SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FAKULTET ORGANIZACIJE I INFORMATIKE

VARAŽDIN

OPERACIJSKI SUSTAV

Windows 7
SEMINARSKI RAD IZ KOLEGIJA INFORMATIKA I

Varaždin, siječanj 2010.

Sadržaj

1. UVOD 1

2. OPERACIJSKI SUSTAVI 2

2.1. Povijesni razvoj operacijskih sustava 2

2.2. Primjena i vrste operacijskih sustava 5

3. MICROSOFT 10

3.1. Povijesni razvoj i rad Microsoft korporacije 10

3.2. Microsoftovi operacijski sustavi 15

4. MICROSOFT WINDOWS 7 18

4.1. Razvoj Windowsa 7 18

4.2. Usporedba Windowsa 7 s operacijskim sustavima XP i Vista 20

5. ZAKLJUČAK 23

6. LITERATURA 24

7. SLIKE 25

1
1. Uvod

Kroz povijest računalnih sustava uvidjela sam koliko je ljudska inteligencija

napredovala, te uvela svijet u eru digitalnih tehnologija. Od prve generacije računala koja su
zahtijevala ne samo psihički, nego i fizički napor čovjeka, danas razvoj računala teži prema
tome da on služi njemu, a po potrebi da ga i zamjenjuje. Od prvih, usporedno s danas
naprimitivnijih operacijskih sustava koji su se rabili u vrlo kompleksno i masivno izgrađenim
strojevima stvorena su džepna računala i operacijski sustavi tehnički i grafički razvijeni.
Microsoft, iako nije jedini proizvođač softvera za osobna računala smatra se
monopolistom koji je odredio proizvodne standarde i obilježio potražnju na tržištu. Kako bi
shvatili zašto ga mnogi stručnjaci nazivaju kulturnim fenomenom, dovoljno je reći da je 1975.
godine kada je Microsoft i osnovan ostvario godišnji prihod od 16 tisuća američkih dolara,
dok danas prosječno godišnje zarađuje oko 32 bilijuna američkih dolara. Upornim radom i
željom za još neistraženim znanjima informatičari su se borili s računalom kako bi jednog
dana uz njihovu podršku mogli lakše rješavati svakodnevne zadatke i smanjiti vrijeme koje im
je bilo potrebno za njihovo obavljanje. Osim, hardvera računala izazov je bio osmisliti
programske jezike, instrukcije, pa kasnije i operacijske sustave koji će biti međusobno
kompatibilni. U početku je bilo mnogo poteškoća, računala su se brzo kvarila, a zatim je
trebalo i prilično mnogo vremena kako bi se kvar otkrio i popravio. Danas, računalo nastale
greške već samostalno prepoznaje i popravlja.
Ako govorimo o Microsoft korporaciji, njihov uspjeh je neizostavan trag u prošlosti
koje je za sobom ostavila ljudska civilizacija. Od male tvrke i samo dvoje upornih ljudi
nastala je korporacija s tisuće zaposlenika i velikom željom za rad i razvojem. Serija
operacijskih sustava nazvanih Microsoft Windows koji su izlazili tokom zadnjih 20-tak
godina različitih verzija, kodnih imena i značajki globalno su se proširili. Praktički ne postoji
kućanstvo koje ne koristi barem jedan od njihovih proizvodi, te se ne služi njime svakodnevno
pri poslu ili učenju. Iako, neki ljudi imaju predrasude prema tehnološkoj navali različitih
tvrtki i svakodnevnom zastarijevanju možda samo prije mjesec dana izašlom pisaču, trebamo
to gledati kao na razvojni proces potaknut konkurentskim natjecanjima i proizlaženju
najboljih na tržište.

2
2. OPERACIJSKI SUSTAVI

2.1. Povijesni razvoj operacijskih sustava

Računala prve generacije (1945.-1955.) bila su građena od vakuumskih cijevi i

zauzimala su čitave prostorije koje su trebale biti posebno prozračivane kako se sam stroj, te
njegovi sastojni dijelovi ne bi pregrijali. U usporedbi s današnjim računalima bili su milijun
puta sporiji, te nisu posjedovali nikakav operacijski sustav što je otežavalo upravljanje takvim
strojevima. Korisnik je morao kodirati programe u strojni jezik kako bi mogli biti izvršavani,
što znači da su instrukcije prepoznatljive takvom stroju trebale biti napisane binarnim
znamenkama 0 i 1 koje označavaju aktivno i pasivno stanje rada računala.

Slika 2.1. Računalo Eniac,

izgrađen od vakuumskih cijevi

Vakuumske cijevi zamijenili su

tranzistori čime su računala druge generacije (1956.-1965.) postala manja, brža i pouzdanija, a
pojavom batch obrade programi su se serijski izrađivali jedan za drugim. Prvi operacijski
sustav bio je FMS (eng. FORTRAN Monitoring System) koji je koristio više programske
jezike kao što su FORTRAN i Asembler, te je on bio izrađen krajem 50-ih godina za računalo
IBM 709. Slijedio ga je operacijski sustav IBSYS kojeg su podržavala IBM-ova računala
7090 i 7094. Prvi među komercijalno izdanim nasljednicima je i OS/360, korišten kod
računala IBM 1401 koji su imali podršku za ulazno-izlazne uređaje, ali također su sudjelovali
u prijenosu programa sa čitača bušenih kartica na magnetsku traku koja se nakon toga
konkretno izvodila u njima samima za obradu i zapis.

3
 Slika 2.2. Sustav IBM 7090 Slika 2.3. Sustav IBM 7094
Kod treće generacije (1965.-1980.) u arhitekturi računala koriste se integrirani
krugovi, te tehnički procesi poput multiprogramiranja, timesharinga i spoolinga. Kod
timesharinga se izvođenje procesora temelji na dodjeli vremena proporcionalno aktivnosti
korisnika sa računalnim sustavom, dok spooling (eng. Simultaneous Peripheral Operation On
Line) označava da se nakon završetka izvođenja ranije učitanog programa učitava drugi
program u oslobođenu particiju. Dijeljenjem memorije na particije i učitavanjem programa u
jednu particiju kod izvođenja više programa zove se multiprogramiranje. Članovi tvrtki MIT,
AT&T Bell Labs i GE napravili su računalo MULTICS (eng. MULTiplexed Information and
Computing System) koje je radilo na principu poslužitelj-klijent (eng.server-client) na način
da je opskrbljivalo podacima i informacijama stotinu računala u isto vrijeme, no zbog njegove
sporosti nije postigao veći uspjeh. Ken Thompson, jedan od istraživača Bell Labs-a razvio je
svojevrsni MULTICS prilagođen potrebama osobnog računala tipa PDP-11, te je tako
započeo razvoj operacijskog sustava UNIX koji je napisan u programskom jeziku C. On
postaje temelj istraživanja, te se nakon njega razvija niz sličnih operacijskih sustava kao što su
Microsoft Windows, IBM OS/2, ali i Windows NT. Prije komercijalizacije UNIX-a njegov
programski kod omogućavao je nadogradnju prema korisničkim potrebama, pa je došlo do
velikog broja nekompatibilnih verzija UNIX-a, što je rezultiralo jedinstvenim standardom
POSIX koji je imao određene funkcije koje su morale biti podržane kako bi operacijski sustav
radio u nekom računalu. Sličan takav operacijski sustav napravljen je za potrebe edukacije
studenata, tzv. MINIX koji je zainteresirao jednoga studenta Linus Torvardsa. On je napravio
napredniju verziju toga operacijskog sustava što je rezultiralo operacijskim sustavom Linux,
koji je svojom malom komercijalnom cijenom i skromnim hardverskim zahtjevima bio tražen
kod mnogih programera.
Osobna računala (PC) nalaze se u 4. generaciji računala (1980.-danas) kada se
pojavljuju i prvi operacijski sustavi za takva računala kao što su CP/M (eng. Control Program

