Ratnikova Nevjesta PDF

Obrada i prevod : Klub Brbljivica
PREDOGVOR
Njihov najvei protivnik se nee boriti s maom.......

Nego s njihovim srcima...........
Ronan Sutherland je estok ratnik.Kunei se na sve,uspjeva doi do monog poloaja u
vojsci Viliama Valasa.Sloboda za kotsku je njegova misija,sve dok ne upozna djevojku
Juliannu. Oarava ga,opija,inei da eli vie od ivota osim one ivotne opasnosti na koju
je navikao.
Lady Julianna nije pokorna djevojka.Trenirala je umjetnost rata,sestra jednog od
najmonijeg kotskog ovjeka,koja ima zadatak da se brine za kraljevu sigurnost.Sve dok
ne bude oteta od strane neprijateljskog klana.Sada joj je jedina nada ovjek kojem najvie
vjeruje i eli da je spasi.
Zajedno,morat e se suoiti s jednom od najveih podmuklih kotskih sila. I spreiti da
postanu rtve jedine stvari koje su do sada spretno izbjegavali...........ljubavi.
Dragi nai,pruamo vam jo jednu preljepu priu koja dokazuje mo ljubavi. Ovaj prevod
su prevele nae cure; Vila i Mirta. Sliice je nalazila Slatkica,a ostale cure su i dalje vredne.
VA KLUB BRBLJIVICA
PRVO POGLAVLJE
ator je bio mraan.Hladan. Da je lady Julianna imala svijeu mogla bi vidjeti

svoj dah kako joj izlazi iz usta na hladnom nonom zraku.Bijeli dah joj je
izlazio iz usta dok je bijesno mumlala. Proklet bio i Ros i njegove zlosretne
odluke.Prokleti bili Englezi i njihove namjere da pokore kote.Kad bi se mogla vratiti

nekoliko dana unazad, opet bi sve isto uradila - jedino bi moda uzela vie oruja.Ali bar nije
svezana, iako , imati slobodu kretanja po zatvoru napravljenom od atora i okruenog
straarima nije bilo ba dobro.Njeni bezbrojni pokuaji bjegstva bili su sprijeeni.
Protrlja ruke ljutito pokuavajui se malo zagrijati.Ogrta joj je bio debeo i dobro
napravljen,ali nakon nekog vremena svi ti slojevi ogrtaa nisu je mogli ugrijati.Oh, ta bi dala
za vatru i samo gutljaj Cookovog zainjenog viskija.
Prije tri dana , namjeravala je popriati sa lady Myrom iz Eileana Donan dvorca i zbog
toga je sad zavrila u logoru neprijatelja. Ipak, ne bi mjenjala nita. Nije bila Myrina krivica
to su otete. Ona i Myra poele su pogreno i Julianna je htjela da joj se iskupi tako to e
joj pomoida pobjegne od lorda Murraya mada nije znala zato kad ga je oigledno
voljela,ali ko je ona da sudi?Slegnu ramenima u mraku. Iskreno, nema prava da bilo kome
sudi. Nije li i ona izbjegavala osjeaje elje, strasti - ako moe rei, i nekih dubljih osjeanja?
Ne bi se morala udati, sve dok njen brat to ne zatrai od nje, a inilo se da u doglednoj
budunosti toga nee biti. I zbog togajoj je bilo drago. Brak bi je samo sputavao. Bila bi kao
u kavezu ili da je smjetena negdje na policu.To nije bio ivot koji je Julianna eljela. Ona je
bila ratnica. Naporno je vjebala za rat i da moe da brani kralja kotske. Malo joj je to sad
bilo od koristi, dok je sjedila u atoru kaozarobljenica avolskog lorda Rossa.
-
Hmmmm.- Ipak ni jednu stvar ne bi promjenila.
Kad je skrenula u hodnik koji je vodio da Myrine sobe i vidjevi da je odnose - zavezanu i
sa krpom u ustima- morala je da je spasi. Zato je vjebala i nije imala drugog izbora. Myra je
putovala dugo, riskirala svoj sopstveni ivot i sve to da prenese poruku Robertu Brucu.
Poruku koja mu je spasila ivot. Pratei divljake koji su se usudili da naude jednoj lady malo
je marila za svoju sigurnost, jedino joj je bilo bitno da spasi Myru. Niko drugi nije vidio njenu
otmicu.Kao ratnici, njena dunost je bila da se pobrine da su svi na sigurnom. Stala je ispred
njih zahtjevajui da oslobode Myru. Nasmijali su joj se pravo u lice.Julianna je ignorisala
njihov smjeh i ponudila se da zauzme mjesto Myre. Zbog toga su poeli jo jae da se smiju.
Znali su ko je ona kao to je ona znala ko su oni. Colin i Alisdair. Bili su novajlije u Brucovoj
vojsci. Ipak su znali da je Julianna vana mada nisu znali koliko je vana. Ona je bila
pomonica kuharice, bar su oni tako mislili, mada nije prolo ne zapaeno da je vana
3
Robertu. Niko, dodue nije znao koja je njena uloga, to je bila tajna.Morali su tako uiniti da
bi zatitili sebe.Uostalom , to je sve bila iluzija, obmana stvorena da zbuni protivnika.
Colin i Alisdair prihvatili su njenu ponudu - ipak su je prevarili kad su odbili da oslobode
Myru. Ta kopilad. Ali na kraju , nisu uspjeli u prevarijer je uspjela pomoi Myri da pobjegne.
Na nesreu, nisu obje mogle pobjei, jer je Julianna je morala odvui panju straara da bi
Myra moglapobjei.Sad je samo morala saekati pravo vrijeme za svoj bjeg.Bruce e biti
dobro bez nje dan ili dva,ali mogla se kladiti da je u olujnom raspoloenju.im su Myru
ubacili u ator Julianna ju je izgurala van, prema umi. Myra nita ne znai Rossu, ubio bi je
bez razmiljanja. Julianna je bila neto drugo.Njoj se ne bi usudio da naudi, ne ako mu je
mio ivot. Ako bi nju ubio, Ross bi sam sebi potpisao smrtnu presudu. I bila je sigurna da on
to zna. Nije bila skroz sigurna da on zna kojaje njena uloga u svemu ovome, ali nita nije
prepustio sluaju. injenica da se zaklela u svoj ivot da e braniti kralja kotske,pa
objavivida je dovoljno vana za razmjenu navela je Rossa da podupla strau oko atora ,
pa zatim da doda jo straara kad je Myra pobjegla. inilo se da je bijeg nemogu.inilo se.
Iskreno, ona je ve imala plan. Dotaknu rukom dvije kope koje su joj drale kosu. Kupie
sebi vrijeme.Uostalom, zar nije po Myri pozdravila Ronana Sutherlanda?
Ronan.On je zabranjen.I jo vie od toga. Mogu li ikad imati neto vie od razgovora?
Bilo bi budalasto misliti tako. Nikad se nita ne moe desiti izmeu njih. Nikad. Oh, ali kako
je njeno srce igralo od same pomisli na njega...Julainna lee na svoj ogrta zurei u tamu.
Ali , imala je pravo da sanja, iako bi joj ti snovi jednog dana mogli slomiti srce. Zamisli ga
kako jae na svom monom konju i ulazi pravo u neprijateljski logor.Maem bi sjekao jednog
po jednog neprijatelja dok ne bi svi leali mrtvi.Tada bi je ugledao, njihove oi bi se srele, on
bi je podigao na konja i zajedno bi odjahali.To je bila samo mata. Ni jedan mukarac zdrave
pameti ne bi stupio u Rossov logor.A ona nikad nee odjahati s njim.
Njena dunost je kotska. Nijedan mukarac nee imati njenu lojalnost, osim Bruca.
Julianna prebaci ruku preko oiju,bila je toliko umorna ali san joj nije dolazio na oi.Skoro da
tri noi nije spavala , od kad je zarobljena,ali misli su joj jurile glavom dok joj je tjelo poinjalo
da pokazuje znakove umora. esto je trenirala sebe za ovakve situacije tako da joj prvi dani
zarobljenitva nisu bili problem, ali ovaj trei dan je ve poeo da je umara.Bila je
izgladnjela,Ross skoro da joj nije ni davao da jede.Ono malo hrane to joj je dobijala davala
je Myri da ima snage za bjeg. A koliko joj je sad davao bilo je jedva za preivljavanje.Poliza
svoje suhe usne...i e ju je muila.Moda bi mogla sebi da dozvolimali odmor tako da sutra
moe da pobjegne.
-
Ustaj kuko.
Julianna samo to je zaspala kad su je grubo probudili.Sunce se probijalo kroz otvor

atora gdje je jedan od Rossovih ljudi stajao drei tanjir i olju.Bio je sav prljav i u odrpanoj
odjei.Rossovi ljudi su bili previe dugo izvan civilizacije.
-
Tvoj doruak.Sve pojedi, trebae snagu danas.Ross je neto specijalno isplanirao
za tebe danas.- Nain na koji ju je pogledao, natjerao ju je da prodrhti, ali uspjela je to

prikriti nasmijavi mu se to je njega izbacilo iz takta.
-
Ja posebno uivam u specijalnim stvarima- ponosna na svoj miran i hladan glas. On
se smrknu dok je sa treskom sputao tanjir i olju na mali stol u sredini atora.
-
Uivae, obeavam ti.
Julianna se nasmija. - Ja uivam u svim stavrima , ti kopile.

Vojnik napusti ator mrmljajui neto o ludim djevojkama. Odlino.Ako budu mislili da je
luda, to joj daje malu prednost.Ali ipak panika je prijetila da je obuzme. ta je to Ross tako
specijalno isplanirao za nju? Biti zarobljenica okrutnog, zlog mukarca nije slutilo na dobro.
ta god da je Ross isplanirao bie bolno.
-
Prokletstvo.- Julianna ustade na drhtave noge i prie stolu uzimajui olju koja je bila
ispunjena nekom utom tenou.Po mirisu je mogla rei da to nije razvodnjeno pivo.Baci
olju na drugu stranu atora i stisnu zube.Usta su joj bila jako suha , kad je zadnji put neto
popila?Nije se mogla sjetiti.Pogled na hranu u tanjiru nije joj poboljao raspoloenje.
Gdje je dovraga Ronan ? Planirala je njega saekati da dovede pojaanje.Robert bi elio
da Ross bude uklonjen. Pogotovo sad, nakon njene otmice. Nije li to bio njegov plan ? Da
uvue u zamku i Rossa i sve koji mu slue? Biti spaena od strane Ronana bila bi njena
nagrada, a ona ju je zasluila jer je planirala da se bori zajedno s njima.Ali bila je previe
slaba, njeni prsti su peckali, vrtilo joj se u glavi i bila je sigurna da e do kraja dana pasti u
nesvjest.Morala je promjenitiplan.
Da bi ostala iva mora pobjei.Koliko god eljela ekati Ronana, da mu padne u naruje
dok bi on glumio heroja, njenog heroja, to nije mogla.Morala je odmah da reaguje.Puzajui
doe da krila atora kojeg je izrezala - a koji je sad bio uiven - da bi pomogla Myri da
pobjegne, i proviri ispod njega da vidi koliko vojnika stoji na toj strani.Bili su poredani jedan
do drugog. Julianna zatvori oi molei se za strpljenje,snagu.Ustajui na noge udahnu
duboko i svom snagom gurnu krilo atora udarivi u lea jednog od vojnika.
Ne bi se moglo opisati kao ljutnja ono to je Ronan u ovom momentu osjeao. To bi bilo
podcjenjivanje. On je bio lud od bijesa.Koa mu je gorjela od potrebe da sijee i pobaca
maljem sve i jednog Rossovog vojnika.Kako su se samo usudili ui na njegov posjed i oteti
jednuod najoaravajuih ena koju je poznavao - a da ne pominje da su oteli i pretukli Myru,
enu njegovog roaka Murrya.Platie za to. Sve i jedan avolski sljedbenik e da plati.
Najgore od svega ,kako nije znao da ima neprijatelja meu svojim ljudima? Ronan je ratnik.
Mukarac od asti.Bio je drugi u komandi Viliam Valas i zaduen za treniranje vojske kralja
kotske.Bilo im je potrebno ljudstvo, obuka i sredstva da potuku kralja koji se pakleno trudio
da uniti kote i uzme njihovu zemlju. ak je i silovao nevjeste nadajui se da e tako
posijati svoje sjeme i da e se koti povui. E pa,on to nee dopustiti.Borie se do smrti
protiv svakog Engleza pa ak i kota koji izda svoju zemlju.Svi oni e umrijeti od njegovog
maa. Englezi nee vladati ovde.Nee dozvoliti da ene njegove brae i roaka budu
silovane.Bez obzira na cijenu, na krv,na znoj ,suze nee dopustiti da njegova zemlja bude
pokorena. Ako bude potrebno da se bori do kraja ivota , borie se.
Borie se protiv svakog Rossa od istoka pa do zapada i od sjevera do juga i postarae se
da Robert Bruce ostane u kotskoj i da kotska ostane kotska. Viliam Valas je bio svima
nadahnue.To je ratnik velikog i hrabrog srca i sa elinim mudima, koje je Ronan jedino
prije vidio kod svog starijeg brata Magnusa.Vjerovao je da i on ima takva elina muda. Ali ,
nije sad mogao razmiljati o ratu, prvo se morao pozabaviti ovom bitkom . Sakriven u umi ,
bez konja ali sa dvadeset Brucovih vojnika Ronan je imao element iznenaenja u svojim
rukama.
Posmatrao je jednog mukarca kako ulazi u ator koji je bio okruen ratnicima nosei
olju i tanjir.Sudei po strai oko atora pretpostavio je daje to Rossov ator, niko drugi nije
trebao toliku zatitu. Kopile je sigurno oekivao napad, to je znailo da je na oprezu. Muki
smjeh odjeknu iz atora i ubrzo se pojavi mukarac sad bez tanjira i olje , koji pljunu na
zemlju izlazei iz njega.Ronan pogleda u mukarca do sebe kimnuvi mu glavom i polako se
vratie do konja.
-
ator okruen vojnicima mora biti Rossov ator- ree on a njegovi ljudi kimnue u
znak slaganja. - Izbrojao sam desetak ljudi uz ator i jo bar dvadeset u logoru. Jo pola njih
su sigurno u izvidnici.
-
Da, i nemoj zaboraviti one to spavaju u podignutim atorima- ree Graham ,
Ronanov drugi komandujui kojem je vjerovao svojim ivotom. Ronan kimnu glavom.Ve ih
je primjetio, okruivali su vatru .Nije to bila velika vojska ali ipak ih je bilo dovoljno da
uzrokuju tetu.
-
Bolji smo i vjetiji od njih, i jo imamo element iznenaanja na svojoj strani.Mislite da

6
moete da se borite etiri na jedan?

Svi njegovi ratnici divlje se osmjehnue kimajui potvrdno. Voljeli su dobru borbu isto kao
i on sam.Ronan bi mogao petoricu odjednom da ubije , toliko je bio samouvjeren. Njegovi su
ljudi svaki dan vjebali sa vie protivnika , ba zbog ovakvih situacija. U borbi nikad ne
moe znati sa sigurnou koliko ih je na suprotnoj strani.Vee su anse da preivi borbu
ako je nauen da se bori sa vie ratnika ,pogotovood kad su Englezi napali njegovu zemlju
kao mravi kad napadnu jelo.Ronan ja bio siguran da Englezi samo diu jedu i bore se.Ronan
zaveza svoju dugu kosu konom trakom.
-
Kaem da naplatimo Rossu za njegov napad na nas.Za krau naih ena.Za njegovo
dodvoravanje jebenim Englezima.

Dvadeset mukaraca podie svoje pesnice u znak podrke i odobravanja.
-
Uzjaite, okruiemo njihov logor. elim trojicu sa sobom da napadnemo Rossov
ator.Ako ima desetke staara okolo atora , ima ih sigurno toliko i unutra.
Prili su logoru jaui na konjima pokazujui zavidnu vjetinu kad su uspjeli da savladaju
petoricu Rossovih izviaa bez ijednog zvuka obarajui ih na zemlju.Sad nije bilo nikoga da
upozori Rossa na njihov napad.
Lagani vjetar hladio mu je vrelu kou smirujui ga , podsjeajui ga da se mora boriti
metodiki a ne sa emocijama.Julianna je sigurno dobro.Mora biti.Ta ena ima hrabrosti, tu
nije bilo nikave sumnje.Bila je sigurna, morao je to sebi uporno govoriti.Borila bi se svim to
ima , ne bi dopustila da joj iko nanese zlo.Ali , ako jeste...
Ronan zarea i potjera konja napred.Izlazei iz ume njegovi ljudi okruie istinu gdje je
bio Rossov logor. Zato bi za ime Boije ovde napravio logor? Da nije ovo neka njegova
zamka? Nije imalo smislia, digli su logor gdje ih je bilo ko mogao lako napasti i opkoliti. Ovo
je bio ili jako glup ili jako pametan potaz.Ali, Ronan nije mogao sad misliti o tome.Namrti se
gledajui svoje ljude koji su krenuli da okrue ator. Da li se to ator pomjerio? Prvo je
pomislio da samo umilja,da ga oi varaju,ali ator se pomaknu opet i straar koji je stajao
na vratima poleti napred.Ronan povue uzde i konj se nalglo zaustavi. ta kog avola? Je li
to straar gurnut? Da nije Julianna u atoru? Da li je to mogla biti ona?Da li je to mogue?
Od kad vojnici uvaju zatvorenika a ne svog vou? Je li taj zatvorenik Julianna? Ronan
podie ruku zaustavljajuisvoje ljude.Morao je ponovo da razmotri situaciju prije nego to
sve ode doavola.
DRUGO POGLAVLJE
ulianna izgubi ravnoteu.Taj prokleti ratnik bio je vei nego to je mislila - ili je
ona bila umornija i slabija nego to je mislila.Posrnu unazad, pa pokuavajui da
se uhvati za neto, bilo ta, da povrati ravnoteu, uhvati se za drveni stub koji je
drao ator u sredini. Iverje joj se zabode u dlanove i ona se ugrize za obraz da sprijei jauk
da joj pobjegne iz usta. Ratnici nisu zavijali zbog iverja u dlanovima.itav ator se zatrese.
Dragi Boe.Zadnje to joj je trebalo je da se ator srui.Mogla bi se uguiti pod njim ili bi je
Rossovi ratnici mogli izudarati.Nije imala drugog izbora, uz jauk pusti drveni stub i svom
snagom tresnu guzicom od hladnu zemlju izbijajui sebi zrak iz plua. To nije bilo
dobro.Morala se smiriti.Ako pone paniariti bie joj samo gore.Zatvori oi pokuavajui da
par puta brzo udahne.Plua su joj gorjela. Boe, ta da radi?Mora izai iz ovog atora.
Glasni povici zaue se oko nje i Julianna ugleda ratnike kako ulaze u ator.Sunce je na
kratko zaslijepi i Julianna na kratko zatvori oi.Oi joj se malo privikoe na svijetlost i ona
izvue jednu iglu iz kose i zabode je jednom ratniku pravo u grudi.Vrh igle joj je bio namoen
otrovom.Taj trik je nauila od vidarke iz dvorca u kojem je odrastala.Ratnik pade na koljena
dok mu je pjena udarala na usta. Sledeeg ratnika koji je pojurio na nju ubola je u vrat, umro
je jo bre zbog njenog direktnog uboda u venu.Julianna izvue ma iz njegovih korica i
sakupi snage da ga podigne da se odbrani od sledeeg napadaa. Inae joj to ne bi bilo
teko, ali inilo joj se da je iz minute u minutu sve umornija. Sledei ratnik baci pogled na
poginule i die na nju svoj bijesni pogled. Tu je napravio veliku greku. Najvanije pravilo u
ratu, prvo koje je ona nauila, je da nikad ne dozvoli svojim emocijama da vladaju tvojim
postupcima. Lekciju koju je ovaj ratnik nauio kad ga je probola maem.Krv joj natopi prste i
ona ispusti ma dok je posezala za uturicom sa vodom koja je bila u mrtvaevom
rukavu.Ruke su joj gorjele, bila je preumorna.Nije bila sigurna koliko jo moe da
podnese.Kad je sledei ratnik uao u ator,reagovala je instiktivno i zamahnu noem kroz
vazduh.Vid joj se zamagli.Neto joj je bilo poznato.Ratnik se povue unazad i no mu se
zabode u rame a ne u srce, gdje je ciljala.
-
Ranila si me!- Glas joj je zvuao poznato.Ali ko je to bio? Misli su joj bile
haotine. Zanjihala se osjetivi kako joj tijelo pada na zemlju.Koljenima pade na zemlju i
zagleda se u svoju krvave ruke pa u ratnika koji je stajao ispred nje izvlaei no iz ramena.
Krv mu pojuri iz rane bojei njegovu bijelu tuniku u crveno. Isklesano lice,bijesne zelene
oi,usne zbog kojih je drhtala, koje su bile stvorene za ljubljenje...Ne.....
Ronan?
Da eno.Gdje si nauila da tako baca no?
Nasmijei mu se blijedo dok su joj crne take plesale pred oima.

-
Bar nije jedna od mojih igli.
Tvojih igli?
Smjeh joj odzvoni u glavi. Ili joj je pobjegao s usana? - Moje igle imaju otrov na svojim
vrhovima.- Bila je u delirijumu.

Tajne se nisu djelile sa strancima.Ne, to nije bio stranac. To je bio Ronan, zar ne? Vid joj
se pomutio.Sigurno umire. Svaka misao o tome kako bi trebala da lizne vrh igle i umre prije
nego to pone muenje nestala je kad je ula Ronanov glas.
-
Opet si me ostavila bez daha.- Posegnu za njenom rukom i ona shvati da je ve
posegnula za jednom od svojih igli.

-
Ubila bi se? Nakon to sam doao da te spasim? Bruce nee biti zadovoljan.
Ona je eljela da zna hoe li on biti nezadovoljan. udjela je da je uzme u naruje i

odnese daleko odavde, da je odnese na neko mjesto gdje bi mogli ono to jesu.
-
Trebam te.- ona proaputa, osjeajui kako su joj usta suha.
Ovde sam curo.
Julianna odjednom osjeti kako lebdi i shvati da je to zato to ju je Ronan podigao u

naruje
-
Tvoje rame. - progovori ona osjeajui kako je i ono malo snage naputa. Bila je
tako umorna. I tako edna.

-
Nije to nita.
Lagao je.Vidjela je da je no duboko u njegovom ramenu. Vidjela je krv.Pokua da

protrese glavom i tako ga opet povrijeujui po ramenu.
-
Ne uzrujavaj se curo , sad si na sigurnom.
Koji je on idiot. Ona je brinula zbog njegove sigurnosti.Mogao bi umrijeti od gubitka krvi ili
infekcije. Ne bi je trebao nositi. Jo da ne spominje da su okrueni Rossovim vojnicima.
Zato je doavola doao sam? I zato je ona matala o tome?
-
Spusti me dolje- ree ona.
Hmmm ?
Ona je mislila da je rekla, nije bila sigurna jesu li rijei uopte prele preko njenih usana.
-
Treba mi vode- izgovori hrapavo. Tijelo joj se njihalo u skladu s njegovim koracima.
Zvuci bitke su se sve manje uli kako su se udaljavali.Doao je sa svojim ljudima. Znala je
da hoe. Zato je uopte sumljala u to , pitala se ? Ronan nije budala. On je bio vrhunski
ratnik. Ne bi nikad juriao u napad putajui emocijama da vode svaki njegov postupak.ak
ni za nju. Julianna osjeti kako je prebacuje preko lea konja.Udar od kono sedlo izbi joj zrak
iz plua.Postoji li mukarac koji zna biti njean? Ovako bi joj mogao jo i rebra slomiti.A
opet, kako je mogla oekivati njenost od mukarca koji je nosio duboko zaboden no u
ramenu, koji je ona tamo zabola. Hvala Bogu da nije i on bio natopljen otrovom,inae bi
Ronan davno bio mrtav. Sedlo se pomjeri dok je Ronan uzjahivao psujui ispod glasa zbog
ramena. Uhvati drak noa, naglo ga povue iz ramena bacajui ga daleko. Pritisnu vrsto
ranu, udahnu duboko i privue je sebi u krilo. Voda se razli preko njenih ispucalih i suvih
usana , kvasei joj obraze i bradu.
-
Otvori usta curo ili ti voda nee pomoi.- Julianna se skoncentrisala na njegove rijei
i otvori usta osjeajui kako joj hladna voda kvasi jezik.Ronan nagnu uturicu sipajui joj
vodu niz grlo i Julianna poe kaljati .Pokuava li je on to udaviti?
-
Polako curo, polako.- zapjevui Ronan mirnog i umirujueg glasa. Moda je ipak ne
pokuava udaviti.Usmjeri svu svoju panju na njegove rijei napokon shvativi kako da guta
vodu a da se ne udavi . Hladana tekuina kliznu joj niz grlo pravo do njenog stomaka koji se
pobuni i ona uloi svu preostalu snagu da ne povrati.
-
Kad si zadnji put neto jela ili popila?- bijesnim glasom je upita Ronan. Pokua da
slegne ramenima, nije bila sigurna da moe priati.- Izgleda iscrpljeno- promrmlja Ronan. -
Idemo te vratiti u Eilean Donan.

-
Ross...- zagui se tim rijeima.
Pobjegao je, ali ubili smo dvije treine njegovih vojnika. Kopile nee moi bjeati
zauvjek.
Nisu uspjeli.Ross e ponovo krenuti na njih. Bio je okrutan i osvetoljubljiv tako da je
sumnjala da e ovaj ne uspjeh proi ne kanjeno.
-
..- ree Ronan jo jae je steui u zagrljaj. - Ne mui se zbog toga , curo. Ross
e umrijeti ili od tvog ili mog maa obeavam ti to.

Sigurnost u Ronanovom glasu smirila ju je. Mora se koncentrisati na to da to prije povrati
snagu i da Ronan izlijei svoje rame tako da onda mogu smisliti plan kako da uhvate Rossa.
10
Prokletstvo! Ronanovo rame boljelo ga je ko sam avo.Izvukao je no ali sa Juliannom u

naruju nije mogao dobro da zamota ranu. Dajui signal svojim vojnicima da nastave sa
borbom potjera konja .Oni e im se pridruiti im zavre sa borbom. Pobjeda je bila u
njihovim rukama. Osim to je Ross pobjegao,opet. Kopile! Bio je okrutna kukavica koja je
uivala da nanosi bol drugima ali se nikad nije zadravao da se suoi sa posljedicama.Bio je
najgora vrsta zla. Bez bilo kakve sumnje,Ross e uvjek bjeati.Krijui se iza Engleza mislio
je da e uvjek biti nevidljiv.Ronanovi ljudi e ga uloviti i zarobiti.
-
Moja propasti.- Novi talas bola proe Ronanovim ramenom dok je novi mlaz krvi
ikljao iz rane.Julianna mora da je pogodila u neku venu.

Slabost ga obuze ali on tvrdoglavo krenu napred. Eilean Donan nije daleko od mjesta gdje
je Ross podigao logor. Kad stigne tamo morae da poalje jo ljudi da pretrae umu.
Rossu ne moe biti dozvoljeno da bjei zauvjek. Nee stii do sigurnosti svog dvorca ili do
zlih Engleza. Platie - i patie , radije bi da to bude to prije, i Ronan e se postarati za
to,im se pobrine za svoje rame. Svue svoj vuneni karirani plat i zamota ga oko ramena
drei ga toplim. Njegova bijela koulja postala je crvena dok je gledao kako se krv sve vie i
vie iri njegovim grudima.Gubio je jako mnogo krvi.
Prisili se drati oi otvorenima, tjerajui sam sebe da izdri. Bol ga oslabi , sad je samo
osjeao kako mu je rana utrnula....i prsti. To ne moe biti dobro. Dragi Boe , kakav su par
on i Julianna sad inili. Ljepotica je leala onesvjeena u njegovim rukama, najvjerovatnije
od gladi.Ako ne pojede neto vrlo brzo , moda nee preivjeti. A on je gubio krv puno bre
nego to je srce moglo da je zamjeni. Trebao bi da je bijesan na nju to ga je ranila , ali nije
bio. Nije mogao da je shvati. Bila je kuharova slukinja, mogla je da sjecka hljeb i mrku kao
niko drugi.Ipak , kad god bi Bruce sa njom popriao nasamo, vratio bi se svojim ljudima sa
jako dobrim savjetom. Ponekad i boljim savjetom nego to mu ga daju i on sam ili Viliam
Valas o odbrani od Engleza ili nain treniranja vojnika ili ak o utvrivanju zamka.
Julianna je bila zagonetka. On moda nije znao ko je ona ali je sa sigurnou znao da nije
kuharova slukinja , bez obzira kako joj dobar kruh sa bijem lukom bude. Na pomisao o
hrani njegov stomak se oglasi.Dobro je, nije jo mrtav, mada i dalje nije nita osjeao ni u
ramenu ni prstima. Ronan zajea i Julianna se promekolji u njegovom naruju.Tijelo joj je
gorjelo uz njegovo.Bila je u groznici, to ga je zabrinulo.Brinula ga je njena groznica, a brinulo
ga je i kako je njeno zaobljeno vrelo tijelo uticalo na njegovo.Krv mu se sjuri u prepone.Do
vraga, ta krv mu je bila potrebna na drugom mjestu. Pogleda u nebo gledajui kako se sunce
pomalja iza oblaka dok je ekao da ga odreeni dijelovi tijela posluaju. Promrsi kletvu
11
stisnutim zubima. Sad nije bilo vrijeme za to.Morao se skoncentrisati na povratak u dvorac
bez drugih povreda.
Zvukovi kopita odjeknue iza njega. Ronan potjera svog konja u galop.Nije znao ko jae
iza njega. Ako bi se borio brzo bi izgubio kad se uzme u obzir da je jedva vie imao snage
da sjedi na konju. Strah je prijetio da ga obuzme ali on ga odluno protjera iz svoje glave.
-
Dri se lady Julianna- promrmlja tiho ni sam ne znajui da li je svjesna da ga
razumije. Mora da joj je neto doprlo do svijesti jer se jo jae privila uz njega i izgovorila
neto ne razgovjetno.- Bre ,Svee!- zaurla na konja. Svetac obori glavi i pojuri napred.
Drei Juliannu zdravom rukom nije mogao da maem sklanja niske grane.Par grana ga je
lupilo po licu , na sreu one deblje uspio je da izbjegne naginjui se u sedlu.
-
Ronan.
Mogao bi se zakleti da ga je neko zvao. Nije bio siguran, imao je utisak da su mu ui pune
vune. Sve mu je bilo prigueno a opet sve je i odjekivalo u njegovoj glavi.
-
Uspori ovjee.
Graham. Ronan uspori i njegov drugo komandujui dojaha do njega.

-
Isuse, izgleda kao avo. Sav si prekriven krvlju. Tvoja - Graham pokaza glavom na
Juliannu - ili njezina ?

-
Moja- Ronan procijedi kroz zube.Usta su mu bila suha , bio je tako edan.
Pusti me da zamotam ranu.- Grahamov glas nije doputao bilo kakvu raspravu.
Ronan zaustavi Sveca i Gareth odcijepi komad svoje koulje obmotavajui je oko njegovog
ramena. itao je kroz zube od bolova suzdravajui se da ne odalami Garetha u nos.
-
Izgubio si dosta krvi, ovjee. udim se kako uopte sjedi na konju.
Imam preih stvari za brinuti nego to je gubljenje krvi.
A da brine o svom ivotu ?- Graham se smre. - Daj mi curu . Treba ti sva snaga
da se odri u sedlu, i moda bi mogao da izbjegne koji udarac granom u lice. Izgleda kao
da ti je neko izbievao lice.
Ronan zarea ne Grahama jo jae privlaei Juliannu sebi.Nije elio da je prepusti
njemu.
-
Daj mi je Ronane.
Ti mi ne moe izdavati naredbe.- Pokuao je zvuati zapovjedniki , ali glas mu je
bio slab i od samog tog napora osjeti kako mu se vrti uglavi.

-
Ne, ne mogu, tu si u pravu. Ali zakleo sam se da u te titi i to namjeravam pa makar
je morao sam uzeti od tebe , ti tvrdoglavi magare.Sad,daj mi curu.
12
Ronan, preko volje, posegnu za Juliannom pokuavajui je dii sa svog krila i ona zajea
vrtei glavom s jedne strane na drugu. Mrzio je to mora priznati da nema snage da je
podigne.Kad je postao ovako slab? ta je uradio da bi se osjeao ovako poniavajue? Nije
se osjeao nita snanije od tek roene bebe.Graham se protegnu preko Ronanovog konja i
podie Juliannu s njegovog krila.
-
Bie sigurna kod mene. To ti obeavam.
Ronan ga pogleda smrknuto ali Graham skloni pogled.Graham je obeao? Oh,doavola,

to je zvualo kao zakletva. Da li je Graham znao da se zanimao za Juliannu? Jesu li i drugi
to mogli primjetiti? To uopte nije bilo dobro. Ronan nije uopte imao namjeru da se smiri sa
jednom enom,ali ba nikakavu namjeru.Bez obzira koliko ga privlaila i osvajala.Bio je u
ratu za kotsku samostalnost. Bio je ratnik. Nijedna ena ne zasluuje da se vee za
mukarca koji je moe uiniti udovicom. Julianna je zasluila vie od toga. I to je sve o emu
e on misliti.Moda e kad stigne u dvorac i zaije rame dok bude salijevo bar dvadeset
gutljaja viskija u sebe dokazati sebi da nije zainteresovan da se eni. Ili e jednostavno otii
u krevet sa tri ili etiri slukinje.Jedna bez zuba cura je bila posebno dobra u ....
Ronanove usne se izvie od gaenja. Ba je bio guzica.Bez ena.Samo viski i spavanje.
-
Idi. - naredi Grahamu.
Graham krenu prvi a Ronan za njim. Bilo mu je sve tee i tee da dri otvorene oi i da se
nije drao obema rukama za konjske uzde ve bi sigurno bio na zemlji. inilo se kao
vjenost prije nego to su stigli do mosta preko kojeg se ilo u Loch Duich. Eilean Donan
nalazio se na ostrvu
obavijenom maglom. Sunce se odbijalo od oruja straara na
tornjevima.Graham je podigao ruku i pozvao ih da bi znali ko prilazi dvorcu. Povratni pozdrav

odjeknuo je kroz jutarnji zrak dok su oni urili u dvorac.Hvala Bogu, uspjeli su. Zauvi kako
konjska kopita udaraju po mostu Ronana obuze veliko olakanje. Uskoro e mu rana biti
zaivena, bie naliven viskijem i u toplom krevetu. Hladnoa ga obuze , zubi zacvokotae
dok su mu se oi sklapale. Prokletstvo. Jo samo koji metar i stigli su.
-
Hladno mi je- ree on.
ta si rekao ? - upita Graham iza njega.
Hladno......mi je.
Pred sam kraj mosta Ronan osjeti kako klizi iz sedla.Bezuspjeno se pokua uhvatiti za
uzde, za sedlo i Sveevu grivu - bilo ta za ta bi se mogao uhvatiti ali sve mu je klizilo kroz
prste. Stisnu bedrama jae oko Sveca ali inilo mu se da su mu noge kao od stakla. Padao
je. U kurac.
Ovo se ne dogaa. Ali jeste, i udarac glave o most bolio je ko sam avo. On nije bio
slabi i nije osjeao bol kao obini mukarci. To je ono to je sam sebi i dalje
13
govorio.Meutim , to je bilo lake pomisliti nego uraditi. Bol sjevnu kroz njegovu glavu pa sve
do ramena.inilo mu se da je potopljen u ledeno jezero i jo napadnut od divljih ivotinja.
-
Moja propast.- proaputa prije nego to se onesvijestio.
14
TREE POGLAVLJE
rijatan miris lebdio je oko Julianninog nosa pomjerajui se lijevo - desno. Uhvati
sebe kako prati taj miris pomjerajui glavu, isto kao to je to radio njen konj kad
ga je nudila nekom poslasticom. ta je to mirisalo tako ? Umirala je od gladi.
Umirala je od ei. Tako je eljelada proba to to je tako divno mirisalo.

-
Probudi se. Hajde, uzmi gutljaj.
Nebesa, da ! Trebala bi ! Kapci su joj bili teki a tijelo joj se inilo jo tee. Jedva se
mogla pomjerati ali se prisilila otvoriti oi. Jaka svjetlost joj je zasmetala i Julianna trepnu
nekoliko puta fokusirajui se na lady Myru koja je sjedila kraj nje. Ta ena je uvjek bila
prelijepa i tako samouvjerena. Dobro, ne ba uvjek. Kad ju je Julianna prvi put vidjela Myra
je bila u rasulu. Ali izbjegavi smrt za dlaku bilo je razumljivo to je bila u takvom stanju. Sad
je njena koa blistala a njena crna kosa joj je bila sjajna i poeljana.Skroz je bila enstvena.
Nije bila kao Julianna.
Julianna se nasloni na jastuke koji su je okruivali na krevetu. Miris njenog sapuna
ispunjavao ju je mirnoom, to je bio jedan od rijetkih luksuza koje je sebi dozvoljavala. Vatra
koja je gorjela u ognjitu njenu odaju je inila toplom i prijatnom.
-
Vratila si se. - ree Myra osmjehujui se zadovoljno. - Bojala sam se da u ti morati
na silu salijevati u grlo ovu juhu.

Julianna se osmjehnu. - Ja sam dama, polako u je pijuckati.
Myra se nasmija - Izvinjavam se.- Podie drvenu kaiku do Julianninih usta i ona sa
zadovoljstvom uze gutljaj. Juha je bila ukusnija od bilo ega drugog to je do sad jela. Ili joj
se to moda inilo zbog izgladnjelosti , ali juha je bila topla , zainjena , ba kako ona voli.
-
Oprezno, ne tako brzo. - Myra je upozori. - Ronan je rekao da nije siguran koliko si
dugo bila bez hrane i vode.

Julianna uze jo jedan zalogaj. Govedina. Sasvim sigurna je juha bila od govedine sa
bijlim lukom i rumarinom.
-
Ne znam ni ja.- odgovori polako. Kako da joj kae da joj je davala svu hranu i vodu
da bi ona mogla da pobjegne i da nije nita jela i pila od tad? Julianna nije htjela da joj se
prijateljica osjea krivom za njeno iznemoglo stanje.
-
Jesi li jela u Rossovom logoru?
Julianna se ugrize za usnu ne elei da prizna istinu. - Nakon to si ti pobjegla davali su
mi piau da pijem i povraku da jedem.
15
Myrine oi se rairie i ona se umiri.Julianna sama uze kaiku iz njene ruke i stavi je
usta.Juha je stvarno bila ukusna.
-
ali se- ree njena prijateljica.
Julianna se nemono nasmija i izgovori la. - Da, alim se. Jednostavno su zaboravili da
me nahrane. Ja sam bila zatvorenik a ne gost.

Ljutnja bljesnu u Myrinim oima. - Nisi bila zatvorenik ve rtva.
Lo izbor rijei .- Nikad nisam bila rtva- Julianna izgovori sa estinom u glasu. Borila se
da sjedne dok su je svaki mii i svaka kost boljeli .

-
Sama u se nahraniti. Idi sad i radi neto drugo.
Myra je pogleda zapanjeno stisnutih usnica u tanku crtu. - Nisam te htjela uvrijediti. Bila
sam ljuta na njihovo ponaanje prema tebi.

Julianna proguta odgovor. Prva bi priznala da ima eksplozivnu narav, jedan sekund bi
bila sva umiljata a ve drugi bi prolazila glavom kroz zid. Myra joj je prijateljica a ne njen
neprijatelj. Donjela joj je juhu da povrati snagu i sad kad bi bjesnila na nju ne bi bilo u redu.
Znajui sve to , Julianna osjeti jo vei stid. Samo je htjela da bude sama i da pojede svoju
juhu na miru. Kad bi ju pojela malo bi odrijemala, ustala, obukla se i potraila Roberta
Bruca.Imaju o mnogo emu da popriaju ali prvo e se izvinuti to je dozvolila da je zarobe.
Nije jo odluila hoe li priznati da je pola svojom voljom.
-
Voljela bih sad da ostanem sama.Moram se odmoriti.
Myra ustade prevrui oima dok joj je davala zdjelu sa juhom. - Mislila sam da smo
prevazile netrpeljivost .Nakon svega to se desilo mislila sam da smo se povezale.ini mi

se da sam pogrijeila.
Julianna zagrize usnu dok je mislila ta i kako da odgovori. - ekaj.
Myra se okrenu prekrienih ruku preko grudi. - Da?
-
Ja.....ao mi je .Veoma sam umorna.
Tako sam i mislila, ustvari nisam mislila da es se i probuditi.Izgleda uasno.
Julianna namrteno pogleda u juhu i uze jo jedan zalogaj. - Nisam navikla da imam
prijatelje.- I nije navikla. Prijatelji su bili luksuz koji sebi nije mogla da priuti. itav svoj ivot
je uila , trenirala i kad je sve usavrila poslali su je da brani kotsku. Kad god je htjela da se
igra sa ostalom djecom , nali bi joj jo neto da naui.Tad joj se inilo da je to jako okrutno,
ali sad je shvatala zato su je tako pripremali. Osobe na njenoj poziciji nisu mogli da imaju
prijatelje koji im neto znae. Gubitak bi bio uasan. Potovala je i razumjela odluku svoga
uitelja to joj nije doputao da ih ima.
-
Jesmo li prijateljice ? - Myra je upita gledajui je sa nadom u oima.
16
Sa dolaskom Myre , Julianna je dobila rijedak poklon, priliku da se sprijatelji sa enom. To

vjerovano nije bila ba dobra ideja, ali neka joj Bog pomogne, oajniki je trebala nekoga s
kim moe priati..... Ne bilo koga , enu. Myru. Julianna je oajniki ellela da joj kae o
osjeajima koji su harali njezinim tijelom. Zabranjeni ili ne , nije mogla osporiti kako su uticali
na nju. Kako je on uticao na nju .Moda bi joj Myra mogla dati neki savjet. Uostalom , Myra
je ve udana za ovjeka kojeg voli iako to nije ovjek kojem je bila obeana. Myra bi trebala
da zna neto o zabranjenoj ljubavi, zar ne ?Oh, o emu ona misli? Ionako nije vano, jer za
par godina Ronan e se oeniti ali ne s njom. Ne bi uopte trebala misliti o njemu, a kamoli
priati o njemu. Bie prijateljica Myri ali nikad joj se nee otvoriti do kraja. To nije dolazilo u
obzir.
-
Da, prijateljice smo.
Dobro. Sad, kao prijateljica elim da ti zahvalim to si mi spasila ivot. Odmaraj sad a
ja u ostalima rei da te ne uznemiravaju.

Julianna odmahnu glavom dok je sputala zdjelu sa juhom . - Ne. Moram odmah da
razgovaram sa Robertom.
Myra se namrti. Oh, doavola! Julianna je sluajno Bruca nazvala imenom. Biti oputen
moe biti jako opasno. Mogla bi da razmisli o potrebi za ovim prijateljstvom. Myra se primae
krevetu.
-
Trebala bi biti opreznija. Ne znam u kakvom si odnosu sa Brucom , ali vjerujem da bi
se mnoge glave okrenule da su te uli kako ga zove imenom.- Myra se ogleda po odaji kao
da bi svaki as neko mogao da iskoi iz zidova. - Kaem ti ovo kao prijateljica.
-
Nije na odnos takav !- Julianna ogoreno ree rairenih oiju. - Rekla sam ti da
sam njegov dounik, i da ga titim.Ali nikad u ovom ivotu a ni u iduem on nee biti
moj.....ljubavnik. - Od same pomisli gorina joj ispuni grlo. Nita vie nije mogla rei.Nadam se da mi vjeruje.
Myra zagrize usnu zamiljeno. - Ranije bih rekla da ti ne vjerujem, ali sad da , vjerujem ti.
Ali ti ne mogu rei da ti i Daniel vjeruje.

Daniel Murray, Myrin suprug, bio je kao trn u Julianninoj guzici kad je stigao u dvorac da
pomogne pri obuavanju vojnika.Ne samo to je Ronanov roak, ve je i njegov roak
Andrew Murray bio voa Valasove vojske tako da mu je Valas poelio dobrodolicu. Ronan
je Daniela sklonio u stranu progovorivi tek par rijei i od tad je vie nije gnjavio. Mada, to je
bio samo dan ili dva prije nego to je dobrovoljno otila sa Rossovim ljudima da spasi Myrin
ivot.
-
Jo uvjek mi ne vjeruje, ak i nakon to sam ti spasila ivot?
17
Mukarci su tako prokleto nedokazani. ak je i Ronan u svoj svoj hrabrosti i muevnosti

bio nedokazani magarac. Skoro je zaboravila...
-
Kako je Ronan? Njegovo rame?- Vruina joj obli obraze i ona jedva odoli elji da ih
prekrije rukama.
Strah prijee Myrinim licem dok je Julianna gledala sa zebnjom kako joj prijateljica uri iz
odaje. - Odmara se.
-
I....?- Julianna upita.
U svojoj je odaji.- Myra se poe popravljati haljinu na sebi izbjegavajui pogledati
Juliannu.- E, pa najbolje je da ja sad odem.

-
ekaj. - pozva je Julianna dok je ova jurila prema vratima. Lisica se nije vratila, nije
se ak ni okrenula. Ovo nije bilo dobro.Neto je uasno bilo loe , inae bi joj jo neto rekla
o Ronanu. Da li se odmarao ....s Bogom? O Boe! Da nije umro? Ne bi mogla da ivi sama
sa sobom ako ga je ona ubila. Sakupivi svu snagu , Julianna zbaci pokrivae sa sebe i
pogleda u prozirnu spavaicu u koju je bila obuena. Od kud joj ovo ? Ona nije imala tako
fine i njene stvari.Ustvari, Julianna je spavala gola.Imala je vruu krv i ako bi u krevet otila
obuena budila bi se okupana znojem. Sigurno je bilo Myrino. Moda joj je dala i ogrta uz
ovu spavaicu. Ali nigdje ga nije vidjela. Julianna prebaci noge preko kreveta, nezadovoljna
kako su joj bile teke.Jo uvjek je bila slaba.Lutajui dvorcem i nije ba bila dobra ideja , ali
morala je da sazna kako je Ronan.
Pomjeri prste na nogama lagano ih savijajui. inili su se sasvim u redu. Julianna ustade
iz kreveta i noge i koljena joj zadrhtae dok joj se disanje ubrzavalo.O Boe ! Udahnu
duboko nekoliko puta pokuavajui se sprijeiti da ne povrati.Vid joj se zamagli na nekoliko
trenutaka.Prisili se da miruje dok joj se vid nije razbistrio i munina prola.
-
Moe ti to. - uporno je ponavljala sama sebi. Uspjela je da stigne do ormara a da se
nije onesvijestila. Hladni trnci su joj klizili niz tijelo pa iz ormara izvue svoj kaput i izme ne
trudei se da ih svee. Nije htjela da gubi vrijeme na to , a i iskreno je sumljala da se ne bi
onesvijestila ako bi se savila da ih svee. I samo stajanje puno ju je kotalo.
Julianna polako krenu prema vratima pridravajui se za sve to je mogla da uhvati.
Stigavi do vrata nasloni glavu na njih diui duboko.to se vie kretala njena ravnotea je
postajala sve bolja i bolja. Otvori vrata i izae u hodnik. Gdje je Ronanova odaja? On je
obino spavao sa svojim ljudima u barakama.Ali Myra je rekla da se odmara u svojoj
odaji.Gdje je , doavola , njegova odaja? Da li u jednoj od praznih odaja do njene ili je u
odaji koje se nalaze kod velike sale? Nadala se da se nalazio u nekoj od praznih odaja blizu
njene , silaenje niz stepenice nije joj se inilo kao dobra ideja.Ne bi sigurno bila prva osoba
koja je poginula pri padu niz stepenice. Oslanjajui se na zid krenula je polako niz hodnik.
18
Stade ispred drvenih vrata i pomoli se u sebi da je Ronan u odaji.Vrata nisu bila zakljuana i
ona ih polako otvori i ue unutra.Prigueno svjetlo od niza svijei osvjetljavalo je sobu.
Zastori na prozorima bili su navueni a na sredini sobe nalazio se ogroman krevet na
kojemu je spavao Ronan. Brada mu je prekrila obraze a duga kose mu je leala na
jastuku.Pune usne su mu bile otvorene, kao da pozivaju na poljubac.Leao je gol do pojasa,
na njegovim tamnim prsima isticao se zavoj kojim mu je bila omotana rana.Prsa su mu se
ravnomjerno dizala i sputala sa svakim njegovim novim udahom. Julianna je eljela da ga
dodirne, da pree rukama preko njegovih jakih prsa.Zamisli kako bi bilo kad bi ga osjetila
pod svojim rukama, sve te miie dok bi joj se ruke sputale sve nie i nie sve do
njegovog...Oh doavola! Zabranjene misli.Morala ih je to prije izbaciti iz misli.Ovo bi samo
moglo da izazove nevolju.Julianna se ugrize za usnicu. Izgledao je velianstveno, ak i vie
nego to je zamiljala. U stomaku joj se uskomea i ona se bre - bolje nasloni na dovratak
da povrati ravnoteu. Na odsjaju svijea kosa mu je bila zlatno crvena a koa prekrivena
kapljicama znoja.
Groznica. Ne. Molim te Boe.Ali bilo je oigledno da mu se tijelo bori sa groznicom.
Groznicom koju je ona izazvala. ta ako umre ? ta e ona tada? Odmahnu odluno
glavom. To se nee dogoditi.Bio je mlad, snaan i imao je jaku volju za ivotom. Bie on
dobro. Morae biti dobro jer nije bila sigurna da bi mogla ivjeti bez njega. Krivica proe kroz
Juliannu. Bila je to istina - ne bi mogla ivjeti bez njega ak i ako ne bi imala drugog izbora.
Polako se odmaknu od vrata i poe prema krevetu. Leei na krevetu, Ronan je neto tiho
mrmljao pomjerajui ruke i noge i tad se odjednom umiri. Previe umiri.Julianna pogleda u
njegova prsa da se uvjeri da jo uvjek die.
elei da mu makar malo olaka muke pogleda po odaji traei bila ta da bi mu moglo
pomoi. Zdjela vode i krpa stajali su na stolu kraj kreveta. Umoi krpu u hladnu vodu i
prisloni mu je na elo pa na njegove obraze polako briui znoj sa njega. Kvasei krpu
ponovo je prisloni na usne putajui da mu na jezik sklizne i koja kap vode.
-
ao mi je. - proaputa ona. - Da sam mogla kako da predvidim budunost nikad ne
bi na tebe bacila no.

Nastavila je da ga kupa umaui krpu u hladnu vodu i prelazei njome po njegovom licu,
vratu i ramenima. Nije se usudila da ide nie ali oi su je prelazile preko svakog miia na
njegovom tijelu. Ronan je bio kao jedan od onih starih bogova. Snaga je izbijala iz cijelog
njegovog tijela.Uhvati se kako se grize za usnu nemona da odvrati pogled sa njegovog
vrstog stomaka.
-
Sigurno ti je hladno. - promrmlja povlaei prekrivae skroz do njegovog vrata ,
19
sama sebi uskraujui pogled na njegovo tijelo.Ali Ronan odgurnu prekrivae ovaj put jo i
dalje sa svog tijela, skroz do kukova. Njegove dlake sa prsa suavale su se u tanku liniju
koja je nestajala ispod prekrivaa - izazivajui je da povue prekrivae jo dalje i da se uvjeri
da li je zaista ....
O,nebesa! Zar se zaista pitala da li je gol ili ne ?Ne bi mogao biti.Ne bi bio gol.Bolestan
mukarac ne bi nikad u svom platu leao u krevetu. Ne, sigurno se neko pobrinuo da su mu
glavni dijelovi pokriveni. Zar ne ?Julianna ispusti gadljiv zvuk bacajui krpu u zdjelu sa
vodom. Gledala je u vodu prosutu po stolu i ne trudei se da je pokupi.Umjesto toga,ustade
da proeta po sobi - pa, koliko je bila u stanju da eta - sve do prozora razmaknuvi zavjese.
Hladan zrak je iznenadi.Gledajui u dvorite vidjela je da su ratnici ve poeli sa treningom a
sluge su radile svoj posao. Sve je izgledalo normalno. Ali Ronan je leao u krevetu sa
groznicom.Zar niko nije bio bar malo zabrinut z njega? Bijes je obuze i poeli da udari neto
ili nekog. Zar stvarno niko nije mario za njega ?Suze joj ispunie oi. A ta bi i mogli da
urade za njega ? Morali su da budu spremni da zatite dvorac i sve u njemu. Englezi nee
prestati sa napadima samo zato to je Ronan ranjen. Ross nee odustati od svojih planova.
Ako bi trebala biti ljuta na nekoga onda bi trebala biti ljuta sama na sebe. Ne bi ni trebala biti
ovde, u Ronanovoj odaji. To je bilo zabranjeno. Bio je iv i to je sve to je eljela znati.Molila
se da se groznica povue,i to je sve to je mogla uraditi za njega. Bilo je vrijeme da se
spremi i porazgovara sa Robertom. Trebali su da smisle plan, a ona je trebala da mu se
izvini zbog svoje odsutnosti i to je ranila jednog od njegovih najboljih ljudi.
-
Julianna...
Julianna se okrenu.Nikog nije bilo u odaji osim nje i Ronana. On ju je pozvao ? inilo se
da mirno spava .Zar je nju sanjao?
-
Julianna....- proaputa Ronan i ovaj put ona je gledala u njegove usne dok je
izgovarao njeno ime. Pomaknu se na krevetu i zasikta kad se doeka na povrijeeno rame.
-
Ne pomjeraj se. - brzo mu ree urei do njega.Nesvjestica je obuze i ona pade na
krevet. Uhvati se za plahte ekajui da joj se vid razbistri.Doavi sebi pomilova ga po

rukama ponovo ih poloivi sa strane.- Ne eli da se jo vie povrijedi.
Ronan iznenada otvori oi.Bile su staklaste i krvave od groznice. Pogled mu se prikova
za njezin.
-
Neu mu dozvoliti da te povrijedi curo. - progovori on grubim apatom.
......sigurni smo oboje.Spavaj sad.
Ronana odmahnu glavom gledajui po sobi kao da e svaki as da se napuni demonima.

-
Ne. On e se vratiti.Moram te zatititi.- Uhvati je vrsto za ruku i povue je na sebe.
Julianna mu pade na prsa , njeno lice samo centimetar udaljeno od njegovog.

