Professional Documents
Culture Documents
ISSN 14509083
UDK 801
I/3
, 2000
:
9,
.: 181383, 635590 : 183175, 182825
email: aktuelnosti@sezampro.yu
http://main.amu.edu.pl/~sipkadan/la.htm
:
, ,
:
:
:
?????
,
. : (. ) .......................................... 28
A. Polgure: Notions de base en lexicologie (. ) .................................. 29
. : (. ) ....................................... 31
S. Jn: Slovensk juh v stredoveku I (. -) ................................ 33
Z. Tomi: Komunikologija (. ) ............................................................ 35
. -: (. ) .......................................................... 37
R. Matasovi: Kultura i knjievnost Hetita (. ) ....................................... 39
XXXIII/12 (. ) ...................................................................... 46
Prevodilac 12/99 (. ) ...................................................................... 48
P. West: The secret lives of words (. ) ......................................... 55
L. Bauer, P. Trudgill: Language myths (. ) ........................................... 55
P. Novobatzky, A. Shea: Depraved English (. ) ............................ 55
P. Vossen: Eurowordnet: A multilingual database with lexical semantic networks
(. ) ............................................................................................... 56
E. Dukeska: A contribution to the study of the influence of pronominal inflexion on
nominal inflexion in mycenaean greek ...................................................... 71
S. Dakovi: Onomatopeje i uzvici u srpskohrvatskom i poljskom jeziku
kontrastivna analiza .................................................................................. 78
(2) ...................................... 85
S. Savi: Tradicionalno i moderno u srpskoj lingvistici ...................................... 86
............................................................................................................. 94
. :
( ) ......................................................................................... 101
() (. ) ................ 108
(2) ................ 111
Branka Tafra: JEZIKOSLOVNA RAZDVOJBA. Matica
hrvatska, Zagreb, 1995, 199 str.
:
, ,
,
,
,
da se leksikografskom radu dade teorijski
okvir, da se pokrenu istraivanja (gramatika, leksikoloka, semantika,
pragmatika...) koja e biti u funkciji leksikografije (13).
Jezikoslovna razgranienja (514)
Leksikografske razlunice (17105)
Jezikoslovnopovijesne razmee (109174). : Literatura
( 158 ) (175181), Pojmovnik ( 230
) (182191), Kazalo imena (192194), Biljeka o izvorima (
) (195196) Biljeka o autorici (197198).
Jezikoslovna razgranienja: Sinonimija
(1722), Razgraniavanje homonimije i polisemije (leksikoloki i leksikografski
problem) (2341), Razgraniavanje opisnih i odnosnih pridjeva (leksikoloki i
leksikografski problem) (4263), to su brojevi (gramatiki i leksikografski
problem) (6493), Od Akademijina Rjenika do njegovih Dopuna (94105).
;
,
,
, ,
. ,
,
, ,
, ,
, ,
, , , , .
. ;
.
. Sinonimni se odnosi osnivaju na opreci minimalno dviju
leksikih jedinica, koje ine sinonimni par, ili vie njih, a tada govorimo o
sinonimnom nizu. Sinonimni niz je leksiko-semantiki mikrosustav. Sinkronijski
gledano, on je otvoren ... (18). Uvjetom sinoniminosti rijei jest njihovo
semantiko podudaranje i mogunost upotrebe jedne rijei (sinonima) umjesto
druge. Apsolutni ili pravi sinonimi bile bi rijei koje se podudaraju i po znaenju i
po upotrebi ... Takvi bi se sinonimi mogli nai meu rijeima sa istim korijenom
(sintaksni, sintaktiki, sintaksiki), paralelnim terminima, od kojih je obino jedan
strani a drugi domai (konsonant, suglasnik), rijeima u prenesenom znaenju (srce,
dua: Boli me srce/dua), ili pak na frazeolokom planu (dobro, kao bubreg u loju;
tratiti vrijeme, krasti bogu dane) (19) ... Uz pojavu sinonimije veoma se esto
spominju razlike na planu sadraja kao nijanse znaenja. To nisu razlike u opsegu
znaenja, nego razlike koje se javljaju u razliitosti upotrebe. One se u odreenim
pozicijama mogu neutralisati, postati nebitne. Iz toga izlazi da su sinonimi rijei koje
su u opreci samo po takvim semantikim obiljejima koja u odreenim pozicijama
postaju nebitna, tj. opreka se rijei neutralizira (21).
.
. , , . .
,
( , )
,
, . ,
, ,
. ,
, () , , , , ,
, . , , ,
, ;
, . ,
, , , , , .
( )
, , ,
. , ,
, ,
. , ,
, . .
, , (
).
.
, . ,
.
.
( - ), /
( - - , - ),
( ,
), . ,
, ,
.
. .
: , , ,
.
(, , )
.
. Homonimija je, dakle, leksika pojava u kojoj dva ili
vie leksema, koji pripadaju istom leksiko-gramatikom razredu a razliitim
leksiko-semantikim razredima, imaju sve jednake lekse i ni jedan integralni sem.
Uvjet za njezinu pojavu jest identinost zvunoga plata i gramatikih formi dvaju
ili vie leksema i potpuna odvojenost njihovih semantikih struktura (30). ,
, ,
,
, .
. ,
, . ,
. .
, , ,
.
) , ,
. Takvo se miljenje ne bi moglo prihvatiti, barem ne
za hrvatski jezik, jer brojevi nemaju gramatike kategorije po kojima su imenice
izdvojene u posebnu vrstu rijei, a i njihovo znaenje daleko je od imenike
predmetnosti. Ovdje su brojevi u funkciji imenica, ali nisu imenice, sve dok
govorimo u okvirima postojeih vrsta rijei. Time bi problem bio rijeen da nema
brojevnih rijei kao to su tisua (hiljada), milijarda, milijun, bilijun ... (8081).
I ono malo primjera koji se mogu nai u gramatikama i rjenicima pruaju
mogunost za uoavanje nekih podudarnosti i razlika u sintagmama tipa
A. milijun puceta
B. milijuni puceta
Nije samo u pitanju odnos jednina ~ mnoina. Najoitija je semantika
razlika. U sintagmi B milijun ima znaenje 'velika koliina, mnotvo' ... U sintagmi
A milijun moe imati dva znaenja: 1. 'broj ... i 2. 'mnotvo'. Znaenje e ovisiti o
kontekstu ... Semantiku razlikovnost oznaiemo kao milijun i milijun ... i u
jednom i u drugom sluaju milijun dolazi u imenikim sintagmama uz brojive
imenice ... I milijun i milijun imaju gramatiku kategoriju roda, ali milijun nema
gramatiku kategoriju broja ... jer je i sam broj, a milijun ima kategoriju broja, uz
napomenu da se ee upotrebljava u mnoini ... Od milijun tvori se redni broj
milijuniti, a od milijun pridjev milijunski ... Ostaje meutim pitanje leksikografskog
statusa tih rijei ... postojee semantike i morfoloke razlike izmeu milijun i
milijun nameu prijedlog za dvije natuknice ... Utvrdivi da je reenica Tisuu
dinara danas nita ne vrijedi overena, onda i broj tisuu treba imati svoju natuknicu
s uputnicom na fonoloku dubletu tisua (8387).
. . ,
:
.
Ostaje otvoreno pitanje jesu li redni brojevi podrazred pridjeva ili brojeva. S
glavnim brojevima vee ih semantika i tvorbena veza, a s pridjevima morfoloka i
sintaksika. Koja je veza jaa i vanija teko je presuditi ... Meutim, ne treba se
zavesti formalnom identinou, ve se u razmatranje moraju uzeti sva i semantika
i gramatika obiljeja (8889). ,
: , ,
, ( ,
, ).
- . : Zasad je najprihvatljivije
ostaviti ih meu brojevima kao zbirne brojeve. .
d Akademijina rjenika do njegovih dopuna
;
,
. ,
. ; (
) , ,
,
,
.
Jezikoslovnopovijesne razmee: Jesu li
ahavci Hrvati? (109130), Dijalekatna osnovica ilirskoga jezika (131153), O
hrvatskim vukovcima iz drugoga kuta (154174).
, ,
. , ,
.
- ()
:
.
, , 2000, 305 .
Sredinom 2000. srpska slavistika dobila je prvu monografiju posveenu
savremenom ukrajinskom jeziku (u poreenju sa srpskim), koja istovremeno
predstavlja i originalnu teoriju epistolarnog diskursa. U osnovi monografije
Ljudmile Popovi Epistolarni diskurs ukrajinskog i srpskog jezika, koja je
proistekla iz rada na naunoistraivakom projektu Filolokog fakulteta u Beogradu
Konfrontaciona prouavanja srpskog i drugih slovenskih jezika, lei doktorska
disertacija sa istim naslovom, koju je Ljudmila Popovi odbranila na Filolokom
fakultetu u Beogradu 1997. godine.
Ovo istraivanje, utemeljeno, u skladu sa zahtevima savremene lingvistike,
na integrativnom pristupu, predstavlja, kako sam autor istie u Uvodu teorijskoempirijski orijentisan rad u kojem su artikulisani osnovni parametri metastrukture,
makrostrukture i mikrostrukture epistolarnog diskursa (9). Pri tom se istraivanje
odvijalo u dva smera: od pragmatike baze epistolarnog diskursa, preko njegove
semantike makrostrukture, do jezikih sredstava na nivou mikrostrukture (ime su
obuhvaeni procesi produkovanja iskaza) i, obrnuto, od jezike realizacije govornih
inova do analize njihovih funkcija na nivou makro- i metastrukture (to, pak,
odraava mehanizme recepcije iskaza). Struktura knjige u potpunom je skladu sa
ovako izdvojenim parametrima: nakon Uvoda i poglavlja Predmet i metode
istraivanja slede dva poglavlja posveena metastrukturi epistolarnog diskursa,
zatim etiri poglavlja koja se odnose na njegovu makrostrukturu, a naredni deo
knjige obuhvata jo etiri poglavlja u kojima je izvrena analiza mikrostrukturnog
nivoa ovog tipa diskursa. Rezultati istraivanja rezimirani su u Zakljuku, a na kraju
knjige dat je pregled Izvora i skraenica izvora i obimna Bibliografija.
