Dr. sc.

Sanda Lucija Udier

sludier@ffzg.hr

Jezik i sport

1. Funkcionalna raslojenost hrvatskoga jezika

Josip Sili, Funkcionalni stilovi hrvatskoga standardnog jezika, Zagreb, Disput, 2006.

J. Sili polazi od etverostrukoga razlikovanja hrvatskoga jezika: hrvatskoga jezika

kao sustava, hrvatskoga jezika kao standardnoga jezika, hrvatskoga jezika kao knjievnoga
jezika i hrvatskoga jezika kao jezika hrvatske knjievnosti. Vano je razlikovati jezik kao
sustav koji podlijee lingvistikim (jezinim) zakonitostima i hrvatski standardni jezik koji
podlijee sociolingivstikim (drutveno-jezinim) zakonitostima. Mogue je govoriti pod
kontrolom jezika kao sustava i pod kontrolom jezika kao standarda. U prvome se sluaju
govori spontano i na temelju izvornogovornike kompetencije, a u drugome prisilno, po
pravilima standardnoga jezika. Kad se govori pod kontrolom jezika kao sustava, ne podlijee
se drutvenojezinim (sociolingvistikim) pravilima. Kad se govori pod kontrolom jezika kao
standarda, podlijee se drutvenojezinim pravilima. Kad se govori pod kontrolom jezika kao
sustava, ne moe se grijeiti.
Standardni jezik nije monolitan i ne treba ga promatrati kao homogenu i kompaktnu
cjelinu. Standardni je jezik polivanentan. On se sastoji od funkcionalnih stilova, a u razliitim
funkcionalnim stilovima standardni jezik funkcionira razliito. Funkcionalni stilovi
hrvatskoga standardnog jezika jesu: administrativni funkcionalni stil, znanstveni funkcionalni
stil, novinarski funkcionalni stil, knjievnoumjetniki funkcionalni stil i razgovorni
funkcionalni stil. Postoji puno razliitih podjela i tumaenja funkcionalnih stilova standardnog
jezika (usp. Samardija 1995.), kao i podjela na podstilove te drugaijih shvaanja
raslojavanja jezika (usp. Kovaevi i Badurina 2001.). Podjela koju je nainio J. Sili
najuvrijeenija je i najrairenija.
Svaki funkcionalni stil ima svoje zakonitosti i norme koje proizlaze iz tih zakonitosti.
Standardni jezik na jedan nain funkcionira u znanosti, na drugi u administraciji, na trei u

novinarstvu, na etvrti u umjetnikoj knjievnosti i na peti u svakodnevnoj komunikaciji. Ista

pojava u jednome funkcionalnome stilu moe biti potpuno prihvatljiva, a u drugome
funkcionalnome stilu moe biti pogrena i neprihvatljiva. Polifunkcionalnost kao imanentno
svojstvo standardnoga jezika znai da se standardni jezik sagledava kao skup funkcionalnih
stilova. Jezini uzor nije cjelina standardnoga jezika, nego svaki od funkcionalnih stilova u
svojoj domeni. Ni jedan govornik hrvatskoga jezika ne govori ili pie standardnim jezikom
koji je apstraktna cjelina, nego jednim od njegovih konkretnih funkcionalnih stilova, odnosno
realizacija. Za razliku od jezika kao standarda koji podlijee sociolingvistikim, odnosno
vrijednosnim zakonitostima i u njemu postoji ono to je pravilno i ono to je nepravilno, jezik
kao sustav nema nikakve veze sa sociolingvistikim ogranienjima, stoga se u njemu nita ne
proskribira.
Administrativno-poslovni funkcionalni stil
Administrativni stil ima kvantitativnu prevagu nad drugim funkcionalnim stilovima u
cjelini standardnoga jezika pa se zbog toga pojam hrvatskog standardnog jezika najvie i
povezuje s njim. On je pretrpio najvee promjene u posljednjih dvadeset godina. Taj se stil
ponekad namee i polako zauzima prostor drugih stilova. Taj je stil najpodloniji
ideologizaciji, dakle tome da se jezina ispravnost prosuuje ideolokim stavom.
Administrativni je funkcionalni stil nominalni stil (za razliku od verbalnih stilova) jer u njemu
prevladavaju imenice nad glagolima, odnosno vaniji su predmeti i pojmovi nego procesi.
Glagoli se zamjenjuju imenicama (vri se popis umjesto popisuje se). Njegove su znaajke
eksplicitnost,

jasnoa,

tonost,

potpunost,

ujednaenost,

analitinost,

konkretnost,

objektivnost, terminologinost, neemocionalnost, kratkoa, kliejiziranost i pragmatinost.

Umjesto implicitnih struktura koje su izraene gramatikom, naginje eskplicitnim strukturama
koje su izraene leksikom (radi poboljanja ivota : sa svrhom poboljanja ivota). Sadri
rijei nametnike: podruje, oblast, polje, sfera, domena, sektor, plan koje se veu uz rijei
koje znae isto to i one: u podruju zdravstva, u oblasti dravne sigurnosti, u sferi
privreivanja. Takav eksplicitan nain dovodi do ponavljanja i gramatiko se znaenje
zamjenjuje leksikim. Tako se stvara pleonastinost (kako i na koji nain, no meutim).
Administrativni je funkcionalni stil najuprosjeeniji i ne voli nikakvu stilsku obiljeenost.
Dokida razlikovanje ivog i neivog u akuzativu jednine mukog roda, dokida razlikovanje
odreene i neodreene pridjevsko-zamjenike deklinacije, pridjevi i zamjenice nemaju
navezaka, vlada morfoloka jednolinost.

