Duhovno t i ivot

nselm Gn1n

Duhovnost odozdo ili to

uiniti s humusom?

Melanija Strika

mudrost gubljenja i
(ponovnog) zadobivanja izgubljene ovjekove
ogleda se kroz
rIjec
namje ljubav Oeva darovana u imenu: djeca se Boja zovemo, ijesmol. U
nastavku
izriaja
je
tajanstveno: i jo se ne
oitova
emo biti2. Moe li
govora o mudrosti gubljenja
ne izaziva toliko na promislobode? Mudrost
o smislu
puta, koliko o nainu i ispravnosti
kojim
se to ostvaruje; zato se najprije pozabavimo onim paradoksalnim.
mudrou njezina
Slobodu nitko ne
a da se pritom ne
da
toliku
jo
od
koji imamo baca
opasniju
zadobivanje Ijukojije drugi. pa
zakljuak daje blagoslov i prokletstvo specifino ovjekove egzistencije, koju
stoga ne
jeli ni s
drugim
za drugim. Ne
ulazei
u znakove prepoznavanja
kao
za
mene
gadamerovskog
kOje je Ti-mojeg-Ja. a koje istodobno i nesvjesno ima
da me rani samim tim
nuno
Ti-njegovog-Ja},
ili
ovdje
ponajprije
o iskustvu pogrenih koraka na ovjekovu putu
do drugog, do samog
i napokon do posve-Drugog (Boga) odakle
tek
zapoinje
prema
(blinjem).
,

l Iv 3, l.

l Iv 3.2.

95

l!.gv.a prisutnost lIIll (2005), str. 95-104

Budui

da je sloboda jedan od
spls1m.i, benediktinac Anselm

nim razumijevanju kako UH}lSlt:cnO!l,

pularne kranske duhovne
duhovnog ivota u svakodnevici.
Anselm GRUN. Putovi k slobodi. Duhovni ivot kao
slobode, Zagreb. Teovizija, 2001.

96

M. Strika, Anse1m Grun - Duhovnost odozdo ili to

uiniti

s humusom?

sve vie sastoji od ljudi koji oajniki nastoje prikriti sliku koju su
stvorili o sebi samima
o robi s
i
slobode i
djece
(ijo se ne
va
emo biti) nisu socioloke, nego antropoloke 1
kategorije, i kao takve preispituju pojedinanu egzistenciju svakood nas.
Isus se u etiri svojstva oituje
Sin Boji: kao Rije i
Istina koja oslobaa, dakle sloboda sama (eleutheria); kao slobodan
; kao
predanje na
i kao poOcu do same smrti.
Bogu
sIn
ki
sluati Boji glas i tako
glasa i
drukoji osuuju i djeluju kao prisila
ovjek ide smjerom kojim
oni ele, makar se u
tomu snano opirao. Slobodan govor
vieznaan: podrazumijeva slobodu govora koju
imao graanin
IJVjl~"'(A, hrabrost u izricanju istine bez
na miljenje
jetu,

ovdje
enosti); otvorenost u govoru kakva postoji meu prijateljima; slobodu od unutarnje prisile da se priklanjamo
artikuliranom miljenju
odsutnost
pred osudom drugih t,
napokon, cilj svih
tenji, parresia kao govor povjerenja
Bogu i u
o slobodi

se

ispreplee

s govorom o jungovPavla.
silovitoj naravi
i
i s kojom
se ne prestaje boriti ni
obraenja, opirno se raspreda o teretu etverostrukog ropstva kojem je Ovjek podvrgnut: ropstva
naravi; ropstva
i iluziji
u injenju grijeha; ropstva
Zakonu i ropstva smrti (shvaenoj
posljedici
ne
kao prirodnoj smrti
tako
smrti oituje se
sjeni. U poglavlju

u
HaJl"'[::,!l .... U

ivimo,

u stvarnosti smo mrM.

.. Mi,
zakoeni

mno-

gim prlsilama.5 Pavao govori o Isusu kao osloboditelju koji ovje-

ka
tog
i daje mu svoga Duha
Duha sinovstva u kojem Boga nazivamo
Tako se
ono
na poetku
teksta
ljubavi u imenu.
5

Isto. str. 38.