Pod metastrukturom diskursa podrazumeva se zavisnost njegove
organizacije i funkcionisanja od ekstralingvistikih faktora koji formiraju
pragmatiki kontekst interakcije (9). Ovom pitanju posveena su poglavlja
Koncepcija igre i tipologija epistolarnih podanrova i Pravila epistolarne
interakcije i pragmatiki kontekst diskursa.
Kao osnovni problem metastrukture epistolarnog diskursa izdvaja se
problem anrovska tipologije. Ljudmila Popovi e, polazei od Bahtinove teorije
govornih anrova, odrediti mesto epistolarnog diskursa meu drugim
komunikativnim anrovima i definisati pismo kao sekundarni govorni anr, tj. anr
koji sadri elemente primarnih govornih anrova i iji je osnovni cilj stvaranje
posebnog oblika zajednikog postojanja poiljaoca i primaoca (za razliku od Bahtina
koji pismo svrstava u primarne komunikativne anrove). S druge strane, koncepcija
igre (navodnici Lj.P.) J. Hojzinge posluie kao osnova kako za dublju definiciju
pisma kao komunikativnog anra (na osnovu konstitutivnih pravila igre), tako i za
tipologiju epistolarnih podanrova (na osnovu regulativnih pravila). Naime, u skladu
sa koncepcijom Hojzinge, dopisivanje se shvata kao svojevrsna igra vid
socijalne interakcije koju odreuju slobodno prihvaena, ali obavezna pravila i koja
ima odreeni cilj. Pravila organizacije epistolarne interakcije autor je podelio na
konstitutivna ona koja su nepromenljiva za sve tipove prepiske i regulativna, koja
variraju u zavisnosti od vida prepiske. Svaki od pet izdvojenih regulativnih principa
ilustrovan je pomou niza sadrajno-funkcionalnih i formalnih odlika pisma, dok su
na kognitivnom nivou ova pravila prikazana kao frejmovi. Stepen realizovanosti
regulativnih pravila posluio je kao osnova za klasifikaciju epistolarnih podanrova.
Valja istai i to da Ljudmila Popovi ne izdvaja epistolarne podanrove kao
meusobno odvojene celine, ve kao strukture koje se uzajamno preklapaju i
proimaju u razliitim segmentima (76). Izdvojena pravila organizacije
epistolarnog diskursa doprinee i rasvetljavanju takvih pitanja kao to su intenzitet i
obim prepiske, signali za prekid prepiske itd.
Nivou makrostrukture epistolarnog diskursa posveena su poglavlja
Semantika makrostruktura epistolarnog diskursa, Naini eksplikacije globalne
koherencije na interiskaznom nivou epistolarnog diskursa, Koreferencija u
epistolarnom diskursu i Imperceptivnost u epistolarnom diskursu.
Makrostruktura epistolarnog diskursa posmatra se kao svojevrstan dijalog
sastavljen od pojedinanih iskaza pisama. U poglavlju Semantika makrostruktura
epistolarnog diskursa razmatra se jedan od osnovnih problema ovog nivoa analize
principi povezanosti izmeu iskaza pisama (globalna koherencija), koji se dovode u
vezu sa pojmom paradigmatike na nivou diskursa. Budui da je ovim principima
podreena i struktura svakog posebnog iskaza pisma analiziraju se i odnosi i veze
izmeu njenih elemenata (lokalna koherencija).
Osnovna jedinica na ovom nivou analize je pasus, jer u njemu dolaze do
izraaja razlike i podudaranja izmeu naina vezivanja unutar iskaza i vezivanja
izmeu iskaza (105). U strukturi pasusa izdvajaju se mesto vezivanja iskaza u lanac
prepiske, topikalni centar i topikalna periferija, a kao osnovni parametri
intraiskaznog i interiskaznog vezivanja linearno povezivanje i nadovezivanje,
paralelno povezivanje i nadovezivanje, progresivni, regresivni i digresivni
progresivni referencijalni skok, komunikativna inercija i komunikativni dinamizam,
koje neemo posebno objanjavati zbog nedostatka prostora. Ljudmila Popovi
ponudie i svoju formulu komunikativno uspelog epistolarnog iskaza.
Ovakva analiza posluie kao osnova za modeliranje strukture epistolarnog
diskursa. Ljudmila Popovi razradila je takav model koji obuhvata kako
centripetalne tendencije u diskursu, koje podrazumevaju tenju ka ouvanosti
celovitosti iskaza, tako i centrifugalne tenju ka segmentovanju iskaza, po emu je
ovaj model bitno razliit i znatno ubuhvatniji od nekih prethodnih modela u kojima
se diskurs prikazuje kao hijerarhijska struktura. Ovde je, pak, epistolarni diskurs
slikovito predstavljen kao sistem testerasto uklopljenih iskaza u kome ulogu zubaca
imaju pasusi.
Sledee poglavlje posveeno je logiko-semantikom aspektu koherencije.
Ovaj aspekt bie analiziran pomou pojma referencije. Ovaj pojam autor dovodi u
vezu sa pragmatikom strategijom i, u okviru nje, pre svega, sa izborom
referencijalne operacije sa uvoenjem novog referenta, uvoenjem referenta iz
prethodnog pisma iskaza i identifikacijom referenta.
Uvoenje novog referenta povezuje se sa nametanjem (navodnici Lj. P.)
komunikacije od strane adresanta, to je od posebnog znaaja za komunikativni
dinamizam iskaza. Analiza ove operacije pokazae da se nametanje komunikacije
regulie regulativnim pravilom postojanja zajednikih koeficijenata, koje je
zasnovano na optimalnoj proceni presecanja i preraspodele znanja izmeu adresanta
i adresata.
Referencijalne operacije povezane su sa funkcionisanjem diskursnih
markera u epistolarnom diskursu. Na osnovu ekscerpirane grae Ljudmila Popovi
izvrie analizu ovih markera sredstava koja vezujui razliite formalne i
sadrinske elemente teksta u celini, istovremeno vre i niz uzajamno povezanih
markernih, delimitacionih, konektorskih, topikalnih, dijalokih i ostalih funkcija
(119), izdvojivi pri tom kao najfrekventnije terminalne formule, inicijalnu frazu
pisma (na osnovu koje odreuje pet tematskih modela epistolarnog iskaza), markere
redosleda izlaganja, digresivne markere, pitanja dopune, konkluzivne markere i
postskriptum. Posebna panja bie posveena i kontrastivnoj analizi jezikih
sredstava koja se koriste u funkciji markera u ukrajinskom i srpskom jeziku.
U okviru poglavlja Koreferencija u epistolarnom diskursu razmatraju se
operacije identifikacije referenta. U vezi sa identifikacijom u odnosu na stvarnost
uvode se kriterijumi denotativnog prostora i subjektivnog denotativnog prostora.
Identifikacija u odnosu na diskurs povezana je, pak, sa pojmom koreferencije
(upuenost razliitih jezikih sredstava na isti denotat), a kao osnovne operacije
ovakve interiskazne identifikacije izdvajaju se totalno i parcijalno citiranje i
parafraza (sintaksika i leksika). Svaki od ovih postupaka podrobno je analiziran.
Posebno poglavlje posveeno je istinitosti/lanosti iskaza u vezi sa
prenoenjem tueg iskaza u okviru kategorije imperceptivnosti.
Mikrostrukturni nivo diskursa posmatra se kao poslednji nivo realizacije
komunikativnog programa adresanta i prvi nivo interpretacije poruke od strane
adresata (11). Osnovna jedinica analize na ovom nivou jeste govorni in i njegova
jezika realizacija. Pri tom analiza jezike realizacije govornih inova ukljuuje i
pragmatiki i semantiki kontekst.
Tekst pisma posmatra se kao niz govornih inova od kojih svaki ima svoju
funkciju na svim nivoima strukture diskursa. Ljudmila Popovi zapaa da govorni
:
. , 2000, 120 .
.
.
:
(), , . ,
, .
- . ,
, (
. . ).
, , ,
: ,
.,
. ,
,
, ,
.
-
(I)
,
.
. ,
Mlan, Ptar, Dan Jlena, Mrija,
Dnka, .: Mlan, Mle, Mka, Ma, Mle, Mo, Mo, Mjo, Mlia, Man,
Ml, M, Mn, Milni, Mlica, Milca, Milnda, Mko, Mlega, Mura,
Mrda, mle. mlica, milca; Jlena, Jlica, Jkica, Jkica, Jla, Jka, Jka,
Ja, Jejtina, Jova, Jekrina, Jkua, Jlkaa, Jlina, Jk.
, ,
, ,
. , ., -
(Dkica, Ddica), (Ppica,
Ddica) (lca,
Lzca),
. , .
, ,
. (, ,
). (jv, jvica, mrica)
- ,
,
.
- grbigrabak
.
, , . ,
.
. ,
, :
, . ,
. , :
.
( ). .
,
.
.
.
,
,
. , ,
,
.
.