Novinarsko-publicistiki funkcionalni stil

Novinarski je funkcionalni stil najsloeniji funkcionalni stil standardnoga jezika.
Novinarstvo se treba razlikovati od publicistike (novinarstvo se bazira na izvjetavanju o
tekuim dnevnim temama, a publicistika se bavi univerzalnijim temama, potaknuta aktualnim
dogaajima). Novinarstvo je podruje ne samo pisane, nego i sluane i govorene i gledane
informacije. Ono ukljuuje novine, televiziju, radio i internet. Funkcije su novinarstva
informativna, propagandna, popularizatorska, provjetiteljska, agitativna, pedagoka i zabavna.
Postoji deskriptivno i analitiko novinarstvo. Zadaa je novinara da obavjeuje o
suvremenim zbivanjima, da iri informacije o drutvu, kulturi, politici, vjeri i drugome, da
radi na pridobivanju populacije za kakve djelatnosti, da prosvjeuje i pouava. Takva
djelatnost trai uporabu neutralnih, stilski nemarkiranih i ekspresivnih, stilski markiranih
sredstava. U novinarskom se tekstu smisao uporabe ekspresivnih sredstava nalazi u tekstu, za
razliku od knjievnoumjetnikoga stila gdje se on nalazi u kontekstu. Novinarske procjene i
ocjene moraju biti otvorene i u njima se mora vidjeti toan i izravan odnos prema
injenicama.
Neutralna jezina sredstva trebaju imati prevlast u informativnim, a ekspresivna u
interpretativnim anrovima. Informativni su anrovi vijest, izvjetaj, komentar, kronika,
recenzija i intervju, a zabavni esej, feljton, nekrolog, panegirik, pamflet parodija i slino. Nije
lako utvrditi koliko ima subjektivnosti, ekspresivnosti, figurativnosti i emocionalnosti u kojim
anrovima. Najee su figure prisutne u novinarskim tekstovima: poredba, metafora,
metonimija, alegorija, raliita ponavljanja, antonomazija, ironija i slino.
Ustaljeni izrazi koji su karakteristini za novinske tekstove zovu se urnalizmi:
zahlaeni odnosi, nerijeeno pitanje, dogovoreni aranman, biti pod pritiskom, pod
prijetnjom sankcija, kuloarski razgovori, strateko pitanje, dobro informiran izvor,
neimenovan izvor, ukazati povjerenje, nacionalni interesi, izigravati povjerenje i slino.
Novinarski stil voli intrenacionalizme. Novinarski bi jezik trebao odgovarati normama
standardnog jezika. Medijski jezik trebao bi biti jezino uzoran (ali se u razliitim razdobljima
razlikuje po stupnju normiranosti i zapravo je sve manje neutralan i jezino uzoran). Za
novinarski je stil karakteristino uprosjeivanje gramatike. Nema navezaka, a neodreena je
sklonidba pridjeva zamijenjena odreenom. Eskplicitne, leksike strukture zamjenjuju
implicitne, gramatike (za + genitiv zamijenjen je s za + vrijeme + genitiv).

Razgovorni funkcionalni stil

Razgovorni se stil esto poistovjeuje sa supstandardom, dakle s jezikom koji je
suprotan standardnom jeziku. On nekim svojim osobinama podsjea na argone, dakle
specijalne jezike pojedinih socijalnih skupina ljudi. Te su jezike drutvene skupine stvorile
polazei od jezika socijalne zajednice kojoj pipadaju kao cjelini. Ti jezici nisu razumljivi
osobama koje ne pripadaju toj skupini i one ih osjeaju kao dvosmislene, zamrene i
zagonetne. argon moe biti i jezik nekih profesionalnih skupina. Razgovorni stil ne
obuhvaa samo govorni jezik, tj. usmeni govor, nego i pisani govor. U pisanom se govoru
razgovorni pojavljuje samo u zapisima, pismima, biljekama, mejlovima i slino. Postoji,
dakle govorenorazgovorni ili usmenorazgovorni i pisanorazgovorni oblik razgovornog jezika.
Sadraj mu je svakodnevni ivot u najirem smislu rijei.
Njemu je svojstven konkretan nain miljenja. Sadri vie ekspresivnih i emocionalno
obojenih izraza nego drugi stilovi. Moe se zvati i familijarnim i kolokvijalnim stilom. On je
slabo opisan jer izaziva najvie nedoumica, i to ne samo kao funkcionalni stil, nego i kao
lingvistika i sociolingvistika injenica. Razgovorni je jezik anrovski vrlo polivalentan.
Trebalo bi napraviti poseban osvrt na razgovorni stil te pokazati njegovu specifinost u
odnosu na ostale funkcionalne stilove standardnog jezika.

Znanstveni funkcionalni stil

Znanstveni stil tei objektivnosti i nastoji biti osloboen subjektivnih pobuda
poiljatelja znanstvene poruke. U znanosti vladaju zakoni logikoga ustroja misli koji
omoguavaju da se njezin sadraj i izraz ustrojavaju strogo logiki. Znanost nastoji biti vrlo
apstraktna i usmjerena je od konkretnoga prema opemu. Ona je osloboena nebitnog
sadraja poruke. Znanstveni sadraj treba biti iznesen u logikome slijedu, kao cjelina s
isticanjem bitnih elemenata. Sadraj znanstvene poruke mora biti prilagoen mogunostima
primatelja. Subjektivna se sredstva smiju koristiti samo radi popularizacije znanstvene
poruke. Znanstveno se miljenje uglavnom svodi na kategorijalno miljenje, a obiljeja
znanstvenoga funkcionalnog stila mogu se svesti na djelovanje jezinih kategorija. (Jezine su
kategorije razredi na koje se dijele jezine pojave prema svojim obiljejima.) U znanstvenom

stilu ima prevagu leksik i sintaksa nad fonologijom i morfologijom. Sintaktika je

organizacija podreena slijedu obavijesti.
Kategorija vremena nije bitna za znanstveni tekst, ali je zato bitna kategorija prostora.
Vrijeme se izrie najneutralnijim oblikom, a to je prezent nesvrenih glagola i infinitiv. U
znanstvenom stilu reenica ima potpunu strukturu, u njoj nema podrazumijevanoga i
neizreenoga. U znanstvenom stilu nema mjesta emocionalnim izrazima. Racionalnost,
ekonominost i objektivnost znanstvenog stila iskljuuju svako ponavljanje i obrnut poredak
obavijesnog subjekta i predikata (inverziju).

