Kemijsko tehnoloki fakultet

Sveuilite u Splitu

SKRIPTA IZ OSNOVA
STROJARSTVA

eljko Domazet
Lovre Krstulovi-Opara

SPLIT, srpanj 2006.

Predgovor

Skripta OSNOVE STROJARSVA namijenjen je studentima Kemijsko tehnolokog fakulteta

kojima se nastavni program ne temelji na studiju strojarstva. Osnovna ideja pri sastavljanju bila
je izraditi saet pregled osnovnih sastavnica strojarstva, pa su tako prikazani principi tehnikog
crtanja, kao temeljnog i najeeg naina tehnikog komuniciranja, materijali u strojogradnji, svi
vaniji elementi strojeva te elementi koji se susreu u kemijskoj i prehrambenoj industriji. Kako
se ne bi radilo o enciklopedijskom nabrajanju i opisivanju pojmova i cjelina, opisana je i veza
meu njima. Naslovi, poglavlja i potpoglavlja nose numerike oznake iz kojih se razabire o kojoj
se razini radi. Zbog usklaenosti s programom studija, niz vanih cjelina iz podruja strojarstva
nisu obraene (statika, kinematika, dinamika, mehanika fluida, termodinamika, mehanizmi,
vibracije, tehnologije obrade metala, procesno inenjerstvo i dr.). Jednadbe, slike i tabele
numerirane su s tri brojane oznake od kojih se prve dvije odnose na poglavlje i podpoglavlje, a
trea na redni broj slike, tabele ili jednadbe. U skripti se koriste hrvatske norme (HRN)
usklaene s DIN, ISO i Euro normama. Kako se radi o prvom izdanju, autori unaprijed
zahvaljuju svima na ukazanim propustima i primjedbama za poboljanje.
Kako je skripta predviena za uitavanje s Interneta, svako umnaanje, distribucija i
prodaja predstavljaju povredu autorskih prava. Skripta je namijenjena iskljuivo studentima
Kemijsko tehnolokog fakulteta sveuilita u Splitu, koji imaju pravo prebacivana i ispisa u cilju
praenja i polaganja gradiva obuhvaenog predmetima Osnove strojarstva i Osnove strojarstva
struni studij. Obzirom da Internet izdanje skripte omoguava jednostavne ispravke, promjene i
dopune, od studenata se oekuje da ispit pripremaju prema posljednjem dostupnom Internet
izdanju skripte.

Autori

SADRAJ
1.

Uvod ........................................................................................................................................ 5
1.1 Standardi i standardni brojevi ............................................................................................... 5
1.1.1 Standardi......................................................................................................................... 5
1.2.2 Standardni brojevi .......................................................................................................... 6
2. Tehniko crtanje.......................................................................................................................... 8
2.1 Crtei ..................................................................................................................................... 8
2.1.1 Vrste crtea..................................................................................................................... 8
2.1.2 Formati crtea................................................................................................................. 8
2.1.3 Zaglavlje i sastavnica ................................................................................................... 11
2.1.4 Izmjene ......................................................................................................................... 12
2.1.5 Pozicijski brojevi.......................................................................................................... 12
2.1.6 Mjerila .......................................................................................................................... 13
2.1.7 Tehniko pismo ............................................................................................................ 13
2.2 Vrste crta i njihova primjena............................................................................................... 16
2.3 Crtanje ................................................................................................................................. 20
2.3.1 Aksonometrijska projekcija.......................................................................................... 20
2.3.2 Perspektiva ................................................................................................................... 22
2.3.3 Ortogonalno projiciranje .............................................................................................. 23
2.3.4 Pogledi, presjeci i rafure ............................................................................................. 26
2.3.5 Kotiranje....................................................................................................................... 33
2.4 Klasifikacija hrapavosti industrijskih proizvoda................................................................. 41
2.5 Tolerancije........................................................................................................................... 50
2.5.1 ISO tolerancijski sustav................................................................................................ 53
2.5.2 Sustavi dosjeda............................................................................................................. 56
2.5.3 Propisivanje tolerancije uzdunih mjera, kutova, ekscentrinosti paralelnost i
okomitosti.............................................................................................................................. 57
2.5.4 Tolerancije oblika i poloaja ........................................................................................ 61
2.6 Tehniko crtanje pomou raunala ..................................................................................... 73
3. Osnovni pojmovi iz vrstoe materijala i dimenzioniranja....................................................... 79
3.1 Osnovni pojmovi iz vrstoe materijala.............................................................................. 79
3.1.1 Naprezanje.................................................................................................................... 79
3.1.2 Deformacija.................................................................................................................. 81
3.1.3 Hookeov zakon............................................................................................................. 82
3.2 Dimenzioniranje .................................................................................................................. 83
3.2.1 Statike i dinamike konstante materijala te lom materijala........................................ 83
4. Materijali u strojogradnji........................................................................................................... 88
4.1 eljezo i eljezne slitine - elici .......................................................................................... 88
4.1.1 elik i elini lijev ....................................................................................................... 88
4.1.2 Lijevano eljezo ........................................................................................................... 90
4.1.3 Toplinska obrada .......................................................................................................... 91
4.2 Obojeni metali ..................................................................................................................... 93
4.2.1 Bakar i bakrene slitine.................................................................................................. 93
4.2.2 Aluminij i aluminijeve slitine....................................................................................... 94
4.2.3 Sinter metali ................................................................................................................. 96
4.3 Nemetali .............................................................................................................................. 96

4
5. Elementi strojeva....................................................................................................................... 98
5.1 Vijani spojevi..................................................................................................................... 98
5.1.1 Sile i momenti na vijku te pojam samokonosti ........................................................ 105
5.1.2 Materijali za vijke....................................................................................................... 107
5.2 Opruge............................................................................................................................... 109
5.2.1 Karakteristika i rad opruge......................................................................................... 109
5.2.2 Cilindrine tlane i vlane opruge.............................................................................. 110
5.2.3 Zavojne fleksijske opruge .......................................................................................... 111
5.2.4 Lisnate opruge ............................................................................................................ 112
5.2.5 Tanjuraste opruge....................................................................................................... 112
5.2.6 Ravne torzijske opruge............................................................................................... 113
5.2.7 Materijali za izradu opruga ........................................................................................ 114
5.3 Zavareni spojevi ................................................................................................................ 115
5.3.1 Oznaavanje zavara na crteima ................................................................................ 119
5.4 Elementi okretnog gibanja ................................................................................................ 122
5.4.1 Osovine i vratila ......................................................................................................... 122
5.4.2 Spajanje okretnih dijelova s osovinama i vratilima ................................................... 125
5.4.3 Spojke......................................................................................................................... 137
5.4.4 Leaji .......................................................................................................................... 147
5.5 Elementi za prijenos okretnog gibanja .............................................................................. 157
5.5.1 Tarni prijenosnici ....................................................................................................... 159
5.5.2 Zupanici .................................................................................................................... 161
5.5.3 Remenski prijenos ...................................................................................................... 167
5.5.4 Lanani prijenos ......................................................................................................... 174
6. Elementi strojeva u kemijskoj tehnologiji............................................................................... 177
6.1 Elementi za transport cijevima.......................................................................................... 177
6.1.1 Cijevi .......................................................................................................................... 177
6.1.2 Fazonski cijevni dijelovi ............................................................................................ 178
6.1.3 Cijevni spojevi............................................................................................................ 179
6.1.4 Elementi za kompenzaciju temperaturnih dilatacija .................................................. 182
6.1.5 Elementi za oslanjanje cijevi...................................................................................... 184
6.1.6 Armature (zapori, sigurnosni i regulacijski elementi)................................................ 185
6.2 Posude ............................................................................................................................... 194

1. Uvod

1.1 Standardi i standardni brojevi

1.1.1 Standardi
Standardi (norme) su propisi s kojima se odreuje izvedba i kvaliteta proizvoda i materijala,
propisuje postupak ispitivanja, kontrole, nazivlja, oznaka, mjera i preuzimanja. Propisuje se
tehniko pismo, izgled tehnikog crtea i dr. Sve drave lanice Meunarodne organizacije za
standardizaciju (ISO International Standard Organisation) obavezale su se pridravanju
odredbi Meunarodnog standarda (ISO-a). U Republici Hrvatskoj na snazi je HRN (Hrvatska
norma) koja je velikim dijelom nastala preuzimanjem iz JUS-a (Jugoslavenski standard) i DIN-a
(Njemaki standard), te je dalje nadograivana usvajanjem novih standarda poput EN-a (Euro
norme). Primjenom standarda omoguava se jednoznana izvedba proizvoda i zamjenjivost
dijelova (kompatibilnost) te smanjenje asortimana materijala, poluproizvoda, gotovih proizvoda,
alata, alatnih strojeva. Standardima se omoguava masovnija, a samim time jeftinija i kvalitetnija
proizvodnja i konstruiranje. Slikom 1.1.1 opisan je nain oznaavanja standarda prema hrvatskoj
normi. Prva dvoznamenkasta skupina brojeva oznaava iroko podruje djelatnosti poput tehnike
cestovnih vozila, elektrotehnike, kemijske tehnologije i sl. (tablica 1.1.1). Druga troznamenkasta
oznaka oznaava podskupinu u podruju, npr. za sluaj "71 kemijske tenologije", tablica 1.1.2
prikazuje podskupine u podruju. Trea dvoznamenkasta oznaka oznaava podskupinu u samoj
skupini (sl. 1.1.1). Svi ovi podaci dostupni su na Internet stranicama Dravnog zavoda za
normizaciju i mjeriteljstvo (http://www.dznm.hr/).

iroko podruje
djelatnosti npr.:
25-proizvodna tehnika
29-elektrotehnika
31-elektronika
65-poljoprivreda
71-kemijska tehnlogija
..

Oznaka podskupine u
skupini, npr.:
50-Osigurai i drugi
ureaji za nadstrujnu
zatitu

HRN 29.120.50

Oznaka podskupine u
podruju, npr.:
120-Elektrini pribor

Slika 1.1.1 Primjer oznaavanja propisanog standarda prema hrvatskoj normi

1. Uvod

01 OPI POJMOVI. NAZIVLJE. NORMIZACIJA. DOKUMENTACIJA

03 SOCIOLOGIJA. USLUGE. USTROJSTVO PODUZEA I UPRAVLJANJE PODUZEEM. UPRAVA. PRIJEVOZ
07 MATEMATIKA. PRIRODNE ZNANOSTI
11 ZDRAVSTVENA SKRB
13 ZATITA ZDRAVLJA I OKOLIA. SIGURNOST
17 METROLOGIJA I MJERENJE. FIZIKALNE POJAVE
19 ISPITIVANJA
21 MEHANIKI SUSTAVI I SASTAVNICE ZA OPU UPORABU
23 FLUIDIKI SUSTAVI I SASTAVNICE ZA OPU UPORABU
25 PROIZVODNA TEHNIKA
27 TEHNIKA PRIJENOSA ENERGIJE I TOPLINE
29 ELEKTROTEHNIKA
31 ELEKTRONIKA
33 TELEKOMUNIKACIJE, AUDIOTEHNIKA I VIDEOTEHNIKA
35 INFORMACIJSKA TEHNIKA. UREDSKI STROJEVI
37 SLIKOVNA TEHNIKA
39 PRECIZNA MEHANIKA. NAKIT
43 TEHNIKA CESTOVNIH VOZILA
45 ELJEZNIKA TEHNIKA
47 BRODOGRADNJA I POMORSKE KONSTRUKCIJE
49 ZRAKOPLOVNA I SVEMIROPLOVNA TEHNIKA
53 OPREMA ZA RUKOVANJE GRADIVIMA
55 PAKIRANJE I RASPAAVANJE ROBA
59 TEKSTILNA I KONA TEHNOLOGIJA
61 ODJEVNA INDUSTRIJA
65 POLJOPRIVREDA
67 PREHRAMBENA TEHNOLOGIJA
71 KEMIJSKA TEHNOLOGIJA
73 RUDARSTVO I RUDE
75 NAFTNA TEHNOLOGIJA I SRODNE TEHNOLOGIJE
77 METALURGIJA
79 DRVNA TEHNOLOGIJA
81 INDUSTRIJA STAKLA I KERAMIKE
83 INDUSTRIJA GUME I PLASTIKE
85 PAPIRNA TEHNOLOGIJA
87 INDUSTRIJA BOJA
91 GRAEVNA GRADIVA I GRADNJA
93 NISKOGRADNJA
95 VOJNA TEHNIKA
97 OPREMA ZA KUANSTVO I TRGOVINE. ZABAVA. PORT

Tablica 1.1.1 iroko podruje djelatnosti prema HRN

71 KEMIJSKA TEHNOLOGIJA
71.020 Proizvodnja u kemijskoj industriji
71.040 Analitika kemija
71.080 Organske kemikalije
71.100 Proizvodi kemijske industrije
71.120 Oprema za kemijsku industriju

Tablica 1.1.2 Podskupina u odruju kemijske tehnologije

1.2.2 Standardni brojevi

Standardnim brojevima omoguava se svoenje beskonanog broja moguih veliina na konani
broj veliina.
Za standardne brojeve odabrani su zaokrueni lanovi geometrijskog reda brojeva koji zapoinje
brojem jedan ( a0 = 1 ), uz faktor porasta q = 40 10 1.06 . Takav red koji sadri 40 razliitih
brojeva oznaava se sa R40. Ostali redovi, R20, R10 i R5 izvode se iz reda R40 odbacivanjem
svakog drugog lana vieg reda. Faktor porasta reda R20 je q = 20 10 1.12 , faktor porasta reda
R10 je q = 10 10 1.25 i faktor porasta reda R5 je q = 5 10 1.6 . Ovi redovi nazivaju se
osnovnim redovima, a prikazani su tablicom 1.2.3. Uz navedene, standard omoguava i upotrebu
reda R80.

1. Uvod

Poeljno je da sve nazivne mjere budu standardni brojevi poput:

- nominalnih (nazivnih) veliina: tlak, snaga, promjeri
- za veliine i mjere pri stvaranju nizova (tipizacija): snage motora, nosivost dizalica, broj
okretaja i sl.
- za sklopne i poloajne mjere dijelova: prikljune mjere cijevi, sklopne mjere spojki,
visinske mjere kota leajeva i sl.
- za promjere i dijelove stroja
- za sve ostale veliine i mjere: duljine, irine, debljine, dubine, prelazne polumjere i
- dr.
Standardni brojevi osnovnih redova
R5
1,00

R 10
1,00

R 20
1,00
1,12

1,25

1,25
1,40

1,60

1,60

1,60
1,80

2,00

2,00
2,24

2,50

2,50

2,50
2,80

3,15

3,15
3,55

4,00

4,00

4,00
4,50

5,00

5,00
5,60

6,30

6,30

6,30
7,10

8,00

8,00
9,00

R 40
1,00
1,06
1,12
1,18
1,25
1,32
1,40
1,50
1,60
1,70
1,80
1,90
2,00
2,12
2,24
2,36
2,50
2,63
2,80
3,00
3,15
3,35
3,55
3,75
4,00
4,25
4,50
4,75
5,00
5,30
5,60
6,00
6,30
6,70
7,10
7,50
8,00
8,50
9,00
9,50

Tablica 1.1.3 Standardni brojevi

Literatura:
V. Hrgei i J. Baldani, "Mehanike Konstrukcije", Sveuilite u Zagrebu - Elektrotehniki
Fakultet, Zagreb, 1990.

2. Tehniko crtanje

2. Tehniko crtanje

2.1 Crtei
Crte je osnovni nain komuniciranja meu ljudima, sve od peinskih crtea pa do televizora i
raunala. Radi meusobnog razumijevanja u cijelom svijetu, u tehnici se koriste tehniki crtei.
Tehniki crtei su po namjeni i nainu izrade propisani standardom:

2.1.1 Vrste crtea

Crtee se po namjeni dijeli na:
- ponudbeni crte - tehnika dokumentacija koja se prilae uz pismenu ponudu
- radioniki crte - slui za izradu predmeta
- sastavni crte prikazuje sastav cijelog stroja ili nekog sklopa
- instalacijski crte prikazuje razvod cijevnih ili elektrinih vodova
- montani crte za sastavljanje i postavljanje strojnog ureaja na mjestu upotrebe
- situacijski crte daje meusobni poloaj zgrade ili objekta na odreenom prostoru
- patentni crte prilog dokumentaciji kod prijave patenta
- shematski crte pojednostavljeni crte gdje se simbolima i oznakama prikazuju bitni
elementi
- dijagrami crte koji grafiki prikazuje funkcijsku vezu razliitih veliina
- nomogram - crte iz kojeg se direktno oitava rezultat bez raunanja jednadbi
Po nainu izrade kod crtea se razlikuje:
- original
- kopija
- skica
Kod izrade na raunalu nema razlike u originalu i kopiji te se isti numeriraju.
Po nainu crtanja crtea razlikuje se:
- ortogonalni crte: osnovni nain tehnikog crtanja, omoguava dvodimenzionalno
prikazivanje trodimenzionalnih predmeta
- aksonometrijski crte: trodimenzionalno prikazivanje predmeta

2.1.2 Formati crtea

Sve veliine crtea su standardizirane formatom reda "A". Osnovni format A0 ima povrinu 1m2,
a stranice se odnose 1: 2 , tj. 841:1189 mm . Manji formati dobivaju se raspolavljanjem (po
veoj stranici) veeg formata (sl. 2.1.1)

2. Tehniko crtanje

A5

A5
A3

A4
A1
A2

A0

Slika 2.1.1 Dobivanje svih standardnih formata podjelom formata A0

Kod svih formata okvir crtea ucrtan je 5 mm od ruba obrezanog crtea (sl. 2.1.2). Kod formata
A3, A4, A5 i A6, okvir crtea je zbog uvezivanja udaljen 20 mm od lijevog ruba obrezanog
crtea. Svi formati osim A4 i A6 postavljeni su tako da im je dua stranica u horizontali.
Oznaka
A0
A1
A2
A3
A4
A5
A6

Obrezani
format
841x1189
594x841
420x594
297x420
210x297
148x210
105x148

Neobrezani
format
880x1230
625x880
450x625
330x450
240x330
165x240
120x165

Okvir
crtea
831x1179
584x831
410x584
287x395
185x280
138x185
80x138

Tablica 2.1.1 Formati crtea

1
1/2
1/4
1/8
1/16
1/32
1/64

10

2. Tehniko crtanje

5
5
okvir crtea
neobrezani
format

obrezani format

A3
A5

5
20

A4
A6

20

Slika 2.1.2 Okvir crtea i rubovi formata

Kod crtanja predmeta s velikim odnosom duljine prema irini koriste se produeni formati
sastavljeni iz jednakih ili susjednih formata (sl. 2.1.3).

A4

A3

Slika 2.1.3 Produeni format

A3

2. Tehniko crtanje

11

2.1.3 Zaglavlje i sastavnica

Svaki crte mora u donjem desnom kutu imati zaglavlje koje slui za upisivanje osnovnih
podatka potrebnih za identifikaciju i promjenu crtea (sl. 2.1.4).
Zaglavlje mora sadravati slijedee podatke:
- naziv predmeta
- broj crtea
- naziv poduzea ili ustanove
- mjerilo
- imena i popise osoba odgovornih za sadraj crtea
- usklaenost podataka sa standardom
Zaglavlje radionikog crtea, uz prethodno navedene podatke, dodatno mora sadravati i:
- oznake materijala
- pozicijski broj
- teinu
- dimenzije sa dodatkom za obradu
- rubriku u kojoj se unosi broj sklopnog crtea kojemu crte pripada
Sastavnica je sastavni dio tehnike dokumentacije crtea. Smjetena je na crteu ili odvojeno.
Kada je smjetena na crteu crta se skupa sa zaglavljem. U sastavnicu se upisuju svi dijelovi
prikazanog predmeta u cilju pravilnog koritenja crtea. Sastavnica se ispisuje odozdo prema
gore (sl. 2.1.5, npr. Poz. 1 Matica M 30, Poz. 2 Vijak M 16x60, Poz. 3 "Imbus" vijak M 16, ...).

Slika 2.1.4 Zaglavlje radionikog crtea

2. Tehniko crtanje

12

Slika 2.1.5 Dimenzije zaglavlja i sastavnice

2.1.4 Izmjene
Izmjene ili dopune koje se vre na crteu unose se u tablicu koja sadri:
- opis izmjene
- datum izmjene
- potpis odgovorne osobe

2.1.5 Pozicijski brojevi

Pozicijski brojevi odgovaraju oznakama u sastavnici (Poz.), razmjetaju se loginim redom u
cilju lakeg razumijevanja crtea. Ispisuju se oznakama dva puta veim od kotnih oznaka.
Podcrtavaju se s kratkom debelom crtom te tankom crtom koja povezuje debelu crtu i dio na koji
se oznaka odnosi. Na kraju tanke pokazne crte stavlja se toka. Pokazne crte ne smiju se
meusobno sjei te treba izbjegavati njihovo sjeenje sa kotnim crtama. Pozicijski brojevi unose
se u onoj projekciji u kojoj je dio najjasnije prikazan (sl. 2.1.6).

13

2. Tehniko crtanje
1

Slika 2.1.6 Pozicijski brojevi

2.1.6 Mjerila
Predmet na crteu prikazuje se u mjerilu. Mjerilo daje razmjer nacrtane veliine prema prirodnoj
veliini i propisano je standardom (tablica 2.1.2). Ukoliko je mogue, najprije se koristi mjerilo
M1:1. Sve projekcije istog predmeta koje tvore cjelinu crtaju se u istom mjerilu, osim ukoliko
crte sadri detalje koji se mogu crtati razliitim mjerilom. Mjerilo koje prevladava po vanosti
je glavno mjerilo i pie se poveanim slovima u zaglavlju. Sva ostala mjerila upisuju se ispod
glavnog manjim slovima te se takoer upisuju pokraj crtea detalja. Za dijelove crtea koji
nemaju navedeno mjerilo vrijedi glavno mjerilo.

prirodna
veliina
umanjenje
uveanje

1:1
(1:2)

1:2,5
1:5
1:10
1:20 1:50 1:100
1:200 1:500 1:1000
2:1
5:1
10:1

Tablica 2.1.2 Mjerila

2.1.7 Tehniko pismo

Pod tehnikim pismom podrazumijeva se standardizirano prikazivanje slova, brojki i znakova
koje se koristi za opisivanje tehnikih crtea i poprate dokumentacije ime se osigurava itkost,
pogodnost za snimanje mikrofilmom, fotografiranje ili skeniranje. Postoji koso (pod kutom od
75) i uspravno pismo. Koso pismo nastalo je kako bi se olakalo pisanje slobodnom rukom, dok
se danas, radi upotrebe ablona i mogunosti snimanja preporuuje uspravno pismo. Osnovne
znaajke slova su visina slova h (standardne veliine prikazane tablicom 2.1.3) te irina slova d
(sl. 2.1.7). Uz to standardom definirana je i visina malih slova c, najmanji razmak izmeu
slova/brojki a, te najmanji razmak izmeu rijei e (tablica 2.1.4).

14

2. Tehniko crtanje

Nazivna visina slova h [mm]

2,5

3,5

10

14

20

Tablica 2.1.3 Standardne visine slova u tehnikom pismu

Slika 2.1.7 Osnovne znaajke tehnikog pisma

Odabrana visina slova ovisi o veliini formata papira (tablica 2.1.5) te namjeni, izgledu i
prostoru crtanja. Obzirom na omjer irine crta i visine slova, razlikujemo dva tipa slova. Tip A
karakterizira odnos d/h=1/14, dok tip B karakterizira odnos d/h=1/10.

Znaajke
tipa A
visina h
visina c
razmak a
razmak b
razmak e
irina d
Znaajke
tipa B
visina h
visina c
razmak a
razmak b
razmak e
irina d

Odnos

Mjere u [mm]

(14/14)h
(10/14)h
(2/14)h
(20/14)h
(6/14)h
(1/14)h

2,5 3,5
5
7 10 14 20
2,5 3,5
5
7 10 14
0,35 0,5 0,7
1 1,4 2 2,8
3,5
5
7
10 14 20 28
1,05 1,5 2,1
3 4,2 6 8,4
0,18 0,25 0,35 0,5 0,7 1 1,4

Odnos

Mjere u [mm]

(10/10)h
(7/10)h
(2/10)h
(14/10)h
(6/10)h
(1/10)h

2,5 3,5
5
7
2,5 3,5 5
0,5 0,7
1 1,4
3,5
5
7 10
1,5 2,1
3 4,2
0,25 0,35 0,5 0,7

Tablica 2.1.4 Znaajke slova tipa A i B

10
7
2
14
6
1

14
10
2,8
20
8,4
1,4

20
14
4
28
12
2

15

2. Tehniko crtanje
Format
A (h/d=1/14)
B (h/d=1/10)

A0
5
3,5

A1
5
3,5

A2
3,5
2,5

A3
3,5
2,5

A4
3,5
2,5

Tablica 2.1.5 Najmanja visina tehnikog pisma h

irina znakova je razliita, veliina malih slova, za tip "B", ima irinu (5/10)h, gdje iznimku ine
slova poput "mw" gdje se uzima (7/10)h te slovo "l" (2/10)h, slovo "j" (3/10)h i slova "frt"
(4/10)h. Velika slova imaju irinu (6/10)h, uz iznimke za slova "AMQXW" (7/10)h, slovo "J"
(4/10)h te slova "EFL" (5/10)h. irina brojeva se uzima (5/10)h, uz iznimku broja "4" (6/10)h i
broja "1" (3/10)h. Slikama 2.1.8 do 2.1.11 prikazana su kosa i uspravna slova tipa A i B.

Slika 2.1.8 Kosa slova tipa A

Slika 2.1.10 Kosa slova tipa B

Slika 2.1.9 Uspravna slova tipa A

Slika 2.1.11 Uspravna slova tipa B

16

2. Tehniko crtanje

2.2 Vrste crta i njihova primjena

Standardnom je popisano est razliitih crta (tablica 2.2.1) i nekoliko debljina crta (tablica 2.2.2).
U tablici 2.2.2 podcrtane vrijednosti imaju prioritet pri izboru crta. Vrsta 2 (tablica 2.2.2) nastala
je kao rezultat uvoenja "rapidografa" u tehniko crtanje.
debela puna
tanka puna
crtkana
debela crta-toka
tanka crta-toka
prostoruna

a crta
b crta
c crta
d crta
e crta
f crta

Tablica 2.2.1 Razliite crte

vrsta 1

0,13 mm

0,18 mm

0,25 mm

0,35 mm

0,5 mm

0,7 mm

1,0 mm

1,4 mm

vrsta 2

0,1 mm

0,2 mm

0,3 mm

0,4 mm

0,5 mm

0,6 mm

0,8 mm

1,2 mm

Tablica 2.2.2 Propisane debljine crta

Jasan crte dobiva se primjenom samo tri debljine crta. Najdeblja crta oznaava skupinu crta
(tablica 2.2.3). Crtna skupina bira se obzirom na veliinu crtea. Za formate A2 i manje, odabire
se crtna skupina 0,5, dok se za formate papira A1 i vee bira crtna skupina 0,7 ili 0.8.
Izborna vrsta
Crtna skupina
Crte a, d
Crte b, e, f
Crte c

1
0,25
0,25
0,13
0,18

2
0,3
0,3
0,1
0,2

1
0,35
0,35
0,18
0,25

1
0,5
0,5
0,25
0,35

2
0,5
0,5
0,2
0,3

1
0,7
0,7
0,35
0,5

2
0,8
0,8
0,3
0,4

1
1,0
1,0
0,5
0,7

2
1,2
1,2
0,4
0,6

Tablica 2.2.3 Izborna debljina crta

Primjena crta (tablica 2.2.3):
- debela puna crta a: - vidljivi bridovi predmeta, zavreci navoja, crte za podcrtavanje
pozicijskih brojeva, strelice za smjer pogleda
- tanka puna crta b: - vidljivi bridovi susjednih dijelova (koji se prikazuju radi
odreivanja meusobnog poloaja, sl. 2.2.1 e), vanjski promjer unutarnjeg navoja (sl.
2.2.1 e, j), unutarnji promjer vanjskog navoja (sl. 2.2.1 c, e), nepotpuno izraene konture
kod prodora (sl. 2.2.1 f), zaokretni presjeci (sl. 2.2.1 h, i), kotne i pomone kotne crte (sl.
2.2.1 b), dijagonale koje oznaavaju ravne povrine ( crte, sl. 2.2.1 b), oznake kvalitete
povrine (sl. 2.2.1 f), rafura (sl. 2.2.1 e, h, j, k).
- crtkana crta c: - nevidljivi bridovi (sl. 2.2.1 g, k, j).
- debela crta-toka d: - tok presjeka (poetak i kraj presjeenih ravnina) koji se prikazuju
u drugoj projekciji (sl. 2.2.1 j, k).
- tanka crta-toka e: - Sredinjice (sl. 2.2.1 a, c), diobeni promjeri (sl. 2.2.1 l), polumjeri
putanja, granini poloaj poluga i drugih pokretnih dijelova (sl. 2.2.1 i), konture dijela

17

2. Tehniko crtanje

predmeta koji se nalaze ispred zamiljenog presjeka (sl. 2.2.1 m), oblik predmeta prije
konanog oblika (sl. 2.2.1 d).
prostoruna crta f: - oznaavanje prekida i djelominih presjeka (sl. 2.2.1 a, d, m),
oznaavanje drva.

Slika 2.2.1 a)

b
a
e

a
e

Slika 2.2.1 b)

Slika 2.2.1 c)

e
a
f

Slika 2.2.1 d)
e
a

b
a

b
a
c

Slika 2.2.1 e)

Slika 2.2.1 f)

Slika 2.2.1 g)

18

2. Tehniko crtanje
e

a
a

e
b

Slika 2.2.1 h)

Slika 2.2.1 i)

PRESJEK A-A

a
b

Slika 2.2.1 j)
a

d
c
e

Slika 2.2.1 k)

19

2. Tehniko crtanje
a

Slika 2.2.1 l)
e
a

Slika 2.2.1 m)
a
e

Slika 2.2.1 n)

2. Tehniko crtanje

20

2.3 Crtanje
Crtanjem se prikazuju geometrijski oblici u ravnini. Odreenim postupkom crtanja se kod
prikaza trodimenzionalnog tijela na papiru (dvodimenzionalni prostor ili ravnina) nadomjeta
trea dimenzija.
Postupci crtanja su:
- aksonometrijska projekcija: - daje lako razumljivu trodimenzionalnu predodbu predmeta
jednim crteom
- perspektiva: - koristi se u predoavanja predmeta u arhitekturi i sl.
- ortogonalno projiciranje: - primjenjuje se za tehnike nacrte

2.3.1 Aksonometrijska projekcija

Primjenom aksonometrijske projekcije bridovi predmeta koji su paralelni u prostoru ostaju
paralelni i na crteu. Ovisno o poloaju i mjerilu u kojem se na koordinatne osi nanose pojedine
dimenzije razlikuje se:
- izometrijska projekcija
- dimetrijska projekcija
- trimetrijska projekcija
- kosa projekcija
Izometrijska projekcija je aksonometrijski prikaz predmeta kod kojeg su sve tri dimenzije
prikazane u istom mjerilu. Duljina i irina s horizontalom zatvaraju kut od 30o. Na slici 2.3.1
vidljiv je odnos stranica kocke a : b : c = 1 : 1 : 1 . U ovakvoj projekciji sve se plohe kocke vide
kao identini rombovi, to u drugim projekcijama nije sluaj.

b
a
30

c
30

2.3.1 Izometrijska projekcija

21

2. Tehniko crtanje

Dimetrijska projekcija za sluaj kocke karakterizirana je horizontalnim osima koje zatvaraju

kuteve od 7o i 42o te odnosima stranica a : b : c = 1 : 1 : 0,5 (sl. 2.3.2).

b
42

2.3.2 Dimetrijska projekcija

Trimetrijska projekcija za sluaj kocke karakterizirana je horizontalnim osima koje zatvaraju
kuteve od 5o i 18o te odnosima stranica a : b : c = 0,9 :1: 0,5 .

18

2.3.3 Trimetrijska projekcija

Kosa projekcija je takav nain projiciranja kod kojeg samo stranica kocke c zatvara kut od 45
ili 30 sa odgovarajuom horizontalnom osi, dok ostale stranice lee na osima. Za sluaj da se
radi o kutu 45 kocka je karakterizirana odnosom stranica a : b : c = 1:1: 0,5 , dok je za sluaj da
se radi o kutu 30 kocka karakterizirana odnosom stranica a : b : c = 1:1: 2 3 = 1:1: 0, 667 .

