GOVORNI INOVI

I FORMALNA/NEFORMALNA KOMUNIKACIJA
U HRVATSKIM RENESANSNIM POSLANICAMA
Amir Kapetanovi

UDK: 821.163.42.09-6
821.163.42.02 Renesansa
Izvorni znanstveni rad

Amir Kapetanovi
Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Zagreb
akapetan@ihjj.hr

1. Hrvatske renesansne poslanice vano su svjedoanstvo negdanje komunikacije unutar i izmeu knjievnih sredita na istonoj jadranskoj obali. One su
pisane u stihu i u prozi, ne samo na hrvatskom nego i na latinskom i talijanskom
jeziku. Korpus renesansnih poslanica na hrvatskom jeziku ve je prilino dobro
opisan iz knjievnopovijesne perspektive, osobito najopsenija epistolografska
zbirka Nikole Naljekovia, koja ini najvaniji udio u tom hrvatskom humanistiko-renesansnom knjievnom lirsko-epskom anru batinjenom iz antike. Prvi
je opseniji prilog o hrvatskim poslanicama napisao M. repel (1882)1. Osim
Naljekovia nabrojio je dvadeset hrvatskih pjesnika, od kojih nam se pisanom
predajom sauvalo stotinjak poslanica. Poslije M. repela o poslanicama su pisali,
spomenimo samo neke, R. Bogii (1971, 1979, 1987, 1991)2, M. Franievi

Milivoj r e p e l, O poslanicama u dubrovako-dalmatinskoj periodi hrvatske

literature, p. o. (pretampano iz programa gimnazije za god. 1881/2), brzotiskom Platzera
sina, Varadin 1882. Na 5. stranici navodi ove pjesnike: D. Dri, M. Vetranovi, N,
Naljekovi, N. Dimitrovi, V. Vodopi, M. Burei, M. Dri, S. Bobaljevi, M. i O.
Maibradi, M. i D. Ranjina, D. Zlatari, F. Lukarevi, M. Pelegrinovi, H. Luci, P.
Hektorovi, H. Bartuevi, D. Paroi, A. Roeneo, I. Vidali.
2
Rafo B o g i i , Nikola Naljekovi, Rad JAZU XVI, Zagreb 1971, str. 3754;
Knjievni krug Nikole Naljekovia, Knjievne rasprave i eseji, akavski sabor, Split
1979, str. 3549; Marin Dri u knjievnim krugovima, Tragovima starih, Knjievni krug,
Split 1987, str. 91107; Mavro Vetranovi i Nikola Naljekovi, Tisuu ivota jedan put:
knjievne studije i eseji, Izdavaki centar Rijeka, Rijeka 1991, str. 5360.

122

Colloquia Maruliana XVIII (2009.)

(1983)3, J. Vonina (1979)4, P. Pavlii (1988, 2008)5, F. velec (1998)6, D. Falievac (2005, 2008)7.
U tim raspravama nisu utvreni vrsti kriteriji po kojima bi se moglo odrediti
koji sve renesansni tekstovi pripadaju anru poslanice. F. velec odredio ga je dosta
iroko, i to po kriteriju predmeta i teme, jer se upravo na njima poruka i zasniva8 ,
pa uz stihovane/prozne poslanice i posvete te pohvalnice bez apostrofa adresata,
spominje i Hektorovievo tiskano djelo ovim rijeima: Od svih tih poslanica
izdvaja se Hektorovievo Ribanje i ribarsko prigovaranje, i opsegom najopirnije,
koje je to neprijeporno i poetkom i svretkom; ono je poslanicom uokvirena
ribarska ekloga osebujnog tipa...9. D. Falievac izloila je u recentnom prilogu
dosadanje probleme u anrovskom ograniavanju poslanica i u svojoj analizi tim
anrom obuhvaa i samostalne versificirane/prozne poslanice i dedikacijske prozne
poslanice uz odreeno knjievno djelo.10 Latinisti u odreivanju teksta kao epistole
oslanjaju se uglavnom na formalna obiljeja pisma (npr. uvodni i zavrni formulaian pozdrav, naslov, apostrofa adresata, potpis adresanta, lice obraanja).11 Iako
se u poslanicama 15. i 16. stoljea jo prelama utjecaj tradicije srednjovjekovnih
prirunika za pisanje pisama (ars dictaminis) i meu humanistima utjecajan model
antikoga privatnoga pisma12 , humanistiko-renesansne poslanice oslobodile su
se tradicionalnih vrstih obrazaca, pa se u njima oblikuju razliite teme i sadraji
(npr. u jednoj Dimitrovievoj poslanici iznosi se ponuda i cjenik na aleksandrijskoj
trnici, a Pelegrinovi-Mietieva prepiska sadrava razliite recepte i precizno
opisane tretmane za lijeenje). Mnoge poslanice nisu pisane i poslane da bi se njima
prenijele kakve vane informacije, nego su sluile za uspostavljanje i odravanje
kontakta, a pisale su se i radi zabave (npr. Naljekovi u jednoj poslanici moli
Vodopia da mu pomogne dovriti pjesmu to mu je kazivala vila u snu). Razliite
3
Marin F r a n i e v i , Povijest hrvatske renesansne knjievnosti, kolska knjiga,
Zagreb 1983, str. 179181.
4
Josip V o n i n a, Dva portreta iz renesansnog splitskog knjievnog kruga,
Mogunosti XXIII, br. 9, Split 1976, str. 974990.
5
Pavao P a v l i i , Interpretacija Naljekovieve pjesme o Hektorovievoj guti,
Dani hvarskog kazalita XIV: Nikola Naljekovi i Mavro Vetranovi, ur. N. Batui i dr.,
Knjievni krug, Split 1988, str. 153170; Pero moj ili Naljekovi pie Hektoroviu,
Colloquia Maruliana XVII, Split 2008, str. 2741.
6
Franjo v e l e c, Svjedoenja pjesnikih poslanica u hrvatskoj renesansnoj
knjievnosti, Iz starije hrvatske knjievnosti, Erasmus naklada, Zagreb 1998, str. 3138.
7
Dunja F a l i e v a c, Poslanice Nikole Naljekovia, Puka krv, plemstvo duha:
zbornik radova o Nikoli Naljekoviu, ur. D. Duki, Disput, Zagreb 2005, str. 99124;
Renesansna poslanica kao prostor poetiko-estetikih iskaza, Colloquia Maruliana XVII,
Split 2008, str. 725.
8
Franjo v e l e c, n. dj., str. 33.
9
Franjo v e l e c, n. dj., str. 38.
10
Dunja F a l i e v a c, n. dj. 2008, str. 910.
11
Npr. Gorana S t e p a n i , Retorika Marulievih epistolarnih tekstova, Colloquia Maruliana XII, Split 2003, str. 4445.
12
V. Gorana S t e p a n i , n. dj., str. 4546.

