spomenica

akademika marka unjia

(1927-1998)

Filozofski fakultet u Sarajevu

Sarajevo, 2010.

spomenica akademika marka unjia (1927-1998)

Izdava:
Filozofski fakultet u Sarajevu
Franje Rakog 1, 71 000 Sarajevo
www.ff.unsa.ba
Za izdavaa:
Prof. dr. Ivo Komi
Urednik:
Prof. dr. Dubravko Lovrenovi
Organizacioni odbor Spomenice:
Prof. dr. Dubravko Lovrenovi
Akademik Devad Juzbai
Prof. dr. Vesna Mueta-Aeri
Prof. dr. Pejo okovi
Doc. dr. Esad Kurtovi
Sekretar Organizacionog odbora:
mr. Emir O. Filipovi
___________________________
CI P

____________________________

Sadraj

predgovor .................................................................................................................... 9

elmedina kapidija
Biografija akademika Marka unjia .........................................................................13
t
..........17
esad kurtovi
Bibliografija radova akademika Marka unjia .......................................................25
marko unji
Slaveni nastanjeni na podruju ankonitanskog distrikta u 15. stoljeu .............35

sima irkovi
Jedan primer kruenja darova .....................................................................................53
desanka kovaevi-koji
Pliko srebro iz Bosne u trgovakim knjigama brae Kabui ...............................59
franjo anjek
Katarska inicijacija i pristup crkvi bosansko-humskih krstjana ...........................69
bogumil hrabak
itno trite Ferare i Dubrovani (XIV-XVIII vek)..............................................83
uro toi
Ispolica soli na Neretvi .................................................................................................91
dubravko lovrenovi
Profani teror - Sveta retorika (Kako je bosanski vojvoda Radosav
Pavlovi postao opaki pataren, bi katolike vjere) ............................................. 103
tibor ivkovi
On the Beginnings of Bosnia in the Middle Ages ............................................... 161
milko brkovi
Isprave o venecijanskom vraanju Dalmacije
Hrvatsko-Ugarskom kraljevstvu ............................................................................. 181
esad kurtovi
Posjed Kosaa na otoku ipanu ............................................................................... 221

c p
()
............................................... 233
marica malovi-uki
Porodica Zagurovi u Kotoru (XIV-XV vek) ...................................................... 243
amir kliko
Lavanska vlastela antii ......................................................................................... 257
emir o. filipovi
Viteke sveanosti u Budimu 1412. godine i uee
bosanskih predstavnika ............................................................................................. 285
neven isailovi
Fragmenti o familijarima Hrvatinia u Dalmaciji i
Hrvatskoj krajem XIV i poetkom XV veka ........................................................ 307
hrvoje petri
O srpskopravoslavnim doseljavanjima u Kraljevinu
Slavoniju do poetaka 16. stoljea .......................................................................... 327
autori ........................................................................................................................ 249
registar..................................................................................................................... 350

emir o. filipovi

Viteke sveanosti u Budimu 1412. godine

i uee bosanskih predstavnika*

Apstrakt:
U radu se opisuju pripreme i tok vitekih sveanosti koje su se 1412. godine odrale
na dvoru ugarskog kralja u Budimu. Autor na osnovu suvremenih izvjetaja pokuava
rekonstruirati politiki kontekst ovog dogaaja koji se odvijao u trouglu Ugarska
Poljska Njemaki viteki red. Analiziraju se izvori koji govore o prisustvu i ueu
bosanskih velikaa na tim sveanostima, a posebna panja je posveena njihovoj
identifikaciji i utvrivanju pozicije svakog velikaa ponaosob.
Kljune rijei:
Sigismund Luksemburki, Wadislaw Jageo, Tvrtko II Tvrtkovi, Stjepan Ostoja,
Hrvoje Vuki Hrvatini, Sandalj Hrani Kosaa, Pavle Radinovi, Budim, lov,
viteki turnir, vlastela.

Duga i politiki dogaajna vladavina Sigismunda Luksemburkog, rimskog cara i

ugarskog kralja, iznjedrila je mnotvo krupnih historijskih dogaaja od kojih se, po
svom zanimljivom karakteru i neobinosti, posebno istiu velike viteke sveanosti
upriliene u Budimu krajem maja i poetkom juna 1412. godine. Ta manifestacija,
odrana u ast mira sklopljenog sa poljskim kraljem Wadislawom Jageom, izazivala
je i panju brojnih suvremenika te su nam o njoj do danas ostali sauvani brojni
zapisi ija je vrijednosti uglavnom nejednaka, a sadraj esto razliit. Tako pojedine
informacije o budimskim sveanostima nalazimo kod Sigismundovog biografa,
Eberharda Windeckea (1380-1435),1 koji ovaj dogaaj spominje samo usputno, dok
Rad nastao u okviru projekta Likovi srednjovjekovne bosanske historije (1350-1500) kojeg je
finansiralo Ministarstvo za obrazovanje i nauku Federacije Bosne i Hercegovine.
1
Eberhart Windecke, Denkwrdigkeiten zur Geschichte des Zeitalters Kaiser Sigmunds, (Hrsg. Wilhelm
Altmann), R. Gaertners Verlagsbuchhandlung, Berlin, 1893, 10; Isti, Das Leben Knig Sigmunds,
(Hrsg. von Hagen), Die Geschichtschreiber der deutschen Vorzeit, XV. Jahrhundert, Erster Band,
Verlag der Dykschen Buchhandlung, Leipzig, 1899, 10. Windecke je lino prisustvovao budimskim
sveanostima 1412. godine, odakle ga je Sigismund poslao u Poun. Usp. Johann Gustav Droysen,
"Eberhard Windeck", Abhandlungen der Philologisch-Historischen Classe der Kniglich Schsischen
Gesellschaft der Wissenschaften, Zweiter Band, Leipzig, 1857, 163.
*

285

emir o. filipovi

se neto opirniji podaci o njihovim pripremama, toku i uesnicima, mogu pronai

tek u djelima znamenitog poljskog historiara i krakovskog kanonika Jana Dugosza
(1415-1480).2 Pored ovih opisa, kljunih za historijsku rekonstrukciju naina na
koji su se viteke igre odvijale, za identifikaciju pojedinih osoba koje su boravile na
dvoru ugarskog kralja 1412. godine mnogo je vaniji jedan suvremeni spisak uesnika
budimskih sveanosti sastavljen na njemakom jeziku, koji se danas uva u Maarskom
dravnom arhivu u Budimpeti (Prilog 1).3 Budimsko slavlje je takoer ostavilo traga
i u raznim suvremenim pismima i diplomatskim prepiskama koje su na direktan ili
indirektan nain izvjetavali o njihovom odravanju. Ova pisma, veinom sauvana u
frankfurtskom arhivu, objavio je njemaki historiar Joseph Aschbach u prvoj knjizi
svoje vietomne historije cara Sigismunda.4
Jan Dugosz, Dziejw polskich ksig dwanacie, przekad Karola Mecherzyskiego, Tom IV, Ks. XIXII, Krakow, 1869, 130-131; Isti, Historiae Polonicae Libri XII, (ed. Ignatius egota Pauli), Tomus
IV. Libri XI. XII, Ex typographia ephemeridum "Czas", Cracoviae, 1877, 140-141. Isti, Roczniki
czyli kroniki sawnego krlestwa Polskiego Ksiga dziesita i ksiga jedenasta 1406-1412, Pastwowe
wydawnictwo naukowe, Warszawa, 1982, 216-237. Unato injenici da nije bio suvremenik
deavanja koje opisuje, Dugosz je, kao visoki crkveni dostojanstvenik, informacije za svoja djela
crpio iz crkvenih i kraljevskih arhiva, o emu svjedoi mnotvo originalnih dokumenata ije je
prepise uvrtavao u narativni dio svog izlaganja, kao i tana imena raznih poslanika koji su boravili
kod poljskih kraljeva.
3
Magyar Orszgos Levltr Budapest (dalje: MOL), "I szekci Bcsi levltrakbl kiszolgltatott
iratok" [Sekcija I Spisi vraeni iz bekih arhiva], Diplomatikai leveltar (dalje: DL) 39277. Znaaj
ovog dokumenta, koji se do 1927. godine nalazio u Haus- Hof- und Staatsarchivu u Beu (pod
oznakom Repertorium XVI. Publ.), ve je odavno prepoznat to pokazuje i podatak da je objavljivan
u nekoliko navrata. Prvi ga je iskoristio Lajos Thallczy, i to ak na etiri razliita mjesta u radovima
pisanim na etiri razliita jezika latinskom, maarskom, bosanskom i njemakom: Isti, "De Missali
glagolitico Hervoiae Commentatio historica", u: Missale Glagoliticum Hervoiae Ducis Spalatensis,
(Recensuerunt V. Jagi, L. Thallczy, F. Wickhoff ), Auctoritate et impensis Regiminis publici Bosniae
et Hercegovinae, Vindobonae, 1891, 78-79; Isti, "Hervoja herczeg s czmere", Turul A Magyar
Heraldikai s Genealogiai Trsasg Kzlnye, 1892/1, Budapest, 1892, 4-5; Isti, "Vojvoda Hrvoja i
njegov grb", Glasnik Zemaljskog muzeja, god. IV, knj. II, Sarajevo, 1892, 175-176; Isti, "Herzog Hrvoja
und sein Wappen", Wissenschaftliche Mittheilungen aus der Bosnien und der Hercegovina, Zweiter
Band, Wien, 1894, 112-113. Poslije Thallczyja, novo itanje spiska objavljeno je i u zbirci Frigyes
Pesty Tivadar Ortvay, Oklevek Temesvrmegye s Temesvrvros trtnethez, Els ktet (1183-1430),
Temesvrmegye s Temesvrvros trtnete a legrgibb idktl a jelenkorig, Poszony, 1896, 471-472.
Dokument je kasnije detaljno pretresao, ali ne bez krupnih greaka u identifikaciji uesnika, Moritz
Wertner, "Die Ofener Gste von 1412", Jahrbuch der K.K. Heraldischen Gesellschaft "Adler", Neue
Folge XVII, Wien, 1907, 170-181. Spisak je objavljen i u: Elemer Mlyusz, Zsigmondkori oklevltr III.
(1411-1412), Akadmiai Kiad, Budapest, 1993, No. 2224, 527. U novije vrijeme svoje itanje ovog
dokumenta dao je i: Gy.[yrgy] R.[cz], "1412", Sigismundus Rex et Imperator Kunst und Kultur zur
Zeit Sigismunds von Luxemburg 1387-1437 (Ausstellungskatalog), (Hrsg. Imre Takcs), Philipp von
Zabern, Budapest-Luxemburg, 2006, 454-455.
4
Joseph Aschbach, Geschichte Kaiser Sigismunds, Erster Band, Hamburg, 1838, 437-443. Prema
Aschbachovom itanju dokumente je kasnije objavio i Georgius Fejr, Codex Diplomaticus Hungariae
ecclesiasticus ac civilis, X/5 (Ab Anno 14101417.), Budae, 1842, 242-248. Regeste, sa ispravkama
pojedinih Aschbachovih navoda, dao je Johannes Janssen (Hg.), Frankfurts Reichscorrespondenz nebst
2

