You are on page 1of 4

34.

OBNAVLJANJE VIZANTIJE
Vladavina Teodora II Laskarisa (1204-1258) pokazala je da Nikejsko
Carstvo ni u kulturnom pogledu nije zaostajalo za starom Vizantijom. Za
patrijarha je doveo prostog i ograni~enog kaludjera Arsenija; prema Rimu
je imao veoma rezervisan stav i nije hteo ni da ~uje o pot~injavanju
gr~ke crkve rimskoj.
Zamalo nije doslo do teskih zapleta usled sporazuma izmedju Seld`uka sa
Mihailom Paleologom koji je, optu`en zbog veleizdajni~kih namera,
pobegao u Ikoniju. Ali, nova mongolska najezda osujetila je sultanove
planove; umesto da zarati sa Vizantijom, sultan je morao da ih moli za
pomo}. Ovoga puta su Vizantinci dosli u bli`i kontakt sa Mongolima. U
Nikeju je stiglo mongolsko poslanstvo.
Na Balkanskom poluostrvu nastavljale su se borbe sa Bugarskom i
Epirskom despotovinom. Bugarski car Mihailo Asen (1218-1241) zaposeo
je oblasti u Trakiji i Makedoniji koje je Vatac bio oduzeo Bugarima.
Vizantinci su Asena naterali na povla~enje, pa je sklopljen mir. Posle pada
Mihaila Asena, u Bugarskoj su izbili nemiri, i na presto u Trnovu je do{ao
Konstantin Tih (1257-1277).
Teodor II je zaposeo Dra~ i makedonsku tvrdjavu Serviju, {to je u~inilo
kraj nikejsko-epirskom sporazumu.
1257. izbio je rat. Za vreme ratova sve ja~e se ispoljavao antagonizam
izmedju Teodora II i predstavnika vizantijskog plemstva. Ovaj sukob je
ubrzao propat dinastije Laskaris.
Kada je Teodor 1258. umro, carska kruna je pripala njegovom
sedmogodi{njem sinu, Jovanu IV. Za regenta Teodor je je odredio svog
prijatelja Georgija Muzalona, a velika{i su caru morali da daju zakletvu.
Deveti dan posle njegove smrti, Georgije Muzalon je ubijen. Regenstvo je
povereno Mihailu Paleologu, najistaknutijem predstavniku vizantijske
aristojratije. Po{to je ovaj bio omiljen u vojsci, postavljen je za velikog duxa sa titulom despota, a decembra 1258. ili jan.1259. progla{en je za
savladara Jovana IV Laskarisa.
Naglo uzdizanje Mihaila VIII Paleologa obja{njava se i novim
spoljnopoliti~kim zapletima. Sicilijanski kralj Manfred je, za razliku od
Fridriha II, bio neprijatelj Nikeje. ve} 1258. on je zauaeo Krf i najva`nije
gradove na epirskoj obali; nikejskom caru oduzeo je Dra~, a epirskom
despotu Valonu i Butrinto. Epirski despot se pomirio sa ovim gubitkom i
dao Manfredu svoju k}er za `enu. Ovom savezu pridru`io se i ahajski knez
Viljem II Vilarduen, ~iji su suverenitet priznavale Atinska vojvodina i
Eubeja. Na stranu trojnog saveza stao je i srpski kralj Uro{. Njegova vojska
je 1258. zaposela Skoplje, Prilep i Ki~evo.
Mihailov brat Jovan Paleolog, sevastokrator, poveo je protiv koalicije
ve}u vojsku s jakim kumanskim i seld`u~kim kontingentima. U jesen
1259. do{lo je u pelagonskoj ravnici do odlu~uju}e bitke u kojoj su
Vizantinci potukli neprijatelje. I sam Viljem Vilarduen dopao se
zarobljeni{tva. Najte`e je stradala Epirska despotovina; vizantijska vojska
je upala u Epir i u{la u Artu. I Srbi su napustili gradove koje su zauzeli.
Na kopnu nije bilo vi{e ni jedne sile koja bi mogla da spre~i obnovu
Vizantije. Ozbiljne smetnje mogle su se o~ekivati samo od Mleta~ke
republike. Da bi se osigurao sa te strane, Mihailo VIII je stupio u dodir sa
suparnicima Mle~ana, \enovljanima. 13. marta 1261. u Nimfeji je
sklopljen ugovor. \enova se obavezala da pru`i caru vojnu pomo} protiv
Mletaka, a za to je dobila vrlo {iroke privilegije: oslobodjena je svih carina i