182 , 83 , 99
.
19. ,
.
''
, , ,
,
.
.
,
.
,
.
,
.
,
.
. ,
,
.
,
.
. .
, ,
.
, ,
. ,
,
,
.
, , ,
,
.
.
.
,
. ,
, , ,
[] ,
.
()
:
, , 1998, 149 .
Jedini do danas relevantan etimoloki prirunik srpskohrvatskog jezika
jeste Etimologijski rjenik hrvatskog ili srpskog jezika Petra Skoka, objavljen u
Zagrebu 19711974. godine. Iako spada u red kapitalnih dela svetske etimoloke
leksikografije, zbog novih dostignua slovenske etimoloke nauke koja se niu u
poslednjoj treini ovoga veka, u naoj lingvistikoj sredini javila se potreba za
revizijom i aktualizacijom ovog Skokovog dela. Na inicijativu akademika Pavla
Ivia, Srpska akademija nauka u Beogradu osnovala je 1983. godine u okviru
Instituta za srpskohrvatski jezik (danas je to Institut za srpski jezik) Etimoloki
odsek sa ciljem da se otpone rad na projektu novog etimolokog renika
srpskohrvatskog jezika1. Petnaest godina docnije, u okviru edicije Biblioteka
Junoslovenskog filologa kao knjiga br. 15, izala je iz tampe Ogledna sveska
Etimolokog odseka.
Urednik Ogledne sveske je akademik Pavle Ivi. Autorski kolektiv ine:
Marta Bjeleti, Jasna Vlaji-Popovi, Pavle Ivi, Aleksandar Loma, Sneana
Petrovi i Biljana Sikimi.
Ogledna sveska sadri sledea poglavlja: Predgovor (str. VIIX), Uvod (str.
XIXXI), Literaturu i skraenice (str. XXIIIL), Renik (str. 185) i, u funkciji
rezimea, prevod na engleski jezik Uvoda i Predgovora (str. 8799).
Pojava Ogledne sveske bila je inspirisana eljom autorskog tima da se
tampanjem jednog segmenta iz budueg Etimolokog renika srpskog jezika (u
daljem tekstu: ERSJ) prui to potpunija informacija o njegovoj koncepciji i optim
metodolokim principima njegovo izrade, kao i da se ukae na nova tehnika reenja
primenjena u organizaciji odrednica i nova etimoloka reenja do kojih se dolo u
konkretnim sluajevima. Celokupan materijal izloen u Oglednoj svesci pokazuje da
se budui renik ne pie samo sa ambicijom da se popune praznine Skokovog
etimolokog renika, nastale usled uveanog obima dijalekatske i leksikografske
grae objavljene u poslednjih pet decenija, ve u nastojanju da se prevaziu osnovni
nedostaci Skokovog dela, kako u pogledu koncepcije, tako i u pogledu obrade
raspoloive grae, ime bi ad ultimum bilo udovoljeno postulatima savremene
slovenske etimoloke leksikografije.
Korpus budueg ERSJ, kako se saznaje iz Uvoda i Predgovora, zasnovan je
na Reniku SANU; svi neologizmi, okazionalizmi, brojni struni termini obraeni u
terminolokim renicima ili specijalizovanim studijama, kao i leksika koju sadre
renici stranih rei varvarizmi, internacionalizmi i sl. ostaju van okvira ERSJ. S
obzirom da Renik Srpske akademije ne sadri sav postojei dijalekatski materijal,
1
Od juna 1998. godine, odlukom Odeljenja za jezik i knjievnost SANU, projekat nosi naziv
Etimoloki renik srpskog jezika.
,
: ,
(19031991). , 2000, 169 .
,
,
.
. , ,
. ,
,
, .
.
, ,
, , ,
, 3. 1903.
,
. .
,
, ,
, , ,
1953. ,
.
1963. 1973. ,
.
,
,
. .
14. 1991. .
. ,
,
1935.
1940.
.
,
,
,
.
, ,
. 1946. . .
.
.
1991.
.
. ,
I 1983.
( ,
).
,
, ,
, , ,
.
.
300
(
, 47).
()
Alain Polgure: NOTIONS DE BASE EN LEXICOLOGIE.
Notes de cours polycopies.
http://www.fas.umontreal.ca/ling/olst/FrEng/ManuelLexico.pdf,
2000, 128 str.
Autor je, obavetavajui o adresi ovog prirunika napomenuo da se radi o
priruniku za poetne kurseve leksikologije, te da je njegova namera bila da
predstavi koherentan i dobro odreen skup izabranih pojmova predstavljenih u
loginom nizu. Dokument je u formatu Acrobat Reader 4.0. i s tehnike je strane
jako dobro uraen. Tekst poseduje mapu poglavlja i manjih delova, to znatno
semantiki sloj dela. to se funkcija rei tie, autor istie dve: nominacionu, koja
obezbeuje jasnou iskaza i njegovu stilsku neutralnost i simboliku, koja
podrazumeva stilsku aktivnost, ali zamagljuje smisao.
U knjizi se razmatra problematika jezikog sistema, jezike norme i stila.
Jeziki sistem nije homogen jer je sastavljen od raznorodnih jedinica i trpi uticaje
kako stranih nanosa tako i unutranjih divergentnih procesa. Ipak se jeziki sistem
smatra visoko organizovanim jer iskazne strukture podleu unutranjoj regulativi,
jezikoj normi koja na planu stilistike inicira jasnou izraza. Ono to R. Simi ve
godinama naglaava jeste da jeziki sistem, kao visoko kodifikovana znakovna
struktura, nije i visoko stilizovan naprotiv, on je stilski neutralan, a jezika
pravilnost je nulti stepen stilistinosti jezika. Najveu panju autor je posvetio
problemu varijacije i varijanti u stilistici jezika i pravilima pomeranja u sistemu
(npr. sinonimski paronimi bajbok"/"bajbokana) i varijanti sistema unutar koga su
jezike jedinice rasporeene prema stepenu eficijentnosti, stilske aktivnosti. Kao
primer navode se arhaizmi koji u tekstu mogu imati veu stilsku obojenost nego
postojee lekseme (npr. gospoa Dafina"/"gospoa Dafina u Seobama M.
Crnjanskog). Druga preraspodela, po autoru, tie se varijanti jedinica u sistemu i
varijanti iskaznih struktura. Veina jedinica se procesom transmisije moe izmestiti
iz jezikog sistema u iskaznu formu, promeniti svoj stilski karakter i automatski se
vratiti u sistem (transpozicija) i to u drugu strukturu (npr. iz naunog u literarno
delo). Manji broj jezikih jedinica potpuno je izolovan iz sistema (poslovice,
aforizmi, maksime). Izborom ovih varijanti iskaznih struktura, postie se stilski
relevantno uoblienje iskaza, tj. njegova eficijentnost. Varijacija je, kako veli
autor, nain da se prilikama i svrsi podesi eficijentnost izraza.
Pri kraju prvog dela knjige, u odeljku Tipoloke karakteristike srpskog
jezika i problem stila, saeto su navedene osobine jezike grae praslovenskog
jezika radi prikaza dijahronijskog razvoja srpskog jezika, posebno na fonetskom i
morfolokom planu. Promene u strukturnim svojstvima srpskog jezika vezuju se,
izmeu ostalog, i za stilske karakteristike u njegovoj strukturi.
U drugom delu knjige analiziraju se fonostilistike osobenosti
srpskog jezika: stilske osobine fonijskih sistema, fonoloki sistem
srpskog jezika, akcenatski sistem, fonoloke strukture govora i stila,
glasovna figurativnost i dikcija. Na stilsku eficijentnost govora utie i
distribucija akcenata u rei, njihova funkcionalnost i politoninost u
strukturi iskaza.
Nezaobilazna su autorova fonostilistika istraivanja vezana za
spregu ritminosti, tj. eufonije i euritmije govora sa znaenjskom
strukturom. Razmatrano je u kojoj meri kvantitet rei, njihov
raspored, glasovni sastav i fonotaktika pravila utiu na stilsku
aktivnost izgovorenog, tj. njegovu eficijentnost. Na kraju Stilistike
Autor sa izvesnom tendencijom insistira na tom etnikom imenu, iako zapravo razmatra
celokupno slovensko naslee na prouavanom terenu, uz esto preciziranje pojedinanih
jezika izvornika.
-: .
". . , , 2000, . 200.
,
,
- .
. ,
,
, .
.
.
.
: , , .
.
, .
(
, ,
), , .
, .
,
. ,
, , .
.
, , 3000 .
25000 .
,
.
. ,
, , , ,
.
()
logian je zavretak ovako koncipirane knjige i itaocu prua priliku da ogleda svoje
eventualno probuene ambicije na planu hetitske filologije; za dalje bavljenje njome
on biva upuen na literaturu na svetskim jezicima datu u bogatom i up-to-date
izboru (111 jedinica). Pisana jednostavnim jezikom i pitkim stilom, ova knjiica na
uzoran nain prua osnovno saznanje o jednom znaajnom segmentu istorijskokomparativne lingvistike i stare istorije, i u tom smislu moe se preporuiti
studentima, ali i svim drugim obrazovanim itaocima eljnim da proire svoja
znanja i vidike.
ea oee aeooje, , , . .
