nana Bare eee Maj re Tera igure pre 59 Prof. dr. sc. vana Barkovié Bojanié Progledni znanstveni rad Redovita profesorica Pravnog fakulteta u Osijeku UDK 34:519.83 Maja Eres, mag. tur 343.261-052 TEORIJA IGARA I PRAVO Sazetak: ‘Teorija igara predstavlja matematitku teoriju i metodologiju koja se koristi za rjeSavanje konfliktnih i djelomitno konfliktnih situacija u kojima sudio nici imaju suprotstavljene interese. Razmatranje situacija u kojima dva ili vige subjekta donose odluke u uvjetima sukoba interesa nazvano je teori jom igara zato &to tipitne primjere ovakvih situacija predstavljaju razlitite drustvene igre, kao Sto su na primjer, Sah, kartaske igre, sportske utakmice. Tako je veéi dio pojmova koji se koristi u matematigkoj teoriji igara sli¢an terminologiji drustvenih igara, teorija igara ima mnogo Siru primjenu te se koristi za modeliranje konfliktnih situacija u matematici, vojnoj strategiji, politici, ekonomiji itd. U pravu se koncepti i modeli iz teorija igara poginju sve intenzivnije koristiti. Svrha je ovog rada predstaviti teoriju igara te prikazati kako se ova matematitka teorija moze staviti u funkciju pravnog odludivanja. Poseban se naglasak stavlja na zatvorenikovu dilemu kao jedan od najpoznatijih i najée8¢e korigtenih modela teorije igrara i njegovu pri- mjenu u izabranim pravnim granama. Kljucne rijegi: _ ekonomska analiza prava, teorija igara, zatvorenikova dilema 1. UVOD Teorija igara je grana primijenjene matematike koja se bavi izuavanjem konflikta i surad- nje izmedu inteligentnih racionalnih donositelja odluka. Ona pruza opée matematizke tebni- ke za analiziranje situracija u kojima dva ili vise pojedinca donose odluke koje ée utjecati na do- brobit jednih na druge. Moida éak i bolju definiciju teorije igara od ove uvrijezene nudi Harsanyi (1994) koji ju definira kao teoriju strateskih interakcija, odnosno teoriju racionalnog ponaganjau drustvenim situacijama.’ Naime, iako je teorija igara ponajprije matematicka disciplina, svoju je primjenjivost prikazala u interpretaciji mnogih situacija iz domene ekonomije, prava, sociologi- je gdje modelira strateske situacije u kojima uspjeh pojedinaéne odluke ovisi o odlukama drugih igrata (koji mogu biti npr. pojedinci, poduzeéa, drave) te je u posljednje vrijeme postala jedan od glavnih analitickih alata u drustvenim znanostima, a posebice nudi dobar uvid u kompleksnost situacija prakti¢nim donositeljima odluka Situacije koje prougavaju teoretitari igara nisu samo rekreacijske aktivnosti kako bi se to mo- glo shvatiti iz samog naziva «igre», Nazivi poput analize konftikata ili interaktivne teorije odluciva 42. John Harsanyi je dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju 994. godine za radove upoduju teorieigara. U svom govoruna dodjeli [Nobelove nagrade prezentirao je svoagledita.O teonjiigata pogledat njegovo predavanje «Games with incomplete informations [Nobel lecute, hetps//www.nobelprize org/nobel_prizs/economics/aureates/s994/harsany-lecture pdf (30.12 2012). Detaljije vidjeti Harsany (1961, .961b)60 nja mozda bi bolje pristajali ovoj primijenjenjoj grani matematike pa ipak «teorija igara» Gini se da ostaje uvrijezenim i opéeprihvacenim nazivom (Mayerson, 1991: 1). Teorija igara veze se uz radove Zermela (2913.), Borela (1921.), von Neumanna (1928.), a pose- bice uz dvojac von Neumann i Morgestern (1944,). Raniji radovi iz. podrugja teorije igara nasta- jali su uglavnom za vrijeme Drugoga svjetskog rata na Princetonu, u jednakoj intelektualnoj za- jednici gdje su radili i vodeci teoreti¢ari fizike. Promatrajuéi iz Sire perspektive intelektualne po- vijesti, ini se da ovo nije sluéajnost. Privlatnost i potencijali teorije igara proizlaze upravo iz po- zicije matemati¢kih osnova drustvenih znanosti. Naime, u novijoj povijesti ovjetanstva veliki napredci u fundamentalnim i teorijskim granama prirodnih znanosti stvorili su nuklearnu dile- mu koja prijeti opstanku civilizacije. Cini se da su Ijudi bolje nautili kako dizajnirati fizitke su- stave iskoriStavanja radioaknitvnih materijala nego kako stvoriti drustvene sustave za upravlja- nje ljudskim ponaSanjem u konfliktu. MoZda je prirodno nadati se kako bi napredci u najfunda- mentalnijim i teorijskim granama drustvenih znanosti mogli omogu¢iti racumijevanje koje nam je potrebno kako bi se pariralo napredcima u prirodnim znanostima. Ova je nada jedna od naj- veéa motivacija matemati¢arima i drustvenim znanstvenicima koji su radili na teoriji igara u po- sljednjih pedeset godina. Pravi dokaz moti teorije igara doao je posljednjih godina u vidu pri- mjene teorije igara u ekonomiji. No, oni koji se detaljnije bave ekonomskom analizom prava’ pri- mjecuju sve ée8éu primjenu teorije igara i u raznim granama prava (npr. kaznenom, medunarod- nom, trgovatkom pravu itd.). Teoretiéari igara pokuSavaju razumjeti konflikt i suradnju prougavajuci kvantitativne mode- lei hipotetske primjere. Iako ovi primjeri mogu biti nerealistitno jednostavni, ipak ta jednostav- nost moze uéiniti osnovna pitanja konflikta i suradnje uotljivijima nego to je to sluéaj ukompli- Giranijim Zivotnim situacijama. Ne zaboravimo da je to metoda analize u bilo kojem polju istra- Zivanja: postaviti pitanje u kontekstu simplificiranog modela u kojemu se ignoriraju mnogi ma- nje vaini detalji stvarnosti. Dakle, éaki ako se nikada ne nade u situaciji ukojima su pozicije judi tako jasno definirane kao u onima koje izutavaju teoretitari igara, ipak se moze doéi do boljeg ra- zumijevanja stvarne kompetitivne situacije prouéavajuéi hipotetske primjere. Upravo iz ove kon: statacije proizlazi vaznost teorije igara za druStvene znanosti. Kada se govori o pravu, teorija igara moze biti vrlo korisna u razumijevanju pravnih pravila i institucija s obzirom da se u pravu éestu susrecemo sa situacijama u kojima postoji nekoliko do- nositelja odluka i u kojima optimalno postupanje jedne osobe ovisi o o tome sto druga osoba fini (Cooter i Ulen, 2004: 38). Svrha je ovog rada predstaviti teoriju igara te prikazati kako se ova ma- tematitka teorija moze staviti u funkciju pravnog odlutivanja. Posebni osvrt stavlja se na zatvo- renikovu dilemu kao jedan od najpoznatijih i najéesée koristenih modela teorije igrara i njego- vu primjenu u izabranim pravnim granama. Rad je strukturiran u pet poglavlja. Nakon uvodnih opaski, drugo poglavlje nudi kratak prikaz povijesti teorije igara kao matematicke teorije koja je svoju primjenu pronasla ne samo u ekonomiji veé i u drugim drustvenim znanostima. Tre¢i dio rada nudi osnovne pojmove iz teorije igara s posebnim osvrtom na razlitite vrste igara. Cetvr- ti dio posvecen je najpopularnijoj igri, odnosno modelu ~ zatvorenikovo} dilemi. Upravo je ovaj model naigao na veliki odjek medu pravnim teoreti¢arima koji su se u svojim istraZivanjima bavi- i primjenom teorije igara u pravu. Teorijski prikaz upotpunjen je prakti¢nim primjerom zatvore- 2 Ekonomalka analiza prava dfinira se kao primjena ekoomake teorjefekonomskih metoda « inuéavanju formirana, strulture, process ujecaa zakona 5 pravaih institu, Drgim sijetima, ona korists ekonomske teorije i metode kako bi predvidjelautjecs} pravnih sankcija na ponadanje pri emu ekonomistisankeije tetinaje ka djene, pretpostavljsju da ée Jud na sankcije reagiati lizno kako reagiraju na cjene, © ekonomsko) anaiai pravavidjeti Shavell 2004).nana Bare eee Maj re Tera igure pre nikove dileme. Osim prednosti koje ovaj model nudi u izuéavanju odredenih pravih situacija, ne izostavlja se ni kritika ovog modela. Peti je dio rada zakljuéni. 