4
for Microcomputers), DOS (eng. Disk Operating System), a kasnije se pojavio MS-DOS i
njegovi nasljednici poput Windows 1.0, Windows 3.1, Windows 3.11, Windows 95, Windows
98, Windows Me, a paralelno s njima razvija se i Windows NT (eng. New Technology) za
profesionalnu uporabu, te drugi operacijski sustavi temeljeni na NT jezgri poput Windows NT
3.1, Windows 2000, Windows XP, Windows Vista, Windows 7. Temeljni elementi takvih
računala su visokointegrirani krugovi (LSI) i vrlo visoko integrirani krugovi (VLSI) , čitave
procesorske jedinice stanu samo na jednu silicijsku pločicu. Razvojem softvera i hardvera
računala kroz povijest njegove dimenzije postale su manje, sklopovlje jeftinije, a on puno brži
u obavljanju različitih zadataka.

2.2. Primjena i vrste operacijskih sustava

Skup računalnih programa tvore programsku potporu radu računala, što nazivamo
softwareom. On se dijeli u dvije osnovne grupe, a to su sustavski programi (eng. System
software) i aplikacijski programi (eng. Application software). Sustavni programi isporučuju se
korisniku zajedno sa sklopovskom opremom, to jest računalnom konfiguracijom koja
podrazumijeva različite ulazno-izlazne jedinice, te jedinice masovne memorije. Oni
predstavljaju komunikacijski kanal između korisnika i računala, naime bez sustavne
programske podrške računalo ne bi moglo izvršavati zadatke koje mu je korisnik zadao. Jedan
od sustavskih programa je i operacijski sustav zajedno sa pomoćnim (uslužnim) programima,
programskim jezicima (programi prevoditelji) i sl.
Operacijski sustav (engl. OS - operating system) jest program ili češće skup programa
koji povezuju i objedinjuju sve sklopovske dijelove računala i omogućuju njihovu djelotvornu
uporabu.1 Korištenjem operacijskog sustava olakšava se i maksimizira uporaba sklopovskih
dijelova, također on je i podloga za programe koji se izvode na računalu. Njegova uloga
posrednika između sklopovlja i korisničkih programa ima funkciju:
 Upravljanja memorijom računala (eng. Memory managemant) na način da
odlučuje na koje se mjesto u memoriji pohranjuje neki podatak
 Izvršavanje zadaća (eng. Task managemant)

 Upravljanje diskovima i pristup podacima na njima

 Grafički prikaz podataka na zaslonu

1
Informatika (udžbenik za 1. razred gimnazije), Darko Grundler, Lidija Blagojević, Školska knjiga, Zagreb, 2005.
(129.str.)

5
  Nadzor i čitanje ulaznih jedinica
Svaki operacijski sustav građen je za određenu vrstu središnje jedinice za obradu – CPU (eng.
Central Processing Unit) ili mikroprocesora u računalu. Naime, osobna računala (eng.
Personal computer – PC) su neupotrebljiva bez odgovarajućeg operacijskog sustava, jer on se
prvi aktivira prilikom uključenja računala, a njegova jezgra ostaje za čitavo vrijeme rada u
memoriji računala upravljajući radom računala i cjelokupnim protokom podataka. Ostali
dijelovi operacijskog sustava dobavljaju se u radnu memoriju i pokreću se prema potrebi.
Iako, se operacijski sustav prvi kao program učitava prilikom uključivanja računala, prvo se
aktiviraju rutine iz BIOS-a (Basic Input Output System). Smješten je na ROM čipu na kojemu
su i zapisane rutine i naredbe ulaznog - izlaznog sustava tj. BIOS-a. Nakon isključivanja on
ostaje nepromijenjen, to jest podaci potrebni za pokretanje sustava trajno su zapisani.

Slika 2.4. BIOS Slika 2.5. Sučelje za podešavanje BIOS-a

Drugi dio operacijskog sustava pohranjen je na magnetskom disku, te se taj dio može
promijeniti instaliranjem novog operacijskog sustava takvog koji će na optimizirani način
poduprijeti računalno sklopovlje i raditi u skladu s njim. Nove inačice operacijskih sustava
distribuiraju se na kompaktnim diskovima (engl. Compact Disc – CD), ustvari na medijima za
pohranu CD-ROM-ovima.

6
 Slika 2.6. Magnetski disk
Operacijski sustav sastoji se od jezgre operacijskog sustava (eng. kernel), ljuske za izvođenje
programa (eng. Command shell), datotečnog sustava (eng. File system), sustavskih programa
(eng. System utilities), grafičkog korisničkog sučelja (eng. Graphical user interface),
komunikacije putem mrežnih protokola (eng. Network stack) i API (eng. Application
programming interface). Jezgra ili kernel operacijskog sustava je centralni dio operacijskog
sustava koji kontrolira i nadzire odnos fizičkog računalnog sklopovlja i korisničkih programa.
Pokretanjem jedne od aplikacija, pokreće se i aktivnost jezgre na način da ona preuzima
kontrolu nad računalom, nadzirući resurse i zauzeće procesorskog prostora. Stabilnost
operacijskog sustava usko je povezana s radom jezgre, jer se nijedan program ne može razviti
bez njezine kontrole. Ljuske za izvođenje programa su način prikazivanja korisničkog sučelja
(eng. User interface) na način da prihvaća naredbe i podatke od korisnika inputima (pr.
tipkovnicom, mišem), a zatim te podatke obrađuje i rezultira na outputima (pr. monitor).
Način zadavanja naredbi su tekstualnog i grafičkog karaktera, odnosno u tekstualnom sučelju
(eng. Command-Line Interface - CLI) i grafičkom korisničkom sučelju (eng. Graphic User
Interface - GUI). Tekstualno korisničko sučelje (CLI) koriste MS-DOS i Unix operacijski
sustavi za čiji je upravljanje potrebno zadavanje naredbi upisivanjem određenih riječi
razumljive računalnom sustavu, dok Windows, Mac OS i Linux podržavaju grafičko
korisničko sučelje (GUI).