22

2. Tehniko crtanje

b
45

30

c
a

2.3.4 Kosa projekcija

2.3.2 Perspektiva
Perspektiva daje najvjerniju sliku predmeta u prostoru. Usporedni bridovi ne ostaju paralelnim
nego se pravci provueni kroz te bridove sijeku u toki nedogleda F (sl. 2.3.5). Ovakav nain
prikazivanja uvrijeen je u arhitekturi i slikarstvu dok se u tehnici rijetko koristi. Mogu je
prikaz s dvije toke nedogleda (sl. 2.3.6) pri emu je uvrijeen odnos stranica kocke (2/3) za kut
nagiba od horizontalne osi 30, odnos stranica (1/2) za kut nagiba od 45, te odnos stranica (1/3)
za kut 60.
F

Slika 2.3.5 Perspektiva s jednom tokom nedogleda

linija horizonta
F1

F2

60
30

Slika 2.3.6 Perspektiva s dvije toke nedogleda

23

2. Tehniko crtanje

2.3.3 Ortogonalno projiciranje

Ovim prikazom predmet se projicira ortogonalno (okomito) na tri projekcijske ravnine. Svaka od
te tri, meusobno ortogonalne, ravnine sadrava dvodimenzionalni prikaz predmeta. Predmet
koji se crta lei izmeu toke gledanja i ravnina na koje se projicira (sl. 2.3.7). Bridovi koji su
meusobno paralelni na predmetu, ostaju paralelni i na slici.

crt
ko
Bo

Na
c

rt

y
Tlo

crt

Slika 2.3.7 Projekcija predmeta na ortogonalne ravnine

Na trima projekcijskim ravninama vidljivi su slijedei pogledi (slike 2.3.7 i 2.3.8):
- nacrt (pogled sprijeda) lei pokraj bokocrta i s bokocrtom ima istu visinu
- tlocrt (pogled odozgo) lei tono ispod nacrta i s nacrtom ima istu irinu
- bokocrt (pogled sa strane)
Ukoliko se pak prostorni kut sa slike 2.3.7 zatvori sa preostale tri ravnine, tako da sve zajedno
oblikuju kvadar, dobiva se jo pogled s desna (bokocrt), pogled odozdo i pogled otraga.
Rastavljanjem stranica zamiljenog kadra dobiva se slijedei (europski) razmjetaj pogleda (sl.
2.3.8):
- nacrt A u sredini
- pogled B odozgo (tlocrt) crta se ispod nacrta
- pogled C (bokocrt) s lijeva, crta se desno od nacrta
- pogled D (bokocrt) s desna, crta se lijevo od nacrta
- pogled E odozdo crta se iznad nacrta
- pogled F otraga crta se na lijevoj ili desnoj strani

24

2. Tehniko crtanje

Slika 2.3.8 Poloaj projekcije u razvijenom kvadru (EU raspored)

Kod ortogonalne projekcije vrijede slijedea pravila:
- tlocrt lei tono ispod nacrta i ima s njime istu irinu
- nacrt i bokocrt lee jedan pokraj drugog i imaju jednaku visinu
- bokocrt i tlocrt imaju istu duinu
- osi predmeta u svim pogledima se prekrivaju
Na crteu predmet se prikazuje u "potrebnom broju projekcija", a najee u nacrtu, tlocrtu i
bokocrtu. U tom sluaju razmjetaj pogleda je prikazan slikom 2.3.9.

bokocrt

nacrt
A

tlocrt

Slika 2.3.9 Razmjetaj crtea u nacrtu, tlocrtu i bokocrtu

25

2. Tehniko crtanje

Ovaj nain razmjetanja pogleda standardan (obavezan) je za podruje Europe. Ukoliko je crte
namijenjen zemljama izvan EU podruja, potrebno je u sastavnici u blizini mjerila nacrtati znak
za europski (slovo "E" i prikaz krnjeg stoca) odnosno anglosaksonski (slovo "A") nain
prikazivanja.

Slika 2.3.10 Europski raspored pogleda

Slika 2.3.11 Anglosaksonski raspored pogleda

Ukoliko postoji opravdan razlog mogue je i odstupiti od "E" razmjetaja. Tako se radi
preglednosti moe (slika 2.3.12) primijeniti "A" razmjetaj, uz obavezno oznaavanje pogleda.
Ukoliko se radi o povrinama koje lee koso prema ortogonalnim ravninama, uz obavezno
oznaavanje pogleda, mogue je takoer odstupiti od standardne ortogonalne projekcije (slika
2.3.13).

Presjek B-B

Pogled A
A

Slika 2.3.12 Dugaki predmet i "A" razmjetaj

Pogled B

B
Pogled A

Slika 2.3.13 Zaokrenute projekcijske ravnine

2. Tehniko crtanje

26

2.3.4 Pogledi, presjeci i rafure

Pogled se uvijek oznaava strelicom i slovom, a iznad svakog pogleda pie se tekst "Pogled A".
Za bolje tumaenje pojedinih bitnih dijelova predmeta primjenjuje se djelomini pogled (sl.
2.3.14). U cilju pojednostavljenja crtanja, osnosimetrinim predmetima crta se samo polovina ili
etvrtina uz oznaavanje simetrije s dvije paralelne crtice na osima simetrije (sl. 2.3.15).
Pogled A

Presjek B-B

Slika 2.3.14 Djelomini pogled i presjek

Slika 2.3.15 Polovini i etvrtinski presjek

Zaobljeni prelazi, odnosno povrine koje blago prelaze jedna u drugu, crtaju se tankom b crtom
(sl. 2.3.16). Za sluaj prijelaza kod cilindrinih predmeta, tanka b crta ne spaja se s bridovima
koji oznaavaju konturu (sl. 2.3.17).

27

2. Tehniko crtanje

Slika 2.3.16 Zaobljeni prelazi

Slika 2.3.17 Zaobljeni prelazi cilindrinih predmeta

rafurom se oznaavaju presjeci. rafure su paralelne linije pod kutom od 45 koje ispunjavaju
itavu povrinu presjeka (sl. 2.3.18). Za sluaj nakoenih bridova rafura se moe povlaiti i pod
kutom od 30 (sl. 2.3.18). Gustou rafure prilagoava se veliini predmeta. Vrlo velike povrine
presjeka rafiraju se uskim pojasom rafure uz konturu presjeka (sl. 2.3.19).
45
45

30

Slika 2.3.18 Kut rafure

Slika 2.3.19 rafura kod velikih presjeka

28

2. Tehniko crtanje

rafure istog predmeta trebaju imati jednako gustu i jednako nagnutu rafuru. Ovo se odnosi i na
prikazivanje presjeka istog predmeta u vie pogleda. rafure presjeka razliitih dijelova koji se
nalaze jedan uz drugog (sl. 2.1.6) trebaju se razlikovati po smjeru i gustoi. Za sluaj
prikazivanja presjeka istog dijela, gdje presjek presijeca dio u dvije ravnine, rafure su istog
smjera i gustoe uz pomak od rafure (sl. 2.3.20). Kada je u rafiranom podruju potrebno
nacrtati liniju ili umetnuti oznaku, rafuru se na tom mjestu prekida (sl. 2.3.40). Presjeci vrlo
uskih povrina se ne rafiraju ve se presjek pocrni, dok se u sluaju sloenih profila susjedni
dijelovi odvajaju tankim bijelim crtama razdvajanja (sl. 2.3.21).
PRESJEK A-A

Slika 2.3.20 rafiranje presjeka s vie ravnina

Slika 2.3.21 Crtanje presjeka tankih profila

Razliiti se materijali oznaavaju pomou razliite vrste rafure (slika 2.3.22). Najee se
koristi razliiti raspored rafura ili kombinacija razliitih debljina crta te rjee bojanje presjeka.

kovine

brtve,
izolatori

graevni
materijal

tekuine

zemlja

drvo

2.3.22 Razliite vrste rafura kod predoavanja razliitih materijala

Presjeci se oznaavaju strelicama (daju smjer pogleda) i debelom crta-toka linijom (d linija) u
ravnini presjeka. Uz prikaz presjeka ispisuje se tekst "Presjek A-A" (sl. 2.3.20). Kad je pravac
presjeka jasan, oznake presjeka se mogu izostaviti (sl. 2.1.7 k). Kod crtanja upljih predmeta

2. Tehniko crtanje
crtaju se presjeci jer bi u protivnom crtanjem nevidljivih bridova crte bio nejasan (sl. 2.3.23).
Kod crtanja presjeka nevidljivi se bridovi ne crtaju (sl. 2.3.24), ukoliko to nije potrebno za
razumijevanje crtea (sl. 2.3.25). Kod aksonometrijske slike presjeka ne crtaju se nevidljivi
bridovi prekriveni rafiranom povrinom presjeka (sl. 2.3.26).

Slika 2.3.23 Prednost crtanja presjeka nad crtanjem nevidljivih bridova

Slika 2.3.24 Izbjegavanje nevidljivih bridova

Slika 2.3.25 Crtanje nevidljivih bridova

29

2. Tehniko crtanje

30

Slika 2.3.26 Aksonometrijski prikaz presjeka

Presjeci se uglavnom rade uzdu osi predmeta ili okomito na nju. Presjeci s vie ravnina (sl.
2.3.20) koriste se samo kad je to potrebno za razumijevanje crtea.
Spojni elementi poput vijaka, svornjaka, podlonih ploica, pera, zatika, klinova ili rebara ne
sijeku se ravninom presjeka (sl. 2.1.6 i 2.3.27).
U cilju smanjenja broja projekcija i presjeka, crta se samo obris presjeene povrine zarotirane
oko vertikalne simetrale presjeka. Ovako dobiveni presjek u samom nacrtu crta se rafiran i
obrubljen tankom crtom (b crta). Pritom zarotirani presjek ne prekriva rubove predmeta u nacrtu.
Simetrale oko kojih je presjek zarotiran crtaju se tankom crta-toka linijom (e crta) (sl. 2.1.7 h).

Slika 2.3.27 Rebra presjeena ravninom presjeka se ne rafiraju

Kod rotacijski simetrinih predmeta s vertikalnim osima, presjeci se crtaju desno od simetrale,
dok se kod rotacijski simetrinih predmeta s horizontalnim osima, presjeci crtaju ispod simetrale
(slika 2.3.28). Kod prikazivanja predmeta s otvorom, koriste se djelomini presjeci omeeni
prostorunom crtom (crta f) i simetralom (sl. 2.3.29). Za granicu djelominog presjeka nikada se
ne koriste unutranji ili vanjski bridovi (sl. 2.3.30). U takvom sluaju potrebno je prostoruno
nacrtati granicu (f crta).

2. Tehniko crtanje

31

Slika 2.3.28 Osnosimetrini predmeti , presjek

Slika 2.3.29 Djelomini presjek

Slika 2.3.30 Crtanje granice presjeka upotrebom f crte

Pri koritenju znakova za promjer "" i kvadratni presjek "", nije potrebno crtati projekciju iz
koje je vidljivo da se radi o okruglom ili kvadratnom presjeku (sl. 2.3.31). U projekcijama iz
kojih je vidljivo da se radi o okruglom ili kvadrantom presjeku, oznake za promjer i kvadrat se
izostavljaju (sl. 2.3.32).

32

2. Tehniko crtanje

Slika 2.3.31 Oznaavanje presjeka znakovima

Slika 2.3.32 Presjek vidljiv iz same slike

Manje pravokutne ili trapezne ravne povrine oznaavaju se dijagonalnim tankim b crtama (sl.
2.3.31, 2.3.32). Ovo se ne odnosi na esterostrane glave vijaka i matica (sl. 2.1.6).
Za ravne predmete izraene od lima ili papira dovoljno je nacrtati jednu projekciju sa tekstom
koji oznaava debljinu "debljina xx" (sl. 2.3.33). Pri crtanju kugle nije potrebno crtati bokocrt
ve je dovoljno oznaiti upisivanjem teksta "kugla Rxx" ili "kugla xx" (sl. 2.3.34).

Kugla R50

debljina 20

la
Kug

Slika 2.3.33 Oznaavanje debljine lima

60

Slika 2.3.34 Oznaavanje kugle

Prodori i utori se esto crtaju pojednostavljeno. Pojednostavljenje se odnosi i na crtanje rebara

(sl. 2.3.35). Kosine pod nagibom 1:10 do 1:50 bi se u pravilu trebale crtati bez
pojednostavljivanja. Kod manjih nagiba izostavlja se vanjska crta i crta samo gornji brid.

33

2. Tehniko crtanje

a)

b)

c)

Slika 2.3.35 Pojednostavljivanje prodora, utora i rebara

2.3.5 Kotiranje

140

40

Kotiranjem se upisuju mjere koje mora imati konaan izvedeni predmet, bez obzira na veliinu i
mjerilo predmeta na crteu. U pravilu se kote na crte unose samo u jednoj projekciji gdje daju
najjasniju sliku o dimenzijama. Pri kotiranju koriste se kotne crte, pomone kotne crte i kotni
brojevi (slika 2.3.36).

pomona kotna crta

97

28

kotni broj
kotna crta

Slika 2.3.36 Kotiranje

34

2. Tehniko crtanje

Konus 1:x

Kotna crta se crta paralelno sa rubom kojeg se kotira i to na udaljenosti 78 mm od ruba. Sami
rubovi i simetrale ne smiju se koristiti kao kotne crte.
Pomone kotne crte crtaju se 13 mm due od vrhova strelica i okomito na kotne crte. Iznimno
(npr. kosi bridovi) se kotne crte nagnu za 60, pri emu kotne crte ostaju paralelne sa rubom (sl.
2.3.37).
Kotne strelice crtaju se duine koja odgovara visini kotnih brojeva. Kotne strelice ne smiju sjei
vidljive bridove, koji se u tom sluaju lokalno u blizini strelice ne crtaju (sl. 2.3.38). Kod malih
duina kotnih crta obzirom na veliinu strelice, strelice se crtaju na produenim kotnim crtama s
vanjske strane (jedna nasuprot drugoj). Ukoliko je razmak kod uzastopnih kota premali, strelice
se zamjenjuju krugovima (sl. 2.3.39).

Slika 2.3.37 Kose pomone kotne crte

Slika 2.3.38 Kotne strelice i vidljivi bridovi

1,5
6

20

1,5

Slika 2.3.39 Crtanje kotnih strelica kod malih razmaka pomonih kontih crta
Kotni brojevi u strojarstvu predstavljaju veliine izraene u milimetrima. Jedinica za milimetre
"mm" se ne upisuje na crte. U iznimnim sluajevima kad se koriste neke druge jedinice, tad se
simbol mjerne jedinice uvijek upisuje skupa s kotnim brojem. U sluaju da nema dovoljno
mjesta za unoenje kotnih brojeva, kotni se brojevi mogu napisati s vanjske strane uz koritenje
pokazne linije (slika 2.3.39). Preko kotnog broja ne smiju se vui nikakve crte niti rafure, a
ukoliko su crte ili rafure neizbjene, one se tad lokalno briu (sl. 2.3.40).
Kod kotiranja promjera, znak "" se koristi samo ukoliko iz slike nije vidljivo da se radi o
okruglom obliku (sl. 2.3.40). Izbjegavati prelaenje kotne crte preko rafure, no ukoliko je to
potrebno, kotnu crtu crtati okomito na rafuru, a rafuru lokalno izbrisati u podruju kotnog
broja. Kod kotiranja djelova krunice njezinim polumjerom crta se kotna strelica samo s jedne
strane, a uz kotu upisuje oznaka za promjer ili polumjer " xx" ili "R xx" (slika 2.3.41). Kada je
jasno da se radi o kotiranju polumjera, oznaka za polumjer se izostavlja (slika 2.3.41). Ukoliko
sredite luka prolazi simetralom, oznaava ga se crticom okomitom na simetralu, u suprotnom
oznaava ga se tokom. Za polumjere manje od 2,5 mm sredite se ne crta (2.3.41). Za sluaj da
sredite lei na simetrali izvan granica crtea, uz kotni broj potrebno je koristiti znak "R xx". U

35

2. Tehniko crtanje

sluaju da je sredite izvan simetrale i crtea, uz znak "R xx", potrebno je koristiti i izlomljenu
kotnu crtu (slika 2.3.41). Ako vie kotnih crta pri kotiranju lukova imaju zajedniko sredite
koristi se pomoni krug (slika 2.3.42).

13

13

13

10

20

R9
0

0
R5

20

20

Slika 2.3.40 Kotiranje promjera

11

Slika 2.3.41 Kotiranje polumjera

Kod kotiranja kutova brojke se piu po duini luka ili pak uspravno. U prvom sluaju kotiranje
kutova od 30 potrebno je izbjegavati (sl. 2.3.43).

Slika 2.3.42 Pomoni krug kao ishodite

36

2. Tehniko crtanje

45

60

75

45

30

75

30

75

50

60

45

70

60

2.3.43 Kotiranje kutova

Skoeni rubovi kotiraju se oznakom kuta skoenja ili pak razlomkom gdje brojnik oznaava
duinu ruba u smjeru strelice, a nazivnik nagib ruba (sl. 2.3.44). Predmeti kojima je rub definiran
krivuljom kotiraju se rastavljanjem krivulje na krune lukove i tangente. Ukoliko to nije izvedivo
zbog kompleksnosti oblika, kotiraju se pojedinane toke povezivanjem kotnih i pomonih crta.
(2.3.45).
3/30

30

Slika 2.3.44 Kotiranje skoenja

37

2. Tehniko crtanje

Slika 2.3.45 Kotiranje sloenih krivuljnih kontura

Nagib je nagnutost jedne povrine nasuprot druge povrine ili osi. Nagib se oznaava oznakom
za kut "", oznakom za tangens kuta "tan", tangensom oznaenim odnosom stranica "x:y" (slika
2.3.46 i 2.3.47), razlomkom, odnosom ili postotkom uz neobavezno koritenje teksta "Nagib".
l

14

Nagib 1:x

1
Nagib

:x

30

D
d

20

51

Slika 2.3.46 Oznaavanje nagiba

Suenje se koristi kod elemenata oblika pravilne etverostrane krnje piramide. Kotira se kao
nagib ili kao suenje. Nagib predstavlja tangens kuta prema simetrali, dok suenje predstavlja
dva tangensa kuta prema simetrali. Dakle vrijedi odnos nagib:suenje=1:2 (sl. 2.3.47).

38

2. Tehniko crtanje
60

60

Nagib 1:20

26

Suenje 1:10

26

20

20

Slika 2.3.47 Oznaavanje suenja

Konus se upotrebljava za oznaavanje dijelova alata, osovina i dr. Konus se kotira pomou
tangensa dva polovina kuta kojeg daju izvodnice. Npr. na slici 2.3.48 konus se rauna iz
odnosa:

24 18 6
1
=
=
= 1 : 10 .
60
60 10
Prilikom oznaavanja konusa uvijek se unosi i kut koji je potreban kod postave noa pri izradi.

60

24

Konus1:10

18

2

Slika 2.3.48 Oznaavanje konusa

Lanano kotiranje je najjednostavniji nain kotiranja i primjenjuje se kada odstupanja od
pojedinih mjera (dobivenih zbrajanjem kota) nemaju velikog utjecaja na konanu funkciju
proizvoda (slika 2.3.49). esto se mjere koje se ponavljaju mogu pisati pojednostavljeno (sl.
2.3.50).

10

52

20

Slika 2.3.49 Lanano kotiranje

22

39

2. Tehniko crtanje
30

3x30=90

20x5x150

Slika 2.3.50 Pojednostavljeno lanano kotiranje

Paralelno kotiranje se koristi kada nisu dozvoljena odstupanja od zadanih mjera. Ovim nainom
kotiranja crta se vie meusobno paralelnih kotnih crta. Cilindrine plohe koje se tokare od
desnog ruba takoer se kotiraju od desnog ruba (sl. 2.3.51). Plohe koje se obrauju s obje strane,
kotiraju se s obje strane (sl. 2.3.51). Mogue je i kombinirano kotiranje koje se koristi kada se
eli odrati udaljenost od vie polaznih ravnina (sl. 2.3.52).
35
35
25
13

14

15

25

21

29
15

35

28

70

Slika 2.3.51 Paralelno kotiranje

29

13

6
14

70

Slika 2.3.52 Kombinirano kotiranje

40

2. Tehniko crtanje

Poloaj rupe kotira se poloajem simetrale (sl. 2.3.50). Kod kotiranja slijepe rupe, kotira se samo
cilindrini dio, dok se konini dio nastao od svrdla ne kotira (sl.2.3.53). Konini dio nastao
djelovanjem svrdla crta se crtama nagnutim za 120. Kod slijepe rupe treba nastojati kotirati i
dubinu i promjer u istoj projekciji.
15

32

32

10

21

15

Slika 2.3.53 Kotiranje slijepih rupa

Rupe promjera manjeg od 5 mm kotiraju se pojednostavljeno upotrebom pokazne crte. U
pojednostavljenom prikazu moe se poloaj rupe oznaiti samo sredinjicom (sl. 2.3.54). Rupe
buene na viestruko savijenom dijelu kotiraju se tako da se taj dio nacrta razvijen u ravnini
nacrta (sl. 2.3.55).
5

15

Slika 2.3.54 Kotiranje malih rupa

Slika 2.3.55 Kotiranje savijenih dijelova

5 dubina 15

41

2. Tehniko crtanje

2.4 Klasifikacija hrapavosti industrijskih proizvoda

Tehniki crte mora sadravati i podatke koji se odnose na stanje povrine gotovog proizvoda.
Stanje povrine odreeno je njenom jednolikou i glatkou (hrapavou). Idealno glatku i
jednoliku povrinu nemogue je postii. Na stvarnoj povrini izratka razlikujemo dvije vrste
geometrijskih odstupanja:
- makrogeometrijska odstupanja: - imaju periodsko znaenje s velikom valnom duljinom
- mikrogeometrijske nepravilnosti: - mnogo manje, obino se naziva "hrapavost povrine",
a posljedica su djelovanja alata te zato imaju odreenu orijentaciju
Hrapavost je skup neravnina koje formiraju reljef povrine, a razmatraju se u isjeku "l" koji je
dovoljno mali da su odstranjenje grene oblika i valovitost (sl. 2.4.1). Referentna duljina "l" ovisi
o vrsti obrade, a vrijednosti referentne duljine "l" pri mjerenju hrapavosti dane su tablicom 2.4.1.

Nejednolikost oblika

Valovitost

Hrapavost

Sumarna
nejednolikost

Slika 2.4.1 Stanje povrine

0,08 0,25

l [mm]
0,8 2,5

25

Tablica 2.4.1 Referentna duljina

Za klasifikaciju i mjerenje hrapavosti izvedena su dva sustava:
- sustav srednje linije ili M-sustav (mean-line system)
- sustav dodirne linije ili E-sustav (envelope system)
Sustav srednje linije (M-sustav) standardan je kod nas, u veini europskih zemalja te u SAD.
Srednja linija profila "m" je linija koja ima oblik geometrijskog profila i sijee efektivni profil
na nain da suma kvadrata udaljenosti svih toaka profila izmeu efektivnog profila i m-linije
unutar referentne duljine "l" bude minimalna (sl. 2.4.2).
Srednje odstupanje profila "Ra" predstavlja srednju aritmetiku vrijednost udaljenosti svih
toaka efektivnog profila od srednje linije "m". Srednje odstupanje profila najee je koriteni
parametar koji se rauna prema:

42

2. Tehniko crtanje
n

1
Ra = y
l0

dx =

i =1

yi

[ m] ,

gdje yi predstavlja apsolutnu vrijednost udaljenosti profila od srednje linije.

Najvia visina neravnina "Rmax" je razmak izmeu dva pravca paralelna sa linijom "m" koji sa
gornje i donje strane dodiruju najviu, odnosno najniu toku profila. "Rmax" mora biti uzeta iz
reda R10 s faktorom porasta 1,25 od 0.063 m do 1600 m.
+y

Rmax

Ra
y1 y2 y3

-y

Slika 2.4.2 m-linija, efektivni profil, srednje odstupanje profila i najvia visina neravnina
Srednja visina neravnina "Rz" daje razliku izmeu srednje aritmetike vrijednosti visina 5
najviih i 5 najniih toaka unutar duljine "l". Visine toaka mjere se od proizvoljnog pravca
paralelnog s m-linijom, a za sluaj prikazan na slici 2.4.3, "Rz" se rauna prema:
Rz =

(R1 + R3 + ..... + R9 ) (R2 + R4 + .... + R10 )

5

43

2. Tehniko crtanje
l

Ra

Rz
R7

R5
R1

R9

R3

R4

R2

R6

R8

R10

Slika 2.4.3 Srednja visina neravnina

U dopunske parametre za ocjenu hrapavosti spadaju (vidi sl. 2.4.4):
- duina noenja "ln" predstavlja sumu odsjeaka koje odsijeca efektivni profil od linije
povuene paralelno sa m-linijom, a na udaljenosti "c" ispod najvie toke efektivnog
profila (npr. ln = lc1 + lc 2 + lc 3 + lc 4 ).
- postotak noenja profila "qn" predstavlja omjer izraen u postotcima izmeu duine
noenja "ln" i referentne duine "l".
Npr. oznaka qn0,6=40% predstavlja postotak noenja na dubini c=0,6 m ispod najvie toke.

lc1

lc3

lc2

Slika 2.4.4 Duina noenja

lc4

44

2. Tehniko crtanje
Kontrola kvalitete povrine vri se:
- mjernim instrumentima
- usporedbom povrine s povrinom uzorka
- iskustvenom ocjenom stupnja hrapavosti

Na samom crteu moraju se definirati i kvalitete svih povrina. To se vri uz pomo znakova i
oznaka uz znakove. Koriste se slijedei znakovi i oznake:
x

- znak za kvalitetu povrine dobivenu bilo kojom metodom.

x

- znak za kvalitetu povrine dobivenu odvajanjem estica (glodanje, tokarenje,

bruenje)
x

- znak za kvalitetu povrine dobivenu bez odvajanja estica (lijevanje, valjanje,

kovanje, preanje i sl.)
Znak za obradu povrine postavlja se uz poziciju dijela na kojeg se odnosi. Kvaliteta obrade
povrine koja prevladava upisuje se na prvom mjestu, dok se sve ostale kvalitete obrade piu u
rastuem nizu, unutar kosih crta "/ /", a meusobno odvojene zarezom. Sve kvalitete unutar
zagrade moraju se upisati na odgovarajue povrine. Ukoliko se ostala kvaliteta unutar crtica
kraj kojeg nema nikakve brojane vrijednosti, tada je potrebno odgovarajuu
oznai znakom
kvalitetu potraiti na samom crteu.
Na gore spomenute oznake dodaje se brojana vrijednost parametra hrapavosti "Ra" u m
ili broj stupnja povrinske hrapavosti (N1 do N12) koji odgovara klasama hrapavosti (od 1 do
14) (vidi tablicu 2.4.2.

Klasa
hrapavosti
povrine prema HRN

Stupanj povriinske
hrapavosti

Najvee vrijednost za
Ra [m]

1*
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14*

N1
N2
N3
N4
N5
N6
N7
N8
N9
N10
N11
N12
*

< 0,025
0,025
0,05
0,1
0,2
0,4
0,8
1,6
3,2
6,3
12,5
25
50
> 50

Tablica 2.4.2 Parametri hrapavosti i stupnjevi povrinske hrapavosti

Oznake povrinske hrapavosti, metode proizvodnje ili dodatak za strojnu obradu,
propisuju se samo ako je to nuno. Ako uobiajeni tehnoloki postupak osigurava eljenu
kvalitetu, propisivanje nije potrebno.

45

2. Tehniko crtanje

Sama veliina oznake za hrapavost propisana je tablicom 2.4.3, gdje se veliine od 1 do 3

primjenjuju za pojedine povrine na samom crteu, dok se veliine od 2 do 4 primjenjuju za
skupne oznake koje se upisuju izvan crtea.
veliina
oznake
krak h1 [mm]

2,5

6,3

10

krak h2 [mm]

6,3

10

16

60

h1

h2

Tablica 2.4.3 Propisana veliina oznaka

Zahtjev da se konana povrinska hrapavost ostvari jednom odreenom metodom upisuje se uz
glodano

oznaku za hrapavost, npr.

N8

Dodatne oznake upisuju se na slijedei nain (vidi sliku 2.4.5):

a) oznaka kvalitete
b) postupak obrade, npr. brueno, lijevano, turpijano, glodano,..
c) referentna duljina
d) pravac rasprostiranja, npr. , =, , M , C , R
e) dodatak za strojnu obradu u [mm]
f) druge vrijednosti hrapavosti, npr. Rz, Rmax

b
c(f)

a
e

Slika 2.4.5 Upisivanje dodatnih oznaka

Slika 2.4.6 Orijentacija oznaka

Znakovi i dodatne oznake koje se upisuju na crte usmjeravaju se tako da se mogu itati odozdo
ili sa desne strane (sl. 2.4.6). Znak moe biti spojen strelicom.
Prilikom koritenja znakova za povrinsku obradu potrebno je obratiti panju na slijedee:
- znakovi predmeta prikazanog u vie pogleda unose se samo na jednoj projekciji i to po
mogunosti u onoj u kojoj je predmet kotiran
- na nevidljive bridove ne unose se nikakve oznake, ve se u tom sluaju predmet prikazuje
u presjeku kako bi nevidljive oznake postale vidljive (sl. 2.4.7 a)
- kod rotacijski simetrinih predmeta znak obrade unosi se na jednoj izvodnici ili rubu (sl.
2.4.7 a)

2. Tehniko crtanje
-

46

ukoliko su povrine predmeta izraene istom kvalitetom, znakovi se ne upisuju uz

konturu nego se postavlja skupni znak uz pozicijski broj komada u sastavnici ili u
gornjem desnom kutu crtea (sl. 2.4.7 b)
za predmete kod kojih je povrina obraena preteno istom kvalitetom, u desnom se kutu
postavlja skupni znak, dok se oznaka za tu kvalitetu ne unosi uz konture povrine. Ostale
kvalitete unose se izmeu kosnih crta, nakon skupnog znaka, uz to potrebno ih je unijeti i
uz konturu ruba na samom crteu (slika 2.4.7 c). Redoslijed unoenja znakova izmeu
crtica je od fine prema grubljoj kvaliteti. Veliina svih oznaka, koje se upisuju u desnom
kutu, je ista.
ako je neki dio povrine posebno tono obraen, to se podruje kotira (sl. 2.4.7 d). Po
potrebi se, uz oznaku hrapavosti, pisanim tumaenjem navodi postupak obrade
kvaliteta povrine oznaava se i na povrinama sa zadanom tolerancijom jer tolerancija
sama po sebi ne odreuje i kvalitetu povrine (sl. 2.4.7 e)
kod utora za klinove takoer se oznaava kvaliteta povrine (sl. 2.4.7 e)
povrine koje sastavljene meusobno nalijeu jedna na drugu u principu imaju istu
kvalitetu. Ukoliko je obrada tih povrina razliita, kvalitetu povrine potrebno je navesti
na obje povrine (sl. 2.4.7 f)
ukoliko se propisuje neka vrsta obrade bez zahtjeva za odreenom kvalitetom povrine,
oznaka kvalitete upisuje se kao znak za obradu bez oznake klase, dok se vrsta obrade
upisuje iznad produenja znaka (sl.2.4.7 g)
ako jedna povrina kontinuirano prelazi u drugu na nain da se povrine ne mogu
razdvojiti, tada se uz konturu povlai tanka toka-crta linija (e-linija) na koju se upisuje
oznaka kvalitete (sl. 2.4.7 i)
kod zupanika oznaka za kvaliteta povrine postavlja se na diobenom krugu. Ukoliko se
pak crta profil zuba, tad se znak postavlja na sami profil (sl. 2.4.7 k)
kvaliteta povrine navoja oznaava se na liniji konture poprenog presjeka (sl. 2.4.7 j),
odnosno debelo vuenoj liniji (2.4.7 h, j)

47

2. Tehniko crtanje
N10

N7

N9
N12

N9

N9

N12

35

N9

20

25

35

Slika 2.4.7 a)

Slika 2.4.7 b)
N12

15

N9

Slika 2.4.7 c)

N6

brueno

N9

N6

N7
N7

Slika 2.4.7 d)

Slika 2.4.7 e)

N7

40H7

10
N7

48

2. Tehniko crtanje

brueno

N6

N10

N7

N7

N7

N7

N10

N7

N10

Slika 2.4.7 f)

Slika 2.4.7 g)

Slika 2.4.7 h)

N7

lepovano

N7

Slika 2.4.7 i)

Slika 2.4.7 j)
N8
N7

Slika 2.4.7 k)
Kvalitet povrine upisuje se na crteu klasom hrapavosti. Ukoliko se pak kvalitet povrine
upisuje preko parametara hrapavosti poput "Ra" ili "Rz", kvaliteta povrine kontrolira se
profilmetrom, to znatno poveava trokove. Kod ovakvog propisivanja kvalitete povrine
potrebno je voditi rauna o toleranciji. Zbog toga standard propisuje usporedne vrijednosti

2. Tehniko crtanje

49

kvalitete povrinske obrade i odgovarajue tolerancije. Ukoliko povrina ne zahtijeva finiju

kvalitetu obrade, standard preporua gornju mjeru hrapavosti za odreenu toleranciju.

50

2. Tehniko crtanje

2.5 Tolerancije
Zbog nesavrenosti ljudi, strojeva, alata i materijala proizvedeni predmeti vie ili manje
odstupaju od eljene mjere. Veliine doputenih odstupanja stvarnih mjera od eljenih ovise o
namjeni dijelova te o visini proizvodnih trokova. Podruje u kojem se nalaze granice
dozvoljenih odstupanja mjera naziva se podruje tolerancije ili jednostavno tolerancija.

dd

dg

+0,05

50 +-0,01

Prema standardu, sve mjere koje se odnose na tolerancije osovina (vanjskih mjera) oznaavaju se
malim slovima, dok se sve tolerancije koje se odnose na tolerancije provrta (unutarnjih mjera)
oznaavaju velikim slovima.
Za primjer osovine sa slike 2.5.1, najvei dozvoljeni propisani promjer oznaen je sa "dg", dok je
najmanji dozvoljeni promjer oznaen sa "dd". Nazivni promjer oznaen je sa "d". Ako se stvarni
promjer "ds", koji je dobiven izradom, nalazi izmeu ova dva promjera (unutar tolerancijskog
polja) smatra se da je proizvod ispravan. Razlika T=dg-dd, predstavlja dozvoljenu netonosti
izrade te se naziva tolerancija "T". Na samom crteu dozvoljena odstupanja unose se preko
brojeva koji imaju "+" ili "-" predznak, to oznaava da li se odstupanje pribraja ili oduzima od
nazivne mjere (sl. 2.5.1).