Knjievni funkcionalni stil

Knjievnoumjetniki je stil najindividualniji funkcionalni stil standardnoga jezika i u
njemu je sloboda najvea. Tekstovi umjetnike knjievnosti ne podlijeu normiranju u onome
smislu u kojem podlijeu drugi tekstovi. U svim funkcionalnim stilovima kolektivnojezino
dominira nad individualnojezinim i u svima se moe suditi uime ope jezine pravilnosti. Svi
stilovi imitiraju odreene zadane i definirane modele. Knjievnoumjetniki stil ne imitira
nego osmiljava inaice. On ne bira izmeu postojeih, stvarnih, nego izmeu moguih i
izmiljenih inaica. U njemu se ne radi onako kako se mora, nego onako kako se moe raditi.
Knjievni funkcionalni stil standardnoga jezika razlikuje se od ostalih funkcionalnih stilova
po tome to je neshematiziran. Jezik knjievnosti stvara nova znaenja preosmiljavajui ona
postojea i prethodna. U standardnome se jeziku razlikuje povijest jezika od suvremenoga
jezika, strane rijei od domaih, dijalektne rijei od opestandardnih. Stare rijei i oblici kojih
nema u suvremenom jeziku, neprihvatljive strane rijei zamjenjive domaima
(takozvani barbarizmi) te dijalektne rijei neprihvatljive su sa stajalita veine funkcionalnih
stilova standardnoga jezika, ali ne i za knjievni funkcionalni stil. Nije knjievniku do toga
da naruava pravopisno-pravogovorno-gramatiko-leksika pravila (standardnoga) jezika,
nego do toga da svojim jezikom kae ono to namjerava kazati. On jednostavno to ini sluei
se svojim pravopisno-pravogovorno-gramatiko-leksikim pravilima neovisno o pravopisnopravogovorno-gramatiko-leksikim pravilima u funkcionalnim stilovima knjievnoga jezika
koji su (ipak) pod diktatom normi knjievnoga jezika.

Marina Kovaevi i Lada Badurina, Raslojavanje jezine stvarnosti, Rijeka, ICR, 2001.
Knjiga Raslojavanje jezine stvarnosti predstavlja teoriju koja je otklon od
tradicionalne teorije funkcionalnih stilova, ali i njezin logian. Klasina je teorija
funkcionalnih stilova integrirana u novu teoriju i predstavlja njezino polazite. Autorice
polaze od prihvaene teze da je jezik multifunkcionalno sredstvo, a novost je njihovo
inzistiranje na govoru i pismu kao na dvama planovima jezinoga raslojavanja. Raslojenost se
jezika sagledava pomou koordinatnoga sustava kojemu vertikalnu os predstavlja
podijeljenost na dva plana: govor i pismo, a horizontalnu podijeljenost polja diskursa (po
funkcijama) na diskursne tipove (domene): privatni, javni, specijalizirani, multimedijalni (i
literarni koji ima poseban status jer se opire svakoj klasifikaciji koja bi ga htjela situirati).
Pojam diskursa centralni je pojam njihove teorije. Za razliku od klasine podjele na
funkcionalne stilove, ova podjela istie ravnopravnost vertikalnoga i horizontalnoga
raslojavanja jer nije svejedno kako se funkcije distribuiraju u tim dvama planovima. Svaki se
od horizontalnih diskursnih tipova podvrgava i vertikalnoj diferencijaciji, odnosno moe biti
pisan ili govoren. Ono to teoretiari funkcionalnih stilova standardnoga jezika nazivaju
razgovornim funkcionalnim stilom ovdje se promatra kao jedan od planova svih etiriju
diskursnih tipova: privatnoga, javnoga, specijaliziranoga i multimedijalnoga.

Marko Samardija, Leksikologija hrvatskoga jezika i povijest hrvatskoga jezika u XX.

stoljeu, Zagreb, kolska knjiga 1995.

Funkcionalni stilovi hrvatskoga jezika:

1. Knjievnoumjentiki stil
podstilovi: dramski, pjesniki i prozni
2. Publicistiki stil
podstilovi: usko publicistiki i novinarski
hibridni podstilovi : esejistiki, reportani, polemiki i feljtonski
3. Znanstveni stil
podstilovi: znanstveno-popularni i strogo znanstveni

4. Administrativni stil
podstilovi: poslovni, zakonodavno-pravni, diplomatski i politiki
5. Razgovorni stil

2. Jezik i sport

U kojim se funkcionalnim stilovima realizira jezik sporta? Jezik sporta realizira se u

znanstvenom funkcionalnom stilu (znanstveni tekstovi o sportu koji obiluju sportskom
terminologijom), u razgovornom funkcionalnom stilu (sve ono to ljudi govore komentirajui
sport u svakodnevnome ivotu) i novinarskom funkcionalnom stilu (jezik sportskog
novinarstva). Jezik sportskog novinarstva najuoljiviji je i napristupaniji vid sprege jezika i
sporta pa e o njemu zbog toga biti najvie rijei.