2. POVIJESNI PREGLED TEORIJE IGARA Stratedke igre seZu u daleku povijest. Ideju kako je rat igra s konstantnom sumom izmedu dva igrata moze se pronati veé u knjizi «Umijece ratovanja» koju je napisao Sun Tau u treéem sto- Ijeeu prije Krista. Ipak, formalne osnove teorije igara u danagnjem obliku razvijene su tek polovi- nom 20. stoljeéa. Razvijanju teorije najvige su pridonijeli njemaék i francuski matematiéari. Nje- matki matematigar Ernst Zermelo (1912) u svom je élanku ,O primjeni teorije skupova na teoriju Saha" prvi povezao razmisljanje o strategiji s teorijom igara. Zermelov teorem dokazuje da u igra- ma sa savrenim informacijama, kao Sto je Sah, postoji najmanje jedna sekvencijalna ravnotezau Gistim strategijama, tako da je vjerojatnost svakog poteza o ili 1. Premda je cijeli zadatak u kon- tekstu suvremenoga rada bio na teoriji skupova, Zermelo ovaj rad predstavija kao dio nastojanja da se matematika primijeni na sto vie podruéja i da pokaze kako se i druge pojave, bilo psiholo’- ke ili fizizke, mogu “objasniti” ako se matematicki interpretiraju (Brkié, 2002: 76). Francuski matemari¢ar Emil Borel (2921.) bavio se u svojim radovima problematikom igara 1 kojoj rezultati ovise o sreci i vjestini igraca. Borel je doSao do spoznaje da jednom kad je stra~ tegija igrata poznata, njegov protivnik moze upotrijebiti matematicku strategiju koja bi ga do- vela do pobjede. U svojim djelima uspijeva dokazati tzv. minimaks teorem, odnosno pokazati da je svaka igra dvaju igraza sa sumom nula determinirana s beskonagno mnogo moguéih strategi- ja te da svaki igraé maksimizira ogekivani dobitak koji za sebe moze osigurati bez obzira na ak- ciju protivnika, Jedan od najvainijih utjecaja na teoriju igara uopée zasigurno imaju djela Johna von Neu- manna (1903-1953). Von Neumann se kao strastveni igraé pokera osobito zanimao 2a odredene aspekte igre. Najvise ga je zanimao natin na koji se igraéi koriste blefiranjem, obmanom i naga danjem, ostajuéi pritom ipak u okviru pravila igre. lamedu 1920-ih i 1940-ih von Neumann se ba- vio matemati¢kom strukturom pokera i drugih igara. Kako je njegov rad poteo dobivati oblik, do lazi do spoznaje da se njegovi teoremi mogu primijeniti ina druge znanosti, primjerice politiku, ekonomiju, pravo. Zajedno s Oscarom Morgensternom izdaje 1944. godine knjigu pod nazivom «Teorija igara i ekonomsko ponasanjeo. Teorija igara predstavlja uéenje o konfliktu izmedu misaonih i potencijalno zavaravajudih protivnika. Iako se na prvi pogled éini da se teorija bavi prije psihologijom nego matematikom, to nije tako, jer se za igraée pretpostavlja da su savreno racionalni sto dopusta preciznu mate- matizku analizu. Najveci napretci u znanosti dogadaju se kada osoba dobije uvid o postajanju zajednizkih elemenata u naizgled nepovezanim kontekstima. To opisuje postanak teorije iga~ ra, Von Neumann je prepoznao da salonske igre predstavijaju elementarne konflikte. Konflik- ti koji su se pojavijivali u tom tipu igara okupirali su von Neumannovo zanimanje. Slitne je kon- Alikte opazio i u ekonomiji, politici, svakodnevnom Zivotu i ratu. To Sto je von Neumann koristio termin, ,igra” predstavlja konfliktnu situaciju u kojoj pojedinac mora napraviti izbor znajuéi da i drugi ine izbore, dime je ishod konflikta odreden svim utinjenim izborima. Neke igre su jedno- stavne. Druge se sastoje od mno’tva nagadanja i time oteZavaju analizu. Von Neumann se pitao postoji li uvijek racionalan natin kojim bi mogli igrati svaku igru a posebno one koje se sastoje od mnotva nagadanja i blefiranja. Uzajamna nagadanja u igrama kao Sto je poker mogu dovesti62 do potencijalno beskonatnog lanca rasudivanja. Taj problem postao je temel} von Neumannovog rada. On je matematizki dokazao da uvijek postoji racionalan tijek akcije u igrama sa dva igrata pod uvjetom da su njihovi interesi u potpunoj suprotnosti. Taj dokaz nazvan je minimaks teo- rem, prema Borelovom istraZivanju, kojim se koristio u svojem radu. Taj teorem mode se primi- jeniti u svim igrama s dva igraéa, u kojima jedan igraé pobjeduje a drugi gubi. Von Neumann je uspio dokazati da uvijek postoji ispravan, odnosno optimalan natin igranja takvih igara. lako se ovaj teorem Zinio kao pametni doprinos rekreativnoj matematici, von Neumann je u njemu vidio dublje implikacije. Naumio je primijeniti minimaks teorem kao kamen temeljac teorije igara koji bikasnije obuhvatio i druge tipove igara, ukljuéujuci one s viSe igrata gdje se interesi igrata pre- Klapaju. U tako progirenom obliku teorija igara mogla bi se odnositi na bilo koji tip Ijudskih kon- fiikata Poundstone, 1993: 5) Von Neumann i Morgenstern predstavili su svoju teoriju igara kao matematitku osnovu za ekonomiju. U svojim radovima konstatiraju kako se ekonomski konflikti mogu promatrati kao igre i kao takve se mogu podvrgnuti pravilima teorije igara. Von Neumannova i Morgensterno- va «Teorija igara i ekonomsko ponasanje» (1944.) udinila je velike pomake u analizi strateskih iga- rai aksiomatizaciji teorije korisnosti, sto je dovelo do velikog zanimanja pravnika i ekonomista. Urazdoblju izmedu dvaju ratova tiskani su razliditi dlanci i monografije na temu strateskih igara ukljuéujudi radove von Neumanna (1928.), Morgensterna (1931.), Emila Borela (1921.), Renea de Possela (1936,) i Hugoa Steinhausa (1925,), no ti su radovi bili poznati samo uskom krugu mate- matigara kontinentalne Europe. Von Neumann i Morgenstern pogurali su strateske igre i izvan obzora ekonomske profesije. Njihov rad bio je temel} za poslijeratno istrazivanje teorije igara, pr- vobitno kao specijalizirano polje s primjenama u vojno) strategiji, teoriji o statistizkim odluka- ‘ma, ali najzad proZima i industriju, makroekonomiju i medunarodnu trgovinu. Poéetni utjecaj teorije igara nije imao posebnog odjeka medu ekonomistima. Sturo mate- matitko znanje nije moglo pripremiti ekonomiste toga vremena na razumijevanje preko Sesto stranica formalnog zakdjutivanja ekonomista kalibra kao Sto je von Neumann. Osim utjecaja na ameritkog matematitkog statisti¢ara Abrahama Walda i nekoliko suradnika matematitkih ana- la, svoj utjecaj teorija igara ishodila je kroz napore male grupe eminentnih znanstvenika koji su prougavali rad i pisali recenzije. Oni su kroz svoje radove uéinili razumljivijim von Neumannovu i Morgensternovu teoriju igara Sirem krugu ekonomista (Schmidt, 2002). Poslije Drugoga svjetskog rata vrlo je znaéajan i doprinos matematitara Johna Nasha koji je izmedu 1950. i 1953. godine dokazao postojanje Nashove ravnoteze. Ta ravnoteza predstavlja skup strategija, po jedna za svakog igraéa, u kojoj nijedan igraé nema motiva mijenati svoju ak- Giju. Igradi su u ravnotezi ako bi promjena strategije bilo kojeg od njih, natjerala tog igraza da po- stigne manje nego 8to bi postigao kada strategiju ne bih mijenjao (Hargreaves, 2003). 