Slika 2.5.1 Tolerancija osovine

Dd

Dg

50

+0,05
+0,03

Za sluaj da se radi o provrtu (sl. 2.5.2), tolerancija se definira kao T=Dg-Dd.

Slika 2.5.2 Tolerancija provrta

Promjeri "D" i "d" su nazivne mjere koje su predstavljene kotom. Nul-linija (0-linija) je linija
ije je odstupanje jednako nuli te se sva ostala odstupanja mjere od ove linije. Nul-linija
odgovara nazivnoj mjeri u grafikim predodbama te se od nje odreuje tolerancija (sl. 2.5.3).

51

2. Tehniko crtanje

Odmjera ili odstupanje razlika je izmeu stvarne i nazivne mjere. Gornje odstupanje predstavlja
razliku izmeu najvee doputene i nazivne mjere, tj. Ag=Dg-D i ag=dg-d. Donje odstupanje
predstavlja razliku izmeu najmanje doputene i nazivne mjere, tj. Ad=Dd-D i ad=dd-d.
Dosjed je razlika mjera dva strojna dijela koji su u spoju. Zranost "Z" jer razlika u mjerama
dosjeda kod kojih postoji labavost, tj. Z=Ds-ds, pri emu je Ds>ds (sl. 2.5.4). Preklop je razlika u
mjerama dosjeda kod kojih postoji prisnost, tj. P=Ds-ds, pri emu je Ds<ds (sl. 2.5.5).
Kvalitet je broj koji predstavlja oznaku tolerancije (tonost proizvodnje) te se njime odreuje
dozvoljena veliina pogreke izrade, odnosno finoa izrade. Vei broj predstavlja veu
doputenu greku. Finija obrada direktno utjee na vee trokove proizvodnje te je potrebno
teiti ka im manjoj finoi obrade. Npr. prijelazom sa kvalitete 9 na kvalitetu 7, trokovi
proizvodnje se poveavaju za otprilike 40%! Polje tolerancija je slovo koje oznaava poloaj
kvaliteta prema nul-liniji te odreuje vrstu dosjeda. Poloaj tolerancijskog polja moe, obzirom
na nul-liniju, biti pozitivan (gornja i donja granica vee od nazivnog promjera), prelazan
(nazivna mjera je unutar graninih mjera) i negativan (gornja i donja granica manja od nazivnog
promjera) (sl. 2.5.6).

tolerancijsko polje

ad
dd

dg

Nazivna
mjera

ag

tolerancija

nul-linija

Slika 2.5.3 Nul-linija i nazivna mjera

52

Zmax

Zmin

zranost Z

2. Tehniko crtanje

osovina

provrt

Pmax

Pmin

preklop P

Slika 2.5.4 Zranost

osovina

Slika 2.5.5 Preklop

pozitivni
poloaj
nul-linija

dd

dg

dd

dg

dd

dg

prijelazni
poloaj

negativni
poloaj

Slika 2.5.6 Poloaj tolerancijskog polja

53

2. Tehniko crtanje

2.5.1 ISO tolerancijski sustav

Po ISO tolerancijskom sustavu poloaj tolerancijskog polja odreen je velikim slovom kod
unutranjih mjera (provrta) te malim slovom kod vanjskih mjera (osovina ili ep). Pritom se
koriste slova abecede (bez slova , , , , ), a radi izbjegavanja zamjene sa drugim oznakama
isputena su velika i mala slova " i, l, o, q, w". Uz slova abecede, postoje jo i kombinacije slova
"za, zb, zc"(veliko i malo). Za potrebe fine mehanika i urarstva postoje dodatne tolerancije "cd,
ef, fg" (veliko i malo). Poseban znaaj imaju tolerancijska polja "H" i "h". Tolerancijsko polje
"H" ima gornje odstupanje pozitivno "+", a donje nula (nul-linija) (sl. 2.5.7). Tolerancijsko polje
"h" ima donje odstupanje negativno "-", dok mu je gornje nula (nul-linija) (sl. 2.5.8). Kod
provrta, tolerancijska polja od "A" do "G" imaju oba odstupanja "+", dakle dobiven provrt je
vea od nazivne. Kod osovina (epova), tolerancijska polja od "a" do "g" imaju oba odstupanja
"-", dakle osovina je manja od nazivne. Polja "J" i "j" rasprostiru se s obje strane nul-linije. Polja
od "K" do "ZC" oznaavaju provrti s promjerima manjim od nazivnih. Polja "k" do "zc"
oznaavaju osovine sa promjerima veim od nazivnih. Tolerancijska polja "J" i "j" lee na nulliniji te za sluaj kada je njihov dio iznad i ispod nul-linije jednak, oznaavaju sa slovima "Js",
odnosno "js".
A

C
CD
D
EF

FG G

Js

ZA

ZB
ZC

nazivna mjera

- odstupanje

+ odstupanje

Sl. 2 5.7. Poloaj tolerancijskih polja kod unutranjih mjera (provrta)

54

2. Tehniko crtanje

fg

zb

js

- odstupanje

ef

za

+ odstupanje

zc
z

nazivna mjera

d
cd
c

Sl. 2.5.8 Poloaj tolerancijskih polja kod vanjskih mjera (osovine)

Sustavom tolerancijskih polja odreen je poloaj polja, dok veliina polja ovisi o nazivnoj mjeri i
odreuje se na slijedei nain:
Za dimenzije od 1 mm do 500 mm, itavo podruje je razdijeljeno na 13 dijelova. Za svako od
podruja propisana je tolerancijska jedinica koja se mjeri u [m], a rauna se prema izrazu:
i = 0, 45 3 M + 0, 001 M
[ m] ,
gdje je M srednja geometrijska vrijednost najmanje i najvee mjere odreenog podruja. Ovaj
izraz moe se prikazati tablino (tablica 2.5.1), tako npr. za jedinicu tolerancije u podruju od 80
mm do 120 mm, M = 80 120 = 97, 98 mm .
od [mm]
do [mm]

1
3

3
6

6
10

10
18

18
30

30
50

50
80

80
120

120
180

180
250

250
315

315
400

400
500

i [m]

0,6

0,75

0,9

1,1

1,3

1,6

1,9

2,2

2,5

2,9

3,2

3,6

4,0

Tablica 2.5.1
Za dimenzije od 500 mm do 3150 mm, vrijedi izraz:
I = 0,04 M + 2,1

[m] .

Radi razliitih zahtjeva obzirom na primjenu proizvoda (tablica 2.5.2), uvedeno je 18 kvaliteta
tolerancije koje se oznaavaju slovima "IT" i nizom brojeva. ("01, 0, 1, 2, 3, ...16"). Poveanjem
broja "IT" raste veliina tolerancijskog polja definiranog brojem tolerancijskih jedinca "i" (vidi
tablicu 2.5.3). Vrijednosti za IT 01, IT 0 i IT 1 raunaju se iz slijedeih izraza:
IT 01 i = 0,3 + 0,008M [m] ,
IT 0 i = 0,5 + 0,008M [m] ,
IT 1 i = 0,8 + 0,008M [m] .
Za redove tolerancija IT 2, IT 3, IT 4, vrijednosti su izabrane geometrijskim stupnjevanjem
redova IT 1 i IT 5.

55

2. Tehniko crtanje
Za ostale redove tolerancija, vrijednosti veliine polja odabiru su prema tablici 2.5.3.

IT

01 0 1 2 3
male tolerancije
za mjerila (precizna
mehanika)

ope strojarstvo
za obraene dijelove
5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16
srednje tolerancije
velike tolerancije
za dosjede
za lijevane, kovane i
valjane dijelove

Tablica 2.5.2 Podruje upotrebe razliitih kvaliteta obzirom na primjenu

IT
Tolerancija

5
7i

6
10 i

7
16 i

8
25 i

9
40 i

10
64 i

11
100 i

12
160 i

13
250 i

14
400 i

15
640 i

16
1000 i

Tablica 2.5.3 Veliina tolerancijskog polja

Na samom crteu, prema ISO, tolerancije se oznaavaju tako da se postavljaju uz kotni broj i
oznaku kvalitete. Sve mjere za koje je zadana tolerancija upisuju se u tablicu u kojoj se nalazi i
dozvoljeno odstupanje izraeno u [mm] (sl. 2.5.9).

N12

N7

N9

35
20

Tolerancija

dozvoljeno
odstupanje [mm]

10
25 f7
N7

22 n6

22 n6

25 f7

35

N9

Slika 2.5.9 Oznaavanje tolerancija na crteu

- 0,020
- 0,041
+ 0,028
+ 0,015

56

2. Tehniko crtanje

2.5.2 Sustavi dosjeda

Kao to je pokazano, ISO tolerancijski sustav daje mogunost upotrebe raznih tolerancijskih
polja. Iz razloga ekonominosti uvedena su dva sustava dosjeda, sustav zajednike unutarnje
mjere (naziva se i sustav rupe odnosno provrta) te sustav zajednike vanjske mjere (naziva se i
sustav epa odnosno osovine).
Sustav zajednike unutranje mjere (sustav provrta odnosno rupe) je sustav tolerancijskih polja
pri emu sve unutranje mjere (rupe) imaju jednako dozvoljeno odstupanje. Tolerancijsko polje
lei na nul-liniji koja definira donje odstupanje rupe, a gornje odstupanje jednako je odabranoj
toleranciji. Dakle provrt u ovom sustavu ima uvijek tolerancijsko polje "H" s pripadajuom
odabranom kvalitetom (npr. H7, H8,...). Tako npr. "H7/r6" je vrsti dosjed, "H7/j6" prelazni, a
"H7/f7" labavi dosjed. Koritenjem ovog sustava smanjuje se asortiman skupih alata za
oblikovanje provrta (freza, razvtaa i sl.).

ef

fg

zc

za zb

js

cd
c

nazivna mjera

- odstupanje

j-n
prijelazni

+ odstupanje

p - zc
vrsti dosjed

a-h
labavi dosjed

Slika 2.5.10 Sustav zajednikog provrta

Sustav zajednike vanjske mjere (sustav osovine odnosno epa) temelji se na epu (osovini) s
tolerancijom "h". Najvei promjer epa je nul-linija, a najmanji je definiran tolerancijom "h".
Npr. "P7/h6" je vrst dosjed, "J7/h6 prelazni, a "F8/h6" labavi.

57

2. Tehniko crtanje
A-H
labavi dosjed
A

C
CD
D
EF

FG G

Js

J-N
prijelazni

ZA ZB
ZC

nazivna mjera

- odstupanje

+ odstupanje

P - ZC
vrsti

Slika 2.5.11 Sustav zajednikog epa (osovine)

42

15 N7/h6

Prema ISO, dosjed se oznaava na crteu u obliku razlomka na nain da se u brojniku napie
tolerancija rupe, a u nazivniku tolerancija osovine (sl. 2.5.12).

Slika 2.5.12 Oznaavanje dosjeda

2.5.3 Propisivanje tolerancije uzdunih mjera, kutova, ekscentrinosti

paralelnost i okomitosti
Odstupanje uzdunih mjera kotira se od ishodine ravnine, koja ovisi o samom obliku predmeta
te mogunosti mjerenja (sl. 2.5.13). Ukoliko odstupanje nije propisano po itavoj duini, eljena
povrina omeuje se kotama (sl. 2.5.14). Odstupanje razmaka provrta definira se meusobnom
udaljenou sredinjica ili udaljenou sredinjica i ishodine ravnine (sl. 2.5.15). Propisivanje
odstupanja kutova vri se kao to je prikazano slikom 2.5.16.

58

2. Tehniko crtanje

+0,5
0

11

35

+0,2
0

+0,5

8,5 0

+0,2

18,5 0

15 h6

25

35

Slika 2.5.13 Kotiranje uzdunih mjera

17,6
11
56,7

Slika 2.5.14 Propisivanje odstupanja za dio povrine

59

2. Tehniko crtanje

120
90
60
30

30

0,08

0,08

0,08

0,08

0,08

30

0,08

30

0,08

0,08

30

2.5.15 Propisivanje poloaja provrta

901

451

23,
7

0
,2

2.5.16 Propisivanje odstupanja kutova

Plohe i tijela koje imaju zajedniku simetralu nazivaju se koncentrinim. Odstupanje od
koncentrinih ploha naziva se ekscentrinost (sl. 2.5.17). Ogranienje ekscentrinosti propisuje
se prelomljenom kotnom crtom (sl. 2.5.18 i 2.5.19).

60

2. Tehniko crtanje
os predmenta
ekscentrinost

os provrta

0,0
5

Slika 2.5.17 Ekscentrinost

0 ,0 8

0 ,0

Slika 2.5.18 Kotiranje dozvoljene ekscentrinosti

Slika 2.5.19 Kotiranje dozvoljene ekscentrinosti

Paralelnost se oznaava navoenjem duine za koju se propisuje dozvoljeno odstupanje te
tekstom "paral." (sl. 2.5.20). Na isti nain se propisuje odstupanje od pravog kuta, pri emu se
ne navode stupnjevi ve, poput paralelnosti, [mm]/[mm].

61

2. Tehniko crtanje

kut 0,03/100

paral. 0,01/150

Slika 2.5.20 Propisivanje paralelnosti

Slika 2.5.21 Propisivanje okomitosti

2.5.4 Tolerancije oblika i poloaja

Za ispravno funkcioniranje strojnog dijela potrebno je, uz duinske tolerancije objanjene u
prethodnom pod poglavlju, odrediti i prostorne tolerancije. One su vezane za odstupanje dijela
nekog predmeta od teorijskog geometrijskog oblika.
Tolerancije oblika odnose se na doputana odstupanja elementa od tonog geometrijskog oblika
ili njegovog referentnog dijela (osnovica, brid, krunica, profil, ploha). Osobine koje se pritom
mogu odrediti jesu:
- pravocrtnost
- ravnost
- krunost
- cilindrinost
- oblik linije
- oblik povrine
Referentni element je onaj geometrijski oblik koji u primjeni neke tolerancije slui kao polazna
osnovica. Oblik referentnog elementa mora biti dovoljno toan. Ako je potrebno, za referentni se
element propisuju i tolerancije.

62

2. Tehniko crtanje

Tolerancije poloaja odnose se na prostorna odstupanja izmeu dvaju ili vie elemenata (npr.
bridova, sredinjica, ploha i sl.). Poto su prostorna odstupanja mogua u svim smjerovima, ona
se navode s apsolutnim vrijednostima. Ovim tolerancijama se odreuju odstupanja od:
- pravca
- mjesta
- udara (tonost okretanja)
Svrha tolerancija oblika i poloaja je funkcionalnost i izmjenjivost strojnih dijelova te to
ekonominija proizvodnja.
Tolerancija oblika i poloaja odreena je podrujem (zonom) u kojem se geometrijski element
(toka, brid, sredinjica, ploha) nalazi.
Podruje (zona) tolerancije moe biti:
- povrina obuhvaena krunicom
- povrina izmeu dvije koncentrine krunice
- povrina izmeu dvije ekvidistantne linije
- povrina izmeu dvije paralelne linije
- prostor unutar kugle
- prostor unutar valjka
- prostor izmeu dvije ekvidistantne povrine ili dvije paralelne ravnine
- prostor unutar kvadra
Kod mjerenja odstupanja oblika postavljaju se granine linije koje se moraju postaviti na nain
da se dobiju najmanja odstupanja. Ako se ne vodi rauna o ovom uvjetu, dobiju se vea
odstupanja od stvarnih. Npr. na slici 2.5.22 odstupanje h2 je krivo, a korektno izmjereno
odstupanje je oznaeno kao h1. Isto se odnosi za odstupanje od krunog oblika prikazanog na
slici 2.5.23, gdje je odstupanje r2 krivo odreeno, dok je odstupanje r1 korektno odreeno.
Ovaj uvjet se naziva i uvjet minimuma.
Vrste tolerancija zadane su tablicom 2.5.4.

h1
h2

h1<h2

Slika 2.5.22 Postavljanje graninih linija odstupanja

63

2. Tehniko crtanje

r2

r1

r1 < r2

Slika 2.5.23 Postavljanje graninih linija odstupanja

Vrste tolerancija

Tolerira se:

Simbol

pravocrtnost
ravnost

Tolerancije
oblika

krunost
cilindrinost
oblik linije
oblik povrine

Tolerancije
pravca
Tolerancije
poloaja

paralelnost
okomitost
kut nagiba

Tolerancije
mjesta

mjesto
koncentrinost, koaksialnost
simetrinost

Tolerancije
tonosti
okretanja

tonost okretanja
krunost okretanja
ravnost okretana
udar

Tablica 2.5.4 Vrste tolerancija oblika i poloaja

64

2. Tehniko crtanje

Opis

Simbol

Oznaka toleriranog elementa

izravno
slovom

Oznaka referentnog elementa

(osnovice)

izravno
slovom

Mjesto referentnog elementa

2
A1

Teorijski tona mjera

50

Projicirano podruje tolerancije

Maksimalni uvjet za materijal

Tablica 2.5.5 Dopunski simboli

Zahtjevi za toleranciju daju se u pravokutnom okviru podijeljenom na dva ili vie dijelova (sl.
2.5.24). Oznaka za osnovicu pie se u okviru nakon vrijednosti tolerancije. Zajednika osnovica
koja se sastoji od dvije osnovice pie se skupa "A-B". Ako je vaan redoslijed vie osnovica,
tada se one piu odijeljeno, dok je redoslijed s lijeva na desno zadan prema vanosti. Ako
redoslijed osnovica nije vaan, slova se piu u istom okviru (slika 2.5.25). Dodatne oznake poput
"6 provrta", "4 plohe" piu se iznad okvira.

Vrijednost
tolerancije

0,1

Simbol za
tolerirano svojstvo

oznaka
osnovice

Slika 2.5.24 Nain upisivanja zahtjeva za toleranciju

65

2. Tehniko crtanje
0,2

0,1

8 provrta

0,1

0,1

nije zaobljeno

8x

0,1

0,1

0,2

nije
zaobljeno

0,1

0,01
0,02

Slika 2.5.25 Oznaavanje tolerancija

Okvir se povezuje toleriranim podrujem pomou pokazne crte i to na nain:
- strelica dodiruje obris elementa ili pomonu kotu ako se tolerancija odnosi na pravac ili
plohu. Pritom strelica mora biti odmaknuta od strelice kotne crte (sl. 2.5.26)
- strelica i pokazna crta oznaavaju produetak strelice kotne crte ako se tolerancija odnosi
na os ili srednju geometrijsku ravninu (sl. 2.5.27)
- ako se tolerancija odnosi na sve sredinjicom prikazane osi ili srednje geometrijske
ravnine, strelica dodiruje sredinjicu (sl. 2.5.28)
Prostorna tolerancija lei u smjeru strelice pokazne crte. Znak "" ukazuje da se radi o krunoj
toleranciji (sl. 2.5.29). Smjer prostorne tolerancije openito je okomit na geometrijski oblik (sl.
2.5.30). Za sluaj da se trai neki smjer razliiti od okomice tada je potrebno definirati smjer
prostorne tolerancije (sl. 2.5.31).

Slika 2.5.26 Kotiranje tolerancije plavca ili plohe

2. Tehniko crtanje

Slika 2.5.27 Kotiranje tolerancije osi ili srednje geometrijske ravnine

66

67

2. Tehniko crtanje

Slika 2.5.28 Kotiranje tolerancije zajednike sredinjice

0,1

0,1

Slika 2.5.29 Prostorne tolerancije

68

2. Tehniko crtanje

0,01
0,01
0,01

0,01

0,01
0,01
0,01

Slika 2.5.30 Prostorne tolerancije

0,01

0,01

0,01
0,01
0,01

0,01

Slika 2.5.31 Prostorne tolerancije koje odstupaju od okomice

Osnovica se oznaava okvirom povezanim sa osnovicom i upisanim slovom. Okvir je spojen sa
osnovicom punim ili praznim trokutom (sl. 2.5.32). Trokut sa slovom crta se na povrini
elementa ili na pomonoj kotnoj crti (sl. 2.5.33), dok se u sluaju osi ili sredinjice trokut
postavlja u produetku kotne strelice (sl. 2.5.34). Ukoliko nema dovoljno mjesta za kotnu
strelicu i trokut u njenom produetku, tada se kotna strelica moe izostaviti (sl. 2.5.35). Trokut se
postavlja na samoj osi u sluaju da je osnovica ujedno i os simetrije ili srednja ravnina te

69

2. Tehniko crtanje

zajednika os vie elemenata (sl. 2.5.36). U sluaju kada se okvir moe direktno spojiti sa
osnovicom, slovo osnovice se moe izostaviti (sl. 2.5.37).
A

Slika 2.5.32 Oznaavanje osnovice

A

B
A

Slika 2.5.33 Povrina kao osnovica

A

Slika 2.5.34 Os ili sredinjica kao osnovica

B

11,50

Slika 2.5.35 Kotiranje u nedostatku prostora oko kotnih strelica

70

2. Tehniko crtanje
A

Slika 2.5.36 Zajednika os kao osnovica

0,2

0,2

Slika 2.5.37 Izostavljanje oznaavanja osnovice slovom

Ukoliko tolerancija vrijedi na ogranienoj duini, iznos duine odvaja se kosom crtom od
tolerancije (sl. 2.5.38). Jednako vrijedi i kod oznaavanje plohe. Kad se neka manja tolerancija
na ogranienoj duini doda toleranciji cijelog elementa, onda se ta manja ograniena tolerancija
navodi ispod glavne tolerancije (sl. 2.5.38). Tolerancija koje se odnosi na ogranieni dio
elementa oznaava se kao to je pokazano na slici 2.5.39. Ukoliko osnovica vrijedi samo za taj
ogranieni dio tolerancije, tad se ona oznaava prema slici 2.5.40.

//

0,01/100

//

Slika 2.5.38 Ogranienja tolerancija

0,1
0,05/400

2. Tehniko crtanje

71

0,1

Slika 2.5.39 Oznaavanje ograniene tolerancije

0,1

Slika 2.5.40 Oznaavanje osnovice koja se odnosi samo na ogranienu toleranciju

Kada neke tolerancije poloaja odreuju teorijski toan poloaj (npr. kut ili profil), te mjere se ne
moraju tolerirati ve se mjera pie upisana u pravokutni okvir (sl. 2.5.41).
Toleriranje pravca ili mjesta esto se ne odnosi na sam element, ve na njegovu vanjsku
projekciju, to se oznaava simbolom "P" upisanom u krui (sl. 2.5.42).
Uvjet maksimuma oznaava se slovom "M" upisanim u krui, koji se upisuje uz toleranciju ili
pak slovo osnovice u ovisnosti o tome odnosi li se uvjet maksimuma na toleranciju, osnovicu ili
pak obje.

72

2. Tehniko crtanje
8 x 7 H7

0,1

19

0,1

21

60

19

19

16

12

Slika 2.5.41 Teorijski tone mjere

8 x 10 H7
0,01

P 40

13

30

Slika 2.5.42 Projicirana podruja tolerancije

73

2. Tehniko crtanje

2.6 Tehniko crtanje pomou raunala

Primjena raunala omoguila je velik napredak u izradi tehnikog crtea i popratne
dokumentacije te se danas veina tehnikih crtea izrauje uz pomo raunala koje je skoro u
potpunosti potisnulo "klasino" crtanje rukom. Crtanje pomou raunala ostvaruje se koritenjem
grafikih programskih sustava. Kako grafiki programi ine osnovu CAD (Computer Aided
Design konstruiranje pomou raunala) programskih sustava, potrebno je definirati to je to
CAD. CAD podrazumijeva kreiranje, mijenjanje, analizu, sintezu, prikazivanje i simulaciju
stanja konstrukcije raunalom. Dakle, CAD ne podrazumijeva samo tehniki crte, ve i prikaz
itavog sloenog sklopa sastavljenog od niza cjelina. Uz to CAD predstavlja osnovu za
povezivanje s drugim raunalnim aplikacijama poput CAM (Computer Aided Manufacturing
primjena raunala u proizvodnji), modeliranje ulaznih podataka potrebnih za proraun putem
metode konanih elemenata te niz drugih aplikacija (CADD Comp. Aided Design and
Documentation, CAE Comp. Aided Engineering, CAP Comp. Aided Planning, CAQ
Comp. Aided Quality Assurance, CAMRP Comp. Aided Material Requirements Planning,
CIM Comp. Integrated Manufacturing).
Kako bi konstruiranje pomou raunala bilo mogue, potreban je odgovarajui
"hardware" (raunarska oprema) i "software" (programska oprema).

Skener

Ploter

Raunalo

Tablet (Digitizer)

Tipkovnica

Mi
tampa

Slika 2.6.1 Shematski prikaz raunarske opreme ("hardware-a") potrebnog za CAD

Raunarska oprema ("hardware"):

Oprema u sebi ukljuuje:
- raunalo: kod veih tvrtki koriste se radne stanice te eksterni terminali koji omoguavaju
u potpunosti koritenje grafikih programa s radnih stanica. Danas i standardni PC
(osobno raunalo), uz neto kvalitetniju grafiku karticu i neto vei monitor,
omoguavaju u potpunosti koritenje CAD programske podrke. Svi ozbiljniji
programski paketi se danas izrauju i u verziji prikladnoj za koritenje na PC-u pod MS
Windowsima

2. Tehniko crtanje
-

74

ulazni ureaji: sainjava ih mi, "Tablet" ("Digitizer") kojim se omoguava veu tonost
pri crtanju nego li je to sluaj kod standardnog mia, "Skener" kojim se omoguava
digitalno uitavanje slike te uz odgovarajuu programsku podrku i obrada slike te njeno
prebacivanje iz grupe toaka ("bit-map" ili "raster image") u vektorski oblik (toke i
linije koje ih povezuju)
izlazni ureaji: "Ploter" (digitalni crta) prikladan za vee formate crtea pri emu se
koristi perima ili slinim pisaima koji se poput olovke povlae po papiru, te klasini
tampa ("Printer"), bilo laserski ili "ink-jet", pogodan za manje formate crtea

Programska oprema ("software"):

Programska oprema u sebi ukljuuje:
- operativni sustav (LINUX, UNIX, MS Widows, OS Macintosh,..): skup programa koji
omoguava koritenije raunala
- CAD programski sustavi (CATIA, SOLIDWORKS, Pro/ENGINEER, AutoCAD,
RHINOCERUS i sl.): programski paketi koji omoguavaju konstruiranje pomou
raunala
- programski paketi ope namjene: razni editori ASCII teksta, editori (procesori) teksta
(Word, TeX i sl.), proraunske tablice koje uz ispunjavanje tablica omoguavaju i
jednostavne raunske operacije s podacima (Excel, Quatro, Lotus i sl.) te rjeavai
jednadbi (Mathematica, Maple, MathLab, MathCad i sl.)
- programski paketi posebne namjene: programski paketi koji slue kao podrka razvoju
odreene grupe proizvoda te programski paketi koji slue za razliite proraune i analize
meu kojima su najzastupljeniji programski paketi temeljeni na Metodi konanih
elemenata (NASTRAN, ABACUS, ADINA, NISA, LS DYNA, ALGOR i sl.)
- grafiki programski sustavi: ine osnovu CAD sustava te ih se moe podijeliti na sustave
za crtanje u dvije (MS Visio i sl.) i tri dimenzije

Slika 2.6.2 Konstruiranje automobilskog ovjesa i aparata za gaenje poara koritenje Pro/E.-a

2. Tehniko crtanje

75

Slika 2.6.3 Primjer konstruiranja rakete te pripadnih sklopova koritenjem Pro/E.-a

Slika 2.6.4 Luka oprema konstruiranja u paketu CATIA

Dvodimenzionalni grafiki programski sustavi slue prvenstveno za izradu tehnike
dokumentacije odnosno ostvarivanje tehnikog nacrta. Osnovne funkcije koje se takvim
sustavima omoguavaju su:
- generiranje osnovnih geometrijskih oblika (toke, crte, krunice, krivulje i sl.)
- modificiranje objekata (mijenjanje dimenzija, brisanje, dopunjavanje)
- umnoavanje objekata
- tehniko opisivanje objekata (rafiranje, kotiranje)
- baratanje grupama objekata kao cjelinama (koritenje standardnih ili esto ponavljanih
oblika te grupiranjem u skupine "Layering")
- atribuiranje objekata (razliitim debljinama crta, bojama te pridruivanjem znakova
atributa geometrijskim oblicima)
- dobivanje informacija o crteu (izmjere objekta, udaljenosti meu objektima, veliina
crtea)
- programiranje rutinskih operacija

2. Tehniko crtanje

76

Trodimenzionalni grafiki programski sustavi temelje se na razliitim metodama definiranja

tijela pri emu se definiraju iani modeli, povrinski modeli, skenirani 3D objekti, polinomne
povrine te ekstrudirana tijela nastala gibanjem 2D geometrijskog presjeka po prostornoj krivulji.
Ovako definirana tijela i povrine mogu se koristit kao ulazna geometrija pri generiranju ulaznih
podataka potrebnih u analizi putem Metode konanih elemenata. Mogue eksportiranje
geometrije u neki od standardno prepoznatljivih formata. Tako npr. programski paketi za Metodu
konanih elemenata imaju suelje ("interface") za uitavanje geometrija kreiranih raznim CAD
programskim paketima.

Slika 2.6.5 Konstruiranje posude pod tlakom s pripadnim tehnikim nacrtom u Pro/E.-u.

Slika 2.6.6 Konstruiranje platforme skupa s pripadnim nacrtima u paketu CATIA

2. Tehniko crtanje

77

Slika 2.6.7 Graevinski nacrt i primjer sklopa u AutoCAD-u

Slika 2.6.8 Primjer jednostavnog 2D crtea u programu MS Visio

CAD sustavi omoguavaju jednostavno mijenjanje postojeih objekata i nacrta. To ukljuuje
uveavanje, umanjivanje, zrcaljenje, rotiranje, multipliciranje, poveavanje dijelova crtea,

2. Tehniko crtanje

78

modificiranje dijelova i sl. Ovime se bitno skrauje vrijeme potrebno za crtanje. CAD sustavi
omoguuju koritenje razliitih fontova (npr. ISOCP font predstavlja standardni font za tehnike
nacrte) te kotiranja i rafiranja temeljenih na standardima. Nadalje omoguava se svrstavanje
dijelova objekta u skupine "layering", pri emu moe biti vidljiva (aktivna) samo jedna skupina
ili pak vie njih. Ovime se omoguava preglednost pri crtanju uz mogunost sveobuhvatnog
prikaza. Grupiranje u skupine omoguava i kreiranje baza skupina koji se onda mogu lako
koristiti u nekim drugim projektima.
Kako bi se omoguilo meusobno komuniciranje izmeu CAD/CAM sustava, te CAD-a i ostalih
CA sustava, CAD sustavi zadovoljavaju IGES (Initial Graphics Exchange Specification)
standard. Uz ovo treba napomenuti i standard tvrtke Autodesk (proizvoa AutoCAD-a) koji
omoguava razmjenu putem DXF formata koji je postao iroko prihvaen standard i kod drugih
proizvoaa.
Standardizirana komunikacija meu CAD aplikacijama (npr. IGES format) omoguavaju
direktnu komunikaciju s obradom gotovih izradaka (CAM) na strojevima kao to su CNC
tokarilice (numeriki upravljane tokarilice), CNC glodalice odnosno CNC obradni centri.
U posljednje vrijeme se sve vie razvija, i svoju komercijalnu upotrebu nalazi tehnika brze izrade
prototipova (Rapid prototyping) ili popularnije nazvana 3D printanje. Ureaji za brzu izradu
prototipova (3D printeri) su slini klasinim printerima, dakle izlazne jedinice spojene na
raunala, s razlikom to umjesto dvije, printaju u 3 dimenzije.

Slika 2.8.8 CAD model, 3D prototip i finalni izradak na CNC obradnom centru

Literatura
R. Jaki, Tehniko crtanje, FESB Split, Sveuilite u Splitu, 1985.
E. Hercigonja, Tehnika grafika, kolska knjiga, Zagreb, 1994.
D. Marjanovi, "Izrada tehnike dokumentacije pomou raunala", Inenjerski prirunik IP1.
Temelj inenjerskih znanja, kolska knjiga, Zagreb, 1996.

3. Osnovni pojmovi iz vrstoe materijala i dimenzioniranja

79

3. Osnovni pojmovi iz vrstoe materijala i dimenzioniranja

Jedna od bitnih karakteristika materijala jest modul elastinosti koji predstavlja mjeru otpora
materijala elastinim deformacijama. Materijal veeg modula elastinosti jest krui. Npr., tap
napravljen od materijala veeg modula elastinosti, ako se na njega djeluje istom silom, manje e
se savinuti od tapa kojem je modul elastinosti manji. Kako bi se detaljnije razmotrio modul
elastinosti, potrebno je definirati naprezanje i deformaciju.
Uz modul elastinosti, koji definira ponaanje materijala u elastinom podruju, dakle u
podruju kad jo nije dolo do trajnih plastinih deformacija, bit e objanjene granice kada
nastupa do trajnih plastinih deformacija i na kraju loma konstrukcije. Ove vrijednosti ine
temelj dimenzioniranja.