20
Sigurni smo , budalo jedna, pusti me sad.- Julianna pokua da zvui otro - ovaj
mukarac sasvim sigurno nije pri sebi.

-
Nikad te neu pustiti. - Ronan proaputa. Pree rukom preko njene izazivajui joj
trnce po itavom tijelu. Uhvati joj glavu rukom i privue je sebi. Usne mu se njeno spustie
na njene. ta za ime Boga on radi ? Julianna pokua da se povue ali on je na taj njen
pokuaj samo jo jae privue sebi. Nepoznati osjeaji probudie se u njoj i ona mu uzvrati
poljubac. Njen prvi poljubac. Ronanove usne su bile meke, pune.Iskra neeg predivnog
zapali se duboko u njoj. Nije ni sanjala da dodir neijih usana moe biti tako divan. Ali, brzo
se zavrilo, prebrzo.Ronan je uhvati za obe strane lica i prisili je da ga pogleda pravo u oi.
Jesu li bile bistrije sad nego kad se probudio ili su se njene zamaglile?
-
Ne idi daleko curo. - ree Ronan i zaspa u sekundi.
21
ETVRO POGLAVLJE
-
Drago mi je to si nam se vratio.
Ronan trepnu dok su mu se oi prilagoavale na svjetlost koja je dolazila kroz prozor. U

glavi mu je tutnjalo , rame ga je jo uvjek boljelo , bilo mu je potrebno dobro kupanje, ali sve
u svemu osjeao se dobro.Podigavi se na laktove ugleda Roberta Bruca kako stoji kraj
kreveta.
-
Moj lorde.- Ronan ga pozdravi ,iznenaen kako mu je glas grubo i kretavo zvuao.
Koliko duga sam bio bolestan ?

-
Sedmicu dana.
Prokletstvo. Sedam dana ? Kako je moglo proi toliko dana a da toga nije bio svjestan?
Robert se naceri.- Ti si lijeni magarac.
Ronan se nasmija.- Bio sam na odmoru,zar ne ?
-
Da, ali ne svojom voljom.
Julianna. - ree Ronan dok mu je kroz glavu prolazila slika nje kako baca no na
njega.
-
Da ?
Gdje je ona ?
Robert prie prozoru i pogleda u dvorite. - Naredio sam da ti se donese kada za
kupanje.Iscjeljitelj misli da ne bih odmah trebao mnogo jesti,samo kau i pivo, na stolu ti
je.Kad povrati snagu moi e jesti sve.
-
Gdje je Julianna ?- Ronan je bio iznerviran kako njegov budui kralj izbjegava
odgovor.
-
Ona nije tvoja briga.- Robertov glas je bio miran.
Ronan sjede zadovoljno primjetivi da ne osjea vrtoglavicu.

-
Nisi je valjda kaznio ?
Bruce se okrenu bijesno ga gledajui.- Rekao sam da ona nije vie tvoja briga, doveo si je
nazad , to je bio tvoj zadatak.Sad se mora pridruiti mojoj vojsci.

-
ta je sa Rossom ?
Jo je u bijegu.
Krenuu za njim.
Ima svoja zaduenja ovde.
Ovaj Robert je bio tvrdoglav kao magarac. Nije se remetio ni malo ma koliko pokuavao
da ga pritisne .Kako nije mogao da shvati da on ima svoje razloge da potrai Rossa?
22
Da, ali imam i svoje dunosti u vezi tebe, moj lorde. Ross je opasan za tebe , za
kotsku. elim da ga uklonim jednom zauvjek.

-
Raspraviemo o tome kasnije. Valas te treba dolje kod baraka. Ima mnogo
novajlija.ini se da je nova prijetnja Engleske dola do mnogih uiju. Bez obzira na hladnou
mnogo novajlija je pristiglo.
-
Moramo se uvjeriti da neko od njih nije pijun.
Daniel i Valas rade na tome , ali potrebna im je tvoja pomo. Kad se okupa i
najede otidi do Valasa.

Ronan kimnu glavom. - Da , moj lorde.
Oporavio se od groznice , a ovo su bila teka vremena koja su zahtjevala njegove
vjetine.Robert izae iz njegove odaje.
Udahnuvi duboko Ronan zbaci prekrivae sa sebe i ustade iz kreveta. Rastezao je tijelo
uivajui na hladnom zraku koji je obavijao njegovo golo tijelo. Iako je leao sedam dana,
noge mu nisi podrhtavale kao to je mislio da hoe.U misli mu se pojavi Juliannino lice i
njene meke usne ali on ih brzo odgurnu iz glave. Robert je bio u pravu, ona nije njegova
briga. Zadnje to bi trebao je da misli o njoj. Ali misli o njoj nisu ga naputale.Vraale su se
jo jae, sirovije.Njeni dodir njenih usana na njegovim, njen dah na njegovom licu, njene
grudi pritisnute uz njegove... Samo san, nita vie. Bio je u groznici danima,bez sumlje se
njegova mata poigrava s njim, a Julianna je definitvno bila dio njegove mate. Koliko god
elio Juliannu, to sebi nije mogao dopustiti. Ne samo to u njegovom ivotu nije bilo planova
za brak, ve je Robert imao neku posebnu vezu s njom. Ne romantinu vezu....ve vie
zatitniku, kao stariji brat, moda? Kad malo bolje promisli,Robert se ophodio prema
Julianni kao to se on ponaao prema svojoj mlaoj sestri Heather - osim to on nikad ne bi
prihvatio neki savjet od svoje sestre. Bila je previe slobodnog duha i jako mlada.Ali ak i da
je starija Ronan je sumljao da bi prihvatio njen savjet u vezi bilo kakve strategije.
Ronan prevrnu oima.Robert ne moe biti Juliannin brat. Ili moda moe ? Ali , ako jeste
njen brat, zar ne bi neko to znao? Nema smisla tajiti to. Ne bi li to stavilo Juliannu u jo veu
opasnost? Zar bi Bruce riskirao njen ivot za svoj cilj?
U mislima ga prekinu kucanje na vrata. Zato on uopte i brine zbog toga? To nije bio
njegov problem. Tijelo mu je udjelo za toplom vodom i kupanjem , pomisli on dok je gledao
kako sluga unosi kadu u odaju punei je toplom vodom.Koliko god se elio namakati u toploj
vodi pourio je sa kupanjem skidajuci sa sebe svaki trag bolesti. Brzo je zavrio sa
kupanjem pa trudei se da ne drhti previe krenu prema garderobi na brzinu se oblaei.
Uze zalogaj hladne kae i umalo da povrati od njenog ukusa.Uvjek je mrzio kau . Sapra
usta pivom i izae iz odaje nadajui se da e ostatk dana bolje proi nego to mu je jutro
23
poelo.Nadao se da e vidjeti Juliannu, ali nje nije bilo nigdje. ak je proao i kroz kuhinju
nadajui se da e je tamo nai kako mjesi hljeb. Prikrivi razoarenje krenu prema
barakama.Na samu pomisao Julianne kako mjesi tijesto, njegov kurac je ve stajao u stavu
mirno. Dragi Boe, zar mu je groznica otetila mozak? Ne bi je trebao traiti. Ona je bila
zabranjena - i donosila je nevolje koje mu sad nisu trebale. Pa, zato ju je onda uporno
traio?Znao je on zato, ali nije htio to sebi da prizna.Hladan zrak udari ga u lice razbistrujui
mu misli,drei zvijer pod kontrolom koja samo to se nije bila otela i poela neobuzdano
traiti Juliannu oko dvorca.
Neto nije bilo kako treba.Ne samo to je Bruce odbio da mu kae gdje je Julianna,
ve....neto je bilo u zraku.Nije to mogao objasniti, nije mogao do kraja ni razumjeti,
samo....neto nije bilo kako treba.
-
Ronan! Probudio si se! - Viliam Valas povika sa vrha tornja tako ga spaavajui od
sopstvenih misli.
Ronan podignu ruku i mahnu mu.- Ja nikad ne spavam .- povika Valasu.
-
Uvjek ratnik.- Valase se nasmija.
Nikad beba. - Ronan odgovori sa osmjehom.Krenu preko dvorita kimajui glavom
ratnicima koji su ga pozdravljali , a neki su mu se i rugali zbog njegovog sedmodnevnog

spavanja od tako beznaajne povrede. Ali sve u svemu , narod Eilean Donona , i Brucovi
ratnici su ga potovali.Potovanje je bilo neto to je Ronan elio za sebe od malih nogu.
Nije da je odrastao bez prijateljstva i ljubavi , ak i potovanja,ali ovo je bila druga vrsta
potovanja.Ronan je bio trei sin u svojoj porodici i niko od njega nije oekivao da postane
voa. Uili su ga da zna da ita i rauna , kako da se bori sa maem ali nikoga nije zanimalo
dokle moe dogurati.Bar se njemu tako inilo. Njegova majka se nadala da bi mogao postati
svetenik, otac nikad nije dao neki drugi predlog. Poginuli su u nesrei kad je bio jo mali
djeak.
Od malih nogu divio se svom najstarijem bratu Magnusu. Magnus je bio njihov voa,
pravi primjer za slijediti i ako postoje heroji on je bio jedan od njih.esto je oponaao
njegovo ponaanje i ponaanje Blanea, koji je bio dvije godine stariji od njega.Ali, Ronan je
za sebe elio vie.Nije htio da postane svetenik. Nije elio da bude u sjenci svoje brae.
elio je sam da proslavi svoje ime.I to je i uradio. Teko i uporno je trenirao da bi postao
ratnik kakav je danas i Magnus je to primjetio.Za uzvrat Magnus mu je dao dunosti u svojoj
vojsci i Ronan nije mogao biti sreniji zbog toga. Kad ga je Viliam Valas vidi u jednoj od borbi
ponudio mu je mjesto u vojsci budueg kralja kotske.Bila je to prilika koja se ne proputa i
Ronan ju je zgrabio obema rukama. Nije vie bio u sjenci svoje brae. Ovde je bio voa .
Nebo mu je bila granica.
24
Ronan se popnu stepenicama na toranj gdje ga je ekao Valas. Nasloni se bokom od zid
tornja osjetivi malu vrtoglavicu pogledavi u jezero pokuavajui da prikrije injenicu da je
ostao bez daha. Sedam dana i noi provedenih u krevetu borei se sa groznicom malo su ga
oslabili, ali nije elio da drugi ratnici to vide.A i rame ga je estoko boljelo.
-
Vidi neto ?- Ronan upita Valasa.
Vidim ja mnogo tota. - odgovori Valas.
Neto to te navodi na uzbunu?- Ronan nije ni pokuao da sakrije sarkazam u svom
glasu.
Valase se namrti. - Ne.
-
Ross je jo uvjek u bijegu.
Da.
Pogleda u divljinu koja ih je okruivala. Bilo je mnogo predivnih jezera - varljivih jezera, sa
jako hladnom vodom gdje bi , ako bi samo umoio noni prst, mogao bez njega ostati. Snijeg
je jo uvjek prekrivao neke dijelove visokih planina,dok je na niim djelovim sve bilo zeleno
od trave.
Da je on bio Ross krenuo bi na toplija mjesta. Kapovali su u sred zime nedeljama. Ali
Rossov dvorac je bio udaljen samo jedan dan jahanja.Ne bi on iao nazad, ne ako planira
da se osveti. Moda jeste bio gad i izdajica ali nije bio glup. Imao je plan i elio je osvetu.
Ronan mu je ubio dvije treine vojske i Julianna je uspjela pobjei. To je bio gadan udarac
za njega. ta je doavola sad isplanirao? Gdje je otiao?Najblia tvrava je bila Urquhart.
Lord Comyn ga sigurno ne bi ugostio - ili moda bi ? Ne, i on je bio na strani Bruca. Ali, da li
je znao da je Ross izdajica? O, doavola ! Bilo je par malih sela koja je Ross mogao da
pokori.
-
Da li je Bruce upozorio ostale lordove da je Ross preao na stranu Engleza ?- upita
Ronan.
Valase pree rukom preko kose isputaju duboki uzdah . - Ne.
-
Zato doavola nije ?- Ronon se na vrijeme zaustavi, ne izgovarajui neto zbog
ega bi mogao da bude zatvoren danima ili bievan do krvi.Ali za ime Boga, bilo je jako
glupo ne upozoriti nikoga na tako neto. To je bilo ravno samoubistvu.Zar je Bruce imao
elju za smru?
-
Savjetovao sam ga da to uradi ali on je priao neto o poruci.eli da bude siguran
prije nego to bilo ta kae.

-
Zato samo nije iznio injenice? Jednostavno je.
25
Valas odmahnu glavom. - Bruce mi ne govori sve ,zna to, ali imam osjeaj da su neki
lordovi poeli da se ale.

-
Da se ale ?
Valas ga pogleda .- Da.Kralj Engleske ponudio im je zlato, titule i zemlju. ovjeku je teko
odbiti takvu ponudu.

-
A gubitak slobode ? Gubitak svoje zemlje?
Pria to pogrenom ovjeku Ronane, ja sam uz tebe,ali ne mogu natjerati Bruca da
to uvidi.Samo jedna osoba ga moe urazumiti.

Svilena crvena kosa mu proe kroz misli. - Julianna.
-
Da.
Gdje je ona ?
Nisam je vidio.
Vidio koga ? - upita Daniel Murray prilazei im.
Ronan se okrenu prema roaku rukovavi se s njim. Daniel je isto bio astan
mukarac.Posjedovao je snagu, mo podsjeajui ga na njegovog brata Blanea. Obojica su
imali tamnu kosu i oi.Danielova majka je bila Ronanova tetka - roena sestra njegovog
oca.
-
Juliannu.
Daniel se namrti.Ronan je bio svjestan da se njegovom roaku nije sviala.Jednom ga

je ak uhvatio kako je ispituje. Nadao se da e njegov
roak prihvatiti Julianninu poziciju u Brucovoj vojsci.Ali isto tako je razumio kako je teko
vjerovati nekom novom , pogotovo ako ne moe procjeniti njihovu vrijednost. Julianna je
vrijedila mnogo vie od bilo kojeg ratnika ovde - ako ne i od svih.
-
Myra je bila kod nje prije neki dan. Kae da se Julianna okrenula na drugu stranu .
Kako to misli?
Bila je prijateljski nastrojena i otvorena prema Myri,ali odjednom se promjenila i
istjerala Myru iz odaje. Nikome nije otvorila vrata ve par dana.

-
Jede li ?- Ronanov stomak se sveza u vor. Danielove rijei nimalo ga nisu umirile,
uspio je samo jo vie da pojaa onaj osjeaj da neto nije kako treba.Saznae ta se
deava sa Juliannom kasnije, sad ima vanijih stvari kojima mora posvetiti panju.
Daniel slegnu ramenima. - Nisam o tome mnogo mislio.Najvie sam bio zabrinut zbog
svoje ene. Morao sam da je utjeim.- Nasmijei se vragolasto. - I morao sam da joj
nekako skrenem panju.
26
Ronan prevrnu oima. - Drago mi je to si sretan sa svojom enom roae,ali ne elim da
sluam o tvojim planovima.

Daniel se nasmija na njegove rijei. - Samo si ljubomoran.
Ronan prekrsti ruke preko prsa trznuvi se na bol u ramenu. - Ljubomoran?- Ronan se
nasmija. - Ni najmanje nisam ljubomoran.
Valase zarokta. - Onda mora da ima sklonosti prema drugom kurcu, jer ne postoji ni
jedan mukarac u dvorcu i izvan njega koji nije ljubomoran na Daniela, tu raunam i sebe.Lice mu se smrai dok je bacao pogled prema okolini.
-
Ne treba mi ena.- Ronan nije poputao.
Samo jedna posebna cura, zar ne ?- Daniel upita.
Ne, nijedna.
Joj , ovjee, hoe li ve jednom priznati ? ak i kamenje oko dvorca zna da ti se
cura svia.- Valas se nasmija frknuvi.

-
Nemoj od nas praviti budale pokuavajui to zanijekati.
Moja elja nema nikave veze s onim to ja elim.
To nema nikakvog smisla- promrmlja Daniel.
Ne mora ni da ima vama, meni ima smisla.- Ljutnja buknu u Ronanovim grudima. Ne
treba on da se opravdava ovim budalama. Oni nisu znali nita o njemu,ni o njegovim
planovima.
-
U pravu si Ronane, izvinjavam se.Jednom sam i ja mislio tako. elim da zna , ako ti
bilo kad zatreba neko da popria , tu sam.- Daniel ga udari po leima i promjeni temu.
-
Jesi li vidio to kopile koje te je ranilo?
Ronan namrteno odmahnu glavom. - Ne. Imali smo malo vremena da utvrdimo raspored
njihovog logora. Onaj ator za koji smo mislili da je Rossov ispostavilo se da je u njemu bila
zarobljena Julianna - sasvim sigurno i Myra.Bila je okruena njegovim vojnicima.- Ronan
stavi ruke na kukove gledajui u dvorac pitajui se gdje je do vraga Julianna. - Ne znam ta
joj se desilo ili je to bila Boija intervencija, ali ba kad smo mi napali i Julianna je napala
svoje otmiare.- Objasnio im je sve od poetka, kako je Julianna oborila vojnika na ulazu ,
ta je vidio kad je uao u ator i kako je ona bacila no. - Hrabra je cura.
-
Kako zna da se bori tako ?- upita Daniel namrteno. - Myra se zna braniti ali nisam
ba siguran da bi mogla da pobjedi nekoliko vojnika.

Valase proisti grlo. - Julianna je pomalo trenirala.
-
Pomalo ? - upitae i Daniel i Ronan u isto vrijeme.
Da.- odgovori Valase i krenu silaziti zavravajui tako temu o Julianni i njenom
27
treniranju. - Moram da popriam sa Brucom.

-
Saekaj - povika Ronan za njim - hoemo li planirati kako da uhvatimo Rossa?
Da , ali to e morati malo da saeka.
Razoarenje ga pogodi jako, inilo se da postoji mnogo tajni o kojima on nije nita znao.
im se situacija sa Rossom rijei , prvo e rijeiti tajnu u vezi Julianne da sazna ko je ona
doavola. Okrenu se Danielu dok je Valase odmicao prema dvorcu.
-
Kakve su novosti ?
Saznali smo od novajlija da moemo oekivati Longshankse za dva do tri mjeseca.
Ronan odmahnu glavom ignoriui tupu bol u sljeponicama.- Moram poeti da radim sa
novajlijama odmah.
Daniel kimnu . - Da. Veina ih je dobra, ve su imali priliku da treniraju i nee im biti
potrebno mnogo tvog vremena. Ostali.....bojao bi se za svoj ivot ako bi se morao kraj njih
boriti,mogli bi se zbuniti i mene sasjei maevima.- Daniel se nasmija prekrstivi ruke preko
grudi.- Ali sa tvojim treniranjem , ne bi bio iznenaen ako za samo mjesec dana ne budu
potpuno spremni.
-
Zahvalan sam na tvojoj vjeri u mene.
Nema potrebe za zahvalom. U tome si oduvjek bio najbolji, roae. Nikad nemoj da
posumlja da nisi dobar ratnik ili voa. Stavio bih te da mi uva lea i sa tim tvojim
povreenim ramenom.
Ronan zakoluta oima na roakove zadnje rijei.- Mislim da je vrh noa bio otrovan.- To
ga podsjeti na neto to je Julianna rekla.Namrti se stisnuvi usne u tanku liniju. - Moram
neto da provjerim.- Spomenula je da je zatrovala svoje oruje.Kakva bi ena to uradila?

Ronan je planirao da sazna.
28
PETO POGLAVLJE
ulianna je ekala kraj tale da konjuar krene na veeru .Zar taj ovjek nikad
nije gladan? Nebesa. Nasloni se na drveni zid tale i poe brojati do hiljadu
gledajui kako joj izlazi dah iz usta na hladnom zraku.Ba je bilo hladno. Stomak
joj se oglasi i ona se sjeti da od doruka nita nije jela.Pomogla je da se zamjesi i ispee
hljeb ali nije ostala da uzme svoj dio. Dragi Boe. Od kad je poljubila Ronana mozak joj nije
radio kako treba. Glupaa , eto ta je ona sad. Promrmljavi kletvu udari nogom u manji
nanos snijega i krenu nazad prema dvorcu. Da nije bila u zasjedi mogla je spakovati torbu sa
zalihama i vratiti se do tala prije nego se konjuar vrati.
Julianna ubrza korak podiui dugu vunenu suknju. Ne smije zakasniti. Nije raspravila sa
Robertom o svom planu - jedino to e primjetiti je da je ostala iza njega. Ali , ko je on da joj
moe rei ta da radi ? Dobro....bio je budui kralj kotske. Napravila se zbrka koju je ona
morala da sredi.Bila je jedina koja je to mogla da uradi i sasvim sigurno e to i da uradi.
Doe iza zamka i ue u njega kroz vrata ostave. Bar se sjetila da ova vrata ostavi malo
odkrinuta. Dakle, ipak su neki djelovi njenog mozga radili. Zatvorivi vrata Julianna se nae
u potpunom mraku. Pakla mu ! Nije se sjetila da ponese ni jednu baklju sa sobom. Prokleti
Ronan. Mogla bi i poginuti ako ga to prije ne istjera iz glave. Hm, bilo je to lake rei nego
uiniti. Sjeanje na njega i kako joj je glavu drao obema rukama ,tako posesivno i
zavodniki, nikako joj nije izlazilo iz glave. Nije bilo bitno da li spava ili je budna , njegovo lice
joj je stalno bilo pred oima.Jo je mogla da osjeti njegove pune usne na svojima, topao dah
na svojim obrazima.Tijelo joj je gorjelo od elje i potrebe za njegovim dodirom.
-
Proklet bio ! - Natjerao ju je da poeli stvari o kojima se ne bi usudila ni da sanja. Da
poeli. Pouda, poljubci, ljubav....to nije bilo zapisano u njenim zvijezdama. To su bile elje
drugih cura, ne njene. Ona je sanjala o maevima, noevima, otrovima, kako je najbolje
izvesti napad a da ne bude ranjen.To su bili njeni snovi i elje. I Ronan je sad to
promjenio.Promjenio je nju. Natjerao ju je da progleda i vidi sve ono to je do sad sama sebi
uskraivala, emu se smijala.Kako se ovo moglo desiti ? Bila je jaka , ilava i uporna, i ni
jedan mukarac nije uspio da dopre do nje, da srui njene zidove.Ali jedan jeste. I sve to je
sad eljela je da ga poljubi ponovo,da osjeti njegove vrste grudi pritisnute uz njezine.
Krenu polako niz stepenice jednom rukom drei suknju a drugom klizei niz zid. Nije
znala zato ili kako ali ove stepenice su uvjek bile vlane. A kako su bile vlane bile su
klizave i opasne. Kako nije imala nikavo svjetlo sa sobom , morala je da bude posebno
oprezna pri silaenju da ne bi pala i slomila vrat.Silazila je polako i trebalo joj je dvostruko
vie vremena nego to bi joj trebalo da je ponijela baklju. Prokleti mozak.
29
ta joj je Ronan to uradio? Bez obzira na probleme , ranije je uvjek mogla da izvrava
svoje obaveze. Nije mogue da joj je jedan poljubac ovo uradio. Moda je bila otrovana? Ne
smrtonosni otrov kojim je natapala svoje oruje, ve neka druga vrsta otrova. Ona vrsta
otrova od kojeg srce treperi i lupa. Nije joj se sviala promjena koju je primjetila u sebi.U
glavi joj se stvori jedna misao - da nije jedan dio nje izabrao da bude sretna jer se nadala da
nee uspjeti? Julianna zastade zurei u mrak koji ju je okruivao uzdrmana samom pomisli.
Ne. Nikad nije izbjegavala svoje dunosti. Nastavi silaziti niz stepenice odbijajui da razmisli
ta joj to njena podsvjest pokuava da kae.Njena dunost je bio Robert i kotska. Morala
je da ovu zemlju oslobodi jednog od najveih neprijatelja. I morala je to da uradi iste glave.
Siavi niz poslednju stepenicu okrenu se prema polici na desnoj strani zida gdje je znala
da se nalazi kremen i baklja. Sekundu kasnije ostavu osvijetli lagano svjetlo. Ostava je bila
puna buradi piva i vina, vreva punih viskija.Korpe su stajale puno raznoraznog voa i
povra.Par komada zobenih kolaa stajali su na polici. Mirisi su bili izmjeani i jaki i Julianna
polako udahnu nekoliko puta privikavajui se na njih. Uavi dublje u ostavu zgrabi komad
suhog mesa i par zobenih kolaa. Jeli su se obino dan - dva nakon peenja. Ovi u ostavi su
bili za izvanredne situacije, stajali bi tu dok ne bi postali pljesnivi. Sreom, ovi su bili dobri.
Torba, trebala joj je torba. Pogledavi oko sebe ugleda vunenu torbu kako visi na klinu u
zidu. Julianna nagura hranu u torbu , ubaci jo koju mrkvu i odsjee komad sira. To je bilo
sve to joj je trebalo.Vino nije uzimala jer je ve svoju uturicu napunila vodom. Sa bakljom u
ruci krenu nazad istim putem,zahvalivi nebesima to je uspjela da se ne oklizne na luk koji
je stajao na sred stepenice.Ubaci ga u torbu i nastavidalje.Sad je jo trebala da se
neopaeno uvue u talu.Prole noi je svoje oruje i jo jedan ogrta stavila na sedlo svog
konja.Nadala se da ni jedan od konjuara nije priao njenom konju da ga istimari. Nikome
nije bilo dozvoljeno da dira njenog konja. Stavila je to svima do znanja.
Njen konj je volio njen dodir i vjerovao je samo njoj tako da ju je to tjeilo.U bici su jedno
drugo titili.Trudei se da izgleda to oputenije Julianna krenu prema talama. Drala je
oborenu glavu da ne bi sluajno srela neiji pogled i tako privukla panju na sebe. Uvue se
u talu gdje se moglo uti samo disanje konja. Iako je sve bilo mirno i tiho ,Julianna oprezno
prie Braveu.tala je bila puna konja , svi odjeljci su bili popunjeni.
Taman kao no sa sjajnom dlakom i dugom valovitom grivom njen konj je bio prekrasan.
-
Dobro vee, mome. - pozdravi ga tiho .Brave gurnu glavu o njen dlan. - Ah, eli
svoj slatki, zar ne ?- Izvue mu jednu mrkvu iz torbe.

Iako je bio hrabar konj isto tako je bio i razmaen. Julianna otvori vrata tale trznuvi se
kad su glasno zakripala. Konjuari odavno nisu podmazali arke na vratima.Postali su
traljavi u svom poslu.Morae popriati s njima kad se vrati.
30
Pomjeri se Brave - protepa mu dok je prolazila da uzme torbu sa orujem i
ogrtaem. Sve nalazilo tamo gdje je i ostavila prole noi.Sedlo mu se nalazilo kod zadnjeg
zida tale, to je ona lino zahtjevala. Mnogo puta je bila u urbi i bilo je isto gubljenje
vremena ako bi morala da trai sedlo po itavoj tali. Brave je bio njen konj, njena
odgovornost i oko njega joj nije trebala niija pomo. Mogla ga je osedlati isto kao to bi ga
osedlao bilo koji mukarac.Uostalom, bilo je jako dobro i od pomoi poznavati teinu sedla i
kako osedlati konja....za svaki sluaj.Julianna ga pomilova po grivi, uivajui u toplom i
mekom osjeaju.
-
Jesi li spreman za jo jednu avanturu ?- upita ga.Brave frknu i gurnu je glavom o
rame.- Shvatiu to kao da.

Ba kad je njena ruka uhvatila sedlo , vrata tale se otvorie i zaue se glasovi. Julianna
stisnu zube povlaei se u oak gdje kleknu na pod ispod police na kojoj su stajali alati za
timarenje konja nadajui se da e ostati neprimjeena. Vei dio tale je bio obavijen
sjenkama pa ako ne budu gledali paljivo nee je ni primjetiti.
Na sreu Brave se ponaao kao da nije tu to je bilo jako dobro. Julianna jo jae prisloni
lea od zid tale na trenutak poeljevi da se moe s njim stopiti dok je pokuavala da
raspozna glasove. Jedan glas je bio konjuarev a drugi.....Ronanov. Ne, to ne moe biti. ta
doavola on radi ovde? Da nije nekako shvatio ta planira? Julianna odmahnu glavom
govorei sebi da prestane biti takva glupaa.Nema anse da je mogao shvatiti ta je
planirala. Nije nikome rekla ta planira, jednostavno je nestala. Vjerovatno je trebao
konjuara zbog svog konja.
-
Ovo je konj lady Julianne - progovori konjuar tano pokraj nje.
Julianna poeli da zarei dok je prstima uvrtala suknju poeljevi da moe ovaj as da
postane nevidljiva.Ako je Ronan vidi to nee izai na dobro.Morala bih ga neim tresnuti po
glavi da ga onesvjesti pa da moe pobjei. A da ga ponovo povrijedi nije bilo na njenoj listi
elja.Jednostavno e saekati da ode.Vritala je u svojoj glavi na njega da ode ve jednom,
pokuala je i da ga lijepo zamoli.Sve je bilo bez uspjeha.Ronan krenu kroz talu zaustavivi
se tano ispred odjeljka gdje je bio njen konj naslonivi se rukama na policu ispod koje se
ona nalazila. Julianna prestade disati dok se jo vie naslanjala na zid. Molim te nemoj me
vidjeti.Odlazi, molim te !
-
Ovaj konj je njen, ha?- I Ronan je zvuao okirano kao i sve i jedan mukarac do
sad kad bi vidio njenog konja.

-
Da , gospodine.
Zar nije malo velik za jednu curu?
O, ivote! Mislio je da ne moe vladati tako velianstvenom ivotinjom kao to je Brave.

31
Sa dunim potovanjem, gospodine, ali lady Julianna je jedan od najboljih jahaa
koje sam ja do sad vidio. Zna se ophoditi sa konjima.

Julianna se nasmijei kimnuvi glavom pa se ukruti na trenutak uhvativi sebe kako i na
glas to potvruje.
-
Stvarno ?
Pitanje proe bez odgovora i ona pretpostavi da je konjuar jednostavno kimnuo glavom.
-
Pa, vidim da joj je konj jo uvjek ovde.
Zar ste sumljali u to ?
Pomalo brinem gdje je ona.
Oh- izgovori konjuar sad i sam zabrinut.
Za ime Boga! Kog avola je uopte i trai?

-
Obratiu panju gospodine.
Hvala ti. Odmah mi javi ako je vidi ili ako joj konj nestane.
Naravno gospodine.
Ubrzo se udaljie od njenog konja dok su im koraci teko odzvanjali po pranjavom podu.
Bijes zagrija Julianninu krv.Kako se on samo usuuje traiti je ? Kao da je ona njegova ena
....ili neto tako. Jedan poljubac, samo jedan prokleti poljubac, to je sve to se
desilo.Sumljala je da se on uopte i sjeao tog poljubca. Gorio je od groznice, bio je potpuno
ne svjestan. A ionako taj poljubac nije znaio nita. Bar je ona to sebi uporno govorila. Ali,
ako bi bila skroz iskrena mogla bi rei da je on poloio svoje pravo na nju i prije tog poljubca.
Igrali su oni ovu igru ve par sedmica , ako ne i mjeseci.Nije se mogla tano sjetiti. Ili , nije
se htjela sjetiti. Nee on stati njoj na put.
im je ula da su se vrata tale zatvorila i da je prolo bar minut tiine Julianna ispuza
ispod police otresajui prainu i sijeno sa svoje suknje.Strese se od gaenja kad ugleda
konjski izmet odmah pokraj nje, mogla je u njega da sjedne.Ispusti dubok uzadah olakanja i
baci se na posao. Brzo i precizno osedla Breva prekrivi mu skoro cijelo tijelo ebetom.
Sakupi mu grivu prekrivi mu i glavu komadom tkanine da mu bude toplo. Na svaki um i
udar konjsikih kopita trzala se zamiljajui Ronana kako prolazi kroz vrata tale. Nema
anse da je znao njene planove. Zato je uopte bio zabrinut gdje je ona? inilo se da je
vie znao o njenim planovima nego bilo ko drugi. Da je bila praznovjerna, pomislila bi da mu
je onaj poljubac dao tu mo. Ali to ne samo to nije bilo mogue , bilo je smijeno.
Bilo je glupo. Morala je nekako taj poljubac da izbrie iz glave. Brave kimnu svojom
glavom izraavajui tako svoje slaganje s njom.
-
Oh, ta ti zna o tome ?
32
Julianna otvori zadnja vrata tale , virnuvi napolje.Kad je ona dola u talu sunce je jo
bilo na nebu, ali sad je ve bio mrak. Srea joj se opet osmjehnula. Nigdje nikoga nije bilo na
vidiku. Najvei problem e joj biti proi kroz glava vrata na ulazu u dvorac i most. Ali , ako je
sve dobro isplanirala , sad bi ve trebalo da je sve puno mukaraca , ena i seljaka kako
prolaze tim putem pa bi mogla lako da se stopi s njima.Izvue iz torbe ogrta sa zelenim i
smeim arama koji je vidio i bolje dane. Ogrnu ga oko sebe pokrivajui i kosu i pola lica.
Dugai ogta prekrio je i torbu sa hranom i torbu koja je bila puna oruja. Uzjaha Bravea
krenuvi lagannim kasom prema glavnim vratima zadravajui dah kako su prilazili sve
blie.Bilo je jako bitno da ba sad izae kroz glavna vrata. Masa ljudi je ve prolazila, neki su
jahali na konjima , neki na magarcima ali veina je ila pjeke. Veina ih je ivjela u Dorniu,
seocetu udaljenom nekih petnaest minuta od dvorca. Julianna polako ujaha meu narod ,
inei se oputenom. Niko je nije dva put ni pogledao i ona se malo opusti, mada je i dalje u
sebi slala molbe nebesima da proe neopaeno.Mora jo da pree preko mosta.Ronan ju je
traio ili je samo slijedio Robertovu zapovjed? Budui kralj je esto traio njeno drutvo,bila
je njegov savjetodavac, njegov zatitnik. Sigurno su mu nedostajali njeni savjeti.Ali, injenica
je bila da nije sila na veeru mada, poslala je slukinju da obavjesti Roberta da se ne
osjea dobro. enski problemi. Zato je Robert sigurno nije ni potraio.Ve mu je bila sve
objasnila ta je vidjela , ta je ula. Uspjela je neke stvari samo da pogora.Zato je sad
morala da ih ispravi. Ne smije dozvoliti da je neko zaustavi. Julianna izjaha kroz glavna vrata
ne usuujui se da pogleda u straare.Bilo ko od njih odmah bi je prepoznao. Ali, njena
otmica od strane Rossa samo joj je dokazala da straari ne vode rauna ko prolazi kroz
glavna vrata.Zar nisu vidjeli da se vuna u kolima pomjera? To im nije bilo udno? Oigledno
nisu obraali dovoljno panje.Nadala se da i veeras nee obraati dovoljno panje,iako je
iza tih zidina bio budui kralj kotske.Morali su biti mnogo oprezniji, svojim aljkavim
postupcima dovodili su mnoge ivote u opasnost. Kad se vrati morae popriati s njima ili da
to prepusti Valasu. Ipak bi bilo najbolje da Valase popria s njima, koliko god ona to eljela.
Dojahala je do mosta i uputila tihu molbu nebesima da je prikrije od drugih pogleda samo
jo koji metar. im pree most slobodna je.
-
Stani! Ti tamo! - Ignorisala je povik straara nastavivi da jae .Srce joj je udaralo
kao ludo,sad nije smjela paniiti. Sigurno su nekog drugog zaustavljali.Niko nije znao njen
plan, ak ni Ronan, iako joj se inilo da je poeo nasluivati. Mora ostati sabrana, mirna i
hladna, samo tako moe prei preko mosta i postati slobodna.Bila joj je potrebna sva
htabrost koju je imala da ne potjera Breva u galop. Drei dah nastavi lagano prelaziti most.
-
Stani!
33
Nebesa! Primoravajui sa na lagani kas sad joj se inilo kao najtea stvar koju je do sad
uradila.Jo samo koji metar i slobodna je. Glas joj se inio da je daleko, ne blizu da je moe
skinuti sa konja.Odjednom se zau kako teki koraci tre po mostu prema njoj. Vidjeli su je !
Prokletsvo! Ispod nje Brave se strese, osjetivi njenu nervozu.
-
Polako. - umiri ga tihim glasom.
Okrenu se polako pogledavi straara koji se sad svaao sa jednim od seljaka ,

pretraujui mu zaprena kola. Julianna odahnu od olakanja.Sekund kasnije sila je sa
mosta i im je Brave dotaknuo kopitama smrznutu travu potjera ga u galop. Brave jurnu
napred i ona se privi uz njegov vrat.Uspjela je.Sad je mogla da zavri svoj plan.
Ross je mrtav uvjek.
34
ESTO POGLAVLJE
dje je , doavola ona ? Ronan je pretraio cijeli dvorac i okolinu , bez

uspjeha.Sad je ve posato zabrinut. Jedna cura ne bi mogla tek tako samo nestati
- posebno ako je ta cura lady Julianna. Dvorac je bio ogroman , ali sve je
pretraio, pomone zgrade isto tako i nigdje ni traga ni glasa od nje.

Nestala je.
Ako je talentovana upola kao to je sumljao, sigurno je ve izala kroz glavna vrata i
nestala sa otoka.Ali ve je bio u talama,njen konj je tamo.Namrti se shvativi da nije pitao
konjuara da neki drugi konj nestao. Ronan sjede na klupu ispred ulaznih vrata
dvorca,naslonivi glavu na hladan zid pogleda u nebo. Hiljade sjajnih zvijezda bljeskalo je na
nebu, mjesec je bio pun.
Nikome nije rekao za svoje sumlje, a da im kae pomislili bi da je poludio.Isto tako nije
htio ni da ih zabrine, pogotovo ako se ispostavi da se i on brine uzalud. Moda je otila na
neko svoje tajno mjesto.Ali , zato bi ?
Tanki mlaz svjetla koji je dopirao iz tala obasja ga na trenutak. Stomak mu se stisnu dok
mu se onaj osjeaj da neto nije kako treba samo pojaavao. Ronan skoi sa klupe i potra
prema tali otvarajui irom vrata. Svi konjuari su stajali u krugu bijesno apuui. Propast!
Znao je da neto nije kako treba. Ugledavi ga konjuari ga pogledae razgoraenih oiju.
-
Gdje je konj?- zarea na njih.
Nestao. - odgovori glavni konjuar kretavim glasom.
Ronan se okrenu na peti i udari pesnicom o zid tale. Prie odjeljku gdje je bio njen konj
traei bilo kakav trag.Nieg nije bilo. Odjeljak je bio prazan.
-
Kad? - upita ih.
Glavni konjuar proisti grlo. - Primjetili smo da je konj nestao prije pola sata.
-
I niko od vas nije pomislio da mi kae?
Konjuar odmahnu glavom. - Traili smo ih po dvoritu, ali ve tad su sigurno bili daleko
odmakli. Glavna vrata su zatvorena.Mislim da je otila kad i ostali seljaci i sluge.

U kurac ! Zato nije pojaao strau na tornjevima? Instikti ga nikad do sad nisu iznevjerili,
kao ni sad. Zato im sad nije vjerovao ? Zato ?Zato to nije htio da mu se smiju i rugaju u
vezi njegovih osjeanja prema Julianni. Prokleti ponos. I sad je ona nestala. Doavola !
Prokleti,prokleti ponos.
-
Drite oi otvorene i javite mi odmah ako neto saznate.
35
Ronan stisnu zbe i skupi ake u pesnice razmiljajui kako sad mora obavjestiti i Roberta
i Valasa da je Julianna nestala.Hm, to i nije bilo neto emu se radovao. Robert je ve bio u
svojim odajama raspravljajui sa Wallacom o planovima. Nasluae se obojice zbog
prekidanja, ali morao ih je obavjestiti da je Julianna nestala. Julianna i njena bezbjednost
nije bila vana samo njemu ve i Robertu Brucu.Pokuavajuiublaiti i prikriti bijes pokuca
na vrata Robertove odaje.
-
Napred. - Valas zarea.
Ronan ue u odaju saginjui glavu sa rukama iza lea.

-
ta je bilo? - upita Valas.
Podiui pogled Ronan pogleda u dvojicu mukaraca kojima se divio.

-
Izvinjavam se to vas prekidam ali ovo je jako vano.- Moglo mu se uti oklijevanje u
glasu. Nije ba umirao od elje da bude glasnik loih vijesti.

-
Dobro, - ree Robert odlaui olovku na papire - da ujemo ta je toliko vano.
Julianna je nestala.
Robertova vilica se stisnu .- Nestala?

-
Da, moj lorde.
Ta cura e biti smrt za mene. - promrmlja Robert. - Jesi li siguran?
Njen konj je nestao.Sve sam pregledao. I konjuari isto tako.
Propast. - Valas progovori.
Mora je nai. - Robert brzo izgovori Ronanu. Baci sve papire sa stola dok je oima
punih panike gledao u Ronana. - Mora! Ross je jo uvjek tamo negdje. Ko zna koliko
Engleza jo pristie? Dobili smo vijesti da emo uskoro biti napadnuti. Planirali smo preseliti
kamp .Mora je nai.
-
Krenuu odmah.
Dovedi mi je nazad.
Hou.
Ulozi su upravo postali jo vei.Planirali su preseliti kamp sa vojskom. To je bila odlina

ideja jer je Ross znao za lokaciju gdje se kamp trenutno nalazio i sasvim sigurno ju je odao
Longshanksu. Niko od njih nije vie siguran.Ronan se okrenu prema vratima s namjerom da
to prije krene u potragu kad ga Robert zovnu.
-
ekaj. Ima li kakvu ideju gdje je mogla krenuti?
Da, imam ideju.
Ross?
Da.
I meni je palo na pamet.Jutros mi se izvinila zbog ne uraenog posla...

36
Nije njena krivica.
Znam. I ti to zna.Doavola, svi to znamo , ali ona ne.Julianna je jedna jako
tvrdoglava ena. Roena i odgajana za ratnicu ,Ronane.

-
Toliko sam i sam shvatio.
Zna da je moj zatitnik.
Shvatio sam.- Istinu govorei , nije shvatio nita. Znao je da imaju neku posebnu
vezu, i sa svim tragovima koji su upuivali koju vrstu veze su djelili, osjeao se kao magarac
ne shvativi to ranije. Sad mu je sve bilo jasno.
Bruce kinmu glavom gledajui u Valasa.- Mora mi je dovesti nazad. Ona mi je mnogo
vie od zatitnika.
Je li to znailo da mu je prirasla srcu kao ena? Ronan osjeti kako ga neto probode kroz
grudi. Prisili se na miran izraz lica.Ako je ve neko drugi poloio pravo na nju on tu ne moe
nita,bez obzira koliko ga to boljelo.
-
Pobrinuu se za to da ti se vrati.
Nama. kotskoj.Ona pripada ovde.
Ronan kimnu glavom bacajui pogled na Wallaca koji je polako odmahivao glavom. ta
mu to sad znai ? Morao je nai svog roaka Daniela, on je bio jako dobar u otkrivanju
tragova. Ako ga ena pusti da krene s njim. Sa Danielom i Grahamom brzo bi joj uli u trag ,
iako ima prednosti od jednog sata, ako ne i vie.
-
Mora ii sam.- Valasov glas zaustavi Ronana u pola koraka.
Ronan se namrti. - Zato?

-
Niko ne smije znati da je opet nestala.Reci konjuarima da smo je nali u njenoj odaji
i da je bolesna.- Valas ga pogleda umornim oima.

-
Jo uvjek mi niste odgovorili zato?- Ronan tvrdoglavo nastavi , ne pomjerajui se
sa mjesta.
-
Objasniu kad se vratite.Julianna je previe vana, ako se sazna da je nestala....Svi
Brucovi neprijatelji e krenuti da je trae.

Ronan prekrii ruke preko grudi i zagleda se u Valasa. ele da ide sam da je trai iako
dobro znaju da su Ross i Englezi jako blizu.Polako odmahnu glavom. Bio je siguran u svoje
ratnike sposobnosti,ali ii sam u divljinu i to po ovakvom vremenu bilo je ravno
samoubistvu.
-
Znam da mnogo traim. Svjestan sam rizika.Bie bogato nagraen kad je vrati.
Povedi mog psa, daj joj da onjuui Juliannine stvari i brzo e joj pronai trag.
-
Dobro.
37
Valas ga je koji trenutak due gledao u oi kao da nije ba siguran da ga je Ronan

razumio.
-
U redu, doi da te upoznam sa Lil Lass.
Lil Lass?
Da, mojim psom. Najbolji pas traga u cijeloj kotskoj.
Sat kasnije Ronan je sjedio na svom konju dok je Lil Lass stajala kraj njega. Ime je
sigurno bilo ala, ona je bila jedan od najveih vuijaka koje je do sad vidio. Wallac je bio u
pravu , bila je najbolji pas.Gazila je tiho kroz smrznuto lie, nosom pribijenim uz snijeg.
Siavi sa mosta krenula je direktno u umu.Svaki put kad bi digla ui Ronan bi se umirio
sluajui zvuke ume.Ponekad nije bilo niega a nekad bi im poneka sitna ivotinjica istrala
na put. Morali su se sakriti iza drveta kad su naili na pijanca kako luta umom , ali nije
daleko odmakao udarivi u stablo pao je na lea i tu ostao. Ronan se nije zadravao da
sazna da li je prijatelj ili ne.
Iskreno govorei, pas je bio bolje drutvo nego bilo koji ovjek.Bila bi dobar zatitnik, sa
svojim vjetinama tragaa ne bi se mogla mjeriti ni sa jednim ljudskim tragaem. Ronan
odahnu potpuno uvjeren da e pronai Juliannu.
inilo se da je Lil Lass brzo nanjuila Juliannin miris.Ronan poeli da I on moe tako brzo I
lako da nanjui Juliannu. U onim kratkim I malobrojnim momentima kad bi bio blizu Julianne
mogao je da osjeti njen miris.Mirisla je na kou I cvijee.Jedinstvena kombinacija koja je
odgovarala njenoj linosti. Na moment, opet osjeti njene usne na svojima, tako vrele i pune.
San, jedan jako ivopisan san.
-
Ooh. - zaustavi Svesca povukavi mu uzde.
Lil Lass stajala je mirno dok joj se sjajna dlaka presijavala na mjeseini.Prednja apa joj
je bila odignuta kao da se doslovno zaustavila u pola koraka.Dignuvi njuku u zrak kratko
ga omirisa I krenu na desnu stranu.Put ih vodio na predio gdje je bilo manje drvea, ali ipak
je morao usporiti da se Svetac ne bi spotaknuo preko nekog oborenog drveta koje se ne vidi
jer je prekriveno snijegom.Hvala Bogu to je zima I grane su ogoljene , a I mjeseina im je
pomogla osvjetljavajui im put. Vuijak je ubrzao ali Ronan nije bio voljan da riskira ni svoj
ni Sveev ivot , bilo je mnogo palog drvea I rupa u zemlji za koje su mogli da zapnu I
nastradaju.Lil Lass je svako malo stajala saekujui ga .Jako dobro istreniran pas, pomisli
Ronan.
Odjednom, Lil Lass sjedne na zemlju maui repom gledajui u njega.Ronan pogleda
uokolo, ne primjeujui nita sem drvea. Ni ive due na vidiku. Podie obrve upitno
ponovo gledajui u psa pa opet po okolini I dalje ne primjeujui nita.
38
ta , doavola , treba da vidi ? Sjai sa Sveca odluan da poblie razgleda okolinu. Proe
oko drvea razgledajui zemlju, zaviri u bunje ne nalazei nita. Okrenu se oko sebe,
zbunjeno gledajui u psa koji se inio sretan to su ba ovde stali.
-
ta je bilo Lil Lass?- upita je. Vujak nakrivi glavu gledajui ga .- Jesi li neto nala?-
im je izgovorio pitanje osjeti se kao zadnja budala.Pas mu nee odgovoriti na pitanja.-
Hajde curo pokai mi ta si nala.

Lil Lass ustade onjui mjesto ispred nje i ponovo sjede mai repom dok joj je jezik visio iz
usta.
-
Prokleti pas. - promrmlja Ronan. Doe do psa pomazi je iz uiju I kleknu kraj nje da
izbliza pregleda mjesto koje mu je pokazala.

Na svjetlu mjeseine nije se moglo ba puno vidjeti, bilo je tu par granica, par gljiva I
poneka travica. Sagnuvi se da jo bolje pogleda primjeti da su gljive iskinute iz zemlje I
iscjeene. Otrov. Julianna je koristila otrov za svoje oruje. Jel zastala da ga premae
otrovom?
-
Dobra cura. - promrmlja opet tapui je po glavi.
Ovo je bio dobar znak, bili su na dobrom putu, iako jo uvjek nisi primjetili Juliannu.Ronan
se zapita hoe li je I primjetiti.Bila mu je zagonetka, ranjiva u nekim stvarima, a opet potpuno
ne zavisna I opasna u drugim. Kad je nae zahtjevae neke odgovore od nje. Ne samo da
mu kae zato je otila u tajnosti nego prvo da mu kae ko je do vraga ona. Kao I svi drugi I
on je bio privuen tajnom koja ju je obavijala. Bila je ne dodirljiva tako da tad nita nije pitao,
iskreno nije bio siguran eli li da zna odgovor. Natjerao se da glumi ne zainteresovanost, jer
pokazujui interes znailo bi da osjea neto to ne bi trebao ili smjeo. Sad je njegov ivot
bio u pitanju, nije da mu je bilo stalo, borio bi se protiv hiljadu njih da spasi Juliannu. Iskreno
govorei, mislio je da zasluuje znati ko je ona, ta je ona Brucu.
Ako odbije da mu odgovori pitae opet Wallaca ili Bruca.Ronan stisnu zube.Wallace mu je
obeao odgovore ali kako da bude siguran da to nije bilo obeano samo da on krene u
potragu za njom? Bio je najbolji u pronalaenju ljudi, zato su ga I poslali samog u potragu.
-
Idemo. - ree Lil Lass dok je prilazio Svecu. Morali su da joj ostanu na tragu. Nije bio
siguran koliko je Julianna povratila snage, tako da nije dolazilo u obzir da sad uspori. Morala
je znati da e Robert poslati nekoga za njom.Znajui to sigurno e odjahati to je dalje
mogue prije nego to ostane bez snage. Kako je uspjela da povrati snagu tako brzo?
Ronan zarea tjerajui Sveca u bri galop. Pogleda u Lil Lass koja je drala nos priljubljen
uz zemlju. Hodajui isprva u krug , krenu na lijevu stranu, prema putu kojim su ve ili.
Zar se Julianna izgubila? Ronan odmahnu glavom.Nije se izgubila, jer bi to znailo da
nema pojma kuda ide. A imao je jako dobar predosjeaj da je krenula za Rossom. to znai
39
da mora otii do njegovog kampa I pokupiti njegove tragove da vidi kud je krenuo.Mjesto
koje je lako mogla nai ak I po noi.Ronan bi se kladio u punu vreu srebrenjaka da je tamo
krenula. Potjera Sveca u jo bri galop .Po njegovoj raunici trebali bi tamo stii za sat
vremana.
Kao to je I mislio , stigli su do Rossovog starog kampa za sat vremena. Pola atora je jo
stajalo na istom mjestu, dok je druga polovica bila razasuta svud naokolo . Nastradali
Rossovi vojnici bili su uklonjeni I sahranjeni.Njegovi ljudi su to uradili. Oruje je bilo
uklonjeno kao mjera predostronosti dok je alat I dalje leao uokolo. Samo jedan pogled bio
je dovoljan da se vidi da je kamp napadnut I okupiran jako brzo.
Lil Lass je njukala po zemlji najvie se zadravajui ispred atora u kojem je Julianna bila
zarobljena.Ronan se zaledi u mjestu osjeajui kako ga panika polako obuzima.
Zar je Lil Lass pokupila Juliannin miris od prije par dana? Ne, ne, ne. Boe , nemoj da je to u
pitanju. Sjai brzo sa Sveca ulazei u ator dok je mjeseina osvetljavala unutranjost. Ni
traga ni glasa od Julianne.Lil Lass je njukala okolo kampa vrtei se u krug , nalazei
Juliannin miris pa cijelom kampu. Ronan uputi tihu molbu nebesima molei se da ne upadne
u neku zasjedu . Lil Lass je bila zbunjena mirisima jer su neki bili stari a neki noviji. Da se
cura nije neeg uplaila I nala neko drugo mjesto za prenoite? To bi bilo najpametnije s
obzirom da je kamp bio na otvorenom a I ona je bila sama.Ne bi mogla nita protiv grupe
ljudi ili vojske.Druga misao koja mu je pala na pamet je ta da je jednostavno produuila
dalje. Moda je ula u trag Rossu I produila za njim.
-
U kurac. - zarea Ronan tiho. Stade na sred kampa sa rukama na bokovima. inilo
se da e pronai Juliannu biti tee nego to je mislio.