286

viteke sveanosti u budimu 1412. godine i uee bosanskih predstavnika

Znaaj ovog dogaaja prepoznala je i kritika historiografija, u ijim se sintezama,

jo od poetka 19. stoljea, budimske sveanosti redovno navode kao odlian primjer
luksuza i ekstravagantnosti viteko-dvorske kulture razvijenog srednjeg vijeka.5 Njihova
interpretacija u historiografiji, meutim, nije uvijek bila precizna, a ponueni podaci
su u nekoliko sluajeva ostali turi i nepotpuni, a ponegdje ak i netani.
U dosadanjim nastojanjima da se ova historijska epizoda, koja svoje korijene
ima u zamrenim odnosima izmeu Ugarske, Poljske i Njemakog vitekog reda,
predstavi kroz sintetske okvire, istaknuto mjesto zauzimaju pokuaji njenog
uklapanja u Sigismundovu balkansku politiku. Otkako je Vjekoslav Klai uvrstio
priu o budimskim sveanostima u svoju prvu kritiku historiju srednjovjekovne
Bosne, taj odlomak postao je izrazito popularan, te se konstantno javlja u svim
znaajnijim prikazima bosanske historije u srednjovjekovnom periodu.6 Meutim,
andern verwandten Aktenstcken von 1376-1519, Erster Band (Aus der Zeit Knig Wenzels bis zum
Tode Knig Albrechts II. 1376-1439.), Herdersche Verlagshandlung, Freiburg im Breisgau, 1863,
248-250. Najkompletnija izdanja dotinih dokumenata nalaze se u: Dietrich Keller (Hg.), Deutsche
Reichstagsakten unter Kaiser Sigmund, Bd. VII, Erste Abtheilung (1410-1420), Historische Comission
bei der Knigl. Academie der Wissenschaften, Mnchen, 1878, 187-188. (dalje: RTA VII/1).
5
Dogaaj tek usputno spominje Stephanus Katona, Historia critica regvm Hvngariae, T. V,
Ordine XII, Typis Regiae Vniversitatis, Bvdae, 1790, 111-112; Isti, Epitome Chronologica rervm
Hvngaricarvm, Transsilvanicarvm et Illyricarvm, Pars II, Typis Regiae Vniversitatis, Bvdae, 1796,
215-216, koji svoje izlaganje zasniva na zapisima Windeckea i Dugosza. Najopirniji prikaz do sada
objavio je Joseph Aschbach u ve citiranom djelu, 324-328. Uee Habsburgovaca na budimskim
sveanostima obradio je Erich Maria Lichnowsky, Geschichte des Hauses Habsburg, Fnfter Theil
(Geschichte der Albrechtinischen und Leupoldinischen Linie bis 1439), Schamburg und Compagnie,
Wien, 1841, 146-147. Dosta prostora ovom dogaaju posvetio je i Vjekoslav Klai, Povjest Hrvata
od najstarijih vremena do svretka XIX. stoljea, sv. II/2, Tisak i naklada knjiare Lav Hartmana
(Kugli i Deutsch),Zagreb, 1900, 51-52.
6
Vjekoslav Klai, Poviest Bosne do propasti kraljevstva, Zagreb, 1882, 244. Poslije Klaia u kontekstu
bosanske historije i prisustva bosanskih velikaa, budimske sveanosti spominju: Johann von Asbth,
Bosnien und die Herzegovina Reisebilder und Studien, Wien, 1888, 70; Thallczy, "Vojvoda Hrvoja i
njegov grb", 175-176; , " .
XIV. . XV. ()", , 212, , 1902, 55; Ferdo ii,
Vojvoda Hrvoje Vuki Hrvatini i njegovo doba (1350.-1416.), Matica Hrvatska, Zagreb, 1902, 224;
, , . I, , , . CXXIX,
, . 53, , 1940, 408; Marko Perojevi, "Stjepan Ostoja (opet)", u: Poviest
hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do godine 1463, Hrvatsko kulturno
drutvo Napredak, Sarajevo, 1942, 437; , ,
, , 1964, 220, 240; Pavo ivkovi, Tvrtko II Tvrtkovi (Bosna
u prvoj polovini XV stoljea), Institut za istoriju, Studije i monografije, Sarajevo, 1981, 66-67; Ivica
Prlender, "Sporazum u Tati 1426. godine i igmundovi obrambeni sustavi", Historijski zbornik, god.
XLIV (1), Zagreb, 1991, 24; -, ,

, , 2002, 91; Dubravko Lovrenovi, Na klizitu povijesti (sveta kruna ugarska i sveta
kruna bosanska) 1387-1463, Synopsis, Zagreb-Sarajevo, 2006, 169-170; Esad Kurtovi, Veliki vojvoda
bosanski Sandalj Hrani Kosaa, Institut za istoriju, Sarajevo, 2009, 188-189.
287

emir o. filipovi

uoeno i esto isticano prisustvo najkrupnijih politikih linosti srednjovjekovne

Bosne u Budimu 1412. godine, nije do sada proizvelo zasebnu analizu kroz prizmu
visokih bosanskih zvanica. tavie, u literaturi koja spominje ili opisuje budimske igre,
uoava se evidentno postojanje niza nesuglasica o kljunim pitanjima. Dosadanja
historiografija nije se jasnije odredila o identifikaciji uesnika, pa tako nije konano
utvreno ko je sve od bosanskih velikaa boravio u Budimu, kao to nije utvren ni
pravi karakter njihovog tamonjeg boravka. Osobito se ini problematinom tvrdnja
starijih autora da se u Budimu 1412. godine nalazio kralj Tvtrtko II Tvrtkovi, dok je
uee kneza Pavla Radinovia na vitekim igrama potrebno detaljnije preispitati.
Imajui na umu da ova epizoda bosanske historije nikada nije bila predmetom
posebne i ire rasprave, pokuat emo na osnovu objavljenih izvora i literature dati
njenu cjelovitiju sliku. Prvo emo, na osnovu suvremenih pisama i izvjetaja, opisati
pripreme i dogaaje koji su prethodili odravanju sveanosti, a zatim se detaljnije
osvrnuti i na prisustvo bosanskih velikaa, gdje emo se koncentrirati na svakog
uesnika ponaosob.
Budimske sveanosti kao izraz viteke kulture i dvorskog ivota
Poetak 15. stoljea na sjeveru Evrope bio je obiljeen snanim vojnim sukobima
izmeu Njemakog vitekog reda, na jednoj, i Poljske i Litvanije, na drugoj strani.
Velike politike i teritorijalne promjene nastale nakon presudne bitke kod GrnwaldaTannenberga 1410. godine, iziskivale su i temeljitu promjenu u dranju kralja
Sigismunda prema svojim sjevernim susjedima. Pritisnut od strane Habsburgovaca
i Osmanlija na jugu, optereen ratom protiv Mletake republike, ugarski vladar bio
je primoran sklopiti savez i potpisati u Lublovu,7 15. marta 1412, mirovni ugovor
sa poljskim kraljem Wadislawom Jageom (1386-1434). Ovaj in, koji je razbio
eventualnu mogunost stvaranja jedne snane poljsko-austrijsko-mletake koalicije
uperene protiv Sigismunda,8 trebao je oznaiti konanu promjenu u politikim
odnosima Ugarske i Poljske, kao i njihovo trajnije zbliavanje, s ciljem rjeavanja
teritorijalnih sporova i zajednikog nastupanja prema obostranim neprijateljima.9
Sigismund takoer nije elio propustiti priliku da na sebe preuzme ulogu arbitra u ve
rijeenom sukobu izmeu poljskog kralja i Njemakog vitekog reda, s kojim je bio u
Dananja Star ubova (lat. Lublovia; polj. Stara Lubowla) u sjeveroistonoj Slovakoj.
Hermann Herre, "Die Bezihungen Knig Sigmunds zu Italien vom Herbst 1412 bis zum Herbst
1414", Quellen und Forschungen aus Italianischen Archiven und Bibliotheken, Bd. IV, Koenigl.
Preussischen Historischen Institut in Rom, Rom, 1902, 1-2.
9
Usp. tekst ugovora, Mathias Dogiel, Codex Diplomaticvs Regni Poloni et Magni Dvcatvs Litvani, Tomvs
I, Ex Typographia Regia, et Reipvblic, Collegii Scholarvm Piarvm, Viln, 1758, 46-50; Katona, Historia
critica, 87-97; Dugosz, Dziejw polskich ksig dwanacie, 125-129; Isti, Roczniki czyli kroniki sawnego
krlestwa Polskiego, 222-228.

288

viteke sveanosti u budimu 1412. godine i uee bosanskih predstavnika

savezu jo od 1409. godine,10 te je odluio u ast sklopljenog dogovora, i u svrhu njihovog

daljeg izmirenja, organizirati do tada nevieni spektakl na svom dvoru u Budimu.
Kako bi ojaao novo politiko prijateljstvo s poljskim kraljem, a usput i pokazao
svu rasko i mo svog kraljevskog velianstva, ugarski kralj je pozvao Wadislawa
da lino poe s njim iz Lublova do poljsko-ugarske granice, odakle bi se dalje
trebali laganim tempom uputiti prema Budimu. Dok su se u ugarskoj prijestolnici
uurbano odvijale pripreme za odravanje vitekih igara, i dok su se po cijeloj Evropi
slali pozivi istaknutoj gospodi i velikaima, dvije vodee okrunjene glave IstonoCentralne Evrope odluile su vrijeme koje im je tada stajalo na raspolaganju provesti
u sveanostima, gozbama, zabavi i naroito lovu, to je bila velika strast poljskog
kralja.11 Iz Lublova je kraljevska pratnja,12 preko Sabinova i Preova,13 ve 21. marta
1412. godine stigla u Koice,14 odakle je Sigismund, sedam dana kasnije, pisao biskupu
Passaua, Jorgenu, o svojoj namjeri da se, zajedno sa poljskim kraljem, uputi prema
Budimu, gdje e na Duhove (njem. Phingsten)15 posredovati u izmirenju Wadislawa
s velikim metrom i braom Njemakog reda, nakon ega bi trebao poi u njemake
zemlje kako bi se krunisao krunom rimskog kraljevstva.16
Lovrenovi, Na klizitu povijesti, 159-160.
Lichnowsky, Geschichte des Hauses Habsburg, 147.
12
U Sigismundovoj pratnji bili su visoki dravni dunosnici i najkrupniji velikai njegovog kraljevstva
koji su boravili u Lublovu gdje su postavili svoje peate na tekst mirovnog sporazuma; grof
Herman Celjski, palatin ugarskog kraljevstva Nikola II Gorjanski, dvorski sudac i upan Szeklera i
Mramarosa Petar Perenyi, transilvanski vojvoda Stibor ibori, temivarski knez Pipo od Ozore
i drugi. Dogiel, Codex Diplomaticvs Regni Poloni, 48; Katona, Historia critica, 95-96; Aschbach,
Geschichte Kaiser Sigismunds, 438-439; Dugosz, Dziejw polskich ksig dwanacie, 128; Isti,
Roczniki czyli kroniki sawnego krlestwa Polskiego, 227-228. Ioan Haegan, Filippo Scolari Un
condotier italian pe meleaguri dunrene, Editura Mirton, Timisoara, 1997, 30.
13
Mjesta u dananjoj Slovakoj, na kljunim komunikacijskim putevima prema Ugarskoj.
14
Dugosz, Dziejw polskich ksig dwanacie, 124; Isti, Roczniki czyli kroniki sawnego krlestwa
Polskiego, 220. Pregled i regeste dokumenata koje je Sigismund izado u Koicama daje: Wilhelm
Altmann, Die Urkunden Kaiser Sigmunds (1410-1437), Regesta Imperii XI, I. Band (1410-1424.),
Verlag der Wagnerische Universitts-Buchhandlung, Innsbruck, 1896-1897, 13-14.
15
Duhovi, kranski praznik koji se slavi 50. dan nakon Uskrnje nedjelje. Godine 1412. Duhovi su se
slavili 22. maja.
16
"Und uns hat der dutchlauchtigste kunig Vladisla von (Polan) als der ietz zu uns in unser konigreich
kommen ist und mit dem wir auch brderlich und gentzlich vereinet sin, so vil angelegen, das wir
durch sin bede willen gegen den vorgen. Ernsten noch dissen nechstkommenden Phingsten zu
tagen kommen wollen, und wie sich als dann die sachen zwischen uns und Ime machende werden,
das wollen wir dir entbieden dich darnach zu richten. Und wir haben auch den vorgen. konig, dem
Hochmeister und den brder dutschordens unsern lieben andechtigen einen tag uff die vorgen.
Phingsten vor uns gein Ofen bescheiden und hoffen und meinen sie beidersyt von gotshlffe zu ere
und zu nutze der gantzen Cristenheit gtlich und gentzlich versnen und zu verrichten und uns
darnach unverzogenlich zu erheben gein dutschen landen zu ziehen und unsere rmische krenunge zu
emphahn als wir dir das krtzliche nemelich zu verschrieben willen haben..." (28. mart 1412) Aschbach,
Geschichte Kaiser Sigismunds, 438. Usp. regest u: Janssen, Frankfurts Reichscorrespondenz, 248.
10