3.1 Osnovni pojmovi iz vrstoe materijala

3.1.1 Naprezanje
Presijecanjem tijela na koje djeluje niz sila (sl. 3.1.1), zamiljenom ravninom, te promatranjem
samo jednog njegovog dijela, sve sile koje djeluju na tom dijelu tijela moraju biti u ravnotei sa
ostatkom tijela. Dakle, sile u zamiljenoj ravnini presjeka su u ravnotei sa svim silama koje
djeluju na promatrani dio tijela. Na jednom malom dijelu povrine A djeluje sila F (sl. 3.1.1).
Pod pretpostavkom da je povrina A vrlo mala i tei nuli (infinitezimalna), omjer
infinitezimalne sile i povrine predstavlja naprezanje,
F
p = lim
.
(3.1.1)
A0 A
Vektor naprezanja p moe se rastaviti na njegovu normalnu (okomitu na povrinu) i
tangencijalnu komponentu (sl. 3.1.1). Normalna komponenta naziva se normalno naprezanje , a
tangencijalna komponenta naziva se tangencijalno (smino) naprezanje .

80

3. Osnovni pojmovi iz vrstoe materijala i dimenzioniranja

F3
n

Fi
F

F1

F2

F2

F1

F1

F2

Slika 3.1.1 Prikaz naprezanja

Neki karakteristini naini optereivanja, koji izazivaju odreena karakteristina naprezanja,
prikazani su slikom 3.1.2.
F

F
A

=F A

povrina A

biaksialno vlano naprezanje

(membransko naprezanje)

jednostavno tlano naprezanje

= Fs A

p
hidrostatski pritisak
isti smik

Slika 3.1.2 Neki karakteristini sluajevi optereenja

Poto se naprezanje dobiva dijeljenjem sile [N] s povrinom [m2], jedinica za naprezanje je
[N/m2], ili to se ee koristi [N/mm2] koji odgovara jedinici [MPa]. Naprezanje je tenzor, to
znai da je za njegovo potpuno opisivanje potrebno definirati devet (tenzor II. reda ima 32

81

3. Osnovni pojmovi iz vrstoe materijala i dimenzioniranja

komponenti) meusobno nezavisnih komponenti. Tih devet komponenti se kasnije dade svesti na
tri glavna smjera i tri glavne komponente, iz kojih se koritenjem teorija elastinosti, doe do
samo jedne komponente (skalara) koja se naziva ekvivalentno naprezanje.

3.1.2 Deformacija
Djelovanjem sile na tijelo ono se deformira. Za isto naprezanje, krui materijal deformirat e se
manje. Optereivanjem tijela na nain prikazan slikom 3.1.3 doi e do produljena tijela za "u" te
njegovog poprenog skraenja za "v". Duljinska deformacija definira se kao produljenje prema
ukupnoj poetnoj duljini ,
l u
=
= .
(3.1.2)
l
l
Analogno ovom, prema slici (sl. 3.1.3) poprena deformacija jest odnos poprenog skraenja i
poprene duljine,
l
v
q = = .
(3.1.3)
l
l
Odnos duljinske deformacije i poprene deformacije, odreen je Poissinovim koeficijentom " "
koji predstavlja odnos poprenog skraenja prema duljinskom produljenju,
=-(poprena deformacija)/(uzduna deformacija).

(3.1.4)

Optereti li se tijelo prema slici 3.1.3 (sredina), doi e do kutnog deformiranja. Kutna
deformacija definira se kao
w
= = tan .
(3.1.5)
l
Optereivanjem tijela pritiskom sa svih strana, npr. kamen na dnu mora, dolazi do volumenske
deformacije
V
=
.
(3.1.6)
V
Sve navedene deformacije su bezdimenzionalne vrijednosti. Deformacija je, poput naprezanja,
takoer tenzor drugog reda to znai da je opisuje devet, meusobno neovisnih, komponenti.

82

3. Osnovni pojmovi iz vrstoe materijala i dimenzioniranja

u/2

v/2

v/2

V
V V

p
V

u/2

Slika 3.1.3 Duljinska, kutna i volumenska deformacija

3.1.3 Hookeov zakon

Deformacije i naprezanja nekog tijela posljedica su djelovanja istih sila na to tijelo, pa je logino
da su i meusobno povezane. Pokusima je utvreno da postoji proporcionalnost izmeu
elastinih deformacija i naprezanja, to se opisuje Hookeovim zakonom. Tako za normalno
naprezanje i deformaciju, pri malim deformacijama, vrijedi linearan odnos definiran Youngovim
modulom elastinosti "E",
= E.
(3.1.7)
Tangencijalno naprezanje, pri malim deformacijama, linearno je proporcionalno kutnoj
deformaciji, a odnos meu njima definiran je modulom smicanja "G",
=G.
(3.1.8)
Hidrostatski pritisak proporcionalan je volumenskoj deformaciji, gdje je odnos meu njima
definiran volumenskim modulom elastinosti "K",
p = K .
(3.1.9)
Obzirom da su deformacije bezdimenzionalne veliine, jedinice za module elastinosti su iste
kao i za naprezanja, [N/m2]. Kako se radi o velikim brojevima, moduli elastinosti se esto
izraavaju u [GN/m2] ili [GPa]. Ovi odnosi vrijede samo za elastino linearno podruje. Za
veinu materijala to podruje odgovara deformacijama do =0,001 (0,01%). Tako npr. za
ugljini elik Youngov modul elastinosti iznosi E=200210 GPa, modul smicanja G=8081
GPa, dok je Poissonov koeficijent =0,240,28. Za aluminij i aluminijske legure ove su
vrijednosti E=7071 GPa, G=2627 GPa te =0,320,36. Za nelinearno plastino podruje ove
linearne relacije vie ne vrijede!
Kako su modul elastinosti E, modul smicanja G i Poissonov koeficijent konstante jednog te
istog materijala, meu njima postoji povezanost te vrijedi:
E
G=
,
(3.1.10)
2(1 + )
odnosno za volumenski modul elastinosti K
E
K=
.
(3.1.11)
3(1 2 )

83

3. Osnovni pojmovi iz vrstoe materijala i dimenzioniranja

3.2 Dimenzioniranje
Prilikom dimenzioniranja mehanikih konstrukcija, osnovni zahtjev je da naprezanje u
konstrukciji ne smiju biti vee od doputenog dop, dakle vrijedi dop . Doputeno
naprezanje odreuje se iz graninog naprezanja gr i stupnja (faktora) sigurnosti S te vrijedi

dop =

gr

.
(3.2.1)
S
Izbor stupnja (faktora) sigurnosti ovisi o mnogim faktorima poput injenice koliko je poznata
veliina optereenja koje se pri eksploataciji pojavljuje, kolika je opasnost po ljudski ivot,
kolika je vanost konstrukcije, injenici da li je konstrukcija fiksna ili pokretna i dr. Na
ispunjenje zahtjeva sigurnosti moe se utjecati u fazi konstruiranja pravilnim izborom materijala
i optimalnim oblikovanjem. esto nepotpuno poznavanje svojstava materijala i uvjeta
optereenja upuuje na uvoenje odgovarajueg stupnja sigurnosti. Orijentacijske vrijednosti
stupnja sigurnosti dane su tablicom 3.2.1.
Koje e se naprezanje uzeti kao mjerodavno granino naprezanje ovisi o karakteristici materijala
i optereenja. Tako se npr. kod mirnog ili slabo promjenljivog optereenja (statiko optereenje)
koristi granica teenja, kod promjenljivog dinamika vrstoa, a kod krtih materijala i mirnog
optereenja vlana vrstoa.
Materijal
Vrsta
optereenja
mirno
istosmjerno promjenjivo
naizmjenino promjenjivo
udarno

Plastini i metalni materijali

Sivi lijev Drvo
Odgovarajua karakteristika materijala
Dinamika vrstoa
Vlana vrstoa
Vlana Granica
Optereenje
vrstoa teenja Istosmjerno
M
Naizmjenino
M
T
D i
Dn
34
56
1012
1215

23
34
57
68

2,54
36

46
68
1215
1520

7
10
15
20

Tablica 3.2.1 Orijentacijske vrijednosti stupnja sigurnosti

3.2.1 Statike i dinamike konstante materijala te lom materijala

Statike konstante pojedinih materijala dobivaju se eksperimentalnim snimanjem dijagrama
rastezanja (- dijagram). Pri snimanju dijagrama koriste se cilindrine epruvete koje se rasteu
u kidalicama, pri emu se iscrtavaju dijagrami pomaka (deformacija) u ovisnosti o primijenjenoj
sili u kidalici (naprezanje). Uslijed optereenja preko granice elastinosti dolazi do kontrakcije
presjeka (stvaranja "vrata") na sredini epruvete, koje se zavrava lomom epruvete. Tijekom
optereenja dolazi do smanjenja povrine presjeka, a samim time i porasta naprezanja. Zbog
jednostavnosti pri iscrtavanju dijagrama naprezanja, uzima se da je popreni presjek konstantan i
jednak poetnom poprenom presjeku. Takvo se naprezanje naziva konvencionalnim,
0 = F A0 , A0=const. Konvencionalno se naprezanje razlikuje od stvarnog naprezanja

= F A , pri emu je A const . Na dijagramima se uvijek prikazuje konvencionalno

naprezanje 0 .

3. Osnovni pojmovi iz vrstoe materijala i dimenzioniranja

84

Slika 3.2.1 Ispitivanje epruvete Al-legure na kidalici

Statike konstante materijala, prikazane slikom 3.2.2 su:
p - granica proporcionalnosti naprezanje do kojeg vrijedi linearni Hookeov zakon

E - granica elastinosti iako odnos nije vie linearan pri ovom naprezanju
se nakon rastereivanja jo uvijek ne pojavljuju
plastine deformacije.

T - gornja granica teenja za naprezanje iznad ove granice, nakon rastereenja javljaju
se plastine deformacije. Pri ovom naprezanju u epruveti
nastaje nagla kontrakcija ("vrat") koja do tad nije postojala
T - donja granica teenja za naprezanje iznad ove granice, nakon rastereenja javljaju
se plastine deformacije.
M - vlana ili rastezna vrstoa najvee naprezanje koje materijal moe preuzeti. Iza
ove granice plastina deformacija se poveava bez
poveavanja sile.

3. Osnovni pojmovi iz vrstoe materijala i dimenzioniranja

85

E P

Slika 3.2.2 Dijagram rastezanja za konstrukcijski elik

Krhki materijali

Duktilni materijali
0, 2

Polimeri i
organski materijali

0,2

Slika 3.2.3 Dijagram rastezanja za razne konstrukcijske materijale

Kod materijala gdje nije lako odvojiti elastino podruje od plastinog uvodi se granica 0,2, koja
predstavlja naprezanje pri kojem trajna deformacija iznosi 0,2% (=0,02, sl. 3.2.3). Sama toka
predstavlja sjecite krivulje i paralele sa linearnim podrujem.
Kod visokih temperatura definira se toplinska granica teenja 0, 2 / , gdje je [C] simbol za
temperaturu pri kojoj se optereenje aplicira, pri emu deformacija iznosi 0,2%. Pri definiranju
vrstoe kod visokih temperatura i pojave trajnog teenja, definira se vremenska granica 1 / 105 /
koja predstavlja naprezanje pri temperaturi [C] kod kojeg deformacija iznosi 1% nakon 105
sati. Takoer se pri dugotrajnim toplinskim optereenjima definira i prekidna granica teenja
B / 105 / koja predstavlja granino naprezanje pri kojem na temperaturi [C], nakon 105 sati,
uslijed trajnog teenja nastupa lom.

86

3. Osnovni pojmovi iz vrstoe materijala i dimenzioniranja

Dijagrami sabijanja veine materijala kvalitativno i kvantitativno slini su dijagramima

rastezanja. Dijagrami smicanja slini su dijagramima rastezanja, gdje su karakteristine veliine:
P -granica proporcionalnosti, E -granica elastinosti, T -granica teenja i M -smina vrstoa.
Iz statikih dijagrama vidljivo je da do granice teenja materijal se ponaa prema Hookeovom
zakonu (jednadba pravca iji je nagib jednak modulu elastinosti), nakon ega materijal ulazi u
plastino podruje (podruje trajnih deformacija), sve do vlane vrstoe kada nastupa lom. to
je modul elastinosti nii, pravac je poloeniji (usporedba elika i Al legure na slici 3.2.3)
Ukoliko se u elastinom podruju vri rastereivanje, naprezanje e se po istom pravcu
(Hookeov zakon) vratiti u nulu. Nastupi li rastereivanje ve plastino deformiranog materijala,
naprezanje e se takoer po pravcu paralelnom s elastinim pravcem vratiti u nulu, no ponovnim
optereivanje ovako rastereenom materijala, novo plastino teenje nastupa pri viem
naprezanju (nastavak optereenja elika na sl. 3.2.3). Ovaj fenomen se naziva ovrivanje
materijala, koje je karakteristino za sve hladno deformirane metale.
Frame 001 09 Jun 2006

Celik
Celik
nastavak opt.
Al Si 0,5
Hookeov zakon za celik

500

Hookeov zakon za AlSi0,5

naprezanje [MPa]

400

300

200

100

0.05

0.1

deformacija

0.15

0.2

Slika 3.2.3 Usporedni dijagram konstrukcijskog elika i Al-legure

Iskustvo je pokazalo da je otpornost materijala pri dinamikom optereenju znatno manja
od otpornosti pri statikom optereenju. Pri lomu materijala razlikuju se dva osnovna oblika
loma, trajni lom i nasilni lom.

3. Osnovni pojmovi iz vrstoe materijala i dimenzioniranja

87

Trajni lom nastaje postepeno, u dugom vremenskom razdoblju. esto zapoinje pukotinom, koja
nastaje uslijed vrnih naprezanja, iri se postepeno, pri emu je tako nastala povrina loma glatka
s vidljivim "frontama" irenja loma. Ove meusobno koncentrine i dijelom paralelne crte
poinju najee od ruba, a zavravaju se podrujem gdje je uvijek prisutan nasilni lom kojeg
karakterizira hrapava zrnata struktura povrine. Taj nasilni lom nastaje u momentu kad je
popreni presjek postao premali da bi prenosio optereenje te dolazi do trenutnog loma (slika
3.2.4). Uzroci vrnih naprezanja mogu biti povrinska hrapavost uslijed obrade, nehomogenosti u
strukturi materijala uslijed neistoa, ljake i sl., te koncentracija naprezanja uslijed naglih
prijelaza povrina, ureza, utora, provrta i sl. Ukoliko je kod trajnog loma povrina nasilnog loma
relativno velika u odnosu na glatku povrinu, takva injenica upuuje na to da je dio bio loe
dimenzioniran. Za razliku od tog, sluaj kad je povrina nasilnog loma relativno mala ukazuje na
injenicu da je presjek bio ispravno dimenzioniran te uzrok loma treba traiti negdje drugdje,
npr. u povrinskoj pukotini.
Nasilni lomovi nastaju trenutno uslijed preoptereenja te je za njih karakteristina hrapava zrnata
struktura povrine loma (sl. 3.2.5).

trajni lom

nasilni lom
Slika 3.2.4 Izgled presjeka kod trajnog loma

Slika 3.2.5 Izgled presjeka kod nasilnog loma

Za dimenzioniranje kod dinamikih optereenja mjerodavna je dinamika vrstoa D koja
predstavlja najvee naprezanje koje tijelo moe podnijeti trajno bez loma. Dinamika vrstoa
ovisi o materijalu, obliku, veliini strojnog dijela te povrinskoj obradi. Dinamika se vrstoa
jedino tono moe odrediti eksperimentalnim putem, to je u principu preskupo te se najee
rauna preko dinamike vrstoe materijala D i odreenih koeficijenata.

4. Materijali u strojogradnji

88

4. Materijali u strojogradnji

Za izradu strojeva i aparata koriste se razliiti konstrukcijski materijali. Izbor materijala ovisi o:
- namjeni dijela
- optereenju
- radnoj sredini i dr.
Osnovno pri izboru materijala je proraun naprezanja i ekonominost. Svi potrebni podaci o
materijalima nalaze se u standardima i tablicama proizvoaa. Meu najvanijim svojstvima
koja se navode su:
- mehanika: tvrdoa, vrstoa, rastezljivost, ilavost
- fizikalna: toplinska vodljivost, elektrina vodljivost, magnetizam
- kemijska, tehnoloka i dr.
Dvije osnovne skupine materijala u strojogradnji ine metali i slitine, te nemetali. Metali su
materijali koji se sastoje iz kristalne reetke sastavljene iz pravilno rasporeenih atoma. isti
metali se rijetko koriste u praksi iz razloga to se teko dobivaju, skupi su i posjeduju loa
mehanika svojstva. Stoga se najee koriste slitine (legure) metala sastavljene iz atoma
razliitih kemijskih elemenata od kojih je barem jedan metal. Slitine imaju svojstva razliita i
esto znatno bolja od osnovnih materijala iz kojih su sastavljene.

4.1 eljezo i eljezne slitine - elici

isto eljezo je mekano pa se za tehnike potrebe koriste njegove slitine u kojima odluujui
utjecaj ima ugljik. Obzirom na udio ugljika elici se dijele na:
- elik i elini lijev kod kojeg je udio ugljika 0,05%1,7%
- lijevano eljezo kod kojeg je udio ugljika 1,7%4,5%.

4.1.1 elik i elini lijev

Ukoliko je ugljik jedina primjesa, elici su ugljini elici. Ugljini elici s manje od 0,9% ugljika
se koriste kao konstrukcijski elici, a poveanjem udjela ugljika poveava se vrstoa i tvrdoa te
smanjuje ilavost. Za kaljenje se koriste elici s 0,3% ugljika, a poveavanjem udjela ugljika
raste zakaljivost. Za elini lijev koriste se ugljini elici s 0,2%0,4% ugljika. elici s
0,9%1,7% ugljika koriste se uglavnom kao alatni elici.
Obini konstrukcijski elici, sadre od 0,25% C
Ukoliko uz ugljik ima i drugih primjesa, radi se o legiranim elicima. Legirajui elementi koji se
najee koriste su mangan, krom, silicij, volfram, vanadij, molibden, bakar te kobalt.

89

4. Materijali u strojogradnji

Legiranjem se postie poboljanje svojstava elika poput poveane ilavosti, obradivosti,

kovnosti, zavarljivosti, otpornosti prema atmosferskim i kemijskim utjecajima (nehrajui
elici), postojanosti na visokim temperaturama, elici velike vrstoe, elici povoljnih magnetnih
i elektrinih svojstava i dr. Uz ove elemente javljaju se sumpor i fosfor koji predstavljaju
neistoe. Postotak legirajueg elementa ovisi o namjeni i oni s manje od 5% udjela nazivaju se
niskolegirani, odnosno visokolegirani s vie od 5% udjela legirajueg elementa.
elici se prema HRN oznaavaju slovom "" i odgovarajuom skupinom brojeva (sl.
4.1.1), od kojih prva etiri broja predstavljaju osnovnu oznaku, a posljednja dva dopunsku
oznaku. Prvi broj osnovne oznake oznaava radi li se o obinom ugljinom eliku (oznaka 0) ili
ugljinom s garantiranim sastavom (oznaka 1). Drugi broj osnovne oznaka kod obinog
ugljinog elika oznaava prekidnu vrstou (tablica 4.1.1), dok kod ugljinih elika s
garantiranim sastavom oznaava postotak ugljika (npr., 0,3% se oznaava brojem 3). Kod
legiranih elika prvi broj oznaava najutjecajniji legirni element (tablica 4.1.2), dok drugi broj
oznaava drugi najutjecajniji legirni element. Trei i etvrti osnovni broj oznaava redni broj
elika i njegovu upotrebljivost, npr. za cementiranje, poboljanje, automate, alate, kemijski
postojan, vatrootporan i dr. Dopunskom oznakom se oznaava stanje elika, npr. areno,
poboljano, normalizirano, vueno i dr. Tako npr. .0345 oznaava obini ugljini elik s
vlanom vrstoom 363441 MPa. Oznaka .5435.51 oznaava Ni-Cr legirani elik za
poboljanje u vuenom i arenom stanju. U tablici 4.1.3 dan je pregled nekih od najee
upotrebljavanih elika.

osnovna
oznaka

.XXXX.XX
dopunska
oznaka

Slika 4.1.1 Oznaavanje elika

Broj
Vlana
vrstoa
[MPa]

0
-

1
2
3
4
5
6
7
- 340 370 400 500 600 700
330 360 390 490 590 690 790

Tablica 4.1.1 Dugo mjesto u oznakama za obini ugljini elik

Broj
Legirni
element

1
C

2
Si

3
Mn

4
Cr

5
Ni

6
W

7
Mo

8
V

9
ostali

Tablica 4.1.2 Oznaavanje legirnih elemenata u prvom i drugom mjestu oznake za elik

90

4. Materijali u strojogradnji

.0000
.0270
.0360
.0461
.0545
.0561
.0645
.0745
.0361
.0462
.0561
.4140
.4570
.4579

za dijelove bez posebnih zahtjeva, tzv. trgovaki elik

za dijelove s dobrom ilavou, npr. ica
najei materijal u bravarstvu, elinim konstrukcijama, kuitima i sl.
za odgovorne dijelove koji moraj bit ilavi, npr. ojnice, vratila i sl.
za jae optereene dijelove strojeva, vratila i sl.
dinamiki i udarno optereeni strojni dijelovi
elici za zavarene nosee konstrukcije
kotrljajui leajevi
otporni na hru
otporan na visoke temperature i do 1200C, npr. elici grijaih spirala

elici za
posebne
namjene

Tablica 4.1.3 Primjeri neki esto koritenih elika

elini lijev koristi se za izradu lijevanih strojnih dijelova kod kojih se zahtjeva velika vrstoa i
ilavost. Sadri 0,20,4% ugljika i vrlo se teko lijeva uz veliko stezanje pri ulijevanju u kalup
(1012%), to dovodi do nastajanja upljina i zaostalih naprezanja. Legiranjem i toplinskom
obradom mogue je postii bitna poboljanja. Oznaava se isto kao i elik s razlikom da se
umjesto slova "", pie "L". Razlika izmeu elika i elinog lijeva je u tome to se elini
lijev ulijevanjem u kalupe dovodi u konano stanje, dok se elik lijeva u ingote (metalni kalupi) i
se kasnije se valja u limove i profile.

4.1.2 Lijevano eljezo

U skupini lijevanog eljeza razlikujemo sivi lijev, nodularni lijev, temper lijev, bijeli temper lijev
i crni temper lijev.
Sivi lijev (SL) karakteriziran je lamelarnom strukturom grafita (sl. 4.1.2). SL je jeftin, lako se
obrauje i karakterizira ga izvrsna livljivost. Posjeduje dobra triboloka svojstva te ne dolazi do
zaribavanja ni nakon nestanka ulja. Jednostavni i jeftini leajevi mogu biti izraeni iz SL-a.
Osnovna mana mu je vrlo niska vlana vrstoa, mali modul elastinosti, slaba duktilnost i
toplinska postojanost. Tlana vrstoa mu je znatno vea od vlane, neosjetljiv je na djelovanje
ureza, ima povoljnu dinamiku vrstou, dobro podnosi i priguuje udarce te je izrazito povoljan
za izradu kuita. Brzim hlaenjem SL-a dobiva se tvrdi lijev (TL) koji posjeduje veliku tvrdou
i otpornost na habanje. Legiranjem je mogue bitno poboljati svojstva pa dodavanjem Ni, Cr i
Mo poveava se otpornost na troenje i koroziju te poveava toplinska postojanost. Dodavanjem
Ni, Cr, Si te Cr, Al poveava se toplinska postojanost i otpornost na ogorijevanje. Dodavanjem
P, Si se takoer poveava toplinska postojanost te je takav SL pogodan za izradu loita.
Dodavanjem Si postie se otpornost na kiseline.
Nodularni lijev (NL) karakteriziran je kuglastom strukturom grafita (sl. 4.1.3) to omoguava
veu vrstou, ilavost, modul elastinosti i otpornost prema koroziji od SL-a. No mo
priguivanja vibracija mu je manja od SL-a. Neosjetljiv je na ureze i ima povoljnu dinamiku
vrstou te se u mnogim sluajevima koristi umjesto znatno skupljeg elinog lijeva.

4. Materijali u strojogradnji

Slika 4.1.2 Struktura sivog lijeva1

91

Slika 4.1.3 Struktura nodularnog lijeva

Temper lijev (TeL) dobiva se podvrgavanjem manjih dijelova iz dobro livljivog bijelog sirovog
eljeza postupku temperiranja (arenja). Vrlo je jeftin i esto se koristi u masovnoj proizvodnji.
vrstoa mu je negdje izmeu sivog i elinog lijeva. Bijeli temper lijev (BTeL) koristi se u
masovnoj proizvodnji manjih odljevaka (do 1 kg) jednoline debljine stjenke (320 mm) poput
raznih kljueva, okova, transportnih lanaca i sl. Dade se povrinski cementirati. Crni temper lijev
(CTeL) se koristi pri izradi odljevaka debljih nejednolikih stjenki (340 mm) poput raznih
kuita zupanika, strojeva, aparata, bubnjeva konica i sl. Ne moe se lemiti i zavarivati te nije
podesan za visoke temperature. Mogue ga je kaliti i poboljati.

4.1.3 Toplinska obrada

Toplinskom obradom bitno se poboljavaju svojstva elika. Postupci toplinske obrade koji se
primjenjuju su arenje, normalizacija, kaljenje, naputanje, poboljanje, cementiranje i nitriranje.
Ovi postupci provode se pri raznim temperaturama koje ovise o postotku ugljika, kao to je i
prikazano na dijagramu elika koji opisuje podruja temperatura potrebnih za toplinsku obradu
elika (sl. 4.1.4).
arenjem se smanjuju unutranja naprezanja nastala nejednolikim hlaenjem pri proizvodnji.
arenje se vri polaganim zagrijavanjem na 600650C, zadravanjem neko vrijeme na toj
temperaturi te polaganim hlaenjem. Na ovoj povienoj temperaturi u materijalu nastaju
plastine deformacije te se unutarnja naprezanja izjednauju. arenjem iznad temperature 720C
(meko arenje) poveava se obradivost materijala, no istodobno smanjuje vrstoa i tvrdoa.
Normalizacija je slina arenju gdje se zagrijavanje vri na temperaturi vioj od one kod arenja
(do temperature kaljenja) uz vrlo spori postupak hlaenja, ime se postie sitnozrnata struktura.
Kaljenjem se elini izradak zagrije na temperaturu kaljenja te se naglo ohladi u vodi ili ulju,
ime je onemoguen proces rekristalizacije pri hlaenju pa se postie vea tvrdoa i vrstoa uz
smanjenje ilavosti materijala. Zakaljivost elika (mogunost kaljenja pri nioj temperaturi) se
poveava poveanjem udjela ugljika. Zakaljivost elika sa 23% ugljika je vrlo mala. Potrebna
brzina hlaenja kod legiranih elika je neto manja od ugljinih te je dovoljno i hlaenje na
zraku (samozakaljivost).
Naputanje je proces grijanja na temperaturu od 100400C, popraen polaganim hlaenjem.
Ovime se smanjuje krhkost i unutarnja naprezanja nastala procesom kaljenja.

Skenirani crte: B. Kraut, Strojarski prirunik, Tehnika knjiga, Zagreb, 1982.

4. Materijali u strojogradnji

92

Poboljanje je proces koji obuhvaa provedbu kaljenja i naputanja.

Povrinsko kaljenje je proces koji se koristi kada se eli lokalno poboljati vrstoa i tvrdoa
odreenih povrina strojeva i strojnih dijelova, uz zadravanje ilavosti nosive jezgre izratka.
Karakteristine su strojne staze po kojima se vri klizanje drugih dijelova i rukavci osovina. Za
zagrijavanje povrine koriste se plinski plamenici ili visokofrekventne struje.
Cementiranje je postupak koji se primjenjuje kod nekaljivih elika nanoenjem (uranjanjem u
ugljenu prainu) sloja ugljika na povrinu. Ovime se na povrini lokalno povea udio ugljika,
tako da povrina postane kaljiva, a nakon naglog hlaenje jezgra i dalje ostaje ilava. Proces
pougljavanja vri se vrlo sporo (12-16 sati za pougljavanje dubine do 2 mm) na temperaturi
iznad 720C.
Nitriranje je postupak slian je cemetiranju, gdje se povrina dovodi u kontakt sa strujom duika
koji se vee sa eljezom te tvori vrlo tvrde kristale eljeznog nitrida (Fe4N). Ovako dobiveni
povrinski sloj vrlo je tvrd i otporan na troenje. Nitriranjem se poveava dinamika vrstoa i
otpornost prema koroziji. Postupak nitriranja vrlo je polagan, mogue je nitrirati samo male
povrine pa se za vee izratke primjenjuje cementiranje.

Slika 4.1.4 Dijagram elika

Skenirani crte: V. Hrgei i J. Baldani, Mehanike konstrukcije, Sveuilite u Zagrebu, Elektrotehniki Fakultet,
Zagreb, 1990.

4. Materijali u strojogradnji

93

4.2 Obojeni metali

4.2.1 Bakar i bakrene slitine
Bakar i bakrene slitine (legure) karakterizira otpornost prema koroziji, kiselinama, dobra
lemljivost, dobra triboloka svojstva (koristi se za leajeve), dobra elektrina i toplinska
vodljivost te dobra mogunost oblikovanja.

isti bakar karakterizira dobra elektrina i toplinska vodljivost pa se koristi u industriji

toplinskih ureaja. U praksi se pojavljuje kao Cu 99,15 (za izratke trgovake kvalitete), Cu 99,5
(za izratke bolje kvalitete), Cu 99,75 (za izratke najbolje kvalitete) te kao E.Cu (za elektrotehniku
namjenu). Legiranjem istog bakra postiu se razna dobra svojstva.
Mjedi (mesing) su slitine bakra i cinka koje se koriste kao gnjeive i ljevake slitine. Obzirom na
sastav postoje slijedee vrsti mjedi:
- obina mjed za gnjeenje (5494%Cu, 13%Pb, ostatak Zn), koristi se za preane profile
u elektrotehnici, zgradarstvu, za opruge, vijke, izmjenjivae topline, instalacijske dijelove
u elektrotehnici, za biuteriju i sl.
- obina mjed za lijevanje (6064%Cu), koristi se za pjeani, kokilni i tlani lijev te kod
raznih okova, armatura, i sl.
- specijalna mjed za gnjeenje (s dodacima Ni, Mn, Fe, Al, Si, Pb), koristi se kao
konstrukcijski materijal povoljne vrstoe i ilavosti, velike otpornosti atmosferskim
utjecajima, dobre klizavosti, dobre obradivosti. esto se koristi pri izradi opruga.
- specijalna mjed za lijevanje (sa 13% Mn), dobro se lijeva i lemi. Koristi se za dijelove
izloene velikim pritiscima, visokotlane armature i kuita, za ventile, matice te brodske
vijke.
- "novo srebro" (4564%Cu, 1119%Ni, ostatak Zn), bijele boje, dobro se kuje i prea u
vruem stanju, dobro se hladno izvlai (ica). Koristi se za izratke u zgradarstvu, ukrasne
predmete, jedai pribor, opruge te je povoljan za duboko izvlaenje (posude).

Prema HRN-i, obojeni metali oznaavaju se sa slovima koji simboliziraju legirni element i
pripadajui udio izraen u postocima, a za odljevke na poetku oznake upisuje se i simbol
tehnoloke namjene slitine (P-lijevanje u pijesku, K-kokilni lijev, T-tlani lijev, C-centrifugalni
lijev, B-brizganje).
Neki od primjera primjere:
P. Cu Zn 33 Pb za armature i dijelove ope upotrebe u elektroindustriji
K. Cu Zn 40 za armature i dijelove u elektroindustriji
Cu Zn 40 Pb 3 za tanke vuene profile u strojarstvu i elektroindustriji
Cu Zn 28 i Cu Zn 20 za cijevi, manometre, hladnjake te instalacijske dijelove u el.ind.
Cu Ni 15 Zn 20 novo srebro

4. Materijali u strojogradnji

94

Bronce su slitine bakra (vie od 60%Cu) uz dodatak Al, Si, Pb i Zn. Nazive imaju prema
legirnim elementima koji prevladavaju, tako razlikujemo:
- aluminijska bronca za gnjeenje (4,510% Al), izrauje se u obliku ipki, limova, traka
cijevi i ice za izradu predmeta ope upotrebe te za kemijsku industriju. Pri udjelu
aluminija u granicama 4,755,25% pokazuje dobru el. vodljivost te se koristi u
elektrotehnici za opruge i dijelove koji vode el. struju. Dobro se kuje i obrauje. Npr.
Cu Al 5.
- aluminijska bronca za lijevanje (910%Al), otporna prema koroziji i kiselinama, dobro se
vari i teko lemi. Koristi se za odljeve vee vrstoe i otpornosti na habanje poput punih
kola, punika, zupanika te armatura za pregrijanu paru u kemijskoj i prehrambenoj
industriji.
- kositrena bronca za gnjeenje (sa 17% Sn), koristi se za vijke i opruge koji vode el.
struju, te za kondenzatorske cijevi, izmjenjivae, manometarske cijevi, iana sita,
dijelove el. instrumenata (nemagnetino) i u kemijska industrija Npr. Cu Sn 5
- kositrena bronca za lijevanje (1020% Sn), za djelove izoene velikim pritiscima i
habanju poput kliznih leajeva, vijenaca punih kola, armatura za velike pritiske, za
izradu pumpi i zvona. Npr. P. Cu Sn 20
- kositreno olovna bronca (10%Sn, 522%Pb), posjeduje dobra triboloka svojstva i
otpornost prema troenju, koroziji, sumpornoj kiselini, solnoj kiselini i masnim
kiselinama. Koristi se kod kliznih leajeva i armatura te dijelova otpornih na kiseline.
Npr. P. Cu Sn 10 Pb 5
- olovna bronca (sa 25%Pb), koristi se kod jako optereenih kliznih leajeva te klipova
motora. Npr. P. Cu Pb 25
- silicijska bronca (2,83,5%Si i 15%Mn), za vrlo optereenje dijelove u kemijskoj
industriji, opruge koje provode el. struju, metalne tkanine, sita, dimne filtere, isparivae
te druge dijelove u brodogradnji i strojarstvu. Dobro je zavarljiva. Npr. Cu Si 2 Mn
- crveni metal (37% Sn i 37% Zn), za limove, trake, manometarske cijevi te dijelove u
elektrinim instrumentima i signalnim ureajima.
- crveni lijev (510% Sn, 47% Zn i 14% Pb), koristi se kod armatura pod visokim
tlakom, kliznih leajeva, leajnih ahura, punih zupanika, ventilskih sjedita, cijevnih
prirubnica i drugih dijelova koji se spajaju tvrdim lemljenjem.

