Juna ke Muslimanske piesme:

^Sve(z/-5.~

Gjerzelez Riija
K 1\I

LI

I :k, I'1 ,1- C

1.4.

sioi a

,r ,
hi.va:- .9A-.Q: kuri-iigir.4,(1,;:
var '1%, ;,',!Q>)
1
r.
.1,--,,
,
7

U $9 A\ R JE V U,

....... eorol..........., ......

T.
1924.
lzdanje knjiarnIce i papirnica

Mihajla MilanoviCa u Sarajevu

Kralja Petra ulica broj 5.
tamparija Obocl", Sarajevo.

i..

4;p. ..

-0>

*.. .
e ,

_ _.

....r.. '..

Saraj evska
sp

c.

1 47
11241i 16
8

.>

erzelez Alija.

398

( 13

COB I SS

inaimpia
st/iltierre

Sve na stranu, Boga spomenimo.

Sve u slavu Boga velikoga,
E da bi nas vazda veselio,
Ovu bra u i druge ostale,
Po svoj butum naoj carevini,
I od ovog doma doma ina;
A po tome, da vam zapjev -amo
Od istine, od zemana stara.
Boe mili, uda, golemoga!
to Trebevi danas procvilio?
Da je vila, u oblak bi bila,
Da je guja, u prisoj bi bila,
Da je suanj, tu tamnice nema,
Ve siro e, bez oca i majke,
Ludo mom e, Gjerzelez Alija,
Njemu nema no dvanaest ljeta.
U muci se Alil dogodio,
uvaju i po planini ovee
);(j.'
Svoga age, Beirovi Meha.1
obanluk mu nije dodijao,
No ostali po gori obani;

Sluio ih jutfom i ve erom,

Hljeb pekao, vodu donosio,
I svaije uzvraao bvce,
A nejak se Alil namjerio,
Svak ga bio, svak ga progonic,
Od zuluma ivjet' ne mogae,
Nego staru majku proklinjae,
Za to ga, je na svijet rodila,
Te pobjee tvrdom Trebevi u,
obanima ostavio ovce.
Skitao se po pustoj planini,
U torbi mu hljeba ponestalo,
Dan mu prode o luli duhana,
A po tri dni o bukovu listu;
Travu ije, s li a vodu pije,
Cvili mom e jutrom i veerom.
No Aliji srea priskoila,
Nabasao kamenoj pe ini,
U peinu oi upravio,
Dade mu se neto pogledati,
ensku glavu, prije nevidenu,
Zla.tna skuta, a. visoka struka.
Zlatnih kosk a bijela lica;
krilu joj edo od godine,
jednu sisa, a s drugom se titra.
Obje joj je dojke prihvatilo,
Prepade se, i nevolja mu je,

mogae.
Ali mu se ino
1\l'o joj mome turski selam Vie,
A oua mu selarn prihvatila.
sjede ga sebi ttz koljeno,
I ovako po e besje4iti:
Kazuj, mom e, .od z.emije koje
Kako se zove po imenu?
su ti muke dodijale,
Uove gore nanijele,
Te proglua borje i stoborje?
Ima ivu na odaku majku?
jel' ti gdje god curu zagledala?

'1 ~

Njoj govori dijetB Altja:

;4a nijesam iz .zernlje daleke,

Nego blizu eher Sarajeva:
Nema.m iva ni oca ni majke.
N- emam brata niti .bratu eria.
Ime rni je Gjerzele7. Alija.
..1.)vorio sam Beirovi
Po planini uvao mu oree.'
obani me rezil u inie,
su
piogonili
pobjegoh glavom u planinu:
Aolim
me 'rastrgaju 'vuei.
gorski pos'jektt hajdui
_\eg' snositi muke od obana.
hatuno, i po Bogu .majko !
,

Budi meni sada u nevolji.

ula vila, dobra srca bila,
Pa Aliji 'vako govorila:
Kazuj, sine, Gjerzelez Alija!
to najvoli na ovom svijetu?
Il' e .park ili e i ara,
Ill ho e ruho i oruje,
Il' e znati gdje no lei blago,
Da si ljepi od svake djevojke ;
Da u cara isprosi djevojku,
Da e ti je od prve rije i ;
Ili eli konja vilovita,
Zlatno perje, srebrne ,elenke?
Trai sine, to je tebi drago,
Trai sine, a brige ne vodi!
A1i1 joj se do zemljice klanja.
Pristupi joj ruci i koljenu,
Ruke ljubi, tiho joj govori :
O, hanumo, tvog evlada majko.
Danas meni i otac i majka!
Od svega ti toga nita ne u,
No te molim i po tri put kumim,
Pokloni mi snage od pomo i.
Neka budem junak mimo ljude,
Da od mene boljeg ne imade,
Na sve strane ovoga svijeta ;
Pa mi daruj bilje i kovilje,

Da me puka ubiti ne moe,

Ni prihvatit otra sablja mesa.
Vila njemu 'vako govorila
'Uzimljem te za svoga posinka,
A bratimim erkom jedinicom.
To izre e, prihvati dijete,
Pa ga turi na zelenu travu,
ovako njemu progovara :
sine, u krioce majci,
`-'"Da ti dadem materine hrane.
jede Alil u krioce vili,
1.ijeve se prihvatio dojke,
Sisa dojku dok se nasisao.
A vila mu po e besjediti :
Moj posin e, Gjerzelez Alija!
Ti poteci pe ini na vrata,
Te pogledaj s desna na lijevo,
Dok ugleda studena kamena,
Do po njega kostim' obasuta
leonjskijema i juna kijema ;
Dovaljaj ga do pe ine blizu,
Da okua jel' ti dosta dara.
Alil progje, do kamena dogje,
Vii kamen od najve e kule,
L.T kamenu klju
i i sindiri,
Po kamenu od svata, znamenje,
.rp zaprije juna kim ple
ima,
,

Iz temelja kamen pomakae,

Drugom ma e, ni s mjesta ne ma e.
Povrati se te kazeje'vili ;
Vila njega sjede u krioce,
Izvadi mu dojku iz njedara,
Pa i desnom podojila dojkom,
Kad se Alil s drugom poposao,
Stade kueat' . srce u prsima,
Zaigrae u miiei ruke,
A neto ga die u oblake,
Iz oblaka pade pred kamenem,
Rukama je kamen prihvatio,
Podie ga na prsi juna ke,
Donese ga pe ini na vrata.
Kad vidjela zagorkinja vila,
Izvadi mu bilja iz njedara,
Te Aliji plete u perinu,
Da ga puka ubiti ne.moe,
Niti sablja prihvatiti mesa,
Pa mu dade do dvadeset
Te Aliji 'vako besjedila
Ajde, sine, pravo Sarajevu,
U nedelju, koja prva dogje ;
ariji po pazaru gledaj,
Ugledae siromaha raju,
Po pa.zaru gdje kobilu voda.
Augava je, stara. i mrava,

mu je ni gledati ne e ;
Ti mu podaj sve dvadeset padt,
Dae ti je od prve rije i.
A uvaj je kao svoju glavu.
Ne umakni zobi i sijena,
Dobra e ti odrijebit' dora.
Ne e boljeg biti na svijetu,
.Jer e imat' u potaji krila,
Snopa krupna, hairli poleta.
S njim, e mo i preskakaf Dunavo,
Ugaziti po sred vatre ive,
Gdie se lome kopl,ja i opklopi,
Gdje juna ke odlije u glave
A kad bi ti do nevolje bilo,
Klikni mene, evo, tvo,ju majku,
poklikni tvoju posestrimu,
Bi emo ti va.zda u 11PV 0] j ,
Alil majci pristupio ruci.
Pa ,okrenu gorom u
Pravo ide Trebevi planini.
Kad Alija megf obane sigje,
alm njega rezil u initi
da. im se
Ve obane pohvatao ive.
Poveza im na grdilo ruk , .
Na svake ih muke udark).
obanima muke dodijale,
;

10

Kod Alije pomo zavikae

Aman, brate, Gjerzelez Alija !
Oprosti nam ivot na mejdanu.
Tvoj je mejdan i tvoje junatvo
Svi emo ti biti najamnici,
Tvoje uvat' i uzvraat' ovee.
Alija je za Boga hajao,
Odrijei obanima ruke,
t svoje im preporu i ovce
Pa eto ga eher Sarajevu,
Te kad v]aka nedeljica dogje.
Po ariji i pazaru eta,
Obzire se na sve etir' strane.
Dok ugleda jednog rajetinu.
Gdje prodaje ugavu kobilu.
Niko mu je ni gledati ne e.
Alija mu po e besjediti
Naj ti, vlae, ovo dvades' pai*.
Vie nemam pare ni dinara,
Drugome je, beli, prodat' ne e.
Pare broji, ovako govori
Uzmi, vlae, pa se
Starac primi pare od Alije,
Rastae se i halalie se.
Ode Alil gori Trebevi u.
1 odvede ugavu kobilu.
ovee uva, a kobilu iri.

