ENETEH Skripta - Energetske Pretvorbe I Procesi U Nuklearnim Elekranama 2009-10

O P R I J E P O R N O S T I M A N U K L E A R N E E N E R G E T I K E I E N E R G E T S K I M
P R E T V O R B A M A I P R O C E S I M A U N U K L E A R N I M E L E K T R A N A M A
10. O prijepornostima nuklearne energetike i

energetskim pretvorbama i procesima u
nuklearnim elektranama
Jesu li nuklearne elektrane toliko opasne
koliko se misli da jesu?
10.1 Uvodna razmatranja
Uporaba je nuklearne energije u elektroenergetici, na dananjem stupnju
razvoja, iskoritavanje energije fisije atoma U-235 i Pu-239 pretvorbom,
posredstvom unutranje kalorike i toplinske energije (govorili smo o
tome, proitajte, u 1.11 i 2.1.1), u elektrinu energiju. Toplinska se
energija pritom iskoriuje kao i u svakoj termoelektrani: posredstvom
desnokretnog Rankineova krunog procesa pretvara se u mehaniki rad,
a ovaj u elektrinu energiju u sinkronom generatoru, Slika 1-18. U tom je
smislu nuklearna elektrana u osnovi termoelektrana, samo to se u njoj
toplinska energija ne dobiva pretvorbom iz kemijske energije (izgaranjem
fosilnih goriva), nego fisijom (cijepanjem) atoma uranija i plutonija u
nuklearnom reaktoru.
Oslobaanje toplinske energije povisuje, dakako, temperaturu
nuklearnog reaktora. Previsoka bi temperatura otetila, pa ak i otopila
materijal nuklearnog goriva, to bi, posljedino, rezultiralo isputanjem
fisijskih proizvoda (radioaktivnih tvari) u rashladno sredstvo reaktora i
(potencijalno) u okolicu, ako se ne bi predvidjele i izvele barijere koje
sprjeavaju rasprostiranje radioaktivnosti u okoli, Slika 1-19, kao i
osiguralo djelotvorno hlaenje reaktora odvoenjem toplinske energije u
okolicu bilo indirektnim nainom, tj. pretvorbom u elektrinu energiju,
kao to je to sluaj za vrijeme normalnog rada (normalnog pogona)
nuklearne elektrane, bilo direktnim odvoenjem u okolicu posredstvom
fluida to struji kroz reaktor pogonjen razliitim djelovanjima:
primarnog i sekundarnog rashladnog kruga (komponenata

primarnog i sekundarnog kruga, u sluaju PWRa, odnosno
rashladnog kruga radi li se o BWRu, jer ima samo jedan rashladni
krug), ako je to mogue s obzirom na kvar (kvarove) koji su se zbili u
nuklearnoj elektrani,
ili, ako su se zbili kvarovi koji e onemoguiti hlaenje pomou
primarnog i sekundarnog kruga,
jednog od (brojnijih) sigurnosnih sustava ovisno o kvarovima koji

su se zbili u nuklearnoj elektrani.
10.1.1. O prijepornostima povezanim s radom nuklearne elektrane
Osiguranje je dakle hlaenja nuklearnog reaktora (njegove jezgre)

presudno vano za sigurnost nuklearne elektrane koja je (sigurnost),
nedvojbeno, od samih poetaka pokuaja ovladavanja nuklearnom
energijom fisije, bila najvaniji problem kojeg je trebalo (treba) rijeiti.
1942. godine znanstvenici su, koji su pod vodstvom E. Fermija prvi
uspjeli ostvariti i kontrolirati lananu reakciju, bili itekako svjesni
moguih posljedica time izazvane opasnosti kao i provedbe nunih mjera
sigurnosti koje e im jamiti bezopasnost poduhvata, slika.
Prvi nuklearni reaktor

U nastavku emo ovog poglavlja razmatrati (malo) detaljnije procese u
nuklearnim elektranama, meutim samo u opsegu koji e omoguiti
shvaanje prijepornosti (proturjenosti, kontroverzija, nesuglasica,
nesporazuma, odnosno nerazumijevanja) povezanih s radom (sigurnou
nuklearnih elektrana) i opasnostima (rizicima) zbog rada nuklearnih
elektrana, kao i razumijevanje biti energetske transformacije nuklearne
energije fisije u mehaniki rad, ograniavajui se, kako smo ve istaknuli
u 1.11, na nuklearnu elektranu s tlakovodnim reaktorom.
Veina se prijepornosti, koje emo razmatrati, mogu uklopiti unutar
razmatranja etiriju (pet) nesuglasica (nedoumica) povezanih s
odgovorima na pitanja o:
opasnosti (riziku) zbog rada nuklearnih elektrana, odnosno

sigurnosti nuklearnih elektrana (opasnosti izazvane kvarovima u
nuklearnim elektranama, prevoenjem istroenog, iskoritenog
(ozraenog) nuklearnog goriva, proizvodnjom nuklearnog oruja,
ratnim plovilima),
zbrinjavanju odnosno pohrani ili uskladitenju radioaktivnog

otpada iz nuklearnih elektrana (napominjemo da nuklearno oruje
takoer proizvodi, proizvodilo je takav otpad)
zatvaranju, razgradnji (dekomisiji) nuklearnih elektrana,
irenju (proliferaciji) nuklearnog oruja i
ekonominosti (isplativost) nuklearnih elektrana.
Plavom bojom oznaene su teme o kojima se ne govori, premda su

jednako vane, odnosno govori se toliko malo da to nemamo prilike
uti. Primjerice, ljudi su protiv gradnje nuklearnih elektrana, ali sve
luke Svijeta s oduevljenjem doekuju nosa zrakoplova opremljen
veim brojem nuklearnih reaktora. (A to se dogaa s (ratnim
nuklearnim) plovilima (podmornicama prvenstveno) koje naputene
trunu?)
Znakovima navoda oznaene su rijei koje ne znae tono ono to bi
trebale znaiti. Npr., rije istroeno. Daleko od toga da je to gorivo
istroeno.
(Najvjerojatnije je takvo gorivo, o emu emo kasnije govoriti, jedan
od razloga zato danas jo uvijek raspravljamo o problemu odlaganja
nuklearnog otpada kao nerijeenom (nerjeivom) problemu iako je to,
izvan svake sumnje, u nesuglasju sa injenicama. Citirat emo
uvaenog fiziara koji problem radioaktivnog otpada smatra
najveim problemom koji je u potpunosti, znanstveno, tehniki i
tehnoloki rijeen na zadovoljavajui nain.)
Crvenom bojom oznaena je prijepornost koju ne emo razmatrati;
bilo bi to suvino. Nuklearne se elektrane, naime, sigurno ne e
graditi ne bude li to energetski, odnosno ekonomski isplativo
(opravdano), odnosno, ne bude li gradnja nametnuta nezaobilaznim
okolnostima izvan tih kategorija. Meutim, isto tako, sigurno je da se
u dananjem Svijetu, barem ne u razvijenim zemljama, nuklearne
elektrane ne e graditi ne odobri li to najira javnost, bez obzira na
druge okolnosti. U svakom bi pak sluaju bilo neodgovorno,
nerazumno, nedopustivo ne grade li se nuklearne elektrane,
odreknemo li se nuklearne energije u mirnodopske svrhe, zbog
neznanja, nerazumijevanja, predrasuda ili manipulacija. Nuno je,
dakle, ovladati znanjem i razumijevanjem kako se ne bi donosile
odluke temeljene na predrasudama, strahovima i/ili lijepim eljama i
snovima.
Prije nego li uope zaponemo razmatrati naznaena neslaganja,
trebali bismo odgovoriti na ova dva pitanja:
1.
moe li se ovjeanstvo odrei raspolaganja s oblikom energije

koji nazivamo nuklearnom fisijskom energijom prije raspolaganja
s fuzijskom energijom ili/i sa Suncem?,
i ako je odgovor da, onda na pitanje
2.
treba li se odrei?
(Ne govorimo o nuklearnoj tehnologiji u cjelini. Bez nje ovjeanstvo

vie ne moe i ne eli se je odrei.)
Stavljanjem Sunca u navodne znakove istiemo da mislimo na
Sunevu energiju koja e se morati prikupljati izvan Zemljine
atmosfere i prenositi na Zemlju.
Na prvo pitanje meutim, ovom prigodom, ne emo odgovarati, a na
drugo emo, barem djelomino, pokuati odgovoriti razmatrajui
spomenute nedoumice. Rasprave o njima vode se ve dulji niz godina i to ne iznenauje; ljudi vole raspravljati. Iznenauje meutim da se
umjesto pribliavanja stajalita, kroz vie od tri desetljea rasprava,
sve vre ustaljuju dva opredjeljenja, dijametralno suprotna:
bezrezervno, nekritino i bespogovorno za, odnosno bezrezervno,
nekritino i bespogovorno protiv nuklearnih elektrana - kao da ne
ivimo na istom planetu.
Zato je to tako? Teko je dokuiti sve razloge. U ovom trenutku
istaknuli bismo dva, po naem sudu od vanijih, koji doprinose
nesporazumijevanju:
jezik (injenica, osjeaja, strunjaka, nestrunjaka, politike,

interesa, manipulacije, ) i
poimanje rizika (Nerazumijevanje (neprihvaanje) rizika: to to ne
gradimo nuklearne elektrane ne znai da spaavamo ivote;
upravo suprotno: zamjena bi nuklearnih elektrana, npr.
termoelektranama, izazvala vie milijuna smrti u istom
vremenskom razdoblju.)
Kad navodimo jezik kao prepreku sporazumijevanju, elimo istaknuti

da ljudi istodobno razgovaraju, pokuavajui se sporazumjeti, sluei
se razliitim jezicima. Ne mislimo pritom na razliitosti poput razlika
izmeu engleskog i ruskog, njemakog i francuskog, panjolskog i
kineskog itd jezika, ve na razlike koje bi se mogle ovako izraziti: jezik
osjeaja, injenica, struke, nestruke, politike, interesa, manipulacije,...
Govori li, primjerice, netko jezikom injenica, a njegovi sugovornici
jezikom osjeaja (emocija), teko e se razumjeti, sporazumjeti i
dogovoriti.
Zbog toga je najbolje, mislimo, o nedoumicama pokuati govoriti
jezikom injenica i to istaknuti. No, i injenicama se moe
manipulirati. Odabirom, ili nanie li ih se preveliki broj, jer u tom
sluaju moe se iza njih sakriti logika koju je inae puno tee
izokrenuti. Osim toga, nizanje kvantitativnih injenica moe postati i
dosadno i umarajue; nastojat emo sve to izbjei.
Kad kaemo poimanje rizika, mislimo na neprihvaanje (pojedinih)
rizika ili neshvaanje biti rizika. Primjerice, smatrate li tonom tvrdnju
da, suprotno rairenom vjerovanju, gradnjom i koritenjem nuklearnih
elektrana spaavamo ljudske ivote, a ne negradnjom kako se
4
uobiajeno misli? Ili, kao idui primjer, razmotrimo pojam opasnosti.

Povede li se, naime, razgovor o nuklearnim elektranama veina e
obinih ljudi rei da su protiv njihove uporabe i gradnje zato to su
opasne. Upitate li zato su nuklearne elektrane opasne, najee ne
ete dobiti nikakav, a kamoli toan odgovor. Upitate li mogu li
''eksplodirati'' poput nuklearne bombe, odnosno, moe li nuklearni
reaktor nuklearne elektrane, u najposebnijim okolnostima, recimo
nastojanjima terorista, ''eksplodirati'' poput nuklearne bombe,
ustanovit ete da veina obinih ljudi jo uvijek misli da moe i
tako (podsvjesno) povezuje nuklearne elektrane s razornim orujem.
Toan je odgovor dakako, kao to znamo, ne, ne mogu! Ni u kojem
sluaju, ni pod kojim okolnostima! Zato su onda nuklearne elektrane
opasne? to je uope opasno? Odgovor je jednostavan i ope
prihvatljiv: ''opasno'' je ono to ugroava nau imovinu, zdravlje, ivot,
Meutim, je li je opasno i ono ega se bojimo? Ne nuno, vrlo esto,
moda najee, nije. No usprkos tome mnogo ljudi (podsvjesno)
smatra ono ega se boje opasnim. I tu prestaje svaka rasprava.
''Ono ega se bojimo na subjektivnoj je razini, jako, jako individualno,
i strah moemo pobijediti jedino razumom uvaavajui injenice.
Npr., znamo da se brojniji ljudi, poznati zbog uspjeha u podruju
svojeg djelovanja (portaa, glumaca, umjetnika), toliko boje leta
zrakoplovom da odbijaju i pomisao na let a kamoli da se izloe
opasnosti leta zrakoplovom. Umjesto toga slue se (bez straha)
prometalima poput broda, vlaka, autobusa, automobila premda su uli
za injenicu da je vonja, primjerice, osobnim automobilom oko
dvjestotinjak pa i vie puta rizinija (opasnija) od sluenja
zrakoplovom.
(Kad je rije o osobnom automobilu, vjerojatno se pritom radi o
osjeaju da upravljajui automobilom sami kontroliraju opasnost
(rizik) za razliku od sjedenja u zrakoplovu kojim ne upravljaju.)
Nuklearne su elektrane opasne jer zrae. Tako se govori. No,
ljudsko tijelo do Vas, radioaktivni kalij u tijelu, zrai Vas 40-ak puta
intenzivnije nego li nuklearna elektrana u ispravnom radu. (Nuklearne
elektrane zrae (0,001 mS godinje) i do 2500 puta manje od
prirodnog zraenja u Hrvatskoj koje je iznosa od 2 do 2,5 mSv.)
to je, dakle, opasno? Primjerice, to je ''najopasnije'' na Svijetu?
10.1.2 O opasnostima (rizicima) svakodnevnice
Posljednjih se tridesetak godina ubrzano razvija znanstvena disciplina
nazvana vjerojatnosna analiza rizika ili, da bi se izbjegla neugodna
rije rizik, vjerojatnosna analiza sigurnosti, iji je zadatak,
najkrae reeno, da analizira, procjenjuje, odreuje i predvia
pouzdanost i raspoloivost tehnikih sustava, njihovu sigurnost, ali i
rizik kojem su, zbog njihovog rada, izloeni ljudi i okoli, kako bi njima
upravljala: kontrolirala ih, poveavala pouzdanost, raspoloivost i
sigurnost, smanjivala rizik. Rabi se zbog toga na vrlo irokom

podruju tehnike i tehnologije, danas sve vie i na, praktiki, svim
podrujima ljudskog djelovanja, odgovarajui na najrazliitija pitanja
povezana s najrazliitijim opasnostima kojima je izloen moderan
ovjek, ali procjenjujui i sve mogue rizike kojima se izlae. (Npr.,
kolikom se riziku izlaemo ulaganjem novca u neki poduhvat.)
este su nedoumice povezane s razlikovanjem opasnosti od rizika.
Opasnost je ono to donosi pogibelj, zlo, ono to nanosi ili moe
nanijeti tetu ili zlo. Opasnosti se rangiraju prema veliini
(intenzitetu) teta (zla) koja uzrokuju, no ta rangiranja ne ukljuuju
vjerojatnost pojave opasnosti. (Npr., golema je opasnost sudar (veeg)
meteorita sa Zemljom. Intuitivno, meutim, ne bojimo se takve
opasnosti podsvjesno prihvaajui da je vjerojatnost takvog dogaaja
jako, jako mala.) Rizik je pak potencijalna opasnost, rizik ukljuuje
ne samo posljedice izloenosti opasnosti (npr. vatri) nego i
vjerojatnost pojave opasnosti. Primjerice, u sluaju nuklearne
elektrane, opasnost je radioaktivnost odnosno osloboeno ionizacijsko
zraenje, dok u sluaju nekog kemijskog postrojenja opasnost moe
biti oslobaanje otrovnih tvari, eksplozije i sl. U oba sluaja, meutim,
to vrijedi za sve tehnoloke sustave (sva tehnoloka postrojenja),
opasnost nastaje kao posljedica nekog neeljenog, tetnog dogaaja
(kvara, nesree, akcidenta) koji se nazivaju inicirajuim, inicijalnim,
zaetnim, poetnim. Pritom je jedna od zadaa vjerojatnosne analize
rizika odrediti numerike vrijednosti tog/tih vjerojatnosnog,
vjerojatnosnih (probabilistikog, probabilistikih) rizika; odrediti ne
samo veliine teta (zla) nego i vjerojatnost njihovih nastajanja.
Naime, rizici (opasnosti) kvantitativne su prirode i zbog toga ih se
mora razmatrati kvantitativno.
Odgovarajui na pitanje to je (koja je situacija, stanje) najopasnije po
ljudski ivot, te rangirajui sve opasnosti (rizike) prema intenzitetu,
nalazi su jedne od vjerojatnosnih analiza rizika saeti su u Tablici 101. Radi se o istraivanju, koje se periodiki revidira, provedenom u
Sjedinjenim Amerikim Dravama. Rizici su, kojima je izloeno
stanovnitvo, rangirani i usporeeni preko smanjenja oekivanog
trajanja ivota zbog izloenosti tim rizicima.
Tablica 10.1 Usporedba rizika u svakodnevnom ivotu
Smanjenje oekivanog trajanja ivota zbog izloenosti razliitim
rizicima
Rizici*
SOT (dani)
1 Siromatvo
3500
2 Mukarac (u odnosu na enu)
2800
3 Pua (cigareta)
2300 (2250)
4 Neoenjeni mukarac (bijelac)
2190 (3500)
5 Srane bolesti*
2100
6
6 Neudata ena
2000 (1600)
7 Crnac (u odnosu na bijelca)
2000
Nizak
socijalno-ekonomski
8
1500 (700)
status
9 Rudar
1100
1
Rak*
980
0
1
13,6 kg vika
900
1
1
Puaica (cigareta)
800
2
1
Nezavrena srednja kola
800 (850)
3
1 Nedostatno
zdravstveno
550
4 osiguranje*
1
Modani udar*
520
5
1
6,8 kg vika
450
6
1
Sve nesree*
400
7
1
Boravak u Vijetnamu (vojnik)
400
8
350 (500) Juna Karolina,
1 ivot
na
jugoistoku
Mississippi, Georgia,
9 (SC,MS,GA,LA,AL)
Luisiana, Alabama
2
Puenje (cigara)
330
0
2 Gradnja i odravanje rudnika
320
1 (nesree)
2
Alkohol*
230
2
2
Puenje (lula)
220
3
2 Unos hrane povean za 100
210
4 kcal/dan
2
Nesree s osobnim vozilima
180 (207)
5
2
Upala plua, gripa*
130 (141)
6
2
Droga*
100 (18)
8
2 eerna bolest
95
9
3
0
3
1
3
2
3
3
3
4
3
5
3
6
3
7
3
8
3
9
4
0
4
1
4
2
4
3
4
4
4
5
4
6
4
7
4
8
4
9
5
0
Nesree u kui (domu)
95
Ubojstva*
95
Samoubojstva*
90
Oneienje zraka*
80
Nesree na radnom mjestu
74
AIDS*
70
Maleni automobili (u odnosu na

60
srednje)
U braku s osobom koja pui
50
Utapanje*
40 (41)
Brzina: 105 prema 89 km/h
40
Padovi*
39
Nesree pjeaka
37
Otrovi + guenje*
37
Radon u domovima (stanovima)* 35

Nesree
poslovima
na
bezrizinim
30
Vatra, opekline*
27
Crna kava: 2 alice/dan
26
Posao koji ukljuuje koritenje

radioaktivnosti, godine 18-65
25
Proizvodnja energije
24
Nesree s vatrenim orujem*
11
Prirodna radioaktivnost
5
1
5
2
5
3
5
4
Rendgen
Pilule protiv zaea
Nesree biciklista
Dijetalna pia
Rad nuklearnih elektrana

5
(Udruenje zabrinutih
1,5 (2)
5
znanstvenika)*
5 Maslac
od
kikirikija
(1
1,1
6 liica/dan)
5
Uragani, tornada*
1
7
5
Zrakoplovne nesree*
1
8
5
Ruenje brana hidroelektrana*
1
9
6 ivjeti
pokraj
nuklearne
0,4
0 elektrane
Rad nuklearnih elektrana
6
(Nuklearna regulatorna
0,04 (0,02)
1
komisija)*
6
Zraenja nuklearne industrije
0,02
2
6
PAPa test
-4
3
6
Dimni alarm u domovima
-10
4
6
Zrani jastuci u automobilima
- 50
5
6
Pokretna koronarna stanica
- 125
6
* Zvjezdica znai da je u obzir uzeta cjelokupna amerika populacija;
rezultati bez zvjezdice odnose se na subpopulacije izloene
promatranim rizicima. Crvenom su bojom oznaeni rizici koji nisu
razmatrani u prethodnoj verziji studije, a plavom oni iz prethodne
verzije studije a koji nisu razmatrani u najnovijoj verziji. Crnom
bojom oznaeni su rizici procijenjeni u obje sukcesijske studije s
time da su rezultati starije verzije, ukoliko se razlikuju od novijih,
oznaeni plavom bojom. Negativno smanjenje oekivanog trajanja
ivota znai da razmatrana djelovanja ili ureaji, npr. zrani jastuci u

automobilima, produljuju oekivano trajanje ivota.
Ova nam se usporedba rizika ini prikladnom pomoi u raspravama o
opasnostima ili rizicima izazvanim radom nuklearnih elektrana. Shvati
li se ta (jednostavno prezentirana) usporedba rizika (ivot je oito
prepun rizika), to je sve to se treba znati o opasnosti (riziku) zbog
rada nuklearnih elektrana usporeenoj s ostalim opasnostima kojima
smo svakodnevno izloeni.
Ljudima, naime, ne govore nita podaci da je vjerojatnost taljenja
jezgre nuklearnog reaktora bila 10-5, a sada je 10-7 ili ak 10-8, kao ni
nabrajanja tehnikih postignua na podruju nuklearne sigurnosti. Iz
Tablice pak oito je da je rizik (opasnost) zbog rada nuklearnih
elektrana (gotovo) zanemariv prema drugim rizicima i da
nezaslueno plijeni toliku (medijsku) pozornost ali i ekonomsku:
kad bi se novana sredstva koja se i dalje troe na poveanje
nuklearne sigurnosti ulagala za smanjenje posljedica nekih drugih
rizika neusporedivo bi vie ivota bilo spaeno.
Nastavimo li govoriti i nadalje jezikom injenica, pogledajmo najprije
kako to rade uspjeniji, ako ve ne i pametniji.
10.1.3 Nuklearne elektrane u Svijetu sredinom 2009.
U ovom su trenutku, ljeto 2009. godine, u pogonu, u 31 zemlji svijeta,
30 + Tajvan, 436 (velikih, komercijalnih) nuklearnih reaktora, a 45 se
gradi (poetak se njihovog pogona oekuje u blioj budunosti),
Tablica 10-2.
Do svibnja 2009. godine zatvorena su 3 reaktora: 2 u Japanu i 1 u
Slovakoj Republici, pa se zbog toga razlikuju podaci u Tablici 10-2 i
Tablici 1-2 (podaci na kraju 2008. godine, 439 nuklearnih elektrana u
pogonu). Istiemo to kao ilustraciju dinamike zbivanja u nuklearnoj
energetici (Krajem 2004. radile se 441 nuklearna elektrana).
106 novih reaktora bit e u pogonu unutar 8 godina (do 2016. god.),
dok se za 270 oekuje poetak rada unutar 20 godina (do 2028. god.)
5 nuklearnih elektrana (reaktora), koje su izgraene i ubrzo
zatvorene, jedna u Austriji, etiri u Italiji, nisu ukljuene u popis. Isto
tako ni brojni manji reaktori (istraivaki, za proizvodnju nuklearnog
materijala, vodika, desalinizaciju odnosno ni reaktori plovilima).
(U Austriji izgraena nuklearna elektrana nije nikada radila, pa se ne
navodi ni u popisu zatvorenih nuklearnih elektrana.)
Tablica 10-2 Broj nuklearnih reaktora u radu i izgradnji u svijetu
sredinom 2009. godine
Zemlja
U radu
Grade se
10
Argentina
Armenija
Belgija
Brazil
Bugarska
eka Republika
Francuska
Finska
Indija
Iran
Japan
Junoafrika
Republika
Kanada
Kina
Litva
Maarska
Meksiko
Nizozemska
Njemaka
Pakistan
Republika
Koreja
Rumunjska
Rusija
SAD
Slovaka
Republika
Slovenija
panjolska
vedska
vicarska
Tajvan
Ukrajina
Velika Britanija
Ukupno
Snaga na
pragu
MW
935
376
5.824
1.766
1.906
3.634
63.260
2.696
3.782
45.957
Broj
Snaga na pragu
MW
1
2
1
1
6
1
2
692
1.906
1.600
1.600
2.910
915
2,191
1.800
18
11
1
4
2
1
17
2
12.577
8.438
1.185
1.859
1.300
482
20.470
425
12
1
11.220
300
20
17.647
5.180
2
31
104
1.300
21.743
100.683
8
1
5.809
1.165
1.711
1
8
10
5
6
15
19
666
7.450
8.958
3.238
4.949
13.107
10.097
2
2
-
2.600
1.900
-
436
370.221
45
39.988
Broj
2
1
7
2
2
6
59
4
17
53
2
32 zemlje Svijeta slue se dakle nuklearnom energijom fisije

pretvarajui je u elektrinu (31 + Hrvatska); uoljivo je da se radi, s
ponekom iznimkom, o najrazvijenijim i najbogatijim zemljama Svijeta.
11
Dosad su zatvorena (razgraena) 122 nuklearna reaktora (nuklearnih

elektrana). Tipovi zatvorenih nuklearnih reaktora dani su u Tablici 103, a popis zemalja u kojima su razgraene nuklearne elektrane u
Tablici 10-4.
Tablica 10-3 Tipovi razgraenih nuklearnih reaktora
Tip
BWR
FBR
GCR
HTGR
HWGCR
HWLWR
LWGR
PHWR
PWR
SGHWR
X
Ukupno:
Broj
23
6
34
4
3
2
8
5
34
1
2
Snaga MW(e)
6671
1578
5977
679
263
398
4953
307
15645
92
87
122
36.650
Tablica 10-4 Popis zemalja u kojima su zatvorene nuklearne elektrane

Zemlja
ARMENIJA
BELGIJA
BUGARSKA
FRANCUSKA
ITALIJA
JAPAN
KANADA
KAZAKSTAN
LITVA
NIZOZEMSKA
NJEMAKA
RUSIJA
SAD
SLOVAKA REPUBLIKA
PANJOLSKA
VEDSKA
UKRAJINA
VELIKA BRITANIJA
Broj
1
1
4
11
4
5
3
1
1
1
19
5
28
3
2
3
4
26
Ukupno:
122
12
Snaga MW(e)
376
10
1.632
3.798
1.423
1.618
478
52
1.185
55
5.879
7.86
9.764
909
621
1.225
3.515
3.324
36.650
Oito, obustavljanje rada nuklearnih elektrana, i njihova razgradnja,

nije problem o kojem bi trebalo raspravljati kao o problemu.
Istaknimo jo jedanput, na kraju ovog kratkog razmatranja, zato,
premda to mogu biti, nuklearne elektrane dananjice nisu opasne.
Ograniit emo se, na ovom mjestu, na kvalitativno objanjenje.
Nuklearne elektrane nisu opasne sprijei li se prodor radioaktivnosti
iz nuklearnog reaktora u okoli. Kako se to radi?
Sve se svodi na hlaenje (polijevanje vodom odnosno odvoenje
toplinske energije, koja se razvija za vrijeme radioaktivnog
raspadanja, u okolicu). Sve se brojne fizike barijere prodiranju
radioaktivnosti u okoli tite tako od povienja temperature, budui da
jedino
povienje
temperature
moe
uzrokovati
oslobaanje
radioaktivnosti u okoli, i to je ujedno onda sve potrebno i dostatno da
nuklearne elektrane prestanu biti opasne, tj. da se sprijei prodor
radioaktivnosti u okoli.
(Teko je, dakle, razumski prihvatiti da se radi o velikom
znanstvenom, tehnolokom ili tehnikom problemu, odnosno o
problemu zbog kojeg bismo trebali odustati od koritenja nuklearne
energije fisije i time od koritenja postojeih i gradnje novih
nuklearnih elektrana kakvim raspolaemo na dananjem stupnju
postignua nae znanosti, tehnologije i tehnike.)
Postoji dodue opasnost, malo, malo vjerojatna, gubitka
(nemogunosti rada) reaktora kroz dulje razdoblje, kao posljedice
tekog kvara, pa dakle i nemogunosti proizvodnje elektrine
energije (to je, dakako, veliki ekonomski gubitak), no, vjerojatnost je
ugroavanja ljudskih ivota zbog radioaktivnosti, koja bi iz nuklearne
elektrane prodrla u okoli i doprla do ljudi, danas gotovo jednaka nuli.
Razmatrat emo sada nadalje, unekoliko poblie, procese u
tlakovodnoj nuklearnoj elektrani dananjice kako bismo u potpunosti
razumjeli zato nuklearne elektrane nisu opasne (pogotovo u
usporedbi s ostalim rizicima nae svakodnevnice), te kako su zapravo
sve bojazni, povezane s nuklearnim elektranama i izraene kroz
spomenute prijepornosti (nedoumice, kontroverzije), bespredmetne.
Pogotovo u usporedbi s dobitima koje donosi koritenje nuklearnih
elektrana odnosno nuklearne energije fisije.
(Nuklearnu energiju fuzije, oblik energije koji e rijeiti sve nae
energetske probleme s trenutkom kad emo je moi kontrolirati,
spomenut emo samo uzgred.)
10.2 Energija nuklearnih reakcija fisije i fuzije
Podsjetimo, meu nukleonima djeluje jaka nuklearna sila koja se moe

prikazati energijom vezanja (osloboenom energijom pri spajanju
nukleona u jezgru, odnosno to je energija potrebna da se jezgra atoma
razgradi u svoje sastavne dijelove), odreenoj izrazom:
13
B ( Z , A) Zm p ( A Z )mn m j Z , A csv2 m csv2
[10.1]
gdje je A maseni broj (broj protona i neutrona u jezgri), Z broj protona,