Televizijska sportska reportaa ostvaruje obavijesnu funkciju obiljem informacija o

utakmici koja se upravo komentira, o klubovima i igraima, njihovoj konkretnoj igri i igri u
proteklome periodu, atmosferi na stadionu i svim dogaajima vezanima uz konkretna
zbivanja. (Primjeri: ne ostavlja nikakvu nadu vrataru Rostu koji je ove godine preao u
Scholler; Rubn Baraja, najbolje ocijenjeni igra u prva tri kola, nema milosti; dvadeset i
jedan milijun dolara vrijedan Anelka prvi je igra koji je zaigrao; Pippo Inzaghi, najbolje
raspoloeni napada svijeta u ovom trenutku, iznudio je jedanaesterac.) Ogleda se u (esto
nemotiviranom viestrukom) ponavljanju i isticanju imena i nadimaka igraa (Diego za Diega
Maradonu, Vedran za Vedrana Runju), trenera (Wengerovi deki, dvanaestorica Ottmara
Hitzfelda, Sir Alex Ferguson) klubova i gradova iz kojih dolaze (Racing iz Santandera,
Borussia iz Dortmunda), navijakih skupina (Manijaci, Horde zla), stadiona (San Siro,
Olimpico, Stamford Bridge, Highbury, Anfield, Old Trafford, Santiago Bernabu) i nazivanju
nacionalnih prvenstava izvornim ili prilagoenim imenima (Premier-liga, Bundesliga). Tenja
to veoj informativnosti vidi se i u stalnome nastojanju na izvoenju statistike i sumiranju.
(Primjeri: Cezar brani, pa tako Atletico i Recreativo ostaju u svemu izjednaeni: jedan gol,
jedan iskljuen igra i jedan promaeni jedanaesterac; ovo je stvarno raritet: oba
jedanaesterca skrivio je Derizo, oba je pucao Baraja i oba je obranio Cavalliero na istoj
utakmici.)

Na isti nain kao i informativna ostvaruje se i popularizatorska funkcija. Potreba za njom

ogleda se jo i u nastojanju novinara da svemu prida veliko znaenje i zanimljivost. Otuda
brojne hiperbole (superakcija; velemajstorija; nepogreivo odmjeriti; topovski zabiti;
spektakularan nogomet; domain je u transu, gledatelji na nogama; dobili smo ogled za
pamenje; prava drama; junak iz Leverkusena; impresivna golgeterska serija; vrhunski
strijelac; vrijedni stoper; Arsenal je nedodirljiv na vrhu; savreno dodavanje; grandiozni
Cohl; znaaj skae na entu potenciju), superlativi i pohvale (sjajnim prodorom vara
etvoricu; skup madridskih zvijezda; i konaan ishod je opet isti: gol, ali sada najljepi na
utakmici; najtanji su bili ivci; najstroa kazna; najbolje ocijenjeni vratar prve lige,
najraspoloeniji napada u Nizozemskoj).
Konativna se funkcija ostvaruje u obilju vokativa, imperativa i usklika te retorikih
pitanja kojima se animira publika. Ona predstavlja nastojanje na dijalogu izmeu publike i
novinara. (Primjeri: Pogledajte ovo; Dobrodoli! Potovanje! Evo nas opet u Petici;
Pogledajmo kako je etao i plesao koridorom Atalantine obrane; budite uvjereni; Pripremite
se, veliki nogometni ples upravo poinje; A sada molim ostavite sve to vam odvraa panju i
pogledajte; I sljedeeg ponedjeljka budite uz vau Peticu; Ne propustite stoga sljedeu Peticu
prepunu nogometnih zvijezda; i za dva tjedna opet budite s nama; Kako li e utakmica
zavriti; Hoe li moi i kako e se vratiti; Sigurno se pitate gdje su prilike Bayera; Ima li to
slae nego zabiti svojim izbacivaima?)
Metajezina se funkcija ogleda u obilju definicija, objanjenja i citata, te opih zakljuaka
o nogometu i sportu. (Primjeri: osnovna karakteristika domaih momadi je da pobjeuju i
kada ne igraju sjajno; strah je najbolji motivator; jedna greka esto prelomi utakmicu,
osobito ako je vratarska; jake momadi mogu pobijediti slabe i kada su nadigrane; to se u
lopte koje se smatraju uhvatljivim, a u pravilu odsjedaju u sredini; pokazao nam je kako to
rade mladi obrambeni igrai.) Reportaa sadri i metatekstualne elemente: citatnost i
referiranje na poznate tekstovne obrasce. (Primjeri: muke po Bayernu se nastavljaju; Bayeru
za koji ne nastupaju braa Kova ne cvjetaju rue; potpuni sumrak favorita u panjolskoj; to
je mukarac bez brkova, to je Roma bez Tottija; O, dareljivosti, Le Havre ti je ime; malo po
malo, ni od kog iz dubine gledan, pojavio se u vrhu francuskog prvenstva Guingamp jedan;
Vu megli sem videl, pisao je Miroslav Krlea, a sudac Farina u Piacenzi je rekao: V megli
nisam ni videl.)

Estetska se funkcija vidi u metaforici. Najkarakteristinije su stilske figure zamjene