11

Kad se svri po godine dana,

Odr'jebi mu krilata dorata,
S nianima do sad nevigjenim
Na elu mu mjesec i zvijezda.
Na sapima od megjeda apa.
Putonogast u noge etiri,
Duge grive, a kusata repa.
Tako staj'o etiri godine,
Prisp'je njemu dorat za jahanje,
Potkova ga, i opusati ga,
A na sebe dobavi oruje,
Te uzjaha sila na bijesa.
Boe mili, na svemu ti hvala
Da je kome bilo pogledati
Vilovita Gjerzelez Aliju
I krilata pod njime dorata
Gdje najboljem konju pet SA hata.
Tu Aliji ni po sata nema..
Preigrava gore pustimice,
r- relije e visoke planine,
udilo se malo i veliko
Gdje god bjee na glasu junaka
U Tur ina i u kaurina.
Svaki mu se s puta uklanjae.
A prvu mu au dodavahu.
I svaku mu potu oda,vabu
P kabvama i po niAjhabaaaa.

,s

12

Pa kad jedno jutro ttranio,

li mejhani na sred Sarajeva,
1 od pia. eif prihvatio,
Kli e vila s tvrda. Trebevi a,
Oua zove Gjerzelez Aliju :
; ;dje si, Ale, nigdje te ne bilo !
Na rane ti pivo izlazilo !
nam Vlasi udarie,
Ve su Jajce Vlasi prihvatili,
kolju se il graclu s Turcima.
Robe, pale, svake jade rade ;
No na noge, maj itte ti hrane!
Ka.d Alija rije razumio,
Hazurao sebe i dorina.,
Otisnu se gorom i enarom.
Br.zo dogje Jajcu na Krajini,
Kad po zemlji Vlasi halakaju.
Robe, pale, a-sijeku gla VP.

Zubim' krinu, sa.(1Ol'atA VliSn

A sablja mu kao.suite( , sinu.
Pa megy Vlahe
u inio,
Sablja s'jee, odlije u glave,
Sabljom s'je e, a gazi dorinom,
Sve je Vlahe redom isjekao.
A sokake napunio mosom.
Sva arija krvlju polivena,
Ne ostavi iva gjavOljega!

Povratio i ar od kaura,
Jajca grada gla'vam' okitio,
odsjede u pjami mejhanu,
Dva dukata natoio Di a,
Jedan njemu, a drugi dorinu.
Svi mu Turci u mejhanu doli,
Na selame, a i hogeldije,
Te mu ikram i a.ferim daju :
Serhatlijo, neznana delijo !
Aferim ti, i ko te rodio !
Tvoje e se ime spominjati,
Dokle bude Jajca i mjeseca,
Dok je turskog hajir turkovanja,
Prave vjere u Boga jednoga !

Pa

15

Junatvo Gjerzeles Alije.

Amo, bra o, da vam pjesmu kaem
Od istine, od stara zemana,
Svi mi bili zdravi i veseli!
Knjigu pie Tukunlija bane,
A na ruke caru od Stanbula,
li njojzi mu 'vako poru uje
Molim ti se estit' padiahu,
Smakni meni Gjerzelez Aliju,
I poalji Alijinu glavu,
I njegova dora od mejdana,
I njegovu brijetkinju ordu
Evo tebi gjemija od zlata,
Na gjemiji od zlata damija,
A damija puna suha zlata
I evo ti oha venedi ka,
to Stanbolu more biti tvome,
Tvom Stanbulu za sedam godina.
Ako ho e za deset, godina ;
I evo ti bjelica penica,
to Stanbulu more biti tvome,
Ne dvanaest, ve dvadest godina !

Kada care knjigu prou io,

I vidio to mu knjiga kae,
On doziva eteres vezira,
Sve vezira carskijch muilata
Sve im care po istinu kaza.
da vidi carskijeh murtata,
Prokleto im pleme i koljeno,
Ovako su caru govorili :
Sultan care, sve evo koljeno.
Pii knjigu Bosni ponositoj,
Pa je polji bijelom Travniku.
A na ruke hodi upriliji,
Ondje sjedi hoda Cuprilija,
I do njega Gjerzelez Alija ;
Nek pogubi Gjerzelez Aliju,
Nek poalje Alijinu glavu
njegova dora od mejdana,
0 doratu brijetkinju ordu !
To je caru vrlo mu no bilo,
poslua eteres vezira.,
Pa napisa knjigu arovitu ;
Ode knjiga Bosni ponositoj,
Ode knjiga bijelom Travniku
I na ruke hodi dolazila.
Kada hoda knjigu prou io
I vidio to mu knjiga kae ;
Prolio je suze od obraza,

16

Sta u mu se niz bijelu bradu,

Kajno biser niz bijelu svilu.
Do njeg sjedi Gjerzelez Alija,
Pa govori hodi Cupriliji :
O, Boga ti, hoda uprilija,
I do sad su knjige dolazile,
Od naega ponosnog Stanbola.
Od naega cara estitoga,
Nikad n'jesi groznih suza ljevo,
A danas ih ljeva i suvie,
8to je tebi, ka.kvi su ti jadi ?
Progovara hoda Cuprilija :
Kad me pita, pravo da ti kaern :
Grdna rano, Gjerzelez Alija..
Evo meni kaia-ferman dogje,
Da j' od koga ne bih ni alio
Ve od naeg cara estitoga,
Da ja tvoju posije em glavu,
Da poaljem osje enu glavii
I tvog dora, konja od mejdana,
Niz dorata brijetkinju ordu.
Nego uj me, Gjerzelez Alija,
Hajd' odavIen svojoj b'jeloj kuli,.
Meni ao tebe pogubiti.
Pa ti nemoj amo dolaziti,
Dok ne progje godinica dana.
kad progje godinica dana,

Serbe.z ti je amo dolaziti !

Kad to uo Gjerzelez Alija,
Proli suze niz bijelo lice,
Pa on ode svojoj b'jeloj kuli.
Al' da vidi Cuprili vezira,
Po svoj Bosni knjige rasturio,
U knjigama 'vakb poru uje :
Bujrum amo, po Bosni junaci,
Dobro e vas vezir .darivati,
Nekom ata, a nekom paripa,
A nekome grumen suha zlata, !
Hitro lete po Bosni junaci,
Hitro lete bijelu Travniku,
Skupie se iz Bosne junaci,
Na polje je vezir izlazio,
Razregjivo po Bosni junake,
Sve ra.zgleda Alij'nu priliku ;
Svu je kletu Bosnu preturio,
Al' Aliji ne nagje prilike.
Tu veziru vrlo mu no bilo,
Ni to vr'jeme za dugo ne bilo,
Dade mu se neto pogledati,
I on vidje kamenu upriju,
Na upriji -jedan serhatlija,
Vas u srmi i u istu zlatu,
Za pasom . mu dvije bree male,
Obje male, bez kremena pale,

1 11

Kad ugleda Gjerzelez Alija,

0 bedrima brijetkinja borda,

Na ramenu vezena eana,
Uz njeg' stalo dvadeset momaka.
Rad to vigje hoda Cuprilija,
Iza glasa po e govoriti :
Grdna rano, Gjerzelez Alija!
Megjer tebe danas nigdje nema
il svoj Bosni i Hercegovini !
Kad ga uo Gjerzelez Alija,
Ovako je njemu govorio :
Evo mene uz tvoje koljeno,
Pa ta Bog da i sre a junaka !
Kad pogled'o hoda Cuprilija,
Ovako je tiho govorio :
se kleo i bih se zakleo,
Da je jedan obadva mi sv'jeta !
'Po izusti hoda Cuprilija,
Pa on posla lale i mahzure,
Ovako je njima govorio:
Mudro hajte onom serhatliji,
Pogub'te mu sa ramena glavu,
Dones'te mi osje enu glavu!
U mlagjega pogovora nema,
Otigjoe kamenoj upriji,
Pogubie sa ramena glavu,
Donesoe osje enu glavu,
Donesoe, pa se izmakoe.

