Historijski sporazum

Muhamed Filipovi 15.10.2008 21:07

Prvo u se, dakle, osvrnuti na "historijski sporazum", o kojem su voeni pregovori tokom
ljetnih mjeseci 1991. godine, da bi u ranu jesen bili grubo prekinuti od strane Alije
Izetbegovia i SDA (voditelj TV emisije, u kojoj su Adil Zulfikarpai i Nikola Koljevi
saopavali javnosti preliminarni tekst sporazuma, dobio je telegram iz Centrale SDA, u
kojem je odbijen ne samo tekst o kojem je postignuta odreena saglasnost, nego je bila
odbaena ak i sama ideja i svaka mogunost sporazuma), ime je ova inicijativa, koja je
poela davati rezultate, ne samo u toku sporazumijevanja, nego i u poboljavanju odnosa
na terenu, neslavno zavrila.
Pregovori su voeni na inicijativu Adila Zulfikarpaia i moju. U njima smo uestvovali,
s muslimanske strane, nas dvojica, a sa srpske strane pokojni Nikola Koljevi i Momilo
Krajinik. Pregovori su zapoeli uz punu saglasnost Alije Izetbegovia, koji nam je dao
plan da pregovaramo u ime Muslimana, jer mi nismo eljeli da pregovaramo bez
njegovog mandata, a srpske predstavnike je ovlastio Radovan Karadi, koji je i sam
uestvovao u prvom razgovoru prilikom otpoinjanja pregovora. Inicijativa za pregovore
nastala je zbog oitog i stalnog pogoravanja stanja u zemlji i napetih odnosa izmeu
nacionalnih stranaka, od kojih su se neke ve uveliko vojno organizirale i naoruavale i
ule u sistem vojnih i policijskih organizacija susjednih drava (Jugoslavije i Hrvatske),
dok su Muslimani bili bez ikakve podrke sa strane, bez oruja i izmeu ekia i
nakovnja, tj. hrvatskih i srpskih elja za prisvajanjem naih teritorija i prikljuenjem
matinim dravama. U razgovoru s Izetbegoviem smo ukazali na sve te okolnosti i
krajnje zabrinjavajui tok stvari i zatraili od njega da pregovara sa Srbima, s kojima je
njegova stranka bila u savezu i vladala zemljom, a s kojima je bilo najvie napetosti u
odnosima. On je rekao da se slae s nama u analizi i ocjeni da je krajnje vrijeme da se
pregovara, ali da njemu Srbi vie ne vjeruju, te je nas dvojicu zamolio da pregovaramo u

ime Muslimana. Znajui Izetbegovievu kolebljivost i sklonost da demantira i sebe, a