A-Z broj neutrona (N), mp masa protona, mn masa neutrona, mj masa
cijele jezgre, a csv brzina svjetlosti. (Oito, energija vezanja ekvivalentna
je defektu mase.)
(Da bi se oznaio sastav atomske jezgre (za jezgre atoma u nuklearnoj je
fizici
uveden
naziv
nuklidi)
upotrebljavaju
se
oznake
X
A
X
AZ , X ili X A , gdje je X simbol kemijskog elementa. Tako se za
Z A,
jedan
od
235
235
U 92 ,
92 U ,
235
izotopa
urana
U ili U 235 .)
mogu
upotrijebiti
ove
oznake:
Masa sastojaka jezgre, prva dva lana meu uglatim zagradama, vea
je od mase cijele jezgre, trei lan u uglatoj zagradi. Njihova se razlika
naziva defekt mase koji pomnoen s kvadratom brzine svjetlosti
predstavlja energiju vezanja. (Ta se energija oslobaa i prelazi u
okolicu prigodom stvaranja jezgre; defekt mase znai dakle
oslobaanje energije.) Omjer energije vezanja B i broja nukleona A,
b=B/A, koji se naziva specifina energija vezanja, Slika 10-1, vrlo je
vaan za dalja razmatranja. Iako je taj omjer za veinu jezgara
priblino konstantan (specifina energija vezanja kree se za veinu
jezgara od 7,5 - 8,5 MeV-a po nukleonu - najveu energiju vezanja, oko
8,7 MeV po nukleonu, ima jezgra eljeza (Fe-56) koji je i najstabilniji
nuklid u periodikom sustavu elemenata), ve i male njegove razlike
omoguuju dobivanje nuklearne energije pomou nuklearnih reakcija.
Od maksimuma ( 8,7 MeV) energija vezanja opada i prema jezgrama
manjeg i prema jezgrama veeg masenog broja. Ta je injenica osnova
za dobivanje energije u nuklearnim reakcijama.
Manje vrijednosti energije vezanja za lagane jezgre posljedica su
slabijeg vezanja nukleona na povrini, a takvih je relativno vie u
laganih jezgara. Manje vrijednosti za teke jezgre posljedica su pak
odbijanja meu protonima.
14
Slika 10-1 Energija vezanja po jednom nukleonu (B/A) kao funkcija broja
nukleona (A)
(Uoljivo je odstupanje od ope tendencije za jezgru helija; iako je ta
jezgra vrlo malena, vrijednost specifine energije vezanja dostie i 7,07
MeV. To je odraz svojstva istovrsnih nukleona da se slau u parove i
svojstva nazvanog zasienje nuklearnih sila. Svojstvo zasienja sastoji
se u tome da jedan nukleon djeluje intenzivno samo na ogranien broj
nukleona u svom okoliu, bez obzira na to to se i preostali nalaze unutar
dosega jake nuklearne sile.)
Spajanjem laganih jezgara zbog toga, odnosno cijepanjem tekih, nastaju
nove jezgre s veom energijom vezanja po nukleonu, blie maksimumu
krivulje B/A; oslobaa se, dakle, energija, Slika 10-2.
15
Slika 10-2 Nuklearne reakcije fuzije i fisije

Naime, spajanjem dviju lakih jezgara dobivamo jezgru (kemijski
element) koja ima manju masu od sume svojih sastavnih dijelova to
znai da je spajanjem dviju lakih jezgara u jednu teu dolo do
oslobaanja energije koja je za svako spajanje ekvivalentna W = [2m 1
m2]csv2.
Dijeljenjem pak teke (mase m1) u dvije lake jezgre (masa m2 i m3)
viak se mase (defekt mase, m = [m 1 (m2 + m3)]), koji se pritom
pojavljuje, isto tako pretvara u energiju.
Ne postoji tona teoretska formula kojom bi se mogla odrediti
energija vezanja; odreuje
se poluempirikom Weizsaeckerovom
formulom oblika:
B ( Z , A) a1 A a2 A
2
3
a3 Z A
2
1
3
4 A 2 Z
1
2
A a5 A
gdje su: a1 = 15,7 MeV, a2 = 17,8 MeV, a3 = 0,711 MeV, a4 = 23,7 MeV
i a5 = 11,18 MeV.
Prvi se sluaj, spajanje laganih jezgara, naziva nuklearnom fuzijom.
Najvanije su fuzijske reakcije izmeu najlakih jezgara 2H, 3H, 3He:
2
H + 2H 3He + n; Ekk Ekp = 3,27 MeV

2
H + 2H 3He + p; Ekk Ekp = 4,02 MeV
2
H + 3H 4He + n; Ekk Ekp = 16,7 MeV
2
H + 3He 4He + p; Ekk Ekp = 18,3 MeV
16
[10.2]
(Znaenje energija Ekk i Ekp objanjeno je u 1.11.)

U drugom sluaju, u sluaju nuklearne reakciji fisije, teka se jezgra
cijepa na dva dijela, tj. X A + B. Primjerice, ako se jezgra s masenim
brojem A i specifinom energijom vezanja b podijeli u dvije jezgre s
masenim brojevima A1 i A2 i specifinim energijama b1 i b2 oslobodit e
se energija:
W b1 A1 b2 A2 bA
[10.3]
Ako se, npr., podijeli vrlo teka jezgra masenog broja A = 240 i specifine
energije vezanja b = 7,5 MeV u dvije jednake jezgre masenog broja A1 =
A2 = A/2 i specifine energije vezanja b1 = b2 = 8,4 MeV, osloboena e
energija iznositi W = 21008 - 1800 = 216 MeV. Prema tome, moe se
smatrati da je teka jezgra nestabilna i da bi se trebala dijeliti teei
energetskom uravnoteenju. Budui da teke jezgre ipak postoje u
prirodi, mora postojati i neka barijera koja spreava raspad tekih
jezgara. To je elektrostatika barijera, jer se u jezgri nalaze protoni koji
su elektriki nabijeni. Takva se barijera moe prikazati ako se promatra
proces spajanja dviju jezgara. Tijekom spajanja na jezgre djeluje prvo
odbojna sila, jer su obje jezgre nabijene istoimenim (pozitivnim) nabojem.
Potencijalna energija We sustava dviju jezgara koje nose naboje Z1e i Z2e
poveava se smanjivanjem njihova razmaka r prema relaciji
Z1Z 2 e 2
We
r2
[10.4]
Jaka nuklearna sila, jer je kratkog dometa, poinje djelovati tek onda kad
se te dvije jezgre sasvim priblie jedna drugoj. U trenutku dodira jezgara
potencijalna energija iznosi
We
Z1Z 2e 2
R1 R2
[10.5]
gdje su R1 i R2 polumjeri jezgara koje se spajaju. Kad bi energija vezanja

novonastale jezgre ostala jednaka energiji vezanja lakih jezgara koje su
se spojile, potencijalna bi energija postala jednaka nuli. Budui da je
energija vezanja teke jezgre manja od energije vezanja lakih jezgara,
potencijalna e se energija smanjiti samo za Wf = W [10.3], jer e se
tolika energija utroiti za oslabljivanje nuklearnih veza. Viak uloene
energije
Wc We W f
[10.6]
oslobodit e se, npr. emisijom -zraenja, a u cijelom procesu bit e

utroena energija Wf..
17
Da bi se nova teka jezgra ponovno podijelila na dva prvobitna dijela,

mora se dakle svladati energetska barijera Wc [10.6], odnosno mora se
tekoj jezgri dovesti na neki nain energija Wc . Kad se nove jezgre
razdvoje, prestat e djelovati jaka nuklearna sila, a djelovat e samo
odbojna elektrostatika sila. Kad se nove jezgre meusobno udalje jedna
od druge, oslobodit e se energija We [10.4] umanjena za Wc, pa e
osloboena energija iznositi
W f We Wc
[10.7]
Da bi se pobudila teka jezgra, to je preduvjet za njezin raspad,

potrebno je tekoj jezgri dovesti energiju Wc koja se moe odrediti
priblinim izrazom
Wc A
2/3
Z 2
0,89 0, 02
A
[10.8]
Ta se energija moe dovesti jezgri neutronom koji osim svoje energije

donosi i energiju vezanja neutrona Wv koja ovisi o svojstvima teke
jezgre.
Podaci za potrebnu energiju za pobuenje jezgre Wc i za energiju vezanja
neutrona Wv nalaze u Tablici 10-5.
Tablica 10-5 Karakteristike nekih tekih atoma s obzirom na raspad
jezgre (MeV)
232
90
Wc
Wv
Wno
Wn
Th
7,1
6,6
0,5
1,3
233
92
235
92
U
6,2
6,8
-
U
6,4
6,5
-
238
92
U
6,8
4,8
2,0
1,1
239
94
Pu
5,8
6,4
-
eksp
Wc energija potrebna za pobuenje jezgre

Wv energija vezanja neutrona
Wno = Wc Wv potrebna energija neutrona odreena teorijski
Wn eksp - potrebna energija neutrona odreena eksperimentalno
Usporedbom podataka za Wc i Wv moe se konstatirati da je za raspad
nekih tekih jezgara (Th 232 i U 238) potrebno da neutron, koji e
izazvati raspad jezgre, mora imati neku energiju jer je Wc > Wv.. Za
raspad drugih tekih jezgara (U -233, U 235 i Pu 239), meutim,
dovoljna je energija vezanja neutrona, pa neutron koji prodire u takvu
jezgru moe imati i neku minimalnu koliinu energije, jer je Wc < Wv..
Podaci iz Tablice 10-5 pokazuju da su jezgre s parnim brojem nukleona,
18
npr. U-238, jae vezane nego jezgre s neparnim brojem nukleona, npr. U235. Zbog toga e se dodatni neutron slabije vezati i unijeti manje
energije u novonastalu jezgru od jezgre s parnim brojem nukleona, npr.
U-239, nego u jezgru nastalu od jezgre s neparnim brojem nukleona, npr.
U-236. Analogno vrijedi za Th-232, odnosno U-233 i Pu-239. Da bi se
dakle ostvario raspad jezgre Th-232 i U-238 potrebno je da neutron ima
energiju reda veliine 1 MeV, dok je za raspad jezgara U-233, U-235 i Pu239 dostatno da neutron ima energiju i manju od 1 eV. Energija neutrona
kinetika je energija, dakle energija ovisna o njihovoj brzini, pa se govori
da raspad jezgara Th-232 i U-238 mogu izazvati brzi, a raspad jezgara
U-233 U-235 i Pu-239 spori neutroni, koji se nazivaju i termikim
neutronima. (Naziv potjee iz injenice da brzina neutrona (energija)
ovisi o temperaturi u nuklearnom reaktoru: poveava se s porastom
temperature, odnosno smanjuje sa smanjenjem temperature u reaktoru.)
Fisijskim jezgrama (materijalima) nazivaju se jezgre (materijali) koje se
djelovanjem neutrona mogu raspasti, a fisibilnim jezgre koje su
podlone fisiji sporim neutronima. Jezgre koje su nastale fisijama zovu se
fisijski fragmenti ili fisijski proizvodi. Proces nastanka U-233 i Pu-239
naziva se nuklearnom konverzijom, a polazni materijali za nuklearnu
konverziju (Th-232 i U-238) oplodnim materijalima. U energetskim
reaktorima konverzijom se djelomino nadoknauje utroeno nuklearno
gorivo, pa ne izgara samo nuklearno gorivo (U-235) nego i gorivo nastalo
konverzijom. Izgraeni su i nuklearni reaktori samo za proizvodnju
plutonija od U-238 radi proizvodnje nuklearnog oruja. Uz U-233 i Pu239 u reaktorima se mogu proizvesti i fisijski materijali s rednim brojem
veim od 92 (transurani), kao to su americij, kirij, kalifornij, i dr. Za
nuklearnu su tehniku vani i izotopi plutonija Pu-240, Pu-241 i Pu-242,
koji nastaju uzastopnom apsorpcijom neutrona u Pu-239. Meu njima je
Pu-241 fisijski materijal.
Za proces lanane reakcije, o kojoj e jo biti rijei, bitno znaenje ima
nastanak novih neutrona nakon raspada tekih jezgara. Pritom, nakon
raspada teke jezgre, moe nastati razliiti broj novih neutrona. Taj broj
ovisi o jezgri koja se raspada, ali i o energiji neutrona koji je izazvao
raspad jezgre. Prosjeni se broj neutrona koji nastaju raspadom nove
jezgre moe odrediti priblino iz izraza:
0
= + W
[10.9]
gdje je Wn energiji neutrona, a 0 i konstante ovisne o raspadnutoj

jezgri i o energiji neutrona, Tablica 10-6.
Tablica 10-6 Broj neutrona nastalih raspadom teke jezgre
Wn do 1
MeV
0
Wn do
MeV
Wn vie od 1
MeV
0
19
Wn vie od
MeV
Th232
U-233
U-235
U-238
Pu239
1,87
0,164
2,494
2,430
2,969
0,075
0,065
0,144
2,41
2,35
2,30
2,91
0,136
0,150
0,160
0,133
Kao to se vidi iz podataka u Tablici 10-6, prosjeni broj neutrona

raspadom svih izotopa urana iznosi oko 2,5 neutrona po raspadu jedne
jezgre, a raspadom plutonija oko 3 neutrona po raspadnutoj jezgri..
Nakon raspada jezgre emitiraju se neutroni irokog energetskog spektra,
a prosjena energija emitiranih neutrona iznosi oko 2 MeV, dok najvie
emitiranih neutrona ima energiju oko 0,85 MeV.
Energija fisije oslobaa se u raznim oblicima; dio koji se emitira kao
razlika neutrina izgubljen je zbog vrlo velike prodornosti tih estica. Oko
5% energije odnose neutroni, ali se uhvatom fisijskih neutrona u reaktoru
dobiva priblino toliko energije u obliku zraenja koje slijedi uhvat. Dio
energije oslobaa se zakanjelim radioaktivnim raspadom fisijskih
fragmenata. Ako je gorivo dovoljno dugo u reaktoru, a reaktor dovoljno
velik, najvei dio energije pri uhvatu i radioaktivnom raspadu ostaje u
reaktoru. U Tablici 10-7 prikazana je raspodjela energije u fisiji U-235 i
Pu-239.
Tablica 10-7 raspodjela fisijske energije u fisiji U-235 i Pu-239
Udio
Fisijska
energija
U-235
[MeV]
energija 166,2
kinetika
fragmenata
kinetika
energija
neutrona
energija
-zraenja
emitirana neposredno
nakon fisije
energija naknadnog
-zraenja
energija beta-estica
energija neutrina
energija koja se dobiva
uhvatom neutrona u
jezgrama
Fisijska
energija
Pu-239
[MeV]
172,8
4,8
5,9
8,0
7,7
7,2
6,1
7,0
9,6
8,8
6,1
8,6
11,5
Raunajui da se oslobaa 200 MeV po jednoj fisiji, pri fisiji 1 kg U-235

dobiva se energija 8,211013 J. Ako se upotrebljava U-235 u prirodnom
20
uranu, energija iz prirodnog urana manja je priblino za faktor 140, zbog

udjela U-235 u prirodnom uranu, pa iznosi 5,861011 J.
Za energetski potencijal fuzije mogu se dati samo teorijske procjene jer
fuzijskih ureaja u pogonu nema. Ako bi 1 kg D,T-smjese (0,4 kg
deuterija i 0,6 kg tricija) potpuno izgorio reakcijom fuzije dobila bi se
energija 341013 J. Za istu koliinu energije bilo bi potrebno 11.570.000
kg standardnog ugljena (ogrjevne moi 29,3 MJ/kg.)
Golemi se potencijal fuzije vidi i iz realistinijih ocjena iskoritenja. Ako
bi se iskoristilo samo oko 1% teorijske vrijednosti, energija bi 1 kg D,Tsmjese odgovarala energiji oko 100 tona ugljena. Budui da se potreban
deuterij za 1 kg smjese nalazi u malo vie od 4 tone vode, fuzijska
energetska vrijednost obine vode bila bi dvadesetak puta vea od
energetske vrijednosti najkvalitetnijeg ugljena - energetski je potencijal
termonuklearne fuzije neiscrpan za sve predvidive energetske potrebe
ovjeanstva.
10.3 Lanani raspad jezgara

Samostalno, jednom zapoeto raspadanje jezgara fisijskog materijala
(nuklearnog goriva), nazvano lanana reakcija, osniva se na pojavi da
se nakon raspada jedne jezgre pojavi najmanje jedan od emitiranih
neutrona sposoban izazvati raspad druge jezgre fisijskog materijala.
Ako je ta reakcija samoodravajua, tj. ako nije potrebno za vrijeme
odvijanja reakcije uvoditi neutrone u sustav, kaemo da je kritina, a
masu U-235 potrebnu za samoodravajuu lananu reakciju nazivamo
kritinom masom. Primjerice, u nuklearnoj se elektrani Krko
samoodravajua lanana reakcija postie s relativno malom masom
U-235, ali uz usporavanje (moderaciju) neutrona.. (Usporavanjem se
poveava iskoristivost neutrona jer je vjerojatnost da neutron izazove
fisiju U-235 to vea to je njegova brzina manja.)
Promatrat emo to se dogaa s U-235 (u prosjeku raspadom jezgre
U-235 nastaje 2,5 neutrona); za U-233 i Pu-239 vrijedi slino (isto). Ne
bude li 2,5 neutrona za vrijeme njihova ivotnog puta ometeno ili ne
postanu li rtvom neke druge nuklearne reakcije, nastavit e se
raspadanje jezgara geometrijskom progresijom, Slika 10-3, uz
napomenu da su za prikazani raspad dovoljna i dva neutrona po
raspadu teke jezgre.
Slika 10-3 Shematski prikaz lanane reakcije
21
Broj raspadnutih jezgara rast e tada po zakonu 2n, gdje je n broj

sukcesivnih raspada ili broj generacija neutrona. (Takvi su uvjeti bili
ispunjeni u nuklearnoj bombi (izraenoj iz istog U-235) baenoj na
Hiroimu 6. kolovoza 1945. godine.) U reaktoru s prirodnim uranom
(99,282 % U-238, 0,712 % U-235 i 0,006 % U-234) kao gorivom ili s
obogaenim uranom (smjesa U-238 i U-235, ali s veim postotkom U235 nego u prirodnom uranu) prilike su sasvim drukije: potrebne su
posebne tehnike mjere da najmanje jedan neutron proizveden
raspadom jedne jezgre izazove raspad druge jezgre. Pritom se, za
vrijeme stavljanja u pogon nuklearnog reaktora, sve dok se ne
postigne potrebna snaga koja ovisi o broju raspada jezgara u jedinici
vremena, mora osigurati da broj neutrona, koji kao posljedica raspada
jedne jezgre izazivaju raspade daljnjih jezgara, bude vei od 1, Slika
10-4.
Slika 10-4 Shema poveanja i smanjenja broja neutrona za vrijeme

stavljanja reaktora u pogon, tijekom njegova rada i
obustavljanja
Ako s n2 oznaimo broj neutrona koji e izazvati raspad jezgara u
nekoj generaciji, a s n1 broj takvih neutrona u prethodnoj generaciji,
za vrijeme stavljanja u pogon mora biti n2 > n1. Pomou broja
neutrona koji izazivaju raspad u dvije sukcesivne generacije definira
se faktor multiplikacije k odreen relacijom:
22
n2
n1
[10.10]
Pri stavljanju u pogon mora biti k >1. Kad je dostignut broj neutrona u
jedinici vremena nuan za potrebnu snagu, mora se odravati
konstantan broj neutrona pa je tada n2 = n1, odnosno k = 1. Kada se
eli obustaviti rad reaktora (ugasiti lananu reakciju), valja stvoriti
takve prilike da se iz generacije u generaciju smanjuje broj neutrona
koji e izazivati raspad jezgara. Tada je n2 < n1 odnosno k < 1. Prema
tome, o vrijednosti faktora multiplikacije ovisi tijek lananog raspada,
odnosno tijek lanane reakcije. Za razliku od nuklearne bombe, kad je
nuno to burnije umnoavanje neutrona, za energetsko iskoritavanje
raspada jezgara treba osigurati mogunost upravljanja faktorom
multiplikacije, to znai ostvarivanje uvjeta koji omoguuju stavljanje
u pogon nuklearnog reaktora, odravanja njegovog rada na stalnoj
razini, te i obustavu rada nuklearnog reaktora.
Ako je k manji od 1 kaemo da je reaktor potkritian, odnosno da ne
postoji samoodravajua lanana reakcija. Ako je k jednak 1 kaemo
da je reaktor kritian, odnosno da postoji samoodravajua lanana
reakcija. Osnovna karakteristika takve reakcije je konstantna snaga,
odnosno konstantan broj fisija u jedinici vremena. U sluaju da je k
vei od 1 govorimo o nadkritinom reaktoru ija snaga
eksponencijalno raste. Eksponencijalni je rast snage strelovit.
Primjerice, neka je vrijeme potrebno za usporavanje brzog neutrona
nastalog fisijom oko 1 ms to, pojednostavljeno, znai da e takav
neutron nakon 1 ms izazvati fisiju idueg atoma U-235. Ako je k =
1,01 broj fisija e se u jednoj sekundi poveati za faktor (1,01) 1000 =
2,1104.
Kontrola se multiplikacijskog faktora u reaktoru osigurava, izmeu
ostalog, upotrebom regulacijskih (kontrolnih) ipki napravljenih od
kadmija (Cd) koji apsorbira (guta) neutrone. Kada se reaktor
pokrene, regulacijske ipke su u potpunosti sputene u jezgru i k je
manji od 1. Postupnim izvlaenjem ipki k raste i kada postane 1
nastaje samoodravajua lanana reakcija. Pritom je iznimno vano da
k ne prijee vrijednost 1 niti za 1% u djeliu sekunde. Kada bi se to
dogodilo dolo bi do naglog porasta snage i nekontrolirane lanane
reakcije.
10.4 Nuklearne reakcije i udarni presjeci

Jedna je od osnovnih i najvanijih karakteristika svake nuklearne
reakcije, primjerice apsorpcije (fisije, uhvata) ili rasprenja (elastini ili
neelastini sraz), vjerojatnost kojom se ona odvija. Odreuju se
kvantitativne vrijednosti vjerojatnosti nuklearnih reakcija i izraavaju tzv.
udarnim presjekom koji se uobiajeno oznaava s grkim slovom .
23
Dodavanjem indeksa poblie se oznauje vrsta reakcije. Npr., , ili f, jest

oznaka za udarni presjek fisije, a za apsorpciju, a s za rasprenje. Za
naa razmatranja, elektroenergetiku, posebno su vani udarni presjeci za
nuklearne reakcije s neutronima, pogotovo nuklearna reakcije fisije.
Naime, prodor estica koje nose elektrini naboj, kao to su -estice ili
protoni, kroz materiju relativno je slab zbog djelovanja elektrostatikih
sila izmeu estice i elektrona u atomima. Nasuprot tome neutroni, koji
nemaju elektrinog naboja, mogu znatno lake prodirati kroz materiju i
prijei relativno duge putove budui da magnetska i elektrina polja ne
utjeu na njihovo kretanje. Samo u sudaru s atomskim jezgrama neutroni
mogu izgubiti dio svoje kinetike energije ili biti apsorbirani. Utjecaj
polja sile tee Zemlje, iako postoji, toliko je malen da se moe zanemariti.
Omjer izmeu promjera jezgre i promjera atoma iznosi od 10 -8 do 10-12,
pa za kretanje neutrona ima vrlo mnogo slobodnog prostora. Unato
tome postoji stanovita vjerojatnost da e neutron na svom putu naii
na neku jezgru i izazvati neku od nuklearnih reakcija. Ta bi se
vjerojatnost mogla odrediti kao omjer povrine jezgre i slobodne
povrine; bila bi reda veliine 10-24. Eksperimenti meutim pokazuju
da je viestruko vea, to je posljedica djelovanja jezgara koje se
nalaze na putu neutrona. Parametar koji kvantificira uestalost
(vjerojatnost) pojave pojedinih nuklearnih reakcija naziva se udarnim
presjekom za dotinu nuklearnu reakciju. Udarni presjek, naime, nije
konstantan. Njegova vrijednost ovisi o vrsti jezgara, o energiji
neutrona i o vrsti reakcije izmeu neutrona i jezgara. Za jedan te isti
neutron, s jednom te istom energijom (brzinom), vrijede razliite
vrijednosti udarnog presjeka ovisno o tome je li je rije o raspadu
pogoene jezgre, o apsorpciji neutrona u jezgri, ali bez njezina
raspada, ili samo o srazu neutrona i pogoene jezgre. O tonosti
odreivanja udarnih presjeka ovisi i tonost prorauna pojava u
nuklearnom reaktoru, jer o udarnim presjecima ovisi prosjean broj
neutrona koji su nastali raspadom jezgre kao i broj neutrona koji e
biti sposobni izazvati raspad drugih jezgara.
Odreivanje
je
udarnog
presjeka
(relativno)
jednostavno.
Pretpostavimo li da prema lijevoj graninoj plohi, Slika 10-5, struji
tijek od 0 neutrona po m2 i u jednoj sekundi, te ako je gustoa jezgara
na toj povrini Npoetno Np jezgara po m2, dio neutrona pogodit e
jezgre u graninom sloju i izazvati nuklearnu reakciju, npr. raspad
jezgre. Broj tako pogoenih jezgara po m2 u sekundi iznosi Bpogoenih
jezgara Bpj i ovisi o udarnom presjeku , o gustoi atoma Np u
graninom sloju i gustoi neutrona 0, pa se moe postaviti relacija
1
B pj N p 0 2
[10.11]
m s
24
Slika 10-5 Skica za definiciju udarnog presjeka

te je udarni presjek
B pj
N p 0
2
2
ms
1 1 m
2 2
m ms
[10.12]
Dimenzija je udarnog presjeka m2, pa je zbog toga i nazvan

presjekom.
(Za udarni je presjek u upotrebi bila jedinica barn = 10-28m2. Naziv
barn (engleska rije, znai gumno ili staja /tala/) uveden je za vrijeme
II. svjetskog rata kao konspirativan naziv. U SI-sustavu nema posebne
jedinice za udarni presjek, pa se on izraava jedinicom za povrinu,
m2.)
Da bi se odredio udarni presjek, moe se izvesti pokus prikazan na
Slici 10-5. Naime, mjeri li se gustoa neutrona prije ulaska u sloj
materijala debljine x te gustoa neutrona na izlasku iz sloja, dobivaju
se podaci pomou kojih se moe odrediti udarni presjek .
Promatra li se m2 povrine, u sloju debljine dx nalazi se Nvdx jezgara
(Nv :1[m3] = x : 1[m2]dx => x = Nvdx), gdje je Nv broj jezgara u m3, a
smanjenje gustoe neutrona pri prolasku kroz sloj dx iznosi:
d N v dx
[10.13]
pa je
d
N v dx
[10.14]
25
Nakon integriranja u granicama od 0 do x , a uzevi u obzir da je za

x 0 gustoa neutrona 0, a za x = x izlazna (iz), dobiva se:
ln
0
Nv x
iz
[10.15]
odakle se lako izraunava udarni presjek :