metaforikog i metonimijskog tipa, usporedbe, kontrasti, oksimoroni, frazemi. (Primjeri za
usporedbe: ali to je kao da tanker pokuava zaustaviti gliser; kao po zadatku iz nogometnog
udbenika; ali Laziali su bili izgubljeni kao guske u magli; teren u Kotbusu vie je podsjeao
na vaterpolsko nego na nogometno igralite; metafore: Ima jasnih naznaka da Rennes vie
nije kanta za napucavanje; Realova all-star momad dobila je jo jednu pljusku nastavivi
seriju katastrofalne igre u gostima; malo je tko stavio novce na goste; Capellova barana
vatra po sucima; kripala je i stenjala Auxerreova obrana; ostao je nasukan daleko od gollinije; od trojice davljenika ispod crte nijedan nije uspio popraviti svoju poziciju, a Como je
namirisavi poraz postao krvoloan; dugo su otkljuavali mreu Brescie; Juventus-ekspres
protutnjao je preko Torina; Timm hvata na spavanju Krstajia i Borela; propuh u Bayerovim
obrambenim redovima; tonuti prema dnu; sijati paniku u redovima Deportiva; i udarcima iz
daljine ispipavao puls Ikera Casillasa; spustio zastor nad sjajnom Arsenalovom predstavom;
Donji dom otvara Blackburn ispred Aston Ville; brzo po ulasku Ferar dostie radnu
temperaturu; u rubriku veselih zgoda iz nogometnog svijeta upisao se Serginho; to je bio
danak umoru poslije Reala; Pamplona sve vie postaje gubilite za velike; oksimorone: loa
srea; sretno-nesretno pogodio je u nogu Antoniolija; ispalo je da je najnii bio najvii;
metonimije: karta vie traila se u Wolfsburgu; sva svjetla su i dalje bila na engleskom
vrataru Davidu Seamanu; nastavlja nabijati komplekse mladom napadakom paru; slaviti
pogotkom iz jedanaesterca; tribine su slavile dvadesetogodinjaka; mnogi vjerojatno i sada
grizu nokte; frazeme: voditi glavnu rije; izvui deblji kraj; drati pod kontrolom; izai na
kraj; nositi se s kime; dovesti koga pred svreni in; kontraste: neko neosvojiva tvrava
Riazor sada se pretvorila u kulu od karata; odluno je pucao, ali lopta se od grede odbila u
sigurnost; Van Hoult mu je ipak zatresao mreu, na sreu za cijeli Westfallen, samo njezin
vanjski dio.
Ekspresivna (emotivna) funkcija reportae vidi se u izricanju subjektivnog stava njezinih
autora (primjeri: kladim se da bi Inzaghi ve davno pao; Owen se vratio tek trikom, no to nije
nimalo loe; za ono to su vidjeli u prvom dijelu gledatelji su imali pravo traiti povrat novca
za ulaznicu; rijetko dodaje suigraima, ali nitko mu nee zamjeriti solo toku u devetnaestoj
minuti; obostrana otvorena igra bila je najvei dobitak za gledatelje. Zaista su imali to
vidjeti; Leeds je najgluplja momad lige. Potvrdili su to s novih sedam utih kartona; Le
Havre je udan svat), u ironiji (primjeri: Ovdje ni Albrecht nije mogao pogrijeiti, a on je
nakon dva pogotka altruistiki nastrojen; Pippo Inzaghi, najbolje raspoloeni napada svijeta

u ovom trenutku, iznudio je jedanaesterac. Inzaghi opet trai jedanaesterac. Moda eli
sruiti rekord svih vremena po broju iznuenih kazni; Uz takvu servilnost gostiju Guingamp
nije mogao ne pobijediti; to je dalo priliku Ferari da se proslavi, no samo se ozlijedio; a ovaj
puca kao da mu je golman najbolji prijatelj; momad koja se moe pohvaliti najloijom
obranom u ligi; no obrana Nice nastavlja biti dareljiva), eufemizmima i litotama (primjeri:
nesigurni ples udnih prosudbi Donati je poeo; Lermit ba nema oko za detalje; Brazilac
nije ni blijeda kopija prolosezonskih izdanja; no udarac mu je i previe diskretan; dvojbena
forma vratara; ne ba sretna i spretna reakcija vratara; udarcem koji se ne moe pohvaliti
preciznou; greaka nije manjkalo), eksklamativnim reenicama (Primjeri: Sjajna izvedba!
Bravo, velemajstore! Kakav promaaj sa samo pet-est metara!) i ocjenjivakim atributima
(neoprezni Hoseni; razigrana Valencia; najskuplji Atleticov igra Fernando Torres; dvadeset
i jedan milijun dolara vrijedan Anelka; karizmatini Francesco Totti; neumoljiv sudac;
nesigurni Fernando; zakanjeli Robinson; statini Ivani; visoko 3. mjesto; nedostinih 4:2).
Zabavna se funkcija vidi u brojnim humoristinim elementima i igrama rijeima
(Primjer: U sredini je Fortune, koji bi nakon ovog promaaja mogao promijeniti prezime na
primjer u Unfortune). Iz toga se moe iitati novinarska tenja za efektnou (Sili 1997,
508).
Svakom se dogaaju na terenu eli pridati vanost, senzacionlnost i grandioznost,
otuda upotreba jezinih figura preuveliavanja. Hiperbolizacija je dominantno izraajno
sredstvo. (Primjeri: veleuinak; izvrsni dodava; nogometni genij; superneugodan; silovit
udarac; plejada prilika; golgeterska genijalnost; velemajstor; vrhunsko izdanje; ostatak
akcije pria je za nogometne almanahe; jedan nogometni genij slavi u dresu, drugi mu estita
s klupe; udotvorac iz Lillea.) Jaka mjesta teksta su vlastita imena i nadimci (Bayern, Barca,
Topnici, San Siro, Horde zla), bombastine najave (primjeri: nogometna groznica ponovno
se vraa u Sarajevo; karta vie traila se u Wolfsburgu) i uvodi (primjeri: to e biti utakmica
za gurmane; Poslije Portugala slijedi derbi Premier lige iz susjedstva: eljezniar-Sarajevo,
nesvakidanja poslastica za nogometne zaljubljenike).
Nastojanje na ekonominosti i brzoj produkciji reportanih tekstova rezultira
kratkoom i saetosti reportae. Reportae traju u prosjeku tri minute, a njihova se saetost
vidi u porabi pripovjednoga prezenta (u predstavi i dalje uiva Turin Albaja koji koristi staru
formulu i ponovno ne ostavlja nikakvu nadu vrataru Rostu koje je ove godine preao u
Scholler).