Amir Kapetanovi: Govorni inovi i formalna/neformalna komunikacija u

123

onodobne utjecaje na anr poslanice moe nam predoiti, primjerice, novija klasifikacija Naljekovievih poslanica: petrarkistike, autobiografsko-ispovjedne poslanice, prigodnice, poslanike pohvalnice, jedna alegorijsko-fantastina poslanica.13
Poslanice su utjecale na oblikovanje nekih hrvatskih petrarkistikih pjesama
jer se u njima upotrebom tipinih formalnih znaajki poslanica fingirala korespondencija dragoga i drage ili dvaju prijatelja. U Naljekovievu kanconijeru nekoliko je pjesama u kojima se kao formalna znaajka poslanice javlja uvodni i/ili
zavrni distih (12, 13, 16, 62, 102, 103, 107, 124).14 Da to nisu prave poslanice,
vidi se se po tome to se u uvodnim/zavrnim stihovima ne imenuje adresat/adresant,
nego se naznauje neodreeno i perifrastino.15 I u kanconijerima najstarijih hrvatskih
liriara mogu se nai neke formalne znaajke pisma (npr. apostrofa adresata, molba16 ),
ali danas imenovane adresate u njima ne moemo identificirati (usp. npr. Drievu
pjesmu Sladoje i Menetievu Ako e, Stijepo, za mene to stvorit, (SPH 2: 265266).

13

O klasifikaciji v. Dunja F a l i e v a c, n. dj. 2005, str. 108117, Zagreb, 2005.

Primjeri iz poslanica citiraju se u lanku kraticom izdanja s oznakom broja stranice:

SPH 2 = Pjesme ika Menetia i Gore Dria, i ostale pjesme Rainina zbornika, Stari
pisci hrvatski, knj. 2, drugo, sasvim preudeeno izdae, priredio Milan Reetar, JAZU,
Zagreb 1937; SPH 3 = Pjesme Mavra Vetranovia avia, Stari pisci hrvatski, knj. 3,
dio I, skupili V. Jagi i I. A. Kaznai, JAZU, Zagreb 1871; SPH 7 = Djela Marina Dria,
Stari pisci hrvatski, knj. 7, 2. izdanje, priredio M. Reetar, JAZU, Zagreb 1930; SPH 17 =
Juraj B a r a k o v i , Djela, Stari pisci hrvatski, knj. 18, priredio P. Budmani i M. Valjavec,
JAZU, Zagreb 1889; SPH 18 = Pjesni razlike Dinka Raine, vlastelina dubrovakoga, Stari
pisci hrvatski, knj. 18, priredio M. Valjavec, JAZU, Zagreb 1891; SPH 39 = Petar H e k t o r o v i , Djela, Stari pisci hrvatski, knj. 39, priredio J. Vonina, JAZU, Zagreb 1986;
PSHK 5 = Zbornik stihova XV. i XVI. stoljea, Pet stoljea hrvatske knjievnosti, knj. 5,
priredio R. Bogii, Zora Matica hrvatska, Zagreb 1968; PSHK 7 = Hanibal L u c i
Petar H e k t o r o v i , Skladanja izvarsnih pisan razlicih Ribanje i ribarsko prigovaranje
i razlike stvari ine, Pet stoljea hrvatske knjievnosti, knj. 7, priredio M. Franievi, Matica
hrvatska Zora, Zagreb 1968; M = Marko M a r u l i , Duhom do zvijezda, priredio B.
Luin, Mozaik, Zagreb 2001; ZKB = Petar Z o r a n i , Planine / Barne K a r n a r u t i ,
Djela / ime B u d i n i , Izabrana djela, Stoljea hrvatske knjievnosti, priredio F. velec,
Matica hrvatska, Zagreb 2002; N = Nikola N a lj e k o v i , Knjievna djela, kritiko
izdanje priredio i popratne tekstove napisao A. Kapetanovi, Matica hrvatska, Zagreb 2005.
15
Da se da u ruke gospoji od vila / ka me je u muke ljuvene stavila. Gospoje, tvoj
viran ovoj ti pie rob, / koji e nemiran za tebe le u grob (N: 2021); Da se da lis ovi
onojzi ka sjedi / gdi su svi jadovi srcu mom po srjedi. Ovoj ti rob pie ki tvoj plam uzdri,
/ potajno odvie koji ga jur spri (N: 2223); Ovoj ti tvoj pie vjerni rob, gospoje, / ki eljno
uzdie ljubavi rad tvoje (N: 28); U ruke da se da onojzi gospoji / na slubi ke sada srdace
me stoji. Ovo ti tvoj pie vjerni rob, gospoje, / ki eljno uzdie ljubavi rad tvoje (N: 9899);
Ovi lis tkogodi daj onoj od gospoj / za sobom ka vodi srdace i duh moj (N: 145); U ruke
da se da onojzi od gospoj / lipotom ka vlada bolesni ivot moj! Tvoj sluga, gospoje, komu
je usilos / donjekle da poe, pie ti za milos (N: 147); Tko godi ovu daj onomu bez vire /
za koga na svit saj njeka sad umire. Ovo ti sad pie ka za te dan i no / ljuveno uzdie
elei na smrt do (N: 151); Onojzi da se da za ku ja umiru, / ka ljubav nikada ne pozna ni
viru. Ovo ti rob pie ki za te umire, / koji ti pun bie ljubavi i vire (N: 173). Usp. s
Naljekovievim poslanicama 3, 4, 8, 13, 16, 18, 20.
16
Npr. u Drievu Sladoju: Polji mi tve slike ali su, dim, pjesni, / ke s sloil kroz
smihe ali kroz ljuvezni... (PSHK 5: 57).
14

124

Colloquia Maruliana XVIII (2009.)

