UDK 005.334:338.

49
351:504.4
Pregledni rad / Review article

ZATITA KRITINE INFRASTRUKTURE OD POSLEDICA PRIRODNIH KATASTROFA

Vladimir Cvetkovi, MSc
Kriminalistiko-policijska akademija,Beograd, R. Srbija

Saetak
Zatita kritine infrastrukture je jedna od znaajnih mera ublaavanja posledica prirodnih katastrofa. Kao takva,
prepoznata je kao osnova odravanja funkcionalnosti drutvene zajednice u vanrednim situacijama. Slobodno se
moe rei da je glavni cilj zatite kritine infrastrukture od uticaja prirodnih katastrofa odravanje kontinuiteta u
njenom funkcionisanju. Naime, smanjenje uticaja prirodnih katastrofa na ljude i kritinu infrastrukturu obuhvata
intervencije sa ciljem spreavanja ili smanjivanja mogunosti fizikog ugroavanja i socijalnog remeenja. Pri tome,
postoje dva dominantna tipa smanjenja uticaja prirodnih katastrofa, strukturalno i nestrukturalno.Strukturalno
smanjenje podrazumeva dizajniranje, konstruisanje, odravanje i renoviranje fizikih struktura i infrastruktura kako
bi se oduprli fizikim silama i udarima prirodnih katastrofa, dok nestrukturalna smanjenja obuhvataju napore za
smanjenje izloenosti ljudske populacije, fizikih struktura i infrastruktura uslovima opasnosti. Pristupi nestrukturalnog smanjenja ukljuuju zakonski donete urbanistike mere koje uzimaju u obzir mogue udare katastrofa; regulisanje razvoja u zonama visoke opasnosti kao to su tereni pod nagibom koji su skloni kliitima i priobalne zone kao
meta olujnih talasa; i ak u nekim sluajevima otkup i izmetanje zajednica ili delova zajednica.Upravo stoga, u radu
autor analizira mogunosti zatite kritine infrastrukture od direktnih/indirektnih posledica prirodnih katastrofa, sa
posebnim osvrtom na strukturalne i nestrukturalne mere njihove zatite. Takoe, posebna panja se posveuje fenomenolokoj strukturi i posledicama razliitih vrsta prirodnih katastrofa po kritinu infrastrukturu.
Kljune rijei: kritina infrastruktura, prirodne katastrofe, posledice ugroavanja kritine infrastrukture, zatita kritine infrastrukture, bezbednost, vanredne situacije

Uvod
Katastrofe su prirodni i ljudski izazvani dogaaji koji imaju negativan utjecaj na zajednicu, regiju ili dravu.
Dogaaji povezani sa katastrofom mogu prevladati resurse odgovora i imati opasne ekonomske, socijalne ili
ekoloke utjecaje. Posljednjih desetljea nije evidentan samo trend poveanja broja, nego je prisutno i poveanje njihove destruktivnosti (Mijalkovi i Cvetkovi, 2013:93). To za posljedicu ima i poveane ljudske gubitke,
materijalnu i nematerijalnu tetu. Predstavljajui dogaaje koji imaju veliki i tragini utjecaj po drutvo, prirodne katastrofe naruavaju uobiajene naine ivota, ometaju ekonomske, kulturne, a ponekad i politike uvjete
ivota. Kao takve, usporavaju razvoj zajednice i zahtijevaju poduzimanje posebnih mjera od strane interventnospasilakih slubi u izvanrednim situacijama (Cvetkovi, 2013:9). Slobodno se moe rei da prirodne katastrofe
predstavljaju posljedice meusobnih utjecaja prirodnih dogaaja (geofiziki procesi i ostale procesi u prirodi)
i ljudskih sustava (drutveno - ekonomskih, kulturnih i fizikih) (Mlaan i Cvetkovi, 2013:106). Konkretnije, do
njih dolazi uslijed utjecaja prirodnih opasnosti na ljudske ivote, imovinu, kritinu infrastrukturu i prirodne resurse. Prirodne katastrofe su naelno polimorfnog karaktera (dvije pojave istog porijekla i intenziteta najee
stvaraju razliite ukupne posljedice), prati ih fenomen paralelizma (pogaaju samo odreene geoprostorne
zone u kojima bitno mijenjaju uvjete ivota i okolia) i specifinih, najee masovnih posljedica (socijalne,

1281

Vladimir Cvetkovi

zdravstvene, materijalne i ekoloke (Jakovljevi i Djarmati, 1998:35).

Utjecaji prirodnih katastrofa na kritinu infrastrukturu mogu se sagledati kroz razumijevanje fizikih karakteristika prirodnih katastrofa, odnosno destruktivnosti koju determiniraju ruilaka snaga i mogunost rasprostiranja
na teritoriju (Mijalkovi i Cvetkovi, 2013:96). Intenzitet katastrofa je u vrstoj korelaciji s ugroenou (ranjivou)
pogoene zajednice (npr., potres odreene jaine nee priiniti istu tetu nad seoskim naseljem s tronim zemljanim kuama i nad naseljem sa modernim betonskim viekatnicama). Sagledavanje fizikih karakteristika prirodnih
katastrofa je znaajno zbog ublaavanja posljedica razliitih prirodnih katastrofa po ljude i njihovu imovinu, kao to
je i kritina infrastruktura. Takoer, razumijevanje poboljava odgovor na katastrofu, pomae identificirati slinosti,
izvri generalizacija karakteristika prirodnih katastrofa i osigurati kvalitetna praksa upravljanja u izvanrednim situacijama (Tobin i Montz, 2007:550). Takvih karakteristika je vie: intenzitet, odnosno snaga ili sila dogaaja. Generalno, opasnosti velikih intenziteta su ogroman potencijal za izazivanje destruktivnih posljedica na ljude i na njihova
materijalna dobra, to je i kritina infrastruktura. Mogunost mjerenja intenziteta prirodnih katastrofa omoguuje
usporedbu (komparaciju) prirodnih katastrofa u vremenu i prostoru. Meutim, esto nije mogua izravna i apsolutna komparacija. Na primjer, poplava visokog intenziteta na malom geografskom podruju moe prouzroiti ogranienu tetu na kritinoj infrastrukturi jer takve strukture na tom prostoru gotovo i da nema, dok poplava niskog
intenziteta koja zahvaa iroko podruje moe prozrokovati velike materijalne tete na kritinim infrastrukturama,
jer su one osjetljive i razvijene (Edward, 2005:34); vremenska rasprostranjenost je trajanje prirodne katastrofe. Moe
trajati nekoliko sekundi (potres ili klizite), sati ili dana (est je sluaj s tornadom ili uraganom) ili tjedana, odnosno mjeseci (u sluaju poplave rijeke), nekoliko godina (sua). U skladu s tim, postojae nedvosmislena korelacija
izmeu trajanja prirodnih katastrofa i posljedica po kritinu infrastrukturu. Pogotovu, starije i ve oteenje infrastrukture nee dugo moi izdrati negativne fizike utjecaje samih prirodnih katastrofa; uestalost, kojom se opisuje koliko esto jedan dogaaj s odreenim intenzitetom pogaa podruje u odreenom vremenskom razdoblju
(Bimal, 2011:34). To moe biti izraeno uz pomo termina kao to su,,est odnosno,,rijedak, ili u terminu,,razdoblje
povratka, to je vrijeme koje je proteklo izmeu dva dogaaja istog intenziteta. Uestalost opasnih dogaaja se
procjenjuje tijekom paljivog ispitivanja i analize povijesnih snimaka i koritenja takvih informacija za modele predvianja. Kritina infrastruktura je mnogo ugroenija estim prirodnim katastrofama, jer one u kontinuitetu, s malim
ili visokim intenzitetom, polako ali sigurno, naruavaju njene funkcionalnosti i samo je pitanje vremena kada e
doi do potpunog kolapsa iste; doba godine; razliita istraivanja su pokazala da su pojedine prirodne katastrofe
uestalije u odreenim godinjim dobima (Preet, 2006:46). Na primjer, vreli valovi nisu uobiajena pojava tijekom
prosinca u Srbiji, kao to je i malo vjerojatno da e,,meava zadesiti Floridu. Mnoge vrste prirodnih katastrofa, posebno hidroatmosferske odlikuju se sezonskom uestalou (tj. javljaju se u odreenim godinjim dobima). U skladu s tim, odreene vrste kritine infrastrukture, trpee vee utjecaje uslijed prirodnih katastrofa karakteristinih za
pojedina godinja doba; prostorna rasprostranjenost, odnosno distribucija opasnosti na prostoru na kojem se katastrofa moe dogoditi (Bimal, 2011:23), vaan je parameter prirodnih katastrofa jer podruja nisu objekt istih vrsta
prirodnih katastrofa.Dakle, te okolnosti se moraju uzeti u obzir kada se procjenjuju utjecaji pojedinih prirodnih katastrofa na kritinu infrastrukturu; brzina nastanka pojave je brzina kojom se prirodna opasnost pretvara u prirodnu
katastrofu. Ovo se moe odigrati vrlo brzo, kao to je sluaj s potresima, klizitima, tornadima i bujinim poplavama,
ili vrlo sporo kao to je sluaj sa suama. Prvopomenuta vrsta katastrofa se naziva,,puzajua katastofa dok se ova
druga naziva,,iznenadna katastrofa. Iznenadne katastrofe po pravilu nanose veu stetu kritinoj infrastrukturi od
puzajuih, uzimajui u obzir adaptaciju i mehanizme borbe s prirodnim katastrofama.
Upravo zbog svoje neophodnosti nesmetanog svakodnevnog funkcioniranja drutva zatita kritine infrastrukture je prepoznata kao osnova odravanja funkcionalnosti drutvene zajednice u izizvanrednim situacijama izazvanim posljedicama prirodnih katastrofa. U Sjedinjenim Amerikim Dravama,,kritinu infrastrukturu i
osnovne resurse (Critical infrastructure and keyresources - CIKR) ini irok raspon sredstava i imovine koji su
neophodni za svakodnevno funkcioniranje drutvenih, ekonomskih, politikih i kulturnih sustava. Bilo kakav
prekid u strukturi kritine infrastrukture predstavlja ozbiljnu prijetnju za pravilno funkcioniranje tih sustava i
moe dovesti do oteenja imovine, ljudskih rtava i znaajnih ekonomskih gubitaka (Murray, 2012:2). U Australiji, pod kritinom infrastrukturom podrazumijevaju se fiziki objekti, lanci opskrbe, informacijske tehnolo-