11

289

emir o. filipovi

U pozadini politikih kombinacija i diplomatskih prepiski Sigismund i Wadislaw

su skupa sa najviim zvaninicima svojih kraljevstava u Koicama doekali Veliki petak
1. aprila, a potom i Uskrs dva dana kasnije, ali se ni tada nisu odmarali od gozbi i zabave.
Iz knjiga u kojima su detaljno zapisivani svi trokovi i izdaci poljskog kralja saznajemo
da je za proslavu ovih blagdana njegov dvor izdvojio stanovitu sumu leskih srebrenjaka
(polj. szkojeca) kako bi se za gozbu pribavilo ulje, mak, vea koliina graka i prosa u
zrnu, zatim boranija (lat. caulibus crudis), mladi kupus, mladi sir, 12 prasia, 900 jaja,
vino te dvije bave piva, od kojih je svaka sadravala otprilike 288 litara.17 Naalost,
izdaci ugarskog kralja, koji je kao domain sasvim sigurno morao biti slobodnije ruke i
vie potroiti na odravanje gozbe, nisu nam sauvani.
Tokom boravka u Koicama desio se i jedan nesvakidanji dogaaj; prilikom lova kralj
Sigismund je pao sa svog konja i due vremena je leao na zemlji bez svijesti. Ugarski
velikai koji su se tom prilikom nali pored njega, ve su bili poeli raspravljati o tome ko
e ponijeti ugarsku krunu, a upravo u trenutku kada su je htjeli ponuditi poljskom kralju,
Sigismundu se povratila svijest i probudio se bez ozbiljnijih povreda.18 Ova anegdota,
koju prenosi Dugosz, svjedoi o naporima srednjovjekovnog lova, kao i o riziku koji je
bio sastavni dio omiljene razonode visokog plemstva u srednjem vijeku. Lov je pozitivno
utjecao na fiziku spremnost i kondiciju srednjovjekovnog viteza, ali je takoer nosio i
niz opasnosti koje su neopreznog lovca mogle kotati ivota. Iako ne raspolaemo tanim
podacima o aktivnostima poljskih i ugarskih velikaa koji su pratili svoje vladare na
relaciji Lublov Budim, koje su zvjeri lovili, ni na koji su nain to inili, neto vie o
tome moemo saznati iz opisa lova u kojem su uestvovali isti akteri, ali nekoliko godina
kasnije. Naime, 1419. godine ugarski je vladar ponovo na svom dvoru ugostio poljskog
kralja kojem je elio odati poast tako to je za njega i ostalu gospodu priredio lov na
jednoj velikoj livadi, na kojoj se nije nalazilo ni jedno drvo ni bun. Tu su kralj i lovci,
potpomognuti od svojih ljudi ali i prisutnih seljaka, kruili u krug sve dok nisu preli 10
milja i dok nisu, po procjeni prisutnih knezova, okupili i opkolili oko 2000 ivotinja,
koje nisu mogle pobjei iz postavljene zamke. Potom je Sigismund zapovjedio da se
krug otvori te da se opkoljena divlja pusti kako bi svaki lovac mogao na nju nasrnuti
maevima i noevima. Na taj nain ulovljeno je 612 jelena, srna, divljih svinja, vukova,
"W Wielki pitek (1/4) na obiad dla krlowej pani przybya z Wgier, i dla ksiny raciborskiej,
za olej do plackw 7 szkojcw, za mak do plackw 2 szkojce, za 2 achtele piwa 16 szkojcw, za
wino 13 szkojcw. W nedziel, w uroczysto wielkanocn (3/4) za groch i jagy 5 szkojcw, pro
caulibus crudis 3 szkojce, za kapust mod odrosly 2 skojce, za 12 prosit 12 szkojcw, za 4 sery
mode 3 szkojce, za 900 jaj 15 szkojcw." Franciszek Piekosiski, Rachunki dworu krla Wadysawa
Jagiey i krlowey Jadwigi z lat 1388 do 1420, Monumenta medii aevi historica res gestas Poloniae
illustrantia, T. XV, Wydawnictwa Komisyi historycznej Akademii umiejetnoci w Krakowie, Nr.
55, Krakow, 1896, 568-569.
18
Dugosz, Dziejw polskich ksig dwanacie, 130; Isti, Roczniki czyli kroniki sawnego krlestwa Polskiego,
229; Aschbach, Geschichte Kaiser Sigismunds, 324; Lovrenovi, Na klizitu povijesti, 427.
17

290

viteke sveanosti u budimu 1412. godine i uee bosanskih predstavnika

lisica i zeeva.19 Impozantne brojke ipak ne uspijevaju prikriti injenicu da se pod lovom u
razvijenom srednjem vijeku nije podrazumijevalo iskljuivo hvatanje i ubijanje ivotinja,
nego da je lov do Sigismundovog vremena postao izuzetno sloena manifestacija iji su se
uvjeti i procedure morali potovati kao i svaka druga dvorska ceremonija.
Nekoliko dana poslije Uskrsa, 6. aprila, Sigismund, koji je i tada boravio u Koicama,
pismom je obavjetavao gradove Frankfurt, Friedberg, Gelnhausen i Wetzlar, da je dolo
do dogovora izmeu Njemakog reda ("Vester Schilt der Cristenheite"), kralja Wadislawa
i njegovog roaka, velikog vojvode Witolda (1401-1430), vladara Litvanije, koji su ve
krenuli s njim u njegovo kraljevstvo, te da je odreen 14. dan poslije Duhova (5. juni) za
dalje pregovore i njihovo konano izmirenje u Budimu.20 O Sigismundovim namjerama
da iz Koica sa Wadislawom odjae do Budima bili su obavijeteni i Mleani koji su
tu vijest spomenuli i rimskom papi kada su mu javljali o ponudama poljskog kralja da
posreduje u njihovom izmirenju sa Sigismundom.21 Iz Koica je kraljevska pratnja pola
dalje u Tokaj,22 mjesto poznato po izuzetno kvalitetnim vinima, zatim u Debrecen, i
konano u Veliki Varadin gdje su posjetili grob sv. Ladislava,23 i gdje su se zadrali 15
Windecke, Das Leben Knig Sigmunds, 67-68.
"Und wann wir uns der vorgen. Ordens dorinne ouch gemechtigt heben. Als er uns dann dorumb gebeten
und angerufen hat, und Im und dem vorgen. kunig tag gesetzt haben in unszer stat Ofen XIIII tag nach
Pfingsten, die schierst komen, zu den sachen zu griffen und zu entscheiden. Und wann ouch soliche sachen
so groe und swere sind, daz wir die binnen zwen monden kaum beenden mogen." (6. april 1412) Aschbach,
Geschichte Kaiser Sigismunds, 440. Dokument su kasnije objavili Fejr, Codex Diplomaticus, X/5, 242-245; i
Janssen, Frankfurts Reichscorrespondenz, 248-249; RTA VII/1, No. 126, 187.
21
"Nuper serenissimus dominus rex Polonie misit ad nos quendam eius nuncium secretum cum litteris suis
regiis, faciendo nobis significari tam oretenus quam per litteras, qualiter concordia et pax secuta est inter
excellentiam suam et serenissimum dominum regem Hungarie, et quod ambo reges predicti equitaverant
Cassoviam in territorium Hungarie, et deinde Budam equitare debebant." (16. april 1412) ime Ljubi,
Listine o odnoajih izmedju junoga Slavenstva i Mletake republike, Knj. VI (od godine 1409 do 1412),
Monumenta spectantiam historiam Slavorum Meridionalum, Vol. 9, JAZU, Zagreb, 1886, br. CCXV, str.
242. Mleani su budno pratili sav razvoj vezan za politike promjene koje su nastale izmirenjem ugarskog
i poljskog kralja. Meutim, ni mletakim poslanicima vrhunskog diplomatskog umijea, kao ni papi,
ni Wadislawu, nakon vie upornih pokuaja nije polo za rukom da poetkom maja uspostave primirje
izmeu Sigismunda i Venecije. Herre, "Die Bezihungen Knig Sigmunds zu Italien", 2-3.
22
Gradi na sjeveru dananje Maarske, smjeten u bogatoj vinskoj regiji.
23
Sveti Ladislav, ugarski kralj (1077-1095), izuzetno popularan u Ugarskoj, smatran je svetim i prije
slubene kanonizacije 27. juna 1192. godine. Bio je inspiracija i viteki ideal kojeg je Sigismund
prihvatio kao svog zatitnika. Osim to se lik sv. Ladislava nalazio na reversu Sigismundovih
novaca, ugarski kralj je takoer, kao dokaz odanosti prema kultu ovog sveca, izgradio i jednu
pograninu utvrdu na Dunavu, naspram Golupca (1427-1428), pod imenom sv. Ladislav (ma.
Szentlszlvra). Prema svojoj elji, Sigismund je bio ukopan pored svog uzora u crkvi u Velikom
Varadinu. George Szab, "Emperor Sigismund with St. Sigismund and St. Ladislaus: Notes on
a Fifteenth-Century Austrian Drawing", Master Drawings, Vol. 5, No. 1, 1967, 27-29; Elemr
Mlyusz, Kaiser Sigismund in Ungarn, 1387-1437, Akadmiai Kiad, Budapest, 1990, 51, 319;
Lovrenovi, Na klizitu povijesti, 482.
19