2. Korpus hrvatskih renesansnih poslanica prikladan je za pragmalingvistika

i sociolingvistika istraivanja jer u njemu nalazimo razliite ostvaraje govornih
inova s jasno iskazanim namjerama govornika i reakcijama sugovornika te irok
raspon dijatipskih varijacija. Komunikacija izmeu poiljatelja i primatelja
poslanice moe biti formalna i neformalna. Dosadanja jezinopovijesna istraivanja zanemarivala su takve analize, premda bi one mogle pokazati koliko je
hrvatski jezik predstandardnoga razdoblja bio sposoban za iskazivanje razliitih
govornih inova. U hrvatskim renesansnim poslanicama jedva bismo mogli nai
govorne inove koji bi se mogli interpretirati kao: prijetnja, zabrana, prijekor,
ucjena, grdnja/psovanje, odbijanje/neslaganje. Prijekorom bi se, primjerice, mogle
shvatiti Vetranovieve rijei Dubrovanima u vezi s optubama da ga je Dri
knjievno potkradao: a ne griete due vae, / korei ga takoj prava (SPH 3: 212).
Grdnja/psovanje kao govorni in moe se nai u Naljekovievoj poslanici
Hektoroviu, u kojoj se obraa guti: Vaj, guto prokleta, da bi se skonal vijek /
tvojijeh dan i ljeta ali t se naal lijek! / Odkud je u tebi tolika oholas... (N: 309).
Na koncu iste poslanice nalazi se i zapovijed kao govorni in: hotjej ga parjati!
Tim se iskazima ne referira izravno na sugovornika, kao ni u slinom primjeru iz
jedne od Lucievih poslanica Martiniu: O, da si kleta, rih, nesrio zlobiva...
(PSHK 7: 110). Primjer za govorni in odbijanja/neslaganja mogao bi se traiti u
Drievoj poslanici Sabu Nikulinovu, u kojoj M. Dri odbacuje osude da je
knjievno potkradao Vetranovia: Lupetvom, ah, time ne tvor me nitkore, /
neznano er ime jo slavno bit more... (SPH 7: 19). Navedeni govorni inovi rijetki
su ili se uope ne ostvaruju jer anr poslanice nije njegovao takve iskaze (ne zato
to hrvatski jezik XVI. stoljea nije bio sposoban za njihovo iskazivanje). Takoer
treba rei da se u pisanoj komunikaciji poslanicama nisu mogli odraziti govorni
inovi koji se nazivaju kontaktnim signalima sugovornika (kao iskazi u izravnom
razgovoru: da, ujem, aha, dobro), ali su se realizirali kontaktni signali govornika,
kojima je pisac poslanice posebno isticao neki dio svojega iskaza, primjerice,
rijeima zna i uj: nu mudri, zna, mnozi, mnoga kino znaju, / ivimi razlozi znati
i nam daju (PSHK 7: 110), i scijenit, uj, nemoj da mu e na viku / i u em u
ovoj dubravi priliku (N: 284).
U ovom istraivanju ograniit emo se na opis najeih govornih inova u
hrvatskim poslanicama, koji mogu pokazati ne samo kako su se iskazivale namjere
govornika i kako su ti iskazi djelovali na sugovornike nego i stilske varijacije pri
formalnoj i neformalnoj komunikaciji. Izabrani govorni inovi mogli bi se razvrstati
u tri skupine, a to su: konvencije drutvenih kontakata (adresa/adresat, adresant,
obraanje, pozdravljanje), konvencije uljudnosti (zahvaljivanje, pohvaljivanje,
ispriavanje, estitanje, izjavljivanje suuti i utjehe) i govorni inovi koji zahtijevaju
akciju sugovornika (molba, savjet).17

17
Popis i klasifikaciju govornih inova v. u gramatici Pavice M r a z o v i i Zore
V u k a d i n o v i , Gramatika srpskohrvatskog jezika za strance, Izdavaka knjiarnica
Zorana Stojanovia Dobra vest, Srijemski Karlovci Novi Sad 1990, str. 601.

Amir Kapetanovi: Govorni inovi i formalna/neformalna komunikacija u

125

2.1. Govorni inovi koje obuhvaamo nazivom konvencije drutvenih

kontakata prilino su formalizirani, pa u njihovu iskazivanju nisu mogue vee
stilske varijacije. To su obvezatni govorni inovi u hrvatskim poslanicama jer bez
njih nije mogue uspostavljanje i prekidanje kontakta izmeu govornika i
sugovornika. Takvi govorni inovi (adresa/adresat, adresant, obraanje,
pozdravljanje) uokviruju sadraj poslanice jer se ostvaruju na poetku i/ili kraju
teksta. Jedino apostrofe adresata nisu ograniene na poetak ili zavretak teksta.
Adresat (adresa) naznauje se inicijalima imena i prezimena, samo imenom
ili i imenom i prezimenom u dativu. Obino je adresat istaknut ve u naslovu. Ako
je u naslovu i ime adresanta, adresat dolazi uglavnom poslije imena adresata.18
Na primjer: Svitlomu i vridnomu vlastelinu Sabu Nikulinu Marin Dri (SPH 7:
18). Ako poslanica nema naslova, ime (nadimak) adresata istaknuto je u tekstu
apostrofom, najee ve na poetku teksta. Rijetko je adresat kolektiv (npr.
Vetranovieva pjesma Vlasteostvu hvarskomu) ili neivi adresat (npr. starost i guta
u dvjema Naljekovievim poslanicama upuenim Hektoroviu, Karnaruti u
poslanici Splianina Petra Tartaljice19). U zapisima hrvatskih poslanica nalazimo
i naslove koji nisu poiljateljevi (npr. u Naljekovievoj epistolografskoj zbirci
Vodopieva je poslanica naslovljena: Potovani Vlaho meni pisa, PSHK 5: 457).
Neki od naslova vjerojatno su naknadno dodani ili izmijenjeni, npr. jedna od
Lucievih poslanica nosi naslov Istoj Milici (PSHK 7: 124).
Adresant se istie u naslovu iza imena adresata (rjee ispred imena adresata),
u uvodnim/zavrnim stihovima poslanice ili na kraju poslanice kao potpis (kadto
se dodaje i datum, rijetko i mjesto pisanja). U veini Hektorovievih poslanica
mjesto i datum pisanja naznaeni su na kraju teksta, a u Naljekovievim poslanicama ponekad se datum zapisuje u podnaslovu ili u uvodnim stihovima. Na
zavrecima nekih poslanica datacija je versificirana, npr. kao u jednoj Dimitrovievoj: Tisuu pet stotin i peset i tri lit / kako se boji sin porodi na saj svit, /
mjeseca ki novo poina godite... (PSHK 5: 169) ili u Bobaljevievoj: Na tisuu i
pet stotin / i pedeset i seam lita, / da se rodi Bog Gospodin, / koga nebo i svijet
ita, / na dan prvi od enara / pisat mi se ovo zgodi... (PSHK 5: 141). Mjesto iz
kojega se i u koji se poslanica odailjala nije se posebno isticalo jer je uobiajeno
bilo da se uz ime adresata i adresanta navodi ktetik ili etnik, na primjer: Gospodinu
Hortenziju Brtueviu, vlastelinu hvarskomu, Nikola Stjepka Naljekovia
Dubrovanin umiljeno preporuajui se pie (N: 307).