1282

Vladimir Cvetkovi

gije i komunikacijske mree, koje bi ako se unite ili na due vrijeme onesposobe, mogle znaajno utjecati na
drutveno ili ekonomsko blagostanje nacije, ili bi utjecale na sposobnost Australije da titi nacionalnu sigurnost
(Emergency Risk Management, 2003:45). Glavni cilj zatite kritine infrastrukture od utjecaja prirodnih katastrofa je da se u takvim situacijama odri kontinuitet u njenom funkcioniranju (Hromada i Lukas,2012:43). Upravo
stoga, smanjenje utjecaja prirodnih katastrofa na ljude i kritinu infrastrukturu obuhvaa intervencije s ciljem
spreavanja ili smanjivanja mogunosti fizikog ugroavanja i socijalnog remeenja (Zhou, 2010:25).
Intenzitet svih vrsta teta i poremeaja koji su izazvani ekstremnim prirodnim katastrofama, moe biti umanjen usvajanjem sigurnosnih mjera za ublaavanje i odgovor na takve dogaaje, na razliitim razinama. Takve
mjere bi obuhvatile regulaciju koritenja zemljita i strukturnu izgradnju objekata, kako bi se onemoguilo djelovanje podrhtavanja tla, nadiranje vode i jakih vjetrova na konstrukcije objekata (Tierner i Bruneau, 2001:61).
S druge strane, pripreme bi obuhvatile i donoenje planova za odgovor na posljedice prirodnih katastrofa, prikupljanje svih potrebnih zaliha, treniranjem pripadnika interventno - spasilakih slubi, obrazovanjem ostalih
snaga zatite i spaavanja o katastrofama i mjere za smanjenje posljedica prirodnih katastrofa kao to su i strukturne i nestrukturne mjere zatite kritine infrastrukture.

Fenomenologija prirodnih katastrofa

Prirodne katastrofe, kao tetni dogaaji po ljude, njihova materijalna dobra (kritine infrastrukture) i okoli,
deavaju se na/u razliitim sferama zemlje (litosfera, hidrosfera, atmosfera i biosfera), kao to su npr. potresi,
poplave, epidemije, uragani, itd. (Degg, 1992: 37). Ovisno od prirode procesa nastanka, prirodne katastrofe se
mogu podijeliti na: geofizike (potresi, vulkani, cunami, klizita, blatita); meteoroloke (tropski cikloni/uragani,
oluje, tornada, munje, oluje s gradom, snjene oluje, ledene oluje, meave, hladni i vrui valovi, odroni snijega,
magle i mrazevi); hidroloke (poplave, bujice); bioloke (epidemije i najezde insekata) i vanzemaljske (meteori)
(Edward,2005: 58; Tobin i Montz, 2007: 98). S obzirom na mjesto nastajanja, prirodne katastrofe mogu biti: porijeklom iz atmosfere i hidrosfere (npr. tropski cikloni, tornado); porijeklom iz litosfere (potresi, vulkanske erupcije, tsunami) i porijeklom iz biosfere (umski poari, bakterije). Takoer, s obzirom na,,izvor nastanka, mogu se
podijeliti na:,,endogene (potresi, vulkanske erupcije);,,egzogene (poplave i sue) i antropogenog (ljudskog)
porijekla (poplave prouzroene ruenjem brana) (Bimal, 2011:43).
Pojedini pokuaji klasifikacije prirodnih katastrofa uz pomo kriterija rasprostranjenosti (razmjere) opasnosti
razvrstavaju prirodne katastrofe na one iji su utjecaji intenzivni i ogranieni (npr. potres i tornado), ili rasuti
(difuzni) i rasprostranjeni (poplava i sua) - (Smith,2001:65). Takoer, prema brzini dogaanja, katastrofe mogu
biti: iznenadne (brze, nagle - potres i tsunami) koji se dogaaju iznenada i razvijaju vrlo brzo i sporog (laganog
- sua) nastanka, koje mogu trajati dugo, iako nastaju postupno (Edward,2005: 67).
Posljedice prirodnih katastrofa po ljude, njihova materijalna dobra (krtine infrstrukture) i okoli mogu biti
primarnog i sekundarnog karaktera. Tako, npr. posljedice potresa primarnog karaktera izazvane podrhtavanjem tla, jesu razni vidovi ruenja objekata (kritine infrastrukture), dok su posljedice sekundarnog karaktera
povezane sa izazivanjem klizita, cunamija i raznih poara. Generalno, posljedice prirodnih katastrofa se mogu
klasificirati po vie kriterija. Mileti (1999:67) pravi razliku izmeu fizikih i socijalnih posljedica: fizike posljedice su materijalna teta (srueni ili oteeni objekti kritine infrastrukture i ostale strukture) i ljudske rtve, dok
socijalne mogu biti demografske, ekonomske, politike, institucionalne, psiholoke i zdravstvene. Smith i Ward
(1998:35) zastupaju klasifikaciju na izravne i neizravne posljedice koje mogu biti materijalne i nematerijalne.
Direktne materijalne posljedice nastaju uslijed oteenja objekata, struktura i infrastruktura, dok neizravne podrazumijevaju izgubljenu proizvodnju, zarade, odsustva s posla itd.. Parker i suradnici (1997:123) i Smith i Ward
(1998:36) produbljuju klasifikaciju dijelei materijalne i nematerijalne na primarne i sekundarne. Primarne su
posljedice,,prvog naleta i predstavljaju neposredne gubitke uslijed same katastrofe koje esto dovode do sekundarnih i tercijarnih posljedica. Pod sekundarnim i tercijarnim posljedicama se podrazumijevaju dugorone
posljedice (gubitak prebivalita, oboljeli od dijabetesa uslijed stresa).
U cilju boljeg sagledavanja posljedica prirodnih katastrofa po kritinu infrastrukturu, vrlo je vano znati
osnovne kvalitativne i kvantitativne pokazatelje prirodnih katastrofa na globalnoj razini i u duem vremenskom