7
 Slika 2.7. prikaz CLI-a

Slika 2.8. prikaz GUI-a

Datotečni sustav je metoda organizacije datoteka, te njihovo spremanje na određenom
fizičkom mediju poput tvrdog diska (eng. Hard drive), CD-ima, DVD-ima kao optičkim
diskovima (eng. Optical disc) i flash diskovima (eng. Flash drive). Način i mjesto na kojem
računalo pohranjuje datoteku uključuje određenu vrstu datotečnih sustava poput flash
datotečnog sustava, diskovnog datotečnog sustava, datotečnog sustava baze podataka (eng.
Database-based file system). Datotečni sustavi imaju različite oznake kao što su FAT (eng.
File Allocation Table), FAT32, HFS (eng. Hierarchical File System), NTFS (eng. New
Technology File System), ext2 (eng. Second Extended File System), ext3 (eng. Third

8
Extended File System), UDF (eng. Universal Disc Format) itd. Različiti operacijski sustavi
koriste različite oznake koje određuju način organizacije datoteka u datotečnim sustavima,
primjerice OS Linux najčešće koristi ext2, ext3, a u novije vrijeme i ext4, dok FAT koriste
DOS i Windows 9x sustavi, kasnije razvijene verzije su FAT16 i FAT32, koji se koriste u
Windows 95, odnosno u Windows 95SR2 i Windows 98. NTFS se koristi u Windows NT, od
početne verzije Windowsa NT 3.1, preko Windowsa 2000 (NT 5.0), Windowsa XP (NT 5.1),
Windowsa Vista (NT 6.0), pa sve do Windowsa 7 (NT 6.1.). Zbog „journaling“ tipa NTFS
sustava, što znači da operacijski sustavi imaju mogućnost samooporavka gdje je gubitak
podataka neznatan za razliku od FAT datotečnog sustava, gdje je rekonstrukcija podataka
neuspješna, od 1993. godine u većini operacijskih sustava koristi se upravo NT jezgra.
Pomoćni sustavski programi obavljaju određene zadatke povezane s upravljanjem računalnog
sustava, njegovim funkcijama, izvorima, datotekama, memorijom, zaštitom od virusa i sl.
Grafičko korisničko sučelje (GUI) kao što i sam naziv kaže dopušta korisniku da manipulira
grafičkim (vizualnim) elementima poput radne površine (eng. desktop), prozora, ikona, pa i
simbola samog miša (pokazivača na ekranu) itd. Računalna komunikacija putem mrežnih
protokola je skup pravila prema kojima se odvija format i prijenos podataka, ali i provjera
grešaka koje su neprihvatljive ako podatak treba biti uspješno poslan. Zbog različite
komunikacije postoje i različite vrste mrežnih protokola, pa je prema tome od 1984. godine
usvojen OSI (eng. Open System Interconnection Reference Model) referentan model koji
omogućuje nesmetanu komunikaciju između različitih vrsta mrežnih protokola. API (eng.
Application programming interface) je sučelje koje za razliku od korisničkog sučelja koji
omogućuje komunikaciju između korisnika i računala, omogućuje interakciju između
različitih aplikacijskih programa.
Vrste operacijskih sustava prema načinu rada s njima jesu jednokorisnički
(jednozadaćni i višezadaćni), višekorisnički (višezadaćni) i mrežni (višezadaćni) operacijski
sustav. Jednokorisnički operacijski sustav (eng. single-user) označava da postoji samo jedan
korisnik koji radi s takvim operacijskim sustavom računala, suglasno s tim njegov rad se
definira kao jednozadaćni (eng. single-task) što znači da se obavlja zadatak po zadatak (pr.
CP/M i DOS), dok se kod višezadaćnog (multi-tasking) može obavljati i više zadataka
istovremeno (pr. Windows 3.xx). Višekorisnički, a istovremeno i višezadaćni operacijski
sustav daje mogućnost rada većem broju korisnika osiguravajući efikasnu raspodjelu
računalnih resursa među korisnicima poput diskova, memorija, perifernih jedinica i sl. Kod
mrežnih operacijskih sustava omogućava se komunikacija između računala različitih

9
operacijskih sustava, gdje dolazi do optimalnog korištenja i raspodjele računalnih resursa
istovremeno, bez da rad jednog korisnika smanjuje učinkovitost rada drugog korisnika.

3. MICROSOFT

3.1. Povijesni razvoj i rad Microsoft korporacije

Bill Gates je već kao trinaestogodišnji dječak, polaznik privatne škole Lakeside
pokazao veliki interes za rad na računalima koji je prepoznao školski Klub majki te mu je
omogućio kupovinu terminalnog telepisača ASR-33 i učenje na računalima iz General
Electrica (GE) za njega i druge učenike. Tokom godina se njegovo usavršavanje u
programiranju nastavilo koristeći različite računalne sustave poput GE-ovog sustava u
BASIC-u, PDP-10 sustava od Computer Center Corporation (CCC). Životna prekretnica Bill
Gatesa i njegovih prijatelja Paul Allena, Ric Weilanda i Kent Evansa bila je kada je CCC
otkrio da koriste pogreške u njegovom operacijskom sustavu kako bi radili na njihovim
računalima. Prednost njihovog tzv. hackerstva bila je u kompromisu kojeg su napravili sa
CCC-em na način da su u zamjenu za slobodni rad na računalima pronalazili pogreške u
softveru CCC-a, koristeći programe napisane strojnim jezikom, FORTRAN-u i LISP-u, sve
do 1970. godine zatvaranja te tvrtke. Nakon toga njihovo znanje primjenili su u Information
Sciences Inc. kako bi im napravili program u COBOL-u koji će obračunavati plaće. Prvo
partnerstvo nazvano Traf-O-Data pokrenuo je s Paul Allenom, gdje su s Intelovim
procesorom 8008 izrađivali brojila prometa. Na Hardverskom fakultetu od 1973. godine
upoznao je niz osoba koje će biti presudne u razvoju buduće Microsoftove korporacije kao što
su Christos Papadimitriou (suradnja u vezi algoritama), Steve Ballmer (današnji izvršni
direktor) i dr.