97

smo.
i njezinu
posveen je zau kojem su
brojni primjeri negativnih i pozitivnih unutarnjih nagovaranja.
i osvrt na odnos dubinske i
pSihologije
tom problemu kojije u
'::>V(1n.\.JUJ..l'<OV.l'<O.l esto posve zanemaren, iako ini sastavni
m(mr,amlog suoavanja sa
Za
G. Junga i njihovih
loga koji u
plan istiu snove, asocijacije, reminiscencije, podsvjesni osjeaj
odnosno slike i
zanemarujui
istodobno
govor, psihologija
pokazuje interes
samopoticanja na djelovanje unutar
i prema van, a ne
za reakcije na
izvana. Programatska
(u patolokim sluajevima, moglo bi se
i programirajua) snaga
moe izvesti
uz "'~~......
tor pozivajui se na psihologa W. ;:'CJ[lIH~lmera
ku o . . . "',O~'''.
7

'V

.uJ,1o.U

pronai u
transakcijske
openito i unutarnjim nae0l10In vraa monakim izvoridoskoiti
mi(LU,eu.U'\"

"UO",",U'"

je najrairenija
negativnim

uUO",",U(;l

6
7

pozitivne,

Anselm GRON, Snovi na duhovnom putu, Zagreb,

2002.
Anselm GRUN, Unutarnji poticaji. Odnos prema mislima. '7n_~,h Teovizi2002.

Isto. str. 46-47.

98

'T'P,"\,ri";;,,,

M, Strika, Anselm Gron

DuhovlWst odozdo ili to uiniti s humusom?

snagu i
ih,
humoriobratom, dovesti do apsurda. Za monahe i oce pustinjake
primarno znaenje vjere jest initi tako
da
i vjerovati
da ve primamo, a tek potom prihvaati
i vjerske istine.
dahle,
~
iskoraiti zato
svoje sada promatram ~ njegove budunosti u
kojoj je njegova praznina ispunjena.
poetnim mijenjanjem
pozicije s
promatram situaciju iz onoga u emu jesam u ono
hou
budem, od pukog
dogaaja
kreator. inim
svojim. Tako i vjerovati
onim reziduumom
ostaje
6Eopla
zbog nU'~""~:;'VA
siromatva urna pred onostranim koje nasluujem, a ne uspidosei
kao ve
imanjem
u pavlovskome smislu. Vjerovati (u
prestati
ili ishljUivo) vjerovaod
Vjerovati, naposljetku,
da me
gleda na
prisutnosti znai ivot pred Bogom
doputenje
ovjek
srca.
prisutan i
9
nam
prije no
,,",upitU..'T.f'J.
se u viZIJI
iz Nursije rijei Pisma oslukuju upozornom ,o,",,",n.r
vanju, kao one kOje bitno strukturiraju ovjekovu molitvu (
divina) . te one
Boja
ovjeku u
VJJ."' ... koji se
namee
rijei Pisma i ovjekova
muje rije potrebna. Ta se
oituje u
"""U'J'-" da to uinimo bez posrednika i u unutarnjem
se zbog te
pojavljuje. Grun ovu dilemu pokuava ras pomou jednog
antirrhetike metode ophoenja
s mislima:
vjere ili
tako kao
vejest (i
da
primamo).
i
snovima
'':'rI'",''' ."".u.~,n", psiholOgije i psihijatrije), s
duhovnu dimenziju snova.
stinim

'-<ViCU,L

LL,,",U,-"'UU

10

Anselm GRUN. Sveti Benedikt

lik i poruka, Zagreb. Kranska sadanjOSt, 2004, str. 12-13,
Anselm
Molitva kao susret,
2004.
Kranska "''''\''"""J''I
str, 52-57.