1283

Vladimir Cvetkovi

razdoblju. Sagledavajui rezultate statistike analize geoprostorne i vremenske distribucije razliitih prirodnih
katastrofa (Cvetkovi i Mijalkovi,2013:107; Cvetkovi,2013:58), lako se dolazi do zakljuka da prirodne katastrofe svakim danom sve vie ugroavaju ljude i njihova dobra (kritinu infrastrukturu). Naime, broj katastrofa
koje su zabiljeene u prvoj polovici prolog stoljea samo su 6% ukupnog broja katastrofa koje su se dogodile
u vremenskom razdoblju od 105 godina; 62% katastrofa u posljednjih 100 godina se dogodilo u posljednjih 15
godina tog razdoblja; 80% katastrofa koje su zabiljeene u posljednjih 100 godina dogodilo se u posljednjih 25
godina tog razdoblja; u svakom mjesecu u posljednjih 100 godina dogodilo se u prosjeku 12 katastrofa; katastrofe prijete svim dijelovima svijeta, osobito siromanim zemljama; preraspodjela katastrofa po kontinentima
je razliita i vie od 60% katastrofa dogodi se u Aziji i Africi; skoro 50% katastrofa je meteroolokog karaktera
0,30% je tehnolokog 0,12% je geolokog dok je 8% biolokog karaktera; najgori sluajevi potresa, sua, poplava i gladi u posljednjih 100 godina dogodili su se u Kini; najgori sluajevi klizita, vulkanskih erupcija i lavina
dogodili su se u Latinskoj Americi; najvea prirodno - geoloka katastrofa je potres u Indijskom Oceanu poslije
koga je uslijedio cunami 2004 godine; u posljednjih pet godina dogodili su se najtei sluajevi klizita, cunamija, snjenih oluja, paklenih vruina i teroristikih napada u novijoj svjetskoj povijesti; ako bi smo 100 godina
promatranog razdoblja podijelili s ukupnim brojem rtava katastrofa, dobili bi smo podatak da u prosjeku na
1 h pogine 88 ljudi, a 7.137 ljudi bude direkno pogoeno katastrofom; ukupni broj poginulih u katastrofama
u posljednjih 100 godina je vei nego populacija Francuske i Nizozemske zajedno; ukupni broj pogoenih/
poginulih ljudi u tom periodu je vei od trenutne svjetske populacije; epidemije su najopasniji tip prirodnih
katastrofa, jer je od ukupnog broja poginulih / umrlih ljudi ak 65 posto stradalo od epidemije neke bolesti.
Sua i glad su na drugom i treem mjestu s ukupnim udjelom od 13% i 9%; najrazorniji tip katastrofa glede
pogoenih / poginulih su poplave s 43 posto uea, zatim sue sa 33 posto i na kraju uragani/tajfuni/tornada
sa 10%; najtetniji oblici katastrofa s obzirom na prosjeni broj pogoenih i mrtvih ljudi je sua sa 2.673.429 po
ciklusu, zatim slijede glad sa 1.028.350 i poplava s 1.006 827; vie od 90% pogoenih ili mrtvih ljudi je iz Azije
ili Afrike; u prosjeku svaka katastrofa odnese 5.395 ivota, a broj pogoenih je oko 435,1 tisua itd. (Kourosh i
Richard, 2008:78).
U razdoblju od 1900. do 2013. godine dogodile su se 25.552 prirodne katastrofe. U tom razdoblju najvie je
bilo hidrolokih, pa meteorolokih, geofizikih, klimatskih i biolokih katastrofa (Tablica 1) (Cvetkovi i Mijalkovi, 2013:346).
Tabela 1. Pregled prirodnih katastrofa u svetu od 1900. do 2013. godine. Izvor podataka: EM-DAT: The OFDA/CRED
International Disaster Database.
Vrsta prirodne izvanredne situacije

Broj dogaaja

Broj poginulih

Broj povreenih

Meteoroloke

7149

2766859

2641153

1742924832

105054916

1850620901

1872273246

Geofizike

3037

5331007

5177147

309279694

45930226

360387067

1522543792

Hidroloke

9557

13987140

2655118

6891172180

185223183

7079050481

1200003042

Bioloke

2820

19152311

968153

90325323

91293476

460264

Klimatske

2989

23772449

3779656

4532945549

903962

4537629167

471765608

Ukupno

25552

65009766

15221227

13566647578

337112287

13918981092

5067045952

Broj pogoenih

Bez doma

Ukupno pogoenih

Ukupna
materijalna
teta ($)

Najvie (23772449 ili 36,57%) poginulih ljudi, bilo je usled klimatskih katastrofa, povreenih (5177147 ili
34,01%) usled geofizikih, pogoenih (6891172180) i ljudi bez doma (185223183 ili 50,79%) usled hidrolokih
katastrofa. Najmanje (2766859 ili 4,26%) poginulih ljudi bilo je zbog posledica meteorolokih katastrofa, povreenih (968153 ili 6,36%), pogoenih (90325323 ili 0,67%) zbog posledica biolokih katastrofa (Tabela 1. i
Grafikon 1.).

1284

Vladimir Cvetkovi

Grafikon 1. Zastupljenost posljedica prirodnih vanrednih situacija po ljude u periodu od 1900. do 2013. godine.

2. Strukturne mjere zatite kritine infrastrukture od posljedica prirodnih katastrofa

Gubitak kritine infrastrukture moe izazvati velike izravne i sekundarne posljedice katastrofe u zajednici od
unitenja mosta koji prekida kretanje resursa i graana u zajednici do velikog kvara u elektrani tijekom zimskih
mjeseci kada je elektrina energija pitanje ivota i smrti. Svijest o tim infrastrukturnim komponentama i mehanizmima kojima oni utjeu na zajednicu i geografski i fiziki je velik korak ka uspjenom upravljaju opasnostima
od prirodnih katastrofa. Strukturne mjere zatite kritine infrastrukture kao najee preventivne mjere imaju
odluujuu ulogu u osiguravanju funkcionalnosti takvih infrastruktura u prirodnim katastrofama. Pod strukturnim mjerama zatite kritine infrastrukture se podrazumijeva dizajniranje, konstruiranje, odravanje i renoviranje kritinih infrastruktura da se odupru fizikim silama i udarim katastrofa. To su mjere strukturnog ublaavanja
koje podrazumijevaju ili diktiraju potrebu za nekim oblikom izgradnje, inenjerstva ili drugih mehanikih promjena ili poboljanja usmjerenih na smanjenje vjerojatnosti ili posljedica rizika od opasnosti (Copola, 2007:178).
Takve navedene mjere su generalno skupe i ukljuuju cijeli niz pitanja regulacije, usaglaavanja, sprovoenja, inspekcije, odravanja i obnove kritine infrastrukture. Ako svaka opasnost ima jedinstven skup mjera
strukturnog ublaavanja koje se mogu primijeniti na njezin rizik, takve mjere mogu se grupirati u neke ope
kategorije. Svaka kategorija e biti opisana u nastavku s primjerima toga koja bi vrsta ublaavanja bila primijenjena na jednu ili vie pojedinanih vrsta opasnosti. Ope grupe strukturnog ublaavanja su: otporna konstrukcija, graevinski propisi i regulatorne mjere, premjetanje, strukturna modifikacija, izgradnja mesnih sklonita,
izgradnja barijera i sustava preusmjeravanja ili zadravanja, sustavi otkrivanja, fizika modifikacija, sustavi za
tretman, redundancija u infrastrukturi sigurnosti ivota (Copola, 2007:178).
Generalno promatrano, najbolji nain da se maksimizira ansa da kritina infrastruktura bude otporna na
razliite sile koje stvaraju prirodne katastrofe je da se dizajnira na takav nain prije izgradnje, kako bi se u potpunosti ili djelomino njima oduprijela. Kroz svijest i edukaciju, pojedinani, poslovni i vladini entiteti mogu biti
informirani o opasnostima koje postoje i mjerama koje mogu biti poduzete da bi se ublaili rizici tih opasnosti,
omoguujui da otpornost kritine infrastrukture bude uzeta u obzir. Kao opcija ublaavanja, dizajniranje otpornosti na opasnosti u kritinoj infrastrukturi od samog poetka je najisplativija opcija i opcija koja ima najvie
ansi za uspjeh (Moteff i Parfomak, 2004:78). Naravno, da li e graditelji izabrati da koriste takav dizajn kritine
infrastrukture otporan na razliite vrste prirodnih katastrofa ovisi od toga da li imaju pristup financijskim izvorima, tehniko znanje potrebno da se pravilno isplanira izgradnja i materijalne resurse potrebne za takve mjere.
U pojedinim dravama stilovi gradnje su tako koncipirani da u sebi u samom startu sadre takve komponente dizajna kljune za otpornost konstrukcija na prirodne katastrofe (Murray, 2012:31). To se esto moe vidjeti
u podrujima gdje se redovito dogaaju poplave i gdje se kue grade na stupovima. Primjer kulturoloki prilagoenog stila gradnje otpornog na prirodne katastrofe su i kue izgraene u mjestu Banni u Indiji koje odolijevaju potresima. Skromna sredstva i minimalni dodatni napor su potrebni da se dizajniraju mjere ublaavanja
u gradnju od poekta, ali izgradnja standardne, neotporne konstrukcije i kasnije izmjene na njoj zahtjevaju i

