OBRAZOVNA POLITIKA sloen, dinamian i ineraktivan koncept te je

nemogue napraviti sveobuhvatnu analizu istovremeno hvatajui konce

svih moguih odnosa i interakcije na koje autori upozoravaju
-djelatnost koja tei ureenju drutva u najviem smislu, tj. ureenju nekih
dijelova institucija ili projekata drutva i odnosa meu njima u ovom
sluaju OBRAZOVANJA
-(prethodna) izjava o aktivnostima i zalaganjima budue vlade ili uprave s
obzirom na pitanja obrazovanja
-izjava o vrijednostima i aspiracijama vlade/uprave u podruju obrazovanja
i djelovanje autoriteta usmjereno na postizanje zajednikih ciljeva u
podruju obrazovanja, svrhovito usmjeravanje djelovanja i postojanje
sistematskog obrasca aktivnosti adresirane na neki problem (u podruju
obrazovanja)
= pojava za standardizaciju i artikulaciju prakse u podruju obrazovanja:
tako to radimo ovdje
= konstantna borba za prevlast izmeu razliitih zainteresiranih strana u
podruju obrazovanja
-zajedniko veini pristupa: konceptualizacija obrazovne politike prelazi
puko navoenje i opisivanje izvrnih administrativnih, savjetodavnih i
pravosudnih institucija i/ili slubenih tekstova koji usmjeravaju podruje
obrazovanja na razliitim institucionalnim razinama vlade ili obrazovnih
organizacija; Zajedniki koncepti koji se promatraju u obrazovnoj politici
jesu MO, AUTORITET, PRAVO NA DONOENJE ODLUKA i PRAVO NA
RASPOREIVANJE RESURSA I VRIJEDNOSTI
MIKROPOLITIKE ANALIZE- analize obrazovne politike manjih
interesnih skupina u obrazovanju
FAZE OBRAZOVNE POLITIKE:
1.faza odreivanja ciljeva i prioriteta

(inicijativa)

2.faza odluivanja

(izbor policy-rjeenja)

3. faza implementacije

(odluivanje)

4. faza evaluacije

(implementacija)

5. faza revizije

(vrednovanje)

FOKUS INTERPRETACIJE OBRAZOVNE POLITIKE:

- ponekad je interpretacija temeljena na dokumentima
- ovisi i o tome dolazi li s vrha ili iz baze

- u irem kontekstu interpretacija je rezultat djelovanja posrednika

medija (zamjera mu se selektivnost prezentiranih informacija i odgovora)
a)definiranje realiteta i drutvenih problema
1.INICIJATIVA vrijeme i aktivnosti kojima zapoinje policy-proces
- 2 dimenzije pitanja izbora i definicije problema: KULTUROLOKA
(pristup i nain vienja problema) i STUKTURALNA (odreenje
odgovornosti za problem razliitim drutvenim institucijama i akterima)
- problemi u sebi nose spoznajni element (svijet injenica, podataka) i
moralni, vrijednosni element (interpretacija kognitivnih elemenata)
- vlasnitvo nad problemima- pitanje odgovornosti i neodgovornosti za
njihovo rjeavanje
DEFINIRANJE PROBLEMA:
1)problem kao nezadovoljavajue stanje ovim se pristupom samo opisuje
stanje i izabire jedna od moguih interpretacija definirati problem znai
ocrtati razliku izmeu onog gdje smo i kuda elimo stii
2) problem kao mogunost podruja rjeenja, potrage, stvaranja i
iskuavanja ideja za rjeenje; nude li mogunosti rjeenja stvarne
prednosti i koristi?; nastojanje da se nova situacija uini boljom od
prijanje; utvrivanje isplativosti rjeavanja problema
MOBLILIZACIJA AKTERA naznaka buduih aktera policy procesa
-proces stvaranja interesnih koalicija onih koji su nekim problemom
oteeni ili pomou njega mogu postii neku korist
- broj interesanata, stupanj njihove organiziranosti, raspoloivih resursa,
komunikacijske povezanosti i kvalitete vodstva utjee na njihovu
uspjenost u fazi inicijative
- pitanje mobilizacije interesa; pitanje reprezentacije aktera (mogunost
ulaska u policy-proces i povezivanje problema i policy-akcije); osiguravanje
predstavljenosti pojedinih problema u politikim institucijama
b) proces stvaranja dnevnog reda (agenda)
- izbor i uvrtavanje problema na dnevni red odluivakih tijela vlade,
politikih organizacija i slinih lokacija
- sve ono to su nadlene institucije izabrale za svoj rad
- interes je pokazati koji socijalni, ekonomski, kulturni i politiki initelji
potiu ili oteavaju proces kojim odluitelji saznaju o problemima, izabiru