da`bina na teritoriji Carstva i imala je da dobije pristani{ta u svim va`nijim


vizantijskim lukama, a posle restauracije i u samom Carigradu. \enova je
osigurala sebi trgovinsku suprematiju na Istoku koju je od kraja XI v.
u`ivala Mleta~ka republika. Vizantija je ostala zarobljenik obe italijanske
republike.
Vizantinci su Carigrad povratili gotovo slu~ajno. u leto, 1261. carski
vojskovodja Aleksije Stratigopul poslat je sa malo vojske na bugarsku
granicu. Na prolasku kroz Trakiju saznao je da je Carigrad ostavljen gotovo
bez za{tite. Trajalo je jo{ primirje sklopljeno avgusta 1260. na godinu dana
i mleta~ka flota je s ve}im delom latinske posade krenula u ekspediciju na
Crnom Moru. Aleksije Stratigopul je napao neza{ti}eni grad i u zoru 25.
jula 1261. prodro u njega gotovo bez borbe. Car Balduin II je pobegao.
Latinsko Carstvo u Carigradu je prestalo da postoji.
15.avgusta 1261. car Mihailo VIII Paleolog je sve~ano u{ao u Carigrad.
Narod i sve{tenstvo iza{li su mu u susret nose}i ikonu Bogorodice
Hodigitrije koja se smatrala za delo jevandjeliste Luke. Septembra iste
godine patrijarh je u Svetoj Sofiji krunisao Mihaila VIII i njegovu suprugu
Teodoru. Carev trogodi{nji sin progla{en je kao naslednik za vasilevsa.
Legitimni car Jovan IV Laskaris nije imao u svim tim sve~anostima
nikakvog udela, a ne{to kasnije su mu iskopane o~i.
Povratak Carigrada bio je samo posledica politi~kih i vojnih uspeha
prethodnih decenija. Njegovim povratkom polo`aj Carstva u svetu izmenio
se iz osnova i Vizantija je ponovo sna`no uticala na evropsku politiku. Ali
odr`avanje ovog polo`aja zahtevalo je vi{e sredsatva i snaga no {to ih je
Vizantija u to vreme imala. Pre svega, bile su joj potrebne ve}a vojska i
flota. Obnova zapu{tene prestonice iziskivala je ogromne tro{kove. Ve}
krajem XII v. se pokazalo da Vizantija nije bila u stanju da se odr`i kao
velika sila. Potisnuti u Malu Aziju, Vizantinci su stvorili novu dr`avu,
~vr{}u i zdraviju no {to je bilo staro Carstvo. Ali ova provincijska dr`ava
imala je u njihovim o~ima samo prolaznu vrednost.
Doba latinske vlasti ostavilo je duboke tragove. U vizantijskim vodama
gospodarile su italijanske republike. Njihove kolonije bile su razasute po
celom Carstvu, njima je pripadala ve}ina ostrva u isto~nom
delu
Sredozemnog Mora. Gr~ka je takodkje ostala pod vla{}u Latina, a i
Epirska despotovina, iako pod gr~kom vla{}u, izmakla je, zajedno sa
Tesalijom, ujedinjenju. Znatan deo Balkanskog Poluostrva dr`ali su Bugari i
Srbi. Istina, nijedna od ovih sila jo{ nije bila u stanju da protiv Vizantije
preduzme akciju.
Sredi{te antivizantijskih planova bila je Sicilija, pa su odnosi sa
Sicilijanskom kraljevinom ~inili ~vor Mihailove vladavine. Osvaja~ki
planovi Sicilije mogli su biti efikasni samo uz papinu podr{ku, i stoga je
Mihailo VIII Paleolog nastojao da spre~i sporazum Sicilijanske kraljevine sa
Rimom. Dok je Sicilijom vladao Manfred, to nije bilo te{ko. U po~etku je
Rim zauzeo o{tro neprijateljski stav prema obnovljenom Vizantijskom
carstvu. Papstvo se nije lako pomirilo sa gubitkom Cardigrada i s
~injenicom da je Latinsko carstvo zamenjeno {izmati~kim gr~kim
carstvom. Papa Urban IV (1261-1264) gajio je veliko neraspolo`enje prema
Manfredu i, uop{te, prema [taufovcima. Car Mihailo je iskoristio
antagonizam izmedju rimske crkve i [taufovaca i pribli`io se rimskoj kuriji
obe}anjima o uniji.
Careve te`nje za obnovom vizantijske vlasti u balkanskim zemljama
nailazile su na te{ko}e. Prema frana~koj Gr~koj, Mihailo VIII je u po~etku
bio u izuzetno povoljnom polo`aju, jer je od vremena Pelagonske bitke
Viljem II Vilarduen bio njegov zarobljenik, te je car mogao da mu diktira