1285

Vladimir Cvetkovi

visoka sredstva i visoku sposobnost.

Sve iznijete injenice jasno sugeriraju da je prilikom izgradnje kritine infrastrukture potrebno da se koriste
takvi materijali, tehnike, procedure i dizajni koji e omoguiti da kritina infrastruktura izdri ili da se ublae sve
potencijalne tetne posljedice razliitih prirodnih katastrofa. Upravo stoga, vrlo je znaajno procijeniti rizike na
razini lokalne samouprave, tonije identificirati potencijalne prirodne katastrofe koje bi se mogle dogoditi i u
skladu s tim, utjecati na razvijanje otpornosti same kritine infrastrukture.
Konstrukcija kritine infrastrukture otporna na katastrofe je uinkovit nain da se smanji ugroenost od
odreenih vrsta prirodnih katastrofa. Meutim, graevinske tvrtke koje su zaduene za izgradnju odreenih
vrsta kritine infrastrukture moraju implementirati sve preporuke dostizanja odreene razine otpornosti kako
bi dolo do stvarnog smanjenja u sveukupnoj ugroenosti stanovnitva. Jedan nain na koji vlade mogu osigurati da se takve mjere i realno provode, jeste da se donesu i primjene odgovarajui graevinski propisi koji e
striktno regulirati tu oblast (Abbott, 2012:91).
Regulatorne strukturne mjere su jedne od najrairenije usvojenih mjera strukturnog ublaavanja, koritene u skoro svakoj zemlji svijeta u nekom obliku (Radvanovsky, 2006:21). Sa dovoljno znanja o mogunosti da
katastrofe pogode regiju ili zemlju inenjeri mogu razviti graevinske propise koji e usmjeravati graditelje
da njihovi dizajni budu otporni na sile relevantnih katastrofa. Iako je na prvi pogled tako neto jednostavno u
teoriji, inherentni problemi sa propisima i zakonima mogu drastino smanjiti njihov uinak. Graevinski propisi
osiguravaju da dizajni kritinih infrastruktura ukljuuju otpornost na razliite oblike vanjskog pritiska. Svaka prirodna katastrofa emitira jedinstven skup vanjskih pritisaka na strukture, ukljuujui (Copola, 2007:180): bone
i / ili vertikalne potrese (zemljotresi), boni i / ili pritisak optereenja uzdizanja (ozbiljne oluje, ciklonske oluje,
tornada, jaki vjetrovi), ekstremna vruina (poari na strukturama, umski poari), optereenje krovova (oluja s
gradom, snana oluja, padavina pepela), hidroloki tlak (poplave, olujni val). Kada se pravilno primjenjuju, graevinski propisi nude veliku zatitu kritine infrastrukture od irokog spektra katastrofa. Oni su primarni razlog
za drastian pad broja stradanja od potresa u svijetu u razvoju tijekom posljednjeg stoljea. Toliko su uinkoviti
jer u potpunosti integriraju mjere zatite u samu strukturu od faze dizajna pa nadalje, umjesto primjene mjera
nakon izgradnje.
Naalost, takve mjere imaju nekoliko negativnih aspekata koji ih sprjeavaju da budu ire i na uinkovitiji
nain koritenje. Iako skoro sve drave imaju graevinske propise, samo nekolicina ih koristi u njihovom punom
obimu. Razloga za to je vie. Najprije, svaka graevinska mjera usmjerena ka unapreenju otpornosti samog
objekta i infrastruktura poveava kasnije trokove izgradnje. Upravo stoga, graditelji se protive stvaranju strogih graevinskih propisa jer potreba da se koriste jai i dodatni materijali smanjuje granice profita njihovih
infrastrukturalnih investicija. Zatim, da bi graevinski propisi bili uspjeni mora postojati njihovo bezuvjetno
potovanje i provoenje. Sprovoenje moe jedino biti osigurano kroz izravno nadziranje same realizacije to
stvara novi proraunski troak za dravne dunosnike. ak i kada je provoenje potaknuto kroz raznorazne
graevinske inspekcije nepridravanje takvih propisa je uvijek mogue u formi podmiivanje, zanemarivanja,
itd. Inspektori mogu imati nedostatak odgovorajue obuke ili znanja da bi adekvatno obavljali svoj posao, to ih
ini nesposobnim da pravilno identificiraju opasne uvjete ili nepotovanje graevinskih propisa (Cheng i Wang,
1996:121).
Jedan od svakako i najrazumnijih naina da se zatiti kritina infrastruktura od primarnih i sekundarnih
posljedica prirodnih katastrofa jeste njihovo premjetanje ili izgradnja dalje od pravca njihovog prostiranja ili
obuhvaa. Recimo, pojedine kue se mogu rasklopiti i prenijeti na sigurne lokacije netaknute. Naravno sve to
ovisi i od samog znakove prirodne katastrofe, tj. da li je rije o iznenadnim, umjerenim ili sporo prostirujuim
katastrofama. Postavlja se pitanje, da li se po principu analogije tako neto moe primijeniti i na sustave kritine infrastrukture ? Gdje je balans izmeu neophodnosti njihovog funkcioniranja u takvim situacijama i same
njihove materijalne zatite, da bi se mogle uspostaviti u periodu oporavka zajednice kada su najpotrebnije.
Recimo, poplava je najei razlog zbog kojih se odreene strukture premjetaju, tamo gdje je to u skladu sa stilom gradnje mogue. U pojedinim sluajevima gdje je podruje koje e biti zahvaeno prirodnom katastrofom

