dara. Tada ree sveti Franjo: Jer nisi odmah posluao, nalaem ti u ime svete poslunosti da odmah, gol, odjeven
samo u donje rublje, poe u Asiz, ue u koju crkvu i da puku
propovijeda. Na tu zapovijed svue brat Rufin gornje odijelo i
ue neodjeven u crkvu. Poto se poklonio pred oltarom, uzae na
propovjedaonicu te pone propovijedati. Tome su se djeca i ljudi
smijali i izrugivali ga te rekoe: Eto kako ti ljudi ine veliku pokoru
i toliko se odriu da su ve postali ludi i izvan sebe.
Meutim sveti Franjo, kako je razmiljao o brzoj poslunosti
brata Rufina, koji je neko pripadao visokom plemstvu grada Asiza, te o neugodnoj i otroj zapovijedi koju mu je dao, poe sam
sebe koriti i ree u sebi: Otkud tebi tolika preuzetnost, sine Petra Bernardonea, priprosti ovjee, da zapovijeda bratu Rufinu,
koji se broji meu prve plemie u Asizu, da ide gol propovijedati
puku kao da je luak? Zaista, ti bi ovo to si zapovjedio najprije
sam morao iskuati na vlastitoj koi. Nakon toga se sveti Franjo,
u svojoj revnosti, odmah svue i ode u Asiz, uzme sa sobom brata
Leona da ponese njegovo odijelo i odijelo brata Rufina. Kad ga
takva vidjee Asiani, poee mu se smijati. Mislili su da su i on i
brat Rufin poludjeli od prekomjerne pokore. Sveti Franjo ue u
crkvu u kojoj je brat Rufin propovijedao. Upravo je govorio ove
rijei: Predragi, ako elite izbjei paklu, bjeite od svijeta, ostavite grijeh, vratite to je tue. Opsluujte Boje zapovijedi, ljubei
Boga i blinjega. Ako hoete doi u nebo, ako elite posjedovati
kraljevstvo Boje, inite pokoru! Tada se neodjeven popne na
propovjedaonicu sveti Franjo te pone tako divno propovijedati o
preziranju svijeta, o svetoj pokori i o dragovoljnom siromatvu, o
enji za kraljevstvom nebeskim, o golotinji i gorini muke naega
Gospodina Isusa Krista. Svi oni koji su sluali propovijed, veliko
mnotvo mukaraca i ena, poee gorko plakati s velikom pobonou i skruenih srdaca. I ne samo tu nego i u cijelom Asizu
toga je dana nastao tolik pla zbog muke Isusove, kakva do tada
nije bilo.
I tako bi narod pouen i utjeen inom i propovijeu svetog
Franje i brata Rufina. Sveti Franjo obue sebe i brata Rufina, te se
vrate u samostan kod Porcijunkule, hvalei i slavei Boga koji im je
dao milost da su prezirom pobijedili sami sebe te su mogli pobuditi
ovice Kristove dobrim primjerom i pokazati koliko treba prezirati svijet. Tog je dana poraslo tovanje meu pukom prema svetom
Franji te se svatko smatrao blaenim ako se mogao dotaknuti ruba
njegova habita.
Na hvalu i slavu i Isusa Krista i siromaka Franje! Amen.
1515
31
Kako je sveti Franjo odreda poznavao tajne savjesti sve svoje brae
Jednako kao to govori na Gospodin Isus Krist u evanelju: Po

znajem svoje ovce, i one poznaju mene (Iv 10,14), tako je i blaeni
otac sveti Franjo kao dobar pastir, po Bojoj objavi, poznavao sve
zasluge i kreposti svoje brae, ali i njihove nedostatke. Tako je znao
svakoga opskrbiti najboljim sredstvima: ponizujui ohole, uzvisujui ponizne, korei mane i hvalei kreposti, kako itamo u divnim
objavama koje je imao u svojoj prvoj redovnikoj obitelji.
Jednom je sveti Franjo sa svojom braom u nekom obitavalitu
razgovarao o Bogu, a brat Rufin nije bio s njima kod tog razgovora,
nego je razmatrao u umi. Dok je jo razgovor brae i svetog Franje
trajao, izae iz ume brat Rufin i poe neto podalje od njih. Ugledavi ga, okrene se sveti Franjo svojoj brai i upita ih: Recite mi to
mislite u koga je najsvetija dua koju Bog ima na svijetu? A oni mu
odgovorie: Mislimo tvoja.
Sveti Franjo odvrati: Predraga brao, ja sam po sebi najnevredniji i najgori meu onima koje Bog dri na zemlji. Ne vidite li onoga
brata Rufina koji upravo izlazi iz ume? Bog mi je objavio da je
njegova dua jedna od tri najsvetije due na svijetu. Pouzdano vam
mogu kazati da ne bih oklijevao da ga za ivota nazovem svetim
Rufinom, jer je njegova dua uvrena u milosti i jer ga je sam Krist
proglasio svetim u nebu. Te rijei nije nikada sveti Franjo rekao u
nazonosti brata Rufina.
Slino tome sveti Franjo poznavae i nedostatke svoje brae, to
se jasno pokazalo u sluaju brata Ilije, kojega je esto korio zbog
njegove oholosti; brata Ivana iz Capelle, kome proree da e se
objesiti; u sluaju nekoga treeg brata, koga je avao zgrabio za
grkljan kad je bio ukoren zbog neposlunosti; jednako u mnogih
drugih, kojih je tajne grijehe i kreposti jasno spoznavao po objavi
Kristovoj.
32
Kako je brat Maseo isprosio od Krista krepost svete poniznosti
Prvi drugovi svetog Franje nastojali su svim silama biti siromani

u zemaljskim stvarima, a bogati krepostima, po kojima se dolazi do
pravoga nebeskog i vjenog bogatstva.
Kad su se jednoga dana braa sakupila i govorila o Bogu, jedan
je od njih pripovijedao ovaj pobudni primjer: Bio ovjek koji je
bio velik prijatelj Boji. On je posjedovao veliku milost aktivnoga
1516
i kontemplativnog ivota. Uz to je imao i izvanrednu poniznost te

se smatrao najveim grenikom. Ova ga je poniznost posveivala i
uvrivala u milosti te je neprestano napredovao u krepostima i
drugim Bojim darovima, tako da nikada nije pao u grijeh. uvi
brat Maseo o poniznosti tako divne stvari i uvidjevi da je ona blago
za vjeni ivot, rasplamtio se ljubavlju i enjom za tom krepou, te
je u svetoj revnosti podigao lice prema nebu, zavjetovao se i vrsto
odluio da se nee nikada radovati na ovom svijetu dok ne osjeti u
svojoj dui tu krepost u najsavrenijem stupnju.
Sasvim zaokupljen ovom eljom kroz mnogo dana, otie brat
Maseo jednoga dana u umu. Hodao je po njoj plaui, uzdiui
i jecajui u nepokolebljivoj elji da od Boga dobije tu krepost. Pri
tom se arko molio Bogu za boansku milost, jer Bog rado usliava
molitve poniznih i skruenih. I dok je on bio tom enjom zaokupljen, doe glas s neba, koji dvaput zovnu oaloenog brata:
Brate Maseo, brate Maseo! U duhu je brat Maseo spoznao da
je to bio Kristov glas pa je odgovorio: Gospodine moj! A Krist
mu ree: to e dati da bi zadobio milost koju moli? Brat Maseo odgovori: Gospodine, dao bih oi iz svoje glave. A Krist mu
ree: Ja hou da ima tu milost i oi. Nakon toga nastade utnja. Brat Maseo osta ispunjen milou eljene kreposti poniznosti i
svjetlom Bojim te se tako radovao da je od tog asa uvijek klicao.
A esto je, dok je u zanosu molio, gukao poput goluba: U, u, u!
Vesela lica i radosna srca znao je dugo ustrajati u razmatranju. U
isto vrijeme postao je tako ponizan da se smatrao najneznatnijim
ovjekom na svijetu.
Kad ga je brat Jakov iz Falerona upitao zato u svom klicanju ne
mijenja glasove, odgovorio je brat Maseo vrlo radostan: Ako neka
stvar ide dobro, onda nije nuno da se neto mijenja.
33
Kako je sveta Klara na papinu zapovijed blagoslovila kruh
i kako se na svakom hljebu pojavio znak kria
Sveta Klara, pobona uenica Kristova kria i plemenita mladica

zasaena od gospodina svetoga Franje, bila je tako sveta da su je ne
samo biskupi i kardinali ve ju je s velikom enjom i sam papa elio
vidjeti i uti, te ju je vie puta i osobno pohaao.
Meu ostalim doao je jednom sveti otac k njoj u samostan da
uje kako govori o nebeskim i Bojim istinama. Kad su tako bili
zajedno u boanskom razgovoru, sveta Klara odredi da se prostre
1517
stol i metne na nj kruh da ga sveti otac blagoslovi. Kad su dovrili

duhovni razgovor, sveta Klara poklekne i s velikim potovanjem i
pobonou zamoli svetoga oca da blagoslovi kruh koji je na stolu.
Sveti otac odvrati: Draga sestro Klaro, elim da ti blagoslovi ovaj
kruh i da naini nad njim znak presvetoga kria Kristova, kojemu
si se sasvim predala. Sveta Klara ree: Presveti oe, oprostite mi!
Bila bih vrijedna velikoga ukora kada bih se ja, bijedna i neznatna
ena, usudila dati takav blagoslov pred Kristovim namjesnikom.
Papa odgovori: Kako se to ne bi shvatilo preuzetnou, nego vie
zaslunim inom poslunosti, zapovijedam ti u ime svete poslunosti da nad ovim kruhom naini znak presvetoga kria i blagoslovi
ga u ime Boje.
Tada sveta Klara, kao prava kerka poslunosti, blagoslovi te
hljebove znakom svetoga kria vrlo pobono. I gle uda! Odjednom
se na svim onim hljebovima pojavi znak kria, predivno utisnut.
Jedan su dio tog kruha pojeli, a drugi su, zbog uda, uvali. Kad
je sveti otac vidio da se dogodilo udo, dade svoj blagoslov svetoj
Klari, uzme jedan od onih hljebova, zahvali Bogu i ode.
U to vrijeme boravile su u tom samostanu sestra Hortulana,
majka svete Klare, i sestra Agneza, njezina roena sestra. Obje su
zajedno sa svetom Klarom bile vrlo kreposne i u punini posjedovale
Duha Svetoga. A bilo je tu i jo mnogo drugih svetih redovnica kojima je sveti Franjo slao mnoge bolesnike, a one su svojim molitvama
i znakom presvetoga kria svima vraale zdravlje.
34
Kako je sveti Ljudevit, francuski kralj,
doao u Peruu kao hodoasnik da posjeti brata Egidija
Sveti Ljudevit, francuski kralj, hodoastio je u sveta mjesta po

svijetu. Kad je uo kako je glasovita svetost brata Egidija, koji je bio
jedan od prve brae svetog Franje, zaeli i vrsto odlui posjetiti ga
osobno. Stoga doe u Peruu, gdje je tada boravio spomenuti brat
Egidije.
Kao siromah i nepoznati hodoasnik, samo s nekoliko pratilaca,
doao je u kuu Manje brae. Vrataru nije rekao tko je, ve usrdno i
s velikom upornou zatrai brata Egidija. Vratar ode bratu Egidiju
i ree da je na vratima neki hodoasnik koji ga trai. Bog je pak bratu Egidiju objavio i oitovao da je to francuski kralj. Zato on odmah
izae iz elije i pohita na vrata. Kad je onamo doao, bez ikakva pitanja, premda se nikad nisu vidjeli, pokleknue jedan pred drugoga
1518
s velikim potovanjem te se zagrle i poljube s takvom srdanou

kao da su se ve odavno poznavali i bili prijatelji. Ali ni jedan ni drugi nisu cijelo to vrijeme nita govorili, nego su samo utei ostali u
zagrljaju, znaku bratske ljubavi. Kad su due vremena tako zajedno
bili, a da nisu meusobno izmijenili nijedne rijei, razioe se. Sveti
kralj Ljudevit poe na put, a brat Egidije vrati se u svoju eliju.
Kad je kralj odlazio, neki brat upita jednoga od kraljevih pratilaca, tko je onaj koji se grlio s bratom Egidijem. On mu odgovori da je
to bio francuski kralj, koji je ovamo doao da vidi brata Egidija. Kad
je brat to rekao ostaloj brai, rastuie se, jer im brat Egidije nije o
tome rekao ni rijei. Braa mu s velikom alou rekoe: O, brate
Egidije, kako si mogao biti tako neprijazan te nisi sa svetim francuskim kraljem progovorio nijedne rijei? On je doao iz Francuske
da te vidi i da od tebe uje koju dobru rije. Brat Egidije im odgovori: Moja predraga brao, ne udite se tomu! Niti sam ja njemu
mogao kazati koju rije, a niti on meni. im smo se zagrlili, otkrilo
je i otvorilo svjetlo boanske mudrosti meni njegovo, a njemu moje
srce. I dok smo tako po Bojem doputenju gledali jedan drugome
u srce, mnogo bolje upoznasmo to je jedan drugome htio kazati
nego da smo govorili ustima. Tako se i utjeismo mnogo bolje nego
da smo rijeima htjeli izraziti ono to su nam srca utjela, i to zbog
nedostatnosti ljudskih rijei, koje ne mogu jasno izraziti Boje tajne.
Da smo govorili, prouzrokovale bi nam prije veliko razoaranje negoli utjehu. Znajte sada zato je kralj otiao odavde vrlo zadovoljan
i utjeen u svom srcu.
35
Kako je sveta Klara, kad je bila bolesna,
u Badnjoj noi prenesena u crkvu svetog Franje na molitvu
Jednom je sveta Klara tako teko oboljela da nije mogla ii u

crkvu na molitvu asoslova s ostalim redovnicama. Kako se pribliio
sveani blagdan Kristova roenja, te su sve redovnice pole u crkvu
moliti jutarnju, ona ostade sama u postelji, nezadovoljna to nije
mogla poi zajedno s drugima da zadobije duhovnu utjehu. Ali Isus
Krist, njezin zarunik, ne ostavi je bez utjehe, ve ju je na udesan
nain prenio u crkvu svetog Franje, te je bila na cijeloj jutarnjoj slubi i na polnoki. Osim toga mogla je primiti svetu priest. Zatim je
bila odnesena natrag u krevet.
Kad su se redovnice, nakon zavrene slube Boje u Svetom Damjanu, vratile svetoj Klari, rekle su joj: O majko naa, sestro Klaro,
1519
kako smo imale veliku utjehu u ovoj svetoj noi roenja Kristova!
O, da se Bogu svidjelo pa da si i ti bila ondje s nama! Sveta Klara
odgovori: I ja moram zahvaljivati i slaviti naega Gospodina Isusa
Krista blagoslovljenoga, predrage moje sestre i keri, jer sam i ja bila
na cijeloj sveanosti u ovoj presvetoj noi, i jo na veoj nego to ste
bile vi. Ova nazonost bila mi je na veliku duevnu utjehu. Posredovanjem moga oca svetog Franje i milou naega Gospodina Isusa
Krista bila sam nazona u crkvi asnog oca Franje i sluala tjelesnim
i duevnim uima i slubu i sviranje orgulja koje su ondje. Ondje
sam se i priestila. Stoga se veselite milosti koja mi je iskazana i
zahvalite Bogu.
36
Kako je brat Leon imao lijepo i udesno vienje o Redu
i kako ga je protumaio sveti Franjo
Kad je sveti Franjo bio teko bolestan, posluivao ga je brat

Leon, koji je jednom, dok se pokraj bolesnikog kreveta svetog
Franje molio, bio zanesen i u duhu prenesen k nekoj vrlo velikoj,
irokoj i brzoj rijeci. Dok je tu stajao i gledao hoe li netko proi,
opazi nekoliko brae koja su nosila nekakav teret, a bilo im je zapovjeeno da zagaze u rijeku. im zagazie, naglo ih zahvati jaka
struja rijeke. Neki od njih dooe do treine rijeke, neki do polovice, a drugi gotovo do druge obale, ali i njih konano pritisne na dno
jaka struja i teret to su ga nosili na leima, i oni se utopie. Kad je
to vidio brat Leon, obuze ga velika alost za njima. Ali dok je on
jo uvijek tu stajao, ponovno doe veliko mnotvo brae koja nisu
bila optereena nikakvim teretom, ve je na njima sjalo sveto siromatvo. Oni zagazie u rijeku i prijeoe je bez ikakve potekoe.
Nakon tog vienja doao je brat Leon opet k sebi.
Sveti Franjo, spoznavi u duhu da je brat Leon imao neko vienje, dozove ga k sebi i upita ga to je vidio. Kad mu je brat Leon
ispripovjedio u potpunosti cijelo vienje, ree sveti Franjo: To to
si vidio prava je istina. Velika rijeka to je ovaj svijet. Braa koja se
utopie u rijeci, to su oni koji nisu slijedili evaneoske savjete, a
osobito sveto siromatvo. Oni koji su bez potekoe preli, to su
ona braa koja ne tee ni za kojom zemaljskom stvari niti ih posjeduju na ovom svijetu, nego su zadovoljni s najnunijim odijelom i
hranom. Oni neprestano slijede gologa Krista na kriu i spremni
su veselo nositi njegov slatki jaram svete poslunosti. Zato oni lako
prelaze iz vremenitog ivota u vjeni.
1520
37
Kako se neki bogati i odlini plemi
po zaslugama svetog Franje obratio i stupio u Red
Sveti Franjo, sluga Isusa Krista, doe jednom kasno uveer u

kuu nekoga bogatog i monog plemia. On njega i njegova pratioca primi najuljudnije i s potovanjem, kao da su Boji aneli.
Upravo zbog te njegove uljudnosti i utivosti zavolio ga je sveti
Franjo, a ponajvie zbog toga to ga je plemi pri ulasku u kuu
zagrlio i prijateljski poljubio, oprao mu noge, obrisao ih, ponizno
poljubio, naloio vatru i pripravio stol obilat dobrim jelima te je
za vrijeme blagovanja vesela lica neprestano posluivao. Kad su
sveti Franjo i njegov sudrug zavrili blagovanje, ree plemi: Gle,
moj oe, rtvujem samoga sebe i sve to meni pripada. Kad god
ustrebate habit, rublje, plat ili koju god stvar, kupite, a ja u sve
platiti. Znajte, spreman sam pobrinuti se za sve vae potrebe, jer
po milosti Bojoj mogu. Budui da imam u izobilju vremenitih dobara, rado inim dobro siromasima iz ljubavi prema Bogu, koji mi
je dao ta dobra.
Vidjevi iz toga sveti Franjo njegovu uslunost i dobrostivost, i
kad je uo njegovu velikodunu ponudu, jako ga zavoli te je, kad
su napustili njegov dom, govorio svom pratiocu: Zaista bi taj plemi bio dobar za na Red i zajednicu, jer je vrlo zahvalan Bogu,
pun ljubavi i uslunosti prema blinjemu i siromasima. Znaj, dragi
brate, da je udvornost jedna od osobina Bojih ljudi, jer Bog daje
iz uslunosti svoje sunce i svoju kiu pravednima i nepravednima (usp.
Mt 5,45). Uslunost je osim toga sestra milosra, koje gasi mrnju,
a uva ljubav (usp. 1 Kor 13,7). Budui da sam u tom dobrom ovjeku vidio toliko boanskih kreposti, bio bih presretan kad bi on
postao na brat. Zato sam namislio da se jednog dana vratimo k
njemu ne bi li mu moda Bog taknuo srce te bi se htio pridruiti i
sluiti Bogu. U meuvremenu molit emo se Bogu da mu probudi u
srcu tu elju i da mu dade milost da to i izvri. I zaudo! Nekoliko
dana kasnije kako se sveti Franjo pomolio, Bog je probudio tu elju
u srcu plemia. Tada ree sveti Franjo svojem bratu: Poimo, brate, u mjesto onoga uslunog ovjeka, jer se pouzdano nadam da e
on, kako je usluan u vremenitim dobrima, dati i samoga sebe te biti
na subrat. I oni pooe.
Stigavi do kue, ree sveti Franjo svome drugu: ekaj me
malo ovdje, ja u se najprije pomoliti Bogu da blagoslovi nau namjeru i da nam put bude plodonosan, da bi Isus Krist zbog svoje
presvete muke milostivo dao nama siromasima i slabima taj odlini
plijen to ga mislimo oteti svijetu. Rekavi ovo, ode, pomoli se na
mjestu gdje bi ga mogao plemi vidjeti. I kako se to Bogu svidjelo,
1521
plemi, gledajui naokolo, ugleda svetog Franju kako je pobono

zaronjen u molitvu pred Kristom, koji mu se za vrijeme molitve u
velikom sjaju ukazao i stajao pred njim. I dok je plemi tu stajao,
opazi kako je tijelo svetog Franje due vremena lebdjelo iznad zemlje. Time ga je Bog potaknuo i nadahnuo da napusti svijet. Odmah napusti svoje palae i gorljivim oduevljenjem potra prema
svetom Franji. Kad je stigao do njega, kako je sveti Franjo bio jo
u molitvi, klekne preda nj te ga s velikom uljudnou i pobonou
zamoli da ga udostoji primiti te da zajedno ine pokoru. Sveti Franjo dakle, vidjevi da je usliana njegova molitva i da je ovo to je
elio bilo upravo ono za to je ovaj plemi velikom upornou molio, digne se s velikim arom i radou duha, zagrli ga i poljubi, zahvaljujui pobono Bogu to je dao da ovakav vitez bude pridruen
njihovu drutvu. Plemi upita svetog Franju: to mi zapovijeda
da uinim, moj oe? Spreman sam na tvoju zapovijed sve to posjedujem i uivam dati siromasima te onda s tobom slijediti Krista,
osloboen svih zemaljskih stvari.
Tako i uini. Po savjetu svetog Franje razdijeli svoju imovinu siromasima i stupi u Red te je ivio u velikoj pokori i svetosti ivota u
drutvu poniznih.
Na hvalu i slavu naega Isusa Krista i siromaka Franje! Amen.
38
Kako je svetom Franji bilo oitovano
da je brat Ilija osuen i da je morao umrijeti izvan Reda
te kako se na molbu brata Ilije za nj pomolio Kristu i bio uslian
Kad su jednom sveti Franjo i brat Ilija zajedno prebivali u jednoj

obitelji, Bog je oitovao svetom Franji da e brat Ilija biti osuen,
da e otpasti od Reda te konano umrijeti odijeljen od brae. Zbog
toga omrznu brat Ilija svetom Franji tako da nije ni s njim, a ni
o njemu govorio. Pa ako bi kojim sluajem brat Ilija iao prema
njemu, sveti Franjo bi se uklonio s tog puta da se s njime ne sretne.
Brat Ilija je to opazio i zakljuio da se ne svia svetom ocu te htjede
saznati razlog tomu. Stoga mu se jednog dana priblii s namjerom
da razgovara s njim. Sveti Franjo mu je izmakao. No on ga silom, ali
ipak pristojno, zadri te ga je molio da mu kae zbog ega izbjegava
njegovo drutvo i zato nee s njim razgovarati. A sveti mu Franjo
odgovori: Razlog tome meni je objavio Bog. Zbog svojih grijeha
odmetnut e se od Reda i umrijet e izvan Reda. Osim toga Bog
mi je objavio da si osuen. uvi ovo, brat Ilija ree: Moj oe,
molim te za ljubav Isusa Krista da me zbog toga ne izbjegava i ne
1522
tjeraj me od sebe, nego poput dobrog pastira, po Kristovu primjeru, nai opet i primi izgubljenu ovcu. Ona e propasti ako joj ti ne
pomogne. Moli Boga za me. Ako mu se svidi, on e povui svoju
odluku, jer je pisano da Bog mijenja svoje odluke ako se grenik
pokaje za svoje grijehe. Ja se pak toliko pouzdajem u tvoje molitve
da bih osjetio neko olakanje i onda kad bih bio usred pakla, a znao
da se ti moli za me. Stoga te jo jednom molim da mene grenika
preporui Gospodinu Bogu, koji je doao da spasi grenike, neka
me primi u svoje milosre. To je rekao brat Ilija s velikom pobonou i lijui suze. Kao milostivi otac, obea mu sveti Franjo da e
se moliti Bogu za njega. To je i uinio.
A kad se vrlo pobono pomolio Bogu za nj, Bog mu je objavio da
je na njegovu molitvu promijenio svoju odluku. Brat Ilija e spasiti
svoju duu, ali e sigurno istupiti iz Reda i umrijeti izvan njega. A
tako se i dogodi. To se zbilo kad se Friedrich, sicilski kralj, pobunio
protiv Crkve, te je papa izopio njega i svakoga tko ga god bude
pomagao ili savjetovao. Kako su pak brata Iliju smatrali jednim od
najmudrijih ljudi na svijetu, kralj Friedrich zamoli ga da pristupi k
njemu. On se odazva njegovu pozivu te je postao pobunjenik protiv Crkve i otpadnik iz Reda. Zato ga je papa izopio i liio odjee
svetog Franje.
Kao izopenik teko oboli. Njegov brat, koji je ostao u Redu i
bio ovjek dobra i estita ivota, uo je za njegovu bolest. Posjetio
ga je te mu, izmeu ostalog, rekao: Moj predragi brate, vrlo mi
je ao to si izopen i ivi izvan Reda te e tako i umrijeti. No
ako ti zna put i nain kako bih te mogao izbaviti od te opasnosti,
rado bih poduzeo za tebe svaki napor. Brat mu Ilija odgovori:
Ne vidim drugog izlaza nego da poe papi te ga zamoli da me
rijei izopenja i vrati mi habit za ljubav Isusa Krista i njegova sluge
svetog Franje, na iju sam rije ostavio svijet. Brat mu ree da e
to spremno i rado uiniti za njegovo spasenje. On se rastane od
njega te ode pjeice svetom ocu papi i zamoli ga u svoj poniznosti
da se smiluje njegovu bratu iz ljubavi prema Isusu Kristu i svetom
Franji. I kako se svidjelo Bogu, papa mu dopusti: ako ga nae iva
kad se vrati, neka ga odrijei od izopenja i neka mu se dade habit.
S velikim veseljem i urbom vrati se on bratu Iliji. Brata Iliju zatee jo uvijek iva, premda na rubu smrti. On mu priopi da ga je
papa odrijeio od izopenja. A kad je stavljao na njega habit, brat
se Ilija odijelio od ovoga svijeta. Po zaslugama i molitvama svetoga Franje, u kojeg je brat Ilija stavljao svu svoju nadu, bi spaena
njegova dua.
1523
39
Kako je sveti Antun divno propovijedao pred kardinalima i papom
Divna posuda Duha Svetoga, gospodin sveti Antun Padovanski, jedan od najizvrsnijih uenika i brae svetog Franje, koga
je sveti Franjo nazivao svojim vikarom, propovijedao je jednog
dana u konzistoriju pred papom i kardinalima. U tom su zboru
bili ljudi razliitih narodnosti: Grci, Talijani, Francuzi, Nijemci,
Slaveni, Englezi i ljudi mnogih drugih jezika svijeta. Raspaljen
milou Duha Svetoga, on je izlagao Boje rijei tako uspjeno,
duboko, pobono, jasno i paljivo da su svi, kako god su bili razliitih narodnosti i jezika, razumjeli i shvatili svaku njegovu rije
kao da je govorio njihovim vlastitim jezicima. Svi su bili zapanjeni. inilo im se da se ponovilo udo to se dogodilo na Duhove
nad apostolima, kada su, snagom Duha Svetoga, govorili svim
jezicima.
Govorili su jedan drugomu puni uenja: Nije li ovaj to propovijeda iz panjolske? Pa kako to da ga mi ujemo kao da govori
jezik naih zemalja (usp. Dj 2,78)? I sam papa, razmiljajui i divei se dubini njegovih rijei, ree: Zaista, ovaj je koveg zavjeta i
krinja Svetoga pisma!
40
Kako je sveti Antun propovijedao ribama
i kako je obratio krivovjerce
Blagoslovljeni Krist htio je pokazati kako je velika svetost u

njegova najvjernijeg sluge svetog Antuna i kako on eli da njegove
propovijedi i sveti nauk uju i ivotinje i ljudi. U jednoj propovijedi
ribama on je korio ludost nevjernih krivovjeraca isto onako kao to
je u Starom zavjetu Bog prekorio neznanje Balaamovo preko usta
magarice (usp. Br 22,2135). Kad je jednom bio sveti Antun u Riminiu, gdje je bio velik broj krivovjeraca, htio ih je privesti svjetlu
prave vjere i na put kreposti. On im je propovijedao mnogo dana
i razlagao im Kristovu vjeru i Sveto pismo. Ali oni ne samo da odbacie njegove svete rijei nego ga nisu htjeli, kako su bili otvrdnuli i tvrdoglavi, ni sluati. Sveti Antun, po Bojem nadahnuu, ode
jednoga dana na mjesto gdje utjee rijeka u more. Stojei na obali
izmeu rijeke i mora pone propovijedati ribama: ujte rije Boju vi, morske i rijene ribe, kad je nevjerni krivovjerci izbjegavaju.
im je to rekao, odmah se pribliilo obali toliko mnotvo velikih,
malih i srednjih riba koliko ih se nikad u tom moru i rijeci nije sa-
1524
kupilo ni vidjelo. Sve te ribe drale su glave izvan vode, pozorno

gledajui lice svetog Antuna u najveem miru, pitomosti i redu. Blizu obale bijahu male ribe, za njima srednje, a jo dalje, gdje je bila
voda dublja, vee ribe.
Kad su se tako ribe poredale, sveti Antun pone sveano propovijedati i ree ovo: Moje sestre ribe, dune ste, prema svojim
mogunostima, na veliku zahvalnost naem Stvoritelju koji vam
je dao tako lijepo mjesto za stanovanje. Imate, kako vam se svidi,
slatku ili slanu vodu, i dao vam je mnoga sklonita da izbjegnete
olujama. Dao vam je bistru i prozirnu vodu (usp. Post 1,20) i hranu
kojom se uzdravate. Bog, dobri i milostivi Stvoritelj, kad vas je
stvorio, dao vam je zapovijed da rastete i mnoite se, i blagoslovio
vas je. Kad je bio opi potop, sve su ostale ivotinje izginule, samo
je vas Bog sauvao bez gubitaka (usp. Post 7,1). Osim toga dao
vam je peraje da moete plivati kamo god hoete. Vama je bilo doputeno, po nalogu Bojem, spasiti proroka Jonu (usp. Iv 2,12) i
nakon tri dana zdrava ga vratiti na kopno. Vi ste dale novac naem
Gospodinu Isusu Kristu (usp. Mt 17,27) koji, budui da je bio siromaan, nije imao ime platiti porez. Vi ste bile na udesan nain
hrana vjenomu Kralju Isusu Kristu prije i poslije Uskrsnua (usp.
Iv 21,3). Zbog svega toga dune ste hvaliti i blagoslivljati Boga, koji
vam je dao vea dobroinstva nego ostalim stvorovima. Na te i
sline rijei i pouke svetog Antuna poele su ribe otvarati usta i naklanjati glave, a davale su i druge znakove potovanja, hvalei Boga
na nain kako su najbolje znale. Tada se sveti Antun, videi toliko
potovanje prema Bogu, njihovu Stvoritelju, razveseli u duhu te
glasno ree: Neka je blagoslovljen vjeni Bog, jer ga ribe vie aste negoli krivovjerci i jer nerazumne ivotinje sluaju njegovu rije
radije negoli nevjernici.
I to je sveti Antun dulje propovijedao, to je bivalo vee mnotvo
riba, i ni jedna se nije micala s mjesta na kojem je bila.
Stanovnici grada, a meu njima i krivovjerci, stadoe juriti prema
onom mjestu da vide udo. Kad su vidjeli tako oito i nesumnjivo
udo, skruili su se u srcu i bacili se pred svetog Antuna da uju
njegovu rije. Tada propovijedae sveti Antun o vjeri Kristovoj tako
divno da su se svi heretici obratili te su se vratili pravoj Kristovoj
vjeri. Svi nazoni vjernici ispunie se veseljem i utvrdie se u svojoj
vjeri. Nakon svega toga sveti Antun blagoslovi ribe, otpusti ih i sve
se razioe udesnim pokretima veselja. Nakon toga boravio je sveti Antun u Riminiu mnogo dana, propovijedajui i donosei duama
mnogo duhovnih plodova.
1525
41
Kako je asni brat imun svojom svetou
oslobodio subrata od napasti zbog koje je taj htio napustiti Red
U poetku, dok je jo sveti Franjo ivio, doao je u Red plemeniti

mladi Asianin te dobije ime imun. Njega je Bog uresio i obdario
takvim milostima i velikim darom razmatranja i zanosa da mu je
cijeli ivot bio zrcalo svetosti, prema onome to sam uo od onih
koji su dugo ivjeli s njim. On je rijetko kada izlazio iz elije, pa ako
bi kadgod i bio s braom, uvijek je govorio o Bogu. On je, premda
nikada nije pohaao kolu, tako duboko i uzvieno govorio o Bojoj
ljubavi da su se njegove rijei inile nadnaravnima. Jedne je veeri
iao u umu s bratom Jakovom iz Masse da s njim razgovara o Bogu.
Tu su s velikom duhovnom nasladom govorili o Bojoj ljubavi cijelu
no. Ujutro im se obojici inilo da je taj razgovor prekratko trajao,
kako mi je rekao brat Jakov. Spomenuti brat imun imao je boanska objavljenja i ljupke susrete s Bogom u tolikoj dragosti i milini
Duha Svetoga da je, kad je osjetio da dolazi taj as, legao na krevet. Tiha slast Duha Svetoga zahtijevala je ne samo mirovanje duha
nego i tijela. esto je za vrijeme boanskog pohoda postajao potpuno neosjetljiv za tjelesne stvari. Tako jednom, dok je bio zanesen
u Boga i neosjetljiv za tjelesna zbivanja, gorio je iznutra toliko boanskom ljubavlju da nije nita osjeao tjelesnim osjetilima. Jedan
se brat htio sam uvjeriti je li to, kako se inilo, istina. Zato je, kad je
brat imun bio u takvu stanju, otiao i uzeo iz vatre ivu eravicu te
mu je poloio na golu nogu. Brat imun nije nita osjetio, premda je
eravica ostala na nozi tako dugo dok se nije ugasila sama od sebe.
eravica meutim ne ostavi nikakva znaka na njegovoj nozi. Kad je
brat imun sjeo za stol, prije nego bi uzeo tjelesnu hranu, govorio bi
o Bogu i tako davao sebi i drugima duhovnu hranu.
I upravo tim pobonim govorom obratio se jednom neki mladi
iz San Severina, koji, dok je bio u svijetu, bijae vrlo tat i lakouman.
On je bio plemikog roda i njena tijela, a brat imun, primajui ga
u Red, sauvao je kod sebe njegovo svjetovno odijelo. Taj je mladi
bio uz brata imuna da ga ovaj pouava obdravanju redovnikog
Pravila. Ali mu zao duh, koji se trsi da onemogui sve to je dobro,
nametnu toliku putenu napast i estoke podraaje te je mislio da im
se ni na koji nain nee moi suprotstaviti. Zbog toga ode k bratu
imunu i ree mu: Vrati mi moju odjeu koju sam nosio u svijetu
jer ja vie ne mogu podnositi putenu napast. Bratu se imunu saali te mu ree: Sjedni tu kraj mene, sinko. Tada mu je govorio
o Bogu na takav nain da je nestalo svake napasti. Kad se kasnije
pojavila ista napast i on traio odjeu, pokuavao ju je otjerati brat
imun ponovno govorei o Bogu.
1526
To se deavalo nekoliko puta. Konano je jedne noi ta napast

postala tako strana kao nikada prije te joj nikako nije mogao odoljeti. Zato ponovno ode bratu imunu i zahtijevae svoje svjetovno
odijelo, jer da ne moe dulje izdrati u Redu. Tada mu brat imun,
po svom obiaju, ree da sjedne pokraj njega i poe mu govoriti
o Bogu. Kako je mladi bio tuan i potiten, stavi svoju glavu u
imunovo krilo. Brat imun, iz velike suuti prema njemu, digne
oi k nebu i pomoli se. Molei se vrlo pobono Bogu za nj, bi
zanesen, i Bog ga uslia. Kad se brat imun vratio k sebi, mladi
je osjetio da je sasvim osloboen napasti, i to tako kao da nikada
nije nita ni bilo.
tovie, ar napasti pretvorio se u ar Duha Svetoga, jer je bio
uz uarenu eravicu, to jest brata imuna. Zato se i sam raspalio
ljubavlju prema Bogu i blinje mu. Jednom kad je bio uhvaen neki
zloinac te su mu trebala za kaznu biti iskopana oba oka, ispunjen
samilou, smjesta ode brat imun gradonaelniku te pred vijeem,
uz mnoge suze ponizno molei, zatrai da njemu izvade jedno oko,
a drugo zloincu, kako on ne bi ostao bez oiju. Naelnik i vijee,
videi tako veliku ljubav prema blinjemu i suosjeanje toga brata,
potedjee i jednoga i drugoga.
Kada se drugom zgodom molio brat imun u umi i osjetio
veliku utjehu u svojoj dui, neko veliko jato gavranova smetalo
ga je svojim graktanjem. Tada im on zapovjedi u ime Isusa da se
raziu i da se vie ne vraaju. I ptice odletjee. Od tog vremena
nitko ih vie nije vidio ni uo u tom kraju i okolici. Taj se udesni
dogaaj razglasi po cijeloj fermanskoj kustodiji, gdje se nalazio taj
samostan.
42
O divnim udesima koje Bog uini po svetoj brai Bentivoglii,
Petru iz Monticella, Konradu iz Offide te kako je brat Bentivoglia
u veoma malo vremena ponio petnaest milja jednoga gubavca,
s jednim je razgovarao sv. Mihael, a drugoga je pohodila
Djevica Marija i poloila mu sinia u naruje
Provincija Marche bila je od starine ureena svetom i uzornom

braom kao to je nebo ureeno zvijezdama. Ta su braa poput sjajnih nebeskih tijela rasvjetljivala svojim primjerom i naukom Red
svetog Franje i svijet. Prvi i najstariji meu njima bio je brat Lucid
Aneo, koji je uistinu svijetlio svojom svetou i gorio Bojom ljubavlju. Njegov je slavni jezik, rasvijetljen Duhom Svetim, donosio
propovijedanjem divne plodove.
1527
Neki drugi zvao se brat Bentivoglia iz San Severina vidio je

kako je brat Maseo, jo za ovozemnog ivota, bio tijelom uzdignut
uvis za due vrijeme dok se molio u umi. Zbog ovog uda brat
Maseo, koji je do tada bio dekan one pokrajine, napustio je upnikovanje i postao manji brat. On je bio tako svet da je za vrijeme
svoga ivota i nakon smrti inio mnoga udesa. Njegovo tijelo bilo
je pokopano u Moriu. Ve prije spomenuti brat Bentivoglia prebivae jednom sam u Trave Bonanti, uvajui i posluujui nekoga
gubavca. Kad mu je poglavar naredio da napusti to mjesto i da poe
u drugo, petnaest milja udaljeno od prvog, ne htijui prepustiti gubavca samom sebi, s velikim arom i ljubavlju naprti ga na lea i
nosio ga je od zore do izlaska Sunca, sve do mjesta kamo je bio
poslan. To se mjesto zvalo Monte Sanvicino. Ovu udaljenost od petnaest milja ne bi mogao prevaliti da je bio poput orla u tako kratku
vremenu. Svekoliko tamonje stanovnitvo bilo je ganuto ovim dogaajem i divilo se ovom velikom Bojem udu.
Drugi poznati brat bio je Petar iz Monticella. Njega je brat Servodio iz Urbina, tadanji gvardijan u starom ankonskom samostanu, vidio kako je bio uzdignut iznad zemlje pet ili est lakata, i to
upravo do nogu raspela u crkvi pred kojim se molio. A kad je ovaj
isti brat Petar jednom s velikom pobonou postio etrdesetnicu
svetom Mihaelu arkanelu, sluao ga je neki mlai brat, koji se ondje naao i paljivo sakrio iza velikog oltara da vidi koji znak njegove pobonosti ili da uje razgovor sa svetim Mihaelom arkanelom.
Rijei koje su izmijenili bile su ove: Brate Petre, govorio je sveti
Mihael, ti si vjerno za me trpio i na mnoge si naine nanosio svome tijelu bolove. Sada sam doao da te utjeim te u kod Boga posredovati da dobije milost koju god zaeli. Brat Petar odgovorio
je: Presveti vojvodo nebeske vojske i najvjerniji revnitelju Boje
ljubavi, milostivi zatitnie dua, molim te za milost da mi isprosi
od Boga oprotenje mojih grijeha. Sveti Mihael odgovori: Trai
drugu milost jer ovu u ti lako izmoliti. Kako brat Petar nije vie
molio ni za jednu milost, zakljui Mihael arkaneo: Zbog vjere
i pobonosti koju posjeduje prema meni pribavit u ti tu milost
kao i mnoge druge. Kad je zavrio ovaj njihov razgovor, koji je
potrajao dugo vremena, sveti Mihael arkaneo ode, ostavivi ga posvema utjeena.
U vrijeme ovoga svetog brata Petra ivio je na istome mjestu
u samostanu u Foranu, u ankonskoj kustodiji, sveti brat Konrad
iz Offide. Brat Konrad ode jednoga dana u umu da razmatra o
Bogu, a brat Petar poe kriomice za njim da vidi to e se s njim
dogoditi. Brat Konrad vrlo se pobono zadubi u molitvu i s mnogo
suza molio je Djevicu Mariju da mu ona od svoga blagoslovljenoga
Sina pribavi milost da bi osjetio neto od one slasti to ju je osjetio
1528
sveti imun na dan Oienja kad je nosio u naruju blagoslovljenog Isusa Spasitelja. Kad je zavrio s ovom molbom, milostiva
ga Djevica Marija uslia. U velianstvenom sjaju svjetlosti priblii
mu se Kraljica neba sa svojim blagoslovljenim Sinom na rukama.
Priavi bratu Konradu, stavi mu svoga Sina u naruje, a on ga vrlo
pobono uze u naruaj; grlei ga, ljubei i privijajui ga na svoje
srce. Sav se rastapao u Bojoj ljubavi i neizrecivoj utjehi. I brat Petar, koji je sakriven sve to gledao, osjetio je u svojoj dui silnu slast
i utjehu. Kad je Blaena Djevica Marija otila od brata Konrada,
vrati se brat urno u samostan da ga on ne opazi. Zatim doe i
brat Konrad, sav veseo i radostan. Tada mu ree brat Petar: O nebesnie, danas si dobio veliku utjehu. Brat Konrad odvrati: to
govori, brate Petre? to ti zna o onome to sam vidio? Znam
ja dobro, posve dobro znam, odgovori brat Petar, kako te je pohodila Djevica Marija sa svojim blagoslovljenim Sinom. Na to ga
brat Konrad, koji je uistinu bio ponizan i elio da ostane sakriven u
Bojoj milosti, zamoli da nikome nita ne kae. Otad su se u svemu
njih dvojica vrlo zavoljela.
A jednom je brat Konrad u samostanu Sirolo svojim molitvama
oslobodio od avla neku opsjednutu enu, molei za nju cijelu no,
i ukazao se njezinoj majci. No ujutro pobjegne da ga svijet ne bi
naao i astio.
43
Kako je brat Konrad obratio mladog brata
koji je uznemirivao brau i kako se taj brat umirui
ukazao bratu Konradu, molei ga da se za nj pomoli,
te kako ga je on svojom molitvom oslobodio iz silnih muka istilita
Brat Konrad iz Offide, divan i vatren sljedbenik evaneoskog

siromatva i Pravila svetog Franje, provodio je tako vjerski ivot i
post igao tolike zasluge pred Bogom da mu je zbog obojega, kako za
ivota tako i poslije smrti, Isus Krist dao dar udesa.
Izmeu ostalog, kad je jednom doao u samostan u Offidi kao
gost, braa ga zamolie da iz ljubavi prema Bogu i blinjemu opomene nekoga mladog brata koji je boravio u tom samostanu, a vladao
se vrlo djetinjasto i imao je tako razuzdano ponaanje da je uznemirivao stare i mlade iz ovoga samostana i da se malo ili gotovo nimalo
nije brinuo za boanski asoslov. Iz samilosti prema tom mladiu i
na molbe brae pozove jednoga dana brat Konrad mladia k sebi.
Pun savrene ljubavi prema blinjemu, govorio mu je tako uvjerljivo i s toliko svetih i pobonih savjeta da se uz sudjelovanje Boje
1529
milosti ovaj mladi odjednom toliko promijenio u svom vladanju te

je postao od djeaka zreli mu. Od tada je bio dobrostiv i usluan,
poboan i miroljubiv, ponizan i revan u izvrivanju svake kreposti.
Pa kao to je prije uznemirivao cijeli samostan, tako je sada svatko
bio s njim zadovoljan i svatko ga je volio.
Kako se Bogu svidjelo, taj je mladi nedugo nakon svog obraenja umro. Sva su braa alila za njim. Nekoliko dana poslije njegove
smrti ukaza se njegova dua bratu Konradu dok se pobono molio
pred oltarom toga samostana. Mladi ga s potovanjem pozdravi kao
oca, a brat Konrad ga upita: Tko si ti? On odgovori: Ja sam dua
onoga mladog brata koji je umro ovih dana. A brat Konrad ree:
O, moj predragi sine, to je s tobom? On odgovori: Zahvaljujui
milosti Bojoj i vaoj pouci dobro sam, jer nisam osuen. Ali zbog
nekih grijeha, za koje nisam imao vremena initi pokoru, trpim sada
gorke muke u istilitu. Stoga te sada molim, moj oe, koji si mi
i za ivota pomogao da mi i sad milostivo prui pomo u mojim
mukama. Izmoli za me koji Oena, jer je tvoja molitva vrlo ugodna
u Bojim oima. Brat Konrad privoli dobrostivo njegovoj molbi te
izmoli za njega jedan Oena i Pokoj vjeni. Tada ree dua onoga
brata: Predragi oe, koliku utjehu i osvjeenje osjeam. Molim te,
izmoli jo jedan Oena. Brat Konrad izmoli jo jedan. Tada mu
ree dua onoga brata: Oe, kad se moli za me, osjeam se mnogo
lake. Stoga te zaklinjem da ne prestane moliti za me! Na to brat
Konrad, vidjevi da njegova molitva toliko pomae dui onoga brata,
izmoli za nj sto Oenaa. Kad je zavrio molitvu, ree mu dua onoga brata: Hvala ti, moj predragi oe, u ime Boje za ljubav koju si
pokazao prema meni. Po tvojoj sam molitvi osloboen svih muka te
idem u nebesko kraljevstvo. Nakon tih rijei nestade due. Tada je
brat Konrad, da razveseli i ohrabri brau, ispripovjedio svoje vienje.
Tako je zaslugama brata Konrada otila u raj dua onoga mladia.
44
Kako su se bratu Petru ukazali Kristova Majka,
Ivan Evanelist i sveti Franjo i kazali mu
tko je od njih troje podnio vie boli zbog Isusove muke
Brat Konrad i brat Petar, dvije sjajne zvijezde u provinciji Marche, ivjeli su neko vrijeme zajedno u ankonskoj pokrajini, u foranskom samostanu. Meusobno su bili povezani velikom ljubavlju
i prijateljstvom te se inilo da su jedno srce i jedna dua. Oni se
meusobno obvezae da e jedan drugomu iz svete ljubavi oitovati
svaku utjehu koju im udijeli Boje milosre.
1530
Jednoga dana, tek to su bili sklopili prijateljstvo, molio se brat

Petar i potresen promatrao muku Isusovu. Budui da su blaena
Majka Isusova, njegov ljubljeni uenik Ivan i sveti Franjo bili naslikani podno kria kako u duhu trpe Kristovo razapinjanje, poeo se
pitati tko je od njih troje osjeao veu bol zbog Isusove muke: je li
Majka koja ga je rodila, ili uenik koji je leao na njegovim prsima,
ili sveti Franjo koji je poput Krista bio razapet. Dok je on o tome
pobono razmiljao, ukaza mu se Djevica Marija sa svetim Ivanom
Evanelistom i sa svetim Franjom. Bili su odjeveni u sjajne haljine
blaene slave. No ipak se inilo da je sveti Franjo bio ljepe obuen
od svetog Ivana. Tim vienjem bio je brat Petar zaprepaten, ali
ga sveti Ivan umiri ovim rijeima: Ne boj se, predragi brate. Mi
smo doli da te utjeimo i pomognemo rijeiti tvoju sumnju. Znaj
dakle da smo Majka Isusova i ja trpjeli muku Isusovu vie od svakog
stvorenja, ali iza nas je sveti Franjo osjetio bol veu nego itko drugi.
Zato ga i vidi u tolikoj slavi.
A brat Petar ga upita: Sveti apostole Isusa Krista, zato se odjea svetog Franje ini ljepa od tvoje? Sveti Ivan odgovori: Raz
log je ovaj: dok je sveti Franjo bio na svijetu, nosio je priprostiju i
grublju odjeu od mene. Kad je to sveti Ivan izgovorio, predao je
bratu Petru sjajnu odjeu koju je nosio u ruci te mu je rekao: Uzmi
ovu odjeu koju sam donio da ti je predam. A kad ga je sveti Ivan
htio obui u to odijelo, brat Petar pade kao uzet na zemlju te stade vikati: Brate Konrade, predragi brate Konrade, dotri ovamo,
doi da vidi udesnu stvar. Dok je to brat Petar govorio, nestade
svetog vienja. Kad je zatim doao brat Konrad, rekao mu je svaku
pojedinost toga vienja. Obojica slavljahu Boga.
45
O obraenju, ivotu, udesima i smrti svetoga brata Ivana iz Penne
Dok je brat Ivan iz Penne jo kao dijete ovoga svijeta ivio u

provinciji Marche, ukae mu se jedne noi predivan mladi, zovne
ga i ree mu: Ivane, poi u San Stefano gdje propovijeda jedan od
moje manje brae. Vjeruj u njegovo nauavanje i pazi na njegove
rijei jer sam ga ja onamo poslao. Kad to uini, morat e prevaliti
velik put, a poslije toga doi k meni. Na to se onaj mladi odmah
digne i osjeti u svojoj dui veliku promjenu. Ode u San Stefano
i ondje nae veliko mnotvo mukaraca i ena, koji su ekali kad
e zapoeti propovijed. Manji brat koji je trebao propovijedati bio
je brat Filip, jedan od prvih koji su doli u Ankonsku marku. U to
doba bilo je jo malo samostana u toj pokrajini. Taj brat Filip uspne
1531
se na propovjedaonicu. Propovijedao je vrlo pobudno, ne rijeima

ljudske mudrosti, ve snagom Kristova duha, navjeujui kraljevstvo vjenoga ivota. A kad je propovijed bila gotova, onaj mladi
ode k bratu Filipu i ree mu: Oe, biste li me htjeli primiti u va
Red? Rado bih inio pokoru i sluio naem Gospodinu Isusu Kristu. Brat Filip, vidjevi i upoznavi u mladiu divnu nedunost i
spremnu volju sluiti Bogu, ree: Doi k meni na taj i taj dan u
Recanati i ja u te primiti. Ondje se upravo imala odrati provincijska skuptina. Mladi, kako je bio prostoduan, mislio je da e
to biti onaj veliki put to ga je imao prevaliti prema proroanstvu
te da e odmah nakon toga poi u raj. Mislio je dakle da e se to
ispuniti im stupi u Red. Poe u Recanati i bi primljen u Red, ali je
vidio da mu se elje nisu ispunile. Ali kad je provincijal na skuptini
rekao da e svakome tko bude htio ii u francusku provinciju u ime
svete poslunosti to i dopustiti, obuze mladia velika elja da poe
onamo. Mislio je u svom srcu da bi to imalo biti veliko putovanje
to bi ga imao svladati prije nego to poe u raj. Budui da se stidio
to kazati, povjerio se konano bratu Filipu, koji ga je primio u Red.
Njega je mladi brat zaklinjao da u njegovo ime trai odobrenje da
moe poi u francusku provinciju. Brat Filip, videi njegovu istou
i svetu namjeru, pribavi mu doputenje. Brat Ivan s velikim veseljem krene na put, uvjeren da e, ako prevali taj put, doi u raj. Ali
se Bogu svidjelo da ga u tom oekivanju i elji ostavi u toj provinciji
dvadeset i pet godina. ivio je u najveoj estitosti i svetosti, davao
dobar primjer i neprestano rastao u kreposti i milosti u Bojim i
ljudskim oima. I braa i vjernici veoma su ga voljeli.
Dok se brat Ivan jednog dana pobono molio, plaui i jadikujui to mu se ne ispunja elja i to se previe produuje njegovo
putovanje na ovoj zemlji, ukae mu se blagoslovljeni Krist, na iji
mu se pogled sva dua raznjeila. On mu ree: Sinko i brate Ivane, zatrai od mene to eli. A on odgovori: Gospodine moj, ne
znam nita drugo traiti osim tebe, jer ne elim nita drugo. Molim
te samo to da mi oprosti sve moje grijehe i daj mi milost da te vidim i drugi put kad budem vie trebao. Isus mu odgovori: Tvoja
je molba usliana. To rekavi, Isus iezne, a brat Ivan osta posve
utjeen.
Kad su s vremenom braa iz Marche ula za njegovu svetost,
sklonili su generala te mu je pod poslunost naredio da se vrati u
Marku. Brat Ivan primi ovu zapovijed s velikim veseljem i poe,
vjerujui da e prema Kristovu obeanju na kraju tog puta poi u
nebo. Ali vrativi se u Marchu, poivi u njoj trideset godina, i nije ga
prepoznao nitko od njegovih roaka. U meuvremenu je s velikim
razumijevanjem vrio vie puta slubu gvardijana, a Bog je po njemu inio mnoga udesa.
1532
Meu ostalim darovima to ih je primio od Boga bio je i dar proricanja. Kad je jedanput bio izvan samostana, napadne nekog njegova novaka zao duh te ga je tako strano napastovao da je ovaj, pristavi na napast, u sebi pomiljao da istupi iz Reda im se brat Ivan
vrati kui. Brat Ivan sazna svojim prorokim duhom da je novak
imao napast i da joj je podlegao. Stoga se odmah vrati kui, pozove
novaka k sebi da mu sve prizna. No prije nego to ga je sasluao,
ispripovijedao mu je kako mu je Bog objavio sve to se odnosilo na
njegovu napast te zakljui: Sinko, jer si me ekao i nisi htio otii
bez moga blagoslova, Bog ti je udijelio milost ustrajnosti da nikada
nee izii iz ovoga Reda, nego e u njemu umrijeti. Ta je izjava
utvrdila novaka u dobroj volji. Ostao je u Redu i postao sveti brat.
Ovu povijest ispripovjedio je meni, bratu Hugolinu, brat Ivan.
Brat Ivan bio je ovjek vesela i smirena duha i rijetko je govorio. Molio je vrlo mnogo i pobono. Nikada se nije nakon jutarnje
vraao u svoju sobu, ve je molio sve do zore. Kad je jednom tako
ostao nakon jutarnje u molitvi, ukaza mu se aneo Boji te mu ree:
Brate Ivane, tvoj se put a to si dugo ekao pribliava kraju.
Stoga te pitam, u ime Boje, koju milost trai od Boga. Dajem ti
dvije mogunosti, od kojih moe jednu po volji izabrati: ili jedan
dan u istilitu ili sedam dana muke na ovom svijetu. Brat Ivan
odmah izabra sedam dana muke na ovom svijetu. Tada je obolio od
razliitih bolesti. Spopade ga jaka groznica, kostobolja u rukama i
nogama, bolovi u bokovima i mnoge druge bolesti. Ali najtee od
svega toga bilo je to je avao stajao pred njim, drei u ruci velik
list ispisan svim grijesima to ih je on ikada poinio ili pomislio, te
mu je govorio: Zbog tih grijeha, koje si uinio milju, rijeju i djelom, osuen si na ponor pakleni. Brat Ivan nije se mogao sjetiti
nikakvih dobrih djela to ih je uinio, a isto tako nije se sjeao da je
u Redu bio ili da je sada u Redu. Mislio je da je osuen, kako mu je
to avao govorio. Zato kad bi ga upitao koji brat kako mu je, odgovarao bi: Osuen sam. Kad su to vidjela braa, poslae po starog
brata Mateja iz Monte Rubiana, koji je bio svet ovjek i velik prijatelj brata Ivana. Brat Matija doe k njemu sedmog dana njegovih
bolova i muka, pozdravi ga i upita kako mu je. On mu odgovori da
je nesretan i da mu je slabo jer je proklet. Tada mu ree brat Matija:
Zar se ne sjea da si se esto kod mene ispovijedao i da sam te
potpuno odrijeio od svih tvojih grijeha? Zar se ne sjea vie da si
u ovome svetom Redu ve vie godina Bogu sluio? Zar se ne sjea
da je Boje milosre vee nego grijesi cijeloga svijeta i da je Krist,
na blagoslovljeni Spasitelj, platio za nas neizmjernu cijenu da nas
spasi? Posluaj, bez dvojbe, ti si sigurno spaen. Dok je tako brat
Matija govorio, zavri se vrijeme njegove kunje, napasti je nestalo
i dola je utjeha.
1533
Tada ree brat Ivan s velikim veseljem bratu Matiji: Ti si umoran, a ve je i kasno, zato te molim da ode spavati. Brat Matija
ga ne htjede ostaviti. Ali budui da je on to uporno zahtijevao, ode
od njega i poe na poinak, a brat Ivan ostade sam s bratom koji
ga je posluivao. I gle! Blagoslovljeni Krist doe u velikom sjaju i
s neizrecivo ugodnim mirisom, kao to je obeao da e mu se ukazati drugi put kad mu bude vie potrebno, te ga potpuno iscijeli od
svih bolesti. Tada brat Ivan sklopljenih ruku zahvali Bogu to mu je
podijelio milost da svoj put sretno zavri. Preporui se, preda svoju
besmrtnu duu u Kristove ruke i preseli se iz ovoga ivota u vjeni, zdruen s Isusom Kristom, za kojim je mnogo godina eznuo i
elio ga vidjeti.
Brat Ivan bi pokopan u penskom samostanu.
46
Kako je brat Pacifik, dok je molio, vidio duu
svoga roenog brata Humilisa kako ide u nebo
U ve spomenutoj provinciji Marche, nakon smrti svetog Franje,

bila su u Redu dva roena brata. Jedan brat Humilis, a drugi se zvao
brat Pacifik. Obojica bijahu vrlo sveti i savreni ljudi. Brat Humilis
bio je u samostanu Soffiano, gdje je i umro, a drugi je ivio u drugoj
bratskoj zajednici, prilino udaljenoj od Soffiana. Bogu se svidjelo
da brat Pacifik za vrijeme molitve padne u zanos te vidi duu svoga
brata Humilisa, koja je upravo napustila tijelo i pola ravno u nebo,
bez ikakva zadravanja ili zapreke.
Mnogo godina nakon tog dogaaja bio je brat Pacifik premjeten u Soffiano, gdje je bio umro njegov brat. U to vrijeme braa,
na molbu vlastele iz Brunfortea, preselie samostan iz ovoga mjesta u drugo. Meu ostalim stvarima prenesoe i tjelesne ostatke
svete brae koja su u tom samostanu umrla. Kad su doli do groba
brata Humilisa, njegov brat, brat Pacifik, uze njegove kosti, opere
ih dobrim vinom, zamota ih u bijelo platno, poljubi i oplakivae
ih s velikim potovanjem i pobonou. Tomu su se ostala braa
udila, a nije im se svidjelo ni to to on kao svet ovjek oplakuje
svoga tjelesnog brata i ljubi zemaljskom ljubavlju, kao ni to to je
pokazao vie potovanja prema tjelesnim ostacima vlastitog brata
negoli prema ostacima ostale brae, koja nisu bila manje sveta i
vrijedna potovanja.
Spoznavi mrmljanje brae, brat Pacifik im protumai svoj postupak i ponizno ree: Moja predraga brao, ne smuujte se to
sam kostima svog brata iskazao veu ast negoli kostima ostale
1534
pokojne brae. Neka bude Bog blagoslovljen nisam ja to inio

voen tjelesnom ljubavlju, kako vi mislite, nego zbog toga to sam
jednom, dok sam se na osamljenu mjestu i daleko od njega molio,
vidio njegovu duu kako ide odmah u nebo im je umro. Tako sam
siguran da su njegove kosti svete i da jednom moraju biti u raju. A
da mi je Bog dao takvu sigurnost i za ostalu brau, ja bih i ostaloj
brai iskazao isto potovanje. Kad su braa upoznala njegove svete
i pobone razloge, u njima se razbudila pobonost te su zahvaljivali
Bogu koji ini udesa po brai.
47
Kako je Blaena Djevica Marija dola k bolesnom bratu
i donijela mu tri boice lijeka
U ve prije spominjanom samostanu u Soffianu ivio je u staro

doba neki manji brat vrlo sveto i pravedno. esto je bio sav uronjen u Bogu. Kad je jednom taj brat bio sav zadubljen u Boga i
uznesen posjedovao je naime posebnu milost promatranja Boga
dolijetahu k njemu raznovrsne ptice, umiljato mu se sputahu
na ramena, na glavu i na ruke te divno pjevahu. Bio je to ovjek
samoe i rijetko je kada govorio. Kad bi ga netko togod upitao,
odgovarao bi tako mudro i ljubazno te se inilo da je prije aneo
nego ovjek. Braa su ga uvelike cijenila kao ovjeka velika u molitvi i razmatranju.
Kad je ovaj kreposni brat po odredbi Bojoj dovrio tijek svoga
ivota, smrtno je obolio. Nije mogao uzimati nikakve hrane niti tjelesnoga lijeka. Zato stavi sve svoje pouzdanje u nebeskog lijenika,
blagoslovljenoga Isusa Krista, i u Njegovu blagoslovljenu Majku.
Time je zavrijedio da ga ona, po Bojoj blagosti, milosrdno pohodi
i lijei. Kako je dakle leao na postelji i pripremao se na smrt svim
svojim srcem, vidio je u jednom vienju preslavnu i blagoslovljenu Djevicu Mariju, Majku naega Gospodina, s mnotvom anela
i svetih djevica u predivnom sjaju. Ona se priblii njegovu krevetu.
im ju je opazio, osjetio je veliku radost u dui i jakost u tijelu. Odmah je stade ponizno moliti neka zamoli svoga preljubljenoga Sina
da ga, zbog njezinih zasluga, izbavi iz tamnice bijednoga tijela. Kako
je on s mnogo suza ustrajao u svojoj molitvi, odgovori mu Blaena
Djevica Marija, oslovivi ga njegovim imenom: Ne boj se, sine.
Tvoja je molba usliana. Dola sam ti pruiti utjehu za ovo vrijeme
dok jo bude ivio.
Pokraj svete Djevice Marije bile su jo tri svete djevice koje su
u svojim rukama nosile tri boice lijeka poput meda, nevjerojatna
1535
mirisa i slatkoe. Djevica Marija uze jednu od tih boica i otvori je.
Cijela se kua ispuni mirisom. Tada uze liicu toga lijeka i dade je
bolesniku. im je bolesnik okusio taj lijek, osjetio je toliku jakost
i slast te mu se inilo da mu dua vie ne moe ostati u tijelu. Zato
on ree: Nemoj vie, presveta Djevice i blagoslovljena Majko,
preslavna lijenice i spasiteljice ljudskoga roda, nemoj vie, jer ne
mogu podnijeti toliku slast. No dobra i blaga Majka, ispraznivi
cijelu boicu, prui bolesniku jo svojega lijeka pa mu ree neka
samo uzme. Tada uze Blaena Djevica drugu boicu, izlije lijek u
liicu i dade mu. Bolesnik se raalosti i ree: O, preblaena Majko Boja, ve je moja dua sva kao rastopljena od mirisa i slasti prvoga lijeka. Kako u moi podnijeti drugi? Molim te, blaena iznad
svih anela, svetaca i blaenika, nemoj mi vie davati. Djevica Marija odgovori: Kuaj, sine, samo malo iz ove druge boice. Dajui
mu malo, ree: Nikada, moj sine, ovoga ne moe imati toliko
koliko ti moe biti dosta. Ohrabri se, sinko, jer u uskoro doi po
tebe i povest u te u kraljevstvo svoga Sina, koje si uvijek traio i za
kojim si uvijek eznuo.
Rekavi to, oprosti se Djevica Marija od njega i ode. Brat bijae
vrlo utjeen i okrijepljen te je vie dana, ojaan i nasien onom poslasticom, proivio bez ikakve zemaljske hrane. A nakon nekoliko
dana, veselo razgovarajui s braom, s velikim slavljem i radou
preseli se iz ovoga bijednog ivota u blaeni ivot.
48
Kako je brat Jakov iz Masse gledao u vienju zlatno stablo
na kojem su bila braa cijeloga svijeta i kako je
prepoznao svakoga od njih s njegovim krepostima i manama
Bog je otvorio vrata svojih tajna bratu Jakovu iz Masse i dao mu

savrenu spoznaju i razumijevanje Svetog pisma i buduih stvari.
On se odlikovao tolikom svetou da su brat Egidije iz Asiza, brat
Marko iz Montina, brat Juniper i brat Lucid rekli o njemu da ne
poznaju nikoga na svijetu koji bi bio vei u oima Bojim od brata
Jakova.
Imao sam elju da se susretnem s bratom Jakovom. Kad sam
naime jednom zamolio brata Ivana, subrata spomenutog brata Egidija, da mi razjasni neke duhovne stvari, on mi je rekao: Ako hoe
biti dobro upuen u duhovni ivot, nastoj govoriti s bratom Jakovom. I sam je brat Egidije od njega traio objanjenja. Nitko naime
nije imao to nadodati rijeima brata Jakova, a ni oduzeti, jer mu je
Duh Sveti dao spoznaju nebeskih tajna, i njegova je rije bila rije
1536
Duha Svetoga. Jednom a bilo je to na samom poetku slube brata Ivana Parmskog, generala Reda kad se brat Jakov molio, pao
je u zanos i ostao u tom zanosu tri dana. Bio je bez ikakva tjelesnog
osjeanja i postao je tako neosjetljiv te su braa bila u neizvjesnosti
je li iv ili mrtav. I kako je bio uronjen u Bogu, Bog mu objavi sve
to se u naem Redu dogaa i to e se dogoditi. Kad sam to uo,
poelio sam ga vidjeti i razgovarati s njim.
I kad sam, kako se Bogu svidjelo, imao prilike govoriti s njime,
molio sam ga ovako: Ako je istina to se govori o tebi, molim te,
ne sakrij mi nita. uo sam da ti je Bog, izmeu ostalog, oitovao i
budunost naega Reda. To mi je rekao brat Matej, provincijal Marche, kojemu si to otkrio u ime svete poslunosti. S velikom poniznou brat Jakov potvrdi da je to istina.
A ono to je brat Matej govorio bilo je ovo: Poznam nekog
brata kojemu je Bog objavio sudbinu naega Reda. Brat Jakov mi
je pripovijedao, izmeu ostaloga, to mu je Bog objavio o vojujuoj Crkvi, da je u jednom vienju vidio predivno i veliko stablo.
Njegov korijen bio je od zlata, a umjesto plodova imao je na sebi
ljude. Svi su bili manja braa. Glavne su grane bile razliite jedna
od druge, kao da su oznaivale razliite provincije. Tih je grana
bilo toliko koliko i provincija u Redu. Na svakoj grani bilo je toliko brae koliko je bilo u onoj provinciji koju je predstavljala pojedina grana. Tako je on odmah saznao toan broj brae na svijetu,
koliko ih ima u svakoj provinciji, kako se zovu, koliko su stari,
kakva su zdravlja, slube pojedine brae, poloaj i na kraju milosti
i grijehe sviju. Brata Ivana Parmskog vidio je na najviem vrhu
stabla, a na vrcima grana, koje su bile poredane oko sredinje
grane, bili su provincijali svih provincija. Nakon toga vidio je Krista gdje sjedi na vrlo velikom i sjajnom prijestolju. On je pozvao
svetog Franju, dao mu kale pun ivotnog duha i poslao ga ovim
rijeima: Obii svoju brau i daj im piti iz ovoga kalea ivotnog
duha, jer e se protiv njih dii sotona i tui ih te e mnogi pasti i
vie se nee dignuti.
Krist dade svetom Franji dva anela da ga prate. Nakon toga
poe sveti Franjo da dadne piti svojoj brai iz toga kalea ivota i
zapoe kod brata Ivana Parmskog. On ga ispije brzo i pobono te
odmah zasja poput Sunca. Poslije njega dao je sveti Franjo kale
ivota ostaloj brai. Meu njima bilo je malo onih koji ga uzee s
dunim potovanjem i pobonou te su do kraja ispili. Oni koji ga
s potovanjem primie i ispie postadoe odmah sjajni kao Sunce.
Oni koji ga svega prolie i ne uzee s pobonou u ruke postadoe
crni, izoblieni i odvratni. Oni koji ga djelomice ispie, a ostalo prolie, postadoe dijelom svijetli, a dijelom tamni, prema tome koliko
su ispili, a koliko izlili.
1537
Najsvjetliji od sve brae bio je spomenuti brat Ivan. On je do

dna ispio kale ivota, jer je najtemeljitije promatrao neizmjernost
boanske mudrosti. Tu je upoznao neprijateljstvo i oluje koje su
imale doi da stablo satru i slome njegove grane. Poto je brat Ivan
upoznao budue dogaaje, napustio je vrh grane na kojoj je stajao.
Siao je dolje ispod grana, sklonio se iza debelog stabla i zamislio se.
Brat Bonaventura, koji je samo malo ispio iz kalea, a ostalo prolio,
uspeo se sada brzo na ono mjesto to ga je ostavio brat Ivan. I dok
je stajao na tome mjestu, nokti su mu se na rukama pretvorili u
gvoe, slino otroj britvi. Tada on ostavi ono mjesto kamo se bio
uspeo, te se pun ljutine i bijesa htjede snano baciti na brata Ivana
da mu nakodi.
Kad je brat Ivan to opazio, zavapio je i preporuio se Kristu koji
je sjedio na prijestolju. Krist ga je uo, pozvao svetog Franju, dao
mu otar kamen i rekao: Poi i tim kamenom odrei bratu Bonaventuri nokte kojima eli nakoditi bratu Ivanu. Sveti Franjo otie
i uini kako mu je Krist rekao.2 Nakon tog dogaaja digne se jak
vihor, koji je tako strano tresao granama i cijelim stablom da su
braa padala na zemlju, a najprije su pali svi oni koji su izlili kale
ivotnog duha, i zli dusi odnesoe ih na tamno mjesto muka. Brata
Ivana i ostalu brau koja su sasvim ispila kale prenesoe aneli na
mjesto ivota, vjene svjetlosti i blaenoga sjaja.
Brat Jakov, koji je imao ovo vienje, bio je sposoban prepoznati
i razlikovati do u pojedinosti svakoga pojedinog brata: ime, ivotne
okolnosti i prilike svakoga napose. Ova je oluja udarala u stablo dok
ga nije oborila i odnijela. No im prestade oluja, naraste iz zlatnog
korijena drugo posve zlatno stablo sa zlatnim listovima, cvjetovima
i plodovima. to se tie toga stabla, njegove irine, visine, ljepote i
mirisa, bolje je utjeti negoli o njemu govoriti.
49
Kako se brat Ivan iz Ferma obratio i kako mu se ukazao Krist
Meu mudrom i svetom braom i sinovima svetog Franje koji

su, kako kae Salomon, slava svoga oca, bio je u nae vrijeme u
provinciji Marche potovani i sveti brat Ivan iz Ferma. Budui da je
on dugo ivio u svetom samostanu na La Verni te budui da je ondje
2
Nekako iznenaujue djeluje kako je ovdje prikazan sveti Bonaventura kao kvaritelj prvotne zamisli sv. Franje. Iz povijesti je poznato da je izvjestan broj franjevaca
njegova doba zaista tako i mislio. Sveti Bonaventura, general franjevakog reda i
kasnije kardinal, umro je godine 1274. op. prev.
1538
i umro, zvali su ga brat Ivan od La Verne. Bio je ovjek neobina

ivota i velike svetosti. Brat Ivan je ve kao djeak svom duom
eznuo za pokornikim ivotom, jer on uva istou i due i tijela.
Ve je u djetinjstvu nosio pokorniki pojas i eljezni obru, strogo je
postio, a posebno kad se nalazio kod kanonik svetog Petra u Fermu, koji su ivjeli raskono. Izbjegavao je tjelesne ugodnosti i lagodnosti, strogom je pokorom i odricanjem drao u stezi svoje tijelo.
Budui da su njegovi sudrugovi bili protivnici takva ivota, oduzee
mu pokorniko odijelo i spreavali su ga na razliite naine da posti.
Bog mu nadahne da ostavi svijet i one koji su se svijetu predali te da
se posve preda u ruke raspetom Kristu u odijelu raspetoga svetog
Franje. To on i uini.
Kad je kao mladi bio primljen u Red i povjeren brizi uitelja
novaka, postigao je toliku unutarnju svetost i duhovnost da mu se
jednom, kad je uitelj novaka govorio o Bogu, srce rastapalo poput
voska u vatri. Osjeajui ovu slatkou, sve je vie plamtjela u njemu ljubav prema Bogu. No kako nije mogao podnijeti toliku slast,
ustao bi i, u dui sav opojen, hodao bi vrtom, umom ili po crkvi,
ve prema tome kamo bi ga tjerala vatra i zamah duha. Tijekom
vremena on je, uz Boju pomo, postojano napredovao u kreposti,
dobivao nebeske darove i boanska rasvjetljenja te je tako esto bio
u zanosu uzdignut k Bogu. Njegova se dua dizala do sjaja kerubina
ili do nebeske radosti preobraenih, a mnogo puta bio je u slatkom
i svesrdnom Kristovu zagrljaju. Nije se samo jednom dogodilo da je
tijelo davalo vidljive znakove njegovih unutarnjih duhovnih proivljavanja. Ali jednom mu je na poseban nain plamen Boje ljubavi
zapalio srce te je taj plamen ljubavi trajao u njemu gotovo tri godine. Kroz to je vrijeme, dok je boravio na La Verni, osjeao Boje
pohode i primao velike utjehe.
No budui da se Bog na poseban nain brine za svoju djecu, daje
im sad utjehu sad nevolju, sad sreu sad nesreu, prema tome kako
smatra potrebnim da ponizno ustraju u Redu, ili da u njima probudi
elju za nebeskim dobrima. Nakon tri godine svidi se Bojoj dobroti da oduzme bratu Ivanu zraku i oganj Boje ljubavi te mu uskrati
svaku duhovnu utjehu. Kad je brat Ivan ostao bez rasvjetljenja i
Boje ljubavi, postade sav neutjeiv, potiten i alostan. U velikoj
tjeskobi otiao bi u umu i hodao amo-tamo, jecajui i plaui uzdisao bi za milim zarunikom svoje due koji je otiao od njega i
sakrio se. Bez njegove nazonosti dua brata Ivana nije nalazila mira
ni pokoja. Ali nigdje i nikako nije mogao nai svoga slatkog Isusa
niti je ponovno mogao okusiti onu ljubav prema Kristu koju je neko imao. Ta je kunja trajala mnogo dana. Kroz cijelo to vrijeme
uzdisao je i plakao, ustrajno molei Boga da mu u svome milosru
vrati ljubljenog zarunika njegove due.
1539
Konano se Bog zadovoljio strpljivou brata Ivana, koju je dovoljno prokuao, te mu je ispunio enju. Kad je brat Ivan jednoga
dana prolazio umom, sav slomljen i raaloen, sjede na neku bukvu. Ondje ostade i licem punim suza promatrae nebo. Odjednom
se pojavi pred njim na puteljku Isus, ali mu nita ne ree. Kad ga
brat Ivan spazi i prepozna da je to Krist, odmah se baci pred njegove noge te ga, gorko plaui, ponizno zamoli, govorei: Pomozi
mi, moj Gospodine. Bez tebe sam, moj preslatki Spasitelju, u tami i
suzama, jer ti si istina i svjetlost dua. Bez tebe sam, prenjeno Boje Janje, u tjeskobi, bolu i strahu. Bez tebe sam, velianstveni Sine
svevinjega Boga, smeten i ponien. Bez tebe sam lien svakog dobra i slijep sam, jer ti si, Isuse Kriste, svjetlost vjekovjena. Bez tebe
sam izgubljen i osuen, jer ti si ivot du i ivot ivot. Bez tebe
sam neplodan i usahnuo, jer ti si vrelo svakog dara i svake milosti.
Bez tebe sam potpuno neutjeiv, jer ti si, Isuse, nae spasenje, ljubav
i elja, kruh koji jaa i vino koje krijepi i razveseljuje srca anela i
svetaca. Prosvijetli me, premilostivi Uitelju i premilosrdni Pastiru,
jer i ja sam tvoja ovica, premda nevrijedna.
Budui da enja kod svetih ljudi rasplamsava to veu ljubav i
prouzrokuje to vie zasluge, to Bog due odgaa ispuniti njihove
molbe, zato je i blagoslovljeni Krist otiao od njega istim puteljkom
kojim je i doao, a da mu nita nije rekao niti ga usliao. Brat Ivan
ustade, pojuri za njim, baci mu se ponovno pred noge te ga svetom
upornou zadri i vruim ga suzama moljae, govorei: O, preslatki Isuse Kriste, smiluj se meni nevoljnome. Uslii me zbog svoga
velikog milosra, zbog istinitosti tvoga spasenja. Pogledaj me, da mi
se vrati radost. Zbog tvoga milosra, kojeg je puna sva zemlja, daj
da vidim tvoje milo lice. Isus Krist poe dalje, a da nita nije rekao
niti ga usliao. Postupao je s njim poput majke koja se neka kad
njeno edo poeli prsa, da mu ih prui; puta da dijete za njom tri,
da plae, kako bi zatim jo radosnije primilo okrepu.
Tako je i brat Ivan s jo veim arom i eljom slijedio Isusa Krista
blagoslovljenoga. Kad ga je ponovno dostigao, okrenuo se milosrdni
Isus prema njemu, pogledao ga veselo i milo, rairio svoje presvete i
milosrdne ruke te ga njeno zagrlio. Kad je Isus raskrilio ruke, brat
Ivan je opazio kako iz njegovih presvetih grudi izlaze sjajne zrake
svjetlosti, koje su obasjale cijelu umu, a i njegovu duu i tijelo.
Tada brat Ivan klekne do Isusovih nogu. Milostivi Gospodin,
kao neko Magdaleni, prui mu dobrostivo svoje noge da ih poljubi.
A brat Ivan, obuhvativi ih s najveim potovanjem, da to vie slii
Magdaleni, okupa ih svojim suzama. Brat ree ponizno: Molim
te, moj Gospodine, ne gledaj na moje grijehe ve na svoju presvetu
muku i na svoju svetu prolivenu krv. Zato uskrisi moju duu u milosti svoje ljubavi. Daj da te ljubim svim svojim srcem, svom svojom
1540
duom, jer je to tvoja zapovijed, a bez tvoje pomoi mi je ne moemo nikada ispuniti. Pomozi mi, ljubljeni Boji Sine, kako bih te
mogao ljubiti svim svojim srcem i svom svojom duom.
I dok brat Ivan je kleei do Isusovih nogu tako molio, Isus ga
uslia. Ponovno je dobio onu prvotnu milost arke ljubavi prema
Isusu Kristu te osjetio radost i preporod svoga srca. im je uvidio
da mu je vraen dar Boje milosti, stao je zahvaljivati blagoslovljenom Isusu Kristu i pobono mu ljubiti noge. Zatim se uspravio i
pogledao Spasitelja u lice, a Spasitelj mu je pruio svoje svete ruke
da ih moe poljubiti. Kad ih je brat Ivan poljubio, priao je Isusovim
prsima, naslonio se na njih te je ljubio njegova sveta prsa. Tada ga
Isus zagrli i poljubi. U ovom zagrljaju i poljupcu osjeti brat Ivan
toliku slatkou boanskog mirisa da bi sve mirodije i mirisi svijeta,
kad bi se sakupili i stavili zajedno, bili odvratni u usporedbi s ovim
mirisom. Tim je dogaajem brat Ivan bio utjeen, obradovan i zanesen. Jo mnogo mjeseci kasnije osjeao je u svojoj dui taj miris.
Od toga su asa iz njegovih usta, koja su pila na vrelu boanske
mudrosti i iz grudi Isusovih, izlazile samo boanske i nebeske rijei.
One su obraale srca onih koji su ih sluali i donosile velike plodove
u duama. Dugo vremena nakon toga kako su Isusove noge stajale
na onom puteljku u umi, brat Ivan je, kad god bi onuda prolazio,
uvijek osjeao onaj nebeski miomiris i vidio ondje sjajne zrake.
Kad se bratu Ivanu nakon onoga vienja povratila svijest i kad
je nestalo tjelesne nazonosti Kristove, ostade tako prosvijetljen u
dui da je prodirao u dubine boanske mudrosti i, premda nije po
ljudskim sudovima bio uen ovjek, ipak je otroumno rjeavao i
sjajno tumaio najdublja i najtea pitanja o boanskom Trojstvu i
duboke tajne Svetoga pisma. Kasnije je mnogo puta govorio pred
papom, kardinalima, kraljevima, plemiima i uenim ljudima, i sve
je iznenaivao svojim uzvienim rijeima i dubokim mislima to ih
je iznosio.
50
Kako su po molitvi spomenutog brata Ivana od La Verne
mnoge due bile osloboene istilita
Kad je jednom brat Ivan na blagdan Svih svetih sluio misu za

sve due u istilitu, kako je to odredila sveta majka Crkva, on je
prikazao ovu uzvienu rtvu s tolikom ljubavlju, pobonou i samilou due pokojnih naime eznu za ovom rtvom, jer je njezin
uinak vredniji od sviju drugih djela koja se za njih mogu prikazati
da mu se uini kao da se stopio s njihovim bolima.
1541
Tako je pun strahopotovanja podizao presveto Tijelo, prikazao

ga Bogu Ocu i molio ga da iz ljubavi prema svom blagoslovljenom
Sinu Isusu Kristu, koji je bio pribijen na kri radi otkupljenja dua,
milostivo izbavi due pokojnika iz istilinih muka, due pokojnika
koje je on stvorio i otkupio.
Tada ugleda nebrojeno mnotvo dua kako izlaze iz istilita,
slino kao to iz uarene pei izlaze iskre. Gledao je kako se diu
prema nebu po zaslugama Isusove muke, koja se svakoga dana prikazuje za ive i mrtve u onoj presvetoj hostiji, koja je vrijedna da joj
se klanjamo u vijeke vjekova. Amen.
51
Kako je brat Ivan od La Verne pohodio bolesnog brata Jakova
i kako se ovaj nakon svoje smrti ukazao bratu Ivanu
U vrijeme kada je brat Jakov iz Falerona, ovjek velike svetosti,

teko obolio u mjestu Moliano, u pokrajini Fermo, brat Ivan od
La Verne boravio je tada u mjestu Massa. im je uo za njegovu
bolest, poeo se za nj moliti jer ga je ljubio kao svog oca. U molitvi
je pobono zaklinjao Boga da mu vrati zdravlje ako bi to bilo za
njegovo dobro i spas njegove due. I kako se nalazio u pobonoj
molitvi, pade u zanos. U tom je vienju ugledao veliko mnotvo
anela i svetaca nad bolesnikovom elijom, koja je bila u umi. elija je bila u tolikom sjaju da je cijela okolica bila obasjana. Meu
tim anelima opazi i bolesnog brata Jakova, za kojega je molio, u
bijelom, posve sjajnom odijelu. Vidio je takoer i svetoga Franju,
ureena svetim ranama Isusovim, u velikoj slavi i sa sjajnim vijencem na glavi. Nadalje je vidio poznatog brata svetog Lucida, staroga
brata Mateja iz Monte Rubiana i mnogu drugu brau, koju nikad
prije nije vidio niti poznavao. Dok je brat Ivan s velikim ushienjem
promatrao ovo mnotvo svetaca, bi mu objavljeno da e dua bolesnog brata biti sigurno spaena, da e on od te bolesti umrijeti, ali
da nee odmah poslije smrti poi u nebo, nego da se mora jo malo
oistiti u istilitu.
Brata Ivana obuze zbog spasa due brata Jakova velika radost,
pa se nije nita alostio zbog njegove tjelesne smrti, ve je s velikom slau duha sam za sebe govorio: Brate Jakove, moj dragi
oe! Brate Jakove, moj slatki brate! Brate Jakove, najvjerniji slugo
i prijatelju Boji! Brate Jakove, pratioe anela i sudionie ivota
blaenih!
U toj radosti i sigurnosti povratio se k sebi. Odmah je napustio
svoj samostan i otiao u Moliano da pohodi brata Jakova. Naavi
ga tako nemona da je jedva mogao govoriti, navijesti mu tjelesnu
1542
smrt, zatim spasenje i slavu due, kako mu je to Bog pouzdano

objavio. Brat ga Jakov primi radosna lica, s velikim veseljem u dui
i umiljatim smijekom. Zahvali mu na dobrim vijestima to mu ih je
donio i usrdno mu se preporui. Tada zamoli brat Ivan umiruega
da mu se nakon smrti javi i opie svoje stanje. Brat Jakov mu obea da e to uiniti, bude li se to Bogu svidjelo. Dok je to govorio,
priblii mu se smrtni as. Tada pone pobono aputati ovaj stih
psalma: U miru u zaspati i poivati. Kad je taj stih izgovorio,
preminuo je vedra i vesela lica.
Nakon ukopa vrati se brat Ivan u samostan u Massi te je ekao
obeanje brata Jakova, hoe li zaista doi onog dana kako su se
dogovorili. No kad je onog dana molio, ukazao mu se Krist s pratnjom anela i svetaca, meu kojima nije bilo brata Jakova. Brat se
Ivan tome jako zaudi te ponizno preporui Spasitelju duu brata
Jakova. A sutradan, dok je brat Ivan molio u umi, ukaza mu se
brat Jakov u pratnji anela. Izgled mu je bio velianstven i radostan.
Brat Ivan mu ree: O, predragi oe, zato nisi doao onog dana k
meni kako si obeao? Brat Jakov odvrati: Nisam doao jer sam
se morao jo malo oistiti. No onoga asa kad si me ti preporuio
Kristu i njegovu milosru on te je usliao i mene oslobodio svake
kazne. Nakon toga odmah sam se ukazao svetom bratu Jakovu iz
Masse, koji je upravo posluivao kod svete mise, i to kad je sveenik
upravo podizao posveenu hostiju te se u njoj vidjelo draesno, predivno, ivo dijete. Tada sam rekao: Danas u s ovim djetetom poi
u kraljevstvo vjenog ivota u koje ne moe bez njega nitko ui. I
to rekavi ieznu brat Jakov i ode u nebo sa svim onim blaenim
drutvom anela. Brat Ivan ostade pun utjehe.
Brat Jakov iz Falerona umro je u predveerje blagdana svetoga
Jakova apostola, u mjesecu srpnju, u spomenutom mjestu Moliano,
gdje je Boja dobrota zbog njegovih zasluga izvela mnoga udesa
poslije njegove smrti.
Na hvalu naega Gospodina Isusa Krista! Amen.
52
O vienju brata Ivana od La Verne
u kojemu je upoznao veliinu Presvetog Trojstva
Poznati brat Ivan od La Verne potpuno se odrekao svakoga svjetovnog i vremenitog veselja, naslade i uitka, a svu je svoju nadu
postavio u Boga. Stoga je od Boje dobrote dobivao divnih utjeha i
objava, a napose na velike svetkovine Isusa Krista.
Jednom kad se pribliavala svetkovina Kristova roenja, kada je
on sa sigurnou oekivao boansku utjehu po slatkoj Isusovoj ljud-
1543
skoj naravi, uli mu Duh Sveti tako veliku, neizrecivu i arku ljubav
prema Kristu, koji je sam sebe ponizio i uzeo nau ljudsku narav, da
se tome bratu stvarno uini kao da mu dua pokuava izai iz tijela
i kao da gori poput pei.
Kako nije mogao podnositi tolika ara, postade tjeskoban i gotovo bez svijesti. A kako je bio opojen Duhom Svetim i neizrecivo
ispunjen ljubavlju, nije mogao, a da glasno ne vie. U isti as kad je
osjetio ovaj neizmjerni ar ljubavi, doao je do sigurna i vrsta uvjerenja da e se spasiti. Bio je uvjeren, kad bi morao odmah umrijeti,
da ne bi uope trpio istilinih muka. Taj je ar ljubavi u njemu potrajao pola godine. Ovaj izvanredni ar nije trajao neprekidno, nego
se ponavljao u odreeno vrijeme dana.
U tim je asovima primio mnoga i divna vienja i utjehe od Boga.
I esto je bio u zanosu, kako je to zapisao brat koji je prvi zapazio
kod njega te pojave. Jedne noi, na primjer, bio je tako uronjen u
Boga da je u njemu vidio Stvoritelja svih stvorenih stvari nebeskih
i zemaljskih, njihovo savrenstvo, stupnjeve i razliite redove. Tada
jasno spozna kako svaka stvar odraava svoga Stvoritelja i kako je
Bog odozgo, odozdo, iznutra, izvana i sa strane svake stvorene stvari. Zatim spozna Boga u Trojstvu i u jedinstvu, i beskonanu ljubav
koja je proizvela utjelovljenje, koja je uinila da se Sin Boji utjelovio iz ljubavi prema Ocu. Na kraju je spoznao u ovom vienju da
nema drugog puta kojim bi dua mogla doi k Bogu i zadobiti vjeni
ivot osim po blagoslovljenom Isusu Kristu, koji je put, istina i ivot
dua. Na slavu Boju! Amen.
53
Kako je za vrijeme mise brat Ivan od La Verne
pao u zanos kad je bila pretvorba
Jednom se bratu Ivanu od La Verne dogodi udnovat sluaj u

mjestu Moliano, kako to pripovijedaju braa koja su bila ondje.
Prve noi iza osmine svetog Lovre, a u osmini Uznesenja nae Gospe, poto je u crkvi s braom izmolio jutarnju, siao je odozgo na
nj blagoslov boanske milosti. On ode u vrt da razmilja o Isusovoj
muci i da se pobono pripravi za sluenje svete mise, koju je trebao
ujutro pjevati. Razmiljao je o rijeima pretvorbe tijela Isusa Krista
i razmatrao o neizmjernoj Kristovoj ljubavi, po kojoj nas je htio ne
samo svojom predragocjenom krvlju otkupiti ve mnogo vie: ostavio je svoje presveto tijelo i krv za hranu naim duama.
Od te misli poe dua brata Ivana rasti u ljubavi prema slatkom
Isusu takvim arom i uzvienou da mu to dua nije mogla podnijeti. Osjetio je toliku milinu da je snano zaviknuo i kao pijan u
1544
duhu sam sa sobom nije prestao govoriti: Ovo je moje tijelo. Kad
je izgovarao te rijei, inilo mu se da vidi Isusa Krista blagoslovljenoga sa svetom Djevicom Marijom i mnotvom anela. Dok je
izgovarao ove rijei, Duh Sveti mu je potpuno otkrio sve duboke i
uzviene tajne ovoga uzvienog otajstva euharistije.
Kad je svanulo, uao je u crkvu s tim svetim arom due, neprestano ponavljajui iste rijei, mislei da ga nitko ne vidi i ne uje.
No na koru je bio jedan brat koji je sve to uo i vidio. Brat Ivan nije
bio u stanju suzdrati vatru ljubavi, nego je, imajui preobilje Boje
milosti, glasno klicao sve do onoga asa kada je trebao poi sluiti
svetu misu. Tada se obukao za svetu misu i otiao k oltaru te zapoeo svetu misu. I kako se obred svete mise odvijao, tako je u njemu
sve vie rasla ljubav prema Isusu Kristu i s njom arka pobonost,
koja mu omogui da tako neizrecivo doivi Boga, to on sam kasnije
nije mogao ili nije htio opisati rijeima.
Bojei se da ovaj ar ljubavi i doivljaj Boga ne naraste do te mjere da bi morao prekinuti svetu misu, toliko se zbunio da nije znao
to da uini: ili da produi svetu misu ili da malo prieka. Neto
slino dogodilo mu se jednom zgodom ve i prije, meutim Bog mu
je ublaio tu vatru te nije morao prekinuti svetu misu. To mu dade
nadu da e i sada tako biti te u velikom strahu nastavi svetu misu.
Doavi do predslovlja Blaene Djevice, boansko prosvjetljenje
i ar ljubavi prema Bogu u njemu nabuja do te mjere da je, izgovarajui poetne rijei pretvorbe, jedva podnosio toliko blaenstvo.
Konano, kad je doao do samog ina pretvorbe, izgovorio je samo
prvi dio reenice, naime: Ovo je, i nije ni na koji nain mogao
dalje, nego je samo ponavljao: Ovo je. A razlog zbog kojega nije
mogao dalje govoriti bio je taj to je vidio i osjetio prisutnost Isusovu i mnotvo anela, kojih velianstvenu nazonost nije mogao
podnijeti. Vidio je da Isus Krist nee ui u hostiju i da se hostija
ne pretvara u Kristovo tijelo dok ne izgovori i drugi dio reenice:
tijelo moje. I dok je on tako, ne miui se u tjeskobi, stajao
ne mogavi dalje moliti, priblie se k oltaru gvardijan, ostala braa i
mnogi vjernici koji su doli na svetu misu. I njih obuze strah kad su
ugledali brata Ivana. Mnogi od njih proplakae od pobona ganua.
Konano, nakon dueg vremena, kad se svidje Bogu, brat Ivan
izgovori glasno rijei: tijelo moje. U tom istom asu nestade
oblika kruha te se u hostiji pokae blagoslovljeni Isus Krist, utjelovljen i okrunjen slavom. On mu pokaza poniznost i ljubav koja ga je
sklonila da uzme od presvete Djevice Marije ljudsku narav, i to ga
svakoga dana potie da doe u ruke sveenika kad izgovori rijei
nad hostijom. To jo vie uzdigne brata Ivana u slatkom razmatranju. Kako je podigao svetu hostiju i kale, pade u zanos. Njegova
se dua oslobodi tjelesne osjetnosti i tijelo mu je poelo padati na
1545
zemlju. Da nije bilo gvardijana, koji je stajao iza njega, bio bi pao
na zemlju. Braa i vjernici, muevi i ene, koji su bili u crkvi, dotrae i odnesoe brata Ivana kao mrtva u sakristiju. Njegovo je tijelo
bilo hladno kao u mrtvaca, a prsti tako zgreni da su se jedva dali
ispruiti. U takvu je stanju, zanesen u Boga, ostao do treega asa.
A dogodilo se to ljeti.
Budui da sam bio svjedok toga dogaaja, svakako sam htio saznati to je to Bog u njemu uinio. Tek to je doao opet k svijesti,
poao sam k njemu i zamolio ga da mi, iz ljubavi prema Bogu, sve
ispripovijeda. Kako je imao povjerenje u mene, ispripovijedao mi je
svaku pojedinost.
Izmeu ostalog rekao mi je da mu se, dok je posveivao tijelo
i krv Kristovu, srce rastopilo kao jako ugrijan vosak, a tijelo mu se
uinilo kao da nema kostiju. Stoga nije mogao podii ni ruku da naini znak kria nad hostijom i kaleom. Jo mi je pripovijedao da mu
je Bog, prije nego to je postao sveenik, objavio da e pod misom
pasti u nesvijest. No budui da je sluio mnogo misa i da mu se to
nije nikada dogodilo, drao je da ta objava nije od Boga. Nita manje nego moda pedeset dana prije svetkovine Marijina Uznesenja
Bog mu je objavio da e mu se to dogoditi u osmini Marijina Uznesenja, kako se i dogodilo, ali on je kasnije zaboravio ono vienje i tu
objavu. Bogu hvala! Amen.
Razmiljanja o svetim ranama

Kako je sveti Franjo doao na goru La Vernu,
kako je gore boravio i kako je primio svete rane
U ovom emo dijelu pobono promiljati o svetim ranama to ih

je na blaeni otac, gospodin sveti Franjo, primio od Krista na svetoj
gori La Verni. A kako je tih rana bilo pet, tono toliko koliko ih je
imao i Krist, tako e i ova rasprava imati pet razmiljanja:
u prvom bit e kako je sveti Franjo doao na svetu goru La
Vernu;
u drugom bit e nain ivota svetog Franje i razgovori to ih je
imao s pratiocima na toj svetoj gori;
u treem bit e o serafskom ukazanju i utiskivanju svetih rana;
u etvrtom bit e kako je sveti Franjo silazio s gore La Verne,
gdje je primio rane, i njegov povratak u Svetu Mariju Aneosku;
u petom bit e neka ukazanja i boanske objave o tim svetim
i slavnim ranama to su ih, nakon smrti svetoga Franje, imala neka
pobona braa i mnoge druge pobone osobe.
Prvo razmiljanje
Kako je sveti Franjo doao na svetu goru La Vernu
S obzirom na prvo razmiljanje, treba znati da je sveti Franjo

tada imao etrdeset i tri godine. Bilo je to dakle godine tisuu dvije stotine dvadeset i etvrte, kad ga je Bog nadahnuo da napusti
Spoletsku dolinu i da poe s bratom Leonom, svojim drugom, u
Romagnu.
Idui pjeice, stignu do grada Montefeltra. U tom je gradu
upravo bila sveanost u ast podjeljivanja viteke asti jednom od
grofova Montefeltra. Kad je sveti Franjo saznao za tu sveanost u
dvorcu i da su ondje okupljeni mnogi plemii iz razliitih krajeva,
ree bratu Leonu: Poimo onamo na sveanost jer emo s pomou
Bojom ubrati dobar duhovni plod.
1547
Meu plemiima koji su doli u taj grad bio je neki vrlo ugledan i
bogat plemi iz Toskane, imenom gospodin Orlando iz Chiusia Kazentinskog (Q). Budui da je on uo za svetost i udesa svetog Franje, duboko ga je tovao te ga je iz svega srca elio vidjeti i uti kako
propovijeda. Sveti Franjo stigne do toga grada, ue u nj te poe
na trg gdje je bio okupljen velik broj tih plemia. Tada se, u aru
duha, popne na niski zidi i pone propovijedati. Za predmet svoje
propovijedi uzeo je rijei koje u narodnom jeziku znae: Toliko je
dobro to ga oekujem da mi svaka muka prua uitak. O tom je
predmetu, po nadahnuu Duha Svetoga, propovijedao pobono i
dubokoumno, pokazujui razliite muke i nevolje svetih apostola i
muenika, teka pokornika djela svetih priznavalaca, mnoge kunje i alosti svetih djevica kao i mnogih drugih svetaca.
Svi su uprli svoje poglede na nj i u duhu paljivo slijedili njegove
misli kao da govori Boji aneo. Meu nazonima bio je ve spomenuti gospodin Orlando, kojega je Bog ovom propovijeu dirnuo
u srce, te odlui sastati se nakon propovijedi sa svetim Franjom i s
njime razgovarati o pitanjima svoje due i savjesti.
I tako, kad je propovijed bila zavrena, potegnu gospodin Orlando svetog Franju na stranu i ree mu: Oe, s tvojom bih pomoi
htio unijeti reda u svoju duu.
Sveti otac mu odgovori: Veoma me to veseli, ali poi k svojim
prijateljima i poasti ih jer su te pozvali na sveanost, i ruaj s njima,
a poslije ruka pripovijedat emo koliko god bude htio.
Gospodin Orlando ode dakle na objed, a nakon objeda vrati se
svetom Franji te je s njime razgovarao o svom duhovnom ivotu.
Nakon zavrena razgovora ree gospodin Orlando svetom Franji:
U Toskani posjedujem za pobonost vrlo prikladnu goru koja se
zove La Verna. To je osamljeno i nenapueno brdo i vrlo je pogodno
za ovjeka koji bi htio ivjeti u samoi ili koji bi htio initi pokoru
na mjestu udaljenom od ljudi. Ako ti se svidi, rado bih ga dao tebi i
tvojim drugovima radi spasa svoje due.
uvi Franjo sve o tako velikodunom poklonu, za kojim je vrlo
eznuo, zahvaljujui i slavei najprije Boga, a onda i gospodina Orlanda, ree: Gospodine, kad se vratite svojoj kui, poslat u vam
svoje drugove i vi im pokaite to brdo. Prosude li braa da je to
mjesto zgodno za molitvu i pokoru, primit u odmah va ljubazni
dar. Rekavi to, sveti Franjo poe. Kad je zavrio putovanje to
ga je naumio, vrati se Svetoj Mariji Aneoskoj. Jednako tako uini
i gospodin Orlando; nakon zavrene dvorske sveanosti vrati se u
svoj dvorac Chiusi, koji je bio udaljen od La Verne jednu milju.
Kad se sveti Franjo vratio Svetoj Mariji Aneoskoj, poalje dvojicu svojih drugova gospodinu Orlandu, koji ih primi s velikim veseljem i ljubavlju. On je bio sretan to im moe pokazati goru La
1548
Vernu te poalje s braom pedeset naoruanih ljudi da ih brane od

umske zvjeradi. S ovima se uspnu braa na goru i pregledaju je
pomnjivo.
Nedaleko od vrhunca gore naiu na zaravanak vrlo prikladan za
razmatranje te izaberu to mjesto za sebe i svetog Franju. Orunici
koji su dopratili brau do tog mjesta pomogli su im nainiti nekoliko
kolibica od granja. Tako primie, u ime Boje, goru La Vernu i zaklon za brau na toj gori.
Tada braa odu i vrate se svetom Franji. Kad su stigli k njemu,
ispripovjede mu da su mjesto koje su izabrali i sklonita to su ih
sagradili prikladna za molitvu i razmatranje.
Kad je sveti Franjo uo tu vijest, vrlo se razveselio te, hvalei i zahvaljujui Bogu, ree brai radosna lica: Sinci moji, pribliavamo
se etrdesetdnevnom postu na ast svetog Mihaela. Vjerujem vrsto
da je volja Boja da obavimo taj post na gori La Verni koja nam je po
Bojoj promisli dana upravo zato da nam udijeli milost te posvetimo
ovo brdo na ast i slavu Boju, njegove slavne Majke Djevice Marije
i svetih anela.
Tada sveti Franjo uze sa sobom brata Masea iz asikog Marignana, veoma razborita i rjeita, brata Anela Tancredia iz Rietia,
veoma plemenita ovjeka, podrijetlom viteza, brata Leona, veoma
jednostavna i neduna, zbog ega ga je sveti Franjo jako zavolio.
Tada se sveti Franjo s tom trojicom brae pomoli, a nakon toga
se preporui molitvama brae koja ostadoe te krene s izabranom
trojicom u ime Isusa Krista Raspetoga na goru La Vernu. Dok su
putovali, sveti Franjo pozove jednoga od one trojice drugova a to
je bio brat Maseo i ree mu: Ti e, brate Maseo, za cijela putovanja, dokle god budemo zajedno, biti na gvardijan i poglavar.
I za vrijeme putovanja drat emo se svojih obiaja: zajedno emo
moliti boanski asoslov ili emo razgovarati o Bogu, ili emo obdravati utnju. Od sada neemo misliti ni na jelo ni na spavanje,
nego kad bude vrijeme odmora ili spavanja, isprosit emo malo
kruha te emo se zaustaviti i poinuti na onome mjestu koje nam
Bog odredi. Sva se trojica drugova tome pokorie, prekrie se i
pou na put.
Prve veeri stigoe do nekog zaklonita brae i tu prenoie.
Druge veeri, zbog nevremena i umora, nisu mogli stii ni do kojeg
samostana brae, ni do zamka ili sela, jer su je u tome sprijeili no i
nevrijeme. Zato se smjeste te noi u nekoj naputenoj i nenastanjenoj crkvi da se odmore.
Dok su pratioci svetog Franje spavali, on se molio. A kako je
ustrajao u molitvi, prikae mu se u prvim nonim satima velik broj
vrlo bijesnih i nasilnih zlih duhova uz veliku galamu i tropot te su
ga estoko napadali i dodijavali mu. Tako ga je jedan bockao s ove,
1549
a drugi s druge strane, jedan ga je bacao gore, a drugi dolje. Jedan

mu je prikazivao neku groznu stvar, a drugi neku drugu. Tako su ga
na razliite naine pokuavali sprijeiti u molitvi, ali nisu mogli jer
je Bog bio s njim. Kad je dakle sveti Franjo dosta pretrpio od zlih
duhova, poe glasno vikati: O, prokleti duhovi, ne moete nita
postii kad vam to ne dopusti Boja ruka. Stoga vam u ime svemoguega Boga kaem da uinite s mojim tijelom ono to vam dopusti
Bog. To u rado podnijeti jer nemam veeg neprijatelja od svoga
tijela. Zato se vi osveujte mome neprijatelju i time ete mi uiniti
najveu uslugu.
Na to ga zli duhovi vrlo estoko i bijesno poee navlaiti po
crkvi te su mu jo vie dosaivali i smetali ga nego prije. Sveti Franjo
pone vikati i zapomagati do promuklosti: Gospodine Isuse Kriste,
hvala ti na tolikoj asti i milosti koju mi iskazuje, jer je znak velike
ljubavi kada Gospodin estito kanjava svoga slugu zbog njegovih
nedostataka na ovom svijetu, kako ne bi bio kanjen na drugom. Ja
sam spreman s veseljem podnijeti svaku kaznu i svaku suprotivtinu
to mi je ti, moj Boe, bude htio poslati zbog mojih grijeha.
Na to zli duhovi, smeteni i pobijeeni njegovom postojanou i
strpljivou, odoe, a sveti Franjo, pun duhovnog ara, izie iz crkve
te ue u umicu koja je bila u blizini i nastavi moliti. Molitvom,
suzama i udaranjem u prsa nastojao je nai Isusa Krista, zarunika
i ljubimca svoje due. Kad ga je konano naao u skrivenosti svoje
due, sad bi mu govorio s potovanjem kao Gospodinu, sada mu je
odgovarao kao svom sucu; zatim ga je molio kao oca, a onda je s
njim razgovarao kao s prijateljem.
Kad su se njegovi drugovi probudili te noi i gledali u onoj umici
to sveti Franjo radi, vidjeli su ga i uli kako u plau i suzama pobono moli Boje milosre za grenike. uli su dakle i vidjeli kako
glasno oplakuje Isusovu muku kao da je gleda svojim oima. Te iste
noi vidjeli su ga kako moli ruku rairenih u obliku kria, da je due
vremena uzdignut nad zemljom i obasjan sjajnim oblakom.
Tako je on u takvim svetim vjebama proveo cijelu no bez spavanja. Njegovi drugovi, budui da su znali kako je sveti Franjo zbog
naporne noi, provedene bez sna, tjelesno posve oslabio i da bi teko iao dalje pjeice, odu nekom siromanom seljaku u tom kraju i
zamole ga da im, za Boju ljubav, posudi svog magarca za svetoga
Franju, njihova oca, jer da ne moe dalje pjeaiti.
Kad je seljak uo ime brata Franje, upita ih: Jeste li vi braa
brata Franje iz Asiza, o kojem se govori toliko dobra? Braa odgovore potvrdno i rekoe da upravo za njega trae magarca. Na to taj
ovjek s velikom pobonou i pomnjom opremi magarca i odvede
ga svetom Franji te ga s velikim potovanjem posadi na nj. Braa
pou, a s njima i ovaj seljak.
1550
Kad su preli dio puta, seljak ree svetom Franji: Reci mi, jesi li
ti brat Franjo iz Asiza? Sveti Franjo potvrdi. A ti nastoj, ree seljak, da bude onako dobar kakvim te dri sav svijet, jer se mnogi
veoma pouzdavaju u tebe, pa te zato opominjem da u tebi ne bude
nita drugo osim ono emu se svijet nada. Nemoj ga razoarati ni
obmanuti.
Kad je sveti Franjo uo te rijei, ne rasrdi se i ne uvrijedi to ga
je seljak opomenuo i nije rekao u sebi: Kakva je ovo luda to me
opominje!, kao to bi rekle mnoge oholice koje nose eire, ve se
smjesta baci s magarca na zemlju, klekne pred njega i poljubi mu
ruke te mu ponizno zahvali to ga se tako ljubazno udostojao opomenuti. Na to seljak zajedno s pratiocima digne sa zemlje svetog
Franju te ga s velikim potovanjem nanovo posade na magarca i
pou naprijed.
Kad su uspinjui se doli otprilike do polovice brda, i kako je
bilo vrlo vrue, a uspon muan, seljak silno oedni, tako da je poeo
vikati svetom Franji: Jao, umirem od ei. Ne budem li imao to
piti, onesvijestit u se.
Stoga sveti Franjo sjae s magarca i pone moliti. Tek to je klek
nuo, uzdignuvi ruke k nebu, sazna po nadahnuu da ga je Bog
usliao. Tada kae seljaku: Potri, poi brzo k onoj stijeni i ondje
e nai ivu vodu koju je Isus Krist u svom milosru dao da ovaj
as potee iz ove stijene.
Seljak potri na mjesto koje mu je sveti Franjo pokazao i nae
lijep izvor to je potekao iz kamena. On se dosita napije i ugasi e.
Bilo je oevidno da je ovaj izvor potekao Bojim udom kao odgovor na molitvu svetog Franje jer se ni prije ni poslije na tome mjestu
nije vidjelo vrelo, a nije bilo ni ive vode nadaleko od tog mjesta.
Poto se to dogodilo, sveti Franjo, njegovi drugovi i seljak zahvalie Bogu na udu koje im je pokazao i zatim krenue dalje. Kad su
pjeice dospjeli do samog kamenog podnoja La Verne, zaeli sveti
Franjo da se malo odmori pod nekim hrastom, koji je bio pokraj
puta i koji se jo uvijek ondje nalazi. Kad je sveti Franjo sjedio pod
njim, stade promatrati poloaj mjesta i kraja. I dok je tako promatrao, odjednom doe velik broj ptica s razliitih strana te su pjevanjem i lepranjem krila pokazivale svoju radost i sveano raspoloenje. One posve okrue svetog Franju. Neke su mu se spustile na
glavu, neke na ruke, neke mu sjedoe u krilo, a neke pred njegove
noge. Vidjevi ovo, drugovi i seljak divili su se. Sveti Franjo vesela
duha ree: Vjerujem, predraga brao, da se naem Gospodinu Isusu Kristu svia da se mi nastanimo na ovoj samotnoj gori kad nae
sestre ptice pokazuju toliku radost zbog naeg dolaska.
Nakon tih rijei ustade i pooe dalje i, konano, dooe na mjesto koje su ve prije izabrali njegovi drugovi.
1551
Toliko o prvom razmatranju, to jest o tome kako je sveti Franjo

doao na svetu goru La Vernu. Amen.
Drugo razmiljanje
Nain ivota svetoga Franje i razgovori
to ih je imao s pratiocima na svetoj gori La Verni
Kad je gospodin Orlando uo da se sveti Franjo s trojicom drugova uspeo na goru La Vernu da ondje boravi, veoma se razveseli.
Sutradan krene s mnogo ljudi iz gradia da posjeti svetoga Franju.
Oni ponijee sa sobom kruha, vina i drugih potreptina za svetog
Franju i njegove drugove. Kad su stigli na vrh gore, naoe svetog
Franju i njegove drugove u molitvi. Gospodin Orlando prie svetom Franji i pozdravi ga. Na to sveti Franjo ustade te s najveom
ljubavlju i radou primi gospodina Orlanda i one koji su s njim
doli. Onda se zadrae u poduem razgovoru. Poto mu je sveti
Franjo zahvalio na posjetu i na tome to mu je poklonio ovu goru,
zamolio ga je da mu dade nainiti malu eliju ispod jedne lijepe
bukve koja je bila toliko udaljena da se moglo do nje dobaciti kamenom. Upravo to mu se mjesto inilo najprikladnijim za molitvu.
Gospodin Orlando smjesta naredi da se to uini. Kad je elija bila
gotova, primakla se veer i bilo je vrijeme za odlazak. Prije odlaska
sveti im Franjo odri propovijed. Prije nego ostavie brdo, gospodin Orlando pozove svetog Franju i njegove drugove na stranu te
im ree: Moja predraga brao, ne bih elio da na ovoj divljoj gori
podnosite ikakvu tjelesnu nevolju, zbog ega biste se mogli manje
posvetiti duhovnim stvarima. Zato elim a to vrijedi zauvijek da
poruite u moju kuu za sve to vam ustreba. Uinite li protivno, bit
e mi vrlo ao. Rekavi to, ode i vrati se u svoj dvorac.
Tada sveti Franjo naredi brai da sjednu te ih je pouavao o nainu ivota njih i svih onih koji bi htjeli ivjeti u osami. Meu ostalim
posebno im je naredio obdravanje svetog siromatva. Rekao im je:
Ne obazirite se toliko na velikodunu ponudu gospodina Orlanda,
nego vie na to kako ne biste povrijedili nau gospodaricu, gospou
Siromatinu. Znam sigurno, to budemo vie izbjegavali siromatvo, to e svijet vie izbjegavati nas, i vie emo trpjeti nevolja. Ali
ako vrsto prigrlimo sveto siromatvo, svijet e dolaziti za nama i
hranit e nas obilno. Bog nas je pozvao u ovaj sveti Red na spas
svijeta te je postavio ovaj ugovor izmeu nas i svijeta: mi treba da
svijetu dajemo dobar primjer, a svijet e se brinuti za nae potrebe.
Ustrajmo dakle u svetom siromatvu, jer je ono put k savrenstvu,
ono je predujam i zalog vjenog bogatstva. Poslije mnogo lijepih
i pobudnih rijei i opomena o tome zakljui ovako: To je nain
1552
ivota koji nalaem sebi i vama. A sada, jer vidim da mi se smrt

pribliava, namjeravam biti sam, sabrati se u Bogu i pred njim oplakivati svoje grijehe. A brat Leon, kad mu se uini zgodnim, donijet
e mi malo kruha i malo vode. Nikako ne dovodite k meni nijednog
svjetovnjaka, ve im vi odgovorite u moje ime. Kad im je to rekao,
blagoslovio ih je i poao u eliju pod bukvom, a njegovi drugovi
ostadoe u svojim zaklonima s vrstom odlukom da e obdravati
zapovijed svetog Franje.
Kad je sveti Franjo nekoliko dana kasnije stajao pred elijom,
promatrao obrise brda i divio se velikim raspuklinama i spiljama u
golemim stijenama, stane moliti. Tada mu objavi Bog da su te zapanjujue pukotine nastale na udesan nain u asu Isusove muke
kad su se, kako kae sveto evanelje (usp. Mt 27,51), raspukle stijene. Bog je htio da se te raspukline na poseban nain pojave upravo na gori La Verni. One su imale biti znakom obnavljanja muke
Gospodina naega Isusa Krista u dui svetog Franje, koji je toliko
suosjeao s Kristovom mukom, i zbog ega su trebale biti utisnute
Kristove rane u tijelo svetog Franje. im je svetom Franji bilo to
objavljeno, zatvorio se u eliju. Posve sabran, nastojao je razumjeti
tajnu ove objave. Od toga asa poeo je sveti Franjo po neprekidnoj
molitvi ee osjeati nasladu u razmatranju Boga. esto se toliko
zanosio u Boga da su ga njegovi drugovi vidjeli kako mu je tijelo
uzdignuto sa zemlje, a duh mu je lebdio u Bogu.
U tim asovima Bog mu je objavio ne samo sadanje i budue
stvari nego i tajne misli i sklonosti brae, kao to je to iskusio toga
dana na samom sebi brat Leon, Franjin drug. Brat Leon, kako je
bio neprestano vrlo teko napastovan od zlog duha ne puteno, ve
duhovno jako je elio da mu je posjedovati nekoliko rijei napisanih rukom svetog Franje. Vjerovao je, kad bi tako to posjedovao,
da bi ga napustile napasti, posve ili djelomino. No on mu to nije
mogao kazati od stida i velikog potovanja prema njemu. Ali to to
mu brat Leon nije mogao otkriti otkrio mu je Duh Sveti. Stoga sveti
Franjo pozove brata Leona k sebi i ree mu neka donese crnilo,
pero i papir. Tada napie sveti Franjo svojom rukom hvalu Kristu,
kako je to brat Leon elio, a na kraju pohvale napisa slovo tau
(T) i dade mu govorei: Evo ti, predragi brate, ovaj papir te ga
sve do smrti pomno uvaj! Bog neka te blagoslovi i uva od svake
napasti. Ne smuuj se zbog napasti. Upravo zbog napasti smatram
te veim slugom i prijateljem Bojim i vie te ljubim to se vie bori
protiv napasti. Vjeruj, nitko se ne smije smatrati savrenim Bojim
prijateljem tako dugo dok nije proao kroz kunje i alosti. Kad
je brat Leon primio Franjin listi s najveom vjerom i pobonou,
nestade svake napasti, i kad se vratio u kolibicu, s velikim je veseljem pripovijedao brai koliku mu je milost iskazao Bog time to je
1553
dobio listi koji mu je sveti Franjo sam napisao. Braa pohrane ovo
pisamce te su ga pomno uvala, a kasnije su pomou njega nainili
mnoga uda.
Od tog vremena poe brat Leon s velikom iskrenou i istom
nakanom prouavati ivot svetog Franje te je zbog toga dobio milost da esto vidi svetog Franju kako je sav zanesen u Boga i uzdignut nad zemljom. Koji put je bio uzdignut u visinu do tri lakta, koji
put etiri, a katkada sve do visine bukve. Jednom ga je vidio u velikoj visini okruena takvim svjetlom da ga je jedva mogao gledati. A
to je inio taj priprosti brat kad je sveti Franjo bio toliko uzdignut
iznad zemlje da ga je mogao dohvatiti? Priao bi posve neprimjetno,
ogrlio bi mu noge, ljubio ih i govorio u suzama: Boe moj, smiluj
se meni greniku i po zaslugama ovoga svetog ovjeka daj mi udijeli
svoju milost. A stojei jednom tako do nogu svetog Franje, dok je
on bio tako uzdignut nad zemljom da ga se nije mogao dotaknuti,
vidio je kako silazi s neba listi ispisan zlatnim slovima i kako se
sputa na glavu svetome Franji. Na listiu su bile napisane ove rijei: Ovdje je Boja milost. Poto ju je proitao, vidio je kako se listi
vratio na nebo.
Zbog te milosti koja je bila u svetom Franji bio je on esto ne
samo zanesen u Boga ekstatinim razmatranjem ve je nekoliko
puta bio obradovan i aneoskim pohodom. Tako jednom, dok je
razmatrao o svojoj smrti i o budunosti Reda poslije svoje smrti,
sveti je Franjo govorio: Gospodine Boe, to e biti nakon moje
smrti od moje male i siromane obitelji to si je svojim milosrem
povjerio meni greniku? Tko e je hrabriti? Tko e je ispravljati?
Tko e moliti za nju? Dok je on postavljao to pitanje, ukazao mu
se aneo poslan od Boga koji ga je hrabrio, govorei mu: Kaem
ti, u ime Boje, da e Pravilo ivota tvoga Reda ostati na snazi do
sudnjega dana. Nitko nee biti tako velik grenik da ne bi naao
milosre kod Boga samo ako bude srcem ljubio svoj Red. S druge
pak strane, nitko nee dugo ivjeti tko bude iz zlobe progonio tvoj
Red. Zatim, nijedan veliki grenik nee moi ustrajati u tvom Redu
ako ne popravi svoj ivot. Stoga se ne alosti ako u svom Redu vidi neku brau koja nisu dobra, koja ne obdravaju Pravilo kako bi
morala. Nemoj zato misliti da e se Red zbog toga smanjiti, jer e se
u njemu uvijek nai vrlo velik broj onih koji e savreno opsluivati
ivot evanelja Kristova i istou Reda. Ovakvi e, odmah nakon
ovozemnog ivota, otii u vjeni ivot, a da nee ni proi kroz istilite. Neki e obdravati, ali manje savreno. Oni e, prije nego
to pou u raj, biti u istilitu, a vrijeme njihova ienja povjerit e
Bog tebi. A za one koji se nikako ne dre Pravila ne brini se jer se ni
Bog za njih ne brine, kae Gospodin. Rekavi to, anela nestade, a
sveti Franjo bi ohrabren i utjeen.
1554
Kad se pribliio blagdan Uznesenja nae Gospe, potrai sveti

Franjo jo skrivenije mjesto da obavi etrdesetodnevni post na ast
svetom Mihaelu arkanelu, koji poinje na sam blagdan. On pozove brata Leona i ree mu: Idi i stoj pred vratima kapele brae,
a kad te pozovem, vrati se k meni. Brat Leon uini tako. Sveti
Franjo poe takoer malo dalje i nakon nekog vremena povie vrlo
glasno. Kad je brat Leon uo da vie, doe k njemu, a sveti Franjo
mu ree: Sinko, potraimo drugo, skrovitije mjesto odakle me nee moi uti kad te budem zvao. Traei tako, nau s june strane
brda mjesto skrovito i vrlo prikladno za njegovu namjeru. Ovamo
se meutim nije moglo, jer je izmeu njih i toga mjesta bio opasan
i vrlo dubok ponor. Stoga s velikom mukom poloe preko ponora
brvno kao most te prou na drugu stranu. Tada sveti Franjo dozove
ostalu brau i ree im da je nakanio obaviti etrdesetodnevni post
na tome mjestu pa ih zato moli da mu naine eliju, tako da ih on,
koliko god bi oni vikali, ne bi mogao uti. Kad su braa sagradila eliju, ree im: Poite u svoje boravite i ostavite me sama jer
s pomou Bojom kanim etrdeset dana postiti bez buke i rastresenosti. Stoga neka nitko od vas ne dolazi k meni i ne dopustite
da ikoji svjetovnjak doe ovamo. Samo ti, brate Leone, doi e
k meni jednom na dan s malo kruha i vode i jedanput nou prije
ure slube itanja. A doi e posve tiho. Kad bude na mostu, rei
e: Domine, labia mea aperies (Otvori Gospodine usne moje Ps
51,17), pa ako ti odgovorim, doi i ui u eliju, te emo zajedno
izmoliti slubu itanja. Ako ti ne odgovorim, odmah otii. Tako je
rekao sveti Franjo, jer jednom dok je bio zanesen u Bogu, nije nita
uo niti vidio tjelesnim osjetilima. Kad je to rekao, blagoslovi ih te
se oni vratie u svoje boravite.
Kad je dakle doao blagdan Marijina Uznesenja, zapone sveti
Franjo postiti, odriui se svega u najveoj mjeri. Trapio je svoje
tijelo, a duh krijepio arkim molitvama, bdijenjem i drugim pokornikim inima. Takvim nainom ivota napredovao je u krepostima.
Svoju je duu pripremao da primi boanske tajne i boansko svjetlo,
a tijelo da podnese okrutne borbe sa zlim duhovima, s kojima se esto tjelesno borio. Tako je, meu ostalim, jedanput, za vrijeme toga
posta, napustio svoju eliju i poao u jednu udubljenu stijenu koja
je bila u neposrednoj blizini i vrlo visoko iznad velikoga i stranog
ponora. Odjednom banu zao duh s olujom, lavinom i u uasnom
obliku te udari svetog Franju da bi ga odande zbacio. Kako sveti
Franjo nije imao kamo te nije mogao podnijeti straan i odvratan
izraz zlog duha, okrene se rukama, licem i cijelim tijelom prema kamenu te se preporui Bogu, pipajui rukama nema li togod za to
bi se mogao prihvatiti. No svidjelo se Bogu, koji nikada ne doputa
da njegovi sluge budu kuani vie nego to mogu podnijeti, da se
1555
odjednom kamen uz koji se priljubio udom oblikovao prema tijelu

svetog Franje i primio ga u sebe, kao da je stavio ruke i lice u vosak.
Tako se lik ruku i lica svetog Franje utisnuo u kamen te je on uz
Boju pomo odolijevao zlom duhu.
Ali to avao nije mogao uspjeti sa svetim Franjom, da ga naime
strovali odozgor, uinio je poslije smrti svetog Franje jednom njegovu drugu i odanom bratu. Jednog je dana taj brat na tom istom
mjestu namjetao gredu kako bi se moglo bez tekoa doi do toga
mjesta. To je inio iz potovanja prema svetom Franji i udu koje
se ovdje dogodilo. Tom ga je prilikom zloduh, kad je upravo nosio
na glavi gredu koju je htio namjestiti, povukao i bacio zajedno s
drvom na glavi. Ali Bog, koji je sauvao i zatitio svetog Franju da
ne padne, zatitio je i sauvao zbog njegovih zasluga i njegova pobonog brata od opasna pada, jer se brat, dok je padao, s velikim
pouzdanjem preporuio svetom Franji. On mu se odjednom ukaza,
prihvati ga i postavi na kamenje, a da se nije ni udario ni ozlijedio.
Kad su ostala braa ula njegovo zapomaganje dok je padao, vjerovala su da se usmrtio i da se, zbog visoka pada, razmrskao na
komadie po otrom kamenju. Uzee, uz velik pla i alost, nosiljku
i pooe s druge strane brda da pronau i pokopaju komadie njegova tijela. Kad su ve silazili s gore, susretne ih onaj brat koji je pao
s drvom to ga je nosio na glavi glasno pjevajui: Te Deum laudamus
(Tebe Boga hvalimo). A kad su se braa jako udila, ispripovjedi im
brat potanko sve o tom dogaaju. Tada se sva braa zajedno s njim
vratie u svoje kolibice, pjevajui najpobonije himnu Te Deum la
udamus, tako hvalei i zahvaljujui Bogu i svetom Franji zbog uda
koje je uinio svome bratu.
Sveti Franjo dakle nastavi, kako je reeno, onaj post, premda
je morao izdrati mnoge borbe s avlom. Uza sve to primao je od
Boga mnoge utjehe, ali ne samo po tome to su ga pohaali aneli
nego i umske ptice. Za vrijeme njegova posta sagradio je jedan sokol u blizini elije svetog Franje svoje gnijezdo. On je budio svetog
Franju svake noi kad je trebao moliti slubu itanja, i nije prije odlazio dok ne bi sveti Franjo ustao. A kad je sveti Franjo bio umorniji
vie nego obino ili kad je oslabio ili bio bolestan, taj bi se sokol, kao
kakva tankoutna ili samilosna osoba, javljao kasnije. Ta se ptica
vrlo sviala svetom Franji, jer mu je velika sokolova tonost odgonila svaku tromost i poticala ga na molitvu. Uz to je sokol sa svetim
Franjom danju bio zajedno poput domae ivotinje.
Kako je sveti Franjo od velika posta i borbe sa zlodusima tjelesno
silno oslabio, htio je svoje tijelo ojaati duhovnom hranom. Stao je
promiljati o neizmjernoj slavi i radosti blaenih u vjenom ivotu i
molio je Boga neka mu podijeli milost da okusi neto od te milosti.
I dok je o tom razmatrao, ukae mu se u velikom sjaju aneo, koji
1556
je imao u lijevoj ruci gusle, a u desnoj gudalo. Sveti ga je Franjo

zapanjeno gledao. Tada aneo povue gudalom po strunama, a sveti
Franjo osjeti u dui neizrecivu milinu melodije, koja je iskljuila svaki tjelesni osjeaj. Kako je to kasnije pripovijedao svojim drugovima, mislio je, potegne li aneo jo jednom gudalom, da e mu dua
napustiti tijelo uslijed te slatkoe.
Ovo je bilo drugo razmatranje.
TREE RAZMILJANJE
Kako su svete rane utisnute u tijelo svetoga Franje
to se tie treeg razmiljanja, to jest onoga u kojem se opisuje ukazanje serafa i utiskivanje svetih rana, treba znati da je jedne
veeri, kad se pribliavao blagdan Svetoga kria, u mjesecu rujnu,
doao brat Leon na odreeno mjesto i u odreeno vrijeme da moli
sa svetim Franjom jutarnju. Zaustavio se, po obiaju, ispred mosta i
rekao: Domine labia mea aperies, a premda sveti Franjo nije odgovorio, brat se Leon ne vrati nazad, kako mu je bilo nareeno, ve on,
u dobroj i svetoj namjeri, prijee preko mosta i ue tiho u njegovu
eliju. Kako ga ne nae, pomisli da moli u umi. Izae dakle iz elije. A kako je bila mjeseina, traio ga je po umi. Konano zauje glas svetoga Franje i, pribliivi se, ugleda ga kako klei molei,
lica i ruku uzdignutih prema nebu, i neprestano ponavlja: Tko si
ti, preslatki moj Boe? Tko sam ja, najgadniji crv i beskorisni tvoj
sluga? Osim ovih rijei nita drugo nije govorio. udei se tome,
brat Leon digne oi i stade promatrati nebo. Tada ugleda kako s
neba dolazi vatrena buktinja, prekrasna i presjajna. Kada je sila,
spusti se na glavu svetog Franje, a iz tog plamena uo je glas koji
je govorio sa svetim Franjom. No brat Leon nije razumio ni rijei.
Kad je to vidio, povukao se neprimjetno natrag te je samo izdaleka
promatrao dogaaj i ekao dok se to ne dovri. A tako je postupio,
jer se smatrao nedostojnim stajati na tako svetom mjestu na kojem
se deava udo, a i bojao se da ne uvrijedi svetog Franju ili da ga
ne smete u njegovu razmatranju, kad bi primijetio da se on nalazi
ovdje. A kako je pozorno promatrao, vidio je da je sveti Franjo tri
puta pruao ruke prema plamenu. Konano, nakon dueg vremena,
vidio je kako se plamen vraa u nebo. Veseo zbog vienja i siguran u
udo, krene u svoju kolibicu.
No budui da je brat Leon bio odvie uzbuen, bio je neoprezan, i sveti Franjo zau kako pod njegovim nogama uti lie te mu
zapovjedi da stane i da ga prieka. Brat Leon posluno stade i prieka ga s tolikim strahom da bi mu bilo drae taj as pripovijedao
1557
je kasnije brai da ga je na onom mjestu zemlja progutala nego da

doeka svetog Franju. Mislio je da se sveti Franjo rasrdio, iako se
on vrlo paljivo uvao da ne uvrijedi njegovo oinstvo i da ga ne bi
zbog njegove krivnje sveti Franjo udaljio iz svoga drutva. Stigavi
do njega, upita ga sveti Franjo: Tko si ti? Brat Leon odgovori, drui cijelim tijelom: Ja sam brat Leon, oe moj. Sveti mu Franjo
ree: Zato si doao ovamo, brate ovice? Nisam li ti rekao da me
ne smije promatrati? Reci mi, u ime svete poslunosti, jesi li ita
uo ili vidio? Brat Leon odgovori: uo sam te, oe, kako govori
i kako si vie puta ponovio: Tko si ti, preslatki Boe? Tko sam ja,
najgadniji crv i beskorisni tvoj sluga? Na to brat Leon klekne pred
svetog Franju i prizna svoj grijeh neposlunosti koji je uinio protiv
njegove zapovijedi i, gorko plaui, zamoli ga za oprotenje. Zatim
ga zamoli s potovanjem da mu protumai one rijei to ih je uo i
da mu kae ono to nije razumio. Kad je sveti Franjo vidio da je Bog
bratu Leonu, zbog njegove prostodunosti i istoe due, otkrio ili
dopustio da uje i vidi djela milosti, pristane da mu otkrije i razloi
ono to je elio saznati, pa mu ree: Znaj, brate, ovice Boja, kada
sam govorio one rijei koje si uo, pokazala su mi se dva svjetla:
jedno u kojem sam spoznao samoga sebe, a drugo u kojem sam spoznao Stvoritelja. Kada sam govorio: Tko si ti, preslatki moj Boe,
tada sam bio u svjetlu u kojem sam vidio bezdan Boje dobrote,
mudrosti i sile, a kad sam govorio: Tko sam ja, bio sam u svjetlu
u kojem sam vidio suznu dolinu svoje grenosti i bijede, pa sam
zato govorio: Tko si ti, neizmjerno veliki, dobri i mudri Gospodine,
da se udostoji pohoditi mene, neuglednoga i odvratnog crva? A u
onom plamenu to si ga vidio bio je sam Bog. On mi je govorio u
tom liku, kao to je neko govorio Mojsiju. Meu ostalim to mi je
govorio zatraio je od mene da mu poklonim tri dara. Odgovorio
sam mu: Moj Boe, zna dobro da sam sav tvoj. Ti zna dobro da
nemam nita osim haljine, pojasa i hlaa koje griju moje noge, a i to
pripada tebi. to dakle mogu pokloniti tvomu Velianstvu? Tada mi
Bog ree: Pogledaj u svoje krilo i prikai mi to nae. Kad sam u
nj pogledao, naao sam zlatnu kuglu i pokazao je Bogu. Tako sam
uinio tri puta, kako mi je Bog naloio. Na to sam kleknuo tri puta,
blagoslivljao i zahvaljivao Bogu koji mi je dao to da mu prikaem.
Tada sam odmah razumio da su ona tri dara znaila svetu poslunost, najdublje siromatvo i presjajnu istou, to mi je Bog dopustio, po svojoj milosti, da ih tako savreno obdravam, te mi savjest
nije bila niim optereena. Kad si gledao da sam stavljao ruke u svoje krilo i prinosio Bogu te tri kreposti, koje su predstavljale one zlatne kugle to ih je Bog stavio u moje krilo, slavio sam ga i zahvaljivao
mu na milosti i dobroti i na tome to mi je jaao duu. To su bile one
rijei to si ih uo kad sam tri puta dignuo ruke, kako si vidio. Ali
1558
uvaj se, brate ovice, i ne idi vie za mnom i ne promatraj me. Vrati
se sada u svoju kolibicu, vodi brigu o meni, jer e za nekoliko dana
Bog na ovom brdu uiniti tako velike i tako udesne stvari da e se
cijeli svijet tome diviti. On e naime uiniti takvo djelo kakvo do
sada nije jo uinio nijednom stvorenju na ovom svijetu.
Kad je to rekao, sveti Franjo zamoli da mu donese sveto evanelje, jer mu je Bog u dui otkrio da e, kad bude tri puta otvorio
knjigu evanelja, saznati to Bog s njime namjerava. Kad mu je
donio knjigu, sveti se Franjo pomolio. A kad je zavrio molitvu,
dade knjigu bratu Leonu da je on tri puta svojim rukama otvori
u ime Presvetoga Trojstva. I kako se to Bogu svidjelo, sva tri puta
radilo se o muci Isusovoj. Time mu je bilo dano do znanja da, kao
to je u svemu slijedio Isusa Krista, tako treba da ga slijedi i da mu
bude posve slian u patnjama, bolima i u muci, prije nego poe s
ovoga svijeta.
Od toga asa poeo je sveti Franjo osjeati ugodnost u promatranju Boga i jo vie je uivao u njegovim pohodima. Meu tim
pohodima jedan je bio takve naravi da ga je neposredno pripremio
za primanje svetih rana. Dan prije svetkovine svetoga kria u mjesecu rujnu, dok je sveti Franjo skrovito molio u svojoj eliji, ukazao
mu se Boji aneo i rekao mu: U ime Boje opominjem te da se
pripremi svom strpljivou i poniznou i da podnese ono to Bog
eli uiniti s tobom. Sveti Franjo odgovori: Spreman sam strpljivo podnijeti sve ono to bude htio uiniti moj Gospodin. Nakon
toga aneo nestade.
Sljedeeg dana, na blagdan Svetoga kria, poeo je sveti Franjo
ve u praskozorje moliti. Molio je ispred svoje elije, licem okrenutim prema istoku, a molio je ovim rijeima: O, Gospodine moj,
molim te da mi udijeli dvije milosti prije nego to umrem. Prva je
da za svoga ivota osjetim u svojoj dui i na svome tijelu, koliko je
to mogue, onu bol to si je ti, slatki Gospodine, podnio u vrijeme svoje pregorke muke. Druga je da osjetim u svom srcu, koliko
je to mogue, onu neizmjernu ljubav kojom si ti, Sine Boji, gorio
da dragovoljno podnese toliku muku za nas grenike. A kako se
due vremena tako molio, shvatio je da e njegovu veliku elju Bog
usliati i, koliko je to mogue jednostavnom stvorenju, bit e mu to
doputeno osjetiti, i to u najkrae vrijeme. Kad je sveti Franjo dobio
to obeanje, poeo je pobono razmatrati Isusovu muku i njegovu
neizmjernu ljubav. U njemu je toliko rastao ar pobonosti da se
sav preobraavao u Isusa po ljubavi i suuti. I kako je, sav u aru,
cijelo to jutro proveo u takvu razmatranju, odjednom ugleda kako
s neba silazi seraf sa est sjajnih, ognjenih krila te mu se u brzom
letu pribliava, a mogao je raspoznati i jasno vidjeti u njemu lik raspetoga ovjeka. Krila su na njemu bila tako rasporeena da su dva
1559
bila iznad glave, dva su sluila za let, a dva su prekrivala cijelo tijelo.
Ugledavi ovo, sveti se Franjo uasno prepade. Bio je u isto vrijeme
neizrecivo zadivljen, i osjeao je silnu bol. Vrlo se obradovao ljupkom liku Kristovu, koji mu se ukazao tako ljubazno i pohodio ga
tako prijazno. S druge opet strane, osjetio je samilost i neizmjernu
bol gledajui ga razapeta na kriu. udio se zatim tako neobinom
i udnovatom vienju, znajui dobro da je bol muke u suprotnosti s
besmrtnou serafskog duha.
I dok se divio, bi mu objavljeno da mu je ovo vienje pokazano
u takvu obliku zato da bi shvatio kako on treba ne tjelesnim muenitvom, ve arom duha biti sav preobraen i suoblien s raspetim
Kristom. Za vrijeme toga udesnog ukazanja inilo se kao da cijela
gora La Verna gori presjajnim ognjem, koji je obasjavao i osvjetljavao sva brda i doline naokolo, kao da je Sunce silo na zemlju. A
pastiri koji su bdjeli i uvali stada u tom kraju, videi svu goru u
plamenu i toliko svjetlo oko nje, vrlo su se uplaili i, kako su poslije
pripovijedali brai, uvjeravali su ih da se onaj oganj nad gorom La
Vernom mogao vidjeti vie od jednog sata. Slino se tako desilo i
goniima mazga. Njih je probudio sjaj toga svjetla, koji je sjao kroz
prozore njihovih noita. Zato ustadoe i pooe prema Romagni,
mislei da je izilo pravo Sunce. I dok su ili, vidjeli su kako ono
svjetlo prestaje, a pojavljuje se prirodno Sunce. U ovom ukazanju
serafa Isus Krist je objavio svetom Franji neke tajne i uzviene istine
koje sveti Franjo nije htio otkriti za svoga ivota. Tek ih je poslije
svoje smrti na udesan nain priopio, kako e se pokazati kasnije.
Isus Krist mu je rekao: Zna li to sam ti uinio? Dao sam ti rane,
znakove svoje muke, kako bi mogao biti moj zastavnik. Pa kao to
sam ja na dan svoje smrti siao u pretpakao i sve sam due koje sam
ondje zatekao odande oslobodio snagom svojih rana, tako doputam i tebi da svake godine na dan svoje smrti sie u istilite i da
sve due iz svojih triju redova to jest: manju brau, sestre i lanove
svjetovnog reda a i one koji e te mnogo tovati, a ti ih ondje
nae, izvede odande snagom svojih rana i povede ih u rajsku domovinu. Tako e biti slian meni u smrti, kao to si bio i za ivota.
Kad je dakle nestalo toga udesnog vienja, nakon duga vremena proteklog u razgovoru, ostade u srcu svetog Franje neizmjeran
ar i plamen Boje ljubavi, a Krist je ostavio na njegovu tijelu udesnu sliku i trag svoje muke. Odmah su se na rukama i nogama
svetog Franje pojavili znakovi avala, i to onako kako ih je vidio na
tijelu Isusa Krista Raspetoga, koji mu se ukazao u liku serafa. Ruke
i noge izgledale su kao da su prikovane po sredini avlima. Glave
avala bile su na dlanovima ruku i nogu izvan mesa, a vrhovi su im
izlazili s druge strane i na tabanima. Oni su bili tako savijeni i zakovani da se moglo izmeu zakova i zavoja, koji su bili sasvim izvan
1560
mesa, lako staviti prst ruke kao u neki prsten, a glave avala bile su
zatupljene i tamne. Slino tome izmeu rebara pokazala se rana od
uboda kopljem, i to nezacijeljena, rumena i krvava. Ta je rana kasnije vie puta krvarila i svetom je Franji znala okrvaviti odjeu i hlae.
Po svemu tome braa su, i prije nego to su saznala od njega to se
to s njim dogodilo, pa i bez obzira na to to on nikada nije otkrivao
svoje noge ni ruke i to nije mogao stati na svoje tabane, mogla
jasno spoznati da je on imao na rukama, nogama i meu rebrima
jasno utisnut lik Gospodina Isusa Krista Raspetoga, jer su pronala
da su njegova donja odjea i hlae krvave kada su bile na pranju.
Koliko god je sveti Franjo nastojao sakriti i zatajiti slavne rane,
koje su bile posve jasno utisnute na njegovu tijelu, uvidio je da ih
ne moe sakriti pred svojim najbliim drugovima. Usprkos tomu
bojao se govoriti o Bojoj tajni te je upao u veliku neodlunost da
li da otkrije serafovo ukazanje i utisnute svete rane ili da o tome
uti. Konano je, ponukan savjeu, pozvao k sebi nekoliko najodanije brae te im izloio svoju tekou govorei openito, ne rekavi im izravno to se dogodilo, te ih upita za savjet. Meu pozvanom braom bio je jedan vrlo svet, koji se zvao brat Iluminat. Taj
je uistinu bio Bogom prosvijetljen, kako ve i samo njegovo ime
kae, te je shvatio da je sveti Franjo morao vidjeti udesne stvari. Stoga mu je rekao ovo: Brate Franjo, znaj da ti Bog koji put
oituje svoje tajne ne samo za samoga tebe nego i za druge. Stoga
se s pravom mora bojati da ne bi zavrijedio prijekor ako zataji
ono to ti je Bog objavio na korist drugih. Tada je sveti Franjo,
potaknut tim rijeima, s velikim strahopotovanjem ispripovijedao
brai sve o gore spomenutom vienju, dodavi da mu je Krist kad
mu se ukazao rekao neke stvari koje on ne bi nikad kazao dokle
god bude iv.
Premda su mu presvete rane koje mu je utisnuo Isus Krist unosile u srce preveliku radost, ipak su one njegovu tijelu i tjelesnim
osjetilima zadavale nesnosne boli. Zato je, zbog tih svojih novih
muka, izabrao izmeu ostale brae samo Leona, ovjeka bezazlena
i neduna, kojemu sve otkri i dopusti da se dotie svetih rana te
ih omata vunenom tkaninom, da bi se tako ublaila bol i zaustavljalo krvarenje. Dao je da mu mijenja vunene ovoje esto, pa ak i
dnevno, kad je bio bolestan, ali nikada od etvrtka naveer do subote ujutro. Nije naime htio da mu u to vrijeme bilo kakvo ljudsko
sredstvo ili lijek i najmanje ublauje Kristove boli koje je osjeao na
svom tijelu, jer je upravo u to vrijeme na Spasitelj Isus Krist bio za
nas uhvaen, razapet, umro i pokopan. Jednom se dogodilo, kad je
brat Leon mijenjao svetom Franji zavoj na rani ispod rebara, da je
sveti Franjo zbog bolova to ih je osjeao kod trganja okrvavljenog
zavoja poloio ruku na prsa brata Leona. Od tog dodira posveenih
1561
ruku osjetio je brat Leon takvu milinu pobonosti u svom srcu da

umalo nije pao onesvijeten na zemlju.
I konano, to se tie treeg razmatranja, kad je sveti Franjo
zavrio etrdesetodnevni post na ast svetom Mihaelu arkanelu,
spremio se, prema Bojoj objavi, da se vrati u svetu Mariju Aneosku. Tada pozove k sebi brata Masea i brata Anela i, nakon mnogih
razgovora i svetih pouka, povjeri im svetu goru, rekavi im da se
mora zajedno s bratom Leonom vratiti u Svetu Mariju Aneosku.
Kad je to rekao, oprosti se s njima i blagoslovi ih u ime Isusa Raspetoga. Preporui im se u molitve i prui im svoje posveene ruke,
ureene slavnim presvetim ranama, da ih vide, opipaju i poljube.
Ostavivi ih utjeene, rastane se od njih i sie sa svete gore.
ETVRTO RAZMILJANJE
Kako je sveti Franjo siao s La Verne
i kako je na putu u Mariju Aneosku uinio mnoga udesa
to se tie etvrtog razmiljanja, treba znati: poto je istinska ljubav Kristova potpuno preobrazila svetog Franju u pravi lik raspetog
Krista, i kad je svetac dovrio etrdesetodnevni post u ast svetom
Mihaelu Arkanelu na svetoj gori, a poslije same svetkovine svetog
Mihaela, siao je sa svete gore aneoski i sveti ovjek otac Franjo.
On je uzeo sa sobom brata Leona i pobonog seljaka, na ijem je
magarcu jahao, jer nije zbog rana na nogama mogao pjeaiti.
Budui da su pastiri pripovijedali o udesnom ognju na La Verni,
koji su vidjeli i tumaili ga kao znak velikog uda to ga je Bog uinio na svetom Franji, jo se vie proirio po tom kraju glas, i onako
velik, o njegovoj svetosti. Kad su dakle ljudi onoga kraja saznali da
sveti Franjo silazi s gore i prolazi onim krajem, svi izioe da ga
vide. Muevi i ene, stari i mladi, s velikom su pobonou i enjom traili da mu poljube ruke i dotaknu ih se.
I kako nije mogao, a da ne udovolji eljama njihove pobonosti,
pruao im je samo prste na poljubac jer je dlanove imao zavijene. A
da jo bolje sakrije presvete rane, pokrivao je ruke rukavima. Uza
sve to to je nastojao zatajiti i sakriti tajnu presvetih rana, kako bi
izbjegao svaku prigodu svjetovne slave, ipak se svidjelo Bogu da,
sebi na slavu, izvede mnoga udesa snagom presvetih rana. To se
napose dogodilo na putu od La Verne do Svete Marije Aneoske,
a kasnije su se dogodila vrlo mnoga udesa u razliitim krajevima
svijeta, kako za vrijeme njegova ivota tako i poslije njegove slavne
smrti, da bi se na taj nain jasnim i oitim udesima oitovala svijetu sakrivena i neizmjerna ljubav i milosre Kristovo prema Franji,
1562
kojemu je udom u tijelo utisnuo svoje svete rane. Neka od ovih

udesa iznijet emo ovdje.
Kad se sveti Franjo pribliavao nekom zaseoku koji je bio na granici pokrajine Arezzo, izala mu je u susret, uz velik pla, neka ena,
drei u naruju sinia koji je imao osam godina, a ve je od etvrte
godine bolovao od vodene bolesti. Imao je tako naduven trbuh da
nije mogao vidjeti svoje noge kad je stajao uspravno. Ta ena poloi pred Franju svoga sina i zamoli ga da se pomoli Bogu. Sveti se
Franjo najprije pomoli, a kad je dovrio molitvu, poloi svoje svete
ruke djetetu na trbuh. U tom trenutku nestade svake naduvenosti,
bi potpuno izlijeen. Franjo ga zdrava preda njegovoj majci. Ona
ga primi s velikim veseljem i povede kui te zahvali Bogu i svetom
Franji, a ozdravljeno dijete pokazivala je vrlo rado svakome iz toga
kraja tko god bi doao njezinoj kui da ga vidi.
Istoga dana prolazio je sveti Franjo predgraem mjesta San Sepolcro, a prije nego to se pribliio gradu, doe mu u susret mnotvo ljudi iz grada i zaselaka, a mnogi su mu doli u susret s maslinovim granicama u rukama, viui glasno: Evo sveca, evo sveca!
Iz pobonosti i elje da ga se dotaknu nainie veliku guvu i stisku
oko njega. Ali on je iao posve uronjen u Bogu i u svoje razmatranje.
I premda su ga ljudi doticali, zaustavljali i vukli, on nije nita osjeao
od onoga to se oko njega zbivalo i govorilo, nego je samo iao dalje.
Jo vie, nije ni znao da je proao tim krajem. Kad je proao predgraem toga grada i kad se mnotvo razilo svojim kuama, stigao
je sveti Franjo do kue gubavaca, koja je bila od predgraa udaljena
jednu milju. Doao je k sebi i, kao da se vratio s drugoga svijeta, zapitao je svoje pratioce: Kad emo se pribliiti predgrau? Zaista,
njegova dua, stalno uzdignuta i uznesena u razmatranje nebeskih
stvari, nije osjeala nita od zemaljskih stvari, kao ni promjenu mjesta, vremena i ljudi. A to se dogaalo poesto, kako su to potvrdili
njegovi drugovi.
Te veeri stigne sveti Franjo u sklonite brae u Monte Casale.
Tu se nalazio jedan brat teko bolestan. Bio je tako strano muen
boleu da je njegova bolest bila vie slina napasti i muenju zlog
duha negoli prirodnoj bolesti. Katkada se bacao na zemlju, silno
je drhtao, pjenio se, a pritom bi mu se grili svi miii tijela. Sad
su se stezali, sad rastezali, sad su se savijali, ili bi mu se ija spajala
s petom i bacao bi se uvis, a odmah zatim padao bi umoran nauznak. Kad je sveti Franjo sjedio za stolom i uo od brae o tome
tako jadno bolesnom i bespomonom bratu, vrlo mu se saali te
uzme zalogaj kruha to ga je jeo, naini od njega kri svojim svetim i izranjenim rukama pa ga poalje bolesnom bratu. im ga je
brat pojeo, potpuno ozdravi i nikad vie nije nita osjetio od svoje
bolesti.
1563
Kad doe jutro, sveti Franjo poalje dva pobona brata iz ovog
zaklonita na La Vernu, a s njima i onog seljaka koji je doao s
njima i iao iza magarca, hotei se vratiti kui. Braa odu, a s njima i onaj seljak. Kad su doli u okolicu Arezza, vidjeli su ih ve
izdaleka neki ljudi toga kraja te su se jako obradovali, mislei da je
to sveti Franjo, koji je tuda proao prije dva dana. Oni su se naime
nadali da e sveti Franjo poloiti svoje svete ruke na enu koja je
ve tri dana bila u poroajnim bolovima, a nije mogla roditi i bila
je na umoru, pa da e ozdraviti i da e ona roditi. Ali kad su se
braa pribliila, a oni opazili da to nije sveti Franjo, jako su se rastuili. Ali ni ondje gdje svetac nije bio tjelesno ipak nije ponestalo
njegove moi, jer nije ponestalo ni vjere onih ljudi. udnovato
ena je umirala i lice joj je ve imalo crte ovjeka koji umire.
Stoga ljudi upitae brau imaju li moda neto ega su se dotakle
ruke svetog Franje. Braa stadoe razmiljati i marljivo ispitivati,
ali se ipak nije nita nalo ega se sveti Franjo dotakao svojim rukama osim ulara na magarcu na kojem je jahao. Ljudi uzmu ular s
velikim potovanjem i pobonou te ga poloie na tijelo trudne
ene. Pri tome su pobono zazivali ime svetoga Franje i njemu su
porodilju preporuivali. I gle! Tek to su na enu poloili ular, odmah je bila osloboena svake opasnosti. Rodila je lako i radosno,
i ostala iva.
Poto je sveti Franjo proboravio u tom mjestu nekoliko dana,
napusti ga i poe u Citt di Castello. I eto mnogih graana koji dovedoe pred njega neku ve davno opsjednutu enu te ga ponizno
zamolie da bi je oslobodio, jer je ona zbunjivala cijelu okolicu sad
bolnim jaukanjem, sad groznim krikovima, sad opet lajui poput
pseta. Na to se sveti Franjo najprije pomoli, naini nad njom znak
svetoga kria te zapovjedi zloduhu da odstupi od nje. avao smjesta iz ene izie, ostavivi je zdravu tijelom i duom.
Kad se to udo razglasilo meu narodom, donese mu neka ena
s velikom vjerom svoga teko bolesnog sinia koji je bolovao od
neke ljute rane te ga pobono zamoli da ga se udostoji blagosloviti
svojim rukama. Kad je sveti Franjo vidio njezinu veliku pobonost,
uzme djeaka, skine mu zavoj s rane i blagoslovi ga, nainivi tri
puta znak svetog kria nad njegovom ranom. Zatim mu ranu svojom rukom ponovno previje i vrati ga njegovoj majci. A kako je bila
veer, ona ga odmah poloi u postelju da spava. Kad je ujutro dola
da ga digne iz postelje, nae ga bez zavoja. Tada pogleda ranu i
ustanovi da je potpuno iscijeljena kao da je nikada nije ni bilo, osim
to je na mjestu gdje se nalazila rana izraslo meso poput rumene
rue. No to je bilo vie svjedoanstvo uda negoli trag rane, jer je ta
rua ostala kroz cijeli njegov ivot. To ga je uvijek poticalo na tovanje svetoga Franje koji ga je iscijelio.
1564
Na molbu pobonih graana toga mjesta ostade sveti Franjo kod

njih mjesec dana i kroz to vrijeme uinio je mnoga udesa. Zatim
napusti to mjesto i poe u Mariju Aneosku s bratom Leonom i s
nekim drugim dobrim ovjekom koji mu je posudio svoga magaria na kojem je sveti Franjo jahao.
Premda su cijeli dan putovali, nisu mogli zbog loeg puta i velike
studeni stii ni do kakva mjesta gdje bi mogli prenoiti. Prisiljeni
nou i loim vremenom, sklonili su se u spilju u nekoj udubljenoj
stijeni da priekaju dok prestane padati susnjeica. Dobri ovjek
koji je posudio svoga magarca nije mogao spavati jer nije bio toplo
odjeven, a vatru nisu mogli naloiti. Stoga je poeo u sebi plakati
i tugovati. Tuei se na hladnou, poeo je mrmljati protiv svetog
Franje to ga je doveo na takvo mjesto. No kako je to sveti Franjo
osjetio, saali mu se te ga u aru svog duha, pruivi ruku prema
njemu, dotakne. Divne li promjene! Tek to ga je dotakao svojom
rukom, koju je probola i uarila ruka boanskoga serafa, potpuno
nestade hladnoe te obuze onog ovjeka takva toplina izvana i iznutra da je pomislio kao da se nalazi u blizini otvora uarene pei.
Tada, duevno i tjelesno okrijepljen, zaspi. A kasnije je govorio da je
te noi slae spavao u toj stijeni i usred snijega sve do jutra nego to
je ikad spavao u vlastitoj postelji.
Cijeli su sljedei dan hodali i stigli Svetoj Mariji Aneoskoj. Kad
su joj bili nadomak, brat Leon pogleda gore prema samostanu Marije Aneoske i ugleda predivan kri s likom Raspetoga kako lebdi
pred svetim Franjom. Kri se pomicao prema svetom Franji: kad
je Franjo iao, i kri se kretao, a kad je sveti Franjo zastao, i kri bi
se zaustavio. Taj je kri bio tako sjajan da je bilo obasjano ne samo
lice svetog Franje ve je bio obasjan i cijeli put. Toga je svjetla tek
onda nestalo kad je sveti Franjo stupio u samostan Svete Marije
Aneoske.
Kad su stigli u samostan, braa su svetog Franju i brata Leona primila s najveim veseljem i ljubavlju. Otada je sveti Franjo
boravio najvie u tom samostanu Svete Marije Aneoske. Glas se
o njegovoj svetosti i o njegovim udesima sve vie irio u Redu i
po svijetu, premda je u svojoj neizmjernoj skromnosti, koliko god
je mogao, skrivao darove i milosti Boje, nazivajui se najveim
grenikom.
Tomu se jednom udio i brat Leon te je ludo pomislio u sebi:
Evo, ovaj sebe javno naziva prevelikim grenikom. Postao je velikan Reda i toliko ga je Bog poastio, no on se ipak nikada u
skrovitosti ne ispovijeda zbog putenoga grijeha. Je li on ipak djevianski ovjek? Otada je on svakako htio saznati pravu istinu
o tome. Kako se nije usudio nita o tome kazati svetom Franji,
utekao se Bogu, molei ga usrdno da ga zaista uputi u ono to je
1565
elio saznati. Zbog mnogih molitava i zasluga svetog Franje bio je

uslian i mogao se o tom osvjedoiti kad je imao ovo vienje: vidio je svetog Franju kako stoji na vrlo visokom i istaknutom mjestu kamo se nije nitko mogao popeti, a niti doi do njega. Time
mu je bilo dano do znanja da je tako visoko i nedostino mjesto
oznaavalo uzvienost djevianske istoe svetog Franje, to ju je
posjedovalo ono tijelo koje je trebalo biti ureeno presvetim Kristovim ranama.
Videi sveti Franjo da mu zbog svetih rana pomalo ponestaje
tjelesne snage i da se vie ne moe brinuti za upravu Reda, sazove
sveopu skuptinu. Kad se sastala ta skuptina, na kojoj su bila
sva braa, ponizno im se ispria to se vie ne moe baviti brigom za Red zbog svoje tjelesne slabosti. On se nije mogao odrei
vrhovnog poglavara jer ga je sam papa imenovao generalom, a
isto tako nije mogao postaviti novoga generala ili zamjenika bez
izriita papina doputenja. Stoga je brata Petra Katanskog imenovao svojim pomonikom, povjerivi ga brai provincijalima s
najveom ljubavlju. Tada je sveti Franjo, ojaan u duhu, digao
svoje oi i ruke prema nebu i rekao ovo: Tebi, Gospodine moj
Boe, preporuujem svoju obitelj koju si povjerio mojoj brizi. A
sada se vie ne mogu za nju brinuti zbog svoje bolesti, koja je
tebi dobro poznata, te je preporuam i ministrima provincija. Oni
neka budu spremni poloiti na sudnji dan pred tobom raun, ako
ikoji brat njihovom nemarnou ili njihovim zlim primjerom ili
zbog njihova preotrog prijekora propadne. U rijeima, kojima
je govorio o svojoj bolesti, kako se Bogu svidjelo, razumjela su
braa da govori o presvetim ranama te nije nitko mogao zadrati
suze iz potovanja. Otada prepusti svu brigu i upravu Reda svom
pomoniku i provincijalima te ree: Sada kada sam napustio brigu za Red zbog svoje bolesti nisam duan nita drugo osim moliti
se Bogu za na Red i davati dobar primjer brai. Dobro znam, kad
bi mi to doputala moja slabost, da bi najvea pomo koju bih
mogao dati Redu bila: neprestano se moliti Bogu za nj da ga on
brani, ravna i uva.
Otkako je sveti Franjo dobio svete rane, kako je ve reeno, nastojao ih je koliko je mogao skrivati te je uvijek hodao povezanih
ruku, a noge su mu bile uvijek obuvene. Usprkos tome nije mogao
sprijeiti da ih braa vide ili ih se dotaknu, a napose je onu izmeu
rebara nastojao sakriti veom pomnjom. Tako ga neki brat, koji ga
je posluivao, jednom ponuka da skine donju haljinu da bi je otresao od praine. Kad ju je sveti Franjo skidao, brat je jasno vidio ranu
na prsima. Brzo je stavio ruku na rebra i, dotakavi je, s tri prsta
procijeni veliinu i dubinu rane. U isto vrijeme i na isti nain vidio je
ovu ranu i njegov zamjenik.
1566
Najjasnije se meutim o rani na prsima osvjedoio brat Rufin,

ovjek odan razmatranju. O njemu je sveti Franjo rekao da na svijetu nema svetijeg ovjeka od njega i zato ga je sveti Franjo posebno
ljubio i udovoljavao svakoj njegovoj elji. Ovaj se brat Rufin na tri
naina osvjedoio o svetim ranama, a napose o onoj izmeu rebara,
a u to je uvjerio i druge. Prvi je to put bilo kad je htio oprati hlae
svetog Franje, koje su bile tako velike da su, kad ih je sveti Franjo
navukao na sebe, pokrivale i ranu na desnom boku. Promatrajui
ih veoma paljivo, brat Rufin ih je svaki put naao okrvavljene s
desne strane. Sa sigurnou je mogao utvrditi da je to krv koja je
tekla iz rane. Kad je sveti Franjo vidio zbog ega brat Rufin tako pomno promatra hlae da vidi naime krv strogo ga ukori. Jednom
je zgodom brat Rufin trljao lea svetog Franje. Posve nehotice mu
se oklizne ruka te njegovi prsti uu u ranu na rebrima da je sveti
Franjo zbog bolova to ih je osjetio glasno zavapio: Bog neka ti
oprosti, brate Rufine, to si to uinio! Na trei se nain brat Rufin
uvjerio o ranama svetog Franje kad ga je s velikom upornou molio
da mu dadne svoj habit kao znak velike milosti, a da uzme njegov
iz milosra i ljubavi. Iako nerado, ipak prista milosrdni otac na tu
njegovu molbu. Svue svoj habit i dade mu ga, a uzme haljinu brata
Rufina. Pri tom svlaenju i oblaenju brat Rufin jasno je vidio onu
ranu na prsima.
Slino su brat Leon i mnoga braa vidjela one presvete rane jo
za njegova ivota. Ta su braa, iako im se zbog njihove svetosti i
jednostavnosti moglo vjerovati, ipak prisegla na Sveto pismo, da
uklone u Redu svaku sumnju i dvojbu da su jasno vidjeli svete rane.
Rane svetog Franje vidjeli su i neki kardinali koji su bili s njim
vrlo veliki prijatelji. Oni su, iz potovanja prema svetim ranama,
skladali i sastavili lijepe i pobone himne, antifone i prozna djela.
Sam vrhovni sveenik papa Aleksandar, propovijedajui puku u prisutnosti svih kardinala, meu kojima je bio i sveti Bonaventura jer
i on je bio kardinal rekao je i ustvrdio da je on vidio svojim vlastitim oima presvete rane svetog Franje dok je on jo bio iv.
A i gospoa Jakoba iz Settesolija, u svoje vrijeme najutjecajnija
osoba u Rimu, vrlo je tovala svetog Franju i pohodila ga prije nego
je umro. Tom je prilikom, a i nakon njegove smrti kad je dola na
pokop svetog Franje, takoer vidjela svete rane i poljubila ih vie
puta. Ona je naime dola iz Rima u Asiz na pokop, jer joj je Bog
objavio. A bilo je to ovako:
Nekoliko dana prije svoje smrti leao je sveti Franjo bolestan u
Asizu u biskupskoj palai, gdje je s njime bilo nekoliko drugova.
Unato svojoj bolesti esto je pjevao hvalospjeve Kristu. Jednom
mu ree jedan od njegove brae: Oe, ti zna da ovi graani imaju pouzdanje u tebe i smatraju te svetim ovjekom. Budui da oni
1567
vjeruju da si onakav kakvim te dre, ti bi morao u toj svojoj nevolji

misliti na smrt i jer si tako bolestan, prije plakati negoli pjevati. I
znaj da tvoje i nae pjevanje, koje ti od nas zahtijeva, uju mnogi u
palai i izvan nje, jer tu palau uvaju mnogi naoruani ljudi upravo
zbog tebe, te bi se zbog toga mogli i sablazniti. Zato mislim, ree
taj brat, kako bi bilo bolje da mi odemo odavde i da se vratimo u
Mariju Aneosku, jer ne pristaje da stanujemo zajedno sa svjetovnjacima. Sveti mu Franjo odgovori: Predragi brate, ti zna da ti
je prije dvije godine, dok smo bili u Folignu, Bog objavio dan moje
smrti, a tako je objavio i meni. On mi je priopio da e za nekoliko
dana, i to u ovoj bolesti, doi taj dan. U toj me je objavi Bog uvjerio
da e mi biti oproteni svi moji grijesi i da u biti blaen u raju. Prije
te objave oplakivao sam svoju smrt i grijehe, ali od onog sam dana
ispunjen tolikom radou da ne mogu vie plakati. Pjevam i pjevat
u neprestano Bogu koji mi je dao svoju milost i dao mi jamstvo nebeske slave. Pristajem da odemo odavde, i to me veseli. Ali morate
pronai nain kako da me odavde odnesete jer ja ne mogu hodati.
Na to su ga braa stavila na svoja ramena i ponijela, praena mnogim graanima.
A kad su stigli do bolnice, pokraj koje su prolazili, ree sveti Franjo onima koji su ga nosili: Stavite me na zemlju i okrenite me
prema gradu! Kad su ga poloili licem okrenutim prema Asizu,
blagoslovio je grad govorei: Blagoslovljen da si od Boga, sveti
grade, jer e se po tebi spasiti mnoge due, jer e u tebi stanovati
mnoge sluge Boje i jer e mnogi iz tebe biti izabrani za kraljevstvo
vjenoga ivota. A kad je to rekao, dopusti da ga ponesu Svetoj
Mariji Aneoskoj.
Kad su stigli onamo, smjeste ga u bolesniku sobu da se odmori.
Tada sveti Franjo dozove jednoga od brae i ree mu: Moj predragi brate, Bog mi je objavio da u za nekoliko dana od ove bolesti
umrijeti. Ti zna da bi se gospoa Jakoba iz Settesolija, pobona
prijateljica naeg Reda, vrlo raalostila kad bi ula da sam umro, a
da nije bila nazona. Zato joj javi neka odmah doe ovamo ako me
eli vidjeti iva. Brat odgovori: Dobro si rekao, oe. Budui da te
ona toliko potuje, bilo bi joj vrlo ao kad ne bi bila kod tvoje smrti. Idi, dakle, ree sveti Franjo, donesi crnilo, papir i pero, pa
e napisati to ti budem rekao. Kad je brat to donio, sveti Franjo
mu je diktirao ovo:
Gospoi Jakobi, slubenici Bojoj, brat Franjo, Boji siromaak,
alje pozdrav i zajednitvo u Duhu Svetomu i spasenje u Isusu Kri
stu Gospodinu naemu.
Znaj, predraga, da mi je blagoslovljeni Krist svojom milou obja
vio svretak moga ivota, koji e uskoro doi. Pa stoga, eli li me
1568
zatei iva, im proita ovo pismo, pouri k Svetoj Mariji Ane

oskoj. Ne krene li odmah, nee me nai iva. Uzmi sa sobom
kostrijet, u koju neka se zamota moje tijelo, i vosak koji je potre
ban za moj ukop. Jo te molim da mi donese ono jelo koje si mi
obiavala davati kada sam bio bolestan u Rimu.
I dok je jo brat to pismo pisao, objavio je Bog svetom Franji da
gospoa Jakoba upravo dolazi k njemu i upravo je stupila u samostan, nosei sa sobom sve ono za to ju je molio u pismu. Stoga je
sveti Franjo rekao bratu koji je pisao pismo neka ne pie dalje jer
nije potrebno, ve neka prestane pisati. Braa su se vrlo zaudila
zato nee dovriti pismo i zato ga ne da poslati. Stojei tako u
udu neko vrijeme, zauje se jako kucanje na vratima samostana.
Sveti Franjo poalje vratara da otvori. Kad je on otvorio vrata, ugleda gospou Jakobu, rimsku plemkinju, s dvojicom svojih sinova,
senatora, s velikom pratnjom ljudi na konjima. Oni uoe, a gospoa Jakoba poe ravno u bolesniku sobu svetog Franje. Njezinu se
dolasku sveti Franjo vrlo obradova, a taj pohod ga je i utjeio. A i
ona je imala iste osjeaje vidjevi ga iva i sposobna da govori. Tada
mu ona povjeri kako joj je Bog pravovremeno objavio kratak rok
njegova ivota, kako je namjeravao poslati po nju i zamoliti je za
neke stvari, koje je ona donijela sa sobom. Tada naloi da donesu
svetom Franji traene stvari i dade mu jelo. Kad je sveti Franjo jeo,
osjetio se jaim, a gospoa Jakoba kleknula je do njegovih nogu.
Prihvatila je te svete noge, oznaene svetim ranama Isusovim, cjelivala ih je i ljubila s tolikom pobonou i upravo ih je oblijevala
svojim suzama da se brai, koja su naokolo stajala, inilo kao da
vide Magdalenu do nogu Isusa Krista te je ni na koji nain nisu
mogli odvui od njega.
Konano im je nakon dueg vremena uspjelo podii je i odvesti
na stranu te su je pitali kako to da je dola tako brzo i pravovremeno
sa svim stvarima potrebnim ivom svetom Franji i za njegov ukop.
Gospoa Jakoba odgovori da je jedne noi kada se molila u Rimu
ula glas s neba koji joj je rekao: eli li zatei svetog Franju iva,
poi bez oklijevanja u Asiz te ponesi sa sobom ono to si mu obiavala davati kad je bio bolestan i ono to e biti potrebno za ukop. I
eto, uinila sam tako.
Gospoa Jakoba ostala je ondje sve do smrti svetog Franje i dok
nije bio pokopan. Pri pokopu iskazivala mu je veliku poast s cijelom svojom pratnjom. Ona je platila sav troak pogreba. Tada se
vratila u Rim, gdje je nakon kraeg vremena sveto umrla. Iz pobonosti prema svetom Franji naredila je da je prenesu i pokopaju u
Svetoj Mariji Aneoskoj. Tako je bilo i uinjeno.
1569
Kako je gospodin Jeronim dodirnuo i vidio

rane svetoga Franje u koje prije nije vjerovao
Na samrti svetog Franje vidjeli su i cjelivali njegove slavne rane
ne samo spomenuta gospoa Jakoba, njezini sinovi i njezina pratnja
ve i mnogi asiki graani. Meu njima je bio i jedan vitez, vrlo
glasovit i poznat ovjek, a zvao se gospodin Jeronim. On je bio pun
sumnje i nesklon vjerovati, kao ono sveti Toma apostol. Da uvjeri sebe i druge, pred svjetovnjacima i braom drsko micae avle
na rukama i nogama te razgledavae ranu na prsima svetog Franje.
Zbog toga je on pouzdan svjedok istine. Prisizao je i na Sveto pismo
da je vidio i doticao svete rane.
Sveta Klara i njezine sestre, koje su bile na pogrebu, vidjele su i
cjelivale svete rane svetoga Franje.
Na hvalu i slavu Isusa Krista i siromaka Franje! Amen
O danu i godini smrti svetoga Franje
Slavni Kristov priznavalac, gospodin sveti Franjo, preminuo je s

ovoga svijeta godine Gospodnje tisuu dvije stotine dvadeset i este, etvrti dan mjeseca listopada, u subotu, a u nedjelju je bio pokopan. To je bilo dvadesete godine nakon njegova obraenja, to jest
kada je zapoeo pokorniki ivot, i druge godine nakon primljenih
rana, a etrdeset i pet godina od njegova roenja.
O kanonizaciji svetoga Franje
Sveti je Franjo zatim proglaen svetim godine tisuu dvije stotine

dvadeset i osme po papi Grguru IX., koji je doao osobno u Asiz da
ga proglasi svetim.
Time je zavreno etvrto razmiljanje.
1570
PETO I POSLJEDNJE RAZMILJANJE

O razliitim ukazanjima svetog Franje
nakon njegove smrti svetim osobama
Peto i posljednje razmiljanje donosi neka ukazanja, objave i udesa to ih je Bog uinio i pokazao nakon smrti svetog Franje, da
potvrdi njegove svete rane i da se sazna za dan i sat kad ih je on
primio od Krista.
Treba znati da je 3. listopada godine 1282. brat Filip, provincijal u Toskani, po naredbi generalnog ministra brata Bonagracija od
Svetog Ivana, zatraio u ime svete poslunosti od brata Mateja iz
Castiglionea kod Arezza, ovjeka vrlo pobona i sveta, da mu kae
to zna o danu i satu kada je Isus utisnuo svete rane u tijelo svetog
Franje. Brat Filip je uo da je brat Matej imao o tome objavu. Brat
Matej, vezan svetom poslunou, rekao je ovo:
Dok sam se prole godine u svibnju na La Verni molio u eliji za
koju se govorilo da je mjesto na kojem je sveti Franjo imao serafsko
ukazanje, najusrdnije sam traio u molitvi od Boga da mi se udostoji
objaviti dan, sat i mjesto kada su svete rane bile utisnute u tijelo
svetoga Franje. I kako sam ustrajao u molitvi i pronji, za vrijeme
poinka ukazao mi se sveti Franjo u vrlo velikom svjetlu i rekao mi:
Sinko, to moli od Boga? A ja mu odgovorih to. On mi ree: Ja
sam tvoj otac Franjo. Poznaje li me? Prepoznajem te oe! rekoh.
Tada pogledaj moje rane na rukama, nogama i na boku. Dolo je
vrijeme kad Bog hoe da se radi njegove slave objavi to braa ele
saznati, jer se prije nisu za to pobrinula. Znaj, onaj koji mi se ukazao nije bio aneo, ve Isus Krist u liku serafa te je utisnuo u moje
tijelo onih pet rana koje je on zadobio na svojem tijelu na kriu.
A to se dogodilo ovako: dan prije blagdana Svetoga kria ukazao
mi se aneo i rekao, u ime Boje, da se strpljivo pripremam kako
bih mogao primiti ono to mi Bog eli dati. Odgovorio sam da sam
spreman primiti i podnijeti sve to se Bogu svia. Sljedeeg dana, to
jest ujutro na blagdan Svetog kria, koji je one godine pao u petak,
napustio sam svoju eliju prije svitanja u silnom aru duha te sam
poao na to mjesto gdje si ti sada, a gdje sam ja esto molio. Dok
sam molio, poe silaziti s neba velikom brzinom razapet mladi u
liku serafa sa est krila. Ugledavi njegovu udesnu pojavu, kleknuo
sam i poeo pobono razmatrati o neizmjernoj ljubavi raspetog Isusa i o bezgraninim bolima njegove muke. Pogled na nj izazvao je
u meni toliku samilost te mi se uinilo kao da osjeam tu muku na
svom vlastitom tijelu. I dokle god je seraf bio ovdje, bila je osvijetljena ova gora kao Sunce. Tako lebdei, doao je seraf posve k meni. A
kad je bio preda mnom, rekao mi je neke tajne rijei koje jo nisam
nikome rekao. Ali dolazi vrijeme kad e i one biti objavljene. Nakon
1571
nekog vremena rastade se Krist od mene i ode u nebo, a sebe naoh

oznaena ranama. Idi dakle, rekao je sveti Franjo, i svakako reci
ovo svome ministru, jer je to Boje djelo, a ne ljudsko. Kad je to
sveti Franjo rekao, blagoslovio me i vratio se u nebo, praen velikim
mnotvom presjajnih mladia.
Brat Matej je rekao da je sve ovo vidio i uo kad je bio budan, a
ne u snu. Kad je spomenuti ministar traio da se u ime svete poslunosti zakune, onda je to i uinio u njegovoj sobi u Firenci.
Kako je jedan sveti brat, itajui ivotopis svetoga Franje,
u poglavlju o svetim ranama, o tajnim rijeima
koje je seraf rekao svetom Franji kad mu se ukazao,
toliko molio Boga da mu ih je sveti Franjo objavio
Drugom je zgodom neki poboni i sveti brat, itajui poglavlje o
ranama svetog Franje u ivotopisu svetog Bonaventure, postao vrlo
znatieljan i htio je znati kakve bi to mogle biti tajne rijei o kojima
je sveti Franjo rekao da ih nee otkriti dok je iv, a koje mu je kazao
seraf pri ukazanju. Taj je brat govorio u sebi: Sveti Franjo nije htio
rei nikome ove rijei dok je ivio, ali moda bi ih sada nekome
kazao nakon svoje smrti samo kad bi ga za to netko pobono zamolio. Od tada je poeo poboni brat moliti Boga i svetog Franju da
mu objave te rijei. Budui da je ustrajao u toj molitvi osam godina,
njegova je elja bila osme godine usliana na ovaj nain.
Dok se jednom poslije ruka molio u crkvi pobonije nego obino i traio od Boga i svetog Franje tu milost uz mnoge suze, pozove
ga neki brat u gvardijanovo ime da ga otprati u grad radi nabavke
potrebnih stvari za samostan. Nimalo sumnjajui da je poslunost
zaslunija od molitve, odmah poslua gvardijanovu zapovijed, napusti molitvu te poe ponizno s onim bratom koji ga je pozvao.
Bogu se to svidjelo te je brat ovim inom spremne poslunosti zasluio ono to nije mogao zasluiti mnogim molitvama. im su ta
dvojica brae napustila samostan, susretnu dva strana brata, koji
su, kako im se uini, dolazili izdaleka. Jedan od njih bio je mlad,
a drugi star i mrav, a zbog nevremena bili su posve blatni i mokri.
Onaj posluni brat, imajui samilosti prema njima, ree svom bratu:
Predragi brate, ako moe, malo odgodi nae poslove, dopusti mi
da najprije operem noge ovoj stranoj brai, jer je potrebno da ih milosrdno primimo. Ja u oprati noge ovom starijem bratu, kojemu je
to najprije potrebno, a ti moe oprati ovom mlaem, pa emo onda
poi za svojim poslom.
Poto su neko vrijeme bili uz vatru, povedu ih na stranu da im
operu noge, kako su se bili dogovorili. A kad je posluni brat prao
1572
noge starijem bratu i skidao blato koje je bilo vrlo debelo, ugleda na
njegovim nogama svete rane. Tada ga stade, pun radosti i divljenja,
grliti i povie: Jesi li ti Krist ili sveti Franjo? Braa koja su sjedila
oko vatre, uvi te rijei, poure onamo da vide s velikim potovanjem i strahom slavne rane. Na njihove molbe stariji brat udovolji
njihovoj elji i dopusti im gledati rane, doticati ih i ljubiti. I kako se
nisu prestajali u veselju diviti ranama, ree im: Ne sumnjajte i ne
bojte se, predraga moja brao i sinovi. Ja sam va otac, brat Franjo,
koji sam po volji Bojoj osnovao tri reda. Evo brat koji mi pere noge
molio se ve osam godina, a danas s veom pobonou nego ikada
prije da mu objavim one tajne rijei koje mi je rekao seraf kad mi
je utisnuo rane. Ove rijei nisam htio otkriti za vrijeme zemaljskog
ivota, ali danas, po Bojem nareenju, zbog njegove postojanosti i
spremne poslunosti, zbog koje je ak napustio ugodnost razmatranja, poslao me Bog da mu objavim ono za to me je molio.
Na to se sveti Franjo okrenu onome bratu i ree mu: Znaj, ljub
ljeni brate, kad sam bio na La Verni utonuo u razmatranje muke
Isusove, ukazao mi se Krist u obliku serafa, utisnuo je rane u moje
tijelo i rekao: Zna li to sam ti uinio? Dao sam ti znakove svoje
muke da bude moj zastavnik. Pa kako sam ja na dan svoje smrti
siao u pretpakao te sam sve due koje sam ondje naao snagom
svojih rana odonud izveo i poveo u raj, tako doputam i tebi da
mi od ovoga asa bude slian i u smrti, kao to si mi bio slian i u
ivotu. Kad umre, svake godine na dan svoje smrti idi u istilite i
sve due iz svoja tri reda to jest due manje brae, sestara i treoredaca osim toga due svojih tovatelja, koje ondje nae, odande
izvedi snagom svojih svetih rana koje sam ti dao i dovedi ih u raj. Te
rijei nisam nikada rekao dok sam ivio.
Neposredno nakon tih rijei nestade svetog Franje i njegova pratioca. Mnoga su braa ula o ovom dogaaju od one osmorice koji
su bili prisutni kod toga ukazanja i sluali te rijei svetog Franje.
Kako se sveti Franjo nakon smrti ukazao bratu Ivanu od La Verne
Jednom se ukazao sveti Franjo bratu Ivanu od La Verne, vrlo
pobonu bratu, na gori La Verni dok se molio. Oni su meusobno
govorili due vremena. Kad je konano sveti Franjo htio otii, ree
bratu: Trai od mene to god eli. Brat Ivan ree: Oe, htio bih
da mi kae to sam ve odavno elio saznati, naime to si radio i
gdje si bio kad ti se ukazao seraf? Sveti Franjo odgovori: Molio
sam na onome mjestu gdje je sada kapela grofa Simona od Battifollea i traio dvije milosti od moga Gospodina Isusa Krista. Prva,
da mi dopusti jo za vrijeme zemaljskoga ivota osjetiti na svojem
1573
tijelu i dui svu onu bol koju je on sam osjeao u asu svoje najgore
muke. Druga milost za koju sam ga molio bila je da osjetim u svom
srcu onu neizmjernu ljubav kojom je on gorio te je mogao podnijeti
toliku muku za nas grenike. Bog mi je odgovorio da e mi usliati
prvu i drugu elju, koliko je to mogue jednom stvorenju. To se
ispunilo utiskivanjem svetih rana. Zatim ga zapita brat Ivan jesu
li tajne rijei koje mu je rekao seraf upravo one to ih je irio gore
spomenuti brat koji je tvrdio da ih je uo od svetog Franje u prisutnosti osmorice brae. Sveti Franjo mu je odgovorio da su rijei onog
brata istinite.
Tada se brat Ivan zbog Franjine velikodunosti usudio zapitati:
Oe, molim te najiskrenije, dopusti mi vidjeti i poljubiti tvoje svete
rane, ali ne zato to bi u njih sumnjao, nego to sam to oduvijek
elio. Sveti Franjo mu ih bez ustezanja pokae i kad mu ih je pokazao, brat Ivan ih je jasno vidio, dotaknuo ih se i poljubio. Na
kraju upita: Oe, koliku je utjehu dobila tvoja dua, videi kako
blagoslovljeni Krist dolazi k tebi i kad ti je udijelio znakove svoje
presvete muke? O, kad bi Bog dopustio da i ja osjetim barem malo
te slasti! Sveti Franjo mu na to odgovori: Vidi li ove avle? Brat
Ivan odgovori: Oe, vidim. Dotakni jo jednom, ree sveti Franjo, ovaj avao koji je u mojoj nozi! Na to brat Ivan s velikim strahopotovanjem takne avao. Kad je on to uinio, izie odanle mlaz
mirisa poput tamjana. Kad ga je brat Ivan udahnuo, ispuni mu duu
i tijelo takvom milinom da je odmah bio uznesen u Boga i postao za
sve to se oko njega dogaa neosjetljiv. U tom je zanosu bio od onog
asa a to bijae prije podne sve do veere.
Brat Ivan nije sve do svoje smrti nikada nikome nita govorio o
tom vienju i razgovoru, osim svom ispovjedniku. Na umoru je to
otkrio veini brae.
Kako je neki sveti brat vidio mrtva svog druga za kojega se molio
U Rimskoj provinciji imao je neki sveti i poboni brat ovo udesno vienje. Neki njegov dobar prijatelj i brat bijae nou umro te
je sljedeeg jutra bio pokopan pred ulazom u kapelu. Istoga dana
poe preivjeli brat poslije obreda u kut kapele da se pomoli za
duu svoga preminulog brata, svog prijatelja. Dok su se ostala braa
odmarala u svojim elijama, on je sa suzama molio. Odjednom zauje galamu po hodnicima i izvan samostana. Tada pogleda u strahu
prema grobu svog brata i ugleda na ulazu u kapelu svetog Franju, a
iza njega veliko mnotvo brae sakupljene oko groba. Kad je malo
bolje pogledao, opazio je kako iz groba suklja vrlo velik plamen,
usred kojeg se nalazila dua preminulog brata. Tada pogleda oko
1574
samostana i ugleda Isusa Krista kako hoda okolo po samostanu u

pratnji mnotva anela i svetaca.
I dok je on to s velikim uenjem promatrao, opazio je, kad god
bi Isus prolazio ispred kapele, da bi sveti Franjo sa svom braom
kleknuo pred njega i govorio mu: Molim te, najsvetiji Oe i Gospodine, smiluj se ovome mom bratu, koji gori usred plamena, zbog
neprocjenjiva milosra koje si pokazao ljudskom rodu svojim utjelovljenjem. Ali Krist ne bi nita odgovarao, ve bi iao dalje. Kad
je po drugi put doao i prolazio pokraj kapele, sveti Franjo ponovno
poklekne sa svojom braom i zamoli ga ovako: Molim te, milosrdni Oe i Gospodine, smiluj se onome mom bratu zbog neizmjerne i
milosrdne svoje ljubavi koju si iskazao ljudskom rodu kada si umro
na drvetu kria. Krist je i opet proao kao i prvi put, a da ga nije
usliao. Krist poe i po trei put oko samostana i proe pokraj kapele. Tada klekne sveti Franjo pred njega kao i prije, pokae mu
svoje ruke, noge i bok te ree: Molim te, milosrdni Oe i Gospodine, u ime boli i utjehe koje sam podnio i osjetio kad si utisnuo rane
u moje tijelo, smiluj se dui ovog brata koji se nalazi u istilinoj
vatri. Gle uda! Kad je sveti Franjo taj put zamolio Krista u ime
svojih rana, Krist se odmah zaustavio, pogledao rane i usliao njegovu molbu. Tada Krist ree: Tebi, Franjo, preputam duu tvoga
brata. Takvim je postupkom Krist htio potvrditi i poastiti svete
Franjine rane i jasno objaviti da due njegove brae koje dou u istilite nije niim lake osloboditi njihovih muka nego snagom presvetih rana, pa da budu odvedene u rajsku slavu. A to je u skladu s
onim rijeima to ih je Krist rekao svetom Franji kad je dobio svete
rane. im je Krist prestao govoriti, nestade vatre iz samostana. Preminuli brat pristupi svetom Franji, a zatim Krist i cijela ta slavna i
blaena pratnja pou u nebo.
Brat koji se molio za njega, videi ga osloboena od muka i odvedena u raj, vrlo se radovao i pripovijedao brai sve to je i kako je
vidio te je zajedno s njima slavio Gospodina i zahvaljivao mu.
Kako se jedan plemeniti vitez, tovatelj svetoga Franje,
osvjedoio o njegovoj smrti i ranama
Neki plemeniti vitez iz Masse kod San Pietra, koji se zvao gospodin Landolfo, veliki tovatelj svetog Franje, iz ijih je ruku i primio
odijelo Treeg reda, na ovakav je nain doznao o smrti svetog Franje
i o njegovim svetim i slavnim ranama.
Upravo kad je sveti Franjo bio na samrti, uao je u duu jedne
ene iz onog grada zloduh te ju je strano muio. Zloduh joj je dao
sposobnost da govori tako ueno da je s lakoom pobijala sve mu-
1575
dre i naitane ljude koji su dolazili da s njom raspravljaju. Jednom

ju je zao duh ostavio dva dana slobodnom, a treeg se dana opet
vratio. Tada ju je muio vie negoli prije. Kad je to uo gospodin
Landolfo, poe k toj eni i upita zlog duha, koji je bio u njoj, zato
ju je ostavio dva dana, a poslije se vratio i poeo je muiti vie nego
prije. avao mu odgovori: Kad sam napustio enu, susreo sam se
sa svim svojim drugovima toga kraja i poli smo umiruem prosjaku
svetom Franji da s njim raspravimo i da mu oduzmemo duu. Budui da je oko njega bilo vie anela negoli nas, oni su je odnijeli
u nebo, a mi ostadosmo poraeni. Sada pak elim nadoknaditi na
ovoj eni ono to sam kroz ta dva dana propustio.
Tada ga gospodin Landolfo zakune u Boje ime da kae svu istinu o svetosti svetog Franje za kojeg je rekao da je umro, i o svetoj
Klari za koju je rekao da ivi.
Zli duh mu je odgovorio: Rei u ti o tome svu istinu, htio ja ili
ne htio. Bog Otac se toliko rasrdio na grijehe svijeta te se inilo da
e izrei konanu osudu protiv mukaraca i ena te ih istrijebiti sa
svijeta ako se ne poprave. Ali Krist, posredujui za grenike, obea
da e obnoviti svoj ivot i svoju muku u jednom ovjeku, to jest u
siromaku i prosjaku Franji, ijim e ivotom i naukom biti mnogi ljudi cijeloga svijeta privedeni na put istine i pokore. A sada, da
pokae cijelom svijetu to je elio uiniti sa svetim Franjom, htio je
da rane njegove muke, utisnute na tijelo svetog Franje, vide mnogi
i dotaknu ih se nakon njegove smrti. Slino je uinila i Majka Kristova, obeavi obnoviti svoju djeviansku istou i svoju poniznost
u jednoj eni, to jest u svetoj Klari, tako da i ona otme svojim primjerom mnoge tisue ena iz naih ruku. Bog Otac, ublaen tim
obeanjima, odgodi svoju konanu osudu.
Gospodin Landolfo, hotei se uvjeriti u istinitost izjave zlog
duha, koji je otac lai, a posebno o onome to je govorio o smrti
svetog Franje, poalje jednog od svojih najboljih i najvjernijih slugu
u Asiz k Mariji Aneoskoj da ispita je li sveti Franjo iv ili mrtav.
Sluga doe u Asiz, raspita se i utvrdi po istini sve. Vrati se svom gospodaru te ga uvjeri da je sveti Franjo upravo onog asa i dana otiao
s ovoga svijeta kako mu je to zli duh rekao.
Kako su papi Grguru IX. razjanjene sumnje u rane svetog Franje
Putajui po strani sva ona udesa svetih rana svetog Franje o
kojima itamo u njegovu ivotopisu, na kraju ovoga petog razmatranja treba ipak kazati da je papa Grgur IX., kako je kasnije i sam
priznao, neko sumnjao o rani na prsima svetog Franje. Jedne noi
ukazao mu se sveti Franjo, podigao malo uvis desnu ruku, pokazao
1576
mu ranu na prsima i zatraio od njega zdjelicu. Kad je papa donio

zdjelicu, sveti je Franjo uze i stavi ispod svoje rane na prsima i papa
je svojim oima vidio kako se vrhom napunila krvlju pomijeanom s
vodom koja je tekla iz rane. Tada je nestalo u njemu svake sumnje.
Po savjetu svih kardinala potvrdi papa rane svetog Franje i dade
brai posebnu povlasticu s bulom i viseim peatom. To je uinio
u Viterbu, jedanaeste godine svoga papinstva. A sljedee godine,
dvanaeste svoga papinstva, dade brai jo jednu, veu povlasticu.
Papa Nikola III. i papa Aleksandar dali su takoer povlastice
prema kojima bi se protiv svakoga tko bi poricao rane svetoga Franje moglo postupiti kao protiv krivovjerca.
To bi bilo dovoljno to se odnosi na peto i posljednje razmatranje
o slavnim ranama naeg oca svetog Franje. Neka nam Gospodin
dadne milost da ga na ovom svijetu slijedimo svojim ivotom, da
bismo snagom njegovih presvetih rana bili spaeni s njime u raju.
Trei dio
S V J E D O A N S TVA
O S V. F R A N JI
TESTIMONIA DE S. FRANCISCO
Uvod
ALFONSO MARINI
Prijevod
IVICA STUDENOVI
SVJEDOANSTVA O SV. FRANJI

Uvod.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1579
Jakov Vitrijski, Pisma.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1584
Pismo I. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1584
Pismo VI. .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1586
Jakov Vitrijski, Povijest Zapada.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1588
Red i propovijedanje Manje brae . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1588
Propovijedanje Saracenima. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1590
Hvalospjev Manjoj brai. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1590
Toma Splianin.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1592
Uvod.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1592
Sv. Franjo propovijeda u Bologni.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1593
Kronika Jordana Janskog.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1594
Prolog.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1597
Kronika Salimbenea Parmskog.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1622
I. Autor: Brat Salimbene Adamov Parmski. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1623
II. Sveti Franjo Asiki. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1625
III. Red manje brae. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1629
IV. Vjerski pokreti toga vremena. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1646
1578
Uvod
krinja u kojoj su odjeci Franje i franjevatva iz XIII. stoljea:
takvo obiljeje pridavano izvorima treega odsjeka na osobit nain
pristaje ovom prvome dijelu, koji okuplja najraznovrsnije autore pod
zajednikim nazivnikom negativnog predznaka, a taj je da nisu pripadnici franjevakoga reda. Ovi izvori nemaju drugih zajednikih
elemenata. Moemo ipak naznaiti nekoliko motiva koji se ponavljaju u tim izvorima i koji nam upravo zato pokazuju kako su na franjevatvo gledali vanjski promatrai. Pri tome meutim valja podsjetiti
na neke premise istaknute u Uvodu u ovaj trei odsjek: nije istina da
se izvana moglo bolje nego iznutra razumjeti realnost franjevatva;
Franjine slike i slike njegova Reda razliite su, ovisno o razdoblju u
kojemu izabrani autori piu; mnoge su uspomene iz kasnijeg vremena. Tu i tamo dakle u istraivanju pojedinosti iz sveeva ivota moe
se pokazati poneka pripovijest od biografskog interesa, koje nema u
drugim izvorima, ili je ondje drukije razvijena, ali razliitost ili originalnost nisu uvijek znak pouzdanosti.
Zajedniki osnovni motivi

Pogledajmo sad nekoliko zajednikih osnovnih motiva ovih svjedoanstava: 1) naglaava se novost Manje brae u crkvenoj panorami, njihova se funkcija povezuje s problemom krivovjerja, kojemu
su se suprotstavljali; 2) inicijativa za njihov nastanak prikazuje se
kao institucionalna, tj. pripisuje se izravno papinstvu, dok nerijetko
i samo Franjino ime ostaje nepoznato; 3) unato isticanju njihove
novosti Manja braa bivaju svrstana u ustaljene mentalne sheme,
smatra ih se novima u svijetu to stari, a ideja da se ivi u fazi povijesne starosti rairena je u velikom dijelu srednjega vijeka, polazei
od podjele povijesti u sedam doba sv. Augustina (430);1 njihova je
uloga vana jer je blizu kraj vremen, kao to pokazuju tolika svjetska zla, a ni to uvjerenje nije novo, jer potjee od Grgura Velikog
1
Usp. G. MICCOLI, Excursus: Mundus senescens, u djelu istoga autora: Chiesa
gregoriana. Ricerche sulla Riforma del secolo XI, Firenze 1966, str. 301303.
1579
1580
I I I . S V J E D O A N S T VA O S V. F R A N J I
(604);2 njihovo iskustvo promatra se pod lupom askeze i pokore,3

svojstvene monakoj tradiciji. Konano, kako je ve reeno, najvei
dio svjedoanstava ivot franjevaca usporeuje sa ivotom apostola
i prvotne crkve, suprotno od Franjina modela evaneoskog ivota.
Moe se tvrditi da ovi izvori, osobito oni monaki i crkveni, franjevaku novost shvaaju kao instituciju i kao zadau misije i propovijedanja, a ne kao duhovnost, izraavajui, tovie, zabrinutost upravo
zbog nedostatka normi koji obiljeava novu stvarnosti, kao to je
nepostojanje godine novicijata; tako tvrdi Jakov Vitrijski u pismu iz
Damiette iz godine 1220.4
Postoji jedna eklatantna epizoda koja se odmah istie i prenosi
od svjedoka do svjedoka: to je epizoda kad se Franjo upuuje kod
egipatskog sultana tijekom pete kriarske vojne. Ne moe se ne zapaziti sva originalnost i doseg epizode; i u ovom je sluaju meutim
znakovito da se Franjino ime ne poznaje ili pogreno navodi (kao u
djelu Historia Occidentalis Jakova Vitrijskog, gdje ga se naziva Francin). Kao to je vie puta napomenuto, franjevaki pokret zasjenjuje
utemeljitelja svojim nevienim razvojem, tako da mnogi od same
brae nazone na kapitulu na rogoinama nisu znali prepoznati Franju, jer ga nikada nisu susreli. S toga gledita razna svjedoanstva,
smjetena u vrijeme i prostor jesu znak progresivnog irenja brae po
Europi, a iza njih znak poznavanja i tovanja svetoga Franje, u nekim
sluajevima uz prisutnost njegovih rana. Mnoga od tih svjedoanstava, neki put ograniena na malo redaka, za nau povijesnu spoznaju
ne mogu svjedoiti drugo, bilo da prethode sveevoj smrti bilo da su
uslijedila poslije.
Jedan izniman svjedok: Jakov Vitrijski

Meu ovim izvorima, tako razliitim po sadraju i opsegu, neki
su nesumnjivo vaniji za povijest Franje Asikog i Manje brae: engleski kroniari uza sva gore naznaena ogranienja te, unato svojoj
kratkoi, Toma Splianin. No jedan se autor jasno izdvaja kao temeljni: Jakov Vitrijski. Nema povijesti svetoga Franje ni Manje brae, ni
2
Usp. R. MANSELLI, La Lectura super Apocalipsim di Pietro di Giovanni Olivi.