10
 Slika 3.1. Bill Gates i Paul Allen

Časopis Popular Electronics 1975. godine iznio je temu o računalu MITS Altair 8800
koji je inspirirao Paul Allena i Bill Gatesa da naprave prvi BASIC interpreter za to računalo.
U međuvremenu su se preselili u Albuquerque (New Mexico), a Bill Gates je prestao studirati
na Harvardskom svučilištu sve s namjerom kako bi bili što bliži tvrtki MITS Computer u
kojoj je Paul Allen dobio mjesto direktora za razvoj softvera. No, zbog partnerstva s Bill
Gatesom i osnivanjem Microsofta 1975. godine on napušta MITS kako bi se posve posvetio
novonastaloj softverskoj tvrtki čiji se rad danas temelji na poboljšanju performansi računalnog
sustava i razvoju operacijskih sustava, različitih programa, alata, baza podataka itd. Tvrtke
Apple i Radio Shack su 1977. godine licencirale Microsoftov BASIC za vlastita računala
Apple II i Tandy, koja su prodana u milijun primjeraka tih godina. Drugi programski jezik
FORTRAN, koji je popraćenom COBOL verzijom 1978. godine napisan je za CP/M (eng.
Control Program for Microcomputers) operacijski sustav američke tvrtke Digital Research,
koji je postao prvim industrijskim standardom na tržištu operacijskih sustava, te je kao takav
postao i preteča Microsoftovog MS-DOS-a. CP/M se primjenjivao kod mnogih proizvođača
računala poput Siriusa, Zenitha, Sharpa te je tako Microsoft postao vodeći distributer
programskih jezika. S godišnjim prihodom od 1 milijuna američkih dolara 1979. godine i 13
zaposlenika tvrtka se seli u Bellevue (Washington).
S IBM-ovom proizvodnjom prvih osobnih računala (PC) početkom 80-ih godina,
porasla je i potražnja za Microsoftovim uslugama. Iako, je tvrtka Digital Research bila
najbolja na području razvoja i proizvodnje operacijskih sustava zbog neslaganja oko još ne
potpisanog ugovora s IBM-om, projekt je prepušten članovima Microsofta koji se dotada nisu
susretali s kreiranjem i proizvodnjom operacijskih sustava. Stoga su od tvrtke Seattle

11
Computer Products za 75 tisuća američkih dolara kupili prava na korištenje njihovog
operacijskog sustava izvorno nazvanog Q-DOS (eng.Quick and Dirty Operating System)
kojeg su preimenovali u MS-DOS (eng. Microsoft Disk Operating System), te su ga
premodulirali za IBM-ove potrebe. Prema ugovoru Microsoft je zadržao sva prava na prodaju
MS-DOS-a drugim korisnicima i tvrtkama što se kasnije projiciralo kao višebilijunski
vrijedan posao kako su se računala počela svakodnevno upotrebljavat u različitim poslovnim
situacijama.

Slika 3.2. Prvi logo Microsoft korporacije iz 1982.

godine

Microsoftova tvrtka je 1981. godine prerasla u korporaciju s Bill Gatesom kao predsjednikom,
Paul Allenom kao potpredsjednikom i Steve Ballmerom koji se 1980. godine pridružio
njihovom timu kao savjetnik za poslove netehničke naravi. Od velike važnosti bila je 1983.
godina kada je korporacija izdala program za obradu teksta Word 1.0, koji je konkurirao
programu Wordstar tvrtke MicroPro svojom niskom cijenom, mogućnošću korištenja miša, to
jest računalnog pokazivača, te unosa teksta podebljanim i ukošenim slovima. Ipak, željeni
uspjeh je izostao. Osim, što je tvrtka izgubila Paul Allena kao potpredsjednika zbog
Hodgkinove bolesti, računalni korisnici smatrali su Word vrlo stručnim programom i
kompliciranim za rad s njim, sve do izlaska Worda verzije 3.0 koji je tada postao jedan od
najprodavanijih Microsoftovih proizvoda.

Slika 3.3. program za obradu

teksta WordStar 3.3 tvrtke
MicroPro

12
Slika 3.4. Program za obradu teksta Word 1.0 tvrtke Microsoft

Suradnja s Apple-om se nastavila i prilikom proizvodnje Macintosh računala koja su

1984. godine javnost osvojila svojim dizajnom, odnosno grafičkim korisničkim sučeljem koje
je zamijenilo komandni operacijski sustav IBM računala s čime je i upotreba računala postala
jednostavnija. Uspjeh Macintosh računala potaknulo je Bill Gatesa da razvije upravljačko
sučelje koje će raditi s MS-DOS-om kao podlogom na način da se taj operacijski sustav
obrađuje i pretvara u grafički prikaz koji će korisniku pružiti jednostavnu interakciju s
računalnim programima, inače vrlo kompleksnim za pokretanje i rad s njima računalnim
amaterima. Kako bi ostvario svoje ideje Microsoft se obratio računalnim proizvođačima
Compaq, Hewlett-Packard, Texas Instruments i Digital Equipment Corporation, koji su
ujedno bili i konkurencija IBM-u. Njihov proizvod nazvan Microsoft Windows bio je opreka
mogućeg uspjeha IBM-a koji je stao uz tvrtku VisiCal i njihovom sličnom proizvodu VisiOn,
usput radeći i na svom vlastitom proizvodu TopView. Nakon 110 000 sati upornog rada
programera, ali vrlo sporog razvoja Windowsa ishod je u studenom 1985. godine bio vrlo
nepovoljan. Sustav je bio spor i samo su se neki programi uspijevali pokrenuti. No, iste
godine Microsoft je izdao i Excel 1.0 koji je napravljen na temelju Mac-ovog programa za
tabelarno računanje Multiplan, te je nastavio surađivati s IBM-om na novom operacijskom
sustavu OS/2.

Slika 3.5. Microsoftov logo od 1987.godine, s

dodatnim sloganom od 1994.-2002. godine

Microsoft korporacija, 1986. godine premještena u Redmond (Washington) u blizini

Seattlea, zapošljavala je kako ona sama kaže inteligentne ljude nudeći im svu potrebnu
udobnost u njihovim vlastitim uredima i unutar zgrade, ali ne i previsoke plaće. Politika
poslovanja bila je vrlo stroga po rasporedu rada i bespotrebnih troškova kao što su recimo bili
putnički prijevozi. Između njihovih nadređenih i zaposlenika nije bilo razlike, svi bi putovali
uobičajenom putničkom klasom. Mentalitet tvrtke kao što je maksimizacija rada za oko 70
tisuća radnika se ne mijenja ni danas. Prvi proizvod na CD-ROM-u, Microsoft Bookshelf je
pušten u prodaju 1987. godine. Bila je to kolekcija 10 povezanih radova zajednom s Excelom,
prvim programom za operacijski sustav Windows. Također, u suradnji s IBM-om počeo se