Velika i brza produkcija reportanih tekstova rezultirala je brojnim klieiziranim i

shematiziranim izrazima i konstrukcijama od kojih su neke okamenjene, mrtve metafore
(primjeri: posluiti suigraa, sloiti kombinaciju, uvar mree, jednostruki strijelac,
rezultatska neizvjesnost, svladati vratara, rezultatska kriza, tvrd protivnik, istaknuti
kandidaturu za igraa susreta, stii komu na noge, ugledni protivnik, uposliti golmana,
predvoditi prvoligaku kolonu, kralj strijelaca, provui se, pritisnuti goste, srediti obranu,
igrati na nulu, najstroa kazna, neprecizan udarac, posluiti suigraa, pronai suigraa,
otvoriti seriju, nastaviti seriju, proslijediti loptu, upisati se u strijelce, ubiljeiti pogodak,
sloiti kombinaciju, posluiti suigraa, sporni pogodak, probiti obranu, iskoristiti
neopreznost, popraviti plasman, prepustiti zaelje, probiti se na zaelje, postii pogodak,
spasiti se poraza, branitelj naslova, voditi bitku, diktirati tempo, eljezna obrana, hvatati
rezultat, dvostruki strijelac, ustrajno napadati, dalekosene posljedice, proetati kroz obranu,
nepromijenjen sastav, podii rezultat, poasni gol, fini utakmice, doi do bodova, bijeg s dna,
pasti na 2. mjesto, poslati loptu komu na nogu, brza kombinacija, prijetnja vratima, produiti
seriju, voditi grevitu borbu, probiti gostujui obranu, vratiti prikljuak sa samim vrhom,
dovesti do naslova, izvesti udarac, prijetiti iz prekida, pokloniti loptu, odnijeti bodove,
realizirati kazneni udarac, postii pogodak), stalnim novinarskim epitetima koji se
ponavljaju iz reportae u reportau (primjeri: konani ishod, izvrsni dodava, topovski
udarac, silovit udarac, nemoan vratar, efikasna zavrnica, spretna realizacija, kronina
neefikasnost, sjajna/krasna parada, dalekosene posljedice, najstroa kazna, okamenjena
obrana, respektabilna momad, prepoznatljiv centarut, dalekometna lopta, kolska akcija,
sporni pogodak, neoprezni start, spretna realizacija, bezazlen centarut, prljav start,
bezopasni pokuaj, gubitniki rezultat, kljuni potez, siguran strijelac, lijep uinak,
raspoloena obrana) te porabom preraenih frazema i sentencija (primjeri: ne vidi se tko
pije, a tko plaa; voda je stigla do uiju; staviti toku na i; vrag je odnio alu; dok make
nema, mievi kolo vode; Lazio je dokaz da svako pravilo ima iznimaka; bolje bod u ruci, nego
tri na grani). Fond rijei, izraza, fraza i konstrukcija prilino je ogranien.
Osobine reportae nuno su uvjetovane njezinim medijem. Izbor medija utjee na
promjenu izraajnih sredstava, zato to uz jezina sredstva i sam medij prenosi informacije i
dojam. Sveza rijei i slike utjee na koliinu i narav televizijskih komentara, vizualna
komponenta (televizijska slika) govorenom tekstu daje kontekst. Govor televizijske reportae
mora biti plastian, ali ne izrazito plastian (poput govora radijske reportae) jer ima slikovnu
dopunu. (Primjeri: rezultat ovog sudara slomljeno je rebro; ovo je bila zahvalnica Munitisa;

evo sada i iste informacije o ugoaju na San Siru; a Gianluca Pagliuca na krivoj nozi
ilustrirao je to znai krajnjim naporom izbiti loptu; pokazao nam je kako to rade mladi
obrambeni igrai.) Zbog toga je govor televizijske reportae esto eliptian. este su
kontekstualne reenice (primjer: Ali, jao!). One su kratke i bez subjekta, ali su zbog slikovnog
konteksta potpuno jasne.
Reportae se razlikuju s obzirom na temu koju obrauju. Za nogometnu je reportau
karakteristina poraba ope sportske i specifine nogometne terminologije. Radi raznovrsnosti
i to preciznijeg izraavanja varira se domaim i internacionalnim nazivljem, pa i brojnim
kolokvijalnim izrazima (zalee/ofsajd, vratar/golman kontranapad/kontra/protunapad,
vratar/golman,

offside-zamka,

score/rezultat/uinak,

hat trick,

slobodan

prigoda/prilika/ansa, gol-ansa, liga-gol,

udarac/slobodnjak,

branii/toperi/stoperi,

liga/prvenstvo/ampionat, faul/prekraj/start, remi, napada, golgeter, vezni igra).

Nogometni se komentatori slue nogometnim (i nenogometnim) argonom (vrijeme je
polako curilo; klinjo Rooney; pronaao je suigraa na ziceru). Nazivajui igrae, trenere,
klubove i navijae njihovim osobnim imenima te originalnim i prevedenim nadimcima,
pokazuju svoje blisko poznavanje nogometne materije (Diego, Barca, Topnici, Apotekari,
Veliki uti, Old Trafford, San Siro).
Za komentiranje sporta esencijalna je mogunost izraavanja napetosti (Hoe li moi i
kako e se vratiti?), zanimljivosti (toku na i uspjenih obrana u ovom susretu Tomislav
Rogi stavlja u susretu s Gerakom; dan promaaja; rekorder kola; elo ljestvice),
iznenaenja (iznenaujue vodstvo Empolija) i preokreta (ali mu aspirin ipak nee trebati). To
je razlog postojanja i funkcioniranja brojnih figura (o emu vie pie u poglavlju o jezinim
sredstvima). Novinar stalno obnavlja osjeaj napetosti i zanimljivosti agitirajui publiku (A
sada molim ostavite sve to vam odvraa panju i pogledajte).
Zbivanja u nogometnim reportaama zapravo sva vrlo slina, pa stoga nuno moraju
biti komentirana na slian nain (bez obzira na to koliko novinari nastojali na originalnosti
svojeg izraza). Zbog toga se stvorio ogranien repertoar shematiziranih izraza koji se uvijek
ponavljaju i prerauju.
Sportski novinari koji piu nogometne reportae osobito su kreativni u tvorbi
originalnih polusloenica (primjeri: peta-rjeenje, liga-gol, ut-pogodak, liga-pobjeda,
polucentarut-poluudarac, gol-ansa) i u porabi popridjevljenoga glagolskog priloga
sadanjega (gostujua obrana, vodei pogodak, gostujui kazneni prostor, gostujua obrana,
gostujui napada, gostujui navijai, gostujua mrea, vodea momad, vodei klub), a vole