0
iz
m2
Nv x
ln
[10.16]
Valja naglasiti da udarni presjek znatno ovisi o energiji neutrona, pa

uz podatak o udarnom presjeku treba uvijek navesti i energiju
neutrona za koju on vrijedi.
Udarni presjek definiran relacijom [10.16] naziva se mikroskopskim
udarnim presjekom. Osim mikroskopskoga upotrebljava se i
makroskopski
udarni
presjek,
,
definiran
kao
produkt
mikroskopskog udarnog presjeka i broja jezgara Nv u m3, pa je
makroskopski udarni presjek
N v m 1
[10.17]
Makroskopski udarni presjek ovisi i o makroskopskim stanjima, npr. o

tlaku i temperaturi, o kojima ne ovisi mikroskopski udarni presjek. O
tlaku i temperaturi plinova, naime, ovisi broj atoma u jedinici
volumena. Broj atoma u jedinici volumena (1m 3) Nv, odnosno u bilo
kojem volumenu (m3) N, moe se odrediti iz relacije (u 1 kilomolu
nalazi se NA atoma, a u masi m = V, N atoma):
kg 3 1
m
VN A m3 1kmol
N : V N A : N v
kg

1kmol
V 1m
3
[10.18]
gdje je Nv broj atoma u jedininom volumenu (atomi/m 3) u masi m =

V = (kg) jer je V = 1m3, gustoa(kg/m3), NA broj atoma u kilomolu
(6,0221026/1kmol, Avogadrov broj), a (kg/kmol), [4.0], atomska masa
izraena u atomskim jedinicama mase. Kod veine praktinih
prorauna, meutim, umjesto atomske mase uzima se broj nukleona u
jezgri (A), jer je time uinjena pogreka vrlo mala. Npr., atomska je
masa U-235 235,0439. Ako se zaokrui na 235, unosi se pogreka od
0,018% to je znatno ispod nesigurnosti koja se javlja pri odreivanju
iznosa udarnih presjeka.
26
Pomou makroskopskoga udarnog presjeka moe se odrediti

prosjena duljina slobodnog puta neutrona, koja je jednaka
prosjenom putu to ga prijee neutron prije nego izazove neku od
nuklearnih reakcija. Broj reakcija u jedinici vremena na putu neutrona
moe se nai iz omjera brzine neutrona c i prosjenoga slobodnog
puta neutrona ls, dakle iz omjera c/ls. Za neki tijek neutrona s n
neutrona po jedinici volumena, odnosno za tijek neutrona nc, dobiva
se da broj reakcija po jedinici volumena i u jedinici vremena iznosi
nc/ls. S druge strane, broj reakcija u jedinici volumena i u jedinici
vremena moe se odrediti iz produkta mikroskopskog udarnog
presjeka, broja atoma u jedinici volumena i tijeka neutrona po jedinici
presjeka i jedinici vremena. Taj je produkt Nvnc. Izjednaenjem tog
produkta i omjera nc/ls dobiva se da je
ls
[10.19]
to znai da je prosjena duljina slobodnog puta neutrona jednaka

recipronoj vrijednosti makroskopskoga udarnog presjeka:
I udarni presjeci i slobodni putovi neutrona ovise o tipu nuklearnih
reakcija. Za pojave u reaktoru vana su tri tipa reakcija: apsorpcija
neutrona bez raspada jezgre, sraz neutrona s jezgrama atoma i raspad
jezgre djelovanjem neutrona. Te reakcije nazivaju se neutronskim
reakcijama. Kako bi se moglo razlikovati udarne presjeke za
nuklearne reakcije s neutronima, uvedeni su, uz oznaku udarnog
presjeka, za svaku nuklearnu reakciju karakteristini indeksi: s, s za
elastian sudar, ie, ie za neelastian sudar, c, c za uhvat neutrona i
f, f (ili samo , ) za fisiju. esto se navodi nuklearna reakcija
apsorpcije neutrona kao sumarna nuklearna reakcija kod koje se gubi
neutron koji je izazvao nuklearnu reakciju, a = c + f, odnosno a =
c + f, ali i ukupni udarni presjek koji je zbroj udarnih presjeka za
sve nuklearne reakcije koje su u promatranom materijalu mogue s
neutronima dane energije. Pri definiciji pojma udarnih presjeka,
zornosti radi, povezujemo ih s geometrijskom vjerojatnosti. Postupno,
meutim, treba ih prestati shvaati kao geometrijske veliine, na to
upuuje naziv udarni presjek, prihvaajui ih kao pokazatelje
vjerojatnosti da e doi do odreene nuklearne reakcije. Naime, ako
je, na primjer, mogue da jezgre nekog elementa u nekom trenutku
stupe u dva tipa nuklearnih reakcija s neutronima odreene energije,
to e broj reakcija jednog i drugog tipa biti razmjeran udarnim
presjecima za jednu i drugu nuklearnu reakciju, a pritom e udarni
presjeci za nuklearne reakcije atomskih jezgara bitno ovisiti o energiji
neutrona. Za naa su razmatranja vani udarni presjeci za nuklearne
reakcije s neutronima onih energija koje su prisutne u nuklearnom
reaktoru, a od nuklearnih reakcija prvenstveno fisija budui da
27
neutroni u nuklearnom reaktoru potjeu iz fisije jezgara uranija i

plutonija. Njihove se energije pritom mijenjaju u irokom opsegu od
energije fisionih neutrona (energije brzih neutrona), s prosjenom
energijom od 2 MeV, do energija usporenih odnosno termikih
neutrona. Kada govorimo o ovisnosti udarnih presjeka o energiji
(brzini) neutrona, treba, kao opu karakteristiku, istaknuti da se
udarni presjeci smanjuju kada brzina (energija) neutrona raste; vei
su udarni presjeci za nuklearne reakcije s termikim neutronima od
onih koje izazivaju brzi neutroni. Pojavu treba tumaiti injenicom da
vjerojatnost nastanka nuklearne reakcije raste s vremenom
zadravanja neutrona u podruju dosega nuklearnih sila jezgre. To je
vrijeme obrnuto razmjerno brzini neutrona, odnosno obrnuto
razmjerno kvadratnom korijenu energije neutrona, [1.9]. Meutim, u
pojedinim se energetskim intervalima javljaju znatna odstupanja od
takvog trenda. To se poglavito odnosi na tzv. rezonantno podruje
neutronskih energija. Naime, kod mnogih se nuklida, a posebno kod
onih s masenim brojem veim od 100, ovisnosti udarnog presjeka o
energiji neutrona moe podijeliti u tri energetska podruja (npr. za
fisiju U-235, Pu-239 i reakciju neutrona i U-238), Slika 10-6:
a) podruje veoma niskih energija neutrona (0,1 eV ili nie) kada je
udarni presjek priblino obrnuto razmjeran brzini neutrona (
1/c),
b) podruje rezonantnih energija u kojem se dogaa naglo
poveanje udarnog presjeka za niz diskretnih energija neutrona i
c) podruje visokih energija neutrona u kojem se udarni presjeci za
fisiju smanjuju na veoma male vrijednosti.
Slika 10-6 Ukupni udarni presjek i udarni presjek za fisiju U-235, U238 i Pu-239
Budui da udarni presjek raspada (fisije) postaje to vei to je manja
energija, a zbog toga i brzina neutrona, za odranje lanane reakcije
28
povoljno je da se do krajnjih granica mogunosti smanji energija

neutrona, odnosno njihova brzina. U tome se, meutim, moe ii samo
do odreene donje granice. Smanjenje energije neutrona, odnosno
njihove brzine, postie se srazovima neutrona s jezgrama moderatora
na koje neutron nalazi. Ti se atomi takoer kreu, a njihova brzina
ovisi o temperaturi. U nekom plinu, npr., vjerojatna (termika) brzina
translacijskog gibanja iznosi
W
mc02
2 k BT
k BT c0
2
m
[10.20]
Pritom je kB Boltzmannova konstanta, [4.0], T temperatura u K, a m

masa atoma u kg. Ako neutroni postignu istu brzinu kao atomi, vie ne
e biti mogue da predaju (sudarima) dio svoje energije (koliinu
gibanja) atomima, pa ne e moi postignuti manju brzinu od brzine c0,
[10.20]. Budui da vodikov atom ima gotovo jednaku masu kao i
neutron, moe se iz [10.20] odrediti minimalna brzina neutrona ako se
za masu m uvrsti masa neutrona (1,67510-27 kg), pa se za T = 298,15
K (25 0C) dobiva
c0
2 1,38 10
23 298,15
m
2.200
27
1, 675 10
s
Toj brzini neutrona odgovara energija

W
mc02
400 1023 J 0, 025eV
2
Takvi se neutroni nazivaju termikim neutronima.

Ako neutron velike brzine pogodi jezgru U-238 ili Th-232, mogu se
pogoene jezgre raspasti. Vjerojatnost raspada nije velika jer su
udarni presjeci relativno maleni, Slika 10-6. Ako su jezgre U-238 ili
Th-232 pogoene neutronima manjih brzina, nema raspada. To vrijedi
za energije < 1,1 MeV za U-238, i < 1,8 MeV za Th-232.
Dio neutrona koji pogodi jezgru nuklearnog goriva bit e apsorbiran, a
da pritom ne nastane raspad jezgre, ve samo radioaktivno zraenje.
Vjerojatnost apsorpcije bez raspada proporcionalna je udarnom
presjeku apsorpcije, a. to je omjer a i f vei, to e jezgre
nuklearnog goriva apsorbirati vie neutrona, pa e i raspad biti manje
vjerojatan. (Sreom, u sluaju nuklearnog goriva, U-235, U-233 i Pu239, samo u relativno uskom podruju energija neutrona vea je
vjerojatnost da neutron bude apsorbiran bez raspada jezgre.)
Udarni se presjeci u veini sluajeva mjere na materijalima prirodnog
izotopnog sastava. Meutim, razliiti izotopi istog kemijskog elementa
mogu za iste nuklearne reakcije imati veoma razliite udarne
presjeke, pa se zbog toga mjerenja obavljaju na pojedinanim
29
izotopima kao to je to sluaj radi li se o udarnim presjecima izotopa

uranija i plutonija. U Tablici 10-8 dane su vrijednosti udarnih presjeka
torija, plutonija, prirodnog uranija i izotopa uranija za termike
neutrone s energijom 0,0253 eV.
Za smjesu atoma udarni se presjek izraunava iz relacije n n .
n
Tu je n udarni presjek za n-tu vrstu atoma, a n udio n-tog tipa atoma u

smjesi. Tako za prirodni uran vrijedi izraz 0,9928 238 0, 0072 235 .
Tablica 10-8 Udarni presjeci za termike neutrone (0,0253 eV)
Udarni
presjek
raspada
jezgre
f
-28
10 m2
U-235
U-238
Pu-239
Th-232
U-233
Prirodni
uranij
579,5
742,4
527,7
4,17
Udarni
presjek
apsorpcije
a
10-28m2
100,5
2,7
265,7
7,6
48,6
3,40
Ukupni udarni
presjek
apsorpcije,
f + a
10-28m2
680,0
2,7
1008,1
7,6
576,3
7,57
Udarni
presjek
sraza,
s
10-28m2
15,2
8,4
12,1
12,5
12,4
8,4
Udarni presjek raspada (fisije) vrlo je velik za termike neutrone, pa je

lananu reakciju lake odravati koristei se takvim neutronima.
(Vjerojatnost je izazivanja fisije termikim neutronom oko 440 puta vea
od vjerojatnosti izazivanja fisije neusporenim (fisijskim) neutronom.) Da
bi se to postiglo, valja usporiti (moderirati) neutrone, na njihovu putu
kroz materiju, od brzina koje imaju na izlazu iz raspadnute jezgre do vrlo
malih brzina, radi osiguranja prodora u drugu jezgru nuklearnog goriva,
sudarima s jezgrama na koje naiu. U tu svrhu treba upotrijebiti
materijale sposobne da brzo uspore neutrone, a to su materijali izgraeni
iz atoma s malim masenim brojevima budui da se usporavanje ostvaruje
elastinim srazovima neutrona s jezgrama atoma. Naime, bacimo li
biljarsku kuglu u elini zid velike mase, zbog velike mase zida, odbit e
se s brzinom sudara; ne e doi do prijenosa koliine gibanja s biljarske
kugle na elini zid. S druge strane, sudari li se takva biljarska kugla s
mirujuom biljarskom kuglom, ili biljarskom kuglom koja se giba manjom
brzinom, prijenos e koliine gibanja s bre na sporiju biljarsku kuglu biti
znatan, bra e se kugla usporiti.
Dva su procesa bitna pri usporavanju (moderaciji) fisijskih neutrona.
Fisijski neutroni prvo gube dio svoje energije neelestinim sudarima s
jezgrama U238, pri emu U238 prelazi u pobueno stanje i emitira
30
zraku. Kada energija neutrona padne ispod 1 MeV usporavanja se

odvija elastinim sudarima u kojem neutron predaje dio svoje energije
jezgri moderatora s kojom se sudario. Pojednostavljeno se moe rei
da je gubitak energije neutrona obrnuto proporcionalan s masom
jezgre s kojom se neutron sudario. U sudaru s jezgrom U-238 neutron
izgubi vrlo malo od svoje poetne energije i potreban je velik broj
sudara da bi mu se energija smanjila na termiku razinu. U sluaju
sudara s jezgrom vodika, neutron moe izgubiti i cijelu svoju energiju.
Prosjean broj sudara potreban fisijskom neutronu da bi mu energija
pala na termiku razinu je 18,2 u sluaju sudara s vodikom, odnosno
2.129 u sluaju sudara s uranom.
Oznaimo li s m masu neutrona, s M masu pogoene jezgre, sa c 1 i c2
brzinu neutrona prije sudara i nakon njega, a sa C brzinu jezgre
poslije sudara, iz principa ouvanja koliine gibanja izlazi
mc1 = mc2 + MC (a)
uz pretpostavku da je jezgra prije sraza mirovala (C 1 = 0) Uz istu
pretpostavku iz principa ouvanja energije dobiva se
mc12 mc22 MC 2
b
2
2
2
Relacija (a) moe se napisati u obliku
m(c1 - c2) = MC (c)
a izraz (b)
m(c1 - c2) (c1 + c2) = MC2 (d)
Ako se (d) podijeli sa (c) bit e
c1 + c2 = C (e)
pa se nakon uvrtenja u (d) dolazi do omjera brzina
c2
M m
f
c1
M m
Pomou (f) moe se odrediti omjer kinetikih energija neutrona prije
sraza i nakon njega, pa je
mc22
2
2
c2
W
M m
2

2 g
2
mc1 c1
W1
M m
2
gdje je W1 energija neutrona prije sraza, a W2 nakon njega.
31
Veliina znai smanjenje energije pri centralnom srazu jer

primijenjene relacije vrijede za takav sraz. Uobiajeno je da se raun
provodi pomou masenih brojeva, pa je dovoljno tono rauna li se da
neutron ima maseni broj m = 1, a umjesto M valja uvrstiti maseni broj
atoma A
A 1
2
A 1
2
W2
h
W1
Primjerice, promatra li se sraz neutrona i ugljika (A = 12), gubitak

energije neutrona iznosit e =(11/13)2=0,716, to znai da e
neutron nakon sraza imati 71,6% svoje prijanje energije. Pri srazu s
jo lakim atomom, npr. deuterijem, kojemu je maseni broj 2, energija
e se neutrona jo vie smanjiti, iznosit e 11% prijanje energije.
Sve to vrijedi za centralni sraz. On se meutim moe dogoditi pod bilo
kojim kutom, pa odbojni kut neutrona, s obzirom na smjer prije sraza,
moe postii vrijednost =00, ako neutron proe neposredno pokraj
jezgre, pa sve do =1800 za centralni sraz. (Dakako, kad je =0 0, bit
e W1=W2.)
Eksperimenti su pokazali da je svaki kut sraza jednako vjerojatan, pa
je uobiajeno pri razmatranju usporavanja neutrona raunati sa
srednjim logaritamskim smanjenjem energije neutrona po jednom
srazu. To je smanjenje definirano izrazom
ln
W1
i
W2
Veliina odreuje se vjerojatnosnim raunom, a za vrijednosti A10

moe se aproksimirati relacijom
2
2
A
3
Pritom, ukoliko je A<10, pogreke su male. Npr., za A=2, rauna li se

s priblinom formulom (j) pogreka je 3,3%.
Za ugljik (A=12), iz (j) se dobiva = 0,158, a to odgovara omjeru
W2/W1 = 0,854. Dakle, nakon svakog sraza neutron izgubi u prosjeku
14,6% svoje kinetike energije, dok bi u sluaju centralnog sraza ,
relacija (h), izgubio 28,4% svoje kinetike energije.
Ako energija neutrona prije sraza iznosi Wp i eli li se da poslije niza
srazova energija neutrona bude W, potrebno je S srazova. Njihov je
broj jednak
32
ln
Wp
W k
U priloenoj se Tablici nalaze podaci za srednje logaritamsko

smanjenje energije neutrona i za potreban broj srazova radi
smanjenja energije neutrona od 2,0 MeV na 0,025 eV (termika
razina) za nekoliko karakteristinih atoma. Valja istaknuti da se to
smanjenje energije neutrona javlja u reaktorima.
Smanjenje energije neutrona sudarom s jezgrama
Moderator
Mase Vrijednost
ni
logaritam.
broj usporenja
Potreban
broj
sudara S
Vodik
1,000
18
Deuterij
0,725
25
Helij
0,429
42
Berilij
0,207
88
Ugljik
12
0,158
115
Kisik
16
0,120
152
Uran-238
238
0.00836
2172
Ako se radi o smjesi atoma, kao to su kemijski spojevi, srednje

logaritamsko smanjenje energije dobiva se iz relacije
11 2 2 ... n n
l
1 2 ... n
gdje su 1, 2,, n srednja logaritamska smanjenja energije za sraz

neutrona s pojedinim vrstama atoma, a 1, 2,, n makroskopski
udarni presjeci sraza neutrona s jezgrama pojedinih vrsta atoma.
Da bi usporavanje bilo djelotvornije, atomi pomou kojih se provodi
usporavanje moraju dakako imati i to vei udarni presjek sraza, jer e
tada biti i vea vjerojatnost sraza neutrona i takvog atoma, ali i mali
udarni presjek apsorpcije kako bi se odrala lanana reakcija.
Sposobnost atoma i molekula da uspore neutrone karakterizira se, osim
pomou udarnih presjeka sraza i apsorpcije, i tzv. omjerom usporavanja
odreenim produktom omjera udarnog presjeka sraza i apsorpcije i
parametra koji pokazuje koliko je smanjenje energije neutrona po jednom
srazu. Materijali, naime, kojima se usporavaju neutroni imaju to bolje
karakteristike to im je vea vrijednost omjera usporavanja. U Tablici 109 nalaze se podaci o udarnim presjecima sraza i apsorpcije, te o omjeru
33
usporavanja za materijale (moderatore) kojima se usporavaju neutroni.

Uz navedene mogu se upotrijebiti i berilij-oksid, organske tekuine i
cirkonij-hidrid. Kad je rije o tekuinama (pri temperaturama koje
vladaju u reaktoru), one mogu posluiti i kao moderator i kao rashladno
sredstvo za hlaenje (obina i teka voda, organske tekuine).
Upotrijebljeni moderator odreuje (najveim dijelom) dimenzije jezgre
nuklearnog reaktora, budui da o moderatoru ovisi potreban
meuprostor u jezgri da bi se neutroni usporili na termiku brzinu. Taj je
meuprostor naime odreen gustoom moderatora i gubitkom energije
neutrona prilikom sraza neutrona i atoma moderatora. Materijali koji
sadre vodik (voda, organski spojevi, cirkonij-hidrid) izazivaju najvei
gubitak energije neutrona prilikom sraza jer je gubitak energije to vei
to je atomska masa materijala manja. Zbog toga su reaktorske jezgre s
takvim materijalima kao moderatorom relativno malih dimenzija.
Takoer se upotrebom berilija i berilij oksida mogu ostvariti relativno
male reaktorske jezgre jer njihova relativno velika gustoa kompenzira
mali gubitak energije pri srazu. Nasuprot tome, grafit kao moderator
zahtijeva reaktorske jezgre velikih dimenzija jer ima malu gustou i
izaziva mali gubitak energije pri srazu s neutronima.
O udarnom presjeku apsorpcije upotrijebljenog moderatora ovisi vrsta
goriva. Primjerice, osobito su povoljne karakteristike teke vode jer joj je
vrlo malen udarni presjek apsorpcije, dok su karakteristike obine vode
znatno nepovoljnije; ona ima vie od 700 puta vei udarni presjek
apsorpcije od teke vode. Veliki udarni presjek apsorpcije vodika u
obinoj vodi, organskim spojevima i cirkonij-hidridu zahtijeva obogaeni
uran, dok koristi li se teka voda, ili grafit, lanana je reakcija provediva s
prirodnim uranijem.
Tablica 10-9 Udarni presjeci i omjer usporavanja za neke materijale
koji se upotrebljavaju za usporavanje neutrona
Voda (H2O)
Teka voda
(H2O)
Berilij (Be)
Ugljik
(C)
(grafit)
Udarni presjek
sraza, s 1028
m2
Udarni presjek
apsorpcije, a 1028
m2
Omjer
usporavanja
46
10,5
0,66
0,9210-3
65
5820
6
4,8
910-3
4,510-3
150
170
Djelovanje zraenja na moderatorski materijal utjee na konstrukciju i

pogon reaktora. Voda se, npr., polagano rastvara, pa je potrebno
osigurati ili ponovno spajanje radioelektrolitskih plinova ili dolijevanje
vode. Organske se tekuine takoer rastvaraju pod djelovanjem zraenja
34
i zbog toga je nuno proiavanje i dopunjavanje. Zbog zraenja grafit i

berilij mijenjaju dimenzije.
Korozija, koju uzrokuju tekuine kao moderator i rashladno sredstvo,
odluujui je faktor za izbor konstrukcijskih materijala. Voda ve pri
temperaturama od 260 0C izaziva koroziju veine materijala. Samo dva
materijala, nerajui elik i legure cirkonija, otporna su protiv korozije
kad je voda moderator i rashladno sredstvo. Organske tekuine normalno
ne izazivaju koroziju, pa se kao konstrukcijski materijal moe upotrijebiti
i obini elik.
Otpornost vrstih moderatora prema koroziji moe biti ograniavajui
inilac pri izboru rashladnog sredstva i pogonske temperature. Iznad 550
0
C ne moe posluiti grafit kao moderator i ugljik-dioksid kao rashladno
sredstvo jer pri vioj temperaturi naglo raste meusobna kemijska
reakcija (presvlaenjem grafita to se spreava). Upotreba helija kao
rashladnog sredstva s grafitom kao moderatorom mogua je pri vrlo
visokim temperaturama, ali neist helij moe izazvati koroziju.
Natrij ne reagira s grafitom, ali grafit mora biti presvuen odgovarajuim
materijalom da bi se sprijeilo ispunjavanje njegovih pora natrijem, to bi
povealo apsorpciju neutrona.
Za regulaciju proizvodnje toplinske energije u nuklearnom reaktoru,
kompenzaciju postojeeg vika reaktivnosti u reaktoru i zaustavljanje
lanane reakcije potrebni su pak materijali velikog udarnog presjeka
apsorpcije. Njihovoj je zadatak naime da gutaju neutrone i tako
smanjuju broj raspada jezgara nuklearnog goriva (snagu nuklearnog
reaktora) i/ili, po potrebi, zaustavljaju lananu reakciju. Takvi materijali
dolaze u tri oblika:
a) regulacijske i zaustavne ipke, koje se mogu uvlaiti i izvlaiti iz
reaktora, za regulaciju rada i obustavljanje reaktora;
b) izgorivo zatrovanje koje se u krutom obliku dodaje gorivu pa se
tako reaktivnost reaktora mijenja s izgaranjem goriva, jer se
izgaranjem materijala koji apsorbira neutrone kompenzira izgaranje
goriva
(Reaktivnost reaktora definirana je relacijom
k 1 k
k
k
k
budui da je k, faktor multiplikacije, obino vrlo blizu jedinice.
Razlikuju se tri stanja reaktora: potkritino, kritino i natkritino
stanje. Ta su stanja odreena vrijednostima faktora multiplikacije,
njegova vika ili reaktivnou reaktora, pa je:
reaktor potkritian kad je k<1, k<0, <0
reaktor kritian kad je k=1, k=0, =0
reaktor natkritian kad je k>1, k>0, >0