Lil Lass sjede kraj njega grijui mu tijelo koje nije bilo pokriveno platom. Radije bi da ga
Juliannino tijelo grije , aliPotapavi Lil Lass poglavi povede je do ume nadajui se da e
uhvatiti noviji miris ali vujak omirisa ivicu ume I vrati se nazad u kamp.Trag je bio
izgubljen. Julianna nije ovde, niti je bila kad je nestala iz zamka. E, pa on vie nigdje ne ide
veeras.Ostalo mu je jo samo koji sat do zore I tad e ponovo poeti potragu.Vjetra
promjeni pravac I Lil Lass podignu svoju njuku njuei zrak. Ronan se umiri oslukujui
zvukove oko sebe.Mogao se zakleti da je uo neto, kao cijepanje tkanine. Ne obino
cijepanje tkanine na koje je navikao ili cijepanje atora. Ovo je bilo potpuno drugaije. U dva
koraka nae se iza atora I pogleda u drvee.
-
Imam te. - proaputa.
Visoko na drvetu iznad kampa bila je najljepa I najopasnija ena koju je ikad video.
Julianna sa noem u ruci .
40
SEDMO POGLAVLJE
ta je on doavola radio ovde? ula je da se neko pribliava , ali ni za million

godina ne bi pomislila da e Ronan krenuti za njom.Namrteno ga pogleda sa
drveta razmiljajui da li da baci no.Lako bi ga pogodila bez obzira to se
sklonio iza atora.Zar je mogue da ju je uo kad je mjenjala poloaj? Zvuk se jedva uo, ali
treniranom ratniku ne bi proao ne opaeno.Morala se pomjeriti , noge su poele da joj trnu.
Kad bi vjetar prestao mogla bi da ga pogodi direktno noem u grudi.
A opet, zar ga stvarno eli mrtvog? Oruje joj je bilo natopljeno otrovom iz gljiva, a ipak,
sklonila je no isputajui dug uzdah dok ga je posmatrala. Ako bi bila potpuno iskrena, srce
joj je ubrzalo ritam im ga je vidjela, ak su joj I prsti lagano podrhtavali. Mrzila je injenicu
da je bila ovako uzbuena od samog pogleda na njega. Bilo joj je pomalo udno da je sam,
ako se izuzmu konj I pas.Nikad prije ga nije vidjela sa psom pa je pretpostavila da ga je
pozajmio od nekoga da joj nanjui trag. Morala je priznati, pas je uradio jako dobar posao.
Krenula je ovim putem iz dva razloga prvi je taj da bi , ako poalju pse za njom , oni postali
zbunjeni jer bi stigli ovde gdje je bila zarobljena I vratili bi se nazad, drugi razlog je taj da joj
je odavde bilo najlake pratiti Rossove tragove.
Prolo je jako puno vremrena od kad je pratila neije tragove, sigurno vie od
godine.Zadnjih par mjeseci bila je kao u kavezu u Eiean Donanu. ak joj je I samo ime
poelo izazivati klaustrofobiju. Zarobljena na tom ostrvu, dadiljajui Roberta.Nema anse da
se vrati nazad , ak ni sa Ronanom.Imala je zadatak koji je morala da obavi. Morala ga je
obaviti inae bi poludila zbog neuspjeha.
Pogleda u Ronana koji je sad uzjahao konja oito izgubivi interes za daljim pregledom
Rossovog kampa , zvinu psu I odjaha u suprotnom pravcu. Hvala Bogu, sigurno je pomislio
da nije ni bila ovde ili ako je bila da je ve odavno otila. Izbroja u sebi do est stotina I tek
onda sie sa drveta. Nije bila nikad dobra u penjanju na drvee ali nije bila ni najgora.To joj
je bio hobi u djetinjstvu. Mogla je da pobjegne od instruktora koji su je tjerali da jo vie
vjeba ili od druge djece koja su je zezala.
S desne strane kampa nalazila se uvala, u kojoj je sakrila konja drei ga na
sigurnom.Sad kad je bila uvjerena da je trae nije smjela vie da se zadrava na ovom
mjestu. Pokuavajui da to prije doe do konja Julianna je na pola trala na pola klizala
pokuavajui da odri ravnoteu dok je silazila niz uvalu. Stigavi do dna uvale ugleda Breva
kako mirno neto jede.Sigurno je naao koju travku ispod snijega.Uhvati ga za uzde
gledajui uokolo. Silazak niz uvalu na konjskim leima je bio lak zadatak ,ali bie teko
popeti su uz nju vodei za sobom ogromnu ivotinju.
41
Idemo Brave. - ree mu njeno. - Vrijeme je da opet letimo.- Konj kimnu galvom I
krenu laganim korakom za njom dok se ona penjala uz nagib uvale. Pogledavi na vrh uvale
poeli da je smislila neko bolje mjesto za sakrivanje konja. Tiho mu govorei ohrabrujue
rijei krenue da se penju. Brave ,kako se inilo , nije imao problema sa penjanjem uz
uvalu.Svaki njegov korak je bio siguran. Stigavi do pola puta Julianna zastade u pola
koraka zauvi neke korake iznad njih.
-
- proaputa konju njeno ga gladei po glavi. Brave zadrhta pod nejnim
dodirom pomjerajui se malo u stranu pokuavajui da nae bolji poloaj da stoji mirno.
Nee moi ovako dugo da stoji pomisli Julianna, moraju se nastaviti kretati. Naprezajui ui
uspjela je da uje kao da neko tiho pria ali nije mogla da razabere da li je to jedna osoba ili
je tu vie njih. Zadrhtala je zauvi zviduk.Neko je nekoga zvao. Onda se zaue glasovi
koje nije prepoznavala. Ovo nije bio Ronan. Nebesa!
Moda bi bilo najbolje da se vrate nazad u uvalu I krenu uz nju traei drugo mjesto kud
bi se mogli popeti. Ne moe ekati , ovi iznad bi mogli svaki as da pogledaju u uvalu ,a sa
punim I sjajnim mjesecom lako bi ih spazili. Julianna prieka jo koji minut paljivo
oslukujui pridolice. ulo se prianje,lupanje metala, jo zvidanja , dovoljno je ula da je
bila sigurna da se ovi iznad nje spremaju za ostanak a ne za odlazak. Bar je bila u uvali a ne
na drvetu.To bi bilo jo opasnije za nju. Nije znala kako bi izdrala cijelu no bez pomjeranja
a da se ne spominje da ne bi smjela ni zaspati od straha da ne padne sa drveta.Ionako je
postala umorna. Jedva se oporavila od prolog zadatka, a krenuti za Rossom sad kad jo
nije u punoj snazi , nije ba njena najbolja odluka. Ali drugaije nije moglo , nije bilo drugog
naina niti vremena za gubljenje.
Hvala Bogu pa je Ronan ve otiao.Nikad ne bi sebi oprostila ako bi Ronan morao da
plati svojim ivotom njen bjeg I potragu za Rossom.Ne da joj je bilo stalo do njega.Mnogo.
Samo nije htjela da bude usputna rtva na njenom zadatku.
Brave je gurnu glavom osjetivi njeno oklijevanje I Julianna ga njeno potapa po
glavi.Svaki sekund koji su proveli stojei dovodio ih je u jo veu opasnost. Bilo je samo
pitanje vremena kad e Brave da napravi neki pogrean koraki ili neki od kampera da zaviri
u uvalu. Pitanje je bilo kako da tiho izae odavde? Koji bi put bio najsigurniji?
Oito e morati poraditi na svojoj vjetini da bude to tia, kao i Brave.Previe je prolo
vremena od kad su zadnji put morali da budu tihi.Neto to na emu e morati da poradi im
se vrate.Razgovori su precjenjeni, pomisli Julianna. Razumjela je ona svoje dunosti prema
Robertu, prema kotskoj , ali morae porazgovarati i o tome da je njoj potrebno njeno
treniranje.Ratnica u njoj je bila blizu da odustane od borbe i ona to nije smjela da dozvoli.
Jo jedan razlog zato udaja ne bi bila dobra za nju.Pogleda u sjajni mjesec divei mu
42
se,dok je vjetar krenuo da se kovitla oko nje podiui pahuljice snijega oko njenih nogu.
Zvuk vjetra priguie njihovo kretanje, pomisli Julianna hvatajui Bravea za uzde vodei ga
nazad niz uvalu. Uspjeli su sii niz uvalu bez da ih je neko primjetio i za trenutak Julianna
pomisli kako bi mogla uzjahati Bravea dok ne nau neko sigurnije mjesto da se popnu, ali
shvati da je ipak sigurnije za oboje da ga ne jae.Vjetar je postajao sve jai , kovitlajui
snijeg sve vie i vie u zrak.Julianna se trzala na svaki zvuk, ivci su joj bili previe napeti.
Trudila se svim silama da uspori disanje i rad srca pokuavajui kontrolisati matu koja joj je
poela divljati. Ba je zahrala sa unjanjem po mraku.
Udaljavajui se sve vie od kampa Julianna se malo opusti. Najbolje e biti da odmakne
to je dalje mogue od kampa i da tek onda pronae mjesto za prenoite. Osjeala je sve
vei umor, kosti su je poele boljeti i miii podrhtavati.Ne nae li ubrzo neko sakriveno
mjesto za prenoite , sigurno e ih uhvatiti jer e se onesvjestiti. Posegnu za utricom sa
vodom uzimajui veliki gutljaj. Voda je malo pomogla, ali ipak je smogla snage da nastavi
dalje. Uvala je bila dua nego to je mislila, to je bilo dobro, jer e tako odmaknuti daleko
od kampera.
Ko su bili ti ljudi ljudi to su ostali u bivem Rossovom kampu? Zar ne bi bilo dobro da su
to u stvari Rossovi ljudi? Julianna odmahnu glavom.Ne, ne bi se oni vraali. Pogotovo to
znaju da su Robertovi ljudi u potrazi za njima. Da jesu oni to bi bila najgluplja stvar koju su
mogli uraditi. A opet, moda su doli na staro mjesto mislei da ih Robert tu ne bi traio.
Niski nagib se nalazio pred njima i Julianna pouri napred drei Bravea za uzde. Popevi
se uz nagib Julianna stade na trenutak ogledajui se po okolini. Nalazili su se u umi.
Borova uma ih je okruivala blokirajui svoji gustim granama svjetlost mjeseine. Zatvorivi
oi, Julianna poe da oslukuje okolinu.Vjetar je udarao po granama, iarke su pucketale,
neka mala ivotinjica je protrala blizu njih. Jedna ili moda dvije sove su zahukale, ak joj
se uinilo da je u daljini zaula i zavijanje vuka.
Ljudi iz kampa se nisu uli, bar vjetar nije nanosio njihove glasove.Nije bilo ni traga dima
to znai da nisu naloili ni vatru. Brave kopitom udari po snijegu traei poneku travkicu.
Julianna otovri oi privikavajui ih na slabu svjetlost koja je dopirala kroz guste grane.
Vjetar se probi kroz borove grane prodirui joj do kostiju i ona se jo vre obmota
ogrtaem. Bili su istono od kampa i najvjerovatnije je ovim istim putem i Ross pobjegao.
Malo seoce se nalazilo samo koji kilometar dalje . Nekad je to selo pripadalo Rossu,sad
njima vlada Rossov neak.
Zemlja je bila plodna i davala je mnogo usjeva.Imali su i malu pijacu koju je ona posjetila
par puta.Dobro mjesto za Rossa da se sakrije. Jo uvjek niko nije znao za njegovu izdaju ,
tako da e mu neak sasvim sigurnao pruiti utoite. Julianna ne moe potraiti prenoite
43
u selu ali moe nai izvan selo neko sakriveno mjesto , tu priekati jutro pa se uunjati u selo
i vidjeti da se ne kriju negdje Ross ili njegovi ljudi.Dobro e se uklopiti sa seljanima ,
zahvaljujui odjei. Morae se potruditi da bude to ne upadljivija , onda nije dan mukarac
nee obratiti panju na nju.To e biti lako za izvesti.esto je znala premazati kosu blatom da
prikrije njen sjaj i boju. Malo blata na obraze , taman dovoljno da svi pomisle da se nije
kupala ve due vrijeme.Ogrta joj je ve bio sav iznoen ,tako da sigurno nee privui ne
eljenu panju.
U stvari, ak i u Eilean Danonu , kad bi se potrudila da izgleda lijepo samo jedan
mukarac bi to primjetio.Ronan. On je primjeivao nju a ona njega. Hm...... Ne ba tim
redom, ali dobro. Ona je njega primjetila onaj as kad je preao preko mosta. Sjedio je na
konju zraei snagom. Jedan momenat je vodio ozbiljne razgovore sa svojim ljudim a ve u
drugom bi joj dobacio pun vreline.Svaki put kad bi je pogledao vatra u njoj je sve vie jaala.
Kog avola joj je opsjedao misli stalno kao da ima pravo na to ? Kao da je ona eljela da joj
on ne izlazi iz glave.
Julianna stisnu zube i okljevajui krenu napred. Suha granica pue joj pod nogom i ona
se umiri oslukujui zvukove oko sebe.Nita ne poznato se nije ulo i ona krenu napred
vodei Bravea.Nisu prelini pet metara kad je osjetila promjenu u zraku. Osjetivi njenu
zabrinutost Brave nauli ui.I on je uo neto. Jedva primjetna promjena, ali neko je iao
istim putem kao i oni. Da nije Ronan? Ili izvia iz biveg Rossovog kampa?
S jednim bi se mogla boriti ali sa dva ili ak tri bilo bi zabavno......bio bi to dobar izazov.
Julianna stisnu vilicu izvlaei ma iz korica. Bila je spremna da zatiti i sebe i Bravea. Niko
joj nee stati na put. Lagano pucketanje granica dolazilo je ispred nje. Ako bi morala da
pogaa, sudei po zvukovima to ih je vjetar nanosio, osoba ili osobe su bile udaljene od nje
oko trideset do etrdeset stopa.Oito nije izgubila sve svoje vjetine.Julianna skrenu lijevo
sklanjajui se sa puta.Ko god da je iao prema njima ili e produiti dalje ili e ih pratiti. Kad
otkrijenjihove namjere onda e isplanirati svoj sledei potez. Vodei Bravea za sobom ila je
puevim korakom izmeu drvea, izbjegavajui pale grane i nanose snijega.Zastajala je
svakih par metara paljivo oslukujui. Ko god da je iao prema njima nastavio je istim
putem i Julianna se ponada da je uspjela da ga se rijei. Planirala je da uzjae Bravea i tako
ubrza dolazak do sela koje je bilo udaljeno jo samo koji kilometar.
Ubrzo je shvatila da osoba prilazi sve blie kreui se u njihovom pravcu.
-
Oh- proaputa ona.Ipak je prate. Koliko god bi eljela da se bori , bila je premorena.
Brzo je pogledala uokolo traei neko mjesto da se sakriju. To e biti teko pogotovo sa
Braveom, koji je bio ogroman. Crni plat prebaen preko njega dobro ga je sakrivao i bio je
44
nauen da bude tih, ali ipak nije mogla sve da dri pod kontrolom. ta ako bude morao da
kihne ? On je ivotinja, nee se moi zaustaviti. Jel uopte kihnuo danas? Nije se mogla
sjetiti, molei se u sebi da ne mora ba sad da kihne.
Julianna uzjaha Bravea jako stiskajui ma u ruci.Ko god da je prati ve zna gdje je ona
tako da mora to prije pobjei . Zau iza sebe kopita kako udaraju po snijegu.Ko god da je
prati sad je isto jahao.
-
Prokletstvo ! Bre Brave! - povika Julianna.
Pazila je na niske grane trudei se da navodi Bravea pravim putem da ne bi zapeo za

neko palo drvo. Izaavi iz ume dooe do kamenite uvale.Nebo je bilo crno sa milionima
zvijezda i sjajnim mjesecom.Kamenita uvala ih je usporila i Julianna zau kako je jaha
pristie. Nije se usudila okrenuti da vidi koliko im je blizu bojei se da e tako usporiti
Bravea. Brave je teko disao , miii su mu drhatli pod njom. Kopitama je bacao zemlju i
snijeg iza sebe.Gledajui po kamenitoj uvali inilo joj se da je zala u neki lavirint. Kamenje
je bilo sa svih strana uvale, razbacano je stajalo osvjetljeno mjeseinom.Moda bi se mogla
izgubiti meu njima. Naglo skrenu povlaei Bravove uzde udesno i krenu preko kamenitog
brda sputajui se niz njega .Doavi do podnoja naglo stade, sjaha sa Bravea i polako
dopuza do vrha kamenitog brda izvirujui na put kojim je ila.Zemlja je bila vlana i hladna,
mogla je da osjeti kako se hladnoa probija kroz vuneni ogrta. Jaha se pribliavao
vratolomnom brzinom obmotan crnim ogrtaem. Bio je naoruan, ali sreom po nju bio je
sam. Pratila ga je pogledom sve dok nije naglo skrenuo iza velikog kamena.
Rijeila ga se.
-
Zahvali se nebesima to te nisam dva put prela, kao to sam mislila.Dobro ti jahanje
elim magare. - promrmlja Julianna gledajui na sad prazan put.

-
Dobro jahanje i tebi curo.-
Julianna se ukoi na hladnoj zemlji osjeajui kako joj srce ubrzava a dah zastajkuje u
grudima od staha.Bila je sigurna da je bila paljiva , ali oito ne dovoljno paljiva im ju je
pronaao.
-
Ne mora ustajati zbog mene.- ree mukarac nasmijavi se. Glas mu je bio
dubok,hrapav i jako, jako poznat.

-
Ronan. - progovori Julianna ustajui sa hladne zemlje okreui se prema njemu dok
je brisala prljave ruke od ogrta.

Stajao je sa rukama na bokovima dok su konj i pas bili udaljeni od njega desetak stopa.
Kako je mogue da ih nije ula? Ovaj magarac je oito vjetiji u traenju nego to je mislila.
Julianna stade ispred njega namretno ga gledajui.Nadala se da je mjeseina dovljno jaka
da moe da joj na licu vidi ne zadovljstvo.
45
ta ti radi ovdje?- upita ga.
Mogao bih te pitati isto pitanje?
Nemoj se uzalud truditi.Neu ti odgovoriti.- Prekrsti ruke preko grudi namrteno ga
gledajui.
-
U redu, tvoj izbor. Odgovorila ti meni na pitanje ili ne,ne mjenja injenicu da sam
doao po tebe i ne odlazim bez tebe.

Julianna se nasmija.Arogantni magarac. Zar je stvarno mislio da e je tako lako uhvatiti?
-
Prvo me mora uhvatiti.
46
OSMO POGLAVLJE
onan razgoraenih oiju pogleda u enu ispred sebe.

-
ta ?- upita je pomalo zapanjeno.Rijei mu jo nisu skroz izale iz
usta a Julianna je
ve letjela kroz zrak, okrenu se i udari ga nogom pravo u grudi. Bol ga presjee. - ta ,
doavola....?- Ronan zagua ali ostade na nogama. Bila je snana, morao joj je to priznati
.im je nogama dotaknula zemlja Julianna skoi na Bravova lea ne sluei se uzdama.
Ronan je ostao zapanjen. Valas je spomenuo da je pomalo trenirala,ali ovo je bilo
zapanjujue.I on je to mogao uraditi, veina ratnika je to mogla, ali ena ? ini se da ju je
opet podcjenio. Ronan isprui ruku pokuavajui je zaustaviti.Julianna potjera svog konja
pravo na njega.Velika ivotinja je oborila glavu kreui se prema njemu ogoljenih zuba kao
da e ga ujesti direktno za nos. Ne imajui drugog izbora ako je elio nastaviti sa ivotom
Ronan se povue par koraka unazad.
-
ekaj , eno! Za ime Boije ! - povika za njom.
Julianna zastade okreui konja u stranu. Oduzimala mu je dah svojom ljepotom. Pogleda
ga bjesno , ali onda se pojavi osmjeh na njenom licu zbog kojeg se on osjeti kao da ga je jo
jednom udarila u grudi.Vidio je on taj osmjeh i ranije , o i te kako ga je vidio.Svaki njegov san
je bio ispunjen njome. Od njenog ponosnog dranja na konju, njenih bedara vrsto stisnutih
oko konja i ruku koje su bile sklopljene oko uzdi. Snaga koja je izbijala iz nje je bila
oaravajua. ta bi dao da se tako snano obmota i oko njega.
Doavola! Izgleda da su i drugi djelovi njegovog tijela pomislili isto. Hvala Bogu na ogrtau
kojim je uspjevao da sakrije reakciju svog kurca koj je stajao u stavu mirno. Ronan teko
uzdahnu . Julianna nikad nee biti obmotna oko njega , njegovog kurca ili njegovih prstiju,
niti e ka jahati njegov jezik.Oh,dragi Boe!Ronan se nakalja, nadajui se da e tako malo
razbistriti glavu od misli koje su ga opsjedale.
-
ta nije u redu s tobom , doavola ?- upita ga Julianna smrknuto ga gledajui. -
Izgleda bolesno.Jesi li dobro ?

Ronan se opet nakalja.- Dobro sam. Sii sa tog konja.
Julianna odmahnu glavom. - Nema anse, mome.
-
Mome?
Osmjeh joj zaigra na usnama. - Tako se ponaa.Kako bi ti htio da te zovem ? Ljubavnie? Najprivlaniji gortae ? Zvala bi ona njega mnogim imenima da se on pita.
Ronan se zaustavi odmahujui glavom.
-
Skinuu te sam sa tog konja.

47
Pa, dobro sad, - osmjehnu mu se pobjedniki - kao to sam ve rekla, neu da
siem sa konja, morae me prvo uhvatiti.-
Izgovorivi zadnje rijei,Julianna podbode
Bravea i pojuri napred.U sekundi je nestala i Ronan ostade gledajui za njom dok joj je duga
kosa vijorila na vjetru.
-
U kurac.- procjedi Ronan kroz zube. Zazvidi konju koji se stvori kraj njega u dvije
sekunde.Uzjaha Sveca odmah ga potjeravi u galop dok je Lil Lass trala za njima.Nee ona
tako lako njemu pobjei. Nikad nije odustajao lako, volio je dobru borbu , dobar izazov , koji
mu je ona sad bez sumlje uputila. Naginjui se napred potjera Sveca u jo bri galop
,smanjujui razdaljinu izmeu sebe i Julianne.Zarea gledajui kako se njena guzica podie i
sputa u sedlu dok su mu svakakve grene misli padale na pamet. Ova cura ga je izluivala,
bio je opsjednut njome. Dolo mu je da potrai svetenika da ga rijei te opsesije....a nije ak
ni bio religiozan.
-
Julianna !- povika u vjetar. Nije se ak ni okrenula da ga pogleda. E sad, ili ga nije
ula ili je jednostavno odluila da ga ignorie. Nema veze,nee mu pobjei. apnu Svecu
neto na uho to ovoga natjera u jo bei galop. Juliannin konj je bio divan primjerak svoje
vrste, ali ipak ne tako 8dobar kao njegov. Svetac je bio klasa za sebe.Najbolja mogua
klasa.
-
Tako je Svee.- promrmlja tiho dok mu se osmjeh pun zadovoljstav iri na
usnama.Uivao je u ovoj igri make i mia. Krv mu je ubrzano tekla venama, imao je osjeaj
kao da leti. Blizu je .Jo malo i uhvatie je. Julianna ba u tom momentu pogleda iza sebe
zinuvi od iznenaenja kad je vidjela koliko joj je blizu. Ronan joj se nasmijei - bio je to
osmjeh koji je govorio vie od rijei. On e pobjediti i ona tu ba nita nije mogla uiniti.
- Tako je slatka moja. - tiho izgovori Ronan. - Moja si.
Rijei su znaile i vie nego to je on mislio.On je htio rei da e pobjediti, da e preuzeti
kontrolu nad njenim konjem i nad njom. Tako da ve jednom prestane bjeati od njega. Zar
ga je ula ? Po izgledu njenog lica koje je bilo i zbunjeno , preplaeno pa ak i pomalo
zainteresovano bio je potpuno siguran da ga je ula. Dok su njegove rijei jo visile u zraku
izmeu njih , Julianna skloni svoj pogled s njegovog i potjera konja jo bre. Ronan isprui
ruku da je uhvati , ali ve je bila izvan dosega. Nee mu pobjei tako lako. Rijei koje je malo
prije rekao oboje ih je pogodilo, i to jako.
Svetac pojuri napred pruajui Ronanu jo jednu ansu da uhvati Juliannu. Isprui ruku
skidajui Juliannu s lea konja , smjesti je sebi u krilio polako usporavajui iz galopa sve dok
nisu stali.Julianna ga tresnu u vilicu pri tom izgovarajui psovke koje Ronan nije uo ni od
svojih vojnika.Po prvi put ju je dodirivao. Osjeao je njenu zategnutu guzicu kako mu
poskakuje po bedrama. Bila je sva od miia . Prisilio se da joj ne zadigne haljinu i ne
48
provjeri jel joj itavo tijelo tako miiavo. Julianna se nastavila boriti protiv njega ali koliko
god se trudila nije ga mogla povrijediti. Znajui dobro njene sposobnosti pitao se da ne eli
ona moda izgubi u ovoj njihovoj igri? Ipak, nije elio da nasjedne ako je ovo neki njen trik.
Imao je dvije roene sestre i jo dvije koje je zvao svojim sestrama jer su bile udate za
njegove brau i nije bio siguran da zna kako enski mozak razmilja. Jo davno je shvatio da
su one pria za sebe i da nijedan mukarac jo nije uspio da ih potpuno shvati.
Ronan se nasmija vidjevi Bravea kako polako zastaje kad je shvatio da vie nema tereta
na leima.
-
Pobjedio sam.- Ne mogavi da se zaustavi obori glavu do njene kose duboko
udiui njen miris.Mirisala je na konja i svjei zrak. Potpuno oaravajue. Na te njegove rijei
Julianna ga jako odalami po licu, na ta je on samo jo jae stegnu oko struka dok se
oporavljao od udarca.
-
Ovo nije bilo ba lijepo od tebe. - promrmlja on.
I ne treba da bude svinjo jedna!
ta da radim s tobom ?- upita je dok je polako odmahivao glavom. - Trebam li te
prebaciti preko koljena i koji put udariti po guzici?- Nije do kraja ni izgovorio rijei a ve ju je
okrenuo preko koljena i neka mu nebesa pomognu,udari je po njenoj zategnutoj guzici.Dragi
Boe, to je bilo neto najerotinije to je uradio do danas.
-
Oh , ti ....ti magarino jedna!
Magarino? - upita je on podiui zabavljeno jednu obrvu.
Julianna iznervirano otpuhnu.- Okreni me .

Ronan je okrenu jedva ekajui da vidi njeno bjesno lice.
-
ta radi to? Zna li ta e ti Robert uraditi kad mu kaem to si mi uradio?
Ronan slegnu ramenima - Zahvaliti mi?

-
Oh!- povika Julianna zabijajui prste u njegove grudi.Dragi Boe kako mu se to
dopalo, iskreno govorei volio je svaki njen dodir pa ak i kad ga je udarala. Prokletsvo, opet
se zanosio! Ali nije si mogao pomoi. Jo od kad ju je prvi put vidio.
-
Nemoj biti ljuta na mene.- njeno progovori kraj njenog uha.
Kako da ne budem ljuta na tebe?- upita ga odmiui se od njega. - Otila sam iz
dvorca sa razlogom .Zar si mislio da sam izala na veernje jahanje?

Ronan odmahnu glavom. - Ne,curo.
-
Ja nisam cura.Nemoj tako da me zove.
Ali, bila je cura i sve to je on elio je da je jo jae privue uz sebe. Opet je poeo sa
razvratnim mislima. Nije mogao da se zaustavi u tome. Sve to je elio je da je dri u naruju
49
i da je titi od svakog zla. Nekako je uspjela da mu se uvue pod kou i nikako mu nije
uspjevalo da je se rijei.Samo je elio jo vie.
-
Lady Julianna ako bi htjela da mi kae zato si pobjegla iz dvorca u divljinu bez
zatite moda bih mogao da ti pomogne.

-
Zatiena sam.
Sad kad sam ja doao.
Julianna se nasmija na te njegove rijei.- Budalo jedna, mogu sama da se zatitim.

Pomalo ga zabolie te njene rijei.
-
- Ima jo veu zatitu sad kad sam ja ovde s tobom. - odgovori joj sa malim
osmjehom.
-
Pretpostavljam da si u pravu. Da sam ti rekla da idem iz dvorca i zato idem
zaustavio bi me. Zato su te poslali po mene, zar ne ?

Nije htio da joj lae.
-
Da.I Bruce i Valas su me poslali za tobom.
Samog?
Nisam sam, imam i psa sa sobom.- Lil Lass ih je bez problema stigla kad je on
pojurio za Juliannom.
-
Pas i ratnik su poslani da me uhvate. Nisu mislili da u daleko otii. - sarkastino
odbrusi Julianna.
-
Nije tako , moja damo.Htio sam povesti jo ljudi sa sobom ali Valas mi je objasnio da
bi tako privukli ne eljenu panju.

-
Kako to?
Ross tebe eli, curo. Kad bi krenuo sa veim brojem ljudi svaki Rossov izvia bi mu
to javio.
Julianna kimnu glavom. - Zna li moda ko je u njegovom starom kampu?
-
Banda pagana.
Julianna mu dobacim sumljiav pogled. - Znao si da sam na dnu uvale?

Ronan se veselo nasmija. - Da. Sakrio sam se u umi i gledao te kako silazi sa drveta.
-
Znao si da sam na drvetu?
Znao sam. Nisi bila tiha.
Nisam bila tiha?
Da, ini mi se da si cipelom strugnula po drvetu dok si mjenjala poloaj.
Julinna se poea po nosu . - To je samo dokaz da se moram izvjetiti u tome.
Nema anse. - odbrusi Ronan.
50
Julianna ga pogleda zaprepaeno. - Ne posjeduje me, ratnie. Ni jedan mukarac me
ne posjeduje, niti e ikad.

Ronanu nije bilo jasno da li ga je snaga njenog glasa ili je to bila strast koju joj je vidi u
oima natjerala da sagne glavu i poljubi je. Jednom rukom uhvatio ju je iza vrata zavlaei
prste u njenu kosu dok ju je drugom privukao sebi. Julianna se pokuala odmaknuti
mrmljajui neto nerazgovjetno na njegovim usnama , ali on je nije putao. Nije elio da
prekine poljubac, bar ne jo. Morao je bude siguran jednom zauvjek da li je samo umiljao
stvari izmeu njih ili su stvarno eljeli jedno drugo. Morao je da zna da je potreba jednog ista
kao i potreba drugog.Ista sirova elja, ista strast. Ronan produbi poljubac igrajui se sa
njenim usnama uivajuu u njenom ukusu. Jednom rukom joj je lagano mrsio kosu dok ju je
drugom snano privlaio na grudi. Prokletstvo.....morao je prestati sa poljubcem.I ba tad
Julianna mu odgovori na poljubac isputajui tihi jecaj iz dubine grla na koji on odgovori
promuklim reanjem. Otvori usta jezikom ulazei u njegova usta zadirkujui ga. Ronan
uzvrati svojim jezikom prodirui u njena usta, istraujui ih jezikom, uivajui u njenom
ukusu.Njene ruke koje su ga ranije pokuavale da odgurnu sad su ga milovale po grudima.
Miii mu se napnue, nikad do sad nije tako reagovao na enski dodir kao to je na njen.
-
Julianna. - promrmlja joj na usnama uivajui u poljubcu. Ona zadrhta prelazei
rukama preko njegovih grudi do ramena i vrata. Stee je oko struka osjetivi njene grudi
vrsto priljubljene uz svoje. Njene bradavicce su bile tvrde, tako prokleto tvrde da ih je
osjeao kroz sve te slojeve odjee.Imao je odgovor za svoju nedoumicu.I ona je njega
eljela istom jainom kao i on nju.
-
Ronane.- proaputa Julianna. - Zaklela sam se sama sebi da se ovo vie nee
ponoviti.- Prsti joj se zavukoe u njegovu kosu.ta? Ronan se odmaknu od nje.

-
Ponovo?
Mjeseina joj obasja lice i Ronan osjeti zadovoljstvo gledajui u njene zamuene od strasti
oi,ali morao je da zna ta - ponovo- znai.
Julinna kimnu glavom , pomalo zbunjena.
-
Da, kad si bio u groznici.
Ah. - Sad su mu neke stvari bile jasnije. - Iskoristila si bolesnika?- aljivo zaigra
obrvama. - Koliko si me iskoristila?

Julianna zaprepatenu zinu na njega. - ivotinjo jedna. Nisam te iskoristila.Bilo je potpuno
drugaije.
-
Kako mukarac koji se bori sa groznicom moe da iskoristi enu? Pogotovo ako je ta
ena snana kao ti. Ti si mene iskoristila.
51
Julianna ga udari u grudi izvlaei se iz njegovog naruja. Osjeti se pomalo nesigurno

zbog njegovog zadirkivanja.Moda mu nije bila privlana tako miiava?
-
Zato si se odmaknula od mene? Svia mi se tvoja snaga.- Pree njeno preko
njenih ruku elei da su negdje na toplom da bih mogao da skine s nje sve ove slojeve
odjee i polako prstima ispita svaki mii na njenom tijelu. Bilo bi to jako neprikaldno. Ljubiti
je ...to je bilo u redu ali skinuti je i staviti to njeno tijelo ispod sebe je neto sasvim
drugo.Vjerovatno bi zaradio no ispod grla ili od nje ili od Bruca.Sama pomisao na Bruca
natjera ga da se povue unazad.
-
To sad govori jer ne eli da me uvrijedi.
Ronan joj namignu.- Nemam problema sa vrijeanjem bilo koga.

Julianna frknu. - E to ti vjerujem.
Koliko god elio da je opet privue u zagrljaj i poljubi kako bi joj dokazao da mu je
privlana ipak se odluio na rijei znajui da e mu tako lake povjerovati.
-
Moja damo....vjeruj mi kad ti kaem da nema Bruca izmeu nas i da kotska i
Engleska nisu isto tako postavili barijeru izmeu nas dvoje, skinuo bih te i stavio ispod sebe
oboavajui tvoje tijelo svojim.
Julianna ostade bez rijei zurei u njega razgoraenih oiju. Nije bio siguran da ju je ikad
vidio tako zapanjenu. Ali...oi su joj bile ispunjene raznim emocijama.Pogled joj je odlutao
par puta do njegovih usta pa opet do oiju .
-
Ne vraam se u dvorac dok ne zavrim ta sam naumila. - proaputa tiho.Njeno
skretanje teme je bilo i vie nego dobrodolo jer je bio u velikom iskuenju da je opet prebaci
preko koljena ali ovaj put bi joj podignuo
haljinu.
-
Ispriaj mi o planu.Pusti me da ti pomognem. - Julianna odmahnu glavom.- Sklopiu
dogovor s tobom.- Julianna opet odmahnu glavom.- Nemoj biti toliko tvrdoglava. Nudim ti
pomo. Ako te odvedem nazad u dvorac ti e opet pobjei da uradi to to si
naumila.Nudim ti pomo, pratnju.
Odvrati pogled od njega razmiljajui o njegovim rijeima. Ako joj treba neko vrijeme da
razmisli o ovome on e joj ga pruiti. Pogledom proe po okolini gledajui jesu li jo uvjek
sami .Sve je bilo mirno i tiho. Nebo vie nije bilo crno, zora se pribliavala.Prekrstivi ruke
preko grudi Julianna ga ponovo pogleda.
-
U redu. Moe poi sa mnom.
Uspio je !
-
Gdje idemo ?
Idemo da naem Rossa. A kad ga naem ...ubiu ga.

52
DEVETO POGLAVLJE
ulianna se s mukom suzdra da se ne lupi rukom preko usta. Uh, htjela bi

povui rijei koje je upravo izgovorila ali ,Ronan bi je silom odvukaonazad u
dvorac da nije pristala. Bila je sigurna da e poaliti to je pristala na njegovu
pomo. Hmm , moda bi ga udarac u glavu onesvjestio, tako da bi proao bez neke ozbiljne
povrede.Moda da izvue no iz rukava , to bi opet bilo manje brutalno od udarca u glavu, i
prisili ga da je spusti sa konja. Mada, bio je uvjeren da je mnogo jai od nje a ona nije htjela
da na njemu primjeni smrtonosnu silu.
Prokleti Ronan! Udarac u glavu , to je ono to e uraditi. Samo , kako da to izvede?
Moda da ga proba zavesti ? Ako ga poljubi nee primjeti da je dignula ruku za udarac.
Julianna obliza usnice obeavi sebi da e za pet minuta sprovesti plan u djelo. Ronanove
oi su pratile svaki pokret njenog jezika preko usnica. Odlino ! eli je poljubiti. Ah, za ime
Boga , i ona eli da je on poljubi.Ali ne, ne smije opet biti uhvaena u vrtlogu strasti koje su
njegova suta izazivala u njoj. Ronan se malo sagnu prema njoj i Julianna zaustavi pogled na
njegovoj bradi.Nije se usuivala da ga pogleda u oi. Pomilova ga lagano po ruci ne diui
pogled. Sve je to bila samo igra i skoro joj je bilo ao njega, skoro. I sebe.
-
Julianna. - glas mu je bio priguen i hrapav od elje.- Ne moemo ostati ovdje,
sunce izlazi.
Teko proguta strahujui od njegovog odbijanja. elio on nju poljubiti, bila je sigurna u to ,
ali nije bila sigurna u sebe.ta ako je poljubac omete u njenoj namjeri? Nema odustajanja!
-
elim...- kako da kae da eli da je poljubi ?
Da, moja damo i ja to elim.
Oh, Boe, glas mu je zvuao jo promuklije i tie od ega joj se svaki ivac u tijelo napeo.
Kog avola je morala tako jako da ga eli?Sve to treba je da ima na umu zato ovo
radi.Zbog Rossa i kotske.
-
Onda me poljubi. - izgovori iznenadivi se svom promuklom glasu. Doavola, eljela
je ovo vie nego to je smjela.

Ronan nije gubio vrijeme. Zarea duboko u grlu obuhvatajui joj lice obema rukama
sputajui silovito usne na njene. Jezikom joj razdvoji usne prodirui duboko u njena usta.
Divlja , ista elja je obuze. Trudila se da ostane hladne glave kako je on produbljivao
poljubac i milovao njen jezik svojim. Udarac u glavu .....morala je misliti na to. Pokua skupiti
snagu da podigne ruku za udarac, ali svaki potez njegovog jezika u njenim ustima sve vie i
vie joj je mutio razum. Prokletstvo, previe je uivala u ovome.Nekako podie ruku skupivi
je u pesnicu ali umjesto da ga udari ruka joj pade na njegovo rame i ona ga snano stisnu.
53
Drhtavica je obuze, grudi joj oteae , bradavice su stajale tvrde i trljale se o grubi materijal
njene haljine tako jo vie rasplamsavajui potrebu u njoj za njegovim dodirom. Gorjela je od
potrebe za njim. Drhtei od elje priblii mu se stiskajui teke grudi uz njegove , trljajui se
od njega pokuavajui tako bar malo olakati bol koji ju je obuzimao od elje. Jecaji joj se
otee iz grla.Sve je ovo njegova krivica. Nije morao biti tako muevan. Nije morao biti tako
dobar u ljubljenju.Prsti joj se zavukoe u njegovu kosu na ta je on jo jae privue uz sebe.
Ne!!!! Treba da ga onesvjesti ! Mora pobjei od njega, opet! Lil Lass zalaja kraj njih trgnuvi
ih iz poljubca.Srce joj je toliko jako lupalo u grudima da se uplaila da e joj probiti rebra.
Pree
drhtavim prstima preko nateenih usana.Pas zarea skoivi na noge sav
nakostrijeen.
-
Neko dolazi. - progovori Ronan tako tiho da ga je jedva ula. Julianna oslunu tini
oko njih.uli su se udari kopita o zemlju. Kimnu potvrdno glavom Ronanu.

-
Biemo bri ako bude jahala svog konja.- Jo jednom kimnu glavom.Sad je mogla
pobjei.
-
Ne pokuavaj pobjei, opet u te uhvatiti.
Kako je mogao da zna njezin plan?Ronan dovede svog konja do njezinog podiui je bez
imalo napora na Brevova lea. Uhvati je za bradu neumoljivo je gledajui u oi.
-
Bez obzira na posljedice, elim da zna da u ti pomoi da uhvati Rossa. Neu te
vratiti u dvorac dok svoj plan ne sprovede u djelo.

Julianna ga pogleda razgoraenih oiju. Zar e joj stvarno pomoi? ula ga je i prvi put
kad je to rakao ali mu nije povjerovala. Jedan pogled u njegove oi uvjeri je da je mislio
svaku rije koju je izgovorio.
-
Zato?
Zato to elimo istu stvar. Kasnije u ti objasniti svoje razloge sad moramo ii.
Bio je u pravu.to su due stajali na istom mjestu , vee su bile anse da onaj ko ih prati,
stigne.
-
Prati me.
Ronan pojuri napred na svom velianstvenom konju i Julianna zastade na trenutak da se

divi i konju i jahau. I njen konj je bio velianstvena ivotinja ali ovo pred njom je bila ista
snaga, mo i elegancija. Zadrhta gledajui za Ronanom protrese glavom bistrei misli pa
pouri za njima.Ronan pokaza rukom na kamenito brdo i krenue prema njemu jaui u
susret izlazeem suncu.Julianna ugrabi trenutak da se okrene iza sebe da vidi ko ih to
prati,ali ko god da je bio iza njih bio je tek mala takica u daljini. Nadala se da ko god da je to
bio nije vidi ni nju ni Ronana.Mada, sudei kakva je srea prati u zadnje vrijeme bilo bi to
previe za nadati se.Vjetar joj svue kapuljau s lica bacajui joj kosu oko lica i u tom
54
momentu krenue kapi ledene kie. Hm, ba je imala sreePovue kapuljau nazad na
glavu pratei Ronanovog konja brzim galopom. Ledena kia udarala ju je po obrazima, elu i
oima. Ali, bar vie nije bilo mrano. Samo se nadala da nee ostati slijepa od ove ledene
kie.
-
Hajde! - povika Ronan. Glas mu je bio ispunjen hitnou i ona osjeti kako joj se strah
polako uvlai u kosti.

Ponaao se kao da je od ivotne vanosti za oboje da pobjegnu jahaima iza sebe. Nije
se mogla okrenuti da vidi ko ih to prati jer se ledena kia pojaavala a vjetar divljao oko njih.
Oslukivala je paljivo ne bi li ula bilo ta drugo osim urlanja vjetra i ledene kie i tad zau
topot kopita po snijegu kako ih stiu. Neko ih je pratio. Julianna zarea.inilo se da je svaki
mukarac u kotskoj krenuo za njima.
-
Moraemo se boriti s njima !- povika Ronanu.
Previe ih je !
Povjerova mu na rije , bio je iskusan ratnik, zano je da presudi situaciju. Brdo je postajalo
sve strmije kako su se sve vie penjali i konji usporie polako se penjui po klizavom
kamenju.
-
Skoro smo stigli! - povika Ronan preko ramena.
Gdje su to skoro stigli ? Nije ga mogla sad to pitati, ionako se borila da ostane na
Braveu.Sedlo joj je bilo mokro i klizavo od kie pa je sa svakim korakom Bravea klizila iz
njega. Ruke i bedra su joj gorjeli od napora da se odri na leima konja , prste nije ni
osjeala zahvaljujui ledenoj kii. Rukavice su joj bile tople,ali nisu joj puno pomagale na
ovoj ledenoj kii. Ve su bile potpuno mokre i ledile su joj se na koi.
Suze joj ispunie oi prijetei svaki as da se proliju iz oiju.Dri se , ohrabri sama sebe. Nije
pravo vrijeme da se brine oko smrznutih ruku i bolnih miia. Bila je ratnica, a ratnice ne
plau zbog tako banalnih stvari.Ronanu sigurno oi nisu pune suza. On je neumoljivo jahao
napred kroz divljinu kotske sa neprijateljima za petama. Ako bi posustali to bi znailo
sigurnu smrt. To je nedopustivo, ona bi i smrt pobjedila samo da dokae Ronanu da je
napravljena od vrstog materijala. Bila je hrabra kao i on i nije joj trebala njegova zatita.
Ona bi mogla da titi njega. Prikupivi svu preostalu snagu stegnu uzde jae , stisnu Bravea
bedrima potjeravi ga u galop.
Strmo brdo se odjednom razdvoji u dva djela ,prvi dio puta se izravna pred njima i bio bi to
mnogo laki put i za njih i njihove konje ali Ronan nastavi strmim putem.Znala je zato je
izabrao taj put. Ko god da ih prati pomislie da su krenuli lakim putem pa e ih pratiti.
Pametna odluka. Osjeti se pomalo glupo jer bi ona odabrala laki put, ali dok je imala
Ronana uz sebe nije trebala da brine. To joj je bila slabost, esto se uporeivala sa drugim
55
ratnicima i njihovim vjetinama, uporeivala se i sa drugim enama, kuharima, damama na

dvorcu , pa ak i sa Robertom. A opet, posmatrajui sve mogla je da procjeni njihovu snagu,
uoi slabosti. To joj je bilo u krvi, dolazilo joj je potpuno prirodno. Zato su njeni roditelji traili
za nju ovu poziciju. Neko vrijeme je bila sretna tom pozicijom. Julianna zarea tiho. Nije joj
bilo jasno zato se zamara mislei sad o tome. Tvrdoglavo podie bradu pourivi za
Ronanom.Ronanov konj se okliznu , kopita mu na trenutak izgubie oslonac na mokrom
kamenju.Brave pojuri napred i ona se uplai da e ga snai to i Ronanovog konja pa
povue uzde usporavajui ga. Prie li mu previe blizu mogli bi zavriti na dnu brda.
-
Miran!- povikae oboje u glas umirujui ivotinje.
Ali, njegov konj nije mogao da stane.Nastavi se klizati niz strmu stranu i Julianna lagano
svog konja skloni u stranu stvarajui mjesta za Ronanakoji se borio da ostanu na putu.
Ronan je pogleda oima punih vrstine , nesalomivosti i upornosti ali ipak je primjetila i
pomalo straha. Usne su mu bile vrsto stisnute , od njih je ostala samo linija. Uradie sve to
je u njegovoj moi da se pone da vrha, to joj je bilo jasno, samo jo da joj bude jasno kako
da mu pomogne. eljela mu je pomoi ali nije bila sigurna koji je nain najsigurniji.
-
Uhvati me za ruku!- povika Ronanu. On je zapanjeno pogleda. - Hajde, uhvati me za
ruku!
Svetac se poskliznu jo nie i Ronan on je zgrabi za ruku. Svom snagom uhvati ga za
ruku povukavi ga prema sebi. Mokre rukavice im se zalijepie jedna za drugu . Sutra e sve
i jedan mii da je boli od napora. Ali, nije mogla dozvoliti dase njih dvojica sunovrate niz ovo
brdo.Nogama kao okovima drala se oko Bravea lagano ih izvlaei na put. Stigavi na vrh
nije bilo vremena za odmor. Morali su to prije da nau skrovite. Drhtala je i od hladnoe i
od umora cijelim tijelom. Ronan opet krenu prvi , jer je poznavao ovaj kraj bolje od nje , a i
nije htjela da mu jo vie ugrozi mukost. Iako mu je upravo spasila guzicu nije znala kako
e on na to reagovati.Veina mukaraca nije eljela pomo ene.Pogotovo njenu pomo.
Nauila je u zadnjih par godina da joj je bolje da se ne lupa u prsa i hvali svojim
podvizima.Skromnost
je vrlina. Ronan ih je i dalje vodio na zapad. Hvala Bogu. Izgleda da je ispravno odluila
prihvativi Ronanovu ponudu. A i on je sigurno pokuavao da zadivi Roberta ne bi li dobio
vei poloaj. S tim mu moe pomoi.
-
Treba da naemo sklonite.- ree mu jaui sad uporedo s njim.
Ronan kimnu glavom nepogledavi je. - Da, ima jedno mjesto u blizini.
-
Ne misli valjda na ono malo selo koje je blizu?- Kinterloch nije mjesto gdje bi se
mogli sakriti. Ronan okrenu glavu pogledavi je u oi pa odmah zatim okrenu se napred. Uh,
kako ju je ovaj mukarac zbunjivao.
56
Nisam glup, moja damo.- Glas mu je bio ledeniji od kie.
Julianna zinu na njega. - Nisam ni rekla da jesi.

-
I neko drugi moe imati nekih ideja , ne samo ti.
Potpuno sam svjesna toga , rado bi ih razmotrila kad bi znala koje su.
Vidi? Ni nakon svega ne moe dozvoliti a da ne bude glavna.
Julianna uzdahnu. Moda je stvarno bio glup? Zar mu upravo nije dopustila da bude
glavni.
-
Rekao sam ti. Imam isti cilj kao i ti. I ja elim Rossa mrtvog. Kad ispunimo zadatak
odvesu te nazad u dvorac.Zar stvarno misli da bih te pokuao sabotirati?

Julianna odmahnu glavom gutajui estoku psovku.- Izvini Ronane, nisam htjela da te
uvrijedim. Htjela sam da kaem da se nadam da ne idemo u to selo jer vjerujem da se Ross
u njemu krije.
Ronan je namrteno pogleda.
-
Ne idemo u selo. Izvan sela ima par naputenih koliba, tamo smo se zaputili.
U redu.
Pogleda je pravo u oi ne govorei nita. Stigli su do koliba u tiini. Iako uokolo nije bilo
ive due Ronan izvue ma sjahavi sa konja.
-
Pridri ga za uzde dok ja pogledam unutra.
Julianna mu kimnu glavom i sama izvlaei ma u sluaju da ih neko vreba iz koliba.

Drhtavica je obuze toliko jaka da je mogla da uje zube kako joj cvokou od hladnoe. Ma
joj je postajao sve tei dok se ne kontrolisano tresla na konjskim leima.Ronan se pojavi iz
kolibe zabrinuto je gledajui.
-
Smrzava se. Idemo unutra gdje emo naloiti malo vatru da se zgrijemo.
Julianna pokua da sie s konja ali umjesto toga poe padati. Nije osjeala vie ni ruke ni
noge. Ronan je uhvati u zadnjem trenutku i privue je uz svoje grudi.
-
Moramo te to prije ugrijati. - promrmlja nosei je u kolibu dok su konji lagano ili za
njim. Julianna se vrsto uhvati za njegov ogrta upijajui njegov miris u sebe. Trudila se da
pokae snagu ali inilo se da i njena tvrdoglavost nema uinka u blizini ovog ratnika. Ronan
izue suh ogrta iz torbe rairivi ga po zemlji. Lagano je spusti na noge drei je za ramena
dok je Julianna uspostavljala ravnoteu nad njima. Obuhvati se rukama grubo se trljajui
preko mokrog ogrtaa .Nikad joj u ivotu nije bilo hladno kao sad.Mora da je zbog te proklete
ledene kie.Ronan joj prie zabrinuto je gledajui.
-
Skidaj odjeu.
Julianna se izbei na njega jo jae steui mokri ogrta oko sebe.

-
...ta?
57
Mora se ugrijati.
Skidanje odjee mi nee pomoi da se ugrijem.
Da, ali skidanje mokre odjee i suenje te iste hoe. Odmah Julianna.
Bio je nepokolebljiv. Ne bi imalo smisla raspravljati se s njim.

-
Bar se okreni.
Ronan prevrnu oima ali ipak joj se okrenu leima. Borila se sa mokrom vunenom
odjeom na sebi. S mukom je skinula i poslednji komad sa sebe pa posegnu rukom za
ogrtaem na zemlji brzo se umotavi u njega.Bila je sigurna da e se okrenuti dok se skidala
ali nije. Bio je savren dentlmen. I dalje joj je bilo hladno ali bar je manje drhtala.
-
Moe se okrenuti. - procjedi kroz drhtavicu.
Ronan se okrenu gledajui u svim pravcima samo ne u njenom.Pogled mu je bio as na

plafonu, as na podu, po zidovima kolibe....Julianna su ugrize za unutranju stranu obraza
trudei se da ne prsne u smijeh.
-
Moemo li naloiti vatru?- Molim te Boe da kae da, pomisli u sebi.
Da, idem po drva.- Okrenu se na peti i izjuri iz kolibe kao da mu je sto avola za
petama.
58
DESETO POGLAVLJE
Dragi Boe!Bio je na iskuenju sigurno! Bog je iskuavao njegovu snagu, volju,kontrolu...U
kurac! Mora da povratiti kontrolu !Ronan zavue ruke u mokru kosu pokuavajui razbistriti
misli.Bio je mokar do gole koe ali nije osjeao hladnou, gorio je . I to sve jer se ona
skinula.Da ju je barem vidio ,mada itavo vrijeme dok se ona skidala pred oima mu je bila
njena slika kako skida dio po dio odjee sa sebe.
Dragi Boe, bila je gola ispod njegovog ogrtaa.Da je htio, sigurno ju je mogao nagovoriti da
svue ogrta da moe uivati u njoj pogledom, dodirom...Probao bi je i prstima i usnama.
Bilo bi lako navesti je na to. Topila se u njegovim rukama, mogao je to da osjeti svaki put
kad bi je poljubio. Da je bio dobar, a bio je, bila bi gola i ispod njega u roku pet minuta. Hm,
nije to mogao uraditi.Imao je par dobrih razloga, prvi je da bi ga sigurno ubila nakon
sexa,drugi - Bruce bi ga sigurno ubio ako ga ona ne ubije i tree.......nije mogao to da joj
uradi .Bilo bi pogreno zavesti je tako. Kog avola on sad moralie? Zar ga je napravila
mekucem? Bio je poznat kao ljubitelj ena. Lako ih je odvodio u svoj krevet. Ronan stisnu
zube.Ne moe to uraditi Julianni.Ona nije jedna od onih koje ire svoje noge svakom
mukarcu. Sigurno je djevica i treba da ostane takva dok se ne uda. I proklet bio ako e on
biti taj koji e je oeniti.Ne , to se sigurno nee desiti, on se nikad nee eniti. Koliko god
elio Juliannu od sad ta elja prestaje.Zabaci glavu unazad putajui ledenoj kii da mu
pada na lice nadajui se da e mu pomoi da ohladi tijelo i um. Nije pomoglo.Prokletstvo!
Doavola! Pouri oko kolibe gledajui uokolo ne bi li naao drva kojim bi mogao da potpali
vatru. Veina ih je bila mokra, ali uspio je da naei par suvih kojim e moi potpaliti
vatru.Vidio je da i u kolibi ima par cjepanica, be im to dovoljno da se ugriju. Nakupljena drva
stavi pod ogrta i pouri nazad u kolibu koju je izabrao za sklonite.Koliba je bila vrsta, krov
joj nije prokinjavao i prednja vrata su stajala na mjestu. Nije joj jo mogao rei da je znao za
ovo mjesto od ranije. Nije jo trebala da zna da je bio ovdje prije nego to je stigao u Eilean
Donan. Kako da joj kae da je bio svjedok pokolja koji se odigrao pred sam njegov dolazak.
Trinaest mrtvih tijela je lealo uokolo.Mukarci, ene i djeca.Sve ih je sam sahranio. Stigao
je prekasno da ih spasi.Osim jednog malog djeaka od nekih sedam ili osam ljeta koji je
ostao bez porodice pa ga je uzeo sa sobom ,odveo u Brucov kamp stavivi ga kod kuhara u
slubu. Vjerovao je da niko nije ni znao ta se desilo malom Tadu niti kako ga je Ronan
naao. I on sam bio je njegovih godina kad su mu ubijeni roditelji. Mrzio je iz dubine due
svaki saaljivi pogled koji je dobio nakon smrti roditelja. Njihova smrt ga je uinila jakim,
uinila ga je mukarcem kakav je danas. Borcem.Ratnikom.
59
Ronan grunu na vrata svom silinom da Julianna poskoi u mjestu i ogrta joj skliznu s
jednog ramena otkrivajui njegovim gladnim oima jedan dio njene koe. Ronan zasikta kroz
zube skreui pogled s nje zaustavivi ih na njenoj odjei koja je leala rairena po stolu.
Otrgnu pogled pa pogleda prema ognjitu koje je bilo udaljeno od Julianna nekih osam
koraka .Odlino! Nee morati proi blizu nje. Baci drva iz ruku i krenu prema
kremenu.Doavola , morae joj prii. Nalazio se u njegovoj torbi odmah do njenih nogu.
-
Baci mi torbu.- To je bolje nego da joj prilazi . I sigurnije.
Ipak, kad je ispruila ruku iz ogrtaa da je dohvati shvatio je da to ipak nije bila dobra
ideja. Gledajui kako joj se prsti sklapaju oko remena torbe pred oima mu iskrsnu slika
njenih prstiju omotanih oko njegovog kurca.Disanje mu se ubrza , srce ubrza ritam dok mu
se pred oima maglilo. U zadnjem trenutku uhvati torbu koju mu je bacila.Da je samo malo
sporije reagovo udarila bih ga posred lica, i to sve zato to nije mogao prestati buljiti u nju.
-
Prestani zuriti u mene .- Julianna ga opomenu smrknutog izraza lica.
Njen otar prigovor malo ga prizva pameti, podsjetivi ga da njih dvoje nikad nee moi
biti zajedno. To golo rame i njeni prsti su jedini djelovi tijela koje e vidjeti gole.
Ronan kimnu glavom.- Izvinjavam se.
Julianna frknu. - Nema potrebe za tim.Bila bi vie uvrijeena da ne zuri.
Ronan podie obrve. - Stvarno ?
-
Stvarno.
Htjede je upitati zato , ali to je bio razgovor koji bi ih odveo u pogrenom pravcu. Umjesto
toga okrenu se prama ognjitu kleknu i krenu da potpaljuje vatru. Kolibu ubrzo ispuni gust
dim , drva su bila vlana i teko su gorjela. Prokletstvo! Kresnu jo jednom kremenom, dajui
sve od sebe da ignorie Juliannu koja je sjedila dalje od njega ogrnuta samo u njegov
ogrta. Ona se skupila na podu sva umotana u ogrta brade poloene na koljena.
-
Dok si bio vani nala sam neku odjeu ovdje.
Odjeu?
Da, stavi je na ta vlana drva, vatra e prije planuti tako.
Da, to bi moglo upaliti.
Ronan zgrabi odjeu sa vjealice ne doputajui sebi da misli o ljudima koji su je

nosili.Potrgavi je u komadie ubaci je meu vlana drva.Kresnu krmenom zadovljno
gledajui kako se vatra rasplamsava.Uspjelo je !
-
Prii blie vatri .- zapovjedi joj. Moda je bio grubljui nego to je trebalo ali morao je
tako..... Sekund kasnije bila je kraj njega.Njen miris ga okruii Ronan je pogleda krajikom
oka. Usne su joj jo uvjek bile plave.
-
Ovo bi te trebalo zgrijati.- Julianna kimnu glavom ne skidajui pogled sa vatre.