i stvarati konstrukcije s genitivom (mjesto lakoe, pogodak odluke, pogodak sezone, dan
promaaja, rekorder kola, elo ljestvice, najvei derbi vikenda, prva dionica susreta, ef
obrane, derbi zaelja, ansa susreta, ovjek utakmice, lider lige, igra utakmice, opsada
vrata, arhitekt igre, neefikasnost gostiju, vodstvo Espanyola, slom Espanyola, momad lige,
majstori europskog nogometa, derbi kola, salve protesta, uma nogu, vodea momad lige,
kruna njegovih obrana, najljepi pogodak francuskog vikenda, ubacivanje Scholla, plejada
prilika, kralj strijelaca, udarac Ronalda, iznenaanje kola, iznenaenje jeseni).
Televizijske se nogometne reportae prvo piu i poslije itaju, pa stoga imaju obiljeja
i govorenog i pisanog teksta. Proitani tekstovi zbog svoje pripremljene pisane podloge
imaju kongruentniju strukturu nego drugi govoreni tekstovi. Zakonitosti koje vladaju u
govorenom jeziku dijelom se razlikuju od zakonitosti koje vladaju u pisanom jeziku, to je
doputeno u govoru, ne mora biti prihvatljivo u pismu, i obrnuto, pravilnost pisanoga
teksta ne mora nuno biti primjerena govorenome iskazu. Te se dvije pravilnosti mijeaju i
sudaraju u televizijskoj nogometnoj reportai.
Najvanija obiljeja govorenog teksta su suprasegmentna obiljeja: naglasak rijei i
reenice, pauze i intonacija. Iz njih se moe oditati pravo znaenje (nijekanje, pitanje,
potvrivanje, ironija, sarkazam) i smisao pojedine reenice. Obiljeja su govorenog i
razgovornog

jezika

dominantna

televizijskoj

nogometnoj

reportai:

brojni

kolokvijalizmi karakteristini za nepripremljeno i neformalno izraavanje (primjeri: U

prolom kolu ispraio ju je Betis s glatkih 3:0; opet je roba made in Argentina a ovjek se
zove Mauro Camoranesi; sijeva kontra Borussije za 2:2; opasan je tip taj Ajdu; Borussia
kao da je ispucala svoju kvotu sree; nakon to su se svi naskakali i naglavometali; Sedane
je razmontirao vodeu momad prvenstva; krenulo ga je; nai se u sendviu; ovdje mu
skida vie od zicera; ziheraki nogomet; uhvatiti je na kontri; rezultatski make-up; biti
izvan pogona), elementi sportsko-novinarskog argona u sportskom nazivlju (s puno
stranih rijei koje su uvedene zbog raznovrsnosti, zato to su poznatije nego domae ili
zato

to

snanije

zvue):

centrirati/uputiti

centartut,

momad/sastav/ekipa/dvanaestorica/tim,predah/pauza/poluvrijeme/odmor, tativa/vratnica;
penal/jedanaesterac/kazneni udarac), kratke i jednostavne reenice kojima se novinar
izravno obraa publici, upitne i uskline reenice (primjeri: to e rei sudac? Bravo!),
reenice pune vokativa i imperativa (primjeri: Cijenjeni gledatelji, dobro doli u jo jednu
Peticu.). este su i potapalice (prema tome, kao to znamo, kako nam se ini, mislim, i
tako dalje, i slino).

Obiljeja pisanog teksta prisutna u televizijskoj nogometnoj reportai su: dugake,

teko izgovorljive reenice (primjer: U ezdeset i petoj minuti ispred Vieiraa je startao
Nigerijac Jobo, ali se lopta odbila do Wiltorda koji se umjesto finese odluio za snagu i pored
obrambenog igraa Antworta pogodio vratnicu.) i neki izrazito pisani oblici kao to su
glagolski prilozi proli i sadanji (primjeri: Celta je i dalje pojaavala napad elei vodstvo;
No vratar Atletica ispravio je pogreku obranivi udarac Marcila Bilmeha s bijele toke).
Reportaa mora biti to informativnija pa su zbog toga za nju vana neutralna jezina
sredstva kojima se tono i objektivno prenose vijesti i informacije. Reportaa takoer tei
prenijeti ugoaj zbivanja o kojima govori i u njoj implicitno ili eksplicitno vidi stav novinara
o dogaajima. Vidi se i autorska svijest o vlastitoj jezinokreativnoj funkciji. Zbog toga
reportaa sadri brojna i raznovrsna jezino-ekspresivna sredstva. Ona ak esto prevladavaju
nad neutralnima. Najprisutnija su ekspresivna sredstva: metafore (lavini iz Burgonje tu nije
kraj; ujedno im prepustili i bundesligaki fenjer; Rui Costa je vezao po sredini; Dojueranji
drugoliga Racing iz Santandera uzeo je mjeru kraljevskom klubu; Jason Fuell skinuo je
pauinu iz kuta Marka varcera), usporedbe (dok u Europi protivnici padaju poput snoplja;
Ronaldo ga eka na klupi kao zapeta puka; domaa je momad sve vie nalik limuzini, a
vodea momad lige cvili i kalje poput starog trabanta), metonimije ( prolo je 25 godina
otkako je West Bromwich zadnji put slavio na ...; pokazao je na 11 metara; sudac je pokazao
put u svlaionicu; Smith pokazuje zato je pozvan u reprezentaciju), kontrasti (Santosa hoe
prilika, ali ga nee gol; stvari su mogle krenuti pobjednikom stazom, no nesrea je imala
zadnju rije; Kao to se oekivalo, vodei klup prvenstva je Real, ali ne onaj iz Madrida ve
R. Sociedad iz San Sebastiana), ironija (treba misliti na jadne navijae nenaviknute na
pogotke svojih ljubimaca; I jo jedna potvrda snage bugarske reprezentacije kada Manev u
njoj sjedi na klupi; momad koja se moe pohvaliti najloijom obranom u ligi; Ovo je tree
iskljuenje Jemmalija u prvenstvu, tri puta crveni karton u samo jedanaest kola, a dio
utakmica logino nije igrao. I to treba moi i znati.), eufemizmi (ali njegova reakcija daleko
je od idealne, prije e biti da je sudac pogrijeio), litote (niti je Inter bio bez prilika; u susretu
gdje se anse stvaraju na kapaljku promaiti s tri metra nije dobro), epiteti, leksemi ocjene
(spretni Nonda, indisponirani Amoroso, anemini Bilikov, lukavi Baraja, izvrsni Guingamp,
potopljena i otvorena Roma, visoko drugo mjesto, mladi Bertini, mravih 1:1, konanih 2:1),
frazemi (die mu se kosa na glavi; ima trikove u eiru; voda je dola do grla; kocka se sa
sudbinom), sentencije (tko e kome, ako ne svoj svome; svaki poetak je teak), hiperbole
(Francesco Totti zaokruio je svoj veleuinak treim pogotkom; nebeski visok; superefektan
gol; rekordno kolo po efikasnosti; s Ronaldhinom je svaki protivnik u opasnosti; nain na koji