Kad ugleda osje enu glavu.

Ciknu junak kajno kukavica,
Pa ovaku rije govorio :
Da ste mene, Bog d'o, pccubili
'Po je sestri, a beg mi Ljubovi,
Takog bega u svoj Bosni nema,
U svoj Bosni i Heroegovini !
Progovara hoda uprilija :
Ne ljuti se, Gjerzelez Alija,
Od te kajde ne imade fajde,
Ve ti hajde opremaj dorina.
Dorata ti podmetnut' ne mogu,
Jer ti dora nema u Turaka,
Ni u vlakih sedam kraljevina.
Niz dorata dvije bree male,
doratu brijetkinju ordu !
Skoi Alona noge lagaue,
Skoi Ale k'o da se pomami,
Kud god'ide, kuli dolazio,
1J podrume svoje dolazio,'
I dorata timar uinio.
Kad na njega takum udario,
0 doratu bree objesio,
Niz dorata brijetkinju ordu.
Pa on svome govori doratu :
A moj doro, moje suho zlato,

ti

Ne daj sebe, doro, odvojiti, _

Ne daj kolan sebi pritezati !
Natakoe dvadeset julara,
Povede ga dvadeset Turaka,
Pljesnu njega Ale po sapima,
Pa ovako njemu govorio :
Hajd' dorate, u sto dobrih asa !
Dvije vile u griv' zapjeVale,
Do po polja dora dovodili,
Od po polja ni koraka dalje,
Stade im se dordotimati,
Istrga im dvadeset julara,
Utekoe dvadeset Turaka.
Otolen se doro povratio,
Pa doletje svojoj b'jeloj kuli.
Sakrio se Gjerzelez Alija,
Da ne gleda pred o ima jada,
Pa ga trai hoda Cuprilija,
Pa on nagje GjerzelevAliju,
Sad povika Cuprili veziru :
O, Alija, turska juna ino,
Valja doru do Stanbola si i !
Alija ga opet opremio,
Ustakoe dvajes' pet julara,
Odvodi ga dvajes' i pet ljudi,
Kud god ili, do Stanbola sili,
Predadoe caru estitome,

Predadoe doru vilovita.

Care svoga Ibrahima vi e :
Id' opremi eset bajraktara.
Da odvede kosata dorina,
I da nose.osjeenu glavu.
I odoe ljudi preko mora,
Preko mora etere' konaka.
Predadoe Tukunliji banu.
Progovara deli Ibrahime :
Cu li mene, Tukunlija bane,
Daj nam sada carsko dugovanje !
Al' ta ree Tukunlija bane,
A1' ta re e deli Ibrahimu :
Evo tebi knjiga arovita,
Pa je podaj caru do Stanbola
I car jeste, ali mudar nije !
Od kud meni od zlata gjemija.
Na gjemiji od zlata damija ?
A damija puna suha zlata ?.
Od kud meni oha venedi ka.
to Stanbolu more biti gradit;
Za punihjeh za deset godina ?
I od kud mi bjelica penica ?
Ve ti reci caru od Stanbola.
Da on ide od Stanbola grada. Ono jeste moja djedovina.
nek ide iz Stanbola grada,

Ili meni na mejdan izagje !

A re e mu deli Ibrahlme :
Nije lasno caru poreknuti.
Carska rije tvrgja od kamena!
Al' da vidi Tukulije bana,
On namignu na svoje vojnike,
Ibrahimu da osjeku glavu.
Mudar se je Ibro zadesio,
Pa je svoje povodio drutvo,
i gjemiju junak ujagmio,
Pa on ode stolu i Stanbolu,
I izagje pred svog Padiaha,
Pa je caru knjigu poku io,
A car njemu knjigu prihvatio,
Pa on u i knjigu arovitu,
Pa kad vigje ta mu knjiga kae,
On sakupi eteres' vezira,
Sve ve,zira, carskijeh murtata
Sve im kaza to je i kako je,
A rekoe etere,s vezira,
etrdeset carevih mutata:
Padiahu, sve evo koljeno,
nam hajde Cabi i Medini,
Pa ti prtlja.j iz Stanbola grada,
Da ne djeli juna ka mejdana !
To, rekoe carevi veziri,
To rekoe, da ih Bog ubije,
:

Al' da vidi sohte iz medrese.

Caru svome 'vako govorili
Sultan cAre, sve evo koljeno,
Ne ostavljaj ti Stanbola sVoga,
Ve potrai Turina junaka.
Ba junaka teka debeliju,
Neka za te na mejdan iza skje.
A sa onim banom Tukunlije !
Poslua ih care od Stanbola,
.Poe trait Tur ina junaka,
Po e trait teka debellju,
Sve ga trai, na ' ga nemogae.
Sad mu vele sohte iz medrese
Pii knjigu Bosni ponositoj,
A na ruke hodi Cupriliji,
Nek ti nagje Tur ina junaka,
Nek ti nagje teka debeliju
Brez Bonjaka ne ima. junaka !
To je caru vrlo drago bilo,
Pa napisa nam.0 arovitu
Pa je daje svome Ibrahimu,
I ovako njemu govorio
Jai Ibro, arca od mejdana,
Pa ti hajde Bosni ponositoj,
Goni konja do b'jela Travnika,
Podaj. n(Imu Cuprili
Neka tra.i Tnr ina junaka,
:

or

"

24

Neka trai teka debeliju !

Ode Ibro Bosni ponositoj,
A od Bosne do eher Travnika,
Ibro dogje uprili veziru,
I predade knjigu arovitu,
Pa seibro natrag povratio,
Ode Ibro do Stanbola grada.
A gle sada hode
Grohotom se hoda nasmijao,
Pa on zove Gjerzelez Aliju :
O, Alija, Turska junaino,
Nije gajret Gjerzelez Alija,
Da ,mi moe do Stanbola si i,
Od Stanbola Tukunliji banu,
A za cara na mejdan iza i,
S Tukunlijom mejdan pod'jeliti ?
Nasmija se Gjerzelez Alija,
Nasmija. se, a ovako re e :
Da me nisi rastavio s dorom,
I da- su mi moje bree male,
Brijetkinja jo da mi je orda,
Ja bih sa'o Tukunliji banu,
Da je digo butum svoju vojsku,
Ja bih njima na mejdan iza'o !
A ta ree hoda, Cuprilija ?
Hajd Alija u moje podrume,
Te izberi konja od mejdana,

uzmi puke, koje su ti drage !