3. OSNOVNI POJMOVI U TEORIJI IGARA Osnovni pojmovi teorije igara su igra, igraé, njihova strategija te rezultat, odnosno mogudéi ishodi. [gra je skup pravila po kojima se moraju ravnati igraéi, odnosno aktivnost u kojoj sudje- luju dva ili vie igraéa Giji su interesi razlititi, a ciljevi konfliktni, tako da se medusobno iskdjuéu- ju. To su dakle situacije u kojima se donose strateske odluke kod kojih se uzimaju u obzir medu- sobne akcije i reakcije. Kao primjeri za pojasnjavanje ovog pojma mogu posluziti tvrtke koje me dusobno konkuriraju odredivanjem cijena ili grupa potroSaéa koji se na aukcijinatjetu 2a kupnju nekog umjetnitkog djela (Pindyck i Rubinfeld, 2005: 454).nana Bare eee Maj re Tera igure pre 63 U svakoj igri postoje donositelji odluka, odnosno igraéi, kojih mora biti najmanje dva, ali nije iskjugeno i sudjelovanje vi8e njih. Glavni je cilj teorije igara odredivanje najpovoljnije strategije, koju ¢e primijeniti svaki pojedinac u igri. Dakle, serategija predstavlja pravilaili plan akcijeza igranije igre. Primjerice, tvrtka koja odrZava vi- soku cijenu moze imati strategiju odrdavati visoku cijenu sve dok je odrZavaju i njezini konkurenti, ai Gm neki od konkurenata snizi cijenu, tvrtka je sniZava jo§ niZe. Sudionik aukcije moze razraditi stra- tegiju da ée prvo ponuditi 2.000 kuna kako bi uvjerio ostale sudionike da ima ozbiljne namjere, ali ako drugi sudionici ponude vige od iznosa koji je on odredio kao maksimalnu svotu koju je spreman iz- vojiti za predmete na aukeiji, on ée odustati. Optimalna je strategija ona strategija koja svakom igra- é optimizira njegovu oéekivanu isplatu (Pindyck i Rubinfeld, 2005: 454). Rezultat igre moze bit promjenjiva ii stalna suma. Igra sa stalnom sumom predstavija situacijuu kojoj sudionici imaju strogo konfliktne interese gdje dobitak jednog znati gubitak drugog. U igrama sa promjenjivom sumom igrati su djelomiéno konfiiktni, a djelomitno suglasni. 3.1. RAZLICITE IGRE U TEORIJI IGARA Teorija igara obiluje mnogim igrama koje portretiraju situacije u kojima igraéi imaju razlidi- te interese i konfiiktne ciljeve. Pored zatvorenikove dileme, kojoj éemo se detaljnije posvetiti u sljedeéem poglavlju, poznatije igre ukljuéuju lov na jelena (eng. stag hunt), sukob spolova (eng. battle of the sexes) te igru kukavice (eng. hawk-dove). One predstavljaju slozeniju primjenu teo- rije igara jer sadrae dvije ekvilibrijske totke, Sto znati da svaki igraé svojom odlukom bira ishod kojije najbolji za njega u odnosu na drugoga, iako to ne mora predstavijati najbolji moguéi ishod. Primnjer lova na jelena izlozio je Rousseau u svom djelu «Diskursu 0 porijeklu nejednakosti» (Skryrms, 2001). Uzima se u obzir hipotetizki sluéaj u kojem se dva lovca mogu zajedno udruziti wlovu na jelena ili odluéiti da ée svaki od njih sam loviti zeca. Ako svaki od lovaca zauzme toéno odredenu poziciju i ne napusta ju, kad tad ée se jelen pojaviti na poziciji i onda ée ga uloviti. Me- dutim, ako pored jednog lovea protrti zec taj ée lovac biti u iskuSenju da krene za zecom. Zec je manja lovina od jelena, ali zec je sigurna lovina ma sto drugi lovac Zinio, dok je jelen sigurna lo- vina samo ako drugi lovac ostane na svom poloZaju. Ako jedan lovac krene za zecom sigurno ée ga uloviti, ali tada ée oba lovca ostati bez jelena. Pitanje je Sto je racionalno éiniti lovcu pored ko- jeg protréava zec, po¢i za njim ili ostati na polozaju? Jasno, kada bi svaki lovac bio siguran da ni jedan drugi neée krenuti za zecom, vide bi mu se isplatilo ostati na svom polozaju, medutim, bu- duéi da nije siguran hoée li ée drugi odrzati svoj dio dogovora, moda mu je bolje krenuti za ze- com. Svakome se igraéu najvise isplati da (1) suraduje i on i drugi; zatim da (2) on vara a drugi su- raduje; zatim da (3) varaju i jedan i drugi, a najgora opcija mu je da (4) on suraduje a drugi vara (Beréié, 2010). Model lova na jelena obuhvaéa sve one situacije u kojima ¢e svakome biti najbolje ako svi budu suradivali. Oba igraéa moraju uskladiti strategije kako bi doSli do ekvilibrijske tozke. U modelu sukoba spolova radi se o tome da su supruznici odluéili susresti na jednom od dva dogadaja, no na Zalost niti jedan se ne moze sjetiti §to su se dogovorili — ho¢e lise susresti na ope- ri ili sportskom dogadaju. U meduvremenu ne mogu kontaktirati jedno drugo. Suprug bi rado prisustvovao sportskom dogadaju, dok bi supruga radije posjetila operu, ali oboje bi radije prisu- stvovali zajedno jednom dogadaju nego bili odvojeni. Za supruznike je najbolje ,bacati novéic", odnosno da istovremeno i bez razgovora odluée koju ée predstavu pogledati+ 3 lavor- Game theory net. glossary http://www. gametheory:net/dctionary/games/BattleoftheSexes tml (15.08.2033)Model igre kukavice prikazuje situaciju u kojoj dvojica mladiéa voze punom brzinom jedan prema drugome, onaj koji prvi ne bi skrenuo time bi dokazao svoju hrabrost, dok bi drugi ispao kukavica. Dakle, redoslijed je isplativosti takav da se svakom igraéu najvise isplati da (2) on pro- duzi a da drugi skrene, time on prezivi i dokaze svoju hrabrost a drugi ispadne kukavica, zatim da (2) obojica skrenu, time niti jedan nije dokazao svoju hrabrost ali su obojica prezivjeli, zatim 3) da on skrene a da drugi produzi, time je ispao kukavica ali je barem prezivio, te na koncu naj- gora opcija je da (4) obojica produze jer time obojica pogibaju (Beréié, 2010). Igra kukavice vab- na je za razumijevanje logike sukoba, to je racionalno uéiniti u situaciji sukoba ovisi o tome Sto je spremna uéiniti druga strana.* U sva tri modela uoéava se postojanje problema koordinacije. Ranije spomenuti model suko- ba spolova uéinkovito se primjenjuje na medudrZavne sporazume o ukidanju carinskih barijera, te za analizu medunarodnih ugovora prilikom donogenja i ugovaranja naéina izvréenja. Igra ku kavice éesto se primjenjuje za uredivanje stvarnih prava kod intelektualnog viasnistva te na pro pise o sigurnosti prometa (Dobrasin, 2009: 18). 3.2. VRSTE IGARA Postoje razliditi kriteriji kojima se klasificiraju vrste igara. Glavnu podjelu zine: kooperativne i nekooperativne igre; staticke i dinamitke igre; igre istodobnih poteza i ponavijajuce igre te igre potpunom informacijom i igre s nepotpunom informacijom. 3.2.1. KOOPERATIVNE I NEKOOPERATIVNE IGRE Najnaéajniju podjelu predstavija podjela na kooperativne i nekooperativne igre. Dvije grane razlikuju se po tome kako formaliziraju meduovisnost izmedu igraéa. U kooperativnim igrama igrati koordiniraju svoje strategije, sklapajuci obvezujuce ugovore i dijele dobitak. Kooperativne igre mozemo objasniti na primjeru dva biciklista koji idu u suprotnim smjerovima kroz uski pu teljak. Trebali bi se sudariti, ai u interesu je obojice da se to ne dogodi. Svaki igrac ima tri stra tegije: (2) pomaknuti se ulijevo (2) pomaknuti se udesno ili (3) ostati na pravcu. Ishod igre ovi- sio kooperaciji dvaju biciklista. Daljnje primjere kooperativnih igara mozemo naéi u sferi obiénog trgovanja. Na primjer, pre- govaranje prodavata i kupca oko kupnje motora. Ako proizvodnja motora iznosi 10.000 kn, a kupeu taj motor vrijedi 15.000 kn, u tom sluéaju mogu¢ je ishod kooperativne igre. Bilo koji do- govor o prodaji motora po cijenu izmedu 10.001 kn i 14.999 kn maksimizirati ée zbroj potroa- Eevog vidka i prodavagevog profita te su u tom sluéaju obje strane na dobitku. Primjer koopera~ tivne igre predstavljaju i dvije tvrtke