kamoli nas, ja sam kazao da mi trebamo njegovu javnu izjavu da odobrava pregovore i
podrava na pregovaraki plan. Mislio sam, naivno, da e to biti dovoljno da se izbjegnu
mogue situacije osporavanja naeg pregovarakog mandata.
Pregovori su otvoreni poetkom jula jednim razgovorom, u kojem su uestvovali Adil
Zulfikarpai i ja s jedne i Radovan Karadi, Nikola Koljevi, Momilo Krajinik i
Biljana Plavi sa druge strane. Karadi je znao (od Izetbegovia) da smo ovlateni da
pregovaramo i zbog toga je i pristao na pregovore, u kojima su se glavna pitanja ticala
naih odnosa i budunosti Bosne i Hercegovine. Glavno pitanje je bio raspad Jugoslavije,
do kojeg je ve dolo zbog izlaska iz nje Makedonije, Slovenije i Hrvatske. Pitanje od
kojeg su pregovori morali zapoeti bilo je kako e se Bosna i Hercegovina i njene glavne
politike snage ponaati u toj situaciji. Budui da smo mi bili inicijatori pregovora, ja sam
rekao da smo pregovore inicirali kako bismo na miran i civliziran nain rijeili glavno
pitanje, a to je pitanje odnosa BiH prema Jugoslaviji, koje implicira i odnose izmeu Srba
i ostalih naroda u Bosni i Hercegovini. Rekao sam da znam da Srbi ele pod svaku cijenu
da Bosna i Hercegovina ostane u Jugoslaviji. Muslimani u naelu nemaju nita protiv
toga, jer mi nismo nikada mislili o nekoj muslimanskoj nacionalnoj dravi i ne smeta
nam da sa Srbima i Hrvatima ivimo u zajednikoj dravi, kao to smo ivjeli u cijeloj
svojoj historiji. Ono to mi od te zajednike drave zahtijevamo i od ega ni mi nikako
neemo odstupiti, je da Bosna i Hercegovina ostane teritorijalno cjelovita i dravno
suverena, a Muslimani potpuno ravnopravni, dok se o svim drugim aspektima odnosa u
zajednikoj dravi moe postii sporazum. S obzirom na ponaanje Srbije u zadnjih
nekoliko godina i njenu elju da mijenja stanje stvari u Jugoslaviji i s obzirom na rat u
Hrvatskoj, kojeg u stvari vodi Srbija i za koji vjerujem da e se slomiti na lokalnim
Srbima, bez obzira na ozbiljne razloge njihovog nezadovoljstva Tumanovim reimom i
ulaskom ostatka ustaa u taj reim, kao i ustavnim rjeenjima koja sve druge narode
svode na status manjina u Hrvatskoj, nije ispravno zapoinjati rat. To govorim zbog Srba.
Oni imaju loa sjeanja na ustaki reim, zbog genocida koji su ustae nad njima vrile,
ali Srbi bi trebalo da znaju da su u toj situaciji imali i politiku i moralnu podrku svih
potenih ljudi i 80% Muslimana u Bosni i Hercegovini, koji su ve u ljeto 1941. godine
odluno odbili ustaku genocidnu politiku u Muslimanskim rezolucijama. Ako bi Srbi
danas zapoeli neki novi rat, a u Bosni i Hercegovini bi taj rat bio rat protiv Muslimana,
oni e biti izolirani u svijetu i nee uspjeti u ostvarenju svojih ciljeva. Zbog toga je za nas
sve najbolje da postignemo sporazum o uvjetima pod kojim e Bosna i Hercegovina moi
ostati u Jugoslaviji i na taj nain e Srbi ostvariti svoj najbitniji cilj o ostanku u
zajednikoj dravi s ostalim Srbima, a Muslimani biti zadovoljni svojim statusom i
poloajem Bosne i Hercegovine u buduoj zajednikoj dravi. Jugoslavije vie nema i
treba stvarati novu zajedniku dravu i mi stojimo na stajalitu da to bude savez drava
koje ele ostati zajedno zbog brojnih historijskih, politikih, kulturnih, ekonomskih i
strategijskih razloga, a mi i zbog velike muslimanske manjine u Srbiji i Crnoj Gori.
Zulfikarpai je govorio o tome da pregovori treba da se razlikuju od pregovora koji se
kod nas uobiajeno vode i da zaponemo od toga to emo fiksirati nae minimume, tj.
ono od ega ni jedna ni druga strana nee nikako i nikada odstupiti. Mi Muslimani
neemo nikada pristati na podjelu Bosne i Hercegovine i dovoenje u pitanje njene
ustavnopravne i historijske individualnosti u bilo kojoj varijanti budue drave. Za Srbe

pretpostavljamo da je najvanije da ne ele izai iz zajednike drave s ostalim Srbima.