ih iz mnotva konkurentnih tema i mobiliziraju svoje institucije za njihovo

rjeavanje
-3 opa teorija pristupa agenda-procesu:
1) organizacijski- naglaava aktivnosti formalnih odluitelja
- ono to bi trebalo ostvariti je prirodna povijest inicijative u organizaciji,
standardizaciji faza njezina razvoja
2) interesni proizlazi iz literature o interesnim grupama i koncentrira se
na pitanja definicije problema, a manje na nain njihova rjeavanja
- problemi se dijele na KONFLIKTNE (predstavljaju suprotstavljene pozicije)
i NEKONFLIKTNE (oko njih postoji velika suglasnost u zajednici)
3) ekonomski temelji se u literaturi javnog izbora
MODELI DNEVNOG REDA:
a)procesualni modeli Cobba i Rossa
- 4 faze: POKRETANJE, SPECIFIKACIJA, IRENJE i ULAZAK
- 3 podmodela:
1. onaj u kojemu inicijativa dolazi izvan vladinih institucija, nastojei
osvojiti panju relevantne javnosti najproireniji i tipian za demokratske
poretke
2. mobilizacijski podmodel odluitelji nastoje program ili policy prenijeti s
formalne agende na javnu najee se koristi u visoko hijerarhijskim ili u
drutvima u razvoju u kojima je inicijativa drutvene promjene u rukama
politike elite
3. model unutarnjeg pristupa najlake se ostvaruje pristup na formalni
dnevni red i sama implementacija jer su akteri isti odluivaka tijela cilj
im je sprijeiti itrenje teme u javnost pa stoga nastoje ograniiti broj
aktera i ubrzati agenda-proces
tipian za nedemokratske politike sustave
b) J. Kingdon: tri tijeka agenda-procesa
- analitiari predodluivakog procesa moraju poeti s razlikovanjem
izmeu stvaranja dnevnog reda i specificiranja mogunosti za rjeavanje
problema
- 3 aktivnosti (struje): TIJEK PROBLEMA, POLICY-TIJEK, POLITIKI TIJEK
VRSTE SADRAJA:
-s obzirom na razinu u politikom sustavu (lokalna ili nacionalna)