60
Ronan zavue ruku u torbu vadei iz nje uturicu sa viskijem.

-
I ovo e ti pomoi da se ugrije.
Jeli to ono pto se nadam da jeste ?- osmjehnu mu se od ega njemu zastade dah.
ta misli da je u uturici?
Viski. - odgovori Julianna bez razmiljanja.
Kog avola je htio da je poeljela neto drugo? Moda da je on dri u zagrljaju i tako je
ugrije? U kurac! Opet on o tome .
-
Da , viski je.- Otvori uturicu pruajui je njoj.Prsti im se dodirnue na sekund i vatra
sjevnu kroz njega. Ronan se odmaknu od nje ali i dalje ne skidajui pogled s nje. Gledao je
kako prislanja njegovu uturicu na usne, zabacuje glavu gutajui viski i pred oi mu se pojavi
slika nje kako na isti nain zabacuje glavu gutajui neto drugo.
-
Mmmm. - zajeca Julianna osjeajui kako joj se viski razlijeva po stomaku.
Ovo je bilo odlino.Jo od kad sam bila u Rossovom logoru udjela sam za gutljajem
viskija.
-
Reci mi ako bude htjela jo.
Moda tek za koji minut.
ta se desilo tamo?
Julianna napui usne glumei da ne razumije pitanje. - Gdje?

Ronan s uivanjem potegnu gutljaj viskija.
-
Zna gdje.
Ranije nisu imali vremena da popriaju o njenom zarobljenitvu, ali ovde u kolibi mogli su
da na miru popriaju o tome. Bolje i o tome , pomisli Ronan, nego da samo misli o tome
kako bi je skinuo i ljubio.
-
Da, znam.
Iznanedilo ga je njeno brzo priznanje.

-
Tako je dobro bilo, curo?
Julianna se nasmija oporo.- Bilo je nevjerovatrno.

-
Sprda se Julianna.
Da, istina.- Julianna izvue ruku ispod ogrtaa poseui za uturicom.Ronan
pogleda u njenu ruku , tako njenu i enstvenu .....i protkanu miiima.Predade joj uturicu
pazei da im se ovaj put ak ni prsti ne dodirnu. Nakon jo jerdnog dobrog gutljaja viskija
Julianna zatvori oi uivajui u toploti koja joj se poela iriti tijelom.
-
Bilo je uasno. Umirala sam od od gladi i ei.Ono to su mi donosili nije bilo
dovoljno da me odri na ivotu.

Lil Las doe do Julianne i isprui se kraj nje.
61
Misli li da ima buhe?- upita Ronana dok je ekala kuju iza uiju.
Najvjerovatnije.
Jo nita me nije ugrizlo za prst.
Hm....mogao bi on da je gricne za prst ili neki drugi dio tijela.

-
Moda lee i ekaju pravi trenutak.- Julianna mu dobaci osmjeh pogledavi ga pravo
u oi.
-
Zar to nije osobina i ljudi i ivotinja? Da ekaju da im okrene lea i tek onda
napadaju?
-
Da jeste.Neu te iskoristiti curo.
Juliannine oi se irom otvorie.- Nikad nisam ni pomislila da bih tako neto uradio
Ronane.
Nadao se da je time mislila rei da bi mu rado dopustila da je iskoristi.Pogledavi je
krajikom oka vidio je da je prestala drhatti i da joj usne vie nisu plave. I sad je opet mislio o
tome kako bih je ljubio , doavola! Treba mu neto da odvrati misli.Hrana ! Da trebali bi jesti!
Tako e mu usne biti zauzete neim drugim...i njoj. Zavue ruku u svoju torbu vadei iz nje
jabuku, par zobenih kolaa i dva bataka.
-
Moraemo jabuku podjeliti , ali svega ostalog ima dovoljno. - ree joj Ronan
pruajui joj je kola i batak.

-
Ne volim jabuke. - odgovori Julianna prije nego to je zagrizla batak.
Gladna?- upita je sa osmjehom.
Umirem od gladi.
Zagrizavi u batak i lagano ga vakajui Ronan je upita.

-
Zato ne voli jabuke?
Julianna ga pogleda izvijajui usne u poluosmjeh.

-
Iskreno, ne znam.Nisam ih voljela ni kao dijete.Moda zbog toga to su uvjek sluile
kao meta za gaanje? Moda u podsvjesti mislim da bih i ja postala meta ako bi je stavila u
usta?
Ronan je iznenaeno pogleda.
-
Boji se jabuka?
Hej, nisam to rekla!
Mislim da jesi.Da nisi u srodstvu sa Evom?
Ti si ivotinja.
A ti se boji voke.
Hoe rei da se ti ne boji neeg glupog ?
Ne, ja sam ratnik ....ne bojim se niega.- Odvrati Ronan ponosno.

62
Laljive.
Ronan zagrize jabuku pa ostatak aljivo prinese njenom licu.

-
Prestani!
Hajde curo uzmi griz.
Neu ! - Julianna tvrdoglavo stisnu usne vrtei glavom.
Pa ak ni mali, majuni zalogaji? Obeavam ti da u je sa zadovoljstvom unititi
ako te napadne.
-
Neu .
Kako eli.
Jo uvjek mi nisi odgovrio na pitanje.
Koje pitanje?
Ko je sad tvrdoglav?
Ja nisam. - odgovori joj Ronan podrugljivo.
Da jesi ti tvrdoglav.
Odgovoriu ti.- Zavrivi sa veerom Ronan se nagnu napred prinosei dlanove
blie vatri.
-
Bojim se ta donosi novi dan?
Boji se novog dana?
Ronan potvrdno kimnu glavom. - Niko na svijetu ne zna ta mu sutra donosi.

-
To je istina.
Da....i to mi tjera strah u kosti.
Ti mora da si jedan od onih mukaraca koji sve moraju da imaju pod kontrolom.-
Julianna ga pogleda dok je sakupljala ostatke veere.

-
Ne ba....samo ne volim izneneaenja.Volim da znam ta e se i kad dogoditi. Ali,
nikad ne moemo znati kad e nas neko zlo snai, ili nam neko drag umrijeti ili kako emo
pobjediti u ratu.
Julianna ga pogleda ne govorei mu nita. Nije ni trebala....na licu joj je itao da umire od
elje da ga neto upita, A bio je siguran da zna i koje bi mu pitanje postavila. Pitala bih ga o
smrti roditelja a o tome jo uvjek nije elio, mogao da pria.
-
Jesi li nekad potraio savjet arobnjaka?- upita ga Julianna .
Ne curo.Nikad nisam traio niti u kad.
Onda i nisi ba uplaen sztranjice. Moj ti je savjet da ne mili previe o tome. Da
se dogovorimo...ja od danas neu misliti na jabuke a ti nemoj misliti na svaki novi dan.Nagnu se prema Lil Lass sputajui pred nju kosti od veere koje Lil Lass zgrabi i odnese na
drugi kraj kolibe.
63
Hrabar potez si izvela curo.
Koji? To to neu misliti o jabukama ili to sam kuji dala kosti?
Ne dozvoljava strahu da upravlja tobom.
Nisam sigurna kako bi moj strah od jabuka mogao da upravlja samnom.
A ta moe da upravlja s tobom?
Julianna se uozbilji sklonivi pogled s njega. Nije bio siguran hoe li mu odgovoriti ,ali
morao je upitati. inilo mu se da je izgubljena u mislima pa ustade da skloni hranu to im je
ostala u torbu , usput uzimajui uturicu sa vinom. Ispivi pozamaan gutlja predade je
Julianni.
-
kotska upravlja sa mnom.
kotska? Ona upravlja sa svima nama.
Julianna kimnu glavom.- Nad nekima vie.

-
Jesi ti ta neko?
Da.
Ispriaji mi.
Ne mogu.- Julianna odmahnu glavom.
Nikome neu rei.
Julianna mu dobaci polualjiv pogled.

-
ta mi nudi zauzvrat?
Ronan joj namignu. - Dau ti ta god da poeli.
64
JEDANAESTO POGLAVLE
h,kako ju je samo dovodio u iskuenje.Julianna teko proguta pogledavi
ga na kratko.
-
Postala sam pomalo pijana od tolikog viskija.- Iao joj je na ive
njen glas koji je sad zvuao promukao....moda od hladnoe.
Najbolje bi bilo da se sad odmorimo.Krenuemo im se smrai.
Julianna kimnu da ga je ula. Bio je u pravu, najbolje je bilo putovati nou.Tad e veina
seljana i Rossovih ljudi spavati. Pod kolibe je bio tvrd, ni blizu udoban kao meki krevet u
Eilean Donanu.Ali, bila je promorena, i pod e posluiti da se odmori.Izvue ebe iz torbe
presmota ga i stavi pod glavu. Baci pogled prema Ronanu koji je ida lje sjedio na istom
mjestu, primjetivi da on nema ebe da se pokrije.
-
Htjela sam ovo ebe iskoristiti kao jastuk , ali uzmi ga ti da se pokrije.
Ne treba mi.Vatra e mi biti dovoljna.
Ali....tvoja odjea je jo uvjek mokra.
Skoro se osuila.
Ne ini ustupke zbog mene Ronane.
Smiri se curo.Samo ti sebi napravi jastuk i spavaj.- Nasloni se na zid prekrstivi ruke
preko grudi i zatvori oi.

Tvrdoglavi magarac! Ako se smrzne nee to biti njenom krivicom.....ali onda e joj
nedostajati njegovi poljubci.Stavi ebe pod glavu zaspavi iste sekunde. Probudi se koji sat
kasnije okruena psom s jedne strane a Ronanom s druge.Hm....on se nije ni pomakao s
mjesta.Ona se njemu pribliila.
Svjetlost je jo uvjek dopirala kroz prozore, moda je bila tek sredina popodneva. Vatra se
ugasila ali je i dalje bilo toplo u kolibi.Nije je hladnoa probudila, ali ta jeste , upita se
Julianna bunovno? Lil Lass glasno zijevnu ...Sigurno ju je to probudilo. Zatvori oi i ponovo
otplovi u san.
Sledei put kad se probudila nije bilo svjetlosti kroz prozor i bilo joj je toplo ...vrue ak.
Ronan je bio kraj nje . Pogledavi u njega , primjeti da joj je noga prebaena preko njegovih
bedara, jednom rukom ga je grlila oko struka, golim grudima je bila priljubljena uz
njegove.....Dragi Boe!
Bila je gola .....i omotana oko njega!!! Osjetivi ga kako se pomjera ispod nje Julianna
prestade da die. Malo po malo se odmicala od njega pokuavajui se to vie udaljiti od
65
njegovog tijela ,ali njegovi prsti je uhvatie oko struka i povukoe nazad. Julianna ga
pogleda.Oi su mu i dalje bile zatvorene, disanje mirno. Kopile jedno! I u snu je izgledao
neodoljivo. Da su okolnosti drugaije...da su u nekom drugom ivotu ,sva sretna bi se
priljubila uz njega .Ali....to sad nije bilo mogue. Ne smije dozvoliti sebi da se izgubi u
njegovom zagrljaju- pogotovo gola.Ronan je jo jae stegnu oko struka primiui je jo blie
sebi. Njegov miris je okrui, njegova vrelina koja je izbijala iz svake pore njegovog
tijela...Dragi Boe ! Bradavice joj otvrdnue, vrelina joj se skupi izmeu nogu.....Uhvati
njegovu ruku lagano je podiui sa svog struka trudei se to bre i tie odmaknuti od njega,
ali on otre ruku stisnuvi je jos jae.Julianni pobjee psovka sa usana od ega se njemu ote
tihi smjeh iz grla. Udari ga svog snagom u grudi skoivi na noge i povlaei ogrta za
sobom. Prekrivi se samo preko grudi i izmedju nogu dok je on uivo u pogledu na njeno
tijelo povika...
-
Ustani s ogrtaa ti...ti...kopile jedno !
Ronan se nasmija lagano se pridiui sa ogrtaa.

-
Oh, curo, kakav divan prizor u rano jutro.
Stoko jedna! - Okrenu mu lea priavi stolu gledajui jel joj suha odjea.Skora pa
jeste ....jo je bila vlana na par mjesta, kao i ona, ali mogla ju je obui.
-
Hajde , nemoj biti ljuta na mene.
Ljuta? Bjesna sam. Uzeo si mi ogrta....dodirivao me ...
A ne, ti si bila ta koja se gola uvila oko mene....ja s tim nisam imao nita.
Uhhhhh...okreni se. - naredi mu.
Zauvi mu korake zgrabi odjeu sa stola isputajui ogrta iz ruku. Ukoi se zauvi tihi
zviduk iza sebe. Julianna pogleda u vis , molei se Bogu da joj podari snage da ga ubije...ili
da mu izbrie ovu sliku iz glave....
-
Nisi se okrenuo?- upita ga ledenim glasom.
Ne, htio sam se okrenuti ali ti si bila bra.
Ma nemoj mi rei.
Istina je , damo moja.
Dragi Boe daj mi snage ! Upravo je gledao u njenu golu guzicu. Drhtavim rukama
posegnu za gaicama i zau zvuk paranja istih. Na sekund pomisli da ovako gole guzice
pobjegne iz kolibe ...ali kuda ? Moda da potegne no na njega?
66
Ako e ti biti lake i ja u se skinuti, onda es i ti mene vidjeti.Tako emo biti
jednaki.
-
Ne ! Nema potreba za tim.
Ronan se nasmija na njen odgovor.- Jesi li sigurna?

-
Sigurna sam. - odgovori Julianna.
Stojei okrenut leima, gubei strpljenje Ronan upitta polu aljivo.

-
Jesi li pristojna?
Ne ! - povika Julianna grabei haljinu urno je navlaei preko glave.
Ne uri, malo se alim s tobom.
Julianna teko uzdahnu okreui se prema njemu.

-
Izvinjavam se to nisam saekala da budem sigurna da si se okrenuo.
Ne treba se izvinjavati zbog toga curo. - odgovori Ronan ozbiljno.
Julianna se ugrize za unutranjost obraza pokuavajui da se ne nasmije. Ne bi joj trebalo

prijati to to govori ,ali da bude iskrena , prijalo joj je , i to mnogo.
-
Ima li jo koji zobeni kolai?
Ronan se nasmijei , tano znajui ta pokuava da uradi.Julianna odoli velikoj elji da

prevrne oima na taj njegov smjeak, umjesto toga zgrabi ogrta spremajui ga u torbu.
-
Imam ih jo. - odgovori joj Ronan dok je po torbi traio kolaie.
Jedan e mi biti sasvim dovoljan. Hvala ti to si mi posudio ogrta.- Julianna mu se
zahvali .
-
Nema na emu curo. Mada....bilo bi divno da sam mogao uivati u tvom golom tijelu
ovde u kolibi , ali mislim da to ne bih preivio.

-
Zato ?
Ronan slegnu svojim irokim ramenima. Uh,kako bi bilo divno ukopati svoje prste u ta
ramena , osjetiti sve te miie kako joj se pomjeraju pod rukama.....Polako je oima prelazila
preko njegovog tijela uivajui u svakom vidljivom miiu , usta su joj se suila od slika u
glavi....
-
Pa vjerujem da bi najvjerovtnije bacila na mene jedan od onih svojih otrovnih bodea.
Da, mislim da bih, a i sam zna da dobro gaam.Mogao bi tako ostati bez jednog ili
vie vanih djelova tijela.

-
Ja imam samo jedan vaan dio tijela. - odgovori joj Ronan .
Samo jedan?
Da, ratnik najvie cijeni ruku kojom se bori. ta si ti pomislila?
67
Vruina obli Juliannine obraze. Doavola ! Sad ju je nadmudrio .Ona je mislila na njegov
kurac , a on je mislio na svoju ruku. Opet ju je osramotio. Stisnu zube prisiljavajui se da ne
podigne ruke na obraze i sakrije uarene obraze.
-
Da , da u pravu si . Svaki ratnik najvie cijeni ruku kojom se bori , isto i ja.-
Doavola, zato joj glas zvui tako promuklo?

-
Naravno , postoji i drugi dijeovi mog tijela koje jako cijenim. - nastavi Ronan hrapavim
glasom.
-
Oh, da , pa .....pretpostavljam da svi cijenimo vie od jednog dijela tijela na sebi.
promuca Julianna tiho. Nema anse da e nastaviti s njim priu o djelovima tijela. Znala je
gdje bi ih pria odvela.....a rado bi otila u tom smjeru...ne samo priom, ve i rukama.
Okrenu se od njega uzimajui ebe sa poda.
-
Ne eli vie priati o djelovima tijela?- Julianna samo odmahnu glavom savijajui
ebe i gurajui ga u torbu.

-
Zato curo? Zabavan je razgovor . Ne voli zabavu?
Julianna se okrenu prem njemu sa rukama na bokovima.

-
Volim zabavu, kao i svi drugi. Ali, ratnie zar te moram podsjeati zato smo ovde?
Imam zadatak koji moram ispuniti, ne mogu se po cijele dane cerekti s tobom.
Ronanov osmjeh izblijedi. - Znam zato smo ovde Julianna, ne mora me podsjeati.
Zamalo smo umrli jue, kao i prije par dana.Mogli bi umrijeti i danas i sutra.Naalio sm se s
tobom i kao ratnicu te jako potujem.
E pa stvarno je znao kako da je natjera da osjea krivicu.
-
Ali ako ti to ne prija, - nastavi Ronan dok je ona samo zijevala u njega - prestau s
tim. Ne elim se stalno i oko svega svati s tobom. Svadljive ene nisu privlane....ni malo.
Umjesto krivice sad ju je obuzeo bjes.Upravo ju je nazvao svadljivicom.
-
Tako mi savreno odgovara. - odbrusi mu ledenim glasom. Okrenu se od Ronana
prilazei Braveu dajui mu mrkvu da se malo zasladi dok ga je osedlavala.to prije krenu to
bolje.
Ronan je obie ignoriui je osedla svog Sveca i izvede ga iz kolibe. Naavi se napolju
provjerili su jesu li i dalje smi pa uzjahae konje i krenue na zapad.Od sela su bili udaljeni
samo par milja pa su jahali blizu ume u sluaju da sretnu nekoga. Tiina meu njima je
postala nepodnoljiva pa Julianna glasno proisti grlo na ta je Ronan pogleda preko
ramena upitno podiui jednu obrvu.
-
Do sela emo stii za koji minut.Kako si planirao da saznamo da li je Ross i dalje tu?
68
Njegovi ljudi e te sigurno prepoznati ak i sa tim starim ogrtaem.
Julianna se namrti.- Da, ali i ti si napao njihov logor .Misli da tebe nee prepoznati?
-
Svi koji su me vidjeli ,mrtvi su. Ali , ako je Ross sa svojim vojnicima jo u selu,
sigurno su dobili jo pridolica.Njegov roak je starjeina sela.

-
ta predlae Ronane ? - upita ga Julianna ozbiljnim glasom. - Moda da saekamo
neku pijanicu pa ga ispitamo?

Julianna se zagleda u umu .Imali su sree to jo nisu sreli nikoga.Malo vie sree , ako
se ona pita. Poe paljivo da se zagleda u kronje drvea.Sigurno nije jedina koja moe da
se penje po njemu.
-
Nije ti loa ideja curo.
Julianna se tiho nasmija . - Da ...ali kako emo znati govori li istinu?

-
Moemo se samo nadati da e mu trebati koji novi za jo pia. - odgovori Ronan.
Ma naravno. - odbrusi mu sarkastino Julianna.Ba su pristajali jedno drugom
Evo ta ja mislim. - poe Ronan, da bi bilo najbolje. - Namazaemo lica blatom, ui u
selo i zamoliti za malo hrane i mjesta za spavanje.Neemo postavljati nikakva pitanja, samo
emo posmatrati kakva je situacija u selu.
Odsjaja metala privue Julianninu panju.Ba kao to je i mislila, nije se ona jedina znala
penajti po drveu.
-
Mislim da to nee biti potrebno. - odgovori mu apatom.
Ronan je zaueno pogleda.- Zato to kae?

-
Sjea se gdje si me jue naao?
Da. - njegov pogled skliznu sa njezinog i podie se do kronji drvea.
Mislim da emo odgovore na sva pitanja nai gore.- Julianna je i dalje aputala.
Slaem se. - promrmlja Ronan tiho pa glasno progovori - Moram ii piati.
Ako ba mora.Staemo na koji sekund.- Julianna isto glasno progovori.
Bljesak otrice se pomjeri i opna primjeti jo etiri odbljeska na drveu. Pet protiv njih
dvoje. Mogli su se boriti protiv njih. Zaustavie konje sjahavi s njih. Julianna mu prui ruku
irei prste pokazujui mu tako da je opazila pet razbojnika na dveu i Ronan kimnu glavom.
-
Idi i olakaj se. - ree mu glasno pokuavajui se suzdrati od smjeha koji joj se
penjao uz grlo. Svo oruje joj je bilo na mjestu i na dohvatu ruke .
Ronanov ma je visio preko njegovih lea ali ni malo nije sumljala da mu je i drugo oruje
bilo na dohvat ruke.
-
Hej, pazi malo na jezik, curo.- odvrati joj Ronan.
Usne joj zaigrae ....- Bolje ti je da pouri ili e ti taj guiji vrat pregristi divlja maka.
69
Ronan je pogleda preko ramena podiui zabavljeno obrve i Julianna se ugrize za usne
suzbijajui kikot. Gledala ga je kako prilazi drveu pravei velike glasne korake lagano se
niui u hodu. Ronan zabaci pled preko ramena, i neka joj dragi Bog pomogne, krenu da se
olakava.Julianna se okrenu ne elei da gleda Ronana u akciji , i bi joj drago to se
okrenula. Mukarci koji su bili u dveu sad su silazili s njega okrenuti joj leima. Izvue
otrovnu iglu iz kose i baci je na najblieg mukarca.Nita se nije ulo sem njegovog tupog
pada na zemlju.
-
Dragi Boe ta je to bilo ?- upita Julianna preplaenim glasom okreui se u krug.
Ronan se okrenu dok mu se bijes ocrtavao na licu. Stvarno je bio bijesan ...i ubitaan.
Ostala etiri mukarca skoie na zemlju prilazei im polako izvuenih maeva.
Voa grupice stupi napred.- Dobro vee.
Ronan ne odgovori na njegov pozdrav kao ni Julianna jedino Lil Lass zarea iz dubine
grla savijajui ui nazad spremajui se za napad.Ronan mahnu rukom kao to mu je Valas
pokazao da se smiri.
-
ta radite u umi ?
Ronan opet nije odgovorio pa je Julianna pratila njega. A nije ni eljela da shvate kako se i
ona zna boriti.Ako budu mislili da je ona slaba i ne jaka ona i Ronan imaju vee anse protiv
njih.Paljivo ih je posmatrala, od njihove odjee , poloaja tijela i oruja koje su nosili sa
sobom.Svi su izgledali poprilino isto i zdravo.Drali su maeve vjeto, bila je siguran da su
se borili s njima poprilino esto.
-
Jesi li nijem ? - voa grupe upita Ronana na ta ovaj samo podrugljivo osmjehnu.
Shvatiu to kao ne.
Shvati to kako hoe. Ne elimo nikakve nevolje s vama. - odgovori mu Ronan
ledenim glasom. Zabode vrh maa u zemlju i rairi ruke.

-
Pustite nas da idemo svojim putem.
A koji je to put?
Ronan pokaza glavom prema selu ija su se svjetla mogla vidjeti kroz drvee.
-
Kinterloch? Tamo nema nita za vas.- Voa je i dalje drao ma visoko u rukama.
Zato to kae?- upita ga Ronan. - Nama treba samo prenoite i malo hrane.
Nastavljamo svoj put im svane.

-
Jel ti to ena?
Ronan potvrdno kimnu glavom. Julianna se nakostrijei .....voa je promjenio temu

razgovora i ni malo joj se nije dopadalo njegovo ispitivanje.
70
Zato ti ne bi otiao u selo i potraio prenoite i hranu a mi emo ti ovde paziti na
enu dok se ne vrati.

Juliannin stomak se okrenu dok je oba dlana zavlaila u rukave ogrtaa obuhvatajui
bodee.
-
Od toga nema nita.- Ronan uhvati drku maa izvlaei ga iz zemlje.
71
DVANAESTO POGLAVLJE
ko ti kurvini sinovi ele borbu i dobie je. Jadni idioti nisu imali pojma protiv koga
e se boriti.Kopilad jedna!
-
Ako nisi voljan da je ostavi s nama , onda ste u nevolji.- Voa zavitla
maem previe siguran u svoje sposobnosti.Ronan pogleda u Juliannu iji izraz lica nije
nita odavao.
-
Pretpostavljam da jesmo.- Odgovori Ronan ledeno ne odavajui glasom bijes koji je
kljuao u njemu.
-
Zna li ta radim onima koji mi se suprostave? - upita voa Ronana bacivi pogled
na svoje drugove.
Ronan ga ni ovaj put nije udostojio odgovora, pustivi ga da pria i dalje. Pomno ih je
posmatrao primjetivi da je svaki od njih imao ma i bode , kao i sakriveno oruje u
rukavima.
-
elio bih prvo da oborim mukarca.- Voa grupe prie za korak blie Ronanu
pokuavajui ga zastraiti.- A onda u da oborim enu na zemlju i pustiu njenog mukarca
da gleda kako je obraujem - maem- . Dok je izgovarao rije - ma- uhvatio se za svoj
kurac i napravio kruni pokret kukovima. Ronan podie obrvu oekujui da e Julianna
budali pokazati svoje mjesto, ali i ona je bila zauzeta procjenjivanjem razbojinika. to je
previe , previe je, pomisli Ronan sa dosadom.
-
Hajde onda ve jednom. Stomak mi se lijepi za kimu i udim za vrem ili dva piva.
Voa se zaustavi u pola prie dobacivi Ronanu zauen pogled. Oito je bio iznenaen
Ronaovim nedostatkom zabrinutosti, ali sad je bilo prekasno da se povue. Ako bi se sad
povukao drugovi bi pomislili da je kukavica.
-
Jonase , zgrabi curu. Matti, ti i Birch ste sa mnom.
Ronan se nakezi na voinu naredbu.Poslao je samo jednog mukarca na Juliannu.Brzo

e ga se ona rijeiti. Ronan podie svoj ma i rairi noge. Ova kopilad nee jo dugo biti
meu ivima.alio je to e biti zauzet svojom borbom pa nee moi gledati kako e
Julianna da sasjee Jonasa.
-
Odmah efe.- odgovori Jonas polako se kreui prema Julianni.
Ronanu pade na pamet da ga malo pouri ne bi li bar malo uivao u borbi izmeu njega i
Julianne ali.....ekala ga je borba.Voa se drao pozadi dok su Mattie i Birch krenuli u napad
na Ronana. Ronan se lako izmaknu na stranu uz put posjekavi Bircha visoko po bedrima.
Birch se stropota uz jauk na zemlju drei se za ranjenu nogu. Umjesto da pobjegne od
njega Mattie se okrenu za puni krug ponovo napadnuvi Ronana. Voa je i dalje stajao
72
podalje posmatrajui kako e proteci Mattie u borbi protiv Ronana. Sigurno e pobjei im
zavrim sa Mattiem, pomisli Ronan, ili e krenuti da priskoi u pomo Jonasu. A ne ....Na
zvuk umirueg ovjeka iza njega voa krenu bjeati.Ronan obori Mattia jednim udarcem u
glavu koji pade kraj jo uvjek vriteeg Bircha i krenu za voom.
-
Ko ste vi ? - upita ga voa i dalje uzmiui.
Samo putnici u potrazi za prenoitem i malo hrane. - odgovori Ronan sa smjekom
na licu.
Voa odmahnu glavom. - Ne , niste.
-
Da. - odvrati Ronan.
Ne vjerujem ti.Ne prilazi mi blie.- Ma mu je sad bio oboren prema zemlji.
Mislio sam da se eli igrati. - ree Ronan podrugljivo.
Ne-e ...samo ako bi me pustili..ja....ja vas mogu odvesti u selo kod jako monog
ovjeka. Dae vam i novac.Hranu...ta god da vam treba.

-
Ko je taj moni ovjek?
On je lord.I to jako moan lord.
To si ve pomenuo.Ali nisam siguran kako da znam da govori istinu. Mi smo uli da
je selo pod vlau vazala. To nije taj lord o kome ti pria.

Voa odmahnu glavom. - U pravu si.Vazal ga ugouje u svom domu.
-
Koga ugouje u svom domu?- Jadni kopilan nije ni slutio koje informacije im odaje.
Lorda Rossa.
im su te rijei napustile kopilanova usta bode proleti kraj Ronanovog uha zabadajui se
direktno u voina prsa koji pade na zemlju irom otvorenih usana.
-
Zato si to uradila?- upita Ronan okreui se Julianni sa rukama na kukovima.
Ona slegnu ramenima. - Rekao nam je sve to nam je trebalo.Nisam mogla dopustiti da
se vrati nazad u selo i sve ispria Rossu.

-
Nisi shvatila da nisam ubio onu dvojicu kopilana?
Stvarno? - upita Julianna iznervirano. - Nisi to mogao uraditi?
Nisam vidio razloga za to. - odbrusi joj.
Dobro.Neka bude po tvome. Ja sam nauena da ne ostavljam svjedoke iza
sebe.Sakriemo mrtvace a ovu dvojicu emo privezati za drvo.Nee moi pobjei i rei
Rossu za na dolazak .Tako emo kupiti sebi jo malo vremena da ga naemo.
Ronan kimnu glavom.Svialo mu se kako je preuzela glavnu rije. Teko je nai jaku
enu,jo pogotovo neku koja se zna boriti kao Julianna.Kurac mu se ukruti uz znak
odobravanja.Prokleta bila i ona i njegova elja za njom.ak i u ovoj prokletoj umetini elja
73
za njom nije prolazila.Zarea tiho sam sebi se rugajui dok je spremao ma u

korice.Julianna odcijepi komad tkanine sa Birchove tunike i omota mu je oko rane.
-
Ti sakrij mrtve a ja u svezati ovu dvojicu za drvo .
Misli da ih moe odvui ? Nisu sitni mukarci Julianna.
Julianna mu se nasmijei.- Ne treba da brine za mene Ronane.

-
U redu.- Ako eli da mui dokae da moe sama da se pobrine za tu dvojicu
mukaraca , neka joj bude.Sakrie mrtve a onda e pomoi njoj.enska je stvarno bila
uobraena. Kad se Ronan vratio Julianna je uklonila oruje popravila kosu i...svezala onu
dvojicu za drvo. Obojica su jo uvjek bila u nesvjesti a ona nije izgledala nimalo umorno.
-
Jesi spreman?- upita ga dok je uzjahivala konja. - Izgleda kao da si vidio duha.Jesi
li dobro?- upita ga zabrinuto.

-
Nisam te dobro procjenio moja damo. Nisam mislio da e uspjeti.
Julianna se nasmjei na njega.

-
Znam.Veina mukaraca misli da ena nije sposobna uraditi sve to i oni
mogu.Uglavnom se ne hvalim time,ali ponekad i muki ego treba prodrmati.

Ronan se nasmija.- Ima otar jezik.- I nita vie nije elio nego skinuti je sa tog konja i
zavui svoj jezik u njena usta.Kako bi to mogao izvesti?
-
Penji se na konja.Jesmo proli Rossovu strau ali jo trebamo ui u selo.
Nareuje kao pravi zapovjednik.- Julianna zatrepta na njega i stavi ruku na grudi.
Da li bi ti se vie svialo da priam kao dama? Oh, plemeniti ratnie da li biste bili
ljubazni da mi udovoljite i uzjaite tog divnog konja pa da krenemo....

-
Dovoljno je.- odbrusi Ronan uz smjeh. - Dobro je to putuje sa mnom.
I to iz vie razloga. - odvrati njeno Julianna.
Bez imalo razmijanja Ronan se nagnu napered i njeno je stisnu za nogu. Oi mu se

rairie od oka, kao i njene ,pa Ronan pokua skolniti ruku ali Julianna je stisnu .
-
Hvala ti Ronane. - tiho mu ree.
Za ta?- Proklet bio i on i njegov glas koji je sad zvuao kao da mu je ponovo
etrnaest.
-
Zato to si doao za mnom.
Nikad te ne bih pustio samu da ide.
Julianna isprui ruku i pree prstima preko njegovog obraza.

-
Julianna. - proaputa promuklo i to je bilo sve to je uspio rei jer se Julianna nafnula
napred i lagano ga poljubila.

-
Ne govori nita, - proaputa Julianna - samo me poljubi.
74
Ljepih rijei nije uo od nje. Nije gubio vrijeme poljubivi je strastveno.Jezikom ju je

primorao da rastvori usne zbog ega su oboje zajeali.Obuzet strau Ronan obmota ruku
oko njenih bedara skidajui je sa konja i smjetajui je sebi u krilo. Sad je mogao osjetiti
svaku oblinu kojom ju je dragi Bog darovao. Julianna stavi ruke oko njegovog vrata
prebacujui noge preko njegovih bedara. Svi sveci! Svrie na licu mjesta!Rukama je
obuhvati ispod zadnjce jo blie je privlaei sebi i svom pulsirajuem kurcu. Vruina koja je
izbijala izmeu njenih nogu njegovom kurcu je samo pojaavala muke. Grudi sa tvrdim
bradavicama bile su vrsto priljubljene uz njegova prsa. Zareao je iz dubine grlo osjeajui
pod dlanovima kako su joj grudi meke tople ...ta bih dao da samo moe da ih osjeti gole na
svom dlanu. Ronan pree prstima preko bradavica uivajui u Julianninom uzdahu. Bedrima
ga jo jae stisnu oko struka pokuavajui tako bar malo smanjiti pritisak koji je rastao njoj
dok se Ronan tresao od potrebe da strgne sve sa nje i zaroni u nju. Trebao ju je vie nego
vazduh. Ali...ako nije mislio da ide do kraja na leima konja onda je bolje da sad odmah
prestanu dok je posjedovao jo tu mrvicu kontrole.Pokua odvojiti une od njezinih ali
Julianna poe za njim putajui ga.
-
Ne jo. - zadihano progovori Julianna.
Kako da je odbije? Kako da joj uskrati neto to eli , to ele oboje? Nije elio da
razmilja o odgovoru na ta pitanja jer ako ne prestanu i to vrlo brzo Julinna e se nai
prislonjena uz drvo podignute haljine sa njegovim kurcem duboko zakopanim u njoj. Slika
koja mu se istog trenutka stvorila u glavi nimalo nije pomogla da se odamkne od nje.Zavue
ruke ispod haljine i zarea osjeajuu pod prstima njena gola bedra.Bila je savrena. Do
kurca, znao je da e biti takva jo kad ju je vidio golu u kolibi.Koa joj je bila vrela, njena
dok je drhtala pod njegovim prstima. Ne siguran zbog ega drhti da li od straha ili elje
Ronan se odmae od nje.
-
Ronane. - Julianna ga tiho zovnu.
Moramo da prestanemo s ovim. - progovori on stegnutog glasa.
Znam da trebamo.
Da. - potvrdi Ronan dok se saginjao jo jednom prelazei svoji usnama preko
njenih.- Moramo.
-
Moramo li?- upita ga Julianna naginjui glavu u stranu putajui njegove usne da
lutaju po njenom vratu.

-
Moja damo, zna li ti uopte ta se dogaa izmeu mukarca i ene?
Julianna se drhtavo nasmija.- Ronane zar pokuava da bude dentlmen?

-
Sad nije vrijeme za smjeh.
Ali smjeno je. - odvrati Julianna zavlaei mu prste u kosu privlaei mu glavu sebi.
75
Zapalila si me. - promrmlja Ronan lagano joj grickajui donju usnu.
I ti si mene zapalio. - odvrati Julianna zavaei jezik u njegova ust
Zar ne razumije ta ti govorim? Ako ne prestanemo uzeu te ovde.
Molim te. - prodahta Julianna.
Ali to bi trebao biti tvoj suprug.
Julianna se odmaknu od njega pogledavi ga ozbiljno.

-
Ratnie,kao prvo nisam udata niti planiram da se udajem.Kao drugo,ti ne bi bio prvi
mukarac s kojim bi vodila ljubav.

Ronan se trznu od oka. - ta?
-
Za koji dio me pita?
Za oba.
Osmjeh joj zablista na mjeseini dok ga je gledala.

-
Ah, ini mi se da sam te ba okirala. Prvi put je neko to uspio? Poastvovana sam.
Ti si ....
Julianna se nasmija igrajui se i dalje njegovom kosom.

-
Moja dunost je kotska.Moj brat ne uri da me uda a ja i tako ne planiram da se
udajem.
-
Tvoj brat? Ko je on?
Niko zbog koga bi se ti trebao zabrinjavati.
Ali moda bih se trebao zabrinuti ...kasnije .
Onda u te upoznati s njim.
Ronan se namrti. - Ko je bio taj s kojim si legla prvi put?

Julianna se nagnu napred poigravajui se s njegovim jezikom.
-
Reci mi. - progovori Ronan .
To je bio jedan plemi prije par godina.
Sretno kopile. - odvrati Ronan uz smjeh. - Ali svejedno ne mogu te uzeti.
Onda je najbolje da krenemo prema selu.- Glas joj je bio ispunjen
razoarenjem.Kliznu iz njegovog naruja popravljajui haljinu. Nije elio da se osjea

odbijenom, povrijeenom...Da su okolnosti drugaije uzeo bih je bez razmiljanja....za malo i
jeste ,ali odbio je da bude jo jedna recka na njenom opasau, da bude jo jedan koji joj nije
ponudio ono to zasluuje a to je brak. Do avola, da ju je uzeo , zahtjevao bi sastanak s
njenim bratom traei njenu ruku. To bi bilo ispravno iako ni jedno od njih ne eli brak.
-
Moja damo, ja......
Julianna podignu ruku zaustavljajui ga u pola reenice.

-
Ni rijei vie Ronane. Bio je ovo samo trenutak slabosti i s moje strane kao i sa
76
tvoje.- Julianna rairi ruke. - Bili smo uhvaeni izmeu pet mukaraca. Ovo je bila samo
reakcija na borbu.
Ronan je pogleda ali Julianna je izbjegavala njegov pogled.To je bio prvi znak da neko
lae.
-
Da. - potvrdi Ronan. - Onda idemo u selo.
Mogu li prvo da dobijem gutljaj viskija?
Prokleto dobra ideja! Ronan izvue uturicu iz torbe predavi je Julianni koja je i dalje
izbjegavala njegov pogled. Popivi dobar gutlja viskija Julianna da bi izbjegla njegov dodir ,
baci mu uturicu u ruke.Ronan potegnu iz uturice shvatajui da je skoro prazna. Bolje bi im
bilo da to prije nau Rossa , inae e morati prvo da stanu da dopuni viski a niko ne pravi
bolji viski od Cooka.
77
TRINAESTO POGLAVLJE
ulianna je gledala kako Ronan pohlepno guta posljednju zalihu viskija. Iako mu
je htjela preoteti taj luksuz, bila je to njegova pljoska i nije imala pravo na to.
Osim toga, posljednji put kad je potegnula vie od jednog gutljaja iz njegove
pljoske, zavrila je gola i priljubljena uz njega. A ni trijezna nije bila nita bolja. Bedra su joj
jo uvijek gorjela, tamo gdje ju je bio zgrabio. Bradavice su joj jo uvijek bile ukruene, a ona
koju je bio dirao je bridjela. O usnama da i ne govori. Tijelo joj je bilo izdajica. Jahali su
uzbrdo i ponaali se kao da se nije dogodilo nita neobino - ni okraj, niti poljubac.Julianni
je tako vie odgovaralo. Razgovor joj nije lako padao. Jednostavno mu nije bila vina. A i bilo
joj je neugodno dijeliti svoje osjeaje. No, zato je i dalje potajno pogledavala prema
Ronanu? Prouavala nain na koji je drao uzde, nain na koji su mu bedra stezala konjske
slabine? Zato je eljela da putuju danju, kako bi ga mogla pomnije prouavati?
Zato to je bila budala. Samo budale ude za stvarima koje ne mogu imati. Ali, to je
uope eljela? Julianna se nije mogla okladiti u to. Nije bila spremna priznati da ju je zauvijek
promijenio trenutak kad je prvi put ugledala Ronana, te onaj kad ju je poljubio. Kad bi to
poela ralanjivati, trebala bi brinuti i oko toga je li Ronan osjetio isto i je li njihova
zajednika budunost iole mogua. O, koga ona to zavarava?! Takve su joj se misli rojile
glavom. Kradui jo jedan pogled prema njemu, grickala je usnu. Jo par minuta i bit e u
selu.
-
to nije u redu? - upita Ronan gledajui je postrance. - Vidim da gleda u mene.
Ne gledam te.
Zato su ti onda oi okrenute u ovom smjeru?
Julianna potisnu osmijeh i ugrize se za obraz. - Vara se. To se tama poigrava s tobom.
-
Naviknut sam vidjeti u mraku.
Onda e se trebati ponovno prilagoditi.
Ronan se nasmija. -Jeziava si, to ti moram priznati.

-
Neu prihvatiti nita od tebe.
Ma daj, nisam te htio uvrijediti.
Nisam uvrijeena. - Ona slegnu ramenima, glumei nehajnost.
Ronan zaustavi konja, a zatim uhvati njezine uzde, prisiljavajui je da se zaustavi. Prieka
da ga pogleda prije nego to joj odgovori, i kad ga je pogledala, gotovo je uzdahnula. ovjek
je bio previe naoit za njezino dobro.
-
Gle, oito ti je neto na umu. Zato to ne bi podijelila sa mnom, tako da moemo ui u
78
selo neoptereeni.
Julianna stegnu usne i zagledala se u njega. Ako eli da se ovo pretvori u sudar volja,
neka mu bude.Nikad ne bi glasno rekla stvari o kojima je razmiljala. Pogotovo ne s njim.
Matarije. Bile su samo to.
Ronan pusti njezine uzde i provue ruku kroz kosu, odmiui je s lica. Ve je viala tu
kretnju, koju bi izvodio kad bi duboko promiljao temu o kojoj eli to rei. Odlui strpljivo
ekati dok ne progovori. utnja je potrajala nekoliko otkucaja srca.
-
Nisam se ponio... - Zastade i duboko udahnu. -Ti si dama. Vjerujem.
Julianna zakoluta oima. - Jesam.

-
Iako si slukinja u kuhinji.
Da.
To je krinka.
Da.- Nikad se nikome nije toliko otkrila. Nije bilo toliko zastraujue koliko je
zamiljala da e biti.
-
Dobro onda. Ti si dama, a mukarac ne bi trebao dopustiti sebi takve slobode s
damom, osim ako on nije...

Julianna odmahnu rukom, odbacujui njegove rijei.
-
Ve smo utvrdili da nemam mua i da ga najvjerojatnije neu ni imati.
Oi su mu i dalje bile uprte u njezine i nije joj odgovorio nekoliko trenutaka. Skupivi obrve,
upita je.
-
Zato?
Ve sam ti to objasnila. - ree mu pomalo ogoreno.
Ronan slegnu ramenima. - Jasno mi je. Ali ti si vrlo strastvena ena. Snana, inteligentana
ena. Nagrada si za svakog mukarca.

Od njegovih je rijei zapekoe neeljene suze. -Ali, zaboravlja neto, Ronane. Ja sam
ratnica. Nijedan gortak ne eli nevjestu ratnicu.

Nekakav bljesak prijee mu licem, ali u tami nije mogla razabrati to je to bilo, prije nego
to mu lice opet postade bezizraajno.
-
Mislim da grijei. - tiho joj ree.
Julianna se nasmija, pokuavajui hinjenim veseljem prikriti osjeaje.

-
Tada si predugo boravio daleko od stvarnosti.
Ronan se namrti, smrtno ozbiljan. - A ti sebe ne cijeni dovoljno.

Julianna izravna kraljenicu, oduevljena njegovim neslaganjem.
-
Cijenim se gdje je to bitno. Ne boravim u izmatanoj zemlji.
Djevojko, ne razumije.- Glas mu je bio hrapav, kao da mu rijei zastaju u grlu.

79
Rekao sam ti da si mi bila nagrada.

Nema smisla svaati se s njim; nije razumio to je govorila, a nije eljela odgonetavati
smisao njegovih rijei. Julianna pognu glavu i uglaeno mu ree: - Hvala ti.
Iako je u najveoj mjeri bila pripremana za ratnicu, Julianna je nauila kako se ponaati
kao dama, a dama uvijek zahvali na dobiveni kompliment.
-
Nema na emu.
Nadajui se da je zavrio, ona koljenom podbode Smjeloga da nastavi.

-
ekaj, nisi mi rekla to te mui.
Ako je bio spreman rei joj da ju je drao nagradom - koliko god sumanuta bila ta zamisao
- tada mu i ona moe pruiti odgovor. Umirujui konja, okrenu se prema njemu i slaga mu,
ravno u lice.
-
Pitam se koliko ljudi bismo mogli susresti u selu. Veeras ih bez problema moemo
smaknuti petoricu, ali bez sumnje emo naletjeti na vie od tog.

Ronanovo lice se izdui, usne mu se malo ovjese. Budui da je bio spreman otvoreno se
izraziti, bez sumnje se nadao jo neemu od nje, ali Julianna se nije bila spremna otvoriti.
Ve je znao previe. Vie od toga, i dovela bi ga u opasnost, a o njezinom srcu da i ne
govorimo. Nain na koji je Ronan sjedio na konju jedva zamjetno se promijeni. Ukrutio se,
inei se viim. Julianni je bilo jasno da je podigao zatitni zid oko sebe. Jednako kao i ona.
Toliko toga su imali zajednikog, da je bilo gotovo tragino to se nisu mogli prepustiti svojim
oitim eljama. Zapravo, on im se ne bi prepustio. Besramna, kakva je bila, Julianna je bila
potpuno spremna zadii skute. eljela je voditi ljubav s Ronanom, ne samo zbog
zadovoljenja fizike elje koju bi zapalio kad god je bio pokraj nje, nego je htjela uguiti i
osjeaje koji su joj bjesomuno jurcali glavom. Nadala se da e time olakati sebi, predajui
mu se u nekoj mjeri, ako ga ve nije mogla imati do kraja. Onaj titonoa nije bio la.
Podarila mu je svoju nevinost. No, bila je zaljubljena. Iako je nekoliko zastraujuih tjedana
mislila da je trudna. Ispostavilo se da je to bila lana uzbuna. Mjesenica joj nikad nije bila
redovita. Ta je nezgoda bila dovoljna da zauvijek pobjegne od Bena. Srce mu je bilo
slomljeno, jednako kao i njezino. Momak je vjerojatno bio umislio da bi moglo biti neto
meu njima. Da su bili zaljubljeni. Da, navodno, ljubav sve pobjeuje. Spajanje dvoje mladih,
neiskvarenih ljudi. Julianna je sad bila mudrija.
Ronan je bio prvi mukarac nakon Bena kojem se ponudila. Kad ju je odbio, osjetila je
trenutnu bol. Nije to oekivala. Ne snivaju li svi mukarci o curi koja e im dragovoljno zadii
skute? Ronan je bio poznat kao enskar, barem je tako ula kroz doaptavanja meu
poslugom. Bila je prilino uvjerena da u Robertovom taboru nije bilo jo jednog ratnika po
imenu Ronan. Ili je govorio istinu i bio daleko vrjedniji divljenja nego mu je pripisivala, ili je
80
problem bio u njoj. Neim ga je odbila. Vidio joj je golu stranjicu. Moda su mu se vie
sviale oblije ene. Njezin se stas ba i nije mogao nazvati enstvenim. Djeaki, ak i
mukobanjast.
-
Neemo nita pokuavati, dok ne izvidimo selo. - ree Ronan, glasom koji je poprimio
praktinu notu. -Ako Ross nije tamo, nema potrebe uzbunjivati velmou i njegovog roaka,
niti uspaniariti seljane.

-
Dobar plan.- Julianna proisti grlo. - A ako je tamo?
Svladat emo ga.
I boriti se protiv onih koji nas okrue?
Ne. Obavijestit emo njegovog roaka da je Ross izdajica, podsjetiti ga na njegove
dunosti prema kotskoj i zatraiti njegovu pomo. Moli se da njegov roak vie cijeni vlastitu
kou od krvnog srodstva. U pravu si, ne moemo ih sami svladati.
Julianna kimnu glavom. Koliko god je ona bila ta koja je patila zbog Ronanovog
odbacivanja, zato ju je obuzimao osjeaj da je on taj koji se osjea odbijenim? Morala se
sabrati. Um joj je bio toliko zastrt Ronanom da nije jasno razmiljala.Ako ne smiri misli postat
e laka meta. Ronan van. Dunost unutra. Stalno je to ponavljala u mislima dok su
nastavljali stazom, izali iz ume i usmjerili konje na makadamsku cestu. Vjetar je bio slabiji
nego no prije, gotovo poput mekanog, svjeeg milovanja po njezinoj vreloj koi. Zvijezde su
se osule nebom, a mjesec nije bio ni priblino pun kao prethodne noi. Nije bilo ni oblaka za
vidjeti, kao da nije ni bilo jueranje oluje. Vrijeme je bilo tako nepredvidivo. Slino kao i
mukarac.Zurei prema selu, Julianna se nasmijei na tu pomisao.
Kolibe su istokale zemlju poput crnih grumenia, svaka sa svojom sjajnom zlatnom
svjetlosti koja je prodirala kroz prozore.U svakoj je kolibi gorjela vatra na ognjitu, pa su
kovitlaci srebrnog dima hvatali mjeseinu i uvijali se oko krovova.Dvorac je bio znatno vei
od koliba, ali nimalo upeatljiviji od ostalih dvoraca koje je do tad vidjela. Je li se Ross u
njemu udobno smjestio? Nogu sklupanih ispred vatre, s vinom u jednoj ruci, a s drugom
oko nekakve cure. Zareala je od te slike. Ta sotona od ovjeka vjerojatno je jadnoj djevojci
pretvorio ivot u pakao. Nije bitno, jer e ga Julianna uskoro izbaviti iz njegove bijede. Kad je
bacila pogled na Ronana, on joj kimnu i oni podbodoe konje u galop. Kako se rano
snoavalo, veina ljudi e uskoro biti u svojim krevetima, ako ve nisu. Ako se njih dvoje
prekasno pojave, samo e ih otpraviti odakle su i doli. Bez problema su stigli do drvenih
seoskih vratnica. Jedan je straar stajao na sljemenu i sumnjiavim se oima zagledao u
njih.
-
Nadamo se sklonitu. - zazove ga Ronan.
A 'ko ste, jel'te, vi?

81
Samo dvoje putnika u potrazi za toplim krevetom. Neemo vam stvarati nevolje. Bit
e nam dobra i slama u konjunici, ako nemate nita drugo.

Straar zabrunda. -Izgleda malo previe dobro za obinog putnika.
Ronan se nasmija. -I jesam dobro. Putujemo u posjet mom bratu.
-
Tko ti je brat?
Ne moe ga znati. ivi u Nizini.
Tako daleko od kue?
Da. Oenio je ker bogatog vlasnika imanja, ali mu je u zamjenu morao obeati da e
crniti.
S kakvom je lakoom izmislio priu. Ni najmanja naznaka nije odavala da lae. Straar se
smijao na Ronanovu priu.
-
Jadnik. I ti ide tamo ponuditi se crniti?
I ja, i moja ena. - ree on, pokazujui savijenim palcem u Julianninom smjeru.
Jo jednom mu je postala navodna ena. Morala je spustiti glavu, da joj straar ne bi

primijetio bijesni bljesak u oima.
-
Pa, pretpostavljam da bismo vam mogli ponuditi utoite za ovu no, s obzirom na to
da ete se ostatak ivota ubijati od posla.