18
Rijetko je obratno, na primjer, u dvjema proznim Lucievim poslanicama Martiniu
i Paladiniu, u prepisci Pelegrinovi-Mieti, u jednoj Hektorovievoj poslanici Pelegrinoviu, u poslanicama Jurju Barakoviu.
19
Objavljena je u posmrtnom izdanju Karnarutieva Vazetja Sigeta grada. Osim
pohvalnikoga tona pjesma Petra Tartaljice (ne Tartaljia!) sadri mnoga formalna obiljeja
poslanikoga teksta (naslov s adresatom u dativu, apostrofa adresata na poetku pjesme:
Karnarutiu moj, na kraju potpis izvan rime: Petar Tartaljica, Splianin pisa). Pretpostavlja
se da je poslanica pisana kada Karnaruti nije bio iv jer u poslanici stoji stih: Nekma ovd,
da zgora gdino je vinja vlas / i gdi ni umora, uje se tvoja slas (ZKB : 258).

126

Colloquia Maruliana XVIII (2009.)

Vie slobode u iskazivanju govornih inova nalazimo u obraanjima. Najprije

treba spomenuti vrlo este apostrofe adresata.20 Od toga zanimljivijim se ini
govorni in obraanja u vezi s iskazivanjem potovanja i poniznosti sugovorniku.
U poslanicama se gotovo redovito u naslovu ispred imena/prezimena adresata javlja
imenica gospodin u dativu, a njoj se esto pridaju pojaajni prilozi (vele, veomi,
mnogo) i/ili atributi kao to su potovan/potovan, poten, plemenit, razuman,
vrijedan, scinjen, prisvijetli (velestvoran samo u Lucia). Uz ime primatelja
poslanice u korpusu hrvatskih renesansnih poslanica esto nalazimo formulu: svake
asti dostojan. P. Hektorovi obraa se Graciosi Lovrinevoj kao bogoubnoj i
svake hvale dostojnoj (SPH 39: 81), a M. Maruli Katarini Obirtia: potovanoj
gospoji Katarini Obirtia (M: 480). Nerijetko se u obraanju isticao stale (npr.
plemi, vlastelin, dem. vlastelii), funkcija (npr. otac, knez, ministar, kanilir
zadarski, redovnik, kalujerica, kavalijeru dostojnomu svetoga Stjepana), titula (npr.
dum, fra), rodbinska veza (npr. kuzin, rodjak, brat) i prijateljstvo izmeu
sugovornika (npr. Gospodinu Mihu Lukareviu, prijatelju i rodjaku svomu).
Konvencionalno preporuivanje i iskazivanje poniznosti (graanin plemiu
i plemi plemiu, mlai starijim sugovornicima) javlja se na poetku ili na kraju
teksta, primjerice, Naljekovi Bartueviu pie: umiljeno preporuajui se i er
sam vazda Va (N: 307), a D. Ranjini: Vaega gospostva sluga (N: 317), Dimitrovi
Naljekoviu: me commendo vobis (PSHK 5: 165), Hektorovi Pelegrinoviu: ...
da ti se u svemu priporuujem... te ... i mene vam priporuujem na sve zapovidi
vae pripravna... (SPH 39: 80, 104), Luci Boieviu: I velim na posluh tvoj da
u vazda bit (PSHK 7: 113). M. Maruli iskazuje Katarini poniznost ovako: s
umiljenim poklonom i dvornim pozdravljem (M: 480) i ponizno se preporuuje
drugima preko Katarine: Gospoji opatici kako materi u Isukarstu potovanoj
umiljeno me priporuite... (M: 479).
U Naljekovievoj korespondenciji sauvano je nekoliko poslanica sveenicima (Vetranoviu, Salamunoviu, Cinculoviu, fra Gracijanu). Njima se
Naljekovi obraa apostrofom oe i ovim rijeima: potovan veomi u Bogu / veomi
poteni u Bogu / vele potenomu u Bogu / u Bogu poteni (N: 261, 263, 270, 272,
278). M. Maruli slino zapoinje svoju drugu poslanicu Katarini Obirtia:
20
Navodimo izabrane primjere takvih apostrofa: moj drue (N: 257, 259, 260) /
(najdrai) drue moj (N: 273, 295), moj Vlaho (N: 259) / Vlaho moj (N: 276), Niko moj
(N: 277, 291), Dmitriu Nikola (N: 277), Frano (moj) (N: 260, 289), moj Maro poteni (N:
303), dragi Marine (N: 303), moj oe (poteni) (N: 270, 278) / poteni oe moj (N: 270),
oe moj, dum Mavre poteni (N: 296), moj Petre (N: 299) / Petre moj (N: 301), moj Petre
razumni (N: 279), veoma poteni i mudri Petre moj (N: 279), kriposni Petre moj (N: 288),
poteni moj Mie (N: 298), kuine dragi moj (N: 292), poteni moj Ago (N: 295), ma vridna
pohvalo (N: 301), kriposni moj Dimo (N: 312), moj Dimo izbrani (N: 312), guto prokleta
(N: 309), prisvijetli knee moj (N: 313), nestr[p]na starosti (N: 318), izvrsni moj Dimo
(N: 314), moj Dimo poteni (N: 314) U Vetranovievim poslanicama: vlastele estiti (SPH
3: 206), dragi Hvaru moj (SPH 3: 208), plemeniti Dubrovane (SPH 3: 208), Dubrovane
moji drazi (SPH 3: 310). U Barakovievim poslanicama i poslanicama njegovih sugovornika:
razumni Osipe (SPH 18: 235), Jure (SPH 18: 240), Jurju (SPH 18: 242), mnogo potovani
redovnie Mate (SPH 18: 241) itd.