- s obzirom na podruje djelatnosti (ekonomska, vanjskopolitika,

obrambena i sl.)
- s obzirom na vrijeme (dugorona ili kratkorona)
- s obzirom na vrste institucija (zakonodavne, izvrne, sudske)
- s obzirom na redovitost sadraja
- s obzirom na to tko percipira vanost problema
- s obzirom na to kome je usmjeren sadraj problema
1) SUSTAVNI DNEVNI RED sve teme i pitanja u nekom drutvu koje
njegovi lanovi percipiraju kao vane probleme to zasluuju da o njima
odluuju nadlena i legitimna tijela; o njima se raspravlja i u javnosti
2) INSTITUCIJSKI (FORMALNI) DNEVNI RED pitanja koja nadlena
odluivaka tijela smatraju vanima i na kojima se aktivno angairaju;
mnogo konkretnija pitanja
c) utjecaj subjekata na stvaranje dnevnog reda
DRAVNI AKTERI
-izabrani politiki predstavnici u zakonodavne institucije
- imenovani ili izabrani nositelji politikih funkcija koji taj posao obavljaju
profesionalno
- administrativni i upravni aparat
- politiko vrhovnitvo: svoj utjecaj u policy-procesu ostvaruju zahvaljujui
raspolaganju razliitim i snanim sredstvima (vanjski i unutarnji resursi)
- politiki zastupnici, delegati: stoje im na raspolaganju zakonodavne
ovlasti, raspolau mandatom izbornog tijela, mogu zahtijevati dodatne
podatke, mogu razviti iroku komunikacijsku mreu, pod stalnim su
pritiskom interesnih grupa; njihov utjecaj na oblikovanje i selekciju
moguih rjeavanja vrlo je mali; mogu nastojati realizirati interese svog
izbornog podruja i/ili realizirati ciljeve stranke kojoj pripadaju ili ideoloka
uvjerenja
- uprava i administracija: raspolau relevantnim informacijama, stalna
prisutnost u dravnim organima, iskustvo u birokratskim procedurama,
osiguravanje vlastite egzistencije
- policy-poduzetnici: mogu se nalaziti na bilo kojem mjestu policy-arene;
osobe koje e uspjeno povezati potrebne elemente za promociju nove
ideje
AKTERI IZVAN VLADE

-interesne grupe: njihov utjecaj spram zakonodavaca i izvrnih

rukovoditelja usmjeren je uglavnom na sprjeavanje realizacije nekih
prijedloga ili njihova prilagoavanja odreenoj interesnoj strukturi; njihov
cilj je ouvanje dosadanjih odnosa koji donose privilegije, profit, itd.
- politike stranke: njihovi lideri postaju politiko vodstvo drave pa na taj
nain mogu djelovati na promjenu ope politike orijentacije i prioriteta, ali
i na posve konkretan izbor novih problema
-znanstvenici, strunjaci, savjetnici: nastanak novog tipa koalicije mo se
realizira interakcijom politiara i strunjaka; njihov utjecaj je vei i
procesima stvaranja i vrednovanja mogunosti nego li u samom izboru
sadraja odluivanja politikih tijela
-policy-analitiari: njihov utjecaj je vjerojatniji u fazama specifikacije
problema, pronalaenja mogunosti njegova rjeenja i vrednovanja
implementacije
SREDSTVA JAVNOG PRIOPAVANJA
-odnos masovnih medija i javnosti: agenda-setting pristup tj. utjecaj
masovnih medija na sadraj javnog interesa; povezanost izmeu relativne
uestalosti objavljivanja nekih problema u javnosti s percepcijom vanosti
za javnost;
INTRAPERSONALNI (to pojedinci smatraju vanim) i INTERPERSONALNI
sadraji (sadraji o kojima ljudi najvie razgovaraju)
utjecaj je razliit s obzirom na vrstu medija, vrstu sadraja (osobni
problemi manji utjecaj medijskih poruka i uvjeravanja vs. Daleki
problemivei utjecaj)
-odnos masovnih medija i stvaranja dnevnog reda: reakcije medija na
vladine prijedloge i odluke su kratkotrajne i s naglaenim
senzacionalizmom; utjecaj medija na agenda-proces najvie se ogleda u
njihovoj sposobnosti stvaranja pogodne ili nepogodne klime u javnosti;
najea orijentacija medija na dramatine i emocionalne dimenzije
problema
- mediji i ankete: masovni mediji u vrijeme izbornih kampanja sve ee
rabe podatke anketnih istraivanja javnog mnijenja; koristei se novim
tehnologijama, novinari raspolau podacima o miljenju izbornog tijela u
vrlo kratkom roku i svoje komentare grade sluei se takvim podacima, a
sve manje stvarnim ivotnim kontekstom
SUBJEKTI: vrste povezanosti pitanje strukture i distribucije moi
-slike policy-procesa:

1) eljezni trokut
2) problemske mree
3) korporativizam
4) kabinetska vlada
d) dinamika agenda-procesa
- pokazuje sloenost inicijative u policy-procesu
-sposobnost politiara da kontroliraju sadraje politikih rasprava indicira
stupanj njihove moi
- istraivanje mehanizama osvajanja i ouvanja kontrole nad politikim
institucijama i sadrajima njihova rada
Kontekstualni initelji odvijanja agenda-procesa odreeni su problemom o
kojemu je rije; ekonomska ogranienja i ekonomske sposobnosti
zajednice, ideje i ideologije, kulturne vrijednosti zajednice, osobine
politike kulture, duh vremena, socijalno raspoloenje u zajednici i sl.
IZVORI I POTICAJI mogu doi iz najrazliitijih elemenata u sustavu
-znanstvene institucije mjesta nastajanja novih ideja; mjesta akumulacije
znanja i baza za iskoritavanje toga znanja za potrebe kreiranja rjeenja
- indikatori naruena istraivanja u kojima se problem nastoji objasniti na
temelju prikupljenih podataka da bi se ocijenila veliina problema koji
moe dokazati da je ozbiljan i teak, a za to mora postojati valjan dokaz;
problemi su uvjerljiviji ako se mogu kvantificirano izraziti
- povratna informacija (feedback) informacije o funkcioniranju policy
programa mogu ukazati na programe koji se ne odvijaju kako je
zamiljeno, na nove probleme koji su nastali kao posljedica policy
implementacije ili na oekivane posljedice koje treba ukloniti; vjerojatno
najvaniji feedback podatak je financijski troak
- glavni uvjeti za postizanje pozicije na politikom dnevnom redu: atributi
vanosti problema, djelotvorno argumentiranje uvjerljivim i razumljivim
indikatorima te postojanje prikladnog rjeenja problema
Kriteriji podobnosti problemskog sklopa i njegova rjeenja: tehnika
ostvarljivost, vrijednosna prihvatljivost za relevantnu zajednicu,
prihvatljivost trokova, zakonitost, politika podobnost
-politika prihvatljivost: temelji se na interakciji ljudi (politikih subjekata);
znai da je policy-prijedlog prihvatljiv za veinu relevantnih aktera ili da im
oni barem nisu suprotstavljeni; osnovni cilj takve studije je poveanje
policy-uspjenosti

Neuspjeh dolaska na dnevni red

-neodluivanje brojni problemi ne uspijevaju stii na dnevni red zbog
pripadajuih im osobina, suprotstavljenih aktera, ogranienih kapaciteta
odluivakih tijela i sl.
manifestira se kroz 2 dominantna oblika: indirektno (jaaju se vladajue
vrijednosti i njihova distribucija u policy-podruju) i direktno (otvoreni
politiki sukob i otpor novim idejama i tuim interesnim zahtjevima)
-ignorirani i nerijeeni problemi: teme koje u sebi nose visok stupanj
vrijednosnog konflikta (odluke se izbjegavaju i odgaaju), odluke koje
samo simbolino rjeavaju problem, inkrementalni politiki stil (problem se
rjeava u malim i povremenim segmentima), odgaanje i sporo rjeavanje
problema, prenoenje problema s jedne odluivake razine na drugu, s
nadlenosti jedne institucije na drugu
-gubitak poloaja na dnevnom redu status javnog dnevnog reda gubi se
mnogo bre nego formalnog dnevnog reda