Usvajanjem ova dva naela mi smo veoma blizu sporazumu koji moe donijeti mir i
sigurnost u ovoj zemlji i meu nama. Radovan Karadi je podrao pregovore i rekao da
je za Srbe najvanije da ostanu u Jugoslaviji i u nekoj formi dravne veze s ostalim
Srbima, ma kakva ona bila, te da je to naelo ono to odreuje njihovo politiko
ponaanje. On podrava pregovore i uvjeren je da oni mogu doprinijeti da se situacija
smiri i izbjegnu dalje komplikacije koje prijete miru u zemlji. I ostali uesnici ovih
preliminarnih razgovora su izrazili zadovoljstvo zbog otpoinjanja ozbiljnih i sadrajnih
razgovora o najbitnijem pitanju naih odnosa, tj. definiciji uvjeta pod kojima je Bosna i
Hercegovina spremna ostati u dravnoj zajednici sa Srbijom i Crnom Gorom, a da
Muslimani budu potpuno ravnopravni u toj zajednici bez ikakvih ogranienja i
diskriminacija. Zajedno smo zakljuili da emo o toku pregovora obavjetavati
Izetbegovia i posebno Stjepana Kljujia, kako bi i Hrvati bili u toku i kako bi znali da
ovdje nema nita antihrvatsko, osim da mi elimo da sprijeimo rat u zemlji i da ne
elimo da budemo uvueni u rat izmeu Srbije i Hrvatske. Taj prvi razgovor mogao se
ocijeniti kao veoma dobar poetak. Osnovna naela su bila da Bosna i Hercegovina
ostane u Jugoslaviji, ime bi bio realiziran najvaniji cilj srpske politke, a da Bosna i
Hercegovina zadri puni suverenitet, ostane u svojim historijskim granicama sa statusom
drave koja s ostalim lanicama zajednike drave ima spoljnju politiku, vojsku, carine,
novac i opu ekonomsku politiku, dok je u svim ostalim aspketima samostalna. U
buduim pregovorima je trebalo ove elemente konkretizirati u osnovnim definicijama
buduih odnosa. Koljevi je zamolio da se o tome zvanino obavijesti i Slobodan
Miloevi, jer je u cijelu stvar involvirana i Jugoslavija. Kako mi nismo imali nita protiv
toga, to je ovaj prvi sastanak zavren sa osjeanjem da smo uspjeno otvorili pregovore i
postavili solidnu osnovu za sporazum.
Osjeanje da je uinjeno neto dobro imalo je svoje opravdanje u daljem toku pregovora
koje smo vodili Adil i ja s Koljeviem i Krajinikom. Oni su informirali rukovodstvo
SDS-a, a mi smo informirali Izetbegovia o toku pregovora, a u potrebnoj mjeri i
Stjepana Kljujia. Nije prolo mnogo vremena, a mi smo doli do nacrta sporazuma u
kojem su izraeni elementi o kojima smo se sporazumjeli. Sporazum je predviao da smo
saglasni oko toga da Bosna i Hercegovina ostane u okviru zajednike drave sa Srbijom i
Crnom Gorom, uz uvjet da ima poloaj potpuno ravnopravne i suverene drave jednak
ovim dvjema i da je neovisna i suverena u onoj mjeri u kojoj su to i one u odnosu na
sopstvenu sudbinu. Bosna i Hercegovina mora ostati u svojim historijskim granicama
koje su nepovredive. U njoj ne moe biti nacionalno definiranih teritorija. Zajednika
drava e biti savez drava (na stav) ili savezna drava (stav srpske strane), gdje je dolo
do jedinog razmimoilaenja, a dogovor e dobiti podrku EU. U Bosni i Hercegovini
nee biti unutarnjih teritorijalnih separacija. Vojska koja e biti stacionirana u Bosni i
Hercegovini bie sastavljena od Bosanaca i Hercegovaca i njom e komandovati general
koji je Bosanac ili Hercegovac. U zajednikoj dravi e delegacije drava lanica imati
veto u svim pitanjima koja se tiu opstanka i vitalnih interesa njihovih nacija i drava.
Kada je sve ovo utvreno, odran je plenarni sastanak pregovaraa uz uee lidera obje
strane, tj. Izebegovia i Karadia, na kojem smo pokojni Nikola Koljevi i ja izloili ono
oko ega smo postigli sporazum, kao i ono oko ega se jo nismo potpuno sloili (savez
drava ili savezna drava). Izetbegovi, koji je prilikom dolaska iz posjete SAD, na

