Eneolitička Sjekira Istra (120 Godina - 120 Predmeta)

Nakladnik
Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka
Za nakladnika
Margita Cvijetinovi Starac
Urednica
Denis Nepokoj
Autori katalokih jedinica
Marica Balabani Faini
Margita Cvijetinovi Starac
Tamara Mataija
Nika Mende
Ivo Mileusni
Denis Nepokoj
Tea Perini
Ranko Starac
Ivana ari ic
Jasna Uji Grudeni
Lektura
Lada Badurina
Grafiko oblikovanje
Vesna Roman
Fotografije
Zoran Alajbeg, Vedran Benovi, Petar Fabijan,
Damir Krizmani, eljko Stojanovi, Arhiva PPMHPR
Administracija
Vesna Keber, Jadranka Maleevi
Tisak
Tiskara Zambelli, Rijeka
Naklada
500 primjeraka
PPMHPR, Rijeka prosinac 2013.
Rijeka, 2013.
MUO
Muzej za umjetnost i obrt
PPMHPR Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka
MBF
MCS
TM
NM
IM
DN
TP
RS
I
JUG
Marica Balabani Faini

Margita CVijetinovi Starac
Tamara Mataija
Nika Mende
Ivo Mileusni
Denis Nepokoj
Tea Perini
Ranko Starac
Ivana ari ic
Jasna Uji Grudeni
Denis Nepokoj
Predgovor
Denis Nepokoj
Guvernerova palaa
Denis Nepokoj
Carska aa
Ranko Starac, Jasna Uji Grudeni
Arheoloki odjel
Ivana ari ic
Etnografski odjel
Margita Cvijetinovi Starac, Tamara Mataija, Ivo Mileusni, Denis Nepokoj, Tea Perini
Kulturnopovijesni odjel
Nika Mende
Odjel povijesti pomorstva

Literatura
5
Predgovor
120 godina 120 predmeta simbolian je naziv monografije i izlobe kojom Pomorski i povijesni mu
zej Hrvatskog primorja Rijeka obiljeava 120 godina organizirane i kontinuirane muzejske djelatnosti
u Rijeci.
A nju je potaknula jedna carska aa i nepokolebljivo, ustrajno htijenje graana koji ve 1875. poinju
prikupljati predmete da bi se i u Rijeci mogao obrazovati muzej.1
Ipak, od ae koja 1875., zahvaljujui Njegovu velianstvu Franji Josipu I., dolazi u posjed Grada do 1893.,
kad je u Mukoj osnovnoj koli na Dolcu otvoren Museo Civico Fiume (Gradski muzej Rijeka), prolo je
punih osamnaest godina. Pokazalo se da upornost i htijenje moda nisu odluujui, ali da su itekako
vani za dolazak do cilja, jer Grad je na veliko zadovoljstvo svojih graana napokon dobio MUZEJ.
Na tim su rijekim iskustvima moda uili i suaki intelektualci koji zahvaljujui entuzijazmu dr.
Andrije Rakog i razumijevanju gradonaelnika Gjure Ruia u potkrovlju Gradske vijenice na Sua
ku 1933. osnivaju Muzej grada Suaka.
Od 1893. i Musea Civica, odnosno 1933. i Muzeja grada Suaka do 1961. kad je nakon niza organiza
cijskih promjena osnovan POMORSKI I POVIJESNI MUZEJ HRVATSKOG PRIMORJA RIJEKA mu
zealci su, unato potekoama, okolnostima koje im ponekad nisu bile naklonjene, nerazumijevanju pa
i apsurdima poput onog kad se u gradu intenzivne izgradnje, u drugoj polovici 19. stoljea, godinama
ne pronalazi primjeren prostor za smjetaj muzeja, uspjeli pokazati koliko je vano novoj generaciji sauvati ona dobra koja se mogu zaboraviti, a potiu od naih uvaenih djedova kako jo 1887. pie La Bilancia.
Na temeljima to su ih jo u 19. stoljeu postavili rijeki i suaki intelektualci i s briljivo prikupljanom
graom koja svjedoi o viestoljetnoj povijesti Grada i upanije, neki novi narataji danas nastavljaju
put zapoet prije vie od jednog stoljea. Vrijedne zbirke predmeta to se uvaju u Arheolokom, Etno
grafskom, Kulturnopovijesnom odjelu, Odjelu za povijest pomorstva te Muzejskoj zbirci Kastavtine i
Etnografskoj zbirci otoka Krka u Dobrinju sukus su znanja, iskustva, ljubavi i, moda vie od svega,
strasti kolega od kojih smo batinili bogatstvo materijalne kulture o kojoj danas skrbimo. Upravo od
njih uimo i mi biti ponosni uvari ponekad i malih, ali uvijek neprocjenjivo vanih dokaza vlastita
identiteta. Stotine izlobenih, edukativnih i izdavakih projekata, nagrade i priznanja i neupitna prepo
znatljivost na hrvatskoj kulturnoj sceni pripomogli su da Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog pri
morja Rijeka bude nezaobilazno mjesto susreta s batinom, stjecanja znanja o njezinoj vrijednosti i
spoznaja o ulozi muzeja u njezinu ouvanju. I tako punih stotinu i dvadeset godina! I nije tu kraj. Na
se put nastavlja, s osloncem na prolost vrsto povezanu sa sadanjou i budunou.
1
La Bilancia, 17. 7. 1875.
Guvernerova pala~a
Guvernerova palaa Palaa
Pomorskog i povijesnog muzeja
hrvatskog primorja rijeka
arhitekt: Alajos Hauszmann
godina projekta: 1892/93.
godina izgradnje: 1896.
Palaa je 1961. godine upisana u
Registar nepokretnih spomenika
kulture Regionalnog zavoda za
zatitu spomenika kulture u Rijeci,
a 2002. u Registar kulturnih
dobara Republike Hrvatske Listu
zatienih kulturnih dobara.
Na uzvisini s koje se otvara pogled prema gradu i luci ve gotovo stotinu i dvedeset
godina pogled privlai palaa koja snagom svog arhitektonskog izriaja markira urba
nu matricu grada i svjedoi dogaanjima koja su oblikovala politiki, kulturni i javni
ivot Rijeke.
Guvernerova palaa, danas palaa Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog pri
morja Rijeka. Gradi se za potrebe rijekog guvernera krajem 19. stoljea kad je Rijeka,
kao izdvojeno tijelo (corpus separatum) u sklopu Austro-Ugarske Monarhije, pod izrav
nom upravom vlade u Budimpeti. Od 1870. ponovno se uspostavlja Kraljevski guber
nij za Rijeku i Hrvatsko primorje na elu s guvernerom, a Rijeka postaje glavna izvo
zna luka Ugarske i vano trgovako, industrijsko i luko sredite koje zahvaljujui
snanom urbanom i urbanistikom zamahu brzo prerasta okvire malog mediteran
skog grada i postaje pravi srednjoeuropski grad. Reprezentativni objekti kreiraju nove
gradske vizure, a ahitektonsko se lice Rijeke oblikuje po uzoru na europske metropole.
Kad je 1892. novim rijekim guvernerom imenovan grof Lajos Batthyny, nazire se
poetak realizacije najznaajnijeg arhitektonskog projekta nove Guvernerove palae.
Izrada projekta povjerena je uglednom maarskom arhitektu Alajosu Hauszmannu.
Kao iskusan arhitekt impozantna graditeljskog opusa, profesor i lan Maarske akade
mije znanosti, Hauszmann za izgradnju vladarske palae odabire najsjeverniju toku
grada onu s koje e palaa dominirati nad gradom, ali i onu na koju e bjelina proelja
privui pogled svima koji brodom budu uplovljavali u Rijeku. Tako se u neposrednoj
blizini vile nadvojvode Josipa otkupljuje zemljite i ve u kolovozu 1893. zapoinje iz
gradnja palae koja e biti izgledna i komforna kako zahtijeva ugled Monarhije i Rijeke, njezine
glavne luke pie jo 1892. dnevnik La Bilancia. Unato tekom terenu izgradnja palae
tekla je brzo pa je ve krajem 1894. upriliena sveanost njezina postavljanja pod krov, a
mnogobrojni su uglednici zadivljeni monumentalnom ljepotom palae odali priznanje
profesoru Hauszmannu, koji je ovom spomeniku dao umjetniki izgled kojem se divimo zbog
plemenite jednostavnosti klasike koja zadivljuje sve one koji vole ozbiljnu i vjeno pravu umjetnost pie La Bilancia.
Punim sjajem palaa je zasjala u rujnu 1895. nakon ega je uslijedilo ureenje okolia.
Ispred palae Hauszmann projektira francuski park s dvjema fontanama, a cijeli pro
stor zatvara kamenom ogradom i reetkama te impozantnim vratima od kovanoga
eljeza s lijeve i desne strane proelja. U lipnju 1896. grad je dobio Guvernerovu palau jo jedan moda najbljetaviji arhitektonski dragulj. Graena po uzoru na
talijansku renesansu, rafinirane vanjtine i nenametljive elegancije interijera Guver
nerova je palaa remek-djelo arhitekture i unutranjeg ureenja, simbol moi, vlasti,
raskoi i elegancije vremena u kojem je nastala, ali i svjedok povijesnih dogaanja u
gradu bogate i burne prolosti. U njoj se ispisivao dio rijeke povijesti: ona zapravo i
jest povijest jer sve je u njoj s prolou u vezi, povezano s dogaajima i ljudima koji su
i ne slutei ostavili trajan trag na kojem gradimo rijeko sutra jer Guvernerova palaa
i nije nego Grad: njegova prolost, njegova sadanjost i njegova budunost. y DN
Carska ~aa
Putna aa
Austrija ili eka, oko 1775.
bezbojno staklo, matirani staklorez,
pozlaeno
vis. 11,3 cm, podnoja 5,7 cm,
oboda 9,8 cm
natpis AVS DIESENGLAS
HATDER. KEISER /JOSEF DER II./
DEN 13. MEI. ANO 1775.
PPMHP KPO-ZUO 3447
Ni Njegovo Velianstvo car Josip II. zacijelo nije mogao naslutiti da e njegov tajni
posjet Rijeci i jedna, samo naizgled obina aa, stotinu godina kasnije pokrenuti lavi
nu dogaanja koja e naposlijetku, 1893. dovesti do osnivanja muzeja. Tu neobinu
priu sretnoga zavretka iitavamo iz Povijesne biljeke o ai kojom se za stolom u domu
generala Nicola de Lumage de Millekrona sluilo Njegovo velianstvo Josip II. car Austrije
dana 13. svibnja 1775. koja se kao dragocjeni fragment povijesti danas uva u Pomor
skom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja Rijeka.
A sve je poelo 13. svibnja 1775. kod staroga i hrabroga generala Nicola de Lumage de
Millekrona kojem je Car elio iskazati potovanje posjetivi ga u njegovu domu. Gene
ral ije su rane rjeito govorile o velikome prinosu koji je dao Presvijetloj Austrijskoj Kui
spremio je au iz koje je Njegovo Velianstvo tada pilo i sauvao je kao milu uspomenu
na blagonaklonost Vladara.
Tu dragocjenu uspomenu, uz preporuku da aa zavazda od njegovih nasljednika bude
sauvana, general ostavlja u nasljedstvo svom unuku Francescu de Lumagi de Mille
kronu. aa potom, uvijek briljivo uvana, mijenja vlasnike, sve do 13. svibnja 1875.
tj. tono jedno stoljee od posjeta Njegova Velianstva cara Josipa II. kad u grad stie
Njegovo Carsko-Kraljevsko Apostolsko Velianstvo Franjo Josip I.
Francesco Sav. Descovich u ijem je vlasnitvu aa tada bila, pokazao je Caru povije
snu au kao spomen na Njegova Preuzviena Prethodnika koji toli mile uspomene za sobom
ostavi kod stanovnika Rijeke, a Car zaeli da se aa pohrani u gradskom muzeju. elja
cara nije se mogla samo tako zanemariti pa graani Rijeke, najozbiljnije i s puno entu
zijazma, poinju razmiljati o muzeju.
Tako su dvojica careva i jedna, samo naizgled obina aa usmjerili kotai povijesnih
dogaanja prema osnivanju ustanove koja i danas, stotinu i dvadeset godina od osnut
ka, jednakim arom prikuplja, uva, obrauje i izlae predmete vezane uz povijest i
kulturu Primorsko-goranske upanije i grada Rijeke kao njezina sredita. y DN
10
11
14
15
16
18
20
22
23
24
26
28
29
30
31
32
34
36
37
38
40
41
Neoliti~ko kameno oru|e

Bakrena sjekira
Kerami~ka posuda
Keramika iz Podosojne pe}i
Kerami~ka uljanica s erotskim prizorom
Kerami~ka alica
Bron~ana fibula iz Tarsati~kog principija
Od vu~ice do ovna
Anti~ko bron~ano posu|e iz podmorja Ilovika
Starohrvatska kerami~ka posuda
Kresivo moravskog tipa
Ogrlica od staklenih i srebrnih perli
Par ~etverojagodnih naunica
Par ostruga s garniturom za prikap~anje na obu}u
Kotani tuljac
Luksuzna dugmad
Amatorij
Posu|e s hidroarheolokog lokaliteta Mala Jana
Vr~ i zdjela
Kerami~ka lula
arheolo{ki odjel
Neoliti~ko kameno oru|e

Kamena sjekira
Rijeka, Kantrida
4. tisuljee prije Krista
kamen, glaano
9 4,4 cm
PPMHP AO-PPZ 969
Kameni klin
Rijeka, Kantrida
4. tisuljee prije Krista
kamen, glaano
17,3 4,4 cm
PPMHP AO-PPZ 970
1
Tihana Teak-Gregl, "Glaane kamene
rukotvorine neolitikog i eneolitikog
razdoblja u Hrvatskoj", Opvscula
archaeologica, 25, Zagreb 2001, str. 725.
2
Ranko Starac, "Od kremenih sjekira
do gromovnika Peruna", Lica kulturnog
identiteta, TZ Kvarner, Opatija 2009.
14
Prigodom izgradnje stambene viekatnice na Kantridi 1964. godine radnici su prona

li dva primjerka glaanog kamenog orua. Nisu poznate okolnosti nalaza. ini se da je
rije o ostavi dragocjenih predmeta, koje moemo ubrojiti u najstarija materijalna
svjedoanstva o boravku ljudi na podruju grada Rijeke.
Najblii naseobinski lokalitet na kome se odvijaju arheoloka istraivanja nalazi se na
vrhu brijega Solin iznad uvale Martinica. On je zaposjednut krajem mlaeg neoliti
ka, a nekoliko ulomaka keramikih posuda iz depoa naeg Muzeja, pronaenih na
podruju Graia kod Velog vrha iznad Pulca, takoer pripadaju tragovima naseobine
s kraja neolitikog razdoblja. Nalaz s Kantride moemo atribuirati iskljuivo prema
tipolokim karakteristikama. S obzirom na nain obrade kamena i veliinu predmeta
oni se mogu svrstati u vrlo irok vremenski raspon od razvijenog neolitika (petog ti
suljea prije Krista) do ranog eneolitika (kraja etvrtog tisuljea prije Krista).
Vei je predmet runi klin udara, a manji je sjekira; nainjeni su poliranjem mekog
eruptivnog kamena iz skupine tufita, kakav emo pronai na podruju Banovine i
srednje Bosne.1 Rije je o dragocjenim predmetima, koji su bili u funkciji obrade or
ganskih materijala, odnosno skidanja koe i mesa s tijela ubijenih ivotinja. Jedna
mala lovaka stanica, odnosno zaklonite pradavnih skupina lovaca i sakupljaa, bila
je i u peinici nasuprot Svete Ane u Suakoj Dragi, ali je taj lokalitet uniten izgrad
njom eljeznike pruge.2 Predmeti s Kantride zasada su jedino svjedoanstvo o kreta
njima malih skupina lovaca i sakupljaa priobalnim obroncima uz Rijeki zaljev, stari
najmanje est tisua godina. y RS
Bakrena sjekira
Bakrena sjekira
Krmpote, Sveti Jakov
1. pol. 3. tisuljea prije Krista
bakar, lijevano, brueno
19,5 cm 5,8 cm, teina 884 g
PPMHP AO-PPZ 1051
Prigodom proirivanja ceste uz poloaj stare crkvice sv. Jakova u Krmpotama 1951.
godine radnici su nakon miniranja pronali bakrenu sjekiru.1 Nisu poznati detalji na
laza, spominju se ljudske kosti, meutim uz crkvicu su se nalazili novovjekovni grobo
vi, koji su bez nadzora prekopavani. ini se da je crkvica sv. Jakova bila izgraena na
pretpovijesnoj grobnoj kamenoj gomili, a nalaz sjekire mogao bi potjecati iz groba
nekog istaknutog pojedinca, ukopanog tijekom prve polovice treeg tisuljea prije
Krista. Rije je o veoma rijetku nalazu iz razdoblja razvijenog eneolitika (bakrenog
doba). Na jadranskom priobalju postoji tek jedan slian predmet pronaen na Gripa
ma u Splitu.
Ovakve bakrene sjekire este su u vrlo udaljenim regijama istonog Podunavlja i oko
Karpata, do obala Crnog mora, a najei njihovi posjednici pripadnici su tzv. bodro
gkereszturske kulturne skupine.2 Pripadnici ovog naroda svoje pokojnike ukapaju u
zgrenom poloaju, okrenute na bok, u tradiciji starijih mlaekamenodobnih vjerova
nja. Krajem etvrtog tisuljea prije Krista istonu i dijelove sredinje Europe zaplju
skuju narodne skupine podrijetlom iz crnomorskih stepa. Nove skupine nomada, rat
nika stoara indoeuropske zajednice naroda prema zapadu potiskuju poljoprivredno
starosjedilako stanovnitvo. Upravo ovo razdoblje etnikih pomicanja i sukoba pre
klapa se s rairenom uporabom orua i oruja nainjena sloenom tehnikom lijevanja
bakra u dvodijelne glinene kalupe. Sjekira iz Krmpota svjedoi nam o jednom slabo
poznatu razdoblju ljudske prapovijesti. Sjekire su jo od razdoblja mlaega kamenog
doba bile predmeti s jasnim znaenjem statusnog simbola i simbola moi pojedinca u
zajednici s uznapredovalim drutvenim raslojavanjem. y RS
1
Radmila Mateji, 1951, "Znaajan
arheoloki nalaz iz Krmpota", Rijeki list, 49,
Rijeka 1951.
2
Zdenko eravica, "Axte und Beile aus
Dalmatien und andere Tailen Kroatien,
Montenegro, Bosnien und Herzegovina",
PBF, 9, vol. 18, Franz Steiner Verlag,
Stuttgart 1993.
15
Kerami~ka posuda
Keramika posuda
iarija, Golupska jama
poetak 2. tisuljea prije Krista
keramika, peeno, urezano
16,4 21 cm
PPMHP AO-PPZ 19226
Krajem eneolitika (bakrenog doba) na sjevernojadransko priobalje pristiu nove sku

pine veoma pokretnih nomada, i to iz dvaju pravaca. Iz istonog Podunavlja preko
bosanskih se planina do Dalmacije sputaju skupine stoara, koji se u potrazi za pa
njacima polako ire iz dalmatinske zagore prema morskoj obali i otocima.1 Stapanjem
pridolica i zateenog stanovnitva formira se narod nositelja tzv. cetinske kulture. S
druge strane s obronaka se istonih Alpa i Ljubljanske kotline prema Istri i Kvarneru
sputaju nositelji kasnoeneolitike ljubljanske kulture.2 Oni se stapaju sa zateenim
mediteranskim stanovnitvom te tijekom drugog tisuljea prije Krista, odnosno u
bronanom dobu stvaraju monu plemensku skupinu nama nepoznata imena, koja
gospodari irokom zonom od transkog Krasa do srednjodalmatinskih otoka. Prema
brojnim arhitektonskim ostvarenjima ovog naroda gradinama i kamenim gomila
ma, nazivamo ih pripadnicima tzv. kateljerske kulture.3
Odabrani primjer keramike posude nastao je na zaetku ove bronanodobne civiliza
cije. Sluajno je otkriven na povrini jednog sporednog peinskog kanala u Golupskoj
jami na iariji. Pronaena etiri ulomka spojena su uz rekonstrukciju nedostajuih
dijelova. Posuda je kuglasta oblika tijela, ravna dna, s kratkim, lagano izvijenim vra
tom. Vanjske povrine stijenki ukraene su duboko urezanim i rovaenim geometrij
skim ornamentom, bez tragova inkrustacije.
Duboko urezivanje i utiskivanje u jo meku glinu nakon modeliranja posude karakte
ristino je za niz podunavskih kulturnih skupina, koje se postupno preseljavaju prema
zapadu te tako konano dopiru i do iarije u zaleu Istre, odakle se sputaju do Istre
i Kvarnera, odnosno kvarnerskih otoka.4 Posuda ima dvije "supkutane" uice, a njezin
oblik i nain uresa izveden duboreznom tehnikom podsjea na uzore nainjene u or
ganskom materijalu. y RS
1
Brunislav Marijanovi, Prilozi za prapovijest
u zaleu jadranske obale, Filozofski fakultet
Zadar, Monografije, sv. 2, Zadar 2000.
2
Stojan Dimitrijevi, Problem eneolita
na istonoj jadranskoj obali, Praistorija
jugoslavenskih zemalja III, Centar za
balkanoloka ispitivanja Akademije nauka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1979.
3
Nika Petri, "Introduzione alla preistoria
dell Istria", Atti del Centro di ricerche storiche
10, Rovinj 197879, str. 185248.
4
Ranko Starac, "O tragovima najstarijih
ljudskih stanita u Rijeci i okolici", Zbornik
Sveti Vid VII, Rijeka 2002.
16
17
Keramika iz Podosojne pe}i

Loni s jednom rukoma
Moenika Draga, Podosojna pe
prva pol. 2. tisuljea prije Krista
keramika, peeno
vis. 15,5 cm, oboda 9 cm
PPMHP AO-PPZ 16974
Lonac s jeziastim aplikacijama
Moenika Draga, Podosojna pe
prva pol. 2. tisuljea prije Krista
keramika, peeno
vis. 19,3 cm, 6,5 cm
PPMHP AO-PPZ 21518
1
Klara Buri-Matijai, Gradinska naselja
gradine Istre u vremenu i prostoru, Leykam
international d. o. o., Zagreb 2008.
2
Bertrand Hansel, Damir Matoevi, Kristina
Mihovili, Biba Teran, "O socijalnoj
arheologiji bronanodobnog utvrenog
naselja i grobova na Monkodonji", Histria
archaeologica, 3839, Pula 2007/2008,
str. 81122.
3
Ranko Starac, "Rezultati najnovijih
arheolokih istraivanja obavljenih na
podruju Lovrantine, Moenitine i
Brsetine", Liburnijske teme, 8, Opatija 1994,
str. 930.
18
Razvijeno bronano doba, u kome se uz kotana i kamena orua sve ee upotreblja

vaju i predmeti nainjeni od slitine bakra i kositra bronce, trajalo je izmeu 1800. i
1200. godine prije Krista. U tom se vremenu prvi put masovnije naseljava kvarnersko
otoje s uskim priobalnim pojasom sjevernoga Hrvatskog primorja, o emu svjedoe i
danas vidljivi ostaci suhozidnim bedemima omeenih gradina. Neki su poloaji toliko
pomno odabrani i strateki odlino postavljeni da se na njima ivot, unato svim et
nikim promjenama, nastavlja do dananjih dana. Takvi su lokaliteti na priobalju Br
se, Moenice, Veprinac, Kastav, Grobnik, Trsat, Bakar, Bribir ili poloaji na otocima
poput Omilja, grada Krka, Belog, Lubenica, Osora, Raba. Ne znamo ime naroda ija
se kultura protee od transkog Krasa do sjeverne Dalmacije.1 Uz naseobine na ista
knutim, lako branjivim vrhuncima, oni grade i priobalna naselja povrh zatienih uva
la i morskih tjesnaca, to znai da su se bavili ne samo poljoprivredom i stoarstvom
ve i trgovinom sa susjednim regijama.2 Ipak, ini se da im je osnovni izvor prehrane
predstavljalo stoarstvo sezonskoga tipa, to se dobro vidi na primjeru jednog malog
peinskog stanita kao to je Podosojna pe u zaleu Moenike Drage.3 U peini je
ustanovljeno horizontalno uslojavanje taloina, odnosno izmjenjuju se tanki slojevi
pepela i gara sa slojevima imieva izmeta, tako da u presjeku iskopane povrine ta
loine imaju izgled torte s brojnim tanjim i debljim slojevima. Taj oblik naslaga nasta
je prigodom sezonskog ili povremenog boravljenja manje skupine ljudi u peinskom
zaklonitu. Oni borave na gradinskim naseljima, koja su smjetena na istonim obron
cima Uke izmeu 600 i 800 metara nadmorske visine. Tijekom zime visoko poloeni
panjaci zaleeni su ili pod snijegom, i tada se ljudi sputaju u stanita blie morskoj
obali, na uzvisine izmeu 100 i 300 metara nad morem. U tim sezonskim migracijama
povremeno su koritena i peinska zaklonita.
Podosojna pe bila je povremenim stanitem u dugom razdoblju od poetka razvije
nog bronanog doba pa sve do poetka eljeznog doba. Predstavljeni primjerci kera
mikih posuda oblikovani su na nain karakteristian za bronano doba Istre i Kvar
nera. Ova u pravilu neukraena keramika ima vrlo plastino oblikovane tzv. jeziaste
ruke, kao i koljenasto presavijene ruke sa sedlasto proirenim gornjim dijelom. e
ui se po gradinama naeg kraja, i danas se jo moe naii na ulomke ovako oblikova
nih posuda i karakteristinih ruica. Takve oblike novoformirani narodi Histra i Libur
na u eljeznom dobu vie ne koriste. y RS
19
Kerami~ka uljanica s erotskim prizorom

Keramika uljanica
Omialj, uvala Sepen
1. pol. 1. stoljea nakon Krista
keramika, lijevano, peeno
3 7 4,5 cm
PPMHP AO-AZ 19369
Brojni su i raznovrsni reljefni prikazi na lucernama keramikim svjetiljkama u koji

ma se palio stijenj uronjen u maslinovo ulje u dugom razdoblju trajanja Rimskog Car
stva. Ovaj svakodnevni predmet prijeko potreban u kuanstvu bio je prilagan i u gro
bovima pokojnika, gdje je trebao simbolizirati vjeno svjetlo duama umrlih na putu
preko rijeke to odvaja svijet ivih od svijeta umrlih, koji vjeno borave u Hadu. Uz
uobiajene scene iz mitologije i svakodnevnog ivota Rimljana rjee se na njima nala
ze i erotske scene s vrlo vjernim prikazima ljubavnog ina. Ovdje prikazana uljanica
pronaena je kao grobni prilog unutar velike ranorimske nekropole uz uvalu Sepen, na
rubu antikog grada Fulfinuma, u neposrednoj blizini Omilja.1 Predmet je pronaao
sakuplja i ljubitelj starina Marijan Bolf, koji je prije izgradnje petrokemijske industri
je ondje ljeti, kupajui se i sunajui se na plai, neumorno iskopavao grobove ije su
poloaje otkrivali valovi ljetnih neverina.
Naa uljanica izraena je lijevanjem u kalupu i peenjem u sjevernoitalskim radioni
cama tijekom prvog stoljea nakon Krista.2 Uljanice s erotinim prizorima bile su
omiljene u kunom inventaru mornara i vojnika, a koritene su i u javnim kuama.3
Poznat je nalaz uljanice s likom Prijapa iz Bake, na kojoj se nasluuje humoristina
crta prikaza jedne erotske teme. Neobini grobni prilog moda je aluzija na buran
ivot pokojnika. Zna se da je antiki Omialj bio boravitem isluenih rimskih vojni
ka, koji su ondje nakon dugog iscrpljujueg ratovanja u zaklonjenoj uvali ivjeli u
miru i blagostanju. y RS
1
Velika Dautova-Ruevljan, "Ranorimska
nekropola u uvali Sepen kod Omilja na
otoku Krku", Diadora, 6, Zadar 1973,
str. 181206.
2
Ranko Starac Nino Novak, Antiko staklo
Fulfinuma katalog izlobe, Opina Omialj,
Omialj 2005.
3
Margita Cvijetinovi Starac, Ars erotica
katalog izlobe, PPMHPR, Rijeka 2010.
20
21
Kerami~ka alica
Keramika alica
Grobnik, Grobie
1. pol. 1. stoljea nakon Krista
keramika, lijevano, peeno
9 6,7 cm
PPMHP AO-AZ 746
Nekoliko stotina metara junije od zidina Grada Grobnika nalazi se ledina Grobie.
Prigodom vaenja pijeska u vie su navrata tijekom 19. stoljea otkopavani grobovi s
bogatim prilozima iz razdoblja eljeznog doba i rane antike.1 Tijekom pokusnog son
danog istraivanja 1987. godine, koje je vodila eljka Cetini, kustosica Pomorskog i
povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka, otkriveni su ostaci grobova s dijelovi
ma nonje, nakitom i popratnim predmetima, ukopanim u tlo u prvim desetljeima
prvog stoljea nakon Krista.2 U to vrijeme rimska je drava na vrhuncu moi, proces
romanizacije zateenih autohtonih plemena Liburna i Japoda u punom je zamahu. To
znai da su i pogrebni obiaji svugdje bili izmijenjeni od ukopavanja tijela u grobne
rake prelazi se na spaljivanje tijela umrlih na estici uz nekropolu, potom na paljivo
prikupljanje pepela i spaljenih ostataka u urne, koje se zakapaju u tlo.
Davni preci naih Grobniana nisu prihvatili obiaj spaljivanja tijela pokojnika, tada
openito prihvaen irom Hrvatskog primorja, ve svoje pokojnike i dalje, po pretpo
vijesnom mjesnom obiaju, sahranjuju u iskopane rake. Pokojnici sada vie ne nose
nakitne predmete autohtonog podrijetla, ve se kite i uz tijela prilau predmete na
bavljene trgovakom razmjenom ili kupnjom iz radionica na teritoriju sjeverne Italije
ili predalpskog zalea. Tako se uz tijelo jednog pokojnika nala i dvojna keramika
alica (skifos) s dvjema nasuprotnim malim krunim rukama. alica je nainjena u
sjevernoitalskoj radionici po ugledu na poznata majstora Sariusa Surusa, odnosno nje
gova uenika, ije se ime Clemens istie reljefno istaknutim latininim slovima izmeu
vegetabilnih motiva na donjem dijelu posudice.3 Izvrsno oblikovanje i kvalitetno pee
nje sa sjajnom naranastom glazurom odlika je tadanjih keramiarskih proizvoda koji
su se izvozili irom Carstva. alice i pehari koji su bili zakopani uz tijela pokojnika di
jelovi su stolnih garnitura za pie, odnosno za ispijanje vina, u kome su uivali njihovi
vlasnici, a s tom su ugodom trebali nastaviti i po zavretku zemaljskog ivota. y RS
1
ime Ljubi, Popis arkeologikoga odjela
Narodnoga zemaljskog muzeja u Zagrebu,
Zagreb 1889.
2
eljka Cetini, "Grobnik Grobie,
eljeznodobna i antika nekropola",
Arheoloki pregled 1987, Ljubljana 1989.
3
Zdenko Brusi, "Reljefna sjevernoitalska
terra sigillata iz Liburnije", Diadora, 11,
Zadar 1989, str. 98104.
22
Bron~ana fibula iz Tarsati~kog principija

Bronana fibula
Rijeka, Stari grad
3./4. stoljee
bronca, lijevano
2,5 5,5 6,5 cm
PPMHP AO-AZ 27629
Mali priobalni trgovaki gradi Tarsatika doivljava potpunu urbanistiku transfor

maciju tijekom druge polovice 3. stoljea nakon Krista. Sve ei upadi barbarskih
pljakakih skupina primorali su rimsku dravu na sustavnu izgradnju vojno-fortifi
kacijskih objekata i logistikih baza, sve u cilju obrane istonih granica Italije.1 Stvoren
je prostran obrambeni sustav nadzornih postaja i bedemskih zatvaraa, koji se prote
e od Rijekog zaljeva do Ljubljanske kotline, nazvan Claustra Alpium Iuliarium, a znan
i pod popularnim nazivom Liburnijski limes.2 Povrina Tarsatike znatno se poveava
izgradnjom veoma vrstih dvostrukih linija bedemskih opasaa. U gradu borave vojne
jedinice koje sudjeluju u izgradnji Limesa, za potrebe se poveana broja korisnika pro
iruje stari sklop gradskih termi, a u sreditu grada, na kamenitom, do tada neizgrae
nom obronku izgraen je pravokutni sklop upravnih zgrada Principij, u kome je bilo
sjedite vojne uprave. Principij je bio zaposjednut vie od jednog stoljea, naputen je
tek za gotskih navala na Carstvo poetkom 5. stoljea.3
Dragocjeno svjedoanstvo o boravku rimskih vojnika u sreditu naega grada pred
stavlja i nalaz bronane lukoviaste fibule spone za zapinjanje odjee.4 Po karakteri
stinim lukoviasto oblikovanim zavrecima fibula je dobila naziv, a predstavljenom
primjerku nedostaje jedna lukovica. Tijekom najnovijih arheolokih istraivanja pro
naen je jo jedan ulomak istog tipa fibule. Uz zapadne bedeme Tarsatike u razdoblju
izmeu dvaju svjetskih ratova sluajno je bio otkriven bogat ukop mukarca s lukovi
astom fibulom i priloenim keramikim posudama, ali su predmeti iz ovog groba
nestali u ratnom vihoru. Muzeju je 1953. godine darovan jedan djelomino oteen
primjerak lukoviaste fibule, pronaen u naselju Brig Suaka Draga. Nalaz iz Drage
moemo povezati s kretanjima rimske vojske trasom dravne ceste koja prolazi uz
Brig i uspinje se k Svetom Kuzmu. Lukoviaste fibule bile su u funkciji kopanja na
ramenu gornjeg dijela paludamentuma, vojnikog plata rimskog vojnika. Jeftinije
izraene fibule nosili su obini vojnici, a skuplje inaice s pozlatom i uresima od dra
gog kamenja nosili su visoki vojni zapovjednici i carevi. y RS
1
Martina Blei, "Prilog poznavanju antike
Tarsatike", Vjesnik Arheolokog muzeja Zagreb,
XXXXIV, Zagreb 2001, str. 65122.
2
Ranko Starac, "Prilog poznavanju
materijalne kulture stanovnika Tarsatike
Liburnije izmeu petog i devetog stoljea",
Zbornik Sveti Vid, IX, Rijeka 2004, str. 2135.
3
Luka Beki i dr., Tarsatiki principij, Grad
Rijeka i Hrvatski restauratorski zavod
Zagreb, Rijeka 2009.
4
Remza Koevi, Antike fibule s podruja
Siska, Centar za povijesne znanosti Odjel
za arheologiju, Zagreb 1980.
23
Od vu~ice do ovna
Skulptura vuice
Rijeka, Gornja Veica
1. stoljee
bronca, lijevano
4,5 2,5 7 cm
PPMHP AO-AZ 21596
Skulptura ovna
Baka, Sveti Marko
4. stoljee
bronca, lijevano
2 1,5 cm
PPMHP AO-AZ 16940
Ponekad i dimenzijama neveliki predmeti mogu biti podlogom za priu o davno ivuim
ljudima i njihovim vjerovanjima. Zahvaljujui entuzijazmu skupine nastavnika i uenika
osnovne kole Gornja Veica u Rijeci, pokrenuta je pria o batini brijega Sveti Kri iznad
istoimenog naselja na istoku grada Rijeke. Brijeg na kome dominiraju vizure planetarija
i drevne crkvice prepun je bunkera i rovova iz Drugoga svjetskog rata. Strateki znaaj
ovog poloaja prepoznali su i davni itelji naeg kraja, pa se ovdje nailazi na tragove na
seobine iz razdoblja liburnske vladavine u posljednjem tisuljeu prije Krista. Paljivu
promatrau nee promaknuti i povrinom tla rasuti ulomci ranoantikih keramikih
amfora, koji su ovamo dospjeli krajem Rimske Republike, odnosno tijekom prve etape
romanizacije naeg kraja u posljednjem stoljeu stare ere. ini se da je neki odred rimske
vojske ovdje imao privremenu promatraku postaju ili logor, pri emu su se koristili
prirodnom nepristupanou terena i zateenim liburnskim suhozidnim bedemima. U
podnoju brijega, nedaleko spomenute zgrade osnovne kole, prigodom zemljanih rado
va u okunici obiteljske kue pronaena je starom zelenom patinom prekrivena, djelo
mice oteena bronana skulpturica koja predstavlja lik rimske vuice. Pronaeni je
predmet uenik donio u kolu, a kola ga je predala Muzeju.
Rimska vuica jedan je od kljunih motiva u prii o osnutku grada Rima. Vrlo se esto
prikazuje (uz orla) na kovanom novcu, dravnom znakovlju, javnim i privatnim spo
menicima.1 Meutim rijetki su sauvani prikazi u sitnoj lijevanoj bronci. Naravno,
faistika Mussolinijeva Italija uskrsnula je prikazivanja vuice, no na primjerak ima
patinu i oteenja koja svjedoe o dugotrajnu leanju u kamenitom tlu. Prema poloa
ju tijela i oteenjima nogu ini se da je vuica bila aplicirana na podlogu od koje je
nasilno odlomljena, a mogla je biti dio vojne opreme ili uresa s bornih kola.
S drevnog simbola opstojnosti starih Latina vraamo se na drugi lik, malu skulpturu
u bronci koja prikazuje ovna. Skulptura je pronaena prigodom iskopavanja antikokasnoantike nekropole uz crkvicu sv. Marka u Baki na otoku Krku.2 Nekropola je bila
u uporabi od prvog do petog stoljea nakon Krista, na njezinu mjestu u petom je sto
ljeu bila izgraena dvojna ranokranska crkva s baptisterijem za pokrtavanje novo
krtenika. Ovca, janje ili ovan simboli su prvih krana, jo iz vremena kada je kran
stvo bilo tajnom i zabranjenom vjerom.3
1
Kornelija Giunuo, "Monumentalni rtvenik
s prikazom vuice s Romulom i Remom i
scenama rtvovanja iz Aserije", Asseria, 1,
Zadar 2003, str. 133135.
2
Luka Beki Josip Vinji, "Juni dio antike
nekropole na poloaju Sveti Marko Baka",
VAMZ XLI, Zagreb 2008, str. 209258.
3
Ljudmila Plesniar-Gec, Starokranski center
u Emoni, Monografije Narodnog muzeja, br.
21, Ljubljana 1983.
24
Ovca je dijelom stada, koje posluno slijedi Kristovu rije, a ovaj mali prikaz ovna
pripadao je nekom nepoznatom kraninu s kraja 3. ili s poetka 4. stoljea nakon
Kristova roenja, koji je irio Kristov nauk uz baansku plau. Rimska poganska vu
ica tada je ve bila pala u zaborav. y RS
25
Anti~ko bron~ano posu|e iz podmorja Ilovika

Bronani vr
podmorje otoka Ilovika
2. stoljee nakon Krista
bronca, lijevano, cizelirano, kovano
20 12 cm
PPMHP AO-AZ 13262
Bronana tava patera
podmorje otoka Ilovika
2. stoljee nakon Krista
bronca, lijevano, kovano
20 5,4 cm, duina ruke 12 cm
PPMHP AO-AZ 13263
1
Marijan Orli, Antiki brod kod otoka Ilovika,
Republiki zavod za zatitu spomenika
kulture, Zagreb 1979.
2
Jelena Jovanovi, "Rimsko bronano posue
iz Arheolokog muzeja u Splitu", Vjesnik za
arheologiju i povijest dalmatinsku, vol. 1, no.
103, Split 2010, str. 191232.
26
Kada je davne 1962. godine otkriven antiki brod s teretom amfora na sjevernom di
jelu Ilovikih vrata, izmeu june obale Loinja i otok Sveti Petar i Kozjak, nije se ni
slutio stvarni razmjer katastrofe koja e tek uslijediti. Na pjeanom dnu nalazio se
brod s oko 600 amfora u povrinskom sloju. Nakon nekoliko godina ustanovljena je
pusto uzrokovana temeljitom pljakom lokaliteta od strane sakupljaa i trgovaca an
tikvitetima. U organizaciji i suradnji Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog pri
morja Rijeka i tadanjeg Republikog zavoda za zatitu spomenika kulture, uz pomo
loinjskih ronilaca u vie je etapa izmeu 1973. i 1980. godine realizirano prvo sustav
no hidroarheoloko istraivanje u podmorju naeg dijela Jadrana.1 Prema veliini bro
da i novootkrivenim amforama u dubljim slojevima pijeska, na brodu je u trenutku
potonua bilo do 2000 amfora. Uz amfore, kojima su prevozilo vino iz june Italije,
pronaeni su i dijelovi brodske opreme te inventara posade i kapetana broda. Upravo
inventaru kapetana broda pripada i servis bronanog stolnog posua. Bronani vr
ukraen stiliziranim vegetabilnim motivima ima visoku izdignutu kaneliranu ruku,
ija je donja ataa izvedena u liku bucmastog djeaia, najvjerojatnije erota. Drugi je
predmet bronana plitka posuda patera, s masivnom upljom rukom koja zavrava
u liku pantere ili lavice. Iz vra se najee toilo vino, a patera je plitka posuda u koju
se lijevala voda namijenjena abluciji ritualnom pranju ruku prije obroka. Patere u
pravilu imaju ruku ukraenu antropomorfnim ili zoomorfnim prikazom.2 U grobovi
ma istaknutih pojedinaca irom rimske drave oba se oblika posua nalaze zajedno, iz
ega se moe protumaiti njihova uloga u nekom nama malo poznatu ritualu. U kom
binaciji s paterom vr je mogao sluiti i za lijevanje vode. Drugi predmeti pronaeni na
lokalitetu, poput keramikih tanjura, vreva, zdjelica sluili su za posluivanje hrane,
a iz staklenih se boica lijevalo maslinovo ulje. Na ovom brodu nije pronaen brodski
rtvenik, koji je imao svaki rimski brod. Vjerojatno je nestao u pljaki prije istraiva
nja. Prema tipovima zastupljenih amfora i drugog inventara te po pronaenom novi
u cara Trajana, brodolom se dogodio u prvoj polovici drugog stoljea nakon Krista.
Tjesnac izmeu otoka Ilovik i Sveti Petar u junom dijelu loinjskog arhipelaga oduvi
jek je bio pouzdanim sidritem i zaklonitem od svih vjetrova i oluja na pomorskom
putu izmeu Zadra i Pule. U sluaju iznenadnih olujnih vjetrova antiki su se pomorci,
kao i suvremeni nautiari, nastojali uvui u tjesnac, ali mnoge su olujni valovi i poto
pili. Svega nekoliko kilometara sjevernije uz otoi Orjule u moru je zavrio i poznati
bronani kip Apoksiomena. y RS
27
Starohrvatska kerami~ka posuda