Nova prisutnos t III/ l (2005), str. 95-104

Iz suvremene duhovne literature, smatra Gri.in, snovi su takoer

neopravdano odsutni, iako Sveto pismo navodi vie situacija u kojima se Boji govor ovjeku oituje upravo u snovima koji simboliziraju njegove aktualne situacije i upuuju na njihova razrjeenja.
Uz Sveto pismo, tu je i otaka i monaka tradicija, kao i brojne
kljune situacije u ivotima svetaca u kojima je upravo nesvjesno
odigralo ulogu medija da bi Boja poruka mogla biti ne samo izgovorena nego i sasluana od pojedinca ili (posredno) skupine. U ranom razdoblju nastajanja Crkve snovima se, po uzoru na antiku
grku i biblijsku tradiciju, pripisivala pozitivna funkcija, dok e na
kraju, malo-pomalo, biti znaenjski svedeni na sukus pojedine
vih tlapnji i neostvarenih elja koje je mogue ostvariti samo tamo
gdje nema kontrole svjesnog uma koji pojedinCU sugerira to je u
njegovu ivotu mogue i prihvatljivo, a to nije.
Ako je Boji bitak istinska stvarnost, a ovjek stvaran onoliko
koliko participira u Bojem bitku, ondaje ovjekova egzistencija u
mnogim situacijama zapravo bezbona i stoga nestvarna, jer se odvija kao da Bog ne postoji, ak i kada ovjek teorijski prihvaa
Boje postojanje kao ono koje ne samo nosi, nego uope dovodi u
postojanje i njegovu zbiljU. Otaka i monaka tradiCija dri da Bog
stoga zahvaa u snove i ondje, neometan, govori ovjeku - jezikom
slika i Simbola - rijei koje on u budnom stanju nije sposoban ili
ne eli uti. Snovi u Svetom pismu imaju vrijednost samospoznaje,
jer razotkrivaju ovjeku istinu o njemu samom, te vrijednost konkretnog usmjeravanja, jer kroz njih Bog priopuje ovjeku kojim
putem treba poi. Snovi tako nisu samo igra ovjekovih misli koja
se slobodno odvija tek u nesvjesnom, ve ga se bezuvjetno tiu , poput zapovijedi, iako ponekad nerazumljive. Zato se u monakOj
tradiciji vjeruje da po snovima Bog zahvaa u povijest i usmjerava
njezin tijek po svojoj volji. No, kao otvoreno namee se pitanje kako je mogue da ovjek tako spremno reagira na poruke iz snova,
ak i kada moda iste poruke, izreene najavi, s lakoom otklanja
kao neprihvatljive i iraCionalne?
U snu se otvara pogled u vlastito nesvjesno, osloboeno kontrole svjesnog jastva, koje C. G. Jung naziva personom. Rije persona u antikom je teatru oznaivala masku koju su nosili glumci
igrajui odreenu ulogu. Persona je cjelokupnost onoga to o sebi
elimO predstavljati pred drugima, psiholoki oklop koji slui kao
posrednik izmeu ovjekova skrivenogjastva i okoline. Jung razlikuje tumaenje snova na razini subjekta i na razini objekta. Na ra100

M. Strika, A nselm Gnln - Duhovnos t odozd o ili to

uiniti

s humusom ?

zini subjekta. osobe. predmeti i situacije koje se pojavljuju u snu

opisuju dijelove osobnosti onoga koji sanja, njegovo osobno. intimno stanje. Na razini objekta. osobe. predmeti i situacije iz snova
opisuju vanjske odnose i esto imaju kompenzacijsku funkciju. te
daju nadopunu i tumaenje svjesne percepcije. U snovima je glavni
akter sjena. cjelokupnost elemenata ovjekova jastva koji nisu integrirani u personu. Sjena je svojevrstan metaarhetipll koji je kadar ralaniti slojevitost pojedineve osobne biografije u prizorima
nalik na rum ili dramu. u kojima se kompleksnost individualnog
postojanja. njegOvih realizacija. frustracija. tenji i elja. esto poosobljuje poprimajui likove ljUdi ili ivotinja. predmeta. situacija
(stvarnih ili izmiljenih), koji mogu predstavljati diferenCirane i
ekstrapolirane dijelove pojedineve osobnosti. U sadraju snova.
ali i u njihovoj strukturi. zrcali se nedovrenost procesa individuacije. te unutarnji rasap koji ovjek trpi izmeu svog animusa i
anime. arhetipskih sklopova individualne egzistencije ovjeka kao
mukarca ili ene. koji nastanjuju njegovo nesvjesno. Tako sjena.
osloboena u procesu sanjanja. esto artikulira potisnute i nerealizirane aspekte pojedineva mukog ili enskog polariteta. Tumaenje snova kod Junga jedan je od kljunih procesa koji omoguuju individuacijU. San je stanje u kojem sjena bez ogranienja
komunicira s personom. osloboena njezine kontrole . Zato su
snovi. smatra Grun. jedan od najvanijih aspekata samospoznaje.
a u duhovnOj tradiciji takoer instrumentarij za preispitivanje
Boje volje. te mjesto dubokoga osobnog susreta s Bogom.
Slikovito i asocijativno Grunovo iitavanje evaneoskih tekstova katkad je dano s pomou niza minijatura u kojima itatelja
uvodi u slojevitost Isusove Ijudskosti:12 Isus stranac. Isus iskuaII

12

Ideja arhetipova koji ine ovjekovo kolektivno nesvjesno ubraja se meu

Jungove najvanije doprinose razvoJu zapadne misli. Poput Platonove
koncepcije forme kOja postoji u boanskom umu i odreuje forme koje
poprima materijalna stvarnost, arhetip je u Junga pra-forma koja konceptualizira temeljne dinamike polove ovjekove osobnosti. Kako arhetipovi
strukturiraju kolektivno nesvjesno ovjeanstva . oni se, prema Jungu.
uvijek iznova ponavljaju u individualnoj psihi svakog pojedinca kao kolektivno evolucijsko naslijee homo sapiensa. Mogu se oitovati preko arhetipskih likova (mudraca, svetaca. proroka. ratnika, muenika . ljubavnika,
lude .. . ), kao i preko situacija. pripovijesti, kolektivnih mitova, religijskih
Simbola.
Anselm GRDN, Slike o Isusu, Zagreb, Kranska sadanjost, 2003 .