20

291

emir o. filipovi

dana.24 Ve nakon svetkovine sv. Adalberta (Vojtcha) Prakog, 23. aprila, kraljevi
su poli do Berschemyana,25 gdje su proveli tri dana, i gdje su ulovili mnotvo zvjeri.
Odavde su dalje poli u Mochay,26 a ve 1. maja bili su u Disgyru.27
Da su planirane sveanosti izazivale panju suvremenika i nekoliko sedmica prije
nego to su se trebale odrati, te da se o njima brzo irio glas po cijeloj Evropi, rjeito
govori i pismo Otta von Egloffsteina od 2. maja 1412. godine, kojim obavjetava
svog nadreenog, Konrada von Egloffsteina, carskog vijenika i metra Njemakog
reda u njemakim pokrajinama, o jednom pismu s ijim se sadrajem uspio upoznati
prilikom svog diplomatskog boravka u Mainzu. U pismu je stajalo da e poljski kralj za
mjesec dana biti u Ugarskoj gdje namjerava ostati do nedjelje (5. juna) poslije Tijelova
(njem. Lichamstag).28 Njemu se uskoro treba pridruiti i njegova supuga, kraljica Ana
Celjska, zajedno sa hercegom Witoldom i drugom gospodom, jer e tamo biti odran
turnir, na kojem e najboljem vitezu (njem. Ritter) pripasti konj potkovan zlatnim
potkovicama, a najboljem pau (njem. Knecht) sa srebrenim. Tamo e takoer biti
razgovora i o drugim stvarima izmeu poljskog kralja, velikog metra Njemakog reda
i vojvode Witolda.29 Izgleda da su pozivi stizali sa svih strana, jer je ve 7. maja Otto von
Kottelsdorf, komandir (njem. Komthur) postaje Njemakog reda u Frankfurtu, pisao
iz Mainza tamonjem vijeu, da je kralj Sigismund sazvao sve kneeve izbornike (njem.
Krfursten) da lino dou u Budim, ili da tamo poalju svoje zamjenike, te da ne bi bilo
loe da i frankfurtsko vijee takoer poalje svog poslanika.30
Dok su diplomatske prepiske obilazile cijelu Evropu, a poslanici u raznim krajevima
Dugosz, Dziejw polskich ksig dwanacie, 130; Isti, Historiae Polonicae, 140; Isti, Roczniki czyli
kroniki sawnego krlestwa Polskiego, 230; Aschbach, Geschichte Kaiser Sigismunds, 324.
25
Dananje mjesto Hajdbszrmny, udaljeno 20 km sjeverno od Debrecina.
26
Do sada neidentificirano mjesto.
27
Nagy Imre Dek Farkas Nagy Gyula, Hazai oklevltr 1234-1536, Knoll Kroly Akad.
Knyvrus Bizomnya, Budapest, 1879, 356-357; Dugosz, Dziejw polskich ksig dwanacie, 130;
Isti, Roczniki czyli kroniki sawnego krlestwa Polskiego, 230.
28
Tijelovo, kranski praznik koji se slavi drugog etvrtka poslije Duhova, tj. 60 dana nakon Uskrnje
nedjelje. Godine 1412. Tijelovo se slavilo 2. juna.
29
"...der konig von Polan bei dem von Ungern itzunt sey einen menet gewesen, und meint by Im
zu bliben nach unseres Herren lichamstag uff den suntag, darnach so soll konigyn von Polan und
Herzog Wytolt und andere groe Herrschaft auch da sin und sol ein groer stechhof da sin und
wilcher Ritter das beste tut, dem sol man ein Ro geben mit glden Huffisen beslagen, und einem
knecht eines mit silbernen. Und wie der Hochmeister und der Orden mit dem konige von Polan
und Herzog Wytolt gericht sin und da sulle man ander werke usprechen zusschen In" (2. maj
1412) Aschbach, Geschichte Kaiser Sigismunds, 443; Fejr, Codex Diplomaticus, X/5, 245-246.
30
"Wisset, lieben besundere frnde daz unser gnediger herre der Romi konig wolle alle koerfursten
virboden zu im zu komen adir ir drefflich rede gein Oeven umbe die zit also ir in der copian wol
sollet vernemen: ducht iz uch n geraden sin unde bedacht daruf wert, abe ir auch uwer batschaft
darin schicket uwern gebrechen zu erzelen uf den nemelichen dag" (7. maj 1412) RTA VII/1, No.
127, 188. Usp. regest u: Janssen, Frankfurts Reichscorrespondenz, 250.
24

292

viteke sveanosti u budimu 1412. godine i uee bosanskih predstavnika

radili ubrzanim intenzitetom, Sigismund i Wadislaw, koji su se u Disgyru zadrali

samo nekoliko dana, krenuli su preko Egera prema Budimu, u kojeg su stigli poslije
Uzaaa.31 Nakon dugog putovanja, ispunjenog slavljem i sveanostima, Sigismund je
ve 16. maja iz Budima izdao poziv svim lanovima Zmajevog reda da uestvuju u vojnom
pohodu protiv austrijskog hercega Friedricha Habsburkog, u kojem bi kao nagradu
dobili novac u protuvrijednosti otete hercegove zemlje.32 U ugarskoj prijestolnici, gdje
su polako stizale ugledne zvanice iz skoro svih dijelova srednjovjekovnog svijeta, bila
je organizirana proslava Duhova, a zatim su gosti pozvani na polje Rkos, nedaleko
od Budima, kao i na oblinji otok epelj (ma. Csepel) gdje je bio uprilien veliki
sedmodnevni lov. Tu su, prema jednom sauvanom izvoru, ribari izmamljivali ribe iz
vode svirkom svojih truba i frula, te je tom prilikom uhvaeno 26 velikih moruna i
oko 5000 komada jesetre.33 U utorak, 31. maja, trei dan poslije Presvetog trojstva,34
meunarodna se povorka vratila u Budim, gdje je s velikom pobonou 2. juna doekala
Tijelovo. Sutradan su odrane velike viteke igre na budimskom dvoru, u kojima su se
dva dana vitezovi nadmetali, od jutra do mraka, u raznim natjecanjima.35
Glavni grad Ugarske je tada ugostio nebrojeno mnotvo velikaa, vitezova, paeva
i plemia. Jedan suvremeni izvjetaj tvrdi da su na ugarskom dvoru u to vrijeme
boravila: 3 kralja, 3 poglavara (njem. Heuptlude) triju zemalja, srpski despot, 13
hercega, 21 grof, 26 velikaa (ne raunajui ugarsku gospodu), 1500 vitezova, 3000
paeva, kardinal, papinski legat, 3 nadbiskupa, 11 biskupa, 86 sviraa i frulaa (njem.
Bosimer),36 17 herolda i preko 40.000 konja raznih vrsta. Uesnici su govorili 17
jezika, i bilo ih je iz skoro svih evropskih zemalja: Ugarske, eke, Poljske, Pruske,
Rusije, Litvanije, Grke, Tatarske zemlje, Turske, Vlake, Bosne, Srbije, Moldavije,
Njemake, Francuske, Engleske i Albanije; a prisutni su bili i abrahamski ljudi od
Svetog groba ("Abrahemsche lte vom heiligen grabe"), kao i mnotvo "runih pogana"
koji su se posebno istakli svojim dugim bradama, velikim trbusima, visokim eirima
i dugim vratovima. Sveanosti su produene za 8 dana vie nego to je prvobitno
Dugosz, Dziejw polskich ksig dwanacie, 130; Isti, Historiae Polonicae, 141; Isti, Roczniki czyli
kroniki sawnego krlestwa Polskiego, 230. Uzaae, kranski praznik koji se slavi 40. dan nakon
Uskrnje nedjelje. Godine 1412. Uzaae se slavilo 12. maja.
32
Altmann, Die Urkunden Kaiser Sigmunds, 15. Nije poznato da li su u ovom pohodu uestvovali i
lanovi Zmajevog reda iz Bosne, u prvom redu Hrvoje Vuki Hrvatini. O uzrocima Sigismundovog
poteza protiv hercega Friedricha vidi dalje u tekstu ovog rada.
33
Lszl Zolnay, "Feldtrompeter und Kriegsmusiker im ungarischen Mittelalter", Studia Musicologica
Academiae Scientiarum Hungaricae, T. 16, Fasc. 1/4, Budapest, 1974, 158; Lichnowsky, Geschichte
des Hauses Habsburg, 147.
34
Presveto trojstvo, kranska svetkovina koja se slavi prvu nedjelju nakon Duhova, tj. prvu nedjelju
prije blagdana Tijelova. Godine 1412. Presveto trojstvo bilo je 29. maja.
35
Dugosz, Dziejw polskich ksig dwanacie, 130; Isti, Roczniki czyli kroniki sawnego krlestwa
Polskiego, 231.
36
O frulaima u srednjovjekovnoj Ugarskoj vidi: Zolnay, "Feldtrompeter und Kriegsmusiker", 157-158.
31

293

emir o. filipovi

bilo planirano, a nagradu u kategoriji vitezova odnio je jedan vitez iz lezije, zvani
Nemsche,37 koji je dobio konja prekrivenog raskonim platom i potkovanog zlatom,
dok je meu paevima bio najbolji jedan Austrijanac koji je takoer dobio pokrivenog
konja, ali potkovanog srebrom.38
Austrijske hronike pripovjedaju da se u opem slavlju i zadovoljstvu nalo mjesta
i za jedan incident izmeu kralja Sigismunda i hercega Ernsta Habsburkog. Naime,
ako je suditi po hroniarima, ovaj potonji je svojim postupcima izazvao veliki gnjev
kod kralja koji se bio toliko uzrujao da ga je dugo vremena morao smirivati njegov
zet, Albrecht Austrijski, te da je Ernst ak morao napustiti Budim prije nego su se
sveanosti okonale.39 Hroniari tvrde da su uzrok Sigismundovog nezadovoljstva
bile slike "vritelja ita" (lat. trituratorum; njem. Drescher) iscrtane na pokrivau
Ernstovog konja,40 iako bi prije svega pravi uzrok kraljevog gnjeva mogao leati
Ostaje nedoumica da li se pobjednik turnira zvao Nemsche, kako u izvjetaju pie. Postoji mogunost
da ta odrednica ukazuje na to da je vitez bio iz mjesta zvanog Nimptsch u Poljskoj (polj. Niemcza).
Usp. R. Baron Seydlitz-Kurzbach, "Der schles. Ritter v. Nimptsch als Sieger auf dem Turnier zu
Ofen 1412", Beitrge zur schlesischen Familienkunde, Nr. 12, Breslau, 1914, 67-68.
38
"Item ist gar vil frsten Heren Ritter und Knechte gewesen zu dem hoffe zu Oven inn Ungern, mit
namen III konige, III heuptlude drier lande, Dispot der Servoy, Item XIII Herzogen, XXI graven,
XXVI Herren on die ungerischen Herren und XVc Ritter, IIIm knecht geschetzt, ein kardenal, ein
legat, III Erzbischof, XI ander bischoffe, LXXXVI pfiffer und Bosimer, XVII Heroolt und uf XLm
pferde geschetzt an allen Arten. Item von XVII landen sprache und lte alz Ungern, Beheymer,
Bolander, Pruen, Ruen, Litauwen, Krichen, Dattaren, Drken, Walachien, Boen, Sirfien,
Winden, Walhen, Dutschen, Franzosen, Engelsche, Albanesen, Abrahemsche lte vom heiligen
grabe und sust vil helicher Heiden mit langen Berten, groen Brchen (Buchen?), hohen Hten
und langen goltern. Auch wart der hoff VIII Tage virtzogen als er sollte gewesen sin und ein Ritter
u der Slesien genannt Her Nemsche hat das beste gethann und ein knecht u Osterrich, dem sin
zwey virdeckte Ro worden mit gldenen und silbernen Huvysen." Aschbach, Geschichte Kaiser
Sigismunds, 441-442; Fejr, Codex Diplomaticus, X/5, 246-251; Klai, Povjest Hrvata, II/2, 51-52.
Eberhard Windecke daje neto skromnije brojke; "Do zouch konig Sigemont gon Ofen und lie
do berfen einen grossen hof. do waz uf dem selben hofe konig Sigemont selber, Flatislaus konig
von Bolanden oder Kraciwo, Worol [u drugom rukopisu: Marolt] konig zu Wossel und herzog
Albrecht von Oestrich, herzog Ernst von Oestrich, zwen frsten von Beyern, darzu 19 geborner
herzogen und 24 grofen und funfzig landesherren und 1400 ritter und knecht und gar vil gter
edellt; und worent do zweihundert un 98 herolt und bersfant." Windecke, Denkwrdigkeiten, 10;
Isti, Das Leben Knig Sigmunds, 10.
39
Dugosz, Dziejw polskich ksig dwanacie, 131; Isti, Roczniki czyli kroniki sawnego krlestwa
Polskiego, 231.
40
"Tunc eciam dominus Ernestus, postquam a Terra sancta reversus miliciam adeptus <est>, preciose
venit ad regalem curiam Bude proclamatam, et quia in tecturis equorum trituratorum ymagines
pingi fecit, ideo regi Sigismundo in presencia sui filii generi plurimum suus adventus displicuit..."
Thomas Ebendorfer, Chronica Austriae, (Hg. Alphons Lhotsky), MGH, Scriptores Rervm
Germanicarvm, n.s. XIII, Berlin-Zrich, 1967, 357. Slina anegdota se nalazi u drugoj austrijskoj
hronici, pa se s pravom pretpostavlja da ona svoje korijene vue iz pomenutog dogaaja. "Hertzog
Ernnst was ain trostlicher furst und pey seinen zeitten stuenden seine lanndt un lewt in guettem
frid. Er was kaines fursten zag, er sorgt auch kayser Sigmundten nichtz. Wann ainsmals was im der
37

