Julije II je bio najvei patron sposoban da istovremeno angauje Bramantea,
Mikelanela, Rafaela na delu koje su oni izveli svim svojim snagama. Bramanteov Sveti Petar, da je ikada izveden, bio bi u rangu Mikelanelove Sikstinske kapele ili Rafaelovih Stanci, ak bi ih nadmaio u grandioznosti koncepcije. Ve sredinom 15 veka postalo je oigledno da je Sveti Petar star ve vie od 1000 godina u veoma loem stanju. Nikola V je dao neke osnove za reizgradnju hora ali posle njegove smrti 1455 nita nije uraeno sve do izbora Julija II 1503. Ve tada se inilo da je Julijeva prvobitna namera bila neto vie od popravljanja stare bazilike i reizgradnje neophodnog. Stara bazilika blagoslovena je svojim vezivanjem za prvog hrianskog cara kao i grobom svetog Petra i samo je samopouzdana linost kao Julije II mogao da srui staru crkvu u cilju podizanja nove. Leta 1505 Bramante i papa morali su da donesu odluku o obnovi u pravom herojskom rimskom vidu najvee crkve zapadnog hrianskog sveta jer je Carigrad pao 1453 a samim tim i Aja Sofija. Postoji medalja koja proslavlja postavljanje prvog kamena 18 aprila 1506 i crte koji predstavlja Bramanteov originalni projekat, ujedno jedini pouzdano njegov sauvani crte. Natpis na medalji je TEMPLI PETRI INSTAVRACIO od glagola instaurare to znai obnoviti, oiveti, dovesti do zavretka i esto je korien u latinskoj crkvi, to nam govori pre o nameri da se Konstantinova bazilika obnovi nego da se ukloni i zameni novom i veom. Ali, dokumenta za njene najranije godine ne postoje, nemamo podatak kada je Bamante prvi put odreen da pravi novi projekat kao i injenica da njemu nikada nisu date specifine instrukcije. Za obojicu je simbolizam graevine bio veoma znaajan, ograen grob Princa Apostola u bazilici iji su tip arhitekti 4 veka odredili kao klasini. Takoe, Bramanteov crte moe biti crte za reizgradnju hora, dodatka graevini veoma slian onom u Santa Marija dele Gracije u Milanu. Ipak, obino se prihvata da su se njegove prvobitne ideje odnosile na graevinu koja je centralnog tipa i da su projekcije latinskog krsta koji je ovde na kraju trijumfovao nametnute njemu od klera. Latinski krst je izmeu ostalog imao mnogo vee liturgijske prednosti koje su ujedno bile razlog za modifikaciju postojee bazilike u tip latinskog krsta. Ipak pogreno je pretpostaviti da je latinski krst religiozni tip plana dok je centralni plan svetovni ili ak paganski. Tako da ideja da bi reizgradnja ovog jednistvenog spomenika mogla imati samo arhitektonski znaaj i da su Bramante i Julije II pokuali da ga preprave u paganski oblik odaje potpuno pogreno shvatanje razvitka italijanske arhitekture, Bramanteove umetnosti i iznad svega linosti Julija II. Bramanteov projekat je direktno izveden iz Tempijeta jer je on projektovao martirijum na ogromnoj skali. Dalje je on eleo da udrui ranohriansku baziliku sa ovim martirijumom. Redizajnirajui antiku rimsku graevinu unutar istih okvira
kojim su bili ogranieni Konstantinovi arhitekti IV veka drugih Konstantinovih
zadubina: Svetog groba i Crkve roenja, takoe komibinujui martirijum sa bazilikom. U ovom dodatku znamo da je za Bramanteovu generaciju matematika perfekcija centralnog plana imala teoloki simbolizam u tome to je reflektovala perfekciju Boga. (za tu generaciju simbolizam crkve oblika latinskog krsta bio je oigledan) Ali, posle vie od pola veka srednjevekovni tip crkve latinskog krsta je jo jednom postavljen kao prioritetan, i ova promena ukusa verovatno je uticala na promene u dizajnu Svetog Petra. Kada je Bramante umro on nije ostavio konani projekat koji bi njegov naslednik Rafaelo preuzeo. Osim prvobitnih glavnih stubaca i postavke velikih lukova koji razdvajaju stupce malo je izgraeno. Ova dva elementa uslovljavaju skalu postojee graevine, tako da su svi oni koji su ga nasledili u funkciji kapo maestra bili ogranieni njegovim shvatanjem herojskog, ali njegov nedostatak iskustva na tako kolosalnoj skali se ogleda u stupcima koji su bili neadekvatni da pridre teinu koju je na njih postavio. Zato su svi njegovi naslednici bili primorani da uveaju stupce ili da obezbede vie i vie potpore za pritisak kupole jer nisu poznavali ovaj njegov nain rada koji bi zahtevao ak i vie potpore nego to ima sadanja graevina. Uprkos injenici da nije bilo konanog projekta mogue je dobiti prilino preciznu ideju Bramanteovih namera na kraju njegovog ivota i suprotstaviti je s onim na poetku njegovog rada. Nezavisno od autografskog crtea, u Uficiju, i osnivake medalje postoje brojni crtei vezani za Bramanteovu kancelariju, na primer, iz ruke njegovog asistenta i sledbenika Baldazara Perucija, Meni Kantonija de Kijarelisa... Njegova sveska za crtanje sadri jedan crte koji, izgleda, potvruje