2. IZBOR POLICY-RJEENJA
- policy-rjeenja mogunosti rjeenja definiranog problema; putevi i
sredstva zadovoljavanja nekih potreba koja su na raspolaganju
donositeljima odluka
mogu djelomice ili u cjelosti rijeiti neki problem
-izbor alternative predodreen je nainom definiranja problema i njegovim
izborom
IZVORI ALTERNATIVE ovise o vrsti problema, kao i o prvobitnom
inicijatoru
-subjekti u fazi izbora policy-rjeenja: oni koji pripadaju dravi (upravnoizvrni i dr.organi) i nedravni subjekti (pojedinci, grupe i organizacije) koji
nastoje afirmirati neke svoje interese
- u nekim sluajevima prostor za kreiranje izbora moe biti sasvim
ogranien pa je jedina mogua alternativa nedjelovanje nosilac inicijative
(dravni subjekt najee) nastoji realizirati odreeni cilj koristei se
iskljuivo svojim rjeenjem i sredstvima i ukljuuje bilo kakvu konkurenciju
(vojna pitanja, naoruanje i sl.)
- na drugoj strani su inicijative koje prolaze kroz javnu raspravu i
pretpostavljaju mnotvo novih prijedloga i varijanti
- vrste rjeenja s obzirom na podruje, tip subjekata alternative ili
populacije na koju se odnose posljedice

- s obzirom na metode: rutinska alternativa, prilagoavajua i kreativna

formulacija alternative
KREIRANJE ALTERNATIVE OBINO SLIJEDI OVE STANDARDNE FAZE:
1.identificiranje policy-rjeenja koja su podobna i povrediva za svakog
pojedinog aktera ukljuenog u policy-proces
2. identificiranje glavnih pozitivnih i negativnih posljedica i utjecaja na
izbor iz prirodne okolice i socioekonomskog sustava kao i posljedica koje e
alternativa izazvati na okolicu i drutvenu zajednicu; tu je mogue provesti
analizu o prijanjim slinim projektima i njihovim rezultatima u
posljedicama
3. utvrivanje posljedica izabrane alternative (veliinu, vanost i smjer)
4. utvrivanje moguih problema u provoenju alternative (organizacijskih,
tehnikih, financijskih, vremenskih, pravnih i sl.)
5. ocjenjivanje stupnja prihvatljivosti alternative za pojedinane subjekte i
zajednice u cjelini
VREDNOVANJE POLICY-RJEENJA odnosi se na procjene njihove budue
uspjenosti i odvija se na 3 polja: predvianjem posljedica, komparacijom
uinkovitosti i ispitivanjem pravednosti distribucije posljedica
-vano je napomenuti da su kod znaenja obrazovnih odluka rijetko u
pitanju rezultati koji se mogu iskazati novcem; ostvarene vrijednosti su
najee nemonetarne (znanja, vjetine, pristup,...)
-trokovi se u takvim prilikama teko mogu podijeliti s koristima jer je rije
o kvalitativno drukijim jedinicama mjerenja
Vrijednosna pitanja sastavni su dio policy-odluka, njihovi ciljevi su
vrijednosno odreeni
-u vrednovanju alternativa treba uzeti u obzir i nekoliko politiki
relevantnih kriterija (pravednost, jednakost, jasnoa, ispravnost, sloboda,
zajednitvo, sigurnost, izvrsnost,...)
- najee koriteni praktini kriteriji su politika prihvatljivost, zakonitost i
vrstoa alternative

3.ODLUIVANJE otkriva nam namjeru politikog subjekta, njegove

ciljeve, sredstva koja namjerava utroiti i posljedice izabrane alternative

vrijeme kada inicijativa poprima svoj formalni rezultat, kada
policy-rjeenje postaje stvarnost
-u irem smislu ovu fazu definiramo kao proceduru legitimizacije politikog
djelovanja, a u uem smislu kao formalnu selekciju