je Totti odnio loptu ispred Montera, kako ju je primio i proslijedio u mreu treba uvrstiti u
nogometne udbenike za sva vremena), retorika pitanja (Kako li e utakmica zavriti? Hoe
li moi i kako e se vratiti? Sigurno se pitate gdje su prilike Bayera?), paradoksoni (Kao to
se oekivalo, vodei klub prvenstva je Real, ali ne onaj iz Madrida ve Real Sociedad iz San
Sebastiana; no njegovi su centarutevi bili jednako neuhvatljivi i vlastitim suigraima), igre
rijeima (U sredini je Fortune, koji bi nakon ovog promaaja mogao promijeniti prezime na
primjer u Unfortune) i perifraze (branitelj naslova bjei; povratnik u prvu ligu).
Figurativnost diskursa ima uvjerljivaku i ekspresivnu ulogu.
Pored neutralnih i ekspresivnih, za reportau su karakteristina i izraajna sredstva
koja su inicijalno bila ekspresivna, ali su se zbog este i stalne upotrebe prestala doivljavati
kao obiljeena. (To su takozvane mrtve figure bez estetske i arugmentativne funkcije.) Evo
primjera nekolicine tih shematiziranih izraza: zapeatiti sudbinu; upisati se u strijelce;
realizirati ansu; osigurati bod; osigurati pobjedu; dovesti u vodstvo; nai put do mree;
zatresti mreu; donijeti prevagu na terenu; proetati nekoga; obiljeiti utakmicu; u redovima
momadi; zabiljeiti pobjedu; biti u vodstvu; uposliti vratara/igraa; postaviti (konani)
rezultat; zadrati prikljuak; ostvariti pobjedu; probiti se na 7. mjesto; prepustiti loptu;
odluno zaustaviti; skupiti bodove; pretrpjeti poraz; silovito tui; preokrenuti susret... Iako
autori nastoje na originalnosti i zanimljivosti, jezina su sredstva vrlo predvidljiva, ponekad
automatizirana. Odreena automatizacija jezinih sredstava omoguuje brzu produkciju
novinskih tekstova.
Sportska frazeologija
Mnogobrojni frazemi koji imaju podrijetlo u sportskome jeziku uvrijeili su se i u
drugim vidovima standardnog jezika. Na taj je nain jezik sporta obogatio ukupnost hrvatskog
standardnog jezika.
Najei frazemi podrijetlom iz jezika sporta: skupljati bodove, greka u koracima,
prebaciti lopticu na nekoga, igrati ping-pong s nekim, podignuti letvicu (pre)visoko, odskona
daska, dvojac bez kormilara, povui dobar potez, drati nekoga u pat poziciji, biti na potezu,
drati koga u ahu, gaati u sridu, obui iji dres, kljuni igrai, objesiti kopake o klin, imati
puno utakmica u nogama, biti/sjediti na klupi, grijati klupu.
Sportski frazemi mogu biti motiviran rezultatom (1:0 za mene, dati/zabiti gol,osvojiti
bod u gostima, zabiti autogol, zlatni gol, to je gol, to je autogol, ivi zid) ili nainom igre
(spustiti loptu, igrati na prvu loptu, stati na loptu, umiriti loptu, ii kopakom na nekoga, biti

u niskom startu, igrati presing, igrati jedan na jedan, igrati flaster, igrati bunker, guva u
esnaestercu). Koliina frazema podrijetlom iz sportskog jezika i njihova uvrijeenost u
hrvatskome jeziku pokazuje vanost uloge koju sport ima u hrvatskom drutvu te injenicu da
govornici hrvatskoga jezika mnoge drutvene aktivnosti konceptualiziraju kao sportsku igru.
Literatura:
1. agalj, I. i Vasung, A. (2013) O metafori sporta u politikom diskursu. U: Javni jezik kao
poligon jezinih eksperimentata, ur. B. Kryzan-Stanojevi, str. 153-168.
2. Marina Kovaevi i Lada Badurina, Raslojavanje jezine stvarnosti, Rijeka, ICR, 2001.
3.Marko Samardija, Leksikologija hrvatskoga jezika i povijest hrvatskoga jezika u XX.
stoljeu, Zagreb, kolska knjiga 1995.
4. Josip Sili, Funkcionalni stilovi hrvatskoga standardnog jezika, Zagreb, Disput, 2006.
5. Udier, S. L. (2005) Jezik hrvatske televizijske nogometne reportae. Izvorni znanstveni rad
u Zborniku Hrvatskoga drutva za primijenjenu lingvistiku Jezik u drutvenoj interakciji,
Zagreb-Rijeka, 2005, str. 502- 512.