101

Nova prisutnost lIli 1 (2005), str. 95-104

vani, Isus njeni, Isus divlji ovjek, Isus Ta ja sam ... ili, s druge
strane, u slojevitost svakodnevice kroz osobine, trenutke i situacije personificirane u likovima anela: 13 aneo zaborava, aneo slavlja, aneo fair ponaanja... Takvim dubinskopsiholokim osvjetljavanjem biblijskih prizora, ali i tumaenjem svagdanjih, obinih
situacija u njihovu metafizikom znaenju, uspostavlja se karika
izmeu ovjekova svjesnog odnosa prema Bogu i njegove nesvjesne, arhetipske religioznosti. Svjetlo prodire u sjenu i ona, jednom
prihvaena i integrirana u ovjekovu osobnost, prestaje biti izvorom straha i neprihvaanja sebe. Jungovska sjena, tOVie, shvae
naje kao perpetuum mobile onoga to Griin, parafrazirajui svojeg
omiljenog asketskog pisca, Evagrija Pontika, naziva duhovnou
odozdo. 14 Uspon k Bogu poinje silaskom u vlastitu stvarnost, sve
do dubina nesvjesnog. U tom smislu kao klaSian izraz duhovnosti
odozdo Griin navodi himan o Kristovoj kenozi, samoponienju (Fil
2, 6.9), kao dogaaju koji je jednom zauvijek izmijenio ovjekovu
percepciju Boga, i ne samo to, ve je i metafiziki utemeljio duhovnost odozdo.
U monakOj tradiCiji duhovnost odozdo kao pristup oituje se
kroz susret monaha sa samim sobom ponajprije u postupku s njegovim vlastitim mislima, osjeajima, potrebama i strastima, bolestima, duhovnim ranama, 15 te openito kroz sva iskustva nemoi i
posrtanja u kojima dotie svoj humus, zemnu ljudskost, iz ega se
izvodi i poniznost, humilitas. Potrebno je napomenuti da ni biblijska ni otaka predaja (s iznimkom Origena), kao ni benediktinska
duhovnost, poniznost ne smatraju krjepou, nego religioznim
stavom ili putem urastanja ovjeka u iskustvo Boga kroz samospoznaju i prihvaanje vlastitih slabosti i grjenosti kao stanja u kojima ovjek najee susree Boga, jer ga tamo najvie treba. Za Be-

13
14

15

Anselm GRUN. 50 anela za duu, Zagreb, Kranska sadanjost, 2004 .

Anselm GRUN, Meinrad DUFNER, Duhovnost odozdo, Zagreb, Kranska
sadanjost, 2003.
Bit duhovne rane kod ovjeka osvijetljena je jednim sadrajno sjajnim
(ali, ini se, formalno loe prevedenim - nap. aut.) citatom J. Bradshawa:
Duhovne su rane vie od svega ostaloga krive za to kad od nas postaju nesamostalna, stidom ispunjena odrasla djeca. U povijesti propasti svakog
Ovjeka i svake ene radi se o tome daje neko prekrasno, vrijedno, posebno i dragocjeno dijete izgubilo oSjeaj da 'je to to jest'". [sto, str. 62-63.

102

M. Strika, Anse/m Gn1n - Duhovnost odozdo ili to

uiniti

s humusom?

nedikta iz Nursije poniznost je nasljedovanje Krista u njegovoj kenozi.