Amir Kapetanovi: Govorni inovi i formalna/neformalna komunikacija u

127

Potovana u Isukarstu i dia sveta reda i potenih udi visoke asti dostojna,
gospoje Katarina! (M: 480).
Poseban osvrt zahtijeva obraanje sugovorniku oblicima zamjenica ti i Vi,
odnosno oblicima u jednini ili mnoini. Ve je zapaeno i upozoreno da u
Marulievim talijanskim pismima Jerolimu ipiku i u hrvatskim pismima Katarini
Obirtia dolazi do kolebanja izmeu zamjenikih i glagolskih oblika u 2. licu
jednine i forme Vi iz potovanja (pluralis maiesteticus).21 Takvo se kolebanje moe
uoiti i u Naljekovievoj zbirci poslanica. Naljekovi se zamjenicom u 2. licu
jednine obraa onim sugovornicima koje apostrofira sintagmom moj drue, ali
postoje i iznimke, na primjer, kad se Naljekovi obraa Latiniu: znaj da tvoj
drug sam hodi... / zasad vam re drugo ne imam (N: 258) ili Butkoviu: ao ti bit
nemoj er takoj t posilam: taki je ivot moj kako toj to ljem vam (N: 273). U
poslanicama upuenim starijim osobama ili plemiima Naljekovi takoer mijea
oblike u jednini i mnoini, primjerice, Hektoroviu pie: i da nas kadgodi navijesti
od zdravja, / kad Vi se prigodi, smirno te molim ja (N: 302). Osobama kojima se
u poslanicama iskazivalo potovanje barem se jedanput u tekstu obraalo sa Vi, a
upotreba oblika ti u istom tekstu nije znak nepotivanja adresata, nego znak da
govornik eli blizak kontakt sa sugovornikom. Oblici iskazivanja potovanja u
starim hrvatskim tekstovima dosad su slabo istraeni. Dotino kolebanje moe se
nai i u molitvama 16. stoljea (za razliku od srednjovjekovnih tekstova s
uobiajenim oblicima u 2. licu jednine), na primjer, u jednoj od molitava u tzv.
Marulievu molitveniku: ... molim vas, majko od velikoga milosardja, da za
milosardje pomoli i vaega jedinoga slugu uslii22 . Najstarije potvrde u AR-u
(s.v. ti) za iskazivanje potovanja oblicima u mnoini potjeu s konca 15. stoljea:
Mou vas, inte savkupiti vse sluge; Paki ga (starca) upita (aneo): (H)oete li
vi, oe, ostati? U istom rjeniku registrirano je i kolebanje izmeu oblika ti i Vi, a
za to su najstarije potvrde navedene iz Naljekovieva knjievnoga opusa.23

21

G. S t e p a n i , Isto, str. 51.

D. M a l i , Varijante marijinskih molitava u dubrovakim molitvenicima i tzv.
Marulievu molitveniku, Filologija, 32, HAZU, Zagreb 1999, str. 122.
23
U kajkavskom knjievnom jeziku osim oblika zamjenice Vi za iskazivanje potovanja
koristio se i gramatiki kalk prema njemakom jeziku: oni, usp. primjere: 3. u pluralu iz
potovanja: vi. Vsaki se boji pred ih gospodstvom. Velikov 67. Prosim ih, Otec duhovni!
Ev 356. (s.v. on u Rjeniku hrvatskoga kajkavskoga jezika, knj. III, sv. 9, HAZUIHJJ,
Zagreb 2002). U Etimologijskom rjeniku hrvatskoga ili srpskoga jezika J. Skok objanjava
tu pojavnost ovako (s.v. vi): U hrv.-kajk. pluralis maiesteticus za jednu osobu gospodskog
poloaja je ni, prevedenica od njem Sie (...). Pluralis maiesteticus Sie stvoren je prema
pl. Ew. Gnaden haben befohlen vae su milosti zapovijedile, stariji pluralis maiesteticus
ihr. Prevedenica vi se ouvala u hrv.-kajk. porodici, a druga prevedenica oni ouvala se
samo u feudalnom odnosu. (...) Osim toga, na istom mjestu Skok tvrdi da: Pluralis
maiesteticus ne postoji u istonom tokavskom kao ni u bugarskom ni arbanaskom. To je
balkanska pojava. (...) U narjejima (npr. K) v kao pluralis maeisteticus [!] slui samo u
porodici u odnosu djece prema roditeljima i prema starijim ljudima uope.
22

128

Colloquia Maruliana XVIII (2009.)

Prilikom uspostavljanja i prekidanja kontakta sa sugovornikom vaan je

govorni in pozdravljanja. U hrvatskim renesansnim poslanicama postoje za to
brojni primjeri, a najkrae bi se pozdravljanje u poslanicama moglo opisati ako
razluimo: poetno pozdravljanje adresata (salutatio) u naslovu ili na poetku
teksta uz raspitivanje za njegovo zdravlje i iskazivanje najboljih elja te zavrno
pozdravljanje adresata (valedictio), kojemu prethodi najava prekida kontakta.
U naslovu, primjerice, ovim rijeima Naljekovi pozdravlja Pelegrinovia:
milo pozdravenje s priporuenjem (SPH 39: 103), Maruli Katarinu: s dvornim
pozdravljem (M: 480), Luci Paladinia i Martinia: pozdravljenje (PSHK 7: 63,
113). Pozdrav na poetku teksta ovako oblikuje Naljekovi: zdrav, oe, potovan
veomi u Bogu (N: 261), Pelegrinovi: dobro zdravlje, mirni pokoj / u prijazni i
ljubavi (PSHK 5: 134), a na kraju teksta, prilikom prekidanja kontakta, Dimitrovi
pozdravlja Naljekovia: ... da ti vinja mo / zdravje, mir, pokoj da i sve to si
sam ho (PSHK 5: 162), Bobaljevi Pelegrinovia: moj putnie, ve Bog da t da
/ ivjet zdravo i bez truda / i u milosti drazijeh umrijet (PSHK 5: 346), Naljekovi
roaka Agustina: ... Bog da ti da zdravlje, mir i pokoj (N: 295) i Vetranovia: neg
s Bogom ostavaj, / da ti mir ovdi da, a gori vjeni raj (N: 297). U Naljekovievim
poslanicama osobito se istie krai pozdrav u razliitim varijacijama: s Bogom
stoj (N: 258), s Bogom ostavaj (N: 262, 265, 277, 307, 311), i Bog ti milos daj (N:
267, 300), i Bog ti zdravje daj (N: 270, 305), i Bog ti dao zdravje (N: 304), i s
tobom mir Boi (N: 272), milos Bog ti daj (N: 286), razgovor Bog vam daj (N:
290), ... Niko Naljekovi / pozdravlja te drago (N: 295). I u poslanicama drugih
pisaca ima kratkih zavrnih pozdrava, na primjer, Dimitrovi pozdravlja
Naljekovia: zbogom sad ostaj (PSHK 5: 169), a Vidali Naljekovia: stoj zbogom
i Bog te veseli (PSHK 5: 465). Luci pozdravlja Paladinia i Martinia tipino
humanistiki: budi zdrav / zdrav budi (PSHK 7: 63, 134).
Posebno su zanimljive najave prekida kontakta, to u poslanicama dolazi prije
zavrnoga pozdrava. One su u razliitim varijacijama konvencionalne i kolokvijalne
kada govornik konstatira da (zasada) nema drugo to rei, na primjer, zasad vam
re drugo ne imam (N: 258), za sada ne imam rijeti vam stvar drugu (N: 265),
drugo sad neu re (N: 286), ino sad neu rijet (N: 290), ino ti neu rijet (N 300,
314); drugo ne za sada (N: 302), ino Vam neu rijet (N: 313), ino re ne imam
(N: 311), neu vam rit drugo (N 312), drugo neu zasad rijeti, / ni pisati ino tebi
(PSHK 5: 140), ne drugo za sada (PSHK 5: 162), drugo ti rijet ne vim (PSHK 5:
165), ve ti drugo ne umim to rijet (PSHK 5: 346), ino mi ne ostaje da reku za
sada (SPH 39: 80), ino na svarenju neu ti re sada (SPH 39: 85). A. Sasin
rukoljubom najavljuje svretak poslanice sugovorniku Marku: sad celivam ruke
vae (PSHK 5: 301). Manje se konvencionalnim ini prekid kontakta u
Naljekovievoj poslanici Agustinu: Ovoj ti u prei velikoj sad piu / jer patrun
sad prei, neka se prije diu. Drugo ne za sada... (N: 295), a kolokvijalnim ne
moe se smatrati iskaz kojim Luci prekida kontakt s Martiniem: Trudan je konj
ovi na kom sam dobahtal, / jer zgubiv podkovi nohte je oahtal. / Zato ga odsedoh
ovde i rasedlav / u talu uvedoh... (PSHK 7: 109).