Njemu ree Gjerzelez Alija
A Boga mi, hoda Cuprilija
Ti ne ima konja za Aliju,
Ni za mene niti za mejdana,
Niti ima konja ni puaka!
Pa on skoi na noge lagane,
Pa on ode svojoj kuli b'jeloj,
Za rogom mu neto sablje bilo.
Za tu sabljU bio prihvatio,
A na rame torbu strunjavicu,
Pa se natrag hodi povratio,
I s hodom se svojim halalio.
Pa on ode zemlji po enaru.
Ne htje oti caru od Stanbola.
Vee pravo deli Tukun-banu.
A kad dogje kuli u avliji.
Kod kapije trideset Madara.
Hoe Turin u bijelu
A1' ne dadu trideset Madara.
Raljuti se Gjerzelez Alija,
Juri ini na trides't Madara.
Svih trideset zemlji oborio.
Pa unigje u bijelu kulu,
Uze mjeru u desnicu ruku,
Pa on mjeri prebijelu kulu.
Rula bila nova na injena,

25

~~~".",,

26

Kad to vidli trideset Madara;

Hitro lete Tukunliji banu,
Sve mu rekli to je i kako je,
Ban ga zove na bijelu kulu,
Pa ga pita Tukunlija bane :
Oklen jesi, fisan Madarine,
Oklen,jesi, oklen te imamo ?
Njemu veli Gjerzele Alija :
Odovud sam vrlo iz.daleka,
Onog bana, od Alata grada,
Pa ti mjerim prebijelu kulu,
Na. kuli ti mana prevelika,
Runo ti je kula sagragjena !
Progovara Tukuulija bane :
nJeste.1' uli u Alatu gradu,
Da sam tuskog prevario caa,
Zadobio jednu in.uku glavu.
Pravu glavu Gjerzelez Alije,
Najbjenjega turskoga junaka,
I njegova dora od mejda,na-,
0 doratu dvije bree male,
Niz dorata brijetkinju ordu ?
Ka,d to uo Gjerzelez Alija,
..(3rohotom se junak nasmijao :
Jeste uo bane od Alata,
Pa, te moli baue od Alata,
Da mu svede dora od mejdana,

27

Da se dora oima nagleda !

govori Tukunlija bane :
Evo danas dva ravna mjeseca,
Kako jesam konja zadobio,
U podrume tople uvodio,
I svez'o nau dvadeset julara,
Jo ni jednog odr'jeio n'jesam,
Ne'da dorat sebi pristupiti,
iftom bije, da oi izbije ;
Davno bih ga banu oklonio.
Ja sam dav'o stotinu dukata,
Ko ' odr'jeit dvadeset julara,
Ko e meni napojiti dora,
Do studene vode dovoditi;
Niko ne sm'je doru
Progovara Gjerzelez Alija :
Ja se uzdam u Boga dragoga.
Da u svest.i do vode dorata,
Svesti vodi, pa ga napojiti -Ne plaim se konja nikakvoga !
Progovara Tukunlija -bane :
Evo tebi. dvjesta madarija,
Ako konja do vodic,e svede,
I mojoj ga b'jeloj kuli vrati.
Ja 6u tebe sebi prihvatiti,
I ovdje u tebe oeniti,
Pokraj sebe na initi kulu !

28

Nuto sada Gjerzelez Alije,

Odje on sko i na noge lagane.
Pa on sagje na mermer avliju,
Sa avlije do podrumskih vrata,
Pa unigje konju debelome.
Ali vidi konja od mejdana :
Iz nozdrva biju plamenovi,
Okre e se s desna, na lijevo.
Gle Alije, vesela mu majka,
Svom doratu turski progovara.
Izvede ga pred bijelu kulu,
I pokri ga remom pozla enom,
Privede ga binjekta kamenu,
ree, uzjaha dorina.
Mili Boe, ta mu dobro radi,
Sve efenke kri od du ana,
A od kula strehe popadale,
I gleda. ga malo i veliko,
I na njemu bijesna junaka,
Pa se ude konju i junaku,
On ga stjera do vode studene.
Gonio ga, pa ga napojio.
Na htje i i do banove kule.
Ye on ode uz polje zeleno.
Bez prorajene etiri sahata,
Pa je onda zastavio dora,
Pa doratu svome govorio :

A moj doro, sokolovo krilo,

Nije nama vakta polaziti !
Pa on doru povratio svoga,
Dotjera ga do banove kule,
Pa ga sveza u tople podrume,
Pio, jeo, za nedjelju dana.
Boe mili, uda velikoga,
Progovara Tukunlija bane :
u li mene, fisan Madarine,
De uzjai dora od mejdana,
A i ja u vranca od mejdana,
Da igjemo do bijele crkve !
Poslua ga Gjerzelez Alija,
Kada, crkvi blizu dolazili,
Progovara Gjerzelez Alija :
O, gjidija Tukunlija bane,
Car ti posl'o teka mejdandiju,
Ovo ti je carski mejdandija,
Ovdje emo mejdan pod'jeliti,
Pa ta, kome Bog i sre a dade.
Pa se mae, u dorata ta e
Boe mili, na svemu ti hvala !
Na njemu se oganj prolomio
Ja da vidi Tukunlije bana
Prepade se, alosna mu majka,
Pa pobjee na konju gavranu,
Plaho gonl poljem zelenijem,
;

30

A za njime Gjerzelez Alija,

Malo goni, bana brie stie,
iva ga je Ale uhvatio,
Svukao ga sa konja gavrana,
Svezao mu ruke naopako.
T,Jtee ga oko svog dorina,
1 on sko i, na dorata sjede,
A odletje vranac od mejdana,
Odletio prebijeloj kuli,
A Alija .zemlji po enaru.
Kud god igje, do Stanbola sigje,
A kad dogje do careve kule,
Potee mu svilene dizgiiie,
A podmae kazan-bakra lije,
Dobar mu se dorat pokupio,
isko i na dihvanu carsku,
Junak sko i sa konja dorata,
I svom caru ode u odaju,
U izmama i u kal inama.
Kad ga vigje care od Stanbola,
Progovara care od Stanbola :
Oj, Boga ti turska serhatlijo.
Oklen jesi, od koga li grada ?
Progovara Gjerzelez .Alija :
Ja sam care od Bosne ponosne,
Od pitomog od eher Travnika,
I onoga hode uprilije,

C.n je mene amo otpremio.

Da ja za te mejdan podijelim.
ra,d to uo care od Stanbola,
govorio :
Ovaku je
Aferem ti, Gjerzelez Alija,
Jednog smakoh, bolji mi je ost'o !
Aferem ti, Gjerzelez Alija,
On ;:Otvori od odaje vrata,
Pa pokaza Tukunliju bana :
Gledaj care tvoga nevjernika
Eno tebi Tukunlije bana !
Kad to vigje care od Stanbola,
Tome se je vrlo za udio,
Pa on veli Gjerzelez Aliji :
u li mene, Gjerzelez Alija,
IFi sine, to je tebi drago,
ti kakvu zemlju jal' gradove !;<
Progovara Gjerzelez Alija :
Ne u tebi zemlje ni gradova,
Ve ne moj mi da,nas prikratiti;
to uradim po Stanbolu tvome.
A upravu Oupriliji podaj,
Pameti mu na daleko nema !
Tome care namah kajil bio.
A da vidi Gjerzelez Alije,
Poskoio na noge lagane,
Pa prihvati brijetkinju ordu,

32

Pogubi mu eteres vezira,

Sve eteres carskijeh murtata,
Dok mu jedan sjedi u budaku,
Pa poletje Gjerzelez Alija,
*
Da i njemu odsije e glavu.
A kad vigje care od Stanbola,
Pod skut njega sebi prihvatio,
Pa govori Gjerzelez Aliji :
Ne sijeci, ako Boga znade,
Ne sijeci mojega imama,
Za njim klanjam dva'jest gedin' dana.
Kako u ja bez svojeg imamak
A da vidi Gjerzelez Alije !
On od sebe sablju oturio,
Bacio je na odaju kletu,
Pa papu u uzeo imamu,
Kad rastavi Gjerzelez Alija,
Kad rastavi od zlata papu u,
to je bilo turskijeh ajata,