koje pregovaraju o zajednizkoj investiciji (pod pretpostav- kom da nijedna tvrtka nema dovoljno samostalnog znanja da sama uspije) Ako je moguée skla- panje obvezujuéeg ugovora o dijeljenju profita, mogué je i kooperativan rezultat igre (Pindyck i Rubinfeld, 2005: 454) Kod nekooperativnih igara ne postoji koordinacija u ponaganju igraéa u toku igre. Ti igrati imaju suprotne interese i nastoje djelovati u svoju korist, a istovremeno na Stetu protivnika pa creotipi ponafanja preuzeti i votinskog svijeta su jastreb gal jastreb ulaaiu sukob ine odustaje dak ne pobijed il pogine, {golub se povadsie sukoba, U interakis golubom bolje je biti jastreb, uinteakciisjartrebom bole je biti golub, Ukupno gledajudh dda goluba produ bole nego dvajastreba 4nana Bare eee Maj re Tera igure pre 65 je pozornost usmjerena na strateske izbore svakog igraéa. Pri nekooperativnim igrama polazi se od toga da éak i kad igraéi medusobno komuniciraju, nisu moguéi obvezujuéi ugovori. U ovoj vr- sti igara polazi se od pretpostavke o nepostojanju sile koja bi provodila sankcije odnosno koja bi bila u stanju provesti dogovor (Brkié, 2010: 78). Razlikuju se dvije vrste nekooperativnih igara, tav. igra nultog zbroja éije je glavno obiljezje stanje totalnog konflikta, pri emu dobitak jedne strane automatski znadi gubitak druge strane. Dakle, nije bitno sto dva igraéa gine jer kolektivna dobit ostaje konstantnom. S druge strane, po- stoje igre varijabilnog zbroja u kojima 2broj brojeva koji daju vrijednost dobiti daju razlitite veli- Gine pokazujuéi da je kolektivna korist varijabilna. 3.2.2. STATICKE I DINAMICKE IGRE Nadalje, igre mogu biti staticke i dinamicke. Stati¢ka je igra ona igra u kojoj igrati donose od- luke (ili odabiru strategiju) istodobno bez, zmanja koje su odluke odnosno strategije odabrali igra~ & protivnici. lako odluke mogu biti donesene u razli¢itom vremenu, igra je istodobna, zato sto svaki igraé nema informacije 0 odlukama koje su donijeli drugi igrati, stoga je u odnosu na njega igra istodobna’ $ druge strane, kod dinamickih igara protivnici povlaée poteze ili biraju, odno- sno mijenjaju strategije naizmjence, donekle imajuci spoznaje o potezima protivnika. 3.2.3. IGRE ISTODOBNIH POTEZA I PONAVLJAJUCE IGRE Igre istodobnih poteza igre su u kojima svi igrati nastoje donijeti odluke temeljene na pred- vidanjima o tome koje bi strategije, odnosno odluke, mogao donijeti igraé protivnik. Kod igara ovog tipa igraé nema informacije o tome koje korake poduzima protivnik, vec on svoju strategi- ju temelji iskijuzivo na onome sto misli da bi protivnik mogao poduzeti Teorija ponavijajucih igara prikazuje situaciju u kojoj igraéi ulaze u stratesko medudjelovanje koje se neprestano ponavija. Kako se igra ponavlja, igraéi dolaze u moguénost da poboljgaju svo ju strategiju, Kad se nalaze u ponavljajuco} igri, igraci moraju uzeti u obzir ne samo svoj kratko- rotni dobitak nego i dugoroénu isplativost. Glavna premisa ovih igara omogucuje igraéu da od- vrati suparnika od iskoristavanja njegovog kratkoroénog dobitka tako sto ée mu zaprijetiti sank- cijom koja ¢e umanjiti njegovu dugoroénu isplativnost. 3.2.4. IGRE S POTPUNOM INFORMACIJOM I IGRE S NEPOTPUNOM INFORMACIJOM Uigrama s potpunom informacijom igrati dine poteze u razlitito vrijeme ili po redu. To znati da igraé koji uéini potez, kasnije u igri ima vie informacija o radnjama drugih igrata. To takoder znati da prvi igraé moze svojim potezima utjecati na igru. Strategiju svakoga igraéa dine one rad- nje koje on odabire uvjetno na osnovi dodatnih informacije koje dobije tijekom igre. 5 lavor- Game theory net. glossary http://www. gametheory net/dctionary/StatieGame html (17.03.2018)66 Za razliku od igara s potpunom informacijom gdje igraé ima potpunu spoznaju poteza koji je povukao igraé neposredno prije, u igrama s nepotpunom informacijom igraé ne zna koje je sve radnje poduzeo protivnik do toga trenutka 4. ZATVORENIKOVA DILEMA: NAJPOZNATIJI MODEL TEORIJE IGARA Zatvorenikova dilema je model u teoriji igara koji slu4i za ilustriranje raznih situacija veza- nih uz ljudska ponaganja. Cesto se koristi u poljima kao sto su psihologija, filozofija, ekonomija, pravo kako bi se objasnilo zasto se ljudi ponaSaju na odredeni natin. Godine 2950. dvojica RAND-ovih znanstvenika dodli su do postignuéa koje se nedvojbe no smatra najvecim otkri¢em teorije igara od njezinih zatetaka. Merrill Flood i Melvin Dresher osmislili su jednostavan koncept igre koja osporava dio teorijske osnove teorije igara. RAND-ov suradnik Albert Tucker nazvao je igru zatvorenikovom dilemom prema priti koju je pritao ilustra- Gije radi, Zatvorenikova dilema brzo se poéela Siriti medu znanstvenim krugovima. Zatvoreni- kova dilema fascinira znanstvenike zato ito predstavija interakciju gdje individualna teznja za onim to se éini racionalnim proizvodi kolektivno porazavajuci rezultat. Svaka osoba éini ono Sto smatra najboljim, ali ipak ishod je u konaénici lo za sve sudionike. Iako je njihova logika toéna, pokugaji da poprave svoje izglede djeluju negativno na isplativost. Paradoksalna kvaliteta rezul- tata dijelom je fascinacije znanstvenika, no ipak interes za nju je prakti¢an. Ishodi u Zivotu nisu uvijek kakvi bismo htjeli i zatvorenikova dilema pruza jedan moguéi kijué razumijevanja (Har- greaves i Varoufakis, 2003: 47) Zatvorenikovu dilemu najbolje je prikazati na hipotetskom sluéaju preuzetom iz literature (Hargreaves i Varoufakis, 2003: 146). U ovom primjeru dvije su osobe uhi¢ene zbog sumnje u pljacku i zatvorene u odvojene éelije. Obojica uhi¢enika u poziciji su priznati ili ne priznati zlo- Gn. Dréavni odvjetnik objaSnjava svakome od potinitelja Sto ée se dogoditi u sluéaju da (ne)pri- znaju zloéin i nudi im nagodbu. U tablici a prikazana je zatvorenikova dilema u strateSkoj formi. Tablica 1. Prikaz mogucih godina zatvora u sluéaju priznavanja ili nepriznavanja 2locina Igraé B Ne priznati Priznati Igraé A Brae Ne priznati 11 5,0 Priznati 0,5 3,3 Objasnjenje je tablice a kako slijedi. Ako obojica potinitelja priznaju potinjenje alotina, tada ée sudac, na osnovi dinjenice da su priznali, svakome dosuditi tri godine 2atvora. Ako nijedan od njih ne prizna, osuda je jo uvijek vjerojatna, ali zbog odredenih sumnji u sluéaju, sudac moze zbog nedostataka dokaza, dosuditi svakome jednu godinu. U sluéaju da jedan potinitelj prizna, a drugi ne, drzavni odvjetnik moze, u zamjenu za njegov iskaz. koji ée se koristiti kao dokaz u po- stupku protiv drugog osumnjigenika, osloboditi prvog osumnji¢enika svih optuzbi. Sud naklono gleda na takve radnje, zato éto prizmavanje pomaie da tuzitelj podigne optuznicu. S druge stra~ ne, sud smatra da je primjerena kazna od pet godina za zatvorenika koji nije priznao jer se zbog & RAND korporacja je neprofina ogranizacja koje nastoji pobojfati polititu i donofenje odluks kroz analizu i istragivanje, Ime korporacije RAND jeskratenica 2a engleskipojam research and developementnana Bare eee Maj re Tera igure pre 67 njegovog nepriznavanja odugovlacio postupak. Naravno, driavni odyjetnik ne mofe se zaloziti kod suda kad su oba potinitelja priznala krivnju. Primjer zatvorenikove dileme predstavija primjer dominantne strategije. Jednom kada pret postavimo da je cilj svakoga zatvorenika