Ricerche sullescatologismo medievale, Roma 1955 (Studi Storici 1921).
3
U latinskom tekstu Vulgate sv. Jeronima poenitentia je prijevod grke rijei met
noia, tj. obraenje, kako se prikladnije moe definirati iskustvo Franjino i prvih drugova. Sam Franjo ini se da je shvaao izvorno znaenje ovog termina kad npr. u
Opor 14 pripovijeda kako mu je Gospodin dao da pone initi pokoru, dovodei ga
meu gubavce, tako da mu se ono to je bilo gorko pretvorilo u slast. Radi se upravo
o obraenju.
4
Na to e intervenirati Honorije III. ustanovljujui 1221. godinu novicijata bulom
Cum secundum consilium.
Uvo d
1581
Siromanih gospoa Svetog Damjana (onih to e postati klarise),
koja bi mogla zanemariti to to on pie svojim flandrijskim vjernicima u pismu upuenom iz Genove 1210. o nainu ivota i o samom
imenu franjevakih mukih i enskih skupina, koje on u nazivu izjednaava (fratres minores i sorores minores), to se za enske ne pojavljuje u malo kasnijim izvorima, osim za one to su ih pape osudile na
prijelazu iz etrdesetih godina XIII. stoljea. U jednom od njegovih
govora Manjoj brai, malo godina nakon Franjine smrti, on kae da
braa moraju raditi, ne prositi, jer htjeti imati hranu ne nudei vlastiti
rad jest kraa; prelat tako preuzima misao iz Pravila Manje brae,
ali ne toliko iz onog bulom potvrenog (poglavlje 7), gdje se nalazi
isti pavlovski citat, koji rabi i on, tj. poznati izriaj: Tko nee da
radi, neka i ne jede (2 Sol 3,10). U Oporuci (2021) Franjo je bio
naglasio nunost fizikog rada za brau, ali 1230, kao to je poznato,
ovom je njegovu posljednjem spisu Grgur IX. zanijekao svaku snagu
pravnom argumentacijom (bulom Quo elongati). Stoga je zanimljivo
da Jakov Vitrijski brai ponovno predouje ovu vanu vrijednost franjevakih poetaka, koja se upravo tih godina poela zaputati, naglaavajui tovie njezinu radikalnost, jer smatrati proenje kraom
premaivalo je samu Franjinu Oporuku, gdje se milostinja predvia u
sluaju da se za vlastiti rad ne dobije nagrada.
Svjedoanstvo Jakova Vitrijskog zanimljivo je konano jer se ne
ograniava na samo jedno djelo, nego se protee u vremenu od 1216.
do 1240; prema tome pokazuje nam franjevce u pokretu od fraterni
tas do Reda, a takoer autorova razliita stanja duha spram njih, od
oduevljenja 1216, od divljenja prema jo nepoznatom utemeljitelju,
koji ide kod sultana, do neprilika, jer braa stjeu previe sljedbenika
pa flamanskog prelata naputaju i klerici iz njegove pratnje, do posebne pozornosti prema ovim redovnicima, koje on duhovno vodi
svojim govorima.
Nema sumnje, zakljuno, da ovi nefranjevaki izvori znatno pridonose naemu poznavanju franjevakog pokreta i njegova utjecaja
na savjesti suvremenika, privuenih novom vrstom ivota, koji su
Manja braa donosila Crkvi. Dobro to shvaa jedan crkveni ovjek
kao Jakov Vitrijski, koji jo u jednom govoru brai govori o veliini ovoga prostranog klaustra (to je cijeli svijet). Braa nemaju
samostana, svoje redovniko iskustvo ne ive meu samostanskim
zidovima, nego u prostranstvima svijeta i svih ljudi. To je lajtmotiv
franjevatva XIII. stoljea, kao to nam pokazuju Jordan Janski u
43. poglavlju svoje Kronike (Ne znam to je to samostan) i Sacrum
Commercium, gdje gospoa Siromatina od Franje i njegovih prvih
drugova trai da joj pokau samostan. Odvedoe je na jedan breuljak i pokazae joj cijeli svijet, koliko ga se moglo vidjeti, pa rekoe:
Gospoo, ovo je na samostan.
1582
Jordan Janski i Salimbene Parmski

Kronike Jordana Janskog i Salimbenea Parmskog ne smjeraju na
prikaz Franjina ivota, nego izraavaju svijest o povijesno-crkvenoj
ulozi Reda manje brae. Govori se o slijedu generalnih ministara, a
osobito se govori o bratu Iliji, uglavnom u negativnom svjetlu: osuivanje brata Ilije jedna je od malobrojnih stvari u kojima se slau
zajednica i Spirituali.
Izvori druge polovice XIII. stoljea potjeu mahom od klerikaliziranog Reda, koji ne prihvaa ministra laika, a to karakterizira
razdoblje u kojem su braa laici bili u veini i imali pristup svim
institucionalnim slubama, posve ravnopravno s klericima.5 I samo
Klarino dranje prema Iliji, koje se odlikuje velikim potovanjem i
povjerenjem, ak i u vrijeme kad se svetica sporila s Grgurom IX.
o siromatvu (vidjeti drugo Klarino pismo Janji ekoj), upozorava
na injenicu da on na kraju krajeva i nije bio tako daleko od nekih
stavova samoga svetog Franje.6 Spirituali, koji su uostalom svi bili
sveenici, pripisujui stavove protiv redovnike strogosti Iliji, kojega
je papa izopio, a generalni kapitul smijenio i potkopao mu ugled u
oima cijeloga Reda, nastojali su se bolje braniti od napada zajednice.
U kronikama se meutim pojavljuju mnoge druge linosti, ne samo
pripadnici Manje brae, sve do Friedricha II. kod Salimbenea.
Herojski poeci, providonosni razvoj, odmak

Ne ulazei u izlaganje pojedinosti, koje ostavljamo za pojedinane uvode koji slijede, valja istaknuti da obje kronike pokazuju mirnu
svijest brae u drugoj polovici XIII. stoljea glede afirmiranosti Reda
i ne ba tako siromanoga ivotnog stila. U Jordanovoj kronici pripovijeda se o herojskim poecima: u njemakoj su provinciji nakon
milja pjeaenja eludac punili vodom s potoka, osjeajui malaksalost idueg jutra, a kako je reeno, nisu znali ni to znai samostan.
Ima u tim pripovijedanjima ponosa i vedre mladenake sranosti, ali
nema ala ni jadikovanja. Iskrsava Bonaventurino vienje: citirajui
svetoga Pavla (1 Kor 1,2629) Jordan je izriit: Bog je izabrao slabe
i siromane da postidi svijet, razvoj koji je Red dosegnuo dokaz je
Boje volje, kojoj se duguje njegova trenutana veliina.
Salimbene ide jo dalje, uz oiti prezir brae laika, s ponosom na
Red kojemu pripada i aristokratskim osjeajem superiornosti u odnosu na svjetovni kler, budui da je on svoju mladost proivljavao u
ve klerikaliziranom Redu, strukturiranom u samostane, pa nabraja
5
Usp. G. BARONI, Da frate Elia agli Spirituali, Milano 1999, str. 2986.
M. P. ALBERONI, Chiara e il papato, Milano 1995, str. 7179.
1583
Uvo d
vie njih kroz koje je proao, u Italiji i s onu stranu Alpa. Njegova su
fratarska iskustva obiljeena studijem, samostanskim ivotom, propovijedanjem. Ono to nas u njegovoj Kronici moe pogoditi nije,
kako se govorilo, toliko odsutnost Franjina lika, koliko potpuna nezainteresiranost za njegovo iskustvo, kao da u tom iskustvu nije bilo
niega konstitutivnog za Manju brau. Dvije je godine ivio s Bernardom, sveevim prvim drugom, ali u njegovu opirnom izvjeu nema
niega o tome to mu je stari fratar mogao pripovjediti o prvotnoj
fraternitas. S potovanjem spominje Ivana Parmskog, ali nema nikakva unutarnjeg ara: naputajui joakimizam ini se da je ostavio po
strani (ako ga je ikad i imao) svaki nespokoj, iako se i osobno morao
sukobiti s ocem da bi postao franjevcem, gotovo onako kao to se
dogodilo i Franji.
Ako dakle s jedne strane u kratkim svjedoanstvima nalazimo potragu za drugim zgodama iz Franjina ivota u pokuaju da ocrtamo
njegovu sliku mimo slubenog ivotopisa ili u pobonoj nakani, kronike nam nude donekle razliitu stvarnost brae zadovoljne razvojem
i postignutom ulogom vlastitog Reda, za koji je Franjo samo poetak,
ma koliko herojski i zadivljujui poetak. Tomu se uostalom i nije uditi, budui da je zajednica predstavljala veinu brae. Toga trebamo
biti svjesni kako bismo posvetili pozornost i toj stvarnosti i bolje je
razumjeli.
Izvor:
Uvod u Svjedoanstva o sv. Franji preveo Ante olji prema: Fonti francescane,
2004, 145356; 151519.
Jakov Vitrijski
Pisma
Pismo I.
(1216)
Nakon ovoga stigoh u grad Milano, koji je jazbina heretika.
Ondje sam se zadrao nekoliko dana propovijedajui rije Boju
na raznim mjestima. U cijelom pak gradu jedva da postoji itko tko
bi se odupirao hereticima izuzev nekih svetih ljudi i nekih redovnica koje zlobnici i ljudi svjetovnjaci nazivaju patarenima. Vrhovni ih
pak sveenik, od kojega imaju ovlast za propovijedanje i odupiranje hereticima, te koji je takoer potvrdio njihovu pravovjernost,
naziva humilijatima. To su oni koji se ostavljajui sve poradi Krista
okupljaju na raznim mjestima, ive od rada svojih ruku, rije Boju
esto propovijedaju i rado sluaju, u vjeri su savreni i postojani, u
radu djelotvorni. Ovo se redovnitvo u Milanskoj nadbiskupiji toliko
rasprostranilo da su osnovali sto pedeset, to mukih to enskih
samostanskih zajednica, ne raunajui one koji su ostali u vlastitim
kuama.
Iza toga stigoh u neki grad koji se naziva Perua. U njemu naoh da je umro papa Inocent, ali da jo nije pokopan. S njega su
neki nou kradomice svukli skupocjeno ruho u kojem je imao biti
pokopan, a tijelo mu, koje je ve zaudaralo, gotovo golo ostavili u
crkvi. Ja sam pak uao u crkvu i na oigled se uvjerio i spoznao kako
je varljiva slava ovoga svijeta kratka i isprazna. Sljedeega dana kardinali su izabrali Honorija, dobroga i pobonoga starca, vrlo jednostavnoga i dobrohotnoga, koji je siromasima razdijelio gotovo sve
to je mogao imati. Za vrhovnoga sveenika posveen je u nedjelju
poslije svoga izbora. Ja sam pak odmah sljedee nedjelje primio biskupsko reenje. Papa Honorije tako me je prijazno i blagonaklono
primio da sam mu mogao pristupiti gotovo kad god sam htio te mi
je, izmeu ostaloga, dopustio da njegovom dozvolom propovijedam
rije Boju gdje god elim, kako na Istoku tako i na Zapadu. Od
njega sam takoer dobio odobrenje, te isposlovao pismo s izvrnim
1584
Jakov Vitrij sk i
1585
i zatitnim mjerama da enama redovnicama ne samo u Lijekoj biskupiji nego takoer i u kraljevstvu i u carstvu bude doputeno zajedno boraviti u istoj kui te se uzajamnim bodrenjem meusobno
poticati na dobro. Nije mi pak htio dati posebnu dozvolu da branim
kriare, jer je njihova obrana bila povjerena prelatima u francuskom
kraljevstvu. To je pak, kako se pria, uinio po savjetu nekih koji su
se nastojali dokopati vlasti francuskoga kraljevstva. Ja se meutim,
poto sam se posavjetovao sa svojim prijateljima i drugovima, nisam
htio vraati ukoliko ne bih mogao braniti kriare koje mue svakojakim progonima, a tijela im posvuda bacaju u tamnice. Drugaije
naime ne bi prihvatili rije propovijedanja, nego bi mi veinom pljuvali u lice ako ih ne bih mogao zatititi sukladno onome to im je
obeano u propovijedima.
Nadalje, kad sam stigao na teritorij Francuske, bila je zima. Trebao sam odmah u nastupajuoj korizmi opet krenuti na put od kojega bi bilo malo koristi, a puno posla. Budui da sam se zbog stalnog
napora osjeao dobrano iscrpljenim, radije sam izabrao da malo
otpoinem kako bih mogao izdrati napor prekomorskog pohoda,
ponajvie jer je prijeko prelo ve mnogo tisua kriara koje u ja
morati hrabriti i (ondje) zadrati. Takoer sam namjeravao ljudima
svoje biskupije i drugim stanovnicima prekomorskih zemalja propovijedati rije Boju prije nego doe mnotvo, te ih opomenuti i
potaknuti da dobrohotno prime hodoasnike i da se suzdravaju od
grijeha kako ne bi loim primjerom iskvarili druge strance. Jer nakon to mnotvo prijee preko mora, bit u tako zauzet poslovima
oko njih da u se, ako se prije ne pobrinem, tada jedva moi brinuti
za stanovnike grada Akka koji su mi na poseban nain povjereni.
Kad sam meutim jedno vrijeme proveo u Kuriji, pronaao sam
mnogo toga stranoga mome duhu: bili su naime toliko zauzeti ovozemnim i vremenitim, kraljevima i kraljevstvima, svaama i parnicama da su jedva doputali da se to progovori o duhovnim stvarima.
Ipak u tim krajevima naao sam i jednu utjehu. Naime mnoge osobe obaju spolova, bogatai i svjetovnjaci, ostavivi sve poradi Krista,
bjeali su iz svijeta. Nazivali su se manja braa i manje sestre. Kod
gospodina pape i kardinala uivaju veliko potovanje. Oni se nimalo
ne brinu oko vremenitih stvari, nego se arkom eljom i silnim nastojanjem iz dana u dan trude da bi due koje propadaju otrgli od
svjetovnih ispraznosti i poveli ih sa sobom. I milou Bojom ve su
ubrali velik plod i mnoge pridobili tako da onaj koji uje neka kae:
doi, i jedna zavjesa neka privue drugu.7 Sami pak ive nainom ivota
7
Izreka qui audit dicat: veni temelji se na Otk 22,17. Drugi dio izreke cortina corti
nam trahat najvjerojatnije je nastao pod utjecajem Izl 26,36. Da bi se meutim ovo
mjesto cjelovito razumjelo, valja znati da je brzo irenje prosjakih redova u Crkvi
1586
prve Crkve o kojoj je zapisano: U mnotva onih to prigrlie vjeru bijae

jedno srce i jedna dua. Danju ulaze u gradove i sela trudei se djelovanjem pridobiti druge, a nou se vraaju u eremitorij (samotite) ili
na samotna mjesta te bdiju u kontemplaciji. ene pak zajedno borave u razliitim hospicijima blizu gradova. Nita ne primaju, nego
ive od rada svojih ruku. Meutim veoma trpe i vrlo su uznemirene
jer im klerici i laici iskazuju vee asti nego to bi one eljele.
Mukarci se pak ovoga Reda skupljaju uz mnogostruku korist
jednom u godini na odreeno mjesto kako bi se u Gospodinu zajedno radovali i objedovali. Uz pomo dobrih ljudi sastavljaju i objavljuju svoja sveta pravila koja su potvrena od gospodina pape, a
poslije toga se tijekom cijele godine raspruju po Lombardiji, Toskani, Apuliji i Siciliji. Nedavno se, napustivi Kuriju, njima priklonio i
brat Nikola, penitencijar gospodina pape, ovjek svet i poboan, ali
budui da je bio veoma potreban gospodinu papi, ovaj ga je pozvao
natrag. Ja pak vjerujem da Gospodin, na sramotu prelata koji su kao
nijemi psi koji ne mogu lajati, eli prije svretka svijeta preko ovih
jednostavnih i siromanih ljudi spasiti mnoge due.
Kad sam otiao iz gore spomenutoga grada, krenuo sam put Genove, glasovitoga grada smjetenog na moru, na granici Toskane i
Lombardije
Izvor:
Pismo I. Jakova Vitrijskog s latinskog izvornika preveo Ivica Studenovi prema:
Iacobus Vitriacensis, Epistola I (1216), u Lettres de Jaques de Vitry, Ed. Lat.
R. B. C. Huygens, Leiden 1960, str. 7276.
Pismo VI.
(1220)
Gospodin Rajner, poglavar (crkve) svetoga Mihaela, stupio je
u Red manje brae. Ovaj Red snano se iri po cijelome svijetu, i to
zato to na oit nain oponaa oblik prve Crkve i ivot apostola. No
ovaj Red nam se ini i dosta riskantnim jer po cijelome svijetu razailje dvojicu po dvojicu, i to ne samo iskusnih nego i mladih i neiskusnih koji su neko vrijeme trebali biti podvrgnuti samostanskoj
stezi i prokuani. Doista njihov poglavar koji je osnovao Red, kad je
doao u nau vojsku ponesen zanosom vjere, nije se bojao prijei u
izazivalo velike prijepore, tako da su najumniji pripadnici dominikanskog i franjevakog reda, Toma Akvinski i Bonaventura morali ustati u njihovu obranu, pa Toma u
Sumi teologije upravo ove izreke simboliki tumai u obranu poticanja drugih da prihvate redovniki poziv (usp. 2a2ae, 189,9). Po svoj prilici, autor se ovdje nadahnjuje
upravo spomenutim Tominim argumentom.
Jakov Vitrij sk i
1587
vojsku naih neprijatelja. Nekoliko dana je Saracenima propovijedao rije Boju, ali s malo uspjeha. Ipak je sultan, egipatski kralj, od
njega potajno traio da se moli Gospodinu za njega da bi boanski
nadahnut prionuo za onu vjeru koja se Bogu vie svia.
Istom gore spomenutom Redu pristupio je i na klerik Colin Englez i druga dvojica naih drugova, tj. maestro Mihael i gospodin
Matej kojemu sam bio povjerio brigu za crkvu Svetoga kria. Kantora, Henrika i neke druge jedva zadravam
Izvor:
Pismo VI. Jakova Vitrijskog s latinskog izvornika preveo Ivica Studenovi prema:
Iacobus Vitriacensis, Epistola VI (1220), u Lettres de Jaques de Vitry, Ed. Lat.
R. B. C. Huygens, Leiden 1960, str. 131133.
Jakov Vitrijski
Povijest Zapada
Red i propovijedanje Manje brae
(12231265)
Trima gore spomenutim redovima: eremitima, monasima i kanonicima, da bi etverokut temelja onih koji ive po nekom pravilu
u svojoj vrstoi ostao postojan, dodao je Gospodin u ovim danima etvrtu redovniku ustanovu ljepotu (jednog novog) Reda i
svetost (jednog novog) Pravila. No ako pomno promotrimo oblik i
nain ivota prve Crkve, onda nije toliko dodao novo koliko je obnovio staro pravilo. Ponovno je podigao oborenu i osnaio gotovo
mrtvu vjeru i u sumrak svijeta koji ide (svome) kraju, u vremenu prijetnje sina propasti podupro je i osnaio svoju Crkvu da bi pripremio
nove atlete protiv pogubnih vremena antikrista. Ovo je uistinu vjera siromaha Raspetoga i Red propovjednik koje nazivamo Manja
braa. Doista, manji su i ponizniji od svih redovnika ovoga doba u
odijevanju, siromatvu i preziranju svijeta. Imaju jednoga vrhovnog
poglavara ije naloge i redovnike uredbe smjerno sluaju i podlonici i poglavari i druga braa ovoga Reda, koje on sam alje u razne
krajeve svijeta radi propovijedanja i spaavanja dua.
Marljivo se trude u sebi obnoviti vjeru, siromatvo i poniznost
prve Crkve ednim i gorljivim duhom crpei istu vodu iz evan
eoskog izvora jer na sve naine nastoje izvriti ne samo evaneoske
zapovijedi nego i savjete vrlo izraajno oponaajui apostolski ivot. Neoptereeni putuju odriui se svega to posjeduju, nijeui
sami sebe i uzimajui na se kri, goli Gologa slijedei, poput Josipa
ostavljajui ogrta i poput Samarijanke krag. Koraaju pred licem
Njegovim i ne osvru se. Zaboravivi prolost, ustrajnim koracima
uvijek streme prema naprijed letei poput oblaka ili poput golubova
prema svojim golubinjacima pazei sa svom marnou i brigom da
ne bi onamo i smrt ula.
Njihovo Pravilo potvrdio je gospodin papa te im dao doputenje
propovijedanja u koju god crkvu dou nakon to ipak, zbog po1588
Jakov Vitrij sk i
1589
tovanja, zatrae doputenje od mjesnih prelata. Na propovijedanje bivaju slani dva po dva kao pred licem Gospodnjim i kao pred
njegov drugi dolazak. Ovi Kristovi siromasi na put ne nose ni kesu,
ni torbu, ni kruh, ni mjed ili kakav novac u svojim pojasevima. Ne
posjeduju ni zlato, ni srebro, niti imaju obuu na svojim nogama. Ni
jednom naime bratu ovoga Reda nije doputeno nita posjedovati.
Nemaju samostane ili crkve, nemaju polja ili vinograde ili stoku,
nemaju kue ili druge posjede, ni gdje bi glavu naslonili. Ne koriste
se (odjeom) od koe ni od lana, nego se odijevaju samo vunenom
tunikom s kapucom, bez plateva ili ogrtaa ili kukuljaa, ukratko
bez ikakve druge odjee. Ako ih tko pozove na ruak, jedu i piju
to se kod njih nae. Ako im tko to milosrdno dadne, ne uvaju
za kasnije.
Jedanput se ili dvaput u godini okupljaju u odreeno vrijeme i
na odreenom mjestu da slave generalni kapitul, izuzev onih koji su
previe udaljeni ili morem odvojeni. Poslije kapitula njihov ih poglavar ponovno alje po dvojicu ili po vie njih skupa u razne krajeve,
provincije i gradove.
I ne samo propovijedanjem nego primjerom sveta ivota i savrenim ophoenjem pozivaju mnoge ljude, kako nieg stalea tako
i bogatae i plemenitae, na preziranje svijeta. Oni pak, napustivi
gradove, kue i goleme posjede te u sretnoj zamjeni zamijenivi
vremenito bogatstvo za duhovno, uzee habit Manje brae, tj. jeftinu tuniku kojom se odijevaju i pas kojim se opasuju. Za kratko
su se vrijeme toliko rasprostranili da ne postoji nijedna kranska
provincija u kojoj ne bi imali nekog od svoje brae. Oni u samima
sebi, kao u najiem zrcalu, oima onih koji ih promatraju oituju
prezir svjetovne ispraznosti. Osim toga (broj im se poveao) i jer
nikome ne zatvaraju vrata da ue u njihov Red osim ako sluajno ne bi bio vezan enidbom ili (pripadnou) kakvom drugom
Redu. Takve naime bez doputenja njihovih ena ili pretpostavljenih, kako i razum nalae, niti ele niti smiju primiti. Sve druge
meutim primaju u puno zajednitvo svoga Reda s toliko veim
pouzdanjem i bez ikakva protivljenja koliko su manje u strahu kojim (materijalnim) sredstvima e ih Gospodin uzdravati, predajui se boanskoj velikodunosti i providnosti. Onima koji im dolaze
daruju pas i tuniku, a ostalo preputaju vinjoj brizi. Tako naime
Gospodin svojim slugama uzvraa stostruko na ovom svijetu i na
ovom putu kojim koraaju zaustavljajui nad njima svoje oi da
bismo upoznali kako se na njima doslovno ispunja ono to je zapisano: Gospodin ljubi pridolicu, daje mu hranu i odjeu. Sretnima se
smatraju oni od kojih sluge Boje ne odbiju primiti gostoprimstvo
ili milostinju.
1590
Propovijedanje Saracenima
I ne samo Kristovi vjernici nego i Saraceni i ljudi koji su u tami,
divei se njihovoj poniznosti i savrenosti kada im dou bez straha
radi propovijedanja, rado ih prihvaaju pruajui im dobroduno
ono to im je potrebno. Vidjeli smo prvog osnivaa i upravitelja
ovoga Reda, kojega svi drugi sluaju kao svoga vrhovnog poglavara, ovjeka jednostavna i neuka, no Bogu i ljudima draga, koji se
zove brat Francin. On je bio zahvaen tolikim ushienjem radosti i
gorljivou duha da je, kad je pristupio kranskoj vojsci pred Damiettom u egipatskoj zemlji, bez straha i zatien samo titom vjere,
krenuo u tabor egipatskoga sultana. Kada su ga Saraceni na putu
uhvatili, rekao je: Ja sam kranin. Odvedite me svome gospodaru! Kad
su ga dovukli preda nj, gledajui ga, okrutna zvijer se pred licem
Bojeg ovjeka preobrazila u samu blagost te ga je veoma pozorno
sluao dok je njemu i njegovima kroz nekoliko dana propovijedao
Kristovu vjeru. Napokon, bojei se da se neki iz njegove vojske ne
bi pod utjecajem njegovih rijei obratili Gospodinu i preli u kransku vojsku, zapovjedio je da se sa svim potovanjem i uz zatitu vrati u na tabor. Na kraju mu je rekao: Moli za mene, da se Bog udostoji
objaviti mi onaj zakon i onu vjeru koja se njemu vie svia. Saraceni,
ustvari, svu gore spomenutu manju brau tako dugo rado sluaju
kad propovijedaju Kristovu vjeru i evaneoski nauk sve dok se u
svom propovijedanju oito ne usprotive Muhamedu kao laljivcu i
bezboniku. Tada ih pak okrutno napadnu i, da ih Gospodin na udesan nain ne zatiti, gotovo ubiju te protjeraju iz svojih gradova.
Hvalospjev Manjoj brai

Ovo je sveti Red manje brae i vjera apostolskih ljudi dostojna divljenja i nasljedovanja. Vjerujemo da je njih Gospodin u ovim
posljednjim danima podigao protiv sina propasti antikrista i njegovih svjetovnih uenika. Oni su poput hrabrih Kristovih vojnika,
okruujui nosiljku Salomonovu i s maevima idui od vrata do
vrata, postavljeni za uvare jeruzalemskih zidina. Danima i noima
ne prestajui s boanskim pohvalama i svetim bodrenjima, izvravajui odmazdu nad pucima i kaznu na narodima, ne susteui svoje
maeve od krvi, ubijajui i prodirui, obilazei grad i poput pasa
trpei glad, oni kao sol zemlje zainjaju hranu slasti i spasenja, sue
meso istei ga od trulei crvi i smrada pokvarenosti, a kao svjetlo
svijeta mnoge prosvjetljuju u spoznanju istine te im raspaljuju i raaruju ar istoe. Meutim ovaj Red savrenstva i veliina prostranog
samostana ne ini se prikladnim za nejake i nesavrene da ne bi slu-
Jakov Vitrij sk i
1591
ajno plovei po moru u laama i muei se s vodom bili potopljeni

mnogim olujnim valovima ako se prije ne bi zaustavili u gradu dok
se ne obuku u silu odozgor.
Izvor:
Red i propovijedanje Manje brae iz Povijesti Zapada Jakova Vitrijskog s latinskog izvornika preveo Ivica Studenovi prema: Iacobus Vitriacensis, Hi
storia Occidentalis, 32. Ed, J.F. Hinnebusch, Fribourg 1972, str. 158163.
Toma Splianin
Uvod
Splitski arhiakon i kasniji biskup istoga grada bio je student u
Bologni i oevidac onoga to pripovijeda. Njegova Historia, dovrena
1266, vana je kako zbog obavijesti o Franjinu pristupanom i razgovornom nainu propovijedanja (ali i prema pravilima onoga to se
zove ars concionandi, vie nego ars praedicandi) tako i zbog toga to je
zabiljeio glasovitost i odanost koje su Franju pratile za ivota. to se
tie propovijedanja mira usp. 1el 36. Ovom dogaaju svjedoio je
i Federico Visconti, pizanski nadbiskup, koji u jednom govoru izreenom 1265. ovako govori: Uistinu su sretni svi oni koji su vidjeli
ovoga sveca, to jest Franju, kao to smo ga po Bojoj milosti vidjeli
i mi, pa smo ga svojom rukom doticali na opinskom trgu u Bologni
usred velike gomile ljudi.
Izvor:
Uvod preveo Ante olji prema: Fonti francescane, Nuova edizione, a cura di
Ernesto Caroli. Padova: Editrici Francescane, 2004, 1482.
1592
Sv. Franjo propovijeda u Bologni

Iste godine tj. 1222. na dan Bogorodiina uznesenja, kad sam
bio na studiju u Bologni, vidio sam svetoga Franju kako propovijeda
na trgu ispred javne palae gdje se skupio gotovo cijeli grad. Poetak pak njegova govora bio je: Aneli, ljudi, demoni. O ovim trima
racionalnim duhovnim biima izlagao je tako dobro i jasno da su se
mnogi prisutni ueni ljudi nemalo divili govoru neuka ovjeka. On
se pak nije drao propovjednikog stila, nego je govorio vie kao
govornik u skuptini. Doista, sav sadraj njegovih rijei smjerao je
na dokidanje neprijateljstava i obnavljanje ugovor o miru. Habit
mu bijae zamazan, osobnost prezira vrijedna, a lice neugledno. No
Bog je njegovim rijeima dao toliku djelotvornost da su se razgovoru o miru vratili mnogi tribusi plemia meu kojima bijae bjesnio
estoki bijes starih neprijateljstava uz prolijevanje silne krvi. Toliko je bilo veliko potovanje i pobonost ljudi prema njemu da su
mukarci i ene na njega hrpimice nasrtali silno nastojei dotai se
njegova skuta ili otrgnuti neto od njegovih dronjaka.
Izvor:
Sv. Franjo propovijeda u Bologni iz Salonitanske povijesti Tome Splianina s
latinskog izvornika preveo Ivica Studenovi prema: Thomae Archidiaconi
Spalatensis, Historia Salonitanorum atque Spalatinorum Pontificum, Ed. O.
Peric and M. M. Sokol, Budapest New York 2006, str. 178179.
1593
Kronika Jordana Janskog

Uvod
GILBERTO AQUINI
Prijevod
IVICA STUDENOVI
Jordanova Kronika izniman je dokument o etrdeset godina franjevakog ivoga u njegovim poecima: ima shemu kronike, ali u biti
slijedi jedan jedini glavni lik, a to je sam Jordan, koji nam pripovijeda
zgode to su se zbivale od 1221. do 1262, dok ih zapisuje brat Baldovino (Prolog).
Za dokaz vjernosti i kontinuiteta od poetaka do asa diktiranja
Jordan zapoinje od Franjina obraenja s malim sintezama, upuujui itatelja za opirnije obavijesti na Legendu (br. 1) Tome elanskoga. Promiljeno je opirniji u izvjeu o prvoj velikoj misiji, koju
su braa obavila 1219. izvan Italije, u panjolskoj, Francuskoj, Siriji,
Ugarskoj i Njemakoj (br. 38), zadravajui se na Siriji, budui da je
u njoj sudjelovao sveti Franjo s bratom Ilijom, koji je u Red privukao
brata Cezarija pajerskog, koji e kasnije biti voa brae upuene u
Njemaku (br. 913).
Nakon ope slike o situaciji i irenju Reda brat Jordan se usredotouje na svoju specifinu temu, a to je nastanak i rast njemake provincije od 1221. do 1262; od prvih herojskih i mukotrpnih poetaka
do mirne i ugodne zrelosti.
Idui godinu za godinom bez odabranih tema, kako je za Englesku postupio Toma Eklestonski, njegova je bitna nit vodilja njegovo
ivotno iskustvo, snano isprepleteno sa ivotom provincije koja ga
vidi kao ljubaznog suosnivaa, a sad kao jedinog preivjelog svjedoka
prve druine od ukupno dvanaest klerika i trinaest laika (br. 19).
Pod fratarskom odjeom kuca srce osvajaa, vedrog i zadovoljnog
svojim pothvatima, zacijelo ne zato da bi se njima hvastao, nego da bi
se divio djelu Boga koji se slui i neznatnim oruima da uini divna
djela (Prolog). U fra Jordana pridravanje realnosti povijesnih injenica nadmauje matovitost legendarne retorike.
Autora upoznajemo iz Kronike. Roen u Ianu, malome mjestu
Spoletanske doline u Umbriji oko 1195, prema Nikoli Glassbergeru
1594
Jord an Jan sk i
1595
u Red ga je primio sam Franjo, ali to se ini nevjerojatnim jer takvu

obavijest sam Jordan ne bi preutio. Jo kao mladi akon naao se na
kapitulu na rogoinama, u Asizu 1221. ini se da je bio primljen malo
ranije, moda oko 1919, kad su se braa vratila s prve misije izvan
Italije, iz Ugarske i Njemake: slua pripovijedanja s te misije, a osobito ga se doima okrutnost Nijemaca, od kojih ga spopada sveti strah.
Na tom kapitulu zapoinju veoma znakoviti i fascinantni dogaaji njegove povijesti, a pripovijedajui o njoj on u sebi ocrtava, rekli
bismo, povijesno konkretan lik manjega brata, koji vrsto stoji na
zemlji za razliku od sugestivnijih i poznatijih likova iz Cvjetia ili iz
drugih Legenda.
I kad poduzima opis nezaboravnih fratarskih likova, poput onoga
fra Nikole poniznoga, sveenika i pravnog strunjaka, za kojega
ima veliko potovanje, iza njega je uvijek on sa svojom vedrinom,
konkretnou i razboritou, kojom vodi tijek radnje (br. 47 i 49).
Izlae cijeli svoj franjevaki put: poduzetni i znatieljni mladi u
Asizu, jo akon (br. 18); snalaljivi i strpljivi prosjaki misionar du
neprohodnih alpskih putova pa nepoznate i zastraujue Njemake
(ali strah od Nijemaca, tako dobro naznaen u zavrnom prizoru kapitula na rogoinama, ini se brzo prevladanim kad u prvi plan dolaze potreba hrane i smjetaja, br. 21 i 22); utemeljitelj obitavalita
u Salzburgu i Speyeru (br. 21); okretan i pronicav u prosjaenju na
putu od Salzburga u Speyer (br. 27); etvrti po redu meu braom u
Njemakoj zareen za sveenika u oujku 1223. biva upuen istraivati Turingiju, u kojoj e zatim 1225. postati i kustodom (br. 3841);
u Erfurtu iskazuje svoju neovisnost o monakoj tradiciji u gradnji namijenjenoj brai: kua blizu vode, ne klaustar (br. 43); kao kustod
Turingije prihvaa pomo brata Nikole poniznoga, s kojim uspostavlja duet intenzivnoga ivota u bratstvu i prepirkama, bolje rei ivota
Manje brae, koji je vrijedilo uivati (br. 47 i 49).
Brat Jordan se 1230. konano vraa u Italiju, u Asiz i svoju Spoletsku dolinu, ne priopavajui nam svoja uzbuenja i osjeaje, da
za Sasku zatrai jednog ministra i jednog lektora (br. 58). Na
povratku u Njemaku svratio je kod brata Tome elanskoga, preputajui nama da zamislimo sreu dvojice prvih osvajaa Njemake.
Bit njihova susreta usredotouje se na moi svetoga Franje koje Toma
daje svom prijatelju i koje e biti izvor novih iskustava (br. 59).
Po drugi e se put vratiti u Italiju 1238. kad su saska braa bila
prisiljena prizvati se na papu protiv brata Ilije (br. 63), pa su poslali
upravo njega, koji se jo jednom pokazuje ivahnim protagonistom
i pronicljivim pronalazaem sredstava, kako bi uvjerio tvrdoglavoga
Grgura IX. da saslua njegove razloge (br. 63).
Nakon ovog pothvata, dok se ivot Reda sreuje i utvruje u svojim ustanovama, koje odravaju ivim prorotvo, i ivot brata Jorda-
1596
na oito poprima dosta miran ritam, bogat sjeanjem na provinciju

koja zadivljujue cvjeta i iri se.
On je jedini od prve legendarne brae koji su Red manje brae
utemeljili u Njemakoj pa tako dugo i postojano ostao u zemlji koje
se osjeao ocem ili djedom, kao to se opaa iz popratne poruke brai
u Prologu o svom pripovijedanju poetaka. Na nau sreu, pamet
i upornost brae i raspoloivost brata Baldovina konano su ga naveli na to da i za nas izdiktira svoja sjeanja, i ovo je posljednja slika
koju imamo o ovom simpatinom i poduzetnom i mudrom starom
istinskom manjem bratu godine Gospodnje 1262. nakon kapitula u
Halberstadtu, na nedjelju jubilate, dok brat Baldovino pie, on ve
star i oronuo raspoloen je pripovijedati.
Odavde zapoinje i zakljuuje se izvjee (budui da se prolog,
kao to svi znaju, pie na kraju), od 1262. radosnom konstatacijom
slave naega Reda, kakav je sada, a da ga je Bog, a ne ljudi ustanovio svojom mudrou i u svijet postavio za uzor.
Nema u fra Jordana nostalgij ni ala za herojskom prolou putovanja i ekstremnog prosjaenja, dok ima zahvalnosti za Boju blagost, koja je izvela ovu divotu preko moje malenkosti i malenkosti
drugih koji bijahu sa mnom poslani u Njemaku.
Fra Jordan je, dok se pokazuje radosnim zbog onoga to su proli
on i njegovi drugovi, isto tako siguran da je ishod dostojan poetaka
i autentian u svom identitetu, vjernom Bogu i Franji. Pouno podsjea na neznatne poetke, ali je zadovoljan sjajnom zrelou; to to
nema ala i ne vidi opadanja ideala ne dolazi odatle to ne bi imao
dostatno izotren vid i snano oblikovanu duhovnost kako ih ne bi
vidio, nego zato to ih jednostavno nije bilo.
Malo ih je koji se kao on mogu pohvaliti potpunim, srdanim i
ivotnim predanjem franjevakom idealu, pa stoga i jednako pouzdanim svjedoanstvom o istini Reda.
Izvori:
Uvod Kronike Jordana Janskog preveo Ante olji prema: Fonti francescane,
2004, 152326.
Kroniku Jordana Janskog s latinskog izvornika preveo Ivica Studenovi prema:
Chronica fratris Jordani, n. 3. Ed. H. Boehmer, n 6, Paris 1908.
Prolog
Brat Jordan Janski, iz Spoletske doline, brai Reda manjih koji bora
ve po Njemakoj eli ustrajnost u dobru u ovom ivotu, a u budunosti
vjenu slavu s Kristom.
Dok sam katkad pripovijedao poneto o ivotu i djelovanju prve
brae koja su bila poslana u Njemaku, veina se brae oduevljavala sluajui to. Mnogi su me vie puta molili da zapiem i to to sam
pripovijedao i druge stvari kojih bih se mogao sjetiti te da zabiljeim
godine Gospodnje u kojima su braa bila poslana u Njemaku i u
kojima su se zbili razni dogaaji. I budui da je, kako kae Pismo,
nepokornost kao grijeh aranja, a samovolja kao zloin s idolima,8 odluio sam ispuniti pobonu elju brae, ponajvie brata Baldevina
iz Brandenburga koji me na to potie te koji se i samovoljno, a i po
zapovijedi brata Bartolomeja, onodobnog ministra Saksonije, ponudio kao pisar.
Godine dakle Gospodnje 1262. nakon kapitula u Halberstadtu
koji je slavljen na nedjelju jubilate, ostajui na mjestu kapitula, ja
kao pripovjeda i brat Baldevin kao pisar, [odluio sam] kako god
udovoljiti elji [brae]. I sam bih elio da ovo doista bude dobro.
Ako pak ne bude, treba biti popustljiv jer ste me vi, kako znate,
prisilili da kao neuk pristupim ovome. to se pak tie broja godina,
ako sam gdje zbog zaborava i kao ve star i oronuo ovjek pogrijeio, molim oprotenje od itatelja potiui ga da, gdje god bude
pronaao da sam pogrijeio, dobrohotno to ispravi i dotjera. Isto
tako bit emo sretni ako tko htjedne dotjeranijim rijeima ukrasiti
i stil zapisivaa i neuglaenost sadraja. Dostatno je naime pruiti
grau piscima izvrsnim i vjetim u umijeu sastavljanja.
Kada promotrim neznatnost svoju i onih koji su sa mnom poslani u Njemaku te sadanje stanje i slavu naega Reda, zbrkan u
samome sebi, u svome srcu slavim boansku milost te se osjeam
prisiljenim pred vas iznijeti ovu apostolsku rije (1 Kor 1,2629):
gledajte, brao, sebe pozvane: nema mnogo mudrih po tijelu, koji bi
svojom mudrou oblikovali na Red, nema mnogo snanih, koji bi
8
Citat se u Vulgati nalazi u 1Kr 15,23, a u suvremenom prijevodu Biblije u 1Sam
15,23.
1597
1598
ga silom zatitili, nema mnogo plemenitih, koji bi ga svojim ugledom

inili potovanja vrijednim.
Nego lude svijeta izabra Bog da posrami mudre, i slabe svijeta izabra
Bog da posrami jake; i neplemenite svijeta i prezrene izabra Bog, i ono
to nije, da uniti ono to jest, da se nijedan smrtnik ne bi hvalio pred
Bogom (1 Kor 1,2629). U sljedeim e se recima na slavu Boga
koji je svojom mudrou iznaao ovaj Red i po sluzi svome Franji
dao ga svijetu za primjer, i to ne u jednom ovjeku jasnije oitovati
kada je, na koji nain i po kojim ljudima Red dopro do nas.
1. Godine Gospodnje 1207. Franjo, po zanimanju trgovac, potaknut u srcu, nadahnut Duhom Svetim, zapoeo je ivot pokore
u eremitskom habitu. No budui da je o nainu njegova obraenja
dovoljno reeno u Legendi, ovdje to ostavljamo postrani.
2. Godine Gospodnje 1209, tree godine od svoga obraenja,
uvi u evanelju ono to je Krist rekao svojim uenicima aljui ih
da propovijedaju, odbacivi istog trena tap, torbu i obuu, promijenio je odjeu i uzeo onu koju braa sada nose te je postao oponaatelj evaneoskog siromatva i gorljivi propovjednik evanelja.
3. Godine Gospodnje 1219, desete godine od svoga obraenja,
na kapitulu odranom kod Svete Marije Porcijunkulske poslao je
brau u Francusku, Njemaku, Ugarsku, panjolsku i u druge talijanske provincije u koje braa nisu bila dola.
4. Na pitanje jesu li albigenzi, ne razumijevajui to su to albigenzi i ne znajui da su to heretici, braa koja su stigla u Francusku
odgovorila su da jesu te su tako smatrana gotovo hereticima. No biskup i (pariki) profesori, itajui napokon njihovo Pravilo i uviajui da je u skladu s evaneljem i katolianstvom, upitali su za savjet
o ovome gospodina papu Honorija. On je svojim pismom razjasnio
da je njihovo Pravilo vjerodostojno jer je potvreno od Apostolske
stolice te da su braa osobiti sinovi rimske Crkve i istinski katolici.
Tako ih je oslobodio od sumnje na herezu.
5. U Njemaku je poslan brat Ivan iz Penne s gotovo ezdeset
ili vie brae. Kad su doli u njemake krajeve te ne poznajui jezik bili upitani ele li smjetaj, hranu ili to takvoga, odgovorili su:
ja, i tako su ih neki ljubazno primili. I vidjevi da se preko ove
rijei ja s njima ljudski postupalo, odluili su da na svako pitanje
trebaju odgovoriti sa: ja. Zbog toga se dogodilo da su, upitani
jesu li heretici i jesu li doli zaraziti Njemaku kao to su i Lombardiju zaveli, odgovorili: ja. Stoga su neke od njih namlatili, druge
Jord an Jan sk i
1599
zatvorili, a neke su svukli i gole vodili okolo inei s njima lakrdiju

pred ljudima. Zato su se braa, vidjevi da u Njemakoj ne mogu
ubrati ploda, vratila u Italiju. Zbog toga je meu braom Njemaka
bila doivljavana tako okrutnom da se u nju nisu usuivali vraati
osim potaknuti eljom za muenitvom.
6. Braa pak koja su preko nekog maarskog biskupa poslana
u Ugarsku stigla su onamo preko mora. Dok su u grupama ili poljima, napali su ih pastiri sa psima te ih bez rijei i bez prestanka
stali tui nezailjenim krajevima tapova. A kad su se braa meu
sobom pitala zato ih tako tuku, jedan je rekao: Moda zato to
ele imati nae gornje tunike. Kad su njih dali, ovi opet nisu prestajali s batinama. Tad je dodao: Moda ele imati i nae donje
tunike. Kad su i njih dali, ni tada ovi nisu prestajali udarati. Onda
ree: Moda ele imati i nae duge gae. Kad su i njih dali, ovi su
prestali s udarcima i pustili ih da odu goli. A meni je jedan od ove
brae pripovijedao da je on sam petnaest puta na takav nain ostao
bez dugih gaa. I budui da je svladan stidom i sramom vie alio za
gaama nego za drugom odjeom, umrljao ih je goveom balegom
i drugim prljavtinama tako da su se pastirima ogadile te su mu dopustili da gae zadri. Poto su pretrpjeli ove i mnoge druge pogrde,
vratili su se u Italiju.
7. Od brae pak koja su otila u panjolsku petorica su ovjenana muenitvom. Jesu li ta petorica brae bila poslana s onoga
istog kapitula ili s nekog ranijeg kao brat Ilija sa svojim drugovima u
prekomorske zemlje, nije nam poznato.
8. Kad je meutim blaenom Franji bio donesen ivotopis i
Legenda o muenitvu gore spomenute brae, sluajui kako se u
njoj hvali njega i gledajui kako se braa hvastaju njihovim muenitvom, on je, kao najvei omalovaavatelj samoga sebe i preziratelj hvale i slave, odbacio Legendu i zabranio da se ita govorei:
Neka se svatko hvali svojim, a ne tuim muenitvom (Opom 6).
I tako ona prva misija nije dovela ni do ega, moda zato to jo nije
bilo dolo vrijeme za poslanje jer postoji vrijeme za sve pod nebom
(Prop 8,6).
9. Brat Ilija je meutim od blaenoga Franje bio imenovan pro
vincijalnim ministrom u prekomorskim zemljama. Privuen njegovim propovijedanjem u Red je primljen neki klerik imenom Cezarije. Taj Cezarije, ovjek Nijemac rodom iz Speyera i subakon,
bio je u teologiji uenik uitelja Konrada iz Speyera, kriarskog
propovjednika i kasnijeg biskupa u Hildesheimu. ivei jo kao
1600
svjetovnjak bio je velik propovjednik i nasljedovatelj evaneoske

savrenosti. Kad su se u njegovu gradu neke gospoe, odbacivi nakit, ponizno okupljale na njegovu propovijed, njihovi srditi
muevi htjeli su ga spaliti kao heretika. No spaen posredovanjem
uitelja Konrada vratio se u Pariz. Kasnije, kad je prigodom sveanog putovanja9 preao more, kako je ve reeno, privuen propovijeu brata Ilije, okrenuo se Redu i postao ovjek velike uenosti
i primjera.
10. Nakon to je uinio takvu rasporedbu, blaeni otac stane
razmiljati da, ako je svoje sinove poslao u muenitvo i nevolje, ne
smije on sam izgledati kao da trai vlastiti mir dok drugi za Krista
podnose napore. I budui da je bio snana duha te nije elio da na
Kristovu putu bude itko ispred njega, nego radije da on bude ispred
svih, jer je sinove poslao u neizvjesne opasnosti i meu vjernike,
zapaljen ljubavlju prema Kristovoj muci, iste one godine koje je poslao drugu brau, tj. trinaeste godine od obraenja, prolazei kroz
neizbjene morske opasnosti na putu prema nevjernicima, sam se
uputi k sultanu. No prije nego je stigao do njega, doivio je mnoge
uvrede i pogrde te, ne poznajui njihova jezika, izmeu udaraca je
vikao: Sultan, sultan. I tako je bio odveden pred njega, a ovaj ga
je s potovanjem primio i u (njegovoj) bolesti s njim ljudski postupao. Budui da kod njih nije mogao ubrati ploda i da se naumio
vratiti, po sultanovoj zapovijedi odveden je uz naoruanu etu do
kranske vojske koja je tada opsjedala Damiettu.
11. Blaeni je Franjo odlazei preko mora s blaenim Petrom
Katanskim, pravnim strunjakom i uiteljem zakona, ostavio dvojicu vikara: brata Mateja iz Narnia i brata Grgura iz Napulja. Mateja
je postavio u Svetoj Mariji Porcijunkulskoj da ondje boravei prima
u Red one koji su se mogli primiti, a Grgura da obilazei Italiju
bodri brau. Budui da su prema prvom Pravilu braa postila srijedom i petkom, a po doputenju blaenoga Franje i ponedjeljkom i
subotom, dok su ostalim mrsnim danima jeli meso, ovi su vikari s
nekolicinom starije brae iz Italije slavili jedan kapitul na kojem su
odluili da braa mrsnim danima ne jedu meso koje su sami pribavili, nego samo ono koje su vjernici svojevoljno darovali. Povrh toga
su odluili da e uz druga dva dana postiti i ponedjeljkom te da ponedjeljkom i subotom nee sebi nabavljati mlijene proizvode, nego
e se od njih suzdravati osim ako im ih poboni vjernici sluajno
ne bi darovali.
9
Pod sveanim putovanjem podrazumijeva se kriarski prelazak mora.
Jord an Jan sk i
1601
12. Neki brat laik, rasren tim odlukama i time to su se drznuli

neto dodavati Pravilu svetoga oca, odnese te odluke preko mora
uzevi ih sa sobom bez doputenja vikara. Doavi pred blaenoga
Franju, prvo mu je pred licem priznao svoj grijeh molei oprotenje zbog toga to je doao k njemu bez dozvole, ali natjeran ovom
nunou to su se vikari koje je on ostavio drznuli njegovu Pravilu
dodati nove zakone. Osim toga jo ga je obavijestio da je Red po
cijeloj Italiji uznemiren koliko zbog vikara toliko zbog druge brae
koja uvode novotarije.
Proitavi odluke Blaeni je Franjo, budui da je bio za stolom te
pred sobom imao postavljeno meso za jelo, rekao bratu Petru: Gospodine Petre, to emo uiniti? A ovaj je odgovorio: Ah, gospodine
Franjo, ono to se Vama svia, jer vlast imate Vi. Budui da je brat
Petar bio obrazovan i plemenita, blaeni ga je Franjo zbog njegova
graanskog podrijetla iz potovanja nazivao gospodinom. Ovo je
uzajamno potovanje meu njima postojalo kako u Italiji tako i preko
mora. I tako je naposljetku blaeni Franjo dodao: Jedimo dakle,
kako kae evanelje, ono to je pred nas postavljeno (NPr 3,17).
13. Bijae u to vrijeme preko mora neka proroica koja je proricala mnoge istinite stvari te je stoga na njihovu jeziku bila nazivana
veridica.10 (Ona je brai koja su bila sa svetim Franjom rekla):
Vratite se, vratite se, jer zbog odsutnosti brata Franje u Redu se
stvara nered, razdor i rasap. I to je bilo istinito. Naime brat Filip,
koji je bio skrbitelj siromanih gospoa, protiv volje blaenoga Franje, koji je vie volio sve postii poniznou nego sudskom moi,
isposlovao je od Apostolske stolice pismo s ovlau da moe braniti
gospoe i ekskomunicirati one koji ih uznemiruju. Isto tako brat
Ivan iz Capelle, skupivi veliko mnotvo gubavih mukaraca i ena,
izaao je iz Reda i htio postati osnivaem novoga reda. Sastavio je i
neko pravilo te da bi dobio potvrdu, predstavio se sa svojim (sljedbenicima) Apostolskoj stolici. Osim ovoga u odsutnosti blaenoga
Franje nastali su i neki drugi izvori pomutnji, kako je ona veridica
bila prorekla.
14. Blaeni se Franjo, uzevi sa sobom brata Iliju, brata Petra Katanskog, brata Cezarija kojega je, kako je gore reeno, primio brat
Ilija kao ministar Sirije, i neku drugu brau, vratio u Italiju. Ondje
se, razabravi podrobnije uzroke pomutnji, uputio ne buntovnicima, nego gospodinu papi Honoriju. Ponizni se dakle otac leei u
atriju gospodina pape nije usuivao lupati na vrata tolikoga prvaka,
nego je strpljivo ekao njegov sluajni izlazak. Kad je ovaj izaao,
10
Veridica ona koja govori istinu.
1602
blaeni je Franjo, iskazavi mu potovanje, rekao: Oe papa, Bog

ti dao mir (Opor 23). A on: Bog te blagoslovio, sine. A blaeni
e Franjo: Budui da si ti velik [gospodin] i esto zauzet vanim
poslovima, ubogi ti ne mogu esto pristupiti ni s tobom razgovarati svaki put kada imaju potrebu. Mnoge pape11 si mi dao. Daj mi
jednoga kojemu bih se, kad imam potrebu, mogao obratiti i koji bi
umjesto tebe sluao i sudio moj sluaj i sluajeve moga Reda. A
papa e mu: Koga eli da ti dadnem, sine? A on: Gospodina
Ostijskoga. I dade mu ga.
Kad je dakle blaeni Franjo gospodinu Ostijskom, svome papi,
iznio uzroke svoje uznemirenosti, ovaj je odmah opozvao pismo
bratu Filipu, a brat Ivan je osramoen sa svojima bio otjeran iz
Kurije.
15. I tako je, poto su buntovnici uz Boju pomo bili brzo umireni, obnovio Red u skladu sa svojim uredbama. Vidjevi da je brat
Cezarije strunjak za Sveto pismo, blaeni mu je Franjo povjerio da
Pravilo, koje je on sam sastavio jednostavnim rijeima, uresi rijeima evanelja. Ovaj je to i uinio. I mnogoj brai koja su bila uznemirena zbog raznih glasina koje su ula o blaenom Franji jer su
jedni govorili da je mrtav, drugi da je ubijen, trei da se utopio kad
su saznala da je iv i da se ve vratio, inilo se da im je zbog radosti
zasjalo novo svjetlo. Blaeni je pak Franjo odmah sazvao generalni
kapitul kod Svete Marije Porcijunkulske.
16. Godine dakle Gospodnje 1221, 23. svibnja, 14. indikcije,12
na sveti dan Duhova, blaeni je Franjo kod Svete Marije Porcijunkulske slavio generalni kapitul. Na ovaj su se kapitul, u skladu s
obiajem Reda kakav je tada bio, skupili kako novaci tako i oni sa
zavjetima, a broj brae koja su tada dola procijenjen je na tri tisue.
Na tom kapitulu prisutan je bio i gospodin Rajnerije, kardinal akon, s mnogim drugim biskupima i redovnicima. Po njegovu nalogu
jedan biskup je slavio misu. Vjeruje se da je tada blaeni Franjo itao
evanelje, a jedan drugi brat poslanicu. Budui da nisu imali zgrada
za toliku brau, braa su boravila na prostranu i ograenu polju pod
sjenicama, a jeli su i spavali uredno, komotno i udobno rasporeeni
oko dvadeset i tri stola. Na tom kapitulu sluio je sa svom revnou
mjesni puk pribavljajui kruha i vina u izobilju, radostan zbog okupljenosti tolike brae i zbog povratka blaenoga Franje. Na ovom
je kapitulu blaeni Franjo, uzevi za temu Blagoslovljen Gospodin
11
U originalu stoji multos papas ovdje papa ima znaenje zatitnik. (op. prev.)
12
Indikcija je razdoblje od 15 godina kojim se potanje odreuje vrijeme u koje

spada koja godina. (op. prev.)
Jord an Jan sk i
1603
Bog moj koji mi ruke za borbu uvjeba (Ps 18,33), propovijedao brai
pouavajui u kreposti i potiui na strpljivost i pruanje primjera
svijetu. Na slian nain drao je govor i narodu te je izgraivao i
narod i kler. Tko bi mogao izraziti kolika je meu braom u ono
doba bila ljubav, strpljivost, poniznost, poslunost i bratska radost?
Takva naime kapitula, ni po broju brae ni po sveanosti ceremonija, nisam vidio u Redu. I premda je bilo toliko mnotvo brae,
narod ih je tako rado svime opskrbljivao da su braa, nakon sedam
dana kapitula, bila prisiljena zatvoriti vrata i nita vie ne primati, te
povrh toga ostati jo dva dana da bi doneseno i primljeno potroili.
17. Meutim na kraju ovoga kapitula, tj. kad je kapitul ve trebalo zakljuiti, blaeni se Franjo sjeti da izgradnja Reda jo nije stigla u
Njemaku. I budui da je blaeni Franjo tada bio bolestan, a sve to
je s njegove strane trebalo rei kapitulu govorio je brat Ilija, sjedei
do nogu brata Ilije, povue ga za tuniku. Ovaj se nagnuo k njemu,
posluao to eli te uspravivi se rekao: Brao, ovako kae brat
pokazujui na blaenoga Franju kojega su braa, kao da istiu
njegovu uzvienost, zvala bratom postoji jedno podruje, Njemaka, u kojem ive poboni ljudi, krani, koji, kako znate, esto
u znoju i po egi sunca prolaze naom zemljom s dugim tapovima
i irokim nazuvcima pjevajui hvale Bogu i njegovim svetima te posjeuju grobove svetaca. I budui da su se braa, k njima vie puta
poslana, vratila zlostavljana, brat nikoga ne prisiljava da ide k njima.
No onima koji bi nadahnuti gorljivou prema Bogu i duama eljeli
poi namjerava dati isti ili ak jo vei nalog nego to bi dao onima
koji idu preko mora. Ako ima takvih koji bi eljeli ii, neka ustanu i
neka se odvoje nastranu. I zapaljeni eljom za muenitvom ustalo
je oko devedeset brae, koja su, predajui se smrti i odvajajui se
postrance kako im je bilo nareeno, ekala odgovor: koji, koliko ih,
na koji nain i kada bi trebali krenuti.
18. Bijae u to doba na kapitulu jedan brat koji je u svojim molitvama obiavao moliti Gospodina da mu se vjera ne iskvari zbog heretika iz Lombardije ili da je se ne odrekne zbog okrutnosti Nijemaca, te da se Gospodin milosrdno udostoji izbaviti ga od ovoga oboga. Vidjevi kako su mnoga braa ustala spremna poi u Njemaku
te smatrajui da e ona odmah od Nijemaca biti muena, a alei
zbog toga to nije poimence poznavao brau poslanu u panjolsku
koja su postala muenici te hotei da mu se s ovima ne dogodi isto
to mu se dogodilo s onima, ustao je usred mnotva, pribliio se k
njima te trao od jednog do drugog pitajui ih: Tko si i odakle si?
Smatrao je naime velikom au da, ako ovi postanu muenici, mogne rei: Poznavao sam ovoga, poznavao sam onoga.
1604
Meu njima je bio neki brat imenom Palmerije, akon, koji

je kasnije u Magdeburgu postao gvardijanom, ovjek duhovit i
veseo, porijeklom s brda Gargana iz krajeva Apulije. Kad je ovaj
znatieljni brat doao do njega i upitao ga: Tko si i kako se zove?, odgovorio je: Zovem se Palmerije, te uhvativi ga za ruku
dodao: I ti si na i s nama e poi, hotei ga sa sobom povesti
k Nijemcima. Ovaj je pak sam ve vie puta molio Gospodina da
ga poalje kamo god eli osim k njima. Grozei se imena Nijemci, odgovori: Nisam ja od vaih i doao sam k vama hotei vas
upoznati, a ne s namjerom da s vama idem. On ga pak koristei
se svojom alom zaustavi i povue sa sobom na zemlju te ga prisili da sjedne s njim meu ostale dok se ovaj i rijeima i pokretima opirao. U meuvremenu, dok se ovo dogaalo, i dok je onaj
znatieljni brat bio zadravan meu ostalima, dodijeljen je drugoj
provinciji proglasom: Taj brat neka ide u tu provinciju. Dok je
onih devedeset brae ekalo odgovor, za ministra Njemake odreen je brat Cezarije, Nijemac, roen, kako je reeno, u Speyeru.
Dobio je doputenje da izmeu onih devedeset izabere koje eli.
Kad je meu ostalima otkrio onoga znatieljnog brata, drugi su ga
nagovorili da [i] njega povede sa sobom. I budui da je on protiv
volje iao k Nijemcima te je neprestano vikao: Nisam ja od vaih
jer nisam ustao s namjerom da idem s njima, odveden je pred
brata Iliju.
Meutim sluajui to braa one provincije kojima je bio dodijeljen pokuavala su ga zadrati zbog toga to je bio slaba zdravlja, a
zemlja u koju su ili bila hladna. No brat Cezarije ga je na sve naine
nastojao povesti sa sobom. Brat Ilija je ovaj prijepor ovako rijeio
govorei: Nareujem ti, brate, pod svetu poslunost da napokon
odlui eli li ii ili ne. A on, obavezan poslunou, budui da je
dvojio to da uini, bojao se po savjesti izabrati, da ne bi izgledalo
kako, ako odabere, radi po svojoj vlastitoj volji. Bojao se ii zbog
okrutnosti Nijemaca da ne bi, ako bi u nevoljama izgubio strpljivost, u opasnost doveo duu. I tako zapleten izmeu toga dvoga
te ne nalazei rjeenja u samome sebi obratio se bratu iskuanom
u mnogim nevoljama, onome koji je, kako je reeno, u Ugarskoj
petnaest puta izgubio duge gae, i od njega zatraio savjet govorei:
Predragi brate, tako mi je nareeno, a ja se bojim odabrati i ne
znam to da uinim. A onaj e: Idi k bratu Iliji i reci: Brate, niti
elim ii niti ostati, nego to god mi naredi, to u uiniti, i tako e
se osloboditi te dvojbe. Tako je i uinio.
uvi to, brat mu je Ilija snagom svete poslunosti naredio da se
s bratom Cezarijem pouri u Njemaku. Taj brat je Jordan Janski,
koji vam ovo pie, koji je takvom sudbinom doao u Njemaku,
koji je izbjegavao goropadnost Nijemaca od koje je strahovao, koji
Jord an Jan sk i
1605
je s bratom Cezarijem i drugom braom po prvi put u Njemakoj

zasadio Red manje brae.
19. Prvi ministar Njemake bio je brat Cezarije, koji je, zabrinut
za uspjeno izvravanje poslunosti koja mu je naloena, sa sobom
uzeo brau: Ivana iz Plana Carpina,13 propovjednika na latinskom
i lombardskom, zatim Barnabu Nijemca, izvrsnog propovjednika
na lombardskom i njemakom, Tomu elanskog, koji je kasnije
napisao i prvu i drugu Legendu o svetome Franji, potom Josipa iz
Trevisa, Ugra Abrahama, imuna Toskanca, sina grofice od Collazzone, klerika Konrada Nijemca, sveenika Petra iz Camerina, sveenika Jakova i Waltera, akona Palmerija, brata Jordana Janskog,
akona, neku brau laike, tj. Benedikta Nijemca iz Soesta i Henrika iz vapske, te mnoge druge ijih se imena ne sjeam. Sveukupno
ih je bilo dvanaest klerika i petnaest laika.
Odabravi dakle ove, brat Cezarije, budui da je sam kao poboan ovjek nerado naputao blaenoga Franju i drugu svetu brau,
uz doputenje blaenoga Franje, rasporedio je drugove koji su mu
dodijeljeni po kuama u Lombardiji da u njima ekaju njegove upute. On se pak sam gotovo tri mjeseca zadrao u Spoletskoj dolini.
I kad je odluio krenuti na put u Njemaku, sazvavi svoju brau,
ispred sebe je poslao brata Ivana iz Plana Carpina i brata Barnabu
te jo neke druge da u Tridentu njemu i brai priprave mjesto. Ostala braa slijedila su ih po trojica ili etvorica.
20. Poto su se braa dolazei u grupama okupila u Tridentu prije svetkovine svetoga Mihaela [29. rujna 1221], ljubazno ih je, kako
su pristizala, kroz est dana primao gospodin tridentski biskup. Na
svetkovinu svetoga Mihaela brat Cezarije odrao je govor kleru, a
brat Barnaba puku. Na njihovo propovijedanje jedan tridentski graanin, imenom Pelegrin, ovjek bogat te dobar znalac njemakog i
lombardskog jezika, obukavi brau u nove gornje i donje tunike te
rasprodavi svu svoju preostalu imovinu i razdijelivi je siromasima,
primljen je u Red.
21. Poslije ovoga je brat Cezarije, skupivi svoju brau u Tridentu
te upozorivi ih na to kako trebaju uvati poniznost i strpljivost,
ostavio ondje neku brau radi uvrivanja puka, a druge je, dijelei
ih u grupe po dvojicu ili trojicu te imenujui jednoga za vremenite,
a drugoga za duhovne stvari, pred sobom poslao u Bolzano. Gospodin tridentinski biskup i ovdje je kroz nekoliko dana pomagao brau kako su pristizala te im dao dozvolu da propovijedaju u njegovoj
13
Dananji Magione, grad blizu Perue.
1606
biskupiji. Kada su iz Bolzana stigli u Brixen, ljubazno ih je primio

mjesni biskup. Iz Brixena su preko brda, kad je ve prolo vrijeme
ruka, stigli u Sterzing. I budui da stanovnici nisu imali kruha pri
ruci, a braa nisu znala prositi, nastavili su putovanje nadajui se da
e do veeri stii do mjesta gdje e se dobrotom ljudi moi okrijepiti. Doli su u Mittenwald. Ondje su, zbog velike oskudice, napadaj gladi oskudno pokuavali ublaiti dvama zalogajiima kruha i
sa sedam repa, a e radou srca, no time su ih jo vie pobudili.
Nakon meusobnoga dogovora o tome kako napuniti prazan trbuh
da bi nakon napora od sedam milijarija14 mogli uivati u nonom
odmoru, odluili su napiti se vode iz bistrog potoka koji je tekao u
blizini kako prazan trbuh ne bi krao. Kad je osvanulo jutro, ustavi izgladnjeli i prazni, nastavili su zapoeti put. I kad su prevalili
pola milijarija, pogled im se poeo mutiti, noge zaplitati, a od gladi
koljena klecati i cijelo tijelo slabjeti. Stoga su, da bi ublaili glad,
brali s trnja i s razliitih vrsta drvea i biljaka plodove koje su uz put
pronalazili. No budui da je bio petak, bojali su se da ne prekre
post. Ipak osjeali su se koliko-toliko sigurnijima time to su ponijeli plodove razliitih stabala i grmova da bi, ako bi ih pritisnula krajnja nuda, imali to jesti. I tako su, sad se zaustavljajui, sad opet
polako napredujui, na jedvite jade stigli u Matrei. Kad eto Bog, ko
jemu se siromah predaje (Ps 10,14), providi utjehu za svoje siromahe.
im su uli u grad, naili su na dva gostoljubiva ovjeka koji su im
kupili kruha za dva denara. No to je to za tolike? I budui da je bila
sezona repe, prosei repu, njome su nadoknadili nedostatak kruha.
22. Obavivi dakle ruak vie ga hinei nego se hranei, nastavili
su putovanje te tako prolazei kroz sela, utvrde i manastire stigoe
u Augsburg. Ondje su ih vrlo ljubazno primili gospodin Siboton,
augsburki biskup te njegov vikar i neak, katedralni kanonik. Sam
je augsburki gospodin bio toliko ponesen osjeajima prema brai
da je jednog po jednog uz cjelov primao i s cjelovom otputao. Vikar
ih je pak primio s tolikom srdanou da se povukao iz svoje kurije,
a u nju smjestio brau. Osim toga bili su srdano primljeni i s potovanjem pozdravljani i od klera i od puka.
23. Godine Gospodnje 1221. [16. listopada], oko blagdana sv.
Gala, brat Cezarije, prvi ministar Njemake, sazvavi svoju brau
u Augsburg njih trideset i jedan na broj odrao je prvi kapitul
od njihova ulaska u Njemaku. Odatle je brau razaslao u razliite
njemake provincije. Brata Ivana iz Plana Carpina i brata Barnabu
poslao je naprijed kao propovjednike u Wrzburg. Oni su odatle
14
Miliarium je kilometarnik, tj. kamen uz put kao oznaka za duljinu.
Jord an Jan sk i
1607
otili u Mainz, pa u Worms, Speyer, Strasbourg i Kln. Predstavljali

su se ljudima propovijedajui rije pokore te su pripremali smjetaj
za brau koja su imala doi za njima.
24. S toga istog kapitula brat Cezarije poslao je brata Jordana
Janskog s dvojicom drugova, Abrahamom i Konstantinom, u Salzburg. Mjesni biskup ih je srdano primio. Drugu je trojicu brae
s bratom Josipom poslao u Regensburg. Brat Cezarije pak iao je
putovima onih koji su otili ranije te je brau rijeju i primjerom
utvrivao u dobru.
25. Iste godine brat Cezarije, doavi u Wrzburg, primi u Red
okretnog i obrazovanog mladia imenom Hartmuth. Kako Talijani
nisu mogli izgovarati njegovo ime, zvali su ga Andrija, i to zato to je
u Red bio primljen na blagdan svetoga Andrije. On je za kratko vrijeme postao sveenikom i propovjednikom, a potom je postavljen
za kustosa Saksonije. Isto tako primio je i nekog laika po imenu Ruer, koji je kasnije postao gvardijanom u Halberstadtu i duhovnim
uiteljem blaene Elizabete, koju je pouavao uvati istou, poniznost i strpljivost, bdjeti u molitvi i posveivati se djelima milosra.
Takoer je primio i nekog laika imenom Rudolf.
26. Godine Gospodnje 1222. brat Cezarije bio je primio ve toliko brae, kako klerika tako i laika, da je, sazvavi brau iz oblinjih
gradova, u Wormsu slavio prvi provincijski kapitul. I budui da je
mjesto na kojem su braa bila primljena bilo skueno te zbog mnotva neprikladno za slavljenje i propovijedanje, po savjetu biskupa i
kanonika skupe se u katedrali. Povukavi se u jedan kor, kanonici
su brai prepustili drugi. Jedan brat iz Reda slavio je misu, a korovi
su se meusobno natjecali u pjevanju te su tako vrlo sveano molili
boanski asoslov.
27. S ovoga je kapitula brat Cezarije poslao dvojicu s pismom za
brau koja su bila u Salzburgu, a nisu dola na kapitul da, ako ele,
dou k njemu. Oni pak koji su se u potpunosti predali poslunosti
tako da nisu eljeli initi nita po svojoj volji, nemalo uznemireni
zbog uvjeta koji je stajao u pismu naime ako ele doi rekoe:
Poimo i upitajmo zato nam je tako napisano jer mi ne elimo
nita osim onoga to on sam eli. Kad su potom na putu, da bi se
okrijepili, uli u neko selo te dva po dva stali prositi po selu, dobili
su odgovor na njemakom: Got berat, to u prijevodu znai: Bog
neka vas pomogne, ili jo bolje: Bog neka vam providi.
Jedan od njih, vidjevi da im uz ove rijei nitko nita ne daje,
razmiljao je, a onda i rekao: Ovo Got berat danas e nas dotui. I
1608
preduhitrivi brata koji je prosio na njemakom, poeo je prositi na

latinskom. No Nijemci su odgovarali: Mi ne razumijemo latinski.
Govori nam na njemakom. A brat loe izgovarajui ree: Nicht
diudisch, to u prijevodu znai: Nita njemaki, znam savojski. I
doda na njemakom: Brot durch got. A oni e: udno je kako govorei na njemakom kae da ne zna njemaki. I dobace: Got
berat. A brat, radujui se u srcu i podsmjehujui se te hinei da ne
razumije to su rekli, sjedne na klupu.
Potom neki ovjek i neka ena, meusobno se pogldajui i smijui se njegovoj naivnosti, dadoe mu kruha, jaja i mlijeka. Vidjevi
dakle da takvim korisnim pretvaranjem moe izai ususret svojoj
potrebi i potrebi svoje brae, obilazei na slian nain dvanaest
kua, naprosio je toliko da je dostajalo za sedmoricu brae.
Nastavivi istim putem stigoe na sveti dan Duhova prije mise
u neko selo [22. svibnja]. Ondje su sluali i misu. Jedan od njih
je i prieivao. A puk iz sela bio je tako pogoen jednostavnou
i poniznou brae da je pred njima prigibao koljena te iskazivao
asti njihovim stopalima. Odatle, prolazei kroz Wrzburg, Mainz
i Worms, stigoe u Speyer. Pronaavi ondje brata Cezarija i mnogu
okupljenu brau, bili su od njih, kako i dolikuje, srdano primljeni
te su se zbog njihova dolaska vrlo pobono radovali. Brat pak optuen od brae jer je onako napisao umirio ih je ispriavajui se i
objanjavajui svoju namjeru.
28. Iste godine, a to bijae druga godina otkako su braa dola
u Njemaku, poto je brat Cezarije smjestio brau u Kln i u druge
gore spomenute gradove, budui da je imao malo sveenika, tako
da je samo jedan sveenik kao novak u Speyeru i Wormsu brai za
velikih svetkovina slavio misu i sluao njihove ispovijedi iste je godine dakle dao zarediti trojicu, i to Palmerija, koji je gore spominjan,
Abrahama Ugra i Andriju Nijemca, koji se ranije zvao Hartmuth.
29. Godine Gospodnje 1223, 29. studenoga gospodin papa Honorije III. potvrdio je Pravilo Manje brae.
30. Iste godine 18. oujka brat Cezarije dao je zarediti etvrtoga
brata u Redu, tj. brata Jordana Janskog iz Spoletske doline, koji
je tijekom gotovo cijele jedne godine bio jedini koji je naizmjence slavio mise u Wormsu, Mainzu i Speyeru. Iste je godine brata
Tomu elanskoga postavio za kustosa u Mainzu, Wormsu, Klnu
i Speyeru.
31. Iste godine brat Cezarije, ovjek u potpunosti kontemplativan i vrlo gorljiv revnitelj za evanelje i siromatvo brai je bio
Jord an Jan sk i
1609
tako drag da su ga astili kao najsvetijega poslije blaenoga Franje

taj dakle brat Cezarije, umoran i u elji da vidi blaenoga Franju
i brau u Spoletskoj dolini, poto je ve usadio Red u Njemakoj,
uzevi sa sobom brata imuna, koji je sada u Spoletu proglaen svetim, i neku drugu pobonu i asnu brau, te postavivi za vikara
brata Tomu, koji je tada bio jedini kustos, doao je k blaenom Franji odnosno bratu Iliji te je od njega i od ostale brae bio srdano
primljen. I na kapitulu koji se iste godine slavio kod Svete Marije
Porcijunkulske brat Cezarije bio je razrijeen dunosti ministra koju
je kroz dvije godine obnaao, a za zamjenu mu je izabran brat Albert iz Pise.
32. Iz Italije su dakle s bratom Albertom iz Pise bili poslani estiti i obrazovani ljudi, i to brat Marcije iz Milana, brat Jakov iz Trevisa
i jedan brat Englez, strunjak za kanonsko pravo, te neki drugi.
33. Brat dakle Albert iz Pise, drugi ministar Njemake, stigavi
u Njemaku, sazvao je stariju brau iz Njemake, i to brata Ivana
iz Plana Carpina, vikara i jedinoga kustosa brata Tomu i jo neke
druge, te je u Speyeru izvan gradskih zidina u blizini utoita za
gubavce na blagdan Roenja Blaene Djevice slavio kapitul. Ondje
je u to doba gvardijanom bio brat Jordan, koji je na tom kapitulu
pjevao sveanu misu. Razmiljajui pomno na tom kapitulu o stanju
i irenju Reda, postavili su brata Marcija za kustosa Frankonije, brata Anela iz Wormsa za kustosa Bavarske i vapske, brata Jakova za
kustosa Elzasa, a brata Ivana iz Plana Carpina za kustosa Saksonije.
34. Zajedno s bratom Ivanom iz Plana Carpina u Saksoniju su
otili Englezi brat Ivan i brat William, klerik brat Egidije iz Lombardije, sveenik brat Palmerije, sveenik brat Rejnald iz Spoleta, brat
laik Ruer Nijemac, brat laik Rokker, brat laik Benedikt Nijemac,
brat laik Titmar i kroja brat Emanuel iz Verone.
35. Poto su stigli u Hildesheim, sve ih je primio i dobro okrijepio prvi kanonik gospodin Henrik iz Tossa. Potom su se pojavili
pred biskupom gospodinom Konradom, velikim propovjednikom i
teologom, te ih je i on sveano primio. I kaem vam, ovaj je biskup,
sazvavi kler svoga grada, dao bratu Ivanu iz Plana Carpina, prvom
kustosu Saksonije, da propovijeda mnotvu klerika. Poto je ovaj
zavrio propovijed, gospodin im je biskup, preporuujui brata Ivana i drugu brau Reda svome kleru i puku, dao ovlast i propovijedanja i ispovijedanja u svojoj biskupiji.
I doista mnogi su, potaknuti na pokoru propovijedanjem i primjerom brae, stupili u Red. Jedan od njih bio je Bernard, sin grofa
1610
od Poppenburga, katedralni kanonik, zatim uitelj djeaka Albert,

ovjek obrazovan, potom stanoviti Ludolf i neki vitez. Meutim
kad je ondje nastala pomutnja zbog izlaska neke brae iz Reda,
ohladila se naklonost puka prema brai do te mjere da su im s ogorenjem davali milostinju, a one koji su prosili gledali su gotovo neprijateljskim pogledom. Ipak ubrzo je, uz pomo Boje providnosti,
izgubljen naklonost ponovno procvala i narod se vratio ljubavi prema brai kako je to ranije inio.
36. Godine Gospodnje 1223. brat Ivan iz Plana Carpina, elei rasprostraniti Red, poslao je neku izabranu brau u Hildesheim,
Braunschweig, Goslar, Magdeburg i Halberstadt.
37. Godine Gospodnje 1224, poto su se okupili kustosi, gvardijani i propovjednici, u Wrzburgu je na svetkovinu Uznesenja
Blaene Djevice slavljen kapitul. Brata Ivana [iz Plana Carpina,
kustosa Saksonije] premjestili su u Kln razrijeivi ga slube, a brata Jakova, kustosa Elzasa, ovjeka usrdna, dobroudna, skromna i
pobona, odredili su za drugoga kustosa Saksonije. S njim su bili
poslani neki od starije brae Reda, kako klerici tako i laici. Oni su
svojom poniznou i primjerom ivota za kratko vrijeme pridobili
veliku naklonost klera i puka.
38. Iste godine brat Albert iz Pise, ministar Njemake, gledajui
porast (brae) u Saksoniji, a i zbog toga to je namjeravao iz Saksonije preko Turingije prijei u Rajnu, poslao je brata Jordana, gvardijana u Mainzu, sa sedmoricom brae da u Turingiji obnovi kue i
prikladno smjesti brau.
39. Brat Jordan dakle krene 27. listopada sa svojom braom iz
Mainza na put prema Turingiji te na dan svetoga Martina stigne
u Erfurt. No budui da je bila zima i nije bilo vrijeme za gradnju,
na nagovor graana i nekih od klerika braa budu smjetena izvan
gradskih zidina u sveeniku kuriju za gubavce ne bi li se graani
bolje brinuli za njihovo uzdravanje.
40. Braa koja su poslana s bratom Jordanom bila su sljedea:
sveenik, novak i propovjednik brat Hermann iz Weissenseea;
subakon, novak brat Konrad iz Wrzburga; subakon, novak
brat Henrik iz Wrzburga; novak brat Arnold, klerik; zatim braa
laici Henrik iz Klna, Gernot iz Wormsa i Konrad iz vapske. Za
ovima su kasnije doli brat Ivan iz Klna i brat Henrik iz Hildes
heima.
Jord an Jan sk i
1611
41. Godine Gospodnje 1225. brat Jordan posla neku brau lai
ke kroz Turingiju da izvide stanje pojedinih gradova. Za njima, a
katkada i pred njima, iao je sveenik, novak i propovjednik brat
Hermann. Doavi u Eisenach, gdje je neko bio kapelanom i odakle se pridruio brai njemake kue, vie puta je propovijedao
narodu, a narod je bio silno ganut njegovim propovijedanjem i primjerom njegova ophoenja jer se ponizio i od tolike komotnosti
koju je bio imao u kui njemake brae preao u tako ponizan i
strog Red te se cijeli grad slijevao na svako mjesto gdje je najavio
svoje propovijedanje.
Zbog toga su se dvojica gradskih upnika pobojala da bi se narod, ako bi se braa povezala s jednim od njih, mogao udaljiti od
onoga drugoga, te je jedan od njih ponudio brai dvije, a drugi jednu crkvu da izaberu onu u kojoj bi eljela ostati. No brat Hermann,
ne usuujui se izabrati bez savjeta brae, povjerio je bratu Jordanu
da, uzevi sa sobom jednoga razboritog druga, doe u Eisenach i
promiljeno izabere to mu se svia. I doavi promiljeno je odabrao ono mjesto u kojem se braa i sada nalaze.
42. Iste godine, na prvi dan korizme, braa su primila jedno obitavalite u Gothi u kojemu su ostala dvadeset i pet godina te dobrohotno i preko svojih mogunosti iskazivala razna djela milosra
i gostoprimstva kako naoj brai tako i brai Reda propovjednika i
svim drugim redovnicima.
43. Iste su se godine braa, po savjetu gospodina Henrika, up
nika svetoga Bartolomeja, gospodina Gnthera, vikara, i nekih drugih graana Erfurta preselila u tada naputenu crkvu Svetoga Duha
u kojoj su neko obitavale redovnice Reda svetoga Augustina te su
ondje ostala punih est godina. Onaj kojega su graani dali brai
za skrbnika upitao je brata Jordana bi li elio da se to obitavalite
izgradi kao klaustar. A ovaj je, budui da u Redu nikada nije vidio klaustar, odgovorio: Ne znam to je to klaustar; izgradite nam
samo kuu blizu vode da moemo sii u nju i oprati noge. I tako
b uinjeno.
44. Iste godine oko svetkovine apostola Petra i Pavla braa su
poslana u Nordhausen. Ondje su ih graani takoer ljubazno primili te ih radi njihove komotnosti smjestili u jedan mali vrt u kojem
se nalazila kua prikladna za pohaanje crkve, za to su (braa)
godinje plaala etiri novia.15 I budui da su braa onamo poslana bila iskljuivo laici te je kustosu dodijalo svaki put kad je
15
U originalu stoji IIII solidi vjerojatno se misli na etiri zlatnika (op. prev.)
1612
bilo potrebno trkarati amo-tamo da bi sluao njihove ispovijedi,

poto su tri godine ondje proboravila, na njihovu radost ih je vratio
natrag i smjestio u drugim kuama. No godine Gospodnje 1230.
braa su se ponovno vratila onamo jer im je neka djevica darovala
komad zemlje.
45. Iste godine [1225] na traenje grofa Ernesta etvorica
brae laika poslana su u Mlhausen. Grof im je dao novu, iako
nepokrivenu kuu s pripadajuim malim vrtom, a njih je, dok ne
pokriju kuu i ne ograde vrt, smjestio u jedan podrum u dvorcu.
U njemu su navedena braa i molila, i objedovala, i goste primala,
i spavala. I budui da ona braa laici, zadovoljna podrumom, za
godinu i pol dana nisu mogla ni pokriti kuu ni ograditi vrt, grof
im je, ne videi od njih nikakve koristi, poeo uskraivati pomo.
Tako su braa, ne imajui odakle pokriti kuu ili ograditi vrt te
pritisnuta nudom, otila odatle i smjestila se u druge kue. No
godine Gospodnje 1231. braa su se ponovno onamo vratila i uz
doputenje kralja Hinrika bila primljena u bolnicu. No upravitelj
bolnice, smatrajui da je sve ono to se davalo brai bilo zapravo
oduzimano od njega, poeo je prema brai biti netrpeljiv i podao.
Ne mogavi to podnijeti, braa su, kad im je jedan vitez darovao
komad zemlje, poela na njoj graditi, te su ondje ostala sve do
dana dananjega.
46. Iste godine su i braa koja su boravila izvan zidina ula u
Erfurt.
47. Iste godine brat Albert iz Pise, ministar Njemake, poslao
je bratu Jordanu, onodobnom kustosu Turingije, za utjehu i pomo
brata Nikolu iz Rajne, sveenika i pravnog strunjaka koji je dobio nadimak Nikola Ponizni. Ta se vrlina kod njega osobito isticala.
Na glasu svetosti umro je u Bologni. Kad mu je brat Jordan izaao
u susret izmeu Gothe i Eisenacha, s potovanjem i bratski su se
pozdravili poljubivi se te zajedno sjeli. Ali budui da je brat Nikola, kao ponizan i kao ovjek golubinje jednostavnosti, s potovanjem u tiini sjedio pred licem brata Jordana, njegov mu je drug
brat Petar iz Eisenacha, veseo i duhovit ovjek, poznajui poniznost
brata Nikole, rekao: Brate Nikola, ne prepoznaje naega kralja i
gospodina? A on je sklopljenih ruku ponizno odgovorio: Rado
poznajem i sluim svome gospodinu. Brat Petar onda je dodao:
Upravo je on na kustos. uvi to, ustao je te uz duge isprike
priznao svoj grijeh to ga je tako nedostojno primio. I ustavi, sa
svom poniznou prignuo je koljena i bratu Jordanu predao pismo
o svojoj poslunosti.
Jord an Jan sk i
1613
Brat Jordan ga je poslao u kuu u Erfurtu da ondje eka njegov

nalog, a nakon tri tjedna poslao mu pismo da je ondje gvardijan.
A on, primajui ga s potovanjem, ree: Ma to mi je to uinio
na otac? Brat Jordan je doista bio tako zbunjen poniznou brata
Nikole da je jedva mogao izdrati u njegovoj prisutnost te se za est
tjedana nije usudio doi u Erfurt. Brat je pak Nikola svojom nazonou brau drao u redovnikoj disciplini bolje nego netko drugi
prijekorima i propisima.
48. Takoer iste godine [1225] brat Jakov, kustos Saksonije, sagradio je u novome gradu Magdeburgu crkvu Manje brae, te ju
je na svetkovinu Uzvienja Svetoga kria dao posvetiti od gospodina Alberta, nadbiskupa toga mjesta. Poto ju je posvetio, gospodin nadbiskup dareljivo je ostavio brai sve oltarske ornamente.
Jednoga je dana ve spomenuti brat Jakov u osmini od posveenja
u crkvi brae slavio misu. Poto ju je zavrio, do te je mjere poeo
gubiti snagu da su ga odnijeli u bolnicu koju su braa tada imala u
starom gradu pored svetoga Petra. Braa naime u novome gradu
jo nisu imala graevinu osim crkve. Ondje se 20. rujna, na vigiliju
blaenoga Mateja, preselio Gospodinu. Budui da su jedva imala
mjesto za ukop, ali ne i dozvolu za pokapanje, braa su odravi
vijeanje o tome to uiniti, a ponajvie zbog koncila [koji] se imao
slaviti na dan svetoga Mauricija i na koji su se skupili ve mnogi
biskupi odluila [otii] gospodinu biskupu Hildesheima jer je on
brata Jakova potivao kao oca. On je svojoj posluzi izdao nalog da
mu, ako bi braa eljela s njim razgovarati, jave bilo da spava bilo
da to drugo radi. Probudivi dakle biskupa koji je ve bio zaspao,
rekoe mu da je brat Jakov ve preminuo. Pogoen time zaplakao
je i rekao: Evo, ovo je san koji sam ve vidio te je dodao: Ja u
doi i pokopati ga. U snu je naime vidio nekog mrtvaca obuenog
ili umotanog u bijele haljine te (je uo) kako mu je reeno: Idi i
oslobodi ga! Poto mu je tijelo preneseno u crkvu brae u novom
gradu, koju je sam brat Jakov osnovao i dao posvetiti, u njoj je pokopan uza sve poasti. No godine Gospodnje 1258. njegove kosti i
kosti brata imuna Engleza, prvoga lektora u Magdeburgu i treega
ministra, prenesene su i pokapane u starom gradu gdje braa, poto
su se preselila, borave i sada.
49. Nakon to je Jakov, brat blage uspomene, preminuo, braa
iz Saksonije, dobrano potresena, [molila su] brata Alberta iz Pise,
ministra Njemake, da se udostoji dobrohotno im providjeti drugoga kustosa. Budui da im je za kustosa naumio poslati brata Nikolu,
gvardijana iz Erfurta, ministar, poznajui njegovu poniznost, nije
smatrao zgodnim poslati mu pismo bojei se da zbog poniznosti
1614
nee prihvatiti slubu, nego se radije sam k njemu uputio. Odluio

je k njemu osobno otii ne bi li moda u prijateljskom razgovoru
uspio njegov duh navesti da prihvati slubu. Stigavi dakle u Erfurt,
poto je iz istog razloga pozvao i brata Jordana, ministar je s bratom
Nikolom poeo razgovarati o prihvaanju slube u kustodiji Saksoniji. No ovaj se ponizno ispriavao te poto je poeo tvrditi kako je
nesposoban za bilo kakvu slubu kao onaj koji ne zna ni brojati ni
zbrajati, te kako nije ni gospodin ni prelat, ministar mu je uskoio
u rije te mu je gotovo srdita duha rekao: Ne zna dakle biti gospodin? Zar smo gospoda mi koji obnaamo slube u Redu? Priznaj
dakle, brate, smjesta svoj grijeh jer si slube Reda, koje bi se mogle
nazvati vie dunostima i sluenjima, smatrao gospodovanjem i prelatovanjem.
I dok je ponizno priznavao svoj grijeh, ministar mu je za pokoru
dao kustodiju Saksoniju, a on je, kako je inae obiavao, prignuvi
koljena ponizno posluao. Braa su se silno obradovala zbog njegove poslunosti te su odrala sveano slavlje u crkvi Svetoga Duha u
kojoj su tada boravila, dok je brat Nikola tuna duha jednostavnim
napjevom pjevao misu. Postavi dakle treim kustosom Saksonije i
ustalivi se u slubi, nije naputao poniznost koju je oduvijek prakticirao, nego je uvijek bio najponizniji i prvi u pranju posua i nogu
brai. I kad bi kojem bratu zbog njegova grijeha nareivao stegu i
sjedenje na zemlji, istu pokoru je s njim vrlo ponizno izvravao. I
premda je sam u svakoj prilici obdravao poniznost i poslunost,
ipak je bio tako nepopustljiv progonitelj i kanjavatelj neposlunosti
da je brat ustrajan u neposluhu, ak i nakon pokore, teko ponovno
zadobivao njegovu milost. Neposlunost brata smatrao je tolikim
zlom, a poslunost tolikim dobrom da je i djelom i primjerom pokazivao kako braa u svim stvarima u jednostavnosti moraju sluati.
50. Godine Gospodnje 1226, 4. listopada, prvi utemeljitelj Reda
manje brae, dragi otac Franjo, preselio se Gospodinu kod Svete
Marije od Porcijunkule. I premda je dragi otac blaeni Franjo elio
biti pokopan u toj crkvi, narod toga mjesta i graani Asiza, bojei se
da ga stanovnici Perue ne bi nasilu odnijeli zbog znamenja koja se
Gospodin i za njegova ivota i poslije smrti preko njega udostojao
uiniti, prenijeli su ga i uz poasti sahranili u blizini zidina Asiza u
crkvi svetoga Jurja, u kojoj je prvi put uio slova i u kojoj je kasnije
prvi put poeo propovijedati.
Poto je dakle blaeni Franjo umro, brat je Ilija, zamjenik blaenoga Franje, po cijelom Redu razaslao pisma utjehe brai oaloenoj zbog preminua tako velikog oca, objavljujui svakom pojedinano i svima zajedno da ih sve, kako mu je naloio blaeni Franjo,
u njegovo ime blagoslivlja i odrjeuje od svih grijeha. Povrh toga je
Jord an Jan sk i
1615
izvijestio o stigmama i drugim udima koja se Svevinji po blaenom Franji poslije njegove smrti udostojao uiniti te je ministrima
Reda naloio da se skupe radi izabiranja generalnog ministra.
51. Godine Gospodnje 1227, 2. veljae, poslije smrti blaenoga Franje, brat Albert iz Pise, ministar Njemake, namjeravajui
poi na generalni kapitul radi biranja prvoga generalnog ministra,
sazvavi sve kustose, propovjednike i gvardijane Njemake, odrao je kapitul u Mainzu. Na ovom je kapitulu za prvoga generala
u Redu izabran brat Ivan Parenti, rimski graanin i sudac rodom iz
Civita Castellane.
52. On je, po savjetu ministra Francuske, brata Alberta iz Pise
razrijeio upravne slube u Njemakoj, a umjesto njega postavio
uenoga ovjeka i velikoga teologa brata imuna Engleza, kustosa
Normandije.
53. Brat dakle imun, dolazei u Njemaku s bratom Julijanom,
koji je kasnije otmjenim stilom i lijepim skladom sastavio povijest
blaenoga Franje i blaenoga Ante, zakazao je slavljenje provincijskoga kapitula u Klnu na svetkovinu apostola imuna i Jude.
54. Godine Gospodnje 1228. blaeni je Franjo bio kanoniziran.
Iste godine ministar Njemake brat imun izmeu Uskrsa i Duhova u Klnu slavio je provincijski kapitul. Iste godine je i generalni
ministar brat Ivan Parenti, uvi da u Njemakoj nema lektora teologije, razrijeio slube ministra Njemake brata imuna i postavio
ga za lektora, a za ministra Njemake odredio brata Ivana iz Plana
Carpina. On je zakazao provincijski kapitul u Wormsu gdje je obznanio pismo o razrjeenju brata imuna i o svom imenovanju. Na
istom je kapitulu brai objavljena i kanonizacija blaenoga Franje.
Brat dakle Ivan iz Plana Carpina, hotei poastiti i uzdii Saksoniju, poslao je brata imuna kao prvoga lektora u Magdeburg, a s
njim i okretne, asne i obrazovane ljude: brata Markarda Dugoga iz
Aschaffenburga, brata Markarda Maloga iz Mainza, brata Konrada
iz Wormsa i mnoge druge.
55. Budui da je brat Ivan iz Plana Carpina bio korpulentan
ovjek, jahao je na magarcu, a ljudi onoga vremena zbog novosti
Reda i poniznosti jahaa po primjeru Krista koji je jahao na magarcu, a ne na konju iskazivali su vee potovanje njegovu magarcu nego to ga sada, zbog uobiajenosti prizora brae koja jau,
iskazuju osobama ministara. On je bio veoma velik iritelj svoga
Reda. Poto je po drugi put postao ministrom, poslao je brau u
1616
eku, Maarsku, Poljsku, Rumunjsku i Norveku. Prihvatio je

takoer kuu u Metzu i zasadio Red u Lotaringiji. Bio je takoer i
odluan branitelj Reda. Naime stalno je i osobno pred biskupima i
prvacima zastupao svoj Red. On je svu svoju brau kao majka djecu i kvoka svoje pilie u miru i ljubavi i svakom utjehom pomagao
te njima upravljao.
56. Godine Gospodnje 1229. u Njemaku je kao prvi vizitator
poslan brat Ivan Englez.
57. Godine Gospodnje 1230. ministar Njemake brat Ivan slavio je u Klnu posljednji provincijski kapitul Njemake. Postavivi
na njemu brata Ivana Engleza za vikara, otiao je na generalni kapitul. Na tom kapitulu brat Ivan iz Plana Carpina razrijeen je dunosti te poslan za ministra u panjolsku, a zamijenio ga je brat imun,
prvi lektor Njemake. No prije nego mu je stiglo pismo, zaskoila
ga je smrt na uonicu blaenoga Vite te je pokopan u Magdeburgu.
Na istom tom generalnom [kapitulu] uprava Njemake podijeljena je na dva dijela: na upravu Rajne i upravu Saksonije. Ministrom
Rajne imenovan je brat Oton, strunjak u pravu i Lombardijac, a
ministrom Saksonije, kako je ve reeno, brat imun. Na tom generalnom kapitulu po provincijama su razaslani brevijari i antifonari
specifini za Red.
58. Poto je dakle umro brat imun, prvi lektor i prvi ministar
Saksonije, kustos Saksonije brat Leonard i kustos Turingije brat Jordan, koji su bili jedini kustosi Provincije Saksonije, pridruili su se
slavljenju kapitula Provincije Rajne u Wormsu. Budui da je Provincija bila zajednika i tek odnedavna podijeljena, a brat imun, zaskoen smru, ni na koji nain nije mogao preuzeti dunost ministra
te je uprava jo uvijek bila praktino nepodijeljena, braa su na taj
kapitul bila priputena kao legitimni kapitularci. Ondje je dakle, po
savjetu ministra, vikara i druge brae, brat Jordan svoju kustodiju
predao kustosu Saksonije te se s pismom poslunosti (dobivenim)
od ministra Rajne Otona i s jednim drugom zaputio generalnom
ministru da trai (novog) ministra i lektora. Poto je generalni ministar odrao vijeanje o tome koga poslati, brat Jordan je zatraio
brata Ivana Engleza, koji je ve bio vizitator Njemake i dobio ga.
Generalni je ministar dakle napisao ministru Francuske da brata
Ivana Engleza poalje za ministra Saksonije, a brata Bartolomeja
Engleza za lektora.
59. Vraajui se u Njemaku, brat Jordan je svratio k bratu Tomi
elanskom. Ovaj mu je, obradovavi se, dao neto od relikvija bla-
Jord an Jan sk i
1617
enoga Franje. Kada je brat Jordan doao u Wrzburg, poruio je

brai svoje kustodije da mu, ako imaju potrebu s njim razgovarati,
izau u susret u Eisenach jer onuda kani proi. Obradovavi se braa se skupie na dogovoreno mjesto dajui vrataru nalog da brata
Jordana, kada doe, ne puta unutra, nego da prvo njih obavijesti.
Kada je dakle brat Jordan stigao i stao lupati na vrata, nije bio puten unutra, nego je vratar otrao i javio brai da brat Jordan stoji
pred vratima. Oni su mu opet naloili da ga ne puta kroz vrata,
nego kroz crkvu. Braa su pak, radosno kliui u duhu, ula u kor
nosei u rukama krieve, kadionicu, palmine grane i upaljene svijee te su dva po dva iz kora u procesiji ula u crkvu. Poredavi se
suelice jedan drugome, otvorili su vrata crkve, upustili brata Jordana te ga uz radosno klicanje doekali pjevajui responzorij Ovo je
ljubitelj brae (2 Mak 15,14).
Brat Jordan im je pak, zateen novim nainom doeka, rukom
davao znak da uute, no oni su dokraja dovrili ono to su rados
no zapoeli. Dok se brat Jordan zapanjen divio ovom inu, padne
mu na pamet da kod sebe ima relikvije blaenoga Franje na koje
je zbog zateenosti zaboravio. I radosno kliui u duhu, dovrivi
pjevanje, ree: Radujte se, brao, jer znam da ne slavite mene kao
mene, nego u meni naega oca blaenoga Franju koji je, dok sam
ja utio, svojom nazonou potaknuo va duh i ije relikvije imam
kod sebe. I izvadivi relikvije iz skuta, postavi ih na oltar. Otada se
brat Jordan prema blaenom Franji, kojega je za ivota poznavao te
je zbog toga prema njemu imao nekakav isto ljudski odnos, poeo
odnositi s uzvienijim potovanjem i au jer je uvidio kako Bog,
zapalivi srca brae Duhom Svetim, nije htio da njegove relikvije
zadri za sebe.
60. Godine Gospodnje 1231. kustos Turingije brat Jordan, vraajui se u Saksoniju, poslao je brata Ivana iz Penne s bratom Adeo
datom u Pariz po ministra brata Ivana Engleza i lektora brata Bartolomeja, da ih uz poasti dovedu u Saksoniju.
61. Godine Gospodnje 1232. na generalnom kapitulu slavljenom
u Rimu dunosti je razrijeen generalni ministar brat Ivan Parenti, a
zamijenio ga je brat Ilija. Na istom je kapitulu takoer razrijeen ministar Saksonije brat Ivan Englez iz Readinga, a zamijenio ga je brat
Ivan iz Plana Carpina. Brat Leonard, kustos Saksonije, vraajui se
s kapitula, umro je na putu u svome gradu Cremoni, a zamijenio ga
je brat Bertold iz Hxtera.
Brat pak Ilija, postavi generalnim ministrom, hotei dovriti crkvu svetoga Franje koju je poeo u Asizu, proveo je u cijelome Redu
prikupljanje novca radi dovravanja zapoetoga posla. On je nai-
1618
me cijeli Red drao pod svojom vlau onako kako su ga bili drali
blaeni Franjo i brat Ivan Parenti koji su bili prije njega. Stoga je
po svojoj volji uredio veoma mnogo stvari koje nisu bile u skladu s
Redom. Naime vie od sedam godina nije u skladu s Pravilom drao
generalni kapitul, a brau koja su mu se suprotstavljala razailjao je
amo-tamo. Stoga su braa, odravi savjetovanje, odluila da se zajedno pobrinu za Red. Na tom savjetovanju osobito su im pomagali
brat Aleksandar [iz Halesa] i brat Ivan iz La Rochelle, onodobni
pariki profesori.
62. Godine Gospodnje 1237. brat Ilija je za pojedine provincije
odredio vizitatore koji su se slagali s njegovim programom; zbog
njihove neregularne vizitacije braa su protiv njega bila jo vie nabruena nego ranije.
63. Godine Gospodnje 1238. braa su iz Saksonije aljui poslanike apelirala na generalnog ministra protiv vizitatora, ali nisu
postigla apsolutno nita. Stoga su bila prisiljena obratiti se gospodinu papi. Kad je k njemu doao brat Jordan i kad mu je, nakon to
ga je pozdravio, nareeno da ode, brat Jordan nije htio izai, nego
je aljivo pritravi papinu krevetu izvukao njegovu golu nogu te
ljubei je povikao i svome drugu rekao: Evo, mi ovakvih relikvija u Saksoniji nemamo. Gospodin papa je insistirao da odu, no
brat Jordan ree: Ne, gospodine, nemamo nita od Vas sada traiti.
Zbog Vas obilujemo svim dobrima i sretni smo. Ta Vi ste otac Reda,
zatitnik i korektor. Doli smo Vas samo vidjeti. I tako se gospodin
papa naposljetku razveseljen uspravio, sjeo na krevet te, upitavi
zato su doli, dodao: Znam da ste apelirali. Brat Ilija, doavi k
meni, rekao mi je da ste apelirali (na mene) preskoivi njega, a mi
smo mu odgovorili da apelacija na mene ukljuuje sve druge apelacije. I poto je brat Jordan papi izloio zbog ega se apeliralo, papa
je odgovorio da su braa dobro uinila kad su apelirala. Poto su
dakle u Kuriju dola mnoga braa da bi obrazloila svoju apelaciju i
poto je odrana duga rasprava, na kraju je veina bila miljenja da
nee nita postii ako ruku ne stave na korijen oito radei izravno
protiv Ilije.
64. I nakon to su zajedno sjeli te ispitali brau koja su se okupila, napisali su sve ono to su, bilo iz iskustva bilo po uvenju, mogli
doznati i dokazati protiv Ilije. Poto su to pred papom proitali,
pred njegovim licem nastala je rasprava o toj temi. Gospodin papa
tu je debatu prekinuo govorei: Idite i raspravite to meu sobom
te prigovore i odgovore na njih napiite i meni dostavite, i ja u presuditi. To je i uinjeno.
Jord an Jan sk i
1619
Gospodin papa je potom, uvi i proitavi prigovore i odgovore,

odluio da se ondje okupljena braa vrate u svoje provincije te da se
iz razliitih provincija, a osobito iz onih koje su pokrenule pitanje o
reformi Reda, poalju dvadesetorica odgovorne i nepristrane brae
koja bi se u Rimu sastala etiri tjedna prije generalnoga kapitula i
koja bi odluila o stanju i reformi Reda.
65. I tako godine Gospodnje 1239, u skladu s onim to je reeno,
u Rim su poslana odabrana braa iz razliitih provincija. Doavi,
po savjetu i volji gospodina pape i uz pristanak generalnog kapitula,
odluili su da se odre izbori ministara, kustosa, gvardijana i drugoga to se smatralo aktualnim. Povrh toga odluili su da svi ministri u
svojim provincijama odre jedan, a podlonici dva kapitula.
66. Na istom je tom kapitulu brat Ilija razrijeen, nakon to je na
elu Reda bio sedam godina, te ga je zamijenio brat Albert iz Pise, a
gospodin papa ga je potvrdio.
67. Na istom su kapitulu razgraniene i provincije.
68. Na istom je kapitulu razrijeen i brat Ivan iz Plana Carpina,
ministar Saksonije, a zamijenio ga je brat Konrad iz Wormsa. No
budui da nije primio imenovanje, on nije prihvatio slubu. uvi
za to, sestra Janja Praka obavijestila je papu i tako je on opozvao
imenovanje brata Konrada.
69. Iste godine poslije kapitula u Rimu braa iz Saksonije su,
sazvavi provincijski kapitul u Magdeburgu na svetkovinu Roenja
Blaene Djevice Marije, za ministra izabrala brata Markarda Malog. Postavi ministrom, on je bio veliki skrbitelj za svoj Red i ovjek stroga ivota. Prema dobrima je bio blag, prema zlima otar, a
prema nepopravljivima strog. Sudjelujui u borbi Reda protiv Ilije,
navukao je na sebe neizljeivu bolest. U njoj je takoer bio izabran
za ministra. Zbog te bolesti, budui da nije mogao pruati primjere
strogoga ivota koji se od drugih zahtijevao, bilo je potrebno da sam
bude razrijeen. [Ipak je prije razrjeenja odrao tri kapitula, i to u
Erfurtu, u Hildesheimu i u Altenburgu, na kojem je bio razrijeen.]
70. Godine Gospodnje 1240, 23. sijenja, preminuo je brat Albert, trei generalni ministar koji je na elu Reda bio osam mjeseci i
nekoliko dana, a naslijedio ga je brat Haymon Englez.
71. Godine Gospodnje 1242. brat Haymon odrao je kapitul u
Altenburgu na blagdan svetoga Mihaela i na njemu razrijeio brata
1620
Markarda. No kapitul je imenovanje provincijalnog ministra povjerio generalnom ministru. General je, vraajui se, brata Jordana
imenovao vikarom, a brata Gotfrida postavio za ministra.
72. Godine Gospodnje 1243. Gotfrid je stupio u provinciju. Taj
ovjek bio je izrazito suzdran u jelu i piu, ljubitelj zajednitva i
protivnik osamljenosti. Prema dobrima je bio blag, prema zlima
strog. Nastavio je putem kojim je krenuo brat Markard te kroz tri
godine i nekoliko mjeseci hvale vrijedno upravljao provincijom.
73. Godine Gospodnje 1244. umro je brat Haymon te ga je iste
godine naslijedio brat Krescencije. On je iz svake pojedine provincije pozvao po dvojicu brae u samostan u Rimu da bi svi koji dolaze
u Kuriju mogli radi savjetovanja pronai brau svoje nacionalnosti.
Ali budui da se Kurija dugo vremena zadrala u Lyonu, ta braa su
bila vraena natrag u svoje provincije. Osim toga u ono doba braa
su bila izloena mnogim zlostavljanjima od strane Friedricha, koji
je na koncilu u Lyonu glasovanjem bio svrgnut s vlasti. U mnogim
provincijama neki su sramotno bili izbaeni sa svojih mjesta, mnogi
su zatvoreni, a neki ak ubijeni zbog toga to su posluno i hrabro
pristajali uz zapovijedi Crkve kao sinovi uz svetu majku, to, osim
Manje brae, nijedni drugi redovnici nisu inili.
74. U to je vrijeme nadbiskup Mainza Sigfrid bio prema brai
vrlo netrpeljiv.
75. Godine Gospodnje 1247. na kapitulu u Lyonu razrijeen
je brat Gotfrid, ministar Saksonije, nakon to je provincijom
upravljao tri godine i nekoliko mjeseci, a brat Konrad iz Braun
schweiga, lektor u Hildesheimu, izabran je za vikara. On je iste
godine na kapitulu slavljenom u Halleu na svetkovinu Roenja
Blaene Djevice Marije izabran za ministra Saksonije, a potvren
oko blagdana svetoga Martina. On je uz disciplinu, strogou, veliku ozbiljnost i obdravanje reda upravljao provincijom u miru
u kojem su mu je ostavili njegovi prethodnici. I poto je gotovo
esnaest godina bio na elu, izmoren i iscrpljen od napora, nakon
vrlo estog i bezuspjenog traenja, dobio je razrjeenje na alost
mnoge brae.
76. Godine Gospodnje 1248. na kapitulu u Lyonu razrijeen
je brat Krescencije nakon to je zajedno s bratom Haymonom sedam godina bio na elu Reda. Iste godine zamijenio ga je brat Ivan
Parmski.
Jord an Jan sk i
1621
77. Godine Gospodnje 1258. na kapitulu u Rimu slavljenom na

svetkovinu Oienja16 razrijeen je brat Ivan Parmski, generalni
ministar, nakon to je deset godina bio na elu Reda, a naslijedio ga
je brat Bonaventura, lektor u Parizu.
78. Godine Gospodnje 1262. na kapitulu u Halberstadtu dunosti je razrijeen brat Konrad iz Braunschweiga, ministar Saksonije,
te je na istom kapitulu, 29. travnja, u prvom glasovanju, za ministra
Saksonije slono izabran brat Bartolomej, neko ministar Austrije,
kojega je odmah ondje uz ovlatenje generalnog ministra potvrdio
brat Konrad. I budui da je izabran u odsutnosti, pozvan je te je,
iako aloban zbog svoga izbora, prihvatio dunost. Na zahtjev brae predsjedao je tim istim kapitulom te ga je okonao uz njihovu
ohrabrenje.
16
Svetkovina Oienja Blaene Djevice Marije, Svijenica ili svetkovina Prikazanja Gospodinova u hramu.
Kronika Salimbenea Parmskog

Uvod
FELICIANO OLGIATI
Prijevod
JOSIP MRNJAVAC
Iz Kronike brata Salimbenea Adamova Parmskog, goleme po opsegu i obilju obavijesti, ak i u osakaenom tekstu koji nam je preostao,
ovdje su u antologijskom obliku prevedene samo biljeke koje se
izravnije odnose na franjevaku povijest, povezujui ih prema tono
odabranim temama. Radoznalost ovog pisca, okrenuta prema svemu,
ako izbjegava produbljena istraivanja i obavijesti, jednako se dri
dalekom od pristranosti, iznad svega glede onog joakimskog pokreta
usred kojega je ivio i kojega se u odreenom asu oslobodio. To
pak potvruje objektivnost obavijesti koje prenosi. I samo verbalno
sudjelovanje u valu nepovjerenja protiv brata Ilije, koje ga navodi na
to da usred najrazliitijih biljeaka smjesti jednu spektakularnu raspravu, iako povremeno dosee opore tonove, pa se ne ustruava
sadravati tra, uva se od pretjerivanja Spirituala, moda zahvaljujui uravnoteenu i pomalo prilagodljivom vienju franjevatva.
Od Salimbenea prije svega i iz navedenog razloga preuzimamo
svojevrsnu autobiografiju, ustvari cijela Kronika odaje dojam goleme
autobiografije. Slijedi nekoliko napomena o Franji i prvim drugovima. Meutim glavni je interes u poglavlju o Redu manje brae u
kojemu moemo itati, mada ne uvijek najistije, crte jedne povijesti
upravo jednog od najteih i najzapletenijih trenutaka. Nadalje su za
vjersku i crkvenu povijest XIII. stoljea zanimljive njegove zabiljeke
o narodnim i vjerskim pokretima toga doba, o kojima Salimbene pie
kao svjedok.
1622
Kron i k a Sal i mb e nea Parm sko g
1623
Izvori:
Uvod Kronike Salimbenea Parmskog preveo Ante olji prema: Fonti francesca
2004, 1628.
Kroniku Salimbenea Parmskog s latinskog izvornika preveo Josip Mrnjavac prema: Salimbene de Adam, Chronica, Ed. G. Scalia, Bari, Laterza 1966, 2 vol.,
str. 28811.
I. Autor: Brat Salimbene Adamov Parmski

Roenje
1. Godine Gospodnje 1221, 6. kolovoza, umro je blaeni Dominik. A ja, brat Salimbene Adamov iz grada Parme, roen sam te iste
godine u mjesecu listopadu, devetog dana, na blagdan svetih Dionizija i Donina. Gospodin Balian iz Sidona, veliki barun iz Francuske, koji je doao iz prekomorskih krajeva caru Friedrichu II., drao
me je na krtenju u parmskom baptisteriju, koji bijae blizu mojega
doma, kako su mi pripovijedali moji roditelji. Ovo mi je takoer
ispriao i brat Andrej, rodom iz grada Akre s onu stranu mora, lan
Reda manje brae, pratitelj na putu spomenutom gospodinu i iz njegove obitelji, koji je bio prisutan na krtenju i sjeao se (str. 47).
Godina velikog potresa u Bresci
2. U vrijeme Boia godine 1222. zbio se veoma snaan potres
u gradu Reggiu za vrijeme propovijedi biskupa Nikole u katedrali
sv. Marije. Ovaj se potres osjetio po cijeloj Lombardiji i Toskani.
No nazvan je posebno po Bresci gdje je bio najjai udar tako da
su stanovnici morali izai iz grada i boraviti u atorima da se ne bi
graevine sruile na njih.
Majka mi je imala obiaj govoriti da sam u trenutku toga velikog
potresa leao u kolijevci. Ona je stavila moje dvije sestre zajedno
pod jednu ruku (bile su naime malene), a mene u kolijevku i otila
je do kue svojih roditelja i brae. Bojala se, kako priae, da ne bi
na nas pao baptisterij jer je bio blizu moje kue. Budui da se vie
brinula za mene mukarca nego za kerke, malo sam joj to zamjerio. Pravdala mi se da joj je njih bilo lake nositi jer su bile vee od
mene (str. 4748).
Njegov ulazak u Red
3. Ja, Salimbene, bio sam trei sin Gvida Adamovog. Nakon to
sam dospio na dvopue pitagorejske nauke (vrlina i vizija), to jest
zavrivi tri razdoblja po pet godina, jer tri razdoblja po pet godina
1624
ine krug indikcija, stupio sam u Red manje brae u kojem sam
proivio dugo kao sveenik i propovjednik. Mnogo sam toga vidio,
u mnogim provincijama boravio i puno nauio (str. 53).
U red me primio brat Ilija kad je, poslan od pape Grgura IX.,
putovao caru u Cremonu 1238.
Tada je moj otac otiao u Asiz, gdje je bio brat Ilija, i predao
carevo pismo generalnom ministru. Ovako je poinjalo: Da bi se
ublaile patnje naega vjernog Gvida Adamovog Brat Iluminat,
koji tada bijae tajnik brata Ilije i koji je sva lijepa pisma slana od
svjetskih vladara generalnom ministru prepisivao napose u etiri
primjerka, pokazao mi je ovo pismo nekoliko godina poslije kad
sam ivio s njim u samostanu u Sieni. Poslije toga brat Iluminat postao je provincijal provincije sv. Franje, a potom i asiki biskup sve
do svoje smrti (str. 54).
Sluba propovijedanja
4. Jednog dana dok je generalni ministar Ivan Parmski bio sam,
pristupio sam k njemu. Naao se tu i moj prijatelj iz Parme koji se
zvao Ivan Ollisov. On ree generalnom ministru: Oe, uinite tako
da ja i brat Salimbene dobijemo aureolu. Generalnom ministru
lice postade prijazno i odgovori mojem prijatelju: Kako bih mogao uiniti da dobijete aureolu? Brat Ivan mu odgovori: Ako nam
dadnete slubu propovijedanja. Odgovori mu generalni ministar:
Uistinu, da ste mi obojica braa bliznaci, ne biste je mogli drugaije dobiti nego putem ispita. Tada sam rekao svojemu prijatelju
nakon to smo uli generalnog ministra: Idi, idi, sa svojom aureolom! Ja sam imao prole godine slubu propovijedanja dobivenu od
pape Inocenta IV. u Lyonu, a sad ju trebam dobiti od brata Ivana iz
San Lazzara? Dovoljno je to sam jedanput dobio dozvolu od onoga koji mi ju je mogao dati (str. 432433).
Ree mi prijatelj Ivan Ollisov: Radije bih imao dozvolu generalnog ministra nego papinu; a ako je potrebno da polaemo ispit,
neka nas ispita brat Hugo. Govorio je o velikom Hugu iz Provanse,
koji je tada bio u samostanu u Arlesu zbog dolaska generalnog ministra, koji mu je bio veliki prijatelj. Brat Ivan ree: Neu da vas ispita
brat Hugo jer vam je prijatelj i on e vas tedjeti. Nego pozovite mi
lektora i repetitora ovog samostana. Pozvani su doli. Ree im generalni ministar: Odvedite ovu dvojicu brae i posebno ih ispitajte
jesu li sposobni za propovijedanje i ako budu dostojni da prime slubu propovijedanja, pozovite me. Tako je i uinjeno. Ja sam dobio
dozvolu, a moj drug nije, jer nije zadovoljio na ispitu. Ree mu generalni ministar: to se odgaa, ne dokida se. Budi mudar, sine moj, i
obraduj mi srce da mogu odgovoriti onome koji me grdi. A mudri Sirah
kae u poglavlju 18: Promisli prije nego prozbori (str. 452453).
1625
Pisac
5. Kao to sam pisao u ovoj kronici, i u drugoj i u treoj i
u etvrtoj, i u traktatu o Elizeju (str. 427) Kao to sam rekao u
drugoj kronici, u kojoj sam opisao dvanaest zloina Friedricha II.
(str. 294).
U pisanju razliitih kronika koristio sam jednostavan i shvatljiv
stil tako da moja neakinja, za koju sam pisao, moe razumjeti ono
to ita. Nisam elio pisati ukrasnim rijeima, nego radije opisivati
dogaaje prema istini (str. 270).
Ovo proitaj u onoj kronici koja poinje ovako: Oktavijan
Cezar August, koju sam napisao u samostanu u Ferrari one godine kad su Saraceni zarobili Ludovika, kralja Francuske, u prekomorskim krajevima, dakle 1250. (str. 311). Sad smo u godini 1284.
i jo nisam prestao s pisanjem vie drugih kronika, koje su po mom
sudu jo bolje, jer sam iz njih izbacio suvino, lano, nepouzdano i
kontradiktorno (str. 311312).
Godine 1259. stanovao sam u Borgu San Donninu gdje sam
sastavio i napisao drugu Knjigu dosade imitirajui Patecchia (str.
674).
II. Sveti Franjo Asiki

Liturgijske sinteze ivota svetog Franje
6. Godine Gospodnje 1226, u subotu naveer 4. listopada,
preao je blaeni Franjo, utemeljitelj i voa Reda manje brae, iz
ovoga brodolomnog svijeta u nebesko kraljevstvo. Pokopan je u
nedjelju u Asizu, ureen stigmama Isusa Krista i nakon to se navrilo 20 godina od poetka njegova obraenja. Njegovo je obraenje
naime zapoelo 1207. za vrijeme pape Inocenta III. O njemu se
pjeva (str. 49):
Cepit sub Innocentio
cursumque sub Honorio
perfecit gloriosum.
Succedens his Gregorius
magnificavit amplius
miraculis famosum.17
17
Poeo je pod Inocentom
i slavni tijek dovrio pod Honorijem.
Njihov nasljednik Grgur jo je vie uzveliao
njega, slavnoga po udima.
1626
Sveti Franjo i ivotinje

7. Tako sam u svom redu blaenoga Franje i Manje brae vidio neke lektore veoma uene i velike svetosti, ali ipak imaju neku
mrlju po kojoj se razlikuju profinjene osobe od drugih. Rado se igraju s miem, psiem ili ptiicom, ali ne onako kako se blaeni Franjo
igrao i veselio u Gospodinu s fazanom i cvrkom (str. 213).
Zadaa demona
8. Pria se stoga da je blaeni Franjo rekao svojemu drugu kad je
jedne noi bio proganjan od demona u kuriji nekog kardinala: Demoni su redarstvenici Gospodnji koje je on odredio za kanjavanje
ljudi. Smatram da je dopustio da na nas navale njegovi redarstvenici
zato to na boravak u kuriji monika ne prua dobar primjer drugima (str. 831).
Boi u Grecciu
9. U samostanu Greccio, gdje je blaeni Franjo pjevao evanelje za Boi, i prikazao betlehemskog djeaka s jaslama, sijenom i
djetetom (str. 442); ovaj je dogaaj ire obraen u njegovim legendama (str. 451).
Raspeti ovjek skinut s kria
10. vrsto vjerujem da, kao to je Sin Boji elio imati posebnog
prijatelja koji e mu biti slian, to jest sv. Franju, tako je i avao elio
imati Ezzelina.
O blaenome Franji kae se da je jednome Bog dao pet talenata.
Nikome na ovome svijetu osim jednome, blaenom Franji, Isus Krist
nije utisnuo pet rana na svoju sliku. Naime kao to mi ree brat Leon,
njegov drug, koji je bio prisutan kada se pralo tijelo sv. Franje za pokop, inilo se ba kao da je netko razapet skinut s kria. Iz tog razloga
sv. Franji najbolje pristaju rijei iz prvog poglavlja Otkrivenja: Vidio
sam slinoga Sinu ovjejem. U emu je jo bio slian Kristu, ovdje
neu spominjati, jer sam to zapisao na drugom mjestu (str. 281282).
Posjet La Verni
11. Samostan La Verna nalazi se u toskanskoj provinciji, u planinskom dijelu biskupije Arezzo, gdje se seraf ukazao sv. Franji i
utisnuo mu stigme da bude slian Gospodinu naem Isusu Kristu.
Tuda sam jednom proao na povratku iz Asiza kamo sam bio otiao
na zavjet. Primijetio sam da, kad se braa spominju blaenoga Franje, uvijek u jutarnjoj molitvi govore antifonu: O martyr desiderio, a
u veernjoj molitvi: Caelorum candor, zato to se u tim dvjema antifonama spominje pojava serafa i uvijek na poetku ovih antifona
braa prignu koljena (str. 808809).
1627
Kanonizacija
12. Dana 16. srpnja godine 1228. papa Grgur IX. uvrstio je bla
enoga Franju u katalog svetaca i kanonizirao ga. On je takoer
kanonizirao blaenu Elizabetu, kerku ugarskoga kralja i enu
tirinkoga grofa. Uz brojna druga uda ona je oivjela 16 mrtvaca
i vratila vid slijepcu od roenja. Do danas se moe primijetiti kako
iz njezina tijela istjee miriljavo ulje. Ova je svetica nakon smrti
mua ivjela po pravilu Manje brae i uvijek im je ostala odana (str.
5051).
Prijenos tijela svetoga Franje
13. Godine 1230. Manja su braa slavila generalni kapitul u
Asizu. Na tom kapitulu, 25. svibnja, preneseno je tijelo blaenoga
Franje. Brat Jakob iz Isea, ije su slabine bile totalno deformirane,
posve je ozdravio. Toga je dana i mnoga druga uda, vrijedna spomena, Bog uinio po zagovoru svojega sluge i prijatelja Franje, a o
njima moete vie itati u njegovim legendama (str. 96).
Liturgijska sluba
14. Papa Grgur IX. napisao je himan u ast blaenoga Franje
Proles de coelo prodiit, responzorij De paupertatis horreo, pjesmu Ca
put draconis ultimum i drugu pjesmu o Kristovoj muci Flete fideles
animae. Na molbu Manje brae imenovao je kao kardinala zatitnika budueg papu Aleksandra IV. On je kanonizirao sv. Klaru i napisao himne i molitve za njezinu slubu. Kardinal Toma iz Capue
sastavio je u ast blaenoga Franje himan: In coelesti collegio, drugi
himan Decus morum i responzorij Carnis spicam. Takoer je sastavio
i sekvencu o Blaenoj Djevici Mariji Virgo parens gaudeat, i to samo
tekst, a glazbu je na njegovu molbu napisao Henrik iz Pise, koji
mi je bio kustos i uitelj pjevanja. Prateu je melodiju napisao brat
Vito iz Lucce, lan Reda manje brae, koji me je takoer pouavao
pjevanju (str. 554).
Hagiografi svetoga Franje
15. Godine 1244. umro je brat Aimon iz Engleske, generalni ministar reda Manje brae, a naslijedio ga je brat Krescencije iz Ankonske marke, koji je bio ve u poznim godinama. On je naredio bratu
Tomi elanskom, piscu prve legende blaenoga Franje, da napie i
drugu knjigu jer su pronaene mnoge stvari o blaenom Franji koje
nisu bile zapisane u prvoj knjizi. On je napisao vrlo lijepu knjigu o
udima i ivotu sv. Franje koju je nazvao Memoriale beati Francisci
in desiderio animae. Kasnije je brat Bonaventura, generalni ministar,
sve knjige sabrao u jednu, koju je lijepo uredio. I jo se mnogo toga
otkrilo o sv. Franji to nije bilo zapisano. Gospodin naime ne presta-
1628
je svaki dan initi uda po svojem sluzi Franji u razliitim dijelovima

svijeta. Papa Inocent IV. posebnim pismom, koje sam osobno vidio,
pozvao je brata Krescencija na koncil radi svrgavanja cara Friedri
cha, ali se brat Krescencije ispriao zbog starosti i umjesto sebe poslao brata Ivana Parmskog, svetog i uenog ovjeka koji ga je potom
naslijedio u upravljanju Redom (str. 254).
Drugovi svetoga Franje i druga braa prvotnih vremena

16. Dok sam prolazio kroz Ankonsku marku na putu prema Toskani, gdje sam bio odreen, prolazei kroz Citt di Castello naao
sam u samotitu jednog plemenitog brata, iskusnog i punog dana i
zasluga, koji je u svijetu imao etiri sina viteza. On je bio posljednji
brat kojeg je u Red primio i obukao sv. Franjo, kako mi je sam povjerio. On, saznavi da se ja zovem Ognibene, zaudio se i rekao mi:
Sinko, nitko nije dobar doli Bog sam. Odsada pa nadalje tvoje ime
e biti Salimbene, jer si napravio veliki uspon ulazei u sveti Red.
Bio sam pun radosti znajui dobre razloge koje mi je iznio i da mi je
ime dodijelio tako svet ovjek. Ipak nisam dobio ime koje sam elio.
Uistinu elio sam se zvati brat Dionizije bilo iz potovanja prema
velikom doktoru, koji je bio uenik apostola Pavla, bilo zato to sam
roen na njegovu svetkovinu. I tako sam upoznao posljednjeg brata
kojeg je u Red primio sv. Franjo, te poslije njega nije vie primio niti
obukao nijednog brata.
Vidio sam takoer brata iz prvih vremena, brata Bernarda Kvintavalskog, s kojim sam ivio u samostanu u Sieni cijelu jednu zimu.
Bio mi je blizak prijatelj, te je meni i drugim mladima priao velike
stvari o sv. Franji tako da sam od njega uo i nauio mnogo dobrih
stvari (str. 5354).
14. lipnja godine Gospodnje 1231. sretno je svoj duh preselio u vjeno prebivalite blaeni otac i brat Antun, po roenju pa
njolac. Umro je u gradu Padovi, u kojem je po njemu Svevinji proslavio svoje ime, u samostanskoj eliji te tako stupio na put kojim
ide svaki ovjek. Bio je lan Reda manje brae i drug blaenoga
Franje. O njemu u govoriti vie i opirnije na drugome mjestu ako
poivim (str. 97).
Dobro je rekao brat Egidije iz Perue (nije dodue bio rodom
iz Perue, nego je ondje dugo ivio i umro, ovjek velikih ekstaza i
posve svet, etvrti brat u Redu raunajui i sv. Franju). Govorio je:
Magna gratia est non habere gratiam Velika je milost ne imati
milost. Govorio je naime o steenim, a ne ulivenim milostima zbog
kojih neki esto ine loa djela (str. 266).
Bog nije pokazao ni jedno udo poslije smrti Nikole iz Montefeltra, jer je on molio Boga da ne uini ni jedno udo kao to je
isto molio i vrlo sveti brat Egidije iz Perue. A brat Egidije, etvrti
1629
brat u Redu bijae pokopan u kamenoj grobnici u fratarskoj crkvi

u Perui. Njegov je ivot iscrpno opisao brat Leon, jedan od trojice
prvih drugova blaenoga Franje (str. 810).
III. Red manje brae

A. Pralikovi prema opatu Joakimu
17. Za pontifikata pape Inocenta III. nastala su dva reda: Red
manje brae i Red propovjednika.
O njima je prorokovao opat Joakim u mnogim slikama koje je
pronalazio u Starom i Novom zavjetu. Na primjer, slika gavrana i
golubice, jer je on posve crn, a ona arena; slika dvojice anela poslanih u Sodomu koju je trebalo razoriti; u Ezavu i Jakovu, u Josipu
i Benjaminu, u Manaeu i Efrajimu, u Mojsiju i Aronu, u Kalebu i
Joui, u dvojici uhoda koje je Joua poslao u Jerihon, u Iliji i Elizeju, u Ivanu Krstitelju i ovjeku Isusu Kristu, u dvojici koji su ili u
Emaus, u Petru i Ivanu koji su ili na grob, a za koje se kae da su
dvojica trali zajedno i jo su zajedno ili u hram na molitvu u deveti
sat (str. 2829).
18. Mnogo je toga istaknuo opat Joakim na mjestu gdje se govori o
Ezavu i Jakovu da e Red, koji je prethodno bio uoblien u Ezavu, ii
Hetovim kerkama, tj. svjetovnim znanostima poput Aristotela i drugih filozofa. To je Red brae propovjednika, uoblienih u liku gavrana
ne zbog crnine grijeha, nego zbog habita. A Jakov ovjek jednostavan
stanovae u atorima. Ovo je bio Red manje brae koji se u poetku
svoga pojavljivanja u svijetu dao na molitvu i kontemplaciju.
Jasno se da iitati otajstvo iz onoga to je reeno u 20. poglavlju
Ivanova evanelja: Trali su zajedno,, tj. u istom vremenu i za
istog pape Inocenta III. nastala su oba reda. Desete godine pontifikata Inocenta III., godine 1207, blaeni je Franjo ustanovio Red
manje brae. I ono to je reeno, da naime onaj drugi uenik pretra
Petra i doe prvi na grob, ali ne ue, naznauje da se Red manje
brae pojavio u svijetu prije navedene godine. A blaeni je Dominik
ustanovio Red brae propovjednika 1216. godine, u prvoj godini
pontifikata pape Honorija III. i u Redu je ivio pet i pol godina. Na
njegovu kanonizaciju ekalo se dvanaest godina. Tijelo mu se nalazi
u Bologni, gdje se i posebno tuje.
Blaeni je Franjo ivio u Asizu i Redu punih dvadeset godina. Posebno se tuje u Asizu u kojem je i pokopan. Umro je u subotu naveer
4. listopada, a pokopan u nedjelju 1226. Kanonizirao ga je Grgur IX.
1630
16. srpnja 1228. Njegovo je tijelo preneseno 25. svibnja 1230. Blaeni
je Dominik umro 6. kolovoza 1221. u vrijeme pape Honorija III.
Opat Joakim jo kae o ovim dvama redovima da su bili naznaeni u Barnabi i Pavlu te u dvojici svjedoka iz 11. poglavlja Ivanova
Otkrivenja. Govorio je i mnoge sline stvari (str. 2930).
19. Ova dva reda, Red manje brae i Red propovjednika, koji
provode svet ivot i posjeduju znanje, odreeni su da na sebi ponesu nepravdu to pritie svetite prema onome to Gospodin ree
Aronu u Knjizi brojeva, 18. poglavlje: Ti, tvoji sinovi i tvoj pradje
dovski dom bit ete odgovorni za grijehe u svetitu.
Prema ve reenom jasno je da ova dva reda trebaju imati posluitelj, koji nisu jednaki klericima. Iz onoga to slijedi dade se shvatiti da Gerardina Segalella s njegovim apostolima ne treba ubrajati u
slubu ovih dvaju redova, jer su samo ova dva reda pretkazana od
proroka Jeremije pod imenima ribara i lovaca, kao to to jasno istie opat Joakim. U 16. poglavlju Gospodin kae po ustima proroka
Jeremije: Evo, poslat u mnoge ribare koji e ih uloviti; a zatim u
dovesti mnoge lovce koji e ih goniti sa svih gora i sa svih breuljaka i iz
svih spiljskih rasjeklina.
Ostavljajui po strani tumaenje opata Joakima, koje nisam dugo
itao, ini mi se da ova posljednja reenica u kojoj se govori o lovcima
vie prilii Redu sv. Dominika nego Redu sv. Franje, ne samo zato to
je taj Red oznaen u Ezavu, koji je bio lovac i koji je uzeo Hetove keri za ene, dakako svjetovne znanosti, kao to je to spomenuti opat
rekao, nego takoer zato to vie izlazi van radi lovljenja ljudskih
dua, dok Red manje brae iste ove stvari radi ponajvie u krajevima
s onu stranu Alpa. Naime u Italiji se Manja braa ispriavaju ako ne
izlaze van zato to u gradovima stanuju vojnici, monici i plemii. I u
dvorcima i utvrdama imaju samotita u kojima stanuju Manja braa
koja mogu zadovoljiti potrebe svjetovnih ljudi (str. 419420).
20. U tumaenju proroka Jeremije opat Joakim jo govori o Manjoj brai i Redu propovjednika: Oba e se ova reda ponizno i
jednostavno roditi iz Crkve, ali e tijekom vremena koriti i napadati
babilonsku bludnicu. Jo je govorio opat Joakim: ini mi se da
jedan red bez razlike skuplja grozdove zemlje ukljuujui u Crkvu
klerike i laike, a drugi bira samo prvine klerika (str. 933).
B. Postanak i institucionalna preobrazba Reda

Uvodna napomena: brat Ilija
21. Poinje Knjiga o prelatu koju sam napisao povodom brata
Ilije i koja sadri mnoge dobre i korisne stvari.
1631
Godine 1238, XI. indikcije, dana 4. veljae na blagdan sv. Gilberta, stupio sam u Red manje brae ja, brat Salimbene Adamov
iz grada Parme. Primljen sam u Red od generalnog ministra brata
Ilije, na vigiliju sv. Agate u gradu Parmi. On je iao naime u Cremonu caru, poslan od pape Grgura IX., jer im je obojici bio blizak
prijatelj, pa je tako bio prikladan posrednik, prema onome to kae
sv. Grgur: Kada se alje neprikladna osoba da opominje, izaziva se
duh ljutitoga na gore stvari. Kada sam bio priman u Red, bio je tu
prisutan brat Gerard iz Modene koji se snano zauzimao za mene
da budem primljen, i bio je uslian.
Gospodin Gerard iz Correggia, koji je imao nadimak de Dentibus
zato to je imao velike zube, doao je osobno s nekoliko vojnika u
samostan Manje brae da posjeti brata Iliju. On je sjedio u kui u
kojoj jedu gosti i stranci, na krevetu od perja, velika vatra gorjela je
ispred njega, a na glavi je nosio armenski eir. Svojim sam oima
vidio da se nije dignuo niti pomaknuo s mjesta prema plemiu koji
je uao i pozdravio ga. To se smatralo veoma velikom neuglaenou (str. 136).
22. Otac brata Ilije bio je iz Bolognske biskupije, iz Castel de
Brittia, a majka mu je bila iz Asiza. Svjetovno mu je ime bilo Bombarone. On je io pokrivae i pouavao djeake u Asizu itanju psaltira. Uavi u Red manje brae, uzeo je ime Ilija i dva puta je bio
generalni ministar. Imao je naklonost i cara i pape. Ali s vremenom
Gospodin ga je ponizio prema rijei iz Svetoga pisma: Ovoga snizu
jem, a onoga uzvisujem. To je bilo ispunjeno sljedee godine, kako
emo govoriti, kada ga je papa Grgur IX. razrijeio slube na generalnom kapitulu. A to je itekako zasluio zbog mnogih grijeha koje
je poinio. Najprije emo krenuti od neuglaenosti o kojoj je ve
bilo govora (str. 136139).
Ilija je imao obiaj govoriti u prispodobama. Kad ga je upitao
gospodin Gerard, gradonaelnik Parme, kamo ide i zbog ega, odgovorio je da je u isto doba privuen i tjeran. Privuen je od cara,
a tjeran od pape koji ga je poslao. Kao da je htio rei da je iao od
prijatelja prijatelju. A sluatelji su to smatrali vrlo mudrim odgovorom (str. 140).
Primanje nekorisnih ljudi

23. Drugi Ilijin nedostatak bio je taj to je u Red primio mnogo
nekorisnih ljudi. Stanovao sam u sienskom samostanu dvije godine
i ondje sam vidio 25 brae laika. U Pisi sam ivio etiri godine i tu
sam vidio 30 brae laika. Moda je to Gospodin elio iz vie razloga.
Prvo, kad se grade palae, crkve i druge graevine, najprije se
u temelje stavlja neklesano kamenje, a zatim nakon to se temelji
1632
pojave iznad zemlje stavlja se uglaeno, lijepo kamenje da se istak

ne ljepota djela i zgrade. Stoga se mogu slagati s redom blaenoga
Franje one rijei koje je Gospodin obeao o vojujuoj i trijumfalnoj
Crkvi na usta proroka Izaije: O nevoljnice, vihorom vitlana, neutje
na, gle, postavit u na smaragd tvoje kamenje i na safir tvoje temelje. Od
rubina dii u ti krunita, vrata tvoja od prozirca, ograde ti od dragulja.
Svi e ti sinovi Jahvini biti uenici, i velika e biti srea djece tvoje. Na
pravdi e biti zasnovana.
Drugi razlog jest taj to je blaeni Franjo snano imitirao i slijedio Sina Bojega I Gospodin je elio izabrati i pozvati siromane da se ne bi moglo pripisati plemiima, monicima, mudrima i
bogatima ono to se mora pripisati Njemu bez kojega se nita ne
moe uraditi.
Trei je razlog taj to je to bilo predoeno sv. Franji u viziji. Zaista
se nalazi u treem poglavlju njegove legende ove rijei: Jednoga
dana dok je bio na osamljenom mjestu, promiljajui u gorini svoje
dane, plakao je. Nakon to ga je obuzela silna radost Duha Svetoga, dobio je vijest o potpunom oprostu svih svojih grijeha (str.
141143).
etvrti je razlog taj to je ovo sam Gospodin objavio po opatu
Joakimu. On je govorio o budua dva reda. ini mi se da Manji
red bez razlike skuplja plodove zemlje, jer u crkvu ukljuuje i laike i
klerike, a drugi se red iznad svega raduje klericima.
Ako bi se netko pitao to je bilo pogrenoga od brata Ilije u primanju laika, ako je radio ono to je Gospodin odredio, odgovorit
emo ovako: to god ljudi rade, sve prosuuje nakana. Naime Kristova muka bila je dobra i najbolja, jer smo po njoj spaeni i osloboeni, ali je bila loa idovima koji su je Isusu nametnuli, a potom
nisu htjeli vjerovati u Krista patnika. Na slian nain, ako je brat
Ilija primao mnotvo laika s nakanom da moe lake vladati njima ili
da mu oni pune ruke novcem, moemo uistinu rei da je zbog toga
bilo pravedno da bude uklonjen sa svoje slube (str. 143144).
Loe upravljanje
24. Trei grijeh brata Ilije bijae taj to je nedostojne ljude postavljao na slube u Redu. Laike je postavljao za gvardijane, kustode i provincijale, to je bilo veoma apsurdno jer je u to vrijeme u
Redu bilo jako mnogo dobrih klerika (str. 144).
etvrti grijeh brata Ilije bijae taj to cijelo vrijeme u kojem je
bio generalni ministar nisu postojale generalne konstitucije u Redu,
po kojima bi se ouvalo Pravilo, upravljalo Redom, jednako ivjelo i
po kojima bi nastala mnoga dobra. Na ovome mjestu dobro pristaje
ona reenica koja se tri puta nalazi u Knjizi sudaca: U to vrijeme ne
bijae kralja u Izraelu i svatko je ivio kako mu se inilo da je pravo;
1633
jer za vrijeme trojice generalnih ministara Red nije imao generalnih

konstitucija, tj. za vrijeme sv. Franje, Ivana Parentia i brata Ilije, koji
je dva puta bio generalni ministar i dva puta bio na tetu Redu.
Za njegova mandata mnoga su braa laici nosili tonzure, kao to
sam vidio svojim oima u Toskani dok sam tamo stanovao, a nisu
znali ni jedno slovo. Neki su boravili u gradovima blizu crkve Manje brae posve otvoreno u samotitu i imali su prozor kroz koji su
razgovarali sa enama, a bili su laici, nekorisni za ispovijedanje i za
dijeljenje savjeta isto tako neki su stanovali sami u gostinjcima,
bez drugoga brata Neke sam takoer vidio koji su uvijek nosili
dugu bradu poput Armenaca i Grka. Neki nisu nosili obini pas,
nego ojaan i napravljen od konca, briljivo ispleten, i sretnim se
smatrao onaj koji si je mogao priutiti ljepi pas Zaista bi mi dugo
trebalo da navedem sve nedolinosti i zloporabe koje sam vidio, a
to bi itateljima samo stvorilo omrazu i ne bi im bilo na izgradnju
(str. 144145).
Braa laici
25. Kad bi neki brat laik vidio ili uo nekog mladog brata da govori latinskim jezikom, napadao bi ga i odmah mu govorio: Jao,
jadnie! eli ostaviti svetu jednostavnost zbog znanja Svetog pis
ma! Ovakvima sam odgovarao s razliitih strana na ovaj nain:
Sveta jednostavnost koristi samoj sebi, i koliko po zasluzi ivota
gradi Crkvu Kristovu, toliko i kodi ako se ne suprotstavlja onima
koji Crkvu rue. Uistinu bi magarac elio da su sve stvari koje
vidi magarci!
U to su vrijeme laici imali prednost nad sveenicima. U jednom samotitu u kojem su svi bili braa laici osim jednog uenika i
sveenika, htjeli su da sveenik kuha u svoj dan. Jednom se dogodilo da je sveenika zapao dan Gospodnji, kao dan u kojem on treba
kuhati. Uao je u kuhinju, briljivo zatvorio vrata te poeo kuhati
povre. Tuda su prolazili vjernici iz Francuske i ustrajno su molili
za misu, a nikoga nije bilo koji bi mogao slaviti misu s njima. Braa
laici urno su doli i pokucali na vrata kuhinje te zatraili od sveenika da otie slaviti misu. On im ree: Idite vi i pjevajte misu jer
ja kuham kad vi to niste htjeli. I oni su se jako zastidjeli uvidjevi
svoju bijedu Posve pravedno, s vremenom broj brae laika sveden je na najmanju mjeru, jer je bilo zabranjeno njihovo primanje u
Red zato to nisu mogli razumjeti ast koja im je bila dodijeljena, i
zato to Red manje brae nije trebao toliko mnotvo laika Braa
laici uvijek su pravili zasjede nama klericima. Sjeam se naime u
samostanu u Pisi da su htjeli na kapitul poslati ovaj zahtjev: Kada
se prima jedan klerik, da se takoer primi i jedan laik. Ali nisu bili
usliani zbog velikog neslaganja.
1634
Ipak moram istaknuti, u vrijeme kada sam stupio u Red manje

brae da sam u njemu susreo mnoge osobe velike svetosti, molitve,
pobonosti, kontemplacije i uenosti. Jedino je ovo bilo dobro bratu Iliji to je Red manje brae potaknuo na studij teologije. U trenutku kada sam stupio u Red, on je ve postojao 31 godinu; i vidio
sam prvoga brata poslije sv. Franje i drugu brau iz prvih vremena
(str. 145147).
Despotizam
26. Peti grijeh brata Ilije bio je taj to nikada osobno nije elio obii Red, nego se stalno zadravao u Asizu ili u jednome mjestu koje si je uinio lijepim, zgodnim i prikladnim za stanovanje, u
biskupiji Arezzo, a taj se samostan danas zove Celle di Cortona
esti grijeh brata Ilije bio je taj to je muio i korio provincijalne
ministre, osim ako bi otkupili svoje zlostavljanje plaajui mu porez ili dajui darove Drao je na uzdi provincijalne ministre tako
da su se pred njim tresli kao to se rogoz strese od vode, ili kao to
se eva plai dok ju orao slijedi elei je epati. Nikakvo udo jer,
kao to je reeno u prvoj knjizi Samuelovoj: On je bio sin Belijalov
komu se nita nije moglo kazati. Zaista se nitko nije usuivao rei mu
istinu niti napasti njegove loe postupke, osim brata Augustina iz
Recanatia i brata Bonaventure iz Isea. Olako je korio provincijalne ministre koje su lano prijavljivali njegovi suradnici razasuti po
provincijama Reda, neki laici zlobni, zlokobni i tvrdoglavi. Provincijalne ministre skidao je sa slube, takoer i bez krivnje i liavao
ih knjiga, propovjedi, ispovijedanja i svakoga zakonitog djelovanja.
Povrh toga nekima je davao dugake kukuljice i premjetao ih od
istoka na zapad
Ove su tri nevolje pogaale provincijalne ministre u vrijeme
brata Ilije: bili su optuivani, nametane su im okrutne optube i
pravednost se upropatavala u njihovim provincijama. O treoj nevolji jasno je, kako sam vidio svojim oima, da je Ilija imao u svakoj provinciji po jednog vizitatora koji je tu boravio cijele godine i
obilazio provinciju kao da je provincijalni ministar. On je boravio s
pratiteljem u nekom samostanu 15 dana, mjesec dana ili po svojoj
volji vie ili manje dana, a provincije su bile manje nego sada. I tko
god je elio optuiti svojega provincijalnog ministra, mogao je to
uiniti i bio je uslian. I to god je provincijalni ministar odreivao
u svojoj provinciji, vizitator je sve to mogao ponititi ili dodati ili
oduzeti, kako mu se prohtjelo A Ilija je radije slao vizitatore da
budu utjerivai nego popravljai te da potiu provincije i ministre
da plaaju poreze i daju darove. Odatle potjee da su provincijalni
ministri u ono doba svojim sredstvima nabavili za crkvu blaenoga
Franje jedno veliko, lijepo i zvuno zvono, kako sam sm vidio, s
1635
pet drugih slinih njemu od kojih se cijela ona dolina ispunjala kras
nom harmonijom (str. 147151).
Uklanjanje brata Ilije sa slube

27. Naposljetku, nakon to je Red bio jako izmuen od najgorega generalnog ministra brata Ilije, Manja braa su prizvala u pomo
papu Grgura IX. On je usliao Red blaenoga Franje i svrgnuo opakoga Iliju takoer je posluao glasove brae da se to prije odri
izbor za novog generalnoga ministra Papa Grgur IX. razrijeio
je brata Iliju slube generalnog ministra jer je bio najvei rasipnik
Reda blaenoga Franje, i jer je arko elio zadrati upravljanje Redom protiv volje provincijalnih ministara i kustosa na koje po pravilu spada izbor generalnog ministra, a upravu nad Redom nastojao je
zadrati silom i varkama (str. 157159).
Biskupski i kneevski ivot brata Ilije
28. Sedmi grijeh brata Ilije bijae to to je elio ivjeti odvie
raskono, raskalaeno i komotno. Imao je debele i dobro graene
jahae konje. Uvijek je jahao, premda je trebao prijei od jedne do
druge crkve samo pola milje, a to je bilo protiv Pravila. Isto tako,
kao poslugu imao je svjetovne djeake, poput biskupa, obuene
u arenu odjeu koji su mu u svemu pomagali i sluili. Rijetko je
u samostanu jeo s drugom braom, nego uvijek odvojeno u svojoj
sobi. Imao je i svog posebnog kuhara Imao je takoer specijalnu
poslugu od 12 ili 14 brae koje je sa sobom drao u samostanu Celle
di Cortona U njegovu drutvu bio je i neki Ivan koji se zvao Ivan
od Pohvala. On je bio brat laik, okrutan, tvrd i nemilosrdan ovjek
i najgori krvnik. Dijelio je kazne brai bez milosti (str. 231232).
Posljednji pokuaj da izbjegne svrgavanje
29. Osmi grijeh brata Ilije bijae taj to je nasilno elio zadrati
upravljanje Redom. A da bi mogao bolje vladati, pravio je razliite smicalice. Najprije, esto je mijenjao provincijalne ministre da
se ne bi odvie ukorijenili i hrabrije navalili na njega. Potom je za
provincijalne ministre postavljao onu brau koju je smatrao svojim
prijateljima. Tree, uope nije drao generalne kapitule, nego partikularne, tj. samo za onu brau koja ive s ovu stranu Alpa. Provincijalne ministre s onu stranu Alpa nije zvao, bojei se da ga ne svrgnu.
No kad se svidjelo Gospodinu od kojeg svako dobro potjee, i
ovi i oni zajedno skupljeni, svrgnuli su ga tako da se moe primijeniti na njega ona rije proroka Jeremije iz Knjige tualjki: Pozvao
sam prijatelje svoje i oni me prevarie. A na tome da ovaj skup svih
provincijalnih ministara na generalnom kapitulu bude za uklanjanje
Ilije mnogo je radio brat Arnulf iz Engleske, lan Reda manje brae,
1636
svet i uen ovjek te branitelj i zatitnik Reda. U to je vrijeme bio

ispovjednik u Kuriji Grgura IX.
Deveti je grijeh brata Ilije taj to je, znajui da su se provincijalni
ministri sastali da ga svrgnu, poslao naredbu pod poslunost svoj
snanoj brai laicima po cijeloj Italiji, koje smatrae prijateljima, da
obavezno dou na generalni kapitul. Nadao se da e u njihovim
toljagama imati dobru zatitu. Shvativi to, brat Arnulf u dogovoru
s papom Grgurom IX. naredio je da na generalni kapitul nitko ne
smije doi osim one brae kojoj Pravilo odreuje da dou s prikladnim i razumnim pratiteljima. I postigao je da se dokinu sve Ilijine
naredbe poslane brai laicima.
Sam papa sudjelovao je na generalnom kapitulu i posluao je glasove brae o uklanjanju Ilije i o izboru njegova nasljednika generalnog ministra brata Alberta iz Pise.
Na tom kapitulu sastavljeno je veliko mnotvo generalnih konstitucija, ali nisu bile ureene. Njih je kasnije doradio generalni ministar Bonaventura. On je sa svoje strane malo toga dodao, uglavnom
je odredio kazne na nekim mjestima. Iste te godine, nakon kapitula,
dogodila se velika pomrina Sunca, kako sam vidio svojim oima
(str. 232233).
Tvrdoglavost brata Ilije

30. Deseti grijeh brata Ilije bio je taj to se nije htio, nakon raz
rjeenja slube generalnog ministra, ponizno i strpljivo pomiriti
s tim, nego se posve prilijepio uz cara Friedricha, koji je bio eks
komuniciran od pape Grgura IX. On je jahao i boravio skupa s Frie
drichom nosei habit Reda, a s njim je bilo i nekoliko brae iz njegove grupe. Tako je predstavljao skandal za papu, skandal za Crkvu,
skandal svojemu Redu, osobito jer je car bio ekskomuniciran i u to
je vrijeme opsjedao Faenzu i Ravennu, a ovaj jadnik Ilija stalno je
bio uz carsku vojsku te davao savjete i podrku caru. Neprestano je
pruao lo primjer neobrazovanim i drugim svjetovnim ljudima. Seljaci, djeaci i djevojice, kad god bi sreli manju brau po putovima
u Toskani, kako sam uo stotinu puta, pjevali su ovako:
Hor atorno frattHelya,
Ke pres ha la mala via.
Dobri fratri jako su se alostili sluajui takve stvari. Razumjeli
su da se ispunjava ona Gospodnja rije: Vi ste sol zemlje. Ali ako sol
obljutavi, ime e se ona osoliti? Nije vie ni za to, nego da se baci van
i da ljudi po njoj gaze. Zbog svega navedenoga papa je ekskomunicirao Iliju (str. 234235).
Jedanaesti grijeh brata Ilije bio je taj da ga se optuivalo za bavljenje alkemijom (str. 235).
1637
Dvanaesti grijeh brata Ilije bijae to to je jednoga dana, nakon

to je bio svrgnut i to je kao vagabund hodao s carem, doao u samostan Manje brae i sabranoj brai na kapitulu htio dokazati svoju
nevinost te optuiti brau da su ga nepravedno svrgnula. Meutim
netko mu je dolino odgovorio Na to se Ilija okrenuo prema njemu i rekao: Tko te primio u Red? A onaj mu brat odgovori: Nisi
to ti, koji si napustio svoj Red i kao vagabund hoda po svijetu i o
kojem seljaci pjevaju Idi dakle svojim putem, brate muho!. uvi ovo, Ilija je zanijemio i zbunjen se povukao. Jer onaj koji je tako
odluno odgovorio bratu Iliji bijae brat Bonaventura iz Forla, kao
to sam to uo iz njegovih usta (str. 235237).
Odbijanje pomirenja
31. Trinaesti grijeh brata Ilije bio je taj to se nikada nije htio
pomiriti sa svojim Redom, nego je ustrajao u svojoj tvrdoglavosti
do posljednjeg dana. Generalni ministar brat Ivan Parmski poslao
je k njemu brata Gerarda iz Modene, koji bijae jedan od prvotne
brae i njemu blizak, s molbom da se Ilija iz ljubavi prema Bogu i
blaenom Franji, a za dobro svoje due i zbog dobrog primjera vrati
u svoj Red i da e mu on sam uiniti svako dobro i milosre. Na
ovu molbu Ilija je odgovorio bratu Gerardu: Toliko sam dobra uo
o asnom ocu Ivanu Parmskom da ne bih mogao odbiti prostrijeti
se pred njegove noge i izrei svoju krivnju, uzdajui se u njegovu
dobrotu. Ali zabrinut sam zbog provincijalnih ministara koje sam
uvrijedio da me ne izigraju te bace u okove i u zatvor, gdje e me
hraniti tvrdim kruhom i s malo vode. Osim toga, jer sam uvrijedio
Rimsku kuriju, uvjeren sam da e se kardinal zatitnik Reda zalagati za to da me se kazni. Ne elim takoer izgubiti naklonost cara
koju imam. Brat Gerard iz Modene proveo je cijeli dan u prisnom
razgovoru s bratom Ilijom u samostanu Celle di Cortona Ostao
je budan i cijelu no, ali je sve bilo uzalud. Ujutro, pozdravivi se s
Ilijom, urno se vratio s pratiteljem i sve to je vidio i uo prenio je
generalnom ministru (str. 237238).
Na Bogu je da sudi
32. Zatim je umro brat Ilija. Bio je ekskomuniciran od pape Grgura IX. Je li bio odrijeen od grijeha i je li dobro radio za svoju
duu, sada e spoznati (str. 238).
Dosta je to sam napisao o bratu Iliji. Budui da mi je namjera
bila govoriti o generalnim ministrima Reda blaenoga Franje i jer je
doao red na Iliju, koji je bio jedan od njih i koji me primio u Red,
a osim toga sadri veliku povijesnu grau, zato sam htio najprije
izlagati o njemu da, skinuvi njegov teret, lake mogu nastaviti pisati
zapoetu povijest (str. 239).
1638
C. Dranje Rimske kurije i klera

Zabrana novih redova
33. Sedamnaeste godine svojega pontifikata, godine 1215. papa
Inocent III. sazvao je sveani koncil na kojemu su sudjelovali prelati
iz cijeloga svijeta. Ja sam vidio njegov govor koji je ondje odrao, s
ovom temom: eljno sam elio ovu Pashu i proitao sam sve uredbe koje su na njemu donesene. Izmeu ostalog, papa je odredio da
se ubudue ne moe osnovati nijedan prosjaki red. Ali ta odredba
zbog nemara prelata nije bila odravana. Dapae, tko god je elio,
stavljao si je kapucu, prosio je i hvalio se da je osnovao novi red.
Zbog toga je nastala velika konfuzija u svijetu, jer su se svjetovni
ljudi srdili i stoga nisu davali milostinju onima koji rade za Rije i
nauku i koje je Gospodin odredio da ive od evanelja (str. 31).
Papinsko odobrenje
34. Maleni su oni o kojima se govori u 19. poglavlju Matejeva
evanelja: Tada mu donijee djeicu da na njih stavi ruke i pomoli se.
A uenici im branili (jer u prvo vrijeme neki kardinali nisu bili
skloni da nastane red Manje brae). Uistinu Isus njima govori (tako
vrhovni sveenik, papa Inocent III. govorae kardinalima): Pustite
djeicu i ne prijeite im k meni jer takvih je kraljevstvo nebesko. Ovo
je Inocent III. izrekao nakon to je imao vienje u kojemu je boanskom pomou prikazano da se Lateranska crkva pretvorila u ruevinu zbog starosti, ali ju je neki ponizni i prezreni siromaak udesno
pridravao da se posve ne urui. Nastavlja evanelist Matej: I poloi
ruke na njih pa krene odande, jer je tada papa Inocent III. blaenome Franji i dvanaestorici njegovih drugova, koje bijae sa sobom
poveo papi da potvrdi njegov Red, udijelio tonzure, potvrdio Red i
dodijelio slubu propovijedanja. Bila je to godina Gospodnja 1207.
Potom su ovaj Red blaenoga Franje poput pape zavoljeli i kardinali
Rimske kurije, spoznavi i shvativi da su Manja braa korisna Crkvi
i da su dana svijetu na spasenje (str. 421422).
Ovlateni za slubu ispovijedanja
35. Valja znati da su Manja braa dobila povlasticu od pape Grgura IX. da mogu ispovijedati. Generalni ministar brat Bonaventura upitao je papu Aleksandra IV. slae li se on s tim da Manja
braa mogu ispovijedati, na to mu je papa odgovorio: Dakako,
iz sveg srca elim da oni ispovijedaju. Ispriat u ti straan primjer
jedne prijevare (str. 591). I zato arko elim da Manja braa s
mojim znanjem i doputenjem ispovijedaju svjetovne osobe (str.
593). Pravo je uinio papa Martin IV. koji je Manjoj brai dao najbolju povlasticu po kojoj mogu slobodno propovijedati i ispovijedati
1639
uz uvjet da se to ne suprotstavlja onome to kae njihovo Pravilo:

Da braa ne propovijedaju u biskupiji nekoga biskupa ako bi se on
tome protivio (str. 595596).
Potovanje Inocenta IV. na poetku njegova pontifikata

36. Papa Inocent IV. bio je ovjek veoma otvoren, kako se vidi
iz toga to je odobrio Pravilo Manje brae, ali i u mnogim drugim
stvarima. Uvijek je sa sobom imao veliki broj manje brae, kojima
je sagradio lijep samostan i crkvu blizu Lavagne, koji je bio njegov
posjed, i elio je da u njemu neprestano boravi 25 manje brae kojima bi on pomagao u knjigama i u drugome potrebnome. Meutim
Manja braa to nisu htjela prihvatiti. I tako je papa taj samostan dao
drugim redovnicima (str. 86).
Sluba propovijedanja i osporavanja
37. Svjetovni kler tuio se da si prisvajamo slubu propovijedanja, jer misle da ona spada na njih zato to su oni obvezani slubenici i odreeni da budu prelati. Odgovarajui na ovo moemo rei
da su oni bili odreeni da to ine, jer nije bilo boljih od njih koji bi
propovijedali. Budui da su postali nedostojni zbog loega ivota
koji vode i zbog znanja koje nemaju, Gospodin je uveo bolje od
njih (str. 596).
Ali nisu vjerovali u ovo oni ija je odebljana srca astohleplje
otvrdnulo. Takvi su bili sveenici i klerici naega vremena i oni ne
ele da ive Manja braa i Propovjednici. To je velika okrutnost,
osobito zato to su oni korisniji Crkvi Bojoj od njih samih koji primaju nadarbine, a ne rade ono zbog ega su dobili te nadarbine
I ne ele da ivimo od milostinje koju smo stekli velikim trudom i
prosei uz veliki stid. A ima ih mnogo u redu Manje brae i Propovjednika koji bi, da su u svjetovnom kleru, imali isto tako dobre
nadarbine i moda jo bolje jer su toliko plemeniti, bogati, ueni,
moni i mudri da bi mogli biti veoma dobri sveenici, arhisveenici,
kanonici, arhiakoni, biskupi, nadbiskupi i moda patrijarsi, kardinali i pape. I stoga moraju priznati da smo im sve to prepustili,
a idemo svijetom prosei i od toga ivimo iz dana u dan, i nemamo vinske podrume niti ambare pune ita kojima oni obiluju. Nita
manje ne radimo od njih propovijedajui, ispovijedajui te dijelei
spasonosne i korisne savjete (str. 605606).
Pismo Inocenta IV.
38. Nakon to su se pojavila Manja braa i Red propovjednika
te uinili mnoga dobra, koja su vidljiva cijelome svijetu, svjetovni
sveenici i klerici, voeni zaviu i zlobom protiv navedenih redova,
potuili su se papi Inocentu IV. da nemaju dovoljno milostinje na
1640
misama: Jer tako dobro ova dva reda slave svoje mise da sav puk
ide k njima. Stoga zahtijevamo da se od njih vrati ono to po pravdi
nama pripada. Njima je papa odgovorio: Budui da neki slave
misu u zoru, drugi u trei sat, trei nakon to je otpjevan trei sat, ne
vidim u koji bi sat oni mogli slaviti svoje mise ako bih vas posluao,
jer oni ne mogu slaviti misu poslije ruka, niti poslije devetog sata,
niti kada moraju moliti veernju, i stoga ne moete biti usliani.
No papa, elei udovoljiti svjetovnim klericima koji su ga pretjerano
upozoravali na ovaj svoj problem i jer se sukobio s Redom propovjednika, kako sam uo, i nadao se da e Manju brau poslije osloboditi, poslao je pismo protiv obaju redova da barem u blagdane
od jutra pa do poslije treega sata ne otvaraju svoje crkve, da ne bi
upnici i upne crkve bile zakinute za milodare vjernika. Bog ga je
odmah udario te je poeo slabjeti od bolesti od koje je ubrzo i umro
(str. 607608).
Inocent IV. na samrti

39. Kad je brat Ivan Parmski, generalni ministar, poslao k njemu
brata Huga Capoldia iz Piacenze, koji bijae dobar lijenik i lektor teologije u Redu manje brae i koji je ivio s papinim neakom
gospodinom Ottobonom, a koji je zatim postao papa Hadrian V., s
molbom da Papa iz ljubavi prema Bogu i blaenome Franji, a za ast
i svoje dobro te za spas cijeloga kranskoga puka, poniti ono pis
mo, nije ga usliao jer je Bog elio da on propadne kao to se i dogodilo. Inocent IV. tako bijae pritisnut boleu da nita drugo nije
mogao rei osim onog stiha iz Psalma 39: Bi svoj otkloni od mene,
jer izdiem pod teinom ruke Tvoje. Ovu je reenicu ponavljao dok
nije izdahnuo i ispustio duh. I leao je na slami gol i naputen od
svih, kako je to obiaj s rimskim prvosveenicima kad im se priblii
posljednji dan. Ondje bijahu dvojica manje brae iz Njemake koji
su govorili: Zaista, gospodine Papa, mi smo u ovoj zemlji proboravili mnogo mjeseci elei s Vama razgovarati i urediti nae poslove,
ali nam Vai vratari nisu doputali da uemo i da se susretnemo s
Vama. Oni Vas vie ne uvaju, jer nita vie od Vas ne oekuju. Pa
ipak mi emo oprati Vae tijelo jer mudri Sirah kae u sedmom poglavlju: Pa ni mrtvomu ne uskrati milost.
Nakon nekoliko dana papom je postao Aleksandar IV., koji je
bio kardinal zatitnik Manje brae, upravitelj i korektor Reda. On je
odmah dao unititi ono pismo (str. 608609).
1641
D. Veliki likovi Reda

Veliki misionar
40. Kad sam stigao u prvi samostan Manje brae poslije onoga u Lyonu, istoga dana (1247) tamo je stigao brat Ivan iz Plana
Carpina, na povratku od Tatara kojima ga je poslao papa Inocent
IV. Brat Ivan bijae spretan ovjek, duhovan, obrazovan i velik govornik, strunjak na mnogim podrujima, a ve je bio provincijalni
ministar u Redu. Pokazao nam je drveni kale koji je nosio na dar
papi, na ijem podnoju bijae utisnuta slika prelijepe kraljice. Nije
bila utisnuta rukom slikara, nego uistinu milou neba. Ako bi se
ona razbila u stotinu komadia, slika bi bila utisnuta u svakom od
tih stotinu komadia (str. 297). Pripovijedao nam je brat Ivan da je
stigao do velikog voe Tatara nakon duga napornog puta i uz razliite tekoe prouzroene nedostatkom hrane, zbog studeni i vruine. I govorio je da se zovu Tatari, a ne Tartari. I da oni jedu konjsko
meso i piju magaree mlijeko. I tamo je vidio ljude iz svih nacija
koje su pod nebom osim dviju nacija. Nije mogao pristupiti velikom voi Tatara osim obuen u grimiz. On ga je primio ljubazno,
briljivo i dobrohotno i bio je veoma usluan. Ispitivao ga je o tome
tko su oni koji vladaju na Zapadu. A on je odgovorio da su dvojica
vladara, papa i car, a da svi ostali primaju vladarske ovlasti od njih.
On se nadalje raspitivao koji je vei vladar od te dvojice. Kad mu je
brat Ivan rekao da je to papa, izvadio je papino pismo i predao ga.
Proitavi papino pismo, voa Tatara naredi da se napie odgovor
papi i to je pismo predao bratu Ivanu. Brat Ivan napisao je veliku
knjigu o Tatarima i drugim udima svijeta po onome to je vidio
svojim oima. I nastojao je da se ta knjiga ita. Kako sam vie puta
uo i vidio, ustruavao se opisivati djela Tatara; a kada su se udili ili
nisu razumijevali ono to su itali, sam je rado objanjavao i tumaio
razliite pojedinosti (str. 298).
Brat Ivan Parmski
41. Bio je osrednjeg rasta, koji je vie naginjao na malenost. Svi
su mu udovi bili lijepo graeni, zdravi i snani tako da je mogao
lako podnositi napore bilo za putovanje bilo za studiranje. Lice mu
bijae kao u anela, milo i uvijek ljubazno. Bio je dareljiv, plemenit,
briljiv, dobrohotan, ponizan, bezazlen i strpljiv. Posve je bio predan
Bogu i ovjek velike molitve, poboan, blag i suosjeajan. Svaki je
dan slavio svetu misu s takvom pobonou da su svi prisutni osjeali neku milost. Tako je ivahno i dobro propovijedao kako kleru
tako i brai da je mnoge sluatelje, kako sam mnogo puta vidio,
dovodio do suza. Bio je veoma rjeit i u govoru nikada nije zapinjao.
Njegovo je znanje bilo golemo, jer bijae dobar gramatiar i uitelj
1642
logike u svijetu, a u Redu manje brae veliki teolog i raspravlja. U

Parizu je izlagao Sentencije, a bijae lektor mnogo godina u samostanima u Bologni i Napulju.
Kad je dolazio u Rim, braa su nastojala da on propovijeda i
raspravlja s kardinalima, koji su ga rado sluali jer su ga smatrali
velikim filozofom. Svima onima koji su ga promatrali bio je ogledalo i primjer jer cijeli njegov ivot bijae ispunjen estitim, svetim
i savrenim vladanjem. Bio je drag i Bogu i ljudima. Bio je dobar
glazbenik i lijepo je pjevao. Nikada nisam vidio da netko tako brzo
i lijepo pie poput njega, a da su mu slova tako lijepo itljiva. Kad bi
diktirao neki tekst, bio je veoma elegantan, a njegova pisma isticala
su se uglaenim stilom i bogatim rjenikom. On je bio prvi generalni ministar koji je poeo obilaziti Red i pohaati provincije (str.
433434).
42. Takoer Vatac, grki car, uvi glas o velikoj svetosti brata
Ivana Parmskog, zamoli papu Inocenta IV. da mu poalje u posjet
brata Ivana, generalnog ministra, jer se nadao da bi uz njegovu pomo mogao ujediniti Grke s Rimom. I dok je brat Ivan bio s njim,
Vatac ga je toliko zavolio da mu je elio pokloniti brojne darove.
No brat je Ivan odbio taj prijedlog, to je bio velik primjer za Vataca. Uspio ga je samo pridobiti da uzme jednu vrstu bia, koji je
trebao nositi u rukama za vrijeme putovanja kroz Grku. Brat Ivan
primio je taj dar mislei da taj bi slui za tjeranje konjaAli kad su
Grci vidjeli taj znak, koji bijae carski znak, svi su se klanjali pred
bratom Ivanom kao to ine Latini kad se podie Tijelo Gospodnje
i pokazuje na misi, te su platili sve trokove njemu i njegovoj pratnji.
Tako se brat Ivan vratio papi koji ga je i poslao (str. 443444).
43. U vrijeme dok je brat Ivan Parmski bio napuljski lektor, prije
nego je postao generalni ministar, jedanput je putovao prema Bologni i sjeo je za stol u gostinjcu s prijateljem i nekim strancima.
Naila su neka braa i brzo ga dignula od stola namjeravajui ga
odvesti da jede u infirmitorij. A on, videi da mu je drug ostao sam
i da ga braa nisu pozvala, vratio se drugu govorei: Neu jesti
nigdje drugdje osim sa svojim drugom. Djelo brata Ivana smatralo
se najveom briljivou i vjernou, a djelo onih koji su ga pozvali
velikom neuljudnou.
Jedanput kad je ve bio generalni ministar i htio biti malo slobodan, doao je u samostan u Ferraru, gdje je neprestano boravio
sedamnaest godina. Tu je opazio da se uvijek pozivaju ista braa
da jedu s njim i dakako da oni koji su bili na doruku, bili su i na
ruku, i koji su bili jedan dan, dolazili su i u druge dane. Saznao je
da osobe koje e s njim biti za stolom odabire gvardijan, brat Vilim
1643
iz Bucea, koji bijae iz Parme, i nije mu se to svidjelo, prema onoj

zapisanoj rijei: Nerazuman ovjek ne svia se zbog toga to nastoji da se svidi. Jedne veeri brat Ivan oprao si je ruke za veeru. A
kad je onaj brat koji je trebao posluivati upitao gvardijana: Koga
u pozvati?, odgovori mu gvardijan: Uzmi brata Jakova iz Pavije,
i brata Avancija, i toga i toga.
Oni su ve bili oprali ruke i smjestili se iza generalovih lea, ali
ih je on od prije dobro poznavao. Tada u gorljivosti svojeg duha,
mislim boanski nadahnut, poe govoriti u usporedbi: Tako, tako!
Uzmi brata Jakova iz Pavije, uzmi brata Avancija, uzmi toga i toga!
Uzmi si deset zakrpa! To je pjev gusaka.
Time su bili zbunjeni i pocrvenjeli su od stida uvi te rijei oni
koji su bili pozvani od Adonija, ali ni gvardijan nije bio manje zbunjen. On ree generalnom ministru: Oe, pozvao sam ove radi Vas,
da Vam prave drutvo, jer ih smatram dostojnim. Odgovori mu
generalni ministar: Zar ne kae sluajno Sveto pismo u pohvalu
Boga da je On stvorio malenog i velikog i da mu je jednaka briga za sve!
A Gospodin Isus: Pustite malene da dou k meni? I blaeni Jakov
kae: Bog je izabrao siromane kao oi svijeta; i konano sam Gospodin kae u 14 poglavlju Lukina evanelja: Kad prireuje objed
ili veeru, ne pozivaj svojih prijatelja, ni brae, ni rodbine, ni bogatih
susjeda, da ne bi moda oni tebe pozvali i tako ti uzvratili. Nego kad
prireuje gozbu, pozovi siromahe,. Sve sam ovo uo jer sam bio
blizu njega. Tada ree onaj koji je trebao posluivati: Koga u dakle pozvati? Odgovori gvardijan: Pozovi prema onome to uje
od generalnog ministra. Tada ree generalni ministar: Idi, zovi
mi siromanu brau iz samostana, jer je takva prigoda da se na njoj
svi znaju druiti s generalnim ministrom. Brat koji je trebao sluiti
otiao je u blagovaonicu i rekao bolesnijoj i siromanijoj brai, koji
su rijetko jeli izvan blagovaonice: Generalni ministar vas poziva
na ruak, nareuje vam da odmah doete k njemu. I tako je bilo.
Brat Ivan Parmski, generalni ministar htio je da, kada se ponovno nepredvieno nae u nekom samostanu, siromana braa jedu
s njim, bilo svi zajedno, bilo sad ovi sad oni, prije nego stupi u neki
gostinjac (tj. prije nego ue u zajedniku blagovaonicu na objed to
je uvijek radio nakon kratkog odmora od putovanja i napora, ako
je planirao malo due zadravanje u nekom samostanu), i njegov
je dolazak za svu brau bio izvor radosti Brat Ivan Parmski bio
je ovjek na raspolaganju svima, bez posebnih privatnih naklonosti
prema bilo kome, briljiv i veoma ljubazan za stolom do te mjere
da je, ako je pred sobom imao na stolu razliitog dobrog vina, svima jednako dijelio pie ili ga je stavljao u zajedniki krag da svi
mogu piti. To su svi smatrali velikom panjom i dobrohotnou
(str. 445447).
1644
44. Jo k tomu brat Ivan Parmski, dok je bio generalni ministar,

teko je podnosio zvono koje poziva brau na plijevljenje povra,
pa je i sam iao raditi s ostalom braom, kako sam vidio svojim
oima tako je divno sudjelovao u boanskoj slubi danju i nou,
osobito na veernji, slubi itanja i misi; i to god je kantor traio,
odmah je inio zapoinjui antifone, pjevajui responzorij i itanja,
predvodei konventualnu misu (str. 450451).
Brat Hugo iz Dignea, najvei joakimist

45. Kad sam doao pomorskim putem u Marseille, iz Marseillea
sam otiao u Hyres da vidim brata Huga iz Bariolea zvanog takoer Digne, a kojega lombardski fratri nazivahu Hugom iz Montpeliera. On je bio jedan od najpotovanijih klerika svijeta, sveani propovjednik, drag kako kleru tako i puku, veliki raspravlja i upuen
u sve stvari. U sve se ukljuivao, o svemu je davao zakljuke, bio
je veoma rjeit, a glas mu je zvuao poput trube ili jake grmljavine
silne vode koja se sputa prema ponoru. U govoru nikada nije oklijevao niti zastajao. Bio je uvijek spreman na odgovor. Govorio je
udesne stvari o boanskoj kuriji, tj. o rajskoj slavi, i strane stvari o
paklenim kaznama.
Potjecao je iz provincije Provanse, osrednje grae i prilino crn.
Nadasve duhovan ovjek tako da si mogao povjerovati kako pred
sobom vidi drugog Pavla ili Elizeja. Ono to Sirah u 48. poglavlju
govori o Elizeju, moe se prenijeti na njega: Za ivota ga nijedan
vladar ne mogae pobijediti i nitko ga ne mogae podjarmiti. Nita mu
ne bijae teko. Tako je naime govorio na skupu pape i kardinala
kao kad se skupe djeaci na igru bilo ono u Lyonu bilo onda kad je
Kurija bila u Rimu. Naime svi su se tresli za vrijeme njegovih propovijedi, kao to drhti rogoz u vodi (str. 324325).
46. Sjeam se, dok sam bio uenik u samostanu u Sieni, u Toskani, brat Hugo vraao se iz Rimske kurije i dok su ga sluali Manja
braa i Propovjednici, govorio je divne stvari o rajskoj slavi i o preziru svijeta i na svako postavljeno pitanje odmah je svima odgovarao
bez otezanja. Svi koji su ga sluali divili su se njegovoj mudrosti i
njegovim odgovorima (str. 336).
47. Brat Hugo rado je i esto boravio u ovom gradu Hyresu.
Ondje su bili mnogi notari, suci, doktori i drugi ueni ljudi, koji
su se u sveane dane skupljali u sobi brata Huga da sluaju o nauku opata Joakima. On je sam govorio, pouavao, izlagao misterije
Svetog pisma i navjetao budue dogaaje. Bijae naime veliki joa
kimist i imao je sve knjige koje je napisao opat Joakim. I ja sam
se zanimao za ovo uenje i elio sam uti brata Huga. Prije svoga
1645
obrazovanja uo sam za ovo uenje, dok sam stanovao u Pisi, od

nekog opata Reda iz Fiore, koji bijae veoma star i svet ovjek, i sve
knjige izdane od Joakima bijae smjestio na uvanje u samostan u
Pisu, bojei se da ne bi car Friedrich razorio njegov samostan koji
bijae izmeu Lucce i Pise, na putu prema gradu Luni. Vjerovao je
naime da se na Friedrichu ispunjavaju svi misteriji zbog toga to je
bio u neslozi s Crkvom (str. 339).
Sveti Luj Francuski

48. Kralj Luj Francuski bijae lijep i vitak ovjek, skladne grae,
aneoskog izgleda i milog lica. Doao je u crkvu Manje brae ne
u kraljevskoj odjei, nego u hodoasnikom habitu nosei torbicu
oko vrata i hodoasniki tap koji mu ukraavae kraljevska plea.
I nije dolazio na konju, nego pjeice. Slijedila su ga trojica brae sa
slinom poniznou i u habitima Zaista, za njega bi se moglo rei
da je vie sliio monahu prema pobonosti srca nego vojniku po
ratnom oruju.
Uavi u crkvu, pobono se poklonio prema oltaru i poeo se
moliti Potom kralj jasno ree da nitko ne smije stupiti u kapitularnu dvoranu osim vojnika i Manje brae s kojima je htio razgovarati.
A kad smo se skupili na kapitul, kralj, pobono kleei, poe iznositi
svoje potrebe preporuujui sebe, svoju brau, kraljicu majku i cijelu svoju zajednicu u molitve i zagovore brae.
Nakon to je uo govor brata Ivana Parmskog, kralj se zahvalio generalnom ministru i bio je toliko sretan zbog njegova odgovora
da ga je htio imati potvrenog generalovim pismom i peatom. Tako
je bilo i uinjeno. Toga dana kralj je platio sve trokove i ruao je s
braom u njihovoj blagovaonici (str. 319321).
Manja braa, oajni ljudi
49. Jedno se ne smije preskoiti, a to je da stanovnici Firence
ne smatraju loim primjerom ako netko napusti Red manje brae.
Dapae, njega ispriavaju govorei: Divimo se da je toliko u njemu ostao, jer su Manja braa oajni ljudi, koji se na razliite naine
mue (str. 117).
1646
IV. Vjerski pokreti toga vremena

A. Aleluja
Vrijeme Aleluje
50. Vrijeme Aleluje, tako nazvano kasnije, bilo je vrijeme spokoja i mira, zato to je utihnulo ratno oruje. Bilo je to vrijeme ugode i radosti, veselja i klicanja, hvale i uzdizanja.
Vojnici i civili pjevali su pjesme i boanske pohvale, a s njima
zajedno graani i seljaci, mladii i djevojke, starci s djecom. U svim
gradovima Italije razvijala se ista pobonost. I vidio sam da je u
mom gradu Parmi svaka ulica nastojala imati svoju zastavu tijekom
procesija i na njoj lik svojega sveca zatitnika. Tako se, na primjer,
lik blaenog Bartolomeja nalazio na zastavi one ulice u kojoj je bila
njegova crkva, a tako su radili i ostali.
Dolazili su takoer sa sela u grad u velikim kolonama muevi
i ene, djeaci i djevojice, nosei svoje zastave da sluaju propovijedi i Boga hvale. I pjevali su Boje, a ne ljudske rijei i ljudi su
hodili u spasenju, tako da se inilo kako se ispunja ono proroanstvo: Spomenut e se i Jahvi se vratiti svi krajevi zemlje, pred njim e
nice pasti sve obitelji pogana. U rukama su nosili grane i zapaljene
svijee. Propovijedi su se odravale uveer, ujutro i u podne prema
prorokoj rijei: Veerom, jutrom i o podne tuan u jecati i on e
uti vapaj moj. Dat e mi mira od onih koji me progone: jer mnogi su
protiv mene.
51. I molili su u crkvama i na trgovima i dizali su ruke Bogu te
ga hvalili i blagoslivljali dovijeka. Bili su toliko opijeni boanskom
ljubavi da nisu mogli prestati s boanskim hvalama. Blaen bijae
onaj koji je mogao vie dobra uiniti i Boga hvaliti. Nije bilo u njima
nikakve srdbe, nemira, rasprava niti zlobe. Sve su radili mirno i
dobrohotno tako da se na njih moe primijeniti ono Izajino proroanstvo (Iz 65): Jer prijanje e nevolje biti zaboravljene, od oiju
mojih bit e sakrivene.
Nikakvo udo. Pili su naime od vina slatkoe Duha Bojega nakon kojega svako meso gubi okus. Stoga se propisuje propovjednicima u knjizi Izreka 31: Dajte estoko pie onomu koji e propasti, i
vino ovjeku komu je gorina u dui: on e piti i zaboraviti svoju bijedu,
i nee se vie sjeati svoje nevolje. Na reeno se odnose i rijei proroka
Jeremije iz Knjige tualjki 3: Ispitajmo, pretraimo pute svoje i vratimo
se Jahvi. Dignimo svoje srce i ruke svoje k Bogu koji je na nebesima.
Zaista su tako i radili, kako sam vidio svojim oima, i ispunjavali su
ono to je apostol Pavao zapovjedio u 1 Tim 2: Hou dakle da mu
karci mole na svakome mjestu, podiui iste ruke bez srdbe i raspre.
1647
A kako mudrac kae u Izrekama 11: Gdje vodstva nema, narod

propada, da ne povjeruje da e oni biti bez voe, govorit emo sada
o voama ovih grupa (str. 99100).
Propovjednici Aleluje
52. Najprije je u Parmu doao brat Benedikt, koji se zvao brat
iz Corneta, jednostavan, neuk ovjek, ali uistinu bezazlen i astan.
Njega sam vidio i dobro upoznao u Parmi, a potom i u Pisi. Potjecao je naime ili iz Spoletske doline ili iz okolice Rima. Nije bio ni
u jednom redu niti kongregaciji, nego je ivio za sebe i nastojao
ugoditi samo Bogu. A bio je uistinu velik prijatelj Manje brae
Ali i ja sam sa zida biskupove palae, koja se gradila u to doba,
vidio vie puta kako on propovijeda i hvali Boga. Poinjao je svoje
hvale na ovaj nain i ovako se obraao puku: Neka Otac bude hvaljen, blagoslovljen i slavljen! Ono to je govorio djeaci su ponavljali visokim glasom. Potom je on ponavljao iste rijei uz dodatak:
Neka bude Sin! i djeaci su opet ponavljali pjevajui iste rijei. Po trei bi put ponavljao iste rijei dodajui: Neka bude Duh
Sveti!. I na koncu: Aleluja, aleluja, aleluja! Potom bi zatrubila
truba, a nakon nje je on propovijedao izgovarajui neke dobre rijei na hvalu Bogu. Konano, na kraju propovijedi pozdravljao je
Djevicu Mariju ovim rijeima: Ave Maria, clemens et pia (str.
100101).
Brat Gerard iz Modene
53. Brat Gerard iz Modene, lan Reda manje brae, ubrajao se u
propovjednike navedene pobonosti toga vremena, a inio je mnoga
uda i mnoge dobre stvari kako sam sm vidio. Svjetovno mu je ime
bilo Gerard Maletta. Roditelji su mu bili imuni plemii iz obitelji
Boccabadati. Bio je meu prvim lanovima Reda manje brae, ali
ipak nije bio meu prvotnom dvanaestoricom. Bio je bliski prijatelj i
neko vrijeme pratitelj blaenog Franje. Veoma uglaen, dobrohotan
i dareljiv, poboan, astan i nada sve posluan, razborit u govoru i
svakom svom postupku. Bio je slabo obrazovan, ali velik govornik, i
veoma dobar i drag propovjednik. On me zagovarao kod brata Ilije,
generalnog ministra Reda manje brae, da me primi u Red, i Ilija ga
je posluao primivi me u Red u Parmi 1238. Ja sam ga neko vrijeme
pratio na putovanju (str. 106).
U vrijeme spomenute pobonosti graani Parme posve su predali vlast nad gradom bratu Gerardu da vlada nad njima i da pomiri
one koji su bili u ratu. On je tako uinio, jer je mnoge posvaane
pomirio (str. 106).
Kad god se sjetim brata Gerarda iz Modene, uvijek mi padne na
pamet onaj odjeljak iz knjige Sirahove 19: Bolji je ovjek bez znanja,
1648
ali u strahu, nego onaj koji ima veliko znanje, ali kri zakon Svevinjega.
U Ferrari sam bio bolestan s bratom Gerardom, i to od iste bolesti
od koje je on umro. Preavi u Modenu sljedee godine, tu je on i
preminuo (str. 107108).
B. Bievaoci
Pokret bievalaca
54. Godine Gospodnje 1260, III. indikcije, proirili su se bievaoci po cijelome svijetu. Svi ljudi, mali i veliki, plemii i seljaci,
ili su goli u procesijama po gradovima i ibali se, a predvodili su ih
biskupi i redovnici.
Vladao je mir, ljudi su se obraali, odbacivali zlo i ispovijedali
svoje grijehe u tolikoj mjeri da su sveenici jedva stizali neto pojesti. Iz njihovih su usta izlazile Boje, a ne ljudske rijei, a njihov glas
bijae poput glasa mnotva. Ljudi su hodili u spasenju. I sastavljali su
Boje pohvale u ast Bogu i Blaenoj Djevici koje su pjevali dok su
hodali i bievali se.
U ponedjeljak, na blagdan Svih svetih, svi stanovnici Modene, i
veliki i mali, doli su u Reggio. Takoer su doli svi iz okolice Modene, i gradonaelnik i biskup, sa zastavama svojih zajednica i ibali su
se po cijelom gradu. Potom su otili u Parmu zbog veeg djela. Bio
je to utorak, dan poslije blagdana Svih svetih.
Sljedeeg su dana svi graani Reggia nainili zastave, svatko za
svoju zajednicu i ili su u procesijama oko grada. Gradonaelnik
Reggia, Ubertino Robaconti Mandellov, porijeklom iz Milana, iao
je u procesiji biujui se. I stanovnici Sassuola, na poetku ove pobonosti, uzeli su me s dozvolom gvardijana samostana Manje brae iz Modene, gdje sam tada stanovao, i doveli u Sassuolo, jer su me
jako voljeli. Potom su me odveli u Reggio, a zatim u Parmu.
Kad smo stigli u Parmu, ve je bila poela ova pobonost. Letjela
je poput orla koji slijedi plijen i trajala je nekoliko dana u svakom
gradu. I nikoga nije bilo niti ozbiljnog niti starog koji se ne bi rado
bievao. A ako se netko ne bi bievao, smatrao se gorim od avla.
I svi su upirali prstom na njega kao da je obiljeen i dijabolian ovjek. A povrh toga, nedugo poslije, na tog bi ovjeka navalila neka
nevolja: ili bi umro ili bi se teko razbolio.
Samo je Pellavicino, tadanji upravitelj Cremone, skupa sa svojim
graanima izbjegavao ovaj blagoslov i pobonost (str. 675676).
Iste ove godine pojavilo se uenje opata Joakima, koji je svijet
podijelio u tri razdoblja. U prvom razdoblju svijeta djelovao je Otac
po patrijarsima i prorokim sinovima, premda su djela Trojstva nerazdjeljiva. U drugom razdoblju djelovao je Sin po apostolima i
apostolskim ljudima. U treem e razdoblju djelovati Duh Sveti po
1649
redovnicima. Tako je nauavao opat Joakim iz Fiore. Govore da je

ovo tree razdoblje poelo s redom bievalaca, godine 1260, kad su
bievaoci izvikivali rijei Boje, a ne ljudske (str. 677).
C. Novi vjerski redovi

Red vreara
55. Na kraju ovoga govora bio je ondje neki ovjek iz onog mjesta (Hyresa) kojeg sam vidio i upoznao, a koji je, dok je jo bio
u svijetu, molio brata Huga da se iz ljubavi prema Bogu udostoji
primiti ga u Red manje brae. Imao je naime brat Hugo dozvolu od
generalnog ministra da prima postulante u Red zato to je bio veoma astan i duhovan ovjek, velik klerik, koji je i sam bio generalni
ministar.
Ovaj isti ovjek koji je molio da bude primljen u Red manje brae postao je utemeljitelj Reda vreara. Imao je sa sobom i druga koji
je poput njega htio pristupiti Redu manje brae. Oni su bili nadahnuti boanskim duhom za vrijeme propovijedi brata Huga.
Njima je brat Hugo rekao: Idite u grmlje i jedite korijenje, jer
se pribliavaju nevolje. Oni su tada otili i pribavili si arene plateve kao to ih od davnine nose vanjske sestre Reda sv. Klare. Oni
su poeli prositi kruh po onom mjestu u kojem su stanovala Manja
braa. I obilno se davalo njima, jer smo mi i braa Propovjednici
nauili sve ljude na pronju. I tko god je elio, stavljao si je kapucu i
sastavljao pravilo prosjakog Reda. Odmah se umnoio njihov broj,
a Manja braa iz provincije Provanse nazivali su ih ironino i posprdno drvosjee Tijekom vremena poeli su praviti habite ne vie
od kostrijeti, nego od pamuka. Ispod su nosili veoma dobre tunike,
a oko vrata kapucu od vree. I zato su bili nazvani Vreari. Poeli
su nositi i sandale po uzoru na Manju brau. Potom su svi oni koji
su htjeli imati neko pravilo uzimali neto od reda blaenoga Franje:
ili sandale ili pas ili ak habit. Ali sad Red manje brae ima papinu
povlasticu da nitko ne smije nositi takav habit po kojem bi ga se
moglo drati manjim bratom (str. 366367).
etvrti dio
PA PI N S K I
D O K U M E N TI
O S V. F R A N JI
DOCUMENTA PONTIFICALIA
DE S. FRANCISCO
Uvod
FELICE ACCROCCA
Prijevod
MARKO ORI
PAPINSKI DOKUMENTI O SV. FRANJI

Uvod.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1653
Honorije III. Cum dilecti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1657
Honorije III. Pro dilectis . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1657
Honorije III. Cum secundum consilium .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1658
Honorije III. Solet annuere .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1659
Honorije III. Quia populares tumultus . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1665
Honorije III. Vineae Domini custodes. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1665
Grgur IX. Recolentes qualiter. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1666
Grgur IX. Mira circa nos.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1667
Grgur IX. Quo elongati. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1670
Inocent IV. Ordinem vestrum.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1675
Inocent IV. Etsi animarum. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1678
Aleksandar IV. Nec insolitum. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1681
1652
Uvod
Poslije tekog poetka franjevako bratstvo (fraternitas) doivjelo je
progresivan, povremeno ak i buran rast. Uostalom brojke koje u svezi s nekim vanim opim kapitulima donose kroniari poput Jordana
Janskog i Tome Eklestonskog, ili izvori poput Asikog zbornika i Ogle
dala savrenstva (Jordan 16; Eccleston 39; AsZb 18; OgSav 68: moi
e se raspravljati o brojanoj tonosti, ne o bitnom sadraju izvjea),
neupitno potvruju rast i s time povezane mnogostruke probleme.
Nova druba (religio) poivala je ustvari niz godina na jo fluidnim pravnim temeljima. Jedna skupina putujuih propovjednika,
kao ona franjevaka, neizbjeno u dodiru s crkvenom institucijom,
osobito s biskupima, nije mogla uvijek svima udahnjivati povjerenje:
Inocent III. im je razborito bio dao samo usmeno odobrenje, izbjegavajui obvezati se pismenim oitovanjem; pa ipak, upravo burno
poveavanje skupine na neki je nain iziskivalo jasnije institucionalno
odreenje. Franjo je uostalom od samog poetka crkvenoj prosudbi
(prvo asikom biskupu, zatim papi) podlagao svoju odluku da ivi po
evanelju i da svima navijeta pokoru.
Prvi papinski dokument koji se ticao obitelji manje brae bilo je
pismo Cum dilecti, koje je Honorije III. uputio nadbiskupima, biskupima i svim prelatima Crkve 11. lipnja 1219, potiui ih da manju
brau prime kao ljude katolike i vjernike, budui da su se, odabirui put odobren od Crkve, obvezali posvuda sijati rijei Boje po
primjeru apostola. To je pismo oito nosilo trag jo nesigurne institucionalne situacije nove drube: briljivo izbjegavajui termin red,
Franju i njegove drugove kvalificiralo se kao pripadnike ivota i
drube manje brae. Ipak sljedee godine, kad se naao primoranim braniti franjevaku obitelj pred biskupima i prelatima francuske
Crkve, u pismu Pro dilectis, isti je prvosveenik jamio pravovjernost
drube, te moda zato da bi joj osigurao vei ugled, promijenio terminologiju: ne vie religio et vita nego Red manje brae; uostalom,
dok se Franjo uope ne navodi po imenu, u pismu se ak etiri puta
pojavljuje termin Ordo.
Usporedno s brojanim rastom napredovala je i institucionalizacija: Jakov Vitrijski, koji se 1216. bio oduevljeno izraavao glede
nove obitelji manje brae (1Vitr 810), ve je 1220. sa zabrinutou

1653
1654
I V. PA P I N S K I D O K U M E N T I O S V. F R A N J I
opisivao njihov nagli razvoj: po njegovu je sudu predstavljala veoma ozbiljnu opasnost injenica to su u drubi upuivani dva po
dva po svemu svijetu, ne samo oni savreni nego i mladi i nesavreni,
koje bi trebalo na neko vrijeme krotiti i iskuavati pod samostanskom
disciplinom (2Vitr 1). A glas toga sjevernjakog prelata zacijelo nije
bio jedini koji se alio na izostanak razdoblja kunje; o tome svjedoi
injenica da je te iste godine, 22. listopada, Honorije III. objavio bulu
Cum secundum consilium, kojom je kao obvezatnu ustanovio godinu
novicijata.
Moramo meu ostalim uzeti u obzir da su Manja braa jo bila
skupina bez priznatog pravila; nakon prvoga odobrenja 1221, ali bez
pismenog dokumenta, Pravilo Manje brae slubeno je potvrdio Honorije III. 29. studenog 1223. bulom Solet annuere. Valja napomenuti
da dok se papa obraa Franji i drugoj brai Reda manje brae,
u tekstu se Pravila termin red pojavljuje jedan jedini put (PPr 72);
redovnika se zajednica ee kvalificira kao bratstvo (PPr 81 [taj se
termin pojavljuje i u naslovu osmog poglavlja]; 9,1; 12,3), ili kao reli
gio (PPr 2,12; 8,2). Red je ipak ve bio postigao svoju definitivnu institucionalnu stabilnost i sve vie teio konsolidirati vlastitu autonomiju: 3. prosinca 1224. Honorije III. objavio je bulu Quia populares
tumultus, kojom je Manjoj brai dopustio da u vlastitim oratorijima
slave misu i boanski asoslov, prvenstveno kao odgovor na precizni
zahtjev brae: taj iskorak, koji e izazvati nemala osporavanja svjetovnoga klera, kasnije e ratificirati Grgur IX. 4. svibnja 1227.
S druge strane progresivno je rasla pastoralna zauzetost Reda u
slubi crkvene reforme. Dana 7. listopada 1225. pismom Vineae Do
mini custodes Honorije III. uputio je Manju brau i Propovjednike u
kraljevstvo Miramolina, dajui im ovlast da propovijedaju, krste
obraene Saracene, da otpadnike pomiruju s Crkvom, nalau pokore, odrjeujui od izopenja i njime prijete krivovjercima: oni su u
svemu i na svaki nain trebali djelovati kao istinski radnici Isusa Krista. U oujku 1227. umro je Honorije III. Naslijedio ga je Hugolin
Ostijski, zatitnik Reda manje brae, koji je uzeo ime Grgur IX. Do
toga su asa papinski interventi sve u svemu bili neznatni, osobito
ako ih usporedimo s onima izdanim u istom razdoblju u korist Propovjednika, kojima je Honorije III. za Dominikova ivota bio
odobrio impresivan broj povlastica dokumentima koji su s retorikoga gledita bili veoma angairani i znatno teoloki utemeljeni. Meutim valja imati u vidu da su se unato preciznim zahtjevima u tom
pogledu Manja braa morala do kraja sukobljavati s Franjinim otrim
otporom (Opor 2526).
Grgur IX. osobno je poznavao i iskreno cijenio Franju; on se dakle odmah pokazao odlunim iskoristiti, za potporu reformi Crkve,
sve pogodnosti koje mu je mogao pruiti Red manje brae. Malo prije
Papi n ske bu le
1655
Franjine kanonizacije, 29. travnja 1228, pismom Recolentes qualiter

papa je kranstvu navijestio projekt gradnje jedne crkve u ast novoga sveca, u koju e se poloiti njegovo tijelo, te je za to zatraio pomo svih vjernika. Poslije nekoliko mjeseci 16. srpnja Franjo
je kanoniziran u Asizu: bulom Mira circa nos, veoma obvezujuim
dokumentom, papa je kranstvu ponudio i globalno novo iitavanje
njegova kranskog iskustva.
Grgur IX. je u providnosnom svjetlu prikazao cijeli Franjin zemaljski hod: bio je sluga Gospodnji jedanaestog sata, bio je poslan u
njegov vinograd da iz njega upa dra i kupine. Svetac je tako bio
odjenut odjeom sranog borca, drugi Samson, sav usmjeren na
unitenje novih Filistejaca svojim propovijedanjem. Premda ilustrirana slikama Abrahama i Jakova, gustim citatima pavlovskih tekstova,
obiljeja Franjina poziva isticala su lik apostola naroda, misionara i
propovjednika od Istoga do Zapada. Prema tomu ovjek sav usmjeren na spaavanje brae, snano zauzet u pastoralnom djelovanju
kroz propovijedanje u jednostavnosti, bez ukraavanja uvjerljivim
rijeima ljudske mudrosti (usp. 1 Kor 2,4), nego u pokazivanju snage
Boje. Manja braa, pozvana na sve intenzivniju pastoralnu zauzetost, imala su i pod tim vidom u Franji nai svoj uzor; put je bio ve
jasno naznaen, a ukljuivanje u crkveni ivot predstavljao bi jedan
od odluujuih imbenika svekolikog ivota Crkve i onodobnog
srednjovjekovnog drutva.
Posljednja pisma koja predstavljamo u ovom odjeljku omoguuju nam pak izravno sagledati neke od velikih problema koje je Red
proivljavao (ad intra i ad extra) u sredinjim desetljeima trinaestog
stoljea (dva takva pisma, Ordinem vestrum i Etsi animarum, Inocenta
IV. predstavljaju novost u odnosu na prethodna izdanja). Bula Quo
elongati iz godine 1230. jest prva deklaracija kojom je jedan papa ikada intervenirao u franjevako Pravilo: meu ostalim Grgur IX. je u
njoj izjavio da Franjina Oporuka nije imala normativnu snagu glede
ivota brae (AFH 54 [1961] p. 21); Manja braa bila su duna samo
na obdravanje evaneoskih zapovijedi, ne i savjeta, u nekim sluajevima i posredstvom drugih osoba mogli su se koristiti novcem; nisu
mogla ulaziti u samostane redovnica dakle ni u Sveti Damjan bez
posebnoga doputenja Apostolske stolice; ta je odluka prouzroila
vrstu Klarinu reakciju (LegKl 37). Inocent IV. takoer je intervenirao komentarom Pravila: 14. studenog 1245. izdao je (pismo) Ordi
nem vestrum (BF I, str. 400402), u kojemu je pored isticanja da se
obvezatnost opsluivanja ograniava na same zapovijedi, precizirao
da je za lanove Reda kulturna sprema neophodan element; papa
je osim toga ponovno potvrdio mogunost da braa primaju novac,
iako preko posrednika, unio izmjene u gotovo sva poglavlja Pravila,
potvrdio zabranu vlasnitva (Rimska je crkva ostala vlasnicom dobara
1656
kojima se koristio Red), ali nije spominjao nikakva ublaavanja glede

upotrebe stvari.
Ako nam Quo elongati i Ordinem vestrum prenose unutranja sporenja, dva posljednja pisma, za razliku od toga, omoguuju da se uoe
odjeci veoma estoke polemike, tj. prepirke izmeu svjetovnjaka i
prosjakih redova, koja je 12541255. dospjela do svojih najzaotrenijih faza. Dana 22. studenog 1254, malo prije svoje smrti, pismom
Etsi animarum Inocent IV. odluno je zauzeo stav u korist svjetovnoga
klera, nameui brojna ogranienja i zabrane pastoralnom angairanju prosjakih redova (BF, Ep str. 259261); tono mjesec dana
poslije, 22. prosinca, novoizabrani Aleksandar IV. (Rajnald iz Jenne,
raniji zatitnik Reda) pismom Nec insolitum opozvao je odluke svoga
prethodnika donesene pod pritiskom obveza i u urbi (BF, Ep.
P.261).
Ova nam antologija dakle, unato fragmentarnosti, prua mogunost da shvatimo s osobitog i privilegiranog motrita razvoj nove obitelji manje brae i da osvijetlimo ono to se proivljavalo: as uspjeno i pobjedonosno, as mrano i teko, uvijek i svakako od izvanredne vanosti za Crkvu i samo onodobno srednjovjekovno drutvo.
Izvor:
Uvod za Papinske dokumente o sv. Franji preveo Ante olji prema: Fonti fran
cescane, Nuova edizione, a cura di Ernesto Caroli. Padova: Editrici Frances
cane, 2004, 170508.
Honorije III. Cum dilecti

(1219)
Honorije, biskup, sluga slugu Bojih, svojoj asnoj brai nadbiskupima i biskupima i svojim ljubljenim sinovima opatima, dekanima, arhiakonima i drugim crkvenim prelatima: pozdrav i apostolski blagoslov.
Budui da su nai ljubljeni sinovi brat Franjo i njegovi drugovi
u ivotu i u Redu manje brae odbacili ispraznosti ovoga svijeta i
odabrali od Rimske crkve valjano odobren put ivota te obilaze raz
na mjesta da prema primjeru apostol donose sjeme Rijei Boje,
sve vas molimo, u Gospodinu potiemo i apostolskim vam pismom
nalaemo, ukoliko su donositelji ovoga pisma iz Bratstva prije spomenute brae, da ih primite kao [prave] katolike vjernike kad naume navratiti vama; u drugo vrijeme da se pokaete prema njima
naklonima i dobrostivima iz potovanja prema Bogu i nama.
Dano u Rietiu, 11. lipnja, tree godine naega pontifikata.
Izvor:
Bulu Cum dilecti s latinskog izvornika preveo Marko ori prema: Bullarium
Franciscanum Romanorum Pontificum, Constitutiones, Epistolas ac Diplomata continens Tribus Ordinis S. P. N. Francisci spectantia, Vol. I. Ed. H.
Sbaralea. Rome: Typis Sacrae Congregationis de Propaganda Fide, 1759
(br. 2), str. 2.
Honorije III. Pro dilectis

(1220)
Honorije, biskup, sluga slugu Bojih, svojoj asnoj brai nadbiskupima i biskupima i svojim ljubljenim sinovima opatima, priorima
i drugim crkvenim prelatima razmjetenim po kraljevstvu Francuske: pozdrav i apostolski blagoslov.
Opet razmiljamo kako smo vam uputili svoje pismo za ljubljene
sinove brau iz Reda manje brae, da ih smatrate preporuenima s
obzirom na Boju ljubav. Ali kako smo razumjeli, neki od vas kao da

1657
1658
imaju skrupuloznu savjest prema ovom Redu. Premda u njih nisu

otkrili nita to bi izazivalo sumnju, ipak im ne doputaju boraviti
u svojim biskupijama, kako smo saznali od drugih u koje moemo
imati puno povjerenje; mada ba zbog toga to smo im dali svoje
pismo nita loe ne bi trebali misliti o njima.
Stoga hoemo da vam je svima poznato da mi njihov Red ubrajamo meu odobrene i brau toga Reda priznajemo [pravim] katolicima i pobonim ljudima. Zbog toga smo smatrali da vas treba ovim
apostolskim pismom opomenuti i ohrabriti te zapovijedamo i nalaemo da ih priputate u svoje biskupije kao zaista vjerne i pobone te da
ih smatrate od srca preporuenim iz potovanja prema Bogu i nama.
Dano u Viterbu, 29. svibnja, etvrte godine naega pontifikata.
Izvor:
Bulu Pro dilectis s latinskog izvornika preveo Marko ori prema: Bullarium
Franciscanum Romanorum Pontificum, Constitutiones, Epistolas ac Diplomata continens Tribus Ordinis S. P. N. Francisci spectantia, Vol. I. Ed. H.
Sbaralea. Rome: Typis Sacrae Congregationis de Propaganda Fide, 1759
(br. 4), str. 5.
Honorije III. Cum secundum consilium

(1220)
Honorije, biskup, sluga slugu Bojih, svojim ljubljenim sinovima
priorima ili kustodima manje brae: pozdrav i apostolski blagoslov.
Budui da prema savjetu Mudrosti nita ne treba initi bez promiljanja, da ne bi nakon djela uslijedilo kajanje, korisno je bilo komu
tko ima namjeru poi uzvienijim putem da njegove oi pretjeu korake, to jest da odmjerava vlastite snage mjerilom prosudbe, da se ne bi
natrag osvrnuo i bio pretvoren u stup bljutave soli to daleko neka
bude ako bi, upinjui se za viim, svoju nogu predao osjeaju tjelesne
ugode, jer rtvu samoga sebe, koju je htio prinijeti Gospodinu, nije zainio solju Mudrosti. Naime kao to mudrac nije mudar ako ne izgara,
tako i onaj koji izgara zapada u smuenost ako nije mudar.
Zato je gotovo u svakom redovnikom redu mudro ureeno da
redovnici kroz odreeno vrijeme kuaju propisane obveze koje namjeravaju na se preuzeti i da sebe iskuaju na njima, kako ubudue
ne bi bilo mjesta kajanju, koje ne moe ispriati povrnost. Stoga
vam snagom ovoga pisma zabranjujemo da ikoga priputate zavjetovanju u vaemu Redu ako nije proveo godinu dana u kunji. A
nakon zavjetovanja neka se nijedan brat ne usuuje napustiti va
Red, niti je ikomu doputeno zadravati onoga koji ga naputa.
1659
Papi n ske bu le
Takoer zabranjujemo da ikomu bude doputeno lutati izvan

poslunosti u habitu vaega naina ivota i kvariti istou vaega
siromatva; a ako se neki to moda usude, doputeno vam je na tu
brau primijeniti crkvenu kaznu, dok se ne opamete.
Neka dakle uope nikomu od ljudi ne bude slobodno kriti ovo
pismo nae zabrane i doputenja ili mu se protiviti nerazumnom
drskou. Ako tko to pokua, neka zna da e ga stii srdba svemoguega Boga i blaenih njegovih apostola Petra i Pavla.
Dano u blizini Viterba, 22. rujna, pete godine naega pontifikata.
Izvor:
Bulu Cum secundum s latinskog izvornika preveo Marko ori prema: Bullarium
Franciscanum Romanorum Pontificum, Constitutiones, Epistolas ac Diplomata
continens Tribus Ordinis S. P. N. Francisci spectantia, Vol. I. Ed. H. Sbaralea.
Rome: Typis Sacrae Congregationis de Propaganda Fide, 1759 (br. 5), str. 6.
Honorije III. Solet annuere

(1223)
Potvreno pravilo
[Honorije, biskup, sluga slugu Bojih, ljubljenim sinovima, bratu
Franji i ostaloj brai Reda manje brae pozdrav i apostolski blagoslov.1 Apostolska stolica obiava blagonaklono udovoljiti pobonim
molbama i asnim eljama molitelja. Stoga u Gospodinu ljubljeni sinovi, ponukani vaim pobonim molbama, apostolskom vlau potvrujemo vam i ovim pismom osnaujemo Pravilo vaega Reda, koje je
odobrio na prethodnik blage uspomene papa Inocent. Pravilo glasi:]
[Poglavlje I]
U ime Gospodnje.
Poinje ivot Manje brae:
Pravilo i ivot Manje brae jest ovo: opsluivati sveto evanelje

Gospodina naega Isusa Krista ivei u poslunosti, bez vlasnitva
i u istoi. Brat Franjo obeava poslunost i potovanje gospodinu
papi Honoriju, njegovim kanonski izabranim nasljednicima i Rimskoj crkvi. A ostala braa moraju sluati brata Franju i njegove nasljednike.
1
Ovo je Pravilo uvrteno u apostolsko pismo pape Honorija III. Solet annuere od
29. studenog 1223. Primjerak pisan na pergameni danas se uva u jednoj kapelici
donje crkve asikog samostana.
1660
[Poglavlje II]
O onima koji ele prihvatiti ovaj ivot i kako ih treba primati
Ako neki htjednu prihvatiti ovaj ivot pa dou k naoj brai, neka
ih oni poalju svojim provincijalnim ministrima, jer samo njima, a ne
drugima, neka bude doputeno primati brau. Ministri pak neka ih
pomnjivo ispitaju o katolikoj vjeri i crkvenim sakramentima. Pa
ako sve ovo vjeruju i hoe vjerno priznavati i sve do kraja vrsto
opsluivati; ako nemaju ena, ili ako ih imaju, ali su ve ule u samostan ili su im one vlau dijecezanskog biskupa dale doputenje
poto su poloile zavjet uzdrljivosti, a te su dobi ene da se o njima
ne moe poroditi sumnja, neka im reknu rije svetoga evanelja, da
idu i prodaju sve svoje i to nastoje dati siromasima (usp. Mt 19,21).
Ako to ne mognu uiniti, dovoljna im je dobra volja. A neka se uvaju braa i njihovi ministri da se ne brinu o njihovim vremenitim
stvarima, kako bi slobodno uinili sa svojim stvarima to im Gospodin nadahne. Ako ipak zatrae savjet, doputeno je ministrima
poslati ih nekim bogobojaznim ljudima da po njihovu savjetu svoja
dobra daju siromasima. Neka im potom daju odjeu kunje, to jest
dvije tunike bez kapuce, pas, hlae i ogrta do pasa, ako sami ministri katkad po Boju drukije ne odlue. A kad svre godinu kunje, neka budu primljeni u poslunost i obeaju uvijek opsluivati
ovaj ivot i Pravilo. I po zapovijedi gospodina pape nipoto im nee
biti doputeno izii iz ovoga Reda, jer po svetom evanelju: Nitko
tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag nije prikladan za kraljevstvo
Boje (Lk 9,62). Oni pak koji su ve obeali poslunost neka imaju
jednu tuniku s kapucom, a drugu bez kapuce koji to htjednu. A
koje nuda sili, mogu nositi obuu. Neka sva braa nose priprostu
odjeu, a mogu je s Bojim blagoslovom krpati kostrijeu i drugim
zakrpama. Opominjem ih i potiem da ne preziru i ne osuuju ljude
koje vide da se oblae u mekanu i bojenu odjeu te uivaju birana
jela i pia, nego neka svatko radije osuuje i prezire samoga sebe.
[Poglavlje III]
O boanskom asoslovu i postu,
i kako braa moraju ii po svijetu
Klerici neka govore boanski asoslov po obredu svete Rimske

crkve, izuzevi psaltir iz kojega mogu imati brevijare. A laici neka
govore Oenae: za jutarnju dvadeset i etiri, za pohvale pet, za prvi,
trei, esti i deveti as po sedam za svaki as, za veernju dvanaest,
za poveerje sedam; i neka mole za pokojne. I neka poste od svetkovine Sviju svetih do Roenja Gospodinova. One pak koji svo-
1661
Papi n ske bu le
jevoljno poste svetu etrdesetnicu, koja poinje od Bogojavljenja i

traje etrdeset dana (Mt 4,2) neprekidno, a Gospodin ju je posvetio
svojim svetim postom, neka Gospodin blagoslovi. Koji pak nee,
nisu obvezani. Ali drugu etrdesetnicu do Uskrsnua Gospodinova
neka poste. U drugo pak vrijeme nisu duni postiti osim petkom. U
vrijeme oite nude nisu braa obvezana na tjelesni post. A svjetujem, opominjem i potiem svoju brau u Gospodinu Isusu Kristu da
se ne svaaju i ne prepiru (usp. 2 Tim 2,14) kad idu po svijetu i da
druge ne osuuju; nego neka budu blagi, miroljubivi i edni, krotki
i ponizni, neka sa svakim razgovaraju uljudno kako i dolikuje. I ne
smiju jahati, osim ako ih natjera oita nuda ili bolest. U koju god
kuu uu, neka najprije reknu: Mir kui ovoj (usp. Lk 10,5). I neka,
prema svetom evanelju, slobodno jedu sva jela koja im se ponude
(usp. Lk 10,8).
[Poglavlje IV]
Neka braa ne primaju novac
Strogo zapovijedam svoj brai da nipoto ne primaju denare ili

novac, ni sami ni po posredniku. Neka se ipak samo ministri i kustodi, preko duhovnih prijatelja, marno brinu za potrebe bolesnika
i za odijevanje ostale brae ve prema mjestu, i vremenu i hladnoi
kraja, kako uvide da treba providjeti nudi; uvijek potujui to da,
kao to je reeno, ne primaju denare ili novac.
[Poglavlje V]
O nainu rada
Ona braa kojima je Gospodin dao milost rada neka rade vjerno
i pobono, ali tako da, iskljuivi po duu tetnu dokolicu, ne trnu
duha (usp. 1 Sol 5,19) svete molitve i pobonosti, emu moraju sluiti ostale vremenite stvari. A kao plau za rad za se i za svoju brau
neka primaju ono to je potrebno za tijelo izuzev denare ili novac, a
i to ponizno, kako dolikuje slugama Bojim i sljedbenicima svetoga
siromatva.
[Poglavlje VI]
Neka braa sebi nita ne prisvajaju.
O proenju milostinje i o bolesnoj brai
Neka braa sebi nita ne prisvajaju: ni kuu, ni mjesto, ni kakvu

stvar. I kao pridolice i putnici na ovome svijetu, sluei Gospodinu
u siromatvu i poniznosti, neka s pouzdanjem idu prositi; i ne treba
1662
da se stide, jer Gospodin radi nas posta siromaan (usp. 2 Kor 8,9) na
ovome svijetu. To je ono uzvieno krajnje siromatvo (usp. 2 Kor 8,2)
koje je vas, brau moju ljubljenu, uinilo batinicima i kraljevima
kraljevstva (usp. Jak 2,5) nebeskoga, uinilo siromanima u stvarima, uzvisilo u krepostima. To neka bude va dio koji vodi u zemlju
ivih (usp. Ps 141,6). Uza nj posvema prianjajui, predraga brao,
poradi imena Gospodina naega Isusa Krista dovijeka nita drugo
pod nebom nemojte eljeti da imate. I gdje god braa boravila ili se
susrela, neka se jedni prema drugima pokazuju domaima. I neka
s povjerenjem jedan drugome oituje svoju potrebu; jer ako majka
hrani i ljubi sina svoga (usp. 1 Sol 2,7) tjelesnoga, koliko vie mora
netko ljubiti i hraniti brata svoga duhovnoga? Pa ako tko od njih
oboli, druga mu braa moraju sluiti onako kako bi eljela da se
njima slui (usp. Mt 7,12).
[Poglavlje VII]
O pokori koju valja naloiti brai koja sagrijee
Ako koja braa zavedena od neprijatelja smrtno sagrijee, za

one grijehe za koje meu braom bude zapovjeeno da se treba
utei samim provincijalnim ministrima, moraju im se reena braa
utei to prije mognu, bez oklijevanja. Ako su ti ministri sveenici,
neka im milosrdno naloe pokoru; ako pak nisu sveenici, neka
im po drugim sveenicima Reda naloe kako im se po Boju uini
prikladnijim. A moraju se uvati da se ne srde i ne smuuju zbog
tuega grijeha, jer srdba i smetenost prijee ljubav i u njima samima i u drugima.
[Poglavlje VIII]
O biranju generalnoga ministra ovoga bratstva
i o duhovskom kapitulu
Sva braa moraju uvijek imati za generalnoga ministra i slugu

cijeloga bratstva jednoga brata ovoga bratstva i njemu se moraju
uvijek strogo pokoravati.2 Kad on umre, neka provincijalni ministri
i kustodi izaberu njegova nasljednika na duhovskom kapitulu, na
koji se provincijalni ministri uvijek moraju sabirati gdje god odredi
generalni ministar; i to jedanput u tri godine, ili u drugom duljem
ili kraem roku kako odredi reeni ministar. A ako u neko drugo
vrijeme zbor provincijalnih ministara i kustoda uvidi kako reeni
2
U nepotvrenom Pravilu (Proslov) govori se samo o poglavaru Reda i Franjinim
nasljednicima. Sad se namee obveza biranja generalnog ministra. Oito je znatno
irenje Reda nametnulo potrebu jedinstvenoga ustroja.
1663
Papi n ske bu le
ministar nije sposoban sluiti opoj koristi brae, spomenuti ministri kojima je izbor povjeren moraju u ime Gospodnje sebi izabrati
drugoga za kustoda.3 A nakon duhovskoga kapitula mogu pojedini
ministri i kustodi, ako htjednu i budu smatrali korisnim, iste godine
u svojim kustodijama jedanput sazvati svoju brau na kapitul.
[Poglavlje IX]
O propovjednicima
Neka braa ne propovijedaju u biskupiji nekog biskupa ako im

on to zabrani.4 I neka se nijedan brat uope ne usudi propovijedati
narodu ako ga ministar ovoga bratstva ne ispita, ne potvrdi i ne povjeri mu slubu propovijedanja. A opominjem i potiem tu brau da
njihove rijei u propovijedi koju dre budu prokuane i iste (usp. Ps
11,7; Ps 17,31), puku na korist i izgradnju; neka im u kratku govoru
navjeuju poroke i vrline, kaznu i slavu, jer je Gospodin na zemlji
kratko govorio (usp. Rim 9,28).
[Poglavlje X]
O opominjanju i popravljanju brae
Braa koja su ministri i sluge ostaloj brai neka pohode i opominju svoju brau i neka ih ponizno i s ljubavlju popravljaju, ali neka
im ne zapovijedaju nita to je protivno njihovoj dui i naem Pravilu. Podlona pak braa neka imaju na umu kako su se radi Boga
odrekli vlastite volje. Stoga im strogo zapovijedam da se pokoravaju
svojim ministrima u svemu to su Gospodinu obeali opsluivati,
a to nije protivno dui i naem Pravilu. A gdje god ima brae koja
znaju i uviaju kako Pravilo ne mogu opsluivati na duhovan nain,
moraju se i mogu utei svojim ministrima. Ministri pak neka ih s
ljubavlju i blago prime i neka im budu toliko bliski da bi ta braa
s njima mogla razgovarati i postupati kao gospodari sa svojim slugama; tako naime mora biti da ministri budu sluge svoj brai. A
brau u Gospodinu Isusu Kristu opominjem i potiem da se uvaju
svake oholosti, isprazne slave, zavisti, pohlepe (usp. Lk 12,15), brige
i tjeskobe ovoga svijeta (usp. Lk 13,22), ogovaranja i mrmljanja.
Oni neuki neka ne tee za uenou,5 nego neka znaju kako nada
3
Ve u poecima Reda ukazivala se takva potreba: godine 1232. smijenjen je Ivan
Parenti, a 1239. brat Ilija, kojega su optuivali da nije sazivao kapitule s provincijalima
s onu stranu Alpa. God. 1248. smijenjen je Krescencije iz Iesia, a 1258. Ivan Parmski.
4
To je primjena odredbe IV. lateranskog koncila.
Ovo se esto tumailo kao govor o neukima, ali uvjerljivije je tumaiti ga kao
govor o nepismenima.
1664
sve moraju eznuti za tim da imaju Duha Gospodnjega i njegovo

sveto djelovanje, da mu se uvijek ista srca mole i budu ponizni, u
progonstvu i bolesti strpljivi, da ljube one koji nas progone, kore i
optuuju, jer Gospodin kae: Ljubite neprijatelje svoje, molite za one
koji vas progone i kleveu (usp. Mt 5,44). Blago progonjenima zbog
pravednosti, njihovo je kraljevstvo nebesko (Mt 5,10). Tko ustraje do
svretka, bit e spaen (Mt 10,22).
[Poglavlje XI]
Neka braa ne ulaze u samostane redovnica
Strogo zapovijedam svoj brai da nemaju sumnjivih druenja

i razgovora sa enama, i da ne ulaze u samostane redovnica osim
onih kojima je Apostolska stolica dala posebno doputenje. I neka
ne budu kumovi ni mukarcima ni enama, kako zbog toga meu
braom ili o brai ne bi nastala sablazan.
[Poglavlje XII]
O onima koji idu meu Saracene i druge nevjernike
Koja god braa po Bojem nadahnuu htjednu ii meu Saracene i druge nevjernike, neka za to od svojih provincijalnih ministara trae doputenje. Ministri pak neka nikome ne dopuste da
ide, osim onima koje budu smatrali prikladnima da ih poalju.
K tome pod poslunost nalaem ministrima neka od gospodina
pape zatrae jednog kardinala svete Rimske crkve, da on bude
upravitelj, pokrovitelj i popravitelj ovoga bratstva, kako bismo,
uvijek pokorni i podloni stopama te iste svete Crkve, u katolikoj
vjeri utemeljeni (usp. Kol 1,23) opsluivali siromatvo, poniznost
i sveto evanelje Gospodina naega Isusa Krista, to smo vrsto
obeali.
[Stoga uope nikome od ljudi nije doputeno osporavati ovu
stranicu nae potvrde ili joj se drsko protiviti. A ako se tko drzne
to pokuati, neka znade da e upasti u nemilost Boga svemoguega i svetih apostola Petra i Pavla. Dano u Lateranu treega dana
decembarskih Kalenda, tj. 29. studenog 1223, osme godine naega
papinstva].
Latinski izvornik:
Bullarium Franciscanum Romanorum Pontificum, Constitutiones, Epistolas ac
Diplomata continens Tribus Ordinis S. P. N. Francisci spectantia, Vol. I. Ed.
J. H. Sbaralea. Rome: Typis Sacrae Congregationis de Propaganda Fide,
1759, str. 1519.
1665
Papi n ske bu le
Honorije III. Quia populares tumultus

(1224)
Honorije, biskup, sluga slugu Bojih svojim ljubljenim sinovima
brai Reda manje brae: pozdrav i apostolski blagoslov.
Izbjegavajte buku svjetine jer se protivi vaoj odluci: da se u svetoj tiini moete slobodnije posvetiti molitvi. Rado teite za samotnim skrovitima. Mi ponajvie obraamo pozornost na prikladne
pronje vaih molitava. Jer to uinkovitiji treba biti va zagovor kod
Boga to ste, ivei savreno, dostojniji njegove milosti.
Mislimo da vam se ne smije zabranjivati to se nikomu ne uskrauje, dok prava vjera trai da bismo vam trebali dopustiti i ono to
je u svezi s posebnom milou. Budui da ste zavjetovali i ujedno
prigrlili siromatvo, ne teite za vremenitim dobrom, nego za duhovnim, naklonjeni vaim molbama, snagom ovoga pisma doputamo da moete slaviti sveane mise i druge svete obrede u svojim
mjestima i oratorijima s pokretnim oltarom, ne dirajui ni u koje
pravo upnih crkava.
Stoga neka nikomu ne bude doputeno ovo pismo naega doputenja i dozvole kriti ili mu se nerazumnom drskou protiviti, a
ako tko pokua to initi, neka zna da e ga stii srdba svemoguega
Boga i blaenih njegovih apostola Petra i Pavla.
Dano u Rietiu, 3. prosinca, devete godine naega pontifikata.
Izvor:
Bulu Quia populares tumultus s latinskog izvornika preveo Marko ori prema:
Bullarium Franciscanum Romanorum Pontificum, Constitutiones, Epistolas
ac Diplomata continens Tribus Ordinis S. P. N. Francisci spectantia, Vol. I.
Ed. H. Sbaralea. Rome: Typis Sacrae Congregationis de Propaganda Fide,
1759 (br. 17), str. 20.
Honorije III. Vineae Domini custodes

(1225)
Honorije, biskup i sluga slugu Bojih brai dominikancima i manjoj brai koje je Sveta stolica odredila za Miramolinovo (Miramo
linus, tj. vladar mnogih naroda, naziv za vladara Almohada, vladara Maroka i June panjolske) kraljevstvo: pozdrav i apostolski
blagoslov.
Mada su Gospodinovu vinogradu postavljeni pravi uvari i njegovatelji, smatramo nunim u njega poslati radnike, raspodjeljujui pojedincima slube prema sposobnosti, kako bi mogli predanije raditi.
1666
Stoga motrei kako, zaboravljajui na same sebe, elite za Krista

poloiti svoje ivote da mu steete due drugih, jer je oito da Bogu
nije nijedna rtva toliko mila kao stjecanje du, Apostolska stolica
vas alje u Miramolinovo kraljevstvo da ondje navjeujete Gospodina ISUSA KRISTA, koliko to sm dopusti da obraate nevjerne,
podiete pale, pomaete slabe, tjeite malodune i isto tako jaate
jake. Da pak svoje poslanje pouzdanije vrite, doputamo vam slobodno propovijedati, dakako u prije spomenutom podruju, krtavati Saracene koji na nov nain dolaze vjeri i ponovno primati otpale od vjere, nalagati pokore i odrjeivati one izopene koji ne mogu
lako doi do Svete stolice; i slobodno vam je proglasiti kaznu izopenja u onoj zemlji nad onima za koje se utvrdi da su krivovjerci.
Isto tako zabranjujemo bilo kojemu kraninu da vas nasilno
istjeruje iz one zemlje. Vama pak nalaemo krepou svete poslunosti da ne pokuavate ovo zloupotrebljavati, nego da se kao nepokolebljivi radnici ISUSA KRISTA tako besprijekorno ponaate
da zasluite plau od Svevinjeg Oca te da vam moemo pouzdano
povjeravati i vanije poslove.
Dano u Rietiu, 7. listopada, desete godine naega pontifikata.
Izvor:
Bulu Vinae Domini custodes s latinskog izvornika preveo Marko ori prema:
Bullarium Franciscanum Romanorum Pontificum, Constitutiones, Epistolas
ac Diplomata continens Tribus Ordinis S. P. N. Francisci spectantia, Vol. I.
Ed. H Sbaralea. Rome: Typis Sacrae Congregationis de Propaganda Fide,
1759 (br. 23), str. 24.
Grgur IX. Recolentes qualiter

(1228)
Grgur, biskup i sluga slugu Bojih, svim Kristovim vjernicima
koji e ovo pismo itati: pozdrav i apostolski blagoslov.
Ponovno promiljajui kako je sveta sadnica Reda manje brae
niknula i udesno uznapredovala pod blaenim Franjom, blage uspomene, pronosei nadugo i nairoko cvjetove i mirise svetoga naina ivota tako da izgleda kako u pustinji ovoga svijeta ast svete
vjere dolazi od gore spomenutog Reda, dostojno i prikladno smo
predvidjeli da se gradi posebna crkva za tovanje samoga oca, u kojoj se treba uvati njegovo tijelo.
Stoga budui da je potpora vjernika za ovakvo djelo korisna, vjerujemo da pridonosi vaem spasenju ako se u ovomu pokaete odanim sinovima i pruite ruku pomoi. Sve vas molimo, opominjemo
1667
Papi n ske bu le
i u Gospodinu potiemo i, za oprotenje vam grijeha, nalaemo da

za to djelo od dobara koja vam je Bog povjerio date Bogu ugodne
milodare i milu potporu ljubavi, da se vaom pomou moe dovriti Bogu tako milo djelo i da ovim i drugim dobrim djelima, koja
uz Gospodnju pomo uinite, moete dospjeti do nagrade vjene
sree.
A mi s obzirom na milosre svemoguega Boga i temeljem vlasti
njegovih apostola Petra i Pavla sve dobroinitelje ovoga pothvata
milostivo oslobaamo etrdeset dana od naloene im pokore.
Dano u Rimu, 29. travnja, prve godine naega pontifikata.
Izvor:
Bulu Recolentes qualiter s latinskog izvornika preveo Marko ori prema: Bul
larium Franciscanum Romanorum Pontificum, Constitutiones, Epistolas ac
Diplomata continens Tribus Ordinis S. P. N. Francisci spectantia, Vol. I. Ed.
H Sbaralea. Rome: Typis Sacrae Congregationis de Propaganda Fide, 1759
(br. 21), str. 4041.
Grgur IX. Mira circa nos

(1228)
Grgur, biskup, sluga slugu Bojih, svojoj asnoj brai nadbis
kupima, biskupima i svojim ljubljenim sinovima opatima, dekanima, arhiakonima i drugim crkvenim prelatima: pozdrav i apostolski blagoslov.
udesna li Bojeg milosra prema nama i neprocjenjive dubine
ljubavi Boje, iz koje je predao sina da otkupi roba! Bog ne uskrauje darova svoga smilovanja, ve trajnom zatitom uva vinograd koji
je njegovom desnicom zasaen. U njega alje radnike i u jedanaestom
satu da ga valjano obrauju, da motikom i ralom, kojim je amgar
ubio est stotina Filistejaca, kre iz njega trnje i dra, da reu suvine mladice, da one neprave s dubokim korijenom upaju, da dra
iskorjenjuju, kako bi donio sladak i ugodan plod. Taj plod, kad je
proien preom strpljivosti, moe biti prenesen u spremite vjenosti. Jer bezbonost je doista planula poput ognja, a ljubav je mnogih hladna dok se ograda vinograda rui, Filistejci nasru unutra i
padaju od opijenosti zemaljskom slau.
1. Gle, u jedanaestom satu Gospodin koji je vodom potopa unitio zemlju spasio je pravednika drvom vrijednim prezira, ni sada ne
ostavlja ezlo bezboniko nad udesom pravednih. Podigao je slugu
svoga blaenoga Franju, ovjeka svakako po svom srcu, u mislima bogatih svjetiljku dakako dostojnu prezira, ali koju je Bog pripravio za
1668
odreeno vrijeme, alje ga u svoj vinograd da iz njega iskorijeni trnje

i dra, nakon to je na zemlju oborio Filistejce koji ga napadaju, da
osvjetljuje put u domovinu i da opomenom i upornim ohrabrivanjem pomiruje narod s Bogom.
2. A on, kad je duboko u svome srcu uo glas prijatelja koji ga
poziva, ustao je bez odlaganja. Pomou je Bojom, poput drugoga Samsona, raskinuo okove zavodljivoga svijeta. Ispunjen arom
Duha Svetoga, uzeo je magareu eljust, to jest jednostavnu propovijed, koja nije ukraena nikakvim obmanama uvjerljivih rijei ljudske
mudrosti, nego monom snagom Bojom koji izabra slabo svijeta da
posrami ono jako. Time je naklonou Onoga koji dotakne brda i ona
se zadime oborio na zemlju ne samo tisuu nego mnogo tisua Filistejaca te vratio u slubu Duha one koji su prije robovali putenosti
tijela. Oni su umrli grijesima i ne ive vie samima sebi, nego Bogu,
otkad je onaj najgori njihov dio umro. Iz same je eljusti [Franjine
propovijedi] potekla obilna voda, krijepei pale, perui prljave, inei plodnim usahle. Voda tee u ivot vjeni i moe se kupiti bez
srebra i ikakve razmjene. Njezini nadaleko i nairoko razliveni potoii natapaju vinograd koji prua mladice svoje sve do mora i svoje
ogranke sve do rijeke.
3. Napokon slijedei stope naega oca Abrahama, ovaj ovjek u
duhu naputa svoju zemlju i svoj rod, ali i kuu svoga oca namjeravajui ii u zemlju koju mu je Gospodin u boanskom nadahnuu
bio pokazao. A da lake hiti nagradi nebeskoga poziva, da lake moe
ui na uska vrata, odloio je teret zemaljskoga imutka, suobliujui
se onomu koji je, premda bogat, radi nas postao siromaan. Razdijelio
je zemaljska dobra, dao sirotinji, da tako njegova pravednost ostaje
dovijeka.
I ulazei u zemlju vienja, na jedno od brd koje mu je bilo pokazano, naime u izvrsnost vjere, prinio je Gospodinu za rtvu, kao
Jiftah jedinoroenu ker, svoje tijelo koje ga je ponekad prevarilo.
Zapalivi oganj ljubavi, slabio ga je glau, eu, studeni i golotinjom, mnogim bdjenjima i postovima, a kad ga je razapeo sa strastima
i poudama, mogao je s Apostolom govoriti: ivim, ali ne ja, nego u
meni ivi Krist, budui da nije vie ivio sebi, nego radije Kristu koji
je umro za nae grijehe i uskrsnuo radi naega opravdanja, da vie ne
robujemo grijehu.
Takoer iskorjenjuje svoje grijehe i odvano prihvaa borbu pro
tiv svijeta, tijela i zlih duhova po nebesima, potpuno se odrekao ene,
imanja i volova, svega to zadrava one koji su bili pozvani na veliku gozbu. Kliui Gospodinu s Jakovom je ustao i primio milost
sedmolika Duha i uz pomo osam evaneoskih blaenstava uspinje
Papi n ske bu le
1669
se snagom tih petnaestostrukih koraka, koji se mistino nalaze u

psaltiru, u Betel, kuu Boju koju je samom sebi pripravio tim istim
darovima. I upravo je ondje podigao Gospodinu oltar svoga srca, na
njemu je prinio miomirise arkih molitava koji aneoskim rukama
trebaju biti uzneseni pred lice Gospodnje, jer uskoro e postati sugraanin anel.
4. Ali da ne koristi samom sebi drei se samo Rahelinih zagrljaja, dakako lijepa, ali neplodna razmatranja, sputa se u zabranjenu Leinu sobicu da povede stado bogato pretilim blizancima u
unutranjost pustinje radi pronalaenja ispae ivota, da ondje gdje
mana nebeske slasti okrepljuje one koji su se odvojili od vreve svjetovnih poslova, plaui sije svoje sjemenje, a s pjesmom nosi snoplje
svoje u vjene hambare, da ga posade s prvacima svoga naroda i da
bude ovjenan vijencem pravednosti.
On dakako ne trai ono to je njegovo, nego radije ono to je
Kristovo i slui mu kao radina pela, i kao zvijezda Danica meu
oblacima, i kao Mjesec pun u svojim danima, i kao Sunce koje obasjava
Crkvu Boju. U ruke je uzeo svjetiljku i trubu da primjerima sjajnih
dijela privue milosti ponizne, a one obijesne udalji od pogubnih
prijestupa plaei ih tekim prijekorima.
I tako zahvaen krepou ljubavi, neustraivo provaljuje u tabor
Midjanaca koji s prezirom odbacuju sud Crkve. Uz pomo onoga
koji je cijeli svijet obuhvatio svojom vlau dok je jo bio u djevianskoj utrobi, Franjo je odloio oruje u koje se pouzdavao dok
je naoruan hrabro uvao svoju kuu, razdijelio je plijen koji je zaplijenio i vlastito je zarobljavanje kao zarobljenicu doveo natrag u
poslunost Isusu Kristu.
5. I tako nadvladavi trostrukog neprijatelja, poloen na zemlju,
ulazi u kraljevstvo nebesko silom, nasilno ga osvaja. Nakon puno slavnih borbi u ovom ivotu pobijedio je svijet i blaeno je preselio Gospodinu. On, znalaki neznalica i mudro neuk, pretekao je mnoge
koji su obdareni znanjem.
6. Mada mu je njegov tako svet, tako herojski i plemenit ivot
zaista dostajao da postigne zajednitvo u slavnoj Crkvi, ipak voju
jua Crkva, jer gleda samo na vanjtinu, ne predmnijeva suditi svojim miljenjem o onima koji nisu pod njezinim sudom, pa da ih
samo zbog ivota prihvati tovati, osobito jer se nekada i sotona pre
ruuje u anela svjetla. A svemogui i milosrdni Bog, ijom mu je milou prije spomenuti sluga Kristov sluio dostojno i hvale vrijedno,
nije dopustio da tako divna svjetiljka ostane skrivena pod posudom,
nego ju je htio postaviti na svijenjak da prua utjehu svjetla onima
1670
koji su u kui. Bog je mnogim i predivnim udesima potvrdio da mu

je Franjin ivot omilio i da vojujua Crkva treba tovati uspomenu
na njega.
7. Budui da su nam divna djela njegova slavna ivota, zbog velike prisnosti koju je imao s nama dok smo bili u nioj slubi, bila
potpuno poznata i budui da imamo puno povjerenje u vjerodostojne svjedoke mnogostrukog sjaja njegovih udesa, uz Boje milosre
pouzdajemo se u to da njegovi zagovori pomau povjerenom nam
stadu i da imamo kao zatitnika na nebu onoga koga smo imali kao
bliskog prijatelja na zemlji. Stoga smo, uz savjet i pristanak nae
brae [kardinala], odluili da ga radi tovanja upiemo u popis svetaca.
8. Odreujemo da njegovo roenje [za nebo] cijela Crkva pobono i sveano slavi 4. listopada, to jest onoga dana u koji je, osloboen tamnice tijela, stigao u nebesko kraljevstvo.
9. Stoga molimo, opominjemo i potiemo sve vas u Gospodinu,
poruujui vam ovim apostolskim pismom da spomenutoga dana u
boanskim hvalama u ast njegova spomena arko nastojite poniz
no moliti njegovu zatitu tako da njegovim zaslugama i zagovorima
zasluite prispjeti u zajednitvo s njime, uz pomo onoga koji je blagoslovljen u vijeke vjekova. Amen.
Dano u Perui, 19. srpnja, druge godine naega pontifikata.
Izvor:
Bulu Mira circa nos s latinskog izvornika preveo Marko ori prema: Bullarium
Franciscanum, Romanorum Pontificum, Constitutiones, Epistolas ac Diplomata
continens Tribus Ordinis S. P. N. Francisci spectantia, Vol. I. Ed. H. Sbaralea.
Rome: Typis Sacrae Congregationis de Propaganda Fide, 1759 (br. 25), str.
4244.
Grgur IX. Quo elongati