Pod papuu sviju ih turio.
Pa govori Gjerzelez Alija :
Sultan care, sveevo koljeno,
Evo tvoga muhur-sahibije,
Evo tvoje iz potaje guje
Baci mi ga amo na odaju !
Kad car vigje to je i kako je,
Odbaci ga daleko od sebe,

Prihvati ga Gjerzelez Alija,

A poletje od bedrice orda,
Skide njemu sa ramena glavu.
Od glave milikauk poletio,
Iz kauka krsti pozla eni,
A i one sitne medaljice.
Zaudi se care od Stanbola,
Pa zaplaka k'o maleno d'jete.
Njemu veli Gjerzelez Alija :
- Tvoje guje ja sam danas potr'o,
Priuvaj se od drugih, gorijeh !
Zahvali mu care od Stanbola,
Pa je njega dobro darivao,
Jo mu dade hiljadu dukata.
Opremi ga Bosni ponositoj.
Ova pjesma od stara zemana,
Od men' pjesma, od Boga nam zdravlje !

K 1.i
A

CA
11;1,111. ,

g dril4tra

1) A K
sa.-u;syu

41,
Gjerzelez Mlija i Car
od Stanbola.
Boe mili, na svemu ti fala !
Cara dvori Sibinjanin Janko,
U Stanbolu za tri godinice.
Kf,d etvrta nastala godina.
Janka re dobro pomilovo.
Od mu ata poklonio
1 -n&set i etiri tavle
Najbeljega , ta vhbau djogu.
Janko djogu hrani u Stambon).
Cara dvori jb punu godinuzb
A kad peta nastala godina,
Onda Janku Sibinj na um pade
I njegova bjelogrla ljuba.
I njegovih do est bratinaca.
Janko sebe spremi i djogata;
Pa ostavi cara u Stambulu.
Ode Janko svojoj domovini.
Njega bra a l'jepo do ekala,
A dvori ga vijerna mu ljuba.
Janko hrani djogu kod Sibinja.

Sve dan po dan za punu godinu.

Jedno jutro Janko podranio,
Janko sio, a lea a do njega,
Oni piju rumeniku vino.
Kad se bra e sedam ponapilo,
Ve im vince ud'rilo u lice,
A rakija eglen otvorila.
Pa Ilijca najmlagji govori
Brate dragi, od matere drai !
Naske sedam bra e od matere.
Nikola je bratac najstariji,
A ti srednji namah za Nikolom,
to si sveo turskoga djogata,
nas bolji ati na jaslama,
Onda veli Sibinjanin Janko
Ilijica, brate ponajnalagji !
E sad emo konje izjahati.
Da vidimo ko boljega ja(,.
Vidi ete, sve .est brae moje,
to .sam turskog cara podvorio
TJ Stambolu etiri godine.
Sedam brae na noge sko Ke,
Svaki svoga ata posjednuo.
Janko svoga Stamboliju djogu.
Kada braa konje razigrae.
Otiskuju koplja ubodice,
Bra i veli Sibinjanin Janke :
"

37

36

Davor mojih sve est bratinaca!

Koji bolje jae ata mamna?
A Nikola njemu govorio :
Brate slatki, Sibinjanin-Janko !
Kako posto i od majke otpo,
Takog ata ja vidio nisam !
Ate skau sve est bratinica,
Megju njima Sibinjanin Janko,
Pa se bjeloj povratili kuli,
Za gotovu sofru zasjedoe,
Okrenue aom naokolo,
Onda veli Sibinjanin Janko
Vidjeste li Stambolije moga !
turskog su cara estitoga
Jo ezdeset i etiri tavle,
Sve su pune ata estokijeh !
A Nikola njemu odgovara :
uti, Janko, nemoj budaliti !
U turskoga ara u Stambolu
Ima, brate, svata izobilja !
Njemu Janko 'vakO odgovara :
E moj brate, Nikola od majke !.
Evo t' vjera od Janka rodjenog :
togod ima Stambolija mladih,
Ja bih svakom na mejdan izao
A' na onom Stamboliji djogi,
I caru bi na mejdan izao.

Nikola mu opet odgovara

Prodf se, Ja.nko, pre ero si
Ne spominji cara u Stambolu!
Da on prui od Stambola ruku.
On bi tebi o i izvadio,
U Sibinju, u riaoj odaji.
Kad u Janko, to mu mu no bilo
ujete li, sve est bratinaca !
Evo vami vjera od meneka,
Ja u cara na mejdan zovnuti.
To im kae, pa na noge klisi,
Namah Janko bjelu knjigu pie
uje, turski care u Stambulu.
Turski care, a sultan-Murate
Dvorio sam tebe u Stambolu.
Ti si meni djogu poklonio
Najboljega tavlibau svoga,
Ako nisi mlada Stambolkinja,
Deder meni na mejdanIzidji,
Pod na Sibinj na mejdan juna ki
Ako ne e na mejdan izi i,
Ti mi za se alji mejdandiju
Ako ne m're mejdandiju na i,
A ne mere tahta ostaviti,
Uz nju alji sedmu tarafhunu !
Janko knjizi knjigonou nadje,
Momak ode niza sinje more,
:

36

Nosi momak knjigu u'procjepu,

Na vraniu konju pomamnome.
Sve dan po dan kad u Stambol dogje.
Jote nije do'o do saraja,
Ugleda ga muhur-sahibija,
Pred njeg' turnu dvije paalije,
Povedoe momka sadrazemu,
A sadrazam knjigu prifatio.
Momku daje trides madarija.
Pa se momak natrag povratio.
I tu knjigu poslo do Stambola,
Sve dan po dan za punu godinu,
Opet Janko knjigu napravio,
I tu knjigu poslo do Stambola,
I tu knjigu sebi povratio,
U Stambolu sadrezeme carski.
Tako bilo za sedam godina,
Sedam caru knjiga opravio,
Na nikakvu odgovora nema.
Onda Janko osmu napravio :
uje, care, silni car-Murate !
Sedam sam ti kiijiga opravio,
Evo tebi osma knjiga moja !
Ako meni sada ne poalje,
Ne poalje mejdandiju svoga,
Ne po#,alje sedine sultanije,
poalje sedrne tarafbane,

Ja u tebi pod Stambul

1 tebe u na mejdan zovnuti,
Odje gledaju stambolske hanume.
Opet knjizi knjigonou nadje,
Knjigonoa kad u Stambol dojde,
Ugleda ga carev sadrazeme,
Opet vrati knjigonou sebi,
Gleda knjigu Sibinjanin Janka.
Pa govori momku knjigonoi :
Stani mome, dok od cara dodjem,
janku otpis od Starabola,
Uze knjigu i sve sedams knjiga,
to je poslo Sibinjanin Janko,
Kad upade sadrazem pred cara,
Sedam puta u zar poljubio,
Osam knjiga pred cara bacio,
Car alifet ehislama viknu
ehislamu, draga lalo moja.
itaj knjige, pa ih pravo kai !
A ehislam pade na koljena.
Knjige gleda, a caru govori
Sve sedam je knjiga od Sibinja,
Car alifet, od tvojega Janka
to si njega, care, pomilovo,
Sad se Janko asi uinio,
Tebe zove na mejdan juna ki.
Evo osmu knjigu napravio,
:

41

Da e tebi pod Stambol izi i,

Civtije e te na mejdan zovnuti,
Gdje gledaju stambolske kadune.
Nego, care, sveevo koljeno :
itab tahta ne da osta,viti ;
Da ostavi tahta, u Stambulu,
mere turski care biti.
Ve ti
i divan oko sebe.
Ti pozovi le i vezire,
Mukurbje, ?ipa sve utuglije,

Utughje, pa sve. i tugh e.

Sadrazemu cgel'govori :
aIf i age 4 etirNtrane,
Nek se divin kupi oko mene !
Divan k sadrazeme carski,
Divan k pi za tri d a bjela.
Kad et ti danak os ranuo,
Sastae lale i vezir ,
Na divan cara esti oga,
Care vikm ehisla
svoga.
A ehislam lcnjige
adio,
i'ravo gleda,
r. ije kae.
Kada lale uli i veziri,
