You are on page 1of 300

MONICA

McCARTY

Sokol
Drugi roman iz serije UVARI VISOJA

S engleskoga prevela
ZRINKA BUDAK

Knjigu posveujem Daveu.


Osamnaest godina. Imam dojam kao da je prolo pet minuta...
(Sad ti mora rei: ...pod vodom).
P. S. Treba nam malo novog materijala.

ZAHVALE
Nevjerojatno sam sretna to imam sjajnu ekipu suradnika koji mi pomau
ostvariti snove. Kao prvo zahvaljujem svojoj urednici Kate Collins.
Zahvaljujui njezinoj podrci i entuzijazmu, malo sam manje nervozna pri
predaji rukopisa. Radei s Kate, najtee mi se podsjetiti da se radi samo o
poslu. Zahvaljujem se Kelli Fillingim, udotvorki zbog koje sve ide glatko, i
itavom timu Ballantinea, od produkcije do prodaje i marketinga, a
pogotovo njihovim velianstvenim grafikim dizajnerima. Ti genijalci
uvijek oblikuju tako privlane (da ne kaem impresivno miiave)
naslovnice mojih knjiga. Kao i uvijek, moram zahvaliti mojim divnim
agenticama, a to su Andrea Cirillo i Annelise Robey koje cijeli posao oko
pisanja ine ne samo razumljivim, nego i, koliko je to mogue, manje
bolnim. Naposljetku, zahvaljujem Emily Cotler i Estelli Tse iz Wax
Creativea, koje dizajniraju svakakve stvari, i velike i male, od mojih
prelijepih internetskih stranica do obiteljskog stabla na poetku knjige.
Zahvaljujem kotskoj povjesniarki i kolegici spisateljici Sharron
Gunn koja mi je (opet) pomogla oko nekih prijevoda s keltskog. Ako je
neto pogreno prevedeno, ne radi se o prijevodima u kojima je ona
sudjelovala.
Zahvaljujem se i Jami i Nyree, koje sam od suradnica ubrzo pretvorila
u najbliskije prijateljice. Veselim se novim pustolovinama najesen!
I konano, zahvaljujem se Reidu i Maxine koji, koliko god se ja tome
opirala, tako brzo rastu da se pribliavaju dobi u kojoj je doputeno itati
moje knjige.

UVARI VISOJA

ZIMA 1306. - 1307.


Na Zapadnom Otoju s Bruceom se u boj spremaju:
Tor Poglavar MacLeod: ratniki voda i vjet maevalac
Erik Sokol MacSorley: pomorac i pliva
Gregor Strijela MacGregor: strijelac
Bruceova braa u Irskoj regrutiraju plaenike: Eoin Udara MacLean:
strateg i gusar Ewen Lovac Lamont: traga i lovac na ljude
S Kraljicom u Sjevernoj kotskoj, u slubi zatite dama:
Lachlan Zmija MacRuairi: prikradanje, infiltracija i izvlaenje
Magnus Svetac MacKay: vodi po planinama i kova oruja
William Templar Gordon: alkemija i eksplozivi
Robert Pljaka Boyd: tjelesna snaga i borba prsa o prsa
Alex Zmaj Seton: bode i borba prsa o prsa

PREDGOVOR
Ljeto Gospodnje tisuu tristo esto. Tri mjeseca nakon krunidbe za kralja
kotske u opatiji Scone, propao je oajniki pokuaj Roberta Brucea da
zadri krunu. Pobuna je bila kratkog daha. Moni Malj za kote, engleski
kralj Edward, grubo je skrio glasove pobune.
Nakon to ga je Papa ekskomunicirao, jer je ubio svog rivala, sada ga
bez milosti goni najmoniji kralj kranskoga svijeta. Naputen od dvije
treine sunarodnjaka koji su se odbili boriti pod njegovim barjakom,
Bruce se sada ne bori samo za krunu, ve za goli ivot. A sve to stoji na
putu propasti desetorica su ratnika njegove tajne garde uvara Visoja.
Izgubljena u magli vremena, zaboravljena od svih osim od aice
kota, i dalje ivi legenda o tajnoj druini elitnih ratnika koje je osobno
izabrao Bruce. Oni dolaze iz najmranijih kutaka Visoja i Zapadnog
Otoja kako bi stvorili najsmrtonosniju ratniku silu koju je svijet vidio.
Vezani tajnim obredom, oni su fantomska sila, prepoznatljivi samo po
nevjerojatnoj vjetini, njihovim ratnikim imenima i tetovai zmaja na
ramenu.
Ali strahovlada kralja Edwarda tek je zapoela. Razvio se barjak
zastraujueg zmaja, ne obeavajui milosti nikome. U mranim
vremenima koja slijede, ovi elitni ratnici suoit e se s najteim izazovom
u ivotu. Sloboda jednog naroda ovisi o njima.