(1230)
[Grgur, biskup, sluga slugu Bojih, ljubljenim sinovima] generalnom ministru i provincijalnim ministrima, kustodima, i ostaloj brai
Reda manje brae: [pozdrav i apostolski blagoslov].
1. to ste se vie uzdigli, iznad samih sebe, povukavi se od svijeta u osamu kontemplacije i primivi krila poput golubova, to jasnije
Papi n ske bu le
1671
zamjeujete napade grijeh i oko vaega srca uoava se vie toga to

prepoznajete da prijei napredak spasenju. Stoga duh nekada razotkriva vaoj svijesti ono to je drugima skriveno, ali budui da tama
ljudske slabosti potamnjuje sjaj duhovnoga razumijevanja, ponekad
se javlja nemir sumnje i tekoe se pokazuju kao da su nerjeive.
2. Nedavno su kod nas bili poslanici koje ste poslali vi, ljubljeni
sinovi provincijalni ministri, koji ste se bili okupili na generalnom
kapitulu, i ti, ljubljeni sine, generalni ministre, osobno. Predoeno
nam je da vae Pravilo sadri neka dvojbena i nejasna te neka teko razumljiva mjesta. Ali blaeni priznavatelj Krista Franjo, blaene
uspomene, nije elio da ikoji brat tumai njegovo Pravilo. Pred kraj
je svoga ivota naloio taj je nalog njegova Oporuka da se rijei
njegova Pravila ne tumae i, da se posluimo njegovim rijeima, da
se ne govori kako se trebaju tako ili ovako razumijevati. Dodao je
da braa ni na koji nain ne trae neko pismo od Apostolske stolice. Takoer je umetnuo neto drugo to se ne moe obdravati bez
velike potekoe.
3. Zbog toga to ste u dvojbi jeste li obvezani na obdravanje
spomenute Oporuke, zatraili ste da vam mi otklonimo ovu sumnju
iz vaih savjesti i savjesti vae brae. A budui da smo i u sastavljanju spomenutog Pravila zbog duga prijateljevanja tog priznavatelja
s nama potpunije upoznali njegovu namjeru i pomogli mu u postizanju njegova potvrivanja od strane Svete stolice dok smo jo
bili u nioj slubi, takoer ste zatraili da se razjasne dvojbena i
nejasna mjesta gore spomenutog Pravila i da se dadne odgovor na
neke tekoe.
Mada pouzdano vjerujemo da je spomenuti priznavatelj Kristov
u prije spomenutoj Oporuci imao pobonu namjeru i da se vi svakako teite oblikovati prema njegovim pravednim eljama i svetim
enjama, mi ipak, pazei na opasnost dua i tekoe u koje moete
zbog ovoga zapasti, otklanjamo dvojbu iz vaih srdaca i proglaavamo da vas ona Oporuka ne obvezuje, jer Franjo nije htio obvezati,
bez pristanka brae i ponajvie ministara, na ono to se svih tie, niti
je bilo kako obvezao svoga nasljednika, jer jednak nad jednakima
nema vlasti.
4. Osim toga kako smo preko spomenutih poslanika razumjeli,
neka vaa braa sumnjaju jesu li obvezani toliko na evaneoske savjete koliko na zapovijedi, jer na poetku vaega Pravila stoji: Pra
vilo i ivot Manje brae jest ovo: obdravati sveto evanelje Gospodina
naega Isusa Krista ivei u poslunosti, bez vlasnitva i u istoi, a na
kraju se istoga Pravila nalaze ove rijei: [da] obdravamo siroma
1672
tvo i poniznost i sveto evanelje Gospodina naega Isusa Krista. Stoga

ele znati obvezuju li ih drugi evaneoski savjeti kao oni koji su u
samom Pravilu izriito spomenuti kao zapovijed ili zabrana, osobito
kad nisu imali namjeru obvezati se na druge savjete, a svi se jedva ili
nikad ne mogu doslovno obdravati.
Mi pak kratko odgovaramo da vi po Pravilu niste obvezani na
druge evaneoske savjete osim na one na koje ste se obvezali u samom Pravilu. Na ostalo ste dakako obvezani kao ostali krani, i
tim vie zbog dobrote i pravednosti, ime ste Gospodinu prinijeli
potpunu rtvu srca preziranjem svega svjetovnoga.
5. Jednako tako budui da je u istom Pravilu zabranjeno da braa
nipoto ne primaju denara ili novaca, ni sami ni preko drugih, a sami
ele ovo trajno obdravati, trae da ih se obavijesti smiju li, bez
povrede Pravila, odreenim bogobojaznim ljudima pokazati neke
vjernike preko kojih bi oni sami pomagali u potrebama brae, i tim
se istim vjernicima za svoje potrebe mirne savjesti obraati iako znaju da su oni primili novac ili denare, koje ipak vlastitom odlukom
braa ne namjeravaju uvati niti ih u ime darovatelja traiti od tih
istih darovatelja.
Mislili smo da na to treba odgovoriti ovako: Ako bi braa eljela
kupiti sebi nunu stvar ili za ve kupljenu obaviti plaanje, mogu
predstaviti ili posrednika onoga od koga se stvar kupuje ili nekoga
drugoga onima koji im ele dati milostinju, ako ti isti ne bi eljeli
osobno ili preko vlastitih posrednika plaati. Koga su braa na taj
nain predstavila, nije njihov posrednik, iako su ga oni predstavili,
nego radije onoga po ijem nalogu obavlja plaanje ili onoga tko
plaanje prima. Takav pak posrednik treba odmah plaati tako da
kod njega ne ostane nimalo novca.
Ako bi se pak taj posrednik predlagao za druge predstojee potrebe, moe povjerenu mu milostinju, kao i vlasnik, pohraniti kod
duhovnog ili bliskog prijatelja brae i treba je prema mjestu i vremenu, kako bude vidio da je korisno, raspodijeliti za potrebe brae.
A braa e se moi utei njemu za ovakve potrebe, ponajvie ako
bude nemaran ili ne bude poznavao njihove potrebe.
6. Osim toga budui da u samom Pravilu izriito stoji: Neka bra
a sebi nita ne prisvajaju, ni kue ni mjesta ni bilo koje stvari, a sami
se boje da se tijekom vremena siromatvo Reda kvari, naroito kad
su neki ustvrdili da se vlasnitvo nad pokretnom imovinom protee
na cijeli Red kao zajednicu, ponizno smo bili zamoljeni da se udostojimo u ovomu pobrinuti za pogibli dua i istou cijeloga Reda.
Stoga odreujemo da ne trebaju imati vlasnitva ni kao zajednica
ni pojedinano, nego neka Red ima uporabu nunih potreptina i
Papi n ske bu le
1673
knjiga te one pokretne imovine koju je slobodno posjedovati, a braa neka se svim ovim slue kako generalni ministar ili provincijalni
ministri budu smatrali da treba raspolagati, sauvavi dominij nad
mjestima i kuama onima na koje, kako se zna, spada. I ne smiju se
pokretna dobra prodavati ni izvan Reda razmjenjivati ili na bilo koji
nain otuivati, ako kardinal Rimske crkve koji je protektor Reda
ne dadne generalnom ministru ili provincijalnim ministrima ovlast
ili pristanak za to.
7. A budui da u nekom poglavlju istoga Pravila stoji: Ako bi
koji od brae zaveden od neprijatelja smrtno sagrijeio, kad se radi o
grijesima za koje je meu braom odreeno da se moraju obratiti samo
provincijalnim ministrima, duna su spomenuta braa to prije njima se
utei, bez oklijevanja, sami u savjesti dvoume, treba li se ovo razumijevati samo s obzirom na javne grijehe ili jednako na javne i privatne. Stoga odgovaramo da se spomenuto poglavlje odnosi samo na
oite i javne grijehe i elimo da generalni ministar odredi ili uini da
se odredi od zrelijih i razboritijih sveenika, toliko po provincijama
koliko njihovi provincijalni ministri vide da je korisno, kojima e
braa ispovijedati privatne grijehe, osim ako braa vie ele ispovijedati se svojim provincijalnim ministrima i kustodima koji navraaju
u njihova mjesta.
8. Nadalje budui da Pravilo zabranjuje bilo komu od brae propovijedati narodu ako ga generalni ministar nije ispitao i potvrdio te
mu povjerio propovjedniku slubu, zatraili ste da se utvrdi moe
li generalni ministar spomenuti ispit, potvrdu i povjeravanje slube propovijedanja zbog tekoa brae i radi izbjegavanja opasnih
putovanja povjeriti nekoj razboritoj brai da ispituju openito one
koji su u provincijama za to odreeni ili posebno neke. Na to odgovaramo ovako: generalni ministar ne moe ovo povjeravati nikomu
odsutnomu, nego za koje se dri da trebaju biti ispitivani, neka se
poalju njemu ili neka s provincijalnim ministrima dou na generalni kapitul radi toga. Ako pak neke ne treba ispitivati zato to su
na teolokom fakultetu i u slubi propovijedanja obueni, a zrelost
dobi i ostalo to se za takve ljude trai bilo bi im prikladno, mogu
propovijedati narodu na nain kako je reeno, ako se generalni ministar ne usprotivi neemu.
9. A na to to braa dvoume mogu li vikari provincijalnih ministara, koje sami postavljaju mjesto sebe kad odlaze na generalni
kapitul, primati u Red one koji dolaze ili otputati ve primljene,
kaemo da ne mogu, jer ovo se ne doputa ni samim provincijalnim
ministrima ako im se ne daje posebno doputenje za to. Takoer ge-
1674
neralni ministar moe im kako dati tako i uskratiti gore spomenuto

doputenje. I budui da se prema istom Pravilu ne moe povjeravati
primanje brae drugima, nego provincijalnim ministrima, mnogo
manje vlasti imaju provincijalni ministri ovo povjeravati drugima,
jer je to povjereno njima, a ne drugima.
10. Osim toga zato to u Pravilu stoji: Kad generalni ministar
umre, neka mu provincijalni ministri i kustodi na duhovskom kapitulu
izaberu nasljednika, vi dvoumite trebaju li svi kustodi doi na generalni kapitul ili, da se sve obavi u veem miru, moe biti dovoljno
da sudjeluju neki iz pojedinih provincija koji imaju glasove drugih,
odgovaramo ovako: Neka kustodi pojedinih provincija izmeu sebe
izaberu jednoga kojega e uputiti na kapitul sa svojim provincijalnim ministrom umjesto sebe, povjeravajui mu svoje glasove. Kad i
to odredite, drimo da takvu odredbu trebate vi sami odobriti.
11. Konano budui da u gore spomenutom Pravilu stoji da braa ne ulaze u samostane redovnica osim onih kojima je Apostolska sto
lica dala posebno doputenje, mada su braa dosada mislila da se ovo
mora razumijevati s obzirom na samostane siromanih redovnica s
klauzurom, jer o njima Apostolska stolica posebno skrbi, a ovakvo
su tumaenje proglasili provincijalni ministri na generalnom kapitulu jednom odredbom u vrijeme odobrenog Pravila, jo za ivota
blaenoga Franje, ipak traite da se utvrdi treba li se ovo odnositi na
sve, budui da Pravilo nikoga ne izuzima, ili samo na samostane prije spomenutih redovnica. Mi odgovaramo da je to dakako zabranjeno openito s obzirom na samostane bilo kojih redovnica i hoemo
da se pod imenom samostan razumijeva klaustar, sobe i unutarnje
radionice zato to na druga mjesta, gdje i svjetovnjaci dolaze, mogu
radi propovijedanja ili traenja milostinje ulaziti ona braa kojima
su to dopustili njihovi poglavari zbog njihove zrelosti i prikladnosti,
izuzevi uvijek samostane prije spomenutih redovnica s klauzurom,
u koje se nikomu ne daje doputenje ulaska bez posebnog doputenja Apostolske stolice.
Dano u Anagniu [28. rujna, etvrte godine naega pontifikata].
Izvor:
Bulu Quo elongati s latinskog izvornika preveo Marko ori prema: Herbert
Grundman, Die Bulle Quo elongati Papst Gregor IX., Archivum Franciscanum Historicum 54 (1961): 2025.
1675
Papi n ske bu le
Inocent IV. Ordinem vestrum

(1245)
Predragim sinovima, generalnom ministru, provincijalnim ministrima i kustodima te ostaloj brai Reda manje brae: pozdrav i
apostolski blagoslov.
1. Va Red pratimo takvim osjeajem da arko elimo da on sred
ostalih neprestano napreduje hvale vrijednim pomlaivanjima i
rado oinskom brinou skrbimo za ono ime bi primio potporu
odgovarajue ivotne snage.
Stoga budui da neto dvojbenoga i nejasnoga to se nalazi u vaem Pravilu zahvaa vae duhove zapletenom nekom smuenou i
prijei razumijevanje tekoom uzlaste zamrenosti, na predasnik,
blaene uspomene, papa Grgur neto je od toga izloio i objavio,
mada nepotpuno. Mi elimo sasvim odagnati nejasnou od toga
objavom potpuna tumaenja i upravo lijenikim zahvatom potpuno odstraniti kameni dvoznanosti iz vaih srdaca pouzdanou
potpunijega izlaganja. S obzirom na obdravanje evanelja koje Pravilo namee tvrdimo da ste po istom Pravilu dakako obvezani samo
na one savjete evanelja koji su u samom Pravilu izriito spomenuti
kao zapovijedi ili zabrane.
2. Provincijalnim je pak ministrima slobodno po savjetu razborite brae povjeravati primanje onih koji pristupaju Redu kako svojim
vikarima tako drugoj brinoj brai za svoje provincije, ipak nije korisno da se primaju bez razlike svi koji se ele obratiti, nego samo
oni koji bi izobrazbom i drugim hvalevrijednim osobinama koje ih
preporuuju mogli biti korisni Redu i zaslunim ivotom sebi, a drugima dobrim primjerom.
Tako dakle provincijalni ministri neka primaju u Red one koji
su napustili Red kad su se vratili i neka ve primljene istjeruju u
odreenim sluajevima prema odredbi vaega generalnog kapitula.
3. Iako prije spomenuto Pravilo zbilja sadri odredbu da klerici
mole boanski asoslov po uredbi svete Rimske crkve, osim psaltira, i
zato mogu imati brevijare, ipak kad sudjeluju u Bojoj slubi slavei
s drugima, tada im je to doputeno, i nisu obvezni moliti vlastiti
asoslov.
4. Ako je u istom Pravilu i bilo zabranjeno da braa nipoto ne
primaju denara ili novaca, ni sami ni po posredniku, ipak, ako bi htjeli
kupiti sebi nunu ili korisnu stvar ili za ve kupljenu platiti, mogu
onima koji im ele dati milostinju predloiti ili posrednika onoga
1676
koji stvar prodaje ili nekoga drugoga, osim ako ti isti ne bi poeljeli platiti sami ili preko vlastitih posrednika; a koga su braa na
taj nain predloila, nije njihov posrednik iako ga braa predlau,
nego radije onoga ijom ovlau obavlja plaanje ili onoga tko uplatu prima. Braa se takoer mogu slobodno utei njemu za svoje
potrebe ili dobrobiti ako bi mu, nakon to je platio za kupljenu
stvar, preostalo neto od ove milostinje. Ako bi pak netko bio imenovan posrednikom za druge potrebe ili dobrobiti brae ili bi ga oni
predloili, on moe povjerenu mu milostinju uvati kao vlasnik ili je
poloiti kod duhovnog ili bliskog prijatelja brae, imenovali ga oni
ili ne, treba je prema mjestu i vremenu raspodjeljivati za potrebe i
dobrobiti brae kako braa vide da je korisno ili je ak prenijeti na
drugu osobu ili na druga mjesta. Tim se takoer posrednicima braa
mogu mirne savjesti utei za ovakve potrebe i dobrobiti, ponajvie
ako budu nemarni ili ne budu poznavali potrebe ili tekoe brae. A
na taj nain imenovani ili od brae predloeni nisu njihovi posrednici ili blagajnici, nego onih koji im povjeravaju novce ili denare i
braa ne primaju denare ili novac, ni sami ni preko posrednika na taj
nain imenujui ili predlaui neke ili se na taj nain utjeui ovako imenovanim ili predloenim, jer im nije namjera da se njihovom
vlau ovakvi denari ili novci uvaju ili da ih braa u ime pologa
trae, iako se ti denari ili novci povjeravaju samim posrednicima ili
blagajnicima za potrebu ili dobrobit brae.
5. A budui da se u spomenutom Pravilu pridodaje da se za potre
be bolesnika i za odijevanje ostale brae sami ministri i kustodi pomnji
vo brinu, ostala su braa duna brino voditi ovakvu brigu kad im to
povjere prije spomenuti ministri i kustodi, koji su prema Pravilu na
to ponajprije obvezani.
6. Osim toga, budui da u istom Pravilu izriito stoji: Neka braa
sebi nita ne prisvoje, ni kue ni mjesta ni bilo koje stvari, tvrdimo da
ne trebaju ni u zajednikom ni u pojedinanom posjedu imati vlasnitva, nego neka Red ima pravo na uporabu mjest i kua, ivotnih potreptina, knjiga i onih pokretnih dobara koja je doputeno
imati, a braa neka se njima slue kako generalni ministar i provincijalni ministri budu mislili da treba urediti. Ova mjesta, kue ili
pokretna dobra, koja jesu ili e biti brai od bilo koga na koritenje
darovana, prodana, zamijenjena, ili jesu ili e biti bilo kako pravno
prenesena, ne smiju se prodavati ili izvan Reda zamjenjivati ili bilo
kako otuivati ako Apostolska stolica ili kardinal Rimske crkve, koji
u to vrijeme bude protektor Reda, ne dadne ovlast ili pristanak za to
generalnom ili provincijalnim ministrima. Budui da pravo, vlasnitvo i dominij kako nepokretnim tako i pokretnim ovakvim dobrima
Papi n ske bu le
1677
neposredno spada na samu Crkvu (izuzevi samo one sluajeve u

kojima e biti jasno da su darovatelji ili prenositelji izriito zadrali
pravo vlasnitva i dominij sebi) priznaje se da su njoj, neposredno i
u svemu, kako u duhovnim tako i u vremenitim stvarima, podlone
kue i spomenuta mjesta s crkvama i s ostalim svojim pripadajuim
dobrima (to sve primamo u vlasnitvo i posjed svetoga Petra).
Meutim slobodno je brai darovati neznatna ili malo vrijedna
pokretna dobra drugima izvan Reda iz ljubavi i pobonosti ili radi
nekog drugog asnog i razumna razloga, pribavivi prethodno za to
doputenje svojih poglavara.
7. Takoer ono poglavlje spomenutog Pravila gdje kae: Ako bi
koji od brae zaveden od neprijatelja ljudskog roda smrtno sagrijeio,
kad se radi o grijesima za koje je meu braom odreeno da se moraju
obratiti samo provincijalnim ministrima, duna su spomenuta braa to
prije njima se utei, bez oklijevanja, odnosi se samo na oite javne
grijehe. Ipak ti isti ministri, ako uvide da je korisno, mogu za to
opunomoiti kustode ili drugu razboritu brau sveenike umjesto
sebe, da bi braa izbjegla napore i opasna putovanja. Ali elimo da
sami ministri odrede ili u provincijama dadnu odrediti toliko zrelije
i razboritije brae sveenika koliko uvide da je za to potrebno, koji
e sluati one koji ispovijedaju bilo tajne ili privatne grijehe, osim
ako ovi ne budu vie eljeli ispovijedati se pred svojim ministrima ili
kustodima koji navraaju u njihova mjesta.
8. U Pravilu se kae: Kad generalni ministar umre, neka mu
provincijalni ministri i kustodi na duhovskom kapitulu izaberu na
sljednika. Na ovo velimo da kustodi pojedinih provincija odrede
jednoga izmeu sebe kojega e skupa sa svojim provincijalnim ministrom poslati na kapitul umjesto samih sebe, povjeravajui mu
svoje glasove.
9. A budui da prema sadraju prije spomenutog Pravila nijed
nom bratu nije slobodno propovijedati narodu ako ga generalni mini
star nije ispitao i potvrdio te mu povjerio propovjedniku slubu, spomenuti ministar moe svoje obveze u ovom poslu povjeriti provincijalnim ministrima i njihovim vikarima, ipak tako da sami provincijalni ministri ili spomenuti vikari u odsutnosti samih provincijalnih
ministara zajedno s definitorima na provincijskim kapitulima brau
svojih provincija koja misle da im je ispit potreban ispitaju, potvrde
i povjere im ovu slubu, kako uvide da je korisno prema Bogu. Ako
neke pak ne treba ispitivati zato to su obueni na teolokom fakultetu i u slubi propovijedanja, a zrelost im je dobi i ostalo to se u
takvih ljudi trai prikladno, mogu doputenjem generalnog ministra
1678
ili svojih provincijalnih ministara propovijedati narodu kako im je

odobreno.
10. S obzirom na to to se u istom Pravilu nalazi odredba da
braa ne ulaze u samostane redovnica osim onih kojima je Apostolska
stolica dala posebno doputenje, kaemo da im je zabranjen ulazak u
samostane jedino redovnica s klauzurom Reda sv. Damjana, u koje
nikomu nije doputeno ui ako mu Apostolska stolica nije to posebno omoguila. A pod imenom samostan elimo da se razumijeva
klaustar, sobe i unutarnje radionice. U druge pak samostane redovnica mogu kao i drugi redovnici ulaziti da propovijedaju ili trae
milostinju ili radi drugih asnih i razumnih razloga ona braa kojima
to zbog njihove zrelosti ili prikladnosti dopuste njihovi poglavari.
Stoga uope nikomu od ljudi neka nije doputeno kriti ovo pis
mo naega oitovanja ili mu se protiviti nepromiljenom smjelou.
Ali ako tko to pokua poduzeti, neka zna da e naii na srdbu svemoguega Boga i njegovih svetih apostola Petra i Pavla.
Dano u Lionu, 14. studenoga, tree godine naega pontifikata.
Izvor:
Bulu Ordinem vestrum s latinskog izvornika preveo Marko ori prema: J. H.
SbaraleaC. Eubel (izd.), Bullarium Franciscanum, 7 svezaka (Rim: Vatikan,
17591904) 1, br. 114, usp. 400a402b, novo izdanje: Aleksandar IV, 20.
veljae 1257 (BF 2, br. 297, str. 196a). Paragrafi sporadino izmijenjeni.
Inocent IV. Etsi animarum

(1254)
Svim ljubljenim sinovima redovnicima kojeg god zavjetovanja ili
reda koji e ovo pismo itati.
Mada arko teimo za spasom dua svih skupa i pojedinano koji
ispovijedanjem kranske vjere oituju da svoje due povjeravaju
Bogu, mada elimo ljubavlju, koja je uiteljica, i bogobojaznou,
koja je pravedan sudac, sauvati mjeru umjerenosti i svoje postupke
urediti prema naelu pravednosti i jednakosti, ipak jo vie elimo
da vi koji ste prezreli svijet i njegovu rasko i napredujui pod vodstvom duha uzvienijim hodom dosegnuli vrhunac vjere, ispunite
u sebi svaku pravednost uvajui oblik naloene vam umjerenosti i
suzdravajui se od svega to bi vas, ini se, odvlailo od redovnike
ispravnosti ili bi vam je moglo razlono umanjiti, tako da estiti ljudi
koji vas cijene promatrajui s veseljem ljepotu vae savrenosti slave
Papi n ske bu le
1679
Oca vaega, a da se zlobnicima zaepe klevetnika usta. Naime budui da ste postali prizor svijetu, anelima i ljudima, jedva bi mogla
u vama biti tako neznatna bora ili tako skrivena ljaga, a da se ne bi
vie i jasnije pokazivala nego kod drugih. Stoga ako se naem apostolskom poslanju javlja neto o vaim postupcima to potamnjuje
jasnou vae svetosti, dakako tim vea nas bol probada to ne dvoumimo da vi, naa slava i zvijezda vodilja cijele ope Crkve, znatno
umanjujete njezin sjaj potamnjivanjem vaega svjetla.
Neprestano zvoni u naim uima zaista teka i glasna optuba da neki od vas, nezadovoljni svojim pravima i ogranienjima,
protiv kanonskih odredbi nepromiljeno kuaju tue upljane primati na slavljenje boanskih tajna. I mada nisu suci spomenutih
upljana niti su primili vlast da ih veu ili odrjeuju, ipak pravei
se njihovim sucima, pogubno ih na ispovjednom suditu odrjeuju
i veu prema prohtjevu svoje volje, i tako se ne boje davati spasonosnu popudbinu naega putovanja onima koji preziru vlastite
sveenike i koji uope nisu odrijeeni, a koja koristi samo oienima od ljage grijeha, na propast svojih i dua onih koji to bez razlike nepromiljeno primaju te i spomenuti njihovi sveenici koji
preuzimaju skrb za njih same i koji su za njih vezali svoju duu,
dok im tako izmiu, ne poznaju njihovo stanje i ne mogu lijeiti
to je u njih bolesno niti uvrstiti to je slabo ni privezati to je
slomljeno, pa tako bez primjene potrebnih lijekova za ozdravljenje bolesti jaaju i rana buja sve do unitenja, a ti isti sveenici ne
mogu poloiti nikakav raun pred vrhovnim sucem za due koje
tako propadaju.
Takoer neki drugi izmeu vas nedjeljama i svetkovinama, dok
se u upnim crkvama slave sveane mise, sveano propovijedaju narodu, koji je bio navikao u spomenute dane okupljati se u samim
crkvama da slua slubu Boju, kako je i duan, a oni su ga okupili
na ovakvo propovijedanje i odvukli ga od samih crkava pod izlikom svetijega ina; i tako ti isti upljani proputaju Boju slubu,
a sveenik ostavljen u domu Gospodnjem kao osamljen vrabac u
nastambi ostaje bez utjehe i uobiajenih darova svojih upljana.
Drugi opet, uope se ne osvrui na dijecezanskoga biskupa,
istoga dana, a esto i sata u koji spomenuti biskup sveano propovijeda povjerenom mu narodu, nameu svoje propovijedi, te rije
Boja, koja se obino prima eljno i udno, u uima sluatelja postaje predmetom prezira zbog podudaranja u propovijedanju.
Izgleda takoer dosta poznato i nedolino to da neki od vas, kad
opaze da je neke zahvatila neizljeiva bolest, odmah brzo tre njima
i milujui ih primamljivim i umiljatim rijeima obeavaju im izvrstan lijek spasa ako odaberu ukop kod njihovih crkava; i napokon
ih takvim uvjeravanjima pridobivaju za svoju nakanu i nameu se
1680
da urede njihove oporuke te se raduju kad zakonskom pravednou

varaju crkve onih od ijih up uzimaju tjelesa pokojnik.
A neki koji znaju da su prezreli skupocjene i velike stvari veui se
okovima redovnitva da bi goli mogli slobodno slijediti gologa Krista
ustrajni su u uzurpiranju tuih prava protiv Boga i pravednosti.
Iznose se i mnoge druge tekoe koje ste esto nanosili i svakodnevno nanosite kako prelatima tako i klericima, to je, mislimo,
asnije u utnji mimoii iz potovanja prema redovnitvu, ime se
doista povreuje upno pravo, dokida pravda crkava, napada vjera,
vrijea sam Bog i, to je jo opasnije, due se vjernika navlae na
zamku smrti i jamu propasti.
Stoga mi koji smo iz dunosti primljene apostolske slube svima
dunici u pravednosti, kako i dolikuje, promatrajui kako se ovakvom zloporabom pojavljuje u narodu ne samo pomanjkanje pobonosti i prezir prema vlastitim sveenicima nego kako se dokida
i stid, to se velikim dijelom tie ispovijedi kad tko svoje grijehe
ne ispovijeda vlastitom sveeniku koji je neprestano na raspolaganju, nego tuemu koji ponekada naie i kojemu je pristup otean,
a ponekad i nemogu, da ne izgleda kako podnoenjem tako protupravne ispade odobravamo, elei ubudue uzdom prava obuzdati
nepravde spomenutih prijestupnika i pojedinim crkvama i njihovim
slubenicima na svaki nain ouvati njihova prava koja su povrijeena i pobrinuti se za spas upljana i va dobar glas, u ovom dijelu
u vezi s prije reenim, ne uvodei nita novo u optubu protiv vas,
nego dovodei u sredite stara i nova prava, svima vama apostolskim pismom strogo nalaemo zapovijedajui krepou poslunosti
da ubudue tue upljane lakoumno ne primate na bogosluje u
svojim crkvama ili oratorijima u nedjelje i svetkovine i da ih nikako ne priputate na ispovijed bez doputenja njihova sveenika, jer
prema odredbama opega koncila, ako bi tko iz opravdana razloga
htio ispovjediti svoje grijehe tuemu sveeniku, trebao bi prije traiti i dobiti doputenje od vlastitog sveenika ili mu se barem prije
ispovjediti i od njega primiti milost odrjeenja, jer ga inae onaj sveenik nee moi ni odrijeiti ni vezati, budui da se u suenju trai
dvostruki vez, to jest vez vlasti i vez znanja, od ega oito nedostaje
barem jedno u tuega sveenika.
A da se upnim crkvama ne umanjuje duno potovanje, nipoto
ne propovijedajte u svojim crkvama tuim upljanima prije sveanih misa, na koje su upljani navikli i duni okupljati se u svojim
crkvama u prvom dijelu dana radi sudjelovanja u sveanim misama
niti im u isti sat drite sveane nagovore, da narod, slijevajui se
vama da slua te nagovore, ne bi naputao upne crkve. A ni u tue
upe ne zalazite da sveano propovijedate ako vas sveenik tih upa
nije pozvao ili barem ako niste ponizno zatraili i dobili doputenje
1681
Papi n ske bu le
za to da budete primljeni. I da se biskupima iskae duna ast, neka

nitko od vas ne kua propovijedati u istom gradu ili mjestu onoga dana kada dijecezanski biskup ili drugi umjesto njega sveano
propovijeda, osobito u katedralnoj crkvi, da se pouka zdrava propovijedanja ne prezire zbog ovakve uestalosti kao neto to raa
ogavnou. Ako bi se pak u doputenu sluaju dogodilo da u svojim
crkvama radi ukopa primite tuega upljanina koji je napustio stare
grobove svojih oeva, to nitko bez opravdana i razumna razloga
ne treba za sebe lakoumno izabrati, pobrinite se dati polovinu ili
treinu ili etvrtinu biskupu ili sveeniku, iz ije je upe pokojnik
preuzet, od svega to za ovaj ukop dobijete za manje od osam dana
od vremena primanja, ako i nije zatraeno od vas, prema dekretu
naega prethodnika pape Klementa, blaene uspomene, a prema
obiaju podruja ostat e na svojoj snazi konstitucije naih prethodnika, blage uspomene, rimskih prvosveenika Inocenta i Grgura o
neoduzimanju zakonski propisanog dijela legatima za potporu Svetoj zemlji kako u konjima i oruju tako u onomu to se ostavlja u
nakitu i drugim stvarima, a spada na boanski kult, samo ako nije na
tetu, da se na taj nain biskupu ili upnoj crkvi oduzima duni dio.
A ako tko od vas kao prekritelj ove nae obrane pokua ii protiv reenog ili neega od reenog, osim grijeha neposlunosti i kaz
ne izopenja u koju, kako elimo, upada ipso facto (samim inom),
bit e u opasnosti po svoj poloaj, a mjesni bi ga biskup crkvenom
kaznom bez priziva jednako prisiljavao na stroe obdravanje prije
spomenutog svega skupa i pojedinano; protiv ovoga nee mu pomoi nikakav oprost ili apostolske povlastice.
Dano u Napulju, 21. studenoga,
dvanaeste godine naega pontifikata.
Izvor:
Bulu Etsi animarum s latinskog izvornika preveo Marko ori prema: C.
Eubel, Bullarii Franciscani Epitome, Supplementum, Quaracchi, 1908,
str. 259261/28.
Aleksandar IV. Nec insolitum

(1254)
Aleksandar, sluga slugu Bojih, svoj asnoj brai nadbiskupima
i biskupima, i ljubljenim sinovima opatima, priorima i dekanima,
arhiakonima, arhiprezbiterima i drugima crkvenim prelatima te
ostalim crkvenim osobama kako svjetovnim tako i redovnikim bilo
kojega da su reda ili zavjetovanja: pozdrav i apostolski blagoslov.
1682
Nije ni neobino ni posebno da ono to nastaje u zauzetosti ili

u urbi, jer zaobilazi bruenje odgovarajueg razmiljanja, ponovno ide na provjeru marnijeg promatranja da pozornou potpunijeg
pretresanja ispadne pravilnije i proienije.
Doista, u vrijeme pape Inocenta IV., naega prethodnika, blaene uspomene, pojavilo se od Apostolske stolice jedno pismo u kojem je on svim redovnicima kojeg god zavjetovanja ili reda strogo,
krepou poslunosti nametao:
da ubudue u nedjelje i svetkovine olako ne primaju tue upljane u svojim crkvama ili oratorijima na slavljenje boanskih
tajni;
da ih nikako ne priputaju sakramentu ispovijedi bez doputenja njihovih sveenika;
da im u svojim crkvama ne propovijedaju prije slavljenja mis
za ije su sluanje ti isti upljani navikli i duni skupljati se u
svojim crkvama u prvom dijelu dana;
da u taj sat ne dre takoer sveane nagovore;
da ne zalaze u tue upe sveano propovijedati ako ih nisu
pozvali njihovi sveenici ili ako bar nisu ponizno traili i dobili
doputenje za to;
da u onaj dan kad biskup dijeceze ili drugi umjesto njega sveano propovijeda, osobito u katedralnoj crkvi, nitko od njih ne
pokua propovijedati u istom gradu ili mjestu;
da se pobrinu, ako bi se pak dogodilo, u doputenu sluaju,
da u svojim crkvama prime tuega upljanina radi ukopa, dati
biskupu ili sveeniku iz ije je upe pokojnik preuzet zakonom
propisani dio od svega to pod vidom ovoga ukopa ostvare, za
manje od osam dana od vremena primanja tih dobara, ako i
nije od njih zatraeno;
ako bi pak netko od samih ovih redovnika kuao kao prekritelj biti protiv spomenutog ili neeg od spomenutog, osim
grijeha neposlunosti i kazne izopenja, u koju, kako je [papa]
htio, upada ipso facto (samim inom), bio bi u opasnosti za svoj
poloaj i jednako bi ga dijecezanski biskup crkvenom kaznom
prisiljavao na stroe obdravanje svega spomenutog openito i
pojedinano, bez priziva, bez pomoi ikakvih oprosta ili apostolskih povlastica protiv ovoga.
No budui da o spomenutom pismu namjeravamo pozornije razmiljati i uz dodatno prouavanje odluivati, ponajprije elei blagodat mira i okrepu poinka crkvama i crkvenim osobama, spomenuto pismo i preporuke ili zapovijedi u njemu ili njegovom ovlau
nastale i, ako je neko drugo pismo objavilo to o izreenim stvarima
ili o neemu od izreenih stvari protiv spomenutih redovnika ili ne-
Papi n ske bu le
1683
kih od njih openito ili posebno, osim opeg i uobiajenog oblika

ivota, smatramo da treba sasvim opozvati.
I zato svima vama nalaemo apostolskim pismom da uope nita
ne poduzimate na temelju takvoga pisma, bilo u sluaju preporuka
ili zapovijed ili miljenja, koje sadri, jer redom nemaju nikakva
pravna uinka niti snage.
Dano u Napulju, 22. prosinca, prve godine naega pontifikata.
Izvor:
Bulu Nec insolitum s latinskog izvornika preveo Marko ori prema: J. H.
Sbaralea, Bullarium Franciscanum Romanorum Pontificium, II., Roma,
1761, str. 34.
Peti dio
SPISI S V. K L A RE
ASIKE
CLARAE ASSISIENSIS OPUSCULA
Uvod
MARIJA TARZICIJA IMAK
Prijevod
STJEPAN PAVI
SPISI SV. KLARE ASIKE

Uvod.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1687
Pisma sv. Klare. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1691
Prvo pismo svetoj Janji Prakoj.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1696
Drugo pismo svetoj Janji Prakoj. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1699
Tree pismo svetoj Janji Prakoj. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1702
etvrto pismo svetoj Janji Prakoj.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1705
Pismo Ermentrudi iz Brugesa. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1709
Pravilo sv. Klare. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1711
Pravilo. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1716
Oporuka sv. Klare. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1732
Oporuka. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1737
Blagoslov sv. Klare.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1744
Blagoslov. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1746
Uvod
Pred nama su stranice spis sv. Klare Asike, hagiografska svjedoanstva o njoj i nekoliko dokumenata usko vezanih uz njezino ime
i djelo. Sv. Klara jedna je od rijetkih en srednjega vijeka koja je
uspjela probiti zid utnje i progovoriti vlastitim rijeima.1 Broj sauvanih njezinih spisa veoma je malen; unato tomu danas je njihova
vanost veoma velika. Ova ena, prva franjevka i svetica, stoljeima
je bila u sjeni svojega duhovnoga oca Franje da bi u ovo nae vrijeme bila otkrivena kao osobiti franjevaki arhiv, uvarica Franjine
uspomene i franjevake batine.2
Tko je bila Klara Asika, o tome nam govore svjedoanstva o njoj,
posebice Postupak, koji je pokrenuo Inocent IV. bulom Gloriorus Deus
18. listopada 1253. Svjedoanstva sestara, tako kratka i jednostavna,
gotovo priprosta poput njihova habita di lazzo, pruaju nam toplu,
blisku i majinsku sliku Klare, ene i svetice koju se moe nasljedovati. S druge strane Legenda u stihu, kao i slubena Legenda sv. Klare,
svojim uenim, pjesnikim, teolokim i dvorskim stilom pruaju nam
preraenu sliku sv. Klare, prilagoene shemi koju je srednji vijek
stvorio o eni, redovnici i svetici, uzvienu sliku koja je za tovanje i
divljenje, nedostina za nasljedovanje.3 Stoga je korisno i nuno itati Legende u svjetlu Postupka i obratno.
U 6. poglavlju svojega Pravila te u Oporuci (2426) Klara sama
donosi kratke autobiografske pojedinosti koje su usko vezane uz
postanak Siromanih gospo kod Svetoga Damjana. itamo li
ta dva spisa u svjetlu Povijesti Zapada Jakova Vitrijskoga, dobivamo
bolji uvid u novost Klarina ivota i srodnost Siromanih sestara
s Manjom braom. Jednako tako Klarino Pravilo valja itati u svje1
O toj temi veoma dobro i opirno govori studija: M. Bartoli, Chiara. Una donna tra
silenzio e memoria, Edizioni San Paolo, Milano 2003, posebice str. 723; 36.
2
Usp. Niklaus Kunster, Gli scritti di Francesco a Chiara. Autenticit e importanza,
u Verba Domini mei. Gli Opuscula di Francesco dAssisi a 25 anni dalla edizione di
Kaietan Esser, ofm. Atti del Convegno internazionale, Roma 1012 aprile 2002 (Medioevo, 6), a cura di A. Cacciotti, Romae 2003, str. 369 s pripadajuom biljekom.
3
Opirnije o tome vidi M. Bartoli, Chiara, cit., str. 2436. Upravo je to tema cijele
studije.
1687
1688
V. S P I S I S V. K L A R E A S I K E
tlu Franjinih Pravil, Pisma vjernicima i ostalih njegovih spis, kao

i nefranjevakih izvora: Pravila sv. Benedikta, Hugolinovih Konsti
tucija, Pravila Inocenta IV. te mnogih drugih, kao i brojnih studija o
enskom redovnikom pokretu u XIII. st., radi to boljega pregleda
raznih zbivanja i okolnosti u kojima je ono nastalo.4
Koliko je Klarina novost bila uistinu novost i nedovoljno shvaena, svjedoi, primjerice, Pismo kardinala Hugolina ili pape Grgura IX. Usporedimo li ta dva pisma s onima to ih je Klara uputila
Janji Prakoj, vidimo da se ispod slinog mistinog govora krije potpuno razliito poimanje posveenog djevianstva, mistine enidbe
i klauzure.5
Da bismo shvatili Klarinu ustrajnost u Franjinoj evaneoskoj viziji u svakodnevici ivota u Svetome Damjanu, vano je promotriti
temelje na kojima je ona gradila svoj duhovni ivot. Klara nam malo
govori o molitvi. Promotrimo li Oporuku i Pisma Janji Prakoj, kao
djela koja izranjaju iz njezine vizije koju eli podijeliti sa sestrama,
vidimo dubinu njezina duha toliko osvojenu Isusovom osobom. Klara nam ne daje mnogo teoretskih ili praktinih uputa za rast u molitvenom ivotu, ali u svjetlu mnogih razmiljanja o Kristovu otajstvu
u pismima Janji ona nas ui da se u molitvi napreduje samo stalnom
pozornou na Boga. U toj perspektivi moemo izvui jednostavnu
formulu koju upuuje Janji: Zarunika svoga gledaj, promatraj i
razmatraj i njega nasljedovati nastoj (2PJa 20). To isto ponovit e i
18 godina kasnije: U to zrcalo [Isusa] svednevice gledaj i u njemu stalno promatraj svoje lice Promatraj poetak toga zrcala u
sredini zrcala promatraj I na kraju toga zrcala promatraj (4PJa
19.22.23). Elementi su isti premda se Krist na kontemplativan i enski nain promatra kroz sliku zrcala.
Dok je knjievna slika zrcala bila veoma omiljena meu redovnicima XII. i poetka XIII. st., Klara dodaje nove znaajke obojene
vlastitom kristologijom i enstvenou. Zrcalo postavljeno na drvo
kria (4PJa 24) odraava dvije slike: sliku vjene slave i sliku stvorenja koje ga promatra. Gledajui Krista, koji je odsjaj Oeve slave
(Heb 1,3), istovremeno vidimo sebe, to bismo trebali biti: odraz
samoga Krista. To je posebnost Klarine mistike zrcala. Za razliku od
ostalih mistik, zrcalo kod Klare nije samo slika Krista nego sredstvo
4
Poevi od godine 19931994, kada smo slavili osamstogodinjicu Klarina roenja, pojavili su se razni franjevaki historiografski radovi, kritiki radovi posveeni
prvoj Franjinoj uenici, deseci studija i rasprava o Klari i redovnikim zajednicama
koje su, pod raznim naslovima, nastale iz njezina iskustva. Organizirani su znanstveni susreti i skupovi u svim dijelovima svijeta i otada pa sve do danas umnaaju se
prilozi o Klari i njezinoj vanosti za franjevaki red u XIII. st.
5
Opirnije o tome vidi M. Bartoli, Klara Asika, Samostan sv. Klare i Laudato
d.o.o., Zagreb 2009, str. 105120; 152156.
Uvo d
1689
u nasljedovanju i slinosti s utjelovljenom Rijei. U to zrcalo sve
dnevice gledaj i u njemu stalno promatraj svoje lice, da se tako sva
iznutra i izvana ukrasi (4PJa 1516).
Premda su mnoge ene prije Klare uzimale zrcalo kao poetnu
toku svojega promiljanja o duhovnome ivotu, nijedna nije razvila
tu misao tako misaono i tako praktino kao Klara. U svojoj kontemplaciji Boga naime ona vidi uzvienost siromatva i ivota sine
proprio. Od pisama u kojima ga pjesniki velia i preporuuje prelazi
na njegovu praktinu primjenu i ozakonjenje u Oporuci i nada sve
u Obliku ivota (Pravilu). Ona koja je arko udjela za siromanim Raspetim (1PJa 13) uvijek je nastojala i brinula se da sveto
siromatvo, koje smo obeale Gospodinu i preblaenomu naem
ocu Franji, opsluuje i da ga druge opsluuju (usp. OporKl 40).
Legenda sv. Klare donosi opis jednog tako vanog dogaaja u kojemu se potvruje gore spomenuta Klarina tvrdnja (usp. LegKl 14). U
brizi za vjernost svetome siromatvu Klara se pobrinula da gospodin papa Inocent i drugi njegovi nasljednici svojim povlasticama
uvrste na zavjet presvetoga siromatva (OporKl 42). Tako je nastao jo jedan franjevaki spis, Povlastica siromatva, koju donosimo
u inaici Grgura IX. Uvid u praktinu primjenu Povlastice prua nam
dokument Punomoi dane Oportulu, koji govori o odreknuu nekog
zemljita od strane zajednice Svetoga Damjana u korist Kaptola katedrale sv. Rufina. Pedeset navedenih imena Siromanih gospo
doziva nam u sjeanje onaj dogaaj s nestaicom kruha kada ih je
Gospodin udesno nahranio (usp. LegKl 15). Ne moemo zaobii
ni Okrunicu u povodu smrti sv. Klare, naoko neznatni spis, ali spis
koji kao nijedan drugi tako svjedoi o bolnoj vjernosti Klare i sestara
povlastici siromatva.
Oskudice, siromatva, napori, nevolje, omalovaavanja i prezir svijeta (OporKl 27) nisu Klaru uinili tjeskobnom, alosnom
niti mranom, nego, kako svjedoe i Postupak (4,4; 6,3) i Legenda
(LegKl 20), bila je vedra i veoma radosna. To je plod onog trojstvenog ivota koji se u njoj razvio od one male formula vitae sv. Franje
(usp. Obliv; PrKl 6,3) do uzvienoga govora o Presvetom Trojstvu
na asu smrti (PostKl 3,20; 14,7). Posljednje njezine rijei blagoslivljanja Stvoritelja (usp. PostKl 3,20; LegKl 46) saetak su onoga
predslovlja, himna hvale njezine Oporuke i Blagoslova upravljenog
ne samo sestrama nego i brai (usp. LegKl 45).
Spisi nam otkrivaju Klaru ne samo kao majku Siromanih sestara
nego i kao onu koja je rodila mnogobrojne sinove i keri u Gospodinu naemu Isusu Kristu (PostKl 20,7), koja nije bila daleko od
potreba Crkve (usp. LegKl 27; PHugKl), potreba grada i graan
(usp. LegKl 2123; PostKl 2,20; 3,1819; 4,1415 itd.); potrebe, bri-
1690
V. S P I S I S V. K L A R E A S I K E
ge, nesree malih ljudi prelazile su granice njezine klauzure i ulazile u

prostor njezine kontemplacije.6
Neka uti jezik tijela neka govori jezik duha, napisala je
u svojem posljednjem pismu i spisu (usp. 4PJa 35). Moda je i sama
bila svjesna kako je nemogue izrei Boju veliinu i djelovanje u jednom ljudskom ivotu, stoga nije mnogo toga napisala i zapisala. Pred
istim se nalazimo i mi kada elimo obuhvatiti njezinu osobu, proetu Bojim Duhom. Samo njezino ime ve je legenda sama za sebe,
izraena u velianstvenom svjetlospjevu Bule proglaenja svetom: O
Klaro sjajna sjajnija presjajna najsjajnija (BulKl 2).
Izvori:
Spise sv. Klare s latinskog izvornika preveo Stjepan Pavi prema: Fontes Francis
cani, a cura di Enrico Menest e Stefano Brufani. Assisi: Edizioni Porziuncola, 1995, str. 22612324.
6
Usp. PostKl 2,15, gdje je brat Stjepan, koji je odspavao na mjestu gdje je Klara
obiavala moliti, slika svakog onog zbog kojega Klara ne da prekida svoju kontemplaciju, nego ga unosi u nju u samome vrhuncu svojega promatranja Boga, kako
trai od Janje Prake: Uronjena u to promatranje sjeaj se svoje siromane majke
(4PJa 33).
Pisma sv. Klare

Uvod
CHIARA AGNESE ACQUADRO
etiri pisma svetoj Janji ekoj jesu ono to nam preostaje od dopisivanja koje je izmeu godine 1234. i 1253. povezivalo Klaru Asiku
sa sestrom kraljevskoga roda, utemeljiteljicom i opaticom samostana
u Pragu. Ovi veoma dragocjeni spisi, ako se gleda na rijetkost enske
prisutnosti u vjerskoj knjievnosti srednjega vijeka,7 ostali su stoljeima vezani uz ui opseg uspomene eke svetice ije je tovanje
1989. protegnuo na sveopu Crkvu papa Ivan Pavao II. privukavi
pozornost franjevakoga i klarijanskoga svijeta istom u tek minulom
stoljeu: jo na kraju XIX. stoljea znalo se samo za prijevod na staroekom jeziku XIV. stoljea i jedan latinski nevjerodostojan prijevod,
koji su 1668. objavili bolandisti u Acta Sanctorum u svezi s Janjom
ekom, kao i latinski tekst prvoga pisma, koji je Nikola Glassberger
umetnuo u svoj prijepis Chronica XXIV generalium Ordinis minorum
iz 1491 (kodeks H).8
Godine 1915. Walter Seton obznanio je staronjemaki prijevod
etiriju pisama koja je otkrio u Kraljevskoj knjinici u Bambergu u
jednom rukopisu s kraja XIV. stoljea,9 nagaajui da je nainjen na
temelju nekoga latinskog teksta razliitog od onoga koji su rairili
bolandisti. Zapravo je ve 1896. Achille Rati, budui papa Pio XI.,
otkrio vjerodostojnu latinsku redakciju u kodeksu M 10 u Knjinici
Kaptola sv. Ambrozija u Milanu, rukopis prepisan u Pragu izmeu
kraja XIII. i poetka XIV. stoljea, koji sadri izmeu ostaloga latinsku Legendu svete Janje eke. Tekst pisama, prema kodeksu M 10,
objavio je potom Seton 1924,10 dok je 1932. Jan Kapistran Vyskoil,
7
Usp. Chiara di Assisi, Scritti, prir. M. F. BeckerJ. F. GodetTh. MaturaG. G.

Zoppetti, Vicenza 1986, str. 37 i bilj. 4.
8
Rukopis pohranjen u samostanu Manje brae u Hallu, u Tirolu, opisan u AF, III,
Quaracchi 1897, str. XVIXVII.
9
W. Seton, Some new sources for the life of Blessed Agnes of Bohemia, British Society
of Franciscan Studies, 7, Aberdeen 1915, str. 5155; 151164.
10
W. Seton, The Letters from Saint Clare to Blessed Agnes of Bohemia, AFH 17
1691
1692
V. S P I S I S V. K L A R E
na margini Legende svete Janje, priredio njihovo prvo kritiko izdanje11 na osnovi takoer kodeksa iz Hallea i jednog drugog pouzdanog rukopisa iz XIV. stoljea, kodeksa , sauvanog u samostanu
Manje brae konventualaca u ibeniku, koji sadri jedan dio drugog
(od r. 17), tree i etvrto pismo. Posljednjih desetljea uslijedila su
razliita izdanja od strane Giovannia M. Boccalia,12 Ignacia Omaechevarre13 i u najnovije vrijeme Giovannia Pozzia; ovaj posljednji
predstavio je novi tekst utvren kritiki na temelju pomnog usporeivanja izmeu kodeksa M i H za prvo pismo, te M i za druga
tri, predloivi u vie sluajeva bolja itanja u odnosu na ona dosada
openito prihvaana.14
Iz pisama Janji Prakoj istie se snanim potezima privlana Klarina osobnost: unutar namjerno sloene forme kuca njezino srce ene
zaljubljene u Krista i u sakriveno blago evaneoske savrenosti,
njezino franjevako udivljenje prema siromatvu Sina Bojega, koje
je gotovo jezgra otajstva Utjelovljenja te njezina nesmanjiva volja za
nasljedovanjem, sve do kraja.
Kao odraz na Klaru izranja ne manje oaravajue lice Janje, keri
kralja eke, ponizne i snane osobnosti koja je znala privui pozornost politike i vjerske Europe onoga vremena hrabrom odlukom
da odbije zaruke s carem Friedrichom II., da bi se darovala Kristu u
siromatvu, prigrlivi oblik ivota koji je zapoela Klara Asika. Ona
je bila najvea figura izvornoga franjevatva koja je vie od ikoje druge dijelila s Klarom onaj dugi napor koji je s potvrdom Forma vitae
ordinis sororum pauperum godine 1253. od strane Inocenta IV. doveo
do crkvenoga priznanja boanskoga poziva siromanih sestara,
primljenoga posredstvom Franje, ija je neunitiva jezgra ivjeti bez
vlasnitva.15 Taj povijesni kontekst, koji je porodio pisma, uvijek je u
(1924), str. 509519.
11
J. K. Vyskoil, Legenda blagoslaven Aneky a ty y listy sv. Klry, Praha 1932, str.
139148.
12
U Opuscula S. Francisci et scripta S. Clarae Assisiensium, Assisi 1978. Osnova toga
izdanja jesu kodeksi M 10 i H 102 Ambrozijanske knjinice u Milanu (XVII. stoljee), ovaj posljednji je prijepis kasniji od prethodnog. Tekst koji je priredio otac
Boccali onaj je koji je preuzet takoer u Fontes Franciscani, Santa Maria degli Angeli
1995, str. 226184.
13
U Escritos de santa Clara y documentos complementarios, segunda edicin am

pliada, Madrid 1982, str. 370398, bez kritikog aparata, sa panjolskim prijevodom.
Tekst se oslanja na Boccalievo izdanje s nekim razliitim opcijama.
14
Chiara DAssisi, Lettere ad Agnese. La visione dello specchio, priredio G. Pozzi i

B. Rima, Milano 1999. Latinski tekst etiriju pisama, s usporednim talijanskim prijevodom, nalazi se na str. 104145, nakon kojega slijedi opsena i potanka biljeka
o tekstovima na str. 153175. Pozzieva radnja je temeljna za filoloku ralambu
pisama.
15
U svezi s likom Janje eke upuujemo na J. Nemec, Agnese di Boemia. La vita. Il
Pi sm a sv. Kl are
1693
pozadini, naznaen vie na aluzivan nego izriit nain, ali ipak jasan
za onoga tko je u njemu, kao Janja, osobno djelovao.16
Prvo pismo potjee iz 1234/1235. gotovo sigurno nakon Janjina
ulaska u samostan (11. lipnja 1234), premda su bila razliita miljenja
uenjaka o tome.17 Klara se raduje s ekom kraljevnom to je izabrala Gospodina Isusa za zarunika, bodrei je da ustraje u sluenju
siromanog Raspetoga: iz toga izvire himan ivotu u evaneoskome
djevianstvu i siromatvu, u svjetlu hvalevrijedne zamjene izmeu
zemaljskih i nebeskih dobara, jedna od tema koje se vraaju u cjelokupnome dopisivanju.
Drugo pismo napisano je u vrijeme generalata brata Ilije (1232
39), koji se izriito imenuje: moemo nagaati, prema zategnutim
povijesnim dogaajima, izmeu svibnja 1235. i poetka 1237. To je
strastveno poticanje da ostane vrsta bez kompromisa u nasljedovanju siromanoga Isusa: Klara postaje glasom Franjine posljednje volje,
pokazujui se najvjernijom uvaricom sveeve duhovne batine u godinama nakon njegove smrti. Pismo odraava upornu borbu kojoj su
ove dvije ene pristupile u vrstom zajednitvu nakana da spase izvorni franjevaki identitet u najviem siromatvu njihova redovnikoga
iskustva, razmimoilazei se od naputaka pape Grgura IX., koji su ili
za tim da ga izjednae s tradicionalnom monakom ustanovom.18
U svjetlu toga traenja sukladnosti s franjevakim nadahnuem
smjeta se takoer tree pismo, obino datirano u prve mjesece 1238.
godine. Potaknuto je upitom koji je Janja postavila o praksi posta
koja se dri u Svetome Damjanu, kojoj su se sestre u Pragu htjele
prilagoditi. Ovaj spis, koji zapoinje Klarinom radou zbog Janjina
prianjanja uza ivot u potpunome siromatvu, pokazuje zadivljujue
otkrie veselja koje proima sveticu u preobraavajuem sjedinjenju
s Kristom i u njezinome milosnom obnavljanju iskustva Djevice Marije, preslatke majke Sina Svevinjega Boga i boravita Presvetoga
Trojstva.
Sa skokom od petnaest godina i znatnom promjenom tona u
odnosu na prethodna, u etvrtome pismu nalazimo se vjerojatno u
culto. La Legenda, Padova 1987, i A. Marini, Agnese di Boemia, Roma 1991.
16
Usp. Chiara dAssisi, Lettere ad Agnese, prir. PozziRima, str. 38.
17
Usp. Omaechevarra, Escritos de santa Clara, str. 372; Cremaschi-Acquadro,

Scritti di santa Chiara dAssisi, Assisi 1994, str. 115116. Giovanni Pozzi je na temelju
sadraja spisa nagaao jedan kasniji nadnevak, koji dolazi nakon doputenja povlastice siromatva samostanu u Pragu (travanj 1238): usp. Chiara dAssisi, Lettere ad
Agnese, prir. PozziRima, str. 101.
18
O sloenome pitanju uloge pape Grgura IX. u institucionalnom razvitku damjanitskoga iskustva usp. izmeu ostaloga R. Rusconi, Lespansione del francescanesimo
femminile nel secolo XIII, u Movimento religioso femminile e francescanesimo nel secolo
XIII, Assisi 1980, str. 285290; Marini, Agnese di Boemia, str. 6583.
1694
posljednjim mjesecima Klarina ivota. To je pismo oprotaja s preljubljenom kerkom, koju Klara obasiplje najnjenijim osjeajem.
Poput oporuke koju ostavlja polovici svoje due spis se proiruje
u velianstvenu pjesmu ljubavi i promatranja Krista ogledala u
njegovome otajstvu ponitenja i slave: po napjevu Pjesme nad pjes
mama blaenstvo zajednitva s njim ve je predokus zaruka s Janjetom vjenim kraljem u nebeskom Jeruzalemu.
Iz pisama odmah upada u oi razlika forme u odnosu na druge
Klarine spise: to je uvijek uzvieni nain pisanja, s upotrebom probranih govornikih figura, rasporedom rijei i fraza. Kako je zapazio Giovanni Pozzi, srednjovjekovne artes dictandi, koje su cvjetale
naroito u Italiji, nametale su pismima tono odreene uredbe koje
su ureivale stil, raspodjelu i formuliranje svake pojedine sastavnice.
to se tie naina pisanja openito, usvojila se trodioba naslijeena
od srednjovjekovnoga govornitva, koja se sastoji od uzvienog, srednjeg i suhoparnog stila. Od XI. stoljea bijae propisana upotreba
uzvienoga stila kada netko nii pie viemu, jer uspinjui se odozdol
prema gore stil je preslikavao uzajamni poloaj onih koji se dopisuju. Taj razlog uljudnosti u dopisivanju tumai nain pisanja koji je
izradila Klara []. Ne oduzevi nita elementima koji obiljeavahu
pisma javnoga znaenja, Klara je u njih unijela dinamiku prisnosti
privatnoga govora. Obdravajui bez iznimke formalnost koja je bila
u upotrebi u dopisivanju s osobama visokoga poloaja, prvenstvo je
dala govoru s dragom sestrom.19
U pismima se nalazimo pred ljudskom i duhovnom osobnou
velikoga znaenja: s ovih stranica pojavljuje se ivo iskustvo ljubavi
u vjeri koje je u biblijskim, liturgijskim i otakim izvorima prirodno
upotpunjenima Franjinom duhovnou, nalo sredstva najskladnijega izraavanja. Osobita sklonost temama kao to su zarunitvo, kontemplacija, preobraenje u Krista, metafora ogledala20 kojih nema
u Franjinim spisima, a susreu se kod drugih srednjovjekovnih pisaca, naroito u monakoj cistercitskoj sredini otkriva nam u Klari
spoj sasvim osobne i potpuno enske franjevake karizme.
Kao najljudskije svjedoanstvo prijateljstva, koje se s godinama
pojaavalo, pisma Janji ekoj otvaraju prozori na iskustvo Boga
koje je Klara ivjela: Krist je naime pravo sredite njihova odnosa
putem pisama, ogledalo u kojem se susreu njihovi pogledi, ljepota u
koju se preobraavaju njihova lica: Stavi svoj duh u ogledalo vjenosti, stavi svoju duu u odsjaj slave, stavi svoje srce u otisak boansko19
Usp. Chiara dAssisi, Lettere ad Agnese, prir. PozziRima, str. 212 i 56. Filoloka i
stilistika ralamba pisama nalazi se na str. 195248.
20
O sadraju pisama vidi Chiara dAssisi, Scritti, prir. BeckerGodetMatura
Zoppetti, str. 5672.
Pi sm a sv. Kl are
1695
ga bia i preobrazi svu sebe u sliku boanstva samoga. Nema drugih

stopa po kojima im je ii osim stopa njegova snienja: siromatvoponiznostljubav. Zajednitvo s Kristom siromanim i slavnim postaje
ulaz u trojstveno otajstvo za koje s neizmjernim udivljenjem Klara
pronalazi da je, snagom ljubavi, poput Marije njegovo boravite i
sjedite. Iz tog sigurnog i zadivljenog gledanja due ovjeka vjernika, najdostojnije od svih stvorenja, koja moe stvarno posjedovati
boanski ivot, zrai onaj smisao za ljepotu kojim su proeta pisma,
ona unutarnja radost koja prolazi kroz njih i pretvara se u zahvaljivanje Ocu, darivatelju milosti. Samo pred njim, na kraju, ima smisao
Klarino najvie siromatvo, koje je izraz stvorenja koje u ljubljenome
Sinu otkriva kako je njeno ljubljeno i uvano: i uvijek te je uvao
kao majka svoje ljubljeno dijete.21
Pismo Ermentrudi iz Brugesa,22 koje donosi Melissano iz Macra u
dodatku Waddingovih Annales Minorum u godini 1257, nije smatrano vjerodostojnim, barem ne u sadanjem obliku: moglo bi biti spoj
dvaju pisama koja je, prema Melissanu, Klara napisala svojoj uenici.
Uostalom takoer jedan anonimni rukopis iz XVII. stoljea, sada u
samostanu Manje brae u Bruxellesu, spominje jedno utjeno pismo
koje je Klara uputila Ermentrudi, a koje se uvalo u samostanu klarisa u Brugesu zajedno s tekstom blagoslova. Pismo Ermentrudi, kao i
ona Janji Prakoj, ostaje svjedoanstvo irenja klarijanske karizme u
Europi, izvanredne one snage zraenja koja se oslobaala iz iskustva
pauperes dominae zatvorenih u Svetome Damjanu iz ljubavi prema
Kristu siromanome.
Izvor:
Uvod u Pisma sv. Klare prevela Marija Tarzicija imak prema: Fonti Francesca
2004, str. 17991804.
21
PostKl 3,20.
22
O pismu Ermentrudi vidi Omaechevarra, Escritos de santa Clara, str. 398399.
Prvo pismo svetoj Janji Prakoj

1asnoj
i presvetoj djevici, gospoi Janji, keri uzvienoga i presvijetloga kralja eke,23 2Klara, nedostojna slubenica Isusa Krista
i beskorisna slukinja zatvorenih sestara samostana svetoga Damjana, posvuda vaa podlonica i slukinja, s posebnim se potovanjem
u svemu preporuuje, kako bi postigla slavu (usp. Sir 49,5) vjenoga
blaenstva.24
3Sluajui veoma astan25 glas o vaem svetom vladanju i ivotu, koji se pronio ne samo do mene nego gotovo po cijelome svijetu, veoma se radujem u Gospodinu i kliem (Hab 3,18); 4zbog toga
mogu klicati ne samo ja jedina nego svi koji slue i ele sluiti Isusu
Kristu. 5Razlog je ovo: iako ste mogli vie od drugih uivati rasko,
asti i dostojanstvo svijeta jer ste se mogli u velikoj slavi zakonito
vjenati sa slavnim carem, kako je dolikovalo vaem i njegovu velianstvu, 6vi ste sve to prezreli i svom ste duom i nagnuem srca
radije izabrali presveto siromatvo i tjelesnu oskudicu, 7prihvaajui
zarunika plemenitijega roda, Gospodina Isusa Krista, koji e vae
djevianstvo zauvijek ouvati neokaljano i nepovrijeeno.
23
Janja (12111282) je posljednje dijete ekoga kralja Pemislava Otokara I. i njegove druge supruge Konstance Ugarske. Ve u najranijoj dobi nala se u sreditu enidbenih pregovora u politike svrhe: najprije je bila zaruena sa leskim vojvodom,
zatim s Henrikom, sinom cara Friedricha II., zatim ju je zaprosio Henrik III., kralj
Engleske, a nakon 1228. sam car kada je obudovio. Janja, sada ve dvadesetgodinjakinja, postigavi zatitu pape Grgura IX., odluno je odbila udaju za cara, elei se
potpuno posvetiti Bogu u djevianstvu. Privuena Franjinim evaneoskim iskustvom
te upoznavi oblik ivota Damjanitkinja osnovala je u Pragu bolnicu sv. Franje za sluenje siromanima, te sagradila samostan i pokraj njega kuu za manju brau. Nakon
ulaska prvih sedam ekih plemkinja za kojima je dolo pet redovnica iz Trenta po
nalogu Grgura IX. ula je i sama Janja, 11. lipnja 1234, koju je malo kasnije papa
imenovao opaticom. Ovo pismo, koje je uslijedilo nakon Janjina ulaska u samostan,
prvo je Klarino pribliavanje keri ekoga kralja.
24
elja kojom se zakljuuje salutatio nagovjetaj je crkvene niti cijelog pisma: hvalevrijedna zamjena izmeu zemaljskih i nebeskih dobara, koju si je Janja osigurala
davi prednost djevianskim zarukama s Kristom pred enidbom, svetom siromatvu
pred vremenitim bogatstvima.
25
U udvornom jeziku honestas znai: dobro ime, dobar glas, ugled, to se trailo
od bilo koje ene onoga doba, a to vie od posveenih ena (M. Bartoli, Chiara
dAssisi, Roma 1989, str. 124). Pojam honestas susree se ak dvanaest puta u Klarinim spisima.
1696
Pi sm a sv. Kl are
1697
8Njega
kad uzljubite isti ste,

kad dotaknete, postat ete istiji,
kad primite, djevica ste;
9njegova je mo jaa, plementina uzvienija,
lice ljepe, ljubav slaa
i sva milina otmjenija.
10Ve vas stee zagrljaj onoga
koji grudi vae
dragim kamenjem uresi
i uima vaim
neprocjenjive bisere podari,
11i svu vas okrui draguljima
svijetlim i sjajnim
te vas okruni krunom zlatnom
ukraenom peatom posvete (Sir 45,12).26
12Stoga,
sestro predraga, tovie gospoo veoma potovana, jer

ste zarunica, majka i sestra (usp. 2 Kor 11,2; Mt 12,50) Gospodina moga Isusa Krista,27 13presjajno obiljeena peatom neokrnjena
djevianstva i presvetoga siromatva, utvrdite se u svetu sluenju
zapoetu iz arke udnje za siromanim Raspetim,28 14koji za sve
nas podnese muku kria (Heb 12,2), izbavi nas iz vlasti kneza tame
(Kol 1,3) koja nas je drala sputane u okovima zbog prijestupa prvog roditelja i pomiri nas (2 Kor 5,18) s Bogom Ocem.
15O
blaeno siromatvo,
koje onima to ga ljube i prihvaaju
vjeno bogatstvo daje!
16O blaeno siromatvo,
onima koji ga posjeduju i ude
Bog kraljevstvo vjeno (Mt 5,3) obeava,
a i slavu vjenu i ivot blaen posigurno daje!
26
Retci 711, u kojima Klara uzdie prednost zaruka s Kristom, zavretak su spleta
liturgijskih i hagiografskih izriaja uzetih iz asoslova sv. Janje, djevice i muenice.
Prema obredu Rimske kurije koji je obnovio papa Inocent III., a koji su usvojila Manja braa (usp. PPr 3,1) i same Siromane sestre (usp. PrKl 3,1), na matutinu blagdana sv. Janje (21. sijenja) i njezine festa secunda (28. sijenja) itala se cijela Passio
sanctae Agnetis, djelo iz V. st. krivo pripisivano sv. Ambroziju, dok su otpjevi i antifone
cijeloga asoslova uzeti iz najlirskijih dijelova iste passio (navodi su doneseni u Cremaschi-Acquadro, Scritti di santa Chiara dAssisi, str. 134136). Redak 11b nadahnjuje se pak na prvom otpjevu tree nonice asoslova na blagdan jednoga muenika.
27
Kod Klare je veoma prisutno Franjino uenje: vjernici koji ive pod djelovanjem
Duha Gospodnjega jesu zarunici, braa i majke Gospodina Isusa Krista (2PVj 50).
28
Usp. zazive u Litanijama Svih svetih: Ut nosmetipsos in tuo sancto servitio confortare et conservare digneris.
1698
17O
sveto siromatvo,
to ga Gospodin Isus Krist,
koji nebom i zemljom vladae i vlada29
i koji ree i postadoe (Ps 32,9; 148,5),
vie od ostaloga izabra i prigrli.
18Ree naime: Lisice imaju jazbine i ptice nebeske gnijezda, a Sin
ovjeji, to jest Krist, nema gdje bi glavu naslonio (Mt 8,20), pa prig
nuvi glavu, preda duh (Iv 19,30).30
19Ako dakle toliki i takav Gospodin dolazei u djeviansku utrobu htjede na svijet doi prezren, ubog i siromaan, 20kako bi ljudi koji bijahu veoma siromani i ubogi, trpei preveliku oskudicu
nebeske pae, u njemu postali bogati posjedujui kraljevstvo nebesko, 21kliite veoma i radujte se ispunjeni radou velikom i veseljem
duhovnim, 22jer budui da vam se prezir svijeta svidje vie nego
asti, siromatvo vie nego bogatstvo i vie nego na zemlji zgrtati
blago na nebu, 23gdje ga ni hra ne nagriza, ni moljac ne rastae, niti
lopovi potkapaju ni kradu (Mt 6,20) velika je plaa vaa na nebesima
(Mt 5,12) 24i zavrijediste da se zovete sestrom, zarunicom i majkom
(2 Kor 11,2; Mt 12,50) Sina svevinjega Oca i slavne Djevice.
25vrsto naime vjerujem kako znate da Gospodin samo siroma
sima kraljevstvo nebesko obeava i daje, jer gubi se plod ljubavi kad
se ljubi vremenita stvar;31 26znate da se ne moe sluiti Bogu i bogat
stvu;jer ili e jednoga ljubiti, a drugoga mrziti, ili e jednomu sluiti
a drugoga prezirati (usp. Mt 6,24); 27znate da se obueni ne moe
boriti s golim, jer e bre biti oboren na zemlju onaj koga ima za
to primiti;32 znate da se ne moe ostati slavan na svijetu i ondje s
29
Iz ulazne pjesme Salve sancta parens mise na Roenje Blaene Djevice Marije i
zavjetne mise B. D. M. izvan doaa i boinog vremena. Ovo slovo siromatvu
izreeno je na nain pohvala personificiranih kreposti, koji nalazimo bilo kod Franje
(Gospoo sveta siromatino, PozKr 2), bilo u prvotnoj franjevakoj knjievnosti (O sveta siromatino, onima koji te nasljeduju i ljube ti si blago Kralja nebeskoga, u Dicta beati Aegidii Assisiensis, Ad Claras Aquas 1905, str. 114).
30
Ovo je izvorno pribliavanje dvaju evaneoskih odlomaka, na osnovi igre u asonanci izmeu caput reclinet i inclinato capite (usp. PrKl 2,25; 4PJa 21).
31
Usp. Grgur Veliki, Homilije o evaneljima 2,27,2: Dok ljubimo vremenite stvarnosti, gubimo istinsku ljubav. Peti odjeljak iste homilije tumai Iv 15,16: Ja vas
postavih da idete i rod donosite i rod va da ostane. U kurijalno-franjevakom brevijaru odjeljci 16 te homilije sainjavaju VIIIX. itanje zajednikog slavlja apostola.
Ovo sloeno iznoenje o razlozima siromatva sastoji se od naizmjeninih evaneoskih odlomaka i otakih tvrdnja, koje svetica prirodno unakrtava, kao da se radi o
jednom izvoru nadahnua. O pretpostavci drugaije rekonstrukcije teksta usp. Chiara dAssisi, Lettere ad Agnese, prir. Pozzi-Rima, str. 157164.
32
Ovdje i u r. 29 na siromatvo se primjenjuje jedan odlomak Grgura Velikoga o
duhovnoj borbi, izvaen iz Homilije o evaneljima 2,32,2, koji se ita u treoj nonici
zajednikog slavlja jednoga muenika (VIIIX. itanje).
Pi sm a sv. Kl are
1699
Kristom kraljevati;33 28znate da e prije deva moi proi kroz ui igle

ne nego bogata ui u kraljevstvo (usp. Mt 19,24) nebesko. 29Stoga
ste zbacili odjeu, to jest vremenito bogatstvo, da ne mognete posve
podlei onomu s kojim se borite i da mognete uskim putem i na tijes
na vrata (usp. Mt 7,1314) ui u kraljevstvo nebesko.
30Velika
je doista i hvale vrijedna razmjena:34

ostaviti vremenito radi vjenoga,
zasluiti nebesko umjesto zemaljskoga,
stostruko za jedno primiti
i vjeni, blaeni ivot batiniti (usp. Mt 19,29).
31Stoga sam smatrala kako vae velianstvo i svetost treba da mo-
lim, koliko samo mogu, poniznim molbama srcem Kristovim (usp.

Fil 1,8), da se ojaate u njegovoj svetoj slubi, 32rastui od dobra
k boljemu, iz kreposti u kreposti (usp. Ps 83,8), da vam se udostoji
udijeliti eljenu nagradu onaj komu sluite svom udnjom due.
33Molim vas takoer u Gospodinu, koliko samo mogu, da mene,
svoju slukinju, premda beskorisnu, i ostale odane nam sestre koje
sa mnom u samostanu borave preporuite u svojim presvetim mo
litvama (usp. Rim 15,30), 34kako bismo uz njihovu potporu mogle
zasluiti milosre Isusa Krista te skupa s vama zavrijedimo uivati u
vjenom gledanju.
35Ostajte zdravo u Gospodinu i molite za (usp. 1 Sol 5,25) me.
Drugo pismo svetoj Janji Prakoj

1Keri Kralja kraljeva, slubenici Gospodara gospodara (usp. Otk
19,16; 1 Tim 6,15), predostojnoj zarunici Isusa Krista i stoga predostojnoj kraljici gospoi Janji, 2Klara, beskorisna i nedostojna slu-
33
Izvor je opet jedna sententia koju srednjovjekovne antologije pripisuju Grguru

Velikom (Homilije o evaneljima 1,11,5: Nitko ne moe ovdje dolje uivati sa svijetom i gore kraljevati s Gospodinom), ali se nalazi ve kod Jeronima (Pisma 14,10)
i Maksima Torinskoga (Homilije 63,3). Petar Damjanov se pak poziva na apostola
Pavla (Sermones 5,317; 54,173; 68,205).
34
ini se da se Klara za ovaj pohvalni govor o siromatvu nadahnjuje na homiliji De contemptu mundi 7, koju Migne donosi kao djelo nepoznatoga pisca (PL
40,1215.1216): Infelix commercium, pro tam brevi gaudio, coelesti privari regno!
Felix paupertas, per qua coelestis acquiritur haereditas! Felix commercium, pro peri
tus aeterna recipere: et quod ineffabile bonum est, cum Christo sine fine regnare!.
Znakovito je da ovaj kratak spis navodi takoer sententia o kojoj je rije u prethodnoj biljeci.
1700
kinja siromanih gospoa, pozdrav i trajan ivot u krajnjem siromatvu.35

3Zahvaljujem udjelitelju milosti36 od kojega, vjerujemo, proizlazi
svaki dobar dar i svaki savren poklon (Jak 1,17), to te je uresio tolikim naslovima vrlina i proslavio odlijima tolikoga savrenstva 4da
postavi marljiva sljedbenica savrena Oca (usp. Mt 5,48) zaslui
postati savrenom, kako njegove oi na tebi ne bi vidjele to nesavr
eno (usp. Ps 138,16).
5To je ono savrenstvo po kojem e te sam Kralj sa sobom zdruiti u nebeskoj lonici, gdje slavan sjedi na zvjezdanu prijestolju37
6jer si malo cijenei sjaj zemaljskoga kraljevstva i smatrajui malo
dostojnima blagodati carskoga braka 7postala sljedbenica presvetoga siromatva te si u duhu velike poniznosti i vrlo arke ljubavi
prionula uza stope onoga s kojim si se zavrijedila enidbom vezati.
8Budui da znam kako si bogata krepostima i klonei se suvina
govora, neu te zamarati suvinim rijeima, 9makar ti ne izgledalo
suvinim nita od onoga od ega ti moe doi kakva utjeha. 10Ali jer
je jedno potrebno (Lk 10,42), ovo te jedino molim i opominjem, za
ljubav onoga kojemu si se prikazala za rtvu svetu i ugodnu, 11da se
sjeajui se svoje odluke kao druga Rahela38 uvijek osvre na svoj
poetak,
to dri, dri,
to ini, ini, ne putaj (usp. Pj 3,4),
12nego brzim trkom, laka koraka,
35
U drugome pismu malo je ublaena razdaljina izmeu poiljateljice i primateljice pisma: vi prvoga pisma ustupa mjesto ti, kao to je na poetku pisma izriaj
recommendationem sui zamijenjen bliskijim salutem. elja da trajno ivi u krajnjem
siromatvu odraava povijesnu pozadinu ovoga spisa, razmimoilaenje izmeu Janje i Grgura IX. o uspostavljanju siromatva koje treba odobriti prakom samostanu.
Klarin stav u svezi s tim je nepokolebiv: Janja mora sigurna ii putem Krista siromanoga, ne sluajui nikoga tko bi je htio odvratiti od poziva primljenog od Boga.
Dana 18. svibnja 1235. naime Grgur IX. je samostanu u Pragu dopustio u vlasnitvo
bolnicu sv. Franje sa svim njezinim dobrima, odredivi da prihodi njezinih posjeda
slue za uzdravanje redovnica. Nije siguran nadnevak ovoga pisma: moda bi ga se
moglo smjestiti izmeu svibnja 1235. i poetka 1237, prije nego je Janja podnijela
molbu papi da odvoji te dvije ustanove kako bi osigurala samostanu ivot u najuzvienijem siromatvu.
36
Largitor gratiae, izriaj ukorijenjen u otakoj knjievnosti (usp. Augustin, De na

tura et origine animae, 4,11,16), zajedno s Ocem milosra jedan je od Klarinih
najdraih Bojih imena (usp. OPorKl 2.58).
37
Janjino slavno odredite smiono je izraeno svadbenom slikom uzetom iz marijanske liturgije (antifona Maria virgo assumpta est ad aethereum thalamum Uznesenja i
zavjetne slube B. D. Marije).
38
Rahela, prema etimologiji sv. Jeronima (Liber interpretationis de nominibus ebrai
cis, 8,7; 9,25), znai ona koja vidi poetak ili promatrani poetak, prijevod koji
je preao u srednjovjekovnu duhovnost zahvaljujui nada sve spisima Grgura Velikog
(Moralia 6,16; Homilije o Ezekijelu 2,2,1011).
Pi sm a sv. Kl are
1701
ne spotiui se
da se ni praina tvoga tabana ne hvata,
13sigurna, radosna i hitra
sigurno hodi stazom blaenstva,
14ne vjerujui niemu, ne pristajui ni uza to
to bi te od tog nauma odvratiti htjelo,
to bi ti na put stupicu stavljalo (usp. Rim 14,13),
kako ne bi u onom savrenstvu
kojim te Duh Gospodnji pozva
ispunila Vinjemu zavjete svoje (Ps 49,14).
15A u tome da sigurnije hodi putem zapovijedi (usp. Ps 118,32)
Gospodnjih slijedi savjet potovanog oca naega, brata naega Ilije,
generalnog ministra;39 16tome savjetu daj prednost pred ostalima i
smatraj ga sebi draim od svakoga dara.
17A
ako ti tko to drugo rekne,

ako te htjedne nagovoriti na to drugo
to bi tvoje savrenstvo spreavalo,
to bi se inilo protivnim boanskome pozivu,
makar ga morala potivati,
njegov savjet ipak ne slijedi,
18nego, djevice siromana,
Krista siromanog prigrli.40
19Gledaj
kako se radi tebe prezrenim uini i slijedi ga, postavi

radi njega prezrena na ovome svijetu. 20Zarunika svoga, najljepega
od sinova ljudskih (Ps 44,3), koji radi tvoga spasa posta najbezvredniji od ljudi, prezren, udaran i po cijelome tijelu viekratno bievan,
koji umrije u samim mukama kria, kraljice preslavna, gledaj, promatraj i razmatraj te njega nasljedovati nastoj.
39
Ilija Kortonski, kojega Klara naznauje Janji kao jamca njezina evaneoskoga
poziva, bio je general Manje brae od 1232. do 1239, nakon to je bio Franjin zamjenik od 1221. do 1227. Znakovito je ovo svjedoanstvo odnosa povjerljivog potovanja koje povezivae sveticu s Franjinim drugom, koji je, ini se, podupirao izbor
zajedniarskoga siromatva u enskim samostanima nadahnutima na Klari (usp. M.
P. Alberzoni, Chiara e il papato, Milano 1995, str. 6989).
40
Klara postaje glas opomene koju Franjo bijae ostavio siromanim sestrama Svetoga Damjana malo prije svoje smrti kao posljednju volju (PrKl 6,69). Prikriven je,
ali odluan priziv na papu Grgura IX. Slino upozorenje, ali s protivnom svrhom, itamo u pismu koje je Grgur IX. poslao 11. svibnja 1238. Janji ekoj, koje ju poziva
neka ne slua ita to bi joj savjetovao netko moda gorljiv, ali ne bogat znanjem,
vjerojatno isti brat Ilija. Ovo mogue dopisivanje stvorilo je pretpostavku da bi drugo
Klarino pismo slijedilo Angelis gaudium, doputajui uvijek da su Klari bila poznata
papinska pisma (usp. Chiara dAssisi, Lettere ad Agnese, prir. PozziRima, str. 114).
1702
21S
njim ako trpi, s njim e kraljevati,

ako s njime tuguje, s njime e se radovati,
ako u muci kria s njime umre (usp. 2 Tim 2,12; Rim 8,17),
s njim u svetim odorama (Ps 109,3)
u odajama e nebeskim boraviti,
22i ime e tvoje biti zapisano u knjizi ivota (Fil 4,3; Otk 3,5),
i bit e slavno meu ljudima.
23Zbog toga e zauvijek i u vijeke vjekova batiniti slavu nebesku u zamjenu za zemaljske i prolazne stvari, dobit e vjena dobra
u zamjenu za propadljiva i ivjet e u vijeke vjekova.
24Ostaj zdravo, predraga sestro i gospodarice, radi Gospodina,
zarunika tvojega; 25a mene i moje sestre, koje se radujemo zbog
dobara Gospodnjih koja u tebi po svojoj milosti ostvaruje, nastoj
u svojim pobonim molitvama preporuivati Gospodinu (usp. Dj
14,22). 26I svojim nas sestrama osobito preporui.
Tree pismo svetoj Janji Prakoj

1U
Kristu svojoj veoma tovanoj i vie od svih smrtnika voljenoj

sestri Janji, sestri presvijetloga kralja eke,41 sada ve i sestri i za
runici (usp. Mt 12,50; 2 Kor 11,2) vinjega Kralja nebeskog, 2Klara, najponiznija i nedostojna slubenica Kristova i slukinja siromanih gospoa, radosti spasa u poetniku spasenja (usp. Heb 2,10) i sve
najbolje to se moe eljeti.42
3ujem da si dobro zdrava i sretna i da uspjeno napreduje u
trci zapoetoj radi dobivanja nebeske nagrade. 4I tolika me radost
ispunja i toliko oduevljenje u Gospodinu obuzima jer znam i mislim da udesno dopunjuje manjkavost u mene i u ostalih sestara u
nasljedovanju stopa43 siromanoga i poniznoga Isusa Krista.
41
Radi se o Janjinu bratu Vjenceslavu I. (12051253), koji je postao kralj eke u
prosincu 1230. nakon smrti oca Pemislava Otokara I.
42
Tree pismo, potaknuto Janjinim upitom o postu, openito se datira izmeu
kraja 1237. i poetka 1238. elja salutis gaudia igra na dvostrukome smislu izmeu pozdrava pisma i duhovnoga zdravlja, nagovjeujui prevladavajui ton pisma,
ton radosti: Klarine radosti zbog Janjina prianjanja uza ivot u najviem siromatvu;
radosti zbog osobnoga iskustva sjedinjenja s Bogom, ivljenoga kao preobrazbu u
Krista i primanje trojstvenoga ivota na Marijin nain. Devet puta se u ovome pismu
pojavljuju pojmovi gaudium i gaudere, koje smo, ve prema sluaju, preveli s radost,
veselje i radovati se.
43
Nasljedovanje stopa prevodi izriaj vestigiorum imitationis (usp. 2PJa 15.17;
OporKl 36.56).
Pi sm a sv. Kl are
1703
5Uistinu
se mogu radovati, i nitko mi te radosti ne moe oduzeti,

ve imam za im sam pod nebom eznula:44 vidim kako ti, potpomognuta nekom divnom povlasticom mudrosti iz usta samoga
Boga, strano i neoekivano pobjeuje lukavstvo prepredena neprijatelja, oholost koja upropatava ljudsku narav i ispraznost koja
zaluuje ljudska srca, 7i da neusporedivo blago45 skriveno na njivi
svijeta i ljudskih srdaca kojim se kupuje (usp. Mt 13,44) ona Rije
po kojoj sve iz niega postade (usp. Iv 1,3) zgre poniznou, snagom vjere i rukama siromatva. 8I, da se posluim rijeima samog
apostola, smatram te pomonicom samoga Boga i podizateljicom
klonulih udova njegova neizreciva tijela.46
9Tko da mi rekne da se ne radujem zbog tako udesnih radosti?
10Raduj se dakle uvijek u Gospodinu (usp. Fil 4,4) i ti, predraga, 11i
neka te ne obuzme gorina i tmina, u Kristu najvoljenija gospoo,
radosti anela i vijene (usp. Fil 4,1) sestara; 12stavi svoj duh u ogledalo vjenosti, stavi svoju duu u odsjaj slave (usp. Heb 1, 3), 13stavi
svoje srce u otisak boanskoga bia (usp. Heb 1,3) i kontemplacijom
preobrazi svu samu sebe u sliku (usp. 2 Kor 3,18) boanstva samoga,
14da i sama osjeti ono to osjeaju prijatelji kuajui skrivenu slast
(Ps 30,20) koju sam Bog od iskona sauva za ljubitelje svoje. 15Pa
okanivi se svega to u ovom varljivom, nemirnom svijetu vreba na
njegove zaslijepljene ljubitelje, potpuno ljubi onoga koji svega sebe
preda iz ljubavi prema tebi, 16ijoj se ljepoti dive Sunce i Mjesec,47
ijim nagradama te njihovoj vrijednosti i veliini nema kraja (Ps
144,3), 17to jest onog Sina Svevinjega koga Djevica rodi i nakon
njegova roenja djevica ostade.48 18Dri se njegove presvete majke
koja rodi tolikoga Sina da ga nebesa ne mogu obuhvatiti (usp. 1 Kr
6jer
44
Iz liturgije asoslova sv. Janje, djevice i muenice: trea nonica, IX. itanje; pohvale, ant. za Benedictus. Klara je ispunjena radou jer, nakon bojazni izraenih u
drugome pismu, vidi da Janja dijeli s njome neusporedivo blago. Meu retcima
mogu se jo proitati zbivanja u prakome samostanu: 14. travnja 1237. Grgur IX.
odobrio je Janjinoj zajednici odreknue dobara bolnice sv. Franje, to je 15. travnja
1238. dovelo do konane podjele povlastice siromatva, sline onoj koju je Klara
posjedovala za Sveti Damjan ve od 1228.
45
asoslov sv. Janje, otpjev na V. itanje.
46
Za Janjino crkveno poslanje (cadentium membrorum sublevatricem) Klara

upotrebljava istu sliku koja e se vraati u Franjinoj hagiografiji u svezi sa snom Inocenta III.: Ovo je doista onaj sveti i poboni ovjek koji e poduprijeti (sublevabi
tur) i podravati Crkvu Boju (LegTd 51; usp. 2el 17).
47
Antifona i otpjev asoslova sv. Janje, djevice i muenice.
48
Usp. Post partum Virgo inviolata permansisti, antifona i redak koji se vraaju u
liturgiji marijanskih blagdana.
1704
8,27), 19a ona ga je ipak primila i zatvorila u malen prostor svete

utrobe i u djevianskom krilu nosila.49
20Tko da se ne boji zasjeda ovjekova neprijatelja, koji sjajem
trenutane i lane slave smilja da sroza ni na to ono to je vee od
neba? 21Gle, jasno je kako je po milosti Bojoj dua ovjeka vjernika, najdostojnija od svih stvorenja, vea od neba, 22budui da nebesa
s drugim stvorenjima ne mogu obuhvatiti (usp. 2 Ljet 2,5; 1 Kr 8,27)
Stvoritelja, a jedino dua ovjeka vjernika njegovo je boravite i sjedite, i to samo po ljubavi koje bezbonici nemaju. 23Jer Istina veli:
Tko mene ljubi, njega e ljubiti Otac moj, i ja u ljubiti njega, k njemu
emo doi i kod njega se nastaniti (Iv 14,21.23).
24Kao to ga je dakle slavna Djevica djevic nosila tvarno, 25tako
ga i ti, idui stopama njegovim (usp. 1 Pt 2,21), osobito stopama poniznosti i siromatva, bez svake sumnje moe uvijek nositi duhovno u istu i djevianskom tijelu, 26obuhvaajui onoga koji i tebe i
sve obuhvaa (usp. Mudr 1,7; Kol 1,17), posjedovat e ono to e i
u usporedbi s drugim prolaznim posjedima ovoga svijeta jae posjedovati. 27U tome se neki svjetovni kraljevi i kraljice varaju: 28makar
se njihova oholost do neba uzdigla i njihova glava oblake dotakla, na
kraju e poput smea propasti (usp. Job 20,67).
29A o onome to si me ve zamolila da ti objasnim50, 30to jest
koje su to svetkovine koje moda mislim da ti je donekle znano
49
U ovome odlomku Klara ujedinjuje druga dva liturgijska teksta: otpjev Sancta et
immaculata virginitas, koji dolazi u asoslovu Boia, Navjetenja, Svih svetih i zavjetne slube Blaene Djevice Marije: Quia quem caeli capere non poterant tuo
gremio contulisti i himan Quem terra pontus marijanskih blagdana i asoslova B.
D. Marije za matutin: Quem terra, pontus, aethera / colunt, adorant, praedicant /
trinam regentem machinam / claustrum Mariae baiulat. // Cui luna, et sol et omnia /
deserviunt per tempora / perfusa caeli gratia / gestant puellae viscera.
50
Janja eli znati za koje je blagdane u godini Franjo htio da se ublai stroga prehrana. Iza toga pitanja moda stoji objavljivanje bule Licet velut ignis od 9. veljae 1237,
kojom je Grgur IX. nametnuo itavome Redu svetoga Damjana trajno uzdravanje
od mesa, po uzoru na Cistercitski red. Klara odgovara izlaui praksu koja se provodi
u Svetome Damjanu: uvijek korizmena jela (tj. itarice, soiva, sirovo povre i voe),
bilo u obine dane bilo na blagdane, i neprestani post, tj. jedan obrok na dan, izuzevi nedjelje, Boi i, za one koje hoe, etvrtak izvan pokornikoga vremena, kada se
mogu uzeti dva obroka. Prema uputama koje je dao Franjo takoer se ne posti ni
na jedan Uskrs tj. vee svetkovine poput Bogojavljenja i Duhova, prema pukome
jeziku koji se koristio u Umbriji i drugim krajevima (usp. Omaechevarra, Escritos de
santa Clara, str. 2829; C. Du Cange, Glossarium mediae et infirmae latinitatis, Graz
1953, t. VI, str. 191) blagdani Blaene Djevice Marije i apostola, ako ne padaju u
petak, izuzeti su od posta, ali ne od strogosti u korizmenoj hrani pri emu svetica posebice uporno ustrajava. Raznovrsna jela su dakle samo za slabe i bolesne sestre,
koje e Klara u Pravilu osloboditi od posta (usp. PrKl 3,811). Vjerojatno se Janja
posluila Klarinim objanjenjem kada je pisala Grguru IX. da zamoli za ublaenje
posta s obzirom na stroe propise hugolinske forma vivendi: pojavljuju se naime gotovo istim rijeima u dvjema papinskim bulama koje su odgovor Janji, jedna od 5.
svibnja, druga od 18. prosinca. Ovim zadnjim pismom, Ex parte carissimae, papa staje
Pi sm a sv. Kl are
1705
po naputku preslavnoga naeg svetog oca Franje treba posebno

slaviti uz raznovrsna jela, smatram da tvojoj ljubavi treba odgovoriti: 31Neka naime zna tvoja razboritost kako osim onih slabih
i bolesnih, prema kojima emu nas je opomenuo i zapovjedio
nam moemo to se tie jela postupati to je mogue obzirnije,
32svaka od nas zdrava i snana smije blagovati samo korizmena jela,
kako radnim danom tako i na svetkovine, i treba da postimo svaki dan 33osim nedjeljom i na dan Gospodinova Roenja, kad valja
jesti dvaput dnevno. 34A etvrtkom u crkveno vrijeme kroz godinu
svakoj se ostavlja na volju da ne mora postiti koja nee. 35Mi pak
zdrave postimo svaki dan osim nedjeljom i na Boi. 36Ne moramo
postiti ni na jedan Uskrs, kako veli spis blaenoga Franje, a ni na
svetkovine svete Marije i svetih apostola, osim ako te svetkovine pad
nu na petak. 37A kao to je gore reeno, mi koje smo zdrave i snane
uvijek jedemo korizmena jela.
38Ali jer ni tijelo nae nije tijelo od mjedi, ni snaga naa snaga kame
na (usp. Job 6,12), 39naprotiv krhke smo i podlone svakoj tjelesnoj
slabosti, 40molim te i u Gospodinu traim, predraga, da mudro i
razborito odustane od nekog nerazborita i nemogue stroga posta
na koji si se, doznadoh, dala; 41i to radi toga kako bi iva, iva slavila
(usp. Job 38,19; Sir 17,27) Gospodina, kako bi svoju razumnu rtvu
(usp. Rim 12,1) i rtvu uvijek solju zainjenu (usp. Lev 2,13; Kol 4,6)
Gospodinu prikazivala.51
42Ostaj mi uvijek zdravo u Gospodinu, kao to i ja elim biti
zdrava i u svojim svetim molitvama preporui mene i moje sestre.
etvrto pismo svetoj Janji Prakoj

1Polovici
due svoje i krinji posebno srdane ljubavi, svijetloj

kraljici, zarunici vjenoga Kralja Jaganjca, gospoi Janji, svojoj
predragoj majci i meu svima ostalima posebnoj keri, 2Klara, nedostojna slubenica Kristova i beskorisna slukinja njegovih slubenica koje borave u samostanu svetoga Damjana u Asizu, pozdrav 3i
na kraj tome pitanju obvezavi Janju i sestre na opsluivanje posta kako je propisan
u njegovu Pravilu, koje je potvrdio za samostan u Pragu 9. svibnja prethodne godine.
51
Ono to Pavao istie za unutarnje bogosluje i propise Levitskoga zakona o
obrednim prinosima, to Klara primjenjuje na rtvu koju treba Bogu prinijeti prema
glasu razuma i razboritosti. Zanimljiva je injenica da se slina tvrdnja nalazi u pismu
koje je Grgur IX. uputio Janji ekoj 9. travnja 1237, jo uvijek u svezi s postom:
Jer dobro je da tovanje koje stvorenje duguje Bogu bude razborito. Iz biografskih
izvora znamo da je Klara, kada je pisala ovo pismo, bolovala tridesetak godina: iz
toga osobnog iskustva ljudske krhkosti stekla je ono mjerilo milosra i umjerenosti
koje je uvijek pokazivala prema svojim sestrama.
1706
elja da s ostalim presvetim djevicama pred prijestoljem Bojim i

Jaganjevim pjeva novu pjesmu i prati Jaganjca kamo god poe (Otk
14,34)52.
4O majko i keri, zarunice (usp. Mt 12,50; 2 Kor 11,2) Kralja
svih vjekova, ako ti i nisam pisala esto kao to jednako katkad
tvoja i moja dua udi i eli, 5ne udi se i ne povjeruj da ikada vatra ljubavi prema tebi u srcu majke tvoje manje milo gori. 6Razlog
je ovo: sprijeio me manjak glasnika i oite opasnosti na putovanjima.53 7Sada pak, piui tvojoj ljubavi, radujem se i kliem ti u
radosti duha (usp. 1 Sol 1,6), zarunice Kristova, 8jer si napustila sve
tatine ovoga svijeta i udesno se kao druga presveta djevica, sveta
Janja, zaruila s nevinim Jaganjcem (1 Pt 1,19) koji odnosi grijeh svi
jeta (Iv 1,29).
9Doista, blaena ona,
kojoj je dano da se domogne ove gozbe,
da svim srcem pristaje uz onoga
10ijoj se ljepoti
sve ete blaenika nebeskih
bez prestanka dive,
11ija ljubav osvaja,
ije razmatranje okrepljuje,
ija dobrota ispunja,
12ija milina napunja,
52
etvrto pismo vjerojatno see u posljednje mjesece Klarina ivota: nije vie potaknuto sporednim dogaanjima, nego je to oprotaj s veoma ljubljenom sestrom
koji, kako spominje pozdrav na poetku, zavrava divnom pjesmom hvale i slijeenja
Janjeta, kao neki preludij vjene svadbe.
53
Ako je ak i postojao neki razmak u dopisivanju izmeu Klare i Janje eke,
nemamo razloga iskljuiti da su postojali i drugi doticaji izmeu treega (1237/1238)
i etvrtoga pisma (1253). tovie, bijae to odluujue razdoblje za Klaru i njezinu
karizmu, koje e dovesti do potvrde Forma vitae od strane Inocenta IV, 9. kolovoza
1253, koju je Klara sastavila za samostan svetoga Damjana. Za ovaj povijesni raz
voj bio je vaan doprinos prake opatice: nakon to joj je pismom Angelis gaudium
od svibnja 1238. Grgur IX. odbio odobrenje jednoga novog pravila koje se temelji
na prvotnoj Franjinoj formula vitae koju je papa nazvao pie za novoroenad
Janja je 1243. zatraila od pape Inocenta IV. da donese neke vane preinake u
franjevakome smislu u hugolinskoj forma vivendi. Ti zahtjevi bili su samo djelomice
prihvaeni u pravilu koje je isti papa objavio 1247, gdje je ime sv. Benedikta zamijenjeno imenom sv. Franje, izriito ipak doputajui zajedniko posjedovanje. U tome
odlunom zalaganju da se ouva osebujnost njihova oblika ivota valja pretpostaviti
da su ove dvije ene djelovale u potpunome zajednitvu nakana, to bi trailo njihov
neprekidni kontakt. Prema svjedoanstvu Legende eke svetice (IV, 31), iz XIV. st.,
sama Klara je poslala svoje Pravilo Janji kao zalog budue batine, vjerojatno nakon odobrenja od strane kardinala Rajnalda u rujnu 1252. Janja e ga opsluivati sve
do smrti, postigavi njegovu potvrdu za svoj samostan u Pragu od strane Aleksandra
IV. Dobro su dakle utemeljeni izriaji osobite naklonosti koje Klara pridrava Janji,
premda pismo ne spominje izriito te povijesne okolnosti.
Pi sm a sv. Kl are
1707
iji spomen blago rasvjetljuje,

13iji miris mrtve oivljuje54
i ije slavno gledanje blaenima ini
sve graane vinjeg Jeruzalema:
14budui da je on odsjaj vjene slave (Heb 1,3),
odsjev vjene svjetlosti
i zrcalo isto (Mudr 7,26),
15u
to zrcalo55 svednevice gledaj, kraljice, zarunice Isusa Krista, i u njemu stalno promatraj svoje lice, 16da se tako sva iznutra
i izvana ukrasi obuena u haljinu od veza arena (usp. Ps 44,15),
17ureena jednako cvjetovima svih vrlina i odjeom kako dolikuje,
keri i najdraa zarunice vinjega Kralja. 18A u tom zrcalu odsijeva
blaeno siromatvo, sveta poniznost i neizreciva ljubav, kako e s
Bojom milou moi gledati u cijelom zrcalu.
19Promatraj, velim, poetak toga zrcala, to jest siromatvo onoga
poloenoga u jasle i povijenoga u pelene (usp. Lk 2,12). 20O udesne poniznosti, o zapanjujueg siromatva! 21U jaslama lei Kralj
anela, Gospodar neba i zemlje (Mt 11,25).56 22A u sredini zrcala
promatraj poniznost, siromatvo, ali blaeno, bezbrojne napore i
muke koje je podnio radi otkupljenja ljudskoga roda. 23I na kraju
toga zrcala promatraj neizrecivu ljubav iz koje je htio trpjeti na drvu
kria i na njemu umrijeti najsramotnijom vrstom smrti.
24Stoga je to ogledalo postavljeno na drvo kria samo opominjalo
prolaznike to ondje treba promatrati: 25Svi vi to putem prolazite po
gledajte i vidite ima li boli kakva je bol moja (Tu 1,12)57; 26odgovorimo, veli, na njegov vapaj i jauk jednoglasno i jednoduno: Uvijek
u se sjeati i sahnut e u meni dua moja (Tu 3,20). 27Tu se dakle,
kraljice nebeskoga Kralja, sveudilj jae raspaljuj arom ljubavi.
28Promatraj k tome njegovu neizrecivu slast, bogatstvo i vjene
asti, 29uzdii od silne enje srca i ljubavi te vapi:
54
Iz asoslova sv. Janje, djevice i muenice, prva nonica, III. itanje.
55
Metafora ogledala, veoma prisutna u srednjovjekovnoj knjievnosti, ovdje je

upotrijebljena da izrazi tijek nasljedovanja i preobraenja u Krista u zarunikome
zajednitvu (usp. 3PJa 13). Ogledalo pred kojim je Janja pozvana resiti se jest Isusova osoba, u potpunosti Njegova otajstva vjene Rijei Oeve, utjelovljene u siromatvu ljudskoga stanja, raspete i uskrsle i vjeno ivue u slavi.
56
Upada u oi slinost s jednim odlomkom iz Sermones Antuna Padovanskoga:
O siromatvo, o poniznosti! Gospodar svih stvari umotan je u povoje, kralj anela
smjeten je u tali! (In Nativitate Domini, 7).
57
Ovaj redak iz Tualjki, stavljen u usta umiruem Isusu na kriu, otvara takoer
psalam devetoga asa asoslova muke koji je sastavio Franjo, a koji je Klara molila
slinim osjeajima (LegKl 30).
1708
30Povuci
me za sobom,
bjeimo u mirisu pomasti tvojih (usp. Pj 1,34),
zarunie nebeski!
31Trat u i neu sustati
dok me ne uvede u vinski podrum (usp. Pj 2,4),
32dok tvoja ljevica bude pod glavom mojom,
a desnica me sretno bude grlila (usp. Pj 2,6),
dok me bude sretno ljubio poljupcem usta svojih (usp. Pj 1,1).
33Uronjena
u to promatranje sjeaj se svoje siromane majke;

da sam ja sretan spomen na te neizbrisivo upisala na ploe srca
svoga (usp. Izr 3,3) jer si mi od svih draa.
35to da ti jo piem? Neka u ljubavi prema tebi uti jezik tijela,
a to znai: neka govori jezik duha. 36Keri blagoslovljena, budui
da jezik tijela nikako ne moe potpunije izraziti ljubav koju gajim
prema tebi, to znai da sam ti ovo polovino napisala. 37Molim te,
primi to dobrostivo i odano, gledajui u ovim rijeima barem majinski osjeaj, koji me svaki dan zahvaa arom ljubavi prema tebi i
tvojim kerima; njima mene i moje keri u Kristu veoma preporui.
38I ove moje keri, a osobito veoma razborita djevica Janja, sestra
moja,58 preporuuju se u Gospodinu koliko vie mogu tebi i tvojim
kerima.
39Ostaj zdravo, predraga keri, sa svojim kerima sve do prijestolja slave velikoga Boga (Tit 2,13), i molite za nas (1 Sol 5,25).
40Donositelje ovoga pisma, predrage nae brata Amata, draga
Bogu i ljudima (Sir 45,1), i brata Bonaguru, ovim pismom preporuujem tvojoj ljubavi koliko god mogu. Amen.
34znaj
58
Janja, tri godine mlaa od Klare, prva je dijelila s njome evaneosku pustolovinu,
pridruivi se sestri u Sv. Anelu u Panzu esnaest dana nakon njezina bijega iz oinske kue. Poslana, kako se openito dri, preuzeti upravu samostana u Monticellu
kod Firence, prenijela je ondje opsluivanje siromatva (usp. Chronica XXIV genera
lium Ordinis minorum, AF, III, Quaracchi 1897, str. 175). Nemamo sigurnih vijesti
da bismo datirali njezin povratak u Asiz. Povjesniar iz XVI. st. Mariano Firentinski
smjeta ga u godinu Klarine smrti (usp. Libro delle degnit et excellentie del Ordine de
lla seraphica madre delle povere dame santa Chiara da Assisi, prir. G. Boccali, S. Maria
degli Angeli 1986, str. 140). Iz svjedoanstva Legende svete Klare znamo da je Janja
bila pored Klare u trenutku njezina prijelaza te da je i sama preminula u Svetome
Damjanu kratko poslije. Virgo prudentissima naziv je koji liturgija pridaje Djevici
Mariji: u ovoj kratkoj napomeni moemo zapaziti ljubav ispunjenu potovanjem koja
povezuje Klaru s mlaom sestrom.
Pi sm a sv. Kl are
1709
Pismo Ermentrudi iz Brugesa

1Ermentrudi,59 predragoj sestri, Klara Asika, ponizna slubenica Isusa Krista, pozdrav i mir.
2Znam, predraga sestro, da si uz pomo milosti Boje sretno pobjegla od neista svijeta. 3Zato se radujem i estitam ti, i opet se
radujem to ti sa svojim kerima zduno ide stazama vrlina.
4Predraga,
budi vjerna onomu

komu si se obeala do smrti,
jer on e te okruniti vijencem ivota (usp. Jak 1,12).
5Kratak je ovdje trud na,
a nagrada vjena.
6Neka te ne zbuni buka svijeta
koji poput sjene bjei (usp. Job 14,2).
Neka te ne zalude isprazne utvare varljiva svijeta.
Na zov pakla zatisni ui
i hrabro skri njegove kunje.
7Protivtine rado podnosi,
a srea i dobro neka te ne uzohole:
srea naime vjeru trai, nesrea tjera.
8to si Bogu zavjetovala, vjerno izvri (usp. Ps 75,12)
pa e ti on uzvratiti.
9O predraga, gledaj u nebo
koje nas poziva;
uzmi kri i idi za Kristom
koji ide pred nama:
10jer nakon mnogih raznih nevolja
po njemu emo ui u slavu njegovu (Dj 14,22; Lk 24,26).
11Svim srcem ljubi Boga (usp. Pnz 11,1; Lk 10,27)
i Isusa, Sina njegova,
za nas grenike razapeta,
i neka iz tvoje pameti nikada ne iezne spomen na nj.
12Neprestano razmatraj o tajnama kria
i tjeskobama majke koja pod kriem stoji (usp. Iv 19,25).
13Uvijek moli i bdij (usp. Mt 26,41; 2 Tim 4,5).
59
Ermentruda, ki plemike obitelji grada Klna, ostavila je svoju domovinu oko
1240. i poduzela dugo hodoae u strane zemlje, potaknuta eljom da slui Bogu u
skrovitosti. Stigavi u Flandriju, nastanila se u maloj zatvorenoj eliji u okolici Brugesa. Doznavi za oblik ivota Siromanih sestara, poduzela je putovanje u Italiju da
se susretne s Klarom i zatrai od pape doputenje da svoje zatvorenitvo pretvori
u samostan Damjanitkinja. Postigavi odobrenje, vratila se u Bruges gdje je sagradila
samostan u koji je uvela opsluivanje Pravila sv. Klare. Samostan u Brugesu postao je
za kratko vrijeme sredite zraenja klarijanskoga ivota u Flandriji.
1710
14Djelo
koje si dobro zapoela postojano izvri

i sluenje koje si prihvatila
u svetom siromatvu
i iskrenoj poniznosti ispuni (usp. 2 Tim 4,5).
15Nemoj se bojati, keri:
Vjeran je Bog u svim rijeima svojim
i svet u svim svojim djelima (Ps 144,13).
Izlit e na te i na keri tvoje
blagoslov svoj.
16I bit e pomonik va i tjeitelj najbolji;60
otkupitelj je na i vjena nagrada.
17Molimo Boga jedne za druge (Jak 5,16),
jer tako emo nosei jedne teret ljubavi drugih
lako ispuniti zakon Kristov (Gal 6,2).
Amen.
60
Consolator optimus naziv je Duha Svetoga u duhovskoj posljednici Veni sancte Spiritus.
Pravilo sv. Klare

Uvod
CHIARA AUGUSTA LAINATI
Pravilo svete Klare, Solet annuere odobreno od pape Inocenta
IV. (Sinibaldo Fieschi) 9. kolovoza 1253. u Asizu, samo dva dana
prije svetiine smrti prekrasan je dokument iji izvornik jo postoji sauvan meu drugim Klarinim uspomenama u njezinoj bazilici
u Asizu.
Prvo pravilo koje je napisala jedna ena za ene61 saima svu
novost koju je Duh Gospodnji pobudio u Franjinu i Klarinu ivotu;
novost ve u poecima dobro zamijeena i isticana od strane Crkve u
njezinim najviim vrhovima,62 kao i od strane ivotopisaca i svjedoka oevidaca novoga pokreta: prvoga, bezuvjetno, Jakova Vitrijskog,
koji na svome putovanju prema svetome Ivanu u Akri, zaustavivi se
u Perui da ondje bude imenovan biskupom, dotie rukom stvarnost
onih siromaha iz evanelja kakvi su Franjo i Klara i njihovi sljedbenici
u okolici Perue. Kao strunjaku za nove enske redovnike oblike,
koji se ureuju i postupno sve vie otvaraju novim iskustvima u Crkvi
njegova vremena kao to je iskustvo begin biskupije Lige ne
izmie mu potpuna novost pokreta Klare i njezinih gospoa
koje su s njom: jer sve do onog nadnevka (1216) radi se o pokretu,
a ne o redovnikome redu. Njegovo uenje je veliko: ene [manje sestre], naprotiv,63 borave zajedno u nekim gostinjcima nedaleko
od gradova i ne primaju nikakve darovnice, nego ive od rada svojih
ruku. Velika je njihova alost i uznemirenost kada vide da ih klerici i
laici aste vie nego bi one htjele (Pismo iz Genove, 10).
Ali oblik ivota Klare i siromanih sestara Svetoga Damjana kakav
se iznenada javlja u Crkvi XIII. stoljea postavljao je pravno-institucionalno pitanje ne ba lagana rjeenja. Novi pokret naime, koji se
61
Usp. Th. Matura, u Introduzione kod M. F. BeckerTh. MaturaJ. F. Godet,
Chiara dAssisi. Scritti, LIEF, Vicenza 1986, str. 36.
62
Usp. odgovor pape Honorija III. kardinalu Hugolinu grofova Segni, od 27. kolovoza 1218: BF I,1.2.
63
Suprotno Manjoj brai koja idu svijetom dvojica po dvojica.
1711
1712
upisivao meu tolike spontane enske pokrete toga vremena, trebao

se naslanjati ili na pustinjaku ili na samostansku ili na kanoniku
ustanovu (tako je nalagao kan. 13 IV. lateranskog sabora); prijetilo
mu je da ne propadne, kako se dogodilo sa svim drugim pokretima toga vremena. Mukotrpna povijest Klarina Pravila, od prvotnog
kratkog i jednostavnog oblika ivota koji joj je dao Franjo malo
poslije njezina ulaska u Sveti Damjan (12121213), sve do konanoga odobrenja 9. kolovoza 1253, ukazuje na ogromnu potekou
da se klarijanski ideal posvemanjeg siromatva i malenosti uklopi
u samostansku ustanovu; bila je to potekoa koja je zaokupljala
Klaru i Crkvu kroz etrdeset godina sve do konanoga rjeenja, koje
je novo stvaranje Duha Gospodnjega u Crkvi i puno ostvarenje
Klarine karizme: crkveni samostanski ustroj s potpuno franjevakim
evaneoskim obiljejem.
Moramo, prije svega, rei da je Klarino obraenje, njezin izlazak iz svijeta da ue na put pokore (PrKl 6,1), potpuno izvlatenje
nepoznato u Crkvi XIII. stoljea, ukoliko se ne tie samo osobnog
podruja sestre (in speciali, u vlastitome), nego takoer cijele zajednice (in communi); ne samo to: ne radi se ni samo o nekom
pauperistikom izboru (koliko je pauperistikih pokreta rodilo Franjino i Klarino vrijeme!), nego jo vie: to znai ui u stanje poniene niskosti (vilitas; usp. LegKl 9), rubnosti i beznaajnosti u
drutvu onoga vremena, drutvu bogaca, prosjaka, iskljuenih i onih
na rubu; kao i za Franju, ije je obraenje, vezano uz poljubac gubavcu, znailo ne samo pauperistiki izbor nego promjenu drutvenog
stalea, ulazak meu one koji su bili odbaeni od svih zbog njihova
uasnoga stanja.64
U tome postupnom silaenju sve nie, kroz siromatvo, napor,
nevolju, omalovaavanje i prezir svijeta, kako Klara svjedoi u samome Pravilu (6,2), sve dok ne dosegne posljednji stupanj drutvene
ljestvice, siromatvo postaje potpuno dijeljenje ivota istinskih siromaha (i asketska potekoa pojedine sestre kao i Reda bit e tada
u sputanju od dragovoljnih siromaha na prave siromahe), dijeljenje koje za Klaru nitko ne smije dovesti u pitanje ili pogibelj, ni
sama Crkva. U tome je korijen Povlastice siromatva, koju imamo
u pisanom obliku s biljegom Grgura IX., od 17. rujna 1228. i koja
se rascvjetava, ali drukijim rijeima, snagom veom takoer zbog
osobnog naina govora, u 6. poglavlju PrKl. U Svetome Damjanu
bijae toliko jasno da odobrenje Klarina Pravila znai upravo odobrenje povlastice siromatva, prije kao naina ivota negoli kao doku64
Usp. R. ManselliE. Pasztor, Il monachesimo nel basso medioevo, u: Dalleremo al

cenobio. La civilt monastica in Italia dalle origini allet di Dante, Scheiwiller, Milano
1987, str. 101.
Prav i lo sv. Kl are
1713
menta, da ti pojmovi za sestre svjedokinje u postupku za proglaenje

Klare svetom bijahu jednako vrijedni.
Pravilo ocrtava izbor ivota potpuno liena jamstva za sutranjicu,
ukorijenjenog jedino u vjeri; to znai irom otvoriti se pred Bogom
s tihim i veselim pouzdanjem malenih, neogranienu vjeru u evaneoska obeanja dana siromanima: Pogledajte ptice nebeske,
promotrite poljske ljiljane (Mt 6,2627.2834; Lk 12,2232).
Iz toga proizlazi konano i bez raunice predanje Ocu milosra,
koji je Darovatelj svakoga dobra (OporKl 2.58), hod u strogoj
klauzuri putnic i strankinj na ovome svijetu, bez iega, bez
kue, bez mjesta, bez ikakve stvari (PrKl 8,1), imajui kao jedino
bogatstvo milosre, milostinju Gospodina koji svoje neizmjerno
milosre izlijeva na najmanje od svoje djece (ondje).
Ne boj se, stado malo: svidjelo se Ocu vaemu dati vam svoje
kraljevstvo (Lk 12,32). Ovaj izriaj, koji u Lukinu evanelju zakljuuje govor o siromatvu, o pticama koje ne siju i ne anju, pa ipak ih
Bog hrani, i o ljiljanima koji ne predu i ne tkaju, pa se ipak odijevaju
raskonije od Salomona, bez sumnje je veoma drag opatici i majci samostana svetoga Damjana: drag joj je toliko da ona svoju redovniku
zajednicu ne vidi drukije nego kao stado malo, koje je Gospodin
Otac rijeju i primjerom preblaenoga naeg oca Franje rodio u svojoj svetoj Crkvi, da nasljeduje siromatvo i poniznost njegova ljubljenoga Sina i slavne Djevice Majke (OporKl 46).
Ovo malo stado sestara, roeno od Oca i povjereno jednoj
opatici i majci (usp. PrKl 4,9) koja je upravo zbog toga slukinja
sviju sestara (PrKl 10,4) boravi zajedno, kako je dobro naglasio Jakov Vitrijski u svome ve navedenom svjedoanstvu; ali njihovo
prebivanje zajedno jest ono kransko prebivanje, davanje prostora Duhu Gospodnjemu i postajanje, pod njegovim djelovanjem,
prebivalitem Trojstva (mansio: Iv 14,23; vidi Klarino tumaenje
u 3PJa 21.26).
Keri i slubenice Oeve, zarunice Duha Svetoga, utjelovivi
evanelje (usp. Oblik ivota koji je Franjo dao Klari, u PrKl 6), to
ivljenje zajedno siromanih sestara, to rijeno korito zajednice,
zamiljeno je u PrKl kao mjesto, krilo u kojemu se raa Sin Boji i
Marijin, kao kraljevstvo: u ivljenju sestrinske ljubavi, koja sve rtvuje radi jedinstva i uzajamne ljubavi i mira (PrKl 4,22; 10,6.7). Cijelo Pravilo jest upravo nain svetoga zajednitva, kako ga naziva
pismo kardinala Rajnalda Ostijskog, doneseno na poetku bule (16).
Rije Boja uobliava u savreni sklad (usp. PrKl 4,3) te iz toga
jedinstva uzajamne ljubavi, koja je sveza savrenstva (PrKl 10,7),
izviru sve odredbe koje, protivno srednjovjekovnom piramidalnom
nainu gradnje zajednitva, predviaju sudjelovanje cijele zajednice
u razliitim, unutarnjim i izvanjskim, odlukama na korist i ast samo-
1714
stana. Ne samo to, nego uzajamna ljubav i prisno ponaanje meu

sestrama postaje mirna povjerljivost (usp. PrKl 8,15) i Klara je gleda
na Franjinu tragu, ali u jednom irem kontekstu kao majinsku
ljubav koja zna predvidjeti, poduprijeti i rastvoriti vlastitu utrobu da
dadne ivot: pa ako majka ljubi i njeguje tjelesnu ker svoju, koliko
jae mora sestra ljubiti i njegovati sestru svoju duhovnu! (ondje).
Nita se ne smije suprotstavljati ovoj uzajamnoj ljubavi, koja je kraljevstvo ve prisutno, Sin Boji utjelovljen meu nama: upravo ono
zbog ega je Pravilo nastalo i emu tei. Ali Klara zna koliko je teko
ivjeti jedne za druge, u malenosti koja neprestano uzmie: i iz srca
joj se izvija jasna, tjeskobna opomena: Neka se sestre uvaju svake
nesloge i podjele (PrKl 10,6).
Vrijeme je vrijeme Boje i njemu potpuno pripada prvenstvo. Nije
teko nakon PrKl itati u filigranu onaj lijepi spis koji je skupa s
Oblikom ivota, koji joj je Franjo dao u poecima, i zajedno s Povlasticom siromatva sainjavao prve temelje poetnih koraka Klare
i sestara u njihovu zajedniarskom odnosu: Pravilo za samotita, onaj
nain ivota koji su manja braa imala slijediti kada ih e za molitvom i osobnim odnosom s Bojim Apsolutom udalji od svijeta i
pozove ih u dublju i tihu samou.
Takoer i ritam vremena, kao i recitiranje boanskoga asoslova
danju i nou u tono ve odreene asove, oponaa ivot u samotitu
(usp. PrKl 3); ali ono to kod Klare govori o molitvi a i to ima svoje
korijene u malom pravilu za pustinjake jest njezino povlaenje od
svijeta: utnja i klauzura (usp. PrKl 5) kao potpuno uranjanje u tajnu
Boga. Motrenje i sudjelovanje u potpunoj i neizrecivoj Kristovoj samoi: to zatvara svijet za Klarinim leima, ali joj istovremeno otvara
prag Boje tajne i uvodi u skrivenu slast koju sam Bog od iskona
sauva za ljubitelje svoje (3PJa 14). ak i PrKl, tako saeto u svojim
izriajima, poznaje kontemplativne odlomke neponovljive ljepote.
Nije sluajno da se u Klarinu nainu pisanja obiljeenom asonancom i iznenadnim nadahnuima, poput bljeskova koji se zapale u
umu i u srcu ak i govor o siromatvu osvjetljava molitvom, kako je
to u 2,25, gdje potie sestre da se uvijek odijevaju priprostom odjeom. Prava odjea koje se odjednom prisjea jest vestimentum
eius one Ave Domina, sancta regina: Zdravo, odjeo njegova!.
I svakodnevnica biva cijela osjenana jednim potezom dranja Marije, koja je odjea Sina Bojega roenog iz njezina tijela; Marije, sirote
Majke Gospodinove, zateene u trenutku kada u jasle polae svoje Djetece: Iz ljubavi prema presvetome i preljubljenome Djetetu
povijenom u pelene i poloenom u jasle i presvetoj Majci njegovoj
opominjem, molim i potiem svoje sestre da uvijek nose priprostu
odjeu. Molitva dakle proima ivot. Klara ju je naime nauila od
Franje te je, osim asoslova Rimske crkve, obiavala moliti asoslov
1715
muke ili kria to ga je Franjo sastavio (usp. LegKl 30), i upravo se tu

pogled njeno zaustavlja na presvetome ljubljenom Djetecu [koje]
nam je dano, i za nas se rodilo na putu te bilo poloeno u jasle, jer za
njega nije bilo mjesta u svratitu (Mu V,7).
Kako god se rasporedili, bez prije i poslije: siromatvo kao izbor
malenosti, bratstvo kao izgradnja uzajamnog jedinstva i sudionitva
te molitva u tiini klauzure jesu oni koji sainjavaju duu Pravila svete Klare, kao to su sainjavali njezin ivot. U vjernosti Katolikoj
crkvi: da uvijek podlone i podvrgnute stopama iste svete Crkve,
utemeljene u katolikoj vjeri, zauvijek opsluujemo [] sveto evanelje, to smo vrsto obeale. Amen (PrKl 12,13).
Zavrni Amen nije naprosto zakljuak. On pokazuje da se u
ispunjavanju onoga to je napisano nalazi kraljevstvo u svojoj punini.
Jer Krist je Boji Amen (usp. 2 Kor 1,19.20.).
Izvor:
Uvod u Pravilo sv. Klare prevela Marija Tarzicija imak prema: Fonti Francesca
2004, str. 175358.
Pravilo
[Bula pape Inocenta IV.]65
1Inocent,
biskup, sluga slugu Bojih.

Kristu ljubljenim kerima opatice Klare i drugim sestrama samostana svetoga Damjana u Asizu, pozdrav i apostolski blagoslov.
3Apostolska stolica obiava blagohotno udovoljiti pobonim eljama i asnim molbama molitelja. 4Vi ste naime sa svoje strane ponizno zamolile da se pobrinemo te svojom apostolskom potvrdom
osnaimo 5oblik ivota66, po kojemu zajedniki u jedinstvu duha i
po zavjetu krajnjeg siromatva (usp. 2 Kor 8,2) morate ivjeti. 6Taj
vam je oblik predao blaeni Franjo, vi ste ga svojevoljno prihvatile,
asni na brat biskup Ostije i Veletrije67 smatrao je da ga treba odobriti, to se potpunije vidi iz pisma toga biskupa potom napisana.
8Ponukani dakle vaim pobonim molbama prihvaamo i odobravamo ono to je o tome uinio taj biskup, apostolskom vlau to
potvrujemo i osnaujemo sadanjim spisom, 9unosei od rijei do
rijei sadraj onoga pisma, a on glasi:
10Rajnald, milou Bojom biskup Ostije i Veletrija, u Kristu predragoj mu majci i keri gospoi Klari, opatici Svetoga Damjana u
2U
65
Sva izdanja ove bule, dane u Asizu 9. kolovoza 1253, koja sadri izvornik Pravila
svete Klare, od 1897. temelje se na izvornome dokumentu pisarnice Inocenta IV.,
koji se jo uvijek uva u Arhivu protosamostana svete Klare u Asizu, ali koji nije i
jedini postojei stari primjerak ove bule koja sadri Pravilo. U svezi s istim primjercima ove bule Klementa IV. iz 1266. i Klementa VI. iz 1343, kao i radi tonijeg itanja
ovoga Pravila, a naroito da ga se openito shvati kao slijeenje evanelja sine glos
sa, upuujem na C. A. Lainati, Novus Ordo, nova vita, Monastero Clarisse S. Maria
Maddalena, Matelica 2001.
66
Oblik ivota nije istoznanica za Pravilo, pojam koji je vie ograniavajui.
ivot je neto to samo Duh Gospodnji moe pobuditi i to se raa i raste u mjeri
Bojega nauma; Pravilo je uredbeni zakonik, gotovo poput tranica koje jame da
se ivot nalazi u uvjetima predvienim da se postigne zadani cilj. U tome lei tajna
odsutnosti uredbene podrobnosti u ovome tekstu Klare koja se napree kako svesti
unutar nekoga propisa predvienog sic et sic radi ordinate vivere ono to, naprotiv, ovisi o proboju Duha Svetoga koji potie na put evanelja.
67
Kardinal Rajnald od Jenne, budui papa Aleksandar IV. (12. prosinca 1254), bio
je pokrovitelj Prvog i Drugog franjevakog reda nakon Hugolinova uzdignua na
papinsko prijestolje pod imenom Grgur IX. (19. oujka 1227).
1716
1717
Asizu, 11i njezinim sestrama, sadanjim i buduim, pozdrav i oinski

blagoslov.
12Vi ste, u Kristu ljubljene keri, prezrele sjaj i slasti svijeta, 13pa
ste idui stopama (usp. 1 Pt 2,21) samoga Krista i njegove presvete
majke izabrale stanovati zatvorene tijelom i u najveem siromatvu sluiti Gospodinu, kako biste se slobodna duha mogle podloiti
Gospodinu. 14Zato mi va sveti naum u Gospodinu preporuujemo
i rado hoemo s oinskom ljubavlju blagonaklono udovoljiti vaim
molbama i svetim eljama.
15Stoga ponukani vaim pobonim molbama, vlau gospodina
pape i naom, 16oblik ivota i nain svetoga zajednitva i krajnjeg
siromatva (usp. 2 Kor 8,2) koji vam je na opsluivanje rijeju i pis
mom predao blaeni va otac sveti Franjo,68 a zabiljeen je u ovom
pismu, svima vama i vaim nasljednicama u vaem samostanu zauvijek potvrujemo i pod okriljem ovoga spisa osnaujemo. 17On
glasi ovako:
[Poglavlje I:
U ime Gospodnje poinje oblik ivota Siromanih sestara]69
1Oblik
ivota Reda siromanih sestara,70 to ga je ustanovio blaeni Franjo, jest ovo: 2opsluivati sveto evanelje Gospodina naega Isusa Krista ivei u poslunosti, bez vlasnitva i u istoi.
68
I ova bula potvrde Inocenta IV. (r. 56 i 16) i Klara u PrKl (1,1) potvruju Franjino Pravilo u odnosu na Pravilo i Red siromanih sestara. Ovo Pravilo iz 1253. zapravo je tek konani razvoj maloga pravila ili Forma vivendi koju je Franjo dao Klari
i njezinim prvim sestrama nakon njezina obraenja i ulaska u Sveti Damjan, a kojoj
se za nadnevak moe dati najvie poetak 1213 (usp. K. Esser, Gli Scritti di san Fran
cesco dAssisi, Messaggero, Padova 1982, str. 355357). Jamano da se to malo pravilo ne sastoji samo od odlomka koji Klara doslovno donosi u Pravilu (6,23) nego
je cijelo preraeno u ovo Pravilo iz 1253. Upravo se od prvotnoga pravila iz 1213,
zahvaljujui drugim prilozima (Povlastica siromatva, Pravilo za samotita, Hugolinovo
Pravilo iz 1219. i Potvreno pravilo iz 1223, da navedemo ovdje samo najvanije)
rascvjetava ovaj jezgrovit i lijep dokument s bulom iz 1253, koji sadri cijelu Franjinu
i Klarinu duu.
69
Podjela na dvanaest poglavlja nije izvorno iz Klarina teksta, koji se, naprotiv,
od prvoga do posljednjega retka nastavlja u jednoj smislenoj povezanosti koju ne
smijemo nikada izgubiti iz vida; ovo je kasnija podjela, koja je nastupila u rukopisima
za liturgijsko-samostanske potrebe, kada je lectio Regulae postala redovitom u blagovaonici i na kapitulima.
70
Red siromanih sestara vjeran je i potpuni naziv koji oznaava novu zbilju nastalu u Svetome Damjanu. Red je imao i druge nazive, od kojih je najpoznatiji i najvie franjevaki naziv pauperes dominae de Sancto Damiano (siromane gospoe
Svetoga Damjana). Klara vie voli siromane sestre, to tono odgovara nazivu manje
brae: evaneoska bit je u tome da svi budemo i postanemo djeca Oca nebeskoga,
braa i sestre oko Isusa, prvoga manjeg brata; za Klaru naime nismo u kran-
1718
3Klara,
nedostojna slubenica Kristova i biljica preblaenoga

oca Franje, obeava poslunost i potovanje gospodinu papi Inocentu, njegovim zakonitim nasljednicima i Rimskoj crkvi. 4I kao to
je na poetku svoga obraenja skupa sa svojim sestrama obeala
poslunost blaenome Franji, tako obeava jednaku poslunost bez
povrede njegovim nasljednicima. 5I ostale se sestre moraju uvijek
pokoravati nasljednicima blaenoga Franje te sestri Klari i ostalim
opaticama zakonito izabranim nakon nje.71
[Poglavlje II:
O onima koje hoe prihvatiti ovaj ivot i kako ih treba primati]
1Ako koja po boanskom nadahnuu doe k nama htijui prihvatiti ovaj ivot, opatica mora traiti pristanak svih sestara.72 2A ako
vei dio njih pristane, dobivi doputenje naega pokrovitelja gospodina kardinala, moe je primiti. 3Ako odlui da je treba primiti,
neka je pomno ispita, ili dadne ispitati, o katolikoj vjeri i crkvenim
sakramentima. 4Pa ako sve to vjeruje, hoe vjerno priznavati i sve
do svretka vrsto opsluivati, 5te nema mua, ili ako ima i ve je s
odobrenjem mjesnoga biskupa on uao u red poloivi zavjet uzdr
ljivost, 6ako je ne spreava poodmakla dob, kakva bolest ili tupost
da opsluuje ovaj ivot, 7neka joj se pomno izloi bit naega ivota.
8I ako bude prikladna, neka joj se rekne rije svetoga evanelja: da ide i proda sve svoje i to nastoji razdijeliti siromasima (usp.
Mt 19,21).73 9Ako to ne mogne uiniti, dovoljna joj je dobra volja.
skoj ljubavi (karitativni) ako se ne priljubimo Kristu siromanome i ne postanemo

jedno s njime: on sam jest siromatvo.
71
Opsluivanje svetoga evanelja, poslunost Rimskoj crkvi i poslunost Franji sainjavali su bez daljnjega dio prvotne forma vivendi koju je Klara primila u poecima od svetoga Franje (usp. biljeku 4). U to uvjeravaju samo Pravilo (6,1; 12,13) i
Klarina Oporuka (24.25.44).
72
Odluka da se zatrai pristanak svih sestara za primanje kandidatkinje odraava
Klarinu volju da se sauva jedinstvo uzajamne ljubavi i mira (PrKl 4,22) koje ureuje ostale propise gdje je ukljueno cijelo bratstvo. To bez daljnjega sainjava dio
one demokratizacije vodstva zajednice u kojoj Th. Matura (Uvod u M. F. Becker
Th. Matura J. F. Godet, Chiara dAssisi. Scritti, LIEF, Vicenza 1986, str. 5456)
vidi jednu od najizvornijih crta Klare, keri svojega vremena, vremena slobodnih
opina, gdje naelno svi graani imaju glas u vijeu, no nada sve sainjava dio one
evaneoske enje za jedinstvom skupine koju je okupio Duh Gospodnji.
73
Ovaj in abdicatio proprietatis, odreknua vlastitih dobara koji ukljuuje potpuni raskid s onim to ovjek ima i to jest bez daljnjega sainjava dio prvotnoga
oblika ivota koji je Franjo dao Klari (usp. biljeku 4) koja je, bogata svjetovnim
stvarima svu svoju batinu prodala i razdijelila siromasima, prema svjedoanstvu
etiriju svjedokinja u PostKl (2,22; 3,31; 12,3; 13,11). Jasno je dakle zato vanost
ovoga propisa u odnosu na ostale, zato doslovno navoenje evanelja i zato je Kla-
1719
10Neka
se uvaju opatica i njezine sestre da se ne brinu za njezine

vremenite stvari, kako bi sa svojim stvarima slobodno uinila kako
god je Gospodin nadahne. 11Ako ipak zatrai savjet, neka je poalju
ljudima razboritim i koji se Boga boje (usp. Dj 13,16), da po njihovu savjetu svoja dobra razdijeli siromasima. 12Pa poto odree kosu
ukrug i skine svjetovno odijelo, neka joj dadne tri tunike i ogrta.
13Neka joj potom ne bude doputeno izii iz samostana bez korisna,
razborita, oita i valjana razloga.74 14A kad svri godinu kunje, neka
se primi u poslunost i neka obea zauvijek opsluivati ivot i oblik
naega siromatva.
15Neka se za trajanja kunje nijedna ne pokriva velom. 16Sestre
mogu imati i kratke ogrtae radi lakeg i asnijeg obavljanja slube
i posla. 17A opatica neka im se razborito brine za odjeu, ve prema svojstvima osoba, prema mjestu, vremenu i hladnim krajevima,
kako vidi da se nudi moe udovoljiti.75 18Djevojice primljene u
samostan prije zakonite dobi neka se iaju ukrug, 19neka svuku
svjetovno odijelo i obuku redovniko sukno, kako opatica odlui.
20A kad prispiju do zakonite dobi, neka obuene kao ostale polau
svoj zavjet. 21Opatica neka i njima i ostalim novakinjama pomno
odabere uiteljicu izmeu razboritijih u cijelome samostanu, 22da
ih ona pomno pouava u svetu ivotu i asnu vladanju u skladu s
oblikom naega zavjetovanja.
23U ispitivanju i primanju sestara za sluenje izvan samostana
neka se potuje reeni oblik; one mogu nositi obuu. 24Neka ni
jedna ne boravi s nama u samostanu ako ne bude primljena prera, sve do kraja ivota, zahtijevala da bude posve vjerna ovoj abdicatio proprietatis,
koja je nadahnjujua te je, kao takva, nezanemariva; dotle da nije mogla umrijeti mirna dok ne ishodi za nju sveanu potvrdu (PostKl 3,32). Iscrpan sadraj o abdicatio
proprietatis vidi u M. Conti, La Sacra Scrittura nella Regola di Chiara, u Dialoghi con
Chiara, Porziuncola, Assisi 1995, str. 278, sada preuzeto u Id, Introduzione e commen
to alla Regola di S. Chiara dAssisi, Porziuncola, Assisi 2002.
74
Red siromanih sestara nastao je kao klauzurni red: Crkva ga priznaje otpoetka kao takva te se obraa Klari i njezinim sestrama, ak i u potvrdi ovoga oblika
ivota, kao sestrama koje ive incluso corpore, zatvorene (usp. Bula, 13) te ih,
sve od prvih dokumenata, naziva pauperes moniales inclusae (siromane zatvorene
redovnice) ili moniales inclusae (zatvorene redovnice). Valja naglasiti da je unutarnje ureenje Svetoga Damjana, ak i pod vidikom klauzure, srodno s Pravilom za
samotita svetoga Franje, napisanoga malo nakon 1217.
75
Nita u PrKl ne odie tolikom majinskom ljupkou kao ovi retci (2,12.16.17),
koji se odnose na habite i odjeu za novakinje i sestre. Tri tunike i ogrta (r. 12)
nisu uistinu malo za siromahe onoga vremena, ak i ako u Klarinu Pravilu, za razliku
od oba Franjina pravila (NPr 2,7.13; PPr 2,11.15), nema odjee za kunju i kandidatkinje nakon zavjetovanja ne primaju drukije tunike, tako da se rauni upravo
slau s Franjinim nainom postupanja. Tragom Potvrenoga pravila (4,3.4) pretee
naelo nunosti, koja ne poznaje zakon (NPr 9,20), koja je korijen i izvor ravnotee iznad ukoenosti bilo kojega propisa. Naziremo ovdje Klarinu ruku koja je nou
pokrivala [sestre] zbog hladnoe (PostKl 2,3).
1720
ma obliku naega zavjetovanja. 25Iz ljubavi prema presvetome i

preljubljenome Djetetu povijenom u pelene i poloenom u jasle (usp.
Lk 2,7.12) i presvetoj Majci Njegovoj opominjem, molim i potiem
svoje sestre da uvijek nose jeftinu odjeu.76
[Poglavlje III:
O boanskom asoslovu i postu, o ispovijedi i priesti]
1Pismene sestre neka mole boanski asoslov po obiaju Manje brae, za to mogu imati asoslove, i neka itaju bez pjevanja.77 2A onima koje iz opravdana razloga katkad ne mognu itajui govoriti svoje asove doputeno je da kao i ostale sestre
govore Oena (Mt 6,913). 3A koje ne znaju itati, neka govore
za jutarnju dvadeset etiri Oenaa, za hvale pet, za prvi, trei,
esti i deveti as, za svaki od njih po sedam, za veernju dvanaest,
za poveerje sedam. 4Za pokojne neka takoer govore o veernjoj
sedam Oenaa i Pokoj vjeni (usp. 4 Ezr 2,3435), o jutarnjoj
dvanaest, 6dok pismene sestre treba da mole asoslov za pokojne. 7A kad umre sestra iz naega samostana, neka mole pedeset
Oenaa.
8Neka sestre sve vrijeme poste. 9A o Roenju Gospodinovu, u
koji god dan doe, mogu dvaput jesti. 10Maloljetnice, slabe i one
koje slue izvan samostana neka se, po uviavnosti opatice, oslobode posta. 11No u vrijeme oite nude sestre nisu obvezane na
tjelesni post.78
76
Ovo je jedan, moda najljepi, od kontemplativnih odlomaka Klarina Pravi
la, u kojemu se zakonski ustroj naglo prekida da ustupi mjesto otajstvu koje iznutra hrani ivotnu svakodnevicu. Klara kao da odjednom zanemaruje tekst Pravila
da se izgubi u onome to je doista njezin svakodnevni ivot i to je upravo zaokuplja, a to je stav dubokoga poklonstva pred Neizmjernou koja je postala
majunost u jaslama.
77
Kao i u PPr 3, ovdje zapoinje izlaganje sadraja ivota bratstva. Za Klaru, kao i
za Franju, posvemanje prvenstvo pripada Bogu: prva sluba koja se ima ispuniti (officium facere je bremenit izriaj) jest boanska sluba. asoslov po obiaju
Manje brae jamstvo je katolianstva, ukoliko su oni obvezani na asoslov Rimske
kurije, ali s jednom razlikom koju Klara unosi u zakonik s obzirom na obiaj Manje
brae: ali bez pjevanja. Klara zapravo odbija pjevanje koje je bilo propisano takoer Hugolinovim Pravilom, 5 (I. Omaechevarra, Escritos de santa Clara y documentos
complementarios, BAC, Madrid 1982, str. 218 i G. G. Zoppetti M. Bartoli, Santa
Chiara dAssisi. Scritti e documenti, Editrici Francescane, Assisi 1994, str. 314). Bez
pjevanja (sine cantu) ini se da je jedan od onih jezgrovitih izriaja sv. Klare koja
ree ondje gdje razlika meu osobama moe stvoriti podjelu.
78
Propis o postu namjerno je kratak i, koliko god se mogao initi tekim, s obvezom posta u svako liturgijsko vrijeme i s drevnim samostanskim obiajem da se
hrana uzima jedanput dnevno (monofaga), mnogo je manje teak nego da je podroban kao to je bio u Hugolinovu Pravilu, 7 (I. Omaechevarra, Escritos, cit., str. 220;
1721
12Neka
se po doputenju opatice ispovijedaju najmanje dvanaest

puta u godini. 13I moraju se uvati da tada ne umeu drugih rijei
do onih koje spadaju na ispovijed i spas due. 14Neka se prieuju sedam puta, i to: o Roenju Gospodinovu, na Veliki etvrtak, o
Uskrsnuu Gospodinovu, na Duhove, o Uznesenju Blaene Djevice, na svetkovinu svetoga Franje i na svetkovinu Sviju svetih. 15Radi
priesti zdravih i bolesnih sestara kapelan smije slaviti misu unutar
samostana.
[Poglavlje IV:
O izboru i slubi opatice, o kapitulu, dunosnicama i vijenicama]
1U
biranju opatice sestre moraju opsluivati kanonski oblik.

blagovremeno pozovu generalnog ili provincijalnog ministra
Reda manje brae 3da ih rijeju Bojom poui o opoj slozi i zajednikoj koristi u obavljanju izbora. 4I neka se izabere samo zavjetovana sestra. 5A ako se nezavjetovana izabere ili drukije odredi, nisu
joj se dune pokoravati ako prije ne zavjetuje oblik naega siromatva. 6Kad ona umre, neka se izabere druga opatica.
7Ako u neko vrijeme svim sestrama bude oito kako reena nije
sposobna za slubu i njihovu zajedniku korist, 8dune su spomenute sestre, to prije mogu, po reenu obliku izabrati sebi drugu za
opaticu i majku.79
9Izabrana pak neka razmilja o tome kakav je teret na se preuzela i komu e dati raun (usp. Mt 12,36; Heb 13,7) za povjereno joj
stado. 10Neka nastoji krepostima i svetim vladanjem vie nego slubom prednjaiti drugima, da joj se sestre ponukane njezinim primjerom pokoravaju radije iz ljubavi nego iz straha. 11Neka se uva
naklonosti prema pojedinima, kako ne bi vie ljubei dio porodila
sablazan cjelini. 12Neka tjei alosne. Neka bude posljednje utoite
2Neka
Zoppetti Bartoli, Santa Chiara dAssisi. Scritti, cit., str. 316). Ovako sroen ostavlja
mnogo prostora velikodunosti sestara koje Klara ukljuivi i sebe u 3PJa naziva
zdrave i snane (32.37), a opatici daje slobodne ruke da dijeli olakice i titi zdravlje mladih, slabih i nesposobnih za post (r. 10).
79
U primjenjivanju na samostansku upravu onoga to je Franjo odredio za brau u
sluaju nesposobnosti izabranoga generalnog ministra (PPr 8,5) Klara si doputa da
nenadano uz izriaj opatica istakne jedan drugi izriaj majka koji je postao
njoj svojstven, antonomastiki primjenjiv na nju. Naslov, njoj srodan po duhu, jer
doziva u sjeanje presvetu Bogorodicu, ali takoer Franju i, osim njegove osobnosti,
takoer njegov duhovni osjeaj (Franjo je za svoju brau predraga majka: 2el
137, meu mnogim drugim svjedoanstvima); to je slika koliko njenosti moe biti
iznad matre terra koja nas uzdrava i upravlja i hrani.
1722
tjeskobnima (usp. Ps 31,7), da u slabih ne pobijedi bolest oaja ako

u nje ne bude lijeka za ozdravljenje.80
13Neka u svemu slui zajednici, a osobito u crkvi, spavaonici,
blagovaonici, bolnici i odjei: 14to mora jednako opsluivati i njezina zamjenica.81
15Opatica je duna najmanje jedanput tjedno sazvati svoje sestre
na kapitul, 16na kojemu i ona i sestre moraju ponizno ispovjediti
ope i javne pogreke i nemarnosti. 17Neka tu o stvarima o kojima
treba raspravljati radi koristi i ugleda samostana raspravlja sa svim
svojim sestrama: 18jer esto Gospodin manjoj objavljuje to je bolje.82 19Neka se ne pravi nikakav teak dug, osim uz opu suglasnost
sestara i u oitoj nudi; pa i tada preko upravitelja. 20Neka se opatica sa svojim sestrama uva da ne primaju u samostan kakav polog,
21jer od toga esto nastaju smutnje i sablazni.
22Da bi se uvalo jedinstvo uzajamne ljubavi i mira, neka se sve
dunosnice u samostanu biraju uz opu suglasnost sviju sestara. 23I
neka se na isti nain bira najmanje osam razboritijih sestara, koje
opatica uvijek mora pitati za savjet u onome to se odnosi na oblik
naega ivota.83 24Sestre pak nekad mogu i moraju, ako smatraju
korisnim i potrebnim, dunosnice i vijenice opozvati i umjesto njih
izabrati druge.
80
Meu Franjinim logia (izrekama) ima jedan dugaak tekst o generalnome ministru Reda (2el 185; Ogsav 80), koji se pojavljuje ovdje, u ovoj toki pravila Klare koja posuuje iz franjevakoga teksta r. 1112. Veoma je vjerojatno da je ovaj
sadraj, koji odraava Franjinu misao o ministrovu nainu ponaanja, upravljanja i
uzornosti, bio jedan od onih mnogih pounih spisa koje je Franjo ostavio Svetome
Damjanu, a o kojima Klara govori u svojoj Oporuci (34).
81
Neka u svemu slui zajednici: tako prevodimo communitatem servet in omni
bus; to znai pomno tititi, uvati zajednicu da se ne bi pojavile teke situacije;
nekima povlastice, a druge su iskljuene.
82
Kod Klare, prema Franjinu obiaju, tjedni kapitul je uzevi u obzir takoer
uobiajeno ozraje utnje u Svetome Damjanu, zbog ega tjedni sastanak sestara ima
ve po sebi izvanredno mjesto u sestrinskome susretu sredstvo izvanredne vanosti
za zajedniki rast, za provjeravanje, za pronalaenje onoga to je bolje za odjelotvorenje vlastitoga naina ivota, dok se slua glas svih, u uvjerenju da Gospodin
objavljuje manjoj to je bolje; usp. o tome A. Aquadro, Saepe enim Dominus quod
melius est minori revelat (Regula s. Clarae IV,18): un errore di lettura ormai vecchio di
cinque secoli, CF 71 (2001), str. 521526.
83
Ovo je izvorno Klarino ustanovljenje osam savjetnica, koje tvore opatiino ue
vijee. Latinski pojam discreta upuuje na dar Duha Svetoga: discretio, promi
ljeno rasuivanje, razluivanje.
1723
[Poglavlje V:
O utnji, govornici i reetci]
1Od
poveerja sve do Treeg asa sestre su dune na utnju izuzevi one koje slue izvan samostana. 2Neka takoer trajno ute
u crkvi i spavaonici, a u blagovaonici samo dok jedu. 3Izuzetak je
bolnica, u kojoj sestre radi bodrenja i sluenja bolesnicama uvijek
smiju obzirno govoriti. 4Ipak mogu uvijek i svugdje kratko i tiho
saopiti to bude potrebno.84
5Sestre bez doputenja opatice ili njezine zamjenice ne smiju govoriti u govornici ili kroz reetku. 6Koje pak imaju doputenje, neka
se ne usude govoriti u govornici ako nisu nazone dvije sestre koje
ih mogu uti. 7K reetci neka se ne usude pristupiti ako nisu prisutne
najmanje tri sestre koje odredi opatica ili njezina zamjenica izmeu
onih osam izabranih od svih sestara za vijenice opatici. 8Ovaj oblik
razgovora dune su potivati opatica osobno i njezina zamjenica.
9Neka se vrlo rijetko razgovara kroz reetku. Na vratima pak nikada.
10Neka se na tu reetku iznutra stavi sukno i neka se ono ne
uklanja osim kad se izlae Boja rije ili kad koja s kim treba govoriti. 11A neka postoje i drvena vrata vrlo dobro uvrena dvama
eljeznim zasunima, dvjema kljuanicama i bravama: 12da se osobito nou zakljuaju dvama kljuevima, od kojih jedan neka dri
opatica, a drugi sakristanka. 13I neka uvijek ostanu zakljuana osim
kad se slua sluba Boja i u prije spomenutim sluajevima.
14Prije izlaska i nakon zalaska Sunca nijedna ni s kim nikada ne
smije govoriti. 15U govornici pak neka iznutra uvijek stoji sukno i
neka se ono ne uklanja. 16U etrdesetnici svetoga Martina i u velikoj
etrdesetnici neka nijedna ne govori u govornici 17osim sveeniku u
ispovijedi ili u drugoj oitoj nudi, po razboritoj odluci85 opatice ili
njezine zamjenice.
84
utnja je i u Klarinome Pravilu, kao to je za brau u samotitu, zakon kontemplativnoga ivota. Ona je za Klaru naime, kao i za sve kontemplativce, jezik onoga
tko ljubi, kako pie Janji (usp. 4PJa 35). Ne radi se ipak o neprestanoj utnji kakvu
propisuje Hugolinovo Pravilo, gdje je doputeno govoriti samo onoj koja ima takvo
zaduenje ili je dobila doputenje (Omaechevarra, Escritos, cit. str. 218219; Zoppetti Bartoli, Santa Chiara dAssisi. Scritti, cit., str. 315). Kako s pravom istie M.
Bartoli, Klara, kao da je zabrinuta da se taj propis ne protumai pravniarski, nadodaje dvije potpuno vlastite uredbe, koje oito kriju u sebi dugu praksu zajednikoga
ivota u Svetome Damjanu (u Chiara dAssisi [Bibliotheca seraphico-capuccina, 37],
Roma 1989, str. 127). Radi se o doputenju u bolnici i jo jednom po zakonu nunosti.
85
Najnoviji rad o Klarinome Pravilu zaslugom Federacije sv. Klare Asike klarisa
iz Umbrije i Sardinije (usp. Chiara di Assisi e le sue fonti legislative. Sinossi cromatica,
Edizioni Messaggero, Padova 2003) u vie je toaka poboljao tekst Pravila; posebice, ispravno itanje V,17 glasi: quod reservetur in providentia (raniji tekst: in pruden
tia) abbatissae vel eius vicariae.
1724
[Poglavlje VI:
O obeanjima blaenoga Franje i o zabrani posjeda]86
1Poto
se svevinji Otac nebeski po svojoj milosti udostojao prosvijetliti moje srce da inim pokoru po primjeru i pouci preblaenoga naega oca svetoga Franje, kratko nakon njegova obraenja,
dragovoljno sam mu skupa sa svojim sestrama obeala poslunost.
2A blaeni otac, vidjevi kako se ne bojimo nikakva siromatva,
nevolje, omalovaavanja i prezira svijeta,87 tovie kako sve to smatramo slau, ganut ljubavlju, napisa nam oblik ivota na ovaj nain:
3Budui da ste se po boanskom nadahnuu uinile kerima i slubenicama Svevinjega, vrhovnoga Kralja, Oca nebeskoga, i zaruile se s Duhom Svetim te izabrale da ivite po savrenstvu svetoga
evanelja, 4elim i hou osobno i po svojoj brai uvijek se zduno i
posebno brinuti o vama onako kao o njima.88 5To je za ivota marno
ispunio, a htio je da to i braa uvijek ispunjavaju.
6A da nikad ne odustanemo od presvetoga siromatva koje smo
prihvatile, a ni one koje e doi nakon nas, kratko pred svoju smrt
ponovno nam napisa svoju posljednju volju ovim rijeima: 7Ja mali
brat Franjo hou nasljedovati ivot i siromatvo svevinjega Gospodina naega Isusa Krista i presvete Majke Njegove i u njemu
ustrajati do svretka (usp. Mt 10,22). 8Molim i vas, svoje gospoe, i
savjetujem vam da uvijek ivite u tom presvetom ivotu i siroma-
86
Ovo je sredinje poglavlje, stoer cijeloga Pravila, u kojemu je izraena kljuna
toka ovoga novog redovnikog iskustva, koja ga razlikuje od drugih samostanskih
iskustava: siromatvo tam in speciali quam in communi, odreknue od svega vlasnitva, ne samo onog osobnog nego i onoga zajedniarskog, i obveza potpunog preputanja boanskoj providnosti. Ovo 6. poglavlje Pravila odsada sadri Povlasticu siro
matva jedinstvenu povlasticu! koju je Klara ve postigla prvi put od Inocenta III.,
dakle prije 16. srpnja 1216, nadnevka njegove smrti (LegKl 14; usp. PostKl 3,14; 7,8;
12,6), a potvrdio ju je Grgur IX. 17. rujna 1228.
87
Stanje poniene niskosti (vilitas) onoga koji nita nema, pravih siromaha s kojima se Klara izmijeala, ima svoja posve tono odreena obiljeja, koja Klara nabraja
u kreendu: siromatvo, napor, nevolje, omalovaavanja i prezir svijeta. Ona ine
osobito pokorniko iskustvo: postati jedno s raspetim koji radi tvoga spasa posta
najbezvredniji od ljudi koji umrije u samim mukama kria (2PJa 19.21).
88
Ovaj odlomak, ne sluajno naveden ad litteram, antonomastiki je onaj pravi
oblik ivota koji je Franjo pokazao Klari i njezinim sestrama: kao kerima i slubenicama Oevim, kao zarunicama Duha Svetoga, kao majkama Kristovim, ukoliko
ga utjelovljuju utjelovivi evanelje, te je, kao takav, imao istaknuti bilo zbog svoje
iznimne vanosti, bilo zato to to nije neki zakonski tekst ili, bolje, jer je vie nego
zakonski, ukoliko sadri teoloko-duhovni temelj Reda oblik ivota u trojstvenom,
kristolokom i marijanskom smislu; s druge pak strane jasnim izriajima potvruje
karizmatino jedinstvo s prvim redom i duhovnu ovisnost siromanih sestara o Redu
manje brae, s izriitim Franjinim obeanjem, u vlastito i u ime svoje ondanje i budue brae, s obzirom na Damjanitkinje.
1725
tvu. 9I veoma se uvajte da po ijoj pouci ili savjetu od njega nikad

ne odstupite.89
10I kao to sam se ja skupa sa svojim sestrama uvijek brinula da
opsluujemo sveto siromatvo koje obeasmo Gospodinu Bogu i
blaenome Franji, 11tako ga moraju opatice koje me u slubi naslijede i sve sestre do svretka bez povrede opsluivati. 12I to tako da ne
primaju i nemaju posjed ili vlasnitvo ni osobno ni preko posrednika, 13pa niti neto to se razlono moe nazvati vlasnitvom, 14osim
zemlje koliko je potrebno za ugled i izdvojenost samostana, 15ali i ta
zemlja neka se obrauje samo kao vrt za njihove potrebe.
[Poglavlje VII:
O nainu rada]
1Sestre kojima je Gospodin dao milost rada neka nakon treeg
asa vjerno i pobono obavljaju posao koji je astan i zajednici koristan. 2Ali tako da, iskljuivi nerad kao neprijatelja due, ne trnu
duha (usp. 1 Sol 5,19) svete molitve i pobonosti, emu ostalo vremenito mora sluiti.
3A ono to svojim rukama ostvaruju duna je opatica ili njezina
zamjenica na kapitulu pred svima zabiljeiti.90 4Neka se isto uini
ako tko poalje kakvu milostinju za potrebe sestara, da ga se u zajednici preporui. 5A sve to neka opatica ili njezina zamjenica, po
savjetu vijenica, upotrijebi za opu korist.
89
Prvi i posljednji Franjin spis namijenjeni su siromanim sestrama, koje su ih pom

no uvale; upravo je Pravilo svete Klare jedini izvor ove ultima voluntas, koja je dospjela Klari i njezinim sestrama od umiruega Franje, u njegovim posljednjim danima (K. Esser, Gli scritti, cit., 587, smjeta je izmeu kraja rujna i poetka listopada
1226). I ako meu franjevakim tekstovima sluajno ima neki u kojemu se najvie
izbliza otkriva Franjina dua i nain pisanja, onda je to upravo ova posljednja volja!
90
Klara zapoinje s PPr 5: zadrava biser izriaja milost rada jer jest milost, imajui
u vidu da se rad u ovim rijeima poput klina zabija u Ivanov redak: Otac moj sve do
sada radi pa i ja radim (Iv 5,17). U Svetome Damjanu obavljao se runi rad [u svezi
s radom u Svetome Damjanu smatram da su najiscrpnije stranice u Bartoli, Chiara
dAssisi, cit., str. 8592]. Raditi vlastitim rukama oznaava jamano runi rad,
ali u irem smislu oznaava osobno zalaganje koje je svaka sestra morala imati prema
svojemu radu: rad vlastitim rukama znai da se ja moram ovdje zaloiti. Bijahu to
zasigurno tono odreeni runi poslovi: predenje, tkanje, ivenje, vezenje, djelatnosti zapravo vezane uz najvaniju radinost XIII. stoljea, uz proizvodnju tkanina. A
sve bez ikakva oblika trgovine. To je gospodarski paradoks Svetoga Damjana: raditi
da se pokloni i prositi da se preivi (Bartoli, o.c., str. 101).
1726
[Poglavlje VIII:
Neka sestre nita ne prisvajaju,
o pronji milostinje i o bolesnim sestrama]
1Neka
sestre nita ne prisvajaju, ni kue, ni mjesta, ni kakve stvari. neka kao doljakinje i pridolice (usp. Ps 38,13; 1 Pt 2,11) na
ovome svijetu, sluei Gospodinu u siromatvu i poniznosti,91 s pouzdanjem prose milostinju. 3I ne treba da se stide jer Gospodin radi
nas posta (usp. 2 Kor 8,9) siromaan na ovome svijetu. 4To je ona
uzvienost krajnjeg siromatva (usp. 2 Kor 8,2) koja vas, predrage
moje sestre, postavi za batinice i kraljice kraljevstva nebeskog, uini
vas siromanima (usp. Jak 2,5) u stvarima, a uzvisi u krepostima.
5Ovo je va dio koji vodi u zemlju ivih (usp. Ps 141,6); 6uza nj,
preljubljene sestre, posve prianjajte i radi imena Gospodina naega
Isusa Krista i njegove presvete majke nemojte eljeti da ita drugo
pod nebom imate.92
7Bez doputenja opatice nijedna sestra ne smije slati pismo, to
primati ili iz samostana davati. 8Niti koja smije imati neto to joj
opatica ne dadne ili ne dopusti. 9A ako joj to poalju njezini roditelji ili tko drugi, neka joj to opatica dadne. 10Ako joj treba, ona
se time moe sluiti; ako pak ne, neka s ljubavlju dadne sestri koja
treba. 11Ako joj bude poslan kakav novac, neka joj opatica uz savjet
vijenica pribavi to joj treba.
12Opatica se mora osobno i po drugim sestrama pomno raspitati
o bolesnim sestrama, glede razgovora, hrane i drugih potreba koje
namee njihova bolest, 13i za njih se prema mogunosti mjesta s
ljubavlju i milosrdno pobrinuti. 14Sve se naime moraju brinuti za
svoje bolesne sestre i sluiti im, kao to bi eljele da se njima slui
2I
91
Doljakinje i pridolice na ovome svijetu: moglo bi zvuati neobino da se u Pravilu za siromane zatvorene redovnice koje su zidom i, jo vie, strogim pravilima
ograniene u svojim kretanjima nalazi tako snana istaknutost putujuosti; putujuosti u vjeri i siromatvu Kristovim putem. To je nita manje zbiljna putujuost od
one Manje brae, od kojih je tekst posuen (PPr 6,27). Ne prisvajati si nita na
ovomu svijetu ni kue, ni mjesta, niti ikoje stvari dovodi u duhovno stanje stalnog izlaska, kao biblijski spomen na narod crvene zemlje, koji se ne zaustavlja,
nego hodi pustinjom nemajui drugoga jamstva osim hmet: vjere, stijene, nade koja
je uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo. Tako se naglasak oblika ivota premjeta
sa stabilitas loci benediktinskoga kalupa i potpuno postavlja na pravi ator, pravo
mjesto, pravi samostan siromane sestre: na ovjetvo siromanoga i poniznoga
Gospodina Isusa.
92
Gospodinov primjer i veoma logina definicija da je milostinja batina i duno
pravo siromah, koje nam je stekao Gospodin na Isus Krist (NPr 9,10) uvodi sredinji razlog zato je milostinja vrhunac najuzvienijega siromatva. Onaj tko je
istinski siromaan i prua ruku meu siromasima i bijednima postie Boje milosre. Slati po milostinju znai slati da ti Bog iskae milosre, da ti se Bog smiluje.
Uzdrava nas jedino ova Oeva milostinja, koja nije samo materijalna nego je moralna i duhovna.
1727
da ih pritie kakva bolest. 15Neka s pouzdanjem jedne drugima

oituju svoju potrebu. 16Pa ako majka ljubi i njeguje tjelesnu ker
svoju (usp. 1 Sol 2,7), koliko jae mora sestra ljubiti i njegovati sestru svoju duhovnu!
17One bolesne neka lee na slamaricama, a pod glavom neka
imaju jastuk od perja. 18Kojima je potrebno, mogu imati vunene arape i perinu. 19A kad spomenute bolesnice posjeuju oni koji ulaze
u samostan, mogu pojedinano onima koji im upuuju kakve dobre
rijei kratko odgovoriti. 20Druge pak sestre koje s doputenjem prisustvuju neka se ne usude razgovarati s posjetiteljima samostana,
osim u prisutnosti dviju sestara vijenica koje ih mogu uti, a koje
odredi opatica ili njezina zamjenica. 21Ovaj oblik razgovora moraju
opsluivati i opatica osobno i njezina zamjenica.93
[Poglavlje IX:
O pokori koju treba naloiti sestrama koje sagrijee
i o sestrama koje slue izvan samostana]
1Ako koja sestra na poticaj neprijatelja smrtno sagrijei protiv
oblika naega zavjeta pa se, dvaput ili triput opomenuta od opatice ili ostalih sestara, 2ne popravi, koliko dana ustraje u tvrdoglavosti toliko neka u blagovaonici na podu pred svim sestrama blaguje
kruh s vodom. 3Neka bude podvrgnuta i teoj kazni ako tako opatica odlui. 4U meuvremenu, dok bude ustrajavala, neka se mole da
joj Gospodina prosvijetli srce na pokoru.
5A opatica i njezine sestre moraju se uvati da se ne srde i ne
uznemiruju zbog ijega grijeha; 6jer srdba i uznemirenost prijee
ljubav u njima i u drugima.
93
U pogledu bolesnih sestara Klara u r. 1214 i 1718 na veoma jednostavan nain

prenosi ono to se inilo u samostanu svetoga Damjana za cijeloga njezina ivota.
Predivni retci 1516 dolaze iz njezina srca izvan teme, iz srca koje je od Franje
nauilo to znai ljubiti brata i sestru, jer pie Franjo gdje god braa jesu, ili
se susretnu, neka se meusobno pokazuju domaima, te u svezi s time nastavlja:
neka bez ustruavanja jedan drugomu oituje svoju potrebu, jer ako majka hrani i
ljubi svoga tjelesnoga sina, koliko briljivije treba netko ljubiti i njegovati svojega brata duhovnoga? (PPr 6,810). Franjo i Klara znaju da svoju brau i svoje sestre izlau opasnosti ivotne nesigurnosti u ime uzvienosti korjenitoga siromatva. Jedino
ivotno osiguranje koje nude svojim sljedbenicima jest ono kransko i evaneosko
osiguranje bratstva, shvaenoga kao savreno zajednitvo ivota, u kojemu svatko od
siromane brae i siromanih sestara moe i mora nai utoite i potporu. Smiona
poredba s majinskom ljubavi koju ljubav izmeu brae i izmeu sestara treba nadii
potvrda je da neposjedovanje kue i ikakva vlasnitva biva uravnoteeno jamstvom
da se u meusobnoj ljubavi brae i sestara, koja je vea od majinske, moe nai
panja i zatita.
1728
7Ako
se kad, ne daj Boe, dogodi te meu dvjema sestrama zbog

rijei ili ina nastane smutnja ili sablazan, 8koja je smutnju prouz
roila neka se odmah, prije nego prinese dar (usp. Mt 5,23) svoje
molitve Bogu, ne samo ponizno baci niice pred noge drugoj traei
oprotenje 9nego ju i jednostavno zamoli da se za nju utee Gospodinu kako bi joj oprostio. 10Ova pak druga, sjeajui se rijei Gospodinove: Ako od srca ne oprostite, ni Otac va nebeski nee vama
oprostiti (usp. Mt 6,15; 18,35), 11neka velikoduno oprosti svojoj
sestri svaku joj nanesenu uvredu.94
12Sestre koje slue izvan samostana95 neka dugo ne izbivaju,
osim ako to trai oita nuda. 13A moraju se asno ponaati i malo
govoriti, kako bi se mogli uvijek izgraivati oni koji ih promatraju.
14I neka se strogo uvaju da nemaju s kime sumnjivih druenja i razgovora. 15Neka ne budu kume ni muevima ni enama kako iz toga
ne bi nastalo mrmljanje ili smutnja. 16Neka se ne usude prenositi
glasine iz svijeta u samostan. 17I strogo im se zabranjuje pripovijedati izvan samostana togod od onoga to se unutra govori ili ini,
jer bi to moglo poroditi kakvu sablazan. 18Ako koja u ovome dvome
sluajno pogrijei, preputa se razboritosti opatice da joj milosrdno
naloi pokoru. 19Ako pak grijei iz navike, neka joj opatica ve prema vrsti krivnje naloi pokoru posavjetovavi se s vijenicama.
[Poglavlje X:
O opominjanju i ispravljanju sestara]
1Opatica neka opominje i pohaa svoje sestre i neka ih ponizno
i s ljubavlju ispravlja, ali neka im ne zapovijeda neto to je protiv
njihove due i oblika naega zavjeta. 2A podlone sestre neka imaju na pameti kako su se radi Boga odrekle vlastite volje. 3Stoga se
svojim opaticama moraju strogo pokoravati u svemu to su Gospodinu obeale opsluivati, a nije protivno dui i naem zavjetovanju.
94
Ovaj odlomak jedan je od onih koji su najvie podnijeli u svojemu nastajanju

koje, u produbljenom iitavanju, oituje Klarin pokuaj da nae srednje rjeenje
izmeu samostanskoga obiaja onoga vremena te Franje i njegovih spisa; ne uspjevi
napraviti spoj utjee se samome evanelju (r. 911).
95
Prislonjenost Klarinoga oblika ivota na Pravilo za samotita, koje je dao sv. Franjo, u okviru istraivanja elemenata zajednikih obama pravilima, otkriva takoer
slinost izmeu ustrojstva izmeu majki i sinova Pravila za samotita te unutarnjeg ureenja Svetoga Damjana izmeu dominae i inservientes extra mona
sterium, naime klauzurnih i sestara koje slue izvan samostana. U svjetlu povijesti
Reda, ova usporednica ne smije se tjerati do krajnjih zakljuaka, poput majke-posluiteljice i keri-moliteljice, uz moguu zamjenu uloga. Ako karizmatino-duhovna prislonjenost i moe doista biti vjerna, povijesni vidik, naprotiv, to ne ukljuuje; to prekorauje povijest Svetoga Damjana kakvu poznajemo iz svih izvora.
1729

4Opatica
pak neka im bude tako bliska da joj mogu govoriti i initi

kao gospodarice svojoj slukinji. 5Tako naime mora biti da opatica
bude slukinja sviju sestara.
6A opominjem i potiem u Gospodinu Isusu Kristu sestre da
se uvaju svake oholosti, isprazne slave, zavisti, pohlepe (usp. Lk
12,15), brige i skrbi za ovaj svijet (usp. Mt 13,22; Lk 21,34), ogovaranja i mrmljanja, nesloge i podjela. 7A neka se brinu da uvijek jedne s
drugima uvaju jedinstvo uzajamne ljubavi, koje je sveza savrenstva
(Kol 3,14).96
8One koje ne znaju slova neka se ne brinu da ih naue, 9nego
neka paze na ono to uvijek iznad svega moraju eljeti: da imaju
duh Gospodnji i njegovo sveto djelovanje, 10da mu se uvijek mole
ista srca, da imaju poniznosti i strpljenja u nevolji i bolesti, 11da
ljube one koji nas progone (usp. Mt 5,44), kore i optuuju. 12Ta Gospodin veli: Blago progonjenima zbog pravednosti, njihovo je kraljev
stvo nebesko (Mt 6,10). 13Ali tko ustraje do svretka, bit e spaen (Mt
10,22).
[Poglavlje XI:
O uvanju klauzure]
1Vratarica neka bude zrela ponaanja, razborita i prikladne
dobi97 te neka po danu boravi ondje u otvorenoj eliji bez vrata.
2Neka joj bude dodijeljena i jedna prikladna druica da je u sluaju
potrebe u svemu zamjenjuje.
3Vrata pak neka budu to bolje uvrena dvama razliitim
eljeznim zasunima, kljuanicama i bravama, 4da se osobito nou
zakljuaju dvama kljuevima, od kojih jedan neka dri vratarica, a
drugi opatica. 5Neka se ni po danu nipoto ne ostavlja bez uvanja i
neka se dobro zakljuava jednim kljuem.
96
Klara u ovo poglavlje cjelovito preuzima Franjino PPr 10, uvodei neke vlastite potankosti. Poglavlje se u osnovi odnosi na poslunost opatici, ali takoer i na
duhovno opsluivanje Pravila od strane svih, opsluivanje naime u Duhu Gospodnjem, po kojemu su sve opatica prva podlonice i slukinje (r. 25).
Dva pavlovska odlomka: Ef 4,3 (Trudite se sauvati jedinstvo Duha svezom mira!)
i Kol 3,14 (A povrh svega ljubav! To je sveza savrenstva.) nisu posueni od
Franje, nego ih Klara neposredno umee stopivi ih u r. 7, kao to je takoer njezin
umetak: neka se uvaju nesloge i podjela.
97
Klara koja je nakon 5. poglavlja prekinula nit Hugolinova Pravila iz 1219. da

umetne cijela poglavlja o siromatvu, o ivotu obitelji, o sestrinskoj ljubavi ponovno ovdje, propisima koji se odnose na ureenje klauzurne povuenosti, preuzima
Hugolinov pravac. Poglavlja 11. i 12, uza sve preinake, ponavljaju, zapravo, drugi dio
Hugolinova Pravila. Izvorno je svetiin propis u r. 1: otvorena elijica, bez vrata, u
kojoj vratarica mora danju boraviti.
1730
6Neka
najbriljivije paze i brinu se da vrata nikad ne stoje otvorena, osim koliko je najmanje potrebno. 7Neka se uope ne otvaraju
nekome tko eli ui, izuzev onome komu dopusti vrhovni sveenik ili na gospodin kardinal. 8Neka sestre nikome ne dopuste da
u samostan ue prije izlaska ili unutra ostane nakon zalaska Sunca,
osim ako to zahtijeva oit, razuman i neumitan razlog.
9Ako kojem biskupu za blagoslov opatice, za posveenje neke sestre za monahinju ili zbog drugog razloga bude doputeno da slui
misu unutar samostana, neka se zadovolji sa to manjim brojem to
asnijih drugova i posluitelja. 10A kad bude potrebno da neki ljudi
uu u samostan radi izvoenja radova, neka tada opatica s pomnjom postavi na vrata prikladnu osobu, 11da ih otvori samo onima
odreenima za izvoenje radova, ali ne drugima. 12Neka najbriljivije paze sve sestre da ih tada ne vide oni koji ulaze.
[Poglavlje XII:
O pohoditelju, kapelanu i kardinalu pokrovitelju]
1Na pohoditelj neka uvijek bude iz Reda manje brae, po volji
i odredbi naega kardinala. 2Neka to bude onaj ija je estitost i
vladanje ope poznato. 3Njegova e dunost biti ispraviti prekraje
poinjene protiv oblika naega zavjetovanja, i to kako u glavi tako i
u udovima. 4On smije, stojei na javnom mjestu da ga drugi mogu
vidjeti, razgovarati o onome to spada na slubu pohoda s vie njih i
s pojedinim sestrama, kako bude smatrao da je bolje postupiti.
5Isto tako, iz ljubavi prema Bogu i blaenome Franji, traimo
od Reda manje brae 6kapelana, razborita i brina, jednog mu druga klerika na dobru glasu i dva brata laika, ljubitelja sveta vladanja
i estitosti, 7na pomo naemu siromatvu, kako smo to od toga
istog Reda uvijek milostivo imali. 8Kapelanu nije doputeno ui u
samostan bez druga. 9A kad uu, neka budu na javnom mjestu tako
da uvijek mogu vidjeti jedan drugoga, a da ih i drugi mogu vidjeti.
10Doputeno im je ui radi ispovijedi bolesnica koje ne mogu doi u
govornicu, radi njihove priesti, radi posljednje pomasti i preporuke
due. 11Radi sprovoda pak, radi sveane mise zadunice, kopanja,
otvaranja i preureenja grobnice moe ui potreban broj prikladnih
ljudi, ve prema procjeni opatice.
12K tome sestre moraju uvijek imati za upravitelja, pokrovitelja
i ispravitelja onoga kardinala svete Rimske crkve kojega gospodin
papa odredi Manjoj brai.98 13To je stoga da uvijek podlone i pod98
Uloga kardinala pokrovitelja bila je od prvotne vanosti i za Minoritski red i za
Red siromanih sestara. Za Klaru i njezin Red bio je odluujui rad kardinala Hugo-
1731
vrgnute stopama iste svete Crkve, utemeljene u katolikoj vjeri (usp.

Kol 1,23), zauvijek opsluujemo siromatvo i poniznost Gospodina
naega Isusa Krista i Njegove presvete Majke i sveto evanelje, to
smo vrsto obeale.
[Pogovor]
14[Dano
u Perui, esnaestoga dana oktobarskih Kalenda, desete godine papinstva gospodina pape Inocenta IV.99
15Nikome od ljudi nije doputeno slomiti ovu stranicu nae potvrde ili joj se drsko usprotiviti. 16A ako se tko drzne to pokuati,
neka zna da e upasti u nemilost svemoguega Boga i blaenih apostola njegovih Petra i Pavla.
Dano u Asizu, petoga dana augustovskih Ida, jedanaeste godine
naega papinstva.]100
lina grofova Segni kao i kardinala Rajnalda, koji ga je zamijenio kad je ovaj postao
papa pod imenom Grgur IX. (usp. biljeku 3): njima dugujemo to je Klarin pokret postao redovniki red, kao i za napor tekoga pronalaenja nain i sredstava
da se novost Reda uklopi u ve postojei pravni ustroj, sauvavi istovremeno i nadahnue, i evaneoski i franjevaki zahtjev i crkvenu ustanovu. Kardinal pokrovitelj
se dakle na kraju pojavljuje samo kao uvar i jamac karizme za koju se Klara borila da
bude zauvijek ouvana netaknutom.
99
16. rujna 1252.
100
9. kolovoza 1253.
Oporuka sv. Klare

Uvod
CHIARA GIOVANNA CREMASCHI
Meu spisima svete Klare Oporuka je izazvala najvee sumnje o
svojoj vjerodostojnosti zbog nedostatka rukopisne predaje. Istom u
XX. stoljeu pronaeni su neki rukopisi. Danas ih poznajemo pet:
jedan pohranjen u Madridu, jedan u Messini, jedan u Uppsali, jedan
u Urbinu i posljednji u Bruxellesu, uz to i tekst koji je ex Memoriali
antiquo Ms. tiskao L. Wadding.101 Moderna kritika ih je dosada
datirala izmeu kraja XIV. i druge polovice XV. stoljea.
Ne moemo ovdje iznositi naizmjenina dogaanja naega spisa u
proteklom stoljeu.102 Ograniavamo se na promatranje posljednjih
istraivanja. Odluno su prevladali glasovi u prilog vjerodostojnosti,
naroito nakon istraivanja koje je proveo Grau, koji je na skupu u
Asizu 1979. ovako zakljuio svoj intervent: Nema sumnji o vjerodostojnosti oporuke svete Klare. A vrsto sam uvjeren da e se pronai
jo koji stari rukopis, blie XIV. stoljeu.103
Narednih godina zapoelo je zalaganje oko kritikih izdanja sve
do djela G. Boccalia, koji je 1989. nakon otkria jednoga novog
rukopisa ponudio izdanje na kojemu se temelji na prijevod.104 Napokon, inilo se da 20. meunarodni skup u Asizu 1992. polazi od
ve vrstog dokaza.105
101
G. Boccali, Testamento e benedizione di santa Chiara. Nuovo codice latino, AFH,

82 (1989), str. 273305.
102
Za pregled razliitih stavova o tome predmetu usp. C. A. Lainati, Il testamento di

santa Chiara, u: Dizionario Francescano, Messaggero, Padova 1983.
103
E. Grau, Die Schriften der heiligen Klara, u: Movimneto religioso femminile e fran
cescanesimo nel XIII secolo. Atti del VII convegno internazionale, SISF, Assisi 1980,
str. 219.
104
Boccali, Testamento.
105
Usp. osobito A. Marini, Gli scritti di santa Chiara e la Regola, in: Chiara dAssisi.
Atti del XX convegno internazioanle di Assisi, CISAM, Spoleto 1993, posebice str.
112114.
1732
O p oru k a sv. Kl are
1733
No 1995. pojavila se radnja Maleczeka,106 koji je odbacio kao

nevjerodostojan tekst koji se istrauje, drei ga djelom iz druge polovice XV. stoljea, koje je nastalo u samostanskim scriptoria, vjerojatno u samostanu Monteluce u Perui.
Uenjak se oslanja na nevjerodostojnost takozvanog Privilegium
paupertatis Inocenta III., o kojemu bi bila rije u Oporuci. to se toga
tie, moemo uputiti na ono to je izloio E. Paoli u svome uvodu u
Klarine spise u Izvorima.107
U novije vrijeme je A. Bartoli Langeli, u okviru produbljenog
istraivanja o autografima brata Leona, ispitavi rukopis iz Messine
doao do zakljuka da potjee s kraja XIII. stoljea, da je nastao u
krugu Manje brae i, prema usporeivanju s pouzdano leonovskim
autografima, pokazuje tako sline znaajke da se moe njemu pripisati: Prihvatljivije je pripisivanje knjiice bratu Leonu, jer je ono
bolje u stanju ujediniti sve promotrene elemente. Vjerojatnost je tako
visokoga stupnja da e indicije moi pretvoriti u sigurne dokaze.108
Neke injenice idu u tome smjeru. S E. Paoliem i drugima dri se
da je mogue smjestiti sastavljanje Oporuke u posljednje Klarine dane
u kojima se, budui da jo nije vidjela odjelotvorenom veliku elju za
papinim odobrenjem svojega oblika ivota, ona osjea potaknutom ivo ga preporuiti, kazujui svoju oporuku u pero bratu Leonu
(kao to je uinio Franjo, to nije protiv vjerodostojnosti, kako istie
Marini u navedenoj studiji). Neki izriaji iz Postupka i ivotopisa sve
te Klare potkrepljuju ovu pretpostavku (PostKl 3,23; LegKl 45). Isti
odlomak iz ivotopisa izvjeuje odmah potom o nazonosti drugova
Anela i Leona.
Osim toga u rukopisu iz Messine tekst takozvane povlastice ulazi
u korpus Pravila (oblik ivota) kao 13. poglavlje i pripisan je papi
Inocentu, bez tonog navoenja kojemu. Budui da je Pravilo umetnuto u bulu odobrenja Inocenta IV., logino je da se odnosi na njega.
S toga stajalita opa naznaka r. 42 Oporuke koji govori o privilegia
ne predstavlja dokaz o nevjerodostojnosti.
Ne slaemo se ipak sa zakljucima koje Bartoli Langeli iz toga
izvlai, kada dri brata Leona piscem Oporuke, koju bi on sastavio
na osnovi vlastitih zabiljeki, siguran da je vjerodostojan Franjin tuma, pa stoga i djela, rijei i volje109 njegove biljice.
106
W. Maleczek, Chiara dAssisi. La questione dellautenticit del Privilegium pau

pertatis e del Testamento. Biblioteca Francescana, Milano 1996.
107
E. Paoli, Introduzione a Clarae assisiensis Opuscula, u: Fontes Franciscani, Porziuncola, Assisi 1995, str. 2239.
108
A. Bartoli Langeli, Gli autografi di frate Francesco e di frate Leone, Brepols, Turnhout 2000, str. 129.
109
Bartoli Langeli, Gli autografi, cit., str. 128.
1734
Drimo da smijemo tvrditi da je Oporuka u bitnome Klarino djelo.

Smatramo da ju je kazivala u pero bratu Leonu na narodnom jeziku
pomijeanom s latinskim izrazima, u kojima esto odzvanjaju liturgijski tekstovi, kako se zapaa paljivim itanjem. Uvjerene smo da
se brat Leon trudio da u prevoenju ostane vjeran rijeima umirue
ene, prema kojoj je gajio veliko potovanje.
ini nam se da to moemo tvrditi upravo zbog jedne jedinstvene
Klarine znaajke: naglaena uporaba toplog, ljubaznog izraavanja
na enski nain. Jedan mukarac, ma koliko paljiv, na kraju bi uvijek sve okrenuo na muki! Preobilje posvojnog moje sestre upuuje na trenutak oprotaja meu enama koje su duge godine ivjele
u tijesnom zajednitvu hranjenom jedinom ljubavlju za Krista. To ne
znai da si tajnik nije dopustio neke zahvate: moemo se sloiti s
Bartoliem Langeliem u tvrdnji da preobilje naslova koji se odnose
na Franju (naglaeno u rukopisu iz Messine) moe biti djelo brata
Leona.
Na ovome mjestu izvui emo neke crte teksta koje drimo bitnima za poznavanje Klarine biografije i njezine duhovnosti. Nalazimo
se zapravo pred enom koja, na kraju svoje zemaljske trke, gleda vedro na prijeeni put od prvoga da boanskome pozivu, upuujui
zahvalu Gospodaru ivota.
Usporedno itanje svjedoanstava sestara na Postupku, koja se
odnose na te posljednje dane, otkriva ozraje oko leaja umirue. Posljednje Klarine rijei koje svjedokinje donose: Idi sigurna
u miru (PostKl 3,20; 11,3), otkrivaju zapravo isto dranje iz
Oporuke: himan hvale Ocu milosra (r. 2), njenom kao majka,
nagnutim nad svoje stvorenje da ga vodi u hodu ivota ivljenog
u punini, kroz nadahnue i rasvjetljenje Duha Svetoga. Klarine rijei, mise in te, jednake onima iz Oporuke (r. 24.26), pokazuju
kako ona, kao i Franjo, smatra Boga prvenstvenim u svome ivotu,
oitavajui njezinu vjernost Franjinoj karizmi, premda u enskoj
izvornosti.
Cijeli spis ima tijek misnoga predslovlja te izraava Klarinu euharistiju, slavljenje smrti i uskrsnua Gospodnjega u kojemu je cijeli
ivot postao spomenica: prinos i zahvala koja dosie svoj vrhunac
posljednjih dana zemaljskog ivota. Takoer sjeanje poetaka i hoda
u Svetome Damjanu ulazi u optiku spomenuti se dara Bojega,
saveza ivljenoga kao odgovor na poziv u okviru sestrinstva.
Klju itanja Oporuke, koji joj daje jedinstvo i povezanost, jest naime udivljenje to je tako veliki Gospodin ljubi besplatno (1PJa 19),
udivljenje koje je godinama raslo kroz iskustvo molitve, kroz svakodnevnu stvarnost preputanja providnosti i kroz ljubav prema sestra-
1735
ma i brai. Zato Klara i pjeva svoj magnificat Onomu koji se prignuo

nad njezinu malenost da izvri divna djela.110
Promatran u ljudskome svjetlu njezin ivot nije bio lagan: oskudica, siromatvo, napor, nevolje, omalovaavanja i prezir svijeta (r.
27), a takoer: bolest i potekoa da crkvena hijerarhija, kao i Prvi
red nakon Franjine smrti, prihvati osobiti oblik ivota.
Na kraju trke ostala joj je jedina elja: vidjeti odobrenim od pape
onaj oblik ivota koji je ve imao pristanak kardinala pokrovitelja
Rajnalda. U tome ekanju smjeta se diktiranje Oporuke: s jedne strane pohvala Ocu, vrhovnome Darovatelju (r. 2.58) od kojega dolazi
svako dobro, s druge strane davanje poticaja sestrama neka imaju
snage da nipoto od njega ne odstupe (r. 34).
Tako postaje razumljivim Klarino ustrajavanje na poecima, na
poetku (2PJa 11), trenutku polaska ili temelju, za koji ve u 2PJa
trai od Janje da ga uvijek ima pred oima. Neka stoga bude jasno
sestrama da poticaj dolazi od Oca, koji je uputio svoje nadahnue
posluivi se Franjom, koji se zbog toga spominje tako esto! Pripisivanje svega siromaku nastaje iz poniznosti Klare koja je zapravo
imala veliki udio u raanju karizme i u njezinu razvoju, ali takoer i iz
svijesti da je Bog preko sveca objavio novi nain ivota. Tu je takoer
briga da istakne pripadnost svoga sestrinstva franjevakomu bratstvu
te komplementarnost dviju komponenti, muke i enske, unutar franjevake obitelji, razjasnivi takoer smisao uzajamne pomoi.
Franjo je glas, vidljivo svjedoanstvo boanskoga nauma za sestre, ali koji neprestano iznova upuuje na onoga iji je bio pravi
ljubitelj i nasljedovatelj (r. 5), Gospodina naega Isusa Krista, siromanoga i raspetoga. Preko Franje je u konanici Krist taj koji je
pouio Klaru i njezine sestre, i za njim je bila na poetku odgovora
vatrena elja (1PJa 13) koja je potom pratila, u stalnom rastu, cijeli
hod: Sin Boji postao je put (r. 5).
U tome pogledu treba razjasniti smisao siromatva, glavni predmet u Oporuci: ne radi se o nekoj kreposti koja se istie iznad
drugih, nego o vanom franjevakom nainu sequela Christi, koji
Klara naglaava. U pitanju je ne toliko pauperistika dimenzija drutvenoga tipa, iako je zajednitvo ivota s minores srednjovjekovnoga drutva utemeljujui element karizme, nego prije svega ii stopama (r. 36) Krista siromanoga i poniznoga (r. 46). To je mistini
pogled na Krista koji izabire poloaj posljednjih: siromaan je bio
poloen u jasle (Lk 2,12), siromaan ivio na svijetu i gol ostade
na kriu (r. 45).
110
Za produbljenje ovih tema usp. G. CremaschiA. Acquardo, Scritti di santa
Chiara dAssisi. Commento, Assisi 1994, naroito str. 35 i 52.
1736
Isus Krist raspeti mjesto je Klarine kontemplacije i suoblienja

njemu. Dovoljan je jedan pogled na pisma da se to potvrdi. Drimo
da je mistini klju najpotpuniji da se pristupi produbljenom itanju
Oporuke. Umirua ena naime, u namjeri da ostavi vlastitu karizmatsku batinu svojim sestrama, potpuno je uronjena u mistino sjedinjenje sa Zarunikom kojemu ide u susret. I upravo iznutra, ako se
tako moe rei, ovoga zajednitva ljubavi obraa se po posljednji put
osobama, njoj povjerenim i ljubljenim snanom uvstvenom toplinom u jedinoj Ljubavi, pripovijedajui o pozivu i molei da ga ive.
Obzor se iri u tunoj molbi za pomo upuenoj crkvenoj hijerarhiji, da vjerno ivi osobito crkveno poslanje kojega je duboko svjesna.
Radi se o tome da iznova predstavi Krista siromanoga i raspetoga na
enski nain, s osobitim marijanskim nainom u ostvarivanju prianjanja uz volju Oevu i sluenja sve do darivanja ivota, u sigurnosti da
je ustrajati sve do kraja (r. 73) dar boanskoga milosra.
Ne nalazimo se pred nekim pravnim dokumentom, nego pred
svjedoanstvom ivota usidrenoga u evanelju, to se oituje vidljivijim u nekim tokama, ne po uenim navodima, nego po dubokom
pounutranjenju. Biljica zna da je ivjela u punini poziv da bude
primjer i ogledalo (r. 19), u uzajamnosti sestrinskoga odnosa, u
odnosu s Prvim redom i sa svakim bratom i sestrom; tako moe samu
sebe predloiti kao oblik ivota, bez utvaranja, jer u njoj postoji
sigurnost da je bila posluna ki i slubenica u rukama Oca nebeskoga (usp. PrKl 6,3). Stoga je jasan Klarin zakljuak u kojemu
trai od svojih predragih i preljubljenih sestara (r. 79) da opsluuju
Oporuku: oekuje se odobrenje oblika ivota, ali sam vam svom
moguom toplinom i ljubavlju, u stvarnosti mojega iskustva ivljenoga u uzajamnoj ljubavi i suradnji s vama, pokazala bit naega naina
ivota. Tako je hod zacrtanim putom izvor blagoslova, ne samo od
strane Boga i Franje nego takoer one koja ostaje sve do kraja majka i slukinja (r. 79).
Usporeivanje razliitih Klarinih tekstova dovodi do otkria unutarnje povezanosti, koja otkriva crte njezine osobnosti, u isto vrijeme blage i snane, ponizne i odlune u svijesti poziva, uronjene u
besplatnu dobrostivost njezina jedinog Dobra i slobodne ljubiteljice
ivota, sestara i svakoga brata. Ona se predstavlja takoer kao Franjina svjedokinja jer ostvaruje karizmu na enski nain i u jednom
povijesnom kontekstu ve znatno razliitom od onoga s poetaka.
Izvor:
Uvod u Oporuku sv. Klare prevela Marija Tarzicija imak prema: Fonti Frances
cane, Nuova edizione, a cura di Ernesto Caroli. Padova: Editrici Francescane, 2004, str. 177984.
Oporuka
Poinje Oporuka svete Klare, djevice
1U
ime Gospodnje (usp. Kol 3,17). Amen.

ostalim dobroinstvima koja smo primile i svaki dan
primamo od darovatelja naega, Oca milosra (usp. 2 Kor 1,3), pa
stoga jo vie moramo zahvaljivati istom slavnom Ocu, jest nae
zvanje. 3to je ono savrenije i vee, to vie njemu dugujemo zahvalnost. 4Stoga apostol veli: Upoznaj zvanje svoje (usp. 1 Kor 1,26).
5Sin nam je Boji postao put koji nam rijeju i primjerom (usp. Iv
14,6; 1 Tim 4,12) pokaza i njemu nas poui otac na Franjo, njegov
istinski ljubitelj i nasljedovatelj.
6Moramo dakle, ljubljene sestre, promatrati111 neizmjerna Boja
dobroinstva koja su nam udijeljena. 7A meu ostalim i ono to se
Gospodin Bog po svome sluzi, ljubljenome ocu naem blaenome
Franji, udostojao ostvariti u nama, 8ne samo nakon naega obraenja, nego i dok bijasmo u bijednu i ispraznu svijetu.112 9Kad naime
sam svetac, jo nemajui brae ni drugova, gotovo odmah nakon
svoga obraenja, 10zidae crkvu svetoga Damjana, pohodi ga boanska utjeha te bi ponukan da posve napusti svijet;113 11od silne
2Meu
111
Ovaj glagol posebice je vaan za Klaru: izraava znaajke njezine mistine kontemplacije, koja se ostvaruje postupno u sve dubljem pogledu. Ona promatra Boje djelovanje u povijesti, osobito u utjelovljenju, muci i uskrsnuu ljubljenoga Sina;
njegovu prisutnost u osobnome ivotu svakoga, u zbivanjima i okolnostima; zatim
svraa pogled na sebe i svoju brau i sestre, u svjetlu milosrdne boanske dobrote.
112
Oporuka svete Klare slijedi trag Franjine Oporuke te pripovijeda o poecima
njezinoga ivota u samostanu svetoga Damjana, kako bi utvrdila bitne crte poziva
njezinoga i zajednice ena, koja je nastala iz Franjina evaneoskoga nadahnua i
ostvarivala se u svakodnevnoj zbilji jedinstvenoga ivotnog iskustva. Pripovijedanju
dogaaja prethodi predslovlje, to jest himan hvale naemu Darovatelju, koji
osvjetljuje cijeli tekst u smislu besplatnosti dara koji silazi s visine i, ispunjajui udivljenjem, poziva na posvemanji odgovor u Crkvi i za Crkvu.
113
Za Klaru je susret s Raspetim svetoga Damjana odluujui trenutak Franjina

obraenja. Polazei od 2el 11, ispitujui zatim 2el 204, moemo razumjeti kako je
Gospodinov pohod pred tom ikonom temeljni prohod puta siromakova poziva, u
povezanosti s njegovim gospoama. To je miljenje Optata van Asseldonka, Il Croci
fisso di San Damiano visto e vissuto da san Francesco, Laurentianum 22 (1981), str.
1737
1738
radosti i prosvjetljenja Duha Svetoga o nama proree ono to je

Gospodin poslije ispunio.
12Uspinjui se naime toga asa na zid reene crkve, glasno je na
francuskome govorio nekim siromasima koji su se nalazili ondje u
blizini: 13Doite i pomozite mi u gradnji samostana svetoga Damjana, 14jer e odsad ondje biti gospoe, iji e slavan ivot i sveto
vladanje114 proslaviti Oca naega nebeskog (usp. Mt 5,16) u cijeloj
njegovoj svetoj Crkvi.115
15U ovome dakle moemo vidjeti obilnu dobrohotnost Boju
prema nama, 16jer se zbog obilna milosra i ljubavi svoje po svome
svecu udostojao tako govoriti o naem pozivu i izabranju (usp. 2 Pt
1,10). 17I to je otac na preblaeni Franjo prorekao ne samo o nama
nego i o ostalima koje e doi u sveti poziv u koji je Gospodin nas
pozvao.
18S koliko dakle brige i s koliko nastojanja duha i tijela moramo
vriti zapovijedi Boje i oca naega, kako bismo uz Boju suradnju
umnogostruile talent. 19Sam naime Gospodin postavi nas i oblik116
naega ivota ne samo drugima za primjer i ogledalo nego i naim
sestrama koje e Gospodin pozvati u na poziv, 20da i one budu
ogledalo i primjer onima koji ive u svijetu. 21Kad nas je dakle Gospodin pozvao na tako velike stvari da se u nama mogu ogledati one
koje su drugima ogledalo i primjer, 22moramo veoma Boga blagoslivljati i hvaliti i jo se vie poticati da u Gospodinu inimo dobro.
23Stoga ako budemo ivjele po reenu obliku, drugima emo ostaviti
plemenit primjer (usp. 2 Mak 6,28.31) te vrlo kratkim naporom stei
nagradu vjenoga blaenstva.117
453576; Maria, Francesco, Chiara. Una spiritualit per domani, Collegio S. Lorenzo
da Brindisi, Roma 1989, str. 501503.
114
U latinskome stoji sancta conversatio; izriaj je povezan s benediktinskom predajom u kojoj se esto poistovjeuje s obraenjem. Kod Klare se u Oporuci vraa tri
puta (takoer u r. 56 i 70); u PrKl 2,22 oznaava jednu od dunosti uiteljice u odgoju. Stoga je veoma vaan i odnosi se na cjelokupni nain ivota Svetoga Damjana,
usredotoen na Boga u stavu neprestana obraenja.
115
Oni koji nijeu vjerodostojnost Oporuke smatraju Franjine rijei jednim proroanstvom post eventum, zaustavljajui se na kasnijoj LegTd koja ga donosi gotovo
istovjetnim rijeima. Valja meutim imati u vidu da se isti dogaaj nalazi, skraeno,
u 2el 13, koji samo preuzima 2el 204, i treba objasniti slinost izmeu ova dva
spisa, koja je istaknutija u drugome, ovdje navedenom, odlomku elanskoga. Ako
je ovaj dogaaj istinit u bitnome, nalazimo se pred prednou sestara, u Franjinoj
zamisli, u odnosu na brau.
116
Namjerno smo sauvali pojam oblik, prema latinskome forma, toliko drag
franjevakoj predaji; inilo nam se da bismo ga umanjili prevodei ga rijeju uzor.
117
Ovdje zavrava uvodni dio, koji dobro istie Klarinu svijest o apostolskome poslanju Siromanih sestara i vrijednost njihova poziva u Crkvi.
1739
24Poto
se svevinji Otac nebeski118 udostojao po svome milosru i milosti prosvijetliti moje srce da, po primjeru i pouci preblaenoga naega oca Franje, inim pokoru, 25malo nakon njegova obraenja, skupa s malobrojnim sestrama koje mi malo nakon
moga obraenja Gospodin bijae dao, dragovoljno mu obeah poslunost, 26kako nam Gospodin po njegovu udesnu ivotu i nauku
bijae udijelio svjetlo svoje milosti. 27Franjo uviajui kako, tijelom
krhke i slabe, ipak ne odbacujemo nikakve oskudice, siromatva,
napora, nevolje, omalovaavanja ni prezira svijeta, 28da ih ak smatramo velikom nasladom kako nas je esto provjeravao na primjeru svetaca i svoje brae veoma se obradova u Gospodinu. 29Pa ganut ljubavlju prema nama obveza nam se kako e se uvijek osobno
i po svome Redu119 za nas ba kao za svoju brau120 pomno brinuti
i posebno skrbiti.
30I tako smo po volji Bojoj i preblaenoga naega oca Franje
pole prebivati uz crkvu svetoga Damjana, 31gdje nas je Bog po svome milosru i milosti za kratko vrijeme umnoio, da se ispuni to
Gospodin po svome svecu bijae prorekao; 32prije smo naime stajale na drugome mjestu, iako kratko.121
33Poslije nam napisa oblik ivota, a osobito da uvijek ustrajemo
u svetome siromatvu. 34Nije se za svoga ivota zadovoljio time da
nas besjedom mnogom i primjerima hrabri (usp. Dj 20,2) za ljubav
prema presvetome siromatvu i njegovu opsluivanju nego nam je
mnogo i pisao122 da nakon njegove smrti nipoto od njega ne od118
Zapoinje povijest redovnikoga iskustva u samostanu svetoga Damjana. Klara

je se prisjea s ganuem, naroito kada spominje Franjinu oinsku blizinu i njegov
udio kao utemeljitelja, sabirui je svu oko sredinje toke: otkria i obrane ivota
u najuzvienijem siromatvu. Zapoinje takoer usporednost sa sredinjim dijelom
PrKl, naznaenim u prijevodima kao VI. poglavlje, premda izvorni rukopis nije podijeljen na poglavlja, koji sadri iskustvo poetaka.
119
Latinski religio, pojam koji je u ono vrijeme oznaavao takoer redovniki red.
120
Nalazimo se pred jednim drugim odlomkom u kojem Oporuka ide usporedo

sa PrKl, naglaavajui odnos s braom. Teko je dati razlog te povezanosti. Oni koji
osporavaju Oporuku rjeavaju to pitanje zastupajui da se radi jednostavno o prepisivanju iz PrKl od strane sastavljaa naega teksta. Pomnom itanju meutim ne izmiu prijelazi prisnoga tona koji, pored mnogih drugih svojstvenih elemenata ovoga
spisa, navode na pomisao da se radi o prenoenju jednoga iskustva.
121
Postupak i ivotopis svete Klare izvjeuju nas o tome mjestu, zapravo o dva
mjesta: najprije je Klara bila odvedena u benediktinsku opatiju sv. Pavla u Bastiji, zatim k crkvi sv. Anela u Panziji na obroncima Subasia, ija je obiljeja teko utvrditi;
moda se radi o prebivalitu rekluz, moda o prebivalitu begin. Ondje se Klari
pridruila sestra Katarina, nazvana potom Janja (usp. PostKl 12,45; LegKl 8.10; 24,
vidi takoer M. Bartoli, Chiara dAssisi, Istituto Storico dei Cappuccini, Roma 1989,
str. 7273).
122
Od tih plura scripta preostali su nam danas samo oblik ivota i posljednja volja,
umetnuti u PrKl, u VI. poglavlje, te rijei s napjevom.
1740
stupimo, 35kao to ni Sin Boji nikada nije htio odstupiti od istoga

svetoga siromatva dokle god je ivio na zemlji. 36Ni preblaeni na
otac Franjo, slijedei njegove stope (usp. 1 Pt 2,21), dokle god je
ivio, nipoto ni svojim primjerom ni naukom nije odstupio od svetoga siromatva koje je izabrao za se i za svoju brau.123
37Ja Klara, nedostojna slukinja124 Kristova i siromanih sestara
samostana svetoga Damjana i biljica svetoga oca, razmiljala sam s
ostalim svojim sestrama o naem uzvienom pozivu, o zapovijedi tolikoga oca 38i krhkosti ostalih koje smo se bojale u sebi nakon smrti
svetoga naeg oca Franje, koji bijae na stup, nakon Boga jedina
naa utjeha i uporite (usp. 1 Tim 3,15). 39Stoga smo se uvijek iznova
dragovoljno obvezivale na svoju gospou presvetu siromatinu, da
sadanje i budue sestre nakon moje smrti ne mognu od nje nipoto
odstupiti.
40I kao to sam ja uvijek nastojala i brinula se da sveto siromatvo, koje smo obeale Gospodinu i blaenom naem ocu Franji, opsluujem i da ga druge opsluuju, 41tako i one koje mene u slubi
naslijede moraju do svretka s Bojom pomou sveto siromatvo
opsluivati i nastojati da se ono opsluuje. 42tovie, radi vee sigurnosti, pobrinula sam se da gospodin papa Inocent, u ije smo
vrijeme zapoele, i drugi njegovi nasljednici svojim povlasticama125
uvrste na zavjet presvetoga siromatva koje obeasmo Gospodinu i blaenom naem ocu, 43kako nikada i nipoto od njega ne
bismo odstupile. 44Stoga prignuvi koljena i poklonivi se tijelom i
duom126 preporuujem sve svoje sestre, sadanje i budue, svetoj
majci Rimskoj crkvi, vrhovnom sveeniku i osobito gospodinu kardinalu koji bude dodijeljen Redu manje brae i nama,
45da
iz ljubavi prema onome Bogu

koji je siromaan poloen u jasle (usp. Lk 2,12),
siromaan ivio na svijetu
i gol ostade na kriu
123
Svjedoanstvo jedinstvene vrijednosti jer ga izrie Klara, koja je odabrala najuzvienije siromatvo kao svoj oblik ivota i koja se u obrani ove, uistinu izuzetne,
povlastice borila cijeloga svog ivota.
124
Uporaba ovoga izriaja da opie slubu na evaneoskoj crti odjek je one ancilla Domini aneoskoga pozdrava, koju je Franjo preuzeo u forma vitae, koja
naznauje osobito zvanje Klare i sestara do potpune pripadnosti Bogu poput Djevice
Marije.
125
Ovdje se vidi tono pozivanje na Povlasticu siromatva postignutu, prema
LegKl 14, prvi put od Inocenta III. u srpnju 1216.
126
Latinski ima utroque homine, to je teko izraziti na hrvatskome, a oznaava cijelu osobu u njezinoj tjelesnoj i duhovnoj dimenziji.
1741
46uini
te njegovo stado malo (usp. Lk 12,32), koje je Gospodin

Otac rijeju i primjerom preblaenoga naeg oca Franje rodio u svojoj svetoj Crkvi, nasljedujui siromatvo i poniznost njegova ljubljenoga Sina i slavne Djevice, Majke Njegove,127 47uvijek opsluuje
sveto siromatvo koje obeasmo Gospodinu i preblaenom naem
ocu Franji, i udostoji se u njemu ih uvijek pomagati i uvati.
48I kao to nam Gospodin dade preblaenoga naeg oca Franju za utemeljitelja, saditelja i naeg pomagaa u sluenju Kristu
i u onome to obeasmo Gospodinu i blaenom naem ocu, 49koji
se dokle god je ivio brinuo da rijeju i djelom uvijek njeguje i
pomae nas, svoju biljku, 50tako svoje sestre sadanje i budue preporuujem i ostavljam nasljedniku preblaenog naeg oca Franje i
cijelome Redu, 51da nam budu na pomo kako bismo uvijek vie
napredovale u sluenju Bogu i naroito u boljem opsluivanju presvetoga siromatva.128
52Ako se pak jednom dogodi te spomenute sestre napuste reeno
obitavalite i presele se na neko drugo, gdje god bile nakon moje
smrti, jednako moraju opsluivati spomenuti oblik siromatva koje
obeasmo Gospodinu i preblaenome naem ocu Franji.129
53Neka se brine i pazi, kako ona koja bude u slubi130 tako i ostale sestre, da za spomenuto obitavalite trae i primaju samo onoliko
zemlje koliko je najvie potrebno za vrt radi uzgajanja povra. 54Ako
pak na koju stranu radi ugleda i odmaka samostana bude potrebno
izvan ograde imati vie zemlje, neka ne dopuste vie traiti i primati
osim koliko trai krajnja potreba; 55a ta zemlja neka se nipoto ne
ore i ne sije, nego neka uvijek ostane neobraena ledina.
127
Klara u jednome dahu saima bit svojega ivota: slijeenje, koje je hod prema
Ljubljenome (latinski pojam je, naime, insequendo), nasljedovanje siromanoga i poniznoga Krista i Njegove Majke, udesan spoj franjevako-klarijanske duhovnosti,
budui da oznaava punu svijest o osobitome poslanju u Crkvi. Sredinjost slijeenja
Krista siromanoga opirno je dokazana u pismima Janji Prakoj i u onom VI. poglavlju PrKl koje smo ve naznaili kao njegovu bit.
128
Ova dva odnosa temeljna su za ouvanje svojstvenoga poziva Siromanih sestara: odnos s Crkvom i odnos s Redom manje brae.
129
Oni koji nijeu vjerodostojnost i ovdje vide proroanstvo post eventum, na

temelju onoga to e se obistiniti izmeu 1257. i 1260, kada e se sestre preseliti
iz Svetoga Damjana u onaj koji e se poslije nazvati protosamostanom svete Klare,
pokraj bazilike podignute da se u njoj uvaju i aste posmrtni ostaci njihove majke.
Moda ipak smijemo, i to s velikom vjerojatnou, vjerovati da se radi o mogunosti
koja je ve bila predmet rasprave meu sestrama; nesigurnost mjesta, skuenost ili
takoer elja da uu unutar gradskih zidina mogu dovesti do te odluke na koju je,
moda, neka od sestara odavna navodila.
130
Radi se o opatici. No taj naziv Klara nikada ne upotrebljava; vie se voli pozvati
na sluenje u sestrinskom ozraju. No treba imati pred oima da je taj pojam u ono
vrijeme oznaavao takoer slubu vlasti.
1742
56Opominjem
i potiem u Gospodinu Isusu Kristu sve svoje sestre, sadanje i budue, da uvijek nastoje slijediti put svete jednostavnosti, poniznosti, siromatva te asna131 i sveta vladanja, 57kako
nas od poetka naega obraenja poui Krist i preblaeni na otac
Franjo. 58Putem njih, ne po naim zaslugama, nego jedino po milosru i milosti darovatelja, sam Otac milosra rairio je miris (usp.
2 Kor 1,3; 2,15) dobra glasa kako do onih koji su daleko tako i do
onih koji su blizu. 59Pa iz ljubavi prema Kristu ljubei jedne druge
vani djelima pokazujte ljubav koju unutra imate, 60kako bi potak
nute ovim primjerom sestre uvijek rasle u ljubavi prema Bogu i u
uzajamnoj ljubavi.
61Molim takoer onu koja bude u slubi sestara da nastoji drugima prednjaiti vie krepostima i svetim vladanjem nego slubom,
62da bi joj se njezine sestre potaknute njezinim primjerom pokoravale ne samo iz dunosti nego vie iz ljubavi. 63I neka prema svojim
sestrama bude brina i razborita132 kao dobra mati prema svojim
kerima 64i neka osobito nastoji od proevine koju im Gospodin
dadne brinuti se ve prema potrebi za svaku pojedinu. 65Neka takoer bude tako dobra i obina da joj mognu slobodno iznijeti svoje
potrebe 66i svakog joj se asa utei s pouzdanjem, to budu smatrale
potrebnim za sebe i za svoje sestre.
67Podlone sestre pak neka imaju na umu kako su se radi Boga
odrekle vlastite volje. 68Stoga hou da se pokoravaju svojoj majci onako kako svojom slobodnom voljom obeae Gospodinu,133
69kako bi majka gledajui njihovu uzajamnu ljubav, poniznost i jedinstvo lake nosila svaki teret koji je po slubi prihvatila 70i kako
bi joj se zbog njihova sveta vladanja ono to je teko i gorko obrnulo u slast.134
71A jer je tijesan put i staza i uska vrata kojima se ide i ulazi u ivot,
i malo ih je koji idu njime i ulaze na njih (usp. Mt 7,13.14). 72Pa ako
i ima nekih koji sada njime idu, veoma ih je malo koji na njemu
131
Rije ast danas je velikim dijelom izgubila svoje znaenje. Za Klaru, koja je
esto upotrebljava, znai ne samo moralnu ispravnost u opsluivanju zapovijed nego
takoer nain ponaanja u javnosti, dosljednost vlastitim naelima koji se u ovome
posebnom sluaju odjelotvoruju u klauzuri i dr.
132
Razboritost je vana krepost za dvoje asikih svetaca: znai uravnoteenost, mudrost koja se kloni pretjeranosti, prava mjera, u konanici evaneosko rasuivanje
(usp. 3PJa 40).
133
Nainski ablativ sua spontanea voluntate mogao bi se odnositi bilo na poetno
obeanje dano Gospodinu, bilo na nain poslunosti opatici.
134
Ovaj izriaj bremenit je cjelokupnim Klarinim iskustvom. Za nju je vlast teret,

ak i ako se obavlja s ljubavlju i poniznou te duhom sluenja i uzornosti, o emu
je govorila (r. 6166). Smiono primjenjuje na vrenje vlasti osjeaje koji obiljeavaju
poetak novoga Franjina ivota, u susretu i zagrljaju gubavca.
1743
ustraju. 73No blago onima kojima je dano hoditi njime i ustrajati do

svretka (usp. Ps 118,1; Mt 10,22).
74Ako smo dakle krenule putem Gospodnjim, uvajmo se da
svojom krivnjom i neznanjem nikad nipoto s njega ne odstupimo,
75kako ne bismo nanijele nepravdu tolikome Bogu, Djevici Majci
Njegovoj, blaenom naem ocu Franji ni Crkvi slavnoj ni vojujuoj. 76Pisano je naime: Prokleti koji odstupaju od zapovijedi tvojih (Ps
118,21).
77Zato prigibam koljena svoja pred Ocem Gospodina naega Isusa
Krista (usp. Ef 3,14), da po zagovoru i zaslugama slavne Djevice
svete Marije, Majke Njegove, preblaenoga naega oca Franje i sviju svetih 78sam Gospodin, koji dade dobar poetak, dadne rast (usp.
1 Kor 3,6.7), da dadne i ustrajnost. Amen.
79Da bi se bolje opsluivao, ostavljam ovaj spis vama, svojim predragim i preljubljenim sestrama sadanjim i buduim, u znak blagoslova Gospodinova, preblaenoga naeg oca Franje i blagoslova
moga, vae majke i slukinje.
Svrava Oporuka blaene Klare, djevice.
Blagoslov sv. klare

Uvod
Klarin Blagoslov donose kodeksi koji sadre Oporuku, stoga je
govor o vjerodostojnosti ovoga kratkoga teksta dijelom isti, takoer
kada se nalazimo pred kasnijim svjedoanstvima. Osim Blagoslova
svim sestrama, koji je ovdje preveden na temelju kritikoga Boccalieva izdanja,135 poznata su jo dva blagoslova: jedan Janji Prakoj,
umetnut na kraju rukopis koji sadre Pisma, i jedan Ermentrudi iz
Brugesa, koji donosi Wadding. Bitno su istovjetna onome upuenom
svim sestrama, samo to se, prirodno, mijenja naslovnica, i izriu se u
jednini, s izvornom nijansom na zavretku. Tako Blagoslov Janji zavrava: Uvijek u ostati prijateljica tvoje due i due tvojih sestara.
Blagoslov Ermentrudi sumnjiviji je u pogledu vjerodostojnosti. Ti
podaci pokazuju Klarin obiaj da blagoslivlja sestre, prema starom
obiaju, ukorijenjenom u Bibliji i jo veoma ivom u njezino vrijeme: otac i majka obitelji, osnaeni darom primljenim od Stvoritelja,
prenose ga na djecu.136 Osim toga oita je personalizacija blagoslova
svim sestrama, koji se upuuje svakoj pojedinano.
U blagoslivljanju sestara na kraju ivota, prema LegKl 45, Klara je
vjerojatno upotrijebila rijei koje su joj bliske: smijemo naime misliti
da je blagoslov Janji bio upuen s 4PJa. Pribliavanje sestre smrti
potie majku da ostavi u batinu blagoslov Gospodnji i svoj.
Ovaj kratki tekst oslanja se na blagoslov iz Br 6,2426, to nam
je poznato preko Franjina blagoslova bratu Leonu. U toj chartula
ima isputanja biblijskoga teksta to se tumai srednjovjekovnim
izvorom,137 budui da ga Franjo i Klara nisu mogli potraiti u Bibliji.
135
Boccali, Il testamento , str. 293294.
136
Za potpunije razvijanje teme usp. CremaschiAcquadro, Scritti , str. 9192.
137
Jedan obrazac izmirenja penitenata na Veliki etvrtak sadravao je blagoslov iz Br

6,2426. K. Esser, Scritti, Messaggero, Padova 1982, str. 175176, promie hipotezu
Franjine liturgijske ovisnosti, navodei Van Dijk, Saint Francis blessing of Brother Leo,
AFH 47 (1954), str. 189201.
1744
Bla goslov sv. Kl are
1745
Ta ovisnost od chartula navodi na utemeljeno vjerovanje da je

Leon, koji je uvijek drao u depu taj dragocjeni spis, pokazao biljici svoje blago. Ona ga je usvojila, nadodavi mu izriaje iz Franjine
Oporuke. U Blagoslovu Klara mnogo ovisi o siromaku, no svejedno
mu uspijeva utisnuti vlastite i jedinstvene znaajke.
Ona je ena koja blagoslivlja, s velikom svijeu o vlastitome dostojanstvu kranke, milou pozvane na nasljedovanje siromanoga Krista. Njezina enstvenost izvire velikom snagom u snanom isticanju enskoga elementa: ne samo da pojedinano nabraja prisutnost
svetic pored svetaca, razlikuje sluge (Boje) i slubenice,
sinove i keri, nego je takoer svjesna da je majka u Duhu (usp.
3PJa). Ono duhovna majka (r. 13) odnosi se bez daljnjega na nju
samu, ali se proiruje u obzoru Crkve u kojoj je ena Duhom pozvana
na tu zadau koja je ini sposobnom prenositi Oev blagoslov, to jest
snagu Duha Svetoga, dar njezina raspetoga i uskrsloga Gospodina.
Ne nalazimo uporno zahtijevanje nasljedovanja svojstveno Opo
ruci. Osim sredinjega poloaja Boga kao izvora blagoslova, ponovno nalazimo ukratko servare mandata Dei (r. 18) to prolazi
kroz itavu Oporuku: Budite uvijek ljubiteljice Boga, svojih dua i
svih svojih sestara. I uvijek se brinite da opsluujete to Gospodinu
obeaste (r. 14).
Ljubav je jezgra i vrhunac kranskog i klarijanskog poziva! Ljubav, koja je Boja, izlivena u srce Duhom Svetim, koji ih vodi da
ljube same sebe u Njemu i stoga ive bratsko zajednitvo, zreli plod
razgovora sa Zarunikom nagovijeten u zavrnom retku.
Treba takoer imati na umu mistinu dimenziju, pazei na trinitarni tijek teksta i na Klarino osobito izraavanje: zaziva Isusa Krista
da Otac blagoslovi! U ovim kratkim retcima nalazi se sve iskustvo
biljice: njezino postavljanje duha, due, srca (3PJa 1213) u Isusa
Krista. I iz intimnosti zarunikog sjedinjenja, opjevanoga u 4PJa,
biljica se obraa Ocu, kao ki u Sinu, u sigurnosti da moe primiti i darovati onaj blagoslov koji je Duh Gospodnji, vazmeni dar u
pravome smislu, naroito prisutan u njezinom Vazmu ene potpuno
suobliene Isusu Kristu.
Izvor:
Uvod u Blagoslov sv. Klare prevela Marija Tarzicija imak prema: Fonti Fran
cescane, Nuova edizione, a cura di Ernesto Caroli. Padova: Editrici Fran
cescane, 2004, str. 178486.
Blagoslov
Poinje Blagoslov te iste svete Klare
njezinim sestrama sadanjim i buduim
1U
ime Oca i Sina i Duha Svetoga (usp. Mt 28,19).