Svak preda se glavu oborio,
Onda veli Mahmutpaa carski :
Car alifet, sveevo :koljeno !
ImaA dosta mala i irada,

Za, te de se nai mejdandija.

Car podie ispod zara glavu :
Cujete li, moje muhurlije !
Ko god za me na mejdan izidje
I pogubi Sibinjanin Janka,
t
Dau njemu sedmu sultaniju,
I da u mu sedmu rafhanu ;
Dau njemu muhu
d nice,
Hod sebe mu graditi'saT je,
Prvi e mi bitiauhurlij
Kad to ue lale i veziri,
Carskih alju do sedam telala.
Oni viu, a blago obriu :
Ta je majka rodila junaka,
Ko bi Janku na mejdan izio
Za, naega devlet-padiaha ?
Oni viu za tri dana b'jela,
tog ivog nejma ni rodjena,
e Janku na mejdan iza i,
Opet posla careve telale.
Kad se bili oni povratili
Kraj,, saraja Bonjak-Mehmetpae.
pni-viu i Sta
,mbol proklinju,
A njih slua Ibl'hitahvedija,
Kahvedija Bonjak-Mehmetpae,
Kahvedija pai doletio :
Gospodaru, carev muhurlija !

13

42

Da 1f smijem pred cara iza i,

Ja bi za njeg na mejdan izao
Ba onome Sibinjanin-Janku.
Paa vodi kahvediju svoga,
Uvedoe kahvediju Ibru,
Sve kazae caru estitome.
Ibru care rukom pogladio :
Davor, Ibro, Mehmetpae moga !
Ako tebe mio Bog pomogne,
Te pogubi Sibinjanin-Janka,
Ti si dosad bio kahvedija,
Odsele e muhurlija c,arskj.
Ode Ibro s muhur-sahibijom,
Otvaraju sve tavle careve,
Bira Ibro ate prazovite.
Njemu veli seizbaa Jure :
Ved si sedam tavli otvorio.
A ne more sebi ata na i.
Deder meni po istinu kai,
Za to trai ata za sebeka ?
Njemu Ibro po istinu kae.
Ne zna Ibro, alosna mu glava,
Da je carev seizbaa Jure,
Da je sestri Sibinjanin-Janka.
Njemu Jure tiho govorio :
Davor, Ibro, eski Mehmetpae !
Tebi ata znadem ponajboljeg.

je skoro sio od Misira.

Od Misfra, aha miWrskoga.
Ba na ime tavlibaa djogo.
Najvii je od svih ata carskih.
Jure znade misirliju djogu,
Zaglav djogo aha misirskoga.
Kad poleti, ustavit se ne e.
On odape misirliju djogu,
Predade ga kahvediji Ibri.
Opremie misirliju djogu,
Obukoe kahvediju 1 bru.
Sve u srmu i eel zlato,
Vode Ibru caru estitome.
Qtre veli mejdandiji svome :
Kada pojde do Sibinja grada,
Uzmi vojske koliko ti drago,
Saraera kojeg tebi drago,
U mene su do tri sadrazema.
Kad u Ibro, caru poletio :
Ne u, care, sadrazema drugog,
Ve ja ho u Mehmetpau tvoga,
j' u Bosni bio na vezirstvu.
Daj mi vojske dvanaest hiljada,
I da e mi na moru djemiju.
Na djemiji ezdeset topova.
Sve to uo seizbaa Jure,
Jure knjigu od Stambola pie :

44

Moj amida, Sibinjanin-Janko !

Evo tebi Bonjak-Mehmetpae,
On ti Ibru vodi kahvediju,
Da t' .za cara bude mejdandija ;
Ja mu dao zloglava djogata,
Da e Ibru lako pogubiti.
Seizbaa, knjigonou nadje,
Posla prije knjigu do Sibinja.
Prije Ibre do Sibinja si i.
Melunetpaa sutra podranio,
Uze vojske dvanaest hiljada
I na moru veliku demiju,
Na kojoj je ezdeset topova.
Kada paa vojevati pojde,
Na Stambolu pukoe topovi,
TT demiju kad paa unidje,
I sva vojska u demiju ud je.
Na demiji trgoe topovi.
Mehmetpaa ode putovati.
llokle pade pod Sibinja grti.tla.
Iz Sibinja ugledae kranjei.
Brat Nikola Janka poviknuo :
Evo, Janko, sad careve vojske
A1' se Janko iz grohota smije :
Neka vojske, dragom Bogu fala !
Sad e vidjet' svoga brata Janka! ,
Janko sebe i djogata spremi :

Pa podviknu Sibinjanin Janko :

Mehmetpaa, od turskog Stambols !
Jel' mi.care poslo mejdandiju,
Mejdandiju, kahvediju tvoga,
Nek izlazi, da se ogledamo !
Tom se udi Mehmetpaa carski,
Jadan paa ni za to ne znade,
Paa viknu kahvediju svoga :
Jai, Ibro, misirliju djogu !
Kada Ibro u Janka pogleda,
A1' u Janka koplje u desnici,
Na vrh koplja od medjeda glava,
Namjestita glava .na, gajtane,
Ona zijeva kao da je iva,
Namah, Ibri zlo na umi pade.
Kad rekoe, konji potekoe.
Obojica koplja otisnula,
Baci Janko svoje pred djogata,
Pred njeg pade glava medjedija,
Ona zijeva ba kanda je iva,
Djogat frknu u obe nozdrve,
Natrag s' tre, a djogat pobjee : :
Ibro zapti, al' mu fajde nema.
A za njime Sibinjanin Janko,
Ibru stie, sabljom udario,
Pade glava Ibre kahvedije.
Janko glavi ni mukajet nije,

4()

S djoge sjaha, Mehmetpau viknu :

A zar u vas mejdandije nejma.
Bre m' boljeg alji mejdandiju !
Mehmetpaa mejdandiju nadje,
I tog Janko glavom rastavio.
Janko dvan'est zgubi mejdandija.
Onda paa suzama prolio :
Ovdje tebi mejdandije nejma,
Kad je tako Bonjak-Mehmetpaa,
A ti vra aj do Stambola vojsku,
Nek mi care alje sultaniju,
Od Starnbola sedmu tarafhanu,
Ja nek ide da se ogledamd !
Mehmetpaa zavio bajrake,
Od Sibinja on povrati vojsku.
Mehmetpaa kad Stambolu sidje,
Ne pucaju carevi topovi ;
Ode vojska svak na mjesto svoje,
Mehmetpaa u svoje saraje.
Caru veli Bonjak Mehmetpaa
Car alifet, sve evo koljeno
Deder raspi divan od sebeka,
eraj, care ehislama svoga,
Ja u tebi devap
Namah care divan razasuo.
I oero ehislama svoga.
Onda pak caru govorio
:

Car alifet, sveevo koljeno !

Ti kad si mi muhur poklonio,
Pa u Bosnu poslo na vezirstvo,
Murtati su mene
A ti si si; na me rasrdio,
Bosne me surgun u inio,
Preko Mora u Anadoliju.
Tu sam sedam bio godinica,
Ti se opet na me smilovao
I opet si mene povratio,
Za to u ti sada kazivati
Ovdje tebi mejdandije nema,
Da sprem Jankom stane na mejdanu.
Jer si Janku poklonio djogu,
Ba najboljeg tavlibau svoga.
Neg' da ho e mene posluati.
Da napie bijela fermana,
Pa ga alji na Bosnu carevu,
Svojoj lali, GjerzeleZ-Aliji,
Na Gerzovu, mjestu pitomome.
On e za te na mejdan iza i.
Kada care razabrao r'je i,
Grohnue mu suze niz obraze :
to to, lalo, Bonjak Mehmetpaa !
to spominje Bosnu plemenitu ?
Pa pred carem po eo plakati,
Da, mi lala - nisi prva moja,
:

48

Sad bi tebe glavom rastavio.

Kad je evo sad sedam godi.na,
Kako se je Bosna priloila,
Priloila Beu i esaru.
Kad to uo Bonjak Mehmetpaa.
Suze proli, a zaru pote e,
Zara ljubi, a temenah ini :
Car alifet, sve evo koljeno !
Deder pravi bijela fermana
Na Gerzovo, na mjesto pitomo,
Ak' ne dojde Gjerzelez Alija,
Ne bude li Bosna plemenita,
Padiahu, sad u tvojoj ruci,