izbjeci zatvor, priznanje je dominantna strategija za sva- koga zatvorenika. Prema tome, mozemo oéekivati da ée zatvorenici postici ekvilibrijum u kojem é svatko biti osuden na tri godine zatvora. Svaki zatvorenik zna da je najbolje priznati, ali ipak dolazi do paradoksalnog rezultata u kojem dolaze u goru poziciju nego da su obojica odluéila ne priznati i time dobila jednu godinu zatvora, Primamljivo je misliti da se taj problem javlja samo iz razloga Sto su zatvorenici onemoguéeni komunicirati jedni s drugima, Ako bi se naili u moguénosti dogovaranja, brzo bi dodli do zakljué- ka da ée najbolji ishod ostvariti ako obojica ne priznaju. Ipak, komunikacija nije jedini kijueni ele ment potreban 2a rjeSavanje zatvorenikove dileme. Svaki se zatvorenik mora suotiti sa Ginjeni com da postoji moguénost da se drugi zatvorenik ne dr2i dogovora. Postoji li interes svakog 2a tvorenika da se drsi dogovora? Kratki pregled mogucih ishoda i isplativosti otkriva da je najbolji potez i dalje priznanje. Zatvorenici se mogu dogovoriti da ne¢e priznati, ali ako je njihova glavna motivacija dobitak, svaki ée priznati kada dode vrijeme donosenja odluke. Ono Sto je potrebno da bi se izbjegao takav ishod, mehanizam je koji omoguéuje zajednizko, odnosno kolektivno donosenje odluke koji ée osigurati da obojica ne priznaju. Drugim rijecima, potreban je mehanizam koji ée stvoriti obvezujuci ugovor. 4.1. KARAKTERISTIKE ZATVORENIKOVE DILEME Zatvorenikova dilema predstavlja igru s dva igraéa u kojoj nema komunikacije. Moguénost suradivanja i koordinacije strategija izmedu igrata doveo bi do sasvim drugoga rezultata. Za tvorenikova dilema takoder ne predstavija strogo kompetitivnu igru, naime, postoji strategi- ja pod kojom oba igrata dobivaju. Dobitna je strategija situacija u kojoj oba igraéa odluce Sutjeti, jer to 2naci da tuditelj nema dokaza pa ih mora osloboditi ili im se mode izreci samo blaza kazna Igra moze reprezentirati velik broj drustvenih i politi¢kih situacija kao sto su odluke da se pri druzi sindikatu ili odluka drZave da sudjeluje u slobodno} trgovini. U mnogim slucajevima posto- ji vide od dva igraéa Sto komplicira analizu (Jaksi¢, 1998: 17). Struktura zatvorske dileme moze se primijeniti na mnoge stvarne konfliktne situacije u koji- ‘ma su osobni ciljevi nekompatibilni s ostvarenjem zajednizkih ili grupnih ciljeva Glavni problem zatvorenikove dileme sastoji se u tomu Sto ukoliko oba igraéa odluée postu- pati racionalno, to ih nikada neée dovesti do suradnje. Racionalno odluéivanje znadi da ¢e svaki gra’ izabrati onu odluku koja mu najbolje odgovara neovisno o tome ito ée odluditi drugi igraé Argumenti koji obja8njavaju za8to odabrati priznanje navode da je zatvorenikova dilema si- multani izbor - odluka jednog igrata ne mode utjecati na odluku drugoga. To dovodi do jedno- stavnog izbora u kojemu je priznanje najbolji ishod. Ako bismo analizirali argumente za surad- nju, doili bismo do zakdjuéka da se oba igraéa nalaze u istoj situaciji. Ako bi oba igraéa postupala racionalno, izabrala bi istu strategiju. No, ti argumenti u stvarnosti nisu moguéi. U stvarnim 2i- votnim situacijama nema garancije da ée oba igrata izabrati istu strategiju. Neki zatvorenici oda- jusvoje partnere, neki ne. Stoga moramo pretpostaviti da su ti ishodi moguéi (Poundstone, 1993: 122). Poseban sluéaj predstavlja ponavljajuéa zatvorenikova dilema. Igradi igraju igru u vige na vrata, Prema tome, svaki igraé ima priliku kazniti protivnika 2a nesuradnju u protekloj igri.68 4.2. ANALIZA SLUCAJA SAD- SSSR Jedna od najpoznatijih tema za ilustriranje zatvorenikove dileme jest utrka u naorwZanju iz- medu SAD-a i SSSR-a tijekom hladnog rata koji prikazuje jedan od glavnih problema i meduna- rodnoj politici - problem suradnje (Plous, 1993). U zatvorenikovoj dilemi, dvije (neprijateljske) dréave - SAD i SSSR - moraju odluéiti hoée li razvijati nukleano orugje ili ne. U terminologiji te- orije igara mozemo reéi da svaka viada ima dvije strategije: razvijati nuklearno orugje (oznateno sb) iline razvijati nuklearno oruzje (oznaéeno s n). Tablica 2. Zatvorenikova dilema i utrka u naoruzanju SAD Ne razvijati oruzje | _Razvijati oruzje Ne razvijati oruzje me nb sssR yasvonw 3) as) _ bn bb Razvijati oruzje an 2 Napomena: Oznake u tablici natinjene su na shjedeci natin. Prvo se navodi strategija igraca tz reda u tablici, a zatim strategija igrata iz stupca. Kombinacija strategija oznaéena kao bn znaci da je igraé u redu (SSSR) odabrao strategiju razvijanja nuklearnog oruzja, a igraé u stupcu (SAD) oda- brao je strategiju nerazvijanja. Izvor: http://www.unc.edu/~toatley/poli86/PD.pdf (20.01.2013.) Svaki kvadrant u tablici 2 odgovara kombinaciji ameritkih i sovjetskih strategija. Ako obje dr- Zave odaberu ne razvijati nuklearno orudje (nn), tada se dréave ne nalaze u utrci naoruzanja. Ako SSSR odabere opcije nerazvijanja, a SAD odabere razvijanje nuldearnog oruja (nb), tada SAD dolazi u poziciju nadmoéi nad SSSR-om. Ako obje drZave odluée razvijati nuklearno oruzje (bb), nalaze se u utrci naorwzanja. Konatno, ako SSSR odabere strategiju razvijanja, a SAD ne (bn), SSSR dolazi u polozaj moéi. Sada moramo odluciti kako svaka vlada rangira ova éetiri ishoda. Koji je najbolji, drugi najbolji, tre¢i najbolji i najlosiji ishod? Najbolji ishod za SSSR je bn, u kojemu on razvija nuklearno oruzje a SAD ne jer taj ishod daje SSSR-u apsolutnu nadmoé, Najlosiji ishod za SSSR bio bi nb jer taj ishod daje apsolutnu nadmoé SAD-u. Oznagavajuci najbolji i najlosiji ishod, dolazimo do zakljucka da ée se SSSR naéi u boljoj poziciji ako odabere strategiju nn nego bb zato Sto neovisno o tome odluce li obje viade razvijati nuklearno oruzje ili ne, njihov odnos mo¢i osta- je konstantan. No, ako obje dréave odluée razvijati nuklearno oruzje, trose novac koji bi mogle potrositi u druge svrhe, Sto dovodi do zakljucka da je strategija nn bolja za SSSR jer stedi novac? Sto je sa SAD-om? Zatvorenikova dilema simetritna je igra. Prema tome, SAD se nalaziu pot- puno identinoj situaciji kao i SSSR. $ obzirom da se SAD i SSSR suoéavaju s identignim situaci- jama, rang isplativnosti bit ée identian rangu isplativosti SSSR-a. Kao i SSSR, najbolji ishod za SAD predstavlja situacija u kojoj on stjeée nadmoé nad SSSR-om, ali za SAD taj ishod je nb. Isto tako, najgori ishod za SAD je onaj u kome SSSR stjeée nadmo¢ nad SAD-om, ali za SAD taj is- hod je bn#* 7 Rangirajul vijednosti motemo wepostavitiodnos vijednosttsvakog ishoda bn > nn » bb > nb gdje anak veel od onnaZavaishod koji ‘SSSR vibe preferira, 8 Rang isplataza SAD isi jeje kao za SSSR, ali pozcjenajboleg inajgoreg ishoda su obrnute nb > nn > Bb > br:nana Bare eee Maj re Tera igure pre 69 Kako ¢e SAD i SSSR igrati ovu igru, koje €e strategije odabrati i koje ishode mozemo otekiva- ti? U zatvorenikovoj dilemi svaki igrat ima tzv. dominantnu strategiju. To se moze objasniti na pri- mjeru SSSR-ovih poteza u odnosu na SAD-ovu strategiju, Ako SAD odabere strategiju nerazvija- nja nuklearnog oruzja, SSSR ima izbor razvijati ili ne razvijati oruzje. Odludi li se SSSR ne razvi- jati oruzje kao odgovor na SAD-ovu strategiju nerazvijanja, dolazi u poziciju drugog najboljeg is~ hoda. Ako SSSR odludi primijeniti strategiju razvijanja kao odgovor na