vas blagoslovi Gospodin i neka vas uva,
3neka vam pokae lice svoje i milostiv vam bude,
4neka pogled svoj svrati na vas i mir dadne (usp. Br 6,2426) vama,
2Neka
sestrama i kerima mojim, 5i svima ostalima koje dou i ostanu u naoj

zajednici,138 i ostalima i sadanjim i buduim u svim drugim samostanima siromanih gospoa koje ustraju do svretka.
6Ja Klara, slubenica Kristova, biljica preblaenoga naeg oca svetog Franje, sestra i majka vaa i ostalih siromanih sestara, mada nedostojna, 7molim Gospodina naega Isusa Krista po Njegovu milosru,
po zagovoru njegove presvete majke svete Marije, blaenoga Mihaela arkanela, svih svetih anela Bojih, blaenoga naeg oca Franje i
svih svetaca i svetica, 8da vam sam nebeski Otac dadne i potvrdi ovaj
svoj presveti blagoslov na nebu i na zemlji (usp. Post 27,28): 9na zemlji
umnaajui vas u svojoj milosti i krepostima svojim meu svojim slugama i slubenicama u svojoj vojujuoj Crkvi; 10a na nebu uzdiui vas
i proslavljujui meu svojim svecima i sveticama u slavnoj Crkvi.
11Blagoslivljam vas za svojega ivota i nakon svoje smrti, koliko
mogu i vie nego to mogu, svim blagoslovima 12kojima je Otac milo
sra (usp. 2 Kor 1,3) blagoslovio i blagoslovit e sinove i keri na nebu
(usp. Ef 1,3) i na zemlji, 13i kojima su duhovni otac i majka blagoslovili
i blagoslov e svoje duhovne sinove i keri. Amen.
14Budite uvijek ljubiteljice Boga, svojih dua i svih svojih sestara. 15I
uvijek se brinite da opsluujete to Gospodinu obeaste. 16Gospodin s
vama bio uvijek, a sada139 vi uvijek budite s njime. Amen.
Svrava Blagoslov presvete nae majke Klare.
138
U latinskome stoji collegio.
139
Dali smo prednost itanju nunc, za koje se opredijelio Boccali, umjesto uobiajenog utinum, jer nam se ini vie u skladu s Klarinim nainom. Moglo bi se
takoer itati ovako: semper et nunc, vos; tako bi nunc imao pojaati danas
smisao prisutnosti Gospodina koji je oduvijek.
1746
esti dio
I VOTO PI S I
S V. K L A R E
VITAE S. CLARAE
IVOTOPISI SV. KLARE

Okrunica o preminuu sv. Klare (1253). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1749
Okrunica o preminuu sv. Klare

Epistola encyclica de transitu s. Clarae
(1253)
Uvod, prijevod i biljeke
Kada je o. Zeffirino Lazzeri istraivao kodekse privatne knji
nice Landau gospoe Finaly u Firenci, pronaao je takoer kodeks
1416/1613, u kojemu se nalazi prijepis obavijesti o smrti sv. Klare.
Danas se taj kodeks nalazi u fundusu LandauFinaly u Nacionalnoj
knjinici u Firenci pod brojem 17 i pod nazivom Liber Epistolorum
secundum usum Curiae Romanae et aliorum Principum.
Sastavljanje ove okrunice smjeta se izmeu sredine kolovoza i
poetka listopada 1253, dok je Rimska kurija jo boravila u Asizu (do
6. listopada 1253). Klara je preminula uveer 11. kolovoza 1253, a
sutradan je papa s kardinalima i prelatima slavio sveane sprovodne
obrede u Svetome Damjanu (LegKl 47); istoga dana tijelo je preneseno u Asiz i poloeno u crkvicu sv. Jurja (LegKl 48). Prilikom tih dogaaja netko je poduzeo obavijestiti sve sestre Reda svetoga Damjana,
koje su po cijelome svijetu,1 o prijelazu Klare, nae voditeljice, nae
asne majke i uiteljice (r. 3). Nepoznati pisac imao bi biti netko iz
Rimske kurije, tonije iz kruga kardinala Rajnalda od Jenne, pokrovitelja Reda svetoga Damjana.
Zaglavlje okrunice navodi sestre koje borave u Asizu kao poiljateljice, a sve sestre Reda svetoga Damjana koje su po cijelome
svijetu kao primateljice pisma. Sastavlja pisma imala bi biti skupina
sestara Svetoga Damjana, ali po nainu pisanja vidi se prisutnost nekoga vjetog u pisanju i sastavljanju dokumenata, ovjeka kulture, to
ne iskljuuje mogunost prisutnosti neke uene sestre u samostanu
(primjerice s. Benedikta).
Pismo je biranog i sveanog stila, s kratkim plastinim izrazima,
pomno sastavljeno prema knjievnoumjetnikim pravilima, istovremeno osjeajno, srdano i dirljivo. ini se da je pisac dobro upo1
Rauna se da je za Klarina ivota u Italiji bilo 115, a izvan nje 50 samostana Siromanih gospoa.
1749
1750
V I . I V O T O P I S I S V. K L A R E
znat s dogaajem sveanoga Klarina prijelaza kao i to da razumije

bol sestara lienih njihove majke i uiteljice. U mozaiku govornikih
slika i izriaja sastavljaa pisma izranja jednostavno, toplo i prisno
svjedoanstvo sestara, koje odraava svakodnevni ivot u Svetome
Damjanu: prisjeanje druenja s Klarom kada je ljupka sjedila meu
sestrama (usp. r. 6); ili kada je lijepa izgleda, bogata i plemenita
roda obukla siromani habit i opasala se uetom (usp. r. 10); i
napose kako je bodrila naa srca kad bi gdjekad opazila da neke
oskudijevaju u odjei, da su gladne, a nema hrane, edne, a nema
napitka (usp. r. 19). Moda nijedan dokument kao ovo kratko svjedoanstvo ne doarava stvarnost ivota u Svetome Damjanu i posljedice vjernosti Povlastici siromatva: materijalna oskudica obiljeavala je sve godine ivota u Svetome Damjanu, ne samo poetke.
Nema sumnje u vjerodostojnost ovoga pisma, premda ga tijekom
stolje ne spominje ni jedan pisac niti ga donosi ijedan kodeks, osim
gore spomenutoga iz XIII. st.
Sadraj pisma dobar je saetak Klarina ivota i ve dodiruje one
teme i vidike koji e kasniji dokumenti, Postupak i Bula proglaenja
svetom te Legende, jo vie razviti.
Pismo zavrava naglo, nedovreno, spominjui Klarina udesa.
Prepisivau nije bio vaan zakljuak jer nije sadravao nita vano u
odnosu na svrhu s kojom je pismo pisano. Nedostaju naime uobiajeni pozdravi, preporuka u molitve i izrazi potovanja.
Izvor:
Okrunicu o preminuu sv. Klare s latinskog izvornika prevela Marija Tarzicija
imak prema kritikom izdanju teksta objavljenog u: Santa Chiara di Assisi.
I primi documenti ufficiali: Lettera di annunzio della sua morte, Processo e Bolla
di canonizzazione. Uvod, tekst, biljeke i prijevod prir. P. Giovanni Boccali,
ofm, Santa Maria degli Angeli: Edizioni Porziuncola, 2002, 2432.
1Svim
sestrama Reda svetoga Damjana,

koje su po cijelome svijetu,
sestre koje borave u Asizu
alju pozdrav u Zaetniku spasenja!2
2Probodene
ostanom duboke boli, pristupamo, ne bez suz,

iznijeti vam alosne vijesti; pjevajui pogrebnu tualjku obznanjujemo alosnu vijest: da je zrcalo jutarnje zvijezde, [ono zrcalo] u
ijem smo se odbljesku divile slici istinskoga svjetla, nestalo ispred
naih oiju; 3pao je potporanj redovnikoga ivota; jao, nosiljka
naega poziva3 izila je iz trkalita ljudskoga hodoaenja kada je
naa gospoa Klara, naa voditeljica, naa asna majka i uiteljica,
na poziv djevera, razrjeitelja spone tijela, to jest [na poziv] razarateljice smrti, nedavno pohrlila u svadbenu odaju svoga nebeskoga
Zarunika.
4Njezin sveani i velianstveni let iz zemaljskog stanja u nebesko, iz mrane sjene u blistavilo, premda duhovno gledano donosi
naim osjeajima radost, ipak nam, gledano zemaljski, jasnou vida
pomuuje poplava suz.
5Tek to je nae korake istrgnula s klizavoga [puta] zemaljske
sree, upravivi nas na put spasenja, jao! zauvijek je nestala iz naega vidika. 6Gospodinu se naime svidjelo moda smo to zavrijedile krivnjom svoje nesavrenosti da Klara radije blista slavna na
nebeskom prijestolju negoli da jo sjedi ljupka meu sestrama na
[njihovim] zemaljskim mjestima.
7Ona je [to] naime doista zasluila, promotrimo li unatrag njezina savrenstva kojima je ve od najranije dobi obilovala dok je
u bdjenju promatrala Gospodina. 8Ve bijae dostojna zasluene
nagrade ona koja je tako izlijevala osjeaje svoje pobonosti u milosnim trenucima molitve 9da je otklonila prosce ovoga svijeta posvetivi ljiljan djevianske ednosti obeavi se Kristu za zarunicu;
2
U izvorniku stoji in salutis Auctore salutem. Neki to prevode: pozdrav s pozdravima Pisca [ovoga pisma]: usp. S. Chiara dAssisi. Scritti e documenti, prir. G. G.
Zoppetti i M. Bartoli, Editrici Francescane, Assisi 1994, 228, te u tome vide prisutnost neke osobe izvan kruga sestara Svetoga Damjana.
3
Nosiljka ili kola, to jest nositeljica karizme naega poziva.
1751
1752
tako se zaruniki sjedinila s njime prstenom ljubavi 10da je [ona

koja je bila] predivna lijepim izgledom, bogata obiljem dobara, roena od plemenita roda, ve zrela za udaju namjesto vjenanoga
grimiza obukla siromani habit; alobnu odjeu namjesto svadbene;
namjesto ureenim zarunikim pojasom opasala se uetom.
11O, kako li je uzvien taj brak! O, kako li je plodno to djevianstvo koje je urodilo tako brojnim i tako obilnim potomstvom,
neokaljano doticajima tjelesne ljubavi! 12O, divne li plodnosti ove
mladice koja se, ne upoznavi bilo kakav in pokvarenosti, i ne bez
daha boanskoga Duha, razmnoila bezbrojnim porodom!
13Promatrajte s udivljenjem, sestre, promatrajte kolikim je njezina rasvijetljena enska osjeajnost4 zasjala krepostima! 14Kakvom
li je plamtjela odlunou snage! Ona, koja je koracima nedunosti
nadvladala prljavtine svjetovne pokvarenosti! 15Ona, koja, ranjavana otricom dugotrajne bolesti i najposlije ve iscrpljena starakom
slabou nije, [za razliku] od onih koji se rado tue, udarila u alosno uzdisanje, nije otvorila vrata svojih usta da se tui! 16tovie, koliko je ee bila podbadana ostrugama bolesti, toliko je pobonije
prinosila Gospodinu pjesmu hvale.
17Kakvim li je pojasom razboritosti bila opasana! Kakvim li je
ognjem ljubavi bila zapaljena! 18Ona je njenim rukama tako izmicala jedra bijesnim vjetrovima da navala podrugljive oluje nije
mogla unititi mirnou njezina duha5. 19Bodrei naa srca u boanskome zagrljaju, krijepila ih je lijekom neprestane utjehe. 20Kad
bi gdjekad opazila da neke oskudijevaju u odjei, da su gladne, a
nema hrane, edne, a nema napitka, [dola bi] meu6 nas pritjeui
nam u pomo poticajem ljubazne opomene, govorei: 21Podnosite
veselo! Strpljivo podnosite bremena siromatva i ponizno terete
oskudice! 22Strpljivost u tim stvarima, koja se raa iz promatranja
Boga, onima koje trpe donijet e rajske naslade i pripraviti im obilja
vjene nagrade.
23Ali emu da jo nastavljamo? Dubina ovoga blaenstva ne
moe se izraziti ljudskim rijeima, 24nego poujte kakav je dar pri4
Sensualitas je u srednjemu vijeku oznaavala ivotinjski dio ljudske prirode. Pisac

hoe rei: sve slabosti Klarine enske prirode, rasvijetljene milou, obratile su se u
kreposti.
5
Augustinovska slika morske oluje, esta u duhovnoj knjievnosti, ovdje oznaava
strasti, napasti i kunje, koje je Klara, krhka ena, tako razborito nadvladavala da je
trajno ostala u miru kontemplacije. Izriaj hyronici turbinis (podrugljive oluje)
podsjea na sibila inferni (zviduke pakla) iz Pisma Ermentrudi (PEr 6).
6
Moda iznenauje ovaj izriaj, ali Klara jasno u Pravilu kae: Opatica neka
pohaa svoje sestre (PrKl 10,1); to znai, neka im prie, neka doe usred njihovih
tjeskoba, potekoa, pogreaka, bolesti, i sl. i donese pravi lijek, ponizno i s ljubavlju (isto).
Okru n ica o pre m i nu u sv. Klare
1753
mila od Boga u posljednjim trenucima svojega ivota: umiruu ju

je pohodio Kristov namjesnik zajedno s asnim zborom brae [kardinal], 25a milost jo vea bila je to je nakon njezine smrti ostao
na sprovodu i tijelo poastio [svojom nazonou] na sprovodnim
obredima.
26Premda nam je zbog njezine smrti okrutna bol na osjetan nain ranila nutrinu, ipak pruamo desnicu svoje due7 prema slavi
boanske hvale, [da dohvatimo] palmu radosti 27i shvatimo, koliko
je smrtnom razumu mogue, ono veselje: [Klara] ide ususret svetim
dusima uz radosni ples brojnih eta nebeske vojske, 28i predstavlja remek-djelo svojega asnog tijela pred licem svojega Stvoritelja,
odsijevajui naokolo, po monom djelovanju svojega Tvorca, mnotvom udesa8
To jest: sve sposobnosti i moi due.
Nepotpuni zavretak Okrunice.
POSTUPAK PROGL AE N J A
KL ARE ASIKE SVETO M
IL PROCESSO DI CANONIZZAZIONE
DI S. CHIARA DASSISI
(1253)
Uvod
Prijevod
JUDITA OVO
Biljeke
POSTUPAK PROGLAENJA KLARE ASIKE SVETOM

Uvod .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1757
[Uvod].. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1761

I. svjedokinja.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1764

II. svjedokinja.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1769
III. svjedokinja.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1774

IV. svjedokinja.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1781

V. svjedokinja.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1785
VI. svjedokinja.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1787
VII. svjedokinja.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1790
VIII. svjedokinja.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1793
IX. svjedokinja.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1794

X. svjedokinja.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1797
XI. svjedokinja.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1800
XII. svjedokinja.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1802
XIII. svjedokinja.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1804
XIV. svjedokinja.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1806
XV. svjedokinja.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1809
XVI. svjedok. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1810
XVII. svjedokinja.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1811
XVIII. svjedok. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1813
XIX. svjedok. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1814
XX. svjedok. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1815
Uvod
Isprave postupka proglaenja Klare Asike svetom poznate s kraja XV. i poetka XVI. stoljea ostale su praktino nepoznate sve
do 1920. Zasluga pripada ocu Zeffirinu Lazzeriu to ih je iznio na
svjetlo, nakon marljivih istraivanja u brojnim knjinicama, naavi
ih u kodeksu razliitog sadraja privatne knjinice Landau, koja je
prela u vlasnitvo gospoe Finaly pod brojem 19752040. Bile su
u posjedu bibliofila grofa Gustava Gallettia, a potjee iz samostana
Santa Chiara Novella u Firenci. Sada je promijenio mjesto i broj
spremita: nalaze se u Nacionalnoj knjinici u Firenci, fundus LandauFinaly, br. 251.
Obino su isprave nekoga kanonskog postupka osuene na nestanak, nakon to se nekoga proglasi svecem i sastavi njegov slubeni
ivotopis (legenda). Procesualni svei, sastavljen na latinskome,
prelazi u arhiv i ostaje kao jedini primjerak, lako podloan nestanku
tijekom stoljea: tako se dogodilo i s Ispravama postupka proglaenja
Franje Asikoga svetim. Za Postupak svete Klare, kako primjeuje opsena i pomna studija Giovannia Boccalia (Santa Chiara dAssisi sotto
processo. Lettura storico-spirituale degli Atti della canonizzazione, Porziuncola, Assisi 2002, str. 2032), stvari se postavljaju drugaije jer,
zahvaljujui sestri Battisti Alfani, redovnici samostana Montelucea u
Perui i pisarnici (scriptorium) istoga samostana, posjedujemo njegov
talijanski prijevod s kraja XV. stoljea. Sestra Battista Alfani, u svijetu
Antonia, ki Alfana i Jakobe Beccuti, mlaa sestra sestre Eufrazije
opatice i obnoviteljice samostanskoga ivota i sama tri puta opatica
i zamjenica napisala je brojna djela, uz poznati Memoriale samostana od 1488. do 1515.
Meu tim djelima koja Memoriale nabraja nalazi se takoer i
votopis svete Klare (Legenda della nostra madre sancta Chiara): radi se,
kako dokazuje Boccali, o onom istom ivotopisu svete Klare (Vita di
santa Chiara) koji je 1920. objavio Z. Lazzeri, drei ga djelom nekoga toskanskog franjevca iz XVI. stoljea. Za to je mogue potpunije sastavljanje ove Legende, sestra Battista osobno i potpomognuta od strane sestara pisarnice (scriptorium) sastavila je knjige o
razliitim stvarima (librecti de diverse cose): tekstove su joj, prema
Memoriale iz Montelucea, pribavili generalni ministri, koji su joj do
1757
1758
nosili spomenute knjige (Memoriale di Monteluce. Kronika samostana klarisa u Perui od 1448. do 1838, prir. sestra Chiara Augusta
Lainati i klarise samostana Santa Maria u Monteluceu, s uvodom
Ugolina Nicolinia, Porziuncola, S. Maria degli Angeli 1983, f. 65v,
tiskano na str. 124).
Meu tim knjigama o razliitim stvarima koje su dijelom ule u
ivotopis svete Klare (Legenda de la nostra madre santa Chiara), i koji se
zbog toga sauvao, nalazi se upravo takoer talijanski prijevod Isprava kanonskoga postupka. Da je talijanski prijevod djelo koje potjee
iz Perue, kako je mislio i Lazzeri, dovoljno je dokazano prije svega
grafijom: na folijima 1r11r ruka je jamano sestre Battiste Alfani
(druga ruka nastavlja od f. 11v sve do kraja teksta, f. 33v). Osim toga
postoji jasna potvrda upotrebe peruinskoga narjeja, s njegovim
svojstvenim kadencama i vlastitim rijeima.
Tekst prelazi iz Perue u Firencu, kako je sasvim dokazano navedenom Boccaliovom i jo prije Lazzeriovom studijom, zahvaljujui
sestri Magdaleni, redovnici iz Montelucea, keri Roberta, grofa iz
Firence. Dok je obavljala slubu opatice, 16. listopada 1453. dobila
je breve od pape Nikole V. da poe u Firencu radi novoga utemeljenja samostana Santa Chiara Novella. Upravo su tada, kako kodeks
Postupka, koji nosi peruinski grb Montelucea, tako i ivotopis svete
Klare (Legenda della nostra madre sancta Chiara), preneseni iz Perue u Firencu gdje ostaju kao vlasnitvo samostana Santa Chiara
Novella.
U prijevodu na narodni jezik, koji posjedujemo i koji objavljujemo, Postupak sadri Isprave sastavljene po odredbi Inocenta IV.
bulom Gloriosus Deus od 18. listopada 1253, u posljednjem tjednu
studenoga iste godine (od ponedjeljka 24. do subote 29.); radi se o
svjedoanstvima Klarinih sestara, prikupljenima u samostanu i bolnici Svetoga Damjana, te nekoliko svjetovnjaka u crkvi svetoga Pavla u
gradu Asizu. Prola su samo tri i pol mjeseca od smrti svete Klare, u
ponedjeljak uveer 11. kolovoza 1253!
Prema onome to mi se ini razvidnim usporeujui ove Ispra
ve sa slubenom svetiinom Legendom, takozvanom elanovom, i s
Bulom proglaenja Klare Asike svetom oni ine samo dio cijeloga Po
stupka. Nedostaje naime vei dio udesa post mortem, koji meutim u slubenome ivotopisu ine istinsko i pravo djelo De miraculis
sanctae Clarae postquam de mundo transivit. I taj je dio bio poznat sestri Battisti Alfani, koja neprestano tvrdi u svome ivotopisu majke
svete Klare da ga je crpila iz Legende.
to se tie teksta, treba rei da malo dokumenata ima svjeinu
Postupka proglaenja Klare Asike svetom, u kojemu svjedoanstvo sestara dirljivo i traei u srcu prave rijei da uine gotovo ivim opis
ive Klare ima spontanost i neposrednost koje emo uzalud traiti u
Postupak pro gl a e nj a Klare Asi ke sve tom
1759
slubenom ivotopisu (Legenda); to je onaj isti titraj prvih franjevakih izvora, kada Franjini drugovi tvrde: mi koji bijasmo s njime.
I staro peruinsko narjeje, gipko i bogatih vibracija, potpomae
da ovim svjedoanstvima zadri okus istinitosti stvari gledanih vlastitim oima i dotaknutih rukama. Takoer su vana, jer su jedinstvena
te vrste, svjedoanstva petero svjetovnjaka koji svjedoe u crkvi svetoga Pavla: vitez Hugolin Petra Girardonea, kao predstavnik plemstva koje je posjeivalo kuu Favaronea, Klarina oca; Bona Guelfucciova, najvjernija od prvoga trenutka, koja se s njome veoma mladom
suoila s rizikom potajnih razgovora s Franjom; Rajnerije Bernardov;
Petar Damjanov i Ivan Venturin, kojega Fortini naziva ovjek od
oruja meu drugima istoga prezimena.
Preostaje nam jo rei neto o vanosti i vrijednosti Postupka kao
glavnoga izvora za Klarino biografsko upoznavanje; ali i kao dokumenta, jedinstvenoga te vrste, koji nam omoguuje procijeniti rad
starih hagiografa, u ovome sluaju posebice pisca Legende svete Klare
djevice, a da ne govorimo takoer o Legendi u stihu, o Ritmikom
asoslovu Iam sanctae Clarae claritas (nakon 1253. prije 1261) koji
je ostao u upotrebi u Rimsko-serafskom brevijaru sve do posaborske
obnove Liturgije asova, i o sveukupnosti klarijanske himnografije
(himni, antifone, sekvencije) XIII. stoljea. Svi ti izvori, vie od meusobne povezanosti, imaju jedan jedini izvor, upravo Isprave kanon
skoga postupka u njihovoj potpunosti, koje je svaki od pisaca i sastavljaa tumaio i predlagao s vlastitom osjeajnou i svojim nainom
pisanja. Bula proglaenja Klare Asike svetom, koja je kao plod proizila
iz cvijeta Postupka, dolazi kao kruna cijele biografske sveukupnosti.
Postupak je dragocjen jer nam svjedoi o tome da se hagiograf Le
gende svete Klare djevice, tko god on bio, nije dao voditi rukom udesnoga, premda mu se ivot svete Klare inio uistinu udesnim,
budui da je sav usredotoen na otajstvo Krista koji se pokazuje prisutnim u ivotu njegove zarunice na nain koji mistici dobro poznaju i koji tvori sitni vez na kojemu se tka potka dan i noi. Premda
je imao nakane da djelo bude namijenjeno odgoju i izgradnji, to je
razvidno iz proslova, ipak je namjeravao nainiti pripovijest, koristei
dokumente iz prve ruke, i zato se ini potpuno vjerodostojnim, kao
to je to i pisac Legende u stihu i Ritmikoga asoslova i drugih skladba
za liturgijsku upotrebu. Nije sve to je u Postupku pretoeno u Le
gendu; s druge strane, Legenda poznaje pojedinosti koje nije crpila iz
Postupka, nego od drugih izravnih svjedoka, kao to su Manja braa
najblia Klari, i od samih njezinih sestara ponovno ispitanih gdje se
piscu inilo da je dobro pojasniti pripovijedanje; tako takoer Legen
da u stihu ima pojedinosti koje ne pripadaju ni Postupku ni Legendi,
nego nekome tko je pripadao papinskoj Kuriji i tko je mogao neke
stvari promatrati izbliza. Glavni izvor, temelj na kojemu se uzdie ci-
1760
jela povijesna izgradba Klarina lika, jest Postupak i, usudila bih se rei,
da ak govornika igra kojoj je obilno posluilo Klarino ime, Clara,
i koje je svim moguim asonancama (praeclara, claritas, clare, clarere,
clarescere, inclarescere) okitilo svaku njezinu biografsku vijest i sve to
se odnosi na jasnou mudrosnoga svjetla i nebeskog blistavila koji
ispunjaju tekstove asike djevice, ima u Postupku svoj prvi i najljepi
i manje govorniki izriaj: Iduega dana spomenuta gospoa Klara,
doista sjajna i bez ljage, bez sjene grijeha, prela je iz ovoga ivota
Gospodinu, u sjaj vjenoga svjetla (PostKl 3,32).
Izvori:
Uvod u Postupak proglaenja Klare Asike svetom prevela s talijanskoga Marija
Tarzicija imak prema: Fonti Francescane, Nuova edizione, a cura di Ernesto
Caroli. Padova: Editrici Francescane, 2004, str. 182124.
Postupak proglaenja Klare Asike svetom prevela sa starotalijanskog izvornika
Judita ovo prema: Fontes franciscani, a cura di Enrico Menest e Stefano
Brufani. Assisi: Edizioni Porziuncola, 1995, str. 24552507.
[Uvod]
Slijedi Postupak proglaenja svetom svete Klare, kako je papa Ino
cent poslao pisma biskupu spoletskome naredivi mu da pomno i brino
mora ispitati ivot, obraenje, nain ivljenja i udesa svete Klare, pre
ma onome to sadri nie napisana Bula.
U ime Gospodina naega Isusa Krista, amen. Ja, Bartolomej1,
biskup spoletski, primio sam pismo od preblaenoga oca gospodina
Inocenta, pape etvrtoga u ovom obliku, a glasi:
Inocent biskup,2 sluga slugu Bojih, asnome bratu Bartolomeju biskupu spoletskome pozdrav i apostolski blagoslov.
Bog slavan3 u svojim svetima, koji jedini ini i izvodi udesne i
velike stvari, obznanjuje svoje vjerne nakon njihova ivotnoga tijeka i prijelaza iz ovoga ivota udesnim oitovanjem mnogovrsnih
znakova, koje on odabire u nagraivanju rajskom slavom, u uzvienosti nebeskoga blaenstva; tako da se, poto su se uli znakovi
i udesna djela i svjedoci tih i takvih udesnih stvari, to je mogue
samo Bogu, koji je jedan u Trojstvu i trojstven u Jedinstvu, gotovo
vidi mo Svevinjega, a njegovu velikome i predivnome imenu bude
iskazan smjerniji poklon na zemlji, ija vlast ostaje uvijeke, a njegovo Velianstvo divno opjevano u visinama.
Budui dakle da je ovim poeljnim nagradama poaena sveta uspomena blaene djevice Klare, nekadanje opatice siromanih
ena zatvorenih redovnica Svetoga Damjana Asikoga, prionuvi
uz rije proroka: Sluaj, keri, pogledaj, prisluhni: zaboravi svoj na
rod i dom oca svog, jer je kralj zaelio ljepotu tvoju (Ps 45,1112),
okrenula je lea propadljivim i prolaznim stvarima, i okrenuvi se
onome ispred sebe, zaboravljajui sve ono unatrag, spremno je prig
1
Bartolomej Accorombani bio je biskup Spoleta od 1236. do 1271. Nakon smrti
Friedricha II. 1250. obnaao je i graansku vlast.
2
Inocent IV., Sinibaldo dei Fieschi iz Genove, kojega je Grgur IX. imenovao kardinalom u rujnu 1227, izabran je za papu 25. 6. 1243; umro je u Napulju 7. 12. 1254.
3
Ovdje zapoinje bula Gloriosus Deus od 18. 10. 1253, kojom se trai od biskupa da izvri Postupak za proglaenje svetom Klare abbatissa Pauperum inclusarum
Monialium Sancti Damiani Assisinatis.
1761
1762
nula svoje uho na sveto govorenje. Nije tratila vrijeme ni poticaje

da urno izvri ono to joj je godilo uima, nego odmah odriui
se same sebe, svoje rodbine i svega svoga, ve od rane dobi stvorena za kraljevstvo nebesko, izabrala je i nazivala svojim zarunikom
Isusa Krista siromanoga, Kralja kraljeva, i zavjetovavi se njemu,
potpuno duhom i tijelom u duhu poniznosti, obeala mu je poglavito te dvije dobre stvari kao miraz, naime dar siromatva i zavjet
djevianske istoe; i tako je stidljiva djevica bila pridruena eljnim
zagrljajima zarunika djevca, i iz lonice neokaljanoga djevianstva
potekao je porod ist i plodan na udivljenje svima, koji je mirisom
svetoga naina ivljenja i ljubavlju spasonosnoga zavjetovanja, proiren gotovo po svim stranama svijeta, kao nebeska biljka s obilnim
plodovima za Boga.
Ovo je ona zarunica koja je za ivota bila mrtva svijetu, toliko se
svidjela Bogu svevinjemu eljama i kreposnim djelima i revnou
u svetim djelovanjima te nakon to je blaeno preminula, dapae
prije nego je otila iz ovoga smrtnoga ivota, milostiva naklonost
svemoguega Boga, darivatelja svih dobara, koja nadilazi zasluge i
elje onih koji ga mole, radi uzvienosti svoga imena, koje je slavno
uvijeke, zagovorom kod njega sjajnim zaslugama te djevice Klare,
govori se da je udijelio velika dobroinstva onima koji su ih prosili i
govori se da je Bog uinio mnoga i razna udesa po njoj i po njezinim molitvama.4
Budui dakle da je vrlo dostojno i duno da bude aena u vojujuoj Crkvi, ona koju je boanska blagost, kako se kae, uinila
asnom svojim vjernicima po darovima takve milosti i dostojanstva
udesa da budu aeni, preporuamo tvome bratstvu po apostolskim pismima, da ispita o ivotu, obraenju i nainu njezina ivljenja i takoer o spomenutim udesima i o svim njihovim okolnostima njihovu istinitost temeljito i revno prema upitima koje ti aljemo
ukljuno s naom Bulom.5 A to o gore spomenutome pronae,
nastoj ih poslati nama pod svojim peatom, vjerno napisane po javnom biljeniku, da duu one za koju se ve vjeruje da se radosno
veseli u nebu odjevena besmrtnou, u ovome svijetu prati dostojna
hvala mnotva pravednika.
4
Osobitost ovoga dokumenta vidi se u njegovoj pohvali u ast Klare. Dokumenti
te vrste redovito su prilino suzdrani i objektivni; tovie ovaj, napisan dva mjeseca
poslije Klarine smrti, odraava osjeaje Inocenta IV. koji je, prema Legendi u stihu,
htio na Klarinu sprovodu slaviti liturgiju od svetih umjesto za pokojne. Njegovo oduevljenje dijelili su lanovi cijele Kurije.
5
Obrazac s pitanjima, priloen buli, nije sauvan. Meutim iz postupka ispitivanja
svjedok razvidno je da pitanja odgovaraju svemu onomu to je bilo uobiajeno u
ono vrijeme. Slian obrazac sauvan je iz postupka sv. Elizabete i bl. imuna iz Col
lazzonea.
1763
Dano u svetome Ivanu Lateranskome, u XV kalend. studenoga,

jedanaeste godine naega pontifikata.6
Zbog toga sam ja, gore spomenuti Bartolomej osobno otiao u
samostan svetoga Damjana,7 dobio sam svjedoanstva o ivotu,
obraenju i nainu ivljenja i udesima svete uspomene gospoe
Klare, bive opatice samostana svetoga Damjana Asikoga: nie su
navedena imena i ono to su rekli ovi svjedoci.
Prva svjedokinja, dana XXIIII. mjeseca studenoga8 u samostanu svetoga Damjana, gospoa Pacifika Guelfucciova iz Asiza; druga, gospoa Benvenuta iz Perue; trea, gospoa Filipa gospodina
Leonarda Gisleriova; etvrta, gospoa Amata gospodina Martina
iz Coccorana; peta, gospoa Kristijana gospodina Kristijana od
Parisse; esta, gospoa Kristina Bernarda od Suppa; sedma, gospoa Benvenuta Oportula Aleksandrova; osma, gospoa Franciska
gospodina Capitanea od Col de Mezza; deveta, gospoa Beatrica
Favaroneova iz Asiza, sestra svete Klare; deseta, gospoa Cecilija iz
Spella; jedanaesta, gospoa Balvina gospodina Martina iz Coccorana; dvanaesta, gospoa Janja gospodina Oportula; trinaesta i
gospoa Lucija iz Rima,9 redovnice spomenutoga samostana svetoga Damjana10 prisegnule su da govore istinu o ivotu, obraenju,
nainu ivljenja i udesima spomenute svete Klare; u nazonosti
ovih svjedoka, to jest: gospodina Leonarda arhiakona iz Spoleta;
gospodina Jakova nadpopa iz Trevia,11 brata Leona, brata Anela
od Riete i brata Marka, Manje brae, i gospodina Martina biljenika, u nazonosti asnoga oca gospodina Bartolomeja, biskupa spoletskoga.
18. listopada 1253.
Samostan sv. Damjana: crkva sv. Damjana potjee moda iz VIII. st., sagraena
najvjerojatnije na nekoj graevini koja je sluila za poganski kult. Imamo zanimljive
nalaze najnovijih arheolokih iskapanja, izvrenih ispod sadanjega poda, koji su jo
pod istragom strunjaka. U prvom desetljeu XIII. st., kau, crkva je ve bila u loem
stanju zbog starosti.
8
Popis svjedokinja koji slijedi ne odgovara redoslijedu po kojemu su ispitivane.
Pod brojem XIII nema imena, ali veznik i (et) nakon rednoga broja mogao bi se
odnositi na sljedee ime: s. Lucija iz Rima, ovdje pod brojem XIII, a u Postupku kao
VIII. svjedokinja.
10
Nakon ovih imena na Postupku su takoer svjedokinje s. Angeluccia Ange

leiova (14,1), s. Balvina iz Porzana (15,1), s. Benedikta opatica, sa svim redovnicama (15,1) uz jo pet svjetovnjaka (svjedoci XVIXX). Sveukupno 21 svjedok.
11
Biskupovi pomonici na sudu. U jednome pismu biskupa Bartolomeja iz 1254.
sauvana su nam, uz ostala imena sveenik spoletskoga kaptola, takoer imena Leo
nardus i Iacobus (BF, I, br. 528, str. 710).
I. Svjedokinja
O nainu ivljenja svete Klare u kui njezina oca
1. Sestra Pacifika Guelfucciova iz Asiza, redovnica samostana
svetoga Damjana, prisegnula je i rekla12 da je ona poznavala svetu
Klaru dok je ta svetica bila u svijetu u kui svoga oca te da su svi
koji su je poznavali smatrali da je bila veoma estita i vrlo dobroga
ivota13 te da se trudila i zauzimala oko djela milosra.
O njezinu obraenju
2. I rekla je da je sveta Klara po savjetu svetoga Franje14 zapoela
red koji je sada u Svetome Damjanu i da je ona tu djevicom ula, i
tako djevicom uvijek ostala. Upitana15 kako to zna, odgovorila je
da su one bile susjede dok je bila u svijetu, a donekle su i u rodu,
tako da je njezinu i Klarinu kuu samo trg dijelio te da je ova svjedokinja s njome esto razgovarala.
3. I rekla je da je ta gospoa Klara jako voljela siromahe, a zbog
njezina dobroga vladanja svi su je graani veoma potivali. Upitana pred koliko je vremena16 ta djevica Klara napustila svijet, rekla
je da je od toga oko etrdeset i dvije godine. Upitana kako to zna,
12
S. Pacifika, u Postupku nazvana Gelfutio, roena je sestra Bone Guelfucciove,
XVII. svjedokinje; poznavala je Klaru prije njezina obraenja i jedna je od prvih njezinih druica. Prema L. Waddingu bila je poslana u Vallis Glorie kod Spella (1248/49),
gdje se po njezinim molitvama zbilo jedno udo. Wadding dri da je umrla u devedesetoj godini (L. Wadding, Annales Minorum, 3. izd., vol III, Quaracchi, Collegium S.
Bonaventurae, 1931), 1415.
13
Za plemiku djevojku ova estitost nije samo nametnuta od strane drutva nego
je takoer unutarnje uvjerenje. Drugim rijeima, ne radi se samo o uivanju dobra
glasa nego o zrelosti one mudrosti koja ima biti svojstvena dvorskoj gospoi, a to je
razboritost.
14
Mnogi svjedoci spominju, premda veoma krto, Franjino posredovanje.
15
Upitana: jedan od najeih glagola tijekom postupka. To pokazuje brigu da se

dokae istinitost injenic i nain na koji su se one zbile.
16
Vrijeme: pitanje o vremenu navraa se vie od 70 puta, jer su suditu vani nadnevci radi utvrivanja povijesnosti i ispitivanja stvarnosti injenica.
1764
1765
odgovorila je da je ona ula u redovnitvo zajedno s njome i da ju je

ona gotovo danju i nou ponajvie posluivala.17
4. Takoer je rekla da je spomenuta gospoa Klara roena od
plemenitoga roda i od estitoga oca i majke, i da je njezin otac bio
vitez, a zvao se gospodin Favarone, kojega ona nije vidjela, ali majku je vidjela i zvala se gospoa Hortulana. A ta je gospoa Hortulana radi molitve i pobonosti ila preko mora. I ova je svjedokinja
isto tako radi molitve ila s njome preko mora: a takoer su zajedno
ile u Sveti Anelo i u Rim. I rekla je da je Klara rado posjeivala
siromahe. Upitana kako to zna, odgovorila je: tako to je bila njezina susjeda i bila je s njome, kako je gore reeno.
5. Takoer je rekla da je ta gospoa Hortulana poslije dola u
isti taj red kao i njezina sveta ki blaena Klara, i tu je vrlo ponizno
ivjela s ostalim sestrama; i u istomu, ureena bogoljubnim i svetim
djelima, prela iz ovoga svijeta.
6. Takoer je rekla ova svjedokinja: tri godine nakon to je spomenuta gospoa Klara bila u redovnitvu, na molbe i upornost svetoga Franje, koji ju je gotovo prisilio, prihvatila je ureenje i upravljanje sestrama.18 Upitana kako to zna, odgovorila je da je ona tu
bila nazona.19
O njezinu nainu ivljenja u samostanu

7. Takoer je rekla ova svjedokinja da je ta blaena majka dugo
bdjela nou u molitvi i mnogo ega se odricala tako da su se sestre
na to alile i jadale; i rekla je da je i ona sama zbog toga ponekad
plakala. Upitana kako to zna, odgovorila je: jer je to vidjela kada
bi gospoa Klara leala na zemlji i pod glavom imala samo kamen iz
rijeke,20 i ula bi je kada bi molila.
17
Neki misle da bi Pacifika bila ona honesta societas (LegKl 7) koja je pratila
Klaru u bijegu od kue u noi 27/28. 3. 1211. Meutim svjedokinja nita o tome ne
govori. U prvome sluaju Klarina sestra Janja bila bi druga pridruena Klari. Posluivanje koje Pacifika spominje moglo bi se odnositi bilo na ono prije ulaska u redovnitvo, bilo poslije, za vrijeme Klarine bolesti.
18
Klara postavljena na elo samostana: poveao se broj sestara; sigurno ih je barem
6, prema Postupku: Klara, Pacifika, Janja, Benvenuta iz Perue, Balvina i Cecilija.
Slubu joj je dodijelio Franjo kojemu je obeala poslunost.
19
Biti nazoan: svjedoanstvo ponovljeno 36 puta, esto zajedno s glagolom vidjeti (2,8;3,9;11,5;13,3;14,6;20,9).
20
Klarin leaj: u poetku (1211) leaj se neko vrijeme sastojao od gologa poda
i kamena pod glavom (1,7), zatim od lozovine (3,15;7,11;10,24), kasnije od jedne
1766
8. I rekla je da je u hrani bila toliko stroga da su se sestre udile

kako je njezino tijelo ivjelo. Rekla je takoer da dugo vremena spomenuta blaena Klara tri dana u tjednu ne bi nita jela, to jest ponedjeljkom, utorkom i petkom. I rekla je da se je i drugih dana toliko
odricala da je zapala u neku nemo, zbog ega joj je sveti Franjo
zajedno s asikim biskupom naredio da u ta tri dana pojede barem
pola komada kruha dnevno, to bi moglo biti oko une i pol. 21
9. Takoer je rekla da je ta blaena majka u molitvi bila ustrajna
i revna, dugo leei na zemlji, ponizno prostrta niice. A kada bi
dolazila s molitve, poticala bi i bodrila sestre, govorei uvijek Boje
rijei. Bog je uvijek bio na njezinim ustima tako da o ispraznostima
nije htjela ni govoriti, ni sluati. A kada bi se ona vraala s molitve,
sestre bi se razveselile kao da je s neba dolazila. Upitana kako to
zna, odgovorila je: jer je s njome prebivala.
10. Takoer je rekla: kada bi spomenuta gospoa Klara zapovijedala svojim sestrama da neto uine, zapovijedala bi vrlo plaho i
ponizno. A ponajee bi htjela prije uiniti sama nego zapovjediti
drugima.
11. Takoer je rekla: otkada je ista bila tako bolesna da ne bi
mogla ustati s leaja, dala bi da ju se podigne te posjedne i s lea podupre kakvim suknom te bi tkala. Od svoga tkanja dala bi nainiti
tjelesnike i razailjala bi ih gotovo po svim crkvama asikih dolina i
bregova. Upitana kako ona to zna, odgovorila je da je ona vidjela
da je ista tkala i da je pravila platno, i kada su ga sestre ivale i po
brai razailjale po spomenutim crkvama; davali su ih sveenicima
koji su tu dolazili.
12. Takoer je rekla da je ta blaena majka prema svojim sestrama bila ponizna, milostiva i ljubazna, i suutna s bolesnima: a dok je
bila zdrava, posluivala ih je i prala im noge i davala vodu u ruke; a
ponekad je prala sjedala bolesnica. Upitana kako to zna, odgovorila je da je ona to vidjela vie puta.
13. Takoer je rekla da je posebno ljubila siromatvo i nikada ju
se nije moglo navesti da bi htjela neto vlastito, niti primiti posjed,
veoma hrapave daske (7,12), zatim od rogoine i malo slame pod glavom (10,22), na
kraju od slamnice (10,25) s nekim pokrivaem (2,14).
21
Franjo posreduje jer je primio Klaru u poslunost, a asiki biskup zato jer je imao
jurisdikciju nad samostanom. To je imalo biti u poetku dok se jo nije umijeao
kardinal Hugolin u svezi s jurisdikcijom nad samostanima (121719). Jedna una i
pol kruha manje je od 50 g.
1767
ni za sebe ni za samostan. Upitana kako to zna, odgovorila je da

je ona vidjela i ula da joj je svete uspomene gospodin papa Grgur
htio dati mnoge stvari i kupiti posjede za samostan, ali ona nikada
nije htjela na to pristati.
14. Takoer je rekla da je spomenuta gospoa Klara bila tako
brina u opsluivanju svoga reda i u upravljanju svojim sestrama,
kao to bi se netko brinuo za svoje vremenito blago. A to je ona,
kae, znala jer je uvijek bila s njome gotovo etrdeset i vie godina,
izuzevi jednu godinu kada je doputenjem te iste blaene majke
prebivala u samostanu Vallis Glorie kod Spella da poui sestre spomenutoga mjesta.
O udu s uljem
15. Takoer je rekla ova svjedokinja da je ivot spomenute blaene Klare bio pun udesa. Kada je jednom ponestalo ulja u samostanu tako da ga nimalo nisu imale, ta je blaena majka pozvala
nekoga brata Reda manje brae, koji je za njih prosio, imenom brat
Bentevenga.22 Rekla mu je da poe potraiti ulja. On je odgovorio
da mu pripreme posudu. Onda je ta gospoa Klara uzela neku posudu i svojim je rukama oprala te postavila na neki zidi koji je bio
blizu ulaza u kuu, da bi je spomenuti brat uzeo. A ta je posuda tu
bila kratko vrijeme. Idui po tu posudu brat Bentevenga ju je naao
punu ulja. I nakon to je pomno traio, nije pronaen nitko tko bi
ulje ulio. Upitana kako to zna, odgovorila je da je ona bila u kui,
vidjela je kada je ta gospoa vani iznijela praznu posudu i donijela
je punu. I rekla je da ne zna tko ju je napunio, ni kako je napunjena.
I brat Bentevenga rekao je to isto. Upitana kada je to bilo, odgovorila je da je to bilo otprilike druge godine nakon to su dole prebivati u samostan svetoga Damjana.23 Upitana koji je bio mjesec
i koji dan, odgovorila je da se ne sjea. Upitana je li to bilo zimi ili
ljeti, rekla je da je to bilo ljeti. Upitana koje su sestre tada tu bile
nazone, rekla je da je bila sestra Janja, sestra svete Klare, koja je
nedavno prela iz ovoga ivota;24 sestra Balvina, koja je bila opatica
22
Prisutnost brae pored samostana sv. Damjana see u same poetke Reda. Braa
su stanovala izvan samostana (6,16), gdje ih je bilo najmanje trojica-etvorica, budui da ih je Franjo slao dvojicu po dvojicu.
23
Otprilike druge godine nakon dolaska u Sv. Damjan: ljeti 1212. (1,15). Spomenuto je pet sestara (Klara, Janja, Balvina, pokojna Benvenuta iz Perue i svjedokinja); meutim Legenda spominje injenicu da nije bilo ulja ak ni za bolesnice
(LegKl 16).
24
S. Janja, Klarina roena sestra: o njezinome pozivu opirno pripovijeda Legenda

(2426).
1768
samostana u Vallis Glorie, takoer pokojna;25 i sestra Benvenuta iz

Perue, koja je jo iva.26 I prisegla je na reeno. Takoer je rekla
ova svjedokinja da ona ne bi mogla rijeima izraziti udesa i kreposti koje je Gospodin oitovao po blaenoj Klari.
Kako je sveta Klara oslobodila pet bolesnih sestara znakom kria

16. Takoer je rekla ova svjedokinja da je jednom bilo pet boles
nih sestara u samostanu: sveta Klara je nad njima uinila znak kria
svojom rukom i odmah su sve bile osloboene. I vrlo esto kada bi
koja sestra bila bolesna na glavi ili na nekom drugom dijelu tijela, ta
bi je blaena majka oslobodila znakom kria. Upitana kako zna to
to je reeno, odgovorila je da je ona bila nazona. Upitana koje
su bile tih pet sestara, odgovorila je da je i ona, ova svjedokinja, bila
jedna od njih te da su neke od njih preminule, a neke su ive, ali
se ne sjea koje. Upitana koliko je vremena ona, ova svjedokinja
bila bolesna, odgovorila je: dugo vremena. Upitana od ega je
bolovala, odgovorila je da je to bila neka bolest od koje bi kriala,
osjeala jaku hladnou i drhtala. Upitana o drugima koje su bile
osloboene koliko su vremena bile bolesne, odgovorila je da se ne
sjea za druge kao za sebe. Upitana kada su spomenute sestre bile
osloboene, rekla je: prije nego se sama gospoa razboljela.
17. Upitana otkada je sveta Klara poela bolovati od te dugotrajne bolesti, odgovorila je da misli da je od toga dvadeset i devet
godina.27
18. A rekla je takoer da je lijek za tu svjedokinju i ostale sestre
kada bi se razboljele bio znak kria to bi ga njihova sveta majka
nad njima uinila. Na pitanje koje je rijei obiavala izgovoriti
spomenuta gospoa Klara kada je inila znak kria, odgovorila je da
je one ne bi razumjele jer je vrlo tiho govorila.
19. Upitana za mjesec i dan kada je bila osloboena ova svjedokinja i one ostale sestre, odgovorila je da se ne sjea. Na pitanje
25
S. Balvina, koja je bila opatica samostana Vallis Glorie kod Spella. Na Postupku
su spomenute tri sestre imenom Balvina: jedna je ova, druga je s. Balvina Martina iz
Coccorana, Klarina neakinja (17,1), a trea je s. Balvina iz Porzana (15,1); na popisu iz 1238. samo je jedna Balvina.
26
S. Benvenuta iz Perue je II. svjedokinja; ula je u samostan u rujnu 1211, gotovo pola godine poslije Klare. U ovih nekoliko redaka imamo prvi popis nekih sestara
prisutnih u Sv. Damjanu ljeti 1212.
27
29 godina Klarine bolesti: to jest od 1224.
1769
tko je bio nazoan kada su one bile osloboene, odgovorila je da

je bilo vie sestara, ali se ne sjea koliko ih je bilo ni koje su to bile.
II. svjedokinja
1. Sestra Benvenuta iz Perue,28 redovnica samostana svetoga
Damjana, prisegnula je i rekla da je gospoa Klara, tadanja opatica29 spomenutoga samostana svetoga Damjana, bila zadivljujue
ponizna i toliko sebe prezirala da je obavljala najnie poslove. I svojim je rukama istila sjedala bolesnih sestara. Upitana kako to zna,
odgovorila je da je ona ula u redovnitvo iste godine kao i Klara;
samo to je Klara ula na Veliki ponedjeljak, a ova je svjedokinja ula
kasnije u mjesecu rujnu.30
2. Upitana u kojoj je dobi sveta Klara ula u redovnitvo, odgovorila je da je bila u dobi od osamnaest godina ili priblino tome,31
prema onome to se govorilo. A dralo se da je neporona duom
i tijelom i veoma su je potovali svi koji su je poznavali i prije nego
je stupila u redovnitvo; sve to zbog silne njezine estitosti, dobrohotnosti i poniznosti. Upitana kako to zna, odgovorila je da je ona
obavijestila ovu svjedokinju i prije nego je stupila u redovnitvo,
a prebivala je s njome u jednoj kui. A nakon to je stupila u redovnitvo, bila s njome do asa njezine smrti, naime gotovo punih
etrdeset i est godina, izuzevi gore spomenuto vrijeme, to jest od
Velikoga ponedjeljka do kraja rujna.
O nainu ivljenja svete Klare u samostanu

3. I rekla je ova svjedokinja da je ova majka sveta Klara otkako
je stupila u redovnitvo bila toliko ponizna da je sestrama prala
noge. Jednom perui noge jednoj posluiteljici nagnula se hotei
joj poljubiti noge. A ta posluiteljica, povukavi nogu k sebi, ne28
Kod s. Benvenute ne donose se obiteljski podaci. Zabiljeeno je da je s. Benvenuta ivjela s Klarom u jednoj kui (2,2) prije ulaska u Red. Kua je imala biti u Perui, kamo se Klarina obitelj bila sklonila za vrijeme graanskoga rata izmeu pukih
minores i plemikih maiores. Klara je ostala u Perui prvih godina XIII. st., stanujui
kod druge peruinske gospode.
29
Opatica: naziv slube samostanske poglavarice. Ovaj naziv ne potjee iz franjevakog, nego iz benediktinskog kruga. Kada govori o sebi, Klara nikada ne upotrebljava taj naziv, nego odgovarajui franjevaki (enski): slukinja.
30
Ona bi imala biti etvrta u poetnoj skupini sestara.
31
18 godina: 4 svjedoka slau se u tome (2,2;13,1;17,4;20,2), samo jedan kae

sedamnaest (19,2). Klara je dakle roena 1193.
1770
oprezno je nogom udarila blaenu majku po ustima. Osim toga

blaena je Klara lijevala vodu sestrama u ruke i nou ih je pokrivala
zbog hladnoe.
4. Takoer je bila toliko stroga prema vlastitome tijelu da je bila
zadovoljna samo jednom tunikom od neobraenoga tkanja32 i jednim ogrtaem. A ako bi katkad vidjela da je tunika neke sestre bila
loija od one to ju je ona nosila, uzela bi je za sebe, a svoju bolju
dala bi toj sestri.
5. Takoer je rekla ova svjedokinja da je jednom spomenuta blaena Klara sebi napravila neku odjeu od svinjske koe te stranu
s ostrienim dlakama i ekinjama okrenula uz tijelo; to je nosila
skriveno ispod tunike od neobraenoga tkanja. Isto je tako drugom
zgodom napravila neku drugu odjeu od konjskoga repa, a od toga
je napravila i neke konopie koje je stezala oko tijela. Tako je spomenutim cilicijima trapila svoje djeviansko tijelo. I rekla je da se
jedna takva odjea jo nalazi u samostanu.33
6. Takoer je rekla: koliko god je sama rabila tako otre cilicije i
odjeu, bila je ipak vrlo milosrdna prema sestrama koje nisu mogle
podnositi te krutosti i rado ih je tjeila.
7. Upitana kako je znala za tu odjeu, odgovorila je da ju je vidjela, jer ju je ponekad posuivala nekim sestrama. Ali ne sjea se da je
vidjela cilicij od koe, nego je to ula od njezine tjelesne sestre koja
je kazivala da ga je vidjela. Ona ga je pak nosila, kako se govorilo,
vrlo skriveno da ga sestre ne bi oduzele. Ali otkako se ta gospoa
razboljela, sestre su joj oduzele tako krutu spomenutu odjeu.
8. Takoer je rekla da se spomenuta majka blaena Klara prije
negoli se razboljela toliko odricala da je veliku etrdesetnicu i onu
svetoga Martina uvijek postila o kruhu i vodi, jedino to bi nedjeljom popila malo vina, kada bi ga bilo. A tri dana u tjednu, naime
ponedjeljkom, srijedom i petkom, nita nije jela dok joj sveti Franjo
nije naredio da svakoga dana svakako neto pojede: a tada je iz poslunosti uzimala malo kruha i vode. Upitana kako je to znala,
rekla je da je to vidjela i da je bila nazona kada joj je sveti Franjo
to naredio.
32
To tkanje nazivalo se lazzo: rije umbrijskoga narjeja koja oznaava neobraeno
i otro vuneno tkanje koje su nosili seljaci onoga kraja.
33
Jedan Klarin pokorniki pojas sestre su sauvale do Postupka i jo se uvijek uva
kao relikvija u samostanu sv. Klare u Asizu.
1771
9. Takoer je rekla ova svjedokinja da je spomenuta majka sveta

Klara bila revna u molitvi danju i nou; a oko ponoi je potiho nekim znakovima budila sestre da hvale Boga. Ona je palila svijee u
crkvi i esto je zvonila za ranojutarnju slubu itanja. A sestre koje
ne bi ustale na zvuk zvona34 pozivala je svojim znakovima.
10. Takoer je rekla da je njezin govor uvijek bio o Bojim stvarima i nije htjela govoriti o svjetovnim stvarima niti je dala da joj sestre to spominju. A ako bi se nekada dogodilo da je neka svjetovna
osoba uinila neto protiv Boga, ona je zapanjena plakala, poticala
tu osobu i brino je nukala da se obrati na pokoru. Upitana kako
to zna, odgovorila je: jer je ona s njome bila i navedeno vidjela.
11. I rekla je da se ta gospoa Klara esto ispovijedala i vrlo pobono i drhtei uzimala esto sveti sakrament Tijela naega Gospodina Isusa Krista, tako da je sva drhtala kada bi ga uzela.
12. O tjelesnicima nainjenima od njezinoga tkanja rekla je isto
to je rekla sestra Pacifika, gore navedena svjedokinja. Ali je dodala
da bi ona nainila papirnate kuice35 u kojima bi se tjelesnici drali;
kuice je iznutra oblagala svilom te davala da ih biskup blagoslovi.
Kako je oslobodila sestru koja je ostala bez glasa

13. Takoer je rekla da je ova svjedokinja bila izgubila glas tako
da je jedva mogla tiho govoriti. U noi svetkovine Uznesenja Djevice Marije imala je vienje da ju je spomenuta gospoa Klara oslobodila nakon to joj je svojom rukom uinila znak kria. A tako se i
dogodilo, budui da je toga istoga dana bila osloboena nakon to
je ona nad njom uinila znak kria. I rekla je da je ova bolest trajala
gotovo dvije godine. Upitana koliko je vremena prolo da je ta
sestra osloboena, odgovorila je da se ne sjea. Upitana tko je tu
bio nazoan, odgovorila je da je bila spomenuta sestra Pacifika, koja
je ve prethodno svjedoila, i neke druge sestre koje su preminule.
14. I o posudi s uljem rekla je isto to je rekla sestra Pacifika,
osim da se ne sjea je li sveta Klara oprala posudu ili je dala da je
drugi operu.
34
Zvono: jo uvijek se u Sv. Damjanu uva malo zvono koje se koristilo u Klarino
vrijeme u nekim posebnim liturgijskim prigodama. Ranojutarnja sluba itanja (matutin) molila se u pono, kako je to jo uvijek obiaj u mnogim samostanima klaris.
35
O tjelesnicima vidi opirnije u LegKl 28 s pripadajuom biljekom.
1772
Kako je oslobodila jednoga brata od nesanice

15. Rekla je takoer navedena svjedokinja: budui da se neki
brat Reda manje brae, koji se zvao brat Stjepan, razbolio od nesanice, sveti ga je Franjo poslao u samostan svetoga Damjana da sveta
Klara nad njim uini znak kria. Poto je to uinjeno, brat je malo
odspavao na mjestu gdje je sveta majka obiavala moliti.36 Kada se
probudio, neto je pojeo i osloboen otiao. Upitana tko je tome
nazoio, odgovorila je da su bile sestre iz samostana, od kojih su
neke ive, a neke preminule. Upitana je li ona prije poznavala toga
brata i koliko ga je dana prethodno vidjela bolesnoga, i koliko je
vremena bolovao od te bolesti, i koliko je vremena otkada je vien
zdrav, i o njegovome rodnome mjestu, na sve je odgovorila da ona
to ne zna jer je ona bila zatvorena;37 a taj brat Stjepan nakon to je
bio osloboen, otiao je svojim putem.
O osloboenju od fistula
16. Takoer je rekla ova svjedokinja da je neka sestra iz spomenutoga samostana, koja se zvala sestra Benvenuta od gospoe
Diambre, bila teko bolesna i trpjela je veliku bol od teke rane
koju je imala pod pazuhom. Znajui to samilosna majka sveta Klara,
puna suuti, zapoela je za nju moliti; i poto je nad njom uinila
znak kria, odmah je bila osloboena. Upitana kako to zna, odgovorila je da je ona prije vidjela ranu, a potom ju je vidjela osloboenu. Upitana je li ona bila nazona kad je uinila znak kria, rekla
je da nije, ali je ula da je tako bilo i da je tako uinila. Upitana
kada je to bilo, rekla je da se ne sjea dana ni mjeseca, ni pred koliko dana, ni koliko je dana od toga; ali da ju je vidjela ozdravljenu i
osloboenu odmah nakon toga dana kada se govorilo da joj je sveta
Klara uinila znak kria.
17. Takoer je rekla ova svjedokinja da je ona vidjela veliki sjaj
nad mjestom gdje bi gospoa Klara obiavala poi na molitvu, tako
da je mislila da je to plamen tvarne vatre. Upitana tko je jo osim
nje to vidio, odgovorila je da je tada to vidjela samo ona. Upitana
36
Ovaj dogaaj otkriva odnos izmeu Franje i Klare, izmeu njihovih sljedbenika
te njihovu meusobnu pomo. to se tie mjesta gdje je Klara obiavala moliti, ne
zna se tono gdje se ono nalazilo, ali je vjerojatno imalo jedan dio u klauzuri, a drugi dio izvan klauzure, odvojen reetkom, prema Pravilu koje se primjenjivalo u Sv.
Damjanu.
37
To govori o veoma povuenom ivotu sestara, kao jednom od obiljeja samostana (4,11;6,9;15,1;16,2).
1773
kada je to bilo, odgovorila je da je to bilo prije nego se spomenuta

gospoa razboljela.38
Kako je neki djeai osloboen od kamena

18. Takoer je rekla da je neki djeai iz grada Spoleta, zvan
Mattiolo, u dobi od tri ili etiri godine, stavio mali kameni sebi
u nosnicu tako da ga nikako nije mogao izvaditi pa se inilo da je
djeai bio u opasnosti. Kad je doveden svetoj Klari, koja je uinila
nad njim znak svetoga kria, odmah je iz nosa ispao kameni i djeai je bio osloboen. Upitana tko je tu bio nazoan, odgovorila
je da je bilo vie sestara koje su ve pokojne. Upitana pred koliko
se vremena to dogodilo, odgovorila je da se ne sjea budui da ona
nije bila nazona kada mu je sveta majka uinila znak kria. Ali je
tvrdila da to zna jer je ula od drugih sestara te da je ona vidjela djeaia zdrava toga ili pak iduega dana nakon to je bio osloboen.
19. Takoer je rekla da smatra da ni ona niti ijedna sestra moe
potpuno izrei svetost i veliinu ivota svete uspomene gospoe
Klare, osim da bi joj Duh Sveti dao da to izrekne. I kada je bila teko bolesna, nikada nije htjela propustiti svoje uobiajene molitve.
Kako je molitvom svete Klare samostan osloboen od Saracena

20. Takoer je rekla kako su se jednom, za vrijeme rata u Asizu,
neki Saraceni39 popeli na zid i s unutranje strane spustili se u klaustar Svetoga Damjana. Spomenuta sveta majka gospoa Klara, koja
je tada bila teko bolesna, ustala je s leaja i pozvala sestre bodrei
ih da se ne strae: i nakon molitve Gospodin je oslobodio samostan
i sestre od neprijatelja; a otili su i oni Saraceni koji su ve bili uli.
21. Takoer je rekla da su je svi koji su je poznavali smatrali sveticom poradi kreposti i milosti kojima ju je Bog obdario.
22. Takoer je rekla da je ona osobito ljubila siromatvo tako da
ni papa Grgur, ni ostijski biskup40 nikada nisu uspjeli udobrovoljiti
je da primi neke posjede: dapae blaena je Klara prodala je svoju
38
To jest prije 1224. To je okolnost koja se esto spominje kao neto to Klarin ivot
dijeli na dva vremenska razdoblja.
39
Rat u Asizu: ne znai da je Asiz bio u ratu protiv nekoga grada, nego su ga napale
carske ete Friedricha II., koje su dole iz Kampanije. Meu njima su bili Saraceni,
arapske plaenike ete Friedricha II. Dogaaj se zbio 1240.
40
Ostijski biskup je Rajnald Segni, pokrovitelj Reda, budui papa Aleksandar IV.
1774
batinu i dala je siromasima. Upitana kako to zna, odgovorila je

da je ona bila nazona i ula je kada joj je spomenuti gospodin papa
govorio da prihvati posjede; taj je papa osobno doao u samostan
svetoga Damjana.41
23. Takoer je rekla da je spomenuta majka sveta Klara spoznala
u duhu da je jedna od njezinih sestara, zvana sestra Andrea, koja
je u grlu imala skrofule, jedne noi rukama stisnula grlo tako da je
ostala bez glasa. Stoga je ona odmah k njoj poslala jednu sestru da
joj priskoi u pomo.
III. svjedokinja
1. Sestra Filipa, ki gospodina Leonarda Gisleriova42, redovnica
samostana svetoga Damjana, prisegnula je i rekla: etiri godine nakon to je sveta Klara dola u redovnitvo43 po propovijedanju svetoga Franje, ova je svjedokinja ula u to isto redovnitvo. Spomenuta joj je svetica izloila kako je na Gospodin Isus Krist za spasenje
ljudskoga roda podnio muku i umro na kriu te je ova svjedokinja,
pouena, privoljela da bude redovnicom i zajedno s njome ini pokoru. I bila je sa spomenutom gospoom Klarom od toga vremena
do njezine smrti, gotovo trideset i osam godina.44
2. I rekla je da je ta blaena majka bila tako sveta ivota i estita
vladanja da ni ona niti ijedna sestra to nije mogla potpuno objasniti.
I kako je ta gospoa Klara bila djevianska od svoga djetinjstva,
tako je odabrana od svoga Gospodina djevianskom ostala. Ni kod
ove svjedokinje ni kod ostalih sestara nema nikakve sumnje o njezinoj svetosti. Dapae, i prije nego je sveta Klara ula u redovnitvo,
drali su je svetom svi koji su je poznavali; a to je bilo zbog vrlo
estitoga ivljenja i zbog mnogih kreposti i milosti koje je Gospodin
Bog u nju postavio.
41
Papa Grgur IX. bio je u Sv. Damjanu prije 16. 7. 1228. jer je 16. 7. slavio Franjino
proglaenje svetim. Sutradan je postavio kamen temeljac crkve u ast novoga sveca,
18. je otputovao u Peruu, a 19. izdao Bulu proglaenja Franje Asikoga svetim.
42
Kao i Klara, i Filipa je pripadala asikom feudalnom plemstvu te je, kao i s. Benvenuta, II. svjedokinja, poznavala Klaru iz Perue, od djetinjstva. Njezino ime nalazi
se (na 3. mjestu) na popisu sestara u dokumentu iz 1238.
43
To jest 1214/15.
44
Trideset osam godina, vie 4 godine od Klarina obraenja (3,1) imamo 42 godine
Klarina ivota u klauzuri.
1775

3. I rekla je ova svjedokinja: otkako je sveta Klara stupila u redovnitvo, Gospodin je umnoio njezine kreposti i milosti budui
da je uvijek bila vrlo ponizna i pobona, dobrostiva i velika ljubiteljica siromatva, suutna prema ojaenima. Bila je ustrajna u molitvi,
a njezin nain ivljenja i njezin govor uvijek je bio o Bojim stvarima
tako da svoj jezik i svoje ui nikada nije priklanjala svjetovnim stvarima.
4. Kanjavala je tijelo svoje krutom odjeom, imajui ponekad
odjeu od konjske grive ili repa; i imala je tuniku i ogrta od gruboga tkanja. Njezin je leaj bio od lozova trsja, i time je bila zadovoljna
neko vrijeme.
5. Takoer je trapila svoje tijelo ne jedui nita tri dana u tjednu,
to jest drugoga, etvrtoga i estoga dana u tjednu; a ostalih je dana
postila o kruhu i vodi.
6. Uza sve to uvijek je bila radosna u Gospodinu i nikada ju se
nije vidjelo pomuenom i sav je njezin ivot bio aneoski. Toliku
joj je milost Gospodin dao da je esto svoje razboljene sestre ona
blaenica oslobaala bolesti uinivi kri svojom rukom.
7. Takoer je rekla da je ta blaena majka osobito imala milost
obilnih suza, duboko suosjeajui sa sestrama i drugim nevoljnicima, a osobito je izlijevala obilje suza kada je primala tijelo Gospodina Isusa Krista.
8. Upitana kako zna sve to to je reeno, odgovorila je: jer je ona,
svjedokinja, bila trea sestra gospoe Klare i da ju je poznavala od
djetinjstva te od toga vremena nadalje uvijek je bila s njome i vidjela
to to je reeno.
9. Takoer je rekla da je ta blaena majka bila toliko ponizna da
je u svemu prezirala samu sebe i prednjaila pred ostalim sestrama
inei se niom od svih, sluei im, lijevajui im vodu u ruke i perui
svojim rukama sjedala bolesnih sestara, i perui noge i posluiteljicama. Tako je jednom perui noge jednoj posluiteljici iz samostana45 htjela poljubiti noge, a ova je neoprezno povukla nogu k sebi
i povlaei pogodila je svetu majku nogom u usta. Ali ona uza sve
45
Posluiteljica: sestra koja je bila odreena za sluenje izvan klauzure (14,9). Posluiteljice nisu bile sluavke.
1776
to u svojoj poniznosti nije odustala, nego je poljubila stopalo noge

spomenute posluiteljice. Upitana kako to zna, odgovorila je da je
to vidjela jer je tu bila nazona.
O sestri koja je osloboena od fistule

10. Upitana koje su to sestre koje je ozdravila blaena Klara znakom kria, ova svjedokinja je rekla da je to bila sestra Benvenuta od
gospoe Diambre,46 koja je dvanaest godina imala veliku ranu pod
pazuhom, koja se nazivala fistula. Kada joj je spomenuta gospoa
uinila znak kria uz molitvu Gospodnju, naime Oena, osloboena je od te rane.
11. Takoer je rekla da je sestra Amata,47 redovnica spomenutoga samostana, teko bolovala od vodene bolesti i groznice i imala je
jako nadut trbuh. Nakon to je primila od svete majke znak kria i
nakon to ju je ona dotaknula svojim rukama,48 iduega je jutra bila
zdrava tako da joj se tijelo smanjilo kao u sasvim zdrave osobe.
Upitana kako to zna, odgovorila je da je ona vidjela kada joj je sveta
majka uinila znak kria i dotakla je. I vidjela je da se dugo vremena
zadrala pred bolesnicom te spomenutog iduega dana i unaprijed
vidjela je da je zdrava.
12. O osloboenome bratu Stjepanu rekla je isto to je rekla sestra Benvenuta, prethodna svjedokinja.
13. Takoer je rekla da je toliko ljubila siromatvo da bi prekoravala samostanske milostinjare kada bi u milostinji donijeli cijele
kruhove, pitajui ih: Tko vam je dao ove cijele kruhove? A to
je govorila jer je vie voljela primiti kao milostinju izlomljeni nego
cijeli kruh.
14. I nikada se nije dala navesti ni od pape, ni od biskupa ostijskoga da primi bilo koji posjed.49 A Povlasticu siromatva, koja joj je
bila udijeljena, astila je s velikim potovanjem i dobro ju je i marno
uvala iz bojazni da je ne izgubi.
46
S. Benvenuta od gospoe Diambre, XI. svjedokinja. Njezino ozdravljenje spomenuto je desetak puta.
47
S. Amata, IV. svjedokinja, Klarina neakinja, ki Martina iz Coccorana, sestra
s. Balvine.
48
Klara dotie bolesno mjesto majinskom kretnjom punom suuti.
49
Vidi o tome u LegKl 14 s pripadajuom biljekom.
1777
Kako je sveta Klara oslobodila jednoga djeaia od groznice

15. Takoer je rekla spomenuta svjedokinja da je neki djeai,
sini gospodina Ivana sina Ivana zastupnika sestara,50 bolovao od
teke groznice te je doveden spomenutoj majci svetoj Klari. Nakon
to je od nje primio znak kria, bio je osloboen. Upitana kako to
zna, odgovorila je da je bila nazona kada je djeai doao i kada
ga je blaena majka dotakla i uinila mu znak kria. Upitana je li
taj djeai tada imao groznicu i je li ga ona potom vidjela zdrava,
odgovorila je da je izgledalo, i tako se govorilo, da je on tada imao
groznicu, a otada ga vie nije vidjela jer djeai tada iziao iz samostana. Ali njegov je otac rekao da je odmah ozdravio.
Kako je oslobodila sestru Andreu od skrofula

16. Rekla je takoer ova svjedokinja da je jedna sestra, zvana sestra Andrea iz Ferrare, trpjela od skrofula u grlu. Spomenuta gospoa Klara u duhu je saznala da je ona bila u velikoj kunji kako bi od
toga ozdravila. I jedne noi ta sestra Andrea, koja je bila u spavalitu
ispod, na takav je nain i tako jako rukama stisla grlo da je izgubila
glas. I to je sveta majka spoznala u duhu. Zbog toga je odmah pozvala ovu svjedokinju, koja je tu blizu spavala, i rekla joj: Sii brzo
dolje u spavalite jer je sestra Andrea teko bolesna. Oisti od ljuske
jedno jaje i daj joj da popije; i kada joj se povrati govor, dovedi je
k meni. I tako b uinjeno. A kada je ta gospoa upitala sestru
Andreu to joj je bilo i to je inila, sestra Andrea joj nije htjela rei.
Onda joj je asne uspomene gospoa rekla sve po redu kako se je
dogodilo. I to se proirilo meu sestrama.
Kako je oslobodila jednu sestru od gluhoe

i samostan od Saracena
17. Takoer je rekla ova svjedokinja da je gospoa Klara oslobodila jednu sestru, koja se zvala s. Kristina, od gluhoe jednoga uha,
od ega je trpjela due vremena.
18. Takoer je rekla da su u vrijeme rata u Asizu sestre jako strahovale od dolaska Tatara i Saracena i drugih neprijatelja Boga i svete Crkve. Spomenuta ih je blaena majka bodrila govorei: Sestre
i keri moje, ne bojte se jer ako Bog bude s nama, neprijatelji nam
nee moi nauditi. Pouzdajte se u Gospodina naega Isusa Krista
50
Zastupnik (Procurator) je povjerljiva osoba koja obavlja pravne ine samostana i
zastupa njegovu korist. Izriito se spominje u dokumentu iz 1238.
1778
jer e nas on osloboditi; a ja u biti vaa straa51 da vam nikakvo

zlo nee uiniti; a ako oni dou, poloite me pred njih. Kako su
jednoga dana neprijatelji doli razoriti grad Asiz, neki su se Saraceni
popeli na samostanski zid i sili u klaustar, zbog ega su se te spomenute sestre jako prestraile. Ali ih je presveta majka sve bodrila,
a prezirala njihove snage, govorei: Ne bojte se, jer nam nee moi
nakoditi! I to rekavi utekla se u pomo uobiajenom molitvom.
Snaga te molitve bila je tolika da su spomenuti neprijatelji Saraceni,
ne napravivi nikakvu tetu, otili kao da su bili potjerani tako da
u kui nikoga nisu dirnuli. Upitana kako zna to to je reeno,
odgovorila je: jer je tu bila nazona. Upitana o mjesecu i danu,
odgovorila je da se ne sjea.52
19. Takoer je rekla: kada je Vital Averki53 poslan od cara s velikom vojskom doao opkoliti grad Asiz, zavladao je veliki strah, ali
prema onome to je gospoi Klari obznanjeno, grad nee biti zauzet
niti mu prijeti opasnost, makar je taj Vital bio rekao da nee otii
dok ne zauzme grad. uvi to ta je gospoa, povjerivi se Bojoj
moi, pozvala sve sestre i traila da se donese pepela i posula se po
cijeloj glavi odrezane kose. A zatim je posula pepelom glave svih sestara i zapovjedila im neka sve idu na molitvu54 da bi Gospodin Bog
oslobodio spomenuti grad. Tako se i dogodilo budui da je iduega
dana, nou, spomenuti Vital otiao sa svom svojom vojskom.
20. Takoer je rekla ova svjedokinja kako je spomenuta gospoa
i sveta majka, kada je bila blizu smrti, jedne noi po suboti, zapoela
govoriti ovako: Idi sigurna u miru jer e imati dobru pratnju, jer
onaj koji te je stvorio unaprijed te posvetio, i kada te je stvorio postavio je u tebe Duha Svetoga, i uvijek te je uvao kao majka svoje
ljubljeno dijete. I dodala je: Ti, Gospodine, budi blagoslovljen,
koji si me stvorio.55 I mnogo je toga izrekla govorei o Presvetoj
Trojici tako tiho da je sestre nisu mogle dobro razumjeti.
51
Straa (4,14;9,2), to jest jamac.
52
S. Franciska kae da je to bilo jednoga dana ini joj se u petak mjeseca rujna,
oko 9 sati ujutro (9,2). Bilo je to 1240.
53
Vital Averki bio je kapetan eta cara Friedricha II.; radi se o napadu na papinsku
dravu u Umbriji, opsjedanjem raznih gradova, meu kojima su Stroncone i Asiz.
54
Obred posipanja pepela po goloj glavi, popraen molitvom, pokorniki je in koji
su sestre vjerno obdravale (9,3).
55
Klara na samrti preporuuje svoju duu: petak naveer, 8. 8. 1253. (11,3). U obredu commendatio animae umiruih nalazi se molitva Proficiscere, anima christiana
de hoc mundo in nomine Dei Patris, qui te creavit. Klara ovdje ponavlja tu commendatio same sebe, spominjui se njoj uinjenih spasenjskih Gospodnjih djel.
1779
21. I rekla je ova svjedokinja sestri koja je tu bila: Ti koja dobro

pamti dobro dri na umu ono to gospoa kae. A ona je gospoa
ula te rijei i rekla je sestrama koje su tu bile nazone: Ovo to ja
sada reknem drat ete na umu onoliko koliko vam bude dopustio
onaj koji daje da ih izreknem.
22. Takoer je jedna sestra, zvana sestra Anastazija, upitala tu
gospou s kime je ili komu je govorila kada je izgovarala prve gore
izreene rijei. Ona joj je odgovorila: Ja govorim svojoj dui.
23. I dodala je ova svjedokinja da je cijele noi onoga dana kada
je prela iz ovoga ivota opominjala sestre propovijedajui im. I na
kraju se tako lijepo i dobro ispovjedila da ova svjedokinja nikada
nije takvo to ula. A tu je ispovijed uinila jer je dvojila nije li u
emu povrijedila vjeru zadanu na krtenju.
24. I gospodin Inocent papa doao ju je posjetiti budui da je
bila teko bolesna.56 Zatim je ona rekla sestrama: Keri moje, podajte hvalu Bogu jer nije dosta nebo i zemlja za toliko dobroinstvo
koje sam primila od Boga, jer sam danas primila njega u svetom
otajstvu i jo sam vidjela njegova namjesnika. Upitana kako to
zna, odgovorila je da ju je vidjela i bila nazona. Upitana koliko je
vremena to bilo prije smrti gospoe Klare, odgovorila je: malo dana.
25. Rekla je takoer ova svjedokinja da je ta gospoa Klara bila
toliko revna u kontemplaciji da bi na dan Velikoga petka, mislei
na muku Gospodinovu, ostajala gotovo neosjetljivom cijeloga toga
dana i velik dio idue noi.
26. O posudi s uljem rekla je isto to su rekle gore spomenute
svjedokinje uz prisegu za ono to je ula.
27. Takoer upitana o ostalim sestrama koje su bile ozdravljene
odgovorila je da je ozdravilo vie njih koje su ve pokojne.
O proricanju buduih stvari

28. Takoer je rekla ova svjedokinja da je ta gospoa Klara ispripovjedila sestrama da je njezina majka, kada je bila trudna s njome,
ila u crkvu. I stojei pred kriem, dok je sabrano molila prosei
56
Svjedokinja ovdje samo kratko spominje papin pohod Klari. Bila su naime dva
njegova pohoda: u svibnju 1253. i 8. kolovoza ujutro, iste godine (3,24).
1780
Boga da joj pritekne u pomo u opasnosti poroda, ula je glas koji

joj je rekao: Ti e roditi svjetlo koje e jako osvijetliti svijet.57
29. Ispripovjedila je takoer ta gospoa Klara da joj se jednom
u vienju uinilo da ona nosi svetome Franji posudu tople vode, s
runikom za brisanje ruku, i penjala se visokim ljestvama, ali ila je
tako lako kao da je hodala po ravnome tlu. A kada je stigla do svetoga Franje, svetac je izvukao iz svojih njedara dojku i rekao toj djevici
Klari: Doi, uzmi i sii: I nakon to je sisala, taj ju je svetac potaknuo da jo jednom sie; i to to je sisala bijae tako slatko i ugodno
da se to ni na kakav nain ne moe objasniti. I dok je sisala, ona
oblina ili otvor dojke odakle izlazi mlijeko ostala je meu usnama
te blaene Klare. I uzevi u ruke to to joj je ostalo u ustima, inilo
joj se da je to zlato, tako jasno i sjajno da se je u njemu sva vidjela,
gotovo kao u ogledalu.58
O udesnome sluanju svete Klare

30. Jo je pripovijedala spomenuta gospoa Klara kako u skoranjoj noi Roenja Gospodnjega zbog teke bolesti nije mogla ustati
s leaja i ii u kapelu. Sve su sestre po obiaju otile na jutarnju
ostavivi nju samu. Onda je ta gospoa uzdiui rekla: Oh, Gospodine Boe, evo sam ti ovdje ostavljena sama. Tada je odmah zaula
orgulje i otpjeve te cijelo bogosluje brae u crkvi svetoga Franje,
kao da je ondje bila nazona.59
31. O ovim i mnogim drugim udesima izrijekom i po uvenju
izvijestila je ova svjedokinja o gore spomenutoj gospoi Klari koja
je bila prva majka i opatica samostana svetoga Damjana, i bila je
prva u ovome Redu. Plemenita po pokoljenju i po rodu i bogata
svjetovnim stvarima. Toliko je ljubila siromatvo da je svu svoju batinu prodala i razdijelila siromasima. I toliko je voljela ovaj Red da
nikada nije htjela propustiti ni sitnicu u opsluivanju spomenutoga
Reda, pa ni onda kada je bila bolesna.
57
Ovdje sama Klara pripovijeda o svojemu roenju i o svojoj majci. S. Cecilija e to
isto uti iz Hortulaninih usta (6,12).
58
Druga tajna koju Klara pripovijeda o sebi. Ovaj dogaaj spominje vie svjedokinja (4,16;6,13;7,10), dok ga Legenda isputa. Opirnije o tome dogaaju vidi M. Bartoli, Klara Asika, Samostan sv. Klare i Laudato d.o.o., Zagreb 2009, str. 168183.
59
Trei dogaaj koji pripovijeda sama Klara: vienje u Boinoj noi. To je posljednji Klarin Boi (24/25. 12. 1252). Dogaaj veoma poznat, koji e kasnija franjevaka knjievnost proiriti (Cvjet 41).
1781
32. I na kraju svoga ivota pozvala je sve sestre i pomno im je

preporuila Povlasticu siromatva. I jako je udjela da Pravilo Reda
bude potvreno, makar da bi jednoga dana poloila tu Bulu na
svoje usne, a drugoga dana preminula. I kako je eljela, tako se i
dogodilo: doao je jedan brat sa zapeaenim pismima. Ona ih je s
potovanjem uzela. Premda je bila na samrti, sama je poloila Bulu
na usta da je poljubi.60 Iduega dana spomenuta gospoa Klara,
doista sjajna i bez ljage, bez sjene grijeha, prela je iz ovoga ivota
Gospodinu, u sjaj vjenoga svjetla.61 To nedvojbeno dri ova svjedokinja i sve sestre te svi ostali koji su je poznavali.
IV. svjedokinja
1. Sestra Amata gospodina Martina iz Coccorana,62 redovnica
samostana svetoga Damjana, prisegla je i rekla da je oko dvadeset i
pet godina u ovome Redu. Poznavala je svetu Klaru. A ova je svjedokinja ula u Red savjetom i poticajem te svetice koja joj je rekla
da je ona prosila od Boga milost za nju da ne dopusti da je svijet
prevari i da ne ostane u svijetu. A ova je svjedokinja bila neakinja
te svetice, koju je kao majkom drala.63
2. I poznavala je njezin nain ivljenja i ula je kako se je obratila,
i da je poticajem i propovijedanjem svetoga Franje prihvatila redovnitvo. Ali i prije nego je postala redovnicom, drali su je svetom
svi koji su je poznavali zbog velikih milosti i kreposti koje joj je Bog
dao, kako se u javnosti o njoj ulo.
3. I otkako je spomenuta svjedokinja stupila u Red, uvijek je s
njome bila. Tako je upoznala svetost njezina ivota. Tu svetost, koja
je bila u Bojim darovima i u krepostima koje joj je Bog dao, ona
ni na kakav nain ne bi mogla objasniti. A sve su bile u njoj: posvemanje djevianstvo, dobrohotnost, krotkost, suut prema svojim
sestrama, a isto tako i prema drugima.
60
Pravilo je potvrdio Inocent IV. bulom od 9. 8. 1253, koju je sljedeega dana Klari
donio jedan manji brat. Dana 11. 8. naveer Klara je umrla. Ova Bula, koju je Klara
poljubila, uva se u protosamostanu sv. Klare u Asizu, meu svetiinim relikvijama.
61
Ve ovdje imamo igru rijei na osnovu Klarina imena.
62
S. Amata je Klarina neakinja, ki gospodina Martina iz Coccorana, Klarinog

bratia, i mlaa sestra s. Balvine. Ula je u samostan 1228, 11 godina nakon sestre.
Ime joj se pojavljuje i u popisu sestara (na 15. mjestu) u dokumentu iz 1238.
63
Klara je 1228. imala 35 godina, a neakinja Amata barem upola manje; stoga je
Klaru drala svojom majkom.
1782
4. A bila je ustrajna u molitvi i u zrenju. I kada bi se vraala s

molitve, njezino je lice izgledalo sjajnije i ljepe od Sunca. A iz njezinih je rijei tekla neizreciva milina tako da se sav njezin ivot inio
nebeskim.
5. U uzdrljivosti od hrane bila je toliko stroga da je izgledalo
kao da je hrane aneli. Ona je doista trapila svoje tijelo toliko da
tri dana u tjednu, ponedjeljkom, srijedom i petkom nije jela nita,
a ostalih dana postila je o kruhu i vodi, sve dok joj sveti Franjo nije
naredio da neto pojede i u danima kada nita nije jela. I onda bi, iz
poslunosti, pojela komadi kruha i popila malo vode.
6. O oporosti odjee i leaja rekla je isto to je rekla sestra Filipa,
gore spomenuta svjedokinja.
Kako je ona bila osloboena od groznice, kalja i vodene bolesti

7. Takoer je rekla ova svjedokinja da je teko bolovala od vodene bolesti, groznice i kalja te imala bol na jednoj strani. Sveta Klara
joj je uinila znak kria svojom rukom i odmah ju je oslobodila.
Upitana koje je rijei ta svetica izgovarala, odgovorila je kako je,
poloivi ruke na nju, molila Boga da je oslobodi od tih bolesti, ako
je to bolje za njezinu duu. I tako je odmah bila osloboena. Upitana koliko je vremena bila bolesna, odgovorila je da je bila bolesna
trinaest mjeseci; ali otada nikada vie nije bolovala od spomenute
bolesti. U bolesti joj je trbuh bio jako napuhnut da je jedva mogla
prignuti glavu. I tako, zaslugama te svetice, Gospodin ju je potpuno
oslobodio.
Kako je oslobodila jednu sestru od fistule

8. Slino je spomenuta gospoa Klara oslobodila neke sestre od
njihovih bolesti, uinivi im svojom rukom znak kria. Upitana
tko su bile te sestre, odgovorila je: sestra Benvenuta od gospoe
Diambre,64 koja je imala pod pazuhom neke velike rane u kojima
se napipavalo pet izraslina i od te je bolesti bolovala jedanaest godina ili priblino tome. I kada joj je gore spomenuta gospoa uinila
znak kria, bila je osloboena. Upitana kako to zna, odgovorila je
da su izrasline nestale; i otada ona vie nije bolovala od te bolesti.
Upitana koja je to bolest bila, odgovorila je da se to nazivalo fistule.
64
S. Benvenuta, XI. svjedokinja, sama pripovijeda o svome ozdravljenju koje se
zbilo 1251 (11,1).
1783
Kako je oslobodila jednu sestru od kalja

9. Takoer je rekla da je jedna sestra, zvana sestra Cecilija,65 jako
kaljala i im bi zapoela jesti, taj bi se kaalj pojavio tako da se
inilo da bi se mogla uguiti. Zbog toga joj je spomenuta majka,
jednoga dana estoga u tjednu, dala da pojede malo pogae, to je
ona uzela s velikim strahom. Jela je samo zbog naredbe svete majke.
I otada nije vie osjetila tu bolest. Upitana koliko je prije bolovala
od spomenute bolesti, odgovorila je da se ne sjea, ali misli da je to
bilo dugo vremena.
Kako je oslobodila jednu sestru od gluhoe na jednom uhu

10. Takoer je rekla da je jedna druga, zvana sestra Kristina,66
bila gluha na jedno uho dugo vremena, i prije nego je ula u samostan i kasnije. Samo to joj je ta gospoa Klara dodirnula gluho uho
i uinila znak kria, bila je osloboena. Za druge sestre rekla je da se
ne sjea premda je i vie drugih bilo osloboeno.
Kako je oslobodila nekoga djeaia od pjege na oku

11. Takoer je rekla da je neki djeai iz Perue imao na oku
neku pjegu koja mu je prekrivala cijelo oko. Zbog toga su ga doveli
svetoj Klari koja je dotakla djeakovo oko i potom mu uinila znak
kria. A zatim je rekla: Odvedite ga mojoj majci sestri Hortulani67
(koja je bila u samostanu svetoga Damjana) i neka nad njim uini
znak kria. Kada je to uinjeno, djeak je bio osloboen. Zato je
sveta Klara rekla da ga je njezina majka oslobodila, a majka je naprotiv rekla da ga je gospoa Klara, njezina ki, oslobodila. I tako je
jedna drugoj pridavala tu milost. Upitana pred koliko je vremena
vidjela toga djeaia s tom pjegom, odgovorila je da ga je vidjela
s tom pjegom kada su ga donijeli u samostan spomenutoj gospoi
Klari: niti ga je vidjela prije niti poslije otkako je ozdravio jer je odmah iziao iz samostana. A ta je svjedokinja trajno bila zatvorena u
samostanu kroz cijelo to vrijeme.
65
S. Cecilija jedna je od prvih sestara, ula je u redovnitvo 1213 (6,1.5) i VI. je
svjedokinja na Postupku.
66
S. Kristijana, ovdje nazvana Kristina, ula je u samostan 1246/47 (5,4); ozdravila
je u lipnju/srpnju 1252 (5,1) i V. je svjedokinja na Postupku.
67
Hortulana, Klarina majka, ula je u samostan izmeu 1226. i 1238 (usp. 6,12).
Ovo udo zbilo se izmeu 1225. i 1230.
1784
12. Upitana o poniznosti spomenute svetice, pod prisegom je

rekla isto to je rekla sestra Filipa, prethodna svjedokinja.
13. Takoer o ljubavi prema siromatvu i molitvi te svetice rekla
je isto to je rekla spomenuta sestra Filipa.
14. Rekla je takoer ta svjedokinja da su sestre, strepei od dolaska Saracena i Tatara i drugih nevjernika, molile svetu majku da
se gorue obrati Gospodinu da njihov samostan bude obranjen. A
sveta majka je odgovorila: Sestre i keri moje, ne bojte se jer e
vas Gospodin zatititi. A ja u biti vaa straa:68 i ako se dogodi
da neprijatelji siu u samostan, poloite me pred njih. I tako se
molitvom toliko svete majke samostanu, sestrama ni stvarima nije
dogodila nikakva teta.
15. O opsadi i osloboenju grada Asiza rekla je isto to je rekla
sestra Filipa.
16. O udu majke svete Klare, i o vienju svete Klare, i o dojci svetoga Franje, i o udu u noi Roenja Gospodinova, o svemu
tome rekla je isto to i sestra Filipa. Ali je nadodala da je ona ula
od spomenute gospoe Klare da je u toj noi Roenja Gospodinova
takoer vidjela jaslice Gospodina naega Isusa Krista.69
17. Takoer je rekla ova svjedokinja da je dobro Gospodin providio da je prva u ovome Redu bila toliko sveta u kojoj se nije vidio
nikakav nedostatak, nego su se u njoj vidjele sabrane sve kreposti
i milosti; tako da su je jo dok je ivjela svetom drali svi koji su je
poznavali. Bila je plemenita rodom po tijelu, ali je bila mnogo plemenitija u opsluivanju svetoga redovnitva i svoga Reda. Ni u vrijeme svoje bolesti nikada nije htjela propustiti nita od toga Reda. I
tako je u svojoj svetosti upravljala sobom i svojim sestrama gotovo
etrdeset i tri godine.70
68
To jest jamac.
69
Ovdje se dodaje da je Klara ne samo ula sveanost u crkvi sv. Franje nego i vidjela jaslice. U cvjetiu u Zgodama bl. Franje i njegovih drugova dodaje se da se Klara
takoer priestila (ZgoFd 41,8).
70
Svjedokinja spominje gotovo 43 godine Klarina ivota u samostanu: od noi
27/28. 3. do 11. 8. 1253: 42 godine, 4 mjeseca i 14 dana. Upravljala sobom odnosi
se na Klarin asketski ivot (i to itav ivot i na svim podrujima), a upravljala svojim
sestrama odnosi se na slubu koju joj je povjerio Franjo da vodi zajednicu koja je
porasla brojem (1,17).
1785
18..Ljubila je svoje sestre kao samu sebe, a sestre su nju za ivota

i poslije njezine smrti potovale kao sveticu i majku cijeloga Reda. I
rekla je takoer da su njezina svetost i njezina dobrota nadvisivale
dobra i njezine kreposti vie nego ona umije i moe izrei.
19. Takoer je rekla da je ta gospoa Klara, kad je ve bila blizu prijelaza iz ovoga ivota, to jest u petak71 prije svoje smrti, rekla svjedokinji koja je ostala sama s njome: Vidi li ti Kralja slave
kojega ja vidim? I to je rekla vie puta. A malo dana nakon toga
izdahnula je.
20. Takoer je rekla ova svjedokinja da je ula od neke ene iz
Pise da ju je Gospodin oslobodio od pet zloduha zaslugama svete
Klare i da su demoni priznavali da su ih sagale molitve te gospoe
Klare. I stoga je ta ena dola u samostan, na mjesto gdje se razgovara sa sestrama,72 da bi zahvalila najprije Bogu i gore spomenutoj
gospoi. Upitana pred koliko je to vremena bilo, odgovorila je:
etiri godine ili otprilike toliko.73
V. svjedokinja
1. Sestra Kristijana gospodina od Parisse,74 redovnica samostana svetoga Damjana, prisegnuvi rekla je da je ova svjedokinja
dugo bila gluha na jedno uho i da je u uho stavljala mnoge lijekove
koji joj nikada nisu koristili. Naposljetku je sveta Klara znamenovala njezinu glavu znakom kria i dotakla uho. I njezino se uho
tako otvorilo da je vrlo dobro ula. Upitana pred koliko je vremena to uinjeno, odgovorila je da je to bilo otprilike pred jednu
godinu. Upitana za mjesec i dan, odgovorila je: mjesec lipanj ili
srpanj; dana se nije sjeala.
71
Taj petak, 8. 8. 1253. pun je raznih oitovanja milosti kao Gospodinov petak
ujutro ju je pohodio Inocent IV. (3,24), naveer je govorila svojoj dui (3,20) i o
Presvetom Trojstvu (3,20;14,7), vidjela Kralja slave (4,19) i pohodila ju je Presveta
Djevica s povorkom djevic (11,4). Naslov Kralj slave (Rex gloriae) biblijski je
naslov (Ps 23,7.8.9.10; usp. Mt 25,31.34) koji se odnosi na Boga koji ulazi u svoj
hram i koji je na svome prijestolju. Ovaj naslov ispisan je iznad glave Raspetoga na
Benediktinom raspelu (iz 1258/60).
72
Obino se razgovornica nalazi u prizemlju, blie ulaznim vratima.
73
To jest 1249.
74
S. Kristijana ula je u samostan 1246/47 (5,4). Ima jo jedna s. Kristijana (u Uvodu je nazvana Kristina) Bernarda od Suppa, XIII. svjedokinja (13,1). U dokumentu
iz 1231. samo je jedna Kristijana (na 11. mjestu).
1786
2. Takoer je rekla ova svjedokinja da ni na kakav nain ne bi

znala protumaiti svetost ivota te gospoe Klare i asnost njezina
ponaanja. To je stoga, kako je vrsto vjerovala, to je ona bila puna
milost, krepost i svetih djela. I vjerovala je da se doista moe o
njoj rei sve ono to se moe rei o svetosti neke svete ene poslije Djevice Marije.75 Ali njoj je nemogue ispripovjediti sve njezine
kreposti i milosti.
3. O osloboenju sestre Benvenute od rana rekla je isto to je
rekla sestra Amata, gore navedena svjedokinja.
4. Takoer je rekla da se jo nije napunilo sedam godina da je ta
svjedokinja ula u samostan.76
5. Rekla je takoer: kada se na spomenutu gospou Klaru sruila
jedna samostanska vratnica, koja je bila vrlo teka,77 jedna sestra,
zvana Angeluccia iz Spoleta, glasno je dozivala bojei se da ju je
usmrtila. Naime ona sama nije mogla podignuti tu vratnicu koja
je cijela bila na toj gospoi. Tada su ova svjedokinja i ostale sestre
dotrale. I vidjela je ova svjedokinja da je vratnica jo bila na njoj,
a bila je tako teka da su je jedva trojica brae uspjela podignuti i
postaviti na mjesto. Uza sve to ova je gospoa rekla da joj se nije
dogodilo nikakvo zlo, nego da je vratnica na njoj bila poput nekakva
plata. Upitana pred koliko se vremena to dogodilo, odgovorila je
da je to bilo pred sedam godina ili tako otprilike, u mjesecu srpnju,
u osmini svetoga Petra.78
75
Vie puta sestre upuuju na Bl. Djevicu kako bi opisale izvanrednost Klarine
svetosti. Vjerojatno je to odraz privrenosti Mariji, svojstvene zajednici sv. Damjana.
Franjo je onaj koji ih je od samoga poetka uputio u marijanski duhovni ivot svojim
Oblikom ivota (PrKl 6,3).
76
To jest krajem 1246. ili poetkom 1247. Meutim u 5,5 svjedokinja spominje
dogaaj s vratima, koji se zbio 1. 7. 1246, emu ona ne bi mogla biti nazona. Moda
se sestra nije dobro sjeala ili je nastala pogreka u prepisivanju. Prema dogaaju s
vratima s. Kristijana bi ula prije srpnja 1246.
77
Glavna vrata bila su velika i teka, glavna zatita zgrade. Pisac Legende isputa
ovaj dogaaj da ne sablazni klauzurne redovnice to su samostanska vrata Sv. Damjana, simbol klauzure, bila tako nesigurna. Usp. M. Bartoli, Chiara. Una donna tra
silenzio e memoria, Edizioni San Paolo, Milano 2003, str. 153.
78
Tonije, 1. srpnja 1246. u nedjelju naveer (14,6).
1787
VI. svjedokinja
1. Sestra Cecilija, ki gospodina Gualtieria Cacciaguerra iz Spel
la,79 redovnica samostana svetoga Damjana, prisegnula je i rekla da
je ona ula da je svete uspomene gospoa Klara, nekadanja opatica spomenutoga samostana, oko etrdeset i tri godine upravljala
sestrama.80 Ova je svjedokinja stupila u redovnitvo tri godine81
nakon to je spomenuta gospoa po propovijedanju svetoga Franje ula u redovnitvo. A ova je svjedokinja ula poticajem same
gospoe Klare i asne uspomene brata Filipa.82 I od toga vremena
do sada, a to je etrdeset godina, bila je pod upravom spomenute
gospoe Klare. Koliko je njezin ivot bio vrijedan pohvale i divljenja
te o njezinome svetome nainu ivljenja, ova svjedokinja nije sposobna u potpunosti izrei.
2. Ali Bog ju je izabrao kao majku djevica te prvu i glavnu opaticu Reda da bi uvala stado i svojim primjerom utvrivala u odluci
svetoga redovnitva ostale sestre iz samostana istoga Reda. I doista
je bila vrlo revna u poticanju i uvanju sestara, imajui suuti prema
bolesnim sestrama i brige oko njihove podvorbe, ponizno se podvrgavala i najneznatnijim posluiteljicama, uvijek prezirui samu sebe.
3. Bdjela je u molitvi u uzvienome zrenju tako da bi ponekad
kada bi se vratila s molitve njezino lice izgledalo sjajnije nego inae,
a s njezinih usana tekla neka milina.
4. U molitvi je imala obilje suza, a sa sestrama je pokazivala
duhovnu radost. Nikada nije bila pomuena, nego je krotko i dobronamjerno pouavala sestre; ali ponekad, kada je bilo potrebno,
sestre je marno prekoravala.
5. Nikada nije opratala svome tijelu; ponajprije u spavanju i odijevanju bila je preopora; i u jelu i piu bila je vrlo stroga tako da se
inilo da je ivjela aneoskim ivotom, tako da je njezina svetost
bila oita svima koji su je poznavali ili uli. Upitana kako zna to
to je reeno, odgovorila je da je bila s njome etrdeset godina i vidjela njezin svet ivot i vladanje. To nije moglo biti ni na kakav drugi
79
S. Cecilija iz Spella, grada 12 km jugoistono od Asiza, u Spoletskoj dolini. U
dokumentu iz 1238. njezino ime je na 6. mjestu.
80
Oko 43 godine upuuje nas na 1211.
81
To jest 1213. Moda je s. Cecilija esto zvanje u Sv. Damjanu.
82
Brat Filip poznat je u franjevakoj knjievnosti. Ovdje je nazvan asne uspomene, to znai da je ve bio pokojni.
1788
nain osim da je Gospodin obilno ulio u nju spomenute i mnoge

druge milosti kojima je bila ureena, a ona ih ne bi znala imenovati.
6. Takoer je rekla da je spomenuta gospoa Klara bila tako goruega duha da je rado htjela podnijeti muenitvo iz ljubavi prema
Gospodinu. To je pokazala kada je ula da su u Maroku bila muena neka braa te je govorila da bi htjela tamo poi. Zbog toga je ova
svjedokinja plakala. To je bilo prije nego se razboljela.83 Upitana
tko je pri tome bio nazoan, odgovorila je da su preminule one koje
su tome nazoile.
7. O poniznosti spomenute svetice i o oporosti leaja i odjee,
i o njezinu odricanju i postu, rekla je isto to je rekla sestra Filipa.
Takoer je dodala da je svojim rukama prala sjedala bolesnih sestara
u kojima je nekada bilo crvi. A kako je ta ista gospoa kazivala,
nije pri tom osjeala nikakav odvratni smrad, nego bi prije osjetila
ugodan miris.
8. Takoer je rekla da joj je Gospodin dao milost da je, uinivi
znak kria svojom rukom, ozdravila vie sestara od njihovih bolesti,
naime sestru Amatu, sestru Benvenutu, sestru Kristijanu, sestru Andreu, kako je rekla sestra Filipa, koja je prethodno dala iskaz; i oslobodila je ovu svjedokinju sestru Ceciliju, kako je rekla sestra Amata.
9. I vidjela je neke druge koje su donosili u samostan spomenutoj svetoj majci da budu izlijeeni; a ona bi nad njima uinila znak
kria i bili su osloboeni. Ipak ne bi ih znala imenovati, niti ih je
poslije vidjela, ni prije ih nije viala, jer je ova svjedokinja uvijek bila
zatvorena u samostanu.
10. O ljubavi prema siromatvu i o kreposti molitve te gospoe
Klare, i o oslobaanju grada i samostana, rekla je isto to i sestra
Filipa.
11. Takoer je rekla da bi se uvijek pred nekom opasnou, po
zapovijedi svete majke, sve sestre utjecale pomoi molitve.
12. Takoer je rekla ova svjedokinja da je ula od majke svete
Klare: kada je bila trudna s tom keri i stajala pred kriem molei da
joj Gospodin pomogne u opasnosti poroaja, zaula je glas koji joj
83
Braa muenici u Maroku jesu: Bernard, Petar, Akurzije, Adiuto i Oton, ubijeni
16. sijenja 1220. I Klara je bila obuzeta tom eljom. Samo ju je bolest u tome sprijeila 1224, a moda i ranije (nakon muenitva brae, 1220).
1789
je rekao da e poroditi veliko svjetlo koje e uvelike obasjati svijet.

Upitana kada je to od nje ula, odgovorila je da je to bilo otprilike
u vrijeme prijelaza svetoga Franje iz ovoga ivota.84
13. Takoer je rekla o vienju dojke svetoga Franje ono to i sestra Filipa, osim to se ona ne sjea onoga to je ona rekla o otvoru
na dojci, to je sveta Klara zadrala u svojim ustima.
14. Takoer je rekla da spomenuta gospoa Klara ni trenutka
nije htjela biti besposlena. I u vrijeme svoje bolesti, od koje je prela
iz ovoga ivota, posjela bi na leaju i prela. Od toga bi dala otkati finu tkaninu od koje bi se napravili mnogi tjelesnici i kuice u
kojima bi se drali, prekrivene svilom ili samtom. Zatim ih je slala
asikome biskupu da ih blagoslovi, a potom ih razailjala po asikim
gradskim i biskupijskim crkvama. I kako ona smatra, darivali su ih
po svim crkvama.
15. Takoer je rekla da je spomenuta gospoa Klara imala duh
prorotva. Kada joj je jednoga dana sveti Franjo poslao pet ena da
bi bile primljene u samostan, sveta Klara je ustala i primila etiri od
njih, a za petu je rekla da je nee primiti jer ne bi ustrajala u samostanu kad bi tu ostala i tri godine. Ali kako ju je zatim zbog mnogo
nevolja primila, spomenuta ena jedva je tu ostala pola godine.
Upitana tko je bila ta ena, odgovorila je da je to bila Gasdia, ki
Taccolova. A to je bilo jo za ivota svetoga Franje. Upitana tko
je bio nazoan kada je sveta Klara rekla te rijei, odgovorila je da
je bila Janja njezina sestra, koja je nedavno prela s ovoga svijeta;
drugih se sestara ne sjea.85
O udesnoj okrepi
16. Takoer je rekla da su jednoga dana sestre imale samo polovicu kruha, od ega su prethodno polovicu poslale brai koja su
stanovala izvan samostana. Spomenuta je gospoa zapovjedila ovoj
svjedokinji da od ove polovice kruha izree pedeset kriki i odnese
ih sestrama koje su ile za stol. Tada ree ova svjedokinja spomenutoj gospoi Klari: Da bi se od ovoga izrezalo pedeset krika,
potrebno je ono Gospodinovo udo s pet kruhova i dvije ribe. Ali
84
Sv. Franjo umro je u Porcijunkuli 3. X. naveer, a prenesen je u Asiz 4. X. ujutro.
Znai da je Hortulana imala ve biti u samostanu. God. 1229. ui e u samostan i
njezina najmlaa ki Beatrica (12,7).
85
Dogaaj se zbio prvih godina ivota u Sv. Damjanu, jer su nazone Janja i s.
Cecilija (koja je ula u red 1213/14). Vjerojatno je to u razdoblju o kojemu govori
Jakov Vitrijski (1216).
1790
gospoa joj ree. Idi i uini kako sam ti rekla. I tako je Gospodin
onaj kruh toliko umnoio da je od njega izrezala pedeset dobrih
velikih kriki, kako joj je sveta Klara bila naredila.86
17. Takoer o vratnici koja je pala na tu gospou te kako je ona
ostala neozlijeena, rekla je sve isto to je rekla sestra Kristijana te
da je ona vidjela kada je vratnica na njoj bila.
VII. svjedokinja
1. Sestra Balvina gospodina Martina iz Coccorana,87 redovnica
samostana svetoga Damjana, prisegnula je i rekla da je ova svjedokinja bila u samostanu svetoga Damjana trideset i est godina
i vie pod upravom svete uspomene gospoe Klare, tada opatice
spomenutoga samostana. Njezin je ivot i vladanje Gospodin Bog
uresio mnogim darovima i krepostima, to se ni na kakav nain ne
da ispripovjediti.
2. Ta je gospoa bila neporona od svoga roenja. Bila je najponiznija od svih sestara i bila je goruega duha te bi rado iz ljubavi
prema Bogu podnijela muenitvo za obranu vjere i svoga Reda.
A prije nego se razboljela eljela je poi u Maroko, gdje su prema
kazivanju braa odvedena na muenje. Upitana kako to zna, odgovorila je da je ova svjedokinja s njome bila cijelo to spomenuto
vrijeme i vidjela je i sluala o ljubavi prema vjeri i Redu koju je imala
spomenuta gospoa.
3. I rekla je kako je ona bila prerevna i vrlo brina u molitvi i
zrenju te poticanju sestara; i na to je svu svoju pomnju usmjerila.
4. O njezinoj poniznosti i snazi njezinih molitava, i o oporosti
odjee i leaja, i o odricanju, i o postu, rekla je sve ono to je rekla
sestra Filipa,88 osim da nikada nije vidjela leaj od lozovine, ali je
86
50 krik kruha: toliko je bilo sestara za stolom. Toma elanski god. 1228/30.
navodi 4050 sestara (1el 19,2); u dokumentu iz 1238. na popisu je 51 sestra (moda koja nedostaje). Dogaaj se smjeta u prvo desetljee ivota u Sv. Damjanu, prije
Klarine bolesti.
87
S. Balvina, starija sestra s. Amate (4,1), Klarina neakinja, ula je u samostan
1217 (7,1). Na popisu iz 1238. nalazi se jedna Balvina (na 13. mjestu), moda je to
upravo ona.
88
Na svjedoanstvo s. Filipe pozivaju se mnoge svjedokinje.
1791
ula da se govorilo da ga je imala neko vrijeme.89 Ipak vidjela je da

je imala leaj od vrlo hrapave daske.
5. I o pranju sjedala bolesnih sestara rekla je isto to je rekla
sestra Cecilija.
6. O oslobaanju grada Asiza, poto ga je opsjeo Vital Averki, i
o osloboenju samostana od Saracena i od drugih neprijatelja svojim molitvama, rekla je isto to i sestra Filipa.
7. I o udesima koja je uinila nad svojim sestrama, uinivi nad
njima znak kria svojom rukom, rekla je ono isto to i spomenuta sestra Filipa. I dodala je da je spomenuta svetica na isti nain
oslobodila sestru Benvenutu iz Perue od one bolesti kojom je bila
izgubila glas, uinivi joj znak kria. Upitana kako to zna, odgovorila je da je to ula od nje same.90
8. O ljubavi prema siromatvu i o Povlastici siromatva rekla je
isto to i spomenuta sestra Filipa.
9. Takoer je rekla ova svjedokinja da je ula od spomenute gospoe Klare da je u skoranjoj noi Roenja Gospodnjega ula jutarnju i ostala bogosluja koja su se obavljala te noi u crkvi svetoga
Franje, kao da je tu bila nazona. Zbog toga je rekla svojim sestrama: Vi ste me ostavile ovdje samu i otile u kapelu uti jutarnju,
ali Gospodin se za mene lijepo pobrinuo kad se nisam mogla ustati
s leaja.91
10. I takoer je rekla da je ona ula od spomenute gospoe o
vienju dojke svetoga Franje, kako je rekla sestra Filipa.
11. Takoer je rekla ova svjedokinja da ona u svojoj jednostavnosti ne bi znala ni na kakav nain izrei dobra i kreposti koje su
u njoj bile, a to su: njezina poniznost, dobrohotnost, strpljivost i
druge kreposti, kojima je obilovala tako da je ona vrsto vjerovala da poslije Djevice Marije nijedna ena nije bila zaslunija od te
gospoe. Upitana kako to zna, odgovorila je da je o svetosti mno89
To jest do 1217, kad je svjedokinja ula u samostan.
90
Ozdravljenje s. Benvenute zbilo se, stoga, takoer prije 1217.
91
Posljednji Klarin Boi. Kapela koja se ovdje spominje moda je mali kor u prizemlju, spojen s crkvom u kojoj su se odvijali liturgijski ini. Legenda spominje oratorium (LegKl 29) koji je bio na gornjem katu, izmeu bolnice i spavaonice (gdje je
leala bolesna Klara).
1792
gih drugih svetica ula u njihovim ivotopisima, ali svetost ivota te

gospoe Klare gledala je tijekom cijeloga spomenutoga vremena,
izuzevi jednu godinu i pet mjeseci kada je po zapovijedi gospoe
Klare bila u samostanu u Arezzu s nekom enom koju su tamo poslali.92 A ova svjedokinja, budui da je bila tjelesna neakinja svete
Klare, pozorno je pratila njezin ivot i vladanje i taj ivot joj se inio
vrlo udesnim. Upitana zato joj se inio udesnim, odgovorila je:
zbog velikog odricanja koje, inilo se, ovjek ne bi mogao podnositi
i zbog drugih gotovo bezbrojnih udesnih stvari koje je Bog izvodio
po njoj i u njoj, kao to je gore reeno.
Kako je oslobodila jednu sestru

od bolesti groznice i od nekoga ira
12. I dodala je ova svjedokinja da je ona sama, budui je bila
bolesna, jedne noi bila vrlo ojaena zbog teke bolesti na kuku, [i]
poela se aliti i jaukati. I ta ju je gospoa upitala to joj je. Onda
joj je ova svjedokinja kazala svoju bol. I ova se majka bacila tono
na taj kuk na bolesno mjesto, a zatim je tu postavila neku tkaninu
koju je imala na svojoj glavi; i odmah je bolesti s nje posve nestalo.
Upitana pred koliko je vremena to bilo, odgovorila je: dvanaest je
i vie godina.93 Upitana tko je tu bio nazoan, odgovorila je da je
ta svjedokinja bila s njome sama u sobi, gdje je ona obiavala moliti.
Ne sjea se mjeseca ni dana, dotino noi.
13. Jednom drugom prigodom, prije spomenutoga vremena, ovu
je svjedokinju spomenuta sveta Klara oslobodila od neprestane groznice i od ira to ga je imala u prsima s desne strane. Sestre su mislile da e ona od toga umrijeti. A to miruje ve dvadeset godina.94
Upitana koliko je to trajalo, odgovorila je: tri dana.
14. Takoer je rekla da je ova svjedokinja ula od neke ene da
ju je Gospodin oslobodio od pet zloduha zaslugama spomenute
svetice. Upitana odakle je bila ta ena, odgovorila je da je bila iz
Pise, kako je kazivala ta ena. Dola je u samostan u razgovaraonicu
92
Vjerojatno je bila poslana u Arezzo da uputi sestre onoga samostana u nain
ivota Sv. Damjana. To je imalo biti malo nakon 1220. kada je osnovan samostan
Sancti Spiritus de Strata u biskupiji Arezzo.
93
To se dogodilo oko 1241. Pisac Legende isputa ovo ozdravljenje (koje zapravo
i nije udesno) zbog neprilinog Klarina ponaanja. Klara je jednostavno svojim
tijelom (jedino ime je raspolagala u onoj zimi) ugrijala sestrino bolno mjesto (vjerojatno neki reumatizam) i skinula svoju koprenu da zadri toplinu. Vidi o tome M.
Bartoli, Chiara, cit., 152.
94
Od druge bolesti ozdravila je 1233.
1793
da zahvali Bogu i spomenutoj svetici. Upitana kada je to bilo,

odgovorila je: pred etiri godine otprilike.95 I rekla je ta ena da su
zlodusi govorili: Sagaju nas molitve te svetice.
VIII. svjedokinja
1. Sestra Lucija iz Rima,96 redovnica samostana svetoga Damjana, prisegnula je i rekla da je tolika bila svetost i dobrota gospoe
Klare, nekadanje opatice samostana svetoga Damjana, da ni na kakav nain to ne bi mogla potpuno izrei. Upitana u emu je bila ta
svetost i dobrota, odgovorila je da je bila u velikoj njezinoj poniznosti, u dobrohotnosti, estitosti i strpljivosti.
2. Upitana koliko je vremena ona bila u samostanu, odgovorila
je: kako se njoj ini, bila je kratko u ono vrijeme kada su joj iskazana
dobroinstva; a ne sjea se koliko je vremena bila drugom prigodom. Naime gospoa Klara ju je primila u samostan iz ljubavi prema Bogu kada je bila vrlo malena. I rekla je da je uvijek vidjela tu
gospou Klaru da ivi u velikoj svetosti.
3. Upitana u kojoj svetosti, odgovorila je: u velikome mrtvljenju
svoga tijela i velikoj strogosti ivota. I koliko je mogla, trsila se da
ugodi Bogu, i pouavala je svoje sestre u Bojoj ljubavi, i bila je vrlo
suutna prema sestrama za duu i za tijelo. I dodala je ova svjedokinja: da nije imala saznanja o svecima, ne bi mogla izraziti onu
dobrotu i svetost koju je vidjela u toj gospoi Klari.
4. I rekla je da je ula da je Gospodin ozdravio vie sestara po
njezinim zaslugama. Ali ona nije bila nazona jer je bila bolesna.
95
To jest 1249.
96
Ime s. Lucije pojavljuje se i u dokumentu iz 1238 (na 37. mjestu). U samostan

svetoga Damjana bila je primljena, prema samostanskom obiaju da se primaju osobe njene dobi, jo kao djevojica. Primila ju je iz ljubavi prema Bogu sama Klara
(8,2). Njezino svjedoanstvo je dosta openito i ne zaustavlja se na posebnim dogaajima; svoje izlaganje zakljuuje rijeima: ula je da je Gospodin ozdravio vie sestara po njezinim [Klarinim] zaslugama. Ali ona nije bila nazona jer je bila bolesna
(isto, 8,4). Prema Z. Lazzeriu sestra Lucija osnovala je samostan u Cortoni 1225.
1794
IX. svjedokinja
1. Sestra Franciska gospodina Capitanea od Col de Mezza,97
redovnica samostana svetoga Damjana, prisegnula je i rekla da je
ova svjedokinja bila u spomenutome samostanu dvadeset i jednu
godinu te jo od prologa mjeseca svibnja na ovamo, u vrijeme svete
Klare, tada opatice spomenutoga samostana. I rekla je: kad bi bila
mudra kao Salomon i rjeita kao sveti Pavao, ne vjeruje da bi sasvim
mogla izrei dobrotu i svetost koju je tijekom spomenutoga vremena vidjela u toj gospoi Klari.
2. Upitana to je u njoj vidjela, odgovorila je: kad su jednom Saraceni uli u klaustar spomenutoga samostana, ta je gospoa rekla
da je dovedu do izlaza blagovaonice i da joj donesu kutijicu gdje je
bio sveti Sakrament Tijela naega Gospodina Isusa Krista. I pavi
niice na zemlju, sa suzama je molila govorei izmeu ostalih i ove
rijei: Gospodine, ti brani ove svoje slubenice jer ih ja ne mogu
braniti. Tada je ova svjedokinja zaula udesno mio glas koji je govorio: Ja u te uvijek braniti. Onda je spomenuta gospoa molila
i za grad govorei: Gospodine, udostoj se obraniti i ovaj grad. I
oglasio se isti glas te rekao: Grad e pretrpjeti mnoge opasnosti,
ali e biti obranjen. I tada se spomenuta gospoa okrenula prema
sestrama i rekla im: Ne bojte se, dok sam ja s vama, nee vam se
dogoditi nita zla, niti ubudue u drugo vrijeme dokle god budete
opsluivale Boje zapovijedi. I onda su Saraceni otili tako da nisu
napravili nikakvu tetu ni nevolju. Upitana pred koliko se vremena to zbilo, odgovorila je da se ne sjea. Upitana za mjesec, dan
i sat, odgovorila je: mjeseca rujna i, koliko joj se ini, bio je petak,
oko treega asa.98 Upitana tko je tu bio nazoan, odgovorila je:
sestre koje su molile. Upitana jesu li ostale sestre ule taj glas,
odgovorila je da ga je ula ova svjedokinja i jedna druga sestra koja
97
S. Franciska ula je u samostan 1232; u dokumentu iz 1238. nema njezina imena,
nego se spominje jedna Massariola (na 28. mjestu), to je zapravo ime njezine bake,
to jest bake gospodina Capitanea. Ime Franciska vjerojatno joj je redovniko, iz pobonosti prema sv. Franji. Potjecala je iz mone plemike obitelji iz dvorca u Col de
Mezzu na granici Asiza i Todia. Bila je tetka Vanne od Col de Mezza, supruge Jacoponea iz Todia koja je, nosei ispod svjetovne odjee kostrijet, imala velik utjecaj na
svojega supruga (usp. A. Fortini, Il cilizio di Vanna da Coldimezzo, u Chiara dAssisi.
Rasegna del Protomonastero, Assisi, 4[1956]113126). Cijelo svjedoanstvo sestre
Franciske obiljeeno je udesima i nadnaravnim dogaajima, koji su se zbili u Svetome Damjanu, to pokazuje da je privlai i oarava nadnaravno, a to ukazuje na
njezinu snanu duhovnost.
98
S. Franciska veoma opirno iznosi poznati dogaaj sa Saracenima, donosei nove
podatke kojih nema kod drugih svjedokinja. God. 1240. petak je u mjesecu rujnu bio
7, 14, 21. i 28.
1795
je ve pokojna, jer su one pridravale tu gospou. Upitana kako

ona zna da je ta druga sestra ula taj glas, odgovorila je: jer je ta
sestra to rekla. A sveta je Klara te veeri pozvala obje i zapovjedila
im da to ne reknu nikome dok je ona iva. Upitana za ime sestre,
za koju je rekla da je pokojna, odgovorila je da se zvala sestra Iluminata iz Pise.
3. Takoer je rekla: kada je drugom zgodom netko rekao spomenutoj gospoi Klari da grad Asiz ima biti izdan, ta je gospoa
pozvala svoje sestre i rekla im: Mnoga smo dobra primile od ovoga
grada i zato moramo moliti Boga da ga brani. Stoga je zapovjedila
da ujutro rano sestre dou k njoj. Ujutro rano sestre su dole pred
nju kako im je zapovjedila. I kada su dole, spomenuta je gospoa
naredila da se donese pepela. Skinula je sva platna sa svoje glave i
isto naredila svim ostalim sestrama. A zatim, uzevi pepela, posula
ga najprije sebi po glavi, vrlo obilno, jer je ponovno ostrigla kosu; a
zatim ga posula po glavama svih sestara. Nakon toga zapovjedila je
da sve pou na molitvu u kapelu. A iduega jutra ta je vojska otila,
slomljena i razbijena. I otada nikada vie grad Asiz nije nad sobom
imao nikakvu vojsku. Toga dana molitve sestre su se odricale postei o kruhu i vodi. A neke od njih toga dana nisu nita jele. Upitana
pred koliko je vremena to bilo, odgovorila je da je to bilo u vrijeme
Vitala Averkoga.
4. Takoer je rekla da je jednoga dana mjeseca svibnja ova svjedokinja vidjela u krilu gospoe Klare, pred njezinim grudima, tako
prekrasnoga djeaia da se njegova ljepota ne da iskazati. Gledajui toga djeaia i sama ova svjedokinja osjeala je neizrecivu ljupkost i milinu. Nije dvojila da je taj djeai bio Sin Boji. Takoer je
rekla da je tada nad glavom gospoe Klare vidjela dva krila blistava
poput Sunca, koja su se ponekad podizala prema gore, a ponekad
prekrivala glavu spomenute gospoe. Upitana tko je drugi bio i to
vidio, odgovorila je da je to vidjela samo ona i da to nikada nikomu
nije otkrila; ne bi to ni u ovome trenutku otkrila, osim na hvalu tako
svete majke.
5. Takoer je rekla ova svjedokinja kako je spomenuta sveta Klara, znakom kria i svojim molitvama, oslobodila sestru Benvenutu
od gospoe Diambre od rane koju je imala pod pazuhom, a sestru
Kristinu od gluhoe uha, kao to je rekla gore spomenuta sestra Filipa, a sestra Kristina rekla sama o sebi.
6. Takoer je rekla da je jednom vidjela kako su donijeli u samostan spomenutoj svetoj Klari sinia gospodina Ivana upravitelja
1796
Ivana iz Asiza koji je imao groznicu i skrofule. Ta mu je svetica uinila znak kria i dotakla ga i tako ga oslobodila. Upitana kako to
zna, odgovorila je da je ula kako je u razgovaraonici njegov otac
rekao da je odmah bio osloboen. Ali ova ga svjedokinja nije vidjela
prije nego to su ga donijeli svetoj Klari; malo kasnije pak vidjela ga
je da se zdrav vratio u samostan. Upitana koliko je godina imao
djeai, odgovorila je: pet godina. Upitana za ime djeaia, rekla je da ne zna.
7. Takoer je rekla da je ova svjedokinja trpjela od vrlo teke bolesti u glavi i zbog toga je jako kriala i gubila pamenje. Zavjetovala
se je ovoj svetoj majci, kada je prela iz ovoga ivota, i odmah je bila
osloboena; otada nije vie osjeala tu bolest. Upitana koliko je
vremena bolovala, odgovorila je: vie od est godina.
8. Rekla je takoer ova svjedokinja da jednom spomenuta gospoa Klara nije mogla ustati s leaja zbog svoje bolesti. Zamolila je
da joj se donese neki ubrus, a nije bilo nikoga da joj ga donese. I
jedna makica, koja je bila u samostanu, stala je vui i potezati taj
ubrus da joj ga donese kako god je umjela. A onda je ta gospoa
rekla toj maki: Zloo, ne zna ga nositi; zato ga potee po tlu?
Onda ta maka, kao da je razumjela tu rije, stala je umotavati taj
ubrus da ne dotie tlo. Upitana kako zna to to je reeno, odgovorila je da joj je to rekla sama spomenuta gospoa.99
9. Takoer je rekla ova svjedokinja da je ona sama nabrojila pedeset pari tjelesnika nainjenih od njezinoga tkanja, koji su razdijeljeni po crkvama, kao to su rekle prethodne sestre svjedokinje.100
10. Takoer je rekla: kada su jednom sestre mislile da je ta blaena majka bila na asu smrti i sveenik joj dao svetu priest tijela
naega Gospodina Isusa Krista, ova je svjedokinja vidjela iznad glave gore spomenute majke svete Klare vrlo jak sjaj i uinilo joj se da
je tijelo Gospodinovo bilo maleni i veoma lijepi djeai. I nakon
to ga je ta sveta majka primila, vrlo pobono i sa suzama, kao to je
uvijek obiavala, rekla je ove rijei: Toliko mi je dobroinstvo Bog
99
Veoma draestan dogaaj, koji meutim Legenda ne donosi iz teolokih razloga.

Maka se naime u srednjem vijeku smatrala avlovim prijateljem. Bilo bi neprilino obznaniti da je u Sv. Damjanu redovito ivjela jedna makica. Usp. M. Bartoli,
Chiara, cit., 153s.
100
Pedeset pari tjelesnik: tjelesnici se ne broje u paru, nego je rije o 50 tjelesnik s njihovim kuicama u kojima su se uvali i tako stavljali na oltar. Kuice su bile
veoma ureene i u boji liturgijskoga vremena. Klara nasljeduje Franju u brizi da crkve
budu dostojno opremljene za uvanje Presvetoga Tijela.
1797
danas dao da se nebo ni zemlja s time ne mogu usporediti. Upitana je li to vidjela i neka druga sestra, odgovorila je da ne zna, ali
da dobro zna za sebe. Upitana kada je to bilo, odgovorila je: oko
blagdana svetoga Martina pred tri godine. Upitana u koji je sat to
bilo, odgovorila je: ujutro poslije mise.101
X. svjedokinja
1. Sestra Janja, kerka gospodina Oportula Bernarda Asikoga,102
redovnica samostana svetoga Damjana, prisegnula je i rekla: u vrijeme kada je ova svjedokinja jo kao mala djevojica ula u samostan,
gospoa Klara, tadanja opatica spomenutoga samostana, upotreb
ljavala je cilicij nainjen od konjske dlake povezane u vorovima.
I rekla je da ga je ta gospoa jednom posudila ovoj svjedokinji na
tri dana; dok ga je nosila, osjetila je koliko je krut te ga uope nije
mogla podnositi.
2. I takoer je rekla ova svjedokinja da ni na kakav nain ne bi
mogla izraziti poniznost, dobrohotnost, strpljivost i veliinu svetoga
ivota i kreposti te gospoe Klare, kako je ona vidjela za cijelo vrijeme dok je bila u samostanu. inilo se da su u njoj bila sva dobra103
i nita nije bilo usiljeno i moglo joj se iskazivati ast kao svetici.
Upitana kako to zna, odgovorila je: tako to je ona bila u samostanu
pod njezinom skrbi oko trideset i tri godine.104
3. I rekla je da je ta gospoa Klara naveer poslije poveerja dugo
ostajala u molitvi s obiljem suza. I isto je tako oko ponoi ustajala
na molitvu dok je bila zdrava i potiho je budila sestre. A posebno je
101
To se zbilo 1250. Klarine rijei zahvaljivanja nalik su onima koje je izrekla kad ju
je pohodio papa i kad je istoga dana primila priest iz ruku provincijalnoga ministra
(LegKl 42), god. 1253. Oko blagdana sv. Martina ujutro poslije mise: to jest u
petak 11. 11. 1250. Na svetkovinu Svih svetih (1. 11) ve je primila sv. priest, prema
PrKl 3,14. Ovdje se, dakle radi o Popudbini.
102
S. Janja Oportulova spominje se u dokumentu iz 1238. kao jedna od triju Janja

(koje su na 2., 8. i 10. mjestu, Janja Asika je odsutna). U istome dokumentu spominje se i ime njezina oca koji je bio zastupnik samostana sv. Damjana. To je onaj
isti Oportulo, gradonaelnik, koji je obnavljanjem saveza s peruinskim vitezovima
naveo biskupa Gvida II. da ga izopi 1225. Pomirio ih je sv. Franjo, tada teko bolestan. Janja je ula u samostan kao mala djevojica 1220. Iz dogaaja o Klarinu
ciliciju (10,1) zakljuujemo da pripada skupini sestara prvih deset godina. Osobito
su je oaravala Klarina pokornika djela, emu pridaje veu panju od ostalih sestara,
ne donosei nijedno udo.
103
Izriaj nalik onomu u Franjinom Pozdravu Blaenoj Djevici Mariji (PozBDM 3).
104
Kako je ula kao mala djevojica, sigurno je bila barem upola mlaa od Klare.
1798
molila u estome asu jer je u taj sat, govorila je, na Gospodin bio
poloen na kri.
4. Takoer je rekla da se spomenuta svetica mrtvila mnogo postei. Upitana kako zna to to je izreeno, odgovorila je, kao to je
gore reeno, jer je bila nazona.
5. Rekla je takoer: kad bi spomenuta gospoa Klara ponekad
vidjela neku sestru da trpi napastovanje ili nevolju, ta bi je gospoa
potajno pozvala i plaui je tjeila, a ponekad bi se pred nju niice
bacila. Upitana kako to zna, odgovorila je da je vidjela vie njih
koje je ona zvala da ih utjei. A jedna od njih joj je rekla da se gospoa pred nju bacila niice. Upitana za ime te sestre, odgovorila je
da se zvala sestra Iluminata iz Pise, koja je preminula.
6. Takoer je rekla da je gospoa Klara bila toliko ponizna da je
prala noge sestrama i posluiteljicama. Tako perui noge jednoj od
reenih posluiteljica i hotei ih poljubiti kako je obiavala, ova ju je
nehotice udarila nogom po ustima. A to je tu gospou razveselilo i
poljubila joj stopalo. Upitana kako to zna, odgovorila je: jer je to
vidjela. Upitana u koje je to vrijeme bilo, odgovorila je: u korizmi.
Upitana o danu, odgovorila je: jednoga etvrtka.
7. Takoer je rekla: najvei dio vremena to je ta svjedokinja bila
u samostanu spomenuta je gospoa imala leaj od rogoine i malo
slame pod glavom; i tim je leajem bila zadovoljna. Ona je to znala
jer je vidjela. Takoer je rekla da je ula da je prije nego je ova svjedokinja bila u samostanu spomenuta gospoa Klara imala leaj od
lozovine; ali nakon to se je razboljela, po zapovijedi svetoga Franje,
drala je slamnicu.105
8. Takoer je rekla ova svjedokinja da se spomenuta gospoa
Klara veoma radovala sluajui Boju rije. I premda nije bila kolovana, rado je sluala uene propovijedi. A dok je jednoga dana propovijedao brat Filip iz Atrija, Reda manje brae, ova je svjedokinja
vidjela pokraj svete Klare jedno prelijepo djetece i inilo joj se da
bi imalo oko tri godine. I molei se ova svjedokinja u svome srcu da
Bog ne dopusti da bude u obmani, u srcu je dobila odgovor ovim
rijeima: Ja sam meu njima (Mt 10,20). Tim je rijeima naznae105
Moda sestrama nije Klarin leaj bio upadan samo zbog strogoe nego i zbog
tolikoga ponienja nje kao plemkinje. Klara je htjela takav priprost leaj jer je Gospodin u svojemu roenju bio poloen u jasle na slamu (Lk 2,7.12), za javnoga ivota
nije imao gdje poloiti glavu (Mt 8,20;Lk 9,58), a u muci je prignuo glavu na
svoja prsa i ispustio duh (Iv 19,30), vidi takoer 1PJa 18.
1799
no kako je djeai bio Isus Krist, koji prebiva posred propovjednika i sluatelja kada jesu kako valja i sluaju kako valja. Upitana
pred koliko je vremena to bilo, odgovorila je: otprilike pred dvadeset i jednu godinu. Upitana u koje je to vrijeme bilo, odgovorila
je: u tjednu nakon Vazma, kada se pjeva: Ego sum Pastor bonus (Iv
10,11).106 Upitana tko je tu bio nazoan, odgovorila je da su bile
sestre. Upitana je li koja od njih vidjela toga djeaia, odgovorila
je da je jedna sestra rekla ovoj svjedokinji: Ja znam da si ti neto
vidjela. Upitana koliko je dugo taj djeai tu bio, odgovorila
je: velikim dijelom propovijedi. I rekla je da je tada izgledalo da je
velik sjaj bio oko spomenute majke svete Klare, ne kao sjaj od neke
tvari, nego gotovo zvjezdani sjaj. I rekla je da je ta svjedokinja spomenutim ukazivanjem osjetila neizrecivu milinu. A zatim je vidjela
neki drugi veliki sjaj, ne iste boje kao onaj prvi, nego sav ruiast,
tako da je izgledalo da izbacuje neke ognjene iskre i okruio je cijelu spomenutu sveticu i prekrio cijelu njezinu glavu. I poto je ova
svjedokinja dvojila to bi to bilo, b joj odgovoreno, ne glasom, nego
joj je reeno u duhu: Spiritus Sanctus superveniet in te (Lk 1,35).107
9. Takoer je rekla: snagom molitve te svete Klare vjerovalo se
da je bio zatien samostan od Saracena, a grad Asiz bio osloboen
od neprijateljske opsjede. Ista ova svjedokinja vidjela je spomenutu
majku svetu Klaru kako za to moli vrlo ponizno u suzama, sklopljenih ruku i oiju uzdignutih prema nebu.
10. Takoer je rekla: kada je ta sveta Klara bila u prijelazu iz
ovoga ivota, poticala je ovu svjedokinju i ostale sestre da mole i da
ova svjedokinja govori molitvu na ast pet rana Gospodinovih.108 I
kako se moglo razluiti, jer je govorila veoma tiho, ona je na svojim
usnama neprestano imala muku Gospodinovu, a isto tako i ime naega Gospodina Isusa Krista. A posljednja rije koju je sveta majka
rekla ovoj svjedokinji bila je ova: Pretiosa in conspectu Domini mors
Sanctorum eius (Ps 115,15).109
106
Nedjelja dobrog Pastira bila je nekada II. vazmena, koja je 1232. padala na
25. travnja.
107
Drugi dogaaj svojstven Janjinom svjedoanstvu.
108
Molitva na ast pet rana Gospodinovih pobona je vjeba u ast rana na Gospodinovim rukama, nogama i boku. Usp. Z. Lazzeri, LOrazione delle cinque piaghe
recitata da S. Chiara, u AFH 16(1923)246249.
109
Ove psalamske rijei i po Klarinom duevnom stanju i po teolokom sadraju odgovaraju onima koje je izgovorila prije toga svojoj dui: Idi u miru (3,20;
11,3;14,7).
1800
11. Takoer je rekla da je jednom ova svjedokinja uporno htjela oprati noge spomenutoj majci svetoj Klari. Nakon pranja ova se
svjedokinja napila te vode koja joj se uinila tako slatkom i ukusnom da bi to jedva mogla iskazati. Upitana je li jo neka druga
sestra kuala te vode, odgovorila je da nije jer ju je sveta majka Klara
odmah prolila da je nitko vie ne bi kuao.
XI. svjedokinja
1. Sestra Benvenuta od gospoe Diambre iz Asiza,110 redovnica
samostana svetoga Damjana, prisegnula je i rekla da je ova svjedokinja imala neke rane pod pazuhom i na prsima, koje su se nazivale
fistule, u kojima se pet napipavalo jer su imale pet glavica. I kako je
ona tu bolest nosila deset godina, jedne je veeri otila svojoj majci
svetoj Klari, u suzama prosei od nje pomo. Tada je ta blaga majka,
dirnuta svojom uobiajenom suuti, sila sa svoga leaja i kleei
se molila Gospodinu. A kada je zavrila molitvu, okrenula se ovoj
svjedokinji i uinila je znak kria najprije na sebi, a zatim je to isto
uinila nad ovom svjedokinjom; izgovorila je Oena i njezine rane
dotakla svojom golom rukom. I tako je bila osloboena od tih rana,
koje su izgledale neizljeive. Upitana koliko je vremena od toga,
odgovorila je da su se navrile dvije godine u proteklome mjesecu
rujnu, kako se njoj ini. Poslije tu bolest vie nije osjeala.
2. Takoer je rekla da je prolo vie od dvadeset i devet godina
da je ta svjedokinja dola u samostan111 i otada je uvijek bila pod
upravom presvete majke gospoe Klare. Ta ju je gospoa uila da
Boga ljubi iznad svega; drugo, pouavala ju je da besprijekorno i
esto ispovijeda svoje grijehe; tree, upuivala ju je da uvijek ima na
umu muku Gospodinovu.112
110
S. Benvenuta od gospoe Diambre iz Asiza: u Uvodu biskupa Bartolomeja

kao VII. svjedokinja navedena je neka gospoa Benvenuta Oportula Aleksandrova. Tijekom Postupka pojavljuje se ova s. Benvenuta od gospoe Diambre iz Asiza
(2,16;3,10;4,8;9,5). U dokumentu iz 1238. spominju se dvije Benvenute (na 16. i 18.
mjestu). Moda se radi o istoj osobi pa je prepisivanjem dolo do pogreke. Svjedoanstvom ove s. Benvenute vraa se udesni vidik Klarina ivota.
111
To jest 1224.
112
Ove pojedinosti iznosi samo s. Benvenuta. Klara je pouavala sestre ljubavi prema Bogu, ispovijedanju radi istoe savjesti i razmatranju i ljubavi prema Gospodinovoj muci. To jest: odnosu prema Bogu, odnosu prema sebi pred Bogom i odnosu
prema Kristovu ovjetvu.
1801
O udesnome dolasku dvora nebeskoga

u sretnome prijelazu svete Klare
3. Takoer je rekla ova svjedokinja: uveer petka, po kojemu je
slijedio subotnji dan, a to je bio trei dan prije smrti blaene uspomene gospoe svete Klare, ova svjedokinja s ostalim sestrama,
ronei suze zbog prijelaza te i takve njihove majke, sjedila je pokraj
leaja te gospoe. I dok joj nitko nita nije govorio, ova je gospoa
povjerljivo govorila dui svojoj: Idi u miru, jer e imati dobru pratnju, jer onaj koji te je stvorio unaprijed je predvidio da bude posveena, i kada te je stvorio, ulio je u tebe Duha Svetoga; a onda te
je uvao kao majka svoje maleno djetece. A kada je jedna sestra,
imenom sestra Anastazija,113 upitala spomenutu gospou komu je
govorila i izrekla one rijei, ta je gospoa odgovorila: Ja govorim
dui svojoj blagoslovljenoj.
4. I tada je ova svjedokinja zapoela pomno prebirati u mislima
o velikoj i udesnoj svetosti te gospoe Klare. Pri tome razmiljanju
inilo joj se da se pokrenuo cijeli dvor nebeski i pripremao se poastiti tu sveticu. A posebno je naa slavna gospoa Blaena Djevica
Marija pripremala svoju odjeu da zaodjene tu novu sveticu. I dok
je ova svjedokinja bila u tome premiljanju i zamiljanju, odjednom
je vidjela svojim oima veliko mnotvo djevica, u bijelo odjevenih i
sve su imale krunu na glavi svojoj; one su dolazile i ulazile u prostor
gdje je leala spomenuta majka sveta Klara. Meu tim djevicama
jedna se nad svima neizrecivo isticala, ljepotom nadilazila sve ostale, a na glavi je imala krunu izvrsniju nego ostale. A iznad krune
imala je zlatnu jabuku poput kadionice iz koje je izlazio takav sjaj da
se inilo kako obasjava cijelu kuu. Te su se djevice pribliile leaju
spomenute gospoe svete Klare, a ona najizvrsnija djevica prva ju
je prekrila na leaju nekim prefinim platnom, koje je bilo tako fino
i tanko da se gospoa Klara ipak vidjela, iako je njime bila prekrivena. Zatim se ta Djevica nad djevicama, najizvrsnija, nagnula licem
nad lice spomenute djevice svete Klare, naime nad njezine grudi,
tako da ova svjedokinja nije mogla dobro razlikovati jednu od druge. Nakon toga sve su iezle. Upitana je li ta svjedokinja tada bila
budna ili je spavala, odgovorila je da je bila sasvim budna,114 a to je
bilo uveer, kako je reeno. Upitana tko je tu bio nazoan, odgovorila je da je bilo vie sestara, od kojih su neke spavale, a neke bile
budne; ali ne zna jesu li one vidjele to to je ona vidjela. Meutim
113
Ime s. Anastazije (3,22) dolazi i u popisu sestara iz 1238 (na 9. mjestu).
114
Ono o emu je s. Benvenuta razmiljala postala je stvarnost vidljiva tjelesnim

oima.
1802
ta svjedokinja do sada nikada nikomu to nije oitovala. Upitana

kada je to bilo i koji je dan bio, odgovorila je: petak, uveer. A preblaena gospoa Klara preminula je iduega ponedjeljka.
5. Takoer je rekla ova svjedokinja da je istinito sve ono to je
reeno o svetosti ivota gore spomenute gospoe Klare te da ona ne
bi znala tako govoriti o njezinoj svetosti da ona njome nije jo vie
obilovala. A ne vjeruje da je poslije nae gospoe Blaene Djevice
Marije ikada neka ena bila svetija od spomenute gospoe Klare.
Jer je ona bila neporona, ponizna, gorua u Bojoj ljubavi, u molitvi i neprestanome zrenju, stroga u jelu i lagodnome odijevanju, u
postovima i udesnim bdjenjima; tako da su se mnogi udili kako
je mogla ivjeti od tako malo hrane. Bila je veoma suutna prema
nevoljnima; bila je blaga i velikoduna prema svim sestrama. A bila
je zaokupljena jedino Bogom; a o svjetovnim stvarima nije htjela
ni govoriti ni sluati. A u upravljanju samostanom i sestrama bila
je briljiva i obzirna, vie nego se moe izrei. Upitana kako zna
sve to to je reeno, odgovorila je: jer sam bila s njome u samostanu
sve vrijeme od dvadeset i devet godina. I sve sam to vidjela. A ako
ustreba, znala bih do u tanine kazati sve to je gore reeno.115
XII. svjedokinja
1. Sestra Beatrica, gospodina Favaronea iz Asiza,116 redovnica
samostana svetoga Damjana, prisegnula je i rekla da je ova svjedokinja tjelesna sestra svete uspomene gospoe Klare, iji je ivot bio
gotovo aneoski od djetinjstva, jer je bila djevianska i u djevianstvu uvijek ostala. I bila je revna u dobrim i svetim djelima tako da
se dobar glas o njoj proirio meu svima koji su je poznavali.
O obraenju svete Klare

2. I rekla je da je sveti Franjo, uvi glas o njezinoj svetosti, vie
puta k njoj dolazio i propovijedao. I ta je djevica Klara privoljela uz
njegovo propovijedanje. Odrekavi se svijeta i svih zemaljskih stvari, pola je sluiti Bogu im joj je to bilo mogue.
115
Prva je od dviju svjedokinja (13,3) koja je spremna ispripovjediti, dokazati i

objasniti sve pojedinosti Klarina kreposnog ivota. Ovdje zapisniar doslovno navodi
sestrine rijei u prvome licu.
116
S. Beatrica Favaroneova iz Asiza, mlaa Klarina i Janjina sestra, tetka s. Balvine

i s. Amate Martinove. U popisu sestara iz 1238. nalazi se na 43. mjestu. Jedina iva
iz obitelji Favaroneove iznosi veoma malo podataka iz Klarina ivota u obitelji, jer je
svjedokinja bila mala djevojica dok je Klara jo bila u svijetu.
1803
3. Stoga je prodala svu svoju batinu i dio batine ove svjedokinje i to dala siromasima.
4. I zatim joj je sveti Franjo odrezao kosu pred oltarom u crkvi
Djevice Marije zvane Porcijunkula. Potom ju je odveo u crkvu svetoga Pavla Opatiku.117 A kada su je njezini roaci htjeli izvui van,
gospoa Klara se uhvatila oltarskoga platna i otkrila glavu pokazavi
im da je ostriena. Nipoto nije pristala na njihov zahtjev i nije se
dala odatle izvui niti se s njima vratiti kui.118
5. Zatim su je sveti Franjo, brat Filip i brat Bernard odveli u crkvu svetog Anela u Panzu,119 gdje je ostala kratko vrijeme. Potom
su je odveli u crkvu svetoga Damjana,120 gdje joj je Gospodin dao
vie sestara pod njezino vodstvo. Upitana kako zna sve to to je
reeno, odgovorila je da je ona njezina sestra te je neto vidjela, a
neto ula od same gospoe Klare i od drugih. Upitana koliko je
vremena otada, odgovorila je: oko etrdeset i dvije godine.

6. Takoer je rekla ova svjedokinja da se gospoa Klara kao opatica u spomenutome samostanu u upravljanju ponaala sveto i vrlo
razborito. Bog je po njoj oitovao tolika udesa da su je sve sestre
i svi koji su uli o njezinu ivotu smatrali i potivali kao sveticu.
Upitana u emu je bila svetost te gospoe Klare, odgovorila je: u neporonosti, u poniznosti, u strpljivosti i dobrohotnosti, u dunome
popravljanju, u blagosti u opominjanju sestara, u ustrajnoj molitvi i
zrenju, u odricanju i postovima, u krutosti leaja i odjee, u preziru
same sebe, u arkoj ljubavi prema Bogu, u elji za muenitvom i
poglavito u ljubavi prema Povlastici siromatva.121
117
Bio je to samostan benediktinki smjeten na Insula Romana, na uu rijeka Tescio i Chiascio, 4 km zapadno od Asiza, danas Bastiola, pod jurisdikcijom asikoga
biskupa. Opirnije u A. Fortini, Nuove notizie intorno a S. Chiara di Assisi, u AFH
46(1953)3031.
118
O otporu roaka vidi opirnije LegKl 9, biljeka 39.
119
Opirnije o samostanu sv. Anela vidi LegKl 10, biljeka 41.
120
Klarin put: od Asiza do Porcijunkule (5 km), do Bastiole gdje je samostan sv. Pavla (3 km), do Sv. Anela u Panzu, istono od Asiza (11 km), do Sv. Damjana izvan
Asiza, u dolini sv. Anela (6 km), u razdoblju od 16 dana.
121
udesa koja je Klara izvodila u samostanu imala su za s. Beatricu drugotnu

vanost. Ona smatra da se Klarina svetost sastoji u: djevianstvu, nje kao osobe posveene Bogu tijelom i duhom; poniznosti, u sestrinskom sluenju; strpljivosti u protivtinama i bolestima; dobroti punoj razumijevanja; blagosti, napose prema slabijima
i onima u kunji; a poglavito u ljubavi prema siromatvu (Povlastici siromatva), koje
sadri u sebi sve druge kreposti.
1804
7. Upitana kako zna to to je reeno, odgovorila je: jer je vidjela

sve to to je ona uinila i jer je bila njezina tjelesna sestra, i bila je
s njome u samostanu oko dvadeset i etiri godine.122 A i prije je s
njome ivjela i s njome razgovarala kao sa svojom sestrom. I rekla
je da svojim rijeima ne moe iskazati koliko je dobrote bilo u toj
gospoi Klari.
8. Upitana takoer koja je udesa Gospodin po njoj izveo, odgovorila je da je Bog po njoj mnoge sestre oslobodio nakon to bi
ona nad njima uinila znak kria. I mnoga druga udesa: po njezinim molitvama Bog je obranio samostan od Saracena i grad Asiz od
opsade neprijatelja, kao to se u javnosti vjeruje. Upitana kako to
zna, odgovorila je da je vidjela kada je ona molila i kada su Saraceni
otili, a da nisu naudili123 nijednoj sestri ni samostanu. A potom, nakon molitve, iduega dana otila je vojska koja je bila u gradu Asizu.
9. Upitana o osloboenju sestara od bolesti, odgovorila je da su
po toj gospoi Klari bile osloboene: sestra Benvenuta, sestra Kristijana i vie drugih sestara. Upitana kako to zna, odgovorila je
da ih je prije vidjela bolesne i da su bile vrlo loe sve dok ih sveta
majka, uinivi znak kria, svojom molitvom nije oslobodila; a zatim
je vidjela da su zdrave.
XIII. svjedokinja
1. Sestra Kristijana gospodina Bernarda od Suppa iz Asiza,124
redovnica samostana svetoga Damjana, prisegnula je te o vladanju i
nainu ivljenja rekla isto to i sestra Beatrica. Dodala je da je Boja djevica Klara na udesan nain otila iz svjetovne oinske kue.
Bojei se naime da joj put ne bi bio zaprijeen, nije htjela izii kroz
uobiajeni izlaz, nego je ila na jedan drugi izlaz iz kue. Da nitko
ne bi mogao taj izlaz otvoriti, postavljene su teke drvene grede i
kameni stup, to bi jedva moglo pomaknuti nekoliko ljudi. A ona ih
je sama, uz pomo Isusa Krista, uklonila i otvorila taj izlaz. Iduega
jutra, videi taj izlaz otvoren, mnogi su se vrlo udili kako je jedna
122
To jest otprilike od 1229.
123
Opasnost je bila vea po sestre negoli po samostan s njegovom opremom; s.

Beatrica dobro razlikuje to dvoje.
124
S. Kristijana Bernarda od Suppa iz Asiza pojavljuje se u dokumentu iz 1238.

na 11. mjestu. Ula je u samostan u svibnju 1219 (13,2). Bila je jedna od Klarinih
druica iz djetinjstva.
1805
djevojka to mogla uiniti.125 Upitana kako to zna, odgovorila je

da je ova svjedokinja tada bila u toj kui, i prije se s njome nalazila,
i ona ju je izvijestila jer je s njome prebivala u Asizu. Upitana pred
koliko je vremena to bilo, odgovorila je: pred etrdeset i dvije godine ili neto vie. Upitana koliko je godina tada imala sveta Klara,
odgovorila je: osamnaest godina, prema onome kako se govorilo.
2. Takoer je rekla da su je tada u oevoj kui svi smatrali estitom i svetom. I rekla je da e biti trideset i etiri godine u mjesecu
svibnju126 da je ova svjedokinja ula u samostan i bila je pod stegom
i upravom te gospoe svete Klare. Svetou svoga ivota rasvjetljivala je cijeli samostan i izgraivala ga svim krepostima i ponaanjem
kako se trailo od svetih ena.
3. O tome bi ova svjedokinja, kako je rekla, mogla posvema i
istinski odgovoriti, ako bi se od nje to trailo za svaku krepost posebno. A poglavito da je ta gospoa Klara gorjela ljubavlju i ljubila svoje sestre kao samu sebe. A ako bi ponekad ula neto to se
Bogu ne svia, vrlo osjetljiva kakva je bila, trudila se to popraviti
bez odgaanja. Budui da je ona bila takva i tako sveta i tako ureena krepostima, Bog je htio da ona bude prva majka i uiteljica
u Redu.127 I tako je dobro uvala samostan i Red i samu sebe od
svake zaraze grijeha, da e se njezin spomen astiti u vjekove. A
sestre vjeruju da ta sveta majka moli Boga za njih u nebu, koja je
tako razborito, dobrohotno i pomno na zemlji upravljala u redovnitvu i u odluci siromatva. Upitana kako zna to to je reeno,
odgovorila je da je to vidjela, i bila je nazona s njom u samostanu
tijekom spomenutoga vremena, a prije je prebivala s njome, i ona ju
je izvijestila, kako je gore reeno.
4. O oporoj odjei i cilicijima i o odricanju i o molitvi rekla je da
nikada nije ula da je na svijetu postojala neka slina njoj, ili da bi je
u navedenim stvarima nadila. A to je znala, rekla je, jer je to vidjela.
125
Pojedinost o Klarinu bijegu svojstvena ovoj svjedokinji.
126
To jest od svibnja 1219.
127
Sestre su cijenile Klaru kao prvu jer je uistinu bila prva od svih sestara i
svih samostana; kao majku, jer su sva zvanja i svi samostani nikli, po milosti Bojoj, privueni njezinim primjerom. Cijene je kao uiteljicu koja ih je odgajala u tom
nainu ivota. Prvi samostani su se obraali njoj za pomo da im poalje svoje sestre
koje e ih upuivati u njezin oblik ivota (1,14;7,11). Klara je bila uiteljica svojim
primjerom, svojim vodstvom i svojim nainom ivota. Bila je pravilo svojega samostana. O tome lijepo i sveano govori Bula proglaenja Klare Asike svetom.
1806
5. O osloboenju sestre Benvenute od fistula rekla je sve to je

rekla sama sestra Benvenuta, jer je tu bila nazona.
6. Takoer o osloboenju sestre Amate od vodene bolesti rekla
je isto to je rekla sama sestra Amata, jer je tu bila nazona.
7. I o osloboenju sestre Kristijane rekla je isto to i sestra Kristijana.
8. I o osloboenju sestre Andree iz Ferrare rekla je isto to je
rekla sestra Filipa.
9. Takoer o molitvi za obranu i osloboenje samostana od Saracena i o molitvi za osloboenje grada Asiza, koji je bio opsjednut od
neprijatelja, rekla je isto to i prethodno spomenuta sestra Filipa. I
dodala je da je ova svjedokinja osobno bila ona koja je na zapovijed
svete majke gospoe Klare pozvala sestre na molitvu.128
10. Takoer je rekla da spomenuta gospoa Klara u bolesti od koje
je prela iz ovoga ivota nikada nije prestajala hvaliti Boga, potiui sestre na radosno opsluivanje Reda i poglavito na ljubav prema siromatvu. Upitana kako to zna, odgovorila je da je tomu esto nazoila.
11. Takoer o prodaji njezine batine: ova je svjedokinja rekla da
su roaci gospoe Klare htjeli otkupiti po vioj cijeni od drugih, ali
ona nije htjela njima prodati, nego je prodala drugima, da siromasi
ne bi bili zakinuti.129 I sve ono to je primila od prodane batine
razdijelila je siromasima. Upitana kako to zna, odgovorila je: jer
je to vidjela i ula.
XIV. svjedokinja
1. Sestra Angeluccia, gospodina Angeleia iz Spoleta,130 redovnica samostana svetoga Damjana, prisegnula je i rekla da je dvadeset
i osam godina ta svjedokinja bila u navedenome samostanu svetoga
Damjana i tijekom cijeloga toga vremena bila je pod upravom svete
128
Pojedinost koju navodi samo ova svjedokinja. Obino se zajednica saziva

zvonom (2,9).
129
Veoma vana pojedinost: Klara postupa potpuno u skladu s Franjinim naukom.
130
S. Angeluccia Angeleiova iz Spoleta ne nalazi se na popisu biskupa Bartolomeja

(PostKl, U), dok joj se ime nalazi u dokumentu iz 1238, na 26. mjestu. Ula je u
samostan 1225.
1807
uspomene gospoe Klare. Vidjela je od nje vrlo mnogo dobra, da se

doista o njoj moe govoriti kao o nekom svecu iz raja.
2. Upitana koja su to dobra bila, odgovorila je: u vrijeme kada
je ova svjedokinja ula u samostan, gospoa je Klara bila bolesna; a
uza sve to nou se dizala na leaju i bdjela u molitvi s mnogo suza. I
to je isto inila jutrom oko treega asa.
3. I vrsto je vjerovala da su jednom njezine molitve oslobodile
samostan od napada Saracena, koji su ve bili uli u klaustar samostana. I jednom je oslobodila grad Asiz od neprijateljske opsade.
4. Takoer je rekla da je bila toliko ponizna i dobrohotna prema
sestrama, i toliko strpljiva i postojana u nevoljama, i toliko strogo
ivjela, i toliko oskudno jela i oskudno se odijevala, i toliku ljubav
iskazivala prema svima, i toliko razborita i pomna u poticanju sestara svojih podlonica, i toliko je bila ljupka i blaga u opominjanju tih
sestara i u drugim dobrim i svetim stvarima, koje su bile u toj gospoi Klari, da ona to rijeima ne bi mogla iskazati niti uope pojmiti:
ve da je bilo u njoj vie svetosti nego bi to ona ikada mogla izraziti.
A tako i o njezinoj osobitoj ljubavi prema siromatvu. Upitana
kako zna to to je reeno, odgovorila je: jer je s njome bila cijelo to
vrijeme i vidjela je svetost njezina ivota, kako je reeno.
5. I nijedna sestra ne dvoji da je Bog po njoj izveo mnogobrojna
udesa, i u njezinome ivotu, kako je gore reeno. Upitana kako
to zna, odgovorila je: jer je vidjela kako je sestra Benvenuta bila
odmah osloboena od svojih rana znakom kria koji je nad njom
uinila ta gospoa Klara svojom rukom. A ula je da je vie sestara i
stranih osoba bilo osloboeno na spomenuti nain.
6. Vidjela je takoer ova svjedokinja kada je vratnica zgrade, naime samostana, pala na tu gospou Klaru. Sestre su mislile da ju je
ta vratnica usmrtila i glasno su zaplakale. Ali toj se gospoi nita zla
nije dogodilo. Rekla je da uope nije osjetila teret vratnice koja je
bila toliko teka da su je jedva trojica brae uspjela ponovno postaviti na njezino mjesto. Upitana na koji je nain to doznala, odgovorila je: jer je to vidjela i tu bila nazona. Upitana kada je to bilo,
odgovorila je da je to bilo pred skoro sedam godina. Upitana za
dan, rekla je da je to bilo u osmini svetoga Petra, u nedjelju naveer.
I tada, na krik131 te svjedokinje odmah su dole sestre i vidjele da je
131
Svjedokinja je dakle ne samo vidjela da su vrata pala na Klaru nego je poela

vikati i tako dozvala sestre (14; 15,2).
1808
spomenuta vratnica jo bila na njoj, jer je ova svjedokinja sama nije

mogla podii.
7. Takoer je rekla ova svjedokinja da je smrt spomenute gospoe Klare bila udesna i slavna. I da je nekoliko dana prije svoje
smrti jedne veeri poela govoriti o Presvetom Trojstvu i izgovarala
je druge rijei o Bogu tako otroumno da bi je jedva vrlo ueni ljudi
mogli razumjeti; i rekla je vie drugih stvari. Upitana koje je to
druge rijei rekla, odgovorila je i rekla, kao to je o tome rekla gore
spomenuta sestra Filipa.
8. Takoer je rekla ova svjedokinja kako je jednom nakon Uskrsa spomenuta sveta majka gospoa Klara ula pjevanje rijei Vidi
aquam egredientem de templo a latere dextro (usp. Ez 47,1.2). To ju
je toliko razveselilo i drala je to na pameti te je uvijek poslije jela i
poslije poveerja uzimala blagoslovljenu vodu i davala je svojim sestrama te govorila: Sestre i keri moje, uvijek se morate spominjati
i imati na pameti onu blagoslovljenu vodu koja je potekla iz desnoga boka naega Gospodina Isusa Krista koji je visio na kriu.132
9. Takoer je rekla: kada bi ova preblaena Majka slala sestre posluiteljice izvan samostana, poticala ih je da hvale Boga kada vide
lijepa procvjetala i prolistala stabla. Isto tako kada vide ljude i ostala
stvorenja, neka uvijek za sve i u svemu hvale Boga.133
132
Obredno pranje, pojedinost svojstvena ovoj svjedokinji. Legenda je ne donosi

jer se radi o paraliturgijskom inu koji je uvela jedna ena. Vidi M. Bartoli, Chiara,
cit., 155s.
133
Druga pojedinost svojstvena ovom svjedoanstvu. Ni nju ne donosi Legenda jer

se radi o promatranju svijeta izvan klauzure, dok je Legenda namijenjena klauzurnim
redovnicama koje ne smiju biti vienje niti smiju ita vidjeti izvan samostana. Vidi M.
Bartoli, Chiara, cit., 154s. Poticajne Klarine rijei sestrama posluiteljicama podsjeaju na Pjesmu stvorova, koju je Franjo sastavio upravo u Sv. Damjanu.
1809
XV. svjedokinja
1. Dana 28. mjeseca studenoga, u samostanskoj bolesnikoj
sobi, u nazonosti brata Marka i sestre Filipe i ostalih sestara:134 sestra Balvina iz Porzana,135 redovnica samostana svetoga Damjana,
uz prisegu je rekla vrlo mnogo o svetosti ivota gospoe Klare i o
velikoj njezinoj dobroti.
2. Takoer je rekla ta ista svjedokinja da je vidjela onu vratnicu
na spomenutoj majci svetoj Klari, koja je na nju pala i da nije bila
uklonjena. I rekla je da je sveta Klara rekla da je ta vratnica uope
nije ozlijedila, nego je bila na njoj poput nekoga plata. I rekla je ova
svjedokinja da je ta vratnica bila vrlo teka te da je ona dotrala s
ostalim sestrama na krik sestre Angeluccie te da su se sve bojale da
ju je ta vratnica usmrtila. Upitana za vrijeme, rekla je da je to bilo
otprilike pred sedam godina.
3. Takoer istoga dana, dvadeset i osmoga studenoga, u zgradi samostana svetoga Damjana, bio je nazoan Leonard arhiakon
spoletski, don Jakov upnik iz Trevia, koji su bili u drutvu gore spomenutoga gospodina Bartolomeja biskupa spoletskoga, i brat Marko Reda manje brae, kapelan spomenutoga samostana, sabrana cijela zajednica zatvorenih redovnica samostana svetoga Damjana,136
nakon to su neke redovnice prisegle da govore istinu i dale svjedoanstvo o ivotu, obraenju i nainu ivljenja svete uspomene gospoe svete Klare i o udesima za koja se govorilo da su uinjena po
njezinim zaslugama, gospoa sestra Benedikta, tadanja opatica137 i
134
Od 24. do 27. 11. 1253. presluano je 11 svjedokinja; sada je, od 28. do 29. 11.
presluavano drugih 7: jedna sestra, cijela zajednica preko opatice s. Benedikte i 5
svjetovnih osoba. Za presluavanje bolesne s. Balvine, koja je leala u bolesnikoj
sobi, prema Pravilu o ulasku stranih osoba u klauzuru (PrKl 11,9), uao je samo
biskup Bartolomej, biljenik (koji nije spomenut), kapelan fra Marko i glavna svjedokinja s. Filipa. Dok e kasnije, kada je cijela zajednica sakupljena u klaustru, meu
pratiocima biti i ostali biskupovi pomonici (arhiakon iz Spoleta i upnik iz Trevia).
135
S. Balvina iz Porzana trea je na Postupku toga imena. Porzano je jedno mjestance sjeveroistono od Subasia. Njezino svjedoanstvo je kratko i suho.
136
Slubeni naziv samostana je Pauperum inclusarum Monialium Monasterii

Sancti Damiani (PostKl, U: Gloriosus Dei).
137
Opatica Benedikta Favaroneova iz Asiza ne donosi nikakva svjedoanstva; moda zato to je, prema Lazzeriu, imala dugo biti odsutna iz Sv. Damjana zbog presaivanja Oblika ivota u drugim samostanima. Prema L. Waddingu, ula je u samostan
1214. Ime joj se pojavljuje u mnogim razliitim vanim dokumentima XIII. st. Vodila
je poslove oko izgradnje crkve sv. Klare i Klarine grobnice, kao i novoga samostana u
gradu, preseljenja zajednice, namjetaja i relikvije svetodamjanskoga raspela u novi
samostan. uvarica je Franjina brevijara (koji joj je dao fra Leon), nekih rotuli koji su
sadravali svjedoanstva o Franji i naruiteljica raspela za glavni oltar crkve sv. Klare
1810
ostale redovnice spomenutoga samostana svetoga Damjana jednoduno su rekle, u nazonosti spomenutoga asnoga oca gospodina
biskupa spoletskoga, da o svemu to se moe nai u svetosti neke
svetice poslije Djevice Marije, moe se doista rei i potvrditi o svetoj
uspomeni gospoe Klare, nekadanje opatice i preblaene majke. I
to se moe nai i sabrati u njoj za njezina ivota. I sve su bile spremne na to prisegnuti i to rei i posvjedoiti. I to stoga to su one
vidjele njezino udesno obraenje, a u vrijeme dok su s njome bile
u spomenutome samostanu vidjele su svetost njezina ivota i njezin
aneoski nain ivljenja. To se ljudskim rijeima ne moe do kraja
izraziti.
XVI. svjedok
1. Toga istoga dana, u crkvi svetoga Pavla u Asizu,138 pred asnim
ocem gospodinom biskupom spoletskim i nazonim Andreolom
Bartholovim, Iannellom Benvenuta Lukekoga i mnogim drugima,
gospodin Hugolin Petra Girardonea viteza asikoga, prisegnuo je
i rekao o ivotu, obraenju, nainu ivljenja i udesima za koja se
govorilo da su uinjena zaslugama svete uspomene gospoe Klare.
Rekao je da je sveta Klara bila plemenitoga roda iz Asiza, budui
da je gospodin Offreduccio Bernardinov bio njezin djed, a sin toga
Offreduccia bio je gospodin Favarone, otac svete Klare.139
2. Ta je sveta Klara bila neporona i u oevoj se kui veoma estito vladala, prema svima blaga i ljubazna.140 Kako je sveti Franjo
bio prvi u Redu manje brae i taj red s pomou Bojom uredio i
zapoeo, tako je ta sveta djevica Klara, kako je Bog htio, bila prva u
Redu zatvorenih ena.141 I tim je redom upravljala u svakoj svetosti
i dobroti, kao to se vidi i javnim mnijenjem svjedoi.
(Benediktino raspelo). Usp. M. Bigaroni H.-R. Meier E. Lunghi, La Basilica di

S. Chiara in Assisi, Perua, 1994.
138
Sudite se premjeta iz Sv. Damjana u crkvu sv. Pavla u Asizu, gdje su prisutni
novi pomonici: Andreolo i Iannello. Presluani svjedoci svi su poznavali Klaru od
djetinjstva i bili su veoma bliski s njezinom obitelji.
139
Imamo ovdje Klarinu genealogiju: pradjed Bernardino, djed Offreduccio i otac

Favarone.
140
Blagost, dobrota, ljubaznost, jednom rijei plemenitost, odlika je dvorske

gospoe.
141
Usporeivanje Franje i Klare u njihovoj izvanrednoj osobnosti i djelu.
1811
3. Takoer je rekao da je na propovijedanje svetoga Franje i na

njegov poticaj spomenuta djevica sveta Klara ula u Red, kao to je
poznato.
4. Takoer je rekao taj svjedok da je bio napustio svoju enu,
koja se zove gospoa Guidutia i poslao je natrag u kuu njezina oca
i majke te da je ivio bez nje vie od dvadeset i dvije godine. Ni
tko ga nikada nije mogao nagovoriti da je ponovno dovede i primi,
premda su ga vie puta i vjerske osobe opominjale. Naposljetku mu
je sa strane gore spomenute svete gospoe Klare reeno kako je ona
u vienju razabrala da taj gospodin Hugolin mora odmah ponovno
uzeti k sebi enu i da e mu roditi sina koji e ga mnogo obradovati
i utjeiti. uvi to, ovaj se svjedok vrlo raalostio. Ali nakon nekoliko dana obuzela ga je tolika elja da povrati i ponovno primi svoju
enu koju je prije toliko vremena ostavio. A onda mu je ona, kako
je vidjela u vienju gore spomenuta gospoa sveta Klara, rodila sina
koji jo ivi i kojemu se silno raduje i koji mu je na veliku utjehu.
5. Upitan je li on vidio gore spomenutu gospou Klaru u kui
njezina oca i majke, kao to je gore rekao, odgovorio je da jest; vidio
je da je ivjela tako sveto i estito kao to je gore rekao.
6. Upitan kako zna da je djevica Boja Klara ula u redovnitvo
po propovijedanju svetoga Franje, odgovorio je da je to bilo javno i
svima poznato. I da je on uo da joj je sveti Franjo odrezao kosu u
crkvi svete Marije Porcijunkulske. A nakon to je ula u samostan
svetoga Damjana, uo je, a to je oito i poznato, da je bila tako sveta
i dobra u svome redu poput svetice nebeske.
U isto vrijeme i na istome mjestu, u nazonosti svjedoka gospodina Anela iz Pelcia i Bonamantie Barbieri, pred gore spomenutim
gospodinom biskupom, gospoa Bona Guelfucciova, Rajnerije Bernardov i Petar Damjanov prisegnuli su o ivotu, obraenju, nainu
ivljenja i udesima svete Klare.142
XVII. svjedokinja
1. Gospoa Bona Guelfucciova iz Asiza143 prisegnula je i rekla
da je ona poznavala svetu Klaru dok je jo bila u kui svoga oca,
budui da je s njome razgovarala i s njome bila u kui. Zbog velike
142
Uvod u tri sljedea svjedoanstva. Nisu nam sauvana svjedoanstva spomenutih svjedoka: gospodina Anela iz Pelcia i neke ene Bonamantie Barbieri.
143
Bona Guelfucciova je sestra s. Pacifike (1,1), neka Klarina rodica (1,2). Bona je
1812
svetosti njezina ivota prije i nakon ulaska u redovnitvo vrsto je

vjerovala da je ona bila posveena u utrobi svoje majke. Hranu je
slala siromasima, a rekla bi da ju je pojela. Ova svjedokinja potvruje da im je ona vie puta odnijela.
2. Ovu su gospou Klaru svi uvijek drali preistom djevicom i
arkim duhom je udjela kako sluiti Bogu i njemu ugaati.
3. Stoga je ova svjedokinja vie puta s njome ila na razgovor
sa svetim Franjom, a ila je potajno da je ne bi vidjela rodbina.
Upitana to joj je sveti Franjo govorio, odgovorila je da joj je uvijek
propovijedao da se obrati Isusu Kristu; a slino je inio i brat Filip.
A ona ih je rado sluala i prianjala uza sve dobro to joj je reeno.
Upitana koliko je vremena od toga prolo, odgovorila je: vie od
etrdeset i dvije godine; jer su prole etrdeset i dvije godine otkako
je ula u redovnitvo.144
4. I rekla je: u vrijeme kada je stupila u redovnitvo bila razborita mlada djevojka u dobi od oko osamnaest godina. Uvijek je
stala u kui i ivjela skrovito; nije eljela da bude viena, a drala
se tako da je nisu mogli vidjeti oni koji su prolazili ispred njezine
kue. Bila je takoer veoma dobrostiva i posveivala se i drugim
dobrim djelima. Upitana kako to zna, odgovorila je: jer je s njome
razgovarala.145
5. Upitana kako se je spomenuta gospoa Klara obratila, odgovorila je da joj je sveti Franjo odrezao kosu u crkvi svete Marije
Porcijunkulske, kako je ona ula, ali da ova svjedokinja nije bila
nazona, jer je tada ila u Rim da obavi etrdesetnicu.
6. Takoer je rekla da ju je ta gospoa Klara, prije nego joj je bila
odrezana kosa, poslala146 da pohodi crkvu svetoga Jakova, jer je ta
gospoa Klara bila puna milosti i eljela je da i ostale budu pune
milosti.
7. Takoer je ta gospoa Klara, dok je jo bila u svijetu, dala
ovoj svjedokinji [iz] pobonosti neto novca i naloila joj da to
vjerojatno bila starija od Pacifike i Klare, budui da ju je Klara odabrala kao osobu
od povjerenja. Nije meutim pola za sestrom u samostan.
144
Vjerojatno je vrijeme susret s Franjom trajalo vie od jedne korizme.
145
To jest, druila se s njome, ivjela s njome u istoj kui i dobro poznavala navike
ove razborite mlade djevojke.
146
Vjerojatno joj je Klara i novano pomogla u ostvarenju hodoaa.
1813
odnese onima koji su radili u Svetoj Mariji Porcijunkulskoj da bi

kupili mesa.147
8. Rekla je da je sveta Klara bila toliko sveta da joj je srce bilo
beskrajno ispunjeno onim to rijeima ne bi znala izrei, jer je govor
ove majke svete Klare uvijek bio na pouku drugima.
XVIII. svjedok
1. Gospodin Rajnerije Bernardov iz Asiza148 pod prisegom je rekao da on ne sumnja u svetost blage uspomene gospoe svete Klare
te da ona nije sveta u nebu. I ako bi netko u to posumnjao, onda to
ni za jednu drugu ne bi trebalo vjerovati; tim vie bi se inilo da je
nitavna naa vjera. Ovaj je svjedok poznavao spomenutu gospou
Klaru kada je bila djevojica u kui svoga oca. Bila je neporona i od
svoje rane dobi teila je za svetim djelima, kao da je bila posveena
u majinoj utrobi.
2. Budui da je ona bila lijepa izgleda,149 radilo se na tome da
joj nau mua.150 Mnogi su je njezini roaci molili da se uda, ali
ona nije pristala. Pa i kad ju je isti ovaj svjedok vie puta molio da
pristane na udaju, ona za to nije htjela ni uti; dapae ona je njemu
govorila o preziru svijeta.151 Upitan kako to zna, odgovorio je da
je njegova ena u srodstvu sa spomenutom gospoom Klarom te je i
sam taj svjedok bio blizak s njezinom kuom i vidio gore spomenuta
njezina dobra djela.
3. Upitan koja je dobra djela inila, odgovorio je da je postila,
molila i koliko god je mogla rado je dijelila milostinju. A kada bi
147
Ne govori nita poblie o radnicima i radovima kod Porcijunkule, ali pretpostavljamo da se radi o Franji i njegovima. Tim inom Klara pokazuje zanimanje za
Franju i njegov nain ivota i moda trai pomo.
148
Rajnerije Bernardov iz Asiza, moda brat s. Kristijane Bernarda od Suppa (XIII.

svjedokinje). Oboje su naime bliski s obitelji Favarone i poznaju Klaru od njezina
djetinjstva. I, ini se, stariji su od Klare.
149
Svjedok donosi osobitu pojedinost: Klara je lijepa izgleda, pojedinost koja

piscu Legende i sestrama na Postupku nije mnogo znaila, ali je, naprotiv, privlaila
mnoge plemie, kakav je Rajnerije Bernardov. Ljepota je naime jedna od odlika koje
su se traile od dvorske gospoe i inile je asnom.
150
Svjedok dobro kae: radilo se na tome da joj nau mua; bila je to stvar obitelji, djevojku se nije pitalo. Meutim imala je slobodu odbiti onoga koga joj izaberu.
151
Klara govori o preziru svijeta: ona je dakle ve raskinula sa svijetom traei neto to je iznad udvornog ideala koji joj nudi obitelj i drutvo. Prezir svijeta pripada redovnikom i pokornikom jeziku.
1814
sjedila s ukuanima, uvijek je htjela govoriti o Bojim stvarima. I

im je mogla, dala je da joj sveti Franjo odree kosu. A kada su je
njezini roaci htjeli izvui iz svetoga Pavla i vratiti je u Asiz, nikako
to nisu uspjeli, jer ona to nije htjela; pokazala im je oianu glavu i
tada su je pustili na miru.
4. A spomenuta gospoa Klara pripadala je najplemenitijima u
gradu Asizu s obje strane, s oeve i s majine. Upitan kako zna to
to je reeno, odgovorio je da je to bilo poznato po cijeloj okolici.
5. Takoer je rekao ovaj svjedok: nakon to se je spomenuta gospoa Klara smjestila u Svetome Damjanu, kao to je ona bila sveta
tako je pouavala svoje keri da u svetosti slue Bogu, kao to se to
danas vidi na ovim njezinim kerima.
6. I svi graani vrsto vjeruju da je molitvom i zaslugama spomenute gospoe Klare bio zatien samostan, a grad osloboen od
neprijatelja.
7. Upitan pred koliko je vremena sveta Klara ula u redovnitvo,
odgovorio je: pred vie od etrdeset godina.
XIX. svjedok
1. Petar Damjanov iz grada Asiza152 pod prisegom je rekao da
je taj svjedok, i on i njegov otac, bio blizak s kuom svete Klare i
s njezinim ocem i s ostalim njezinim ukuanima. I poznavao je tu
gospou Klaru dok je jo bila u svijetu, a poznavao je i njezina oca,
gospodina Favaronea koji je bio plemi, velika i monik u gradu,
on i ostali iz njegove kue. I gospoa je Klara bila plemkinja, plemenita roda, estita vladanja. Iz njezine je kue bilo sedam vitezova,
svi plemii i monici.153 Na pitanje kako to zna, odgovorio je da je
sve to vidio jer je s njima bio blizak.
2. I tada je spomenuta gospoa Klara, jo kao djevojica, ivjela
duhovno, kako se vjerovalo. I vidio je njezinoga oca, majku i rodbinu koji su je htjeli raskono udati prema njezinom plemikom poloaju za bogatae i monike. Ali ta djevojka, koja je tada imala oko
sedamnaest godina, nipoto na to nije pristajala, jer je htjela ostati
152
Petar Damjanov je susjed Favaroneove kue (19,1).
153
Svjedok s ponosom govori o Klarinu plemenitom podrijetlu, o pripadnosti njezine obitelji maiores grada.
1815
u djevianstvu i ivjeti u siromatvu, kao to je poslije i pokazala

prodavi svu svoju batinu i razdijelila je siromasima. A svi su bili
uvjereni u njezino dobro vladanje. Upitan kako to zna, odgovorio
je: tako to je bio njezin susjed i znao je da je nitko nikada ne bi
mogao skloniti da svoj duh prikloni svjetovnim stvarima.
XX. svjedok
1. Dana dvadeset i devetoga studenoga, u crkvi svetoga Pavla, u
nazonosti gospodina Leonarda arhiakona spoletskoga, don Jakova upnika iz Trevia, u nazonosti spomenutoga gospodina biskupa
spoletskoga, Ivan Venturin iz Asiza154 prisegnuo je na gore spomenuto i rekao da je taj svjedok ivio u kui gospoe Klare dok je ona
bila u kui svoga oca, kao djevojica i neporona; naime on je bio
kuni sluga.
2. Tada je ta gospoa mogla imati oko osamnaest godina i bila
je od najplemenitijega roda u cijelome gradu Asizu, s oeve i majine strane. Njezin otac se zvao gospodin Favarone, a njezin djed
gospodin Offreduccio Bernardinov. A ta je djevojka ve tada bila
tako estita u nainu ivota i dranju kao da je ve odavno bila u
samostanu.
3. Na pitanje kakav je ivot provodila, odgovorio je: premda je
njezina kua bila jedna od najveih u gradu i u njezinoj se kui puno
troilo, ona bi sklanjala jela koja su joj bila posluena, kako je ve
obiaj u bogatoj kui,155 sakrila bi ih, a onda slala siromasima. Na
pitanje kako to zna, odgovorio je da je on to vidio, budui da je ivio
u toj kui i u to je vrsto vjerovao, jer se tako govorilo.
4. A dok je jo ivjela u oevoj kui, ispod ostale odjee nosila je
koulju od bijelog etamina.156
154
Posljednji svjedok, Ivan Venturin iz Asiza, bio je sluga u plemikoj obitelji Favaroneove i dobro je poznavao sve njezine lanove i njihove navike.
155
Zanimljive su pojedinosti koje iznosi sluga Ivan Venturin: Klarina kua (corte)
bila je veoma bogata, puno se troilo, dobro se jelo. Bio je ponosan to je sluga u tako
monoj i imunoj kui (obitelji).
156
Koulju od etamina nosile su slukinje. Svjedok eli naglasiti kako Klara nije
htjela biti gizdava. Meutim Klara je imala mnogo dublje razloge zato je ispod plemike odjee nosila tako priprostu koulju.
1816
5. Jo je rekao da je postila i molila i inila druga djela milosra,

kao to je on vidio; i da se vjerovalo da je od poetka bila nadahnuta
Duhom Svetim.
6. Jo je rekao: kad je spomenuta gospoa Klara ula da je sveti
Franjo odabrao ivot siromatva, odluila je u svome srcu to isto
uiniti. I tako joj je sam sveti Franjo odrezao kosu u crkvi svete
Marije Porcijunkulske ili u crkvi svetoga Pavla. A kada su je njezini
roaci htjeli izvui iz crkve svetoga Pavla i vratiti je u Asiz, ona je
pokazala oianu glavu. Upitan kako to zna, odgovorio je da je
uo kako se to govori, i to je bilo javno poznato.
7. A zatim se smjestila u Svetome Damjanu gdje je postala majkom i uiteljicom Reda svetoga Damjana. Tu je rodila mnogobrojne sinove i keri u Gospodinu naemu Isusu Kristu, kao to se danas vidi.
8. Takoer je rekao da nitko nipoto ne bi smio posumnjati u
njezinu svetost, jer Gospodin po njoj ini mnoga udesa, kao to je
oito.
9. Takoer je rekao da je one godine, poslije smrti gore spomenute gospoe svete Klare, vidio nekoga poludjeloga ili opsjednutoga zagorca, kojega su vezana konopcem doveli na grob spomenuta
svete gospoe Klare. I na tome je mjestu bio osloboen. Upitan
kako to zna, odgovorio je da je vidio toga bolesnika i vidio je da je
tu na grobu spomenute svete Klare odmah bio osloboen. Upitan
za ime toga bolesnika, odgovorio je da to ne zna, budui da nije bio
s ovih strana. Upitan kojega su sveca zazivali te je bio osloboen,
odgovorio je da je to bilo na grobu spomenute gospoe svete Klare. I to je bilo javno i poznato. Upitan koji je bio mjesec i dan,
odgovorio je da misli da je to bilo prologa mjeseca rujna; dana se,
rekao je, ne sjea. Upitan tko je tu bio nazoan, odgovorio je da
su to vidjeli svi koji su bili na trgu i zajedno s njime pohitili na grob
spomenute gospoe svete Klare.157
Finis. Deo gratias. Amen.
157
Jedini je svjedok koji navodi udo koje je Klara izvela nakon svoje smrti.
LEGENDA SV. KL ARE A S I K E

U STIHU
LEGENDA VERSIFICATA
S. CLARAE ASSISIENSIS
(1254/55)
Uvod
Prijevod
IME DEMO
LEGENDA SV. KLARE ASIKE U STIHU

Uvod...............................................................................................................1819
Uvod
Nakon smrti sv. Klare vrlo brzo su se pojavila djela koja veliaju
njezinu svetost. Prvi od tih hagiografskih spis jest Legenda versifica
ta, koja se nalazi u Ms. 338 opinske knjinice u Asizu.
Nastala je poetkom pontifikata Aleksandra IV., to jest krajem
1254., kojemu je, kao Klarinu prijatelju i zatitniku Siromanih
gospo, i posveena. U to vrijeme Postupak za Klarino proglaenje svetom ve je bio zavren te se pisac Legende u stihu mogao posluiti ispravama Postupka. Budui da pisac ne spominje Postupak,
zakljuujemo ipak da je Legenda sastavljena dok su trajale njegove
pripreme.
Pitanje autorstva jo uvijek zaokuplja strunjake za srednjovjekovlje. ini se da je pisac lan Rimske kurije koji je odan novoizabranome papi i veoma tuje Klaru. Tekst otkriva da je pisac osim
to je uen i otmjen takoer vrstan u stihotvorstvu i strunjak na
podruju klasine knjievnosti.1
Vrijednost Legende u stihu, koja je u nae vrijeme nazvana katedralom u stihovima za Klaru Asiku,2 lei u tome to nam omoguava bolje razumijevanje Legende sv. Klare. Do sada se uvijek dralo
da je Legenda u stihu samo pjesnika preradba one u prozi. Na osnovi
estih digresija i idiosinkratinih odlomaka Legende u stihu zakljuujemo da je Legenda sv. Klare nastala malo nakon nje, budui da
nedvojbeno slijedi prilino podjednaku strukturu Legende u stihu koja
ve izostavlja mnoge nepovoljne odlomke. Legenda u stihu prua
nam izrazito pjesniku sliku Klare i Siromanih gospo kao i uvid
u neuobiajeni srednjovjekovni umjetniki oblik hagiografije u stihu.
Izvor:
Legendu sv. Klare Asike u stihu preveo s latinskog izvornika ime Demo prema:
Fontes franciscani, a cura di Enrico Menest e Stefano Brufani. Assisi: Edi
zioni Porziuncola, 1995, str. 234799.
1
S obzirom na to strunjaci predlau razne pisce: Henry Burfordski, Albertus Stadensis, Ivan Cavrianski, Ivan Peckhamski, Henrik Avranki, dok jedini Ivan Englez
ili Ivan iz Kenta zadovoljava mnoge uvjete na koje ukazuje tekst (usp. The Lady. Cla
re of Assisi: Early Documents, revised Edition and Translation by Regis J. Armstrong,
O.F.M.Cap., New City Press, NY 2006, 197).
2
Usp. G.G. Zoppetti e di M. Bartoli (a cura di), Santa Chiara dAssisi. Scritti e docu
menti, Editrici Francescane, S. Maria degli Angeli Assisi 1994, str. 243.
1819
I.
Presvetom i preblaenom ocu,
gospodinu papi Aleksandru
Blagi Aleksandre, pastiru dobri, blaeni papa,

Krasoto papinska, slavo prvak, uzore klera,
Sveti voo naroda, puka zaklone, Crkve
Glavo, svjetlo svijeta, najvei od otaca!
Ti si nebeski upravitelj, najvii slubenik, ti si
Prvoga apostola nasljednik, batinik njegov;
Na te pokazuje drevni Abel, za kormilom Noa
Tebe najavljuje, silni praotac Abraham tvoj je
Pralik; Mojsije te oslikava vodstvom, sveenstvom
Aron, suenjem Samuel, mo te najvie slube
ini slinim Petru, Kristu pak pomazanje.
Primi, sveti oe, ovo djelo; i neka
Tema poniti nezgrapnost izraza, neka krasota
Svetih zbivanja osvijetli njegov zamuen izgled.
Molim te, neka ovaj stilski neureen prikaz
Zavrijedi ui u slatkou uiju tvojih;
Premda tvojoj visini prilie najvie stvari,
Nemoj prezreti najnie; nemoj, premda si velik,
Gaziti manje. Ne gleda se to ti se nudi:
Vana je elja donositelja; sklonost obj
Runo i oplemeni bezvrijedno, iroki duh e
Svaki mali dar uiniti velikom ravnim.
10
20
II.
Autorove rijei
Videi mjeru pothvata, nevjeti, neuki um se

Uplaio poetka; sredine i kraja se boji.
Sunev sjaj sakriva zvijezde: plemenita tema je smela
Zrcalo duha. Ta tko bi od jalova drveta htio
Ljupke plodove, tko bi od mramora iskao tvrdog
Vodene rijeke, tko bi od bijednog traio stola
Raskonu hranu? Doista, suludo je da netko
Lien dara govora, bez osjeajnosti za to,
Zausti o svetim djelima, uzvisi stihom
1820
30
L e ge nd a sv. Kl are Asi ke u sti hu
Nove svjetiljke sjaj, tu gdje bi zastala muza

Slavnog Marona i gdje bi svaki zamuknuo pjesnik.
Snage su duha mlitave; pamet, blatna od grijeha,
Sputava jezik u radu za nju je obeaenje
To da okaljan gnusom djevicu uzdie slavnu,
To da neist rijeima proslavlja istu, i gadan
Onu to je bez ljage, da rogoz zbori o cvijetu.
Ali nakanu uma, koju saplie krivnja,
arka pobonost tjera da potekne prema svjetlu:
Zato se dajem na posao. Zazivam svjetlosti svake
Tvorca, da um mi pokropi kiom s neba i da ga
Zadoji, prosvijetli, odagnavi oblake grijeha.
Neka uz ovaj pothvat stane i svjetlo od svjetla,
Oev sjaj ili zrcalo, mudrost, slika i oblik;
Neka djelo oslika Slikar svijeta i neka
Srce i duu uga Duh, ije duhanje sveto
Pali smrznuto, meka tvrdo, ovlauje suho.
Tako u moi a to mi je elja kroz pjesniku igru
Pronijeti irom svijeta glas o djevici slavnoj.3
Njezin je porod slavan, djevojatvo joj slavno,
Slavna joj vjera, slavno ponaanje, slavan joj znaaj,
Slavan miris glasa o njoj, i smrt joj je slavna,
Grob joj slavan, pepeo slavan, slavna udesa,
Slavan joj je duh, u slavnu nastanjen kraju.
1821
40
50
III.
Prolog Legende o sv. Klari djevici
Slaui povijesnu priu po zakonu stihova, ja u

Samo jedno najaviti: to da traiti neu
Ukrase pjesnika drevnih, da njihove varljive fraze
Oblikuju mi djelo, ili mudrijake rijei
Da mi oriu priu: ta ona odjenuti eli
Vlastito svjetlo, da se na djelima zadri pisac,
Svodei iskaz na istinu, s istinom vjenavi rijei,
Kako se ui ne bi opustile brujanjem rije,
Ve da slatkoa istine obuzme paljive ui.
Ne traim pljesak ljudi niti njihovu hvalu,
Da mi lagani lahor ne otme plodove rada.
Ljudski um to o takvoj djevici zboriti eli
60
3
Latinska je rije koja se ponavlja u ovom i sljedeim recima clarus, pridjev u enskom rodu homoniman s latinskim (i talijanskim) oblikom Klarina imena. Igra je
rijeima, naravno, ovdje neprevodiva.
1822
Mora planirati razumno, ne htjeti ii ka onom

Najuzvienijem vrhu ili vjeitom svjetlu
Koje nadvisuje ljudski um i svladava osjet
Aneoskoga svjetla: stoga neka se razum
Dri vrste vjere i da su mu priproste rijei.
Zato sadim skromno i ono vanije putam
Otroumnima priproste rijei dovoljne su meni.
70
IV.
Legenda poinje opisom potrebe za novim redovima
Sjaj svjetla koje nije roeno, od vijeka roen,

Od poela poelo, ija je mudrost posvuda
Ostavila sjeme najraznovrsnijih stvari,
Potaknut ljudskim padom uao je u ensku
Utrobu, primio na se meso te jednu i drugu
Narav spojio u sebi djelom Svetoga Duha.
Kao nebeski enik iz lonice (usp. Ps 18,6) izae on iz
Djeviine utrobe, ogrnut slabanim mesom
Poe na bojno polje: najzad, kroz okraj s knezom
Smrti u prijevari blagoj on, otkupitelj blagi
Svlada dumanske zasjede u velianstvenu boju;
Svojom je predragocjenom krvlju na drvetu raspet
Oprao nae slabosti: tu je uklonio krivnju
Kuanjem zabranjena drveta svaljenu na svijet.
Crkvu, koju je prvo otkupio samrtnom borbom,
Utemelji u uenicima apostolskim;
Po njima je po svijetu odjeknuo istine nauk,
Kraljevstva su se Zemlje podloila ispravnoj vjeri.
Njezin isti usjev dolaskom korova groznog
Sada je usahnuo; sama pak je vrlina
Podlegla pred grijehom; lice se Crkve od krivnje
Skrutilo, poelo raspadati; hereza, koja
Oduvijek dere Gospodnju halju, ne pue, ko neko,
Niti se skriva u spiljama: izvan zaklona starih
Pogreni nauk objavljuje, brani uenja kriva.
Narod je u bludnji, u bludnji je ak i sveenik;
Kraljevi su u bludnji; nestade revnost pastira
Oko ovaca, prestade uvati ovce i vujem
Izloi ih drijelu; jezik uenih uti,
ak je redovniki ivot postao glupav. I to sad?
Grijeh bez iznimke obuzme sve, ne potedi nita.
Tako su narasla zla, tako ugasnu ljubavi oganj;
80
90
100
Crkvena naime laa, satrta valovljem mnogim,

Bezbrojnim svladana zlima, oteena olujom
Zajeca, iz dubine srca uzdahnu teko;
Izgubi smjer i kao da duboko more je topi
Samo Krista stane traiti jecanjem suznim.
1823
110
Mornar nebeski, elei njezin sprijeiti potop,

Obrisati joj suze, odlui poslati dva joj
Vjesnika, kao dvije sjajne zvijezde, da svjetlost
Njihova novim sjajem zablista itavom svijetu;
Da odagnavi oblake grijeh i sijekui mane
Srpom rjeitosti ojaaju gajenje vjere.
Njih poput zalazeih zvijezda u sumraku svijeta
Posla, palei ih iz izvora vjenoga svjetla,
Da bi se starost svijeta pomladila njihovim svjetlom.
120
Njih su dvojica na razliit nain i s haljom
Razliitom prezreli sreu preslabog svijeta,
S jednakom eljom poavi za Kristovim tragom.
Prvi, uzevi ime od imena Gospodnjeg,4 bjee
Zrcalo Kristovih glasnika, njegov putnik po svijetu;
Drugi, Franjo, pred svima je bio malen, u skromnoj
Halji, te je postao predvodnik Manje brae.
Malen je izrastao u tisue, sitni kameni
Postade veliko brdo (usp. Dn 2,35), iz izvora sitnog istee
Golema rijeka (usp. Est 10,6), razlivi se po velikom svijetu; 130
Njegove due njezina struja natapa, pie
Nauka spasonosnog gasi uzavrelost grijeh.
Vidjevi kako svijet bjei, kako mu nestaje radost,
Kako pouda tijela propada zajedno s tijelom,
Te da bez borbe nee biti pobjednog vijenca,
ovjek taj krene u rat protiv svijeta, s knezom se svijeta
Upusti u udesnu bitku s orujem krhkim.
Krotei kunje, umirui s Kristom u tijelu
Samrtnom, nosei na sebi svete biljege (usp. 2 Tim 2,11;
Gal 6,17), on je
Satro hitre ete i srdbu ljutog demona,
Divljanje zloduh i njihove ognjene strijele.

Ovaj novi atleta nije rabio gvoe,
Ve je u kulu vjere donio oruje novo:
vrsta vjera u srcu i u rije povjerenje,
4
Radi se o sv. Dominiku (lat. Dominus Gospodin).
140
1824
udesno paenje zajedno s Kristom to visi na kriu,

Prezir za ovaj svijet te mrtvljenje tjelesnih udnji,
Nona bdjenja, jednostavna razmatranja uma,
Skromno jedenje, pijenje, bievi stalno na tijelu,
Otri pojas, bose noge, haljina gruba
Apostolskom je ovjeku to bilo oruje, zaklon.
Zapaljen iznutra ognjem Duha nebeskoga, on je
U sebi drugima davao primjer, i stoga je nazvan
Svjetiljkom svetoga svjetla koja gori i svijetli (usp. Iv 5,35):
Tako obdaren on je postao drugi Ivan.
U toj novoj borbi taj arki i revnosni ratnik
Bio je boj za Crkvu, zajedno s podmlatkom svojim
titio zidine katolike vjere i iljkom
Istine krio ljute otrice hereze mrske.
On je blijetei sjajem svoga ivljenja mnoge
Uplaio, slatkoom rijei mnoge iz mora
Ovoga svijeta izvue, potopljene u viru
Zlodjel dovede u luku milosti, one
Koje u ovom ivotu naui prositi, iste
Dionicima uini blaenog kraljevstva: ivot
Prezrevi bili su jadni, a u nebu su sveti.
150
160
V.
Roenje i boravak u oinskom domu
U vremena kad je blaenstvima kiilo nebo

Grad je Asiz dao novi cvijet, novu zvijezdu,
Klaru, s kojom je cijeli svijet procvjetao i krasan
Postao, djeviki red pak na samrti ivnuo samoj.
Njen novi miris opaja domovinu, a njezin
Sveti sjaj cijelu krajinu osvjetljuje snano.
Zemlja plodnog Asiza, njegova izdana loza,
Radujui se dvostruku plodu, mona pod dvjema
Palmama, svanu kao mistini Betlehem svijetu.
Onaj grad donese Krista, ovaj pak Franju, to ud je
Kristov plemeniti; onaj je zasjao porodom divnim
Djeviinim, a ovaj zbog djevina sjaji roenja.
Izie kao crvenkasta lampa ta djevica edna,
Istaknute krvi, od plemenita roda.
Ime njezine majke bilo je Ortolana:
asnim se bavila stvarima, gajila je pobonost.
Procvjetala granica raste iz korijena dobrog:
Uvijek iz slatkog cvijeta slatko izrasta voe,
170
180
Soan pak plod pokazuje veliku izdanost zemlje.

Pred sam se porod trudna majka uplai vrlo,
Stade moliti, ali joj glas u uima jekne:
Ne boj se Bog e ti dati dar da sigurno rodi
Pravo svjetlo, ije e novo blijetanje dati
Cijelom svijetu jasni sjaj. Prema savezu ovom
Nazvana je Klarom po vodi blaene rijeke,
Da bi rije odgovarala stvarnosti, stvarnost pak rijei.
Kao zora je svanula s vrlo stidljivim svjetlom,
Ali je pomalo stala sve vie pameu sjati;
Mjerom u kojoj je djetinjstvo moglo obujmiti mladost,
I u kojoj je djeja osjetljivost traila, tako
Nju je Duh zapuhivao, oblikovao u djelu.
Djevojka je po znaaju slijedila majine stope:
Budnoga uma, pouljiva duha, osjetil bistrih,
Jo je u njenoj dobi iz majinih primila usta
Temelje vjere, pohranivi ih u iskreno srce:
Revno je spremala sebe da bude Gospodnja crkva;
Kako su joj tovanje Boga i djeviki ivot
Prve mladosti odredili godine njene,
iste zamisli duha nastojale su da joj
Bude mogue Kristu se dati iznutra i vani.
Dijelei bijednima znojila je ruke, u sebi
Molei revno Boga prinosila se ko tamjan.
esto Oena moljae, brojei kamenje sitno,
Uvijek je neumorno hvale pjevala Bogu;
Brinui za jadnike, diui um u visine,
Slijeae Martin primjer, al je i s Marijom ila.
Prezrevi mekane halje, njima je sakrila grube,
Metnuvi uz kou ogrta od hrapave vune.
Kad su je roditelji htjeli obeati nekom,
Odbila je, nadajui se da e za Krista
Biti udana: Njegove njene slasti ve bjee
Okusila, Njegovo grljenje, poljupce vrijedne
Djevianskoga stida uivajui u umu
Slatka od Njegova meda topila se u enji.
O boanskog li djela! Dareljivosti li silne
Vrhovnoga vijea! Ti rosi um, pa ga isti
Od svih grijeha, daje mu okus nektara vinjeg,
Blai, sladi, a zatim pali ljubavi ognjem,
Die ga sa zemlje, vue u nebo; nek ovo
Bude tvoj dvorac, tvoj hram, tvoj stan i sjedite tvoje
Doi ovamo, ostani, legni, jedi, odmori se!
1825
190
200
210
220
1826
VI.
Poznanstvo i prijateljstvo sa sv. Franjom
Djevica, sugraanka slavnoga voe, ivota

Njegova sljedbenica, dahom mirisne slave
Njegove zapahnuta, htjede ga vidjeti, uti
Vruega srca. elja im bjee ista: mu sveti
Jednako je udio vidjeti nju, da bi kao
Dobri lopov otrgnuo taj bogati ulov
Zamkama svijeta i vezao ga za poslove vinje.
On, zbog vee udnje a njemu je moda i vie
Pristajalo prvi nju ugleda; ona mu esto
Uzvraala; izmjenjivali su se i traili zgodno
Mjesto, da glasine ne bi svetom tetile poslu.
Revna djevojka tajnim korakom poe ka svetom
Ocu: bjee joj dosta pratiteljica jedna.
Sveti mu stane govoriti; djevojku obuzmu rijei
I povuku je onamo kamo vodi ueni govor.
Da je uvjeri, govor na odbacivanje svijeta
Svede, uei da e propasti radosti svjetske:
Naslada, novac, asti propadajueg svijeta,
Slike, vanjtinu i ostale varke ljudskoga drutva
Usporeivae s dimom i s kakvom nestalnom sjenom.
Na te se rijei nastavljajui, naukom svetim
Draila grena osudi, napadne putenu bliskost;
Podsjeti da se djevica udati ima za Krista,
Hvalama uzdigne sve urese djevianstva.
Neu nastavljati s ovim. Uitelj zakljui tako,
Djevojka pristane. Mlada joj ljubav zapalila bjee
Vatricu: sada toplina raste, a vatra sve jae
Gori; sve to je bila zaela u nutrini
Sada iznosi van te eka vrijeme i uru.
Poput je kitare djeva, glasom trznute kao
Plektrom, dok slijedi savjete sama kao da jei;
Uho prima zvuk, a utroba gori: ba tako
Sirova gruda u vatri se meka, oganj je kroti,
Lijep se iskuje oblik, iz kojega nastaje novi.
230
240
250
260
1827
VII.
Sv. Franjo odvraa je od ovoga svijeta,
a ona ulazi u redovniki ivot
edna bjeanja od svijeta, djeva je stalno

Gonila, pitala uitelja za vrijeme i nain.
Voa pak ne htjede dalje odgaati ono to blagi
Duh je nutarnjim zapahom unio u djeviansku
Posudu, da se zrcalo, koje je istinska mudrost
Sebi oistila, ne umrlja prainom svijeta;
Naloi joj da na sljedeu Cvjetnicu poe po palmu
Sveano odjevena, pa da sljedee noi
Napusti propadljivi tabor (usp. Heb 13,13) ovog ivota,
Obraajui smijeh (usp. Jak 4,9) svijeta u trpljenja suze.
Djeva poslua nalog oev i ue u crkvu,
Svijetlei velikim sjajem usred gomile ena.
Dok je sva svjetina urila po granice, ona
Nastavi stupati naprijed, proeta smjernou nekom.
Potaknut migom s neba, biskup se spusti do nje i
Prui joj palmu. To je bio osobit znamen:
Budui da ju je Krist ve zaruio za se, biskup
U toj joj je prilici priao s posebnom au.
Zatim po nalogu svoga uitelja te iste
Noi Klara se iz svoje uputi kue
U kuu svete Djevice: braa je prime uz jako
Svjetlo, radosni to je tako bogati ulov
Ugrabljen iz mree svijeta; odmah si kosu
Oia i ostavi razne ukrase, nakit,
Iseli se iz svijeta, odbije sve neistoe,
Mamce babilonske, svakog se odrekne blata.
to je u braku s Kristom zaela ranije, sada
Raa prema van; u svetom Djevinu domu
Njezinu Sinu obeaje savez ljubavi vrste,
Nudei Kristu trofeje djevianskoga cvata.
Sretan li je taj brak, sretan zavjet, zagrljaj edan,
Radosna li je ta ljubav, slatka li veza,
Revna li je ta udnja, arka strast! Silna pobonost
To je, divno je Boje smilovanje, po kojem
Poboni um se zdruuje s Bogom, a lomljivo tijelo
S Rijeju, najnie spaja se s vinjim, skromno sa skupim!
Mudri koija doveze djevu do svetoga Pavla,
Kako bi ondje bila sve dok Zarunik s neba
Ne donese odluku to e uiniti dalje.
270
280
290
1828
VIII.
Roaci je napadaju
Preko glasina njezini roaci saznae za to.

Poure ranjena srca dozivati djevojku natrag:
Umiljavaju se, sipaju obeanja,
Smuuju djevinu pamet divljanjem, smesti je ele;
Nastoje, ali bez uspjeha; uzalud im sva muka.
Ona se otkrivi glavu privi uz tkanine to su
Na oltaru; vikne da nee prestati Kristu
Sluiti; nikad da nee prekriti poloen zavjet.
ar nebeske ljubavi dadne joj nutarnju snagu,
Krepost poraste kako su oni stiskali jae;
to je vie sile, ona se snanije brani.
Tako pobijedi Klarina nepobjediva snaga.
300
310
Zgodno je ovdje navesti sjajni Lucijin primjer.

Pria se da je silniku Pashaziju bez straha
Rekla ovo: Duh mi ne osjea nikakve sile,
Straha: muenje moe djelovati samo na tijelo.
IX .
Njezin dolazak u crkvu sv. Damjana
Potom pobona djeva, slijedei Franjine rijei,

Prijee u posveenu svetoga Damjana kuu.
To bjee spilja u kojoj je golubica (usp. Pj 2,14) blaga
Gnijezdo podigla za izdanke djevianske
I gdje se skrila pred svijetom zbog ljubavi prema nebeskom
Zaruniku. Tu je, trapei tijelo i svladavi mamce
Puti, uila sebe i sestre pobijediti neman
Grijeha; tu slabiji spol, skup nenaoruanih ena,
Borei se protiv sebe, tukui vlastito meso,
Tjerae ete zloduh gospodara iz pakla.
etrdeset je dvije godine ivjela u njoj;
Tu je mnoge gospoe i jo brojnije djeve
Navikla da slue Bogu u odjei skromnoj.
Tu se bijele cvatui ljiljani kreposnog ia,
Tu nebo postaje dostupno oima ljudskoga uma.
emu da nabrajam sve to je njihov skup inilo sretnim?
Od sebe su nainile zrcalo rastueg Reda.
O nova borbo, novi rate, udesni srazu,
udesna bitko i trijumfe svake pohvale vrijedni:
Slabiji spol, optereen masom puti, tu hitre
ete svladavae i odbijae njihove varke!
320
330
1829
X.
irenje glasa o njezinoj kreposti posvuda
S porastom djevinih zasluga vrhovna Boja dobrota

Nije htjela pod posudu sakriti svjetiljku (usp. Mt 5,15) njenu,
Ve je htjela da njezino svjetlo osvijetli mnoge,
Mnogi da zasjaju od Klarine slave pred svijetom.
340
Glas o njenoj dobroti zamirie irom i cijelu
Napuni okolicu; odasvud se sjatie enska
Drutva: edne posude ena stadoe prema
Djevinu primjeru urno sklapati sveti brak s Kristom;
Ostavivi tjelesnost idu k Suprugu svome;
ene visoka roda preziru raskone dvore,
Podiu samostane, u njih zatvaraju sebe.
Skroman ih raduje ivot zbog nagrada vinjeg ivota.
Tako na Boji znak zasvijetli njezina mirisna slava
Na kraj svijeta, pokropi kraljevstva, poalje zrake
350
Njezina sjajnoga ivota po cijeloj Zemlji.
Klara, zatvorena u tijesnoj sobi, u skromnoj
Halji, prodre u sobe velikake, poput narda
Mirisnog ispuni njihove lonice mirisom (usp. Pj 1,12) divnim.
Sveta ta vojvotkinja pouava gospoe roda
Kraljevskoga kako da odbace mamila puti
Bestidne, naslade svjetske, da prezru mueve smrtne
I da s njome pou za Zarunika nebeskog.
Sve pod Klarinim vodstvom krenu kreposnom stazom:
Nebrojenim podmlatkom krilo Crkve procvjeta.
360
Tolike listove grana donese, toliko cvijee
iba, toliko djece majka bez sjemena puti,
Jer joj dobro pristaju mistine proroke rijei:
Raanjem nerotkinja (usp. Iz 54,1) biva od udate bolja.
Dok za duama ea, dok joj je u njima radost,
eli se jabukama okruiti i da joj cvijee
Bude potporanj. Zato? Jer sam od ljubavi bolna (usp. Pj 2,5).
XI.
Njezina sveta poniznost
Ona zaglavni kamen svojega Reda i revna

Njegovateljica i uvarica elei djeve
Oblikovati krepou, ponizno kao brina
Majka iznosi biser kreposti, ui ih ednom
Vladanju: gaji ga, u njega eli odjenuti sestre.
Kao iz blaena korijena iz te kreposti rastu
370
1830
Kroz nagnue duha mlade sadnice svete.

Ta krepost skriva druge kreposti, daje im boju,
Pripravlja umove da darove primiti mogu.
Pamtei pad ovjeanstva, poput izopa ona
isti um i osjetila due, bahatost tjera.
Kao posebna druica Zarunika nebeskog
Ona, u djevinu umu ivei, sjajei djelom,
Klaru navede da, premda u Redu svojem je prva,
Prezre prvenstvo i odbije uiteljice ime (usp. Mt 23,8).
Nevoljko prihvati, i to po nalogu Franje,
Breme dunosti upravljanja, brige za sestre.
Ipak vrei dunost, nita ne uini muno,
Nita oholo; ak im je kao prvakinja bila
Sluga, bila je manja od svih i malima uzor.
Slijedei primjer Gospodina, Uitelja nebeskog,
Mjesto da trai sluge, ona je sluiti spremna.
U tom njenom vladanju kao u zrcalu svaka
Djevojka vidje da nije vea od sestrice svoje,
Ve da vea treba da nastoji sluiti manjoj,
Manja pak veu duhom treba da potuje, asti;
To to vide u majci da primijene jedna na drugoj.
380
390
Usluna preko mjere, majka je sestrama esto

Vodu na ruke lijevala, stajala uz njih dok sjede;
Od neistoe ne bjeei i bez straha od smrada
Bolesnima je prala i brisala neisti zahod,
Slukinjama ispirala, cjelivala noge.
Ovdje ne elim preutjeti jednu zanimljivu zgodu.
Jednom je prignula usta k nogama slukinje neke;
Ova pak ustuknu, ne dopusti, povue nogu:
Kako izvue stopalo, udari gospu po licu.
Djeva to radosno primi, i ponovno umilno uzme
Slukinjinu nogu i stane joj ljubiti taban.
400
XII.
Njezino sveto i istinsko siromatvo
Sirotima put pokazivae sirota majka.

Svijet, to ga ranije u umu prezre, kad novac
Oev dade jadnicima, stade naputati tijelom;
elju ostvarivi svoju krene za sirotim Kristom
ivjeti u siromatvu; htjede sa sirotom Majkom
Kristovom prositi. Veselo trkara za Kristom,
410
Istjeravi svijet iz srca, osloboena od

Stvari ovozemaljskih. U skuenosti siromatva
Um joj se iri; od elje za ivotom u nebu
Gazi ona spremno radosti ovoga svijeta.
Ne trai nita do Krista, niem se ne nada osim
Kristu, ni drugama svojim ne doputa imati drugo.
Jedino siromatvo prihvaa udnja za njime
Slatkom oduzima okus, skupom uklanja vrijednost.
Tu si svija gnijezdo, pravi riznicu, ono
Postaje joj utvrda, obrana, sklonite uma
Protiv puti, ovoga svijeta i despota silnog.
Bori se niim, a siromatvom pobjedu stjee.
Evo i neeg novog! Zbog poasti siromatva
Zatrai djeva da njen novi Red, stvoren u siromatvu,
Nastavi ivot pod zatitom Stolice apostolske.
Premda bjee udno to to je traila Klara,
Ipak se prihvati zahtjev i papino potvrdi pismo
Zatraeni naslov posveenog siromatva.
Potom, dodue zbog divlje iskvarenosti onog
Doba, papa joj htjede pokloniti malo zemlje,
Nudei joj da je od zavjeta odrijei njenog;
Ali ona odbije: kau, papi je rekla:
Neu da me oslobodi potpunog slijeenja Krista.
Znajui vinje stvari, ta ena se odupre hrabro
Uitelju, vrhovnom sveeniku, pa makar
Njemu vlast boanska dade da svezuje, pa i
Da odrjeuje! (usp. Mt 16,19) Moda jer kale je ispila onog
ije uenje ne vara ni sebe ni druge,
I to u njoj djelovae snaga boanskoga Duha.
Ondje gdje pue jest sloboda (usp. 2 Kor 3,17); oni to On ih
Pokree nisu pod zakonom: iznad je zakona svakog.
1831
420
430
440
Kad bi joj dobavljai donijeli traenu hranu,

Skromnom bi se veselila, tunom se inila kad bi
Dobila mnogo; cijeli kruh nije htjela, a drage
Bjehu joj mrvice, okrajci, sitni komadii kruha.
Prezirala je veliko i mrzila mnogo,
Napredovala s malim, s radou rasla u skromnom;
Gospod nad vojskama (usp. Ps 23,10), sladak, dobrohotan i milostiv,
Htjede poveati skromno, zbog kojeg je zasluna djeva,
450
Klarine zasluge uzvisiti znamenjem jasnim;
Stoga na skroman nain stade astiti djevu
Jednim kruhom u samostanu nahranivi sestre.
Kako bi jasnije bilo, nie izvjetaj stoji.
1832
XIII.
udo umnaanja kruha
Sveti je naime samostan imao samo jedan

Kruh; sve bjehu gladne, a dolo je vrijeme za jelo.
Prvo donesu taj kruh, a zatim ga deurna sestra
Prepolovi na poziv. Polovicu brai odnesu
Van, a sestrama ostane pola, po majinoj elji.
Naredi da se to pola izree na pedeset
Dijelova i iznese. Posluiteljica ree:
Takvu e rezanju biti potrebna drevna udesa.
Majka odvrati: Keri, uini kako ti rekoh.
Ova pouri izvriti naredbu njenu.
Majka pohiti Kristu, uzdahne, moliti stane.
Tad ono malo kruha po Kristovu daru poraste,
I od njega se nasiti odmah pedeset sestara.
Sitne je estice te uveati milost nebeska
Htjela: njezina svemo ispunjava itavi svemir.
Najvii vrhuncu dobrote, o zaliho koje
Nikad ne nestaje, Boe, ti nikad ne naputa svoje;
tovie, bogato lijeva s neba, prepun, obilat,
Kii darove, dobra umnaa, uzdarja sipa!
460
470
XIV.
Drugo udo: ulje koje joj je dano s neba
Jednog je dana sirotankama Kristovim sasvim

Nestalo ulja. Tada ona dobrostiva majka,
alei druice, uzme jednu posudu, pa je
Opere vlastitim rukama te je poloi u kraj
Odakle ju je sluga imao uzeti. Zatim
Slugu pozove da urno ode po ulje. On odmah
Potri, ali Bog preduhitri mu poslunost,
Napunivi posudu uslijed majine molbe.
Dotri brat, pa vidjevi punu posudu, ljuto
Promrmlja da je prevaren, da je uzalud pozvan.
Divi se, itatelju, jer ti se udesnim ini;
Ipak, treba se diviti zato to vjeruje da je
Pohvalno, zato to kae da je vjerojatno, asno;
Tako naime djeluje Bog, to je divan za svoje
Svete (usp. Ps 67,36): po velikoj zasluzi Gospod velika djela
ini. Zaslugu tujemo sluge, a Gospodnje djelo.
Nemoj se diviti tome to posuda puna je ulja;
480
490
1833
Ako ve se divi, divi se radije tome

to je Onaj to napuni vr nepotroivim uljem
Prelio Klarin um i napunio ga rosom
Blaenom, ime joj rairio cijelim svijetom.
Uini da nard izraste u zeleni lovor,
Odlui da grmlje postane visoki cedar.
Tko se ne bi zadivio? Skromna enica, vr od
Zemlje, njeni pepeo tako tada naraste,
Da ni oinska kua nije zadrati mogla
Taj miris pomasti (usp. Iv 12,3), ve se on proiri cijelim svijetom. 500
XV.
Mrtvljenje puti
Nije tedjela sebe, ne traei lagodan ivot

Obina pravila htjede. Kuae veliku strogost.
Strano je initi ono to je prepriati divno.
Odstupi od zavjeta moda je suvie lakim
Klara smatrala noenje halje od sirova sukna
Ili priproste tkanine sad joj je koa od svinje
Stiskala i mrcvarila grudi: ekinje otro
Rezane prianjahu joj uz mekano meso.
Meso joj kidae halja od konjskih runja, sva puna
vorova, stegnuta uz tijelo konopom tvrdim.
Jadna put se alila da su sagrijeili preci,
ije je potomstvo posredstvom neiste puti
Postalo slabo, prepuno zala, grijesima sklono,
Preputeno mrskoj kazni i predano smrti.
510
Gola joj zemlja leaj, katkad odsjeeno granje,

Ispod glave si drvo podmetae za jastuk.
Ponekad spavae u sjenici, ispod glave
Skupivi malo pljeve, kao da je od perja.
Ali satrto tijelo nije podnijeti moglo
Daljnje trapljenje, pa joj je Franjo ublaio muke
Nalogom da joj pljevom bude napunjen leaj.
Odstupi od granica i naina posta
Kojeg se njezina zajednica redovnika dri.
Hrana joj bjee kruh, a pie voda u svakoj
Godini dvaput po etrdeset dana; a tada
Nije jela ponedjeljkom, srijedom, kao ni petkom;
Vino je ponekad pila, ali nedjeljom samo.
520
1834
Ali, naravno, nakon dugog vremena takva

ivljenja zapravo, umiranja kopniti stade;
Stoga joj naloe sveti mu i biskup tog grada
Da se okani toga opasnog trodnevnog posta
I da ne smije proi nijedan dan, a da barem
Malim komadiem kruha ne okrijepi slabano tijelo.
Pogledaj to umijee djevino, kojim je svukla
Breme puti i uutkala itee zvijeri.
Nae tijelo uvijek eli granice prijei,
Jednak mu zakon brani da doe do eljene mjere:
Zakon je naime ovaj: varkom tjerati varku,
Silu goniti silom i spletkom sprijeiti spletku.
Niti naporni post, ni strogost u opsluenju
Ne padae joj teko: uvijek joj veselo lice,
Radosno, sretno; ljubav u srcu injae muke
Tjelesne lakima. Grijao ju je Zarunik slatki.
I dok razmatrae, plakae tuno zbog grdnji na Krista,
Pljuvanja, bieva, prijetnji, amara, muenja divljeg,
to je Vladar neba zbog slugu raspet na kriu,
avlima proboden, otet pretunom smru;
Dok oplakivae svece to su za Kristovo ime
Trpjeli krvnike batine, vjeala, bieve, lance,
Uareno eljezo, maeve, lomae, smrti,
Brojne ubijene za Krista za iju se ljubav
Stjepan nije bojao kamenja, Lovro se vatri
Smijao, pobjednik Vinko5 pobijedio nevolje strane;
Dok se sjeala patnji nanesenih djevama njenim,
Kad se Agnezina mladost nije slomiti mogla,
Kao ni Lucijina ni u najmanjoj mjeri;
Krotko krene u teka trapljenja, tjelesnu patnju
Voljko provede, pobona djela slatkima muke
Uine, primjeri ih olakavahu, ublai pratnja,
Brojne je molitve jaahu, nagrade davahu snagu.
XVI.
Jedna digresija o duhovnoj borbi
Nemoj, itatelju, da ti digresija ova

Bude mrska. Tri dumana prijete ovjeku: zloduh,
Tijelo, svijet. Duh napada, slava svijeta nam laska,
5
Igra rijeima: Vincentius Vinko, vincens pobjednik, vicit pobijedio je.
530
540
550
560
Razvratnost se tijela pak ne prestaje kretati naprijed.