Za razliku od ovoga pristupa, pristup poznat kao duhovnost
odozgo za polazite uzima duhovnu formu i/ili sadraj u njihovu
idealnom stanju i odmjerava koliko im se pojedinac, ponajprije
vlastitim naporima, uspio pribliiti. Prema Jungu, identificiranje s
arhetipskim likovima, poput muenika, proroka ili sveca, uz istodobno negiranje vlastite sjene, ovjeka ini slijepim za cjelovitu sliku sebe samog. Tako je i poniznost zapravo hrabrost suoavanja s
vlastitom sjenom, makar i uz cijenu moralnoga brodoloma koji je
katkad nudan da bi ovjek mogao prevladati vlastitu oholost i licemjeran odnos prema sebi i drugima. Skrivajui svoje slabosti,
ovjek uspostavlja lane, parcijalne odnose s drugima, pa je poniznost takoer bitna pretpostavka zajednitva meu ljUdima.
Dajui kratak pregled promiljanja drUgih psihologa o duhovnosti odozdo, Griin se osobito zadrava na Assagtoliju, idejnom
zaetniku psihosinteze, iji je pristup objanjen na primjeru Danteove Boanstvene komedije; G6resu l6 i Diirckheimu l7 Sljedei je
korak promatranje strukture bajki kroz koncepciju duhovnosti
odozdo: bajke o tri govora, o Zlaanoj Mariji i gospoi Holle, o zlatnom kljUU ... 18 U njima se kao temeljna struktura pokazuje stvarnost sastaVljena od dvaju paralelnih svjetova, jednog, svakodnevnog i naizgled jedino postojeeg, u kojem glavni junak biva ranjen,
nepravedno progonjen ili iskoritavan, te drugog svijeta koji glavni
junak otkriva upravo u najtamnijem trenutku proivljavanja svoje
16

11

lB

Gores analizira Tertul1janovu izreku o tijelu kao stoeru spasenja, caro

cardo salutis. Bez ukljuivanja tijela u metanoetiki proces, za ovjeka
nema istinskog obraenja. Tijelo, moda vie od svih drugih aspekata o
vjekova postojanja, upozorava na njegovu traginu ne-samodostatnost i
nemo da bez Boga dosegne boanski nain postojanja. Naa bezuvjetna
ovisnost o biima kojima ne moemo raspolagati, o drugom i drugaijem,
potpuno nepostojanje apsolutne neOVisnosti, uva nas od iluzija da smo
kao Bog... Slabost ovjekova, sreom, ostavlja ovdje nemonom i svoju
zlou. (ozn. aut.) Naa tjelesna nevolja uvruje nas uz nebo: cardo salutis. Isto, str. 37.
Za Diirckheima duhovnost odozdo jest put sazrijevanja na kojem raste iSkustvo postojanja, ali vodi preko odvanosti ovjeka da sie u vlastitu tamu, samou i tugu. I tada se opet dogaa iskorak vjere: ... U asOvima umiranja
staroga ja osjeamo u sebi1zd1zanje neke druge zbilje. Isto, str. 38.
Isto, str. 41-43.

103

Nova prisutnost Ill/l (20051,=str::..:-,-=.9:::..5--=1-=.04-'--_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ __

bijede. Drugi svijet, junaku do

nepoznat,
je
Juga mundi.
kao
stvarnosti s kojom njegovo bie
kroz sjenu.
se trpljenje/sjena pokazuje
kao spasonosna uvijek kada joj se Ovjek
s hrabrou i
ga na
mranog tunela
ovih bajki
dakle, poznati
bilo
dru-

rije o
upnim, obiteljskim, branim,
tvenim, politikim zajednicama
S
kojem
ivljenja
kree se
ideala kojem se je
njegovim (redovito neuspjelim) realizacijama. Paradoksalnost obnoviteljskih pokuaja odozgo oituje se u novim pokuajima dostizanja ideala ili u odustajanju i povlaenju od daljnjih napora. lzs onim
se
s onim to se misli
treba imati kako bi se izgradilo zajednitvo,
stinije opisana primjerom Arke, zajednice koja okuplja i skrbi se
za mentalno
osobe 1 osobe s potekoama u razvoju.
utemeljitelj
naziva ljudima s
kroz iju se
povratno zrcali
SIre
drutvene zajednice koja ih
eli izolirati zbog njihove
nefunkcionalnosti.
se ovaj primjer na prvi pogled
jednako reprezentativnim za problematiku

n .. """' ....... ""

tJ"'""""""",,,,,,,

kliniki utvrenih

neuroza na iri drutveni plan, ini se da primjer Arke

dobro odabran. Naime, plastinost
primjera
u tome to se osnovni
pristupa duhovnosti odozgo u
s~e~

~ill

Bog (ali bez Boga/vlastitim naporima), kojem mentalno

ne osobe ne
niti pokuati odgovoriti,
u drugim nabrojenim obliCima zajednitva ovaj zahtjev moe biti
dobro pripoput ljubavi
opeg
viih stupnjeva svijesti,
i
druOsnovni kamen spoticanja duhovnosti odozgo (kojoj, dakako,
ne treba odricati vrijednost
k idealu ako on dobro u
tako
to uiniti s humusom?
odozdo na to
se k njemu s
i humorom.
104