-
Zahvaljujemo.
Je li straar primjetio kako je reagirala na Ronanove rijei? Pa, oito nije. ovjek je bio
glup k'o stup. Tek kad je upoznala Ronana poela je matati o drugaijem ivotu. Dok nije
upoznala Ronana, nije joj palo na um da nije bila sretna. Da je ivot neto vie od zatite
budueg kralja, neto vie od pokoravanja bratovim nareenjima. Bile su to uznemirujue
misli i mrzila je podsjeati se na njih.
Sreom, vratnice se irom otvore, nesigurne i klimave. Stanovnitvo je imalo sree to nije
bilo previe zainteresiranih za napasti tu njihovu zabitu rupicu, jer je Julianna bila prilino
sigurna da bi mogla sruiti vrata jednim udarcem nogom. Zacijelo je i Rossu to bilo jasno,
doim je doao ovdje. to ga je nagnalo da ostane? Valjda je pretpostavljao da ga nitko nee
tu traiti. Ili moda je uspio pridobiti roaka da se okrene protiv Brucea. Ili jo gore, moda je
platio ovom ovjeku da ga zatiti. Ili neto jo okrutnije, moda je Ross uzeo taoce kako bi
osigurao da e ga seljani zatititi. Osjeajui teinu u eludcu, Julianna je imala snaan
predosjeaj da se ovdje dogaalo upravo ovo potonje. Baci nervozan pogled prema Ronanu,
pokuavajui mu privui pozornost, ali nije je primjetio ili se ogluio.
-
-Ronane. - otro proapta.
On tek tad baci pogled na nju. -to je?- upita je istim tonom.
-
Moram odmah razgovarati s tobom.- Julianna je pokuala prikriti ispitivaki pogled, ali
82
imala je iznenadni osjeaj da ih se pomno promatra. Gotovo kao da su ljudi virili kroz
pukotine svojih klimavih prozora i vrata, vjerno pratei svaki Ronanov i Juliannin pokret, kako
bi ga prijavili Rossu. Zamiljala ih je kako vitlaju vilama, noevima, kuhaama, stolicama i
svim onim ega su se mogli doepati. Najei joj se koa na zatiljku.
-
Moramo otii. - apnu ne pogledavi ga. Oi su joj bile prikovane za straara na
sljemenu vratnica. Okrenu se kako bi pogledala gore i zastraujui osmjeh na njegovom licu
bio je dovoljan da joj se sledi krv.
-
Osjeam da su spremni posluiti nas na pladnju.
Krajikom oka vidjela je da se Ronan ukoio. Prsti mu stegnue uzde i on zaustavi konja,
nagnu se postrance, blie njoj, kao da mu prouava nogu.
-
I ja to osjeam. Ali ne znam kako bismo mogli otii.
I Julianna se pretvarala da prouava svoga konja. -Jo nisu zatvoriti vratnice. Mogli bismo
pouriti i probiti se kroz njih.

Ronan kimnu. - Bojim se da bi nam to moglo biti jedino rjeenje.
Jedna se vrata kripei otvore i na njima se pojavi mukarac zlokobnog izraza na licu; tijelo
mu se ocrtavalo pod svjetlom koje je dopiralo iz njegove kolibice. U ruci je drao sjekiricu.
-
Najbolje je da smjesta djelujemo. - ree Julianna. Nasmijei se naoruanom ovjeku
kako bi ga izbacila iz ravnotee. Djelovalo je. Posrnuo je, kao da se predomilja. Dobro, dok
je njegov uvar bio zbunjen, bilo je vrijeme za djelovanje. Julianna usmjeri Smjelog u
suprotnom smjeru, izvue ma ispod sedla i nahrupi na vratnice. Nestade zlog osmijeha
straara na sljemenu, dok je bezuspjeno pokuavao namjestiti strijelu; oprema mu iskliznu
iz nespretnih prstiju. Nasmijeila mu se dok je prolazila ispod. Iza sebe zauje razbjenjelu
rulju i gromovit Ronanov urlik.
-
Molim te, Boe, izvuci nas iz ove rulje pristaa! - zavapi prema Nebesima.
Iza nje su odjekivala kopita; uspije se osvrnuti i vidje Ronana kako juri prema njoj. Za
njima je, vitlajui orujem trala horda ljudi, viui prostote i diui tapove u zrak. No, bili su
pjeaci i ne bi im uspjelo uhvatiti Ronana i Juliannu. Uz obraz joj prozuji strijela i zabije se u
tlo nekoliko koraka ispred nje. Smjeli je pregazi. ini se da je straar napokon uspio odapeti
strijelu. Priljubivi se uz konja, potaknu ga na bri kas. Onaj je moda promaio prvi put, ali
nije mogla sa sigurnou rei hoe li drugi put pogoditi metu. Bol joj propara bedro. Bila je
pogoena! Julianna se nije zaustavljala. Nije provjeravala priinjenu tetu. Morala je stii do
drvea. Morala je dosegnuti toku gdje e biti sigurni. Vidjevi ono u mjestu, nije bila sigurna
gdje bi to moglo biti. Robert Bruce imao je puno vie protivnika od nekolicine neuraunljivih
grofova. inilo se da su mijenjali strane ak i oni u njegovom dvoritu, ili su u najmanju ruku
bili spremni uiniti to za odreenu cijenu, mogue po cijenu ivota njih dvoje. Probili su se
83
kroz drvee i Julianna upotrijebi ma kako bi odvratila grane koje su joj se opasno zanjihale
prema licu. Bedro joj je estoko bubnjalo, izazivajui drhtanje ruku. Ipak, nije ispustila uzde.
Niti se zaustavila.
-
Hej! - pozva je Ronan. -Moe usporiti. Nee nas slijediti dovdje.
Julianna uspori konja, a kad se zaustavila, uz bok Ronanu, baci pogled na bedro. Nema
strijele. Zacijelo ju je samo okrznula. Paljivo dotaknu ozlijeeno mjesto. Kroz poderotinu na
skutima, pa pravo kroz dugu potkoulju. Pod vrcima prstiju osjeti neto toplo i ljepljivo.
Samo centimetar blie i strijela bi joj se potpuno zabila u bedro.
-
Pogoena si?- Ronan joj podie ruku, oi mu se raire kad joj se pod mjeseinom
zacakli krv na prstima.

-
Nisam, samo porezotina.
I to je ozljeda. Daj, previt emo je.
Julianna kimnu, malo zadignu skute i otpara traku s ruba potkoulje.

-
Pusti mene. - ree Ronan.
Mogu sama. - otro e Julianna.
Ronan joj vrkom prsta zabaci bradu. Pogled mu se smeka.

-
Znam da moe sama, ali tu i tamo trebamo prihvatiti tuu pomo. Vjeruj drugima da
imaju najbolje namjere. ak i ako su ratnici. Moe mi vjerovati, djevojko.

Julianna proguta knedlu. Zato je morao biti tako prokleto pametan?
-
U redu.- Prui mu lanenu traku i dok ju je uzimao dotaknue im se vrci prstiju, aljui
iskru osjeta koje je i ranije iskusila. Osjeta koji su joj se sukobljavali u umu, i eljenih i
odbojnih u isto vrijeme. Polako je zadizala skute, dok nije izloila bedro. Kou joj je
nagrivala razderotina duga desetak centimetara.
-
teta to ti je ona budala nagrdila kou.
Julianna odmahnu glavom i nasmijei se puna ponosa.

-
Ratnica se nikad ne srami svojih oiljaka iz boja.
84
ETRNAESTO POGLAVLJE
idjevi krv na Julianninu bedru, Ronana preplavi bijes, tako silan da ga

doslovno zaslijepi. Obuze ga sirovi nagon da se okrene i rastrga na
komadie gada koji je iz nje izvukao ivotnu snagu. udom, smirila ga je
ista ta dama. inilo se da se nije uzrujala zbog ozljede. Umjesto toga, bila je ponosna na
nju. Ratnica se nikad ne srami svojih oiljaka iz boja. Kako je bila u pravu! Koliko se samo
puta Ronan divio vornatim, bijelim prugama na svom tijelu. Prisjetio se svake ozljede,
onoga tko mu ju je zadao i kojim orujem. Takoer se prisjetio kako se osvetio.
Julianna nije imala vremena osvetiti se, ali je imao osjeaj da uskoro hoe. Na ovaj ili onaj
nain. Osim to je imala strastvenu prirodu, jo je neto doznao o njoj - ispod povrine
leala je proraunata snaga s kojom je trebalo raunati. Kvragu, evo, probudila je udnju u
njemu. Ni u najluim snovima nije mislio da e upoznati enu poput nje. Samo ga je
zbunjivala, ak i onda kad ju je prvi put ugledao. elio je nastaviti s njom, zbog sve te
tajnovitosti koja ju je okruivala. Ali sad... Sad joj treba oguliti slojeve - odjee i uma.
-
Zato se smije?- upita ga, mrtei se na njega na nain koji je toliko oboavao.
Nita. - ree on, slegnuvi ramenima.
Nagnula je glavu i prouavala ga. - Mislim da bi bilo najbolje vratiti se do one kolibe. A s
prvim svjetlom, trebamo pouriti u Eilean Donan.

-
Kakav je tvoj plan?
Mislim da moramo razgovarati s Bruceom i Wallaceom. Trebamo pojaanje.- Glas joj
ispuni razoaranje, a plitka bora nagrdi elo.

-
Znam da si eljela sve sama dovritii.
Stisnuvi usne, ona slegnu ramenima. - Istina. No, nisam tolika budala da ne bih priznala
da ne mogu.
-
Nikad te ne bih nazvao budalom.- Svee vor na platnenoj traci kojom joj je previo
ranu.
-
Hvala ti.
Nema potrebe za zahvaljivanjem, moja gospo.
Znam, ali svejedno, to je zbog svega do sad. Imao si povjerenja u mene. Vjerovao si
mi. To mi je vano, pa ti zahvaljujem.Nagnuo je glavu prema njoj i povukao joj skute natrag na mjesto.
-
Kad doemo na farmu, mogu ti podrobnije pregledati ranu. Propisno je obraditi.
Julianna kimnu. - Bojim se da e je moda trebati spaliti.
85
Ronan se ugrize za vrh jezika. Posljednje to je elio bilo je spaljivati joj tkivo, ali nee se
raspravljati s njom, jer bi to bilo uzaludno.
-
Pourimo prije nego to dignu konjanike da krenu u potjeru za nama.
Da. Tko zna je li bilo jo izviaa u tim umama.
Zacoktae konjima i pourie natrag, putem kojim su i doli. Ni sat vremena kasnije, bez
traka bilo kakvog incidenta, uspjeli su se vratiti u grozd koliba u kojima su bili smjeteni no
prije. Ronan sjai i provjeri svaku od njih, kako bi se uvjerio da u njima nema neeljenih
stanara. Kad se uvjerio da je sve sigurno, uvede konja u veu kolibu, dok ga je Julianna
slijedila. Ronan svojim kremenom zapali svijeu.
-
Istimarit u konje i smjestiti ih, a ako hoe, ti donesi malo drva za vatru.
Ronan kimnu glavom. - Zakljuaj vrata.

-
Ne smatram to nunim.
Svejedno, tako u biti mirniji.
Sreom, nije se prepirala s njim. inilo se da su pronali mjeru, znajui kad je onaj drugi
bio u pravu, pa se nisu vie prepirali zbog prepirke same. Prije nego to je otiao, Ronan se
odupre porivu da je uhvati za ruku i privue u zagrljaj, u sluaju da se nikad vie ne vide.
Moglo bi i ne biti grljenja. Nakon to mu je to ve prije postalo jasno, bio je uvjeren da e ona
po svaku cijenu pokuati zadrati distancu. I to bi bilo sigurnije za njih oboje. Nije znao tko joj
je bio brat i nije se htio zavaditi s njim. K tome, bilo je oito da su njih oboje imali ciljeve u
ivotu, a njihova veza nije bila dio toga. Uz posljednji eznutljiv pogled koji mu je, kvragu,
uzvratila, zatetura prema vratima. Nema mu druge nego pobrinuti se vratiti. Uspokoji ga zvuk
struganja letve po vratima. Uinila je to je traio. Ronan se okrenu prikupljanju drva po umi
i traenju bilo kakvih korisnih predmeta. Zabrinut zbog njezine ozljede, nije se dugo zadrao.
Vjerojatno ju je estoko boljelo. A onda ga trecnu jasna spoznaja - ponestalo im je viskija.
Prokletstvo! Pokuca na vrata koja Julianna hitro otvori. Proviri irom otvorenih oiju, sa
isukanim maem. Najljepi prizor koji je ikad vidio.
-
Vratio si se.- potvrdi oito, uz uzdah olakanja u glasu.
Kad je uao Ronan primijeti da joj se bol urezala oko oiju.

-
Djevojko... nemam vie viskija.
Onda je dobro to sam pokupila malo od onih nitkova.- Ona prekopa bisage i podie
dvije pljoske iroko se osmjehujui, kao da je pronala veliku nagradu.

-
Da, zbilja dobro. Potpalit u vatru, a onda bi bilo najbolje da se pobrinem za tvoju
ranu.
Osmijeh joj izblijedi i ona kimnu glavom. - U redu.
-
Boli li te?- upita je slaui drva na ve postojei ar. Ovaj put nee trebati tkaninu da
86
bi potpalio vatru.
-
Malo.
Ronan se nasmijei. Vjerojatno je podcjenjivala bol. - Doi sjesti.

Rairi karirani plaid po podu i ona se smjesti na njega ispruenih nogu.
-
Izgleda drugaije uz svijee nego pod mjeseevim sjajem. - ree, iznenada
izgledajui srameljivo.
-
Ajme, djevojko, ti si ratnica. Pokai mi tu ozljedu.- Njegova osornost kao da ju je
umirila i ona se nasmijei zadiui skute dovoljno visoko da bi otkrila krvavi platneni zavoj na
bedru, poprilian dio raskone noge i kitnjaste arape. Nije oekivao da e vidjeti tako
probrani ukras na eni koja je vie pazila na svoje oruje nego na haljine. No, nije imao
vremena diviti joj se; zavoj je bio natopljen krvlju. Prokletstvo. Ako ozljeda jo uvijek krvari,
morat e je zatvoriti ugrijanim metalom. Tako dugotrajno krvarenje ukazivalo je na duboku
ranu i na to da joj tijelo nije bilo u stanju zaustaviti ga. U savrenom svijetu, imali bi
iscjelitelja koji bi zaio ranu i stavio lijep, topao oblog od ljekovitog bilja za ublaavanje boli i
sprjeavanje infekcije. Ali, naalost, bili su sami u kolibi mrtve obitelji, bez iega osim
potreptina koje su nosili u bisagama.
-
Trebat u jo malo platna od tvoje potkoulje. - glasno je razmiljao.
Julianna kimnu glavom i otpara jo nekoliko traka. - Ova potkoulja je ve ionako za baciti,
pa je moemo upotrijebiti koliko god nam bude potrebno.

Ronan uze trake, elei da barem moe zakuhati lonac vode... Iako je imao lonac, nije
imao toliko vode. Samo je jo malo ostalo u njegovoj mjeini za vodu, a nije imao vremena
ponovo je napuniti. Bunar izmeu koliba bio je zaprijeen kladom - vjerojatno su to uinili
istih oni ljudi koji su pobili ovdanji ivalj. Inae je bio puno bolje pripremljen, ali spaavajui
vlastite ivote, i to barem triput u posljednjih dvadeset i etiri sata, imao je vanijih briga na
pameti od nadopunjavanja zaliha vode. Sreom po njih oboje, bila je dovoljno prisebna uzeti
viski.
-
Dri se, djevojko.- Svojim bodeom oprezno razree krvavi zavoj.
Julianna prosikta, miii joj se zategnu, ali ostade mirna. On baci zavoj u vatru i zagleda
se u ranu. Runa je posjekotina zjapila, ali, inilo se da ne krvari obilno.
-
ini se da je nee trebati spaljivati. - ree s olakanjem u glasu. Nije elio to uiniti.
Nije joj htio izazvati bol i nije mogao podnijeti biti onaj tko e je dodatno povrijediti, ak i ako
bi joj to moglo spasiti ivot.
-
Plaila sam se da e je jahanje jo vie rastrgati, ali bilo je mudro od tebe povezati je
u umi.- Glas joj je bio mekan, zadihan i zapitao se hoe li se onesvijestiti.

-
Evo, uzmi gutljaj.- Podigao joj je jednu od pljoski do usana i promatrao je dok je
87
uzimala prilian gutljaj. - Sad ti ga moram izliti po nozi. eli li u neto zagristi?
-
Nudi li sebe?- Juliannine se usne podsmjeljivo izvie.
Ronan se nasmija. - Ne, s takvom ozljedom vjerojatno bi se zanijela.

-
O, neu jako zagristi.
Ronan proguna u nevjerici. - Vidio sam kako ovjek pregriza koni pojas na dva dijela.
-
Pojas, dobra zamisao.- Julianna urno odveza pojas sa struka i jedan njegov kraj
stavi u usta.
-
Hajde! - promumlja.
Ronan joj se zagleda u oi mrzei to to je namjeravao uiniti, ali znao je da je nuno.

Izlije. Julianna iskolai oi, stisne vilicu, a usne joj problijedie. Ispljunu pojas i zavriti iz
svega glasa. Kad joj je ruka zamlatarala, a stisnuta aka poletjela prema njemu, on se
izmaknu ulijevo. Ronan skoi na noge i povue se pokuavajui se ne smijati.
-
Vraka reakcija, djevojko.
upino!
On se tada nasmija. - Rekao sam ti da nije dobar osjeaj. to je bilo s tvojim drugim
ozljedama, nisu ih istili viskijem?

Julianna stisne zube i par puta dugo i teko udahne. - Bila sam u nesvijesti. Sigurna sam
da jesu, ali se ne sjeam.

-
Eto, sad ima jo jednu priu za ispriati.- I dalje se smijui, prui joj pljosku da
gucne.
-
Iako bi pria bila jo zabavnija kad bi mogla rei da si me izmlatila. Ako eli to
dodati, pretpostavljam da bih trebao protrljati bradu za vrijeme prie.

Julianna se nasmijei, prinosei pljosku usnama. Prije nego to je otpila, ree, - Mislim da
hou.
Nakon to je kratko udahnula i otpila povelik gutljaja opojnog pia, Ronan opet klekne
pokraj nje. Prouavao joj je ozljedu. Iako je povrinu prekrivalo nekoliko kapljica krvi, inilo
se da je, za sada, krv nekako drukije zavrila svoj tok. Zacijelo je vrlo brzo nakon previjanja
namoila laneno platno. No, pobrinuo se vrsto ga pritegnuti, to je, najvjerojatnije, pomoglo
zaustaviti krvarenje.
-
Ne mislim da je trebam spaliti. Ja bih je ponovo previo, a im stignemo u dvorac,
neka ti je pregleda vidarica i pripravi ti melem.

Julianna kimnu. -Slaem se.
Ronan joj platnenom trakom povee ozljedu, pazei joj na nogu, ali je vrsto povee.
-
Danas ste bili hrabri, moja gospo.
Kao i ti.
88
Ronan potaknu vatru i potom se skrasi pokraj nje.

-
Dobar smo tim.
Moda u ti dopustiti da mi bude zamjenik.- Glas joj je zvuao pomalo zadirkujue.
Moda te budem drao za rije. Ne bih imao nita protiv da mi uva lea. Dovoljan
mi je dokaz to kako ti je predosjeaj rekao da emo biti napadnuti.- Uze gutljaj viskija,
osjeajui kako mu grije utrobu. - Zatim i nain na koji si se borila u umi. Besprijekorno
cilja, a intuicija ti je izvanredna.

Ronan zgrabi svoju torbu i iz nje izvadi zobene lepinje.
-
Gladna?
Ona odmahnu glavom. - Ne ba.

-
Hoe li pojesti barem jednu? Izgubila si malo krvi i tijelu bi ti dobrodolo neto hrane
za povratiti snagu.
Julianna kimnu glavom i uze ponuenu zobenu lepinju, grickajui je poput djeteta kojem
se gadi veera. Ronan stisnu eljust da se ne bi nasmijao. Izgledala je upravo poput Tada
kad bi jeo zobenu lepinju.
-
Osjeam tvoj smijeh. - promrmljala je.
Kako to?
Malo podrhtava i stalno stiska eljust, a osim toga, mogu ti to vidjeti u oima.
Pogleda ga, vrsto drei oi na njegovima. - Ima dobru krinku, Ronane, ali uspjela sam
te upoznati u posljednjih nekoliko mjeseci. Izvjetili su me u prouavanju ljudi. Mogu te

proitati, ak i ako to ne eli.
Zato mu je od njezinih rijei uzavrela krv od elje? Je li to bilo zato to je bila dovoljno
zainteresirana da bi ga prouavala, promatrala? Ili zbog toga to ga je razumjela. Bila
povezana s njim na nekoj drugoj razini. Jedino su mu braa, Magnus i Blane bili bliski,
sposobni itati mu misli. ak ni njegove sestre, Lorna i Heather, nisu mogle prodrijeti ispod
njegove mirnoe kad bi htio neto sakriti. Zbliio se i s roacima, Danielom i Brandonom. Bili
su prijatelji jo od malih nogu, mukarci koji su skupa odrastali, viali se dovoljno esto jer
su ivjeli u istom dvorcu. No, svi su mu oni, braa, sestre, roaci, bili krv. Oekivao je da ga
donekle razumiju. Proveli su skupa godine odrastanja. S druge strane, on i Julianna... Iako
iza njih nisu bile godine, inilo se da je postojala ta mona veza - povezanost izmeu njih
dvoje koja je bila puno dublja od nekoliko vruih poljubaca. To ga je smrtno prestrailo. I
oaralo.
-
to ako ti kaem da sam elio da me proita?- Ronan joj se mrvicu primaknu, ne
usuujui se dotaknuti je, ali dovoljno blizu da podijele toplinu.

Julianna zatvori pepeljasto sive oi na minutu, duge su joj trepavice natkrivale jagodice.
89
Kad ih je podigla, na oi joj navru suze, blistajui na svjetlosti vatre.

-
Moda je od viskija, ili od boli, ne znam od ega je, ali rekla bih da mi se to svia.
Ja...- Oblizala je usne, brzo trepui. Rukom se igrala sa svojim skutima. -I ti mi se svia,
Ronane. ini da osjeam ono za im sam udjela.No, u isto vrijeme, patim zbog tebe, jer
znam da mi je to nedostino.- Proaptala je posljednje rijei i obrisala suze koje su joj
pobjegle, ostavljajui blistave tragove na njezinoj mekoj koi.
Ronan nije znao zbog ega je prevalio te rijei preko usana, ali u trenutku kad je otvorio
usta, prolile su se poput ispovijedi odavno izgubljenog ovjeka. - Ne mora biti tako. Ovdje
sam. Primi me.

Odmahnula je glavom i pogledala u stranu.
-
Ne razumije. Ne mogu. Viski nam je oboma udario u glavu.
Njeno je odbijanje osjetio poput fizikog udarca. Kako ih je mogla zanijekati, kad je bilo
tako oito da bi mogli usreiti jedno drugo? Nije bio siguran je li to bila ljubav, gotovo je bio
siguran da ne moe biti. Ali, to nije znailo da jednog dana nee biti. No, bio je uvjeren da bi
trebali biti skupa. Uhvati je za ramena, prisiljavajui je da ga pogleda. Njezino tijelo mu bez
opiranja skliznu u ruke. eljela je da je dotakne, da joj pokae kako bi moglo biti drugaije,
nije li?
-
Moemo uiniti da ovo uspije. - ree on.
to? to da uspije?
Pitanje joj je bilo na mjestu, a on nije znao ima li prave odgovore, samo je znao da eli
pokuati.
-
Mi, ovo.- Te dvije izgovorene rijei potvrdio je svojim usnama, upijajui njezin
zemljani miris i okus viskija s usana.

Julianna se ispoetka opirala, borila, no onda se ovjesila o njega. Omotala mu ruke oko
vrata, nagnula glavu da bi produbila poljubac. Venama mu zakolae nadirue emocije sline
onima koje bi osjeao nakon bitke. Pobjeda je bila nadomak ruke. Ali, nije bio siguran u
emu je bila ta pobjeda. U tome to ga je poljubila, zasigurno. No, je li doista bio spreman
prihvatiti ponueno? Dovraga, jest. I prokletstvo, nije! Istina je bila da je Ronan bio jedan
zbunjeni nered. Um mu je lutao u tisuu razliitih pravaca, kad god bi Julianna bila u blizini.
Osiguravanje obrane kraljevstva, pa odanost Bruceu i Wallaceu, dunost prema obitelji.
Svaku od tih zadaa bio je u stanju odraditi zatvorenih oiju i s desnom rukom vezanom na
leima.Uostalom, mogao se jednako dobro boriti i drugom rukom. A sad, tu je bila i Julianna.
Kad je bila rije o njoj, proimao bi ga zatitniki poriv. Borio bi se na ivot i smrt. Sukobio bi
se sa svakim tko bi se usudio nauditi joj. Nije bio siguran nitko tko bi se odnosio loe prema
njoj. Toliko je bila estoka Ronanova naklonost, ili u najmanju ruku opsjednutost njome.
90
Jezik joj je milovao njegov, ispunjavajui ga dubokom urnou. Kurac mu se ukrutio,

pulsirajui od potrebe da se zakopa duboko u nju. Zastenja kad mu se njene grudi oeae
o prsa.
-
O, Ronane...
Morao je odbaciti sve misli koje su mu bjenjele u glavi. Sad nije bilo vrijeme za
preispitivanje misli i osjeaja. Sad mu je u naruju bila lijepa ena. ena koja je eljela
njegovu panju i za kojom je udio. Ujutro e moi raspraviti budunost, dok budu jahali
natrag u Eilean Donan. Za sada, mogu samo sahnuti u meusobnom zagrljaju. No, ljubljenje
je najdalje to e sebi dopustiti. Moda ak i nekoliko dodira. Bila je ozlijeena. Potreban joj
je odmor. Ako poduzmu i korak dalje, to e im oboma zapeatiti sudbinu, a s koliinom
viskija koju su popili i po ivot opasnim bitkama u posljednja dvadeset etiri sata, nijedno od
njih nije bilo sposobno donositi drastine ivotne odluke. Juliannini prsti masirali su mu lea,
pratei put uz njegovu kraljenicu do ramena.
-
Vodi ljubav sa mnom. - promrmljala je.
91
PETNAESTO POGLAVLJE
ulianna ni u ludilu nije eljela da joj te rijei pobjegnu s usana. Jer zapravo,
eljela je voditi ljubav s Ronanom, snivala je o tome, stalno je razmiljala o tome,
ali u stvarnosti? Oivotvoriti to? Srce eli ono to ne moe imati, podsjeti se
gorko. No, biti u njegovom naruju - to ju je odvelo negdje drugdje, osjeala se cijela iznutra.
A sad, kad su rijei bile izgovorene, nije ih htjela povui. Zadivljujuom jasnoom shvatila je
da joj je srce preuzelo vodstvo i zatraila ono to nikad prije nije imala muda traiti. Povukla
se, prekinuvi poljubac, s rukom na njegovim prsima, gdje je mogla osjetiti kako mu srce
udara jednako brzo kao i njezino. Gledajui ga u oi, vidjela je kako se u njima zrcale sve
elje, potreba i strah koje je i ona osjeala.
-
Vodi ljubav sa mnom. - ree odluno. - Ovdje. Veeras.
Ali...
Julianna odmahnu glavom, pritisnuvi mu prst na usne. - Ne trai izgovore. I prije sam ti
to dopustila. Oboje smo odrasli ljudi i dok, iz dana u dan drugi vladaju nama, ovdje smo
sami.-
Ali savjest mi je jo uvijek ovdje. - ree Ronan, iako ne tako odluno kao u umi.
Jednako kao i moja. A i jasno je.
Ronan suzi oi. - to?

Julianna se nasmijei, lagano mu rukom zagrebe po prsima, osjeajui ispod prstiju kako
mu se steu miii.
-
Nisam poput drugih ena, Ronane.- Shvatila je da bi zbog tih rijei mogao pomisliti
da samu sebe oznaava raskalaenom. to nije bila istina. Ugrize se za usnu, shvativi
svoju pogreku. Kako mu objasniti? - Gle, moda se nikad neu udati. Ne mogu. Iz tog sam
razloga ovo to jesam. Zbog toga sam imala ljubavnika prije nekoliko godina. Ali to ne znai
da ne elim osjeati... neto. Biti bliska s nekim.
Ronan stavi ruku na njezinu i stisnu je. - Znam kako se osjea.
-
Zbilja?
Da. Nita ne znam o okolnostima u kojima se nalazi i ne mogu te usporeivati sa
sobom. Ja se mogu oeniti. Moja obitelj to zbilja eli, ali ne mogu pustiti ma koju enu u svoj
ivot. Samo bi patila.
Julianna spusti pogled na njihove ake. Prouavala je obrise vena na zadlanici njegove
prevelike ake. U potpunosti je obujmila njezinu. ak i samo zbog tog obinog dodira,
osjeala mu se bliskija.
92
Rekao si da me dri nagradom. - ree Julianna i opet ga pogleda koristei priliku.
Ronanov pogled ju je probadao.

-
Jesam. Jo uvijek vjerujem u to.
Pa, ja vjerujem da si i ti nagrada. Nagrada koju bi svaka ena poeljela. Nemoj se
skrivati iza svog maa i straha da e nekoga povrijediti kad bude izgubio
zanimanje.Svatko tko je imao zadovoljstvo poznavati te, ve zbog toga je bolji.
Ronanove oi potamnjee od emocije koju nije mogla odgonetnuti.
-
Tada smo par, nas dvoje. Ti vjeruje da se nikad nee moi udati, a ja se odbijam
oeniti.- On se nasmijei, pomalo nahereno, a ona osjeti bol u srcu.

-
Upravo zbog toga elim voditi ljubav s tobom. Ne postoji nitko s kim bih radije
podijelila takvu prisnost.

I nitko drugi nije obeavao da e biti tako divan u tome. Ve sam njegov dodir, pritisak
njegovih usana na njene, izazivali su joj nemir. Kako bi bilo kad bi otiao korak dalje?
-
Julianna, priznajem ti jednaku elju... I vjeruj mi kad kaem da sam se morao
obuzdavati. Izuzetna si, sve si ono o emu sam ikada sanjao.

-
A ipak...- poticala ga je, elei sve uti.
Previe te potujem da bih te uzeo na podu poput obine puanke.
Ne sumnjaj da ti ne bih dopustila da me uzme kao obinu puanku.
Ronan ispitivaki podie obrvu.

-
Dopustila bih ti da me uzme kao enu koja jesam - ratnicu plemenitaicu.
Gledala ga je opinjeno kako guta knedlu u grlu- njezine rijei su uvelike utjecale na
njega.
-
Hoe li me tvoj brat ubiti?- proapta on, prinosei joj ruku svojim usnama.
Vjerojatno, ako dozna.
Tko ti je brat?
Julianna izbjegnu njegov pogled. Kad bi mu rekla, Ronan bi je bacio na njezinog konja i
zahtijevao da se smjesta vrate u Eilean Donan.
-
Nitko o kome trenutno elim razmiljati.-
Ronan se na to namrti i lagano je ugrize za zglob kaiprsta. - Zato mi nee rei?

Prije ili kasnije, Ronan e i sam otkriti, ali trenutno nije htjela razgovarati o tome.
-
Rei u ti sutra kad se vratimo.
Kad me probode maem, jer sam uzeo neto to nije moje?
uvi ga kako govori uzeti, prisjeti se svega onoga o emu je matala da ini s njim...
-
Ne moe uzeti ono to ti je ve ponueno, Ronane. Ali uvjeravam te, neu otrati
rei mu.I neu te preklinjati da me oeni.

93
Nisam siguran bi li se trebao uvrijediti.
Zato bi se uvrijedio?
Ronan joj namignu. - Jednom kad me ima u krevetu veina cura moli za jo.
Zadirkujui bljesak proe mu oima i Julianna je oboavala vidjeti i njegovu zaigraniju
stranu. Bio je tako jak i moan ovjek. Ozbiljan, smrtonosan. Njean kad joj je vidao ranu,
strastven kad ju je ljubio i dodirivao. Vidjeti ga kako se ali bila je samo jo jedna njegova
strana koja joj je se zarinula u srce.
-
Tako si siguran?- i ona je njega zadirkivala.
O, da.- Prignu se na samo dah od nje i proapta, - Mogu postii da i ti preklinje.
Val vreline pomete je od tjemena do nonih prstiju. Bedro je nije vie boljelo. Bila je
sigurna da bi je mogao prisiliti da moli. Nije li ga ve nekoliko puta do sad molila da vodi
ljubav s njom? ovjek je imao svako pravo biti samouvjeren.
-
Dokai. - uzvratila je.
Ronan se zloesto nasmijei. - Volim izazov.

Prije nego to je uspjela odgovoriti, polizao joj je donju usnicu i povukao je zubima.
Raspale je drhtaji vrue elje, skupljajui se u njezinu sreditu. Gospode dragi, odbila je
preklinjati. Moda bi ga trebala prisiliti da bude taj koji e moliti za jo. Da, zvualo je kao
izvrstan izbor. Julianna zubima zarobi Ronananov jezik i usisa ga u usta. On zarei, a
njezino se spolovilo stisnu od tog dubokog, titravog zvuka. Milovao joj je ruke, njeno
masirao ramena, lea, vanjsku stranu rebara, a zatim i donju ivicu grudi. Bradavice su joj
bile tvrde, nabrekle, udjele su za njegovim dodirom, ali nije im se pribliavao. Umjesto toga,
izluivao ju je milujui je posvuda osim tamo. Bio je dobar... jako dobar. Jedva da su i poeli,
a ona se ve topila. Postalo joj je jasno zato ga je onih nekoliko ena u dvorcu zadihano
proganjalo. Tko zna to budunost sprema? Nije se usudila misliti na to ni trenutak dulje.
Noas je bio samo njezin. Julianna njeno prekinu poljubac, odgurnu ga na lea i uspravi se
na koljena, malo se trgnuvi kad osjeti otru bol u bedru. Ne skidajui pogled s njegova,
otkopa pojas i pone se sporo razodijevati. Svukla je svaki pedalj tkanine, polako,
zavodljivo. Vidjela je kako mu se oi ire, a zatim postaju teke. Prsa su mu se poela
ubrzano podizati i sputati. Koliko god je elio zadrati kontrolu, elja mu je rasla sa svakim
djeliem odjee koji bi svukla. Julianna odbaci haljinu i kleknu samo u potkoulji, primjeujui
koliko je bila otrcana, toliko da su joj ukruene bradavice strale kroz tkaninu, a oba su joj
zagasita kruga bila jasno vidljiva. Ronan upre oi upravo na to mjesto, to ona bez odlaganja
iskoristi. Lagano izvije lea, a zatim zgrabi vezice po sredini prednjice.
-
Priekaj! - ree Ronan grubim glasom. - Pusti mene.
94
Julianna umiri prste i prieka. On dohvati vezice izmeu palca i kaiprsta. Sporo ih je
povlaio i inilo se da je fijukanje njihovog razvezivanja odjekuje sobom. Podie se na
koljena, tako da su oboje suelice kleali. Dok joj je srce tutnjalo u uima, Julianna uvidje da
oteano die. Bila je gotovo gola. No, osjeala se potpuno izloena. Potkoulja joj je bila
razvezana, a prednjice rastvorene gotovo do pupka iroko su joj izlagale dekolte. Ronan joj
prstom prijee od udubine na grlu, preko udoline izmeu grudi do trbuha. Julianna upije dah,
uvue trbuh. Koa joj se najei i ona zadrhti.
-
Meka si nego to sam zamiljao. - proapta Ronan. Prignu se i poljubi je u kljunu
kost. Milujui je usnama i trljajui nosom, sputao se niz udolinu izmeu njezinih grudi. Prsti
su mu njeno pratiti liniju oiljka iznad njezinih grudi, ponovno joj oduzimajui dah. Rana od
bodea otprije tri godine. - Mislio sam da e biti tvrda, ilava, ali nisi.- Zvuao je zapanjeno.
- Kad si jutros zbacila plaid, bio sam zapanjen vidjeti takvu enstvenost.- Dotaknu joj jo
jedan oiljak na ramenu, od buzdovana, iji su joj se nazubljeni iljci bili duboko zabili u
meso i boljeli poput pakla.
-
Misli li da sam mukobanjasta?- upita ga, poevi se osjeati pomalo nezgrapno.
Prsti su joj poivala na njegovim ramenima, pa se nagnula kako bi prebacila teinu na

neozlijeeno bedro.
-
Ne, nimalo. Ali tako si snana. Nisam mogao ni pomisliti da ena moe biti i snana
i... zavodljiva. Ali, dokazala si mi da grijeim. O toliko toga. ak i o tvojim oiljcima. Oni
priaju priu o eni punoj snage i hrabrosti. Divim ti se.
Vrelina joj zaari obraze i ona odvrati pogled ne znajui kako bi trebala shvatiti njegove
rijei. Ronan joj prstom podie bradu, prisiljavajui je da ga pogleda.
-
Moje rijei i dalje vrijede. Ti jesi nagrada. Bogatstvo koje hoda meu nama. Boica
Julianna. Nitko od nas nije shvaao kolika je ast biti u tvojoj prisutnosti. I to ne samo zbog
ovog dara koji mi daje. Ja sam...- On odmahnu glavom. -Nisam dobar s rijeima, moja
gospo.
Njezino srce preskoi. - Ali, jesi.
Julianna mu pritisnu dlanove na lice, osjeajui kako joj ekinje na njegovim obrazima
golicaju kou.
-
Nikad prije nisam ovoliko dugo razgovarao sa enom. Osjeam se kao budala.
Julianna se tiho nasmije. - Jo jednom, u dobrom si drutvu. Dosta je bilo razgovora. Sad
me poljubi.
Ronan je vrsto privije uz sebe, ruke joj omota oko struka i usnama okrznu njezine. U
poetku je bio njean, kao da testira vodu. Bilo je senzualno, sporo, jezici su im se stopili i
milovali, kao da su imali svo vrijeme ovoga svijeta za probati jedno drugo. Julianna zgrabi
95
stranji dio njegove duge koulje i izvue je iz plaida, a zatim mu rukama prijee preko golih
miia uz kraljenicu. Pod vrcima prstiju osjeti vornate oiljke koji su mu prekrivali lea.
Ratne rane. Znak pravog ratnika. Bio je topao, ilav, ista snaga. Osjetio je kao da je njezin
dodir zapalio neto unutar njega. Poljubi je ushiujue estoko. O, ovo je Ronan kojeg je
poznavala, snaga i strast iza poljupca koji ju je istovremeno inio i slabom i jakom. Dok mu
je rukama prelazila uzdu kraljenice, ukopavi mu ih u ramena, i Ronan je nastavio
istraivati. Sputao ju je zakaivi palce u njezinu potkoulju i povukavi je preko ramena i niz
ruke. Ispuni je uzbuenje; preplavi je. Nije bio poput titonoe. Ronan je znao kako joj
dodirom izvui uzdah, a jedva to su odmaknuli dalje od poljupca. Ili, moda je to bilo zbog
naina na koji je disao. Svakog njenog dodira, njegovog mirisa, njegova bia. Julianna mu
izvue ostatak koulje iz plaida, tako da je mogla osjetiti njegov trbuh - jo jedno
namrekano prostranstvo irokih, muevnih miia. Kad je rairila prste na njegovim golim
prsima, Ronan joj siktavo dahnu na usne.
-
Ajme, djevojko...- promrmlja i skliznu usnama s njezinih, utirui provokativnu stazu
du njezine brade i vrata. Gorjela je svugdje gdje bi je dotaknule njegove usne. eljela je da
se i on osjea isto. Julianna prisloni sljepoonicu na njegovo rame, a usne na vretenasti vrat.
Ronan opet itavo dahnu. Lizao ju je po tijelu, a ona je oponaala njegove poteze, vrhom
jezika liznula mu je slanu kou prije nego to je pritisnula usne kako bi ga njeno posisala.
Njegov miris dotaknu joj nosnice, izazivajui joj neto udno u utrobi. Kao da ju je i sam
njegov miris mogao razoruati. Prije nego to je uspjela pomnije ralaniti svoju opinjenost
njime, vie nego s bilo kim koga je ikad upoznala - Ronan joj obuhvati grudi i palevima joj
prijee preko nabreklih bradavica. Julianna dahnu, isprsi se, potpuno mu ispunjavajui ake
svojim grudima. Bio je topao, ali koa joj je ipak bila prekrivena jeurcima i kroz nju prostruji
zimica zabrinjavajuih razmjera. Snoaj sa titonoom bio je zabavan, uzbudljiv, ali nikad
nije u njoj izazvao ovakav odaziv. Voenje ljubavi s Ronanom bilo je sasvim drugaije
iskustvo, takvo da joj postade jasno zato su ene preklinjale za jo. Da nije prisegnula da
nee, doista bi ve mogla preklinjati. Ronan kliznu ustima s njezinog vrata i poljubi joj
udolinu izmeu grudi, trljajui se o mesnate breuljke. Njegov vreli dah milovao joj je tijelo i
ona zacvili. eljela je da joj okusi bradavice. udjele su upravo za tim i nije mogla shvatiti
zato. titonoa joj nikad nije poljubio grudi. Dirao bi ih, igrao se bradavicama, ali
nikad...Vreli vrui barun dotaknu joj vrh jedne dojke. Julianna vrisnu. Njene oi, za koje nije
ni znala da su bile zatvorene, irom se otvore i pogled joj padne na Ronanov ruiasti jezik
koji je palucao oko njene bradavice. Gledala ga je, hipnotizirana, dok je kruio oko vrka,
palucao preko njega, a zatim ga usisao u usta. Sveti... Um joj se isprazni i od nje ne osta
96
nita doli gomile vrelog, opakog utiska. Obujmi mu glavu, provue mu prste kroz kosu i
vrsto ga zgrabi za zatiljak.
-
Nemoj prestati. - zajei.
Ronan se nasmije i besramnom brzinom prijee jezikom preko njezina tijela. Traiti od
njega da ne prestane ne smatra se preklinjanjem, zar ne? Nije znala. Nije je bilo briga. Nije
bilo vano izgubiti u tom izazovu dok god joj je inio to to ini. Drhtavim prstima Julianna
pusti Ronanovu glavu, krenu mu istraivati prsa i pronae njegove sitne bradavice. Bile su
tvrde, a kad ih je njeno stegnula, on zastenja. to bi uinio da ih stavi u usta? Jo uvijek su
kleali licem u lice, pa ga Julianna lagano gurnu.
-
Skini odjeu i legni. - apnu mu uz vrat. Ronan je iznenaeno pogleda. Postupno joj
je nadirala hrabrost, ali se raspri kad ga je pogledala. Jedini razlog tome bila je njezina
zabrinutost da bi mogla rei ili uiniti krivu stvar. Ronan je bio strunjak za voenje ljubavi, a
ne ona.
-
Kako vi kaete, moja gospo.- Ronan se odmaknu od nje nekoliko centimetara, izvue
iglu iz svog plaida, baci dugi komad tkanine iza sebe i svue koulju.
Julianna je sjedila na petama i promatrala kako mu se zlatasta koa posuta svijetlim
dlakama ponovo otkriva pred njom. Zastade joj dah i osjeti vrtoglavicu. Ronan je bio lijep.
Kao da je bio oblikovan od kamena, ali kad ga je dotaknula, znala je, da iako je bio miiav,
jednako tako bio topao i podatan. Slijedila je ruiasti oiljak blizu njegovog ramena - od
njezina baena bodea. Lijepo je zacijelio, ali ipak bi voljela da je promislila prije bacanja.
-
Ne brini zbog toga, djevojko. Ja bih uinio isto.- Nasmijeio joj se i pogladio je po
obrazu. Dodir mu je bio utjean i bilo joj je drago da joj nije zamjerao to ga je ozlijedila. -
Osim toga, nikad me nije ozlijedila ena. Ovo mi je najdragocjeniji oiljak.

Julianna se nasmija i ugrize za usnicu. - Svejedno, jo uvijek mi je ao.
Namjestivi svoj plaid, legao je na lea, dok mu je vatra bacala rasplesane sjene po tijelu.
Je li mislio da e se predomisli? Je li zbog toga zadrao plaid? Moda. Ali i ona je otkrila da
joj se svia ta nota tajnovitosti. Mogla je istraivati dio po dio njega. Vie od svega eljela je
prikriti tu notu. Svako malo bi se mrvicu preplaila, ali duboko u sebi, htjela je ovo. Htjela ga
je osjetiti u sebi. eljela je biti voljena, barem samo veeras. Vodila je samotan ivot, a
sudei po nainu na koji se odvijao, nastavit e tako ivjeti. Osim trenutano. Noas e se
pretvarati da je ivot drugaiji. Julianna je polako puzala na koljenima, shvaajui svakim
centimetrom da ju je otkrio i da se prisjea svih onih trenutaka kad ga je prouavala dok je
bio pod groznicom. Zaustavila se kad mu se primaknula i sjela na pete. Zuriti mu u prsa bilo
je previe napasno. Prijee pogledom preko njih, pa ga pomilova, osjeajui pod rukom
poznato prostranstvo.
97
Sjea li se da si me ljubio kad si imao groznicu?- upita ga.
Ronan kliznu rukom preko njezine i privue je blie. Ona ga obuhvati dugom rukom,
ispruivi se na njemu, tako da su im se doticala rebra.
-
Sjeam se da sam to sanjao.
Bilo je stvarno.- Juliannu iznenadi mekoa vlastitog glasa.
I bilo je jako dobro. - ree on.
Usne joj se izviju u osmijeh. - Da.

-
Doi ovamo.
Nije oklijevala prignuti se da ga poljubi, zadovoljna to joj je dopustio biti gore,

preputajui joj veu kontrolu. Dok ju je ljubio, skliznuo je rukom ispod njezine potkoulje,
vatreno je milujui od glenja do prepona. Julianna zadrhti i snanije ga poljubi. Kad joj je
stigao do stranjice, vrsto je stisnu. Ona uzdahnu. Milovao joj je bokove, ogoljena rebra,
trbuh, donju ivicu grudi; svaki je dodir bio mekan, ali tako moan u svojoj estini i
privlanosti. Meunoje joj je bilo vlano i zgreno u iekivanju da je ispuni. Ronan skliznu
rukom izmeu njezinih bedara i blago rairi prste, prisiljavajui je da rairi noge za njega.
Uinila je to bez oklijevanja i zastenjala kad je kliznuo prstom preko njezinih vlanih nabora i
pomilovao ovrsnuli grumeni njezina uitka. Ve je i ovako bilo dobro s ovim ovjekom.
Meunoje joj se zgri, a utroba zadrhti. Propnu se prema njemu, elei produbiti prekrasne
osjete koje je milovanjem izvukao iz nje. Bili su joj potrebni. Odbijala je preklinjati za jo,
osim vlastitim tijelom. No, tada on gurnu prst u nju. I ona vrisnu - prodahta i ugrize se za
jezik da mu ne bi rekla da prestane.
-
Tako si vlana. Htjela ti preklinjati ili ne, tijelo ti plae za jo.- Ronanov glas je bio
dubok, izazivaki i kliznu joj preko tijela s istom milinom kao i njegove ruke.
-
A to je s tvojim tijelom?- upitala ga, a glas joj je bio jednako promukao.
Daj mi ruku. - ree joj on.
Julianna isprui ruku i Ronan je usmjeri preko svoga plaida da uhvati njegov ukrueni ud.
-
O!- Ona iznenada ustuknu od straha, ali se prisili vrsto ga zgrabiti. Jo neto to ne
bi uinila s vlastelinom. Oni su imali samo brzinski snoaj. Ratnik se ne povlai iz borbe. Uz
mali osmijeh pobjede, stisnu njegovu mukost, iroku kao koplje i prilino dugu. Dragi Boe,
bio je dojmljiv! Ohrabrivi se, klizila je uzdu po njemu, dok joj je zapetljana tkanina njegovog
plaida uasno smetala.

-
Hoe li skinuti plaid?- upita ga.
Hou, vrlo rado.- On se nasmijei i namignu joj, oduzimajui joj dah.
98
Ronan zgrabi pojas; tu je gestu doivjela krajnje izazovnom, i otkopa ga. Hitrim
pokretima i podiui bokove odmota plaid, ostajui gol i potpuno izloen. Juliannine se oi
rairie dok joj se pogled suavao na njegovo dino... tijelo.
Nisam posve sigurna da se mogu nositi s tim. - ree smeteno.
99
ESNAESTO POGLAVLJE
R
-
onanove stisnute usne razvukoe se u osmijeh dok je pokuavao ne

nasmijati se na ozbiljan, zabrinuti pogled koji je preao preko Julianninog
lica.
Uvjeravam te, bit e u redu. - ree joj, pokuavajui je umiriti.
U trenutku kad je ugledala njegovu erekciju, ena je izgubila svu hrabrost, koja je inae u
valovima zraila iz nje. Ronan je bio ponosan na svoj kurac. Bio je vei od veine drugih, ali
znao je to s njim, a to je bilo ono to je zbilja dralo dame zadovoljnima.
-
Ne znam. - ree ona zamiljeno. -titonoa nije bio...
Ronan se nasmija. Primi joj ruku i poloi je na svoju erekciju, kripei zubima zbog topline
njezinih okretnih prstiju koji su ga obujmili.
-
Savreno dobro to podnosi, djevojko.
Nasmijeila mu se i palcem mu pomilovala glavi. Boe dragi, nee moi izdrati! I to

samo od njezinog dodira. Bilo je neto u tome to ga je upravo ona dirala. To mu je znailo
vie od same tjelesnosti. Prodrlo je dublje u njega. Neto to nije bio spreman trenutno
istraivati.
-
Koa ti je mekana, a mislila sam da e biti gruba. - ree ona u udu.
to si tono inila s tim titonoom?- Ronan podie obrvu, poevi sumnjati ne
samo u titonoine vjetine, nego i u njegovo postojanje.

Njezina reakcija na njega bila je tako sirova, tako neiskusna, gotovo kao da nikad prije nije
bila s mukarcem.ak i uz svjetlost vatre mogao je vidjeti kako joj se lice mrvicu zaarilo.
-
Ne budi srameljiva, djevojko. - Pomilova je po ruci, osjeajui pod prstima peckanje
njezine koe.
-
Bilo je brzo.
Nije te dirao ovako kao i ja?
Julianna odmahnu glavom.

-
Jesi li pronala svoje zadovoljstvo?
Ona se namrti. - Mislim da jesam.

To je najvjerojatnije znailo da nije. - Jesi li se rasprsnula ovdje?- upita je, klizei rukom
natrag meu njezina bedra i milujui joj meunoje.Juliannina glava padne prema naprijed i
ona dahnu.
-
Nisam.
No, svidjelo ti se... biti s njim? - Ronan se trudio biti blag. Julianna je na mnogo
100
naina bila vrlo jaka ena, ali kad je bila rije o voenju ljubavi izgledala je krhka i nevina.
Nije je elio prestraiti, niti je obiljeiti po tom pitanju.Kimnula je glavom.
-
Da.
Nasmijeio joj se, kruno gladei grumeni njezinog zadovoljstva, a ona je bez prestanka
kolutala oima i rastvarala usne. Ni ona nije prestajala kliziti uzdu njega, to je bila
potekoa koju je trebao ispraviti. Ako nastavi tako, nee moi izdrati dovoljno dugo da bi
njezino iskustvo s njim bilo imalo bolje od onoga koje joj je pruio titonoa. To nije bio
njegov stil. Kad bi Ronan odveo enu u krevet, nije niega ostajala eljna. Brzo ih je
razdvojio i poloio je na lea, oprezno zbog njezina bedra i nadvio se nad njom.
-
to to radi?- upita ga.
Vodim ljubav s tobom. - odgovori on, trljajui joj se o vrat, a zatim grizui uho. -Da
sam ti dopustio nastaviti tvoju igru, bilo bi gotovo i prije nego smo poeli.
-
Je li ti se... svidjelo?
O, da, djevojko. Jako mi se svidjelo.
Julianna uzdahnu, pa iako je nije gledao u lice, mogao je uti kako se smije. Volio je
zvukove njezinih uzdaha, udio je uti ih jo vie. Trljajui je nosom, prokrio je put izmeu
njezinih grudi, poljubio joj trbuh, zadigao joj potkoulju preko bokova, a zatim je povukao u
sjedei poloaj, kako bi lake uklonio preostalo. Muda mu Marjanovih!... Bila je gola, u
punom sjaju. Lijepa. Zlatna u svjetlosti vatre. Sprijeda je bila jednako dobro graena kao i s
lea. vrsta, ravnog trbuha obloenog plitkim miiima, kakve nikad prije nije vidio na eni.
Julianna je poteno ispekla svoj zanat, i sad, kad su ostali ovdje, zahtijevat e od nje da mu
kae gdje je tono odradila svoju obuku- ovaj put cijelu priu.Grudi su joj bile oble, pune,
prpone. Mekane, ba kao to su i izgledale. Bokovi su joj bili uski, bedra duga i lijepo
oblikovana, a njezin je breuljak resio dlakavi trokut crvenkaste boje. Ronan je pomilova
uzdu bedara, hitro joj prelazei rukom od koljena do bokova.
-
Julianna, izuzetna si. - proapta.
Legla je na lea, rairila bedra i otkrila ruiaste latice svoga spolovila. Ronanu zastade
dah. Svrnu joj pogled na lice. Oni kapci su joj bili oteali, oi zamuene od elje; gledala ga
je, prouavala. Iz nje je odisalo povjerenje. Povjerenje. Ova ena mu je poloila u ruke ono
najdragocjenije to je posjedovala.Za nju je tijelo doista bilo bogatstvo. Ponuda, njezin
101
odgovor na njega bili su tako neodoljivi. Prsa mu se zategnue, a svaki mii napne,
spreman na skok. Zavjetovao se samom sebi da e se potruditi dovesti je do vritanja od
uitka, iznova i iznova.
Ona se opusti i nasmija. -Izgleda zabrinuto, Ronane.
-
Nikad. - odgovori on, namignuvi joj. - Samo te ne mogu prestati gledati. Valjda sam
napravio zbrku od naeg prvog puta.- Klizio je rukama uzdu njezinih toplih bedara.
Prekasno je shvatio da je rekao -prvog puta-, kao da oekuje naknadne prigode.Julianna
usisa donju usnu i rukama obgrli koljena. Iekivala je. Koliko god ju je prije zadirkivao,
Ronan nije htio dopustiti da preklinje, ako nita drugo, onda zato to mu je oajniki bio
potreban njezin dodir.
-
Jo uvijek ima vremena iskupiti se za to. - ree ona raspjevano ga zadirkujui.
Nikud ne idem.
Ma, vrag ga odnio, ako joj se ne iskupi i deseterostruko! Ronan joj kleknu izmeu bedara,
bokovima osjeajui toplinu njezinih snanih nogu. Kurac mu je pulsirao i mogao se zakleti
da mu je bilo tee nego ikad prije. Julianna prikuje oi tamo gdje mu se glavi lijeno
prislanjao na njezin breuljak. Pogled koji joj je do tad ispunjavao strah, sad je ispunjavala
glad. On prebaci teinu na lakat. Vreli joj je, vlani rascjep zibao njegovu palicu i on se trgnu
od uasno bolno monog uitka. Zatvori oi i baci joj se na usne, pokuavajui odvratiti
pozornost od onoga to je zapravo htio; zakopati se u njezino vrelo sredite. Potresali su ga
drhtaji, dok mu je masirala lea, ruke, kukove. ene s kojima je spavao bile su vatrene
ljubavnice, ali uvijek bi brzo bilo gotovo, koliko god bilo zadovoljavajue za obje strane.
Nikad se nije toliko potrudio oko ene, nikad mu ena nije pruila toliko zadovoljstvo samo
dirajui ga i ljubei. Voenje ljubavi s Juliannom bilo je sasvim novo iskustvo zbog kojeg se
osjetio gotovo kao djevac. Dodirivali su se, ljubili... i razgovarali. Otkad je to razgovor postao
dio snoaja? Jasno, znao je aptati zloeste fraze i zahtijevati jednako zloeste radnje, ali
voditi obian razgovor, meusobno se upoznavati, istinski osjeati. Gospode, zavrtjela mu je
pameu!I to je bilo zastraujue, uivao je u tome. Ronan je bio zaljubljen u Juliannu. I to
od trenutka kad ju je prvi put ugledao. Povue joj se s usana i poljupcima se vrati natrag na
njezine bujne grudi, a zatim i nie. Pruit e joj zadovoljstvo svojim ustima. Njezin enstveni
miris draio mu je osjetila, od njega mu potee voda na usta. Kad je poljubio sam vrh
102
njezinog breuljka, gdje su joj poimale meke kovre, Julianna prodahe i bedrima mu vrsto
stisne glavu.
-
Ne, Ronane.
-Da, Julianna. - On joj na silu rairi bedra i puhne topli dah preko njezinih nabora,
sluajui je kako pokuava obuzdati cviljenje. - Prestat u, ako ti se ne svia.- Podie pogled
prema njoj, vidje da je zagrizla aku i kimnula glavom. - Mislim da ti se svia. - ree on,
drakajui joj nabore vrkom jezika. Jo jedan pogled mu dokaza da je ponovno kimnula, i
dalje grizui aku. Ronan se nasmija, a zatim zaroni po jo malo okusa. Draio ju je,
istraivao, lizao. Juliannino prigueno cviljenje naraslo je do snanih krikova zadovoljstva.
Palevima joj je rastvarao nabore, dobivi potpuni pristup njezinoj sri uitka. Boe, imala je
okus Raja! Skliska vrelina i enstvena senzualnost. Sisao joj je grumeni, palacao jezikom
po njemu, nosom joj milovao nabore, ustima vodio ljubav s njom.Juliannina bedra su se
tresla i ona ih vrsto stisnu. aka koja joj je bila u ustima sad mu je bila u kosi, dok je vrsto
drao usta na njezinu sreditu. Izvijala je bokovima ispod njega, a kad joj je stavio prst u vreli
barun, njezini ga miii vrsto stisnue. Bila je blizu... Ronan nije odustajao. Nastavio je
prodirati i povlaiti se, sve dok se Julianna nije rasprsnula pod njegovom skrbi.
-
Ronane!- povika ona, dok joj se tijelo silovito treslo. Sjedne noena snagom vlastitog
vrhunca, rairenih oiju, irom otvorenih usta od iznenaenja i zaarenih obraza.