Da bi pobijedio ovjeka, zloduh ga podriva brzo,
Zdruuje se s tijelom, na njega orujem kree;
Kada tijelo, dio ovjeka dumanu blii,
Napadne suprotni dio, nastoji svladati onaj
Bolji dio; a kada ovjek, podijeljen tako,
Vidi rat unutar sebe, sred borbe u smrtnome tijelu
Moe podlei tada nutarnji slavi napada.
ovjek se iznutra trudi tako svladati tijelo
Jer ga svladavajui isti; u njemu se bori,
arite gasei i gonei poudu slijepu;
Ako se tijelo podloi, tada duh vlada, da tako
Po zavretku rata i dolasku eljena mira
Snaniji ustane protiv svijeta i despota svjetskog
Mogne bre sruiti, slobodan od svih muka.
eli li imati mir u tijelu, dri ga skromnim,
Sve to je suvino ukloni; poputati nemoj
Nikada, da se ne bi oduprlo; jer kad ga tedi,
Ranjava ga, a kada ga ranjava, time ga tedi.
to sad? Neka ga duh napadne, neka ga ne tedi; jer ono
Kad ga ne pritisne, divlja, a kada ga udari, slui.
udnja mu kodi, raskalaenost ga ubija. eli
Spasiti njega? Sasijeci ga. Ljubi ga? Ne daj mu mira.
Ne daj mu lutati, digni ga iz lijenosti, bijes mu
Svei: trapljenje puti lijei tjelesne kuge.
esto zlo lijei zlo i bolest se uklanja rezom,
Unutranjost pak tijela gorko razblai pie.
Kad se uklonilo bolje, umanjilo trzanje tijela
Zaraenog, neka se usmjeri panja unutra,
Neka se ogleda, zaboravi ostale brige,
Utrobu neka pretrai; ako u izvanjskom dijelu
Time neto pobudi ili, na poticaj zlobni,
Izvadi togod sramotno, neka pred sudite srca
To izvede, pa neka istrai, osudi, potom
Obrie kuknjavom, plaem; neka uzdie, moli.
Suze naime kuknjava i molitva arka
iste nutrinu srca, tjeraju aveti sve te
Razmiu oblake uma i licu daju vedrinu.
Potom, pazei budno na kugu smrtonosnu i na
Gadne nakaze, s neba pouena u borbi,
Stane sreivati hram svoj; na nutarnjem njenom oltaru
1835
570
580
590
600
1836
Dok je razmatrala, molila, mirisao je tamjan.

Poetne trzaje srca, sitne je u njemu iskre
Topila, gasila rijekom suza. istei um svoj
Svraae njegove oi na najvie, vrhovno dobro,
Koje, kad se promatra, cijeli obuzima um i
Mijenja ga te ini novim; da naposljetku
610
Osjete otupjevi, um moe u Rijei
Vidjeti nebo, u kojem um postaje svjestan sam sebe,
Vidi sebe i primjeuje sve svoje mrlje.
U tom zrcalu vidi da je stvoren bez ljage,
Da je on sam otac i initelj sve svoje krivnje;
Od njega potjee grijeh i svaka sklonost za prijestup,
Nee ga spasiti zasluge, ve milost e volju
ovjeju pretei, obuzeti, dati joj krunu.
Od njega potjee slabost, a sposobnost se samo
Bogu (usp. 2 Kor 3,5) moe pripisati. Um, dok razmatra sve to, 620
Ne oholi se zbog zasluga ni zbog vrline.
Kad je to tako sreeno, sve se ukae vani.
Pijavica te ne puta dok se ne napuni krvlju.
Bjesni na odvratne stvari, ubija stvorove gadne,
Saie sablazni, gazi grene naporne mamce;
Tako dok se trapi, dok tue gadosti puti,
Dok protiv vlastita tijela okree blaenu ibu,
Narav se uroena povlai, pobjedu nosi
Ona ulivena. Reci mi, molim te, je li mar Klarin
Zasluan za to? Ja mislim da tu je vaniji Duh to
630
Ima golemu snagu i najveu mo on, kad hoe,
Smekava sve to je tvrdo i stvrdnjuje sve to je meko.
XVII.
Prakticiranje svete molitve
Proeta vjenim dobrima, slobodna od svega smrtnog,

Bdijui pjevae hvale i himne, moljae stroe.
Istresavi iz krila uma pranjavu neist,
Pogled due upravi ravno u svjetlo to ini
Da se ljudi (usp. Iv 1,4) osvijetle, svjetlo to svakom stvorenju
Daje da biva, da ivi, i da se u njemu mie (usp. Dj 17,28).
Molei brizne u pla i potakne sestre da plau:
One bjehu ganute majinim plakanjem. Molbe
640
Svoje bez odmora slae Bogu, dan joj se u no
Protegne; nakon poveerja, u satima dugim
Noi paljivo moljae, a uz nju su molile sestre.
No kad dugake molitve iscrpe umorne sestre,
Koje tada krenu tijela preputati snima,

Ona uporno Zarunika nastavi zvati,
Kucae ljubavlju, suzama ga pritiskae, esto
Tajno je za sebe traila njegov preslatki okus.
Padae nice na lice, lijevae potoke suza
Na zemlju, milujui je usnama kao da svojim
Odanim rukama tada k sebi pritezae Krista.
1837
650
Reci mi, molim te, zarunice odana Boja,

to tvoje obilne suze ele, eaju, mole.
Boji li se brodoloma? Ili te moda
Grize znak grijeha: tebe, to Zarunika si vrijedna,
Pa zasluuje imati njegove slasti i dobra?
Ili te moda svete rijei blaenog Pavla
Potiu; on, nakon to je u kreposti prekrasno duom
Napredovao, ree: Nisam niega sebi
Svjestan. Ali ne smatrae da je opravdan time (usp. 1 Kor 4,4). 660
Ili se ne raduje to suzama uklanja grijehe,
Ve to natapanjem takvim stjee veliku radost?
Stjee li za sestre neku dobrobit plaem?
Ne znam kakvu. Klaro, tvoje ti ostavljam tajne.
Ipak poneto znadem. Pamtim, a esto i itah
Da su zasluni ljudi lijevali suze, ne zato
to bi se bojali kazne, ve to im nagrada kasni.
Iae nou k drugama, davae znakove tiho
Da se dignu na hvale; kad su u krevetu bile,
Ustajae, palei svjetiljke, esto znak zvonom
Davae. Nema tu mjesta lijenosti, nestaje svaka
Mlakost: nije ni podmladak lijen kad ga potie voa.
670
XVIII.
avao joj se ukazuje dok moli
Drevni se dumanin rasrdi s takvog napretka njenog.

Ukae se pred njom u liku crnog djeaka:
Pozva je da ne plae unititi je eli
Dometne da e izgubiti vid od lijevanja suza.
Na tu zasjedu spremna ovako odgovori djeva:
Nikad nee oslijepiti nitko tko Gospoda gleda.
Zbunjen se povue; ali se vrati te noi
Nakon jutarnje molitve, pa joj ponovi isto
S upozorenjem da prestane plakati jer e joj cijela
Sluz iz nosa istei, njenom donijeti patnje
680
1838
Nosu. Na to doe hitar odgovor Klarin:

Bojemu sluzi ne moe koditi nikakva patnja.
Demon je otjeran, odlazi, vie ne napada kad je
Svladan: djevica ga dvostrukom pobjedom tjera.
XIX.
S molitve se vraa zaarena
Poslastice koje je molei s izvora vjenog

Kuala, plamike donesene s blaene pei,
Lijekove iz zarunikoga primae loga,
Davae sestrama: milovae ih nektarom rijei,
690
Zapaljena s veseljem razgarae sestrice svoje
Ognjem govora: one stajahu u udivljenju
Ispred djevina prejasna lica i ognjenih rijei.
Lice joj bivae jasnije kad naputae pei
arkog nastojanja, svijtlo od zrka nebeskih.
Pogledaj to ista molitva pravednicima nosi,
I to moleemu daje razmatranje sveto.
Kao to neko Mojsiju, kad poe na brdo,
Lice (usp. Izl 34,29) od gledanja dobroga Gospoda sijae zrake,
Tako i njoj, dok razmatrae stvari nebeske u kuli
700
Uma, slatki susret sa Zarunikom u manjoj
Mjeri stavljae blago u srce, a ures na lice.
XX .
Snagom molitve tjera Saracene u bijeg
Kolike li je muke pretrpjela jadna dolina

Spoleta! Kolike li joj je suze donijela srdba
Cara Friedricha, koliko divljih pogibelji! Ratni
Sukobi, goleme tete posvuda, pokolji ljudi,
Pusto sve je to odjeknulo po svem svijetu.
Neprijateljsko divljatvo usred pokolja toga
Napadne grad Asiz, ije graane vojska
Careva zatvori munom opsadom; napadahu ih
Snano konjanike ete i postrojbe brojne
Saracena, naoruane strijelama ljutim.
I dok napada, ve pred vratima, graane u strah
Tjerae, bezboni narod, na svaku opainu spreman,
Narod zloina, bezvjeran porod, dumanin Kria
elei propast krana, edan njihove krvi
Preko zidova crkve svetoga Damjana stade
Divljaki skakati; njihova neizreciva grubost
710
Uplai Kristove slukinje, prevelikom ih bukom

Zagui, oduzme pamet: one od pogleda na njih
Izgube pamet kao da aveti vide iz pakla.
Lica im od nagloga straha poprime boju
Pepela, duh im klone, enski udovi stanu
Drhtati. I dok su traile suze i jauke kao
Svoje oruje, tako drhtei izvan sebe,
Sestre okrenu svoje suze i jauke k majci.
Majka, suosjeajna i, premda slabana tijela,
Neustraiva srca naloi da je odnesu
K vratima; poe pred dumane, naloi pred njom da nose
Tijelo Svetog nad svetima u okviru od srebra.
Djevica sama poalje molbe Bogu i sebe
Preda nj prui, zamoli, zaplae, rekne mu ovo:
Dopada li ti se, Kriste, ove slukinje, to ih
Za tebe odgojih, tako u poganske predati ruke?
uvaj te djeve, Gospode; ja ih u muci toj ne znam
Spasiti: molim te, neka ih spasi milosre Tvoje.
Naskoro joj u uima zazvoni glasi djeaka:
Ja u vas uvijek spasiti. Ona dometnu hitro:
Blagi Gospode, molim Te, ovu zemlju zatiti:
Ona nas je za Tvoju ljubav hranila mnogo.
Glas joj odvrati: Ona e trpjeti nevolje mnoge,
Ali e je moja snaga zatititi. Djeva
Tada podigne suzno lice, progovori tunim
Sestricama, ohrabri ih i spas im obea.
Onaj pak opor pasa odmah se okrene natrag,
Smuen udari u bijeg natjeran Klarinom molbom.
Tako djeva pod opsadom neprijatelje odagna
Molitvom. Tada onima to su uli glas sama
Zaprijeti da o tome ute dok ona je iva.
1839
720
730
740
XXI.
udo osloboenja grada od opsade
Neki rasipnik iz Averse Vital se zvae

edan slave, tada je zapovijedao carskom
Vojskom: on je, ustar u ratovanju, grad Asiz
Stavio pod opsadu; sva je okolna stabla
Posjekao i opustoio krajinu cijelu.
Zaprijeti im da se nipoto povui nee
Dok ne podloi kraj i natjera ga na poslunost
Carevim naredbama. I ve ih je stisnuo tako
Da su vidjeli pogibao u samoj blizini.
750
1840
Saznavi to djeva, zakuka shrvana tugom,

Sestrice svoje sazove i ovako im ree:
Ova nas zemlja zavjetuje i daje nam mnoga
Dobra; bilo bi neljudski kad joj u nevolji ovoj
Ne bismo pomogle. Ako je dobro za rodnu se zemlju
Tui, maem braniti oinsko tlo, jo se vie
Smatra asnim molitvama se boriti za nju.
Naredi da se donese pepeo; zatim da sestre
Otkriju glave; potom i sebi i njima po glavi
Pospe doneseni pepeo; nakon toga im rekne:
Poite k Gospodu naem, traite njegovu blagost,
Pobono ga molite spas za zemlju i ljude.
Kao i obino, zbie oruje molitve. to se
Potom dogodi? Gospod, ganut molitvom planom,
Raspri dumanske ete, vrati krajini spokoj.
Otad im dumanin nije dodijavao vie.
Nakon malo vremena onog je zapovjednika
Dopala njegova sudbina poginuo je u ratu.
760
770
XXII.
Snaga njezine molitve protiv demon
Nije udno to djeva, u velikim stvarima snana,

Bjee hrabra u malima, ili to ete zemaljske
Svlada pomou suza, to molitvom bahatost ljudsku
Zauzda. tovie, njena je sveta molitva zrane
Odbila dumane, koje ne moe svrnuti blagost,
Niti zgaziti bojazan, niti zauzdati ednost.
To je iz prve ruke jedna potvrdila ena
Koja je hodoastei radosno ila na mjesto
Gdje su ivjele gospoe, kako bi Bogu i Klari
Smjerno zahvalila: ona ree da ju je neko
Divljaki muilo pet demona i da su je svete
Zasluge Klarine spasile od njihove kuge;
Zlodusi priznae sami da gr od molitvi djeve
Da ih ona iz zauzete posude tjera.
XXIII.
Papa Grgur odmah trai njezine molitve
Najvii sveenik, Grgur, stade moliti da ga

Klarine zasluge podupru, zatite molitve njene.
Znao je da joj molitva prodire ravno u nebo
I da nebeska snaga na zemlji usreuje male
780
790
Ljude; i da djevitvo ispunja blaena rajska

Mjesta, sjaji aneoskim svjetlom i kao
itelj neba s vinjima slavi, da sjaj djevianski
eli biti u drutvu pratitelja boanskih.
Klara, gojiteljica ednosti, blijetanjem svijetlim
Graane vinje radovae, tujui nebo u umu
Svojim vladanjem ednim zavrijedi radost nebesku.
Dvije je nagrade, dvije je krune ekahu: tijela
Mrtvljenje uini je sasvim jednakom slavnim
Muenicima; ures pak njezina djevianstva
Dade joj dostojno pravo da bude u djevikom zboru.
1841
800
XXIV.
udesna pobonost prema Oltarskom Sakramentu
Misao se pokazuje plodom rada, i njenu

Namjeru djelo javno obznanjuje. Tako se tenja
Koju je naa djeva u mislima nosila, njena
Odanost Kristovu stolu, na kojemu slubenik svetu
rtvu vjenoga saveza prinosi vrei obred,
Otkrila kroz djela ruku i prstiju ine.
Dok je [Klara] u postelji leala bolesna silno,
Pridigla se i poduprla plahtama, pa je
Sjedei tako protkivala plahte, u male komade
Rezala ih i zamatala u svilu i grimiz,
Pa ih po dovretku po Kristovim crkvama slala
S ljubavlju kao oltarni ukras i ures Otajstva.
Napokon kad bi Krv i Tijelo Kristovo u se
Primala, vrue bi suze lila, astei Krista,
Bojei ga se skrivenoga pod prilikom kruha
Ne manje nego kao vladara neba i zemlje.
810
820
XXV.
udesna utjeha koju joj je Krist dao u bolesti
Mjeritelj nebeski, to ovjeku pravedno vraa,

Uzvrati ovoj djevi na njezinu revnost i zavjet.
Kao to ona uvijek misli na Krista i ne da
Da je bolest svlada, ve gori od ljubavi prema
Kristu, tako i Krist njoj ublaava boli i bolnoj
Dolazi u posjet, tjei je svetim smirenjem.
Tako doe no roenja djeteta Krista,
No koja brani da dou oblaci noi zemaljske.
Nema nikakva mraka, sama no sjaji jer novo
830
1842
Svjetlo joj daje vjeno Sunce to raa se svijetu.

To je no zapravo dan u kojem, navjeuje prorok,
Med iz bregova brizga, a slatko kapa iz gora (usp. Jl 4,18);
Tada, zbog poroda Djeteta, nebo poklone nove
Daje zemlji, bogatstvo nebesko spaja se sa svijetom.
Graani neba slave u toj blaenoj noi,
A aneoski zbor javlja svijetu veliku radost.
Te se noi sestre na jutarnju molitvu dignu,
Kako bi slavile s Kristom, napustivi bolesnu majku.
Ona se sjeti djeakova poroda pa se silno
Rastui, poali se Kristu to zbog slabine
Ne moe biti na hvalama, te mu ponizna srca
Kao zarunica zaruniku kroz uzdah
Ree: Evo me, Gospode, ostavljena sam ti sama.
Odmah, bez stanke, u djevinim uima zazvoni onaj
Divni poj svetoga Franje; zatim zauje pjesmu
Brae: to mjesto pak nije bilo nimalo blizu
Da se orgulje nisu boanskim prenijele migom,
Ili da se po vrhovnom daru tjelesni osjet
Sluha nije uveao, djevino uho
Nikada ne bi na ljudski nain moglo ih uti.
Ne mislim da je to jako udno; zapravo, smatram
Da je to dobroinstvo, jer je zavrijedila kao
Slatku utjehu sama vidjeti Kristove jasle.
Sljedeeg jutra ree sestrama: Neka je Gospod
Blagoslovljen! Nije me napustio; svojom
Milou uini da su mi ui ule sve slavlje
Koje je pjevao zbor u crkvi svetoga Franje.
840
850
XXVI.
Prearka ljubav prema kriu
Duu je djevinu muilo gorko suosjeanje

S Kristom na kriu, svete joj rane tjerahu suze
Na oi. Taj joj je kri pobuivao oprene utnje:
Sad joj mami suze, sad opet utjehom raa;
Dok suosjea s muenim, djeva plae, a kad se
Sjeti spasa u kriu, budi se srea, veselje.
Pla joj smirivae to to o kriu obnova svijeta
Ovisi, kao i to to je slatka uklonila suza
Gorki pla, a kazna izbrisala krivicu,
Bolest oprala kugu, a rana maknula otok.
Zato joj suze postae slatke, suosjeanje
Zasladi srce, kri se olaka, a omili muka.
860
870
Onoga kojeg je vrstom ljubavlju vezala za se

Smjesti duboko u srcu, a on joj osta u dui
Sauva ga u krinji uma, ba poput vrijednog
Blaga, pa o njemu miljae, vraae mu se esto.
Stoga opominjae gospe da plau za Kristom:
To im primjerom pokazivae. Kada im esto
O tom govorae, rijeka bi suza pretekla konac
Govora, a o estom i devetom satu, u vrijeme
I trenutke Kristove muke, vee bi patnje
Duu joj muile tvrdo bi zapeo avao boli.
1843
880
Jednom dok je molila deveti as, onaj zloduh

Udari djevu po eljusti: njoj se cijeli obraz
Podlije otokom, a krv joj ispuni oko.
Naui ona oficij kria, ba kao njegov
Ljubitelj Franjo, ak ga na slian moljae nain.
Iznova ponavljae molitve koje pet rana
Spominju to joj bjee pokli i ugodna pjesma.
XXVII.
Jedno prisjeanje na Gospodnju muku
Jedan se dogaaj zbio a korisno ga je rei

Kada je vrijeme slavljenja Veere Gospodnje dolo;
Bliila se no, u kojoj se izdajnik onaj
890
Drznuo prodati Uitelja, kad kvaritelj mira
Odvano izda Sina mira pod znamenom mira,
Osudi dan na no, a svjetlost uniti tamom,
I smrtonosnim ugovorom proda svoj ivot.
Ve se pribliio strah od smrti i krvavi onaj
Smrtni znoj, kad je Oca Sin stao moliti svjestan
Ljudske naravi da ga mimoie kuanje ae (usp. Lk 22,4244).
Djeva poe u sobu i zakljua se u njoj.
Stane moleeg moliti, tuna govoriti tunom;
Okrutna prijevara, izrugivanje runo i gorko,
900
Koje je podnijelo ono blago i prekrotko janje,
Uu u djevino srce i ondje se nastane snano.
Dok se sjeae dijelova, um usmjeravae na njih,
Letjela je kroz cijelu no i dan u ekstazi,
Svjetlo oiju usmjeravala samo na jedno.
Duevna uvstva, budna, uutkala su slube
Tjelesne; um se stao baviti poinkom svetim,
Tako dok stajae nepomino, bez pokreta, mirno.
esto slukinja doe da posjeti majku, no ona
1844
Nikad se nije pomakla niti je svrnula lice

U stranu. Kad je pak proao cijeli Veliki petak
I uslijedila no to prethodi subotnjem svetom
Danu, odana kerka opet doe do majke,
Upali svjetlo i znakom je sjeti na odredbu onu
Koju joj je jednom sveti uputio ovjek:
Po njoj nije smjela u danu preskoiti jelo.
Razbudi se majka, kao da vraa se s puta;
Ree: to e ti svijea, zar nije vani jo svjetlo?
Slukinja odvrati gospi: Prva no je ve prola,
Ode i sljedei dan, a sada stie no druga.
Tada joj majka ree: Blaen bio taj sanak
to ga dugo eljah: usliane su mi molbe!
A da se ne bi uzoholila ili se od hvala
Ljudskih uzdigla, majka djevojci zabranu ree:
Dok sam u ovome tijelu, da nisi nikome rekla.
Ti koji ita, molim te, pogledaj veliinu
Savrenstva te djeve, istou njezina duha,
Slobodne, lagane kretnje i dostojanstveno tijelo!
Um joj mirno promatra Krista, a tijelo joj spava.
Ipak, to snivanje nije od mesa, ne raa njime
Priroda, ve sama misao donosi smireni spokoj.
Zid je tako sruen, tako je tjelesno salo
Stanjeno, tako je pokopana razbludnost cijela,
Kretnje suzbijene, umrtvljena je pohota, oganj
Ukroen tako da koraku due zapreke nisu
Smetale, da tvrdoglavost nije prijeila elje,
Niti su utnje suzbijale ili spreavale tenje.
Kakav spokojan sanak! Kakvo razmatranje milo!
Kakav sladak okus i draesna obnova uma!
Kakvo sretno pie kojim se opija djeva
Tijelom, da bude u umu trijezna, od kojeg je strana
Svijetu, da Zaruniku bude poznata, bliska.
Apostol je htio tjelesno otii, da se
Tako zdrui s Kristom (usp. Fil 1,23); ovo je vie, jer djeva,
Premda na kratko vrijeme, srodi se s Kristom u tijelu.
Srce bdije i tei k visini, a zgrbljeno meso
Miruje. Tijelo je posluno, rado zakone duha
Slijedi, nastoji sluiti, eli pokorno biti.
Duh je upravitelj; meso se upravlja, pokorno slui.
Nema meu njima sukoba, protivnitva ni borbe:
Jedno im je stremljenje, jednaka elja i volja.
Put, neko razuzdana i naporna, sada je nauk
910
920
930
940
950
1845
Primila, pa je postala pokorna, usluna, edna.

On okom, ona skokom; on odlui, ona se mie;
On je koi po volji, unaprijed odluuje za nju:
Duh dri uzde, pa prema naredbi staje i ide.
to je nevoljko primila, s voljom podnosi, lako
Postaje ono to bjee muno: ono to bjee
Teko sada je bez teine, a sladi se gorko.
XXVIII.
uda koja je uinila znakom kria
Pievo je pero opisalo gorki pla djeve,

Njezine obilne rijeke suza, ijom je vodom
Sasvim natopila nebeske tragove kria;
Sada pak tkajui medene stihove pie o milim
Plodovima i slatkim jabukama s tog stabla,
Koje otiru suze i miluju ljubljena prsa,
Bolje od svakog balzama, jae od pomade svake;
Sve to kri, ovlaen pobonim suzama, vrati u ruke
Djevine, a ona stane initi uda:
Snagom je kria majka lijeila slabe te svima
Bolesnima jednim lijekom ila u pomo.
Ali bilo bi dugo znamenja slikati prikaz
I okolnosti mjesne i vremenske predati stihu,
Znajui da ih povijest biljei dugakom priom;
Stoga nek bude dovoljno bolesti i izljeenja
Navesti: tu je zasjala snaga samoga kria
Tu je zasvijetlila slukinjina zasluga, krepost.
Kad se od napadaja razbolio jedan od brae
Imenom Stjepan, Franjo ga bolesna poalje Klari.
Njoj pak uputi nalog da mu podari zdravlje.
Ona poslua oca: naini nad bolesnikom
Znamen kria, d mu da poine malo na mjestu
este molitve njezine pa ga oslobodi dok je
Spavao. On se probudi, ustane, ozdravljen ode.
Neki trogodinji djeak imenom Mattiolo
Kamen si je ugurao u nosnicu nigdje
Nije mu bilo pomoi. Klari otrae; ona
Stavi na njega Kristov znak i izbaci kamen.
ovjek iz Perue imae pjege po oku;
Doe Klari po ozdravljenje. Ona znak kria
Uini pa ga poalje majci da ponovi isto.
960
970
980
990
1846
Ona je bila pola za asnim stopama keri,

Prezrela svijet i elei sluiti Kristu od branog
Zakona razrijeena obukla monaku halju,
Te je bila s djevama zatvorena u vrtu.
Majka poslua kerku i metne blaeni znamen
Preko bolesnog oka. Doskora otie oblak,
Oko se razbistri. Klara ustvrdi kako je majka
Zasluna za ozdravljenje; no majka ree da ona
Nije vrijedna tog izljeenja te slaviti stane
Zaslugu blaene kerke, teret joj dajui hvale.
1000
Jedna je od sestara gotovo dvanaest ljeta

Imala bolest lakta koja se fistula zove.
Gnoj joj je iz rane kapao na pet mjesta.
Djeva se saali na nju, izlijei njezinu bolest
Najboljim lijekom kriem i time joj podari zdravlje.
Jedna iz njihova broja ime joj bjee Amata
Trinaest je mjeseci trpjela vodenu bolest,
Groznicu, kaalj i bol u boku: bolesni silne
Svladale su je ona shrvana leae tako.
Posegne blaga majka za oprobanim umijeem,
Priskoi joj u pomo spasonosnim znakom i sva zla
Otjera, s bolesnice svaku ukloni slabost.
Jednu je od sestara prestao sluiti glas kroz
Dvije godine: toliko se muila da je
Prema van mogla pustiti jedva slabaan glasi.
Usred blaene noi, kad asti se Uznesenje
Slavne blage Djeve, kroz vienje saznade ona
Da e joj glas biti vraen djelom gospoe Klare.
Nakon vienja strpljivo i s velikom eljom
Doeka zoru; kad ona osvanu, zamoli njeno
Majku za pomo, da uini znak; a ova ga odmah
Uini: onoj se vrati glas pod znamenjem kria.
Jedna od sestara, to ime dobi po Kristu,6
Nije ve jako dugo u uima imala sluha.
Protiv tog nedostatka bjee isprobala mnoge
Lijekove, ali zaludu. Djeva joj oznai glavu
Znakom spasonosnim i sluh joj povrati time.
6
Radi se o sestri Kristijani.
1010
1020
Jednom je velik broj sestara bolovao teko.

Djeva ue da im poznato lijeenje dadne,
Napravivi plemeniti znak nad njima pet puta;
Kako znak ponovi, pet sestara ozdravi tako.
1847
1030
Iz toga postade jasno da se u prsima djeve

Ukorijenio kri: ona ispuni zakutke srca
Njegovim plodovima, a liem raspri zdravlje.
Svu svoju vjeru i nadu postavila je djeva
Samo u snagu kria, ija otajstva u Knjizi
Svetoj piu, a oblikuje ih skriveni miris.
to ako ne pralik kria bjee Mojsijev onaj
tap, kojim more razdijeli (usp. Izl 14,16), spusti potoke s brda,
Zasladi vodu? Sve je to znak djelovanja kria.
1040
Zato o strancima priam i prosim za primjer daleko?
Zato se bavim sitnicama, na pojedinosti pazim?
Smatra li udnim to to su teko oboljeli ljudi
udesnom kriu zahvaljujui doli do zdravlja?
Dri li moda velikim brisanje bolesti nekih,
Premda je mogao ukloniti ukupnu muku
Svijeta (tko lijei dio, on moe i cjelinu)?
Pravi kri namoen u Kristovu grimiznu krvcu,
Ureen njegovim udovima to nalik su sjajnim
Biserima, uniti smrt, razbi okove pakla,
Obnovi ivot i otvori draesna mjesta na nebu.
Ima li ita u sjaju tog kria to medeno nije,
Ili veselo, zdravo ili spasonosno ili
Blago, milostivo, dobro? On sijee sva mogua zla i
Tjera bolesti, lijei slabosti, otklanja kuge
Sve iz tijela i unitava svu neistou,
Kao i mrlje s due, svaku progoni tetu,
Rjeava neslogu, odmie razdor neba i zemlje,
Smiruje svaku mrnju i radi na povratku mira.
Ovdje pripazi na to da kri, premda sve mu je dano,
Ipak prati nastojanja i zasluge ljudi,
U njima se suobliuje mjeri njihove vjere.
Nije mana svima imala jednaki okus.
Pristupi razliiti raahu plodima raznim:
Kri bi pri mlakom srcu takoer poprimao mlakost;
S toplim bi postao topao, ario bi se sa arkim.
Po sebi dareljiv prvima davae malo,
Srednjima tedljivo, a zadnjima veoma mnogo.
1050
1060
1848
Isti, a razliito daje, ve prema tome

Kakvo se tovanje kria kod kojeg ovjeka nae.
Jasno je Klara je, gorei ljubavlju prema kriu,
inila uda po kriu, a kri kroz nju velika djela.
1070
XXIX .
Svakodnevni rast sestara po njoj i propovjednicima
Klara, stojei na elu neukih djeva

Kao uiteljica, nastojala je silno
uvati dano joj stado, lomiti kruh mu ivota,
Davati hranu mu spasa. Kao majka ih dobrom
Vladanju uei, blago ih korei, ljubavlju njenom
Milovae. Svjesna da duhovna veliina
Ne moe ii zajedno, biti na istome mjestu
S neistom ljubavi prema puti, da ne moe svjetlo
1080
Nikakvo zajednitvo imati s tamom (usp. 2 Kor 6,14), da ast se
Sa sramotom ne trpi, uila ih je da buku
Tjelesnih elja progone iz umova svojih
I da se nastoje Bogu otvoriti, da u dubini
Uma zaborave domovinu, da rodbinske veze
Odbace, da bijedne tjelesne elje i druge
Putene trice sreu, da uitelj bude im razum.
Zatim im majka govorae i pokazivae kako
Lukavi dumanin prikriva brojne zamke, da njima
Uhvati iste due; na jedan pokuava nain
1090
Prevariti svjetovnjake, na drugi pak redovnike;
Postoje razni putovi kojima dumanin stie:
Sad su mu oruje poroci, sad opet lani ogrta
Kreposti mee, pod prilikom istine podmee lai;
Sramne i odvratne stvari skriva pod pokrovom asti.
esto se dogodi da se mirovanjem opusti razum,
Duh od molitve otupi, kroz meditaciju biva
Lijen, a razum se zaplete u tenjama raznim;
Stoga je korisno da se u umu izmjenjuju razne
Stvari: da sad radi vani, a sad se opet povue
Kako bi bio sam, da prekida posao i da
Uzlazi u visine, u nutarnje odaje Boje.
Dok se dua time bavi, dok se sve kuha unutra,
Majina mudrost, elei odagnati lijenost,
Obamrlost uma i bezvoljnost, koja je grena,
Rasporeuje vrijeme, upuuje sestre na razne
Strane: sad alje na molitvu, da u spokoju vinje
1100
Stvari razmatraju, zatim ih alje da naporno rade,

Sad ih tjera na vanjske poslove, potom ih zove
Unutra na rad uma, da dosadu tako odagna.
Jer dok rad preputa mjesto misli, a miljenje radu,
Ruka spremnije prihvaa teret fizikog posla;
Misao s veom radou prilazi poinku vinjem,
Molitva postaje slaa, a sveto razmatranje are.
Ipak nisu joj dovoljne njene vlastite rijei;
Stoga djevama nudi hranu nebeskog ivota
Preko mueva svetih i uenih, koji srca
Gospi prelijevaju nektarom rijei i pale im grudi;
Od tog slatkog pia i njoj su bogatije rijei,
to vie edna pije, vie upija; onog
Koji je predmet spis ona ljubi sve are.
Tako su joj medena hrana i blaeno pie
ednoga govora godili, tako je preslatke pjesme
Zarunikove veselie, s tako velikom slau
Djeva uivae u tom da joj se jednom, dok brat je
Imenom Filip izlagao rijei, pred licem
Prelijepi djeak ukazao, pljeui i nju samu
Zabavljajui. Kad je to prema izrazu mirnog
Lica majina primijetila jedna od drga,
I nju su razveselili prizor i draesni pljesak.
1849
1110
1120
1130
Premda ne znae pisma, djeva uivae mudre

Ljude sluati; spremala je svete im rijei,
Znajui nai jezgru pod ljuskom, plod ispod kore
Slatki, prodrijeti u samo sredite rijei.
Postojala je odredba da nitko od brae
Ne smije ii u samostan gosp ako mu papa
Ne da posebnu dozvolu. Djeva, mislei na to
Kako e zbog toga rjee primati hranu od rije,
Osjeti veliku alost i stade brau to hranu
Noahu slati natrag, primeui: Od sada
Ne trebaju nam dobavljai tjelesne hrane
Zato to papa zabranom ukinu rijei sluae.
Kad je papa to saznao, ukine zabranu brzo
Te je prepusti volji i odluci generala.
Nije brinula samo za due nego je smjerno
Sluila svojim djevama: kad bi u ledenoj noi
Smrznute druice usnivale, pokrivala bi ih.
1140
1850
Ako neka ne bi mogla slijediti opa

Pravila ili podnijeti stroge zakone Reda,
S majinskom bi ljubavlju prema njoj bila blaa.
1150
S tunima bi tugovala, plaui lijeila suze
Tunih; ako bi kojoj duevno iskuenje
Ulo u srce, bacala bi joj se pred noge,
Tjeila je njenim rijeima; tako bi ona
Uspravljala pognute (usp. Ps 144,14; 145,8), bolne dizala due.
Pamtei, provodei u djelo Pavlove rijei
Da je pobonost svemu korisna (usp. 1 Tim 4,8), lijeei bolne,
Podnosei teret, pomaui sirote,
Uspravljajui pale, slabima dajui snagu,
Svima bjee na pomo kao da svima je za sve.
1160
Uenice, videi kako im majica slui,
Odano joj i krotko uzvraahu svu ljubav:
Tako slatku majku s ljubavlju tovahu smjernom,
Oboavahu tu uiteljicu kreposnog ia,
Divei se svetim stopama, kretnjama blagim
Kristove druice, osjetima i djelima divnim.
XXX.
Njezina bolest i dugotrajna slabost
Kroz etrdeset je godina trala ova djeva

U siromatva trkalitu, elei stei
Nagradu (usp. 1 Kor 9,24) ivota; zbog nade te ona gorke
Stvari drae lakima dok je podnosila voljko
Mnoge muke i trapila tijelo tegobama raznim,
Da bi joj zemlja, puna sjemena zasluga raznih,
Uvijek iznova orana i sjeena tvrdim
Plugom, s veom zahvalnou izbacivala urod;
Krenue zla na tijelo, put joj slabiti pone,
Izmuena teretom dugogodinjeg truda.
Smatra se da je Bog uredio tako da ona,
Kojoj je smjelost u djelu dala da blistavo sjaji,
Stekne u trpnji jo vee zasluge i da je patnje
Uine pobjednicom, kojoj odvana djela
Dadoe da svladavi dumane trijumfom blista.
Strpljivost uva steeno imanje, vrline
Ona pazi i radosno nova sprema bogatstva.
Ni u bolesti strpljivost, pazei kreposti druge
Kao riznika krepost, nije se istakla manje
Nego neka druga to zasluge izravno bere.
titei steeno ini djelo stjecanju ravno;
1170
1180
uvati steeno nije od stjecanja manja vrlina.7

Strpljivost zasun je kreposti, prijateljica mira,8
Jae sjaji od ostalih na dvoru vrlina.
Ona izgleda vea od svih kreposti drugih
Jer dok uva bogatstva ostalih i dok ih skuplja,
Za sebe samu pripravlja nagradu najvie hvale.
asna je krepost stjecanje zasluga preko patnje,
Pobjeivati dok se pati; od te vrline
Nita nije divnije; kod onoga koji
Trpi zasluge bivaju milije, trpljenje slae;
to vie trpi tijelo, duh to postaje jai.
Klonulou se tijela usavruje esto
Snaga (usp. 2 Kor 12,9): tako klonulost postaje ugodna silno,
Tako bolest postaje slatka, a trpljenje blago,
Tako je Klara radosno trpjela sva zla da nikad
Nije kukala niti mrmljala. Nije svu slabost
Primala samo hrabro ve radosno, kao da prima
Naslade; u njoj je traila velike nagrade za se.
to joj je bolest dua, to joj je nagrada vea,
to joj je nagrada vea, to joj je silnija slava.
Kad se zbog snage bolesti ve pribliila smrti,
Krist joj odgodi preminue da bi poglavar
Rimske Crkve mogao sveano voditi njezin
Sprovod i tako pogrebu dati dostojnu poast.
Dok je vrhovni sveenik boravio u Lyonu,
Majka bjee iscrpljena slabou tekom,
Djevojaka su pak srca trpjela pregorku tugu;
Tada je jedna sestra iz samostana svetog Pavla
Bila dostojna da vidi ovo to slijedi:
U tom se vienju nala u Svetom Damjanu, gdje je
Klara leala u svome krevetu vrijednom.
Dok su sestre oplakivale skoru smrt majke,
Pokraj glave joj se pojavi prekrasna ena,
Obrati se sestrama, blaei pla im i suze,
Govorei: Ne plaite, poivjet e ona.
I da e prije negoli slavna djevica umre
Doi gospodin s uenicima. Doista, nakon
Malo vremena doe u Peruu cijela
Kurija. Doznavi da je teko bolesna, onaj
1851
1190
1200
1210
1220
Ovidije, Ljubavno umijee 2,19.
Igra rijeima: pacientia (u uobiajenoj grafiji: patientia) strpljivost i pacis (genitiv

od pax mir).
1852
Biskup to dobi naslov po Ostiji, sjeditu asnom,

Odmah pouri da je onemoalu vidi.
On joj je slubom bio otac, revnou vjerni
Uenik, a pobonom ljubavlju prijatelj dragi.
Nahrani je ivom hranom Kristova tijela,
A preostale djeve obodri rijeima slatkim.
Njemu djeva usrdno preporui svoje
Drge i ostale drube sestara, pa posebno ovo
Zamoli: da im Apostolska stolica pismom
Slubeno potvrdi njihov ivot u siromatvu.
On obea i ispuni ono to zamoli Klara.
Nakon jedne godine papa se nae na putu
I u Asiz doe da bi po njemu bilo
Ispunjeno proroanstvo o Klarinoj smrti.
Premda je vie od ovjeka i manje od Boga,
Visoka sluba ipak predstavljati Gospoda moe;
Uenike mogu predstavljati njegova braa,
Koja se ba kao udovi nalaze oko njega.
1230
1240
XXXI.
Papa Inocent posjeuje, odrjeuje i blagoslivlja bolesnicu
Vinji Zarunik pouri svoje zamisli to se

Tiu djeve ispuniti, elei zlato
Oieno u estom ognju u krinju nebesku
Unijeti, zarunicu u lonicu uvesti svoju,
S njime da kraljuje ona koja je patila s njime.
Djeva pak, nemirna, eljna njegovih naslada, slae
Molbe da raskine okove puti, iz zatvora smrti
Da je izvede u slobodu, da s bogatim Kristom
Ona bude bogata; dok je bijedna na zemlji
Slijedila prosjaka Zarunika, ranjena s njime,
Patei s njime, ponizna s njime, dobrostiva s njime,
Nadala se sa e s njime imati batinu, carstvo.
Udova satrtih slabou doeka bolest u zadnjem
Stadiju tada, kroz smrtne trenutke, dok propada tijelo,
Dok se okovi puti kidaju, ba taj trenutak
Postaje cilj i utoite iz ovog progonstva,
Ulazak u ivot, vraanje k vjenome domu.
Kad je ve ila k nebu, vrhovni sveenik Klaru
Pohita vidjeti. Nju, za koju dananje ene
Shvaaju da se zaslugama u svom ivotu
Istakla, papina je nazonost smatrala vrijednom
Da joj pojavivi se sprovod oplemeni au.
1250
1260
Doavi u samostan pristupi bolesnoj djevi

Pa joj prui desnicu. Klara je ljubiti stane;
Zatim zatrai stopalo; papa se popne na klupu
Te ga namjesti; djeva ga stane ljubiti prema
Gore i prema dolje, prigibajui se smjerno.
Kad ga pak zamoli da joj sve grijehe otpusti, on joj
Ree: O, kad bi i meni takav trebao oprost!
Potom je odrijei i blagoslovi vrhovni otac.
Kad su svi otili jer je djeva primila svetu
Hranu Kristovu iz slubenikovih ruku
Majka podigne pogled i isprepletene prste
Digne ka Gospodu, govorei kerima plano:
Kerkice, slavite Boga, to mi milostivo svojom
Silnom dobrotom dade tolike darove, koje
Ni nebo ni zemlja ne bi uzvratiti mogli.
Samog Krista sam primila, vidjeti bila sam vrijedna
Neba kljuara i Gospodnjega vrhovnog slugu.
1853
1270
1280
XXXII .
Njezin konani prijelaz te sve to je pritom vieno i uinjeno
Oko majine postelje uenice joj stanu;

Oi se punjahu suzama, uzdasi iz dubina
Srca izlaahu. To im je zbivanje gorko
Muilo utrobu. Sve ih je njezin odlazak tuni
Tjerao na plakanje; niti glad niti sanak
Niti poinak noni, ni naslade dnevnoga jela
Ne prekidahu kuknjavu: pla im naslada bjee,
Suze pie, a alost hrana. Tako im tuga
Ispunjavae noi, a ljuto plakanje dane.
Jedna od alosnih, sestra Agneza, moliti stane
Plaui da ne umre, da je ne ostavi samu.
Klara je utjei: Najdraa, Kristu se svidjelo mene
Uzeti sada odavde; ti pak plakati nemoj:
Stii e Gospodinu, uskoro poi e za mnom.
Jo joj ree da e prije njezine smrti
Djelovanjem Gospodnjim velika utjeha doi.
Djeva je, izgleda, da bi u narodu pobonost rasla,
Zadnjih dana inila mnogima velika djela.
Stizahu ljudi, aahu je kao sveticu, ak i
Sveti senat blagoga Grada dade joj poast.
Ovo je udno uti: poto sedamnaest dana
Djeva nije uzela nimalo tjelesne hrane,
1290
1300
1854
Takvu joj je snagu dala sila boanska

Da je njeno svim posjetiteljima blagim
Rijeima savjetovala neka se pokore Kristu.
Kad joj je neki brat po imenu Rajnald,
Satrtoj dugom tjelesnom mukom i bremenom silnim
Zala pritisnutoj, rekao da sa strpljenjem
Podnosi nevolju, ona mu spremno odgovori da joj,
Otkad na nagovor Franjin poloi Gospodu zavjet
Te je Krist obue odozgor (usp. Lk 24,49), nikakva kazna
Ne bjee naporna, ni bolest teka, ni tegobna muka.
Kada ve Zarunik stade blie i druicu pozva,
Poeli da joj sveenici i duhovna braa
Ponu itati prealosnu Kristovu muku.
Meu njima stajae Gospodnji aljivac, mili
Brat Juniper, koji je bio pun nektara rijei
Gospodnje, pa je uvijek iznosio pametne rijei.
Njega djeva, proeta nekom novom slatkoom,
Upita ima li pri ruci novoga togod
Kristova; on pak posegne u duboke pei
Svoga srca, pa stane bacati iskrice rijei,
Kojima djevine ui razveseli, razblai duu.
Potom se majka okrene planim kerkama svojim
I preporui im Gospodnje siromatvo:
S hvalom podsjeti na nebeske darove, sebi
Odane mueve i ene blagoslovi, pa se
Pomoli Bogu da svim redovnicima to siromatvo
ivljahu tada i ubudue blagoslov dade.
Tko bi sljedea zbivanja mogao rei bez plaa?
Tko bi svladao provalu suza kod presuzne ove
Smrti, to raa samo suzama, kuknjavom, plaem?
Tu su bila dva Franjina brata: jedan je od njih,
Imenom Aneo, plaui s drugima tjeio tune
Ljude; drugi, zvan Leon, Klarinu smrt je
Oplakivao suzno ljubei postelju njenu.
Plakahu kerke za majkom i zbog odlaska njena,
Gledajui kako ih naputa utjeha slatka;
Slahu suze za njom i cviljahu jer im je njezin
Odlazak iz ivota pokopao svaku nadu.
Jedva im stid svladavao ruke da ne ponu kosu
upati, kidati obraze: zato grudi im jae
Gorahu, ne mogavi izbaciti alosti vatru:
1310
1320
1330
1340
Jai je skriveni oganj to se snanije skriva.9

Samostanska pravila tjerahu gospe na utnju,
Ali bol silna izbijae kroz grcaje teke.
Ipak im neizmjerne olakavae boli
Spoznaja da ne umire, ve da e ivjeti mrtva.
Mislim da je pobono oplakivati mrtvog,
Ali i s njime se veseliti; oboje treba:
Smrt izaziva suze, a nastavak ivljenja radost.
Presveta se djevica okrenu sebi i tiho
Ree svojoj dui: Povuci se, sigurno poi:
Evo ti sretne zatite; tvoj te Stvoritelj, to te
Stvori iz niega, sada posveti, tvoj te je uvar
Njeno kao majka dijete ljubio uvijek.
Kad je jedna od sestara upita komu
Govori, ree: Govorim blagoslovljenoj dui.
Pratnja joj nebeska nije bila daleko.
Okrene se majka k jednoj drugarici, pa e:
Vidi li Kralja nebeskoga, kojeg ja vidim? Nad njom se
Nadvi ruka Vinjega; zatim vienje spazi
Tjelesnim oima pa prema vratima svrnuvi pogled
Ugleda ovaj prizor: u haljama stupahu bijelim
ete djevica na glavama nosei zlatne
Vijence; a meu njima jedna stupae ona
Krasnija bjee od drugih i imae dijademu,
Koja izgledae kao otvoreni kadionik
I rasijavae takav sjaj da se sama mrklina
Unutar samostana povukla pred tim svjetlom.
Ljepa ta djeva produi do kreveta gdje je
Zarunica leala, te se iznad nje nagne
Kao ljubavnik pa je stane grliti slatko.
Potom djevice donesu sjajni ogrta
Kojim prekrie Klarino tijelo, pa joj sve revno
Sluahu i pripremahu joj postelju branu.
Dan nakon dana na koji je Lovro, natjecatelj slavni,
Odvano doao do praga nebeskog, njoj dua
Izae i uspne se prema vinjemu dvoru,
Da bi s djevama imala vjenu aureolu.
Kako sretna smrt, kako blagoslovljen prijelaz,
Kako slatki dogaaj, ljupko naputanje tijela!
Smrt bjee ulazak u ivot i vrata nebeska.
Skoro je svima smrt kazna dobrima put je ivota,
9
Ovidije, Metamorfoze 4,64.
1855
1350
1360
1370
1380
1856
Kraj progonstva, povratak kui, kroz koji se ivot

Koji traje trenutak zamjenjuje vjenim ivotom,
Nebo zamjenjuje blato, svijet mijenja se draesnim rajem,
Kaljua biserom sjajnim, oha grimizom vrijednim,
No neugasivim danom, tama svjetlom; sloboda
Dolazi vezanima, strancima svratite isto,
Suzama svetaca slava, radu potena plaa,
Nagrada trkau, a borcu vjeiti vijenac!
1390
XXXIII .
Dolazak Rimske kurije i velikoga mnotva na njezin sprovod
Odmah vijest o djevinoj smrti graane gane

Sve: i zajedno onamo krene i muko i ensko,
Skupilo ih se toliko da se inilo kako je
Cijela zemlja opustjela. Narod je blaenom prozva,
Stade je astiti kao sveticu; suze se s hvalom
Mijeahu. Onamo pouri naelnik grada sa svojom
Vojnikom pratnjom i etama naoruanih ljudi;
Uzeli su straare da uveer i preko cijele
Noi revno uvaju tako dragocjeno blago,
Da se ne bi sluajno dogodilo neto
Loe; jer svi su imali toliku pobonost
Da su prelati svete znakove vlastite slube
to su na prstima stavljali na dragocjene ruke
Pokojnice kako bi dobili neto od njene
Kreposti: nadahu se da je smrt nee uiniti krtom
Prema vjernima nju, to iva je darove silne
Sipala i da e svijetu svijetliti znamenja bljeskom.
Sljedeeg jutra na Klarin sprovod pouri glavar
Rimske stolice, u pratnji mu njegova braa;
Okupe se i graani. Potom, kad su svi doli
K mjestu pogreba i kad su braa po pravilu stala
Voditi majine tune pogrebne obrede, papa
Izjavi da bi bilo dostojanstvenije da se
Ispjeva djeviki oficij; ali mu onaj
Ugledni biskup, kojemu slavna Ostija dade
Slubu, a slavu sjajni ivot i veliko znanje,
Odgovori da je bolje zbog velikog ljudstva
Poeti ranije zato krene alosni obred.
Kasnije je s pratnjom sjedio blaeni papa;
Krenu priati o propadljivom, ispraznom svijetu:
1400
1410
1420
Reeni glavar stane iz medenog lijevati grla

Medene misli, rjeitim govorom pohvali Klaru,
Jer se, vanjski svijet prezrevi, povukla k mislima svojim.
Oko mjesta pogreba stadoe kardinali
Molei svetake molitve na poznati nain.
No ne smatrahu sigurnim niti dostojnim da se
Tako sveti, plemeniti i dragocjeni zalog
Dri daleko od graana, pa su uz himne i hvale,
S narodom koji je slavio i uz sviranje trublji
Premjestili presjajno Klarino tijelo u crkvu
Kojoj je sveti Juraj dao ime i naslov.
Tu bjee pokopano blaeno Franjino tijelo,
Da joj otac, koji joj bjee ivotni put i
Voa, umrloj pripremi grobno mjesto i prostor.
Narod se skupi odasvud, hvalama brojnim je stane
Uzdizati, vikati da blaena djeva
Doista kraljuje ve u visini, zdruena s vinjim
Graanima, da gore u eteru stanuje ona
ije tijelo na zemlji puk s tolikom uznosi au.
Nekoliko dana nakon toga za Klarom
Poe njezina sestra Agneza, ode na gozbu
Jaganjevu.10 Bog je odredio da njih dvije,
Sestre po prirodi, ivotu, zasluzi, carstvu,
Slave zajedno s Kristom i vjeno uivaju nebo;
Sve to joj sestra obea prije odlaska, smrt joj
Pokae, da za onom po ijem primjeru svijet je
Prezrela, koja je znamenjem iskrila, svijetlila svjetlom
Kreposti i kada umre, krene u Kristovu smjeru,
S njom u ivotu i batinica kraljevstva istog.
Djevo, slavna vozaice djevike koije, moli
Krista za nas: sveto ivljenje tvoje od krivnje
Mnoge je oslobodilo, vratilo ih u ivot,
Dovelo ih tako rei do novog ivota;
Nas, ljude koji smo radosni to si kraljevstvo vinje
Stekla i koji irimo tvoju hvalu i slavu,
Vrati u nebo, od grabeljivog svijeta nas otmi.
10
Igra rijeima: ime Agnes i agnus jaganjac.
1857
1430
1440
1450
1460
1858
XXXIV.
Poinje djelce o udima
koja je Gospodin oitovao nakon njezine smrti
Dosad sam opisivao djevina preslavna djela,

Dosad sam izlagao njezine presjajne borbe;
Sada elim iznijeti skrivena uda i divne
Znakove, kojih je miris na kraju knjiice nae.
Sjaju Sunca nije potrebno paljenje bakljom;
Tako neka za irenje sjajne Klarine slave
Dostaje bljesak njezina djela i svjetlo to njezin
asni ivot iri. Ivan, od kojega veeg
Ne bijae sveca, nita ne uini (usp. Iv 10,41) mono;
Ipak toplina vjere i odanost puka me tjera,
Potovanje za tako veliku majku me goni,
Pa u, taknuvi malo od mnogoga, jo vie toga
Pustivi, prisegnuta uda opisati, vjernim
Govorom rasplesti ono to svijetli vie od svjetla.
1470
XXXV.
Osloboeni od demona
Prvo, neki je djeak imenom Giacomino,

Iz Perue, trpio tako estoku bolest,
Tako napadnut bio da su svi mislili kako
To nije obina bolest, ve da ga drae demon.
Sad se oajniki u oganj bacao, sad se
O zemlju razbijao, sad je grizao sitno
Kamenje o tvrdi mramor lomei zube:
Zatim grubo si je kidao glavu, i tako
Pravei rane jadno je tijelo kaljao krvlju;
Iskrivljavae usta, izbacivae jezik,
Udove svoje u klupko smatae, tako da esto
Bjee vien da oko vrta omata nogu.
Dvaput dnevno morilo ga je muenje takvo.
Dvojica ga nisu mogla sprijeiti kad je
Svlaio odjeu sa sebe; nitko mu pomoi nije
Mogao, lijeniki trud mu nije donio spasa.
Kako djeakov otac, imenom Guidalotto,
Nije za tu bjesnou naao nikakva lijeka,
Obrati se Klari, molei za djeaka,
Zavjetuje joj sina i obea joj novac.
Pohitavi na grob njen, sina poloi ondje;
Ovaj odmah osjeti da mu se vratilo zdravlje;
Ode osloboen i nakon toga ga ostavi bolest.
1480
1490
1859
XXXVI.
Isto
Tako je neku enu, imenom Aleksandrina,

Demon muio time to ju je tjerao da se
Kao neka ptica baca s nekakve stijene
Blizu vode i pokuava letjeti esto.
Zatim tjerae je da se ukoso sputa
Rijekom Tiberom po uskom rukavcu i ondje
Igrajui se da se jadna izvrgava ruglu.
Zbog tih ludovanja lijeva joj se polovica tijela
Oduzela, bolest joj jednu zgrila ruku;
Mnogi joj lijekovi nisu mogli donijeti zdravlje.
Pohita ranjena k svetom Klarinu grobu i pred nju
Skrena srca izlije molbe. Milosrdna djeva
Doskora joj uslia elje, pa joj za sve tri
Bolesti njene dade lijek kao lijenica vrsna:
Zgrena ruka ozdravi, slaboj polovici tijela
Povrati se snaga, pobjegne dumanin zlobni.
Druga ena, koju su muili demon i mnoge
Boli, doe na grob i ba u isto to vrijeme
Klarinim smilovanjem zadobi traeno zdravlje.
1500
1510
XXXVII.
Izljeenje poludjelog djeaka
Nekog je francuskog djeaka spopala strana

Mahnitost, toliko da mu je svezala jezik.
Reena mahnitost divljaki mu je mlatila tijelom.
Nitko nije bio od te ludosti jai:
Tjerae ga na bacanje i na ranjavanje tijela.
Vezae ga za mrtvaku nosiljku, pa ga zemljaci
Protiv njegove volje u Klarinu unijee sobu
Te ga postavie ispred udesna groba;
Nesretniku se na njihove molitve povrati zdravlje.
XXXVIII .
Izljeenje od padavice
Valentino iz Spella nosae na sebi teret

Padavice, koja ga je muila tako
Da bi po est puta pao svakoga dana;
1520
1860
K tome mu ukoenost noge prijeila korak.

Stave ga na magaria i dovedu na Klarin
Grob; dva je dana ondje bolestan leao kadli
Ujutro treega dana, bez ikakva dodira, bolni
List na nozi bolesnog glasni ispusti prasak.
Uskoro ovjek ozdravi od bolesti obje.
1530
XXXIX.
Vraanje vida slijepom ovjeku
Dvanaest godina ovjek imenom Giacobello

Nije imao vid: bez pomoi nekog vodia
Nije mogao hodati da ne zaluta, padne.
Tako ga jednom sluga pusti, a on bez vodia
Nastavi neoprezno, pa padne na zemlju jadan,
Teko razbivi glavu i k tome slomivi ruku.
Tako je spavao nou blizu narnijskog mosta,
Kadli mu se ukae neka gospoa pa ga
U snu pozove ovako: Giacobello, to k meni
U grad Asiz ne doe? Dobit e milo ti svjetlo.
Kad se probudi, dvojici drugova ispria to je
Vidio. Oni mu odvrate: Mi smo nauli da je
Ondje nedavno umrla neka gospa kod ijeg
Poznatoga groba ruka boanska pokaza mnoga
Znamenja. Potaknut tim rijeima, usmjeri svoje
Korake u Asiz. Kad u Spoleto doe,
Ugleda u snovima isto to vidje i prije.
Brzo krene na put od elje da progleda opet
I u Asiz doe; no zbog mnoine puanstva
Nije mogao nai puta do djevina groba.
Stavi kamen pod glavu, zaspi i zauje ovo:
Ako uspije ui, ozdravit e te Gospod.
Ustane, stane plaui vikati, moliti mnotvo
Da mu dopusti prolazak. Kad se narod povue,
On odmah odloi haljine, izuje se i oko
Vrta omota vezice, pa pristupi grobu.
Blagi ga zahvati sanak. Blaena Klara mu rekne
Neka ustane ozdravljen, kaza mu da mu se svjetlo
Vratilo. On se probudi pa kad vidje da mrak je
Otjeran, a da mu je po Klari vraena jasna
Svjetlost, stade hvaliti, slaviti Boga za takav
Poklon i bodriti nazone da proslave Boga.
1540
1550
1560
1861
XL.
Gubitak i vraanje ruke
Jedan stanovnik Perue, dok je sa svojima bio

Boj protiv graana Foligna, dobi u ruku
Teak udarac kamenom. Iako je velik novac
Dao na lijeenje, ipak mu nikako lijenici nisu
Mogli pomoi, ve mu rekoe da e mu ruka
Koja je ozlijeena uprazno visjeti. On pak
Poeli da se odstrani ni za to korisni organ;
Drae mu naime bjee da bude sakat, bez ruke,
Nego da cijelo tijelo vue bolesni dio.
Zatrai pomo od Klare uo je glase o njenim
Znamenjima kao zavjetni dar dade ruku
Nainjenu od voska; im je poloi na njen
Grob, djeva priskoi u pomo; prije no to iz crkve
Izae, uzraduje se vratilo mu se zdravlje.
1570
1580
XLI.
Oduzeti
Tako je neki Petriolo tri godine bolestan bio:

Bolest ga je unitila, isuila cijelog;
Bila je tako estoka da mu je bubrege sasvim
Zgrila, a njega potpuno savila, pa se
Jedva mogao kretati pomaui se tapom.
Otac je djeakov pitao lijenike brojne,
Traei posebno one to dobro su lijeili kosti
Slomljene: bio je spreman cijelo svoje imanje
Dati za lijeenje; ali odgovarahu mu da
1590
Djeak ne moe biti izlijeen ljudskim umijeem.
Stoga zatrai Klarinu pomo: djeak donesen
Pred njen grob, nakon kratkog leanja zadobi poklon
Zdravlja, pa poskakujui i hvalei Boga (usp. Izl 14,13; Dj 3,8)
Slavljae ga rijeima, a sjajni taj znamen
Potakne okupljeni narod da proslavi Klaru.
XLII.
Isto
Desetogodinji djeak bio je hrom od roenja.

Suosjeajna i brina majka esto ga ocu
Franji zavjetovae da ga on ozdravi; ipak
Nije ga ozdravio, ali ga ozdravi djeva
1600
1862
Saalivi se. Ono to dobri uitelj nije

Dao dala je uenica: hromog djeaka
Na grob njen donesoe; Klara, kao i uvijek
Milosrdna, nakon nekoliko dana, uz kostiju prasak,
Ispravi djeaku njegove korake krive.
XLIII.
Isto
Giacomo, graanin Gubbia, petogodinjeg sina

Imae; djeaku su noge slabane bile:
Nije mogao ustati niti uiniti korak.
Otac ga kao nakazu, udovite u kui
Oplakivae; uzalud je pokuavao stati,
Nauznak puui po zemlji: priroda dade
Njemu elju za hodanjem, ali ne i sposobnost.
Brini roditelji djeaka tog posvete Klari,
Dodajui, kako su rekli, da e on biti
Njezin ovjek i da e ga moda izlijeiti ona.
Ubrzo izlijei ona svoga posveenika;
Oni ga odmah prinesu udesnom Klarinu grobu.
1610
XLIV.
Isto
ena imenom Pleneria, iz Bevagne,

Imae oduzete bubrege: zato bez tapa
Nije mogala hodati niti izravnati tijelo,
Ve je amo-tamo epala, korake vukla.
Jednog pak petka donijee je na preslavni onaj
Grob iz kojega izlaze velika djela i koji
Izvrsni bljesak znamenja odailje, svijetli
udima, sjaji munjom kreposti, koji je bogat
Uzdarjima, to se rumeni mirisnim lijekom.
ena dobi traeno: ustade sljedee jutro
Zdravlje joj bjee potpuno vraeno vrati se k svojim
Poslovima sasvim pomou vlastitih snaga.
1620
XLV.
Izljeenje od tumora na grlu
Jedna je djevojka iz Perue imala strani

Tumor na grlenim lijezdama; dvadeset godina, jo od
Poroda, taj joj je tumor zadavao bolove silne.
1630
Grkljan joj tako nabubri, tako naraste to mjesto

Da je veliinom prerastao i glavu.
Majka je djevojku esto dovodila na grob djevin.
Dok je tako jedne noi leala ondje,
Tumor se orosi znojem i odmah se nabreknue
Stane smekavati i pomicati se malo.
Zatim zahvaljujui Klari, nestade cijela
Nakupina, smiri se ono mjesto na grlu
Tako da se izgubi svaki trag one boljke.
1863
1640
XLVI.
Jo jedno slino izljeenje,
koje je uinila dok je jo bila iva
Dok je Klara jo bila iva, jedna je sestra

Trpjela slinu bolest, a ime joj bjee Andrea;
Ona je, elei izbjei bol, budalasto digla
Ruku na sebe. udno je kako je izmeu vrueg
Kamenja skrivala ledene grudi; njezina hladna
Dua prikrivala se posred blaenog ognja
Koji otopi led, pa ukloni krutost i srce
Njezino zapali, uniti hru te oisti pamet.
Jedne noi stade pritiskivati vrat da
Izbljuje kuglu u ludilu, ime se zapravo volji
Koja dolazi s neba suprotstavila. To Klari
Nije ostalo skriveno: javljeno joj je od Boga.
Naredi jednoj sestri da joj priskoi u pomo,
Pripravivi toplo jaje, da ga proguta,
Potom da je dovede. Ova pohita, ali
Ona ve polumrtva i onijemjela bjee.
Ova joj prema svojim moima pomogne pa je
K majci odvede, a Klara e: Osvijesti se, priznaj,
Jadnice, Bogu naume srca dobro ih znadem.
Gle, Bog daje lijek koji prva si uzeti htjela.
Zadnji dio svoga ivota okreni na dobro
Pa e se rijeiti druge bolesti koja te mui.
Pokajavi se, ona promijeni nain ivota
Nabolje; zadobivi izljeenje vrta, od druge
Bolesti malo kasnije doe do kraja ivota.
1650
1660
1864
XLVII.
Osloboeni od vuka
Podruje grada Asiza stali su muiti vuci.

Njihovo je bjesnilo tako naraslo da su
Poeli jesti ljudsko meso. Jedna je ena,
Koja se zvae Bona, a dvoje imae djece,
Jedva bila oplakala sina to plijen je
Bio vukovima; i gle, dok je majka u domu
Stajala, divlja zvijer dotri pa joj preostalog sina
Zahvati zubima, ugrabi ga pa ga odnese
U umu. Kad su uli njegovo cviljenje, ljudi
Dotre pa upitaju majku je li joj dijete
Uz nju, a zatim joj ove dodaju rijei:
Maloas smo neobino cviljenje uli.
Majka, vidjevi da joj je vuk opet oteo dijete,
Stane jaukati glasno, prostor ispuni vikom,
Zamoli Klaru da joj vrati dijete i doda
Da e u rijeku skoiti ako joj ne vrati sina.
Potre susjedi, traei po vrletnoj umi
Dijete to ga je odnio vuk, i nau plijen divljeg
Grabljivca ostavljen. Kakvo veliko udo! Ta bijesna
Zvijer je, prestavi biti divlja, oteti plijen svoj
Pustila; njena prodrljivost ostavila je cijelo
Ono to ugrabi; zaista lijepo je vidjeti bilo
Da mu je rane lizao pas. Prve ugrize zvijer je
Utisnula u djetetov vrat; potom, elei da ga
Lake nosi, zjalom ga oko bubrega uzme
Ostavivi na njemu znake dovlaenja tekog.
Kako se zavjetovala, majka pouri k samoj
Klari pa stane svima pokazivati rane
Djetetove i davati hvale Bogu i Klari.
1670
1680
1690
XLVIII.
Isto
Jednoga dana neka je djevojka stajala vani,

A u njenom je krilu poivala ena; kad, evo,
Vuk se stane prikradati u elji za plijenom.
Djevojka ga spazi, ali mislei da je
Pas, ne uplai se, pomilovati ga htjede.
Vuk je uskoro napadne, strpa itavo lice
Njeno u golemo zjalo; u ustima okrutna zvijer svoj
Plijen ponese i krene ga nositi prema umi.
1700
ena zapanjena skoi i sjeti se divne

Klare pa joj vikne, zazove je: Djevice blaga,
Molim te, priskoi, priskoi, djevojku ovu
Tebi preporuam! To je dovoljno. udesna zgoda!
Dijete to bilo je noeno prekori otimaa
Divljega: Zar e, lopove, oteti dijete to je
Tako velikoj djevi preporueno? Vuk, zbunjen,
Odmah odloi na zemlju plijen i poto je pusti,
Udalji se kao lopov to je zateen u krai.
1865
1710
XLIX.
Zakljuak cijeloga djela
Neka nam pamet budno slavi djevicu ovu,

Neka na glas slavi Klarina velika djela,
Neka jasnim hvalama uzdie kreposti, slavi
Njezin medeni znaaj, iri svijetla joj djela;
Njezina izvrsnost tjera sve tjelesne bolesti, goni
Divljanje zloduh, smiruje razbjenjelost duha,
Neumirljive zvijeri prisiljava da se smire.
Njezinim se velikim zaslugama i blagim
Molbama preporuimo, molimo Gospoda da nam
Zagovorom te djeve i njenim molbama svetim
Razbistri sva utila duha, rasvijetli pamet
I da nam proisti djela; da nakon oblaka kinih
Ovoga svijeta i mraka ivota budue jutro
Udahne i da nas zadahnu radosti vjenog ivota.
1720
BUL A PROGL AEN J A

KL ARE ASIKE SVETO M
BULLA CANONIZATIONIS S. CLARAE
(1255)
Uvod
Prijevod
BULA PROGLAENJA KLARE ASIKE SVETOM

Uvod.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1869
Uvod
Bula proglaenja Klare Asike svetom, Clara claris praeclara, koju
je papa Aleksandar IV. proglasio u katedrali u Anagniu, najvjerojatnije 15. kolovoza 1255, zavrni je dokument Informativnog postupka koji je pokrenuo Inocent IV. 18. listopada 1253. bulom Gloriosus
Deus, upuenom spoletskom biskupu Bartolomeju.
Svojom graom takoer odgovara nacrtu ispitivanja koji je predloen u Gloriosus Deus: Klarina vita, conversio i conversatio, to
jest njezin ivot u svijetu, njezin prijelaz na potpuno sluenje Kristu,
njezin ivot u samostanu i, napokon, njezina udesa za ivota i nakon smrti.
Nit pripovijedanja neprekidno se ispreplie sa svijetlom i mudros
nom temom jasnoe (Mudr 6,12; 7,26) i iste due (Mudr 4,1)
koja je odsjev vjenoga svjetla (Mudr 7,26 i 8), s igrom asonanc kojoj slui udo Klarina proroanskog imena.
Prva biljica Siromanih sestara Svetoga Damjana, kakva je
Klara na usnama drugova svetoga Franje (OgSav 108), plantuncula svetoga Franje (OporKl 37), postaje, u slavi svetaca, svjetlo koje
je odsjaj svjetla bez kraja. Ne moe se porei da je tu i tamo retorika
igra teka, ali je takoer istina da je u bulu utkano biserje koje e
kroz stoljea ostaviti traga u tovanju svete Klare. Legenda svete Klare
imat e u vidu ovo papinsko pismo, koje e na vie mjesta preuzeti
doslovno.
Izvori:
Uvod u Bulu proglaenja Klare Asike svetom prevela s talijanskog Marija Tarzicija imak prema: Fonti Francescane, Nuova edizione, a cura di Ernesto
Caroli. Padova: Editrici Francescane, 2004, str. 1945.
Bulu proglaenja Klare Asike svetom s latinskog izvornika prevela Marija Tarzicija imak prema kritikom izdanju teksta objavljenog u: Santa Chiara di
Assisi. I primi documenti ufficiali: Lettera di annunzio della sua morte, Processo
e Bolla di canonizzazione, Introduzione, testo, note, traduzione italiana dei
testi latini e indici a cura di P. Giovanni Boccali, ofm, Edizioni Porziuncola,
2002, 238264.
1869
Aleksandar, biskup, sluga slugu Bojih, svoj asnoj brai nadbiskupima i biskupima, namjetenima u Kraljevini Francuskoj, pozdrav i apostolski blagoslov.
[Pohvalno slovo Klari]
1. Klara,
presjajna po svojim sjajnim zaslugama,
u nebu sjajno svijetli sjajnou velike slave,
a na zemlji sjajem uzvienih udesa.
Klara,
iji strog i uzvien redovniki ivot tinja ovdje na zemlji,
dok gore zrai veliina njezinih vjenih nagrada,
a njezina krepost svie smrtnicima
velianstvenim udesima.
Klara,
kojoj je ovdje dolje upuena
Povlastica najuzvienijega siromatva,
a gore u nebu isplauje joj se
neprocjenjivo obilje blag.
[Klara],
njoj katolici iskazuju veliku pobonost i neizmjerne asti.
Klara,
koju su ovdje odlikovala njezina sjajna djela.
Klara,
koju u nebeskoj visini obasjava punina
boanskoga svjetla.
[Klara],
koju njezina divna sjajna djela
proglauju kranskim narodima.
2. O Klaro,
obdarena tolikim i takvim imenima sjajnosti:
prije svoga obraenja uistinu sjajna,
u obraenju sjajnija,
u svom klauzurnom nainu ivota presjajna,
a nakon trke zemaljskoga ivota svanula si daleko najsjajnija!
1870
Bu la pro gl a e nj a Kl are Asi ke sve tom
1871
S ovom Klarom ovomu svijetu dano je jasno zrcalo uzora, po njoj

je meu nebeskim milinama prinesen draesni ljiljan djevianstva;
na zemlji se oito osjeaju spasonosni lijekovi koji potjeu od nje.
3. O divna li sjaja blaene Klare! Koliko je netko pomnije istrauje od injenice do injenice, toliko je sjajnijom nalazi u svakoj
pojedinoj injenici. Ova ena velim zasjala je u svijetu, a u redovnitvu silno zablistala: u svojoj kui svjetlucala je poput zrake, a
u klaustru bljesnula poput munje. Sjala je za ivota, a nakon smrti
prosipa zrake; svijetlila na zemlji, a u nebu odsijeva!
4. O, kako je ivo treperenje ovoga svjetla i kako snana rasvjeta ove sjajnosti! Ovo svjetlo, dodue, bijae zatvoreno u skrovitosti
zatvorenog prostorja, a vani je zrailo svjetlucave zrake: zadravano
u tijesnom samostanu, a razlito diljem prostranoga svijeta; uvano
unutra, a izvana se irilo; da, Klara je ivjela skrovito, ali je njezin
ivot bio oevidan; Klara je utjela, ali je njezin dobar glas vikao;
krila se u eliji, a bijae poznata u gradovima.
[Kao posudica pomasti]

5. Nita udno u tome: jer toliko rasplamsana svjetiljka, koja toliko osvjetljava, nije mogla ostati sakrivena, a da ne sjaji i u kui (usp.
Mt 5,14.15) Gospodnjoj ne daje jasno svjetlo; niti se posuda s tolikim miomirisima mogla zatajiti, a da jako ne mirii, i u prebivalitu
Gospodnjem ne iri slatki miris; tovie, dok je u tijesnoj eliji svoje
samoe nemilice razbijala alabastar svojega tijela, sva se palaa cijele
Crkve proela miomirisom (usp. Mt 26,7; Lk 7,37; Iv 12,3) njezine
svetosti.
[Klarin poziv]
6. Doista, dok jo kao mlada djevojka bijae u svijetu, od rane
mladosti nastojala je istom stazom proletjeti kroz onaj nepostojani
i zaprljani svijet; i uvajui uvijek s neumanjenom ednou dragocjeno blago svoga djevianstva, neumorno se posveivala djelima
milosra i bogoljubnosti, tako da se njezin ugodan i hvalevrijedan
glas irio od nje meu one koji su blizu i one koji su daleko. Kad je
blaeni Franjo uo ovaj pohvalni glas, odmah ju je poeo bodriti i
uvoditi u savreno sluenje Kristu.
7. Prionuvi uz njegove svete savjete i elei posve ostaviti svijet
sa svime to je zemaljsko i sluiti jedinome Gospodinu u dragovoljnom siromatvu, ona je tu svoju elju, to je bre mogla, i izvela.
Napokon je sva svoja dobra upotrijebila za milostinju i razdijelila
u korist siromah (usp. Mk 10,21; Lk 12,33).
1872
8. A kada je pobjegla od buke svijeta, sklonila se k nekoj poljskoj

crkvici i, primivi ondje svetu tonzuru po rukama samoga blaenoga
Franje, uputila se k drugoj [crkvi]. Kad su njezini roaci nakanili
odande je odvesti natrag, ona im je, zagrlivi odmah oltar i uhvativi
se za oltarnike, otkrila svoju oianu glavu; na taj se nain hrabro i
smiono oduprla svojim roacima. Budui da je nepodijeljena srca
ve bila sjedinjena s Bogom, nije mogla podnijeti da je se rastavi od
Njegove slube.
[U Svetome Damjanu]
9. Kad ju je napokon isti blaeni Franjo odveo k crkvi svetoga
Damjana, izvan njezina rodnoga grada Asiza, ondje joj je Gospodin pridruio vie druica, elei ljubav i sveudiljno tovanje svojega
imena. Ugledni i sveti Red svetoga Damjana, sada ve nadaleko rairen po svijetu, primio je svoje zdrave poetke upravo od ove [ene].
Ona je, na poticaj samoga blaenog Franje, zapoela nasljedovanje ovog novog i svetog opsluivanja. Ona je bila prvi i vrsti temelj
ovoga velikoga Reda. Ona je stajala kao kamen temeljac ove uzviene graevine.
10. Ona je, plemenita rodom, ali nainom ivota jo plemenitija,
pod ovim pravilom svetosti u najveoj mjeri sauvala djevianstvo,
koje je ve otpoetka bila uvala.
[Majka Hortulana]
Njezina majka, imenom Hortulana, sva predana djelima milosra, slijedila je stope svoje keri i potom pobono prigrlila ovaj Red,
u kojemu je, tom vrtu Gospodnjem, na kraju ova izvrsna vrtlarica,
koja je proizvela takvu biljku, sretno dovrila svoje dane. A nekoliko
godina kasnije blaena Klara je osobno prihvatila vodstvo samostana i sestara, pobijeena usrdnom upornou samoga svetoga Franje.
[Studenac u vrtu Crkve]
11. Ona doista bijae stablo visoko (usp. Dn 4,7.8) i istaknuto,
veoma razgranato, koje je na njivi Crkve donijelo slatki plod (usp.
Pj 2,3) redovnitva, i k ijoj ugodnoj sjeni sa svih strana dohrlie
i jo hrle mnoge uenice u vjeri, da tako pod njegovim arom uivaju njegove plodove (usp. Pj 2,3). Ona bijae ista ila1 Spoletske
doline, koja napaja novi izvor ive vode na osvjeenje i blagodat
du (usp. Iv 4,14; Est 10,6. 11,10), izvor koji je, odvoen razliitim
potoiima, na zemljitu Crkve ve natopio rasadnik redovnitva.
1
Neki kodeksi imaju nova mulier (nova ena), izriaj koji je obiljeio Jubilej 800.
obljetnice roenja sv. Klare, 1993/94.
1873
12. Ona bijae visoki svijenjak svetosti koji ivo treperi u atoru
(usp. Izl 40,22) Gospodnjem, ijem neizmjernom sjaju pohitjee i
jo hite mnoge, da na njegovu svjetlu pripale svoje svjetiljke (usp.
Pj 8,6; Mt 25,7). Ona je zaista na njivi vjere zasadila i oplemenila
vinograd (usp. Iz 5,12) siromatva, iz kojega se ubiru soni i obilni
plodovi spasenja. Ona je na posjedu Crkve uredila vrt poniznosti,
omeen oskudicom mnogih stvari, u kojemu se nalazi veliko obilje
kreposti.
13. Ona je na podruju redovnikoga ivota sagradila tvravu
stroge uzdrljivosti, u kojoj se posluuje izdana okrepa duhovne
hrane. Ona bijae prvakinja siromanih, voditeljica poniznih, uiteljica istih i opatica pokornic. Ona je brino i razborito upravljala svojim samostanom i obitelji koja joj je u njemu povjerena,
u strahu i slubi Gospodnjoj i u savrenom opsluivanju Reda:
budna u skrbi, revna u obavljanju slube, obzirna u poticanju,
paljiva u opominjanju, u ispravljanju blaga, promiljena u zapovijedanju, neusporediva po suuti, razborita u utnji, mudra u
govoru i iskusna u svemu to se odnosi na savreno upravljanje,
hotei radije sluiti negoli gospodariti, radije astiti negoli au
biti uzdizana.
[Klara, pravilo ivota]

14. Njezin ivot drugima bijae pouka i nauk: u ovoj knjizi ivota
(usp. Otk 3,5; 21,27) neke su uile pravilo ivljenja; u ovome ogledalu ivota ostale su motrile staze ivota. Tijelom je naime stajala
na zemlji, ali je duhom boravila u nebu: [ona], posudica poniznosti, krinja istoe, ar ljubavi, slatkoa dobrote, snaga strpljivosti,
posrednica mira i zajednitvo prijateljstva; blaga u rijei, njena u
djelu, ljubazna i ugodna u svemu.
[Strogost ivota i siromatvo]
15. Budui da svatko postaje jai kada je oslabljen njegov neprijatelj, ona je da bi ojaala u duhu svladala tijelo tako da je imala
goli pod, a ponekad suho lozje za krevet, a za jastuk komad tvrdog
drveta pod glavom; zadovoljna jednom tunikom i ogrtaem od proste, neobraene i grube tkanine, sluila se tom priprostom odjeom
da pokrije svoje tijelo, metnuvi gdjekad uz tijelo otri pokorniki
pojas spleten od struna konjske grive. Stroga takoer u jelu i trijez
na u pilu, tolikom se u tome krotila uzdrljivou da dugo vremena
tri dana u tjednu, to jest ponedjeljkom, srijedom i petkom, uope ne
bi okusila nita da nahrani svoje tijelo. U ostale dane, nita manje,
ograniila bi se na tako malu koliinu hrane da su joj se druge divile
kako moe izdrati pod tako tekom strogou.
1874
[Molitva i rad]
16. Povrh toga dane i noi provodila je osobito posveujui se
sveudilj bdjenjima i molitvama (usp. Mt 14,23.25). Kad je na kraju ipak bila izmuena dugotrajnim bolestima tako da nije mogla
ustati vlastitim nogama da obavlja tjelesne poslove, podigla bi
se uz pomo svojih sestara. A da ni u svojim bolestima ne bude
besposlena, radila je vlastitim rukama (usp. 1 Kor 4,12), zgodno
poduprta iza lea. Tako je od onoga lanenog platna, ploda vlastite
umjenosti i radinosti, dala izraditi mnogo tjelesnik za oltarsku
rtvu, i dala ih razdijeliti razliitim crkvama po asikim ravnicama
i gorju.
[Savez sa siromatvom]
17. A nada sve bijae zaljubljenica i neumorna gojiteljica siromatva; tako ga je ucijepila u svoj duh, tako ga oplela svojim eljama
da se, uvijek sve jaa i sve arkija u njegovu zagrljaju, nikada ni
zbog kakva razloga, u ljubavi prema njemu nije odijelila od njegova
vrstog i zanosnog sjedinjenja. Takoer je se uope nikakvim nagovaranjima nije moglo navesti da bi pristala na to da njezin samostan
ima svoje posjede, premda je papa Grgur, blaene uspomene, predasnik na, razmiljajui o velikoj oskudici toga samostana, velikoduno namjeravao dodijeliti mu dostatne i primjerene posjede za
uzdravanje njezinih sestara.
[udesa]
18. Uistinu, budui da se veliku i sjajnu zvijezdu ne moe sakriti,
a da ne oituje zrake svoje sjajnosti, tako je i snaga njezine svetosti
zasjala u njezinu ivotu mnogim i raznim udesima: naime jednoj
od sestara njezina samostana povratila je glas koji je ova za dugo
vremena bila gotovo posve izgubila. Drugoj, koja je dugo bila liena
upotrebe jezika, vratila je sposobnost govora. Jednoj drugoj, gluhoj
na jedno uho, povratila je sluh. Jednostavnim znakom kria, to ga
je nainila nad njima, oslobodila je jednu koju je muila groznica,
jednu koja se nadula od vodene bolesti, jednu od fistularne rane i
druge muene razliitim bolestima. Ozdravila je nekoga brata Reda
manjih od bolesti ludila.
[Ulje i kruh]
19. Jednom, kada je sasvim ponestalo ulja u samostanu, pozvala je brata koji bijae dodijeljen istome samostanu za prikupljanje
milostinje, uzela je vr, oprala ga i postavila ga praznoga pokraj
samostanskih vrata, da bi ga taj brat uzeo da pribavi ulja. Kad ga
je ovaj htio uzeti, naao ga je punim ulja, darom boanske dare
ljivosti.
1875
20. I jo: kada je jednoga dana u istome samostanu bilo samo

pola kruha sestrama za jelo, naredila je da se ta polovica izree na
komadie i razdijeli sestrama. Onaj koji je kruh ivi (usp. Iv 6,41
51) i koji gladnima hranu daje (usp. Ps 145,7) toliko ga je umnoio
u rukama one koja ga je drobila da je od toga nainjeno pedeset
obilatih obroka i razdijeljeno sestrama koje su ve sjedile za stolom
(usp. Lk 9,14).
21. Po ovim i po drugim izvrsnim znakovima oitovala je, jo za
ivota, uzvienost svojih zasluga.
[Povorka djevic]
Kada je naime bila na samrti, vidjelo se kako sjajnobijela povorka
blaenih djevic, nakienih svjetlucavim vijencima u kojoj se pojavi jedna velianstvenija i blistavija od drugih ulazi u kuu, gdje
leae sluavka Kristova, i dolazi sve do njezine postelje i okruivi
je, kao da su joj, kako je obiaj za vrijeme posjeta, iskazivale uljudnost i utjehu razgovora, s nekom ljudskom briljivou.
[udesa poslije smrti]
22. Nakon njezine smrti donesoe na njezin grob nekoga ovjeka
koji je bolovao od padavice i nije mogao hodati zbog uzetosti noge;
ondje mu je noga zakripala kao da se lomi te je bio izlijeen od obiju bolest. Koji bijae pogrbljen, koji oduzetih udova, koji unesreen
zbog bjesnila i poludjeli zbog smrtnog bjesnila, primili su ondje potpuno ozdravljenje. Nekome je, po zaslugama svetice, bila potpuno
vraena u prijanje stanje njegova desna ruka, kojom se uope nije
mogao sluiti nakon jednog estokog udarca. Drugi jedan, koji je
izgubio svjetlo svojih oiju dugotrajnom sljepoom, kada je, voen
od drugih, pristupio njezinome grobu, ponovno je ondje zadobio
svoj vid i povratio se odande ne trebajui vie vodia.
23. Ova asna djevica odsijevala je tim i premnogim drugim
slavnim djelima i udesima tako da se u njoj vidi oito ispunjenje
onoga to se govori o njezinoj majci da je, kad je bila trudna i dok
je molila, ula: naime da e roditi jedno svjetlo koje e uvelike rasvijetliti cijeli svijet.
[Klicanje Crkve]
24. Neka se stoga raduje majka Crkva (usp. Exultet), koja je rodila i odgojila takvu ker, koja je, kao roditeljica plodna krepostima,
svojim primjerima proizvela mnoge sljedbenice Reda i temeljitim
pouavanjem oblikovala ih za savreno sluenje Kristu. Neka se
veseli i pobono mnotvo vjernik, to je Kralj i Gospodar nebesa
1876
(usp. Exultet) izabrao njihovu sestru i druicu sebi za zarunicu i sa

slavom je uveo u svoju velianstvenu i sjajnu palau. Neka se napokon raduju zajedno i povorke svetaca, jer se u njihovoj nebeskoj
domovini slavi svadba (usp. Iv 2,12; Otk 21,2.9) nove kraljevske
zarunice.
Uostalom, budui da dolikuje da sveopa Crkva asti na zemlji
onu koju je Gospodin uzvisio u nebu i budui da je prethodnim
brinim i pomnim istraivanjem, strogim ispitivanjem i sveanom
raspravom dokazana oitom njezina svetost ivota i udes, premda su, tovie, i u bliim i u udaljenijim krajevima prilino ve poznata njezina sjajna djela, mi, zajednikom odlukom i pristankom
nae brae i svih prelat, koji su se onda nalazili kod Apostolske
stolice, i pouzdajui se u boansku svemogunost, vlau blaenih
apostol Petra i Pavla, i naom, smatrali smo da je treba upisati u
Popis svetih djevica.
[Proglaenje svetom]
25. Stoga vas sve upozoravamo i opominjemo, izriito vam nalaui ovim apostolskim pismima, da dvanaestoga kolovoza pobono
i sveano slavite blagdan iste djevice, kao i to da se pobrinete da ga
sa svim potovanjem slave i vai podlonici, kako biste zavrijedili
imati je kod Boga za dobru i brinu pomonicu.
A da bi mnotvo kranskoga puka sa to veim arom i u to
veem broju dolazilo astiti njezin grob, i da bi se njezin blagdan to
sveanije slavio, svima onima koji, iskreno pokajani i ispovjeeni,
svake godine s potovanjem, na blagdan iste djevice ili takoer u
osmini blagdana, dolaze na grob ponizno molei njezinu pomo,
mi, po milosru svemoguega Boga i uzdajui se u vlast njegovih
apostol Petra i Pavla, milosrdno podjeljujemo oprost od jedne godine i etrdeset dana od naloene im pokore.
Dano u Anagniu, 26. rujna, prve godine naega papinstva [1255].
LEGENDA SVETE DJEV I C E

KL ARE ASIKE
LEGENDA S. CLARAE VIRGINIS ASSISIENSIS
(1255)
fra Toma elanski

LEGENDA SVETE DJEVICE KLARE ASIKE

Uvod.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1879
Vrhovnome sveeniku:
Uvodno pismo u Legendu svete djevice Klare.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1882
Prvi dio. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1884
Drugi dio. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1921
Uvod
Dvije godine nakon njezina [Klarina] prijelaza, oko godinjice
njezina odlaska Gospodinu, sazvavi mnotvo prelat i sav kler, blaeni Aleksandar, za kojega je Gospodin pridrao tu milost, odravi
prethodno govor, s najveom je sveanou s potovanjem upisao
Klaru u popis svetaca, i sveano ustanovio u njezinu ast blagdan koji
se ima slaviti u cijeloj Crkvi. A on sam ga je prvi, s cijelom Kurijom,
proslavio osobitom sveanou. A to se zbilo u katedrali u Anagniu,
godine 1255. od Utjelovljenja Gospodnjega, prve godine papinstva
gospodina Aleksandra.
Ovim rijeima, kojima zavrava Legenda svete djevice Klare, zapoinje posao oko njezina sastavljanja. Postupak sastavljanja Klarina ivotopisa zapoeo je ve na njezinu sprovodu kada je biskup ostijski,
uzevi za predmet svojega govora ono o ispraznosti nad ispraznosti
ma, u svojemu izvrsnom govoru hvalio ovu izvanrednu prezirateljicu
ispraznosti (LegKl 47). Isti taj biskup bio je sam kardinal Rajnald,
budui papa Aleksandar IV., koji e po drugi put postati Klarinim
ivotopiscem svojom bulom Clara claris praeclara, kojom cijeloj Crkvi
obznanjuje proglaenje svetom Klare Asike, koju je osobno poznavao i veoma cijenio.
U srednjem vijeku u sklop cjelokupnoga postupka proglaenja nekoga svetim spada i sastavljanje njegove legende, to jest slubenoga
teksta njegova ivotopisa. Veinom je taj dio posla preuzimao neki
pisac koji je dobro poznavao sveca i njegova djela, dakle oevidac,
ili netko tko je dobro prouio isprave postupka, sva svjedoanstva,
razgovarao s oevicima i onda sastavio tekst po tono odreenoj hagiografskoj shemi.
Upravo tako je postupio pisac Legende sv. Klare, koji nam je ostao
nepoznat, premda je povijest autorstvo Legende pripisivala i sv. Bonaventuri i fra Tomi elanskom. Danas je openito prihvaeno da bi pisac Legende mogao biti Toma elanski, i to ne na temelju povijesnih
dokaza, nego na temelju unutarnje kritike teksta.1
1
U tome smjeru ide i najnovija studija o Legendi sv. Klare: Marco Guida, Una leg
genda in cerca di autore. La Vita di santa Chiara dAssisi. Studio delle fonti e sinossi inter
testuale, prefazione di Jacques Dalarun (Subsidia Hagiographica 90), Ed. Socit
des Bollandistes, Bruxelles 2010.
1879
1880
Kako je pisac Legende sv. Klare pristupio njezinu sastavljanju,

kae on sam u pismu papi naruitelju Legende, Aleksandru IV. ()
nakon to [sam pregledao] Djela svete Klare (), budui da nisam
smatrao pouzdanim nastaviti dalje s onim nepotpunim podacima
koje sam proitao, uputio sam se k drugovima blaenoga Franje i
samoj zajednici Kristovih djevic (LegKl, Uvod). Pod Djelima (Ac
tus) svete Klare pisac podrazumijeva zasigurno Postupak proglaenja
svetom, koji se odrao u Svetom Damjanu od 24. do 29. studenoga
1253. te Bulu proglaenja svetom, Clara claris praeclara Aleksandra
IV. Vjerojatno se pisac posluio i ve postojeim Franjinim ivotopisi
ma, moda i Legendom sv. Klare u stihu, koja je nastala izmeu 1254.
i 1255. Drugi izvor podataka o Klari bili su Franjini drugovi prvoga
asa, koji su dobro poznavali Klaru i njezin odnos s Franjom, te
njezine sestre iz Sv. Damjana, kao i laike osobe koje su je poznavale
prije ulaska u samostan.
Shema koju je hagiograf slijedio bila je ona ve postojea i zadana
za takvu vrstu knjievnosti: poetak, obrada predmeta i zavretak (to
jest: roenje, ivot, smrt i udesa). Papa Inocent IV. u svojoj buli Glo
riosus Deus, kojom nalae pokretanje postupka, ve je zacrtao shemu:
Klarin ivot u oinskoj kui, obraenje na redovniki ivot, ivot u
samostanu i udesa koja je Klara izvela za ivota i nakon smrti. Istu
shemu slijedit e i Bula proglaenja svetom, kao i Legenda.
Sastavljanje Legende smjeta se izmeu kolovoza/listopada 1255.
i smrti Aleksandra IV. 1261. godine. Vrijeme pieva istraivanja, prikupljanja podataka i njihova sreivanja te sastavljanja teksta imalo je
trajati podue. To vie to je papa piscu vie puta osobno naloio
da se prihvati toga posla i ak upotrijebio svoj papinski autoritet
(LegKl, Uvod). Tako moemo zakljuiti da konano sastavljanje Legende valja smjestiti blie 1261. negoli 1255. godini.2
Cilj sastavljanja Legende objasnio je sam pisac rijeima: da itanje velikih djela ove djevice razveseljava djevice (LegKl, Uvod). Cilj
ovoga djela nije dakle povijesna rekonstrukcija osobe i njezine povijesti, nego je to tekst sastavljen na osnovi povijesnih podataka u svrhu prenoenja vjerske poruke itateljima, u ovome sluaju itateljicama, Siromanim sestrama. Legenda ima zabavnu i odgojnu ulogu.
To je prije svega tekst za itanje u blagovaonici za vrijeme obrok ili
za vrijeme samostanske rekreacije. Hagiograf uvijek nastoji zabavljati. Meutim hagiografska djela, Legenda sv. Klare napose, i kada
imaju crte naivnosti, nikada nisu djetinjasta. Iza tih dogaaja, koja
naoko slue samo za nasmijavanje, uvijek se krije, manje ili vie, vr-
Kao potvrda toga moe nam posluiti injenica da se u Legendi spominje crkva
svete Klare (LegKl 52) o kojoj se pod tim naslovom moe govoriti tek 125859.
L e ge nd a sve te dj e v ice Klare Asi ke
1881
sna teologova reija,3 kao to su takoer naoko nevana isputanja

vie puta potaknuta ozbiljnim teolokim brigama.4
Ono to je nama danas od velike vanosti za razumijevanje nekog
hagiografskog djela uope, a Legende sv. Klare napose, jest injenica da su u prolom stoljeu pronaene Isprave postupka za njezino
proglaenje svetom. Usporeujui ta dva izvora moemo vidjeti pievu nakanu i nain na koji je on preraivao prikupljene podatke.
Tako Legenda nije vie ni jedini niti glavni izvor za upoznavanje lika
sv. Klare. tovie Legenda se mora itati u svjetlu Postupka kako bi
pred nama izronio potpuni Klarin lik: ne ikona daleke svetice, nego
slika bliske sestre i majke, Franjine biljice i uvarice franjevake
batine.
Izvori:
Legendu sv. djevice Klare Asike s latinskog izvornika prevela Marija Tarzicija
imak prema: Legenda Latina sanctae Clarae virginis Assisiensis. Introduzione, testo restaurato, note e indici a cura di P. Giovanni Boccali, ofm, e
con traduzione italiana a fronte di P. Marino Bigaroni, ofm (Pubblicazioni
della biblioteca francescana Chiesa NuovaAssisi, 11), Edizioni Porziuncola, Assisi 2001.
3
Usp. M. Bartoli, Chiara. Una donna tra silenzio e memoria, Edizioni San Paolo,
Milano 2003, str. 35.
4
Primjerice isputanje, zbog teolokih razloga, zgode s makicom, o kojoj govori
PostKl 12,8, jer se maka u srednjem vijeku smatrala avlovim prijateljem. Ili o
uvoenju jednog paraliturgijskog obreda (PostKl 14,8) od strane sv. Klare. Pisac je
ispustio neke podatke takoer zbog mentaliteta ljudi, da ne sablazni itatelje, kao
primjerice Klarin san o Franjinoj dojci (PostKl 3,39), ili njezine spontane geste prema
sestrama (PostKl 7,12), kao i elja da ide u misije u Maroko (PostKl 6,6). Posljednje
i najvanije isputanje odnosi se na potvrdu Klarina Pravila. Pisac to preuuje, govorei samo openito, znajui da to ne bi bilo po volji papi, naruitelju Legende, koji je
zauzeo oprezno dranje prema jednom pravilu koje je sastavila (prvi put u povijesti
Crkve) jedna ena.
Vrhovnome sveeniku:
Uvodno pismo u Legendu svete djevice Klare
Ostarjelom svijetu kao da se zbog starosti pomutio vid vjere,
zateturao hod ponaanj, izdala ga snaga muevnih djel; tovie,
talogu vremen pridruio se talog porok; kadli je Bog ovjekoljubac, iz riznice svoje dobrote, podigao svjeinu svetih redova,
predvidjevi po njima i potporanj vjere i naelo za obnovu obiaj.
Usudio bih se, doista, nove oce, zajedno s njihovim istinskim sljedbenicima, nazvati svjetlilima svijeta, putokazima i uiteljima ivota:
po njima je na zapadu svijeta svanula podnevna svjetlost da onaj
koji je hodio u tami vidi svjetlost (usp. Iz 9,2).
Nije dolikovalo da bez pomoi bude i slabiji spol kojega je, ve
po prirodi sklonijega strasti, nita manja naslada vukla u grijeh, a
nagonila ga je prilino vea krhkost. Stoga je milosrdni Bog (usp.
Sir 2,13) podigao asnu djevicu Klaru, da u njoj zapali presjajnu
svjetiljku (usp. Mt 5,15; Lk 15,8) za ene; a Ti si je, preblaeni Oe,
postavivi na svijenjak da svijetli svima u kui (usp. Mt 5,15), ponukan snagom njezinih udesa, upisao u popis svetaca.5 astimo
Te kao oca ovih redova, priznajemo Te odgojiteljem, grlimo Te kao
pokrovitelja, potujemo Te kao gospodina: Tebe kojega, premda Te
uvelike brine kormilo goleme lae, ipak ne prijei da vodi osobitu i
uobiajenu brigu i o maloj laici.6
Tako se Vaemu Gospodstvu svidjelo naloiti mojoj malenkosti da, nakon to pregledam Djela7 svete Klare, sastavim njezinu
Legendu:8 posao dodue to ga se moja knjievna nevjetost pribojavala, da mi Va papinski autoritet nije to vie puta osobno naloio.
5
Klaru je svetom proglasio papa Aleksandar IV. u Anagniu 1255. Vidi LegKl 62.
Pohvala papi odnosi se takoer na razdoblje prije njegova izbora za papu, ukoliko je od 1227. bio pokrovitelj Reda manje brae, a zatim, bulom Inocenta IV. Cum
dilectis filiis, od 17. 6. 1248, i damjanitkinj. Kao papa nastavio je i dalje vriti slubu
pokrovitelja. Na to pisac misli kada kae da vodi i veliku (Crkvu) i malu lau (Red).
7
Djela jesu: Postupak za njezino proglaenje svetom, koji se odvijao u Svetom Damjanu u Asizu od 24. do 29. 11. 1253, i Bula Clara claris praeclara pape Aleksandra
IV.
8
Znaenje srednjovjekovnog izriaja legenda je: (slubeni) tekst za itanje. Legenda
se itala u samostanima u blagovaonici za vrijeme objeda ili za vrijeme samostanskih
rekreacija. Sluila je za izgradnju i razonodu redovnika.
1882
1883
Stoga kad sam se spremao na izvrenje zapovijedi, budui da nisam

smatrao pouzdanim nastaviti dalje s onim nepotpunim podacima
koje sam proitao, uputio sam se k drugovima blaenoga Franje i
samoj zajednici Kristovih djevic,9 esto promiljajui u srcu ono:
da su u stara vremena povijest mogli sastavljati samo oevici ili oni
koji su primili podatke od oevidaca. Kada su me oni, velim, sa stra
hom Bojim (usp. Tob 6,22; 9,12) potpunije pouili prethodnoj istini, prikupio sam neke injenice, a mnoge ispustio, i onda ih obradio
razumljivim stilom,10 tako da itanje velikih djela ove djevice razveseljava djevice,11 a da njihova neizobraenost ne naie, zbog igre
rijei, na tamna mjesta.
Zato neka mukarci slijede mueve, nove uenike utjelovljene Rijei, ene neka nasljeduju Klaru, koja je utisnuti trag Majke
Boje,12 nova predvodnica en.
A budui da Vi, presveti Oe, imate potpunu vlast u ovim stvarima neto ispraviti, ispustiti ili dodati, tako se moja volja u svemu
podlae, slae i eli Va sud.13
Gospodin Isus Krist dao Vam zdravlje sada i uvijeke. Amen.
9
Dva su izvora kojima se pisac Legende sluio: pisani i usmeni, to jest svjedoanstva prve brae sv. Franje i Klarinih druica iz Svetog Damjana, kao i onih koji su je
poznavali od djetinjstva. Od brae poznati su nam: Leon, Rufin, Aneo, Juniper,
Marko i Rajnald, a imena sestara moda su ista kao na Postupku.
10
Usporeujui Legendu i Postupak, primjeujemo u Legendi oite dodatke i oita
isputanja. Vaniji dodaci odnose se na sestru Janju i Klarino preminue. Drugi su
dodaci krai, ali vani za upoznavanje Klarina znaaja. Vana isputanja odnose se
na sve ono to je pisac smatrao neprimjerenim: bilo zbog mentaliteta onoga doba,
bilo zbog neprikladnosti za izgradnju itateljica (djevojaka, ena i redovnica), bilo iz
obzira prema papi, naruitelju Legende.
11
To je svrha Legende: ne povijesna rekonstrukcija osobe ili dogaaja, nego vjerska
poruka itateljima. Legenda sadri i elemente humora, ali uvijek u slubi neke teoloke istine i poruke.
12
Ovaj prekrasan Klarin naziv saetak je njezina ivota, od Franjine Forma vitae,
prema kojoj je ivjela marijanski trojstveni ivot (usp. PrKl 6,3), preko njezinih pisama, sve do preminua kada se presveta Marija nadvila nad njezino lice, tako da s.
Benvenuta nije mogla razlikovati jedno od drugoga (PostKl 11,4).
13
Moda je to imalo i praktinu primjenu, budui da mnogi kodeksi sadre neka
isputanja ili izmjene. Vidi o tome Legenda Latina sanctae Clarae virginis Assisiensis, a
cura di P. Giovanni Boccali, ofm (Pubblicazioni della biblioteca francescana Chiesa
NuovaAssisi, 11), Edizioni Porziuncola, Assisi 2001, str. 5474.
Prvi dio
Poinje Legenda svete djevice Klare.
Njezino roenje
[I. pogl.]
Njezino roenje
1. Divna ena [Klara],

slavna po imenu i po kreposti slavna,14
roena u gradu Asizu,
od dosta slavna roda;
najprije sugraanka blaenoga Franje na zemlji,
da potom s njime kraljuje u nebesima.
Otac joj bijae vitez, kao to i sav rod obaju roditelja bijae vitekoga podrijetla; kua bijae imuna i prilinih sredstava, prema prilikama rodnoga joj kraja.15 Njezina majka, imenom Hortulana, koja
je imala u vrtu Crkve poroditi plodonosnu biljku, i sama obilovae
nemalo dobrim plodovima.16 Iako17 je naime bila vezana branom
14
Igra rijei na temelju Klarina imena koje na latinskome znai: slavna, svijetla, sjajna, jasna, znamenita. Nalazimo je i u Buli proglaenja svetom, Clara claris praeclara,
koja je pohvala Klarinu imenu u svim njegovim znaenjima.
15
Prema Postupku ime Klarina oca jest Favarone, djeda Offreduccio i pradjeda
Bernardino ili Bernardo (1,4;16,1;19,1). Isti izvor navodi da se Klarina kua nalazila
na trgu sv. Rufina (1,2) u Asizu i da je u obitelji bilo sedam vitezova (19,1). Legenda
spominje roake (9) i strica Monalda (26), vjerojatno glave ove obiteljske skupine.
Pisac se ne zaustavlja na obiteljskim podacima jer pie europskom itateljstvu kojemu to ne bi mnogo znailo. Ali naglaava ono to je svima vano: da je Klara plemkinja (u sve etiri etvrtine loze) i sveta upravo stoga to je plemkinja.
16
Znaenje imena Hortulana (vrtlarica) posluilo je piscu za igru rijei: vrtlarica,
vrt, biljka, plod.
17
U ovome iako (quamvis) krije se sva pieva teologija ene: Hortulana je provodila poboan ivot, iako je bila udata i morala misliti na obiteljske dunosti. Kao da
hoe rei da eni u pravilu nije mogue ivjeti potpunim kranskim ivotom, osim u
staleu posveenog djevianstva.
1884
1885
vezom, iako zauzeta obiteljskim brigama, ipak se, koliko joj je bilo
mogue, posveivae inima pobonosti i postojano nastojae oko
dobrih djela. Kad je, nainivi zavjet, s hodoasnicima ila preko
mora i prola mjesta koja je Bogoovjek posvetio svojim svetim
stopama, na kraju se vratila ispunjena radou.18 Drugi put je ila
svetome Mihaelu arkanelu da se ondje pomoli, i s jo veom pobonosti pohodila je grobove apostola.
2. to jo? Stablo se prepoznaje po plodu (usp. Mt 12,33; Lk 6,44)
i stablo preporua plod. Ve je u korijenu prethodilo bogatstvo boanskih darova, da bi na granici uslijedilo obilje svetosti. Kad je
najposlije ta ena bila trudna i ve blizu poroda, dok je pred kriem
u crkvi arko molila Raspetoga19 da je sretno izbavi iz opasnosti
poroda, zaula je glas koji joj ree: Ne boj se, eno, jer e zdrava
roditi svjetlo koje e jo vie rasvijetliti ovaj svijet. Kad se djevojica rodila i preporaala u svetome krtenju, odredila je da se zove
Klara, nadajui se da e se sjaj obeanoga svjetla, po dobroti boanske volje, na neki nain ispuniti.20
[II. pogl.]
Njezino ponaanje u roditeljskoj kui
3. Kad je doskora mala Klara dola na svjetlo, dosta rano je, u

tmini svijeta, zapoela sjati svjetlom te je od najnjenije dobi sinula estitou vladanja. Pouljivim srcem je najprije iz majinih usta
primila temelje vjere,21 i po Duhu, koji ju je iznutra svejednako
18
Rije je o tradicionalnim hodoaima XII. i XIII. st. pokrenutima nakon
kriarskoga zamaha. S Hortulaninim naratajem cijelo zapadno kranstvo preputa
se poletu skupnoga hodoaenja. Bila su to duga i nepredvidiva putovanja, na koja
se ena smjela odvaiti samo ako je mogla raunati na drutvo i na potporu ostalih
ena. Hodoaenja, kao i djela milosra, ini se, ukazuju na potrebu za slobodom,
nain su da se izie iz zatvorenosti plemike domus (kue). Napomena da se Hortulana vratila ispunjena radou moda eli diskretno rei da je u Svetoj zemlji
postala sigurna da e postati majkom.
19
Hortulana se otkriva kao ena nove pobonosti: ne obraa se nekome svecu,
nego Raspelu. Moda je to plod njezina hodoaenja u Svetu zemlju. To je srednjovjekovna kristocentrina uvstvena pobonost, osobito en.
20
Postoji nadnaravna irina pogleda u ovoj Asianki: ona za svoje dijete zamilja
tenje svjetskih razmjera. To je Hortulanino protuslovlje: biti majkom obitelji, vezana
svojim obiteljskim obvezama i najvei dio svoga vremena zatvorena meu skuenim zidovima mueve kue, a ipak gajiti nade bez granica. Ime to ga je htjela dati svojoj keri
() Klara/Slavna, sadri spomen na ovaj glas i ovu Hortulaninu tenju bez granica
(M. Bartoli, Klara Asika, Samostan sv. Klare i Laudato d.o.o., Zagreb 2009, str. 44).
21
Osim vjerskih istina Klara je od majke, ali i drugih ena u kui, nauila mnogo
vie: kao odrasla voljela je i dobro razumjela govore uenih (LegKl 37), sama je bila
uiteljicom i odgojiteljicom u samostanu (36), a njezina pisma odiu visokim stilom.
1886
rasplamsavao i oblikovao, ova uistinu preista posuda oitovala

se kao posuda milost. Rado je pruala svoju ruku siromasima (usp.
Izr 31,20) i od izobilja svoje kue potpomagala je oskudicu (usp. 2
Kor 8,14) mnogih. A da njezina rtva bude Bogu milija, vlastitom
je njenom tijelu uskraivala biranu hranu i potajno je slala po posrednicima da okrijepi eludac siroadi (usp. Job 31,18). Tako je ve
od djetinjstva, kako je s njome rasla samilost, pokazivala samilosno
srce, saalna na bijedu bijednih.
4. Nastojala je da joj sveta molitva bude prijateljicom, u kojoj
je, ee pokropljena miomirisom (usp. 2 Kor 2,15), pomalo provodila djevianski ivot. Kako nije imala brojanica pomou kojih bi
molila Oena, svoje molitvice Gospodinu brojila je pomou hrpice
kamenia.22 Kad je dakle poela osjeati prve poticaje svete ljubavi, smatrala je da treba prezreti nestalnu sliku svjetskoga bljetavila i, pouena pomazanjem Duha, bezvrijednim je stvarima dala
bezvrijednu cijenu. Naime ispod skupocjenih i mekuastih haljina
(usp. Mt 11,8; Lk 7,25) nosila je sakriven mali pokorniki pojas;
dok je cvjetala izvana svijetu, iznutra je oblaila Krista (usp. Rim
13,14; Gal 3,27).23 Najposlije, kad su je njezini htjeli odlino udati,
nipoto nije pristala, nego je, pretvarajui se da e kasnije sklopiti
zemaljski brak,24 svoje djevianstvo povjerila Gospodinu. Takvi su
joj u roditeljskoj kui bili poeci krepost, takve prvine duha (usp.
Rim 8,23), takvi predznaci svetosti. Kolikim je obilovala pomastima,
poput riznice mirisavih ulja, otkrivao je, premda bijae zatvorena,
Osim toga znala je runi rad: veoma dobro presti i tkati najfinija tkanja (28) i
sve poslove vezane uz tekstilnu umjetnost onoga vremena (vidi AA.VV., Santa Chiara
dAssisi, Perua 1954: Tea E., Il ricamo di Santa Chiara, str. 145153).
22
U perspektivi poetnih rijei Legende Divna ena, Klara, slavna po imenu i po
kreposti slavna i njezino se djetinjstvo promatra kao uzorak kreposti koji se predlae za primjer redovnicama. Ve kao djevojica odlikuje se trima krepostima: milosrem, obavljanjem molitve i djevianstvom. Biblijskim navodima pisac smjeta Klaru
u biblijski kontekst, kako su ga predlagali crkveni krugovi enama srednjega vijeka.
23
Ovdje je pisac ciljano preradio svjedoanstvo Ivana Venturina koji je na Postupku izjavio kako je Klara kod kue ispod ostale odjee nosila koulju od bijelog etamina (PostKl 20,4), te je tu priprostu haljinu slukinje prekrojio u pokorniki pojas,
da prikae kako je Klara ve kao djevojica ivjela kreposti i nain ivota koji e joj
biti svojstven u samostanu.
24
U srednjemu vijeku enidba je bila pitanje koje se ticalo itave obiteljske skupine, savez izmeu dva plemena potvren razmjenom dobara: ena i miraz. Crkva
se borila za drukije poimanje enidbe, to jest traila je potpuni i slobodni pristanak
od strane ene. U Italiji XIII. st. mladoj plemkinji, kakva je Klara, bilo je nemogue
izabrati ivotnoga druga, ali, zahvaljujui ishodu crkvenih ljudi, jo je imala slobodu
odbiti onoga koga joj predlau. Klara jo nikome nije bila obeana, to znai da je
njezin otpor dugo trajao. Budui da nije stupila ni u koji postojei samostan, zakljuujemo da je dugo traila svoj ivotni put razliit od onih koji su joj bili ponueni.
1887
njezin miris (usp. Iz 39,2; Pj 1,2). Budui da su je, a da o tome nita

nije znala, susjedi poeli na sva usta hvaliti i istiniti glas prokazivati
njezina potajna djela, u narodu se od usta do usta proirio glas o
njezinoj dobroti.
[III. pogl.]
Poznanstvo i prijateljstvo s blaenim Franjom
5. uvi za slavno ime Franje, koji je kao novi ovjek (usp.

Ef 4,24) novim krepostima obnovio u svijetu zaboravljeni put savrenstva, naskoro ga je poeljela uti i vidjeti,25 na to ju je potakao
Otac duhova (usp. Heb 12,9), ije su prvine ve oboje primili, premda na drugaiji nain. Ni on, zadivljen glasom o tako miloj i uvenoj
djevojci, nije nita manje eznuo vidjeti nju i razgovarati s njome, ne
bi li kako, sav hlepei za plijenom i doavi opljakati kraljevstvo svijeta, mogao istrgnuti opakom svijetu (usp. Gal 1,4) taj plemeniti plijen
i prodati ga svome Gospodinu. Posjetio ju je, i ona njega jo ee,
uredivi vrijeme svojih posjeta tako da ono boansko nastojanje nit
ko ne moe opaziti (usp. 1 Kor 2,14), niti postati predmetom javnoga
prepriavanja. Naime djevojka je izlazila iz roditeljske kue u pratnji
jedne veoma pouzdane druice, esto odlazei na potajne sastanke
s ovjekom Bojim (usp. 1 Sam 9,6.7; 2 Ljet 4,25),26 ije su joj se
rijei inile vatrenima, a djela nadljudskima. Otac Franjo bodrio ju
je da prezre svijet: razlaui ivom rijei kako je bijedna nada ovoga
svijeta i njegovo oblije varavo. aptao joj je u ui o slatkoi zaruka
s Kristom, svjetujui je da biser djevianske istoe sauva za onoga
blaenoga Zarunika koga je ljubav uovjeila.27
6. emu se vie zadravati? Na upornost presvetoga oca, koji je
postupao mudro poput najvjernijega zarunikova prijatelja, djevica
nije dugo odgaala pristanak. Odmah joj se otvorilo duhovno mo25
Novost Franjina poziva, koja je privukla Klaru, najbolje je opisao on sam u svojoj
Oporuci: Nitko mi ne pokazivae to bih morao initi, nego mi sam Svevinji objavi
da moram ivjeti po nainu svetoga evanelja (Opor 1617). Bila je to novost apostolskoga ivota. Susret s Franjom bio je za Klaru odluujui, ali budui da, ini se,
inicijativa potjee od nje, Klara ve tono zna to hoe: upravo Franjin nain ivota.
26
Klara je ee posjeivala Franju, a ne obratno. Njoj je bilo lake izii iz oinske
kue negoli njemu ui u nju. Pouzdana druica bila je Bona Guelfuccia Asikog
(PostKl 17,3). Franjo je dolazio u pratnji brata Filipa Dugog (isto). Klara pokazuje
jak poduzetni duh. Ono ega su se oboje bojali nisu toliko zli jezici koliko da je
ne bi vidjela rodbina (PostKl 17,3), jer je Klaru od Franjina naina ivota dijelio
staleki jaz.
27
Tema duhovnog zarunitva s Kristom i otajstvo Utjelovljenja bitno je obiljeje
Klarine duhovnosti, o emu svjedoe napose njezina pisma.
1888
trenje vjenih radosti, pred promatranjem kojih e joj svijet postati

bezvrijednim, za kojima e sva umirati od elje, i iz ljubavi prema
kojima e eznuti za uzvienom svadbom. Zapaljena naime nebeskim ognjem tako je s visoka prezrela slavu zemaljske ispraznosti
da upravo nita od odobravanja svijeta nije doticalo njezine osjeaje. Strahujui takoer pred draestima tijela, ve je namislila da
nee upoznati lonicu grijeha (usp. Mudr 3,13), elei samo uiniti
od svojega tijela hram Boji (usp. Iv 2,21; 1 Kor 3,16.17) i nastojei
krepou zavrijediti svadbu velikoga Kralja.
Otada se posve prepustila Franjinu naumu, smatrajui ga, nakon Boga, vodiem na svome putu.28 Dua joj je otada visjela o
njegovim svetim poticajima i to god je on u razgovorima navijetao
o dobrome Isusu, prihvaala je vatrenim srcem. Nerado je ve nosila ures svjetovnoga nakita i gotovo je blatom smatrala sve to svijet
odobrava, da bi mogla zadobiti Krista (usp. Fil 3,8).
[IV. pogl.]
Kako je, obrativi se po svetome Franji,
prela iz svijeta u redovniki ivot
7. Odmah, da praina svjetovnoga ivota ne bi uprljala zrcalo

netaknuta duha, ili da joj zaraza svjetovnoga ivota ne bi uskisnula
beskvasnu mladost, dobri otac se pourio izvesti Klaru iz mranoga
svijeta.
Bijae to pred svetkovinu Cvjetnice, kada je djevojka raarena
srca dola k ovjeku Bojem (usp. 1 Sam 9,6.7; 2 Ljet 4,25) raspitujui se o svome obraenju, kada i kako ima postupiti.29 Otac Franjo
pozvao ju je da toga sveanoga dana doe lijepo obuena i nakiena
primiti palmu s ostalim mnotvom naroda, a sljedee noi, kad izie
iz tabora (usp. Heb 13,13), neka svjetovnu radost preokrene u alost
(usp. Jak 4,9) nedjelje Muke.30
28
Franjo e to ostati za Klaru do kraja ivota, budui da e ona u svojoj Oporuci

napisati za njega da je: potporanj, poslije Boga jedina utjeha i utvrda (OporKl 38).
29
Obraenje je ovdje shvaeno kao prijelaz iz svjetovnoga ivota u Bogu posveeni. Ne ulazei u pitanje kronologije Klarina ivota, napominjemo samo da je 1211.
Cvjetnica padala 27. III., a 1212. god. 18. III. Cvjetnica je moda izabrana stoga to
su se ene u srednjemu vijeku toga dana naroito ureivale i pokazivale sav svoj sjaj
(usp. Peter Brown, The Cult of the Saints: Its Rise and Function in Latin Christianity,
The University of Chicago Press, Chicago 1982, str. 43).
30
Dominicae Passionis: veinom se prevodi Muke Gospodnje, ali moe biti i nedjelje Muke, kako je preveo P. Marino Bigaroni, ofm, uz Boccalievo kritiko izdanje
Legende, str. 105. Rije je naime o Cvjetnici koja ima dva liturgijska dijela: spomen
na Isusov sveani ulazak u Jeruzalem i sveano pjevanje Muke.
1889
I tako, kad je dola nedjelja, djevojka je, savreno blistajui blagdanskim sjajem meu mnotvom gospoa s ostalima ula u crkvu.31
Tu se zbilo neto dostojno predznaka:32 kad su se ostali pourili
primiti grane, Klara je za to vrijeme zbog srameljivosti stajala nepomina na svome mjestu, stoga je veliki sveenik, siavi niza stube,
doao sve do nje i u ruke joj predao palmu. Sljedee noi, pripremivi se izvriti sveev nalog, s asnom pratnjom33 poduzela je ueni bijeg. Budui da nije htjela izii na uobiajena vrata, vlastitim
rukama otkraunala je, snagom koja je nju samu zaudila, druga
vrata, koja su bila zakrena tekim drvljem i kamenjem.
8. Kad je dakle ostavila kuu, grad i rodbinu,34 pohitjela je k
Svetoj Mariji Porcijunkulskoj, gdje su braa, drei svetu strau
ondje u Bojemu dvoru, doekala djevicu Klaru sa svjetiljkama
(usp. Mt 25,1.7). Odmah je ondje, odbacivi babilonsko smee,
predala svijetu otpusno pismo (usp. Pnz 24,1; Mt 5,31): ondje je, na
kon to su joj braa odrezala kosu, svukla raznolike urese.35
I nije dolikovalo da se negdje drugdje u veer vremen probudi
red cvjetnoga djevianstva, nego u dvoru one koja je prva i najdostojnija od svih bila majka i djevica. To je ono mjesto gdje je nova
vojska siromah, pod Franjinim vodstvom, sretno primila svoje poetke, da bi se jasno vidjelo kako je Majka milosra oba reda porodila u svome svratitu (usp. Lk 2,7).
31
To jest katedralu svetoga Rufina, zatitnika grada Asiza.
32
Predznak: in koji u biskupovoj osobi oznaava prisutnost Crkve u Klarinoj odluci. Biskup je Gvido II. (1204 30. 7. 1228), onaj isti koji je uzeo Franju pod zatitu u
parnici s ocem. Legenda ga ovdje naziva veliki sveenik.
33
Pretpostavlja se da je asna pratnja bila s. Pacifika, prva Klarina druica u
Svetom Damjanu, no ona o tome nita ne govori na Postupku. Bona, koja ju je uvijek
pratila, provodila je tada korizmu u Rimu (PostKl 17,5). asna pratnja mogla bi
biti i Franjina braa, a moda ju je pisac izmislio da ouva Klarin dobar glas.
34
Pitamo se kako je Klara uspjela pobjei kroz gradska vrata koja su bila veoma
pomno zakljuana i cijelu no uvana. Tko je uredio da joj se otvore? Franjo? Biskup
Gvido? Moda je biskupova palaa imala neka posebna vrata na koja je izila. Prema jednom dokumentu iz 1212. kod Porta di Maiano izvodili su se neki radovi
oko gradnje cisterne, pa moda prolaz nije bio nadgledan (usp. A. Rotzetter, Chia
ra dAssisi. La prima francescana, Edizioni Biblioteca Francescana, Milano 1993, str.
79s).
35
Pisac ovdje iznosi injenice kojih ne nalazimo u Postupku te dogaaj smjeta u
okvir evaneoske prispodobe o mudrim djevicama (Mt 25,1,7). Zanimljivo je preuivanje Franjina imena u inu rezanja kose, za razliku od Postupka na kojemu ga vie
svjedoka spominje (12,4;16,6;17,5;18,3;20,6), to bismo mogli shvatiti kao odjek
politike Aleksandra IV. koji je htio i radio na tome da braa preuzmu brigu za klauzurne redovnice Reda sv. Damjana (Hugolinov red). Prisutnost brae u tako vanom
Klarinu dogaaju eli poruiti Redu manje brae kako ih od samoga poetka vee ta
obveza. Vidi C. Frugoni, Una solitudine abitata. Chiara dAssisi, Laterza, RomaBari
2006, str. 1016.
1890
A kad je pred oltarom Blaene Marije ponizna slubenica primila znakove svete pokore,36 i gotovo se pred lonicom ove Djevice zaruila s Kristom, smjesta ju je sveti Franjo odveo k crkvi
svetoga Pavla37 da ostane na onome mjestu dok se Svevinji ne
pobrine za drugo.
[V. pogl.]
Kako je vrstom ustrajnou odoljela navalama rodbine
i kako je dola k crkvi svetoga Damjana
9. Ali kada je vijest doprla do njezinih roak, slomljena srca

osudili su djeviin in i odluku; i sloivi se zajedno, pohitjee do
mjesta38 da pokuaju postii ono to ne mogu. Primijenili su surovo
navaljivanje, otrovne savjete, laskava obeanja, uvjeravajui je da
se okani takva priprosta ivota, koji niti dolikuje njezinu rodu niti
ima primjera u onome kraju.39 Ali ona, uhvativi se za oltarnik, otkri
svoju oianu glavu, dokazavi da je nita vie nee otrgnuti od Kristove slube.40 Sranost joj je rasla pred sve veom silovitou njezinih i ljubav, izazvana nepravdama, davala joj je snagu. Dok je tako
kroz vie dana podnosila prepreke na putu Gospodnjem, i njezini se
suprotstavljali njezinoj svetoj odluci, sranost joj nije klonula, ar joj
nije oslabio, nego joj se sranost, usred rije i osjeaj mrnje, tako
dugo obnavljala u nadi dok se roaci nisu, pognuta ela, smirili.
36
Ovim inom Klara nije postala redovnicom, nego pokornicom, kao to su Franjo
i braa tada bili samo poenitentes. Oni su primili Klaru kao jednu od njih. O Klarinoj
tonzuri vidi L. Padovese, La tonsura di Chiara: gesto di consacrazione o segno di peni
tenza?, u Chiara, francescanesimo al femminile, prir. D. Covi i D. Dozzi, Roma 1992,
str. 393406.
37
Bio je to samostan benediktinki, u Postupku nazvan svetoga Pavla de Abbatis
sis (12,4), smjeten na Insula Romana, na uu rijeka Tescio i Chiascio, 4 km zapadno od Asiza, danas Bastiola. Bio je pod jurisdikcijom asikoga biskupa. Opirnije u
A. Fortini, Nuove notizie intorno a S. Chiara di Assisi, u AFH 46(1953)3031.
38
Mjesto je franjevaki naziv za nastambe brae i sestara. U Legendi redovito oznaava samostan. Uvijek ga prevodimo tako, osim u LegKl 27, gdje smo ga preveli kao
samostan.
39
Otpor roak nije usmjeren protiv Klarina redovnikog poziva, nego protiv vi
litas, nasuprot nobilitas, to jest ivota nje kao sluavke, bez miraza, u velikoj opatiji,
nasuprot njezinu plemikom podrijetlu. Za obitelj je to bila velika ljaga, izdaja vlastita podrijetla. Klara je skrivila to je izdala svoj plemiki stale.
40
Poveljom Inocenta III. iz 1201. samostan je uivao pravo utoita, to je posluilo Klari u obrani od roak, koji bi, da su nasiljem oskvrnuli sveto mjesto (oltar), pali
u izopenje. Oiana glava, sveta tonzura, znak je posvete Bogu; svima je bilo jasno
da je Klara pod zatitom Crkve.
1891
10. Nekoliko dana zatim preselila se k crkvi svetoga Anela u

Panzu;41 kako joj se ondje duh nije posve smirio, napokon se, po savjetu blaenoga Franje, odselila k crkvi svetoga Damjana. Ondje je,
kad se sidrom srca uvrstila na sigurnome, nisu vie kolebali valovi s
obzirom na promjenu mjesta, nije vie dvojila zbog njegove tjesnoe
niti se acala samoe.
To je ona crkva oko ijega se popravka Franjo oznojio u udesnoj
revnosti, i ijem je sveeniku ponudio novac za popravak graevine.
To je ona crkva u kojoj je, dok je Franjo molio, odjeknuo glas koji
mu je dopro (usp. 2 Pt 1,17) s drveta kria: Franjo, idi i popravi
moju kuu koja je, kako vidi, potpuno razruena!42
Djevica Klara zatvorila se u doivotni zatvor ovoga mjestanca43
iz ljubavi prema nebeskome Zaruniku. Tu je, sakrivajui se pred
olujom svijeta, utamniila tijelo za cijeli ivot. U ovoj je kamenoj
spilji, ugnijezdivi se, posrebrena golubica (usp. Pj 2,14; Ps 67,14; Jr
48,28) rodila zajednicu Kristovih djevica, osnovala sveti samostan
i zapoela Red siromanih gospoa. Tu je na putu pokore gazila
zemlju svojih udova, tu je sijala sjeme savrene pravednosti, tu je
svojim nainom hoda utisnula stope onima koje e je slijediti. U
ovom je tijesnom zatvorenom prostoru kroz etrdeset dvije godine
bievima stege razbijala alabastar svoga tijela, da bi se kua Crkve
napunila miomirisom pomasti (usp. Mk 14,3; Iv 12,3).44
Kako je ovdje slavno ivjela, otvoreno emo pripovijedati istom
onda kada najprije ispripovjedimo koliko je i kakvih dua po njoj
dolo Kristu.
41
Klara naputa veliku bogatu opatiju te od tradicionalnog monatva ulazi u iskustvo, kako se pretpostavlja, pokornic koje su ivjele kod crkvice sv. Anela u Panzu,
na istonim obroncima Subasia. Klara tako ulazi u novi enski redovniki pokret koji
je pomalo zahvatio cijelu Europu XIII. st. O zajednici sv. Anela u Panzu vidi M.
Bartoli, Klara Asika, cit., 7476.
42
Ovo je dio ciklusa o Sv. Damjanu, budui da govori o Franjinim poecima i o
pozivu s Raspela. Klara je bila i danas je se sve vie takvom promatra iva uspomena na poetke Reda, ne samo kao uvarica Svetoga Damjana, Raspela i drugih
relikvija i uspomena nego, i nada sve, po svojemu ivotu molitve, siromatva, poniz
nosti, bratstva, evaneoske novosti.
43
Legenda naziva Sveti Damjan locellus (mjestance). Za 50 osoba, koliko je sestara

kasnije bilo, to je uistinu bilo tijesno mjesto koje se sastoji od 4 ovee i vie manjih
prostorija: u prizemlju crkva, kor, kuhinja i blagovaonica, na gornjem katu spavaonica, bolnica i stepenite. Plan samostana donosi G. Boccali u Santa Chiara di Assisi. I
primi documenti ufficiali. Lettera di annunzio della morte, Processo e Bolla di canonizza
zione, Edizioni Porziuncola, Assisi 2002, str. 340.
44
Cijeli odlomak, nadahnut bulom proglaenja svetom, saetak je onoga to je Klara uinila za Crkvu. Prelijepa pohvala koja meutim velia Klaru kao pokornicu i
klauzurnu redovnicu, ne spominjui uope njezine franjevake znaajke i doprinos
redovnikom zakonodavstvu sastavljanjem vlastitoga Pravila.
1892
[VI. pogl.]
Glas o njezinim krepostima posvuda se prouo
U kratkom se naime vremenu po oblinjim pokrajinama proirio

glas o svetosti djevice Klare te su odasvud hrlile ene za miomirisom
njezinih pomasti (usp. Pj 1,3). Djevice su hitjele za njezinim primjerom sauvati se takvima za Krista; udate su nastojale ivjeti istije;
plemkinje i odlinice, prezrevi prostrane dvorove, sagradile su si
tijesne samostane, drei k tomu velikom au ivjeti u pepelu i
kostrijeti (usp. Mt 11,21; Lk 10,13) za Krista.45 Nita manje nije bila
probuena na borbe bez ljage (usp. Mudr 4,2) niti estina mladi,
izazvana junakim primjerima slabijega spola da prezru zamamnosti
tijela. Mnogi su se, napokon, vezani brakom, meusobnim sporazumom obvezivali na zakon uzdrljivosti: mukarci uoe u redove,
a ene u samostane.46 Majka je ker, a ki majku pozivala Kristu;
sestra je privlaila sestre, tetka neakinje.47
Sve su gorljivim natjecanjem eljele sluiti Kristu. Sve su izabrale
postati dionicama ovoga aneoskog ivota koji se po Klari proslavio. Bezbrojne djevice, potaknute vijestima o Klari, kad im nije bilo
mogue stupiti u klauzurni ivot, nastojale su u roditeljskim kuama
redovniki ivjeti bez pravila. Tolike je spasonosne mladice porodila
djevica Klara svojim primjerima da se u njoj vidjelo ispunjeno ono
prorotvo: Osamljena vie djece ima negoli udata (usp. Iz 54,1).
[VII. pogl.]
Kako se glas o njezinoj dobroti nadaleko rairio
11. Meutim da se ila ovoga nebeskog blagoslova, koja je provrela u Spoletskoj dolini,48 ne bi ograniila na usko podruje, tako
se, po boanskoj providnosti, razvila u bujicu da rijeka i njezini prito
ci ine plodnim grad cijele Crkve (Ps 45,5). Novost naime tolikih dogaaj prolazila je po svijetu uzdu i poprijeko te je posvuda poela
pridobivati due za Krista.
Klara je, ostajui zatvorena, poela sjati po itavome svijetu i odsijevala je presjajna po naslovima kreposti. Glas o njezinim kreposti45
To bi se moglo odnositi na Janju Praku iz god. 1234.
46
Za oenjene predvien je sluaj i u Franjinome (PPr 2,5), za mukarce, i u Klarinome Pravilu (PrKl 2,56), za ene. O tome govori bula Grgura IX. Ad grande salutis
exordium, od 31. I. 1233. (BF I, n. 85, str. 92s).
47
Pisac smjera na Hortulanu, Klarinu majku, Janju i Beatricu, Klarine sestre te
Balvinu i Amatu iz Coccorana, Klarine neakinje.
48
Spoletska dolina ukljuuje gradove: Spoleto, Trevi, Montefalco, Foligno, Spello,
Bevagnu, Asiz, sve do doline Tibera, podno Perue.
1893
ma napunjao je odaje odlinih gospoa, dotakao se palaa kneginja

i prodro u unutarnje sobe samih kraljic. Vrh plemstva prignuo se
da slijedi njezine stope i svetom poniznou izrodio se od ponosne
krvi svojega roda.49 Neke, dostojne braka s knezovima i kraljevima,
potaknute vijeu o Klari inile su tvrdu pokoru, a one koje su ve
bile udate za mogunike nasljedovale su Klaru na svoj nain.50
Bezbrojni gradovi uresili su se samostanima:51 ak su se ravnica
i gorje52 ukrasili izgradnjom ovih nebeskih zdanja. Pod vodstvom
presvete Klare u svijetu se povealo njegovanje istoe, a djevianski Red je preporoen i iznesen na vidjelo. Danas Crkva sretno buja
ovim blaenim cvjetovima koje je Klara rodila i trai da njima bude
poduprta, govorei: Podrite me cvijeem, okruite me jabukama, jer
malakem od ljubavi (Pj 2, 5).
No ve je vrijeme da se pero vrati zadanom predmetu, da se
upozna kakav je bio njezin nain ivljenja.
[VIII. pogl.]
Njezina sveta poniznost
12. Ona, prvi kamen i plemeniti temelj svojega Reda, od samoga

poetka nastojala je postaviti zdanje svih kreposti na temelj svete
poniznosti. Naime blaenome Franji obeala je svetu poslunost,
i od obeanoga ni na koji nain nije skrenula.53 Doista, tri godine
nakon svojega obraenja, otklonivi naslov i slubu opatice, htjela
je radije biti ponizno podlona nego predsjedati, i vie ju je veselilo
meu Kristovim zarunicama sluiti nego biti sluena.54 Ali obve49
Primjerice Helena Enselmini iz Padove (1231) i Filipa Mareri (1236).
50
Udate i kraljevskoga roda: Elizabeta Ugarska (1231), Salomeja Krakovska

(1268) i Kunigunda Ugarska (1292).
51
Primjerice: Vallis Glorie kod Spella, Monteluce kod Perue, Cuti kod Todia,
Monticello kod Firence i drugi. Oni su bili pod zatitom kard. Hugolina ve 1219,
koji je za njih sastavio vlastite Konstitucije i nametnuo im Pravilo sv. Benedikta.
52
Za Klarina ivota bilo ih je 75 u Italiji, a do kraja XIII. st. gotovo 200 (usp.
A. Benvenuti, La fortuna del movimento damianita in Italia (sec. XIII), u Chiara di
Assisi Atti del XX convegno internazionale Assisi 1517 ottobre 1992, Spoleto
1993, str. 57106).
53
Franjo je u Porcijunkuli, kao akon, u ime Crkve posvetio Klaru, stoga je on vii
odgovorni za Klaru i sestre: s druge strane, postoji karizmatska pripadnost Klare i
sestara Redu manje brae (Jakov Vitrijski ih 1216. naziva Manjom braom i Manjim
sestrama). Klara e zauvijek ostati vjerna ovoj poslunosti, kao i obliku ivota koji je
primila od Franje usmeno i napismeno. Zato se ona naziva Franjinom biljicom (PrKl
1,3; OporKl 49; BlKl 6)), a Franju smatra saditeljem i pomonikom (OporKl 48),
stupom (OporKl 38) i ocem (gotovo u svakom retku Oporuke, 2PJa 15; 3PJa 30).
54
Tri godine nakon obraenja, to jest, vjerojatnije, 1215. godine. Iste godine odran
je naime IV. lateranski sabor koji je zabranio nove oblike redovnikoga ivota, a sve
1894
zana od strane blaenoga Franje, napokon je prihvatila upravljanje

gospo, zbog ega joj se u srcu pojavila bojaznost, a ne bahatost,
poveala se ne neovisnost, nego duh i djelo sluenja.
Koliko je se naime smatrala viom zbog nekakva privida asti,
toliko se po vlastitome sudu smatrala nevrednijom, spremnijom
na sluenje i vrijednom veega prezira zbog iskazivanog potovanja. Nije zazirala upravo ni od jednoga slunikog ina, dotle da
je veoma esto vodom polijevala sestrama ruke, posluivala one
koje su sjedile i za stolom one koje su blagovale. Veoma nerado
bi neto nareivala, nego bi sama to obavila, vema elei sama
uiniti negoli zapovijedati sestrama. Sama je prala stolice bolesnica, sama ih istila onim svojim plemenitim duhom, ne gnuajui se izmetina niti se grozei zadaha. Veoma esto bi [sestrama]
posluiteljicama,55 po povratku izvana, prala noge i, opravi ih,
poljubila. Jednom je prala noge jednoj od tih posluiteljica i dok se
prigibala da ih poljubi, ova, ne mogavi podnijeti toliku poniznost,
povukla je nogu i njome udarila svoju gospou u lice. Ali ona ponovno blago uzme posluiteljiinu nogu i u samo stopalo joj utisne
arki cjelov.
[IX. pogl.]
O svetome i istinitome siromatvu
13. Sa siromatvom u duhu, koje je istinska poniznost, podudaralo se siromatvo u svim stvarima. Kao prvo, na poetku svojega
obraenja rasprodala je oevinu koja joj je pripadala i, ne zadravi
sebi nita od utrka, sve je razdala siromasima.56 Otada je, ostavivi
novonastale zajednice i pokreti imali su prihvatiti jedno od ve postojeih pravil.
Da bi zajednica sv. Damjana opstala, Franjo joj predlae Benediktovo Pravilo, i samim time naslov opatice za Klaru. Naslov opatice u srednjem vijeku imao je prizvuk
feudalne gospoe, irokih ovlasti. Klara je htjela naslov koji bi odgovarao njezinu
stvarnom poloaju, naslov kakve nose slube kod Franjine brae: ministar, sluga. Ne
radi se stoga o obrani vlastite kreposti, nego o obrani cjelokupnog ureenja zajednice
koja bi mogla izgubiti svoj identitet. Pisac to ili nije shvatio ili je to preradio da Klaru
pokae monahinjama kao uzor poniznosti.
55
Legenda ih naziva famulae nasuprot dominae. Klara ove sestre u Pravilu (2.3.9)
naziva sestre koje slue izvan samostana. Veoma originalne pretpostavke o tome
tko su bile te sestre posluiteljice nalazimo kod C. Frugoni, Una solitudine abitata,
cit., 115119. Ona naime smatra da su se one bavile njegom bolesnika, moda i
gubavaca. U svakome sluaju, Klara ih je, ini se, veoma voljela i cijenila njihovu
slubu. Inae bi ih dokinula.
56
Postupak donosi tonije podatke o Klarinu inu razbatinjenja (12,3;13,11), to
je bilo izvorom sukoba s rodbinom. Pisac prelazi preko toga napominjui openito
prodaju batine kao visok stupanj Klarine odluke, to jest promjene srca. No radi se
o najvanijem dogaaju njezina ivota prema kojemu je ona dragovoljno promijenila
svoj status plemkinje i postala jedna od one srednjovjekovne gradske sirotinje.
1895
svijet vani i obogativi se duhom iznutra, rastereena trala za Kristom bez kese (usp. Lk 22,35; 10,4). Uope, toliko je ula u savez sa
svetim siromatvom i toliko ga uzljubila57 da nije htjela imati nita
osim Gospodina Isusa, i svojim kerima nije doputala bilo to posjedovati. Drala je da se dragocjeni biser, koji je pribavila rasprodavi
sve (usp. Mt 13,46), nipoto ne moe posjedovati s ubitanom brigom za vremenite stvari.
U estim razgovorima nastojala je da sestre shvate da e njihova
zajednica biti Bogu ugodna onda kada bude bogata siromatvom i
da e trajno vrsto stajati bude li uvijek utvrena kulom najuzvie
nijega siromatva (usp. 2 Kor 8,2). Poticala ih je da se u gnjezdacu
siromatva suoblie siromanome Kristu, kojega je Majka sirotica
polegla malenoga u tijesne jasle (usp. Lk 2,7).58 Ovim je naime
osobitim podsjetnikom, kao nekom zlatnom ogrlicom, zakrila svoje
grudi da joj praina zemaljskih stvari ne prodre u unutranjost.
14. elei napokon da joj Red bude ozakonjen naslovom siromatva, zatraila je od Inocenta III., blage uspomene, povlasticu
siromatva. Ovaj uzvieni mu, estitajui tolikoj djeviinoj gorljivosti, rekao je da je to jedinstvena odluka, budui da od Apostolske
stolice nikada nije bila zatraena takva povlastica. I da se neuobiajenoj molbi nasmije neuobiajena milost, sam vrhovni sveenik
je s velikim veseljem vlastoruno napisao prednacrt zamoljene povlastice.59
Gospodin papa Grgur, sretne uspomene, mu kako predostojan
slube, tako takoer dostojan i potovanja zbog zasluga, jo vie je
volio ovu sveticu oinskom ljubavi. Kad joj je savjetovao da zbog
prilika vremen i opasnosti svijeta pristane imati neke posjede koje
je i sam dareljivo nudio, veoma snana duha usprotivila se i ni na
koji nain nije prihvatila. Na to je prvosveenik odvratio: Ako se
boji zbog zavjeta, mi te od zavjeta odrjeujemo. Sveti Oe
57
Zaruniki savez sa siromatvom. Slinu temu nalazimo u Sacrum commercium,

kao i u PPr 6,67 i PrKl 8, 56, gdje se, meutim ne radi o zarunikom sjedinjenju
sa siromatvom, nego o feudalnom savezu i podlonosti gospoi Siromatini, koja je
Kristova zarunica.
58
Klara je, kao i Franjo, uvijek uz Isusovo promatrala i Marijino siromatvo. Ovo
je uistinu franjevaki redak u Legendi. Ponienje Sina Bojega, poloenog u tijesne
jasle, razlog je Franjina i Klarina siromatva.
59
Povjesniari jo uvijek raspravljaju o ovome dogaaju, kao i o vjerodostojnosti
Povlastice Inocenta III., iji je tekst objavljen u nizu Sources Chrtiennes 1985.
Legenda u ovome sluaju ne upuuje nuno na neki pravni spis Inocenta III. Radi
se o jednoj notula, biljeci, nacrtu bez ikakve pravne vrijednosti, slinu usmenom
odobrenju to ga je Franjo dobio od pape, koji je jamio Klari da ne moe ni od koga
biti prisiljena primiti posjede.
1896
ree ne elim nipoto nikada biti odrijeena od nasljedovanja

Krista!60.
Veoma veselo je primala ostatke milostinj i komadie kruha
koje bi milostinjari donijeli i, gotovo rastuena nad cijelim kruhovima, veoma je klicala od radosti zbog komadia. to jo? Trsila se
najsavrenijim siromatvom suobliiti se siromanome Raspetom,
da nijedna propadljiva stvar ne bi rastavila ljubiteljicu od Ljubljenoga, ili smetala na njezinu putu s Gospodinom. Dogodila su se, evo,
dva uda, koja je ova ljubiteljica siromatva zavrijedila izvesti.
[X. pogl.]
udo umnoenja kruha
15. Jednom, kad se ve pojavila glad i stiglo vrijeme blagovanja, u

samostanu se naao jedan jedini kruh.61 Pozvavi djeliteljicu, svetica
joj naloi da razdijeli kruh te jedan dio poalje brai,62 a drugi zadri
unutra za sestre. Od one zadrane polovice naredila je da izree
pedeset [krik], prema broju gospo,63 i postavi ih na siromani
stol. Kad joj je pobona ki64 odgovorila: Ovdje bi bila potrebna
stara Kristova udesa da se od tako maloga kruha dobije pedeset
krik, majka odvrati i ree: Bez brige, keri, uini to ti kaem.
60
To se zbilo 1228, kada je Grgur IX. doao u Asiz proglasiti Franju svetim. Papa
zapravo predlae Klari da prihvati forma vitae koju je on, kao kardinal Hugolin,
sastavio i dodijelio samostanima koje je bio ustanovio ili zatekao u osnutku dok
je jo bio papinski legat u Toskani i Lombardiji. Time bi ona imala opozvati neka
obiljeja svoje zajednice, poglavito posvemanje siromatvo, ali i povezanost s Minoritskim redom. Klara je prihvatila njegovu forma vitae, ali je zatraila Povlasticu
siromatva da zatiti osobitost Svetoga Damjana (usp. P. Etzi, Iuridica Franciscana.
Monografski prohodi povijeu zakonodavstva triju Franjevakih redova, FIKM, Split
2009, 177180). Papa joj je udijelio Povlasticu iste godine, 17. rujna i u njoj kao da
moli oprotenje: snagom ovog spisa odobravamo da vas nitko ne moe prisiliti da
primite posjede (PovSir 7).
61
Ovaj dogaaj daje naslutiti teko ivotno stanje sestara, koje su dragovoljno
izabrale potpuno siromatvo kao neizvjesnost ivota i ovisnost o milostinji i milosru drugih.
62
Braa su stanovala pored samostana sv. Damjana i prije Klarina dolaska, jer je
mjesto u osami i izvan grada. Stoga se Klara uvijek osjeala dijelom Franjina bratstva. Braa su se duhovno i materijalno brinula za sestre. Legenda spominje brata
Rajnalda, vjerojatno ispovjednika sestara (LegKl 44), i brata milostinjara (16).
63
Toliko je bilo sestara u samostanu (PostKl 6,16). Dokument o punomoi sv.
Klare dane Oportulu svjedoi o tome da je u samostanu ve godine 1238. bilo 50
sestara.
64
Pobona ki bila je s. Cecilija gospodina Gualtieria Cacciaguerra, jedna od prvih
druica, VI. svjedokinja (PostKl 6,16).
1897
Ki se pourila izvriti majin nalog; majka se pourila upraviti

pobone uzdahe svome Kristu za keri.65 Po boanskome daru ona
mala koliina poveala se u rukama one koja ju je lomila te je za
svaku u samostanu proiziao obilat obrok.
[XI. pogl.]
Drugo udo: boanski dar ulja
16. Jednoga je dana66 Kristovim slubenicama sasvim ponestalo

ulja, tako da ga nije bilo ni za zain bolesnicama. Gospoa Klara
uzme jednu posudicu i, kao uiteljica poniznosti, svojim je rukama
opere; praznu posudu postavi na stranu tako da je brat milostinjar
moe uzeti i pozove brata da ode pribaviti ulja. Odani brat je pohitio da pritekne u pomo tolikoj bijedi i potrao da uzme posudicu.
Ali nije do onoga koji hoe ni do onoga koji tri, nego do Boga koji se
smiluje (usp. Rim 9,16).
Jer ona je posuda naena puna samo po Bojem izlijevanju, budui da je sveta Klara molitvom pretekla bratovu uslunost, na utjehu siromanih keri. A spomenuti brat pak, kao da je bio pozvan
bez razloga, promrmlja za sebe: Ove su me ene dozvale da se sa
mnom naale jer, evo, na, posuda je puna!.
[XII. pogl.]
Mrtvljenje tijela
17. O udesnom mrtvljenju tijela moda bi bilo bolje utjeti negoli govoriti, jer je inila takve stvari pred kojima bi zapanjenost
onih koji o njima sluaju pobila istinitost tih stvari. To to je prostom
tuniicom i jeftinim platem od neobraene tkanine67 njeno tijelo68 prije pokrivala negoli grijala, nije neto silno. Niti se treba uditi
tome to uope nije poznavala potrebu obue. Nije bilo veliko ni to
65
Na Postupku se ne spominje Klarina molitva. Pisac ju je morao umetnuti da
dogaaju dadne vrijednost uda.
66
Jednoga dana: iz Postupka (1,15) znamo da se to zbilo ljeti, druge godine ivota u
Svetom Damjanu, to jest 1212/13.
67
Klara i sestre odijevale su se slino brai (PPr 2,11.1517; PrKl 2,12.1617).

Odjea je bila nainjena od neobraene i otre vune, tkanje koje se u narodu zvalo
lazzo. Vidi Postupak 2,4.5;3,4.
68
Umanjenicu corpusculum radije sam prevela kao njeno tijelo negoli krhko ili sla
bano tijelo, jer je Klara, unato bolestima, zadrala skladnost svoje tjelesne grae, o
emu nam svjedoi njezin sauvani kostur.
1898
to je u svako vrijeme postila69 niti to se sluila bijednom posteljom

bez perja. Budui da su joj u tim stvarima bile sline i ostale u njezinoj klauzuri, moda ne zasluuje posebne pohvale.
Ali kakva je to pogodba izmeu djevianskoga tijela i haljine
od svinjske koe? Naime presveta djevica si je pribavila haljinu od
svinjske koe koju je, okrenuvi prema tijelu ekinju od oiane dlake, potajice nosila ispod tunike. Katkada je upotrebljavala grubu
kostrijet ispletenu od voraste konjske strune,70 koju je s ove i one
strane pritegnula uz tijelo tvrdim konopiima. Kad ju je jedna od
keri zamolila da joj posudi ovu odjeu, obukavi je, podlegla je
tekoj otrini te je nakon tri dana to povratila brzinom veom no to
je bila radost s kojom je prije traila.71
Golo tlo i ponekad trsovo lozje imala je za postelju, a tvrdi [komad] drveta pod glavom posluio joj je namjesto jastuka. Ali tijekom vremena, kad joj je tijelo oslabilo, prostrla si je rogoinu, a
pod glavu si je milostivo dopustila malo slame. Kad je pak nakon
tako stroga postupanja tijelo poela zahvaati dugotrajna bolest,72
na zapovijed blaenoga Franje koristila se slamnjaom.
18. Zatim u postovima je bila toliko stroga u svojoj uzdrljivosti
da bi od mrave poputnine, koju je uzimala, jedva jedvice mogla
tjelesno ivjeti da je nije hranila druga snaga. Naime sve dok je bila
zdrava, cijelu bi veliku etrdesetnicu i etrdesetnicu sv. Martina73
propostila o kruhu i vodi, samo bi u nedjelje, ako ga je bilo, okusila
malo vina. I da se jo divi, sluatelju, onomu to ne moe nasljedovati: tri dana u tjednu, to jest ponedjeljkom, srijedom i petkom,
u vrijeme onih etrdesetnic, nije nita uzimala za jelo. Tako su se
naizmjence jedan za drugim izmjenjivali dani oskudne okrepe i dani
otra mrtvljenja, te se bdjenje posvemanjega gladovanja na neki
nain prekidalo na svetkovinu kruha i vode. Nije se uditi da je ta69
U svako vrijeme: to jest u svako liturgijsko vrijeme, kako je i propisala u Pravilu
(PrKl 3,8).
70
Ova kostrijet ili pokorniki pojas uva se kao relikvija u protosamostanu sv. Klare
u Asizu.
71
Bila je to s. Agneza Oportula Bernarda Asikoga (PostKl 10,1).
72
Njezina teka bolest zapoela je 1224/25. godine (PostKl 1,17). Teke pokore,
dugi postovi, velike vruine ljeti i velike hladnoe zimi, moda nedostatak higijene
i skuenost prostora (spavaonica za zdrave velika je 13 5 m), sve je to pridonijelo
razvoju bolesti kod Klare i sestara. Bilo je razdoblja kada je u samostanu znao biti
velik broj bolesnih (LegKl 35).
73
Velika etrdesetnica (korizma) etrdesetdnevna je priprava za Uskrs, a etrdesetnica sv. Martina (ili mala korizma) veliki je franjevaki post koji poinje svetkovinom Svih svetih (to jest nakon osmine, a to je oko blagdana sv. Martina) i traje
do Boia.
1899
kva strogoa, provoena dugo vremena, podvrgla Klaru bolestima,

da su joj se istroile snage, da je oslabila tjelesna jakost.
Stoga su veoma odane keri saalijevale svetu majku i suzama
oplakivale one smrti koje je dragovoljno podnosila. Napokon su
blaeni Franjo i asiki biskup74 zabranili svetoj Klari onaj poguban
post triju dana, zapovjedivi joj da ne smije proi nijedan dan, a da
ne pojede barem unu i pol kruha.75
Dok teko muenje tijel obino raa isto i u duama, to se na
Klari oitovalo posve drugaije. U svakom je naime svojemu mrtvljenju sauvala sveani izgled i radosno lice tako te se inilo kao da
tjelesne nevolje ili ne osjea ili im se podsmijava. Iz toga se jasno
moe razabrati da se sveto veselje, kojim je obilovala iznutra, prelijevalo izvana, budui da je ljubav srca ublaivala bieve tijela.
[XIII. pogl.]
Obavljanje svete molitve
19. Kako ve uistinu bijae mrtva puti, tako bijae posve tua
svijetu te joj dua neprestano bijae obuzeta svetim molitvama i
boanskim pohvalama. Veoma ivu pozornost unutarnje elje ve
je uprla u Svjetlo i, kao ona koja se izdigla iznad kruga zemaljskih
promjenjivosti, irom je rastvorila krilo pljuskovima milost. Dugo
bi vremena nakon poveerja molila sa sestrama, a potoci suza, kad
bi provalili u nje, potakli bi i druge [na pla]. A nakon to bi druge
pole k tvrdim leajevima da zagriju iznemogle udove, ona je ostajala budna i postojana u molitvi da, kad tvrdi san obuzme druge,
kradom uhvati trag boanskoga apta (usp. Job 4,12).
Najee je, prostrta niice na molitvu, zemlju natapala suzama
i milovala poljupcima te se inilo da uvijek dri u rukama svojega
Isusa na ije noge su tekle njezine suze i na koje je utiskivala cjelove. Jednom, u dubokoj noi, dok je plakala, stao je pred nju aneo
tmin u liku crnoga djeaia i opomenuo je, govorei: Ne plai
toliko jer e oslijepiti! Kad mu je smjesta odvratila: Nee oslijepiti onaj tko gleda Boga!, zbunjen je nestao. Iste noi, nakon jutarnje, dok je Klara bila u molitvi i kao obino natopljena potokom
[suza], pristupio joj je himbeni savjetnik: Ne plai toliko, kazao
74
Vjerojatno je to bilo prije 1219, jer je do te godine samostan bio pod jurisdikcijom asikoga biskupa, i prije Franjina odlaska u Egipat. Franjo je u nekoliko navrata
posredovao da ublai Klarine pokore, to pokazuje da su se u toj stvari (i samo u
toj) Franjo i Klara razilazili zbog razliita poimanja pokore. Pred kraj ivota Klara e
biti razboritija prema sebi, kakva je uvijek bila prema sestrama (usp. PrKl 3,811;
8,1218).
75
Una i pol je manje od 50 g.
1900
je, jer e ti se inae mozak rastvoriti i iscuriti kroz nos pa e onda

imati iskrivljen nos. Na njezin hitri odgovor: Nita se ne iskrivljuje onomu tko slui Gospodinu, smjesta je utekavi ieznuo.
20. Koliku je preobrazbu stjecala u pei svoje arke molitve,
koliko joj je u onom uivanju postajala slatka boanska dobrota,
dokazuju uobiajeni znakovi. Kad se naime sva radosna vraala od
svete molitve, donosila je s ognja Gospodnjeg rtvenika (usp. Iz 6,6)
arke rijei koje su rasplamsavale takoer srca njezinih sestara. One
su naime ostajale zadivljene to takva slatkoa izlazi iz njezinih usta
i to joj lice izgleda sjajnije negoli obino. Sigurno je Bog u svojoj
slatkoi pripravio siroti (usp. Ps 67,11) i svjetlo istinsko (usp. Iv 1,9),
koje se oitovalo na tijelu, ispunilo je u molitvi njezin duh.
Tako u svijetu nestalnom
bijae vezana vezom stalnom
sa svojim Zarunikom plemenitim,
stalno uivajui u stvarima vinjim;
tako je u toku promjenjivosti,
poduprta nepromjenjivom kreposti,
u glinenu posudu blago (usp. 2 Kor 4,7) slave zatvorivi,
ostajala tijelom u nizinama, a duhom u visinama.
Imala je obiaj na jutarnju pretjecati najmlae koje je utke budila
znakovima i pozivala ih na Pohvale. esto bi, dok su druge spavale,
upalila svjetiljke. esto bi sama vlastitim rukama zvonila.76 U njezinu
samostanu, gdje je otra opomena poticala lijenost na molitvu i slubu
Gospodnju, nije bilo mjesta mlakosti, nije bilo mjesta besposlienju.
[XIV. pogl.]
udesa njezinih molitava.
Prvo: kako je udesno nagnala Saracene u bijeg
21. Zgodno je ovdje ispripovjediti kako istinom vjerodostojna,

tako potovanja predostojna udesa njezine molitve.77
U onoj oluji koju je pod carem Friedrichom Crkva u razliitim
krajevima izdravala Spoletska dolina veoma je esto pila iz ae
76
To se zvono jo uvijek uva u Svetom Damjanu kao relikvija.
77
Dogaaj spominje vie sestara na Postupku, posebice s. Franciska; zbio se jednoga petka ujutro u rujnu 1240. (PostKl 2,20; 3,18; 4,14; 9,2; 10,9;12,8). Saraceni
su bili plaenika vojska cara Friedricha II., nastanjena u junoj Italiji, posebice oko
Nocere dei Pagani (Donja Nocera).
1901
gnjeva (usp. Iz 51,15; Otk 14,10). U njoj bijahu postrojeni bojni redovi naoruanih konjanika i poput pela rojevi strijelaca da, po carevoj zapovijedi, opustoe utvrde i zauzmu gradove. Kad je jednom
neprijateljski bijes nasrnuo na Asiz, grad Gospodinu osobito drag,
i vojska se ve primakla samim gradskim vratima, Saraceni narod
veoma opak, edan krvi kran i spreman na svaku besramnu opainu prodrli su kod Svetoga Damjana unutar mjesnih granica i,
tovie, u klaustar djevica. Od straha klonue srca gospo, glas im
podrhtavao od uasa te odnesoe majci svoje jauke. Ona, neustraiva srca, naredila je da je, bolesnu, odvedu do vrata i postave pred
neprijatelje, dok je pred njom ila srebrna krinjica uokvirena bjelokou, u kojoj se velikom pobonou uvalo Tijelo Svetoga nad
svetima (usp. Izl 29,37).
22. Kad se sva prostrla u molitvi, kazala je kroz suze Gospodinu svome, Kristu: Zar pristaje, Gospodine moj, da tvoje nedune
slubenice, koje sam hranila tvojom ljubavlju, budu, evo, predane u
ruke pogana? Molim te, Gospodine, uvaj ove svoje slukinje, koje
ja sama po sebi u ovom odlunom trenutku nisam kadra zatititi!
Zamalo joj je iz pomirilita nove milosti do uiju dopro kao glas (usp.
Br 7,89) djeaia: Ja u vas uvijek uvati!. Gospodine moj
veli ona ako hoe, zakrili i ovaj grad78 koji nas iz ljubavi prema
tebi uzdrava. A Krist Gospodin e njoj: Pretrpjet e teke kunje, ali e ga moja milost obraniti!.
Tada djevica, podigavi suzama obliveno lice, tjeei uplakane,
ree: Djeice moja, jamim vam da neete pretrpjeti nikakva zla,
samo se pouzdajte u Krista!. I nije trebalo dugo ekati. Smjesta je
strah suzbio smionost onih pasa te brzo sioe sa zidova na koje su
se popeli, skreni snagom [ove ene] koja moli.79
Onima koje su ule spomenuti glas smjesta je Klara ivo zapovjedila, rekavi: Pazite, predrage keri, da, dok sam jo u tijelu, ni na
koji nain nikome ne otkrijete onaj glas!80.
78
Klara, za razliku od Hortulane i njezina narataja, ne pripada pokretu velikih
hodoaenja, ve ostaje zauvijek vezana uza svoj grad dijelei s njime sudbinu. Opirno o tome u M. Bartoli, Klara Asika, cit., 199201.
79
Orantis sam prevela radije ene koja moli negoli moliteljice ili one koja
moli, kako bi se naglasila bespomonost i krhkost, ali i jakost njezina spola. Slaem
se s miljenjem M. Bartolia da su ovi Saraceni moda bili manje krvoloni nego to ih
Legenda prikazuje, i moda bi se povukli vidjevi ene u molitvi (M. Bartoli, Povert,
pace, preghiera u Forma Sororum 2003 /6/, 317).
80
Bile su to s. Franciska (PostKl 9,2) i s. Iluminata, koja u vrijeme Postupka nije
vie bila iva (isto). Ovaj dogaaj kasnije je pridonio razvoju euharistijske duhovnosti
u Redu sv. Klare. Dogaaj takoer svjedoi o tome kako je takva duhovnost ve
postojala u Svetom Damjanu, jer se Klara spontano obraa euharistijskome Isusu.
1902
[XV. pogl.]
Drugo udo: takoer za osloboenje grada
23. Drugom zgodom je Vital Averki,81 ovjek slavohlepan i sran u bojevima, upravio carsku vojsku kojom je zapovijedao protiv
Asiza. Stoga je kraj ogolio od drvea, opustoio svu okolicu i tako
se namjestio za opsadu grada. Tvrdio je prijeteim rijeima da nee
odande nikako odstupiti dok ne zaposjedne taj grad.
I ve je dolo dotle da se trebalo bojati predstojee opasnosti.
Kad je to ula Klara, sluavka Kristova, silno je jecala te je pozvala
k sebi sestre i rekla: Predrage sestre, od ovoga grada svednevice
primamo mnoga dobra; velik je grijeh ne priteknemo li mu u pomo, kako moemo, sada kada je njemu potrebno. Naloila je da
se donese pepela i da sestre potpuno otkriju glavu. Najprije je svoju
otkrivenu glavu posula s mnogo pepela, onda je stavila pepela na
njihove glave. Idite ree naemu Gospodinu i svim arom
zahtijevajte osloboenje grada.82
emu pripovijedati pojedinosti? emu ponavljati o djevianskim
suzama i silnim molitvama? Sljedeega jutra milosrdni Bog je s ku
njom dao i sretan ishod (usp. 1 Kor 10,13): tako da se sva vojska rasula, a oholi ovjek je, protivno svojoj zakletvi, uzmaknuo i nije vie
uznemiravao onaj kraj.83 Malo kasnije isti je ratni zapovjednik pao
pod maem.
[XVI. pogl.]
Snaga njezine molitve u obraenju roene sestre
24. Doista, ne smije se zastrti utnjom niti ona udesna snaga

njezine molitve, koja je u poetku njezina obraenja obratila Bogu
jednu duu i obraenu obranila.84 Imala je naime sestru mladena81
Vital Averki, to jest iz Averse u Kampaniji, koja je bila pod gospodstvom Friedricha II. Ovoga puta se nije radilo o navali zbog pljake, nego o pravoj opsadi. Grad se
imao predati. Dogaaj se zbio ljeti 1241.
82
Klara i sestre nisu u neposrednoj opasnosti. Njezin pothvat potaknut je iskljuivo povezanou s gradom. Po Klari molitva je takoer duna plaa i za materijalnu
pomo to su je primale od grada. Najoitiji primjer one solidarnosti koja je spajala
rekluze i grad. Samotnice su nerijetko izabirale stanovati pored mostov, gradskih
vrata ili drugih opasnih mjest, ivei od milostinje prolaznik i uivajui veliko povjerenje graana u njihov zagovor.
83
Svake se godine grad Asiz spominje svojeg osloboenja po Klarinoj molitvi zavjetnom svetkovinom (Festa del voto) 22. lipnja. Uvelo ju je opinsko vijee grada
Asiza 26. V. 1644.
84
Veoma vaan dogaaj za Klaru koji je potvrdio njezinu viziju vlastite budunosti: imati sestre. Pisac namjerno nije dogaaj umetnuo kronolokim redom, kako bi
1903
ke dobi, srodnicu i po tijelu i po kreposti istoe. U elji za njezinim

obraenjem meu prvim molitvama koje je svim srcem upuivala
Bogu postojano je molila za ovo: kako su ona i sestra u svijetu bile
jedno srce da tako sada, u slubi Bojoj, budu jedna volja. Stoga
je uporno molila Oca milosra (usp. 2 Kor 1,3) da bi sestri, koju je
ostavila kod kue, svijet obljutavio, a Bog postao sladak, i da bi je
tako od nakane tjelesne svadbe odvratio k sjedinjenju svoje ljubavi, kako bi se zajedno s njome, u vjenome djevianstvu, zaruila
sa Zarunikom slave. U objema naime bijae usaena zadivljujua
uzajamna ljubav, koja je objema, premda razliitim osjeajima, uinila novi rastanak85 bolnim.
Boansko velianstvo odmah je udovoljilo te je izvrsnoj moliteljici to prije obilato darovalo onaj prvi dar koji je osobito traila i
koji je Bogu vema bilo drago udijeliti. Naime esnaest dana nakon
Klarina obraenja Janja,86 nadahnuta boanskim Duhom, pourila
se k sestri i, otkrivi joj tajnu svoje odluke, rekla je da hoe posvema
sluiti Bogu. Ona, zagrlivi je radosno, ree: Bogu zahvaljujem,
preslatka sestrice, to me je, zabrinutu za tebe, usliao.
25. udesno obraenje popratila je prilino udesna obrana.
Dok su naime sretne sestre kod crkve svetoga Anela u Panzu pria
njale uz Kristove stope, i ona, koja je prema Gospodinu vie osjeala, pouavala svoju novakinju i roenu sestru, podigla se protiv
mladih djevojaka nova navala roak.
Naime kada su uli da je Janja prebjegla Klari, sljedeega dana
dohrlilo je dvanaest mueva do onoga mjesta; raspaljeni bijesom i
sakrivajui izvana pakosni naum hinili su miroljubiv posjet. I odmah
se obratie Janji jer su o Klari ve prije izgubili nadu i rekoe:
Zato si dola na ovo mjesto? Pouri se to prije s nama vratiti
kui!. Kad je odgovorila da se nee rastati od svoje sestre Klare,
nasrnuo je na nju jedan vitez okrutna srca i, ne tedei udarce pesniizbjegao oito naglaavanje porasta sukoba s obitelji, nego ga radije smjeta u srce
Legende gdje govori o djelotvornosti Klarine molitve, unosei takoer elemente humora.
85
Pisac daje naslutiti da je Janja esto posjeivala Klaru u Svetom Anelu, te je
svaki rastanak objema donosio novu bol. Neki talijanski kodeksi kau da je Janja
svaki dan ila Klari i ostajala s njome, a Klara ju je pouavala. Klara joj je vjerojatno
govorila ono isto to je i Franjo govorio njoj na tajnim sastancima (LegKl 56).
86
Predaja govori da se prije ovoga dogaaja zvala Katarina, to bi takoer mogao
biti plod majinih hodoaenja na Istok, budui da su se hodoasnici iskrcavali u
egipatskom pristanitu Damietti, odakle su preko Sinaja i Gaze nastavljali put prema Jeruzalemu. Na Sinaju se nalazi glasoviti samostan sv. Katarine. Isti hodoasnici
rairili su pobonost prema aleksandrijskoj muenici (usp. C. A. Lainati, Sveta Klara
Asika in ivljenjepisni podatki o sv. Nei Asiki, Ognjie, Maribor 1993, 126).
1904
cama i nogama, pokuao ju je odvui za kosu, dok su je drugi gurali

i podigli na svoje ruke.
Na to djevoje, kao da su je pograbili lavovi i ugrabili iz Gospodinovih ruku, povie: Pomozi mi, draga sestrice, i ne daj da me
odnesu od Krista Gospodina!. Dok su dakle okrutni razbojnici vukli niza strminu brda87 mladu djevojku, koja se odupirala, poderali
joj odjeu i put posuli iupanim vlasima, Klara je sa suzama, prostrijevi se na molitvu, prosila da sestri bude udijeljena postojanost
odluke te da boanska snaga nadvlada silovitost ljudi.
26. Smjesta se, uistinu, priinilo kao da joj se tijelo, koje je
lealo, tolikom teinom zabilo u zemlju da je vie ljudi, uprijevi
sve svoje snage, nikako nije moglo prenijeti preko jednoga potoia.88 Dotrae s polj i vinograd jo neki, nastojei pruiti im
pomo, ali nikako nisu mogli podii ono tijelo sa zemlje. A kad su
u svome poduhvatu malaksali, uzdizali su udo alei se: Cijelu
no jela je olovo, stoga nije udno da je teka!. K tomu joj je jo
gospodin Monaldo, njezin stric, zahvaen velikim bijesom, htio
zadati smrtni udarac pesnicom, ali mu je ruku, koju je podigao,
najednom spopala strahovita bol; i dugo jo vremena ruku mu je
muila ljuta bol.
I evo, nakon dugotrajne borbe stie Klara do onoga mjesta i zamoli roake da odustanu od toga sukoba, a Janju, koja lei polumrtva, neka prepuste njezinoj brizi. Kad su se oni udaljili s gorinom
u dui zbog neobavljena posla, Janja je veselo ustala i, ve radosna
zbog (usp. Dj 5,41) Kristova kria za koji je izborila ovu prvu bitku,
predala se zauvijek boanskoj slubi.
Onda joj je blaeni Franjo isto tako nainio tonzuru svojom rukom i zajedno sa sestrom pouavao na putu Gospodnjem (usp. Sir
5,12).89
Ali jer kratak govor ne bi mogao opisati uzvienu savrenost njezina ivota, neka se usmjeri na Klaru.
87
Strmina brda: Sv. Aneo u Panzu smjeten je na poetku strmog obronka sv.
Rufina, nie samotita Carceri.
88
Potoi koji se spominje jest onaj koji se sputa danas bez vode od samotita
Carceri; Sv. Aneo u Panzu na desnoj je obali, pedesetak metar dalje.
89
Franjo, laik, ponovio je neuobiajeni in tonzure i vodi duhovnu brigu o sestrama. Poznata Ploa Maestra di S. Chiara iz 1283. prikazuje kako Janja polae
zavjete u ruke Klare, opatice; to je pomonaenje dogaaja u kojemu Klara i Janja
u stvarnosti nisu bile redovnice, nego pokornice koje su krenule za Franjinim nainom ivota.
1905
[XVII. pogl.]
Tree udo: izgon zloduh
27. Ne udi ako je Klarina molitva bila mona protiv zloe ljudi,
kad je raspaljivala i zloduhe. Neka pobona ena, naime iz pizanske
biskupije, jednom je dola u samostan zahvaliti Bogu i svetoj Klari
za to to je po njezinim zaslugama bila osloboena od pet zloduh.
Zlodusi su naime priznali kad su bili istjerivani da su ih spalile upravo molitve svete Klare i protjerale iz zaposjednutog utoita.90
Nije bez razloga gospodin papa Grgur imao izvanredno pouzdanje u molitve ove svetice jer je kuao njihovu djelotvornu snagu. esto je, doista, smjerni molitelj, bilo dok je bio ostijskim biskupom,
bilo nakon to je uzdignut na apostolski vrh, kad bi iskrsnula nova
potekoa, to je prirodno, pismom zatraio od iste djevice zagovor
i osjetio pomo.91 Stvar, uistinu, kako odlina po poniznosti, tako
dostojna da se svom revnou nasljeduje: kada Kristov namjesnik
vrue moli Kristovu slubenicu za pomo i preporua se njezinim
krepostima. Znao je jamano to moe ljubav i kako se pred istim
djevicama prua slobodan pristup do vijea Velianstva.
Ako naime Kralj nebesa samoga sebe ustupa onima koji ga arko ljube, a to nee udijeliti, ako je korisno, onima koji ga pobono mole?
[XVIII. pogl.]
O njezinoj osobitoj pobonosti prema Oltarskom Sakramentu
28. Kolika je bila strastvena pobonost blaene Klare prema Oltarskom Sakramentu, pokazuju uinci. U onoj naime tekoj bolesti
koja ju je prikovala uz krevet traila je da je se pridigne i podupre prikladnim potpornjima; sjedei tako prela bi niti za najfinija
tkanja,92 od kojih je nainila preko pedeset pari tjelesnika koje je,
zatvorene u svilene ili grimizne torbice,93 namjenjivala raznim cr90
Prema Postupku (4,20;7,14) to se zbilo 4 godine prije Klarine smrti.
91
Prisutnost kard. Hugolina, kasnije pape Grgura IX., u Klarinu ivotu veoma je
posvjedoena: Legenda spominje njegov posjet Svetom Damjanu (14), a sauvana
su nam i dva njegova pisma: jedno je pisao kao kardinal, Ab illa hora (prije 1219),
drugo kao papa, Deus Pater te Privilegium paupertatis od 17. IX. 1228.
92
Zakljuujemo da su sestre stekle tehniku vjetinu kad su bile u stanju izraivati
platna i razliite tkanine. U Postupku se spominju lanene, svilene, poluvunene tkanine i pli (grimiz) (2,12;6,14;3,4). Znale su takoer obraivati vunu, kao i sve ene
onoga vremena.
93
U srednjem vijeku tjelesnici (korporali) nosili su se na oltar u prikladnoj torbici,
izraenoj od svile ili purpura (vidi I. ako, Liturgijski simboliki govor, Glas Koncila,
1906
kvama94 asike ravni i gorskih krajeva. A kada je imala primiti Gospodinovo tijelo, najprije bi se natopila vrelim suzama i, pristupivi
s drhtanjem, bojala se Sakrivenoga nita manje negoli onoga koji
upravlja nebom i zemljom.
[XIX. pogl.]
Jedna doista udesna utjeha
koju joj je Gospodin udijelio u bolesti
29. Upravo kako se u bolesti pamenjem opominjala svojega

Krista (usp. Tu 3,20), tako je i Krist nju pohaao u njezinim patnjama. U ono vrijeme na Boi,95 kada svijet s anelima zanosno klie
roenome Djetecu, sve su gospoe otile u oratorij na jutarnju, a
majku, pritisnutu bolima, ostavie samu.
Kad je poela razmiljati o malenome Isusu i veoma se alostila
to ne moe sudjelovati u njegovim pohvalama, uzdahnuvi ree:
Pogledaj, Gospodine Boe, kako sam ti sama ostavljena na ovome
mjestu!
I gle, iznenada joj je u uima poelo odzvanjati ono divno suglasje koje se odvijalo u crkvi svetoga Franje.96 Sluala je psalmodijsko
klicanje brae, pratila skladnost pjeva, ak je uhvatila zvuk orgulja. Udaljenost mjesta nikako ne bijae takva da bi se ono moglo uti
na ljudski nain, nego je ona sveanost ili na boanski nain doprla
do nje, ili joj je sluh bio izotren iznad ljudskih mogunosti. Ono
to je doista nadmailo ovo vienje jest to da je bila dostojna vidjeti
same Gospodinove jaslice.97
Zagreb 2005, str. 425). Zato Legenda kae pedeset pari, to jest 50 tjelesnik s
njihovim torbicama. U Svetom Damjanu ivjelo se siromano, ak oskudno, ali je za
Presveti Sakrament sve bilo najskupocjenije i izraeno najveom moguom umjenou i s ljubavlju.
94
Sestre su radile poslove vie negoli se trai od plemkinja, dakle kao i sve radnice
u tekstilnoj proizvodnji koja se poela razvijati u XII. i XIII. st. Meutim one su radile da bi poklanjale siromanim crkvama, kako bi se Presveto Tijelo uvalo dostojno.
Nisu od svojega rada stvarale trgovinu. To se naziva paradoksom Svetog Damjana:
raditi besplatno i ivjeti od pronje i milostinje. Pisac moda nije shvatio pravo znaenje Klarina rada, tako da je sve to stavio u sklop euharistijske pobonosti.
95
Boino vienje zbilo se u noi 24/25. prosinca 1252, na posljednji Klarin Boi
(PostKl 3,30;7,9).
96
Crkva sv. Franje sada bazilika nalazi se na krajnjem sjeverozapadu Asiza, dok
je Sveti Damjan na drugoj, jugoistonoj strani, izvan grada, 2 km zrane udaljenosti
od nje. Obje zgrade ne mogu se meusobno vidjeti zbog breuljka koji ih dijeli. U
crkvi sv. Franje nalazi se od 1230. Franjino tijelo.
97
Pisac se posluio svjedoanstvima s Postupka (3,30;7,9), ali je umetnuo pojedinosti koje imaju naglasiti nadnaravni znaaj dogaaja. Kasnije e to preuzeti i
1907
Kad su ujutro keri dole k njoj, blaena Klara im je rekla: Neka

je blagoslovljen Gospodin Isus Krist koji me nije ostavio kada ste
me bile vi ostavile. Naime po milosti Kristovoj ula sam cijelu onu
sveanost koju su noas proslavili u crkvi svetoga Franje.
[XX. pogl.]
O prearkoj ljubavi prema Raspetome
30. Oplakivanje muke Gospodnje priraslo joj je srcu; iz svetih

rana je sad crpla smirnu gorkih osjeaja, sad sisala veoma slatke radosti. Suza Krista patnika neodoljivo ju je opijala98 i pamenje joj je
esto predoivalo onoga kojega joj je ljubav duboko utisnula u srce.
Pouavala je novakinje oplakivati Krista raspetoga i to je nauavala rijeima, to je istovremeno pokazivala inima: esto naime
kada bi koju nasamo poticala na to, poplava suza pretjecala je rijei.
Izmeu dnevnih asova estoga i devetoga obino je bivala obuzeta veom svetom patnjom da bude rtvovana sa rtvovanim Gospodinom. Tako ju je jednom, dok je u elijici molila deveti as, avao udario po eljusti te joj se oko zakrvavilo, a obraz pomodrio.99
A da bi neprekidno napasala duu slastima Raspetoga, ee je
preivala100 molitvu na ast Gospodinovih pet ran.101 Nauila je
asoslov na ast Kria,102 kako ga je sastavio zaljubljenik Kria Franjo, i molila ga je posve slinom strastvenou. Ispod habita tijelo
jo proiriti Cvjetii (Cvjet 35) koji e upravo biti poticaj papi Piju XII. da breveom
Clarius explendescit od 14. 2. 1958. proglasi Klaru zatitnicom televizije, to jest svih
djelatnika na podruju televizije. Zato je Klara prenesena u Crkvu sv. Franje? Ja u
tome vidim Klarinu silnu elju da, upravo u vrijeme koje je puno neizvjesnosti za
nju i njezinu zajednicu u iekivanju potvrde Pravila (ona je ve mjesecima u tekom zdravstvenom stanju), eli zajedno sa sv. Franjom (iji se ostaci ondje uvaju) i
braom proslaviti otajstvo koje je izvor njihova poziva te time naglasiti pripadnost i
povezanost s Redom manje brae.
98
Kod sv. Franje ne nalazimo izriaje opijenosti zbog oplakivanja Kristove muke
niti sisati iz svetih rana. To su izriaji kristoloke pobonosti onoga vremena kojoj je Klara naginjala. Iz tog sam razloga radije prevela suza Krista patnika negoli
pla, jer mi se ini osjeajnijim.
99
Ovo se ne spominje u svjedoanstvima na Postupku pa zakljuujemo da su sestre
to piscu usmeno iznijele.
100
Napasanje i preivanje moda nama danas neobino zvui, ali za oce i

srednjovjekovnu duhovnost to je najbolji opis onoga stupnja molitve koji se naziva
meditatio. Za njih to nije bilo neko razumsko razglabanje, nego preivanje, vakanje
Rijei koja pomalo silazi u srce. Sv. Franjo i sv. Klara jo pripadaju toj koli.
101
Molitva na ast pet rana ne smatra se autentinom, stoga nije uvrtena u FI. Vidi
Z. Lazzeri, LOrazione delle cinque piaghe recitata da S. Chiara, u AFH 16(1923)246
249.
102
To je asoslov muke Gospodnje (Mu): duhovni lanac od Franje do Klare.
1908
je opasivala malom kordom s trinaest privezanih kamenia, tajnim

podsjetnikom na Spasiteljeve rane.103
[XXI. pogl.]
Jedna uspomena na Gospodinovu muku
31. Bijae to jednom na dan Presvete veere, na kojoj je Gospo

din ljubio svoje do kraja (usp. Iv 13,1). Pred veer, kako se pribliavala Gospodinova smrtna tjeskoba, Klara se, rastuena i alosna,
zatvorila u skrovitost elije. I dok je molitvom pratila Gospodina
koji moli, i kad je due alosne sve do smrti (usp. Mt 26,38) kuala
osjeaj njegove alosti i, malo-pomalo, opijena sjeanjem na uhienje i sva izrugivanja, spustila se na postelju. Cijelu je dakle onu no
i sljedei dan ostala tako obuzeta, tako izvan sebe da se inilo kako
je s Kristom razapeta, posve izvan osjetil, ne trepui oima, uvijek
pogledom usmjerena na jedno vienje.
Vie puta joj se navraala jedna pouzdana ki104 da vidi ne treba
li moda togod i uvijek ju je nalazila u istome stanju. Ali kad se spustila no na subotu, odana ki je zapalila svijeu i znakom, ne rijeju, podsjetila majku na zapovijed svetoga Franje. Svetac joj je naime
zapovjedio da joj ne smije proi nijedan dan bez blagovanja.105
Dok je dakle stajala pored nje, Klara, kao da se odnekud vraa,
izusti rije: emu je potrebna svijea? Zar nije dan? Majko
ree ova prola je no i dan je minuo, i spustila se druga no.
Klara e njoj: Blagoslovljen bio ovaj san, predraga keri! Napokon
mi je darovan jer odavna sam ga eljela. Nego pazi da nikomu ne
pripovijeda o ovome snu dokle god budem iva u tijelu!
[XXII. pogl.]
O razliitim udesima koja je uinila znakom i snagom kria
32. Raspeti Ljubljeni uzvraao je zaljubljenoj te se ona, koja je

bila strastveno zapaljena tolikom ljubavlju prema otajstvu kria,
snagom kria proslavila po znakovima (usp. Dj 2,22; 2 Kor 12,12) i
udesima. Kad bi naime bolesnike obiljeila106 znakom ivotvorno103
Rije je o nekoj pukoj pobonosti prema trpeem Kristu, koja asti 13 njegovih
rana.
104
Bila je to s. Filipa di messer Leonardo di Gislerio (PostKl 3,1.25).
105
ak ni Veliki petak, dan strogoga posta.
106
Glagol applicat upuuje na to da je dodirnula bolesnike i na njima nainila (povukla) znak kria.
1909
ga kria, na udesan nain je odgonila bolesti od njih. Od mnogih

sluajeva dotaknut u se samo nekih.
Blaeni Franjo poslao je gospoi Klari nekoga brata imenom
Stjepana, koji je trpio od ludila, da nad njim naini znak presvetoga
kria. Poznavao je naime njezinu veliku savrenost i cijenio u njoj
veliku krepost. Na oevu zapovijed, posluna ki ga je znamenovala
i dopustila mu da malo odspava na mjestu gdje ona obiavae moliti.107 A on, probudivi se nakon kratkoga sna, ustade zdrav i vrati se
ocu osloboen mahnitosti.
33. Neki djeak108 od tri godine, imenom Mattiolo, iz grada Spoleta, ugurao je u svoj nos kameni. Nitko mu ga nije mogao izvui
iz nosa, niti ga je djeak mogao ispuhati. Kako je bio u pogibelji, s
velikom tjeskobom dovedoe ga gospoi Klari, i kad ga je znamenovala znakom kria, odmah je izbacio kameni i bio osloboen.
Dovedoe svetoj Bojoj slubenici i jednoga drugog djeaka, iz
Perue, koji je imao jedno oko potpuno prekrito mrenom. Ona,
dotakavi djeakovo oko, utisne mu znak kria i ree: Odvedite
ga mojoj majci da ona nad njim ponovi znak kria. Njezina majka, hou rei gospoa Hortulana,109 slijedei svoju biljicu, ula je
nakon keri u redovnitvo te je u zatvorenom vrtu (usp. Pj 4,12) s
djevicama, kao udovica, sluila Gospodinu. Primivi dakle od nje
znak kria, djeakovo oko je, odmah oieno od mrene, vidjelo
jasno i bistro. Klara je stoga tvrdila da je djeak osloboen zaslugom
njezine majke, a majka je breme hvale prebacila na ker, izjavivi da
je nedostojna tako velikoga uda.
34. Jedna od sestara, imenom Benvenuta,110 gotovo je dvanaest
godina podnosila pod rukom fistularnu ranu iz koje je na pet mjesta
izlazio gnoj. Boja djevica Klara, ganuta samilou prema njoj, upo107
Moda je to bila neka elijica ili kolibica u vrtu, kao neko samotite u koje su se
povlaile sestre. U samostanu nije bilo zasebnih elija, kako je to danas u samostanima klaris, ali su zasigurno postojala mjesta za samou: nie, zvonici, uglovi ili male
pilje, kako je to posvjedoeno u nekim panjolskim samostanima.
108
Prvo udo u korist djeteta. Djeca su predmet Klarine osobite ljubavi za ivota i
nakon njezine smrti; naime u udesima post mortem djeca e imati povlateno mjesto.
Moda je to zbog pobonosti prema Djetetu Isusu, ali i stoga to su djeca u drutvu
bila posve bespravna.
109
Prema podacima iz Postupka moemo utvrditi Hortulaninu prisutnost u Svetom

Damjanu izmeu 1226. i 1238 (PostKl 6,12;1,5;4,11). Njezinoga naime imena nema
na popisu sestara u dokumentu iz 1238 (Punomo Oportulu). udo se imalo zbiti
oko 12281230 (PostKl 4,1.11).
110
S. Benvenuta od gospoe Diambre iz Asiza, XI. svjedokinja; ula u samostan

1224. (PostKl 11,2); udo se zbilo u rujnu 1251. (PostKl 11,1).
1910
trijebila je onaj svoj osobiti melem spasonosnoga znaka. I odmah je

na znak kria zadobila potpuno ozdravljenje viegodinje rane.
Druga iz broja sestara, imenom Amata,111 bila je trinaest mjeseci
muena vodenom boleu i povrh toga leala je skrhana od groznice,
kalja i boli na jednoj strani. Gospoa Klara, ganuta samilou nad
njom, utekla se dokazu svoje plemenite vjetine. Znamenovala ju je kriem u ime svojega Krista i smjesta joj se povratilo posvemanje zdravlje.
35. Jedna druga slubenica Kristova,112 rodom iz Perue, kroz
dvije godine tako je izgubila glas da je jedva jedvice uspijevala oblikovati razumljive rijei. Kad joj je u noi Uznesenja Nae Gospe
bilo pokazano u vienju da e je gospoa Klara osloboditi, eljno je
iekivala dan. im je svanulo, pourila se k majci, arko je zatraila
znak kria i im je znamenovana, glas joj se odmah povratio.
Neka sestra imenom Kristijana,113 podnosei dugo vremena gluhou na jedno uho, pokuala je mnoge ljekarije protiv toga zla, ali
uzalud. Gospoa Klara joj je njeno znamenovala glavu, dotakla
uho i smjesta joj se obnovilo osjetilo sluha.
U samostanu bijae velik broj nemonih sestara, pogoenih raz
liitim bolima. Klara je, po obiaju, ula ondje sa svojim uobiajenim lijekom i, nainivi pet puta znak kria, smjesta je podigla njih
pet iz bolesti.114 Iz ovih injenica jasno se vidi da je u djeviinu srcu
bilo zasaeno drvo Kria iji listovi, dok plod krijepi duu, pruaju
lijek izvana.115
[XXIII. pogl]
O svakodnevnom pouavanju sestara
36. Jer bijae doista uiteljicom neukih i na neki nain na elu

djevojaka u palai velikoga Kralja, odgajala ih je takvim nainom
postupanja i brinula se za njih s tolikom njenom ljubavi da se to
rijeima ne moe potpuno izrei. Na prvome mjestu uila ih je da
111
S. Amata Martina iz Coccorana, ula u samostan 1228, Klarina neakinja

(PostKl 4,1), IV. svjedokinja na Postupku.
112
To je s. Benvenuta iz Perue, druga svjedokinja; ula je u samostan krajem rujna

1211/12 (PostKl 2,1).
113
S. Kristijana gospodina Kristijana od Parisse, peta svjedokinja; ula u samostan

1246/47 (PostKl 5,4). udo se zbilo u lipnjusrpnju 1252 (PostKl 5,1;3,17;4,10).
114
Jedna od njih je prva svjedokinja s. Pacifika (PostKl 1,16), ostale nisu bile ive
za vrijeme Postupka; bilo je to prije Klarine velike i duge bolesti (1224/25).
115
Jedna od najdraih tema franjevakih mistik XIII. i XIV. st. Vidi, primjerice, sv.
Bonaventura, Stablo ivota (Symposion, Split 1994).
1911
odstrane iz prebivalita duha svaki um, kako bi mogle uroniti u

same Boje tajne. Uila ih je da ne budu vie pod utjecajem ljubavi
roak po tijelu i da zaborave oinski dom (usp. Ps 44,11) kako bi se
svidjele Kristu. Bodrila ih je da ne mare za zahtjeve krhkoga tijela,
a triarije puti da podvrgnu vlasti razuma.116 Pokazivala im je kako
lukavi neprijatelj postavlja skrivene zamke istim duama, i da svece
napastuje na jedan, a one koji su svjetovni na drugaiji nain.117
Stoga je napokon htjela da u odreene sate rade vlastitim rukama
(usp. 1 Kor 4,12), tako da se odmah, prema elji Utemeljitelja, ponovno zagriju vjebom molitve i, ostavivi mlakost nemara, ognjem
svete ljubavi odbace hladnou nepobonosti.
Nigdje nije bilo veeg uvanja utnje,118 nigdje se nije tako visoko cijenila i ljepota i vrsnoa svake kreposti. Nije ondje rasputen
govor odavao rasputeni duh, niti je lakoumnost rije otkrivala lakoumnost osjeaja. Sama uiteljica naime, umjerena u rijeima, u
kratak govor saimala je elje bogata duha.
[XXIV. pogl.]
Njezina iva elja da uje rije svete propovijedi
37. Kerima je, po svetim propovjednicima, pribavljala hranu

Boje Rijei,119 od koje je sebi izabrala ne manje vrijedan dio. Jer u
sluanju svete propovijedi bila bi preplavljena tolikim zanosom, toliko bi uivala u spominjanju svojega Isusa da je jednom, za vrijeme
propovijedi brata Filipa iz Atrija, pokraj djevice Klare stajao neki
prekrasni djeak i za vrijeme veega dijela propovijedi razveseljavao
je svojim umiljavanjem. Ona [sestra]120 koja je zavrijedila takvo to
116
Uila ih je dakle kontemplativnom ivotu koji trai: slobodu razuma, slobodu

srca i slobodu tijela.
117
Te napasti su: teiti za boljim, proputati initi dobro, pomanjkanje radosti,

preuveliavanje svakodnevnih neugodnosti. To udaljava duu od vrste, stvarne i
uravnoteene pobonosti. Runi rad je lijek: oslobaa razum, razveseljava srce i ini
korisnim tjelesne snage.
118
Moda je to, kao i u 1el 28, velianje utnje propisane Hugolinovim Pravilom,
koje je sestrama nalagalo posvemanju utnju. Isputanje ovoga retka u Legenda ver
sificata moda dokazuje da takva rigorozna utnja nije vie bila na snazi u Svetom
Damjanu, to jest bila je evaneoska, prema PrKl (5,14).
119
Za odgoj sestara nije se brinula samo opatica (Klara) nego su tu i sveenici:

kapelani, pohoditelji i drugi. Franjo se ovdje ne pojavljuje, no njegovu prisutnost
nadomjetaju njegova braa, neka manje, a neka vie uena i duhovna. Klara se znala
uvijek okoristiti.
120
Bila je to s. Agneza gospodina Oportula Bernarda Asikoga, X. svjedokinja; ona

je na Postupku rekla da je to bilo u tjednu nakon Vazma, kada se pjeva: Ego sum
Pastor bonus, to jest druge nedjelje po Uskrsu, 1232 (PostKl 10,8).
1912
vidjeti na svojoj majci iskusila je neizrecivu ljupkost u promatranju

ove pojave.
Premda nije bila knjievno obrazovana, ipak je uivala sluajui nain govora uenih,121 smatrajui da se u kori krije badem rije, koju je ona veoma otroumno izvlaila i veoma slatko uivala.
Umjela je iz svake propovjednikove izreke izvui ono to je dui
korisno: znajui da ubrati kadgod cvijet s otroga trna nije manje
razborito negoli jesti plod s plemenita stabla.
Jednom, kada je gospodin papa Grgur zabranio da nijedan
brat ne smije ii u samostane Siromanih gospo bez njegova
doputenja,122 bogoljubna majka, raalostivi se to e sestre rjee imati hranu svetoga nauka, s uzdahom ree: Neka nam onda
oduzme svu brau, kad nam je oduzeo one koji su nas posluivali
ivotnom hranom!. I smjesta je svu brau poslala natrag ministru,
ne hotei imati milostinjare koji su pribavljali tjelesni kruh kad nije
vie imala milostinjare duhovnoga kruha. Kad je papa Grgur to uo,
odmah je prepustio onu zabranu u ruke generalnome ministru.123
[XXV. pogl.]
Njezina velika ljubav prema sestrama
38. Ali ova asna opatica nije ljubila samo due svojih keri nego
se, dapae, s osobitom pomnjom milosrdne ljubavi brinula o njihovim tijelima. Veoma esto ih je naime za none studeni svojom
rukom pokrivala dok su spavale i, kada bi opazila da nisu sposobne opsluivati zajedniku strogost, htjela je da se zadovolje blaim
nainom ishrane. Ako bi koju uznemirivala napast, ako bi koju, to
je prirodno, obuzela turobnost, pozvala bi je nasamo i plaui je
121
Doslovno: premda nije bila uena; biti uen u srednjem vijeku znailo je poznavati septem artes liberales, prije svega gramatiku, retoriku i dijalektiku. To sam saela u knjievno obrazovana, to je u skladu s onim to se dalje kae, da je naime
rado sluala (i razumjela) govore uenih, ili uene govore, to jest govore na dobrom
latinskom. Sjetimo se zgode kada je sestrama propovijedao Aleksandar iz Halesa, a
brat Egidije ga prekinuo i nastavio. Ueni Englez zasigurno je govorio ueno, i to na
latinskome. Usp. P. Bargellini, Cvjetii sv. Klare, Symposion, Split 2008, str. 6264
(prema Dicta B. Aegidii Ord. Minorum, Quaracchi 1905, n. 73).
122
Ova zabrana proizlazi iz bule Quo elongati, od 28. IX. 1230, koja, meu mnogim vanim tokama, zahvaa u odnos Reda manje brae i Siromanih gospo; naime papa je htio Sveti Damjan potpuno uklopiti u svoj Red zatvorenih monahinja, to
bi Svetom Damjanu oduzelo njegovu franjevaku izvornost. Zato se Klara pobunila
protiv te zabrane, spremna na gladovanje, jer je voljela povezanost s Franjinom braom vie negoli svagdanji kruh.
123
Tada je generalni ministar Reda bio Ivan Parenti (122732). Nije sauvan spis
kojim bi papa stvar predao u njegove ruke.
1913
tjeila. Ponekad bi se prostrla oaloenima do nogu da majinskim milovanjima olaka teinu boli. Na ove izraze dobrote keri
su, ne nezahvalne, uzvraale svom svojom privrenou. Budui da
su opaale na majci izraz ljubavi, potovale su u uiteljici slubu
pretpostavljene, u odgojiteljici slijedile pravilan hod124 i u zarunici
Bojoj divile se svetosti u svim njezinim prijelazima.
[XXVI. pogl.]
Njezine bolesti i dugotrajna iznemoglost
39. etrdeset godina (usp. Ps 94,10) trala je u trkalitu (usp. 1

Kor 9,24) najuzvienijega siromatva (usp. 1 Kor 9,24), kad se, evo,
ve pribliila nagradi vinjega poziva (usp. Fil 3,14), kojoj su prethodila razna bolovanja. Budui da joj je tjelesna snaga prvih godina125
podlegla strogosti pokore, u posljednje vrijeme zahvatila ju je teka
bolest, da bi se kao bolesna obogatila zaslugama patnj, kao to se,
kao zdrava, obogatila zaslugama [dobrih] djel. Jer krepost se u bole
sti usavrava (usp. 2 Kor 12,9). Kako se njezina zadivljujua krepost
proistila u bolesti, vidi se osobito po tome to se kroz dvadeset
osam godina126 neprestanog bolovanja nije ulo mrmljanje niti jadikovanje, nego je iz njezinih usta uvijek izlazio sveti razgovor, uvijek
zahvaljivanje.
Ali premda se inilo da se, onemoala pod teinom bolest, uri
svretku,127 svidjelo se Bogu, ipak, da odgodi njezinu smrt do trenutka kada e je Rimska crkva, ije je ona djelo i osobita ki, moi
uzvisiti zaslunim poastima. Dok se naime vrhovni sveenik s kardinalima zadravao u Lionu,128 ma silne boli probadao je due sestara kada su Klaru, vie nego obino, stale muiti boli.
124
To jest ispravno vladanje.
125
Prvih 12 godina redovnikoga ivota (vidi XII. pogl.).
126
To jest od 1224/25; u PostKl kae se 29 godina (14,1.2).
127
U jednom trenutku sestre su doista mislile da je majci doao kraj; bilo je to oko
blagdana sv. Martina (11. 11) 1252. (PostKl 9,10).
128
Papa Inocent IV. nalazio se u Lionu od prosinca 1244. do travnja 1251. da utek
ne srdbi Friedricha II. Iz Liona je otiao u Genovu (rodni grad), Milano, Bolognu,
Fano i Peruu, gdje je ve 5. XI. 1251. U osmini Uskrsa (27. IV. 1253) dolazi u Asiz
gdje e ostati do 6. X., ponedjeljka nakon svetkovine sv. Franje. U meuvremenu je
posvetio crkvu sv. Franje (25. V. 1253, u nedjelju prije Uzaaa) i pohodio Klaru.
God. 1247. napisao je vlastite Konstitucije za Siromane gospoe, na osnovi Franjina, a ne Benediktova Pravila, ipak meutim traei da samostani imaju zajednike
posjede. To je, prije svega, Klari zadavalo muku.
1914
40. U meuvremenu je nekoj Kristovoj slubenici, djevici posveenoj Bogu u samostanu svetoga Pavla, Reda svetoga Benedikta,
pokazano ovo vienje: inilo joj se kao da zajedno sa svojim sestrama dvori u Svetome Damjanu bolesnu gospou Klaru, a Klara da
lei na skupocjenu leaju. Meutim dok su plaui i sa suzama ekale odlazak blaene Klare, neka krasna ena, koja se pojavila kod
uzglavlja postelje, obrati se [njima] rasplakanima: O keri ree
ne oplakujte onu koja jo ima ivjeti: jer nee moi umrijeti dok
ne doe Gospodin sa svojim uenicima.129
I gle, nakon malo vremena, Rimska kurija stigla je u Peruu.
A kada je Gospodin ostijski uo da joj se bolest pogorala, doao
je to bre iz Perue da pohodi Kristovu zarunicu, kojoj po slubi bijae otac, po skrbi hranitelj, a po najiem osjeaju uvijek
odani prijatelj.130 Nahranio je bolesnicu sakramentom Tijela Gospodnjega, i nahranio je ostale okrepom spasonosne propovijedi.
Ona je sa suzama zaprosila Oca samo jedno: da u Kristovo ime
smatra sebi povjerenima njezinu obitelj i obitelji ostalih Siromanih gospoa. A nada sve ga je zamolila: da joj od gospodina pape
i od kardinal isprosi potvrdu Povlastice siromatva; budui da je
bio vjerni pomonik Reda, kako je rijeju obeao, tako je djelom
ispunio.131
Kad je prola godina dana, gospodin papa se s kardinalima preselio iz Perue u Asiz132 da se ve opisano vienje o svetiinu prijelazu moe ostvariti. Vrhovni sveenik naime s onu stranu ljudskoga, ali s ove strane Boga predstavlja osobu samoga Gospodina, a
gospoda kardinali u vojujuoj su Crkvi njemu prisnije priljubljeni,
poput uenik.
129
Imamo u ovom dogaaju pojavu povezanosti izmeu ena istoga grada oko jedne ene od osobite duhovne vanosti. Pojavu koja je obiljeavala vjersku panoramu
srednje Italije onoga doba (usp. M. Bartoli, Klara Asika, cit., 208).
130
Gospodin ostijski, to jest kardinal Rajnald, pohodio je Klaru u proljee 1252.

Ona ga je tada zamolila za potvrdu Povlastice siromatva, to jest vjerojatno vlastitoga Pravila. Ako je rije o Povlastici, onda bi to bila Povlastica Inocenta IV. koja je u
povijesti krivo pripisana Inocentu III.
131
Pismom Quia vos, od 16. IX. 1252., kardinal Rajnald pie iz Perue Klari i sestrama odobravajui im njihov Oblik ivota, to jest Klarino Pravilo.
132
Tu e ostati do 6. X. Kad se vrati u Rim, 18. X. napisat e spoletskom biskupu

Bartolomeju bulu Gloriosus Deus kojom ga ovlauje da zapone Postupak za Klarino proglaenje svetom.
1915
[XXVII. pogl.]
Kako ju je gospodin Inocent
bolesnu pohodio, odrijeio i blagoslovio
41. Boanska Providnost ve se pourila ispuniti svoj naum s

Klarom; Krist se pourio uzdii siromanu hodoasnicu u palau
vinjega Kraljevstva. Ve je i ona udjela i svom eljom uzdisala da
bude osloboena ovoga smrtnoga tijela (usp. Rim 7,24) te da u nebeskim stanovima promatra Krista koji kraljuje, kojega je, siromanoga na zemlji, kao siromaica svim srcem slijedila. Tako se na svete
udove, ve oslabljene dugom boleu, oborila nova nemo koja je i
znak skoranjega poziva Gospodinu i pripravlja joj put do vjenoga
ozdravljenja.
Gospodin Inocent IV., svete uspomene, pohitio je zajedno s kardinalima pohoditi Kristovu slubenicu133 i nije dvojio svojom papinskom nazonou poastiti preminue one iji je ivot cijenio iznad
ivota en naega vremena. Uavi u samostan, uputio se do siromane postelje i na bolesniine usne prislonio ruku da je moe poljubiti. Ona ju je primila s velikom zahvalnou i zamolila da smije s
velikim potovanjem poljubiti papi nogu. Popevi se na drvenu klupicu, dvorski gospodin se udostojao na zgodan nain pruiti nogu,
koju je ona i odozgor i odozdol izljubila, i s potovanjem prislonila
svoje lice.134
42. Onda je s aneoskim izrazom lica zamolila od vrhovnoga
sveenika otputenje svih grijeha. On na to proape: Oh, kad bi
barem meni bilo potrebno takvo oprotenje!. Podijelio joj je dar
potpuna odrjeenja i milost obilna blagoslova.
A kada su svi otili, jer je toga dana iz ruke provincijalnoga ministra135 primila svetu hostiju, oiju podignutih k nebu (usp. Iv 17,1)
i sklopljenih ruku prema Bogu, rekla je svojim sestrama: Hvalite
Gospodina (usp. Ps 116,1), djeice moja, jer se Krist danas udostojao udijeliti mi takvu milost koju ni nebo ni zemlja ne bi mogli
133
Ljetopisac Nikola iz Calvia, kapelan i ivotopisac Inocenta IV., zatim biskup

Asiza, spominje dva papina pohoda Klari. Legenda ovdje moda spaja oba pohoda u
jedan. S. Filipa opirnije govori o tome (PostKl 3,24.32). Drugi posjet bio bi, ini se,
oko 68. kolovoza, malo dana prije njezine smrti (PostKl 3,24).
134
Ovdje pisac ne istie, ali in podsjea na Magdalenino dranje podno kria.