PROLOG
Kralj Hobbe [Kapuljaa] u movari sad se krije
Ugrad velik doi u njega elje nije,
Moni engleski baruni doepali bi mu se due
Rado hi oni da on u njihove gajde pue
Pokazali su zube:
No snage za otpor u kralja nema vie
On traena je roba, crno mu se pie.
Engleske politike pjesme, prijevod: Thomas Wright
Otok Rathlin, tri milje od sjeverne obale Irske
Rujanske Ide, 1306.
Robert Bruce zatvori oi kao da je neka kukavica, a ne kralj. elio je da to
prestane. Ali mune su ga slike i dalje napadale, bljeskale mu pred oima
poput prizora iz none more.
Vitlanje i zveket maeva u beskrajnom valu smrti. Strijele koje padaju s
neba poput kie, pretvarajui dan u no. Glasni odjek kopita dok divovski
engleski ratni konji drobe sve to im se nae na putu. Srebrni je sjaj ianih
oklopa zatamnila krv i blato. Uas i strava na licima njegovih odanih suboraca
u trenutku suoavanja sa smru. I taj smrad... odvratna mjeavina krvi, znoja i
boletine koji mu se uvlai u nos, u plua, u kosti.
Zaepio je ui dlanovima, ali nije mogao priguiti smrtni hropac i
vriskove umiruih.
Na trenutak se vratio na krvavu bojinicu Methvena. Na mjesto gdje je
sve uasno polo po zlu. Gdje je konjica zamalo ubila i njega.
Ali to nije bila nona mora. Bruce otvori oi, no ne doeka ga gnjev
Edvvarda, ve Boji. Zveket nije dolazio od maeva, nego od munja. S neba
nisu padale strijele, ve ledena kia. Uasno zavijanje nisu bili vriskovi
umiruih, bio je to vjetar. Neprekidno lupanje nije bio topot kopita ve
bubnjanje kormilareva ekia koji je udarao ritam veslaima.
Ali strah... strah je bio isti. Vidio ga je na licima ljudi koji su ga okruili.
Spoznaja da e svi izginuti. Ne na krvavoj bojinici, nego na ovom prokletom
brodu usred pobjenjela mora, bjeei iz vlastite kraljevine poput bijednih
odmetnika.

Kralj Hood, tako su ga zvali Englezi. Kralj odmetnika. Jo gore


ponienje bila je injenica da je to istina. Manje od sto ljudi u dva birlinna
ostalo je od neko ponosne sile sposobne poraziti najmoniju vojsku u
kranskom svijetu.
A vidi ih sada. Manje od est mjeseci nakon njegove krunidbe,
odrpana aica odmetnika, zbijena na brodu koji bacaju valovi bijesne
oluje, nekima je toliko muno da se jedva pridravaju za ogradu, a ostali
drhte, bijeli kao kre od straha dok pokuavaju spasiti goli ivot.
Osim Highlandera. Bruce je smatrao da oni ne bi znali za strah ni da
im sam Lucifer otvori vatrena vrata i poeli im dobrodolicu u pakao.
Nitko na svijetu nije bio tako neustraiv kao ovaj ovjek kojem su
povjerili svoje ivote. Stojei na krmi dok mu se kia slijevala niz lice, a
olujni ga vjetar ibao, krotei jedra uadi, izgledao je poput nekog
poganskog morskog boanstva koje je eljno uhvatiti se u kotac sa
svakim izazovom prirode.
Ako ih netko moe ive izvui iz ovoga, bio je to Erik MacSorley Sokol, kako su ga zvali otkad se prikljuio uvarima Visoja, Bruceovoj
tajnoj elitnoj druini najvjetijih ratnika u zemlji. Drski je pomorac
izabran jer je bio nevjerojatno vjet pliva i moreplovac, ali imao je i
muda veliine kamenih gromada. inilo se da uiva u svakom izazovu, bez
obzira na to koliko se taj izazov inio nemoguim.
Toga ih je jutra MacSorley izvukao iz dvorca Dunaverty pred nosom
engleskoj vojci. A sada je, po najgoroj oluji koju je Bruce vidio u svom
ivotu, pokuavao prijei uski kanal dug esnaest milja izmeu kotskog
poluotoka Kintyre i irske obale.
- Dr'te se vrsto, momci - povie opaki kapetan nadglasavi buku
oluje, cerekajui se poput nekog luaka. - Ovaj e biti velik.
Kao i veina Highlandera, MacSorley je takoer volio ublaavati
istinu.
Bruce ostane bez daha kad vjetar napue jedro, podiui brod kao da
je djeja igraka i prenese ih preko strmih valova visokih poput tornja te
ih uz tresak spusti s druge strane. U jednom trenutku, punom agonije,
brod se opasno nagnuo na stranu i Bruce je pomislio da je gotovo - da e
se u tom trenutku brod konano prevrnuti. No vjeti je jedriliar ponovno
prkosio zakonima prirode brzo zategnuvi konopce i ispravio brod.
Ali ne zadugo.
Oluja udari ponovno svom snagom. Val za valom, poput strmih litica,
prijetio ih prevrnuti svakim udarom, a estoki vjetar trgao je jedra i vrtio
ih na moru dok je kia lijevala kao iz kabla i punila trup vodom bre nego
to su je uspijevali izbaciti. Srce mu je mahnito lupalo sa svakim zvukom