Usne mu se izvie u osmijeh istog mukog zadovoljstva. - Rekao sam ti da e ti se
svidjeti.
Ona polako kimnu. - Da... Bilo je... arobno.- Oblie usne. -Mogu li... i ja tebi uiniti isto?
Ronanu se digne kurac, a pomisao na njezine sone usne omotane oko njegove duljine,
gotovo ga prisili da svri upravo tada i tamo.
-
Sljedei put. - kae promuklo.
Ona kimnu, spremno prihvaajui da e biti sljedeeg puta. Dovraga, oboje su trenutno
ivjeli u nekom drugom svijetu. Uskoro e ih pogoditi stvarnost i Ronan nije namjeravao
pokvariti trenutak razmiljajui o sutra. Uspue joj uz tijelo dok im se nisu dodirivali nosovi.
-
Jako te elim. - proapta on.
Julianna mu odgovori podiui bokove i grickajui mu donju usnu.

-
Uzmi me.
103
Ronan joj izvije bokove, dok mu je kurac pritiskao njezinu glatku vrelinu. Nasrnu, jednim
prodorom se potpuno zakopavajui u nju. Bila je izvanredno uska, odjednom ga je okruila
ahurom uitka. elo mu je palo na njezino i nije se mogao pomaknuti; samo je udahnuo,
pokuavajui se usredotoiti i odgoditi oslobaanje na ijem je rubu lebdio.
- Ovo je tako dobar osjeaj. - promrmlja ona, krenuvi ga poljubiti u vrat. Ako nastavi to
initi... Pomiui se, Ronan je uhvati za bradu, zahtijevajui njezine usne, samo kako bi
zaustavio uareno muenje njezinih usana na svom tijelu. Ona napne intimne miie, zavrti
bokovima i gotovo ga porazi. On zastenja. Postupno se povukao, a zatim zaronio natrag.
elio je ii sporo. elio je oboma produljiti zadovoljstvo, ali bio je tako prokleto dobar osjeaj
biti u njoj... A ona je jecala, zarivala mu prste u lea, podizala i sputala bokove kako bi se
susrela s njegovima. Julianna je bila prirodno nadarena za voenje ljubavi. Najbolja koju je
ikad imao. Zadrao je ritam i odmjerene prodore, raunajui da e izvui zadovoljstvo iz nje,
ali Julianna je bila divlja maka, ustra i zahtjevna. im je osjetio kako joj se spolovilo vrsto
stisnulo i zalepralo, Ronan je znao da nee biti nita od namjere da cijelu no vodi ljubav s
njom; uspjela ga je nadvladati. Stisnu zube i strmoglavi se u nju, snanim prodorima
izvlaei vrhunac iz nje. Jo jedan. Mogao bi joj pruiti jo jedan.
-
O, Ronane.. - ona prodahta. -Tako je dobro...- Tijelo joj potresoe drhtaji, pa se
preslikaju i zgrabe i njega; zadovoljstvo mu prosija s dna kraljenice i zavalja se naprijed.

Ne. Jo nee svriti... Ronan vrsto stisnu oi od zadovoljstva koje mu je zgrabilo tijelo i
preuzelo ga. Utisnuo joj usne na pregib ramena, lizao i grickao kou, sisao unu koljku.
Zavrtjevi bokovima, izvije se i ue u nju, pogodivi ono mjesto za koje je znao da e je jo
jednom dovesti do uitka. Julianna prodahe i zavriti. Tijela su im bila skliska, klizila su
jedno po drugome u vreloj strasti.
-
O!- povie ona, pa mu zarinu zube u rame i ne tako njeno ga ugrize. Jo jednom ga
je njezino tijelo okruilo u vrelom vrhuncu. Ovaj put se Ronan nije suzdravao. Ubrza ritam,
zabijajui se duboko i estoko. Olakanje ga pogodi olujnom silinom, tresnuvi ga snagom
koju nikad prije nije iskusio. Iznenadni, duboki jecaj pobjegne mu iz grla, dok mu je itavo
tijelo titralo uz njezino.
-
Julianna!- Zagrmi prije nego to se sruio na nju.
Pazei da je ne skri, osloni se na laktove, ali mu je elo i dalje bilo prislonjeno na njezino
rame, dok je ekao da mu se ujednai disanje. Njihovo voenje ljubavi bilo je poput
rastvaranja zemlje. Neto to mijenja ivot.Euforino. okantno. Prokleto dobro.
-
Julianna. - promrmlja opet, pa je meko poljubi u usne i milujui je, namjesti joj
104
pramenove kose zapetljane oko lica.- Ovo je bilo..

-
Zapanjujue.
On kimnu i ponovno je poljubi. Osjeti kako mu se srce stegnulo. Ona je bila njegova
Julianna. Njegova. Nikad nee dopustiti nekome drugome da je dotakne. Kvragu i taj njezin
brat!; sad je bila njegova i ni pod kakvim okolnostima nee dopustiti da mu je netko oduzme.
105
SEDAMANESTO POGLAVLJE
ulianna trepne i otvori oi, iroko se protegne, a zatim panino uvidje da je

potpuno gola i da je ostala bez pokrivaa. Brzi pogled po kolibi otkrije joj da je
Ronan otiao i na trenutak je obuze panika. Je li je ostavio ovdje? Kad je
sekundu kasnije uao kroz vrata, brzo joj uminue strahovi, ali ih zamijeni ponienje, pa se
okrene na trbuh, pokuavajui sakriti grudi od njega. No, trgne se kad se prevrnula na
ozlijeeno bedro. Kanila se skupiti zguvanu vunenu tkaninu s poda. Njegov plaid. Gdje joj
je odjea?
-
Lijep prizor ujutro. - ree veselo Ronan.
Prije nego to se uspjela do kraja pokriti, on je zaigrano pljesnu po goloj stranjici.

-
Zato si mi dopustio da spavam ovoliko dugo?
Kroz brojne pukotine na kolibi prosijavalo je sunce, a Ronan je zacijelo u nekom trenutku
otvorio jedini prozor da pusti malo svjeeg, iako strano hladnog zraka. Trebali su krenuti s
prvim svjetlom, a ne u podne.
-
Nisam imao srca buditi te. Pogotovo znajui koliko ti je potreban san.- Njegov vraki
osmijeh i namigivanje ivo su je podsjeali zato je bila umorna. Rumenilo joj prekrije kou,
a bradavice i meunoje trenutno zabridjee. I sam pogled na njega podsjeti je na njihovu
zajedniku no. Na istraivanje, na uinak koji je imao i na njezino tijelo i na um. Kako bi ga
sada mogla pustiti od sebe? Morat e obaviti taj razgovor sa svojim bratom. Uvjeriti ga da
nee zanemariti svoje dunosti, ali da eli i neto vie. Kako misli da je otkrila da je -to viebio Ronan. Namrtila se dok je ustajala, s plaidom skupljenim oko ramena. Ali, bit e
nemogue obratiti se bratu ako Ronan ne osjea isto. Julianna nikada nee prisiljavati
mukarca da je zaprosi, a Ronan nije spomenuo da bi htio biti doivotno vezan za nju.
Zapravo, nisu li razjasnili jedno drugome da je to bilo samo uivanje? Iznova je proree
razoaranje. Uinili su -ono- i nee povui svoju rije. Ni za milijun godina. ak ni ako joj
prislone no uz grlo. Previe je potovala Ronana. Nije htjela unititi njihovu povezanost.
Iako, i on je spomenuo neto o opet, to je podrazumijevalo da to nije bio jednokratan
dogovor. Julianna je htjela zajeati, ali suzdrala se, suspregnuvi jecaj u sebi. Nema
potrebe uznemiravati ga svojim promjenjivim enskim umom - koji je izgleda isplivao kad joj
je on uao u ivot. Prije je sve bilo odrjeito i suhoparno. Crno i bijelo. inilo se da sad
postoje nijanse sive, toliko razliitog spektra da se osjeala kao da ivi unutar olujnog
oblaka. Uoivi uredno rasprostrtu odjeu po stolu, krenu ga zadirkivati.
-
Malo si se igrao slukinje, je li?- ini se da je to pitanje pomoglo, ne samo
oraspoloiti nju, nego i zabaviti Ronana. Nasmijao se.

106
Grijei. Samo sam je maknuo izvan tvog dosega, kako bih se mogao jo mrvicu
diviti tvojoj figuri.

Julianna mu dobaci lano mrzovoljan pogled preko ramena, namjerno malo sputajui plaid
i izlaui tijelo.
-
Onda si uspio.
Lice mu postade ozbiljno. -Nikada mi ne izmakne ono to elim.

-
Ni meni.- Tu ju je dobio. eljela ga je. Za dulje od jedne noi. Dao je primjedbu, a ona
ju je protumaila po svome. Ronan je bio njezina zadaa. No, dok se uvlaila u svoju odjeu,
Julianna nije mogla ne preispitivati njegov izbor rijei. Je li mu ona bila samo netko koga je
osvojio?Muda mu Marjanovih i prokletog mu pakla! to je, dovraga, mislio rekavi neto tako
besmisleno? Ronan je elio vratiti vrijeme i zaustaviti te rijei prije nego mu prijeu preko
usta. Je li, zbilja, upravo postigao da to zazvui kao da je bila laka djevojka? On e se morati
jako dobro pripaziti, jer je bila sigurna da e mu zaparati lea jednim od svojih otrovanih
oruja. Ronan ju je oprezno promatrao. ekao je eksploziju. Ali, kad se okrenula lice joj je
bilo spokojno, bezizraajno. I to ga je poplailo vie nego kad je vidio krvava tijela svojih
roditelja u kolima kojima je klan Sutherlandovih dovezao kui njihove ostatke. Njezin izraz
lica znaio je toliko toga - nimalo joj nije bilo stalo do njega i do toga da je on bio taj koga se
lako zavelo. Kvragu, bila je ratnica. Ne bi bilo nita udno da je pokupila par loih ratnikih
navada, poput zaskakanja svega to se nudilo. Ronan pogleda u tlo, razmiljajui o tome.
Nije vjerovao u to. Nije htio povjerovati. Njezina strast je bila stvarna. Opipljiva. Bol zbog
toga to ga je moda iskoristila, zaree ga dublje nego to bi ikada htio priznati. Jo gore od
odbijanja bilo je to to ona moda vjeruje da je, zapravo, on bio taj koji je tako razmiljao.
Ne, nije joj mogao dopustiti da povjeruje u to da mu je bila samo osvajanje.
-
Julianna. - poeo je, priavi joj korak blie. Bio je izveo konje na pau, planirajui se
vratiti unutra i probuditi je donosei joj doruak. - Nadam se da bi prije nego to krenemo
mogli dorukovati skupa,. Nemam puno hrane, ali...

Ona podie ruku i prekinu ga. - Nema potrebe. Moemo usput jesti. Jako kasnimo s
rasporedom.
Ronan pokua ne ovjesiti lice, ali njezin odsjean ton i oito otpravljanje povrijedie mu
ponos. Trebao je znati da je sino bio jedan i jedini put to su dijelili intimnost. Onaj koji
nikad nee zaboraviti i koji e ga proganjati u snovima dok je iv, koliko god to dugo bilo.
Prouavala mu je lice na nain koji mu je govori da je primjetila njegovu reakciju.
Prokletstvo. Uvijek je bio dobar u prikrivanju osjeaja. Osim s njom. Prelazei rukom od ela
do brade, Ronan izbrie sve osjeaje s lica. Julianna je pogledavala u svoje none prste, pa
u njega, kao da se donekle smekala.
107
ao mi je, Ronane. - ree mu. Prekriila je ruke na prsima, a on je dobio osobit
dojam da se pokuavala zatiti, jednako kao i udaljiti od njega. - Nisam namjeravala biti...
nepristojna. Samo... Sino...- Ona ispusti dah, a on nije bio siguran eli li uti to mu je jo
imala za rei. Usiljeno mu se osmjehnu. - Ovo je bila prekrasna no. Ali, to to smo bili
skupa nije izbrisalo injenicu da se Ross nalazi nekoliko kilometara niz cestu i da stvara
novu vojsku, sa ili bez pomoi svoga roaka. Moda bismo ak mogli pridobiti jo kojeg
grofa na svoju stranu. Moramo se vratiti u Eilean Donan.On kimnu. Kako je mogao zaboraviti opasnost koja se nadvila nad njegov narod? Zato se
ne bi trebao zbliavati s nijednom enom, osim s curama koje su mu bile voljne pruiti malo
uitka. Zamalo je zaboravio u kakvom je poloaju njegov narod, zbog toga to je bio s
Juliannom.
Bruce, Valas, kotska i cijela njegova obitelj, svi su ovisili o njemu. I na neki nain, i
Julianna. Sve ih je iznevjerio. Utroba mu se uvije, a elja za dorukom odjednom raspri.
-
Tada, idemo jahati.
Jutarnje sunce na njezinu licu nije bilo dobrodolo kao to bio inae bilo. Julianna je teka
srca napustila kolibu. Osjetila je da su joj noge teke dok je s mukom prilazila Smjelom.
Ronan joj je ve bio osedlao konja. ovjek je bio... nita manje nego nevjerojatan. I osjeala
se kao prava djevojura. Izraz na njegovom licu kad je odbila doruak istrgnuo joj je duu.
Gotovo kao da je zbilja htio neto vie. Imao iste osjeaje. Koliko god joj se to inilo
nemogue, zapravo je bilo mogue da je i on osjeao isto. Odjednom mu lice postade
bezizraajno. Sakrio je osjeaje od nje. Osjeala se kao kad se prvi put pokuao sakriti od
nje. I to ju je boljelo. Sve bi dala da moe promijeniti ono to je trebalo uiniti. Odrekla bi se
ak i svog mjesta unutar Robertovog tabora. Zbog te misli uvidje neto uistinu zazorno.
Trbuh joj se doslovno stisnu. Bila je... Bila je... Ne. Julianna odmahnu glavom, zgrabi uzde i
baci se u sedlo. Zagleda se u Ronana, koji se, uzjahavi, doimao jednako uznemiren kao i
ona. Lice mu je bilo olujni oblak. Bila je zaljubljena u njega. ekala bi ga do kraja vremena.
Odustala bi od svog ivota zbog njega. Kad ovo bude gotovo. Kad Ross bude u grobu,
Julianna e preklinjati zbog Ronana. Borit e se da bude uz nju. Prisilit e ga da uvidi kako
su savreni jedno za drugo.
Zagledala se u oblake. uj me, Boe, ako si tamo! uvaj Ronana. On je moj. Julianna nije
bila od onih ena koje se puno mole. Previe toga je vidjela. Previe je puta preispitivala
Boje postojanje. Ali ako je bio tamo gore i gledao na nju, nadala se da je uo njezinu
molitvu. Bacivi pogled na Ronana koji je oito ekao da ona krene, Julianna stisnu slabine
Smjeloga i usmjeri ga prema Rossovom starom taboru.
108
Krenuli su putem kojim su i doli, pritajivi se uz rubu starog Rossovog tabora ekali su
bilo kakav znak iznutra. inilo se da oni otprije nisu vie tamo utaboreni, ali to nije znailo da
se nee vratiti. Julianna i Ronan jahali su u tiini; konji su im bili uvjebani na lagani korak,
proli su kroz tabor i nastavili dalje svojim putem. Kasnije tog popodneva, dok je nebo
upravo poelo sivjeti od nadolazeeg sumraka, pred njima se ukae Eilean Donan,
tajanstven kao i uvijek, zbog naina na koji se uzdizao iz magle i vode koja ga je okruivala.
Umjesto da bude oduevljena zbog povratka s onima koji su joj postali bliski, Juliannu
obuzme koban osjeaj. Zbog naina na koji je krunite dvorca stralo u oblake, nije se
osjeala sigurnom; osjeala se zatoenom. Guilo ju je. Cijeli je njezin ivot bio posveen
kotskoj i Robertu. Prije ovoga, ivjela je, disala i hranila se dunou, au, odanou.
Nikad se nije preispitivala, osim nekoliko puta koje je mogla nabrojiti na prste jedne ruke i
uvijek iz sebinih razloga koje bi brzo odgurnula od sebe kao djetinjaste elje. Ali, elei
Ronana... Ovo je bilo drugaije. Nije se osjeala djetinjasto. Pokuavala je to zanijekati.
Uistinu.U redu, zapravo i ne tako srano. Bio je ono jedino to je eljela sebi priutiti. Njezin
mukarac. Nada koju je donio sa sobom. To kako se osjeala s njim. Jedinstvena, paena,
eljena. Srce joj se nadme i od samog razmiljanja o tome, ostavljajui osjeaj stijetenosti u
prsitu. A zato ne bi mogla imati oboje? Jest, bio je smetnja, ali znajui da bi je ekao do
kraja ivota, nije li to neto to bi mogla prevladati? Morala se uhvatiti u kotac s toliko
izazova. Sa svojim odgojem, obukom, s time to nikad nije upoznala majku, niti vidjela
bolesnog oca vie od pet godina i bila ovisna o Robertu, jednako kao i on o njoj.
To je bio njezin ivot. Bila je Julianna, ratnica, uvarica budueg kotskog kralja. Ali,
eljela je biti Julianna, supruga Ronana Sutherlanda. Kradomice pogleda Ronana i osupne
se vidjevi da i on gleda nju. On otvori usta kao da e neto rei i ona se prisili ne prignuti se
naprijed, udei mu uti glas. Nisu razgovarali otkako su napustili kolibu.
-
to je?- upita ga, gubei strpljenje.
Prole noi...- On utihnu i ona se zabrinu da ga jo uvijek bode ono to mu je prije
rekla.
-
Da?- Julianna se potrudi rei to mekim, ohrabrujuim glasom.
Neto sam otkrio.
Bila je to udna izjava. Ona ljubopitljivo podie obrvu, ali inilo se da njena reakcija nije
dobro sjela Ronanu. On se promekolji u sedlu i odmahnu glavom.
-
Nije vano. Obeala si da e mi rei tko ti je brat kad se vratimo u dvorac. Danas u
doznati njegovo ime. Tko si ti?
109
Julianna se zagleda u horizont, promatrajui maglu kako se izvija iz vode poput pohlepnih
mistinih prstiju. Udahne mirise, hladne, zimske, ali istovremeno i umirujue. Obeanje je
obeanje. No, nije bila sigurna da je Ronan doista spreman uti to mu je imala rei.
-
Julianna?
Ona se zagleda u njega. Primjeti da je odluno stisnuo eljust.

-
Ne prisiljavaj me da ekam dulje, djevojko.
Julianna duboko uzdahnu i vrsto zgrabi uzde svoga konja. Koa Smjeloga podrhtavala je
ispod nje i on zamahnu grivom. Ona popusti stisak i ugrize se za usnu, videi da joj je
potrebno neto stisnuti, bilo rukama ili zubima. Julianna nije rekla ni ivoj dui ono to je
namjeravala rei Ronanu. Jasno, to je znao Robert i njezin otac. Znali su i njezini mentori, ali
oni su odavno bili mrtvi. Na ovom su svijetu samo ona i jo dvoje ljudi doista znali tko je ona.
Tko su joj bili majka i otac, braa i sestre. Svim ostalima nita nije bilo reeno. Zbog
Roberta. Zbog nje same. Ronan otpuhne i trzne uzdama svoga konja; Svetac je napravio
etiri koraka prije nego je Julianna skupila hrabrost zaustiti.
-
ekaj, ne odlazi! Namjeravam ti rei.
Ronan zaustavi konja, ali se ne okrenu. -Djevojko, ti si bila ta koja je istaknula da moramo
prenijeti urne vijesti i da nas eka bitka za koju se trebamo pripremiti.- Glas mu je bio
ispunjen ogorenjem. - A sad odugovlai na obinom pitanju. Koliko mora biti teko
jednostavno rei....
-
Ja sam Julianna de Brus.- Bruceova roena sestra. Eto, uinila je to. Julianna
duboko uzdahnu, osjeajui se lake. Ali, brzo je nestalo sve lakoe koju je osjeala. Ronan
nita ne ree. Ramena su mu izgledala krua i sjedio je kao kip.
-
Jesi li me uo? Ja sam Jul...
uo sam vas, moja gospo.- Glas mu je bio napet, kao da se sili izgovoriti svaki slog.
Julianna se osjeala kao da ju je udario u srce. Boljelo ju je u prsima i zapekle su je oi.

Bio je ljut. Zato?
-
Lagala si.
Julianna problijedi. -Ja ne laem.

Ronan se okrenu u sedlu, lica iskrivljenog od bijesa. -Vjerovao sam ti. Bacio sam te na
lea i iskoristio.
-
Nije bilo tako.
Misli da e Robert Bruce to drukije doivjeti? Spavao sam s kraljevom sestrom.
Polusestrom.
Ronan podie ruke prema Nebesima. - Je li to bitno?
110
Ona odmahnu glavom. Nije bilo. Za nju i Roberta to nikad nije bilo vano. Bila je etiri
godine starija i on je uvijek bio njezin mlai brat, bez obzira na to to joj je majka bila
ljubavnica njegovog oca.
-
Dovraga, Julianna! Mogla si mi rei.
I to onda?- upita ga, izvijajui usne u neto vrlo blizu podsmijehu. - Ne bi me elio?
Je li moje ime tako odbojno?

Ronan odmahnu glavom i provue ruke kroz kosu.
-
Nije rije o tome, moja gospo.
Prestani me zvati moja gospo!
Jednom si izjavila da te samo tako smijem zvati.
Daleko smo odmaknuli od formalnosti, Ronane Sutherlande.
On kimnu. - Da sam znao da si njegovo tijelo i krv, ne bih vodio ljubav s tobom. U pravu
si. No, nije to zbog nedostatka elje. Niti strasti. elim te, Julianna. udim za tobom.
Osjeam gubitak kad ne znam gdje si. Ali on je budui kralj. Htjet e bolju priliku za svoju
sestru nego to sam ja.
-
Ti si budala. I ne slua. Robert ne eli da se udam. Previe sam mu bitna.
Zbunjenost i bol zaurlaju joj u glavi. Nije vie mogla raspravljati s Ronanom. Shvatila je da
joj je lake poi. Iznenada je oajno udjela za svojom spavaonicom i samoom koju bi joj
pruila.
-
Idemo odavde. Gotovo je mrak.- Nije se osvrnula vidjeti Ronanovu reakciju. Niti je
priekala njegov odgovor. Ritnuvi se, Smjeli se hitro zaputi niz cestu, ususret njezinom
bratu, Robertu Bruceu.
111
OSAMNAESTO POGLAVLJE
onana je boljela gruda koja mu je snano pritiskala trbuh. Nije mogao

vjerovati to mu je Julianna upravo rekla. Sve ove godine ivio je na
Eilean Donanu. Bio je desna ruka Valasu i prokletom Bruceu! Nitko se nije
potrudio rei mu da je Julianna Robertova sestra, ak i ako mu je bila samo polusestra.

Svejedno su bili od istoga tijela i krvi! Bijes uee buktinju u njegovim venama. Osjeao se
prevaren, iskoriten. Ali najvie od svega, osjeao se glupavo. Trebao je to vidjeti, nije li?
Primijetiti njihovu slinost. Je li je uope bilo? Pretpostavio je da su bili jednako tvrdoglavi.
Moda ista boja oiju? Nije se mogao sa sigurnou prisjetiti boje Robertovih oiju. Iako je
znao da su njezine oi bile tamnosive poput olujnih oblaka. Vjerojatno su mu zato
raspoloenja bila tako burna kad je bio u njezinoj blizini.
Julianna je jahala naprijed, ukruenih lea. Kraljevski je sjedila na konju. I trebala je, kao
sestra budueg kralja. Kvragu, kakva je bio budala! irom joj je rairio bedra, okusio voe
koje ih je resilo. A sve je to vrijeme bila svjesna tko je bila. Ako njezin brat dozna... Nee biti
borbe, ni prisilnog braka; Ronana e objesiti na najbliu stropnu gredu - nakon to ga
razvuku i raetvore pri punoj svijesti. Hrapavo udahuvi, potaknu Sveca u galop kako bi
uhvatio korak s Juliannom. Moda je bio ljut na nju, moda je osjeao da ga je izdala, ali jo
uvijek je bio odgovoran za njezinu sigurnost. I Robert i Valas su ga zaduili da je dovede
natrag. I evo ga natag s njom, i to za manje od etrdeset i osam sati. Bez obzira na to to se
s njima vraalo i nekoliko usput otkrivenih tajni i vagon pun moda bitne prtljage.
Morao je vjerovati da Julianna nee nita rei Robertu, pa mu za danas ostaje podnijeti
izvjee, susresti se s ljudima i pripremiti ih za opsadu Kinterlocha. Nakon toga e veerati i
rano otii u postelju. Kad poiste nered oko Rossa i sela, pristupit e Bruceu i uiniti to se
prilii. Zatrait e Julianninu ruku. Bez obzira na ono to je rekla, i na njegove vlastite
osjeaje - zavjetovao se da je njegova. I, bila izdaja ili ne, nee pogaziti svoju rije. Bila ona
svjesna toga ili ne.
Neobino za to doba dana, nije bilo nikoga na cesti. Ronanu zabridjee dlake na zatiljku.
Neto nije u redu. inilo se da je, po prvi put, Juliannina djelovala vie voena osjeajima
nego porivima. Prignu se nisko na Sveca i dok ga je podbadao petama, apnu mu na uho.
Konj spusti glavu i ubrza. Dok je jurio, Ronan izvue s lea veliki ma.
Vjerojatno uvi kako je ubrzao, Julianna se okrenu u sedlu, iskolaenih oiju i razjapljene
eljusti. Ali instinkti nisu prevarili Ronana. Dok je podizala oi s ceste, put im preprijei
ogromno stablo.
112
Julianna!- zazva je Ronan.
Ona isue ma, i usmjeri konja natrag, ali ne na vrijeme. Smjeli je ve poeo preskakati
preko debla i grubo zbaci Juliannu na tlo. Smjeli uspije preskoiti, nastavi trati jo nekoliko
koraka, ali tada posluno stane, ekajui svoju vlasnicu. Stablo nije palo prirodnim putem.
Skupina od oko estero protuha iskoi na cestu. Zasjeda.
Prije nego to je krenuo u akciju, Ronan zastade samo na sekundu, kako bi se uvjerio da
to nisu bili ljudi iz Bruceovog tabora.
-
Kreni!- viknu Julianni. Bogu hvala, barem se jednom nije raspravljala s njim, nego mu
se pohita maknuti s puta. Pola sekunde kasnije, Ronan je bio na mukarcima. Bili su pjeaci
i nisu mu mogli parirati. Jedan od njih pokua mu kopljem ubosti konja u prsa, ali Svetac je
uvijek jahao s ploastim oklopom na tom osjetljivom mjestu, koje je dolo glave mnotvo
konja. ovjekovo koplje se raspoluti i Svetac ga pregazi. Jedan manje, jo petorica. Ronan
zavitla maem, reui jednog s desne strane, zakrene uzdama u lijevo i posjee jo jednoga.
Krajikom oka primjeti kako jedan od njih zatee luk, ali neto zafijue kroz zrak i pogodi
ovjeka u grlo - Juliannina igla. Lil Lass skoi na drugog ovjeka, zakucavi ga o tlo, gdje je
nastavio leati bez svijesti. Posljednji crv zarei, s bodeom u jednoj i maem u drugoj ruci.
-
Zato ne sie s konja i ne odmjeri snage sa mnom kao mukarac?
Ronan se podrugljivo nasmija i spremi se skoiti s konja, kad bode pogodi ovjeka u
prsa. Oi mu se okrenu u glavi i on pade na koljena. Pa, to nije bilo zabavno. Nekako se
elio boriti s ovjekom. Ronan pogleda Juliannu i zahvalno joj kimnu. Usne su joj bile
skupljene u crtu, a obrve skupljene. I ona njemu kimnu. On skoi s konja, provjeri umu
pokraj ceste kako bi se uvjerio da je sve sigurno, a zatim prui ruku prema dolje. Julianna
odmahnu glavom i pokua ustati; jednom padne, ali ponovo odbije njegovu pomo.
-
Mogu sama. - ree kroz stisnute zube.
Znam to, djevojko. Samo sam htio pomoi.
Ne trebam te.
Zapekle su ga njezine rijei. Ronan je znao da ga ne treba. Dovraga, nikoga nije trebala,
ali to nije znailo da ga je manje pogodilo. Napokon je ustala, protrljala stranjicu koja ju je
od pada morala boljeti kao sam vrag, a zatim odepala do jedne grane sruenog stabla,
iroke otprilike pola metra. Pokuavajui je prekoraiti, Julianna padne, nabivi se na deblo.
-
to to radi, djevojko?- Zabrinut, Ronan pourio prema njoj.
Pusti me na miru. Samo sam se udarila u guzicu.
Pokuao je suspregnuti smijeh. - Pobrinut u se da dobije toplu kupku kad stignemo.

-
Mogu se sama nositi s tim.- Bijesno je zurila u njega. Odvratila pogled. Ugrizla se za
113
usnu. -Oprosti.- promrsi prema tlu. -Trebala sam znati da neto nije u redu, ali bila sam
previe zbrkana u glavi. Tvoja krivnja, usput.

Ronan prui ruku i dotaknu joj rame. Njeno je stisne, a zatim je uhvati za bradu,
pourujui je da ga pogleda. - Julianna, nismo neprijatelji jedno drugome.
-
Onaj tvoj pogled kad sam ti rekla za Roberta, govorio je posve suprotno.
Bio sam iznenaen. Povrijeen.
Nije vano. Poimo dalje.
On kimnu. Dozivao ga je kuhariin zainjeni viski. Julianna moe biti tvrda poput elika, ali
i dalje je bila ena. I ako je ita nauio od svojih sestara i roakinja, bilo je to da veina ena
prilino esto mijenja raspoloenja, a malo je toga mogao uiniti za to promijeniti, osim
pomiriti se s tim i ponuditi podrku. No, inilo se da Julianna to uope ne eli. Gledajui je
kako epa prema konju, iznenaeno je shvatio da, iako je mislio da je poznaje i osjea
duboku povezanost s njom, ono to je otkrila o sebi u odnosu na ono to je jo uvijek
skrivala, u velikoj ju je mjeri inilo strancem. Iako je epala, Julianna zakai nogu u stremen i
s lakoom se vinu u sedlo. Osvrnula se prema njemu, prouavajui ga trenutak dulje nego
to je oekivao, s obzirom na to da ga je otpustila.
-
Ide li ili ne?- upita ga oholo.
Ronan kimnu. - Idem, moja gospo.

Skoio je na Sveeva lea i pourio prema njoj; njegov konj s lakoom preskoi deblo.
Morat e poslati ljude da raiste put, ili bi netko s kolima mogao naletjeti na prepreku.
Dojahali su do mosta u tiini, ali punoj napetosti. Ronan ju je htio pitati toliko toga, prisiliti je
da mu se, kao u kolibi, opet otvori. Ponovo pridobiti takvu Juliannu. Onu bezbrinu, sretnu.
Ova Julianna je bila ozbiljna, tajanstvena, dok joj se ljutnja mrekala ispod tanke povrine
odmjerene fasade. Upravo je zbog tog mrekanja drao jezik za zubima.
-
Ronane. - ree ona prekinuvi tiinu, kad je prvi tupi udarac kopita zakloparao po
mostu.
On pogleda prema dvorcu. Na krunitu su stajali mukarci s pripravnim i naciljanim
strijelama, ali kad im je mahnuo, spuste oruje i zazovu da se otvore vratnice. Lil Lass krenu
naprijed kroz vratnice i nestade unutra.
-
Molim?
Ni rijei Robertu. Ve se moramo nositi s dovoljno toga.
Budui da je ona otvorila tu temu, Ronan se osjeti pozvan odgovoriti joj. Pogleda je s
ozbiljnim izrazom na licu i ree, - U redu, djevojko, ima moju rije. Ali o svemu emo
porazgovarati kad sredimo Rossa.
114
Ona kimnu i odvrati pogled. Bilo mu je grozno to to ga ne moe gledati. Je li ostavio tako
lo utisak na nju? Ronan se namrti. Prili su vratnicama, koja su se polako otvarala.
-
eljela bih ti se ispriati. - promrmljala ona.
Za to?
Ona uzdahnu, kao da iz nje upa neeljene rijei.

-
Zato to sam ti to tajila. Nadam se da shvaa kao sam to uinila zbog Robertove
sigurnosti. To mi je dunost.
Ronan kimnu. Nije elio razumjeti. Ali je mogao. Obitelji su uvale tajne kako bi se
zatitile. I njegova ih je obitelj uvala nekoliko. Nije joj to mogao zamjeriti.
-
Ne osuujem te, djevojko.Samo...- Nije htio otvarati temu koja ju je, prije svega,
uznemiravala. Oito nije shvaala da se osjea izdanim, a moda su ti osjeaji bili sebini,
jer je uinila samo ono to je smatrala bratovim i svojim najboljim interesom. - Zaboravi, nije
vano.
Julianna ga nije preispitivala, iako su ga njezine mudre oi lukavo prouavale.
-
Ja u izvijestiti Brucea. - ree vrstog glasa i uzdignutih ramena.
I ja moram podnijeti prijavak.
Moe ga podnijeti Valasu.
U redu.- Nije bio raspoloen raspravljati se s njom. Zapravo, raspoloenje mu se
prilino pogoravalo.
Prooe kroz vratnice, koje se hitro zatvorie za njima. im su uli, odnekud se pojavie
konjuarske ruke kako bi se pobrinule za konje, a sluge im s konja skinu naprtnjae i oruje,
i odnesoe ih u dvorac. Graham kimnu Ronanu, iz skupine koja se, po svoj prilici,
uvjebavala u dvoritu. Valase i Bruce prilazili su im brzim koracima, potonji s bijesnim
izrazom na licu. Gledajui Robertove oi i smrknut pogled koji je uputio Julianni, Ronan je
sad mogao vidjeti da su doista bili u rodu.
-
U moju radnu sobu. - promrsi Robert.
Julianna ne ree ni rijei, nego podie bradu i projedri pored svih onih koji su ih doli
pozdraviti, i produi u utvrdu.
-
Gospodaru. - nazva mu Ronan.
Bruce se ne zaustavljajui okrenu prema Ronanu, jednako kao i Julianna, koja mu

neprimjetno odmahnu glavom. Ronan potri naprijed i apne na uho svom buduem kralju.
-
Djevojka je dobro. Samo je htjela poistiti nered zvan Ross. Imamo veih problema.
Raspravit u ih s Valasom, a vjerujem da ih Julianna eli vama prenijeti.

Robert kimnu bezizraajnog lica, a onda se okrenu i poe unutra za Juliannom.
Valas mu prie s boka. -to je ovo bilo?
115
Bojim se da je vrlo ljut na nju.
Da, i treba biti.
Ronan kimnu. -Zacijelo, osim to je vjerovala da obavlja svoju dunost.

Valase ga pogleda, razdragano nakrivivi usne. -Svia ti se.
Ronan se ljutito zagleda u njega. -Gledaj svoja posla.
-
Ona je dijelom i moj posao.
Neu s tobom raspravljati o svojim osjeajima, osim ako umjesto vojskovoe nisi
odluio postati domaica.

Valas se nasmija. - Dobar si s rijeima. Doi unutra i podnesi mi izvjee. Uz to, ima i
posjetitelja.
-
Magnusa?- Ronanov stariji brat bio je poglavar njihovog klana i strano mu je
nedostajao.
Bilo je teko biti daleko od starijeg brata dugi niz mjeseci, a prije toga ga viati gotovo
svaki dan. Biti daleko od njihova doma, ali Ronan je morao prokriti svoj vlastiti put, a kad ga
je Valas pozvao da mu pomogne obuavati ljude, ispred sebe je vidio svijetlu budunost.
-
Ne. Tvog roaka, Brandona Sinclaira.
Ronan se nasmijei. Ve neko vrijeme nije vidio roaka. - Je li nam se doao pridruiti?
-
Da. Doveo je gotovo dvadeset i petoricu ratnika.
Ronan kimnu. I Brandon je bio poglavar, a njegovi su ratnici na sjeveru bili poznati po
prikradanju. Ronan ih nee morati obuavati, jer su bili elita.
-
Idi, operi se, smrdi k'o govno, a kad zavri, doi u moje odaje podnijet mi izvjee.
Sinclair i Murray e nam se, takoer, pridruiti.

Ronan kimnu. Spavaonica koja mu je bila dodijeljena kad je bio ranjen jo je uvijek bila
namjetena, a na stolu je bio umivaonik pun svjee vode. Brzo se oprao i nije se zamarao
brijanjem, elei podnijeti prijavak, utvrditi planove i uzeti au viskija u ruku. Odjenu istu
koulju i plaid, ispreplete vezice na izmama, namjesti oruje, pa krenu u potragu za
Valasovim odajama. Zacijelo mu je soba morala biti druga po veliini u dvorcu, s obzirom na
to da je Bruceova bila najvea.
Ronan pokuca na vrata i pozovu ga unutra. U Valasovoj sobi je osim kreveta bio smjeten i
veliki drveni stol, trenutno prekriven kartama, svitcima, pergamentom, perima i spremnicima
za tintu.
Daniel, Brandon i Valas podigoe pogled s karte nad kojom su bili natkriljeni i kimnu mu.
-
Drago mi je to si se vratio. - ree Daniel.
Da, pitao sam se to te je toliko zadralo.- zadirkivao ga je Brandon.
ak se i Valas pitao jesi li pobjegao u suton s onom djevojkom.

116
Miloga ti Boga, da je njegov roak samo znao koliko je bio blizu istine! Ronan mu
smijehom odvrati pozornost, iskorai, protrese roakovu ruku i snano ga lupi po leima.
Nakon tog mukog izljeva privrenosti, Ronan se uozbilji.
-
Ross se probio jo nekoliko kilometara u okolicu Kinterlocha. Okrenuo je ljude protiv
Brucea. Samo je pitanje vremena kad e pokuati napasti.

-
ini se da sam stigao u pravi as. - ree Brandon trljajui ruke.
Jesi, i drago mi je to nam ti uva lea.- Ronan prijee pogledom preko roaka i
Valasa. -to eli da uinimo?
117
DEVETNAESTO POGLAVLJE
-
Ne razumije!- Julianna je koraala gore-dolje bratovim odajama, lica uarenog od
bijesa.
-
Savreno razumijem. - viknu Robert, lupivi rukama o stol. - Napustila si poloaj.
Potrebna si mi ovdje, a ne u skitnji po prirodi.

O, nije valjda to zbilja rekao... Julianna se zavrtje oko sebe i prosikta,
-
Nikad ne skitam.
Vucaranje, izigravanje junakinje, samoubilako ponaanje, kako bi ti to nazvala?
Ona otprai do njegovog stola, tresnu i svojim rukama po njemu i ree smrtno ozbiljnim
glasom.
-
uvanje tvoje guzice.
Robert se uspravi, prouavajui je kao nikad prije.

-
A to bi bilo da se Ross vratio u Eilean Donan dok te nije bilo? Ne bi bila ovdje na
svojoj dunosti, a jo si i povela sa sobom jednog od mojih najboljih ljudi.

Julianna se naruga. - Nisam povela Ronana sa sobom.
Robert podie obrvu i prekrii ruke na prsima. -Istina, ali jesi. Onoga trenutka kad si otila
bez ikoga da ti uva lea.

Julianna podie ruke u zrak, pokuavajui okonati temu.
-
To nije vano, vratili smo se i umjesto ovog prozivanja, trebali bismo raspraviti
vanije stvari, kako bi dovrili ono to sam zapoela. Ross je ugroza i treba biti poslan svom
Stvoritelju.
Robert odmahnu glavom. -Vidim da ne eli shvatiti da si pogrijeila.Moda bi bilo najbolje
da provede neko vrijeme u svojim odajama. Morat u traiti od Valasa jo jednog straara.
Julianna razjapi usta. Nije mogue da ozbiljno razmilja o tome da je zakljua, razrijei je
dunosti. Porazan udarac. eludac joj se zgri i morala je upregnuti svu svoju snagu da
ostane stajati, da se ne presavine.
-
Ne misli valjda ozbiljno?!- ree mu puno tie.
Bruce je ljutito pogleda.

-
Da, mislim. Moda jesi moja uvarica, ali to misli, tko tebe uva?
Julianna odmahnu glavom.

-
Ja, djevojko, ja.- Zatee je ton njegovog glasa, miran i oajniki.
Robert je oduvijek bio njezin brat. Tu injenicu nikad nije mogla zaboraviti, ak i da je
htjela; to je bilo utisnuto u nju. Bio joj je nadreeni, iako meu njima nije bila velika razlika u
118
godinama. Sve ovo vrijeme, nikad nije pomislila da bi mogao krenuti u potragu za njom. U
najboljem je sluaju vjerovala, da je, kad je bila rije o njoj, sve inio za svoje vlastito dobro.
-
Kad sam napustila Eilean Donan, to je bilo zbog tebe, Roberte. Htjela sam nadjaati
Rossa. Gledajui unatrag, pretpostavljam da je bilo glupo uiniti to ne rekavi ti.

Robert zakilji. - Govori li to samo zato to sam ti zaprijetio da u te zakljuati u tvoje
odaje?
Julianna odmahnu glavom, usne joj se izvie u smjeak.
-
Neto nam je zajedniko, brate - tvrdoglavost. Ako si ozbiljan u svojoj prijetnji, ne
postoji nita to bih mogla uiniti osim domisliti se kako pobjei. Moje rijei su trenutno
uzaludne.
-
Da, bile bi.
Nadala se da e priznati kako to nije uistinu mislio. Julianna hitro nastavi.

-
Bila sam bijesna na Rossa, zbog njegove izdaje, naina na koji se ponaao prema
Myri, na samu sebe. Znala sam da te namjerava ponovno napasti. Na pameti mi je bilo
samo kako to zavriti, pa sam otila. Ali nisam bila daleko odmakla kad me je Ronan
sustigao. Tek kad smo stigli do Kinterlocha, shvatila sam dubinu Rossovih spletki.
Robert raskrii ruke, okrui oko stola i stade pokraj Julianne, izraz lica mu se promijeni od
razdraenog u nedokuiv, isti onaj koji je koristio kad bi raspravljao o Rossu i svim ostalim
protivnicima.
-
Reci mi.
Bojim se da je pridobio svog roaka, vladara Kinterlocha, protiv tebe. U najmanju
ruku, taj slua Rossove naloge, bio na njegovoj strani ili ne. Napali su Ronana i mene im
smo uli. Vjerujem da su nas prepoznali ili su nekako doznali da smo im pokosili izviae.
-
Ti i Ronan dobro radite skupa. - ree Robert mrtei se.
Da, na svu sreu.- Uspravila je ramena i nadala se da nije primijetio kako joj se
promijenila temperatura. Spominjanje Ronana uvijek bi joj povisilo tjelesnu toplinu, a

razgovor o njihovoj suradnji prouzroio je daleko vie od okraja u njezinoj glavi. Ako imalo
ozbiljnije obrati pozornost na ono to je rekla ili iz njezine reakcije otkrije vie nego to se
nadala, Robert je nee pustiti. Okrenuo se od nje i hitro koraao po sobi, provjeravajui
svoju kartu jednom ili dvaput. Julianna je znala da ne smije govoriti kad on krene tako
koraati. Najvjerojatnije osmiljava nekakav plan, za koji e vrlo skoro traiti njezin savjet.
Dok je ekala, baci pogled prema zatvorenom prozoru. Poeljela je da ga moe otvoriti i
udahnuti studen, svje zrak. Mrzila je biti zatvorena u dvorcu. Mrzila je propuh i zaguljiv
zrak u njemu. Robert se konano okrenu prema njoj, podboi se i objavi:
-
Ljude e u selo voditi Ronan i Valas.

119
Ona zausti usprotiviviti se, ali Robert je zaustavi rukom.

-
Djevojko, ako bude ila s njima, svi e ovdje doznati tvoju ulogu.
Zakolutavi oima, ona sklopi ruke, pokuavajui izgledati skromno.

-
Misli da ve ne znaju? Kad sam otila, poslao si za mnom jednog od svojih najboljih
ljudi. Pusti me da poem s Ronanom. Dobro poznajem put. Bila sam tamo. Mogu pomoi
voditi ljude. I ako Ronan... padne, bit u tamo i mogu nastaviti dalje.
Bolje bi mu bilo da ne padne! Kad bi podlegao kakvoj bojnoj rani, vratila bi ga u ivot
samo da ga moe ubiti.
Robert napui usne razmiljajui. -Pretpostavljam da si u pravu, ali...
-
Bolje je da znaju moju pravu ulogu i vie me potuju, nego da i dalje vjeruju u ono u
to ve vjeruju.
-
U to to?- upita je Robert podietih obrva.
Pola dvorca misli da sam tvoja ljubavnica.
Apsurdno!
Ali istinito.
Mogu pretpostaviti odakle im ta zamisao. U redu, ide s Ronanom.
Julianna kimnu. -A to je s obranom Eilean Donana?

-
Daniel i Brandon se mogu nositi s tim.
Razgovarat u s Ronanom. Polazimo sutra.
Ne, djevojko. Dopusti mi da ja razgovaram s Ronanom. Za to vrijeme, ti bi mogla
okupiti ljude i razraditi strategiju.

Julianna kimnu, ne elei raspravljati. Pouri iz Robertovih odaja prije nego to bi se
mogla predomisliti. Kad je stigla u svoju spavaonicu, doeka je vrua kupka. Pobjee joj
uzdah olakanja, pa strgnu odjeu, udei utonuti u dubine pune pare. Ronan je odrao
obeanje. Zakorai u drvenu kadu obloenu tankim platnom i uspe se unutra. Oprezno je
sjela, iekujui ubod kad joj voda zapljusne posjekotinu, ali sreom, rana je poela
zacjeljivati i osjetila je samo tupo probadanje.Voda je bila topla. Raj. Zaronivi ispod
povrine, smoi kosu i lijeno je opjeni sapunom s mirisom limuna koji su joj bili ostavili. Tako
je davno zadnji put bila u kadi. Uglavnom je bila prisiljena prati se vodom iz hladnog
spremnika. Iako su joj kupke bile dostupne, i da je htjela, vjerojatno je mogla imati jednu
svake nedjelje, ali rad u kuhinji i tienje Roberta oduzimalo joj je puno vremena; k tome,
eljela je ostati neprimjetnom, pa nikad nije traila takvo udovoljavanje. Ionako su je u utvrdi
ve gledali udno zbog savjetovanja s njihovim voom i odaja koje su joj bile dodijeljene.
Sad e svi doznati istinu. Neki e je prihvatiti kao novost u koju su ve sumnjali. Drugi e
biti ljuti jer je lagala i zamjerat e joj. Neki bi ak mogli pruati krajnji otpor. Ali nadala se,
120
molila se, da bez obzira na njihove reakcije, sve brzo proe i vrati se u koloteinu. Nije htjela
da je gledaju kao Bruceovu sestru, nego da je uvaavaju zbog nje same. Bila je netko, sa i
bez obitelji. Kad objavi svoj identitet, iskrsnut e pitanja, zasut e je prijezirom. Uostalom,
Julianna je bila kopile. Majka joj je bila oeva ljubavnica. Navodno ju je upoznao u Svetoj
Zemlji, dok je ratovao s Kriarima. Bila je slukinja jednog od velmoa. Zaljubili su se i majka
ju je donijela na svijet prije no to se pozdravila s njim. Otac ju je poveo kui sa sobom, kad
je bio prisiljen prenijeti vijest o suborevoj smrti ovjekovoj udovici. Njezina majka i otac
zaljubili su se i vjenali tijekom te godine. Ali Julianna nije bila zaboravljena. Naprotiv, otac ju
je uzeo pod svoje okrilje i obuavao je da bude njegov mali ratnik.Suza skliznu iz Julianninog
oka, kad se s njenou sjetila svog oca. Uza svu njegovu svirepost i ustrajanje na tome da
od malih nogu bude vrsta ratnica, zbilja je bio veliki ovjek. Sve dok Robert nije odluio da
kotska mora biti neovisna od Engleske. Njihov otac, iz razloga za koji je Julianna mogla
samo nagaati da je bio pohlepa, stao je uz Engleze.
No, barem je Robertu dao jednu stvar prije nego to ga je izdao - Juliannu. Zauvijek se
priklonila bratu i kotskoj. Oeva joj je izdaja zbilja slomila srce i o tome nije eljela esto
razmiljati. U biti, bila je siroe, naputena od oba roditelja. A sad e joj i suze krenuti na oi.
Zagnjurivi glavu pod vodu, zadri dah, dok nije bila sigurna da nee vie plakati. Kad je
izronila, uporno kucanje odjekivalo je na vratima.
-
Koji vrag?- promrmlja i zgrabi laneni runik pored kade. Nije ni imala priliku potpuno
uivati u kupki, a ve ju je netko traio.

Pretpostavi da bi trebala biti zahvalna to je tome tako, jer je Robert jednako tako mogao
odluiti da je u potpunosti povue iz svojih redova.
-
Tko je?- odazva se.
Ronan.
O. - prodahta, stojei i steui runik oko sebe. -to hoe?
Par trenutaka nastupi tiina s druge strane vrata i ona se uplai da je otiao.
-
Nee otvoriti vrata?
Neu!
Nee?- Zvuao je zbunjeno i Julianna potisnu smijeh.
Nisam... upristojena.
Opet duga stanka. -Ne smeta mi.

Ona se tada nasmija, dodue potiho. Opet poelje da ima haljetak. Julianna vrsto omota
runik oko sebe, a voda s mokre kose kapala joj je po ramenima. Bilo je posve neprilino
otvoriti vrata u ovakvom izdanju. Tkanina je bila vlana i prozirala se. Njezin plaid. Izvue
121
jedan isti iz krinje i omota se njime, provjeravajui je li pokrivena od glave do pete, a zatim
otvori vrata.
Na pragu je stajao Ronan, ramena irokih gotovo kao okvir vrata i sa zadirkujuim
osmjehom na licu.
-
Vidim da si se pobrinula zakljuati. Smijem li ui?
Ona odmahnu glavom.- to hoe, Ronane?

-
Htio sam vidjeti kako si. I donio sam to ovo.- Podie malu platnenu vreicu iz koje je
dopirao miris ljekovitog bilja. - Za tvoju ranu.

Ona podie obrvu. -Dobro sam. No, zahvaljujem ti.- Uze vreicu i spusti je na stoli,
udei je poloiti na ranu. I udei se ugrijati.
-
Sve je prolo dobro s... Bruceom?
Da. Nisi razgovarao s njim? Trai te.
Nisam jo. Razgovarao sam s Valasom i sa svojim roacima.
Julianna kimnu.
-
Nee mi rei to hoe?
Ona odmahnu glavom, kapljice vode poprskaju joj obraze.