13
prodavati i OS/2. Nedugo nakon toga Gates je otkupi tvrtku Forethought i njezin grafički
program za izradu prezentacija PowerPoint. Glavnog softverskog trgovca Lotus Development
Corporation je 1988. godine Microsoft prestigao na tržištu s Windowsima 2.0 i ostalim
programima. Prije 1990. godine proizveden je i Microsoft Office, paket programa poput
Worda, Excela, PowePointa, e-mail programa Mail i programa za upravljanje datotekama
Accessom koji se pojavio u profesionalnoj verziji Office-a, Office Professional. Moć i profit
Microsofta vrtoglavo su rasli 90-ih godina izdavanjem prve multimedijalne enciklopedije
Encarta na CD-ROM-u 1993. godine, zatim pojavom Windowsa NT, operacijskog sustava za
korisnike korporacijske mreže, kojeg je časopis PC nagradio kao najbolji tehnološki izveden
softverski sustav 1994. godine. Slijedeće godine izašao je i Windows 95 koji se prodao u
milijun primjeraka u samo četiri dana. Zadaci i ciljevi Microsofta širili su se u sklopu
različitih projekata, jedan od njih bio je National Broadcasting Company pod imenom
MSNBC čije je područje bilo obilježeno emitiranjem različitih vijesti internetskim i
televizijskim putem 24-sata dnevno. Microsoftove internetske usluge obuhvaćale su putničke
agencije, lokalna događanja, plaćanje računa itd. Sve do kraja 1999. godine Microsoft je
licencirao preko stotinu ugovora s različitim proizvođačima tzv. inteligentnih uređaja.
Primjeri toga jesu kupnja WebTV-a čija tehnologija dozvoljava pristup internetu bez
korištenja računala, proizvodnja Windowsa CE, operacijskog sustava posebno osmišljenog za
uređaje poput mobitela, digitalnih televizora, digitalnih kamera, automobilskih
multimedijalnih sustava i sl. No, dinamičnost tvrtke u poslovanju te brzina kojom su osvajali
tržište uznemirila je konkurentske proizvođače, ali i državu te je 1998. godine Ministarstvo
pravde SAD-a podiglo tužbu protiv Microsofta optužujući ga za monopolizam na tržištu
operacijskih sustava, s kojim ne dopušta drugim tvrtkama da sudjeluju u ponudi i potražnji
takvih vrsta proizvoda. Kao primjer toga naveli su Microsoftov zahtjev za korištenjem
njihovog internetskog pretraživača u sustavu Windowsa 98, što bi onemogućilo korisniku da
se posluži pretraživačem, ali i ostalim uslugama tvrtke Netscape, koja je specijalizirana za
takvo područje rada. Mediji, javnost, ali i sam državni vrh bili su nesigurni po tom pitanju jer
ograničavanje i cijepanje Microsofta na dvije tvrtke moglo bi uništiti nadolazeća tehnološka
dostignuća, smanjiti kvalitetu dosadašnjih proizvoda, što znači da bi tržište bilo poljuljano
manjkom određenog standarda, ali s druge strane nisu mogli dopustiti agresivnom kapitalizmu
da pobijedi. Zbog kršenja antimonopolističkih zakona i uložene žalbe na već donešenu
presudu o diobi Microsofta, dogovoreno je krajem 2002. godine da će tvrtka ipak samo platiti
određenu odštetu. To nije bio jedini sudski proces koji se vodio protiv Bill Gatesa i Microsoft
korporacije, ali bilo je jedno od svjetski najpopraćenijih. Ipak, to nije umanjilo potražnju za

14
njihovim proizvodima, te njihovo lansiranje proizvoda poput operacijskih sustava Windowsa
2000, Windowsa XP za osobna računala, pa i mrežnih poslužitelja (servera) kao što su
Windows Server 2003 (Win 2K3), Windows Server 2008 kojeg uspoređuju sa Windows
Vistom izgrađenom na Windowsima NT 6.0., a njegova druga inačica Windows Server 2008
R2 puštena je u prodaju 2009. godine kad su izašli i Windows 7, te su oboje napravljeni
prema Windowsima NT 6.1.
Slika 3.6. Micorsoftov logo 2009. godine

3.2. Microsoftovi operacijski sustavi

Prvotna verzija operacijskih sustava Microsoft korporacije bili su MS-DOS koji je bio
namijenjen skupini centralnih procesorskih jedinica (mikroprocesora) INTEL korporacije
(8086, 80286, 80386, 80486, Pentium I, II, III, IV...) S tim operacijskim sustavom izvodile su
se 16-bitne aplikacije, što definira širinu CPU uputa i adresa. U suradnji s IBM-om Microsoft
je jednokorisnički MS-DOS nastojao zamijeniti operacijskim sustavom OS/2, no tek je
Windows verzije 3.1. omogućio korisniku da uistinu radi s više složenih aplikacija
istovremeno i to dok je povezan u mrežu, te je tako zamijenio stare operacijske sustave i
njihovu lošu zaštitu memorije,a i veliki adresni prostor. MS-DOS je ostao samo za upravljanje
diskovnim datototečnim sustavom i za učitavanje programa. Kako je Microsoft počeo
razvijati svoj Interface Manager od 1981. godine za niz operacijskih sustava Windows, tako
su oni poprimali današnji suvremeni izgled operacijskih sustava, obogaćeni velikim brojem
različitih aplikacija i mogućnosti višeprogramskog rada. Kod Windowsa 1.0 koji je izašao u
studenom 1985. godine jedine bitne značajke bile su grafičko okružje s podrškom za miš koji
je bio nezavisan u odnosu na pisač i tip grafičke kartice monitora, te je omogućavao korisniku
višeprogramski rad s oskudnim Windows aplikacijama. U Windowsima 2.0 (Windows / 286),
Windows / 386 uvedeni su ikone, grafički prikaz ponuđenih aplikacija, preklapajući prozori,
te aplikacije poput Excela, Worda, CorelDrawa, PageMakera i sl. Windowsi 3.0 koji su se na
tržištu pojavili u svibnju 1990. godine označili su prekretnicu za grafičko korisničko sučelje
Windowsa koji su zahtijevali veći memorijski kapacitet, te su tako potakli ostale računalne
proizvođače na poboljšanja i razvoj.
Za verziju 3.1. Windowsa kaže se da je u potpunosti postao program grafičkog

15
korisničkog sučelja za osobna računala koji je radio na principu MS-DOS operacijskog
sustava. Njegove prednosti bile su u podršci za True Type fontove, poboljšanim upravljanjem
memorije, bolje mogućnosti Mouse trailsa, većom štednjom energije kod prenosivih računala,
većom sigurnosti kod rada s određenim aplikacijama, povezivanjem i
uključivanjem objekata OLE (eng. Object Linking and Embedding) itd.
Isporučivao se na osam instalacijskih HD (1.2 MB) disketa, na kojima su
uz instalacijski program bila abecedno navedena računala koja su
uspješno pokretala i radila s Windowsima 3.1. Prva verzija Windowsa NT bila je 3.1 koja je
podržavala 32-bitni pristup i memorije do 4 GB. Bio je to višekorisnički operacijski sustav
sadržajem vrlo sličan Unixu AT&T Bell Laboratoriesa namijenjen računalima poslužiteljima,
naime tvrtkama čiji se rad temeljio na računalima i opkrbom informacija i podataka svih
zaposlenika. Iako je imao potpunu zaštitu aplikaciju, ugrađene sigurnosne mehanizme i
podršku za mreže (LAN Manager i TCP/IP), virtualni pristup hardveru, ipak cijena
konfiguriranja i upravljanje računalima na kojima bi se NT izvodio bila je previsoka za većinu
vlasnika tvrtki.