dok je bijesno more tuklo o njihov drveni brod, tjerajui ga da se upita


hoe li sljedei val biti onaj koji e ih slomiti i skratiti im muke.
Nije mi to trebalo. Nisam se smio pobuniti protiv snane Engleske i
njezina monog kralja. Samo je u legendi David pobijedio Golijata. U
stvarnosti, Davida je Golijat zbrisao s lica zemlje.
Ili je zavrio na dnu olujnog mora.
Ali Higlander nije bio spreman priznati poraz. Samouvjereno je stajao
na pramcu, nepopustljiv ba kao i oluja, niim ne dajui naslutiti da ih
nee izvui iz ovoga. Ipak je to bio sraz volje u kojem nije imao izgleda
pobijediti. Snaga prirode bila je prevelika, ak i za nekoga tko je napola
kot, a napola Nordijac, potomak najveih gusara koje je svijet vidio:
Vikinga.
Bruce zauje strahovitu lomljavu, od koje mu se sledi krv u ilama,
trenutak prije nego to kapetanov glas propara zrak: - uvaaaaaj!
No bilo je prekasno.
On pogleda gore u trenutku kad je komad jarbola jurio prema njemu.

***
Bruce otvori oi i ugleda samo mrak. Na trenutak je pomislio da je u
paklu. Iznad glave vidio je samo zid nazubljenog kamenja koje je sjajilo od
vlage. Jedan zvuk slijeva privue mu pozornost. Okrenuvi se, bol mu
eksplodira u glavi poput kie zvijezda otrih poput britve.
Kad mu se vid razbistrio, vidio je neki pokret. Ljudi - njegovi ljudi uspinjali su se puzei po stjenovitoj obali, a zatim se ruili ispred
nadsvoenog ulaza neke rupe koja je nalikovala na ulaz u morsku peinu.
Ipak nije mrtav.
Nije bio siguran treba li biti zahvalan. Utapanje bi bila bolja smrt od
one koju mu je, sustigne li ih, pripremio Edward.
Znai, do toga je dolo. Njegovo se kraljevstvo svelo na vlanu, crnu
rupetinu od morske peine.
Neki pokret nekoliko centimetara iznad njegove glave upozori ga da
bi ak i ovakvo bijedno kraljevstvo moglo doi u pitanje. Veliki crni pauk
vrebao je na zidu iznad njega. inilo se da jalovo pokuava skoiti s
jednog kamena na drugi, ali ne moe se uhvatiti za klizavu povrinu, pa je
skliznuo dolje i ostao visjeti na jednoj svilenoj niti, ljuljajui se
bespomono na vjetru. Stalno je pokuavao isplesti mreu i nijednom nije
uspio. Svaki je pokuaj unaprijed bio osuen na propast.

Bruceu je taj osjeaj bio poznat.