Ljubljenje nogu Raspetoga ustrajno postoji u laudes o muci i ikonografiji onoga vremena (usp. M. Bartoli, Klara Asika, cit., 213). Klarin nain molitve, opisan u LegKl
19, takoer podsjea na to.
135
Prema fra Agostinu Stroconeu, Provincijalni ministar bio bi fra Oddone iz

Acquasparte (vidi LUmbria Serafica, u MF 2/1887/124).
1916
nadomjestiti: danas sam ree primila samoga Svevinjega i

zavrijedila vidjeti njegova namjesnika.136
[XXVIII. pogl.]
Kako je odgovorila rasplakanoj roenoj sestri
43. Oko Majine postelje stajale su keri koje e doskora ostati

siroad i kojima je ma boli probadao due (usp. Lk 2,35). Nisu dopustile da ih odande odvrati san niti otrgne glad, nego ih je, zaboravivi i na postelju i na jela, nou i danju krijepio samo pla. Meu
njima bijae pobona djevica Janja;137 oblivena gorkim suzama, vrue je molila sestru neka je ne ostavi naputenom. Klara joj odgovori:
Sestrice premila, Bog hoe da odem; a ti prestani plakati jer e
ubrzo nakon mene doi Gospodinu i jo ree prije negoli
umre,138 Gospodin e ti podariti veliku utjehu.
[XXIX. pogl.]
to se vidjelo i zbilo za vrijeme njezina konanog prijelaza
44. Napokon je bilo oito da kroz vie dana podnosi smrtnu borbu: kroz to vrijeme porasla je vjera naroda i pobonost puka, bila je
takoer danomice poaena, kao prava svetica, estim posjetima
kardinal i prelat. A ovo je nevjerojatno uti: premda sedamnaest
dana nije mogla uzimati nikakve hrane, Gospodin ju je jaao tolikom snagom, te je [ona bila ta koja je] krijepila u Kristovoj slubi
sve koji su joj dolazili. Kada ju je naime brat Rajnald,139 prijazan
ovjek, bodrio na strpljivost u dugom muenitvu tolikih bolest,
iskreno mu je odgovorila: Predragi brate, otkada sam upoznala milost Gospodina mojega Isusa Krista po njegovu sluzi svetome Fra-
136
Cijelo poglavlje sadri sve elemente onoga to je u srednjem vijeku znailo lijepu smrt: duga smrtna tjeskoba, blizina najdraih, posljednji vjerski obredi.
137
Janja, roena Klarina sestra, dugo je bila odsutna iz Svetog Damjana. Naime
oko 1219. poslana je u Monticello kod Firence da uputi sestre u nain ivota Svetog Damjana. Ondje je ostala do poetka 1253. Strunjacima je zanimljiva njezina
nazonost kod umirue Klare, koja dokazuje da se i u Svetom Damjanu i u Monticellu primjenjivalo Klarino Pravilo, prema kojemu se klauzura moe napustiti zbog
korisna, oita i utemeljena razloga, dok Hugolinove Konstitucije ne bi dopustile
Janjin izlazak.
138
Neki rukopisi namjesto moriaris imaju prius quam a te recedem (prije nego to
odem od tebe).
139
Vjerojatno ispovjednik sestara.
1917
nji, nijedna mi patnja nije bila nepodnoljiva, nijedna pokora teka,

nijedna mi bolest nije bila nesnosna.
45. Osjeajui da je Gospodin veoma blizu i da, tako rei, stoji
pred vratima (usp. Otk 3,20), htjela je da sveenici i duhovna braa budu pokraj nje te itaju Muku Gospodnju i svete rijei. Kada
se meu njima pojavio brat Juniper,140 izvrsni Gospodnji aljivac,
koji je esto izricao vatrene rijei o Gospodinu, preplavljena novim
veseljem upitala ga je ima li pri ruci (usp. 1 Sam 21,3) togod nova
o Gospodinu. Kad je otvorio svoja usta (usp. Dn 3,25; Mt 5,2), iz
pei arkoga srca sipao je plamene (usp. Dn 3,21.24) iskre rije te je
Boja djevica u njegovim usporedbama nala veliku utjehu.
Na kraju se okrenula zaplakanim kerima, kojima je ponovno
preporuila Gospodinovo siromatvo i hvalei spominjala se boanskih dobroinstava. Blagoslovila je svoju vjernu [brau] i svoje
odane [sestre]141 te na sve, kako ondanje tako i budue gospoe
siromanih samostana zazvala obilnu milost blagoslova. Tko bi mogao pripovijedati ostalo, a da ne plae?
Stajahu ondje blizu dvojica blagoslovljenih drugova blaenoga
Franje; jedan od njih, Aneo,142 i sam plaui tjeio je rasplakane;
a drugi, Leon,143 cjelivao je siromanu postelju umirue. Oaloene keri plakale su zbog odlaska drage majke koju vie nee vidjeti
(usp. Dj 20,25.38) i sa suzama je pratile dok odlazi. Pregorko su
alile to s njome odlazi njihovo utoite u nevolji i to, ostavljene
u suznoj dolini (usp. Ps 83,7), nee vie moi nai utjehe kod svoje
uiteljice.
Jedva im je samo ednost zaustavljala ruku da ne razderu svoja
tijela, a jer im nije bilo doputeno izvana dati oduka duevnoj boli,
to je oganj njihove boli uinilo eim. Samostanska stega nalagala
je utnju, [a opet] snaga boli otkidala je uzdisanje i jecaj. Lica su
140
Franjin drug, jednostavan i strpljiv ovjek, posveen Bogu, molitvi i radu. Ovdje
je nazvan ioculator, to sam prevela sa aljivac, dok ga drugi kodeksi nazivaju iacu
lator (strijelac), to jest onaj koji odapinje strelovite molitve, uzdahe i pobone rijei.
Umro je 4. I. 1258.
141
Devotos devotasque: primijenila sam na brau i sestre, ali moe se uzeti i u irem
znaenju: svu pobonu brau, sveenike, vjernike laike i sve pobone ene, kako one
koji su se okupljali tih dana oko Svetog Damjana (LegKl 44. 47) tako i na budue.
142
Brat Aneo, zvan Rietski, potpisnik pisma iz Greccia u Legendi trojice drugova.
143
Jedan od prve najznamenitije Franjine brae. Njemu dugujemo mnoge vijesti

o Franji, o prvim vremenima i duhovnom gibanju Reda. Predaja govori da je umro
nakon 1270. Najbolje je od svih poznavao Franjino srce i misao jer je bio njegov
tajnik i ispovjednik. Sauvao nam je dva Franjina autografa i njegov brevijar (koji
je poklonio opatici s. Benedikti, Klarinoj prvoj nasljednici). Pretpostavlja se da mu
je Klara kazivala u pero svoju Oporuku, koju nam je on sauvao. Zajedno s Klarom
zaetnik je ciklusa o Svetom Damjanu.
1918
im natekla od suz, a bujica oaloena srca opskrbljivala je potoke

[suz] novima.
46. A presveta djevica, obraajui se samoj sebi, tiho prozbori
svojoj dui: Poi bez straha ree jer ima dobrog putovou.
Poi nastavi jer Onaj koji te stvorio, on te je i posvetio i, uvajui te uvijek kao majka svoje dijete, ljubio te je njenom ljubavlju.
Blagoslovljen budi, Gospodine ree ti koji si me stvorio!.
Kad ju je jedna od sestara144 upitala kome govori, odvratila je: Govorim svojoj blagoslovljenoj dui.145 Onaj slavni voa ne bijae
posve daleko. Okrenuvi se naime jednoj keri146, ree: Vidi li,
keri, Kralja slave kojega ja vidim?.
I na neku drugu147 spustila se ruka Gospodnja (usp. Ez 1,3) te je
tjelesnim oima kroza suze opazila blaeno vienje. Probodena strijelom duboke boli, usmjerila je pogled prema kunim vratima.148 I
gle, ulazilo je mnotvo djevic odjevenih u bijele haljine, i sve su na
svojim glavama nosile zlatne vijence. Meu njima je stupala jedna
koja bijae sjajnija od ostalih, iz ije je krune, koju je imala na glavi
u obliku kadionice s otvorima, odsijevao toliki sjaj te je i samu no
unutar kue prometnuo u danje svjetlo. Pribliila se postelji, na kojoj je leala Sinova zarunica, i s ljubavlju se nadvila nad nju te ju
veoma njeno zagrlila. Djevice donijee plat udesne ljepote, sve
se natjeui da ga raire; pokrie Klarino tijelo i tako uresie zaruniku postelju.
Sutradan nakon blagdana svetoga Lovre149 dakle izila je ona
presveta dua da bude ovjenana lovorom vjene nagrade i, kad se
rastavila od hrama tijela, duh se sretno preselio k zvijezdama.
Blagoslovljen ovaj izlazak iz doline bijede
koji joj postade ulaskom u blaeni ivot.
144
Bila je to s. Anastazija (PostKl 3,20;11,3).
145
Razgovor s vlastitom duom zbio se 8. kolovoza, u petak naveer (usp. PostKl

3,20;11,3).
146
Klara se obratila s. Amati gospodina Martina iz Coccorana (PostKl 4,19).
147
Vienje je imala s. Benvenuta od gospoe Diambre iz Asiza (PostKl 11,1.4), ne

s. Amata, kako bi se moglo zakljuiti iz Legende u stihu (LegKlst 13631364). Vienje
se zbilo 8. kolovoza, u petak naveer.
148
Postoje dvoja vrata na sjevernom zidu spavaonice Svetog Damjana: jedna vode
iz oratorija u spavaonicu, a kroz druga se iz klaustra penje pokretnim stepenicama
(ponovno postavljenima 1993) u spavaonicu. Povorka djevic vjerojatno je ula kroz
ona iz oratorija, gdje se uvao Presveti Sakrament, blie mjestu gdje je leala Klara.
149
Klara je preminula 11. VIII. 1253. na svetkovinu sv. Rufina, zatitnika grada
Asiza.
1919
Mjesto oskudne hodoasnike hrane

ve se raduje za stolom vinjih graana;
mjesto u priprostosti pepela,
blaena u Kraljevstvu nebeskom,
odjevena je sveanom haljinom vjene slave.
[XXX. pogl.]
Kako je Rimska kurija s mnotvom naroda dola na djeviin ukop
47. Odmah je glas s udesnim vijestima o djeviinu preminuu potresao svekoliki gradski puk. Pritjecali su muevi, pritjecale
ene na mjesto150 i k tomu je narod pritjecao u tolikome mnotvu
te se inilo da je grad ostao pust. Svi su izvikivali da je sveta, svi su
izjavljivali da je Bogu draga, a uz rijei hvale neki su stali plakati.
Dohitio je i gradski naelnik s odredom vitezova i mnotvom orunika te je one veeri i cijelu no brino rasporedio strae da se ne
bi moda dogodilo da pretrpe kakvu tetu s obzirom na dragocjeno
blago koje leae posred njih. Naime pobonost puka prema svetome tijelu bjee tolika da su gospoda kardinali i drugi crkveni prelati
stavljali dragocjeno prstenje na djeviine ruke, kao da bi dodirom
svetih prstiju postigli neku snagu.151
Sljedeega dana pokrenula se cijela Kurija: stigao je na mjesto
Kristov namjesnik152 s kardinalima, i sav je grad upravio svoje korake prema Svetome Damjanu. Dolo je vrijeme za bogosluje, kadli
je Gospodin papa, budui da su braa zapoela asoslov za pokojne,
iznenada predloio da se ima slaviti asoslov djevic, ne za pokojne,
kao da ju je, inilo se, proglasio svetom prije no to joj je sahranjeno
tijelo.153 Kad je uzoriti mu, gospodin ostijski154 primijetio da se
to treba odvijati promiljenije, slavljena je misa za pokojne. Nakon
to je vrhovni sveenik sa zborom kardinal i prelat sjeo, biskup
ostijski je, uzevi za predmet svojega govora ono o ispraznosti nad
ispraznostima (usp. Prop 1,2), u svojem izvrsnom govoru hvalio ovu
izvanrednu prezirateljicu ispraznost.
150
To jest Sveti Damjan.
151
Ovaj redak isputen je u mnogim kodeksima. Donosi ga i Legenda u stihu

(LegKlst 14061412), prema kojoj smo glagol mittere (slati) uzeli u smislu inserere
(staviti). Inae bi doslovan prijevod glasio: od strane gospode kardinal i drugih crkvenih prelat poslano je dragocjeno prstenje [da bude stavljeno] na djeviine ruke.
152
Inocent IV.
153
Papa je postupio tako uvjeren u svetost gospoe Klare.
154
Kardinal Rajnald. Upravo e on, dvije godine kasnije, Klaru proglasiti svetom.
1920
48. Odmah su kardinali sveenici s pobonim dostojanstvom

okruili sveta nosila i nad djeviinim tijelom izvrili uobiajene obrede. Kako su napokon ipak zakljuili da nije ni sigurno ni dolino da
takav dragocjeni poklad bude toliko udaljen od graan, podigli su
ga uz himne i pohvale, uza zvuk trublj i sveano klicanje, i asno
ga odnijeli k Svetome Jurju.155To je naime ono mjesto gdje je i tijelo
svetoga oca Franje najprije bilo pokopano, tako da onaj koji je ivoj
pripravio put ivota, takoer mrtvoj kao po nekom predznaku
pripravi mjesto. Stoga se pokraj djeviina groba zgrnulo mnotvo
narod (usp. Dj 21,30), koje je hvalilo Boga i govorilo (usp. Lk 2,13):
Uistinu sveta,
uistinu slavna
kraljuje s anelima,
ona koja je na zemlji primila toliku poast od ljudi.
Zagovaraj nas kod Krista,
prvakinjo Siromanih gospo,
koja si nebrojene privela k pokori,
nebrojene ivotu!
Nekoliko dana kasnije i Janja je, pozvana na svadbu Jaganjevu
(usp. Otk 19,79), slijedila Klaru u vjenu radost,156 gdje obje keri
sionske (usp. Iz 62,11; Mt 21,5), sestre po naravi, po milosti i po
Kraljevstvu, zanosno kliu Bogu bez prestanka. Janja je doista primila onu utjehu koju joj je obeala Klara prije negoli je otila. Kako
je Janja naime nakon sestre prela od svijeta ka Kriu, tako se, kad
je Klara ve blistala znacima i udesima, nakon nje iz prolaznoga
svjetla preuranjeno probudila kod Boga.
Po preuzvienom Gospodinu naemu Isusu Kristu, koji s Ocem i
s Duhom Svetim ivi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen.
155
U toj istoj crkvi je od 4. X. 1226. do 25. V. 1230. poivalo i tijelo sv. Franje.
Crkva sv. Jurja (San Giorgio) jednim se svojim dijelom nalazila ondje gdje je danas
crkva i samostan sv. Klare.
156
Prema Postupku Janja je preminula nedavno, to jest kratko prije 24. XI. 1253.
(PostKl 1,15; 6,15). Piscu, koji je pisao koju godinu kasnije, tri mjeseca inilo se kao
nekoliko dana.
Drugi dio
[XXXI. pogl.]
udesa svete Klare nakon njezine smrti
49. Vrijedni su asti oni udesni znakovi svetaca, ona udesna

svjedoanstva koja proizlaze iz svetosti znaaj i savrenosti djel.
Ivan, doista, ne uini nijednog znamenja (usp. Iv 10,41), pa ipak nee
biti svetiji od Ivana oni koji ine udesa. Stoga bi za dokaz svetosti
svete djevice Klare dostajao jedan hvalospjev o njezinu besprijekornu ivotu, kad ne bi meutim drukije zahtijevala dijelom mlakost
puka, dijelom njihova pobonost.
Stoga su Klaru, dok je ivjela na zemlji, slavila njezina djela, a
nakon toga, kada je utonula u ponor vjene slave, nije nita manje
po cijelome svijetu divno zasjala sjajem svojih udesa. ista istina i
izreena pod prisegom nuka me da ih mnoga napiem, ali me njihov
velik broj nuka da vie toga izostavim.
[XXXII. pogl.]
Osloboeni opsjednuti
50. Neki djeak, imenom Jakobino, iz Perue, nije se toliko inio bolestan koliko opsjednut neistim duhom (usp. Dj 19,16). Sad
bi se naime oajniki bacio u vatru (usp. Mt 17,14), sad bi se snano
bacio na zemlju, sad grizao kamenje, sve dok nije polomio zube,
jadno izranio svoju glavu i raskrvavio tijelo. Iskrivljenih usta i isplaena jezika, tako bi lako sklupao svoje tijelo te bi esto svoju nogu
stavio za vrat. Dva puta na dan ta je mahnitost muila djeaka i nisu
ga mogle ni dvije osobe obuzdati da ne svue svoju odjeu.
Traili su pomo vjetih lijenika, ali nikoga tko bi znao to savjetovati. Njegov otac, imenom Guidalotto, ne naavi u ljudi nikakva
lijeka takvoj nesrei, obratio se zaslugama svete Klare: O presveta
djevice ree o dostojna hvale cijeloga svijeta, Klaro, tebi zavjetujem svoga nesretnog sina, zaklinjem te svom duom za njegovo

1921
1922
zdravlje!. Pun vjere pohitio je k njezinoj grobnici i poloivi na

djeviin grob157 djeaka kojega je donio, odmah je, dok je jo molio,
zadobio pomo. Djeak je naime smjesta bio osloboen od one bolesti i vie ga nisu muile sline patnje.
[XXXIII. pogl.]
Drugo udo
51. Aleksandrinu iz Frattea,158 u peruinskoj biskupiji, muio je

veoma okrutan zloduh. avao ju je tako zarobio pod svoju vlast
da ju je nagonio da poput ptiice oblijee jednu visoku liticu koja
stri iznad rijenog nasipa. inio je takoer da silazi po veoma tankoj grani drveta, koja se nadvila iznad rijeke Tibera, a drao ju je
ondje kao iz zabave. K tome jo, zbog njezinih grijeha, kad joj je
bila posve oduzeta lijeva strana tijela, a imala je i zgrenu ruku, esti pokuaji lijeenja nita joj ne pomogoe. Skruena srca dola je
na grob slavne djevice Klare i, zazvavi njezine zasluge, protiv one
svoje trostruke nevolje primila je spasonosni uinak jednog jedinog
lijeka: doista, zgrena ruka se ispruila, strana tijela je ozdravila i
osloboena je avolskog opsjednua.
U to isto vrijeme neka je druga ena, iz istoga mjesta, pred svetiinim grobom primila osloboenje od zloduha i mnogih drugih boli.
[XXXIV. pogl.]
Izlijeen od bolesti bjesnila
52. Nekog djeaka Francuza, koji bijae u pratnji Kurije,159 spopala je bolest bjesnila, koja mu je oduzela mo govora i tijelo mu
zahvatila strahovitim trzajima. Nitko ga nije mogao ni najmanje zadrati, nego se, pae, u rukama onih koji su ga pokuavali obuzdati,
strahovito lomio. Njegovi zemljaci privezali su ga uima za mrtvaka nosila i protiv njegove volje donijeli ga u crkvu svete Klare,160
157
U razliitim udesima grob se razliito naziva: sepulcrum, tumba, tumulus, ma

usoleus i crkva sv. Klare. Sve to mogu biti sinonimi, a ponekad upuuju na razliito
gledite s obzirom na svetiin grob.
158
Danas Umbrtilde.
159
Kurija je boravila u Asizu od 27. IV. do 6. X. 1253. Ovo udo je navedeno ve

28. XI. 1253. na Postupku i naveden je mjesec rujan (PostKl 20,9).
160
Pisac ovdje anticipira ime, jer crkva e tu biti koju godinu kasnije. Dana 1. X.
1253. donesena je odluka o gradnji crkve u ast sv. Klare. Moda su se neke redovnice ve nastanile pored groba svoje majke. Naime Aleksandar IV. u jednoj buli od
11. X. 1257. govori o samostanu sv. Klare, dok u drugoj buli iz 1259. spominje i
samostan sv. Damjana i onaj sv. Klare.
1923
poloili pred njezin grob i smjesta je, zbog vjere onih koji su ga donijeli, potpuno osloboen.
[XXXV. pogl.]
Neki ovjek osloboen od padavice
Valentin iz Spella toliko je patio od nesretne padavice da je, bez

obzira na to gdje se naao, po est puta imao napadaj. Osim toga,
unesreen zbog zgrenosti noge, nije mogao slobodno hodati. Na
magarcu su ga dopremili na grob svete Klare, gdje je proleao dva
dana i tri noi (usp. Jon 2,1; Mt 12,40); treega dana, a da ga nitko
nije ni dotakao, zauo se silan lom u njegovoj nozi i odmah je bio
izlijeen od obiju bolest.
[XXXVI. pogl.]
O slijepcu koji je progledao
Jakobelo, navodno sin neke Spoletanke, ve dvanaest godina

udaren sljepoom, morao je na svom putu hodati za vodiem, i bez
vodia nije mogao nikamo ii, da se ne strmoglavi u ponor. Jednom
se naime, kada ga je neki djeak naas ostavio, strmoglavio, slomivi
ruku i ranivi glavu.
Dok je jedne noi spavao kraj mosta u Narniu,161 u snu mu
se ukazala neka gospoa i rekla mu: Jakobelo, zato ne doe k
meni u Asiz pa e ozdraviti?. Kad je ujutro ustao, dvojici drugih
slijepaca drui je ispripovjedio vienje. Oni odgovorie: uli
smo da je nedavno162 u Asizu preminula neka gospoa. Pripovijeda se da ruka Gospodnja proslavljuje njezin grob darovima
ozdravljenja i mnogim udesima. uvi to, ne budi lijen, uzbuen
je to prije pohitio, i dok je noio ugoen kod Spoleta,163 imao je
ponovno ono isto vienje.164 Bre je pohitio i, iz elje da zadobije
vid, sav se dao u trk.
161
Stari rimski most na cesti Flaminiji, jedan od glavnih prijelaza preko rijeke Nere
na cesti koja vodi od Spoleta u Rim.
162
Nedavno: moda ovo udo spada meu prve, nakon onoga o mladom Francuzu.
163
Preao je dakle 20 km, od Narnia do Spoleta.
164
Ovaj put to nije san, nego vienje. Jakobelo je dakle svjesniji onoga to mu se
dogaa.
1924
53. A kada je stigao u Asiz,165 zatekao je toliko mnotvo naroda koje se sleglo pred svetiinom grobnicom166 da sam uope nije
mogao ui ka grobu. Stavio je kamen pod glavu i s velikom vjerom,
ali alostan to nije mogao ui, zaspao pred vratima. I gle, po trei
put glas e mu: Jakove, uspije li ui, Gospodin e ti udijeliti milost!. Kad se dakle probudio, sa suzama je molio mnotvo, vapei
i podvostruivi molbe, da bi se, za ljubav Boju, udostojali prokriti mu put. Kad mu je nainjen prolaz, odloio je obuu, svukao
odjeu i vrat opasao remenom; i tako ponizno dotakao se groba i
zapao u blagi san. Ustani ree mu blaena Klara ustani, jer
si osloboen!
Odmah ustavi, nestalo je svake sljepoe, odagnano je svako zamraenje oiju, im je po Jasnoj jasno vidio jasnou svjetlosti te je
hvalei slavio Boga, i za tako udesno djelo pozivao sav narod da
blagoslivlja Boga.167
[XXXVII. pogl.]
Ozdravljenje smrskane ruke
54. Neki Peruinac, imenom Buongiovanni Martinov, sa svojim

sugraanima iao je u rat protiv Foligna.168 Kad se izmeu dviju
strana razjario sukob, izbaen je jedan teki kamen [koji je pao
na njega] i svojim tvrdim udarcem smrskao mu ruku. U elji da
ozdravi potroio je mnogo novaca na lijenike, ali mu nijedna lijenika vjetina nije mogla pomoi toliko, a da ne bi svoju ruku nosio
kao beskorisnu i posve nesposobnu za bilo kakav posao. Nesretan
dakle to mora nositi teret svoje desne ruke kao da nije njegova, i
kojom se ne moe sluiti, vie puta je zaelio da mu je se odree.
Kad je meutim uo to se sve Gospodin udostojao oitovati po
slukinji svojoj Klari, nainivi zavjet (usp. Post 28,20), pourio se
k djeviinoj grobnici, prinio je votani lik svoje ruke i legao na grob
svete Klare. I odmah, prije negoli je iziao iz crkve, ruka mu je
potpuno ozdravila.
165
Od Spoleta do Asiza prevalio je 40 km.
166
Ovdje je grob nazvan mauzolejom.
167
Jakobelova povijest je povijest izrazitog srednjovjekovnog uda: gospoa ga je

mogla ozdraviti odmah pod mostom u Narniu, ali da se dogodi udo, potrebni su
neki nuni uvjeti. Prije svega da se Jakobelo otvori vjeri, drugo, da obavi hodoae
na Klarin grob i tree, okrepljujui san pokraj Klarina groba, san koji je povjerljivo
predanje Bogu. To je vjera jednog siromaha. Jakobelo je, zahvaljujui Klari, iziao iz
anonimnosti on, slijepi prosjak.
168
Rat izmeu asikih i peruinskih gvelfa protiv folinjskih gibelina bio je prije
15. VI. 1254. (usp. A. Fortini, Assisi nel Medioevo, Roma 1939, str. 198199).
1925
[XXXVIII. pogl.]
Razliiti bogalji
55. Neki Petriolo iz katela Bettone,169 iscrpljen boleu koja ga

je muila ve tri godine, izgledao je gotovo potpuno sasuen od dugotrajne klonulosti. Od estine te bolesti bio je upravo zgren, tako
da se, uvijek prignut i okrenut prema zemlji, jedva jedvice mogao
kretati pomou tapa. Djeakov otac kuao je vjetine mnogih lijenika, napose onih koji imaju iskustva u lijeenju prijeloma kostiju.
Bijae spreman sva svoja dobra potroiti samo da djeak zadobije
zdravlje. A kada je od sviju dobio odgovor da toj bolesti ne moe
pomoi niije umijee, obratio se zatiti nove svetice, o kojoj je uo
velike stvari. Odnesoe djeaka na mjesto gdje poivaju dragocjeni
djeviini ostaci; i nije dugo ni leao pred grobom kadli je primio milost potpuna ozdravljenja. Smjesta je naime ustao uspravan i zdrav,
hodei i poskakujui i hvalei Boga (usp. Dj 3,8) te pozivao mnotvo
naroda da hvali svetu Klaru.
56. U San Quiricu170 u asikoj biskupiji bijae neki desetgodinji
djeak, hrom od majine utrobe (usp. Dj 3,2); imao je rahitine goljenice, noge je zabacivao ukrivo te je hodao posrui, a kad bi pao,
jedva bi se mogao podii. Njegova majka ga je vie puta zavjetovala
blaenome Franji, ali nije zadobio nikakvo poboljanje. uvi kako
blaena Klara blista skoranjim udesima, odnijela je djeaka na
njezin grob. Nekoliko dana poslije, goljenine kosti zakripale su i
udovi zadobili svoj prirodni pravilan oblik. Za nekoliko dana potkoljenine su mu se kosti izravnale i udovi mu ozdravili. I ono to sveti
Franjo nije udijelio zaklinjanjem mnogim molitvama, boanskom
snagom darovala je njegova uenica Klara.171
57. Neki graanin iz Gubbia172 imenom Jakov Francov, budui
da je imao sina od pet godina koji nikada nije hodao niti mogao hodati svojim nejakim nogama, jadikovao je nad djeakom kao nad nakazom svoje kue i ruglom vlastitoga tijela. Djeak je leao na podu,
puzao po praini, hotei se gdjekada popeti na klupu, ali se nije
169
Bettona, udaljena od Asiza 14 km, gledano jugozapadno nalazi se njemu nasuprot.
170
San Quirico, drevna opatija, izmeu Bettone i Cannare, kraj rijeke Sambro.
171
Draesno nadmetanje izmeu Franje i Klare. Radi se o nadmetanju, suparnitvu

dvaju svetita. S vremenom kao da je mo sv. Franje oslabila, pa se ljudi utjeu novijoj svetici. Ovdje dolazi do izraaja seljaka lukavost koja zna izabrati monijega ili
raspoloenijega sveca.
172
Gubbio je oko 45 km sjeverno od Asiza, poznat u franjevakim izvorima po

zgodi s vukom (Cvjet 21).
1926
mogao uspraviti: priroda mu je upisala elju za hodanjem, ali mu je

uskratila sposobnost za to. Roditelji su ga zavjetovali zaslugama svete Klare i htjeli su da, ako zadobije ozdravljenje po njoj, bude, da se
izrazimo njihovim rijeima: ovjek svete Klare.173 Odmah im su
izrekli svoj zavjet, Kristova djevica ozdravila je svojega ovjeka i
u djeaku koji joj je prikazan uspostavila je sposobnost nesmetanog
hodanja. Roditelji su odmah pourili s djeakom na djeviin grob i
njega, koji je skakao i veselio se, prikazali Gospodinu.
58. Neka ena iz katela Bevagne, imenom Plenerija, dugo je ve
trpjela od upale u kriima; nije mogla hodati drukije nego upirui
se o tap. Meutim ni pomou tapa nije mogla uspraviti zgureno tijelo, nego je nekako vukla nesigurne noge. Jednoga petka dala je da
je odnesu na grob svete Klare: ondje je, izlivi pred njom veoma pobono svoje molitve, ubrzo postigla ono to je s vjerom traila. Sljedeega dana, naime u subotu, kako je primila potpuno ozdravljenje,
vratila se kui vlastitim nogama, ona koju bijahu donijeli drugi.
[XXXIX. pogl.]
Ozdravljenja oteklina na vratu
Neka djevojka iz Perue dugo vremena nosila je na vratu veoma bolne otekline, koje se obino zovu skrofule. Doista, na vratu
joj se moglo nabrojiti dvadesetak lijezda, tako da je djevojin vrat
izgledao prilino deblji od glave. Njezina majka esto ju je vodila k
spomeniku djevice Klare, gdje je velikom pobonou zazivala milost iste svetice. Kad je jednom djevojka cijelu no proleala pred
grobom, oblio ju je znoj i one gue poele su omekavati te se malo
micati na svome mjestu. S vremenom su, po zaslugama svete Klare,
tako iezle da nije ostalo uope nikakva traga.
59. Slino zlo nosila je na svojemu vratu jedna od sestara imenom Andrea,174 dok je jo djevica Klara bila na ivotu. Zaista je
neobino kako se usred uarena kamenja (usp. Ez 28,14.16) skrivala tako hladna dua, i meu mudrim djevicama (usp. Mt 25.1.2)
ludovala nerazborita. Jer ova je jedne noi stegnula svoj vrat sve do
173
Zavjet koji su uinili roditelji za sina ima obiljeja vazalske commendatio; ugovor o zemljoradnikom ropstvu nazivao se, kod Asiza, hominicium; taj pojam znai
obeanje da ovjek postaje homo alicuius, neiji ovjek, to jest rob. Roditelji prikazuju sina Klari kao njezinoga homo, to jest kao njezinoga roba, budui da u Klari
gledaju jednu domina, feudalnu gospou (usp. M. Bartoli, Klara Asika, cit., 225).
174
Pisac ovo udo, koje se zbilo za Klarina ivota, donosi ovdje meu udima post
mortem moda zbog ne tako pozitivnog lika s. Andree.
1927
guenja, da izbaci kroz usta onaj ep, hotei sama po sebi pretei
boansku volju.
Ali to je odmah po Duhu saznala djevica Klara. Tri ree
jednoj brzo tri dolje u prizemlje, [uzmi] i odnesi sestri Andrei
iz Ferrare jedno ugrijano jaje da ga popije pa se zajedno s njome
uspni k meni.175 Ova se pourila i zatekla spomenutu Andreu lienu glasa, zamalo uguenu stiskom vlastite ruke. Podigla ju je kako
je mogla i odvela je sa sobom k Majci. A Boja e slubenica njoj:
Jadnice, ispovjedi Gospodinu svoje nakane, koje su i meni dobro
poznate. Evo, ono to si htjela izlijeiti izlijeit e Gospodin Isus
Krist. Ali promijeni svoj ivot nabolje, jer se nee izvui od druge
bolesti od koje e trpjeti.
Na njezine rijei primila je duh skruenosti i doista oito popravila svoj ivot. Malo nakon to je dakle ozdravila od skrofule, umrla
je od druge bolesti.
[XL. pogl.]
Osloboeni od vukova
60. Divlja krvoednost okrutnih vukova esto je nanosila tetu

onomu kraju; nasrui, pae, na ljude, esto su se nahranili ljudskim
mesom. Neka ena dakle, imenom Bona, iz Monte Galliana u asikoj biskupiji, imae dvojicu sinova; jedva to je oplakala jednoga,
kojega ugrabie vuci, kadli se, eto, slinom prodrljivou pourie i
za drugim. Dok je naime majka bila u kui obavljajui neki kuanski
posao, vuk je zarinuo zube u djeaka, koji je hodao po vani, ugrizavi ga za iju i s tim plijenom, to je bre mogao, pobjee u umu.
A ljudi koji bijahu po vinogradima, uvi djeakovo krianje,
doviknue majci: Pogledaj ima li jo sina, jer smo as prije uli
neobino zapomaganje. Kad se majka uvjerila da joj je vuk ugrabio sina, digla je viku i, napunivi zrak svojim urlikanjem, zazvala
djevicu Klaru, rekavi: Sveta i slavna Klaro, vrati meni bijednoj
moga sina! Vrati ree vrati nesretnoj majci edo. Ako mi to ne
uini, utopit u se u vodi!176
Susjedi se dakle dadoe u potjeru za vukom i u umi naoe djeaia kojega je vuk bio ostavio, a pokraj njega psa koji mu je lizao
175
U Postupku se kae da je s. Andrea bila dolje u spavaonici (PostKl 3,16). Pod

zajednike spavaonice (za zdrave), gdje je bila Klara, za 175 cm vii je od poda bolnice (spavaonice za bolesne), gdje se nalazila s. Andrea. Ovdje Klara kae bolniarki
neka sie u kuhinju prizemlje da ugrije jaje i onda se uspne u bolnicu k s. Andrei,
a odande se opet uspne u spavaonicu, gdje je Klara.
176
Vjerojatno u rijeci Chiascio. Ona seljaka lukavost u ovome dogaaju prelazi u

ono pogaanje s trnice. udo je plod prave prijetnje i ucjene.
1928
rane. Divlja zvijer je djeaka najprije ugrizla za iju, a zatim ga je,

da bi lake nosila plijen, svojim raljama zgrabila za slabine i na dva
mjesta ostavila tragove duboka ujeda. ena, usliana na svoj zavjet,
pohitjela je sa susjedima svojoj pomonici i, pokazujui razliite djeakove rane svima koji su ih htjeli vidjeti, uzdigla je obilne zahvale
Bogu i svetoj Klari.
61. Neka djevojka iz katela Cannare u pol bijela dana sjedila je
u polju, a druga joj je ena poloila glavu u krilo. I gle, vuk ljudoder ubrzanim korakom prikrao se plijenu. Djevojka ga je dodue
vidjela, ali uvjerena da je to pas, nije se preplaila. I dok je djevojka
nastavila ureivati kosu druge djevojke, strana zvijer razjarila se
na nju i svojim irokim raljama zgrabila je za lice i plijen odvukla
u umu. Prestraena ena odmah je ustala i, sjetivi se svete Klare,
povikala: Pomozi, sveta Klaro, pomozi! Preporuujem ti sada ovu
djevojku!.
Tada je ona koju je vuk nosio zubima neobino je to rei ukorila vuka, rekavi: Zar e se, razbojnie, usuditi i dalje me nositi
kad sam preporuena takvoj djevici?. Zbunjen ovim napadom, odmah je djevojku njeno spustio na zemlju i, poput zateena razbojnika, brzo pobjegao.
[XLI. pogl.]
O proglaenju djevice Klare svetom
62. Kad je na Petrovoj stolici sjedio premilostivi knez, gospodin

Aleksandar IV.,177 mu koji bijae prijatelj svekolike svetosti, zatitnik redovnik i vrsti podupiratelj redova, dok se irila vijest o ovim
udesima i jo ire se iz dana u dan orio glas o djeviinim krepostima, ve je cijeli svijet eljno iekivao proglaenje svetom takve
djevice. Napokon je spomenuti vrhovni sveenik, gotovo potaknut
na neuobiajenu odluku zbog tolikih znakova, zajedno s kardinalima zapoeo raspravljati o njezinome proglaenju svetom. Uvaenim
i razboritim osobama povjereno je ispitivanje udesa, i predana na
raspravljanje takoer velika djela njezina ivota.178 Utvreno je da
se Klara za ivota odlikovala u vrenju svih krepost; i utvreno je
177
Aleksandar IV., Rajnald grofova Segni (tonije: grof od Jenne, kod Subiaca),
izabran za papu 12. XII. 1254, nasljednik Inocenta IV.
178
Bila je to komisija koja je ispitala Klarina Djela i udesa, pod vodstvom spoletskoga biskupa Bartolomeja, prema uputama bule Gloriosus Deus Inocenta IV. od
18. X. 1253.
1929
da je nakon preminua dostojna udivljenja po svojim istinitim i dokazanim udesima.

Stoga je u dan za to odreen, pred sazvanim zborom kardinal,
nazonom skuptinom nadbiskup i biskup, skupinom sveenstva
i pred nazonim brojnim mnotvom uenih redovnik i velikaa, vrhovni sveenik iznio meu njih ovaj spasonosni naum i zatraio sud
prelat; svi su odmah dali znak odobravanja izjavivi da se Klaru
ima proslaviti i na zemlji, kad ju je Bog proslavio na nebesima.
Doista, dvije godine nakon njezina prijelaza,179 oko godinjice njezina odlaska Gospodinu, sazvavi mnotvo prelat i sav kler, blaeni
Aleksandar, za kojega je Gospodin pridrao tu milost, odravi prethodno govor, s najveom sveanou je s potovanjem upisao Klaru
u popis svetaca i sveano ustanovio u njezinu ast blagdan koji se
ima slaviti u cijeloj Crkvi.180 A on sam ga je prvi, s cijelom Kurijom,
proslavio osobitom sveanou.
A to se zbilo u katedrali u Anagniu, godine 1255. od Utjelovljenja Gospodnjega, prve godine papinstva gospodina Aleksandra.
Na hvalu Gospodina naega Isusa Krista
koji s Ocem i Duhom Svetim ivi i kraljuje
u vijeke vjekova.
Amen.
Zavretak Legende svete djevice Klare.
179
Dvije godine nakon Klarine smrti papa Aleksandar IV. proglasio ju je svetom,
15. VIII. 1255., i to obznanio cijeloj Crkvi bulom Clara claris praeclara, koja nosi
razne nadnevke, ve prema tome kako je koji primjerak bio poslan (izmeu kolovoza
i listopada).
180
Blagdan nove svetice slavio se 12. VIII. sve do liturgijske obnove II. vatikanskog
sabora. U Redu manje brae Klarina svetkovina proglaena je tek 1260, kapitulom u
Narboni, a 1272, lionskim kapitulom, njezina Legenda postala je obveznom u knjinici svakog samostana (usp. L. Wadding, Annales Minorum IV, Ad Claras Aquas, Quaracchi, 1931, 143, n. XIII.).
Sedmi dio
D O K U M E N TI
O S V. K L A R I
DOCUMENTA DE S. CLARA
DOKUMENTI O SV. KLARI

Pismo kardinala Hugolina svetoj Klari . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1933
PISMO KARDINALA HUGOLINA

SVETOJ KLARI
HUGONIS EPISCOPI EPISTOLA
AD SANCTAM CLARAM
Uvod i prijevod
Uvod
Legenda sv. Klare kae da je esto, doista, smjerni molitelj [Grgur
IX.], bilo dok je bio ostijskim biskupom [to jest kardinal Hugolin],
bilo nakon to je uzdignut na apostolski vrh, kad bi iskrsnula nova
potekoa, to je prirodno, pismom zatraio istu djevicu za zagovor
i osjetio pomo. Stvar uistinu, kako odlina po poniznosti tako dostojna da se svom revnou nasljeduje: kada Kristov namjesnik vrue
moli Kristovu slubenicu za pomo i preporua se njezinim krepostima. Znao je jamano to moe ljubav i kako se pred istim djevicama
prua slobodan pristup do vijea Velianstva. Ako naime Kralj nebesa
samoga sebe ustupa onima koji ga arko ljube, a to nee udijeliti,
ako je korisno, onima koji ga pobono mole? (LegKl 27).
Od tih estih pisama sauvano nam je samo jedno, Ab illa hora,
iz razdoblja prije negoli je kardinal Hugolin postao papom,1 koje
veoma dobro pokazuje stupanj bliskosti koja se razvila izmeu Klare i Franjina monog prijatelja. Dok se naime izmeu 1219. i 1220.
Franjo nalazio na Istoku, uvrivali su se odnosi izmeu Hugolina
i Klare. Godine 1220. Hugolin je ak proveo cijeli Veliki tjedan2 u
Svetome Damjanu. Moda je htio iskoristiti Klarinu samou i alost
zbog Franjine odsutnosti3 da je uvjeri te prihvati njegove nove Konstitucije. Veoma ga se dojmio, oito voen na visokoj razini, razgovor s gospoom Klarom, slubenicom Kristovom, budui da se iz
pisma, koje joj je uputio malo nakon odlaska iz samostana, i pored
nadutog dvorskog stila vidi duboko potovanje i elja za ponovnim
susretom.
1
Pismo nam je sauvano ne rukopisnom predajom, nego ga donosi L. Wadding u
Annales Minorum, ad annum 1221, n. XX.
2
Tako primjerice M. Bartoli (u Klara Asika, Samostan sv. Klare i Laudato d.o.o.,
Zagreb, 2009, str. 105) i Ch. Frugoni (u Una solitudine abitata. Chiara dAssisi, Editori Laterza, RomaBari, 2006, str. 30).
3
Kolale su razne vijesti: da je Franjo moda mrtav, occisus (ubijen) ili submersus (utopio se) za vrijeme putovanja preko mora na Istok. I nije sluajno da
se u Pro dilectis filiis od 29. 5. 1220, gdje se govori de Ordine fratrum minorum
pismu koje preporua neka braa budu u Francuskoj lijepo primljena Franju uope
ne spominje (usp. Ch. Frugoni, Una solitudine abitata, cit., str. 30).
1934
Pi smo k ard i n al a Hugol i na Sve toj Klari.
1935
Meutim iz pisma se vidi to je, zapravo, Hugolin traio i zahtijevao u Svetome Damjanu: strogost vaega redovnikog ivota koju
sam promatrao i postojanost u molitvi, zadovoljtini i skruenosti,
to jest svoj ideal klauzurnoga ivota4 o kojemu e opirnije progovoriti kasnije kao papa u jednome pismu takoer upuenom zajednici
Svetoga Damjana. Premda naime zadivljen nainom ivota u Svetome Damjanu, nije shvatio onu bit koja je ispod privida slinosti
veoma razlikovala Sveti Damjan od zajednic koje je sam osnovao po
raznim gradovima sredinje Italije.
Izvor:
Pismo kardinala Hugolina sv. Klari s latinskog izvornika prevela Marija Tarzicija
imak prema: Federazione S. Chiara di Assisi, Chiara di Assisi. Una vita
prende forma. Iter storico, Edizioni Messaggero, Padova 2005, str. 127.
4
Propast e ako mu kae Klari tvoje suze i molitve ne postignu pomilovanje za
moje grijehe (PHugKl 2). Moda je Hugolin raspravljao s Klarom takoer o tekstu
svoje forma vitae prije negoli ga ozakoni kao i o tome da samostan posveti Bl. Djevici
Mariji, kako je uinio sa samostanima koji su mu bili povjereni. Naime u buli od
9. XII. 1219. spominje Ordinem Dominarum Sanctae Mariae de Sancto Damiano
de Assisio, naslov koji se nee vie ponoviti u papinskim dokumentima (usp. Ch.
Frugoni, Una solitudine abitata, cit., str. 210, bilj. 50).
Pismo kardinala Hugolina svetoj Klari

1Hugolin, nevrijednik i grenik, biskup ostijski, preporua svega
sebe sve to on jest i to bi mogao biti predragoj sestri u Kristu i
Majci svojega spasenja, gospoi Klari, slubenici Kristovoj.
2Predraga sestro u Kristu! Od onoga trenutka kada me potreba
da se vratim [natrag] odijelila od svetih razgovora s vama i otrgla
od one radosti nebeskoga blaga, obuzela me takva gorina srca te
lijem potoke suz u nepodnoljivoj boli te se bojim da u, ne naem
li do Isusovih nogu utjehe u svakodnevnoj molitvi, uvijek upadati
u takve tjeskobe u kojima bi mi duh moda klonuo i dua posve
propala. I to s razlogom jer, kad je nestalo onoga veselja s kojim sam
raspravljao s vama o Tijelu Kristovu, dok sam s Tobom i ostalim Kristovim slubenicama slavio Uskrs, [onako] kako je neizmjerna bila
alost uenik koja je uslijedila kada im je Gospodin bio ugrabljen
i pribijen na muilo kria, tako sam i ja ostao naputen zbog vae
udaljenosti. I premda sam znao i na neki se nain smatrao grenikom, sada kada sam upoznao veliinu Tvojih zasluga i promatrao
strogost [vaega] redovnikoga ivota, jasno sam shvatio kako sam
optereen teretom tolikih grijeh, i da sam toliko uvrijedio Gospodara sve zemlje da nisam dostojan biti otrgnut od zemaljskih brig i
biti pridruen drutvu njegovih izabranik, osim ako mi Tvoje suze
i molitve ne postignu pomilovanje za moje grijehe.
3Povjeravam Ti stoga svoju duu i preporuam Ti svoj duh kao
to je Isus na kriu povjerio Ocu svoj duh, tako da e na sudnji dan
odgovarati za mene ako se nisi pomno brinula o mome spasenju;
jer vrsto vjerujem da e kod vrhovnoga Suca postii to god Te
upornost tolike pobonosti i obilje suz zamoli.
Gospodin papa ne dolazi sada u Asiz, ali kada mi se prui prilika,
elim vidjeti Tebe i Tvoje sestre.
Pozdravi djevicu Janju, sestru moju, i sve svoje sestre u Kristu.
Amen.
1936
POVL A STICA SIROMA T VA

PAPE GRGURA IX .
PRIVILEGIUM PAUPERTATIS
(1228)
Uvod
Prijevod i biljeke
POVLASTICA SIROMATVA PAPE GRGURA IX.

Uvod.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1939
Povlastica siromatva pape Grgura IX.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1941
Uvod
Bula Sicut manifestum Grgura IX. (1228), iji se izvornik uva u
Proto-samostanu, uobiajeno se naziva Povlasticom siromatva, budui da se u franjevakoj hagiografiji, kao i u Postupku, esto istie
Klarina ljubav prema Povlastici siromatva, koja se odnosi na ovaj
komadi pergamene, ali moda svjedokinje misle jo vie na vrstu
majinu odluku da ostane vjerna najuzvienijem siromatvu, koje
je bit karizme.
Kako smo ve naglasili u uvodu Oporuci, postoji jedna Povlastica
siromatva koja se pripisuje Inocentu III., koja se ne smatra vjerodostojnom1. U svakom sluaju, ne moemo, slaui se s E. Paoliem,
iskljuiti a priori da je Klara, kao i Franjo, mogla dobiti od Inocenta
III. moda neko usmeno odobrenje za svoj oblik ivota. Istina je, kako iznose na vidjelo povjesniari, da nije bilo lako doi do
Inocenta III., ali u svakom sluaju trebalo je biti manje potekoa
nego danas. Imajui pred oima put kojim je iao Franjo, moemo
slobodno misliti kako se biskup Gvido, koji je od samoga poetka bio
mono crkveno uporite u odvanom pothvatu Favaroneove keri,
pobrinuo da Klarina molba stigne do pape. Osim toga papinski dvor
je u posljednjem razdoblju papinstva Inocenta III. esto imao sjedite
u Perui, nedaleko od Asiza; tako pretpostavka postaje ne samo prihvatljivom nego i veoma vjerojatnom.
Dolazimo do teksta o kojemu je rije, slijedei Godetovo kritiko
izdanje.2 Bez obzira na zaglavak i na zakljuak ovoga pisma, po kojima je ono pravi papinski dokument, njegov sadraj donosi svojstvena
franjevaka, tovie klarijanska obiljeja.
Nalazimo se, zapravo, pred saetkom karizme kroz zaruniko
iitavanje najuzvienijega siromatva, svojstveno Klarinim pismima u kojima se propositum djevianstva izjednaava s nasljedovanjem siromanoga Krista.3 Takoer oni biblijski prizivi na na1
Nalazi se u nekim starim rukopisima koje je Godet smatrao vjerodostojnima.
Usp. Chiara dAssisi, Scritti, prir. M.-F. Bekher J.-Godet. Th. Matura G. Zoppetti, Lief, Vicenza 1986, str. 13, bilj. 4; vidi takoer na str. 200203.
2
Chiara dAssisi, Scritti , str. 204.
Usp. posebice 2PJa 11.18 i passim.
1939
1940
VII. D OKUME NTI O SVETOJ KL ARI
sljedovanje isti su oni koji su u temelju franjevake karizme: 1 Pt

2,21 i Iv 14,6. Tako su i odsjeci Pjesme nad pjesmama, koji ovdje
dolaze, isti oni koje nalazimo u Klarinim pismima, poglavito u IV.
pismu Janji Prakoj.
Drimo stoga da ovaj listak u svojoj biti dolazi iz Svetoga Damjana i da mu je Klara prvi izvor: moe ga se stoga smatrati uistinu s
pravom njezinim spisom koji pripada malobrojnim i jednostavnim
naelima na kojima je temeljila svoj put. Prisjetimo li se srednjovjekovne prakse prilikom podnoenja molb papi, da se naime na isti
list pergamene koji sadri molbu u zaglavak i u zakljuak stavljalo
podjeljivanje zamoljenoga, smijemo s velikom vjerojatnou drati
da se i u naemu sluaju zbilo neto slino. Prilikom posjeta Grgura
IX. u Sveti Damjan Klara je zasigurno imala u ruci tekst svoje molbe
koji e podastrijeti papi. Imajui pred oima odjeke toga posjeta u
pripovijedanjima sestara svjedokinja te njihovo proirenje u Legendi,
u kojoj se iznose upravo drukija oekivanja pape, koji na kraju mora
popustiti pred Klarinom odlunou (PostKl 1,13; 2,22: 3,14; LegKl
14), ova pretpostavka postaje posve prihvatljivom.
Nadnevak odobrenja od strane Grgura IX. (1228) poznat nam je
iz samoga dokumenta, ali drimo da sadraj see mnogo unatrag, bez
sumnje u vrijeme Inocenta III. Ako onaj tekst koji je bio odobren,
makar samo usmeno, u njegovo vrijeme, nije isti ovaj, bez sumnje mu
je bio veoma nalik, budui da izraava smisao Klarina poziva u Crkvi:
zaruniki zagrljaj siromanoga Raspetoga. Samo tako je razumljivo
zato joj je toliko na srcu da je nitko ne moe prisiliti da ima posjede, da trai ikakvu sigurnost koja nije posjedovanje Krista (usp.
3PJa 26). Odricanje od vremenitih dobara, prethodni uvjet najuzvienijega siromatva, nastalo iz preputanja providnosti i istovremeno izvor bezgraninoga pouzdanja u Onoga koji odijeva ljiljane
poljske (r. 6), zapravo je logina posljedica prihvaanja Zarunika
plemenitijega roda (1PJa 7), u zadivljenosti da je od njega ljubljena i
pozvana dijeliti istu ljubavnu strast koja ga je dovela na kri.
Izvori:
Uvod u Povlasticu siromatva prevela s talijanskoga Marija Tarzicija imak prema: Fonti Francescane, Nuova edizione, a cura di Ernesto Caroli. Padova:
Editrici Francescane, 2004, str. 1943.
Povlasticu siromatva s latinskog izvornika prevela Marija Tarzicija imak prema tekstu objavljenom u: Federazione S. Chiara di Assisi, Chiara di Assisi.
Una vita prende forma. Iter storico, Edizioni Messaggero, Padova 2005, str.
140.
Povlastica siromatva pape Grgura IX.

1Grgur, biskup, sluga slugu Bojih, ljubljenim kerima u Kristu,
Klari i ostalim slubenicama Kristovim koje ive zajedno kod crkve
svetoga Damjana4 u asikoj biskupiji, pozdrav i apostolski blagoslov.
2Kao to je poznato,5 u arkoj elji da se posvetite Gospodinu
jedinome, odrekle ste se udnje6 za vremenitim dobrima. 3Stoga,
rasprodavi sve i razdijelivi to siromasima (usp. Mt 19,21), vi iznosite [odluku]7 ne imati uope ikakve posjede, slijedei u svemu stope
(usp. 1 Pt 2,21) Onoga koji je radi nas postao siromah (usp. 2 Kor
8,9) te put, istina i ivot (Iv 14,6)8.
4U toj odluci uope vas ne strai oskudica u dobrima9 5jer je lje
vica nebeskoga Zarunika pod vaom glavom (usp. Pj 2,6) da podupre
nemoi vaega tijela10 koje ste ureenom ljubavlju (usp. Pj 2,4 Vg)
podloile zakonu duha (usp. Rim 8,7).
4
Budui da je Grgurova Povlastica samo obnavljanje jedne otprije dane povlastice
(koja se pripisuje Inocentu III.), iz samih poetaka ivota u Svetom Damjanu, u naslovu Klara nije imenovana opaticom niti se spominje samostan sv. Damjana, nego
samo crkva. Klara to i sama spominje u Oporuci: I tako smo po volji Bojoj i preblaenoga naega oca Franje pole prebivati uz crkvu svetoga Damjana, gdje nas je Bog
po svome milosru i milosti za kratko vrijeme umnoio (OporKl 30). Povlastice su
dokumenti koji su na snazi samo za vrijeme vladavine onoga tko ih je podijelio. Svakim novim pontifikatom morala se zatraiti obnova povlastice. Sama Klara svjedoi
da je tako razborito postupila: radi vee sigurnosti, pobrinula sam se da gospodin
papa Inocent, u ije smo vrijeme zapoele, i drugi njegovi nasljednici svojim povlasticama uvrste na zavjet presvetoga siromatva koje obeasmo Gospodinu (isto, 42).
5
Svima je poznat nain ivota Klare i druica: njihov raskid sa svijetom, ulazak u
pokorniki i, kasnije, redovniki stale, njihovo svjedoenje evanelja; sve je to javno, jer je djelo i svjedoanstvo Crkve i pod okriljem Crkve.
6
Potpuno u skladu s Franjinim uenjem: ne odrei se samo stvar nego i elje za njima.
Iza ove odluke ne stoji nikakav oslonac niti priziv na bilo koji pokret u Crkvi
onoga vremena, ak ni na Franju i Manju brau: sestre same stoje iza ove odluke. U
PostKl (Bula, 16) meutim povezanost s Franjom bit e jasno spomenuta.
8
Odluka se temelji na samoj Isusovoj osobi.
Da je oskudica trajno pratila sestre vjerne Povlastici siromatva, svjedoi Okrunica

u povodu smrti sv. Klare, r. 2022. Ne imati uope bilo kakve posjede iz 3. r. postaje
ovdje oskudica u dobrima.
10
Krhkost cijele nae zemaljske egzistencije.
1941
1942
6Napokon,
Onaj koji hrani ptice nebeske i odijeva ljiljane poljske

(usp. Mt 26.28) nee vas iznevjeriti ni u hrani ni u odjei, sve dok
vam u vjenosti ne daruje samoga sebe (usp. Lk 12,37), [onda] kada
vas njegova desnica zagrli (usp. Pj 2,6) jo veom radosti, u punini
Njegova motrenja.
7Stoga11, kako ste nas zamolile, svojom apostolskom naklonou potvrujemo vau odluku o najuzvienijem siromatvu i snagom
ovoga spisa odobravamo da vas nitko ne moe prisiliti da primite
posjede.
8Nikomu dakle od ljudi nipoto ne budi doputeno ovaj spis naega doputenja ponititi ili mu se drzovito usprotiviti.12 9Ako bi se
tko usudio to pokuati, neka znade da e upasti u nemilost svemoguega Boga i blaenih apostola njegovih Petra i Pavla.
10Dano u Perui, 17. rujna, druge godine naega papinstva.
11
Nakon evaneoskih i mistinih redaka ponovno nastupa slubeni rjenik autoriteta koji potvruje odluku o najuzvienijem siromatvu. Ova e odluka 1253.
postati zavjet krajnjeg siromatva (u PostKl, Bula 5).
12
Premda Grgur IX. preuzima ovdje rijei jedne ranije Povlastice, one nakon poznatog dogaaja sukoba s Klarom u Svetom Damjanu (usp. LegKl 14) odzvanjaju
gotovo kao priznanje vlastite pogreke. Povlastica siromatva posljednji je spis koji
je ostao kao svjedoanstvo prijateljstva dvoje starih Franjinih prijatelja, Grgura i
Klare (usp. M. Bartoli, Klara Asika, Samostan sv. Klare i Laudato d.o.o., Zagreb
2009, str. 161).
PISMO PAPE GRGURA IX.

SV. KLARI I REDOVNICAMA
SVETOG DAMJANA
EPISTOLA GREGORII IX. AD S. CLARAM
(1228)
Uvod i prijevod
PISMO PAPE GRGURA IX. SV. KLARI

I REDOVNICAMA SVETOG DAMJANA
Uvod.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1945
Pismo pape Grgura IX. sv. Klari i redovnicama Svetog Damjana.. . . . . . . . . . . 1946
Uvod
Nakon svojega izbora za papu 19. oujka 1227. kardinal Hugolin sada papa Grgur IX. zadrao je svoje veze sa samostanima
Siromanih gospo, vidjevi u njima veliku snagu obnove u Crkvi.
Pismo Deus Pater cui vos ne nosi obiljeja prisnosti pisma Ab illa
hora koje je kardinal Hugolin pisao Klari i sestrama. U naslovu se
ne obraa Klari, nego Opatici.1 Nakana je pisma podsjetiti zatvorene redovnice Svetoga Damjana na, po njemu, temeljne stvari
njihova ivota: klauzuru i pokoru. U malo redaka papa opisuje pravu
teologiju klauzure poevi od jasnih priziva na cistercitsku teologiju o
mistinoj svadbi.2 Upravo svadbeni vidik za Grgura IX. opravdava i
glavni je razlog klauzure.3
I upravo u toj toki papa spominje, u pismu, stvari koje vam se
ine gorkima, [koje su] tvrde otre, koje treba pretrpjeti za Krista koji je za nas podnio muku sramotne smrti. Ne znamo tono na
to papa misli; moda se radi o novim oblicima pokore (post, utnja,
klauzura), koji su bili nametnuti redovnicama Svetoga Damjana sa
strane pape, a koji ne odiu onim duhom evaneoske slobode kojemu ih je uio Franjo niti onim duhom razboritosti i majinske brige
koji je provodila Klara. Papa kao da eli i njima poruiti ono to e
kasnije poruiti Janji Prakoj: da za njih nije vie mlijeko za novoroenad, nego su ve zrele za tvrdu hranu.4
Izvor:
S latinskog izvornika prevela Marija Tarzicija imak prema: Bullarium Francis
canum I, str. 37, br. 17.
1
M. Pia Alberzoni smatra da je pismo Deus Pater cui vos zapravo okruno pismo
razaslano hugolinskim samostanima. Stoga ga se ne bi trebalo ubrajati u klarijanske
izvore (usp. M. P. Alberzoni, Chiara e il papato, Edizioni Biblioteca Francescana, Milano 1995, str. 55, bilj. 91).
2
Izbor djevianstva stoljeima se povezivao s pojmom mistine enidbe s Kristom.
Ovaj duhovni pravac naao je svoj najvei izraz kod sv. Bernarda iz Clairvauxa. Tijekom srednjega vijeka najvie tumaena knjiga Biblije upravo je Pjesma nad pjesmama. Mistine zaruke due s Bogom postale su tema duhovne pobonosti i ujedno, za
mnoge ene, tako rei idejni temelj njihova ivotnog izbora.
3
Vidik koji e za Klaru biti razlogom da prijee preko zidova klauzure, bilo svojom
kontemplacijom, bilo svojom eljom za muenitvom, bilo svojim dopisivanjem s Janjom, bilo svojim oblikom ivota.
4
Usp. Angelis gaudium, od 11. svibnja 1238, u G. G. Zoppetti e di M. Bartoli
(a cura di), Santa Chiara dAssisi. Scritti e documenti, Editrici Francescane, S. Maria
degli Angeli Assisi 1994, str. 414.
1945
Pismo pape Grgura IX. sv. Klari

i redovnicama Svetog Damjana
1Ljubljenoj
keri, Opatici, i zajednici zatvorenih monahinja Svetoga

Damjana u Asizu.
Bog Otac, kojemu ste se prikazale kao slubenice, milosrdno
vas je pokerio i po djelovanju milosti Duha Svetoga zaruio vas sa
svojim Jedinoroenim Sinom, Gospodinom Isusom Kristom, vaim
nebeskim Zarunikom, [s kojim] e vas sretno okruniti u nebeskom
kraljevstvu. Stoga jer imate iznad svega ljubiti svojega Zarunika
koji ljubi one koji njega ljube i ini ih svojim subatinicima morate se u njemu tako svom duom radovati da vas nikada nita ne
uzmogne rastaviti od njegove ljubavi. Zbog toga ste se, boanski
nadahnute, zatvorile u klauzuru da biste se spasonosno odrekle svijeta i svega to je u njemu te, neokaljanom ljubavi grlei svojega
Zarunika, trale za miomirisom njegovih pomasti (usp. Pj 1,3) dok
vas ne uvede u lonicu svoje Roditeljke (usp. Pj 3,4), da vas dovijeka
okrepljuje slatkoom svoje ljubavi.
2Na svaki nain, ako ove stvari, kako se pouzdajemo i sa sigurnou nadamo, promatrate pozorno i pomno, one koje vam se ine gorkima spasonosno vam postaju slatkima; tvrde [vam] postaju mekima,
a otre [vam] postaju blagima, da se proslavite zavrijedite li togod
pretrpjeti za Krista koji je za nas podnio muku sramotne smrti.
Jer ste, uistinu, u nebrojenim gorinama i beskrajnim tjeskobama, kojima smo neprestano udarani, vi naa utjeha, molimo vau
zajednicu i potiemo u Gospodinu Isusu Kristu i apostolskim pis
mima vam nalaemo da, prema onome kako ste primile od nas (usp.
1 Sol 4,1), hodei i ivei po Duhu (usp. Gal 5,25) i zaboravivi na
ono to je za vama, s apostolom uvijek teite za onim to je pred vama
(usp. Fil 3,13), natjeui se za bolje milosne darove (usp. 1 Kor 12,31)
tako da, obilujui sve vie i vie krepostima, proslavite Boga u sebi i
dopunite nau radost, [budui] da vas grlimo u najiskrenijoj ljubavi
kao izabrane keri, tovie gospoe, ako je zgodno rei, jer ste zarunice naega Gospodina.
3Jer ste doista, kako se pouzdajemo, postale s Kristom jedan
duh, traimo od vas da nas se uvijek sjeate u svojim molitvama,
uzdiui pobone ruke k Bogu molei ga neprestano da nas On,
koji zna da mi u uvjetima tolikih pogibelji po ljudskoj krhkosti ne
moemo odoljeti, snai svojom snagom da bismo od njega povjerenu nam slubu tako dostojno izvravali da to bude njemu na slavu,
anelima na radost, a nama i onima koji su povjereni naem upravljanju [bude] na spasenje.
1946
PISMO JANJE ASIK E

NJEZINOJ SESTRI KL A R I
EPISTOLA S. AGNETIS AD S. CLARAM
(12301232)
Uvod i prijevod
Pismo Janje Asike njezinoj sestri Klari. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1950
Uvod
Ovo pismo Janje Asike,1 mlae Klarine sestre, svjedoi o ivim
vezama izmeu Klare i samostan u koje je slala svoje sestre da ih
uputi u svetodamjanski oblik ivota. Janja spominje Klarine opomene i zapovijedi koje se u njezinome samostanu2 opsluuju prema
uzoru na Sveti Damjan. Moda je rije o observantiae regulares
koje je Franjo dao prvotnoj zajednici. Pismo spominje takoer da joj
je gospodin papa u svemu i na svaki nain, kako sam mu razloila
i zatraila, prema Vaoj i mojoj nakani, u poznatoj Vam stvari udovoljio: naime to se tie pitanja posjed. Vjerojatno se radi o Povlastici
siromatva udijeljenoj i njezinome samostanu, bilo na Klarinu bilo na
Janjinu molbu, barem u usmenome obliku.3
Kratak, ali veoma vaan podatak jest spominjanje brata Ilije kao
dokaz uske suradnje izmeu Klare i njega. Obje sestre oito su ga
smatrale jednim od najvjernijih Franjinih sljedbenika na kojega su
se mogle osloniti u tekome razdoblju povijesti Siromanih gospoa koje su se, pod vodstvom Klare i Janje Prake, borile za svoj
identitet.4
Postanak pisma mogao bi se smjestiti u 1230. godinu, to jest u
godinu, ili koju kasnije, kada je Janja stigla u Monticello. Pismo je
predivan primjerak franjevake uvstvene knjievnosti koju nalazimo
u najranijim dokumentima Klarinih sljedbenica.
Izvor:
S latinskog izvornika prevela Marija Tarzicija imak prema: Archivum Francis
canum Historicum (1920), 496.
1
Izvornik pisma moe se nai u Chronica XXIV Generalium Ordinis Minorum,
Analecta Franciscana sive Chronica Aliaque Varia Documenta ad Historiam Fratrum
Minorum Spectantia, t. III, ed. Patribus Collegii S. Bonaventurae (Ad Claras Aquas,
Quaracchi: Typographia Collegii S. Bonaventurae, 1887), 173182.
2
Samostan svete Marije u Monticellu kod Firence ili, najvjerojatnije, u Monteluceu
kod Perue (usp. P. Etzi, Iuridica Franciscana. Monografski prohodi povijeu zakono
davstva triju Franjevakih redova, FIKM, Split, 2009, str. 174). Predaja govori takoer
o Janjinu boravku u Veroni, Veneciji, Padovi i Mantovi (usp. M. P. Alberzoni, Chiara e
il papato, Edizioni Biblioteca Francescana, Milano, 1995, str. 69, bilj. 119).
3
Samostanu u Perui Grgur IX. je podijelio jednu takvu Povlasticu 16. VII. 1229.
(BF I, str. 50). Prema predaji poglavarica toga samostana, koja nije naslovljena naslovom abbatissa, zvala se Janja.
4
Klara preporua i Janji Prakoj neka se u svemu oslanja na brata Iliju: 2PJa 15. Opirnije o odnosu Klare i brata Ilije vidi M. P. Alberzoni, Chiara e il papato, cit., str. 6989.
1949
Pismo Janje Asike njezinoj sestri Klari

1Svojoj asnoj majci i gospoi u Kristu, nada sve ljubljenoj gospodarici, gospoi Klari i itavoj njezinoj zajednici; Janja, ponizna
i neznatna slubenica Kristova, prostrta do njezinih nogu sa svom
podlonou i odanou, eli [njoj i njima] to god se ljepe i dragocjenije u svevinjega Kralja moe poeljeti!
2Sudbina sviju stvorena je tako da se nikada ne moe ostati u
istome stanju; zato kada netko vjeruje da je u srei, [upravo] onda
biva uronjen u nesreu. Stoga znaj, majko, da mi tijelo i dua trpi
najveu muku i neizmjernu alost, da se osjeam prekomjerno optereena i muim se [toliko] da [gotovo] ne mogu govoriti, to sam
tijelom odvojena od Vas i drugih svojih sestara, s kojima sam se nadala na ovome svijetu ivjeti i umrijeti. Ova alost ima svoj poetak,
ali ne poznaje svoj kraj; kao da nikada ne jenjava, nego uvijek raste;
pojavila mi se nedavno, ali veoma slabo ide k svome zalazu; uvijek
je uza me i ne eli se od mene udaljiti. Vjerovah da ivot i smrt imaju
ujediniti one koje e provoditi isti ivot u nebesima i da isti grob ima
pokrivati one kojima je zajedniko roenje. Ali sam se, kako vidim,
varala i sada ivim tjeskobna, naputena, nevoljna sa svih strana.
3O moje predobre sestre, tugujte i plaite sa mnom i pogledajte
jer nema boli kakva je moja bol (usp. Tu 1,12). I molim Boga da ne
biste nikada [vi] takvo to pretrpjele. Ova bol uvijek me razapinje,
ova bolest stalno me mui, ova estina uvijek me saie. Zbog toga
me sa svih strana snalaze tjeskobe i ne znam to mi je initi (usp. Fil
1,22). Pomozite mi, molim vas, svojim pobonim molitvama da mi
ova muka postane podnoljivom i lakom. O preslatka majko i gospoo, to rei, jer se vie ne nadam da u ikada ponovno vidjeti u
tijelu vas, svoje sestre?
4O, kad bih mogla izraziti misao svoje due kako bih htjela! O,
kad bih mogla na ovoj stranici otkriti vam dugotrajnu bol koje se
bojim, koja je uvijek preda mnom! Dua mi iznutra izgara, muena
vatrom beskonanih boli; srce mi unutra jeca i oi mi ne prestaju
roniti potoke suz. Sva sam ispunjena tugom i ve posve klonula
duhom. Ne nalazim utjehe premda je traim (usp. Tu 1,2). Primam
bol na bol kad u srcu razmiljam da se ne mogu nadati ili oekivati
ikada vidjeti Vas i svoje sestre.
1950
Pi smo Janj e Asi ke nj ezi noj s estri Klari

5S
1951
jedne strane nema nikoga izmeu svih mojih dragih koji bi

me utjeio; ali s druge strane veoma sam utjeena tako da biste se
mogle radovati zajedno sa mnom zbog istoga: naila sam naime na
veliku slogu ovdje, ne na podjelu, vie negoli se moe zamisliti; i
sve su me primile s velikom radou i veseljem i veoma odano mi
s potovanjem obeale poslunost. Sve se one preporuaju Bogu,
Vama i Vaoj zajednici; i ja Vama preporuam samu sebe i njih u
svemu i na svaki nain da biste o meni i o njima, upravo kao o
svojim sestrama i kerima, vodili marljivu brigu. Znajte da i ja i one
elimo kroz sve vrijeme svojega ivota nepovredivo opsluivati Vae
opomene i zapovijedi.
6Izmeu ostaloga neka znate da mi je gospodin papa u svemu
i na svaki nain, kako sam mu razloila i zatraila, prema Vaoj i
mojoj nakani, u poznatoj Vam stvari udovoljio: naime to se tie
pitanja posjed.
Molim Vas da biste zatraili brata Iliju da bi se smatrao dunim
ponovno me, i ee, pohoditi i utjeiti u Gospodinu.
PUNOMO DANA OPORT U LU
POTESTAS FACIENDI AD OPORTULUM
(1238)

PUNOMO DANA OPORTULU

Uvod.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1955
Punomo dana Oportulu.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1957
Uvod
Godine 1625. Wadding je objavio vaan spis koji nosi nadnevak
od 8. lipnja 1238. godine, a tie se svete Klare i ostalih sestara koje su
tada ivjele u Svetome Damjanu (Annales Minorum, a. 1238, n. 14).
U XX. st. Arnaldo Fortini pronaao je izvornik u asikome arhivu i
objavio ga.1
Spis govori o punomoi koju su sv. Klara i njezine sestre dale
Oportulu Bernardovu radi prodaje nekoga zemljita Kaptolu katedrale svetoga Rufina to ga je samostan primio u batinu.
Wadding kae da je ovaj spis prepisao ex originali autographo koji
je uvao prior Kaptola katedrale u Asizu. U vrijeme nastanka ovoga
prijepisa na pergameni izvornika nalazio se peat od bijeloga voska,
objeen o est debelih niti od ute svile, sa slikom Bogorodice s djetetom te natpisom: Sigillum Abbatissae Sancti Damiani.
Ovaj dokument je punomo, to jest dokument koji povjerava
zastupniku ovlast da djeluje u ime onoga ili onih koji ga potvruju. U ovome sluaju radi se o pedeset redovnica samostana svetoga
Damjana koje zaduuju gospodina Oportula da Kaptolu katedrale
svetoga Rufina proda neko zemljite, ijim su vlasnicama postale (darovnicom ili nasljednim pravom neke od sestara). Oportulo je jedan
od najznamenitijih ljudi u Asizu, nekadanji gradski naelnik, Franjin
prijatelj,2 otac jedne od sestara Svetoga Damjana, sestre Agneze, desete svjedokinje na postupku za proglaenje Klare svetom.
Ovaj je spis vrlo vaan takoer i stoga to preko njega doznajemo
imena i broj sestara u Svetome Damjanu 1238. godine.
Premda govori o prodaji zemljita, spis ne proturjei praksi najuzvienijega siromatva upravo stoga to govori o prodaji. U predaji
Svetoga Damjana utrak bi se razdijelio siromasima. Tako se samostan nikada nije bogatio.
1
A. Fortini, Lautenticit del documento del 1238, Archivum Franciscanum Historicum 46(1953), 3743.
2
Oportulo Bernardov bio je onaj potestat grada Asiza za kojega je sveti Franjo sastavio onu kiticu o oprotenju u Pjesmi brata Sunca: Hvaljen budi, moj Gospodine,
za one to oprataju rad ljubavi Tvoje i podnose bolest i nevolju. Blago onima koji ih
podnesu mirno jer e ih Ti, Svevinji, okruniti (PjSu 1011).
1955
1956
Vano je takoer napomenuti da je u istome arhivu na jednoj

pergameni od 7. listopada 1261. godine sauvan ovaj propis Pravila
iz 1253. godine, to ga je potvrdio Inocent IV.: Sorores nihil sibi
approprient, nec domum, nec locum, nec aliquam rem.3 Ta pergamena kao i gore spomenuti spis iz 1238. godine sigurno su i uvjerljivo
svjedoanstvo najuzvienijega siromatva prvih klarisa iz vremena
kada su isprave, ovjerovljene kod javnoga biljenika, donosile odlomke Klarina Pravila kako bi dobili na zakonskoj snazi. Vrijednost ovoga spisa nadvisuje vrijednost jednostavne arhivske isprave.4
Izvor:
S latinskog izvornika prevela Marija Tarzicija imak prema: L. Wadding,
Annales Minorum, ad ann. 1238, n. 14.
Neka sestre nita ne prisvajaju, ni kue, ni mjesta, ni kakve stvari (PrKl 8, 1).
Koritena literatura: Santa Chiara dAssisi. Scritti e documenti, a cura di G. G. Zoppetti e di M. Bartoli, Editrici Franciscane, S. Maria degli Angeli, Assisi, 1994, str.
297; Un autre tmoin de Sraphique pauvret: le document de 1238 u Jai connu Ma
dame Sainte Claire, Les Editions du Cedre, Toulouse 1961, str. 151161. Prijevod
je nainjen prema latinskom tekstu objavljenom u Jai connu Madame Sainte Claire,
cit., str. 157.
Punomo dana Oportulu

[Ovaj spis samostana svetoga Damjana vjerodostojan je zapis
i dostojan panje, prepisan s izvornoga rukopisa.]
U Ime Gospodnje. Amen.
Gospoa Klara, opatica samostana svetoga Damjana u Asizu, u
svoje ime i u ime spomenutoga samostana, u nazonosti, po volji i
uza suglasnost dolje potpisanih gospo ili sestara, odredila je, imenovala i oznaila gospodina Oportula Bernardova za prokuratora
i ekonoma svojega i istoga samostana da proda ili otui crkvi ili
kaptolu sv. Rufina u Asizu jedan ograeni posjed koji se nalazi u
Campigliji kao i jedno zemljite koje granii s njime. Ograeni posjed granii s jedne strane s Tescio, a s druge dvije strane omeuju
ga dvije ceste; zemljite se svojim dvjema stranama dotie ograenoga posjeda, svojom treom stranom dotie se polja Maragonovih,
a svojom etvrtom stranom polja Balduinovih.
Oportulo se obvezuje i obeava da e u ime spomenutoga samostana uvati spomenuti ograeni posjed i spomenuto zemljite
i uiniti da prijeu u vlasnitvo gore spomenute crkve ili kaptola
ili njihova predstavnika, te da e urediti i izvriti sve to kako mu se
bude uinilo shodnim prilikom ove prodaje.
Sve ono to e on uiniti u skladu s ovim ugovorom gospoa
Klara obeava smatrati valjanim i konanim.
Slijede imena gospo ili sestara: Agneza,5 Filipa, Jakoba, Iluminata, Cecilija, Egidija, Agneza, Anastazija, Agneza, Kristijana,6
Jakobina, Balvina, Mansueta, Amata, Benvenuta, Bonaventura, Ben
venuta, Benricevuta, Konsolata, Andrea, Aurea, Leonarda, Agata,
Felicita, Angeluccia, Felicita,7 Massariola, Marija, Gregorija, Marija,
5
Imena sestara koje su bile svjedokinje na postupku za proglaenje Klare svetom
napisana su kurzivom.
6
Ime sestre Kristijane Bernarda od Suppa nalazi se u ovome popisu, ali ona e ui
u samostan tek 1246. ili 1247.
7
Iznenauje to u ovome popisu nema imena sestre Franciske od Col de Mezza
koja je ula u Sveti Damjan 1232. Postoje dvije pretpostavke. Prema Zeffirinu Laz-
1957
1958
Ivana, Benedikta, Ivana, Bennata, Ivana, Lucija, Helija, Matija, Klara, Stella, Lea, Beatrica, Bartolomea, Prakseda, Herminija, Danijela, Clarella, Pacifika, Vertera, Patricija.
A da ovo to je napisano bude u sadanjosti i u budunosti vjerodostojno, spomenuta gospoa Klara i njezine sestre udarile su na
ovaj spis peat samostanskoga kapitula godine Gospodnje 1238,
8. lipnja, 17. Indikcije, za papinstva Grgura IX. i vladavine cara
Friedricha.
zeriju moglo bi se raditi o pogrenom itanju, tako da bi namjesto jedne Felicite stajala Franciska. Druga pretpostavka, moda vjerojatnija, jest da je Franciska potpisala
list svojim krsnim imenom Massariola, zajedno s redovnikim.
Osmi dio
Z A KO N O D AVNI
T E K S TOV I R E DA
B R A E I S E S TARA
O D P O KO R E
Uvodi i biljeke
LINO TEMPERINI
Prijevod
ANTICA-NADA EPULI
ZAKONODAVNI TEKSTOVI REDA BRAE I SESTARA OD POKORE

Uvod.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1961
Spomenica o nainu ivota ili Staro pravilo.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1968
O odjei.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1970
O nemrsu. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1971
O postu.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1971
O nainu moljenja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1972
O ispovijedi i priesti, o podmirivanju desetine,
o zabrani noenja oruja i o zaklinjanju.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1973
O misi i mjesenom susretu. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1973
O pohaanju bolesnih i pokapanju mrtvih.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1974
O opominjanju, upravljanju i slubenicima. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1975
Obred za blagoslov odijela. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1976
Pravilo i nain ivota brae i sestara Reda od pokore
zvano Pravilo Nikole IV.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1978
Pravilo i nain ivota brae i sestara Reda od pokore. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1980
Obred za blagoslov odijela Brae od pokore.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1991
Uvod
arolika karizma
Franjevaka karizma ostvaruje se u neobinom mnotvu oblika
koji se povijesno konkretiziraju u tri reda. Prvi red obuhvaa manju
brau, manju brau konventualce i manju brau kapucine. U drugom
redu su redovnice klarise. Trei red1 (Ordo poenitentiae S. Francisci)
obuhvaa Franjevaki svjetovni red i Trei samostanski red (redovnici, redovnice kontemplativnog ivota i redovnice posveene djelima
apostolata).2
1
Prevoditelj uvoda i biljeki Zvonimir Brusa slijedio je talijanski tekst, ali je na
nekim mjestima dodao bibliografske i druge napomene, osobito radi povezivanja
prevedene grae sa stanjem u nas; te se dodane napomene najavljuju s nap. Z.B..
2
Franjevaki pokorniki pokret, iz vremena poetaka franjevake karizme, nazvan
je trei red ne u kronolokom smislu, nego zbog svoje crkvene i pravne strukture
prema trinitarnom nauku sv. Augustina (354430) i, kasnije, prema nauku sv. Grgura Velikog (535604) koji su cijeli kranski narod vidjeli rasporeen u tri ivotna
stalea: laici, klerici, monasi/koludrice, pri emu je drugi stale imao prvenstvo pred
prvim, a trei pred drugim. Teorija o tri reda primijenjena je 1161. unutar vitekog
reda od Santiaga koji je 1175. odobrio papa Aleksandar III. lanovi tog reda po
pisani su po vanosti od najmanjeg do najveeg stupnja: prvi red za vitezove koji su
oenjeni ili su otvoreni za enidbu; drugi red za vitezove neenje s obvezom trajne
uzdrljivosti; trei red za kapelane i privatne uitelje. Godine 1201. lombardski humilijati takoer primjenjuju ideju o tri reda kojim se obuhvaaju svi krani. No
Inocent III. eli preokrenuti tradicionalni redoslijed triju redova polazei od najveega stupnja prema najmanjemu: prvi red za klerike i monahe; drugi red za redovniku brau laike i sestre konverze; trei red za mukarce i ene koji ive u svijetu.
Franjevako nazivlje potjee od te povijesno-pravne strukture, s ponekom razlikom:
prvi red za klerike i redovnike sa zavjetima; drugi red za posveene ene u klauzuri;
trei red za mukarce i ene koji ive u svijetu, neoenjene/neudate ili oenjene/
udate, za laike i svjetovne klerike. Usp. Augustinus, Epistola 189,3; A. Vauchez,
I laici nel medioevo, Milano 1989, str. 5560; G. Casagrande, Un Ordine per i laici.
Penitenza e penitenti nel Duecento, u: Francesco dAssisi e il primo secolo di storia fran
cescana (Biblioteka Einaudi, 1), Torino 1997, str. 237255; R. Pazzelli, San Francesco
e il TerzOrdine, Padova: Edizioni Messaggero, 1982.
Nap. Z. B.: Vidi takoer: G. Andreozzi, Storia delle regole e delle costituzioni
dellOrdine francescano secolare, Perugia: Edizioni Guerra, 1988, str. 319; L. Iriarte,
Storia del francescanesimo, Rim: Edizioni Dehoniane, 1994, str. 521583 (LOrdine
della penitenza /Terzo Ordine/); P. Rivi, Francesco dAssisi e il laicato del suo tempo,
Padova: Edizioni Messaggero, 1989; P. Etzi, Iuridica franciscana. Monografski prohodi
1961
1962
VIII. ZAKONODAVNI TEKSTOVI REDA BRAE I SESTARA OD POKORE
Ovaj osmi dio Franjevakih izvora odnosi se na Trei red sv. Franje
vien kao cjelina, s obzirom na to da se u poecima radilo o jednom
jedinstvenom pokretu koji se kasnije razvio u svjetovni i samostanski.
Povijesni izvori, duhovni i pravni, isti su za oba pokreta. Svaka redovnika zajednica Treega samostanskog reda oblikovala je tijekom
stoljea svoje specifine smjernice koje ipak imaju temelj u prvotnoj
zajednikoj batini.
Nastanak Franjevakoga reda od pokore

Franjo i njegovi prvi drugovi izabiru pokorniki ivot po nainu svetoga evanelja (Opor 1.14) i predstavljaju se narodu kao
pokornici iz Asiza (Peru 12; LegTd 37). Oni prolaze gradovima
i selima kao apostolski odred (tj. Isus s apostolima) i svima propovijedaju pokoru (1el 2223).
Franjin putujui apostolat potie iroko vjersko buenje u kranskom puku. Nastaje eksplozija oduevljenja. Narod hrli za svecem i eli ga uti, a u narodu su mukarci i ene, osobe svake dobi i
spola (1el 36). Posvuda je odjekivalo zahvaljivanje i glas pohvale
(1el 37).
Mnogi mladii slijede siromaka i postaju Manja braa; djevojke
usvajaju Klarino opredjeljenje; mnogi mukarci i ene, ne postajui ni
fratri ni redovnice, ve ostajui u svijetu, nadahnjuju se Franjinim
primjerom zauzetijega kranskog ivota i trae od njega praktine
smjernice. Franjo je svima davao upute za ivot i svakom je staleu
pokazivao istinski put spasenja (1el 37).
U tom dinaminom kontekstu malo-pomalo nastaje duhovni pokret usko povezan s karizmatskim likom sv. Franje Asikoga: Red
brae od pokore (1Bon 4,6), nazvan kasnije takoer Trei red sv.
Franje.
Radi se o novoj pojavi koja se ne smije mijeati s dobrovoljnim
pokornicima ili s drugim crkvenim skupinama onoga vremena, kao
to se razabire iz jasnoga svjedoanstva povijesnih dokumenata.
Oni pokazuju da se franjevaka karizma proirila i na laike (ili, bolje
povijeu zakonodavstva triju Franjevakih redova, Split: Franjevaki institut za kulturu
mira, 2009, str. 343; S. Badurina, Putovima obnove Treega samostanskog reda svetoga
Franje, Zagreb: Provincijalat franjevaca treoredaca, 1996, str. 840 (Franjevaki
pokorniki pokret); P. Runje, Pokorniki pokret i franjevci treoredci glagoljai (XIII
XVI. st.), Zagreb: Provincijalat franjevaca treoredaca i Kranska sadanjost, 2001,
str. 215; N. Vukoja, Prikaz dosadanjih pravila FSR-a, u: Pravilo Franjevakoga svjetov
nog reda 1978.2003. Zbornik radova sa Simpozija odranog u Samoboru, 11. i 12. listo
pada 2003, Zagreb: Brat Franjo, 2006, str. 3572; Konferencija generalnih asistenata
FSR-a, Prirunik za duhovnu i pastoralnu asistenciju FSR-u i Frami, Zagreb: Konferencija nacionalnih asistenata FSR-a i Konferencija nacionalnih asistenata Frame, 2007,
str. 963 (Kratka povijest Franjevakoga svjetovnog reda).
1963
Uvo d
reeno, i na svjetovne osobe)3 koji od poetka predstavljaju bitan

sastavni dio franjevake obitelji i koji pridonose oitovanju punine
franjevake karizme.
Narativni izvori (biografije sv. Franje i kronike)

Diplomatiki izvori (papinski dokumenti)
Potrebno je osvrnuti se na izvore Treega franjevakog reda4
koji nam prenose glas povijesti, tj. objektivne informacije o poetku
Franjevakoga reda od pokore ili Treega reda sv. Franje5 i omoguuju nam da doemo do injenine istine rekonstruirajui uvjerljivo
zbivanja iz daleke prolosti.
Papinske bule slubeni su glas Crkve i zasluuju vrlo pozorno razmatranje. Papinski dokumenti koji su prispjeli do nas nisu, naalost,
mnogobrojni. Mnoge su se bule izgubile tijekom stoljea, mnoge nisu
bile prepisane u vatikanski arhiv iz ekonomskih razloga. Upuujem
na papinske arhive koji nam stavljaju na raspolaganje dovoljno materijala nunoga za poznavanje pravnoga statusa Ordo poenitentiae
S. Francisci i pozitivnoga stava Crkve prema njemu, izraenog i ponovljenog u raznim prigodama. Do kraja XIII. st. imamo ezdesetak
papinskih dokumenata, ne raunajui one ije je podrijetlo nejasno
i one koji su izgubljeni. U XIV. st. imamo na raspolaganju 81 dokument koji se odnosi na Trei franjevaki red (10 od njih odnosi se
na samostanske zajednice). U XV. st. imamo 701 dokument, i tako
3
Redu, doista, mogu pripadati ne samo laici nego i svjetovni klerici (sveenici, biskupi, pape). Stoga nije precizno govoriti o franjevakome laikatu. Mora se, naprotiv, govoriti o svjetovnim franjevcima.
4
Izvori mogu biti narativni, iz papinske kurije i zakonodavni. Tekstovi o kojima je
rije mogu se djelomino itati u ovim Franjevakim izvorima, a potpuno u knjizi L.
Temperini (prir.), Testi e documenti sul TerzOrdine francescano (sec. XIIIXV). Origi
nale latino e versione italiana, Rim: Editrice Franciscanum, 1991, str. 530 Nap. Z.
B.: Vidi takoer: L. Temperini, Carisma e legislazione alle origini del Terzo Ordine di S.
Francesco, Roma: Editrice Franciscanum, 1996, str. 182.
5
Da bi se olakalo razumijevanje problema, elim upozoriti na ispravnu uporabu
kratica koje se odnose na Franjevaki red od pokore, a koje su esto preputene volji
pojedinca, na oitu tetu za komunikaciju. Iz povijesnih izvora proizlazi sljedee:
TOF, Tertius Ordo Franciscanus, od poetaka do 1323.: u tom razdoblju franjevaki pokorniki pokret obuhvaa i svjetovne franjevce i redovnike
TOS, Tertius Ordo Saecularis Sancti Francisci: oznauje svjetovni ogranak
TOF-a (od 1323.); kratica TOS zamijenjena je s OFS
OFS, Ordo Franciscanus Saecularis, zamjenjuje TOS od 1978. (Pravilo Pavla
VI. za svjetovne franjevce)
TOR, Tertius Ordo Regularis Sancti Francisci oznaava samostanski ogranak
TOF-a od 1323., tj. redovnice i redovnike, lanove mnogobrojnih redovnikih ustanova; u izvorima umjesto ove kratice esto nalazimo kraticu OPC (tj. Ordo poenitentiae claustralis). Svaka ustanova TOR-a ima vlastitu kraticu.
1964
dalje, sa sve veim brojem dokumenata.6 U XIII. st. intervenirali su

pape Honorije III., Grgur IX., Inocent IV., Aleksandar IV., Urban
IV., Klement IV., Martin IV., Honorije IV., Nikola IV., Celestin V. i
Bonifacije VIII., a nekoliko dokumenata pojavljuje se i u vrijeme sedisvakancij.7
Istiem sadraj nekih papinskih bula koje nam omoguuju pratiti razvoj Treega franjevakog reda u prvom franjevakom stoljeu i
njegovo konano oblikovanje.
1. Bula Supra montem od 18. kolovoza 1289 (vidi str. 1982., tekst
na poetku Pravila i naina ivota brae i sestara reda od pokore)
2. U buli Unigenitus Dei (8. kolovoza 1290.) Nikola IV. u vezi sa
Supra montem potvruje da je sam slavni blaeni Franjo utemeljio Red koji je nazvan pokornikim i dao mu pravilo da zaslui vjeni
ivot. Papa precizira da je vjerno sauvao staro pravilo (tj. Memo
riale) dodajui samo neke male promjene. Pokornike moraju voditi
Manja braa jer sv. Franjo utriusque ordinis almus exstitit institutor [BF IV, str. 167; BFE, str. 1415; Potthast, 23355;8 G. G. Meersseman, Dossier de lOrdre de la pnitence au XIIIe sicle (Spicilegium
Friburgense, 7), Fribourg 1961, str. 769]: bio je slavni utemeljitelj
obaju redova. Donosimo dio teksta koji nas zanima:
Jedinoroeni Boji Sin, po ijem smo trpljenju ozdravili i ijom
smo se krvlju preporodili, sam je utemeljio svoju Crkvu i postavio je
na temelj vjere povjeravajui je blaenom Petru, prvaku apostola i
kljuaru vjenoga ivota i podjeljujui mu ovlasti vjenoga nebeskog
kraljevstva. []
Budui da je slavni blaeni Franjo, asni ispovjedalac vjere, zapaljen ognjem ljubavi, uenik apostola u rijeima i djelima, pun duha
istine [], budui da je dakle on ustanovio Red nazvan pokornikim
te tom redu dao pravilo da zaslui vjena dobra, Mi smo brinui se
6
Vidi: G. Odoardi, LOrdine della penitenza di San Francesco nei documenti pontifici
del secolo XIII, u: AA.VV., LOrdine della penitenza di San Francesco d Assisi nel secolo
XIII, Rim 1973, str. 79115; Isti, La vita comunitaria tra i penitenti franciscani nelle
bolle papali del secolo XIII, u: AA.VV., Prime manifestazioni di vita comunitaria masc
hile e femminile nel movimento francescano della penitenza, Rim 1982, str. 2138; Isti,
LOrdine della penitenza nei documenti pontifici del secolo XIV, u: AA.VV., I frati peni
tenti di san Francesco nella societ del Due e Trecento, Rim 1977, str. 2149.
7
Usp. G. Odoardi, LOrdine della penitenza di san Francesco nei documenti pontifici
del secolo XIII, nav. dj., str. 93.
8
Potthast A., Regesta Pontificum Romanorum inde ab a. post Christum natum
MCXCVIII ad a. MCCCIV, 2 vol., Berlin 18741875; ponovljeno izd., Graz 1957.
9
Meerssemanovo djelo je bularij s 56 dokumenata koji se odnose ne samo na franjevake pokornike nego na Ordo poenitentiae uope (str. 3991); pokrivaju razdoblje od 1221. do 1296.
Uvo d
1965
da zatitimo taj red potrebnim povlasticama i da dobrohotno zajamimo njegov razvoj kako bi ono to je bilo u zanosnom zalaganju svetog
priznavaoca raslo bogatstvom kreposti i kako bi pripadnici toga reda
napredovali iz kreposti u krepost uz nau panju i potporu u naem
pismu, odobravajui taj Red, dali neke utemeljene i korisne smjernice
koje se trebaju opsluivati u spomenutome redu, iskazujui toj brai i
oinsku panju kako bi vrili i prihvaali to pravilo ivota.
Naravni razum preporuuje i pravednost je u skladu s razumom
s obzirom na injenicu da su lanovi spomenutog reda [pokornika]
praeni i voeni naukom naih ljubljenih sinova iz Reda manje brae,
ime se uvaava sam Priznavalac [blaeni Franjo], slavni utemeljitelj
obaju redova. Neka stoga [pokornici] imaju i pohoditelje i zatitnike
iz spomenutoga Reda manje brae.
Ima, naalost, u spomenutom Redu pokornika nekih izroenih
sinova Crkve i blaenoga Priznavaoca [Franje], a i izopaenih sinova
samih pokornika koji se, protivno naim smjernicama i preporukama, ne boje tvrditi da nee nai spasenje u ovom Redu pokornika
budu li prihvaali nae smjernice i slijedili nae savjete. Djelujui bez
ikakva straha i s velikom umiljenou u ovom pitanju, oni lukavim
nagovaranjem zavode volju onih koji bi eljeli prihvatiti nae upute,
ometajui ih neutemeljenim zaprekama i uznemirujui ih ozbiljnim
neugodnostima. []
Budui da ivo elimo da se ostvari na korisni savjet, svi oni
koji ga budu prihvatili i vjerno ga ostvarivali obilnije e primiti milost
naega apostolskog blagoslova i uivati sve povlastice istoga Reda pokornika koje je Apostolska stolica dala i koje e ubudue dati.
Istodobno elimo i odreujemo da mjesni biskupi kazne one
koji ometaju one koji ele prihvatiti na savjet tako da (prvi) odustanu od svoga ponaanja. Neka se ukinu sve eventualne povlastice,
dobivene u bilo kojem obliku, kojima bi se mogla opravdati neuinkovitost ovoga naeg pisma.
elimo osim toga da spomenuta braa [od pokore], prihvaajui
na korisni savjet, imaju svoje ministre kao to je odreeno u Pravilu
[usp. PrRp 15].
Civitavecchia, 8. kolovoza 1290.
3. U buli Ad audientiam nostram (20. rujna 1291.) Nikola IV. precizira da je Memoriale bio sauvan u obliku u kojem ga je predao
blaeni Franjo i da ga on svojom bulom uvrtava u crkveno zakonodavstvo [BF IV, str. 292; BFE, str. 1968; Potthast 2383; Dossier str.
7779]. Pogledajmo tekst:
Dola je do nas vijest da su braa od pokore iz Firence u svoje
vrijeme obiavali nositi odijelo iste boje, a da su kasnije ta braa, skinuvi to odijelo, prihvatili neko novo na vlastitu inicijativu.
1966
Da se braa [od pokore] ne bi nala u kakvoj nesigurnosti s

obzirom na njihov nain ivota, odredili smo svoj brai od pokore da opsluuju jedan nain ivota, nazvan Memoriale, kako ga je
predao blaeni Franjo, te dali jasno pravilo cjelovito ga ukljuujui
u nau bulu. Ministri ljubljene brae [od pokore] iz spomenutoga
grada [Firence] i mnoga druga braa, preuzevi opet prijanje odijelo, ponizno i vjerno prihvatie spomenuto pravilo i nain ivota,
a preuzee i odijelo prema Pravilu i spisu Memoriale, koji su ve
spomenuti [].
Civitavecchia, 20. rujna 1291.
4. Bulom Cupientes cultum (11. srpnja 1295.) Bonifacije VIII. ob
raa se ljubljenim sinovima, brai i ljubljenim kerima u Kristu, se
strama Reda od pokore blaenoga Franje u sjevernoj Njemakoj,
koji ive u raznim kuama i raznim dijelovima Njemake, sub
communi vita in observantia ordinis de penitentia beati Francisci. Radi se o treoredskim bratstvima, mukaraca i ena, koja su
se usmjerila prema samostanskom [tal. regolare] nainu ivota. Papa
odobrava njihov nain ivota i doputa im ureenje mjest za bogotovlje. Tekst u prijevodu glasi:
Ljubljenim sinovima, brai i ljubljenim kerima u Kristu, sestrama Reda od pokore blaenoga Franje u sjevernoj Njemakoj: pozdrav i apostolski blagoslov.
elei da se proiri tovanje Bojeg imena vrlo rado vam doputamo sve ono po emu e to tovanje sve vie rasti.
Dali ste nam do znanja da posjedujete mnoge kue i mjesta u
raznim dijelovima sjeverne Njemake, u kojima provodite zajedniki
ivot vjerno sluei Gospodinu kreposti po pravilu Reda od pokore
blaenoga Franje i da u tim kuama jo nema kapel ni oratorij.
Mi vam, stoga, prihvaajui vae molbe, autoritetom ovoga pisma doputamo da izgradite kapele ili oratorije u spomenutim kuama i mjestima i u njima omoguite slavljenje, praenje i primanje
sakramenata Crkve. Traimo da pritom ne tetite pravima drugih.
Nitko nipoto ne smije osporiti valjanost ove povelje kojom vam
dajemo nae doputenje [BF IV, str. 356; BFE, str. 2027; Potthast
24128; AFH 14 (1930), str. 141; Dossier, str. 80].
Anagni, 11. srpnja 1295.
5. Dana 28. srpnja 1296. Bonifacije VIII. upuuje bulu Devoti
onis vestrae ljubljenim sinovima, brai i ljubljenim kerima u Kri
stu, sestrama Reda uzdrljivih, obino zvanog pokornikim redom
sv. Franje, koji ive u Njemakoj aljui im pozdrav i apostolski
blagoslov.
1967
Uvo d
Obraajui dobrohotnu pozornost molbama koje su plod vae

pobonosti, autoritetom ovoga pisma doputamo da vi, koje zbog posebnoga potovanja prema blaenom priznavaocu Franji, utemeljitelju vaega Reda, u skladu s korisnim savjetom Apostolske stolice, svojim naukom vode i usmjeruju ljubljeni sinovi, braa Reda manjih, i od
kojih ste takoer prihvatili vae pohoditelje, [doputamo da] moete
od iste brae kada bude prikladno primiti sakrament Tijela Gospodnjega, osim na svetkovinu Uskrsnua na koju imate obiaj doi
u upne crkve na podruju gdje ivite da sudjelujete na bogosluju i
primite sakrament euharistije, ali pazei da se pri tom potuju prava
upnih crkava [BF IV, str. 48; BFE, str. 2085; Potthast 24375;
Dossier str. 81].
Anagni, 28. srpnja 1296.
Zakonodavni izvori
Zakonodavni izvori, koje je na temelju nadahnua sv. Franje Crkva potvrdila, povezuju na pravnoj razini ivo svjedoanstvo Siromaka i njegove smjernice za ivljenje kranskoga savrenstva u
svijetu.
Radi se o osnovnim smjernicama ija je svrha voditi pokret franjevakih pokornika u njihovoj elji da s Franjom budu dionici evaneoskog naina ivota, na osobnoj razini, u obitelji i u drutvu.
Prvim objavljivanjem zakonodavnih tekstova spontani pokret franjevakih pokornika dobio je status Reda od pokore.
1. Memoriale propositi (Spomenica o nainu ivota), 1221. ili
Staro pravilo (SpomN).
2. Pravilo i nain ivota brae i sestara Reda od pokore, 1289.,
zvano takoer Pravilo Nikole IV. ili Pravilo franjevakih pokornika
(PrRp).
Spomenica o nainu ivota

ili
Staro pravilo
(1221)
Memoriale propositi
Kao sljedbenici siromaka iz Asiza i uz fratres Ordinis minorum
posvuda se nalaze pokornici ili treoredci, koji su s Franjom eljeli
biti dionicima evaneoskog naina ivota na osobnoj razini, u obitelji
i drutvu.
Sv. Franjo svjedoenjem vlastitoga ivota i spisima nudi idejne i
praktine poticaje za cjelovit ivotni program kranskoga savrenstva. Godine 1221. pripremljen je Memoriale propositi (Spomenica o nainu ivota, SpomN).
Propositum ili ivotni naum, sastavljen po uzoru na obrasce
koje su ve koristile crkvene skupine, sintetizira osnovne odredbe
za pokornike. Dokumentom Memoriale propositi spontani pokret pokornika biva ureen kao Ordo poenitentiae. Kasnija pravila pokornikoga pokreta inspirirat e se, s obzirom na pravni oblik i duhovne
sadraje, na ovom temeljnom tekstu. U tom je smislu taj dokument
nazvan Starim pravilom.
Memoriale propositi do nas je doao u samo etiri rukopisa. To nas
ne treba uditi jer nakon bule Supra montem SpomN bit e stavljen na stranu i zamijenjen novom redakcijom. Jezgra e ipak ostati
ista. SpomN ve je naime bio temeljno pravilo s prepoznatljivim svojstvima i nije se mogao mijenjati u svojoj unutarnjoj strukturi, iako su
se u nj mogle unositi dopune radi usklaivanja s novim prilikama.
Kodeksi se nazivaju prema mjestima u kojima su pronaeni: Fi
rentinski kodeks, 1221 (oznaka: V); Kapistranski kodeks, 1228 (oznaka: C); Regiomontanski kodeks, 1350 (oznaka: R); Kodeks iz LAquile
(oznaka: A).10
10
Vidi: L. Temperini (prir.), Testi e documenti, str. 83127; Isti, Carisma e legisla
zione str. 7781.
1968
Sp ome n ica o n a i nu ivot a i l i St aro prav i lo
1969
Da je taj duhovni i zakonodavni dokument duboko utjecao na

brau i sestre od pokore franjevake provenijencije, jasno proizlazi:
1. iz naslovnika navedenih u kodeksima: Incipit regula fratrum
et sororum penitencium inceptum [sic!] a b. patre Francisco (kodeks A); Incipit tercia regula b. Francisci de penitentia i domibus
propriis existentium (kodeks R)
2. iz injenice da su gotovo svi kodeksi s dokumentom Memoriale
propositi bili pronaeni u franjevakim samostanima
3. iz neprekinute tradicije vidljive iz papinskih izvora i dokumenata, potvrene od Nikole IV. u buli Supra montem (18. kolovoza
1289), u buli Unigenitus Dei (8. kolovoza 1290) i osobito u buli Ad
audientiam nostram (20. rujna 1291). Papa franjevac tvrdi da je prenio
i potvrdio dokument Memoriale kako ga je predao blaeni Franjo,
nainivi samo nekoliko redakcijskih promjena
4. u tom kontekstu takoer je razumljivo kako su oni koji su prvi
objavili kodekse s dokumentom Memoriale taj dokument nazvali
Regula antiqua fratrum et sororum de poenitentia seu Tertii ordinis
S. Francisci.
Tekst koji se ovdje donosi uzet je iz Firentinskoga kodeksa (oznaka:
V) koji je, ini se, najblii latinskome izvorniku iz 1221 (sada se taj
kodeks nalazi u fondu Landau 58, dvorana s rukopisima, Nacionalna
knjinica u Firenci; kodeks je podrijetlom iz Venecije).
Ispod dosljedno pravne formulacije osjea se iva, jaka dua, usko
povezana s biblijskom batinom i ispunjena nadahnuem za nain ivota koji se temelji na evanelju.11 Od pokornika se, u ime Crkve i s
njezinom potvrdom, trai preuzimanje posebnih i zahtjevnih obveza.
Pred njih se stavlja cjelovit i zahtjevan program evaneoskoga ivota
u koji su ukljuene i konkretne obveze.
Naslov koji slijedi na je, ali se temelji na kodeksima koji sadre
Memoriale propositi.
Izvori:
Uvod i biljeke Zakonodavnih tekstova Reda brae i sestara od pokore, kao i Spo
menice o nainu ivota, preveo Zvonimir Brusa prema: Fonti Francescane.
Nuova edizione, Padova: Editrici Francescane, 2004, str. 19851996.
Spomenicu o nainu ivota s latinskog prevela Antica-Nada epuli prema: Lino
Temperini, Carisma e legislazione alle origini del Terzo Ordine di S. Francesco,
Roma: Editrice Franciscanum, 1996, str. 94108.
11
Usp. L. Temperini (prir.), Carisma e legislazione str. 8185; L. Ceresoli, Valenze

bibliche nel Memoriale propositi, u: ATOR 32/167 (2001), str. 209377.
Poinje pravilo ivota brae i sestara pokornika

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga, Amen. Ovo je Spomenica o na
inu ivota (Memoriale propositi) brae i sestara od pokore koji ive
u vlastitim domovima, zapoeta godine Gospodnje 1221.:12
O odjei
1. Mukarci koji budu pripadali ovome bratstvu neka se odijevaju u jednostavno, neobojeno sukno, ija cijena neka ne prelazi est
ravenskih novia po laktu, osim kad se nekome iz oitog i nunog
razloga privremeno dadne oprost. Neka se kod navedene cijene
uzima u obzir irina i duljina sukna.
2. Neka imaju ogrtae i krzna bez izreza oko vrata, razdvojene ili
spojene, no ipak prikopane i ne otvorene kako ih nose svjetovnjaci.
Rukave neka nose zatvorene.
3. Sestre pak neka se odijevaju u ogrta i haljinu od sukna iste
one cijene i jednostavnosti, ili barem neka s ogrtaem imaju donju
haljinu, to jest bijelu ili crnu pelerinu, ili pak irok laneni ogrta bez
nabora, ija cijena neka ne prelazi dvanaest pizanskih denara po
laktu. Ipak e se od ove cijene i od krzna moi dati oprost u skladu
12
Treba primijetiti da u rukopisu V na tom mjestu nedostaje biljeka u vrijeme Grgura IX., 20. svibnja 1228., kao to se, naprotiv, nalazi u kodeksu C. To jamano potvruje ono to smo rekli u uvodu, tj. da je Firentinski kodeks, koji ovdje donosimo,
najstariji i da nas pribliava vremenu slubenog objavljivanja ovog pravila (1221).
Treba takoer primijetiti da rijei zapoeta godine Gospodnje 1221. ne oznauju povijesni poetak franjevakoga pokornikog pokreta, nego njegovo pravno ukljuivanje u crkveni ivot i strukturu; te se rijei naime odnose na Spomenicu o nainu
ivota (Memoriale propositi), objavljenu upravo 1221. (usp. L. Temperini, Carisma e
legislazione, str. 81). Drugim rijeima, poetak franjevakoga pokornikog pokreta
ne poistovjeuje se s odobrenjem prvoga pravila evaneoskog ivota (SpomN).
Nap. Z. B.: Ovaj hrvatski prijevod prireen je na temelju latinskog izvornika u: L.
Temperini, Testi e documenti, str. 90110. Dosadanji prijevodi nalaze se u: Pravilo
i ivot brae i sestara Treega samostanskog reda svetoga Franje. Zbornik radova sa semi
nara u Odri odranog 79. listopada 1986, Zagreb: Zajednice Treega samostanskog
reda sv. Franje, 1987, str. 3235, preveo Hadrijan Borak; S. Badurina, Putovima ob
nove, str. 135139, u dodatku Temeljni zakonodavni tekstovi Treega franjevakoga reda, preveo Petar Bai.
1970
1971
sa eninim poloajem i mjesnim obiajima. Neka ne nose svilene ili

obojene vrpce ni pojaseve.
4. I braa i sestre neka posjeduju samo janjee koe. Slobodno
je imati kone torbe i pojaseve saivene jednostavno bez svile, i ne
drukije. Druge tate ukrase neka odloe po sudu pohoditelja.
5. Neka ne idu na neasne gozbe ni na predstave ni plesove.
Zabavljaima neka ne daju darove i neka svojoj obitelji zabrane da
im ih daju.
O nemrsu
6. Svi neka se uzdravaju od mesa, izuzimajui nedjelju, utorak
i etvrtak, osim zbog bolesti, slabosti i trodnevnog putanja krvi te
ako su na putu, ili zbog proslave posebne svetkovine, to jest Boia
kroz tri dana, Nove godine, Bogojavljenja, Vazma uskrsnua kroz tri
dana, apostola Petra i Pavla, sv. Ivana Krstitelja, Uznesenja slavne
Djevice Marije, svetkovine Svih svetih i sv. Martina. U druge pak
dane za koje nije propisan post neka slobodno jedu sir i jaja. No s
redovnicima u njihovim samostanima slobodno e jesti od onoga
to oni postave pred njih.13 I neka se zadovolje objedom i veerom,
s izuzetkom slabih, bolesnih i putnika. Zdravi neka budu umjereni
u jelu i piu.
7. Prije objeda i veere neka jedanput mole molitvu Gospodnju, isto tako i poslije jela, i neka zahvale Bogu. Ili neka mole tri
Oenaa.14
O postu
8. Od Uskrsa do blagdana Svih svetih neka poste petkom. Od
blagdana Svih svetih do Uskrsa postit e srijedom i petkom, obdravajui isto tako druge postove za koje Crkva odreuje da ih svi
imaju vriti.
9. Neka poste u sve dane etrdesetnice sv. Martina, koju treba
zapoeti dan nakon samog blagdana, pa do Boia, te velike etrde13
Usp. isto evaneosko naelo u PPr iz 1223, 3,14.
14
Lat. izvornik: Pater noster.
1972
setnice od mesopusne nedjelje do Vazma, osim zbog bolesti ili neke

druge prijeke potrebe.
10. Trudne sestre moi e do svoga oienja izostavljati tjelesne
pokore, s izuzetkom naina odijevanja i molitava.
11. Radnici na tekim poslovima neka od Vazma uskrsnua do
blagdana Posvete sv. Mihaela slobodno triput dnevno uzimaju hranu. A kad rade za druge, slobodno e jesti od svega to se postavi
pred njih, osim petkom i na postove koje je Crkva odredila za sve.
O nainu moljenja
12. Svi neka svakodnevno mole sedam kanonskih asova, to jest
matutin, zatim prvi, trei, esti i deveti as, veernju i poveerje;
klerici po redu za klerike; oni koji znaju psaltir neka za prvi as mole
Deus in nomine tuo15 i Beati immaculati16 do Legem pone17 te druge
psalme asova sa Slava Ocu.18
No kada ne idu u crkvu, neka za matutin mole psalme koje moli
Crkva, ili bilo kojih drugih osamnaest psalama, ili barem Oena, sa
Slava Ocu poslije svakog, kao to ine nepismeni u svim asovima.
Drugi neka za matutin mole dvanaest Oenaa [i za sve druge asove po sedam Oenaa] sa Slava Ocu poslije svakog. A oni koji znaju
Credo in Deum19 i Miserere mei Deus,20 neka to mole u prvom asu
i poveerju.
Ako nisu molili u odreene asove, neka izmole tri Oenaa.
13. Bolesni neka ne mole asove, osim ako to ele.
14. Svi neka idu na matutin u etrdesetnici sv. Martina i u velikoj
etrdesetnici, ako ih ne spreavaju osobe ili okolnosti.
15
Ps 54,3: Spasi me, Boe, svojim imenom.
16
Ps 119,1: Blaeni oni kojih je put neokaljan.
17
Ps 119,33: Pokai mi, Gospodine, stazu pravila svojih.
18
Lat. izvornik: Gloria Patri.
19
Vjerujem u Boga.
20
Ps 51,1: Smiluj mi se, Boe.
1973
O ispovijedi i priesti,
o podmirivanju desetine,
o zabrani noenja oruja i o zaklinjanju
15. Neka ispovijedaju grijehe triput godinje. Priest neka primaju na Roenje Gospodinovo, na Vazam uskrsnua i na Duhove. Neka se pomire s blinjima i neka vrate dugove. Neka podmire
prole desetine i neka jame budue.
16. Neka se ni protiv koga ne laaju smrtonosnog oruja i neka
ga ne nose sa sobom.
17. Svi neka se uzdravaju od sveanih zakletava, osim ako ih na
to sili prijeka potreba u sluajevima koji su od vrhovnog sveenika
izuzeti njegovim oprostom, to jest kad se radi o miru, vjeri, kleveti
ili svjedoenju.
18. I u obinom razgovoru izbjegavat e zakletve, kako budu
mogli, a tko se neoprezno nehotice zakune, kako se dogaa kad se
mnogo govori, neka istoga dana naveer, kad mora preispitati to je
uinio, za takve zakletve izmoli tri Oenaa.
Svatko neka svoju obitelj ohrabruje za sluenje Bogu.
O misi i mjesenom susretu

19. Sva braa i sestre bilo kojeg grada i mjesta neka se svakog
mjeseca, kad se to ministrima bude inilo zgodnim, okupe kod crkve koju odrede ministri i ondje neka sluaju misu.
20. I svatko neka dade rizniaru jedan obini denar, a isti rizniar
neka ih skuplja i po savjetu ministara razdijeli meu siromanom
braom i sestrama, a ponajvie meu bolesnima i onima koji ne bi
imali sprovodne poasti, zatim meu drugim siromasima; i za tu
crkvu neka od istog novca daju prilog.
21. I ako bi tada bilo mogue, neka imaju jednog redovnika pouenog u rijei Bojoj, koji e ih opominjati i hrabriti da ustraju u
pokori i ine djela milosra.
I neka budu u utnji za vrijeme mise i propovijedi, pozorni na
obred, molitvu i propovijed, s izuzetkom posluitelja.
1974
O pohaanju bolesnih i pokapanju mrtvih

22. Kad se dogodi da se neki brat ili sestra razboli, neka ministri
osobno ili preko drugih, ako ih bolesnik dade obavijestiti, jedanput
tjedno pohode bolesnika i potaknu ga na pokoru i, kako im se bude
inilo prikladnim, neka ono to je potrebno za tijelo, a ime boles
nik oskudijeva, priskrbe iz zajednikih sredstava.
23. A ako bi se bolesnik preselio iz ovog ivota, neka se to javi
brai i sestrama koja se nalaze u gradu ili mjestu, da se okupe na
njegovu pokopu, i neka ne odlaze dok se ne proslavi misa i ne pokopa tijelo. A nakon toga neka svatko, unutar osam dana od njegova preminua, rekne za pokojnikovu duu: prezbiter misu; tko zna
psaltir pedeset psalama; drugi pedeset Oenaa s Pokoj vjeni21 na
kraju svakoga.
24. Osim toga tijekom godine za spasenje brae i sestara, ivih i mrt
vih, neka rekne: prezbiter tri mise; tko zna psaltir neka ga izmoli; drugi
neka izmole sto Oenaa s Pokoj vjeni na kraju svakoga. Inae neka
udvostrue.
25. Svi koji mogu po pravu neka naine oporuku i neka o svom
imetku odlue unutar tri mjeseca nakon obeanja, da nitko od njih
ne umre bez oporuke.
26. to se tie uspostavljanja mira meu posvaanom braom i
sestrama ili vanjskim osobama, neka bude onako kako se ministrima bude inilo ispravnim; neka se takoer pribavi, ako bi to bilo
korisno, savjet gospodina biskupa.
27. Ako braa ili sestre protivno pravu ili povlasticama budu zlostavljani od vlasti ili upravitelja mjesta u kojima stanuju, ministri
mjesta neka uine ono to im se bude inilo korisnim, uz savjet gospodina biskupa.
28. Neka svatko prihvati i vjerno izvrava slubu ministra i druge
dunosti koje su mu dodijeljene, s time da ipak svatko godinu dana
moe biti slobodan od dunosti.
29. Kad netko zaeli ui u ovo bratstvo, ministri neka paljivo ispitaju njegov poloaj i slubu te neka mu izloe obveze ovoga bratstva, a osobito obvezu vraanja dugova.
21
Lat. izvornik: Requiem aeternam.
1975
I ako mu se svidi, neka se odjene na ranije spomenuti nain, a

to se tie dugova, neka plati gotovinom prema danom zalonom
jamstvu.
Neka se pomire s blinjima i neka plaaju desetine.
30. Kad se to ispuni, neka nakon godinu dana, po savjetu neke
razborite brae, ako im se bude inio prikladnim, bude primljen na
ovaj nain, to jest da obea da e opsluivati sve to je napisano ili
to treba biti napisano ili dokinuto po odluci brae, kroz sve vrijeme
svojega ivota, osim ako se na neko vrijeme povue po doputenju
ministara; i da e, ako protiv ovoga uini neko zlo, kad ga ministri
opomenu, po volji pohoditelja, dati zadovoljtinu. A slubena osoba
neka na licu mjesta napismeno sastavi obeanje.
Neka se ipak nitko ne prima drukije, osim ako se njima (ministrima) drukije bude inilo ispravnim, s obzirom na poloaj osobe
i njezin zahtjev.
31. Iz ovoga bratstva nitko ne bi mogao izii niti biti osloboen
od onoga to je ovdje sadrano, osim ako bi uao u samostanski red.
32. Neka se ne prima nitko krivovjeran ili optuen za krivovjerje.
Ako bi pak bio osumnjien, pa opravdan pred biskupom, ako bi
inae bio prikladan, neka se pripusti.
33. ene koje imaju mueve neka se ne primaju, osim uz suglasnost i doputenje mueva.
34. Nepopravljiva braa i sestre koji su izbaeni iz bratstva neka
se ponovno u njega ne primaju, osim ako na to pristane razboritiji
dio brae.
O opominjanju, upravljanju i slubenicima

35. Ministri kojega god grada i mjesta neka dokazane prijestupe
brae i sestara jave pohoditelju da bi ih kaznio.
I ako se netko pokae nepopravljivim, neka ga se, nakon to se
pribavi savjet neke razborite brae, prijavi istom pohoditelju da ga
on iskljui iz bratstva, i neka se zatim to objavi na skuptini.
Osim toga ako je brat, neka ga se prijavi mjesnoj vlasti ili upravitelju.
1976
36. Ako bi tko doznao o brai i sestrama da ine sablazan, neka

javi ministrima i neka bude spreman javiti pohoditelju; ovo neka se
ne uzima u obzir kad se tie odnosa izmeu mua i ene.
37. Pohoditelj zajedno sa svom braom i sestrama neka u svemu
ovome ima vlast dati oprost, kad vide da je korisno.
38. Neka ministri nakon godinu dana, posavjetovavi se s braom, izaberu druga dva ministra i pouzdanog rizniara, koji neka se
brine za potrebe brae i sestara te drugih siromaha, i glasnike, koji
neka po njihovom nalogu javljaju ono to se u bratstvu govori i ini.
39. Neka ni u emu reenom nitko ne bude vezan pod grijeh,
nego pod kaznu, ipak tako da, ako tko zanemari odsluiti kaznu
koju mu je pohoditelj naloio ili trebao naloiti, nakon to ga ministri dvaput opomenu, kao nepokoran bude vezan pod grijeh.
Zavrava pravilo uzdrljivih
Obred za blagoslov odijela 22

Na poetku neka se kae: Pomo je naa u imenu Gospodina. I
neka se odgovori: Koji je stvorio nebo i zemlju.
Nakon toga neka se izrekne ova molitva: Svemogui vjeni Boe,
oe milosra i Boe svake utjehe (usp. 2 Kor 1,3), koji svoja stvorenja mnogostruko blagoslivlja, blagoslovi i posveti ovu odjeu, koju
tvoj sluga (ili: tvoji sluge, ili: tvoja slubenica, ili: tvoje slubenice)
namjerava(ju) nositi radi postizanja poniznosti i pobonosti, na ast
nebesnika, te mu (joj, im) daj zajedno s njima sretno zavriti vlastitu trku (usp. 2 Tim 4,7), po Gospodinu naemu Isusu Kristu, sinu
Tvome itd. I neka se odgovori: Amen.
Neka se zatim izrekne ova molitva: Gospodine Isuse Kriste, koji
si se udostojao odjenuti odjeu nae smrtnosti, molimo neizmjerno obilje tvoje dareljivosti da se ovo odijelo, za koje su sveti oci
odredili da se nosi kao znak nedunosti i poniznosti, udostoji tako
blagosloviti i posvetiti za ovoga slugu koji e se njime odjenuti da
zaslui zaodjenuti se tobom (usp. Rim 13,14; Gal 3,27), koji ivi i
kraljuje itd.
22
Ovaj je obred oblaenja vrlo star, jednostavan i obiluje teolokim sadrajem: pokornik oblai posebno odijelo (Reda) da bi zapoeo hod u novosti ivota i zaodjenuo
se Kristom.
1977
Nakon toga neka svue svoju odjeu i dok se svlai, neka sveenik
govori: Neka Gospodin s tebe svue staroga ovjeka s njegovim djelima (usp. Kol 3,9). I zaodijevajui ga neka govori: Obukao te Gospodin u novoga ovjeka koji je stvoren po Bogu (usp. Kol 3,10) itd.
[u pravednosti i svetosti istine]. I neka se odgovori: Amen. Dok se
pak oblai, neka se izgovara himan: Veni creator Spiritus23 itd. Kad
se izgovori himan, neka sveenik rekne: Gospodin s vama. Neka se
odgovori: I s duhom tvojim. I nakon toga neka se rekne: Pomolimo
se. Boe, koji si srca vjernika pouio svjetlou Duha Svetoga, daj
ovom svom sluzi u tom istom Duhu spoznati to je pravo i njegovoj
se utjesi vazda radovati. Po Kristu Gospodinu naemu.
23
O, doi, Stvore, Due Sveti.

brae i sestara
Reda od pokore
zvano
Pravilo Nikole IV.

(1289)
Dana 22. veljae 1288., poslije vie od deset mjeseci sedisvakancije, izabran je za prvosveenika Girolamo dAscoli, prvi papa franjevac. Uzeo je ime Nikola IV.
Franjevaki pokornici (ili treoredci) nadaju se dobiti izriito i jasno odobrenje koje e prekinuti svaku diskusiju i podrati vitalnost
karitativnoga djelovanja u punoj autonomiji. Trenutak se ini povoljnim i zbog toga to je prvi papin suradnik jedan brat od pokore,
Giovanni Macario, milostinjar i vojskovoa te stoga vrlo utjecajan.
Nikola IV. preureuje tekst Spomenice o nainu ivota (Memoriale propositi) iz 1221. i potvruje ga kao slubeno pravilo
franjevakih pokornika (bula Supra montem od 18. kolovoza 1289.,
objavljena iz Rietia). Tako revidirani tekst bit e temeljni zakonodavni tekst za Trei svjetovni red (TOS) sve do 1883. (Leon XIII.), a za
zajednice Treega samostanskog reda (TOR) sve do 1927. (Pio XI.).
Nema nikakva temelja Meerssemanovo miljenje, koje su mnogi
povrno prihvatili, prema kojemu bi fra Caro iz Arezza bio autor pravila koje je kasnije odobrio Nikola IV. (usp. Mariano dAlatri, Aetas
poenitentialis. Lantico Ordine francescano della penitenza [Bibliotheca
seraphico-capuccina, 42], Rim 1993, str. 4761, posebno str. 4751).
Usporedba tekstova Spomenice iz 1221. i Pravila Nikole IV. iz 1289.
pokazuje naime kontinuitet i istovjetnost u bitnim sadrajima izmeu
PrRp i SpomN (vidi usporedbu dvaju tekstova u L. Temperini, Testi
e documenti, str. 283311). U svom bitnom sadraju dakle Pravilo
Nikole IV. iz 1289. odgovara samom tekstu Spomenice o nainu
1978
Prav i lo i n a i n ivot a brae i s est ara Reda o d p okore
1979
ivota (Memoriale propositi) iz 1221. To tvrdi i sam Nikola IV.

(vidi opi uvod u ove zakonodavne tekstove, podnaslov Narativni
izvori/Diplomatiki izvori, br. 2).
U biljekama uz tekst istiemo neke znaajnije razlike koje se
nalaze u Pravilu Nikole IV. u usporedbi sa Spomenicom o nainu
ivota iz 1221. Donosimo nekoliko primjera i ovdje. Dok SpomN
(br. 16) bezuvjetno zabranjuje oruje, PrRp (6,4) doputa ga radi
obrane Katolike crkve i vjere; PrRp (16) preporuuje da pohoditelji
i uitelji pojedinih bratstava Treega franjevakoga reda budu manja
braa budui da je ovaj nain ivota ustanovio spomenuti blaeni
Franjo. Ova odredba, koje nema u SpomN, proizlazi iz tvrdnje
da je slavni priznavalac Kristov, sveti Franjo bio utemeljitelj ovoga
reda, kao to se ita u uvodu bule.
Bula Supra montem Nikole IV. dola je do nas u brojnim rukopisima na latinskome i pukome jeziku, koji se nalaze u raznim dijelovima Europe (usp. L. Temperini, Carisma e legislazione, str.
115116).
Ovdje se, u hrvatskom izdanju Franjevakih izvora, objavljuje
tekst iz kodeksa 652 koji se nalazi u gradskoj knjinici u Asizu.24
Izvori:
Uvod i biljeke Pravila Nikole IV preveo Zvonimir Brusa prema: Fonti Fran
cescane. Nuova edizione, Padova: Editrici Francescane, 2004, str. 200506.
Pravilo Nikole IV. s latinskog prevela Antica-Nada epuli prema: Lino Temperini, Carisma e legislazione alle origini del Terzo Ordine di S. Francesco, Roma:
Editrice Franciscanum, 1996, str. 130154.
24
Usp. L. Temperini, Testi e documenti, str. 245247.

brae i sestara Reda od pokore
U ime Gospodnje. Poinje Pravilo i nain ivota brae i sestara Reda
uzdrljivih ili od pokore, koji je ustanovio blaeni Franjo godine Gos
podnje 1221. i potvrdio gospodin papa Nikola IV. godine Gospodnje
1289, 18. kolovoza, druge godine svojeg pontifikata.25
Nikola biskup, sluga slugu Bojih, ljubljenim sinovima brai i
ljubljenim u Kristu kerima sestrama Reda brae od pokore,26 i
sadanjima i buduima: pozdrav i apostolski blagoslov.
Na gori katolike vjere27 vjere kojoj je poganske narode to su
u tmini hodili (usp. Iz 9,1) rijeju briljivog propovijedanja pouila
iskrena pobonost Kristovih uenika, plamtei ognjem ljubavi, i
koju Rimska crkva vrsto dri i uva na toj dakle gori, kako je
poznato, lei (usp. Mt 5,14) vrsti temelj kranske vjeroispovijesti, koji nikada nikakvi virovi nee moi potresti niti valovi oluja
uzdrmati.
Ovo je naime prava i istinita vjera, bez ijeg blaga nitko ne
biva ugodan pred licem Svevinjega, nitko se ne pojavljuje kao
njemu mio.
Ovo je vjera koja pripravlja put spasenja i obeava uzviene darove vjene sree.
25
Nap. Z. B.: Prvi hrvatski prijevod ovoga pravila nalazi se u: S. Badurina,

Putovima obnove str. 139144, u dodatku Temeljni zakonodavni tekstovi Treega
franjevakoga reda, preveo Petar Bai.
26
Papa rabi nazivlje koje je ve postalo slubenim. I sv. Bonaventura (1Bon 4,6)
govori o Redu brae od pokore. Julijan pajerski u asoslovu sv. Franje /asp/
(12311232) i u ivotu sv. Franje /ivp/ (12321235) govorio je o Treem redu
pokornika sv. Franje.
N.B. 1) Brojevi poglavlja iznad naslova nai su; 2) Podjela na dvadeset poglavlja nainjena je uzimajui u obzir sadraj i najrairenija izdanja radi olakavanja potrebne
ujednaenosti pri pozivanju na dokument. Naslovi su uzeti iz kodeksa 652 (listovi
9r 24v) koji se nalazi u gradskoj knjinici u Asizu (poetak XIV. st.); znamo ipak
da se u izvornoj buli ne nalazi podjela; 3) radi lake uporabe unijeli smo i dodatnu
podjelu na retke.
27
Franjevaki pokornici moraju vrsto temeljiti svoj nain ivota na katolikoj vjeri
i uvijek se preputati vodstvu majke Crkve. Stoga se kandidati moraju brino ispitati
o katolikoj vjeri i o poslunosti Crkvi (PrRp 1,2).
1980
1981
I zato je slavni Kristov priznavalac blaeni Franjo,28 osniva

ovoga Reda, pokazujui jednako rijeju i primjerom put pristupanja
k Bogu, pouio svoje sinove u iskrenosti te iste vjere, i htio je da je
oni javno ispovijedaju, da je uvijek vrsto dre i djelom iskazuju,
da bi stupajui krepko njezinom stazom zavrijedili nakon ropstva
ovoga ivota postati batinicima vjenoga blaenstva.
I. poglavlje
O nainu primanja onih koji ele ui u ovo bratstvo
1Mi
dakle, u elji da ovaj Red poastimo prikladnim znacima naklonosti i dobrostivo nastojei oko njegovog napretka, 2odreujemo
da svi koji bi trebali biti primljeni u obdravanje ovakva oblika ivota, prije svojeg primanja ili prihvaanja, budu podvrgnuti briljivom
ispitivanju o katolikoj vjeri i poslunosti spomenutoj Crkvi; 3i ako
to budu vrsto priznavali i uistinu vjerovali, moi e bez straha biti
priputeni ili primljeni u bratstvo.
4Treba ipak briljivo paziti da neki krivovjerac, ili netko osumnjien za krivovjerje, ili takoer optuen za isto, ne bude ni na koji
nain priputen k obdravanju ovoga ivota, 5i ako se dogodi da se
otkrije da je takav bio primljen, neka to prije bude predan istraiteljima opaine krivovjerja da bi bio kanjen.29
II. poglavlje
O nainu zavjetovanja primljenih u ovaj Red
1Kada pak netko zaeli ui u ovakvo bratstvo, 2neka ministri zadueni za primanje takvih mudro istrae njegovu slubu, stanje i
poloaj 3i neka mu jasno izloe obveze bratstva, a osobito vraanje
dugova.30
4Nakon toga, ako mu se svidi, neka bude obuen na onaj nain,
5a to se tie dugova, ako bi ih imao, neka ih nastoji podmiriti u
gotovini, ili prema predanom zalonom jamstvu; 6neka se isto tako
potrudi pomiriti se s blinjima.
28
U Spomenici o nainu ivota iz 1221. nema pozivanja na sv. Franju.
29
SpomN zabranjuje primanje heretika (br. 32). PrRp dodaje da eventualne heretike treba predati inkvizitoru. Od sada jamac pravovjerja nije biskup, nego inkvizitor.
30
Primanju kandidata treba prethoditi briljivo informiranje o njima i izlaganje o
njihovim novim obvezama. Pomirenje s blinjim i vraanje dugova pokazuju raspoloivost kandidata za preuzimanje novoga ivota u pokori. SpomN obvezivao je i na
podmirenje desetina (br. 29 i 15).
1982
7Kad
se sve ovo izvri, neka nakon jednogodinjeg razdoblja, po

savjetu neke razborite brae, ako im se bude inio prikladnim, bude
primljen na ovaj nain, 8to jest da obea da e obdravati sve boanske zapovijedi 9i da e dati odgovarajuu zadovoljtinu za prijestupe
koje bi poinio protiv ovog naina ivota, ako po volji pohoditelja
bude pozvan na odgovornost.31
10I neka njegovo obeanje dano na ovaj nain slubena osoba na
licu mjesta napismeno sastavi.
11Neka pak ministri nikoga ne primaju na drugi nain, osim
ako se njima drukije bude inilo ispravnim, nakon to u briljivu
razmiljanju prosude poloaj osobe i njezin zahtjev.
12Osim toga nareujemo i odreujemo da nitko poslije ulaska u
to bratstvo ne moe iz njega izii da bi se vratio u svijet; 13neka mu
se ipak omogui slobodan prijelaz u drugu odobrenu redovniku
ustanovu.
14A enama koje imaju mueve, osim uz njihovo doputenje
i suglasnost, neka se ne otvara pristup u zajednicu navedenoga
bratstva.
III. poglavlje
O nainu odijevanja i o izbjegavanju nekih svjetovnih ispraznosti
1Braa ovoga bratstva neka se osim toga openito odijevaju u
sukno skromno po cijeni i boji, ne sasvim bijelo niti crno, 2osim kad
se nekome privremeno, to se tie cijene, po pohoditeljima, a uz
savjet ministara, iz opravdanog i oitog razloga dade oprost.32
3Spomenuta braa neka imaju ogrtae i krzna bez izreza oko vrata, razdvojene ili spojene, no ipak prikopane i ne otvorene, kako
prilii estitosti, i zatvorene rukave.
4Neka se sestre takoer odijevaju u ogrta i haljinu nainjene
od isto takvog jednostavna sukna, 5ili barem neka s ogrtaem imaju
donju haljinu ili pelerinu bijele ili crne boje, ili pak irok ogrta od
konoplje ili lana, saiven bez ijednog nabora.
31
Nakon godine kunje, ako ga se smatra prikladnim, kandidat daje obeanje u
predvienom obliku, koje je po vrijednosti jednako redovnikom zavjetovanju.
Obeava da e cijeloga ivota opsluivati Boje zapovijedi i sve to je propisano u
pravilu te da e dati zadovoljtinu za prijestupe protiv ovoga naina evaneoskoga
ivota (PrRp 2,89; SpomN 30). Obeanje je javno, stoga se sastavlja slubeni spis
(PrRp 2,10; SpomN 30). Zavjetovanje je in koji obvezuje za cijeli ivot (PrRp 2,12;
SpomN 31).
32
Skromna i siromana odijela, bez upadljivih boja, oznauju odricanje od uitaka
svijeta i osloboenje od ispraznosti, po primjeru sv. Franje Asikoga. U SpomN ova
je preporuka stavljena na poetak pravila kao znak identiteta pokornika (br. 14).
1983
6to
se tie jednostavnosti sukna i krzna samih sestara, moi e

se dati oprost u skladu s poloajem svake od njih i u skladu s mjes
nim obiajima.
7Neka ne koriste svilene vrpce ni pojaseve.
8I braa i sestre neka imaju samo janjee koe, kone torbe i
pojaseve nainjene jednostavno bez ikakve svile, i ne drukije, odloivi ostale tate ukrase ovoga svijeta, po spasonosnom savjetu
blaenog Petra, apostolskog prvaka.
IV. poglavlje
O tome da ne idu na neasne gozbe ni predstave
i da nita ne daruju zabavljaima
1Neka im bude sasvim zabranjen pristup na neasne gozbe, ili
predstave, ili zborita, ili plesove.33
2Zabavljaima ili za promatranje ispraznosti neka nita ne daruju
i neka nastoje zabraniti svojoj obitelji da im ona ita daruje.
V. poglavlje
O nemrsu i postu
1Neka se svi uzdravaju od blagovanja mesa ponedjeljkom, srijedom, petkom i subotom, osim ako moda prisutnost bolesti ili
slabosti ne savjetuje drukije.
2Onima pak kojima se kroz tri dana putala krv neka se daje
meso, a neka se ne uskrauje ni onima koji se nalaze na putu.
3Neka takoer uzimanje mesa bude slobodno svima kad se slavi
posebna svetkovina o kojoj ostali krani od davnine obiavaju blagovati mesni obrok.
4U druge pak dane u kojima se ne obdrava post neka se ne
zabranjuju jaja i sir.
5No i s drugim redovnicima u njihovim samostanskim kuama
mogu slobodno uzimati od onoga to oni postave pred njih.
6I neka se zadovolje okrepom objeda i veere, s izuzetkom slabih, putnika i bolesnih.
7Zdravi neka budu umjereni u jelu i piu, jer u evaneoskom odlomku stoji: Pazite da vam srca ne oteaju od prodrljivosti i pijanstva
(usp. Lk 21,34).
33
Tko je izabrao ivot pokore, mora se uvati nedolinih gozbi, predstava i plesova. Ne smije se zanositi praznovjerjem i lakomislenou zabavljaa (PrRp 4,12;
SpomN 5).
1984
8Objed
pak ili veera neka se ne uzimaju, a da se prethodno jedanput ne izmoli molitva Gospodnja,34 koju treba ponoviti poslije
svakog blagovanja s Deo gratias.35
9Ako se dogodi da se to propusti, neka se triput izmoli Oena.36
10A neka cijele godine svakog petka obdravaju post, osim ako
ih opravdava bolest ili drugi opravdani razlog ili ako se toga dana
proslavlja blagdan Roenja Gospodinova.
11Ali od blagdana Svih svetih do Vazma postit e srijedom i petkom, a obdravat e isto tako druge postove koje je Crkva odredila
ili su ih ordinariji svima naloili iz nekog razloga.
12A u etrdesetnici sv. Martina do dana Roenja Gospodinova i
od nedjelje etrdesetnice ili pedesetnice do Uskrsa neka nastoje postiti svaki dan, izuzimajui nedjelje, osim ako moda bolest ili druga
potreba savjetuju drugo.
13Trudne sestre moi e, ako budu eljele, do dana svoga oienja izostavljati sve tjelesne pokore, dakako s izuzetkom molitava.
14Radnici pak, zbog stalnosti zamornog napora, od Uskrsne
nedjelje do blagdana blaenoga Franje, u dane kad se laaju posla
mogu slobodno triput uzimati hranu.
15A kad se dogodi da oni obavljaju tue poslove, bit e im slobodno u koji god dan uzimati od svega to se postavi pred njih, osim
ako bude petak ili neki drugi dan za koji se zna da je Crkva na njega
odredila post za sve.37
VI. poglavlje
O ispovijedi i priesti te o uporabi oruja
1Sva ova braa i sestre neka triput na godinu, to jest za blagdane
Roenja Gospodinova, Njegova Uskrsnua i Duhova, ne odgaaju
ispovjediti svoje grijehe 2i pobono primiti euharistiju, 3nakon to su
se pomirili s blinjima i vratili dugove.38
34
Molitva prije i nakon jela (PrRp 5,8; SpomN 7), umjerenost u hrani (PrRp 5,7;
SpomN 6) i zahvalnost Gospodinu (PrRp 5,6; SpomN 6) izraavaju neke trajne
oznake duhovnoga ivota koje prate put obraenja pokornika.
35
Bogu hvala.
36
Lat. izvornik: Pater noster.
37
Odredbe o odricanju i postu osobito su stroge, iako uzimaju u obzir posebne

situacije.
38
Inzistira se na obvezi pomirenja s blinjim i na podmirenju svakoga eventualnog
duga. etvrti lateranski koncil (1215) propisao je priest i ispovijed jedanput go
dinje. Radilo se o izvanrednoj novosti. Franjevaki pokornici eljeli su utrostruiti
ovu obvezu (PrRp 6; SpomN 15). Za razliku od Spomenice (br. 15,29) Pravilo Niko
le IV. (6) vie ne govori o desetinama koje treba platiti.
1985
4Braa
neka sa sobom ne nose navalno oruje, osim za obranu

Rimske crkve, kranske vjere, ili takoer vlastite zemlje, ili s doputenjem svojih ministara.39
VII. poglavlje
O kanonskim asovima
1Svi
neka svakodnevno mole sedam kanonskih asova, to jest

matutin, prvi, trei, esti i deveti as, veernju i poveerje.40
2Klerici, to jest oni koji znaju psaltir, neka za prvi as mole Deus
in nomine tuo41 i Beati immaculati42 do Legem pone43 i druge psalme
asova prema redu za klerike, sa Slava Ocu.44
3A kad ne dolaze u crkvu, neka za matutin nastoje izmoliti psalme koje mole klerici, ili stolna crkva, ili barem neka ne propuste
izmoliti, kao nepismeni, za matutin dvanaest puta Oena, i za sve
druge asove sedam puta Oena sa Slava Ocu.
4Oni koji znaju neka prvom asu i poveerju dodaju krae Vjerovanje i Miserere.45
5Ali ako nisu molili u odreene asove, neka triput izmole Oena.
6Bolesni pak neka ne budu obvezani na ovaj nain moliti asove,
osim ako to ele.
7A u etrdesetnici sv. Martina i takoer u velikoj etrdesetnici
neka nastoje za jutarnjih asova osobno pohoditi crkve upa u kojima stanuju, osim ako ih opravdava razumni razlog.
39
U SpomN uporaba je oruja apsolutno iskljuena. Nikola IV. doputa naprotiv
njegovu uporabu za obranu vjere i Katolike crkve, dakle protiv nevjernika i heretika, protiv otpadnika, protivnika i napadaa.
40
Pokornici sv. Franje smatrani su redovnicima (tal. religiosi) i kao takvi bili su duni slaviti cijelu slubu asova. Bile su predviene i neke zakonite iznimke.
41
Ps 54,3: Spasi me, Boe, svojim imenom.
42
Ps 119,1: Blaeni oni kojih je put neokaljan.
43
Ps 119,33: Pokai mi, Gospodine, stazu pravila svojih.
44
45
Ps 51,1: Smiluj mi se, Boe.
1986
VIII. poglavlje
O tome da svi koji po pravu mogu naine oporuku
1Neka
osim toga svi koji po pravu budu imali tu mogunost sastave ili naine oporuku 2i neka o svojim dobrima urede i odlue
unutar tri mjeseca koji slijede neposredno nakon njihova ulaska, 3da
se ne bi dogodilo da netko od njih umre bez oporuke.46
IX. poglavlje
O ponovnoj uspostavi mira meu braom i sestrama
i takoer meu drugim vanjskim osobama
1to
se tie uspostavljanja mira meu braom i sestrama ili takoer vanjskim osobama koji se nau u svai, neka bude onako kako
se ministrima bude inilo ispravnim; 2neka se takoer pribavi, ako
to bude mogue, savjet dijecezanskog biskupa o tome.47
X. poglavlje
O tome da se, kad su zlostavljani protivno pravu ili svojim
povlasticama, utjeu ordinarijima
1A
ako braa ili sestre protivno pravu ili svojim povlasticama

budu izloeni zlostavljanju od strane vlasti ili upravitelja mjesta,
gdje imaju prebivalite, 2neka mjesni ministri nastoje utei se biskupima i drugim mjesnim ordinarijima, i neka u takvim stvarima
postupaju po njihovu savjetu i naredbi.48
XI. poglavlje
O tome da se uvaju, koliko mogu, sveanih zakletava
i drugih neoprezno izgovorenih zakletava
1Neka se svi uzdravaju od sveanih zakletava, 2ako ih na to ne
sili prijeka potreba u sluajevima koji su izuzeti po oprostu Apostolske stolice, to jest za mir, vjeru, klevetu i svjedoenje 3i takoer
46
Kako bi se sprijeili sporovi izmeu batinika, pokornici moraju napisati oporuku o svojim dobrima u roku od tri mjeseca nakon ulaska (PrRp 8,1.3) ili nakon
obeanja (SpomN 25).
47
Kao sljedbenici Siromaka (sv. Franje) pokornici su pozvani biti djelotvorni promicatelji mira i pomirenja.
48
Budui da su smatrani redovnicima, pokornici su bili osloboeni noenja oruja,
plaanja poreza i obavljanja javnih slubi. Civilna vlast osjea da joj je time uskraena
pomo i dragocjene snage te se opire povlasticama pokornika.
1987
kod ugovaranja kupnje, prodaje i darivanja, kad se to bude inilo

korisnim.
4I u obinom razgovoru neka, kako budu mogli, izbjegavaju
zakletve, 5a tko se o neemu neoprezno nehotice zakune, kako se
obino dogaa kad se mnogo govori, 6neka tog dana naveer, kad
mora preispitati to je uinio, izmoli triput molitvu Gospodnju zbog
neoprezno izreene takve zakletve.49
7Neka se pak svatko sjeti svoju obitelj hrabriti na poslunost
Bogu.50
XII. poglavlje
O susretanju brae i sestara jednom mjeseno
i o svakodnevnom sluanju mise
1Sva zdrava braa i sestre bilo kojeg grada ili mjesta neka svakoga dana, ako im bude mogue, sluaju i sudjeluju na misi51 2te
neka se svakog mjeseca okupe kod crkve ili mjesta za koju ili za koje
ministri dadu najaviti da bi ondje sluali sveanu misu.
3Neka pak svatko dade denar obine monete rizniaru, 4koji
neka skuplja takav novac 5i neka ga po savjetu ministara prikladno
razdijeli meu braom i sestrama pritisnutima siromatvom i osobito meu bolesnima 6te onima za koje se razaznaje da nemaju sredstva za sprovodne poasti, 7i zatim meu drugim siromasima.52
8Neka osim toga daju prilog od istog novca za spomenutu crkvu.53
49
Neoprezne zakletve vrijeaju Boje dostojanstvo i treba ih izbjegavati i u svagdanjim razgovorima. Kada ih trai ivot u drutvu, doputene su im u sluaju potrebe
(PrRp 11,16; SpomN 1718). PrRp precizira sluajeve potrebe kao to su obrana
mira, vjere, poricanje klevete, svjedoenje u javnim inima, ugovori o kupoprodaji i
darivanju (11,23).
50
Svaki pokornik treba se smatrati apostolom u svojoj obitelji potiui sve, rijeima
i primjerom, na sluenje Bogu (PrRp 11, 7; SpomN 18).
51
U SpomN (19) nema poticaja na svagdanju misu. Moda je to bilo previe za
svjetovne franjevce zauzete radom i brigom za obitelj. PrRp ipak dodaje ovu preporuku u duhu sv. Franje koji je smatrao velikim prezirom ne pribivati svaki dan bar
jednoj misi, ako je bio slobodan (2el 201).
52
Franjevaki pokornici, ivei dar evaneoskoga obraenja, imaju osjetljivost za
siromahe, vre djela milosra i potiu na njih svojim doprinosima i osobnim sluenjem. Na franjevake pokornike moglo se osloniti kad god je trebalo pomoi potrebite (PrRp 12, 38; SpomN 20).
53
Misli se na crkvu u kojoj odravaju svoje mjesene susrete.
1988
9I
tada neka se pobrinu, ako im bude mogue, da imaju redovniprikladno pouenog u rijei Bojoj, koji e ih hrabriti, briljivo
opominjati te navoditi na pokoru i vrenje djela milosra.
10Neka se svatko trudi drati utnju dok se slavi misa i dok se
iznosi rije propovijedi, i neka bude pozoran na molitvu i obred,
osim ako bi ga u tome spreavala opa korist bratstva.
ka54
XIII. poglavlje
Kako treba pohoditi bolesnu brau
1Kad se pak dogodi da se netko od brae razboli, 2ministri neka
budu obvezni osobno ili preko nekoga drugog ili drugih, ako ih bolesnik o tome dade obavijestiti, jednom tjedno pohoditi bolesnika,
3briljivo ga navodei na primanje pokore, na nain koji budu smatrali najboljim i najdjelotvornijim, 4priskrbljujui mu iz zajednikih
dobara ono to mu je potrebno.55
XIV. poglavlje
O sprovodnim obredima za preminulu brau i sestre
i o nekim zagovornim molitvama za ive i mrtve
1A ako se spomenuti bolesnik preseli iz ovoga ivota, 2neka se to
javi brai i sestrama koji se tada nalaze u gradu ili mjestu u kojem
se dogodila njegova smrt, 3da bi se pobrinuli osobno biti nazoni na
sprovodu pokojnika; 4i neka ne odu odanle dok se ne zavri misno
slavlje i dok tijelo ne bude ukopano.56
5elimo da se ovo obdrava i za bolesne i preminule sestre.
6Osim toga unutar osam dana koji slijede neposredno nakon
preminua toga pokopanog neka svatko od te brae i sestara rekne
za njegovu duu: sveenik dakako jednu misu, tko zna psaltir pedeset psalama, a nepismeni isto toliko Oenaa, a na kraju svakoga
neka dodaju Pokoj vjeni.57
54
Lat. izvornik: virum religiosum habere procurent.. Ta osoba, dovoljno
izobraena, mora tumaiti Boju rije brai i sestrama od pokore, potiui ih na pokoru i djela milosra (PrRp 12, 9; SpomN 21). Skreemo pozornost na dvolani
izraz pokora i djela milosra koji je karakteristian za duhovnost franjevakoga
pokornikog pokreta od njegovih poetaka.
55
Pohod bolesnima, moralna podrka i ekonomska pomo bolesniku obveze su
koje proizlaze iz pripadnosti bratstvu (PrRp 13,14; SpomN 22).
56
Sudjelovanje na pokopu brata ili sestre od pokore i obveze posebnih molitava za
njih u zajednitvu svetih (PrRp 14, 18; SpomN 23).
57
Lat. izvornik: Requiem aeternam.
1989
7I
osim toga tijekom godine, za spasenje brae i sestara, i ivih i

mrtvih, neka dadu slaviti tri mise.
8A tko zna psaltir, neka ga izmoli, 9a ostali neka ne propuste sto
puta izmoliti molitvu Gospodnju, na kraju uvijek dodajui Pokoj
vjeni.
XV. poglavlje
O slubi ministara i drugih slubenika
1I slube ministara i druge slube koje donosi sadraj ovog pravila neka svatko kome su povjerene odano prihvati 2i nastoji vjerno
vriti.
3Neka se pak svaija sluba ogranii na odreeno vremensko
razdoblje.
4Nijedan ministar neka se ne postavlja doivotno i njegova sluba neka bude omeena odreenim vremenskim rokom.
XVI. poglavlje
O pohodu i popravljanju prekritelja
i o tome tko treba pohoditi Red
1Osim toga neka se ministri i braa i sestre kojega god grada i
mjesta okupe za zajedniki pohod na nekom redovnikom mjestu
ili, tamo gdje se dogodi da nema takva mjesta, u crkvi, 2i neka im
pohoditelj bude sveenik koji dolazi iz neke odobrene redovnike zajednice, i on neka im naloi spasonosnu pokoru za poinjene
prijestupe, 3a neka nitko drugi nema vlast obaviti im takvu slubu
pohoda.
4A budui da je ovaj oblik ivota ustanovio spomenuti blaeni
Franjo, 5odreujemo da se pohoditelji i uitelji uzimaju iz Reda manje brae, i to oni koje e kustodi ili gvardijani istoga Reda, kad ih se
o tome upita, smatrati prikladnima.
6Ne elimo ipak da takvu skuptinu pohaa laik.58
7Sluba pak takva pohoda neka se obavi jedanput godinje, osim
ako neka potreba savjetuje da to treba uiniti vie puta.
8A nepopravljivima i neposlunima neka se pomogne trostrukim
opominjanjem; 9oni koji se ne bi nastojali popraviti neka se, nakon
to se za savjet upita razborite, sasvim izbace iz zajednice te drube.
58
U pozadini zabrane vjerojatno je briga da se bolje zajami potpuno pravovjerje
pokornik i da se obuzda elja za autonomijom. U SpomN nema te odredbe.
1990
XVII. poglavlje
O izbjegavanju meusobnih svaa i tuba
1Braa
i sestre neka osim toga izbjegavaju, koliko je to mogue,

meusobne svae, a ako se dogodi da one nastanu, neka ih odluno
prekinu.59
2Inae neka po pravu odgovaraju pred onim tko ima sudbenu
vlast.
XVIII. poglavlje
Kako, kada i tko moe dati oproste
1Mjesni pak ordinariji ili pohoditelj, sa svom braom i sestrama,
moi e dati oprost od nemrsa, postova i drugih pokora, iz opravdanoga razloga, kad vide da je korisno.60
XIX. poglavlje
O tome da ministri dokazane prijestupe brae i sestara
trebaju dojaviti pohoditelju da bi ih kaznio
1A ministri neka dokazane prijestupe brae i sestara dojave pohoditelju da bi ih kaznio.
2I ako bi tko bio nepopravljiv, neka ministri, nakon trostruke
opomene, posavjetovavi se s nekom razboritom braom, to jave
istom pohoditelju, da ga on iskljui iz zajednitva bratstva i da se
zatim to objavi na skuptini.61
59
Braa i sestre od pokore trebaju biti miroljubivi i mirotvorni. (Ove preporuke
nema u SpomN, ali se oito podrazumijevala.)
60
Pokornici sv. Franje ovise o asistentu redovniku s obzirom na formaciju, o pohoditelju s obzirom na disciplinu i o inkvizitoru s obzirom na pravovjerje. No i biskup
ordinarij ima vanu ulogu: njemu se pokornici obraaju s obzirom na korake koje
kane poduzeti u procesu uspostavljanja mira (PrRp 9; SpomN 26), u sluaju obrane
svojih prava i povlastica (PrRp 10; SpomN 27), radi dobivanja oprosta od propisanih ina odricanja i od posta ili radi drugih stvari (PrRp 18; SpomN 37).
61
Ministri mjesnih bratstava trebaju obavijestiti pohoditelja o eventualnim javnim grijesima brae i sestara. Ne radi se o odavanju, nego o suradnji radi zatite
evaneoskoga ivota brae i sestara koji su pozvani pruiti prepoznatljivo kransko svjedoanstvo u drutvu. PrRp 19,2 ponavlja ono to je reeno u PrRp 16,89 o
trostrukoj opomeni i eventualnom iskljuenju. SpomN predvia samo intervenciju
pohoditelja s diskretorijem i na kraju dodaje obvezu da se o imenima iskljuenih
obavijesti civilna vlast ako se radi o brai (oni naime vie nee uivati dosadanje
povlastice).
1991
XX. poglavlje
Kako da se u spomenutom ne veu pod smrtni grijeh
1Uostalom
ni u emu reenom, na to braa i sestre vaeg Reda

nisu obvezani boanskim zapovijedima ili crkvenim odredbama, ne
elimo da itko od njih bude vezan pod smrtni grijeh, 2ali neka pokoru koja mu je naloena za poinjeni prijestup prihvati spremnom
poniznou i nastoji djelotvorno izvriti.62
3Nikome dakle od ljudi neka nikako ne bude slobodno kriti
ovaj spis nae odluke i naredbe, ili mu se protiviti nepromiljenom
drskou.
4A ako se tko usudi ovo napasti, neka zna da e ga stii srdba
svemogueg Boga i njegovih blaenih apostola Petra i Pavla.
Dano u Rietiu, 18. kolovoza 1289, druge godine naeg pontifikata.
Obred za blagoslov odijela Brae od pokore

R. Pomo je naa u imenu Gospodina.
O. Koji je stvorio nebo i zemlju.
R. Gospodin s vama.
O. I s duhom tvojim.
Pomolimo se. Gospodine Isuse Kriste, zaetnie i nadahnitelju
redovnikog zvanja,63 milosrdno si elio uzeti odijelo naega tijela
za spas ljudskog roda; ti koji se nisi straio u jaslicama biti odjeven
u sirotinjske povoje obazri se, molimo te, na molbe nae poniznosti
i ovu redovniku odjeu,64 koju ovaj tvoj sluga (ili sluge, ili slubenica, ili slubenice tvoje) iz ljubavi prema tebi, odbacivi svjetovno
odijelo, odluuje obui, udostoj se blagosloviti svojom ljubavlju i
dopusti milostivo da kao to se izvana odijeva redovnikom odjeom, da se tako iznutra promijeni.
I neka te po zagovoru blaenoga naeg oca Franje odjene Gospodin na Isus Krist. Koji s Ocem i Duhom Svetim ivi i kraljuje u
vijeke vjekova.
O. Amen.65
62
I SpomN (39) i PrRp (20,12) preciziraju da odredbe pravila ne obvezuju pod
grijeh, nego za posljedicu imaju samo krivicu i kaznu. PrRp iskljuuje smrtni grijeh, ali potie pokornika da prihvati ljekovitu kaznu (22). Ovo naelo ostalo je u
pravilu Treega samostanskoga reda sve do nedavno.
63
Lat. izvornik: religiosi propositi.
64
Lat. izvornik: religiosas vestes; tal. prijevod: vesti religiose.
65
Ova prva molitva u obredu oblaenja, proeta kristolokim smislom, nalazi se

djelomino u SpomN. Novost je pozivanje na sv. Franju.
1992
Svemogui, vjeni Boe, Oe milosra i Boe svake utjehe

(usp. 2 Kor 1,3), koji svoja stvorenja mnogostruko blagoslivlja,
blagoslovi i posveti ovu odjeu, koju tvoja slubenica namjerava
nositi radi postizanja poniznosti i pobonosti na ast nebesnika te
joj daj zajedno s njima sretno zavriti vlastitu trku (usp. 2 Tim 4,7).
Po Gospodinu itd.
O. Amen.
Gospodine Isuse Kriste, koji si se udostojao odjenuti odjeu
nae smrtnosti, molimo obilje tvoje neizmjerne dareljivosti da se
ovo odijelo, koje su sveti oci eljeli nositi za svjedoanstvo nedunosti i poniznosti, udostoji tako blagosloviti i posvetiti za slubenicu
koja e se njime odjenuti, da zaslui zaodjenuti se tobom (usp. Rim
13,14; Gal 3,27). Koji ivi i kraljuje itd.
O. Amen.
Zatim se pokropi blagoslovljenom vodom. Kad je to uinjeno, sve
enik neka rekne: Neka Gospodin s tebe svue staroga ovjeka s
njegovim djelima (usp. Kol 3,9). I tada svue svjetovnu odjeu. A dok
oblai redovniku odjeu,66 ve blagoslovljenu, neka rekne: Obukao te
Gospodin u novoga ovjeka koji je stvoren po Bogu (usp. Kol 3,10).
I tada se ita himan Veni creator Spiritus67 naizmjence u odgovaraju
em tonu. Kad se to dovri, neka sveenik rekne kao prije: Potvrdi ovo,
Boe, to si izveo u nama. O. Od svetoga hrama svojega koji je u
Jeruzalemu.
Pomolimo se. Boe, koji si srca vjernika pouio svjetlou Duha
Svetoga, daj nam u tom istom Duhu spoznati to je pravo i njegovoj
se utjesi vazda radovati. Dopusti nama, slugama svojim, molimo te,
Gospodine Boe, da se radujemo trajnom duevnom i tjelesnom
zdravlju i da se slavnim zagovorom blaene Marije vazda djevice
oslobodimo sadanje alosti i nauijemo vjene radosti. Boe, koji
svoju Crkvu po zaslugama blaenoga Franje poveava raanjem
novog potomstva: daj, molimo te, da nasljedujui njegov primjer
preziremo zemaljsko i vazda se radujemo dionitvu nebeskih darova. Po Kristu Gospodinu naemu. O. Amen.68
66
Lat. izvornik: vestimenta religionis; tal. prijevod: abito religioso.
67
O doi, Stvore, Due Sveti.
68
I ovdje je novost pozivanje na sv. Franju i Djevicu Mariju. Liturgijski obred u

PrRp, u cjelini gledan, cjelovitiji je i bolje teoloki utemeljen.
D O D ATC I
KASNIJA PRAVIL A
DODATCI KASNIJA PRAVILA

Dodatak I.
Kasnija pravila Treega svjetovnog reda sv. Franje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1995
Dodatak II.
Pravila Treega samostanskog reda sv. Franje.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2023
DODATAK I.
KASNIJA PRAVIL A
TREEGA SVJETOVNOG R E D A
SV. FRANJE
Uvodi i biljeke
LINO TEMPERINI
Prijevod
ANTICA-NADA EPULI
DODATAK I.
KASNIJA PRAVILA TREEGA SVJETOVNOG REDA SV. FRANJE
Pravilo Leona XIII. (1883).. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1997
Milosrdni Boji Sin.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1999
Pravilo lanova Treeg reda sv. Franje, koji se naziva svjetovnim.. . . . . . . . . . . 2002
Popis oprosta i povlastica.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2005
Pravilo Franjevakoga svjetovnog reda ili Pravilo Pavla VI.. . . . . . . . . . . . . . . . . 2008
Pismo etvorice generalnih ministara franjevake obitelji.. . . . . . . . . . . . . . . . . . 2011
Apostolsko pismo odobrenja Pravila Franjevakoga svjetovnog reda.. . . . . . . 2013
Pravilo Franjevakoga svjetovnog reda. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2015
Pravilo Leona XIII.

(1883)
Leon XIII., i sm franjevaki treoredac od 1872 (Monteripido,
Perua), imao je izvanredno pouzdanje u svjedoenje i djelovanje
Treega svjetovnoga reda sv. Franje. U vie prigoda govori o Treem
redu i sve poziva da ga upoznaju, ire, u njega se ulane i ive njegove
prvotne kreposti. Uvjeren je da e, bude li tako, doi do velikih plodova dobra za cijelo drutvo, kao to se dogodilo u stoljeu siromaka
iz Asiza.
Dana 17. rujna 1882, prigodom 700. obljetnice roenja sv. Franje,
objavio je encikliku Auspicato concessum, drugi dio koje je posveen
Treem redu i njegovim prednostima.1 On zna da je Trei red nastao
za puk i da moe odgojiti za dobro, estito i pobono ponaanje.
U elji da prvotne propise prilagodi dananjem nainu ivota
objavljuje dana 30. svibnja 1883. apostolsku konstituciju Misericors
Dei Filius kako bi osuvremenio staro pravilo za pokornike (Memoria
lePravilo Nikole IV.), ne dokidajui ga.2
Sam papa prireuje latinski tekst i njegovu talijansku verziju. Prijanje pravilo s dvadeset poglavlja saima u samo tri poglavlja, a nakon pravila slijedi velikoduni popis oprosta i povlastica.
Papa eli da se Trei svjetovni red obnovi u samoodricanju, molitvi i ljubavi. Obnovljeni Trei red mora, kako u vrijeme sv. Franje,
tako i danas, duhovno preporoditi ovjeanstvo. Nadamo se uistinu
da emo po Treem redu i irenjem franjevakoga duha spasiti svijet.
U okolnostima dubokih drutvenih promjena i ideolokog nemira
Leon XIII. polae velike nade u franjevaki laikat, vien kao kranski kvasac u drutvu koje se u novim okolnostima potpuno mijenja.
1
Usp. M Bigi L. Monaco (prir.), Magistero dei papi e fraternit secolare. Da Pio IX
a Giovanni Paolo II, Rim 1985, str. 2229. Vidi takoer: A. Peroffo, Il TerzOrdine
francescano nel pensiero dei papi, Rim 1944; G. Andreozzi, Storia delle regole e delle
costituzioni, str. 229235.
2
Lat. tekst nalazi se u: Leonis XIII Acta, vol. III, Rim 1884, str. 225238; talijanski
tekst, koji je priredio sam papa, nalazi se u: Antonino da S. Elia a Pianisi, Manuale
storico-giuridico-pratico sul TerzOrdine francescano, Rim 1947, str. 519527.
1997
1998
D O D AT C I K A S N I J A P R AV I L A
Djelotvorna sredstva trebala bi biti svjedoenje treoredaca ivotom

i njihovo socijalno-karitativno djelovanje.
Podran tolikim povjerenjem Trei svjetovni red sv. Franje obnovio se i ispunio novom evaneoskom snagom.
Izvori:
Uvod i biljeke Pravila Leona XIII. preveo Zvonimir Brusa prema: Fonti Fran
Pravilo Leona XIII., s latinskog prevela Antica-Nada epuli prema: Acta Sanc
tae Sedis 15 [1882], str. 513520. Roma: Typographia polyglotta, 1898.
Milosrdni Boji Sin

Misericors Dei Filius
Konstitucija pape Leona XIII. o Pravilu
Treega svjetovnog reda sv. Franje Asikog
Leon, biskup,
sluga slugu Bojih,
na trajni spomen
Milosrdni Boji Sin, koji se stavivi ljudima sladak jaram i lako
breme (usp. Mt 11,30) pobrinuo za ivot i spasenje sviju, Crkvu,
koju je sam osnovao, ostavio je batinicom ne samo svoje vlasti nego
i svoga milosra, da se dobroinstva koja je stekao uvijek istom postojanou ljubavi ire na sve narataje kroz vjekove.
Zbog toga, kao to je u onome to je Isus Krist u cijelom svom
ivotu bilo uinio bilo zapovjedio, sinula ona blaga mudrost i veliina nepobijeene dobrote, isto se tako u svakoj crkvenoj ustanovi
oituje neka zadivljujua blagost i njenost, tako da se jasno moe
vidjeti da u tome Crkva nosi sliku Boga, koji je ljubav (usp. 1 Iv
4,16). A osobita je zadaa te majinske ljubavi mudro prilagoditi
zakone, koliko je mogue, vremenima i obiajima te se u zapovijedanju i zahtijevanju uvijek sluiti najveom pravednou. I takvom
se istovremenom primjenom ljubavi i mudrosti postie da Crkva
potpunu i neprolaznu nepromjenljivost nauka zdruuje s razboritom promjenljivou stege.
Oblikujui ovim naelom svoj duh i um u obnaanju papinske
slube, smatramo svojom dunou procjenjivati narav vremena
onom prosudbom kojom je to pravedno i promatrati sve okolnosti,
da tekoa ne bi koga odvratila od vjebanja u spasonosnim krepostima. I odluili smo sada po ovom mjerilu preispitati franjevako udruenje Treeg reda, koji se naziva svjetovnim, i pomnjivo utvrditi treba li
njegove propise umjereno ublaiti zbog promijenjenih vremena.
Tu smo preslavnu ustanovu oca Franje arko preporuili kranskoj pobonosti enciklikom Auspicato, koju smo izdali 17. rujna
prole godine. A izdali smo je sa eljom i s jedinom namjerom da se

1999
2000
to vie ljudi po naem pozivu moe na vrijeme vratiti vrednoti kranske svetosti. Svakako je najvei izvor i zala koja pritiu i opas
nosti koje plae zanemarivanje kranskih kreposti. Ljudi doista ne
mogu izlijeiti ta zla niti ukloniti te opasnosti drugim sredstvima
nego pospjeivanjem povratka, pojedinaca i cijelog drutva, k Isusu
Kristu, koji moe do kraja spaavati one koji po njemu pristupaju k
Bogu (Heb 7,25). A sada su se ustanove koje je osnovao sveti Franjo
potpuno dale na obdravanje Kristovih zapovijedi, jer njihov veoma
sveti zaetnik nije ni za im drugim teio, nego da se u njima, kao
na nekom vjebalitu, zdunije uvjebava kranski ivot. Zaista,
prva dva franjevaka reda, oblikovana stegom velikih kreposti, idu
za neim savrenijim i boanskijim, ali oni su dostupni malobrojnima, to jest onima kojima je Bojim darom doputeno truditi se oko
svetosti evaneoskih savjeta s nekim osobitim arom. No Trei red
je stvoren i prikladan za mnotvo, a koliko moe pridonijeti pravednim, neporonim i pobonim obiajima, pokazuju svjedoanstva
prolih vremena i sama stvar.
Zaetniku pak i pomoniku dobrih savjeta, Bogu, moramo pripisati to ui kranskog puka nisu ostale zatvorene za ove nae poticaje. Dapae, s mnogih se mjesta dojavljuje da se probudila pobonost prema Franji Asikom i da se posvuda poveao broj onih koji
ele lanstvo u Treem redu. Zato, kao da bismo htjeli dati poticaj
trkaima, odluili smo razmiljanje usmjeriti onamo odakle se inilo
da se donekle moe zaprijeiti ili usporiti taj spasonosni trk dua. I
prvo smo dakako uvidjeli da Pravilo Treeg reda, koje je na prethodnik Nikola IV. odobrio i potvrdio apostolskom konstitucijom
Supra Montem dana 18. kolovoza 1289., ne odgovara posve ovim
vremenima i obiajima u kojima se sada ivi. Zato budui da se preuzete obveze ne bi mogle ispunjavati bez prekomjernih tekoa i
napora, i do sada je bilo potrebno, na molbu lanova, davati oproste
od veine poglavlja propisa; lako je razabrati da takvo to sigurno ne
moe proi bez tetnih posljedica za opu stegu.
Nadalje, u istom je udruenju bio jo jedan razlog koji je zahtijevao nae zahvate. Rimski su naime prvosveenici, nai prethodnici,
prigrlivi Trei red od samog njegova nastanka s najveom dobrohotnou, lanovima za pomirenje grijeha podijelili mnoge oproste,
i to prilino obilne. Namisao tih oprosta postala je tijekom godina
nerazumljivija, a esto se raspravljalo i o tome je li u odreenim
sluajevima sigurno da se radi o papinskom oprostu i kada je i kako
doputeno njime se koristiti. U ovoj stvari zasigurno nije izostao
zahvat Apostolske stolice, i poimence se papa Benedikt XIV. konstitucijom Ad Romanum pontificem dana 15. oujka 1751. pobrinuo za
uklanjanje prijanjih dvojbi; ipak ih je nemalo, kako to obino biva,
opet izilo na vidjelo.
Kasnija pravila Treega svjetovnog reda sv. Franje
2001
Zato, potaknuti razmiljanjem o ovakvim neprilikama, iz Svetog

vijea zaduenog za uvanje oprosta i ostalih svetinja odredili smo
nekoliko kardinala svete Rimske crkve, da brino razmotre prijanje
propise treoredaca; isto tako da ispitaju oproste i sve povlastice
sloene u popis; kada donesu struno miljenje, da nas izvijeste o
tome to su procijenili da treba zadrati, a to promijeniti prema
prilikama vremena. Obavivi taj posao kako je bilo nareeno oni su
nas izvijestili da je stare propise potrebno promijeniti i prilagoditi
ovim novim obiajima ivljenja, s ponekom promjenom nekih poglavlja. A o oprostima, da se ne bi ostavilo nikakvo mjesto kolebanju
i da bi se uklonila opasnost da neto bude protupravno, smatrali su
da emo po primjeru Benedikta XIV. mudro i korisno uiniti ako,
opozvavi i dokinuvi sve oproste koji su dosad vrijedili, tom udruenju iznova odredimo neke druge.
Dakle da bi to dobro uspjelo, da bi se irila slava Boja i jae
rasplamsalo nastojanje oko pobonosti i ostalih kreposti, mi ovim
pismom svojom apostolskom vlau obnavljamo i potvrujemo Pravilo Treeg reda sv. Franje, koji se naziva svjetovnim, na nain kako
je u daljnjem tekstu opisano. Ipak neka se ne misli da se tim inom
oduzelo ita od same naravi Reda; elimo da ona ostane posve nepromijenjena i netaknuta. Osim toga elimo i odreujemo da isti
lanovi mogu koristiti otputenja kazna, ili oproste, i povlastice, koji
su kasnije nabrojeni u popisu, s time da se u cijelosti dokidaju svi
oprosti i povlastice koje je tom udruenju ova Apostolska stolica
u bilo koje vrijeme, iz bilo kojeg razloga i u bilo kojem obliku do
danas bila podijelila.
2002
Pravilo lanova Treeg reda sv. Franje,

koji se naziva svjetovnim
Prvo poglavlje
O primanju, novicijatu i zavjetovanju
1. Neka bude doputeno primati samo starije od etrnaest godina, i to one dobrog ponaanja, koji dre slogu, i prije svega provjerene u nepovredljivosti ispovijedanja katolike vjere te prokuane u
poslunosti Rimskoj crkvi i Apostolskoj stolici.
2. Udane ene neka se ne primaju bez muevljeva znanja i suglasnosti, osim ako se ini da treba postupiti drukije, po savjetu
sveenika koji prosuuje njihove savjesti.
3. Ulanjeni u udruenje neka po obiaju nose mali kapular zajedno s pojasom. Ako ih ne nose, neka nemaju dodijeljene povlastice i prava.
4. Oni koji i one koje uu u Trei red neka jednu godinu provedu
u novicijatu. Nakon toga zavjetovani u Redu po obredu neka pojedinano obeaju da e uvati Boje zapovijedi, da e se pokoravati
onome to kae Crkva i, ako neto pogrijee u onome na to su se
zavjetovali, da e dati zadovoljtinu.
Drugo poglavlje
O nainu ivota
1. lanovi Treega reda neka se u svakovrsnoj njezi tijela i odijevanju, zapostavivi rastronu finou, dre one ispravne sredine koja
odgovara uvjetima svake pojedine osobe.
2. Neka se jako pomnjivo uzdravaju od plesova i bestidnih kazalinih predstava, isto tako i od skitnje.
3. Hranu i pie neka uzimaju umjereno, i neka ne sjedaju i ne
ustaju od stola prije nego to pobono i zahvalno zazovu Boga.
4. Neka svi obdravaju post u ast Bezgrjene Djevice Marije,
isto tako oca Franje, uoi svetkovina; veoma je pohvalno ako tko
osim toga obdrava post svakog petka ili nemrs svake srijede, po
starom obiaju treoredaca.
2003
5. Neka valjano pomiruju svoje grijehe svakog mjeseca; isto tako

neka pristupaju boanskoj gozbi svakog mjeseca.
6. Odreuje se da treoredci iz klerikog stalea, budui da su
duni svakodnevno recitirati psalme kanonskih asova, nita osim
toga u ovom smislu nisu duni initi. Laici koji ne mole ni kanonske
ni marijanske molitve, poznate kao mali asoslov Blaene Djevice
Marije, neka svakodnevno dvanaest puta izmole molitvu Gospodnju sa Zdravo Marijo3 i Slava Ocu,4 osim ako su sprijeeni boleu.
7. Oni koji na to imaju pravo neka na vrijeme naine oporuku o
svojem imetku.
8. U obiteljskom ivotu neka nastoje ostale pretjecati primjerom,
promicati pobone vjebe i dobra djela. Neka ne doputaju da se
knjige i novine, za koje bi se strahovalo da e koditi kreposti, unose
u njihovu kuu niti da ih itaju oni koji su u njihovoj vlasti.
9. Neka pomnjivo gaje dobrohotnu ljubav i meu sobom i prema
drugima. Neka nastoje, gdje god mogu, oko umirivanja svaa.
10. Neka se nikada ne zaklinju zakletvom, ako nije neophodno.
Neka u govoru izbjegavaju rune rijei i lakrdijake ale. Neka se
naveer preispituju jesu li to takvo lakoumno uinili; ako su uinili,
neka grijeh isprave kajanjem.
11. Oni koji mogu neka svaki dan pribivaju svetoj misi. Neka se
okupljaju na mjesene susrete, koje odredi upravitelj.
12. Neka svatko prema svojim mogunostima neto prilae u
zajednika sredstva da bi se odatle ili pomagalo siromanijim lanovima, osobito onima pogoenima boleu, ili pridonosilo dostojanstvu bogotovlja.
13. K bolesnom lanu upravitelji ili neka sami dolaze ili neka
poalju nekoga tko e ispuniti slubu ljubavi. Neka oni, ako se radi
o opasnoj bolesti, opominju i savjetuju da se bolesnik na vrijeme
pobrine za ono to se tie pomirenja due.
14. Na sprovod preminulog lana neka se okupe lanovi sugraani i gosti, neka zajedno izmole marijanske molitve kako ih je
3
Lat. izvornik: Salutatio Angelica.
2004
ustanovio otac Dominik, to jest krunicu, jednu treinu, za nebesku

utjehu preminulom. Isto tako neka se sveenici u misnoj rtvi, a
laici primivi, ako budu mogli, euharistiju, pobono i rado pomole
za vjeni pokoj preminulog brata.
Tree poglavlje
O slubama, pohodu i samom Pravilu
1. Slube neka se dodjeljuju kad se lanovi sazovu na skuptinu.

One neka budu trogodinje. Nitko neka bez opravdanog razloga ne
odbija ponuenu slubu i neka je ne obnaa nemarno.
2. Neka nadstojnik, koji se naziva pohoditeljem,5 briljivo istrauje potuju li se propisi dovoljno. Radi toga neka on svake godine,
pa i ee, ako prilike to zahtijevaju, po ovlasti obie sjedita udruenja i neka odri sastanak, naloivi upraviteljima i svim lanovima
da budu nazoni. Ako pohoditelj opominjanjem i zapovijedanjem
nekoga pozove natrag k dunosti, ili ako u ime spasonosne kazne
protiv nekoga donese neku odluku, taj neka smjerno prihvati i ne
odbije podnijeti kaznu.
3. Pohoditelji neka se biraju iz Prvog franjevakog reda ili iz Treeg samostanskog reda, i to oni koje odrede kustodi ili gvardijani,
ako za to budu zamoljeni. Sluba pohoditelja laicima neka bude
zabranjena.
4. Neposluni i kodljivi lanovi neka se po drugi i po trei put
opomenu u vezi sa svojim dunostima. Ako se ne pokore, neka im
se zapovjedi da iziu iz Reda.
5. Ako tko moda u ovim propisima neto pogrijei, neka znade
da time ne upada u grijeh ukoliko ta pogreka ne kri Boje zakone
i crkvene zapovijedi.
6. Ako vaan i opravdan razlog nekoga spreava u opsluivanju
nekih poglavlja ovog Pravila, neka se dopusti da taj bude osloboen
od tog dijela Pravila ili da se ta ista poglavlja razborito zamijene.
Neka u tome mo i vlast imaju redovni poglavari franjevaca i Prvog
i Treeg reda, isto tako i prije spomenuti pohoditelji.
Lat. izvornik: Visitator.
2005
Popis oprosta i povlastica

Prvo poglavlje
O potpunim oprostima
Svi treoredci jednog i drugog spola koji su, pomireni ispovijeu

grijeha po kranskom obredu, primili svetu euharistiju, neka imaju
pravo zadobivanja potpunog oprosta u ovdje navedenim danima i
sluajevima:
1. Na dan pristupanja.
2. Na dan zavjetovanja.
3. Na dan kad se okupljaju na mjesenu skuptinu, tzv. konferenciju, samo ako pohode neku crkvu ili javni oratorij radi pobonosti i po obiaju mole za potrebe svete Crkve.
4. Na dan 4. listopada, svetkovinu patrijarha svetoga Franje; na
dan 12. kolovoza, svetkovinu svete majke Klare Asike; na dan 2.
kolovoza, blagdan Marije Kraljice anela zbog bazilike koja joj je
posveena; isto tako na dan kad se slavi godinja svetkovina sveca
zatitnika, u ijoj je crkvi osnovano sjedite udruenja, samo ako
pohode tu crkvu radi pobonosti i po obiaju mole za potrebe svete
Crkve.
5. Jedanput mjeseno, na dan u koji se kome bude svidjelo, sa
mo ako pohode neku crkvu ili javni oratorij radi pobonosti i ondje
neko vrijeme ostanu u molitvi na nakanu vrhovnog sveenika.
6. Svaki put kad se, u tenji da poprave svoj ivot, kroz osam
uzastopnih dana povuku u osamu da bi obavili odreena duhovna
razmatranja.
7. Isto tako umirui, ako zazovu sveto i spasonosno ime Isusovo
ili glasom ili, ako vie ne mogu govoriti, eljom. Neka uivaju isto
pravo i oni koji se, nemajui prigodu za ispovijed i priest, za svoje
grijehe savreno pokaju.
8. Dvaput godinje oni koji e primiti papinski blagoslov, ako se
neko vrijeme budu molili Bogu na nakanu vrhovnog sveenika. Isto
tako, pod istim uvjetom da se mole oni koji e primiti ono to se
naziva odrjeenje, to jest blagoslov, u ovdje navedene dane: 1. na dan
2006
Roenja Gospodina naega Isusa Krista; 2. na Uskrs; 3. na svetkovinu Duhova; 4. na blagdan Presvetog Srca Isusova; 5. na blagdan
Bezgrenog zaea Blaene Djevice Marije; 6. na blagdan sv. Josipa, njezina zarunika dana 19. oujka; 7. na blagdan Rana svetoga
Franje dana 17. rujna; 8. na blagdan Ljudevita, francuskog kralja,
nebeskog zatitnika lanova Treeg reda dana 25. kolovoza; 9. na
blagdan Elizabete Ugarske dana 19. studenog.
9. Isto tako jedanput mjeseno, ako tko izmoli Oena,6 Zdravo
Marijo7 i Slava Ocu pet puta za potrebe svete Crkve i jedanput na
nakanu vrhovnog sveenika, stei e jednom mjeseno iste oproste i
otputenja koja uivaju oni koji pobono pohode postaje u Rimu ili
obavi pobono hodoae u Porcijunkulu, Svetu zemlju, ili svetite
apostola Jakova u Composteli.
10. U dane postaja oznaenih u Rimskom misalu svaki treoredac koji pohodi crkvu ili oratorij u kojem je sjedite udruenja i
ondje se pobono pomoli po obiaju za potrebe svete Crkve, neka
u istoj crkvi ili oratoriju u te iste dane uivaju iste milosti i duhovne
povlastice koje u Rimu uivaju Rimljani i stranci.
Drugo poglavlje
O djelominim oprostima
1. Svim treoredcima jednog i drugog spola, ako pohode crkvu

ili oratorij u kojima je ustanovljeno sjedite udruenja i pomole se
Bogu za potrebe svete Crkve, odobrava se oprost od sedam godina
i sedam etrdesetnica, na dan na koji su patrijarhu svetom Franji udesno bile utisnute svete rane, isto tako na blagdane svetog
Ljudevita, francuskog kralja, svete Elizabete, portugalske kraljice,
svete Elizabete Ugarske, svete Margarete Kortonske, isto tako
u drugih dvanaest dana koje svaki pojedini odabere, a upravitelj
Reda odobri.
2. Svaki put kad su nazoni na misi ili na drugim bogoslujima
ili na javnim ili privatnim sastancima lanova; kad gostoljubivo doekaju siromane; kad umire svau ili se pobrinu da se umiri; kad
idu u sveanoj procesiji; kad uzvieni sakrament, dok se nosi, ili
prate ili, ako ga ne mogu pratiti, na znak mjedenog zvona jedanput
izmole molitvu Gospodnju sa Zdravo Marijo; kad pet puta izmole
6
Lat. izvornik: Pater.
Lat. izvornik: Ave.
2007
Oena i Zdravo Marijo za potrebe svete Crkve ili za due preminulih lanova; kad budu pribivali sahrani pokojnik; kad nekoga tko
je skrenuo s puta dozovu natrag k dunosti; kad nekoga poue o
Bojim zapovijedima i ostalome to je potrebno za spasenje; ili ako
uine neto drugo od ovakvih djela ljubavi; toliko puta neka svakome od njih bude doputeno za svako od tih djela svaki put i za svaki
od tih naslova isprositi oprost od tristo dana.
Treoredcima, ako ele, neka bude doputeno sve pojedine gore
navedene oproste, bilo potpune bilo djelomine, namijeniti za vjerne mrtve.
Tree poglavlje
O povlasticama
1. Sveenicima upisanim u Trei red, na kojem god oltaru slavili,

neka bude doputeno osobno uivati povlateni oltar tri dana svakog tjedna, ako slinu povlasticu nisu stekli za drugi dan.
2. Kad isti ti sveenici budu slavili misu za due pokojnih treoredaca, neka za njih oltar uvijek i svugdje bude povlaten.
A elimo da ovo sve zajedno i pojedinano, onako kako je u gornjem tekstu bilo odreeno, tako zauvijek ostane postojano, nepromjenjivo i utvreno, bez obzira na konstitucije, apostolska pisma,
statute, obiaje, povlastice i druga pravila i naa i apostolske kancelarije i bilo to drugo ovome protivno.
Neka dakle nikome ne bude doputeno ovo nae pismo ni na
koji nain i ni u kojem dijelu prekriti. A ako bi se netko protiv njega
takvo to usudio, neka zna da e ga stii srdba svemogueg Boga i
njegovih blaenih apostola Petra i Pavla.
Dano u Rimu kod Sv. Petra,
godine Utjelovljenja Gospodnjeg 1883., 30. svibnja,
este godine naeg pontifikata.
2008
Pravilo Franjevakoga svjetovnog reda

ili
Pravilo Pavla VI.

(1978)
Trei red sv. Franje, kao i mnoga druga crkvena drutva, osjetio je u
duhovnoj atmosferi Drugoga vatikanskoga koncila hitnost osuvremenji
vanja u skladu sa znakovima vremena.
Godine 1966. zatraio je i dobio (7. oujka) doputenje Svete stolice
da revidira svoje Pravilo nastalo u okolnostima koje su se u meuvreme
nu uvelike promijenile. Rad na reviziji, obavljen u meufranjevakoj
suradnji tijekom desetak godina, zavren je 1977. izradom novoga teksta.
Dana 24. lipnja 1978. Pavao VI. odobrio je obnovljeno Pravilo pro
glaujui njegovo stupanje na snagu apostolskim pismom Seraphicus
patriarcha.8
1. U skladu s napretkom prouavanja franjevakoga pokornikog
pokreta9 za proslov Pravila je, kao temeljno nadahnue, uzeto Prvo
Franjino pismo vjernicima.
2. Sa zadovoljstvom je istaknuto da je franjevaka karizma i danas
iva i snana i da jo uvijek daje veliki doprinos dobru Crkve i drutva.
Istodobno je izraeno uvjerenje da e takav nain ivota u budunosti
zaivjeti novim zamahom i jo snanije procvasti.10
8
U: AAS 70 (1978), str. 454455. Nap. Z.B.: Izdanja Pravila na hrvatskom:
Pravilo Franjevakoga svjetovnog reda, Dubrovnik 1979. (pretiskano iz asopisa Brat
Franjo, br. 1/1979); Pravilo Franjevakog svjetovnog reda, Zagreb: Nacionalno vijee
FSR-a, 1990; Pravilo i Generalne konstitucije Franjevakoga svjetovnog reda, Zagreb:
Hrvatska franjevaka provincija sv. irila i Metoda i Nacionalno vijee FSR-a, 1995,
str. 728, u drugom (popravljenom) izdanju (2002.) Pravilo se nalazi na str. 538, a
u treem (popravljenom) izdanju (2008.) na str. 535. Vidi: V. Frezza, Evaneoski
nain ivota, Zagreb: Konferencija provincijala OFM, 1982, str. 141 (tumaenje Pra
vila FSR-a); Pravilo Franjevakoga svjetovnog reda (1978.2003.). Zbornik radova sa
Simpozija odranog u Samoboru, 11. i 12. listopada 2003, Zagreb: Nacionalno vijee
FSR-a i Hrvatska franjevaka provincija sv. irila i Metoda, 2006, str. 364. Vidi takoer: Obrednik Franjevakoga svjetovnog reda, Zagreb: Vijee franjevakih zajednica i
Nacionalno vijee Franjevakoga svjetovnog reda, 1988, str. 53. (Drugo, popravljeno
izdanje Obrednika FSR-a: Zagreb, Nacionalno vijee FSR-a, 2011, str. 60.). U sljedeim biljekama donose se i drugi podaci o hrvatskoj literaturi koja se odnosi na FSR.
9
Radi produbljivanja, u skladu s novim spoznajama, raznih problema koji su povezani s poecima i razvojem franjevakoga pokornikoga pokreta organizirani su
brojni studijski skupovi i objavljeni mnogi radovi od velike vanosti te itatelja upuujemo i na njih.
10
Usp. A. Matani, Na izvoru franjevake duhovnosti, Split: Samostan sv. Klare,
2003, 171185 (Bibliografski prikaz o suvremenosti sv. Franje i franjevatva).
2009
3. Koncilski zahtjev za povratkom na svjeinu poetaka povezuje se u

obnovljenom Pravilu s potrebnom pozornou na znakove vremena. U
dinaminoj vjernosti duh sv. Franje ostaje iv i pun nade.
4. Novo Pravilo ne smije se smatrati potpuno novim, odijeljenim
od duge duhovne tradicije ovog Reda; ono je u potpunom kontinuitetu
s dotadanjim duhom i karakteristinim evaneoskim nainom ivota
(usp. Pravilo, l. 3).
5. Predvieno je da e primjenu dati Generalne konstitucije i po
sebni statuti (l. 3).11 Podsjeamo na konstitucije FSR-a kronolokim
redom:
a) Konstitucije koje je odobrio Pio XII. 25. kolovoza 1957., s pet
poglavlja i 173 lanka (v. Serafsko cvijee. Prirunik i molitvenik za
lanove Treega reda sv. o. Franje, Zagreb 1954, tree, preraeno izda
nje, priredio Dionizije Andraec, str. 39112).
b) Konstitucije odobrene 8. rujna 1990, sa 103 lanka (v. Pravilo
i Generalne konstitucije Franjevakoga svjetovnoga reda, Zagreb
1995, str. 29101).
c) Konstitucije odobrene 8. prosinca 2000, takoer sa 103 lanka
(v. Pravilo i Generalne konstitucije Franjevakoga svjetovnoga reda,
Zagreb 2008, tree (popravljeno) izdanje, str. 37142).
6. Ono to se nazivalo Franjevakim redom od pokore ili Tre
im redom sv. Franje (od poetaka) ili Treim svjetovnim redom sv.
Franje (od 1323.) sada se naziva i Franjevakim svjetovnim redom.
7. Prvi put u svojoj povijesti, nakon pokuaja u doba Nikole IV.
(1289.), Red je strukturiran hijerarhijski od mjesnoga do meunarod
noga bratstva; FSR ima i jednoga generalnog ministra ili predsjednika
(Pravilo, l. 21).
8. Bratstvima FSR-a, potujui njegovu nutarnju autonomiju, asi
stiraju redovnici iz etiriju franjevakih obitelji (l. 26);12 molbe za
imenovanje asistenata duna su viem franjevakom poglavaru uputiti
vijea bratstava o kojima se radi. Konstitucije FSR-a iz 2000. predvia
ju mogunost da asistenti budu ne samo pripadnici spomenutih franje
vakih obitelji nego i drugi (l. 89, 4).13
11
Usp. Statut Hrvatskoga nacionalnog bratstva Franjevakoga svjetovnog reda, [Zagreb]: Nacionalno vijee FSR-a i Hrvatska franjevaka provincija sv. irila i Metoda
[2006], str. 38.
12
OFM, OFMConv, OFMCap i TOR.
13
Vidi: Statut za duhovnu i pastoralnu asistenciju Franjevakome svjetovnom redu, Za-
2010
9. U l. 1. tvrdi se da svi franjevci redovnici, sveenici i laici po

zvani nasljedovati Krista stopama sv. Franje, izraavaju puninu franje
vake karizme u uzajamnom ivotnom zajednitvu.
10. Franjevaki svjetovni red ima svoj nain ivljenja zajednike fra
njevake karizme jer se braa i sestre obvezuju da e ivjeti evaneosko
savrenstvo u svom svjetovnom staleu (usp. Pravilo, 2).14
11. Kako bi podravali svoj pokorniki hod, braa i sestre trebaju
zauzeto slijediti Krista prelazei iz evanelja u ivot i iz ivota u evan
elje (l. 4).
Izvor:
Uvod i biljeke Pravila Pavla VI. preveo Zvonimir Brusa prema: Fonti Fran
greb: Hrvatska franjevaka provincija sv. irila i Metoda, Konferencija nacionalnih

duhovnih asistenata FSR-a i Konferencija nacionalnih duhovnih asistenata Franjevake mladei, 2010., str. 33; Konferencija generalnih asistenata FSR-a, Smjernice
o formaciji redovnika za upoznavanje i asistenciju FSR-u i Frami, Zagreb: Hrvatska
franjevaka provincija sv. irila i Metoda i Konferencija nacionalnih duhovnih asistenata FSR-a, 2009, str. 23; Isti, Prirunik za duhovnu i pastoralnu asistenciju FSR-u i
Frami, Zagreb 2007, Konferencija nacionalnih asistenata FSR-a i Konferencija nacionalnih asistenata Frame, str. 367.
14
Vidi: Isti, Prirunik za duhovnu i pastoralnu asistenciju, str. 65107 (Identitet
Franjevakoga svjetovnog reda); Zbornik radova s tematskih susreta trajne formacije
u Franjevakom svjetovnom redu [od 2002. do 2010.], Zagreb: Franjevaki svjetovni
red Sjeverozapadnohrvatsko (Zagrebako) podruno bratstvo bl. Alojzija Stepinca, 2010, str. 544.
2011
Pismo etvorice generalnih ministara

franjevake obitelji
Brai i sestrama Franjevakoga svjetovnog reda
u povodu slubene predaje Pravila
koje je za njih odobrila Sveta stolica
S radou vam priopujemo da je Sveta stolica apostolskim pis
mom Seraphicus Patriarcha (Serafski patrijarh), od 24. lipnja 1978,
sub anulo piscatoris (doslovno pod peatom Ribara, tj. papinskim peatom utisnutim u crveni vosak), odobrila obnovljeno Pravilo Franjevakoga svjetovnog reda, koje dokida i zamjenjuje prethodno Pravilo pape Leona XIII.
Ovim nas je sjajnim darom zaduio papa Pavao VI. nedugo prije
nego to je napustio ovaj svijet. On vas je ljubio. Doista, vie je puta
oitovao svoju ljubav prema Franjevakome svjetovnom redu i uputio vam je nezaboravne rijei, kao naprimjer u lipnju 1968. i 1971.
godine, u povodu 750. obljetnice Memoriale propositi.
Dug je i naporan put bio prevaljen od 7. oujka 1966., to jest
od dana kad je Sveta kongregacija za redovnike dopustila da se
zapone s podananjenjem zakonodavstva Franjevakoga svjetovnog reda.
elimo istaknuti rad brae i bratstava, bilo kroz razliite oblike ivota i duhovne putove bilo kroz neumoran rad Predsjednitva Meunarodnog vijea od njegova ustanovljenja 1973.
godine.
Taj je rad bio veoma vaan u istraivanju putova Duha i nada sve
uspjean kad je trebalo uoiti i naglasiti nazonost i ivotnost franjevake karizme u Bojem narodu u ovim naim danima.
Pravilo koje vam danas dajemo nije samo plod ovih napora. Crkva vam ga predaje kao pravilo i ivot.
Svoju pozornost usmjerite ponajprije na njegov evaneoski sadraj, prihvaajui franjevaku poruku koju vam ono donosi i putokaz
koji vam daje za ivot po svetom evanelju.
Jedan od stoera eljene obnove jest povratak na izvore, na duhovno iskustvo Franje Asikog i pokornike brae i sestara koje je
on nadahnjivao i vodio. Tu nakanu eli istaknuti i kao predgovor
dodano Pismo vjernicima (prva redakcija), kao i stalno pozivanje
na nauk i primjer sv. Franje.
Drugi stoer jest pozornost na Duha Svetoga u znakovima
vremena.
Oslonjeni na ova dva stoera morate u djelo provoditi poziv Pravila na stvaralatvo u suodgovornosti.
2012
To e se stvaralatvo u nekim sluajevima morati izraziti u obliku

statuta. Stoga se u br. 3 kao ope pravilo donosi: a primjenu e
urediti Generalne konstitucije i posebni statuti.
Mi, franjevaki generalni ministri sa svom svojom braom,
spremni smo i voljni pruiti vam svaku pomo da zajedno s vama
hodimo putovima Gospodnjim.
S ovim osjeajima ast nam je to obnovljeno Pravilo Franjevakoga svjetovnog reda moemo predati Predsjednitvu Meunarodnog vijea Franjevakoga svjetovnog reda i po njemu svim svjetovnim franjevcima. Neka ga prime kao pravilo i ivot.
U Rimu, 4. listopada 1978.
Fra Konstantin Koser
Generalni ministar OFM
Fra Vital Bommarco

Generalni ministar OFM Conv.
Fra Pakal Rywalski

Generalni ministar OFM Cap
Fra Roland Faley

Generalni ministar TOR
Izvori:
Pismo etvorice generalnih ministara Franjevake obitelji s talijanskog izvornika
prevela Antica-Nada epuli prema: Regola, Costituzioni generali, Rituale
dellOrdine Francescano Secolare, Roma, 2001, str. 911.
Apostolsko pismo Seraphicus Patriarcha s latinskog prevela Antica-Nada epuli prema: Acta Apostolicae Sedis 70 [1978], str. 454455. Vaticanis: Typis
polyglottis, 1978; a Pravilo Pavla VI. prema: Acta OFM, XCVII (1978), str.
364369.
2013
Apostolsko pismo odobrenja Pravila

Franjevakoga svjetovnog reda
PAPA PAVAO VI.
na trajni spomen
Serafski patrijarh sveti Franjo Asiki, tijekom svoga ivota i nakon
dragocjene smrti, ne samo da je premnoge pridobio da slue Bogu u
redovnikoj obitelji koju je osnovao nego je takoer potaknuo velik
broj laika da, koliko je to u svijetu mogue, uu u njegove ustanove.
I doista, da se posluimo rijeima Pija XI., naeg prethodnika, ini
se da nije bilo nikoga, u kome su se slika i evaneoski oblik ivota
Krista Gospodina pokazali vjernijima i ivljima nego u Franji. Stoga
je onaj koji je sebe nazivao Glasnikom velikoga Kralja s pravom bio
nazvan drugim Kristom, jer se drutvu svojih suvremenika i buduim
naratajima pokazao kao ponovno oivjeli Krist; to je razlog to on
danas ivi pred oima ljudi i to e i ubudue uvijek ivjeti (Enciklika Rite expiatis, od 30. travnja 1926.; AAS, [18] 1926, str. 154).
Zaista se radujemo to se franjevaka karizma jo uvijek uva na
dobro Crkve i ljudske zajednice i u ovo doba u kojem krivudaju tolika prilagoivanja nauka, promiu se tolika nagnua koja odvajaju
due od Boga i vinjih stvari.
Hvalevrijednim dakle nastojanjem i zajednikim radom etiri su
se franjevaka reda kroz jedno desetljee trudila izraditi novo Pravilo Treeg svjetovnog reda ili, kako se sada naziva, Franjevakog
svjetovnog reda. To se naime pokazalo nunim zbog promijenjenih
prilika vremena i zbog toga to je Drugi vatikanski sveopi sabor
izdao za to korisne propise i preporuke.
Stoga su nam ljubljeni sinovi generalni ministri etiriju franjevakih redova iznijeli molbu da odobrimo tako pripremljeno Pravilo.
A mi smo, slijedei primjere nekih svojih prethodnika, od kojih je
posljednji bio Leon XIII., drage volje odluili takvoj molbi udovoljiti. Kad je tome tako, uzdajui se u to da e oblik ivota to ga
je propovijedao onaj divni ovjek iz Asiza nekim novim poticajem
prekrasno procvasti i ivjeti, i po zakljuku Svete kongregacije za
redovnike i svjetovne ustanove, koja je predstavljeni joj primjerak
pomno prouila, nakon to smo sve paljivo razmotrili, svojim sigurnim poznavanjem i svojom zrelom odlukom te po punini apostolske
vlasti, snagom ovog Pisma, odobravamo i potvrujemo Pravilo Franjevakog svjetovnog reda i pridajemo mu snagu apostolske uredbe, uz uvjet da se slae s primjerkom koji se uva u arhivu iste Svete
kongregacije za redovnike i svjetovne ustanove, a ije su prve rijei
2014
Inter spirituales familias, a posljednje ad normam Constitutionum, petenda.

Ujedno ovim Pismom i svojom vlau dokidamo prijanje Pravilo Treeg franjevakog svjetovnog reda, kako se nazivao. Najposlije odreujemo da ovo Pismo ostane na snazi i da svoje uinke
sada i ubudue u potpunosti postigne; bez obzira na bilo to ovome protivno.
Dano u Rimu, kod Svetog Petra, s peatom Ribara,
dana 24. lipnja 1978. godine, esnaeste naeg pontifikata.
2015
Pravilo
Franjevakoga svjetovnog reda
Pobudnica svetoga Franje
brai i sestrama od pokore (1PVj)15
O onima koji ine pokoru
1U
ime Gospodnje! Svi koji Gospodina ljube iz svega srca, iz sve

Tijelo i Krv Gospodina naega Isusa Krista, 4i donose plodove dostoj
5O, kako su blaeni i blagoslovljeni oni i one, dok to ine i u
tome ustraju, 6jer poivat e na njima duh Gospodnji (usp. Iz 11,2)
i kod njih e nainiti sjenicu i nastaniti se (usp. Iv 14,23); 7sinovi su
Oca nebeskoga (usp. Mt 5,45) ija djela ine, i zarunici su, braa i
majke (usp. Mt 12,50) Gospodina naega Isusa Krista.
8Zarunici smo, kad se vjerna dua po Duhu Svetomu sjedinjuje
s Gospodinom naim Isusom Kristom; 9braa smo njegova, kad vrimo volju Oca koji je na nebesima (usp. Mt 12,50). 10Majke, kad ga
nosimo u svome srcu i tijelu (usp. 1 Kor 6,20) po boanskoj ljubavi
i istoj i iskrenoj savjesti (usp. 1 Tim 3,9), raamo ga svetim djelom,
koje mora svijetliti drugima za primjer (usp. Mt 5,16).
15
Ovaj naslov ne pripada 1PVj nego je sastavljen na temelju 2PVj. Stvarni naslov,
koji nalazimo u jedinom rukopisu Prvog pisma vjernicima, je sljedei: Ovo su rijei
ivota i spasenja. Ako ih netko bude itao i izvrio, nai e ivot i primit e spasenje
od Gospodina. Odmah nakon toga slijedi O onima koji ine pokoru.
16
Jasno se naznauje kome je pismo upueno, a premda se spominje pokora, u prvom je planu duh evanelja: jasne su aluzije na bitna mjesta iz svih etiriju evanelja!
2016
O onima koji ne ine pokoru
1A svi oni i one koji ne ine pokore 2i ne primaju Tijela i Krvi
Gospodina naega Isusa Krista 3i ine opaine i grijehe, i koji slijede
zlu poudu i zle udnje svoga tijela, 4a ne opsluuju to su obeali
Gospodinu, 5i tjelesno robuju svijetu putenim eljama, svjetovnim
brigama i poslovima ovoga svijeta, 6zavedeni od avla iji su sinovi
i ija djela ine (usp. Iv 8,41), 7slijepci su jer ne vide svjetlo istinito, Gospodina naega Isusa Krista. 8Nemaju duhovne mudrosti jer
nemaju Sina Bojega, koji je istinita Mudrost Oeva.17 9O njima se
veli: Mudrost je njihova ishlapila (Ps 106,27) i Prokleti koji odstupaju
od zapovijedi tvojih (Ps 118,21). 10Vide, a ne znaju, znaju, a ine zlo
i sami svjesno upropatavaju svoje due.
11Gledajte, slijepci, prevareni od neprijatelja svojih: tijela, svijeta
i avla, kako je tijelu slatko grijeiti, a gorko Bogu sluiti, 12kako svi
poroci i grijesi iz srca ovjejega izlaze i nastaju, kako Gospodin kae
u evanelju (usp. Mk 7,21). 13I nita nemate ni na ovom svijetu ni
u buduem. 14I mislite da ete dugo posjedovati ispraznosti ovoga
svijeta, ali ste se prevarili, jer doi e dan i sat o kojima ne mislite,
ne poznajete ih i ne shvaate: tijelo slabi, smrt se pribliava i tako
se umire gorkom smru. 15A gdje god, kad god i kako god umire
ovjek u smrtnom grijehu bez pokore i zadovoljtine, ako moe dati
zadovoljtinu, a ne daje, avao grabi duu njegovu iz njegova tijela
uz takvu tjeskobu i muku, koje ne moe znati nitko osim tko iskusi.
16I svi talenti, mo, znanje i mudrost (usp. 2 Ljet 1,12) koje su mislili
da imaju oduzet e se od njih (usp. Lk 8,18; Mk 4,25). 17A roacima i prijateljima ostavljaju svoje imanje, oni ga uzee, podijelie
i poslije rekoe: Prokleta bila dua njegova, jer nam je mogao vie
dati i stei nego to je stekao. 18Tijelo izjedaju crvi, i tako upropastie tijelo i duu u ovom kratkom ivotu i otii e u pakao gdje e se
muiti bez prestanka (usp. Lk 16,24).
19U ljubavi koja je Bog (usp. 1 Iv 4,16) molimo sve one do kojih
doe ovo pismo da ove mirisave rijei Gospodina naega Isusa Krista prime dobrohotno s boanskom ljubavlju. 20A oni koji ne znaju
itati neka ih esto daju itati; 21i neka ih do svretka uvaju uza se
pri svetome radu, jer one su duh i ivot (Iv 6,64). 22A oni koji to ne
budu inili morat e dati raun na Dan sudnji (usp. Mt 12,36) pred
suditem Gospodina naega Isusa Krista (usp. Rim 14,10).
17
Oni koji ne ine pokoru, prema Franjinu uvidu, ne kre tek neto iz zakona nego
ustvari odbacuju Boga i njegovu mudrost, to jest Isusa Krista.
2017
Prvo poglavlje
Franjevaki svjetovni red (FSR)18
1. Meu duhovnim obiteljima koje je Duh Sveti podigao u Crkvi19 franjevaka obitelj okuplja sve one lanove Bojeg naroda,
laike, redovnike i sveenike, koji se osjeaju pozvanima slijediti Krista stopama sv. Franje Asikog.20
Oni ele na razliite naine i u razliitim oblicima, ali u uzajam
nom ivotnom zajednitvu, karizmu zajednikog serafskog oca uiniti nazonom u ivotu i poslanju Crkve.21
2. U krilu navedene obitelji svoje osobito mjesto zauzima Franjevaki svjetovni red, koji se oblikuje kao organsko jedinstvo svih
katolikih bratstava, rasprostranjenih po cijelom svijetu, i otvorenih
svakoj skupini vjernika, u kojima se braa i sestre, od Duha potak
nuti da postignu savrenstvo ljubavi u svome svjetovnom staleu, po
zavjetovanju obvezuju da e ivjeti evanelje poput svetoga Franje i
pomou ovog Pravila koje je Crkva potvrdila.22
3. Ovo Pravilo, nakon Memoriale propositi (1221.) i nakon pravila koja su odobrili vrhovni sveenici Nikola IV. i Leon XIII., prilagouje Franjevaki svjetovni red potrebama i oekivanjima svete
Crkve u promijenjenim prilikama vremena. Za njegovo tumaenje
nadlena je Sveta stolica, a primjenu e urediti Generalne konstitucije i posebni statuti.
Drugo poglavlje
Oblik ivota
4. Pravilo i ivot svjetovnih franjevaca jest ovo: opsluivati evanelje Gospodina naega Isusa Krista slijedei primjer sv. Franje
Asikog, koji je Krista uinio nadahniteljem i sreditem svoga ivota
u odnosu prema Bogu i ljudima (1el 18,115). Krist, dar Oeve
ljubavi, jest put k Ocu, jest istina, u koju nas uvodi Duh Sveti, jest
ivot, koji je sam doao dati u izobilju (usp. Iv 3,16; 10,10; 14,6).
18
Zove se takoer Franjevako svjetovno bratstvo ili Franjevaki trei red. Slubena kratica je OFS.
19
Lumen gentium, 43.
20
Pio XII., 1. srpnja 1956, Govor treoredcima, I.
21
Apostolicam actuositatem, 4,8.
22
Kanon 702,1 [314].
2018
Svjetovni franjevci neka osim toga nastoje esto itati evanelje,

prelazei iz evanelja u ivot i iz ivota u evanelje.23
5. Svjetovni franjevci neka dakle trae ivu i djelatnu Kristovu
osobu u brai, u Svetom pismu, u Crkvi i u liturgijskim inima. Vjera sv. Franje, koji je esto govorio ove rijei: Od samoga svevinjeg
Sina Bojega nita ne vidim na tjelesni nain u ovom svijetu osim
Njegovoga presvetog Tijela i Krvi (usp. Opor 10), neka za njih
bude nadahnue i put njihova euharistijskog ivota.
6. Suukopani i suuskrsli s Kristom u krtenju, koje ih ini ivim
udovima Crkve, i s njom jo tjenje povezani po zavjetovanju, neka
postanu svjedoci i orue njezina poslanja meu ljudima, navjeujui Krista ivotom i rijeima.
Nadahnuti od sv. Franje i s njime pozvani obnavljati Crkvu, neka
gorljivo nastoje ivjeti u punom zajednitvu s papom, s biskupima
i sa sveenicima, njegujui otvoren i povjerljiv dijalog apostolske
plodnosti i bogatstva.24
7. Kao braa i sestre od pokore25, zbog svojeg poziva, pokretani snanom silom evanelja, neka svoj nain razmiljanja i djelovanja suoblikuju s Kristovim, pomou potpune i savrene unutarnje
promjene, koju samo evanelje oznauje rijeju obraenje, a koje
se, zbog ljudske slabosti, mora svakodnevno usavravati.26
Na ovom putu obnove sakrament pomirenja povlateni je znak
Oeva milosra i izvor milosti.27
8. Kao to je Isus bio istinski Oev klanjatelj, tako neka od molitve i razmatranja naine duu svog postojanja i djelovanja.28
Neka sudjeluju u sakramentalnom ivotu Crkve, osobito u euharistiji, i neka se pridrue liturgijskoj molitvi u jednom od oblika
predloenih od Crkve, tako obnavljajui otajstva Kristova ivota.
9. Djevicu Mariju, poniznu slubenicu Gospodnju, raspoloivu
za njegovu rije i za sve njegove poticaje, Franjo je obasipao neizrecivom ljubavlju i prozvao ju zatitnicom i odvjetnicom svoje obitelji
23
24
Pavao VI., 19. svibnja 1971, Govor treoredcima, III.
25
Memoriale propositi
26
Lumen gentium, 8; Unitatis redintegratio, 4; Paenitemini, Preamb.
27
Presbyterorum ordinis, 18,2.
28
2019
(2el 198). Svjetovni franjevci neka joj posvjedoe svoju arku ljubav nasljedovanjem njezine potpune raspoloivosti duha i u izlijevanju sabrane i pouzdane molitve.29
10. Sjedinjujui se s otkupiteljskom poslunosti Isusa, koji je svoju volju poloio u Oeve ruke, neka vjerno ispunjavaju dunosti vlastite staleu svakog pojedinca u razliitim ivotnim okolnostima30 i
neka slijede siromanog i raspetog Krista, priznavajui ga takoer i
u potekoama i progonima.31
11. Pouzdavajui se u Oca Krist je za sebe i svoju Majku odabrao
siromaan i ponizan ivot (2PVj 5) premda je paljivo i dobrohotno
vrednovao stvorene stvari; tako neka svjetovni franjevci uvaju ispravan odnos prema odvajanju i koritenju zemaljskih dobara, pojednostavnjujui svoje materijalne zahtjeve; neka nadalje budu svjesni da su,
prema evanelju, upravitelji dobara primljenih na dobro djece Boje.
Tako neka, u duhu Blaenstava, nastoje oistiti srce od svake
tenje i pohlepe za posjedovanjem i gospodovanjem, kao stranci i
pridolice na putu u Oev dom. 32
12. Kao svjedoci buduih dobara i duni, zbog zvanja koje su
prigrlili, stjecati istou srca, neka se tako oslobode za ljubav prema
Bogu i brai (Opom XVI, 2PVj 69).
13. Kao to Otac u svakom ovjeku vidi lik svoga Sina, prvoroenca meu mnogom braom (Rim 8,29), tako neka svjetovni
franjevci sve ljude prihvaaju poniznom i prijaznom duom kao dar
Gospodnji (2el 85; 2PVj 26; NPr VII,15) i sliku Kristovu. Osjeaj
bratstva init e ih radosnima i spremnima izjednaavati se sa svim
ljudima, osobito s najmanjima, za koje e nastojati stvoriti ivotne uvjete dostojne stvorenja koja je Krist otkupio (NPr IX,3; Mt
25,40).
14. Pozvani, zajedno sa svim ljudima dobre volje, izgraivati bratskiji i evaeoskiji svijet, da bi se ostvarilo kraljevstvo Boje, a svjesni da
svatko tko slijedi Krista, savrenog ovjeka, i sam postaje vie ovjek,
neka struno izvravaju svoje dunosti u kranskom duhu sluenja.33
29
Lumen gentium, 67; Apostolicam actuositatem, 4,10.
30
Lumen gentium, 41.
31
Lumen gentium, 42,2.
32
Rim 8,17; Heb 11,13; Lumen gentium, 7,4.
33
Lumen gentium, 31; Gaudium et spes, 93.
2020
15. Neka svjedoanstvom svoga humanog ivota, a takoer i

hrabrim pothvatima, bilo pojedinanim bilo zajednikim, sudjeluju
u promicanju pravde, osobito na podruju javnoga ivota, preuzimajui na sebe stvarne obveze koje su u skladu s njihovom vjerom.34
16. Rad neka smatraju darom kao i sudjelovanjem u stvaranju,
otkupljenju i posluivanju ljudske zajednice.35
17. U obitelji neka ive franjevaki duh mira te vjernosti i potivanja ivota, nastojei od toga uiniti znak svijeta koji je ve obnovljen u Kristu.36
Neka osobito suprunici, ivei enidbene milosti, u svijetu svjedoe Kristovu ljubav prema njegovoj Crkvi. Neka jednostavnim i
otvorenim kranskim odgojem i pozorni na poziv svakog pojedinca
radosno sa svojom djecom kroe svojim ljudskim i duhovnim putem.37
18. Osim toga neka imaju potovanja prema drugim stvorenjima,
ivima i neivima, koja nose peat Svevinjega (1el 80; PjSu 4),
i neka nastoje prijei iz napasti zloporabe u franjevako poimanje
sveopeg bratstva.
19. Kao nositelji mira i svjesni da taj mir treba neprestano graditi,
neka trae putove jedinstva i bratske sloge, kroz dijalog, pouzdavajui se u nazonost boanske klice koja je u ovjeku kao i u preobraajnu mo ljubavi i pratanja.38
Kao glasnici savrenog veselja neka nastoje u svim okolnostima
drugima donositi radost i nadu (Opom XXI; NPr VII,17).
Ucijepljeni u Kristovo uskrsnue, koje daje pravi smisao sestri
smrti, neka vedro iekuju konani susret s Ocem.39
34
Apostolicam actuositatem, 14.
35
Gaudium et spes, 67,2; NPr VII,4; PPr V,2.
36
Pravilo Leona XIII., II,8.
37
Lumen gentium, 41,5; Apostolicam actuositatem, 30,2.3.
38
Pravilo Leona XIII. II,9; LegTd 14,58.
39
Gaudium et spes, 78,12.
2021
Tree poglavlje
ivot u bratstvu
20. Franjevaki svjetovni red dijeli se u bratstva razliitih razina:

mjesna, podruna, nacionalna i meunarodno, koja pojedinano u
Crkvi imaju vlastitu moralnu osobnost.40 A ova bratstva razliitih
razina meusobno se usklauju i povezuju po propisima ovog Pravila i Konstitucija.
21. Na razliitim razinama svako bratstvo animiraju i vode vijee
i ministar (predsjednik), koje izabiru zavjetovani lanovi po Konstitucijama.41
Njihovo sluenje, koje je privremeno, sluba je spremnog i pripravnog duha i odgovornosti u odnosu na pojedince i skupine.
Bratstva se iznutra razliito ureuju, po propisima Konstitucija, prema razliitim potrebama svojih lanova i podruja, pod vodstvom vlastitoga vijea.
22. Mjesno bratstvo mora biti kanonski osnovano, i tako postaje
osnovnom stanicom cijeloga Reda i vidljivim znakom Crkve koja
je zajednica ljubavi. Ono pak mora biti povlateno mjesto za razvijanje osjeaja crkvenosti i franjevakog zvanja, kao i za poticanje
apostolskog ivota njegovih lanova.42
23. Molbe za priputanje u Franjevaki svjetovni red podnose
se mjesnom bratstvu, ije vijee odluuje o primanju nove brae.43
Ukljuivanje se ostvaruje kroz vrijeme uvoenja, kroz vrijeme poetne formacije od barem godinu dana i zavjetovanjem Pravila.44 Na
ovaj postupni put obvezano je takoer cijelo bratstvo i u svom nainu ivota. to se tie ivotne dobi za polaganje zavjeta i razlikovnog
franjevakog znaka (1el 22), neka se svatko ravna po Statutima.
Zavjetovanje je po svojoj naravi trajna obveza.45
lanovi koji se nalaze u osobitim tekoama mogu o svojim problemima s vijeem raspravljati u bratskom dijalogu. Povlaenje ili
konani otpust iz Reda, ako je ba nuan, u djelokrugu je vijea
bratstva po propisima Konstitucija.46
40
Kanon 687 [309].
41
Kanon 697 [309].
42
Pio XII., 1. srpnja 1956, Govor treoredcima, III.
43
Kanon 694 [307].
44
Memoriale propositi, 2930.
45
46
Kanon 696 [308].
2022
24. Da bi se jaalo zajednitvo meu lanovima, neka vijee

ustanovi redovita okupljanja i este susrete, takoer i s drugim franjevakim skupinama, osobito s mladima, birajui to prikladnija
sredstva za rast u franjevakom i crkvenom ivotu, potiui svakoga
na ivot bratstva.47 To zajednitvo neka se nastavi s pokojnom braom prikazivanjem molitava za njihove due.48
25. to se tie trokova potrebnih bilo za ivot bratstva bilo za
bogotovna djela, djela apostolata i karitativna djela, sva braa i sestre neka daju doprinos primjeren svojim mogunostima. A mjesna
bratstva neka se pobrinu za sudjelovanje u trokovima vijea bratstava vie razine.49
26. Kao konkretni znak zajednitva i suodgovornosti vijea razliitih razina zatrait e, po Konstitucijama, od viih poglavara etiriju franjevakih redovnikih obitelji, s kojima je svjetovno bratstvo
stoljeima bilo povezano, sposobne i spremne redovnike za duhovnu asistenciju.
Da bi se jaali vjernost karizmi i opsluivanje Pravila i da bi se
zadobila to vea pomo u ivotu bratstva, neka se ministar ili predsjednik, u dogovoru sa svojim vijeem, brine da se u odreenim vremenskim razmacima zatrai pastoralni pohod od viih redovnikih
poglavara50 kao i bratski pohod od onih koji su na vioj razini za to
nadleni, po propisima Konstitucija.
I tko god bude ovo opsluivao, neka na nebu bude napunjen bla
goslovom svevinjeg Oca, a na zemlji neka bude napunjen blagoslovom
njegovog ljubljenog Sina s presvetim Duhom Tjeiteljem (Blagoslov
sv. Franje iz Oporuke).
47
Kanon 697 [309].
48
49
50
Pravilo Nikole IV., poglavlje 16.
DODATAK II.
PRAVILA
TREEGA SAMOSTANSKOG
REDA SV. FRANJE
Prijevod
PETAR BAI
SREKO BADURINA
Uvodi i biljeke
ZVONIMIR BRUSA
DODATAK II.
PRAVILA TREEGA SAMOSTANSKOG REDA SV. FRANJE
Uvodna napomena.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2025
Pravilo Leona X.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2028
Pravilo Pija XI... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2036
Pravilo Ivana Pavla II. ili Pravilo i ivot brae i sestara
Treega samostanskog reda svetoga Franje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2044
Uvodna napomena
Franjevakim izvorima, vidjeli smo, pripadaju i zakonodavni tekstovi Reda brae i sestara od pokore, odnosno Treega reda sv. Franje, odobreni u XIII. st., to jest Memoriale propositi ili Staro pravilo
te Pravilo i nain ivota brae i sestara Reda od pokore ili Pravilo Nikole IV. Prireivai talijanskog izdanja Franjevakih izvora s pravom
su smatrali korisnim uz te dokumente objaviti i dva kasnija pravila
Treega svjetovnog reda sv. Franje: Pravilo Leona XIII. i Pravilo Pavla
VI. Tako moemo, itajui sva pravila, sve do danas pratiti povijesni
hod Reda brae i sestara od pokore koji je ustanovio blaeni Franjo. Pravilo Nikole IV. u oitom je kontinuitetu sa starim pravilom
(u oba su pravila odredbe karakteristine za Franjino iskustvo obraenja, kao to su one o jednostavnom odijevanju, odlaganju tatih
ukrasa, postu, postojanoj molitvi, mirotvorstvu, dijeljenju skupljenih
dobara siromanim lanovima i potrebitima, ustrajnosti u obraenju i
milosrdnom djelovanju itd.).
Papa Leon XIII., odobravajui obnovljeno pravilo Treega svjetovnog reda est stoljea kasnije, istie: Ipak, neka se ne misli da
se tim inom [odobrenja] oduzelo ita od same naravi Reda; elimo
da ona ostane posve nepromijenjena i netaknuta. Drugo poglavlje
njegova Pravila (O nainu ivota) sintetizira u etrnaest lanaka
spomenuta obiljeja Franjina iskustva obraenja koja ine sredinji
sadraj prethodnih pravila.
I Pravilo Pavla VI. u potpunom je kontinuitetu sa sadrajem i duhom prethodnih pravila i s karakteristinim evaneoskim nainom
ivota franjevakih pokornika. Ono je uspjela sinteza franjevake
duhovnosti koja sadrajem i nainom govora te neumanjenom jas
noom i aktualnou odgovara na mnoge i raznolike suvremene potrebe Crkve i svijeta ve vie od trideset godina. To je Pravilo vodi
za ivljenje evanelja na jednostavan, radikalan i konkretan nain
(Jaime Zudaire, OFMCap, generalni asistent FSR-a). Ono moe
uspjeno nadahnjivati nove narataje za franjevaki evaneoski ivot
posred realnosti suvremenih drutava (npr. Osjeaj bratstva init e
[lanove FSR-a] radosnima i spremnima izjednaavati se sa svim ljudima, osobito s najmanjima /l. 13/ ili Rad neka smatraju darom

2025
2026
kao i sudjelovanjem u stvaranju, otkupljenju i posluivanju ljudske

zajednice. /l. 16/).
No iz prvotne se duhovne batine tijekom stoljea u Redu brae i sestara od pokore razvio i redovniki, samostanski nain ivota,
bogat raznim oblicima ivota i apostolata. U papinskim bulama iz
XIII. st., vidjeli smo, esto je isticana povezanost Reda od pokore sa
svetim Franjom, ali imamo takoer brojne papinske dokumente koji
potvruju postojanje i samostanskih zajednica od poetaka Reda. Na
isti duhovni temelj podsjea i ukazuje uvrtavanje prvoga Franjina
Pisma svim vjernicima ne samo za proslov poslijekoncilskog pravila
FSR-a nego i za proslov poslijekoncilskoga pravila Treega samostanskog reda.
Stoga se inilo razumljivim i potrebnim da se u hrvatskom izdanju
Franjevakih izvora donese i drugi dodatak najstarijim zakonodavnim
tekstovima Franjevakoga reda od pokore: dodatak s pravilima brae
i sestara Treega samostanskog reda, osobito zbog toga to su takve zajednice postojale na naem tlu u prolosti te to znaajnu prisutnost i
djelovanje ostvaruju i danas.
Papa Ivan XXII. podrao je pokornike eremite Treega reda u
Umbriji piui im: Odobravamo vau odluku da ivite u poslunosti
pravom ministru, bez vlasnitva i u istoi, budui da je to hvale vrijedno i u skladu s voljom blaenoga Franje () [te] izjavljujemo
da se ne protivi Pravilu Nikole IV. koje zavjetujete (bula Altissimo
in divinis iz 1323.). I papa Leon X. motivirao je prireivanje pravila
za redovnike zajednice pokornika i pokornica Treega reda sv. Franje
eljom da definira i sauva njihov identitet te podri njihovo irenje:
Budui da je u spomenutom Treem pravilu neto to je prikladno
za oenjene, a to ne pristaje za neoenjene i za djevianski stale
mi , razdruujui dragocjeno od nevrijednoga, i to Tree pravilo
ponovno potvrujemo i odobravamo (Bula Inter cetera iz 1521).
Njegovo Pravilo za redovnike i redovnice Treega reda uva kontinuitet s jasnim i zahtjevnim odredbama prvotnih pravila o postu i molitvi, o pohaanju bolesnika i osjetljivosti za njih, o svjedoenju dobrim
primjerom i o redovitom nadzoru vjernosti zavjetovanju koji pripada
poglavarima, odnosno pohoditeljima. Pravilo Pija XI. (iz 1927) po
sadraju je vrlo slino Pravilu Leona X., ali je jae proeto Franjinim duhom. I u njemu zapaamo kontinuitet govora o skromnosti
u odijevanju, o postu i drugim oitovanjima evaneoskog odricanja,
o molitvi, brizi za bolesnike itd. Cijelo pak Pravilo Ivana Pavla II.
protkano je navodima iz evanelja, novozavjetnih tekstova i Franjinih spisa, posebno iz Prvog pisma vjernicima i Nepotvrenog pravila.
Prvotno pokorniko, obraeniko nadahnue Reda od pokore
vieno je u Pravilu Ivana Pavla II. kao zajedniki izvor duhovnosti
svih zajednica Treega samostanskog reda, meu kojima ima nemalih
Prav i l a Tree g a s amost an sko g reda sv. Franj e
2027
razlika s obzirom na usmjerenje pojedinih zajednica, kontemplativno, odnosno djelatno i apostolsko. To Pravilo, proeto izvornim Franjinim duhom i sposobno da brai i sestrama razloi smisao izvornoga franjevakog ivota, potpuno integrira svu duhovnu batinu
prethodnih pravila, i onih zajednikih sa svjetovnim redom i dvaju
prethodnih pravila samostanskog reda.
Tako su pape, odobravajui pravila, pastirskom i oinskom brigom uvali duhovni kontinuitet pokornika Treega reda sv. Franje,
kako onih koji su ostali u vlastitim domovima, tako i onih koji su se
okupili u redovnike, samostanske zajednice.
Ovim drugim dodatkom Osmome dijelu Franjevakih izvora
(kojega nema u talijanskom izdanju) kompletiramo, u hrvatskom
izdanju, zakonodavne tekstove cijeloga Treega reda sv. Franje od
poetaka do danas. Taj je Red integralni dio velike franjevake obitelji i kao takav dionik ivota Crkve i puka na naim prostorima od
vremena sv. Franje do naih dana, kao to smo vidjeli u uvodima u
pravila Treega svjetovnog reda i kao to emo uskoro vidjeti iz uvodnih tekstova u pravila Treega samostanskog reda.
2028
Pravilo Leona X.
(1521)
Unutar Treega reda sv. Franje nastajale su i skupine pokornika koji
su eljeli ivjeti u zajednici, na jednome mjestu. Neke su od njih bile
obiljeene eremitskim ivotom, a neke sluenjem u raznim oblicima
milosrdnih djela. lanovi takvih zajednica treoredaca odnosno treoredica, osim zavjetovanja evaneoskog ivota po Pravilu Nikole IV.,
polagali su i zavjete poslunosti, istoe i siromatva, provodei tako,
zapravo, redovniki nain ivota. Takvih je zajednica bilo ve i u XIII.
stoljeu te kasnije, u XIV. i XV. stoljeu, u Italiji, kod nas u Dalmaciji i
u vie europskih zemalja.1 Bula pape Ivana XXII. Altissimo in divinis
od 18. studenog 1323, upuena eremitima Treega reda sv. Franje u
Umbriji, smatra se prvim slubenim odobrenjem razvoja prema sa
mostanskom zajednikom ivotu u brojnim skupinama pokornika.2
U njoj se kae: Odobravamo vau odluku da ivite u poslunosti
pravom ministru, bez vlasnitva i u istoi, budui da je to hvale vrijedno i u skladu s voljom blaenoga Franje; zato je odobravamo te
izjavljujemo da se ne protivi Pravilu Nikole IV. koje zavjetujete, koji
je elio da taj Red bude za svjetovnjake, ali nije zabranio savreniji
ivot onima koji hoe stupiti u taj Red.3
U prvoj polovici XV. stoljea est drubi samostanskih franjevaca
treoredaca u Europi dobilo je papinsko odobrenje koje je ukljuivalo i mogunost izbora poglavara i samostalnost u upravi (u Nizozemskoj, dvije u Belgiji, u Njemakoj, panjolskoj i Italiji).4 Bulom Pasto
ralis Officii od 20. srpnja 1447. papa Nikola V. odobrava drubama
samostanskih treoredaca u Italiji odravanje zajednikog kapitula
na kojem e birati vrhovnog poglavara i vrhovnu upravu.5 Dana 8.
1
Usp. L. Iriarte, Storia del francescanesimo, Rim: Edizioni Dehoniane, 1994, str.
557563; R. Pazzelli, Il TerzOrdine Regolare di S. Francesco attraverso i secoli, Rim:
Curia Generalizia dellOrdine, 1958, str. 39154; Isti, Le suore francescane. Lineamen
ti di storia e spiritualit, Padova: Edizioni Messagero, 1989, str. 2488; G. Andreoz
zi, Il Terzo Ordine Regolare di san Francesco nella sua storia e nelle sue leggi I, Rim:
Editrice Franciscanum, 1993, str. 39271; S. Ivani, Povjestne crte o samostanskom
III Redu sv. O. Franje po Dalmaciji, Kvarneru i Istri i poraba glagolice u istoj redodravi.
Sa prilozima, Zadar: Tiskarna E. Vitaliani, 1910, str. 19; H. Borak, Povijesni razvoj
pravila Treega samostanskog reda, u: Pravilo i ivot brae i sestara Treega samostanskog
reda svetoga Franje. Zbornik radova sa seminara u Odri, Zagreb: Zajednice Treega
samostanskog reda sv. Franje, 1987, str. 1631.
H. Borak, Povijesni razvoj, u: nav. dj., str. 24.
Nav. mj.; usp. R. Pazzelli, Il TerzOrdine Regolare, str. 96100.
Isto, str. 113114.
Isto, str. 120125; usp. T. Badurina, Juridica approbatio Tertii Ordinis Regularis
S. Francisci de Paenitentia eiusque libertas per saecula, Rim 1953, str. 7780. Ta bula
2029
travnja 1473. papa Siksto IV. alje ministru i brai Treega reda sv.
Franje u Dalmaciji bulu kojom potvruje njihovo ujedinjenje u jednu
redovniku zajednicu.6
U takvoj povijesnoj situaciji, s obzirom na zajednice Treega reda
sv. Franje koje su ivjele u nekom obliku redovnikog ivota, bilo u
pojedinim samostanima, bilo u kongregacijama (provincijama) koje
su okupljale vie samostana, papa Leon X. bulom Inter cetera od
20. sijenja 1521. proglaava pravilo namijenjeno brai i sestrama
Treega reda sv. Franje koji ive u drubi [in congregatione] u tri
bitna zavjeta [poslunosti, istoe i siromatva] i ovako obrazlae
prireivanje i proglaavanje pravila: No budui da je u spomenutom Treem pravilu [Nikole IV.] neto to je prikladno za oenjene,
a to ne pristaje za neoenjene i za djevianski stale (), zbog ega
se neokaljani osjeaji istih dua odvraaju od ulaska u taj Red, mi,
po volji Bojoj, razdruujui dragocjeno od nevrijednoga, isto Tree
pravilo ponovno potvrujemo i odobravamo.
U Pravilu se govori samo o mjesnom bratstvu i o mjesnom ministru odnosno majci (za samostan redovnica). U 5. poglavlju
odreuje se da ti ministri i majke sluaju u svemu to spada na ovo
Pravilo provincijalne ministre Reda manje brae blaenoga Franje i
pohoditelje postavljene od istih ministara U 8. poglavlju odreuje
se da e provincijalni ministar manje brae ili pohoditelj istoga reda,
koga on odredi, jedanput svake godine pohoditi svaku kuu u prisutnosti starijih. Zbog ovih odredbi Pravilo nije bilo prihvaeno od
svih kojima je bilo namijenjeno. Openito se dri meu treoredskim povjesniarima (npr. R. Pazzelli) da tu nije rije o nepokornosti,
jer se ovo Pravilo ne odnosi na samostanske treoredce ujedinjene
u neovisne udruge, nego na neujedinjene koji su bili pod jurisdikcijom mjesnih biskupa ili poglavara Manje brae.7 Meu prvima je
bila i Provincija franjevaca treoredaca u Hrvatskoj, koja je primila
papinsko priznanje 1473. Te su zajednice nastavile opsluivati Pravilo Nikole IV. kao svoje pravilo, dopunjujui ga vlastitim statutima.8
prvi je papinski dokument u kojem se upotrebljava naziv Tertii Ordinis Regularis S.
Francisci de Paenitentia.
6
P. Runje, Pokorniki pokret i franjevci treoredci glagoljai (1316. st.), Zagreb: Provincijalat franjevaca treoredaca i Kranska sadanjost, 2001, str. 120; S. Ivani,
Povjestne crte, Prilog A, br. 14, str. 18.
7
S. Badurina, Putovima obnove, str. 133.
Nakon objavljivanja Pravila Leona X. fra Bonaventura iz Vicenze, generalni ministar franjevakih treoredskih zajednica u Italiji, priredio je 1549, na temelju statuta donesenih na generalnom kapitulu talijanskih provincija 1472, Generalia Statuta
sive Decreta Fratrum Tertii Ordinis Sancti Francisci de Poenitentia nuncupati, regularis
observantiae congregationis Longobardae in habitu heremitico degentium (objavljeno u
Veneciji 1551). Te je statute 1549. apostolskom vlau odobrio kardinal protektor
2030
Zajednica treoredica sv. Franje iz ibenskog predgraa (danas

Druba sestara franjevki od Bezgrjene, sa sjeditem u ibeniku),
primjer je zajednice koja je od svog osnutka slijedila Pravilo Leona
X.9 U Knjizi od uspomene, u kojoj su zabiljeeni poeci te zajednice,
nalazi se i najstariji hrvatski prijevod Pravila Leona X.10
Izvor:
Pravilo Leona X. s latinskog izvornika preveo Petar Bai prema: G. Andreozzi,
Il Terzo Ordine Regolare di San Francesco nella sua storia e nelle sue leggi I,
Rim: Editrice Franciscanum, 1993, str. 272275; tamo je preuzet iz Sera
phicae Legislationis Textus originales. Ovaj hrvatski prijevod preuzet je iz: S.
Badurina, Putovima obnove Treega samostanskog reda svetoga Franje, Zagreb:
Provincijalat franjevaca treoredaca, 1996, str. 145148.
Rudolf Pio iz Carpia. Oni su obuhvaali sav bitni sadraj Pravila Nikole IV. i meu
treoredskim redovnicima smatrani su pravilom Treega samostanskog reda sv. Franje. Ostali su na snazi gotovo etiri stoljea, sve do Pravila Pija XI. (1927). Obrazac
zavjetovanja sadravao je uvijek, sve do Pravila Pija XI., pozivanje na Pravilo Nikole
IV. Hrvatsko izdanje, pod naslovom Regula Tretoga reda S. O. Franciska za Provinciu
od Dalmazie, objavio je u Rimu 1788. o. Antun Jurani, generalni vijenik i dugogodinji provincijal. U njemu su u dodatku izvadci iz obrednika Reda, osnovne molitve i istine vjere, popis oprosta i nekoliko blagoslova. Sljedee izdanje, pod naslovom
Pravilo samostanskoga Treega reda sv. Franje, objavljeno je u Krku 1901. za provincijala Daniela Zeca. U njemu su i Ustanove brae Treega reda sv. Franje redovskoga
obsluenja, koje je odobrio papa Klement XII. 1734, kasnije papinske odredbe koje
se odnose na Red te izvadci iz obrednika Reda; usp. H. Borak, Povijesni razvoj, u:
nav. dj., str. 29.
9
Vidi: V. Blaevi, Povezanost i pravni odnos franjevaca i provincijala Reda manje bra
e provincija Bosne srebrene i Presvetoga Otkupitelja sa sestrama franjevkama od Bezgr
jene, u: Majka Klara ii i njezina druba 17062006. Zbornik proslave 300. obljetni
ce preminua slubenice Boje majke Klare ii, utemeljiteljice Drube sestara franjevki
od Bezgrjene, ibenik: Druba sestara franjevki od Bezgrjene, 2009, str. 335351.
(knjiga ima 736 str.; referati su sa znanstvenog skupa na str. 121709).
10
Knjiga od uspomene, ibenik: Gradska knjinica Juraj igori i Druba sestara
franjevki od Bezgrjene, 2005, str. 3742.
2031
Predragim sinovima brai i sestrama Treega reda sv. Franje koji

ive u drubi u tri bitna zavjeta. Pozdrav i apostolski blagoslov.
Meu svim stvarima povjerenima naoj upravi osobita nas briga
titi za ono po emu se, obuzdavi svjetovne i putene poude, spokojno stanje nebeske nevinosti i prvog mira privodi svomu prvotnom
izvoru. Ne tako davno radi istoga je razloga papa Nikola IV., na
prethodnik, potvrdio i odobrio Tree pravilo blaenog Franje to ga
je prozvao pokornikim, po kojem je slavni priznavalac, pun Duha
Bojega, nastojao spasiti vjernike obaju spolova. Ali jer su tijekom
vremena nadahnuem onog Duha Svetog ne samo oenjeni muevi i
stanovnici ovoga svijeta za koje je bl. Franjo izdao spomenuto Tree
pravilo, nego i drube nebrojenih djevica prihvaanjem triju bitnih
zavjeta, a neke jo, naom vlau, i klauzure i gradnjom mnogobrojnih samostana, ne bez mnogovrsnog ploda za vojujuu Crkvu i za
utvrenje spomenutoga Treeg reda, jarmu svoj vrat podloie.
No budui da je u spomenutom Treem pravilu neto to je prikladno za oenjene, a to ne pristaje za neoenjene i za djevianski
stale, koji pod ovom Treem pravilu Gospodinu slui, zbog ega
se neokaljani osjeaji istih dua odvraaju od ulaska u taj Red, mi,
po volji Bojoj razdruujui dragocjeno od nevrijednoga, isto Tree
pravilo na sljedei nain razlueno, ponovno potvrujemo i odobravamo, a vama i vaim nasljednicima predajemo na opsluivanje,
koje glasi kako slijedi.
1. poglavlje
O ulasku novaka ili novakinja
Braa ili sestre, da budu primljeni u ovaj Trei red, moraju biti
vjernici katolici, nesumnjivi na krivovjerje, postojani u posluhu Rimskoj crkvi, nevezani enidbom, slobodni od dugova, tjelesno zdravi,
duhom pripravni, neokaljani kakvim zlim glasom pred pukom, s
blinjima pomireni. I o svemu tome prije nego budu primljeni treba
da ih pomno ispita onaj koji ima vlast da prima.
2. poglavlje
O onom to braa i sestre moraju obeati
zavjetovanjem ovoga Treeg pravila
Braa i sestre, poto su jednu cijelu godinu nosili odijelo kunje

koje, po uviavnosti pohoditelja, mora biti od jednostavnoga sukna,
ako je ponaanje bilo pohvalno u samostanu u kojem je dotini ili
dotina nosio odijelo kunje, po sudu odgovornih reenog samo-
2032
stana neka bude priputen zavjetovanju reenoga Reda. Po tom

zavjetovanju neka obea da e opsluivati Boje zapovijedi i da e
udovoljiti za prekraje koje bi mogao ubudue poiniti protiv ovoga
Treeg pravila, kada to starjeina zatrai, ivei u posluhu, bez vlas
nitva i u istoi.
3. poglavlje
O postu
Braa i sestre neka za sva vremena ne jedu mesa ponedjeljkom,

srijedom, petkom i subotom, osim u tjednu blagdana Boia. A
duni su postiti svake srijede i petka od blagdana Svih svetih do
Uskrsnua Gospodnjega; isto tako svakog petka cijele godine. Tako
isto neka poste od blagdana sv. Martina do Roenja Gospodnjega i
openitu korizmu Crkve sve do Uskrsnua Gospodnjega, koju moraju zapoeti od Pedesetnice. U danima u koje se ne posti neka jedu
samo dva puta na dan, osim to se od blagdana Uskrsa do mjeseca
listopada oni koji rade tegotni ili teak posao mogu pokrijepiti tri
puta na dan, iskljuivi uvijek dane posta. Putnici pak, bolesnici i
slabi u potrebi mogu biti osloboeni od posta.
4. poglavlje
O slubi asova i molitvi
Neka braa i sestre obdravaju utnju u crkvi, osobito kad se slavi misa ili kad se propovijeda rije Boja. Na drugim mjestima neka
obdravaju to im starjeina odredi glede utnje. Moraju takoer
uveer svakog dana promiljati izmeu sebe i Boga to su uinili,
govorili ili mislili. Svakog dana, ako je mogue, neka sluaju misu.
I neka se pobrinu da dobiju redovnika koji e im u odreene dane
tumaiti rije Boju i poticati ih na pokoru i kreposti. Oni pak ili
one koji ili koje za se znaju moliti kanonske asove moraju obavljati
kanonske asove po obiaju svete Rimske crkve. A koji ne znaju
moliti kanonske asove, neka mole dvanaest Oenaa za jutrenje, a
za svaki ostali as sedam, dodavi Slava Ocu na kraju svakog Oenaa, dodavi takoer Vjerovanje i Smiluj mi se, Boe na poetku
prvog asa i poveerja. A tko ne bi znao moliti spomenuto, mora
izmoliti tri Oenaa za prvi as. Svaki put kad objeduju ili uzimaju
jelo moraju zahvaliti Bogu.
to se pak tie sakramentalne ispovijedi i primanja svete priesti, opsluivat e odredbe pape Nikole IV. da se ispovijedaju i
prieuju triput na godinu ili o tome donesene odredbe svojih
starjeina.
2033
5. poglavlje
O odreivanju starjeina i slubi
Svaka kua ili samostan u kojima su mukarci imat e starjeinu

toga bratstva, koji e se zvati mjesnim ministrom. Ako su pak u njima ene, zvat e se majkom. I neka ih odabiru njihovi samostani ili
neka ih postavljaju njihovi provincijalni starjeine ili generalni pohoditelji, ali tako da nijedan ne bude doivotno, nego na odreen rok.
Ti ministri i majke neka sluaju u svemu to spada na ovo Pravilo
provincijalne ministre Reda manje brae blaenoga Franje i pohoditelje postavljene od istih ministara dok budu u tim slubama. A
glede drugih kunih slubi obdravat e svoje konstitucije.
6. poglavlje
O unutarnjem i vanjskom ponaanju
Budui da se braa i sestre ovoga bratstva nazivaju pokornicima,

treba da izbjegavaju svaku gizdavost u odjei i u svakoj drugoj stvari.
I prema spasonosnom savjetu apostolskog prvaka blaenog Petra,
poto su skinuli sve isprazne nakite ovoga svijeta, ne smiju nositi nikakav tjelesni nakit, osim samo ponizno i potrebito pokrivalo svoga
tijela. Moraju se takoer posve kloniti pohaanja dvorova knezova,
gospodara ili gospodarica, gdje, po svjedoanstvu Gospodnjem, prebivaju mekoputnosti ovoga svijeta. I nikada ne smiju prisustvovati
plesovima, igrama i drugim ispraznostima vezanim za vraanja.
Trebaju takoer biti umjereni u rijeima i govoru jer dug je govor rijetko bez grijeha. I moraju nada sve izbjegavati la i bilo koje
prisezanje prema zapovijedi Gospodnjoj, osim za mir, za zadanu
rije, za osvadu i za svjedoanstvo. I svakog dana uveer, izmeu
ostaloga, moraju se ispitati jesu li rekli koju la ili prisegu, i za svaku
moraju triput izmoliti Oena.
7. poglavlje
O pohaanju i njezi bolesnika
Ako oboli koji brat ili sestra ovog bratstva, ministar kue ili majka duan je jednom na dan pohoditi ga, ili osobno ili po drugoj osobi. I neka odredi da iz zajednikih dobara bude u svim potrebama
marljivo sluen.
Duan je takoer bolesnika ili bolesnicu opominjati da primi
pokoru i da se iskreno obrati Bogu, stavljajui mu pred oi blizinu
smrti te strogost suda Bojega, ali ujedno i Boje milosre.
2034
8. poglavlje
O pohaanju na koje su starjeine duni prema brai i sestrama
Provincijalni ministar Manje brae ili pohoditelj istoga Reda

koga on odredi jedanput e svake godine pohoditi svaku kuu u
prisutnosti starijih. A nakon pohoda ne smije ulaziti u radionice ni u
druge unutarnje prostorije sestara. Pohoditelj neka nikad ne ostane
sam ili odijeljen s kojom sestrom.
Moraju ministri i majke pohoditelju otkriti pogreke koje treba
ispraviti; isto tako i druga braa i sestre. I ako bi koji po sudu kunih savjetnika ili savjetnica bili nepopravljivi, kao gubave ovce neka
budu istjerani iz drube.
9. poglavlje
O slubama za mrtve
Kad koji brat ili sestra preminu, ministar ili majka pobrinut e se
da se sveano obavi ukop. Tom ukopu treba da osobno prisustvuju
svakolika braa ili sestre one kue u kojoj on umre i ne smiju se
udaljiti dok tijelo ne bude ukopano.
Za duu svakoga ili svake koji preminu kroz osam dana svaki
sveenik neka bude duan rei jednu misu; koji znaju psaltir, pedeset psalama, koji pak ne znaju psaltir, pedeset Oenaa i na svretku
svakoga Pokoj vjeni. Na kraju svake godine ili kroz svaku godinu
neka svaki sveenik bude duan rei tri mise za umrle; koji znaju
psaltir, jedan psaltir, koji pak ne znaju, sto Oenaa s Pokoj vjeni
na kraju svakoga. I glede ovih slubi za mrtve i drugih slubi Bojih ovdje navedenih nalae se ministrima i majkama da se brinu za
vjerno obdravanje.
10. poglavlje
O obvezatnosti sadranoga u Pravilu
Sve i pojedino sadrano u ovomu Pravilu savjeti su da se lake

spase due putnika i nita ne obvezuje pod grijeh, ni smrtni ni laki,
osim da je tko s drugoga razloga obvezan po ljudskom ili boanskom pravu.
Ipak su braa ili sestre obvezani izvriti pokore koje im naloe
poglavari kad se to od njih zatrai. Obvezani su i na tri bitna zavjeta: na siromatvo, ne imajui nita posebno, na istou jer poslije
zavjeta ne mogu sklopiti enidbu niti se bez prekraja uputati u
tjelesne naslade; i na posluh koliko se odnosi na ono bez ega se ovo
2035
bratstvo ne moe lako odrati. Dune su takoer na obdravanje

klauzure one koje ju izriito budu htjele obdravati.
Svima i pojedinim samostanima doputamo sve, samo da gostoljubivost i ljubav koju obiavaju izvravati prema bolesnicima, koliko se pristoji, ne bude trpjela nikakvu tetu.
Dano u Rimu, kod Svetoga Petra, pod Ribarovim prstenom,
dne 20. sijenja 1521, osme godine naega pontifikata.
2036
Pravilo Pija XI.