1286

Vladimir Cvetkovi

veliko, u pojedinim sluajevima premjetanje cijelih zajednica moe biti potrebno. Jedan takav primjer je grad
Valdez na Aljasci, koji je premjeten 1967. godne nakon to su procjene ugroenosti zajednice pokazale da je
cijeli grad izgraen na nestabilnom zemljiu.Pedeset i dvije originalne strukture su premjetene na novo mjesto
etiri kilometra dalje, dok je ostatak uniten i ponovno izgraen na njihovoj novoj lokaciji (Abbott, 2012:47).
Znanstveni progres i tekua istraivanja stalno daju nove informacije o prirodnim katastrofama i njihovim
utjecajima na kritine infrastrukturne sustave. Takve nove informacije mogu otkriti da kritine infrastrukture u
identificiranim zonama rizika nisu na takav nain dizajnirane da bi odoljele silama moguih katastrofa. Naravno,
pred nadlenim u lokalnim samoupravama na raspolaganju stoje tri opcije (Claudia i Flores, 2005:121): prva je
ne uiniti nita; druga, kritine infrastrukture mogu biti unitene i ponovno sagraene tako da se prilagode
novim informacijama o potencijalnim rizicima od prirodnih katastrofa; i trea, a esto najprikladnija mjera je
da se modificira kritina infrastruktura tako da bude otporna na predviene utjecaje prirodnih katastrofa. U
strunoj literaturi, takva mjera se esto oznaava kao nadgradnja ! Kako nadgradnja utjee na kritinu infrastrukturu ovisi od rizika od prirodne katastrofe koji se tretira. Primjeri prirodnih katastrofa i njihove nadgradnje
ukljuuju (Copola, 2007:98): ciklonske oluje - dodatno ojaana mrena (elektro, informacijska) instalacija, hidroizolacija (esto se naziva sekundarna otpornost na vodu); jae okvirne veze i spojevi (ukljuujui,,krovne trake,
strukturno podizanje, strukture bone potpore, jai ulazi ukljuujui garana vrata); zemljotresi - ojaani zidovi,
uklanjanje zidova ispod prvog kata, uvrivanje temelja, uokviravanje podova, ojaavanje dimnjaka, sustavi
izolacije temelja, vanjski okviri, uklanjanje krovne teine, ojaavanje katova; poplave - struktuno podizanje, zamjena prvog kata,,,mokra i,,suha hidroizolacija, otvori za poplave; umski poar - zamjena vanjskih materijala
ukljuujui oluke, odvodne cijevi, daske, vrata, okvire prozora i crjepove, sa onima koji su otporni na vatru; grad
- poveanje nagiba krovova, ojaani krovni materijali, ojaan kapacitet optereenja ravnih krovova i krovova s
nikim nagibom; tornada - pored modifikacija za ciklonske oluje, izgradnja,,sigurne sobe, sklonita u podrumu;
munja - elektrino uzemljenje; ekstremna vruina - sustavi za rashlaivanje.
Razliite vrste posljedica prirodnih katastrofa koje mogu zadesiti ovjeka i njegovo izgraeno okruene se
moe donekle iskontrolisati kroz specijalno izgraene strukture. Takve strukture se mogu razvrstati u tri glavne
kategorije: barijere, sustavi preusmjeravanja i sustavi zadravanja (Cheng i Wang, 1996:121). Barijere su dizajnirane da zaustave fiziku silu na njenoj putanji i na taj nain zatite kritinu i svu drugu infrastrukturu. Njihov
zadatak je da apsorbiraju utjecaj bilo koje prirodne katastrofe. One su drugim rijeima blokirajui ureaji. Barijernu zidovi mogu biti napravljeni od prirodnih materijala, kao to su drvea, grmlja ili ak postojee zemljite
ili mogu biti izgraeni od razliitih materijala, kao to su kamen, beton, drvo ili metal. Ovisno o vrsti opasnosti,
koju sa sobom nose razliite prirodne katastrofe barijere mogu se izgraditi na samo jednoj strani kritine i druge
infrastrukture ili mogu u potpunosti da je okruuju. Primjeri barijera i prirodnih katastrofa za koje su dizajnirani
da tite ukljuuju: valobrani - ciklonski olujni valovi, tsunami, visoki valovi, uzburkano more i priobalna erozija;
zidovi protiv poplava - poplave, bujice; prirodni ili umjetno vetrobrani - jaki sezonski vjetrovi, nanosi vjetra,
kretanje dina, erozija plae, snjeni nanosi; odbranjiva prostor - umski poari; vatrozidi od masivnih pomicanja
- klizita, blatita, odroni stijena, lavine. Sustavi preusmjeravanja se dizajniraju kako bi preusmjerili fiziku silu
prirodne katastrofe omoguujui da promijeni smjer kretanja tako da kritina i druga infrastruktura locirana
na njenom izvornom putu izbjegne izravno/neizravno oteenje. Kao i barijere, sustavi preusmjeravanja mogu
se grade od raznih materijala. Primjeri sustava preusmjeravanja i prirodnih katastrofa za koje su dizajnirani da
tite ukljuuju: mostovi za lavinu (snjene lavine); brzaci - klizita, blatita, lahar, odroni stijena; kanali za tok
lave - vulkanski lava; kanali i jarci preusmjeravanja i prelivnice - poplave. Sustavi zadravanja se dizajniraju da
zadre utjecaje prirodnih katastrofa, ime se spreavaju da se njene destruktivne sile oslobode. Takve strukture
openito imaju za cilj poveati granicu do koje se prirodne katastrofe fiziki zadravaju. Recimo: brane - sua,
poplave; nasipi i zidovi protiv poplava - poplave; uski prolazi na branama - sedimentacija, poplave; zidovi protiv
klizita - zidarstvo, beton, kavez za kamenje, reetkasti zidovi, potporni zidovi; stabilizacijski pokrivai padina (beton, mree, ice, vegetacija) - klizita, blatita, odroni stijena.
Kako se vie sredstava ulae u istraivanje i razvoj sustava za motrenje, otkrivanje, obavjetavanje i uzbunjivanje njihova sposobnost da sprijee ili ublae prirodne katastrofe i upozore na posljedice od istih se iz godine