294

viteke sveanosti u budimu 1412. godine i uee bosanskih predstavnika

u savezu kojeg su 24. februara te godine sklopili Habsburgovci, Ernst i Friedrich,

sa Wadislawom i Witoldom u Neustadtu, ija je prevashodna namjena bila da
se osiguraju u svojim odnosima sa Sigmundom.41 Ernst je ak protiv Sigismunda
pregovarao i sa njegovim bratom, ekim kraljem Wenzelom, ali ishod tih razgovora
nije nam poznat. U meuvremenu se Wadislaw pomirio sa Sigismundom, dok
su Ernst i Friedrich ostali u kraljevoj nemilosti. Ovo su sve razlozi koji navode na
zakljuak da je herceg Ernst u Budimu boravio na poziv poljskog kralja, jer zbog
gorepomenutih dogovora nije mogao oekivati sasvim toplu dobrodolicu od strane
Sigismunda,42 pogotovo to je ugarski kralj 6. juna, dok su sveanosti jo uvijek trajale,
sklopio sporazum sa Albrechtom uperen upravo protiv Ernsta.43
Poto su procesije u Budimu zavrene velikim slavljem, Sigismund i Wadislaw
su se poslije 24. juna uputili prema Stolnom Biogradu gdje su namjeravali posjetiti
grob sv. Stjepana. Na tom putu su svratili i do lovita ostrogonskog nadbiskupa gdje
je poljskom kralju prilikom gozbe toliko pozlilo od pretjerane koliine sira i bivoljeg
mlijeka, da je pao u teku groznicu. Tu su ga morala lijeiti ak dva Sigismundova
lijenika, ali se definitivno oporavio tek kada je proveo jedan dan u Ostrogonu kod
nadbiskupa Ivana od Kanjie.44 Odatle se Dunavom uputio prema Biogradu gdje
ga je ekao ugarski kralj koji ga je tamo poastio iznimno vrijednim poklonima;
Sigismund mu je dao krunu i ostale insignije poljskog kraljevstva (ezlo, zlatnu
jabuku i ma) koje je jo Elizabeta, majka Ludovika Velikog, prenijela u Ugarsku.45
Pored toga Wadislaw je dobio kosti i relikvije raznih svetaca u srebrenim i zlatnim
mostrancama, ukraene prstenjem Ludovika Velikog, zatim firentinske tkanine i
tri vlaka orla. Wadislaw je viteza koji mu je donio poklone, Andreasa Rosena od
Rosznowa, nagradio sa stotinu maraka u prakim groama, podarivi mu i jo dva
kayser etwo gram, do kam der hertzog Ernnst zu im gein Prespurck; da emphienng in der kayser
mit ubermuet und sprach: Seyt willikum, der von Habspurg! Do dannkt er im und sprach: Got
danck, herr von Lutzelburg!" Jakob Unrest, sterreichische Chronik, (Hg. Karl Grossman), MGH,
Scriptores Rervm Germanicarvm, n.s. XI, Weimar, 1957, 4 (napomena 3). Priu biljee i Franz
Kurz, sterreich unter K. Albrecht dem Zweyten, Erster Theil, Verlag von Kuppffer und Singer,
Wien, 1835, 177; Lichnowsky, Geschichte des Hauses Habsburg, 147. Usp. Eustace J. Kitts, Pope
John the Twenty-third and Master John Hus of Bohemia, Constable and Company Ltd, London,
1910, 149, koji Ernstov stav karakterie kao "the only drop of bitterness in the Kings cup".
41
Dogiel, Codex Diplomaticvs Regni Poloni, 153-154; Erazm Rykaczewski, Inventarium omnium
et singulorum privilegiorum, litterarum, diplomatum, scripturarum et monumentorum..., Cura
Bibliotec Polonic, Luteti Parisiorum, 1862.
42
Lichnowsky, Geschichte des Hauses Habsburg, 146.
43
Altmann, Die Urkunden Kaiser Sigmunds, 16-17.
44
Dugosz, Dziejw polskich ksig dwanacie, 133-134; Isti, Roczniki czyli kroniki sawnego krlestwa
Polskiego, 235; Johann Grafen Mailth, Geschichte der Magyaren, Zweiter Band, Bei F. Tendler, am
Graben im v. Trattnerschen Gebude, Wien, 1828, 177
45
Dugosz, Dziejw polskich ksig dwanacie, 134; Isti, Roczniki czyli kroniki sawnego krlestwa
Polskiego, 235-236; Mailth, Geschichte der Magyaren, 177; Klai, Povjest Hrvata, II/2, 51-52.
295

emir o. filipovi

sela u Poljskoj. Ni on Sigismundu nije ostao duan te mu je poslao kvalitetna krzna,

izvanredne poljske konje za trku i sokolove za lov.46
Time je druenje kraljeva i doekalo svoj sveani zavretak, a Wadislaw se sa
svojom pratnjom, nosei sa sobom najvrijedniju nagradu dobivenu tokom boravka u
Ugarskoj, poljske kraljevske insignije, slavljeniki vratio u Krakow.47
Bosanski predstavnici u Budimu 1412. godine
Jedan od osnovnih razloga to su budimske sveanosti ostale zapamene kao spektakl
do tada nevienih razmjera jeste svakako i profil velikaa koji su svojim prisustvom
uveliali proslave. Neki od njih uzeli su ak i aktivnog uea u vitekim igrama kako
bi doprinijeli njihovom konanom uspjehu. Prema sauvanim izvjetajima mogue je
priblino rekonstruirati spisak uglednika koji su tom prilikom boravili na dvoru ugarskog
kralja u Budimu, pa su nam, izmeu ostalih, poimenino poznate sljedee linosti: poljski
kralj Wadislaw II Jageo; njegov roak Witold, veliki vojvoda litvanski; srpski despot
Stefan Lazarevi; austrijski herceg Ernst Habsburki; herceg Albrecht Habsburki, kasniji
rimski car i ugarski kralj; Heinrich od Plauena, veliki metar Njemakog reda; palatin
ugarskog kraljevstva Nikola II Gorjanski; grof Herman II Celjski i njegov sin Friedrich;
krbavski knez Karlo Kurjakovi; mavanski ban Ivan Morovi; transilvanski vojvoda
Stibor ibori; ostrogonski nadbiskup Ivan od Kanjie; zagrebaki biskup Eberhard od
Albena i njegov neak Ivan od Albena, biskup Peuha.48
Isti izvjetaji, na osnovu kojih smo pobrojali visoku evropsku gospodu, takoer
nam svjedoe i o prisustvu bosanskih velikaa na velikim sveanostima u Budimu.
Meutim, izuzev titula za pojedine sluajeve, oni ne daju konkretnije podatke koji
bi nam pomogli da lake ustanovimo o kojim se tano osobama radi. Neki izvori
Dugosz, Dziejw polskich ksig dwanacie, 134; Isti, Roczniki czyli kroniki sawnego krlestwa Polskiego,
236; Mailth, Geschichte der Magyaren, 177. Jedna druga razmjena darova, u kojoj su veliki litvanski
vojvoda Witold i njegova supruga poklonili Sigismundu i kraljici Barbari mnotvo dragocjenih
predmeta, moe posluiti kao ilustrativan primjer o tome ta se u to vrijeme cijenilo kao vrijedan
poklon. Tom prilikom Sigismund je, izmeu ostalog, dobio 12 sokolova za lov, 12 pasa "koji prate
sokolove" (die den Falken beistehen), 12 zaprenih i 12 trkaih konja, 12 kopalja za lov i 24 dilita, 12
eira postavljenih krznom, od kojih su dva bila ukraena biserjem, 12 pari velikih krznenih rukavica,
12 svilenih litvanskih haljina, 12 svilenih maramica, 12 tepiha, 12 pozlaenih tani, 12 parova srebrenih
ali pozlaenih noeva, jedan zlatom protkan stolnjak, skupocjeni i zlatom iiveni pekir, te 12 kaveza
za sokolove. Windecke, Denkwrdigkeiten, 15-17; Isti, Das Leben Knig Sigmunds, 14-15.
47
Dugosz, Dziejw polskich ksig dwanacie, 135; Isti, Roczniki czyli kroniki sawnego krlestwa
Polskiego, 236-237.
48
MOL, DL 39277; Pesty Ortvay, Oklevek Temesvrmegye s Temesvrvros trtnethez, 471-472;
R.[cz], "1412", 454-455; Dugosz, Dziejw polskich ksig dwanacie, 130-131; Isti, Roczniki czyli
kroniki sawnego krlestwa Polskiego, 230-231; Wertner, "Die Ofener Gste von 1412", 171-181;
Aschbach, Geschichte Kaiser Sigismunds, 325; Lichnowsky, Geschichte des Hauses Habsburg, 146;
Klai, Povjest Hrvata, II/2, 51-52.
46

296

viteke sveanosti u budimu 1412. godine i uee bosanskih predstavnika

su ak i po tom pitanju proturjeni, te nude dijametralno suprotna gledita koja

u cijelu priu unose dodatnu zabunu. Unato tome, u dosadanjoj historiografiji
identifikacija uesnika budimskog turnira iz redova visoke bosanske gospode samo
je u par navrata postavljana kao problematina. Imajui u vidu injenicu da se gotovo
svi izvori slau da su u Budimu boravili i bosanski velikai, mnogi su autori, smatrajui
da je ovo pitanje time unaprijed rijeeno, u svoje sinteze unosili samo rezultate do
kojih su doli stariji autoriteti, bez neophodnog kritikog pristupa izvorima. Dok
u starijim djelima spisak bosanske vlastele koja je boravila u Budimu varira, novija
se historiografija, bez posebnih obrazloenja, ali uglavnom ispravno, opredijelila za
etiri osobe ije emo uloge i pozicije nastojati detaljnije pretresti. To su bosanski
kralj Stjepan Ostoja, splitski herceg Hrvoje Vuki Hrvatini, veliki vojvoda bosanski
Sandalj Hrani Kosaa i knez Pavle Radinovi.

bosanski kralj tvrtko ii tvrtkovi ili stjepan ostoja?