SAD-ovu strategiju nera- zvijanja, dolazi u najbolju poziciju. Prema tome, ako se SAD odluéi ne razvijati nuklearno oruzje, najbolja strategija koju SSSR moze primijeniti je strategija razvijanja jer to 2a njega predstavija najbolju isplativnost. Nadalje, uzmimo za pretpostavku da je SAD odluéio razvijati oruzje. Oda- bere li SSSR, kao odgovor na tu strategiju, ne razvijati nuklearno oruzje to ga dovodi u najgori moguci ishod. Odluéili se pak razvijati nuklearno oruzje isto kao i SAD, dobit ée drugi najbolji is- hod. Najbolja strategija koju SSSR moze primijeniti u ovom slugaju je razvijati nuklearno orué je, iako tom strategijom ne moze dobiti najbolji moguéi ishod. U zatvorenikovoj dilemi strategi ja razvijanja nuklearnog oruzja pruza SSSR-u veéu isplativnost, nego strategija nerazvijanja, ne ovisno o tome koju strategiju izabire SAD. Prema tome, moZemo reéi da je strategija gradnje do- minantna nad strategijom nerazvijanja. $ obzirom da je zatvorenikova dilema simetriéna, grad- nja nuklearnog oruzja takoder predstavija dominantnu strategiju za SAD. Zato Sto je za obje vla- de dominantna strategija gradnje, igra uvijek proizvodi isti ishod. Oba igraéa grade nuklearno oruije i proizvode ishod bb. Drugim rijezima, zatvorenikova dilema navodi na zakljucak da ée se SAD i SSSR naéi u u utrci naoruzanja koja ne¢e poboljgati sigurnost nijedne zemlje. Upravo ona- ko kako je i povijest pokazala. Dinamika odnosa SAD i SSSR dugo je prikazivala upravo taj ishod. Dvije zemlje nisu vjerovale jedna drugoj. Obje su se naoruzavale do ruba svojih moguénosti, bo- jeci se da druga strana radi isto i ne Zele¢i riskirati neizbjeZno. Ipak, troak utrke u naoruzanju bio je toliko velik da je na kraju doveo do bankrota SSSR-a. Da su SSSR i SAD pokusale steci uza- jamno povjerenje, veci dio utrke naoruZanja mogao je biti sprijeten i zatvorenikova dilema mo- gla je biti rije’ena (Smith, 2003). Bitno je prepoznati dvije stvari kod ishoda obostranog razvijanja nuklearnog orugja. Kao prvo, ovaj ishod je Pareto sub-optimalan.” Pareto sub-optimalno stanje odnosi se na ishod u ko: jemu je moguée, barem za jednog pojedinca, poboljSati njegovo blagostanje, a da se pritom ne pogorsa stanje ostalih. U zatvorenikovoj dilemi obostrano razvijanje nuklearnog oruzja je Pare to sub-optimalan ishod jer su obje viade u boljoj poziciji s ishodom nn (ako obje drzave ne grade oruzje) nego sto su sa ishodom bb (ako obje drzave grade oruzje). Prema tome, racionalno pona- Sanje na strani svake viade koja primjenjuje svoju dominantnu strategiju razvijanja nuklearnog oruija proizvodi sub-optimalan kolektivan izbor: SAD i SSSR ulaze w utrku naoruzanja, iako bi objema drzavama bilo bolje kada bi izabrale strategiju nerazvijanja oruzja. Kao drugo, ishod bb je Nashov ekvilibrij. Ranije spomenuti Nashov ekvilibrij objaSnjava da je to situacija u kojoj nijedan igraé nema poticaj mijenjati svoju strategiju jednostrano. Kada se dvi- je viade nadu u ishodu obostranog razvijanja nuklearnog oruzja, nijedna viada nema poticaj za mijenjanje svoje strategije. Ako SSSR promijeni svoju strategiju pa odludi ne razvijati oruzje to ga dovodi do najgoreg moguéeg ishoda nb. Sukladno tomu, SSSR nema motiva mijenjati svoju stra- tegiju jednostrano. Isto tako, ako se SAD odlugi za promjenu strategije, to ée ga dovesti do najgo- reg moguéeg ishoda bn pa SAD nema motive jednostrano promijeniti svoju strategiju. Kako ni- {9 Kademo dae shod Pareto optimalan kada se nijedan pojedinac ne mode nati uboljem pologaju, ada time ne dovede nekog drugog u gor polota}70 jedna vlada nema poticaja mijenjati strategije jednom kada se nadu u poziciji bb, obostrano ra- zvijanje nuklearnog oruzja postaje Nashov ekvilibrij Ujedinimo li oba razmatranja, zatvorenikova dilema predvida da ée se viade naéi zaglavije- ne u utrci za nuklearnim naoruzanjem, u kojoj nijedna nece imati motive promijeniti strategi- jukoja bi dovela do zavrietka utrke, unato? tomu Sto se dobiti (prednosti) promjenom strategi- je mogu lako uoiiti. Ovaj zakljuéak dovodi do treée vazne spoznaje 0 zatvorenikovoj dilemi. Glavni Zinitelj koji sprjegava viade da spoznaju dobitke od zajednitkog suzdrZavanja razvijanja nuklearnih progra- ma, nedostatak je mehanizma koji bi nametnuo postivanje sporazuma. Kada bi postojala tre¢a strana (jednaka policiji ili pravosudu u nacionalnim politi¢kim susta- -vima) koja bi nametnula dogovor, tada bi postojala moguénost da dréave postignu kooperativan ishod. $ djelotvornim izvrinim mehanizmom SAD i SSSR mogli bi se sloziti i odigrati strategi ju nerazvijanja nuklearnog orudja jer bi mehanizam pruzao zastitu i izvrdio sankcije ako bi koja strana varala Uarhaiénom medunarodnom sustavu ipak ne postoji takva tre¢a strana koja bi ila sposobna nametnuti takav sporazum. Bez izvrinog mehanizma nijedna strana nema motive vjerovati dru- g0j strani da ée se draati dogovora. Nevoljni suotiti se s rizikom pojavljivanja najgoreg moguceg ishoda u kojemu suprotna sila stjete nadmoé, obje viade povudi ée poteze odigravsi svoju domi- nantnu strategiju. Arhaigna priroda medunarodnog sustava pruza poticaj viadama da sudjeluju uutrci naoruzanja i tako otezava privodenje utrke kraju Glavni problem medunarodne politike koju osvjetljava zatvorenikova dilema pokazuje da nedostatak izvr’nih mehanizama znatno oteZava moguénost suradnje medu drvavama. Nema sumnje da bi se SSSR i SAD naili u znatno boljoj poziciji da su mogli dogovoriti i ograniéiti svo- je nuklearne programe, no obje viade nastavile su sudjelovati u utrci naoruZanja jer nije postojao izvrSni mehanizam koji bi osigurao poslusnost i postivanje sporazuma. Upravo na ovom primje- ru zatvorenikove dileme mozemo vidjeti kako slabosti politiékih i pravnih institucija utjeéu na ponaganje viada u medunarodnoj politici 4.3. PRIMJENE U PRAVU Pravni teoreti¢ari koriste koncept zatvorenikove dileme kako bi istrazivali pitanja poput ugo- vora, medunarodnog prava, rasne diskriminacije, feminizma, drustvenih normi i, dakako, zatvo- renika ili se pak koriste ovim konceptom kako bi objasnili druge vane koncepte u pravu, kao sto su, na primjer, tragedija zajednistva, problemi javnih dobara ili pitanje poyjerenja.” Tako se, na primjer, koncept zatvorenikove dileme svoju primjenu esto pronalazi u obitelj- skom prayu kod problematike procesa razvoda, dodjeljivanja alimentacie ili kod podjele imovi- ne prilikom razvoda. Nakon prestanka braka supruZnici moraju podijeliti svoju bratnu imovinu koja se sastoji od materijalnih i nematerijalnih dobara. Svaki supruznik Zeli dobiti najveéi mogu- Giznos. Ako unajme odvjetnika, Sanse 2a dobitak ée im se poveéati, ai ée troskovi biti vedi. O&i- to je da se suprudnici susreéu s Klasignim problemom kao u 2atvorenikovo} dilemi. Unatoz tomu Sto je zatvorenikova dilema po prirodi igra s nultim zbrojem te na visoke troskove odvyjetnika, svaki supruznik ima jasan motiv unajmiti odvjetnika. Zapravo, ako korist koja se moze otekiva ti unajmljivanjem odvjetnika prevaze nad povezanim troskovima, unajmljivanje odvjetnika do 4e Korianoje pogledati McAdams (2009) koji u veferencama mudi pregled dlanaka koji se bave navedenim pitanja, t-konceptimna,nana Bare eee Maj re Tera igure pre n minantna je strategija svakog supruznika. Ako se braéni par