aerodromu izjavio da zna da su pregovori u toku i da ih odobrava, sada je izjavio da

smatra da su pregovori uspjeni i da je nacrt teksta budueg sporazuma dobar te predloio
da "dvojica profesora" (Koljevi i ja) definiraju konanu verziju teksta. Na to sam ja
upozorio da nismo doli do pune saglasnosti oko prirode budue zajednike drave, to je
on ocijenio kao marginalno. Srpska strana je traila da pregovarai odu u Beograd i da se
razgovara i s Miloeviem. To nije bilo nuno jer je on svakodnevno bivao informiran
(Koljevi ga je svaki dan obavjetavao o toku pregovora), ali smo mi prihvatili taj zahtjev
i zbog naih partnera, ali i zbog toga da ocijenimo kako se onaj koji vodi cijelu srpsku
politiku odnosi prema cijelom pitanju. S Miloeviem smo razgovarali Zulfikarpai i ja.
On je bio zadovoljan postignutim i poeo je govoriti o tome kako Srbi nemaju nita
protiv Muslimana i kako u Beogradu ima 150.000 Muslimana, a u ostaloj Srbiji gotovo
pola miliona, da ne rauna Albance. Na to sam mu ja replicirao da je Beograd jedno, a
Sandak ili Bosna i Hercegovina drugo, a i to se tie Muslimana u Beogradu, kad ih ima
150.000, upitao sam ga zato im ve 40 godina odbijaju zahtjev za izgradnju barem jo
jedne damije nego se tiskaju u maloj Bajrakli damiji, dok Srbi sebi grade najvei hram
na Balkanu. Predloio sam da se ne razgovara o blagodeti poloaja Muslimana u Srbiji
nego o rjeenju pitanja odnosa naih drava. On se sloio i odmah predoio da u smislu
potvrde dobre volje i ozbiljnosti njihovog odnosa prema ovom sporazumu, kako je u
Bosni i Hercergovini veina Muslimana, on predlae da prvi predsjednik budue drave
bude Alija Izetbegovi, a da Bosna i Hercegovina bude jedinstvena vojna oblast u kojoj
e sluiti samo Bosanci i Hercegovci i da komandant te oblasti uvijek bude general koji
je Musliman. Sve ovo je nalo snanog odjeka u srpskoj, ali i bosanskoj javnosti, osobito
ondje gdje Srbi i Muslimani ive pomijeani. Odnosi su relaksirali i svijet je odahnuo.
Meutim, to se nikao nije svidjelo Tumanu, koji je Bosnu i Hercegovinu tretirao kao
strateku rezervu i elio je da Muslimani postanu tampon izmeu Srba i Hrvata. Sa druge
strane, neki desni krugovi u SDA su smatrali da je mala stranka Adila Zulfikarpaia i
moja (svega tri poslanika u Skuptini) ovim pregovorima dobila silnu afirmaciju i da
dobiva sve veu podrku muslimanske javnosti. Vjerojatno u tome treba traiti razloge da
se SDA i Alija Izetbegovi odlue preko noi i bez ikakve najave da grubo i uz opasnost
otvaranja nezaustavljive krize odnosa prekinu ove pregovore, diskvalificiraju mene i
Adila i otvore onaj zloudni tok zbivanja koji je uveo Bosnu i Hercegovinu u najtei i
nakrvaviji rat u njenoj historiji. Najvea alost je u tome to su svi uesnici rata, bez
obzira na njihove planove i nade dobili mnogo manje nego su mogli dobiti ovim
sporazumom.
Sporazum Karadi Filipovi
Sporazum Karadi-Filipovi bio je sporazum srpskih predstavnika predvoenih
Radovanom Karadiem i muslimanskih predstavnika predvoenih Muhamedom
Filipoviem. Pregovori su se vodili tijekom ljetnih mjeseci 1991., a konano je potpisan u
srpnju 1991. Prvi put je objavljen u Beogradu u kolovozu 1991.
Povijest
Pregovore je inicirala muslimanska strana koju su predstavljali Muhamed Filipovi i Adil
Zulfikarpai uz odobrenje Alije Izetbegovia. Razlog iniciranja pregovora bilo je stanje
raspada SFR Jugoslavije iz koje su ve otili Hrvatska, Makedonija i Slovenija.