1287

Vladimir Cvetkovi

u godinu poveava. Kod prirodnih katastrofa, takvi sustavi se primarno koriste za spaavanje ivota. Kod tehnolokih katastrofa, meutim se mogu iskoristiti da sprijee napad, eksploziju, poar, nezgodu ili drugu tetnu
pojavu. Primjeri sustava otkrivanja su: sateliti koji prave slike - umski poari, uragani, vulkani, klizita, lavine,
poplave, rizik od poara, terorizam, doslovno sve katastrofe; kemijski, bioloki, radioloki, eksplozivni sustavi
otkrivanja - tehnoloke opasnosti (kemijski ispusti, pucanje cjevovoda), terorizam); sustav nadgledanja kretanja
tla - seizminost, vulkanska aktivnost, pucanje brane, irue zemljite, slijeganje zemljita, kvar na eljeznikoj
infrastrukturi; mjerai poplava - hidroloke katastrofe; meteoroloke stanice - nevrijeme, tornada; Otkrivanje
podvodnih oceanskih kretanja - cunami; informacijski sustavi - epidemije, terorizam orujem za masovno unitavanje (Hyndman i Hyndman, 2011:67).
Fizika modifikacija predstavlja skupinu mjera za ublaavanje posljedica prirodnih katastrofa mijenjanjem
fizikog krajolika na takav nain da se vjerojatnost ili posljedice izravno/neizravno smanjuju (Copola, 2007:130).
Sam proces modifikacije se sastoji u provoenju mjera ureenja ili poduzimanjem odgovarajuih inenjerskih
pothvata. Primjeri modifikacija tla s ciljem ublaavanja posljedica prirodnih katastrofa ukljuuju: usijecanje padine - klizita, blatita, erozija; drenaa padine - klizita, blatita, erozija; razmatranje strmih padina - klizita,
blatita, odroni stijena, erozija, lavine; uvrivanje i podupiranje - klizita; ukljanjanje i / ili zamjena zemljita
- iree zemljite; melioracija movara - poplave; ienje rijeka - poplave; ienje spremnika - sua.
Sustavi za tretman imaju za cilj ukloniti opasnost iz prirodnog sustava od kojeg ljudi ovise. Takvi sustavi
mogu se dizajniraju za stalnu uporabu ili za uporabu u odreenim okolnostima kada je poznato da je opasnost
prisutna. Recimo, to bi bili: sustavi obrade vode, ventilacijski sitemi filtriranja zraka, sustavi dekontaminacije od
aerobnih patogena, sustavi dekontaminacije od opasnih materijala.
Jedna posljednja mjera strukturnog ublaavanja posljedica prirodnih katastrofa po kritinu i svu drugu infrastrukturu jeste redundancija u infrastrukturi sigurnosti ivota (McGuire, Mason i Kliburn, 2002:121). Kako su
se ljudi razvijali dalje od pukog preivljavanja, postajali su ovisniji jedni od drugih i od drutvene infrastrukture. Danas, privatna i dravna infrastruktura mogu pruiti pojedincu hranu, vodu, kanalizaciju, komunikacije,
prijevoz, zdravstvenu njegu itd. Sa tako velikom ovisnou od ovih sustava, kvar na bilo kojem bi mogao brzo
dovesti do katastrofe. Primjeri sustava u koje redundancija moe biti ukljuena su: elektrina infrastruktura,
infrastruktura javnog zdravlja, infrastruktura menadmenta za vanrende situacije, sustavi skladitenja, obrade,
prijenosa i isporuke vode, transportna infrastruktura, sustavi navodnjavanja, isporuka hrane itd..
Ispitujui atribute i determinante elastinosti objekata i kritine infrastrukture, istraivai Multidisciplinarnog
Centra za istraivanje potresa (Multidisciplinary Center for Earthquake Engineering Research - MCEER), Sveuilite u Buffalu, SAD, razvili su R4 okvir otpornosti: robusnost, redundacija, snalaljivost i brzina (Tierney i Bruneau,
2007:37). Prva komponenta takvog okvira odnosi se na sposobnost sustava, sistemskih elementa, kao i drugih
jedinica analize izdrati datu magnitudu katastrofe bez znaajne degradacije ili gubitka funkcije. Robusnost
zatim, odraava inherentnu snagu sustava. Nedostatak robusnosti moe izazvati otkazivanje sustava kao to se
dogodilo s lomljenjem nasipa u New Orleansu 2005. godine, poslije uragana Katrin. Druga komponenta R4 - zalihost - odnosi se na opseg u kojem su elementi sustava odrivi (tj. u stanju ispuniti funkcionalne zahtjeve ako se
jave znaajna oteenja funkcionalnosti). Redundantnost omoguuje alternativne opcije, izbore i supstitucije.
Nedostatak takve komponente oteava pravilan odgovor na prirodne katastrofe. Znaajan broj ljudi u Nju Orleansu nije bio u stanju da se skloni u skladu sa obaveznom evakuacijom prije klizita tijekom uragana Katrina, jer
je javni prijevoz bio nedostupan (Harrington, 2005:65). Komponenta snalaljivosti povezana je s kapacitetom za
dijagnosticiranje problema, uspostavljanje prioriteta, i adekvatnu mobilizaciju resursa za brzi oporavak od utjecaja prirodnih katastrofa. Zadnja R4 komponenta je brzina, a odnosi se na kapacitete za ispunjavanje prioriteta
i pravovremeno saniranje posljedica i revitalizovanje ugroenih vrijednosti.Takve navedene mere su generalno
skupe i ukljuuju pun spektar pitanja regulacije, usaglaavanja, sporovoenja, inspekcije, odravanja i obnove
kritine infrastrukture. Ako svaka opasnost ima jedinstven skup mera strukturnog ublaavanja koje se mogu
primeniti na njen rizik, ove mere mogu da se grupiu u neke opte kategorije. Svaka katagorija e biti opisana u
nastavku sa primerima toga koja bi vrsta ublaavanja bila primenjena na jednu ili vie pojedinanih vrsta opasnosti. Opte grupe strukturnog ublaavanja su: otporna konstrukcija, graevinski propisi i regulatorne mere,

1288

Vladimir Cvetkovi

premetanje, strukturna modifikacija, izgradnja mesnih sklonita, izgradnja barijera i sistema preusmeravanja
ili zadravanja, sistemi otkrivanja, fizika modifikacija, sistemi za tretman, redundancija u infrastrukturi bezbednosti ivota (Copola, 2007:178).

Nestrukturne mjere zatite kritine infrastrukture od posljedica prirodnih katastrofa

Nestrukturne mjere zatite kritine infrastrukture obuhvaaju napore za smanjenje izloenosti kritine infrastrukture uvjetima opasnosti. Ukljuuju zakonski donijete urbanistike mjere koje uzimaju u raun mogue
udare odnosno posljedice katastrofa; reguliranje razvoja u zonama visoke opasnosti kao to su tereni pod nagibom skloni klizitima i priobalne zone kao meta olujnih valova; i ak u nekim sluajevima otkup i izmjetanje
zajednica ili dijelova zajednica, mjera koja se sada koristi za podruja koje su iskusile ponovne gubitke od poplava (Copola, 2007:131). Na kapacitet minimizirati negativne posljedice prirodnih katastrofa ovisi od nae ljudske
adaptacije na prirodne pojave, ukljuujui nae graevinske propise, pravila koritenja zemljita i dizajna nae
kritine infrastrukture. Ljudska otpornost ili kapacitet da podnesu ili da se oporave od katastrofe je pod utjecajem ljudskih mjera prilagodbe (Bimal, 2012:68). Oni nisu bespomoni predmeti nego moemo poduzeti korake
u zatiti naeg drutvenog, ekonomskog i prirodnog sustava od ozljede.
Nestrukturne mjere za ublaavanje posljedica prirodnih katastrofa po ljude, kritinu i drugu infrastrukturu
openito podrazumijevaju smanjenje vjerojatnosti ili posljedica rizika kroz modifikacije u ljudskom ponaanju
ili prirodnim procesima (Wisner, 2004:121). Tehnike nestrukturnog ublaavanja se esto smatraju mehanizmima gdje se ovjek,,prilagoava prirodi. Imaju tendenciju da budu manje skupe i poprilino lake za provedbu za
zajednice s malo financijskih ili tehnolokih resursa. Nestrukturne mjere ukljuuju: regulatorne mjere, programi
edukacije i podizanja svijesti javnosti, nestrukturne fizike modifikacije, ekoloka kontrola i modifikacija ponaanja (Copola, 2007:78).
Regulatorne mjere ograniavaju rizik od opasnosti zakonom odreenim ljudskim aktivnostima. Propisi
mogu se primijeniti na nekoliko aspekata drutvenog i individualnog ivota i primjenjuju se kada je utvreno
da je takva akcija potrebna za ope dobro drutva. Iako je upotreba regulatornih mjera sveprisutna, sprovodjenje je rairen problem jer cijena provoenja moe biti pretjerano visoka i inspektori mogu bii neobueni, neuinkoviti ili podloni podmiivanju. Primjeri regulatornih mjera ublaavanja su (Murray, 2012:39): upravljanje
upotrebom zemljita (zoniranje): predstavlja zakonom nametnuto ogranienje kako se zemljite moe koristiti. Moe se primjenjivati na odreene geografske karakteristike, kao to su upravljanje priobalnom zonom,
upravljanje padinom, ili mikroklimatsko lociranje struktura (kao to je postavljanje struktura samo na zavjetrine
stranu brda); zatita otvorenog prostora (zelene povrine). Takva praksa pokuava ograniiti naseljavanje ili aktivnosti ljudi na podrujima poznatim po visokom riziku za jednu ili vie opasnosti; zatita zatitnog resursa: u
nekim situacijama, dio zemljita nije u riziku od opasnosti ali nova opasnost moe biti stvorena uzurpiranjem
takve zemlje. Primjeri ukljuuju zatitne ume koje slue da zaustave vjetar i movare; odbijanje usluga za visokorizine oblasti: kada se neformalna naselja formiraju na visokorizinoj zemlji unato postojanju preventivnih
reglatornih mjera, mogue je obeshrabriti rast i preokrenuti trendove naseljavanja obezbjeenjem da usluge
poput elektrine energije, tekue vode i komunikacije ne budu provedene do nesigurnog naselja. Takva mjera
je samo prihvatljiva ako se provodi u spoju s projektom koji nudi alternativu, siguran smjetaj za stanovnike;
kontrola naseljenosti: reguliranjem broja ljudi koji mogu se nastane u oblasti poznatog ili procijenjenog rizika,
mogue je ograniiti ugroenost i kontrolirati koliinu resursa koji se smatraju adekvatnim za zatitu i odgovor
na poznatu opasnost. Mnogi mehanizmi reagiranja su preoptrereeni jer je broj stradalih u pogoenoj oblasti
mnogo vei nego to je bilo predvieno; propisi o graevinskoj uporabi: da bismo se zatitili od odreenih opasnosti, mogue je ograniiti tip aktivnosti koji se moe izvoditi u graevini. Ova ogranienja mogu primijeniti
na ljude, materijale ili aktivnosti.
Javnost je najvie sposobna da se zatiti od posljedica prirodnih katastrofa ukoliko su prvo informirani da
postoji opasnost i zatim educirani o tome to mogu poduzeti kako bi ograniili rizik. Programi edukacije javnosti se smatraju mjerama ublaavanja i mjerama spremnosti. Informirana javnost koja primjenjuje odgovorajue
mjere smanjiti rizik prije nego to se katastrofa dogodi, provodi ublaavanje. Meutim, javnost koja se obuava