4.2.2 Aluminij i aluminijeve slitine

Zbog male gustoe (teine dijelova) i velike vrstoe Al-slitine, iako skuplje od elika, izrazito
su povoljne za sve dinamiki optereene dijelove, a naroito za dijelove gdje se zahtjeva mala
masa poput onih u avioindustriji. Zbog manjeg modula elastinosti imaju vee deformacije nego
isti dijelovi od elika.

isti aluminij dobavlja se prean, valjan, vuen u obliku ipki, cijevi, limova i ica ili se pak
lijeva tlanim lijevom (rotori kratkospojenih asinhronih motora). Izvrstan toplinski i elektrini
vodi, ali neotporan prema morskoj vodi, anorganskim kiselinama, sodi, buci, betonu te ga je
potrebno elektrolitiki zatiti (npr. eloksiranjem). Moe se variti, no teko ga je lemiti. U praksi
se susree kao Al.99,8 (kemijska i prehrambena industrija), Al.99.8 (ope namjene) i E.Al (za
elektrotehniku). Legiranjem mu se bitno poboljavaju svojstva.

4. Materijali u strojogradnji

95

Aluminijske slitine za gnjeenje pogodne su za valjanje, preanje i izvlaenje. Od Al-slitina

najee se susreu:
- AlCuMg slitine (duraluminij) velike vrstoe, dobre obradivosti i male otpornosti prema
koroziji, esto se koristi u avioindustriji. Npr. Al Cu 5 Mg 1
- AlMg slitine, karakterizira ih velika vrstoa i otpornost prema koroziji, morskoj vodi i
alkalijama
- AlMgSi slitine, otporne su prema koroziji, dobri su elektrini vodii te dobro reflektiraju
svjetlost. Npr. Al Mg 1 Si 1
- AlMgMn slitine, vatrootporne su i otporne su prema morskoj vodi. Pogodne su za
duboko izvlaenje (posude)
- AlMn slitine su vrlo otporne prema koroziji te se rabe u kemijskoj industriji
Aluminijske slitine za lijevanje koriste se za izradu odljevaka u pjeanom, kokilnom, tlanom i
centrifugalnom lijevu. esto se koriste za izradu kuita. Oznaavaju se poput Cu-slitina, gdje
slovo na prvom mjestu simbolizira tehnoloku namjenu slitine. Primjeri oznaavanja dani su
tablicom 4.2.1.

Aluminijske slitine za lijevanje HRN C.C2.300

Oznaka slitine
Vrst odljeva
P.AlSi12
srednje optereenje, tankostjeni, za opu upotrebu,
K.AlSi12
kemijski otporni
T.AlSi12
P.AlSi12Cu
nepropusni, tankostjeni
K.AlSi12Cu
P.AlSi10Mg
otporni na udarna optereenja
K.AlSi10Mg
K.AlSi8Cu3
odljevi vee vrstoe
T.AlSi8Cu3
T.AlSi8
velika kemijska otpornost
P.AlSi5Cu3
za ope potrebe
K.AlSi5Cu3
T.AlMg8
antikorozivne slitine
K.AlMg7
P.ALMg4
stapovi motora
P.AlCu10Mg
K.AlCu10Mg
odljevi velike vrstoe
P.AlCu5MgTi
P.AlSi10MgCu
jako optereeni, otporni na vibracije
K.AlSi10MgCu
Mehanika svojstva odljeva poboljavaju se slijedeom termikom obradom:
- arenjem na 530
- kaljenjem i starenjem na 160
- prirodnim dozrijevanjem
P pjeani lijev
K kokilni lijev
T tlani lijev

Tablica 4.2.1 Primjeri oznaavanja Al-slitina za lijevanje

4. Materijali u strojogradnji

96

4.2.3 Sinter metali

Dobivaju se iz metalnih praina podvrgnutim visokom pritisku i temperaturi (11001300C za
elik i 600800C za broncu). Karakteriziraju ih vrlo tone mjere i kvaliteta povrine. esto se
sinter elici i bronce primjenjuju za klizne leajeve, rezne alate, zupanike, tarne obloge,
konice, spojke, kontaktne elemente te trajne magnete u elektroindustriji. Imaju vrlo visoku
prekidnu vrstou, povoljni su za masovnu proizvodnju malih dijelova sa velikim zahtjevima za
tonou.

4.3 Nemetali
Posebne funkcije kod strojeva i aparata mogu ispuniti samo posebni materijali. Npr. brtvljenje
(meki i elastini materijali poput gume i plastike), toplinska izolacija (pl. mase, azbest), prijenos
remenom (guma, koa) i sl. Ovdje e biti navedeni samo neki od najee koritenih nemetala.
Guma se koristi prvenstveno zbog dobrih svojstava amortizacije vibracija i udara. Susree se kao
meka i tvrda guma. Razlikuje se prirodna (kauukova) i umjetna guma. Guma se oblikuje u
kalupima ili se ekstrudira (beskonaini gumeni prfili), pri emu se dovodi toplina te se na
povienoj temperaturi (oko 400C) provodi proces vulkanizacije. Prilikom vulkanizacije
(polimerizacije) dolazi do spajanja monomera u ulanane polimere. Guma se koristi za elastino
oslanjanje, brtvljenje, remenje, pneumatike, cijevi i sl.
Plastine mase posjeduju dobra mehanika i izolacijska svojstva. Lako se prerauju uz mali
utroak energije, jeftine su, otporne na koroziju i kiseline. Lako se zavaruju, metaliziraju i boje.
Neotporne su na UV zraenje pri kojem mijenjaju svojstva (starenje) te ovo predstavlja jedan od
osnovnih problema kod plastinih materijala. Zbog jednostavnosti izrade i male cijene kotanja
iroko se primjenjuju za proizvodnju zupanika, opruga, vijaka, kliznih leajeva, brtvila, krutih i
fleksibilnih cijevi, kuita, ventilatora, pumpi, aparata, igraaka, izolirajuih i ambalanih
materijala i sl. Dijele se na termoplaste i duroplaste. Termoplasti se prerauju na odreenoj
temperaturi, no ponovnim zagrijavanjem na tu temperaturu dolazi do promjene oblika i
omekavanja. U ovu grupu spadaju polivinil, polietilen, poliamid (najlon), polistirol, poliuretan i
dr. Duroplasti ne mijenjaju svoja svojstva pri ponovnom zagrijavanju, npr. fenoplasti (bakelit) i
esto se koriste za kuita elektrinih sklopova koji su izloeni povienim temperaturama.
Prilikom dimenzioniranja potrebno je, uz dozvoljenu, uzeti u obzir i vremensku vrstou.
Koa se koristi kod remena i brtvi.
Drvo se koristi za izradu ambalae, modela i dr. Neko se koristilo i za nosive dijelove
konstrukcije, no takve izvedbe su u strojogradnji potpuno potisnute.
Keramika se koristi za tarne povrine kod kojih je izraeno trenje. Postojane su na visokim
temperaturama i kiselinama. Izvrsni su izolatori te ih se kao takve najee i koristi u
elektroindustriji. U novije vrijeme dolo je do novih istraivanja i razvoja keramikih materijala
te se polako keramiki materijali uvode i kao dijelovi koji na sebe preuzimaju optereenje pri
radu na ekstremno visokim temperaturama.
Grafit se koristi za izradu elektroda te se upotrebljava za podmazivanje.

4. Materijali u strojogradnji

Papir se koristi pri izradi filtera i brtvi.

Tekstil se esto koristi u kombinaciji s gumom kod raznih brtvi i remena.
Staklo se koristi kada je potrebno ostvariti vizualni kontakt s nekim zatvorenim dijelom. Npr.
aice filtera goriva.
Azbest se neko koristio kao toplinski izolator i brtvilo pri visokim temperaturama. Radi
kancerogenosti je skoro u potpunosti izbaen iz upotrebe.

97

98

5. Elementi strojeva

5. Elementi strojeva

Strojevi i aparati su sloene mehanike konstrukcije, pa se u cilju proraunavanja rastavljaju na

sklopove, pod sklopove i pojedinane dijelove. Temeljna osobina pojedinanog elementa (strojni
element) je da se ne moe dalje rastavljati. Elementi strojeva dijele se na ope i posebne. Opi
elementi upotrebljavaju se kod svih vrsta strojeva i aparata te su zato esto standardizirani (npr.
vijci, matice, leajevi, opruge, cijevi i dr.). Posebni elementi upotrebljavaju se kod odreenih
vrsta strojeva i tu spadaju npr. klipovi, koljenasta vratila, kuke, itd. U ovom poglavlju prouavaju
se prvenstveno opi elementi podijeljeni prema namjeni u elemente za spajanje (vijci, opruge,
klinovi,...), elemente okretnog gibanja (osovine, vratila, leajevi, spojke,...), elemente za prijenos
okretnog gibanja (zupanici, tarni i remenski prijenos,...) i elemente za transport cijevima (cijevi,
cijevni zatvarai,...).

5.1 Vijani spojevi

l1

Vijani spoj je rastavljiva veza dvaju strojnih elemenata ostvarena posredstvom navoja. Vijani
spojevi mogu bit zavjesni (najjednostavniji, npr. kuke dizalica), vrsti (spajaju strojne dijelove)
te pokretni vijani spojevi. Najei su vijci s glavom (sl. 5.1.1), kod kojih postoji esterostrana
glava te trup koji se sastoji iz vrata i samog navoja. Sami navoj izrauje se krunim gibanjem
profila navoja po cilindrinom neobraenom trupu vijka.

d - nazivni promjer
l - duljina vijka
l1 - duljina navoja
k - visina glave

Slika 5.1.1 Vijak s glavom

5. Elementi strojeva

99

Osnovni geometrijski i kinematski element navoja je zavojnica (prostorna krivulja, spirala) koju
opisuje toka koja istovremeno vri translaciju uzdu osi i rotaciju oko te osi (gibanje po kosini).
Postoje desnovojni i ljevovojni navoji. Ukoliko nije posebno naglaeno, navoj je uvijek
desnovojan. Zavojnicu karakterizira kut uspona , korak navoja P te srednji promjer navoja d2.
Za zavojnicu vrijedi (sl. 5.1.25.1.4)
P
tg =
.
(5.1.1)
d2
Podjela navoja:
- prema smjeru uspona:
o desnovojni (sl. 5.1.2, 5.1.3)
o ljevovojni (sl. 5.1.4)
- prema broju poetaka
o jednovojni (sl. 5.1.51)
o dvovojni (sl. 5.1.6)
o vievojni (sl. 5.1.52)
- prema namjeni:
o vijci za privrenje (sl. 5.1.1)
o vijci za podeavanje (npr. diferencijalni vijci)
o vijci za mjerenje (npr. mikrometar)
o vijci za pretvorbu sila (npr. prea, kripac)
o vijci za prijenos gibanja (npr. vreteno kod rune dizalice)
- prema mjerama
o metriki
o colovski (SAD i Kanada)
o Whitworthov (V. Britanija i skandinavske zemlje)
- prema profilu zuba:
o trokutasti (sl. 5.1.2)
o obli (sl. 5.1.7)
o trapezni (sl. 5.1.5 i 5.1.81)
o plosnati (sl. 5.1.82)
o pilasti (sl. 5.1.83)

Zamjenjivost vijaka je mogua jedino ukoliko su svih est osnovnih karakteristinih mjera
jednake. Karakteristine mjere vijka su (sl. 5.1.2):
- d vanjski ili nazivni promjer vijka
- d3 unutranji promjer vijka (promjer jezgre), nekad se oznaavao kao d1
- d2 srednji promjer vijka
- P uspon
- kut boka (kut uspona)
- r zaobljenje korijena navoja

100

5. Elementi strojeva

Slika 5.1.2 Navoj vijka za privrivanje

d3

d3

d3

Slika 5.1.3 Zavojnica kod desnovojnog vijka

P
d3

Slika 5.1.4 Zavojnica kod ljevovojnog vijka

Skenirani crte: K.H. Decker, Elementi strojeva, 2. popravljeno izdanje, Tehnika knjiga, Zagreb, 1980.

101

5. Elementi strojeva

Slika 5.1.5 Jednovojni i vievojni navoj

d3

2P
2

d3

Slika 5.1.6 Zavojnica kod dvovojnog navoja

Slika 5.1.7 Obli navoj

Skenirani crte: K.H. Decker, Elementi strojeva, 2. popravljeno izdanje, Tehnika knjiga, Zagreb, 1980.

5. Elementi strojeva

102

Slika 5.1.8 Trapezni, plosnati i pilasti navoj

Kod nas (HRN) i u EU podruju standardan je metriki ISO navoj koji se, obzirom na razred
tolerancija u kojem se izvodi, dijeli na (sl. 5.1.2): fini navoj (gdje se zahtjeva velika tonost),
srednji navoj (opa primjena) i grubi navoj (ako se ne zahtijeva tonost). Metriki ISO navoj
oznaava se slovom "M" te brojevima od kojih prvi oznaava vanjski nazivni promjer vijka d, a
drugi korak P, npr. M 81 je metriki navoj promjera d=8 mm i koraka P=1 mm.
Kako bi se ostvario vijani spoj (sl. 5.1.9), uz vijak potrebni su jo neki elementi. Tako vijani
spoj sainjavaju:
- vijak (vreteno kod pokretnog vijka) (sl. 5.1.10)
- matica (ponekad je izostavljena) (sl. 5.1.11)
- dijelovi koji se spajaju (sl. 5.1.9)
- podlone ploice (sl. 5.1.9)
- osigurai (sl. 5.1.12, 5.1.13)
Oblik vijka uvjetovan je njegovom primjenom i definiran standardom, postoje (sl.5.1.10):
- vijci sa esterostranom glavom
- vijci s uputenom glavom
- vijci s leastom glavom
- svorni vijci
- imbus vijci
Podlone ploice (sl. 5.1.9) osiguravaju dobro nalijeganje matice ili glave vijka na dijelove koji
se spajaju. Podlone ploice se koriste ako povrine nalijeganja nisu okomite na os vijka (npr.
valjani U, I i L profili, sl. 5.1.9), ako povrina nalijeganja nije obraena, ako dolazi do puzanja
materijala (npr. AL-slitine, drvo, plastine mase) te ako je promjer rupe vei od promjera vijka
ili je pak rupa eliptina.
Metriki su navoji openito samokoni, no svejedno ih je potrebno osigurati od odvrtanja do
kojeg moe doi djelovanjem promjenjivog optereenja, vibracija, temperaturnih razlika ili
puzanja podloge. Osiguranje se moe izvesti kao osiguranje vijaka oblikom (sl. 9.1.12), kod
kojeg se razne ploice ili osigurai plastino deformiraju i onemoguavaju odvrtanje, te
osiguranje silom (sl. 9.1.13), gdje elastino deformirana ploica osigurava samokonost vijka i
za sluaj da je dolo do otputanja. Osiguranje silom vri se i pomou umetka iz plastike koji se
elastino deformira te kao takav djeluje samokono prema navoju (sl. 9.1.13 h).

Skenirani crte: K.H. Decker, Elementi strojeva, 2. popravljeno izdanje, Tehnika knjiga, Zagreb, 1980.

103

5. Elementi strojeva

a)

b)
HRN

HRN

HRN

Slika 5.1.9 Vijani spojevi kod limova, U-nosaa i I-nosaa

Slika 5.1.10 Standardni vijci s glavom prema HRN-i i DIN-u (oznaen lijevo od vijka)

Skenirani crte: K.H. Decker, Elementi strojeva, 2. popravljeno izdanje, Tehnika knjiga, Zagreb, 1980.

104

5. Elementi strojeva

Slika 5.1.11 Izbor standardnih matica prema HRN-i (oznaka ispod vijka) i DIN-u (oznaka iznad
vijka)
HRN

HRN

Slika 5.1.12 Osiguranje vijka oblikom

Slika 5.1.13 Osiguranje vijka silom

Skenirani crte: K.H. Decker, Elementi strojeva, 2. popravljeno izdanje, Tehnika knjiga, Zagreb, 1980.

105

5. Elementi strojeva

5.1.1 Sile i momenti na vijku te pojam samokonosti

Pritezanjem matice sumira se pritisak izmeu matice i podloge te pritisak izmeu vijka i matice
na samim navojima. Rezultanta sila pritiska na navoju daje aksijalnu silu koja djeluje u osi vijka
te ga optereuje na vlak. Moment kojim se matica pritee (moment kljua MK), osim to
savladava aksijalnu silu FV, savladava i sile trenja izmeu matice i podloge. Oznaimo li dio
momenta koji se troi na savladavanje aksijalne sile kao MV, a dio koji se troi na savladavanje
trenja izmeu matice i podloge MP, tada je moment kljua
M K = MV + M P
(5.1.2)
U cilju definiranja momenta na vijku MV, pritezanje matice moe se promatrati kao gibanje tereta
po kosini (sl. 5.1.14). Pretpostavi li se da nema trenja (sl. 5.1.15), horizontalna sila je prema
jednadbi (5.1.1)
F0 = FV tg .
(5.1.2)

FV
FO

FO

FN

FV

Slika 5.1.14 Uspon po kosini

Slika 5.1.15 Trokut sila za sluaj bez trenja

Uzevi u obzir trenje (sl. 5.1.16), horizontalna sila je pri pritezanju

F0 = FV tg ( + ) ,
iz ega slijedi moment
d
d
M V = F0 = FV tg ( + ) .
2
2
Za sluaj otputanja vijka, sila i moment su:
F0 = FV tg ( ) ,
d
d
M V = F0 = FV tg ( ) .
2
2

(5.1.4)
(5.1.5)
(5.1.6)
(5.1.7)

106

5. Elementi strojeva

Ftr

FO

FO

Ftr

FN

FV

FV

FN

Slika 5.1.16 Sila kod pritezanja vijka

Slika 5.1.17 Sila kod otputanja vijka

Realni navoj je izveden tako da zub navoja ima odreeni kut te normalna sila ne djeluje
paralelno sa povrinom vijka ve pod kutom /2 (sl. 5.1.18). Oznai li se kao i do sada normalna
silu kao FN, normalna sila na podlogu je
F
FN = N
(5.1.8)

cos
2
te je sila trenja

Ftr = FN =

cos

FN = FN .

(5.1.9)

2
Za trokutni metriki navoj ovaj kut iznosi =60. Iz izraza (5.1.9) slijedi reducirani koeficijent
trenja

cos

(5.1.10)

2
pa prema poglavlju 3.1.7 (Trenje, Mehanika) vrijedi
= tg ,
= arctg .
/2
FN
FN

Slika 5.1.18 Normalna i aksijalna sila

(5.1.11)
(5.1.12)

107

5. Elementi strojeva

Ukoliko je pri otputanju > , tada je za otputanje potrebno upotrijebiti silu FO te se za takav
vijak kae da je samokoan. Ukoliko je > , tada za otputanje nije potrebna nikakva sila!
Matica se sama odvija pod djelovanjem sile FV te se za ovakav vijak kae da nije samokoan.
Uvjet samokonosti glasi
> .
(5.1.13)




Za normalne metrike navoje je 2 9 . Kako je priblino = 0,12 0,15 , iz (5.1.12)
slijedi 10
, odnosno > . Dakle, normalni metriki navoji su u opem sluaju
samokoni.
Kako bi se u potpunosti definirao izraz (5.1.2), potrebno je izvesti izraze za moment trenja
podloge. Vrijedi pretpostavka da sila trenja Ftr = F0 i djeluje na polumjeru rp , koji je prema slici
5.1.19
s d0

d0 2 2 s + d 0
rp = +
=
,
(5.1.14)
2
2
4
gdje s predstavlja otvor kljua a d0 promjer rupe kroz koju vijak prolazi. Iz (5.1.14) slijedi
F0 = 0 FV ,
(5.1.15)
s + d0
M P = F0 rp = 0 FV
.
(5.1.16)
4
Uvrtavanjem (5.1.16) u (5.1.2) dobiva se izraz za ukupan moment pri pritezanju
s + d0
d
M K = M V + M P = FV 2 tg ( + ) + 0
,
(5.1.17)
4
2
odnosno ukupan moment pri otputanju
s + d0
d
.
(5.1.18)
M K = M V + M P = FV 2 tg ( ) + 0
4
2

F0=Ftr
s

rp

Slika 5.1.19 Sila trenja podloge

5.1.2 Materijali za vijke

Specifini industrijski zahtjevi uvjetovali su i tehnologiju izrade vijaka, pri emu su dva faktora
imala bitan utjecaj, a to su svojstva materijala i postupak izrade. Ope strojarstvo i metalne
konstrukcije nametali su zadovoljavanje zahtjeva za visokim naprezanjima. Pneumatika,
hidraulika i zrakoplovstvo nametali su zadovoljavanje zahtjeva za vremenskom izdrljivosti te
otpornosti na visoke temperature pa su tako primjenu nale legure elika sa kromom, niklom,
molibenom, vanadjem i volframom. Kemijska, prehrambena te brodograevna industrija
nametale su zadovoljavanje zahtjeva za opornou prema koroziji te su tako uz eline, primjenu

108

5. Elementi strojeva

nale bakrene, aluminijeve, niklene i titanove legure. No u masovnoj primjeni moe se okvirno
rei da se vijci izrauju iz elika i mjedi. Pri tome je bitno svojstvo koje materijal mora
zadovoljiti, ilavost. Kvaliteta i oznaka materijala odreena je standardom i mora biti otisnuta na
svim vijcima. Mehanika svojstva materijala vijaka i matica moraju odgovarati navedenoj
kvaliteti vijka.
Pri izradi vijanog spoja od prvenstvenog znaaja su mehanika svojstva gotovih vijaka. Tako se
prema DIN 267 klasa mehanikih svojstava odreuje dvjema skupinama brojeva meusobno
odvojenih tokom. Prvi broj (tablica 5.1.1) oznaava najmanju vlanu vrstou, dok drugi broj
(tablica 5.1.2) oznaava deseterostruki odnos izmeu donje granice teenja i vlane vrstoe.
Dakle, deseterostruki umnoak obaju brojeva daje najmanju granicu teenja, to je od praktinog
znaenja pri koritenju tablica. Tako npr. oznaka "4.6" oznaava vlanu vrstou vijka
M = 400 N mm 2 , dok se iz drugog broja moe oitati da je donja granica teenja

T = ( 400 6 ) 10 = 240 N mm 2 .
Prvi broj
Vlana
vrstoa
[N/mm2]

10

12

14

340 400 500 600 800 1000 1200 1400

Tablica 5.1.1 Prvi broj pri oznaavanje mehanikih svojstava vijaka

Drugi broj
donja granica teenja
10
vlana vrtoa
[N/mm2]

Tablica 5.1.2 Drugi broj pri oznaavanje mehanikih svojstava vijaka

Od postojeih klasa vrstoe vijaka, 4.6, 4.8, ... 8.8, 10.8, 12.8, kod metalnih konstrukcija i
prednapregnutih vijanih spojeva koriste se vijci oznake 8.8, 10.8 i 12.8.

5. Elementi strojeva

109

5.2 Opruge
Opruge (elastina pera) su elementi strojeva koji omoguavaju elastinu vezu izmeu strojnih
dijelova te posjeduju veliku mo deformiranja.
Opruge se upotrebljavaju kod:
- vozila: automobili, vagoni i sl., gdje slue za priguivanje udarnih optereenja
- mehanizama: akumulirana energija u opruzi slui za pogon, regulaciju hoda i sl. (npr. sat)
- sigurnosnih i redukcijskih ventila: opruga ograniava tlak medija
Po obliku opruge se dijele na:
- zavojne
- lisnate
- tanjuraste
- ravne torzijske
Prema nainu na koji se deformiraju razlikuju se:
- tlane
- vlane
- savojne
- torzijske

5.2.1 Karakteristika i rad opruge

Svojstva opruge se ocjenjuju prema njenoj karakteristici, koja prikazuje ovisnost pomaka f o sili
F. Na slikama (5.2.1-5.2.3) prikazane su neke tipine karakteristike opruga (progresivna, ravna,
degresivna).

Slika 5.2.1 Progresivna karakteristika gumene opruge

Skenirani crte: K.H. Decker, Elementi strojeva, 2. popravljeno izdanje, Tehnika knjiga, Zagreb, 1980.

5. Elementi strojeva

110

Slika 5.2.2 Ravna karakteristika cilindrine zavojne opruge

Slika 5.2.3 Degresivna karakteristika tanjuraste opruge

Pri elastinom deformiranju opruge vri se odreeni rad. Taj rad predstavlja povrinu ispod
krivulja na slikama (5.2.1 5.2.3). U opruzi se pohranjuje energija koju opruga pri otputanju
predaje okolini. Zanemarivi gubitke unutranjih i vanjskih otpora, rad opruge s linearnom
karakteristikom je
F f
W=
(5.2.1)
2

5.2.2 Cilindrine tlane i vlane opruge

Cilindrine se opruge najee izrauju iz okrugle ice postupkom namatanja u hladnom ili u
zagrijanom stanju. Imaju oblik spirale te je presjek ice optereen uglavnom torzijski. Ove
opruge imaju linearnu karakteristiku pa je odnos izmeu sile i pomaka konstantan. Ovaj odnos
naziva se krutost opruge i oznaava kao

Skenirani crte: K.H. Decker, Elementi strojeva, 2. popravljeno izdanje, Tehnika knjiga, Zagreb, 1980.

111

5. Elementi strojeva
C=

F
= konst.
f

(5.2.2)

Slika 5.2.4 Cilindrina opruga

5.2.3 Zavojne fleksijske opruge

Zavojne fleksijske opruge izraene su u obliku zavojnice (poput cilindrinih) i optereene su na
savijanje (fleksiju) (sl. 5.2.5). Najee se koriste za osiguravanje povratnog hoda poluga
mehanizama. Pri tom je najee jedan kraj oslonjen na polugu, dok je drugi oslonjen na kuitu
(dio koji miruje). Zavojna opruga je voena svornjakom oko kojeg je namotana, pri emu
izmeu opruge i svornjaka (vodilice) mora uvijek biti osigurana zranost. Ukoliko zranosti ne
bi bilo, opruga bi se pri deformacija obmotala oko svornjaka, te uz savojno, bila i vlano
optereena, ime bi se nepotrebno smanjila nosivost opruge.

Dsr
F
R

Slika 5.2.5 Zavojna fleksijska opruga

Skenirani crte: K.H. Decker, Elementi strojeva, 2. popravljeno izdanje, Tehnika knjiga, Zagreb, 1980.

5. Elementi strojeva

112

5.2.4 Lisnate opruge

Lisnate opruge se koriste kod cestovnih i inskih vozila. Zbog trenja meu listovima opruge,
koje nastaje uslijed meusobnih pomaka listova pri optereivanju, priguuju vibracije. Proraun
se provodi odreivanjem naprezanja na savijanje.

Slika 5.2.6 Lisnata opruga

5.2.5 Tanjuraste opruge

Tanjuraste opruge sastavljene su iz prstenastih elastinih ploa stoastog oblika koje se slau u
stupove. U sredini se kao vodilica postavlja svornjak (sl. 5.2.7). Osobito su prikladne za prijenos
velikih sila uz vrlo mali hod opruge (vrlo su krute). Kao to je prikazano slikom 5.2.3,
karakteristika im je degresivna. Karakteristian primjer za ovakvu oprugu su spojke automobila.
Tanjure je mogue slagati na razliite naine u stupove te time mijenjati karakteristiku opruge
sastavljene iz istih elemenata (sl. 5.2.8)

Skenirani crte: K.H. Decker, Elementi strojeva, 2. popravljeno izdanje, Tehnika knjiga, Zagreb, 1980.

5. Elementi strojeva

113

Slika 5.2.7 Tanjurasta opruga

Slika 5.2.8 Slaganje tanjura u stupove

5.2.6 Ravne torzijske opruge

Ravne torzijske opruge (sl. 5.2.9) upotrebljavaju se kao priguivai torzijskih vibracija, te za
mjerenje sila momentnih kljueva, kod elastinih spojki i sl. Krajevi su im proireni kako bi se
izbjeglo zarezno djelovanje na mjestima gdje se opruge uvruju.

Slika 5.2.9 Ravne torzijske opruge

Skenirani crte: K.H. Decker, Elementi strojeva, 2. popravljeno izdanje, Tehnika knjiga, Zagreb, 1980.

5. Elementi strojeva

114

5.2.7 Materijali za izradu opruga

Za izradu opruga koriste se materijali vrlo visoke vrstoe. Tu spadaju toplinski obraeni elici i
legirani elici s dodacima kroma, silicija i vanadija (Npr. .2130, .2131, .2132,.. .4830,
.4831). Granica razvlaenja svih ovih elika je iznad 1000 N/mm2. Pri dimenzioniranju se
uzimaju orijentacijske vrijednost za doputena naprezanja,
dop 350 500 N / mm 2 ,
(5.2.3)

dop 300 400 N / mm 2 .

(5.2.4)

115

5. Elementi strojeva

5.3 Zavareni spojevi

Zavarivanje predstavlja postupak spajanja metala njihovim lokalnim zagrijavanjem iznad
temperature taljenja, sa ili bez nanoenja dodatnog materijala. Osim metala zavarivanjem se
mogu spajati i elementi izraeni od plastinih masa. Zavareni spojevi spadaju u nerastavljive
spojeve.
Zavareni sklopovi su u odnosu na lijevane ili kovane spojeve i do 50% laki (uz jednaku
vrstou i krutost), dok je njihovo oblikovanje jednostavnije. Iz ovih razloga je zavarivanje
postalo jedan od najvanijih naina spajanja metalnih konstrukcija. Zavarivanje se iroko
primjenjuje u gradnji elinih konstrukcija poput mostova, dizalica, krovnih konstrukcija,
zgrada, spremnika, elemenata strojeva (zupanici, remenice,..) te u brodograevnoj industriji.
Tehnologija zavarivanja se naglo razvila u posljednjih pedesetak godina. Ima mnogo razliitih
zavarivakih postupaka. U praksi se najee susreu slijedei postupci:
- postupci u kojima se taljenje metala vri u elektrinom luku: REL - runo elektroluno
(sl. 5.3.1), MIG - metal inert gas (sl. 5.3.2), MAG - metal active gas, TIG - thangstem
inert gas (volfram elektroda, sl. 5.3.3), EPP elektroluno zavarivanje pod prahom (sl.
5.3.4). Kod MIG, MAG i TIG zavarivanja stvaranje nepoeljnih oksida izbjegava se
zavarivanjem u atmosferi zatitnih plinova). Kod REL zavarivanja zatitna atmosfera se
stvara izgaranjem obloge elektrode, dok kod EPP zavarivanja prah ima istu funkciju kao
obloga elektrode. Kod REL zavarivanja obloga elektrode moe imati i ulogu dodatnog
legiranja zavarenog spoja.
- elektrootporni postupci (sl. 5.3.5): dijelovi koji se zavaruju prikljue se na izvor
istosmjerne struje te zbog otpora prolasku struje dolazi do lokalnog zagrijavanja u
tokama dodira i taljenja materijala. Primjer ovakvog spajanja je tokasto zavarivanje u
autoindustriji.
- plinsko zavarivanje (sl. 5.3.6): dijelovi spoja i dodatni materijal se lokalno tale plinskim
plamenom (acetilen koji izgara u struji kisika).

regulacijski
trafo

220 V

Slika 5.3.1 Runo elektroluno zavarivanje

5. Elementi strojeva

Slika 5.3.2 MIG postupak zavarivanja (automatski dovod dodatnog materijala)

Slika 5.3.3. TIG postupak (dodatni materijal se prinosi runo)

Slika 5.3.4. Zavarivanje pod prahom (automatski dovod dodatnog materijala)

116

5. Elementi strojeva

117

regulacijski
trafo
220 V

Slika 5.3.5 Elektrootporno (tokasto) zavarivanje

acetilen
kisik

Slika 5.3.6 Plinsko zavarivanje

Zavareni spojevi se izvode kao (sl. 5.3.7):
- elni spojevi: razlikujemo (sl. 5.3.8) I-zavar, V-zavar, V-zavar sa provarenim korijenom,
X-zavar
- preklopni spojevi
- kutni spojevi
- T-spojevi: izvode se s kutnim zavarom koji moe biti ravan, ispupen i uputen (sl. 5.3.9)

118

5. Elementi strojeva

Po poloaju zavara, obzirom na smjer djelovanja sile, razlikuje se (sl. 5.3.10):

- popreni zavar
- uzduni zavar
- kosi zavar
Obzirom na poloaj u kojem se zavarivanje izvodi, razlikuje se (sl. 5.3.11):
- horizontalni poloaj
- horizontalno vertikalni poloaj
- vertikalni poloaj
- poloaj iznad glave
Najlake i najkvalitetnije se izvodi horizontalni zavar, a najtee zavar iznad glave koji po
mogunosti treba izbjegavati. Kvaliteta zavara kod REL zavarivanja ovisi o sposobnosti varioca
koji, prema HRN-u, treba za odreene kvalitete zavarivanja posjedovati odreeni atest.

elni spoj

preklopni spoj

kutni spoj

Slika 5.3.7 Izvedbe zavara

I - zavar

V - zavar

V - zavar sa
provarenim korjenom

X - zavar
Slika 5.3.8 Vrste zavara kod elnih spojeva

T spoj

119

5. Elementi strojeva
a)

c)

b)

Slika 5.3.9 Izvedbe kutnih zavara

popreni zavar

uzduni zavar

kosi zavar

Slika 5.3.10 Zavari obzirom na smjer djelovanja sile

Slika 5.3.11 Poloaj izvoenja zavara

5.3.1 Oznaavanje zavara na crteima

Ukoliko je na crteu zavar vidljiv u presjeku, tada se crta kontura zavara (sl. 5.3.12). Ukoliko se
na crteu vidi uzduna os zavara, zavar se oznaava kao to je prikazano slikama 5.3.13, uz
koritenje simbola prikazanih tablicom 5.3.1. U aksonometrijskom prikazu zavar se oznaava
nizom prostorunih lunih crtica, kao to je prikazano slikom 5.3.14.