Lonac
Tribalj, Njivica
9. stoljee
keramika, peeno
vis. 21 cm, otvora 17 cm,
dna 11,5 cm
PPMHP AO-SZ 16961
Arheolokim istraivanjima ranosrednjovjekovne nekropole Tribalj Njivica, provede

nima 1997. godine, utvreno je da je nekropola poljoprivrednim zahvatima trajno deva
stirana. Unato tome uspjelo se izdvojiti pet sauvanih grobnih cjelina.1 Kao prilog u
jednom od grobova pronaena je i ova starohrvatska keramika posuda, kratka uvuena
vrata i razvrnuta oboda, ije je rame ukraeno valovnicom. Grob u kojem je pronaena
pripada starijem horizontu pokapanja, koji je zabiljeen na starohrvatskim grobljima u
Hrvatskoj, a koji traje od kraja 8. stoljea do poetka 9. stoljea. Spomenuti horizont
karakteriziraju poganski ritualni obiaji. Oni ukljuuju prilaganje posuda i ostalih pred
meta svakodnevne upotrebe u grobove. Tako se u grobovima nalaze i eljezni noevi,
britve, kresiva s kremenjem za paljenje vatre, kotani tuljci, recipijenti za sol i oruje. Uz
ovu u inventaru se Srednjovjekovne zbirke Arheolokog odjela Pomorskog i povijesnog
muzeja Hrvatskog primorja Rijeka nalazi jo dvadeset cjelovito sauvanih posuda, koje
pripadaju starohrvatskom kulturnom krugu: petnaest pronaenih na lokalitetu Strane
Gorica u Vinodolu, jedna na nekropoli Grobnik Grobie, jedna iz Osora i tri s lokali
teta Rijeka Principij. Ove su se posude izraivale od proiene gline na spororotiraju
em lonarskom kolu, loe su peene i ukraene valovnicom. Potjeu iz lokalnih kerami
arskih radionica.
U sklopu starohrvatskih poganskih pogrebnih obiaja prilikom ukopa pokojnika odvijao
se obred strave oblik karmina, prilikom ega se nad grobom palila vatra i razbijale su se
posude. Vjerovalo se da se pokojnici tako oslobaaju od zlih duhova.2 U posude koje su
se prilagale u grobove stavljala se hrana i pie, i to kao popudbina za zagrobni ivot, tj.
kao mrtvaev udio u zajednikim karminama koje su se odravale u njegovu ast. y JUG
1
eljka Cetini, Strane Vinodol, PPMHPR,
Rijeka 2011, str. 24.
2
Maja Petrinec, Groblja od 8. do 11. stoljea na
podruju ranosrednjovjekovne hrvatske drave,
Muzej hrvatskih arheolokih spomenika,
Split 2009, str. 114.
28

Strane Gorica
poetak 9. stoljea
eljezo, lijevano
3,4 7,3 cm
PPMHP AO-SZ 842
U ovjekovu evolucijskom razvoju iznimno je vaan bio trenutak kada je uspio upaliti
vatru. Vatra se palila uz razliita pomagala, a meu njih spada i ova alatka koja baca
iskru. Kresivo i nekoliko ulomaka kremenja predstavlja komplet. Upotrebljavali su se
tako da se u jednoj ruci dralo kresivo po kojemu se lupnulo kremenom koji se drao
u drugoj ruci. Pritom se stvorila iskra koja bi zapalila vatru. Kako bi kresivo uvijek bilo
pri ruci, nosilo se u konoj vreici objeenoj za pojas. Ovo srednjovjekovno kresivo
pronaeno je na lokalitetu Strane Gorica, u mukom grobu 135. Pripada tzv. mo
ravskom tipu kresiva s vie puta povijenim krakovima, koji nije poznat u ostalim sta
rohrvatskim nekropolama, a analogije nalazimo na nekropolama velikomoravskog
kulturnog kruga.1 Osim ovog u Srednjovjekovnoj zbirci Arheolokog odjela uva se jo
pet kresiva. Ona pripadaju najuestalijem tipu slavenskih kresiva, kresivima u obliku
lire, a datirana su u 8. i 9. stoljee. y JUG
1
29
Ogrlica od staklenih i srebrnih perli

Ogrlica
Strane Gorica
sredina 8. stoljea
srebro, staklo, filigran, granulacija
duina 19,5 cm
PPMHP AO-SZ 822
1
2
Split 2009, str. 138.
3
30
Na prostoru Vinodola do sada je otkriveno pet srednjovjekovnih nekropola, od kojih je

najvea i nalazima najbogatija ona u okolici sela Strane, na prostoru koji se naziva Go
rica. Sustavna istraivanja spomenute nekropole Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog
primorja Rijeka zapoeo je ve 1974. godine, a istraivanja se s prekidima provode do
1997. godine. Upravo ovdje je 1997. godine pronaena ogrlica s metalnim i staklenim
zrnima, koja je bila prilog djejem grobu 127. Ogrlica se sastoji od 16 srebrnih jagoda
ukraenih apliciranim krunicama od filigranske ice te od 83 staklene perle plave, ute,
crne, bijele i sedefne boje. Ovakve ogrlice predstavljaju iznimno rijetke arheoloke nala
ze, a osim na Stranu pronaene su na lokalitetima Kai Maklinovo brdo i Grborezi
kod Livna.1 Osim ogrlice u grob su bile priloene i dvije keramike posude manjih di
menzija. Ogrlice s metalnim i staklenim zrnima predstavljaju nastavak kasnoantike
tradicije, a pojavljuju se ve od 4. stoljea.2 Izraivane su u mediteransko-bizantskim
radionicama te na naem prostoru predstavljaju import.3 y JUG
Par ~etverojagodnih naunica

Naunice
Strane Gorica
2. pol. 9. stoljea
srebro, filigran
sa ime da zamjenim?????
11,5 6,5 cm
PPMHP AO-SZ 631/1-631/2
Sredinom 9. stoljea mijenja se pogrebni ritual zabiljeen na starohrvatskim grobljima,

tj. dolaskom kranstva poganski obiaji bivaju potiskivani. Iz grobova nestaju prilozi, a
javlja se velika koliina nakita i ukrasnih dijelova nonje. Ovaj par naunica pronaen je
u djejem grobu 120 na nekropoli Strane Gorica. Posrebrene su te ukraene filigran
skom niti. Nazivaju se i sljepooniarke jer su se nosile oko prostora sljepoonica, obje
ene o vrpcu ili upletene u kosu. etverojagodne naunice predstavljaju najosebujniji
tip sljepooniarki meu nakitom starohrvatskog kulturnog kruga, no nisu uobiaje
ne samo u nonji Hrvata. Iako u neto izmijenjenu obliku, nalazimo ih i kod drugih
slavenskih naroda, a preuzete su iz kruga bizantskog zlatarstva.1
Najvea se koliina nakita na nekropoli Strane Gorica moe pripisati dalmatinskohrvatskom kulturnom krugu, zbog ega se ovu populaciju moe i etniki odrediti. Po
znate su razne varijante kariica, naunica, sljepooniarki te prstenje i ogrlice. Nakit
se izraivao od bronce, srebra, pozlaene bronce i srebra, stakla, a ima ga od jednostav
nih primjeraka do bogato ukraenih filigranom i granulacijom. Utjecaji razliitih kul
turnih skupina to se mogu razabrati na nakitu svjedoe o trgovakim vezama i raz
mjeni dobara od sredine 9. do kraja 11. stoljea, a koja se odvijala du ve postojeih
antikih prometnica, izmeu vinodolskog, istonoalpskog, panonskog te mediteran
sko-bizantskog prostora. y JUG
1
Split 2009, str. 219.
31
Par ostruga s garniturom za

prikap~anje na obu}u
Ostruge
Strane Gorica
1. pol. 9. stoljea
eljezo, mjed, kovano, lijevano
ostruga 18 9,5 cm
kopa 4,5 4 cm
jeziac 5,8 3 cm
udiljka 2 4 cm
PPMHP AO-SZ 611 614
1
2
Split 2009, str. 168.
3
4
Duan Jelovina, Maevi i ostruge karolinkog
obiljeja u Muzeju hrvatskih arheolokih
spomenika, Muzej hrvatskih arheolokih
spomenika, Split 1986, str. 11.
32
Ovaj par masivnih eljeznih ostruga s garniturom za prikapanje na obuu pronaen

je 1980. godine prilikom istraivanja lokaliteta Strane Gorica, i to u grobu mukar
ca konjanika ratnika. Na krajevima krakova ostruga nalaze se pravokutne ploe s po
dvjema zakovicama, a vrh luka zavrava izduenim trnom. Trn je presvuen mjede
nim limom, koji je ukraen graviranim geometrijskim ornamentom, a u donjem dijelu
obrubljen prstenastim zrnatim nizom. Garnitura za prikapanje na obuu sastoji se
od dviju jednostavnih eljeznih kopi, dvaju jeziaca i dviju udiljki. Uz garnituru je
pronaen i eljezni okov, ija se funkcija nije mogla odrediti.1 Ovakav tip eljeznih
ostruga nastao je prema predloku luksuznih karolinkih ostruga i uobiajen je isklju
ivo na podruju ranosrednjovjekovne Hrvatske,2 a najblie analogije naim ostruga
ma nalazimo na starohrvatskom groblju Nin drijac i Kai Maklinovo brdo.3 Ostru
ge su prvi poeli upotrebljavati Kelti ve u 3. stoljeu prije Krista, u antiko doba nji
hova se upotreba znaajno iri za potrebe konjice rimske vojske, a posebno su se esto
upotrebljavale u ranome srednjem vijeku.4 Na prostor hrvatske drave dole su poet
kom 9. stoljea, posredstvom franakih misionara koji ire franake utjecaje. Tada na
naem prostoru zapoinje i proces pokrtavanja. y JUG
33
Kotani tuljac
Kotani tuljac
Strane Gorica
sredina 9. stoljea
kost, urezano
10,6 4,7 cm
PPMHP AO-SZ 642
1
2
Split 2009, str. 262.
34
Ovaj kotani tuljac cilindrina oblika pronaen je 1979. godine na nekropoli Strane
Gorica, u enskom grobu 58, u predjelu pojasa. Tuljac je ukraen izrezbarenim orna
mentom od vieprutih vrpca, koje tvore geometrijski motiv, vee i manje rombove. Na
vrhu i dnu tuljca probuene su okrugle rupice kroz koje je bila provuena vrpca ili
lani. Pomou vrpce ili lania tuljac je bio ovjeen o pojas.
Slian tuljac pronaen je i u djejem grobu 91 na istom lokalitetu, uz lijevu bedrenu
kost. Analogije za ovaj predmet na prostoru nae drave nalazimo na starohrvatskim
grobljima Novigrad Goriine, Knin Spas, Gomjenica kod Prijedora i Solin.1 Iako im
izvorna funkcija nije sa sigurnou poznata, smatra se da su imali praktinu namjenu.
Opisani su kao tobolci, futrole za noenje strelica, iglenici ili posudice etuiji za noe
nje osobnog pribora. Podrijetlo ovih nalaza treba traiti u avarsko-slavenskom kultur
nom krugu, a njihova se upotreba u mlaem, kranskom horizontu starohrvatskih
groblja treba dovesti u vezu s preitkom obiaja iz prethodnog razdoblja.2 y JUG
35
Luksuzna dugmad
Dugmad
Strane Gorica
2. pol. 9. stoljea
pozlaeno srebro, filigran,
granulacija
4,8 2,6 cm
PPMHP AO-SZ 643/1, 643/2
1
eljka Cetini, Strane Vinodol, PPMHP,
Rijeka, 2011, str. 212.
2
Isto.
36
Meu vrednije nalaze sa starohrvatske nekropole Strane Gorica ubrajamo i ukra

snu dugmad. Ovaj par srebrnih pozlaenih dugmeta otkriven je u djejem grobu 77, u
predjelu lijevog ramena. Ovalna su oblika, na vrhu se nalazi uica za privrivanje i
luksuzno su ukraena tehnikom filigrana i granulacije. Na vrhu donje polutke nalazi se
kaseta s umetnutim staklom plave boje. Dugmad iste ove vrste pronaena je i na sta
rohrvatskim lokalitetima kod Solinskog polja, Pridrage, Kaia i Bribira.1 Nalaena je
u podruju prsnog koa u enskim i djejim grobovima, pa se smatra da se dugmad
koristila za zakopavanje gornjeg dijela odjee. Mogli su si je priutiti samo bogatiji
lanovi drutva. Ovakva luksuzna dugmad posebno je zastupljena na teritoriju Slo
vake i eke, a na naem prostoru je izraivana po bizantskim uzorima u domaim
radionicama.2 y JUG
Amatorij
Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka i Republiki zavod za zatitu
spomenika kulture 1971. godine proveli su hidroarheoloko rekognosciranje na po
druju osorske luke.1 Prilikom rekognosciranja pronaen je i ovaj renesansni gravirani
tanjur s figuralnim prikazom, to spada u vrstu keramike koja se naziva amatorija.
Amatorije su tanjuri i zdjele ukraene prikazom ljudskih ili ivotinjskih likova koji
aludira na vrline, a poklanjale su se prilikom zaruka ili svadbe.2 U sredinjem dijelu
naeg tanjura nalazi se prikaz poprsja mukarca u profilu. Prikazani mukarac okrenut
je na lijevu stranu. Oslikan je utim, zelenim i ljubiastim tonovima, a pozadina je is
punjena tokastim redovima izvedenim kotaiem. Osim ovoga u Pomorskom i povi
jesnom muzeju Hrvatskog primorja Rijeka uva se jo jedan amatorij s prikazom psa,
koji aludira na vjernost (PPMHP AO-RNZ 13254). Osim psa u renesansnoj se gravira
noj keramici javljaju i druge ivotinje koje na simbolian nain upuuju na vrline: zec
plodnost; lane blagost, krotkost; jelen plemenitost roda; jednorog istoa.3
Ovaj je tanjur uvezen iz Italije, a proizveden je vjerojatno na prostoru Veneta krajem
15. ili poetkom 16. stoljea. y JUG
Zdjela
Cres, Osor
zadnja etvrtina 15., 16. stoljee
keramika, peeno, urezivano,
glazirano
vis. 7 cm, otvora 29 cm
dna 10,7 cm
PPMHP AO-RNZ 13252
1
Dasen Vrsalovi, Istraivanja i zatita
podmorskih arheolokih spomenika u SR
Hrvatskoj, Republiki zavod za zatitu
spomenika kulture Zagreb, Zagreb 1974,
str. 68.
2
Tatjana Bradara, Kasnosrednjovjekovna
i renesansna keramika s podruja Istre,
Arheoloki muzej Istre, Pula 2006, str. 25.
3
Isto, str. 26.
37
Posu|e s hidroarheolokog lokaliteta Mala Jana

Zdjela
Glavotok, Mala Jana
kraj 16. stoljea
keramika, peeno, oslikano,
glazirano
vis. 6 cm, otvora 24,5 cm
dna 9,5 cm
PPMHP AO-RNZ 21517
Zdjelica
Glavotok, Mala Jana
kraj 16. stoljea
keramika, glazirano, peeno
vis. 6 cm, otvora 18 cm
dna 8 cm
PPMHP AO-RNZ 13245
1
Radmila Mateji, "Nalazi gotike i
renesansne bojane keramike na otoku Krku i
u luci Osoru", Krki zbornik, Povijesno drutvo
otoka Krka, br. 5, Krk 1972, str. 155.
2
Isto, str. 154.
38
U blizini Glavotoka na otoku Krku nalazi se hidroarheoloki lokalitet Mala Jana, gdje
su na dubini od 27 metara otkriveni ostaci brodoloma s kraja 16. stoljea. U inventaru
Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka uva se trideset i jedan
predmet izronjen sa spomenutog lokaliteta: nekoliko neglaziranih keramikih lonaca,
velik broj dubokih tanjura ukraenih graviranim ornamentom cvijeta, rozete, rue i
palme te zdjelice. Teretu je pripadala i ova okrugla keramika zdjelica s dvjema ruka
ma za prihvat u obliku palmete. Zdjelica je majolikirana s ukrasom palmete i dvama
nizovima koncentrinih oker smeih krunica izmeu kojih tee pojas zelene boje.
Proizvod je uglednije keramiarske radionice s prostora Veneta.1 Drugi izdvojeni pred
met s ovog lokaliteta zdjela je ukraena viebojnim slikanjem u zelenim, plavim i na
ranastim tonovima, a unutar koncentrinih krunica nalazi se prikaz tulipana. Jed
nostavni ornamenti na posuu govore da je bilo namijenjeno za svakodnevnu upotre
bu u skromnim uvjetima ivota, te se pretpostavlja da je teret bio namijenjen franje
vakom samostanu na Glavotoku ili u Portu.2 y JUG
39
Vr~ i zdjela
Vr
Rijeka, Pod Katelom
17. stoljee
keramika, peeno, slikano
vis. 17 cm, otvora 9,5 cm
dna 7,5 cm, trbuha 13 cm
PPMHP AO-RNZ 21564
Zdjela
Rijeka, Pod Katelom
kraj 16. stoljea, poetak 17. stoljea
keramika, peeno, slikano
vis. 4,5 cm, 17,5 cm
PPMHP AO-RNZ 21565
1
Ferdinand Hauptmann, "Pregled povijesti
Rijeke do Bachova apsolutizma",
Rijeka Zbornik, Matica hrvatska,
2
Radmila Mateji, "Jueranja
svakodnevica", Dometi IV, br. 3, Matica
hrvatska, Rijeka 1971, str. 62 67.
3
Isto, str. 163.
4
Helga Zglav-Martinac, Ulomak do ulomka...,
Muzej Grada Splita, Split 2004, str. 160.
40
Prvi veliki razvoj Rijeke kao trgovakog grada, nakon antikog razdoblja, dogodio se u
15. stoljeu, kada je grad funkcionirao unutar zidina. To je razdoblje prevlasti Mleta
ke Republike, koja eli osigurati monopol trgovine i plovidbe na Jadranu. Stoga tije
kom 16. stoljea ona vri pomorske blokade Rijeke jer joj ona predstavlja prijetnju. U
tom nemirnom vremenu velik problem lei u injenici da rijeki teritorij nema ita
kojim bi se nahranilo puanstvo. Stoga u tom razdoblju postoje stroge odredbe o za
brani izvoza ita,1 a grade se i podzemni spremnici. itnice pronaene u Rijeci nisu
bile spremita opinskog fontika, ve su se graani, zbog prijetnje nestaice, sami bri
nuli o smjetaju ita.2 Na podruju rijekog Starog grada do sada su itnice otkrivene
na sedam razliitih lokacija, no naalost nisu na odgovarajui nain prezentirane.
Ovaj kasnomajoliki vr pronaen je 2011. godine prilikom zatitnih arheolokih
istraivanja itnica na lokalitetu Pod Katelom u rijekom Starom gradu. Ima trolisni
otvor i trakastu drku, a na podruju trbuha i vrata ukraen je viebojno oslikanim
motivom vertikalnih valovnica i ravnih crta. Prema pronaenim analogijama datira
mo ga u 17. stoljee, a proizveden je u Italiji, vjerojatno na rimskom podruju.3
Drugi izdvojeni predmet s ovog lokaliteta restaurirana je zdjelica oslikana blijedopla
vim jednostavnim motivom. Ona pripada tipu venetsko plave slikane engobiate, a
prema analogijama njezinu proizvodnju smjetamo na venetsko podruje Akvileju.4
Rubni dio ukraen je valovnicom unutar koncentrinih krunica, a oko sredinjeg po
lja koncentrino se pruaju stilizirani listii i vitice. y JUG
Kerami~ka lula
Od 1969. do 1973. godine Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka u su
radnji je sa Sportskim ribolovnim drutvom Kostrena i Saveznim centrom za podvodna
istraivanja u Rijeci provodio hidroarheoloka rekognosciranja na akvatoriju Hrvatskog
primorja.1 Godine 1970. rekognosciran je lokalitet Lulice u uvali ikat na Malom Loi
nju, gdje je locirano novovjekovno sidrite s otpadnim materijalom meu kojim su do
minirale keramike lulice.2 Dvije godine kasnije rekognoscirano je podruje oko otoka
Unije. Ondje je na podruju Vrulja takoer pronaen velik broj keramikih lula. Unutar
Ranonovovjekovne zbirke Arheolokog odjela Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvat
skog primorja Rijeka su inventirane trideset i tri keramike lule.
Lula
Vrulje, aline
18. stoljee, 19. stoljee
keramika, peeno
6,6 5 3,2 cm
PPMHP AO-RNZ 13516
Duhan iz Amerike u Europu dolazi sredinom 16. stoljea, a obiaj puenja i proizvod
nja lula zapoinje u Engleskoj oko 1570. godine.3 Sve lule pripadaju istonom ili medi
teranskom tipu lula, koje su izraene od crvene gline, a sastoje se od aice, kamia i
usnika. Ovdje izdvojena lula proizvedena je na prostoru Italije, a potjee iz radionice u
Chioggi (Veneto), gdje je proizvodnja lula trajala od 1655. do 1945. godine.4 Raena je
u kalupu, aica joj je dvostruko dua od tuljca i bavasta je oblika te ukraena trima
vodoravnim reljefnim crtama. aica i tuljac povezani su trima veznim rupicama kroz
koje je prolazio dim. y JUG
1
Dasen Vrsalovi, Istraivanja i zatita
podmorskih arheolokih spomenika u SR
Hrvatskoj, Republiki zavod za zatitu
spomenika kulture Zagreb, Zagreb 1974,
str. 34.
2
Isto, str. 34.
3
Luka Beki, "Uvod u problematiku glinenih
lula na podruju Hrvatske", VAMZ, sv.
XXXIIXXXIII, Arheoloki muzej u Zagrebu,
Zagreb 19992000, str. 250.
4
Karla Gusar, "Arheoloki nalazi keramikih
lula za duhan iz zbirke Narodnog muzeja
u Zadru", Prilozi instituta za arheologiju u
Zagrebu, br. 25, Institut za arheologiju u
Zagrebu, Zagreb 2008, str. 138.
41
44
46
48
49
50
51
52
54
56
57
58
59
60
61
Svadbena kruna jirlanda

Muki kaput s kapulja~om kaban
Kamenica
Pek(v)a
ensko oglavlje rub
Naprava za ljutenje jabuka
Suknja od krzna kotiga
Ribarski pribor svitilo
Zvidaljka u obliku konja s jaha~em fi}et
ara
Mlinac brotulin
krinja
Ogrlica kolajna
Cipele pengani postoli
etnografski odjel

Susak
poetak 20. stoljea
ogledalca, perje, umjetno cvijee,
svilene vrpce, ukrasne iice i
kuglice, tkanina, nizano, ivano
142 27 17 cm
PPMHP EO 991
Najosebujniji dio svadbene opreme svakako je mladenkino oglavlje, vijenac ili kruna,
koje esto odlikuju arke boje. U njemu je koncentriran najvei dio simbolinih i ma
gijskih poruka i znaenja: po njemu se mladenku poznaje, ali on je i titi te iskazuje
njezin prijelazni status izmeu djevojatva i stalea udatih ena, po njemu tradicijsko
okruje prepoznaje da je nastupilo novo, brano stanje.1
Etnoloka istraivanja govore o vijencu i ovjenavanju nevjeste kao elementu ina skla
panja braka jo u vrijeme slavenske zajednice. Jedan od razvojnih stadija nevjestinskih
vijenaca zorno prikazuje upravo jirlanda s otoka Suska. Ranija crvena boja ovog ukrasa
prela je u jirlandi u svijetloruiastu, u skladu s ukusom 18. stoljea, a i sam naziv jirlanda, girlanda, dakle ukrasne vrpce kojima zavrava ovaj nevjestinski vijenac, govori o ka
snom mletakom oblikovanju. Svi elementi, ogledalca, perje, stakleno zrnje, umjetno
cvijee i vrpce upuuju na dug razvoj to ga je prola nevjestinska kruna od prvotnoga
magijskog apotropejskog sadraju u razdoblju od srednjeg vijeka sve do oblika kasnog
rokokoa, kad su predajom batinjeni elementi izgubili prvotni smisao.2
Mladenkin vijenac ili kruna u starije je vrijeme bio domae izrade, dok su se kupovni
vijenci i bijela boja proirili pod utjecajem gradske mode, u razliito vrijeme u razlii
tim krajevima. Svadbeni su se vijenci uvali u obiteljima kao dragocjene uspomene,
esto u posebnim ormariima.
Specifinoj ivosti enske nonje otoka Suska pridonose i drugi odjevni predmeti, po
put suknje ili pregae, koje se takoer odlikuju jarkim bojama. y I
1
Zorica Vitez i dr., Mladenka u hrvatskim
svadbenim tradicijama, Etnografski muzej
Zagreb i Institut za etnologiju i folkloristiku,
Zagreb 1996, str. 87.
2
Marijana Gui, Tuma izloene grae,
Etnografski muzej Zagreb, Zagreb 1955,
str. 120.
44
45
Muki kaput s kapulja~om kaban

Kaban
otok Krk
19. stoljee
vuna, tkano, bojano, stupano
125 88 cm
PPMHP EO 1176
Posve jednostavna kroja, ravnih rukava, dopunjen kukuljicom, dugaki kaban predstav
ljao je est, pa i prijeko potreban element muke nonje. Istkan od grube domae vunene
pree, zatim valjan, kaban se dugo zadrao u uporabi. Premda se mogao zakopati po
mou kuica, veinom se samo zagrnuo. Kaban se u struku vezivao jednostavnim kono
pom kako se ne bi rastvarao, uvajui tako toplinu ljudskog tijela. Premda su kabani
uglavnom bili jednobojni, smei ili crni, njihov su jednostavan ukras predstavljale raz
nobojne suknene vrpce (crvena, modra, zelena) opivene po liniji prednjice, esto i ku
kuljice ili rukava.
Kaban su nosili pastiri, ali i ribari, te je predstavljao i dio svakodnevne muke nonje.
Kako je bio vrlo trajan, u ali se govorilo da su ga prvih dvadeset godina nosili blagda
nom, drugih dvadeset radnim danom, a sljedeih su se dvadeset godina jo njime po
krivali u postelji.1 Pojedini etnografski zapisi spominju kako su i ene znale odjenuti
kabane ne bi li tako, preruene i pokrivene, neprimijeeno prisustvovale mukim raz
govorima.2 y I
1
Jasna apo mega i dr., Etnografija: svagdan
i blagdan hrvatskoga puka, Matica hrvatska,
2
Tereza Pauli, Terenske biljeke iz Vrbnika na
otoku Krku, neobjavljena arhiva Etnografskog
muzeja Zagreb, Zagreb 1946, str. 91.
46
47
Kamenica
Kamenica
Hrvatsko primorje, lokalna radionica
1819. stoljee
kamen, klesano
vis. 45 cm, 68 cm
PPMHP EO 863
Dovoljno je spomenuti maslinovo ulje da bismo prizvali sve mirise, slike i okuse Me
diterana. U starim se konobama ta dragocjena tekuina uvala u kamenicama. Okru
gle ili kvadratine, razliitih zapremina, bile su izdubljene iz kamenih blokova i obino
su ih radili lokalni majstori klesari. Drveni poklopac, fiksiran u kameno tijelo, titio je
u kamenicu pohranjen sadraj. Unapreenjem agrotehnikih mjera i naina uvanja
ulja kamenice gube bitku sa suvremenim spremnicima za maslinovo ulje, najee
izraenima od nehrajueg elika. Nesumnjivo je da je takav nain uvanja pospjeio
ouvanje svih organoleptikih znaajki ulja, ali emo se ipak s nostalgijom prisjetiti
starih naina pohrane te dragocjene tekuine.
Kamenice poput ove prizivaju i vremena kada se u starim mlinovima za masline toevima, toraima, toima, uz pjesmu, proizvodilo maslinovo ulje na drugaije naine
nego danas. Tehnologija proizvodnje maslinova ulja pomou toeva gotovo je nepro
mijenjena od antikih vremena. Primjerice, u podzemnoj prostoriji amfiteatra u Puli
izloen je antiki to s istarskog podruja, koji ima elemente identine onima kakve i
danas nalazimo, a zasigurno pripadaju novovjekovnom razdoblju. Promjene su oite
samo u uporabljenim materijalima (drvo je ponegdje zamijenjeno eljezom) i manjim
lokalnim varijacijama, ali osnova je tehnologije prerade ostala gotovo nepromijenjena.
"Dokle dopiru masline, dotle je Mediteran." Tom esto citiranom tvrdnjom ne misli se
samo na prirodne znaajke tog geografskog prostora ve i na posebnosti kulturnih
tradicija i obiljeja naina ivota na sredozemnom prostoru. Na jadranskom priobalju
maslina je od antikih vremena kontinuirano prisutna namirnica, dok se danas sve
ee promovira kao zdravstveno poeljna, skupocjena i vrhunska delicija. y I
48
Pek(v)a
Uz dominantan slavenski sloj u hrvatskoj se kulturi nalazi i niz elemenata koji potjeu
iz drugih kultura. Primjerice, moe se utvrditi da je, izmeu ostaloga, zemljana posu
da za peenje na otvorenom ognjitu pek(v)a starobalkanskog podrijetla, dakle kul
turno dobro koje su Hrvati preuzeli od kultura koje su se nalazile na dinarskome pro
storu prije njihova naseljavanja.1 Primjena je bila vrlo jednostavna: zvonoliki se poklo
pac prekrivao eravicom i toplim pepelom. esto su takve peke, bez glazure, bile ukra
ene jednostavnim geometrijskim motivima u vidu valovnica ili cik-cak linija te isu
male po dvije jednostavno profilirane ruice.
Pek(v)a
Kaline
poetak 20. stoljea
keramika, ica, peeno, pleteno
vis. 13,5 cm, otvora 29,4 cm
PPMHP EO 726
Lonarstvo, tj. umijee pravljenja posuda od gline, iako prapovijesnog podrijetla, jo je

do sredine 20. stoljea postojalo i kao vjetina seljaka. Lonarski su se proizvodi kupova
li na mjesnim sajmovima, koji su najee bili vezani uz mjesne puke sveanosti. Lon
arstvom su se bavili u onim mjestima u kojima su postojali izvori lonarske zemlje.
Glavno pomagalo lonarima bilo je runo ili nono lonarsko kolo. Runo je kolo pri
prostije, dok je rad na nonom kolu savreniji. Sue namijenjeno uporabi na otvore
nom ognjitu proizvodilo se na runom lonarskom kolu. Na ovom su podruju naj
poznatija lonarska sredita bila Rakalj i Hum u Istri, Ladvi i Kotor kraj Crikvenice,
Liplje u Gorskom kotaru te Kaluerovac u Lici. Tim su se poslom uglavnom bavili
mukarci, osim u Raklju, gdje su glinene posude izraivale i ene.
Suvremeni ugostitelji sve ee nude jela pod pekom. Poput Proustovih madeleine ko
laia i danas spomen jela pod pekom izaziva nostalgiju za simbolikim vremenom
mirisa i okusa nonine kuhinje. y I
1
Jasna apo mega i dr., Etnografija: svagdan
i blagdan hrvatskoga puka, Matica hrvatska,
49
ensko oglavlje rub

ensko oglavlje rub
otok Krk
19. stoljee
pamuk, tkano
240 38 cm
PPMHP EO 973
U nonjama jadranske zone istiu se dugaka enska oglavlja sloena na osobit nain,
tzv. rubovi. U prosjeku su dugaki oko dva metra, iroki 4050 cm, a slau se po duini
u etiri dijela. Tako sloenim rubom omata se glava ene na razliite naine, ovisno o
lokalitetu kao i dobi i statusu ene (djevojica, udana ena, udovica).
Usporedimo li dananji rub s mnogim prikazima pokrivanja enske glave iz ranijih
vremena, ustanovit emo da mu umnogome odgovara vrlo rairen nain pokrivanja
enske glave u pukoj nonji srednje i zapadne Europe od 11. do u poetak 14. stolje
a. Upravo, opepoznat povez Gebende, znan i kao End und Gebnd gotike puke no
nje, svojim oblikom, slubom, ali i semantikom same rijei odgovara krkom rubu.
Gotikom elementu treba potraiti podrijetlo u slavenskom inventaru, pa emo rub
oznaiti kao jedan od onih materijalnih predmeta koji u ranome srednjem vijeku iz
slavenskog svijeta prodiru u srednju Europu, i ondje postaju opi posjed u izdignutoj
gotikoj stilizaciji.1 Podatke o rubovima nalazimo i u testamentima iz 17. stoljea, od
nosno u glagoljskoj notarskoj knjizi vrbnikog notara Ivana Staia.
Rub je za svakodnevnu uporabu bio izraen od bumbaka (pamuka), dok se za sveanije
prigode nosio rub od lanenog platna, batista (lagana tkanina od pamuka ili lana), ali i
svile, koju su sami proizvodili uzgajajui dudov svilac.
1
str. 115.
2
50
Rubovi su ukraeni razliitim vezenim ili utkanim vegetabilnim i geometrijskim moti

vima, kao i ipkom i resama. Bogatstvo ukrasa takoer je ukazivalo na starosnu dob
ene: u poznijim ivotnim godinama ukrasi na rubu bili su gotovo sasvim reducirani.
Podaci iz druge polovice 19. stoljea potvruju da su u to vrijeme djevojice jo odlazi
le u kolu pod rubom.2 Ipak, noenje ruba iz svakodnevne uporabe iezava ve poet
kom 20. stoljea. Danas je on jo prisutan iskljuivo prigodom razliitih folklorno-tu
ristikih manifestacija. y I

Lockey i Howland, USA
1856.
metal, strojna izrada
18 18 15 cm
PPMHP EO 1559
Razvitak ljudske vrste temelji se na inventivnosti brojnih mislilaca, meu njima i izu
mitelja, kao specifine vrste tehnoloki orijentiranih inventivnih pojedinaca, zaslu
nih za razvoj tehnike i tehnologije. Tako proces stvaranja izuma poinje s inventivnom
idejom.
U 19. je stoljeu izumljeno mnogo razliitih naprava za olakavanje kuanskih poslova.
Te su naprave rezultirale racionalizacijom uloenog vremena. Jedan od izuma bila je i
naprava za ljutenje jabuka iz 1856. godine. U Americi toga vremena, gdje je naprava
izumljena, jabuka je bila iznimno prisutna u svakodnevnoj prehrani, primjerice upotre
bljavala se za pripremu pita od jabuka, jabunog soka, ili se pak rezala u tanke krike i
suila. Ova je naprava uvelike ubrzala proces guljenja. Princip na kojemu je djelovala vrlo
je jednostavan: mehanizam je privren na stol, jabuka se nabode na postojeu vilicu, a
aktivacijom rotacijskog mehanizma sjeivo poinje guliti jabuku. Pomou ovakvih se
mehanizama mogla ukloniti i sr jabuke.1 Naalost, nije nam poznato kako je ova zani
mljiva naprava amerike provenijencije dospjela u na muzej, no nesumnjivo je i to jedna
neobina pria. y I
1
www.appleparermuseum.com/History.htm;
www.culinarycuriosity.org/
51

otok Krk
2. pol. 19. stoljea
koa, runo, vuna, juta, svila,
tavljeno, tkano
115 120 cm
PPMHP EO 964
Tek rijetke etnografske zbirke primorske regije danas u svom fundusu kriju primjerke
kotige, due suknje od janjeih koica s krznom, koje se, kako bi bolje grijalo, nosilo
okrenuto prema tijelu. Tako rijetka ouvanost suknje ukazuje i na njezinu veliku vri
jednost. Sastojala se od dvaju dijelova suknje i prsluka, a obino je sastavljena od
vie koa, to je ovisilo o veliini samih koa, ali i kotige. Upotreba krzna za zimsku i,
uope, za reprezentativnu odjeu na ovom podruju zajednika je s oblinjim istarskofurlanskim zaleem.
Gornji dio od sukna, tzv. kas, obino je podstavljen grubim domaim platnom. Sprije
da je na suknji rasporak, tzv. epi. Uz kotigu su se nosile koulje s otvorenim rukavi
ma, na koju su ene oblaile i kratku jaknu, tzv. suknjicu od karlata.
Kako je to i uobiajeno u tradicionalnom odijevanju, kotiga svakoga kraja imala je poneku
osobitost, ime se isticala meu kotigama iz okolnoga prostora. Tako su se ukrasi razliko
vali od mjesta do mjesta, ponegdje je donji porub ukraen crvenim, ponegdje ljubiastim
suknom ili pak suknom koje druge boje. Tako je, primjerice, dobrinjska kotiga mogla
sluiti i za radosne sveanosti i za korotu (za razliku od Omilja, gdje su bogatije fameje
imale i po dvije kotige, jednu za radost, drugu za alost, a ponekad se ta skupocjena odjea
i razmjenjivala unutar obitelji).1 Kotige su nerijetko bile i dio miraza djevojke.
Poznata je i kotiica z rukavimi ili peliji. Takvu zimsku nonju nosile su male djevojice
od devet mjeseci do est ili sedam godina. Bila je izraena od janjee koe, veinom
bez ukrasa. Podupi, tj. gornji dio s rukavima, bio je priiven na kotiicu.2 Djevojice
starije dobi nosile su kotige kao i odrasle ene.
Izradom kotiga bavili su se kotiari. Jedan od crikvenikih majstora kotiara bio je Ma
teji Kotiar, koji je ivio i radio na Petaku. On je na petakoj obali, koja obiluje iz
vorima slatke vode, vrutcima, tavio, ispirao i suio koe od kojih je ivao kotige. Cijela
je obitelj stoga dobila nadimak Kotiari.3 y I
1
Tihana Stepinac Fabijani, "Narodna nonja
u Omilju", Krki kalendar, Krk 1995, str.
117119.
2
3
Radivoj Belobraji i dr., Crikvenika
nonja, Katedra akavskog sabora "Kotor"
Crikvenica, Gradska knjinica Crikvenica,
Crikvenica 2012, str. 43.
52
53

eljezo, kovano
Staro kao i sam ribolov, mamljenje ribe svjetlom izgarajueg drva tradicionalan je obi
aj na istonoj obali Jadrana. eljezna reetka, na kojoj je izgaralo drvo, postavljala se
ispred pramca. Najvie se trailo drvo s mnogo smole, prvenstveno borovo i smreko
vo, pa klekovo i bukovo. To je drvo plamsanjem davalo svjetlost, a
133 63 34 cm
ribari su govorili: to je plamen silniji, ribolov je obilniji.
PPMHP EO 1048
Svjearica, amac tipa gajete ili guca, bila je nositeljica eljeznog svitila. Svjearice Hr
vatskog primorja i kvarnerskih otoka potkraj prolog stoljea imale su posadu od tri
ribara: pija, tj. onaj koji vreba (pija) ribu, promatra njezino kretanje i daje znakove
za njezino navoenje, a ujedno podrava vatru; navaa vesla upravlja svjetlom svjea
rice, a vjet je u poznavanju konfiguracije dna i ribolovnih pozicija; srdar je glavar svje
arice, on upravlja sputanjem mree u more i ujedno je voa itave ribarske druine.
Hrvatsko primorje
19. stoljee
Za takvu vrstu lova prvenstveno plave ribe bile su potrebne velike koliine drva, zbog
ega su u velikoj mjeri opustoene ume. Od poetka masovnog lova male plave ribe
mreama potegaama pod svjetlom potkraj 15. je stoljea godinje bilo u upotrebi i do
400 mrea. Svakoj mrei potegai za itavu je ljetnu sezonu bilo potrebno oko 120 m3
drva, to je ukupno 48000 m3. Upravo je nabava i priprema drva bila jedna od najveih
stavki u trokovima ribolova.
Odravanje svjetlosne vatre u lovu male plave ribe bio je vrlo teak posao. Posada
svjearice morala je po vjetrovitu vremenu navlaiti navlaene kabanice kako bi mogla
izdrati udarce vatre. esto je ribare zahvaao plamen, pa su se morali gasiti morem.
Ribari su ujutro dolazili u svoje luke crni po licu i rukama, opaljenih brkova i obrva te
nagorjele odjee. Zbog tako tekih uvjeta rada posada svjearice bila je povlatena u
diobi lovine. Dobivala je tri puta vie od lovine ribe u novcu i naravi nego obini ribari
druiari iz leuta, nosioca mree. Nedvojbeno, za sve su uloene napore i pretrpjele
muke zasluivali takav tretman.1
Romantian je opis odlaska svjearica s kraja 19. stoljea, koji nam donosi putopisac
Hirc: "Tamo na kraju Bakarskog zaljeva zatitra poput arka oka crvenkasto svietlo, nu
zabliti i drugo, tree, etvrto. Ono biva sve vee, iskre frcaju u zrak sa usijana eljeza i
padaju cvre u more. Svietla se rasplamtie i lagano se pomiu, odsievaju u morskoj
dubini arnim sjajem."2 y I
1
Josip Basioli, Ribarstvo na Jadranu, Nakladni
zavod Znanje, Zagreb 1984, str. 148150.
2
Dragutin Hirc, Hrvatsko primorje, Tiskara
Rijeka, Rijeka 1996, str. 52.
54
55
Zvidaljka u obliku konja s jaha~em fi}et