Eto sablje, evo moje glave !
Ve su tebi Bosnu oblagali,
Ba ehislam, prva lala tvoja.
Evo punih sedam godin' dana
Ti na Bosnu ne alje ulefe,
A ne alje bijela fermana.
Sultan Murat suzama proljeva :
Lalo moja, Bonjak-Mehmetpaa !
Ako budne to istina prava,
Da je Bosna sad u mojoj ruci
-I na Bosni Gjerzelez Alija,
Ti si eski bio Mehmetpaa,
Odsele si muhurlija prvi !
Kad to uo Bonjak Mehmetpaa :

49

Car alifet, tako ti Kur'ana, !

Ja u tebi ferman napraviti,

Er>

A ne zovi. ehislama svoga,

Na ferman e turu udariti,
Dae meni ferman u desnicu.
Neka niko u Stambolu ne zna,
Polji mene i tvog sadrazema.
Kad je care r'je i razabrao :
Pii ferman, kako tebi drago !
Mehmetpaa bijel ferman pie,
A car na njeg tuFu udario,
Pa ga dade Mehmetpai glavom.
Paa nadje sadrazema carskog :
Daj mi svojih sedam paalija,
-U koje se more pouzdati,
Nou alji do mojih saraja !
Hou, paa, koliko ti drago.
Kad odoe u damije Turci,
U damije klanjati jaciju,
Mehmetpaa spremi paalije,
Paa krii svojim paalijam :
Kad se ferman nosi od Stambola.
Ne nosi se ferman u njedrima.
Ve se ferman nosi na prsinia.
Mehmetpaa na djogata frci,
Uz njeg carskih sedam paafija,
Provede ih na sedam kapija,

Jl

50

A kod sedme sa djogata frci.

Pa izvadi ferman iz njedara.
Na fermanu ovo napravio :
Lalo carska, Gjerzelez Alija!
Naem caru udan mejdan na'o
Od djidije Sibinjanin-Janka.
Ca.re mu je slao mejdandije,
Dvan'est ih je Janko pogubio,
Sad ve caru mejdandije nema.
Za vas care ne zna u Stambolu.
Jer je Bosna caru odlagata,
Da sad nije u carevoj ruci.
Van im tebi carev ferman stigne.
arca jai, hodi do Stambola !
Svih sedam se na put opremie.
Oni jau i no om i danom .
Vakat bio, kad na, Bosnu sili,
A dopade sve sedam tatara,
B'jeloj kuli Gjerzelez-Alije,
Paalije viknue Aliju,
Ne u niko u emerli kuli,
Nego mati Gjerzelez-Alije ;
Stara nana do pendera dodje.
Vidje starka paalije carske,
A u jednog ferman na prsima.
Pa povika Alijina majka :
Paalije cara estitoga!

Ovdje nema mog Alije sina,

Neg' eto ga nie kule bjele,
Gdje on vre sa arcem enicu.
Kad to ulo sedam paalija,
Oni lete Gjerzelez-Aliji.
Paalije njega ugleda . e.
A kakvi su u Alije brci,
Konda j' crno janje u zubima,
Brci Ali po pukama pali,
Kad ugleda sedam paalija,
Ta kakav je Gjerzelez Alija,
Paalije natrag pobjegoe.
Kad ugleda Gjerzelez Alija,
Gdje j' u jednog ferman na. prsima.
On ostavi arca u brna i,
Pa pote e carskim paalijam.
Paalija, sebi s' pobojao,
Pa sa prsa ferman otrgnuo,
Ferman pade u zelenu travu.
A dopade Gjerzelez Alija.
Kad na ferman oko pogledao,
to mu pie Bonjak Mehmetpaa.
Da je carska, Bosna oblagata.
Aliji su suze udarile.
Kad Alija ferman razgledao.
Vidje turu cara estitoga.
Turu ljubi, a temenah ini,
4

"

Pa on suze proli iz o iju :

Davor stara na Gerzovu nane !
Evo punih sedam godin' dana,
Kako nema careva fermana,
Ni od cara careve ulefe
Sad mi, evo, carev ferman dodje,
Da je caza udan mejdan nao
Od djidije Sibinjanin-Janka,
Cara Janko na mejdan pozivlje.
Evo meni Mehmetpaa pie,
Da za cara na mejdan izadjem,
Ako li ga posluati ne u,
Ode pai a ramena. glava.
Meni valja tahtu i Stambolu,
Deder meni branenicu sprernaj !
Hou, Ale, ne brini se time.
Begu fala i naem devletu,
Kad sam takvog pothranila sina,
Pa car za te znade u Stambolu.
Tad Alija. do svog arca . dOdje,
arca svoga timar
Ustae mu arpe ugruhate.
Kad na vakat akam saklanjao,
Izvadio kur'an-hamajliju,
DOk Alija kur'an prouio,
Ve mu vakat od jacije dodje,
Kad Alija saklanja jaciju,

On uzimlje svoje branenice,

Pa ih arcu me e u hegbeta,
Davor a.rac, moje desno krilo !
Odavlen je pod Sibinj kameni,
Brate slatki, dvadeset konaka.,
Tebi valja sve to pokupiti,
Dok nam zora pukne od istoka.
To on ree, pa na arca frci.
Dok im zora pue od istoka,
arac pade kod vode bunara,
Kod bunara. Sibinjanin-Janka.
Ale bojno koplje udario,
I za koplje arca privezao,
arac zoblje arpu kod bunara,
A Alija izvrnu rukave,
AbdNs uze na vodi buna.ru,
Abdest uze, da sa.bah saklanja.
.Ale misli, niko ga ne gleda,
Gleda ljuba Sibinjanin-Janka,
Jo joj Janko lei na iljtetu.
Janka budi ljuba u odaji :
Ustan', Janko, ako Boga znade
Hodi vidi, to vidio nisi,:
Tur in eno kod vode bunara !
Kad to uo Sibinjanin Janko,
Bre Janko na pender pogleda,
.Vjernu ljubu od pendera vi e :

54

Ono Tur in nije od Stambola,

Ve od Bosne Gjerzelez Alija ;
Jer kad sidjem do naeg Zemuna,
Pa pogledam vie Biograda,
Na Avalu, vie Biograda,
Ima kula Avaljanin-1"or e,
Ono mu je Bogom pobratime
Sa Gerzova Gjerzelez Alija ;
Van sam uo, ljubo vjerna moja,
Da je Tur in junak na mejdanu.
Al' ja u mu na mejdan iza i.
Ti e za mnom u avliju sii,
Pa e stati na avlinska vra.ta,
Da m' okupi Gjerzelez Alija,
Ti e meni otvoriti vrata.
A ljuba je Janku govorila
Gospodaru, Sibinjanin-Janko !
Ak' odsjee Alijinu glavu,
Ne nosi je u nau avliju,
Od nje bi se vrlo prepanula !
Janko sebe i djogata sprema,
Prevari ga, u sedlo mu frci,
Izjaha ga do vode bunara.
Al' ne gleda, Gejrzelez Alija,
Ved preda se metno hamajliju.
Janko njega viknu sa djogata
uj Turine, Gjerzelu Alija,

Sa Gerzova mjesta pitomoga !

Jai arca, pa na mejdan bodi !
To Alija ni mukaet nije,
Nit' on gleda, nit Janka pogleda.
A. kad Janko prirjera djogata,
Vidje area krd vode bunara,
arac zoblje arpu ugruhatu ;
Pred njeg Janko koplje otisnuo,
A na koplju medjedija glava,
Ona z'jeva kao da je iva,
Al' se arac uplaiti ne e,
Ve se na njem griva podignula.
eiknu arac Gjerzelez-Alije,
On na kOplje frci kod bunara,
Sve mu terme u igle sasuo.
Kad to vidje Sibinjanin Ja nko,
Da se arac uplaiti ne e,
Bjei Janko kuli i avliji
Na djogatu cara estitoga.
Kad to vidje Gjerzelez Alija,
On dofati topuz kod sebeka.
Ale usta
l'jevo koljeno,
Desnom rukom topuz otisnuo,
Sfati topuz pod Jankom djogata,
A sap shvati Sibinjanin Janka -Mrtav pade jedan kod drugoga
Glede braa SibinjaninJanka
.

57

56

Nikola je 'vako govorio :