Amir Kapetanovi: Govorni inovi i formalna/neformalna komunikacija u

129

Od prethodno navedenih primjera za govorni in pozdravljanja trebalo bi

razlikovati zavrno pozdravljanje poznanika preko adresata (kadto uz iskaze
potovanja) s performativnim glagolom pozdraviti: Biru, sestru moju, ljubeznivo
od strane moje pozdravite i kripite u Isukarstu... (M: 486), drubu tuj pozdravi,
koji me znaju, daj (N: 262), Vau mi druinu pozdravi i oca, / moga starjeinu,
dobroga vladaoca (N: 265), Petra mi pozdravi i njegov lis mu daj (N: 307),
Dmitria Nikolu milo mi pozdravi (SPH 39: 100), pozdravi (zna tko su) prijatelje
moje (PSHK 7: 109), i Dria ki u slavi spjeva pjesni sve ljuvene / vele drago ti
pozdravi... (PSHK 5: 345). Sasinovo pozdravljanje poznanika preko adresata
posebno je zanimljivo jer u stihovima on navodi kako ih Marko treba pozdraviti:
Lavra i Miha, svijeh pozdravi, / rec: Sasin vas pozdravljae! (PSHK 5: 303).
Svi navedeni primjeri govornih inova pokazuju da su pisci hrvatskih poslanica
poznavali konvencije u uspostavljanju i prekidanju kontakta sa sugovornikom, bez
obzira na stilske varijacije u iskazivanju govornih inova.
2.2. Govorne inove kao to su zahvaljivanje, pohvaljivanje, ispriavanje,
estitanje, izjavljivanje suuti i utjehe moemo obuhvatiti nazivom konvencije
uljudnosti jer su oni odreeni drutvenim konvencijama, a u takvim situacijama
govornik eli da uspostavi drutveno poeljnu ravnoteu u komunikaciji.24
Prvi navedeni govorni in (zahvaljivanje) iskazuje se u situacijama kada
govornik sugovorniku zahvaljuje na savjetu, odgovoru, panji, ljubaznosti, pohvali,
daru itd. Pritom se rabe eksplicitno performativne rijei hvala, zahvala, zahvaljati
/ zahvaliti / zahvaljivati. Primjerice: Maruli zahvaljuje Katarini: na ribi ovoj, ku
mi uera poslaste vele vam zahvalim... (M: 480), Luci Boieviu: zato ti zahvalim
zahvalom velikom (PSHK 7: 113), Naljekovi zahvaljuje Vodopiu: Hvala ti, moj
drue, na svjetu ovomem (N: 259) i Hektoroviu: ... na tomu zahvaljam / najprvo
ja Bogu, a poslije Petre vam (N: 288), Hektorovi Vetranoviu: na svem zahvauju
ter ti se pridaju (SPH 39: 93), Bobaljevi Pelegrinoviu: hvala t budi od spomene
/ i ljubavi, da t Bog plati (PSHK 5: 343), Vidali Naljekoviu: zatoj sam ja vesel,
prijazni ter sam toj / za zaklad ja uzel; hvala ti, Niko moj (PSHK 5: 464).
Hiperboline pohvale izvrsnosti sugovornika i njegova knjievnoga rada u
poslanicama su vrlo este. Na primjer, Luci hvali Matulia ovako: jer, mnju, zukom
slajim zainje i perom / pie mnogo glajim neg Virgil s Omerom (PSHK 7: 114),
a Naljekovi Vetranovia: ... s dobrotom jedinom od vae kriposti, / koja je tolika
u naem da vijeku / nije joj prilika ni joj e bit vijeku... / poznavi da viku spjevalac
pod nebi / u naem jeziku kako si ti ne bi (N: 261). Knjievna djela svojih
suvremenika Naljekovi nije hvalio uvijek posve konvencionalno: Zgledavi
Vlahinju, ka mi se posila, / posumnjih da je nju Jeupka rodila, take je prilike,
takoga uresa, / rekal bih nje dike da su zgar s nebesa (N: 306).
U izricanju govornoga ina ispriavanja upotrebljavaju se rijei kao izvit
(= isprika) te oblici performativnoga glagola oprostiti ili prostiti (kadto uz glagol

24

Pavica M r a z o v i i Zora V u k a d i n o v i , n. dj., str. 607.