Skenirani crte: V. Hrgei i J. Baldani, Mehanike konstrukcije, Sveuilite u Zagrebu, Elektrotehniki Fakultet,
Zagreb, 1990.

5. Elementi strojeva

Slika 5.3.12 Oznaavanje zavara u presjeku

Slika 5.3.13 Oznaavanje zavara kod kojih se na crteu vidi uzduna os

Slika 5.3.14 Prikazivanje zavara u aksonometriji

Skenirani crte: K.H. Decker, Elementi strojeva, 2. popravljeno izdanje, Tehnika knjiga, Zagreb, 1980.

120

5. Elementi strojeva

Vrste i oblici avova prema DIN 1912 (HRN C.T3.011 i 030) (zavarivanje taljenjem)

Tablica 5.3.1 Oznaavanje zavara

Skenirani crte: K.H. Decker, Elementi strojeva, 2. popravljeno izdanje, Tehnika knjiga, Zagreb, 1980.

121

5. Elementi strojeva

122

5.4 Elementi okretnog gibanja

Okretno gibanje je osnovno gibanje dijelova kod veine aparata i strojeva. Najvaniji elementi
pri tome su osovine i vratila na koje su elementi za prijenos okretnog gibanja (zupanici,
remenice, tarenice, lananici) spojeni klinovima, perima, spojkama i sl. Vratila se meusobno
spajaju spojkama, a oslanjaju se u leajevima.

5.4.1 Osovine i vratila

Osovine i vratila su ravni stupnjevani tapovi krunog poprenog presjeka.
Osovine (sl. 5.4.1) su nosai okretnih dijelova strojeva. Osovine ili miruju, tako da se na njima
okreu strojni dijelovi, ili pak rotiraju skupa sa strojnim dijelovima (remenice, zupanici, rotori i
sl.). Osovine su optereene samo na savijanje i ne prenose okretni moment!
Vratila (sl. 5.4.2) na sebi nose strojne dijelove kao i osovine, ali se ovi dijelovi stalno okreu i
prenose okretni moment zajedno s vratilom. Vratila su optereena na savijanje i uvijanje!

Slika 5.4.1 Osovina

Skenirani crte: K.H. Decker, Elementi strojeva, 2. popravljeno izdanje, Tehnika knjiga, Zagreb, 1980.

123

5. Elementi strojeva

Slika 5.4.2 Vratilo

Kratke osovine nazivaju se svornjaci (osovinice) (sl. 5.4.6), a najee tvore zglobove poluja.

Slika 5.4.3 Svornjak polunog zgloba

Vratila mogu biti razliite konstrukcijske izvedbe:
- glatka vratila (inska vozila)
- stupnjevana vratila (alatni strojevi, reduktori)
- koljenasta vratila (motori)
- elastina vratila (brojai okretaja, zubne builice, mjerila)
- kardanska vratila (automobili i sl.)
Rukavcima se nazivaju oni dijelovi osovina i vratila kojima se osovine i vratila oslanjaju na
leajeve.
Prema nainu prenoenja optereenja, postoje slijedee konstrukcijske izvedbe rukavaca:
- radijalni (sl. 5.4.4):
o cilindrini: eoni (sl. 5.4.4 a) i unutarnji (sl. 5.4.4 b, c)
o konini (sl. 5.4.4 d)
o sferni (sl. 5.4.4 e)

Skenirani crte: K.H. Decker, Elementi strojeva, 2. popravljeno izdanje, Tehnika knjiga, Zagreb, 1980.

5. Elementi strojeva

124

aksijalni (sl. 5.4.5):

o s punom povrinom nalijeganja (sl. 5.4.5 a)
o s prstenastom povrinom nalijeganja: ravna (sl. 5.4.5 b) i leasta (sl. 5.4.5 c)
o sferni (kuglasti) (sl. 5.4.5 d)

Slika 5.4.4 Radijalni rukavci

Slika 5.4.5 Aksijalni (potporni) rukavci

Pri izboru materijala za osovine i vratila vanu ulogu imaju promjenljiva optereenja, velika
tvrdoa rukavca te zahtjev za dobrom obradivou. Pri tom se koriste obini konstrukcijski
elici (.0460, .0545), elici za poboljavanje (.4131, .4730), elici za cementiranje (.
4320, .5420) ili ugljini elici za cementiranje (.1121, .1221). Upotreba legiranih elika se
isplati samo onda ako ne postoji zarezno djelovanje iz razloga to su ovakvi elici osjetljivi na
zarezno djelovanje. Pri izboru materijala moe biti mjerodavna i otpornost na koroziju.

Skenirani crte: K.H. Decker, Elementi strojeva, 2. popravljeno izdanje, Tehnika knjiga, Zagreb, 1980.

125

5. Elementi strojeva

5.4.2 Spajanje okretnih dijelova s osovinama i vratilima

Prilikom spajanja glavina i ostalih dijelova koji rotiraju zajedno s osovinama i vratilima najee
se koriste slijedei naini:
- spojevi uzdunim klinovima
- spojevi perima (klinovi bez nagiba)
- spojevi klinastim vratilima
- spojevi zupastim vratilima
- spojevi poligonim profilnim vratilima
- konini spojevi
- spojevi steznim glavama
- spojevi steznim elementima
- spojevi eonim ozubljenjem
- spojevi zaticima

Spojevi uzdunim klinovima:

Standardni uzduni klinovi imaju nagib 1:100 (slika 5.4.6) te omoguuju spajanje silom i
oblikom. Prijenos silom (sl. 5.4.7) omoguuje radijalni pritisak pr, dok pri poveanju torzijskog
momenta, ukoliko doe do proklizavanja, oslanjanjem klina na bokove utora vri se prenoenje
momenta oblikom (izaziva pritisak p). Ovakvi su klinovi prikladni za manje i srednje brzine
vrtnje, neosjetljivi su na neistoe te prikladni za poljoprivredne, graevinske i transportne
ureaje. Prilikom nabijanja klina dolazi do rastezanja glavine i sabijanja vratila, to dovodi do
ekscentriciteta. Dodavanjem jo jednog klina pod kutom od 120 u odnosu na postojei,
ostvaruje se kontakt u tri toke (umjesto dvije), ime se ovaj ekscentricitet smanjuje (sl. 5.4.8).
Razliite izvedbe spojeva s uzdunim klinom prikazane su na sl. 5.4.9 i 5.4.10.

Presjek B-B

1:100
l

h
1:100
l

Slika 5.4.6 Spoj uzdunim ulonim i uzdunim utjernim klinom

126

5. Elementi strojeva

pr
p

Slika 5.4.7 Prenoenje silom (pr) i oblikom (p)

120

Slika 5.4.8 Ekscentricitet pri dodiru u dvije i tri toke

5. Elementi strojeva

Slika 5.4.9 Neke karakteristine izvedbe klinova

l
l1

t
b

120

Slika 5.4.10 Tangencijalni klinovi

Skenirani crte: K.H. Decker, Elementi strojeva, 2. popravljeno izdanje, Tehnika knjiga, Zagreb, 1980.

127

128

5. Elementi strojeva

Spojevi perima (klinovi bez nagiba):

Ukoliko je potrebno izbjegnuti ekscentrinost kod spajanja okretnih dijelova, a pri tom
omoguiti aksijalni pomak elementa po vratilu, npr. kod zupanika, koriste se klinovi bez nagiba
kod kojih postoji radijalna zranost. Ovim je osigurano prenoenje okretnog momenta oblikom,
pri emu se pero oslanja na bokove utora. Pri tom ne smije biti zranosti izmeu pera i utora.

tol.

Slika 5.4.11 Spojevi s perom

Najee izvedbe pera prikazane su slikom 5.4.12, a posebna izvedba s tzv. segmentnim perom
(omoguava samopodesivost elementa) slikom 5.4.13.

Skenirani crte: K.H. Decker, Elementi strojeva, 2. popravljeno izdanje, Tehnika knjiga, Zagreb, 1980.

5. Elementi strojeva

Slika 5.4.12 Izvedbe pera

Slika 5.4.13 Spoj segmentnim perom

Skenirani crte: K.H. Decker, Elementi strojeva, 2. popravljeno izdanje, Tehnika knjiga, Zagreb, 1980.

129

5. Elementi strojeva

130

Spojevi klinastim vratilima:

Ova vratila imaju po opsegu parni broj visokih "klinova" koji funkcioniraju kao pera i prenose
okretni moment oblikom. "Klinovi" vratila su, kao i pera, optereeni na boni tlak. Najee su
izvedbe sa 4 i 6 "klinova". Naziv "klinasto" ostao je iz starih naputenih oznaka gdje su se ova
vratila svrstavala u skupinu "klinovi bez nagiba", odnosno pera. Klinasta su vratila izmjenljiva i
vrlo tono centriraju glavine te se koriste kod alatnih strojeva.

Slika 5.4.14 Profil klinastog vratila i klinaste glave

Slika 5.4.15. Klinasto vratilo kod zupastog prijenosnika

Skenirani crte: K.H. Decker, Elementi strojeva, 2. popravljeno izdanje, Tehnika knjiga, Zagreb, 1980.

5. Elementi strojeva

131

Spojevi zupastim vratilima:

Zupasta vratila su vratila slina prethodnim gdje okretni moment umjesto "klinova" prenose
zubi. Zubi mogu biti trokutastog i zupastog (evolventnog) profila. Veliki broj zubi moe
prenijeti vrlo velike udarne sile. Ovakva vratila omoguuju i relativno zakretanje glavine
obzirom na vratilo (za po jedan zub) te samim time i regulaciju, npr. kod podeavanja kuta
poluga. Kao i kod "klinastih", i ovi zubi omoguavaju vrlo tono centriranje glavine.

Slika 5.4.16 Trokutasti i zupasti (evolventni) profil ozubljenja

Spojevi poligonim profilnim vratilima:

Izvedbom neokruglih poligonih vratila omoguava se, poput klinova i zubi, prenoenje oblikom.
Ovakvom izvedbom vratila izbjegavaju se zarezna djelovanja koja su inae vrlo velika u utorima
(kod klinova i pera) ili u korjenima zubi klinastog i zupastog vratila. Kao i kod klinastog i
zupastog vratila, ovakvom izvedbom omoguava se dobro centriranje glavina na vratilu.

Slika 5.4.17 Poligoni profil vratila

Skenirani crte: K.H. Decker, Elementi strojeva, 2. popravljeno izdanje, Tehnika knjiga, Zagreb, 1980.

5. Elementi strojeva

132

Slika 5.4.18 Primjer rotora sa vratilom poligonog profila

Konini spojevi:
Konus omoguava centriranje glavine koja se montira na osovinu ili vratilo. Pritezanje konusa
vri se vijanim spojem ili nabijanjem (sl. 5.4.19) ime se na dodirnim povrinama ostvaruje
potreban tlak, ime se ostvaruje veza silom. Pero osigurava poloaj glavine na osovini te u
sluaju proklizavanja prenosi okretni moment oblikom. Dakle, konini spojevi omoguuju vezu
silom i oblikom. to je manji nagib konusa, to je vei dodirni pritisak (prenoenje silom).

Slika 5.4.19 Konini spoj

Skenirani crte: K.H. Decker, Elementi strojeva, 2. popravljeno izdanje, Tehnika knjiga, Zagreb, 1980.

5. Elementi strojeva

133

Spojevi steznim glavinama:

Kod ovih se spojeva prenoenje silom ostvaruje pritezanjem glavine vijcima. Pritisak na povrini
se ne ostvaruje preklopom, nego stezanjem glavine na vratilo putem vijaka. Postoje podijeljene
(dvodijelne) glavine i razrezane glavine (slika 5.4.20. Prenoenje silom, zbog malog dodirnog
pritiska, je kod ovakvih spojeva dosta nesigurno te se ovi spojevi koriste samo kod malih i
jednolinih okretnih momenata. Katkad se ovakvi spojevi dodatno osiguravaju zaticima. Tipian
primjer koritenja ovakvog spoja je privrivanje raznih poluga na vratilo.

Slika 5.4.20 Spoj sa dvodijelnom i razrezanom steznom glavinom

Spojevi steznim elementima:

Koritenjem prstenastih opruga (sl. 5.4.21), kao steznih elemenata bez zranosti, ostvaruje se
prenoenje okretnog momenta silom. Dva stoasta prstena (sl. 5.4.21), koji klize jedan po
drugom, pritiu se aksijalnom silom vijka, meusobno se radijalno ire te ostvaruju pritisak
izmeu glavine i vratila. Za pritezanje spoja moe se predvidjeti jedan ili vie steznih elemenata
(sl. 5.4.21). Postoje izvedbe gdje stezni elementi nisu izvedeni kao zasebni elastini prsteni ve
su izraeni u obliku gotovih koninih elemenata za stezanje, koji se meusobno priteu vijcima.
Neke od izvedbi koninih nateznih elemenata prikazane su slikom 5.4.22. Karakteristika ovakvih
spojeva je da se njima mogu prenijeti veliki okretni momenti, centriranje na vratilo je osigurano,
a zarezno djelovanje eliminirano.

Skenirani crte: K.H. Decker, Elementi strojeva, 2. popravljeno izdanje, Tehnika knjiga, Zagreb, 1980.

5. Elementi strojeva

Slika 5.4.21 Prstenaste opruge kao stezni element

Slika 5.4.22 Konini natezni elemneti

Skenirani crte: Konnus Spannenelemente, Bibus/Tollok katalog koninih nateznih elemenata

134

5. Elementi strojeva

135

Spojevi eonim ozubljenjem:

eonim ozubljenjem ostvaruje se prenoenje okretnog momenta oblikom. Ovo ozubljenje se
esto, prema proizvoau, naziva i "Hirth-ozubljenje". Ovakvim je spojem mogue prenijeti
velika promjenjiva i udarna optereenja. Aksijalim vijkom (sl. 5.4.23) vri se meusobno
pritezanje dijelova u spoju.

Slika 5.4.23 Spoj eonim ozubljenjem

Spojevi zaticima:
Zaticima se ostvaruje prenoenje okretnog momenta oblikom. Kroz vratilo i glavinu zabui se
rupa u koju se umee zatik (sl. 5.4.24). Standardne izvedbe zatika prikazane su slikama 5.4.25,
5.4.26 i 5.4.27.

Slika 5.4.24 Veza zatikom

Skenirani crte: K.H. Decker, Elementi strojeva, 2. popravljeno izdanje, Tehnika knjiga, Zagreb, 1980.

136

5. Elementi strojeva

Slika 5.4.25 Cilindrini zatici

Slika 5.4.26 Konini zatici

Slika 5.4.27 Zasjeni zatici

Skenirani crte: K.H. Decker, Elementi strojeva, 2. popravljeno izdanje, Tehnika knjiga, Zagreb, 1980.

5. Elementi strojeva

137

5.4.3 Spojke
Zasebna vratila se spajaju u jednu cjelinu pomou spojki. Osim to vre meusobno povezivanje
vratila, spojke i ispravljaju netonosti (sl. 5.4.28) koje se mogu javiti izmeu vratila:
- ekscentrinost e
- eoni razmak c
- kutno odstupanje osi
- kutno odstupanje u eonoj ravnini

Slika 5.4.28 Netonosti koje se javljaju meu vratilima

Prema izvedbi, spojke se dijele na:
- krute spojke
- dilatacijske (uzduno pomine) spojke
- neelastine kompenzaciske spojke
- iskljuno-ukljune spojke
- specijalne spojke
Na izbor spojke utjeu uvjeti rada poput optereenja, netonosti u izradi i sl.

Krute spojke:
Krute (vrste) spojke uzduno spajaju dva vratila kako bi se prenio okretni moment. Za ove
spojke uvijek vrijedi pretpostavka da se osi vratila meusobno poklapaju. U suprotnom je
potrebno izvriti centriranje vratila.

5. Elementi strojeva

138

U ovu skupinu spadaju:

- kolutne spojke: na krajevima vratila privruju se dva koluta iz sivog lijeva povezana
perima za vratila. Koluti imaju nastavke za centriranje, a dosjednim se vijcima prenosi
okretni moment (sl. 5.4.29).
- prirubne spojke: krajevi vratila raskovani su u obliku prirubnica s nastavcima za
centriranje. Spajanje se vri dosjednim vijcima (sl. 5.4.30).
- koljkaste (ljuskaste) spojke: okretni moment prenosi se silom trenja uz osiguranje perom
(sl. 5.4.31).
Za sve ove spojke karakteristino je da ih odlikuju male ugradbene mjere.

Slika 5.4.29 Kolutne spojke

Slika 5.4.30 Prirubna spojka

Skenirani crte: K.H. Decker, Elementi strojeva, 2. popravljeno izdanje, Tehnika knjiga, Zagreb, 1980.

5. Elementi strojeva

139

Slika 5.4.31 koljkaste spojke

Dilatacijske (uzduno pomine) spojke:

Za razliku od krutih spojki, dilatacijske spojke mogu kompenzirati uzdune pomake vratila,
odnosno eoni razmak c (sl. 5.4.29). Uzdune dilatacije esto su izazvane temperaturnim
produljenjima vratila. Osim to omoguuju uzdune dilatacije, ove spojke vre aksijalno i
radijalno centriranje vratila. U ovu skupinu spadaju kandaste spojke koje se izrauju kao
dvodijelne (sl. 5.4.32 a) i trodijelne (sl. 5.4.32 b).

Slika 5.4.32 Kandaste dvodijelne i trodijelne spojke

Neelastine kompenzacijske spojke:

Ukoliko je uz aksijale dilatacije potrebno kompenzirati i kutno odstupanje osi , koriste se zubne
spojke s lunim zubima (sl. 5.4.33) kod kojih je, uz aksijalni pomak, mogue ostvariti i kutno
odstupanje od = 1
. Kutno odstupanje do = 15
mogue je ostvariti kardanskim spojkama
(spojka s krinim zglobom) (sl. 5.4.34). Kod kardanskih spojki u kombinaciji s meuvratilom
mogue je ostvariti kutna odstupanja do = 30
, odnosno ostvariti prijenos izmeu paralelnih
vratila s ekscentrinim osima (sl. 5.4.35). Ukoliko se meuvratilo izvede teleskopski, mogue je
kompenzirati i aksijalne dilatacije (sl. 5.4.36).

Skenirani crte: K.H. Decker, Elementi strojeva, 2. popravljeno izdanje, Tehnika knjiga, Zagreb, 1980.

140

5. Elementi strojeva

Slika 5.4.33 Zubna spojka s lunim zubima

Slika 5.4.34 Kardanska spojka

Slika 5.4.35 Kardanske spojke s meuvratilom

Skenirani crte: K.H. Decker, Elementi strojeva, 2. popravljeno izdanje, Tehnika knjiga, Zagreb, 1980.

5. Elementi strojeva

141

Slika 5.4.36 Kardanske spojke s teleskopskim vratilom

Elastine spojke:
Elastine spojke kompenziraju sve navedene netonosti koje se mogu javiti meu vratilima (sl.
5.4.37). Uz to, elastine spojke kompenziraju i kolebanje okretnog momenta, odnosno torzijske
udare. Izmeu dvije metalne ploe spojke nalazi se elastini vezni elementi iz gume (sl. 5.4.385.4.41), koe, umjetnih masa, tekstilnih tkanina, elinih opruga (5.4.42) i sl. Izvedbe s gumom
su najee, a njihova proizvodnja je jednostavna i zasniva se na vulkaniziranju gumene mase na
eline ploe.

Slika 5.4.37 Kompenzacija netonosti elastinom spojkom

Slika 5.4.38 Kolutna spojka s gumenim ulocima

Skenirani crte: K.H. Decker, Elementi strojeva, 2. popravljeno izdanje, Tehnika knjiga, Zagreb, 1980.

5. Elementi strojeva

142

Slika 5.4.39 Spojka "Vulkan" (gumeni prsteni)

Slika 5.4.40 Spojka sa stoastim gumenim ulocima

Slika 5.4.41 Periflex spojka

Skenirani crte: V. Hrgei i J. Baldani, Mehanike konstrukcije, Sveuilite u Zagrebu, Elektrotehniki Fakultet,
Zagreb, 1990.

5. Elementi strojeva

143

Slika 5.4.42 Spojka s elinim oprunim trakama ("Malmedie-Bibby")

Iskljuno-ukljune spojke:
Ove spojke omoguavaju kontrolirano (putem poluge) ukljuivanje i iskljuivanje vratila koja
povezuju (automobilski i slini pogoni). Najjednostavnija je iskljuna kandasta spojka koja
omoguava iskljuivanje vratila i njegovo ukljuivanje, ali samo pri mirovanju oba vratila (sl.
5.4.43). Kod reduktora, kada je potrebno odvojiti reduktor od vratila te mijenjati prijenosne
odnose zupanika (sprezati razne zupanike), koriste se tarne spojke s jednom tarnom ploom
(sl. 5.4.44) ili vie lamela (sl. 5.4.45). Tarna spojka s jednom tarnom ploom moe se izvesti i
kao konina (slika 5.4.46), ime se osigurava prenoenje veih okretnih momenata. Ukljuivanje
i iskljuivanje tarnih spojki mogue je i pri radu (rotaciji) vratila. Postoje normalno ukljuene
(npr. automobilske spojke) i normalno iskljuene tarne spojke. Zbog trenja pri ukljuivanju i
iskljuivanju (razliite brzine diskova) tarnih spojke lamele se znatno troe, te se koriste tarne
obloge. Njihovim istroenjem, obloga, odnosno lamela, se mijenja.

Slika 5.4.43 Kandasta iskljuna spojka

Skenirani crte: K.H. Decker, Elementi strojeva, 2. popravljeno izdanje, Tehnika knjiga, Zagreb, 1980.

5. Elementi strojeva

Slika 5.4.44 Tarna spojka s jednom tarnom ploom

Slika 5.4.45 Lamelarna tarna spojka

Skenirani crte: K.H. Decker, Elementi strojeva, 2. popravljeno izdanje, Tehnika knjiga, Zagreb, 1980.

144

5. Elementi strojeva

145

Slika 5.4.46 Konina tarna spojka

Specijalne spojke:
U ovu grupu spojki spadaju:
- jednosmjerne spojke: prenose okretni moment samo u jednom smjeru (npr. kota bicikle)
(sl. 5.4.47)
- sigurnosne spojke: u sluaju prekoraenja okretnog momenta vre razdvajanje vratila (sl.
5.4.48)
- spojke za uputanje u rad (sl. 5.4.49 i 5.4.50)

Slika 5.4.47 Jednosmjerna spojka

Skenirani crte: V. Hrgei i J. Baldani, Mehanike konstrukcije, Sveuilite u Zagrebu, Elektrotehniki Fakultet,
Zagreb, 1990.

5. Elementi strojeva

Slika 5.4.48 Sigurnosna spojka s prekidnim svornjacima

Slika 5.4.49 "Pulvis" spojka ispunjena kalibriranim elinim kuglicama

Slika 5.4.50 eljusna centrifugalna spojka

Skenirani crte: K.H. Decker, Elementi strojeva, 2. popravljeno izdanje, Tehnika knjiga, Zagreb, 1980.

146

5. Elementi strojeva

147

5.4.4 Leaji
Leaji su elementi strojeva koji slue kao oslonci osovina i vratila. Obzirom na vrstu trenja koje
se u leajima javlja postoje:
- klizni leaji u kojima se javlja trenje klizanja
- valjni (kotrljajui) leaji u kojima se javlja trenje kotrljanja
Kako bi se smanjilo trenje i habanje, a samim time i gubici, leaji se obavezno podmazuju.

Klizni leaji:
Slue kao oslonci rukavaca osovina i vratila. Razlikuju se:
- radijalni (nosivi) leaji koji preuzimaju radijalne (poprene) sile
- aksijalni (potporni) leaji koji preuzimaju aksijalne (uzdune) sile
Prednosti koritenja kliznih leaja su:
- miran rad bez buke zbog uljnog filma izmeu rukavca i blazinice koji priguuje vibracije
- relativno jednostavne konstrukcije
- jeftiniji od valjnih leajeva
Nedostaci kliznih leaja su:
- izraen problem osiguranja podmazivanja koje zahtjeva stalan nadzor nad leajem
- potronja maziva
- imaju vee dimenzije od valjnih leaja za isto optereenje
Klizni se leaji uglavnom koriste kod preuzimanja velikih snaga (npr. brodski strojevi, turbine)
te kad je potreban izrazito miran rad (alatni strojevi).
Rukavci rotiraju podmazani uljem ili mastima te se izmeu rukavca i blazinice (tuljka) leaja
ostvaruje hidrodinamiko podmazivanje pa rukavci "plivaju" na tankom sloju ulja ili maziva.
Prilikom pokretanja vratila najprije se javlja suho trenje (sl. 5.4.511), koje prelazi u mjeovito (sl.
5.4.512) i naposljetku u tekue trenje (sl. 5.4.513). Djelovanje mjeovitog, a pogotovo suhog
trenja, potrebno je izbjei, odnosno poto je ovakvo trenje neminovno pri pokretanju, potrebno
ga je prijei im prije.

Slika 5.4.51 Suho, mjeovito i tekue trenje

Na slici 5.4.52 prikazan je nain nastajanja nosivog uljnog sloja u leaju. U poetku rukavac lei
ekscentrino u blazinici (sl. 5.4.52 a). Kada se rukavac zapone okretati (sl. 5.4.52 b), dolazi do
mjeovitog trenja, nastaje uljni klin te rukavac svojom rotacijom utiskuje ulje u klinasti
meuprostor. Daljnjim poveanjem brzine vrtnje, poveava se tlak te rukavac "zapliva" na

148

5. Elementi strojeva

uljnom klinu, ime dolazi do tekueg trenja. Daljnjim poveanjem brzine vrtnje i tlaka izmeu
rukavca i blazinice, ekscentricitet se sve vie smanjuje i za beskonano veliku brzinu vrtnje taj bi
ekcentricitet teoretski nestao (sl. 5.4.52 d). Raspodjela tlaka prikazana je na slici (5.4.52 e).
Koeficijent trenja, koji se opire rotaciji rukavca, nije konstantan i mijenja se u ovisnosti o brzini
rotacije, to je prikazano Stribeckovom krivuljom (sl. 5.4.53), gdje podruje oznaeno kao "1"
prikazuje podruje mjeovitog trenja, a podruje "2" tekueg trenja. U podruju tekueg trenja
(hidrodinamiko podmazivanje), zbog viskoziteta, poveanjem brzine vrtnje neznatno raste i
koeficijent trenja. Debljina mazivog sloja h0 (sl. 5.4.52 e) ovisi o brzini vrtnje i o optereenju
rukavca. Poveanjem sile debljina mazivog sloja se smanjuje te moe doi do probijanja
mazivog sloja (suhog ili mjeovitog trenja). to je vei povrinski tlak, a brzina okretanja manja,
potrebno je mazivo sa veom viskoznou i obrnuto. Poveanjem viskoznosti raste i unutranje
trenje u ulju (viskozitet), to dovodi do zagrijavanja i poveanja energetskih gubitaka.

a)

c)

b)

n=malo

n=0

e)

d)

n=veliko

n=beskonano veliko

blazinica leaja
ulje
rukavac

h0
pritisak uljnog
klina

Slika 5.4.52 Poloaj rukavca kod raznih brzina vrtnje

149

5. Elementi strojeva

Slika 5.4.53 Koeficijent trenja u ovisnosti o brzine vrtnje (Stribeckova krivulja)

Koriste se dvije vrste maziva i to:
- masti: omoguavaju jeftino podmazivanje niskooptereenih, sporednih leajeva. Mast se,
najee putem mazalica (sl. 5.4.54), tlai u kanale koji su spojeni sa leajnim mjestima.
Postoje i drugi naini podmazivanja poput Staufferove mazalice (sl. 5.4.55) te mazalice s
oprugom (sl. 5.4.56).
- ulja: koriste se kod brzohodnih leajeva i velikih optereenja. Podmazivanje se vri runo
kod sporednih leajeva, pomou pumpnih agregata za podmazivanje vie leajeva te
uranjanjem (mazivim prstenom), ime se omoguava jednostavno i jeftino podmazivanje
(sl. 5.4.57).

Slika 5.4.54 Mazalica Slika 5.4.55 Staufferova mazalica

Slika 5.4.56 Mazalica s oprugom

Skenirani crte: K.H. Decker, Elementi strojeva, 2. popravljeno izdanje, Tehnika knjiga, Zagreb, 1980.

5. Elementi strojeva

150

Slika 5.4.57 Podmazivanje prstenom za podmazivanje ( a-slobodni, b-vrsti)

Zahtjevi kojima treba udovoljiti materijal kliznog leaja od kojih se izrauju tuljci ili blazinice
su:
- mora biti meki od materijala rukavca poto je popravak rukavaca skuplji
- treba biti otporan prema habanju
- mala sklonost stvaranju brazdi
- veliku tlanu vrstou
- neosjetljiv prema zaribavanju (svojstvo da se pri temperaturi taljenja ne zavaruje sa
materijalom rukavca)
- dobra toplinska vodljivost
- dobra sposobnost uhodavanja
- sposobnost klizanja pri nepovoljnom podmazivanju i pokretanju
Kao leajni materijali najee se koriste:
- bijele kovine: legure kositra, olova, bizmuta i antimona. Imaju osobito dobra svojstva
uglaavanja, prilagodljivosti, otpornosti prema habanju i sposobnost klizanja pri
nepovoljnom podmazivanju. Problem je nisko talite te se koriste za pogonske
temperature do 110C.
- olovne i aluminijske bronce: pogodne za visoko optereenje leaji. Mana im je to slabije
provode (odvode) toplinu od bijele kovine.
- sivi lijev: zbog postojanja grafitnih lamela pogodan leajni materijal. Loe se uhodava,
loa sposobnost klizanja pri nepovoljnom podmazivanju, osjetljiv na rubne pritiske pa je
povoljan za manje brzine vrtnje i rubne pritiske.
- sinter metali: pogodni za manje leaji bez nadzora i s malim brzinama vrtnje. Ulje se
zadrava u upljinama izmeu preanog metala te osigurava dobro podmazivanje pri
mjeovitom trenju. Nepovoljni za osiguravanje tekueg trenja, a samim time i vee brzine
vrtnje.
- umjetne mase: koriste se poliamidi (nylon, "sipes" i sl. - visoka vrstoa i dobra klizna
svojstva, otpornost troenju te svojstvo priguivanja vibracija), poliuretani (poput
poliamida, ne upijaju vodu), poliacetali (prema eliku pokazuju dobra klizna svojstva,
lako se obrauju) i dr.

Skenirani crte: K.H. Decker, Elementi strojeva, 2. popravljeno izdanje, Tehnika knjiga, Zagreb, 1980.

5. Elementi strojeva

151

Leaji se najee izrauju dvoslojno (sl. 5.4.58), gdje blazinica daje krutost, a leajna kovina
osigurava dobra klizna svojstva (ovaj sloj se obino nanosi centrifugalnim lijevanjem).

Slika 5.4.58 Blazinica i leajna kovina

Radijalni klizni leaji se izvode kao jednodijelni (sl. 5.4.59) i dvodijelni (sl. 5.4.60). Radijalni
leaji mogu biti izvedeni sa blazinicama okretnim u kuglastom zglobu (sl. 5.4.61) te kao konusni
kod kojih se moe pritezanjem blazinice podeavati zranost (sl. 5.4.62).

Slika 5.4.59 Jednodijelni radijalni klizni leaj

Slika 5.4.60 Dvodijelni radijalni klizni leaj

Skenirani crte: K.H. Decker, Elementi strojeva, 2. popravljeno izdanje, Tehnika knjiga, Zagreb, 1980.

5. Elementi strojeva

Slika 5.4.61 Klizni leaj s okretnim blazinicama u kuglastom zglobu

Slika 5.4.62 Podesiv konusni klizni leaj

Skenirani crte: K.H. Decker, Elementi strojeva, 2. popravljeno izdanje, Tehnika knjiga, Zagreb, 1980.

152

153

5. Elementi strojeva

Aksijalni klizni leaji izvode se kao hidrostatski i hidrodinamiki. Kod hidrostatskih leajeva,
koji imaju ravne plohe nalijeganja, ne moe se postii uljni klin te se tekue trenje postie
tlaenjem ulja meu klizne povrine (sl. 5.4.63). Ulje iz ovakvih leajeva stalno istjee. Uz dobru
konstrukciju ovakvi se leaji praktiki ne troe.
Hidrodinamiki aksijalni leaji imaju niz segmenata koje stvaraju uljni klin. Segmenti mogu biti
izvedeni kao nepokretni segmenti (sl. 5.4.64) ili pak pomini kod kojih se segmenti sami
postavljaju u potrebni poloaj obzirom na reim rada (sl. 5.4.65).