Slika 3.7. Logo Windows 98, 98, 2000

Slika 3.8. Logo Windows XP, Vista, 7

Operacijski sustav Windows 95 temeljio se na performansama i vizualnom izgledu
Windowsa 3.1. Na radnoj površini pojavila se alatna traka umjesto klasičnih programskih
grupa i ikone koje su omogućavale brzi pristup često korištenim programima. Što se tiče rada
unutar mreže i rada s njom upotrijebljeni su programi Network Neighbourhood koji je
omogućavao jednostavno i brzo pretraživanje unutar mreže, te System Policy Editor kojim se
poboljšala kontrola pristupa mrežnim resursima i kontola editiranja sistemskih resursa. Za
jednostavnije prepoznavanje hardvera postavljena je automatska konfiguracija Plug and Play
tehnologija. Windowsi 98 koji su publicirani u lipnju 1998. godine i njegovo drugo izdanje
(eng. Second Edition) u svibnju 1999. godine koje nije bilo nadogradnja već poboljšana
verzija već postojećeg smatra se kompliciranim softverskim paketom od mnoštvo različitih

16
programa i naredbi. Ali, taj operacijski sustav ipak sa sobom nosio je poboljšanja poput
podrške DirectX za igre napravljene do 2005. godine, učitavanja DVD medija i mogućnost
priključivanja USB-a (eng. Universal Serial Bus) na računalo. Također korisnik je mogao po
prvi puta telefonirati putem računala, te se koristiti internetom WebTV bez računalne podrške.
Najnovija verzija NT-a je Windows 2000, koji se pojavio na tržištu u četiri oblika: Windows
2000 Professional, Windows 2000 Server, Windows 2000 Advanced Server i Windows 2000
Datacentar Server. Za osobna računala koristio se Windows 2000 Professional koji se mogao
nadograditi na Windows 95 i 98. Kako se za izradu ovog operacijskog sustava koristila NT
tehnologija, Windows 2000 bio je više orijentiran na poboljšani mrežni rad profesionalnih
korisnika. Pojavila se i opcija Windows Update koja je stabilizirala proces izdavanja sve
novijih verzija operacijskih sustava, te je tako omogućila da se direktno na računala pošalju
određene ispravke i poboljšanja. Kao glavni nasljednik Windowsa 98 bio je Microsoft
Windows Me (Millenium Edition) koji je bio baziran na radu s osobnim računalima. Jedan od
većih poboljšanja za razliku od svojeg prethodnika bila su na multimedijalnoj razini
poboljšanim automatiziranim video-editorom i s jednostavnim prijenosom zapisa s
videokamere (Windows Movie Maker), multimedijalnom programu za reprodukciju i
snimanje zvuka i gledanje video-zapisa (Windows Media Player 7), te unaprijeđene
automatizacije rada skenera i fotoaparata (Windows Image Acquisition). Također, čitav
sustav mogao se zaštiti PC Health-om. U slučaju greške vraćao se u ranije, ispravno stanje, a
ni prijašnja podrška za Universal Plug and Play nije izostala, odnosno poboljšana je
komunikacija između različitih uređaja i računala (eng. wearable computers).
Microsoft XP verzija Windowsa (eng. eXPerience) puštena je na tržište 2001. godine,
te je označila iskustvo koje je imala korporacija nakon dugog niza godina rada isključivo s
operacijskim sustavima. On dolazi u dvije glavne izvedbe: Windows XP Home Edition za
obične korisnike osobnih računala i Windows XP Professional za poslovne korisnike. Svaka
od njih namijenjena je drugačijem spektru odvijanja procesa u računalu kao što je zaštita
podataka, umrežavanje, rad sa više procesora, udaljeni nadzor računala i slično, ovisno o
potrebama korisnika. Stoga postoji i razlika u cijeni gdje je Home Edition jeftiniji zbog nekih
dodatnih opcija inače potrebnim poslovnim korisnicima, no razlika u radu je nezamjetna te
programi će u oba dva izdanja moći biti pokrenuti i nadograđivani. Hrvatska je tada po prvi
puta dobila vlastitu jezičnu nadogradnju „Hrvatski paket jezičnog sučelja“ za operacijski
sustav kao što je Windows XP, pa je zbog toga u mnogočemu rad bio jednostavniji. Nakon
toga uslijedila je 5-godišnja stanka do izlaska novog operacijskog sustava 2006. godine,
nazvanog Windows Vista, čija je izrada bila bazirana na sustavu Windows Server 2003.

17
Sastojao se od nekoliko novih, ali i unaprijeđenih značajki kao što je novo grafičko sučelje
koje je uključivalo dinamične sličice (eng. live thumbnails), ikone (eng. live icons), animacije
i moguća prozirnost. Izmijenjena je i Windows ljuska (eng. shell) s novim opcijama,
prečicama, organizacijom alatnih traka, te glavni navigator programa Start menu zamijenjen
je Windows-ovim Orb-om ili tzv. Pearl-om čije otvaranje nudi i način brze pretrage sadržaja
pohranjenih na računalu. Korisni noviteti jesu bili otvaranje više stranica u jednom prozoru
(Windows Internet Explorer 7), postavljanje aplikacija (eng. gadgets) na radnu podlogu koje
nude niz različitih informacija potrebnih korisniku, mogućnost izrade sigurnosne kopije
cijelog računalnog sustava na određeni tvrdi disk ili DVD, glasovnog upravljanja (eng.
Speech recognition) s gotovo svim instaliranim aplikacijama, program koji za poslane
probleme daje moguća rješenja itd. Sve verzije naknadno izdanih Windowsa Viste bile su
dostupne i za 32-bitne procesore i za 64-bitne procesore. Sve aplikativne mogućnosti, te
nadopunjeni nedostaci Windowsa Viste izdani su u novoj Microsoftovoj verziji Windows 7,
koja je izašla 22. listopada 2009. godine i danas na tržištu glasi kao izuzetno stabilan,
kvalitetan i brz operacijski sustav.