Mislio je da ne moe biti gore nakon dva uasna poraza na bojinici,
nakon to je bespomono gledao kako mu uhiuju prijatelje i suborce,
nakon to je bio prisiljen razdvojiti se od svoje ene i pobjei osramoen
iz svoga kraljevstva. Trebao je biti pametniji. Priroda je zamalo uspjela u
onome u emu engleska vojska nije, zadati mu konani udarac.
Ali opet je prevario vraga koji je doao po svoje, i to ovoga puta
zahvaljujui vjetini MacSorleyja koje su prkosile smrti. Poput onog
pauka, ovaj Highlander nije znao kad treba odustati.
Ali Bruce je znao.
S njim je bilo gotovo. More ih je danas moda potedjelo, ali njegova
je misija izgubljena, a s njom i kotska ansa da se oslobodi okova
engleske tiranije.
Da je sluao savjet svoje garde u Methvenu, moda bi stvari bile
drukije. Ali on se tvrdoglavo drao vitekog koda asti i ignorirao njihov
savjet povjerovavi obeanju sira Aymera de Valencea da e priekati
jutro da ponu s bitkom. Podmukli engleski zapovjednik pogazio je svoju
rije i napao ih usred noi. Bili su razbijeni. Mnogi od njegovih najveih
pristaa i prijatelja pobijeni su ili zarobljeni.
Vitetvo je uistinu bilo mrtvo. Bruce to vie nikada nee zaboraviti.
Stari nain ratovanja je zaboravljen. Znao je da je pogrijeio nevoljko
prihvativi gusarski nain ratovanja Higlandera kad je osnivao svoju
gardu. Daju je prihvatio svim srcem i zanemario viteki kod asti,
Methven se ne bi dogodio.
Onaj pauk ponovno pokua isplesti mreu. Ovoga je puta zamalo
uspio premostiti rupu izmeu kamenja svojom svilenom niti, ali pobjedu
mu je uskratio iznenadni nalet jakog vjetra. Bruce razoarano uzdahne. Iz
nekih se udnih razloga solidarizirao s paukovim uzaludnim trudom.
Moda zato to su bili slini.
ak i nakon katastrofe Methvena, Bruce je jo imao nade. A zatim se
susreo s MacDougallovima kod Dail Righa i pretrpio jo jedan strahovit
gubitak. U potjeri koja je uslijedila, morao se odvojiti od svoje ene, keri,
sestara i od grofice od Buchana - ene koja ga je prije samo est mjeseci
hrabro okrunila za kralja.
Poslao je ene na sjever u pratnji svoga najmlaeg brata Nigela, pod
zatitom polovice svojih slavnih uvara Visoja, nadajui se da e se
uskoro sastati s njima. Ali on i ostatak vojske bio je prisiljen pobjei na
jug.
ene e biti na sigurnom, uvjeravao se. Neka im Bog pomogne doepa
li ih se Edward. Barjak sa zmajem ak je i ene inio odmetnicama pa su ih