.
eoa a a A. . ea o ao a
e : a, ae, oe a (2636) (Je
a e a: a, aoj, oe oaa). o
a e aa oaea aooja oa eoaa a. Oe aje jaaj ao oea eeea ea eoa
ajee oja eo. oo a o a aa oa
ojea o eojeo oea, eeao oea
je e, aoo oaa e, oaoaa ae. oe
ea aoe a a oae jea eaa je ooa ea oa.
e oa e ea a eoo oeo eo jeo
jaa e o oa oeo, aa oao e oo
eo jea. To o e oje.
aj oee oe ee e,
: ( j aoj), aao-a (
Aj), oo-oe ( aj), aao-a ( aa
e je Joaje), eja ejao-oe (
aj).
. . : eoooe ( eea oeje oj aaj Maaoj), aa (
aoj), aja ( aoj), ooo ( oaoj), a (
j ea oa), aaooe ( eoj aj).
Kaao e oe jee ae oaaea ao ee je, a e ae ao o.
Moje e oe o oea
aaje eaa.
, .
()
, XXXIII/1-2.
, 1999, 184 .
, ,
.
.
( ) .
/
,
.
,
(
).
.
+ +
.
. .
, : , , , ,
, .
.
() .
,
, ,
.
,
.
.
- -
- -
,
,
.
,
,
, -
,
.
,
.
.
.
,
, .
-nn-
.
. -
: .
.
.
. ,
,
.
, . .
-
-
. ,
, .
.
(2) . ,
, .
, ,
.
.
1998.
,
.
(1)
,
.
,
.
()
PREVODILAC. asopis Udruenja naunih i strunih prevodilaca
Srbije, 12/1999, 128 str.
(, ,
, , , ,
, , )
. : ,
(59) ,
,
.
(9).
.
(1021)
,
( , ,
, , ,
, , ,
, , ).
,
,
.
: (2123)
, .
, ,
, ,
.
:
(2431)
(32
46).
. :
.
,
.
,
,
.
:
,
,
,
(Das Leben des Heligen Sava),
(The Cultural Treasury of Serbia).
. .
(84
97).
. ,
, -.
(-) (98
122) 850 , , ,
.
()
stanju narodne kulture i folklora u XIX veku i ranije. Svi zapisi i citati su datirani.
RNPS obuhvata itav poljski etniki teren, kao i poljska sredita van tog terena, pre
svega na istoku. O lokalizaciji podataka takoe se vodi rauna. Renik daje poljski
materijal, pre svega zbog toga to je raen intenzivnom metodom, kao i zbog
insistiranja autora na istorinosti renik uzima u obzir istorijske uslove i
specifinost narodne tradicije. Ipak, autori su svesni nemogunosti da uvek izoluju
poljsku od opteslovenske, indoevropske ili hrianske tradicije. Relacije sa
najbliim slovenskim tlom odreuju se na osnovu podataka iz Kultury ludowej
Sowian Moinjskog, kao i iz publikacija moskovske etnolingvistike kole (Ivanov,
Toporov, Tolstojevi).
Renik narodnih predstava i simbola predstavlja otelotvorenje teorijskih
postavki lublinske etnolingvistike kole i svakako je projekat od izuzetne vanosti i
ogromne koristi za sve koji se bave tradicionalnom kulturom Slovena. Njegov
ideografski karakter, tematske celine koje obrauje, grafika preglednost i
organizacija odrednice, kao i obilje folklornog materijala koji se u njemu daje, ine
ga ve sada, po izlasku prve dve knjige, jednim od kljunih leksikografskih dela u
slovenskoj etnolingvistici i folkloristici.
( ).
:
- ;
- ,
;
- (, , , ,
).
.
.
. , ,
( ,
, ,
, ,
, ,
, ,
, , ,
, , ( ),
( ),
, - , ,
, ,
, , , , , ,
, , , ).
,
.
.
, ,
. ,
, .
.
, , Raillex,
, , .
()
Paul West: THE SECRET LIVES OF WORDS. Harcourt Brace,
2000, 304 str.
500 ,
. , abacus
zymurquist ( ). ,
, , . ,
snite ( ), scranny
(, ), leotard ( ),
decimate (
), Hottentot .
()
Laurie Bauer, Peter Trudgill ed.: LANGUAGE MYTHS. Penguin
USA, 1999.
Jezik je oduvek bio neiscrpna tema za razmiljanje i rasprave. Vekovno
bavljenje laika ovom temom izrodilo je mnotvo popularnih sudova i mitova koji su
esto zasnovani na pogrenim predstavama o prirodi jezika. U dananje vreme oni se
najvie prenose putem dnevne tampe, radija i televizije. Knjiga Jeziki mitovi, iji
su urednici Lori Bauer i Piter Tradgil, sadri devetnaest eseja u kojima vodei
savremeni lingvisti raskrinkavaju popularne sudove o jeziku kao to su npr. poznati i
raireni stereotipi: ene previe govore; italijanski je lep, a nemaki ruan;
stanovnici Njujorka govore lo engleski itd. Knjiga je prvenstveno namenjena
jezikim laicima, ali se preporuuje i lingvistima i studentima jezika.
pygophilous ( ),
agastopia ( ),
:
agrexophrenia (
),
dasypygal (, ),
:
jumentous ( ),
aboiement ( ).
,
. ,
,
. , ,
.
()
Piek Vossen: EUROWORDNET: A MULTILINGUAL DATABASE
WITH LEXICAL SEMANTIC NETWORKS. Kluwer Academic Pub,
1998.
Ova knjiga nas informie o radu na stvaranju multilingvalne baze podataka
kao glavnog cilja EuroWordNet projekta. Multilingvalna baza podataka predstavlja
sistem sa leksiko-semantikim mreama odnosno mreama rei nekoliko evropskih
jezika. Svaka mrea rei u bazi podataka predstavlja specifikum strukture jezika
nastao usled jedinstvene leksikalizacije koncepata u jezicima. Svi koncepti
objedinjeni su posebnim meujezikim indeksom u kojem ekvivalentni koncepti
meu jezicima dele istu indeksnu jedinicu. Multilingvalno ureena baza podataka
omoguava poreenje leksikalizacija i semantikih struktura, dajui na taj nain
odgovore na neka od fundamentalnih pitanja lingvistike i filozofije: koliko su
konzistentne leksiko-semantike mree rei meu jezicima, koje su specifino
jezike razlike meu mreama rei, postoji li univerzalna jezika ontologija? Put do
odgovora otvara zajednika baza koncepata ureena po setovima, a nastala
izdvajanjem koncepata iz pojedinanih mrea rei, koji su klasifikovani po jeziki
neutralnoj top-ontologiji (top-ontology). ira obavetenja o radu na samom
EuroWordNet projektu nalaze se u uvodnom poglavlju knjige, dok je zavrno
poglavlje posveeno znaaju multilingvalne baze podataka za dalja istraivanja na
polju semantike, kao i njenoj ulozi u mainskom prevoenju, kreiranju te uenju
jezika uopte.
()
Svetlana Stoji (Beograd)
SOCIOLINGVISTIKI I SOCIOPSIHOLOKI ASPEKTI STANDARDIZACIJE
ENGLESKOG JEZIKA5
Crystal, D. (1998). Isaac Pitman: the Linguistic Legacy. English Today, Vol. 14, No. 3, 17.
delovanja na jezik, koji zapravo kod ivih jezika nikada ni ne prestaje, i koji se u
razliitim periodima ispoljavao kroz razliite aktivnosti. Stoga navedeni sled faza
podrazumeva iskakanje iz hronologije i dislociranje u prostoru.
Ovako koncipiran dijahronijski pregled samo je jedan od moguih uglova
posmatranja koji izmeu ostalog pokazuje kako je pojam standardnog engleskog
vremenom stekao razliite slojeve drutvenih, moralnih i politikih konotacija. U
tako slojevitoj znaenjskoj ljuturi lako je postajao predmet nerazumevanja i
polemika koje ne jenjavaju ni danas. Kako delotvorno bavljenje jezikim
problemima zahteva izvesno razumevanje nacionalnih i lokalnih mitova o jeziku,
samo se iz dijahronijske perspektive moe shvatiti zato se na kraju dvadesetog veka
standardni engleski u naelu posmatra kao najpravilniji, najbolji, pa ak i najlepi
varijetet, jer je tokom vekova izricano mnotvo arbitrarnih pa ak i apsurdnih
argumenata sa ciljem da se opravda njegov oblik i struktura.
Koreni zabluda o standardnom jeziku jednim delom lee i u samoj teoriji
standardnih jezika. Standardizacija se posmatra kao unapred planiran proces iji je
cilj da se doe do jednog varijeteta koji e sluiti za sve funkcije i sve svrhe. Dakle,
stvara se iluzija da se kroz takav proces dolazi do standardnog jezika kao jednog
potpuno razvijenog varijeteta. Kada se prihvati iluzija da je takav varijetet potpuno
razvijen, iz toga sledi zabluda kod laika a i kod nekih strunjaka da ga ne treba
menjati jer e ga promena pokvariti ili dovesti do nepotrebnih varijacija. Time se
zapravo gubi iz vida elastina stabilnost kao vana odlika standardnog jezika. Isto
tako, dugotrajan proces stvaranja standardnog varijeteta stavlja u prvi plan
karakteristiku istorinosti koja se esto istie i stvara uverenje kod ljudi da je
standardni jezik jedini pravi jezik. Iz ovog uverenja raa se jo jedno bolnije
uverenje kod velikog broja izvornih govornika da ne govore svojim jezikom ili ga u
najmanju ruku ne govore kako bi trebalo.
U javno izraenim stavovima dananjih govornika o stanju jezika i
njegovoj upotrebi osea se tradicija iz ranijih vekova. Teme o kojima se jo uvek
raspravlja sa puno emocija su npr.: kritikovanje pogrene upotrebe rei, reforme
ortografije, vrednovanje pisanog i govornog, odnosno govorenog engleskog, uticaj
amerikanizama na britanski engleski, pitanja pravilnog i nepravilnog izgovora itd.