Zvidaljka u obliku konja s
jahaem fiet
Leopold Bojc, Dolenja Vas
sredina 20. stoljea
keramika, peeno, glazirano,
polikromno
12 11 4,5 cm
PPMHP EO 553
I glazbalo i igraka fiet. Keramike fukalice u koje se ulijeva voda, u obliku ptica,
vria, konjia s jahaem ili bez njega, omiljene su djeje igrake, no upotrebljavaju se
i kao glazbeni instrumenti za postizanje osobitih efekata. Fieti su vrsta okarine, a
visina tonova odreena je rupicama koje su izraene na svirali i prekrivaju se prstima.
Svrstana u kategoriju aerofonih instrumenata, ovakva svirala zvuk proizvode puha
njem kroz prorez na brid.1 Takvi se instrumenti ipak razlikuju s obzirom na materijal
od kojega su izraeni, bilo da je rije o keramici, drvu ili trstici.
1
Jerko Bezi i dr., Tradicijska narodna glazbala
Jugoslavije, kolska knjiga, Zagreb 1975,
str. 52.
56
Mnogim je naratajima djece uspomena na kastavsku Belu nedeju svojevrsni suvenir

djetinjstva, pa tako i fiet poznat kao petei kemu se vrit pue. I danas ga nalazimo na
tom sajmu, a neka nova djeca u njemu otkrivaju vezu s prolou. y I
ara
Lokalno je stanovnitvo na sajmovima kupovalo proizvode iz okolnih keramiarskih sre
dita Like i Istre, no keramiki su proizvodi takoer donoeni i iz drugih mediteranskih
zemalja, poput Italije i Francuske. U Zbirci keramike Etnografskog odjela osobito mjesto
pripada posudama za pohranu namirnica i tekuine, razliitim tipovima vreva, kera
mikih boca, bukaleta i, osobito, ara za dranje vode. Velike trbuaste posude i danas
esto nalazimo u okunicama nae regije. Iznutra glazirane, izvana tek djelomino, ova
kve su posude dojmljiv podsjetnik na migratornu prolost lokalnog stanovnitva.
ara
sredozemna provenijencija
kraj 19. stoljea
keramika, peeno, glazirano
vis. 90 cm, 45 cm
PPMHP EO 18931
Tzv. ognjina keramika domaeg je podrijetla, dok je ona ocakljena uglavnom uvezena.
Keramike su boce kopnenim trgovakim putovima dolazile iz Italije, dok su are sre
dozemne provenijencije i donosili su ih pomorci. Zbirka keramike, osim to jasno ocr
tava lokalnu tipologiju posua koje se upotrebljavalo u pripremi hrane, svjedoi i o
znaaju trgovakih razmjena, esto potaknutih migracijama stanovnitva. y I
57
Mlinac brotulin
Mlinac brotulin
Lovran
poetak 20. stoljea
metal, lijevano
vis. 80 cm, 10,9 cm
PPMHP EO 943
1
Marija Graakovi, torije od besed, Katedra
akavskog sabora Korni, Gradska knjinica
Crikvenica, Crikvenica, Korni 2013,
str. 136.
2
Ivan ic, "Vrbnik na otoku Krku: narodni
ivot i obiaji", Zbornik za narodni ivot i
obiaje JAZU/HAZU, Zagreb 18991949,
pretisak Adami, Institut za etnologiju i
folkloristiku, Povijesno drutvo otoka Krka,
Rijeka Zagreb Krk 2001, str. 138.
58
S gutljajem mirisne jutarnje kave mnogima zapoinje dan. Danas, kada odlazak u ku
povinu podrazumijeva brz i lagan nain nabave potrebnih namirnica, nekadanji nai
ni priprave tog popularnog napitka pomou brotulina izazivaju nostalgiju. Brotulin,
prionik s ruicom za mijeanje kave, vraa nas u vrijeme kada se kava prila nad og
njitem i kada su se kuom irili mirisi svjee prene kave. Kava od jema ili cikorije,
falso kafe, ee se spravljala nego ona "prava" eto kafe.1 Tako i Ivan ic, poznati kro
niar ivota u Vrbniku na otoku Krku, u prvoj polovici 20. stoljea zapisuje: "Ne pije se
ve seda golo kafe, za to je zgoritek za fameju, nego je tribi va ega zbrotulat ita, enice,
ree. Kafe se da va to samol za seal, da ima nikakov gut, vo od kafe."2 Dakle da bi se kava
skuhala, trebalo ju je prethodno spriti i samljeti i sve se to obavljalo u kuanstvima.
Sada ve zaboravljeni runi mlinci za kavu, mainini, pretee su elektrinih mlinaca.
Nazivi tih dijelom zaboravljenih kuanskih pomagala kriju se i u uzreicama, estima
u naim krajevima, npr. "Ala, ala, ne brotulaj / ne mainaj", kada nekome elimo dati
do znanja da previe "melje", odnosno pria. y I
krinja
krinja
sjevernojadranski otoci
19. stoljee
drvo, rezbareno, oslikano
59,5 x 53 x 146 cm
PPMHP EO 1566
krinje esto asociraju na tajne bakina tavana. uvale su obiteljske dragocjenosti, ne

kada su u njima mlade ene donosile svoj miraz u suprugovu obitelj. Bogatstvo oblika,
veliina, sadraja i naina ukraavanja puno nam govore o pojedinim obiteljima. Izgled
varira od jednostavnih drvenih krinja, gotovo bez ukrasa, do raznovrsnim motivima
bogato dekoriranih i polikromno ukraenih, na kojima se nalaze i brave s kljuevima.
Najei rezbareni i oslikani motivi na krinjama stilizirane su vaze s cvijeem, em
presi, lie, ali i razliiti geometrijski ornamenti. Rijetki primjerci krinja imaju i osli
kanu unutranjost poklopca te manje pregrade u unutranjem dijelu.
krinja je najstariji predmet koji je koriten za unutranju opremu doma i polazni je
oblik za sve kasnije tipove pokustva namijenjenoga za spremanje stvari. Iz njezina
osnovnog oblika poslije su se razvili derivati jednokrilni i dvokrilni ormari, kredenci,
komode i mnogi drugi. krinja ima gotovo univerzalnu namjenu. Osim kao spremite
za odjeu, nakit i obiteljske dragocjenosti, ona je mogla posluiti za sjedenje ili privre
meni leaj, a u sluaju potrebe i kao odar za pokojnika.
Najjednostavniji oblik krinje koji je rasprostranjen na jadranskom i dinarskom po
druju onaj je ije su etiri ploe oploja meusobno spojene nadopunjavanjem zubaca
bonih stranica (vez na pero). Na jadranskom podruju krinja ima ravni poklopac, ni
ske nogare esto u obliku stiliziranih lavljih apa te rezbarenu prednju plohu.1
Ukraavanje krinja kao i njihova izradba prolazili su razne etape razvoja, a ukras se
mijenjao prema modi u pojedinom kraju ili vremenu. U novije je doba krinju iz sob
nog mobilijara istisnula graanska komoda. y I
1
Zvjezdana Anto, Pokustvo u Hrvatskoj:
etnoloki pogled na unutranje ureenje doma,
str. 30.
59
Ogrlica kolajna
Ogrlica kolajna
Cres, Orlec
18. stoljee
zlato, srebro, tekstil, kovano,
filigran, granulacija
20 22 cm
PPMHP EO 1562
1
Ivana ari ic, Zlatni trag katalog izlobe,
PPMHPR, Rijeka 2012, str. 77.
60
Svojevrsni ukrasni unikum u obliku enskog prsnog nakita na podruju sjevernog Ja

drana poznat je pod nazivom modai ili kolajna. Rije je o nakitu izraenih vjerskih obi
ljeja, ukraenom raznovrsnim motivima u obliku srca, krieva, kovanog novca, me
dalja i medaljona.1 Broj ukrasa, osobito krieva, ukazivao je i na bogatstvo djevojine
obitelji. Ranije su takvi ukrasi nasljeivani po mukoj liniji, no danas tomu vie nije
tako. esto ovaj oblik nakita svjedoi o vjetini lokalnih zlatarskih majstora, koji esto,
uz manje intervencije, novcu daju sekundarnu namjenu u vidu nakitna ukrasa. y I

"Cipela glavu uva", vjerojatno je svima poznata uzreica. Majstore postolare koji ru
no izrauju cipele, naalost, sve tee nalazimo. Materijali kojima je ovjek nekada bio
okruen upotrebljavani su i za obuu. Tako su koe domaih ivotinja esto koritene
u izradi obue. Jednako je tako i vuna upotrebljavana u proizvodnji razliitih inaica
vunene obue. Osobito su dojmljive enske plitke cipele iz 19. stoljea, pengane postole, izraene od bijele koe i ukraene crvenom vrpcom.1
U zapisima o ivotu i obiajima u Vrbniku na otoku Krku u prvoj polovici 20. stoljea
autorica Marica Stai Mili donosi i ovo: "Va su se obuvali? Va maini2 od robi i ple
tene od velni. ota se je nabadalo e debje, mesto poplata. Nogi su njin vavik cveli va
mokru. enske su imeli koveje finije za blagden od velnice, a tako i postolie finije. Za
divojku bi se bili naruili u postolara od vraje koe, al od makalia3, mehke, vojne mi
bimo rekli od antilopa. Tako i za mladia lipe sve napingane4."5 y I

otok Krk
2. pol. 19. stoljea
koa, svilena vrpca, dugme,
pamuna tkanina
10 23 8 cm
PPMHP EO 972
1
str. 117.
2
Maini kune krpene papue.
3
Makali jelenska koica, suena koa od
brava za cipele.
4
Napingane ukraene.
5
Marica Stai Mili, epiani serca i mora:
kazivanja o ivotu i obiajima u Vrbniku na
otoku Krku, Adami, Rijeka 2008, str. 8283.
61
64 Pismo narudbe plana novog dijela grada Rijeke

66 Planimetria della Rada di Fiume Plan rije~kog lukobrana
68 Rodoslovno stablo obitelji Steinberg (temberger)
70 Isusovci u Rijeci
73 Isprava Nikole Zrinskog
74 Latinski prijepis glagoljske isprave Nikole Frankopana
76 Diploma kojom rije~ki kapetan dodjeljuje gra|ansko pravo
Giuseppeu Sebastian~i}u
78 Pismo Gabriela DAnunzzija rije~kom biskupu Isidoru Sainu
80 Gazophylacium
82 Srednji iliti pokratcheni katekizmus
84 Libreto opere Rovilda di Messina
86 Zastava Hrvatskog pjeva~kog drutva Jadranska vila
87 Zastava ratnih veterana
88 Zastava Drutva Sveti Mihovil
90 Kain ubija Abela
92 Gospa Trsatska
94 Dolazak cara Karla VI. u Rijeku
96 Sve~ano proglaenje pripojenja Rijeke Ugarskoj
98 Sveta Lucija
100 Motivi iz srednjovjekovnog ivota
103 Karolina Belini}
104 Quartetto
106 Portret Ivana Minaka
108 Obiteljski portret
110 Giovanni de Ciotta
112 Andrija Ljudevit Adami}
114 Alegorija
116 Bogorodica s Djetetom
118 Rije~ka piet
120 Fidelissima i indeficienter
62
122 Bilikum u obliku kubure

123 Zdjela
124 ^eki kristal
126 Cassapanca
128 Stoje}i sat
130 Kresnikova violina
132 Klavir
133 Stolac Grobni~ka sedia
134 Kabinetski ormari}
136 Mor~i}i
137 Votivna kruna
138 Depni sat
140 Ulomak zvona s glagoljskim natpisom
142 Lokot s gradskih vrata
143 Pe~ati
144 Maketa grada Rijeke
kulturnopovijesni odjel
146 Adami}evi svjedoci

148 Nadgrobni spomenik
149 Nadvratnik s natpisom majstora Gapara
150 Dekorativni oklop grofa Lavala Nugenta
152 Sve~ana odora baruna Vinka Zmaji}a
156 Sablja Vinka Tadejevi}a
157 Ma~ s Grobnika
158 Rije~ki torpedo
160 Rije~ki i bakarski papirni novac
162 Rije~ke krune i papirni novci
164 Lire B
168 Medalja u spomen 500. obljetnice ~udotvornog
rije~kog raspela
173 Kuhinjska vitrina Vetrina
63
Pismo narudbe plana novog dijela grada Rijeke

Pismo narudbe plana novog
dijela grada Rijeke
Trst
20. lipnja 1766.
papir, rukopis, francuski jezik
35 24 cm
PPMHP KPO-PZ 26488
Stoljetnu dominaciju Mleana nad Jadranom ukinuo je car Karlo VI. Habsburki pro
glasivi 1717. slobodu plovidbe ovim morem. Za razliku od svojih prethodnika on
shvaa prednost izlaza na more i mogunosti koje su za razvoj meunarodne trgovine
pruale luke Trst i Rijeka. Stoga im dodjeljuje status slobodnih luka, u kojima su tr
govci imali posebne povlastice.1 Sve to imalo je za posljedicu punjenje carske blagajne,
a posredno je pridonijelo razvoju ovih dvaju jadranskih gradova.
Karlovu politiku nastavila je njegova ki i nasljednica Marija Terezija (vladala od 1740.
do 1780. godine). Marija Terezija je svojim carskim ukazima podupirala razvoj Rijeke,
njezino prometno povezivanje i otvaranje. U razdoblju je njezine vladavine poduzeto
niz urbanistikih intervencija u tada prilino zatvorenom lukom gradiu s malim pri
stanitem na uu Rjeine.
Trst i Rijeka esto razmjenjuju arhitekte i graditelje, a esti su i sluajevi unajmljivanja
"strane pameti" u modernizaciji ovih gradova. Iz tog razdoblja potjee i pismo pisano
francuskim jezikom u kojemu se trai izrada plana izgradnje kua u blizini morske obale.
U pismu se preporuuje inenjer Antun Gnamb, koji bi nadzirao gradnju novog dijela
grada Rijeke na obali oko dananje abice, tj. sa zapadne strane nekadanjih gradskih
zidina, to se u to vrijeme postupno uklanjaju kako bi se omoguilo irenje grada.
U ovom dijelu grada predviala se izgradnja gradskog vrta i kapucinskog samostana.
Autor pisma, iji je potpis na dnu neitljiv, takoer savjetuje gradsku upravu da prihvati
prijedloge inenjera Gnamba ako bi sluajno naao shodnim savjetovati i neto povrh
spomenutog, a to bi bilo zgodno izgraditi na ovom podruju.
Anton Gnamb stigao je u Rijeku tek 1773. i neumorno radio sve do svoje smrti 1806.
Ostavio je neizbrisiv trag u urbanoj strukturi grada. Bio je autor projekta stare Guverne
rove palae na dananjem Jadranskom trgu i obnove kupole gradskog tornja, ali i broj
nih gradskih kua.2 y TP
1
Zlatko Prikril i Zdenko Kolacio, "Urbanistiki
razvoj Rijeke", Rijeka Zbornik, Matica
hrvatska, Zagreb 1953, str. 189.
2
Danilo Klen, ur., Povijest Rijeke, Skuptina
opine Rijeka i Izdavaki centar Rijeka,
64
65
Planimetria della Rada di Fiume

Plan rije~kog lukobrana
Planimetria della Rada di Fiume
Plan rijekog lukobrana
Trst
1. rujna 1843.
papir, rukopis, talijanski jezik
71 90 cm
PPMHP KPO-PZ 16301
Urbanistiko irenje Rijeke odvijalo se usporedo s poveanjem pro

meta u rijekoj luci, koja se od postanka grada nalazila na uu Rje
ine u more. Ve krajem 18. stoljea poinje se shvaati da postojea
luka nije dovoljna i da neto treba poduzeti kako bi ona mogla pri
hvatiti vei broj brodova s dubljim gazom. Glavni je problem s lu
kom na uu bio taj to je rijeka esto nanosila ljunak i pijesak sma
njujui tako dubinu, pogotovu na samome uu. Stoga je bilo po
trebno jaruati rijeno dno, to je bilo nepraktino i skupo.
etrdesetih godina 19. stoljea maarska uprava u Rijeci ozbiljno
se bavi problemom proirenja lukih kapaciteta te razmatra neko
liko planova koji su ili u dva pravca proiriti luku na uu Rjei
ne ili krenuti u jedan posve nov i inovativan pothvat izgradnje luke
ispred grada.1 Takvu je luku u to vrijeme imao samo Marseille. Iz
gradnja luke ispred grada zahtijevala je veliku graditeljsku sposob
nost s obzirom na to da je bilo potrebno napraviti lukobran u du
bokom moru, na nasipu koji e biti dovoljno vrst da izdri udare
velikih valova. Stoga je upravo francuski inenjer Hilarion Pascal,
koji je sudjelovao u izgradnji marsejske luke, imao udjela i u iz
gradnji nove transke i rijeke luke. S nasipavanjem obale na po
druju dananje rijeke trnice 1841. godine zapoinje izgradnja
tzv. Mola longa i moderne rijeke luke.2 Planovi koji su nastali pri
likom nove regulacije ua Rjeine i gradnje nove luke uvaju se u
Zbirci geografskih karata, arhitektonskih nacrta i planova Pomor
skog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka i vano su
svjedoanstvo razvoja grada.
Ovaj nacrt prikazuje ue Rijeine s planom sidrita kapaciteta od
70 brodica dubokog gaza (naviglie di alto bordo) i 90 barki (del cabottaggio). U nastavku se vidi i prikaz grada uz obalu. Iz plana je
vidljivo da je usporedno s izgradnjom novog lukobrana poduzima
no i niz radova na poboljanju stare luke na Fiumari. y TP
1
Danilo Klen, ur., Povijest Rijeke, Skuptina
opine Rijeka i Izdavaki centar Rijeka,
Rijeka 1988, str. 178182.
2
Zlatko Prikril i Zdenko Kolacio, "Urbanistiki
razvoj Rijeke", Rijeka Zbornik, Matica
hrvatska, Zagreb 1953, str. 189.
66
67
Rodoslovno stablo obitelji

Steinberg (temberger)
Rodoslovno stablo obitelji
Steinberg (temberger)
17. stoljee
pergamena, crte, rukopis
41 50,5 cm
PPMHP KPO-PZ 16235
Porodica Steinberg (temberger) dobila je plemiki naslov i grb na osnovu grbovnice

koju je car Ferdinand II. Habsburki 1631. dodijelio Jurju (Goergu) Steinbergu od
Steinberga kao zahvalu za slubu ovoj vladarskoj kui. Pravo na plemiku titulu dodi
jeljeno je i njegovoj brai, Jeronimu, Bartolomeju i Ivanu, kao i svim njihovim nasljed
nicima i potomcima obaju spolova. Glavni je razlog dodjele plemike titule zasluga
Jurja Steinberga, koji je predvodio 3000 vojnika u obrani Bakra od mletake opsade
1611. godine. Ova plemika porodica bila je u dvorskoj slubi nekoliko stoljea. Njiho
va je postojbina bio utvreni grad Gutteneg, ali su imali posjede i u Jelanama i Klani.
Izmeu Pivke i Dolenja imali su svoj zamak Steinberg (Nakalce), koji je izgraen u 17.
stoljeu, ali su ga kasnije prodali.
Steinberzi su prvi put zabiljeeni kao rijeki patricij 1652. godine. Ova je porodica bila
aktivna u drutvenom ivotu Rijeke. Mnogi su od njih bili suci i vijenici, a zasluni su
i za osnivanje zaklade za pomo siromanima "Mons Pietatis"1. "Mons Pietatis", odno
sno zaklada za pomo siromanima bila je uobiajena institucija u gradskim komuna
ma predindustrijskog doba. Bio je to nain pomaganja siromanima. U takvim se za
kladama uz malu kamatu mogao dobiti novani zalog. Osniva zaklade u Rijeci bio je
Jeronim (Gerolamo) Steinberg, koji je u prvoj polovici 17. stoljea bio upnik u Jela
nama. On je oporuno ostavio 3000 forinti za osnivanje zaklade te dao izgraditi oltar
sv. Petra u rijekoj katedrali.2
Rodoslovno stablo porodice Steinberg, vezano uz grbovnicu koja se uva u fundusu
Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka, zanimljiv je prikaz jedne
plemike porodice, njezina grba i posjeda. U Zbirci rukopisa takoer se uvaju doku
menti spomenute zaklade. y TM
1
Giovanni Kobler, Memorie per la storia della
liburnica citt di Fiume, vol. III, Unione degli
Italiani dellIstria e di Fiume, Universit
popolare di Trieste, Trst 1978, str. 181183.
2
Irvin Lukei, Rijeke glose, Izdavaki centar
Rijeka, Rijeka 2004, str. 107.
68
69
Isusovci u Rijeci
Povelja Ferdinanda II. o
osnivanju rijekog isusovakog
kolegija
Be
1633.
pergamena, rukopis
31,5 24 cm
PPMHP KPO-PZ 379
Poetkom 17. stoljea u Rijeku dolaze isusovci. Njihova je prvenstvena misija sprea
vanje irenja protestantske reformacije. U tome imaju potporu habsburkih vladara i
nekih velikaa. Tako ve 1625. godine car Ferdinand na isusovce prenosi pravo ubira
nja polovice rijeke desetine. Jo je dareljivija bila udovica grofica Ursula Thonhau
sen, koja im je 1630. darovala Kastavsku gospotiju s Veprincem i Moenicama, kao
i znatna sredstva za gradnju samostana, crkava i sjemenita.
Isusovaka kola u Rijeci poela je s radom kolske godine 1627/28. Poduavalo se na
latinskom jeziku, a u poetnim razredima i na talijanskom. Djeca su morala imati
odreeno predznanje, koje su stjecala na pripremnom teaju. Godine 1699. Juraj oi
poeo je pouavati i na hrvatskom jeziku, meutim zbog albi rijekih gradskih otaca
uprava ga je Kolegija premjestila i tako prekinula nastavu na "ilirskom jeziku".
Car Ferdinand II. izdao je 31. srpnja 1633. godine povelju o osnivanju rijekog isuso
vakog kolegija, koju je kasnije potvrdio i njegov nasljednik Ferdinand III. Povelja je
pisana latinskim jezikom na trideset i sedam listova pergamene i ovjerena vlastoru
nim potpisima vladara. Tom su poveljom potvrena i sva ranija darovanja. Takvi su
uvjeti omoguili da se rijeki isusovaki kolegij razvije u sveuilite, to se i dogodilo
1726. Taj su studij osim Rijeana pohaali i mnogi studenti iz Istre, Dalmacije i Kranj
ske, dok su predavai uglavnom bili talijanskog ili njemakog podrijetla. Zahvaljujui
kolegiju i studentskim predstavama religioznog sadraja na latinskom, talijanskom i
hrvatskom jeziku, u Rijeci se razvija i kazalite. Kolegij je zatvoren naredbom carice
Marije Terezije 1773. godine nakon opoziva isusovakog reda.1 y TP
1
Marica Balabani Faini, Sjaj isusovake
batine u Rijeci, PPMHPR, Rijeka 1993.
70
71
Povelja kojom Leopold I.

potvruje rijekim isusovcima
steene povlastice
Be
10. lipnja 1661.
pergamena, rukopis
31,5 25,5 cm
PPMHP KPO-PZ 380
72
Isprava Nikole Zrinskog

Ovom ispravom grof Nikola Zrinski oslobaa Ivana Stiglia kmetskih obveza, ime on
postaje slobodan graanin. Isprava je nastala u kancelariji grofova Zrinskih u Bakru. U
to je vrijeme grad i luka Bakar pod njihovom upravom. Njegovi su prethodni gospodari
bili Frankopani, no od 1575. grad je preao u ruke Zrinskih. Frankopani i Zrinski bili su
dvije najmonije i najbogatije feudalne porodice na prostoru hrvatskih zemalja u kasno
me srednjem i ranome novom vijeku. Nizom enidbenih veza udruivali su se, dijelili i
razmjenjivali posjede. Tako je krajem 16. stoljea i Bakar zamijenio svoje gospodare. Po
smrti Stjepana III. Frankopana njegovi su neaci Nikola, Kristofor i Juraj Zrinski (sinovi
njegove sestre Katarine) podijelili njegove posjede. Nikola i Juraj upravljali su Bakrom,
dok je Kristofor ubrzo umro. Kako bi odravali dobre odnose s Mleanima, s kojima se
najvie trgovalo, ali koji su vojno stalno vrili pritisak na Bakar, Zrinski 1583. Mleaninu
Ivanu Maurocenu daju u zakup bakarsku luku. Za vrijeme trajanja tog zakupa kmetovi
Zrinskih bili su duni svu robu kupovati kod Maurocena te njemu jeftino prodavati svo
je proizvode. Ta je obveza teko padala kmetovima i mnogi su je se nastojali osloboditi
ili je na bilo koji nain izbjei. Taj je nepovoljan ugovor istekao 1590. godine.1
Pod upravom Zrinskih Bakar postaje jedna od najprometnijih luka na istonom Jadra
nu. Ovdje se trgovalo solju, eljezom i drvom. Bakar je najvei grad u kraljevini Hrvat
skoj upravo zbog jake trgovake aktivnosti grofova Zrinskih, to je potrajalo i nakon
smaknua Petra Zrinskoga 1671. zbog urote protiv cara Leopolda Habsburkog. Tada
je Bakar konfisciran i stavljen pod dravnu upravu.2 y TP
Isprava Nikole Zrinskog

Bakar
1584.
pergamena, rukopis
29,6 37,8 cm
PPMHP KPO-PZ 375
1
Ivo Marochino, Grad Bakar kroz vjekove,
Gradski muzej Bakar, Rijeka 1978, str.
5253.
2
Giovanni Kobler, Memorie per la storia della
liburnica citt di Fiume, vol. I, Unione degli
Italiani dellIstria e di Fiume, Universit
popolare di Trieste, Trst 1978, str. 240.
73
Latinski prijepis glagoljske isprave

Nikole Frankopana
Latinski prijepis glagoljske
isprave Nikole Frankopana
Stjepan Ivan Novak
Novi Vinodolski
4. veljae 1428.
papir, rukopis
23 31,4 cm
PPMHP KPO-PZ 376
1
Ivo Mileusni, "Posjedi crikvenikih pavlina
u Vinodolu", Czriquenicza 1412 ivot i
umjetnost Vinodola u doba pavlina, Muzej
grada Crikvenice, Crikvenica 2012, str. 19.
74
U ispravi se navodi da su bakarski sudac Bla i njegov brat Andrija doli pred kneza
Nikolu s molbom da im se dopusti da zadre status slobodnjaka, koji su imali njihovi
prethodnici. Knez udovoljava njihovoj molbi, to potvruje svojim peatom i potpi
som. Ova je isprava u orginalu pisana na hrvatskom jeziku i glagoljicom, a prijevod na
latinski jezik i latinicu uinio je bakarski gradski notar Stjepan Ivan Novak.
Knez Nikola Frankopan (Frankapan) u 15. je stoljeu gospodar Krka, Senja i Modrua
te ban Hrvatske i Dalmacije. On je prvi od knezova Krkih koji se poinje nazivati
Frangipanibus (Frankapan), i to s doputenjem pape Martina V. Kneevi Krki uspje
no su stoljeima balansirali izmeu Mleana i ugarskih vladara, koji su esto bili u
sukobu, i na taj su raun proirivali svoje posjede. Nikola Frankopan igrao je kljunu
ulogu i u dinastikim borbama izmeu igmunda Luksemburkog i Ludovika Anu
vinca. igmundu Luksemburkom posuivao je novac, a zauzvrat dobivao posjede.1
Zahvaljujui takvoj uspjenoj politici bio je najmoniji velika hrvatskih zemalja ka
snoga srednjeg vijeka. Kao feudalni gospodar imao je pravo dodjeljivati slobodu svo
jim kmetovima, to je esto bilo potrebno jer su trebali sluiti u njegovoj feudalnoj
vojsci. Zbog sve eih osmanskih prodora na hrvatske teritorije vojska mu je itekako
bila potrebna, a morao je postaviti i slubenike raznih profila u primorskim gradovima
koji su bili pod njegovom upravom. y TP
75
Diploma kojom rije~ki kapetan dodjeljuje

gra|ansko pravo Giuseppeu Sebastian~i}u
Diploma kojom rijeki kapetan
dodjeljuje graansko pravo
Giuseppeu Sebastianiu
Rijeka
14. veljae 1791.
pergamena, rukopis
52 38 cm
PPMHP KPO-PZ 662
U 15. i 16. stoljeu Rijekom u ime feudalnog gospodara upravlja kapetan, a odluke
vane za ivot gradske komune donose Veliko i Malo vijee. lanovi vijea su i rijeki
graani. S vremenom se lanstvo u vijeima ograniava samo na pripadnike odreenih
porodica, sve do 17. stoljea kad su u njima mogli sjediti samo lanovi odreenih pa
tricijskih porodica, pa su i obini graani svoje vijenike morali birati meu njima.
Vijea su osim sudbene ovlasti u prvom stupnju jo raspravljala i o biranju gradskih
funkcionara, inovnika, rasporeivanju i troenju gradskih prihoda i sl. Osim toga
odluivalo se i o pravu graanstva, kojeg nisu imali sluge i koloni, a doseljenici su mo
rali zadovoljiti pojedine uvjete, koji su se uglavnom odnosili na imovno stanje. Neki
ugledni i imuni doseljenici bili su primljeni i meu patricijske porodice.
Pravo graanstva omoguilo je pojedincu, kao i lanovima njegove obitelji da se bavi
trgovinom s povlasticama koje je uivao grad Rijeka s obzirom na svoj status slobodne
trgovake i luke zone. Tijekom cijeloga srednjeg i ranoga novog vijeka mnogi su sta
novnici Rijeke bili bez graanskog statusa, to ih je onemoguavalo u ostvarivanju
nekih tadanjih graanskih prava i uivanju povlastica, ukljuujui i mogunost sudje
lovanja u radu gradskog vijea. Kapetan grada kao vrhovni zapovjednik i predstavnik
vladara imao je pravo zaslunim stanovnicima i doseljenicima dodjeljivati graanska
prava. Ova diploma svjedoi o tom postupku. y TP
76
77
Pismo Gabriela DAnunzzija rije~kom

biskupu Isidoru Sainu
Pismo Gabriela DAnunzzija
rijekom biskupu Isidoru Sainu
Gabriele DAnnunzio
26. prosinca 1927.
papir, rukopis, tisak, vosak, peat
pismo 33,6 24 cm
omotnica 14,5 20 cm
PPMHP KPO-PZ 20842
Kri s ametistom
Franco Baronio
Milano
1927.
metal, pozlaeno, ametist
13,5 x 9,5 cm
PPMHP-KPO-ZUO 20530
1
Tea Mayhew, DAnnunzio Boi 1920,
PPMHPR, Rijeka 2009.
78
Nakon zavretka Prvoga svjetskog rata i raspada Austro-Ugarske Monarhije bilo je neiz
vjesno to e biti s gradom Rijekom. Dio njezinih projugoslavenski orijentiranih graana
zahtijeva da se Rijeka prikljui novonastaloj Kraljevini SHS, dok se dio tzv. Fiumana
priklanja ideji da bi Rijeka trebala biti dio Kraljevine Italije. I dok traju demonstracije u
gradu pod kontrolom meunarodnih trupa, 12. rujna 1919. talijanski pjesnik i avantu
rist Gabriele DAnnunzio poduzima s nekolicinom talijanskih vojnika mar na Rijeku iz
mjesta Ronchi u blizini Trsta. U Rijeci ih doekuje razgaljena gomila. DAnnunzio uime
Talijana i Italije upravlja Rijekom nastojei na taj nain primorati slubenu talijansku
vlast, kao i meunarodnu javnost, da prihvate prikljuenje Rijeke Italiji. DAnnunzio i
njegovi arditi te mnogobrojni talijanski prebjezi, najvie razvojaeni vojnici i njihovi lo
kalni pristalice talijanski nacionalisti, eksperimentiraju razliite oblike vlasti u Rijeci,
uivajui u svemoguim slobodama i esto terorizirajui domicilno, netalijansko stanov
nitvo. Tome je presudila slubena talijanska vojska, koja je u pet boinih dana 1920.
godine uspjela istjerati DAnnunzija i njegove ardite iz Rijeke.
Velika popularnost Gabriela DAnnunzia nije umanjena rijekim neuspjehom. On je iz
Rijeke odmah odselio u konfisciranu vilu na jezeru Garda, a talijanski kralj Vittorio
Emanuele III. dodjeljuje mu naslov Principe di Monte Nevoso (Kraljevi Snjenika).
DAnnunzio se i nadalje u svojim pjesnikim i politikim istupima esto sjea Rijeke te
ne proputa priliku Rijeanima zahvaljivati na gostoprimstvu i potpori koju su mu
pruili 19191920. Godine 1927. u znak posebne zahvalnosti poklanja rijekom bi
skupu Isidoru Sianu kri s ametistima. DAnnunzio je, za vrijeme svoje kratkotrajne
vladavine u Rijeci, imao specifian, blizak odnos s crkvom, a time i s biskupom. Njegov
misticizam i praznovjerje te sklonost ritualima pronali su svoje uporite u crkvenim
obredima, koji su tijekom njegove vladavine esto bili povodi za javna masovna oku
pljanja u Rijeci.1 y TP
79
Gazophylacium
Gazophylacium
Joannis Bellosztenecz
Zagreb
1740.
papir, tisak
24 22 14 cm
opseg 2000 stranica
sign. Isaac & JJ / Rey
PPMHP KPO-ZKP 17380
Gazophylacium, ij. g. n. kinchena komora, hisa, ali meszto gdeje szpravlyen kinch, tarna komora, blago, zlato-szranische
Gazofilacij ili latinsko-ilirska riznica rijei dvodijelni je rjenik koji sadri oko 40000
latinskih rijei te oko 25000 ilirskih. Od iznimna je znaaja za hrvatsku jezinu zna
nost jer navodi rijei iz triju narjeja kajkavskog, akavskog i tokavskog. Sjedinjava
nje triju narjeja karakteristino je za red pavlina, kojemu je njegov autor Ivan Beloste
nac (Varadin 1593. ili 1954 Lepoglava 1675) pristupio 1616. Belostenec se kolo
vao u Beu i Rimu, bio je prior pavlinskih samostana u Lepoglavi, Sveticama kod Ozlja,
akovcu i Crikvenici te provincijal reda u Istri.
Knjievnojezina koncepcija u kojoj se proimaju svi dijalekti, a na kojoj se temelji
Belostenev rad nadovezuje se na nazore ranih pokupskih glagoljaa, hrvatskih prote
stantskih pisaca te pisaca ozaljskoga kruga. Postojanje rjenika dokazuje da su jeziko
slovci traili naine uspostavljanja jedinstvenog knjievnog jezika i prije preporoda.
Temeljni sloj Belostenevih hrvatskih rijei nastao je tako da je kajkavski leksik oboga
en izborom iz prethodno tiskanih i njemu poznatih rjenika Fausta Vrania (1595) i
Jakova Mikalje (1651) te izborom ivih rijei iz slavonskih govora.
Pod zajednikim nazivom lingua Illyrica na istom je mjestu prikupio leksiko blago
svih narjeja te ujedno uspostavio jedinstven grafijski sustav. Belosteneve su reenice
jasne i bogate, a jezik prepun istoznaica, koje svjedoe o autorovoj baroknoj naobraz
bi i o bogatstvu tadanjega hrvatskoga jezika.1
Nakon Belosteneve smrti 1675. rjenik su dovrili i 1740. za tisak priredili pavlini
Jerolim Orlovi i Andrija Muar, koji su mu dali i naslov. Nakon objavljivanja Gazophylacium je poeo utjecati na razvoj knjievnog jezika. Postao je i kolskim priruni
kom, ali i izvrsnimpomonim sredstvom da se meusobno lake razumiju knjievnici
govornici razliitih dijalekata.2
Noviji pretisci rjenika objavljeni su 1972. u izdanju Libera i Mladosti te 1998. u izda
nju nakladnika Stari Grad iz Zagreba.
Primjerak Belosteneve knjige u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primor
ja ima naslikan grb porodice Paravi na prvoj stranici i peat knjinice M. Mai u Ba
kru. y TM
1
Dario Abram, Filoloka analiza
"Gazophylaciuma" Ivana Belostenca,
seminarski rad iz kolegija Povijest hrvatskog
knjievnog jezika, Filozorski fakultet
Sveuilita u Rijeci, Rijeka 2012, str. 24.
2
hr.metapedia.org/wiki/Ivan_Belostenec
80
81
Srednji iliti pokratcheni katekizmus

Srednji iliti pokratcheni
katekizmus
S pitanjih i odgovorih izvadjen iz
velikoga katekizma
Tiskara brae Karletzky
Rijeka
1815.
papir, tisak
16,5 10,5 cm
PPMHP KPO-ZKP 17195
Knjiga Srednji iliti pokratcheni katekizmus jedna je od najranijih iz rijeke tiskare Kar
letzky. Pisana je u obliku pitanja i odgovora, koji se odnose na osnove katolikog ue
nja. Darovana je 1946. Gradskom muzeju Suak, iji je peat otisnut na prvoj stranici.
Znamenitu rijeku tiskaru, koja je sve do 1889. zadovoljavala potrebe rijekog tiska,
pokrenuo je eh Lorenz Karletzky dobivi 24. srpnja 1779. dozvolu od Velikog vijea
Rijeke. Najstariji sauvani tekst koji je Karletzky otisnuo jest Tassa medicamentorum,
dvojezini popis lijekova na koje se plaaju pristojbe. Tiskane su i brojne knjige pisane
latinskim, talijanskim, njemakim, maarskim i hrvatskim jezikom te propagandni i
informativni materijal gubernijalne i gradske uprave, raznih poduzea i trgovaca te
kazalini plakati i politiki proglasi, ukljuujui i prve rijeke novine. Najranija izdanja
knjiga vezana su uz sakralne teme, a najstarije poznato hrvatsko izdanje knjiga je Pisme iz 1790. Slijede je Srednji iliti pokratcheni katekizmus 1815. i Knjixica imen 1819.
godine.
Nakon Lorenzove smrti tiskaru je vodila njegova supruga Rosina, zatim sinovi Giuse
ppe i Antonio, koji su se potpisivali kao braa Karletzky, a nakon njih Giuseppeov sin
Francesco te unuk Giuseppe mlai. Tiskara je u poetku bila smjetena u prostorijama
isusovakog Seminara, a kasnije u Kui Karletzky na uglu Korza i Trga Republike Hr
vatske.1 y TP
1
Stanislav krbec, Rijeka zvijezda
Gutenbergove galaksije, Rijeka 1995,
str. 237262.
82
83
Libreto opere Rovilda di Messina

Libreto opere Rovilda di Messina
Ivan Zajc
Rijeka
1859.
papir, barun, pozlata, tisak,
talijanski jezik
28,4 x 22,5 cm
PPMHP KPO-PZ
Rijeki kazalini ivot ili ivot na sceni, u razliitim su razdobljima njegova, gotovo
dva i pol stoljetnog trajanja, obiljeili ljudi koji su svojim znanjem, talentom i, moda
vie od svega, strau prema toj, po svemu specifinoj grani umjetnosti, ispisivali ka
zalinu povijest grada bogate i burne prolosti. Povijest to se poigravala Rijekom utje
cala je i na rijeku scenu na kojoj se izmjenjuju kazaline skupine i pojedinci ostavlja
jui na tim daskama koje ivot znae trajan trag.
Poduzetni Giuseppe Bono 1765. gradi prvo rijeko zidano kazalite, svestrani Andrija
Ljudevit Adami fasciniran kazalinim ivotom Bea gradu 1805. daruje teatar kakvom neima nit u Tarstu druga1, a umjetnici arhitekture Hermann Gottlieb Helmer i
Ferdinand Fellner monumentalnom arhitekturom novoga kazalita Teatra Comuna
le (Opinskoga kazalita) ispisuju jednu od najljepih stranica arhitekture historiciz
ma u Rijeci.
Ipak, jedno ime, jedan lik iza ije se skromnosti i jednostavnosti krije talent prepoznat u
europskim prijestolnicama glazbe i djelo koje smo batinili u obliku neprocjenjivo vrijed
na glabenoga opusa, Rijeane i danas ine ponosnim sugraanima velikoga maestra.
Ivan pl. Zajc ije ime danas nosi rijeka, jedna od etiriju nacionalnih kazalinih kua,
ispisao je najsjajnije stranice rijekog glazbenog ivota. Naslijedivi sklonost prema
glazbi od svoga oca Ivana Nepomuka Zajca, vojnog kapelnika i uitelja gudakih glaz
bala te dirigenta kazalinog orkestra, Ivan pl. Zajc ve sa est godina nastupa pred
prepunim gledalitem Adamieva kazalita. Moda je upravo taj nastup odredio bu
dunost mladoga Zajca koji, unato oevu htijenju da ga usmjeri u sigurnije odvjetni
ke vode, nastavlja kolovanje na Konzervatoriju u Milanu. U grad u kojem je roen i u
kojem provodi djetinjstvo, Zajc se vraa 1855. i iste godine prvi put javno nastupa u
Adamievu kazalitu, tada Teatru Civicu di Fiume. Nedugo nakon toga postaje ravnatelj
i koncertni majstor kazalinog orkestra, a 1859. godine pie libreto za operu Rovilda di
Messina i posveuje je Bartolu Benediktu Zmajiu, velikom upanu Rijeke upanije.
Kao mali, vrijedan biser rijeke glazbene povijesti rukopis libreta opere Rovilda di Messina Ivana pl. Zajca danas se uva u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog
primorja Rijeka. Uvezan je u barunaste korice sa stiliziranim zlatnim ukrasima i li
rom, a uz njega je i pismo Ivana pl. Zajca vitezu Bartolu Benediktu Zmajiu. Libreto je
1950. Muzeju darovao unuk Bartola Benedikta Zmajia, Bartol Zmaji.2
Denis Nepokoj, TeataRi povijesni prizori,

2
Denis Nepokoj, "Kazalina zbirka",
Monografija Pomorskog i povijesnog muzeja

Hrvatskog primorja Rijeka, PPMHPR,
Rijeka 2004.
84
85
Zastava Hrvatskog pjeva~kog drutva

Jadranska vila
Zastava Hrvatskog pjevakog
drutva Jadranska vila
J. G. Zeplichal
Suak
1896.
drvo, bronca, svilovez, rips,
pozamanterija
144 118 cm
PPMHP KPO-PZ 3464
1
Marica Balabani Faini, "Pria o jednom
barjaku", Suaka revija, 54/55, Rijeka 2005.
86
Nakon ukinua bakarskog municipija 1874. osamostaljuje se Trsatska opina s nase

ljima Suak i Veica. U opini izrazita hrvatskog sastava i drutveni je ivot obiljeen
hrvatskim domoljubljem. U to su vrijeme rairena osnivanja itaonica, u kojima se
odvijao vrlo aktivan drutveni i kulturno-prosvjetni ivot. Hrvatska itaonica na Trsa
tu osnovana je 1887. godine.
Osim itaonice djeluje i Hrvatsko pjevako drutvo Jadranska vila. Prvi je zborovoa bio
Anton Santini, uitelj pjevanja u Hrvatskoj gimnaziji u Rijeci. U Drutvu je bilo dvadeset
pjevaa. Predsjednik je bio Ante Poli, otac Janka Polia Kamova i Nikole Polia.
Jadranska vila djelovala je gotovo etvrt stoljea i odrala niz koncerata. Godine 1896.
proslavljena je desetogodinjica drutva i posveena zastava simbol Drutva. Zasta
va je pravokutna oblika i obrubljena je resama i kiankama na krajevima. S prednje
strane, u sredini zastavnog polja nalazi se medaljon s alegorijskom kompozicijom
djevojka s lutnjom, more, brodovi, planina. S druge strane u sredini je lutnja, lira i li
snate granice. Zastava je na koplje privrena pozlaenim avliima s imenima dona
tora. Zastava je blagoslovljena 28. lipnja 1896. i stajala je 600 forinti. U sveanome
inu kumovale su gospoe Jelka Rui, Virginija Bai i Vinka Glavan.1 y TP
Zastava ratnih veterana