Slika 5.4.63 Hidrostatski aksijalni leaj

Slika 5.4.64 Hidrodinamiki aksijalni leaj s nepokretnim segmentima

Slika 5.4.65 Hidrodinamiki aksijalni leaj s pominim segmentima

Skenirani crte: K.H. Decker, Elementi strojeva, 2. popravljeno izdanje, Tehnika knjiga, Zagreb, 1980.

154

5. Elementi strojeva

Valjni (kotrljajui) leaji:

Prednosti valjnih leajeva nad kliznim su:
- trenje kotrljanja je oko 50% manje od trenja klizanja
- rade s manjim zranostima, to je od velikog znaaja kad se zahtjeva preciznost
- relativno malih dimenzija te zahtijevaju malo maziva bez estog nadgledanja
- standardizirani su te je omoguena iroka primjena i izmjenljivost
Nedostaci valjnih leajeva su:
- osjetljivost na udarna optereenja
- buan rad u usporedbi s kliznim leajima
- relativno visoka cijena u usporedbi s kliznim leajima
Prema obliku valjnih tijela, leaji se dijele na:
- kugline (sl. 5.4.66 a)
- valjkaste (sl. 5.4.66 b)
- stoaste (sl. 5.4.66 c)
- bavaste (sl. 5.4.66 d)
- igliaste (sl. 5.4.66 e)
Uz valjna tijela u leaju se nalazi i kavez koji dri valjna tijela na meusobno konstantnoj
udaljenosti te sprjeava meusoban dodir valjnih tijela (sl. 5.4.67).
a)

b)

c)

d)

Slika 5.4.66 Izvedbe valjnih tijela

e)

155

5. Elementi strojeva

Slika 5.4.67 Kavez kuglinih i valjkastih leaja

Obzirom na sile koje leaji preuzimaju na sebe, postoje:
- radijalni (sl. 5.4.68 a)
- aksijalni (sl. 5.4.68 b)
- utorni kuglini radijalni (preuzimaju i radijalne i aksijalne sile) (sl. 5.4.68 c)
Fr
a)

Fr

Fr

Fr
b)

Fa

c)

Fa

Slika 5.4.68 Radijalni, aksijalni i utorni kuglini leaji

Valjkasti leaji izvode se iskljuivo za preuzimanje radijalnih optereenja (sl. 5.4.66 a, sl. 5.4.68
a). Stoasti (konini) leaj preuzima velike radijalne te jednosmjerne aksijalne sile (sl. 5.4.66 c).
Bavasti leaj je samopodesiv ime se omoguava kompenzacija manjih kutnih odstupanja (sl.
5.4.66 d). Igliasti leaji su malih dimenzija i preuzimaju velike radijalne sile, dok aksijalne sile
ne mogu preuzimati (sl. 5.4.66 e, 5.4.68 a).
Ugradnja leaja ovisi o tipu leaja, optereenju te obliku vratila i kuita. Zbog uvrenja
vratila u uzdunom smjeru, jedan se leaj uvijek izvodi kao vrsti leaj (prenosi aksijalne i
radijalne sile, sl. 5.4.69). Zbog omoguavanja aksijalnih dilatacija vratila uslijed temperaturnih
promjena, drugi se leaj obavezno izvodi kao slobodni leaj (omoguava aksijalne pomake, sl.
5.4.70).

Skenirani crte: K.H. Decker, Elementi strojeva, 2. popravljeno izdanje, Tehnika knjiga, Zagreb, 1980.

5. Elementi strojeva

Slika 5.4.69 Primjeri oblikovanja vrstih leaja

Slika 5.4.70 Primjeri oblikovanja slobodnih leaja

Skenirani crte: K.H. Decker, Elementi strojeva, 2. popravljeno izdanje, Tehnika knjiga, Zagreb, 1980.

156

157

5. Elementi strojeva

5.5 Elementi za prijenos okretnog gibanja

Namjena elemenata za prijenos okretnog gibanja je prijenos okretnog gibanja i energije od
pogonskog do radnog stroja, pri emu se najee mijenja kutna brzina i okretni moment. Prema
nainu rada ovi elementi mogu biti posredni i neposredni. Npr. remenski prijenos (sl. 5.5.1) je
posredni gdje remen predstavlja posredni element, dok je prijenos tarenicama (sl. 5.5.2)
neposredni.
posredni element

T2

T2
2

T1
D1 1
P1 n 1

T1

2 D2

D1 1
P1 n 1

n2 P2

F0

3
Slika 5.5.1 Remenski prijenos

2
v

n2

D2
P2

Slika 5.5.2 Tarni prijenos

Osnovne veliine su:

-

D 2 n D n
=
[m/s]
2 60
60
kutna brzina: [rad/s ili s-1]
brzina vrtnje: n [o/min ili min-1]
poto se pri prijenosu redovito javljaju gubici snage, stupanj iskoristivosti je definiran
kao
P
= 2 <1
(5.5.1)
P1
okretni moment i obodna sila
P
P
T1 = 1 [ Nm ] T2 = 2 [ Nm ]
(5.5.2)

obodna brzina: v = r =

F01 =

prijenosni omjer
i=

2T1
D1

[N ]

F02 =

2T2
D2

[N ]

1 n1 D2 z2 T2
=
=
= =
2 n2 D1 z1 T1

gdje je z broj zubi pogonskog zupanika 1, odnosno gonjenog zupanika 2.

(5.5.3)

(5.5.4)

158

5. Elementi strojeva

Ukoliko se brzina vrtnje poveava, tj. multiplicira, dakle n2 > n1 , prijenosnici se zovu
multiplikatori. Ukoliko se brzina smanjuje, dakle n2 < n1 , prijenosnici se zovu reduktori. Ukoliko
je brzina kontinuirano promjenljiva, n2 = f ( n1 ) , rije je o varijatorima.
Prijenosni omjer moe biti sloen iz vie stupnjeva, kao to je prikazano slikom 5.5.3. Ukupni
prijenosni omjer se rauna prema
n
n
n n n
i = 1 = I = 1 3 5 = i1 i2 i3 ,
(5.5.5),
n6 nIV n2 n4 n6
pri tom, obzirom da se radi o zupanicima na istim vratilima, brojevi okretaja vratila II su
nII = n2 = n3 te brojevi okretaja vratila III su nIII = n4 = n5 . Ukupni stupanj iskoritenja je
P
P P P
= IV = 2 4 6 = 1 2 3 .
(5.5.6)
PI
P1 P3 P5

P1
n1

II

III

P6

IV

n6

6
Slika 5.5.3 Stupnjevani prijenos
Kod neposrednih prijenosnika smjer okretanja kola je suprotan (ukoliko se ne radi o kombinaciji
unutarnjeg i vanjskog ozubljenja), dok je kod posrednih prijenosnika (ukoliko se ne radi o
krianim remenima) i neposrednih sa umetnutim prijenosnikom, istog smjera. Umetnuti
prijenosnik (zupanik ili tarenica), osim to mijenja smjer vrtnje, ne utjee na prijenosni omjer
(sl. 5.5.4)
n n
n
i = i1 i2 = 1 0 = 1 .
(5.5.7)
n0 n2 n2
0
2

n0

1
n1

n2

Slika 5.5.4 Mijenjanje smjera vrtnje meuelementom

5. Elementi strojeva

159

Prijenosnici energije na malim udaljenostima mogu biti mehaniki, hidrauliki i pneumatski, no

u okviru ovog kolegija izuavaju se samo mehaniki prijenosnici snage.
Prema konstrukcijskoj izvedbi razlikuju se:
- tarni prijenosnici
- zupasti prijenosnici
- remenski prijenosnici
- lanani prijenosnici

5.5.1 Tarni prijenosnici

Tarni prijenosnik je najjednostavnije konstrukcije te se sastoji od dva tarna kola koja prenose
okretno gibanje putem sile trenja na njihovim dodirnim povrinama (sl. 5.5.5). Prema obliku
tarenica razlikuju se cilindrine (sl. 5.5.6) i konine (slika 5.5.7) tarenice.

FN

D1 1

D2

F0
Slika 5.5.5 Osnovni princip rada tarnih prijenosnika

Slika 5.5.6 Cilindrine tarenice

Slika 5.5.7 Konine tarenice

Prednosti tarenica su:

- omoguavaju vrlo jednostavne izvedbe varijatora (sl. 5.5.8)
- omoguavaju ravnomjerno okretanje i beuman rad
- vrlo su jednostavne konstrukcije i samim time jeftine
- sigurne su od loma zbog mogunosti proklizavanja pri preoptereenju

Skenirani crte: K.H. Decker, Elementi strojeva, 2. popravljeno izdanje, Tehnika knjiga, Zagreb, 1980.

5. Elementi strojeva

160

Nedostaci tarenica su:

- brzo troenje tarnih ploa
- zahtijevaju velike sile meusobnog pritiska kako bi se ostvarilo dovoljno veliko trenje
- lo stupanj iskoritenja, = 75 95%
- zbog proklizavanja nestalan prijenosni omjer (proklizavanje iznosi 25%)
Primjenjuju se za snage do P=20 kW, obodne brzine do v=10 m/s te prijenosne omjere do i=6.
Materijali za izradu tarnih kola moraju biti otporni na troenje, velike vrstoe, velikog
koeficijenta trenja te velikih modula elastinosti. Materijali koje se koriste su: elici, sivi lijev,
azbest, tekstolit, plastine mase i guma. Tarenice se najee izvode u kombinaciji razliitih
materijala.

Slika 5.5.8 Razne izvedbe tarenica sa varijablinim prijenosom (varijatori)

Proraun cilindrinih tarnih prijenosnika:

Trenje na tarenicama mora biti dovoljno veliko kako bi osiguralo prenoenje okretnog momenta.
Kako ne bi dolo do proklizavanja potrebno je da obodna sila Fo (sl. 5.5.5) bude manja od sile
trenja FT = FN , dakle Fo FN . Normalna sila koju je potrebno ostvariti, mora biti dovoljno
velika jer upravo ona uvjetuje trenje te je
F
FN o .
(5.5.8)

Pri konstruiranju tarenica, radi optereenja leaji, potrebno je teiti izvedbi sa im manjim
normalnim silama FN . Kako bi se i tada ostvarilo dovoljno veliko trenje, koeficijent trenja
mora biti im vei, a to se postie pravilnim odabirom materijala tarenica.

Skenirani crte: K.H. Decker, Elementi strojeva, 2. popravljeno izdanje, Tehnika knjiga, Zagreb, 1980.

161

5. Elementi strojeva

5.5.2 Zupanici
Zupaniki prijenosnik u najjednostavnijoj izvedbi sainjavaju dva spregnuta zupanika
(zupanici u zahvatu) koji po obodu imaju ravnomjerno rasporeene zube. Okretno gibanje
prenosi se oblikom te nema proklizavanja jednog zupanika u odnosu na drugi. Zupanici kojima
se prenosi okretno gibanje mogu biti izvedeni s:
- paralelnim vratilima (elnici)
- vratilima koja se sijeku pod kutom (najee 90) (stonici)
- vratilima koja se mimoilaze (punici)

Slika 5.5.9 elnici

Slika 5.5.10 Stonici

Slika 5.5.11 Punici

Zubi kod elnika se izvode kao:

- ravni (sl.5.5.12 a)
- pomaknuti (sl.5.5.12 b)
- kosi (sl.5.5.12 c)
- strelasti (sl.5.5.12 d)
- luni (sl.5.5.12 e)
Zubi kod stonika se izvode kao:
- ravni (sl.5.5.13 a)
- kosi (sl.5.5.13 b)
- spiralni (sl.5.5.13 c)
- evolventni (sl.5.5.13 d)
- luni (sl.5.5.13 e)

Skenirani crte: K.H. Decker, Elementi strojeva, 2. popravljeno izdanje, Tehnika knjiga, Zagreb, 1980.

5. Elementi strojeva

Slika 5.5.12 Izvedbe zubi kod elnika

162

Slika 5.5.13 Izvedbe zubi kod stonika

Materijali za izradu zupanika:

Osnovi zahtjev prema materijalu iz kojeg e biti izraeni zupanici je podnoenje velikih
optereenje uz malo habanje. Materijali pogodni za izradu zupanika su:
- legirani i termiki obraeni elici
- niskolegirani termiki obraeni elici za manja optereenja
- sivi lijev za mala optereenja
- elini lijev za mala optereenja
- mesing i Al-bronce za zupanike manjih dimenzija
- plastine mase za mala optereenja
- kombinacije razliitih materijala u sprezi

Osnovne karakteristike ozubljenja:

Radi osiguravanja konstantnog prijenosnog omjera potrebno je da bokovi zubi budu tako
izraeni da osiguravaju stalan zahvat izmeu dva zupanika. Zupanici se mogu promatrati kao
dva glatka cilindra (cilindrine tarenice) koji se valjaju bez klizanja. Ti glatki cilindri po kojima
se vri valjanje predstavljaju kinematske cilindre na kojima su ustvari naneseni zubi (sl. 5.5.14).
Povrine valjanja ovih zamiljenih cilindara definirane su kinematskim krunicama r1 i r2. Dvije
kinematske krunice se meusobno dodiruju u kinematskom polu C. Profil zuba treba

Skenirani crte: K.H. Decker, Elementi strojeva, 2. popravljeno izdanje, Tehnika knjiga, Zagreb, 1980.

5. Elementi strojeva

163

zadovoljavati osnovni zakon ozubljenja koji trai da normala u trenutnoj toki dodira dvaju
bokova prolazi kroz kinematski pol C (sl. 5.5.15).

r1

r2

Slika 5.5.14 Kinematske krunice i kinematski pol (toka dodira) C

Slika 5.5.15 Zakon ozubljenja

Skenirani crte: K.H. Decker, Elementi strojeva, 2. popravljeno izdanje, Tehnika knjiga, Zagreb, 1980.
Skenirani crte: V. Hrgei i J. Baldani, Mehanike konstrukcije, Sveuilite u Zagrebu, Elektrotehniki Fakultet,
Zagreb, 1990.

5. Elementi strojeva

164

Za izradu profila zuba koriste se krivulje koje zadovoljavaju osnovni zakon ozubljenja. Od
krivulja najee se koriste evolventa i cikloida pa se obzirom na to i razlikuje evolventno i
cikloidno ozubljenje. Cikloida nastaje kotrljanjem krunice po krunici. Takva ozubljenja znatno
su skuplja za izradu i rjee se koriste. Evolventa nastaje odvaljivanjem (kotrljanjem) pravca po
krunici (sl. 5.5.16). Pri proizvodnji evolventnih zupanika koristi se ozubljena letva (sl. 5.5.17)
s jednostavnim trapeznim zubima. U proizvodnji najpreciznijih zupanika primjenjuje se odvalni
postupak gdje se zubi izrezuju prolascima ozubljene letve uz sinkronizirano okretanje zupanika
i pomicanje ozubljene letve (sl. 5.5.18). Uz ovakvu obradu, za potrebe masovne proizvodnje
zupanici se sve ee izrauju kovanjem kod kojeg esto nije ni potrebna naknadna obrada
povrine zuba.

Slika 5.5.16 Evolventa

Slika 5.5.17 Ozubljena letva

Slika 5.5.18 Odvalni postupak izrade evolventnog zupanika

Skenirani crte: V. Hrgei i J. Baldani, Mehanike konstrukcije, Sveuilite u Zagrebu, Elektrotehniki Fakultet,
Zagreb, 1990.

5. Elementi strojeva

165

Osnovne mjere zubi i zupanika:

Zbog jednostavnosti razmatranje e biti ograniit samo na elnike.
Sprezanje (zahvat) zupanika mogu je samo ako zubi oba zupanika imaju jednake osnovne
mjere. Kombinacijom razliitih brojeva zubi z postiu se razliiti prijenosni omjeri
n
z
i= 1 = 1 = 2 .
(5.5.9)
n2 2 z1
Korak zuba t je luni razmak toaka presjeka okruglog profila dva susjedna zuba, gdje se luk
definira na kinematskoj krunici D1 (za zupanik 1), odnosno D2 (za zupanik 2), dakle vrijedi
D D1 D2
t=
=
=
.
(5.5.10)
z
z1
z2
Za sluaj zubne letve (kinematska krunica je pravac) korak t prikazuje slika 5.5.17. U cilju
jednostavnijeg definiranja koraka zuba i pojednostavljenja izraza za proraun uvodi se modul
zuba definiran kao
t
m= .
(5.5.11)

irina zuba s definira se kao polovina koraka (sl. 5.5.17 za sluaj ozubljene letve)
t m
s= =
.
(5.5.12)
2
2
Kut dodirnice (tangente u dodirnoj toki) je kod evolventnog ozubljenja = 20 (sl. 5.5.21 te za
sluaj ozubljene letve sl. 5.5.17).
Visina zuba je (sl. 5.5.19 te za sluaj ozubljene letve sl. 5.5.17)
h=k+g,
(5.5.13)
gdje se za k i g uzima
g = m,
(5.5.14)
k = 1, 2 m
(5.5.15)
te slijedi visina zuba izraena preko modula
h = 2, 2 m .
(5.5.16)
Diobeni promjer je
D0 = m z ,
(5.5.17)
a za nekorigirano ozubljenje vrijedi da je to ujedno i kinematski promjer D = D0 . Zupanici za
koje vrijedi da je D = Do nazivaju se nultim zupanicima. Ukoliko se izvodi pomak profila zubi,
ta ozubljenja se nazivaju "V-ozubljenja", no to nee biti obraivano u ovom poglavlju, a vie
detalja o tome moe se pronai u navedenoj literaturi (Decker [1980], Hergei-Baldani [1990]).
Tjemeni promjer zuba (najvei promjer kod vanjskog ozubljenja) je (sl. 5.5.19)
Dg = Do + 2 m ,
(5.5.18)
dok je podnoni (korjenski) promjer,
Dk = Do 2, 4 m .
(5.5.19)
irina zupanika (sl. 5.5. 20) je
b = m ,
(5.5.20)
gdje se faktor kree u rasponu = 6 100 .
Osni razmak zupanika je
D + D2
z +z
i +1
a= 1
= m 1 2 = D1
.
(5.5.21)
2
2
2

5. Elementi strojeva

166

Slika 5.5.19 Osnovne mjere evolventnih zupanika

Slika 5.5.20 irina zupanika

Ovdje navedene mjere predstavljaju najosnovije mjere nultih evolvetnih elnika. Vie o
ozubljenjima moe se pronai u literaturi Decker [1980], DIN, Hergei-Baldani [1990] i dr.
Rad zupanika je mogue ostvariti samo ako je spregnuti par zubi u zahvatu i u trenutku kada
slijedei par zubi ulazi u zahvat. To znai da duina dodirnog luka mora biti vea od koraka t,
odnosno stupanj prekrivanja mora bit vei od 1. Stupanj prekrivanja se definira kao odnos
izmeu putanje zahvata i koraka zahvata t.
Ukoliko je broj zubi manjeg zupanika premali, dolazi do dodirivanja vrha zuba veeg zupanika
sa korijenom spregnutog manjeg zupanika. Ova pojava se naziva podrezivanje. Podrezanost se
moe smanjiti poveanjem broja zubi manjeg zupanika to se izvodi odmicanjem sredita
manjeg zupanika prema vani. Kod nultog evolventnog ozubljenja granini broj zubi iznosi
2
zg =
,
(5.5.22)
sin 2
te je za sluaj kada je = 20 , granini broj zubi je z g = 17 . Kod zupanika, obzirom da nije
tetna, tolerira se i mala podrezanost zuba pa se onda uzima da je granini broj zubi z g = 14 .

Skenirani crte: V. Hrgei i J. Baldani, Mehanike konstrukcije, Sveuilite u Zagrebu, Elektrotehniki Fakultet,
Zagreb, 1990.

5. Elementi strojeva

167

5.5.3 Remenski prijenos

Remenskim prijenosom se, poput tarnog, okretni moment prenosi silama trenja do kojih dolazi
radi prednatezanja remena. Remenice su meusobno razmaknute te je remenskim prijenosom
mogue savladavati i vee udaljenosti izmeu pogonskog i gonjenog vratila nego to je to bio
sluaj kod tarenica i zupanika. Remenskim se prijenosom moe prenositi okretni moment na
paralelnim (sl. 5.5.21) i mimosmjernim vratilima (sl. 5.5.22). Smjer okretanja pogonske i
gonjene remenice je isti, a mogua je i promjena smjera vrtnje krianjem remena (sl. 5.5.23).
Osnovni elementi remenskog prijenosa su remen te pogonska i gonjena remenica. Za poveanje
obuhvatnog kuta, o kojem u velikoj mjeri ovisi koliki se okretni moment moe prenijeti te za
poveanje sile prednatezanja, koristi se zatezna remenica (sl. 5.5.24).

Slika 5.5.21 Paralelna vratila (otvoreni prijenos)

Slika 5.5.22 Mimosmjerna vratila (polukrini prijenos)

Slika 5.5.23 Promjena smjera vrtnje (krini prijenos)

Slika 5.5.24 Zatezna remenica

Skenirani crte: K.H. Decker, Elementi strojeva, 2. popravljeno izdanje, Tehnika knjiga, Zagreb, 1980.

5. Elementi strojeva

168

Osnovne prednosti remenskog prijenosa su:

- tihi rad
- dobro podnoenje udarnih optereenja (mogue proklizavanje)
- vrlo jednostavna i jeftina izvedba
- smjer gibanja moe biti isti ili protusmjeran
- lako se iskljuuju iz rada (skidanjem remena)
- proklizavanje sprjeava lom
- mogunost jednostavne promjene prijenosnog omjera (varijatori, sl. 5.5.25)
Nedostaci remenskog prijenosa su:
- velikih su dimenzija (zupanici su znatno manjih dimenzija)
- veliko optereenje na leajima (radi ostvarivanja potrebnih sila trenja)
- kod remena nastaju trajne deformacije te ih je potrebno povremeno mijenjati
- faktor trenja nije konstantan
- ne moe se koristiti kod manjih osnih razmaka (premali obuhvatni kut)

Slika 5.5.25 Variranje prijenosnog omjera

Postoje tri osnovna tipa remenskog prijenosa:
- prijenos plosnatim remenom
- prijenos klinastim remenom
- prijenos zupastim remenom

Skenirani crte: V. Hrgei i J. Baldani, Mehanike konstrukcije, Sveuilite u Zagrebu, Elektrotehniki Fakultet,
Zagreb, 1990.

Skenirani crte: K.H. Decker, Elementi strojeva, 2. popravljeno izdanje, Tehnika knjiga, Zagreb, 1980.

5. Elementi strojeva

169

Prijenos plosnatim remenom:

Promotre li se sile koje djeluju na pogonsku remenicu (sl. 5.5.26), veliina sile koju remenica
moe prenijeti ovisi o obuhvatnom kutu 1 te o koeficijentu trenja . Isto vrijedi za gonjenu
remenicu. Zamisli li se remenica kao nepokretan cilindar preko kojeg se prevlai plosnati remen
(sl. 5.5.27), pri emu je F1 > F2 , odnos meu ovim silama definiran je Eulerovom jednadbom

F1 = F2 e ,
(5.5.23)
gdje je e baza prirodnog logaritma, e = 2, 71828... . Razlika meu ovim silama je sila trenja FT
koja predstavlja obodnu silu koju remen moe prenijeti. Zbog razlika u silama remen se razliito
deformira pa to neprestano produljivanje (uslijed vlane sile) i skraivanje remena rezultira u
puzanju koje iznosi 12%, to se u proraunu uglavnom moe zanemariti. Kako ne bi zbog ovog
puzanja dolo do prekomjernog troenja remena, povrina remenice se izvodi sa im manjom
hrapavou. Sila koja djeluje na vratilo nastaje uslijed djelovanja sile F1 i F2 te predstavlja
njihovu rezultantu pa se vektorski moe zapisati (sl. 5.5.28)
Fv = F1 + F2 ,
(5.5.24)
odnosno iz kosinusovog pouka slijedi iznos sile na vratilo
Fv = F12 + F22 2 F1 F2 cos 1 .
(5.5.25)
Iz ovih jednadbi vidljivo je da obodna sila koju remen moe prenijeti ovisi o sili prednatezanja
remena, a to je upravo ova sila na vratilu, te o obuhvatnom kutu. Kako bi se poveao obuhvatni
kut kod manje remenice, remenica treba biti smjetena im dalje od gonjene remenice ili se pak
mogu uvesti zatezne remenice (sl. 5.5.24). Veliki razmak meu horizontalnim remenicama ima
za posljedicu da sama teina remena djeluje prednatezajue. Centrifugalne sile koje se pri rotaciji
javljaju djeluju na nain da dolazi do meusobnog razmicanja remena koji nastoji zadobiti kruni
oblik te samim time poveava sile u remenu i djeluje samozatezno. Iz ovog razloga esto remen
koji pri pokretanju proklizava, pri radnom broju okretaja nee vie proklizavati. Na obodnu silu
utjee i faktor trenja koji ovisi o:
- sparivanju razliitih materijala
- kvaliteti povrine remena i remenice
- obodnoj brzini remenice
- temperaturi i vlanosti
Teorijski prijenosni omjer remenskog prijenosa je
n
d
i= 1 = 2 .
(5.5.26)
n2 d1
Realni omjer je neto manji od teorijskog iz razloga to je kod remena uvijek prisutno klizanje.

170

5. Elementi strojeva
slobodni ogranak

n2

F2
n1

d1

d2

F1

a
vuni ogranak

5.5.26 Geometrijske karakteristike remenskog prijenosa

FT

d1
F1

F2
Slika 5.5.27 Odnos meu silama na remenici

Fv
F2
n1

F1

F2

Fv
F1

Slika 5.5.28 Sile na vratilu

Aksijalno voenje plosnatog remena na remenici ostvaruje se time to se jedna od remenica
izvodi zaobljena (bombirana). Ovakva remenica "tjera" remen prema njegovom najveem
promjeru i osigurava voenje (sl. 5.5.29). Za osiguravanje voenja dovoljna je jedna ovakva
remenica pa se druga remenica izvodi cilindrino.

5. Elementi strojeva

171

Slika 5.5.29 Voenje remena zaobljenom remenicom

Zahtjevi na materijal remena su: veliki koeficijent trenja, velika vrstoa na kidanje, velika
elastinost s malom trajnom deformacijom, velika dinamika izdrljivost (radi uestalog
savijanja), neosjetljivost na atmosferske utjecaje i ulja te eventualno i kemikalije.
Materijali iz kojih se izvode plosnati remeni su:
- koa: najvei koeficijent trenja. Za izradu se koristi govea koa s hrpta (lea) koja se
tavi biljnim tavilima ili kromovom soli kao tavilom. Koa i danas predstavlja jedan od
najeih materijala za izradu plosnatih remena.
- tkanine: organskog (pamuk, svila, celulozna vuna, konoplja i ivotinjske dlake) i
sintetinog porijekla (umjetna svila, najlon i perlon). Prednost ovakvih remena nad
konim je to ih se moe tkati kao beskonane te nisu potrebne spajalice, no dosta su
osjetljivi pa se po rubovima lako habaju. Slojevi tkanine se meusobno lijepe ili
vulkaniziraju.
- umjetne mase: poliamidi, najlon i perlon. Najee se koristi najlon u kombinaciji s
gumom ili koom te se postiu dobra nosiva svojstva, a sloj koe osigurava dobra
triboloka svojstva.

5. Elementi strojeva

172

Prijenos klinastim remenom:

Plosnate remene su danas skoro u potpunosti potisnuli klinasti remeni. Osnovna prednost
ovakvih remena je to zbog djelovanja klina (sl. 5.5.30) ovakvi remeni prenose otprilike
trostruko veu obodnu silu od one kod plosnatih remena. Samim time sile na vratila remenica su
manje. Puzanje im je zanemarivo. Zbog velike obodne sile mogui su puno manji osni razmaci,
odnosno manji obuhvatni kutovi te samim time i manje dimenzije prijenosnika. Zbog male irine
remena mogue je kod velikih okretnih momenata postaviti nekoliko remena paralelno. Kutovi
profila klina su priblino 36 (sl. 5.5.30). Manji kut djelovao bi na remen samokono te
izazvao veliko habanje remena. Klinasto remenje se izvodi uglavnom kao beskonano (postoje i
konane izvedbe). Materijal remena je guma s upletenim tekstilnim nitima (sl. 5.5.31). Remenice
se izvode s jednim ili vie utora te kao lijevane, lemljene i tokasto zavarene (sl. 5.5.32). Kod
remenskog prijenosa klinastim remenom bitno je da remen ne dodiruje svojim dnom remenicu
jer se time onemoguava uklinjenje remena u remenici. Kada uslijed troenja remena doe do
oslanjanja, remen je potrebno zamijeniti novim. Veliina (profil) remena bira se iz tablice gdje
su navedene vrijednosti u ovisnosti o obodnoj sili i brzini vrtnje.

Slika 5.5.30 Djelovanje sila na klinastom remenu

Slika 5.5.31 Presjek beskonanog klinastog remena

Slika 5.5.32 Izvedbe klinastih remenica

Skenirani crte: K.H. Decker, Elementi strojeva, 2. popravljeno izdanje, Tehnika knjiga, Zagreb, 1980.

5. Elementi strojeva

173

Prijenos zupastim remenom:

Zupasti remeni, u spregu s ozubljenom remenicom, prenose okretni moment oblikom (sl.
5.5.33). Vunu silu preuzima elino pletivo izraeno iz beskonanih prstena od ice (sl. 5.5.34)
uloenu u plastinu masu (neopren). Za velike prijenosne omjere i 3,5 (veliki promjer vee
remenice), zbog velikog obuhvatnog kuta, mogue su i izvedbe s glatkom veom remenicom (sl.
5.5.33 a). Plastina masa remena vrlo je otporna na troenje, neosjetljiva na ulje, benzin, alkohol
te ozon i sunanu svjetlost. Sile prednatezanja su vrlo male u odnosu na ostale remenske
prijenose. Ozubljene remenice se najee izrauju u tlanom lijevu. Aksijalno voenje remena
(sprjeavanje ispadanja remena) osiguravaju boni rubovi na remenici koji se postavljaju
jednostrano, tako da jedan rub osigurava "vanjsku", a drugi "unutranju" stranu remena. Poto
ovakav prijenos prenosi silu oblikom, u izvedbi kada su obje remenice ozubljene, nema
proklizavaja remena pa se ovakvim prijenosom esto zamjenjuje znatno skuplji i buniji lanani
prijenos. I ovdje se veliina (profil) remena bira u ovisnosti o sili i brzini vrtnje remena.

Slika 5.5.33 Prijenosi sa zupastim remenom

Slika 5.5.34 Zupasti remen i ozubljena remenica

Skenirani crte: K.H. Decker, Elementi strojeva, 2. popravljeno izdanje, Tehnika knjiga, Zagreb, 1980.

5. Elementi strojeva

174

5.5.4 Lanani prijenos

Lananim prijenosom omoguava se prenoenje okretnog momenta oblikom. Lanani prijenos
koristi se kada nije mogu remenski prijenos zbog: malog meuosovinskog razmaka, velikih
obodnih sila te u situacijama kada je proklizavanje remena nedopustivo (npr. podizai ventila
kod klipnih motora). Lanani prijenos ne zahtjeva nikakvo prednatezanje te su, za razliku od
remenskog, vratila vrlo malo optereena. Lanani prijenos je vrlo krut, nema ublaavanja udara,
zahtjeva podmazivanje i buniji je od remenskog. Lanci su znatno skuplji od remena i remenica.
Pogonski lananik treba po mogunosti biti na gornjoj strani (sl. 5.5.35), jer bi u suprotnom zbog
provjesa lanca moglo doi do slabog zahvata na pogonskom (vunom) lananiku. Okomiti
poloaj vratila lananika (lananici rotiraju u horizontalnoj ravnini) treba izbjegavati jer time
dolazi do velikog troenja lanca. Sami lanci se plastino deformiraju te je potrebno predvidjeti
mogunost zatezanja lanca. Lanci su izloeni vibracijama, to je naroito izraeno u sluaju kada
postoje udarna optereenja te je vibracije potrebno priguiti priguivaima titraja (sl. 5.5.36).

Slika 5.5.35 Smjetaj pogonskog (vunog) lananika

Slika 5.5.36 Vibracije lanca i priguivai titraja

Skenirani crte: K.H. Decker, Elementi strojeva, 2. popravljeno izdanje, Tehnika knjiga, Zagreb, 1980.

5. Elementi strojeva

175

Postoje lankasti lanci, koji se koriste iskljuivo za dizanje tereta, te zglobni lanci gdje se
razlikuju:
- lanci s elinim svornjacima: iz temper lijeva, koriste se kod poljoprivrednih strojeva i
transportnih ureaja (sl. 5.5.37 a).
- rastavljivi zglobni lanci: iz temper lijeva, koriste se kod poljoprivrednih strojeva i
transportnih ureaja (sl. 5.5.37 b).
- Gallov lanac: sastoji se iz lamela i svornjaka, nisu za vee brzine vrtnje, koriste se kod
dizala (sl. 5.5.37 c).
- valjkasti lanci: unutarnje spojnice (lamele) su napreane na tuljke i okretljivo uloene na
svornjake. Svornjaci su upreani (spojeni) na vanjske lamele. Ovime se izmeu tuljka i
svornjaka ostvaruje zglob. Tuljici na sebi imaju kaljene valjke preko kojih se lanac
oslanja na lananik. Ovi su lanci neosjetljivi na vanjske utjecaje, pogodni za sve vrste
pogona pa se zato i najee koriste. Izvode se kao jednostruki, dvostruki i trostruki (sl.
5.5.38).
- valjci s tuljkom: od valjkastih se razlikuju po tome to nemaju kaljenje valjke, zbog ega
imaju manju masu te su pogodni za vee brzine vrtnje. Osjetljivi su na vanjske utjecaje i
habanje (sl. 5.5.39 a).
- Rotary lanci: imaju zakrivljene spojnice koje omoguavaju elastian rad i proizvoljan
broj lanaka (sl. 5.5.39 b).
- Zupasti lanci: pogodni za vrlo velike brzine te rade skoro neujno. Skuplji su od ostalih
lanaca (sl. 5.5.40).