Reaktor se mora graditi tako da ima stanovitu pozitivnu reaktivnost.
To je potrebno da bi se reaktor mogao poeti raditi i da bi se
kompenzirale promjene reaktivnosti koje se pojavljuju za vrijeme
35
c)
pogona (utroak goriva i dr.). Prema tome, reaktor mora imati

ugraenu reaktivnost. Takoer je potrebno da bude mogua
promjena reaktivnosti, i to:
k>0 za stavljanje u pogon i poveanje snage reaktora,
k=0 za stacionarno stanje i
k<0 pri smanjenju snage ili zaustavljanju reaktora (lanane
reakcije).
Mora dakle biti mogue kompenzirati dio ugraene reaktivnosti
kako bi se postigla eljena reaktivnost. To se postie uvlaenjem u
reaktor tapova (regulacijskih ipki) od materijala velikog udarnog
presjeka apsorpcije.
upotreba tekueg apsorbera koji se u obliku otopine materijala to
apsorbiraju neutrone nalazi u rashladnom sredstvu
Naime, jedna je od pogodnosti upotrebe lakovodnih reaktora u
mogunosti da se u njima dio vika reaktivnosti jezgre kompenzira
tekuim apsorberom. Tekui apsorber je borna kiselina (H 3BO3)
otopljena u vodi primarnog kruga. Prednost uporabe tekueg
apsorbera s obzirom na krute apsorbere (regulacijske i zaustavne
ipke) je u ravnomjernoj raspodjeli apsorbera u jezgri i u mogunosti
dodavanja i oduzimanja apsorbera kontinuirano tijekom pogona
reaktora. Nedostatak primjene je u nemogunosti brze promjene
reaktivnosti, jer se koncentracija borne kiseline u reaktorskoj vodi
ne moe naglo mijenjati. Zbog toga je upotreba tekueg apsorbera i
regulacijskih ipki podijeljena ovako:
brze promjene radioaktivnosti koje nastaju zbog promjene
temperature goriva i moderatora nakon promjene snage reaktora
(ukljuivi i obustavu pogona) kompenziraju se regulacijskim
(zaustavnim) ipkama;
sporije se promjene radioaktivnosti zbog zatrovanja reaktora i
odgora goriva kompenziraju promjenom koncentracije tekueg
apsorbera (koncentracijom bora u jezgri). (Zatrovanjem goriva
opisuje se injenica da neki produkti raspada goriva ili produkti
njihova radioaktivnog raspada imaju velike udarne presjeke
apsorpcije pa se nazivaju otrovima jer truju reaktor time to
smanjuju faktor multiplikacije. (Najvie na zatrovanje utjeu
ksenon (Xe-135) i samarij (Sm-149). Odgorom goriva naziva se
energija izraena u mega ili gigavat danima osloboena prigodom
koritenja 1 tone nuklearnog goriva u lananoj reakciji..)
Razmotrimo kako se mijenja koncentracija bora u jezgri lakovodnih

reaktora za vrijeme pogona. Promatrajmo reaktor koji poinje raditi sa
svjeim (tj. neistroenim) gorivom. Viak je reaktivnosti ugraen u
reaktor takav da reaktor u normalnom pogonu radi 12 do 18 mjeseci do
idue izmjene goriva. Ugraena reaktivnost mora biti dostatna za
svladavanje negativne reaktivnosti koje nastaju zbog zatrovanja reaktora
ksenonom i drugim proizvodima fisije, a isto tako i za osiguranje
36
potrebnog vika reaktivnosti u pogonu i kod jezgre sa smanjenom

reaktivnou zbog odgora goriva. Budui da su tijekom normalnog
pogona reaktora sve zaustavne ipke izvuene iz reaktora (jezgre
reaktora), a i najvei dio regulacijskih ipki, to se gotovo cijeli viak
reaktivnosti u normalnom pogonu kompenzira tekuim apsorberom.
(Reaktor se stavlja u pogon razrjeivanjem tekueg apsorbera, pri emu
su zaustavne ipke potpuno, a regulacijske ipke najveim dijelom
izvuene iz jezgre. Regulacijske i zaustavne naime slue kao rezerva
negativne reaktivnosti, posebno za brzo gaenje reaktora (zaustavljanje
lanane reakcije) i za brze intervencije kod prijelaznih pojava (naglih
promjena optereenja). Tijekom pogona smanjuje se reaktivnost goriva,
pa se posljedino mora smanjivati i koncentracija bora u jezgri reaktora.
Ovisno o tipu reaktora provode se i drugi naini kontrole reaktorskog
pogona: promjena razine moderatora u reaktoru (u reaktoru gdje je
moderator teka voda), promjena poloaja reflektora, Slika 1-19, u
reaktoru s natrijem kao rashladnim sredstvom, promjena koncentracije
goriva (u reaktoru s gorivom otopljenim u vodi).
Na promjenu reaktivnosti utjee zatrovanje produktima raspada,
izgaranje goriva, proizvodnja novog goriva i temperatura reaktora. Ta
promjena reaktivnosti ovisi o reaktorskom tipu. Reaktori s vodom kao
moderatorom imaju znatnu promjenu reaktivnosti za vrijeme pogona. To
je posljedica znatnog irenja vode ovisno o temperaturi (hladni reaktor u
pogonu) i relativno velike koliine goriva potrebne da bi se osiguralo
dovoljno dugo razdoblje izmeu dvije zamjene goriva. Takvi reaktori
imaju promjenu reaktivnosti od 25% i vie izmeu dvije zamjene goriva.
Drugi reaktori imaju znatno manju promjenu reaktivnosti. Reaktori s
visoko obogaenim uranijem imaju promjenu reaktivnosti izmeu 6 i 7 %.
Takva promjena je i kod onih s prirodnim uranijem jer se u takvim
reaktorima teko i postie visok faktor multiplikacije. Prema tome,
ukupan viak reaktivnosti koji je potrebno moi kontrolirati kree se od
6% do 30% ovisno o tipu reaktora.
Regulacijske (i zaustavne) ipke smanjuju reaktivnost reaktora
apsorbiranjem neutrona koji bi inae uzrokovali raspad fisijskog
materijala. U termikim reaktorima najvei dio neutrona je apsorbiran
kad je ve postigao termiku brzinu, pa se udarni presjek apsorpcije za
spore neutrone smatra karakteristikom kojom je odreeno svojstvo
materijala za regulacijske ipke. Ta je karakteristika nuan uvjet, ali pri
izboru materijala valja uzeti u obzir otpornost prema djelovanju zraenja
i korozije, mehaniku vrstou, metalurku stabilnost, mogunost
proizvodnje i cijenu. Kao materijal za regulacijske ipke najee se
upotrebljavaju bor, hafnij, kadmij, te smjesa srebra s indijem i kadmijem.
U Tablici 10-10 dane su karakteristike materijala kojima se postie
umjetno zatrovanje reaktora. Navedeni udarni presjeci vrijede za spore
neutrone.
37
Tablica 10-10 Podaci o karakteristikama materijala za regulacijske ipke

u reaktoru
Gustoa
kg/dm3
Bor (prirodni) B
Bor (izotop 10)
B-10
Srebro Ag
Kadmij Cd
Indij In
Hafnij Hf
Europij Eu
2,3
2,3
Srednji udarni
presjek
10-28 m2
651
3470
Debljina
crnoe
cm
0,023
0,004
10,5
8,6
7,3
13,4
7,3
7,3
54
2210
165
91
3980
39.800
0,62
0,0192
0,310
0,471
0,0175
0,0017
10.5 Snaga nuklearnog reaktora

Nuklearni je reaktor nuklearne elektrane izvor toplinske energije koja se
u krunom procesu elektrane pretvara u elektrinu energiju. Toplinska
energija u reaktoru nastaje pretvorbom iz unutranje kalorike energije
koja je transformirana nuklearna energija fisije. Dio se, naime, energije
veze nukleona u atomu u procesima fisije pretvara u unutranju kaloriku
energiju produkata fisije, Tablica 10-7. (Neto se toplinske energije
dobiva i u procesima interakcije nuklearnog zraenja s materijalima
reaktora.) Radi se pritom o fisiji atoma uranija i plutonija, a koliina
osloboene energije odreena je brojem nuklearnih reakcija fisije koje
pak ovise o gustoi zraenja (uglavnom neutronskog, u izvjesnoj mjeri i zraenja), u unutranjosti reaktora, i o odgovarajuim udarnim
presjecima materijala.
Broj nuklearnih reakcija fisije po jedinici volumena i vremenu iznosi,
prema reenome u 10.4,
1 1
N 3
2
m s m
Broj nuklearnih reakcija fisije
m 2
1
N 3
ms
[10.21]
gdje je prosjeni tijek neutrona (broj neutrona/m2s), N broj fisibilnih

atoma po jedinici volumena, a mikroskopski udarni presjek za fisiju.
(Budui da u gotovo svim dananjim energetskim reaktorima pretean
broj fisija izazivaju termiki neutroni, to emo nadalje podrazumijevati da
se neutronski tijek i udarni presjek odnose na te neutrone.)
Kako se u svakoj od fisija oslobaa energija jednaka, u prosjeku, 200
MeV = 3,210-11 J, to e snaga nuklearnog reaktora biti:
1
P 3, 2 1011 J N 3
m s
3,2 1011
38
N 3
m
[10.22]
Relacijom [10.22] odreena je snaga reaktora u kojem izgara 1 m 3

goriva. Gorivo je pritom isti fisibilni materijal (U-235 ili Pu-239). Kako je,
meutim, gorivo u nuklearnim reaktorima dananjice obogaeni uran, to
materijal nuklearnog goriva sadri samo dio fisibilnih atoma. Odredimo li
taj broj, broj fisibilnih atoma u m kg obogaenog urana (broj atoma U235), relacijom [10.22] bit e odreena snaga reaktora u vatima (W).
10.6 Radioaktivnost
Osnovne su sile koje odreuju stabilnost atomskih jezgara nuklearne
sile (jaka i slaba) i elektrostatska (Coulombova) sila. (Sila gravitacije
koja takoer djeluje izmeu dva nukleona je oko 10 38 puta slabija od
jake nuklearne sile pa se zanemaruje). Jaka je nuklearna sila kljuna
za razumijevanje stabilnosti atomskih jezgara; bez te sile jezgre ne bi
mogle postojati jer bi elektrostatska odbojna sila izmeu protona
onemoguila njihovo formiranje. (Slaba nuklearna sila povezana je s raspadom koji se zbiva u jezgri u kojoj omjer neutrona i protona
onemoguuje stabilnost jezgre.) Ponovimo, neke su od kljunih
karakteristika jake nuklearne sile ove (Tablica 2-1):
kratak domet djelovanja (Djeluje samo na udaljenosti koja je reda

veliine promjera jezgre, 10-15 m.);
privlana je i veoma snana, ne ovisi o naboju jezgre (Djeluje

izmeu nukleona u unutranjosti jezgre i viestruko ( 100 puta)
nadvladava odbojnu elektrostatsku silu: na svladavanje jake
nuklearne sile prigodom odvajanja jednog nukleona iz jezgre
teeg elementa treba utroiti energiju od kojih 8 MeV.);
na vrlo malim udaljenostima pokazuje odbojna svojstva (manje od

0,510-15 m);
djeluje izmeu parova nukleona i pokazuje svojstvo zasienja.

(Elektrostatska odbojna sila u unutranjosti jezgre slabija je od
jake nuklearne, ali nema svojstvo zasienja; svaki proton djeluje
na sve protone u jezgri. Zbog toga utjecaj elektrostatske sile raste
s poveanjem broja protona u jezgri.)
Od kojih 1.500 poznatih nuklida samo 352 postoje u prirodi; ostali su
nuklidi umjetno dobiveni putem nuklearnih reakcija. Od 352 nuklida
265 su stabilni. Stabilni nuklidi mogu postojati samo unutar odreenih
odnosa broja protona i neutrona u jezgri, Slika 10-7. Kod lakih se
jezgara (jedino nuklid H-1 nema neutrona u jezgri) stabilnost postie
kada je broj neutrona jednak broju protona. Stabilnost pak jezgara s
vie od 20 protona uvjetovana je veim brojem neutrona od protona;
kod sve teih jezgra broj neutrona sve vie nadmauje broj protona:
omjer N/Z postaje sve vei tako da kod najteeg stabilnog nuklida Pb208 iznosi 1,53 (za izotop U-238 jednak je 1,59).
39
Slika 10-7 Odnos broja protona i neutrona za stabilne jezgre (nuklide)

Objanjenje treba traiti u injenici da je stabilnost uvjetovana
relativnim poveanjem djelovanja jake nuklearne sile potrebne za
kompenzaciju sve jae elektrostatske sile meu protonima u jezgri.
Postoje jo dva faktora koji utjeu na stabilnost atomskih jezgara.
Vezani su uz specifinost djelovanja nuklearnih sila i uz unutranju
strukturu atomske jezgre:
paran ili neparan broj nukleona u jezgri (Jezgre su s parnim

brojem protona i parnim brojem neutrona openito stabilnije od
jezgara kod kojih je jedna od ta dva broja neparan, a naroito od
jezgara kod kojih su oba broja neparna. To potvruje injenica da
od ukupno 265 prirodnih stabilnih nuklida njih 157 ima paran broj
protona i paran broj neutrona, 53 stabilna nuklida ima paran broj
protona i neparan broj neutrona, a 50 neparan broj neutrona i
paran broj protona. U prirodi postoji samo pet stabilnih nuklida
kod kojih je i broj protona i broj neutrona neparan.);
magian broj protona i neutrona u jezgri (Atomske jezgre koje

sadre 2, 8, 20, 50 i 82 protona i/ili 2, 8, 20, 50, 82 i 126 neutrona
naroito su stabilne. Zbog neobjanjivosti te pojave kada je bila
otkrivena udomaio se za te brojeve termin magini brojevi.
Objanjenje treba traiti u modelima grae jezgre atoma koji
tumae stabilnost jezgara vezivanjem neutrona u parove (iz ega
proizlazi vea stabilnost jezgara s parnim brojevima protona i
neutrona). Magine pak brojeve treba povezati s ljuskastim
modelom atomske jezgre. Taj model objanjava periodinost
pojave naroito stabilnih konfiguracija u jezgri popunjenjem
40
unutranjih ljuski s nukleonima (slino kao to se objanjava

pojava posebno stabilnih kemijskih elemenata kompletiranjem
ljuski u platu atoma). Nukleon koji preostaje nakon
kompletiranja ljuske posebno je slabo vezan za jezgru (iz slinog
razloga zbog kojeg je vanjski elektron kod alkalnih metala slabo
vezan uz plat atoma).
Nuklidi koji se nalaze izvan podruja stabilnosti odreenog Slikom 107 ili koji se nalaze u pobuenom stanju (s unutranjom energijom
viom od osnovne energetske razine) nestabilni su. Kod tih nuklida
postoji prirodna tenja (izjednaenje poetno nejednolike raspodjele
gustoe energije jednolikom) da se unutranjim transformacijama i/ili
emisijama suvinih estica vrate u podruje stabilnosti. Taj je proces
poznat kao radioaktivni raspad ili radioaktivnost. Radioaktivnim
raspadima nestabilne (odnosno pobuene) jezgre postupno prelaze u
stanje stabilnosti. Naime, vrijedi li relacija
W (mx my mz )csv2 0
[10.23]
gdje je mx masa polazne jezgre, my masa preostale jezgre, a mz masa

emitirane estice ili drugog dijela polazne jezgre, takva se nuklearna
reakcija odvija spontano bez djelovanja neke vanjske estice; radi se
o radioaktivnom raspadu.
Vjerojatnost je takve nuklearne reakcije konstantna u jedinici vremena
(ako promatramo N istovrsnih nestabilnih jezgara uoit emo da je
broj raspada u jedinici vremena proporcionalan broju jezgara N) i
ovisna o karakteristikama polazne jezgre, a neovisna o trenutku
pojave, odnosno o vremenskom trajanju polazne jezgre (koja je mogla
nastati nekom prethodnom slinom reakcijom). Ta vremenski
konstantna vjerojatnost moe se prikazati diferencijalnom jednadbom
dN Ndt
[10.24]
gdje je dN broj jezgara koje su se raspale za vrijeme dt, N broj jezgara

koje se mogu raspasti, a konstanta radioaktivnog raspada, odnosno
konstanta nuklearne reakcije. (Oito, broj raspada na N nestabilnih
atomskih jezgara u jedinici vremena bit e N.) Integriramo li
diferencijalnu jednadbu, uz uvjet da je u trenutku t = 0 postojalo N 0
jezgara, dobivamo:
41
dN
dt
N
o
N0
[10.25]
N
t
t N N 0 e
N
0
ln
Brzina promjene broja jezgara, dN/dt (N) zove se aktivnost

radioaktivnog materijala i proporcionalna je trenutnom broju jezgara:
R
dN
N N 0 e t R0 e t
dt
[10.26]
Ta se brzina odvijanja nuklearne reakcije, odnosno brzine raspada

jezgre, karakterizira i vremenom poluraspada Tp koje oznauje vrijeme
potrebno da se raspadne polovica postojeih jezgara, odnosno da se
polovica postojeih jezgara transformira prema promatranoj
nuklearnoj reakciji. Da bi se odredilo vrijeme poluraspada, potrebno je
1
1
T
e
postaviti da je N N 0 , pa e izraz N N 0 e t prijei u oblik
2
2
te se nakon logaritmiranja dobiva
p
Tp
ln 2 0,693
ln 2 0,693
[10.27]
Tako definirano vrijeme poluraspada vrijedi za bilo koje poetno stanje

jezgara, pa e nakon 2Tp ostati jo 1/4 neraspadnutih jezgara, poslije
3Tp jo 1/8, a nakon kTp jo 1/2k neraspadnutih jezgara.
( = 1/ oekivano je vrijeme trajanja ivota radioaktivne jezgre, 44%
dulje od vremena Tp.)
Jedinica za aktivnost u SI sustavu jedinica je raspad u sekundi. Ime
jedinice je bekerel (Bq = 1/s). Stara, mnogo vea i jo upotrebljavana
jedinica za aktivnost je 1 C (kiri) = 3,71010 Bq.
Za nuklearnu energetiku od posebne su vanosti nestabilni nuklidi s
vikom neutrona, jer takvi nuklidi potjeu iz fisije tekih atomskih
jezgara (uranija ili plutonija). Iz slike 10-7 proizlazi, naime, da je
stabilnost tekih atomskih jezgara uvjetovana veim odnosom broja
neutrona i protona nego kod lakih jezgara. Pri fisiji fisijski fragmenti,
tj. novonastale lake jezgre, zadravaju praktiki isti odnos neutrona i
protona kao i teke jezgre prije raspada, a taj odnos ne omoguava
stabilnost. U jezgrama se stoga smanjuje broj neutrona jednom od
sljedeih nuklearnih reakcija:
emisijom neutrona (Nuklearna reakcija emisije neutrona zbiva se

samo u nekih veoma pobuenih nuklida nastalih u fisijama tekih
jezgara: primjer je takve reakcije transformacija izotopa Kr-87 u
Kr-86.)
42
pretvorbom neutrona u proton - - raspadom (Emisijom elektrona

iz jezgre (- - raspad) i antineutrina, , neutron se pretvara u
proton prema nuklearnoj reakciji: n = p + + - + . Takva je
nuklearna reakcija bitno uestalija nego neposredna emisija
neutrona iz jezgre, jer trai mnogo manje energije. Primjer
reakcije je transformacija La-140 u Ce-140.)
Emisije materijalnih estica iz nuklearnih jezgara redovito prate i

promjene unutranjih energetskih razina u jezgri, to se reflektira u
emisijama zraka ( estice, to je emisija fotona kojom se jezgra
oslobaa vika energije a da se pritom ne mijenja ni broj protona ni
broj neutrona). Energija emitiranog zraenja ovisi o razlici energija
izmeu pobuenog i osnovnog energetskog stanja jezgre. Mogua
energetska stanja u jezgri imaju tono odreene energije, a uestalost
pojave pojedinih energetskih stanja podlijee statistikim zakonima.
Emisijom elektrona iz jezgre poveava se broj protona u jezgri i time
transformira jedan kemijski element u drugi, s veim rednim brojem.
Emisija pak zrake iz jezgre ne mijenja (kemijsku) prirodu kemijskog
elementa.
Ako jezgra sadri premalen broj neutrona u odnosu na stabilno
podruje, Slika 10-7, dolazi do inverzne pretvorbe, tj. do pretvorbe
protona u neutron uz emisiju pozitrona (elektron s pozitivnim
nabojem) odnosno +-estice i neutrina. Takve su reakcije rijetke i
beznaajne za nuklearnu energetiku.
Jezgre su najteih elemenata (najtei stabilni nuklid je Bi-209)
nestabilne, pa prema tome i radioaktivne. Teke se radioaktivne jezgre
preteno raspadaju u jedan od izotopa olova, Slika 10-8.
43
Slika 10-8 Uranijev niz

Olovo ima naime magian broj protona to mu omoguuje naroitu
stabilnost.
Teke jezgre pokraj emisije i zraka emitiraju i estice (jezgre
atoma He-4 koje sadre dva protona i dva neutrona; veoma su stabilne
jer sadre magian broj protona i neutrona). Emisijom estice
jezgra smanjuje atomsku masu za 4 i redni broj (tj. broj protona) za 2.
Raspadom fisijskih jezgara u nuklearnim reaktorima, apsorpcijom
neutrona i drugim procesima nastaju umjetni radioaktivni elementi,
ali u prirodi postoje elementi koji su radioaktivni, pa oni spontano
emitiraju estice , ili . Ta se pojava naziva prirodnom
radioaktivnou.
Kad bi vrlo teka jezgra imala specifinu energiju vezanja manju od
7,07 MeV, tj. manju od energije vezanja helija, postojao bi za takve
jezgre energetski dobitak kad bi se raspala u -estice. To bi se
dogodilo kad bi broj nukleona u jezgri bio jednak ili vei od 300.
Takvih elemenata u prirodi nema. Meutim emisijom -estice iz
jezgre s manje nukleona moe se ostvariti dobitak energije ako vrijedi
nejednadba
B(Z,A) < B(Z-2, A-4) + B(2,4)
[10.28]
44
gdje je B energija vezanja. To je ispunjeno za sve jezgre s atomskim

brojem veim od 82, pa su one -radioaktivne. Nakon -raspada mogu
nastati dalji raspadi (emisija elektrona ili ponovni -raspad). I to e se
nastaviti sve dok se ne doe od poetne jezgre do olova koje ima
atomski broj 82 i koje se dalje ne raspada. Raspadi tekih jezgara,
dakle, ne dogaaju se u jednom koraku, nego se formiraju tzv.
radioaktivni nizovi kod kojih je roditelj niza nuklid s najduim
vremenom poluraspada. Prirodni teki radioaktivni elementi pripadaju
jednom od etiri radioaktivna niza: uranijevom, Slika 10-8, torijevom,
aktinijevom ili neptunijevom s karakteristikama danim u Tablici 10-11.
Tablica 10-11 Radioaktivni nizovi
Nizovi
uranijev niz
torijev niz
aktinijev
niz
neptunijev
niz
Roditelj
niza
U-238
Th-232
U-235
Vrijeme
poluraspada
4,5109 god.
1,321010 god.
7,1108 god.
Konana
jezgra
Pb-206
Pb-208
Pb-207
Np-238/7
2,2106 god.
Bi-209
Roditelj neptunijeva niza ima mnogo krae vrijeme poluraspada

nego to je geoloka starost Zemlje (oko 5109 godina), pa se elementi
koji pripadaju tom nizu ne mogu vie nai u prirodi.
Vremena poluraspada elemenata radioaktivnih nizova veoma su
razliita. Tako je, npr., kod uranijeva niza najdue vrijeme poluraspada
4,5109 godina, a najkrae 1,6410-4 sekunda. Zanimljivo je primijetiti
da se vremena poluraspada dvaju osnovnih izotopa urana, U-238 i U235, prilino razlikuju. Tei izotop urana ima oko 6,3 puta due
vrijeme poluraspada od lakeg, to upuuje na zakljuak da je sadraj
U-235 u prirodnom uranu u dalekoj prolosti bio vei.
Postoji jo nekoliko prirodnih radioaktivnih jezgara izvan nizova
navedenih u Tablici 10-11. Najvaniji je izotop kalija K-40 s vremenom
poluraspada 1,3109 godina, jer pridonosi prirodnom zraenju u
okoliu i zraenju u ljudskom tijelu. Ostali izotopi imaju dua vremena
poluraspada i zbog toga i manu vanost, Tablici 10-12.
Tablica 10-12 Prirodni radioaktivni izotopi izvan
radioaktivnih nizova u Tablici 10-7
Kalij-40
Vanadij-50
Rubidij-87
Vrijeme
poluraspada
godina
1,3109
51015
51010
Emitirane
estice
-
45
Indij-115
Lantan-138
Neodimij144
Samarij-147
Lutecij-176
Renij-187
61014
11011
31015
1,31011
4,51010
41012
10.6.1 Radioaktivnost fisijskih proizvoda

Jedna je od najbitnijih znaajki fisijskih proizvoda njihova
radioaktivnost koja je posljedica vika neutrona u jezgrama atoma
fisijskih fragmenata u odnosu na podruje stabilnih jezgara. Viak
neutrona uzrokuje i aktivnost fisijskih proizvoda: emisijom
elektrona iz jezgre neutron se pretvara u proton, a emisijom -kvanta
jezgra se rjeava vika unutranje energije. U rijetkim sluajevima
visoko nestabilni fisijski fragmenti mogu izravno emitirati i neutrone
koji se nazivaju zakanjelim neutronima i vrlo su vani za rad
nuklearnih reaktora.
U veini sluajeva potrebno je vie uzastopnih raspada i prije nego
to jezgra fisijskog fragmenta dosegne stabilnost. Pogledajmo,
primjera radi, radioaktivni niz pri raspadu ksenona (Xe-140) koji
pripada meu najzastupljenije fisijske proizvode:
140
54
Xe
16 s 140
66 s 140
12,8d 140
40h 140
55 Cs
56 Ba
57 La
58 Ce ( stabilan)
[10.29]
(Uza svaki su nuklid u nizu navedeni redni i maseni broj i vremena

poluraspada.)
Slino opisanom i drugi fisijski fragmenti stvaraju nizove radioaktivnih
izotopa. U prosjeku ti nizovi sadre po tri radioaktivna nuklida.
Uzmemo li u obzir da kod fisije U-235 nastaje 60 do 80 razliitih
fisijskih fragmenata, moe se oekivati vie od 200 razliitih
radioaktivnih izotopa s vremenima poluraspada koji variraju od djelia
sekunde do vie tisua godina.
Produkti raspada (fisije), dakle, dalje se raspadaju, pa se nuklearna
energija i dalje transformira u toplinsku energiju. To se dogaa i
nakon prestanka lanane reakcije, to ovisi o karakteristikama
produkata raspada (vremenima poluraspada). Opadanje zraenja, koje
je posljedica naknadnog raspada fisijskih produkata, proporcionalno je
vremenu. Detaljna analiza radioaktivnosti fisijskih proizvoda temelji se
na proraunima radioaktivnog raspada svakog izotopa, meutim, za
praktine je potrebe dostatno promatrati radioaktivnost fisijskih
proizvoda u cjelini. Ta je radioaktivnost odreena pokusima, a rauna
46
se empirikim izrazima. Promatramo li vremena dua od 10 s nakon

fisije, broj je estica koje emitiraju fisijski proizvodi jednak:
-zrake: 1,910-6 t-1,2 -zraka na sekundu po fisiji
-estice: 3,810-6 t-1,2 -estica na sekundu po fisiji,

gdje je t vrijeme nakon fisije u danima.
Uzmemo li u obzir da -zrake fisijskih proizvoda imaju prosjenu
energiju 0,7 MeV, a -estice 0,4 MeV, snaga je radioaktivnog zraenja
fisijskih proizvoda nakon vremena t:
-6
-1,2
2,810 t
MeV/fisiji, s
[10.30]
Transformiramo li izraz [10.30] u relaciju koja odreuje snagu to je

svojim radioaktivnim raspadima generiraju fisijski proizvodi nastali
fisijom 1 kg U-235 dobivamo:
-6
-1,2
1,110 t
W/kg U-235
[10.31]
U trenutku nakon obustavljanja lanane reakcije oko 6% snage i dalje

se generira u fisijskim proizvodima, a nakon toga se u njima
proizvedena snaga mijenja s vremenom suglasno s relacijom [10.29].
Ta je injenica uzrokom jednog od najveih problema postizanja velike
sigurnosti nuklearnih elektrana: nakon obustavljanja lanane reakcije
nuklearno se gorivo mora i nadalje hladiti (polijevati vodom, odvoditi
ta tzv. ostatna (zaostala) toplinska energija u okolicu) kako bi se
sprijeio porast temperature nuklearnog goriva do razine taljenja (oko
27600C) i time osiguralo zadravanje praktiki svih produkata lanane
reakcije (radioaktivnosti fisijskih proizvoda) unutar nuklearnog
reaktora (nuklearne elektrane).
(Oito, ne radi se o velikom znanstvenom, tehnolokom ili tehnikom
problemu odnosno izazovu.)
Zbog toga vano je odrediti snagu (toplinsku energiju) koju generiraju
fisijski proizvodi u obustavljenom reaktoru (reaktoru u kojem se vie
ne odvija lanana reakcija), nakon to je odreeno vrijeme radio na
nekoj snazi. Uzmimo da je, Slika 10-9, t0 vrijeme tijekom kojeg je
reaktor radio sa snagom P0, a - t0 vrijeme nakon obustave reaktora
(lanane reakcije).
Slika 10-9 Vrijeme rada i obustave reaktora

Snaga koja se generira u vremenu od fisijskih proizvoda nastalih u
vremenu t bit e, prema [10.30], jednaka
-6
2,810 ( t)
-1,2
MeV/fisiji, s
[10.32]
47
Budui da 3,11010 fisija/s ili 2,681015 fisija/dan daje snagu od jednog

vata (W), broj fisija u dt dana bit e
15
2,6810 P dt
[10.33]
gdje je P0 snaga nuklearnog reaktora izraena u vatima.