130

Colloquia Maruliana XVIII (2009.)

moliti), na primjer: Naljekovi se ispriava Matufiu: vi moju nevolju tere mi

oprosti (N: 298), Luci Martiniu: izvit ki zgar pravljam, molim te oprosti (PSHK
7: 103), Vetranovi Hvaranima: i ovi lis primite za milos i ljubav, / i svi mi prostite,
ako vam niesam prav (SPH 3: 208).
Ne nalazimo esto u hrvatskim poslanicama govorni in estitanja. Ovom
prigodom izdvajamo dvije estitke, izreene povodom enidbe i vjeridbe. Prva je
nazvana Molitvom od enidbe reenomu Niki u Naljekovievoj epistolografskoj
zbirci (N: 275). To je estitka koja ne sadri performativni glagol estitati (najprije
se moli Boga da im oprosti sve grijehe, zatim se niu dobre elje: zdravlje,
bogatstvo, sve to poele, potomstvo). Drugi primjer je iz Hektorovieve poslanice
Pelegrinoviu i Liviji povodom vjeridbe: ... povidan mi bi jedan glas vele drag i
ugodan, a to da se je tvoja vridnost sdruila s gospojom Livijom, vladikom
narednom, plemenitom i pohvaenom; za ku stvar ti se raduju sa svim sarcem i
veselim, elijui vam dug ivot, skladan, miran, estit, dobar (SHK 39: 79).
Rijetko se u poslanicama javlja govorni in kojim se izjavljuje suut i utjeha.
Suut se ne izjavljuje kao danas kratko i konvencionalno, nego suutni ton proima
itavu poslanicu i takva izjava obino dolazi zajedno s utjehom. Takve poslanice
uputila su Niki Ranjini dvojica hrvatskih renesansnih pisaca (D. Ranjina, N.
Naljekovi). Izmeu ostaloga, D. Ranjina u svojoj poslanici pie: ... rodni tvoj,
koga ti sve plae u suze / uzdiu, ci er ga od tebe smrt uze, / reg bi da s neba
zgar sve veli; mili moj, / za mnom ne cvili ni suzi tolikoj... (SPH 18: 173), a
Naljekovi: ... Bog koji sva vlada / tako ktje da umrijet bude tvoj drug sada... /
Ere smrt nije toj, kako mni tkogodi, / vee put u pokoj koji nas dovodi... / A vrh
sve pomiljaj er ove dni male / svi emo po u raj ter Bogu daj hvale, / da i nas
zagrli i stavi k njoj u raj / er smo svi umrli, i Bog ti milos daj (N: 266267). U
Naljekovievoj zbirci dvije su poslanice pisane u slinu tonu, a u njima se
poznanicima priopuje i komentira alosna vijest (Butkoviu pie o smrti fra Matija
i Hektoroviu o Dimitrovievoj smrti u tuini): rijeh pisat, Frano moj, otajno da
ti nije / kako ti bratac tvoj prijatelj drag menje, / otac fra Matio, koji [je] ivot
svoj / u redu stratio na slubi na Bojoj / otide juera zato je zvan bio, / da ondi
veera gdi je vijek elio... / aliti ci toga nije put ni razlog, / za sebe ako ga uze
nam vinji Bog (N: 289), tijem kada pride Vam ovi glas alostan / promisli jer ni
nam na zemlji nije stan (N: 299).
2.3. Molba i savjet u hrvatskim su renesansnim poslanicama dva najea
govorna ina kojima se zahtijeva akcija sugovornika. Za izraavanje molbe
iskoritava se performativni glagol moliti: I da nas kadgodi navijesti od zdravja,
/ kad Vi se prigodi, smirno te molim ja (N: 302), zatoj te ja molju da moli Boga
ti / jeda mi nevolju i tuge prikrati (N: 262), zatoj te sad molju razgovor da mi da
/ u ovu nevolju, kad nain uzima (N: 262), molim te da tube ne bude initi, /
negoli da Boga ti moli kadgodi / oda zla ovoga jeda me oslobodi (N: 263), molim
te, oe, jo odgovor meni daj / kadgodi kad uzmo... (N: 265), i smjerno jo molju,
nemoj me sad o / u ovu nevolju, u to me mo pomo, / neg rijemi pomagaj
kako si do sada (N: 270), molim te, oe moj, u Bogu poteni, / vidjet mi daj onoj

Amir Kapetanovi: Govorni inovi i formalna/neformalna komunikacija u

131

to s pisal ove dni (N: 272), molim te togaj rad, nu pamet pokri, / moj Vlaho, ter
mi sad toj malo dovri (N: 276).
Komunikacija se esto preko poslanica uspostavljala radi savjeta. Naljekovi
savjetuje mlaega D. Ranjinu ovako: Tijem ako eli ti da taj vil ljuvena / vruinu
outi tvojega plamena, / svakako dri put i nain kigodi / da bude prit u skut toj
vili kadgodi. / Tada e viditi da se e studen nje / u taj as svruiti od tvoje vruine
/ ali e vruina tvoja se ugasit... / Ino ti neu rijet, negoli nu kuaj / taj mao i lud
svjet, to bude, znat mi daj (N: 314). Vodopi savjetuje Naljekovia: zatoj ti ja
velju, moj drue gizdavi, / zato ja mir elju tvojojzi ljubavi / da dri skroveno
stvari tve i dila, / na slubi ljuveno ka t se su zgodila (PSHK 5: 457). D. Ranjina
pie F. Gunduliu: Vazmi svjet ovi moj, ki ti u sad riti: ne moj se tolikoj trudom
zlo moriti, / umorni nu ruci podoban red podaj, / u jednoj da muci ne pati sveer
vaj, / znavi da razlog jes i obiaj od svita, / da trudnu svaku es ekan mir poita
(SPH 18: 120). Osim toga, Pelegrinovi-Bobaljevievu prepisku proimaju govorni
inovi savjetodavnoga karaktera, na primjer, Pelegrinovi savjetuje Bobaljeviu:
prahom onim zasipati / opi esto ui svoje, / i bumbakom zatiskati / zaci vjetra,
znaj, dobro je (PSHK 5: 139).
3. Osim prikazanih ilokucijskih govornih inova, u odgovorima na poslanice
mogu se prouavati i perlokucijski inovi, odnosno uinak prethodnih govornikovih
iskaza na sugovornika i njegove reakcije. Na primjer, u jednoj se poslanici ovako
odslikava Lucieva potresenost Martinievom alosnom vijeu o napadu: malo
ti jo vrime sa mnom bie stala / tvoja, Jeronime, pisanca pristala, / po koj mi da
uti da si zdrav ivotom, / (ajme) kad outi drugi se glas potom, / tebe je da nitko
porazil nemilo... (PSHK 7: 110). Sabo Bobaljevi ovako reagira na Pelegrinovievu
poslanicu: Primih listak od tve strane / prvi danak ljeta ovoga, / ki me usili vrijeat
rane / i ponavljat od zla moga. Vazeh perce i rnilo, kako pisa tva dobrota, / za
navijestit od ivota / trudna moga koje dilo (PSHK 5: 340). Dakle, listak
Bobaljeviu vrijea rane i to ga potie na odgovor. Na primljenu poslanicu ili njezin
sadraj sugovornik moe referirati samo deiksom, kao Naljekovi: hvala ti, moj
drue, na svjetu ovomem (N: 259). U istoj poslanici zrcali se djelovanje
Vodopievih rijei na Naljekovia te ga to potie na pojanjenje neugodne situacije
na ulici koju mu je spomenuo Vodopi.
4. Hrvatske renesansne poslanice nisu bila samo privatna pisma (govornik :
sugovornik) nego esto i javno dobro jer su se posuivale (npr. Naljekovi moli
Vetranovia poslanicu napisanu za Hektorovia) i itale u odreenoj skupini ljudi
(Hektorovi pie Naljekoviu: kupe se na zbore kad ju te prid svimi, / blaeni
tko more misto na meu imi, SPH 39: 99). Dedikacijske prozne poslanice nisu
bile upuene samo naslovljenomu adresatu nego i svim itateljima odreenoga
knjievnoga djela. Veina poslanica pisana je stilom koji bi, prema suvremenim
sociolingvistikim parametrima, najvie odgovarao prijelaznom srednjem (tzv.
konzultativnom) stilu, koji varira svojim stilskim znaajkama od formalne do
oputene komunikacije, to ovisi o priopajnoj situaciji i stupnju prisnosti