Jesam li ti, Janko, kazivao,
Da se cara prodje i Stambola,
Da ne gubi svoju ludu glavu ?
eedoe mu braa pred
Nikola im neda iz odaje :
Ne'te, bra o, vjeru vam zadajem
Svi bi i vi glave pogubili,
Turin nami ni muka.jet
Ni ljubama, a ni naoj kuli.
Kad Alija, Kur'an prou io.
On smotao kur'an-hamajliju,
Kad on Janku i djogatu-dodje,
On Jankovu glavu odsjekao,
Glavu arcu u zobnicu bad.
A o arca topuz objesio,
Povede ga do vode bunara.
Sve gledaju iz,kple gospoje,
Uz njih braa Sibinjanin Janka,
Za njim arac glvu objesio,
Alija je areu govorio :
arac brate, od ramena krilo.
Ode glava Bonjak-Mehmetpae !
Odavlen je do Stambola b'jela
Ba ezdeset i sedam konaka.
Dok zaui podne.na damiji,
yani meni na Stambol-kapiju,

Na Sofiji, velikoj damiji.

Tad se pod njim arac pokupio,
Dok mu sunce na podne izadje,
arac pade kod Aja-Sofije.
Tu Alija arca odsjednuo,
Dok Alija podne sakla.njao.
Kad kroz Stambol arca projahao,
Njemu arac glavu objesio,
Kako ide, kanda do i ne e.
Ale mrke objesio brke,
Ode haber kroz Stambol bijeli
Do saraja Bonjak-Mehmetpae :
Et, konjika, kakav do'o nije,
Po konju je brke objesio !
Kad to uo Bonjak-Mehmetpaa,
Paa skoi, kanda ne sjedjae,
Kad ugleda Gjerzelez-Aliju,
Grli, ljubi, ne zna da odstupi :
Lalo draga, cara estitoga!
Da ne dodje za pun mjesec dana,
Otila bi sa meneka glava!
Pa doviknu ohodara Ibru :
Vodi, Alu do naih saraja !
A odleti eski Mehmetpaa
Do oaka cara estitoga.
Kada care pau ugledao,
Zar podignu, Mehmetpau viknu :

58

Sto je, lalo, Bonjak-Mehmetpaa ?!

Eto, care, tebi mejdandije,
Sa Ger.zova Gjerzelez-Alije !
Mu i, paa, sam te Bog ubio
Jue s' moje stigle paalije
Na Gerzovo, na mjesto pitomo !
Kada paa razabrao r'je i,
Sedam puta temenah u ini :
Car alifet, sve evo koljeno !
Evo tebi Gjerzelez-Alije,
Odjahuje arca pred saraji.
Da pogleda iz svojih saraja,
Kako bjee sve i age tvoje,
A od arca Gjerzelez-Alije !
Ba Alija njima govorio :
ohodaru, Bonjak-Mehmetpae,
Ti, to znade turski govoriti,
Kai sada i agama carskim :
Koji dodje do arca mojega,
Onaj mora danas umrijeti !
A ohodar iz sveg grla viknu :
Paalije, ne primi'te s' arcu,
Ne arte se svojom rusom glavom !
Tad ohodar pred Aliju pogje,
Pa prifati Gjerzelez-Aliju,
Povede ga do zara careva.
Mehmetpaa caru besjedio :

Car alifet, sve evo koljeno !

To je glavom Gjerzelez Alija.
Ti si mene htio pogubiti,
Kad sam tebi za Bosnu kazao,
Da je Bosna jo u tvojoj ruei,
Ti dovedi sadrazema tvoga,
Jer on znade s Alom govoriti,
Pred njim pitaj Gjerzelez-Aliju,
Je li Bosna sad u tvojoj ruci.
Dovedoe caru sadrazema.,
Sadrazemu care govorio :
Sadrazeme, draga lalo moja !
Ti sad pitaj Gjerzelez-Alije.
to ti kae, ti to meni kai !
Alu pita carski sadrazeme.
Alija mu pravo odgovara,
Da su juer stigle paalije,
Da je Bosna u carevoj ruci,
Da su Bosnu caru oblagali,
Pa izvadi ferman iz njedara.
Kada care ferman ugledao,
Namah care kajde ufatio,
Kajde gleda, u Alu pegled-a.
Car se sjeti kakav je Alija,
Da on more sti i sa Gerzova
Do Stambola, kad je njemu drago.
Onda caru suze udarile :

Sadrazeme, draga lalo moja . !

Na ar evu dlaku gledaju i,
Na Alino lice gledaju i;
Ale more, kud mu drago, pro i
A sad pitaj Gjerzelez-Aliju,
Bi li smio na mejdan iza i,
Od Sibinja Sibinjanin-Janku ?
Kad to uo Gjerzelez Alija,
Suze proli, pod hrku se
On izvadi izpod hrke glavu
Pa govori Gjerzelez-Alija :
Ova glava Sibinjanin-Janka,
Je li cara dvorila svojega ?
Kada, care ugledao glavu.
Devlet ciknu, ispod zara
Pa Aliju rukom pregrlio :
Zar si .Tanka glavom rastavici ?
Jesam. care, padiahu dragi !
ga glavom rastaxio,
Jutres
donio, eVO, do Stambola.
Ca.r,alifet Ali govorio :
I i blago, koje'tebi drago !
Da u tebi sedmu ,sultaniju.
Dau tebi sedmu tarafhanu,
Da u tebi muhur sa desnice,
sebe ti gradit i saraje,
Ti e prvi biti muhurlija.
.

Kad Gjerzelez te razapra r'je i,

Zara ljubi, a temenah ini :
Fala tebi, care gospodine !
Za me tvoje sultanije nisu ;
A ja tvoje tarafhane ne u,
Ja ti ne u biti muhurlija,
Neg' dae mi muhur sa desnice,
Da ja hodam po tvojem Stambolu
Od tog asa pa do iindije,
Da pogubim, kog je meni drago.
Kad to caru sadrazeme kaza,
to ga ie Gjerzelez Alija,
Snima care muhur sa desnice,
Pa ga prui sadrazemu svome,
A sadrazem Gjerzelez-Aliji.
Kad Alija muhur ujagmio,
Od bedre je sablju potegnuo,
ehislama glavom rastavio.
Pa dofati kauk ehislamov.
Donese ga pred cara estitog,
Al' u ka,pi od zlata krstovi ;
Donese mu kajsar-jemenijv.
Pod nogama kur'an-hamajlija !
Onda can suze poletile :
Lalo moja, Gjerzelez-Alija !
Eto muhur, eto sablje tvoje,
Radi sada, to je tebi drago !

t)3

A Allja sadrazema viknu

Sadrazeme, na divanu carskom !
uvaj cara, odsje ' u ti glavu
A daj meni' Bonjak-Mehmetpau,
Da me voda po Stambolu gradu !
Njega voda Bonjak-Mehmetpaa,
Ale s'je e po Stambolu Turke ;
On posje e Ibrahim-vezira,
Pa posje e siliptara carskog,
Glave s'je e sve do i indije,
Tri stotine on odsje e glava.
Kad zau i Ali i indija,
Alija se do saraja vrati,
Da on muhur dade sa desnice.
Mehmetpaa dovede Aliju,
A obadva caru poletie,
Pravo kau caru estitome,
Koliko je glava odsjekao,
Da je taman trista namirio !
Car Aliju rukom pogladio,
Ale skide muhur sa desnice,
A car uze muhur na desnicu :
Lalo moja, Gjerzelez-Alija !
I i sada to je tebi drago !
Nita ne u, padialM dragi !
Da e meni ferman od sebeka,
Da ga snesem na Bosnu ponosau

Iza oca nek ostane sinu !

Car mu dade bijela fermana,
Jo mu dade hiljadu rupija.
A Gjerzelez posjede arina,
Njega vodi Bonjak-Mehmetriaa,
Izvede ga iz Stambola b'jela,
Kada ode Gjerzelez Alija,
Mehmetpaa ode do devleta :
Je istina, padiahu dragi,
8ta ti kaza Bonjak-Mehmetpaa ?
A car proli suze iz o iju :
Lalo moja, Bonjak-Mehmetpaa !
Istina je, to si mi kazivo.
Do sad s' bio Bonjak-Mehmetpaa,
Odsele e moj siliptar biti.
R'ad Alija Sarajevu si
Kaza ferman cara e tc;
Gjerzelezu dovu uiWe.
\\
Davno bilo, sad sd ominjalb
!