-
Neu. Najprije eli razgovarati s tobom.- Panika bljesnu na Ronanovom licu i
Julianna zakoluta oima. - Ne strahuj za svoju slobodu. Samo eli razgovarati s tobom glede
Rossa.
Na njezino iznenaenje, blago rumenilo oblije Ronanove obraze.
-
U redu. Treba li ti to?
Haljetak. - ree ona pomalo ironino.
Ronan se nasmija, posegnu i pogladi je po plaidu, tamo gdje joj je tkanina dodirivala vrat.
Vrhom prsta okrznu joj kou. Drhtaj joj se zavrtloi uz kraljenicu i ona se ugrize za usnu.
-
Mislim da ti to pristaje bolje od haljetka. - ree joj s opakim smijekom.
Puno ti je lake izvui me iz ovoga? - i ona je njega zadirkivala.
Ronanu se oi neznatno raire, bljeskajui od udnje.

-
Da. Tako je.
Zakorai prema njoj, a ona se povue korak unatrag.

-
to to radi? - upita ga neuobiajeno krhkim glasom.
elim te poljubiti, Julianna. A ne elim da nas svi gledaju.- Nogom zatvori vrata
njezinih odaja.Nije ni primijetila koliko ju je daleko uspio ugurati u sobu, dok nije zatvorio
vrata. Ostavljajui ih posve same.
-
Zna li itko da si u mojim odajama?- upita ga.
122
Ronan odmahnu glavom i prignu se blie; ruka mu zavijuga oko njezinog struka i privue
je blie.Bila je ljuta na njega kad su se posljednji put vidjeli. Pokua ga odgurnuti, ali inilo se
da taj otrovni pristup ne djeluje na njega. Kao da ga je to samo jo jae privlailo. Doslovno.
I on se okupao. Opojno je mirisao i ona zatvori oi udiui svjeu, istu aromu slabo
prikrivenu njegovim jedinstvenim muevnim mirisom. Ronanovim mirisom. Ona oblie usne i
zabaci glavu.On je podie tako da su bili u istoj ravnini, dok su im se zdjelice doticale. Kroz
nju prostruji drhtaj i noge joj postadoe pomalo nesigurne. eljela je ispruiti ruku i pridrati
se za njega, ali kad bi to uinila, ispustila bi plaid.Zato nije odjenula barem potkoulju? Nije
li se njezina besramna strana nadala upravo ovome? Vjerojatno. Jer su je svugdje prolazili
trnci - od vrhova nonih prstiju do kose na glavi. Rastvori usne, spremajui se pitati ga hoe
li je poljubiti, kad se Ronan do kraja prignu i zarobi joj usne u mekanom, ali krajnje putenom
poljupcu. Tople su mu usne bile pritisnute na njezine, njezina donja usna izmeu obje
njegove. Ronan joj jezikom ue u usta u isto vrijeme kad je ona trznula svojim da ga
susretne. I bio je ukusan. Poput eera i zaina
Julianna se prisjeti da je volio slatkie. Vjerojatno je uivao u neem slatkom prije nego
to ju je doao potraiti. Ali pomisao na ita slae od njegova naruja brzo se rasplinu kad je
on vrsto stisnu u zagrljaj. Mogla je osjetiti njegov ukrueni ud kako stri pod plaidom i
estoko je pritie, u trenu joj vlaei sr. Kako bi lako bilo samo mu skinuti plaid, pustiti ga
da padne na pod i odvesti ga u svoj krevet gdje bi vodili ljubav... satima. U nekom drugom
svijetu. U ovom, Robert e poslati nekoga da pronae Ronana ako se uskoro ne pojavi u
njegovim odajama. Jasno, nee zavirivati ovdje, ali bilo je previe rizino.Stiskajui svoj
plaid, uspjela ga je odgurnuti.
-
Moramo prestati. - zadihano ree.
Ronanove oi su bile jako teke, usne pune i vlane od njihovog poljupca. Najvie od
svega eljela je polizati ih, grickati i osjetiti ih na svakom zabranjenom dijelu tijela. Ali nisu
smjeli. Ne sada.
-
Da, znam.- On se odmae korak unatrag i provue ruku kroz kosu. Dobaci joj
nestaan osmjeh. -Jednostavno ne mogu pomoi sebi kad sam u tvojoj blizini. Pogotovo ne
kad me i nastavlja darivati svojom razgolienosti.

Obrazi joj planu i jo vre stegnu plaid oko sebe.
-
-To zvui kao da te stalno proganjam, ali ti si ovdje, u mojim odajama, a kad smo bili
u kolibi... Tada...- Oboje su to htjeli. Ronan se nahereno nasmijei i kimnu.

-
Da, doista.
Julianna mu okrenu lea i zaputi se prema kaminu na drugom kraju sobe. Noni prsti su
joj poeli trnuti na hladnom daanom podu, bez obzira na to to joj je ostatak tijela bio
123
plamena masa udnje. Podie jednu, pa drugu nogu, dok joj se prsti nisu zagrijali. Ronan
nije otiao, niti je ita rekao. Samo joj se pridruio i grijao ruke. Bila je to ugodna tiina,
kakva struji meu onima koji se prirodno ugodno osjeaju jedni s drugima. Ta je pomisao u
isti mah i naljuti i iznenadi. Nije htjela da joj bude ugodno s njim - to je previe zadiralo u
razmiljanja o moguoj zajednikoj budunosti koja je htjela izbjei. Nakon popodnevnog
razgovora s Robertom bila je jo odlunija dokazati se kao njegova uvarica, a Ronan e joj
samo smetati u tome. Ipak, bila je zapanjena time to se osjea tako zadovoljna u njegovoj
blizini. Julianna se nikad ni s kim nije osjeala istovremeno i tako oputeno i napeto. Zacijelo
ju je taj ovjek zaarao. Ipak je on, nakon svega, bio jedan od Sutherlandovih. Lupei u srcu,
grjeno lijepi, slatkorjeivi kad je trebalo zadii skute svakoj eni koja im se nae na
putu.Iako mu nije upoznala brau, preduhitrila ih je njihova reputacija.Julianna je bila svjesna
da nije posve poteno procjenjivati Ronana i njegovu brau na osnovu dvorskih nagaanja.
Ali, istini za volju, bilo je obilje glasina. Ronanov najstariji brat, Magnus, ukrao je nevjestu s
ratita, iz zarunikovih ruku. Julianna je ula i da je gad bio Englez, tako da je Magnus curi
uinio uslugu. No, njegov drugi brat, Blane, ukrao je nevjestu iz samostana. Kakav bi to
ovjek upropastio redovnicu? to e Ronan uiniti? Ukrasti kraljevu sestru za nevjestu? Ona
dahnu; to bi se savreno uklapalo u uzorak.
-
O emu razmilja?- iznenada je upita Ronan.
Ni o emu. - ree Julianna malo prebrzo. Baci pogled na njega i vidje kako je
sumnjiavo gleda, ali nije nita rekao. -Samo sam... Samo sam se pitala to jo uvijek radi
ovdje?
Pokuala je biti ohola, ali zapravo, bila je znatieljna.
-
Nadao sam se da e mi otkriti....- Ronan zastade kad se Julianna okrenula prema
njemu.
-
to?- upita ga, iskolaenih oiju.
Nadao sam se da e mi rei to Bruce eli.- Zbog naina na koji je odvratio pogled
prema vatri, pa opet prema njoj, Julianna je preispitivala njegov pravi motiv. to je zbilja
elio da mu otkrije? Svoje osjeaje? udnju za jo jednim poljupcem?
-
Ne mogu. Smjesta mora otii. Ako te tko pronae ovdje... ak i samo sluga, glasine
e se brzo proiriti i Robert e nas dati oboje izbievati ili neto jo gore od toga.
-
Gore?! Zbilja misli da bi mogao biti tako okrutan?
Juliannin je smijeh bio protkan s malo gorine.

-
Nikad se ne bih usudila nagaati to e Robert uiniti. No, znam da je tvrdoglav k'o
magarac i opak kad ga prevare.

-
Imat u to na umu.- Ronan je uhvati za laktove i privue blie k sebi.-Ali, ako u ve

124
biti kanjen, mislim da bi razlog za to trebao biti neto vie od pukog poljupca.- I baci se na
Julianne usne s putenom estinom od koje joj zaklecae koljena.
125
DVADESETO POGLAVLJE
onan poljubi Juliannu sa strau za koju nije ni znao da je posjeduje, a

ona mu jednako gorljivo uzvrati poljubac. Gotovo kao da su oboje strepili
da bi im to mogao biti zadnji poljubac. Ali ne moe biti tako. Ne bi to
dopustio. Usta su joj bila preslatka. Presavreno su se uklapala s njegovima. Bila je njegova
ena. Dovraga, nije smio tako razmiljati, osim ako...
-
Reci mi da stanem.- ree joj osornim glasom.
Stani.- ree ona bez daha, ali jae pritisnu usne na njegove. Pomijeani signali. Kako
ju je elio nastaviti ljubiti. Baciti je na krevet i obljubiti je, ali to nije bilo ispravno uiniti, i iako
je inae bio hulja s damama, elio je da s Juliannom bude drugaije. Ve je bio uzeo ono to
mu je ponudila.
-
Reci mi da me ne eli.- ree, kliznuvi joj usnama po bradi, pa do une koljke.
Reci mi da je ovo pogreno.

-
Ovo je pogreno. Tako pogreno. -promrmlja ona. - Ali, ne mogu lagati. elim te,
Ronane.
On zarei ispod glasa, podie je u zrak i odnese do kreveta gdje ju njeno poloi na
mekani vuneni pokriva.
Pogledi im se susretnu. - Jo uvijek moe rei ne.
Julianna mu se zloesto nasmijei, oi joj zaplesae, pozivajui ga.
-
Ali, neu.- Rastvori plaid, izlaui meko, isklesano tijelo njegovom pogledu.
Ronanov kurac se ve bio ukrutio, ali sad mu je pulsirao urnom potrebom da bude u njoj.
Odmah. Smjesta. Ali, bilo je nuno drati se redoslijeda. Uspeo se na krevet i kleknuo
izmeu njenih rairenih bedara. Dok je rukama klizio uz njezina bedra i masirao joj bokove,
prignuo se nie drakati joj ispupene bradavice.
-
Savrenstvo si. Slatki bijeg. - promrmlja izmeu naizmjeninog sisanja bradavica.
Julianna se koprcala po krevetu, prolazei mu rukama kroz kosu.

-
O, Ronane, ini me...
Reci to, djevojko.
ini me posvuda vrelom.
I ti mene.- Nastavljajui se trljati o njezine grudi, prstima skliznu izmeu njezinih
bedara i zastenja kad mu prsti pronau klizavu vrelinu. - Ajme, djevojko, tako si vlana.
Julianna odgovori izvivi bokove prema njemu. Izvue mu koulju iz plaida i razmaknutih
prstiju prijee mu preko irokih lea. Gospode, kako mu se svialo kad ga je dodirivala,
istraivala.
126
Rekao si, sljedei put...- Nije morala zavriti reenicu, znao je to je traila, a
pomisao na njene usne omotane oko njegovog uda, bilo je gotovo vie nego to je mogao
podnijeti.
Ronan se nasmija. - Sljedei put.
-
Tada nee biti nikakvih isprika. - ree ona, iako joj je prijetnju potkopala slatka
promuklost glasa.
-
Nikakvih. Tvoj sam.
Prsti joj poletjee ispod njegovog plaida i ona ga zgrabi za guzicu. Ronan zastenja i
propne se. Otkopao pojas i baci plaid na pod. Kurac mu je stajao uspravno, spreman za
ugurati ga u nju. Julianna se uspravljala dok nije sjela, nogu rairenih oko njegovih bedara.
Nasmijei mu se poseui rukom i uhvati ga za kurac; dugi joj se, vitki prsti omotaju oko
njega.
-
Tvoj kurac me zadivljuje.
Prokletstvo, zaprepastila ga je! Ronanov ud joj je u ruci bio teak, tust i gladak poput
baruna. Srce joj preskoi, a zatim snano zabubnja pod rebrima.
-
Zabrtvi vrata. - ree mu, dok su im oi bile prikovane s puno ara.
Ronan kimnu i krenu uiniti to mu je rekla. Krevet zakripi dok se podizao i dok je
Julianna oplakivala gubitak njegove topline iz ruke, bila je sretna to mu je mogla
pogledavati golu guzicu. Nevjerojatan prikaz tvrdih miia. Uski kukovi, iroka, vretenasta
lea i ramena irine okvira vrata. Bio je masivan, vrst i sljedeih nekoliko trenutaka samo
njen. Nije bila toliko naivna da ne bi znala kako pozvati ga u svoj krevet nije bilo u njihovom
najboljem interesu. Niti je bila tolika budala da bi sa sigurnou tvrdila da ih nee uhvatiti.
Zapravo, bilo joj je svejedno. Nikad nije uinila nita za sebe, a inilo se da je Ronan bio
jedino zadovoljstvo koje nije imala snage odbiti. Julianna je udjela za njim. ak i onda kad
nije razmiljala o njemu.
Ronan hitro zabrtvi vrata, pa krenu natrag. Pogled joj je lutao od njegovog naoitog,
isklesanog lica do oblikovanog torza, a zatim... do oruja koje mu je stralo izmeu bokova.
Nagonski obliza usne i zadrhti. Bradavice su joj bile tvrdi i bolni vrci, a meunoje
razuzdano i udjelo je da ga on ispuni. Kad se pribliio krevetu, Julianna isprui ruke, ali
umjesto da se spusti na nju, Ronan legne na lea i povue je na sebe, tako da ga je
zajahala.
-
Pretpostavljam da ti onaj titonoa nije pokazao kako voditi ljubav na ovaj nain.
Odmahnula je glavom i ugrizla se za usnicu, dok joj se tusta duljina njegove mukosti
gurala meu osjetljive nabore. Ronan je zgrabi za bokove, prognjei ih, a zatim kliznu prema
gore, dok joj ne obuhvati grudi, palcima joj milujui bradavice.
127
Ovako moe biti glavna. - ree joj, a opaki osmijeh izvi mu slasne usne.
Volim biti glavna. - ree ona, odgovorivi mu osmjehom.
Znam to.- On je uze za ruku i poloi je na svoju palicu, omatajui joj prste oko njega.
- Uvedi me u sebe.
Julianna klekne na koljena, podvije noge ispod njegovih bedara i malo se podigne, klizei
vrhom njegove mukosti izmeu svojih nabora, prema svom sreditu.
-
To je to, djevojko.
Julianna uini kako ju je poduio i glavi mu skliznu unutra. Ispustila ga je i gurnula

zdjelicu prema dolje, dok je nije u potpunosti ispunio, rasteui je u besramnom uitku.
-
O, Boe! - proapta ona.
Zurili su jedno u drugo, razmjenjujui ocean emocija. Julianna je to eljela zanemariti.

eljela je odbaciti to kao glupost, govorila je sebi da su se tako osjeali zbog istog
zadovoljstva, ali znala je da to zavaravanje. Dijelili su puno vie toga nego to je ijedno od
njih bilo spremno priznati. Rukama je vrsto drei za bokove, Ronan joj pokaza kako ih
treba izvijati.
-
Ne razlikuje se od jahanja konja, draga. - ree joj. Polako se pomicao ispod nje,
gurao je i povlaio se dok ga je jahala.Ronan se osloni na lakat, uhvati joj bradavicu u usta i
njeno je zasie. To je pogodi ravno u sr, miii joj se stisnue od slatkog sladostraa.
Uhvati ga za prsa i zarije prste u mii. Rekao je da bi mogla imati kontrolu, a nikad prije nije
osjeala toliki gubitak kontrole. Julianna vrsto stisnu ustreptala bedra oko Ronanovih
kukova. Prsti joj se skvrie pod njegovim nogama.
-
O, Ronane. - zajea ona, dok joj je tijelo isijavalo vatru.
Ronan kliznu rukom preko njezina obraza i kroz kosu, primiui joj usne svojima. Usta im
se stopie u bjenjenju jezika, kao da su se natjecali tko kome moe pruiti vie
uitka.Julianna ga je vrsto drala za zatiljak, ne elei ga pustiti. Zabije bokove u njegove,
osjeajui kako joj se blaeno podrhtavanje iri iz sredita prema van i poljubi ga kao da
nee biti sutra. A moglo bi ga i ne biti. Ne, ako ih netko uhvati. No, inilo se da je dodatna
uzbuenost zbog toga to bi mogli biti uhvaeni samo pojaala njezinu elju. Zadrhtala je i
ubrzala tempo, meajui bokovima. Njezino stenjanje odjeknu odajom i Ronan je uutka,
apui joj da bi ih mogli uti, ali njegovo vlastito reanje moglo je parirati buci koju je ona
stvarala. Uhvatio ju je za stranjicu i navodio njezino podizanje i sputanje.
-
Ajme, djevojko, tako si uska...- On se propne, estoko se zabijajui.Trbuni miii
mu se zategnue i ona nije mogla odoljeti ne pomilovati ih, lijeno dodirujui svaku
razdjelnicu.Gibali su se kao jedno, kao da su vodili ljubav tisuu puta ili kao da su sueni
jedno drugome. Potonje prestrai Juliannu do dubine due. Srce joj preskoi i nije znala je li
128
to bilo od straha, ili od naina na koji joj je tijelo odgovorilo na njegovo. Nije bila spremna
preispitivati se. Zatvori um za sve misli, upijajui samo zadovoljstvo koje im je zrailo iz
bedara. Slatki Raj.
U njoj je rastao divotan pritisak. Primamljivo olakanje koje joj je Ronan ve prije udijelio...
opet e se dogoditi. A ona ga je oajniki eljela. ee ga zajaha, elei to ispunjenje.
-
Samo tako, djevojko, prepusti se.- Ronan se nije prestajao zabijati u nju. Dlanom joj
je milovao trbuh, dok mu palac ne okrznu njezine kovre. Bio je dovoljan samo taj vjeti
dodir da je potrese val iznenadnog uzbuenja i ona dahnu. Ali to nije bilo nita u usporedbi s
vatrom koja ju je pogodila kad ju je palcem pogladio po samoj njezinoj sri. Bilo je to kao da
se svijet rasprsnuo; krevet se ljuljao i dvorac se mogao sruiti oko nje, a da ne bi to ni
primjetila. Otvorila je usta kako bi mu uzviknula ime, dok joj se tijelo grilo, ali Ronan ih je
zarobio svojima, otevi joj krik. Gladno mu uzvrati poljubac, dok je jahala na vibracijama
razarajueg blaenstva.
Istovremeno, Ronan ukopa prste u njezine bokove i snanije je poljubi. Ona osjeti izmeu
bedara kako se estoko stresao i izlio tekuu vrelinu u nju. Ljuljali su se dok nisu prestali
podrhtavati, lijeno se ljubei.
Glasno kucanje razbije kukuljicu blaenstva u kojoj je Julianna bila. Tresnu natrag u
stvarnost uz zloguko slijetanje, koje joj potisnu utrobu negdje do stopala. Skoi s Ronanovog
krila, zgrabi svoj plaid, koji je bacila na pod i omota ga oko sebe.
-
Mora otii!- otro proapta.
Kamo? Netko je na vratima. - proapta on. I on skoi s kreveta i poe navlaiti plaid i
koulju.
-
Tko je?- oglasi se Julianna.
Myra.
Julianna gurnu aku u usta i lagano se ugrize za zglobove. Baci prestraeni pogled prema
Ronanu. Gdje joj je bila pamet?! Bila je to samo matarija i to je sve to je ovo ikad moglo
biti, a ona je pokuala oivotvoriti taj izmatani ideal. Na vlastitu sramotu, bila je budala.
-
U kadi sam. Potrait u te u velikoj dvorani kad zavrim.- Julianna pogleda Ronana
koji je podigao obrvu i prstima simulirao pranje kose. Ona se ugrize za usnu da se ne bi
nasmijala, brzo mu se priulja na prstima i udari ga po ramenu. - Prestani!- prosikta ona.
-
Mogu priekati. - ree joj Myra kroz vrata.
Julianna je pretjerivala i zakoluta oima prema vratima. - Zna, ve se neko vrijeme nisam
okupala u kadi. Nisam namjeravala uriti.- Julianna je znala da joj rijei ne zvue nimalo
uljueno i morat e to kasnije nadoknaditi svojoj prijateljici. Trenutno joj je bilo bitno da Myra
ode, kako bi mogla izvesti Ronana odavde.
129
Myra joj ne odgovori, a zbog napetosti koja se probijala kroz hrastova vrata, Julianna se
malo zabrinu da bi njezina prijateljica mogla pokuati ih provaliti. Myra nije bila slabi. Dala
je prilian obol u bitkama.
-
Vraam se dolje. Velika dvorana je puna ratnika.
U redu. Pokuat u pouriti.- Julianna otapka do vrata, oslukujui zvuk Myrinih
stopa kako se udaljuju hodnikom.

Ronan joj prie s lea, posve odjeven i prikuje je uz vrata, njegova miiava graa oblikuje
se prema njezinim leima. Poljubi je u vrat i apnu joj na uho:
-
Moram razgovarati s Bruceom.
Julianna kimnu, okrenu se, ovjesi mu ruke oko vrata i poljubi ga. No, kad je otiao,
zabrinula se da je namjeravao njezinom bratu rei za njih dvoje. A dio nje se nadao da e to
i uiniti. Drugi dio nje je toliko strahovao od toga da je pourila odjenuti se. Ali kad je stigla
do vezanja izama, tresnu je zdrav razum. Ronan nee imati muda rei njezinom bratu da su
se njih dvoje tjerali poput zeeva u proljee. Barem se molila da nee.
Dok se Ronan sputao niz stubite, namjeravajui otii do Bruceovih odaja, odjeknue
glasni povici iz velike dvorane. On hitro promijeni odredite, spreman zaustaviti tunjavu
izmeu mukaraca.Kad je uao u veliku dvoranu, osupnue ga zvukovi i prizori razuzdanih
ljudi. Odaja je zbilja bila puna ratnika. Iako su drali alice, to nije bila pijana terevenka, za
koju je Ronan bio siguran da e je zatei. Umjesto toga, ljudi su pokazivali svoje oruje,
miie, raspredali ratne prie i buno se hvalili svojim dotadanjim pobjedama.Dok je
prolazio kroz gomilu, kimnu nekolicini traei Valasa i svoje roake. Pronaao je roake na
podestu.
-
to se dogaa? Gdje je Bruce?
Brandon pokaza glavom na sredinu prostorije, gdje je stajao Robert Bruce, s Valasom uz
bok, ukljuen u ustar razgovor sa svojim ljudima.Ronan ba i nije mogao razabrati o emu
je to njihov budui kralj govorio, ali svi se nasmijae kad je rairio ruke i neto uzviknuo.
Podiui obrve, Ronan se okrenu prema svojim roacima.
-
to sam propustio?
Zbog onoga to mu je Julianna rekla, Bruce je trebao eljno iekivati ozbiljan razgovor s
njim, a ne bistriti stare prie sa svojim ljudima. Daniel slegnu ramenima.
-
Bruce im je rekao da budu pripravni za skoranju bitku.
Brandon odmahnu glavom, gledajui mnotvo ratnika.

-
Sljedee to emo vidjeti, bit e kako vade epove i mjere debljinu svojih... maeva.
Ronan se nasmija. - A kako se planiraju boriti, loim zadahom?
130
Njegovi roaci se na to nasmijae, a Brandon mu prui alicu koja je mirisala strano

slino kuhariinom zainjenom viskiju.
-
Hoe li im se pridruiti?
Ronan je elio to, ali odmahnu glavom. Valas ga je uvjerio da e sutra krenuti za
Kinterloch i Ronanu su trebale sve njegove raspoloive sposobnosti.
-
Tako je, neemo ni mi. - ree Daniel, mrtei se. - Ovo je gotovo isto kao i Bruceovo
poigravanje s krunom.
-
Ne govori protiv Brucea! - upozori ga Brandon, - Mogao bi te tko uti.
Ronan kimnu. - U pravu je. Ne govori nita vie.

Daniel se jo jae namrti i prekrii ruke na prsima. - Svi smo mi dali puno toga za
kotsku. - promrmlja.
Daniel puno vie od Ronana i Brandona. Gospoa supruga njegovog roaka bit e s njim
u dvorcu do proljea, kako bi mogao sigurnije putovati natrag u njihov dom u Blaireu. Ronan
je bio siguran da mu je roak pod jo veim pritiskom zbog toga to mu je supruga bila
ovdje. Kao to bi i Ronan bio da mu je ena morala biti ovdje... to nije. Ali Julianna...
previe mu je bilo stalo do nje. Kad bi joj se to dogodilo...Skrenu pogled prema Bruceu i
Valasu. Primijeti da Valas izgleda prilino rezervirano i mogue pomalo ljutito zbog toga to
su on i njegovi roaci bili tu. Rat nije bio igra. ivoti nisu bili nevani da bi mogli biti tek tako
izgubljeni i pripisani cijeni bitke.
Kao na znak, Julianna ue u veliku dvoranu. Uspravnih lea, uzdignute brade, ruku
sklopljenih ispred struka. Tvrdog pogleda prema svima. Odisala je autoritetom. Da je nije
bolje upoznao, plaio bi se njezine moi. No, vidjevi je takvu, jo vie se raspali Ronanova
elja za njom. Prisjeti se naina na koji je Julianna zabacila glavu dok su vodili ljubav, dok joj
je kosa padala u raskonim zlatnim valovima, s odbljescima crvene boje uhvaene u
svjetlosti vatre. Izgledala je kao Venera koja se dizala i sputala iznad njega. Bujne su joj se
grudi njihale, rumene, s ispupenim vrcima poput treanja. Kurac mu se odmah ukruti i
morao se utipnuti za unutarnju stranu lakta, s obzirom na to da je bio prekriio ruke na
prsima, te prisiliti um da ne razmilja o voenju ljubavi.Osim usputnih pogleda, mukarci nisu
obraali preveliku pozornost na nju.
-
Naklonite se, vi budale! - zaurla Ronan. - Ne prepoznajete li damu kad je vidite?!
Soba iznenada utihnu. Uokolo su letjeli iznenaeni pogledi, ukljuujui i Juliannin. Robert
se nakalja.
-
Doista, mogu li vam predstaviti lady Juliannu, moju sestru.
131
DVADESET I PRVO POGLAVLJE
ad je otkriven Juliannin identitet, bilo je nekoliko okirani lica, ali na njezinu

radost, veina je kimnula, naklonila se i ponudila joj svoju vjernost.
Pretpostavila je da su ve bili shvatili razinu njezine vanosti.Bila je samo
formalnost objaviti njezin naslov.Bila je izvan sebe od bijesa kad je otkrila buku u velikoj
dvorani. Kako e ljudi ii u boj ako nisu bili spremni? Pie, prepriavanje ratnih pria,
podcjenjivanje borbi; vojska ratnika se tako ne priprema za napad na selo puno zloinaca i
izdajica. Ne gubei vrijeme, prie Robertu.
-
Gospodaru, moemo li razgovarati?
Izgledajui rastresen, Robert kimnu glavom i Julianna ga povede do jedne od mranijih

nia. Kad su ostali sami, zagleda se u njega prodornim pogledom.
-
Brate, smijem li otvoreno govoriti?
Ionako bi to uinila.- Robert se namrti, najvjerojatnije shvativi da ga se spremala
izgrditi.
-
U redu, vjerujem da je loa odluka dopustiti tvojim ljudima da se pridrue domjenku.
Svi bi se oni trebali pripremati i razraivati planove.

On kimnu glavom i napui usne gotovo poput razmaenog djeteta, ali to je drugo mogla
oekivati od svog mlaeg brata. Ponekad se pitala je li uope ozbiljno shvaao Rat za
neovisnost. I uvijek bi nakon toga samu sebe izgrdila zbog runih misli o vlastitoj krvi i mesu.
-
Kao i uvijek, tvoj savjet je na mjestu. - ree joj Robert.
Ona nagnu glavu prema njemu. - Kao i tvoje vladanje.

Domjenak je ubrzo zavrio i ljudi su poeli razraivati borbene planove. Julianna se drala
po strani. Iako je bio obznanjen njezin odnos s Robertom, nije eljela nametanjem izazvati
zamjerke meu mukarcima. U potpunosti je razumjela da nije svakome tako lako odjednom
se prilagoditi. I tako je stajala i sluala, hvatala Ronanov pogled i odmahivala ili kimala
glavom kad bi neto bilo reeno. Napokon su planovi bili gotovi i svima je naloen poinak,
jer su u svitanje trebali biti budni i pripravni za odlazak u Kinterloch.
Naputajui veliku dvoranu, Julianna osjeti ono to bi obino osjetila pri neposrednoj
opasnosti; teinu u ramenima - teka i bolno zategnuta ramena, snanu bol u
sljepoonicama, stalno mrtenje. S mukom se uspne uz stube, prilino sigurna da nee
spavati. Iekivanje je bilo preveliko. Ross je ve neko vrijeme bio velika smetnja i ako nita,
ovim e to prestati. Minute, sati i dani koje je provela u Rossovom taboru, preplave joj glavu
poput opasne bolesti, prijetei da e je oslabjeti. Netko joj njeno dodirnu kria. Ronan.
Julianna se zaustavi uz prve stube koje su vodile na gornje katove i okrenu se.
132
elio sam ti poeljeti laku no. - ree on. U zamraenim sjenama hodnika, mogla je
razaznati kako mu se usne izvijaju u smjeak. - Smijem li te otpratiti do tvojih odaja?

-
Smije me otpratiti. - kaza ona, prihvaajui ponuenu ruku i njegova toplina joj se
prelije u tijelo. - ao mi je, ali nita dodatno nam ne smije iscrpiti toliku potrebnu energiju za
sutra.
Ronan joj pomilova ruku svojom drugom rukom, lukavo joj namignu i otegnuto ree
-
Ajme, djevojko, a inilo mi se da bi nas to nita dodatno samo jo vie osnailo.
Ti si zloko. - ree ona, zaigrano ga udarivi po ruci.
Ronan ih zaustavi na polovici stuba, privue obje njezine ruke u svoje, a zatim se osvrnu
oko sebe, kako bi se uvjerio da su sami. Smrtno se uozbilji i Juliannin eludac malo poskoi.
-
to je ovo?- upita ga. Ispitivaki ga pogleda, pokuavajui prozreti njegove
zapanjujue zelene oi. Naranasta mu je kosa razbarueno padala preko ela, kao da ju je
bezbroj puta proeljao prstima. Ronan prikova pogled na nju i ona, bez razmiljanja,
posegnu odmaknuti mu kosu, ali on je uhvati za ruku u zraku i prinese je usnama. Sklopi oi,
kao da uiva u njezinom mirisu i njoj se stisnu utroba i zadrhtae joj prsti.
-
Samo... Sutra emo napasti Kinterloch. S nas dvoje na elu.- Opet je zastao i
ogledao se oko sebe, ali Julianna nije ula nita zbog ega bi mogao pomisliti da ih netko
prislukuje. to god da je htio rei, iz nekog je razloga odugovlaio, a ona se zapita je li to
zato to nije mogao pronai rijei.
-
Reci mi, Ronane. - potaknu ga, dok su joj se prsti stezali oko njegovih.
Neto sam shvatio veeras, dok smo bili u velikoj dvorani. Moj roak, Daniel... Bio
je...- Naglo prekinuvi, otpuhnu. - Zabrinut sam za tvoju sigurnost.

Julianna se nasmijei. - Ne strahuj, Ronane. Ve smo skupa proli kroz to, iako u manjem
opsegu.
-
U puno manjem opsegu.- On odmahnu glavom. - Ovo je potpuno drugaije. Bitka je
posve drugaija zvijer.

Julianna povue ruke, u grudima joj se toplina sudarala s hladnoom.
-
Nisam naivna. Misli li da vjerujem da emo samo ugalopirati u grad i pobijediti?
Bitka je drugo ime za smrt, bol, bijes. Nisam tako zelena da to ne shvaam. Dat u sve od
sebe da ti uvam lea, jednako kao to sam uvala i bratova.
Zavrtjevi se, zadignu sukute i hitro uini dva koraka prije no to je Ronan zaustavi
uhvativi je za lakat.
-
Julianna, priekaj!
Nije se opirala, ali se niti ne okrenu. Umjesto toga, gledala je u rub svojih skuta.
Pretvarala se da nije primijetila kako joj je toplina njegovih prstiju prosijavala kroz rukav
133
igoui je. Srce joj je tuklo, odjekujui u uima i mogla je uti kako joj krv navire poput
vodopada. Osjetiti reakciju svoje utrobe, kao uvijek u njegovoj blizini.
-
Ja...- Opet nije mogao pronai rijei.
Ovaj put se okrenula. Bio je dva koraka nie od nje, pa su se nali oi u oi. Rukama mu
obuhvati lice; ekinje su joj kakljale dlanove i prste.
-
Samo mi reci.
Ronan je zgrabi za ruke i prinese ih usnama. Zadrhtala je od njegovog daha na prstima,

prisjeajui se njihovih zajednikih intimnih trenutaka. Kako je samo eljela da mogu smjesta
otrati u njezinu sobu i ponovo ih proivjeti. Ali to nije bilo mogue. Oboje su to znali.
Vjerojatno je zato i odugovlaio. I zbog toga se i osvrnula. Morala je uspostaviti nekakav
odmak meu njima i zbog toga povue ruke.
-
ena mog roaka je ovdje. - ree joj.
Jest, Myra.- Zato je govorio o Myri? - Prijateljice smo.
Ronan kimnu, a onda odmahnu glavom. - Daniel je zabrinut za nju.

-
Zato, to se dogodilo?
Nita se nije dogodilo. - zarei on.
Julianna se povue korak unatrag.Ronan provue obje ruke kroz kosu i promrmlja psovku
ispod glasa. - On voli svoju enu.
Julianna je bila potpuno zbunjena. Podboila se, samo da odri ravnoteu. - Je li to
pogreno?
-
Ne, ne, nije ni to. Ne eli da nastrada, a biti ovdje, u ovom dvorcu, uz toliko ratnika
budueg kralja, nije sigurno za nju.

-
Sigurnija je unutar ovih zidina nego to bi bila da sama luta Visojem.
Da, slaem se, ali mislim da Daniel eli da ostane ovdje do proljea.
Tim bolje to i Danijel ostaje. I to nas dvoje idemo skupa.
Ali, gle, o tome i jest rije.
O emu to?- Julianna podie ruke u zrak. - Ne razumijem te.
Ronan stisnu eljust, napne miie i potrai joj pogled, pokuavajui neto odgonetnuti,
nije bila sigurna to, a onda mu se rijei sapletu od urbe.
-
Zabrinut sam za tebe, Julianna. Moja majka...- Julianna je strpljivo ekala dok ne
zavri. Nikad prije nije priao o svojim roditeljima. - Kad sam bio samo djearac, moja majka
i otac otili su jahati s mojim starijim bratom, Blaneom. Nikad se nisu vratili. Posjeeni su u
naponu snage. Svijet je opasno mjesto za ene. Ne bih mogao podnijeti da bude
ozlijeena.
134
Julianna ga pomilova po obrazu, uviajui da je njegov strah za nju isprepleten s

njegovom prolou.
-
Ne brini zbog mene, Ronane. Spremnija sam za borbu od polovice mukaraca u
tvojoj vojsci. Preivjet u. Obeajem.

Kratko ga poljubi, a zatim se okrenu i otri uza stube, sve do svoje sobe. Kad je ula
unutra i zatvorila vrata, srce joj je htjelo prsnuti, a noge kao da su joj, istovremeno i plutale i
teile vie od pola tone.
Je li Ronan upravo priznao da mu je stalo do nje? Je li to bila bit svih onih promrmljanih
nesuvislosti o njegovom roaku koji je volio svoju suprugu i bio zabrinut za nju? Pritisnu ruku
na srce, nadajui se da e umiriti lupanje. Zabrtvi vrata i baci se na krevet. Ako je prije
mislila da joj noas san nee lako doi na oi, sad je to bilo jo izglednije.Julianna se
prevrnu na lea i razrogaenih oiju zagleda u stropne grede. Nakon to pobijede u boju,
svakako e nasamo porazgovarati s bratom i raspraviti mogunost njenog i Ronanovog
udruivanja. Nije to mogla vie odgaati.
to je, dovraga, mislio? Ronan je gledao kako Julianna nestaje zavojitim stubama, a zatim
se naslonio na hladan kameni zid. Prokletstvo, bio je idiot. Odvue se do svojih odaja,
razodjene i srui se na krevet. Uzburkanog uma, bio je siguran da noas nee oka sklopiti.
Njihova strategija, rizici, Julianna koja ide u bitku s njim... Sve je to bilo previe, dok mu je
um, s vrlo malo predaha, skakao s jedne teme na drugu. Nije htio da ona ide u boj. Nije
razumio zato je to Bruce opravdavao. to onda, ako je ve prije bila u Kinterlochu? Ronan
je itekako bio sposoban odvesti ih tamo. Valase e biti s njim. Julianna bi trebala ostati s
Myrom. Pokraj Brucea, koji joj je bio glavna odgovornost. Bila mu je jasna njezina potreba
osvetiti se Rossu. ovjek ju je muio. Bio je prijetnja njezinom bratu, domovini. Nikad joj ne
bi zaprijeio potrebu osvetiti se nekome tko joj je donio toliko zla u ivot. No, nije elio da se
dovede u opasnosti da bi se osvetila. Ne kada je on mogao uhvatiti Rossa i dovesti ga
natrag u Eilean Donan. Osobno bi joj donio bi i pustio je da zamahne. Pretvarao bi se da ne
vidi, kad bi odabrala otrovati ga jednom od svojih igala ili nekim drugim orujem. Ali ii u boj?
Nee se moi usredotoiti na nita drugo, osim kako e je odrati sigurnom. Kako bi odvratio
misli, Ronan krenu potraiti Tada, provjeriti je li sit i u spreman za poinak. Sreom po njega,
kuharica ga je usvojila kao jedno od svoje vlastite mnogobrojne djece. Ronanu je laknulo to
je djeak bio u dobrim rukama. Barem jedna njemu draga osoba zbog koje trenutno nije
morao brinuti.
Jutro nije donijelo sunce. Julianna je otvorila oi mrvicu odmornija i da se nije osjeala
tako, pomislila bi da je jo uvijek mrkla no. Odgrnuvi pokrivae, izvukla se iz kreveta i
otvorila drvene kapke. Susretne je tama. Nebo je bilo tamnosivo, vjetar je ibao, ledena kia
135
zabijala se i parala joj lice. Trgnula se i povukla korak unatrag. U umi iza mosta njihala su
se stabla, grane su im se savijale pod opasnim kutovima, dok je iznad njih buno pljeskala
grmljavina, praena otrom bijelom svjetlosti koja je parala nebo, survavi se na jedan od
lelujavih hrastova. Ovo nije bilo dobro. Vrijeme je u Visoju bilo nepredvidivo, a oluja poput
ove mogla se smiriti za sat vremena, ali i pretvoriti u meavu i do podneva ih prekriti s
tridesetak centimetara snijega.Izlaui se opasnosti jo jednog ibanja po licu, nagnu se i
opet pogleda dolje u dvorite. Ni ive due. Nitko se nije pripremao. Je li Bruce ve naloio
da danas nitko ne izlazi?
Julianna snano zalupi kapke i preko hladnog poda odskakue do ormara. Hitro se
odjenu, poprska lice vodom, skupi kosu u vrstu punu i ugura u nju svoje igle. Sa sgian
dubhom u izmi, bodeima o struku i dodatnim iglama u rukavu, izae iz sobe potraiti brata.
Hodnik je bio tih i mraan, sve baklje su bile dogorjele. Bilo je jezivo i promu je marci. A
zatim i panika. Jesu li otili bez nje? Ubrza korak, gotovo trei uz krune stepenice, dok nije
stigla do bratovih odaja. Triput kratko pokuca, brzo i duboko udahnuvi. Valase otvori vrata
gotovo u hipu. Ona snano otpuhnu u naletu olakanja. Nisu je ostavili.
-
Kakav je plan?- upita, ulazei u sobu mimo Valasa.
S ovom olujom, najbolje bi bilo priekati. - upozori je Valase.
Robert je leao u krevetu i pogledao Juliannu. Bio je do brade pod pokrivaima, znoj mu
je probio elo, vlaei mu kosu na sljepoonicama. Koa mu je bila blijeda, a nos crven. Ona
se namrti i hitro mu prie.
-
Zato si jo uvijek u krevetu?- osvrnu se opet na Valasa, traei odgovore, ali
Robert se nakaalja iz petnih ila, ponovo joj privlaei pozornost. Oi su mu se iskolaile i

zacrvenjele od napora da proisti plua. - Jesi li bolestan, brate?- Julianni potonu utroba i
ona pade na koljena pokraj njega. Ne moe biti bolestan! Ne sada!
-
Samo blaga groznica.- proita on.
Julianna mu poloi zadlanicu na elo. Nije bio previe vru. - Je li te pregledala vidarica?
-
Jest. Dala mi je neki aj. Bit u dobro. Ne brini previe.- Podie ruku s pokrivaa i
potapa je po ruci. - A ti ne uri van po ovom vremenu. Zna nae planine. Mogla bi ostati
zarobljena u snijegu i umrijeti od smrzavanja.

Julianna kimnu glavom. - Prebrodit emo ovu oluju ovdje, ali im sunce proviri kroz
oblake, kreemo za Kinterloch. to mogu uiniti? Treba li ti jo pokrivaa? - Julianna se

mahnito osvrnu po sobi, elei, trebajui neto da joj bratu bude bolje.
Nikad nije bio bolestan, ne ozbiljnije od obinog zaepljenog nosa. Ovo je grozno
izgledalo. I prizvalo slike njihovog oca kad je bio gotovo na pragu smrti. Robert je zgrabi za
ruku i povue dolje. Umorno pogleda Valasa i potom prikuje pogled na nju.
136
Ne misli li da je ovo znak?
Znak?- Julianna proapta pitanje namrtenog ela.
Da. Da bi trebali ostaviti Rossa na miru?- Ispitivaki je pogleda, a pogled mu
preplavi oaj.
Julianna odmahnu glavom i jae mu stisnu ruku.
-
Nipoto. Ne, to uope nije to. Ovim samo dobivamo vie vremena za pripremu.
Moda nam ak prua i element iznenaenja. Ispravno ini. Ross ti je neprijatelj. Neprijatelj
kotske. Uiniti e sve to je u njegovoj moi da ne dobije vlast. Vidi Dugonogog kao svog
kralja. Nikad ti nee prisegnuti na vjernost, ak ni sad nije prestao okupljati ljude na svoju
stranu, poveavati redove kralja Edwarda. S njim se treba obraunati. Ili gledati kotsku
zauvijek u engleskim rukama.
Robert opet hripavo zakalja, od ega se Julianna najei.
-
Znam da si u pravu. No, ak i na vlastiti otac vjeruje u vladavinu Dugonogog. Kako
mogu zavriti ovo, kad je ovjek koji mi je dao ivot protiv mene?
Julianna proguta knedlu u grlu.
-
Jak si, brate. Jai od naeg oca. On je slab i ne eli se boriti za ono to zna da je
pravedno; on e radije odustati kad mu se pokae krinja kovanica. Ne vjeruje u mo

slobode kao mi. Svatko u ovom dvorcu, svatko u ovoj zemlji oekuje te na vijeu, kao svog
budueg kralja. Vladat e ovom zemljom i uiniti kotsku velikom. Trebamo te. Ne otklanjaj
se od svog cilja. Vjeruj u kotsku.
Robert kimnu glavom i zatvori oi, iz ijih mu se kutova prolije suza.
-
Trebam te, Julianna. Ima srce. I odlunost.
Ovdje sam. S tobom sam, zauvijek.
Idi se pripremi. Moram se odmoriti.
Julianna mu poljubi ruku, a potom se okrenu Valasu.

-
Izjahat emo im proe oluja.
Valase kimnu glavom. - Otii u pripremiti ljude, tako da budemo spremni krenuti im
proe.
Julianna pozva slugu koji se skrivao u hodniku ekajui naloge. Djeaka. - Dovedi
vidaricu. elim da sjedi pokraj Brucea dok ne ozdravi.

Tada Julianna ode do dvorske kapele, uiniti neto nakon dugo vremena. Pomoliti se.
137
DVADESET I DRUGO POGLAVLJE
va dana kasnije, kia je jenjavala. Sve to je dotaknula pretvorilo se u led,

ostavljajui svijet svjetlucavim i mrzlim. Jutro je poelo kao da kia nikad nije
bila u posjetu. Sunce je sjalo i led se poeo topiti, pa je otopljena voda
polako kapala s drvea i graevina. Trava koja je kripala pod nogama, postala je vlana, a
blato je preuzelo dobro utabana podruja.
Julianna izae iz konjunice vodei Smjeloga, izme i porub na skutima prekrivalo joj je
smee blato.
Da je bila malo vie dama, bila bi zgroena, uvrijeena, moda ak i posramljena. Ugleda
Myru koja je stajala na stepenicama utvrde. Tamo gdje je i ona trebala biti. Ponekad je
eljela da je bila vie dama, ali ipak... Julianna potapa bode o boku, provjeri ma privezan
postrance o njezina konja. Da je bila vie dama, ne bi se spremala u bitku s Ronanom.
Nasmija se pogledavi svoja blatnjava stopala. Bila je to samo jo jedna ratnika povlastica.
Biti blatnjava, znailo je da je bila iva. Mahnu Myri koja joj uzvrati, a zatim ugleda Ronana
kako zuri u nju. Suenih oiju i skupljenih obrva. Izgledao je ozbiljan. Duboko zamiljen.
Julianna mu se nasmijei, nadajui se da e mu time ublaiti zabrinutost. Nisu razgovarali od
one svae na stubama. Tako je bilo bolje za oboje. Trebali su preivjeti sljedeih nekoliko
dana, a Julianna je vrsto odluila da e nakon toga razgovarati s Ronanom i Bruceom.
Brat joj se osjeao puno bolje. Od ega god se bio razbolio, inilo se da se bolest povukla.
Vratila mu se boja, znatno manje je kaljao. Iako je to bilo nepristojno, dio nje se pitao je li
njegova bolest imala ikakve veze s nadolazeim okrajem. Ronan joj prie, odmjerenog i
uglaenog koraka. Hod mu je odisao samopouzdanjem. Kretao se bez zastajkivanja,
senzualno, to je ve prije bila primjetila, ali sad, nakon to ga je vidjela kako hoda bez
plaida, mogla je razmiljati samo o nainu na koji mu se miii stranjice steu pri svakom
koraku. Osjeajui da joj obraze gore, Julianna pogleda prema nebu, nadajui se da e se
uspjeti obuzdati.
-
Jesi li spremna? - upita je Ronan tihim glasom. Rukom pomiluje Smjeloga po vratu.
Kako je eljela da je to bio njezin vrat.

-
Jesam. A ti?
Jesam.- Prikova je ozbiljnim pogledom. - elim da ostane blizu mene.
Hou. Ali, molim te, - poloi ruku na njegovu, koja je bila na konjskoj grivi, - ne elim
da brine zbog mene. Treniram itav ivot.

Ronan primi njezinu ruku pod masom konjske grive, kako nitko ne bi mogao vidjeti da su
im se prsti isprepleli.
138
Iskreno, djevojko, vjerujem u tebe bez zadrke. Vidio sam kako se bori. Znam da si
dobra. No, jo uvijek je prisutan strah da se nee uspjeti okrenuti na vrijeme za vidjeti kako
ti se sjekira zabija u lea.
-
Grozna slika. - ree ona, zadirkujui ga osmijehom.
I ne bih je predoio nijednoj drugoj dami, ali ti nisi obina dama. Ti, Julianna Brus, ti
si ratnica. Neka se uvaju svi oni koji ti dou pod otricu. Lagao bih kad bih rekao da me ve
nisi zadivila. Opinjen sam tobom.
Kraljenicu joj proe drhtaj i Julianna je morala stisnuti sve svoje miie kako to ne bi
otkrila.Prije nego to je uspjela odgovoriti, Robert se pojavi iz utvrde, izgledajui snaniji
nego to je bio kada je posjetila tog jutra. Umotan u debeli plaid i krzno, podie ruku.
Dvorite ispunjeno ratnicima spremnima krenuti u borbu utihnu kad se svi okrenue dati mu
punu pozornost. Uz bok su mu bili Daniel i Brandon.
-
Danas juriate za kotsku. Preuzet ete Kinterloch i sve one koji su protiv naeg
cilja.
Gomila je klicala.
-
No, svakako pokaite milost prema enama, djeci i onim ljudima koji su spoznali
istinu o naoj zemlji, o naem narodu. Pokaite milost prema onima koji se ele boriti na
naoj strani. Prema onima koji su pali pod opsjenu engleskog bogatstva i pohlepe. Neka
vide bolju stranu.- Robert podie aku u zrak i gomila jo jednom zaklica.
I Julianna podie aku i uzviknu, osjeajui kako joj navala uzbuenja puni krv. Uskoro e
imati Rossa na vrku svog maa. Jednako kao i nekoliko njegovih smradova od vojnika.
Posebice je jednoga, svoga uzniara, eljela vidjeti kako uzima posljednji dah.Kad je klicanje
zamrlo, Ronan se nagnu blie i apnu.
-
Neka te danas ne vodi elja za osvetom. To e te samo zaslijepiti. Ross e krvariti,
ali ne dopusti sebi da postane rtvom zbog izgaranja od bijesa.

Julianna proguta knedlu, kimnu glavom i skrenu pogled, pretvarajui se da nije razmiljala
upravo o tome. Bila je vjeta ratnica, profesionalka. Pa ipak, dopustila je da njome vladaju
osjeaji. To je bilo jedno od prvih borbenih pravila - a ona ga je prekrila. Ali ,nije li bilo
vano boriti se iz uvjerenja, srano?
-
Vratit emo se. Svi do jednoga. - odgovori. - S njegovom glavom.
Ronan se nasmija. - Svia mi se kako razmilja. Jaa ti samopouzdanje.

-
I ja vjerujem u tebe, Ronane.
Stisnu joj ruku, a zatim je pusti. - Ostani blizu mene.

-
Hou.- Ona baci pogled na Roberta koji je stajao na stubama, zadubljen u razgovor
139
s Danielom i Brandonom.Myra je stajala u pozadini i gledala u gomilu, ali Julianna je

pretpostavljala da ih zapravo nije vidjela. Lice joj je bilo mirno i kad joj je Julianna mahnula,
nije joj odvratila. Myra je bila jako tjeskobna kad bi dolo do borbe. I Julianna joj nije mogla
to zamjeriti. Bila je toliko jaka, prola je toliko toga i zasluila je malo mira. Najvjerojatnije je
jedva ekala proljee. Kad se vrate u Kinterloch, bit e puno toga za proslaviti.
Bruce ih pozva k sebi; pratili su ga ozbiljni Daniel i Brandon. Myra se bila spustila do dna
stuba i kad joj je Julianna prila, zgrabi je za ruku i privue u zagrljaj.
-
Budi dobro, Julianna. Znam da si hrabra i jaka. Ne sumnjam u to, ali samo se pobrini
da nam se vrati.
Julianna zagrli Myru, srce joj je iznenada nadme zbog dobre prijateljice i ovjeka kojeg je...
voljela.
-
Pobrinut u se vratiti sa svima onima koji idu sa mnom.
Ronan je mimoie na stubama, ali Julianna nije namjeravala biti izostavljena iz bilo ega
to je Robert imao za rei. Posljednji put stegne Myru, a zatim se uspne na odmorite. Brat
joj je izgledao ozbiljan.
-
Pridruit e vam se Sinclair.
Mislio sam da e ostati ovdje i pomoi Danielu u obrani dvorca. - ree Ronan svom
roaku Brandonu.
-
To mi je i bio plan, ali Bruce vjeruje da e biti bolje ako ti se pridruim.-
Ronan kimnu glavom i upita Daniela. - Hoe li biti dobro?

Daniel se nasmija i tresnu ga akom u rame.
-
ali se. Naravno da u biti dobro. Nisam samo ratnik, nego i poglavar. uvat u
Eilean Donan do vaeg povratka.