odludi razvesti, a ne uspiju podijeli- ti svoju bratnu imovinu, morat ée to rijediti putem suda Sto znati da ée odluku o podjeli donijeti sudac. Supruznici su slobodni unajmiti odvjetnika, ali, a druga da, prva strana dolazi u poziciju najgoreg moguéeg ishoda. Ako obje strane unajme odvjetnika, naéi ée se u ravnopravnom polo- Zaju, ali Ce troskovi odvjetnikovih usluga umanjiti njihov dobitak. Prema tome, svaki ée suprud- nik kao dominantnu strategiju izabrati unajmljivanje odvjetnika (Halla, 2007) Zatvorenikova dilema pojavljuje se i primjerice u ustavnom pravu kod glasovanja na iz- borima i formiranja koalicija. Pojedinci prilikom izbora mogu poveéati moé svojega glasaz- kog tijela stupanjem u koalicije. To ponaSanje pridonosi stvaranju zatvorenikove dileme u kojoj podskup glasaza, povecavii svoju moé, smanjuje prosjeénu glasatku moc biratkog tije- lau clini (Gelaman, 2003) U kaznenom pravu pitanja programa 2a oslobodenje ili smanjenje kazne za sudionike kartela sadrée takoder zatvorenikovu dilemu, Pred njih se postavlja ista moguénost kao i pred zatvore nike, Odludili se jedan od sudionika prijaviti postojanje takvog tajnog sporazuma tijelima za za~ Stitu tréignog natjecanja, postupat ce racionalno jer se to oéekuje i od svakog drugog sudionika. Postupajudi racionalno, svaki sudionik nastoji zapravo ostvariti svoje osobne ciljeve koji se razli- kuju od zajednizkih ciljeva. Birajui svoju dominantnu strategiju sudionici se nikada ne¢e naci u poziciji suradnje iako bi im ona donjjela znatno veci profit nego izdaja. Iz izlozenih primjera moze se zakljuditi da se koncept zatvorenikove dileme moze preslikati na brojne situacije u pravu, olakSavajuéi time sudionicima da razviju svoje strategije i usklade po- naSanje. Pretvaranje stvarnih, konfliktnih situacija u matematicki model zatvorenikove dileme olakSava predvidanje moguéih ishoda i stvaranje optimalne strategije. lok 4.4. KRITIKA TEORIJE IGARA Unatoé primjenjivim funkcijama, teorija igara nije bez kritike. Isticano je da teorija igara moze pomoéi samo ako se deli predvidjeti racionalno ponasanje. Svaka se radnja - dobra ili loa moke racionalizirati u ime viastitoga interesa. Postojana te&ko¢a koja se javija u teoriji igara je definiranje, ograniéenje, izoliranje i odredivanje varijabli za svaki set faktora koji utjecu na rezul- tat iishod. Postoji uvijek onaj x faktor koji se jednostavno ne mote predvidjeti (Scheve, 2011). Teorija igara temelji se na racionalnosti, U tradicionalnim ekonomskim modelima racional- nost predstavlja nagin na koji sudionici maksimiziraju vlastitu isplatu. Prema tome, u svakoj si- tuaciji uvijek éemo izabirati strategije da bismo postigli sto je vise moguée, bez obzira kako ée to utjecati na druge. Pretpostavlja se, isto tako, da igraéi imaju jasno definirane ciljeve koji su ran- girani od najvaznijih do najmanje vanih, Pored toga, teorija igara ustanovljena je na Zinjenici da se svim odlukama koje igrazi donose mogu pridodati odredene vrijednosti koje ih rangiraju pre- ma stupnju prikladnosti. Unatoé tomu, te pretpostavke stvaraju mnogo problema kad se preto- eu stvarnost. Jedan od razloga je nepostojanje bezuvjetno najbolje (dominantne) strategije 2a pojedine igraée posto postoji velik broj dinamiénih faktora koji se moraju uzeti u obzir u odre- deno vrijeme. Po samoj prirodi teorija igara nije prikladna za analiziranje svih vrsta scenarija. Primjerice, teorija pretpostavija da su moguéi potezi koje ée igrati odigrati dobro poznati. Medutim, to uo- bigajeno nije sluéaj, ustvari, u odredenim podruéjima kao Sto je sklapanje poslova i politici goto vo je nemoguée predvidjeti Sto drugi igra¢ misli u odredenom vremenu. Kod sklapanja poslova,R neki igraéi moda nisu upoznati sa svim pravilima ili m: raspolaganju njihovim protivnicima Teorija igara vecinom se temelji na odredenom broju protuslovnih ginjenica. Veéina kritiza- raistige da je teorija neprikladna za znanstveno dokazivanje jer se odluke koje igrazi donose ne mogu mjeriti empirijski. Kao dodatni problem javlja se nemoguénost da se te odluke prikladno promatraju i zbog toga se tedko osloniti na teoriju. Primjerice, pretpostavlja se da su odredeni igrati svjesni nepredvidenih okolnosti i da su ih uzeli u obzir. Medutim, moze biti izrazito tekko procijeniti neke od tih nepredvidenih okolnosti. Teorija igara naveliko pretpostavlja da su igraéi iznimno racionalni pojedindi, tj. dolazi do izradaja vainost strateskog donogenja odluka u maksimiziranju vlastite koristi/isplativnosti. Dok ta pretpostavka ima mnogo smisla u teoriji, u vecini sluajeva ne mode se primijeniti da stvarne, Zivotne scenarije (Miller, 2011). sda ne znaju toéno koje opcije stoje na 5. ZAKLJUCAK Teorija igara studija je o interakciji izmedu inteligentnih donositelja odluka. U igri svaki igraé ima set strategija iz kojih moze odabrati svoj potez. Zbog interakcija, isplativost ne ovisi samo 0 strategiji tog igraéa, ve¢ o strategijama svih igraéa u igri. Prema tome, svaki ée igraé odabrati stra- tegiju koja ¢e maksimizirati njegovu isplatu. Analiza interakcija i pronalazenje optimalnih ekvili- brijskih ishoda levi u srcu predmeta prougavanja teorije igara. Zbog svog analiti¢kog pristupa te- orija igara ima Siroku primjernu u politici, etici, psihologiji, flozofiji, ekonomiji, pravu, kompju- terskoj znanosti, evolucijskoj biologiji. Koristedi brojne modele teorije igara mnogi se procesi u stvarnom Zivotu mogu analizirati kako bi se postigao najbolji moguéi ishod, Jedan od zasigurno najpoznatijih modela teorije igara je zatvorenikova dilema. U ovom radu prikazano je kako aktivnosti i odluke jednih utjecu na odluke drugih. Sam predmet zatvoreniko- ve dileme bavi se prougavanjem Ijudskog ponaganja u konfliktnim i djelomiéno konfliktnim si- tuacijama, Iako je zatvorenikova dilema u biti jednostavan model, njezinom analizom mozemo vidjeti svu kompleksnost Ijudskog razmisljanja. Analiza sluéaja prikazana u ovom radu - pitanje (ne)razvijanja nuklearnog oruzja izmedu dviju neprijateljski usmjerenih zemalja- pokazuje kako su izbori strategije meduovisni i kako upravo nedostatak komunikacije dovodi do suboptimal- nog ishoda. Igrati vodeni viastitim interesom odabiru strategije koje ée im omoguciti najbolji is hod u danoj situaciji iako taj ishod nije i najbolji opCenito, Upravo u tome lezi paradoksalnost za- tvorenikove dileme. Teorija igara prepuna je popriliéno razvijenih i slozenih sustava analiza razlititih odnosa pa je stoga iznimno interesantna 2a prouéavanje pravnih pravila. Upravo su Baird i suradnici (1998) zakljuéili kako je teorija igara poslala dovoljno moéna da ponudi uvid u utjecaj pravnih pravila na ponasanje ljudi. Razligiti modeli - poput zatvorenikove ideje, lova na jelena, sukoba spolova i sl.