4. MICROSOFT WINDOWS 7

4.1. Razvoj Windowsa 7

Nakon izlaska Windowsa XP kodnog imena Whistler, a zatim i njegove serverske

verzije Windows Server 2003 u Microsoftu su počeli planirati novi operacijski sustav pod
kodnim imenom Blackcomb koji je trebao izaći na tržište 2005. godine. Glavna značajka
trebala mu je biti napredni datotečni sustav WinFS koji predstavlja kombinaciju arhivskog
sustava i relacijsku bazu podataka, te je zasnovan na verziji SQL Servera i NTFS-a. Prednost
takvog sustava je prikaz objekata i njihovih odnosa, za razliku od starog sustava koji je
prikazivao samo hijerahiju dokumenata i mapa.
Ipak, izlazak Blackcomba je odgođen, te je umjesto njega izdan operacijski sustav
Windows Vista pod kodnim
imenom Longhorn krajem 2006.
godine. U postojeće osnove
operacijskog sustava uključili su i
nove koncepte kao što su Avalon

18
grafika koja dopušta korisnicima da sve objekte pozadinskog sučelja imaju mogućnosti
rotirati, naime mijenjati im mjesto položaja, teksturirati određene dijelove te iste pozadine i
izblijediti prozore koji ju zaklanjaju. Ono na čemu će se zasnivati ponovno započeti projekt
Blackcomb, kasnije nazvan i Vienna jesu vizualni efekti, privatnost i zaštita, te raznovrsne
korisniku potrebne aplikacije. Prva verzija Windowsa 7 poznata je pod nazivom Milestone 1
Code Drop, odnosnoo M1, koja je već kao probni operacijski sustav izdana u 32-bitnoj i 64-
bitnoj verziji. Najava izlaska Windowsa 7 prvi puta je objavljena na D6 konferenciji u
Carlsbadu (California) 2008. godine.

Slika 4.1. Bill Gates i Steve Ballmer na D6 konferenciji u Carlsbadu

Kao nasljednik Viste unaprijeđene su mu mnoge performanse koje ona posjeduje, te su

mu još posebno nadograđivani određeni aplikacijski dijelovi koje nijedan operacijski sustav
dotad nije posjedovao. Opcija sigurnosti User Access Control je za razliku od Viste
stabilirizanija, što znači štiti računalo samostalno prepoznavajući potencijalne opasnosti ili u
krajnjem slučaju pita korisnika. Mnogo se truda uložilo da Windows 7 pruži svoj maksimum
u grafičkom izgledu, jednostavnosti korištenja samog operacijskog sustava, umrežavanju,
brzini podizanja, translatiranja iz stanja u stanje, ali i štednji izvora koje koristi, te zaštiti
korisničkih sadržaja.

4.2. Usporedba Windowsa 7 s operacijskim sustavima XP i Vista

Dugo očekivana Windows

7 nudi veliki broj
raznovrsnih mogućnosti
koje će korisniku pomoći u
interakciji sa računalnim
sustavom. Za razliku od
svoja dva prethodnika,
brzina reagiranja se kod

19
Windows 7 ne mijenja instalacijom sve većeg broja programa, a ni dodavanjem određenih
vanjskih uređaja poput bežićnog miša, web kamere, printera itd. Kada vremenski gledamo
prošli operacijski sustav Windows Vista izašao je 2006./07. godinu, dok je njegov prethodnik
Windows XP izašao krajem 2001. godine, ipak tri godine razlike između Viste i 7 je
zanemariva nasuprot tome koliki je napredak postignut u performansama izvođenja
operacijskih sustava.

Slika 4.2. Prikaz Windows XP

20
 U obavljanju svakodnevnih zadataka služi nam alatna traka koja postoji u sva tri OS-a,
ali je u Windows 7 grafički poboljšana. Mogućnosti su iste kao što je dodavanje ikona i
mijenjane redoslijeda ikona, iznimke su Aero efekti koji nude rendgenski pregled kroz
otvorene prozore na desktop, te nestajanje svih prozora osim onoga kojeg protresemo
pomicanjem miša. Osim toga, postoji opcija Poravnavanja koja omogućava korisniku da s
više prozora radi istovremeno, čita ih i uspoređuje. Windows Live Essentials jest paket
softverskih aplikacija poput galerije za slike, messengera, maila, programa za izradu i obradu
videa i slično, koji omogućuju razgovor i razmjenu multimedijalnih sadržaja. Za
pregledavanje weba operacijski sustavi nude Internet Explorer 8 prilagodljiv potrebama
korisnika, primjer toga je da u slučaju nepravilnog prikazivanja web-stranice opcija Prikaz za
kompatibilnost ispravlja razmještaj stranice, dok opcija Ubrzivač pretražuje označene
tekstualne dijelove za koje nam je potrebno objašnjenje. Iznad Windowsovog orba, točnije
iznad izbornika Start u okviru za pretraživanje kod Windowsa Viste i 7 moguće je brzo
pretraživanje datoteka i programa koje se nalaze pohranjeni u računalu ili na vanjskim tvrdim
diskovima. No, postoji i niz novosti koje su formirane samo za Windows 7 poput skočnih
popisa koji pokazuju
dokumente, slike, pjesme ili
web-mjesta koja često
posjećujemo ili koristimo.

Slika 4.3. Prikaz Windows

Viste

Pojednostavljeno je i pristupanje računala internetu prikazom svih dostupnih Wi-Fi veza,

prijenosnih širokopojasnih veza, modemskih veza i korporativnih virualnih privatnih mreža
(VPN). U okviru zajedničkog korištenja pisača i datoteka u kućnoj mreži dva ili više računala
stvorena opcija Osnovna grupa olakšava korištenje zajedničkih dokumenata, glazbe i slika, ali
uz potpunu kontrolu onoga što će ostati privatno za korisnika, a što će postati zajedničko. Sa
opcijom Device Stage kontroliramo hardver računala i njegove funkcije, što će ubrzati