Muslimanska strana eljela je urediti odnose SR Bosne i Hercegovine s ostatkom

Jugoslavije i osigurati punu ravnopravnost Muslimana sa Srbima, odnosno Crnogorcima
u novoj dravi, u kojoj su imali namjeru ostati i zbog muslimanske manjine u Sandaku
te su inzistirali na teritorijalnoj cjelovitosti SR BiH. To je bio minimum zahtjeva
muslimanske strane u pregovaranju. Radovan Karadi je prihvatio pregovore, a kao
minimum zahtjeva srpske strane istaknuo je zahtjev Srba da ostanu u jednoj dravi, bez
obzira na njezinu formu. Na srpskoj strani pregovarali su Nikola Koljevi, Momilo
Krajinik i Biljana Plavi. Osnovna naela pregovora bila su da SR BiH ostane u
Jugoslaviji, ime bi bio realiziran najvaniji cilj srpske politke, a da zadri puni
suverenitet, ostane u svojim granicama sa statusom drave koja s ostalim lanicama
zajednike drave ima vanjsku politiku, vojsku, carine, novac i opu gospodarsku
politiku, dok bi u ostalim aspektima bila samostalna. Muslimanski pregovarai su obeali
izvjetavati Izetbegovia i Stjepana Kljujia, no potonjeg samo u potrebnoj mjeri, a
srpska Slobodana Miloevia i rukovodstvo SDS-a o napredovanju pregovora.[1]
U poetku je u pregovorima sudjelovao Karadi s ostalima, da bi dalje nastavili
pregovarati Koljevi i Krajinik s Filipoviem i Zulfikarpaiem. Nakon kraeg vremena
pregovaranja, stranke su dole do nacrta sporazuma u kojem su izraeni elementi o
kojima su se sporazumjeli. Stranke su se sloile da SR BiH ostane u dravnoj zajednici sa
SR Srbijom i SR Crnom Gorom pod uvjetom da ima poloaj potpuno ravnopravne i
suverene drave i da ostane u svojim granicama. Bilo je dogovoreno da unutar SR BiH ne
e biti unutarnjih podjela. Vojska koja bi bila stacionirana u SR BiH bila bi sastavljena
iskljuivo od njezinih dravljana, a jedino njezin dravljanin mogao je biti zapovjednik
vojske. U zajednikoj dravi bi izaslanstva drava lanica imala veto u svim pitanjima
koja bi se ticala opstanka i vitalnih nacionalnih ili dravnih interesa. Muslimanska strana
inzistirala je da nova dravna zajednica bude savez drava, a srpska je inzistirala na
saveznoj dravi, to je predstavljalo neslaganje izmeu stranaka. Stranke su se nadale da
e, nakon usuglaavanja, i Europska unija podrati pregovore. Nakon usuglaavanja,
odran je plenarni sastanak pregovaraa na kojem su sudjelovali Izetbegovi i Karadi.
elnici predstavnika, Filipovi i Koljevi, iznijeli su usuglaene stavove i nerjeeno
pitanje budueg ureenja dravne zajednice (savez drava ili savezna drava).
Izetbegovi je zakljuio da su pregovori bili uspjeni i naloio je Filipoviu i Koljeviu
da definiraju konanu verziju teksta. Iako je Filipovi upozorio Izetbegovia da nije
rijeeno pitanje ureenja budue zajednike drave, Izetbegovi je ocijenio da je to
pitanje bilo marginalno.[1]
Srpska strana je traila da pregovarai odu u Beograd i da se odre razgovori s
Miloeviem, iako ga je Koljevi svakodnevno obavjetavao o napredovanju pregovora.
S Miloeviem su razgovarali Filipovi i Zulfikarpai. Konano je i Miloevi prihvatio
rjeenja pregovaranja i predloio da, poto su u SR BiH veina muslimani, predsjednik
drave bude Izetbegovi. Prihvatio je i da SR BiH bude jedinstvena vojna oblast, u ijoj
e vojsci sluiti iskljuivo njezini dravljani, te je, zbog veinskog poloaja Muslimana,
predloio da zapovjednik vojske uvijek bude Musliman. [1] Sporazum je konano potpisan
izmeu Muhameda Filipovia i Radovana Karadia 14. srpnja 1991., a prvi put je
objavljen u Beogradu 1. kolovoza 1991.[2]
Sporazum