Gotovo svi izvori koji govore o gostima velikih vitekih sveanosti slau se da se
u Budimu nalazio i bosanski kralj.49 Meutim, nijedan izvjetaj koji nas direktno
obavjetava o kraljevom boravku u Ugarskoj ne nudi precizne podatke o tome
koji je to kralj bio. Problem je dodatno zakomplikovala injenica da je poetak
15. stoljea u Bosni obiljeen estim promjenama na prijestolju, i smjenjivanjem
kraljeva Ostoje i Tvrtka II, te da zbog toga u historiografiji dugo vremena nije bilo
jasno koji je od ove dvojice vladara imao stvarnu vlast nad Bosnom 1412. godine.
Veina starijih autora, uglavnom stranih, a za njima i nekolicina suvremenih,
slijedei izlaganje Sigismundovog biografa Eberharda Windeckea, uzima da
je tada na budimskom dvoru, u svojstvu bosanskog kralja, boravio Tvrtko II
Tvrtkovi.50 Windecke, dodue, uope ne spominje izriito da je upravo on bio
u Budimu sa ostalim velikaima, jer navodi da je tadanji kralj Bosne bio izvjesni

"Der Knyg von Bossen", MOL, DL 39277. Windecke, Denkwrdigkeiten, 10; Isti, Das Leben Knig
Sigmunds, 10. I Dugosz zna da je u Budimu bio kralj Bosne, ali on tvrdi da je to bio "Charwen", tj.
Hrvoje Vuki, Dugosz, Dziejw polskich ksig dwanacie, 131; Isti, Historiae Polonicae, 141. Isti,
Roczniki czyli kroniki sawnego krlestwa Polskiego, 231. O tome dalje u tekstu.
50
Aschbach, Geschichte Kaiser Sigismunds, 325; Lichnowsky, Geschichte des Hauses Habsburg, 146147; Mailth, Geschichte der Magyaren, 176; Horvth Mihly, Magyaroszg trtnelme, Ujonnan
tdolgozta Dr. Hatvani Mihly, Msodik ktet Az rpdhz kihalttl a Mohcsi, Heckenast
Gusztv Tulajdona, Pesten, 1860, 254-255; Thallczy, "De Missali glagolitico Hervoiae
Commentatio historica", 78; Isti, "Hervoja herczeg s czmere", 4; Isti, "Vojvoda Hrvoja i njegov
grb", 175-176; Isti, "Herzog Hrvoja und sein Wappen", 112-113; Wertner, "Die Ofener Gste von
1412", 170-181; Erik Fgedi, "Turniere im mittelalterlichen Ungarn", u: Das Ritterliche Turnier im
Mittelalter, (Hrsg. von Josef Fleckenstein), Vandenhoeck & Ruprecht, Gttingen, 1985, 390-400;
R.[cz], "1412", 454.
49

297

emir o. filipovi

"Worol".51 Ne pridajui ovom podatku mnogo znaaja, istraivai su se uglavnom

orijentirali na Windeckeov opis dogaaja od nekoliko godina ranije, koji je unio
istinsku pomutnju u cijelu ovu priu. Naime, on u svom djelu tvrdi da je prilikom
velikog Sigismundovog upada u Bosnu 1408. godine, vojska ugarskog kralja uspjela
zarobiti bosanskog vladara i odvesti ga sa sobom u Ugarsku,52 to bi znailo da je
Tvrtko II doekao viteke sveanosti na budimskom dvoru kao ugarski zarobljenik.53
Jovan Radoni, koji je prvi prepoznao ovu situaciju kao problematinu, ipak nije
odustao od pomenute postavke, te je ustvrdio kako je Tvrtko II boravio u Budimu
uporedo sa Ostojom, ali da je tamo bio bez kraljevskog dostojanstva, kojeg je nosio
ovaj posljednji.54
Pored toga to je kralj Ostoja od ranije batinio dobre odnose sa ugarskim
dvorom, jo jedna injenica upuuje na to da Tvrtko II nije mogao biti smatran
legitimnim bosanskim kraljem 1412. godine, te da se nije ni mogao javiti s tom
ulogom u Budimu. Njega izvjesno vrijeme, od 1409. godine, vie ne susreemo u
izvorima, a i danas ostaje nerijeeno pitanje gdje se nalazio tokom tog perioda.55
Ovo je bio i osnovni razlog zbog kojeg se veina domaih historiara opredijelila za
to da je na vitekim sveanostima boravio kralj Ostoja,56 iako postoje i pouzdaniji
"Worol konig zu Wossel" Windecke, Denkwrdigkeiten, 10; "Knig Worol von Bosnien"
Windecke, Das Leben Knig Sigmunds, 10. Iako se ova osoba u jednom drugom rukopisu
Windeckeovog djela navodi kao Marolt, Isto, nap. 2 na str. 10, ipak ostaje nejasno da li se ovo ime
moe dovesti u vezu sa mavanskim banom Ivanom Moroviem (ma. Johann v. Marti dg. Gutkeled),
kako je to inila starija historiografija. Usp. Aschbach, Geschichte Kaiser Sigismund's, 325; Klai,
Poviest Bosne, 244; Isti, Povjest Hrvata, II/2, 51-52; Thallczy, "De Missali glagolitico Hervoiae
Commentatio historica", 79; Isti, "Hervoja herczeg s czmere", 4; Isti, "Vojvoda Hrvoja i njegov grb",
175; Isti, "Herzog Hrvoja und sein Wappen", 113; Wertner, "Die Ofener Gste von 1412", 177.
52
"Du solt wissen in dem jore, also man zalt von gotes geburt 1400 und funf jor, da zouch konig
Sigemont in das konigrich z Wohssen mit grossem volg, daz was mit 60tusent mannen. do zouch
er in das konigrich, wann sich der konig wider in gestalt hette darumbe so lag er dri ganzer jor in
dem lande winter und sommer und betwang daz konigrich mit einander und ving den konig von
Wohssen und frt in mit im gon Ofen" Windecke, Denkwrdigkeiten, 20; Isti, Das Leben Knig
Sigmunds, 19.
53
Usp. Mlyusz, Kaiser Sigismund in Ungarn, 140. Ovaj dogaaj rasvijetlio je jo ,
" ", , . I, . 1-4, -, 1935, 352-367.
54
"... II. ,
, .
II. , ", , "
", nap. 43 na str. 55.
55
ivkovi, Tvrtko II Tvrtkovi, 63.
56
Klai, Povjest Hrvata, II/2, 51-52; , " ", nap. 43 na str. 55; ii,
Vojvoda Hrvoje Vuki Hrvatini, 224; , I, 408; Perojevi, "Stjepan Ostoja
(opet)", 437; ivkovi, Tvrtko II Tvrtkovi, 67; -, , 91; Lovrenovi, Na
klizitu povijesti, 169-170.
51

298

viteke sveanosti u budimu 1412. godine i uee bosanskih predstavnika

izvorni podaci koji podravaju tu tvrdnju. Naime, 20. maja dubrovaki poslanici
u Ugarskoj, Nikola Gueti i Matija Gradi,57 dobili su zadatak da zamole kralja
Sigismunda da razgovara s kraljem Ostojom i ostalim bosanskim baronima koji se
nalaze u Ugarskoj, o sluaju Ostojinog neaka Vuka, koji je 8. maja te godine izvrio
teko razbojnitvo opljakavi i ubivi dubrovakog trgovca Jaku Bunia nedaleko
od Visokog. Ugarski kralj je, prema njihovim procjenama, bio najpozvaniji da
intervenira kod bosanskih velikaa kako bi se po ovom pitanju dolo do pravde
i povrata opljakanog srebra.58 Svojim su poslanicima Dubrovani takoer
poslali i etiri "slavenska" pisma, od kojih su jedno trebali predati kralju Ostoji, a
preostala tri ostalim bosanskim velikaima u Ugarskoj.59 Tu se vjerovatno radi o
istim neimenovanim velikaima pomenutim u instrukciji koju su Gueti i Gradi
dobili sedam dana ranije, a kojom su bili upueni da zamole kralja Sigismunda da
posreduje po pitanju Konavala i Draevice, jer mu se sada za to pruila odlina
prilika poto s njim borave i bosanski baroni.60

Nikola Gueti se u to vrijeme nalazio u tromjesenoj diplomatskoj misiji u Ugarskoj. U Iloku su

mu te godine ukradena dva konja sa sedlima i izvjesna suma novca (ukupno 24 dukata).
, " (1300-1541)",
, . XXVII, , 1980, 61.
58
"Et volemo che in lo parlar faiti al re sopra questo facto quando a vui parera, recordati al re, che
parli cum lo re Hostoya et cum zaschuno de quelli baroni de Bosna che se trouara li vy sia facta
zustisia de questo sangue per quello modo parera a la sua maiestad" (20. maj 1412), Dravni arhiv u
Dubrovniku (dalje: DAD), Lettere di Levante (dalje: Let. di Lev.), sv. VII, f. 45. O ovom dogaaju
usp: Gelcich, Jzsef Lajos Thallczy: Diplomatarium relationum reipublicae Ragusanae cum
regno Hungariae Raguza s Magyarorszg sszekttetseinek oklevltara, Budapest, 1887, 207-208;
Nicolai Iorga, Notes et extraits pour servir a lhistoire des croisades au XVe sicle, II, Paris, 1899, 135;
iro Truhelka, "Crtice iz srednjega vijeka (Na osnovu dubrovakih arhivalija)", Glasnik Zemaljskog
muzeja u Bosni i Hercegovini, XX, Sarajevo, 1908, 429; , 1395.
1423. o , ,
, , I, , 1858, 112-113;
, , I, , ,
, , o , , . XIX,
. , 1929, 442.
59
"Item cum questa ve mandemo 4 letere sclaue al re Hostoya et altri baruni et sono signade de fuora
a chi uanno per la morte del dicto Jacomo et pero dati le trouandosi in quelli luogi di Hongaria
et parlati quanto a la uostra discrecion parera. Item cum questi ve mandamo 4 letere, una al re
de Bosna et l altre a i baruni come e dicto" (20. maj 1412), DAD, Lett. di Lev, sv. VII, f. 45. Usp.
Truhelka, "Crtice iz srednjega vijeka", 429.
60
"Prima porta la letera de credenza e facto lo debito inchino cum la debita recomandazone diti: La
serenissima maiesta vostra, si como per la scritura cum lo nostro canzelero mandado a la vostra
presencia sopra el facto de le possession de Canale et Drazeviza, et la oferta a vui facta per lo dicto
cancelier, et perche mo e tempo che haveri apresso di vui li baroni di Bosina, li vostri serviduri
recordano sopra di zo a la vostra maiestade" (13. maj 1412), DAD, Lett. di Lev, sv. VII, f. 42v. Usp.
Gelcich Thallczy: Diplomatarium, 205.
57