Snaga koju u vremenu daju fisijski proizvodi nastali u vremenu dt bit
e, prema [10.32] i [10.33], jednaka
9
-1,2
7,510 P dt ( t)
MeV/s
[10.34]
Ukupnu snagu u vremenu koju generiraju fisijski proizvodi nastali

tijekom rada reaktora dobit emo integrirajui relaciju [10.34] u
granicama od t = 0 do t = t0:
t0
P 7,5 109 P0 t
1,2
dt
P 3,8 1010 P0 t0
0,2
0,2
[10.35]
MeV
s
ili, uzevi u obzir da je 1 MeV/s = 1,610-13 W,

P 6,1 103 P0 t0
0,2
0,2 W
[10.36]
(U uporabi su i tonije relacije za izraunavanje generirane snage u

reaktoru nakon obustave lanane reakcije, posebno za vrlo kratka
vremena nakon obustave, od relacije [10.34], no, za nae potrebe
dostajat e i ta, manje tona, relacija.)
Ako je npr. snaga lanane reakcije koja je trajala 60 dana iznosila 100
MW, snaga zraenja jedan dan nakon obustave lanane reakcije,
prema relaciji [10.34] iznosi
P 6,1 103 100
10
6 61 60
0,2
61
0,2 W
0,342
106 W
0,342
MW
Snaga zraenja 100 dana nakon obustave bit e

P 6,1 103 100
10
6 160 60
0,2
160
0,2 W
0,
022 106 W
0,022 MW
Treba napomenuti da se utjecaji dviju ili vie lananih reakcija

superponiraju. Ako je naime lanana reakcija odravana dva puta,
potrebno je prema [10.34] snagu zraenja odrediti za svaku reakciju
posebno, a zatim dobiveno zbrojiti.
48
Veina neutrona pojavljuje se trenutno nakon raspada jezgre

nuklearnog goriva. Manji ih broj, meutim, nastaje nuklearnim
raspadanjem produkata raspada sa stanovitim zakanjenjem. Jedan je
primjer za to naknadni raspad broma (Br-87) koji kao produkt
raspada, Tablica 10-13, nakon emisije jednog neutrona prelazi u
kripton (Kr-86). Vrijeme poluraspada broma iznosi 54,5 s.
Tablica 10-13 Udio nekih produkata raspada U-235
Vrijeme
Udio
poluraspa jezgar
da
a
%
Kripton (Kr- 10,6
0,29
85)
godina
Brom (Br-87) 54,5 s
3,1
Stroncij (Sr90)
Kripton (Kr93)
Tehnicij (Tc99)
Rutenij (Ru106)
Antimon (Sb125)
Telurij
(Te125)
Cezij (Ce137)
Jod (J-135)
6,7 sati
Udio
jezgar
a
%
6,1
9,2 sata
0,3
26 godina 5,77
Ksenon (Xe135)
Cezij (Cs-135)
6,41
2,0 s
0,487
Cer (Ce-144)
2,1105
god.
1,01
godina
2,0
godina
2 minute
6,06
Prometij (Pm147)
Neodim (Nd149)
Samarij (Sm151)
Europij (Eu155)
2,6106
god.
285
dana
2,65
godina
1,8 sati
90
godina
1,9
godina
0,45
0,38
2,1
5,6
Vrijeme
polurasp
ada
6,0
2,7
1,3
0,033
29 godina 6,15
Obino se produkti raspada koji emitiraju takve zakanjele neutrone

grupiraju u est skupina. U Tablici 10-14 podaci su o est grupa
produkata U-235 koji emitiraju neutrone. Grupirani su po vremenima
poluraspada, a naveden je udio pojedine grupe zakanjelih neutrona s
obzirom na ukupan nastalih neutrona pri raspadu jezgre. Ukupan je
udio zakanjelih neutrona 0,65% ukupnog broja neutrona. Srednje
vrijeme kanjenja odreeno je kao reciprona vrijednost konstante
raspada
Tp
1
0, 693
Vrijem odnosi se na svaku grupu neutrona, a srednje se vrijeme

kanjenja za sve zakanjele neutrone rauna iz relacije
49
ui i
gdje se indeks i odnosi na grupu neutrona. To srednje vrijeme

kanjenja svih zakanjelih neutrona za U-235 iznosi 13,0 s.
Tablica 10-14 Karakteristike produkata raspada U-235, koji emitiraju

zakanjele neutrone,
udio tih neutrona i njihovo srednje kanjenje
Grupa
produkata
raspada
Vrijeme
poluraspada
Tp, s
1
2
3
4
5
6
55,72
22,72
6,22
2,30
0,61
0,23
Udio u
ukupnom
broju
neutrona u,
%
0,0215
0,1424
0,1274
0,568
0,0748
0.0273
Srednje
kanjenje
, s
Konstanta
raspada
, s-1
80,29
32,74
8,96
3,31
0,88
0,33
0.0124
0,0305
0,111
0,301
1,14
3,01
Ostala nuklearna goriva imaju razliiti sastav produkata raspada, pa

je razliit i sastav jezgara koje emitiraju zakanjele neutrone. Srednje
kanjenje tih neutrona za Pu-239 iznosi 15,4 s, a za U-233 18,4 s.
U Tablici 10-15 podaci su o ukupnim zakanjelim neutronima za
raspad pojedinih jezgara i to posebno za raspad izazvan sporim, a
posebno brzim neutronima.
Tablica 10-15 Udio zakanjelih neutrona i srednje vrijeme kanjenja
neutrona
U-235
U-238
Pu-239
Th-232
U-233
Spor
i
u, %
0,65
0,25
0,26
neutroni Brzi
s, s
13,0
15,4
18,4
u, %
0,64
1,48
0,2
2,03
0,26
50
neutro
ni
s, s
13,0
7,0
16,0
18,4
18,4
Pojava je zakanjelih neutrona iznimno vana jer omoguuje regulaciju

lanane reakcije.
10.7 Komponente primarnog kruga nuklearne elektrane s

tlakovodnim reaktorom
Oslobaanje energije fisije (proizvodnja toplinske energije) odvija se u
reaktorskoj posudi reaktora koja sadri jezgru reaktora zajedno s,
konkretno u nuklearnoj elektrani s tlakovodnim reaktorom, Slika 1-18,
rashladnom (obinom) vodom koja obavlja i ulogu moderatora (materijala
koji usporava neutrone), Slika 10-10.
Slika 10-10 Tlakovodni reaktor: 1-elektromagneti za pogon regulacijskih

sklopova, 2-poklopac reaktorske posude, 3-vodilice regulacijskih
sklopova, 4-ulaz rashladnog sredstva (vode), 5-gorivni element,
6-donja potpora jezgre, 7-neutronski detektori
51
Reaktorska posuda mora izdrati sile koje potjeu od statikih i

dinamikih naprezanja zbog teine posude i jezgre, unutranjeg tlaka,
termikog istezanja materijala, (mogueg) potresa, vibracija i naprezanja
pri (moguem) lomu prikljunih cjevovoda, budui da je njezina
cjelovitost vrlo vana za sigurnost nuklearne elektrane.
U svojoj jezgri nuklearni reaktor sadri veliku koliinu radioaktivnih
tvari, preteno fisijskih proizvoda. Gruba procjena iznosa radioaktivnosti
je oko 3,71010 Bq (1 kiri) po vatu snage elektrane. Svaki prodor
radioaktivnih tvari iz jezgre reaktora u okoli moe ugroziti zdravlje i
ivot, pa je stoga postizanje sigurnosti nuklearne elektrane, tj.
onemoguavanje prodora radioaktivnosti u okoli, jedan od najbitnijih
uvjeta za njezino prihvaanje kao postrojenja za opskrbu elektrinom
energijom.
Materijal je reaktorske posude niskolegirani elik s dodatkom mangana i
molibdena radi poveanja ilavosti i vrstoe kod viih temperatura.
elik je reaktorske posude izloen bombardiranju neutrona i zraka iz
reaktorske jezgre. Neutronsko zraenje dovodi do radijacijskog oteenja
elika; posljedica je poveanje tvrdoe i smanjenje ilavosti materijala,
to moe biti opasno za cjelovitost (integritet) reaktorske posude. Zbog
toga je vijek upotrebljivosti ogranien sumarno primljenom neutronskom
dozom, a radna temperatura temperaturom koja izaziva lom posude.
Promjeri reaktorskih posuda ovise o snazi reaktora i izvedbi (odnosno
proizvoau) te variraju u granicama 3,5 do 5,5 metara, a masa je prazne
posude 300 do 450 tona. Osim osiguranja integriteta reaktora u svim
uvjetima reaktorska posuda mora omoguiti i niz funkcija neposredno
vezanih s njegovim radom: podravanje i uvrenje gorivnih
elemenata, voenje rashladnog fluida kroz jezgru, voenje i uvrenje
regulacijskih (kontrolnih) i zaustavnih ipki i voenje detektora
neutronskog tijeka u jezgri. Osiguranje je tih funkcija rijeeno ugradnjom
zasebne unutarnje posude u reaktorskoj tlanoj posudi. Ta je posuda
ovjeena za unutarnju prirubnicu tlane posude, to joj omoguava
nesmetanu termiku ekspanziju. Obino se sastoji od dva dijela: donjeg,
u koji se smjetaju gorivni elementi, i gornjeg, koji slui kao vodilica
regulacijskih ipki. Rashladni je fluid nakon ulaska u reaktorsku posudu
prisiljen strujati u prstenastom prostoru izmeu unutarnje i reaktorske
posude prema dolje do donje kalote reaktorske posude, da bi zatim, kroz
perforirano dno unutarnje posude, uao u jezgru i protjecao paralelno s
gorivnim ipkama prema gore. Takvo voenje rashladnog fluida ima
dvije prednosti: prva je u injenici to je njegov smjer strujanja kroz
jezgru istovjetan sa smjerom njegove prirodne cirkulacije (odreene
razlikama temperatura), pa je tako poveana sigurnost nuklearne
elektrane ako, zbog kvara, pumpe prestanu raditi, a druga to je fluid
(voda) u prstenastom prostoru dodatna zatita reaktorske posude od
tijeka brzih neutrona. Presjek tlakovodnog reaktora, iz kojeg se vidi
smjetaj jezgre reaktora i regulacijskih sklopova u reaktorskoj posudi,
dan je Slikom 10-10.
52
Jezgru reaktora ine gorivni elementi, regulacijske (kontrolne) i

zaustavne ipke te, s iznimkom brzih reaktora, moderator, rashladni fluid
i konstrukcijski elementi, dakle, svi materijali i sklopovi neophodni za
ostvarenje samoodrive lanane reakcije, njezinu kontrolu i odvoenje
toplinske energije koja je transformirana energija fisije atoma. Gorivni je
element, Slika 10-11, mehaniki sklop iji su osnovni dijelovi kostur
gorivnog elementa i gorivne ipke.
Slika 10-11 Kostur gorivnog elementa tlakovodnog reaktora

Gorivna je ipka, Slika 10-12, cijev od cirkonijeve legure (vrlo esto
upotrebljavana legura poznata pod
53
Slika 10-12 Gorivna ipka tlakovodnog reaktora

nazivom Zircalloy 2 sadri osim cirkonija (Zr), 1,5 % kositra (Sn), 0,1 %
eljeza (Fe) i 0,05 % nikla (Ni) ), promjera oko 9,5 mm, debljine stijenke
oko 0,6 mm te duljine oko 3,6 m ispunjena tabletama oksida obogaenog
uranija, UO2. Cijev od cirkonijeve legure, koja se obino naziva obloga (ili
kouljica) gorivnog elementa, spreava isputanje fisijskih proizvoda u
rashladni fluid. Tablete UO2 dobivaju se sinteriranjem i poliranjem. Visina
valjkaste tablete je oko 9 mm, a obje su ravne plohe tablete konkavno
obraene radi kompenzacije termike ekspanzije. Zazor izmeu tablete i
unutranje stijenke obloge (irok nekoliko stotinki milimetara) ispunjen je
helijem radi boljeg voenja toplinske energije. Kostur gorivnog elementa,
Slika 10-11, mehaniki je sklop kojemu je zadatak podrati gorivne ipke
(zbog svoje duljine i malog promjera veoma su savitljive) i omoguiti
voenje regulacijskih (kontrolnih) i/ili zaustavnih ipki kroz gorivni
element. Gorivni element ima kvadratni vodoravni presjek dimenzija
200200 mm, a masa mu je 500 do 700 kg.
Uranij-dioksid (UO2) najee je reaktorsko gorivo. Na to su utjecali ovi
razlozi:
otporan je prema koroziji u vodi, pari i ugljik-dioksidu;
s uranij-dioksidom moe se ostvariti veliki odgor (vie od 20.000

MWd/t),
temperatura mu taljenja iznosi oko 2760 0C i
vrlo dobro zadrava produkte fisijskog raspada.

Dakako, uranij-dioksid ima kao nuklearno gorivo i mane:
u vrstom agregatnom stanju, kako se redovito upotrebljava, tablete

od UO2 su krhke (rije je o keramikoj strukturi) u usporedbi sa
54
ipkama drugih uranijskih goriva; ne mogu preuzeti nikakvo

naprezanje;
tablete se rasprskavaju kad predaja toplinske energije premai 25
W/cm2;
UO2 ima manju gustou, 0,5 kg/dm3, od metalnog uranija (vrsta
uranijskog goriva), 19,4 kg/dm3, pa za isti omjer goriva i rashladnog
sredstva reaktor s UO2 ima vei volumen jezgre;
UO2 ima znatno manji koeficijent provoenje toplinske energije nego
metalni uranij. Zbog toga tablete od uranij-dioksida moraju imati
manji promjer nego ipke od metalnog uranija, da temperatura u
sreditu tablete ne premai temperaturu taljena dioksida. Osim toga,
razlika je temperature izmeu tablete i obloge (kouljice) velika. Ta
se razlika nastoji odrati to manjom, pa se gorivne ipke pune
helijem.
Regulacijske su ipke (nazivaju se i kontrolnim) apsorpcijske ipke

povezane u regulacijski sklop, to znai da se sve one koje pripadaju
jednom gorivnom elementu kreu kao mehanika cjelina. U gorivni
element tipa 1616 ulazi 20, a u onaj tipa 1717 24 regulacijskih ipki,
Slika 10-11. Regulacijske su ipke cijevi od nehrajueg elika ispunjene
legurom koja u teinskim postocima sadri 80% srebra, 15% indija i 5%
kadmija; sastav legure uvjetovan je zahtjevom da se apsorpcijom pokrije
iri spektar energije neutrona. Regulacijski sklop pokretan je
elektromagnetima. Masa regulacijskog sklopa je oko 100 kg, a vrijeme
njegovog slobodnog pada (dakle, to je vano, kretanja bez pomoi
elektromagneta) u jezgru oko 2 sekunde. (Na dnu gorivnog elementa
ugraeni su hidrauliki amortizeri koji ublauju pad.)
Po funkciji u jezgri sklopovi se apsorpcijskih ipki dijele na zaustavne i
regulacijske.
Prvi
moraju
osigurati
dovoljnu
potkritinost
obustavljenog reaktora i nisu povezani s regulacijskim sustavom, dok
su drugi vezani u sustav automatske regulacije reaktora. Iako su svi
gorivni elementi reaktora isti i u svaki se moe umetnuti regulacijski
sklop, broj je regulacijskih sklopova u jezgri reaktora mnogo manji od
broja gorivnih elemenata. Tako, primjerice, jezgre reaktora nuklearnih
elektrana vee snage (900 do 1500 MW) s tri ili etiri rashladna
kruga, Slika 10-13, imaju 160 do 200 gorivnih elemenata, a svega 50
do 70 regulacijskih sklopova.
Zaustavni i regulacijski sklopovi ne mogu se pokretati pojedinano;
elektriki su povezani u skupine. Svi zaustavni sklopovi pokreu se
odjednom (i to samo prilikom kretanja u pogon i pri obustavljanju
pogona nuklearne elektrane), a regulacijski se sklopovi pokreu u
etiri odvojene skupine.
55
Slika 10-13 Prostorni raspored osnovnih komponenata nuklearne

elektrane s tlakovodnim reaktorom i tri primarna rashladna
kruga: 1-cirkulacijska (rashladna) pumpa (crpka), 2-nuklearni
reaktor, 3-parogenerator, 4-tlanik
Parogenerator je izmjenjiva toplinske energije specijalne izvedbe
Slika 10-14. Zadatak mu je toplinsku energiju nastalu u primarnom
krugu prenijeti na sekundarni rashladni krug (na radni fluid to struji
kroz turbinu).
56
Slika 10-14 Parogenerator nuklearne elektrane s tlakovodnim

reaktorom: 1-izlaz pare, 2- suionik pare, 3.-separator vlage,
4-cijevni snop, 5-potporna reetka, 6-cijevna stijenka, 7-ulaz
primarnog fluida, 8-ulaz pojne vode
Primarni fluid (voda) prolazi u cijevnom snopu, a sekundarni fluid (voda,
para) je u platu parogeneratora. Primarni fluid je rashladni fluid
reaktora, pa mu se ulazna i izlazna temperatura priblino poklapa s
izlaznom i ulaznom temperaturom u reaktor. Iz toga proizlazi da je
srednja temperatura primarnog fluida u reaktoru i parogeneratoru
priblino ista.
Temperatura primarnog fluida (rashladne vode) najvia je na izlazu iz
nuklearnog reaktora. Ta je temperatura funkcija maksimalne
temperature nuklearnog goriva i tlaka vode. Meutim, budui da
termiki stupanj djelovanja ovisi o prosjenoj temperaturi rashladnog
fluida, valja prosjenu temperaturu to vie pribliiti maksimalnoj
temperaturi rashladnog fluida, odnosno, drugim rijeima, to vie
smanjiti porast temperature rashladnog fluida u reaktoru. Kako je pak
toplinska snaga nuklearnog reaktora razmjerna produktu brzine fluida i
porasta njegove temperature, smanjenje porasta temperature fluida, uz
danu toplinsku snagu reaktora, mogue je samo ako se povea njegova
brzina strujanja. (To vrijedi za nuklearne reaktore s vodom pod tlakom.)
Snaga, meutim, potrebna za cirkulaciju rashladnog fluida kroz reaktor,
razmjerna je treoj potenciji brzine fluida, pa je dakle snaga
57
ograniavajui faktor za smanjenje porasta temperature fluida na putu

strujanja kroz reaktor; prigodom projektiranja nuklearne elektrane treba
optimirati navedene parametre.
Sekundarni fluid u parogeneratoru je kipua voda. Voda (kondenzat)
ulazi u parogenerator u kojem se dogrijava i zatim ispariva. Glavni su
dijelovi parogeneratora, Slika 10-14, ulazna i izlazna komora
primarnog fluida, cijevni snop, isparivaka sekcija i parni prostor.
Primarni fluid ulazi u ulazni dio komore, zatim u cijevni snop i izlazi
kroz izlazni dio komore. Isparivaku sekciju ini sekundarna strana
donjeg dijela cijevnog snopa. Sekundarna voda tlaka oko 60 bara
ispariva u unutranjosti cijevnog snopa. Smjesa vode i pare se zbog
konvekcije die prema gornjem dijelu snopa. Para koja sa sobom
povlai i dio vode, odlazi u separatore vlage, a voda se uz vanjsku
stijenku parogeneratora vraa prema donjem dijelu cijevnog snopa.
Na taj se nain u isparivakoj sekciji parogeneratora uspostavlja
prirodna cirkulacija sekundarnog fluida. Budui da je za ouvanje
turbinskih lopatica potrebna para sa to manje vlage (doputa se
maseni sadraj vlage u pari od najvie 0,25%), mora se kapljice vode u
pari eliminirati postupkom separacije vlage uz dodatno suenje pare.
Zbog toga se para nakon separatora proputa kroz suionike pare
smjetene na vrhu parnog prostora parogeneratora, pa je tako para
koja izlazi iz parogeneratora suhozasiena para (s vrlo malim
sadrajem vlage) tlaka oko 60 bara.
Parogenerator je glomazna komponenta opreme nuklearne elektrane.
Visina mu je oko 21 m, promjer u donjem dijelu oko 3,5, a u gornjem
oko 4,5 m. Masa je parogeneratora, bez vode (pare), priblino 300
tona.
Tlanik je komponenta primarnog kruga nuklearne elektrane s
tlakovodnim reaktorom kojemu je zadatak da na elastian nain
odrava tlak u primarnom krugu ispunjenom vodom pod visokim
tlakom (150 do 160 bara). Budui da specifini volumen vode znatno
ovisi o temperaturi, to se u svakoj prijelaznoj pojavi kod koje se
smanjuje odvod toplinske energije iz primarnog kruga, npr. pri naglom
smanjenju potronje elektrine energije zbog iznenadnih kvarova,
poveava volumen vode (zbog porasta temperature u primarnom
krugu). Kada bi primarni rashladni krug bio potpuno ispunjen vodom
(zatvoreni izohorni sustav), tj. bez elementa koji moe preuzeti
poveanje volumena vode bez znatnog poveanja tlaka, svaka bi takva
pojava dovela do naglog poveanja tlaka u primarnom krugu (vodena
bomba) koji bi ugrozio integritet primarnog rashladnog kruga: lom
komponenata primarnog kruga. Takav dogaaj spreava tlanik koji je
osnovi elektrini bojler kod kojeg tlak vodene pare iznad slobodne
povrine vode elastino odrava tlak u primarnom krugu. Naime,
ekspanzija vode u primarnom krugu, povezanom sa cijevi s tlanikom,
u tlanik, Slika 10-13, poveava razinu vode u tlaniku (normalno 60%
ispunjenom vodom, a 40% vodenom parom), ime se komprimira
58
vodena para u tlaniku, i time dodue poveava tlak u primarnom

krugu, ali ne naglo. Tlak se zatim moe smanjiti ubrizgavanjem hladne
vode u vodenu paru radi njezine kondenzacije, kao i smanjenjem
snage elektrinih grijaa koji zagrijavaju vodu u tlaniku uzrokujui
njezino isparivanje. Obratno, pri zgunjavanju vode u primarnom
krugu, zbog hlaenja, razina vode u tlaniku opada jer voda istjee u
primarni krug. Tlak u tlaniku pada, to dovodi do dodatnog
isparivanja vode u tlaniku i time do ublaavanja pada tlaka.
Poveanjem snage elektrinih grijaa, poveava se tlak u tlaniku i,
posljedino, u primarnom krugu. Treba napomenuti da tlanik
kompenzira promjene specifinog volumena vode kod brzih prijelaznih
pojava i odrava tlak u stacionarnom pogonu. Kod sporog zagrijavanja
ili hlaenja primarnog kruga (npr., prigodom kretanja u pogon ili
obustave nuklearne elektrane) volumen se vode u primarnom krugu
regulira ili isputanjem ili njezinim dodavanjem iz pomonog sustava
reaktora, uz odravanja odreene razine vode u tlaniku.
Izgled tlanika prikazan je Slikom 10-15. Volumen posude tlanika
varira obino izmeu 40 i 60 m3 (promjer 2 do 2,5, visina oko 12 m,
debljina stijenke oko 100 mm), a snaga elektrinih grijaa izmeu 1 i
2 MW; nuklearna elektrana s veim volumenom vode u primarnom
krugu mora imati vei tlanik, no, takva e elektrana imati manje
promjene tlaka u primarnom krugu uzrokovane prijelaznim
promjenama.
Materijal za izradu tlanika istovjetan je materijalu za izradu
reaktorske posude.
59
Slika 10-15 Tlanik: 1-ubrizgavanje vode, 2-sigurnosni ventil, 3potporne ploe grijaa, 4-elektrini grijai, 5-prikljuak na
primarni krug, 6- ulaz za odravanje, 7-prikljuak za
instrumentaciju, 8-rasteretni ventil
Termiki stupanj djelovanja nuklearne elektrane ovisi o (prosjenoj)
temperaturi primarnog rashladnog fluida (koji preuzima ulogu
toplinskog spremnika) pogonjenog rashladnom pumpom, Slika 10-16.
Budui da je maksimalna temperatura fluida (vode) ograniena
doputenom temperaturom u reaktoru, nastoji se (prosjena)
temperatura vode to vie pribliiti toj temperaturi (kako bi se smanjili
gubitci eksergije pri prijelazu toplinske energije na vodu u primarnom
krugu). To pribliavanje, uz danu snagu reaktora, znai smanjenje
porasta temperature vode u reaktoru. Smanjenje je pak porasta
temperature vode (rashladnog fluida) u reaktoru mogue samo
poveanjem njezinog protoka. Naime, kod neke snage reaktora i vrste
rashladnog fluida produkt porasta temperature fluida i protoka je
priblino konstantan.
Pumpa pritom mora svladavati otpor strujanja u primarnom krugu, no
snaga je pumpe razmjerna s treom potencijom brzine fluida, pa je i
snaga pumpe ograniavajui faktor za smanjenje temperaturne razlike
i postizanje boljeg termikog stupnja djelovanja. Kod tlakovodnog
reaktora pumpe su jednostupnjevite centrifugalne, Slika 10-16.
Pogonjene su asinkronim motorom snage 6 do 7 MW. (Protok vode
kroz pumpu je oko 6,5 m 3/s.) Razlika tlaka vode na pumpi je 0,9 do 1
MPa. Radi se o iznimno velikim pumpama: visina im je oko 8,5 m a
masa oko 100 tona. U odnosu na normalne pumpe ovakve pumpe
moraju ispuniti jo dva zahtjeva:
proputanje se rashladnog fluida (iz primarnog kruga) mora svesti

na najmanju mjeru budui da rashladni fluid sadri neto
radioaktivnosti,
podmazivanje donjih leajeva pumpe ne smije biti uporabom

klasinih maziva jer bi takvo podmazivanje kontaminiralo
rashladni fluid.
60
Slika 10-16 Pumpa rashladnog fluida reaktora: 1-zamanjak, 2-gornji

radijalni leaj, 3-osovina motora,4-stator motora, 5-donji
radijalni leaj, 6-osovina pumpe, 7-pumpa za ulje, 8-leaj
pumpe, 9-hladnjak. 10-kuite pumpe, 11-rotor pumpe, 12brtve na osovini
Jedan je od naina rjeavanja prvog zahtjeva brtvenje protutlakom. U
prostor oko rotirajue osovine (mjesto proputanja fluida iz
rashladnog kruga) ubrizgava se nekontaminirana voda pod tlakom
veim nego u primarnom krugu. Dio te vode prodire pritom u primarni
krug ne doputajui proputanje kontaminirane vode pokraj osovine
pumpe, a ostatak, to odlazi na suprotnu stranu, brtvi se s tri u seriju
postavljene brtve. Prva proputa oko 0,6 l/s, druga 0,01 l/s, a trea
svega 0,0016 l/s. (Odreena minimalna koliina vode mora prolaziti
kroz brtve kako se ne bi otetile. Ta je koliina to vea to je tlak u
primarnom krugu vei. Zbog toga pumpa ne smije poeti raditi dok
tlak u primarnom krugu ne postigne neku minimalnu propisanu
vrijednost, oko 3 MPa.) Donji leaj pumpe, izraen od grafita,
podmazuje se ubrizganom vodom, umjesto rabljenja klasinih maziva.
61
Cjevovodi primarnog kruga povezuju reaktor, parogeneratore i

primarne pumpe (rashladne pumpe), Slika 10-13. Sastoje od triju
grana:
tople, izmeu reaktora i parogeneratora,
hladne, izmeu pumpe i reaktora i
poprene, izmeu reaktora i pumpe.