(1927)
Na poetku XX. st. Pravilo Leona X. iz 1521. nije bilo vieno kao
zajedniki duhovni dokument i kao crkvenopravni temelj svih redovnikih zajednica Treega reda sv. Franje. To je Pravilo, kae papa Pio
XI., trebalo prilagoditi ovom naem vremenu i novijim crkvenim
zakonima. U Pravilu Pija XI., proglaenom apostolskom konstitucijom Rerum conditio 4. listopada 1927. prigodom 700. obljetnice Franjine smrti, mogle su se naprotiv prepoznati sve zajednice, a njegovom se redakcijom postigla ona temeljna zakonodavna izjednaenost
koju je traio Zakonik kanonskoga prava iz 1917.
Novo je Pravilo po sadraju veoma slino prethodnome. Oba su
pravila kratka (osam odnosno deset poglavlja), est poglavlja gotovo
je identino, a i u novom je Pravilu zadrano osnovno pokorniko
obiljeje Reda. Sadrajno su nova poglavlja U emu se ukratko sastoji redovniki ivot (prvo), O ljubavi prema Bogu i blinjemu
(tree) i O radu i nainu rada (sedmo). U treem je poglavlju i
poticaj na esto prieivanje i pohod Isusu u Presvetom Oltarskom
Sakramentu, po kojima se trajno raste u ljubavi prema Bogu i blinjemu. Odredbe o postu Pravilo preputa konstitucijama pojedine
zajednice, a post propisuje samo uoi svetkovina sv. Franje i Bezgrenog zaea. Izostavljeno je, razumljivo, peto poglavlje Pravila Leona X. u kojem se govorilo o podlonosti brae i sestara provincijalu
Manje brae.
Papa istie da je Pravilo jae proeto Franjinim duhom. U uvodu je istaknuto znaenje Franjina lika u povijesti Crkve, posebno njegova poniznost i siromatvo, u petom se poglavlju istie karakteristino franjevako poslanje mirotvorstva (Mir neka uvijek nose sa sobom ne samo na jeziku nego i u srcu), u potpuno novome sedmom
poglavlju O radu i nainu rada redovnici i redovnice Treega reda
pozivaju se na spremnost u obavljanju niih poslova, slijedei stope Serafskog oca. Ovo i tree poglavlje (O ljubavi prema Bogu i
blinjemu) pokazuju da Pravilo uzima u obzir i vrednuje postojanje
i djelovanje mnogih zajednica nastalih tijekom prethodna dva stoljea, posebno onih zajednica redovnica koje su se posvetile raznovrsnim djelima milosra. Na kraju Pravila stavlja se za uzor Franjina
ljubav i siromatvo. Pravilo zavrava Blagoslovom svetog Oca Franje
iz njegove Oporuke, koji nije bio sastavni dio prethodnoga pravila.11
11
Vidi osvrte na Pravilo u: R. Pazzelli, Le suore francescane, str. 158159 i H.
Borak, Povijesni razvoj, u nav. dj., str. 3031.
2037
Izvor:
Pravilo Pija XI. s latinskog izvornika preveo Petar Bai prema: Regula et Co
stitutiones Tertii Ordinis Regularis S. Francisci de Paenitentia, Rim 1940. Ovaj
hrvatski prijevod preuzet je iz: S. Badurina, Putovima obnove Treega samo
stanskog reda svetoga Franje, Zagreb: Provincijalat franjevaca treoredaca,
1996, str. 148152.
2038
PIO BISKUP
sluga Bojih sluga na trajan spomen
Krajem XII. stoljea i neto kasnije takvo je bilo stanje, osobito
u Italiji, da, premda je svuda kransko drutvo jo imalo vjere, premnogi zaneseni pohlepom za prolaznim stvarima i oholou ivota,
ogreznue u neudorednost i, jer je ohladila ljubav prema Kristu,
posvuda uspirie mrnju i kobno gurnue drave u graanske ratove. Zato se tada nita nije moglo vie eljeti negoli da Bog podig
ne jedinstvena mua koji e, ureen svim vrlinama, i donijeti prikladne lijekove protiv tih zala, i opet prizivati narode da kranski
osjeaju. A svatko znade da je Boja volja osobito Franji Asikom
povjerila zadatak da izlijei tadanje drutvo. On je, postavljajui
duh kranske poniznosti i siromatva nasuprot razuzdanim strastima, tako pregnuo da sve sjedini u uzajamnoj ljubavi. Pa kad je
sila uenika pohrlila takvu muu, vrlo se umnoi franjevaka obitelj
lanovima triju redova koje je ustanovio sam Franjo, a potom onim
treoredcima koji, eljni savrenijeg ivota, ivljahu u zajednici i bijahu prozvani braom Treega samostanskog reda. Zato s pravom i
ovi radosno proslavie ove godine sedamstogodinjicu svete smrti
serafskog oca ne samo pobonim molitvama i javnim sveanim Bojim slubama nego i odlukama da e biti djelatniji u pobonosti.
Svima je naime poznato kako su samostanski treoredci ve od svog
postanka revno nastojali upiti sveti Franjin duh i znali ga preliti u
mnoga djela pobonosti i dobrotvornosti. Zato na prethodnik papa
Leon X. svojom uredbom Inter cetera potvrdi njihovo Pravilo. Ali s
vremenom mnoge odredbe Leona X., kao to se dogaa u ljudskim
stvarima, ili sasvim zastarjee ili se pak ne slau potpuno s nekim
odredbama crkvenog zakonika. Zato je trebalo onaj zakon Leona
X. prilagoditi ovom naem vremenu i novijim crkvenim zakonima
da se samostanski treoredci i ostale brojne redovnike zadruge
jednostavnih zavjeta, koje, budui da unijee u svoju drubu Franjin
duh i zovu se franjevakim imenom, imaju na neki nain Franju za
oca, pomlaujui se tako nastave sa to veim poletom svoj velezasluni rad na korist Crkve i drave. Zato smo povjerili Svetom
zboru za redovnike da ispravi taj zakon. On je sastavio novo Pravilo
koje je jae proeto Franjinim duhom i udeeno prema sadanjem
crkvenom pravu te nam ga predao na propisno odobrenje. Poglavlja
se pak toga Pravila ovdje navode.
2039
1. poglavlje
U emu se ukratko sastoji redovniki ivot
1. Pravilo je ivljenja brae i sestara Treega samostanskog reda

svetoga Franje ovo: obdravati sveto evanelje Gospodina naega
Isusa Krista ivei u posluhu, istoi i siromatvu.
2. Braa i sestre obeavaju poput Serafskog oca posluh i potovanje gospodinu papi i Rimskoj crkvi. Jo su duni sluati svoje zakonito postavljene poglavare u svemu to se tie ope i posebne
svrhe ustanove.
2. poglavlje
O novatvu i zavjetovanju
3. Braa i sestre, da budu primljeni u ovaj Trei red, moraju biti

vjernici katolici, nesumnjivi na krivovjerje, postojani u posluhu
Rimskoj crkvi, nevezani enidbom, tijelom zdravi, duhom spremni,
neokaljani kakvim zlim glasom pred pukom, s blinjima pomireni.
I o svemu tome, prije nego budu primljeni, onaj koji ima vlast da
prima treba da ih pomno ispita, drei se pri tom crkvenih propisa
i svojih konstitucija.
4. Godina novatva treba da ima pod vodstvom uitelja svrhu
da se uzgoji duh gojenev uenjem Pravila i ustanova, pobonim
razmiljanjem i postojanom molitvom, uenjem onoga to spada
na zavjete i kreposti, zgodnim vjebama da se temeljito zatru klice
zloe, da se obuzdaju strasti, da se steknu kreposti. Konverse treba
osim toga marljivo pouavati u nauku vjere, drei za njih posebnu
pouku barem jedanput na tjedan (kan. 565,12).
5. Kad svri vrijeme kunje, treba one koji se prosude prikladnima pripustiti na zavjetovanje.
3. poglavlje
O ljubavi prema Bogu i blinjemu
6. Uklonivi po trima svetim zavjetima zapreke koje su na putu

k svetosti, neka braa i sestre nastoje vriti boanski zakon, koji se
sav sastoji u ljubavi prema Bogu i blinjemu. Ljubav je dua svih
kreposti i veza savrenstva. Za mrtvljenje zlih navika, za napredovanje u milosti, za postignue svih kreposti nita nije bolje, nita
djelotvornije od ljubavi.
2040
7. Velik znak i pomagalo ljubavi prema Kristu jest esto, tovie

svagdanje pristupanje k presvetoj euharistiji, koja je ujedno i sveta
gozba i spomen njegove muke. Neka redovnike osobe takoer nastoje esto pohaati i pobono astiti Gospodina Isusa koji prebiva
s nama pod udesnim otajstvom: ta to je najvei sakrament u Crkvi
i nepresuiv izvor svih dobara.
8. Mjerilo pak ljubavi prema Bogu jest vjebanje u ljubavi prema
blinjemu; zato na pravome Kristovu ueniku ljubav prema blinjemu neka najvie odsijeva. Svaki govor neka bude uredan, koristan i
poten: da ljubav obiluje u djelu, treba prije obilovati u srcu.
4. poglavlje
O Boanskoj slubi, molitvi i postu
9. Braa i sestre imaju, prema odredbi svojih konstitucija, dostojno, pomnjivo i pobono moliti Boansku slubu. A konversi i konverse imaju moliti dvanaest Oenaa za jutrenje i jutarnje pohvale, a
za svaki drugi kanonski as pet Oenaa.
10. A svaki dan, ako nisu zakonito zaprijeeni, moraju sluati
misu i pobrinuti se da dobiju pobona sveenika, ovlatena od mjesnog ordinarija, koji e im na odreene dane tumaiti rije Boju i
poticati ih na pokoru i kreposti.
11. Moraju se takoer svaki dan ispitivati pred Bogom to su
inili, govorili i mislili, to jest obaviti ispit savjesti; ponizno moliti
oprotenje za svoje grijehe te Bogu prikazati i preporuiti odluku
da e se popraviti.
12. Neka svi nastoje estim razmiljanjem o Kristovoj muci svaki dan gajiti i raspirivati ar pobonosti; neka nasljeduju Serafskog
patrijarha, da uzmognu i oni uskliknuti sa svetim Pavlom: S Kristom sam razapet. ivim, ali ne vie ja, nego ivi u meni Krist (Gal
2,1920).
13. Osim nemrsa i postova na koje su duni svi krani neka
obdravaju i one koje im nareuju njihove konstitucije, osobito post
uoi svetkovine Bezgrenog zaea i serafskog oca Franje.
2041
5. poglavlje
O unutarnjem i vanjskom ponaanju
14. Budui da se braa i sestre ovoga bratstva zovu od pokore, neka svaki dan nose kri mrtvljenja, kako se pristoji pravim
pokornicima.
15. Osim toga treba da se uvaju svake lakoumnosti bilo u odijelu bilo u iem drugom. I prema spasonosnom savjetu apostolskoga
prvaka blaenog Petra, poto su skinuli sve isprazne nakite ovoga
svijeta, ne smiju nositi nikakav tjelesni nakit osim svoga redovnikog odijela. Duni su takoer drati klauzuru prema crkvenim zakonima i svojim konstitucijama.
16. K tomu imaju biti umjereni u rijei i govoru jer dug je govor
rijetko bez grijeha. Neka se braa i sestre tako vladaju da svakoga
rijeju i djelom pobuuju na dobro i neka dre na pameti da je Gospodin rekao: Tako neka svijetli vaa svjetlost pred ljudima da vide
vaa dobra djela i slave Oca vaega koji je na nebesima (Mt 5,16).
Neka svima navjeuju mir poniznim i pobonim pozdravom: a mir
neka uvijek nose sa sobom ne samo na jeziku nego i u srcu.
6. poglavlje
O njezi bolesnika
17. Ako oboli koji brat ili sestra, svatko neka bude spreman da
pomogne; ali poglavari su duni urediti dolinu dvorbu bolesnika. A
ostalima kojima nije povjerena ta sluba neka ne bude teko pohaati bolesnika i krijepiti ga utjenim rijeima. Ne samo bolesnicima
nego i starcima ili bilo kakvim nemonicima imaju svi rado initi
usluge kao to se dolikuje sinovima Serafskog oca.
18. Duni su osobito poglavari opominjati bolesnika ili bolesnicu
da primi bolest kao pokoru, da se iskreno obrati k Bogu, a neka im
stave pred oi blizinu smrti i strogost Bojeg suda, ali ujedno i Boje
milosre.
19. Kad koji brat ili sestra preminu, poglavari e se pobrinuti da
se s velikom pobonou obavi ukop, a za duu pojedinog pokojnika neka se vjerno obave odreene zadunice.
2042
7. poglavlje
O radu i nainu rada
20. Oni koji se po milosti Duha Svetoga posvetie slubi Bojoj

imaju se uvati besposlice te vjerno i pobono prionuti boanskim
hvalama ili djelima bogoljubnosti ili ljubavi.
21. Zato neka redovnici vre svoje dunosti radi Boga, pa to
god zatrae od njih poglavari, imaju prema svojim silama, kako je
reeno, pobono i vjerno izvriti. A i od niih poslova neka ne zaziru
ako neto treba uiniti; neka ih dapae radije obavljaju, slijedei
stope Serafskog oca.
22. Sve neka se ini u ljubavi, i sveta ljubav prema Bogu neka
tako pokree na djelovanje srce redovnika da radi jedino njemu
na slavu i ast; i neka dre opomenu sv. Pavla apostola: Dakle,
ili jeli, ili pili, ili drugo to inili, sve na slavu Boju inite (1 Kor
10,31).
8. poglavlje
O obvezatnosti opsluivanja ovoga Pravila
23. Sve i pojedino sadrano u ovom Pravilu savjeti su da se lake

spase due putnika i nita ne obvezuje pod grijeh, ni smrtni ni laki,
osim da je tko s drugog razloga obvezan po ljudskom ili boanskom
pravu.
24. Ipak su braa ili sestre obvezani izvriti pokore koje im naloe poglavari kad se to od njih trai. Obvezani su i na tri bitna
zavjeta: na siromatvo prema svojim konstitucijama; na istou tim
to se veu da e ivjeti u beenstvu i osim toga da e se iz drugoga
razloga, to jest zbog zavjeta istoe, uzdrati od bilo kojeg ina i
unutarnjeg i vanjskoga koji je protivan istoi; na posluh tim to
uzimaju na se dunost da e se pokoravati zapovijedi zakonita poglavara u smislu svojih konstitucija.
25. Svi, i braa i sestre, imaju usklaivati i prilagoavati ivljenje
prema propisima svoga redovnikog stalea na koji se zavjetovae, a
prije svega imaju vjerno obdravati ono to se odnosi na savrenstvo
njihovih zavjeta. Osobito imaju mnogo cijeniti ono to potie na
nasljedovanje ljubavi i siromatva Serafskog oca: jer veoma dolikuje
da sin nosi u sebi sliku svoga oca i njegove vrline.
2043
Zakljuak
Blagoslov svetoga oca Franje
njegovog ljubljenog Sina s presvetim Duhom Tjeiteljem (Blagoslov
sv. Franje iz Oporuke).
Odobrenje
A mi, ukidajui stari zakon pape Leona X., pri izmaku sedmog
stoljea od Franjine smrti, naom apostolskom vlau rado odobravamo i potvrujemo ovo Pravilo Treega samostanskog reda
serafskog oca svetoga Franje; vrsto se ufamo da e samostanski
treoredci i svi oni koji provode redovniki ivot pod Franjinim
barjakom, pa i oni koji po svom ureenju nemaju sveanih zavjeta, okrijepljeni duhom novog zakona, biti, kao to je dobro napisao
na prethodnik papa Benedikt XV., uzor u kranskoj savrenosti
ostaloj treoredskoj brai, koja ostaju zaokupljena svjetovnim poslovima i brigama i da e im i nadalje biti voe u traenju vjenog
spasenja (AAS, sv. XIII, str. 131).
Ovo zapovijedamo i odreujemo da ova pisma i u njima sadrane i uklopljene uredbe zauvijek budu i ostanu postojane, valjane
i uspjene te da nose i postiu potpuno i u cijelosti svoje uinke te
da onima na koje se odnose ili e se ubudue odnositi koriste u svoj
punini sada i ubudue; i da se tako ispravno shvaa i odreuje te da
odsad bude nitavno i nevaljano ako bi u ovim stvarima bilo tko ili
ma koja vlast svjesno ili nesvjesno ita protivno pokuao. Usprkos
bilo kakvim protivnim odredbama, pa bile one vrijedne i osobitog i
posebnog spomena.
Hoemo takoer da se primjercima i izvadcima ovih pisama, pa
i tiskanim, ako su potpisani od kojeg javnog biljenika i opeaeni
od kojeg crkvenog dostojanstvenika, sasvim jednako vjeruje kao i
dostavljenu ili pokazanu izvorniku.
Dano u Rimu, kod Svetog Petra,
4. listopada, na blagdan sv. Franje Asikoga, godine 1927,
este naega pontifikata.
2044
Pravilo Ivana Pavla II.

ili
Pravilo i ivot brae i sestara

Treega samostanskog reda svetoga Franje
(1982)
Zajednice su Treega samostanskog reda sv. Franje poslije Drugoga vatikanskog koncila postupno dole do odluke da obnove
svoje pravilo i podnesu ga Svetoj stolici na odobrenje. Koncilski
dekret Perfectae caritatis pozvao je redovnike zajednice na povratak izvornome duhu, a mnoge zajednice Treega samostanskog
reda nisu bile zadovoljne sadrajem Pravila Pija XI. iz 1927, posebno njegovom nedovoljnom proetou franjevakom duhovnom
batinom.
Zajedniki rad na novom tekstu Pravila, zapoet u listopadu
1979, zavren je na Opem saboru vrhovnih poglavara i poglavarica
treoredskih zajednica u oujku 1982. Taj je sabor doradio i usvojio
predloeni tekst te ga podnio na odobrenje. U apostolskom pismu
Franciscanum vitae propositum od 8. prosinca 1982, kojim odobrava
Pravilo, papa Ivan Pavao II. utvruje, izjavljuje i odreuje da Pravilo
i ivot brae i sestara Treega samostanskog reda svetoga Franje ima vlastitu snagu i sposobnost da brai i sestrama razloi smisao izvornoga
franjevakog ivota, da su u njemu sadraj i naela franjevakog
naina ivota izvrsno obuhvaeni i da tako sabrani odgovaraju pravoj franjevakoj ustanovi. Tako su papinskim autoritetom potvreni
franjevaki korijeni redovnikih zajednica Treega reda i njihova pripadnost franjevakoj duhovnoj obitelji.12
Prireivai Pravila krenuli su od uvjerenja koje su batinili da je
sv. Franjo osniva i njihova redovnikog ivota, da se iz Franjinih
nakana za Red od pokore razvio redovniki ivot u kanonskom smislu rijei i vodili su rauna i o posebnostima koje taj oblik ivota
povijesno obiljeavaju.13 Potivali su i rezultate konzultacij koje su
obuhvatile gotovo sve zajednice Reda po cijelom svijetu. Budue je
Pravilo moralo biti prihvatljivo svima: mukim i enskim zajednicama
te kontemplativnima i onima usmjerenima apostolatu. eljeli su tekst
12
Usp. Z. Brusa, Spisi svetoga Franje u Pravilu i ivotu brae i sestara Treega samo
stanskog reda sv. Franje, u: Verba Domini mei. Zbornik radova sa Studijskih dana o
spisima sv. Franje Asikoga u Zagrebu 78. oujka 2008, Zagreb: Brat Franjo, Povjerenstvo za duhovnost pri Vijeu franjevakih zajednica u HR i BiH, Vijea franjevakih
zajednica u HR i BiH, 2008, str. 204.
13
S. Badurina, Izvori Pravila, u: Pravilo i ivot brae i sestara Treega samostanskog

reda svetoga Franje. Zbornik radova sa seminara u Odri, str. 54.
2045
koji e pridonijeti snanijem osjeaju pripadnosti istoj duhovnoj obitelji i dubljem zajednitvu razliitih drubi. Zbog svega toga, i u elji
da se izradi tekst koji e biti vjeran izvornome Franjinu evaneoskom
idealu, ili su za tim da bude sastavljen, koliko je vie mogue, od
prvotnih spisa sv. Franje.14 S posebnom su pozornou prihvaeni
rezultati do kojih je doao K. Esser u prouavanju Franjina Prvog i
Drugog pisma vjernicima. On je u tim pismima vidio osnovne duhovne smjernice upuene pokornicima onog vremena koji su eljeli ii
Franjinim stopama.15 Doista, polovica navoda u Pravilu uzeta je iz
najranijih spisa: iz Prvog i Drugog pisma vjernicima i Nepotvrenoga
pravila. U Pravilo je doslovno, prilagodbom novom kontekstu ili kao
oslonac iznesenim mislima, utkano devedesetak tekstova iz Opor,
1PVJ, 2PVj, NPr, PPr, Opom te, jedanput, iz sljedeih spisa: 1PKle,
PRe, PMin, PjSu, PozBDM i PozKr.16
NPr je najei izvor. Tekstovi NPr nalaze se u svim poglavljima
Pravila. Poglavlje Sluenje i rad (koje ini cjelinu s poglavljem ivot u siromatvu) inspirira se na poglavlju NPr sa slinim sadrajem.
Na slian je nain u Pravilo ugraen tekst iz NPr 9,2 o dragovoljnom
druenju s priprostim i prezrenim osobama, sa siromasima i nemonima, bolesnima i gubavcima, jer izraava ivot i djelovanje mnogih treoredskih redovnikih zajednica. Iz Opomena, koje se smatraju najranije zapisanim Franjinim rijeima, nalazi se u Pravilu sedam
navoda. Njima se dodatno utemeljuju vrijednosti kao to su kajanje,
poslunost, siromatvo, istoa i paljiva bratska ljubav.
Pravilo slijedi logiku evaneoskog ideala kako ga je Franjo izloio
u Oporuci. Na temelju Prvog i Drugog pisma vjernicima iznesene su
u Pravilu osnovne vrijednosti redovnikog ivota u Treem redu sv.
Franje: pokora-obraenje, molitva, siromatvo i poniznost. U Pravilu
je, kao i u obnovljenom pravilu FSR-a, polazina vrijednost obraenje. Povezanost s prvom, pokornikom fazom Franjina duhovnog
preokreta istaknuta je stavljanjem Prvog pisma vjernicima za proslov
14
Usp. Z. Brusa, Pravilo FSR-a (1978) i Pravilo i ivot brae i sestara Tree
ga samostanskog reda svetoga Franje (1982), u: Pravilo Franjevakoga svjetovnog reda
(19782003). Zbornik radova sa Simpozija odranog u Samoboru, 11. i 12. listopada
2003, Zagreb: Nacionalno vijee Franjevakoga svjetovnog reda i Hrvatska franjevaka provincija sv. irila i Metoda, 2006, str. 115.
15
Usp. S. Badurina, Izvori Pravila, u: nav. dj., str. 51.
16
Zanimljivo je u vezi s tim zapaanje H. Boraka: Pravilo koje je odobrio papa

Ivan Pavao II. sadrajem pa i rijeima priblieno je Potvrenom pravilu sv. Franje.
Franjo je to Pravilo pisao za red koji nije imao samostana, a Ivan Pavao II. odobrava
Pravilo za samostanski red. Tako se u osnovnom zakonodavstvu Trei red u svome
najdubljem iskustvu, tj. u samostanskom ivotu, pribliio Prvome redu (vidi lanak Povijesni razvoj Pravila Treega samostanskog reda u ve spominjanom zborniku
radova o Pravilu Ivana Pavla II. sa seminara u Odri 1986, str. 31).
2046
obaju pravila. U tom je pismu izneseno Franjino shvaanje pokore.

Zahvaljujui inzistiranju mukih zajednica Treega samostanskog
reda, ija su stajalita saeta u nacrtu budueg pravila pod naslovom
Shvaanje franjevakoga pokornikog ivota (Madridski dokument iz 1974), u Pravilo je ugraena prvotna pokornika dimenzija
franjevake treoredske duhovnosti.17 U poglavlju Apostolski ivot ne razrauju se podruja i sadraj apostolata, nego se openito
kae kako su braa i sestre pozvani da njeguju ranjene, povijaju slomljene, povrate zalutale (l. 30; usp. LegTd 58). Vrlo su uspjeno
prireena poglavlja ivot u bratstvu i sestrinstvu i Poslunost u
ljubavi. U njima je na neposredan nain uoljivo franjevako iskustvo bratstva i poslunosti te zadivljujui Franjin senzibilitet za psiholoke vidove meuljudskih odnosa u zajednici. Vrijedan je pozornosti
takoer Franjin apel, donesen u poglavlju Apostolski ivot, da se u
apostolatu ne popusti napasti duhovne oholosti, zaboravljajui da u
tom radu po brai i sestrama djeluje Bog.18
Pravilo je ostalo na izrazito duhovno-inspirativnoj razini preputajui konstitucijama da poblie definiraju narav, svrhu i organizaciju pojedine drube odnosno zajednice.19 Svi su vaniji sadraji
prijanjih pravila sauvani dok vitalnost i sjaj Franjine evaneoske
misije oblikuje Pravilo u svim njegovim dijelovima. Tako se o obnovljenome Pravilu jezgrovito izrazila s. Margaret Carney.20
Izvor:
Pravilo Ivana Pavla II. s latinskog izvornika preveo Sreko Badurina prema: Re
gola e vita dei fratelli e delle sorelle del Terzo Ordine Regolare di San Francesco.
Testo latino e italiano con tutte le fonti, Rim: Editrice Franciscanum, 1984,
str. 67. Ovaj hrvatski prijevod preuzet je iz: S. Badurina, Putovima obnove
Treega samostanskog reda svetoga Franje, Zagreb: Provincijalat franjevaca treoredaca, 1996, str. 152158.
17
Usp. Z. Brusa, Pravilo FSR-a (1978) i Pravilo i ivot brae i sestara Treega
samostanskog reda svetoga Franje (1982), u: nav. dj., str. 116.
18
Usp. Z. Brusa, Spisi svetoga Franje u Pravilu i ivotu brae i sestara Treega samo
stanskog reda sv. Franje, u: nav. dj., str. 214.
19
Isto, str. 204.
20
Usp. The Rule and Life of the Brothers and Sisters of the Third Order Regular of
St. Francis and Commentary, Pittsburgh: Franciscan Federation of the Brothers and
Sisters of the United States, Inc., 1982. Komentar su napisali M. Carney i T. Horgan,
lanovi meunarodne radne skupine za redakciju Pravila.
2047
IVAN PAVAO II.

na trajni spomen
Franjevaki nain ivota i u nae vrijeme kao i u prijanja vremena bez prestanka osvaja mnoge mueve i ene koji ude za evaneoskim savrenstvom i eaju za kraljevstvom Bojim. Zahvaeni
primjerom svetoga Franje Asikoga lanovi Treega samostanskog
reda nastoje slijediti samoga Isusa Krista, ivei u bratskoj i sestrinskoj zajednici, javnim zavjetima prihvaaju obdravanje evaneoskih savjeta poslunosti, siromatva i istoe te se predaju razliitim
oblicima apostolskog djelovanja. Da bi to savrenije ostvarili svoje
ivotno usmjerenje, trajno se utjeu molitvi, gaje meu sobom istinsku ljubav te ive u pravoj pokori i kranskom odricanju.
Budui da su sadraj i naela franjevakoga naina ivota izvrsno
obuhvaeni u Pravilu i ivotu brae i sestara Treega samostanskog
reda svetoga Franje i budui da tako sabrani odgovaraju pravoj franjevakoj ustanovi, puninom svoje apostolske vlasti odreujemo,
izjavljujemo i proglaavamo da ovo pravilo ima vlastitu snagu i sposobnost da brai i sestrama razloi smisao izvornoga franjevakog
ivota; uvijek smo naime i posvuda briljivo razmotrili sve to su
o ovome u svoje vrijeme odredili nai predasnici Lav X. i Pio XI.
apostolskim uredbama Inter cetera i Rerum conditio.
Budui da nam je znano kolikom je pomnjom i brigom ovo Pravilo i ivot prelo put obnovljenog prilagoavanja i kako je sretno
stiglo do konanoga suglasja za kojim se ilo zajednikim raspravama i istraivanjima, prijedlozima i ustrajnim radom, vrsto se
pouzdajemo da e ono u buduim vremenima primjereno donositi
plodove i ostvarivati ono radi ega je obnovljeno.
Nareujemo da ovaj izraz nae volje trajno bude vrst i u snazi,
sada i ubudue, usprkos bilo emu protivnomu.
Dano u Rimu, kod Svetoga Petra, pod Ribarovim prstenom,
21
dne 8. prosinca godine Gospodnje 1982, pete naega papinstva.
21
Prvo izdanje Pravila na hrvatskom: Pravilo i ivot brae i sestara Treega samo
stanskog reda sv. Franje, Zagreb: Provincijalat franjevaca treoredaca, 1984, str. 36
(stvarno kazalo, str. 2335). Za Provinciju franjevaca treoredaca glagoljaa Pravilo
je objavljeno i u publikaciji: Pravilo i ivot Treega samostanskog reda svetoga Franje.
Ustanove i Generalni statut Treega samostanskog reda svetoga Franje. Statut Provincije
franjevaca treoredaca glagoljaa, Zagreb: Provincijalat franjevaca treoredaca, 1999,
str. 718 (predmetno kazalo, str. 121135). Komentari Pravila na hrvatskom: Pra
vilo i ivot brae i sestara Treega samostanskog reda svetoga Franje. Zbornik radova sa
seminara u Odri, Zagreb: Zajednice Treega samostanskog reda sv. Franje, 1987,
str. 60161 (autori, po poglavljima: A. Kordi, V. kafar, M. igri, R. Mrvelj, K.
Zori, A. Baak, M. Kemive, N. Vukoja, J. ovo; vidi takoer lanke S. Badurine:
Izvori Pravila, str. 5159 i Osnovna naela duhovnosti u Pravilu, str. 162166);
S. Badurina, Putovima obnove Treega samostanskog reda svetoga Franje, str. 59131;
D. Kolimbatovi, S Franjom Asikim u tree tisuljee, Zagreb: Provincijalat franjevaca
2048
AUGUSTIN kard. CASAROLI

za javne crkvene poslove
Sveti Franjo svojim sljedbenicima (1PVj 1)
1U ime Gospodnje! Svi koji Gospodina ljube iz svega srca, iz sve
Tijelo i Krv Gospodina naega Isusa Krista, 4i donose plodove dostoj
5O, kako su blaeni i blagoslovljeni oni i one dok to ine i u tome
ustraju, 6jer poivat e na njima duh Gospodnji (usp. Iz 11,2) i kod
njih e nainiti sjenicu i nastaniti se (usp. Iv 14,23); 7sinovi su Oca
nebeskoga (usp. Mt 5,45) ija djela ine, i zarunici su, braa i majke
(usp. Mt 12,50) Gospodina naega Isusa Krista.
8Zarunici smo, kad se vjerna dua po Duhu Svetomu sjedinjuje s Gospodinom naim Isusom Kristom; 9braa smo njegova, kad vrimo volju Oca koji je na nebesima (usp. Mt 12,50).
10Majke, kad ga nosimo u svome srcu i tijelu (usp. 1 Kor 6,20)
po boanskoj ljubavi te istoj i iskrenoj savjesti (usp. 1 Tim 3,9),
raamo ga svetim djelom, koje mora svijetliti drugima za primjer
(usp. Mt 5,16).
treoredaca, 1999, str. 63; R. Pazzelli, Pravilo i ivot brae i sestara Treega samostan
skog reda svetoga Franje. Povijesni uvod i komentar, Zagreb: Provincijalat franjevaca
treoredaca, 2003, str. 103 (Zajednice Treega samostanskog reda svetoga Franje
koje slijede ovo Pravilo i ivot, str. 61102). Vidi i komentar: L. Hardick, Unser
Regel unser Leben, Werl/Westfalen: Dietrich-Coelde-Verlag, 1987, str. 200. Zajednice Treega samostanskog reda sv. Franje koje slijede ovo Pravilo i ivot, a sjedite
im je u Hrvatskoj, jesu: Provincija franjevaca treoredaca glagoljaa (Zagreb), Sestre franjevke od Bezgrjenog zaea (Dubrovnik), Sestre franjevke od Bezgrjene
(ibenik), Sestre franjevke misionarke iz Asiza (Zagreb), Druba Keri Milosra
(Zagreb), Milosrdne sestre Svetoga kria (akovo) i kolske sestre franjevke Krista Kralja Provincija Presvetog Srca Isusova (Split); sljedee zajednice prisutne su
u Hrvatskoj, a sjedite im je izvan Hrvatske: kolske sestre franjevke Krista Kralja
Provincija Svete obitelji (Mostar), kolske sestre franjevke Krista Kralja Bosansko-hrvatska provincija Preistog Srca Marijina (Sarajevo), Druba sestara franjevki
od Bezgrjenog zaea Crnogorska provincija (Cetinje), Kongregacija sestara sv.
Franje Asikog (Vierzehnheiligen, Njemaka).
22
Jasno se naznauje kome je pismo upueno, a premda se spominje pokora, u prvom je planu duh evanelja: jasne su aluzije na bitna mjesta iz svih etiriju evanelja!
2049

1. poglavlje
U ime Gospodnje! Poinje Pravilo i ivot brae i sestara
Treega samostanskog reda svetoga Franje
1. Sadraj ivota brae i sestara Treega samostanskog reda

svetoga Franje jest ovo: obdravati sveto evanelje Gospodina
naega Isusa Krista, ivei u poslunosti, u siromatvu i u istoi
(usp. PPr 1,1; PrKl 1,2). Slijedei Isusa Krista po primjeru svetoga
Franje (usp. 2PVj 3639; PrKl 6,1) duni su initi vie i bolje vrei zapovijedi i savjete Gospodina naega Isusa Krista i treba da se
odriu samih sebe (usp. Mt 16,24) kao to je svatko Bogu obeao
(2PVj 40).
2. Neka braa i sestre ovoga reda sa svima koji u svetoj katolikoj
i apostolskoj Crkvi hoe sluiti Gospodinu Bogu ustraju u pravoj
vjeri i pokori (NPr 23,7). Oni ele ovo evaneosko obraenje ivjeti
u duhu molitve i siromatva i poniznosti. I neka se odriu svakoga
zla i neka ustraju u dobru do kraja (NPr 21,9), jer e sam Sin Boji
doi u slavi i rei e onima koji su ga poznavali i koji su mu se klanjali i koji su mu sluili u pokori: Doite blagoslovljeni Oca mojega!
Primite kraljevstvo koje vam je pripravljeno od postanka svijeta (Mt
25,34; NPr 23,4).
3. Braa i sestre obeavaju poslunost i potovanje papi i Katolikoj crkvi (PPr 1,2; usp. PrKl 1,3). U istom duhu neka sluaju one
koji su postavljeni za slubu bratstvu (PPr 1,3; usp. PrKl 1,5). I gdje
god bili i na kojem god se mjestu nali, neka se meusobno duhovno i brino prihvaaju i potuju (NPr 7,15). I neka gaje jedinstvo i
zajednitvo sa svim lanovima franjevake obitelji.
2050
2. poglavlje
Prihvaanje ovoga ivota
4. Oni koji po Gospodnjem nadahnuu (usp. Opor 16; NPr 2,1)

dou k nama s nakanom da prihvate ovaj ivot neka budu dobrohotno primljeni. U prikladno vrijeme neka budu predstavljeni poglavarima koji imaju vlast primati u bratstvo (NPr 2,1; usp. PPr 2,1;
usp. PPr 2,1).
5. Poglavari neka se uvjere da pripravnici istinski prihvaaju katoliku vjeru i crkvene sakramente (usp. PPr 2,2; PrKl 2,2). Ako su
prikladni, neka budu uvedeni u ivot bratstva. I neka im se brino
protumai sve to se tie ovoga evaneoskog ivota, osobito one
Gospodinove rijei: Hoe li biti savren, idi, prodaj to ima i podaj
siromasima pa e imati blago na nebu. A onda doi i idi za mnom (Mt
19,21; usp. Lk 18,22). I hoe li tko za mnom, neka se odrekne samoga
sebe, neka uzme svoj kri i neka ide za mnom (Mt 16,24; usp. NPr
1,23; PrKl 2,8).
6. Tako neka pod Gospodnjim vodstvom zaponu ivot pokore,
znajui da se svi trajno imamo obraati. U znak obraenja i posveenja evaneoskom ivotu neka obuku poniznu odjeu i neka se
jednostavno vladaju (usp. NPr 2,14).
7. Kad zavri vrijeme kunje, neka budu primljeni u poslunost s
obeanjem da e zauvijek obdravati ovaj ivot i pravilo (PPr 2,11;
usp. PrKl 2,8). Zapostavljajui svaku skrb i tjeskobnu brigu, neka se
trude to bolje mogu sluiti, ljubiti i astiti i klanjati se Gospodinu
Bogu istim srcem i neporonom duom (NPr 22,26; usp. Opom 16).
8. Neka u sebi trajno izgrauju stan i prebivalite (usp. Iv 14,23)
onome koji je Gospodin Bog svemogui, Otac i Sin i Duh Sveti
(NPr 22,27), tako da nepodijeljena srca rastu do sveope ljubavi
trajno se obraajui Bogu i blinjemu (usp. 1PVj 510; 2PVj 4853).
3. poglavlje
Duh molitve
9. Svagdje, na svakom mjestu, u svaki as i u svako vrijeme neka

braa i sestre vjeruju istinski i ponizno i neka dre u srcu, neka ljube, aste, neka se klanjaju i neka slue, neka hvale, blagoslivljaju i
slave uzvienoga i najveega vjenog Boga, Oca i Sina i Duha Svetoga (NPr 23,11). Neka mu se klanjaju ista srca jer valja svagda
2051
moliti i nikada ne sustati (Lk 18,1); Otac naime trai takve klanjaoce
(NPr 22,2930; 23,8). S istim duhom neka slave boansku slubu u
jedinstvu s opom Crkvom.
Braa i sestre koje je Gospodin pozvao na kontemplativni ivot
neka obnovljenom radou svaki dan oituju svoje predanje Bogu
(usp. Mt 6,31) i neka slave ljubav to je Otac ima prema svijetu, jer
on nas je stvorio, otkupio, i spasit e nas jedino svojim milosrem
(NPr 23,8).
10. Gospodina Kralja neba i zemlje neka braa i sestre slave
(usp. Mt 11,25) sa svim stvorovima njegovim (PjSu 3) i neka mu
zahvaljuju to je po svojoj svetoj volji i po svojem jedinom Sinu s
Duhom Svetim stvorio sve duhovno i tjelesno i nas na svoju sliku i
priliku (NPr 23,1).
11. Usklaujui se potpuno sa svetim evaneljem neka braa i
sestre duhom razmatraju i uvaju rijei naega Gospodina Isusa Krista, koji je rije Oeva, i rijei Duha Svetoga, koje su duh i ivot (Iv
6,63; usp. 2PVj 3).
12. Neka sudjeluju u rtvi Gospodina naega Isusa Krista i neka
primaju Njegovo Tijelo i Krv s velikom poniznou i potovanjem
sjeajui se onoga to kae Gospodin: Tko blaguje moje tijelo i pije
moju krv, ima ivot vjeni (Iv 6,5; NPr 20,5).
Neka iskazuju veliko potovanje i veliku ast, koliko god mogu,
presvetom Tijelu i Krvi Gospodina naega Isusa Krista i napisanim
svetim imenima i rijeima (1PKle 1; usp. Opor 12) Onoga u kojem
je sve na nebu i na zemlji vraeno u mir i sklad sa svemoguim Bogom (PRe 1213; usp. Kol 1,20).
13. U svim svojim pogrekama braa i sestre neka ne oklijevaju kazniti se iznutra kajanjem, a izvana priznanjem (Opom 23,3), i
neka donose plodove dostojne obraenja (Lk 3,8; 2PVj 45). Treba i
da poste, uvijek neka nastoje biti jednostavni i ponizni (usp. Opom
19). Nita drugo neka ne ele osim Spasitelja naega (NPr 23,9)
koji je sebe u vlastitoj krvi prinio kao rtvu i prinos na oltaru kria za
grijehe nae, ostavljajui nam primjer da idemo njegovim stopama
(usp. 2PVj 1114).
2052
4. poglavlje
ivot u istoi radi kraljevstva nebeskoga
14. Braa i sestre neka paze na koliku ih je ast uzvisio Gospodin

Bog, jer ih je stvorio i oblikovao na sliku svoga ljubljenoga Sina po
tijelu i na svoju priliku po duhu (Opom 5,1). Po Kristu i u Kristu
stvoreni (usp. Kol 1,16), odabrali su ovaj oblik ivota koji je utemeljen na rijeima i primjerima naega Otkupitelja.
15. Oni koji zavjetuju istou poradi kraljevstva nebeskoga (Mt
19,12) brinu se za ono to je Gospodnje i nita drugo nemaju initi
osim ii za voljom Bojom i njemu ugaati (NPr 22,9; usp. 1 Kor
7,32). I sve neka tako ine da iz djel odsijeva ljubav prema Bogu i
prema svim ljudima.
16. Neka se sjeaju da su po uzvienom daru milosti pozvani
oitovati u svom ivotu ono udesno otajstvo Crkve po kome je ona
vezana za boanskog zarunika Krista (usp. Ef 5,2324).
17. Neka pred oima imaju prije svega primjer Preblaene
Djevice Marije, majke Boga i Gospodina naega Isusa Krista.
To neka ine po nalogu blaenoga Franje, koji je osobito tovao
Mariju, Gospodaricu i Kraljicu, koja je djevica crkvom postala
(PozBDM 1). I neka se sjeaju da je bezgrena Djevica Marija
sebe nazvala slubenicom Gospodnjom, pa neka slijede njezin
primjer.
5. poglavlje
Sluenje i rad
18. Kao siromasi kojima je Gospodin dao milost sluiti i raditi

neka braa i sestre slue i rade vjerno i odano tako da, iskljuujui
besposlenost, neprijatelja due, ne ugue duh svete molitve i pobonosti, emu treba sluiti sve vremenito (PPr 5,12; usp. PrKl
7,12).
19. Od onoga to zaslue za rad neka prime potrebno za tijelo
sebi i svojoj brai i sestrama, i to ponizno kako dolikuje slugama
Bojim i sljedbenicima svetoga siromatva (PPr 5,34). Sve to
preostane neka nastoje podijeliti siromasima (usp. NPr 2,4; 9,8).
I nikad neka ne ele biti nad drugima, ve radije treba da su sluge i podlonici svakom ljudskom stvoru (usp. 1 Pt 2,13) Boga radi
(2PVj 47).
2053
20. Braa i sestre neka budu krotki, miroljubivi i blagi, skromni i

ponizni, s potovanjem govorei sa svima, kako se pristoji (PPr 3,11).
I gdje god bili ili svijetom ili, neka se ne svaaju niti prepiru niti druge sude (PPr 3,10; usp. PPr 2,17), ve neka se pokazuju radosni u
Gospodinu i veseli (usp. Fil 4,4) i dolino ljubazni (NPr 7,16). I neka
pozdravljaju: Gospodin ti dao mir (Opor 23; usp. PPr 3,13).
6. poglavlje
ivot u siromatvu
21. Neka se sva braa i sestre trude slijediti poniznost i siromatvo Gospodina naega Isusa Krista (NPr 9,1) koji je, premda bogat
(2 Kor 8,9) nada sve, htio u svijetu, zajedno s Blaenom Djevicom
Marijom, svojom Majkom, izabrati siromatvo (2PVj 5; usp. PrKl
6,3) i sam je sebe oplijenio (Fil 2,7).
I neka imaju na pameti da nam od cijeloga svijeta ne treba nita
drugo nego, kako kae apostol, kad imamo hranu i odjeu, zadovo
ljimo se time (1 Tim 6,8; NPr 9,1). I neka se osobito uvaju novca
(NPr 8,11; usp. PPr 5,4).
I neka se raduju kad se nau meu jednostavnim i prezrenim
osobama, meu siromanima i slabima i bolesnima i gubavima, i
onima to kraj puta prosjae (NPr 9,2).
22. Oni koji su doista siromasi duhom (usp. Opom 14) slijedei
primjer Gospodinov nita sebi ne prisvajaju niti komu to osporavaju, ve kao prolaznici i doljaci ive u ovom svijetu (usp. 1 Pt
2,11; PPr 6,12; usp. PrKl 8,12). Ovo je ona ljepota uzvienoga
siromatva koja nas je uinila batinicima i kraljevima nebeskoga
kraljevstva (usp. Jak 2,5), osiromaila stvarima, uzvisila krepostima
(PPr 6,4).
Ovo neka bude na dio koji vodi u zemlju ivih (Ps 141,6). Tomu
posve privreni, radi imena Gospodina naega Isusa Krista, nita
drugo nikada pod nebom ne elimo imati (PPr 6,56; usp. PrKl
8,56).
7. poglavlje
ivot u bratstvu i sestrinstvu
23. Radi ljubavi Boje neka se braa i sestre meusobno ljube

kao to kae Gospodin: Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao
to sam ja vas ljubio! (Iv 15,12). I neka djelima pokau ljubav koju
2054
imaju jedni prema drugima (usp. Jak 2,18; 1 Iv 3,18; NPr 11,56;
usp. OporKl 18). I s pouzdanjem neka uzajamno otkrivaju svoju
potrebu da jedni drugima potrebno pribave i prue (NPr 9,10).
Blaeni su oni koji jednako ljube drugoga kad je bolestan te im ne
moe uzvratiti, kao i kad je zdrav te im moe uzvratiti (Opom 24).
I za sve to im se dogodi neka zahvaljuju Stvoritelju i neka
ele biti takvi kakvima ih Gospodin hoe, bili zdravi ili slabi (usp.
NPr 10,3).
24. Ako se katkad dogodi da meu njima zbog rijei ili znaka
nastane smutnja, neka odmah jedan drugoga ponizno moli za oprotenje, prije negoli prinesu dar svoje molitve pred Gospodina (usp.
Mt 5,24; 18,35).
Ako bi tko teko zanemario oblik ivota koji je zavjetovao, neka
ga opomene poglavar ili drugi koji bi znali za njegovu krivnju. Ali
neka ga ne vrijeaju niti ogovaraju, nego milosrdno postupaju prema njemu (usp. PMin 15). Svi se moraju briljivo uvati da se zbog
neijeg grijeha ne srde niti smuuju, jer srdba i smetenost prijee
ljubav u njima i u drugima (PPr 7,3; usp. PrKl 9,5; 2PVj 44).
8. poglavlje
Poslunost u ljubavi
(Opom 3,6; PozKr 3)
25. Braa i sestre neka imaju na umu da su se radi Boga odrekli

svoje volje (PPr 10,2) po primjeru Gospodina Isusa koji je svoju
volju predao volji Oevoj (2PVj 10). Na svim zborovima koje odravaju neka najprije trae kraljevstvo Boje i pravednost njegovu (Mt
6,33) i neka se potiu da bi Pravilo koje su obeali obdravati, mogli
bolje vriti (usp. NPr 18,1) i vjernije slijediti stope Gospodina naega Isusa Krista (usp. Opor 34). Neka ne vladaju niti gospoduju,
pogotovo ne jedni nad drugima (usp. PrKl 10,2). Duhom ljubavi
neka se dragovoljno i uzajamno slue (usp. Gal 5,13) i sluaju. To je
prava i sveta poslunost Gospodina naega Isusa Krista (usp. NPr
5,9. 1415).
26. Duni su imati uvijek jednoga poglavara i slugu bratstva, i
njega su duni postojano sluati (PPr 8,1) u svemu to su Gospodinu obeali vriti, a ne protivi se dui i ovom Pravilu (PPr 10,3; usp.
PrKl 10,3).
27. Oni koji su poglavari i sluge drugih neka ih pohaaju te ih
ponizno i s ljubavlju opominju i krijepe (PPr 10,1; usp. NPr 4,2;
2055
PrKl 10,1). I gdje god bila braa i sestre koji vide i spoznaju da
Pravilo ne mogu duhovno vriti, duni su i imaju pravo utei se
svojim poglavarima. Poglavari neka ih primaju s ljubavlju i dobrotom i neka im budu tako bliski da ovi mogu s njima razgovarati
i postupati kao gospodari sa svojim slugama; tako treba naime
da poglavari budu sluge svima (PPr 10,46; usp. PrKl 10,45;
OporKl 64).
28. I nitko neka sebi ne prisvaja neku slubu, ve neka u odreeno vrijeme dragovoljno napusti svoju dunost (usp. NPr 17,4).
9. poglavlje
Apostolski ivot
29. Braa i sestre neka Gospodina ljube iz svega srca svojega, iz

sve due svoje, iz svega uma svojega, i iz sve snage svoje (Mk 12,30) i
neka ljube svoje blinje kao same sebe. I neka uzvisuju Gospodina
u djelima svojim (1PVj 1), jer ih je zato poslao u sav svijet da rijeju
i djelom budu njegovi svjedoci i da obznane svima da nema svemoguega osim njega (usp. Tob 13,46; PRe 89).
30. Kao to rijeju navjeuju mir, tako neka ga jo obilnije nose
u svom srcu. Nikoga neka ne izazivaju na srdbu ili sablazan, nego
neka svojom blagou pobuuju svakoga na mir, dobrotu i slogu.
Jer su braa i sestre na to pozvani da njeguju ranjene, povijaju slomljene, povrate zalutale (usp. Iz 61,1; LegTd 58). I gdje god bili,
neka se sjete da su sebe i svoja tijela predali i prepustili Gospodinu
Isusu Kristu. I njemu za ljubav treba da se izloe neprijateljima vidljivima i nevidljivima, jer kae Gospodin: Blago progonjenima radi
pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko (Mt 5,10; NPr 16,1012).
31. U ljubavi koja je Bog (usp. 1 Iv 4,16) neka sva braa i sestre,
bilo da mole, bilo da slue, bilo da rade, nastoje da u svemu budu
ponizni, da se ne uznose niti raduju zbog sebe, niti se ohole u sebi
zbog dobrih rijei i djela, tovie zbog bilo kakva dobra koje Bog
ini ili govori i izvodi ponekad u njima i po njima (NPr 17,56). Na
svakom mjestu i u svim zgodama neka priznaju da svako dobro pripada Gospodinu Bogu svevinjemu i gospodaru svih stvari. I neka
zahvaljuju njemu, od kojega dolazi svako dobro (usp. NPr 17,17).
2056
Poticaj i blagoslov
32. Neka sva braa i sestre paze da iznad svega ele imati Duha
Gospodnjega i njegovo sveto djelovanje (PPr 10,8; usp. PrKl 10,9).
I uvijek podloni svetoj Crkvi, vrsti u katolikoj vjeri, neka obdravaju siromatvo i poniznost i sveto evanelje Gospodina naega
Isusa Krista, to su vrsto obeali (PPr 12,4; usp. PrKl 12,13).
njegovog ljubljenog Sina s presvetim Duhom Tjeiteljem
(Blagoslov sv. Franje iz Oporuke).
TABLICE, KAZ AL A
I BIBLIOGRAFIJA
Sinoptike tablice
Priredio
FELICIANO OLGIATI
Pregledali i dopunili
FELICE ACCROCCA
i CLEMENTE FILLARINI
Preveo
MARINKO PEJI
ivotopisi sv. Franje koje smo ovdje priredili, esto donose identine informacije u vrlo slinom kontekstu, ali ne uvijek identinom.
Pomou ovih sinoptikih tablica ili konkordancija, bit e ih lake
usporeivati, kompletirati i vrednovati.
Tablice uzimaju u obzir samo glavne biografske izvore, tj. ivotopise u strogom znaenju rijei, ime se apsolutno ne eli umanjiti
povijesna vrijednost mnogih drugih podataka koji se nalaze bilo u
Franjinim spisima, ili u raznim kronikama i svjedoanstvima
ili u dijelu koji je posveen sv. Klari.
Ovdje se dakle usporeuje, u sedam odvojenih tablica, sedam
glavnih ivotopisa:
1el
2el
3el
1Bon
LegTd
AsZb
OgSav
2058
Prvi ivotopis sv. Franje Tome elanskog

Drugi ivotopis sv. Franje Tome elanskog
Spis o udesima sv. Franje Tome elanskog
Vei ivotopis sv. Franje Bonaventure Banjoreijskog
Asiki zbornik (ili Peruinska legenda)
Ogledalo savrenstva
Si noptike t abl ice
2059
Redajui ivotopise jedan za drugim kao temelj usporedbe sa

svim drugim izvorima, ukljuujui ponekad i Okrunicu brata Ilije o
preminuu sv. Franje (OkrIl), Manji ivotopis sv. Franje Bonaventure
Banjoreijskog (2Bon), Poetak ili osnutak Reda ili Nepoznati Perui
nac (Peru), Zgode bl. Franje i njegovih drugova (ZgoFd), ili Pismo iz
Greccia (Gr).
Nakon znaka kratice slijede brojevi paragrafa na koje su ti izvori unutra podijeljeni. Za Vei ivotopis Bonaventure Banjoreijskog
podebljanim fontom oznaeno je poglavlje, a obinim paragraf; za
udesa, tamo gdje su priloena, broj poglavlja dolazi prije slova
, a brojevi paragrafa poslije. Slovo S oznaava da se ono o emu se
govori odnosi i na sljedei broj.
2060
Br.
2
3
4
5
6
Prvi ivotopis Tome elanskog

Predgovor
Roenje u Asizu
Lo odgoj u tom periodu
Franjine ambicije i kvalitete
Bolest i promjena
Poetak obraenja
eljan slave odlazi u Apuliju
Sanja dvoranu punu oruja
Trai samou
Zatitnik
Molitva u spilji
Odustajanje od puta u Apuliju
Najljepa nevjesta
Pravi Red
Prodaje tkaninu u Folignu
Pri povratku se zaustavlja
u Sv. Damjanu
9
ivot u Sv. Damjanu
10
Skriva se da pobjegne od oca
11
Vraa se hrabro u Asiz
12
Otac ga zatvara u podrum
13
Majka ga oslobaa
14
Vraa ocu vreicu s novcem
15
Pred asikim biskupom
16
Ja sam glasnik velikoga kralja
Kuhinjski momak u jednom

samostanu
Jedan poznanik u Gubbiu

poklanja mu tuniku
17
Boravi meu gubavcima
i posluuje ih
Ljubi gubavca
Za ljubav Boju
18
Obnavlja crkvu sv. Damjana
Red siromanih gospoa
Gospoa Klara
1920 Sedam kreposti u sv. Damjanu
21
Obnavlja jo jednu crkvicu
(Sv. Petar)
Popravlja Porcijunkulu
Oblai eremitsku odjeu

22
Evanelje o poslanju apostola
23
Propovijeda pokoru u crkvi
sv. Jurja
2el
9
6
10
1Bon
1 1
1 1
1 1
1 2
1 3
1 3
1 4
1 4
1 3
2 1
2 1
12
2
2
2
2
2
2
2
2
2
1
2
2
2
3
3
4
5
6
LegTd
8
5
5
8
12
12
13
7
7
16
16
Drugi izvori
Peru 3
Peru 5
Peru 5
Peru 7
Peru 7
16
16
17
17
18
19
Peru 8
2 6
2 6
11
1Bon 1,5
9
5
11.13
13
1 5
1 1
2 7
4 6
4 6
2 7
11
3,8
21
24
Peru 4
2 8
3 1
3 2
32
25
25
25
1Bon 12,7
2061
Br.
24
Gospodin vam dao mir!

Bernard Kvintavalski
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
2el
15,109
1Bon
3 2
3 3
Petar Katanski
Egidije
Filip Longus
Bog ga pohodi u samoi
Tjei sinove: Bit e nas mnotvo!
Na je Red poput ribara!
alje ih po dvojicu u svijet
3 4
3 6
3 6
3 7
pouava ih da se uzdaju
u Gospodina
Povratak iz prve misije
Njihova istoa srca
Nova etiri lana
Pie prvo Pravilo
U Rimu susree asikog biskupa
Kardinal Ivan od Sv. Pavla
Kardinalove objekcije i pomo
Odobrenje Inocenta III.
Vienje velianstvenog drveta
Hodoae na grob sv. Petra
Razgovor pri povratku
Neki neznanac donosi im kruha
Dva tjedna borave u blizini grada
Orte
Savez sa svetim siromatvom
ivjeti za Onoga koji je umro
za sve
Divili su im se zbog njihovih rijei
i zbog Franjina ivota
Religiozni procvat onog podruja
Novi lanovi
Manji smo: poniznost
Bratska ljubav
Poslunost
Siromatvo
Runi rad
Strpljivost
Molitva i pokora
Djela mira i moralne izgradnje
Boravak u Rivotortu
3 7
16
17
3 7
3 7
3 8
3 8
3 9
3 9
3 10
3 8
4 1
4 1
4 1
34
46
47
48
4951
53
52
4 2
4 5
12 8
4 5
4 7
6 5
54
54
54
54
41
43
41
40
45
55
Peru 36
Peru 36
AsZb 101
Peru 2425
Peru 27
Peru 2425
Peru 23
Peru 29
4 7
4 7
4 3
LegTd Drugi izvori

26
AsZb 101
2729 Peru 10s,
Cvjet 2
32
Peru 14
36
Peru 18
33
Peru 15
33
Peru 15,
Cvjet 13
Peru 16
Peru 31
Peru 32
Peru 33
Peru 3536
2062
Br.
43
44

Uranja se u ledenu vodu
Nauavanje serafskog oca
Prolazi car Oton IV.
Naputaju kolibu u Rivotortu
i ostavljaju je magarcu
U sv. Mariji Aneoskoj

45
Klanjamo ti se Kriste
Savrena poslunost
Klanjanje crkvama i kriu

46
Sklad ljubavi
Potovanje prema svome

ispovjedniku
47
Molili su pjevajui Oena
Nono vienje vatrenih kola

48
Proziranje savjesti
Kapitul u Arlesu
4950 Iskuenje brata Riceria
51
Siromatvo i skromnost u jelu
52
i u spavanju
Odvuen u grad s konopcem

oko vrata
53
Sin Petra Bernardonea
54
Ispovijedao je svima svoje grijehe
55
Polazi za Siriju
Vraa se u Anconu. udo

56
57
58
59
60
61
62
63
64
65
66
67
Polazi za Maroko. Bolest

Vraa se u Porcijunkulu
Napokon stie egipatskom sultanu
Propovijeda pticama
Nareuje lastavicama da ute
Oslobaa jednog zeia i kunia
Razgovor s ribama
Pretvara vodu u vino
Propovijedanje u Ascoliu
Odanost Crkvi i sveenicima
Blagoslovljeni kruh i ozdravljenja
udesne uzde
Galfreduccio i Franjin pas
epavac iz Toscanelle
Uzeti iz Narnia
Sljepica iz Narnia
Zgrena ena iz Gubbia
2el
1Bon
5 3
5 5
LegTd
55
Drugi izvori
18
4 5
4 3
4 3
37
37
3el 3, Peru 19
3el 3, Peru 19
44
4 4
4 4
4 10
11 9
5 1
5 1
6 2
15
6 1
6 2
9 5
7 13
9 6
9 78
12 3
12 4
8 8
8 8
5 10
12 11
12 11
12 9
12 9
12 10
12 10
3el 3
Cvjet 27
AsZb 80,
OgSav 61
Cvjet 3
3el 33,
1 Bon 9,5
Cvjet 24
3el 20
3el 21
3el 2930
3el 24
3el 17
3el 19
3el 108
3el 19
3el 175
3el 176
3el 121
3el 177
2063
Br.
68

Ozdravlja jednog fratra
od padavice
69
Egzorcizam u San Geminiu
70
Opsjednuta osloboena
u Citt di Castellu
udesa i njihova vrijednost

71
Samoa i molitva
72
Borba s avlom prsa o prsa
Njegova sigurnost
u propovijedanju
73
Propovijed pred Honorijem III.
74
Kardinal Hugolin
Franjo ga susree u Firenci

75
Kardinal odvraa Franju od puta
u Francusku
76
Suosjeanje sa siromanima
Kanjava sumnjienje jednog

siromaha
77
Samilost prema nekoj ovci
78
koju daruje samostanu
sv. Severina
79
Braa jaganjci
80
Poziva stvorenja da slave Stvoritelja
81
Od lijepih stvari do bezgranine
ljepote
82
Potovanje prema napisanim
rijeima
83
Franjin fiziki i moralni portret
84
Savreno opsluivati evanelje
Jaslice u Grecciu
8586 Boi u Grecciu
87
Sijeno one noi. Ozdravljenja
88
Prolog II. dijela:
Zadnje dvije godine
Datum smrti i prijenos tijela

89
Novi evanelist ovoga vremena
90
Primjer za svakog ovjeka
Stigmate: poseban znak ljubavi

91
Verna: najprisnije sjedinjenje
s Bogom
Bit filozofije
92
Ispituje knjigu evanelja
93
Tri otvaranja: Muka
94
Raspeti serafin
2el
1Bon
12 11
12 10
12 10
3el 155
3el 156
10 3
10 3
Gr
25
83
85
8 5
8 5
8 6
AsZb 108,
OgSav 65
AsZb 114,
OgSav 37
165
165
8 6
9 1
10 6
35
10 7
10 7
10 7
3el 19
15 12
13 9
13 1
68
Peru 46, OkrIl 8
69
3el 4, Peru 46
12
13
13
13
2
2
2
3
LegTd Drugi izvori
3el 195
2064
Br.
95
96
97
98
99
100
101
102
103
104
105
106
107
108
109
110
111
112
113
114
115

Opis stigmata
Malo ih je vidjelo dok je Franjo
jo bio iv
Htio je sakriti Boju tajnu
Pogoranje bolesti
Neumorni navjestitelj evanelja
Poslunost tijela duhu
Ne zaustavlja se u navijetanju
Ilija mu nareuje da lijei upalu
oiju
Boravak u Rietiu radi lijeanja
Pohvale kardinalu Hugolinu
Franjino proroanstvo i posebna
naklonost Hugolinu
Hugolin je zabrinut za Franjino
zdravlje
Povjerava svoje tijelo brizi brae
etvorica brae koji ga njeguju
Htio je zapoeti ispoetka
Kvalitete poglavara
Opasnosti prelatura
Iz Siene ga prenose u Asiz
eli da ga prenesu u Porcijunkulu
Preporuuje Porcijunkulu
Zdravlje mu se pogorava
Objava o svojoj smrti
Blagoslov bratu Iliji
i svim svojim sinovima
Od biskupskog dvora
do Porcijunkule
Pripovijeda se san brata Ilije
Poziva na pjevanje pohvala Bogu
i blagoslivlja svu brau
itanje Ivanova evanelja
Umire poloen na golu zemlju
Jedan brat mu vidi duu kako
uzlazi na nebo
Molitva Tome elanskog
Sabiranje mnotva
Radost gledanja stigmata
Znaenje krila serafina
Franjo savreni nasljedovatelj
Kristov
2el
137
1Bon
13 3
13 8
13
14
14
14
14
14
25
1 3
64.67
Peru 45,
Cvjet 18
1el 74
14
14
14
14
OkrIl 4
216
216
216
4
2
1
1
1
1
LegTd Drugi izvori
3el 4, OkrIl 5
3el 4
2
5
217
14 5
14 5
14 3.6
14 6
68
15 4
15 23
70
3el 5
OkrIl 4
2065
Br.
2el
1Bon
LegTd Drugi izvori
15 5
116
Bio je uistinu potpuno zaokupljen

Isusom
Prenoenje tijela u Asiz
117
Pla Siromanih gospoa
15 5
118
119
Polaganje u grob u crkvi sv. Jurja

Druga molitva Tome elanskog
Siromaan za ivota, vlada nad
svim stvarima
i ini posvuda velika djela
poglavito u Francuskoj
udesa na Franjinu grobu
Radost Crkve
Grgur IX. prinuen napustiti Rim
Od Spoleta do samostana sv. Pavla
Postupak kanonizacije
Datum slavljenja i sama sveanost
Papin govor
Kanonizacija
Grgur IX. silazi u svetite
UDESA
Djevojica krivoga vrata
Djeak iz Narnia
Nikola iz Foligna
Djeak savijene noge
Zgreni ovjek iz Fana
Djevojica iz Gubbia
Uzeti malian iz Montenera
ena iz Coccorana
Zgreno dijete iz Gubbia
Bartolomej, prosjak iz Narnia
Sibili vraen vid
Izlijeeni slijepac iz Spella
Sljepica iz Camerina
Neka ena iz Gubbia
Slijepac iz Asiza, nekadanji
Franjin prijatelj
Albertin iz Narnia
Osloboen opsjednuti Petar
iz Foligna
Franjo se ukazuje jednoj
opsjednutoj iz Narnia
15 5
15 6
AsZb 13,
OgSav 108
AsZb13,
OgSav 108
15
15
15
15
15
71
Peru 4647
3el 160
3el 161
3el 162
3el 163
3el 164
3el 165
3el 166
3el 167
3el 173
3el 130
3el 134
3el 136
3el 137
3el 138
8 4
3el 139
3el 150
3el 151
120
121
122
123
124
125
126
127
128
129
130
131
132
133
134
135
136
137
138
7
7
7
2066
Br.
139
140
141
142
143
144
145
146
147s
149
150
151

Djeak Matej iz Todia
Mladi koji se strovalio s velike
visine
Ljevak ozdravio od smrtne bolesti
Valter iz Arezza
Mladi spaen od smrti
Uzeta ena ini zavjet sv. Franji
ena usahle ruke iz Narnia
Ozdravljen mladi iz istoga grada
ovjek iz Fana ozdravio od vodene
bolesti
ovjek iz Todija bolovao
od kostobolje
Uzeta iz Gubbia
Izvjesni Bontadoso se utjee Franji
ovjek proboden strijelom
Car ozdravio od kile
Ozdravio fratar iz Markije
Gubavac Ato izlijeen
Bonomo iz Fana izlijeen od gube
Prosjak iz Citta di Pieve
Villa dvostruko udesno
ozdravljen
Ozdravio nijemi iz Peruinske
biskupije
Ozdravila ena od bolesti grla
Gluhonijemi iz Greccia
Epilog
2el
1Bon
LegTd Drugi izvori
3el 67
3el 68
3el 69
3el 78
3el 80
3el 79
3el 70
3el 76
8 5
8 5
8 1
3el 71
3el 77
3el 197
3el 113
3el 196
3el 146
3el 147
3el 125
3el 140
3el 141
3el 142
2067
Br.
12
3
4
5
Razgovor s misterioznim glasom
1 3
1 3
1 6
1 6
1 4
1el 6,3 LegTd 8

LegTd 12
LegTd 11
Kralj mladei
Osjea u sebi boansku slast
Ljubav prema siromasima
U Rimu mijenja odjeu s nekim
siromahom
Trai samou
Iskuenje. Grbava ena
Boje pozivanje na izbor gorkih
stvari
Grljenje gubavca
Drugi izvori
LegTd 2
LegTd 2
LegTd 2, Peru 3
LegTd 4
LegTd 8
1el 5, LegTd 5,
Peru 5
1el 5, LegTd 6,
Peru 6s
LegTd 7
LegTd 89
LegTd 10
1 5
U slubi gubavaca
2 6
10
11
Raspelo u Sv. Damjanu

Razmatranje muke Kristove
Put prema stigmatama
Pla nad Kristovom mukom
Popravlja crkvu Sv. Damjana
2
1
1
1
2
77
78
78
91
91
92
12
Poziva jednog siromaha da ga

blagoslovi
Odreknue pred asikim
biskupom
ak i njegov brat ga pogruje
Prosi po ulicama Asiza
Proroanstvo o Siromanim
gospoama
Nee uvijek imati ovakvog
sveenika
Jede isproenu hranu
Prvi drug, brat Bernard
2 4
2 7
1el 17,
LegTd 11
1el 17,
LegTd 11
3e 2, LegTd 13
3e 3, LegTd 14
3e 3, LegTd 14
3e 3, LegTd 14
1el 18,
LegTd 13.24
LegTd 23,
Peru 9
1el 15,
LegTd 19
LegTd 23
LegTd 21.24
1el 18,
LegTd 24
LegTd 22
3 2
13
14
15
Drugi ivotopis Tome elanskog

Predgovor
Prvo mu je ime bilo Ivan
Predvianje majke
Ope miljenje o mladom Franji
Rat izmeu Asiza i Perue. Zatvor
Osloboen postaje milosrdniji
Zaodijeva siromanog viteza
Vienje palae pune oruja
1Bon
1 1
1 2
1 3
AsZb
OgSav
1
5
5
5
7
LegTd 22
1el 24,
LegTd 2729
Peru 1011
Cvjet 2
2068
Br.
16

Papa Inocent ga poziva na molitvu
1Bon
3 9
AsZb
OgSav
Prispodoba o eni u pustinji
3 10
17
Objanjenje prispodobe
3 10
Vienje Lateranske bazilike

i odobrenje
3 10
18
Novi apostolski ar
Porcijunkula. Ovdje je poetak
Reda
4 1
2 8
56
55
19
20
21
22
23
24
25
Nain ivota koji se tu provodio

Vienje o Porcijunkuli
Strogoa discipline
Evo umirem od gladi: Diskretnost
Proroanstvo o budunosti Reda
Vienje male crne kokoi
Odluuje povjeriti Red Crkvi
Propovijeda pred papom
i kardinalima
Trai kardinala Hugolina
kao zatitnika Reda
2 8
2 8
2 7
56
50
50
55
27
27
78
11 3
11 10
116
102
26
27
28
Prolog drugog dijela

Duh prorotva
Razotkriva fratra kojeg su smatrali
svetim
29
Slian sluaj sa fra Tomom
iz Spoleta
30
Predvia poraz kod Damiette
31
Otkriva misli brata Leonarda
32
Brat koji se udaljio
33
Njegov povratak. Franjo ga
doekuje u Sieni
34
Opominje nekog neposlunog
brata
3536 Oslobaa Greccio od vukova
i od grada
37
U Perui prorie graanski rat
38
eni iz Volusiana prorie
obraenje mua
39
Prorie izlazak iz Reda jednog
fratra
Drugi izvori
LegTd 49,
Peru 34
LegTd 50,
Peru 35
LegTd 50,
Peru 35
1el 33,
LegTd 49.51,
Peru 36
1el 44,
LegTd 32.56,
Peru 8
3LegTd 56
LegTd 63
LegTd 63
1el 73
1el 100,
3LegTd 64,
Peru 45
11 3
11 8
72
11 11
Cvjet 23
8 11
74
11 6
75
69
105
11 13
2069
Br.
40
41
42

Postulant bez zvanja
Kanonik Gideon
Kunje jednog fratra i zasluge
sv. Franje
43
Neki neznanac daruje platno
za Franju
44
Ruak posluen lijeniku iz Rietia
44a Iskuenje brata Riceria
45
Iz svoje elije blagoslivlja dva fratra
46
Voda iz stijene za jednog seljaka
47
Hrani jednu obitelj ptica
crvendaa
48
Ostvarena predskazanja o bratu
Bernardu
49
Autograf bratu Leonu
50
Daruje svoju tuniku bratu Leonu
51
Poelio perin u noi
Pouka o poslunosti
5253 Predskazuje glad poslije svoje smrti
54
Njegova vidovitost i nae neznanje
55
Pohvala siromatvu
56
Htio je da boravita budu malena
i siromana
57
Poinje ruiti jedno boravite
u Sv. Mariji
58
Prisiljava brau da napuste jednu
kuu
59
Kao hodoasnici u ovom svijetu
elija brata Franje

60
Siromatvo u ureenju
61
Stol pripravljen u Grecciu
62
Protiv nekontrolirane elje
za knjigama
63
Siromatvo u mjestima za spavanje
64
avao u perjanom jastuku
65
Prezir prema novcu.
Kanjava jednog fratra
66
Kazna za jednog brata koji je
podigao novac
67
Neka se radije ogoli oltar Blaene
Djevice
68
U torbi umjesto novca zmija
69
70
Savez fratara i svijeta: Milostinja
71
Pohvala pronji
1Bon
11 5
AsZb
70
95
OgSav Drugi izvori

103
3el 35
7 11
11 9
11 12
7 12
68
73
110
3el 36
1el 4950
12
107
11 9
7 1
7 2
23
47
3el 3
7 2
56
7 2
7 2
7 2
7 9
23
57
24
74
25.102
9
5
20
3.5
5 2
26.74
119
27
5.21
98
14
7 4
7 5
5 2
7 8
2830
64
15
26
3el 15
Peru 30
2070
Br.
72

1Bon
Primjer u pronji
7 7
Uinio nas je batinicima
7 7
kraljevstva nebeskog
73
Za stolom u kui ostijskog biskupa
7 7
74
Pouka o traenju milostinje
75
5 6
Brat muha
76
Ljubi u rame brata koji je iao
u pronju
77
Nagovara vitezove da trae
7 10
milostinju
7879 Piletina pretvorena u ribu
80
Uvjeti za primanje u Red
7 3
81
7 3
Drugi brat muha koji je
razdijelio dobra roacima
82
Vienje ene simbola siromatva
83
Samilost prema siromasima
8 5
84
Netko siromaniji od njega
7 6
85
Onaj to je govorio loe o jednom
8 5
siromahu
86
Poklanja ogrta nekoj starici
87
Poklanja drugi ogrta nekom
8 5
siromahu
88
Slian sluaj u Le Celle di Cortona
89
Slian sluaj u mjesto Colle
90
Otkida jedan komad od habita
91
Poklanja NZ majci dvojice fratara
92
Priskae u pomo eni
iz Machilonea
93
7 6
Dobro dola, gospoo
Siromatino
94
Njegov ar u molitvi
10 1.4
95
Razgovori s Bogom u umama
10 4
Nije zanemarivao pohode Duha

10 2
96
Pobonost pri molitvi asoslova
10 6
97
Baca posudicu koja mu je omela
10 6
pozornost u molitvi
98
Prolazi Borgo San Sepolcro
10 2
u ekstazi
99
Dranje tijekom molitve
10 4
100 Kanjava radoznalost asikog
10 5
biskupa
101 Uinkovitost Franjine molitve
10 5
102 Franjino znanje i sjeanje
11 1
103 Objanjava jedan pasus iz Ezekijela 11 2
104 Tumaenje jednom kardinalu
AsZb
96
96
OgSav
22
22
97
51
97
98
23
18
24
25
96
22
62
113
114
17
37
1el 76
31
32
29
30
33
34
91
93
89
31
32
35
38
33
2el 196
119s
94
Cvjet 1
53
54
76
35s
Drugi izvori
1el 76
2071
Br.
105
106
107
108
109
110
111
112
113
114
115
116
117
118
119s
121
122
123
124
125
126
127
128
129
130
131
132
133
134
135
136
137
1Bon
AsZb
79
OgSav
4 9
6 9
3 5
108
San o zlatnom kriu
3 5
Oslobaa jednog fratra od avla

Proklinje neku zlu krmau
Izbjegavati bliskost sa enama
Prispodoba o tome
Teko ovjeku previe sigurnom
u sebe
Primjeri i opomene na ovu temu
Koju planinu treba premjestiti
Disciplina za kroenje poude
Baca se gol u snijeg
Dobrobiti iskuenja
Na dvoru kardinala Leonea
Brat koji je elio postati palatin
Demoni mu ometaju molitvu
Namijenjeno mu je prijestolje
Luciferov
Jedan fratar osloboen kunje
Pohvale duhovnoj radosti
Jedan aneo svira citru za njega
Svira na improviziranoj violini
Prekorava tunog brata
Potrebna je umjerenost prema
bratu tijelu
Protiv ispraznosti i licemjerja
Jeo sam hranu zainjenu mau!
Zrnce ispraznosti
Nikoga ne treba hvaliti
Protiv onih to hvale sami sebe
Njegov trud u skrivanju stigmata
Tragovi krvi na habitu
Strategija brae da vide Franjine
stigmate
8 6
5 5
5 5
37
120
86
95
3LegTd 30,
Peru 1213,
Cvjet 2
3el 3,
3LegTd 31,
Peru 13,
Cvjet 2
Poznajem siromanog i raspetog

Krista
Vienje i obraenje brata Pacifika
Kako je propovijedao govori jedan
lijenik
Brat Silvestar izgoni avle
Obraenje brata Silvestra
Drugi izvori
3el 3
5 5
5 4
5 4
6 10
10 3
6 6
37
63
117
65
65
86
99
67
59
60
7 11
5 6
65
120
66
38
120
120
106
95
93
96
97
Cvjet 3
6 3
6 3
13 5
13 8
81
81
82
10
62
62
63
45
1el 95
2072
Br.
138
139
140
141
142
143
144
145
146
147
148
149
150
151
152
153
154
155
156
157
158
159
160
161
162
163
164
165
166

Naroito ranu na prsima
Krepost mora ostati skrivena
Franjina poniznost
Ponizan odgovor biskupu Ternia
Jesi li ti onaj?, pita jedan seljak
Odstupanje s ela Reda
I od svojih drugova
Protiv onih koji prieljkuju slube
Nije za nas prikladno
Poslani u pomo kleru
Poniznost dokazana pred
biskupom Imole
Ne eli hijerarhijske slube
u svome Redu
Govor o ljubavi
Prijateljstvo izmeu Dominika
i Franje
Sluao bih novaka od jednog sata
Poslunost lea
Tri tipa poslunosti
Ne stavljaj odmah ruku na ma
Baca u vatru kapucu jednog fratra
Poslani dati primjer svjetlosti
Brat Barbaro se kanjava
zbog uvrede subratu
Prokleti bili koji unitavaju
Proroanstvo o alosnim
vremenima za Red
Zato se ti, ovjeuljak,
uznemiruje?
Kada jesam njegov sluga, a kada ne
Pokora za bespotrebne rijei
Protiv besposlice
alba na besposliare i prodrljivce
Kvalitete propovjednika
ast iskazivana doktorima
teologije
Molitva jednostavnih fratara
Prispodoba o neplodnoj eni
Protiv oholih propovjednika
Ljubav prema stvorenjima
Stvorenja uzvraaju ljubav
Njenost brata ognja
1Bon
13 8
7 2
6 5
6 8
AsZb
10
11
40
109
19
OgSav
45
39
40
64
54
Drugi izvori
1el 95
Cvjet 1
6 5
49
43
49
43
6 4
6 4
6 4
6 11
11
46
48
48
49
51
8 3
70
112
81
5 6
5 6
3
107
48
103
74
82
75
2
2
2
1
103
103
72
72
3el 1
88
118
115
8
8
8
9
5 9
1el 80
86
3el 14
3el 23
2073
Br.
167
168
169
170
171
172
173
174
175
176
177
178
179
180
181
182
183
184
185s
187
188
189
190
191
192
193
194
195
196
197

Jedna ptiica slijee u njegove ruke
Sokol s Verne
Pele
Fazan
Cvrak iz Porcijunkule
Njegova ljubav prema duama
Kao uzor Reda
Njegova briga za sinove
Suosjeanje s bolesnicima
Pouke bolesnim fratrima
Za jednoga koji je poelio grozd
groa
Samilost prema psihikim
bolesnicima
Govor autora
panjolski fratri
Prijekor onima koji ive loe
u samotitima
Sinovi jedne majke
Poklanja habit dvojici francuskih
fratara
Kanjavanje klevetnika
Raunica klevetnika
Tko e te naslijediti u upravi?
Profil generalnog ministra
Kvalitete provincijalnih ministara
Tko mi je oteo moje fratre?
Istinska jednostavnost
Fra Ivan Jednostavni
Briga za jedinstvo duhovnih sinova
Prispodoba o tome
Tumaenje prispodobe
Kakvu je tonzuru htio
Razvlastiti se i od znanja
Pretjerana potraga za znanjem
Predskazanja o tome
Brat laik koji je htio imati psaltir
Ukazanje jednom propovjedniku
Za ljubav Boju
Komad habita za jednog siromaha
Moramo puno ljubiti
Njegova pobonost prema
anelima
1Bon
8 8
8 10
8 10
8 9
9 4
9 4
AsZb
100
110
45
45
53
OgSav
71
42
42
28
34
80
80
41
57
69
72
4
69
35
35
8 4
7 2
11 1
9 1
9 3
106
90
42
4243
44
61
47
103
103
47
91
91
Drugi izvori
3el 25
3el 28
3el 26
3el 27
Cvjet 18
2el 90
2074
Br.
198
199
200

Pobonost prema Gospi
Pobonost prema Boiu
Neka nitko ne gladuje na Boi
Plae kada pomisli na Marijino
siromatvo
Siromatvo povlateni put

spasenja
201 Pobonost tijelu Isusovu
Saekaj, sv. Lovro

202 Relikvije iz Monte Casalea
203 Pobonost kriu
204 Skrb za Siromane gospoe
205 Zato ih je rijetko posjeivao
206 O fratru koji se ponudio da ide
do njih
207 Propovijed s pepelom
208 Pohvala Pravilu
Fratar koji je umro stiui Pravilo

209 ini jednu jedinu hostiju
Nije bilo mjesta za lijenost

210 O obvezi brige za brata tijelo
211 Spreman sam uiniti ono to eli
212 Patnje je zvao sestrama
213 Stvaranje Pjesme brata sunca
214 Gol na goloj zemlji
215 Gvardijan mu posuuje svoj habit
216 Posljednje pouke i blagoslov brai
217 Proivljava Isusovu posljednju
veeru
Poziva stvorenja da hvale

Gospodina
I sestru smrt
217a Njegova se dua pojavila kao
zvijezda
218 Vienje brata Augustina
219 Pojava u akonskoj odjei
220 Ukazanje biskupu Asiza
220a Kanonizacija
2214 Molitva drugova svecu
1Bon
9 3
7 1
AsZb
7 1
9 2
6 7
13 10
108
85
65
90
4 11
14 1
14 3
14 4
14 5
46
46
83
83
22
22
76
77
100
88
88
99
122
14 6
14 6
100
122
14 6
14 6
15 7
14
14
OgSav Drugi izvori
114
114
3LegTd 15
1 1
2el 13
2Bon 7,3
1el 108, OkrIl 4
1el 110,
LegTd 68
2075
Br.
1
2
5
67
89
Trei ivotopis Tome elanskog

udesno porijeklo Reda
Tjelesno je postao slian Raspetom
Kri u njegovu ivotu
Vienje brata Silvestra
Vienje brata Monalda
Bilo mu je blisko slovo tau
Ukazanje raspetog Serafina
Znakovi Kristovih rana na tijelu

Brat Rufin dotie ranu na prsima
Zaista smo vidjeli ove stvari
Nevjerni brat Ruer biva kanjen
ali je ozdravio kada je povjerovao
Plemenita rimska gospoa i slika
sv. Franje
10
Ukazuje se nekom tko je sumnjao
u stigmate
1113 U Kastilji spaava jednog svog
tovaoca
14
Mo nad ognjem
15
Voda iz stijene za jednog seljaka
16
Marija iz Gauliana napojena
udesnom vodom
17
U Sv. Urbanu pretvara vodu u vino
18
Zaustavlja epidemiju stoke
19
Hrana i predmeti koje je Franjo
blagoslovio
Sijeno iz jaslica
20
Propovijed pticama u Bevagni
21
Uutkuje lastavice u Alvianu
22
Neki student iz Parme ponavlja
udo
23
Movarna ptica poklonjena svecu
24
Riba koja odbija slobodu
25
Sokol s Verne
26
Fazan
27
Cvrak iz Porcijunkule
28
Pelinjak u zemljanoj posudi
29
Kuni iz Greccia
30
Zec s Trasimenskog jezera
31
U razgovoru s ovcama
32
Pozdrav evama
1el
2el
10
109
1Bon
13 10
13 10
3 5
48
94
106
4 10
4 3
13 3
95
95
112s
137s
13 3
13 8
15 2s
1 6
1 6
1 4
Drugi izvori
1 1, LegTd 13
1 1
3LegTd 69,
Peru 13,
Cvjet 2
1Bon 13,10
3LegTd 69,
Peru 46
OkrIl 5
3LegTd 70
1 3
1 5
166
46
5 9
7 12
10 1
61
63s
5 10
13 6
12 11
87
58
59
10
12
12
12
61
60
60
167
168
170
171
169
8
8
8
8
8
7
3
4
5
Cvjet 16
8
8
10
10
9
AsZb 110
8 8
8 7
14 6
2076
Br.
33
34
35

Boja pomo na moru
Ptiica za brata Franju
Neki ovjek poklanja platno
za Franju
36
Ruak posluen lijeniku
3738 Gospoa Jakoba iz Settesoglija
39
grli Franjino mrtvo tijelo.
40
Uskrsnula tovateljica iz Monte
Marana
41
Vitez iz Celana
42
Vraa majci umrlo dijete
43
ovjek koji je odbio zapregu
fratrima
44
Uskrslo dijete iz Capue
45
U Sessi spaen mladi iz ruevina
46
U Pomoriku uskrsla mrtva
djevojica
47
Vraa ivot nekom Gerlandinu
48
U Njemakoj uskrsnuo mrtvac
49
U Rimu spaava uvara koji se
strovalio s visine
50
Tomas iz Pofia umakao smrti
51
Spaeno dijete u Celanu
52
Ukazao se jednoj djevojici
u Ankoni
53
U Neptunu jedna tovateljica
izmakla smrti
54
U Kornetu spaava jedno dijete
55
Drugo dijete spaeno
56
Vraa zdravlje Nikoli iz Ceprana
57
Spaava ovjeka pricijepljena
gredom
58
Slian sluaj u Sv. Severinu
59
Spaava Bartolomeja iz Gaete
60
U Peschiciju se Franjo pobrinuo
za svoju crkvu
61
Izlijeen mladi
u Castel San Gemignianu
62
Mladi uskrien na trgu Sicilija
63
Aleksandar pao s konopa
64
ena spaena u smrtnoj opasnosti
65
Ozdravlja dijete u blizini Retea
66
Izlijeen ovjek
u Monte San Giulianu
67
Izlijeeno dijete u Todiu
1el
55
2el
43
1Bon
7 13
Drugi izvori
1Bon 9,5
44
2 1
11 4
2 4
2 3
2 5
2 6
2 7
2 7
3 1
3 2
3 3
3 11
3 5
3 9
3 6
3 7
3 8
3 60
139
2077
Br.
68
69
70
71
72
73
74
75
76
77
78
79
80
81
82
83
84
85
86
87
88
89
90
91
92
93
94
95
96
97
98
99

Mladi se strovalio sa velike visine
Ozdravlja Valtera iz Arezza
ovjek iz Fana bolestan od vodene
bolesti
Uzeta ena iz Gubbia
Uzeta djevojica iz Arpina
Uzeti mladi, takoer iz Arpina
Izlijeen Ubertin iz Poggibonsija
Petar Mancanella iz Gaete
ovjek s kostoboljom iz Todia
Ozdravljen ovjek po imenu
Bontadoso
Izlijeena jedna ena
Bolesnik od vodene bolesti
iz Narnia
ena s usahlom rukom
Zazivajui sv. Franju spaeni
brodolomci
Franjo pomae luckastom
hodoasniku
Spaen brat Jakov iz Rietia
Spaen brodi na jednom jezeru
Ankonski mornari spaeni
od brodoloma
Brat Bonaventura spaen
od brodoloma
Brodolomac iz Pise udesno
spaen
Oslobaa iz zatvora nekog grkog
zatvorenika
Osloboen zatvorenik u mjestu
Masa Trabaria
Petorica asnika koji su pobjegli
iz zatvora
Osloboen Albert iz Arezza
ovjek optuen za paljevinu
Petar iz Castella del Alife
Guidolotto iz San Gimignana
Kneginja rodilja iz Schiavonije
Beatrica osloboena
mrtvoroeneta
Julijana iz Calvia, nesretna majka
ena koja je zaboravila na svoj
zavjet
ena nekog suca iz Tivolia
1el
140
140
141
2el
1Bon
Drugi izvori
142
141
142
141
141
141
4 1
4 2
4 3
4 4
4 5
4 4
5 1
5 2
5 3
5 4
5 5
6 1
6 2
6 3
6 4
6 4
2078
Br.
100
101
102
103
104
105
106
107
108
109
110
111
112
113
114
115
116
117
118
119
120
121
122
123
124
125
126
127
128
129
130
131
132
133
134
135
136

Slukinja koja radi na svetkovinu
sv. Franje
Slian sluaj u Campaniji
Drugi sluaj u Olitu
Jo jedan isti sluaj u Pigliu
Srdba Mateja iz Tolentina
Zvat e se Franjo
Adelasia iz okolice Arezza
Krv u navama
Uzde koje je dotaknuo sv. Franjo
Brat Jakov iz Isea
Neki Pizanac u iskuenju
samoubojstva
ovjek s kilom iz Cisterne
Nikola, sakristan iz Ceccana
Izlijeen od kile ovjek iz Spella
Ivan iz biskupije Sora
Izlijeen Petar sa Sicilije
Izlijeen fra Robert iz Napulja
Plemi Gerard iz Zancata
Slijepa ena iz Tebe
Ozdravljeno oko djeaku iz Pofia
Sveenik iz Castra dei Volsci
Sljepica iz Narnia
Petar Roman iz Monte Gargana
Daruje vid slijepcu od roenja
Izlijeena sljepica iz Bavanje
Gluhonijemi iz gradia Citt della
Pieve
Ozdravljena nijema ena iz Apulije
ena iz Arezza, nijema sedam
godina
Sudac Aleksandar, kanjen
pa pomilovan
Gineldo iz mjesta Borgo
San Sepolcro
Slijepa Sibila
Djevojica iz Vicalvia
Neka ena iz Arezza
Mladi iz Arezza
Slijepac iz Spella
Slijepa ena iz Poggibonsia
Slijepa ena iz Camerina
1el
2el
1Bon
9 2
Drugi izvori
63
9 2
9 2
9 2
6 5
12 11
8 2
144
67
147s
7 1
9 7
7 2
7 3
7 4
12 10
7 5
7 6
12 10
8 1
9 4
9 3
136
136
136
2079
Br.
137
138
139
140
141
142
143
144
145
146
147
148
149
150
151
152
153
154
155
156
157
158
159
160
161
162
163
164
165
166
167
168
169
170
171

Slijepa ena iz Gubbia
Graanin Asiza, nekadanji
Franjin prijatelj
Albertin iz Narnia
Mladi po imenu Villa
Neki ovjek iz biskupije Perua
Neka ena bolesna grla
Izvjesnom Bartolomeju vratio sluh
Nijema ena sa Piazze Armerina
Neki sveenik iz Nikozije
Atto iz San Severina izlijeen
od gube
Buonuomo iz Fana
ena po imenu Rogata bolesna
od krvarenja
Izlijeena druga ena sa Sicilije
Petar iz Foligna osloboen avla
Opsjednuta iz Narnia
Vienje i izljeenje neke
opsjednute
Djevojica iz Nursie osloboena
avla
Mladi izlijeen od epilepsije
Opsjednuta goa iz Sangeminia
Osloboena opsjednuta iz grada
Citt di Castello
Ozdravlja u Parmi nekog sakatog
Izlijeeno dijete monstrum
iz Sceppita
tapi sa znakom tau
Djevojica s nagnutim vratom
Djeak iz okolice Narnia
Nikola iz Foligna
Zgreni djeak
Zgreni ovjek iz Fana
Djevojica iz Gubbia
Franjo se ukazuje djeaku
iz Montenera
Zgreno dijete iz Gubbia
Ricomagno iz Voltere
Dvije ene, Verde i Sanguigna,
izlijeene
Jakov iz Poggibonsia
ena ukoene ruke iz Vicalvia
1el
136
2el
1Bon
Drugi izvori
136
149
149
150
146
8 5
146
8 5
8 6
137
138
8 6
8 4
8 3
8 3
69
70
12 10
12 10
10 5
127
128
129
130
131
132
133
10 6
134
2080
Br.
172
173
174
175
176
177
178
179
180
181
182
183
184
185
186
187
188
189
190
191
192
193
194
195
196
197
198

ena iz Capue zaboravlja zavjet
Barolomej, siromaan i epav
ovjek iz Rijetia,
bolestan od vodene bolesti
epavac iz Toscanelle
Petar, uzeti iz Narnia
Izlijeena ena daruje Franji kola
Djeak Jakov iz Ortea
Izlijeen stanovnik Ortea
Zgreni iz Citt di Castello
Prasede, redovnica iz Rima
Starica iz Magliana Sabina
Martin ostavlja volove na brigu
Franji
ovjek iz Amiterna pronalazi june
Popravljena posuda
Popravljeni raonik
Matej iz Vincalvia spaen
od trovanja
Nikola spaen od smrtne bolesti
udesno procvala trenja
Vinova loza u Villasilosu
itnica osloboena od parazita
Pietramala osloboena od crvi
Castelana iz Galate izlijeena
od ira
Slian sluaj u Latinskom
kraljevstvu na istoku
Franjo ozdravlja nekog fratra
dok je jo bio iv
Fratar izlijeen od ira
ovjek osloboen strijele
Zakljuak autora
1el
135
2el
1Bon
12 9
Drugi izvori
65
66
67
12 9
12 9
12 10
12 9
8 7
10 4
10 3
10 3
10 3
10 3
3 12
10 2
10 2
10 2
10 2
68
12 11
145
143
2081
Vei ivotopis sv. Franje

Bonaventure Banjoreijskog
Predgovor
1. Franjo jutarnja zvijezda, aneo
2. Nosi tau da oznai odabrane
3. Bonaventura udesno
ozdravljen
4. Biografski kriteriji
5. Petnaest poglavlja
Roenje i Franjina isprazna
mladost
Suosjeanje sa siromasima
Davati milostinju za milost Boju
Vrijednosti mladoga Franje
Prostire plat pod njegovim
nogama
Bolest
Daruje odjeu siromanom vitezu
Vienje palae pune oruja
4
5
Polazi za Apuliju
Gospodine, to eli da uinim?
Poetak obraenja
Zagrljaj gubavca
Ukazanje Krista raspetog na kriu
Suosjeanje s Kristovom patnjom
4
7
6
17
6
6
11
6
6
12
11
14
17
9
8
11
8.10
8
10
10
13
Posluivanje gubavaca
Milostinja siromasima
i sveenicima
Hodoae na grob sv. Petra
Govori mu Raspeti u crkvi
sv. Damjana
Prodaje tkanine u Folignu
16
Boravi u Sv. Damjanu

Skriva se u jednu rupu
Vraa se u Asiz uz poruge
Majka ga oslobaa
Vraa ocu torbu s novcem
Svlai sve sa sebe pred biskupom
9
10
11
12
13
14
15
11
16
16
17
17
18
12
19
Ja sam glasnik velikoga kralja
16
Br.
1 1
2 1
1el
2el
LegTd Drugi izvori
2Bon 1,12
7
7
2
8
5
3.8
3
2
5
6
6
5
Peru 4
Peru 3
2Bon 1,3
2Bon 1,3,
Peru 5
Peru 67
2Bon 1,3
AsZb 77s,
OgSav 91,
3el 3,
2Bon 1,4
3el 2, 2Bon 1,5

2Bon 1,6,
Peru 7
Peru 7
2Bon 1,6
2Bon 1,6
2Bon 1,7
2Bon 1,7,
Peru 8
2Bon 1,8
2082
Br.
6
3 1
2

Kuhinjski momak u jednoj opatiji
U Gubbiu ga oblai jedan prijatelj
Posluuje gubavce
Ozdravljenje jednoga gubavca
iz Spoleta
Obnavlja crkvu sv. Damjana
Prosi po ulicama Asiza
Obnavlja crkvicu sv. Petra
Nastanjuje se u Porcijunkuli
Franjina ljubav prema ovoj crkvi
Proroko vienje
Simbolizam tri obnovljene crkve
Evanelje poslanja apostola
Prvo propovijedanje: Pozdrav mira
1el
2el
LegTd Drugi izvori
16
16
17
18
21
21
106
20
37
22
23
11
13
19
56
21
21
25
25.26
2Bon 1,8
2Bon 1,9
2Bon 1,9
2Bon 2,1
2Bon 2,2,
AsZb 101
Peru 10s,
Cvjet 2
Peru 14.17
3el 3, Peru 13,
2Bon 8, Cvjet 2
2Bon 2,3
Peru 18
Peru 15
Peru 15
Peru 16
2Bon 2,3,
Peru 17
Poziv brata Bernarda
24
15
2729
4
5
Poziv Egidija i ostale brae

Brat Silvestar i njegovo vienje
25
109
32.35
3031
Siguran je u Boje oprotenje

Bog e nas uiniti mnotvom
alje prve drugove u svijet,
potiui ih na pouzdanje u Boga
Njihov povratak
etiri nova lana
26
27
29
29
30
31
36
33
33
34
35
9a
Pie oblik ivota

Na putu za Rim
Vienje velianstvenog stabla
Kod pape za odobrenje Pravila
Posredovanje kardinala Ivana
Papa ga poziva na molitvu
Franjo udaljen jer prosuen
neprikladan
Nakon vienja koje je imao,
papa ga ponovno poziva
Prispodoba o siromanoj eni
u pustinji
Vienje Laterana kako se rui
Odobrenje Pravila
Poslanje propovijedanja i tonzura
32
32
33
33
33
16
46
53
4748
49
16
50
Peru 35
33
17
17
51
51
52
2Bon 2,4
Peru 36
2Bon 2,4,
Peru 36
10
Peru 31
2Bon 2,4
Peru 3233
Peru 34
2083
Br.
4 1
2
3
8
9
10
11
5 1

Povratak
Neki neznanac donosi im kruha
ivjeti meu ljudima ili u samoi?
Rivotorto
Franjo pouava moliti
Franjo propovijeda u katedrali
Vienje plamenih kola
Proziranje savjesti
Fratri se nastanjuju u Porcijunkuli
Propovijedaju pokoru: Plodovi
Red brae pokornika
Red siromanih gospoa
Novi lanovi poslije Franje
ivot u siromatvu
Strpljivost u uvredama
Pomae im neki Saracen
Ozdravljenje Morika koji postaje
fratar
Poziv i vienje brata Pacifika
Znak tau
Kapitul na rogoinama
1el
2el
LegTd Drugi izvori
34
34
35
42
45
47
47
48
44
3637
18
37
39
40
55
37
55
54
54
40
106
106
Franjo se ukazuje na kapitulu

u Arlesu
Od ovih mrvica napravi jednu
jedinu hostiju
Pravilo napisano na gori
48
209
Ilija gubi tekst Pravila i Franjo ga

iznova pie
Potvrda Honorija III.
Franjo tvrdi da mu je sam Bog
nadahnuo Pravilo
Franjine strogosti
62
5152
Pernati jastuk
69
64
3
4
Da sauva istou tijela

Biuje se u iskuenju poude
potom se gol baca u snijeg
O uvanju osjetila
Protiv bliskosti sa enama
42
43
43
116
117
112
2Bon 2,5
2Bon 2,5
3el3, Peru 19
2Bon 2,6
Peru 36
Peru 23
2Bon 2,7
3el 3
3el 3, 2Bon 2,9
AsZb 18,
OgSav 68,
Cvjet 18
3el 3, 2Bon 4,4
AsZb 17,
OgSav 1
AsZb 17,
OgSav 1
2Bon 3,1,
LegTd 15
AsZb 2830
AsZb 119,
OgSav 98
2Bon 3,2
2084
Br.
7
8
9
10
11
12
6 1
3
4
6
7
8
9
10
11
7 1

Protiv prevelike sigurnosti u sebe
Izbjegavati besposlicu
Brat magarac
Brat muha Zalaganje u poslu
Protiv nepotrebnih i ispraznih
razgovora
O bratu koji je umirao od gladi
Bolest oiju, od prevelikog plaa
Bezbolno spaljivanje onih ivaca
U Sv. Urbanu pretvara vodu
u vino
Aneoska citra
Blistava no u blizini rijeke Po
Njega poniznost u nasljedovanju
Krista
Nareuje jednom fratru
da ga napada
Otkriva narodu svoje nedostatke
Doite vidjeti jednog prodrljivca
Mogao bih jo imati sinove i keri
Posluao bi i novaka od jednog
sata
Poslunost lea
Nisi prikladan za nas
U prelaturi pad
Neka se zovu manji
Odgovor kardinalu Hugolinu
Luciferov tron namijenjen Franji
Relikvije iz Monte Casalea
Franjina poniznost pred biskupom
Imole
Brat Silvestar izgoni avle
U dvoru kardinala Leonea
Baca kapucu u vatru
Izabire siromatvo kao nevjestu
Plae nad siromatvom
Isusa i Marije
Siromatvoposeban put spasenja
Postie se odricanjem od svega
ivjeti kao hodoasnici i stranci
Doputao je samo male kuerke
1el
2el
LegTd Drugi izvori
113
161
48
OgSav 75
129
75
160
97
107
OgSav 24
OgSav 82
22
166
50
86
86
61
OgSav 27
2Bon 3,3
OgSav 115,
2Bon 5,1
3el17, 2Bon 5,2
126
140
66
Cvjet 2
2Bon 5,8
2Bon 3,4
53
Cvjet 3
54
52
133s
151
80
10
11
OgSav 61
OgSav 45
OgSav46
38
152
145
145
148
148
122s
202
147
109
49
101
49
65
OgSav 48
OgSav 64
OgSav 27
OgSav 26
OgSav 43
OgSav 5960
108
119s
154
55
200
108
117
2Bon 3,5
3LegTd 15
200
140
56
56
23
2el 194
OgSav 5, 2el 59
OgSav 97
2085
Br.
4
5
6
8
9
10
11
12

Nareuje da se srui kua koja nije
bila siromana
Siromatvo, temelj Reda
Temeljni uvjet:
odricanje od vlasnitva
Idi svojim putem brate muho
Radije neka se ogoli Gospin oltar
Novac pretvoren u zmiju
Dobro dola, gospoo Siromatino
Ljubomora na siromanije
od njega
Susret s jednim siromanijim
od njega
Primjer u pronji
Za stolom ostijskog kardinala
Ono kraljevsko dostojanstvo
Pohvala proenju
Trai milostinju od svojih vlastitih
fratara
Poziva vitezove na pronju
udo za lijenika iz Rijetija
Voda iz stijene za nekog seljaka
13 Spaava mornare od gladi

Pouka autora o pouzdanju
8 1 Njegova privrenost Bogu
i duama
Potovanje sveenika
2 Prispodoba o neplodnoj eni
3 Radost zbog dobrog primjera
njegovih fratara
Prokleti oni koji daju lo primjer
Bog mu je obeao da Red nee
nestati
4 Protiv klevetnika
5 Samilost prema patnicima
i bolesnicima
Fratar koji je bio grub prema
siromahu
U siromasima vidi Krista
Daruje plat nekom siromahu
Siromasima je davao
sve to bi dobio
1el
2el
LegTd Drugi izvori
5758
56
OgSav 7
80
76
81
67
68
93
83
62
84
113
OgSav 17
72
73
72
71
61
96b
97
96b
OgSav 22
Ogsav 23
OgSav 22
77
44
46
96
OgSav 22
55
3el 15,
2Bon 5,3
3el 33
2Bon 3,8
172
164
155
103
41
OgSav 72
OgSav 51
156
158
59
112
OgSav 87
OgSav 81
76
182
83
2Bon 3,7
76
85
114
OgSav 37
85
87
32
76
2Bon 3,5
2Bon 3,7,
OgSav 30
2086
6 Ljubav prema svim stvorenjima
Janje iz San Vereconda
7 Dobiva na poklon ovce
8 Zei iz Greccia
Zec s Peruinskog jezera
Dobiva na poklon morsku pticu
Razgovara s nekom velikom ribom
9 Utrka s pticama u venecijanskoj
movari
Porcijunkulski cvrak
10 Fazan iz Siene
Ptice ga doekuju na Verni
Sokol s Verne
11 Oslobaa Greccio od vukova
i grada
9 1 Milostinja u Boje ime
Preko stvorenja je dolazio
do Stvoritelja
2 Pobonost Kristu raspetom
Pobonost sakramentu tijela
Kristova
3 Pobonost Bogorodici
pobonost anelima, svecima
i apostolima
Konstantni dar od dva novia
4 Njegova ljubav prema duama
Primjer Redu
Br.
elja za muenitvom
Bog provia za uzdravanje
mornara
6 Put za Maroko i bolest
7 Kree za Siriju
8 Odlazi sultanu zajedno s bratom
Iluminatom
Susreu dvije ovce
U nazonosti sultana
Predlae dokaz vatrom
Odbija sultanove darove
9 Bog ga uva za jedno drugo
muenitvo
10 1 Ljubav prema molitvi
2 Uvijek pozoran na pohode Duha
1el
2el
LegTd Drugi izvori
80
60
60
61
165
111
167
171
170
168
3536
110
118
74
3el 27
3el 26
8081
196
165
91
OgSav 35
201
201
108
OgSav 65
198
197
172
173
106
55
55
56
57
57
57
57
57
Cvjet 24
2Bon 3,9
2Bon 3,9
94
95
2Bon 4,1
2Bon 3,6
3el 31
3el 29
3el 30
3el 23
3el 24
3el 25
2Bon 5,5
2Bon 3,8,
OgSav 71
2Bon 3,9
3el 33
2Bon 3,9
2087
Br.

Prolazi u ekstazi
Borgo San Sepolcro
Ljubav prema samoi
Napadi demona
Franjina molitva u umama

Iznenadni pohodi Duha
Povjeravao je Bogu
duhovne utjehe koje je primao
5 Kanjena radoznalost biskupa
Asiza
Uspjena molitva za nekog opata
6 Molitva boanskog asoslova
Sudbina posudice
koja ga je rastresala u molitvi
Potovanje prema napisanim
rijeima
7 Jaslice u Grecciu
Traio je za njih doputenje
od pape
udesno sijeno
11 1 Franjino znanje i sjeanje
Ne razdvajati molitvu i znanost
2 Objanjava jedan pasus iz Ezekijela
Njegovo pronicanje Sv. pisma
3 Duh prorotva
Predskazuje poraz kod Damiette
4 Smrt viteza iz Celana
5
6
7
8
9
10
11
12
Kanonik Gideon
Predskazuje obraenje jednog
mua
Otkriva tajnu muku jednog
teologa
Skrivene misli brata Leonarda
Iskuenje brata Rizeria
Autograf za brata Leona
Fratar kojeg su smatrali svetim
Druga predskazanja
Spaava jednog fratra
od neposlunosti
Iz svoje elije blagoslivlja dvojicu
fratara
1el
2el
LegTd Drugi izvori
98
71
72
122
65
95
94
99
100
54
101
96
97
76
119
82
8487
87
102
195
103
102
27
30
47.103
3536
36
41
38
95
69
3el 19
2Bon 4,3
OgSav 69
OgSav 53
2Bon 4,3
3el 41,
2Bon 4,9
2Bon 4,8
2Bon 4,7
4950
48
31
44a
49
28
34
72
116
45
73
2Bon 4,2,
OgSav 59
2Bon 4,2
2Bon 4,3
OgSav 94
3el 3, 2Bon 4,6

OgSav 102
2Bon 4,5,
Cvjet 23
2088

13 Starac koji je sablaznio nekog
mladia
14 Znaenje ovog prorokog duha
12 1 Molitva ili propovijedanje?
2 Suma njegove mudrosti
Odgovor sv. Klare i brata Silvestra
3 Propovijed pticama
Br.
4
5
Nareuje lastavicama da uute

Isto pokuava uraditi neki student
iz Parme
6 U Gaeti propovijeda iz jedne barke
7 Njegova je rije bila
kao gorui oganj
Izrie propovijed pred papom
8 Dosljednost ivota
i propovijedanja
9 udesa: uzeti djeak iz Toscanelle
Uzeti iz Narnia
Dijete iz Rietia bolesno
od vodene bolesti
Zgreno dijete iz Ortea
10 ena ukoenih ruku iz Gubbia
Slijepa djevojica iz Bevagne
Sljepica iz Narnia
Slijepo dijete iz Bologne
Opsjednuti iz San Geminia
Opsjednuta iz grada
Citt di Castelo
11 Neki epileptini fratar
Rodilja iz Arezza
Pojas koji je lijeio bolesnike
12 Deset znakova franjine svetosti
13 1 Akcija i kontemplacija
Korizma sv. Mihaelu na Verni
2 Propituje knjigu evanelja
3 Ukazanje Serafina
Pojavljuju se stigmate
na njegovu tijelu
1el
2el
LegTd Drugi izvori
39
91
58
2Bon 4,4
Cvjet 16
59
Cvjet 16
3el 20,
Cvjet 16
3el 21
3el 22
23
2Bon 5,4
2Bon 5,1
73
36
25
65
66
LegTd 54,
Peru 36
3el 175
3el 176
3el 174
67
67
69
70
3el 178
3el 177
3el 124
3el 121
3el 155
3el 156
68
63
64
91
94
9293
94
95
3el 195
3el 108
3el 19
2Bon 7,9
2Bon 6,1
3el 4,
LegTd 69,
Peru 46,
2Bon 6,1
3el 4,
LegTd 69,
2Bon 6,2s,
OkrIl 5
2089

4 uvati kraljevu tajnu?
Otkriva vienje samo
malobrojnim bliskim prijateljima
5 Silazi s brda preobraen u Krista
Njegov trud u skrivanju stigmata
Bog naprotiv ini udesa po njima
6 Ozdravlja ivotinje od neke
epidemije
7 Oslobaa Vernu od grada
udesno zagrijava jednog
siromaha
8 Svjedoci stigmata
Plan nekog fratra da vidi stigmate
9 Peat sam Kristov
10 Sedam vienja kria
14 1 Raspet s Kristom za svijet
Ponimo sluiti Gospodinu
Nema mjesta lijenosti
Sklad izmeu duha i tijela
2 Pogoranje bolesti
Molitva u vrijeme bolesti
Objava vremena smrti
3 U Porcijunkuli
Gol na goloj zemlji
4 Gvardijan mu poklanja habit
Suoblien u svemu Kristu
5 Zadnje pouke i blagoslov
Br.
15 1
2
Prisjea se Posljednje veere

Zapoinje psalam
Glasom svojim
Smrt sv. Franje
Njegova dua se pojavljuje
kao zvijezda
Saekaj me, oe, saekaj me!
Ukazanje biskupu Asiza
Pozdrav eva
Bog ga proslavlja nakon njegove
smrti
Svi su mogli vidjeti stigmate
1el
2el
LegTd Drugi izvori
96
135
94
95
90
97
98.103
97
97
108
106
110
108s
137s
209
114
215
217
216
22
110
217
217
3el 4, 2Bon 6,3
3el 23
2Bon 7,1
2Bon 7,1
2Bon 7,2
2Bon 7, 2.3
2Bon 7,3
2Bon 7,3
OgSav 88,
OkrIl 4
110
110
217
217
2Bon 7,5
LegTd 68
218
220
14
2Bon 7,6
2Bon 7,6
3el 32,
OgSav 113
112
217a
2Bon 6,4
2Bon 4,5
3el 18,
2Bon 6,6
3el 5,
LegTd 70
2090

Tuga i radost sinova
6
7
Okupljanje graana Asiza

Sumnjiavi vitez Jeronim
Prenoenje tijela u Sv. Damjan
Pokapanje u crkvu sv. Jurja
Smrt i slava udesa
Postupak kanonizacije
8
9
Prijenos relikvija
Bog proslavlja svoga sveca
Br.
1el
2el
LegTd Drugi izvori
113
217a
3el 5,
LegTd 70
112
116s
118
11921
12326
LegTd 71,
Peru 56s
2Bon 7,7
2091
Br.
1
2
3
4
5
6
1
2
3
4
5
6
7
8
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
1
2
3
4
5
3
4
5
1
Vei ivotopis sv. Franje Bona

venture Banjoreijskog udesa
Kri u njegovu ivotu i stigmate
Pojavljuje se u snu Grguru IX.
Sumnja jednog fratra
Rimska gospoa i lik sv. Franje
Ivan iz Leride udesno ozdravljen
Ruggero uvjeren u stigmate
Uskriena ena u Monte Maranu
Uskrisuje djevojicu u Pomericu
Uskrslo dijete u blizini Nocere
Djeak vraen majci u Rimu
Djeak uskrien u Capui
Spaava mladia u Sessi
Vraa ivot izvjesnom Geraldinu
Uskrien mrtvac u Njemakoj
Spaava ivot uvaru nekog dvorca
U Pofiu spaava sveenika Tomu
U Celanu dijete palo u bunar
udo u Asizu
Spaeno dijete od smrti u Cornetu
Slian sluaj s ovjekom iz Letinia
Slian sluaj u Sv. Severinu
udo za Bartolomeja iz Geate
Nikola iz Ceprana
udo u Castel San Gimignanu
Slina uda u Thamaritu i Ankoni
Matej od Vicalvija spaen
od otrova
U Barletti spaeni brodolomci
Hodoasnik udesno spaen
od dehidracije
Brat Jakov iz Rietia
Spaeni brodolomci
Mornari iz Ancone spaeni
od brodoloma
Osloboen zatvorenik iz Latinskog
carstva
Osloboen tovatelj iz Masse
San Pietro
Albert iz Arezza izvuen iz zatvora
Franjo oslobaa Petra iz Alife
Guidolotto iz San Gimignana
Sretan poroaj u Schiavoniji
3el
Drugi izvori
23
10
89
1113
67
40
46
43
42
44
45
47
48
49
50
51
54
57
58
59
56
61
52
187
1el 90, 2Bon 6,9
2Bon 6,7
2Bon 6,8
81
82
83
86.84
85
88
89
91
93
94
95
2092
Br.
2
3
5
1
2
3
4
5
6
7
7a
1
2
3
7
1
10
3
4
1

Beatrica poraa mrtvoroene
Julijana iz Calvia, sretna majka
Slian sluaj u Tivoliju
ena u Viterbu zaboravila
na zavjet
Sretan poroaj u Arezzu
Brat Robert ozdravio od sljepoe
Slijepa ena iz Tebe
U Pofiu izlijeen slijepi mladi
Ozdravio sveenik iz Castra
dei Volsci
Izlijeen ovjek iz Monte Gargana
Progledao slijepac od roenja
Vitez Gerard iz Zancata
ovjek iz Asiza oslijepio,
potom udesno ozdravio
Marko, gluhonijemi djeak
Brat Jakov iz Isea
Izlijeena slijepa, gluha i luda ena
Slian sluaj u Nursiji
Petar iz Folinja osloboen avla
Slian sluaj kod jedne ene
iz Narnija
Buonuomo iz Fana, uzeti gubavac
Ato iz Sv. Severina
Rogata izlijeena od krvarenja
Druga ena, na Siciliji, ozdravila
od iste bolesti
Presede, redovnica iz Rima
Neki seljak iz Le Simon
de Poitiersa
ena iz Le Mansa, ne slavi
svetkovinu
Slini sluajevi u Campaniji
Vitez, klevetnik sv. Franje
Aleksandar, kanjen i pomilovan
ena iz Cagliana Aterna spaena
od dehidracije
udesno procvala trenja
U Vilasilosu loza spaena od crva
U Palenciji oslobaa itnicu
od parazita
U Apuliji osloboeno polje od
crva
3el
Drugi izvori
96
97
99
98
106
116
118
119
120
122
123
117
125
109
152
153s
150
151
1el 147148
1el 137
1el 138
147
146
148
149
1el 146
1el 146
181
100
101ss
129
128
16
189
190
191
192
2093
Br.
4
5
5a
6
7
8
9

Franjo uva Martinove volove
U Amiternu udesno pronaeno
june
Popravljena posuda u Antrodocu
Popravljeno ralo u Montolmu
Starica iz Magliana Sabina
Izlijeeno dijeteudovite
iz Scepitta
Brat Ubertin izlijeen od ludila
tapi sa znakom tau
Tau, znak spasenja
Otajstvo kria objavljeno sv. Franji
Molitva pisca
3el
Drugi izvori
183
184
185
186
182
158
159
2094
Br.
1
2
4
5
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20

Pismo iz Greccia
Prvo mu je ime bilo Ivan
to mislite o mome djeaku
Grenost i ispraznost
Ljubaznost i osjetljivost prema
siromasima
Jednog dana je odbio nekog
siromaha
Za ljubav Boju
Zarobljenitvo u Perui
Vojne pripreme
Prvo vienje: dvorana puna oruja
Odijeva nekog siromanog viteza
Gospodine, to eli da uinim?
Kralj mladei
eli li se moda oeniti?
Poetak obraenja
Trai samou
Milosre prema siromasima
i prema sveenicima
Priprema stol za siromahe
Hodoae u Rim
Ono to ti je gorko postat e ti
slatko
Poljubac i sluenje gubavcima
Svjedok njegovih molitava
Iskuenje: grbava ena
Odustaje od puta u Apuliu
Radoznalost prijatelja
Raspelo u crkvi sv. Damjana
Pronja ulja za svjetiljku
Razmatranje i pla
nad Kristovom mukom
Za stolom:
misao o siromanoj Djevici
Prodaje platno u Folignu
Sakrio se u crkvu sv. Damjana
Vraa se u Asiz
Majka ga oslobaa
Otac ga tui biskupu
Svlai sve sa sebe pred biskupom
1el
2el
3
3
1Bon
1 1
1 1
Drugi izvori
Peru 3
17
1 1
Peru 4
17
5
5
7
4
6
5
4
6
5
6
7
1 1
1 3
1 3
1 2
1 3
1 4
1 6
Peru 4
Peru 5
Peru 5
Peru 6
8
9
1 6
17
6
7
7
9
9
9
6
10
11
11
2 6
1 4
1 3
2 1
1 5
51
200
7 1
1Bon 1, 56
3el 2
OgSav 92,
AsZb 78,
3el 3
1Bon 5,1
8
910
11
12
13
15
15
12
2
2
2
2
2
2
2
1
2
2
2
3
3
4
Peru 7
(Peru 7)
Peru 8
2095
Br.
21
25
26
27
28
29
30
31
32

Prosi kamenje i obnavlja crkvicu
sv. Damjana
Nee uvijek nai ovog sveenika
Poziva jednog siromaha da ga
pred njegovim ocem blagoslivlja
I njegov brat ga vrijea
Trai milostinju od starih prijatelja
Pretkazuje dolazak siromanih
gospoa
Do sada je nosio habit pustinjaka
Evanelje poslanja apostola
Prva propovijed
Gospodin ti dao mir
Pretea pozdrava: Mir i dobro!
Prvi plodovi propovijedanja
Poziv Bernarda Kvintavalskog
Franjo moli s Bernardom
Otvaranje knjige evanelja
Poziv brata Silvestra
Vienje zlatnog kria
Nastanjuje se u Porcijunkuli
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
Poziv brata Egidija

Prvo apostolsko poslanje
Na je Red poput ribara
Pokornike pouke
Tko su ova dvojica, povratak
Novi lanovi
Razgovor s biskupom Asiza
Rijei ohrabrenja brai
Klanjamo ti se, Kriste
Pitali su ih: Odakle dolazite?
Zgode dvojice fratara u Firenci
Siromatvo za nas nije teret
Pretrpljeno maltretiranje
Dan u Porcijunkuli
Na meti nekog luaka
Kako su se mirila prva braa
Siromatvo
22
23
24
1el
18
2el
11.13
1Bon
2 7
14
12
18
12
13
13
4 6
21
22
23
23
23
24
24
24
44
15
15
15
109
109
18
3 1
3 2
3 2
3 3
3 3
3 3
3 5
3 5
2 8
25
29
28
3 4
3 7
30
31
3 7
3 7
27
45
3 6
4 3
40
3849
39
4 7
4 7
Drugi izvori
Peru 9
AsZb 101
OgSav 26
Peru 10, Cvjet2
Peru 10, Cvjet2
Peru 11, Cvjet2
Peru 12, Cvjet2
3el 3, Peru 13,
Cvjet 2
Peru 14,
AsZb 56
OgSav 55
Peru 14
Peru 15
Peru 15
Peru 15
Peru 16
Peru 17
Peru 17
Peru 18
3el 3, Peru 19
Peru 19
Peru 20
Peru 2122
Peru 23
Peru 2425
Peru 26
Peru 27
Peru 27
2096
Br.
44

Plat brata Egidija
45
46
47
48
49
50
51
52
53
54
55
56
57
58
59
60
61
62
63
1el
2el
1Bon
Siromatvo i radost u Gospodinu

Prezir prema novcu
Odlaze u Rim
Susreu kardinala Ivana od
Sv. Pavla
41
41
32
32
3 8
3 9
Drugi izvori
Peru 28,
AsZb 92,
OgSav 36
Peru 29
Peru 30
Peru 31
Peru 32
Naao sam savrenog ovjeka

Papa poziva Franju na molitvu
Bila je u pustinji neka siromana
ena
Vienje Lateranske bazilike
koja se rui
Odobravanje Pravila
33
16
16
16
3 9
3 9
3 10
Peru 33
Peru 34
Peru 35
17
3 10
33
17
3 10
Franjo obeava poslunost.

Tonzura
Vienje velianstvenog drveta
Novi ar u propovijedanju
Svjedoanstvo ivota
Novi lanovi
Rivotorto
Naputaju kolibu i ostavljaju je
magarcu
Dobivaju Porcijunkulu
Vienje vezano uz Porcijunkulu
Uvoenje generalnih kapitula
Franjine pouke
ne sudite: budite mirotvorci
mrtvljenje i diskrecija
Zatvaranje kapitula
Nastanak tri reda
34
3 10
33
36
36
37
42
44
3
4
12
4
4
4
8
5
8
7
3
5
Peru 36
18
20
2 8
AsZb 56
Peru 36
Peru 37
Peru 38
Peru 39
Peru 40
Peru 41,
Cvjet 16
Peru 42
Peru 43
Peru 44
Peru 44
24
Peru 44
Smrt kardinala Ivana od Sv. Pavla

Kardinal Hugolin
Izbor prvih provincijalnih
ministara
Nevolje podnesene u nekim
podrujima
Sveano potvrivanje Pravila (?)
Ja sam ta koko
AsZb 101,
Peru 36
Peru 36
2097
Br.
64
65
66
67
68
69
70
71
72
73

Red pod zatitom Crkve
Franjo sree kardinala Hugolina
i trai ga od pape kao zatitnika
Reda
Ovlauje ministre da primaju
novu brau
Franjo predskazuje Hugolinu
da e postati papa
Franjina smrt
Jedan fratar mu vidi duu
kako uzlazi na nebo
Franjine kreposti
Ukazanje raspetog Serafina
Fratri mogu promatrati stigmate
Franjina kanonizacija
Bazilika podignuta u njegovu ast
Franjo sve privlai k sebi
1el
100
100
2el
24
25
25
1Bon
100
Drugi izvori
OgSav 78
Peru 45
Peru 45
Peru 45
Peru 45, Cvij 18
88
110
217
14 6
94
113
126
13 3
15, 23
15 7
Peru 46, OkrIl 8
Peru 46
Peru 46
3el5
Peru 4647
Peru 47
2098
Br.
1
2
3
4
5
67
8
9
10
Asiki zbornik
(ili Peruinska legenda)
Ne stavljaj odmah ruku na ma
Prorotvo o tunim danima za Red
Kada sam njegov sluga, a kada ne
Predskazuje svoju buduu slavu
Blagoslov grada Asiza
Sestra smrt
Zadnja posjeta brata Jakobe
Ideali poniznosti i siromatva
Ponizni odgovor biskupu Ternia

Jo uvijek mogu imati sinove
i keri
11
Franjino povlaenje
Sluao bih novaka od jednog sata

12
Blagoslov Bratu Bernardu
Predskazanja u vezi s bratom

Bernardom
13
Posljednji Klarin pozdrav
Zaustavljanje povorke s tijelom

u Sv. Damjanu
14
Sestre eve
Nitko ne smije biti siromaan

na Boi
Sestra eva
15
Nisam kradljivac!
16
Nikakvo vlasnitvo, ni zajedniko
17
Krist odobrava Pravilo
18
Ne spominjite mi druga pravila!
19
Upueni na pomo kleru
20
Kako se odnositi prema kleru
21
Kristove pritube iznesene bratu
Leonu
22
Franjo proivljava Kristovu
posljednju veeru
23
ivjeti i stanovati kao hodoasnici
24
Siromatvo u stanovanju
25
Protiv pretjerane elje za knjigama
26
Siromatvo u krevetima
27
Prezir prema novcu.
Kanjava jednog fratra
2830 Siromatvo u odijevanju
31
Dva plata za staricu
32
I drugi plat za nekog siromaha
OgSav
2el
1Bon
Drugi izvori
49
70
74
109
124
123
112
44
153
157
159
45
45
141
133
6 3
3el 3739
3el 38,
2el 140
39
46
107
107
143
151
48
6 4
108
108
15 5
1el 116117
113
114
200
14 6
3el 32
113
12
13
1
68
54
50
52
146
AsZb 58
88
217
5
5
5
5
14
56.59
60
62
63
65
7 2
Peru 30
15
29
30
69
86
87
5 2
8 5
2099
Asiki zbornik
33
Slian sluaj u Le Celle di Cortona
34
i u mjestu Colle kod Perue
3536 Objanjava jedan odlomak
iz Ezekijela
37
Prispodoba o gledanju ena
38
Franjino klicanje na francuskom
39
Odustajanje od vodstva Reda
40
i od svojih drugova
41
Dobar primjer i bratska ljubav
42
Tko e ga naslijediti na elu Reda?
Opis generalnog ministra

43
Dunosti generalnog ministra
i njegovih suradnika
44
Loi primjeri poglavara
45
Samilost i molitva za bolesnike
46
Pohvala Pravilu
Fratar koji je umro stiui

u rukama Pravilo
47
Pretjerana potraga za znanjem
Predskazanja s obzirom na to
48
Protiv besposlice
49
Ne eli crkvene slube
u svom Redu
Prijateljstvo izmeu Dominika

i Franje
50
U Rivotortu: strogost i diskrecija
Strog prema sebi

i blag prema brai
51
Pohvala pronji
52
Ne brinite se za sutra
53
Njenost prema jednom bolesniku
54
Kanjena radoznalost
55
Iskuavani brat
56
Dobiva na raspolaganje
Porcijunkulu
Nain ivota koji se ondje

provodio
Porcijunkula, model Reda
Kua koju je sagradila opina
Kua koju je dao sagraditi

provincijalni ministar
57
Ne postoji neka moja elija!
Lisice imaju jazbine

Br.
OgSav
2el
1Bon
Drugi izvori
31
32
53
88
89
103
11 2
86
93
39
40
51
80
80
80
113s
127
143
144
155
184
185
185s
AsZb 11
41
42
76
77
188
175
208
208
69
69
75
43
195
195
161
148
11 1
5 6
6 5
43
150
27
27
22
5 7
18
19
28
106
55
74
176
100
124
18
10 5
LegTd 56
55
19
55
7
8
19
57
9
9
59
56
AsZb 103
OgSav 172
2100
Br.
58
59
60
61
62
63
64
65
66
67
68
69
70
71
72
73
74
75
76
77
78
79
80
81
82
83
Asiki zbornik
Htio je da se kue grade od blata
i drveta
Upute za boravita fratara
Biti u miru s klerom
Graditi siromane zgrade
Mala oporuka iz Siene
ienje crkava
Brat Ivan Jednostavni
Fratar koji je ostavio sve rodbini
Planina je tvoje iskuenje
Za stolom s gubavcem
No u sv. Petru iz Bovare
Vienje brata Pacifika
Aneoska citra
Vinograd sveenika iz Rietia
Ruak ponuen lijeniku
iz Rietia
Predskazuje obraenje jednog
mua
Nezreli postulant
Deliciozna riba
Mrmljanje brata Leonarda
Izlazi iz elije da blagoslovi
jednog fratra
Boini ruak u Grecciu
Posjeta kardinala Hugolina
Porcijunkuli
Kreposti i mane u Grecciu
Predskazuje Peruincima
graanski rat
Uspjenost njegove molitve
Franjine bolesti
Ljubav prema Kristu patniku
Knjiga kria
Doite vidjeti prodrljivca
Jeo sam hranu zainjenu mau
Lisije krzno ispod habita
Bljesak ispraznosti
Hugolin mu nareuje da se lijei
Doi u pomo mojim nemonima
Nastaje Pjesma brata Sunca
Hvalio je Boga za sva njegova
stvorenja
OgSav
2el
1Bon
Drugi izvori
10
10
10
87
56
57
99
58
59
60
104
110
146
190
81
115
122
123
126
44
7 3
6 6
5 11
AsZb 19
1el 105
Cvjet 19
38
11 6
103
111
40
31
45
11 8
11 12
20
21
61
63
7 9
105
35s
37
8 11
91
92
61
62
62
63
91
100
100
119
101
11
105
131
130
132
213
10 5
3el 3, LegTd 14
1el 52
2101
Br.
84
85
86
87
88
89
90
91
92
93
94
95
96
97
98
99
100
101
102
103
104
105
106
Asiki zbornik
Strofa o oprostu
Biskup i gradonaelnik se izmiruju
Hvalospjev za Siromane gospoe
Njegova odbojnost prema lijeenju
Hrabrenje bolniara
Bezbolno spaljivanje onih ivaca
Izvanredno potovanje prema vatri
elija u vatri
Ljubav prema svim stvorenjima
Ogrta za jednu enu iz Machilona
Poklanja habit dvojici francuskih
fratara
Komad habita za nekog siromaha
Plat brata Egidija
Poklanja Novi Zavjet
Izljeenje volova u Sv. Iliji
Kanonik Gideon
Poziva vitezove da trae milostinju
Pohvala pronji
Za stolom kardinala Hugolina
Brat muha. Parazit
Ljubi ramena bratu koji ide
u pronju
Franjina radost pred smrt
i uenje brata Ilije
to ti se ini za moju vodenu bolest
Dobro dola, sestrice smrti
to je bila Franjina nakana
Naziv Manja braa
Gospodin vam dao mir!
Otpor odreene brae
Knjige brata ministra
Novak koji je htio imati psaltir
Molitva je ta koja spaava
Znanost napuhava, ljubav
izgrauje
Donesite mi brevijar
Toliko ovjek zna koliko ini
Zlouporabe i iskrivljenja
Zato Franjo ne intervenira
OgSav
2el
1Bon
Drugi izvori
101
101
90
115
115
116
117
118
33
34
204
166
165
92
181
9 1
35
36
196
9 1
38
22
22
23
24
25
91
41
77
72
73
75
76
13 6
11 5
7 10
7 7
7 7
5 6
LegTd 44,
Peru 28
3el 18
121
121
122
122
2
26
26
2.26
3
4
72
4
217
217
62
195
164
73
6 5
3 2
8 2
1el 109
1el 38
LegTd 26
AsZb 47
4
4
71
71
195
2102
Br.
107
108
109
110
111
112
113
114
115
116
117
118
119
120
Asiki zbornik
Opozicija odreenih krugova
protiv Franje
Protiv besposlenog brbljanja
Franjo eli poi u Francusku
tovanje euharistije
Dranje brae po svijetu
Arezzo osloboen od demona
Hugolin sprjeava njegov put
u Francusku
Ne elimo da ti vlada nad nama
Brat cvrak
Primjer i uzor
Izabrao sam te jer si bio neznatan
Primjer i poticaj fratrima
Susret s nekim siromanijim
od njega
Brat koji je prezreo
nekog siromaha
Obraeni lopovi
Fratar kojeg su svi drali svecem
U palai kardinala Leonea
Korizma na Verni
Doek ptica
Perjani jastuk
Njegov ar u moljenju asoslova
Ako avao ue u srce
Umjerenost s bratom tijelom
Duhovna radost
Prekorava jednog alosnog brata
OgSav
2el
1Bon
Drugi izvori
11
82
65
65
65
65
160
201
201
108
5 6
6 9
1el 75
64
16
81
81
17
145
171
158
84
6 5
8 9
8 3
7 6
37
85
8 5
1el 76
66
102
67
99
98
94
95
97
95
96
28
119s
64
96
129
125
128
11 10
6 10
8 10
5 2
10 6
Cvjet 26
2103
Br.
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
Ogledalo savrenstva
Nova redakcija Pravila
Otkriva svoju nakanu bratu
Rizeriju
Vrlo nevoljko Franjo im pristaje
udovoljiti
Ministar koji je htio imati knjige
Novak koji je htio imati psaltir
Siromatvo u knjigama, kuama,
krevetima, odjei
Ispranjena kua u Bologni
Kua sagraena od opine
Kua koju je sagradio njegov
zamjenik
elija koja je bila prozvana
njegovom
Lisice imaju skrovita
Upute o boravitima fratara
Biti u miru s klerom
Neka budu siromane graevine
i od drveta
Protivljenje nekih fratara
Nikada nisam bio kradljivac
milostinje
Ne posjedovati nita, ni u zajednici
Prezir prema novcu
Ja moram biti uzor
Susret s jednim siromanijim
od njega
Ui fratre da trae milostinju
Nikakve tjeskobe za sutra
Bogata trpeza na dan Boia
Posjeta kardinalu Hugolinu
Poziva neke vitezove da trae
milostinju
Moje kraljevsko dostojanstvo
Na ruku s kardinalom
Hugolinom
Isproeni kruh je sveti kruh
Brat muha
Ljubi u rame brata koji je iao
u pronju
Ime Manje brae
Gospodin ti dao mir
2el
1Bon
4 11
AsZb
17
101
Drugi izvori
101
62
195
62s
102
105
2336
58
57
7 2
7 2
56
56
59
57
56
146
57
58
19.58
58
106
15
65
69
85
84
7 6
16
27
2830
113
74
61
63
77
7 9
7 10
51
52
74
74
96
72
73
7 7
7 7
96
97
75
75
76
5 6
97
97
98
6 5
3 2
101
101
1el 38
LegTd 26
2el 56.60
OgSav 54
Peru 30
2104
Br.
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
44
45
46
47
48
49
50
51
52
53
54
55
Ogledalo savrenstva
Brat koji je umirao od gladi
Diskrecija u strogostima
Jeo je groe s jednim bolesnim
bratom
Poklanja plat nekoj siromanoj
starici
Poklanja drugi plat nekom
siromahu
Slian sluaj u Le Celle di
Cortona
Drugi neki plat darovan siromahu
iz mjesta Colle
Siromana starica iz Machilonea
Poklanja svoj habit dvojici fratara
Komadi habita nekom siromahu
Plat brata Egidija
2el
22
21
176
1Bon
5 7
AsZb
50
50
53
Drugi izvori
Cvjet 18
86
31
87
8 5
32
88
33
89
34
92
181
196
9 1
89
90
91
92
Brat koji je prezreo nekog

siromaha
Daje Novi Zavjet majci dvojice
fratara
Odustaje od uprave Reda
i od svojih drugova
Odrie se vodstva nad Redom
Samilost prema bolesnicima
Odgovor kardinalu Hugolinu
s obzirom na slube
Prijateljstvo Franje i Dominika
Sluenje gubavcima
Ponizan odgovor biskupu od
Ternia
Jo bih mogao imati sinove i keri
Posluao bih novaka od jednog sata
Posluati na prvu rije
Poslunost lea
Ne izdaj naredbe prebrzo
Ne trai nikakve povlastice
Kako su se mirili fratri
Krist se ali bratu Leonu
Objanjava jedan redak
iz Ezekijela
Poslani u pomo kleru
Kako je dobio crkvicu zvanu
Porcijunkula
ivot koji se tu provodio
85
8 5
114
LegTd 44,
Peru 28
1el 76
91
93
143
144
188
175
148
6 5
11.39
40
44
45
49
150
141
49
9
10
133
151
51
152
153
155
103
6 3
6 4
6 4
8 3
11 2
10
11
1
20
41
21
3536
146
18
19.58
56
LegTd 56
19
56
1el 38
2105
Br.
56
57
58
59
60
61
62
63
64
65
66
67
68
69
70
71
71a
72
73
74
75
76
77
78
79
80
81
82
83
84
85
Ogledalo savrenstva
Franjo i istoa crkava
Brat Ivan Jednostavni
Jede iz posude nekoga gubavca
Tjera u bijeg demone
Namijenjeno mu je Luciferovo
prijestolje
Gol, sa pojasom oko vrata
Jeo sam jela zainjena mau
Lisija koa ispod i preko habita
Jedan blijesak oholosti
Stanje savrene poniznosti
Htio je ii u Francusku
Potovanje euharistije i dragocjene
posude
Naa je elija nae tijelo
Hugolin ga zaustavlja u Firenci
Banditi iz Monte Casalea
Na dvoru kardinala Leona
Kapitul na rogoinama: kao novi
luak
Znanje koje napuhava
Tuna predvianja za Red
Zato ne obustavi zlouporabe?
Rijei brata Leona bratu Konradu
Molitva jednostavnih fratara
Ne naputajte vlastitog poziva
vitezovi okruglog stola
Prispodoba o neplodnoj eni
Propovjednicima: Posvetite se
molitvi
Kada sam njegov sluga, a kada ne
Protiv besposlice
Pohvala Pravilu
Sveti brat koji ju je nosio sa sobom
Povjerava Red Crkvi
etiri povlastice date Redu
Karakteristike generalnog ministra
Zato se uzrujava mali ovjee?
Moj je zadatak dati dobar primjer
Propisi za Porcijunkulu
uvajte se da je nikada ne ostavite
Himan u ast Porcijunkule
Opis savrenog manjeg brata
2el
190
122
123
1Bon
10 3
6 6
AsZb
60
61
64
65
65
Drugi izvori
1el 72
131
130
132
165
201
201
6 2
6 5
80
81
81
82
109
108
108
1el 52
119s
6 10
108
97
115
117
18
1el 74
Cvjet 26
195
157
195
164
11 1
8 2
47.103
2
106
103
47.103
103
103
159
161
208
208
24
1846
158
160
5 6
8 3
5 6
3
48
46
46
4243
112
112
107
LegTd 63
1el 106
2106
Br.
86
87
88
89
90
91
92
93
94
95
96
97
98
99
100
101
102
103
104
105
106
107
108
109
110
111
112
113
114
115
116
117
Ogledalo savrenstva
Prispodoba s obzirom na istou
Mala oporuka iz Siene
Proivljava posljednju veeru
i blagoslivlja fratre
Rijei ohrabrenja svojim
bolniarima
Poticaji Siromanim gospoama
Porijeklo njegovih bolesti
Hugolin mu nareuje da se lijei
Franjo oplakuje Kristovu muku
Pjevao je uz improviziranu violinu
Boanski asoslov
Duhovna radost
od jedne dlake pravi brvno
Prekorava jednog tunog brata
Umjerenost i zrelost, zid obrane
Umjerenost s bratom tijelom
Demon u jastuku od perja
Iskuenje trajalo due
od dvije godine
Nastanak Pjesme brata Sunca
Strofa o oprostu
O jednom fratru, lanom svecu
Ti plae, ali tjelesno
Vinograd sveenika crkve
sv. Fabijana
Predskazuje Peruincima
graanski rat
O nekom skrupuloznom fratru
Brat Bernard: blagoslov
i predskazanje
Rijei utjehe sv. Klari
Predskazuje svoju slavu
Ruak za lijenika iz Rijetia
Poelio je neku posebnu ribu
Zadnja posjeta gospoe Jakobe
Sklonost prema sestri evi
Za Boi, slavlje za sve,
ukljuujui i ivotinje
Njegova ljubav prema bratu ognju
Ne eli ugasiti oganj
Dao je da mu itaju misno
evanelje
Koa spaena od vatre
2el
113s
216s
1Bon
14 5
AsZb
37
59
22
Drugi izvori
86
204
11
127
96
195
113
128
129
64
115
10 6
5 5
5 6
5 2
85
77
83
78
38
119
120
120
120
120
119
63
LegTd 14
213
28s
90
11 10
83
84
116
70
67
Cvjet 19
37
75
124
48
55
12
Cvjet 6
44
200
7 11
14 6
13
4
68
71
8
14
14
1el 116118
3el 37
3el 32,Ogsav 11
166
5 9
86
86
87
2107
Br.
118
119
120
121
122
123
124
Ogledalo savrenstva
Ljubav prema svim stvorenjima
Pohvale suncu i ognju
Pjesma brata Sunca. Tekst
Brat Ilija ga prekorava zbog
njegove radosti
Ispituje lijenika o svojoj bolesti
Dobro dola, sestrice smrti
Strofa o sestri smrti
Kako je blagoslovio grad Asiz
2el
165
1Bon
9 1
AsZb
88
99
Drugi izvori
1el 109
217
217
100
100
7
5
Cvjet 4
Biblijsko kazalo
Priredila
ANITA KONJICIJA
STARI ZAVJET
Knjiga Postanka
1,20 ss. 1524
1,20.21 495
1,20.22 604
1,26 175, 199
1,26-27 1396
1,28 636
1,31 425
2,9 1229
2,15 175
2,16.17 198
2,17 1270
2,24 889
2,25 417
3,1 417
3,5-7 1225, 1269
3,7 417
3,8 417, 418
3,9-10 418
3,12 1249
3,13 524
3,14 604, 1143
3,15 471
3,19 418
3,21 418
3,23 418
3,24 419, 891
2108
4,8 1250
4,12 419
4,13 477
4,17 544
4,24-25 1261
5,29 603, 1131
6,2 1249
6,6 424, 551, 672, 1097, 1169,
1246
7,1 ss. 1524
8,9 419
8,17 636
8,21 428, 442
9,1 636
11,9 1249, 1260
12,1 736, 949
12,2 1055
12,3 1217
13,9 237
13,15 411
16,15 1250
17,4 515
17,7.19 1229
17,13 609
17,23 1226
19,1 144
19,16 1260
Bibl ij sko k a z alo
19,19 631, 632

19,26 428
22,14 1262
24,40 547, 548
24,63 882
27,4 502, 1366
27,27-28 208
27,28 1746
27,29 212, 1217, 1366
27,34 554
27,36 454
27,38 631
27,40 370
27,41 1250
28,12 517, 558, 885, 887, 982,
1223, 1229
28,16 432
28,20 1924
29,15 602, 730, 1119
32,8 383
32,9 544, 917
32,10 515
32,29 1364
32,30 589, 1203
32,31 1075
33,14 238
35,29 377
37,2 426
37,4 411
37,28 1261
37,28.32 1250
39,11 601, 1119
41,11 468
41,38 898, 901
41,43 1224
41,52 934
42,8 1081
43,30 430
44,11 468
45,1 1254
45,8 515
47,29 130
48,10 904
2109
48,14 399, 594, 904, 1080, 1190,
1366
48,14.17 594
48,17 600, 1094, 1176
48,17-18 1253
49 1477
49,28 238
49,3 1366
49,9 1257
50,18 429
Knjiga Izlaska
1,3 111
1,14 360
2,12 360
3,1 1468
3,1-2 1357
3,2 1347
3,17 419
4,12.15 1217
4,15 622, 661, 1090, 1110, 1111,
1117
4,18-19 1213
5,7 360
6,1 1324
7,26 1324
12,37 1250
12,49 600, 724
13,17 906
13,18 1230
14,5 1233
14,13 1861
14,16 1847
21,17 1278
22,11 1131
22,13 603
22,22 462
24,18 1109
25,40 977
26,3-6 1585
26,34 1333
29,18 606, 1142
29,37 1901
31,18 901, 1245
2110
32,17 1245
33,11 1360
34,14 891
34,29 1838
40,22 1873
48,14.15 336
Levitski zakonik
2,9 1366
2,13 1346, 1705
10,17 1333
19,1 145
20,9 1278
26,11 1349
Knjiga Brojeva
5,19.23 603
6,24 115, 131, 1744, 1746
6,26 115, 376, 556, 660, 1073,
1127, 1363, 1404, 1744, 1746
6,27 115
7,89 1901
14,30 1250
16,26 475
21,8 1249
22,21-35 1523
Ponovljeni zakon
1,1 1231, 1278
4,2 74, 77, 177, 208
5,5 975
5,15 1239
5,53 237
6,4.5 1435
6,5 1216
7 666
8,3 1234
8,16 1162
9,10 447, 984, 1245
11,1 1709
11,13 1100
11,24 413
12 74, 666
12,32 77, 177, 208
13 666
13,13 422
14,29 889
17,20 637, 1189
19,15 987
22,17 422
23,24 353
23,25 400
24,1 1889
25,4 499
25,6 954
27,3s 906
28,35 1280
30,12.14 1270
30,19 77
31,6 552
31,12 637, 641, 1188
32 74
32,13 897
32,15 426
32,18 417
32,35 599, 1144
32,40 625, 1093, 1148
33,11 342
Joua
1,9 1071
2,16 896
8,20 400, 577, 905
9,9 430
13,1 1059
22,33 1144
Knjiga o Sucima
9,15 1331
13,8 373
14,6 898
16,28-30 579
Ruta
3,7.8 653
Prva knjiga o Samuelu
2,5 663, 926, 945, 1164
2111
2,6 1268
2,35 1214
3,2.9 627, 1150
3,11 468
3,17 1317
3,18 1071
4,8 1269
4,14 619
5,6 1201
8,7 428
9,6.7 1887, 1888
9,22 1244
10,6 333, 545, 458, 1427
10,9 1233
14,36 657, 1126
15,23 428, 1245
16,12 238
17,42 238
18,9-12 1250
18,16 238
18,27 1223
19,20 989
20,13 1132
21,3 1917
25,11 1391
25,17 735
30,6 964
Druga knjiga o Samuelu
1,23 632
2,6 521, 562
2,9 973
3,15 978
3,35 1317
7,3 657, 1071, 1126
7,14 1217
16,2 1290
17,8 595, 1081
23,6 1166
24,12.13 1447
Prva knjiga o Kraljevima
2,4 668
2,4 Vg 146
3,26 389, 430, 530, 552, 575

4,33 1369
5,9 260
5,13 463, 1369
4,33 1369
8,6 672
8,22.54 1246
8,27 1704
8,36 666, 1161, 1169, 1243
8,63 394
10,6 429
14,6 1221
20,13 650
22,27 1324
Druga knjiga o Kraljevima
2,9 238, 382
2,9.15 886
2,11 382, 476, 931, 1220, 1221,
1248
2,11-12 1331
2,11-14 886
2,12 382, 931
4 953
4,9 472, 1245
6,17 931
6,32 1221
13,14 1194
16,15 1328
18,26 411
Prva knjiga Ljetopisa
1,28 1226
16,19 1171
17,18 477
26,17 1226
29,10 431
29,11 414, 422, 431
Druga knjiga Ljetopisa
1,12 134, 2016
2,5 1704
4,25 1887, 1888
6,13 897
2112
6,33 415
15,4 609, 1159
17,6 603, 1131
36,22 387
34,27 502
Ezra
2,34 1428
2,34-35 1720
9,5 659, 1073
Nehemija
8,1 637, 641
8,4 144, 1188
13,22 1074
Tobija
1,3 207, 542, 624
3,22 477
4,11 139
4,15 162
4,23 1449
5,6 1363
6,22 1883
8,6 239
10,5 1175
10,12 379
12,6 238
12,7 984, 985, 1417
12,8 399
12,9 139
13,1-6 111
13,2 1268
13,4 144
13,4 Vg 144
13,4-6 2055
13,5 176
13,6 Vg 144
13,10 430
13,12 202
Judita
6,15 472
7,28 465
10,3 413
10,14 569
12,8 668, 1154
13,17 430
13,23.24 432
14,18 635
18 1142
Estera
3,1 1329
4,13 603, 1131
7,6 489
7,10 1329
8,3 633, 1329
9,6 1329
10,6 1823, 1872
11,10 1872
13,13 412
Prva knjiga o Makabejcima
2,26.58 352
2,30 1264
2,66 239
3,58 413
5,50 398
Druga knjiga o Makabejcima
4,15 790
6,28.31 1738
10,4 606, 1124
11,6 1231
12,23 1327
12,44 239
15,14 1294, 1617
Psalmi
2,2 425, 472, 1262
2,9 1288
3,5 396
3,6 103
4,3 197
4,4 994
4,9 1438
5,6-7 1262
6,6 238
7,10 1234
7,16 1240
7,17 1346
7,18 1346
9,8 1331
9,9b 109
9,10-11a 109
9,19 713
10,1 1156, 1161, 1185, 1188
10,2 454
10,4 1130
10,6.11 1409
10,7 1242
10,8 492
10,11 1300
10,14 239, 603, 1606
11,1 630, 636, 645, 665, 674, 1099
11,7 194, 1663
12 88
13,3 200
13,6 1387
14,1 546
14,4 1238
14,5 1238
15,8 456
16,4 891
16,11 1215
16,13 454
17,7 1412
17,7c-d 108
17,8 575, 967
17,18 100
17,31 194, 1663
18,6 1822
18,8 1113
18,11 1184
18,13-14 960
18,17 400
18,33 1603
18,43 551
19,2 109
19,3 109
19,4 109
2113
19,5 109, 1215, 1428
19,6 109
19,7 190
19,8 601, 726
19,11 417, 634
20,4 916
21,3 1451
21,4 414, 916, 1221, 1222, 1440
21,5 1118
21,7 81, 101, 1346
21,8 101
21,12 97, 1159
21,14 103
21,15a-b 103
21,15c 103
21,16a-b 103
21,16c 103
21,17 102
21,17c-18a 102
21,18-19 103
21,20 98, 101
21,24 91
22,1 456
22,3 565
22,7 141, 389, 1374
22,11-12a 99
22,15 1433
23,2 1286
23,4 964
23,10 1831
24,3 143
24,4 1047
24,10 410, 414
26,8 533
28,2 1088, 1204
28,3 905
29 107
29,3 400, 576, 904
29,10 487
30,5 114
30,6 1229
30,11 553
30,20 443, 1703
31,4 139
2114
31,6 696
31,7 1168, 1722
31,10 1434
31,12a-b 101
31,13 384, 425, 943
31,16 372
31,21 705
32,7 373, 607
32,9 1698
33,5 1434
33,6 470
33,9 139
33,12 1349
33,23 103
34,9 410
34,11 102
34,12a 102
34,15 102
35,7 1051
35,12 1343
35,16 424
35,19 1294
35,20 422
36,10 1284, 1399
36,30 352
36,31 353
36,34 1189
36,39 1159
37,9 444
37,10 347
37,12 98
37,14 351, 1358
37,21 102
37,23 89, 99, 101, 102
37,34 637
38,5 1202
38,11 237, 421
38,13 1726
38,21 1343
39,5 658, 1072
40,3 415
40,8 101
40,8b-9a 100
41,8 97
41,9 106
41,9a-b 113
42,5 1171
43,2 115
43,5 102
43,5a 99
43,17 1333
43,20 237
44,3 1701
44,7 1314
44,11 1911
44,15 1707
44,17 1314
45,3 1432
45,5 1892
45,11 103
45,11-12 1761
45,12 414
45,14 1436
46,2 103
46,2b 113
46,3 103, 113, 352
47,8 1136
48,3 374
48,8 608
49,3 1331
49,4 1331
49,14 1701
50 161
50,3 1204
50,8 892
50,10 114
50,14 1044, 1180
50,17 486
50,19 444
50,20 614, 616
51,2 1074
51,8 968
51,10 203, 396
51,12 377
51,14 682, 1434
51,17 1373, 1374, 1554
51,20 634
52,4 1283
2115
53,3 1231
53,6 1238, 1320
54,3 1972, 1985
54,23 354, 377, 551, 927
55,2 100
55,3 100
55,5-6 425
55,8-9 Vg 97
55,9 148
55,10 98
55,23 966, 1391
56,2a 99
56,2b 100
56,3 100
56,4a-b 100
56,4c 5a 100
56,7a-b 100
56,7c-d 100
56,8 100
56,9 100
56,10 100
56,11 100
56,12 104
57,7 1396
58,5 1251
58,7 1320
58,17 109
58,17c-d 110
58,18 109, 110
60,3 1199
61,3 649
61,9 145
63,3 415
65,1 108
65,3 108
65,4 108
65,8 108
65,12 502
65,16 108
65,17 108
66,12 1343
67,2 1331
67,8 906
67,11 1900
67,14 1891
67,33a 106
67,33b-34a 106
67,34b-35 106
67,36 106, 1832
68,5a-b 102
68,5c-d 102
68,6 238
68,8 101
68,9 102, 1037
68,10 102
68,17 110
68,18 110
68,19 99
68,20 99, 1412, 1451
68,21a-b 99
68,21b-c 99
68,21 1182
68,22 103
68,27b 103
68,31 485
68,33 111, 731
68,34 111
68,35 91, 96, 111
68,36a-b 111
68,36c 111
68,37 111
69 88
69,2 105, 710, 1043, 1144
69,2-6 105
69,9 102, 524, 565
69,14 1434
70,1b-2a 109
70,2 598
70,2b 109
70,3a-b 109
70,5 110, 114
70,6 110, 1434
70,8 110
70,10b 100
70,11 917
70,12 98, 642, 1183
71,10b 97
71,15-16 948
2116
71,18 108
72,17c-d 108
72,18 108
72,24 103
72,24b 103
72,25 103
73,12 104
73,17 334
73,18 426
74,12 410
74,12a 113
74,14 1349
75,12 410, 1709
76,11 350, 443
76,15 114
77,1 486
77,3 639
77,11 333, 370, 1451
77,16 897
77,57 442
78,13 347
78,25 951, 1219
78,30 429
78,40 1253
78,54 934
78,56 1294
79,6 930
79,13 429
80,2a 113
82,3 1213
83,7 1167, 1917
83,8 1699
83,15 1331
83,17 1324
84,7 607
85,10 114
85,11 1361
85,14 99
86,1 1054
87,1 415
87,1-2 412
87,2 99
87,3 99
87,5-6a 99
87,9 98
87,16 1046
88,7 415
88,23 459
88,27a 113
88,28 113
90,2 110
91,1 104
91,2a 109
91,5 889
91,13 1395
92,5 961
92,13 1329
92,15-16 1329
93,12 466
94,6-7 1323
94,10 1913
95,1 113
95,2 485
95,4 104, 113
95,7-8a 104, 106, 113
95,8 1323
95,9b-10a 104
95,11 104
95,11-12a 106, 113
95,13b 103, 104
96,1 433
96,2 443
96,7 104
97,1a-b 106
97,1c-d 106
97,2 106
98,3 1074
99,3 456
102,21 91
102,22 91
104,23 334
106,1 430
106,6 1190
106,21 712
106,24 898
106,27 133, 142, 2016
106,42 1343
107,6 615
2117
107,24 963
107,26 708
108,4 97
108,5 97
108,17 505
108,28 699
109,3 1702
109,4 1308
110,4 1239, 1436
110,7 415
111,2 711
111,4 370, 385, 492, 1249
111,9 1034
112,1 92, 485
112,1.2 657, 1126
112,3 415
113,1 359, 588, 906
113,1.2 657
113,2 388, 1261
113,15 147
114,1 1230
115,1 1074
115,12 1160
115,13 587
115,15 1799
116,1 485, 1915
116,16 412
116,18 557
117,24 91, 106, 113
117,26a-27a 106
118,1 1743
118,17.25 1335
118,21 130, 134, 139, 163, 1743,
2016
118,32 471, 501, 1701
118,106 1169
118,120 1174
118,127 456
119,11 397
119,30 400
119,32 402, 425
119,33 1972, 1985
119,35 1268
119,62 523
119,64 1434
119,106 429, 673, 1098
119,125 587
119,140 382
120,4 1410
120,5 1446
120,7 334
121,8 1261
122,1 477
125,2 1261
125,6 348
126,1 479
126,2 548
127,2 161, 1146
127,4 1288
128,1 672, 1097
128,2 617
128,5 384
129 161
130,1 418
132,1 473
132,14 1287
135,1 144
135,2 114
135,2.26 1171
135,13 906
136,11 388
138,16 1700
139,14 237
140,2 503, 894
141,2 101
141,3 101
141,4 418
141,4a-b 101
141,4c-d 101
141,5a-b 101
141,5c-d 101
141,6 193, 1662, 1726, 2053
141,7 1320
142,1-8 990
142,2 400
142,2-8 336
142,8 1047
143,1b 109, 110
2118
143,2 418
143,6 1073
144,3 1073, 1703
144,10 348
144,12 402
144,13 1810
144,14 444, 1850
144,15 1349
145,7 1875
145,8 1850
145,12 369
145,14 369
146,1 91
146,2 927
147,3 1434
147,16-17 459
147,20 592, 1077, 1139
148,12 92
150,1 632
150,6 91
Job
1,1 467, 1270
1,1.8 356
1,15 637, 904
2,3 356, 890, 1270
2,7 1280
3,24 237
3,25 237
4,12 605, 1179, 1899
4,18 428
5,18 1268
6,12 1705
7,1 469
7,5 1331
9,26 604, 1143
10,21 899
11,15 904
12,21 490
14,2 526, 1709
16,15 602, 1120
18,2 606, 1142
19,2 903
19,21-22 427
20,6-7 1704
21,14 427
24,12 637
24,22 1189
28,11 971
28,13 412
28,21 412
28,23 412
29,3 420
29,5 421
29,16 356, 360
30,2-4 426
30,7-8 427
30,10 427
30,14 427
31,1 888
31,18 652, 880, 1135, 1886
36,8 470
38,19 1705
41,12 937
41,17 1323
Mudre izreke
1,7 447
1,24 1051
1,27 609, 1159
3,3 1708
3,12 678, 1083, 1157
4,25 428
5,22
6,27 938
6,28 752
7,19.20 238
8,28 500
8,30 417
9,1 92
10,29 353, 608
11,5 353
11,12 498
14,27 1284
15,24 490
16,2 1051
16,17 481
18,17 1043
2119
18,19 711
18,21 939
23,32 606, 1142
25,27 983
26,11 199, 636, 654, 672, 895, 960,
972, 1098, 1169
29,20 72, 203, 214, 1101
31,19 1047
31,20 334, 1886
Propovjednik
1,2 165, 424, 1919
2,3 888
2,14 604, 1174
3,12.13 411
4,10 413
5,9 427
5,14 454
7,13 1330
8,6 1599
8,12 490
12,8 424
Pjesma nad pjesmama
1,1 1708
1,2 1887
1,3 412, 1892, 1946
1,3-4 1708
1,6 412
1,12 415, 961, 1829
2,1 1199
2,3 1872
2,4 1708
2,4 Vg 1941
2,5 412, 1829, 1893
2,6 1708, 1941, 1942
2,14 1828, 1891
3,2 411, 551
3,3 411
3,4 1700, 1946
3,6 1259
4,9 549
4,12 1909
5,2 904
5,6 918, 1449

5,8 412
5,16-17 961
6,3 429
6,3-9 1390, 1426
7,1 427
8,5 1259
8,6 416, 1214, 1873
8,6-7 983
8,7 881
Knjiga Mudrosti
1,3.4 455
1,7 465, 1704
2,1 411
2,4 238
2,24 1288, 1323
3,4 1224
3,6 1400
3,13 599, 611, 1043, 1137, 1888
4,1 1869
4,2 1892
5,2 1062
5,4-5 533
5,5 1344
5,9 1429
5,18 1323
6,7 130
6,12 1869
6,13 413
6,16 413
7,8 655
7,9 643, 1184
7,24.27 893
7,26 1707, 1869
8 1869
8,2 415
8,9 609
8,10-11 423
9,15 1459
10,10 358, 515
10,17 662, 1163
10,21 1285, 1382
12,1 429
2120
12,18 431
12,19 431
16,24 817, 940
17,1 429
18,15 198, 415
Knjiga Sirahova
1,13 659
2,13 1882
3,4 441
3,30 140
4,25 1093
4,30 427
5,12 1904
6,32 350
11,33 587
13,29 453
15,3 1221, 1327
15,5 1035
17,24 653
17,27 1705
18,6 429, 609
18,7 1166
23,1 412
23,26 237
24,11 419
24,12-13 423
24,14.16 1329
24,20 505
24,23 931
24,32 609
28,12 1331
29,9 1133
29,12 546, 651
29,21 431
29,30 932
31,8 880, 916
35,21 468
36,1 588
36,5 1249
38,1 499, 502
38,18 971
41,1 1321
41,16 505
42,19 896
44,14 1035
44,20 473
44,22 473
44,25 1035
45,1 237, 916, 1431, 1705
45,6 237
45,12 1697
45,30 237
47,17 237
49,5 1250, 1696
50,6 225, 913, 1033
50,6-7 504
50,8 913
50,24 429
51,26 334
Izaija
1,2 420, 428
1,3 292
1,6 1280
2,3 413
2,10 505
2,21 1325
3,8 609, 1166
5,1-2 349, 1873
5,2.4 505
5,7 577, 1166, 1393
5,8 426
6,2 396, 498, 577
6,3 418
6,6 1900
6,6-7 1034, 1468
6,9 552
6,10 1271
8,11 1214
8,18 1217
9,1 467, 1980
9,2 1242, 1882
9,5 1083
9,6 113, 596, 1196
9,20 938
10,24 444
10,33 239
2121
11,2 133, 141, 893, 2015, 2048

11,3 447
11,4 1292
11,15 1240
12,1 111
12,2a-b 111
12,2c 111
12,40 971
14,12 1249
14,12-13 1252
14,14 415, 971
16,1 1331
16,6 433
16,14 568
19,20 1343
19,22 1269
20,2 1099
21,8 380, 888, 937
21,15 1249
22,12 914
22,13 411
24,16 984
26,20 418
28,19 917
30,20 1300
33,11 1357
37,3 392
37,7 1246
37,15 239
38,1 895, 972
38,2 239
38,11 452
38,15 168, 377, 926
38,17 420
39,2 1887
40,3 1214, 1269
40,12 1270
40,31 1368
41,8 1246
41,9-10 1217
41,18 502
42,4 1181
42,6 1227
42,8 734
42,11 1331
45,2 1054
46,8 417, 1045
48,21 897
50,5 1214
50,7 166, 178, 186
51,3 381, 1038
51,6 1136
51,9 431
51,15 1901
51,16 622, 661, 1090, 1111, 1117
52,7 353, 556
53,2.3 238
53,3 568, 739, 1300
53,4 1099, 1404
53,7 957
53,12 891
54,1 1829, 1892
54,11 414
55,3 144
55,11 661, 1110
56,8 1231
57,19 353
58,7-8 514
58,10 514
59,21 658, 1072, 1202
60,8 414
60,14 416, 453, 1288
61,1 902, 979, 2055
61,3 1217
61,9 414
61,10 412, 415
62,11 1920
65 1646
66,2 412
66,8 431
Jeremija
1,12 1097
2,23 1215
5,12 1166
7,11 447
9,22 1483
11,19 1295
2122
15,19 592, 1078, 1139, 1251
17,7 454
19,1.2 239
22,28 889
23,15 1343
25,15 1282
25,15.28 1282
31,3 889, 1098, 1169
31,22 401
36,23 1289
48,28 1891
50,13 1288
Tualjke
1,1 413
1,2 413, 1950
1,11 473
1,12 1707, 1950
1,12a-b 102
1,13 412
1,16 237
2,3 903
3,20 1707, 1906
3,29.30 883
3,41 722
4,8 903
4,20 413
5,3 237, 239
5,15 401
5,21 447
Baruh
2,11 360
3,30 1412
3,38 415
4,6 1321
Ezekiel
1,3 881, 887, 933, 1384, 1427,
1451, 1918
1,6 d 498
1,10 1468
1,21 1282
2,5 424
2,7 427
3,3 1214
3,7 428
3,18 604, 747, 1044, 1143, 1336
3,18.20 1270
3,19 604, 1143
5,1 1283
7,12 587, 1159
9,4 887, 888, 914, 934
9,4-6 914
10,17 1282
11,19 1414
16,60 421
21,3 1331
27,30 549, 639
28,2 637, 1189
28,5 1189
28,12 914
28,14.16 1926
28,14 962
28,17 417
31,8.9 432
33,11 513
33,13 130, 369, 1171
34,4 528, 571, 1040
34,8.12 352
34,12 1231
34,13 1171
36,26 1512
37,6 1246
42,13 1171
47,1.2 1808
Daniel
2,32 1398
2,32-33 1226
2,35 1823
2,38 1226
2,40 1399
2,41.43 1227
3,21.24 1917
3,25 1917
3,26 1074
3,50 897
2123
3,59d 495
4,7 378, 1281
4,7.8 1872
4,8 569
4,9 1283
4,16 628, 1150
4,30 486
6,20 604, 1044
7,10 1277
7,18 600, 1094, 1176
7,19 1283
7,25 1331
8,2 396
8,11-13 1304
8,26 628, 1151
9,23 333
9,27 1305
10,13 1043, 1144
10,19 1059
12,13 1221, 1223, 1227, 1229
Hoea
2,7 429
2,8 249
6,2 1268
6,6 612, 1086, 1128
9,7 604, 609, 1159
11,3 237
11,4 413
Joel
2,12 372, 551
2,17 1260
4,18 1842
Amos
1,5 1251
8,11 721
Jona
2,1 1023
Mihej
4,2 413
4,4 614, 1087, 1129
Habakuk
1,2-3 1330
1,3-5 1331
1,13-14 1330
3,2 1330
3,18 1696
Sefanija
3,16 414
Hagaj
2,23 1079, 1169
2,24 672
Zaharija
5,7 711
6,8 1245
9,5 237
12,10 401
Malahija
1,11 1228, 1251
2,2 145
3,1 415
2124
3,20 1200
NOVI ZAVJET
Evanelje po Mateju
1,17 154
1,20 615, 633, 1226
1,22 1082
2,2 1291
2,3 1291
2,10 516, 518, 1366, 1403
2,13 1229
2,23 1229
2,37 577
3,1 1283
3,2 130, 172, 181, 1416
3,3 349, 1269
3,6 1156
3,8 897, 960, 1221
3,10 501
3,11 1216
3,12 353, 400
3,15 465, 889
4,1 1214
4,2 191, 620, 1116, 1214, 1368,
1661
4,4 1044
4,8 448, 452, 1407
4,23 1229
4,24 360, 603, 1131
5,1 1109
5,2 1427, 1917
5,3 202, 356, 415, 1171, 1262,
1697
5,3.10 1220
5,5.9 1275
5,8 202
5,9 202
5,10 421, 921
5,11 170
5,11-12 211
5,12 459
5,14 422
5,14.15 1871
5,15 1324, 1882
5,16 133, 141, 528, 555, 1738,

2015, 2041, 2048
5,18 345
5,19 1224, 1262
5,24 2054
5,26 354, 377, 885
5,3 410
5,3.10 1220
5,5.9 1275
5,10 170, 195, 1664, 2055
5,11 170, 211
5,11-12 211
5,12 170, 1698
5,14 1162, 1980
5,15 1829
5,16 141, 555, 571
5,18 345
5,19 1224, 1262
5,22 167
5,23 1728
5,24 2054
5,26 354, 377, 885
5,28 168, 179
5,31 736, 1889
5,39 168, 180, 202
5,40-41 419
5,42 256
5,44 140, 173, 182, 195, 200, 522,
563, 1037, 1664, 1729
5,45 133, 141, 1520, 2015, 2048
5,48 1700
6,2 171, 181
6,2.16 203, 1101
6,6 371, 548
6,9 139, 174, 183, 207, 381, 553,
921, 930
6,9b 94
6,9c 94
6,9-13 476, 1720
6,10, 1729
6,10a 94
6,10b 94
6,11 95
6,12 95, 132
6,13 1330
6,13a 95
6,13b 95
6,14 172, 181
6,15 1728
6,16 161, 165, 178, 186, 478
6,19-20 419, 1322
6,20 205, 1698
6,22-23 310
6,24 1698
6,25 1116
6,26 386
6,26-27.28-34 1713
6,31 419, 2051
6,33 196, 2054
6,34 354, 419, 614, 1087, 1089,
1122
7 401
7,3 168
7,12 162, 164, 167, 193, 1662
7,13 1161, 1262
7,13.14 1699, 1742
7,14 168, 354, 413
7,15 428, 1230, 1400
7,19 1262, 1271
7,20-23 1113
7,21 1262
7,24 591, 617, 1077, 1088, 1138,
1145
7,25 410
8,8 1393
8,16 1215
8,20 415, 620, 723, 948, 1115,
1215, 1698, 1798
8,22 174, 182
8,26 630, 647, 1197
9,9 1216
9,11 1406
9,12.13 1406
9,12 163, 184
9,13 612, 1086, 1128
9,20 337
2125
9,24 545
9,35 355, 379, 390, 518, 569, 931,
1229
9,36 1175
9,38 513
10,2 1357
10,5 464
10,6 711, 1168
10,9 515
10,9-10 376, 419, 464, 556, 884,
924
10,10 168, 179, 352, 563, 1275
10,12 1429
10,16 169, 463, 466, 965, 1040
10,20 417, 491, 520, 561, 1798
10,22 170, 195, 205, 399, 632,
1215, 1229, 1278, 1347, 1664,
1724, 1729, 1743
10,23 170, 187, 207, 1260
10,28 170, 1396
10,32 169, 1263, 1371
10,34 572
10,34-35 530
10,36 1252
10,37 1052
10,39 502
10,40 1217, 1238
10,41 972
11,4 1368
11,5 504, 1215
11,8 161, 937, 1886
11,12 447, 469, 1221
11,14 909
11,21 1331, 1892
11,25 114, 175, 976, 1062, 1707,
2051
11,25-26 412
11,29 421, 1214, 1217, 1229
11,29-30 1227
11,30 139, 346, 393, 455, 1229,
1239, 1999
12,1 400
12,4 166
12,13 391
2126
12,31 1250, 1323
12,33 664, 1266, 1885
12,36 72, 128, 130, 134 162, 184,
188, 606, 617, 622, 666, 667, 673,
676, 1089, 1090, 1094, 1095, 1098,
1136, 1146, 1155, 1170, 1171,
1181, 1187, 1243, 1259, 1272,
1721, 2016
12,36-37 214
12,40 1923
12,43 174
12,43-45 182
12,44 174, 447
12,45 423, 654, 719, 973
12,50 133, 141, 1697, 1698, 1702,
1706, 2015, 2048
13,11 1250
13,12 672, 1098
13,14 401, 1189, 1742
13,15 1271
13,18-23 74
13,19 173
13,20 173
13,21 173, 202
13,22 173, 1729
13,23 173
13,25.28 1221
13,43 1282
13,44 350, 948, 986, 1703
13,44.45 881, 976
13,44-45 881
13,44-46 333, 371, 918
13,45-46 722
13,46 546, 1895
13,47 1222
13,47-48 518
13,48 559, 1222
13,52 238
14,15 379
14,19-21 481
14,23.25 1874
14,27 567
14,31 628, 1150, 1193
14,36 487
15,4.6 1278
15,14 453, 1163
15,18-19 140, 142
15,20 173
15,25 1134
15,27 410
15,30 645, 653, 674, 1040, 1099, 1186
15,32 353, 400, 1290
15,36 377
16,13a 95
16,17 587, 602, 1119, 1141, 1160
16,18 592, 1077, 1349
16,19 411, 1831
16,24 160, 516, 881, 918, 925, 1214,
1359, 1470, 2049, 2050
16,25 1280
16,26 1168
17,1 346
17,2 347, 1282
17,4 346, 1081
17,5 175
17,9 901
17,12 94
17,14 1231, 1921
17,19 626, 754, 1040
17,20 1183, 1244
17,27 1524
18,7 1326
18,8 173
18,20 174, 183
18,24 557
18,26 412
18,32 605, 1174
18,35 2054
19,8 446
19,12 1250, 2052
19,16, 1347
19,21 156, 159, 191, 260, 333, 350,
467, 516, 557, 624, 701, 736, 925,
949, 1092, 1148, 1190, 1225, 1359,
1470, 1660, 1718, 1941, 2050
19,22 1111
19,24 1699
19,26 1224
19,27 165, 432, 635, 1123, 1246,

1357
19,29 160, 457, 530, 572, 1699
20,6 424, 599, 675, 1100, 1143,
1156
20,14 650, 1132
20,15 200
20,16 1252, 1271
20,21 133, 141, 175, 183, 2016,
2049
20,25-26a 184
20,26 1137
20,26.27 944, 1146
20,26-27 163, 611
20,28 162, 199
21,5 1920
21,8 335, 1192
21,13 447
21,15 1288
21,19 1301
21,33 237
22,14 1221, 1225, 1252, 1271
22,16 676, 1186
22,21 201, 1101
22,30 433
22,37 532, 1204
22,37.39 139
22,39 139
22,40 1278
23,3 419
23,4 660, 1110, 1235
23,5.7 661, 1111
23,8 1830
23,8-9 183
23,8-10 174
23,9.10 1072, 1202
23,10 183, 1349, 1386
23,8.9 659
23,31.37 1250
23,33 1322
23,37 575
23,38 637, 1189
24,6 170
24,12 587, 1160, 1252
2127
24,13 143, 170, 1225, 1229, 1278,
1347, 1401
24,14 1229
24,17 423
24,18 423
24,21 1321, 1332
24,25 429, 983
24,28 1386
24,29 1221
24,43 1321
24,45 204, 1405
24,46 157, 202, 203
24,51 1321
25,1.2 1926
25,1.7 1889
25,5 399, 497, 550
25,7 1873
25,8 424
25,14 1190
25,18 202
25,20.22 1299
25,21 662, 1163
25,25-44 462
25,25 984
25,29 662, 672, 1098, 1162, 1169
25,30 424, 1163
25,31.34 1785
25,34 175, 2049
25,40 660, 951, 1127, 2019
25,40-45 732
25,46 170
26,7 606, 1142, 1871
26,24 672, 1098, 1169
26,26 138, 600, 1094, 1176, 1443,
1444
26,27 138
26.28 1942
26,38 88, 1908
26,39 138, 893
26,41 1709
26,42 138
26,45 1401
26,50 173, 182
26,65 1310
2128
26,70 650, 1132
27,5 1357, 1468
27,6 1215
27,24 1259, 1264
27,25 595, 1082
27,39 1217
27,43 654, 1124
27,50 1304
27,51 442, 1552
27,52 1344
27,66 1347
28,16 412
28,19 1746
28,20 174, 183, 198
Evanelje po Marku
1,3 913
1,4 926
1,11 1246
1,13 1244
1,23 1214
1,24 1240
1,34 360
2,14 1216
2,17 132, 163, 184
2,26 166
3,13 399
3,14 352
4,6 237
4,11 664
4,11-12 1271
4,15 173
4,16 173
4,17 173
4,18 173
4,19 173
4,25 134, 143, 1238, 2016
5,4 494
5,22 592, 1078, 1281
5,28 390
5,38 549
6,7 354, 668, 1155, 1266, 1486
6,8 354, 377
6,8-9 376, 464
6,12 556
6,13 490
6,48 479
7,21 182, 2016
7,21.23 142
7,23 140, 173
7,25 1281
7,37 337
8,36 164, 185
9,12 1333
9,19 488, 489
9,20 391
9,23 1224
9,24 489
9,28 161
9,29, 1244
10,7 889
10,17 518, 559, 1347
10,21 1871
10,29 160
10,33-34 297
11,20-21 1301
11,25 174, 182
11,26 172, 181
12,1 1230
12,30 132, 176, 2015, 2048, 2055
12,30-33 176
12,42 962
13,15 423
13,24 1221
14,3 1081, 1891
14,9 138
14,22 600, 1094
14,22.24 197
14,33 378
14,35 138
14,45 374
14,50 1197
14,63 1310
14-15 297
16,6 520
16,15 334
16,18 337
16,19 1347
16,20 334, 375, 378, 419, 659, 661,

667, 886, 1044, 1073, 1077,
1082, 1138, 1215, 1228
Evanelje po Luki
1,2.3 541
1,13 1337, 1381
1,15 1250
1,17 237, 353, 886, 913, 1214,
1254
1,22 628, 1151
1,25 417
1,26-38 84
1,27 1229
1,28 91, 475, 657, 1126
1,29 660, 1073, 1127
1,32 144, 567
1,35 391, 403, 1799
1,37 1224
1,38 626, 1040, 1183
1,39 590, 1076
1,42 475
1,44 414
1,47 639
1,60 880
1,68 411, 431, 1071
1,68a 103
1,72 522
1,75 929
1,76 1214
1,77 1214, 1261
1,78 237
1,79 237, 903, 913
1,79.78 414
2,7 596, 1082, 1196, 1229
2,7.12 1214, 1720, 1798
2,8 1376
2,10 238
2,11 238, 1196
2,12 1707, 1735, 1740
2,13 1920
2,14 113
2,19 1101
2,19.51 203, 205
2129
2,35 891, 900, 983, 1916
2,46 1229
2,47 334
2,7 113, 415, 1214, 1229, 1889,
1895
2,7.12 1214, 1720, 1798
2,8 1376
2,13 401
2,28 1432
2,44 1411
3,3 926
3,7 1322
3,8 132, 139, 172, 181, 941, 1221,
2015, 2048, 2051
3,9 501, 1271
3,16 1216
3,22 1246
4,1 376, 556, 1278
4,15 335, 384
4,18 896, 979
4,18.19 1421
4,22 1232
4,25 611, 1138
4,30 387
4,34 1240
4,37 542
5,1 334
5,11 376
5,19 619, 1114
5,26 940
5,32 1227
6,12 1215
6,18 335
6,20 172
6,22 170
6,23 170, 459
6,27 140
6,29 168, 169, 180, 522
6,30 169, 180, 524, 546, 565, 1359
6,31 162
6,34 603, 649, 1130
6,37 172
6,38 172, 181
6,41 168
2130
6,44 664, 1113, 1266, 1885
6,47 617
7,4 1383
7,11 ss. 344
7,12 391
7,12-14 1045
7,13 614, 644, 649, 654, 1129,
1131
7,22 337
7,25 161, 1275, 1298, 1886
7,33 392
7,37 1871
8,1 237, 392, 397, 518, 520, 527,
559, 561, 903
8,2 335, 1316
8,5 173, 182
8,10 664, 1112, 1238, 1271
8,11 173, 182
8,12 173
8,13 173
8,14 173
8,15 174, 182
8,16 1324
8,18 130, 134, 143, 202, 1238,
2016
8,40 ss. 344
8,44 1416
9,3 168, 179, 419, 516, 556, 557,
661, 701, 925, 1111, 1215, 1235,
1359, 1470
9,5 497
9,14 1875
9,23 557, 701, 1214, 1359
9,24 170, 187, 198, 603, 1131
9,26 169, 1263
9,35 1246
9,39 905
9,48 505, 1238
9,58 620, 1115, 1798
9,59 1216
9,60 886
9,62 160, 191, 199, 417, 1222,
1660
10,1 334, 469, 530, 613, 1095,

1121, 1264, 1379
10,1-12 69
10,3 1429
10,4 168, 556, 1215
10,5 168, 192, 466, 561, 1661
10,6 334, 599, 1144
10,7 168, 384, 936
10,8 162, 192, 1044, 1311, 1363,
1661
10,11 497
10,13 1331, 1892
10,16 1217, 1234, 1238, 1246
10,17 657
10,20 180
10,21 1062
10,24 1363
10,27 94, 176, 337, 1216, 1217,
1303, 1330, 1435, 1709
10,30 374, 418
10,34 446, 492
10,35 605
10,38-42 196
10,39-40 155
10,40 421
10,42 1700
11,2 174, 182, 381
11,2-4 476
11,8.13 1224
11,12 930
11,21 204
11,24 174
11,25 447
11,26 174, 182
11,38 633
11,42 140
11,51 1336
11,52 1251
12,4 170, 187, 428
12,8 238, 1263
12,10 1323
12,12 670, 1096, 1153
12,15 165, 194, 427, 599, 1100,
1142, 1663, 1729
12,22 620, 1116

12,22-32 1713
12,24 599, 1143, 1385
12,31 196
12,32 377, 378, 519, 527, 561, 659,
885, 931, 1127, 1224, 1713,
1741
12,33 546, 1871
12,37 1942
12,42 672, 1097
12,43 157
12,47 1284
12,53 1279
13,10 1215
13,22 194, 1663
13,24 168
14,11 528, 571, 1371, 1482
14,26 160, 202
14,27 104, 114, 473
14,28 1270
14,33 198, 419
15,4.6 607
15,6 551
15,8 1882
15,9 372
15,13 676, 1187
15,17 527, 638, 680, 1182
15,18 1412
15,22 392
16,2 169, 666, 1167, 1243
16,3 424
16,8 628
16,9 895, 972
16,14 545
16,15 942
16,24 134, 2016
17,4 477
17,10 81, 167, 176, 599, 1144
17,12 1245
17,16 1231
17,21 1269
17,32 428
18,1 139, 174, 183, 2051
18,2-4 1141
2131
18,3 627, 1150
18,4 587
18,13 261, 1373, 1420
18,19, 72, 96, 142, 171, 176, 181,
658, 1072, 1202
18,22 156, 159, 517, 557, 558, 562,
1225, 1234, 1253, 2050
18,29 160
18,31 378
18,31-33 297
18,34 411
19,8 1430
19,12 237
19,13 355
19,14 670, 1096, 1153
19,47 1215
20,25 1101
21,8 1235
21,15 520, 965
21,17 1215
21,19 170
21,20 1252
21,34 165, 1233, 1729, 1983
21,34-35 166
21,36 174, 182
22,19 145, 172
22,20 1215
22-23 297
22,24 610, 1137
22,26 140, 163
22,28 1215
22,35 1895
22,41 634
22,42-44 1843
22,43 447
22,44 138, 1225
22,45 396
23,28 238, 502
23,33 1250
23,34 1258
23,35 545
23,39 1216
23,46 1229, 1258
24,13 951
2132
24,19 1300
24,26 1709
24,27 913
24,29
24,45 1044
24,46 1229
24,47 556
24,49 601, 882, 1119, 1383, 1854
24,52-53 1124
24,53 518, 632, 657, 1126, 1397
Evanelje po Ivanu
1,3 138, 1386, 1703
1,4 1836
1,6 898, 1142, 1337
1,7 532, 652, 913, 1133, 1214
1,8.9 237
1,9 1900
1,11 1220, 1227, 1238
1,14 924, 1289
1,15 600, 1094
1,17.45 347
1,18 197, 198, 419, 977
1,29 1706
1,29-36 288
1,42 1254
1,47 931
2,1-2 1524, 1876
2,3 431
2,9 335
2,21 1320, 1888
3,5 139, 167, 187, 1214
3,14-16 297
3,16 502, 895, 2017
3,19 139
3,20 1457
3,29 913
3,34 604
4,6 430, 633, 897
4,14 1872
4,16 82, 134, 143, 1999, 2016
4,23 139, 183
4,23-24 174
4,24 139, 183, 197
4,35.36 348
4,36 502
4,42 965
5,17 1725
5,24 238
5,33 986, 1258
5,35 441, 604, 1044, 1147, 1431,
1824
5,39 1277
5,41 423
5,44 1238
6,5 2051
6,10-13 481
6,12 474
6,31 1162
6,33 1448
6,38 198
6,41 353, 400
6,41-51 1875
6,54 129, 127
6,55.57 139
6,63 143, 147, 197, 206, 1218,
2051
6,64 73, 134, 138, 183, 662, 2016
6,69 432
7,12 423, 483
7,38 1435
7,43 423
8,11 132
8,28 297, 1338
8,39 1252
8,41 133, 173, 181, 2016
8,41.44 142
8,44 1260
8,47 146
8,59 551
9,27 465
9,32 238
9,35 197
10,1 288
10,2 1275
10,3 1230
10,7 726
10,10 672, 1097, 1169, 2017
10,11 183, 200, 1418, 1419, 1799

10,12 1230
10,12.14.16 1268
10,14 1418, 1515
10,14a i 15b 174
10,15 133, 141, 183, 1215, 2015,
2048
10,16 474
10,19 423
10,20 170
10,28 608, 1136
10,41 1858, 1921
11,17 ss. 344
11,27 145, 166, 178, 186
11,47 490
11,52 378
12,3 606, 1142, 1833, 1871, 1891
12,6 165, 199, 603, 661, 1111,
1130, 1236, 1275
12,13 91, 401
12,15 414
12,19 424, 1376
12,26-36 297
12,28 1392
12,31 1251, 1343
12,35 237
12,36 1216
12,40 469
13,1 400, 503, 904, 952, 990, 1908
13,14 164
13,15 522, 1158
13,18 1414
13,23-25 1348
13,29 1236
13,34 1367
13,35 563
13,37-38 1216
14,2 1157
14,6 174, 183, 456, 1238, 1249,
1443, 1737, 1940, 1941
14,6-9 179
14,10 1217
14,18 1175
14,21.23 1704
2133
14,23 133, 141, 174, 182, 1719,
2015, 2048, 2050
14,26 355, 658, 1072, 1202
14,27 924
14,30 1216, 1251
15,4-5 1217
15,5 1227
15,6 1262
15,7 174, 183
15,10 1217
15,12 167, 2053
15,13 199, 1215
15,16 1698
15,19 1215
15,20 170, 1227
15,25 1308
15,26 1044
16,2 463, 1252, 1304
16,12 429
16,25 429
16,33 348, 1216
17,1 895, 1229, 1915
17,1-26 65, 66
17,3 965
17,6 133, 141, 175, 183, 213, 2049
17,8 64, 133, 141, 2015, 2049
17,8-10 175
17,9 133, 141, 2015, 2049
17,10 1215
17,11 97, 98, 101, 102, 103, 114,
133, 141, 175, 2015, 2016,
2049, 2049
17,11b 175
17,13b-15 175
17,14 1215
17,14.16 1262
17,15 463
17,16 1215, 2015
17,17 133, 141, 2015, 2049
17,17-20 175
17,17.19 1215
17,19 133, 141, 2015, 2049
17,20 133, 2015, 2049
17,21 1217
2134
17,23 133, 175, 2015, 2049
17,24 133, 141, 175, 183, 2016,
2049
17,26 175
18-19 297
18,9 1215
18,29 632
18,36 416, 1215
18,37 1258
19,11 94, 399
19,14 1321, 1339
19,17 473
19,18 1215, 1216, 1250
19,19 383, 477, 893, 934
19,25 1709
19,30 1698, 1798
19,35 612, 627, 1070, 1086, 1093,
1149
19,39 1343
20,24 992, 1304
20,25 396, 401
20,30 482
21,3 ss. 1524
21,4 401, 628, 1150
21,7 978
21,19 1216
21,24 532, 596, 612, 627, 630, 635,
655, 666, 1070, 1082, 1086,
1088, 1093, 1114, 1118, 1124,
1129, 1132, 1145, 1149, 1188,
1196, 1243
21,25 1186
Djela apostolska
1,1 336, 544, 929, 1164, 1254,
1283, 1379, 1486
1,3 377
1,5 122
1,9 155
1,12 1124
1,18 1468
2,2 418
2,3-4 465
2,4 464
2,5 377
2,7-8 1425. 1523
2,11 606, 1142
2,14 144
2,20
2,22 1908
2,28 1215
2,37 530
2,44 420, 564, 1113, 1118
2,45 420
2,47 335, 420, 424
3,2 602, 1130, 1925
3,4 1254
3,6 420, 668, 1154
3,6.7 391
3,8 1861, 1925
4,7 980
4,8 1254
4,10 391
4,26 1262
4,26.27 425
4,32 524, 564, 1113, 1118, 1432
5,1 1275
5.3 632, 1187
5,4 546
5,9 1221
5,12 891
5,17 606, 1142
5,28 1259
5,35 1259
5,41 351, 461, 1904
6,3 383
6,5 376, 556, 616, 1145
6,5.8 519, 560
6,7 474, 483, 615, 616, 1144, 1145,
1161, 1225, 1243
6,10 1296
7,12 909
7,55 477
7,59 1229
7,59-60 1258
7,60 336, 400, 904
8,32 288
9,1 1258
2135
9,4 1059, 1150

9,5 84
9,6 515, 695, 917
9,7 544
9,15 369
9,28 379
9,31 376
10,9 1321
10,10 468, 1240
10,25 1139, 1150
10,31 1446, 1449
10,34 607, 1167
11,5 1240, 1252, 1258
11,12 672, 1097
12,6 351
12,11 638, 680, 1182, 1403
13,7 1287
13,9.10 632, 1187
13,10 454
13,16 483, 1719
13,48 167, 179, 189, 609, 1137
14,22 1702, 1709
15,14 1233
15,26 478
16,18 1396
16,37 1318
17,3 636
17,19-20 411
17,28 1836
18,6 1259
18,25 1224, 1231
19,16 1921
19,19 1236
20,2 1739
20,24 1304
20,25.38 1917
20,28 882, 920
20,29 1400
20,31 1231
20,34 207
20,35 425
21,14 614, 616, 634
21,30 401, 1920
22,10 515
22,16 387
23,4 905
23,11 1223
26,16 388
27,10 1240
27,35 425, 568, 611, 1138
Poslanica Rimljanima
1,5 1221
1,8 138, 1224
1,20 656, 661, 666, 1071, 1111,
1125, 1161, 1228, 1243
1,25 144, 181, 1074, 1204, 1423,
1424, 1437, 1460, 1461
1,28 1261
1,29-30 167
1,32 1225
2,1 1228
2,5 201, 418, 1101
2,11 607
2,23 1294
2,28-29 1262
2,29 257
3,12 200
4,12 1263
5,5 955
5,10 1225
6,5 499
6,10 1215
6,11 1221
6,17.20 1225
7,6 469
7,22 609, 1165
7,24 1915
7,25 348
8,6 1221, 1225, 1230, 1239, 1254
8,6-7 170, 181, 469
8,7 1941
8,11 1228
8,13 348
8,17 457, 502, 1702, 2019
8,18 458, 991
8,22.26 1164
8,23 1224, 1886
2136
8,26 881, 918, 1244, 1322, 1421,
1434
8,29 2019
8,30 528, 571
8,35 200
8,38-39 457
9,5 1360
9,6 1227
9,8 1253
9,16 1442, 1897
9,27 1227
9,28 194, 1229, 1663
9,33 456
10,6-8 1270
10,9 1263
10,10-11 1270
10,11 456
10,18 1215
11,5 1227
11,23 432, 899
11,32 1280
11,33 177, 1249, 1322
11,36 176, 1348
12,1 433, 675, 678, 680, 891, 1084,
1100, 1157, 1225, 1230, 1705
12,2 588, 1225
12,3 336, 1285
12,5 1443
12,11 1036
12,11.12 421
12,16 1222
12,18 598, 599, 1144
12,17 95
12,19 351, 372, 882, 920, 1260
12,21 171
13,14 1249, 1886, 1976, 1992
14,3 166
14,4 899
14,10 134, 2016
14,13 1701
15,4 73
15,5 1239
15,13 353, 395
15,13.19 1228
15,18.19 419
15,30 1699
16,20 1349
16,27 403, 906, 1216
Prva poslanica Korinanima
1,1 398
1,2 1262
1,5 426
1,17 1270
1,18.20 1269
1,20 93
1,24 885, 896, 965, 979
1,26 141, 145, 422, 533, 561, 1221,
1235, 1259, 1737
1,26-29 1582, 1598
1,27 1215
1,27-28 1376
1,28 1221
1,29-31 1376
1,31 1483
1,33.34 601
2,2 1332
2,4 527, 569, 891
2,4-5 569
2,4.13 1445
2,5 1348
2,8 1301, 1320
2,9 1228
2,10 1234
2,13 553, 885, 931
2,14 127, 128, 660, 1073, 1127,
1288, 1887
2,16 1233, 1301
3,6.7 1743
3,8 598, 1043, 1144, 1369
3,10 942
3,11 257
3,13 478
3,15 1224
3,16.17 1888
3,19 1269
4,3 478
4,4 1837
4,5 478
4,7 1481
4,12 523, 564, 610, 675, 1156,
1275, 1874, 1911
4,14 432
4,15 884
5,3 382, 931, 1220
6,12 200
6,20 133, 141, 1099, 1215, 2015,
2048
7,14 714
7,20.24 609, 1159
7,22 459
7,24 161, 164, 185
7,32 2052
7,33 553, 1119
7,40 1044
8,1 663, 1112, 1159, 1163, 1226,
1238
8,6 1386
9,9 499
9,19.22 479
9,24 1850, 1913
10,13 455, 1412, 1902
10,19-20 1320
10,24 1285
10,27-28 1236
10,31 2042
11,23 1219
11,24 145, 600, 1094
11,27 145, 563
11,29 139, 197
12,3 200
12,6 738
12,9-10 477
12,10 1268
12,11 1249
12,28 199
12,31 1946
13,1 410, 1399
13,1-3 962
13,2 199, 1368, 1459
13,4 1159
13,5 721
2137
13,6 502
13,7 479, 1520
13,12 458, 589, 604, 753, 1075,
1174, 1270, 1290
14,25 335, 382
15,26 117
15,28 81
15,45 1225
15,46 1262
15,53 1225
15,58 657
16,9 726
Druga poslanica Korinanima
1,3 297, 299, 588, 954, 1074, 1261,
1370, 1482, 1737, 1742, 1746,
1903, 1976, 1992
1,4 238, 629
1,19.20 1715
2,2-4 1468
2,3 1413
2,15 1742, 1886
3,3 984
3,5 1836
3,6 200, 1250
3,17 1831
3,18 901, 984, 1703
4,6 1239
4,7 356, 888, 1380, 1900
5,6 892, 1347
5,8 1225
5,6,8 966
5,10 1163
5,13 889
5,15 1221, 1224
5,17 991
5,18 1697
5,20 1320
6,1 744, 967
6,3 95
6,4 379
6,5 532, 1276, 1309
6,6 414
6,10 505, 1042, 1226
2138
6,14 1848
6,15 469
6,16 1320
6,17 931
7,4 417, 430, 432
7,6.7 238
7,9 336
7,15 1221
8,2 192, 948, 1274, 1339, 1345,
1662, 1716, 1717, 1726, 1895
8,9 138, 192, 613, 656, 733, 951,
1071, 1121, 1125, 1219, 1662,
1726, 1941, 2053
8,14 1886
9,7 652, 1134
9,15 1224
10,13 1249
10,18 203
11,2 1697, 1698, 1702- 1706
11,3 484
11,6 971, 976
11,23-29 704
11,26 1313
11,27 200, 529, 572, 612, 617, 937,
1186, 1188, 1129, 1146, 1214,
1309
11,26-27 577
11,26-28 532
11,26.27 1343
11,29 529, 572, 1040
11,31 1074, 1204, 1360
12,2 446, 1357
12,2.3 628, 1150, 1423
12,4 467, 1348
12,5 200
12,7 453
12,8 587
12,9 606, 1136, 1202, 1851, 1913
12,10 643, 1184, 1224
12,12 360, 609, 1908
12,14 424
12,15 891
13,1 729
13,3 1277
13,11 1239
Poslanica Galaanima
1,1.12 1223
1,4 1887
1,6 1259
1,10 1238
1,12 1216
1,13 369
1,14 1289
1,16 602, 1119
2,5 419
2,10 210, 425
2,12 1259
2,19 903, 988
2,19-20 2040
2,20 479
3,15 1278
3,16 1226
3,27 1249, 1886, 1976, 1992
4,1 656, 1071
4,19 926, 1175
4,23 1250
4,28-30 1250
4,29 1239
4,30 1226
5,6 1301
5,13 163, 184, 2054
5,14 163
5,15 1222, 1259
5,16 640, 653, 895
5,24 888, 936, 991, 1225, 1240
5,25 1946
5,26 421
6,1 163
6,2 118, 202, 1710
6,3 1458
6,10 424, 454
6,14 346, 797, 1250, 1347, 1369,
1481
6,16 358
2139
6,17 238, 244, 398, 549, 987, 1099,

1259, 1823
6,17.18 358, 577
Poslanica Efeanima
1,3 1366, 1746
1,9 1244
1,10 1219
2,2 432, 1285
2,3 640, 1152
2,8 456
2,8-10 1269
2,17 237, 353
2,19 1446
2,22 1171
3,1 1214
3,8 1216
3,14 1224, 1743
3,15 1285
3,16 609, 1165
3,17 523, 564, 1037, 1252
3,18 94, 1443
3,19 1443
4,3 1166, 1729
4,4 1259
4,4.5 421, 1039
4,7 1271
4,13 695
4,18 1245
4,21 989
4,24 422, 1887
4,28 663, 675, 1156, 1164
5,3 669, 1095, 1155
5,5 427
5,20 399, 643, 1184
5,23-24 2052
5,26 977
6,6 144, 1238
6,10 377, 413, 643, 926, 1184
6,12 1215, 1240, 1284
6,14-16 467
6,14-17 450
Poslanica Filipljanima
1,8 1699
1,11 238, 541
1,20 1202
1,21 479
1,22 1950
1,23 335, 398, 1225, 1844
2,2 1239
2,3 1239
2,4.21 1037
2,7 2053
2,7-8 1347
2,8 198, 416, 592, 593, 1078, 1225
2,10 532
2,11 1215
2,12 1221
2,21 602, 1119, 1238, 1240, 1285
2,24 386
2,30 1304
3,6 611, 1138
3,8 410, 424, 607, 1168, 1215,
1888
3,10 1216
3,13 413, 1261, 1288, 1946
3,14 904, 1913
3,15 1239
3,19 1399
3,20 596, 1083, 1196
3,21 1239
4,1 1703
4,2 1239
4,3 1449, 1702
4,4 178, 189, 589, 658, 1072, 1075,
1180, 1202, 1203, 1703, 2053
4,4-6 91
4,7 1229
4,8 1237
4,10 559
4,20 1204
Poslanica Koloanima
1,3 1697
1,9 897
2140
1,12 1225, 1268
1,15 176
1,16 2052
1,17 1704
1,20 144, 146, 2051
1,23 195, 1664, 1731
1,24 390
1,26 747
2,3 1271
2,4.8 1233
2,5 1220
2,18 602, 705
3,1 1347, 1459
3,1-2 1215, 1285
3,5 1225
3,9 1977, 1992
3,9-10 973
3,10 1977, 1992
3,12 939
3,14 1166, 1729
3,16 669, 1095, 1155
3,17 431, 606, 1142, 1268, 1737
3,22 144
3,24 904
4,6 1346, 1358, 1372, 1705
Prva poslanica Solunjanima
1,6 1706
1,7 656, 1300
1,9 114
2,4 1234
2,7 166, 193, 1662, 1727
2,13 1275
2,16 1250
3,13 421
4,1 417, 1946
4,4 888
4,5 1187
4,11 610, 663, 1164, 1165
5,2-3 1321
5,5 1216
5,8 609, 1165, 1323
5,14 345, 1268
5,17 966
5,18 172, 181, 609, 1137
5,19 192, 601, 1041, 1119, 1661,

1725
5,25 1699, 1708
Druga poslanica Solunjanima
1,5 895
2,3 1332
2,4 1249
2,8 1331
3,10 164, 1581
3,16 207, 260, 376, 556, 660, 924,
1073, 1127
Prva poslanica Timoteju
1,5 1217, 1223, 1344
1,15 504, 606, 988, 1142, 1506
1,17 403, 592, 1078, 1217, 1376
2 1646
3,9 133, 2015, 2048
3,15 1740
4,1 471
4,5 146, 668
4,8 954, 960, 1271, 1850
4,12 604, 1044, 1143, 1737
6,3 895
6,5 422
6,7-8 412
6,8 166, 178, 424, 1450, 2053
6,10 1170
6,15 948, 1699
6,16 197
Druga poslanica Timoteju
2,3 441, 548, 551
2,4 423
2,11 1823
2,12 1702
2,14 167, 192, 1661
2,19 389, 1262
3,2 561
3,6 1326
4,2 1346
4,5 1709, 1710
4,7 402, 502, 719, 1976, 1992
Poslanica Titu
2,7 608, 610, 673, 752, 1098, 1137,
1158, 1170
2,7.8, 471
2,8 1166
2,11 383, 880, 913
2,12 579, 913, 1347
2,13 1708
2,14 596, 1083
3,1 1181
3,2 167, 168
3,5 370
Poslanica Hebrejima
1,1 1249, 1332
1,3 1688, 1703, 1707
1,8 1357
2,7.9 1215
2,10 1702
3,8 1323
4,12 1228, 1234
4,13 1262, 1457
5,4 238
5,8 1336
6,9 428
7,25 2000
10,22 1294
10,23 432
10,26 145
10,27 1320
10,28 1262
10,28-29 145, 427
10,29 145, 1278
10,31 162
10,32 427, 1225
10,36 432
10,39 427
11,5 238
11,6 479, 1224, 1234
11,13 502, 2019
11,14 454
11,26 1217, 1347
11,34 469
11,37-38 1224
2141
12,1 413, 432
12,2 432, 1224, 1225, 1679
12,6 144, 609, 678, 1137, 1157
12,6.7 1083
12,7 144
12,9 1887
13,5 1224
13,7 1721
13,12 1215, 1250
13,13 1347, 1827, 1888
13,14 1174
13,17 1259
13,20 1165
Jakovljeva poslanica
1,2 170, 180, 563
1,6-8 1224
1,12 587, 1160, 1709
1,17 880, 1216, 1261, 1700
1,19 203, 214, 1288
1,21 675, 1100, 1156, 1280
1,23 465
2,5 192, 1214, 1662, 1726, 2053
2,10 93
2,13 139
2,17.20.26 1270
2,18 167, 179, 201, 2054
2,22 456
3,8 1240
4,9 1827, 1888
4,10 146
5,16 172, 181, 1710
Prva Petrova poslanica
1,9 598, 599, 617, 1043, 1089,
1100, 1141, 1144, 1146, 1220,
1226, 1233, 1242, 1247, 1248,
1263, 1266, 1267, 1300, 1305
1,12 145
1,14 1423
1,17 378
1,19 1706
1,22 198
2,5 798, 1144
2142
2,11 207, 523, 529, 564, 572, 621,
666, 1077, 1116, 121719,
1430, 1446, 1726, 2053
2,13 141, 164, 169, 180, 187, 599,
1043, 1144, 2052
2,21 104, 114, 138, 159, 173, 182,
576, 591, 608, 611, 1136, 1704,
1717, 1740, 1940, 1941
2,25 174, 183
3,7 889
3,15 1314
3,18 138
4,1 336
4,5 1314
4,9 165, 178, 185
4,13 1224
4,14 392
5,6 145
5,10 1215
Druga Petrova poslanica
1,7
1,8 617
1,10 1221, 1738
1,11 1214
1,17 1891
1,18 593, 596, 612, 620, 630, 641,
645, 647650, 653, 660, 672,
678, 1079, 1082, 1084, 1086,
1088, 1097, 1110, 1115, 1118,
1120, 1129, 1132, 1135, 1140,
1145, 1153, 1158, 1186, 1188,
1196, 1197, 1199, 1243
2,2 627
2,18 666
2,20
2,22 1098, 1169
Judina poslanica
12 427
18 471, 606
19 426
Prva Ivanova poslanica

1,1 397, 593, 645, 653
1,3 Vg 94
1,5 116
2,15 420
2,16 529, 559, 895
2,18 592, 659
2,19 422
2,20.27 656
2,27 417
3,10 173
3,14 127, 128
3,16 502, 564
3,17 607
3,18 167, 179
4,1 428
4,8.16 170, 180
4,12.18, 1294
4,16 82, 134, 143, 174, 182
4,17-18 1217
4,18 93, 204
5,3 1278
5,4-5 441
12 612
21,24 650
Trea Ivanova poslanica
3 1258
9 1231
11 1262
12 596, 630, 645, 650, 666, 1088,
1118, 1243
Otkrivenje
1,5 144, 1214
1,8 1250
1,9 1155
1,10 672, 1097
1,16 891
2,4 1259
2,7 417, 432
2,11 1075, 1204
2,17 505, 1324
2,27 1288
3,5 609, 1165, 1702, 1873