Jo uvek postoji veliki strah da se jezik kvari i da e biti uniten ako se ne preduzmu
odgovarajue mere. Stoga se danas pominje da dolazi do destandardizacije
engleskog7 zbog toga to se koristi na svim kontinentima zemaljske kugle kao prvi,
drugi ili strani jezik. Zato retrospektiva procesa standardizacije u ovom radu prua i
dijahronijski presek stavova govornika prema engleskom i njegovim varijetetima. U
radu su korieni mnogi citati koji odraavaju stavove govornika iz razliitih
perioda. To su stavovi koje su javno izraavali filozofi, jeziki strunjaci, pisci,
naunici, nastavnici. Manje vie isti tekstovi citiraju se iz primarnih ili sekundarnih
7
najlepi jezik na svetu. U ravni moralnih sudova, manji procenat ispitanika iz ovih
delova Britanije naveo je da amerikanizmi kvare britansku varijantu, naroito u
odnosu na ispitanike iz Engleske kod kojih su se, procentualno gledano, u najveem
broju sluajeva ispoljili stereotipi vezani za presti standardnog britanskog
engleskog.
Meutim, kada se posmatraju odgovori sve etiri grupe britanskih
ispitanika, rezultati ukazuju da su ovi ispitanici kroz svoje odgovore izrazili
eklektike stavove prema standardnom engleskom i drugim varijetetima, a koji se
proteu u kontinuumu od jezike konzervativnosti do tolerantnosti.
Rezultati ukazuju da su eklektike stavove u neto veoj meri izrazili
ispitanici iz Velsa, to se moe ilustrovati poreenjem reakcija na dve tvrdnje. Iako
se 50,6% ispitanika sloilo sa tvrdnjom da veina Britanaca govori lo engleski,
84,8% je takoe navelo da deli miljenje da britansko drutvo treba da bude
tolerantnije prema onima koji ne govore ovaj jezik pravilno.
27,3%
25%
47,2%
24%
6%
42,7%
27%
29,7%
22,7%
Elena Dukeska (Skopje)
A CONTRIBUTION TO THE STUDY OF THE INFLUENCE
PRONOMINAL
INFLEXION
ON
NOMINAL
INFLEXION
MYCENAEAN GREEK
OF
IN
This work studies the details of the influence of pronominal inflexion on the
nominal inflexion in Mycenaean Greek. Both in respect of the function as well as of
the inflection, pronouns differ from all other nomina. However, in the course of the
development, the pronominal inflexion was gradually getting closer to the nominal
inflexion. In most of cases, the endings of the pronouns which distinguish gender
and the nouns from the -o/e- and -a- declension became even. So, in most of the
Greek dialects, for example the declension of the demonstrative pronoun
o9, h,( to/ from the stem *so-/to- differs from the declension of the nominal -o/e- and a- stems only in nom. sing. masc., cf. lu/ko-v opposite to o(, Skt. s, Goth. sa, in
nom. acc. neut., cf. zugo/-n opposite to to/, Skt. ta-d, Goth. a-t-a and in nom. acc.
dual fem., cf. sth/l-a> (Attic.) opposite to t-w/.
From the comparison between the declensions of thematic and athematic
nouns and the pronouns which distinguish gender, it becomes evident that
specifically pronominal are also the endings *-osZo and *-eso gen. sing. masc. and
neut., cf. t-oi~o, Skt. t-sya (< *so-/to-) and t-e/o, OCS. c-eso, Goth. hw-is (<
*q`e/o-); *-oi, *-ai nom. plur. masc. and fem., cf. t-oi/, t-ai/ (< *so-/to-, *sq/tq-), Lat. qu-i, qu-ae (< *q`e/o/q-); *-qsrm gen. plur. fem., cf. t-a>w
/ n, Skt. tsam (< *sq-/tq-), Lat. qu-qrum (< *q`q-), and probably the gen. loc. dual ending
*-oZous, cf. Skt. t-yrs, OCS. t-o (< *so-/to-).
The leveling of the pronominal inflexion with the nominal inflexion was
certainly a mutual process. The pronouns also took some nominal endings, cf. nom
plur. fem. Skt. t-As, Avest. t-q, Goth. -rs, Litv. t-s opposite to Dor. t-ai/, Ion.
Att., Arc. Cyp., Lesb. a(i/ (<*sq-/tq-). This perhaps speaks best of the fact that the
pronominal endings appeared in the inflexion of the nominal -o/e- and -a- stems as a
result of the horizontal analogy within frequent syntagms consisting of nouns and
pronouns. Pronouns which distinguish gender are functioning as adjectives, cf. Gr.
oi( lu/koi, Lat. iste lupe, OCS. ti vlqi. On the other hand, the pronominal endings
got extended to the nouns probably because of the tendency to maintain the
functions of the case forms in the nominal declension. This probably was the reason
why the endings *-sZo and *-so appeared in the gen. sing. of the nominal thematic
declension. The nominal ending *-es/-os/-s was not sufficiently distinctive from the
nom. sing. *-s. Perhaps, such is the case also with the the masculine *-a- stems gen.
sing. in Greek dialects. After the ending *-s appeared in nom. sing., the old genitive
ending *-qs was not functional any more, and therefore a new ending -a>o was
created.
The leveling of the pronominal and nominal inflexion did not happen to the
same extent in all Indo-European languages. Mostly spread is the substitution of the
nominal ending *-es/-os/-s in the gen. sing. of the nominal -o/e- stems by the
pronominal endings*-sZo and *-so. It is apparent in the Indo-Iranian and Germanic
languages, then in Greek, Gothic, Armenian language, and there are also isolated
examples in Faliscan. In several languages too, the pronominal ending *-i appeared
in the declension of the nominal -o/e- stems, that is in Balto-Slavic languages, in
Latin, Greek and partly in Gothic and Old Irish. Less disseminated is certainly the
appearance of this pronominal ending and the gen. plur. ending *-srm in the
declension of the nominal -a- stems. It is present only in Latin and Greek. The gen.
loc. dual ending *-oZous appears in the inflexion of nominal -o/e- and -a- stems in
the Indo-Iranian languages. If the ending -oiun is related to the Skt. -ayrs, OCS. o, then in Greek it appears not only in the nominal -o/e- and -a- stems inflexion,
but also in the nominal athematic stems inflexion.
The influence which the pronominal inflexion made on the nominal inflexion
differs in the particular languages in respect of chronology as well. Traces from the
previous state have not been preserved in all languages to same extent, and within
the Greek dialects there are not such traces at all.
But, is the situation same in the Mycenaean period of the Greek language?
The purpose of the study in this work is to find out if there is such data on the
Mycenaean tablets, which would increase our information about the influence of the
pronominal inflexion on the nominal one in the Greek language and about its
chronology. The previous research has shown that the archaic features of the
Mycenaean Greek from the second half of the second millenium BC are present on
phonetic, morphological and syntactical level. Significant for the study of the
influence of the pronominal on the nominal inflexion is the fact that in Mycenaean Z
is still written in initial and intervocalic position, and so is occasionally h from
initial and intervocalic s, that there are no contractions yet, that the nom. acc. dual
ending -r appears in the inflexion of the nominal feminine -a- stems, that the
instrumental exists independently from the dative.
On the other hand, Mycenaean tablets are specific because of the way they
are written and the administrative nature. The syllabic script is not always precise.
The fact that the length of the vowels is not recorded, and s, n, i are omitted at the
end of the word especially complicates problems related to the morphology of case
forms. Because of the restricted lexical repertoire, some categories of words, like
personal pronouns for first and second person or verbal forms for first and second
person are completely missing. Due to the elliptic style of the scribes, the syntax is
often inconsistent, and this makes the study of the syntactic function of the case
forms quite difficult. The texts are in great measure damaged and because of the age
often there are no parallels in the historical Greek dialects for the interpretation of
particular words. Because of all these specific features analyzing the pronominal and
nominal forms we have to have in mind not only the comparison of the linguistic
facts from the Mycenaean period with the facts from other Indo-European languages
and Greek dialects, but also the epigraphical and paleographical analysis, and even
the archaeological circumstances in which a tablet has been found.
This work consists of introduction, five parts in which separately are
analyzed pronoun forms, genitive singular forms from the nominal -o/e- stems and
masculine genitive singular forms from the -a- stems, dual forms, masculine and
feminine nominative plural forms from the -o/e- and -a- stems and genitive plural
forms from the -a- stems. The analyzed material is presented in a survey of the
forms according to the tablets and in tables, attached to each of the five parts
concerning the analysis of the pronominal and nominal forms.
Due to the administrative nature of the texts pronouns are scarcely attested in
Mycenaean tablets. However, the analysis has shown that in spite of this,
Mycenaean testimony for the development of the pronouns in Greek is quite
indicative. Most frequent (372 instances) and at the same time the only pronoun
attested with examples out of the Pylos archive is the pronoun to/(s)sov,
to(s)so/sde. From the other pronouns, the personal pronouns min and sfei~v, the
reflexive possessive pronoun o(v
/ , the demonstrative pronouns o(,/ h(,/ to/ , au)to/v,
to/(s)sov, a(t
/ erov, the relative pronoun o(,/ h(,/ o(/ we have examples only in Pylos.
Although isolated, the examples of these pronouns are significant because they are
their oldest written forms.