-
Ne zaboravi da sam i ja ovdje. - ree Robert, lagano se nakaljavi na kraju
reenice.
-
Kako bi to mogli ikad zaboraviti? Ti si budui kralj i to je jedan od razloga zato
dvorac mora biti siguran. Ne smijemo se izloiti pogibelji da bude povrijeen. - ree
Julianna, prouavajui bratov ten. Bio je malo rumeniji, kad ga je rano jutros posjetila.
Zacijelo ga je puno kotalo ustajanje iz kreveta.
-
Idi sad i odmori se. Ispunit emo svoju dunost prema kotskoj i uiniti te ponosnim
na ovaj dan.
-
Djevojko, svakog me dana ini ponosnim.- Robert posegnu uhvatiti je za ruku. Na
trenutak ju je podsjetio na njihovog oca. Imali su vrlo slinu boju kose, isti osmijeh, a i otac
joj je neko govorio da je ponosan na nju. Julianna se prestane osmjehivati. Bez sumnje,
nije bila jedina kojoj je trebala pohvala.
140
Jednako kao i ti mene. - odgovori mu.
Julianna trepnu prije nego to joj zaprijetie suze,. Grlo joj se ve bilo stisnulo. Okrenu se
i nae licem u lice s Ronananom. Izraz lica mu je bio neitak, ali kad su prikovali poglede,
neka duboka emocija prostruji meu njima. Opet je morala odvratiti pogled ili se suoiti sa
suzama. Nadala se da nitko nije svjedoio njihovoj razmjeni emocija. Gledajui prema
dvoritu, ugleda Valasa kako im prilazi. Osvrnu se na brata.
-
Moramo ii ili neemo uspjeti doi do ruba sela prije sumraka.
Tako je. - objavi Valas s dna stubita. - Straari kau da nisu nita primjetili iza
mosta. Najbolje bi bilo da krenemo danas, dok se nitko ne pribliava. Zalihe, oruje i konji su
spremni. Vratiti emo se u roku od tjedan dana.
Julianna se nadala da e to biti krae od sedam dana. Selo je bilo na samo dan jahanja,
ako ne nalete na prepreke na putu. Najvjerojatnije e podii tabor kad stignu i preuzeti selo
sljedee jutro. Mogue, jo jedna no i mogli bi biti kui za nekoliko dana. Ako sve dobro
proe.Iznad njih je sjalo sunce, a nebo je bilo lijepo plavo. Proljee e stii za dva mjeseca,
ali po trenutnom vremenu moglo bi i puno ranije. eznula je za vremenom po kojem bi
mogla bezbrino etati kroz poljsko cvijee. To je bilo neto u emu je poesto kradomice
uivala. Jedino bi se tad osjeala istinski mirna. Osim kad bi bila u Ronanovim rukama.
Kradomice ga pogleda i vidje da i on nju gleda. Osjeajui da joj obraze preplavljuje
rumenilo, pouri niz stube prema svom konju. to prije odu, prije e se uspjeti vratiti. I bit e
izglednije da e zavriti skupa.Jahanje natrag prema Kinterlochu bilo je lako. Suvie lako, za
Ronanov mir. Konji su galopirali cestom. Lako su se rijeili onih nekoliko izviaa koje su
primjetili. Vrijeme ih je posluilo. Nebo je bilo vedro, temperatura niska, ali vjetar je bio slab,
pa studen nije prodirala do kostiju. Juliannini obrazi postajali su sve ruiastiji i izgledala je
tako snana, iva. Bilo joj je to u krvi. Potjera, borba, sve ju je to inilo ivom i to ga opet
potpuno opini. Nije mogao prestati gledati u nju. Dok ju je gledao kako jae, vrijeme je bre
letjelo. Pramenovi kose pobjegli su joj iz vrsto svezanog vora.
Stvari jednostavno nisu trebale sjesti na svoje mjesto tako lako. Ne na putovanju koje e
promijeniti toliko stvari. Budunost zemlje visjela je o koncu. Ako Ross privue jo vie kota
na stranu gada od engleskog kralja, kada stigne proljee i Dugonogi kroi u kotske zemlje,
samo e se morati boriti protiv puno vie ljudi. Ali ako e izdajice koje bi danas trebale biti
kanjene posluiti za primjer, valjalo se nadati da e to obeshrabriti ostale da se pridrue
redovima Rossa i Dugonogog. Ronan se namrti. Ne bi to trebalo drati ljude na strani
vlastite zemlje. Trebali bi vjerovati u kotsku. U budunosti svoje zemlje. On zacijelo jest.
Zduno. Ronan je bio spreman svega se odrei za svoju zemlju. Jo jednom kradomice
pogleda Juliannu. Bila je jedino od ega nije htio odustati. Kad je bio s njom, osjeao se
141
potpun. iv. Nekad mu je jedino bitka donosila uzbuenje, osjeaj besmrtnosti. Ne vie. Sad
je i zbog nje to osjeao. Hladna ruka straha zgrabi mu kraljenicu. Zato je i dalje imao
osjeaj da e se neto poi po zlu. Jad i nevolja. Potpuno opreno lijepom vremenu i
okruenju. inilo se da je Julianna bila zadovoljna razvojem putovanja, jednako kao i Valas,
Brandon i ostatak ljudi. Ali ne i Ronan. Koa mu se najeila, a tjemenom su mu prolazili trnci.
Svi su to bili znaci da mu predosjeaji divljaju. Neto nije bilo u redu.
Za nekoliko trenutaka nastavili su dalje, ali eludac mu se skvrio, a krv sledila. Bili su
preblizu Kinterlochu, a da se ne bi obazirao na instinktivne reakcije svoje utrobe. Ronan
podie aku u zrak, kako bi zaustavio svoje ljude. Valase izvi obrvu.
-
to je?- upita ga nezadovoljnim glasom.
Ne znam.
Mukarci utihnue i Ronan usmjeri pozornost na zvukove u zraku. Moda su mu um i tijelo

osjetili da neto nije u redu, to je promaknulo njegovoj svijesti.Vjetar zafijue i grane se
meusobno dodirnue. Konji zafrktae i zaorae kopitima. Tijela im se pomaknue.A tad je
uo. Daleku tutnjavu. Ali ne od groma, bilo je to neto sasvim drugo.
-
Jeste li uli?- upita Valasa.
Lice njegovog voe se uozbilji, usne stisnue i on kimnu glavom. Jednako kao i Brandon i
Julianna.
-
to je to? - upita ona.
Ne znam. Nije grom. - odgovori Ronan.
To je zvuk uruavanja kua. - odgovorio Valas bezizaajnim glasom.
Kua?!- upita Brandon.
Prokletstvo! - uzviknu Ronan. - Selo! - to je moglo prouzroiti uruavanje kua?
Katapult, ako su bacali kamene gromade, ali Ronan nije mogao pojmiti da bi bilo koji
neprijatelj imao potrebu izgraditi takvo oruje protiv tog malenog seoceta. Vratnice su im,
blago reeno, bile bijedne, a zidovi nisu bili dobro uvreni.
-
Jaite!- zaurla Valas.
Posljednjih nekoliko kilometara galopirali su punom snagom, isukanih maeva.Nebo ispred

njih bilo je tamnosivo. Isprva je Ronan mislio da se to nadvija oluja, ali uskoro je zrak ispunio
miris dima. Doista je bila oluja, ali ona koju je izazvala opaka vatra.Dobri Boe, nadao su da
su stigli na vrijeme spasiti barem neke od mjetana - bili oni izdajice ili ne. Bruce je bio
jasan; elio je da pokau milosre.
-
Stanite!- uzviknu Valas kad su se popeli na vrh brda i pogledali dolje na selo.
142
Jarko naranasti plamenovi ljutito su se dizali iz svake graevine u mjestu. Crni dimovi
briznue u zrak, kao da su pobjegli plamenovima i rasprie se u sivim oblacima, koje je
Ronan ve prije uoio. Vjerojatno nee biti preivjelih.
-
Stigli smo prekasno. - promrmlja on.
Julianna mu se primaknu blie, noga joj je dodirivala njegovu. On nagonski posegnu

zgrabiti je za ruku.Njezini dugi, tanki prsti bili su maleni, ali vrsti u njegovima. vrsto ga je
primila. Kada ju je pogledao, iako joj lice nije nita pokazivalo, na oi su joj navrle suze. I
njega su mrvicu zapekle. Samo su nekoliko dana prije svjedoili kako su se svi ljudi iz ovog
sela udruili, spremni braniti ga svojim ivotima od njih dvoje, mislei da su im neprijatelji.
Danas ih je porazio plamen koji se mogao usporediti s onim kakav je zamiljao u Paklu.Ali,
tko je potpalio ovaj poar? inilo se da postoji samo jedan odgovor. Ross. Taj ovjek je
morao biti odgovoran za ovo. Zacijelo je znao da e se Ronan vratiti s vie ljudi da bi ga
izvukao iz jazbine, ak i ako je preuzeo selo.Bio bi budala da je pomislio drukije.
-
Nismo mogli ovo sprijeiti. - proapta Julianna, kao da mu je itala njegove misli.
Nismo, u pravu si.- Grlo mu se steglo. - Ali moemo pokuati pomoi preivjelima.
Nadao se da ju je osnaio u jednakoj mjeri kao i ona njega.

-
Da.
Valas proisti grlo, a Ronan i Julianna se istovremeno brzo odmaknue jedno od drugoga,
kad su konano postali svjesni da nisu sami. ovjek je bio toliko pristojan da je usmjerio
pozornost na vatru i pretvarao se da to nije primjetio.
-
Moramo vidjeti ima li ikakvog traga od Rossa.
Hoemo li okruiti selo?- upita Brandon.
Hoemo. Otii s treinom ljudi na sjevernu stranu i vidi ima li kakvih tragova ili ljudi u
potrebi. Ja u sa svojim ljudima ravno kroz vratnice kroz ono to je od njih ostalo. A
Ronane, ti i Julianna okruite sa svojim ljudima do zapadne strane. ini se kao da je tamo
tlo ispresijecano vatrom. Moda su ljudi tamo potraili zaklon ili pokuavaju napuniti kante da
bi ugasili vatru.- Valas rukom dade signale sedamdeset i dvojici pratilaca iza njih.
-
Sir, ako mi ne zamjerate, rekao bih da je za vas previe opasno ii u selo. Poar je
izvan kontrole. Zgrade se uruavaju. Progutat e vas.- Ronan je sumnjiavo zurio u pakao u
selu.
Valas se nasmija. - Zar nisi uo? Neki u kotskoj vjeruju da sam besmrtan. Danas u to
provjeriti.
Podbode konja i krenu prema vratima s dvadesetak ratnika iza sebe.
Ronan kimnu glavom Brandonu, koji je, takoer, s prilinim brojem pratitelja krenuo prema
sjeveru.
143
Tada budimo od koristi. - ree Julianna, nevjerojatno trezvenim glasom. Zacijelo je i
ona drala Valasa nesmotrenim.

Jahali su zapadnim rubom sela, gdje je zapravo bio poar, mirno kapajui uz selo u
neredu. A ljudi. Bili su prekriveni aom i leali iscrpljeno uz nasip. Nekoliko mukaraca i
ena i jedno malo dijete. Julianna sleti s konja i pojuri prema njima.
-
Jeste li dobro?- upita.
Preivjeli iznenaeno podigoe pogled i skoie na noge. Mukarci su vitlali toljagama, a

ene pourile prema jedinom djetetu meu njima.
-
Ne elimo vam nauditi. - pozva ih Ronan, pokuavajui zadrati glas mekanim.
Vidjeli smo poar i doli pomoi.

-
Tome nema pomoi!- povie jedna od ena. - Svi su mrtvi.
to se ovdje dogodilo?- upita Julianna, pruajui im svoju pljosku. Najvjerojatnije
viski.
Mukarci spustie toljage i svaki pohlepno uzme po gutljaj. Definitivno viski.
-
Posjetitelj. On je ovo spalio.- Ljudi nisu izgledali iznenaeno, to je Ronanu bilo
udno. To je morao biti Ross. Julianna zgri lice i uze pljosku, i sama uzimajui gutljaj.
-
Zato?- upita Ronan.
Zato. Rekao je da ete doi.
DVADESET I TREE POGLAVLJE

144
ulianna problijedi. Bila je to stupica! Polako se odmicala od ljudi, s jednom

rukom na bodeu o boku, a drugom podignutom u znak predaje.
-
to to govori?- upita ga tihim, pomirljivim glasom.
Osvrnuvi se, vidje kako Ronan gleda svoje ljude, aljui im nekakav signal. Voljela bi da
su dogovorili tajne geste. No, pustio je nju da govori, pa se trenutno mora usredotoiti na
to.Julianna je promatrala ene, meko im se osmjehnula, nadajui se da e im olakati strah,
pridobiti par saveznica, ali i pokazati da im ne eli nikakvo zlo.Od trojice mukaraca, jedan je
izgledao skrueno, a druga dvojica odluno.
-
To to sam rekao.- On izvue ma iza lea i uperi ga prema njoj. - Oekivali smo te.
Ma daj, ne namjerava me povrijediti. - ree ona tiho, podiui ruke u znak predaje.
Ja sam samo ena. Vidjeli smo vatru i nadala sam se da mogu pomoi.
ovjek odmahnu glavom, jednako kao i njegov partner, ali trei je izgledao kao da se
predomilja.
-
Nismo li na istoj strani?- upita Julianna. - koti i ene?
To naljuti vou te male skupine. - Ne pokuavaj me prevariti, djevojko, znam tko si.
Julianna zagladi kosu s ela, nadajui se da e ga ta obina gesta opustiti. Njezine igle su
bile spremne. etiri, vrsto gurnute u njezin vor. Ako bude potrebno, i vie nego dovoljno
za svladati dvojicu. I moglo bi biti dovoljno za potpuno pridobiti treeg ovjeka.
-
Tko god mislio da sam ja, uvjeravam te da nisam ta.
Ross te eli ivu, djevojko, ne napadaj me.
Zato bi me, zaboga, on elio?- Ona se poea po glavi, gurnuvi iglu iz kose u
rukav, pridravajui je srednjim prstom. - Nisam u svai s Rossom.- Kako joj je lako ta gorka
la skliznula s jezika.
-
Rekao nam je da e nas pokuati prevariti. - progovori drugi ovjek.
Julianna se nasmijei i i stidljivo ga pogleda nagnuvi glavu.

-
Ma, dajte. Nas je gotovo trideset, a vas samo petero, estero, ako ubrojite dijete. To
je smijeno.
-
Ima nas jo u umi. Puno vie.- Krenu podii ruku u zrak; znala je da je to bio znak
na koji e se mnotvo ljudi stutiti s drvea. Nagonski, naglo zabode iglu ravno u ovjekovu
ruku, uhvati ga za podlakticu i duboko gurne iglu. Zurio je u nju irom otvorenih oiju,
jednako kao i ostali. Julianna pouri prema njemu, viui na ostale:
-
Ne miite se ili i vama slijedi igla.- Spusti se na koljena, kao to je uinio i voa, i
povue iglu. apne mu u uho. - Taj osjeaj arenja je od otrova. Imam lijek u torbi i ako
hoe, dat u ti ga, samo nas pusti da proemo.
145
On kimnu, irom otvorenih oiju, crvenih i punih boli. Julianna ga nije eljela ubiti, ali
najvanije je bilo da ne dozove jo boraca, s im se ne bi mogli nositi. I morala je doznati
gdje je Ross.Ustala je i tek to se vratila do konja, zauje krik i zveket metala.Julianna se
okrenu i ugleda strijelu u leima ozlijeenog ovjeka. Druga dvojica prestraeno se osvrnue
prije nego to su se bacili na zemlju. Ali bilo je prekasno. S drvea doletjee strijele i
usmrtie ih.
-
Dolje!- Julianna uzviknu enama i djetetu. Oni smjesta padnu, jedna od njih zatiti
dijete, zaklanjajui ga tijelom od glave do pete.Ajme! Sad nee dobiti podatak koji je traila.
Kradomice pogleda Ronana koji je isukao ma, drei tit kako bi zatitio lice, jednako kao i
njegovi ljudi.
-
Popni se na konja!- zavie na nju.
Julianna nije gubila vrijeme sluati ga to govori, nego se vinula Smjelome na lea.
-
Na sjever!- naloi Ronan riui.
Julianna je jahala pokraj njega, priljubljena uz konjsku grivu. Na sjevernoj strani susretoe
se s Brandonom.Neprijatelja nije bilo na vidiku, osim sitne ene koju je drao u naruju.
Kosa joj je bila crna poput ae na njezinim obrazima i prouavala je Juliannu najplavljim
oima koje je ikada vidjela.
-
Tko je to?- Julianna upita Brandona.
ena progovori prije nego joj je uspio odgovoriti, sjedei mu visoko u krilu.
-
Ja sam lady Mariana.- Glas joj je bio njean, s francuskim naglaskom.
Julianni se na prvu nije svidjela. - to radite ovdje?

-
Poslao me je Njegovo Velianstvo, kralj Edward.
Spusti je dolje. To je obmana! Upravo dolazimo od nekoliko njihovih. Poar je bio
zamka da nas namame unutra. Strijelci i ratnici skriveni su u umi na zapadu - najvjerojatnije
su posvuda oko nas.-
Julianna trgnu ma sa sedla, pripravna za borbu, ako ih budu
zaskoili.
Brandon se namrti i s podignutom obrvom pogleda Ronana, kao da nije mogao vjerovati
kako je Julianna reagirala.Stisnula je usne, pokuavajui ne vikati na njega. Drao je
neprijatelja u naruju kao da su bili ljubavnici. Morala je biti malo blaa prema njemu,
sumnjajui da je vjerojatno lud.
-
Poglavaru Sinclaire, u ime mog brata, vaeg voe i budueg kralja kotske, nalaem
vam da spustite tu enu. Ona nam je neprijatelj.

Mariana se vre stisnu uz Brandona, njezine srcolike usne oblikovale su se u luk pun
straha. Julianna ju je, zapravo, saalijevala. Ili je ena bila velika glumica, ili je bila istinski
prestraena.Ronan isprui ruku i lagano je poloi na Julianninu. Iznenadna bujica topline
146
prostruji joj kroz ruke do grudi. Zato je imao takav uinak na nju? ak i sada, kad su im
ivoti u opasnosti? Nije mogla zanemariti nain na koji joj se tijelo nagnulo prema njemu,
eznui za jo vie njegovog dodira, kao ni to kako se iznenada osjeala sigurnom.
-
Koja je vaa namjera, lady Mariana?- upita je Ronan, mirno i razborito.
Ja... ja...- I ena izgubi svijest.
Julianna se suzdri od kolutanja oima. Zbilja dobro odglumljeno. Jednostavan izlaz za

nekoga tko nije elio odgovoriti na pitanje. Njezina nesvjestica samo jo vie uvjeri Juliannu
da im je Mariana bila neprijatelj. ena je i sama rekla da ju je poslao Dugonogi. Ne ini li je
to automatski neprijateljem? Zato je, onda jedino ona to uviala?
-
Povest emo je sa sobom. Moe nam dati podatke koje traimo. - ree Ronan
ozbiljno. - Ima li ikakvog znaka od Valasa?

Brandon odmahnu glavom, vrsto drei djevojku. Julianna stisnu zube. Ako su i
sposobni sigurno se izvui, Mariana bi mogla biti jednako vjeta u ubijanju kao i Julianna.
Morat e drati tu enu na oku. Iz misli je prenu snano lupanje koje je dolazilo s vanjske
strane drvenog zida u stranjem dijelu sela. Nekoliko trenutaka kasnije, Valas i njegovi ljudi
nahrupie kroz otvor koji su uspjeli sruiti. Uoivi grupu na sjeveru, jahali su prema njima.
Kad su Valas i njegovi ljudi stigli do njih, inio se umoran i bio prekriven aom.
-
Ima li preivjelih?- upita ga Brandon.
Valas odmahnu glavom. - ini se da su namjerno izazvali poar, kao to smo i
pretpostavljali.
-
Tako je. - ree Ronan. - Toliko smo doznali i od druine uz zgarite. Ostavili su ih,
kako bi nas zarobili. To je bila stupica. Njihovu skupinu, osim par ena i jednog djeteta, ubili
su njihovi vlastiti ljudi.
-
Ima li kakvog znaka od Rossa?- upita Valas.
I Julianna i Ronan odmahnue glavom i u isto vrijeme rekoe, - Nema.- Ronan joj rukom
pokaza da nastavi izvjee.
-
Taj ovjek mi je rekao da su nas ekali. Da Ross oekuje da emo doi. Da je htio da
ostanem iva. No, prije nego to smo uspjeli dobiti vie podataka, iz ume su doletjele
strijele i pogodile ovjeka u lea.
Nije osjeala potrebu dati mu do znanja da je najprije ona ranila ovjeka, pokuavajui
dobiti vie podataka.
Valas odmahnu glavom. - Izdajnika druina.
-
Da. - odgovori Julianna. - Ne znamo koliko ih je i je li Ross meu njima.
Dama e nam rei. - ree Valas sa sigurnou.
Brandon je zurio u njih tvrdim pogledom. Zato je Julianna imala osjeaj da titi tu enu?
147
Da, ona e nam rei. - Julianna dometnu, izazivajui Brandona da im se usprotivi. On
kratko kimnu glavom.

-
Sklonimo se. - ree Ronan trljajui zatiljak. - Promatraju nas.
Valas ih povede smjerom kojim su i doli. Kad su bili na sigurnoj udaljenosti, zaustave se i
utabore. Lady Mariana se probudila i uurena sjedila na kladi koju je Brandon pronaao za
nju, umotana u njegov plaid - to je Julianna drala neuvenim. Bi li dumanka prihvatila
mukareve osobne stvari da joj bude toplo? Ona bi, kad bi eljela omesti panju svom
uzniku. Je li moda bila prehladna to joj to nije bilo prihvatljivo? Julianna se zaputi prema
njima, ali je Ronan sustignu.
-
Neka Brandon razgovara s njom. ini se da se zbliila s njim.
Ne misli li da je ta povezanost previe prisna?- Gledala je kako Brandon sjeda
pokraj Mariane i nudi joj pie i neto hrane.

Ronan joj dotaknu lakat, a zatim joj njeno podie bradu da bi ga mogla pogledati.
-
Julianna, znam da strahuje za nau sigurnost, ali zaklinjem ti se da je moj roak
pouzdan. Ne bi dopustio da mu zaluenost enom stane na put dunosti prema zemlji i tvom
bratu.
Kimnuvi, Julianna osjeti ubod krivnje. Morat e se ispriati zbog naina na koji je
razgovarala s ovjekom. Ako mu Ronan vjeruje, tada e i ona.
-
Doi, idemo neto pojesti i popiti. Pobrinuo sam se da nam kuharica ne uvali jabuke.-
Zadirkujui bljesak u njegovim oima bio je dovoljan da joj koljena zaklecaju. Gospode, bio
je predivan ovjek i znao je kako joj poboljati raspoloenje.
Izviai su nadzirali obod tabora, a jo ih je estorica naizmjence pretraivala umu iza
njega. Iako su bili malo dalje od sela, jo uvijek su bili u opasnosti, kad bi ih Rossove
pristae odluile slijediti.Julianna je upravo namjeravala sjesti na tlo, kad ju Ronan zaustavi.
-
eli li sjesti na kladu?
Nije joj to prije palo na um i ve je htjela odbila tu zamisao, vidjevi da Mariana sjedi na
jednoj, ali inilo se da se Ronan zduno trudi ugoditi joj, pa je kimnula glavom. Sjekirom je
isjekao kladu s nekakvog oborenog stabla i potapao svojih ruku djelo.
-
Vaa stolica, moja gospo.
Julianna se nasmija. - Hvala vam, gospodine.

Ronan prekopa torbu i izvadi nekoliko platnenih zaveljaja, a zatim sjede pokraj nje. Lice
mu je bilo u razini s njenim bokom. Voda joj potee na usta dok ga je gledala kako
razmotava prvi zaveljaj, koji je skrivao komad dimljene divljai, a zatim i drugi, u kojem je
bilo nekoliko peciva. Ronan bodeom izree povelik komad mesa i prui joj ga.
-
Za vas, moja gospo.

148
Zahvaljujem.- Zagrize jelo i uzdahnu kada osjeti natruhe rumarina i drugih zaina.
Divlja joj je bila omiljeno meso. - Ronane...- Zastade, nesigurna treba li ga pitati to joj
bijae na srcu.
-
to je?
Smatra li da sam ugrozila ispitivanje time to sam onog ovjeka ubola iglom?
On odmahnu glavom. - Ni najmanje. Gotovo je izvukao sve Rossove pristae iz ume.
No, ja mu, za razliku od tebe, ne bih spaavao ivot.

-
Vjerujem da bi mi rekao.
Vjerojatno bi, a ako i ne bi, bilo je oito da mu je prijatelj bio spreman na to.
Priu im Valas i Brandon, i Ronan i Julianna istovremeno skoie na noge.Valas ih je

ponovo malo podulje prouavao. Julianna e zacijelo morati razgovarati s bratom, kad se
vrate ili e to inae uiniti njegov najpouzdaniji muki uvar.
-
Rekla nam je za Rossa. - poe Brandon, pogledavi Valasa koji mu kimnu glavom.
Prije no to je nastavio, svo etvero se sklonie od dosega bilo ijeg uha.

-
Izvijestila nas je da je Ross otiao. Pobjegao je nakon to je potaknuo poar,
naloivi joj da ostane i izvjeuje ga, jednako kao i vojska iz istonih uma i ona druina
koja je sluila kao mamac, a koju ste pronali uz zgarite.
-
I nitko drugi?- upita Ronan sumnjiavo.
Brandon mrko pogleda. - Rekla je da je bilo i drugih, ali su nestali u poaru. Pokuavala je
pomoi, ali je u konanici pobjegla i tada smo je mi pronali.

-
Tko je ona?
Ne znam jo, ali joj vjerujem. - ree Brandon.
Je li rekla zato se okrenula protiv Dugonogog? Oito je bila bliska s njim, doim je
po njoj poslao poruku.

Brandon stisnu usne; izgledao je smrknut.
-
Samo je rekla da joj savjest vie ne doputa slijediti njegove zapovijedi. Vjerujem da
je okrenula novu stranicu.

-
Ali, kako joj moe vjerovati? Jedva je poznaje.
Istina, u pravu si, ali ima neto u njezinim oima.
Julianna sumnjiavo podie obrvu.

-
Brandon je jedan od najboljih poznavatelja karaktera koje sam ikada upoznao,- ree
Ronan. Zgrabi roaka za rame i pogleda ga u oi. - vjerovat u, ako ti kae da joj moemo
vjerovati.
Brandon kimnu; razumjeli su se u preutnoj roakoj gesti. Ne elei se raspravljati i
vjerujui Ronanovoj odluci, i Julianna odlui povjerovati.
149
to je s vojskom? Je li ti rekla koliko ih ima?- upita Julianna.
Brandon kimnu. - Jest, rekla je da ih ima vie od dvije stotine.

-
Hoe li biti rasputeni ili e nam se pridruiti?- upita Valas.
Brandon protrlja ruke i skri zglobove. - Ne znam, nije nam rekla.

-
Pitaj je. - naredi mu Valas.
Brandon ih ostavi i ode obaviti voin nalog.

-
Trebam privatnost. - promrmlja Julianna i okrenu se otii.
ekaj, ne smije ii sama. - ree joj Ronan.
Ona se okrenu, podie obrvu i potapa bode o boku. - Bit u dobro. Vritat u ako te
zatrebam.
Uz oitu nevoljkost, Ronan kimnu. Julianna otprai u umu, traei kakvu drau iza koje bi
se mogla olakati. Mjehur joj bio tako pun da je mogla zaplakati. Nije to ni primjeivala do
prije nekoliko trenutaka; zanemarila je to, vjerojatno zbog naleta osjeaja opasnosti koji joj je
kolao ilama.
Dan nije tekao kako je bilo planirano. Jo uvijek je bilo vie od dvije stotine izdajica koje je
svrbjelo narezati ih na trake, i jednog gada koji ju je htio uhvatiti ivu. Nikad nee otii iva;
morat e je najprije ubiti.
Julianna pronae savreno mjesto, provjeri je li sama i zadignu skute.
Slatko olakanje.
-
To je puno ljepa stranjica nego to sam zamiljao.
Julianna ispusti skute, isue bode iz korica, ustade, zavrti se i ugleda svog neprijatelja
kako stoji dvadesetak koraka dalje od nje.
-
Ross. - prosikta. - Jesi li doao traei smrt?
Kako ga, dovraga, nije ula? Bio je prepredeniji nego mu je pripisivala.A Mariana je rekla
da je Ross otiao. Nije trebala povjerovati u to. ovjek je imao drskosti podrugljivo se
nasmijati i prekriiti ruke na prsima. ivot u bijegu nije bio milostiv prema njemu. I prije je bio
naboran i sijed. Sad mu je tjeme bilo elavo, a lice prekriveno naboranom i ovjeenom
koom. Iako se inilo da je u dobroj formi. Nee ga iskuavati dok ne dozna koliko je
spreman.On joj prie korak blie i Julianna se pripremi za borbu, sigurna da e njegovi ljudi
iskoiti sa svih strana. ovjek se opet nasmija i odmahnu rukom, kao da otklanja njezin
strah.
-
Sm sam.
Pogreka. - ree ona kroz stisnute zube i izvue iglu iz kose.
Ne, ne, ne, moja gospo. Ne bacaj na mene jednu od svojih otrovnih igala. Tijekom
godina postao sam otporan na gljive.

150
Julianni se zgri eludac, a ledeni, tvrdi balon formira joj se oko srca. Moda ga nee moi
otrovati, ali barem bi ga je mogla ozlijediti. Pripremivi se za napad, umiri ruku, kad je
progovorio.
-
Djevojko, pobila si dobar dio mojih ljudi. ena nikad ne bi trebala raditi muki posao.-
Prie joj blie i, prokletstvo, ako joj se noge nisu sledile na mjestu. - Bit e kanjena za to.
I tada nasrne. Julianna se izmaknu, ali on se ne spotakne, zapravo, kao da je to i oekivao
i poleti u stranu s njom. Ovije joj ruke oko struka i oboje se zakotrljaju po tlu. Poklopio ju je,
teak i debeo. Starac, ali jo uvijek dovoljno miiavi da je teio tonu.Rukama mu odgurnu
prsa, pokuavajui duboko udahnuti, kako bi mogla zavritati, ali nije uspjela. Drobio ju je. A
onda je shvatila da on to, zapravo, namjerno ini. Pritie je da ne bi mogla duboko
udahnuti.
-
Sad ne moe vritati, zar ne?- upita je, smrdljivog i trulog daha.
Ali, Julianna je bila odluna; uvukla je onoliko zraka koliko je mogla i pustila vrisak od
kojeg se ledila krv u ilama. Gad je nee opet svladati.
Ross je udari.estoko. Kad mu se aka sudarila s njezinom sljepoonicom, vidjela je sve
zvijezde, ali i dalje mu je uzvraala. Prisjeajui se igle u rukavu, pokuavala ju je osloboditi,
to je bilo teko u poloaju u kojem je leala, sila tee nije joj ila na ruku. Napokon uspije
prstima uhvatiti iglu, ali zacijelo je Ross to primjetio i otkotrlja se s nje. Julianna skoi na
noge i jurnu za njim, ali starac umaknu.Nee i ne moe dopustiti da joj pobjegne. Obuze je
bijes i svim silama pokua sprijeiti da njome zavladaju emocije, ali bez uspjeha. Potegnuvi
dugi bode s boka, uperi ga prema njemu. Ross je odvrati svojim maem, mnogo duljim od
njezina.Prekasno je shvatila da je bila loa zamisao koristiti bode za odbiti ma. Odbaci se
unatrag, baci iglu, istovremeno se spotaknuvi o granu ili nekakav korijen. Nije dobro
naciljala i kad je igla proletjela pokraj njega, samo mu okrznu obrazRoss zarei i baci se
prema njoj. Julianna nespretno uzmaknu, leima udari o drvo i Rossov joj ma zavri
prislonjen na grlo.
-
Pomoli se, moja gospo. Danas e umrijeti.
151
DVADESET I ETVRTO POGLAVLJE
aslijepljen uasnim bijesom, Ronan se sjuri u prizor za koji se nadao da e ga
vidjeti samo u snomoricama.Ispusti bojni pokli od kojeg se zatrese drvee i

svom silom se zaleti prema Rossu. uvi njegov pokli, gad se okrenu,
ostavljajui Julianni djeli sekunde da odvrati njegov ma; ona se baci ulijevo i daleko od
opasnosti.Ross ispusti jasan zviduk, to to je znailo da se, Bog zna koliko novih, spremalo
obruiti na njih. Valas, Brandon i jo dvanaestorica postadoe vidljivi, istovremeno kad i
Rossova horda. umom su odjekivali jauci i zveket metala. Dvojica napadoe Ronana s
lea, dok je Ross rezao zrak ispred njega. Pokosi jednoga svojom dvosjeklom sabljom, ali je
ostavi u ovjekovim prsima, opredjeljujui se za sjekiru i laki ma o svom boku. I trei je
ubrzo bio pokoen; ostade samo Ross, koji se borio kao bjesomuni fanatik. im su ona
dvojica pala, druga dvojica brzo zauzee njihovo mjesto.Svi su pohitali zatiti svog
gospodara. Borili su se snanije nego prethodna dvojica, ne elei postati rtve Ronanove
nadmone vjetine, ali su ubrzo pali, iako su mu zadali nekoliko posjekotina. Ronan
zanemari krvarenje i okrenu se pronai Rossa, ali uvidje da ga vie nema. Mahnito ga je
traio, kosei ljude lijevo i desno, ali ga nije bilo. Julianna! Ni nju nije mogao pronai.
-
Julianna!- Zagrmi, dok mu je znoj kapao u oi.
Zavrtio se, prisiljavajui je da se pojavi. Na njega nasrne jo ljudi i opet se jedro borio i
pobijedio. I dalje nije bilo Rossa. Ni Julianne.
-
Julianna!
Ronan je trao prema njihovom taboru, sve vrijeme se molei da je uspjela pobjei tamo,
na sigurno, ali kad je stigao, nije je bilo. O, Boe, ne!... Um mu je bio u kovitlacu, pred oima
su mu prolazili svi mogui uasni ishodi. Potri natrag na bojite, na kojem je ostala samo
hrpa poraenih ljudi, dok su Valase, Brandon i veina njihovih ljudi jo uvijek stajali na
nogama.
-
Julianna! Jeste li je vidjeli?- Glas mu je bio promukao od vikanja, utroba tvrda i
bolna.
Svi su odmahivali glavama, obrve su im se zabrinuto skupljale.
-
On ju je odveo!- uzviknu Ronan, dok mu je strah vrsto stezao kraljenicu u svojim
ledenim rukama. Jurnu u suprotnom smjeru, prema mjestu odakle je vidio da su dolazili neki
od Rossovih ljudi, slijedio je tragove, iako nije znao jesu li dolazili ili odlazili. Ruke su mu se
tresle od panike, zaslijepio ga je bijes.
-
Julianna! Ross!
152
Nebo iznad njih postajalo je sivo, ali ne od dima. Uskoro e se snoati, ime e mu izgledi
da je pronae biti ravni nuli. Neto mu zauka iza lea, okrenu se s isukanim maem i
ugleda iznurenu Juliannu kako epa prema njemu.
-
Ajme, djevojko!- Pohita joj ususret, s tolikim olakanjem da se mogao sruiti. Ronan
je zgrabi i povue u vrst zagrljaj, ljubei joj kosu i lice. - Jesi li dobro? Jesi li ozlijeena?
Kimnula je, a zatim odmahnula glavom.Ronan je nije htio pustiti, iako ju je trebao
pregledati.
-
to je ovo?- upita je.
Dobro sam. Ne boli me previe.- ree umornim glasom.Niz ruku joj se protezala
duga porezotina, tkanina na rukavu je zjapila, otkrivajui ozljedu.

-
Krvari. - ree on, trgajui tkanininu sa svoje koulje, kako bi je omotao oko njezine
ozljede.
-
I ti.- Prstima mu dotaknu prsa i ruke, tamo gdje je bio zarezan. - U rasulu smo.
Ja imam samo ogrebotine.- Ronan joj povije ruku dovoljno vrsto da zaustavi
krvarenje. - Ovo se ne ini toliko duboko da treba ivanje.

Julianna odmahnu glavom. - Ne. Samo me je okrznulo.
-
Ross?
Ona kimnu glavom. - Zgrabio me je i bacio preko ramena. No, ovjek je star i nisam mu
namjeravala dopustiti da me otme. Ubola sam ga u lea, pa me je ispustio. Ruka mi je

zapela za jednu granu, tako sam ovo zaradila.- Spustila je pogled na ozljedu i nasmijeila
se. - Opet mi previja ozljede.
Ronan ispusti slabaan dah, strah mu je napokon poinjao jenjavati.
-
Je li mrtav?
Julianna zagrize usnicu i odmahnu glavom. - Bojim se da nije. Pobjegao je kad sam pala.
-
S noem u leima.
Da. Tom ovjeku je sueno preivjeti.
Ronan je privue natrag u naruje, meko joj je tijelo drhtalo kad se stisnula uz njega.
Julianna mu obavije ruke oko struka i pritisnu lice na njegova prsa. Mogao je osjetiti kako joj
srce lupa uz njegovo.
-
Mislio sam da sam te izgubio. - proapta, sputajui usne na njezino tjeme.
Trebalo bi puno vie da bi me se rijeio, ratnie.
Ronan se potiho nasmija. - ak i sad... strahujem da te nikad vie neu vidjeti.

-
Julianna ga vre stisne i pritisne mu usne na srcu. - Nikad te neu htjeti pustiti.
Nikad nee ni trebati.- Njeno joj podie bradu i zarobi usne. Meko, s ljubavlju,
153
pokazujui joj koliko mu je bitna, ali kad njezin jezik dotaknu njegov, zaboravi na svoje dobre
namjere i poljubi je posesivnom strau. - Julianna, volim te. - promrmlja uz njezine usne. -
Od trenutka kad sam te ugledao.

Julianna mu obavije ruke oko vrata i prstima proe kroz kosu.
-
I ja volim tebe. I bez obzira na sve, nikada se vie neemo rastati. Ne bih to mogla
podnijeti.
Ronan zastenja duboko iz grla i jo jednom je vatreno poljubi. Bila je njegova. Uvijek e
biti.
-
Vidim da si je pronaao.- Valasov glas zasijee izmaglicu ispunjenu njihovom
strau, ba kao to je njegova dvosjekla sablja zasijecala Rossove ljude. No, ni jedno od
njih se ne trgnu, niti razdvoji, kao to bi uinili satima prije. I dalje se meusobno drei,
okrenue glave prema Valasu.
-
Ne spominji Bruceu nita od ovoga! - ree mu Julianna zapovjednim glasom. Jaka,
kao i uvijek; Ronan osjeti kako ga preplavljuje val ponosa.

-
Nemam mu ja to spominjati. - ree Valas s osmijehom i izazivaki svrnu pogled na
Ronana.
-
Zato to sam siguran da Ronan namjerava traiti od Brucea doputenje da te oeni.
Ronan spusti pogled na Juliannu i nasmijei joj se dok su zurili jedno u drugo.
-
Namjeravam je oeniti po svaku cijenu.
I ja se namjeravam udati za njega po svaku cijenu.
Valas se zakalja od neugode. - Onda, kad smo to rijeili, to je s Rossom?

Julianna se namrti, ali ovaj put, maknu ruke s Ronanovog struka, no, i dalje ga je vrsto
drala za ruku. - ao mi je to moram to rei, ali pobjegao je.
-
Ne bez ozljeda?- upitao Valas.
S mojim noem u leima. - ree ponosno ree Julianna.
Valas se potiho nasmija. - I zasluio je. Poslat u izvidnicu da ga potrai. S tom ozljedom,
nee moi daleko odmaknuti.- Oboje ih pogleda, prouavajui ih. - I vas ste dvoje zaradili
ozljede za koje se treba pobrinuti.
-
Nita zabrinjavajue. - ree Julianna.
Svejedno, tvoj brat e mi skinuti glavu, ako uhvati upalu. Poi s Brandonom i lady
Marianom natrag u utvrdu.

Julianna se iznenada osjeti iscrpljenom, blizu sloma. Kimnu glavom. Je li uzrok tome bio
strah od bratove reakcije ili pokuaj njezinog tijela da se odmori od svega to se dogodilo?
Vjerojatno kombinacija svega toga. Ronan je uhvati za lakat, podupirui je vie nego je
eljela priznati.
154
Ako eli, odnijet u te do konja. - apnu joj tako da nitko drugi nije mogao uti.
Zvui divno, ali bojim se da me nikad vie nee gledati s potovanjem.
Ronan se potiho nasmija. - Moja ena zasluuje biti razmaena.

Lako ju podie, podvukavi joj ruku ispod koljena i prislonivi je na prsa.
-
Pomaknite se, napravite mjesta. Djevojka je izgubila puno krvi, moram je vratiti u
Eilean Donan! - ree glasnije nego to je bilo potrebno.Julianna se nasmijei, zabivi glavu u
njegovo krilo, skrivajui od svih zaarene obraze.
-
Nisam je izgubila toliko mnogo.
On se potiho nasmija. - Znam to. Nee izgubiti ugled. Stisnut u te uza se.
Ronan se brzim, odlunim korakom vrati natrag u improvizirani tabor i podie je na konja,
dok mu se ruka senzualno zadrala na njezinoj nozi.
-
Vie bih volio da jae sa mnom. - ree.
Da, ali bit emo bri ako budemo zasebno jahali.
Ronan se namrti i kimnu glavom. - Istina. Ali znaj, da veeras ne namjeravam spavati
sam.
-
A ja uope ne namjeravam spavati. - zadirkivala ga je.
Ronan se ire osmijehne i namignu joj. - Pobrinut u se da odri obeanje.

-
Onda, krenimo.
Ve se odavno snoalo kad su stigli na most ispred Eilean Donana. Ronan zazva
straare, kako bi im dao do znanja da ne prilazi neprijatelj i vratnice se brzo otvore.S njima
se vratila polovica ljudi, dok je preostale Valas odveo u potjeru za Rossom.Gotovo svi ih
doekae u dvoritu, ukljuujui i Brucea, koji je izgledao zabrinut zbog onih koji se nisu
vratili i promuca Valaseovo ime, dok mu Ronan ne objasni to se dogodilo. Zatim ozbiljn
pogleda svog budueg kralja i zatrai razgovor s njim nasamo.
-
I ja u nazoiti vaem privatnom sastanku.- odluno e Julianna. Ramena su joj bila
kruta, a glava visoko uzdignuta.

-
Julianna...- upozori je Robert, ali Ronan odmahnu glavom.
Moe, ako se slaete s tim, milorde.- Ronan nije mogao skinuti pogled s nje. Unato
komadiima blata razmazanim po kremastoj koi, jo uvijek je bila snovienje. I nita ga nije
nije tako prokleto uplailo, kao vidjeti je kako drhti pred vrkom Rossovog maa, a zatim
otkriti da je nestala.
-
U redu. - Robert otegnuto ree, dok mu je pogled prelazio izmeu njih dvoje.
ovjek je oito poeo zbrajati dva i dva, jer mu se lice sve jae stezalo i ako su prijanje
Juliannine procjene o elji njenog brata glede njene udaje bile tone, mogla bi se jo vie
razoarati.Robert ih rukom pozva u dvorac; slijedili su ga uzvojitim stepenicama do njegovih
155
odajama. U kaminu je gorjela vatra, a nekoliko je svijea osvjetljavalo sobu. Ronanu se

eludac okrenu od gladi, ali zanemari to.
-
Vino?- upita Robert, podiui vr.
Da, molim.- Julianna dohvati au sa stola i pridri je, dok ju je njezin brat punio.
Ronan kimnu i podie svoju au, gledajui kako mu Robert mirnom rukom nalijeva u nju
crvenu tekuinu.
-
Sjednite! Pijte! Recite mi o emu je rije.
Ronan i Julianna sjedoe, dok je Robert ostao stajati prekrienih ruku, s pogledom od
kojeg bi se slabije eljade vjerojatno najeilo. Ali Ronan nije bio slabo eljade i znao je to
eli. to treba. Juliannu. Volio ju je.
-
elim zatraiti Julianninu ruku.- Eto, izgovorio je to.
Robert je izgledao spreman zadaviti ga, ali barem nije isukao oruje. No, Ronan nije bio
posve siguran da nee biti baen u paklenu utrobu - Bruceovo bijesno zurenje bilo je
zapanjujue.
-
Shvaam. Julianna?
Shvaam?! Kakav je to, dovraga, bio odgovor? Ronan se trudio ne namrtiti, ali nije
mogao suspregnuti razdraeno stiskanje eljusnih miia.
-
elim se udati za njega, brata. Svim srcem. Sluila sam ti puno godina. Jo dok si bio
dijete. Sad mi je dvadeset i sedam. Predugo sam ekala na udaju.- Okrenula se prema
Ronanu i nasmijala, dok su joj oi iskrile. - I volim ga.
Robert s gaenjem zabrunda i zacvili gotovo poput razmaenog djeteta.
-
Zbilja?
Da, brate.- Julianna ponovo usmjeri pozornost na Brucea, a glas joj postade
ozbiljan. - Nikad prije nisam traila nita od tebe. ivjela sam samo kako bih ti sluila.
Dopusti mi ovo.
Robert se udalji od njih, odlazei prema prozoru. Otvori kapke i zagleda se u nono nebo
bez oblaka. Ronan je uspio izbrojiti do tisuu, kad se Robert napokon okrenu prema njima.
-
Imate moj blagoslov.- ree meko. - Iako je treeroeni sin daleko ispod tvog statusa.
Ajme! Ronan se osjeao kao da mu se strijela zabila u ego.

-
Roberte! - Julianna ga prekori. Stegnu Ronanovu ruku, a zatim ustane, odmarira do
brata, kao da e ga uhvatiti za uho i odvui van na muilite. - Njegov mi poloaj nita ne
znai.
Bruce podie ruku, ozbiljnog lica. - Nisam mislio tako kako je zazvualo. Samo smatram
da Ronan mora biti promaknut. Dokazao mi je svoju vrijednost. I ovoj zemlji. A ako ti toliko
znai, tada se moram pobrinuti da dobije zaslueno priznanje.
156
Ronan je bio potpuno zateen. - Gospodaru

-
Ne pokuavaj utjecati na mene. Ve prije sam razmiljao o tome. I maloprije sam
razmiljao o tome. Za nekoliko mjeseci, premjestit emo se blie Nizini, pripremiti se za

invaziju koju su nam za nadolazee proljee obeali Englezi. Kad odemo, ovaj dvorac e biti
ostati bez vlasnika. Ti, Ronane Sutherlande, bit e novi vlasnik Eilean Donana, zapravo
cijelog Kintaila. Ross je izgubio povlastice i nadam se da u vidjeti kako e ovaj dvorac
utvrditi protiv njega.
-
Da, gospodaru. Bit e mi ast. I zahvaljujem vam. Volim Juliannu svim svojim srcem.
Dobro. Jer, ako je ikad povrijedi, platit e mi to. Bolno.
Ronan trepnu nekoliko puta, pokuavajui procijeniti kako reagirati, ali Bruce zakorai
naprijed i snano ga triput pljesnu po leima.
-
Kad se elite vjenati?- upita.
Odmah. - Julianna i Ronan odgovore u isto vrijeme.
Robert zabaci glavu i grohotom se nasmija.

-
Pa, vidim da ste oboje jako nestrpljivi. - ree glasom natopljenim sarkazmom.
Julianni obrazi poprime zanosnu nijansu crvene boje, a i Ronan je osjeao kako mu se
malo crvenila uvlai u obraze.
-
Ma, dajte. Ispijte vino. Ja u pozvati sveenika.
Za manje od sat vremena, Julianna i Ronan su se povukli u njezinu odaju; stol je bio pun
hrane, vr pun vina, a bile su tu i dvije kade pune vrue vode iz koje se dizala para. Mu i
ena. Nisu bili zainteresirani za hranu i pie. Ni za zasebnu kupku. Doista, im su se vrata
zatvorila, meusobno su se razodjenuli i Ronan ju je odnio u jednu od kada i posjeo u krilo.
Sreom po njih, kada je bila upravo ona koju je Valas zatraio da bude izgraena za krupnije
ljude, tako da im je savreno pristajala.Izmeu ulnih poljubaca i razigranih ugriza, njeno su
oprali jedno drugo, pazei da se ne ozljede. Ali iskreno, Julianna nije osjeala nita osim
zadovoljstva i ushienja. Ronan je bio njezin! Njezin!Bedra su joj podrhtavala kad se
pomaknula zajahati ga, osjeajui kako joj tvrdoa njegove mukosti zamamno pritiska snop
goreih ivaca. akom obuhvati njegovu mukost, milujui je cijelom duljinom, uivajui u
njegovim jecajima zadovoljstva i nainu na koji je gibao bokove u skladu s njenom akom.
No, vie od svega, htjela ga je probati. Pruiti mu zadovoljstvo jednako onome koje je on
pruio njoj. Julianna se pomaknu, kako bi mu kleknula meu koljena.
-
to to radi, djevojko?- upita je, vrtei joj pramen kose oko prsta.
elim te probati. Rekao si, sljedei put...
Ronanove zjenice se proire. - Da, jesam.
157
Zgrabivi rubove kade, ustane i podie je sa sobom, dok je s njih kapala voda. Koa joj se
odmah najei, ali ne zadugo. Ronan je pred kaminom postavi na noge, prinese platneni
ubrus njenim udovima; brisao ju je, bez prestanka je posvuda izazivajui usnama.Zatim ona
ponovi to isto njemu, pazei da mu pomiluje i poljubi koljena, bedra, trbuh, prsa i ramena.
Bio je maestralno graen mukarac, koji je svojim dodirom inio da se osjea kao da nema
kostiju, a svojim dobrim izgledom da izgubi glavu.Ali, ak i vie od toga, srce joj se nadimalo
zbog onoga to joj je izjavio. Svoju odanost, svoju ljubav. I kako je lijepa i koliko mu
znai.Julianna kleknu ispred Ronanana; njegova joj je iroka i teka mukost bila jako blizu
usana. Uhvati ga za korijen i traei doputenje pogleda ga u oi besramnim pogledom.
Ronan zastenja i uplete joj prste u kosu. Shvativi to kao - da- , ona se prignu, pritiskajui
mu usne na glavi. Koa mu je pod njezinim usnama bila vrela i mekana. Ronan je joj je
njeno masirao tjeme, potiui je da uini vie.Julianna zapalaca jezikom po glaviu, ivo se
prisjeajui svega to je on inio njoj.Lizala ga je od vrha do dna, istovremeno ga
zadovoljavajui prstima, a tad joj sine zamisao. Sisati ga. Otvori usta i uvede ga unutra, sve
do korijena.Ronanov jauk zatrese krovne grede i do sri potrese Juliannu. Zatreperi njezina
vlastita enskost i iskre poara proire joj se udovima. Nije oekivala da e voenje ljubavi
ustima s Ronanom u njoj probuditi toliku elju i potrebu.
-
Ajme meni, Julianna!- zastenja on. - Zbog tebe se osjeam tako dobro. to bih ja
uope bez tebe?

-
Mmm...- prostenja ona okruujui njegovu mukost, a zatim se odmaknu i nasmijei
mu se. - Kakav si ti to nikakav ratnik, kad je hladno u tvom krevetu?

On se nasmija, podie je s poda i ponese prema krevetu prebaenu preko ramena.
Zaigrano je pljusnu po goloj stranjici i baci na pokriva. U napadu smijeha, Julianna pade
na meki madrac, ali smijeh joj zamre kad joj Ronan rairi bedra i uspue joj uz tijelo poput
ovjeka na senzualnoj misiji. Ona dahnu, ugrize se za usnu i sva zadrhti.
-
Volim te. - proapta.
Ronan se namjesti izmeu njezinih bokova, mukost mu je bila na ulazu u njezinu sr. - I
ja volim tebe. - izjavi, dok se zabadao doma.

uvi te rijei, reene s takvim uvjerenjem, dok im je spajao tijela, Juliannino srce htjede
iskoiti iz grudi. Svaki put kad je mislila da ga voli do neba, uinio bi jo neto zbog ega bi
ga jo vie zavoljela. Svaki pogled, dodir, proaptana rije. Obavije mu ruke oko vrata,
privue usne na svoje i u izlije u poljubac sve svoje bie. On svjesno uspori prodore i
naizmjence joj poljubi usta, vrat, grudi i ruke. Vodio ljubav s njom sporo i njeno, ne
ostavljajui nijedno mjesto netaknutim; svaki centimetar nje proimali su trnci, a noni prsti
su joj se svijali od uitka. Voenje ljubavi s Ronanom bilo je arobno. Kao da su premjestili
158
Raj u tu sobi. I sad su bili vjenani. Mogu voditi ljubav svake noi. Svako jutro. I nitko im ne
moe to zabraniti. Nakon to su im tijela dosegnula nove visine uitka, dok su meusobno
aputali na uho ljubavne rijei, svijet oko njih je nestao. Bila je potpuno usredotoena na
Ronana, na uitak. Ronan je postupno poveavao tempo, a ona ga je pratila, podiui
bokove na svaki njegov prodor, sve dok oboje nisu kriknuli zadovoljstvo vrhunca koji ih je
prodirao. Leali su zagrljeni, zadovoljeni i nasmijani gledajui se u oi, dok im se smirivalo
disanje i lupanje srce.Julianna pomilova Ronana po obrazima obraslim bradom i nasmijei
se, ispunjenog i blistavog srca.On je uhvati za ruku i poljubi joj dlan; njegov dah joj je
kakljao kou.
-
Volim te, nevjesto ratnice.
159

Ratnikova Nevjesta PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Ratnikova Nevjesta PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Njihov najvei protivnik se nee boriti s maom.......

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

ator je bio mraan.Hladan. Da je lady Julianna imala svijeu mogla bi vidjeti

odluke.Prokleti bili Englezi i njihove namjere da pokore kote.Kad bi se mogla vratiti

Hmmmm.- Ipak ni jednu stvar ne bi promjenila.

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Julianna samo to je zaspala kad su je grubo probudili.Sunce se probijalo kroz otvor

Tvoj doruak.Sve pojedi, trebae snagu danas.Ross je neto specijalno isplanirao

za tebe danas.- Nain na koji ju je pogledao, natjerao ju je da prodrhti, ali uspjela je to

Ja posebno uivam u specijalnim stvarima- ponosna na svoj miran i hladan glas. On

Uivae, obeavam ti.

Julianna se nasmija. - Ja uivam u svim stavrima , ti kopile.

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Da, i nemoj zaboraviti one to spavaju u podignutim atorima- ree Graham ,

Bolji smo i vjetiji od njih, i jo imamo element iznenaanja na svojoj strani.Mislite da

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

moete da se borite etiri na jedan?

dodvoravanje jebenim Englezima.

Uzjaite, okruiemo njihov logor. elim trojicu sa sobom da napadnemo Rossov

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Da eno.Gdje si nauila da tako baca no?

Nasmijei mu se blijedo dok su joj crne take plesale pred oima.

Bar nije jedna od mojih igli.

vrhovima.- Bila je u delirijumu.

Opet si me ostavila bez daha.- Posegnu za njenom rukom i ona shvati da je ve

posegnula za jednom od svojih igli.

Ona je eljela da zna hoe li on biti nezadovoljan. udjela je da je uzme u naruje i

Trebam te.- ona proaputa, osjeajui kako su joj usta suha.

Ovde sam curo.

Julianna odjednom osjeti kako lebdi i shvati da je to zato to ju je Ronan podigao u

tako umorna. I tako edna.

Lagao je.Vidjela je da je no duboko u njegovom ramenu. Vidjela je krv.Pokua da

Ne uzrujavaj se curo , sad si na sigurnom.

Spusti me dolje- ree ona.

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Idemo te vratiti u Eilean Donan.

Ross...- zagui se tim rijeima.

e umrijeti ili od tvog ili mog maa obeavam ti to.

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Prokletstvo! Ronanovo rame boljelo ga je ko sam avo.Izvukao je no ali sa Juliannom u

ikljao iz rane.Julianna mora da je pogodila u neku venu.

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Dri se lady Julianna- promrmlja tiho ni sam ne znajui da li je svjesna da ga

Graham. Ronan uspori i njegov drugo komandujui dojaha do njega.

Juliannu - ili njezina ?

Izgubio si dosta krvi, ovjee. udim se kako uopte sjedi na konju.

Imam preih stvari za brinuti nego to je gubljenje krvi.

Ti mi ne moe izdavati naredbe.- Pokuao je zvuati zapovjedniki , ali glas mu je

bio slab i od samog tog napora osjeti kako mu se vrti uglavi.

Ne, ne mogu, tu si u pravu. Ali zakleo sam se da u te titi i to namjeravam pa makar

je morao sam uzeti od tebe , ti tvrdoglavi magare.Sad,daj mi curu.

Obrada i prevod : Klub Brbljivica

Bie sigurna kod mene. To ti obeavam.

Ronan ga pogleda smrknuto ali Graham skloni pogled.Graham je obeao? Oh,doavola,

Idi. - naredi Grahamu.

obavijenom maglom. Sunce se odbijalo od oruja straara na

tornjevima.Graham je podigao ruku i pozvao ih da bi znali ko prilazi dvorcu. Povratni pozdrav

Hladno mi je- ree on.

ta si rekao ? - upita Graham iza njega.

Obrada i prevod : Klub Brbljivica