Sporazum Karadi-Filipovi imao je osam toaka, prvi put objavljenih u Beogradu 1.

kolovoza 1991., a u BiH ih je prvi puta objavilo Osloboenje dan poslije.[2]
1. Svjesni tekoa koje su naslijeene i onih do kojih je doveo dosadanji politiki
ivot poslije izbora, odluili smo da se u duhu otvorenosti i uzajamnog
potovanja, zaloimo za ostvarenje povijesnih i politikih interesa naa dva
naroda. Pri tome, ovo nije sporazum ni protiv koga, ve za sve i kao takav bie
otvoren svima koji podravaju naelo zajednikog ivota u slobodi i punoj
ravnopravnosti.
2. Smatramo da osnovu takvog ivota ini meusobno priznavanje suverenosti
pojedinih naroda i osiguranje punog teritorijalnog integriteta i politikog
subjektiviteta nae Republike Bosne i Hercegovine i njezinog istovjetnog
ustavno-pravnog poloaja s ostalim republikama u zajednikoj dravi Jugoslaviji.
3. Po naem miljenju Jugoslavija ima puno povijesno opravdanje kao zajednika
drava potpuno ravnopravnih republika i naroda, te emo se zalagati za odranje i
razvoj takve zajednice.
4. Suglasni smo da Bosna i Hercegovina treba biti pravno-politiki jedinstvena i
demokratski ureena federalna jedinica, s pravnim ingerencijama na svakom
dijelu svog teritorija, pod uvjetom da su savezni ustav i zakonodavstvo osnova
pravnog sustava zemlje i garant ravnopravnosti graana, naroda i republika.
5. Izraavamo svoj interes da Hrvati u Bosni i Hercegovini ive s nama u punoj
ravnopravnosti te ih pozivamo da pristupe ovom sporazumu. Bez obzira na
poloaj Republike Hrvatske u ili izvan Jugoslavije, Hrvati u BiH su potpuno
ravnopravan narod.
6. Meusobni odnosi graana, naroda i republika u Jugoslaviji biti e ureeni u
zajednikom ustavu, uz koritenje europskih standarda.
7. Svjesni smo da ovaj Sporazum predstavlja tek politiku i povijesnu osnovu za na
trajan i miran zajedniki ivot. Meutim, ovakav politiki dogovor otvara prostor
za nalaenje najkonstruktivnijih i najracionalnijih rjeenja na planu funkcioniranja
saveznih odnosno zajednikih tijela: monetarnog sustava, jedinstvenog trita,
jedinstvenih oruanih snaga, kao i vanjskih poslova.
8. Isto tako, smatramo da je optimalna jugoslavenska zajednica ona koja obuhvaa
svih est republika i sve narode koji inicijalno konstituiraju takvu zajednicu.
Svako istupanje iz takve zajednice, onih naroda i republika koje to ele,
podrazumijeva postizanje sporazuma o tome i pruanje garancije za realne
interese svake od lanica u odnosu na druge.