In this sense, although there are only 5 genitive singular forms among the
pronouns, it is indicative that they all have the ending *-sZo and that they belong to
different pronouns, the possessive pronoun and three demonstrative pronouns. It is
important that on the tablets there are some pronominal forms, of which there are no
traces in Greek dialects later on, but which have parallels in other languages, for
example the form to-to, /totto(d)/ (PY Aq 64), nom. acc. of a reduplicated
demonstrative stem *to-, Skt. tttad and the form to-me, /tp(m)mei/ (PY Ep 613.8),
dat. loc. sing. of the demonstrative pronoun o(,/ to/ (< *so-/to-) formed with the
element -sm-, Skt. ta-sm-qi, Goth. a-mm-a, OCS. to-m-u. On the other hand the
forms mi, /min/ (PY Ep 704.5; Na 926) and pe-i, /sphei(h)i/ (PY An 519.15; Na
395.B) show that pronouns like min and sfei~v typically Greek, are already existing
in the period of the Mycenaean tablets. Indicative is also the form a2-te-ro nom. acc.
sing. /hateron/ (PY Ma 365.2), because it confirms the antiquity of Attic qa/teron
in some previous period present in Greek too? Is the ending -oiin (< -oiun ) related
to the Skt. gen. loc. ending -ayr of the -o/e- and -a- stems, which is characteristic
for the pronouns and the number two, cf. vUk-yr, sv-yr and t-yr, d(u)v-yr
or is it an innovation within Greek on the analogy of the dat. loc. plur. in -oisi and
instr. plur. in -oiv?
On the Mycenaean tablets there are certain dual forms only in nom.
accusative. The only example of dual, not in nom. accusative, the form du-wo-u-pi,
/d`oiumphi/ from dwo, /d`r/, du/w shows that the instr. abl. plur. ending *-phi, -fi
later preserved in Greek dialects only in petrified forms like i}-fi, dakruo/-fin etc.,
in Mycenaean was used in dual too, and that Arc. Cyp. forms in -oiun are older than
forms in -oiin and could probably be related to the Sanskrit gen. loc. dual forms in ayr.
The analysis of the nom. acc. dual has shown that in Mycenaean, thematic
and athematic nouns from all genders were already ending in -w and -e. The
analysis has also shown that in this period the ending -w was also spread to the
feminine -a- stems, in Pylos, cf. ke-ke-me-no , ko-to-no dwo, /k(h)ekhemenr ktoinr
d`r/ (PY Eb 338.B) from /k(h)ekhemenq ktoinq/ land possessed temporarily and
in Knossos, cf. i-qi-jo, /(h)ik`iZr/ (KN Sd 4401.b) from /(h)ik`iZq/ chariot,
probably in order to avoid the homonymy with nom. plur. forms in -ai. Apart from
nom. acc. dual forms in -o, /-r/, the nouns from -a- stems, both in Knosssos and in
Pylos show forms in -a. The fact that nouns have two times less forms in -o than
forms in -a, and adjectives and participles two times more could be an indicator that
the ending *-r first appeared in the inflexion of the adjectives. It is interesting that
both Knossos and Pylos scribes always wrote ko-wa the nom. acc. dual form of the
noun ko-wa, /korwq/, Ion. kou/rh. The need to avoid the homonymy with the nom.
acc. dual form ko-wo from the noun ko-wo, /kor`os/, Ion. kou~rov probably was the
motivator to preserve the old dual ending *-ai at least in this noun.
The addition of the athem. ending -e in the -a- stems nom. acc. dual forms in
Knossos, cf. nom. acc. dual e-qe-ta-e, /(h)eq`etqe/ (KN Am 821.1) from e-qe-ta,
/(h)eq`etqs/, e(pe/tav follower has a parallel in Postmycenaean, cf. (Lac.)
e)pa/koe from e)pa/koov.
The pronominal inflexion also influenced -o/e- and -a- stems nom. plur.
forms. But, unlike the Italo-Celtic dialects, which keep traces from the old nominal
ending -es, cf. Osk. biv-us, scrift-as; Umbr. Ikuvin-us, urt-as, OIr. fir-u (voc. plur.),
Greek dialects in the nominal -o/e- and -a- stems show only the pronominal ending
*-i, cf. i(p
/ po-i, lu/ko-i, qea-i/, nu/mfa-i. The analysis of the nom. plural reveals that
this is so, because the pronominal ending *-i was introduced in the nominal
inflexion probably in the Premycenaean period already.
We could pose the question if the Mycenaean -o/e- and -a- stems nom. plural
forms in -o and -a had the endings *-oi and *-ai or the endings *-rs and *-qs? Yet,
the use of the syllabogram *33, /rai/, /lai/ in the Pylos archive directly shows that in
Mycenaean the pronominal nom. plur. ending *-i was already spread to the
nominal -o/e- and -a- stems. And dual forms in -o, /-r/ indirectly testify that this was
the case even in those instances when the endings *-ai and *-oi were not specifically
recorded, not only in Pylos, but also in Knossos, cf. pi-je-ra3 , to-qi-de-ja *200vas 3
(PY Ta 709.1), /phiZelai torq`ideZai 3/ 3 dishes with spiral decoration, ko-wo , me-wijo-e 4, /kor`oi me`iZo(h)es 4/ (KN Ai 824.2) 4 younger boys.
The analysis of the nom. plural has also shown that the athem. ending -ev
perhaps already in Mycenaean in some instances had an accusative function. Some
forms in Mycenae and Pylos ending in *-es in the context of acc. plural, cf. o-di-dosi , du-ru-to-mo ... a-ko-so-ne, /(h)r didonsi drutomoi aksones/ (PY Vn 10) how the
woodcutters contribute axles perhaps correspond to the acc. plur. forms in -ev
appearing in Greek dialects in the period of koinh/.
Mycenaean is also indicative regarding the nominal -a- stems gen. plur.
forms. The pronominal ending *-qsrm was already present in Mycenaean, both in
the feminine -a- stems, cf. ko-to-na-o, /ktoinq(h)rn/ (PY Ed 236.1; 901.1) from koto-na, /ktoinq/, ktoi/na portion of land, and in the masculine, cf. e-re-ta-o,
/eretq(h)rn/ (PY Ad 684 lat. sup.), e)reta/>wn (b 319) from e)re/thv rower, sailor.
However, as in the case of the gen. sing. from the masculine -a- stems, there are
only uncontracted gen. plur. forms in -a-o, /-q(h)rn/ on the tablets. Unfortunately,
all examples are written in Pylos (60 forms and 5 identified scribes), and only one in
Knossos.
In spite of all problems related to the interpretation of the pronominal and
nominal forms in Mycenaean period, these forms are significant because they are the
first written testimony for the chronology of the influence of the pronominal
inflexion on the nominal inflexion. The analysis of the material clearly shows that
the pronominal endings of gen. singular *-osZo, nom. plural *-oi, *-ai, gen. plural *qsrm and probably the pronominal ending *-so are already present in the inflexion
of the nominal -o/e- and -a- stems in the Mycenaean period. It could be argued that
there are differences in the language of Knossos, Pylos and the other places. In
Knossos, forms from the pronoun to(s)so/sde are missing, and the relative stem *Zoin Pylos is more frequently written o-, than in Knossos. But, it is important that there
are no such differences from one place to another which would indicate possible
different chronology of the influence of the pronominal on the nominal inflexion
within Mycenaean. The fact that in the thematic gen. singular there are no certain
forms in -o-o, and in masculine -a- stems gen. sing. and in -a- stems gen. plur.
there are no contracted forms, indicates that Mycenaean was still more archaic in
some aspects than the historical Greek dialects.
UZVICI
IMPULZIVNI
senzitivni
SJP.
14%
IMPERATIVNI
emotivni
intelektualni
demonstrativni
naredbe
pozdravi
35%
30%
8%
8%
5%
RMS
4%
22%
29%
9%
35%
1%
ONOMATOPEJE
prirodno ili umjetno
porijeklo zvuka
SJP.
RMS.
56%
44%
sudar dvaju
krutih tijela
19%
31%
13%
13%
12%
12%
U Sowniku jzka polskiego grupa impulzivnih uzvika ini 79% cijelog fonda
uzvika, dok u Reniku srpskohrvatskoga knjievnog jezika 55%. Postoci u
podgrupama priblini su za intelektualne uzvike (SJP 30%, RMS 29%) i
demonstrative (8% SJP i RMS 9%). U grupi poljskih impulziva najbrojniji su
emotivni, zatim intelektualni uzvici; meu srpskohrvatskim impulzivima
intelektualnih uzvika je vie nego emotiva.
Srpskohrvatskih imperativa je vie nego dvostruko od poljskih. U poljskom
jeziku broj demonstrativa je isti kao naredaba, a u srpskohrvatskom naredbe vie
nego trostruko premauju demonstrative.
Za razliku od uzvika, unutranji odnosi u klasi onomatopeja u Sowniku
jzyka polskiego i Reniku srpskohrvatskoga knjievnog jezika prezentiraju se slino.
U sluaju onomatopeja, kako za srpskohrvatski jezik tako i za poljski, najvie je
onih, koje reprezentiraju prirodno ili umjetno porijeklo zvuka (SJP 56%, RMS
44%), zatim onih koje reprezentiraju sudare dvaju krutih tijela njih je za 12% vie
u srpskohrvatskom nego u poljskom jeziku. Postoci onomatopeja, koje su imitacija
sudara krutog tijela s tekuinom i krutog tijela sa zrakom podudaraju se u oba jezika.
IV
Posljednji dio rada posveen je pragmatikoj strani onomatopeja i uzvika.