Zastava ratnih veterana
Rijeka, 1885.
platno, vez
207 253 cm
PPMHP KPO-PZ 18307
Zastava je pripadala Drutvu ratnih veterana (Societ militare dei veterani) Rijeke osno
vanom 1884. godine. S jedne strane ima grb zemalja krune sv. Stjepana, tj. Ugarskog
Kraljevstva, kojem je u to doba pripadala Rijeka, a s druge je prikaz zatitinik grada
sv. Vida i sv. Modesta.
Ovo je izuzetno vrijedan runi rad koji odlikuje zlatovez na svili, a uz rub su crveni i
zeleni trokutii kao simbol ugarske zastave. Drutvo ratnih veterana uz potporu je
gradskog magistrata 1885. trailo posebno odobrenje Njegova Carskog i Kraljevskog
Visoanstva Franje Josipa I. da se na njihovoj zastavi koriste carske/kraljevske ozna
ke. Potporu su za to dobili i od rijekog guvernera Augustina Zichyja. Iz koresponden
cije Drutva, koja se uva u Dravnom arhivu u Rijeci, saznaje se da su njegovi lanovi
namjeravali zastavu osmisliti tako da se upotrijebe iste boje kao i u slubenoj rijekoj
zastavi: modra, tamno crvena i uta, ali im to nije bilo odobreno. Ipak, udovoljeno je
njihovim eljama da se na jednoj strani zastave izveze grb Kraljevine Ugarske. lanovi
udruge, kojih je bilo osamdesetoro, imali su pravo u sveanim prilikama nositi dijelove
vojne uniforme: kaput, koulju sa zlatnom earpom i lentom, ovisno o inu. Predsjed
nik Drutva bio je vitez Michelangelo Polonio-Balbi. Drutvo je djelovalo do svibnja
1923. godine, kada je vlastitom voljom rasputeno uz odobrenje vlasti tadanje Slo
bodne Drave Rijeka. y TM
87
Zastava Drutva Sveti Mihovil

Zastava Drutva Sveti Mihovil
Zastava svetog Mihovila pripada istoimenom Pripomonom i pounom drutvu osnova
Ignjat Sini
nom 1901. u Rubeima podno Kastva.1
Rubei
Stanovnici Kastavtine, smjetene sjeverozapadno od Rijeke, u drugoj su polovici 19.
1907.
i poetkom 20. stoljea iskazivali visoku razinu nacionalne osvijetenosti. Politike
svila, srma, ivano, vezeno
aktivnosti vezane uz stjecanje nacionalnih prava odraavale su se na polju kulturnog i
106 133 cm
svakodnevnog ivota: osnivale su se itaonice i kulturno-prosvjetna drutva. itaoni
PPMHP MZK 142
ce su ubrzo postale sredita drutvenog ivota lokalnog stanovnitva, a pod njihovim

su okriljem osnivana kulturno-prosvjetna drutva, iji je zadatak bio "gojiti i iriti na
rodnu pjesmu i glazbu, pjevanjem oplemenjivati srca"2 te njegovati i promicati
hrvatski jezik i kulturu openito.
Siromano stanovnitvo Kastavtine, orijentirano na poljoprivredu i obrtnu proi
zvodnju, bilo je slabo obrazovano i uglavnom nepismeno, te su drutva svoje djelova
nje prije svega usmjerila na edukativne i kulturno-prosvjetne programe, kao i na fi
nancijsko podupiranje lanstva u ivotnim neprilikama i u sluaju bolesti i smrti. Va
an dio aktivnosti ipak je bio usmjeren na irenje nacionalnih ideja, a selo Rubei
podno Kastva, u kojem je 1871. odran Prvi hrvatski tabor u Istri, predstavljalo je
plodno tlo za to.
Pod okriljem kastavske itaonice, osnovane 1866. godine, zapoelo je s radom prvo
drutvo u Kastavtini, nazvano Istarska vila, sa sjeditem u Kastvu. To je potaklo osni
vanje slinih drutava i u ostalim mjestima Kastavtine. Njihovo osnivanje i rad bili su
legalni. Drutva su imala ureenu upravljaku strukturu, svoj moto te simbole, a naj
znaajniji je bila zastava.
U potrazi za identitetima koji nisu ni ugarski ni germanski vei dio motiva na zastava
ma, i ostalim simbolima, pretkranskog je slavenskog podrijetla, pruajui drutvi
ma vrst oslonac u promjenjivim vremenima druge polovice 19. stoljea.
Na zastavi Drutva Sveti Mihovil uz liru, simbol glazbe i pjesnitva jo iz antikog raz
doblja, prikazana je lipa, motiv vezan uz pretkransko slavensko nasljee, koji se e
sto koristi s ciljem isticanja nacionalnog identiteta. Lipa je sveto slavensko drvo. Nje
zina granica, prema predaji, titi od gromova i poara, simbol je prijateljstva i slobo
de. Ona je mistino drvo ivota, zdravlja, snage i plodnosti.
Sv. Mihovil, titular mjesne crkve po kome je drutvo nazvano, prikazan je sa svojim
atributima, sukladno kranskoj ikonografiji, kao krilati aneo u odjei rimskog vojni
ka; u jednoj ruci dri vagu, a u drugoj plameni ma. Sloga, prijateljstvo, dobronamjer
nost izreeni u motu drutva Jedan za sve svi za jednoga doslovno su preneseni u
1
Zbornik Kastavtine VII, Kastav 1999.
str. 8389.
likovni jezik kroz prikaz rukovanja. Zastava ima borduru u obliku plamiaka, koji su
2
Pravila pjevakog i tamburakog drutva
Istarska vila u Kastvu, Opatija 1902, str. 3.
medaljoni, unutar kojih su izvezeni motivi (estar, kutomjer, klijeta, pila, sjekira, mo
tika i eki) koji upuuju na lokalnu privredu. y TM
88
habsburkog podrijetla, ali sadravaju boje hrvatske trobojnice. U uglovima se nalaze
89
Kain ubija Abela

Kain ubija Abela
Harman Janszenz Muller po
Maarttenu van Heemskercku
Antwerpen, 15601570.
papir, bakrorez
210 248 (196 246) mm
sign.d.l.: H. Muller fecit /
MHeemskerck Inuen. / H. Cock
excudebat
ispod natpis pisan verzalom: *NON
OCIDES* EXOD* xx*
PPMHP KPO-LZ 3342
Bakrorez ili gravura grafika je tehnika u kojoj se u bakrenu plou otrim udubljivaem
urezuje crte, a potom se udubljenja ispunjavaju bojom. Tehnika evoluira iz zlatarskog
obrta. Najranije su gravure proizvedene u Njemakoj oko 1430. godine. Kao vrhunska
umjetnika forma bakrorez se pojavljuje oko 1470. godine u djelima Martina Schon
gauera u Njemakoj i Andree Mantegnae u Italiji. Svoj vrhunac bakrorez doivljava u
grafikama Albrechta Drera, koji je ostao nenadmaan u izvedbi detalja i bogatstvu
nijansi. Borbom protiv reformacije poveava se potranja za slikama u itavome kato
likom svijetu, to doprinosi razvoju grafike produkcije.
U fundusu Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka nalazi se pet
grafika otisnutih u radionici Hieronimusa (Jerome) Cocka, najistaknutijeg predstav
nika flamanske grafike umjetnosti u 16. stoljeu. Hieronimus (Jerome) Cock roen je
1510. u Antwerpenu, u obitelji slikara.
Prve poduke, zajedno s bratom Matthysom Cockom, dobiva od oca Jana Wellensa de
Cocka. Primljen je 1545. godine u slikarski ceh sv. Luke. U Rimu boravi od 1546. do
1548, a nakon povratka u Antwerpenu osniva izdavaku kuu Aux Quatre Vents. Odi
grao vanu ulogu u irenju umjetnikih djela talijanske visoke renesanse u cijeloj sje
vernoj Europi te objavljuje grafike nastale prema djelima vodeih talijanskih slikara
(Raphael, Primaticcio i Andrea del Sarto). Od nizozemskih slikara najzastupljenija su
djela Fransa Florisa, Pietera Brueghela Starijeg, Maartena van Heemskercka i Hie
ronymusa Boscha. U njegovoj radionici djeluju istaknuti graveri, kao to su Pieter van
der Hyden, Giorgio Ghisi, Dirck Volckertsz Coornhert, Cornelis Cort, Philippe Galle i
Herman Mller. Od 1548. do 1570. izdao je vie od tisuu i sto otisaka, od kojih je
ezdeset i dva sam gravirao. Umire 1570. godine, a radionicu preuzima njegova ena.
y MCS
90
91
Gospa Trsatska
Gospa Trsatska
nepoznati autor
18. stoljee
papir, bakrorez
48,3 36,3 cm
PPMHP KPO-LZ 2185
Crkva Majke Boje na Trsatu stoljeima slovi kao najpoznatije hrvatsko protenite.
Slava protenita poiva na predaji koju prvi spominju loretski ljetopisci u 15. stoljeu,
a u 17. i 18. stoljeu i trsatski historiografi Franjo Glavini, Juraj Ksaver Marotti, Petar
Franceti, Karlo Pasconi.
U svojoj knjizi Historia Tersattana opat Franjo Glavini navodi da je 1291. gospodar
Trsata knez Nikola I. Frankopan, sin Bartola V, kneza krkog, hvarskog i brakog, te
njegovo ime vee uz legendu o prijenosu Nazaretske kuice na Trsat.
Po predaji Franjo Asiki na putu za Siriju 1212. godine doivljava brodolom i prisilno
se iskrcava na kvarnersku obalu. Usnuvi, ima viziju o prijenosu Nazaretske kuice na
Trsat. Vizija se obistinila. U noi 10. svibnja 1291. na Ravnici, u blizini trsatske gradi
ne, pojavila se Sveta kua, koju su aneli donijeli iz Nazareta i u kojoj je odrasla i pri
mila Navjetenje Djevica Marija. Tri godine kasnije, 10. prosinca 1294, kuica nestaje
i pojavljuje se u Loretu, u blizini Ancone. Kako bi provjerio navode predaje o prijenosu
Svete kuice, knez Nikola I. alje u Nazaret izaslanstvo, u kojemu je i trsatski upnik
Aleksandar. Po povratku izaslanstva i potvrdi uda prijenosa, knez na istome mjestu
podie kapelu, koja ubrzo postaje stjecite vjernika.
Neki autori putovanje Svete kuice povezuju uz kriarske vojne, odnosno uz pad tvr
ave Acre 1291. godine u ruke muslimana.
Vjerojatno povijesno objanjenje prijenosa i putovanja Svete kue povezano je s djelo
vanjem kriarskih vojni, odnosno uz pad tvrave Acre, posljednjeg kranskog upori
ta u Svetoj Zemlji, 1291. godine u ruke muslimana. Tada kriari u Europu prenose
najvrednije im relikvije, meu kojima su bili i ostaci Nazaretske kuice.
Zalaganjem sinova kneza Bartola VIII, Stjepana II. i Ivana V, papa Urban V, saznavi da
je prvotno Sveta kua bila na Trsatu i saalivi se na hrvatske hodoasnike u Loretu,
alje iz Rima, po ocu Bonifaciju Napuljcu, apostolskom propovjedniku, udotvornu Bo
gorodiinu sliku, rad Svetog Luke. Slika, poznata pod nazivom Majka Milosti, zapravo je
prijenosni, putni oltari oblikovan kao triptih. Sredinji je motiv triptiha Bogorodica s
Djetetom, a na vratnicama su scene Navjetenja i Raspea, ispod kojih su prikazani sve
ci, meu kojima je i prepoznatljiv lik sv. Bartola. Prikaz tog sveca upuuje na to da je
sama slika usko povezana s linou Bartola VIII. Frankapana, koji umire 1360.
Na dan Male Gospe, 8. rujna 1715. uz veliko slavlje prepot kaptola u Novom Mestu
Juraj Ksaverije Marotti okrunio je zlatnim krunama, dobivenim od Vatikanskog stol
nog kaptola, glave Isusa i Marije, i tako je slika Trsatska Gospa prva Marijina slika
izvan Italije okrunjena krunama iz Rima. y MCS
92
93
Dolazak cara Karla VI. u Rijeku

Dolazak cara Karla VI. u Rijeku
Jedan od najranijih prikaza Rijeke sauvan je na slici Dolazak cara Karla VI. u Rijeku
nepoznati autor
1728. godine. Slikar se posluio naslovnom temom kako bi prikazao grad poetkom
Rijeka
18. stoljea, a to je jo uvijek srednjovjekovna Rijeka, Terra Fluminis, grad utvren ja
1728.
kim, irokim bedemima s nizom kula ili tornjeva na istaknutim obrambenim poloa
platno, ulje
jima. Gradske zidine utvrene kulama okruene su jarkom, u koji se slijevao potok
150 296,5 cm
Lenjak. Izmeu jarka i zidina bio je uzak prostor (barbakan), a iza toga prostirao se
PPMHP KPO-LZ 1774
pomerijalni teren (Pomerio), na kojemu se zbog stratekih razloga nisu smjele podizati
zgrade. Na sjevernoj strani grada, na uzvisini s koje se moe nadzirati obala i ue
Rjeine, uzdie se utvreni katel. U katelu je ivio kapetan s desetak vojnika. Kape
tan je zapovijedao gradom i ubirao porez. Ispred grada bio je malen drveni gat, a more
je ulazilo duboko u ue Rjeine, gdje je i bila luka. U blizini grada bili su vrtovi, vino
gradi, maslinici i oranice posjedi rijekih graana i samostana. Do Trsatskog katela
i crkve vode Kruieve stube.
Sliku je rijeka opina 1889. godine otkupila od poznate senjske obitelji Tomasetovi
ch.1 Dugo je prevladavalo miljenje da slika prikazuje dolazak cara Josipa II. u Rijeku
13. svibnja 1775. godine. Konzervatorsko-restauratorski zahvati provedeni na slici
potvrdili su miljenje da je Domenico Aquaroli pri restauraciji slike 1898. godine, za
veden predajom, preko vjerojatno oteena lika cara Karla VI. naslikao dobro mu po
znatu fizionomiju cara Josipa II.2
Eco del Litorale Ungarico iz 1843. godine donosi detaljan opis boravka cara Karla VI. u
Rijeci,3 to poblie pojanjava i okolnosti nastanka same slike. Naime car je Karlo VI.
1728. krenuo u obilazak nasljednih austrijskih zemalja kako bi se Presvijetloj kui iska
zala posebna poast pri ustolienju novog cara na prijestolju. Prije Rijeke car je obiao
Graz, Klagenfurt, Ljubljanu, Goricu i Trst. U Rijeku je stigao 15. rujna. Ispred kapucin
skog samostana doekao ga je Giovanni Tudorovich, gvardijan samostana, predavi
mu struak cvijea. elio je time posvjedoiti o siromatvu, vjerskoj ozbiljnosti i iskre
nosti.4 Car je bio smjeten u sveano ukraenoj odaji Katela s pogledom na barbakan
1
Giovanni Kobler, Memorie per la Storia della
Liburnica citt di Fiume, vol. II, Centro di
ricerche storiche Rovigno, Trst 1978, str.
35.
2
Radmila Mateji, Kako itati grad, Izdavaki
centar Rijeka, Rijeka 1990, str. 79.
3
Igor ic, "Dolasci vladara u Rijeku", Suaka
revija, br. 32, Klub Suaana, Rijeka 2001,
str. 78.
4
Rijeka luka, Izvjetaj o dolasku Karla VI. u
Rijeku, Muzej Grada Rijeke, Rijeka 2001,
str. 322.
94
i kapelu sv. Stjepana. Idueg je dana, u etvrtak 16. rujna, po novoj cesti, kasnije na
zvanoj Karolina, a koju je izgradio inenjerijski pukovnik Mattia de Waiss, car Karlo
VI. krenuo put Bakra, a potom filugom do Kraljevice. Pri povratku u Rijeku na mostu
kod Fiumare doekali su ga predstavnici Senja i njihov dokapetan Lucancich. Oni su
galijom stigli u Rijeku da mu, kao podanici cara i ugarskog kralja, izraze svoju vjernost
i zamole ga da ue na njihov brod. Nakon kratke plovidbe car je podijelio mornarima
200 zlatnika. Cjelodnevnom manifestacijom 17. srpnja caru je ukazan hommage naj
vjernije Rijeke. Sljedee jutro car je napustio Rijeku i krenuo put Trnave, gdje je i pri
dolasku konaio kod upnika Antonia Spignarolija, rijekog patricija.
Slika je zapravo posveta i sjeanje na ast koju je car iskazao predstavnicima Senja.
Kako je slika otkupljena od obitelji Tomasetovich (Domazetovi), moe se pretposta
viti da je netko iz te porodice bio meu senjskim predstavnicima u Rijeci. Najvjerojat
nije je rije o Pavlu Domazetoviu, koji je zbog izuzetnih vojnikih zasluga u borbi s
Turcima Osmanlijama od kralja Karla VI. 21. listopada 1724. u Beu dobio austrijsko
plemstvo i grb te ubrzo bio i promaknut u austrijskog baruna za iste zasluge.5
Iako namijenjena muzeju, slika se od 1893. nalazila u prostoru Gradske vijenice
Municipija, jer u muzeju nije bilo mjesta za sliku tako velikih dimenzija.6 Od 1948. godine
slika je ponovno dio fundusa Muzeja te je izloena u stalnom postavu. Premda ne
prikazuje sam dolazak cara, slika svjedoi o njegovu boravku u Rijeci, ali i o sjaju neka
danje Rijeke.7 y MCS
5
Enver Ljubovi, "Senjska uskoka i plemika
obitelj Domazetovi i njihovi grbovi", Senjski
zbornik, vol. 36, Senjsko muzejsko drutvo,
Gradski muzej Senj, Senj 2009.
6
Iva Peri-alogovi, Muzej Hrvatskog
primorja, Rijeka Zbornik, MH Zagreb 1953,
str. 588.
7
U Inventarnu knjiga Gradskog historijskog
muzeja Museo storico cittadino 2. srpnja
1948. pod rednim brojem 1068 uvedena je 1
velika uljena slika Rijeke iz XVIII vijeka za koju
se navodi da je izruena iz zgrade Municipija.
95
Sve~ano proglaenje pripojenja Rijeke Ugarskoj

Sveano proglaenje pripojenja
Rijeke Ugarskoj
Andor Dudits
Budimpeta
1895.
platno, ulje
231 322 cm
PPMHP KPO-LZ 1773
96
Rijeki je Municipij 1895. godine kod poznata

maarskog slikara Andora Duditsa (18661944)
naruio sliku s prikazom dogaaja koji je, kao
jedan od najznaajnijih u rijekoj povijesti,
dugotrajno obiljeio sudbinu grada. Rije je o
pripojenju Rijeke Ugarskoj 1776. godine. Sli
ka je bila izloena na Milenijskoj izlobi u Bu
dimpeti 1896. godine. Tom se izlobom obi
ljeavalo tisuu godina od utemeljenja Ugar
ske. Slikar je ovjekovjeio sam in itanja po
sebnog dekreta carice Marije Terezije kojim
ona ustanovljuje Severinsku upaniju. Ta u
panija obuhvaa prostor od Karlovca do Rije
ke s desne strane Karolinke ceste. Na taj je
nain Rijeka povezana sa svojim zaleem, to
joj je omoguilo daljnji razvoj. upanija je ad
ministrativno podijeljena na distrikte (primor
ski i pokupski) i nie kotareve. Kotar Rijeka
obuhvaa Rijeku, Trsat, Bakar, Bakarac i Kralje
vicu. upanija je u svim poslovima osim u tr
govini, kojom upravlja Rijeki gubernij podi
njena Hrvatskom kraljevskom vijeu. Ugarski
plemi Jzsef Maylth Szkhlyi postaje prvi
rijeki guverner i upan Severinske upanije
te rijeki civilni kapetan. Da bi se zatitila ra
nije steena prava i privilegije Rijeke, Marija
Terezija 23. travnja 1779. izdaje posebnu di
plomu prema kojoj se grad Rijeka s kotarom
ima i nadalje smatrati odijeljeno i Svetoj kruni
Kraljevine Ugarske pridrueno tijelo tj. corpus
separatum. Meutim ukidanjem Hrvatskog
kraljevskog vijea Rijeka dolazi pod izravnu
upravu Ugarskog namjesnikog vijea, na te
melju je ega Maari i svojataju sve do sloma
Austro-Ugarske Monarhije. y MCS, TP
97
Sveta Lucija
Sveta Lucija
Jacopo Negretti, zvan Palma
Giovanne (Mlai)
Venecija
17. stoljee
platno, ulje
134 109 cm
PPMHP KPO-LZ 2939
O ivotu svete Lucije postoje samo legende. Podrijetlom je bila iz imune sicilijanske
obitelji. Da e i sama podnijeti muenitvo, saznala je dok je molila za majino ozdrav
ljenje na grobu svete Agate. Stoga je odluila sve svoje imanje podijeliti siromasima,
to je razbjesnilo njezina zarunika te ju je kao kranku prijavio vlastima, koje su je
uhitile i osudile na smrt. Lucija je muena za vrijeme cara Dioklecijana. Nisu je mogli
obeastiti, pomaknuti s mjesta, niti joj je vatra nakodila. Vojnik joj je uspio bodeom
prerezati vrat, i to tek onda kad je Lucija, prihvaajui pretkazano muenitvo, sklopi
la oi kako njihova svjetlost ne bi zbunjivala krvnika.
Druga legenda spominje da je Lucija sama sebi iskopala oi kako ne bi dovela u napast
mladia opinjena njihovom ljepotom. Marija ju je zauzvrat obdarila jo ljepim oi
ma. Zato je umjetnici prikazuju kao nebesku iscjeliteljicu oiju, s pliticom, oima i,
esto, noem.
Njezini tovatelji proirili su se po Siciliji nakon petog stoljea, a obiaj tovanja svete
Lucije prenesen je i na naa podruja. Zatitnica je vida i staklara, krojaa, kovaa, pi
sara, tkalaca, vratara i ratara. Uz blagdan sv. Lucije, koji se obiljeava 13. prosinca,
usred doaa, povezani su mnogi puki obiaji i razne pobonosti. Kako joj ime dola
zi od latinske rijei lux, lucis i znai svjetlo, simbolizira svjetlo u zimskoj tami i navje
uje Boi kao roendan Svjetla. Stoga se na taj dan sije penica da bi ozelenjela do
Boia, a zelenilom se prizivala plodnost i obilje u nadolazeoj godini. Od Svete Lucije
do Boia dvanaest je dana pa se, prema "brojanicama", mogu predvidjeti vremenske
prilike u svakom mjesecu nadolazee godine. Na taj se dan tamjanom posveivao stan,
djeca su bacala upaljeno drvo u potoke i rijeke i trala kroz sela nosei baklje, vjerovalo
se da pisanjem mukih imena na dvanaest papiria, koji bi se jedan po jedan otvarali
od Sv. Lucije do Boia, djevojke naposljetku mogu otkriti ime budueg mua, a bilo je
zabranjeno rukovati iljatim ili otrim predmetima.1 Upravo na blagdan Svete Lucije u
primorskim je krajevima uobiajeno darivanje djece malim darovima, slatkiima i su
him voem, a u Jurandvoru na otoku Krku obiaj je okupljenim vjernicima nakon
mise sa zvonika crkve sv. Lucije baciti maleni kruh, hlipci.
Nakon provedenih konzervatorskorestauratorskih radova slika je pripisana opusu
jednog od najznaajnijih mletakih slikara Jacopu Palmi Mlaem.2 Iako jo nije utvr
en njezin naruitelj, o vrijednosti narudbe govori kako ime autora tako i skupocje
nost upotrijebljenih pigmenata, koji upuuju na vanost i zacijelo visoku cijenu na
rudbe. y MCS
1
Dunja Rihtman-Augutin, Knjiga o Boiu,
Golden marketing, Zagreb 1995, str. 27.
2
Sliku je atribuirala dr. sc. Vinja Brali,
Hrvatski restauratorski zavod, Zagreb.
98
99
Motivi iz srednjovjekovnog ivota

Lov na lastavice
nepoznati autor
Veneto
poetak 18. stoljea
drvena ploa, ulje
118 95 cm
PPMHP KPO-LZ 216
Prodaja ptica
nepoznati autor
Veneto
poetak 18. stoljea
drvena ploa, ulje
112 96 cm
PPMHP KPO-LZ 217
1
Konzervatorsko-restauratorske radove na
slikama izveo je Studio Restaura iz Pule
2007. godine.
2
Lana akovi, "Dvije genre-slike iz Gradskog
muzeja Bakar", Bakarski zbornik, broj 12,
Grad Bakar, Bakar 2010, str. 97126.
3
www.britishmuseum.org/research/search_
the_collection_database
4
www.oldmasterprint.com/stradhunt
100
U fundusu Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka uvaju se dvije

oslikane drvene ploe rustinog izraza, ali vrlo zanimljive tematike. Jedna prikazuje
lov na lastavice pomou diskova od ogledala s rupom u sredini, a druga prodaju mr
tvih ptica. Kako su ploe bile oteene,1 a prikazi na ploama neuobiajeni, teko je
bilo odrediti to uistinu predstavljaju, pa su se dosta dugo koristili pogreni nazivi kao
to je Igra s pticama i Prodaja riba.
Iako je sam nain lova pomou ogledala jo uvijek nepoznat, poznato je da su ptice bile
vaan dio prehrane ljudi u srednjem vijeku, da su jeli sve to ima krila, od kokoi, patke
i purice do goluba, prepelice i lastavice. Da su se lastavice u srednjovjekovnoj Europi
koristile u gastronomiji, svjedoi i sauvani naziv popularnog sanmarinskog jela la
staviji vratovi. Lastavije se ulje u ljekarnitvu koristilo kod lijeenja iroka spektra
bolesti, od ogrebotina i modrica do reume i bolesti oka i slaba vida, a bilo je i bitan
sastojak magijskog recepta za nestajanje.
Drvene su ploe vjerojatno sluile kao drvene vratnice ugradbenog ormara, koje je
neki venetski slikar izradio prema popularnim grafikim predlocima. Bile su u upo
trebi negdje na podruju grada Bakra te su kao dio zbirke Matije Maia 1935. godine
otkupljene za Gradski muzej Suak. U Gradskom muzeju u Bakru nalaze se jo dvije
slike sline tematike i izrade.2 Predloak za izradu ovih ploa grafike su broj 76 i 77 iz
Venationes Ferarum, Avium, Piscium ili Lov na divlje ivotinje, ptice i ribe, koje je gravirao
Jan Collaert (15661628), a objavio Phillipus Gallaeus iz Amsterdama.
Autor crtea slikar je, crta i dizajner uglavnom poznat kao Joannes Stradanus3 (Jan
van der Straet, Giovanni della Strada, Giovanni Stradano), roen u Brugesu 1532.
Prve je poduke dobio od oca Jana van der Straeta (umro 1535), a nakon njegove smr
ti dvije je godine kod Maksimilijana Francka (14901547). Od 1537. do 1540. koluje
se u Antwerpenu kod Pietera Aertsena te 1545. postaje majstor i pridruuje se slikar
skom cehu sv. Luke. Iste je godine preko Lyona, gdje surauje s Corneilleom iz Lyona
(Corneille de Lyon), otputovao u Italiju. U Firenci dizajnira tapiserije za tvornicu Co
sima de Medicija Arazzeria Medicea te freske i tapiserije za ureenje uvenih graevina
Palazzo Vecchio i Villa da Poggio a Caiano, a u Rimu surauje s Danieleom da Volterra na
dekoraciji vatikanskog Belvedera. Mnoge od njegovih tapiserija prikazuju lov te su
postale izrazito popularne. Prvu je seriju predloaka od 43 urezane ploe s posvetom
za Cosima de Medicija izradio Philip Galle 1578. godine, a ponovljeno je izdanje dopu
njeno grafikama A. Collaerta, J. Collaerta, C. Gallea I. i C. de Mallerya te objavljeno
1596. godine.4 O popularnosti motiva svjedoe i nai prikazi, koji se pojavljuju i stolje
e kasnije, sudei po odjei enskih likova i specifinim pokrivalima za glavu karakte
ristinim za sam kraj 17. i poetak 18. stoljea. Joannes Stradanus umro je u Firenci
3. studenog 1605. y MCS
101
102
Karolina Belini}
Karolina Belini (Carolina Bellinich) roena je 21. travnja 1791. u Rijeci kao prvoroeno
dijete iz drugog braka Franje Kranjeca (17451823) s Beankom Annom Marijom roe
nom Stolz. Otac joj je bio imuan pomorski kapetan, posjednik i trgovac podrijetlom iz
Voloskog, koji je od 1797. do 1806. bio britanski vicekonzul za Ugarsko primorje. Nakon
njega tu visoku dunost obnaa sin mu Ignacije.
Karolina je bila udana za Andriju Belinia, kapetana gradske garde, s kojim je imala etve
ro djece. Prema pisanju rijekog povjesniara Ivana Koblera, spasila je grad kad je 3. srp
nja 1813. u 9 sati i 20 minuta engleska flota, u sukobu s Napoleonovom vojskom, zapo
ela bombardiranje Rijeke. U paninu bijegu grad je napustila civilna vlast s gradonael
nikom Paulom Scarpom, ali i vojska i mnogobrojno stanovnitvo. U tom meteu Ka
rolina Belini, ugrozivi vlastiti ivot, odlazi engleskome asniku i moli ga za spas grada.
Zahvaljujui njezinoj intervenciji, prisebnosti, hrabrosti i armu, admiral Host za
povijeda prestanak bombardiranja grada i paljenja luke. Rijeka je spaena od veeg raza
ranja. Za svoj je pothvat Karolina tek 1829. uspjela ishoditi priznanje kapetanskog vijea
Rijeke, ali najveu poast odali su joj graani prozvavi je Karolinom Rijekom. y MCS
Karolina Belini
nepoznati autor
Rijeka
2. desetljee 19. stoljea
platno, ulje
45 38 cm
PPMHP KPO-LZ 489
103
Quartetto
Quartetto
Slika Quartetto poznata je i pod imenom Nel saloto, a zajedno s neto ranije nastalim
Umberto Veruda
slikama Duetto i Terzetto prikazuje mondeni ivot visokog drutvenog sloja na prijela
Trst
zu iz devetnaestog u dvadeseto stoljee. To je razdoblje znano i pod terminom fin du
1892.
sicle, odnosno la belle epoque, a karakterizira ga sveopi optimizam, razvoj novih teh
platno, ulje
nologija i znanstvenih spoznaja, pod ijim utjecajem dolazi i do novog poimanja u
140 180 cm
umjetnosti.
sign. sred. d. U. Veruda 1892.
Tipian predstavnik tog vremena i autor ovih slika poznati je transki slikar Umberto
PPMHP KPO-LZ 2338
Veruda (18681904).1 Nakon kolovanja na Akademiji u Monacu (1886), gdje prijate

ljuje s Carlom Wostryjem i Isidorom Grnhutom, te povremenih boravaka u Parizu,
Rimu, Berlinu i Beu Umberto Veruda vraa se u rodni grad, gdje kao vrstan crta,
karikaturist i ilustrator, ali prvenstveno zahvaljujui svojim portretima i slikama iz
mondenog ivota postie velik uspjeh.
Nakon to su izloene u galeriji Giuseppea Scholliana slike su otkupljene kako bi se
opremio ljetnikovac carice Elizabete Amalije Eugenije (18371898), bavarske prince
za iz kue Wittelsbach, supruge cara Franje Josipa I. Habsburga. Iako se Elizabeta kao
esnaestogodinjakinja iz ljubavi udala za Franju Josipa I, njihov zajedniki ivot ni
malo nije nalikovao ivotu iz bajke. Pod teretom dvorskog protokola i stalnom pa
skom svekrve, carice Sofije, Elizabeta je esto pobolijevala. Shrvana obiteljskim trage
dijama, smru dvogodinje keri Sofije i sina jedinca, prijestolonasljednika Rudolfa
povlai se na Krf, gdje 1890. godine gradi vilu Achilleion, posveenu mitskom grkom
junaku Ahileju. Nakon njezine smrti vilu je od njezinih nasljednika 1907. otkupio
njemaki car Wilchelm II, a kolekcionari su doli u posjed brojnih slika.
Sve tri slike izloene su 1922. godine na retrospektivnoj izlobi djela Umberta Verude
na venecijanskom bijenalu, i to kao vlasnitvo Ottavia Schmitza iz Bea, brata pozna
ta transkog knjievnika Itala Sveva (Ettore Schmitz). Ottavio Scmitz bio je dugogo
dinji najbolji prijatelj i pokrovitelj Umberta Verude, s kojim je dijelio strast prema
umjetnosti i boemskom ivotu. Kako je tridesetih godina u Rijeci bila izuzetno iva
inicijativa da se umjesto postojeega Musea Civica, muzeja zaviajnog profila, osnuje
Galerija moderne umjetnosti2 nabavlja se, otkupom i donacijama, niz vrhunskih djela,
meu kojima 1936. i slika Quartetto Umberta Verude. y MCS
1
Maria Masau Dan, Diego Arich de Finetti,
Lopera grafica e pittorica di Umberto Veruda,
Civico Museo Revoltella, Edizioni della
Laguna, Trst 1998.
2
Margita Cvijetinovi Starac, "Zbirka slika,
grafika i skulptura", Monografija Pomorskog i
povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka,
PPMHPR, Rijeka 2004, str. 148.
104
105
Portret Ivana Minaka

Ivan Minak
Michele Canzio, Tommaso Darin
Rijeka
oko 1873.
platno, ulje
32 26 cm
sign. sred. d. Canzio Darin
PPMHP KPO-LZ 2661
U fundusu Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka nalaze se etiri

portreta iz obitelji Minak. Ivan Minak Antonov (Giovanni Minach, Opri 1785 Vo
losko 1866) bio je u svoje vrijeme najjai brodograditelj i brodovlasnik na kvarnerskoj
obali. Karijeru zapoinje kao pomorski kapetan putujui svojim malim jedrenjacima
du jadranskih obala, prevozei i preprodajui ulje, ito, vino i drvo. Iako je za vrijeme
napoleonskih ratova pretrpio ogromnu tetu jer su mu spaljeni svi brodovi u tran
skoj luci, do velikog bogatstva dolazi sretnim spletom okolnosti. Kada je upravo iz Si
cilije dovezao pun brod limuna, Trst je poharala epidemija kolere koja se lijeila limu
nom. Komad limuna se prodavao za 1 gulden, ime je Ivan Minak zaradio ogromno
bogatstvo. Godine 1813. oenio se Marijom Anom Raji i preselio u Volosko. Marija
Ana Raji vlasnica je pekare u kojoj se pripremao dvopek za brodsku posadu te se
izvozio u Trst. Prvo brodogradilite Ivan Minak podie 1820. u Preluci pored Volo
skog, a 1832. vlasnik je kunera-brigantina Adelina, suvlasnik brodova Corrier di Messina i Mar. S vremenom ima ak 13 brodova, to vlastitih to u suvlasnitvu, meu
kojima su brik Ivo, brigantin Nane B., barkovi Padre, Figlio, Spirito.
Izmeu Voloskog i Opatije, u Lipovici, Ivan Minak podie brodogradilite 1861. U
njemu je nakon dvije godine sagradio bark Spirito. U sreditu Voloskog, ispod upne
crkve podigao je nekoliko kua, a svoju je veliku kuu u Voloskom namijenio za bolni
cu. Iz braka s Anom Marijom Raji imao je sinove Josipa Frana, Ivana, Jerolima i
Benedikta i tri keri.1 Bio je vlasnik dijela dananjeg Pehlina koji se naziva Minakovo.
Portrete potpisuje radionica Canzio Darin, koja se ponekad javlja i kao Canzio Da
rin Beda. Iza tog potpisa stoje slikari Michele Canzio i Tomaso Da Rin, koji su razvi
li izuzetno ivu slikarsku produkciju izraujui portrete imunih graana i plemstva
po skoro cijeloj Europi. y MCS
1
Irvin Lukei, Rijeke glose (opaske o davnim
danima), Izdavaki centar Rijeka,
Rijeka 2004.
106
107
Obiteljski portret
Obiteljski portret
Leandro Basssano
Venecija
1601.
platno, ulje
103,3 119,2 cm
PPMHP KPO-LZ 2326
1
Pavao Leroti, Konzervatorsko-restauratorski
radovi na slici "Obiteljski portret" Leandra
Bassana, Hrvatski restauratorski zavod,
Zagreb 2004.
2
Sanja Cvetni, "Portreti Leandra Bassana
u Hrvatskoj", Radovi Instituta za povijest
umjetnosti, 28, Zagreb 2004, str. 8795.
3
Pavao Leroti, Obiteljski portret Leandra
Bassana iz zbirke Pomorskog i povijesnog
muzeja Hrvatskog primorja Rijeka,
konzervatorsko-resturatorski radovi,
Hrvatski restauratorski zavod, Zagreb 2004.
108
Jedan od rijetkih obiteljskih portreta u fundusu Muzeja, a jedini koji je naslikan prije
19. stoljea prikazuje muku i ensku osobu u dobi od sedamdeset godina i djevojicu.
Tonih podataka o podrijetlu slike nema. Najvjerojatnije je rije o slici koja je predstav
ljena javnosti na velikoj umjetnikoj izlobi u Rijeci 1893. godine kao Portret dalmatinske obitelji, a pripadala je imunoj rijekoj obitelji Randi, podrijetlom iz Kostrene.
Tom prigodom izloeno je vie od 400 umjetnina, uglavnom slika starih majstora, a u
vlasnitvu bogatih graanskih obitelji iz Rijeke i okolice. Slika se ponovno spominje
tek 1946. godine kao dio inventara Gradskog historijskog muzeja Museo historico cittadino, koji je kao prvi sljednik Musea Civica djelovao kratko vrijeme nakon Drugoga
svjetskog rata.
Put same umjetnine je neizvjestan, ali da je mijenjala vlasnike, svjedoe preinake uoene
tijekom konzervatorskorestauratorskih radova.1 Prije radova slika nije imala nikakvih
natpisa. Radovima su detektirani naknadno preslikani natpisi i skraivanje slike kako bi
se osigurala simetrija djela. Predoeni detalji i rekviziti nisu sluajno naslikani, oni su tu
kako bi prenijeli priu koju emo donekle pokuati rekonstruirati. Sliku su naruili djed
i baka za svoju unuku kako bi se ona kad odraste prisjetila kakvi su joj djed i baka bili i
koliko ljubavi su joj poklanjali. Rukavice u rukama i prsten peatnjak na lijevoj djedovoj
ruci svjedoe o tome da je on bio imuna, ugledna i pouzdana osoba. Baka je njena i
emotivna, a njezina bijela marama navjeuje suze i skori kraj. U centru njihova ivota i
slike djevojica je koja u desnoj ruci dri karanfil, simbol iste i nesebine ljubavi.2 Okie
na je biserima koji predstavljaju suze, ali su istovremeno i simboli ljepote, ljubavi i sree.
Oko vrata nosi karakteristian nakit mediteranskog kulturnog kruga ogrlicu od kora
lja, koja je titi od oluja i munja, ini i uroka, ak i napada samog vraga. Vjerovalo se na
ime da taj nakit titi od prirodnih i neprirodnih opasnosti te se on javlja i kao snaan
protektivni talisman za bebe i malu djecu. Nekad se koraljna ogrlica vjeala o kolijevku
novoroeneta kako bi odagnala svako zlo od djeteca, a osim kao nakit koristila se i kao
termometar budui da je pri povienoj temperaturi mijenjala boju. Narodi koji nisu tako
lako mogli doi do koralja taj su obiaj prilagodili na taj nain da su u istu svrhu upotre
bljavali obinu crvenu vrpcu. Da je u naem primjeru bila rije o uglednoj obitelji, svje
doe i dimenzije slike. Naime prije industrijske proizvodnje samo su se u izuzetnim
prilikama upotrebljavala rijetka i skupa platna irega tkanja, od 7 ili 8 kvarata, odnosno
110 ili 127 centimetara. Izrada slike veeg formata od jednog komada platna, bez ava
vidljiva na licu slike, bila je povlastica imunijih naruitelja, meu kojima su i naruitelji
naeg portreta dimenzija 103 109 cm.3
Leandro Bassano (10. lipnja 1557 15. travnja 1622), poznat i kao Leandro dal Ponte,
bio je talijanski umjetnik iz grada Bassano del Grappa, sin Jacopa Bassana i mlai brat
Francesca Bassana. Osnovna znanja stekao je u radionici svoga oca, koju je i preuzeo
kada je Francesco otiao u Veneciju. Nakon oeve smrti i bratova samoubojstva vodi
radionicu u Veneciji. U slikarstvu slijedi tradiciju svoga oca u realizaciji sakralnih djela,
ali je takoer postao poznat i kao portretist. y MCS
109
Giovanni de Ciotta
Giovanni de Ciotta
Emanuele Gallico
Rijeka
oko 1875.
platno, ulje
70 x 54 cm
sign. sred. L. E. Gallico
PPMHP KPO-LZ 2345
Giovanni Ciotta roen je 24. travnja 1824. u Rijeci kao sin bogata trgovca Lorenza i
Adrijane Marije, keri A. Lj. Adamia. Svojom je politikom djelatnou obiljeio po
sljednja tri desetljea 19. stoljea. Zavrio je Vojnu akademiju u Beu te je sudjelovao
u borbama u Italiji 18481849, a nakon toga slubovao je u garnizonima u Veroni i
Veneciji, gdje se sprijateljio s admiralom austrijske flote barunom Maxsimilianom von
Sterneckom i grofom Hadikom, majordomom nadvojvode Maxsimiliana. Iz vojne se
slube povlai 1859. kao vojni inenjer. Oenio se 1863. Natalijom ro. Zahony Ritter
(18321895) i imali su dvije keri, dok je Natalija iz prvog braka s Pietrom Scarpom
imala jo petero djece. Vodila je aktivan drutveni ivot. Pisala je i objavljivala romane
na njemakom i talijanskom jeziku. Godine 1850. izabrana je za predsjednicu rijeke
podrunice Crvenoga kria, a 1867. osniva Societ Pic-nic, drutvo koje se bavilo do
brotvornim radom i prikupljanjem pomoi za siromanu djecu.
Giovani de Ciotta obnaa dunost rijekog gradonaelnika od 1872. do 1896. Za vri
jeme svoje uprave postavlja urbanistike temelje moderne Rijeke. Kao izrazito ener
gina osoba pokreta je brojnih komunalnih intervencija zahvaljujui kojima Rijeka
poprima izgled modernog grada. U njegovo vrijeme gradi se novo kazalite i kompleks
zatvorene trnice, obnavlja i proiruje Gradska vijenica Municipij te ureuje gradska
infrastruktura. Za svoje je zasluge odlikovan Vitekim kriem Kraljevskog Ugarskog
reda sv. Stjepana, Komanderskim kriem i ordenom eljezne krune III. reda cara Fra
nje Josipa I, Ordenom komandera sv. Mauricija i sv. Lazara Savojske dinastije te Orde
nom viteza II. klase pruskog reda s krunom. Poasni je lan Trgovake i industrijske
komore u Rijeci, predsjednik je upravnog odbora i delegacije opine, predsjednik ad
ministrativnog savjeta Kreditne rijeke banke, direktor Maarskog akcijskog trgova
kog drutva itd. Zbog pojaane centralizacije za vrijeme vlade Dezsa Bnffyja dolazi
u sukob s maarskom vlau te se povlai s poloaja guvernera. Umro je u Lovranu
1903. godine. y MCS
110
111
Andrija Ljudevit Adami}