Cjevovodi se izrauju iz nehrajueg elika u potpuno zavarenoj
izvedbi. Kod nuklearnih elektrana tipa PWR u primarnom krugu nema
ventila. (Nasuprot tome, nuklearne elektrane tipa VVER imaju u
svakom rashladnom krugu ventil koji omoguuje izolaciju rashladnog
kruga.)
Integritet (cjelovitost) komponenata primarnog kruga bitan je za
sigurnost nuklearne elektrane. Zbog toga se primjenjuju strogi propisi
za izradu (pouzdanost), montau, uvrenje za noseu konstrukciju,
kontrolu i osiguranje kakvoe svih komponenata nuklearne elektrane,
a komponente se primarnog kruga, i dio reaktorskoga pomonog
postrojenja, uz to smjetaju u zatitnu posudu (sigurnosni tit), koja
se, prema engleskoj terminologiji, esto naziva kontejnment.
Zatitna je posuda predviena da zadri vodenu paru i plinovite
fisijske proizvode, koji bi nastali pri lomu neke od komponenata
primarnog kruga, a koji bi se proirili u okolici. U sluaju loma
komponente, naime, u primarnom e krugu naglo pasti tlak i voda e
ispariti. Para e, zajedno s dijelom radioaktivnih nuklida koji su
sadrani u primarnom krugu, ispuniti zatitnu posudu i povisiti u njoj
tlak. U analizama sigurnosti (deterministikim i vjerojatnosnim), u
kojima se razmatraju najrazliitiji (mogui) kvarovi, njihovo odvijanje i
njihove posljedice kao i naini smanjivanja vjerojatnosti zbivanja
kvarova, ili barem njihovih posljedica, u i izvan nuklearne elektrane,
kvar se loma komponente primarnog kruga promatra kao kvar (lom)
jednog od cjevovoda primarnog kruga, te se analizira njegovo
odvijanje i posljedice (djelovanje) takvog na komponente u primarnom
krugu ali i cijeloj nuklearnoj elektrani. Lom se cjevovoda primarnog
kruga naime (u deterministikim analizama rizika) smatra najveim
kvarom predvienim projektom, tj., nuklearna elektrana mora biti
tako projektirana i izgraena da, usprkos zbivanju takvih, projektom
predvienih kvarova, nijedna druga komponenta nuklearne elektrane
ne e biti ugroena niti e pretrpjeti kvar zbog posljedica uzrokovanih
projektnim kvarovima. Isto vrijedi i za okolicu: iako su se zbili najtei
(najopasniji) kvarovi u nuklearnoj elektrani, okolica ne e biti izloena
iole vjerojatnoj opasnosti, nee biti ugroena. Tlak u zatitnoj posudi,
nakon loma cjevovoda, moe porasti do oko 0,4 MPa, pa je zatitna
posuda tako projektirana da moe izdrati toliko povienje tlaka, a
osim toga. u njoj se nalaze prskalice kojima se dovodi hladna borirana
voda s dodatkom NaOH to omoguuje brzo snienje tlaka u zatitnoj
posudi kondenziranjem pare.
62
Svi otvori (vrata za ulaz osoblja i dopremu opreme) kroz stijenke

zatitne posude moraju biti hermetiki zatvoreni. Svi prolazi u prostor
unutar zatitne posude moraju imati meukomore za izjednaenje
tlaka budui da se unutar zatitne posude odrava podtlak s obzirom
na okolicu. (Tako je osigurano da pri pojavi propusnosti zatitne
posude kontaminirani plinovi i pare ne prodru u okolicu).
Zatitna posuda izvodi se kao armiranobetonska konstrukcija, elina
konstrukcija ili njihova kombinacija. Slika 10-17 shematski prikazuje
smjetaj komponenata nuklearne elektrane s tlakovodnim reaktorom i
dva rashladna kruga u zatitnoj posudi. Takva je nuklearna elektrana
Krko koja ima elinu zatitnu posudu promjera 32 m i visine 71 m
na koju je, kao dodatna zatita, nadograena armiranobetonska
zgrada, Slika 10-18. Stijenke su u cilindrinom dijelu eline zatitne
posude debele 38 cm. Svi vaniji dijelovi nuklearne elektrane Krko
izgraeni su na masivnoj armirano-betonskoj ploi (debljine 7m), koja
predstavlja vrst temelj, siguran od potresnih udara. Zgrade su
projektirane tako da bez teta izdre potres od 9 stupnjeva po MCS
ljestvici. (MCS ljestvici). Sve faze izgradnje nuklearne elektrane
Krko odvijale su se u skladu sa zakonima i standardima Slovenije,
Hrvatske i SAD-a, te prema napucima Meunarodne agencije za
atomsku energiju (IAEA), to vrijedi i za njezin rad.
63
Slika
10-17 Smjetaj komponenata primanog kruga nuklearne

elektrane s tlakovodnim reaktorom i dva rashladna kruga u
zatitnoj posudi: 1- jezgra reaktora, 2-reaktorska posuda, 3pogoni mehanizma regulacijskih ipki, 4-parogenerator, 5cirkulacijska pumpa, 6-glavni parovod, 7-polarni kran, 8elina zatitna posuda, 9-armirano betonska zgrada, 10kanal za prolaz goriva
64
Slika 10-18 Shema armiranobetonske zatitne zgrade NE Krko i

njezinih komponenata
Nuklearne elektrane VVER razlikuju se u izvedbi od nuklearnih
elektrana PWR. (To se pogotovo odnosi na starije modele.) One naime
nemaju zatitne posude. Kod tih elektrana nije kao projektna osnova
razmatrana mogunost loma primarnih cjevovoda i zbog toga je otpala
potreba za zatitnom posudom. (Zatitne su posude vrlo skupocjene, a
i njihova je izrada tehnoloki komplicirana.) Zatitna je posuda
djelomino nadomjetena tlanim komorama i komorama za
kondenzaciju pare. Stjecanjem novih spoznaja meutim i ruski su
konstruktori promijenili miljenje o ulozi i vanosti zatitne posude
prihvaajui potrebu njezinog uklapanja u nuklearnu elektranu kako
bi se poveala sigurnost.
10.8 Pomoni i sigurnosni sustavi nuklearnog reaktora

Ispravan i siguran rad nuklearnog reaktora (nuklearne elektrane)
zahtijeva da, osim glavnog rashladnog sustava reaktora, u pogonski
ispravnom stanju budu i drugi sustavi, poznati kao pomoni sustavi
reaktora, koji dodue nisu u neposrednoj vezi s iskoritavanjem
proizvedene unutranje kalorike energije (toplinske energije), no ti
sustavi omoguuju rad nuklearne elektrane u normalnom pogonu i
zatitu reaktora kod kvarova, odnosno, sprjeavanje ili ublaivanje
neeljenih zbivanja koja su posljedice kvarova. Tijekom normalnog
pogona najvanije je njihovo djelovanje:
hlaenje reaktora u nakon prestanka lanane reakcije

(odvoenje tzv. ostatne (zaostale) topline),
65
odravanje propisane kvalitete vode u primarnom krugu,

dodavanje i oduzimanje tekueg apsorbera (borne kiseline) iz
primarnog kruga,
odvoenje topline iz komponenata primarnog kruga (pumpe i

izmjenjivai topline) i bazena za istroeno (ozraeno) gorivo,
1.11,
osiguravanje vode za brtve primarnih pumpi,
pripremanje demineralizirane vode,
odlaganje radioaktivnog otpada,
ventilacija i klimatizacija postrojenja.

Neki su od vanijih pomonih i sigurnosnih sustava tlakovodnog
reaktora:
sustav za odvoenje zaostale (ostatne) topline,
sustav volumne i kemijske kontrole,
sustav za zatitno hlaenje jezgre,
sustav za hlaenje nuklearnih komponenata,
sustav za tuiranje (prskanje) unutranjosti zatitne posude i
pomoni sustav pojne vode.
Sustav za odvoenje zaostale topline

Nakon prestanka lanane reakcije u nuklearnom se gorivu i dalje
proizvodi toplinska energija zbog raspada fisijskih proizvoda i tekih
nuklida sadranih u nuklearnom gorivu. Zbog toga reaktor nakon
obustave pogona treba i dalje hladiti kako bi se sprijeilo
pregrijavanje i oteenje gorivnih elemenata. To se ostvaruje
sustavom za odvoenje zaostale topline. Nekoliko prvih sati nakon
obustave pogona reaktor se hladi cirkulacijom rashladnog sredstva
(vode) kroz parogenerator. Oko 4 sata nakon obustave pogona stavlja
se u pogon sustav za odvoenje zaostale topline. Taj je sustav
prikljuen na reaktor paralelno primarnom rashladnom krugu. Dio
rashladnog sredstva nakon izlaza iz reaktora oduzima se iz primarnog
kruga, potiskuje pumpama kroz izmjenjiva topline, u kojem se hladi, i
vraa u primarni krug na ulazu u reaktor. Sustav za odvoenje
zaostale topline ima dva jednaka rashladna kruga, od kojih je jedan
dostatan za puni rashladni uin. Sustav je dimenzioniran za tlak koji je
tlaka nominalnog radnog tlaka u reaktoru, pa se smije prikljuiti na
primarni krug tek poto tlak padne na tu vrijednost. (Zbog toga se kod
nekih novijih tlakovodnih reaktora ugrauje taj sustav dimenzioniran
za puni tlak i veu toplinsku snagu.)
Osim hlaenja obustavljenog reaktora, sustav za odvoenje zaostale
topline ima i druge sigurnosne funkcije. Primjerice:
punjenje i pranjenje bazena za ozraeno gorivo,
potapanje jezgre reaktora pumpanjem borirane vode iz

spremnika,
66
recirkulacija borirane vode kroz jezgru reaktora prikljukom

upojne strane pumpa na dno zatitne posude i stvaranje
dovoljnog tlaka na upojnoj strani visokotlanih pumpa kad je
potrebno i te pumpe ukljuiti u krug recirkulacije. (Doe li do
loma primarnog cjevovoda, sustav je predvien za potapanje
jezgre i recirkulaciju vode koja se u takvom sluaju slijeva u
zatitnu posudu reaktora. Recirkulacija je faza zatitnog
hlaenja jezgre nakon to je tlak u primarnom krugu pao na tlak
u unutranjosti zatitne posude. Kada je tlak u primarnom krugu
reaktora vii od tlaka sustava za odvoenje zaostale topline,
pumpe sustava mogu se iskoristiti za stvaranje usisnog pretlaka
pumpama u sustavu za zatitno hlaenje jezgre.)
Sustav volumne i kemijske kontrole ima sljedee namjene:
osigurati potreban obujem reaktorskog rashladnog sredstva u

primarnom krugu kako bi se razina vode u tlaniku odravala na
visini potrebnoj za normalan pogon, (Podsjetimo, oko 60%
volumena tlanika ispunjeno je vodom, a ostatak vodenom
parom.)
omoguiti odravanje istoe reaktorskog rashladnog sredstva
kontinuiranom demineralizacijom vode primarnog kruga,
osigurati demineraliziranu vodu za brtvljenje i podmazivanje
rashladnih pumpi primarnog kruga i
odravati tlak u primarnom krugu kad se pojave manja
oteenja.
Sustav za zatitno hlaenje jezgre

Sustav je osnovni sigurnosni sustav tlakovodnog reaktora. Sustav je
predvien za dodatno hlaenje jezgre kad je zbog kvara na osnovnom
rashladnom sustavu (kvar moe biti na primarnom ili sekundarnom
rashladnom krugu) bitno smanjenja mogunost normalnog hlaenja
jezgre. (Pregrijavanje bi jezgre zbog smanjenog hlaenja moglo
otetiti gorivne elemente, zbog ega bi fisijski proizvodi prodrijeli u
primarni rashladni sustav.)
Zatitno se hlaenje jezgre osigurava:
utrcavanjem borirane vode iz rezervoara borirane vode,
brzim boriranjem jezgre dovoenjem borirane vode pumpama

sustava za volumnu i kemijsku kontrolu,
ubrizgavanjem borirane vode u jezgru pumpama sustava za

zatitno hlaenje jezgre i
potapanje jezgre pumpama sustava za odvoenje zaostale

topline.
Analize se (deterministike i vjerojatnosne) sustava za zatitno
hlaenje jezgre nakon lomova na primarnim cjevovodima provode uz
dvije pretpostavke:
67
a)
b)
oteenja na primarnom cjevovodu kad ekvivalentni promjer

nastalog otvora iznosi 75 mm ili manje i
oteenja na primarnom cjevovodu kad nastaju otvori vei od
navedenih i to sve do graninog odreza primarnog cjevovoda prije
njegovog ulaska u reaktor (tada je povrina kroz koju istjee
reaktorsko rashladno sredstvo (voda) jednaka dvostrukom
presjeku primarnog cjevovoda jer treba raunati da kroz nastali
odrez (lom) istjee rashladno sredstvo i iz reaktora i iz
parogeneratora.) Lomovi drugih komponenata primarnog kruga
(reaktorske posude, parogeneratora, pumpa) mnogo su manje
vjerojatni od lomova cjevovoda, te se prema prihvaenim
kriterijima ne uzimaju u obzir.
Kad se pojavi manja prskotina na primarnom krugu (pretpostavka a),

tlak pada sporije, pa se u prvo vrijeme jezgra titi utrcavanjem
(ubrizgavanjem) visokotlanim pumpama i pumpama zatitnog
sustava. Rezervoari poinju djelovati kasnije (nekoliko stotina sekunda
nakon loma).
Nakon veih oteenja (pretpostavka b) tlak u primarnom krugu
padne ispod tlaka u rezervoaru za oko 10 s, a za manje od 20 s
izjednauje se s tlakom okolice. Uz tako nagli gubitak tlaka veoma su
djelotvorni rezervoari i niskotlane pumpe za potapanje jezgre. Brzo
istjecanje borirane vode za zatitno hlaenje iz rezervoara osigurava
duik koji se nalazi iznad vode u rezervoarima pod tlakom oko 5 MPa.
Svaki rashladni krug ima svoj rezervoar borirane vode, a volumen svih
rezervoara priblino je jednak volumenu reaktorske jezgre.
Sustav za zatitno hlaenje jezgre nakon veih lomova na primarnim
cjevovodima spreava da temperatura na povrini gorivnih ipki
naraste iznad (priblino) 1500 K. (Uz tu je temperaturu mogue
sauvati gorivne elemente neoteene i tako onemoguiti isputanje
fisijskih proizvoda u rashladni sustav.) Sustav za zatitno hlaenje
mora ostati sposoban za djelovanje u svim uvjetima pogona nuklearne
elektrane. Zbog toga se komponente i ureaji udvostruuju da bi, i
kad je neka komponenta pokvarena, sustav mogao (normalno) raditi.
Sustav za zatitno hlaenje jezgre automatski djeluje:
kad se pojavi povieni tlak u prostoru unutar zatitne posude uz

istodobno smanjenje tlaka u primarnom rashladnom krugu
reaktora i
kad se pojavi povieni protok pare uz istodobno smanjenje tlaka u

parovodu, ili uz istodobnu pojavu razlike tlakova u parovodima
koji odvode paru iz razliitih parogeneratora. (Razlika tlakova
indicira oteenje jednog od glavnih parovoda.)
Sustav za hlaenje nuklearnih komponenata

Sustav slui za hlaenje izmjenjivaa topline i pumpa u pomonim
sustavima reaktora te pumpa u primarnom rashladnom krugu. Hladi
68
se demineraliziranom vodom koja cirkulira u zatvorenom krugu.

Zatvoreni sustav hlaenja onemoguuje prodor radioaktivnih
materijala iz hlaenih komponenata u okolicu, a omoguuje da se
odrava zahtijevana kvaliteta vode za hlaenje. Sustav se sastoji od
izmjenjivaa topline hlaenih sirovom vodom i pumpa koje razvode
vodu do komponenata koje treba hladiti. Rad je sustava bitan za
sigurnost nuklearnog reaktora u normalnom pogonu i nakon obustave
pogona, pa zbog toga komponente sustava, vanjski izvori hlaenja i
opskrba (napajanje) elektrinom energijom moraju biti izvedeni prema
posebnim propisima.
Sustav za tuiranje (prskanje) unutranjosti zatitne posude

Sustav slui za brzo snienje tlaka u unutar zatitne posude. Naime,
ako se pojavi vei lom na primarnom cjevovodu, prostor unutar
zatitne posude ispunit e se vodenom parom za nekoliko desetaka
sekunda i unutranji e tlak narasti na oko 0,4 MPa. Zbog oteenja
gorivnih elemenata (rauna se da postoji od 0,5 do 1% oteenih
gorivnih ipki) zajedno s vodenom parom izlaze i fisijski proizvodi.
Meu njima osobito je vaan jod (I-131) zbog utjecaja na okoli. Brzo
snienje tlaka pare unutar zatitne posude postie se utrcavanjem
vode ugraenim prskalicama koje su napajane dvjema, zbog zalihosti,
paralelno spojenim pumpama. Pumpe crpe vodu iz velikog spremnika
za boriranu vodu ili s dna prostora unutar zatitne posude.
Smanjenjem tlaka u tom prostoru smanjuje se i proputanje pare i
plinova u okolicu. Vodi se dodaje natrij-hidroksid (NaOH) radi
povienja pH-vrijednosti na 8,5 do 9,0, ime se smanjuje korozija i
vee jod. Vezanjem joda smanjuje se mogunost isputanja joda u
okolicu, jer se ne moe potpuno eliminirati propusnost zatitne
posude. U analizama sigurnosti nuklearne elektrane rauna se s
proputanjem zatitne posude od 0,1 do 0,2% volumena prostora
obuhvaenog zatitnom posudom na dan.
Pomoni sustav pojne vode

Parni su kotlovi, odnosno parogeneratori u nuklearnim reaktorima,
ogrjevni (topli) spremnici koji preuzimaju toplinsku energiju
osloboenu kemijskim ili nuklearnim reakcijama (izgaranjem ili
fisijom). Ta se toplinska energija pohranjuje u rashladnom mediju
(vodi ili nekom drugom fluidu krunog procesa) te zbog toga rashladni
medij mora uvijek biti raspoloiv. Pogotovo je to vano u nuklearnim
elektranama, s obzirom na nuklearnu sigurnost postrojenja, pa se
osiguranju dostatnih i neprekidno raspoloivih koliina vode (tzv.
pojne vode) u parogeneratorima nuklearnih elektrana s tlakovodnim
reaktorima posveuje velika pozornost. Pokvari li se osnovni sustav
pojne vode, zadatak je pomonog sustava pojne vode osigurati
hlaenje (odvoenje topline iz) parogeneratora. U normalnom pogonu
sustav omoguuje pokretanje i obustavljanje pogona nuklearne
69
elektrane. U mnogim nuklearnim elektranama s tlakovodnim

reaktorom, pa tako i u NE Krko, pomoni sustav pojne vode ima
pumpe s elektrinim pogonom prikljuene na tzv. sigurnosne sabirnice
(radi se o dvostrukim sabirnicama (zbog zalihosti) s viestrukom
opskrbom elektrinom energijom (iz vie neovisnih izvora; primjerice,
svaka nuklearna elektrana posjeduje i dva ili vie dizel generatora) iz
kojih se napajaju sustavi vani za nuklearnu sigurnost, i pumpu na
parni pogon koji se koristi parom iz samih parogeneratora. Parni
pogon omoguuje rad pumpe pojne vode i onda kad u elektrani (to je
iznimno malo vjerojatan dogaaj) nestanu sva napajanja izmjeninom
elektrinom strujom. (Zbog takve mogunosti elektrana je opskrbljena
akumulatorima i pretvaraima istosmjerne u izmjeninu struju, a
snaga je (energija) akumulatora dostatna za nekolikosatni pogon
sustava za odvoenje zaostale topline.) Pomoni sustav pojne vode
uzima vodu iz spremnika kondenzata (kondenzirane pare), ali se u
nudi moe napajati i sirovom vodom (kemijski neobraenom
(nepripremljenom) vodom). Naime, parogeneratori su veoma osjetljivi
na kvalitetu vode u sekundarnom krugu. Zbog toga se kemijski sastav
vode mora odravati u okviru propisanog.
Pri naglom rastereenju generatora brzozatvarajui ventili zatvaraju
dovod pare u turbinu, a para se alje preko sustava za obilazak pare
izravno (ne prolazi kroz parnu turbinu) u kondenzator. Meutim, u
nekim nuklearnim elektranama (pa tako i u NE Krko) regulacijski
sustav omoguava zadravanje turbine i generatora u pogonu na
maloj snazi (dostatnoj za napajanje vlastite potronje i, bude li
potrebe, pomonih i sigurnosnih sustava), to je dodatna mjera
sigurnosti u sluaju kvarova koji bi onemoguili napajanje nuklearne
elektrane (sigurnosnih sustava) iz mree elektroenergetskog sustava.
(Netko je duhovito rekao: Zamislite mukarca koji se boji da mu ne
spadnu hlae pa zbog toga uz opasa (remen) stavlja i naramenice.
No, i to mu se ne ini dostatnim, pa uz opasa hlae privruje
elinom icom i onda jo lijee na vodoravnu podlogu. Slina je
filozofija primijenjena u zamisli i izvedbi sigurnosnih sustava
nuklearne elektrane.)
to se dogaa s lananom reakcijom pri naglom rastereenju
sinkronog generatora (prekidom transformacije nuklearne energije u
elektrinu)? I kad ne bi radio niti jedan od sigurnosnih sustava koji
reguliraju i zaustavljaju lananu reakciju, ona bi se ugasila. Zato?
Prestankom pretvorbe nuklearne energije (u konanosti) u elektrinu,
poela bi rasti temperatura u nuklearnom reaktoru. Posljedino, i
brzina neutrona koji izazivaju raspad U-235 (i/ili Pu-239). Poveana
brzina neutrona onemoguila bi idua cijepanja fisibilnih atoma
(pogaanja fisibilnih jezgara), pa bi se lanana reakcija ugasila
(zaustavila). To iznimno korisno i vano svojstvo posjeduju svi
lakovodni reaktori (ne i reaktori nuklearne elektrane u ernobilju).
Zahvaljujui njemu, reaktor se sam regulira (u odreenim
70
granicama): smanjuje li se optereenje

smanjuje se i snaga nuklearnog reaktora.
sinkronog
generatora,
10.9 Sekundarni krug nuklearne elektrane s tlakovodnim

reaktorom
Sekundarni krug nuklearne elektrane, Slika10-19, slian je
postrojenju konvencionalne termoelektrane, ali ima, ponovimo, neke
specifinosti:
radni je medij zasiena para relativno niskog tlaka (6 do 7 MPa).

Takva para zahtijeva veliki protoni presjek i stvara potekoe
zbog kondenzacije pare tijekom ekspanzije u turbini. Vlanost se
pare u turbini smanjuje separiranjem vlage u tijeku ekspanzije.
Veliki protoni presjek trai velike presjeke parovoda i turbine, a
osobito njezina niskotlanog dijela; zbog toga su dimenzije
turbina u nuklearnim elektrana,a vee nego u konvencionalnim
termoelektranama jednake snage;
regulacija turbine povezana je s regulacijom reaktora. Ako se

naglo
rastereti
generator,
npr.,
isklapanjem
prekidaa,
brzozaporni ventili zatvaraju dovod pare u visokotlani i
niskotlani dio turbine. Proizvedena svjea para tada se iz
parogeneratora obilaznim cjevovodom odvodi direktno u
kondenzator. Nuklearni reaktor moe stabilno raditi i s malim
optereenjem. Nakon isklapanja prekidaa koji elektranu spaja s
mreom, nuklearna elektrana moe ostati u pogonu napajajui
samo svoje pomone pogone,
ako se oteti cjevovod za napajanje parogeneratora ili ako

prestane raditi pojna
pumpa, postoji rezervno hlaenje
parogeneratora tzv. pomonim rashladnim krugom, koji ima
paralelno spojene pumpe gonjene elektromotorom i parnom
turbinom. Ta se parna turbina napaja parom iz parogeneratora,
to osigurava pogon i kad nema dovoda elektrine energije iz
mree. Pomoni rashladni krug dobavlja u parogenerator vodu iz
rezervoara kondenzata, a u nudi i sirovu vodu. Pomoni se
rashladni krug stavlja u pogon kad dogodi kvar na osnovnom
pojnom sustavu parogeneratora.
Fereti
Slika 10-19 Sekundarni krug nuklearne elektrane: 1, 2, 3, 4niskotlani regenerativni zagrijai, visokotlani regenerativni
zagrija, 6-obilazni parovod svee pare, 7-pojni vod za turbinu
za pogon pomone pojne pumpe, 8-kondenzator brtvene pare,
9-kondenzator ejektora, 10-kondenzatna pumpa, 11-pojna
pumpa, 12-granica zatitne posude, 13 i 14-pomone pojne
pumpe na elektromotorni i turbinski pogon, 15-rezervoar
71
kondenzata, 16-dovod sirove vode, 17-parogenerator, 18separator vlage i pregrija pare, 19-rasteretni i sigurnosni
ventili
10.10 Naela sigurnosti nuklearnih elektrana

Veliina je radioaktivnosti u jezgri nuklearnog reaktora, prema gruboj
procjeni, oko 3,71010 Bq (1 Bq = 1 raspad/s) po vatu snage elektrane.
Kako svaki prodor radioaktivnih tvari u okoli ugroava (moe
ugroziti) zdravlje i ivote, to je sigurnost nuklearne elektrane
odreena stupnjem osiguranja okolia od mogunosti takvog prodora,
a postie se nizom mjera u fazi projektiranja, gradnje i tijekom
pogona. Naime, osnovno je naelo projektiranja i izvedbe nuklearne
elektrane, sa stajalita sigurnosti, tzv. obrana po dubini koja se
ostvaruje kroz brojnije sustavne mjere za ouvanje ispravnosti opreme
i sustava nuklearne elektrane vanih za sigurnost i to tako da se
postavljaju barijere, jedna iza druge, dakle serijski, koje sprjeavaju
prodor radioaktivnosti u okoli. Bude li probijena neka od barijera,
idua preuzima funkciju prethodne. Te barijere su ili stvarne fizike ili
mjere koje se poduzimaju u nuklearnoj elektrani za zatitu fizikih
barijera a bez kojih bi djelotvornost fizikih barijera bila umanjena,
Slika 10-20.
Fereti
Slika 10-20 Barijere izmeu radioaktivnih tvari u jezgri reaktora i
okolia i zatitne mjere
Najvanije su fizike su barijere koje spreavaju prodor radioaktivnih
tvari u okoli (Slika 10-20 i 10-21):
matrica nuklearnog goriva,

obloga gorivnog elementa,
primarni rashladni krug i
zatitna posuda (kontejnment).
Ugraeni tehniki sustavi koji tite djelotvornost tih barijera jesu:
sustav za zatitno hlaenje jezgre reaktora (titi gorivne

elemente od pregrijanja) i
sustav za ograniavanje porasta tlaka u kontejnmentu (titi
zatitnu posudu od previsokog tlaka i temperature).
72
Slika 10-21 Zatitna zgrada i neke od fizikih barijera

Najbitnije mjere koje se poduzimaju za vrijeme projektiranja, gradnje i
pogona nuklearne elektrane radi osiguranja i poboljanja
djelotvornosti zatitnih barijera jesu:
konzervativan projekt nuklearne elektrane,

osiguranje kvalitete u svim fazama realizacije projekta,
(propisano) kolovanje pogonskih kadrova i promocija
sigurnosne kulture,
detekcija nenormalnih pogonskih dogaaja i
inspekcija opreme tijekom pogna nuklearne elektrane.
Kao posljednja mjera u zatiti stanovnitva, u veoma malo vjerojatnom

sluaju, otkau li sve fizike barijere, primjenjuje se plan evakuacije
koji mora biti razraen i uvjeban za svaku nuklearnu elektranu.
Razmotrimo sada djelovanje (nekih od vanijih) zatitnih barijera kao i
mogue razloge njihovog nedjelovanja.
Matrica nuklearnog goriva

Matrica nuklearnog goriva sinterirani je oksid uranija (UO2) u kojem
se odvijaju fisije. Glavnina je pritom fisijskih proizvoda zadrana u
materijalu goriva. Zadravanje bitno ovisi o temperaturi; smanjuje se s
rastom temperature. Mjerenjem je ustanovljeno da pri temperaturama
niim od 1950 K UO2 isputa svega oko 1% plinovitih fisibilnih
proizvoda, meutim, u blizini taljenja UO 2 (3030 K), praktiki svi
73
plinoviti fisijski proizvodi izlaze iz materijala goriva. Uinkovitost je

dakle te (prve) barijere povezana s ogranienjem temperature
nuklearnog goriva.
Obloga gorivnih elemenata

Zadatak je obloge, druge barijere u seriji barijera, zadravanje
fisijskih proizvoda (plinovitih prvenstveno) u gorivnoj ipci, ali i
osiguranje dobrog prijelaza toplinske energije izmeu materijala
goriva i rashladnog fluida. (Zbog toga stijenka obloge gorivne ipke
mora biti tanka, 0,4 mm ili manje.) Izrauje se iz legure cirkonija.
Pokazuje se da odreeni broj obloga gorivnih ipki, bez obzira na
strogu kontrolu pri njihovoj izradi, ima male pukotine kroz koje fisijski
proizvodi ulaze u rashladni fluid. Takvih je ipki malo, 0,1% ili manje,
pa ta proputanja ne ugroavaju sigurnost okolia. Poput prve
barijere, i uinkovitost se ove barijere osigurava zatitom od
pregrijavanja.
Primarni rashladni krug

Rashladni fluid u tlakovodnom reaktorskom postrojenju cirkulira u
zatvorenoj petlji. Zahvaljujui tome radioaktivne tvari isputene kroz
obloge gorivnih elemenata ostaju u primarnom krugu. Iz njega se
odstranjuju sustavom za odravanje istoe rashladnog sredstva
reaktora. Tek gubitkom integriteta (cjelovitosti) primarnog kruga
sadrana radioaktivnost moe prodrijeti u zatitnu posudu
(kontejnment) reaktorskog postrojenja.
Integritet primarnog kruga (u koji ulazi i reaktorska posuda) ovisi o
mehanikim i termikim naprezanjima komponenata te o koroziji i
eroziji materijala.
Zatitna posuda (kontejnment)