1289

Vladimir Cvetkovi

u aktivnostima reagiranja, sudjeluje u aktivnosti spremnosti (Hyndman i Hyndman, 2011:131). Projekti dizajnirani da obrazuju javnost mogu ukljuivati jedan ili vie sljedeih elemenata: svijest o riziku od opasnosti; ponaanje - ponaanje u pogledu smanjenja rizika prije katastrofe, ponaanje u pogledu spremnosti prije katastofe,
ponaanje u pogledu odgovora nakon katastrofe, ponaanje u pogledu oporavka nakon katastrofe.
Sustavi upozorenja informiraju javnost da je rizik od opasnosti dostigao graninu vrijednost koja zahtijeva
odreene mjere zatite. Ovisno o vrsti opasnosti i tehnolokih mogunosti sustava upozorenja, vrijeme koje e
graani imati za reagiranje e se razlikovati. Neki sustavi upozorenja naroito oni koji se primjenjuju na tehnoloke i namjerno izazvane opasnosti nisu u stanju da prue upozorenje dok opasnost ve ne pone pokazivati
svoje tetno ponaanje (kao to je curenje na objektu za proizvodnju kemikalija ili nezgoda koja ukljuuje kamion sa spremnikom s opasnim marerijama) (Radvanovsky, 2006:114). Platforma Ujedinjenih naroda za promociju ranog upozorenja navodi da su etiri zasebna faktora potreba za uinkovito rano upozorenje (Claudia
i Flores, 2005:101): prethodno poznavanje rizika s kojima se suoavaju zajednice, tehniki monitornig i sluba
upozorenja za takve rizike, priopavanje razumljivih upozorenja onima koji su u riziku, znanje ljudi kako reagirati i kapacitet da tako postupe.
Mapiranje rizika od prirodnih katastrofa podrazumijeva predstavljanje vjerojatnosti i posljedica u formatu
fizike karte s brojevima zasnovanim na odreenoj opasnosti ili skupu opasnosti (Rinaldi, 2004:134). Mape rizika su osnova za upravljenje u katastrofama i vrlo su uinkovite kao alat ublaavanja. Koritenjem mapa rizika,
vlade i drugi entiteti mogu najuinkovitije da rasporede resurse na podruju od najvee potrebe i da unaprijed
planiraju, tako da adekvatni resursi odgovora budu u mogunosti da dou do tih najrizinijih podruja bez
nepredvienih problema.
Nekoliko razliitih opcija ublaavanja, iako nisu strukturne po prirodi podrazumijevaju fizike modifikaciju
na strukturi ili imovini koja dovodi do smanjenje rizika. Obezbeenje namjetaja, slika i ureaja i instalacija
reza na ormarima predstavlja jedan od najednostavnijih primjera za to. U mnogim potresima, veina ozljeda je
izazvana padanjem namjetaja i drugih neosiguranih predmeta. Ekonomski trokovi takoer mogu se znaajno smanje kroz ove jeftine, jednostavne mjere koje generalno zahtijevaju malo vie od povezivanja predmeta
za zidove kroz koritenje specijalno dizajniranih tankih metalnih remena (Wisner, 2004:201). Tijekom tornada,
stavke obino naene izvan kue, kao to su rotilji, namjetaj, uskladitena drva, mogu postati projektili koji
lete kroz zrak i koji izazivaju ozljede, stradanja ili daljnju imovinsku tetu.
Strukturirano ublaavanje podrazumijeva projektirane strukture koje kontroliraju posljedice prirodnih katastrofa. Takoer je mogue kontrolirati ili utjecati na opasnosti kroz neprojektovane strukturne mjere. Ovi nestrukturne mehanizmi imaju tendenciju da budu namijenjeni odreenoj vrsti opasnosti i ukljuuju (Copola,
2007:121): ekplozivna detonaciju kako bi se oslobodio seizmiki tlak (zemljotresi), ispaljeni ili postavljeni eksplozivi za oslobaanje nagomilanog snjenog pokrivaa (lavine), utjecanje na oblake (grad, uragani, sua, snijeg), kemijsko tretiranje (ledene i snazen oluje), kontrolirani poari (umski poari), bombardiranje vulkanskih
tokova, obnova i zatita dina i plaa (olujni valovi, erozija), upravljanje umama i vegetacijom (klizita, blatita,
poplave, erozija), kontrola sedimenta i erozija u rijekama i jezerima, zamjena zemljita (iree zemljite), drenaa padine (klizita, blatita, erozija), gradiranje padina (klizita, blatita, odroni stijena, erozija), iskorjenjivanje
bolesti (epidemije).

Zakljuak
Prirodne katastrofe su dio ekoloke sfere u kojoj ivimo. Uragani, poplave, zimske oluje i potresi igraju vanu
ulogu u reguliranju veih prirodnih sustava od kojih svi mi ovisimo. Pokuaji da se fiziki modificiraju ovi sustavi
esto imaju ozbiljne posljedice ukljuujui poveani nivo ugroenosti od opasnosti i tete nakon katastrofa.
Ugroenost kritine infrastrukture je usko povezana s otpornou, koja podrazumijeva kapacitet takvih sustava da se oporave od posljedica katastrofa ili njihov kapacitet da odgovore i da se izbore sa ekstremnim opasnostima. Kvantitativni pristupi u inenjerskim znanostima pokuavaju procijeniti otpornost infrastrukture s
ciljem smanjenja gubitaka kroz istraivanje i primjenu naprednih tehnologija koje poboljavaju inenjerstvo,