Andrija Ljudevit Adami
nepoznati autor
Rijeka
oko 1804.
platno, ulje
87 64 cm
PPMHP KPO-LZ 2314
Andrija Ludovik, sin imuna i Ane Adami, roen je u Rijeci 28. studenoga 1766. go
dine. O djetinjstvu, ranoj mladosti i kolovanju Andrije Ljudevita Adamia zasad
nema pisanih izvora. Pretpostavlja se da prema oevoj elji odlazi u Be, gdje pohaa
trgovake kole i vjebe u banci Frauen & Fels. Nakon kolovanja zapoinje trgovako
poslovanje u rodnom gradu, a ve 1786. s ocem osniva trgovaku tvrtku Simone
Adamich e Figlio.
S dvadeset i dvije godine, u sijenju 1788, A. Lj. Adami stupa u brak s Elizabetom ro.
Bari, keri rijekog patricija Antona Vida Baria. Ulazak u staru i uglednu patricij
sku obitelj Bari Adamiu puaninu omoguuje pristup elitnim krugovima tadanje
Rijeke i aktivnije ukljuivanje u drutveno-politiki i trgovaki ivot grada.
U braku s Elizabetom ima keri Mariju, Elizabetu, Kristinu, Andrijanu, Reginu i Ivanu
te sinove Leopolda, Prima, Sekonda i Adama. Nakon Elizabetine smrti Adami se
1813. eni Beankom Soffijom ud. Lawrence.
U razdoblju od 1799. do 1807. Adami je vlasnik mnogih graevina, brodovlasnik, ali
i zaetnik niza graditeljskih, pomorsko-trgovakih i industrijskih podviga (nacrt no
voga kazalita, nacrt idejnog plana nove ceste Rijeka Brod na Kupi, pokree promet
sirovom konopljom, trguje na veliko svom robom pristiglom na rijeko trite, drav
ni je liferant soli, s Ivanom Krstiteljem Anderliem osniva trgovako drutvo, trai
doputenje za gradnju gostionice za smjetaj stotinu ljudi, daje prijedlog za osnivanje
tvornice platna za brodska jedra). Nakon viekratnih zamolbi 1802. godine A. Lj. Ada
mi imenovan je stalnim lanom Patricijskoga vijea i uvrten u bakarske patricije.
Agilni Adami ne miruje te 1807. u Mrzlim Vodicama od francuskog poduzetnika
Michauda otkupljuje staklanu, od transkog trgovca Bartolomea Orasa graevinski
kompleks na Brajdi, gdje ureuje ljetnikovac, a od Ivana Marochinija kuu i zemljite.
Godine 1820. pokree tvornicu za ekstrakt hrastova drva. Godine 1821. Adami kree
u jo jedan industrijski pothvat kupuje mlin Luica i na lijevoj obali Rjeine osniva
Tvornicu papira, koju 1827. otkupljuju Walter Crafton Smith i Charles Meynier. Akti
van u diplomaciji, s neupitnim utjecajem u Rijeci, ali i na meunarodnom planu, Ada
mi je 1814, nakratko, engleski konzul, a 1821, kao lan deputacije, putuje u posjet
caru Franji I. u Ljubljanu.
1
Marica Balabani Faini, "Andrija Ljudevit
Adami trgovac, graditelj, politiar",
Adamievo doba Tragovi vremena, Pomorski
i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka,
Rijeka 2005, str. 2553.
112
Andrija Ljudevit Adami ovjek iji je ivot obiljeila uspjena trgovaka i politikodi
plomatska djelatnost i koji je posebno zasluan za kulturni napredak rodnoga grada
preminuo je u Rijeci 30. listopada 1828. ne ostvarivi svoj san da primi toliko eljeno
visoko austrijsko odlikovanja reda sv. Leopolda i da postane lan ugarskoga plemstva.
Car Franjo I. dodijelio mu je ugarsko plemstvo tek nakon smrti, pa su njegovi sinovi
Leopold i Primo, temeljem diplome od 24. lipnja 1834, uvrteni u plemiki stale.
Govoriti o Rijeci na razmeu stoljea znai govoriti o Andriji Ljudevitu Adamiu in
ventivnu trgovcu, poduzetniku, graditelju, vizionaru i politiaru nekad najbogatijem
ovjeku Rijeke koji je dio vlastite osobnosti ugradio u drutveni i gospodarski ivot grada
i u njegovoj svakodnevnici ostavio neizbrisiv trag. O Adamievoj sveopoj prisutnosti u
gradu tog vremena svjedoi zapis engleskog putopisca Petera Evana Turnbulla:
Donji dio grada, nadomak moru, ima dugaku i iroku cestu i lijepe ulice s pobonim odvojcima
i lijepim zdanjima. Meu svima je najljepe kazalite. Ako pitate tko ga je podigao, odgovor je
Gospodin Adamich. Tko je sagradio ostale javne zgrade? Gospodin Adamich. Tko je podigao
velike privatne kue? Gospodin Adamich. Tko je zasadio mnotvo zelenila, tko je projektirao ove
lijepe ceste, tko je uredio lijepe obale? Tko je, ukratko, uinio sve ono to zadivljuje oko putnika
praktinou i ljepotom? Dobiva se samo jedan odgovor: gospodin Adamich.1 y MBF
113
Alegorija
Alegorija
nepoznati autor prema
Marteenu de Vosu
17. stoljee
platno, ulje
70,5 80 cm
PPMHP KPO-LZ 2931
Pod kronjom stabla spoznaje (mala medica), zlatne jabuke = narane,1 u cvjetnjaku
sjedi okrunjena djevojka s ruama u rasputenoj kosi. Ispred nje stoji Isus i desnom joj
rukom prua granicu s trima "jabukama", a lijevom buket rua. Lijevo i desno likovi
su iz Starog zavjeta, Abraham i Mojsije kao predstavnici vjere i crkve te vojskovoa,
vojnici, sudac i pisar kao predstavnici drave, odnosno svjetovne vlasti. Slika je u uve
dena u muzejske knjige kao Alegorija ili Isus i bizantska princeza, kako ju je jo 1920.
godine interpretirao Ricardo Gigante (18811945), konzervator i muzealac, ali i rije
ki gradonaelnik u dva navrata. to se krije iza te alegorije, nije bilo ba jednostavno
dokuiti. Slika je zapravo interpretacija Pjesme nad pjesma, jedne od knjiga Svetoga
pisma Staroga zavjeta. Autorstvo se Pjesme nad pjesmama pripisuje idovskom kralj
Salamonu. Knjigu ini ciklus ljubavnih pjesama napisanih u obliku dijaloga izmeu
zarunice i zarunika, ali idovi i Krani vide u njima i alegoriju Boje ljubavi prema
Izraelu i Kristove ljubavi prema zarunici Crkvi. Bog je svome jedinoroenom Sinu
predodredio prelijepu nevjestu, bez ljage i mane. I kao to je mlada zarunica u pjesmi
bilaolienje moralne istoe koju je prepoznao ipotivao njezin zarunik Isus, te vri
jednosti oekuje od svojih sljedbenika, od svoje Crkve Nevjeste.2 Slika iz fundusa
Muzeja nastala je prema grafikom predloku slike Maartena de Vosa (1534?1604).
Marten de Vos bio je uenik glasovita flamanskog slikara Fransa Florisa, nakon ije
smrti 1570. postaje najvanijim umjetnikom u Antwerpenu. U razdoblju ekonomske
recesije i pada trita umjetnina zbog sukoba protestantizma i katolicizma kao izvr
stan se crta posvetio izradi predloaka za grafike listove koji su se izdavali u serijama
i veoj nakladi. Prema njegovim crteima izvedeno je oko 1600 primjeraka gravura,
vrlo cijenjenih zbog svoje ivosti i tematike. Ali prema njegovim slikama i drugi su
autori izraivali grafike. Jedno od izdanja Pjesme nad pjesmama gravirao je i objavio
1590. godine Johann Sadeler, ali naa je slika vjerojatnije nastala prema grafici nepo
znata nam autora objavljenoj u izdanju Claesa Janszoona Visschera (15871652) kao
drugi otisak od njih est u seriji (Cantica 2.1). y MCS
1
www.turismo.intoscana.it/allthingstuscany/
tuscanyarts/food-painting-uffizi/
2
www.internet-crkva.com/pozivanje-kristu/
vrt-zatvoren-i-zdenac-zapecacen/
114
115
Bogorodica s Djetetom
Bogorodica s Djetetom
Antonio Gamberelli Rosellino,
radionica
Firenza
16. stoljee
gips, oslikano, pozlaeno
50 41,8 cm
PPMHP KPO-LZ 3236
Jedan od najeih motiva u kranskoj umjetnosti prikaz je Bogorodice s Djetetom,

malim Isusom Kristom. Iako se lik Marije, majke s djetetom u krilu, slika jo u katakom
bama, razvoj kulta prati se od 431. godine, kada je na ekumenskom koncilu u Efezu
usvojena dogmatska definicija kojom je Marija proglaena Bogorodicom (gr. Theotkos).
Nekoliko je osnovnih tipova prikaza Bogorodice s Djetetom, koji se pod utjecajem puke
i monake pobonosti u srednjem vijeku oslobaaju u prikazu emocija te svoj puni raz
voj doivljavaju u renesansi i baroku, kada umjetnost postaje osobni izriaj umjetnikova
genija.1
Jo jedan je razlog velike popularnosti religioznih slika, koji svoje korijene nalazi u kran
skoj filozofiji. Slika je oitovanje vjere kojom se slavi Boga i stoga je utoite vjernicima u
najteim trenucima. Pojedini prikazi postaju posebno obljubljeni te se izrauju njihove
replike, kao to je sluaj i s naim reljefom od gipsa. Original u mramoru izradio je Antonio
Gamberelli (Settignano 1427 Firenca 1479), nazvan zbog svoje crvene kose Rossellino.
Bio je meu najdarovitijim kiparima svoje generacije i unio je realizam u nain modelacije
svojih reljefa. Zahvaljujui uspjenoj suradnji s bratom Bernardom na izradi arhitektonske
dekoracije, otvara i niz radnji (bottega) specijaliziranih za izvoz reljefa i skulptura u tehnici
cartapesta i gipsu, koje distribuiraju replike sve do poetka 17. stoljea.
Reljef prikazuje Bogorodicu kako sjedi na tronu izmeu svijenjaka okienih girlandom.
U krilu njeno pridrava malog Isusa, koji u ruci dri ptiicu. Ptica je, mogue, kuni
ljubimac jer je bilo uobiajeno da se maloj djeci daju pripitomljene ptice. To je ono to
vidimo, a govori li slika jo neto? Vukui podrijetlo iz nebiblijskih pria, dijete Isus pri
kazuje se s raznim pticama. U ovom sluaju to je eljugar (grdelin, lat. Carduelis carduelis). eljugar rado jede plodove eljike i ika, a kako se svako bodljikavo raslinje smatra
slikom Kristove trnove krune, i sam je eljugar postao omiljenim simbolom Kristove
muke, ali i Uskrsnua.
Jedna od legendi govori da je crvena mrlja na perju eljugara nastala kada je kapnula
Isusova krv s trna koji je ptica iupala iz njegove krune prije smaknua.
Od antike se vjerovalo i da e bolestan ovjek ozdraviti ako pogleda eljugara u oi. Ovoj
se ptici, koja se esto prikazuje uz bolesniki krevet, pripisivala zatitnika mo i protiv
kuge. Apotropejsku ulogu reljefa pojaava i narukvica od koraljnih perli oko Isusove
ruke, koja se djeci stavljala kao zatita od bolesti i uroka, moda i stoga to su koralji i
indikatori bolesti jer pri povienoj temperaturi izblijede. Jeftinija varijanta takve zatite
crveni je koni. Stoga ne udi da su se reljefni prikazi Bogorodice s Isusom koji u ruci
dri eljugara nalazili upravo u bolnicama.
1
Tomislav Zdenko Tenek, "Teologija slike
s posebnim naglaskom na patristiko
razdoblje", Bogoslovska smotra, vol.74, br. 4,
Katoliki bogoslovni fakultet Sveuilita u
Zagrebu, Zagreb travanj 2005.
116
Jo jedna replika istog djela nalazi se u Rijeci, u crkvi sv. Marije na kurinjama. Nju je
nadvojvoda Karlo 1573. godine poklonio rijekoj bolnici Svetog Duha smjetenoj u Sta
rom gradu. Kuga je u to vrijeme bila est gost u napuenim, zatvorenim gradovima ijim
je ulicama tekla kanalizacija, a ivotinje su ivjele zajedno s ljudima. Izvori zaraze bili su
na svakom koraku, pa su si ljudi na sve mogue naine nastojali osigurati zatitu, ozdrav
ljenje, a u konanici utjehu s vjerom u ivot vjeni. Prva datirana epidemija kuge u Rijeci
bila je 1599. godine, a zabiljeena je u knjizi Gradskog vijea. U to je vrijeme vjerojatno

nabavljen i reljef. Da je reljef dugo bio u upotrebi, govore brojni preslici, a preinake koji
ma je originalna ploa prilagoena nekom novom prostoru svjedoe o seljenju reljefa i
njegovu smjetaju u nekoj skuenoj nii. Nakon velike epidemije kuge poetkom 16.
stoljea sagraena je u Starom gradu crkva sv. Roka, sveca zatitnika od kuge i kolere.
Crkva je sruena 1912. godine. Dio crkvenog inventara Gradska je uprava otkupila za
Museo Civico, a dio su benediktinke poklonile muzeju. Reljef Bogorodice s Djetetom upi
san je u inventarnu knjigu Gradskog historijskog muzeja iz 1947. godine pod rednim
brojem 392, ali drugim podacima ne raspolaemo. Na buduim je istraivanjima da ot
kriju mjesto njegove upotrebe koje, u svakom sluaju, treba vezati uz pojavu kuge, odno
sno uz nastojanja da se od nje zatiti. y MCS
117
Rije~ka piet
Piet
nepoznati autor
3. etvrtina 15. stoljea
drvo, rezbareno, tragovi polikromije
vis. 91,5 65 26 cm
PPMHP KPO-LZ 570
Piet, kao talijanska izvedenica od latinskog pietas suut, saaljenje ili Oplakivanje
Krista, u kranskoj ikonografiji oznauje prikaz Blaene Djevice Marije koja u krilu dri
mrtvo Isusovo tijelo. Oplakivanje Kristovo tema je koja svoje izvorite ne nalazi u No
vom zavjetu, nego u pukoj tradiciji i religioznoj lirici te se, zahvaljujui humanizaciji
religije pod utjecajem gotikog svjetonazora iz Bizanta, u 14. stoljeu proirila na zapad.
Prikaz je osobito popularan u gotici i renesansi kao motiv jedne od Sedam Gospinih tuga,
kada se posebna pozornost posveuje izraavanju emocija. U plastici je piet kao motiv
njemakog podrijetla i naziva se Vesperbild, prema latinskoj rijei vesperae u znaenju
veernje (molitve u brevijaru), jer je Kristovo tijelo bilo skinuto s kria u predveerje.
Motiv Vesperbilda javlja se oko 1320. u rajnskom podruju, odakle se iri po ostalim
njemakim, ekim, francuskim i poalpskim krajevima (Slovenija, Istra, Venecija, Furla
nija, Gornja Italija).1 Ovisno o vremenu nastanka, geografskom podrijetlu i lokalnim
sklonostima nastaje nekoliko osnovnih tipova piet te brojne inaice.
U poetku prikaz ima simboliko znaenje, te najraniji prikazi imaju vedar karakter jer
predouju djelo spasenja.2 Mrtvi Krist sjedi uspravljen u Bogorodiinu krilu, nagnute
glave, dok je lice Bogorodice bez emocija, ona je zapravo spokojna, pomirena i pokazu
je gledatelju mrtvog Sina, koji je svojom smru izvrio djelo otkupljenja.
U kasnijim prikazima prevladava majina alost, a tijelo je obiljeeno znakovima pat
nje. Sredinom 14. stoljea mrtvo Kristovo tijelo posjednuto je u njezinu krilu dijago
nalno, a poetkom 15. stoljea trup je vodoravan. Potkraj 15. i u 16. stoljeu Krist
klizi iz njezina krila na tlo, gdje sjedi ili lei, a Bogorodica pridrava samo Kristovu
glavu ili ramena.
Rijeka je Piet nastala pod utjecajem alpskog kulturnog kruga te se datira u treu et
vrtinu 15. stoljea. Skulptura se prvotno nalazila u crkvi Uznesenja Blaene Djevice
Marije u Rijeci, a 1920. je godine prenesena u Museo civico. y MCS
1
Branko Fui, "Bogorodica suutna", Leksikon
ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog
kranstva, Sveuilina naklada Liber /
Kranska sadanjost, Zagreb 1985, str. 169.
2
Vanda Ekl, "Rijeka Piet", iva batina,
studije i eseji, Izdavaki centar Rijeka, Rijeka
1994, str. 227.
118
119
Fidelissima i indeficienter
Fidelissima
enska figura sa svjetiljkom
personifikacija Rijeke
Joseph von Kramer
poetak 20. stoljea
staklo, mjed, bronca, lijevano
160 40 68 cm
sign. J. v. Kramer
PPMHP KPO-ZGP 80
Indeficienter
enska figura sa svjetiljkom
personifikacija Rijeke
Alois Majer
poetak 20. stoljea
staklo, mjed, bronca, lijevano
160 60 68 cm
sign. A. Majer
PPMHP KPO-ZGP 81
Par bronanih figura u podnoju dvokrakog stubita, koje povezuje ulazni vestibul i
atrij na prvome katu, ima funkciju rasvjetnih tijela. Skulpture su oblikovane kao en
ske figure koje u rukama uzdignutima iznad glave dre po svjetiljku. Tijela su im pre
krivena draperijom, koja je ispod grudi privrena kopom, a pogledi usmjereni na
odmorite podno stubita. Zakrivljene linije njihovih tijela zrcalno su simetrine te
tvore vizualnu i simboliku cjelinu, personifikaciju Rijeke. Svjetiljke u rukama figura
imaju po etiri sjenila u obliku ake cvijeta; tri su cvjetne ake otvorene i okrenute
prema dolje, dok je sredinja zatvorena i okrenuta prema gore. Sjenila su izraena od
bijelog stakla i identino su oblikovana kao ona na viseim i stropnim lusterima u
atriju Palae.
Skulptura uz lijevi (zapadni) krak stubita ima na glavi lovorov vijenac, simbol besmrt
nosti kojim su se krunili pobjednici i vladari. Antiki motiv upuuje na pripadnost
Grada, koji je Leopold I. u grbovnici iz 1659. nazvao fidelissima, Ugarskoj kruni. Na
postolju je signatura J. v. Kramer.
Joseph von Kramer (18411908)1 kolovao se na minhenskoj akademiji kod prof. Wi
edemanna te kod prof. Blaesera u Berlinu od 1863. do 1866. Autor je dviju bronanih
skulptura na temu Venere u Caf Luitpold u Mnchenu te stubinih skulptura Muzeja
industrije u Keiserslauternu (u jugozapadnoj Njemakoj), koje su unitene tijekom
Drugoga svjetskog rata.2
Figura uz desni krak stubita ima desnu nogu poloenu na posudu iz koje istjee voda,
motiv s grba grada Rijeke istaknut natpisom indeficienter, to znai nepresuno, a od
nosi se na stalnu odanost Grada Kruni. Na podnoju skulpture ugravirana je signatura
A. Majer.
Alois Mayer (Fssen am Lech 1855 Mnchen 1936) kolovao se, kao i Joseph von
Kramer, na Akademiji u Mnchenu. Imao je kljunu ulogu u izradi memorijalnog spo
menika princa Leopolda u Nrnbergu, bio je lan Nacionalne udruge umjetnika Nje
make i Udruge mihnenskih umjetnika. Za svoj rad nagraen je Medaljom Ludviga II.
Bavarskog za znanost i umjetnost 1901. godine te srebrnom Medaljom princa Leopol
da 1910.3
Skulpture i visei lusteri u atriju ne nalaze se u projektnim nacrtima Alajosa Hausz
manna, arhitekta zgrade, kao ni na fotografiji atrija iz 1896. godine, pa su najvjerojat
nije izraeni kasnije. Dokumenti koji bi govorili o narudbi do sada nisu pronaeni.
1
Allgemeines Knstler-Lexikon, Frankfurt am
Main 1922, II. svezak, str. 387388.
Skulpture su 1965. uvedene u inventarnu knjigu Pomorskog i povijesnog muzeja Hr

vatskog primorja Rijeka kao dio Zbirke Guvernerova palaa.
2
Pfalzgalerie 18751975, Katalog der Gemalde
und Plastiken des 19. und 20. Jahrhunderts,
Keiserslautern 1975, str. 19.
Nalaze se na izvornome mjestu i u izvornoj funkciji. y TM
3
www.de.wikipedia.org/wiki/Alois_Mayer
120
121
Bilikum u obliku kubure

Bilikum
Osredek
oko 1882.
bezbojno staklo, puhano, brueno
duina 42 cm, cijevi 4 cm
PPMHP KPO-ZUO 14388
Bilikum oznaava zemljani vr ("srabljivec", ponekad i tri zajedno spojena) ili staklenu,
srebrnu ili porculansku au (kupu) iz koje gost, doavi prvi put u neku kuu, ispija
pie dobrodolice. Podrijetlo je rijei njemako: willkommen u znaenju dobrodoao.1
Bilikum u obliku kubure izraen je u Hrvatskoj, u staklani Osredek, koja je osnovana
1839. godine u mjestu Osredek kraj Samobora. Prva vlasnica i osnivaica bila je baru
nica Wilhelmina Kulmer. Sredinom stoljea vlasnikom postaje Vatroslav Hafen Brdl,
eki staklar koji je u staklani od njezina osnutka. Godine 1869. staklanu kupuju za
grebaki trgovci Gamilek i Dinghofer. Najtipiniji osredeki proizvod bio je bilikum
aa dobrodolice, koji e se od obinog pokala razviti do ae neobina oblika poput
bavice, izmice ili kubure. Tvornica je i u Rijeci imala svoj vlastiti duan. Godine
1883. Gamilek svoj udio prodaje uri Jakinu. Poetkom 20. stoljea tvornica preki
da s radom.
1
Vladimir Ani, Ivo Goldstein, Rijenik stranih
rijei, Novi Liber, Zagreb, 2000, str. 177.
122
Bilikum koji je danas u vlasnitvu Muzeja bio u posjedu Ladislava Polia (Karlovac,
29. 10. 1874 Zagreb, 8. 11. 1927), pravnika i redovitoga profesora opeg dravnog
prava na pravoslovnom i dravoslovnom fakultetu u Zagrebu. Bio je i rektor Sveuili
ta 1919/1920. te 1924/1925. y MBF
Zdjela
Jedno od najznaajnijih sredita proizvodnje stakla otoi je Murano s tradicijom pro
izvodnje koja see u 1291. godinu, kada su se sve radionice s venecijanske lagune zbog
opasnosti od izbijanja poara preselile na taj otok. Ubrzo je ceh staklara stekao ugled
najcjenjenijih graana na otoku. O njihovu statusu govore i privilegije koje su do 14.
stoljea bile rezervirane samo za plemstvo: mogli su nositi ma, imali su imunitet od
kaznenih progona, njihove keri mogle su se udavati u najbolje plemike kue, ali s
druge strane pripadnici ceha nisu smjeli naputati Veneciju. Na taj je nain Mletaka
Republika eljela zatititi tajnu proizvodnje stakla kao izuzetno skupe i cijenjene robe.
Ipak, s vremenom su mnogi staklari iz Murana, uz cijenu gubitka ivota i imovine,
otili iz Murana u duge gradove po Italiji, pa naposljetku i u druge zemlje. Mnogi eu
ropski vladari osnivali su staklane te dovodili venecijanske majstore da im izrauju
staklo a la faon de Venise i da poduavaju domae majstore. U poetku te su manufak
ture oponaale mletake uzore, ali su postupno razvili svoje proizvode "na nain Vene
cije, koje je ponekad teko razlikovati od pravog muranskog stakla.
Zdjela
Murano
18. stoljee
ukasto staklo, staklena pasta
(crna, crvena, bijela), zlatni prah
15,3 33 cm, obod 17,9 22,5 cm,
trbuha 21,5 cm
PPMHP KPO-ZUO 770
U muranskim su se radionicama, koje su naratajima vodile pojedine porodice, njego

vale nenadmane tehnike puhanja, te su nastajali proizvodi elegantnih i rafiniranih
oblika i blistavih boja. Staklari iz Murana drali su monopol na proizvodnju kvalitet
nih staklarskih proizvoda ak nekoliko stoljea, jer se jedino u Muranu proizvodilo
kristalno staklo, koje je jo oko 1450. godine proizvodio majstor Angelo Barovier, kao
i mnogi drugi staklarski proizvodi: emajlirano staklo (smalto), staklo sa zlatnim nitima
(aventurin), viebojno staklo (millefiori), mlijeno staklo (lattimo) te brojne imitacije
dragog kamenja napravljena od stakla. Venecijansko je staklo zahvaljujui svom sasta
vu, u ijoj je osnovi bila soda, bilo "meko staklo, te je kao takvo bilo idealno za izvijene
forme omiljene u razdoblju baroka. Nadmo venecijanskih radionica traje cijelo 15,
16. i 17. stoljee, a u 18. stoljeu poinje lagana dekadencija, izazvana promjenom
potroakog ukusa, koji se tada vie okree ekom i srednjoeuropskom staklu. y MCS
123
^eki kristal
Boca s epom
Friedrich Egermann, radionica
eka
19. stoljee
bezbojno i obojeno staklo, brueno,
matirani staklorez
visina 28,5 cm, podnoja 9,5 cm
PPMHP KPO-ZUO 21818
aa
Friedrich Egermann, radionica
eka
19. stoljee
bezbojno i obojeno staklo, brueno,
matirani staklorez
visina 11,5 cm, podnoja 6,9 cm,
oboda 6 cm
PPMHP KPO-ZUO 21819
1
www.enciklopedija.hr/
2
Transparentna ljepota: staklo iz hrvatskih
muzeja, Muzej za umjetnost i obrt,
124
U 17. stoljeu masivni barokni oblici (reprezentativni bilikumi razliitih oblika, pokali
s poklopcem) i tehnike (bruenje, graviranje, matiranje, obojeno staklo koje imitira
drago kamenje) potiskuju venecijansko staklo.1 U godinama koje su slijedile tehnika
se proizvodnje stakla usavrila zahvaljujui novim postupcima i pronalascima, poput
pronalaska stakla koje se moglo brusiti i rezati. Sredite staklarske proizvodnje seli se
u Prag, gdje rade talijanski i njemaki rezai i brusai kristala. Oni svoju vjetinu obra
de kristala poinju primjenjivati na staklu.2 U ekoj se obnavlja i razvija tehnika dvo
strukog stakla, a u Nizozemskoj se sve vie koristi ukraavanje dijamantnom iglom.
U 18. stoljeu vraaju se laganiji i prozraniji oblici predmeta, koji se krajem stoljea
oblikuju po naelu klasine jednostavnosti i funkcionalnosti. eki kristal (Bohemian)
postao je poznat po svom obliku i graviranju. Prva manufakturna proizvodnja stakla
na podruju eke zapoela je na prijelazu iz 13. na 14. stoljee. U 16. stoljeu eviden
tirane su trideset i etiri tvornice. Nakon velika uspjeha u 17. i 18. stoljeu, kada su se
proirili po cijeloj Europi, poetkom 19. stoljea zbog napoleonskih ratova dolazi do
pada proizvodnje i trgovake izolacije. Kriza nije jenjavala sve do 1815. godine. Tada,
nakon to je potpisan mirovni sporazum, europska trita ponovno postaju dostupna.
Do ponovna procvata eke staklarske industrije dolazi zahvaljujui inovativnim po
stupcima ukraavanja stakla, koje je izumio Friedrich Egermann. Postao je poznat po
viebojnom staklu mramorizirane povrine koja podsjea na poludrago kamenje, tzv.
Lythialin staklu. Meutim najvei uspjeh postie 1834. godine, kada je uveo crveno
bojanje, naime bojanje ionima bakra. Takvi bi se stakleni proizvodi potom gravirali i
rezali, to ubrzo postaje jedna od najpopularnijih metoda proizvodnje stakla u ekom
gradu Nov Bor. Rubin crvena boja, posebna tehnika rezanja i karakteristini ukrasni
elementi u obliku koljke, jelena i zamka prepoznatljiv su znak Egermann stakla, a
tradicija proizvodnje sauvala se i do danas pod istim zatitnim znakom. y MCS
125
Cassapanca
Cassapanca
Maarska
poetak 20. stoljea
drvo, rezbareno, bajcano
185 223 62 cm
PPMHP KPO-ZGP 72
Cassapanca je specifian firentinski renesansni tip pokustva namijenjen sjedenju i

spremanju stvari. Nastala je tako to je krinja, osnovni tip namjetaja, dobila naslon
i rukonaslone, koji se bogato ukraavaju. Ova je cassapanca pripadala originalnoj opre
mi Guvernerove palae. Dio je kompleta koji se sastoji od stolova, komoda i cassapanchi koji su bili posebno dizajnirani za palau poetkom 20. stoljea, a upisani su u in
ventar 1906. Neorenesansni stil slijedi renesansni nain ureenja prostorija, prema
kojemu se namjetaj nie du zidova, pa stoga stranja strana nije obraena.
Povrine cassapanche ukraene su figuralnim motivima u visokom reljefu. Valja uoiti
kompoziciju na prednjoj strani krinje unutar ovalnog okvira i motive na vrhu naslo
na. U ovalu je prikazana leea figura starca oslonjena na posudu iz koje tee voda.
Motiv, koji se u samoj palai ponavlja i na skulpturi u podnoju stubita, preuzet je s
rijekog grba. Oznaava indeficienter, kako je Rijeku okarakterizirao Leopold I. U poza
dini se nalazi prikaz Trsatske gradine izveden u plitkom reljefu. Iznad zavrnog friza
naslona nalazi se irok ornamentalni ukras od hrastovog lia s plodovima. Na najvi
em dijelu naslona, po sredini, sjedi bjeloglavi sup s velikim razmaknutim krilima i
glavom, koja se sputa udesno prema naprijed. Klasini motivi lovora i orla, uobiajeni
na ovakvim kompozicijama, zamijenjeni su lokalnim motivima. Motiv hrasta est je u
slavenskim zemljama Austro-Ugarske, a prikaz bjeloglavog supa predstavlja lokalnu
specifinost.
Kada se krinja otvori, ispod letvice kojom je uvreno sjedite nalazila se naljepnica.
Ona je djelomino premazana lakom za drvo, a desni dio nedostaje. Tekst je ist i
itljiv. KIR. KORMNYZ... /Szoba sz. II /Leltri sz 17/rtke 800... (Guvernerova
palaa / Prostorija 2 / Inventarni broj 17 / Vrijednost 800...) y TM
126
127
Stoje}i sat
Stojei sat
nepoznati autor
Njemaka (?)
18/19. stoljee
orahovina, lim, staklo, uljane boje
90 33 23 cm
PPMHP KPO-ZUO 2953
Iako je njihova uporaba u prolosti bila rairena, sauvan je mali broj satova s drvenim
mehanizmom. Jedan takav sat, datiran u posljednje razdoblje njihove proizvodnje,
uva se i u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja Rijeka.
Satovi s drvenim mehanizmima poinju se izraivati u junoj Njemakoj u drugoj po
lovici 14. stoljea. U poetku su se upotrebljavali u samostanima kao jednostavne bu
dilice s jednom kazaljkom i zvonom, a postupno im se upotreba proirila na crkve,
gradske vijenice i dvorce njemakog plemstva. Do kraja 16. stoljea jednostavni drve
ni satovi upotrebljavali su se u svim imunijim kuanstvima diljem Europe. Iako ih je
veina bila proizvedena u Njemakoj, najstariji sat s drvenim mehanizmom postavljen
je u Gradskom tornju u belgijskom gradu Gentu 1376.
Vrsta drva koja se koristila za proizvodnju satova varirala je od regije do regije. Zupani
ci su se u Engleskoj, Njemakoj i Francuskoj izraivali od hrasta, u Austriji i vicarskoj
od drva kruke i jabuke. Takoer je pogodno bilo drvo cedra, breze, lijeske i ljive. Svaka
vrsta drva zahtijevala je specifinu obradu i nain suenja, za to je bilo potrebno znanje
i iskustvo. Mehanizam se pokretao na utege, koji su bili kameni, a privrivali su se
konjskom dlakom. Do 17. stoljea drveni su se satni mehanizmi razvijali paralelno s
metalnima, ali njihova je upotreba bila rairenija jer je drvo je bilo lake dostupno i jefti
nije od metala. Satni mehanizam tada je bio relativno jednostavan te preciznost obrade
sitnih dijelova kakvu omoguava metal nije bila od kljune vanosti.
Brojni tehniki izumi u 18. stoljeu koji su utjecali na razvoj i poboljanje satnih me
hanizama nisu se mogli primijeniti na one izraivane od drva. Zbog nemogunosti
izrade sitnih dijelova od drva te zbog nemogunosti mehanizacije takve proizvodnje
do sredine je 19. stoljea zamrla izrada drvenih satnih mehanizama.1
Kuite sata koji se uva u Muzeju vijencima je podijeljeno na tri superponirane cjeli
ne: bazu, trup i atiku. Na tri strane baze i trupa, unutar drvenog skeleta, umetnute su
slike pejzane tematike. Na slikama se s prednje strane nalaze prorezi kako bi se mogli
vidjeti pomini dijelovi kojima upravlja mehanizam sata. Kroz dva se pravokutna
otvora na donjoj slici oitavaju dani u tjednu i datum, a kroz segmentni otvor na gor
njoj slici vidi se kazaljka s brojem koji oznaava sate, i koja se kree du otvora poka
zujui minute. Unutar atike smjetena je kugla koja pokazuje dan i no. Stranju stra
nu kuita zatvaraju drvena vrata, iza kojih je smjeten drveni mehanizam s pogonom
na utege. Mehanizmu nedostaju zaprenica, njihalo i zupanik.2
1
woodenharmonies.com/a-brief-history-ofwooden-clocks-ezp-18.html
2
Balabani Faini, Marica, Satovi iz fundusa
muzeja, PPMHP, Rijeka 1999, str. 73.
128
129
Kresnikova violina
Violina
kopija prema Guarneriju del Ges
dr. Franjo Kresnik
Rijeka, 1910.
javor, smreka, lak, runa izrada
57,2 21 7 cm
PPMHP KPO-ZK 19549
Dr. Franjo Kresnik (Be 1869 Rijeka 1943) poznati je rijeki lijenik i graditelj violina.
Violina iz 1910. godine, prema ocjenama nekadanjih, ali i dananjih violinista, pripada
skupini vrhunskih Kresnikovih instrumenata. U unutranjosti violine nalazi se etiketa s
natpisom Franciscus Kresnik fecit Tersacti anno 1910. Violina je runo raena od drva ja
vora i smreke te lakirana tamnosmeim lakom u tradiciji kremonske liuterije, koju su
utemeljili svjetski najznaajniji graditelji violina iz obitelji Amati, Stradivari i Guarneri.
Kremonski nain izrade violina dr. Kresnik je itava ivota prouavao te o njemu pisao.
Oslanjajui se na kremonska konstruktivna naela, violine je i izraivao.
Pri izradi violina bitno je odabrati kvalitetno drvo. Pogodnost se drva za izradu instru
menata utvrivala perkusijom jo u umi prilikom sjee trupaca. Odabrano bi se drvo
postupno suilo kako bi se sauvala njegova prirodna homogenost. Drvo ima vlastiti
ton, na to utjeu njegova gustoa i volumen. Gusto i teko drvo daje vie tonove.
Ploe rezonantne kutije gudaih instrumenata takoer imaju svaka svoj ton. Ton
zvunice koja se izrauje od smreke obino je dublji od tona dna violine, koja se radi
od javora, jer smreka ima veliku homogenost i vodljivost zvuka. Pored akustikih vio
lina treba zadovoljiti statike zahtjeve. ice su napete preko konjia, koji pritie gor
nju plou teinom od 10 do 12 kg, te ona mora biti dovoljne debljine i ispupenosti
kako bi izdrala pritisak. Ispupenost i debljina dna i zvunice utjeu na kvalitetu
tona, te je njihovo oblikovanje kljuno pri izradi gudaih instrumenata. Iz statikih i
akustikih razloga zvunica je pojaana gredicom te je duicom vezana uz dno.
Kremonski lak, koji je dr. Franjo Kresnik tijekom itava ivota prouavao, priprema se
na bazi eterininih ulja koja sadre velik postotak smole. Stoga je taj lak proziran,
elastian i trajan, a nanosi se u tri sloja.1
Nakon stjecanja medicinske naobrazbe u Austriji i povratka u Rijeku dr. Franjo Kresnik
je u dobi od tridesetak godina otvorio vlastitu radionicu za izgradnju gudaih instrume
nata. Instrumenti koje je izgradio tijekom prvih triju desetljea 20. stoljea u velikoj se
mjeri oslanjaju na Guarnerija del Ges, kojega je smatrao najveim majstorom, a tride
setih je godina prolog stoljea poeo razvijati vlastiti tip violine.
Za ivota je dr. Franjo Kresnik slovio za najboljeg poznavatelja kremonske liuterije.
Imao je vanu ulogu prilikom pokretanja Meunarodne kole za liuteriju u Cremoni,
koja je danas izrasla u najznaajniju kolu te vrste u svijetu. elja mu je bila pokrenuti
kolu za graditelje gudaih instrumenata na Suaku, no plan je poremetio Drugi svjet
ski rat, tijekom kojega je preminuo.
Violina je dio stalnog postava u memorijalnoj sobi dr. Franje Kresnika i dio je Zbirke
Kresnik. Izlagana je na povremenim izlobama, a njezina akustika svojstva prezentira
na su i na koncertima. y TM
1
Aleksandar Ugrenovi, predgovor u knjizi
dr. Franjo Kresnik, Starotalijansko umijee
graenja gudakih instrumenata, HSZU,
Zagreb 1951, str. 1232.
130
131
Klavir
Klavir
Serafin Muner
Venecija
1804.
drvo, metal
78 160 58 cm
PPMHP KPO-ZUO 472
Instrument je, prema inventarnoj kartici, dobavljen 1947. iz Cresa te je upisan u do

kumentaciju kao spinet, uz priloenu crnobijelu fotografiju.
Spinet je iani instrument s tipkama, vrsta embala, kod kojeg se zvuk proizvodi tr
zajem ice. Uz tipku je vezana najee jedna ica, koja u odnosu na nju stoji pod tu
pim kutom.1 Spineti mogu biti razliitih oblika, malih su dimenzija pa stoga i preno
sivi. U uporabi su od konca 15. do konca 18. stoljea.2
Instrument iz naeg Muzeja oblikom podsjea na spinet ili klavikord, ali ima dvije ice
na svakoj tipki i mehanizam klavira.
Kod klavirskog mehanizma zvuk se proizvodi udarcem batia odozdo, nakon ega se on
vraa u svoj prvotni poloaj. Putanjem tipke na ice se prisloni prigunica. Mehanizam
klavikorda nije omoguavao vraanje batia sve dok glazbenik ne podigne prst s tipke.3
3
www.squarepianos.com
Najstariji instrumenti s klavirskim mehanizmom nastaju oko 1770. u Engleskoj, gdje se

nazivaju Sqare piano, te u Njemakoj gdje su znani kao Tafelklavier, a proizvode se do
poetka 19. stoljea. Njemaki su klaviri obino imali pedalu za koljeno, kojom se podiu
prigunice sa ica.4 Ovaj tip instrumenta vrlo se brzo proirio itavom Europom. Obli
kom i dimenzijama lako se mogao uklopiti u razliite interijere te se koristio za kuno
muziciranje. Klavirski mehanizam nastavio se usavravati, uporedo se mijenjao i oblik
rezonantne kutije te veliina klavijature.
4
Rosario Profeta, Storia e letteratura degli
strumenti musicali, Firenca 1942,
str. 269275.
Na instrument po svom obliku i mehanizmu pripada njemakom tipu Tafelklavira,

a prema natpisu na metalnoj ploici izradio ga je Serafin Muner 1804. godine u
Veneciji. y TM
1
Zvonimir Markovi, Muziki instrumenti,
Zagreb 1959, str. 92103.
2
Muzika enciklopedija, JLZ, Zagreb 1963,
str. 26, 27, 622.
132
Stolac Grobni~ka sedia