da je Bramante napravio drveni model, iako je on postojao, izgleda, pogreno da Bramante nije ostavio definitivni dizajn. Jo za vreme njegovog ivota pomagao mu je Antonio da Sangalo, mlai, najpre kao njegov asistent i crta, a posle Bramanteove smrti je i sam radio u nadzoru graenja i pravljenja velikog drvenog modela koji i danas postoji. Nakon Bramanteove smrti 1514 njega su kao kapo maestra nasledili Rafael i Peruci koji su dali razliite planove, ali oni nisu mnogo uticali na postojeu konstrukciju. Pljaka Rima od strane carskih trupa 1527 je uticala da se graenje stopira sve do 30tih godina 15 veka. U tom razoblju upravo Antonio da Sangalo mlai koji je takoe radio kod Bruneleskia poinje redizajniranje graevine u celini, i popravku teta prouzrokovanih dugim zaputanjem. Centralni prostor je uslovljen injenicom da su Bramanteovi stupci ve postojali, ali ih je Sangalo veoma uveao i istovremeno je i projektovao novi oblik kupole nalik konici, mnogo lakoj za konstruisanje. Postoji crte i veliki drveni model ovog projekta koji je Sangalo nainio poslednjih godina svog ivota. Njegova smrt spreila je, sreom, izvrenje jer Sangalov model pokazuje da su svi Bramanteovi neposredni naslednici bili nesposobni da razmiljaju na herojskoj skali i pre su pristupali nizu kompromisnih reenja. Tako model pokazuje
nespretan kompromis izmeu centralnog plana i longitudinalnog oblika koji je bio
Rafaelov doprinos projektu neto pre 1520. elja da kombinuje lepotu centralnog plana sa praktinim prednostima latinskog krsta see unazad do Bramantea i on je izvrio veliki uticaj i na Mikelanela koji je nasledio Sangala u januaru 1547, 30 godina nakon Bramanteove smrti. Iako oni nikada nisu bili prijatelji, Mikelanelo je izrazio svoju nameru da se vrati na Bramanteovsku osnovnu formu koju je on izveo u veoma detaljnom i suptilnom svoenju Bramanteovog plana u kombinaciju centralnog plana i latinskog krsta izraenih u maniristikim terminima. Pre svega, ovo znai da, dok je Bramante uskladio svoj centralni plan, kao kvadratni oblik sa ulazom na bilo koje od etiri ravne strane, Mikelanelo je postavio kvadrat na jedan ugao i dobio oblik dijamanta koristei ugao kao glavnu fasadu tako to je tu stranu zatupio i dodao joj veoma veliki portik. Poreenje dva plana i dalje pokazuje da je Mikelanelo smanjio ukupnu veliinu, uveao glavne stupce i redukovao otvorene prostore izmeu stubaca i spoljanjih zidova. Time je on doprineo stabilnosti graevine i snabdeo je adekvatnom potporom za kupolu iako je napustio ideju graenja Bramanteove kupole i konstantno modifikovao svoje projekte i ideje. On je pristupio konstrukciji sa mnogo vie snage nego to je bilo pokazano proteklih 40 godina, tako da kada je umro 1564, veliki deo bazilike je bio izgraen u obliku u kom ga mi danas znamo i tambur je bio zavren do visine gde se uzdie kupola koja je i sama bila jedan od problema crkve Svetog Petra. Mikelanelo je u jednoj fazi eleo da ona bude poluloptasta, poput Bramanteovog projekta, ali sa naglaenim rebrima u skladu sa glavnim linijama njegovog zidnog tretmana to bi bio mnogo dinaminiji oblik od Bramanteove glatke koljke. Ovde vidimo koliko su izraajno razliiti temperamenti dvojice ljudi kao i veliku promenu koja je obuzela arhitektonske ideale u toku polovine veka izmeu Bramanteove i Mikelanelove smrti. Takoe, Mikelanelo je projektovao kupolu u neznatno zailjenom obliku i to je oblik koji su graditelji usvojili. Kao u sluaju Bruneleskijeve kupole zailjen oblik vri manji pritisak i to je bilo presudno kada je ona izmeu 1585 i 1590 izgraena od strane akoma dela Porte sa asistencijom Dominika Fontane, verovatno najboljim inenjerom tog doba. Mikelanelova koncepcija graevine, nasuprot Bramanteovoj, bila je dinamina i sa lea crkve jo uvek je mogue dobiti neke ideje o optem efektu koji je on eleo da dobije. Ovde su gigantski pilastri povezani poput Bramanteovog Belvederea, kako bi oblikovali pojedinane vertikalne jedinice koji idu do rebara kupole dajui, u sutini, skoro gotiki efekat naglaavanja vertikala. Rebra sadanje kupole su u osnovi ona koja je projektovao Mikelanelo, ali su verovatno neznatno tanja i gracioznija u svom optem efektu. Plan je duboko modifikovan i sadanja graevina u obliku latisnkog krsta je rezultat transformacije uraene u prvoj polovini 17 veka od strane Karla Maderne. On ne samo da je ukrasio unutranjost, ve je produio i promenio Mikelanelov plan dodavanjem dugakog broda tako da je, nuno, dodao i fasadu. Konano, novi dizajn postao je jedno od remek dela baroka ureenjem velikog trga sa izvanrednim
pozorinim efektom toskanske kolonade sa mnotvom gigantskih skulptura koje je
projektovao i izradio Bernini od 1656 pa nadalje.