21
procese pokretanja rada određenog uređaja, ali i otkloniti moguće poteškoće. Biblioteka
omogućava lako pronalaženje datoteka pohranjenih na različitim mjestima, te njihovo
obuhvaćanje na jednom mjestu gdje je omogućen rad s njima. Kod sva tri operacijska sustava
dopuštena je prilagodba radne površine. Kod Windowsa XP i Viste prilagodba je
jednostavnija jer promjene se događaju mijenjanjem tema i fotografija, dok kod Windows 7
radna površina ima tri vrlo kvalitetne značajke, jedna od njih su već navedeni Aero efekti,
zatim tzv. tapete, odnosne rotirajuće serije odabranih slika, te miniprogrami ili gadgets-i koji
pružaju raznovrsne i vrlo korisne informacije korisniku. Također, sva tri imaju podršku za
povezivanje s domenom, naime mogućnost rada na daljinu s računalom tvrtke čiji ste
zaposlenik. Prednost 64-bitnog računala je to što kod većeg broja istodobno pokrenutih
programa računalni sustav ne usporava što znači da je u mogućnosti baratati većom količinom
informacija, ali mora imati i RAM memoriju najmanje 4 GB. Windows Vista i 7 s BitLocker-
om, uređaje za pohranu uspješno zaključavaju na način da se svaka spremljena datoteka
automatski šifrira. Naime, njihova zajednička opcija je da imaju ulogu i kod nadzora i
upravljanja dječjeg korištenja računala. No, prilikom brzog prelaska u stanje mirovanja i
obrnuto, te većom štednjom energije i duljim trajanjem baterije uspješnim se prikazao samo
Windows 7. Interakcijom televizora i računala, odnosno snimanjem i gledanjem televizijskih
programa na računalu ovladala su sva tri operacijska sustava s programom Windows Media
Center. Dok kod
Windows Live Movie
Maker-a stvaranjem i
korištenjem filmova, te
dijaprojekcijom istih
moguće je samo u
Windows Visti i 7.

Slika 4.4. Prikaz

Windows 7

22
 Iako najnoviji operacijski sustav na tržištu, njegova se kvaliteta pokazala i više nego
zadovoljavajućom. Opcije kao mrežno reproduciranje na druge uređaje, upravljanje vlastitim
multimedijskim sadržajima na daljinu, prilično realnom grafikom računalnih igara
zahvaljujući DirectX 11 programu, te vrlo naprednom dodirnom tehnologijom, Windows 7
postaje velikim informatičkim potencijalom koji je sve svoje prošle nedostatke iz Windowsa
Viste pretvorio u prednosti i osvojio korisnike širom svijeta.

5. Zaključak

Analizirajući operacijske sustave od njihovih samih početaka u proteklih 50 godina,

uvidjela sam da se svakodnevno razvijaju, koristeći se naprednim dostignućima iz svih sfera
ljudskog razvoja kako bi njihov rad bio primjeren svakom korisniku.
Pri osnovnoj podjeli na Microsoft, Apple i Linux korisnicima je omogućeno da
izaberu svoj omiljeni operacijski sustav koji će biti prilagođen njhovim navikama i koji će
izvršiti njihove ciljeve.
Moja analiza se više bazirala na Microsoft proizvodima posebice na Windows 7 kako
bi pokazala da je Microsoft brend koji svojim mogućnostima osigurava pouzdan, dinamički i
kreativan operacijski sustav koji obuhvaća multimedijalne i podatkovne sadržaje, koji uz
pomoć hardverskih i softverskih dostignuća svakom korisniku daje maksimum bilo da je on
početnik ili ekspert.

6. Literatura

1. Budin, L.: Operacijski sustavi, Element, Zagreb, 2005.

2. Informatika (udžbenik za 1. razred gimnazije), Darko Grundler, Lidija Blagojević, Školska
knjiga, Zagreb, 2005.
3. http://www.microsoft.com/croatia/windows/windows-7/default.aspx
4. http://www.microsoft.com/hr/hr/default.aspx
5. http://sistemac.carnet.hr/node/76
6. http://www.informatika.buzdo.com/s500.htm
7. http://hr.wikipedia.org/wiki/Bill_Gates

23
8. http://www.fundinguniverse.com/company-histories/Microsoft-Corporation-Company-
History.html
9. http://www.tportal.hr/tehno/racunala/39004/Deset-razloga-za-prelazak-na-Windows-7.html
10. Microsoft Windows 7, Paul McFedries, Biblioteka Ekspert, Tiskara Zelina, 2009.
11. http://en.wikipedia.org/wiki/Microsoft_Windows
12. http://www.tportal.hr/tehno/racunala/6663/sto-nam-donose-Windowsi-7.html
13. http://www.inf.uniri.hr/datoteke/bkovacic/operacijski_sustavi_-_skripta.pdf
14. http://www.informatika.buzdo.com/s700.htm
15. http://www.microsoft.com/croatia/windows/windows-7/whats-new.aspx
16. http://windows.microsoft.com/hr-HR/windows/discover

7. Slike

2.1. http://www.computersciencelab.com/ComputerHistory/HtmlHelp/Images2/eniac3.gif
2.2. http://www.computer-history.info/Page4.dir/pages/IBM.7090.dir/images/ibm.7090.jpg
2.3. http://www.computer-
history.info/Page4.dir/pages/IBM.7090.dir/images/7094.console.corner.jpg
2.4. http://www.hardware-one.com/reviews/i845/Iwill_P4S/BIOS.jpg
2.5. http://techreport.com/r.x/system-build-howto/bios-intro.jpg
2.6. http://www.gizmowatch.com/images/samsung_hybrid_drive_.jpg
http://www.ptdd.com/datarecovery/images/hard-drive2.jpg
2.7.
http://www.alphaworks.ibm.com/awss.nsf/screenshots/543BC5FE402FFD4A8825726000712
BC3/$FILE/cimcertifier01.jpg
2.8.
http://fc09.deviantart.net/fs33/f/2008/307/8/9/My_Windows_7_Desktop_by_xandir112.png
3.1. http://www.washington.edu/alumni/columns/march02/images/briefings_gates_allen.jpg
3.2. http://upload.wikimedia.org/wikipedia/en/d/de/Microsoft-logo-trademarkia-1982-
earliest.jpg
3.3. http://www.xtreefanpage.org/lowres/docs/ws33.gif
3.4. http://school.anhb.uwa.edu.au/personalpages/kwessen/web/software/mac/word1.gif
3.5. http://upload.wikimedia.org/wikipedia/en/2/24/Microsoft_-
_Where_do_you_want_to_go_today.svg
3.6. http://www.metrotorontoug.com/Images/MicrosoftBanner.png

24
3.7. http://www.liquidmatrix.org/blog/wp-content/uploads/2008/11/windows-old-logo.jpg
3.8. http://cs.utdallas.edu/amt/images/windows_logo.jpg
4.1. http://d6.allthingsd.com/files/2008/05/billandsteve.jpg
4.2. http://upload.wikimedia.org/wikipedia/hr/1/13/Windows_XP_desktop.PNG
4.3. http://techblissonline.com/wp-content/uploads/transform-xp-windows-vista.jpg
4.4. http://www.blogcdn.com/www.downloadsquad.com/media/2008/10/windows-7.jpg

25