Vrijednost fllozoflje

1912.

u (emu jos filozofijo?, ur. J. Brkic, CKD, Zagreb, 1982., prev, S. Snajder

{~: Buduci da smo sada pri kraju nasega kratkog i

vrlo nepotpunoga pregleda filozofskih problema, bilo bi dobro da u zakljucku razmotrimo
koja je vrijednost filozofije i zasto je valja proucavati. Ovo je pitanje tim bitnije razmotriti
Sto su mnogi ljudi, pod utjecajem znanosti i
potreba prakticnoga Zivota, skloni dvojiti 0
tome je li filozofija imalo bolja od nevine, ali
nekorisne igre, cjepidlackih distinkcija i kontroverzija u pitanjima glede kojih je spoznaja
nernoguca.
[2~ Ovo poimanje 0 filozofiji ocito se javlja kao
rezultat djelomice krivoga pojma 0 svrsi zivljenja, a djelomice krive predodzbe 0 onome
cemu filozofija stremi. Prirodne znanosti, putern svojih izuma, korisne su bezbrojnim ljudima koji 0 njima nemaju pojma; otuda se studij
prirodnih znanosti preporucuje, ne sarno, ili
ne u prvom redu, radi ucinka koji takvo proucavanje ima na proucavatelja, nego prije radi
ucinka na covjecanstvo uopce. Takva korisnost
ne pripada filozofiji. Ako proucavanje filozofije ima bilo kakvu drugu vrijednost za sve druge, osim proucavatelja filozofije, ona mora da
je neizravna putem ucinaka na zivot onih koji
je proucavaju. Ali upravo u tim ucincima, ako
igdje, valja nam u prvome redu potraziti vrijednost filozofije ...
[3' Filozofija, kao sva druga izucavanja, usmjerena je prvenstveno na spoznaju. Spoznaja kojoj
stremi jest od one vrste koja sjedinjuje sustav
stabla znanosti i od one vrste koja slijedi iz kri-

tickog ispitivanja temelja nasih uvjerenja, predrasuda i vjerovanja. No, ne moze se tvrditi da
je filozofija postigla bilo kakav znacajan uspjeh
u nastojanjima da pribavi konacne odgovore
na svoja pitanja. Pirate li maternaticara, mineraloga, povjesnicara ili bilo kojega drugog
znanstvenika koji je definitivan korpus istina
utvrden njihovim znanostima, oni ce odgovarati dotle dok ih budete htjeli slusati. Ali ako
postavite is to pitanje filozofu, on ce, ako je
posten, morati priznati da njegova izucavanja
nisu dosla do onih pozitivnih rezultata do kojih
su dosle ostale znanosti. Istina, to je djelornice zato sto se neki predmet prestaje ubrajati u
predmet filozofije cim postane moguca njegova
definitivna spoznaja te on postaje predmetom
odjelite znanosti. Cijelo proucavanje nebesa,
koje danas spada u astronomiju, nekoc bijase
ukljuceno u filozofiju. Veliko Newtonovo djelo
nosilo je naslov Matematicki principi prirodne
filozofije. Slicno tomu, prouCavanje ljudskoga
duha, koje bijase dio filozofije, postalo je znanstvenom psihologijom. Tako je nesigurnost filozofije vise prividna nego zbiljska: ona pitanja
na koja su vec moguCi definitivni odgovori
srnjesrena su u znanost, dok su ona na koja se
danas ne moze definitivno odgovoriti, preostala kao residuum Sto se naziva filozofijom.
[4~ Ovo je, medutirn, sarno dio istine koja se odnosi na nesigurnost filozofije. Ima mnogo pitanja - a medu njima su neka od onih koja su od
najdubljeg interesa za nas duhovni zivot - koja,

3
2

koliko mi mozerno vidjeti, moraju

ostati nerjesiva za ljudski intelekt dokle god
njegove rnoci
ne prijedu u sasvim drugi red velicina

od onoga kojemu danas pripadaju. Ima n

univerzum
neko jedinstvo plana ili svrhe ili je to
slucajan

stje
caj
ato
ma?
Je li
svij
est
traj
na
cest
uni
ver
zuma
i
daje
Ii
nad
uu
bes
kraj
an
rast
mu
dro
sti
ili
je
on
pak
prol
azni
sluc
aj
na
mal
oj
pla
neti
na
koj
oj
ce
Ziv
ot
sva
kak
o

postati nernoguc? Jesu

li dobro i zlo od ikakve vaznosti za
univerzum
ili su pak vazni jedino covjeku?
Ovakva pitanja
postavlja filozofija, a razliciti filozofi
razlicito
na njih odgovaraju.

[sl Bez obzira na to jesu Ii odgovori na

neki drugi
nacin dostupni ili nisu, oni odgovori
koje prufa filozofija nisu, kako se cini, ni u
jednom pojedinom slucaju provjerljivi
dokazima. Pa ipak,
koliko god da je malena nada u
otkrice odgovora, dio je filozofskoga posla
nastaviti baviti
se takvim pitanjima, osvijestiti nas za
njihovu
vaznost, ispitati sve pristupe do njih i
odrzati
na Zivotu onaj interes za spekulaciju
u univerzumu koji lako moze biti ubijen kada
bismo se
u potpunosti posvetili provjerljivu
znanju ...