ARHITEKTURA OD PRAISTORIJE DO POSTMODERNIZMA TRAKTENBERG I
HAJMAN
Projekat za crkvu Svetog Petra od mnogih izuzetnih projekata koje je
podstakla ambicioznost Julija II, nijedan nije bio toliko bezoan koliko njegova zamisao da porui dostojanstvenu baziliku Svetog Petra iz etvrtog veka, i namesto nje podigne veliku novu crkvu. Inicijativa za to je verovatno imala veze sa jednako grandioznim planom razvijenim oko 1505. za papsku grobnicu (nova crkva je delimino zamiljena kao mesto u kom e se nai grobnica), bogati amalgam monumentalne skulpture i arhitekture koju je trebalo da izvede Mikelanelo. Bramante je 1506 imenovan za glavnog arhitektu novog Svetog Petra. Bronzana medalja u ast tog poduhvata na licu je imala portret Julija II a na reversu prikaz Bramanteove crkve. Jedina beleka njegovog koncepta za spoljanjost opstala je na tom malom reljefu, poto je Bramante umro ubrzo po poetku radova, a crkva nee biti zavrena za jo 150 godina. Najizuzetniju odliku dinovskog projkta predstavljao je centralni plan (bazilika Svetog Petra iz IV veka bila je longitudinalna graevina). Bramanteov projekat predviao je grki krst sa apsidama na krajevima krakova, upisan preko kvadrata. Iznad groba Svetog Petra nad ukrsnicom krakova uzdizala bi se velika kupola koja poiva na etiri kolosalna ugaona stupca sa dubokim niama useenim na svakoj strani. Polukalote su prekrivale apside, a manji grki krstovi sa kupolama obrazovani su na svakom preseku velikih krakova kao deo sistema podupiraa glavnog svoda. Nanizane etvorougaone kule uzdizale su se nad etiri ugla kvadrata. Iako je centralni plan bio privlaan usled svog istorijskog simbolizma i svog modernog oblika, jednakost etiri kraka predstavljala je probleme praktine prirode. Na primer, nije postojao dugaak brod za liturgijske procesije ili brod koji bi prekrio celo staro osvetano tlo, niti je postojala fokusna taka za glavni oltar. Spoljanjost Bramanteove graevine, poznata samo sa male medalje izgledala bi kao skup kompaktnih formi ispod masivne poluloptaste kupole, aranman koji nam je poznat iz arhitektonskih skica Leonarda da Vinija za graenje centralne osnove. Originalna kupola bila je izazovna u svojoj veliini a oblikom i veliinom inspirisana je kupolom Panteona. Trebalo je da je podupiru etiri masivna stupca povezana lucima nad ukrsnicom a poduprta manjim lukovima, vrstim zidovima i manjim kupolama. Zidanje u malteru koja su Rimljani koristili za konstrukciju svojih masivnih svodova, Bramante je oiveo na kupoli za Tempieto, a trebalo ga je ponovo iskoristiti za kupolu crkve Svetog Petra.
Bramanteov projekta za novu crkvu bio je toliko impresivan da pored toga to je
odredio arhitektonsku budunost graevine koja je tako kratko bila pod njegovom kontrolom ve je takoe uticao na crkveno graditeljstvo itave Italije i dalje sve do kraja veka. Svega nekoliko crkava 16 veka nije upotrebilo bar neto od istaknutih odlika Bramanteove graevine: grki krst, dinovske ugaone stupce sa udvojenim redom pilastera i dubokom niama, dubine prostora sjedinjene kroz lune otvore, poluobliaste svodove i fluidne oblike snano zidane graevine. Jednako efektan bio je povratak herojske veliine antikih graevina od kojih je Bramante nauio mnogo o Carstvu koje je bilo izgubljeno, ali se moglo povratiti.