Oni se javljaju kao bitan element govornog jezika ekspresivne funkcije. Uzvici se
pojavljuju najee u dijalozima, gdje su interakcija jezine i izvanjezine stvarnosti.
Njihova upotreba esto je vezana za jezinu ekonomiju. Onomatopeje susreemo
uglavnom u pripovijedanju i odnose se na prolost. Javljaju se takoer u djejem
govoru (i u govoru usmjerenom djeci) to je vezano za procese usvajanja govora kod
male djece. Onomatopeje i uzvici zauzimaju vano mjesto u komunikaciji sa
svijetom ivotinja, to je karakteristino za seosku sredinu, dijalekte i specijalistike
argone, npr. lovaki.
Spomenuta je takoer stilistika vrijednost onomatopeja i uzvika, te
specifina uloga koju igraju u stripovima.
STRESZCZENIE
(2)
,
, 28.
.
. . -, .
, . , . .
. ( . )
2. , .
. . , ,
, . .
,
, ,
,
.
Svenka Savi (Novi Sad)
TRADICIONALNO I MODERNO U SRPSKOJ LINGVISTICI
Iz naslova se vidi da je sutina izlaganja skoncentrisana oko tri osnovna
pojma: tradicionalno, moderno i srpska lingvistika. Sa svakim od njih imam
potekoa.
iroko je proireno shvatanje da je lingvistika nauka o jeziku uopte. Danas
lingvistika izlazi iz okvira strukture i gramatike jezika i trai svoje uporite u
drutvu, kulturi, samom govorniku i njegovoj memoriji. Ona se otuda danas iroko
poima u svim svojim interdisciplinarnim vezama kakve su sociolingvistika,
psiholingvistika i druge. Shodno proirenom predmetu istraivanja lingvistika danas
objedinjuje arolike tematske oblasti u okviru kojih se jezika problematika
afirmie. Prvo to imamo na umu jeste da se lingvistika kao nauka o jeziku tokom
vremena pomera. Njen predmet je danas drugaiji od onoga pre 50 godina.
Nisam ula da postoji srpska hemija ili srpska fizika, pa termin srpska
lingvistika za mene ima vie znaenja: moe znaiti osobe koje istrauju u okviru
nauke o jeziku, a na primeru srpskog jezika; moe znaiti prostor srpskog jezika;
moe znaiti Srbe koji se bave naukom o jeziku. Anketa, koju sam sprovela za ovu
priliku meu strunjacima za srpski jezik, pokazuje da termin srpska lingvistika
pokree itav niz pitanja inae povezanih sa diskusijom o srpskom jeziku: da li se
pod ovu sintagmu moe podvesti osoba koja istrauje srpski jezik, a pritom nije
poreklom Srbin/Srpkinja, bilo da radi u inostranstvu ili u zemlji? Kao primer
navodim dugogodinji rad na pitanjima srpskog jezika Heninga Merka i Per
Jakobsena u Danskoj. Da li pripadaju srpskoj lingvistici Srbi koji nisu fokusirani na
srpski jezik? Na primer, Predrag Piper, rusista, ili Ljubia Raji, skandinavista, koji
su inae znatno unapredili razmiljanja o gramatici i standardizaciji srpskog jezika
kod nas. Tako, sigurna sam, optelingvistiki radovi kolege Miroslava Dudoka iz
slovakog jezika i nauke o tekstu jesu deo nae lingvistike, ali e mi odgovoriti neko
da to ne pripada srpskoj lingvistici. Da li ja pripadam srpskoj lingvistici ako se
deklariem kao Jugoslovenka i istraujem godinama upotrebu srpskog jezika iz
perspektive analize diskursa ili psiholingvistike? Bojim se da je na sva ova pitanja
odgovor negativan. ini mi se da i u terminu srpska lingvistika elimo da
patrijarhalnu konstrukciju koja rauna sa podelom MI i ONI, gde su oni drugi uvek
nedovoljno dobri koliko i mi, pa stvara pre odbojnost nego saradnju.
Nauka o jeziku moe uticati na ivot ljudi i uobliavati njihovu budunost.
Na primer, moe promeniti nae shvatanje o stvaranju novog znanja, ui nas novim
metodama, a pre svega kritikom miljenju, pomae nam da racionalno preispitamo
na sistem vrednosti, pomae da predvidimo budue dogaaje u jeziku, pomae da
stvorimo novu budunost, alternativnu sadanjoj, daje mogunost za prodor novih
tehnolokih dostignua u nauku o jeziku itd. Pri tom se suoavamo sa etikim
pitanjima u kreiranju novog znanja: do koje mere ono to danas inimo u nauci o
(srpskom) jeziku doprinosi stvaranju budue generacije ne samo istraivaa i
mislilaca o jeziku? Zato govorim o modernosti kao nuno okrenutoj budunosti, a
ne sadanjosti.
Oigledno je da moramo govoriti o stepenima modernosti u nauci o jeziku
kod nas, i ustanoviti u kojim se segmentima oni nama vidljivo pokazuju. Na primer,
moderno je danas da je nauka u tesnoj vezi sa razliitim oblicima marketinkog
ponaanja, gde je nauka u funkciji robe. Tako se stepen modernosti lingvistike
procenjuje sa stanovita prisutnosti u javnosti: u obliku naunih publikacija,
asopisa, skupova, projekata, prisustva u medijima (novinama, radiju, TV, na
internetu), posebno u obliku obrazovnih procesa na univerzitetima. Prisutnost
naune discipline u drutvu moe se meriti razliitim konkursima, nagradama i sl.
koje drutvo obezbeuje kao nagradu osobama u disciplini, jer naunu disciplinu
ine pre svega ljudi u njoj, jer odgovornost za neku naunu disciplinu nose ljudi u
njoj. Ako ovakav kriterij za proveru modernosti primenimo na situaciju u naoj
zemlji, onda su sledei podaci indikativni za zakljuivanje.
Svakako se tradicionalno i moderno najjasnije vide u odbiru tema o kojima
se istrauje, javno raspravlja na skupovima, pie u asopisima iz nauke o jeziku kod
nas. Kao etalon za procenu stepena modernosti moe posluiti spisak tema sa
nekoliko poslednjih meunarodnih kongresa lingvista sveta, Evrope, odnosno
Amerike, ili pojedinanih lingvistikih oblasti, kakav je upravo zavreni
meunarodni kongres pragmatike u Budimpeti (juli 2000). Kognitivna lingvistika i
tematika vezana za drutvene procese, ideologiju, rasizam, diskriminaciju,
multikulturalnost dominantne su teme dananje nauke o jeziku, koje su nuno
interdisciplinarno usmerene. Sem usamljenih primera istraivanja), ovaj opti trend
u dananjoj nauci o jeziku kod nas nije prisutan: u srbistici je osnovno pitanje
(ovde bih stavila: jedno od osnovnih pitanja) afirmacija naciona preko nacionalnog
jezika, i iskljuivanje svih drugih iz takve vizure, pa ovi usamljeni primeri
ukljuivanja lingvistikog razmiljanja u opte tokove u svetu ostaju nezapaeni. Na
primer, o kognitivnoj lingvistici govorila sam pre tano jednu deceniju i u okviru
redovne nastave Analize diskursa svakoj generaciji do danas. U kontinuitetu u
poslednjoj deceniji organizujem razliite dodatne aktivnosti iz ovih oblasti, kao to
skupova ima malo u kontinuitetu kroz decenije, ali ima dovoljno povremenih, nakon
kojih se objavljuju zbornici radova. Skupovi mogu biti lepa prilika za mlade da se
pokau drugima, to kod nas uglavnom izostaje. Svedoci smo danas da su se naune
diskusije sa skupova preselile u internet radionice ili priaonice, pa internet nudi
velike mogunosti za razvoj svake discipline, nauke o jeziku takoe, to jo uvek u
naoj sredini nije mogue. I po toj osobini nismo moderna nauna disciplina u ovom
prostoru.
Naunu disciplinu oblikuju njeni predstavnici posredstvom asopisa. Analiza
postojeih asopisa iz nauke o jeziku u naoj zemlji trai mnogo vie prostora od
ovoga ovde, do sada je nije niko sproveo. Ve je poznata injenica da imamo samo
nekoliko asopisa za (srpski) jezik, ako ih uporedimo, recimo, sa brojem asopisa za
knjievnost na istom prostoru, uoavamo znatnu razliku u korist knjievnih. Za ovu
priliku fokusirau se na onih nekoliko najvanijih kojima je domen ili opta
lingvistika ili srpski jezik. Primeniu jedan tip analize kojim se pokazuje da oni nisu
moderni.
Ukupno su etiri asopisa koji imaju decenijsku tradiciju: Junoslovenski
filolog, star pedeset godina, s fokusom na optelingvistikim pitanjima, posebno
onim vezanim za junoslovenski prostor. Zbornik Matice srpske za filologiju i
lingvistiku, s optelingvistikom osnovnom perspektivnom, neto kraeg veka
trajanja. Srpski dijalektoloki zbornik SANU s fokusom na dijalektima, najpre
srpskohrvatskog, a sada srpskog jezika. Tu je i Na jezik, dominantnije usmeren na
praktina pitanja jezika. Modernost asopisa moe se meriti urednikom politikom:
koliko tematika, koju urednitvo sprovodi, oblikuje nain miljenja o nauci o jeziku
u toj sredini? Jedan od odgovora moemo iitati iz naslova radova objavljivanih u
njima .