uslove pre nego {to ga je pustio 1261. da se vrati u Ahaju. Viljem II je caru
polo`io vazalnu zakletvu i predao mu niz zna~ajnih tvrdjava na
Peloponezu: Monemvasiju, Mistru, Mainu, Hijerakion. Ali, Viljema II je papa
uskoro razre{io zakletve date caru i Mleta~ka republika je stala na njihovu
stranu, duboko povredjena saradnjom Vizantije i \enove. Izbio je rat.
Istovremeno, vizantijsko-djenovljanska flota napala je egejska ostrva.
Vodile su se borbe u Epiru i u Bugarskoj. Mihailo VIII je 1262. zauzeo
crnomorske luke Anhijal i Mesemvriju. 1264. carev brat, despot Jovan
Paleolog odneo je zna~ajnu pobedu i primorao epirskog despota da prizna
suverenitet vizantijskog cara.
Borbe u ju`noj Gr~koj uzele su nepovoljan obrt. Rat se otegao, novca je
nestalo, pa su turske najamni~ke trupe pre{le na stranu Latina. Vizantinci
koji su bili prodrli u unutra{njost Peloponeza, pretrpeli su 1264. kod MakriPlagi poraz i po~eli da se povla~e. Pora`eni su i saveznici na moru. U
prole}e 1263. Mleci su razbili |enovljansku flotu kod Setepocija u
Nauplitskom Zalivu. Zato je car promenio stav prema italijanskim
republikama. Otkazao je \enovljanima savez, odaslao njihove brodove i
stupio u pregovore sa Mlecima. Juna 1265. izradjen je tekst dogovora
prema kome su Mle~ani dobili sve ranije i neke nove privilegije.
4. aprila 1268. vizantijsko-mleta~ki ugovor je ratifikovan, a klauzula o
proterivanju \enovljana je otpala. Ugovor je potpisan na samo 5 godina.
Sporazum s oba italijanska grada smanjivao je opasnost saveza Mletaka
ili \enovljana sa antivizantijskim silama.
U medjuvremenu, Karlo An`ujski je savladao Manfreda u bici kod
Beneventa, 26. februara 1266. i postao kralj Sicilije. Bio je veoma opasan
za Vizantiju.
Ali Mihailo VIII je uspeo da privoli papu na obnavljanje pregovora o uniji.
Papa je, pre svega, hteo da se ukloni gr~ka {izma i da se Sveta zemlja
oslobodi nevernika, a nije mu bilo stalo do osvajanja Vizantije. Tako je Karlo
An`ujski odvra}en od svoje ideje.
Prema zamisli Mihaila VIII, obnovljeno Vizantijsko carstvo trebalo je da
obuhvati ne samo gr~ke i latinske dr`avice, ve} i Bugarsku i Srbiju. Godine
1272. Bugari su upali u vizantijske zemlje, ali su morali da se povuku i da
se odreknu svojih gradova, pod pritiskom Tatara koje je Mihailo VIII
pridobio.
Na Istoku su gospodarili Tatari u ju`noj Rusiji; Mongoli hana Hulagua u
prednjoj Aziji i Mameluci u Egiptu. Usled neprijateljstava Mongola Hulagua
i Mameluka prema prednjoazijskim Mongolima, veza izmedju njih mogla se
odr`avati samo pomorskim putem koji se nalazio u rukama Vizantije. Stoga
su oni morali da se sporazumeju sa Mihailom VIII. Tom sporazumu smetala
je veza Vizantije sa prednjeazijskim Mongolima koja mu je slu`ila kao
sredstvo pritiska na susedni Ikonijski sultanat. 1272. Mihailo VIII je sklopio
ugovor o prijateljstvu sa ju`noruskim Tatarima.
Posle Lionske unije 1274. pod papinim uticajem Karlo An`ujski je morao
da odustane od nameravanog rata i da pristane na primirje. I Mleci su
marta 1275. obnovili ugovor sa Vizantijom na 2 godine. Vizantija je sada
svuda pre{la u napad. Jo{ za vreme trajanja Lionskog sabora, Vizantinci su
potisnuli an`ujske trupe u Albaniji, zauzeli Belgrad i Butrinto i opseli Dra~ i
Valonu. Carev brat Jovan 1275. krenuo je sa jakom vojskom u Tesaliju, ali
bez rezultata. Veliki uspeh Vizantija je postigla na moru i osvojila vi{e vi{e
egejskih ostrva.
Pobolj{anje spoljnopoliti~ke situacije dovelo je do unutra{njih potresa.
Narodu nije hteo ni da ~uje za uniju sa Rimskom crkvom. Stvorila se
stranka tzv. arsenita koja se uporno protivila caru i novoj crkvenoj politici.

Kobnih posledica imala je mr`nja prema unionisti~kom caru u


separatisti~kim gr~kim dr`avicama.
Papa Nikola III poku{ao je da stvori izvesnu ravnote`u izmedju Karla
An`ujskog i Vizantije, medjutim 1281. na papsku stolicu seo je Francuz
Martin IV slepo orudje Karla A. 3.jula1281. u Orijentu stvorio je savez sa
latinskim carem Filipom i Mlecima protiv Vizantije. Pridru`ili su im se i
vladari balkanskih zemalja.
Iznenada je nastupio preokret. 31.marta 1282. u Palermu izbio je
ustanak koji se brzo pro{irio na celo ostrvo i u~inio kraj vladavini An`ujaca
na Siciliji.

You might also like