Slika 5.5.37 Lanci sa svornjacima, rastavljivi zglobni lanci i Gallovi lanci

Slika 5.5.38 Valjkasti lanci

Skenirani crte: K.H. Decker, Elementi strojeva, 2. popravljeno izdanje, Tehnika knjiga, Zagreb, 1980.

5. Elementi strojeva

a)
b)

Slika 5.5.39 Lanci s tuljkom i Rotary lanci

Slika 5.5.40 Zupasti lanci

Literatura
V, Hrgei i J. Baldani, Mehanike Konstrukcije, Sveuilite u Zagrebu, Elektrotehniki
Fakultet, Zagreb, 1990.
K.-H. Decker, Elementi strojeva, Tehnika knjiga, Zagreb, 1980.

Skenirani crte: K.H. Decker, Elementi strojeva, 2. popravljeno izdanje, Tehnika knjiga, Zagreb, 1980.

176

6. Elementi strojeva u kemijskoj tehnologiji

177

6. Elementi strojeva u kemijskoj tehnologiji

U ovom poglavlju bit e ukratko obraeni neki od osnovnih strojarskih elemenata i konstrukcija
koji se susreu u kemijskoj industriji. Tu prije svega spadaju elementi za transport cijevima i
posude.

6.1 Elementi za transport cijevima

Cjevovodi se koriste za transport fluida (vodovodi, naftovodi, plinovodi), za transport tjestastih i
sitnozrnatih krutih tvari te za osiguravanje tlaka u hidraulikim strojevima (ulje ili komprimirani
zrak). Cijevi se izrauju iz svih vrsta materijala i okruglog su presjeka. Prema konstrukciji se
razlikuju:
- jednostavni cjevovodi (gumeno ili plastino fleksibilno crijevo)
- sloeni cjevovodi
Sloeni cjevovodi se sastoje od:
- cijevi kao osnovnog elementa
- elemenata za spajanje i nastavljanje
- elemenata za brtvljenje
- elemenata za promjenu pravca (koljena) i kompenzaciju dilatacija
- elemenata za regulaciju i zatvaranje protoka
- sigurnosnih elemenata
- instrumenata
- prateih elemenata (npr. za odvajanje kondenzata, regulaciju tlaka i sl.)
- elemenata za oslanjanje cijevi

Osnove prorauna cjevovoda:

U proraunu cjevovoda odreuje se potrebna debljina stjenke cijevi, gubici u cjevovodu, tlak i
pad tlaka na odreenim mjestima. Proraun se zasniva na usvojenim polaznim podacima poput
protoka Q [m3/s], tlaka [Pa], duine [m], sastava i rasporeda elemenata te njihovih karakteristika
(npr. gubici u koljenima i ventilima).

6.1.1 Cijevi
Cijevi ine osnovni dio cjevovoda, pri emu namjena diktira izbor materijala, nain spajanja,
nain brtvljenja i sl.
Izbor materijala za izradu cijevi ovisi o mehanikim svojstvima, temperaturi, kemijskoj
agresivnosti medija i cijeni. Materijali koji se koriste za izradu cijevi su:
- sivi lijev: za vodu i plinove, najee SL15 koji se koristi za tlakove do 1,6 MPa.
- elik: osnovni materijal za cijevi, koriste se ugljini elici do 0,5%C (npr. .1212) i
legirani elici. Izrauju se kao beavne i avne (zavarene) cijevi.

6. Elementi strojeva u kemijskoj tehnologiji

178

bakar: koristi se kod izmjenjivaa topline, uljnih vodova, u prehrambenoj industriji te kao
pokositren u pivarstvu. Lako se oblikuju savijanjem, npr. Cu 99,5, Cu 99,75.
mesing: primjena slina onoj kod bakrenih, tee se savijaju te su uz neodgovarajuu
leguru podlone koroziji.
olovo: lako se deformira i spaja, kemijski je vrlo postojano. Primjenjuju se u kemijskoj
industriji i kunim kanalizacijskim instalacijama.
aluminij: zbog male mase koriste se u gradnji cestovnih vozila i avioindustriji. Koristi se
kao zamjena bakrenih cijevi za medije koji reagiraju s bakrom.
umjetni materijali: otporni prema kemikalijama, koriste se u kemijskoj industriji,
prehrambenoj industriji te zgradarstvu. vrstoa cijevi ovisi o temperaturi. Lako se
postavljaju i sve vie zamjenjuju ostale materijale. Npr. PVC, polietilen, PTFE (teflon),
pleksiglas, faolit, tekstolit i dr.

6.1.2 Fazonski cijevni dijelovi

Ravne cijevi, u odnosu na zakrivljene, ravaste, te promjene presjeka i fazonske cijevi,
karakteriziraju:
- manji gubici strujanja i topline
- mali utroak rada i materijala pri izradi
- vea pogonska sigurnost
- laka montaa
- niski trokovi materijala i izrade
Kako bi se zadovoljile potrebe promjena smjera toka medija, ravanje toka, promjena presjeka i
zatvaranje dijelova toka postoje posebni gotovi dijelovi koji omoguavaju zadovoljenje ovih
potreba (sl. 6.1.1).

Slika 6.1.1 Najei fazonski cijevni dijelovi

Skenirani crte: K.H. Decker, Elementi strojeva, 2. popravljeno izdanje, Tehnika knjiga, Zagreb, 1980.

6. Elementi strojeva u kemijskoj tehnologiji

179

6.1.3 Cijevni spojevi

Cijevni spojevi omoguavaju spajanje niza cijevi u cjevovod, spajanje cijevi s aparatima,
spajanje s armaturom, promjenu promjera i smjera cjevovoda, te zatvaranje cjevovoda. Postoje
rastavljivi i nerastavljivi spojevi.

Nerastavljivi spojevi:
Nerastavljivo spajanje vri se zavarivanjem, lemljenjem i lijepljenjem.
Zavarivanjem se izvode spojevi za najvie radne temperature i tlakove. Zavarivanjem se
ostvaruje trajni nepropusni spoj vrstoe kao i sama cijev. Zavarivanje se vri autogenim,
elektrolunim i elektrootpornim postupkom. Pri zavarivanju, zbog osiguranja dobrog provara
korijena, koriste se prstenasti uloci koji osiguravaju i dobro centriranje cijevi (sl. 6.1.2). Pri
lijepljenju i lemljenju (tvrdom i mekom), spojevi se izvode kao to je prikazano slikama 6.1.3
6.1.4.

Slika 6.1.2 Spajanje zavarivanjem te upotreba prstenastog uloka

Slika 6.1.3 Spajanje lijepljenjem

Slika 6.1.4 Spajanje lemljenjem

6. Elementi strojeva u kemijskoj tehnologiji

180

Rastavljivi spojevi:
Kod rastavljivih spojeva razlikuje se:
- spajanje navojem
- spajanje kolacima
- spajanje prirubnicama
Rastavljivi spojevi navojem koriste se kod manjih promjera (do 32 mm) i manjih tlakova (do
0,16 MPa). Ovakvi spojevi omoguavaju brzo i jednostavno spajanje uz male radijalne pomake.
Mogue je spajanje dvaju krajeva cijevi na nain prikazan slikom 6.1.5 te spajanje cijevi s
prikljukom na kuite (sl. 6.1.6) i spajanje cijevi s navojem izravno na kuite (sl. 6.1.7).
Brtvljenje se kod ovakvih spojeva ostvaruje direktnim kontaktom stoaste ili kuglaste povrine
(sl. 6.1.5), reznim prstenom koji se uree u cijev (sl. 6.1.6 a), prstenom u obliku klina (sl. 6.1.6 b)
te plosnatom brtvom (sl. 6.1.7). Spajanje same cijevi sa navojnim dijelom vri se lemljenjem (sl.
6.1.5), zavarivanjem (sl. 6.1.7) te reznim prstenom i prstenom u obliku klina (sl. 6.1.6).

Slika 6.1.5 Spajanje dvaju krajeva cijevi ("Holender")

Slika 6.1.6 Spajanje cijevi s prikljukom na kuite

Skenirani crte: K.H. Decker, Elementi strojeva, 2. popravljeno izdanje, Tehnika knjiga, Zagreb, 1980.

6. Elementi strojeva u kemijskoj tehnologiji

181

Slika 6.1.7 Spajane navojem izravno na kuite

Spajanje kolacima vri se:
- nabijanjem raznih brtvenih materijala izmeu cijevi i kolaka za to se koristi kudelja,
drvena vuna te olovni prsteni (sl. 6.1.8)
- kolacima s navojem i gumenom brtvom (sl. 6.1.9)
- kolacima za zavarivanje (sl. 6.1.10)

Slika 6.1.8 Kolak za brtvljenje nabijanjem

Slika 6.1.9 Kolak s navojem

Slika 6.1.10 Kolaci za zavarivanje

Spajanje prirubnicama koristi se za najvee tlakove i promjere cijevi. Spajanje se ostvaruje
vijanim spojem i brtvama iz metala, gume, teflona, aluminija, bakra, mekog elika te
kombinacije ovih materijala. Demontaa prirubnica je uvijek mogua jer se u sluaju korodiranja

Skenirani crte: K.H. Decker, Elementi strojeva, 2. popravljeno izdanje, Tehnika knjiga, Zagreb, 1980.

6. Elementi strojeva u kemijskoj tehnologiji

182

vijaka oni jednostavno prereu. Prirubnice se mogu izvesti kao: vrsta prirubnica nalivena
direktno na cijev (sl. 6.1.11), prirubnica koja se za cijev privruje navojem (sl. 6.1.12),
prirubnica koje se zavaruje na cijev (sl. 6.1.13) te slobodna prirubnica (sl. 6.1.14). Proraun
vijaka i osiguravanje brtvljenja vri se kao to je prikazano poglavljem 6.1.2 (Proraun vijka, sl.
6.1.14).

Slika 6.1.11 Prirubnica lijevana zajedno s

cijevi iz SL ili L

Slika 6.1.13 Prirubnica za zavarivanje

Slika 6.1.12 Prirubnica s navojem

Slika 6.1.14 Slobodna prirubnica

6.1.4 Elementi za kompenzaciju temperaturnih dilatacija

Uslijed velikih temperaturnih razlika koje se izmeu cjevovoda i okoline javljaju, dolazi i do vrlo
velikih produljenja i skraenja cjevovoda (dilatacije cjevovoda). Ukoliko ne bi bila izvrena
kompenzacija dilatacija, sigurno bi dolo do lomova cjevovoda koji mogu dovesti do opasnosti
za ljudski ivot, ekolokih katastrofa, poara i sl.
Dilatacije se kompenziraju:
- dilatacijskim lirama: izvode se kao glatke (sl. 6.1.15 a), orebrene (sl. 6.1.15 b), valovite
(sl. 6.1.15 c), U-lire (sl. 6.1.15 d)
- valovitim cijevima: izvode se kao leasti kompenzator (sl. 6.1.16), valoviti kompenzator
s unutarnjom cijevi za voenje (sl. 6.1.17), zglobni kompenzator od valovitih cijevi (sl.
6.1.18)
- gumenim kompenzatorima (sl. 6.1.19)
- deformacijskim brtvenicama (sl. 6.1.20)

6. Elementi strojeva u kemijskoj tehnologiji

Slika 6.1.15 Dilatacijske lire

Slika 6.1.16 Leasti kompenzator

Slika 6.1.17 Valoviti kompenzator s unutarnjom cijevi za voenje

Slika 6.1.18 Zglobni kompenzator

Skenirani crte: K.H. Decker, Elementi strojeva, 2. popravljeno izdanje, Tehnika knjiga, Zagreb, 1980.

183

6. Elementi strojeva u kemijskoj tehnologiji

Slika 6.1.19 Gumeni kompenzator

184

Slika 6.1.20 Deformacijska brtvenica

6.1.5 Elementi za oslanjanje cijevi

Elementi za oslanjanje cijevi postavljaju se okomito na uzdunu os cijevi i moraju biti izvedeni
tako da omoguavaju toplinske dilatacije cijevi. Ovjeenja cijevi izvode se pomou vijaka (sl.
6.1.21) i u zavarenoj izvedbi (sl. 6.1.22). Postoje uporita koja onemoguavaju pomicanje cijevi
uz preuzimanje vanjskih sila (sl. 6.1.21, 6.1.22, 6.1.23) te postoje leajevi koji, uz preuzimanje
vanjskih sila na cijevi, omoguuju gibanje cjevovoda (sl. 6.1.24 i 6.1.25).

Slika 6.1.21 Uporite izvedeno pomou vijaka

Slika 6.1.22 Zavareno uporite

Skenirani crte: K.H. Decker, Elementi strojeva, 2. popravljeno izdanje, Tehnika knjiga, Zagreb, 1980.

6. Elementi strojeva u kemijskoj tehnologiji

185

Slika 6.1.23 Pomino uporite

Slika 6.1.24 Klizni leaj

Slika 6.1.25 Valjni leaj

6.1.6 Armature (zapori, sigurnosni i regulacijski elementi)

Armaturama se omoguava djelomino ili potpuno zatvaranje cjevovoda u cilju postizanja
odreenih sigurnosnih i regulacijskih zahtjeva. Upravljanje armaturom moe biti runo,
mehaniko ili automatsko. Obzirom na smjer i nain gibanja zapornog elementa potrebno je
razlikovati:
- ventile: zaporni element se kree u smjeru protoka (sl. 6.1.26 a)
- zasune: zaporni element se kree okomito na smjer protoka (sl. 6.1.26 b)

Skenirani crte: K.H. Decker, Elementi strojeva, 2. popravljeno izdanje, Tehnika knjiga, Zagreb, 1980.

6. Elementi strojeva u kemijskoj tehnologiji

186

zaporke: zaporni element se rotira oko osi okomite na smjer protoka (sl. 6.1.26 c)
pipce: zaporni je element oblikovan kao valjak, stoac ili kugla koja se okree oko osi
okomite na smjer protoka (sl. 6.1.26 d).

Slika 6.1.26 Osnovne vrste zapornih elemenata

Ventili:
Ventili omoguavaju brzo otvaranje i zatvaranje. Pri proizvodnji povrinu brtvljenja lako je
obraditi. Nedostaci su im: promjena smjera toka (gubici u strujanju), taloenje neistoa u
mrtvim kutovima te udari tlaka pri otvaranju i zatvaranju. Koriste se za sve raspone tlakova te za
srednje promjere cijevi.
Izvedbe ventila se razlikuju obzirom na:
- smjer gibanja medija: prolazni (sl. 6.1.27), kutni (sl. 6.1.31), za promjenu smjera (sl.
6.1.33)
- nain izvedbe sjedita: tanjurasto (sl. 6.1.27), u obliku klipa (sl. 6.1.34), u obliku
membrane (sl. 6.1.32)
- poloaj sjedita ventila: ravno (sl. 6.1.27), koso (sl. 6.1.29)
- izvedbu vretena: navoj u unutranjosti ventila (sl. 6.1.32) i vanjski navoj (sl. 6.1.27)
- vrstu materijala: SL, L, crveni lijev, elik, keramika, laki metali, plastika
- tehnologiju izrade: lijevani, kovani, zavareni, preani
- medij: para, voda, plin, zrak, kiseli medij, mulj
- vrstu pogona: runi, elektromotorni, sigurnosni, brzozatvarajui
- vrstu prikljuka: prirubnica, navoj, prikljuak za zavarivanje
Vreteno osigurava silu potrebno za brtvljenje. Kao materijal izrade ventila za temperature do
200C koristi se mesing ili bronca, a preko 200C nehrajui elik. Kako bi se osigurali im
manji gubici strujanja, treba izbjegavati mrtve kutove (sl. 6.1.28). Obzirom na smjer strujanja
medija na tanjuri ventila, pritisak moe djelovati tako da poveava silu brtvljenja, ili obrnuto.

Skenirani crte: K.H. Decker, Elementi strojeva, 2. popravljeno izdanje, Tehnika knjiga, Zagreb, 1980.

6. Elementi strojeva u kemijskoj tehnologiji

Slika 6.1.27 Prolazni ventil

Slika 6.1.29 Kosi ventil

Slika 6.1.28 Rhei ventil

Slika 6.1.30 Kovani ventil

Skenirani crte: K.H. Decker, Elementi strojeva, 2. popravljeno izdanje, Tehnika knjiga, Zagreb, 1980.

187

6. Elementi strojeva u kemijskoj tehnologiji

Slika 6.1.31 Kutni ventil

Slika 6.1.33 Ventil za promjenu smjera

Slika 6.1.32 Membranski ventil

Slika 6.1.34 Klipni ventil

Skenirani crte: K.H. Decker, Elementi strojeva, 2. popravljeno izdanje, Tehnika knjiga, Zagreb, 1980.

188

6. Elementi strojeva u kemijskoj tehnologiji

189

Odbojni ventili se sami (automatski) zatvaraju i otvaraju ovise o razini tlaka (sl. 6.1.35). Npr.
osiguravanje od istjecanja tekue iz cjevovoda kada pumpa prestane s radom.
Sigurnosni ventili, osiguravaju sistem u sluaju da doe do prekoraenja doputenog tlaka (sl.
6.1.36 i 6.1.37).
Priguni ventili, uz potpuno zatvaranje, omoguavaju finu regulaciju protoka (sl. 6.1.38).
Redukcijski ventili, omoguavaju sniavanje tlaka plina ili pare u dijelu voda iza ventila. Rade po
principu ravnotee izmeu opruge (moe se regulirati), koja otvara ventil s jedne strane, i tlaka
koji djeluje na tanjuri ventila (te ga tako zatvara) s druge strane.

Slika 6.1.35 Odbojni ventil

Slika 6.1.36 Sigurnosni ventil s utegom

Slika 6.1.37 Sigurnosni ventil s oprugom

Skenirani crte: K.H. Decker, Elementi strojeva, 2. popravljeno izdanje, Tehnika knjiga, Zagreb, 1980.

6. Elementi strojeva u kemijskoj tehnologiji

190

Slika 6.1.38 Tanjuri kod prolaznog i prigunog ventila

Zasuni:
Prednost zasuna je mala ugradbena duljina, nema gubitaka radi promjene toka i mrtvih kutova.
Nedostatak im je to zahtijevaju veliku ugradbenu visinu, a obrada povrine nalijeganja im je
kompliciranija od ventila te je izraeno trenje pri pokretanju. Zasuni se koriste za najvee cijevne
promjere i srednje tlakove. Razlike u izvedbama ovih ventila uglavnom se odnose na razlike u
izvedbi vretena (sl. 6.1.39, 6.1.40, 6.1.41) te na razlike u izvedbi zasuna. Zasuni se izvode kao
kruti (sl. 6.1.42) i viedijelni, kod kojih zasun mijenja dimenzije te tako osigurava bolje
brtvljenje (sl. 6.1.43). Kao i ventili, zasuni se sa cjevovodom spajaju prirubnicama, navojem i
zavarivanjem. Zasunima se ne mijenja smjer protoka.

Skenirani crte: K.H. Decker, Elementi strojeva, 2. popravljeno izdanje, Tehnika knjiga, Zagreb, 1980.

6. Elementi strojeva u kemijskoj tehnologiji

Slika 6.1.39 Zasun s aksijalno

nepominim vretenom

Slika 6.1.40 Zasun s aksijalno

pominim i okretnim
vretenom

Slika 6.1.42 Zasun s krutim jednodijelnim

zapornim tijelom

191

Slika 6.1.41 Zasun s aksijalno

pominim vretenom

Slika 6.1.43 Zasun s podesivim viedijelnim

zapornim tijelom

Skenirani crte: K.H. Decker, Elementi strojeva, 2. popravljeno izdanje, Tehnika knjiga, Zagreb, 1980.

6. Elementi strojeva u kemijskoj tehnologiji

192

Pipci (slavine):
Pipci su jednostavni i jeftini elementi. Udari tlaka su kod pipaca uvijek prisutni. Koriste se za
male nazivne promjere i srednje tlakove. to se izvedbe tie, postoje ravni (sl. 6.1.44), kutni i
trokraki pipci (sl. 6.1.45).

Slika 6.1.44 Ravni pipac

Slika 6.1.45 Trokraki pipac

Zaklopke:
Zaklopke se koriste kao zaporni, regulacijski i sigurnosni elementi. Obino su dimenzija
cjevovoda te se ugrauju kao nastavci na cjevovod. Zaporno tijelo moe biti ploasto, leasto ili
sanduasto. U zatvorenom poloaju zaporno tijelo stoji okomito na smjer protoka. Brtvljenje
zapornog tijela ostvaruje se preko ugraenih prstenastih brtvi (sl. 6.1.47). Prigune zaklopke (sl.
6.1.46) karakteriziraju male dimenzije te lagano i brzo rukovanje. Koriste se pri srednjim i
velikim tlakovima te za velike promjere cijevi. Povratne zaklopke (sl. 6.1.48) se koriste kod
cjevovoda kako bi se zaustavilo istjecanje tekuine pri prestanku rada pumpi.

Slika 6.1.46 Priguna zaklopka

Slika 6.1.47 Brtva leaste zaklopke

Skenirani crte: K.H. Decker, Elementi strojeva, 2. popravljeno izdanje, Tehnika knjiga, Zagreb, 1980.

6. Elementi strojeva u kemijskoj tehnologiji

Slika 6.1.48 Povratna zaklopka

Skenirani crte: K.H. Decker, Elementi strojeva, 2. popravljeno izdanje, Tehnika knjiga, Zagreb, 1980.

193

6. Elementi strojeva u kemijskoj tehnologiji

194

6.2 Posude
Posude su konstrukcijski oblici odreenog volumena, prilagoeni za smjetanje tekuine, plina
ili rasute krute tvari. Spremnici pod tlakom moraju zadovoljiti uvjete propisane standardima o
materijalu, kvaliteti zavara i sigurnosti. Kotlovi i tlane posude se danas uglavnom izrauju
zavarivanjem (sl. 6.2.1). Kako se radi o odgovornim konstrukcijama, pri zavarivanu se trai
izvoenje zavara odreene kvalitete uz obavezan atest zavarivaa. Prilikom zavarivanja ovakvih
konstrukcija potrebno je izbjei gomilanje zavara, pa se platevi limova meusobno razmjetaju
tako da se uzduni avovi limova zakreu jedan prema drugom (izbjegavanje krinog zavara).

Slika 6.2.1 Tlani spremnik izveden zavarivanjem

Slika 6.2.2 Spremnik za vino volumena 750 m3

6. Elementi strojeva u kemijskoj tehnologiji

195

Slika 6.2.3 Spremnik za ukapljeni plin (pod tlakom)

Slika 6.2.4 Zavareni parni kotao

Proraun "grijalica za toplu vodu", "tlanih posuda za opskrbu vodom", "tlanih posuda za
komprimirani zrak", "leeih posuda postrojenja" i sl., je prema HRN standardiziran.

Skenirani crte: K.H. Decker, Elementi strojeva, 2. popravljeno izdanje, Tehnika knjiga, Zagreb, 1980.

6. Elementi strojeva u kemijskoj tehnologiji

196

Osnovne geometrijske karakteristike posuda:

Volumen posude s ravnim dnom, ili volumen cilindrinog dijela posude prikazane slikom 6.2.5
se rauna prema
D2
Vc =
Hc .
(6.2.1)
4
Dno posude ili kako se ee naziva bombirano dno, esto se izvodi kao polovina elipsoida (sl.
6.2.6) te se izraz za polovinu volumena elipsoida svodi na a = c = D 2 ,
Vd =

D 2b .

(6.2.2)

6
Kako se za visinu elipsoida obino uzima b = D 4 , slijedi
Vd =

D3 .

(6.2.3)
24
Ukupni volumen posude je zbroj volumena dna i volumena cilindra, V = Vc + Vd , odnosno
V=

D2

Hc +

D3 ,

(6.2.4)
4
24
iz ega slijedi potrebna visina cilindrinog dijela za zadani volumen i promjer spremnika
4V
D
Hc =
.
(6.2.5)
2
D
6
Ukupna visina spremnika je
4V
D
H = Hc + Hd =
+ .
(6.2.6)
2
D 12
Odnos H D = k je iz prethodnog izraza
H
4V
1
k=
=
+ ,
3
D D 12
odakle je promjer spremnika
4V
D=
.
(6.2.7)
1
3

k
12

Vc
H

Hc

Vd
Hd

Slika 6.2.5 Posuda s polueliptikim dnom

197

6. Elementi strojeva u kemijskoj tehnologiji

4
V = abc
3

Slika 6.2.6 Elipsoid

Izvedbe dna posuda:

Dno moe biti izraeno kao ravno, eliptino, torisferino i konino. Konstrukcijski dno se izvodi
preanjem iz jednog komada ili zavarivanjem iz vie zakrivljenih limova (sl. 6.2.7).

dA

Slika 6.2.7 Zavareno dno

Slika 6.2.8 Dno s otvorom

Torisferina dna izvode se kao to je prikazano slikama 6.2.9 i 6.2.10 te se razlikuju plitka i
duboka dna.
Plitko dno ima slijedee odnose izmeu karakteristinih veliina:
R = D,
r = 0,1 D ,
h 3,5 s ,
(6.2.8)
H d = 0,1935 D 0, 455 s ,
Vd 0,1( Dv 2 s ) ,
3

gdje je Dv vanjski promjer dna.

Duboko dno ima slijedee odnose izmeu karakteristinih veliina:
R = 0,8 D ,
r = 0,154 D ,
h 3s ,
H d = 0, 255 D 0, 635 s ,
Vd 0,1298 ( Dv 2 s ) .
3

(6.2.9)

198

6. Elementi strojeva u kemijskoj tehnologiji

Hc

Hd+h

Slika 6.2.9 Posuda s torisferinim dnom

D
R
h
r

r
s
Slika 6.2.10 Geometrija torisferinog dna

Hd

199

6. Elementi strojeva u kemijskoj tehnologiji

Ravno dno izvodi se kao zavareno i preano (sl. 6.2.11). Ravna dna podnose manje tlakove nego
li eliptina i torisferina.

s
s

s1

s1
D

s1

s
D

Slika 6.2.11 Zavarena ravna dna

s
h

s
D

Slika 6.2.12 Preana ravna dna

Poklopci na spremnicima mogu se demontirati radi punjenja, pranjenja ili kontroliranja
spremnika. ponekad mogu zatvarati i otvore kroz koje se ovjek moe uvui u spremnik.
Poklopci mogu biti ravni, eliptini, torisferini, sferini te se redovito privruju vijcima.
Izmeu poklopca i posude, odnosno prirubnice, postavljaju se brtve.
Otvori i nastavci vei od 50 mm izvode se tako da se lim u blizini otvora pojaa kako ne bi dolo
do inicijacije pukotine u blizini otvora (sl. 6.2.13).

Slika 6.2.12 Pojaanja lima u blizini otvora

Skenirani crte: K.H. Decker, Elementi strojeva, 2. popravljeno izdanje, Tehnika knjiga, Zagreb, 1980.

6. Elementi strojeva u kemijskoj tehnologiji

200

Prikljuci na spremnicima izvode se kao zavarene cijevi koje esto na krajevima imaju
prirubnice s provrtima za vijke. Potreban promjer Do ojaanja otvora (sl. 6.2.14) rauna se iz
zahtjeva da povrina poprenog presjeka rupe
A=ds,
(6.2.10)
bude jednaka povrini poprenog presjeka ojaanja
Ao = ( Do d ) h .
(6.2.11)
Dakle, promjer ojaanja je
ds
Do =
+d .
(6.2.12)
h
Pri tom se uzimaju vrijednosti
Do 2d ,
(6.2.13)
h 2,5 s .
(6.2.14)
Do

Slika 6.2.14 Ojaanje otvora

6. Elementi strojeva u kemijskoj tehnologiji

201

Slika 6.2.15 Razne izvedbe prikljuaka

Materijali za izradu posuda:

Parametri koji utjeu na izbor materijala su:
- karakter i agresivnost medija
- temperatura
- radno optereenje
- cijena kotanja
Tekuine u spremniku mogu biti kisele, lunate ili neutralne. Kiseli mediji su agresivni,
nagrizaju ugljine elike, dok ne nagrizaju staklo, neke plastine mase te nehrajue elike.
Lunati mediji su naroito opasni za aluminij i aluminijske legure.
Temperature medija imaju slijedee utjecaje
- visoke temperature poveavaju agresivnost radnog medija i viestruko ubrzavaju koroziju
- visoke temperature slabe mehanika svojstva materijala
- niske temperature djeluju na elike tako da oni postaju izrazito krti. Ovo predstavlja
veliki problem kod spremnika za ukapljene plinove.

Pod pojmom radno optereenje podrazumijeva se tlak i vlastita teina.

Skenirani crte: K.H. Decker, Elementi strojeva, 2. popravljeno izdanje, Tehnika knjiga, Zagreb, 1980.

6. Elementi strojeva u kemijskoj tehnologiji

202

Sivi lijev (SL), kao materijal za izradu posuda, korist se kod temperatura medija od 15250C te
tlakovima do 6 bara. SL sa 1% Cr karakterizira postojanost prema luinama. SL sa 520% Ni i
5% Cr koristi se za temperature do 750C. SL sa 1530% Cr karakterizira otpornost prema
kiselinama.
Konstrukcijski ugljini elici koriste se za posude ope namjene. Tu spadaju kotlovski limovi
koji se koriste pri temperaturi -40450C te tlakovima do 60 bara. U ovu grupu ubrajaju se
nehrajui i vatrootporni elici sa 1530% Cr i 130% Ni. Npr. elik .4571 (Prokron 11) se
koristi za dijelove izloene duinoj kiselini.

Aluminij se koristi za temperature do 150C i tlakove do 6 bara. Al sa 10% Mg otporan je na

kiseline. Aluminij karakterizira i neotpornost na luine.

Brtvljenje posuda:
Osnovni zadatak brtvljenja je sprijeiti nekontroliranu vezu medija s vanjskom atmosferom ili
drugim medijem, do ega moe doi na mjestima spojeva posuda (poklopci, prirubnice, ventili,
nastavci,..). Naroito je bitno osigurati dobro brtvljenje na mjestima prolaza pokretnih dijelova,
kao to su osovine mijealica.
Brtvljenje moe biti:
- potpuno
- nepotpuno
Po karakteru djelovanja razlikuje se:
- stalno na pokretnim dijelovima (vretena, klipovi, vratila..)
- stalno na nepokretnim dijelovima (poklopci, prirubnice,..)
- povremeno na pokretnim dijelovima (ventili)
Po obliku povrine brtvljenja razlikuje se:
- brtvljenje ravnih povrina
- brtvljenje cilindrinih povrina
- brtvljenje koninih povrina
Brtve se dijele obzirom na: materijal, radni pritisak, temperaturu, pokretljivost dijelova,
agresivnost medija i sl. Najee koriteni oblici i materijali brtvi dani su tablicom 6.2.1.

203

6. Elementi strojeva u kemijskoj tehnologiji

skica brtve

profil
brtve
pravokutni

okrugli

kvadratni

materijal

podruje primjene
Sredina

guma
karton
azbest
polietilen
koa
teflon
metali (Al, Cu)

Pritisak

slabo
do
agresivna 2,5 MPa

vakuumguma
metal

agresivna
otrovna
zapaljiva

do
40MPa

vakuumguma

inertna

vakuum

Tablica 6.2.1 esti oblici i materijali brtvi

D1
D0
D2

p
D

Slika 6.2.16 Pravokutna brtva kod prirubnikog spoja

Temp.

do
540C

do
250C
do
100C

204

6. Elementi strojeva u kemijskoj tehnologiji

Brtvljenje vretena i okretnih elemenata posuda:

Brtve za brtvljenje okretnih dijelova izrauju se iz kudelje natopljene lojem, azbesta, teflona i sl.
Debljina brtve s kree se u granicama s = 0, 7 d 1, 5 d (sl. 6.2.17). Visina brtve (sastavljene
iz niza prstena) kree se u granicama h = 4 s 10 s . Proraunom se odreuju sile pritezanja
zatvaraa F0 te sile trenja izmeu brtve i vretena F . Odnos izmeu aksijalnog py i radijalnog
(bonog) px pritiska odreen je faktorom proporcionalnosti k = p y p x . Potrebni aksijalni
pritisak koji se ostvaruje pritezanjem zatvaraa je
p y = k px .
(6.2.30)
Iznos faktora k, za razne radne tlakove, dan je tablicom 6.2.4.
vreteno
zatvara
poklopac

py

py

px
s

d
brtva
(kudelja, azbest,..)

Slika 6.2.17 Brtvljenje okretnih dijelova

radni tlak p
[MPa]
prsten brtve
4x4 mm
prsten brtve
6x6 mm

10

20

40

60

90

2,3

1,7

1,5

1,4

2,2

1,8

1,6

1,5

1,4

Tablica 6.2.4 Faktor proporcionalnosti k = p y p x

Uvjet brtvljenja trai da boni (radijalni) pritisak px bude vei od radnog pritiska p.

6. Elementi strojeva u kemijskoj tehnologiji

205