1290

Vladimir Cvetkovi

strategiju planiranja prije pojave i strategiju opravka nakon pojave. Da bi se kritina infrastruktura na adekvatan nain zatitila uz pomo raznovrsnih strukturnih i nestrukturnih mjera, vrlo je znaajno dobro poznavanje
primarnih i sekundarnih utjecaja prirodnih katastrofa. Upravo stoga, prvi korak u zatiti kritine infrastrukture bi
bila izrada procjene ugroenosti teritorija lokalne samouprave u okviru koje bi se identificirale sve potencijalne
prirodne katastrofe. Nakon toga, svakako bi bilo potrebno poduzeti odgovarajue mjere ka poboljanju otpornosti same kritine infrastrukture koja je od krucijalnog znaaja za funkcioniranje zajednica.
Otporne zajednice mogu se saviju prije ekstremnog udara prirodnih katastrofa ali ne pucaju. One su svjesno
izgraene da budu jake i fleksibilne a ne lomljive i krhke. Njihovi vitalni sustavi puteva, komunalnih usluga i
drugih institucija potpore su dizajnirani da nastave funkcioniranje u sueljavanju s porastom vode, jakim vjetrovima i potresima zemlje. Naselja i poduzea, njihove bolnice i javni sigurnosni centri su locirani u sigurnim
podrujima a ne u poznatim visoko rizinim podrujima. U takvim naseljima zgrade su izgraene ili adaptirane zadovoljiti graevinske standarde osmiljene da umanje prijetnje od prirodnih opasnosti. Prirodni ekoloki
zatitni sustavi poput dine i movare, se uvaju kako bi zatitili funkcije ublaavanja opasnosti kao i njihove
tradicionalnije namjene. Upravo stoga zajednice otporne na katastrofe su odrivije od onih koje ne razvijaju
sveobuhvatnu strategiju koja inkorporira ublaavanje opasnosti u njihove trenutne i tekue aktivnosti izgradnje, dizajna i planiranja kritine infrastrukture. Poduzimanje odgovarajue mjere za osiguranje vee otpornosti
i odrivosti prije svega zahtjeva stjecanje veeg potovanja opasnosti koje dominiraju u odreenom podruju.
Zajednicama diljem svijeta, na raspolaganju stoje brojne strukturne i nestrukturne mjere zatite kritine infrastrukture od posljedica prirodnih katastrofa. Od stepena potovanja neophodnosti njihovog implementiranja ovisi otpornost same kritine infrastrukture i lokalne zajednice. Za takve zajednice kritina infrastruktura
izgraena prema odgovarajuim zakonima moe biti otpornija na raznovrsne posljedice i utjecaje prirodnih
katastrofa. Stoga, manje je vjerojatno da e takva infrastruktura biti oteena zbog jakih vjetrova, poplava, olujnih valova, potresa itd. Takoer, vrlo je znaajno da se u poboljsanje otpornosti kritine infrastrukture ukljue
strunjaci svih moguih drutvenih i prirodnih profila, koji e na jedan sveobuhvatan nain procijeniti i unaprijediti slabe toke kritine infrastrukture.

Literatura
Abbott, P. (2012). Natural Disasters, Eight Edition. New York: San Diego State University.
Bimal, P. (2012). Environmental Hazards and Disasters Contexts, Perspectives and Management. Kansas: State
University, Wiley Blackwell.
Cheng, F., Wang, Y. (1996). Post Earthquake Rehabilitation and Reconstruction. China: Pergamon.
Claudia, G., Flores, G. (2005). Risk Management of Natural Disasters - the Example of Mexico. Karslsruhe: Universitat
Friderician zu Karlsruhe.
Cvetkovi, V., Mijalkovi, S.: Spatial and Temporal Distribution of Geophysical Disasters. Serbian Academy of Sciences
and Arts and Geographical Institute Jovan Cvijic, Journal of the Geographical Institute Jovan Cviji 63/3, 345-360,
SASA: Special issue: International Conference Natural Hazards Links Between Science and Practice.
Cvetkovi, V.: Analysis of Geospatial and Temporal Distribution of Floods as Natural Emergencies. Belgrade: Thematic
Proceedings of International Scientific Conference Archibald Reiss Days, Academy of criminalistic and police studies,
1-2. march 2014.
Cvetkovi, V. (2013). Intervetno-spasilake slube u izvanrednim situacijama. Beograd: Zadubina Andrejevi.
Edward, B. (2005). Natural Hazards, Second Edition. Cambridge, University Press.
Hromada, M., Lukas, L. (2012). Critical Infrastrucure Protection and the Evalution Process. International Journal of

1291

Vladimir Cvetkovi

Disaster Recovery and Business Continuity Vol. 3, November.

Hyndman, Donald; Hyndman, David. (2011). Natural hazards and Disasters: Third Edition. Canada: Brooks-Cole,
Cengage Learning.
Jakovljevi, V., armati, . (1998). Civilna zatita u Saveznoj Republici Jugoslaviji, Beograd: Studentski trg.
Kourosh E.,, Larson, R. (2008), Disasters: Lessons from the Past 105 years, Disaster Prevention and Management, Vol.17
Iss: 1 pp. 62 82,
McGuire, B., Mason, I., Kliburn, C. (2002). Natural Hazards and Enviromental Change. USA: Oxford University Press Inc.,.
Mijalkovi, S., Cvetkovi, V. (2013). Vulnerability of Critical Infrastructure by Natural Disasters. Belgrade: In Procesiding
National Critical Infrastructure Protection, Regional Perspective, pp. 91-102.
Mileti, S. (1999). Disasters by Design: A Reassessment of Natural Hazards in the United States. Washington, D.C.:
Joseph Henry Press.
Mlaan, D., Cvetkovi, V. (2013). Classification of Emergency Situations. Belgrade: Thematic Proceedings of
International Scientific Conference Archibald Reiss Days, Academy of criminalistic and police studies, pp. 275-291.
Moteff, J., Parfomak, P. (2004). Critical Infrastructure and Key Assets: Definition and Identification. Congressional
Research Service, The Library of Congress.
Murray, T. (2012). Critical Infrastructure Protection: The Vulnerability Conundrum. Telematics and Informatics, vol. 29,
no. 1.
Parker, D. (1997). Reducing Vulnerability following Flood and Disasters: Issues and Practices. In Reconstruction after
Disaster: Issues and Practices. New York: Elsevier.
Preet, V. (2006). Natural Hazards and Disaster Management. A Supplementary Textbook in Geography Class IX on unit
11: Natural hazards and disaster.
Radvanovsky, R. (2006). Critical Infrastructure (Homeland Security and Emergency Preparedness). New York:
Taylor&Francis Group.
Rinaldi, S. (2004). Modeling and Simulating Critical Infrastructures and Their Interdependencies.http://transition.fcc.
gov/pshs/techtopics/techtopics19.html.Pristupljeno05.05.2013. godine.
Smith, K. and Ward, R. (1998). Floods: Physical Process and Human Impacts. New York: John Wiley & Sons Inc.
Tierney, K., Bruneau, M. (2007). Conceptualizing and Measuring Resilience: a Key Todisaster Loss Reduction. TR News
250, MayJune: 1417.
Tobin, A. Montz, E. (2007). Natural Hazards and Technology: Vulnerability, Risk, and Community Response in
Hazardous Environments. In Geography and Technology (ed. S.D. Brunn et al.). Dordrecht: Kluwer, pp. 547570.
Wisner, B. (2004). Natural Hazards, Peoples Vulnerability and Disasters. London: Routledge.
Zhou, H. (2010). Resilience to Natural Hazards: a Geographic Perspective. Natural Hazards 53 (1): 2141.

1292

Vladimir Cvetkovi

PROTECTION OF CRITICAL INFRASTRUCTURE FROM NATURAL DISASTERS

Abstract
Critical Infrastructure Protection is one of the important measures to mitigate the consequences of natural disasters. As such, it has been recognized as a basis for maintaining the functionality of the community in
emergency situations. It can be said that the main aim of protection of critical infrastructure from the impact
of natural disasters is to maintain continuity in its functioning. Specifically, reducing the impact of natural disasters on people and critical infrastructure includes interventions aimed at preventing or reducing the possibility
of physical harm and social disruption. In addition, there are two dominant types of reducing the impacts of
natural disasters, structural and nonstructural types. Structural mitigation involves the design, construction,
maintenance and renovation of physical structures and infrastructure to resist the physical forces and impacts
of natural disasters, while non-structural mitigation includes efforts to reduce exposure of the human population, physical structure and infrastructure to conditions of risk. Approaches of non-structural mitigation include
the legally adopted zoning measures that take into account the possible impacts of disasters; regulation of
development in areas of high risk such as sloping ground, which are prone to landslides and coastal zones as a
target of storm waves; and even in some cases the repurchase and relocation of communities or sections of the
communities.Therefore, in the paper, the author analyzes the possibilities of protection of critical infrastructure
from direct/indirect effects of natural disasters, with a special emphasis on structural and non-structural measures for their protection. In addition, special attention is paid to the phenomenological structure and consequences of different types of natural disasters on critical infrastructure.
Key words: critical infrastructure, natural disasters, consequences of threats to critical infrastructure, protection of critical infrastructure, security, emergency.

1293