Odluivanje kao legitimizacija pitanje legitimnosti politikih poredaka

temeljno je u politikoj znanosti
-2 dominantna pristupa legitimitetu vlasti: PRVI je utemeljen na europskoj,
pozitivistiko-pravnoj tradiciji prema kojoj autonomni karakter politikog
sustava svojom trajnou, svjesnou, sposobnou upravljanja kreira
temelje legitimiteta; DRUGI polazi od uvjerenja da je legitimnost poretka
podlona kvarenju i da je politiko vodstvo mora stalno obnavljati i
zasluivati
ODLUIVANJE KAO SELEKCIJA
Odluivanje= izbor izmeu predloenih policy-rjeenja; u ovoj se fazi
ideoloke vrijednosti, etika pitanja, emocije, nastoje pomiriti s tehnikim
podacima, objektivnim pokazateljima i analizom
-elementi odluivanja: kontekst problema, toke utjecaja, vanost
problema, dostupnost informacija, subjekti svaka pojedinana odluka
moe donijeti nove elemente ili naglasiti neke od nabrojanih
- oblici odluivanja: pravilo konsenzusa, odluka veine (tradicionalni
demokratski mehanizam); neposredno odluivanje (npr. referendum)
odluke mogu biti legitimno donesene i na naelu hijerarhijskog poloaja
te efikasnosti, pravednosti i sl.

4. IMPLEMENTACIJA = provoenje odluka, zakona, programa itd. u

policy-analizi
- 2 temeljna pristupa: top down model implementacija kao
administrativni proces primjene politikih odluka od vrha prema dnu;
bottom up model implementacija kao politiki proces interakcije,
nagodbe, kompromisa, povratnih utjecaja itd.
- temeljni analitiki problem je razrjeenje tekoa koje nastaju u sukobu
zamiljene odluke s realitetom
- implementacijske aktivnosti:
- organizacija (drutveni sustav za provoenje policy)
- interpretacija (onaj koji provodi odluku interpretira njezin smisao)
- primjena (izvrenje i provoenje)
- initelji implementacije: svi oni koji imaju neke koristi, snose trokove ili
osiguravaju provoenje; njihov broj i vrsta ogranien je samo raspoloivim
resursima i posljedicama
izvori policy mogu se nalaziti na razliitim mjestima unutar i izvan
samih politikih institucija

 komunikacija potrebno je osigurati komunikacijske kanale kojima e

informacije dospjeti na predviena mjesta, a da na tom putu ne budu
deformirane
sredstva: ljudi, vrijeme i novac; pravo odluivanja, diskrecije; politika
podrka
saetak: inicijacija, reakcija, rutinizacija (3 faze)
IMPLEMENTACIJA KAO POLITIKI ODNOS
-temeljni kriterij postaje ono to je ostvareno, a ne u kojoj mjeri to nalikuje
prvotnoj zamisli
- implementacija kao proces interakcija izmeu onih koji odluke trebaju
provesti i onih koji su ih donijeli
- suvremena implementacijska istraivanja raunaju na viestruke aktere,
viestruke izvore moi i neformalne subjekte
-implementacijske strukture: prvi korak u implement. istraivanju je
otkrivanje subjekata koji nastanjuju policy-arenu
- implementacijske strukture nisu formalna, empirijska tijela, nego
analitike konstrukcije i nemaju nita zajedniko s formalnim
organizacijama
implem. sfera postaje popritem interakcija i veza usmjerenih na
rjeavanje problema, a ne izvrenja hijerarhijski dodijeljenih zadataka;
svaki od subjekata toj situaciji pripisuje svoju interesnu i psiholoku
interpretaciju i znaenje
-implementacija je kritina toka politikog procesa u kojoj se odvija
pretvaranje inputa u output

BARDACH
Rjeavanje problema u obrazovnoj politici:
1. Definiranje problema
2. Prikupljanje podataka/dokaza
3. Izrada alternativa
4. Odabir alternativa i kriteriji odabira
5. Izrada nacrta moguih ishoda
6. Suoavanje s moguim kompromisima (trade-offs)

7. Odluivanje
8. Izvjetavanje

Statistiki podaci
-vrste podataka i mogunosti uporabe: podaci o osnovnim uvjetima,
obiljejima, rezultatima i sl.
najei podaci: demografski, financijski, podaci o postignuima,
komparativni podaci
-mogue uporabe statistikih podataka: razumijevanje trenda razvoja
obrazovnog sustava. Identificiranje prednosti i slabosti, usporeivanje na
domaoj i meunarodnoj razini, utvrivanje potreba za (politikim)
djelovanjem.