299

emir o. filipovi

Koliko je Ostoja bio preokupiran odlaskom u Budim slikovito govori i razrjenica

rauna Palka Vuevia, izdata nakon to se bosanski kralj, vjerovatno pun utisaka,
vratio u svoju zemlju. Naime, Palko je uplatio zakupninu za carine prije nego je kralj
krenuo na put, ali Ostoja to nije stigao javiti u Dubrovnik jer se bio "zanio" zbog svog
odlaska u Ugarsku kralju Sigismundu.61
herceg hrvoje vuki hrvatni

Unato injenici da je budimskom saboru prisustvovao i bosanski kralj, najvie

panje na sebe je privukao ipak herceg Hrvoje Vuki Hrvatini, kojeg u spisku
velikaa prepoznajemo pod odrednicom "ain herczog von Spalet".62 Toliko je bio
upeatljiv da ga je poljski hroniar Dugosz ak zabiljeio kao bosanskog kralja, koji
je, zajedno sa svojom suprugom, Jelenom Nelipi, uveliao budimske proslave.63 U
Budim je vjerovatno doao sa velikom pratnjom jer Dugosz istie da su se njegovi
vitezovi posebno istakli svojom visinom i krupnim tjelesnim proporcijama, te da su u
vitekim igrama namdaili ostale superiornijom snagom i hrabrou.64 Ovaj izvjetaj
se podudara i sa fizikim opisom Hrvoja i njegove pratnje koji su doekali Ladislava
Napuljskog u Zadru jula 1403. godine.65
Navedeni podaci o hercegu nimalo ne ude ako imamo u vidu nain na koji je
troio novac tokom svojih boravaka u Budimu. On je prilikom jednog od svojih
odlazaka ugarskom kralju pozajmljivao novac od svoje supruge Jelene, za to joj je
"...bihj vamj dalj listj ali vo pogoh na ugre gdnu kral~ kako samj se zanipil (!) bilj...",
, , I/1, 443. Stojanovi je dokument datirao prije 10. juna
1412. godine. Isti dokument je objavljen i u: , ,
, IX, , 1892, 61
62
MOL, DL 39277.
63
"Ban Boniacki Karwen (Charwen) swoj i maonki swej obecnoci, uwietni to igrzyska, gdy
i jego rycerze, wzniosej i olbrzymiej postawy, odznaczyli si na turniejach odwag i sil." Dugosz,
Dziejw polskich ksig dwanacie, 131; "Rex Bossnensis Charwen sua et suae consortis praesentia
ludum hunc celebriorem et effecerat, cum et sui milites, altae et procerae staturae, strenui et animosi
in pugna spectarentur." Isti, Historiae Polonicae, 141. "Krl Boni Charwej obecnoci swoj i swojwj
maonki doda wiksego blasku tym igrzyskom, sczeglnie e jego rycerze o wysokich i smukych
sylwetkach dali si pozna jako wytrwali i odwani w walce." Isti, Roczniki czyli kroniki sawnego
krlestwa Polskiego, 231.
64
Vidi prethodnu napomenu.
65
"Erant enim hic Regem expectantes Chervoya, magnus dominus potentia, corpore non minori, qui
(ut dicitur) causa principalis extat de statu Regis in partibus istis; erat el comes Iohannes cognatus
suus, etiam magne potentiae dominus, et nobiles plures qui omnes de regno Bosne sunt; homines
supra quoscumque viderim corpore excellentes" (juli 1403), "Due Vite di Filippo Scolari detto
Pippo Spano Con documenti e note", u: "Vite di illustri Italiani", Archivio storico Italiano, Tomo
IV, Firenze, 1843, 217. Usp. Franjo Raki, "Pokret na slavenskom jugu koncem XIV i poetkom XV
stoljea", Rad JAZU, knj. IV, Zagreb, 1868, 60; ii, Vojvoda Hrvoje Vuki Hrvatini, 155-156
61

300

viteke sveanosti u budimu 1412. godine i uee bosanskih predstavnika

kasnije dao grad Kotor sa upom Vrbanjom i kue u Dubrovniku.66 Raniji istraivai
su ovaj Hrvojev potez obino pravdali besparicom, ali e prije biti da razlog lei u
njegovoj elji da se bolje predstavi na ugarskom dvoru a usput i da se rijei nekih
posjeda koji su upravo 1412. godine postali problematini.67 To njegovo rasipnitvo
sasvim je u skladu sa idealima ondanjeg vitetva koje je teilo ka tome da vitezovi
budu to uveniji te da se o njihovom bogatstvu i slavi pria na sve strane.68 Meutim,
Hrvojeva velianstvena pojava u Budimu nije mu bila od velike pomoi jer je ve
sljedee godine pao u Sigismundovu nemilost te je proglaen javnim buntovnikom
koji je iznevjerio kralja i "svetu krunu".69
vojvoda sandalj hrani kosaa

Da politiki znaaj vojvode Sandalja Hrania nije bio ogranien samo na

bosanske okvire, te da je njegova uloga sezala i daleko van domena na kojem je
imao realnu vlast, govori nam i njegovo prisustvo u Budimu 1412. godine. U
pominjanom spisku velikaa moe se s velikom vjerovatnoom ustvrditi da se zapis
"der Czandal" odnosi upravo na njega, pogotovo to je njegovo ime bilo poznato i
"u toi vrme kada hwtqhwsmo poiti na ugre gdnu kral~ igjmuntu umirive se nim tjda
u vasjnicahj na ti putj greduk zasmo u gospog lqne bgom dannom mi hrjcgwvice n
navljstitqhj pqnzi stj tisuk dukatovj zlatqhj i pakq prijd j tuda s ugarj drugwj
podj zveamj takog zasmo u te gospog lqn hrcgovic li n pqnzi navlastitqhj
etiri tisuki dukatovj zlatqhj" (2. april 1412), , ,
I/1, 550; , , I, 176. Usp. Dubravko Lovrenovi, "Jelena Nelipi, splitska
vojvotkinja i bosanska kraljica", Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, vol. 20, Zagreb, 1987, 186.
Jelena je bila izrazito poslovna ena koja je strogo vodila rauna o svim zaduenjima i kamatama
koje su joj dugovali njeni dunici. Isto, 185-186.
67
O problemima koji su se pojavili u Dubrovniku nakon to je poetkom 1412. godine Hrvoje svoju
kuu i posjede koje je tamo imao stavio na raspolaganje svom protovestijaru Mihajlu Kabuiu, inae
Dubrovaninu, vidi: , " ",
, . LVI, , 2008, 355-357. Pogreno je vezivanje ove pozajmice za put
u Ugarsku 1412. godine kako to ini -, , 91-92. Pozajmica je uinjena
ranije, najvjerovatnije prilikom Hrvojinog izmirenja sa Sigismundom 1409, a isplata u vidu kua i
posjeda izvrena je tek kasnije, tj. 1412. godine.
68
"Uz sjajni pak podatak da je bosanski vlastelin Hrvoje na vitekom turniru u Ugarskoj pred svojim
atorom izlagao kieni misal, zacijelo onaj raen u Splitu, nema sumnje da su dostojanstvenici
birani instrumentarij gotikog predznaka shvaali sredstvom isticanja svojeg identiteta po moderno
biranim obiajima Zapada." Igor Fiskovi, "Umjetnost gotikog doba na tlu Bosne i Hercegovine",
Kolo asopis Matice hrvatske, br. 2/05, Zagreb, ljeto 2005, 12-56. Naalost, autor nije naveo izvor
ovog uistinu "sjajnog" podatka.
69
"eundam Heruoyam, tanquam nostri culminis et sacrae nostrae coronae notorium rebellem et
infidelem" Fejr, Codex Diplomaticus, X/5, 407-409. Usp. Dubravko Lovrenovi, "Vitez, herceg i
pataren (Ideoloki stereotipi i ivotna stvarnost)", Zbornik radova o fra Anelu Zvizdoviu, SarajevoFojnica, 2000, 42.

66

301

emir o. filipovi

poljskom ljetopiscu Dugoszu.70

To je bilo i vrijeme kada su se za njegovu naklonost otimali i Venecija, ali i
Sigismund. Jednom prilikom, krajem aprila 1412. godine, Sandalj se osjetio dunim
da se Mleanima opravda zbog pribliavanja ugarskom kralju. Poslao je ambasadora
u Veneciju da se izvine tamonjoj vladi zato to je lino boravio kod Sigismunda,
kojem je otiao iskljuivo zato to mu je bio obavezan ali i zbog estih poziva koji su
mu bili upuivani. Ipak, poto je bio svjestan svojih odnosa s Venecijom, tamo nije
nita poduzimao protiv njenih interesa.71
Zbog nedostatka izvora pozadina ovog Sandaljevog boravka u Ugarskoj ostat e
nepoznata, iako je evidentno da su njegove veze sa Sigismundom bile mnogo tjenje
nego to o tome govore raspoloivi podaci. Ne moe se iskljuiti ni mogunost
da je Sandalj boravio u Budimu ljeta 1411. godine, skupa sa despotom Stefanom
Lazareviem, koji je tada sa ugarskim kraljem pregovarao o jaanju meusobnih
MOL, DL 39277; "Sandala Bonieskiego" Dugosz, Dziejw polskich ksig dwanacie, 131. "
Sandal Bossnensis" Isti, Historiae Polonicae, 141. "Sandy z Boni" Isti, Roczniki czyli kroniki
sawnego krlestwa Polskiego, 231. Prisustvo Sandalja Hrania na vitekim sveanostima nije
nikada u historiografiji dovoeno u pitanje. Usp. Thallczy, "De Missali glagolitico Hervoiae
Commentatio historica", 79; Isti, "Hervoja herczeg s czmere", 4; Isti, "Vojvoda Hrvoja i njegov grb",
175; Isti, "Herzog Hrvoja und sein Wappen", 113; Wertner, "Die Ofener Gste von 1412", 177; Klai,
Povjest Hrvata, II/2, 51-52; , " ", nap. 43 na str. 55; ii, Vojvoda
Hrvoje Vuki Hrvatini, 224; , I, 408; Perojevi, "Stjepan Ostoja (opet)",
437; ivkovi, Tvrtko II Tvrtkovi, 67; -, , 91; Lovrenovi, Na klizitu
povijesti, 169; Kurtovi, Veliki vojvoda bosanski Sandalj Hrani Kosaa, 188-189.
71
"Cum ad presentiam nostri dominii nuper comparuerit unus ambaxiator magnifici domini Sandali,
et explicaverit tria in effectu, videlicet primo, in excusando se erga nostrum dominium, si, sicut
notum est, ivit personaliter ad dominum regem Hungarie, quoniam si hoc fecit, processit tanquam
requisitus multocies et obligatus sibi; et quod non obstante, quod pluries recusavisset ire, denique
non possendo aliter facere, ipsum oportuit ire; notificando et clarificando nostrum dominium,
quod quia semper habuit maximam reverentiam et optimam dispositionem et affectionem nostro
dominio; et etiam quia scit primitus fuisse obligatum nobis quam domino regi predicto, velimus
esse certos, quod nunquam tractaret nec consetiret facere rem, que foret contra honorem nostri
dominii et statum nostrum nunc nec in futurum Et primo ad primam partem, accessus ipsius
Sandali ad dominum regem Hungarie, dicatur, quod, quia semper tenuimus ipsum magnificum
dominum in honorabilem amicum nostrum et optime dispositum ad honores nostros, sicut nobis
fecit oretenus explicari et dici, idcirco reddimus nos certos, quod licet iverit ad dominum regem,
idem dominus Sandali propter promissiones factas nobis alias, non fecisset nec faceret aut tractaret
aliquid contra nos nunc et in futurum." (22. aprila 1412) Ljubi, Listine VI, br. CCXVIII, str. 252253; , " ",
, XII, , 1860, br. CCLXVIII, str. 333-336; Usp. Klai, Poviest Bosne,
244; Perojevi, "Stjepan Ostoja (opet)", 437; Marko unji, Bosna i Venecija (odnosi u XIV. i XV.
st.), HKD Napredak, Sarajevo, 1996, 134-135. ime Ljubi je tvrdio da je Sandalj bio u Veneciji
poetkom 1412. godine, iako tu pretpostavku ne potvruju izvori. Usp. Isti, Ogledalo knjievne
poviesti jugoslavjanske na poduavanje mladei, knj. II, Emidija Mohovia Tiskarski Kamen. Zavod,
Rijeka, 1869, 22.
70