Zatitna posuda titi okoli u sluajevima gubitka integriteta
(cjelovitosti) primarnog rashladnog kruga. Ta je zatita pogotovo
vana postane li radioaktivnost primarnog kruga, zbog gubitka prve i
druge barijere, visoka; ekstremni je sluaj takve vrste taljenje jezgre
nuklearnog reaktora. Integritet zatitne posude ovisi o mehanikim
naprezanjima materijala zbog vanjskih ili unutranjih utjecaja, pa je
zatitna posuda projektirana za tlak (nadtlak) koji u njoj moe nastati
nakon isparivanja i ekspanzije rashladnog fluida (vode) zbog loma
cjevovoda primarnog kruga. Zajednika, meutim, svim barijerama
injenica je da njihov integritet (nepropusnost) ne bi bilo mogue
odravati kad ih ne bismo titili nizom (nefizikih) mjera u fazi
projektiranja, gradnje i pogona nuklearne elektrane. Te mjere imaju
takoer svojstvo zatite po dubini te se mogu, prema Slici 20,
opisati na nekoliko razina. Navedimo samo njihove najbitnije znaajke.
Konzervativni projekt
74
Konzervativni projekt je pojam kojim se odreuje nain projektiranja

uz velike rezerve i pesimistike pretpostavke. Primjerice:
komponente nuklearne elektrane izrauju se iz najboljih

materijala dobro poznatih svojstava a za njihova se naprezanja
tijekom pogona (iz unutranjih ili vanjskih uzroka) uzimaju
najnepovoljnije pretpostavke te se uz takve pretpostavke
osigurava jo i dostatna (viestruka) rezerva s obzirom na
njihovu izdrljivost,
sve su komponente i sustavi, bitne za sigurnost, viestruke
(redundantne /zalihosne/), viestruki, a njihovo je napajanje
(energija potrebita za njihov rad /djelovanje/) osigurano iz vie
izvora koji su fiziki i prostorno odvojeni (kako bi se izbjegla
njihova neraspoloivost zbog zajednikog uzroka (vatre,
poplave, ) odnosno zbog tzv. kvarova sa zajednikim
uzrokom,
instrumenti i oprema (posebno ventili) vani za sigurnost moraju
imati svojstvo da kod kvara ostanu u poloaju koji podrava
sigurnost postrojenja (primjerice, ventili koji u sluaju rada
sigurnosnih sustava moraju biti otvoreni, ostaju otvoreni
pokvare li se; ventili pak koji moraju biti zatvoreni, pokvare li se
u otvorenom poloaju, zatvaraju se),
reaktorski sustav mora imati negativan tzv. temperaturni
koeficijent reaktivnosti i negativan tzv. koeficijent reaktivnosti
upljina, u svim pogonskim uvjetima, to znai da se s, o tome
je bilo govora u 10.8, porastom temperature u reaktoru
(automatski, bez djelovanja ljudi ili tehnikih sustava) smanjuje
snaga lanane reakcije (broj fisija u jedinici vremena) pa se
temperatura vraa na poetnu; reaktor je zbog toga inherentno
stabilan,
projektom predvieni pogonski uvjeti reaktorske jezgre i
komponenata opreme moraju odravati toplinska i mehanika
optereenja na razini koja se ne e mijenjati (poveavati) ni u
prijelaznim stanjima pa tako njihov integritet ne e biti ugroen
niti u jednom trenutku,
sustav instrumentacije i regulacije elektrane mora omoguiti
pogonskom osoblju pun uvid u njezin rad i upravljanje u svim
uvjetima. Viestruki (redundantni) mjerni i regulacijski kanali
trebaju omoguiti nadzor i upravljanje i u uvjetima otkaza
(kvarova) pojedinih mjernih i regulacijskih sustava. Nadalje,
projektom treba osigurati mogunost neprekidnog nadzora nad
svim sustavima i komponentama tijekom pogona (njihovog
rada),
meu elemente konzervativnog projekta uvrtava se i izbor
smjetaja (lokacije) nuklearne elektrane. Lokacija mora
osigurati takve ambijentalne uvjete (potresi, poplave, ekstremni
75
meteoroloki uvjeti) koji ne e ugroziti ni integritet postrojenja

niti njegovu opskrbu (rashladnom) vodom i elektrinom
energijom, ali i osigurati potpunije (lake) uvjete za zatitu
stanovnitva ako se ugroza, unato svim poduzetim mjerama
sigurnosti, svejedno pojavi.
Sustav osiguranja i kontrole kvalitete

Zadatak je sustava da nizom mjera kroz izravnu kontrolu proizvoda
(kontrolu kvalitete) i provoenjem administrativnog nadzora
primorava osoblje (sudionike) na potivanje utvrenih propisa i
standarda kvalitete (osiguranje kvalitete). Na taj se nain moe
garantirati da e kvaliteta projektantskih i graevinskih radova,
opreme i montae biti u skladu s propisima i zahtjevima projekta. Radi
li se o opremi sigurnosne klase (tj. o opremi vanoj za nuklearnu
sigurnost), mjere kontrole i osiguranja kvalitete obuhvaaju sve faze
izrade takve opreme, od osnovne sirovine, tehnolokog procesa i
obrade materijala do sastavljanja i ispitivanja gotovog proizvoda,
pakiranja zatite i transporta.
Cijeli je sustav osiguranja kvalitete definiran u nacionalnim i
meunarodnim
propisima
(kao
to
su
primjerice
propisi
Meunarodne agencije za atomsku energiju).
Sustav osiguranja i kontrole kvalitete svodi na minimum mogunost
javljanja pogreaka u gradnji i pogonu (radu) nuklearni elektrana,
posebno onih pogreaka koje bi mogle umanjiti njihovu sigurnost.
kolovanje pogonskih kadrova

Uloga je pogonskog osoblja u sigurnom voenju pogona nuklearne
elektrane vrlo vana. Zbog toga kolovanje takvog osoblja ulazi u
kategoriju aktivnosti koje su vrsto povezane s nuklearnom
sigurnou. Naini kolovanja i kriteriji za stjecanje i odravanje
kvalificiranosti pogonskog osoblja (posebno za nadziratelje rada
nuklearnog reaktora) definirani su propisima.
Sigurnosna kultura
Sigurnosna kultura pojam je koji odreuje nain ponaanja svih
sudionika u ostvarivanju projekta nuklearne elektrane (i graditelja i
pogonskog osoblja), a ogleda se u njihovom shvaanju i prihvaanju
vanosti sigurnosnih propisa i mjera i njihovom provoenju.
Sigurnosna kultura zajedno sa kolovanjem kadrova temeljni su
elemneti za uspjeno djelovanje tzv. ljudskog faktora u nuklearnoj
elektrani.
Nadzor nad nenormalnim pogonskim dogaajima

Pozoran i sustavan nadzor rada sustava nuklearne elektrane tijekom
pogona i uoavanje svih nepravilnosti pri opremi i u sustavima jedna
od bitnih pretpostavki za sigurnost postrojenja; sve uoene nedostatke
76
treba promptno otklanjati. Time se ispravljaju propusti i nedostaci

djelovanja barijera, pa se ova mjera smatra drugom razinom zatite, u
smislu naela zatite po dubini.
Nadzor nad opremom u tijeku pogona

Bez obzira na pozoran i konzervativan projekt i odabir graevnog
materijala, propisima je odreena obveza da se struktura osnovnih
materijala i zavarenih spojeva najbitnijih komponenata opreme
primarnog
kruga
nuklearne
elektrane
(reaktorska
posuda,
parogeneratori, primarni cjevovodi) mora tijekom pogona u
odreenim vremenskim intervalima provjeravati metodama detekcije
bez razaranja. Ta aktivnost, poznata kao pogonska inspekcija,
veoma je vana za zatitu integriteta primarnog kruga (tree fizike
barijere).
Zatitno hlaenje reaktorske jezgre

Funkcija se zatitnog hlaenja nuklearne jezgre najee svodi na
zatitu prvih dviju fizikih barijera (matrice goriva i obloge gorivnih
elemenata) u sluaju gubitka tree barijere (integriteta primarnog
rashladnog kruga). Uloga je, meutim, zatitnog hlaenja jezgre i ira
budui da osigurava jezgru i onda kad se poremeti njezino hlaenje
iako integritet primarnog kruga nije naruen (npr. kod pada tlaka u
primarnom krugu zbog veeg odvoda energije nakon loma parovoda).
Zadatak je sustava za zatitno hlaenje reaktorske jezgre sprijeiti
oteenje reaktorske jezgre ako se pojavi neki od specificiranih
(predvienih) kvarova, ukljuivi i najtei meu njima nazvan
granini projektni kvar (GPK). Kod projekata tlakovodnih reaktora
takvim se kvarom smatra odrez primarnog cjevovoda. Razvrstavanje i
specifikacija skupina kvarova koje mora svladati sustav za zatitno
hlaenje jezgre dio su izvjetavanja o sigurnosti nuklearne elektrane i
odreeni su propisima.
(Npr., u amerikim propisima kvarovi su prema teini klasificirani u
devet skupina od kojih su prvih osam savladivi projektom elektrane, a
deveta skupina ulazi u kategoriju tzv. ozbiljnih kvarova koji
ukljuuju oteenja reaktorske jezgre uz (pratei) kvar zatitne
posude ili bez tog kvara.)
Kriterij je za projektiranje sustava za zatitno hlaenje reaktorske
jezgre ogranienje zagrijavanja goriva nakon kvara ispod granine
temperature koja bi otetila gorivne ipke i time uzrokovala
oslobaanje radioaktivnosti iz goriva. Prema propisima djelovanje je
sustava uspjeno ako nakon graninog projektnog kvara ne poraste
najvia temperatura povrine obloge gorivnih ipki iznad 1470 K.
(Ispuni li se, naime, taj zahtjev, osiguran je integritet jezgre reaktora,
a time i zatita okolia od radioaktivnog zraenja.)
77
Djelovanje se sustava za zatitno hlaenje reaktorske jezgre treba

nastaviti i nakon svladavanja posljedice kvara dugoronim hlaenjem
ugaenog reaktora (nakon to je obustavljena lanana reakcija).
Mogunost prodora radioaktivnih tvari iz primarnog rashladnog

kruga
Zakae li trea fizika barijera (integritet primarnog kruga), rashladni
fluid (voda) nuklearnog reaktora razlit e u zatitnoj posudi. Pri tome
razlikujemo dva, po utjecaju na okoli, razliita sluaja. Razlika meu
njima je u stanju prve i druge fizike barijere (cjelovitosti gorivnih
ipki i njihovih obloga), koje pak ovisi o uspjenosti djelovanja sustava
za zatitno hlaenje jezgre. Naime, ako gorivo nije (bitnije) oteeno,
radi se o graninom projektom predvienom kvaru pa je sadraj
radioaktivnosti u rashladnom fluidu ogranien. Ako je, meutim,
gorivo jako oteeno (tj. ako je jezgra rastaljena), radi se o kvaru
teem od graninog projektom predvienog kvara, odnosno o
ozbiljnom kvaru.
Sreom, analize potvruju veoma malenu vjerojatnost taljenja jezgre
kod dananjih (nemodificiranih) reaktora (reda 10-5 dogaaja po
godini rada reaktora), a bitno manju kod modificiranih reaktora (10 -6,
10-7, pa ak i 10-8).
Zatitna posuda (kontejnment)

Zatitna je posuda etvrta fizika barijera; ona titi okoli pri gubitku
svih drugih barijera. Meutim, slino, njezina je uloga vrlo vana i u
okolnostima gubitka integriteta primarnog rashladnog kruga, a da
pritom nije (znatnije) oteena jezgra reaktora (nisu izgubljene prve
dvije barijere), budui da je i u tom sluaju (koji inae ulazi u
kategoriju projektom savladivih kvarova) radioaktivnost u primarnom
rashladnom fluidu uvijek vie ili manje nazona zbog (statistikog)
proputanja gorivnih ipki, pa bi, nakon gubitka integriteta primarnog
kruga, zbog silovitog isparivanja rashladnog fluida (vode), ta
radioaktivnost, sadrana u pari, kada ne bi bilo zatitne posude,
zajedno s parom dospjela u okoli.
(Dakako da je pri veem oteenju jezgre (ozbiljni kvar, gubitak prve
dvije fizike barijere) djelovanje zatitne posude jo mnogo vanije.
/Nuklearna elektrana u ernobilju, za razliku od nuklearne elektrane
Otok tri milje, koja ima zatitnu posudu i koja je sprijeila prodor
radioaktivnosti u okoli, nema zatitnu posudu./)
Sustavi za zatitu etvrte barijere (tienje zatitne posude)

Zatitna je posuda projektirana za odreeni unutranji tlak (nadtlak) i
odreena vanjska naprezanja (potresi, udari zrakoplova i sl.). Zatita
posude, kao barijere protiv irenja radioaktivnosti u okoli, treba
ponajprije ograniiti porast unutranjeg tlaka koji moe nastati nakon
taljenja jezgre ako bi, u tom sluaju, rastaljena masa nuklearnog
78
goriva prodrla kroz reaktorsku posudu zagrijavajui unutranjost

zatitne posude.
Taj se dogaaj do danas nije zbio, niti je eksperimentirano s njim, pa
se strunjaci ne slau oko pitanja je li uope mogu? Drugim rijeima,
nije sigurno bi li rastaljena jezgra nuklearnog reaktora, nakon to je
pala na dno reaktorske posude, Slika 10-21, mogla rastaliti zid
reaktorske posude i na taj nain ugroziti zatitnu posudu (rastaliti i
dno zatitne posude /Kineski sindrom/?
Osim izravnog zagrijavanja poveanju tlaka doprinose i kemijske
reakcije pri visokim temperaturama (oksidacija cirkonija, stvaranje
vodika kao i eventualno mogua kemijska reakcija izmeu betona u
zatitnoj posudi i rastaljene mase jezgre kojom bi se prigodom razvili
plinovi poput vodene pare, H2, CO, CO2 ).
Mjere se tienja zatitne posude od prekomjernog porasta
unutranjeg tlaka svode na:
unutranje i vanjsko hlaenje reaktorske posude,

hvata jezgre
kontrolirano spaljivanje vodika
kontrolirano isputanje plinova kroz filtre (tzv. ventiliranje
zatitne posude)
Unutranje i vanjsko hlaenje reaktorske posude

Zatitna je posuda normalno opskrbljena zatvorenim sustavom
unutranjeg hlaenja kojim se toplinska energija iz zatitne posude
predaje rashladnoj vodi (odvodi u okolicu). Vanjsko hlaenje najee
se provodi zrakom.
Kod nekih novijih projekata nuklearnih elektrana (primjerice kod
tlakovodnog reaktora s pasivnim hlaenjem) predvieno je i vanjsko
hlaenje zatitne posude vodom.
Hlaenjem zatitne posude smanjuje se tlak plinova u unutranjosti
posude i time otklanja mogunost njezina loma zbog previsokog tlaka.
Hvata jezgre
Hvata jezgre je veliki blok materijala otpornog na visoke temperature
(grafit, oksid osiromaenog urana), ili specijalno projektirana reetka,
koji se ugrauju na dno reaktorske posude ili ispod nje. Ako se jezgra
poinje taliti i rastaljena masa prodirati prema reaktorskoj posudi,
masa pada na hvata jezgre koji je raspruje i hladi i tako spreava
njezin prodor kroz reaktorsku posudu i/ili interakciju s betonom u
zatitnoj posudi. Time se zatitna posuda titi od unutranjeg tlaka
koji bi nastao zbog plinova iz takve interakcije.
Kontrolirano spaljivanje vodika

Kontrolirano katalitiko spaljivanje nastalog vodika u zatitnoj posudi
onemoguuje skokovito poveanje unutranjeg tlaka u posudi zbog
79
eksplozije (naglog, nekontroliranog izgaranja) do koje bi moglo doi

ako se poveanjem koncentracije vodika dosegne eksplozivna
mjeavina plinova (zraka /kisika/ i vodika).
Kontrolirano isputanje plinova iz zatitne posude

Kontroliranim se isputanjem plinova iz zatitne posude sprjeava
porast unutranjeg tlaka u zatitnoj posudi do vrijednosti koja
ugroava integritet zatitne posude. Budui da su to radioaktivni
plinovi, njihovo isputanje u okoli mora se odvijati preko filtra.
Zatitne mjere u okoliu nuklearne elektrane

Rije je o mjerama koje moemo smatrati posljednjom barijerom u
zatiti od mogueg tetnog djelovanja nuklearne elektrane budui da
te mjere ukljuuju izravnu zatitu stanovnitva u okolici nuklearne
elektrane: sklanjanje ili evakuaciju primjerice. Zatita se, naime,
provodi ako (to je iznimno malo vjerojatno) otkau sve opisane
barijere koje ine sustav obrane po dubini.
Analize postojeih nuklearnih elektrana pokazuju da je vjerojatnost
pojave takvog dogaaja manja od 10-6 (10-8 primjene li se
unaprijeene zatitne mjere) po godini rada reaktora. Unato tome,
svaka nuklearna elektrana mora imati plan zatite okolia u sluaju
zbivanja takvog ekstremnog kvara (nizova slijednih kvarova zapravo)
zbog kojeg (kojih) bi vee koliine radioaktivnosti prodrle u okolicu
Plan sadri nain obavjetavanja, sklanjanja, zatite i eventualne
evakuacije okolnog stanovnitva kako bi se broj povreda zbog
radioaktivnog zraenja sveo na minimum.
10.11 Zbrinjavanje radioaktivnog otpada

Izvan svake je sumnje, s time se slau svi znanstvenici i strunjaci koji
se (profesionalno) bave zbrinjavanjem otpada, radioaktivni otpad
nuklearne energetike (elektroenergetike) predstavlja manju opasnost
po zdravlje od bilo kojeg otpada bilo koje tehnoloke industrije.
(Primjerice, ponovimo, 1.9, studije nalaze da svaka termoelektrana na
fosilno gorivo, oneiujui zrak, uzrokuje u prosjeku oko 75 smrti
godinje.)
U vremenu kojem ivimo, i sa znanjem s kojim raspolaemo,
unitavanje je ili stvaranje mase zanemarivo malo; praktiki za sve
procese, bili oni ili ne neophodni za na opstanak, vrijedi princip
ouvanja mase.
Kad izgaramo gorivo, kako bismo se sluili osloboenom energijom,
gorivo ne nestaje; pretvara se u drugi (materijalni) oblik koji nazivamo
otpadom. I to vrijedi uvijek i za sve procese: bez obzira izgara li
hrana u ivom organizmu, ugljen, nafta i plin ili nuklearno gorivo
(uranij i/ili plutonij). Radi li se o procesima u nuklearnoj elektrani
(nuklearnom gorivu), produkti se procesa (neprecizno) nazivaju
80
radioaktivnim otpadom i taj je (nejasni) pojam uzrok jednoj od

(danas) najveih zabrinutosti povezanih sa sigurnou (opasnostima
odnosno rizikom zbog rada) nuklearnih elektrana. Opravdano? Ne.
Zato?
10.11.1 Karakteristike i podjela radioaktivnog otpada
Radioaktivni otpad iz postrojenja nuklearne elektroenergetike
sainjavaju sve radioaktivne otpadne tvari koje nastaju u procesu
nuklearnog gorivnog ciklusa.
Nuklearni gorivni ciklus obuhvaa sve faze prerade goriva prije
iskoritenja u reaktoru, rukovanje gorivom u nuklearnoj elektrani te
uskladitenje i preradu istroenog (ozraenog) nuklearnog goriva
izvan nuklearne elektrane njegovo recikliranje (ponovna uporaba u
nuklearnoj elektrani), Slika 10-22.
Slika 10-22 Shematski prikaz osnovnih faza nuklearnog gorivnog

ciklusa s preradom i recikliranjem uranija i plutonija
Prema Zakonu o zatiti od ionizirajueg zraenja, radioaktivni se
otpad dijeli u tri kategorije
81
niskoaktivni otpad, koji karakterizira niska specifina i

aktivnost (ispod 5109 Bq/m3) i sa zanemarivim sadrajem
aktinida (aktinidi su teki elementi, emiteri, s rednim brojem
veim od aktinija, tj. od rednog broja 89)
srednjoaktivni otpad, koji sadri takoer samo i emitere
(sadraj aktinida i u toj je vrsti otpada zanemariv), ali je
specifina i aktivnost vea nego kod niskoaktivnog otpada
(51014 Bq/m3), i
visokoaktivni otpad koji karakteriziraju vie specifine aktivnosti
od navedenih kao i sadraj aktinida.
Meutim, za potrebe nuklearnih energetiara, bolje je razlikovati

samo dvije kategorije radioaktivnog otpada budui da svaka od tih
kategorija trai primjenu drukijih kriterija za pripremu pohranjivanja
i pohranjivanje (odlaganje radioaktivnog otpada):
radioaktivni otpad koji potjee iz pogona nuklearnih elektrana;

toj kategoriji pripada niskoaktivni i srednjoaktivni otpad, i
radioaktivni otpad koji potjee iz postrojenja za preradu
istroenog (ozraenog) nuklearnog goriva; taj se radioaktivni
otpad svrstava u kategoriju visokoaktivnog otpada.
10.11.1.1 Radioaktivni otpad koji nastaje tijekom pogona nuklearnih elektrana
Takav radioaktivni otpad potjee iz dva izvora: aktivacije materijala u

reaktoru i fisije.
Aktivacijski proizvodi
Aktivacijom (djelovanjem razliitih kombinacija , i neutronskog
zraenja) neaktivnih izotopa eljeza, nikla (izotopi eljeza i nikla
dospijevaju u rashladni fluid zbog korozije komponenata primarnog
kruga), bora i litija (litij se dodaje rashladnom fluidu za regulaciju pH
faktora), kada prolaze kroz reaktor, nastaju, razliitim nuklearnim
reakcijama, aktivacijski proizvodi (proizvodi koji zrae), Tablica 1016.
Tablica 10-16 Fizikalne karakteristike aktivacijskih proizvoda
Radionuklid
3
H
Fe
60
Co
55
63
Ni
Poluvrijeme
raspada (god.)
12,3
2,7
5,3
92, 0
Vrsta
zraenja
Fisijski proizvodi
82
Energija zraenja
(MeV)
0,018
0,006
0,031
1,173; 1,332
0,087
Dio fisijskih proizvoda dospijeva u rashladni krug zbog proputanja

obloga gorivnih ipki. Najvei doprinos radioaktivnosti isputenoj iz
gorivnih ipki daju plemeniti plinovi (posebno izotop kriptona 85Kr), te
tricij i cezij.
Plinovi se kod tlakovodnih reaktora najveim dijelom izdvajaju iz
primarnog rashladnog kruga u spremniku za kompenzaciju volumena
primarnog kruga. Ti se radioaktivni plinovi, prije isputanja iz
elektrane, dovode u spremnik za odleavanje gdje im aktivnost
nakon 60 dana padne oko 100 puta.
Izotop cezija 137Cs fisijski je proizvod koji daje najvei doprinos
radioaktivnosti reaktorskog hladila (vode). Primjerice, kod NE Krko
taj izotop pridonosi aktivnosti primarnog hladila otprilike 40%, izotop
kobalta 60Co otprilike 30%, a ostatak je radioaktivnosti uglavnom
doprinos drugih aktivacijskih proizvoda i tricija. Poluvrijeme 137Cs je
30,1 godina. Emitira zrake i estice ( 0,662 MeV, 0,512
MeV).
Rukovanje radioaktivnim otpadom u nuklearnoj elektrani

Rukovanje se svodi u osnovi na ovo:
ispust iz elektrane koliina radioaktivnih tvari u plinovitom i

tekuem stanju do granice doputene propisima potujui pri
tome princip toliko malo isputanja koliko je to racionalno
mogue postii,
prerada preostalih radioaktivnih tvari u to koncentriraniji i
stabilniji oblik potujui pri tome doputene doze zraenja na
povrini spremnika koji te tvari sadravaju.
U procesu rada nuklearne elektrane s tlakovodnim reaktorom

radioaktivne otpadne tvari nastaju u plinovitom i tekuem stanju.
Kruti radioaktivni otpaci ne nastaju neposredno u tehnolokom rada
nuklearne elektrane. Njih ine materijali i alati skupljeni tijekom
odravanja aktivnog (nuklearnog) dijela postrojenja kao i materijali
upotrijebljeni
u
procesima
prerade
radioaktivnih
tekuina
(ionoizmjenjivake smole, talozi isparivaa, filtri tekuina) i ienja
radioaktivnih plinova (filtri ventilacijskih sustava).
Zahtjev da radioaktivni otpad u nuklearnoj elektrani bude spremljen u
to koncentriranijem i to stabilnijem obliku iskljuuje spremanje
otpada u tekuem (ili plinovitom) obliku. Sav se radioaktivni otpad,
koji sadri tekuine, sprema kao kruti otpad koji sadri koncentrirane
radioaktivne tvari. Koncentracija se obavlja u ionoizmjenjivakim
smolama ili isparivanjem. U tim se smolama koncentriraju fisijski i
aktivacijski proizvodi, tako da pri izmjeni ionoizmjenjivakih smola
istroenu smolu moramo tretirati kao radioaktivni otpad.
Vodu isputenu iz primarnog rashladnog kruga (proputanje
prirubnica, drenae, uzimanje uzoraka) karakterizira sadraj tricija.
83
Ta se voda reciklira u unutranjem sustavu za preradu. Recikliranje se

sastoji od isparivanja, uz povrat kondenzata u spremnik
demineralizirane vode, dok se talog isparivaa sprema kao kruti
radioaktivni otpad.
Osim radioaktivne tekuine koja potjee iz primarnog rashladnog
kruga, tekui radioaktivni otpaci (iako mnogo manje) nastaju i
prilikom dekontaminacije opreme i prostorija, i pranja kontaminirane
odjee. Ta se tekuina skuplja u spremnike, ne reciklira se, i zatim na
kontrolirani nain isputa u okolicu.
Preteni dio radioaktivnog otpada nastalog tijekom pogona (rada)
nuklearne elektrane pripada (suglasno danoj definiciji) kategoriji
srednjoaktivnog otpada, a sprema se u bave volumena 205 litara
propisane kvalitete s obzirom na otpornost prema vanjskim
utjecajima.
Tehnologija obrade pojedinih vrsta krutog radioaktivnog otpada prije
spremanja u bave je razliita, ali se uglavnom svodi na sljedee:
talozi isparivaa (koji ine najvei dio odlaganja krutog otpada)

mijeaju se prije ulaganja u bave sa specijalnim cementom s
kojim, nakon skruivanja, ine kompaktnu smjesu,
istroene ionoizmjenjivake smole i filtri (to su radioaktivni
otpaci s najveom specifinom radioaktivnou, koja se u NE
Krko kree u granicama 11011 Bq/m3 do 1,51011 Bq/m3,
ulau se u bave u koje je s unutranje strane ugraen betonski
bioloki tit, i
kompresibilni otpad (kontaminirana odjea, krpe, plastika i sl.)
se smjeta u metalne bave koje doputaju naknadnu
kompresiju.
Kriterij za punjenje baava je maksimalna brzina ekspozicije na

povrini bave. Prema sadanjoj praksi i propisima ona iznosi 2,16
mGy/h.
(Mjera za bioloke efekte zraenja jest koliina energije potroena
odnosno apsorbirana u jedinici mase nekog tijela. Omjer E/m, gdje
je E energija apsorbirana u masi m, naziva se dozom zraenja.
Jedinica je za dozu, odnosno apsorbiranu dozu grej (grey, Gy). Doza
zraenja iznosi 1 grej ako energija apsorbirana u 1 kg materijala ili
tkiva iznosi 1 dul (J). Ovisnost se pak biolokih efekata zraenja o
vrsti zraenja karakterizira faktorom relativne bioloke efektivnosti
zraenja, FBE, Tablica 10-17.
Tablica 10-17 Faktori bioloke efikasnosti
Zraenje
X zraenje, gama zraenje, elektroni
termiki neutroni
brzi
neutroni,
protoni,
jednostruko
84
FBE
1
1-3
10
nabijene tee estice

estice, viestruko nabijene estice
20
Mnoenjem apsorbirane doze zraenja s FBE dobiva se ekvivalentna

doza zraenja. Jedinica je za tu dozu sivert (sievert, Sv). (FBE se
naziva i faktor kvalitete Q.) Veza izmeu ekvivalentne i apsorbirane
doze dana je relacijom
ekvivalentna doza = FBE apsorbirana doza
[10.37]
Ekvivalentna doza omoguuje usporedbu i zbrajanje uinaka razliitih

vrsta zraenja, ili zraenja iste vrste ali razliitih energija, pri
odreivanju ukupnog biolokog efekta. Ozraenje u okoliu nuklearne
elektrane u normalnom pogonu ili pri kvaru najvie dolazi od
zraenja i zraenja, pa FBE iznosi jedinicu. (Odreivanje odnosa
izmeu primljene doze zraenja i uinka tog zraenja predmet je
dugogodinjih istraivanja.)
Za nuklearnu elektranu veliine NE Krko godinji je volumen
niskoradioaktivnog i srednjoradioaktivnog otpada izmeu 252 do 315
m3, odnosno 1230 do 1540 baava volumena 205 litara.
10.11.1.2 Visokoaktivni otpad
Visokoaktivni otpad (o kojem govorimo) produkt je lanane reakcije.