132

Colloquia Maruliana XVIII (2009.)

sugovornika (javni kontekst, krug prijatelja/poznanika), a taj je stil kao javni individualni varijetet svakodnevice prijalazni oblik izmeu formalnoga i neformalnog
podruja 25. Primjerice, ako se upotrebljavaju znaajke pjesnikoga petrarkistikoga stila ili se umeu osmiljene narativne strukture ili se spominju rimski
elegiari i Ciceronova pisma, takve poslanice pripadaju formalnom stilu. Kad se
rabi kolokvijalni leksik (npr. posuenice orman brigentin, bocun mezan, savur),
imena od milja (Dimo, Ago, Niko, Jure, Jere, Dmitri) i glagoli kao to su: zaklati,
objesiti (krostoj mi nemoj jo i ti pristat k nevolji, / neg oto uzmi no tere me zakolji
ili pokle si toliko nesrean / poi se objesi, ako bit tuga van, N: 259, 260), rije
je o poslanicama u kojima se oituje tendencija prema oputenijem formalnom
komuniciranju. U stilistikom procjenjivanju jezinih znaajki treba biti vrlo
oprezan, na primjer, glagol lipsati uao je u poslanice iz ondanjega petrarkistikoga
stila, u kojem je razvio neutralno znaenje: nedostajati, nestati, pa upotrebu toga
glagola u poslanicama ne treba ocijeniti kao znaajku niskoga, neformalnoga
razgovornoga stila u poslanicama (s pejorativnim prizvukom znaenja: crknuti).
Primjerice, Vetranovi pie Hvaranima: s moje dobre volje nu nije lipsalo, / da se
pie bolje ner se je pisalo (SPH 3: 208), a D. Ranjina M. Maibradiu: er stvari
kamene sve na svit lipsaju / a samo spomene od mudrih ostaju (PSHK 5: 380).
Posebno se u korpusu hrvatskih renesansnih poslanica izdvajaju tri Dimitrovieve poslanice upuene Nikoli Naljekoviu. One mogu biti uzorcima za itav
raspon od formalne do neformalne komunikacije. Dakle, jedna Dimitrovieva
poslanica primjerom je formalne komunikacije bez jezinih elemenata tipinih za
razgovorni, nii stil. U njoj Dimitrovi odgovara na Naljekovieve pohvale, a u
uvodu pie da je razmiljao kako treba sroiti svoj odgovor: ovo jes drugi dan
otkoli primih ja / od tebe lis jedan ci koga svijes moja / i pamet jo ne bi bez
muke od taj as, / mislei ja tebi koji si od svijeh as / spjevalac i dika i nauitelj
meni / i bit e dovika, moj Niko poteni, / na toli slavan lis kako bih otpisal, /
neka mnom sraman nis (PSHK 5: 161). Dvije Dimitrovieve poslanice pripadaju
neformalnom stilu: glavna znaajka prve jest hrvatsko-talijanska makarontina
(Koga sam pregato da bi lis svoj vril, / ki je comminciato, nu ga nije jo svril,
PSHK 5: 163), a druge upotreba lokalizama, kolokvijalizama i vulgarizama (npr.
nempavica, usrati, prodrijeti, muskoza, kurvin sin, karia, specij, londza, manipuo,
kvartjeri, v. PSHK 5: 166169). Rodbinska veza zasigurno je sugovornicima
omoguivala neformalan nain komunikacije, ali, kao to navedeni primjeri
pokazuju, roaci su upostavljali i (oputeniju) formalnu komunikaciju. Osim toga,
dopisivanje plemia i puanina, unato dobnim razlikama, moglo je prvotno biti
formalno, a kasnije oputeno (npr. prepiska Naljekovia i Hektorovia).
Hrvatski jezik tokavskoga i akavskoga tipa predstandardnoga razdoblja
dovoljno je bio razvijen ne samo za iskazivanje govornih inova odreenih

25
Usp. Dieter W. H a l w a c h s, Sociolingvistika, Uvod u lingvistiku, priredila
Zrinjka Govacki-Bernardi, 1. izdanje, kolska knjiga, Zagreb 2001, str. 207.

Amir Kapetanovi: Govorni inovi i formalna/neformalna komunikacija u

133

komunikacijskom situacijom nego su postojale i stilske varijacije od niskoga

neformalnoga do viega formalnoga stila u ostvarivanju govornih inova (u stihu
i u prozi).
Daljnja istraivanja trebala bi otkriti jo neke rjee, ali vane potvrde govornih
inova, a od velike koristi bile bi i usporedbe govornih inova u hrvatskim i
talijanskim/latinskim poslanicama iz 16. stoljea.

Amir Kapetanovi
SPEECH ACTS AND FORMAL AND INFORMAL COMMUNICATION
IN CROATIAN RENAISSANCE EPISTLES
In Croatian Renaissance epistles there are examples of most of the important
speech acts, which shows that the Croatian language of the Shtokavian or
Chakavian type of the pre-standard period (the 16th century) was developed well
enough for their expression. Since in Renaissance epistles certain conventions in
communication can be recognised, it can be stated that on the whole the writers
adhered to custom in the expression of certain speech acts irrespective of the milieu to which they belonged on the eastern Adriatic coast. Variations of and departures from the conventions show that there was once a stylistic grading of communication (formal and informal) in Croatian, depending on the closeness, age
and class of the sender and recipient of the epistle, on the situation of the communication, the intentions of the speaker and so on. But most of the epistles are written with a middling, consultative style (used in a public context and in a circle of
friends and acquaintances), in a range from formal to relaxed communication. Only
seldom in the body of Croatian epistles are there examples of the informal style,
as in two epistles of Dimitrovi (the use of macaronic speech, of localisms and
vulgarisms).