302

viteke sveanosti u budimu 1412. godine i uee bosanskih predstavnika

odnosa.72 Tu pretpostavku dodatno bi osnaila injenica da se u budimskim

pregovorima spominje i bosansko plemstvo s kojim je postignut dogovor.73
Imajui u vidu da su Sandalj i despot, kroz Sandaljev brak sa despotovom sestrom
Jelenom, bili povezani i tazbinskim vezama, moemo pretpostaviti da su i tokom
vitekih sveanosti, odranih u Budimu godinu dana kasnije, najvie vremena
provodili zajedno. O tome nam govori i pominjana instrukcija dubrovakim
poslanicima od 13. maja, kojm im je bilo zapovjeeno da ne govore pred despotom
i Sandaljem o nekoj stvari koju su oni uinili skupa.74 To se vjerovatno ima odnositi
na njihov meusobni dogovor iji nam sadraj i smisao nisu sauvani.
knez pavle radinovi

Poto izvori ne govore jasno da li je u Budimu sa Ostojom, Hrvojem i Sandaljem

boravio i knez Pavle Radinovi, izvjesno je da e svako ponueno rjeenje ovog
pitanja ostati u domeni pretpostavke. Pojedini autori, koji su se odluili za opciju da
je knez Pavle 1412. godine bio u Ugarskoj, nisu uvijek obrazlagali svoja stanovita,
to je bila i praksa onih koji su ga u potpunosti izostavljali.75
Jovan Radoni je bio stanovita da je knez Pavle boravio u Budimu, gdje je
uestvovao na vitekim sveanostima skupa sa ostalim bosanskim velikaima, ali nije
ponudio konkretnije izvore za svoje tvrdnje. On je, priznajui da izriitog spomena
o knezu Pavlu nema, mislio da ga se treba traiti u ve spomenutom spisku meu
" zwei grafen von Ursyn (Blagay)".76 Meutim,
Despot Stefan boravio je u Budimu poetkom mjeseca jula 1411. godine, RTA VII/1, No. 78-80,
125-128. Usp. regeste istih dokumenata koje donose Lajos Thallczy Antal ldsy, Magyarorszg
mellktartomnyainak oklevltra A Magyarorszg s Szerbia kzti sszekttetsek oklevltra 11981526, Magyar Tudomnyos Akadmia, Budapest, 1907, 52-53. Usp. , "
", u: , , Studia
Historica Collecta, . 1, , 2006, 657-658. O despotovim boravcima na ugarskom dvoru
pie i njegov biograf Konstantin Filosof, usp. , "
", , . XLII,
, 1875, 311.
73
"So ist ieczund beslossen und geendet mit dem herzogen der Syrfey und der landschaft zu Bossen,
die dum knigreich zu Ungern sam ein schilt sein frides an dem ende" (10. juli 1411) RTA VII/1, No.
79, 126-127.
74
"Perche Sandali e facta una cosa cum lo despotto, et lo despotto cum lui, da questo facto non parlati
niente cum li dicti despotto et Sandali." (13. maj 1412) DAD, Lett. di Lev, sv. VII, f. 43. Usp. Gelcich
Thallczy, Diplomatarium, 206. Usp. Kurtovi, Veliki vojvoda bosanski Sandalj Hrani Kosaa, nap.
645. na str. 189.
75
Bez ikakvih dodatnih objanjenja i ograda, kneza Pavla meu vlastelom prisutnom u Budimu
navode: ii, Vojvoda Hrvoje Vuki Hrvatini, 224; , I, 408; Perojevi,
"Stjepan Ostoja (opet)", 437; ivkovi, Tvrtko II Tvrtkovi, 67; -, , 91.
76
, " ", nap. 43 na str. 55. Usp. MOL, DL 39277.
72

303

emir o. filipovi

mnogo bi vjerovatnije bilo da je pokuao Pavla Radinovia povezati s bosanskim

grofom ("Ain graf von Bossen") iz istog spiska, u kojem Lajos Thallczy nije uspio
prepoznati bosanskog velikaa, nego ga je poistovijetio sa jednim grofom sv. Jurja iz
njemakog grada Bsinga.77 Osim istovjetne grafije rijei "Bossen" koja je zapisana
uz titule bosanskog kralja i neimenovanog bosanskog grofa, da se uistinu radi o
bosanskom velikau upuuje nas i pomenuta vijest o etiri "slavenska" pisma koja su
Dubrovani poslali bosanskom kralju i ostaloj trojici bosanskih barona.78 Ako su dva
od preostala tri pisma bila namijenjena hercegu Hrvoji i vojvodi Sandalju, namee
se zakljuak da je tree pismo moglo biti adresirano knezu Pavlu velikau za kojeg
se smatra da je uz pomenutu dvojicu monika zauzimao najistaknutiju poziciju u
bosanskom kraljevstvu.79 Naime, nita izriito ne govori protiv ove mogunosti jer se
s razlogom pretpostavlja da se knez Pavle Radinovi izmirio sa kraljem Sigismundom
u isto vrijeme kada i "cijela Bosna", te da je njegov visoki poloaj bio prepoznat i na
ugarskom dvoru.
Pavlov pretpostavljeni boravak u Ugarskoj mogao bi se takoer dovesti u vezu sa
pitanjem Konavala i Draevice, o kojem je zasigurno bilo rijei i u Budimu.80 Obzirom
da su ovakvi razgovori jedino mogli biti uspjeni ako je u njima uestvovao i knez Pavle
Radinovi, teko bi bilo povjerovati da bi Dubrovani pokrenuli rjeavanje ovog problema
bez njegovog prisustva. Naime, Dubrovani su Pavlov dio Konavala mogli dobiti samo uz
izriiti njegov pristanak, i uz, kako se kasnije pokazalo, prilinu novanu naknadu.
Zakljuak
Meunarodni skup velikaa koji se 1412. godine odrao na ugarskom dvoru u
Budimu predstavljao je izvanrednu priliku za bosanske barone da se afirmiraju
u drutvu vodeih politikih linosti srednjovjekovne Evrope. Njima se tada, u
ozraju viteko-dvorske kulture, stojei rame uz rame sa nekim od najkrupnijih
i najeminentnijih velikaa toga doba, pruila mogunost da prezentiraju svoju
pripadnost evropskom plemstvu. Prema sauvanim opisima ovog dogaaja, evidentno
je da u tom zadatku nisu nipoto zakazali, nego da su se ak uspjeli posebno istai u
blistavom arenilu okupljenog svijeta koji je tom prilikom boravio na dvoru ugarskog
Ma. Grafen Szentgyrgyi s Bazini, njem. Grafen von Sankt-Georgen und Psing. Thallczy, "De
Missali glagolitico Hervoiae Commentatio historica", 78; Isti, "Hervoja herczeg s czmere", 4; Isti,
"Vojvoda Hrvoja i njegov grb", 175; Isti, "Herzog Hrvoja und sein Wappen", 112. I Moritz Wertner
je prepoznao da se u ovom sluaju radi o bosanskom grofu, koji bi morao biti "selbststndiger
Dynast", ali ga je, slijedei Windeckea, pogreno identificirao kao Ivana Morovia. Usp. Wertner,
"Die Ofener Gste von 1412", 177.
78
DAD, Lett. di Lev, sv. VII, f. 45. Vidi napomenu 55.
79
, " ", , . XXI, , 1974, 13-14.
80
DAD, Lett. di Lev, sv. VII, f. 42v. Vidi napomenu 56.
77

304

viteke sveanosti u budimu 1412. godine i uee bosanskih predstavnika

kralja. Navedeni primjeri hercega Hrvoja Vukia Hrvatinia, koji je potroio veliku
sumu novca da bi se u sjaju i raskoi pojavio u Budimu, i kralja Stjepana Ostoje, koji
je zbog puta u Ugarsku zaboravio izvriti svoje redovne vladarske obaveze, govore
mnogo o znaaju ove manifestacije, kao i o panji koju su bosanski velikai uloili da
bi se u to boljem svjetlu predstavili pred evropskom feudalnom elitom.
Te njihove napore prepoznala je i kritika historiografija koja je uspjela iskoristiti
dostupne izvore i konano se izjasniti da je, uz hercega Hrvoja i vojvodu Sandalja
Hrania, na budimskom dvoru, umjesto Tvrtka II, boravio bosanski kralj Ostoja.
Pitanje identifikacije etvrte linosti koja se skupa s pomenutom trojicom nala u
Budimu je neto kompleksnije i zahtijeva oprezniji pristup. Meutim, unato injenici
da se njegovo ime nigdje izriito ne spominje u suvremenim zapisima, moe se zakljuiti
da za sada nita ne govori protiv mogunosti da je ta osoba bio knez Pavle Radinovi.

summary
emir o. filipovi

Chivalrous Festivities held in Buda in 1412

and the participation of Bosnian magnates
The international assembly of magnates which was held in 1412 on the Hungarian
royal court in Buda represented an exceptional opportunity for Bosnian barons to affirm
themselves in the company of leading political personalities of medieval Europe. Standing
side by side with some of the most important and most eminent magnates of that time,
they were presented with a chance to confirm their association with European nobility.
According to preserved descriptions of this event, it is obvious that they did not fail in this
enterprise, but that they excelled and distinguished themselves in the colourful display of the
gathered multitude that resided at court of the Hungarian king Sigismund of Luxemburg.
The stated examples of herzog Hrvoje Vuki Hrvatini, who spent a large amount of
money to present himself in Buda, and King Ostoja, who forgot his regular royal duties
because of the preparation for his trip to Hungary, speak a lot about the importance of this
manifestation, and the attention and care that the Bosnian magnates attributed it, all in
order to present themselves better in front of the European feudal elite.
Their aspirations were recognized by critical historiography which managed to use
the available sources and to finally determine that, along with herzog Hrvoje and duke
Sandalj Hrani, Bosnian King Ostoja was present at the Hungarian royal court rather
305

emir o. filipovi

than King Tvrtko II. The issue of identification of the fourth person who stayed in Buda
with the mentioned three is somewhat more complex and requires a cautious approach.
However, despite the fact that his name is not explicitly mentioned in contemporary
records, we can still conclude with a fair amount of certainty that nothing goes against
the assumption that this person might have been count Pavle Radinovi.
Prilog 1.
Suvremeni spisak uesnika budimskih sveanosti.
(MOL, "I szekci Bcsi levltrakbl kiszolgltatott iratok", DL 39277)

306