3,9 422
3,16 610, 1043, 1165
3,19 167, 179, 189, 609, 1137
3,20 501, 1917
4,1.4 628
4,5 618, 1088, 1147
4,6.8 1241
4,8 95
4,9 338
4,9.11 433
4,11 91, 95, 1217
4,18
5,1 1322
5,5 1257
5,9 433
5,12 91, 92, 96, 966
5,12.13 357
5,13 96, 142, 1139, 1349
6,12 1322
7,1-10 115
7,2 238, 903, 906, 913, 988
7,2-3 420
7,3 416, 903
7,9 176, 479
7,12 1216
9,3 677, 1083, 1157
9,4 628
9,6 1042
10,6 579, 1042
10,8 1184
10,9 505
10,10 1214
10,25 628
11,11 1282, 1455
11,15 338, 579
12,1 1249, 1409
12,4 370
12,9 1252, 1332
12,12 433
2143
12-13
12,14 412
12-15
13,4 1249
13,5.7 677, 1083, 1157
13,8 1449
14,3-4 1706
14,4 336, 433
14,7 91
14,10 1901
14,13 532
14,14 400, 577, 904
16,13 1331
16,14 338, 1094
17,14 514, 543
18,19 426
19,3-4 176
19,5 96
19,7-9 1920
19,10 555, 670, 895, 906, 1096,
1155, 1290
19,16 414, 1347, 1348, 1699
20,2 1252
20,4 1224
20,6 1075, 1204
20,7 1332
20,11 1282
20,12 1216
21,2.9 1876
21,6 1284
21,10 412
21,19 628, 1150
21,27 1873
22,2.14 1229
22,7.12 430
22,13 1250
22,17 1585
22,18-19 77
29 422
48,18 123
Kazalo osobnih imena

Priredila
ANITA KONJICIJA
A
Abel 1250, 1252, 1820
Abraham, brat 419,1226,1655
Abraham, praotac 1668, 1820
Accrocca, Felice 29
Achille Rati Pio XI. 1691
Adam 198, 239,411,418, 457, 461,
1249, 1270, 1271, 1280
Adam iz S. Vittorea 342
Adelazija iz Arezza 851
Adeodato 1617
Adiuto 1788
Adonije 1643
Agata, redovnica 1957
Agata, sv. 1631
Aglej 450
Agnello iz Pise 223
Agneza, redovnica 1955, 1957
Agneza, sv. 1383, 1423, 1489, 1517,
1834, 1853, 1857
Agneza Oportula Bernarda Asikoga, redovnica, svjedokinja 1898,
1911
Aimon iz Engleske 1263, 1627
Aiton 1305
Akto iz San Severina 326, 860,
1018
Akurzije 1788
Albert, biskup 1613
Albert, brat 1257, 1236, 1619
2144
Albert, prosjak 511, 156

Albert, uitelj, 1610
Albert iz Arezza, udom ozdravljen
845, 1010
Albert iz Pise, ministar Njemake
52, 1257, 1609, 1610, 1612,
1615, 1619, 1636
Albertin iz Narnia 323, 859, 1060
Albertus Stadensis 1819
Alberzoni, Maria Pia 1945
Aleksandar, brat 1054, 1055
Aleksandar, sudac 858, 1021
Aleksandar, sveenik 986
Aleksandar iz Halesa, brat 1618
Aleksandar iz Piazze, udom
ozdravljen 839
Aleksandar III., papa 1961
Aleksandar IV. Rajnald iz Jenne,
papa
Aleksandrina iz Fratte 1859, 1912,
1922
Alekto 450
Alfan 1757
Alfonzo VIII. 315
Almohad Miramolin
Amata Martina iz Coccorana 1763,
1776, 1781, 1786, 1788, 1806,
1846, 1910, 1957
Amato, brat 1708
Ambrozije, biskup 935
K az alo os obn i h i me n a
Ambrozije, brat 1035

Ambrozije, sv. 91, 1279, 1691, 1697
Amonije 1298
Ananija 1275
Anastazija 1779, 1801, 1957
Andrea, redovnica 1774, 1777,
1863, 1926, 1927, 1957
Andrea iz Ferrare, redovnica, 1777,
1788, 1806
Andrej, brat 1623
Andrej iz Serrina, gospodin 1316,
1317
Andreolo Bartholov 1810
Aneo, brat 226, 227, 331, 541,
1157, 1255, 1261, 1268, 1338,
1339, 1406, 1408, 1504, 1506,
1507, 1883
Aneo iz Pelcia, svjedok 1811
Aneo iz Tuderta, brat 677, 1017,
1157
Aneo iz Wormsa 1609
Aneo Tancredi iz Rietia 677, 1157,
1548
Aneo Klarenski 54, 230, 584,
1105, 1108, 1209, 1210, 1211,
1226, 1465
Angeluccia Angeleiova iz Spoleta
1786, 1806, 1809, 1957
Antej 462, 463
Antonije 477, 914
Antun, brat 125, 132, 273, 382,
1035, 1053, 1054, 1628
Antun, sv. 408, 855, 935, 987,
1014, 1260, 1394, 142527,
1497, 1523, 1524
Antun Padovanski, sv. 68, 119, 170,
366, 407, 777, 816, 934, 1707
Antun Pustinjak, sv. 297, 1269
Anzelmo 1279
Apolon 452
Arahna 452
Aristotel 1264, 1269, 1430, 1629
Arlotto 1296
Arnald iz Villanove 1323, 1327
2145
Arnaldo iz Sarranta 811
Arnold 1610
Arnulf iz Engleske 1635, 1636
Aron 1629, 1630, 1820
Asseldonk, Optat van 28, 1737
Atanazije 279
Atena 452, 500
Auerbach, Erich 202
August Cezar Oktavijan 1625
Augustin, brat 805, 838, 855, 905,
991, 1006, 1014, 1035, 1158
Augustin, sv. 136, 225, 244, 297,
598, 1158, 1233, 1279, 1298,
1579, 1611, 1961
Augustin iz Recanatia 1634
Aurea, redovnica, 1957
Avancije 1643
B
Bakho 500
Balaam 422, 1425, 1523
Baldevin iz Brandenburga 1597
Baldovino 1594, 1596
Balian iz Sidona 1623
Balvina iz Porzana 1763, 1767,
1768, 1809, 1892
Balvina Martina iz Coccorana 1763,
1767, 1768, 1776, 1790
Barbar 773
Barnaba, brat 1605, 1606, 1630
Barnaba Nijemac 1605
Bartol, brat 1240
Bartol, djeak 836, 1005
Bartol iz Arpina 860
Bartol iz Gaete 838, 1006
Bartol iz Gubbia 1017
Bartol iz Narnia 322, 866
Bartolomea 1958
Bartolomej (Accorombani, biskup
Spoleta) 1761, 1763, 1800,
1806, 1809, 1869, 1928
Bartolomej Englez 1616, 1617
Bartolomej iz Ceprana 1061
Bartolomej iz Narnia 1059
2146
Bartolomej iz Pise 1466
Bartolomej Siccardi 1324, 1328
Battista Alfani 1757, 1758
Bazilije Veliki 1210, 1279, 1298
Bazilisk 1330
Beatrica Favaroneova iz Asiza 1763,
180204
Beatrica iz Rima 848, 1012
Belijal Sotona
Benedikt, sv. 131, 333, 598, 615,
1036, 1052, 1158, 1233, 1706
Benedikt iz Corneta 1647
Benedikt iz Prata 15, 211, 216,
623, 1091, 1175
Benedikt Nijemac iz Soesta 1605,
1609
Benedikt XIV. 2000, 2001
Benedikt XV. 2043
Benedikta 1749, 1763, 1785, 1809,
1917, 1958
Benedikta Favaroneova iz Asiza
1809
Benjamin 1216, 1202, 1629
Bennata 1958
Benricevuta 1957
Bentevenga 1326, 1767
Bentivoglia iz San Severina 1431,
1526, 1527
Benvenuta 1774, 1788, 1804, 1807,
1909, 1957
Benvenuta iz Perue 1763, 1765
69, 1791
Benvenuta od gospoe Diambre
(Benvenuta Oportula Aleksandrova) 1763, 1772, 1776, 1782,
1759, 1800, 1909, 1918
Benvenuto 1036, 1810
Bernard, brat 212, 213, 216, 260,
260, 263, 407, 509, 516525,
541, 556, 562, 566, 593, 594,
719, 751, 826, 1035, 1042,
107981, 1173, 1190, 1191,
1220, 1254, 1255, 1259, 1260,
1267, 1280, 1340, 1345, 1357,
1358, 136467, 140919, 1466

68, 147578, 1509, 1510
Bernard, sin grofa od Poppenburga
1609
Bernard, sv., muenik 311, 598,
815, 1150
Bernard Beski 23, 308, 341,
102932
Bernard Deliciosi 1339, 134143
Bernard iz Asiza 39, 81, 700, 701,
135862
Bernard iz Clairvauxa 20, 1945
Bernard iz Prata 153
Bernard Kvintavalski 69, 1034,
1253, 1343, 1413, 146975
Bernardino Bernardo
Bernardo 925, 1583, 1884
Bertold iz Hxtera 1617
Bigaroni, Marino 583, 586, 1066,
1810, 1881, 1888
Bihl, Michael 224, 225, 231, 235
Blanka 315
Blaena Djevica Marija 679, 1060,
1196, 1389, 1432, 1443, 1448,
1528, 1534, 1619, 1620, 1627,
1801, 1802, 2003, 2006, 2052,
2053
Boccabadati 1647
Boccaccio, Giovanni 1465
Boccali, Giovanni M. 18, 3638,
44, 63, 85, 1210, 1212, 1629,
1708, 1732, 1744, 1746, 1750,
1757, 1758, 1869, 1881, 1883,
1888, 1891
Bombarone 1631
Bommarco, Vital 2012
Bona Guelfucciova iz Asiza 1759,
1764, 1811
Bona iz Monte Galliana 1027
Bonadije 1265
Bonagracije od Svetog Ivana 1029
Bonagura 1708
Bonamantia Barbieri 1811, 1812
2147
Bonaventura, brat 1417, 24, 25,

228230, 236, 843, 1009, 1033,
1213, 1270, 1274, 127988,
1333, 1456, 1537, 1621, 1627,
1634
Bonaventura, gospodin 1090, 1091,
1116
Bonaventura, redovnica 1057
Bonaventura, sv. 366, 367, 1029
33, 1065, 1537, 1566, 1571,
1879
Bonaventura Banjoreijski 23, 27,
228, 877, 878, 909912, 954,
963, 982
Bonaventura iz Forla 1637
Bonaventura iz Isea 1634
Bonaventura iz Vicenze 2029
Bonicije 935, 1244
Bonicije iz Bologne 15, 151, 597,
1109
Bonifacije 1312, 1323, 1339
Bonifacije VIII. 1210, 1316, 1321,
1338, 1964, 1966
Bonifai, Andrija 7, 44
Bono iz Fana 327, 860, 1018, 1202
Bontadozo 325, 841
Boromeo 1280, 1284
Bosor 422
Brook, Rosalind 22, 183
Bruning, E. 342, 343
Bughetti, Benvenuto 210, 287
Buoncortesi 1265
Buongiovanni iz Arezza 72, 1072,
1202
Buongiovanni Martinov 1924
C
Cambell, Jacques 344, 538,
135355
Capitaneo od Col de Mezza 1763,
1794
Carney, Margaret 35, 40, 2046
Caro iz Arezza 1978
Casaroli, Augustin 2048
Casolini, F. 344
Cassian, Ivan, 17
Cecilija 1896, 1957
Cecilija Gualtieria Cacciaguerra iz
Spella 1763, 1787, 1788
Celestin V. 1209, 1210, 1310, 1312,
1321, 1324, 1339
Cezarije, brat 1255, 125860, 1345
Cezarije, ministar Njemake 1599,
160209
Cezarije pajerski 15, 71, 72, 407,
408, 1594
Chalippe, Candide 235
Chiara Augusta Lainati 38, 85,
1716, 1732, 1758, 1903
Ciprijan 1298
Clarella 1258
Classen, Sophronius 30
Colin Englez 1587
Cornet, B. 1647
Cristofani, Antonio 437439
iril 136, 1290, 1295

D
Dalarun, Jacques 7, 29, 35, 811
Damilano, P. 343
Danijel 737, 1958
David 28, 166, 250, 307, 639, 961,
976, 103, 1250
Delorme, Ferdinand 26, 583, 585,
1066
Desbonnets, Thophile 2729,
152, 910
Diambra 1772, 1776, 1782, 1795,
1800, 1918
Didim 1279
Dionizije 1623, 1628
Dolcino 1316, 1326
Dominik 610, 611, 702, 769, 770,
871, 1042, 1137, 1138, 1290,
1325, 1332, 139092, 1493,
2148
1494, 1495, 1623, 1629, 1630,
1654, 2004
Donin 1623
E
Efrajim 1629
Egidija 1957
Egidije 21, 23, 260, 263, 467, 509,
510, 518, 541, 559, 594, 925,
1034, 1066, 1080, 1134, 1173,
1190, 1220, 1261, 1268, 1280,
1281, 1347, 1357, 1363, 1367,
1409, 1413, 1424, 145961,
1468, 1475, 1508, 1511, 1517,
1518, 1912
Egidije iz Asiza 226, 1454, 1535
Egidije iz Lombardije 1609
Egidije iz Perue 1035, 1458, 1628
Elekt 800, 815
Eleuterije 671, 1120
Elizabeta, portugalska kraljica, sv.
2006
Elizabeta, sv. 693, 1607, 1762
Elizabeta Ugarska 16, 815, 1627,
1893, 2006
Elizej 931, 935, 973, 1045, 1625,
1029, 1644
Emanuel iz Verone 1609
Ermentruda iz Brugesa 36, 37,
1695, 1709, 1744, 1752
Ernest 1612
Esser, Kajetan 18, 19, 2830, 43,
44, 71, 82, 120, 122, 126, 135,
138, 146, 157, 209, 210, 212
Eubel, Conrado 1681
Eufemija 1047, 1048
Eufrazija 1757
Eufrosin 450
Eva 484, 1331
Ezav 1250, 1261, 1629, 1630
Ezekija 1250
Ezekijel 604, 747, 914, 1134
Ezzelin 1626
F
Faley, Roland 2012
Fallerone 1410
Favarone iz Asiza 1759, 1763,
1765, 1802, 1809, 1810, 1813
15, 1884, 1939
Federico Visconti 1592
Felder, H. 367
Felicita 1957, 1958
Feniks 500
Filip 197, 261, 467, 541, 1034,
1341, 1445, 1446, 1530, 1531,
1570, 1601, 1602, 1787, 1803,
1812, 1849
Filip Dugi 261, 1357, 1468, 1887
Filip iz Atrija (Filip Dugi) 1798, 1911
Filip iz Cauca 1338
Filip IV. Lijepi 1325, 1337, 1338
Filip V. 1337
Filipa Leonarda Gisleriova 1763,
1764, 178284, 178895
Filipa Mareri 1893
Finaly 1749, 1757
Flood, David 28, 150, 183
Fortini, Arnaldo 27, 1759, 1794,
1955
Francin Franjo Asiki
Franciska 850
Franciska Capitanea od Col de
Mezza 1763, 1794, 1900, 1957
Frangipane Graziano 827
Franjo Asiki pojmovno kazalo
Franjo iz Leneta 1300
Franjo iz Sancia 1340, 1341
Friedrich I. Barbarossa 1322
Friedrich II. 712, 774, 1582, 1623,
1625, 1692, 1696, 1761, 1773,
1902, 1913
Frugoni, Chiara 29, 1894
G
Gabrijel 138, 176
Gafar 831
Galleti, Gustav 1757
Gamboso, V. 341
Garyn iz Sedenefelda 789
Gasdia 1789
Gaufredo 1338, 1340, 1341
Gaufredo iz Cornona 1338
Gedeon 653, 715, 894, 972
Gentil 514, 543
Geraldin iz Raguse 833, 1003
Gerard, brat, ministar u Rietiu 633,
1194
Gerard, gradonaelnik Parme 1631
Gerard Cicarello 1325, 1326
Gerard iz Borgo San Donnina 229
Gerard iz Correggia (Gerard iz Modene) 1631, 1637, 1647, 1648
Gerardin Segalello 1630
German 1298
Gernot iz Wormsa 1610
Giacobello 1860
Giacomino iz Perue 1858
Giacomo 1862
Giacomo iz Tresantia 1105
Gilbert 1631
Gineldo 813, 858
Girardo 1016
Girater iz Barame 1052
Girolamo dAscoli Nikola IV.
Glassberger, Nikola 365, 368,
1595, 1691
Godet, Jean-Franois 7, 18, 28,
37, 1939
Gerres, Joseph von 25
Goetz, Walter 17
Gonsalvo Antun, brat
Gospa Blaena Djevica Marija
Gotfrid 1620
Grau, Engelbert 30, 63, 1732
Gregorija 1957
Grgur iz Bosellisa 687
Grgur iz Cezareje 1298
Grgur iz Napulja 1600
Grgur Nazijanski 1255, 1269, 1279
Grgur Turonski 297
2149
Grgur Veliki 113, 439, 1579, 1698,
1699, 1961
Grgur IX. (Hugolin) 19, 20, 40, 71,
152, 205, 223226, 243247,
258, 259, 316320, 337,
341346, 353, 360, 402, 403,
438, 441, 492, 504, 509, 532,
533, 555, 556, 578, 598, 633,
365, 687, 726, 732, 807, 833,
845, 846, 944, 986, 993, 997,
1003, 1011, 1033, 1035, 1123,
1134, 115561, 1269, 1272,
1279, 1569, 1575, 1581, 1582,
1595, 1624, 1627, 1630, 1631,
163537, 1654, 1655, 166670,
1688, 1689, 1693, 1669, 1700,
170106, 1712, 1716, 1724,
1840, 1874, 1895, 1896, 1905,
1912, 1934, 193949, 1964,
1970
Grgur X. 1301
Grossatesta, Robert 223
Grundman, Herbert 1674
Gualfreduccio iz Citt della Pieve
393
Gualtieri Cacciaguerra iz Spella
1787, 1896
Guglielmo iz Nottinghama 687
Guidalotto 813, 847, 1011, 1858,
1921
Guidalotto iz San Gimignana 813,
847, 1011, 1858, 1921
Guidutia 1921
Guillaume od Saint-Amoura 408
Gnther 1611
Gvalfred 281
Gvalterije iz Arezza 324, 840
Gvido Adamov 1623, 1624
Gvido Asiki 117, 255, 264, 407,
521, 562
Gvido iz Mirapice 1324, 1328
Gvido I. 538
Gvido II. 806, 921, 1797, 1889
2150
H
Hadrian V. 1640
Hajeton II. 1209
Haman Agaanin 1329
Hananija 494
Hardick, Lothar 43
Hartmuth, Andrija 1607, 1608
Hase, Karlo von 25, 26
Haymon Englez 1046, 1619, 1620
Helena Enselmini iz Padove 1893
Helija 1958
Henoh 176, 994
Henrik, sin cara Friedricha II. 1696
Henrik, upnik crkve sv. Bartolo
meja 1611
Henrik Avranki 14, 20, 27, 224,
437439, 1819
Henrik iz Hildesheima, 1610
Henrik iz Klna 1610
Henrik iz Pise 851, 1627
Henrik iz vapske 1605
Henrik iz Tossa 1609
Henrik iz Wrzburga 1610
Henrik III. 1696
Henry Burfordski 1819
Hermann 1611
Hermann iz Weissenseea 1610
Herminija 1611
Herod 425, 461, 1291
Het 1629, 1630
Hilarije 1279
Hiron 500
Honorije III. 33, 67, 70, 121, 124,
145, 150, 160, 190, 217, 223,
285, 286, 301, 302, 317, 345,
366, 367, 395, 398, 402, 490,
531, 574576, 629, 669, 706,
766, 910, 935, 936, 1188, 1246,
1332, 158084, 1589, 1601,
1608, 1629, 1630, 165359,
1665, 1694
Honorije IV. 1964
Horacije 439
Hortulana 1517, 1765, 1780, 1783,

1789, 1872, 1884, 1885, 1892,
1909
Hugo, brat 1280
Hugo Capoldi iz Piacenze 1640,
1649
Hugo iz Bariolea 1644
Hugo iz Dignea (Hugo iz Mont
peliera) 1644
Hugo iz Provanse 1624
Hugolin Boniscambi iz Monte
giorgia 24, 212, 1465
Hugolin grofova Segni
(Grgur IX.) 1711, 1731
Hugolin od Monte S. Maria 24,
1376, 1442
Hugolin Ostijski (Grgur IX.) 16,
19, 37, 119, 119, 120, 152, 209,
217, 226, 245, 285287 301,
302, 398, 510, 511, 530, 573,
669, 676, 706, 724, 726, 732,
769, 944, 1096, 1114, 1255,
1223, 1654, 1688, 1711, 1716,
1717, 1720, 1721, 1723, 1729,
1766, 1893, 1896, 1905, 1934,
1935, 1936, 1945
Hugolino Petra Girardonea 1759,
1810, 1811
Humilis 1439, 1533
I
Iannello Benvenuta Lukekoga
1810
Ilija, brat 44, 151, 237, 284, 294,
307, 397, 399, 438, 497501,
597, 658, 708, 774, 1072, 1109,
1202, 1232, 1245, 125563,
1333, 136266, 1419, 1452,
1453, 147477, 1515, 1521,
1522, 1582, 15991604, 1618
37, 1647, 1693, 1949
Ilija, prorok 236, 884, 909, 1045,
1248
Ilija Kortonski 21, 1701
Iluminat, brat 709, 964, 984, 1560,

1624
Iluminat, udom ozdravljen 857
Iluminat iz Arce 541
Iluminata iz Pise 1795, 1798, 1901,
1957
Imperator iz Spella 325
Inocent III. 21, 33, 45, 67, 69, 149,
159, 190, 264270, 334, 345,
355, 366, 367, 378, 380, 402,
510, 511, 526, 531, 537, 538,
566, 569, 574, 660, 702, 878,
885, 912, 927, 935, 1127, 1214,
1247, 1625, 1629, 1638, 1653,
1697, 1703, 1724, 1733, 1740,
1890, 1895, 1914, 193941,
1916
Inocent IV. 687, 689, 701, 1106,
1332, 1333, 1584, 1624, 1628,
163941, 1655, 1666, 1675,
1678, 168189, 1692, 1706,
1711, 171618, 1731, 1758,
1761, 1762, 1779, 1781, 1785,
1852, 1869, 1880, 1882, 1913
15, 1596
Irci 1221
Iriarte, Lazaro 28
Isus Krist Kazalo pojmova
Ivan, biljenik Apostolske stolice
225, 1033, 1034
Ivan, brat 509511, 519, 541, 790,
791, 1035, 1268, 127274,
127787, 143439, 1444, 1532
35, 1539, 1641
Ivan, car Konstantinopola 317,
1048, 1054
Ivan, evanelist 176, 197, 804, 913,
1389, 1454, 1529
Ivan, kardinal (Ivan od Svetog
Pavla) 530, 912
Ivan, kralj jeruzalemski 317
Ivan Cassiano 17
Ivan Cavrianski 1819
Ivan elanski 1221
2151
Ivan Damaanski 1279
Ivan Dobri 1072
Ivan Englez 1051, 1609, 1616,
1617, 1819
Ivan Frigia Pennates 829
Ivan Gaetan 1287
Ivan iz Asiza 623625, 1796
Ivan iz Capelle 560, 1419, 1468,
1515, 1601,
Ivan iz Ferma (Ivan od La Verne),
brat 1433, 1442, 1443, 1467,
1537, 1538, 154045, 1572,
1573
Ivan iz Firence 273, 382, 786
Ivan iz Giuliana 1300
Ivan iz Greccia 292, 393, 509511,
680, 970, 1084
Ivan iz Iola 583
Ivan iz Kenta 437, 1819
Ivan iz Kethena 687
Ivan iz Klna 1610, 1616
Ivan iz La Rochelle 1054, 1618
Ivan iz Murra 1296, 1309, 1311,
1313, 1321
Ivan iz Penne 144547, 1530,
1598, 1617
Ivan iz Plana Carpina 160510,
1615, 1619, 1641
Ivan iz Prima 1300
Ivan iz San Lazzara 1624
Ivan iz Sore 854, 1017, 1062
Ivan iz Spoletske doline 1300
Ivan Kapelski 1357
Ivan Klimaks 1210
Ivan Krstitelj 83, 161, 176, 236,
556, 688, 693, 909, 937, 1214,
1389, 1467, 1492, 1629, 1971
Ivan Lateranski 568, 1763
Ivan od La Verne Ivan iz Ferma,
brat
Ivan od Petra Bernardonea 47
Ivan od Pohvala 1034, 1147, 1635
2152
Ivan od Svetog Pavla 264, 472, 473,
525, 530, 566, 573, 912, 927,
1223
Ivan Ollisov 1624
Ivan Parenti 194, 407, 1261, 1263,
161518, 1633, 1663, 1912
Ivan Parmski 194, 228, 229,
407409, 687, 811, 1267, 1271,
1282, 1309, 1324, 145556,
1536, 1583, 162024, 1628,
1637, 164044
Ivan Pavao II. 42, 46, 1691, 2026,
2044, 2045
Ivan Peckhamski 1819
Ivan Peruinski 21, 25, 226
Ivan Venturin iz Asiza 1759, 1815,
1886
Ivan Zlatousti 1295
Ivan XXII. 1210, 2026, 2028
Ivana 1958
Izaija 113, 292, 514, 1357, 1438,
1632
Izak 419, 1226, 1239, 1250, 1261
Izidor 1065, 1067
Izrael 91, 103, 106, 108, 296, 306,
358, 423, 886, 1162, 1230, 1239,
1244, 1250, 1261, 1269, 1632
J
Jair 344
Jakob iz Asiza 308, 855, 1014
Jakob iz Isea 852, 1017, 1627
Jakob iz Rietia 843, 1009
Jakoba 125, 216220, 1957
Jakoba Beccuti 1757
Jakoba iz Settesolija 590593, 730,
812, 827, 828, 957, 1056, 1075
79, 1194, 1195, 138789,
1458, 156669
Jakobelo 1923, 1924
Jakobina 1957
Jakobino iz Perue 1921
Jakov, apostol 83, 109, 172, 2006
Jakov, brat 1035, 1267, 1376, 1525,

1536, 1537
Jakov, brat, kustos Elzasa 1609,
1610, 1613
Jakov, patrijarh 306, 307, 336, 399,
1366, 1477
Jakov, sin Abrahamov 419, 1250,
1261, 1629, 1655
Jakov, sv. 109, 412, 1437, 1475
Jakov Francov 1925
Jakov iz Cahorsa 1337
Jakov iz Falerona 1422, 143639,
1516, 1541, 1542
Jakov iz Isea Jakob iz Isea
Jakov iz Masse 1280, 1281, 1376,
1385, 1440, 1454, 1455, 1461,
1491, 1525, 1535
Jakov iz Monte 1310, 1313
Jakov iz Osima 1280
Jakov iz Pavije 1643
Jakov iz Poggibonsia 865, 1058
Jakov iz Todia 1307
Jakov iz Trevia 1763, 1809, 1815
Jakov iz Trevisa 1609
Jakov od Varazzea 115
Jakov Priprosti 1093, 1149
Jakov Vitrijski 32, 39, 69, 150, 161,
164, 796, 1580, 1581, 1504,
1588, 1653, 1687, 1711, 1713,
1813
Jakov Vorainski 27
Jan Kapistran Vyskoil 1692
Janja Asika 38, 1797, 1949, 1950
Janja eka 1582, 16911708,
1723, 1735, 1739, 1741, 1744,
1765, 1767, 1789, 1903, 1920
Janja Oportula Bernarda Asikog
1763, 1797
Janja Praka 3638, 218, 1619,
1688, 1892, 1940
Jeremija 1630, 1635, 1646
Jeronim, brat 928, 1017, 1288, 1289
Jeronim, sv. 136, 1279, 1580, 1700
Jeronim, vitez 992
Jeronim iz Ascolia 1016

Jiftah 1688
Jimael 1226, 1239, 1249
Joakim iz Fiore 127986, 1290,
162932, 164449
Job 439, 458, 652, 903, 989
Jordan 71, 160920
Jona 1426, 1524
Jordan Janski 32, 33, 162, 200,
235, 243, 302, 365, 1581, 1582,
159497, 160420, 1653
Jordan Saksonac 407
Josip, brat 1607
Josip iz Trevisa, brat 1605
Joija 1250
Joua 1629
Juda 111, 145, 1295, 1615
Julijan 1033, 1615
Julijan pajerski 20, 27, 224, 225,
339, 341344, 363, 365367,
537, 812, 910, 986, 1980
Julijana iz Calvia 848, 1013
Juniper 1035, 1174, 1281, 1454,
1535, 1854, 1883, 1917
Juraj 1857
Jurani, Antun 2030
Justin 746
K
Kain 1230
Kaleb 1629
Kantor 1587
Karlo 663, 1112
Karlo II. 1314, 1323
Katarina 1739, 1903
Kiklop 361
Klara Asika Kazalo pojmova
Klement, papa 1272, 1309, 1328,
1334, 1681
Klement, prvosveenik 1324
Klement IV. 1716, 1964
Klement V. 583, 1327
Klement VI. 1716
Klement XII. 2030
2153
Konrad iz Braunschweiga 1620,
1621
Konrad iz Offide 1161, 130713,
142734, 152630, 1609
Konrad iz Speyera 1599, 1600
Konrad iz Spoleta 1397
Konrad iz vapske 1610
Konrad iz Wormsa 1615, 1619
Konrad iz Wrzburga 1610
Konrad Nijemac 1605
Konsolata 1957
Konstanca Ugarska 2154
Konstantin 1607
Konstantin Medici iz Orvieta 702
Koser, Konstantin 2012
Krescencije 1267, 1620
Krescencije iz Ankonske marke
1263, 1627, 1628
Krescencije iz Iesia 21, 194, 226,
227, 230, 331, 407, 537, 539,
541, 584, 687, 688, 692, 909,
1663
Krist Isus Krist Kazalo pojmova
Kristijana (Kristina) Bernarda od
Suppa 1763, 1777, 1783, 1785,
1804, 1806, 1813, 1957
Kristijana (Kristina) gospodina
Kristijana od Parisse 1763,
1783, 1785, 1786, 1788, 1790,
1804, 1910
Kristofor iz Romagne 1030, 1035
Kunigunda Ugarska 1893
L
Lamek 1261
Landolfo 1574, 1575
Langeli, A. Bartoli 15, 19, 1733,
1734
Laurencija 1348
Lazar 344, 1335
Lazzeri, Zefferino 38, 39, 1032,
1749, 1757, 1758, 1793, 1809,
1907
2154
Le Goff, Jacques 29
Lea 1958
Lehmann, Leonardo 63
Lemmens, Leonard 17, 32,
106567
Leon, brat, biskup crkve u Milanu
1999
Leon, brat, drug sv. Franje 15, 16,
2124, 66, 8087, 114, 115, 125,
131, 151, 210, 215, 226, 227,
331, 540, 541, 584589, 597,
599, 687, 1034, 1035, 1043,
1065, 1069, 1075, 1105, 1109,
1134, 1156, 1161, 1173, 1203,
1213, 1220, 1235, 1236, 1244
47, 1268, 1285, 1324, 1326,
136875, 1412, 1416, 141921,
1449, 1450, 1465, 147982,
1510, 1514, 1519, 1546, 1548,
155266, 1626, 1629, 1733,
1734, 1745, 1763, 1917
Leon od Svetog kria 676, 681,
756, 947, 1083
Leon X. 42, 202630, 2036, 2038,
2043
Leon XIII. 42, 1978, 1997, 1999,
2011, 2013, 2017, 2025
Leonard, arhiakon iz Spoleta
1763, 1840, 1815, 1908
Leonard, brat, kustos Saksonije
1616, 1617
Leonard Asiki 87, 210, 215, 709,
973, 1286
Leonarda 1957
Leonardo Gisleriov 1736, 1774
Leta 452
Liberat 1302, 1305, 1307, 1310,
131216, 1319, 1321, 1337
Little, Andrew George 230, 1066,
1105
Lorenzo Fonzov 27
Lot 428
Lovro 68, 796, 1436, 1443, 1543,
1834, 1855, 1918
Lucid Aneo 1174, 1526

Lucido 1267, 1281, 1438, 1454,
1535, 1541
Lucido Stariji 1431
Lucifer Sotona
Lucija iz Rima 1763, 1793, 1828,
1834, 1958
Ludolf 1610
Ludovik 1273
Luj Francuski 1424, 1645
Luj IX. 365
Luka, evanelist 19, 113, 909, 1643,
1713
LJ
Ljudevit VIII. 315
Ljudevit IX. 315, 1517, 1518, 2006
M
Macario, Giovanni 1978
Magdalena 590, 1076, 1194, 1388,
1435, 1539, 1568, 1758, 1915
Magdalena Marija Magdalena
Mailleux, George 18, 28
Majka Boja Blaena Djevica
Marija
Makabej 239
Maksim 1279
Maksim Torinski 1699
Maleczek , W. 1733
Manae 1629
Mancin 324
Manelli, Amaretto 1465, 1466
Manelli, Franjo 1465
Manfred 1267
Manselli, Raoul 2729, 230, 244,
439, 539, 584, 689, 1066
Mansueta 1957
Manzoni, Luigi 1466
Marcije iz Milana 1609
Margareta, ena Ljudevita IX. 315
Margareta Kortonska 2006
Mariani, E. 344
Mariano Firentinski 1708
Marija, sestra Marte i Lazara 155,

196
Marija iz Gagliana 821, 1021
Marija Kapitolijska 1035
Marija Magdalena 1216
Mario 861, 1019
Markard Dugi iz Aschaffenburga
1615
Markard Mali iz Mainza 1615,
1619, 1620
Marko, brat 1763, 1809, 1883
Marko, brat, kapelan samostana sv.
Damjana 1809
Marko, evanelist 19, 225, 830
Marko iz Citt della Pieve 857,
1017
Marko iz Pleba 327
Marko iz Montelupona 1209, 1305
Marko iz Montina 1281, 1454,
1535
Maron Slavni 1821
Marta, sestra Marije i Lazara 155,
196, 497
Martin, biljenik 1763
Martin, udom ozdravljen 869,
1022
Martin, kanonik iz Siene 1334
Martin, sv. 640, 694, 966, 1031,
1152, 1298, 1324, 1610, 1620,
1723, 1770, 1971, 2032
Martin, vitez 688
Martin iz Bartone 217, 218
Martin iz Coccorana 1763, 1768,
1776, 1781, 1790
Martin Tourski 20, 297
Martin IV. 1638, 1964
Maseo 977, 1220, 1255, 1268,
1362, 1363, 137685, 1414,
1421, 1431, 147375, 148291,
1512, 1515, 1516, 1527, 1548
Maseo iz Marignana 541, 1482,
1548
Massariola 1794, 1957, 1958
2155
Matej, brat, ministar 1218, 1455,
1536
Matej, sveti, evanelist 19, 38, 162,
1638
Matej iz Castiglionea 1570, 1571
Matej iz Monte Rubiana 1267,
1438, 1447, 1532, 1533, 1541
Matej iz Narnia 1600
Matej iz Todia 324
Matej iz Tolentina 850
Matej iz Vicalvia 870, 1007
Matej Paris 438
Mateja 850
Matilda 1255, 1260
Mattiolo iz Spoleta 1773, 1845,
1909
Matura, Thadde 19, 37, 73, 1718
Mauricije, sveti 1613
Maurilije 1298
Meersseman, G. G. 1946, 1978
Megera 450
Melchiorri, Stanislav 25
Melek el-Kamel 278, 964
Melissano iz Macra 1695
Menest, Enrico 72
Merlo, Grado G. 29
Mesija Isus Krist
Miccoli, Giovanni 29, 209, 210
Michelet, Jules 25
Mihael, maestro 1587
Mihael, sv., arkaneo 92, 98, 115,
171, 176, 323, 671, 794, 795,
962, 983, 984, 1431, 1526, 1527,
1746, 1885
Minerva 441
Miramolin 964, 1654, 1665, 1666
Miael 494
Mojsije 236, 238, 306, 953, 1231,
1245, 1252, 1262, 1278, 1375,
1468, 1557, 1629, 1820, 1838,
1847
Monaldo, brat 273, 383, 816, 934,
987, 1045, 1307
Monaldo, stric sv. Klare 1884, 1904
2156
Mordokaj 1329
Morik Mali 519, 560, 795, 886, 933
Moustier, Artur da 226
Mohamed-ben-Nasser 277, 964
Muhamed 483, 965, 1590
Mller, Karl 25
N
Nabukodonozor 1398
Nikola, brat 1035, 1308, 1586
Nikola iz Calvia 1915
Nikola iz Ceccana 1017
Nikola iz Ceprana 837, 1007
Nikola iz Foligna 321, 864, 1058
Nikola iz Montefeltra 1628
Nikola iz Rajne 1595, 1612, 1613,
1614
Nikola III. 1320, 1333, 1576
Nikola IV. (Girolamo dÀscoli) 41,
42, 583, 928, 1287, 1288, 1964
69, 197880, 1985, 2000,
2009, 2017, 2031, 2032
Nikola V. 1758, 2028
Nimmo, Duncan 29
Noa 1249, 1385, 1491, 1820
O
Oddone iz Acquasparte 1915
Odisej 461
Odo Rigaldi 1055
Offreduccio Bernardinov 1810,
1815, 1884
Oktavijan 318, 1016
Oktavijan Cezar August August
Cezar Oktavijan
Olgati, F. 85
Oliger, Rmy 18, 1209
Oliver 663, 1112
Omaechevarra, Ignacio 1692
Onofrije 1316
Oportulo Aleksandrov 1763, 1800
Oportulo Bernarda Asikoga 39,
117, 1797, 1955, 1957
Orlando iz Chiusia 298, 982, 1371,

1372, 1547, 1551
Orsini, Napoleon 1308, 1339
Ortolana Hortulana
Ortroy, Franois van 26, 231,
365368, 811, 1065
Otokar III. 52
Oton, brat 1616
Oton, muenik 1788
Oton, vitez 1016
Oton IV., imperator, car 270, 380,
1038
Ottaviano 504
Ottobono Hadrian V.
Ovidije 439
Ozanam, Frederic 25
P
Paccioco, Roberto 29
Pacifik 627, 628, 643, 670, 737,
749, 764, 816, 887, 934, 987,
109496, 115055, 1184, 1252,
1439, 1533
Pacifika Guelfucciova 176365,
1771, 1889, 1958
Palmerije 160490
Paolazzi, Carlo 7, 13, 44
Paoli, Emore 1733, 1939
Pashazij 1828
Pasitej 450
Psztor, Edith 29, 584
Patecchi 1625
Patricija 1958
Patton, Francesco 7
Pavao, brat 288, 1306
Pavao, sv., apostol 117, 161, 163,
244, 245, 260, 461, 695, 947,
1216, 1381, 1407, 1459, 1506,
1646, 1705, 1794
Pavao VI. 42, 2008, 2011
Pazzelli, Raffaele 28, 120, 135,
2029
Pegaz 465
Pelegrin 1410, 1411, 1509, 1605
2157
Pelegrin Falleroneov 1410, 1411

Pelegrin Markijski 1081
Pellavicino 1648
Pennacchi, Francesco 40
Perfekto 842, 1008
Petar, apostol, sv. 164, 461, 472,
696, 919, 928, 976, 1039, 1286,
1324, 1339, 1381, 1820
Petar, brat 281, 282, 516, 517,
557, 558, 627, 640, 652, 741,
103436, 1093, 1135, 1149,
1151, 1289, 1292, 1300, 1309,
1431, 1423, 1453, 1454, 1529,
1530, 1601
Petar, muenik 1788
Petar Bernardone 213, 276, 478,
539, 552, 553, 699, 921, 942,
1361, 141416, 1472, 151214
Petar Damjanov iz Asiza 515, 1699,
1759, 1811, 1814
Petar Grelatano 1062
Petar Ivan Olivije 1105, 128890,
1295, 1309, 1321, 1324, 1328,
1336, 1338, 1344
Petar iz Camerina 1605
Petar iz Castella dÀlife 845, 1011
Petar iz Eisenacha, brat 1612
Petar iz Foligna 323, 861, 1018
Petar iz Fossombronea 1209, 1210
Petar iz Macerate 1209, 1210,
130207, 1355
Petar iz Montecchia 1307, 1431
Petar iz Monticella 1453, 152730,
1526, 1527
Petar iz Morronea 1307, 1290,
1339
Petar iz Narnia 282, 391, 866
Petar iz Nubilisa 1286
Petar Katanski 69, 260, 592, 605,
626, 640, 652, 708, 709, 729,
741, 767, 771, 786, 1078, 1135,
1149, 1115, 1565, 1600, 1601
Petar Lombardijski 1279, 1286
Petar Moncanella 841

Petar Roman iz Monte Gargana
856
Petar sa Sicilije 854
Petar Sicilijanac 1017
Petar Stacia 1237, 1265
Petriolo iz Bettone 1861, 1925
Pilat 94, 425
Pio XI. 42, 1619, 1978, 2013, 2026,
2030, 2036, 2037, 2047
Pio XII. 1907, 2009
Piron 1269
Platon 1269
Plenerija iz Bevagne 1926
Poncije iz Botugata 1300, 1304,
1345
Potest, G. L. 1211
Pozzi, Giovanni 73, 1692, 1694
Prakseda iz Rima 867, 1019, 1958
Pseudo-Makarije 1210
Pulignani Faloci Michaele 26, 231
Q
Quaglia, Armando 366, 367
R
Raban 1279
Rafael, arkaneo 176
Rafael Natali 1273
Rahela 1699, 1700
Raidolfo 1325
Rajmund, brat 1036
Rajmund Berengari V. 315
Rajmund Gaufridi 1209, 1305,
1321, 1324, 1328, 1345
Rajnald, brat 1854, 1896, 1916
Rajnald iz Jenne (Rajnald grofova
Segni, Aleksandar IV.) 1656,
1706, 1713, 1716, 1731, 1716,
1735, 1749, 1773, 1849, 1914,
1928
Rajner 1586, 1602
Rajnerije, brat 505, 671
2158
Rajnerije Bernardov iz Asiza 1759,
1811, 1813
Rajnerije Capocci iz Viterba 20,
318, 356, 361, 766, 986, 1232,
1602
Reginaldo 1019
Rejnald iz Spoleta 1640
Remondo iz Auriola 1300
Renan, Ernest 26
Riccomagno 1058
Ricerije, brat 274, 383, 477, 659,
660, 717, 1255, 1410, 1411,
1412
Ricerije iz Marke 1110
Ricerije od Mucia 1410
Rikardo 1279, 1296
Rinieri Ricerije, brat
Robert, brat 855, 1014
Robert, grof 1758
Rudolf, biskup 1047
Rudolf, graanin 834
Rudolf, laik 1607
Rudolf iz Rima 1004
Rudolf Pio iz Carpia 2030
Rusticije 1324
Rogata 860, 1018
Rogerije 817, 1000
Rokker 1609
Roland 663, 1112
Rosenthal 342, 343, 1354
Ruer, brat 1034, 1035,
1174
Ruer, laik 1607
Ruer, sveenik 902
Ruer Nijemac, brat laik 1609
Rufin, brat 21, 22, 226, 227, 299,
331, 397, 540, 541, 584, 687,
797, 798, 817, 1034, 1035,
1174, 1357, 141319, 1468,
151115, 1566
Rufin, sv. 1415, 1513, 1515
Russel, J. Cox 439
Rywalski, Pakal 2012
S
Sabatelli, Giacomo 157
Sabatier, Paul 17, 26, 27, 120, 135,
152, 231, 730, 106567, 1105,
1354, 1355
Sabatin 519, 560
Safira 1275
Saladin 1332
Salimbene Adamov Parmski 32, 33,
1582, 162224, 1628, 1631
Salomeja Krakovska 1893
Salomon 206, 499, 1218, 1537,
1590, 1713, 1794
Salvo, brat 1252
Samson 540, 579, 1655, 1668
Samuel 1244, 1634, 1820
Sangvinea 865
Schmucki, Octavian 29
Serafin 877, 1248
Servodio iz Urbina 1431, 1527
Seton, Walter 1431, 1527, 1691,
1692
Sibilija 322, 858
Siboton 1606
Sigfrid 1620
Siksto IV. 2029
Silvestar, gospodin 1359, 1470
Silvestar, sveenik 517, 558, 887,
925, 1096
Silvestar iz Arezza, brat 226, 509,
511, 558, 669, 750, 751, 816,
909, 946, 977, 987, 1357, 1384,
1468, 1490
Simon od Battifollea 1572
Sirah 1624, 1640, 1644, 1647
Soldaner 1034, 1035
Sotona 74, 83, 93, 174, 182, 756,
1258, 1282, 1292, 1326, 1331,
1332, 1349, 1455, 1536, 1669
Spoelberch, Vilim 235
Standardo 1308
Stanislao da Campagnola 1032
Stella 1958
Stjepan, brat 1036, 1690, 1772,

1776, 1909
Stjepan, sv. 1258, 1445, 1834, 1845
Stjepan iz Casa Nuova 986
Strocone, Agostin 1915
Suplicije Sever 20
Suyskens 225, 509
amgar 1667
aul 1244, 1250
et 1261
imun, apostol, sv. 346, 1432,
1528, 1615
imun, brat 1035, 1345, 1440,
1441, 1525, 1226, 1609, 1615
imun, ministar 1615, 1616
imun Asiki 1267, 1440
imun Englez 1613, 1615
imun iz Collazzonea 1762
imun od grofice Matilde 1255,
1260, 1605
imun Toskanac 1605
T
Taccolo 1789
Tadej 1313, 1314
Tancredi, Aneo Aneo Tancredi
iz Rietia
Tebald Saracen 628
Teofil iz Aleksandrije 1295
Thode, Henry 25
Tisifona 450
Titmar 1609
Tobija 1417
Toma, apostol 1569
Toma Akvinski 1586
Toma elanski 14, 15, 19, 2025,
45, 83, 84, 188, 224, 225236,
243246, 259, 266, 307, 315,
331, 332, 365367, 407, 408,
438, 509511, 537539, 584,
585, 606, 688, 689, 774, 811
813, 877, 878, 909912, 992,
2159
1067, 110507, 1125, 1213,
1237, 1594, 1595, 1605, 1608,
1609, 1616, 1627, 1879
Toma Eklestonski 15, 32, 33, 46,
223, 341, 687, 797, 1549, 1653
Toma iz Averse 1314
Toma iz Capue 20, 348, 353, 358,
360, 986, 1627
Toma iz Castel dÈmilia 1304
Toma iz Pofia 834, 1004
Toma iz Sole 1312
Toma iz Tolentina 1209, 130205,
1310
Toma iz Trevia 1307
Toma Splianin 32, 1580, 1592,
1593
Tonetti, O. 342
Tramondo 1302, 1303
Transumundo Anibaldi 870
U
Ubertina iz Poggibonsia 841
Ubertino iz Rivarola 1023
Ubertino Kasalski 230, 408, 584,
1105, 132428, 133338, 1345,
1346
Ubertino Robaconti Mandellov
1648
Urban IV. 32, 1964
V
Valentino iz Spella 1859, 1923
Vanna od Col de Mezza 1794
Vatac 1642
Vauchez, Andr 29
Verekund 752
Vergilije 439
Vertera 1958
Vilim, brat 1035, 1049, 1053
Vilim Girardi 1341
Vilim iz Pietra 1342
Vilim iz S. Amanzia 1337, 134042
Vilim od Bucea 1624
Vilim od Saint-Amoura 812
2160
Vilim Rimljanin 1016
Villa 327, 859, 1061
Vjenceslav I. 1702
Vincent 1318
Vinko 1834
Viridis 865
Vital Averki 1778, 1791, 1902
Vital iz Ostie 1839
Vito iz Lucce, brat 1627
W
Wadding, Luke 17, 24, 37, 38, 209,
225, 235, 437, 1210, 1695, 1732,
1744, 1764, 1809, 1934, 1955
Walfried 488
Walter 1605
William 1609
Z
Zudaire, Jaime 2025
Kazalo imena mjesta

Priredila
ANITA KONJICIJA
A
Abruzzo 1209
Acquasparta 1915
Aheja 1310, 1311
Akka 1585
Akvitanija 1029, 1030, 1049
Albiano 279
Aleksandrija 735, 1044, 1295, 1903
Alemanija Njemaka
Alife 845, 1011
Alle Collone 1003
Alpe 171, 194, 215, 491, 590, 669
Altenburg 1619
Alverna 298, 720, 959, 974, 982,
985
Amiterno 863, 869
Anagni 855, 1016, 1674, 1869,
1876, 1879, 1882, 1929, 1966,
1967
Ankona 276, 288, 326, 385, 388,
480, 481, 493, 843, 898, 963
Ankonska marka 518, 559, 627,
659, 736, 749, 949, 1006, 1007,
1405, 1410, 1411, 1431, 1437,
1445, 1448, 1509, 1530, 1627,
1628
Antrodoco 813, 870, 1022
Apenini 298, 982
Apulija 250, 251, 323, 370372,
445, 511515, 543548, 695,
729, 817, 832, 857, 871, 902,

917, 949, 1000, 1022, 1405,
1586, 1604
Arce 541
Arezzo 22, 281, 298, 324, 392, 487,
658, 669, 750, 840, 845, 851,
852, 858, 859, 946, 981, 982,
1010, 1014, 1060, 1072, 1202,
1377, 1483, 1562, 1563, 1570,
1626, 1634, 1792, 1978
Arles 273, 893, 934, 976, 1624
Arpino 840, 860, 1061
Aschaffenburg 1615
Ascoli Piceno 280, 487, 843, 928,
1009, 1016, 1017, 1978
Asiz 7, 13, 16, 27, 40, 46, 63, 69,
8185, 117, 124, 207, 219, 224,
226, 243, 244, 248, 251, 252,
258, 170, 275, 278, 294, 305,
308, 312, 317319, 333343,
370375, 380, 384, 399402,
437, 441, 451, 458, 466, 478,
482, 493, 500504, 511520,
525, 539, 542548, 551, 556,
557, 560, 561, 566, 569, 570,
578, 583, 584, 588, 595597,
616, 619, 623, 633, 641, 644,
654658, 688, 695, 697700,
714, 720, 734, 740, 751, 762,
790, 805, 807, 811, 817, 827,
2162
837, 844, 855, 862, 870, 872,
880, 886, 887, 905, 910, 912,
916933, 942, 952, 977,
991994, 1005, 101417, 1035,
1036, 1045, 105760, 1072,
1074, 107982, 1081, 1082,
1088, 1091, 1106, 1109, 1114,
1123, 1126, 1128, 114447,
115153, 1161, 1189, 119194,
1204, 1234, 1260, 1358, 1382,
138391, 141417, 1440, 1454,
1458, 1466, 1469, 1488, 1489,
1493, 1494, 151114, 1535,
1549, 1550, 156669, 1575,
1595, 1614, 1617, 162434,
1655, 170511, 1716, 1717,
1731, 1732, 1749, 1751, 1758,
1563, 1764, 1770, 1773, 1777,
1778, 1781, 1784, 178789,
1791, 179496, 17991819,
1824, 1838, 1839, 1852, 1860,
1864, 1872, 188284, 1889,
189092, 1896, 1898, 1901,
1902, 1906, 1909, 191318,
192226, 1939, 1946, 1955,
1957, 1962, 1968, 1979, 1980,
1997, 2013, 2048
Asti 343
Atri 1789, 1911
Augsburg 1030, 1606
Austrija 1621
Aversa 1314, 1839, 1902
Avignon 16, 1210, 1292, 1324
Azija 1332
B
Babilon 695, 964, 1216
Bagnara ili Bagnaria, grad
(provincija Perua, Italija) 654,
658, 1123
Bamberg 1691
Bari 729, 949
Barletta 842, 1008
Baskija 1053
Bastia 1739
Bastiola 1803, 1890
Battifolle 1572
Bavarska 1609
Bazilikata 1210
Belgija 17, 796, 2028
Benevento 806, 829, 1001
Betanija 155
Betel 1669
Betlehem 292, 293, 393, 394, 970,
1824
Bettona 1383, 1489, 1925
Bevagna 278, 386, 484, 823, 857,
898, 978, 980, 1385, 1491,
1862, 1926
Bziers 133639
Bizant 872, 1014, 1273
Boiano 1317
Bologna 6, 15, 32, 34, 151, 218,
597, 724, 980, 986, 1035, 1109,
1113, 1236, 1245, 1267, 1364,
1365, 1410, 147577, 1493,
1509, 1578, 1592, 1593, 1612,
1629, 1631, 1642, 1913
Bolzano 1605, 1606
Borgo San Donnino 229, 1625
Borgo San Sepolcro 745, 813, 967,
1099, 1155, 1406, 1504, 1562
Botugatu 1300, 1304, 1345
Bovara 627, 1094, 1150
Brandenburg 1597
Braunschweig 1610, 1620, 1621
Brescia 218, 764, 1623
Brixen 1606
Bruges 1615, 1709, 1744
Brunforte 1439, 1441, 1533
Bruxelles 1695, 1732
C
Cahors 1030
Calvi 848, 1013, 1915
Cambridge 437, 438
Camerino 323, 859, 1060, 1287,
1605
2163
K az alo i me n a mj e st a
Campagna 850, 1020

Campagna Maggiore 850, 853,
1004,
Campiglia 1957
Cannara 278, 1385, 1925, 1928
Capitanata 835
Capua 20, 337, 348, 353, 358, 360,
813, 831, 865, 1002, 1059, 1627
Carceri 1904
Carigrad 837, 1006
Castel dÈmilio 1304
Castel de Brittia 1631
Castel San Gimignano 813, 838,
847, 1007, 1011
Castello dAlife 846, 1011
Castello di Pieve 981
Castiglione 1570
Castro 856, 1015
Catania 1007
Ceccano 853, 1017
Celano 602, 739, 813, 830, 835,
895, 971, 1005, 1130
Celle di Cortona 305, 399, 603,
631, 654, 713, 740, 1130,
163437
Ceprano 837, 1007, 1061
Cesi di Terni 86, 591, 766, 1077,
1139
Chartres 1049
Chiarino 1209
Chiascio 1803, 1820, 1927
Chiusi 298, 982, 1547
Cilicija 1209
Cipar 606, 773, 1142, 1306
Cisterna 853, 1017, 1062
Citt della Pieve 393, 488, 857,
1017, 1061
Citt di Castello 35, 284, 392, 489,
845, 862, 867, 981, 1563, 1628
Civita Castellana 1615
Civitavecchia 1965, 1966
Clairvaux 20, 1945
Coccorano 322, 1763, 1768, 1776,
1781
Col de Mezzo 1763, 1794, 1957

Collestrada 603, 740, 1131
Compostela 2006
Contigliano 671
Cori 864, 1024
Corneto 836, 1005, 1647
Corona 1273
Correggio 1631
Cortona 305, 501, 774, 828, 1793
Cosenza 813, 839
Cremona 1617, 1624, 1631, 1648
Cristofani, Antonio 437
Crveno more 1230
eka 1616, 1696

D
Dalmacija Sklavonija
Damietta 278, 480, 482, 709, 964,
971, 1580, 1590, 1600, 1903
Digne 183, 1284, 1644
E
Eccleston 223, 687, 1653
Egipat 276, 359, 602, 730, 906,
964, 976, 1025, 1041, 1119,
1229, 1230, 1899
Eisenach 1611, 1612, 1617
Elzas 1609, 1610
Emaus 951, 1629
Engleska 33, 215218, 223, 797,
1046, 1047, 1263, 1306, 1594,
1627, 1635
Erfurt 1595, 161019
Eskul 280
Europa 3335, 41, 150, 1332, 1353,
1580, 1692, 1695
F
Faenza 1626
Fallerone 1410
Fano 321, 327, 840, 865, 1018,
1913
2164
Fermo 1433, 1537, 1538, 1541
Ferrara 1625, 1642, 1648, 1777,
1806, 1927
Fiore 1290, 1695
Firenca 16, 26, 273, 287, 382,
407, 491, 521, 786, 1096, 1105,
1377, 1383, 1483, 1489, 1571,
1645, 1708, 1749, 1757, 1893,
1916, 196569
Flaminia 1923
Flandrija 446, 1047, 1709
Flascone 317
Foligno 231, 252, 307, 321, 323,
372, 451, 479, 515, 550, 584,
658, 861, 864, 920, 1018, 1058,
1072, 1202, 1387, 1391, 1494,
1567, 1861, 1924
Fondi 773
Fontanelle 215
Fonte Colombo 151, 630, 646, 653,
679, 935, 940, 953, 1684, 1158,
1193, 1197, 1244
Forano 1431, 1432, 1453, 1527
Forl 126, 170, 1637
Fossan 343
Fossombrone 1209
Francuska 17, 25, 217, 218, 235,
237, 273, 287, 315, 491, 542,
668, 669, 720, 796, 849, 887,
934, 1033, 1096, 1154, 1115,
1210, 1238, 1273, 137981,
1424, 1486, 1488, 1518, 1585,
1594, 1598, 1615, 1633, 1657,
1870, 1934
Frankonija 1609
Fratta 1922
Fresolone 1314, 1315
Fribourg 1964
G
Gaeta 773, 838, 841, 879, 897,
979, 1006, 1287
Gagliano 821, 1021
Galeto 871
Gargano 905, 1604
Gaza 1903
Genova 226, 331, 687, 1581, 1586
Getsemanij 88
Goslar 1610
Gotha 1611, 1612
Greccio 226, 227, 245, 279, 292,
328, 331, 332, 387, 393, 486,
509, 542, 633, 635, 636, 680,
711, 718, 725, 780, 824, 825,
897, 958, 960, 969, 970, 975,
1084, 1182, 1284, 1287, 1626,
1917
Gubbio 256, 283, 231325, 335,
374, 391, 461, 488, 840, 859,
865, 867, 922, 980, 1017, 1058,
1060, 1061, 1395, 1498, 1499,
1862, 1925
H
Halberstadt 1596, 1597, 1607,
1610, 1621
Hales 1618, 1912
Halle 1620, 1692
Hildesheim 1599, 1609, 1610,
1613, 1619, 1620
Hxter 1617
Hyres 1644, 1649
I
Iesi 21, 194, 226, 227, 230, 231,
331, 407, 537, 539, 539, 584,
687, 909, 1267, 1663
Imola 768, 946
Insula Romana 1803, 1890
Italija 16, 17, 25, 33, 35, 335, 375,
385, 447, 486, 531, 835, 898,
933, 1033, 1209, 1210, 1263,
1301, 1309, 1316, 1325, 1411,
1583, 15941601, 1609, 1630,
1636, 1646, 1694, 1709, 1749,
1886, 1893, 1900, 1914, 1935,
2028, 2029, 2038
Izrael 106, 250, 263, 292, 770
J
Jenna 1656, 1716, 1749, 1928
Jerihon 418, 1629
Jeruzalem 418, 725, 987, 1411,
1694, 1707, 1888, 1902, 1992
Jordan 906, 1025, 1332
K
Kalabrija 1036
Kampanija 805, 834, 856, 1318,
1419, 1773, 1902, 1419, 1773
Katalonija 999
Kent 437, 1819
Kerub 419
Konstantinopol Carigrad
Kln 1607, 1608, 1610, 1615, 1616,
1709
Krk 135, 2030
L
Lago Trasimeno 280, 958, 1466
La Rochelle 1045, 1618
Laterano 1638, 1664, 1763
Lavagna 1639
La Verna 15, 80, 84, 87, 115,
298, 396, 540, 577, 648, 679,
894, 899, 901, 911, 982, 1106,
1183, 1198, 1213, 1325, 1327,
1371, 1372, 1375, 1420, 1433,
1437, 1442, 1443, 1458, 1537,
153852, 155963, 1570, 1572,
1626
Lazio 1209
Le Celle 305
Le Mans 849, 1020
Lentini 1006
Lerida 902, 999
Le Simon 1019
Lige 796, 1711
Lijeka biskupija 1585
Limisianum 631
Lombardija 287, 669, 724, 899,
941, 1316, 1365, 1477, 1586,
1598, 1603, 1609, 1616, 1623,
1896
2165
London 16
Lotaringija 1616
Louvain 28, 72
Lucca 632, 1187, 1627, 1645
Luni 1645
Lyon 22, 1284, 1291, 1301, 1328,
1337, 1620, 1624, 1641, 1644,
1851
M
Macerata Petar iz Macerate
(Kazalo imena osoba)
Machilone 649, 1131
Madrid 1732, 2046
Maarska 1616
Magdeburg 1604, 161016, 1619
Maginolfi 1317
Mainz 160710, 1615, 1620
Mala Azija 276
Malausaa 1335
Marche 326, 493, 625, 1110, 1209,
1240, 1255, 1263, 1277, 1281,
1302, 130507, 1355, 1443,
1445, 1446, 1453, 1455, 1465,
1526, 152937
Maremma 1062
Marignano Maseo iz Marignana
Maritima 853, 861, 1017
Maroko 200, 277, 335, 385, 482,
815, 826, 964, 1665, 1788,
1790, 1881
Marseille 1035, 1342, 1644
Marsikanska biskupija 739
Massa 1438, 1541, 1542
Massa Monte Casale 797, 945
Massa San Pietro 844, 1010
Massa Trabaria 1240
Matrei 1606
Messina 173234
Metz 687, 1616
Mevania 278, 754
Milano 1584, 1648, 1691, 1692
Mirapica 1324, 1328
Mittenwald 1606
2166
Modena 1648
Mogliano 143739, 1443
Moliano 154143
Monta 1310, 1313
Monte Casale 797, 945, 1406,
1504, 1562
Monte dellÒlmo 870, 1022
Monte Galliano 1927
Monte Gargano 323, 856, 991,
1015
Monte Marano 829, 1001
Monte Rubiano 1267
Monte Sanvicino 1527
Monte SantÀngelo 1308
Monte Subasio 930, 1087, 1144,
1513
Montecasale 1406
Montecchio 1307, 1431
Montefalco 1892
Montefeltro 1371, 1546, 1628
Montegiorgio (prije: Monte Santa
Maria) 24, 212, 1465, 1376,
1442
Monteluce 1733, 1757, 1758
Montelupone 1209, 1305
Montenero 321, 865, 1058
Montepaolo 126, 170
Monteripido 1997
Monticello 1489, 1708, 1893, 1916,
1949
Montino Marko iz Montina
Morrone Petar iz Morronea
Mlhausen 1612
Mnchen 342, 1354
N
Napulj 855, 1014, 1315, 1320,
1600, 1642, 1681, 1683, 1761
Narbona 23, 229, 343, 687, 909,
914, 1289, 1326, 133740, 1344
Narni 282, 283, 320324, 335,
391, 488, 841, 856, 861, 864,
866, 980, 1018, 1059, 1923,

1924
Nazaret 1229
Negropont 1313
Nera 1923
Nettuno 836
Nicosia 860, 1060, 1306
Nil 480
Nizozemska 16, 17, 2028
Nocera 654, 734, 831, 952, 1001,
1900
Norcia 861, 1018, 1058
Nordhausen 1611
Normandija 1615
Norveka 1616
Nottingham 687
Novaglie 85
NJ
Njemaka 16, 17, 33, 243, 337,
574, 833, 1003, 1047, 1238,
15941616, 1640, 1966, 2020,
2048
O
Offida 1427, 1528
Ognissanti 1105
Orte 205, 379, 867, 910, 980
Ortona 842
Orvieto 702, 1284
Osimo 288, 289, 388, 1209
Ostia 500, 726, 864, 1024, 1042,
1852, 1856
Oxford 223, 230
P
Padova 230, 584, 1032, 1035,
1260, 1628
Paf 1306
Palencia (panjolska) 871
Panzo 155, 1708, 1939, 1803,
1891, 1903
Parma 824, 863, 979, 1623, 1624,
1631, 1643, 164648
Parnas 465
2167
Pavia Jakov iz Pavije (Kazalo

imena osoba)
Penna San Giovanni 1448
Perua 317, 543, 583, 637, 796,
859, 1066, 1131, 1188, 1367,
1368, 1424, 1479, 1493, 1584,
1614, 1628, 1711, 1757, 1758,
1763, 1765, 1914, 1997
Peruinsko jezero Lago Trasimeno
Peschici 838
Piazza 839, 860
Piemonte 736, 1023
Pietramala 871, 1022
Pieve 281, 393
Piglio 850, 1020
Pisa 774, 843, 1631, 1633, 1645
Plano Carpini Ivan iz Plana Carpina (Kazalo imena osoba)
Plebo 327
Pofi 834, 856, 1004, 1015
Poggibonsi 841, 859, 965, 1058,
1060
Poggio Bustone 762
Poitiers 1019
Poljska 17, 1616
Pomarico 832
Poppenburg 1610
Porcijunkula 16, 210, 211, 215,
245, 258, 271, 277, 375, 381,
511, 540, 616, 703, 724, 734,
746, 781, 824, 923, 968, 1067,
1088, 1106, 1145, 1376, 1416,
1482, 1488, 1500, 1514, 1789,
1803, 1813, 1893, 2006
Porzano 1809
Potenza 817, 818, 902, 1000
Prag 1691, 1693, 1696, 1700, 1705,
1706
Prato 15, 153, 211, 216
Preggio 631
Pemislav Otokar I. 1696, 1702
Provansa 1289, 1305, 132124,
1333, 1343, 1346, 1624, 1649
Q
Quarchi 26, 43
R
Ragusa 813, 833, 1003
Rajna 1616
Ravenna 1636
Reading 1617
Recanati 1209, 1445, 1531, 1634
Regensburg 1607
Reggio 1623, 1648
Rete 813, 839
Rhona 976
Rieti 301, 316, 398, 500, 620, 630,
633, 646, 649, 653, 671, 679,
712, 715, 716, 742, 759, 866,
894, 901, 935, 940, 952, 953,
972, 980, 985, 1084, 1120, 1122,
1113, 1158, 1188, 1193, 1194,
1197, 1392, 1393, 1495, 1496,
1657, 1665, 1666, 1979, 1991
Rietinsko jezero 387, 1009
Rim 149, 219, 228, 247, 264, 265,
286, 302, 316, 378, 380, 381,
509, 525, 526, 546, 566, 575,
590, 610, 676, 681, 696, 703,
706, 744, 748, 756, 769, 827,
830, 834, 846, 848, 867, 912,
947, 957, 1002, 1004, 1012,
1019, 1035, 1065, 1076, 1083,
1085, 1156, 1194, 1277, 1327,
1381, 1388, 1487, 1493, 1523,
1566, 1568, 161721, 1642,
1644, 1667, 1765, 1812, 2006,
2007, 2012, 2014, 2035, 2043,
2047
Rimini 1425, 1427, 1523, 1524
Rimska kurija 70, 152, 207, 264,
301, 316, 398, 402, 526, 530,
566, 573, 575, 670, 927, 928,
1054, 1155, 1219, 1235, 1248,
1312, 1315, 1435, 1637, 1638,
1644, 1697, 1720, 1749, 1819,
1856, 1914, 1919
2168
Rivotorto 270, 380, 511, 569, 611,
652, 657, 930, 1071, 1087, 1106,
1126, 1128, 1134
Rocca di Brizio 673, 1134
Romagna 1030, 1371, 1546, 1559
Romagnola 768
Rumunjska 1616
S
Sabina 868, 1022
Sacro Convento 84, 583
Sagunto 871, 1021
Saksonija 1597, 160710, 1613
1621
Salerno 839
Salona 1308
Salzburg 1595, 1607
Sambro 1925
San Clemente 1016
San Gemini 245, 283, 392, 488,
862, 981
San Gimignano 813, 838, 847,
1007
San Giustino 968
San Paolo delle Abbadesse 155
San Quirico 950, 1925
San Severino 326, 389, 493, 837,
860, 887, 933, 1006, 1018, 1431,
1441, 1525
San Stefano 1530
SantÙrbano 388, 896, 940
San Verecondo 957
Sankt Gallen 343
Santa Chiara Novella 1757, 1758
Santa Maria dellAspro 1210
Santiago de Compostela
Compostela
Sardinija 1723
Sarteano 724, 755, 937
Saska 1595
Sassuolo 1648
Satriano 734, 952
Savurniano Cannara
Scoppito 863
Sefro 1260
Srignan 1289
Serrino 1316
Sessa 337, 1003
Sicilija 1003, 1019, 1260, 1314,
1323, 1452, 1453, 1586
Sidon 1623
Siena 153, 211, 215, 305, 399, 501,
603, 604, 621, 654, 710, 740,
742, 747, 764, 775, 824, 825,
870, 950, 956973, 1090, 1116,
1130, 1143, 1334, 1377, 1379,
1483, 1484, 1624, 1644
Sinaj 1903
Sion 109, 111
Siponto 838
Sirija 276278, 385, 826, 963, 964,
1209, 1306, 1307, 1594, 1601
Sirolo 1432, 1528
Sklavonija 13, 826, 847, 898, 963,
1012, 1405
Sodoma 1629
Soest 1605
Soffiano 1439, 1448, 1533, 1534
Sora 840, 854, 859, 860, 1017,
1018
Spello 322, 325, 854, 859, 1017,
1060, 1391, 1494, 1763, 1767,
1859
Speyer 1595, 1599, 160409
Spoleto 119, 125, 316, 442, 474,
514, 544, 545, 869, 1035, 1391,
1494, 1609, 1773, 1860, 1923
Spoletska dolina (Valle Spoletana)
248, 265, 266, 278, 370, 379,
386, 442, 542, 616, 627, 670,
823, 825, 857, 869, 880, 885,
898, 929, 930, 1035, 1096, 1145,
1150, 1155, 1300, 1327, 1333,
1362, 1371, 1381, 1473, 1488,
1493, 1546, 1595, 1597, 1605,
1608, 1609, 1647, 1838, 1872,
1892, 1893, 1900
Sterzing 1606
Strasbourg 1607
Subasio Monte Subasio
2169
Subiaco 1210, 1928

Sulmona 1021
Susa 1023
Sveti Aneo u Panzu 1700, 1739,
1803, 1891, 1903, 1904
ibenik 1692, 2030, 2048

panjolska 17, 276178, 385, 784,
820, 826, 871, 964, 1021, 1024,
1044, 1473, 1523, 1594, 1598,
1599, 1603, 1616, 1665, 2028
vapska 1609
vicarska 17
T
Tarvizinska marka 669
Teano 1315
Teba 1014, 1313
Terra di Lavoro, regija u Italiji
Kampanija
Terni 86, 591, 766, 1077, 1139
Tesalija 1210, 1310, 1312
Tescio 1803, 1890, 1957
Thamarit 1007
Tiber 726, 1859, 1892, 1922
Tivoli 846, 1013, 1016
Todi 27, 324, 1035, 1307, 1794,
1893
Tolentino Matej iz Tolentina,
Petar iz Tolentina (Kazalo imena
osoba)
Toscanella 282, 391, 488, 866, 980
Toskana 1465
Toulouse 1036
Trapani 840
Trave Bonanti 1431, 1527
Trento 1696
Trevi 627, 1094, 1150, 1892
Treviso 1605, 1609
Trevika marka 899, 941, 1405
Trident 1605
Trivento 1314, 1317
Tuderto 325, 840, 841
Turingija 1595, 161012

U
Ugarska 531, 574, 159499, 1604
Umbrija 1240, 1255, 1595, 1704,
1723, 1778, 2026, 2028
Uppsala 230, 1066, 1077, 1732
Urbino 1732
V
Valenciennes 235
Valencija 1021
Valladolid 850
Valle Spoletana Spoletska dolina
Vallis Glorie kod Spella 1764, 1767,
1768, 1893
Valvert 223
Vatikan 16, 28, 230, 1678
Veletri 217, 247, 398, 853, 1716
Venecija 669, 1312, 1313, 1949,
1969, 2029
Veneto 1026
Venosa 857, 858, 1060
Verona 85, 724, 1609, 1649
Versailles 437
Vicalvi 840, 859, 865, 870, 1007,
1059, 1060, 1061
Vieste 1308
Villanova 1323
Villasilos 871, 1021
Viterbo 317, 848, 1013, 1035,
1284, 1315, 1576, 1658, 1659
Volterra 16, 120, 134, 135, 865
Volturno 813, 831, 1002
Volusiano 713
W
Weissensee 1610
Worcester 178
Worms 160710, 1619
Wrzburg 160610, 1617
Z
Zancato 855, 1016
2170
Kazalo pojmova
Priredili
DRAGAN NIMAC
i ANITA KONJICIJA
Ovdje su tematski obraeni samo najrelevantniji franjevaki pojmovi.
A
apostoli, slinost poslanja brae i
poslanja apostola 168, 420, 432,
814, 884, 924, 1039, 1160, 1296,
1657, 1962, 2021, 2055; zloporaba
apostolskog imena 1316, 132526;
Franjin nain i djelovanje snagom
apostolskog ovlatenja 266, 270,
295, 345, 379, 576, 697, 1034,
1357, 1962; apostolsko savrentvo
1274; apostolska putovanja 577;
apostolski nain zajednitva 564.
B
Blaena Djevica Marija, Franjin
pozdrav Bl. Dj. Mariji 92; Franjin
post u ast Djevice 115; Bl. Dj.
Marija uzor siromanu ivotu
138, 178, 613, 616, 739, 948, 956,
1731, 1741, 1830, 2019; nastanak Reda po zaslugama Djevice
924, 1889; Franjino nasljedovanje
Isusove majke 205, 1724; Franjni
sljedbenici kao Isusova prebivalita
poput Njegove majke 133, 141,

2015; Marijina djevianska istoa

i poniznost u Klarinu ivotu 1575;
Franjin pozdrav i iskazivanje ljubavi
Bl. Dj. Mariji 475, 795, 961962;
posrednica izmeu Krista i brae
475; marijanski asoslov 95, 1704,
2003; Bl. Dj. Marija slubenica
Gospodnja primjer brai u sluenju 2052; ukazanja brai 870, 1046,
144849, 1460, 1492, 1529, 1534.
Bog, pohvale Bogu 91, 114, 116117,
142, 172, 175177, 181, 269, 667;
ljubav prema Bogu 139, 794; tovanje 139, 592, 659; sluenje 141,
142, 174175, 1164; Duh Gospodnji 201; Franjo sluga Boji
587; Franjo stvara zajednicu po
volji Bojoj 666667; franjevaki
rad i djelovanje u ime Boje 1139;
razgovor Franje i brae o Bogu
138182.
boravita, prva boravita 270, 271,
379, 381, 518, 530, 569, 572;
boravita u sklonitima gubavaca
547, 591; Franjino inzistiranje na
boravitima koja dolikuju zavjetu
2171
2172
siromatva 600, 621622, 666,
678, 723724, 1077; odnos brae
prema boravitima 165, 178, 207;
gradnja i osnivanja boravita 165,
178, 196, 207, 270, 271, 379, 381,
518, 530531, 559, 561, 569572,
574, 591, 615616, 649, 654, 1362,
1365, 1372, 1473; bez prava vlasnitva, ve kao tuinci i pridolice
621; Franjo i samotna mjesta, 296,
395396, 548, ivot u samotitima
196, 679, 680, 137176; Franjina
osuda krivog poimanja samotita
785; zajedniki suivot je ivot
sinova iste majke 785.
Boi (Roenje Gospodinovo),
Franjin poticaj o Boiu da bogati
nahranjuju siromane 1082, 1122,
1196; Kristovo roenje i nastanak
franjevakog reda 1291; Klarin i
sestara doivljaj Boia 1422, 1518,
1705, 1720, 1721, 1780, 1784,
1791, 1841, 1973; ispovijedanje,
priest, blagoslov o Boiu 1721,
1973, 1984, 2006; molitva asoslova
o blagdanu Boia 113; boini post
191, 218, 1660, 1705, 1984, 2032;
za Franju najsveaniji Gospodinov
blagdan 596, 795, 1083, 1196.
boine jaslice, uprizorenje Isusova
roenja 292293, 393394, 496,
596, 796, 969970, 1626, 1842;
vienje jaslica 1784, 1906; ozdravljenja snagom uprizorenih jaslica
497; redovniko odijelo slika
Isusa siromanog u jaslicama 1991.
brat (braa), redovniko zajednitvobratstvo 63, 64, 67, 69, 77,
122, 149, 156, 163, 193, 267, 1217,
1367, 1478, 1653, 1654, 1662,
1715, 1974, 1975, 1981, 1982,
2017, 2019, 2021, 2022, 2033,

2041, 2050, 2053; apostolski nain
zajednitva 564; bolest 167, 179,
186187, 189, 193, 614; formacija
prve brae 1036; ispovijedanje
grijeha 172, 182, 193, 381, 595;
odnos meu braom 162, 167168,
184, 185, 194, 268269, 523524,
564, 599, 714; kod vrijeanja 564,
606; mirenje meu braom 1142;
odnos prema novcu, materijalnim
dobrima 165, 178, 186, 188, 189,
192, 519, 521, 524525, 557, 562,
565, 597, 635; odnos prema liturgiji i liturgijskim predmetima, molitvi
asoslova 146147, 161, 191192,
196, 663664; opsluivanje zavjeta
159, 168, 179, 181, 192, 198, 200,
565; odnos prema neprijateljima,
nevjernicima, progoniteljima 169
170, 173, 180, 182, 187, 195, 200,
563; odnos prema euharistiji 142,
144146, 172, 197; odnos prema
radu i znanju 192, 200, 268, 523,
564, 599; odnos prema potrebnima
524, 565; odnos prema redovnicama 195; odijevanje 160, 268, 376,
520, 561, 602, 704; opominjanje
173175, 197205, 166364; prva
braa 260262, 277, 376378, 516,
519, 556560, 925927, 103435,
1358; primanje i ovlasti primanja u
Red 160, 190191, 207, 563, 572;
odricanja od ovozemaljskog svijeta
i materijalnog 624625; propovijedanja 170171, 180, 187, 194, 377,
520, 527; odobrenje propovijedanja 568; putovanja, poslanja u svijet
168169, 179180, 191192, 262,
519, 524, 529, 559, 561, 668669,
148688, 159899, 160421;
poslanja sv. Franje 572, 668, 670;
Franjino protivljenje prihvaanju
slubi u Crkvi 610611.
2173
K az alo p oj mova
C
Crkva, crkvena podrka i potvrda
franjevakog naina ivota 264,
287, 525526, 530532, 553,
560, 566, 567, 629, 706, 1123,
1598, 1630, 1657, 166465, 1668;
odobrenje osnivanja Reda 1638;
stav prema propovijedanju brae
170, 568, 1666, 16801682; Franjo obnovitelj Crkve 116, 223,
567, 701702, 883, 929, 1139,
122627, 1536, 1586; franjevaki
ivot uzor i blagoslov Crkvi
592, 1679; crkvena protivljenja
razvoju Reda 669670; Franjin
odnos prema sveenicima, crkvenim osobama i institucijama 206,
252, 281, 302, 334, 372, 378,
550, 554, 560, 566, 576, 598, 697,
700; Franjino obeanje papi, poslunost i potovanje 568; odnos
franjevaca i pokoravanje crkvenim osobama i institucijama 140,
187, 211, 281, 286287, 301, 381,
527, 528, 571, 592, 599, 768, 990,
1176, 1218, 1253, 1314, 1335,
1494; franjevcicrkveni dostojanstvenici 944, 1077, 1137; zatita
franjevaca od progonitelja 531
532, 1166; gradnja i odobrenja
franjevakih crkava 1012, 1088,
1666; crkveno odobrenje aenja sv. Franje 166870; crkveno
tumaenje naina obdravanja
pravila i zakona 167174; crkveno
tumaenje primanja u Red 1675;
crkveno tumaenje propovijedanja
redovnika 167778; opominjanje
franjevaca zbog duobrinikog
rada 167981, 168283; Franjina
slika savrenog brata 117376;
redovniko potivanje i podlonost sveeniku 140, 181, 187,
204, 206, 216, 252, 272, 287, 334,

372, 529, 572, 598599, 621622,
1090, 1141.
asoslov (brevijar), hvale Bogu

9596; asoslov muke Gospodnje:
za trodnevlje Velikoga tjedna i
za obine dane u godini 95105;
uskrsno vrijeme 105107; na nedjelje i vanije svetkovine 107110;
u vrijeme Doaa 110112;
u boino vrijeme 113114; moljenje i nain govorenja asolova
147, 161, 191192, 196, 207, 562,
669, 681, 1607, 1660, 1675, 1720,
1972, 1985, 2003, 2032; Ritmiki
asoslov sv. Franje 345361; Franjo
i braa molitelji asoslova 147,
562, 572, 615, 618, 681, 744, 958,
969, 1085, 1115, 1135, 1144,
1146, 117982, 1370, 1422, 1481,
1493, 1548; Franjo poduavatelj
molitve asoslova 1481; zloporaba
asoslova 1275, 1528; asoslov Bl.
Dj. Marije 2003.
istoa, istoa tijela i duha 888, 914,
937, 940, 1433, 1494, 1538, 1844;
evaneoski redovniki zavjet 159,
190, 950, 972, 1053, 1121, 1160,
1166, 1224, 1395, 1607, 2028,
2039, 2042, 2047; pouda kao
poticaj neistoi 168, 179, 895,
937; preziranje zemaljskih stvari i
molitva znak su istoe srca 202,
272, 885, 889, 1039, 1086, 1180,
1345; istoa djevianstva 257,
433, 1043, 1565, 1575, 1887;
Franjino poduavanje o istoi 271;
istoa srca sigurnost propovijedanja 285, 318, 335; Porcijunkula
ogledalo istoe i svetosti 618,
2174
114647; uvanje istoe prostora

predvienih za slavlja boanskih
otajstava 623; istoa oenjenih
632; kriza opsluivanja istoe 665,
722, 759, 1242, 1265, 1291, 1297;
djevianski Red 1893.
E
euharistija, prieivanje brae i sestara 132133, 139, 142, 172, 2015
16, 2048, 2051; slavljenje, aenje
127129, 144146, 197198, 204,
216, 239, 293, 394, 528, 571, 574,
607, 788, 796, 856, 1091, 1167,
1175, 1289, 1298, 1412, 1510,
1543, 1544, 1545, 1602, 1608,
1640, 1641, 1665, 1680, 1682,
1730, 1973, 1987, 1988, 2007,
2034; Franjino dijeljenje kruha po
primjeru Isusa na Veliki etvrtak
600, 1176; pjevanje mise 1311,
1390, 1493, 1614, 1633; Klara i
misa 1422.
F
Franjo,
Crkva i sv. Franjo, odnos prema sveenicima, crkvenim osobama i institucijama 206, 252, 281, 286287,
301302, 334, 372, 378, 381, 528,
550, 554, 560, 566, 571, 576, 598,
697, 700; obeanje papi, poslunost i potovanje 568; franjevaka
podlonost kleru 768;
kanonizacija 317319, 337338, 402,
533, 578, 807, 991994, 1569,
1627;
Kristove rane (Franjina stigmatizacija)
298299, 309, 336, 396397, 532,
577, 763764, 815821, 899903,
982988, 9971000, 145758,

155661, 1569, 1575;
mladost i obraenje 248249, 333,
370, 442, 446, 542545, 880882,
916924, 1034, Franjino obraenje
ogledalo Crkvi Bojoj 107475;
odnosi s ocem 253, 351, 372373,
442, 451, 515, 551552, 554, 699,
882883, 920922, 1034, odnosi
s majkom 254, 373, 552, 1034;
obraenje primjerom, a ne rijeima
599; Franjino obraenje razbojnika
674675;
molitva 285, 297, 377, 381, 395, 447,
526, 546, 548, 549, 681, 743,
892895, 966; molitva za druge
(opata) 638, 746; u skrovitim mjestima 697, 743747, 892; asoslova
744, 1085; molitva prva redovnika obveza 1073; Franjina dvojba:
moliti ili propovijedati 1490;
napastovanja 270, 285, 380, 395, 548,
626, 627, 680, 719, 727, 754, 1084;
nasljedovanje Krista 285, 557; vojnik
Kristov 441, 551, 695; u bolesti i
patnjama 639; u molitvi, postu 961;
odnos prema znanosti i radu, osuda
besposliarenja 938939, 1126;
studiranje Sv. pisma 610, 793,
1159; stav prema knjigama, 601,
726, 111113; prednost siromatva i molitve u odnosu na znanje
661665, 116264; poticaj radu i
molitvi 1044, 1165, 1661; znanje
povod uruavanju Reda 1159;
odnos prema hrani i piu 275, 384, 550,
554, 611612, 635, 700, 705, 888,
936, 1071, 1086, 1149; javno kajanje zbog jedenja mesa 640641,
Franjin prigovor zbog raskonosti
1122;
odnos prema materijalnom: novcu,
kunim potreptinama 252, 255,
275, 333, 515, 550, 560, 600601,
2175
K az alo p oj mova
725728, 936937, 1113, 1119;

elije kao primjer siromatva i poniznosti 620, 724; ukoravanje brae
zbog novca 728730, 949950;
odnos prema potrebitima (gubavcima,
bolesnima, siromanima) 255256,
287288, 333, 374375, 513514,
543, 546547, 591, 597, 627,
649650, 694, 697, 738, 956,
113034; dijeljenje odjee potrebitima 602603, 716; udjeljivanje
Novog zavjeta siromanima 652,
741, 1135;
odnos prema ivotinjama i prirodi 278
280, 288, 290, 335, 360, 386389,
596, 648649, 671, 719, 721, 752,
821825, 896899, 956960,
962, 978, 11951201, 1395, 1491,
1500, 1626; slinost eva franjevcima 596, 1083, 1195; ovce i
janjci odraz Dobrog Pastira 200,
287289, 335, 388389, 956958;
sestra vatra 648, 779, 821,
119798; Franjino promatranje
Stvoritelja u stvorovima 778781;
Franjo i vuk 14981500;
opomene, poduavanja i briga za brau
143, 146, 197205, 273, 274, 288
289, 304, 382383, 390, 519520,
528, 571, 704, 760, 783786, 891,
1039, 1663; zbog loeg primjera
773774;
Franjino kritiziranje krivog poimanja
posta 529, 572, 612, 939;
propovijedanje 170171, 180, 194, 259,
278282, 286, 293, 300, 374, 385,
390, 395, 518, 527, 555, 591592,
637, 931, 976980, 1073, 1384,
1513, 1593; propovijedanje kraljevstva Bojega 569; bez laskanja
569, slika propovjednika 777778,
propovijedanje jednostavnim i
razumljivim jezikom 750; pred
papom i kardinalima 575, ljudima u

nevolji 636;
proricanja i vienja (duh proricanja)
250252, 261262, 265, 272274,
294293, 298, 335, 371, 378,
382383, 396, 514, 544, 630, 707,
886, 892, 970976, 1446, 1532,
118592, obnavljanje ive crkve
568; rast i zatita Reda 569575;
smrt, preminue 238, 295, 306307,
312, 399401, 576, 589, 803807,
903905, 988990, 105657,
120104, 1569; nagovjetaj i vienja Franjine smrti 658659, 1202,
138790; alost Klare i sestara 312,
401, 595596; odjea za ukop sv.
Franje 590591, 602;
upravljanja u Redu 140, 162165,
185, 188, 190, 193, 194, 199, 207,
274, 304, 528, 564, 593594,
606, 787789, 116768; naglasak
na molitvu pred poglavarskom
slubom 663; Franjino odreknue
poglavarske slube 767, 1135,
1136, 1477; opominjanje brae koji
tee upravljanju 767768.
I
ispovijed, Franjin odnos prema sakramentu ispovijedi 147, 377, 384,
400, 556, 830; savjet brai 615,
1662; osuda brae koji se ne ispovijedaju 676, 708; Franjina ispovijed
pred smrt 1081; Franjin savjet
ispovijedanja brai kod nesveenika
132; grijeha 139, 147, 172; Franjino razmiljanje o vanosti ispovijedanja 604, 676; po Franji braa
koja se ne ispovijedaju imaju avolsku napast 676; crkveno ovlatenje
ispovijedanja 1638; crkveno tumaenje ispovijedanja brae 1677;
2176
ispovijed kao snaga osloboenja od

vukova i tue 711712; ispovijedanje, kajanje, priznanje grenosti
139, 141142, 172, 201, 203, 276,
377, 400, 561; robovanje grijehu
142, 173174, 180181, 198, 200,
266; smrt grenika 143.
Isus Krist, u euharistiji 142, 144146,
172, 197; u molitvi 91, 271; Rije
138; nasljedovanje 173, 178, 182
183, 187, 200, 297, 393; nasljedovanje u poniznosti i siromatvu
178; Isusova ukazanja 238, 298,
698, 1382, 143336, 1443, 1488,
1492, 1511, 153740; Franjino
tovanje Tijela Kristova 668, 796;
Franjina ljubav prema muci Kristovoj 102, 296, 396, 475, 497500,
549, 577, 605, 639, 698, 760, 881,
918, 983, 117879, 1369, 1416,
1443, 1520, 1549, 1552, 1572; Franjina suoblienost Kristu 550, 815,
913, 990, 997, 1216, 1345, 1347,
1357, 1559; otkupljenje po kriu
175; noenje kria 104, 160, 200;
hvaljenje kriem Gospodinovim
199; kri savreno veselje 1368;
iskazivanje asti kriu 272; Franjin
blagoslov i ozdravljenja znakom
kria 273, 279, 283, 297, 323.
J
jednostavnost, kod Franje 334, 353,
376, 399, 575, 598, 665, 790794,
890, 927, 1092, 1158, 1159, 1231,
1238, 1742; kod brae i sestara
381382, 610, 624, 750, 970, 1093,
1148, 116264, 1220, 1608, 2051;
kao krepost 93, 292, 296, 607,
1148, 1430; jednostavnost u odijevanju 1041, 197071, 1983, 2031;
temelj franjevakog reda 141, 171,

181, 1160, 1299; jednostavnost
ispred znanja 1167, 1633.
K
Klara, roenje, mladost i obraenje
1764, 1769, 1802, 1810, 1813,
1814, 1815, 182425, 187173,
188490; strogost ivota i mrtvljenje tijela 1770, 1775, 1793,
183334, 1873, 189799; redovniki ivot 205, 257, 1765, 1781,
1803, 1812, 1827, 189091; post
218, 1769, 1770, 1775, 1775, 1782,
1788, 1798, 1802, 1803, 1813,
1816, 1873; ustrajnost u molitvi
1766, 1771, 1782, 1787, 1797,
1803, 1805, 1813, 1816, 183438,
1840, 1874, 18991900; ispovijedanje i prieivanje i pobonost
Oltarskom sakramentu 1771,
1796, 1841, 1905; blagoslov sv.
Franje 219, 595, 1081, 1191; duh
proricanja 1779; blagoslov i umnaanje kruha 1516, 1832, 1874,
1896; smrt 175153, 1801, 1808,
185457, 191620; kanonizacija
176162, 1870, 187576, 192829;
upravljanje 176567; odnos prema
sestrama 1738, 1766, 1775, 1787,
1794, 1798, 1800, 1802, 1803,
2805, 1807, 1910, 191213; ljubav
prema siromasima 1764; Klarina
poniznost 1829, 189294; nasljedovanje Krista siromanog 183031,
1874, 189496; majka siromanih
gospoa 932.
klarise (siromane gospoe Svetoga
Damjana ili siromane sestre),
oblik ivljenja 205, 257258, 530,
636; naziv, osnivanje i razvoj Reda
2177
K az alo p oj mova
117118, 355, 375, 380, 401, 555,

578, 924, 1055, 1213, 1717, 1848;
zatvorene sirote 749; utnja
1723; keri i slubenice nebeskog
Oca 98; Klarini poticaji sestrama u
odabranom ivotu i molitvi 1709,
1717; Franjini blagoslovi, poticaji
i opominjanja 205, 219, 645646,
799, 1746, 1177; Franjino obeanje
o pruanju pomoi sestrama 798,
1601, 1738; crkvena zatita 1740,
1946; odnos sestara i brae 798
799; smrt sv. Franje i neizvjesnost
budunosti 311312, 401, 1081,
1740; kontemplacija 258; zabrana
ulaska brai u enske samostane
1678, 1849; nasljedovanje Krista
siromanog 169798; papinske
povlastice siromatva 1941; nain
postizanja savrenstva 170002;
poslunost sv. Franji i njegovim
nasljednicima 1718, 1739; Franjina
zaokupljenost njihovim oblikom
ivota 1739; poniznost i siromatvo
snaga istoe 1704; obdravanje
posta 218, 1705, 1720; ivot i obdravanje klauzure 1717, 172930;
primanje u Red 171820; molitva
asoslova 1720; ispovijedanje,
pokora i prieivanje 1721, 1727;
izbor i obveze sestara na slubama
172122, 1742; posjedovanje
dobara 1724, 1726; mijenjanje
boravita 1741.
klauzura, sluenje Bogu u klauzuri
533, 1019, 1055, 1696, 1761, 1711,
1809, 1810, 1891, 1946, 1961;
uvanje klauzure 172829, 1775,
2035, 2041; zatvoreni samostani za
vrenje pokore 530; ulazak brae
u samostane redovnica 195, 799,
1664; odnos brae prema enskim
osobama 752754, 938, 1326; u
mukim samostanima 168, 590,

828, 1076, 1194.
kontemplacija, kod Franje 291, 296,
497, 604, 717, 718, 737, 745, 748,
816, 892, 925, 953, 967, 1220,
1372, 141213, 1415, 1422, 1440,
1448; kod brae 260, 703, 776,
784, 1173, 1260, 1280, 1282, 1360,
1367, 1586; kod Klare i sestara
258, 1703, 1720, 1723, 1737,
1779; kod brae i sestara Treega
samostanskog reda 202627, 2044,
2051; Franjina osuda krivog poimanja kontemplacije 785; Red manje
brae red molitve i kontemplacije
1629, 1634, 1670.
L
licemjerstvo, Franjin pristup licemjerstvu 641, 760762, 937, 943, 1152,
1153; franjevaki pristup licemjerstvu 161, 165, 178, 185, 189, 272,
382, 721, 1038, 1215, 1226, 1275,
129091, 1321, 1322, 1400; u
osudama drugih zbog naina franjevakog ivota 161, 183, 478.
M
milostinja, odnos Franje i brae prema
traenju milostinje 166, 178179,
186, 188, 192, 265, 379, 519, 613,
654657, 731733, 951952, 1069,
1070, 1071, 1087, 1118, 1121,
1124, 1127, 1155, 1219, 1662;
primanje milostinje u novcu 165;
odnos prema dobivenoj milostinji
951, 961; Franjin ukor bratu koji
nije htio prositi 733734; Franjino
poticanje bogatih da prose milosti-
2178
nju 734, 1125; franjevako dijeljenje milostinje 139, 880, 916, 1124,
1130, 1153; vjernika sumnjiavost
prema redovnikoj pronji 1610,
1638, 1672; sveeniki prigovori
redovnikoj pronji 163839;
odnos Klare i sestara prema milostinji 172526, 1776, 1813, 1871,
1896, 1912.
mir, u pozdravima i djelovanjima 115,
129, 130131, 138, 260, 319, 334,
353, 866, 1024, 1377, 1475, 1602,
2020, 2036; navjetanje mira 202,
260, 262, 377, 938, 1040, 1404;
pozdrav Mir kui ovoj 168, 192,
466, 520, 561, 1661; pozdrav
Gospodin ti dao mir 260, 376,
556, 660, 924, 1073, 1127, 1363;
Franjino zalaganje za mir s klericima i drugima 301, 621, 644645,
768, 1116, 1144, 1185, 1313, 1499,
1593; mir u odnosu na siromatvo
420; unutranji mir 171, 202, 303,
319, 528, 571, 594, 705, 784, 883,
1024, 1080, 1191, 1297, 1310; braa sinovi mira 599, 768; mir kod
Klare i sestara 1746, 1778, 1801,
1814, 1835, 1843, 1851; mir meu
posvaanom braom i sestrama
1974, 1986.
N
nasljedovanje, Isusa Krista poniznog i
siromanog 93, 117, 166, 173, 178,
200, 205, 411, 591, 639, 804, 888,
889, 914, 922, 943, 983, 990, 1107,
1176, 1228, 1251, 1253, 1294,
1366, 1386, 1403, 1478, 1486,
1724; nasljedovanje evaneoske
savrenosti 1600; kriva poimanja
nasljedovanja 423, 1086; naslje-
dovanje drugih Franjinog naina

ivota 270, 611, 725, 751, 770,
855, 1014, 1138, 1508, 2010, 2042;
dvojbe brae i krivo nasljedovanje
Franje 1239, 1260, 1261, 1291,
1303; Franjin poticaj za nasljedovanje brae uzorna ivota 791;
Franjin savjet u savrenom i evaneoskom nasljedovanju 939, 1087;
Klarino nasljedovanje Krista po
primjeru Franje 1081, 1701, 1702,
1872, 1896; nasljedovanje Klarina
oblika ivota udanih ena 1893; ivot Manje brae uzor za nasljedovanje drugima 1590; nasljedovanje
Blaene Djevice Marije 2018.
O
odijevanje, Franjin odnos prema
odijevanju 192, 258, 259, 287,
301, 333224, 352, 376, 390,
515516, 518, 553, 555556, 651,
696, 704, 826, 937, 1097, 1119,
1598, 1787; franjevako odijevanje 1589, 1661; Franjin prigovor
brai zbog odijevanja 601602,
730731, 1119; davanje odjee
subrai i potrebnima 650652, 720,
739741, 786; Franjino odijevanje
u bolesti 641; Franjo uzor brai
u odijevanju 671; odjea za Franjin
ukop 590591, 602, 1077; odnos
Klare i sestara prema odijevanju
1802, 1807, 1897; odijevanje brae
i sestara pokornika 1970, 1972,
1982, 1991; franjevaki habit 516,
530, 532, 565, 572, 576, 602, 612,
804, 815, 990, 1023, 1037, 1048,
1075, 1077, 1086, 1097, 1159,
1252, 1272, 1335, 1347, 1589,
1636, 1659, 1750, 1752, 1907.
2179
K az alo p oj mova
P
pokora, Franjin poticaj brai 147,
175, 181, 202, 206, 517, 571, 1128,
1662, 627, 674, 780, 946, 1046,
1093, 1099, 1514; Franjin savjet za
isprazne rijei 776; Franjin poticaj
vjernicima 129, 132134, 136, 142,
1091; Franjin poticaj upraviteljima
130, 162; oblik pokore u izbjegavanju bluda u susretu sa enama 168;
pokora za oprotenje grijeha 168,
172, 193, 263, 266, 323, 518519,
559, 567, 926, 1085, 1499, 1506,
1662, 1666; Franjino propovijedanje pokore 259, 376, 379, 384, 556,
623, 885, 1091, 1147, 1163, 1509,
1609; poticanje bogataa na pokoru
524; pokorniko odijevanje 553,
800, 921, 925, 997, 1392, 1433,
1495, 1498, 1538, 1598; voda
simbol pokore 1199; pokora kod
Klare i sestara 205, 1724, 172728,
1797, 1890, 1891, 1913; Klarino
pokorniko odijevanje 1770, 1873,
1886, 1898 (v. Red pokornika).
poniznost, Franjina poniznost
765766, 943947, 113853, 1360,
1376; u oslobaanju od napasti
1150; u pridobivanju loih ljudi
1155; poniznost u osnivanju Reda
591; poniznost ispred mudrosti
i znanja 1158; poniznost brae
151516; poniznost kao snaga
poglavarima i propovjednicima
1164; Franjina poniznost pred
pretpostavljenima u Redu 593; u
odricanju poglavarske vlasti 592,
605; poniznost u obraanju crkvenih ljudi 599; poniznost u prikupljanju milostinje 107071; Franjin
savjet vjernicima 141; redovnika
poniznost 203, 204.
posjedovanje (vlasnitvo), boravita

bez prava vlasnitva 621, 703, 724,
1116, 1218; posjedovanje kreposti
93, 253, 303, 808, 888, 1336, 1421;
posjedovanje bez vlasnitva 142,
159, 190, 266, 271, 314, 417, 419,
519, 560, 948, 1034, 1042, 1101,
1118, 1298, 1253, 1391, 1495,
1659, 1671, 1672, 1676, 1717,
1725, 1895, 2028, 2032, 1661;
posjedovanje kraljevstva nebeskoga
432, 1345; odnos prema novcu
524, 562; stav i tumaenje crkvenih
osoba o Franjinu ivotu bez vlasnitva 519, 526, 560, 1302, 167677.
poslunost, ustrajnost u poslunosti
144, 163, 177, 198, 260, 377, 797,
947, 1037, 1141, 1230, 1360, 1605,
1607, 2050; evaneoski savjet i zavjet poslunosti 160, 167, 190, 646,
950, 1224, 1247, 1361, 138283,
1659, 2047; umrtvljenje tijela radi
poslunosti drugima 94; savren
nain poslunosti 114041; tri svete
poslunosti 771772; poslunost
brae 131, 207, 271272, 382, 426,
564, 1140; poslunost nadreenima
132, 138, 159, 195, 199, 208, 523,
592, 593, 640, 771, 943, 1039,
1070, 1078, 1125, 1135, 1247,
1307, 1329, 1470, 1531, 1616; neposlunost i zloporaba poslunosti
140, 162, 772, 1256, 1263, 1265,
1276, 1340, 1515, 1989, 2004;
Franjino inzistiranje na poslunosti
384, 587, 927, 934, 990, 1151,
1361, 1362, 1370, 1377, 1416,
1472, 1483, 1514; poslunost Pravilu 599, 1142, 1221, 1229, 1239,
1268, 1307, 1494; poslunost papi
i Rimskoj crkvi 527, 568, 1218,
1253, 1257, 1302, 1308, 1314,
132728, 133337, 1344, 1391,
2180
1629, 1659, 1981, 2002; poslunost

stvorova 896, 982, 1197, 140102;
Franjina usporedba poslunosti s
mrtvim tijelom 944, 1140; Klara i
sestre u obdravanju poslunosti
1423, 1717, 1718, 1724, 1739,
1742, 1765, 1770, 1782, 1827,
1832, 1893, 1951.
2033, 2034, 2041; upravljanje, slube i meusobni odnosi 197576,

1986, 1989, 200304, 2033, 2034;
primanje u Red i blagoslov odijela
197677, 1981, 2002, 2031, 2039,
2050; prikladnost za svjetovni nain ivota 2000; oprosti i povlastice
2001, 200507.
Red manje brae, nastajanje i razvoj

Reda 267, 380, 390, 579, 591, 672,
814, 884887, 924, 929936, 1034,
104655, 1077, 1588, 1628, 1629
31; Franjino povjeravanje Reda
Crkvi 706; Red evaneoskog malog
stada 659660, 1127; postanak i
budunost Reda 775, 153537;
slinost ovjeku ribaru koji hvata
mnotvo riba 518, 559; kriza Reda
587, 1452; kriza Reda zbog rasta
broja lanova i smanjenja siromanog ivota 665, 1169, 1263, 1631
33; kriza nakon smrti sv. Franje
1254; primanje u Red izabranih od
Duha Svetoga 587, 714; Franjin
san o Redu 13981401.
siromatvo, opsluivanje zavjeta siromatva 195, 266, 292, 379, 383,

521, 545, 621, 655656, 589, 593,
665, 673, 804, 886, 889, 930, 949,
1041, 1090, 1120, 1218, 1224,
1298, 1305, 1395, 1495, 1497,
1557, 1664, 2042, 2049, 2056;
milostinja i odricanje od bogatstva
u korist siromanih 160, 191, 216,
260, 287, 350, 375, 388, 526, 521,
524, 542, 546, 556, 558, 562, 565,
594, 617, 624, 625, 632, 650, 701,
731, 736, 738, 751, 790, 880, 919,
950, 1034, 1130, 1359, 1430, 1451,
1470, 1478, 1521, 1660; siromatvo najuzvienije redovniko
posjedovanje 93, 410, 591; savreno siromatvo, 370, 378, 411413,
516, 890, 1077, 1110, 1214, 1284,
1357, 1487; pohvale Siromatini
414, 723; siromatvo Bl. Dj. Marije
415, 550, 616, 738, 796, 948, 956,
1229; evaneosko siromatvo 334,
559, 738, 796, 949, 1034, 1129,
1170, 1219, 1229, 1235, 1261,
1275, 1301, 1345, 1366, 1301,
1399, 1470, 1478, 1588; nasljedovanje siromanog Krista 131, 138,
159, 166, 178, 192, 205, 261, 376,
390, 393, 515, 554, 591, 595, 613,
741, 881, 928, 951, 1049, 1134,
1138, 1228, 1345, 1478, 1632,
Red pokornika (Trei franjevaki red,

Red brae i sestara od pokore) 380,
530, 573, 1055, 2021; Franjini poticaji za osnivanje Reda 1491, 2015,
2048; odijevanje 1970, 1982; obred
blagoslova odijela 199192; post
1971, 198384, 2002, 2032, 2040;
molitva 1972, 1984, 2003, 2018,
2032, 2040, 2050; kanonski asovi
1985, 2003, 2032; ispovijed i priest 1973, 2003, 2018; meusobni
odnosi 1973, 1983, 2033, 2042,
205155; odnos prema bolesnima
i umrlima 197475, 1988, 2003,
2181
K az alo p oj mova
1661, 2019, 2053; euharistijski

Krist ispred siromatva 129; siromaak Franjo 219, 374, 677;
zloporaba i lano siromatvo 390,
422, 426, 428, 602, 1227, 1672;
primanje materijalnih dobara izuzev novca, zabrana primanja novca
106, 192, 521, 522, 562, 728730,
1119; redovniko siromatvo u
hrani i odijevanju 259, 268, 301,
522, 547, 560, 563, 635, 651, 657,
681, 696, 730731, 786, 815, 917,
948, 1049, 1076, 1085, 1119, 1122,
1242, 1309, 1486, 1588; Franjin
stav prema strogom opsluivanju
siromatva 612, 661, 1086, 1110;
siromatvo kao obrana od napasti
204; Franjina ljubav i poticaj brai
u opsluivanju siromatva 205,
216, 275, 413, 560, 621, 623,
662, 769, 904, 948, 1042, 1086,
1120, 1138, 1160, 1380, 1494,
1551; siromatvo znak radosti i
veselja 266, 524, 565; siromatice,
siromane gospoe 117, 257, 355,
375, 380, 401, 541, 555, 579, 595,
645, 699, 798, 932, 1081, 1687,
1700; nasljedovanje siromanog
Krista Klare i sestara 205, 312, 316,
1696, 169798, 1700, 1702, 1704,
1717, 1719, 1721, 1724, 1726,
1740, 1780, 1816, 1831, 1854,
1870, 1891, 1894, 189596, 1913,
1914, 1917, 1941; boine jaslice
vidljivi znak siromatva 292293,
970, 1214, 1707, 1716, 1735, 1740,

1741, 1752, 1762, 1773, 1776;
siromatvo duhom 202, 356, 410,
415, 421, 660, 1127, 1894, 2053;
siromana boravita 600601, 620,
622, 635, 646, 665666, 678, 723
725, 757, 784, 948, 1041, 109091,
1113, 115, 111618, 1144, 1145,
1156, 1218, 1242, 1263, 1373.
Sveto pismo, razumijevanje 261,
870971, 662, 747, 748, 893,
970973, 1143, 1162, 1399, 1535,
1633; itanje 639, 1357, 1569; tumaenje 383, 491, 604, 748, 1280,
1511, 1644; studiranje Sv. pisma
610, 793, 1159; Franjin odnos prema Svetom pismu 259, 264, 297,
307308, 336, 352, 376, 396, 516,
557, 639, 701, 747748.
utnja, obdravanje utnje 196, 258,

471, 617, 675, 703, 708, 753, 797,
838, 898, 939, 974, 1263, 1288,
1456, 1548, 1680, 1708, 2032;
zloporaba utnje 118687; evan
eoska utnja 939, 1225, 1347,
1973; molitva i utnja 272, 570,
617, 1088, 1095, 1146, 1155; Franjin naglasak na utnji 669; utnja
kod klarisa 1723, 1855, 1871,
1911, 1917.
Bibliografija
AA. Vv. (1994) Lutopia di Francesco si fatta Chiara. Presentazione di E.
Caroli, Assisi.
Abate, G. (1939) Nuovi studi sulla Leggenda di S. Francesco detta dei Tre
Compagni, u Miscellanea Francescana, 39, str. 155, 225262, 359373,
635655.
Abrincensis, H. (1941) Legenda S. Francisci versificata, u Analecta Francis
cana, X, str. 407521.
Aff, I. (1777) Vita del beato Giovanni da Parma settimo General Ministro di
tutto lOrdine de Minori. Parma.
Aff, I. (1777) Dissertazione de Cantici volgari di San Francesco. Guastalla.
Alberzoni, M. P. (1995) Chiara e il papato. Milano: Aleph, 3.
Alessandri L. (1905) La morte di S. Chiara, u Da S. Marco ad Assisi. Numero
unico illustrato per il solenne ingresso di Mons. Ambrogio Luddi, novello
vescovo di Assisi. [Firenze].
Amico, D. (1988) Bernard of Bessa: Praises of Blessed Francis (Liber de laudi
bus Beati Francisci), u Franciscan Studies, 48, str. 213288.
Amoni, L. (1880) Legenda S. Francisci Assisien. BB. Leone, Rufino, Angelo
eius sociis scripta quae dicitur Legenda Trium Sociorum ex cod. membr.
Biblioth. Vatic. num. 7339. Leggenda di S. Francesco scritta dalli suoi
compagni che tuttora conversavano con lui Roma.
Analecta Franciscana (18951941) sive Chronica aliague varia documenta ad
historiam fratrum minorum spectantia edita a patribus Collegii S. Bona
venturae adiuvantibus aliis eruditis viris, IX, QuaracchiFirenze: Ad
Claras Aquas, Florentiae.
Bajetto, F. (1974) Un trentennio di studi sul Cantico di frate Sole, u LItalia
Francescana, 49, str. 562.
Baldelli, I. (1983) Sullapocrifo Audite poverelle dal Signore vocate, u Ri
cerche Storiche, 13, str. 559575.
Barabs, L. (1954) Le lettere di Santa Chiara alla beata Agnese di Praga, u
Santa Chiara dAssisi. Studi e cronaca del VII Centenario 12531953.
Assisi, str. 123131.
2182
Bibl io g raf ij a
2183
Barine, A. (1901) Saint Francois dAssise et la lgende des trois compagnons.

Paris.
Barone, G. (197475) Frate Elia, u Bullettino dellIstituto Storico Italiano per
il Medioevo e Archivio Muratoriano, 85, str. 89144.
Bartoli Langeli, A. (1994) Gli scritti da Francesco. Lautografia di un illitteratus, u Frate Francesco dAssisi. Atti del XXI Convegno internazionale
(Assisi, 1416 ottobre 1993), Spoleto, str. 101159.
Bartoli, M. (1989) Chiara dAssisi, introduzione di A. Vauchez. Con appendice iconografica a cura di S. Gieben. Roma: Bibliotheca seraphico
capuccina 37.
Bartoli, M. (1992) La povert e il movimento francescano femminile, u Dalla
sequela Christi di Francesco dAssisi allapologia de la povert. Atti del
XVIII Convegno internazionale (Assisi, 1820 ottobre 1990), Spoleto,
str. 223248.
Bartoli, M. (1993) Novitas clariana. Chiara, testimone di Francesco, u
Chiara di Assisi. Atti del XX Convegno internazionale (Assisi, 1517
ottobre 1992), Spoleto, str. 157185.
Becker, M. F. Godet, J. F. Matura, Th. (1985) Claire dAssise: crits.
Introduction, texte latin, traduction, notes et index. Paris: Sources
Chrtiennes, 325.
Beguin, P. B. (1979) LAnonyme de Prouse. Un tmoin de la fraternit francis
caine primitive confront aux autres sources contemporaines. Traduction,
introduction et notes. tudes comparative des textes. Paris.
Berg, D. (1978) Elias von Cortona. Studien zu Leben und Werk des zwei
ten Generalministers im Franziskanerorden, u Wissenschaft und Weisheit.
Zeitschrift fr AugustinischFranziskanische Theologie und Philosophie in
der Gegewart, 41, str. 102126.
Bigaroni, M. (1975) Compilatio Assisiensis dagli Scritti di fr. Leone e Com
pagni su s. Francesco dAssisi. I edizione integrale dal Ms. 1046 di Perugia con versione italiana a fronte introduzione e note. Assisi: S. Maria
degli Angeli, Pubblicazioni della Biblioteca Francescana di Chiesa
Nuova, 2.
Bigaroni, M. (1992) Compilatio Assisiensis dagli Scritti di fr. Leone e Com
pagni su s. Francesco dAssisi. Dal Ms. 1046 di Perugia. Il edizione integrale riveduta e corretta con versione italiana a fronte e varianti. Assisi:
S. Maria degli Angeli: Pubblicazioni della Biblioteca Francescana di
Chiesa Nuova, 2.
Bihl, M. (1924) De VII narrationibus de s. Francisco, u Archivum Francisca
num Historicum, 17, str. 560568.
Bihl, M. (1927) De codicibus excerpta vitae II S. Francisci continentibus, u
Archivum Franciscanum Historicum, 20, str. 497524.
Bihl, M. (1927) Disquisitiones Celanenses, u Archivum Franciscanum Histori
cum, 20, pp. 433496; 21 (1928), str. 354, 161205.
2184
Bihl, M. (1927) Ledition du Speculum vitae b. Francisci parue Gyr en 1752

et lorigine hongroise du Speculum Vitae, u Archivum Franciscanum Hi
storicum, 20, str. 132153.
Bihl, M. (1929) De Legenda versificata s. Francisci auctore Henrico Abrin
censi, u Archivum Franciscanum Historicum, 22, str. 353.
Bihl, M. (1930) De epistola encyclica fr. Heliae circa transitum S. Francisci, u
Bihl, M. (1933) De s. Francisci Legenda ad usum chori auctore fr. Thoma
Celanensi iuxta novum codicem Senensem, u Archivum Franciscanum Hi
Bihl, M. (1935) La questione francescana riveduta dal signor prof. Michele
Barbi alla luce dellopera dei Tre Compagni, u Studi Francescani, ser. 3,
7, str. 647, 121141.
Bihl, M. (1935) Zur Kritik des Speculum Perfectionis gelegenthlich der Neuausgabe
desselben von P. Sabatier, u Franziskanische Studien, 22, str. 113148.
Bihl, M. (1936) De codicibus Vitae I s. Francisci Assisiensis auctore fr. Thoma
Celanensi, u Archivum Franciscanum Historicum, 29, str. 273307; 30
(1937), str. 330, 257281.
Bihl, M. (1946) Contra duas novas hipotheses prolatas a Joh. R. H. Moorman
adversus Vitam I S. Francisci auctore Thoma Celanensi cui sostituere
vellet sic dictam Legendam 3 sociorum, u Archivum Franciscanum Hi
Boccali, G. (1989) Testamenta e benedizione di S. Chiara. Nuovo codice lati
no, u Archivum Franciscanum Historicum, 82, str. 273305.
Boccali, G. (1995) Expositio super Regulam fratrum Minorum di Frate Angelo
Clareno. Con introduzione di Felice Accrocca e traduzione italiana a
fronte di M. Bigaroni, AssisiS. Maria degli Angeli: Pubblicazioni della
Biblioteca Francescana Chiesa Nuova, 7.
Boccali, I. M. (1976) Concordantiae verbales Opusculorum s. Francisci et s.
Clarae Assisiensium. Editio textus aliaque multae adnotationes cura et
studio dispositae. Assisi.
Boccali, I. M. (1978) Opuscula s. Francisci et scripta s. Clarae Assisiensium variis adnotationibus et indicibus ornata, con traduzione italiana a fronte, presentazione e note a cura di L. Canonici. Assisi: Pubblicazioni
della Biblioteca francescana Chiesa Nuova, 1.
Boehmer, H. (1904) Analekten zur Geschichte des Franziskus von Assisi.
Tbingen und Leipzig.
Boehmer, H. (1908) Chronica fratris Iordani. Paris: Collection dtudes et
de documents sur lhistoire religieuse et littraire du Moyen ge, 6.
Bollandus, I. (1643) Acta Sanctorum quotquot orbe coluntur colligit
Ioannes Bollandus etc., Antverpiae, Tongerloae, Bruxellis, Parisiis, a
tomo I ianuarii (Antverpiae, 1643) ad tomum II Novembris (Bruxellis,
1894); 2a ed. Venetiis, 17341770; 3a ed. Parisiis 18631869.
Bibl io g raf ij a
2185
Boni, A. (1995) La legislazione clariana nel contesto giuridico delle sue origini
e della sua evoluzione, u Antonianum, 70, str. 4798.
Bonmann, O. (1952) De autenticitate epistolae s. Francisci ad s. Antonium
Patavinum, u Archivum Franciscanum Historicum, 45, str. 486487.
Branca, V. (1948) Il Cantico di frate sole. Studio delle fonti e testo critico, u
Brezzi, P. (1988) Cultura e societ nellItalia medievale, II. Roma: Studi storici, 188192.
Brook, R. B. (1970) Scripta Leonis, Rufini et Angeli sociorum S. Francis
ci. The Writings of Leo, Rufino and Angelo Companions of St. Francis.
Oxford; 19902 Oxford Medieval Texts.
Brooke, R. B. (1959) Early Franciscan Government: Elias to Bonaventure,
Cambridge: Cambridge Studies in Medieval Life and Tought, n.s. VII.
Brufani, S. (1990) Sacrum commercium sancti Francisci cum domina Pauper
tate, S. Maria degli Angeli: Medioevo francescano, 1.
Brufani, S. (1992) Il Sacrum commercium: lidentit minoritica nel mito delle
origini, u Dalla sequela Christi di Francesco dAssisi allapologia de la
povert. Atti del XVIII Convegno internazionale (Assisi, 1820 ottobre
1990), Spoleto, str. 203222.
Brufani, S. (1993) Le legendae agiografiche di Chiara dAssisi del secolo
XIII, u Chiara dAssisi, introduzione di A. Vauchez. Con appendice iconografica a cura di S. Gieben. Roma: Bibliotheca seraphicocapuccina,
37, str. 32555.
Bruning, E. (1930) Giuliano da Spira e lOfficio ritmico di s. Francesco.
Roma, str. 60, tavv. (estr. da Note darchivio, 1927, str. 129202).
Bughetti, B. (1912) Legenda versificata S. Clarae Assisiensis (saec. XIII), u
Archivum Franciscanum Historicum, 5, str. 237260, 459481, 621631.
Bughetti, B. (1926) Alcune idee fondamentali sui Fioretti di s. Francesco, u
Bughetti, B. (1927) Analecta de s. Francisco Assisiensi saeculo XIV ante me
dium collecta (e cod. florentino C.9.2878), u Archivum Franciscanum
Historicum, 20, str. 79108.
Bughetti, B. (1927) Una compilazione di testi intorno alla vita di S. Francesco.
(Dal cod. Universitario di Bologna n. 1697), u Archivum Franciscanum
Historicum, 20, str. 525562.
Bughetti, B. (1939) Descriptio novi codicis Actus beati Francisci exhibentis
(Florentiae, Bibl. Nationalis Centralis, II.XI.20), u Archivum Francisca
Bund, K. (1982) Untersuchungen zu Magister Heinrich von Kln, dem
Abschreiber der Abbreviatio de animalibus des Avicenna (1232), und
zur Frage seiner Identifizierung mit dem Dichter Magister Heinrich von
Avranches, u Jahrbuch des Klnischen Geschichtsvereins, 53, str. 120.
Bund, K. (1985) Mittelrheinische Geschichte des 13. Jahrhunderts im Spie
gel der Dichtung. Untersuchungen zum Gedichtfragment Nr. 116 und zur
2186
Vita des mittellateinischen Dichters Magister Heinrich von Avranches, u

Archiv fr Frankfurts Geschichte und Kunst, 59, str. 978.
Burkitt, F. C. (1924) Scripta Leonis and the Speculum Perfectionis, u Miscel
lanea Francesco Ehrle, Scritti di storia e paleografia pubbl. Sottogli auspici
di S. S. Pio XI in occasione dellottantesimo natalizio delE.mo Cardinale
Francesco Ehrle, III, Roma, str. 124.
Burkitt, F. C. (1925) La lgende de Perouse et le ms. 1/73 de SaintIsidore, u
Revue dHistoire Franciscaine, 2, str. 457466.
Burkitt, F. C. (1926) The Study of the Sources of the Life of S. Francis, u Saint
Francis of Assisi: 12261926, Essays in Commemoration. With a Preface
by Prof. P. Sabatier, London, str. 1561.
Cambell, J. (1954) Les crits de Saint Franois dAssise devant la critique, u
Franziskanische Studien, 36, str. 82109.
Cambell, J. (1963) Glanes Franciscaines. La premire compilation de Barcelo
ne. Barcelona: Biblioteca Central, cd. 645, u Archivo IberoAmerica
no, 23, str. 6591, 391453.
Cambell, J. (1965) crits etparoles de s. Franois dapres les Opuscules de Wad
ding, u Franziskanische Studien, 48, str. 73104.
Cambell, J. (1965) Glanes Franciscaines. La Seconde Compilation de Barcelo
ne. Barcelona: Bibl. central, cd. 665, u Archivo IberoAmericano, 25,
str. 223298.
Cambell, J. (1967) I fiori dei tre compagni. Testi francescani ordinati con introduzione e note di J. Cambell. Versione italiana a fronte di N. Vian,
Milano.
Cambell, J. (1969) Une tentative de resoudre la Question franciscaine, u Mis
cellanea Francescana, 69, str. 187206.
Cambell, J. (1970) Glanes Franciscaines: la Collection dUpsal, u Franzis
kanische Studien, 52, str. 347359; 53 (1971), str. 89107.
Cambell, J. (1976) Que penser de ldition integrale dune compilation? A pro
posito di Compilatio Assisiensis a cura di p. M. Bigaroni, u Frate Fran
cesco, 43, str. 2128.
Cambell, J. (1988) Actus beati Francisci et sociorum eius. Nuova edizione
postuma con testo dei Fioretti a fronte, a cura di M. Bigaroni e G.
Boccali. Assisi: S. Maria degli Angeli, Pubblicazioni della Biblioteca
francescana Chiesa Nuova, 5.
Capitani, O. (1994) Chiara per Francesco u Chiara dAssisi: un messaggio
antico (1194) per uneredita moderna (1994). Studii in occasione delle Giornate dellOsservanza (Bologna, 2122 maggio 1994), str.
4752.
Causse, M. (1987) Paul Sabatier et la question franciscaine, u Revue dHistoire
et de Philosophie Religieuse, 67, str. 113135.
Causse, M. (1989) Question franciscaine (2e article). Du Speculum Perfec
tionis aux rotuli de Frre Lon, u Revue dHistoire et de Philosophie
Religieuse, 69, str. 285307.
Bibl io g raf ij a
2187
Causse, M. (1990) Un indit de Paul Sabatier: Texte critique de la Lgende

des Trois Compagnons, u Archivum Franciscanum Historicum, 83, str.
568586.
Cavallin, S. (1954) La question franciscaine comme problme philologique, u
Eranos, 5, str. 239270.
Cavanna, N. (1910) LUmbria francescana illustrata. Perugia.
Celucci, L. (1928) Le leggende francescane del secolo XIII nel loro aspetto
artistico, Napoli, (Torino 1929, Modena 1959).
Chesterton, G. K. (1977) San Francesco dAssisi, Milano.
Chi erano gli Spirituali. (1976) Atti del III Convegno internazionale della Societ internazionale di Studi francescani (Assisi, 1618 ottobre
1975), Assisi.
Chiappini, A. (1960) Fr. Ioannes de Celano s. Francisci Assisiensis biographus
coaevus, u Antonianum, 35, str. 339342.
Chiara dAssisi: un messaggio antico (1194) per uneredit moderna (1994).
Studi in occasione delle Giornate dellOsservanza (Bologna, 2122
maggio 1994) [=Zenit. Quaderni. Supplemento al n. 3/94].
Chiara di Assisi. (1993) Atti del XX Convegno internazionale (Assisi, 1517
ottobre 1992), Spoleto (Atti dei Convegni della Societ internazionale
di studi francescani e del Centro interuniversitario di studi francescani, n.s. 3).
Chronica XXIV generalium ministrorum ordinis fratrum minorum, u Analecta
Franciscana, III, str. 1575.
Chronicon (1897) XIV vel XV generalium ministrorum Ordinis fratrum mino
rum seu Catalogus Gonsalvinus dictus generalium ministrorum ordinis
fratrum minorum, u Analecta Franciscana, III, str. 693707.
Ciccarelli, D. (1979) Contributi alla recensione degli scritti di S. Chiara, u
Miscellanea Francescana, 79, str. 347374.
Clarenus, A (1958) Chronicon seu Historia septem tribulationum ordinis mi
norum, ed. A. Ghinato. Roma: Sussidi e testi per la giovent francescana, 10.
Clasen, S. (1940) Der hl. Bonaventura und das Mendikantentum. Ein Bei
trag zur Ideengeschichte des Pariser Mendikantenstreites (12521272).
Werl/W: Franziskanische Forschungen, 7.
Clasen, S. (1961) S. Bonaventura Legendae maioris s. Francisci compilator,
u Archivum Franciscanum Historicum, 54, str. 241272; 55 (1962), str.
358, 289319.
Clasen, S. (1964) Die Legenda antiqua des hl. Franziskus von Assisi, u Beitrge
zum Berufsbewutsein des mittelalterlichen Menschen, Hrsg. von P. Wilpert, Berlin, str. 87104.
Clasen, S. (1964) Zur Kritik Van Ortroys an der Legenda trium sociorum, u
Miscellanea Melchor de Pobladura, I. Roma, str. 3573.
Clasen, S. (1967) Legenda antiqua S. Francisci. Untersuchung ber die nach
bonaventurianischen Franziskusquellen Legenda trium sociorum, Spe
2188
culum perfectionis, Actus b. Francisci et sociorum eius und verwandtes

Schriftum, Leiden: Studia et documenta franciscana cura Fratrum Minorum in Austria Belgio Germania et Neerlandia edita, 5.
Clasen, S. (1972) Die Dreigefhrtenlegende des heiligen Franziskus, Werl/
Westf.
Codex diplomaticus (1942) et epistolaris regni Bohemiae, ed. G. Friedrich,
III/1, Praha.
Covi, D. e Cozzi, D. (1992) Chiara francescanesimo al femminile. Roma:
Studi e ricerche, 1.
Covi, E. (1985) Francescanesimo e profezia. Roma.
Cremaschi, G. Acquadro, A. (1994) Scritti di santa Chiara dAssisi, I, Com
mento, S. Maria degli Angeli.
Cremascoli, G. (1995) Chiara dAssisi e le Clarisse negli scritti di san Bonaven
tura, u Santa Chiara, san Bonaventura e la mistica medievale dellamore
[=Doctor Seraphicus, 42], str. 1329.
Cristofani, A. (1882) Il pi antico poema della vita di S. Francesco dAssisi.
Prato.
Cvjetii sv. Franje (1972). Preveo Domagoj imunovi sa starotalijanskog.
Zagreb: Franjevaki provincijalat.
elanski, T. (1977) ivotopis i udesa sv. Franje Asikog. Preveo Damjan Damjanovi. Zagreb: Hrvatska franjevaka provincija sv. irila i Metoda,
1977.
elanski, T. (1978) ivotopis sv. Klare i njezini spisi. Preveo Damjan Damjanovi. Split: Samostan sv. Klare, Symposion.
DÀlenon, E. (1902) La Lgende de Saint Franois dite Des Trois Compa
gnons, u tudes Franciscaines, 7, str. 461476.
Da Campagnola, S. (1965) Orientamenti critici interpretativi intorno alla
Cronica di Salimbene de Adam, u Laurentianum, 6, str. 461491.
Da Campagnola, S. (1971) Langelo del sesto sigillo e l alter Christus. Ge
nesi e sviluppo di due temi francescani nei secoli XIIIXIV, Roma.
Da Campagnola, S. (1975) La Compilatio Assisiensis. Una nuova proposta
per la cosiddetta Legenda antiqua perusina, u Laurentianum, 16, str.
357367.
Da Campagnola, S. (1977) Biografie di Francesco dAssisi. Introduzione, u
Fonti francescane. Scritti e biografie di san Francesco dAssisi. Cronache e
altre testimonianze del primo secolo francescano. Scritti e biografie di santa
Chiara dAssisi. Assisi, str. 205393, (Padova Assisi, 19883).
Da Campagnola, S. (1977) Francesco dAssisi nei suoi scritti e nelle sue biogra
fie dei secoli XIIIXIV, Assisi (1981).
Da Campagnola, S. (1979) Le origini francescane come problema storiografi
co, Perugia: Pubblicazioni degli Istituti di Stona della Facolt di Lettere e Filosofia.
Da Campagnola, S. (1982) Le prime biografie del santo, u Francesco
dAssisi. Storia e Arte. Milano, str. 3652.
Bibl io g raf ij a
2189
Da Campagnola, S. (1984) Movimenti popolari ortodossi ed ereticali nei

decennio 12511260 u Settimo centenario della morte di Raniero Fasani.
Atti del convegno storico (Perugia 78 dicembre 1981). Perugia, str.
4362.
Da Civezza, M. Domenichelli, T. (1989) La Leggenda di S. Francesco scritta
da tre suoi Compagni (Legenda Trium Sociorum), Roma.
Da Spira, G. (1980) Vita e Ufficio ritmico di San Francesco dAssisi, traduzione e note di E. Mariani. Vicenza: Bibliotheca Franciscana Sanctorum,
3.
Da Spira, G. (1985) Officio ritmico e Vita secunda, ed. V. Gamboso. Padova:
Fonti agiografiche antoniane.
Dalarun, J. (1993) Donne e Donna, femminile e femminizzazione negli scritti
e le leggende di Francesco dAssisi, u Chiara di Assisi. Atti del XX Convegno internazionale (Assisi, 1517 ottobre 1992), Spoleto, str. 237266.
Dalarun, J. (1994) Francesco: un passaggio. Donna e donne negli scritti e nelle
leggende di Francesco dAssisi. Postfazione di G. Miccoli, Roma.
Dalla sequela Christi di Francesco dAssisi allapologia della povert. Atti del
XVIII Convegno internazionale (Assisi, 1820 ottobre 1990), Spoleto
1992 (Atti della Societ internazionale di studi francescani e del Centro interuniversitario di studi francescani, n.s. 1).
Damilano, P. (1984) Un antico ufficio ritmico della Visitazione nella biblio
teca capitolare di Fossano (Cuneo), u Rivista Internazionale di Musica
Sacra, 5, str. 133153.
De Adam, S. (1966) Cronica. Nuova edizione a cura di G. Scalia. Bari:
Scrittori dItalia, 232233.
De Balneoregio, B. (18821902) Opera omnia, voli. 10, Ad Claras Aquas.
De Balneoregio, B. (1941) Legenda maior s. Francisci, u Analecta Francisca
na, X, str. 555652.
De Balneoregio, B. (1941) Legenda minor s. Francisci, u Analecta Francisca
na, X, str. 65378.
De Barcelona, M. (1931) Estudio cientfico de los fuentes histricas de San
Francisco y Santa Clara, Barcelona.
De Bessa B. Liber de laudibus beati Francisci, u Analecta Franciscana, III,
str. 66692.
De Dieu, J. (1937) Bernard de Bessa, u Dictionnaire de spiritualit, asctique
et mystique, l, Paris, coll. 150405.
De Kok, D. (1914) De origine Ordinis S. Clarae in Flandria, u Archivum
Franciscanum Historicum, 7, str. 244245.
De Latreiche, S. (1865) Lgende de S. Franois dAssise par ses trois compa
gnons. Manuscrits du XIIIe sicle publie pour la premire fois, Paris.
De Matteis, M. C. (1994) Francesco per Chiara u Chiara dAssisi: un mes
saggio antico (1194) per un eredita moderna (1994). Studi in occasione delle Giornate dellOsservanza (Bologna, 2122 maggio 1994),
str. 5359.
2190
De Medici, G. (1983) Le fonti dellOttimo Commento alla Divina Comme

dia, u Italia Medioevale e Umanistica, 26, str. 71123.
De Paris, G. (1906) Loeuvre des Trois Compagnons, in tudes Francis
caines, 15, str. 128147.
De Paris, G. (1913) Notice et extraits du ms. 76 de la Bibliothque municipale
de Verdun, u tudes Franciscaines, 30, str. 636645.
De Paris, G. (1924) La Legenda antiqua de Prouse, u Frate Francesco,
l, str. 3742, 142147.
De Paris, H. (1897) Seraphicae legislationes textus originales, Ad Claras Aquas.
De Pisis, B. (1907) De conformitate vitae beati Francisci ad vitam Damini
Iesu, u Analecta Franciscana, IV, Ad Claras Aquas.
De Ricci, S. (1935) Census of Medieval and Renaissance Manuscripts in the
United States and Canada, I, New York.
De SainteMarie, H. (1989) Prsence de la Rgle Bndectine dans la Rgle de
sainte Claire, u Archivum Franciscanum Historicum, 82, str. 320.
De Serranno, A. (1942) De cognatione sancti Francisci, ed. F. M. Delorme, u
De Spira, I. (1941) Officium rhythmicum s. Francisci, u Analecta Franciscana,
X, str. 372388.
De Spira, I. (1941) Vita sancti Francisci, u Analecta Franciscana, X, str. 33571.
De Villapadierna, I. Maranesi, P. (1994) Bibliografia di Santa Chiara di
Assisi 19301993, Roma.
Dedieu, H. (1983) Les Ministres Provinciaux dAguitaine des origines la
division de lOrdre (XIII1517), u Archivum Franciscanum Historicum,
76, str. 129214, 646700.
Della Giovanna, I. (1895) San Francesco dAssisi giullare e le Laudes creatu
rarum, u Giornale Storico della Letteratura Italiana, 25, str. 192.
Delorme, F. (1922) La Legenda antiqua S. Francisci du ms. 1046 de la
Bibliothque communale de Prouse, u Archivum Franciscanum Histori
cum, 15, str. 2370, 278332.
Delorme, FM. (1926) La Legenda antiqua S. Francisci. Texte du ms.
1046 (M 69) de Prouse, Paris.
Desbonnets, Th. (1967) Recherches sur la gnalogie des biographies primi
tives de saint Franois, u Archivum Franciscanum Historicum, 60, str.
273316.
Desbonnets, Th. (1972) La Lgende de trois compagnons. Nouvelles recher
ches sur la gnalogie de biographies primitives de saint Franois, u Archi
vum Franciscanum Historicum, 65, str. 66106.
Desbonnets, Th. (1974) Legenda trium sociorum. dition critique, u Archi
Desbonnets, Th. (1983) De lintuition linstitution. Les franciscains, Paris.
Desbonnets, Th. et Vorreux, D. (1968) Saint Franois dAssise. Documents,
crits et premires biographies, Paris.
Bibl io g raf ij a
2191
Di Fonzo, L. (1972) LAnonimo Perugino tra le fonti francescane del sec.

XIII. Rapporti letterari e testo critico, u Miscellanea Francescana, 72,
str. 117483.
Doelle, F. (1910) De institutione festi SS. Stigmatum e Cod. Wratislaviensi
narratio, u Archivum Franciscanum Historicum, 3, str. 169170.
Dozzi, D. (1992) Chiara e lo specchio u Chiara francescanesimo al femminile.
Roma: Studi e ricerche, 1, str. 290318.
Dufeil, M.M. (1972) Guillaume de SaintAmour et la polmique universitai
re parisienne 12501259, Paris.
Ehrle, F. (1883) Zur Quellenkunde der lteren Franziskanergeschichte. Der
Catalogus Ministrorum generalium des Bernhard von Bessa, u Zeitschrift
fiir katholische Theologie, 7, str. 323352.
Esser, K. Grau, E. (1966) Der Bund des heiligen Franziskus mit der Herrin
Armut, Werl/Westfalen: Franziskanische Quellenschriften, 9.
Esser, K. Oliger, R. (1972) La tradition manuscrite des Opuscules de saint
Franois dAssise. Prliminaires de ldition critique, Roma: Subsidia
scientifica franciscalia, 3.
Esser, K. (1955) Eine Expositio Regulae Ordinis Fratrum Minorum aus dem
14. Jahrhundert, u Franziskanische Studien, 37, str. 1852.
Esser, K. (1964) Untersuchungen zum Sacrum Commercium beati Francisci
cum domina Paupertate, u Miscellanea Melchor de Pobladura, I. Roma,
str. 133.
Esser, K. (1972) Origini e valori autentici dellOrdine dei frati minori (Anfnge und ursprngliche Zielsetzungen des Ordens der Minderbrder,
Leiden 1966), Milano.
Esser, K. (1973) Studien zu den Opuscula des hl. Franziskus von Assisi.
Herausgegeben von E. Kurten und Isidoro de Villapadierna. Roma:
Subsidia scientifica franciscalia, 4.
Esser, K. (1976) Die Opuscula des hl. Franziskus von Assisi. Neue text
kritische Edition. Grottaferrata: Spicilegium Bonaventurianum, XIII.
Esser, K. (1978) Il Testamento di san Francesco dAssisi (Das Testament des
heiligen Franziskus von Assisi, Mnster in W. 1949), Milano.
Esser, K. (1978) Opuscula sancti patris Francisci Assisiensis, denuo edidit
iuxta codices mss. Grottaferrata: Bibliotheca franciscana ascetica
medii aevi, XII.
Esser, K. (1989) Die Opuscula des hl. Franziskus von Assisi. Neue textkritische Edition. Zweite, erveiterte und verbesserte Ausflage, besorgt von
E. Grau. Grottaferrata, Roma: Spicilegium Bonaventurianum, XIII.
Faloci Pulignani, M. (1898) La leggenda di S. Francesco scritta dai Tre Com
pagni, u Miscellanea Francescana, 7, str. 113130.
Faloci Pulignani, M. (1898) Legenda trium sociorum ex cod. Fulginatensi, u
Faloci Pulignani, M. (1898) Nuove ricerche sulla data della compilazione del
lo Speculum perfectionis, u Miscellanea Francescana, 7, str. 182187.
2192
Faloci Pulignani, M. (1898) Ricordi di san Francesco raccolti dal b. Corrado

da Offida, u Miscellanea Francescana, 7, str. 131136.
Faloci Pulignani, M. (1901) Lo Speculum perfectionis e la sua data, u Miscel
lanea Francescana, 8, str. 4344.
Faloci Pulignani, M. (1902) La leggenda latina di s. Francesco secondo
lAnonimo Perugino, u Miscellanea Francescana, 9, str. 3348.
Faloci Pulignani, M. (1915) S. Francesco ed i Bollandisti, u Miscellanea Fran
cescana, 16, str. 94121.
Fassbinder, M. (1936) Untersuchungen ber die Quellen zum Leben der hl.
Klara von Assisi, u Franziskanische Studien, 23, str. 296306.
Felder, H. (1900) Une nouvelle dcouverte de la critique historique, u tudes
franciscaines, 3, str. 139156, 240255, 424439.
Fierens, A. (1906) Les origines du Speculum perfectionis. Rapport sur les trava
ux du Sminaire historique pendant lanne acadmique 1905/06, u Annu
aire de lUniversit Catholique de Louvain, 70, str. 344ss.
Fierens, A. (1907) La question franciscaine. Le manuscrits II de la Biblio
thque royale de Belgique, u Revue dHistoire Ecclsiastique, 8, str.
5780, 286304, 409501; 9 (1908), str. 3846, 703727; 10 (1909),
str. 4164, 3037.
Flood, D. (1972) The Barcelona Manuscript Containing 1 Celano, u Archi
Fontes franciscanas e clarianas (2004). Familia Franciscana do Brasil. Petrpolis: Editora Vozes.
Fontes franciscani (1995) a cura di E. Menest e S. Brufani. Assisi: Edizioni
Porziuncola.
Fonti francescane (1977). Scritti e biografie di san Francesco dAssisi. Cronache
e altre testimonianze del primo secolo francescano. Scritti e biografie di
santa Chiara dAssisi, Assisi; (PadovaAssisi, 1988).
Fonti francescane (2004). Nuova edizione. Scritti e biografie di san Francesco
e di santa Chiara. A cura di E. Caroli. Padova: Editrici Francescane.
Franceschini, E. (1954) Biografie di santa Chiara, u Santa Chiara dAssisi.
Studi e cronaca del VII Centenario 12531953. Assisi, str. 263274.
Franceschini, E. (1988) Nel segno di Francesco, a cura di F. Casolini e G.
Giamba. Premessa di E. Menest. S. Maria degli Angeli: Medioevo
francescano. Saggi, 1.
Francesco dAssisi e francescanesimo dal 1216 al 1226. (1977) Atti del IV
Convegno internazionale della Societ, internazionale di studi francescani (Assisi, 1517 ottobre 1976), Assisi.
Francesco dAssisi: Scritti (2009). Edizione critica a cura di Carlo Paolazzi.
Grottaferrata (Roma): Frati editori di Quaracchi, Colllegio s. Bonaventura, 2009.
Francis of Assisi (1999): Early Documents The Saint, Vol. I. Ed. R. J. Armstrong, J. W Hellmann, W. J. Short. New York: New City Press. Francis
of Assisi: Early Documents The Founder, Vol. II. Ed. R. J. Armstrong, J.
Bibl io g raf ij a
2193
W Hellmann, W. J. Short. New York: New City Press, 2000. Francis of

Assisi: Early Documents The Prophet, Vol. III. Ed. R. J. Armstrong, J.
W Hellmann, W. J. Short. New York: New City Press, 2001.
Franois dAssise: crits, Vies, tmoignages (2010). Dir. J. Dalarun. Paris: ditions Franciscaines.
Franziskus Quellen (2009). Die Schriften des heiligen Franziskus, Lebens
beschreibungen, Chroniken und Zeugnisse ber ihn un seinen Orden.
Hrsg. D. Berg und L. Lehmann. Kevelaer: Butzon & Bercker GmbH.
Frate Francesco dAssisi (1994). Atti del XXI Convegno internazionale (Assisi, 1416 ottobre 1993), Spoleto (Atti dei Convegni della Societ internazionale di studi francescani e del Centro interuniversitario di studi
francescani, n.s. 4).
G. Tosi (1935) Il cursus negli Actus beati Francisci, u Rendiconti del Reale
Istituto Lombardo di Scienze e Lettere, 68, str. 659668.
G. Tosi (1938) La lingua dei Fioretti di S. Francesco, MessinaMilano.
Gattucci, A. (1979) Dalla Legenda antiqua S. Francisci alla Compilatio
Assisiensis: storia di un testo pi prezioso che fortunato, u Studi Medieva
li, ser. 3, 20, str. 789870.
Gattucci, A. (1993) La Compilatio Assisiensis e il manoscritto 1046 della Bi
blioteca Comunale di Perugia alla luce del loro Sitz im Leben, u Gli studi
francescani dal dopoguerra ad oggi. Atti del Convegno di studio (Firenze, 57 novembre 1990), cur. F. Santi, Spoleto, str. 293297.
Gennaro, C. (1980) Chiara, Agnese e le prime consorelle: dalle Pauperes do
minae di S. Damiano alle Clarisse u Movimento religioso femminile e
francescanesimo nel secolo XIII. Atti del VII Convegno internazionale
sella Societa internazionale de studi francescani (Assisi, 1113 ottobre
1979). Assisi, str. 167191.
Glassberger, N. (1887) Chronica, u Analecta Franciscana, II. Ad Claras Aquas.
Gli studi francescani dal dopoguerra ad oggi (1993). Atti del Convegno di
studio (Firenze, 57 novembre 1990), cur. F. Santi, Spoleto: Quaderni
di cultura mediolatina, 2.
Godet, J.F. Mailleux, G. (1976) Opuscula sancti Francisci. Scripta sanctae
Clarae. Concordance, Index, Listes de frquence, Tables comparatives, Louvain (Corpus de sources franciscaines, 5. Travaux publis par le Centre de traitement lectronique des documents de lUniversit Catho
lique de Louvain. Informatique et tude de texte, VI/5).
Godet, J.F. (1975) Sancti Bonaventurae Legendae maior et minor sancti Fran
cisci. Concordance, Index, Listes de frquence, Tables comparatives, Louvain (Corpus de sources franciscaines, 2. Travaux publis par le Centre
de traitement lectronique des documents de lUniversit Catholique
de Louvain. Informatique et tude de texte, VI/2).
Goetz, W. (1904) Die Quellen zur Geschichte des hl. Franz von Assisi. Eine
kritische Untersuchung. Gotha.
2194
Golubovich, G. (1906) Biblioteca biobibliografica della Terra Santa e

dellOriente francescano, I, Quaracchi.
Gonnet, G. (1988) La question franciscaine: un retour de flamme?, u He
resis, 10, str. 2126.
Grabes, H. (1973) Speculum, Mirror und Lookingglass. Kontinuitt und Ori
ginalitt der Spiegelmetapher in den Buchtiteln des Mittelalters und der
englischen Literatur des 13. bis 17. Jahrhunderts. Tbingen: Buchreihe
des Anglia, 16.
Grau, E. (1960) Leben und Schriften der hl. Klara. Einfhrung, bersetzung,
Anmerkungen, Werl.
Grau, E. (1980) Die Schriften der heiligen Klara und die Werke ihrer Bio
graphen, u Movimento religioso femminile e francescanesimo nel secolo
XIII. Atti del VII Convegno internazionale sella Societa internazionale de studi francescani (Assisi, 1113 ottobre 1979). Assisi, str.
193238.
Grosjean, P. (1925) Henrici Abrincensis carmina hagiographica I Vitae S.
Francisci exemplum Cantabrigiense, u Analecta Bollandiana, 43, str.
96114.
Growela, M. (1726) Historia critica sacrae indulgentiae B. Mariae Angelorum
vulgo de Porziuncola [] contra libellos aliquot anonymos ac famosos
nuper editos, Antwerpiae.
Heysse, A. (1944) Origo et progressus Ordinis sanctae Clarae in Flandria, u
Hoonhout, P. (1947) Het latijn van Thomas van Celano. Amsterdam.
Huygens, R. B. C. (1960) Lettres de Jacques de Vitry (1160/11701240),
vque de SaintJeandAcre. Edition critique. Leiden.
I compagni di Francesco e la prima generazione minoritica (1992). Atti dei
XIX Convegno internazionale (Assisi, 1719 ottobre 1991), Spoleto,
Atti dei convegni della Societ internazionale di studi francescani e dei
Centro interuniversitario di studi francescani, n.s. 2.
I Francescani nel Trecento (1988). Atti dei XIV Convegno internazionale
della Societ internazionale di studi francescani (Assisi, 1618 ottobre
1986), Assisi.
Iz ivota sv. Franje: Asiki zbornik ili Peruinska legenda (1983). Preveo
Damjan Damjanovi. Zagreb: Konferencija franjevakih provincijala, 1983.
Kruitwagen, B. (1908) Descriptio nonnullorum codicum mss. quibus insunt
libelli Speculum Perfectionis et Actus b. Francisci, u Archivum Fran
ciscanum Historicum, l, str. 301412.
La questione francescana dal Sabatier ad oggi (1974). Atti del I Convegno
internazionale della Societ internazionale di studi francescani (Assisi,
1820 ottobre 1973), Assisi.
Bibl io g raf ij a
2195
La Grasta, G. (1993) La canonizzazione di Chiara u Chiara di Assisi. Atti del

XX Convegno internazionale (Assisi, 1517 ottobre 1992), Spoleto,
str. 299324.
La leggenda di s. Chiara vergine (1953). Testo latino nella trascrizione di F.
Pennacchi dal cod. 338 della Biblioteca Comunale di Assisi. Traduzione italiana di F. Casolini, Assisi.
La povert del secolo XII e Francesco dAssisi (1975). Atti del II Convegno
internazionale della Societ internazionale di studi francescani (Assisi,
1719 ottobre 1974), Assisi.
Lainati C. A. (1983) Testamento di santa Chiara, u Dizionario francescano.
Spiritualit, a cura di E. Caroli, Padova, coll. 182746.
Lambertini, R. (1990) Apologia e crescita dellidentit francescana (1255
1279). Roma: Nuovi studi storici, 4.
Lattesa dellet nuova nella spiritualit della fine dei medioevo (1962). Atti
dei III Convegno dei Centro di studi sulla spiritualita medievale, Todi.
Lazzeri, L. (19161920) Le Leggende di S. Chiara e il loro autore, u Studi
Francescani, 36, str. 209224.
Lazzeri, L. (1920) Il processo di canonizzazione di S. Chiara dAssisi, u Archi
Lazzeri, L. (1923) La Leggenda dei tre compagni. Testo senese inedito del XV
secolo, Firenze.
Lazzeri, L. (1954) La Forma vitae di S. Chiara e le regole sue e del suo
ordine u Santa Chiara dAssisi. Studi e cronaca del VII Centenario 1253
1953. Assisi, str. 79121.
Lazzeri, L. (1963) La questione francescana e il processo di canonizzazione di s.
Francesco dAssisi. Nova et vetera, u Frate Francesco, n.s. 10, str. 171175.
Lazzeri, L. (1983) Insegnamenti ed esempi del Padre, u Studi Francescani, 80,
str. 285293.
Lazzeri, L. (1983) Sulle orme di Cristo insieme a Francesco, u Studi Frances
cani, 80, str. 59.
Leclercq, J. (1994) Sainte Claire et la spiritualit nuptiale, u Hagiographica,
l, str. 227234.
Legenda trojice drugova (1982). Preveo Damjan Damjanovi. Zagreb: Hrvatska franjevaka provincija sv. irila i Metoda.
Legendae s. Francisci Assisiensis saeculis XIII et XIV conscriptae (19261941)
ad codicum fidem recensitae a patribus Collegii, u Analecta Francisca
na, X, Ad Claras Aquas, Florentiae (QuaracchiFirenze).
Lgende des Trois Compagnons (1891). La vie de Saint Franois raconte par
les frres Lon, Ange et Rufin ses disciples, traduite par la premire fois
du latin. Prcde dune introduction par M. labb Huvelin, Paris.
Lemmens, L. (1901) Documenta antiqua franciscana. Pars I. Scripta fratris
Leonis socii s. p. Francisci, Ad Claras Aquas.
Lemmens, L. (1901) Documenta antiqua franciscana. Pars II. Speculum per
fectionis (Redactio I), Ad Claras Aquas.
2196
Lemmens, L. (1902) Die Anfnge des Clarissenordens, u Rmische Quartal

schrift, 16, str. 93124.
Lemmens, L. (1902) Documenta antiqua franciscana. Pars III. Extractiones
de Legenda antiqua, Ad Claras Aquas.
Lemmens, L. Die Schriften des Br. Leo von Assisi (gest. 1271), u Miscellanea
Francesco Ehrle, Scritti di storia e paleografia pubbl. Sottogli auspici di
S. S. Pio XI in occasione dellottantesimo natalizio delE.mo Cardinale
Francesco Ehrle, III, Roma, str. 2548.
Lempp, E. (1892) Die Anfnge des Clarissenordens, u Zeitschrift fr Kirchen
geschichte, 13, str. 181245, 626629.
Lempp, E. (1901) Frre Elie de Cortone. tude biographique, Paris: Collection dtudes et de documents sur lhistoire religieuse et littraire du
Moyen ge, 3.
Leonardi, C. (1986) Sante donne in Umbria tra secolo XIII e XIV, u Sante e
beate umbre tra il XIII e il XIV secolo. Chiara dAssisi. Agnese dAssisi.
Margherita da Cortona. Angela da Foligno. Chiara da Montefalco. Mar
gherita da Citt di Castello. Mostra iconografica, Foligno, str. 4960.
Leonardi, C. (1988) Il francescanesimo tra mistica, escatologia e potere, u
I Francescani nel Trecento. Atti del XIV Convegno internazionale del
la Societa internazionale di studi francescani (Assisi, 1618 ottobre
1986), Assisi, str. 2540.
Leonardi, C. (1988) La santit delle donne, u Scrittrici mistiche italiane, a
cura di G. Pozzi e C. Leonardi, Genova, str. 4357.
Little, A. G. (1903) Description du manuscrit canonic. miscell. 525 de la
bibliothque Bodlienne Oxford, u Opuscules de critique historique, l,
Paris, str. 251297.
Little, A. G. (1914) Description of a Franciscan Manuscript, formerly in the
Pfiillipps Library, now in the possession of A. G. Little, u Collecta
nea Franciscana, l, Edd. A. G. Little, M. R. James, H. M. Bannister,
Aberdoniae: British Society of Franciscan Studies, 5 (rist. New Jersey
1965), str. 9113.
Liturgia di S. Francesco dAssisi (1963). Testi latini liturgici. Introduzione
di J. Cambell; versione di F. Casolini, La Verna (Arezzo): LAbete,
Collana di testimonianze riguardanti la Verna, 7.
Lopez, A. (1908) Litterae ineditae fr. Hieronymi ab Asculogen. min. (1274
79). De additione facienda in Legenda maiori s. Bonaventurae, u Archi
vum Franciscanum Historicum, l, str. 8587.
Lopez, R. S. (1966) La nascita dellEuropa. Secoli VXIV, Torino: Biblioteca
di cultura storica, 90.
Mailleux, G. G. (1974) Thesaurus Celanensis. Vita prima, Legenda ad usum
chori, Vita secunda, Tractatus de miraculis, Legenda sanctae Clarae virgi
nis. Concordance, Index, Listes de frquence, Tables comparatives, Lou
vain (Corpus de sources franciscaines, 1. Travaux publis par le Centre
Bibl io g raf ij a
2197
de traitement lectronique des documents de lUniversit Catholique

de Louvain. Informatique et tude de texte, VI/1).
Maleczek, W. (1995) Das Privilegium Paupertatis Innocenz III. und das
Testament der Klara von Assisi. berlegungen zur Frage ihrer Echtheit, u
Collectanea Franciscana, 65, str. 582.
Mandonnet, P. (1898) Fra Leone, storico di san Francesco dAssisi, u Miscella
nea Francescana, 7, str. 5766.
Manselli, R. (1969) Evangelismo e povert, u Povert e ricchezza nella spiri
tualita dei secoli XI e XII. Atti dellVIII Convegno del Centro di studi
sulla spiritualit medievale (Todi, 1518 ottobre 1967), Todi, str. 941.
Manselli, R. (1975) La povert nella vita di Francesco dAssisi, u La povert
del secolo XII e Francesco dAssisi. Atti del II Convegno internazionale
della Societ internazionale di studi francescani (Assisi, 1719 ottobre
1974), Assisi, str. 255282.
Manselli, R. (1980) La Chiesa e il francescanesimo femminile, u Movimento
religioso femminile e francescanesimo nel secolo XIII. Atti del VII Convegno internazionale sella Societa internazionale de studi francescani
(Assisi, 1113 ottobre 1979). Assisi, str. 239261.
Manselli, R. (1980) Nos qui cum eo fuimus. Contributo alla questione frances
cana. Roma: Bibliotheca seraphicocapuccina, 28.
Manselli, R. (1983) Tradizione orale e redazione scritta a proposito di Frances
co dAssisi, u Miscellanea in onore di Vittore Branca, 1: Dal Medioevo al
Petrarca, Firenze: Biblioteca del Archivum Romanicum, s. 1, 178,
str. 1727.
Manselli, R. (1984) San Francesco e leresia, u In ricordo di Zelina Zafarana,
Annali della Facolt di Lettere e Filosofia dellUniversit di Siena, 5, str.
5170.
Marini A. (1991) Agnese di Boemia. Con la collaborazione di P. Ungarelli.
Roma: Bibliotheca seraphicocapuccina, 38.
Marini, A. (1982) La vita del povero et humile servo de Dio Francesco e le fonti
francescane del Due e Trecento, u Archivum Franciscanum Historicum,
75, str. 216319.
Marini, A. (1993) Ancilla Christi, plantula sancti Francisci. Gli scritti di
Santa Chiara e la Regola, u Chiara di Assisi. Atti del XX Convegno internazionale (Assisi, 1517 ottobre 1992), Spoleto, str. 107156.
Melchiorri, S. (1856) Leggenda di S. Francesco dAssisi scritta dai suoi compa
gni che tutthora conversano con lui, Recanati.
Menest, E. (1986) Beate e sante dellUmbria tra Duecento e Trecento: una
ricognizione degli scritti e dellefonti agiografiche, u Sante e beate umbre
tra il XIII e il XIV secolo. Chiara dAssisi. Agnese dAssisi. Margherita da
Cortona. Angela da Foligno. Chiara da Montefalco. Marhgerita da Citt di
Castello. Mostra iconografica, Foligno, str. 6187.
Menest, E. (1988) Dagli Actus al De conformitate: la compilazione
come segno della coscienza del francescanesimo trecentesco, u I Frances
2198
cani nel Trecento. Atti del XIV Convegno internazionale della Societa
internazionale di studi francescani (Assisi, 1618 ottobre 1986), Assisi,
str. 4168.
Menest, E. (1992) Leone e i compagni di Assisi, u I compagni di Francesco e
la prima generazione minoritica. Atti del XIX Convegno internazionale
(Assisi, 1719 ottobre 1991), Spoleto, str. 3158.
Menichetti, A. (1983) Riflessioni complementarie circa lattribuzione a san
Francesco dell Esortazione alle poverelle, u Ricerche Storiche, 13, str.
577593.
Merlo, G. G. (1993) Intorno a frate Francesco, Milano: Presenza di San
Francesco, 39.
Miccoli, G. (1970) Di alcuni passi di san Bonaventura sullo sviluppo dellordine
francescano, u Studi Medievali, ser. 3, 11, str. 381395.
Miccoli, G. (1974) Bonaventura e Francesco, u S. Bonaventura francescano.
Atti del XIV Convegno del Centro di studi sulla spiritualita medievale,
Todi, str. 4773.
Miccoli, G. (1983) La proposta cristiana di Francesco dAssisi, u Studi Medie
vali, ser. 3a, 24, str. 1773.
Miccoli, G. (1991) Francesco dAssisi. Realt e memoria di unesperienza cri
stiana, Torino.
Michalczyk, M. (1983) Une Compilation parisienne des sources primitives
franciscaines. Paris, Nationale ms. lat. 12707, Extractum ex Archivum
Franciscanum Historicum, 74 (1981) 76 (1983), Grottaferrata.
Militello, C. (1994) Chiara donna nuova u Lutopia di Francesco si fatta
Chiara. Presentazione di E. Caroli, Assisi, str. 175203.
Minocchi, S. (1899) La Legenda trium sociorum. Nuovi studi sulle fonti bio
grafiche di s. Francesco dAssisi, u Archivio Storico Italiano, ser. V, 24, str.
249326; 26 (1900), str. 81134.
Minocchi, S. (1902) La questione francescana, Torino.
Miscellanea di studi in onore di Vittore Branca (1983) 1: Dal Medioevo al
Petrarca, Firenze: Biblioteca del Archivum Romanicum, s. l, 178.
Miscellanea Francesco Ehrle (1924). Scritti di storia e paleografia pubbl. sotto
gli auspici di S. S. Pio XI in occasione dellottantesimo natalizio dellE.mo
Cardinale Francesco Ehrle, III. Roma: Studi e testi, 39.
Miskuly, J. M. Bienentreu, M. S. (1989) Julian von Speyer. Leben des hei
ligen Franziskus. Einfhrung und bersetzung, Werl: Franziskanische
Quellenschriften, 10.
Miskuly, J. M. (1989) Life of S. Francis (Vita sancti Francisci), u Franciscan
Studies, 49, str. 93174.
Moorman, J. R. H. (1940) The Sources for the Life of S. Francis of Assisi,
Manchester: British Society of Franciscan Studies, extra series, 4.
Movimento religioso femminile e francescanesimo nel secolo XIII (1980). Atti
del VII Convegno internazionale della Societ internazionale di studi
francescani (Assisi, 1113 ottobre 1979), Assisi.
Bibl io g raf ij a
2199
Nanni, G. (1982) Rilettura della Leggenda dei Tre compagni, u Studi Frances
cani, 79, str. 65114.
Nicolini, U. (1993) I Minori Osservanti di Monteripido e lo scriptorium
delle Clarisse di Monteluce in Perugia nei secoli XV e XVI, u Picenum
Seraphicum, 8 (1971), str. 100130.
Novati, F. (1905) Un poema francescano del Dugento, u Attraverso il Me
dioevo. Studi e ricerche, Bari, str. 7115.
Olgiati, F. Lainati, C. A. (1977) Scritti e fonti biografiche di Chiara dAssisi,
u Fonti francescane. Scritti e biografie di san Francesco dAssisi. Cronache
e altre testimonianze del primo secolo francescano. Scritti e biografie di
santa Chiara dAssisi, Assisi (PadovaAssisi, 1988), str. 22092465.
Oliger, L. (1908) De ultima mutatione Officii S. Francisci, u Archivum Fran
ciscanum Historicum, l, str. 4549.
Oliger, L. (1912) De origine regularum Ordinis S. Clarae, u Archivum Francis
canum Historicum, 5, str. 181209, 413447.
Oliger, L. (1919) Descriptio codicis S. Antonii de Urbe unacum appendice
textuum de s. Francisco, u Archivum Franciscanum Historicum, 12, str.
321401.
Omaechevarria, I. (1970) Escritos de Santa Clara y Documentos contem
porneos. Introduccines, traduccin y notas, Madrid (1982).
Pagnani, G. (1956) Contributi alla questione dei Fioretti di s. Francesco, u
Papini, N. (1827) La storia di S. Francesco dAssisi, II, Foligno.
Psztor, E. (1974) Gli scritti leonini, u La questione francescana dal Sabatier
ad oggi. Atti del I Convegno internazionale della Societ internazionale
di studi francescani (Assisi, 1820 ottobre 1973), Assisi, str. 199212.
Psztor, E. (1980) Frate Leone testimone di san Francesco, u Collectanea
Franciscana, 50, str. 3584.
Psztor, E. (1988) Il manoscritto isidoriano 1/73 e gli scritti leonini su s. Fran
cesco, u Cultura e societ nellItalia medievale. Studi per Paolo Brezi, II,
Roma, str. 635663.
Pellegrini, L. Olgiati, F. (1977) Cronache e altre testimonianze, u Fonti fran
cescane. Scritti e biografie di san Francesco dAssisi. Cronache e altre testi
monianze del primo secolo francescano. Scritti e biografie di santa Chiara
dAssisi, Assisi, str. 17992205.
Pellegrini, L. (1952) I Fioretti del glorioso messere santo Francesco e de suoi
frati, u Annali della Scuola Normale Superiore di Pisa, 21, str. 131157.
Pellegrini, L. (1979) Gli insediamenti francescani nella evoluzione storica de
gli agglomerati umani e delle circoscrizioni territoriali dellItalia del secolo
XIII, u Chiesa e societ dal secolo IV ai nostri giorni. Studi storici in
onore del Ilarino da Milano, I, Roma: Italia Sacra, 30, str. 195237.
Pellegrini, L. (1982) Francesco e i suoi scritti. Problemi e orientamenti di lettu
ra in alcuni studi recenti, u Rivista di Storia della Chiesa in Italia, 36, str.
311331.
2200
Pellegrini, L. (1982) Lespansione del francescanesimo nella societ medievale

umbra v. Francesco dAssisi. Storia e arte, Milano, str. 5363.
Pellegrini, L. (1984) Insediamenti francescani nellItalia del Duecento. Roma:
Studi e ricerche. Nuova serie.
Pellegrini, L. (1985) Il ruolo profetico di Francesco dAssisi. Analisi sincronica
del prologo della Legenda maior, u Francescanesimo e profezia. A cura
di E. Covi, Roma, str. 153187.
Pellegrini, L. (1993) Introduzione a Opuscoli francescani /1: Opere di san Bo
naventura, XIV/1, Roma, str. 3974.
Pennacchi, F. (1910) Legenda sanctae Clarae Virginis. Tratta dal Ms. 338
della Bibl. Comunale di Assisi, Assisi.
Petrocchi, G. (1957) Ascesi e mistica trecentesca. Firenze: Biblioteca letteraria, 1.
Petrocchi, G. (1991) San Francesco scrittore. Bologna: Collana Letteratura
italiana comparata, 19.
Petrocchi, G. (1992) Lettura dellepistolario di san Francesco, u Humanitas
classica e sapientia cristiana. Scritti offerti a R. Iacoangeli. Roma: Biblioteca di scienze religiose, 100, str. 375383.
Philippart, G. (1972) Les crits des compagnons de S. Franois. Aperu de la
Question franciscaine des origines nos jours, u Analecta Bollandiana,
90, str. 143166.
Philippart, G. (1973) Les manuscrits perdus de la Legenda Trium Sociorum
de S. Franois dAssise, u Analecta Bollandiana, 91, str. 357362.
Philippart, G. (1974) Le Bollandiste Franois van Ortroy et la Legenda Trium
Sociorum, u La questione francescana dal Sabatier ad oggi. Atti del I
Convegno internazonale della Societa internazionale di studi francescani (Assisi, 1820 ottobre 1973) Assisi, str. 171197.
Pismo kojim fra Ilija javlja brai da je sv. Franjo umro (1976), u Franjo meu
Hrvatima: Zbornik radova u prigodi 750. obljetnice smrti sv. Franje Asi
koga (12261976). Zagreb: Sredinji odbor za proslavu, str. 5456. Prijevod pripremio fra Hadrijan Borak.
Pompei, A. (1954) Frate Elia dAssisi nel giudizio dei contemporanei e dei
posteri, u Miscellanea Francescana, 54, str. 539635.
Povert e ricchezza nella spiritualit dei secoli XI e XII (1969). Atti dellVIII
Convegno dei Centro di studi sulla spiritualit medievale (Todi, 1518
ottobre 1967), Todi.
Quaglia, A. (1977) Studi su i Fioretti di s. Francesco. Falconara M.
Quaglia, A. (1982) La Regola francescana. Convergenze e divergenze in Cela
no, fra Giuliano da Spira e San Bonaventura, u Miscellanea Francescana,
82, str. 471479.
Quaglia, A. (1985) Storiografia e storia della Regola francescana, Falconara M.
Ratti, A. (1896) Un codice pragense a Milano con testo inedito della vita di
santAgnese di Praga, u Rendiconti dellIstituto Lombardo di Scienze e
Lettere, II s., 29, str. 392396.
Bibl io g raf ij a
2201
Raurell, F. (1992) La lettura del Cantico dei Cantici al tempo di Chiara e la

IV Lettera ad Agnese di Praga, u Chiara francescanesimo al femminile,
a cura di D. Covi e D. Dozzi. Roma: Studi e ricerche, 1, str. 188289.
Regula et Constitutiones generales (1930) pro monialibus Ordinis Sanctae Cla
rae, Roma (altre edizioni 1941 e 1973).
Robinson, P. (1910) The Writings of St. Clara of Assisi, u Archivum Francisca
Rotzetter, A. (1992) Il servizio negli scritti di Chiara: subordinazione o
maturit?, u Chiara francescanesimo al femminile, a cura di D. Covi e D.
Dozzi. Roma: Studi e ricerche, 1, str. 319357.
Rotzetter, A. (1993) Chiara dAssisi. La prima francescana, trad. it. Milano:
Tau, 2.
Ruggeri, S. (1975) Materiali per uno studio sul Cantico di frate Sole, u
Accademie e Biblioteche dItalia, 43, str. 60102.
Rusconi, R. (1980) Lespansione del francescanesimo femminile nel secolo XIII
u Movimento religioso femminile e francescanesimo nel secolo XIII. Atti
del VII Convegno internazionale della Societ internazionale di studi
francescani (Assisi, 1113 ottobre 1979), Assisi, str. 263313.
Russel, J. C. (1928) Master Henry of Avranches as an International Poet, u
Speculum, 3, str. 3463.
S. Bonaventura francescano (1974). Atti del XIV Convegno del Centro di
studi sulla spiritualit medievale, Todi.
Sabatier, P. (1894) Vie de Saint Franois dAssise. Paris.
Sabatier, P. (1901) De lauthenticit de la Lgende de Saint Franois dite des
Trois Compagnons. Paris.
Sabatier, P. (1903) Description du manuscrits franciscain de Leignitz, u Opus
cules de critique historique, l, Paris, str. 3363.
Sabatier, P. (1903) Description du Speculum vitae beati Francisci et Sociorum
eius, u Opuscules de critique historique, l, Paris, str. 299395.
Sabatier, P. (1903) Sancti Francisci Legendae Veteris fragmenta quaedam. Ou
de quelques chapitres de la compilation franciscaine connue sous le nom de
Legenda antiqua (circa 1322) qui paraissent provenir de la Legenda Vetus
(circa 1246), u Opuscules de critique historique, l, Paris, str. 63134.
Sabatier, P. (1904) Les noces mystiques de S. Franois avec la Pauvret. De
valle miserorum ad montem claritatis, introduzione a Sacrum commer
cium. The Converse of Francis and his Sons with Holy Poverty, trad. C.
Rawnsley. London: The Temple Classics, str. IIIXIII.
Sabatier, P. (1924) Compilation Franciscaine dAvignon (commencement du
XIVe sicle. Texte de la prface tel quil rsulte de la comparaison des prin
cipaux manuscrits), u Revue dHistoire Franciscaine, l, str. 425431.
Sabatier, P. (1924) Le privilge de la pauvret, u Revue dHistoire Franciscai
ne, l, str. 154; traduzione italiana con il titolo Il Privilegio di povert
quando S. Chiara dAssisi lottenne dal Sommo Pontefice?, u Miscellanea
Francescana, 24 (1924), str. 333.
2202
Sabatier, P. (1926) Kurze Bemerkungen zur historischen Bedeutung des Sacrum

Commercium Beati Francisci cum Domina Paupertate, u Franziskanische
Studien, 12, str. 277282.
Sabatier, P. (1928) Le Speculum perfectionis ou Mmoires de frre Lon sur la
seconde partie de la vie de Saint Franois dAssise, I, texte latin. Manchester: British Society of Franciscan Studies, 13.
Sabatier, P. (1931) Le Speculum perfectionis ou Mmoires de frre Lon sur
la seconde partie de la vie de Saint Franois dAssise, II, tude critique
publi avec une introduction par A. G. Little, Manchester: British Society of Franciscan Studies, 17.
Sabatier, P. (1932) tudes indites sur s. Franois dAssise, ed. A. Goffin, Paris, str. 355362.
Sabatier, P. Ed. (1902) Actus beati Francisci et sociorum eius. Paris: Collection dtudes et de documents sur lhistoire religieuse et littraire du
Moyen ge, 4.
Sacrum commercium beati Francisci cum domina Paupertate (1899), ed.
Edouard dAlenon, u Analecta Ordinis minorum capuccinorum, 15,
str. 215216, compl. 158160, 186189, 212216, 249252, 276287,
309317; 16 (1900), str. 1830, 5057, 9093, 109117.
Sacrum commercium sancti Francisci cum domina Paupertate (1929), ed. PP.
Collegii s. Bonaventurae, Ad Claras Aquas.
Saint Francis of Assisi (1973). Writings and Early Biographies: English Omni
bus of Sources for the Life of St. Francis. Ed. Marion Habig. Chicago:
Franciscan Herald Press.
Salvi, G. (1954) La regola di s. Benedetto nei primordi dellÒrdine di s. Chia
ra, u Benedictina, 8, str. 77121.
San Francisco de Asis: (1978) Escritos, Biografias, Documentos de la poca. Segunda edicion. Ed. Jose Antonio Guerra. Madrid: Editorial Catolica.
San Francisco de Ass (2006): Escritos Biografas Documentos de la poca.
Ed. J. A. Guerra. Madrid: Bibloteca de Autores Cristianos.
Santa Chiara dAssisi (1954). Studi e cronaca del VII Centenario, 12531953,
Assisi.
Sante e beate umbre (1986) tra il XIII e il XIV secolo. Chiara dAssisi. Agnese
dAssisi. Margherita da Cortona. Angela da Foligno. Chiara da Montefal
co. Margherita da Citt di Castello. Mostra iconografica, Foligno.
Savez sv. Franje s gospoom Siromatinom (1980). Preveo Damjan Damjanovi. Zagreb: Hrvatska franjevaka provincija sv. irila i Metoda.
Sbaralea, J. H. ed. (17591768) Bullarium Franciscanum Romanorum Ponti
ficum, IIV, Romae; V, ed. C. Eubel, Romae 1898.
Sbaralea, J. H. (1921) Supplementum et castigatio ad Scriptores trium Ordi
num S. Francisci a Waddingo aliisque descriptos, II, Romae (rist. anast.
1978).
Schmidt, M. (1980) Miroir, u Dictionnaire de Spiritualit, 10, Paris, coll.
1290303.
Bibl io g raf ij a
2203
Schmitt, C. (1964) Manuscrits de la Franciscan Library de Killiney, u Ar

chivum Franciscanum Historicum, 57, str. 165190.
Schmucki, O. (1975) Recensione a Compilatio Assisiensis a cura di M.
Bigaroni, u Collectanea Franciscana, 45, str. 316319.
Schmucki, O. (1984) Recensione a Speculum perfectionis (minus), u Collecta
nea Franciscana, 54, str. 168169.
Scivoletto, N. (1977) Problemi di lingua e di stile degli Scritti latini di san
Francesco, u Francesco dAssisi e francescanesimo dal 1216 al 1226. Atti
del IV Convegno internazionale della Societ internazionale di studi
francescani (Assisi, 1517 ottobre 1976), Assisi, str. 101124.
Sedulius, H. (1597) De vita S. Patris Francisci, liber I. Ad veteros libros F.
Henricus Sedulius Ordinis Minorum recensuit et commentario illustravit, Antwerpiae.
Sensi, F. (1885) Leggenda latina versificata del secolo XIII intorno a s. Chiara
dAssisi, u Bollettino della Societ Umbra di Storia Patria, l, str. 114125.
Seton, W. W. (1914) Some new Sources for the Life of Blessed Agnes of Praga
including some chronological Notes and a new Text of the Benediction of
Saint Clare, u Archivum Franciscanum Historicum, 7, str. 185197.
Seton, W. W. (1915) Some new Sources for the Life of Blessed Agnes of Bohe
mia including a fourteenth century Latin version (Bamberg, Misc. Hist.
146, E. VII. 19) and a fifteenth century German version (Berlin, Germ.
Oct. 484), Aberdeen.
Seton, W. W. (1924) The Letters from Saint Clare to Blessed Agnes of Bohemia,
u Archivum Franciscanum Historicum, 17, str. 509519.
Severus, S. (1967) Epistula tertia, 21, ed. J. Fontaine. Paris: Sources chr
tiennes, 133, str. 334344.
Shanahan, G. (1988) Henri dAvranches. Poem on the Life of Saint Francis
(Legenda sancti Francisci versificata), u Franciscan Studies, 48, str. 125
212.
Solvi, D. (1993) Lo Speculum perfectionis e i rotoli di frate Leone, u Studi
Medievali, ser. 3, 34, str. 595651.
Speculum perfectionis (1898) seu S. Francisci Assisiensis Legenda antiquissima
auctore fratre Leone. Ed. P. Sabatier. Paris: Collection de documents
pour lhistoire religieuse et littraire du Moyen ge, 1.
Speculum perfectionis (minus) (1983). Introduzione di Raoul Manselli. Testo
latino, versione italiana a fronte e note a cura di M. Bigaroni. Assisi:
Pubblicazioni della Biblioteca Francescana, Chiesa Nuova, 3.
Speculum vitae b. Francisci et sociorum eius (1620). Ed. G. Spoelberch, Ant
verpiae (Venezia 1504, Metz 1509, Colonia 1623).
Spirito, S. (1963) Il francescanesimo di Tommaso da Celano. Studio interpreta
tivo della Vita prima e della Vita seconda, Assisi.
Spisi sv. Franje i sv. Klare (2003). Latinski i hrvatski tekst. Preveli Dionizije
Lasi i Serafin Hrka. Mostar Zagreb: Ziral.
Spisi sv. Franje (1974). Preveo Franjo ili. Sarajevo: Juki.
2204
Spisi sv. oca Franje i sv. majke Klare Asiana (1988). Preveli Damjan Damjanovi i Andrija Bonifai. Split: Symposion.
Sv. Bonaventura: ivotopis sv. Franje (1981). Preveo Damjan Damjanovi.
Zagreb: Hrvatska franjevaka provincija sv. irila i Metoda.
Terracini, B. A. (19121913) Il cursus e la questione detto Speculum perfectio
nis, u Studi Medievali, 4, str. 65109.
The Lady. Clare of Assisi: Early Documents (2006). Revised Edition and
Translation by Regis J. Armstrong. New York: New City Press.
Thier, L. Hartmann, N. (1979) Julian von Speyer, u Geschichte in Gestal
ten. Lebensbilder aus der Klnischen Franziskanerordensprovinz von den
Hl. Drei Knigen, Mnchengladbach, str. 4753.
Tilemann, H. (1902) Speculum Perfectionis und Legenda Trium Sociorum.
Ein Beitrag zur Quellenkritik der Geschichte des hl. Franz von Assisi,
Leipzig.
Tocco, F. (1909) Studi francescani. Napoli: Nuova biblioteca di letteratura,
storia ed arte diretta da Francesco Torraca, 3.
Tonetti, O. (1982) Lufficio ritmico di San Francesco dAssisi di fra Giuliano
da Spira, u Rivista Internazionale di Musica Sacra, 3, str. 370388.
Townsend, D. Rigg, A. G. (1987) Medieval Latin Poetic Anthologies, V:
Matthew Paris` Anthology of Henry of Avranches (Cambridge, University
Library, ms. Dd.11.78), u Medieval Studies, 49, str. 352390.
Tractatus de adventu fratrum minorum in Angliam (1951) fratris Thomae vulgo
dicti de Eccleston, ed. A. G. Little J. Moorman, Manchester.
Van Adrichem, D. (1927) De prima et quidem partiali editione Actuum b.
Francisci, u Archivum Franciscanum Historicum, 20, str. 109115.
Van Corstanje, A. (1970) I poveri, popolo eletto (Un Peuple de Plerins, Paris
1964), Milano: Presenza di san Francesco, 18.
Van Ortroy, F. (1899) Trait des miracles de s. Franois dAssise par le b. Tho
mas de Celano, u Analecta Bollandiana, 18, str. 81174.
Van Ortroy, F. (1900) Julien de Spira biographe de S. Franois dAssise, u Ana
lecta Bollandiana, 19, str. 321340.
Van Ortroy, F. (1900) La Lgende de S. Franois de Assise dite Legenda Trium
Sociorum, u Analecta Bollandiana, 19, str. 119197.
Van Ortroy, F. (1900) Recensione a P. Sabatier, Speculum Perfectionis, u Ana
lecta Bollandiana, 19, str. 5863.
Van Ortroy, F. (1902) La lgende de S. Franois dAssise par Julien de Spire, u
Analecta Bollandiana, 21, str. 148202.
Van Ortroy, F. (1902) La leggenda latina di S. Francesco secondo lAnonimo
Perugino, u Miscellanea Francescana, 9, str. 3348.
Van Ortroy, F. (1902) Recensione a L. Lemmens, Documenta antiqua francis
cana, u Analecta Bollandiana, 21, str. 111115.
Vauchez, A. (1968) Les stigmates de saint Franois et leurs dtracteurs dans les
derniers sicles du moyen ge, u Mlanges de archologie et dhistoire, 80,
str. 595625.
Bibl io g raf ij a
2205
Vauchez, A. (1976) La place de la pauvret dans les documents hagiographiques

lpoque des Spirituels, u Chi erano gli Spirituali. Atti del III Convegno
internazionale della Societ internazionale di Studi francescani (Assisi,
1618 ottobre 1975) Assisi, str. 125143.
Vorreux, D. (1983) Sainte Claire dAssise. Documents, biographie, crits,
procs et bulle de canonisation, textes des chroniqueurs, textes legislatifs et
tables, Paris.
Vyskoil, J. K. (1932) Legenda Blashoslaven Anezky a ctyri listy Sv. Klry,
Praha.
Wadding, L. (1623) B. P. Francisci Assisiatis Opuscula. Nunc primum col
lecta tribus tomis distincta, notis et commentariis asceticis illustrata,
Antverpiae.
Wadding, L. (1906) Scriptores Ordinis Minorum, Romae (rist. anast. Bo
logna 1978).
Wadding, L. (19311941) Annales Minorum seu trium Ordinum a s. Fran
cisco institutorum Editio tertia accuratissima auctior et emendatior
ad exemplar editionis P. J. M. Fonseca ab Ebora, voll. 32, Ad Claras
Aquas.
Walz, A. (1935) Monumenta ordinis fratrum praedicatorum historica, XVI,
Roma.
Wauer, E. (1906) Entstehung und Ausbreitung des Klarissenordens besonders
in Deutschen Minoritenprovinzen, Leipzig.
Zoppetti, G. G. Bartoli, M. (1994) Santa Chiara dAssisi. Scritti e documen
ti, AssisiPadovaVicenza.
rda franciszkaskie (2005): Pisma i rda biograficzne w. Franciszka i
w. Klary. Krakw: Wydawnictwo OO. Franceszkanw Bratni Zew.
Sadraj
Predgovor. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5
Zahvala.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7
Sadraj. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8
Praktine napomene. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11
Uvod u Franjevake izvore. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13
1. Spisi sv. Franje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
2. ivotopisi sv. Franje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
3. Suvremeni pristup franjevakoj hagiografiji. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
4. Suvremeni prijevodi Franjevakih izvora.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
5. Povijesna svjedoanstva o sv. Franji. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
6. Papinski dokumenti o sv. Franji.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
7. Spisi i biografski izvori sv. Klare Asike.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
8. Zakonodavni tekstovi Reda brae i sestara od pokore.. . . . . . . . . . . . . . . . .
8.1. Dodatci: Kasnija pravila Treega svjetovnog reda
sv. Franje (I.) i Pravila Treega samostanskog reda (II.). . . . . . . . . . . . . .
9. Hrvatska izdanja Franjevakih izvora. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
9.1. Spisi sv. Franje i sv. Klare.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
9.2. ivotopisi sv. Franje i sv. Klare.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Kronologija.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Kratice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Sv. pismo. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Spisi sv. Franje Asikog. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Spisi sv. Klare Asike. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
ivotopisi i svjedoanstva.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Kratice latinskih izvornika. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
14
19
24
30
32
33
33
40
41
43
43
44
47
55
55
56
57
58
60
Prvi dio
SPISI SV. FRANJE ASIKOG . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
61
Uvod. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 63
Hvale i molitve: Ovako sam jednostavno molio i govorio. . . . . . . . . . . . . . 64
Pisma: Navijetati presvete boanske rijei.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 66
2206
Sad r aj
2207
Pravila i opomene: ivjeti po uzoru na sveto evanelje. . . . . . . . . . . . . . . .

Zato su Spisi brata Franje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Putovi Rijei: nauiti, itati, sauvati. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Putovi Rijei: obdravati, ne mijenjati, razglaavati.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
69
71
73
76
Hvale i molitve .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79
ovjek sav postao molitva. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Biblijski izvori i unutarnje nadahnue.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Tematska i strukturalna tipologija.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
asoslov muke Gospodnje.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Molitva pred Raspetim. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Poticaj na hvaljenje Boga.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Pozdrav Blaenoj Djevici Mariji.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Pozdrav krepostima.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Tumaenje Oenaa.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Hvale uz svaki as.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
asoslov muke Gospodnje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
79
80
81
88
91
91
92
93
94
95
97
[Prvi dio: Za trodnevlje Velikoga tjedna

i za obine dane u godini]. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 97
Poveerje
Antifona: Sveta djevice Marijo/Psalam [I]. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 97
Sluba itanja
Antifona: Sveta djevice Marijo/Psalam [II]. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 99
Prvi as
Antifona: Sveta djevice Marijo/Psalam [III].. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 99
Trei as
Antifona: Sveta djevice Marijo/Psalam [IV].. . . . . . . . . . . . . . . . . . 100
esti as
Antifona: Sveta djevice Marijo/Psalam [V].. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 101
Deveti as
Antifona: Sveta djevice Marijo/Psalam [VI].. . . . . . . . . . . . . . . . . . 102
Veernja
Antifona: Sveta djevice Marijo/Psalam [VII].. . . . . . . . . . . . . . . . . 103
[Drugi dio: U uskrsno vrijeme]
Na Veliku subotu, tonije po svretku Subote:.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 105
Poveerje
Antifona: Sveta djevice Marijo/Psalam [VIII].. . . . . . . . . . . . . . . . 105
Sluba itanja na Uskrsnue Gospodinovo
Antifona: Sveta djevice Marijo/Psalam [IX].. . . . . . . . . . . . . . . . . . 106
Prvi as
Antifona: Sveta djevice Marijo/
Psalam: Smiluj mi se, Boe, smiluj se meni [Ps III]. . . . . . . . . . . . . 107
Trei, esti i deveti as
Antifona: Sveta djevice Marijo/Psalam: Pjevajte [Ps IX]. . . . . . . 107
2208
Veernja
Psalam: Boe, u pomo mi priteci [Ps VIII]. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
[Trei dio: Na nedjelje i vanije svetkovine]. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Poveerje
Psalam: Boe, u pomo mi priteci [Ps VIII]. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Sluba itanja
Psalam: Pjevajte [Ps IX].. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Prvi as
Psalam: Smiluj mi se, Boe, smiluj se meni [Ps III]. . . . . . . . . . . . .
Trei as
Antifona: Sveta djevice Marijo/Psalam: C (X).. . . . . . . . . . . . . . . .
esti as
Antifona: Sveta djevice Marijo/Psalam (XI).. . . . . . . . . . . . . . . . . .
Deveti as
Antifona: Sveta djevice Marijo/Psalam (XII).. . . . . . . . . . . . . . . . .
Veernja
Psalam: Narodi svi (Ps VII). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
[etvrti dio: U vrijeme Doaa Gospodinova].. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Poveerje
Antifona: Sveta djevice Marijo/Psalam (XIII).. . . . . . . . . . . . . . . .
Sluba itanja
Antifona: Sveta djevice Marijo/Psalam (XIV). . . . . . . . . . . . . . . . .
Prvi as
Psalam: Smiluj mi se, Boe, smiluj se meni (Ps III). . . . . . . . . . . . .
Trei as
Psalam: Klii Bogu (Ps X). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
esti as
Psalam: Usliio te (Ps XI).. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Deveti as
Psalam: U te se, Gospodine, uzdam (Ps XII). . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Veernja
Psalam: Narodi svi (Ps VII). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
107
107
107
108
108
108
109
109
110
110
110
111
112
112
112
112
112
Sad r aj
2209
[Peti dio: U vrijeme roenja Gospodinova
sve do osmine Bogojavljenja]. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 113
Na veernjoj roenja Gospodinova
Antifona: Sveta djevice Marijo/Psalam (XV). . . . . . . . . . . . . . . . . . 113
Cedulja dana bratu Leonu.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 114

A. Hvale Bogu vinjemu. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 114
B. Blagoslov bratu Leonu. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 115
Pjesma brata Sunca. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 116
Siromaice, ujte.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 117
Pisma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 119
120
121
122
123
124
125
127
128
Prvo pismo kustodima. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 129
Pismo upraviteljima naroda.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 129
Drugo pismo kustodima.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 130
Pismo bratu Leonu.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 131
Pismo jednom ministru.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 131
Pismo bratu Antunu.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 132
Prvo pismo vjernicima. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 132
[Poglavlje I. O onima koji ine pokoru].. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 132
[Poglavlje II. O onima koji ne ine pokore]. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 133
Prvo pismo vjernicima sv. Franje na glagoljici
u Ivanievu zborniku. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 134
Drugo pismo vjernicima.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 138
[O Rijei Oevoj].. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 138
[O onima koji ljube tamu i o onima koji ljube Boga].. . . . . . . . . . . . . . . . 139
[O ljubavi prema Bogu i njegovu tovanju].. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 139
[Ispovijedajmo grijehe sveenicima]. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 139
[Kako da sude drugima oni koji su primili vlast].. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 139
[O postu kako od jela tako i od mana].. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 140
[Kako moramo ljubiti neprijatelje i dobro im initi].. . . . . . . . . . . . . . . . . 140
Dvije redakcije Pisma vjernicima. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Pismo klericima i Pismo upraviteljima naroda. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Pisma Manjoj brai. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Pismo cijelom Redu (nakon 1223).. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Pismo jednom ministru i pisma kustodima. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Pisma pojedinim osobama: Leonu, Antunu, gospoi Jakobi.. . . . . . . . .
Pismo klericima (verzija prva).. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Pismo klericima (verzija druga) .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
[Neka bude kao manji onaj kome je povjeren nadzor

nad poslunou].. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
[Ne budimo mudri po tijelu]. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
[Vjerni sluge postaju prebivalite Svevinjega].. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
[O davanju hvale Bogu].. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
[O slijepcima koji ne vide svjetlo istinito]. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
140
141
141
142
142
2210
[O smrti grenika koji se ne kaje].. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 142

[Poticaj, opomena i blagoslov].. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 143
Pismo cijelom Redu.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 143

[O potovanju prema tijelu i krvi Gospodnjoj]. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 144
[O slavljenju mise].. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 144
[Neka se dnevno slavi samo jedna misa]. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 146
[O uvanju rijei Gospodinovih]. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 146
[Ispovijed brata Franje]. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 147
[O Pravilu i nainu govorenja asoslova].. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 147
[Molitva].. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 148
Pravila i opomene .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 149

Nepotvreno pravilo (oko 12101221).. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Potvreno pravilo (1223).. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Oporuka za Manju brau. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Pravilo ivota u samotitima i spisi za Siromane gospoe. . . . . . . . .
Opomene pogled na bratstvo.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Nepotvreno pravilo. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
[Proslov]. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
[Poglavlje I: Neka braa ive u poslunosti, istoi
i bez vlasnitva]. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
[Poglavlje II: O primanju i odjei brae]. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
[Poglavlje III: O boanskom asoslovu i postu]. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
[Poglavlje IV: O ministrima, ostaloj brai i njihovim odnosima]. . . . . .
[Poglavlje V: O popravljanju brae u sluaju prijestupa]. . . . . . . . . . . . .
[Poglavlje VI: O utoku brae ministrima i neka se nijedan brat
ne zove priorom].. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
[Poglavlje VII: O nainu sluenja i rada]. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
[Poglavlje VIII: Neka braa ne primaju novca]. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
[Poglavlje IX: O pronji milostinje]. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
[Poglavlje X: O bolesnoj brai]. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
[Poglavlje XI: Neka braa jedni druge ne kleveu
i ne ogovaraju, nego ljube].. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
[Poglavlje XII: O grenu pogledu i posjeivanju ena]. . . . . . . . . . . . . . .
[Poglavlje XIII: O izbjegavanju bluda].. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
[Poglavlje XIV: Kako braa moraju ii po svijetu].. . . . . . . . . . . . . . . . . . .
[Poglavlje XV: Neka braa ne jau]. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
[Poglavlje XVI: O onima koji idu meu Saracene
i druge nevjernike]. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
[Poglavlje XVII: O propovjednicima].. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
[Poglavlje XVIII: Kako se ministri trebaju sastajati].. . . . . . . . . . . . . . . . .
[Poglavlje XIX: Neka braa ive katoliki]. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
[Poglavlje XX: O ispovijedanju i prieivanju tijelom i krvlju
Gospodina naega Isusa Krista].. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
149
151
153
155
156
159
159
159
160
161
162
162
164
164
165
166
167
167
168
168
168
169
169
170
171
171
172
Sad r aj
2211
172
173
175
177
178
I. Fragmenti kodeksa iz katedrale u Worcesteru. . . . . . . . . . . 178
[VII, 1316:].. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 178
[IX, 19:].. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 178
[X, 34:].. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 179
[XI, 6:]. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 179
[XII, 12,5a:]. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 179
[XIV, 1:]. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 179
[XIV, 46:].. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 180
[XVI, 57a:]. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 180
[XVI, 1011:].. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 180
[XVII, 36:]. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 180
[XVII, 719:]. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 180
[XIX, 3:].. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 181
[XXI, 19:]. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 181
[XXII, 155:]. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 182
II. Fragmenti umetnuti u Tumaenje Pravila Manje brae
Huga iz Dignea.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 183
[Nepotvreno pravilo II, 5:]. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 183
[II, 15:].. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 183
[III, 12:].. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 184
[IV, 6:].. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 184
[V, 78:]. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 184
[V, 10:]. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 184
[V, 14b15:].. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 184
[VI, 12:].. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 184
[VI, 1:]. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 185
[VII, 12:]. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 185
[VII, 3:]. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 185
[VII, 6:]. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 185
[VII, 12:]. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 185
[VII, 13:]. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 185
[VII, 1516:].. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 185
[VIII, 6:].. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 186
[IX, 3:]. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 186
[IX, 39:].. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 186
[IX, 10:]. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 186
[X, 3:]. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 186
[X, 4:]. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 187
[XVI, 57:]. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 187
[Poglavlje XXI: O hvali i pobudi koju mogu initi sva braa].. . . . . . . .

[Poglavlje XXII: O opominjanju brae]. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
[Poglavlje XXIII: Molitva i zahvaljivanje]. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
[Poglavlje XXIV: Zakljuak].. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
FRAGMENTI DRUGE REDAKCIJE / NEPOTVRENA PRAVILA.. .
2212
[XVI, 1011.17.14:].. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
[XVII, 3:].. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
[XIX, 3:].. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
[Saeti navodi:]. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
[usp. Nepotvreno pravilo VIII, 1011; VIII, 8:].. . . . . . . . . . . . . . . . .
[usp. XI, 4:].. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
[usp. XI, 1; XIV, 46:]. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
[usp. XXIV, 13:].. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
187
187
187
188
188
188
188
188
III. Fragmenti sauvani u Drugom ivotopisu

sv. Franje brata T. elanskoga. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 188
[usp. Nepotvreno pravilo IV, 6:].. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 188
[usp. Nepotvreno pravilo VII, 16:]. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 189
[usp. Nepotvreno pravilo VIII, 6:]. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 189
[usp. Nepotvreno pravilo X, 34:].. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 189
POTVRENO PRAVILO.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 190
[Poglavlje I] U ime Gospodnje. Poinje ivot Manje brae:. . . . . . . . . . 190
[Poglavlje II] O onima koji ele prihvatiti ovaj ivot
i kako ih treba primati. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 190
[Poglavlje III] O boanskom asoslovu i postu,
i kako braa moraju ii po svijetu.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 191
[Poglavlje IV] Neka braa ne primaju novac. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 192
[Poglavlje V] O nainu rada.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 192
[Poglavlje VI] Neka braa sebi nita ne prisvajaju;
o proenju milostinje i o bolesnoj brai. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 192
[Poglavlje VII] O pokori koju valja naloiti brai koja sagrijee.. . . . . . 193
[Poglavlje VIII] O biranju generalnoga ministra ovoga bratstva
i o duhovskom kapitulu.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 193
[Poglavlje IX] O propovjednicima. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 194
[Poglavlje X] O opominjanju i popravljanju brae. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 194
[Poglavlje XI] Neka braa ne ulaze u samostane redovnica. . . . . . . . . . 195
[Poglavlje XII] O onima koji idu meu Saracene
i druge nevjernike. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 195
PRAVILO ZA SAMOTITA.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 196
OPOMENE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 197
[I: O tijelu Gospodnjem]. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 197
[II: O zlu vlastite volje].. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 198
[III: O savrenoj poslunosti]. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 198
[IV: Neka nitko sebi ne prisvaja slubu poglavara]. . . . . . . . . . . . . . . 199
[V: Neka se nitko ne oholi, nego neka se hvali
kriem Gospodinovim].. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 199
[VI: O nasljedovanju Gospodina]. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 200
[VII: Neka nakon znanja slijedi dobro djelo]. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 200
[VIII: O izbjegavanju grijeha zavisti]. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 200
[IX: O ljubavi]. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 200
Sad r aj
2213
201
201
201
201
202
202
202
202
202
203
203
203
203
204
204
204
204
204
205
Oblik ivljenja dan Klari i sestrama. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 205
Posljednja volja Klari i sestrama.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 205
Oporuka.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 206
Dodatak: Diktirani spisi.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 209
O istinskom i savrenom veselju.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 215
Oporuka iz Siene. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 215
Blagoslov dan bratu Bernardu.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 216
Izgubljena ili dvojbena pisma. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 217
[1] Pismo Hugolinu, biskupu ostijskome.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 217
[2] Pismo poslano brai u Francuskoj.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 217
[3] Pismo graanima Bologne.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 218
[4] Pismo Klari i sestrama o postu. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 218
[5] Blagoslov Klari i sestrama.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 219
[6] Pismo gospoi Jakobi. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 219
[X: O kanjavanju tijela].. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
[XI: Neka nikoga ne pokvari zlo drugoga].. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
[XII: O prepoznavanju duha Gospodnjega]. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
[XIII: O strpljenju].. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
[XIV: O siromatvu duhom]. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
[XV: O miru]. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
[XVI: O istoi srca]. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
[XVII: O poniznu sluzi Bojem]. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
[XVIII: O samilosti prema blinjemu].. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
[XIX: O poniznu sluzi Bojem]. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
[XX: O redovniku radosnu u Gospodinu i o onom tatome].. . . . .
[XXI: O tatu i brbljavu redovniku].. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
[XXII: O korenju].. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
[XXIII: O poniznosti]. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
[XXIV: O istinskoj ljubavi].. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
[XXV: Opet o istinskoj ljubavi]. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
[XXVI: Neka sluge Boje potuju klerike].. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
[XXVII: O kreposti koja suzbija manu].. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
[XXVIII: O skrivanju dobra da ne propadne].. . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Drugi dio
IVOTOPISI SV. FRANJE .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 221

Uvod. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 223
OKRUNICA BRATA ILIJE O PREMINUU SV. FRANJE. . . . . . . . 233
Uvod. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 235
Okrunica brata Ilije o preminuu svetoga Franje. . . . . . 237
2214
PRVI IVOTOPIS SV. FRANJE, Toma elanski .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 241

Uvod.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 243
Proslov. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 247
I. dio . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 248
1. poglavlje
Kako je ivio kao svjetovnjak.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
2. poglavlje
Kako je Bog pohodio njegovo srce po tjelesnoj bolesti
i po nonom vienju. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
3. poglavlje
Kako je promijenjen u dui, ali ne u srcu,
alegorijski govorio o naenu blagu i zarunici. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
4. poglavlje
Kako je prodao sve i prezreo novac. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
5. poglavlje
Otac ga progoni i vee. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
6. poglavlje
Kako je majka Franju oslobodila
i kako se on pred asikim biskupom ogolio.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
7. poglavlje
Kako je upao meu razbojnike, kako su ga bacili u snijeg
i kako je posluivao gubavce. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
8. poglavlje
Kako je gradio crkvu sv. Damjana
i o ivotu gospoa koje su u tome mjestu boravile. . . . . . . . . . . . . . . . . . .
9. poglavlje
Kako je, promijenivi odijelo, popravio crkvu
svete Marije u Porcijunkuli i kako je, uvi evanelje,
sve ostavio te zamislio i izradio odijelo to ga imaju braa.. . . . . . . . . . .
10. poglavlje
O propovijedanju evanelja i navijetanju mira
te o obraenju prve estorice brae. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
11. poglavlje
O duhu proricanja sv. Franje i o njegovim opomenama. . . . . . . . . . . . . .
12. poglavlje
Kako ih je po dvojicu poslao u svijet i kako su se
za kratko vrijeme opet skupili. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
13. poglavlje
Kako je napisao prvo pravilo, kad je imao jedanaestoricu brae,
i kako ga je gospodin papa Inocent potvrdio; vienje drveta. . . . . . . . .
14. poglavlje
O njegovu povratku iz Rima u Spoletsku dolinu
i o zaustavljanju za vrijeme putovanja.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
248
249
251
252
253
254
255
257
258
259
261
262
264
265
Sad r aj
2215
15. poglavlje
uvenost svetoga Franje, obraenje mnogih
i kako je Red prozvan Redom manje brae,
te kako je blaeni Franjo pouavao one koji su stupili u Red. . . . . . . . .
16. poglavlje
Boravak u Rivotortu i obdravanje siromatva.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
17. poglavlje
Kako je blaeni Franjo uio brau moliti,
o istoi i poslunosti brae.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
18. poglavlje
Vatrena kola i poznavanje udaljenih zbivanja
to ga je imao blaeni otac Franjo.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
19. poglavlje
Briga kojom je bdio nad svojom braom,
preziranje samoga sebe i prava poniznost. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
20. poglavlje
O elji da podnese muenitvo i kako je najprije poao
u panjolsku, a zatim u Siriju; kako je Bog po njemu,
umnaanjem hrane, iz pogibelji oslobodio mornare.. . . . . . . . . . . . . . . . .
21. poglavlje
Propovijed pticama i kako su mu se pokoravale ivotinje. . . . . . . . . . . .
22. poglavlje
Njegova propovijed u gradu Ascoliu
i kako su ozdravljali bolesnici u njegovoj odsutnosti
po predmetima kojih se on samo dotakao.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
23. poglavlje
Kako je u Toscanelli ozdravio hromoga, a u Narniu uzetoga.. . . . . . . . .
24. poglavlje
Kako je slijepoj eni povratio vid
i kako je u Gubbiu ispravio jednu pogurenu.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
25. poglavlje
Kako je jednoga brata oslobodio od padavice
i kako je u selu San Geminiu oslobodio opsjednutoga. . . . . . . . . . . . . . .
26. poglavlje
Kako je u gradu Citta di Castello izagnao avla. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
27. poglavlje
Bistrina i postojanost njegova duha,
kako je propovijedao pred gospodinom papom Honorijem
i kako je sebe i brau izruio gospodinu Hugolinu,
biskupu ostijskom. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
28. poglavlje
Duh ljubavi i suosjeanja kojim je plamtio prema siromasima
i to je uinio s ovcom i jaganjcima.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
266
270
271
272
274
276
278
280
282
283
283
284
285
287
2216
29. poglavlje
Ljubav kojom je poradi Stvoritelja ljubio sve stvorove
i prikaz Franjinih duevnih i tjelesnih osobina. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 289
30. poglavlje
Jaslice to ih je nainio za Dan roenja Gospodnjega. . . . . . . . . . . . . . . . 292
II. dio . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 294

1. poglavlje
Sadraj ovoga dijela, vrijeme u kojem je sveti Franjo
sretno preminuo i o njegovim uspjesima. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
2. poglavlje
Najvea elja blaenoga Franje
i kako je otvaranjem knjige spoznao volju Boju.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
3. poglavlje
Kako mu se u vienju ukazao propeti seraf.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
4. poglavlje
Gorljivost blaenog Franje i bolest njegovih oiju.. . . . . . . . . . . . . . . . . . .
5. poglavlje
Kako ga je u gradu Rietiju primio gospodin Hugolin,
ostijski biskup, i kako ga je svetac unaprijed
proglasio biskupom cijeloga svijeta. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
6. poglavlje
Kreposti brae koja su posluivala svetog Franju
i njegove upute za ivot. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
7. poglavlje
Kako je iz Siene doao u Asiz,
o crkvi svete Marije u Porcijunkuli
i kako je blagoslovio brau. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
8. poglavlje
to je uinio i govorio kad je blaeno umirao.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
9. poglavlje
Naricanje brae i radost kad su gledali
kako nosi znakove kria i o serafovim krilima. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
10. poglavlje
Naricanje gospoa kod Svetog Damjana
i kako je s velikim slavljem pokopan. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
294
296
298
299
301
303
305
307
308
311
III. dio .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 314

udesa sv. Franje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 320
I. Izljeenje uzetih.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 320
II. Slijepi koji su progledali. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 322
III. Opsjednuti.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 323
Sad r aj
2217
IV. Bolesnici izbavljeni od smrti, naduveni,

vodobolni, zglobobolni, uzeti i razni drugi.. . . . . . . . . . . . . . . 324
V. Oieni gubavci. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 326
VI. Izljeenje gluhonijemih. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 327
Pogovor. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 328
IVOTOPIS ZA UPORABU U KORU, Toma elanski. . . . . . . . . . . . . . 329

Uvod. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 331
ivotopis za uporabu u koru. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 333
RITMIKI ASOSLOV SV. FRANJE, Julijan pajerski. . . . . . . . . . . . . . 339

Uvod. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 341
Ritmiki asoslov svetog Franje.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 345
Uz I. Veernju.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 345
1 Antifone.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 345
2 Kratko itanje.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 346
3 Himan.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 346
4 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 347
5 Antifona uz Magnificat (Velia). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 347
6 Molitva.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 348
Uz Slubu itanja.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 348
7 Pozivnik. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 348
8 Himan.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 348
O I. Nonoj.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 350
9 Antifone.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 350
10 .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 350
11 Otpjevi.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 350
O II. Nonoj.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 351
12 Antifone.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 351
13 .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 352
14 Otpjevi.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 352
O III. Nonoj.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 353
15 Antifone.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 353
16 .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 353
17 Otpjevi.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 353
Uz Jutarnju.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 355
18 Antifone.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 355
19 Himan. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 356
20 .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 357
21 Antifona uz Benedictus (Blagoslovljen). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 357
Uz manje asove.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 357
21a Uz trei, kratki otpjev.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 357
22 Uz esti, kratko itanje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 358
22a Kratki otpjev. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 358
2218
23 Uz deveti, kratko itanje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 358

23a Kratki otpjev. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 358
Uz III. Veernju.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 358

24 Himan. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 358
24a .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 359
25 Antifona uz Magnificat (Velia).. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 360
26 Antifone uz Benedictus (Blagoslovljen)
i Magnificat (Velia) u osmini i za spomendan sv. Franje.. . . . . . . . . 360
IVOT SV. FRANJE, Julijan pajerski.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 363

Uvod.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 365
369
Proslov.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Prvo poglavlje
Kako se obratio i sve svoje prodao te koliko je pretrpio
zbog oeva proganjanja.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Drugo poglavlje
O onome to je pretrpio kad se prvi put oslobodio
iz oevih ruku i to je uinio u svjetovnoj odjei
te o njegovoj prvoj promjeni odjee. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Tree poglavlje
Kako je zapoinjui evaneosko savrenstvo drugi put
promijenio odjeu, propovijedao i poeo stjecati brau;
i kako je unaprijed znao svoju i njihovu sudbinu,
poslao ih u svijet dva po dva i postigao da se opet saberu.. . . . . . . . . . . . . . .
etvrto poglavlje
Kako je od pape dobio Pravilo i doputenje da propovijeda,
kako je u pustu mjestu nahranjen,
kako je odluio trajno biti siromaan i blinjima koristiti
te kako je njega i njegove drugove sauvala stroga budnost.. . . . . . . . . . . . .
Peto poglavlje
Kako je brau pouio da mole
i takoer to da vjeruju i opsluuju;
o poslunosti i jednostavnosti brae
i o utjehama koje su imala po njemu;
i o njegovoj preobrazbi i prorokom duhu. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
esto poglavlje
O opsluivanju siromatva, umjerenosti
i udesnoj strogosti njegova ivota;
i kako je izbjegavajui hvalu ljudi
htio da ga smatraju najnevrednijim.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Sedmo poglavlje
Kako je elio biti muenik,
kako je oslobodio mornare opasnosti na moru
i kako se ponaao pred sultanom.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
370
374
376
378
381
383
385
Sad r aj
2219
Osmo poglavlje
Kako je propovijedao pticama;
i kako su mu se pokoravale nerazumne ivotinje
i k njemu se s pouzdanjem utjecale;
i o vodi koja je za nj pretvorena u vino.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Deveto poglavlje
O njegovoj ljubavi prema svim stvorenjima
zbog ljubavi prema Stvoritelju;
i koliko je potovanje iskazivao Bojem imenu
i njegovim rijeima; i o suuti sa siromasima. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Deseto poglavlje
O plodu njegova propovijedanja
i o pobonosti puka prema njemu;
i o nekim njegovim udesima,
i o sveanosti jaslica i vienju. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
O njegovoj ljubavi prema molitvi i borbi s avlom;
o ustrajnu propovijedanju;
o otvaranju knjige i vienju raspetoga serafa
i o pojavljivanju Kristovih rana na njemu. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Dvanaesto poglavlje
O onome to je pred smrt podnio, uinio i rekao;
o njegovoj gorljivosti i strpljenju; i o njegovoj smrti i pokopu. . . . . . . . . . . .
Trinaesto poglavlje
Koliko je godina nakon obraenja ivio, kojega je dana umro
i pod kojim je biskupima Rimske stolice svoj ivot proveo;
o nainu i vremenu njegove kanonizacije i prijenosa tijela. . . . . . . . . . . . . . .
386
388
390
395
397
402
SAVEZ SV. FRANJE S GOSPOOM SIROMATINOM.. . . . . . . . . . . 405

Uvod. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Proslov.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
1. poglavlje
Blaeni se Franjo raspituje o Siromatini. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
2. poglavlje
Franjo moli da mu pokau gdje stanuje Siromatina. . . . . . . . . . . . . . . . . . .
3. poglavlje
Blaeni Franjo potie brau. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
4. poglavlje
Siromatina se divi lakom uspinjanju brae.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
5. poglavlje
Blaeni Franjo hvali Siromatinu.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
6. poglavlje
Dostojanstvo Siromatine. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
407
410
411
412
413
414
414
415
2220
7. poglavlje
Odgovor gospoe Siromatine. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
8. poglavlje
Siromatina se sjea raja.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
9. poglavlje
Kristova oporuka. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
10. poglavlje
O apostolima. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
11. poglavlje
O sljedbenicima apostola.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
12. poglavlje
O miru protivnom Siromatini. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
13. poglavlje
Progonjenost sestra Siromatine. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
14. poglavlje
Pohvala dobrih siromaha. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
15. poglavlje
O lanim siromasima.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
16. poglavlje
Pohlepa.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
17. poglavlje
Siromatina opominje lane redovnike. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
18. poglavlje
Njihov odgovor. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
19. poglavlje
Siromatina govori o dobrim redovnicima. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
20. poglavlje
Pohlepa se naziva imenom Razboritost. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
21. poglavlje
Ljudska Briljivost. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
22. poglavlje
Pohlepa trai pomo od Lijenosti. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
23. poglavlje
O redovnicima koje svlada Lijenost. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
24. poglavlje
Obogaeni siromasi progone Siromatinu. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
25. poglavlje
Siromatina ih opominje da joj se vrate.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
26. poglavlje
Gospodin govori Siromatini. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
27. poglavlje
Gospoa Siromatina upozorava blaenog Franju
s obzirom na uspon i pad redovnikog ivota. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
416
417
419
419
420
420
421
421
422
422
422
423
423
423
424
425
425
426
427
427
428
Sad r aj
2221
28. poglavlje
Blaeni Franjo s braom odgovara Siromatini.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
29. poglavlje
Siromatina pristaje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
30. poglavlje
O blagovanju Siromatine s braom.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
31. poglavlje
Gospoa Siromatina blagoslivlja brau
i potie da u primljenoj milosti ustraju.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
429
430
430
432
LEGENDA SV. FRANJE U STIHU, Henrik Avranki.. . . . . . . . . . . . . . . . 435

Uvod. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Knjiga prva
Prva knjiga pie o Franji to svjetovno ivi
Sve dok ga poast od Boga nije bievati stala
Biem groznice strane, pa sjajnim orujem zvati,
Dok ga ne obrati, zapali elju za istinskim dobrom.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Knjiga druga
Pria se nastavlja: tko mu je pomogao, u kakvu
Ratu, koje je dumane svladao, orujem kakvim;
Kako se svega imanja odrekao za Krista,
Kako ga nenadani protivnik napade tada.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Knjiga trea
Tu se pripovijeda da je, u zatvoru lancima sputan,
Bio na porugu puku i kako ga nikako nisu
Naveli da se predomisli, pa mu otac bez pravde
Oduzme nasljedstvo, a on gol ode iz grada... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Knjiga etvrta
Ovdje se govori to je pretrpio sve od pljaka
I redovnik te s kakvom je revnou pruio pomo
Gubavcima; kako je marljivo uzeo na se
Kristu blizu Asiza staru obnoviti crkvu... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Knjiga peta
Peta knjiga govori kako je, slijedei Kristov Nalog,
samo u tunici vezanoj psom s tri vora, Iznenada nastupio
kao samouki voa, Pa u slatke novosti uveo svoje sluae... . . . . . . . . . . . . .
Knjiga esta
esta knjiga opisuje kako je snagom molitve brau
Rasprenu po svijetu sazvao natrag u jedno,
Kako je Red uz apostolov blagoslov stao
Rasti, s potvrdom statut i imenom novim.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Knjiga sedma
Ovdje pie kako je uio molitvi brau
I o njegovu ukazanju brai na javi;
437
441
447
453
458
464
470
2222
Kako je uspio biti bijedan pred svijetom i kako

elei postati muenik poe na nemirno more.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Knjiga osma
Osma knjiga zbori o tome kako je u Damietti
Vatreno preao Nil da obrati neprijatelje;
Kako je na povratku priao s pticama, njihov
Divlji cvrkut pretvorivi u pohvale Bogu.. . . . . . . . . . . .

Franjevacki Izvori Fontes Franciscani

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Franjevacki Izvori Fontes Franciscani

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

FRANJEVAKI IZVORI

Reda brae i sestara od pokore

Vijee franjevakih zajednica

FONTES FRANCISCANI & FONTI FRANCESCANE

Vijee franjevakih zajednica

Rozo Brki, Zvonimir Brusa, Antica N. epuli,

Franjevatvo u hrvatskome narodu ima svoju povijest i tradiciju,

dr. fra Ivan Sesar

Drugi ivotopis sv. Franje, Toma elanski.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 685

4. PAPINSKI DOKUMENTI O SV. FRANJI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1651

6. IVOTOPISI SV. KLARE.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1747

7. DOKUMENTI O SV. KLARI.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1931

8. ZAKONODAVNI TEKSTOVI REDA BRAE

TABLICE, KAZALA I BIBLIOGRAFIJA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2057

aj usporedi s paralelnim mjestima drugih ivotopisa, to je sretna

Uvod u Franjevake izvore

rotalijanskoga. Tekstovi su uzeti iz znanstveno utemeljenih kritikih

1. Spisi sv. Franje

tvu Hvale Bogu vinjemu, a na drugoj Blagoslov bratu Leonu. U ovih

Poljskoj, Belgiji i Nizozemskoj. Ove zbirke postale su temelj za onih

Luke Wadding, B. P. Francisci Assisiatis Opuscula. Antwerp: Plantin, 1623.

detaljne analize Franjinih rijei. Dvije godine nakon objavljivanja

2. ivotopisi sv. Franje

astiti novoga sveca i pouiti itatelje o vanosti Franjina ivota i

raskone bazilike u ast novom svecu Franji Asikom i prijepornog

Napetosti zbog brzog brojanog rasta Reda poticale su brau da

Miscellanea Franciscana 72 [1972]:247.

3. Suvremeni pristup franjevakoj hagiografiji

objektivnosti istraenih dokumenata. Otkrie dvaju manuskripata

Ernest Renan,30 francuski knjievnik i filozof, osvrnuo se na knjigu

Ernest Renan, Franois dAssise. Paris: Nouvelles tudes Religieuses, 1884.

uiti i objaviti to vie izvora iz rane povijesti Franjevakog reda koji

Arnaldo Fortini, Nuova Vita di San Francesco. IV. Assisi 1959.

franjevakom pitanju42 i knjigu Sv. Franjo Asiki.43 Njegova studija

vian Schmucki. Meutim primjer povjesniara Raoula Mansellia

4. Suvremeni prijevodi Franjevakih izvora

da 12401276, govore o temeljnim vrednotama Franje kao uteme

5. Povijesna svjedoanstva o sv. Franji

Leonard Lemmens, Testimonia minora saeculi XIII. de S. Francisco Assisiensis,

Asikog, koliko za razvoj Reda manje brae u raznim dijelovima

6. Papinski dokumenti o sv. Franji

7. Spisi i biografski izvori sv. Klare Asike

vojivi jedni od drugih.73 Zato i ova zbirka dokumenata o Franji i

Damien Vorreux, Introduction, in Sainte Claire dAssise: Documents, Bio

M. Bartoli, Chiara dAssisi, Roma, 1989; A. Rotzetter, Chiara dAssisi: La prima

dije o tekstu Pravila objavili su Boccali87 1978. i BeckerGodet

vidi velika srodnost sa sadrajem prvog i treeg pisma Janji Prakoj.

Opuscula s. Francisci et scripta s. Clarae Assisiensium I. M. Boccali str. 450453.

da je pisan na brzinu. Spominje mnoge papinske posjete, a i posjete

Luke Wadding, Annales Minorum, a. 1238, n. 14; A. Fortini, Lautenticit del

nepoznat je, a vrijeme njegova nastanka je poetak pontifikata pape

8. Zakonodavni tekstovi Reda brae i sestara od pokore

Francesco Pennacchi, Legenda Sanctae Clarae Virginis. Assisi 1910.

je povijesnom kontekstu nastao laiki duhovni pokret Red brae

8.1. Dodatci: Kasnija pravila Treega svjetovnog reda

L. Temperini, Carisma e legislazione alle origini del TerzOrdine di S. Francesco.

razliite oblike redovnikog ivota u Treem samostanskom redu, u

Antonio da S. Elia a Pianisi, Manuale storico-giuridico-pratico sul TerzOrdine

siromatva i poniznosti i s otvorenou za sluenje i rad ono je

9. Hrvatska izdanja Franjevakih izvora

9.1. Spisi sv. Franje i sv. Klare

Spisi sv. Franje. Preveo Franjo ili. Sarajevo: Juki, 1974.

vjernicima, Prvo i drugo pismo kustodima, Prvo pismo klericima, Po

9.2. ivotopisi sv. Franje i sv. Klare

8. ZAKONODAVNI TEKSTOVI REDA BRAE