Stolac Grobnika sedia
Grobintina
19. stoljee
hrastovina, rezbareno
93 x 41 x 34 cm
PPMHP KPO-ZUO 155
Posebno mjesto u fundusu Muzeja pripada namjetaju nastalome na rijekom po

druju, odnosno na Grobintini, gdje stolarstvo ima neobino dugu i bogatu tradiciju.
Prema pukoj legendi, koju u putopisu s kraja 19. stoljea prenosi Dragutin Frani,
poeci su stolarske djelatnosti vezane uz Martina Juretia.
() U Grobnikoj opini uvedeno je puko stolarstvo, koje broji preko 150 obrtnika i njihovih
porodica, to izrauju razne vrste pokustva i druge stolarske tvorevine. Pripovijeda se da je
tamo zaveo stolarstvo neki Martin Jureti, koga je dozvao grof Zrinski oko godine 1660
1700. Martin izuiv stolariju u Beu i drugim gradovima, naui svom zanatu svih svojih
devet sinova, a ovi opet dalje svoje potomke, te ima i danas najvei broj stolara u Martinovu
selu, prozvanom tako po svom utemeljitelju i prvom grobnikom stolaru (...).1
Od kraja 18. do sredine 20. stoljea svi muki lanovi obitelji Jureti u Martinovu Selu
i Lubarskoj bili su stolari.2
Grobniki je namjetaj a isprva se proizvodila tek posebna vrsta stolica, jednostav
nih, glatkih, tesanih od punog drva, pravokutnih ili oblih naslona sa stiliziranom li
rom poznat u cijelom Hrvatskom primorju, a preko Rijeke iri se i na podruje Dal
macije. U Muzeju je pohranjeno desetak stolaca, ormar, krevet i vitrina.3 y MBF
1
Dragutin Frani, S gjacima kroz BosnuHercegovinu, Crnu Goru, Dalmaciju, Jadransko
more, Istru (Trst, Mletke, Rijeku i Hrvatsku),
Donja Tuzla 1901.
2
Irvin Lukei, Grobniki biografski leksikon,
Libellus, Rijeka 1994, str. 101.
3
Marica Balabani Faini, "Zbirka namjetaja",
Monografija Pomorskog i povijesnog muzeja
Hrvatskog primorja Rijeka, PPMHPR,
133
Kabinetski ormari}
Kabinetski ormari
Namjetaj je odraz sveukupne kulture stanovanja. Svaka civilizacija i kultura razvila je
Austrija ili Njemaka
specifine stambene prostore, imala je svoje navike i obiaje koji su odreivali tipove
17. stoljee
namjetaja i njegovo oblikovanje. Na naem podruju prihvaala se moda iz sjeverne
drvo, metal, tesano, tokareno,

rezbareno, bajcano, kovano
Italije te june Njemake i Austrije.
96 72 42 cm
dvorovi, plemike rezidencije, ali i graanski interijeri. Prototip se javlja u Kataloniji
PPMHP KPO-ZUO 2833
U 17. stoljeu kabinetski je ormari postao luksuzni predmet kojim su se opremali

ve oko 1500. krinjica sa sistemom ladica zatvorenih preklopnom ploom namije
njena je pohrani pisama i dokumenata. Proizvodnja ovog tipa namjetaja uskoro se
proirila u ostale dijelove Europe. Raniji primjerci jo imaju preklopnu plou na fron
talnoj strani, ali e se tijekom vremena razviti tip ormaria zatvorena dvokrilnim vra
tacima. Na bonim stranama neki su primjerci zadrali metalne okove i prihvate ka
kvi su se nalazili i na krinjama kako bi se ormari mogao lake prenositi. U duhu ba
rokne sklonosti kolekcioniranju promijenit e im se i namjena: sluit e za pohranu
numizmatikih zbirki te zbirki dragocjenosti i raznovrsnih kurioziteta koljki, mine
rala, poludragog i dragog kamenja.1 Proizvodnja kabinetskih ormaria posebno se ra
zvila u Augsburgu, odakle najvjerojatnije potjee i na primjerak. Kod njega se iza
dvokrilnih vrata nalazi kvadratina nia okruena s trinaest ladica raznih veliina te
est tajnih pretinaca. y TM
1
Vera Krui Uchytil, Barokni namjetaj, MUO,
Zagreb 1985, str. 6476.
134
135
Mor~i}i
Kalup za izradu naunice s
moriem
Rijeka
2. pol. 19. stoljea
metal, lijevano
2,1 0,9 1,1 cm
PPMHP KPO-ZUO 22814
Naunice s moriima
Rijeka
2. pol. 19. stoljea
emajl, zlato, lijevano, cizelirano,
peeno
vis. 15 mm
PPMHP KPO-ZUO 3034
Izradi nakita s moriem prethodila je izrada kalupa u pozitivu. Kalupe su zlatari sami
oblikovali od metalne legure, ovisno o tome koju su vrstu nakita htjeli izraditi. Nakit
se izraivao tako da se kalup utiskivao u sipinu kost kako bi se dobio negativ u koji se
lijevalo otopljeno zlato da bi se dobio zlatni pozitiv. Na njegovu povrinu nanosio bi se
emajl te bi se oblikovala glava. Tako prireen model stavljao bi se pei, a potom bi se
doraivao kako bi se dotjerali oblici. Najraireniji tip nakita s moriem bile su nauni
ce. U drugoj polovici 19. stoljea razvio se raskoniji muki i enski nakit s mnogo ra
zliitih varijanti prstenja, narukvica, ogrlica, privjesaka, broeva, dugmadi za rukave,
ukrasnih igala za kravatu i dekorativnog pribora za jelo.
Poticaj da se morii upotrijebe kao motiv za sloenije radove doao je od austrijske
carice Marije Ane, supruge Ferdinanda II. Otada jednostavni motiv postaje nepresu
an izvor za luksuzan nakit kompozitnog tipa, svjedoei tako o visokoj razini rijeke
zlatarske vjetine.
Nakon prvih meunarodnih uspjeha poinje zlatno doba nakita poznata pod nazivom
moretto fiumano. Osobite zasluge za to pripadaju moretistu Agostinu Giganteu, koji se
posvetio usavravanju moria. Tako oni, oblikovani njegovom izvanrednom kreativ
nou, postaju rijekim izvoznim proizvodom svjetske vanosti. Primjerci Giganteova
nakita nagraivani su na meunarodnim izlobama u Parizu (1878), Szekesfekeher
varu (1879), Trstu (1882), Budimpeti (1895), Bruxellesu (1897), Rijeci (Zlatna me
dalja, 1899), Parizu (1900) i Londonu (Grand prix, 1906).
Jedan od posljednjih rijekih moretista Raoul Rolandi (18751960) Pomorskom i po
vijesnom muzeju Hrvatskog primorja Rijeka darovao je velik broj raznovrsno obliko
vanih kalupa moria iz druge polovice 19. stoljea. Njih je batinio od rijekog zlatara
Giraldia, a nekada su pripadali nadaleko poznatoj zlatarskoj radionici Gigante.1 y TM
1
Ivana ari ic, Zlatni trag, PPMHP, Rijeka
2011, str 8388.
136
Votivna kruna
Votivna kruna
Rijeka, 1814.
srebro, lemljeno, iskucavano,
na proboj
vis. 62 cm, 46 cm
natpis: Fiume armata in massa in
difesa dell Austria liberata li
15. sett. 1813.
PPMHP KPO-ZUO 22881
Krajem 18. stoljea Francuzi pod Napoleonovim vodstvom zapoinju osvajanje svije
ta. Na tom putu nala im se i Rijeka. Svoju vlast u ovome gradu Francuzi uspostavljaju
1809. godine. No francuska je vlast u Rijeci bila omraena. Narod je bio napaen stal
nim davanjima za vojsku, regrutiranjima, brigom o brojnim vojnicima i ranjenicima
koji su bili smjeteni u gradu. Povrh toga 3. srpnja 1813. engleska je armada napala
grad kako bi istjerali Francuze. Iako su francuski vojnici tada pobjegli, grad je oslobo
en tek dolaskom Lavala Nugenta 26. kolovoza. Borbe su u okolici trajale jo neko
vrijeme, a konano osloboenje u Rijeci je proslavljeno 15. rujna. Iako su mnoge zgra
de i imovina bili uniteni, graani su, osloboenjem grada, odahnuli.
U ast konanog osloboenja od francuske vlasti 15. rujna 1814. u crkvi sv. Vida slav
ljena je misa s posvetom srebrne krune u slavu udotvornog raspela. Tom je prigodom
tiskana posebna molitva zahvale na kojoj je sredinji motiv prikaz stanovnika Rijeke
kako daruju srebrnu krunu Svetom raspelu. Krunu je gradska uprava otkupila za mu
zej 1914. godine. y TP
137
Depni sat
Depni sat
Isaac & JJ
Engleska
1. pol. 18. stoljea
zlato, mjed, pozlata, emajl, rubin
vis. 2,5 cm, 3,5 cm
sign. Isaac & JJ / Rey
PPMHP KPO-ZUO 189
Prije nego to se, tijekom 19. stoljea, u Rijeci razvio urarski obrt, graani su kupovali
satove koji su u grad dolazili razvijenim trgovakim rutama iz srednje i zapadne Euro
pe, to svjedoi o njihovu ukusu i platenoj moi te potvruje visoku razinu kulture
ovoga prostora.1 Posebnu skupinu ine depni satovi, koji su izumom runog sata
istisnuti iz uporabe.
Naziv "depni" ne opisuje predmet dovoljno precizno jer se sat prvotno nije nosio u
depu, ve je bio privren na lanac i nosio se oko vrata ili za pasom. Tek su krajem
17. stoljea, uvoenjem prsluka u modu, mukarci poeli sat nositi u depu, dok su ga
ene i dalje nosile na isti nain kao i dotada.
Pretpostavlja se da je depni sat nastao smanjivanjem dimenzija stolnog sata, to su
omoguile tehnike inovacije (zaprenica, pruni i grebenasti izjednaiva sile). Prvi
takvi satovi najvjerojatnije potjeu iz Nrnberga, koji je uz Augsburg bio vodei zlatar
ski i urarski centar u 16. stoljeu. Cilindrian oblik njemakih depnih satova derivirao
je iz ondanjih stolnih satova, samo to su bili upola tanji.
Najraniji francuski satovi bili su okrugli ili ovalni. U poektu su se izraivali od legura
bakra, no vrlo se brzo poinju upotrebljavati plemeniti metali. Kod najranijih satova
estetska je vrijednost bila vanija od uporabne, pa se u inventarima bogataa uvijek
spominju uz nakit. Osnovne su karakteristike depnih satova u 16. stoljeu jedna ka
zaljka, perforirani poklopac privren arkom te mehanizam za izbijanje punog sata
1
Marica Balabani Faini, Satovi iz fundusa
muzeja, PPMHP, Rijeka 1999, str. 14, 107.
2
Vesna Lovri Planti, Depni sat, MUO,
138
ili budilica. Poklopci su se perforirali radi boljeg prenoenja zvuka od mehanizma unu
tar kuita u vanjski prostor. Proizvodnja depnih satova bila je koncentrirana u
Njemakoj i Francuskoj, odakle e se u 17. stoljeu proiriti u vicarsku i Englesku.
Najranije vicarske satove karakteriziraju emajlirani ukrasi, a engleski se u poetku u
potpunosti oslanjaju na francuske i njemake. Engleski urari vrlo su se brzo usavrili
te razvili prepoznatljiv engleski tzv. puritanski sat, koji je bio malen, ovalnoga oblika
sa staklom, izraen od srebra bez dekoracije.
Izumom nemirnice sa spiralom 1675. satovi su postali toniji, ime je porasla njihova
uporabna vrijednost, a dekorativna je umanjena.
Godine 1704. patentirana je uporaba dragog kamenja za osovine, to je znatno
produilo vijek trajanja mehanizma. Pravo na koritenje tog izuma do 1790. su godine
imali samo engleski urari, to je rezultiralo apsolutnom dominacijom engleskog urar
stva sve do sredine 18. stoljea.
Poetkom 18. stoljea, najprije u Francuskoj, itav se brojanik emajlira. U Engleskoj to
postaje uobiajeno nakon 1725. Istovremeno se uvodi kazaljka za minute, te su u tom
razdoblju nesrazmjerno velike oznake za minute.2 Tom razboblju engleskog urarstva pri
pada i na primjerak sata. Signatura se nalazi na platini. Uz sat je pronaena etiketa
urara Stefanuttija u Trstu. Mogue da je sat kod njega kupljen ili popravljan. y TM
139
Ulomak zvona s glagoljskim natpisom

Ulomak zvona s glagoljskim
natpisom
Kastavtina
16. stoljee
bronca, lijevano
35 24 13 cm
PPMHP MZK 1200
Crkvena zvona rairena su u Europi u kasnom srednjem vijeku. Uz vee crkve grade se
zvonici, dok manje crkve imaju iznad portala preslicu, na koju je privreno zvono.
Zvona na preslici manjih su dimenzija od onih koja se smjetaju u zvonike. Izrauju se
najee od bronce, lijevanjem. esto se na njima nalazi natpis na lokalnom pismu i
jeziku. Funkcija im je poziv na okupljanje i molitvu.
Ulomak je sluajno pronaen nakon Drugoga svjetskog rata ispred crkve sv. Viktora u
Kastvu, a darovan je Muzeju 2008. Sauvana je otprilike jedna treina zvona. Cijelo
zvono bilo je visine 47cm te promjera 32 cm. Uz donji rub fragmenta napisano je gla
goljskim slovima veliine 3 cm "+ LUKA + M".
Tijekom Prvoga svjetskog rata brojna su crkvena zvona rekvirirana te rastaljena kako bi
se bronca, od koje su bila izraena, iskoristila za izradu topova. Zahvaljujui organizira
noj konzervatorskoj slubi u Austrijskom Carstvu te osobnom zalaganju povjesniara i
arheologa dr. Antona Gnirsa, pokrajinskog konzervatora za Austrijsko primorje i Kranj
sku, katalogizirana su sva zvona s podruja Istre, ukljuujui i Kastavtinu. Prilikom
katalogiziranja autor je zabiljeio dimenzije i teinu svakog zvona te prepisao natpise s
njih. S podruja Kastva popisao je sedam crkvenih zvona, od kojih jedino ono iz crkve sv.
Viktora nosi glagoljski natpis, tonije imena evanelista: Matej, Marko, Luka, Ivan. Da
tirao ga je u 16. stoljee, iako godina izrade i ime autora nisu naznaeni. Pored opisa
zvona unio je biljeku da e se ovo, kao i zvono iz crkve sv. Trojstva predati Kastvu te da
nee biti unitena.1
Sljedei zapis vezan uz zvono iz crkve sv. Viktora donosi akademik Branko Fui.2 On
je zabiljeio postojanje crkvenog zvona na temelju kataloga A. Gnirsa, ali ga nije imao
priliku vidjeti te je naveo da je izgubljeno. Nije poznato to se sa zvonom dogaalo u
razdoblju od Prvoga pa do zavretka Drugoga svjetskog rata, niti kako je dolo do
njegova puknua. y TM
1
Anton Gnirs, Alte und neue Kirchenglocken,
Be 1917, str. 84.
2
Branko Fui, Glagoljski natpisi, JAZU,
140
141
Lokot s gradskih vrata

Lokot s gradskih vrata
17. stoljee
eljezo, mjed, kovano
19 12 8 cm
PPMHP KPO-ZUO 2381
Lokot s Gradskih vrata izraen je od kovanog eljeza i mjedi u 17. stoljeu. Njime su
se zakljuavala vrata Gradskog tornja, Porta al mare na junom ulazu u grad, i to sve do
1775. godine, kada je stupila na snagu odluka da se gradska vrata vie ne zatvaraju
kako bi se stanovnitvu olakalo kretanje.1
Na ilustracijama Rijeke od 17. stoljea nadalje s morske se strane nad ulazom u grad vidi
prizmatini toranj s krovom na etiri vode, na kojemu je postavljen sat. Ispred njega je
rov, te se u grad ulazi preko pominog mosta. Tijekom vremena, zahvaljujui promijenje
nim povijesnim okolnostima i prestanku opasnosti, zidine, rov i most izgubili su svoj
strateki znaaj te je rov zatrpan, most skinut, a zidine poruene. Osobito je na to utje
calo novo urbanistiko rjeenje, o kojem je odlueno nakon snana potresa koji je grad
pogodio 1750. Tim novim ureenjem predviena je izgradnja nove gradske etvrti Civitas Nova juno od tornja dananja ulica Korzo. Naposljetku su skinuta i vrata s Grad
skog tornja, te je pristup gradu bio nesmetan.2
Lokot je koriten u muzejskoj igri MemoRi 2012. Ondje stoji u paru s Josipom II, koji
je donio odluku o ruenju zidina i skidanju lokota s gradskih vrata. y TM
1
Danilo Klen, ur., Povijest Rijeke, Rijeka 1988,
str. 152154.
2
Marica Balabani Faini, Pod uron, PPMHPR,
Rijeka 1990.
142
Pe~ati
Peat Citt di Fiume
Rijeka
1919.
metal, strojna izrada, gravirano
3 cm
PPMHP KPO-PZ 1324
Peat Istituto di credito di
consiglio nazionale Fiume
Rijeka
1919.
metal, gravirano
10 6 cm
PPMHP KPO-PZ 18707
Prvi svjetski rat, koji je okonan u studenom 1918. godine, uzrokovao je raspad Au
stro-Ugarske Monarhije te je Rijeku ostavio bez vrhovne vlasti. Pored nedefinirana
statusa grada, o ijoj se sudbini odluuje na Versailleskoj mirovnoj konferenciji, nede
finiran je i novani sustav. Tako su i dalje u optjecaju bile austrougarske krune, iako
drava nije postojala, ali da bi se ipak uveo neki red u lokalno financijsko poslovanje i
kontrolirao optjecaj novca, gradska uprava uvodi peatiranje austrougarskih novani
ca. Na taj se nain nastojao kontrolirati dotok tog, tada bezvrijedna novca i ojaati
vrijednost tzv. rijekih kruna. Tako su legalno bile u uporabi samo novanice sa slu
benim peatima grada Rijeke (Citt di Fiume) i Kreditnog zavoda talijanskog narodnog
vijea Rijeke, koje je ujedno i upravljalo gradom. Oba peata, koja se uvaju u Zbirci
peata i grbova Muzeja, sluila su za ovjeru novanica austrougarskih kruna za upora
bu na podruju Rijeke. Peati su koriteni za obiljeavanje novanica od 1918. do
1924. godine. Relativna jednostavnost okruglog peata grada Rijeke omoguavala je
njegovo krivotvorenje, pa je vlast morala pribjegavati i drugim metodama spreavanja
krivotvorenja novanica. U tu svrhu serijski su brojevi slubeno peatiranih novanica
objavljivani u gradskim dnevnim novinama.1 y TP
1
Radmila Mateji, "Krune Citt di Fiume i
problem valute u Rijeci od godine
19181924", Numizmatike vijesti, 20/1963.
143
Maketa grada Rijeke

Maketa plan grada Rijeke
Ferruccio Jellousheg
Rijeka
1937.
drvo, rezbareno
30 150 300 cm
PPMHP KPO-PZ 18500
1
Abbazia e la riviera del Carnaro,
XV/lipanj 1937, str. 2930.
144
Godine 1937. u Rijeci je otvorena izloba posveena bogatoj pomorskoj batini Rije
ke i Kvarnera, koju je organiziralo drutvo Dopolavoro Interaziendale Marina Mercantile. Izloba je otvorena prilikom proslave Dana sv. Vida i Modesta, zatitnik grada.
Na izlobi su bili predstavljeni brojni modeli brodova, iji su autori bili stari rijeki
pomorci, kao i modeli torpeda koja su se izraivala u Rijeci te slike i fotografije s po
morskom tematikom. Posebno je mjesto zauzimala maketa grada Rijeke. Maketu je
izradio inenjer Ferruccio Jellousheg, pri emu je veliku pozornost obratio na preci
zno predstavljanje ulica i svih gradskih zdanja.1 No maketa sadri i neke objekte koji
su se tek planirali izgraditi te stoga daje (tada) futuristiki pogled na grad. Osim desne
obale Rjeine, gdje se prostirao grad Rijeka pod talijanskom upravom, prikazan je i
Suak grad na lijevoj obali Rijeine pod upravom Kraljevine Jugoslavije. Na maketi,
zanimljivo, nije bila prikazana dravna granica koja je postojala na Rjeini. y TP
145
Adami}evi svjedoci
Adamievi svjedoci
Rijeka
kraj 18. stoljea
kamen, klesano
vis. cca 100 cm
PPMHP L 1944/67
Adamievi svjedoci naziv je za kamene portrete rijekih graana. Krajem 18. stoljea
dao ih je izraditi i postaviti ispred svoje kue na Fiumari imun Adami. Ova galerija
rijekog graanstva s kraja 18. stoljea danas je vrijedan spomenik kulturne batine
grada, pogotovo ako se poznaje zanimljiva pria o njihovu nastanku. imun Adami,
veletrgovac duhanom i rijeki veleposjednik, silno se obogatio spretnim ulaganjima u
duhan i duhansku industriju. Prie koje su kruile uskoro su oko njegova bogatstva
splele mreu tajnovitosti, koja je svoje uporite nala u zavisti rijekih graana. Oko
1785. godine pronio se glas da je imun Adami zatajio otkrie zakopanog blaga u
crkvici sv. Martina u Martinici, na kojoj su se upravo tada vrili graevinski radovi,
a koje je postalo razlogom njegova nagla bogaenja. imun Adami je optuen da je
zatajio dravnom eraru dati odreeni dio od ukupne vrijednosti nalaza. Optubu je
poduprlo etrnaest svjedoka, koji su ga optuili za utaju blaga. Na temelju njihova
svjedoanstva imun Adami je optuen i zatvoren u komorski Katel u Crikvenici.
Njegov dvadesetogodinji sin Andrija Ljudevit ve je tada pokazao svoju poduzetnost.
Osobno je otiao na audijenciju k caru Josipu II. i isposlovao oevo putanje na slobo
du. Odmah po izlasku iz zatvora 1787. godine Adami je zapoeo na najprometnijem
mjestu u gradu, uz Rjeinu, graditi obiteljsku kuu, a ispred nje, uz plonik, dao je
postaviti etrnaest stupia na kojima su bile isklesane glave etrnaest svjedoka kle
vetnika, kako bi bili na javnu sramotu rijekom graanstvu i gostima. y RS
146
147
Nadgrobni spomenik
Nadgrobna ploa Johanna
Nugenta i keri Margherite i Olge
Rijeka
2. pol. 19. stoljea
mramor, klesano
46 90 cm
PPMHP KPO-PZ 17730
148
Ove nadgrobne ploe nalazile su se na zidu obiteljskog mauzoleja Nugenta u katelu na

Trsatu. Bilo je ukupno osam grobnica. Ploe su uklonjene prilikom restauracije katela
ezdesetih godina 20. stoljea, pri emu su vjerojatno oteene. Zaetnik ove loze Nu
genta bio je grof Laval Nugent od Westmeatha, roen 1777. u Ballynacornu u Irskoj.
Vojniku karijeru izgradio je u slubi austrijskog cara iskazavi se u ratu protiv Napoleo
na. Oenio se groficom Giovannom Riario-Sforzom, koja je bila u rodu s Frankopanima.
Stoga je odluio otkupiti njihove nekadanje posjede u Hrvatskoj. Tako kupuje dvorac
Bosiljevo, Staru Suicu, Trsat, Dubovac, Januevac i gradi dvorac Stelnik. Ukupno je
posjedovao 14 dvoraca. Na Trsatu 1834. smjeta svoju umjetniku zbirku i arheoloke
nalaze s arheolokih iskapanja koje je financirao u junoj Italiji u Minturnu. Time je za
pravo oformio prvi muzej u Rijeci. lan je ilirskog pokreta i zatitnik Ljudevita Gaja.
Smatrao se Hrvatom, pa su njegovi sinovi Arthur i Albert govorili hrvatski jezik. Albert
je, tovie, slijedio oev put kao vojnik i politiar te bio gorljiv ilirac i hrvatski domoljub.
Nezadovoljan zbog uvoenja apsolutizma Franje Josipa I. napustio je Hrvatsku i, dok je
boravio u majinoj vili u Napulju, zapoeo je vezu sa slukinjom s kojom je imao ker
Anu. Najmlai od Lavalovih sinova, Arthur takoer je izgradio vojnu karijeru, a bio je
poznat i u hrvatskim politikim krugovima u drugoj polovici 19. stoljea. Zagovarao je
hrvatska prava. No obitelj doivljava financijski krah 1881. pa je Arthur prinuen proda
ti umjetnine, a arheoloku zbirku, posredovanjem Isidora Krnjavog, prodaje Narod
nom muzeju u Zagrebu 1894. Nakon njegove smrti dolazi do sukoba oko nasljedstva
izmeu Albertove keri Ane i njezina bratia Lavala Nugenta mlaeg, unuka Johana
Nugenta koji je stradao kod Brescie 1849. Ana je prisvojila dio Nugentovih posjeda
ukljuujui i Trsat. Veinu su posjeda vrlo skoro preuzeli vjerovnici, dok se Ana pretva
rala u udakinju koja je ivjela na Trsatu do svoje smrti 1941. Dobar je dio imovine
opljakan za njezina ivota te osobito po njezinoj smrti. y TP
Nadvratnik s natpisom majstora Gapara

Natpis je bio nadvratnik na kui Vievia, koja se nalazila u blizini crkve sv. Vida u ri
jekome Starom gradu. To je jedini sauvani kameni spomenik iz Rijeke na kome je
glagoljski natpis. Oznaka godine 1561. na dnu latinskog teksta ispisana je glagoljskim
slovima .f.m.a. U glagoljici su se brojke pisale slovima, a toka je bila znak da slovo
treba itati kao brojku.
Nadvratnik s natpisom majstora
U prijevodu natpis glasi:

+ 1561. dana 14 mjeseca oktobra majstor Gapar zidar zajedno sa svojom enom Bar
barom ovo djelo dovri svojom rukom. Oni Bogu zahvaljuju. .f.m.a. (1561.)
140 40 29 cm
Gapara
Rijeka
1561.
vapnenac, klesano
PPMH KPO-PZ 17489
Ovo je tek mali podsjetnik na to da i grad Rijeka ima svoju glagoljsku batinu. Ovdje
se od davnine upotrebljava glagoljica i hrvatski jezik u crkvenom, ali i javnom ivotu,
iako je sauvanih spomenika malo. Slubeni je jezik gradske uprave u 15. i 16. stoljeu
bio latinski, ali se u poslovanju, osobito u trgovini, upotrebljava mletaki dijalekt. S
druge strane hrvatski ostaje jezik obitelji i privatnih odnosa, iako je prilino zastu
pljen i u religijskim obredima. S vremenom talijanski postaje i jezik uprave te je i ko
lovanje sve ee na talijanskom jeziku, koji potiskuje latinski i hrvatski, a glagoljica
sve vie izlazi iz upotrebe.1 Glagoljicu zadravaju samo crkveni redovi, pa su neki do
kumenti nastali u pisarnici trsatskog franjevakog samostana u 17. i 18. stoljeu jo
uvijek pisani kurzivnom glagoljicom.
1
Vjekoslav tefani, "Glagoljica u Rijeci",
Rijeka Zbornik, Matica hrvatska, Zagreb
1963, str. 394397.
149
Dekorativni oklop grofa Lavala Nugenta

Dekorativni viteki oklop sa
titom
nepoznata radionica
Italija
poetak 19. stoljea
elik, koa, kombinirana tehnika
178 60 30 cm (oklop)
53 65 cm (tit)
PPHMP OR1
Dio fundusa Zbirke oruja, vojnog pribora i militarije Pomorskog i povijesnog muzeja
Hrvatskog primorja Rijeka potjee iz najstarije muzejske zbirke na podruju dananje
Primorsko-goranske upanije, kolekcije umjetnina koju je sakupio grof Laval Nugent
od Westmeatha (17771862), Irac koji se u austrijskoj slubi proslavio kao vrstan
vojskovoa, posebno u ratovima protiv Napoleona. Grof Nugent je 1815. godine u
zadnjoj bitci napuljskoaustrijskog rata porazio Napoleonova upravitelja Italije Joac
hima Murata. Time je bila omoguena restauracija Napuljskog Kraljevstva i povratak
prognanog pape Pia VII. u Rim. U znak zahvalnosti papa Pio VII. (18001823) nagra
dio je grofa Nugenta titulom rimskog princa i tom mu prilikom darovao dekorativni
trofej oruja.
Jo od antikih vremena ustalio se ratniki obiaj da se kao trofej pobjednika javno izla
e vojna oprema i oruje poraena protivnika, ali se do 19. stoljea sauvala samo sim
bolika tog pobjednikog ina kroz izlaganje dekorativne vojne opreme i oruja izraenih
upravo za tu svrhu. Puni viteki oklop izraivao se da bi zatitio cijelo tijelo ratnika i
predstavljao je vrhunac umijea oruarskog zanata u 16. stoljeu. U kasnijim razdoblji
ma, zbog sve ire upotrebe baruta, oklop gubi svoju zatitnu funkciju te se postupno
reducira, ali se nastavlja s izradom njihovih jednostavnih dekorativnih kopija.
Do danas je u fundusu muzeja ostao sauvan samo dio trofeja grofa Nugenta par
dekorativnih vitekih oklopa sa titovima i jedna helebarda. Oklopi su izraeni kom
biniranom tehnikom (kovanjem, lijevanjem, jetkanjem i nitanjem) od elinog lima
poetkom 19. stoljea po uzoru na renesansu. Svaki je oklop sastavljen od deset zaseb
nih dijelova kojima se prekriva gotovo cijelo tijelo, a povezani su u cjelinu pomou
konog remenja privrena za lim oklopa zakovicama. To su: kaciga, ovratnik, prsni
oklop sa titnicima za bedra, oklop za lea te po par nogavica sa itnicima za stopala,
par oklopa za ruke i par rukavica. Uz svaki oklop izraen je i dekorativni tit. Svi dije
lovi oklopa ukraeni su visoko stiliziranim zoomorfnim i fitomorfnim ornamentima.
U katalogu prikazan tit ukraen je okrunjenim grbom, u ijem je polju prikaz mijene
sunca i mjeseca i koji uvaju dva baziliska, zatitni simbol kue Nugent.1 y IM
1
Igor ic, Laval Nugent posljednji Frankopan,
gospodar Trsata, Centar drutvenih
djelatnosti mladih, Rijeka 1992; Goroslav
Otri, "Nastanak i razvoj zbirki Pomorskog
i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja
Rijeka", Muzeologija, br. 33, Muzejski
dokumentacijski centar, Zagreb 1996,
str. 732.
150
151
Sve~ana odora baruna Vinka Zmaji}a

Menten
Weiner es Grunbaum
Budimpeta
2. pol. 19. stoljea
barun, mjed, staklo, tirkiz,
pozamanterija, filigran, tkano,
krojeno, vezeno, 51 86 cm
PPMHP KPO-ZO 14389
Dolama
Weiner es Grunbaum
Budimpeta
2. pol. 19. stoljea
svileni damast, bijeli saten, svila,
pozamanterija, filigran, mjed,
staklo, tirkiz, tkano, krojeno,
vezeno, 51 86 cm
PPMHP KPO-ZO 14390
152
U Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja Rijeka uvaju se tri portreta

lanova obitelji Zmaji: baruna Bartola Zmajia Svetoivanskog, njegove supruge baru
nice Ane Zmaji te njihova sina Vinka Zmajia. Na tim su portretima baruni Bartol i
Vinko prikazani odjeveni u sveane odore husarskog tipa s paradnim sabljama.
Od poetka 19. pa sve do poetka 20. stoljea bilo je u modi da se visoki dr

avni dunosnici odijevaju u odore izraene u stilu konjanikih vojnih odora
ugarskih husara iz 18. stoljea. Takva su odijela za sveane prigode izraiva
na u uglednim budimpetanskim krojanicama te su se prodavala u komple
153
Kravata
Budimpeta
2. pol. 19. stoljea
svilena tkanina, ipka od zlatne
srme, tkano, kukiano
11 102 cm
PPMHP KPO-ZO 14393
tu s jednako ukraenim paradnim sabljama i opasaima. Sveana odora baruna Vinka

Zmajia proizvedena je u krojanici Wiener es Grnbaum u Budimpeti, a dio odore u
kojoj je naslikan na portretu sauvan je u fundusu Muzeja.
Porodica Zmaji podrijetlom je iz Korule, gdje se 1696. po prvi put spominju Vinko
Smaich i njegova ena Katarina Ragusin. Vinko III. Zmaji dolazi 1797. u Bakar. On
dje se oenio Antonijom Medani. Njihov je sin Bartol Benedikt Zmaji (18131888)
nakon zavrena pravnog studija radio isprva u Bakru, a potom pri rijekom Guberniju.
U razdoblju od 1852. do 1860. bio je predsjednik i inspektor Sredinje pomorske obla
sti. Osobito se zalagao za javno dobro i unapreenje zdravstvenih prilika, i to pomau
i stanovnitvo za vrijeme velike epidemije kolere, koja je 1855. godine zadesila Rijeku
i okolicu. U razdoblju od 1861. do 1868. obnaao je ast velikog upana Rijeke upa
nije. Zbog svojih je zasluga uzdignut u red viteza (1855) i baruna (1876) te je odliko
van Redom viteza eljezne krune II. i III. razreda, a uz nasljednu plemiku titulu ba
runa dodan mu je pridjevak Svetoivanski. Od 1870. godine zastupnik je u Hrvatskom
saboru i delegat u Ugarskom parlamentu. Bio je velik rodoljub, vatreni ilirac, prijatelj
bana Ivana Maurania i Josipa Jurja Strossmayera. Iz braka s Anom, keri svojega
strica Marka Antonija Zmajia, brodovlasnika iz Odese, imao je dvojicu sinova. Dok se
stariji sin Ivan (18611904) posvetio vojnoj karijeri, mlai je sin Vinko (18701920)
poput oca studirao pravo te je potom obnaao razne dunosti u Kotarskoj oblasti Su
ak. Bio je kraljevski vladin povjerenik s titulom savjetnika. U razdoblju od 1913. do
1918. godine Vinko Zmaji Svetoivanski obnaao je dunost velikog upana Modru
ko-rijeke upanije sa sjeditem u Ogulinu. Za ivota je bio odlikovan vitekim kriem
reda Franje Josipa I. i vitekim kriem Leopoldova reda te komendatorskim vitekim
kriem sv. Grgura.
Sablja koja je pripadala barunu Vinku Zmajiu, velikom upanu modrukorijekom,
paradna je, bogato ukraena sablja tipa karabela.
Paradna sablja Vinka Zmajia ima sjeivo husarske konjanike sablje s dekorativnim
elementima, a na isti su nain ukraene i drvene korice obloene purpurnim baru
nom. Drak je izraen na turski nain, bogato ukraen gravurama i jetkanjem. Na gla
vici drka aplicirano je ovalno zrno rubina u vjeniu od manjih zrnaca tirkiza. Krini
ca je izvedena s kraim ravno pruenim kracima. Sprijeda se nalazi ukrasna rozeta s
tirkizom i rubinom u sredini, dok je na naliju ukras rozete u stilu neohistoricizma. Na
sjeivu se nalazi ugravirani prikaz Majke Boje od Bezgrenog zaea s ugraviranim
natpisom u kurzivu MARIA MATER DEI DETRONA HUNGARIO SUETUUM PRESITUUM CONFUGIO, dok je s druge strane sjeiva ugraviran prikaz dvostrukoga kria s
natpisom IN HOC SIGNO VINCES/DEUS EXERCITUM BELLATOR FORTISSIME
ESTOMECUM. y IM
154
Paradna sablja
Budimpeta
2. pol. 19. stoljea
elik, mjed, zlato, tirkiz, staklo,
kovano, lijevano, pozlaeno
duina 97 cm, duina sjeiva 78 cm
PPMHP KPO-ZO 22253/1
Korice sablje
Budimpeta
2. pol. 19. stoljea
drvo, mjed, staklo, tirkiz, baruno,
rezbareno, vezeno
duina 82 cm
PPMHP KPO-ZO 22253/2
155
Sablja Vinka Tadejevi}a

Sablja karabela
tajerska
18. stoljee
elik, mjed, roina, koa, kovano,
lijevano, zakivano
duina 92,5 cm (cjelina)
sjeivo 4 78 cm
PPMHP KPO-ZO 22070
156
Sablja tipa karabela pripadala je Jakovu Tadejeviu, bakarskom pomorskom kapetanu,

suvlasniku broda Mate, koji je 1847. godine porinut na Suaku, i zapovjedniku bakar
ske Narodne strae.
Karabela je konjanika sablja osmanskog podrijetla koja se u stoljetnim sukobima
udomaila na tlu srednje i jugoistone Europe. Kasnije su takve sablje ule u uporabu
i na podruju zapadnoeuropskih zemalja. Onamo dolaze zahvaljujui kontaktima s
egipatskim mamelucima, a po njihovu se uzoru poinju proizvoditi i europske sablje.
Odlikuje ih dugaka savijena otrica sa sjeivom po cijeloj duini konveksne strane i s
jakim hrptom s konkavne strane. Zavretak je otrice proiren i dvosjek radi lakeg
ubadanja. Konjanici su takvim sabljama nanosili protivniku veu ranu zbog duine
zasijecanja savijene otrice. Otrica sablje nosi oznake tajerskih majstora i starijeg je
podrijetla (kraj. 17. stoljea). Meutim sablja je u cijelosti izraena kasnije (18. stolje
e) dodavanjem ukrasne drke na otricu. Drka sablje posebno je stilizirana u obliku
ptije glave, a izraena je od roine obloene koom, koja je privrena ukrasnim za
kovicama, dok je krinica sablje izraena od mjedi. y IM
Ma~ s Grobnika
Ma
Sjeverna Europa (?)
sredina 13. stoljea
elik, mjed, kovano, inkrustirano
duina 92,5 cm (cjelina)
duina sjeiva 73 cm
PPMHP KPO-ZO 22189
Ma pronaen poetkom 20. stoljea u blizini Majura podno grada Grobnika. Zaslu
gom dr. Ivana Sveka 1934. godine postaje dio fundusa Gradskog muzeja Suak. Pred
met pripada razdoblju sredine 13. stoljea, kada su knezovi Krki doli u posjed Vino
dola, a kojemu je pripadao i posjed Grobnik. Ma je prijelazna oblika. Otrica je roma
nikog tipa, dok su drka i krinica oblikovani u stilu gotikih maeva. Po jednostav
nosti i impozantnosti ma predstavlja vrhunac izrade srednjovjekovnog oruja. To je
teko oruje s dvosjekom, zailjenom otricom s ijih se obiju strana nalazi po jedan
plitak lijeb za otjecanje krvi. Na otrici se nazire neitljiva kovniarska oznaka izve
dena inkrustacijom mjedene ice. Otrica se koristila za zasijecanje i ubadanje protiv
nika. Na zavretku trna drke nalazi se teka glavica u obliku okrugla diska, koja je
sluila za balansiranje maa i udaranje protivnika. Krinica za pariranje titila je ruku,
a izraena je kao ravna preka sa zadebljanim krakovima te je mogla parirati udarcu
drugog istovrsnog oruja.1 y IM
1
Mario Kova, Maevi, bodei i oruja na motki:
u Istri, Primorju i Dalmaciji od IX. do kraja
XVIII. stoljea, Povijesni muzej Istre, Pula
2005.
157
Rije~ki torpedo
Cijev za lansiranje torpeda
Silurificio Whitehead di Fiume S. A.
Rijeka
3. desetljee 20. stoljea
eljezo, elik, mjed, bakar, strojna
izrada
156 716 cm
PPMHP KPO-ZO 22249
Najznaajniji dio grae pohranjene u Tehnikoj zbirci Pomorskog i povijesnog muzeja