Razlikuju se dvije vrste takvog otpada:
istroeno (ozraeno) gorivo u gorivnim ipkama i

ostatak nakon prerade istroenog goriva,
Nuklearno gorivo vadi se iz tlakovodnog reaktora nakon odgora od

kojih 30.000 MWd/t. Govorili smo o tome, 1.11, gorivo je nakon
vaenja iz nuklearnog reaktora veoma radioaktivno (radioaktivnost
fisijskih proizvoda), pa je obvezno izvjesno vrijeme, najmanje est
mjeseci, drati ga u elektrani u bazenu za istroeno (ozraeno) gorivo.
(U praksi je to vrijeme mnogo due, ovisno o odluci hoe li se gorivo
preraivati ili ne.) Razmatrajui radioaktivnosti istroenog goriva
ograniit emo se na opis sumarne radioaktivnosti triju skupina
radioaktivnih nuklida koji pripadaju u:
fisijske proizvode,
aktivacijske proizvode i
aktinide.
Pritom, dakako, fisijski proizvodi ukljuuju nuklide koji su fisijski

fragmenti ili koji potjeu iz raspada fisijskih fragmenata, aktivacijskim
proizvodima pripadaju laki radioaktivni nuklidi koji nastaju
85
apsorpcijom neutrona, a aktinidi su, prema ve spomenutoj definiciji,

teki nuklidi s rednim brojem iznad 89.
U prvom razdoblju najvei doprinos ukupnoj radioaktivnosti
istroenog goriva daju fisijski proizvodi (u prvoj godini 91%, u stotoj
83%). Dominantni su pri tome, u razdoblju od 30 do 500 godina, 90Sr i
137
Cs, a u razdoblju 500 do milijun godina izotop tehnicija 99Tc.
U duem razdoblju nakon odlaganja istroenog nuklearnog goriva
raste utjecaj aktinida. U stotoj godini oni pridonose ukupnoj
radioaktivnosti goriva sa sedamnaestak postotaka, da bi u tisuoj
godini taj doprinos narastao na gotovo 100%. Najvei doprinos
aktivnosti aktinida u razdoblju njihova dominantnog doprinosa
radioaktivnosti goriva daju izotopi plutonija 239Pu, 240Pu, i izotop
americija 241Am.
Odstranjivanjem (odnosno neutralizacijom) aktinida iz visokoaktivnog
otpada (na emu se danas intenzivno radi /istrauje/) znatno bi se
skratilo vrijeme raspada tog dijela radioaktivnog otpada (nakon
nekoliko stotina godina radioaktivnost bi postala zanemariva).
Budui da je visokoaktivni otpad izvor ne samo radioaktivnog zraenja
nego i toplinske energije (energija se radioaktivnog zraenja kod
interakcije s okolnim materijalom pretvara u unutranju kaloriku
energiju), to treba pri odlaganju (skladitenju, pohranjivanju)
radioaktivnog otpada predvidjeti i zagrijavanje tog materijala i odvod
toplinske energije u okolicu.
Aktivnost se istroenog (ozraenog) goriva izjednauje nakon 1.000 do
10.000 godina odleavanja s aktivnou neozraenog urana (tim
dijelom prirodne radioaktivnosti). Zanimljiva je pritom injenica da je,
usprkos mnogoj veoj aktivnosti ozraenog goriva u razdoblju 1.000 ili
vie godina nakon fisije nego to bi bila aktivnost neozraenog urana
iz kojeg je gorivo izraeno, ukupna energija i zraenja emitirana
od fisijskih proizvoda mnogo manja nego energija -zraka
odgovarajue koliine neozraenog urana i proizvoda njegova
raspada, pa se, oito, radioaktivnost Zemljine kore ne poveava ve
naprotiv smanjuje zbog izazivanja fisije (kontrolirane lanane
reakcije) uranovih jezgara.
10.11.2 Prerada istroenog nuklearnog goriva i recikliranje
proizvoda prerade
Nakon odleavanja u bazenu moe se istroeno (ozraeno) gorivo ili
preraditi u posebnim postrojenjima ili pohraniti (trajno) u za to
pripremljenim odlagalitima.
Cilj je prerade, 1.11, izdvajanje uranija i plutonija sadranih u
istroenom gorivu radi naknadnog (daljnjeg) iskoritavanja u
nuklearnim elektranama. Ozraeno gorivo lakovodnih (tlakovodnih)
reaktora (koje nas posebno zanima zbog velike uporabe tih reaktora),
poetnog obogaenja izmeu 3 do 5%, nakon boravka u reaktoru oko
86
3 godine i odgora od koji 33.000 MWd/t (kod PWR) sadri jo uvijek

(malo) obogaeni uran (oko 0,83% obogaenja). Sastav je ozraenog
(istroenog) goriva po toni svjeeg goriva (priblino) ovaj, Tablica 1018:
Tablica 10-18 Sastav je istroenog goriva po toni svjeeg goriva
238
U
235
U
fisijski proizvodi
izotopi plutonija
236
U
237
Np
241
Am+242Am
244
Cm
kg
942,5
8,3
35
8,9
4,6
0,5
0,12
0,004
Ozraeno nuklearno gorivo je veoma radioaktivno. Aktivnost fisijskih

proizvoda nakon 180 dana odleavanja goriva u bazenu iznosi oko
1,661014 Bq/kg, a aktinida 7,71011 Bq/kg. Proizvodnja zaostale
topline u tom gorivu je oko 20 W/kg.
Postupak je prerade goriva tehniki vrlo kompliciran zbog sloenosti
postrojenja, kontrole rada postrojenja i odravanja. U osnovi ukljuuje
rezanje gorivnih ipki, odvajanje materijala obloge od gorivnih tableta,
otapanje goriva duinom kiselinom i odvajanje uranija i plutonija
ekstrakcijom iz otopine. (Zbog visoke radioaktivnosti materijala
procesom se treba upravljati daljinski.)
Nakon odvajanja uranija i plutonija iz kisele otopine u njoj ostaju
fisijski proizvodi i ostaci aktinida. Propisi (SAD) ograniavaju vrijeme
zadravanja visokoaktivnih otpadaka u otopini na pet godina, nakon
ega ih treba prevesti u kruti oblik radi konanog prenoenja iz
postrojenja za preradu u odlagalita. Imobilizacija (ukruivanje)
radioaktivnih tvari, a time i prevencija njihova izluivanja u zemljite i
podzemne vode, postie se mijeanjem s rastaljenom staklenom
masom (tzv. vitrifikacija), koja se zatim ulae u eline spremnike
otporne na koroziju i tek tada (elini spremnik) stavlja u odlagalite.
(Radioaktivnost je na povrini i okolici elinog spremnika veoma
velika pa rukovanje treba obavljati daljinski.)
Pri preradi istroenog goriva najvei utjecaj na okoli imaju isputeni
radioaktivni plinovi koji se oslobaaju tijekom procesa prerade: tricij,
izotopi joda i plemeniti plinovi (osobito 85Kr), pa stoga postrojenja za
preradu goriva moraju imati ureaje za filtriranje i zadravanje
radioaktivnih plinova i za njihovu kontroliranu disperziju.
(Najvea danas aktivna postrojenja za preradu istroenog goriva
nalaze se u Francuskoj (La Hague) i Engleskoj (Sellafield).
87
Rad je postrojenja za preradu istroenog goriva u SAD obustavljen za

vrijeme Carterove administracije koja je primjerom eljela pokazati
elju za prestankom utrke u naoruanju, obznanjujui da prestaje s
preradom nuklearnog otpada iz (komercijalnih) nuklearnih elektrana,
i, premda je ta odluka (nedavno) ukinuta, postrojenje nije, zbog
financijskih razloga, (jo) poelo ponovno raditi.)
Uranij dobiven u postupku prerade goriva moe se prevesti u
heksafluorid uranija i poslati u postrojenje za obogaivanje
(recikliranje) uranija.
Iz plutonija dobivenog u procesu prerade goriva proizvodi se oksid
plutonija (PuO2) iz kojeg se mogu izraivati gorivne tablete za gorivne
ipke termikih ili brzih oplodnih reaktora.
Plutonij dobiven preradom istroenog goriva tlakovodnih (lakovodnih)
reaktora sadri smjesu izotopa sljedeeg sadraja, Tablica 10-19:
Tablica 10-19 Smjesa izotopa plutonija dobivena preradom istroenog
goriva
Izotopi
238
Pu
239
Pu
240
Pu
241
Pu
241
Am
242
Pu
Postotak
1,83
57,93
22,50
10,06
1,08
6,60
Gorivne ipke tlakovodnih (lakovodnih) reaktora mogu se izraivati i

iz mjeavine oksida osiromaenog uranija (oko 0,228% U-235) i
izotopa plutonijevih oksida, ukljuivi i americija (to je tzv. mixed
oxide ili MOX gorivo).
Tek recikliranje (ponovna uporaba) uranija i plutonija u nuklearnom
reaktoru daje pravi smisao pojmu gorivni ciklus, Slika 10-22.
Kada se nuklearno gorivo upotrebljava bez recikliranja, govori se o
otvorenom ciklusu goriva, Slika 10-23.
88
Slika 10-23 Gorivni ciklus bez prerade

(Faze konverzije i obogaenja izostaju kod reaktora s
prirodnim uranom)
(Valja naglasiti da primjena MOX goriva u termikim (posebno
lakovodnim) reaktorima ovisi o ekonomskim pokazateljima takvog
goriva i doi e posebno do izraaja nakon smanjenja zaliha i
poveanja cijena uranija. Slino, prerada je istroenog goriva
uvjetovana istim pokazateljima ali i prihvaanjem naina za pouzdano
dugorono odlaganje visokoradioaktivnih otpadaka.)
Volumen krutog radioaktivnog otpada po toni preraenog urana kod
lakovodnih reaktora iznosi 70 do 80 litara. Iz tog se podatka
izraunava da preradu nuklearnog goriva potrebnog za proizvodnju
1.000 MW godina elektrine energije u nuklearnoj elektrani s
tlakovodnim reaktorom prati stvaranje svega 2,5 do 3 m 3 krutog
visokoaktivnog otpada.
(Koliina elektrine energije od 1.000 MW godina odgovara 8,76
milijardi kWh, to je vie nego dvostruka proizvodnja elektrine
energije u NE Krko.)
Drugim rijeima, skladite za odlaganje visokoaktivnog otpada moe
biti malenih dimenzija (bitno je manje od skladita to ih druge
industrije trebaju za svoj otpadni materijal), pa je samo jedno
skladite visokoaktivnog otpada relativno malenog volumena dostatno
za cjelokupni nuklearni program vee zemlje s velikom uporabom
nuklearne energije u elektroenergetici.
89
10.11.3 Odlaganje (konano zbrinjavanje) radioaktivnog otpada

Zato je, dakle, zbrinjavanje radioaktivnog otpada trivijalan problem
sa stajalita znanosti, tehnologije i tehnike?
Zbog, u osnovi, vrlo jednostavnih mogunosti zbrinjavanja (otklanjanja
opasnosti zbog postojanja) svakog radioaktivnog otpada (ne samo
visokoaktivnog). Kako? Pretvarajui ga u stijene i pohranjujui ga
ili tamo kamo stijene spadaju, meu (prirodne) stijene, duboko ispod
povrine Zemlje, ili u leita kamene soli. Kako znamo da i u tom
sluaju radioaktivni otpad ne e biti opasan? Znajui ono to se
dogaalo i dogaa se s (prirodnim) radioaktivnim otpadom,
eksperimentirajui i simulirajui, analizirajui i proraunavajui (to
prelazi okvire ovog razmatranja).
Primjerice, izboru lokacije, projektu odlagalita te odabiru naina
skladitenja (zbrinjavanja i odlaganja) radioaktivnog otpada prethode
analize sigurnosti kojima je cilj utvrditi dozu zraenja koju e primiti
pojedinac u dalekoj budunosti budui da su mogui (neki hipotetski)
kvarovi odlagalita. Jedan bi od takvih kvarova bio uzrokom
prodiranja radioaktivnih nuklida u okoli (okolni materijal). Taj se
problem stoga povezuje, i razrjeava, sa sluajem rudnika urana Oklo
u Gabonu. Istraujui zbivanja povezana s dananjim rudnikom,
znanstvenici su utvrdili da se na mjestu dananjeg rudnika, u dalekoj
prolosti (otprilike prije 2 milijarde godina), kada je prirodni uran
sadravao oko 3,5% U-235, a zbog postojanja podzemnih voda, poela
odvijati (samonikla) lanana reakcija koja je, uz prekide, trajala
500.000 godina. Analize su okolnog tla pokazale da je prodor nastalih
aktinida (izotopa plutonija) i proizvoda njihovog raspada u zemljite
bio vrlo ogranien (samo nekoliko centimetara) to je onda ujedno i,
prirodnim eksperimentom, dokaz da se radioaktivni nuklidi (aktinidi),
koji nakon dueg odleavanja ine glavninu visokoradioaktivnog
otpada, zadravaju u blizini mjesta svoga nastanka (usprkos
nazonosti vode). Drugim rijeima, analizirana dogaanja potkrepljuju
(potvruju) rezultate analiza rizika koje prognoziraju dugogodinju
sigurnost odlagalita radioaktivnog otpada.
Koliko su sigurne dananje metode i postupci zbrinjavanja
radioaktivnog otpada ilustrirajmo i dvjema mogunostima, koje su
nam raspoloive, a kojima se, najvjerojatnije, ne emo posluiti,
budui da je problem odlaganja radioaktivnog otpada rijeen (rjeiv)
na tehniki (tehnoloko, znanstveno) trivijalan nain.
Parafrazirali smo miljenje prof. H.W.Lewisa, tadanjeg predsjednika
revizijske grupe koja je dobila zadatak ocijeniti rezultate studije o
nuklearnoj sigurnosti, o jednom od pitanja (problema) povezanih s
radom nuklearnih elektrana, iskazano u izvjeu Kongresnom
potkomitetu 26.II.1979. Prof. Lewis istie i ovo: Moram rei da se
izjanjavam u prilog nuklearne energije. Za to ima niz razloga.
90
Vjerujem da su opasnosti malene, ali da mogunosti dosad nepoznatih

dogaaja plae javnost i dovode do precjenjivanja opasnosti. Dokazani
rizici kopanja ugljena, rizici rata zbog nafte, opadanja u ekonomiji, svi
su tei. O problemu proliferacije (irenja nuklearnog oruja) prof.
Lewis misli da nije rjeiv ali se moe kontrolirati, a o sigurnosti
nuklearnih elektrana da se radi o pitanju (problemu) koje je u mnogo
boljem stanju nego prva dva. (Prva su dva pitanja u nuklearnoj
raspravi za prof. Lewisa proliferacija i odlaganje radioaktivnog
otpada.)
Ostaklimo li nuklearni otpad to ga jedna nuklearna elektrana
proizvede u godini dana, to je jednostavna, brza, laka i dobro
poznata (svladana) metoda zbrinjavanja radioaktivnog otpada, i zatim
ga (nasumce) bacimo u more (ocean) Zemlje, vjerojatnost je da takav
otpad uzrokuje smrt ivog bia (kroz vie milijuna godina) manja od
vjerojatnosti da Vas u etnji Trgom bana Jelaia u Zagrebu pogodi u
glavu i usmrti (mali) meteorit. Drugim rijeima, odlaganje tako
zbrinutog otpada ne e ni u kojem sluaju ni na koji nain tetiti, a
kamoli ugroziti ivot u moru (morima). Zato? Zamislimo ovo. (Druga
mogunost.) Neka je sva dosad proizvedena elektrina energija
proizvedena samo u nuklearnim elektranama, i neka je proizvodnja u
iduih sto godina samo iz nuklearnih elektrana. Bacimo li tada sav
proizveden, nezbrinuti (neostakljen, nepreraen) radioaktivni
otpad u more, radioaktivnost ne e porasti ni 1% iznad prirodne
radioaktivnosti i ne e ugroziti zdravlje (ivot) u moru.
Odlae li se radioaktivni otpad u tlo, uvjet je, koji se prema dananjim
zahtjevima mora zadovoljiti, dugorona stabilnost odlagalita,
odnosno, drugim rijeima, sprjeavanje kontakta radioaktivnih nuklida
s ivotnom sredinom i podzemnim vodama.
Stabilnost se osigurava fiksiranjem nuklida u matrici unutar posuda u
kojima su smjeteni (pomou cementa ili smola kod nisko i
srednjoaktivnog i staklene mase kod visokoaktivnog otpada) i
elinom posudom, ali i geolokom strukturom terena na kojem je
odlagalite.
U naelu primjenjuju se dva tipa skladitenja radioaktivnog otpada:
plitko skladitenje (primjenjivo za niskoaktivni i srednjoaktivni

otpad) i
duboko skladitenje (primjenjivo za sve vrste (visokoaktivni)
radioaktivnog otpada).
Plitko skladitenje
Radioaktivni otpad osigurava se ulaganjem baava s nisko i
srednjoradioaktivnim otpadom u armiranobetonske posude i
ispunjavanjem prostora izmeu baava betonom, ime se dobiva
monolitni betonski blok. Takvi se blokovi ulau u iroke rovove od
nepropusne gline s betonskom oplatom, a blokovi se pokrivaju
91
nepropusnim slojem gline i plastike kako bi se ulaz podzemnih i

oborinskih voda u odlagalite sveo na to manju mjeru.Drenaa vode
is odlagalita kontrolira se prije ispusta.
Duboko skladitenje
Duboko se uskladitenje radioaktivnih otpada, ak i kad je otpad nisko
i srednjoaktivni, u posljednje vrijeme sve ee primjenjuje budui da
takav nain pohranjivanja otpada daje dodatan osjeaj sigurnosti i
zbog toga ga javnost lake prihvaa. Podzemno se odlagalite stoga
gradi na geoloki stabilnim terenima (najee se biraju granitni
masivi) s malom propusnou za podzemne vode. Jedno je takvo
odlagalite, Forsmark, izgraeno u vedskoj. Iskopano je u granitu, 60
m ispod dna mora. Predvieno je za skladitenje nisko i
srednjoradioaktivnog otpada, preteno iz vedskih nuklearnih
elektrana. Sastoji se od podzemnih galerija s mogunou skladitenja
oko 60.000 m3 otpada, uz mogue proirenje. Slinu koncepciju
prihvatila je Finska, dok su neke zemlje (Njemaka, eka, Slovaka)
za duboko odlaganje radioaktivnog otpada iskoristile naputene
rudnike. U Njemakoj se rabi naputeni rudnik soli, od 1950-ih
godina, a kao idue odlagalite predvien je bivi rudnik eljeza,
Konrad, koji je veoma suh i ima galerije na dubini od 1.000 do 1.200
metara, a mogao bi primiti do 500.000 m 3 otpada. No, unato svemu
reenom, jo uvijek nije prihvaeno jednoznano i usklaeno rjeenje
dugorone strategije konanog odlaganja (skladitenja) radioaktivnog
otpada, posebno kad je rije o visokoaktivnom otpadu. Stoga se esto
pribjegava privremenom skladitenju (na rok od 50 do 60 godina)
tijekom kojeg se moe osigurati neprekidna kontrola nad
radioaktivnim otpadom i paralelno s tim razmatrati svi problemi i
pitanja povezana s njegovim sigurnim konanim zbrinjavanjem. Zato
je to tako? Zato je, i nakon tolikih godina, zbrinjavanje (odlaganje,
uklanjanje, pohranjivanje) otpada iz nuklearnih elektrana i nadalje
tako veliki problem? Jednoznaan, jednostavan odgovor vjerojatno
ne postoji. Problem je upravo problem zbog sklopa okolnosti; zbog
brojnijih razloga. Jedan je sigurno, odluke, naalost, ne donose
strunjaci koji planiraju budunost nego biznismeni i politiari koji
nastoje to bolje iskoristiti svoju kratkotrajnu poziciju (sadanjost).
Pritom se upliu i ljudi eljni medijske pozornosti, koji mogu biti i
veliki strunjaci na svom podruju djelovanja, meutim, time ne
postaju znalci tema nuklearne elektroenergetike. Idui je razlog, i
opet, vjerojatno, povezan sa strahom od nuklearnog goriva. Vee
koritenje nuklearne energije fisije znai i vei promet nuklearnog
goriva i nuklearnog otpada, znai i poveanu opasnost od proliferacije
(irenja) nuklearnog oruja. Naime, ozraeno nuklearno gorivo toliko
je radioaktivno da se s njime moe rukovati samo pomou
komplicirane, i skupe, opreme; gotovo da je nemogue stoga ukrasti
ga (oteti) bez razotkrivanja (i time spreavanja) ina. Drugim rijeima,
92
plutonij je iz takvog goriva nedostupan za dobre ili loe namjere

podjednako. Ukoliko se meutim istroeno (ozraeno) gorivo preradi
(reprocesira), opasnost otimanja plutonija (recimo presretanjem
transporta preraenog goriva do vlasnika) postaje vea.
(Takav je plutonij meutim, naglasimo, nepodesan i opasan za
teroriste koji bi pokuali napraviti nuklearnu bombu. Osim toga ta bi
nuklearna bomba bila mala mogla bi unititi (samo) jedan gradski
blok. Uz postojanje jednostavnijih naini, daleko manje opasnih za
teroriste, a viestruko pogubnijih, malo je vjerojatno da bi se teroristi
odluili izraditi nuklearnu bombu.)
I konano, spomenimo jo jedan razlog usko povezan s preradom i
proliferacijom. Istroeno je gorivo sve prije nego istroeno. Raun,
naime, pokazuje da bi istroeno nuklearno gorivo iz amerikih
nuklearnih elektrana, i njihovih postrojenja za proizvodnju nuklearnog
goriva, preradom bilo dostatno za proizvodnju elektrine energije
(18% zadovoljavanje potranje kakva je danas situacija) kroz iduih
gotovo etiri i pol tisua godina. Drugim rijeima, nikakvo dodatno
rudarenje ne bi bilo vie potrebno kroz to vrijeme. I kome se onda
uri pokapati istroeno (ozraeno) gorivo iz nuklearnih elektrana? I
zato je samo ono problem kad je jednak (stvarno vei) problem
radioaktivni otpad iz razdoblja utrke u naoruanju kao i gorivo
(otpad) na plovilima (bojnim brodovima i podmornicama) kojeg
jednako tako treba zbrinuti?
Rjeavajui problem zbrinjavanja radioaktivnog otpada valja
razumjeti i prihvatiti kao najbolje i najmanje opasno rjeenje
potrebu prerade svog istroenog nuklearnog goriva (i vojnog) i
zatim njegovog iskoritavanja za energetske potrebe, iako se pritom
poveava opasnost otimanja plutonija. One koji jo uvijek sumnjaju u
dobrobiti takvog rjeenja valja upitati je li mudrije izloiti se opasnosti
(potencijalnog) nuklearnog rata za naftu, kolikogod on bio malo
vjerojatan, ili riskirati odabirui mirnodopsko koritenje nuklearne
energije, to je onda ujedno i rjeenje problema opskrbe energijom i
ouvanje okolia, a time i problema odrivog razvoja ovjeanstva?
Naime, ukoliko bi se istroeno gorivo u svijetu i uran s kojim raspolae
Zemlja (pritom mislimo i na uran sadran svjetskim morima - procjena
je 5 milijardi tona) iskoristili u brzim oplodnim reaktorima,
zadovoljavali bismo sve energetske potrebe svijeta kroz nekoliko
milijuna godina.
10.12 irenje nuklearnog oruja
93

ENETEH Skripta - Energetske Pretvorbe I Procesi U Nuklearnim Elekranama 2009-10

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

ENETEH Skripta - Energetske Pretvorbe I Procesi U Nuklearnim Elekranama 2009-10

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

O P R I J E P O R N O S T I M A N U K L E A R N E E N E R G E T I K E I E N E R G E T S K I M

10. O prijepornostima nuklearne energetike i

primarnog i sekundarnog rashladnog kruga (komponenata

jednog od (brojnijih) sigurnosnih sustava ovisno o kvarovima koji

Osiguranje je dakle hlaenja nuklearnog reaktora (njegove jezgre)

Prvi nuklearni reaktor

opasnosti (riziku) zbog rada nuklearnih elektrana, odnosno

zbrinjavanju odnosno pohrani ili uskladitenju radioaktivnog

Plavom bojom oznaene su teme o kojima se ne govori, premda su

moe li se ovjeanstvo odrei raspolaganja s oblikom energije

i ako je odgovor da, onda na pitanje

(Ne govorimo o nuklearnoj tehnologiji u cjelini. Bez nje ovjeanstvo

jezik (injenica, osjeaja, strunjaka, nestrunjaka, politike,

Kad navodimo jezik kao prepreku sporazumijevanju, elimo istaknuti

uobiajeno misli? Ili, kao idui primjer, razmotrimo pojam opasnosti.

sigurnost, smanjivala rizik. Rabi se zbog toga na vrlo irokom

Nesree u kui (domu)

Nesree na radnom mjestu

Maleni automobili (u odnosu na

Brzina: 105 prema 89 km/h

Radon u domovima (stanovima)* 35

Crna kava: 2 alice/dan

Posao koji ukljuuje koritenje

Nesree s vatrenim orujem*

Pilule protiv zaea

Rad nuklearnih elektrana

ivota znai da razmatrana djelovanja ili ureaji, npr. zrani jastuci u

32 zemlje Svijeta slue se dakle nuklearnom energijom fisije

Dosad su zatvorena (razgraena) 122 nuklearna reaktora (nuklearnih

Tablica 10-4 Popis zemalja u kojima su zatvorene nuklearne elektrane

Oito, obustavljanje rada nuklearnih elektrana, i njihova razgradnja,

10.2 Energija nuklearnih reakcija fisije i fuzije

Podsjetimo, meu nukleonima djeluje jaka nuklearna sila koja se moe

B ( Z , A) Zm p ( A Z )mn m j Z , A csv2 m csv2

gdje je A maseni broj (broj protona i neutrona u jezgri), Z broj protona,

Slika 10-2 Nuklearne reakcije fuzije i fisije

H + 2H 3He + n; Ekk Ekp = 3,27 MeV

(Znaenje energija Ekk i Ekp objanjeno je u 1.11.)

gdje su R1 i R2 polumjeri jezgara koje se spajaju. Kad bi energija vezanja

oslobodit e se, npr. emisijom -zraenja, a u cijelom procesu bit e

Da bi se nova teka jezgra ponovno podijelila na dva prvobitna dijela,

Da bi se pobudila teka jezgra, to je preduvjet za njezin raspad,

Ta se energija moe dovesti jezgri neutronom koji osim svoje energije

Wc energija potrebna za pobuenje jezgre

gdje je Wn energiji neutrona, a 0 i konstante ovisne o raspadnutoj

Kao to se vidi iz podataka u Tablici 10-6, prosjeni broj neutrona

Raunajui da se oslobaa 200 MeV po jednoj fisiji, pri fisiji 1 kg U-235

uranu, energija iz prirodnog urana manja je priblino za faktor 140, zbog

10.3 Lanani raspad jezgara

Slika 10-3 Shematski prikaz lanane reakcije

Broj raspadnutih jezgara rast e tada po zakonu 2n, gdje je n broj

Slika 10-4 Shema poveanja i smanjenja broja neutrona za vrijeme

10.4 Nuklearne reakcije i udarni presjeci

Dodavanjem indeksa poblie se oznauje vrsta reakcije. Npr., , ili f, jest

Slika 10-5 Skica za definiciju udarnog presjeka

Dimenzija je udarnog presjeka m2, pa je zbog toga i nazvan

Nakon integriranja u granicama od 0 do x , a uzevi u obzir da je za

odakle se lako izraunava udarni presjek :

Valja naglasiti da udarni presjek znatno ovisi o energiji neutrona, pa

Makroskopski udarni presjek ovisi i o makroskopskim stanjima, npr. o

gdje je Nv broj atoma u jedininom volumenu (atomi/m 3) u masi m =

Pomou makroskopskoga udarnog presjeka moe se odrediti

to znai da je prosjena duljina slobodnog puta neutrona jednaka