Bilo koje urednitvo, i posebno urednik, utiu na formiranje naunog ukusa i
znanja, oformljuju kod italaca svest o tome ta je moderno, ta je to ovde i u svetu
ono to ini tu oblast specifinom. Predstoji nam valjana analiza uticaja lingvistikih
asopisa na formiranje lingvista i lingvistike kod nas. Evo nekoliko kriterija za
buduu analizu. Koliki je stvarni uticaj onoga to se u asopisima objavljuje, moe
se meriti tiraom asopisa. Zbornik Matice srpske za filologiju i lingvistiku u
poslednje vreme najee ne prelazi tira od 500 primeraka, a izdava nema dobru
distribuciju, s obzirom na ekonomsku situaciju u zemlji, i u kui, pa znatan deo
odtampanog tiraa ostaje uskladiten (poslednji broji Zbornika za 1999. tampan je
u 300 primeraka, a prethodni broj Naeg jezika u 100 primeraka). To znai da je
samo odreeni deo strunjaka za jezik mogao konsultovati asopis. Time se stvara
intelektualna (jezika) elita koja vlada usmerenim znanjem nad onima drugima koji
nemaju mogunosti dosega asopisa. Sem tiraa, tempo izlaenja asopisa je takoe
merilo uspenosti delovanja u jednoj sredini: najei je sluaj da se pojavi jedan
broj (ee dvobroj ili trobroj) u intervalu od dve godine.
svakodnevno raste, i zauzeli mesto koje nauci o jeziku u njima pripada. Oseaj
odgovornosti za naunu disciplinu kojoj pripadamo jeste moderan odnos istraivaa
prema svom poslu.
U mnogim aspektima nauka o jeziku danas u zemlji moe se smatrati pre
tradicionalnom nego modernom, ako se za kriterij modernosti uzme da nauka mora
biti na dobrobit oveanstva u budunosti. Nauka o jeziku kod nas danas ve je
prolost i oni koji e od nje imati koristi ve su u prolosti, ako se ne okrenemo
istraivanjima i organizaciji same discipline na nain kako je to prikladno ljudskom
rodu. Umesto to se fokusiramo na osobine jednog jezika, srpskog u sadanjoj
lingvistici kod nas, za ukupnu zajednicu bi bilo svrsishodnije usredsrediti se na
razlike i meusobne odnose naroda i jezika koji na ovom prostoru ive.
.
. (, ,
).
.
, ,
,
.
.
. ,
, -
. ,
,
.
, :
, .
.
,
,
, , ,
( ) .
, , ,
, .
,
.
, ,
, , ,
, ?
, , .
, ,
, .
, , ,
, , .
.
.
,
.
, .
, . ,
, ,
.
. ,
. ,
, ,
.
.
, ,
,
, .
, .
. .
,
.
, ,
. ,
, .
,
, ,
, . ,
:
, ,
, .
,
.
.
.
.
.
, , . , ,
, , , .
, .
: .
. , . ,
, .
.
. :
, ,
. ,
, , .
, .
, , .
, , ,
.
,
. .
, .
-.
. , , .
:
. , , ,
. .
; , , , ( )
.
.
. ,
. ,
, . , ,
, .
.
,
.
. , :
, , ,
, .
. , ,
, .
,
. , ,
,
. ,
. , ,
, .
.
- -
. .
, , 1984.
, ,
,
.
. ,
, .
.
,
,
.
, .
, .
- ,
,
.
:
.
. ,
.
, ,
. . ,
, ,
. . ,
.
.
.
. ,
.
. :
, .
. , ,
, .
1850?
, . ,
,
. .
, ,
.
.
,
, , .
. ,
.
,
, ,
.
, ,
;
.
, .
,
. , , .
; ,
.
. ,
.
.
.
.
,
,
, .
,
, .
,
, . ,
,
,
, . ,
.
, ,
.
. ,
,
.
, ,
. ,
, , .
,
, . ,
, ,
. ,
. ,
,
, , , ,
,
. , .
,
. ,
,
.
, .
()
( )
, ,
.
( ) ,
.
( , , ),
(
) , , .
.
. .
,
. , ,
.
,
.
,
.
.
. - (1997), . .
- (1999), . (1997) . (1998).
.
I. (2000)
. ,
.
. ,
.
. ,
,
. .
, . . ,
, ,
.
II.
.
.
. 1949. ,
. (1989: 387
591). .
(1978: 49177).
.
,
. ,
. .
(1996: 123125), ,
, .
, .
, .
.
, .
, , ,
, , , .
.
III.
. ,
.
,
. , ,
,
. ,
.
( ),
.
:
. (1987)
.9
. .
. - (1997: 136)
.
.
. (1998: 102)
.
(1982. 1984) .
9
. 109110 . :
,
.
1984.
1984.
. . (1984: 6771);
(1984: 129135); (1984: 161171); (1984:
209217). , 1986.
.
. , , .
- (1987: 101109) . (1987: 109119),
. (1987: 7175), . - (1987: 93101) .
.
:
. (1995) ,
, .
(. 2): , , ,
, , , , ,
, , , ,
. .
,
.
. - (1997)
,
, . ,
.
. (1999: 173)
, []
. . (1997: 22)
.
(., .), (.), (.),
(.), (.), (., .). ,
(, , ,
, ) .
. (1984)
. , ,
.
. .
. ,
. . (1999)
:
1.. , . 1.. . 1..
; , , ; . 2.
. ,
.
.
,
.
. - (1997: 150)
. .
, , ,
.
,
, , , ,
.
.
. (1999)
. .
,
,
. , ,
,
. ., , ,
, , , , , , , .
.
. - (1997: 126)
. . (1999)
,
:
, , .
. . - (1997: 129)
( - )
( ). ,
.
,
.
( . (1999)
),
.
.
. ,
. . (1995: 6)
,
. . (1995)
-(), -, -, - - -
, -
. ,
-, -, -, -, -, -, -, -, -
. (1995; 1997). ,
.
IV. .
. , ,
,
.
, ,
.
,
. ,
, ,
.
.
- (1998).
.
.
, . (1949) , II :
, .
, . (1978) ,
.
, . (1995) : . -,
, XXXVIII/2.
, . (1997) , , 26/2.
-, . (1987)
, 16.
-, . (1997)
, .
, . (1995) ,
LI.
. (1999)
,
, .
. (1984) ,
, , ,
-.
, . (1987) , 16.
, . (1998)
( ), XXXII/3-4.
, . (1987) , 16.
, . (2000) , IV.
. (1999) 1, XXXIII/1-2.
. (1984) ,
, , , .
, . (1997) ,
.
, . (1997) , , 1.
- . (1987) -
, 16.
, . . - (1999) . . (
), .
, . (1984) ,
, , ,
.
, . (1996) , . ,
.
, . (1989) I, ,
.
, . (1995)
, , XLII/1-2.
. (1984)
, ,
, , .
, . (1998) , .
MEUNARODNI SKUP SRBI I DRUGI"
Tokom tri poslednja dana meseca jula 2000. godine u Matici srpskoj
odran je meunarodni skup Srbi i drugi na kojem je uestvovalo dvadeset
izlagaa. Skup je organizovan na inicijativu Natae Milievi-Dobromirov, osnivaa
i rukovodioca centra Azbukum. Neposredni povod za organizovanje skupa bio je
obeleavanje jubileja, petogodinjice rada centra Azbukum. Tom prilikom u
Novom Sadu su se skupili ugledni naunici, profesori naih i stranih univerziteta
koji su proteklih godina saraivali sa Azbukumom i svojim ueem doprineli
znaaju ovog skupa.
Skup je tematski bio podeljen na dve sekcije antropoloku i lingvistiku.
Radovi u okviru antropoloke sekcije bavili su se razliitim temama: kulturnom
istorijom Srba, meusobnim uticajem srpske kulture i drugih kultura, vrednovanjem
srpske umetnosti u drugim sredinama, te vienjem Srba od strane drugih evropskih
naroda Nemaca, Francuza i Holanana kroz istoriju.
Predavanja u okviru ove sekcije imali su: Aleksandar Loma (SANU,
Beograd), Ljubinko Radenkovi (SANU, Beograd), Ewa Stawczyk (Univerzitet u
Gdanjsku), Anna Kozuch (Univerzitet u Gdanjsku), Artem Kirpichenok (Univerzitet
u Jerusalimu), Dejan Ajdai (Univerzitetska biblioteka, Beograd), Marija Kleut
(Univerzitet u Novom Sadu), Joana Panczyk (Univerzitet u Gdanjsku), Pavle
Sekeru (Univerzitet u Novom Sadu), Jelica Novakovi-Lopuina (Univerzitet u
Beogradu), Magdalena Koch (Univerzitet u Vroclavu), Malgorzata Filipek
(Univerzitet u Vroclavu), Malin Marinov (Veliko Trnovo, Bugarska) i Vaclav
epanek (Univerzitet u Beogradu).
Predavai drugog dela skupa, lingvistike sekcije, izneli su svoja bogata
iskustva steena u praksi, kroz predavanje srpskog jezika kako u slovenskim tako i
u neslovenskim sredinama. Bilo je rei o potrebama, problemima i mogunostima
uenja srpskog jezika u ruskoj, bugarskoj i rumunskoj sredini, ali i jednoj nama ne
tako srodnoj korejskoj.
Profesori i saradnici Azbukuma govorili su o kulturolokim momentima u
nastavi srpskog jezika za strance, o novim metodama superintenzivnih kurseva, kao
i o strukturi jezikih nivoa na kojima se zasniva nastava srpskog jezika u centru
Azbukum.
Sama injenica da je u proteklih pet godina kurseve u Azbukumu pohaalo
vie od etiri stotine ljudi iz razliitih krajeva sveta, i da su skoro svi vrlo uspeno