Hrvatskog primorja Rijeka predstavlja grupa predmeta pristiglih u muzej 1969. godi
ne iz rijeke tvornice Torpedo. Vie od stotinu predmeta, koji su nekad bili dio tako
zvanog tvornikog muzeja (Museo del Silurificio Whitehead), danas prikazuju razvoj
proizvodnje torpeda u Rijeci od kraja 19. do sredine 20. stoljea, ali i visoku razinu
kvalitete proizvoda tvornice Torpedo. Meu sauvanim proizvodima tvornice Torpe
do poput, primjerice, torpednih motora pogonjenih na paru, prototipa iroskopskog
motora, torpednih propelera, upaljaa za bojeve glave, razgrijaa torpednih motora,
upaljaa bojeve glave, iroskopskih smjernih ravnaa i dubinskih sprava izdvaja se i
lansirna cijev za torpeda, koja se nalazila na lansirnoj stanici u rijekoj tvornici. To je
posljednja cijev na parni pogon koritena na lansirnoj stanici. Danas je djelomino
restaurirana i izloena u parku muzeja.
Ispitna torpedna cijev tvornice Silurificio Whitehead di Fiume S.A. za ispaljivanje torpe
da kalibra 451 mm sastavljena je od nekoliko razliitih cijevi koje su, prema otisnutim
oznakama na odreenim dijelovima, proizvedene u razdoblju izmeu dvaju svjetskih
ratova, kada je tvornica bila u talijanskom vlasnitvu. Sastoji se od cijevi za ispaljivanje
torpeda montirane od triju dijelova: glavne (stranje) cijevi, sredinje cijevi te pred
njeg krilnog nastavka. Na stranjem dijelu cijevi vrata su za ubacivanje torpeda s ne
potpuno sauvanim prikljucima na pneumatske pumpe. Iznad prikljuaka nalazi se
nepotpun mehanizam za ispaljivanje s djelomino ouvanim okidaem. S bonih se
strana nalaze spremnici za stlaeni zrak, a na lijevom je spremniku prikljuak s venti
lom i cijev koja povezuje spremnik s mehanizmom za ispaljivanje. Cijela je konstruk
cija vezana polukrunim nosaem u podnoju, na ijoj se prednjoj i stranjoj strani
nalaze kotai za okretanje cijevi po horizontali. Ispod nosaa rotacijsko je podnoje,
kojim se zakretalo cijev u stranu pod kutom od maksimalno 60 stupnjeva. Naknadno
je prilikom restauratorsko-konzervacijskih radova dodano pravokutno metalno po
stolje za drvene postamente.
1
Rijeki torpedo prvi na svijetu, ur. Ervin
Dubrovi, Muzej grada Rijeke, Rijeka 2010.
158
Idejni tvorac torpeda bio je kapetan Giovanni Biagio Luppis (Ivan Vlaho Vuki), koji je
patrolirajui obalom sjevernog Jadrana na austrijskoj fregati Bellona nakon poraza au
strijske mornarice u ratu protiv Italije 1860. godine razmiljao o praktinu i djelotvor
nu nainu obrane obale pri eventualnom napadu talijanske flote. Tako je doao na ideju
o novom oruju spasitelju obale ekplozivnoj brodici pogonjenoj satnim mehaniz
mom s brodskim vijkom kojom bi se moglo upravljati s obale i potapati neprijateljske
brodove. Ve iste te godine prvi je model svojeg izuma uspio predstaviti tehnikom
povjerenstvu austrijske ratne mornarice. Iako je izum bio ocijenjen kao zanimljiv, zbog
nepogodna pogona i upravljanja nije bio prihvaen. Od 1861. Luppis bezuspjeno po
kuava unaprijediti svoj izum, no tek kada je posredstvom Giovannija Ciotte 1864.
uspio ostvariti suradnju s vrlo sposobnim engleskim inenjerom Robertom Whitehea
dom, voditeljem rijeke Ljevaonice metala (Fonderia mettali, kasnije Stabilimento tecnico
fiumano), poinje se ostvarivati efikasna inaica Luppisove ideje. Whitehead je uspio
izraditi potpuno novu napravu nazvanu minenschiff (brod mina). Kasnije je zbog svojeg oblika, koji podsjea na ribu, brod
mina nazvan torpedo, prema tropskoj ribi drhtulji. Prednji dio torpeda bio je ispunjen pamunim eksplozivom, dok se u
stranjem dijelu nalazio dvocilindrini motor pogonjen komprimiranim zrakom. Pokretan propelerom, torpedo se kretao
ispod povrine vode pomou dubinske sprave, Whiteheadova izuma koji se drao u najveoj tajnosti. Za reguliranje su smje
ra kretanja torpeda kasnije koriteni iroskopski smjerni ravnai, koji su poveavali efikasnost pri gaanju te su se razvijala
razliita nova pogonska rjeenja.
Whiteheadov je torpedo za testiranja godine 1866. u rijekom zaljevu zadovoljio zahtjeve ratne mornarice te je 1867. zapo
ela njegova proizvodnja. Prvi je kupac bila austrijska mornarica, ali se Whiteheadov torpedo, prvi upotrebljiv torpedo,
prodavao diljem svijeta. Unosan posao prodaje oruja donio je bogatstvo obitelji Whitehead, a obiteljska je tvornica postala
mjesto na kojem su se provodila i razna znanstvena istraivanja te su postignuta vana otkria na polju akustike i aerodina
mike. Whitehead je tvornicu 1905. pretvorio u dioniko drutvo, a 1906. veinu dionica kupuju britanske firme. Od 1912.
do 1914. u suradnji s ratnim mornaricama i vladama drugih zemalja otvaraju se pogoni za proizvodnju Whiteheadovih tor
peda u Woolwichu i Weymouthu u Velikoj Britaniji, La Speziji i Napulju u Italiji, u Saint Tropezu u Francuskoj, Newportu u
SAD-u te Odessi u Carskoj Rusiji. Za Prvoga svjetskog rata proizvodnja je u tvornici zamrla, a tvornica je 1915. godine bila
bombardirana. Tvornica je propadala sve do 1924. godine, kada je proglaen bankrot. Rijeka postrojenja dobila su novog
vlasnika dolaskom brodograditeljske obitelji Orlando iz Livorna. Uz potporu talijanske vlade oni ponovno pokreu proi
zvodnju, koja se odrala do kapitulacije Italije 1943. godine. Za Drugoga svjetskog rata tvornica je ponovno stradala u save
znikim bombardiranjima. Njezine strojeve Nijemci postupno demontiraju i odvoze u Njemaku, a postrojenja miniraju. Po
zavretku rata poela je obnova pogona tvornice te je tvornica Torpedo 1947. godine zapoela proizvodnju prvih dizel mo
tora u tadanjoj Jugoslaviji. Vojni pogon tvornice proizvodio je torpeda do sredine 1960-ih godina. Tvornica je 1990-ih go
dina pala u steaj te je prestala s radom. 1 Od starih je pogona ostala stajati lansirna stanica za testiranje torpeda, kao prepo
znatljiv, ali potpuno zaputen i neiskoriten spomenik grada. y IM
159
Rije~ki i bakarski papirni novac

Bon od 5 karantana
Rijeka, 1848.
papir, tiskano
10 7 cm
PPMHP KPO-NZ P27
Bon od 10 karantana
Rijeka, 1848.
papir, tiskano
10 7 cm
PPMHP KPO-NZ P28
Bon od 3 karantana
Rijeka, 1849.
papir, tiskano
10 7 cm
PPMHP KPO-NZ P29
5 krajcara u srebru
Gradsko-kotarska peneznica u
Bakru, 1849, 1. emisija
papir, tiskano
7,6 10,6 cm
PPMHP KPO-NZ P22
5 krajcara u srebru
Gradsko-kotarska peneznica u
Bakru, 1849, 2. emisija
papir, tiskano
7 10 cm
PPMHP KPO-NZ P23
160
Numizmatiki materijal, danas pohranjen u Numizmatikoj zbirci Pomorskog i povi

jesnog muzeja Hrvatskog primorja, prikuplja se od nastanka ideje o osnivanju muzeja
u Rijeci 1875. te je uz prirodoslovnu i arheoloku grau inio okosnicu prvog postava
Musea Civica, ustanovljena 1893. godine. Uz lijevane i kovane novce, koji su najbrojni
ji i koji pokrivaju razdoblje antike pa sve do 20. stoljea, u Zbirci se uva i drugi razno
vrsni mumizmatiki materijal medalje, plakete, etoni, pasje znaake, papirni novac
i vrijednosnice. Osim numizmatikog materijala sakupljena darivanjem i otkupima u
Zbirci se uvaju i brojni arheoloki nalazi novca.1
U kriznim, ratnim i poratnim vremenima, kada je u prometu nedostajalo dravnog
novca, kao i u trenucima nerijeene dravne pripadnosti Rijeke gradske su vlasti pri
bjegavale tiskanju vlastita papirnog novca. U Numizmatikoj zbirci muzeja sauvani
su rijetki primjerci komunalnog novca (bonovi) koji su izdavale gradske vlasti, ali i
drugi papirni novac koji nosi rijeka obiljeja. Osim predmeta koji se ubrajaju u rijeku
numizmatiku u Zbirci se uvaju primjerci novanica koje su izdavale ili ovjeravale i
druge lokalne jedinice.
Za vrijeme austrijske uprave na podruju Rijeke osim papirnog i kovanog novca velikih
nominala u prometu se upotrebljavao i sitan kovani novac. Novarska kriza zahvatila je
1848. godine cijelu tadanju Monarhiju, pa tako i Rijeku. Kriza se meu ostalim oitova
la i u nedostatku sitnog kovanog novca u prometu, pa je gradska uprava nastojala rijei
ti problem stavljanjem u optjecaj gradskog papirnog novca, bonova malih apoena zvanih
karantan (tal. carantan, njem. kreuzer, hrv. krajcar, kriar). Naredbu o tiskanju novanica
potpisao je gradski potkapetan Agostino Tosoni (18041856), a tiskane su u rijekoj ti
skari brae Karletzky na papiru rijeke tvornice papira Smith & Meynier. Izdavane su u tri
emisije (1848, 1849, 1950) u nominali od 3, 5 i 10 karantana, a bile su u optjecaju do
1853. godine, kada je prefekt grada barun Kellersberg naredio njihovo povlaeje iz pro
meta. U promet je bilo stavljeno otprilike 200000 novanica u vrijednosti tadanjih
16500 forinti, ali je malo primjeraka ostalo do danas sauvano.2
Iz istog razdoblja u kojem se javljaju rijeki karantani ostao je sauvan i rijetki papirni
novac Gradskokotarske peneznice u Bakru. Odlukom uprave grada Bakra 1849. godi
ne stavljene su u promet u dvije emisije komunalnog (gradskog) papirnog novca u
apoenima od 3, 5, i 10 krajcara u srebru. Na tim se jednostranim novanicama nalazi
i prikaz grba grada Bakra iz tog razdoblja.3
Rijeke karantane i bakarske krajcare bilo je lako krivotvoriti, o emu svjedoe i sau
vani sudski spisi o procesu protiv vlasnika tiskare Karletzky, Karla, kojeg se teretilo da
je prilikom njihova tiskanja odreeni broj novanica krivotvorio. Krivotvorenje novca
esta je pojava, koje nije bio poteen ni rijeki novac, a s tim se fenomenom susree
mo i u kasnijim razdobljima rijeke povijesti. y IM
1
eljka Cetini, "Iz povijesti Numizmatike
zbirke Pomorskog i povijesnog muzeja
Hrvatskog primorja Rijeka", Muzeologija, br.
33, Muzejski dokumentacijski centar, Zagreb
1996, str. 3249; Ivo Mileusni, "Rimski
republikanski novac iz Numizmatike zbirke
PPMHPR", Acta numismatica Zbornik
radova 6. meunarodnog numizmatikog
kongresa u Hrvatskoj, Zadar 2629. rujna
2010, Hrvatsko numizmatiko drutvo,
Rijeka 2011, str. 245259.
2
Julijan Dobrini, Corpus notarum
pecuniariarum fluminense Rijeki novci,
Dobrini&Dobrini, Opatija 1997, kat. br. 1;
Julijan Dobrini, Rijeka numizmatika: rijeki
novci i novci s rijekim obiljejima 1848.2002,
Muzej grada Rijeke, Rijeka, 2005, str. 1415.
3
Irislav Dolenc, Hrvatska numizmatika od
poetaka do danas, Prvi bankovni muzej
Privredne banke Zagreb, 1993.
161
Rije~ke krune i papirni novci

1 kruna Citt di Fiume
Die sterreichisch-ungarische Bank
Be, 1916.
Istituto di credito del Consiglio
nazionale, Rijeka, 1919.
papir, tiskano, 6,8 11,3 cm
PPMHP KPO-NZ 22002
20 kruna Citt di Fiume
Be, 1913.
Istituto di credito del Consiglio
nazionale, Rijeka, 1919.
papir, tiskano, 9,2 15,2 cm
PPMHP KPO-NZ 22003
1000 kruna Kotarska oblast
Suak
Be, 1902.
Kotarska oblast Suak, SHS, 1919.
papir, tiskano
12,8 19,3 cm
PPMHP KPO-NZ 22001
1
Muzej grada Rijeke, Rijeka, 2005, str. 32,
779; Radmila Mateji, "Krune Citt di
Fiume i problem valute u Rijeci od godine
19181924.", "Numizmatike vijesti", X, 20,
Zagreb 1963, str. 5471.
162
Nakon zavretka Prvoga svjetskog rata i raspada Austro-Ugarske Monarhije 1918. go

dine po drugi se put u upotrebi javlja rijeki papirni novac. Nekadanju dravnu valu
tu (austrijske krune) bilo je potrebno im prije zamijeniti novom, ali je u tom prijela
znom razdoblju bilo potrebno nai privremeno sredstvo plaanja. Brojne su se gradske
uprave odluile da se austrijske krune, ija je koliina na tritu u ratno vrijeme znatno
porasla, vrate u optjecaj ovjerovljene gradskim peatima. Na podruju grada Rijeke od
1919. godine postupak ovjerovljavanja provode Narodno vijee (Consiglio nazionale) i
Komanda okupacijskog korpusa u dogovoru s talijanskom vladom. Novanice su bile
ovjerovljene okruglim, tzv. rimskim igom s natpisom Citt di Fiume, pa su danas po
znate kao rijeke krune. Uskoro je trite preplavio velik broj novanica s falsificiranim
igovima. Meu mnogim falsifikatorima istaknula su se dvojica, Del Bello i Fredi, koji
su naruili u Beu da im se izradi pravi ig kako bi poveali opseg svoje djelatnosti.
Vlasti su falsificiranje pokuale sprijeiti objavljivanjem serijskih brojeva slubeno
ovjerenih novanica i promjenom igova. Kako bi se normaliziralo stanje i uvela kon
trola tijekova novca Consiglio nazionale osniva svoj Novarski zavod (Istituto di Credito
del Consiglio nazionale) koji novim kvadratnim igom ovjerava austrijske krune i potvr
uje valjanost prethodno ovjerenih (dvostruko ovjerene novanice). Povlaenje rije
kih kruna iz optjecaja obznanio je 26. rujna 1921. general Amantea, zapovjednik po
strojbi talijanske kraljevske vojske, a uskoro je ukinut Novarski zavod i osnovano
predstavnitvo Talijanske narodne banke u Rijeci. Novanice s etvrtastim igom bile
su slubeno u optjecaju sve do 9. listopada 1921. godine, a trgovina na osnovi tih
kruna zadrala se sve do aneksije Rijeke Italiji 1924, kada se uvodi talijanska valuta.1
U istom su razdoblju i oblinje jedinice lokalne uprave koristile austrijske krune ovje
rovljene peatima kotarskih oblasti (KO Suak, KO Crikvenica...). Osim novanica
ovjerenih peatom u prometu su bile i austrijske krune s potanskim markama Kralje
vine SHS, iju su vrijednost preuzele. y IM
163
Lire B
1 lira
Gospodarska banka za Istru, Rijeku
i Slovensko primorje, 19451947.
papir, tiskano
4,4 9,1 cm
PPMHP KPO-NZ P53
5 lira
papir, tiskano
5 9,1 cm
PPMHP KPO-NZ P55
10 lira
papir, tiskano
5,5 10 cm
PPMHP KPO-NZ P56
20 lira
papir, tiskano
5,7 11,6 cm
PPMHP KPO-NZ P58
50 lira
i Slovensko primorje, 1945 1947.
papir, tiskano
6,4 11,6 cm
PPMHP-KPO-NZ P60
164
Po zavretku Drugoga svjetskog rata 1945. ostalo je nerijeeno pitanje granica Italije s
Demokratskom Federativnom Jugoslavijom (DFJ), te je teritorij s tada upitnim statu
som (Trst s okolicom, dio Istre, dio Slovenskog primorja i Rijeka s okolicom, bez Sua
ka), izvan teritorijalnih i upravnih granica Italije i DFJ, podijeljen na dva dijela Zonu
A i Zonu B. Njima su rukovodile vojne uprave. Zona A (Trst s okolicom) bila je pod
vojnom upravom saveznikih okupacijskih vlasti, a Zona B pod Vojnom upravom Ju
goslavenske armije (VUJA). Iako su na podruju tih zona od 1945. u upotrebi bile tzv.
metropolitanske lire (Mlire), najvei se dio tog novca smiljenim potezima saveznike
vojne uprave slio u Zonu A, te je gospodarstvo i graanstvo Zone B ostalo u teku
poloaju. Kako bi se gospodarsko stanje popravilo, VUJA donosi odluku o izdavanju
papirnog novca, nominalne vrijednosti izraene u lirama, koji je trebao biti u prometu
samo na podruju Zone B. U svrhu izdavanja novca 17. rujna 1945. osnovana je Gos
podarska banka za Istru, Rijeku i Slovensko primorje sa sjeditem u Rijeci. Zatim su
odreeni osnovni elementi oblikovanja novca i apoeni te je odreen paritet te valute
prema dinaru DFJ u odnosu 3,33 : 1. Novaanice su se tiskale u Zagrebu i Ljubljani u
apoenima od 1, 2, 5, 10, 20, 50, 100, 500 i 1000 lira, a nosile su isti natpis i isti prikaz
motiv jedrilice na moru. Stoga su te lire-B ili jugolire bile popularno nazivane barchette. U Rijeci su bile u optjecaju sve do kraja 1946. godine, kada su zamijenjene za
dinare FNRJ (Federativne Narodne Republike Jugoslavije), to je na preostalom po
druju Zone B uinjeno tek po pripojenju Jugoslaviji.1 y IM
100 lira
papir, tiskano
7 13 cm
PPMHP KPO-NZ P61
500 lira
papir, tiskano
7,4 13,4 cm
PPMHP KPO-NZ P62
1000 lira
papir, tiskano
7,9 14,6 cm
PPMHP KPO-NZ P63
1
Muzej grada Rijeke, Rijeka, 2005, str.
134136.
165
166
167
Medalja u spomen 500. obljetnice

~udotvornog rije~kog raspela
Medalja u spomen 500. obljetnice
udotvornog rijekog raspela
Rim, 1796.
zlato, lijevano, filigran
3 2,7 cm, 9,3 g
natpis na aversu: * / SECVLVM /
V. / CELEBRATVM / FVLMINE /
S.VITI / MDCCXVI / *
PPMHP KPO-NZ 161/NM
U kapeli crkve Svetog Vida u Rijeci pohranjeno je veliko drveno ranogotiko raspelo.
Uz samo raspelo izravno je povezana legenda iz 1296. godine u kojoj se spominje udo
krvarenja kipa, a zapisao ju je J. W. Valvasor 1689. godine u svom djelu Slava vojvodine
Kranjske:
U crkvi otaca Drube Isusove moe se vidjeti raspelo od drva koje je prije stajalo ispred crkve
Svetog Vida, to je sada u posjedu spomenutih otaca. Otprilike prije tristo godina neki Lonari, koji je proigrao na kartama svoj novac, iao je kui i gadno psujui i hulei Boga bacao
je na raspelo kamenje i pogodio u lijevu stranu grudi. Nato je reeno raspelo stalo zaista krvariti te se jo i sada iz tih rana moe vidjeti nekoliko kapljica krvi kroz staklo namjeteno
nad njim. Kamen je duguljast i brino je sauvan do dana dananjeg. Pokraj raspela moe se
itati slijedea inskripcija i natpis: Ex hoc Crucifixo hujus lapidis ictus excussit sanguinem (iz
ovog je raspela udarac ovog kamena izbio krv).
Prema jednoj verziji legende mladog je Petra Lonaria progutala zemlja, cijelog osim
svetogrdne ruke, dok je prema drugoj bio osuen i javno mu je spaljena ruka. Kamen
je okovan u zlato i privren uz ranu na skulpturi. Gradski kapetan sakupio je krv u
tri ampule, od kojih je jedna bila pohranjena u crkvi Sv. Vida, druga u Puli, sjeditu
biskupije, a trea u Rimu.
Legenda o udotvornom raspelu detaljno je prepriana i u knjiici Brano duhovno, ti
skanoj na akavtini latinicom u Ljubljani 1693. godine. Njezin je autor o. Nikola Her
mon, prvi isusovac roen u Rijeci kojem je akavski jezik bio materinski. Raspelu su
takoer nekoliko puta pripisivane razne zasluge za ouvanje Rijeke u ratnim opasno
stima i za vrijeme raznih poasti. U 18. stoljeu, prigodom 500. obljetnice legendar
nog uda, odrane su i posebne sveanosti koje navode gradski zapisnici uz podrobne
opise. Tom je prigodom izdana i jubilarna medalja kako bi taj dogaaj ostao u trajnu
sjeanju. Medalje su u mjedi kovane u Rimu odlukom gradskog magistrata.
Na aversu ovalne ploice nalazi se latinski natpis koji u prijevodu znai 5. stoljee slavi
Rijeka svetoga Vida 1796.
Na reversu je u prvom planu prikazan Krist na raspelu s naglaenom ranom iz koje je
potekla krv, a ispod njegovih nogu prikazana je ruka koja mu je nanijela ranu. U poza
dini raspela prikaz je vedute grada Rijeke iz prve polovice 18. stoljea, prije ruenja
zidina i nasipavanja obale.1 y IM
1
Radmila Mateji, "Rijeka jubilarna medalja
iz godine 1796.", Numizmatike vijesti, VI, 13,
1959, str. 1316.
168
169
Ostavtina Josipa Medura

Podvodna praka
Graevinski inenjer Josip Medur (Bjelovar 1918 Rijeka 2003), ovjek koji je zaduio
Sport servis
hrvatsko ronilatvo, vodenim se sportovima poeo baviti jo u ranoj mladosti, za prvih
Suak, 1949.
ljetovanja u odmaralitima Jadranske strae. Neposredno nakon Drugoga svjetskog rata,
metal, guma, lijevano, strojna izrada
zaposlivi se kao inenjer u Rijeci, s grupom prijatelja, ronilakih entuzijasta, tehnikih
21 8 2 cm
PPMHP KPO-TZ 16282
Podvodna puka na
komprimirani zrak "Kit 57"
Josip Medur
Centar za podvodne aktivnosti
Rijeka
Kostrena, 1957.
metal, guma, plastika, lijevano,
strojna izrada
strunjaka i inovatora, radi na proizvodnji prve opreme za podvodni ribolov, ronilatvo i

podvodnu fotografiju. Bio je jedan od prvih snimatelja jadranskog podmorja. Podvodni
film snimio je jo 1950. godine. Josip Medur bio je jedan od osnivaa Saveza ribolovaca
Jadrana u Splitu 1953. godine, organizator i sudionik prvih natjecanja u podvodnom ribo
lovu i prvi izbornik dravne reprezentacije koja je 1956. nastupila na europskom prven
stvu u podvodnom ribolovu u Bastiji na Korzici. U Centru za podvodna istraivanja Rijeka
organizirao je prvu slubenu i sustavnu obuku civilnih ronilaca na podruju tadanje dra
ve. U Savezu sportskih ribolovaca Jadrana bio je tajnik od 1957. do 1984, a Hrvatski roni
laki savez izabrao ga je za svog doivotnog poasnog predsjednika. Godine 1959. sudjelu
je na utemeljiteljskom kongresu CMAS (Confdration Mondiale des Activits Subaquatiques
Svjetski savez za podvodne aktivnosti). Dvadeset godina bio je lan Izvrnog odbora
CMAS-a, a trideset godina obavljao je dunost predsjednika komisije CMAS-a za podvod
17 2 90 cm
ni ribolov i bio predsjednik Sportskog komiteta. Za svoj je rad nagraen doivotnim lan
PPMHP KPO-TZ 16289
stvom u Savjetu CMAS-a i zlatnom medaljom CMAS-a. Bio je pokreta i dugogodinji

urednik asopisa More. Autor je nae prve knjige o podvodnom ribolovu Podvodni lov na
Peraje
Jadranu, koja je objavljena 1958.
Sport servis
Zbirka predmeta koje je Josip Medur sakupio za ivota prema njegovoj je elji 2008. godi
Suak, 19491950.
ne darovana Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja Rijeka.
guma, lijevano, strojna izrada

8 25 39 cm
PPMHP KPO-TZ 16300
Meu darovanim predmetima posebno se istiu primjerci prvih serijski proizvedenih ma

ski, disalica i peraja, koje su se izraivale u radionici Sport Servis Suak vlasnika Antona
Kalokire. U toj su radionici Anton Kalokira i Josip Medur zapoeli prvu serijsku proizvod
nju opreme za podvodni ribolov na istonoj obali Jadrana. Izraivali su maske, disalice,
Ronilaka maska
peraje i podvodne puke s razliitim mehanizmima ispaljivanja: na oprugu, na elastinu
Sport servis
traku, na gumenu oprugu i na komprimirani zrak. Nakon odlaska Antona Kalokire u Nje
Suak, 1947.
maku Josip Medur nastavio je serijsku proizvodnju, ali i razvoj raznih modela puaka za
guma, staklo, metal, strojna izrada
podvodni ribolov u Centru za podvodna istraivanja u uvali Martinica. Lovei tim pu
9 10 13,5 cm
kama reprezentativci SFRJ osvojili su 4. mjesto na svjetskom prvenstvu na Kubi 1967.
PPMHP KPO-TZ 16305
godine. U zbirci se nalaze i kuita za podvodno snimanje fotoaparatom i filmskom kame

rom, a to su prva kuita za podvodno snimanje koritena na istonoj obali Jadrana nakon
Drugoga svjetskog rata i pomou njih su napravljene prve podvodne snimke jadranskog
podmorja. U zbirci se meu brojnim podvodnim puakama, koje je Josip Medur sakupljao
ili dobivao na dar od brojnih sportaa i proizvoaa sportske opreme, uvaju i tzv. havajske
prake, proizvod radionice Sport servis Suak, koritene u podvodnom ribolovu kao za
mjena za podvodnu puku. y IM
170
171
Podvodno kuite fotoaparata

"Robot"
Josip Medur
Rijeka, 1949.
metal, plastika, guma, staklo,
strojna izrada
27 40 26 cm
PPMHP KPO-TZ 16313
Podvodno kuite 16 mm
kinokamere "Ditmar"
Josip Medur
Rijeka, 1949.
metal, plastika, guma, staklo,
strojna izrada
26 17 21 cm
PPMHP KPO-TZ 16315
172
Kuhinjska vitrina Vetrina

Vetrina je dio kompleta igraaka koji ukljuuje jo i parget te pribor za kuhanje i pribor
za jelo. Model kuhinje izradio je profesor Josip Spini Kovaev za svoju ker. Tim se
igrakama ona igrala pedesetih godina 20. stoljea.1
Budui da su se igrake sve do ezdesetih godina prolog stoljea uglavnom izraivale
kod kue, njihov je izgled ovisio o spretnosti roditelja ili samog djeteta. Prije masovne
tvornike proizvodnje igrake za prodaju izraivali su razliiti obrtnici te su ih proda
vali na sajmovima.2 Najee su to bili uporabni predmeti manjih dimenzija, a djeca
su, igrajui se njima, imitirala svijet odraslih, usvajajui obrasce ponaanja koji e im
biti od koristi kada i sami jednog dana postanu dio tog svijeta.3 y TM
Kuhinjska vitrina Vetrina

Josip Spini Kovaev, Kastav
oko 1955.
drvo, lak, runa izrada
23 8 16 cm
PPMHP MZK 493
1
Franina i Jurina, istarski kalendar za 2004,
Buzet 2003.
2
Iris Bikupi Bai, Svijet igraaka,
Etnografski muzej, Zagreb 2013.
3
Mirjana Duran, Dijete i igra,
Jastrebarsko 1995.
173
Podloga za igru Tira honoranza tutti

Podloga za igru Tira honoranza
tutti
Sjeverna Italija (?)
17. stoljee
papir, tisak
61 44,4 cm
PPMHP KPO-PZ 16341
Pretpostavlja se da igra Tira honoranza tutti potjee iz sjevernoistone Italije. Da bi se

moglo igrati, trebalo je papir na kojemu je otisnuta privrstiti na vrstu podlogu kako
bi se dobila igraa ploa. Igralo se tako da su se bacale tri kockice. Dobivena kombina
cija pronala bi se na polju unutar crnih ovala, na kojima su otisnute sve kombinacije
koje igra moe dobiti bacajui tri kockice. Potom se trebalo postupiti prema uputi na
susjednom bijelom polju igrae ploe: platiti (paga) ili uzeti (tira) tokicama oznaeni
broj etona (quatrina). Uz kombinacije s po tri identina broja nacrtana je sova i ista
knut natpis lameta, a uz kombinaciju od tri estice natpis je tutti. Lameta je vjerojatno
znailo da igra uzima pola, a kombinacija s tri estice znaila je da igra uzima sve i
pobjeuje.1
Igra je bila vrlo rairena u Europi od 16. do 18. stoljea. Postojalo je vie inaica koje su
se igrale na slinim podlogama. Talijanski izdava Enciclopedia Europea Garzanti tiskao
je 1980. godine komplet od deset podloga za razliite inaice ove igre.
Podloga za igru Tira honoranza tutti slina ovoj iz naega Muzeja uva se u london
skom British Museumu. y TM
1
www.britishmuseum.org; Michael Bury, The
Print in Italy 15501620, British Museum
2001, cat. 103.
174
175
178 Prsluk za spaavanje s parobroda Titanic
192 Jedrenjak karaka
180 Brodski dnevnik brik-kunera Nadir
193 Srednjovjekovni kr~ki jedrenjak
181 Brodski dnevnik jedrenjaka Amalia L.
194 Pulene u pomorstvu
182 Dnevnik barka Stefano
196 Atlas pomorskih karata
183 Bakarski kolski brod
198 Ekspedicija na Arktik
184 Brodogradnja u Rijeci
199 Rije~ka brodogradnja u Prvom svjetskom ratu
186 Nacrt jedrenjaka barka Grad Karlovac
200 Loinjski capehorner
187 Turski ferman za kapetana Medani}a
201 Mornari~ka zastava carske Njema~ke
188 Poziv na dodjelu priznanja kapetanu Ivan~i}u
202 Signalna brodska zastava
189 Globus Zemlje
203 Reklama rije~kog brodara Adria
190 Kutomjer
204 Uniforma zapovjednika broda trgova~ke mornarice

brodara Jugolinije
191 Oktant
odjel povijesti pomorstva
Prsluk za spaavanje s parobroda Titanic

Prsluk za spaavanje s parobroda
Prsluk za spaavanje s broda Titanic pripadao je pomorcu Josipu Caru iz Rijeke. Pomo
Titanic
rac Josip Car bio je lan posade parobroda Carpathia, brodara Cunard Line. Nakon po
Southampton
vratka iz New Yorka i dolaska Carpathije u Rijeku Car je prsluk zadrao u svom vlasni
1912.
tvu, da bi ga nakon osnivanja Gradskog muzeja Suak tridesetih godina 20. stoljea
platno, pluto
predao na uvanje tom muzeju. Prsluk se sastoji od osam malih i etiri velika plutena
5 32 127 cm
kvadra, a prebacivao se preko glave i vezao oko struka.
PPMHP OPP-ZNI 92
Konobar Josip Car, lan posade putnikog broda Carpathia, ukrcao se na brod u Rijeci
7. oujka 1912. godine i ne slutei da e biti svjedokom najpoznatije mirnodopske
pomorske tragedije dvadesetoga stoljea. Preuzevi slubu kao osamnaestogodinjak,
postao je lan posade broda koji je povezivao njegovo rodno Primorje i Rijeku s Ame
rikom. Na putu do svog konanog odredita New Yorka Carpathia je pristajala u
Trstu, Napulju, Palermu, Messini, Genovi i Gibraltaru.
Putniki brod Carpathia bio je u vlasnitvu britanske parobrodarske kompanije Cunard
Line, koja je jo 1903. godine otvorila prekooceansku liniju Rijeka New York. Svaka
dva tjedna jedan je brod iz Cunardove flote kretao iz Rijeke prema Americi odvozei
prepune palube Talijan, Hrvat i Maar. Polasci su putnikih brodova postali popu
larni drutveni dogaaji koji bi Rijeku svaka dva tjedna naprosto oivjeli. Ne iznena
uje stoga injenica da se mnogo Primoraca prijavljivalo za sluenje na tim plovilima,
pa su zamjetan dio posade brodova inili hrvatski mornari. Do poetka Prvoga svjet
skog rata iz Rijeke su put Amerike zaplovili brodovi Pannonia, Ultonia, Aurania, Slavonia, Carmania, Ivernia, Saxonia, Laconia, Franconia i, naravno, Carpathia.
Carpathia nije bila spektakularan brod, ali sudbina je htjela da ue u povijest. A u povijest
je igrom sluaja uvukla i Rijeku, i to zahvaljujui vie od sedamdeset Hrvata lanova
posade, koji su u dotada nezabiljeenoj spektakularnoj akciji spaavanja uspjeli iz Atlan
tika izvui iscrpljene preivjele putnike i posadu broda Titanic. Titanic se smatrao nepo
topivim brodom. Imao je najnapredniju tehnologiju i bio je, vjerovalo se, najsigurniji
brod. Bio je dugaak 269, a irok 28 metara, dok mu je nosivost bila oko 46000 bruto
registarskih tona. Dubina gaza iznosila je 10,5 metara, visina od kobilice do zapovjednog
mosta 32 metra, dok je visina do vrha njegovih etiriju dimnjaka dosezala 56 metara.
Maksimalna brzina Titanica bila je 25 vorova, a snaga 58620 KS.
Na svoje prvo prekooceansko putovanje Titanic je krenuo iz luke Southampton 10.
travnja 1912. godine. Samo etiri dana kasnije, 14. travnja 1912. godine u 23:40, Titanic se pri brzini od 22 vora na poziciji 41 46 N i 50 14 W sudario sa santom leda
koja ga je jednostavno prepolovila. Potonuo je 15. travnja u 2:20 sati.
Od 2209 putnika i lanova posade preivjelo ih je samo 712. Poginulo ih je ili se uto
pilo 1495. Meu stradalima bilo je i 27 Hrvata. Troje je Hrvata spaeno: Nikola Luli
Draja, Mara Osman-Banski i Ivan Jalevac.
178
Posada broda Carpathia nagraena je bronanim medaljama, asnici srebrnim, a ka

petan Henry Rostron zlatnom medaljom i srebrnim peharom, koji mu je dodijelila
Margaret Molly Brown, spaena putnica prvog razreda.
Josip Car, hrabar lan posade broda Carpathia, spaavajui je brodolomce s Titanica
spasio i dio Titanica. Svome je gradu darovao prsluk za spaavanje s Titanica svjedo
anstvo stradanja gotovo 1500 putnika u hladnom oceanu. Kao jedan od pet sauva
nih primjeraka u svijetu, a jedini u Europi, prsluk je spomen na junake s broda Carpathia, ali i izravna poveznica brodova Titanic i Carpathia s Rijekom. y NM
179
Brodski dnevnik brik-kunera Nadir

Brodski dnevnik brik-kunera
Nadir
Matteo Marussich
18761880.
papir, rukopis
33 28 cm
PPMHP OPP-ZBD 858
1
Pomorska enciklopedija, sv. 1, natuknica
brodske knjige, str. 624625, Zagreb 1972.
180
Brodski dnevnici temeljni su dokumenti svakog broda, kako danas tako i u prolosti.
U pomorskoj klasifikaciji spadaju pod skupinu brodskih knjiga (Logbook, Journal de
bord, Giornale nautico) koje su obvezatni dio dokumentacije zapovjednika na brodu.
Podatke u brodski dnevnik uvijek su upisivali zapovjednici brodova, obino kapetani,
ali i pojedini asnici u slubi na zapovjednom mostu.
Postoje dva tipa brodskih dnevnika: veliki brodski dnevnik i mali brodski dnevnik. Veliki
brodski dnevnik vodio se na brodovima koji su plovili a i danas je tako na brodovima
u dugoj i velikoj obalnoj plovidbi, a mali brodski dnevnik na brodovima koji su plovili u
maloj obalnoj plovidbi. Tijekom putovanja broda, neovisno o tome je li rije o dugoj
ili maloj obalnoj plovidbi, u brodski su se dnevnik upisivali podaci o tijeku plovidbe,
vremenskim uvjetima na putovanju, dolasku u odreenu luku i odlasku iz nje, iskrca
vanju i ukrcavanju tereta, dunostima lanova posade tijekom dana, a osobito za vri
jeme nonih deurstava, popunjavanju posade broda tijekom putovanja itd.1 y NM
Brodski dnevnik jedrenjaka Amalia L.

Rukopis Martina oia iz Kostrene, zapovjednika i suvlasnika jedrenjaka Amalia, koji je
zapovijedao brodom izmeu 1861. i 1868. godine. Bark je graen u brodogradilitu Pino
u Rijeci 1854. Dnevnik jedrenjaka Amalia L. sadri 190 listova, a u njemu se opisuje pu
tovanje broda preko Sredozemlja, Crnog mora do Atlantika pa prema Engleskoj.
Brodski dnevnik jedrenjaka
Jedrenjak Amalia L. nakon izgradnje je u Rijeci bio u vlasnitvu Alessandra Paicuricha,

koji je imao 10 karata, Francesca Giacoma Lettisa s 8 karata te Natalea Medanicha i
Antonia Bellena sa po 3 karata.
papir, koa, rukopis
Amalia L.
Martin oi
Kostrena, 1861.
40 54 cm
PPMHP OPP-ZBD 15070
To su podaci koji se spominju u izvjetajima iz ezdesetih godina 19. stoljea u godi

njaku Annuario marittimo.
Karatima su se oznaavali dijelovi vlasnitva broda. Svaki je brod imao maksimalno po
24 karata. Svi su karati mogli biti u vlasnitvu jedne osobe, ili su oni bili podijeljeni na
vie vlasnika. Npr. jedan je vlasnik mogao imati 10 karata, drugi 14, itd.
Bark Amalia L. imao je 412 tona, 2 topa i 10 lanova posade. Kao zapovjednik spomi
nje se Martin oi iz Kostrene. y NM
181
Dnevnik barka Stefano

Dnevnik barka Stefano
Stefano Skurla
Dubrovnik
1876.
papir, rukopis
39 27 cm
PPMHP OPP-ZBD 15069
1
Stefano Skurla, I naufraghi del bark
austroungarico Stefano alla Nord-Ovest dell
Australia, Dubrovnik, 1876.
2
Gustav Rathe, Brodolom barka Stefano,
Matica hrvatska, Dubrovnik, Zagreb 1992,
str. 20; Josip Lueti, "Katastrofa barka
Stefano", Pomorstvo, br. 12, Rijeka, 1955,
str. 3132.
182
Prema kazivanju Ivana Juria i Miha Baia, preivjelih pomoraca s barka Stefano,
dubrovaki je dominikanac Stefano Skurla 1876. godine napisao povijest putovanja
jedrenjaka Stefano iz Europe prema Australiji. Dnevnik je pisan talijanskim jezikom na
276 stranica, a opisuje njihov estomjeseni ivot meu Aboridinima te stradavanja
broda i pomoraca.1 Posebnost je ovoga dnevnika aboridinsko-talijanski rjenik na
kraju knjige.
Jedrenjak Stefano nasukao se tijekom nevremena na sjeverozapadnoj obali Australije,
kod rta Cloates, 27/28. listopada 1875.2 y NM
Bakarski kolski brod

Dnevnik stroja kolskog
broda Margita
Josip Sini
Bakar
1896.
papir, rukopis
24 32 cm
PPMHP OPP-ZBD 25725
kolski brod Margita devedesetih je godina 19. stoljea i poetkom 20. stoljea bio
prvi kolski brod bakarske Nautike kole. Kupljen 1894. kao jahta Farnese, ime je
dobio po Margiti, supruzi bana Khuena Hdervrya. Prvi zapovjednik kolskog broda
Margita bio je Bonaventura Urpani iz Bakra. Nakon 1908. kad prestaje ploviti kao
kolski brod, on postaje vlasnitvo kompanije Ungaro-Croata iz Rijeke. U razdoblju od
1894. do 1908. brodski strojar na brodu Margita bio je Josip Sini.
Dnevnik stroja vodi se na svim brodovima koji su vei od 50 BRT i imaju pogon jai
od 150 KS. Sve osnovne podatke o radu brodskog stroja u dnevnik unosi upravitelj
stroja ili deurni brodski asnik. Dnevnik stroja kontroliraju upravitelj stroja i zapo
vjednik broda. y NM
183
Brodogradnja u Rijeci
Popis brodova brodograditelja
Kazimir Jakovi
Rijeka, 1880.
papir, rukopis
34 42 cm
PPMHP OPP-ZBD 400
1
In evasione all istanza prodotta da Casimiro
Jacovcich costructtore navale si certifica d
aver il medesimo costruito sul cantiere di
Martinschizza i seguente navigle, vie o tome
usp. u N. Mende, "Rijeko brodarstvo od
1868. do 1914.", magistarski rad, Sveuilite
u Zadru, Zadar, 2011.
184
Izvorni dokument iz 1880. godine u kojemu se navode nazivi jedrenjaka sagraenih u

razdoblju od 1850. do 1880.
Brodograditelj Kazimir Jakovi bio je jedan od vodeih suakih brodograditelja u
drugoj polovici 19. stoljea.
Kao i mnogi drugi brodograditelji, vodio je svoje zapise o izgradnji brodova. U ovom
dokumentu popis je jedrenjaka sagraenih u razdoblju od 1850. do 1880. godine u bro
dogradilitu Martinica. Uz ime broda donosi se podatak o vrsti jedrenjaka i tonai.1
Tijekom druge polovice 19. stoljea u upisnicima brodova objavljivani su popisi sagraenih
brodova. Osim rukopisnih upisnika brodova objavljivane su i tiskane knjige tipa pomor
skih godinjaka, glasnika ili zbornika sagraenih brodova. Jedan od najznaajnijih takvih
godinjaka bio je Annuario marittimo. U njemu se donose podaci o gradnji brodova, vrsta
ma brodova, vlasnicima, posadama, i to za podruje istone obale Jadrana.
I sami su brodograditelji meutim vodili svoje zapise o gradnji brodova. Jedan takav
je i ovaj brodograditelja Jakovia. y NM
185
Nacrt jedrenjaka barka Grad Karlovac

Nacrt jedrenjaka barka
Grad Karlovac
Vatroslav Aranin
Kraljevica
1867.
papir, gva
49 76 cm
PPMHP OPP-ZBD 903
186
Jedrenjak bark Grad Karlovac graen je u Kraljevici 1867. kod brodograditelja Vatro
slava Aranina. Graen je u seriji s jo est jedrenjaka. Nacrt prikazuje bok jedrenjaka,
kobilicu, poziciju jarbola, a takoer, u donjem dijelu, i horizontalni presjek. Sa strane
su iscrtani brodograditeljevi alati trokut, estar, olovka.
Jedrenjak je graen za brodovlasnika Vjenceslava Turkovia iz Karlovca. Brod je na
kon izgradnje imao 538 tona, bio je dug 43,60 m, irok 8,53 m i visok 5,78 m te je
imao jedanaest lanova posade. Uz Grad Karlovac Aranin je izgradio jo esnaest je
drenjaka, od kojih su najpoznatiji bili Josip Juraj Strossmayer, Tri brata, Tri sina, Grad
Zagreb i Trojednica. y NM
Turski ferman za kapetana Medani}a

Turski ferman
Sultan Mahmud II.
Carigrad, 1838.
papir, rukopis
77 55 cm
PPMHP OPP-ZBD 354
Kapetan Juraj Medani kostrenski je pomorac koji se istaknuo kao zapovjednik broda
u plovidbi Bosporom. Za zasluge mu je sultan Mahmud II. fermanom omoguio slo
bodnu plovidbu brodom kroz Bospor te dopustio trgovinu izmeu Turske i Austrije.
Sultan Mahmud II. (17891839) bio je trideseti sultan Osmanskog Carstva. Roen je
u Carigradu. Sultani su esto donosili slubene isprave dekrete, koji su se nazivali
fermani.
Rije ferman znai zakonski akt, ukaz, dekret, edikt, kojim je sultan izdavao odobrenje
za odreenu slubu ili aktivnost. y NM
187
Poziv na dodjelu priznanja kapetanu Ivan~i}u