- mogu se koristiti 2a brojne situacije u raznim granama prava (npr. kaznenom, ustavnom, obitelj- skom) dime se olakSava razvijanje strategije i uskladivanje ponaSanja sudionika u odredenim si- tuacijama, sporovima i sl. Naime, pretvaranje stvarnih, konfliktnih situacija u matematiéke mo- dele, olakava predvidanje mogucih ishoda i stvaranje optimalne strategije. Ipak ne treba zane- mariti dinjenicu da teorija igara opéenito, posebice zatvorenikova dilema, ima i svojih ogranite- nja, Naime, valja imati na umu kako se stvarne situacije Cesto bave drustvenim problemima jednana Bare eee Maj re Tera igure pre B nakosti i koordinacije, a koji se ne mogu svesti na problem suradnje kako to, na primjer, nalaze zatvorenikova dilema. Pored ogranigenja, teorija igara moze olakSati zakonodavcima donosenje boljih zakona i bo- Ijih pravnih rjesenja koja se temelje na premisi da ée se judi ponagati stratedki. Naime, kroz svoje modele i alate, teorija igara omoguéuje bole razumijavanje kako zakon funkcionira ako se gleda kroz posljedice koje su rezultat postupanja ili nepostupanja ljudi u odredenim situacijama, kao i kroz posljedice onih postupanja u sluéaju nedostatka odredenih pravnih pravila. U tom kontek- stu valja poticati i ohrabrivati pravnike da se nastave baviti teorijom igara kako bi iskoristili nje- zin puni potencijal te smanjili neravnotezu izmedu problema koordinacije i problema suradnje upravnoj problematici. LITERATURA Baird, D.G., Gertner, RH., Picker, R.C. (1998). Game Theory and the Law, Harvard University Press Berdi¢ B. (2010). Osnove filozofije 1, Filozofski fakultet Rijeka, Brkié, I (2002). Temeljni koncepti teorije igara u medunarodnoj ekonomifi, Politika misao, br. 3 Borel, E. (1921). La Théorie du Jeu et les Equations Intégrales a Noyau Symétrique, Comptes Rendeus de L’Académie des Sciences, 173: 1304-1308 Cooter, R., Ulen, T. (2004). Law & Economics, 4'* edition, Pearson, Addison Wesley, Boston. Dobraiin, I. (2009). Teorijske postavke i osnovni modeli ekonomije prava, Sveuéiliste u Zagrebu, Pravni fakultet, Zagreb 2009 Gelaman, A. (2003). Forming Voting Blocs and Coalitions as a Prisoner's Dilemma: A Possible Theoretical Explanation for Political Instability, Contributions to Economic Analysis & Policy, Berkeley electronic press, Vol. 2, Issue 1 Halla, M. (2007). Marriage, Divorce and the Excess Burden of Lawyers, Working Paper, No 0713, University of Linz, July. Hargreaves, PS, Varoufakis, Y. (2003). Game theory: A Critical Introduction, Routledge, New York, NY. Harsanyi, J.C. (1961). Theoretical analysis in social science and the model of rational behavior,” Australian Journal of Politics and History, 7: 60-74 Harsanyi, J.C. (ag62b). On the rationality postulates underlying the theory of cooperative games,” Journal of Conflict Resolution, 5: 179-196. Jaksié, M. (1998). Paradoksiizagonetke wekonomijiI.izdanje, Bkonomskifakultet u Beogradu, Beograd. McAdams, R.H. (2009). Beyond the Prisoners’ Dilemma: Coordination, Game Theory, and Law. Southern California Law Review, Vol. 82, 2009; U of Chicago Law & Economics, Olin Working Paper No. 437; U of Chicago, Public Law Working Paper No. 241. Available at SSRN: http://ssrn. com/abstract=1287846 Myerson, R.B. (1991). Game Theory: Analysis of Conflict, Harvard University Press, Cambridge, Massachusettes, London, England. Poundstone, W. (1993). Prisioners diemma, Anchor Books, New York, NY Pindyck, R.S., Rubinfeld, D.L. (2005). Mikroekonomija, Profil, Zagreb. Plous, S, (1993). The Nuclear Arms Race: Prisoner's Dilemma or Perceptual Dilemma? Journal of Peace Research, vol. 30, no. 2, 1993: 163-179. Schmidt, C. (2002). Game theory and economic analysis: A quiet revolution in economics (Routledge advances in game theory) Routledge, New York, NY.7” Shavell, S. (2004). Foundations of Economic Analysis of Law, The Belknap Press of Harvard University Press, Cambridge, Massachusetts, London, England, 2004 von Neumann, J. (1928). Zur Theorie der Gesellschaftsspiele, Mathematische Annalen, 100: 295-320. von Neumann, J., Morgenstern (1944). Theory of Games and Economic Behavior. Princeton: Princeton University Press Zermelo, E. (2913). Uber eine Anwendung der Mengenlehre auf die Theorie des Schachspiels, Proceedings of Fifth International Congress of Mathematicians 2: 501-504. INTERNET IZVORI: Mille, ¥, Criticisms of the game theory in understanding strategic behaviour of firms and other eco nomic actor http://wwwarticleblast.com/Reviews/General/Criticisms_of the_game_theory_in_ understanding_strategic_behaviour_of_firms_and_other_economic_actor/, 27.6. 2011 Scheve, T. How game theory works: http://science howstuffworks.com/game-theory7.htm (26.6. 2011) Skryrms, B. (2001). The Stag Hunt, dostupno na http://www-socsci.uci.edu/~bskyrms/bio/pa- pers/StagHunt.pdf (14.01.2013,) Smith, S.(2003). Game Theory, http://www.beyondintractability.org/ (23.6.2013) say/prisoners_dilemmanana Bare eee Maj re Tera igure pre 78 Ivana Barkovié Bojanié, Ph.D., Full Professor, Faculty of Law in Osijek Maja Ere8, LL.B. GAME THEORY AND LAW Summary ‘The game theory represents a mathematical theory and methodology which is used for solving conflicting and partly conflicting situations in which individuals have conflicting interests. Considering situations in which two or more subjects make decisions in the conditions of interest conflict has been named the theory of game because the typical examples of such situations represent various types of social games, such as the chess, card games, sport games, etc. Even tough most of the notions used in the game theory resemble the terminology of social games, the game theory has much broader use and it is used for modeling conflicting situations in the mathematics, military strategy, politics, economics, ete ‘The concepts of game theory have been increasingly used in the law. The purpose of this paper is to present the game theory and show how this mathematical theory can be used for the purpose of legal decision making. The particular emphasis is placed on the prisoner's dilemma as one of the most popular and most used models of game theory and its application in selected branches of law. Key words: economic analysis of law, game theory, prisoner's dilemma16 Prof. Dr. Ivana Barkovié Bojanié, ordentliche Professorin an der Fakultat fiir Rechtswissenschaften in Osijek Maja Bres, Mag. Tur. DIE SPIELTHEORIE UND DAS RECHT Zusammenfassung Die Spieltheorie stellt eine mathematische ‘Theorie dar, die zum Lésen von strittigen und den teilweise strittigen Situationen verwendet wird, in denen die entgegengestellten Interessen der Beteiligten zum Ausdruck kommen. Die Erwagung der Situationen, in welchen 2wei oder mehrere Subjekte in Bedingungen des Interessenkonfiiktes ihre Entscheidungen treffen, wird Spieltheorie genannt, weil typische Beispiele fiir solche Situationen verschiedene Spiele wie Schach, Kartenspicle, Sportwettkampfe darstellen. Obwobl der grofite Teil der Begriffe der Mathemathiktheorie der Terminologie der Spiele ahnlich ist, hat die Spieltheorie eine viel breitere Anwendung: in Modelierung der Konfliktsituationen in der Mathematik, der Militarstrategie, der Politik, der Okonomie, usw. Im Bereich Recht werden auch Konzepte und Modelle der Spieltheorie_ immer intensiver angewandt. Der Zweck dieses Beitrag ist es, die Spieltheorie vorzustellen und zu zeigen wie diese Mathematiktheorie in die Funktion der rechtlichen Beurteiliung gestellt werden kann, Die besondere Betonung wird auf das Dilemma des Gefangenen als ein der bekanntesten und der hiufigsten Modelle der Spieltheorie und auf seine Anwendung in ausgewahlten Rechtsgebieten gesetzt. Schlusselworter: die wirtschaftswissenschaftliche Analyse des Rechts, die Spieltheorie, das Recht