[6] Vrijednosr filozofije zapravo se

uvelike moze
rraziri upravo u samoj njezinoj
nesigurnosti. Covjek koji se nije dotaknuo
filozofije,
ide kroz Zivot zakracunan u
predrasude kojih
je podrijetlo u zdravome razumu, u
uvrijezenim vjerovanjima njegova doba i
naroda te u
uvjerenjima koja su nikla u njegovu
duhu bez
suradnje ili pristanka njegova
prornisljajuceg
uma. Takvomu se covjeku svijet
javlja kao de-

finitivan, konacan, ocit: zdravorazumski

predmeti ne poticu na pitanja, a nepoznate se
mogucnosti odbijaju s prijezirom. Cim
pocnerno
filozofirati, otkrit cerno ... da cak i
najsvakidas-

n
j
i
j
e
s
t
v
a
r
i
v
o
d
e
d
o
p
r
o
b
l
e
m
a
n
a
k
o
j
e
s
e

moze
sarno vrlo nepotpuno
odgovoriti. Filozofija,
premda nepodobna da nam s
potpunom izvjesnoscu ukaze na istinite
odgovore na one dvojbe do kojih ona dovodi,
podobna je ipak da
nas uputi u mnoge
mogucnosri koje uvecavaju
nase misljenje i oslobadaju
ga od tiranije obicaja. Tako ona, srnanjujuci nas
osjecaj izvjesnosti
glede toga kakve stvari jesu,
veoma povecava
nasu spoznaju glede toga sto
bi one mogle biti;
ona uklanja ponesto
arogantan dogmatizam
onih koji nikada nisu
putovali predjelom oslobadajuce sumnje i odrzava
na zivotu nas osjecaj
za zacudujuce pokazujuci
nam poznate stvari s
nepoznate strane.

r J Posve neovisno 0 njezinoj

korisnosti u upucivanju na neslucene
mogucnosti, filozofija zadobiva vrijednost - mozda je
to njezina glavna
vrijednost - putem velicine
predmeta 0 kojem
kontemplira, te
oslobadanjem od uskih,
osobnih svrha, koje je rezultat te

kontemplacije.
Zivot instinktivnoga covjeka
zatvoren je unutar kruga njegovih osobnih interesa:
porodica i
prijatelji mozda su ukljuceni, ali
vanjski svijet
ne uzima se u obzir, osim kao
pomoc ili zapreka
onomu sto nadolazi unutar kruga
instinktivnih
zelja. U takvu Zivotu ima necega
groznicavog i
ogranicenog, u usporedbi s Cime je
filozofski
Zivot miran i dosadan. Osobni je
svijet instinktivnih in teresa jedan maleni
svijet, srnjesren
usred velikoga i silnoga svijeta koji
mora, prije
ili kasnije, razoriti nas osobni svijet
u rusevine. Ne mozerno li toliko uvecati
svoje interese
da bismo u njih ukljucili cijeli
izvanjski svijet, ostajerno poput posade u
opkoljenoj tvrdi,
znajuci da nam neprijatelj
onernogucuje bijeg
te da je konacna predaja neizbjeina.
U takvu

zivotu nema spokoja, nego dolazi do

stalnoga
sukoba izrnedu nametljivosti nase
zelje i nemoci nase volje. Na ovaj ili onaj nacin,
ako naime zelimo da nam zivot bude velik i
slobodan,
moramo pobjeci iz ovoga zatvora i
od ovoga
sukoba.
Jedan je od nacina bijega u
filozofskoj kontemplaciji. Filozofska
kontemplacija, u svorn
najsirern pregledu, ne dijeli
univerzum u dva
neprijateljska tabora - prijatelje i
neprijatelje,
one koji su od pornoci i suparnike,
dobre i zle
- nego promatra cjelinu, ne
opredijelivsi se ...
Duh koji je naviknuo na slobodu i
nepristranost filozofske konternplacije,
sacuvat ce nesto
od te iste slobode i nepristranosti i u
svijetu
djelovanja i emocija. On ce
prornarrari svoje
svrhe i ceinje kao dijelove cjeline
bez narnet-

ljivosti, videci ih kao neizmjerno malene

fragmente u svijetu na cije os tale dijelove
nikakvi
ljudski postupci ne mogu utjecati. Ta
nepristranost, koja je u kontemplaciji cisra
ceinja
za isrinorn, isto je ono svojsrvo duha koje
se u
postupcima naziva pravednoscu, a u
podrucju
emocija univerzalnom ljubavlju koja se
moze
dati svima, a ne sarno onima koje driimo
korisnima ili vrijednima divljenja. Tako
konternplacija uvecava ne sarno predmete nasih
misli,
vec i predmete nasih postupaka i
naklonosti:
ona nas cini gradanima univerzuma, a ne
sarno
jednoga zidinama opasanoga grad a koji
je u
ratu s ostatkorn svijeta. U ovome se
gradanstvu
univerzuma sastoji istinska ljudska
sloboda i
oslobodenje od suianjstva ogranicenih
nadanja
i bojazni.

---------------------------9.

Koje prigovore filozofiji navodi Russell? Siales Ii se s njim?

ZaSto filozofija mnogima, u usporedbi sa znanoscu, izgleda
beskorisnom?
Sto je "nesigurnost fllozotlie" koja se spominje u tekstu? Vidis Ii tu
nesigurnost kao prednost ili kao nedostatak? Vidis Ii sumnju kao nesto pozitivno ili negativno?

10. Koja bi bila korist od filozoflje za one koji se njome bave?

-------------------------Koja bi bila korist od fllozoflie za one koji se njome ne bave?

3
3