Poziv na dodjelu nagrade
kapetanu Ivaniu
Ferdinand Maksimilijan
Trst, 1859.
papir, rukopis, tisak
37 25 cm
PPMHP OPP-ZBD 358
Za zasluge u pomorskoj slubi vlasti su Habsburke Monarhije izdavale poasne zasta

ve. Postojale su dvije vrste poasnih zastava crvena poasna zastava Fortitudini navali i
bijela poasna zastava Merito navali.
Zastava Fortitudini navali dodjeljivala se pomorcima koji su se osobito istaknuli u rat
nim ili slinim sukobima na moru.
Kapetan Anton Celestin Ivani iz Malog Loinja jedini je hrvatski pomorac koji je
dobio poasnu zastavu Fortitudini navali za izuzetnu hrabrost i spaavanje brigantina
Eolo 1859. godine u sukobu s francuskom flotom u blizini otoka Lastova. Priznanje i
viteki kri reda Franje Josipa I. uruio mu je nadvojvoda Ferdinand Maksimilijan
Habsburg na prijemu koji je u njegovu ast odran 14. kolovoza 1859. na brodu Ra
detzky u Transkoj luci.
Zastavu Merito navali, koja se dodjeljivala pomorcima za zasluge u trgovakoj morna
rici, Monarhija je u svojoj pomorskoj povijesti dodijelila samo jednom pomorcu, i to
kapetanu Ivanu Visinu. y NM
188
Globus Zemlje
Globus Zemlje izraen je u radionici Johanna Klingera. Nastao je u vrijeme vladavine
Napoleona Bonapartea, a u dekorativnim se elementima na postolju globusa prepo
znaju elementi klasicistikog i empire stila izrade.
Na globusu su prikazani kontinenti poznati u prvoj polovici 19. stoljea, pa tako na
sjevernoj polutki nema nekih kasnije otkrivenih dijelova Arktika. Na globusu su iscr
tana Cookova putovanja prema Australiji sedamdesetih godina 18. stoljea te putova
nja drugih pomoraca, osobito ona du Atlantskog i Tihog oceana.
Globus Zemlje
Johann Georg Klinger
18001836.
drvo, gips, papir
64 60 cm
PPMHP OPP-ZNI 15251
James Cook (17281779), poznati engleski istraiva i pomorac, sedamdesetih je go

dina 18. stoljea oplovio Novi Zeland i utvrdio postojanje najjunijeg kontinenta Au
stralije. Spominju se i imena britanskih pomoraca S. Hearnea, koji je plovio prema
Sjevernom moru, i A. Duncana, britanskog admirala iz 18. stoljea. y NM
189
Kutomjer
Kutomjer
Brder Voigtlnder
Be
19. stoljee
koa, mjed
ir. 28 cm, 8 cm
PPMHP OPP-ZNI 897
190
Kutomjer je instrument koji se koristio u navigaciji. Uz ravnalo, estar i pomorsku

kartu upotrebljavao se na zapovjednom mostu na brodu. Na polukrugu ima oznaenu
skalu stupnjeva od 0 do 180 te podjelu na minute i sekunde. Ovaj kutomjer ima konu
futrolu.
Kutomjer je izraen u bekoj radionici matematikih i optikih instrumenata koja je bila
u vlasnitvu brae Voigtlnder. Tradicija te radionice potjee jo iz 18. stoljea. Tada je
osniva tvrtke Johann Christoph Voigtlnder, optiar i izumitelj, zapoeo s izradom
matematikih instrumenata. Tijekom 19. stoljea tu djelatnost nastavljaju njegovi sino
vi Wilhelm Voightlnder i Sigmund Voightlnder. Njihova je tvrtka bila jedna od zna
ajnjiih radionica matematikih i optikih pomagala u srednjoj Europi. y NM
Oktant
Oktant
Champneys Cornhill
London
18. stoljee
drvo, mjed, bjelokost
42 50 cm
PPMHP OPP-ZNI 914
Oktant je instrument koji se koristio u navigaciji, a uz sekstant upotrebljavao se u

pomorstvu za mjerenje visina nebeskih tijela te kutova objekata na horizontu. Najsta
riji instrumenti za mjerenje visina nebeskih tijela s broda potjeu iz razdoblja kasnog
srednjeg vijeka. Bili su to astrolab, a kasnije i tzv. Jakovljev tap. Sekstanti i oktanti
novijega razdoblja, iz 18. i 19. stoljea, sastoljali su se od vie dijelova, a najvaniji su
bili alihidada, pomina greda, limb kao stupanjska mrea, mala zrcala, zamraena sta
kla zrcala, veliko zrcalo, nosa dalekozora, dalekozor.1 Uz sekstant i oktant, koristio se
jo i kvadrant.
Oktant Champneys Cornhilla pripada starijem tipu izrade, a sastoji se od velikog i
malog zrcala. Na rubnom dijelu dva su manja zrcala, to je kod recentnijih instrume
nata ovakva tipa neuobiajeno. Takoer ima samo dva tamna stakla, a ne 6 ili 7, koliko
ih imaju moderni instrumenti. y NM
1
Pomorska enciklopedija, sv.7, natuknica
sekstant, JLZ, Zagreb 1985, str. 231.
191
Jedrenjak karaka
Jedrenjak karaka
nepoznati autor
19. stoljee
drvo, konop, platno
47 7 40 cm
PPMHP OPP-ZMM 235
Jedrenjak karaka tip je broda koji se koristio za prva prekooceanska putovanja u 16.
stoljeu. Karake su se gradile i prije no to su poele prekooceanske plovidbe, i to u
jadranskim sreditima poput Venecije i Dubrovnika. Tijekom 16. stoljea Dubrovani
su gradili izuzetno velike karake koje su se nazivale argosy. Sluile su kao veliki trgo
vaki brodovi, bile su vee od karavela, no sporije. Preko Venecije i Dubrovnika proi
rile su se i po drugim znaajnijim sredozemnim gradovima, poput Genove ili Messine,
ali i u gradove na obalama
Sjevernoga mora. Bili su to brodovi koji su mogli prevoziti do 2000 baava tereta, a
naziv su dobile prema pramcu s rilom, a caracca.1
Maketa ima tri jarbola s krinim glavnim i sonim jedrom na krmenom jarbolu. Na
pramcu je pulena u obliku zmajeve glave. y NM
1
Pomorska enciklopedija, sv. 3, natuknica
karaka, Zagreb 1976, str. 467.
192
Srednjovjekovni kr~ki jedrenjak

Srednjovjekovni krki jedrenjak
Ante Metrovi
Rijeka
19601970.
drvo, platno
M 1 : 30
109 27 97 cm
PPMHP OPP-ZMM 902
Maketa je raena prema grafitu jedrenjaka na crkvici sv. Jurja kod Vrbnika na otoku
Krku, a prikazuje jedrenjak koji je plovio Kvarnerom na prijelazu 12. u 13. stoljee.
Po tipu broda rije je o srednjovjekovnoj navi. Ima tri jarbola; pramani i sredinji
jarbol imaju jednako veliko jedro, dok krmeni jarbol ima manje. Sva tri jarbola nose
latinsko jedro. Brod nema klasino kormilo, ve dva velika vesla na krmi.
Ovakvi brodovi trbuasta trupa u srednjem su se vijeku koristili za trgovinu. Plovili su
po Jadranu, Sredozemlju ali i Sjevernome moru. Brod je imao oble bokove i oblo dno.
Po cijeloj se duini broda protezala puna drvena ograda. Gledajui druge konstruktiv
ne elemente, imao je slinosti s dananjim trabakulom i bracerom, posebno u podvod
nom dijelu, ime je moda bio i njihova srednjovjekovna pretea. Slino kao i atlantske
nave odnosno nave na Sjevernome moru, imao je neke specifine konstruktivne ele
mente, primjerice kasar na krmi (nadgrae za posadu). y NM
193
Pulene u pomorstvu
Ukrasni medaljon s krme
jedrenjaka pulena
Veli Loinj
1819. stoljee
kolorirano, drvo
95 92 cm
PPMHP OPP-ZNI 117
Pulene su zatititni simboli na pramcima, rjee krmama, u prvom redu jedrenjaka, a

javljaju se od srednjega vijeka pa do konca 19. stoljea. Pulena koja se uva u Pomor
skom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja Rijeka prikazuje enski lik koji dri
golubicu u desnoj, a vijenac u lijevoj ruci. Po stilskim obiljejima pulene zakljuuje se
da je nastala krajem 18. ili poetkom 19. stoljea. Ovaj ukrasni medaljon bio je sastav
ni dio krme broda.
Jo u davnoj prolosti, kada su se ljudi otisnuli od obala rodnog kraja i zaplovili na
otvoreno more, javlja se strah od nepoznatog nevera, razliitih pogibelji koje su vla
dale na moru te havarija. U tenji da se sauva vlastiti ivot, posada i brod pribjegava
lo se raznim postupcima, sve u elji da se osigura mirna plovidba i sretan povratak
posade kui. U tu se svrhu jo u najranije vrijeme utjecalo razliitim boanstvima,
kojima su se prinosili darovi, a nakon prelaska na kranstvo glavni su sveci zatitnici
pomoraca postali Blaena Djevica Marija i sveti Nikola, uz kojeg je vezan pojam vatre
sv. Nikole, odnosno sv. Elma. Pojava je to koja je raspirivala matu pomoraca. Naime u
jakim je olujama na moru dolazilo do elektrinih pranjenja nad vrhovima jarbola, na
uadima i jedrima brodova. Pritom nastala vatra u prolosti se smatrala zatitnikom.
Kao svjedoanstva ostale su zavjetne slike: vlasnici brodova esto su od umjetnik
naruivali slike s prikazima svojih jedrenjaka i s likom Gospe. Takoer je bilo mnogo
primjera gdje je na slici bio ispisan i tekst s opisom nemila dogaaja ili pak odreena
molitva u znak zahvalnosti.
Apotropejsku ulogu imale su i pulene: najee drvene skulpture u obliku ljudskog
lika, a ranije i ivotinjske figure, koje su se postavljale obino na pramcima. Pulene su
prema vjerovanju pomoraca djelovale zatitniki, kao obrana od zla. U ranijoj prolosti
isticanje se pulena na pramcu esto smatralo boanskom zatitom.
Najee su isticane mitoloke nemani, zaslune voe ili personificirana boanstva. Figure
su na pramcima brodova podjednako bile karakteristine za narode Mediterana, Egipane,
Grke, Feniane, ali i za srednjovjekovne sjevernjake narode, npr. Vikinge.
Figure s ljudskim oblijem ipak su prevladavale u 19. stoljeu na jedrenjacima duge plovid
be. Najee su to bili enski likovi.
I danas na pramanim dijelovima malih jedrenjaka, bracera i jedrenjaka jedan su od prisut
nijih motiva upravo oi koje vuku podrijetlo od nekadanjih pulena.1 y NM
1
Vladimir Isai, Pomorski obiaji i tradicije,
Adami, Rijeka 2001, str. 180.
194
195
Atlas pomorskih karata

Atlas pomorskih karata
Marseille
Atlas je nastao u u radionici kraljevskog kartografa Josepha Rouxa u drugoj polovici

18. stoljea, za vladavine francuskog kralja Luja XVI. Prikazuje dvanaest karata Sredo
zemnog mora i njegovih obala.
1764.
U atlasu su redom prikazane ove karte:
Joseph Roux, kraljevski hidrograf
papir, karton, koa

62 67 cm
PPMHP OPP-ZNI 25764
1. karta zapadnog Sredozemlja s obalama panjolske, dananjih afrikih drava Ma

roka, Alira, Gibraltarskog prolaza, s ubiljeenim najznaajnijim gradovima uz
obalnu liniju
2. karta obale Katalonije i Balearskih otoka, meu kojima se istie otok Mallorca
3. karta Lyonskog zaljeva, obale Francuske te otoka Korzike i sjeverne Sardinije
4. karta june Italije, obale Kalabrije, sjeverne obale Sicilije s prikazom grada Messine
i zaljeva Taranto
5. karta sjeverne Afrike, obale Tunisa i Libije, otoka Sardinije te Tirenskog mora
6. karta otoka Sicilije, juno od nje otoka Malte te podruja sjevernoafrike obale s
najveim obalnim gradovima
7. karta Jadranskog mora pod nazivom Golfo di Venezia s lukama zapadne i istone
jadranske obale te s ulazom u Jonsko more
8. karta istonog Mediterana, obale Grke, Lepanta, zaljeva Sidra i obale sjeveroisto
ne Afrike
9. karta istonog Mediterana, juno od otoka Krete, obale Afrike s najveim obalnim
utvrdama i zaljevima
10. karta istonog Mediterana, otoka Cipra, obale Male Azije, mediteranske obale
Egipta te obalnih gradova Sirije
11. karta Egejskog arhipelaga izmeu Male Azije i obale Grke, sve do otoka Krete na
jugu
12. karta obale Male Azije s ulazom u Dardanele, Mramorno more i Bosporski kanal s
Carigradom
Na svakoj od 12 karata obiljeene su mjere u miljama, s posebno naznaenim razlikama
u duljini francuske milje, nizozemske milje, panjolske milje i talijanske milje. y NM
196
197
Ekspedicija na Arktik
Posada broda Admiral Tegetthoff
L. Brade
Bremen
1872.
fotografija
31 37 cm
PPMHP OPP-ZF 493
198
Fotografija prikazuje posadu austrougarskog parobroda Admiral Tegetthoff u Bremen

havenu neposredno prije polaska na prvu austrougarsku arktiku ekspediciju. Vodite
lji ekspedicije bili su Carl Weyprecht i Julius Payer.
U ekspediciji je sudjelovala dvadesetetverolana posada u kojoj je bilo i trinaest mor
nara iz Hrvatske. Bili su to Petar Lusina s Cresa, kapetan i voa posade, te mornari
Ante Lukinovi iz Puia na Brau, Ante Zaninovi s Hvara, Ante Katarini iz Malog
Loinja, Petar Falei i Juraj tigli iz Bakra, Josip Latkovi iz Plomina, Fran Leti,
Jakov Sui i Vicko Palmi iz Voloskog, Lovro Marola iz Rijeke, Ante Veerina iz Drage
te Ante Scarpa iz Trsta. Jedan od najzaslunijih za njihovo angairanje u ekspediciji
bio je Henrik von Littrow, kapetan fregate i rijeki luki kapetan. y NM
Rije~ka brodogradnja u Prvom svjetskom ratu

Porinue ratnog broda
Szent Istvan
Edmond Jelui (Jelusig)
Opatija, 1914.
fotografija
14 9 cm
PPMHP OPP-ZF 1137
Austrougarski bojni brod Szent Istvan, jedan je od etiriju velikih bojnih brodova au
strougarske ratne mornarice u Prvome svjetskom ratu. Kao etvrti brod klase "Tegett
hoff" uz brodove Tegetthoff, Prinz Eugen i Viribus Unitis inio je udarni dio austro
ugarske flote. Brod je imao 20000 tona i bio je dug 152 metra.
Jedini je od etiriju bojnih brodova sagraen u Rijeci u brodogradilitu Ganz&Danubius,
dananjemu brodogradilitu "3. maj". Brod je porinut u more 1914. godine, a taj je
trenutak ovjekovjeio opatijski fotograf Edmond Jelui.
Bojni brod Szent Istvan trebao je sudjelovati samo u jednoj ratnoj bici na Jadranskome
moru, i to krajem rata, u lipnju 1918. Dok je zajedno s drugim bojnim brodom au
strougarske ratne mornarice Tegetthoffom i razaraem Velebitom plovio prema
Otrantskim vratima, napala ih je flotila talijanskih ratnih torpiljarki pod zapovjedni
tvom Luigia Rizza. Szent Istvan je potonuo 10. lipnja 1918. nedaleko od otoka Premu
de, na dubini od oko 60 metara. y NM
199
Loinjski capehorner
Jedrenjak Francesco Giuseppe I
Adelaide Photo
Sydney, Australija
1903.
kolorirana fotografija
17 cm
PPMHP OPP-ZF 338
Jedrenjak Francesco Giuseppe I
Adelaide Photo
Sydney, Australija
1903.
kolorirana fotografija
17 cm
PPMHP OPP-ZF 339
1
R. F. Barbali I. Jurkovi, Oploviti Cape
Horn, Rijeka 1972, str. 39.
200
Jedrenjak Francesco Giuseppe I. izgraen je 1882. u Glasgowu. Tipa je nave, a njegovo

je originalno ime Falls of Afton. Bio je to brod s 1924 BRT, 84,35 m duine, 12,50 m
irine i 7,24 m visine.1 Njegova je matina luka bila Veli Loinj. Bio je u vlasnitvu
Franje Leve iz Velog Loinja. Prikazan je u plovidbi u blizini istone obale Australije.
Na putovanju iz Australije prema Europi na brodu su bila dvadeset i etiri lana posa
de, meu kojima i porunik Branko irola.
Jedrenjak Francesco Giuseppe I. je bio najvei kvarnerski capehorner. y NM
Mornari~ka zastava carske Njema~ke

Ratna zastava njemake Carske mornarice sastoji se od crnog kria na bijeloj podlozi,
a na sredini krakova nalazi se u krunom dijelu grb nekadanje Kraljevine Pruske s
prikazom orla koji u pandama dri ezlo i globus. U lijevom gornjem dijelu zastava
ima manju zastavicu, crno-bijelo-crvenu s prikazom svastike u sredini.
Mornarika zastava carske
Zastava je glavni simbol dravne pripadnosti nekog broda. Istiu se na krmenom jar
bolu ili glavnom jarbolu, a najee su pravokutna oblika. Nakon velikih geografskih
otkria, poetkom 16. stoljea, dravne su zastave koristili i gradovi-drave, a od 19.
stoljea javljaju se i posebne ratne zastave, plamenci te zastave kao dio meunarodnog
signalnog kodeksa u pomorstvu. y NM
platno
Njemake
Njemaka
19141918.
85 150 cm
PPMHP OPP-ZNI 1209
201
Signalna brodska zastava

Signalna brodska zastava
sjeverni Jadran
20. stoljee
platno
90 125 cm
PPMHP OPP-ZNI 1224
Signalna zastava koja predstavlja slovo Z i koristi se kao poruka.1

Meunarodne signalne zastave u pomorstvu u prolosti su se na brodovima koristile,
a koriste se i danas, kao sredstva signalizacije, prenoenja poruka i zapovjedi meu
ploveim objektima. One spadaju u skupinu vizualnih sredstava signalizacije. Uz njih
se kao vizualna sredstva koriste jo baterijske svjetiljke, mahala, reflektori, sustav
Morseovih znakova itd.
1
Svaka signalna zastava predstavlja
odreeno slovo u meunarodnoj pomorskoj
signalizaciji. Osim slovnih oznaka zastavama
se prenose i odreene poruke, kao to je, u
ovom sluaju, "Trebam tegljaa".
202
Od davnina su postojala sredstva signalizacije meu brodovima i izmeu brodova i

objekata na kopnu. Poruke su se prenosile zastavicama, a tijekom noi uglavnom upa
ljenom vatrom. U novome vijeku, u 18. i 19. stoljeu u dravama bogate pomorske
tradicije tiskale su se i prve knjige koje su opisivale signalne znakove i zastave.
Dananji Meunarodni signalni kodeks ima 40 signalnih zastava, od kojih svaka ima
posebno znaenje. y NM
Reklama rije~kog brodara Adria

Ovakvi su se prospekti objavljivali vrlo esto u vrijeme uzleta prekooceanskih putova
nja, koncem 19. stoljea. Na taj su nain kompanije reklamirale svoje usluge putnici
ma i nudile im povoljnija putovanja. Najee su prospekte s voznim redom objavlji
vale prekooceanske brodarske kompanije, ali i eljeznica.
Prospekti su brodarskih kompanija bili u boji i s istaknutim simbolima brodara, vozim
redom kompanije te lukama pristajanja, nerijetko dvojezini. esto su upisivane de
taljne rute plovidbe i sve luke u kojima brod pristaje.
Reklama rijekog brodara Adria

Societa anonima di navigazione Adria
Rijeka
1911.
papir, tisak
17 28 cm
PPMHP OPP-ZBD 15297
Osobito u vrijeme do poetka Prvoga svjetskog rata, tijekom velikog iseljenikog vala
prema Americi, bilo je zajednikih objava brodarskih i eljeznikih tvrtki. y NM
203
Uniforma zapovjednika broda trgova~ke

mornarice brodara Jugolinije
Uniforma zapovjednika broda
trgovake mornarice brodara
Jugolinije
Rijeka
19801985.
pamuk, vuna, ivano
180 50 cm
PPMHP OPP-ZNI 25727
Uniforma u pomorstvu, bilo mornarska ili asnika, razvijala sa od tradicionalne odje

e pomoraca. S vremenom je postala slubena odjea pomoraca, najprije u ratnim
mornaricama, a zatim i u trgovakim. Pojedine su europske drave u razliitim vreme
nima regulirale propise vezane uz uniforme. Tako se u Francuskoj ve u 17. stoljeu, a
u Engleskoj u 19. stoljeu donosi uredba o mornarskoj uniformi. Tijekom 20. stoljea
na jadranskom su se prostoru izmijenile uniforme nekoliko razliitih mornarica au
strougarske, mornarice Kraljevine SHS, mornarice SFRJ i na kraju mornarice Republi
ke Hrvatske.
Uniforma zapovjednika broda trgovake mornarice predstavlja uniformu rijeke bro
darske kompanije Jugolinije, i to iz osamdesetih godina prologa stoljea. Pripadala je
najviem asniku, kapetanu, a sastoji se od modrog sakoa s oznakama ina na rukavi
ma (etiri vodoravne linije-irita s krugom) i hlaa te bijelo-modre platnene kape, koja
u sredini ima amblem s oznakom brodara te izvezenim utim sidrom. y NM
204
205
Literatura
206
Abbazia e la riviera del Carnaro, XV/lipanj 1937.

Abram, Dario, Filoloka analiza "Gazophylaciuma" Ivana Belostenca, seminarski rad iz kolegija Povijest hrvatskog
knjievnog jezika, Filozorski fakultet Sveuilita u Rijeci, Rijeka 2012.
Allgemeines Kunstler-Lexikon, Frankfurt am Main 1922, II. svezak
Ani, Vladimir i Goldstein, Ivo, Rijenik stranih rijei, Novi Liber, Zagreb, 2000.
Anto, Zvjezdana, Pokustvo u Hrvatskoj: etnoloki pogled na unutranje ureenje doma,
Etnografski muzej Zagreb, Zagreb 1998.
Balabani Faini, Marica, Sjaj isusovake batine u Rijeci, PPMHPR, Rijeka 1993.
Balabani Faini, Marica Satovi iz fundusa muzeja, PPMHPR, Rijeka 1999.
Balabani Faini, Marica, Zbirka namjetaja, Monografija Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka,
Balabani Faini, Marica, Pria o jednom barjaku, Suaka revija, 54/55, Rijeka 2005.
Balabani Faini, Marica, Andrija Ljudevit Adami trgovac, graditelj, politiar, Adamievo doba Tragovi vremena,
Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka, Rijeka 2005.
Barbali, F. Radojica I. Jurkovi, Oploviti Cape Horn, Rijeka 1972.
Basioli, Josip, Ribarstvo na Jadranu, Nakladni zavod Znanje, Zagreb 1984.
Beki, Luka, Uvod u problematiku glinenih lula na podruju Hrvatske, VAMZ, sv. XXXIIXXXIII, Arheoloki muzej u
Zagrebu, Zagreb 19992000.
Beki, Luka i dr., Tarsatiki principij, Grad Rijeka i Hrvatski restauratorski zavod Zagreb, Rijeka 2009.
Beki, Luka Vinji, Josip, Juni dio antike nekropole na poloaju Sveti Marko Baka, VAMZ XLI, Zagreb 2008.
Belobraji,Radivoj i dr., Crikvenika nonja, Katedra akavskog sabora "Kotor", Crikvenica, Gradska knjinica Crikvenica,
Crikvenica 2012.
Bezi, Jerko i dr., Tradicijska narodna glazbala Jugoslavije, kolska knjiga, Zagreb 1975.
Bikupi Bai,I ris, Svijet igraaka, Etnografski muzej, Zagreb 2013.
Blei,Martina, Prilog poznavanju antike Tarsatike, Vjesnik Arheolokog muzeja Zagreb, XXXXIV, Zagreb 2001.
Bradara, Tatjana, Kasnosrednjovjekovna i renesansna keramika s podruja Istre, Arheoloki muzej Istre, Pula 2006.
Brusi, Zdenko, Reljefna sjevernoitalska terra sigillata iz Liburnije, Diadora, 11, Zadar 1989.
Buri-Matijai, Klara, Gradinska naselja gradine Istre u vremenu i prostoru, Leykam international d. o. o., Zagreb 2008.
Cetini, eljka, Grobnik Grobie, eljeznodobna i antika nekropola, Arheoloki pregled 1987, Ljubljana 1989.
Cetini, eljka, Iz povijesti Numizmatike zbirke Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka, Muzeologija, br.
33, Muzejski dok mentacijski centar, Zagreb, 1996.
Cetini, eljka, Strane Vinodol, PPMHPR, Rijeka 2011.
Cvetni, Sanja, Portreti Leandra Bassana u Hrvatskoj, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 28, Zagreb 2004.
Cvijetinovi Starac, Margita, Zbirka slika, grafika i skulptura, Monografija Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog
primorja Rijeka, PPMHPR, Rijeka 2004.
207
Cvijetinovi Starac, Margita, Ars erotica katalog izlobe, PPMHPR, Rijeka 2010.
apo mega, Jasna i dr., Etnografija: svagdan i blagdan hrvatskoga puka, Matica hrvatska, Zagreb 1998.
Dautova-Ruevljan, Velika, Ranorimska nekropola u uvali Sepen kod Omilja na otoku Krku, Diadora, 6, Zadar 1973.
Dimitrijevi, Stojan, Problem eneolita na istonoj jadranskoj obali, Praistorija jugoslavenskih zemalja III, Centar za
balkanoloka ispitivanja Akademije nauka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1979.
Dobrini, Julijan, Corpus notarum pecuniariarum fluminense Rijeki novci, Dobrini&Dobrini, Opatija 1997, kat. br. 1
Dobrini, Julijan, Rijeka numizmatika: rijeki novci i novci s rijekim obiljejima 1848.2002,
Muzej grada Rijeke, Rijeka, 2005.
Dolenc, Irislav, Hrvatska numizmatika od poetaka do danas, Prvi bankovni muzej Privredne banke Zagreb, 1993.
Dubrovi, Ervin, ur., Rijeki torpedo prvi na svijetu, Muzej grada Rijeke, Rijeka 2010.
Duran, Mirjana, Dijete i igra, Jastrebarsko 1995.
akovi, Lana, Dvije genre-slike iz Gradskog muzeja Bakar, Bakarski zbornik, broj 12, Grad Bakar, Bakar 2010.
Ekl, Vanda, Rijeka Piet, iva batina, studije i eseji, Izdavaki centar Rijeka, Rijeka 1994.
Frani, Dragutin, S gjacima kroz Bosnu-Hercegovinu, Crnu Goru, Dalmaciju, Jadransko more, Istru (Trst, Mletke, Rijeku i
Hrvatsku), Donja Tuzla 1901.
Fui, Branko, Glagoljski natpisi, JAZU, Zagreb 1982.
Fui, Branko, Bogorodica suutna, Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog
kranstva, Sveuilina naklada Liber / Kranska sadanjost, Zagreb 1985.
Giunuo, Kornelija, Monumentalni rtvenik s prikazom vuice s Romulom i Remom i scenama rtvovanja iz Aserije, Asseria, 1,
Zadar 2003.
Gnirs, Anton, Alte und neue Kirchenglocken, Be 1917.
Graakovi, Marija, torije od besed, Katedra akavskog sabora Korni, Gradska knjinica Crikvenica, Crikvenica, Korni 2013.
Gusar, Karla, Arheoloki nalazi keramikih lula za duhan iz zbirke Narodnog muzeja u Zadru, Prilozi instituta za arheologiju
u Zagrebu, br. 25, Institut za arheologiju u Zagrebu, Zagreb 2008.
Gui, Marijana, Tuma izloene grae, Etnografski muzej Zagreb, Zagreb 1955.
Hansel, Bertrand i dr., O socijalnoj arheologiji bronanodobnog utvrenog naselja i grobova na Monkodonji, Histria
archaeologica, 3839, Pula 2007/2008.
Hauptmann, Ferdinand, Pregled povijesti Rijeke do Bachova apsolutizma, Rijeka Zbornik, Matica hrvatska, Rijeka 1953.
Hirc, Dragutin, Hrvatsko primorje, Tiskara Rijeka, Rijeka 1996.
Isai, Vladimir, Pomorski obiaji i tradicije, Adami, Rijeka 2001.
Jelovina, Duan, Maevi i ostruge karolinkog obiljeja u Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika, Muzej hrvatskih
arheolokih spomenika, Split 1986.
Franina i Jurina, istarski kalendar za 2004, Buzet 2003.
Jovanovi, Jelena, Rimsko bronano posue iz Arheolokog muzeja u Splitu, Vjesnik za arheologiju i povijest dalmatinsku,
vol. 1, no.103, Split 2010.
208
Klen, Danilo, ur., Povijest Rijeke, Skuptina opine Rijeka i Izdavaki centar Rijeka, Rijeka 1988.
Kobler, Giovanni, Memorie per la storia della liburnica citt. di Fiume, vol. III, Unione degli
Italiani dellIstria e di Fiume, Universit popolare di Trieste, Trst 1978.
Koevi, Remza, Antike fibule s podruja Siska, Centar za povijesne znanosti Odjel za arheologiju, Zagreb 1980.
Kova, Mario, Maevi, bodei i oruja na motki: u Istri, Primorju i Dalmaciji od IX. do kraja XVIII. stoljea, Povijesni muzej
Istre, Pula 2005.
Krki zbornik, Povijesno drutvo otoka Krka, br. 5, Krk 1972.
Krui Uchytil, Vera, Barokni namjetaj, MUO, Zagreb 1985.
Leroti, Pavle, Konzervatorsko-restauratorski radovi na slici "Obiteljski portret" Leandra Bassana, Hrvatski restauratorski
zavod, Zagreb 2004.
Leroti, Pavle, Obiteljski portret Leandra Bassana iz zbirke Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka,
konzervatorsko-resturatorski radovi, Hrvatski restauratorski zavod, Zagreb 2004.
Lovri Planti, Vesna, Depni sat, MUO, Zagreb 1998.
Lukei, Irvin, Grobniki biografski leksikon, Libellus, Rijeka 1994.
Lukei, Irvin, Rijeke glose, Izdavaki centar Rijeka, Rijeka 2004.
Ljubi, ime, Popis arkeologikoga odjela Narodnoga zemaljskog muzeja u Zagrebu, Zagreb 1889.
Ljubovi, Enver, Senjska uskoka i plemika obitelj Domazetovi i njihovi grbovi, Senjski zbornik, vol. 36, Senjsko muzejsko
drutvo, Gradski muzej Senj, Senj 2009.
Marijanovi, Brunislav, Prilozi za prapovijest u zaleu jadranske obale, Filozofski fakultet Zadar, Monografije, sv. 2, Zadar 2000.
Marochino, Ivo, Grad Bakar kroz vjekove, Gradski muzej Bakar, Rijeka 1978.
Masau Dan, Maria i Arich de Finetti, Diego, Lopera grafica e pittorica di Umberto Veruda, Civico Museo Revoltella,
Edizioni della Laguna, Trst 1998.
Mateji, Radmila, Znaajan arheoloki nalaz iz Krmpota, Rijeki list, 49, Rijeka 1951.
Mateji, Radmila, Jueranja svakodnevica, Dometi IV, br. 3, Matica hrvatska, Rijeka 1971.
Mateji, Radmila, Nalazi gotike i renesansne bojane keramike na otoku Krku i u luci Osoru, Krki zbornik, Povijesno
drutvo, otoka Krka, br. 5, Krk 1972.
Mateji, Radmila, Krune Citt di Fiume i problem valute u Rijeci od godine 19181924, Numizmatike vijesti, 20/1963.
Mateji, Radmila, Kako itati grad, Izdavaki centar Rijeka, Rijeka 1990.
Radmila Mateji, Rijeka jubilarna medalja iz godine 1796., Numizmatike vijesti, VI, 13, 1959.
Markovi, Zvonimir, Muziki instrumenti, Zagreb 1959.
Mataija, Tamara, Osvijetena batina Igre i igrake, PPMHPR, Rijeka 2011.
Mende, Nika, Rijeko brodarstvo od 1868. do 1914., magistarski rad, Sveuilite u Zadru, Zadar, 2011.
Muzika enciklopedija, JLZ, Zagreb 1963.
Mayhew, Tea, DAnnunzio Boi 1920, PPMHPR, Rijeka 2009.
209
Mileusni, Ivo, Posjedi crikvenikih pavlina u Vinodolu, Czriquenicza 1412 ivot i umjetnost Vinodola u doba pavlina, Muzej
grada Crikvenice, Crikvenica 2012.
Mileusni, Ivo, Rimski republikanski novac iz Numizmatike zbirke PPMHPR, Acta numismatica Zbornik radova
6. meunarodnog numizmatikog kongresa u Hrvatskoj, Zadar 2629. rujna 2010, Hrvatsko numizmatiko
drutvo, Rijeka 2011.
Nepokoj, Denis, Teatari povijesni prizori, PPMHPR, Rijeka 2013.
Orli, Marijan, Antiki brod kod otoka Ilovika, Republiki zavod za zatitu spomenika kulture, Zagreb 1979.
Otri, Goroslav, Nastanak i razvoj zbirki Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka, Muzeologija, br. 33,
Muzejski dokumentacijski centar, Zagreb 1996.
Pauli, Tereza, Terenske biljeke iz Vrbnika na otoku Krku, neobjavljena arhiva Etnografskog muzeja Zagreb, Zagreb 1946.
Peri-alogovi, Iva Muzej Hrvatskog primorja, Rijeka Zbornik, Matica hrvatska, Zagreb 1953.
Petri, Nika, Introduzione alla preistoria dell Istria, Atti del Centro di ricerche storiche 10, Rovinj 197879.
Petrinec, Maja, Groblja od 8. do 11. stoljea na podruju ranosrednjovjekovne hrvatske drave, Muzej hrvatskih arheolokih
spomenika, Split 2009.
Pfalzgalerie 18751975, Katalog der Gemalde und Plastiken des 19. und 20. Jahrhunderts, Keiserslautern 1975.
Plesniar-Gec, Ljudmila, Starokranski center u Emoni, Monografije Narodnog muzeja, br. 21, Ljubljana 1983.
Pomorska enciklopedija, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb 1972.
Pravila pjevakog i tamburakog drutva Istarska vila u Kastvu, Opatija 1902.
Prikril, Zlatko i Kolacio, Zdenko, Urbanistiki razvoj Rijeke, Rijeka Zbornik, Matica hrvatska, Zagreb 1953.
Profeta, Rosario, Storia e letteratura degli strumenti musicali, Firenca 1942.
Gustav Rathe, Brodolom barka Stefano, Matica hrvatska, Dubrovnik, Zagreb 1992.
Lueti, Josip, Katastrofa barka Stefano, Pomorstvo, br. 12, Rijeka, 1955.
Rihtman-Augutin, Dunja, Knjiga o Boiu, Golden marketing, Zagreb 1995.
Rijeka luka, Izvjetaj o dolasku Karla VI. u Rijeku, Muzej Grada Rijeke, Rijeka 2001.
Skurla, Stefano, I naufraghi del bark austroungarico Stefano alla Nord-Ovest dell Australia, Dubrovnik, 1876.
Starac, Ranko, Rezultati najnovijih arheolokih istraivanja obavljenih na podruju Lovrantine, Moenitine i Brsetine,
Liburnijske teme, 8, Opatija 1994.
Starac, Ranko, O tragovima najstarijih ljudskih stanita u Rijeci i okolici, Zbornik Sveti Vid VII, Rijeka 2002.
Starac, Ranko, Prilog poznavanju materijalne kulture stanovnika Tarsatike Liburnije izmeu petog i devetog stoljea, Zbornik
Sveti Vid, IX, Rijeka 2004.
Starac, Ranko Novak, Nino, Antiko staklo Fulfinuma katalog izlobe, Opina Omialj, Omialj 2005.
Starac, Ranko, Od kremenih sjekira do gromovnika Peruna, Lica kulturnog identiteta, TZ Kvarner, Opatija 2009.
Stai Mili, Marica, epiani serca i mora: kazivanja o ivotu i obiajima u Vrbniku na otoku Krku, Adami, Rijeka 2008.
Stepinac Fabijani, Tihana, Narodna nonja u Omilju, Krki kalendar, Krk 1995.
ari ic, Ivana, Zlatni trag katalog izlobe, PPMHPR, Rijeka 2012.
210
krbec, Stanislav, Rijeka zvijezda Gutenbergove galaksije, Rijeka 1995.

tefani, Vjekoslav, Glagoljica u Rijeci, Rijeka Zbornik, Matica hrvatska, Zagreb, 1963.
Tenek, Tomislav Zdenko, Teologija slike s posebnim naglaskom na patristiko razdoblje, Bogoslovska smotra, vol.74, br. 4,
Katoliki bogoslovni fakultet Sveuilita u Zagrebu, Zagreb travanj 2005.
Teak-Gregl, Tihana, Glaane kamene rukotvorine neolitikog i eneolitikog razdoblja u Hrvatskoj, Opvscula archaeologica,
25, Zagreb 2001.
Transparentna ljepota: staklo iz hrvatskih muzeja, Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb 2013.
Ugrenovi, Aleksandar, predgovor u knjizi dr. Franjo Kresnik, Starotalijansko umijee graenja gudakih instrumenata,
HSZU, Zagreb 1951.
Vitez, Zorica i dr., Mladenka u hrvatskim svadbenim tradicijama, Etnografski muzej Zagreb i Institut za etnologiju i
folkloristiku, Zagreb 1996.
Vrsalovi, Dasen, Istraivanja i zatita podmorskih arheolokih spomenika u SR Hrvatskoj, Republiki zavod za zatitu
spomenika kulture Zagreb, Zagreb 1974.
Zbornik Kastavtine VII, Kastav 1999.
Zglav-Martinac, Helga, Ulomak do ulomka..., Muzej Grada Splita, Split 2004.
eravica, Zdenko, Axte und Beile aus Dalmatien und andere Tailen Kroatien, Montenegro, Bosnien und Herzegovina, PBF, 9,
vol. 18, Franz Steiner Verlag, Stuttgart 1993.
ic, Igor, Dolasci vladara u Rijeku, Suaka revija, br. 32, Klub Suaana, Rijeka 2001.
ic, Igor, Laval Nugent posljednji Frankopan,gospodar Trsata, Centar drutvenih djelatnosti mladih, Rijeka 1992.
ic, Ivan, Vrbnik na otoku Krku: narodni ivot i obiaji, Zbornik za narodni ivot i obiaje JAZU/HAZU, Zagreb 18991949,
pretisak Adami, Institut za etnologiju i folkloristiku, Povijesno drutvo otoka Krka, Rijeka Zagreb Krk 2001.
211

Eneolitička Sjekira Istra (120 Godina - 120 Predmeta)

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Eneolitička Sjekira Istra (120 Godina - 120 Predmeta)

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Nakladnik

Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka

PPMHPR, Rijeka prosinac 2013.

Marica Balabani Faini

Odjel povijesti pomorstva

Neoliti~ko kameno oru|e

Neoliti~ko kameno oru|e

Prigodom izgradnje stambene viekatnice na Kantridi 1964. godine radnici su prona

Krajem eneolitika (bakrenog doba) na sjevernojadransko priobalje pristiu nove sku

Keramika iz Podosojne pe}i

Razvijeno bronano doba, u kome se uz kotana i kamena orua sve ee upotreblja

Kerami~ka uljanica s erotskim prizorom

Brojni su i raznovrsni reljefni prikazi na lucernama keramikim svjetiljkama u koji

Bron~ana fibula iz Tarsati~kog principija

Mali priobalni trgovaki gradi Tarsatika doivljava potpunu urbanistiku transfor

Anti~ko bron~ano posu|e iz podmorja Ilovika

Starohrvatska kerami~ka posuda

Arheolokim istraivanjima ranosrednjovjekovne nekropole Tribalj Njivica, provede

Kresivo moravskog tipa

Ogrlica od staklenih i srebrnih perli

Na prostoru Vinodola do sada je otkriveno pet srednjovjekovnih nekropola, od kojih je

Par ~etverojagodnih naunica

Sredinom 9. stoljea mijenja se pogrebni ritual zabiljeen na starohrvatskim grobljima,

Par ostruga s garniturom za

Ovaj par masivnih eljeznih ostruga s garniturom za prikapanje na obuu pronaen

Meu vrednije nalaze sa starohrvatske nekropole Strane Gorica ubrajamo i ukra

Posu|e s hidroarheolokog lokaliteta Mala Jana

Svadbena kruna jirlanda

Svadbena kruna jirlanda

Muki kaput s kapulja~om kaban

Lonarstvo, tj. umijee pravljenja posuda od gline, iako prapovijesnog podrijetla, jo je

ensko oglavlje rub

Rubovi su ukraeni razliitim vezenim ili utkanim vegetabilnim i geometrijskim moti

Naprava za ljutenje jabuka

Suknja od krzna kotiga

Ribarski pribor svitilo

ribari su govorili: to je plamen silniji, ribolov je obilniji.

Zvidaljka u obliku konja s jaha~em fi}et

Mnogim je naratajima djece uspomena na kastavsku Belu nedeju svojevrsni suvenir

krinje esto asociraju na tajne bakina tavana. uvale su obiteljske dragocjenosti, ne

Svojevrsni ukrasni unikum u obliku enskog prsnog nakita na podruju sjevernog Ja

Cipele pengani postoli

Cipele pengani postoli

64 Pismo narudbe plana novog dijela grada Rijeke

122 Bilikum u obliku kubure

146 Adami}evi svjedoci

Pismo narudbe plana novog dijela grada Rijeke

Planimetria della Rada di Fiume

Urbanistiko irenje Rijeke odvijalo se usporedo s poveanjem pro

Rodoslovno stablo obitelji

Porodica Steinberg (temberger) dobila je plemiki naslov i grb na osnovu grbovnice

Povelja kojom Leopold I.

Isprava Nikole Zrinskog

Isprava Nikole Zrinskog

Latinski prijepis glagoljske isprave

Diploma kojom rije~ki kapetan dodjeljuje

Pismo Gabriela DAnunzzija rije~kom

Srednji iliti pokratcheni katekizmus

Libreto opere Rovilda di Messina

Denis Nepokoj, TeataRi povijesni prizori,

Denis Nepokoj, "Kazalina zbirka",

Monografija Pomorskog i povijesnog muzeja

Zastava Hrvatskog pjeva~kog drutva