vojnici nakon uhienja slobodno mogli silovati. Mukarce e pogubiti bez


suenja.
Nakon Dail Righa, Bruce se povukao u gorje i vritinu, pobjegavi
MacDougallu zahvaljujui Gregoru Strijeli MacGregoru, jo jednom
lanu njegove garde, koji ih je poveo preko Lennoxa u sigurnost Kintyrea i
dvorca Dunaverty.
Ali to je bio samo privremeni predah. Prije tri dana engleska je vojska
zauzela dvorac, a MacSorley ih je jedva izvukao ive odatle.
Toliko neuspjeha. Previe neuspjeha.
Pauk se opet popeo po niti i inilo se da se sprema na jo jedan
pokuaj. Brucea spopadne iracionalni bijes i on u jedan as poeli zdrobiti
tog pauka akom.
Zar ne vidi da gubi bitku?
Ponovno ga obuzmu one misli koje su mu se vrtjele glavom na brodu.
Bio je jednako glup kao i taj pauk kad je pomislio da moe poraziti
engleskog kralja Edwarda. Nije trebao ni pokuati. Eto, sada je mogao biti
u svojoj kui u Carricku, sa enom i keri, upravljati svojim imanjima
umjesto da se bori za goli ivot i gleda kako zbog njega umiru njegovi
prijatelji i pristae.
On bi bio sretan s takvim ivotom da nije nepokolebljivo vjerovao da
kotska kruna pripada njemu. On je bio zakoniti kralj kotske.
Ali, je li to sada ita znailo? On se kockao i izgubio. Sada je ostao bez
svega.
Boe, kako je bio umoran. elio je zatvoriti oi i polagano utonuti u
san, zaboraviti na nonu moru u koju mu se pretvorio ivot. Okrenuvi
glavu, ugledao je Sokola kako na rubu pristanita razgovara s voom
uvara Visoja, Torom MacLeodom, zvanim Poglavar. Dva zastraujua
ratnika mu priu.
San e morati priekati.
Njegova je tajna garda bila jedina svijetla toka u posljednjih nekoliko
mjeseci. Ratnika je druina nadmaila njegova oekivanja. Ali ak ni oni
nisu uspjeli ublaiti katastrofalne posljedice njegove pogreke kod
Methvena.
Kad su se ratnici pribliili, Bruce je vidio umor na njihovim bitkama
otvrdnulim pojavama. Bilo je i vrijeme. Za razliku od ostalih, Highlanderi
nisu djelovali demoralizirano nizom poraza koji su ih izgnali iz kotske.
Imuni na slabosti rtava normalnih emocija, inilo se da ih nita ne
pogaa. Iako je cijenio njihovu odlunost i otpornost, zbog njih je ponekad
svoju frustraciju doivljavao kao slabost.
- Kako ti je glava? - upita MacSorley. - Dobio si prilino gadan udarac.

Jarbol, prisjeti se Bruce. On si protrlja jedno mjesto zdesna,


masirajui veliku vrgu koja je ondje izrasla. - Preivjet u. - Zasad. - Gdje
smo to mi?
- Na Rathlinu - ree MacLeod. - Na naem cilju, na sigurnom i
relativno u komadu.
MacSorley ga pogleda ispod oka. - Zar si sumnjao? Bruce odmahne
glavom, naviknut na Highlanderovo podbadanje. - Ostatak mojih ljudi? upita.
- Dobro su - odgovori Tor. - Sklonili su se u oblinjoj peini jer ova
moe primiti samo desetak ljudi. Rekao sam Lovcu i Udarau da sutra odu
u dvorac po hranu i potreptine. Jesi li siguran da e sir Hugh pomoi?
Bruce slegne ramenima. - Lord od Rathlina je odan Edwardu, ali je
takoer i prijatelj.
Tor se smrkne. - Ne moemo riskirati i ostati ovdje predugo. Kad
Englezi otkriju da nismo vie u Dunavertyju, poslat e cijelu flotu da nas
trai. S obzirom na tvoje veze s Irskom, prvo e nas traiti ovdje.
Bruceova je obitelj godinama posjedovala imanja u Antrimu du
sjeverne obale Irske. A njegova ena, Elizabeth de Burgh, bila je ki
najmonijeg grofa u Irskoj. Ali njegov tast, grof od Ulstera, bio je
Edwardov ovjek.
- im nabavim sve to mi treba za popravak brodova, oni e biti
popravljeni za dan ili dva - ree Sokol.
Bruce kinine, znajui da bi on trebao nareivati to dalje, no nije se
mogao rijeiti poraznog osjeaja uzaludnosti koji ga je paralizirao.
Kakve to ima veze.
Krajikom oka uoi kako je pauk jo jednom skoio s kamena. - Vidite
onog pauka? - ree, pokazujui prstom na zid s desne strane. Mukarci
zbunjeno kimnu. Bruce je bio siguran da se pitaju je li sasvim poludio. Stalno ekam da odustane. Sad ve esti put gledam kako pokuava
premostiti ovu rupu, a on uvijek padne u bezdan. - Odmahne glavom.
Pitam se koliko e jo puta pokuati prije nego to shvati da je to
uzaludno.
Sokol ga zabljesne smijekom. - Kladim se da je to pauk s Visoja,
Vaa milosti, i nastavit e se truditi dok ne uspije. Mi Highlanderi ne
vjerujemo u predaju. Mi smo vam jako uporni.
- Misli tvrdoglavi i nedokazani? - ree ironino Bruce.
Sokol se nasmije. - Da, i to.
Bruce se morao diviti sposobnosti simpatinog pomorca da i u
najgorim situacijama pronae malo humora. Obino je to njegovo dobro

raspoloenje djelovalo poticajno, ali ak ni divovski Nordijac nije veeras


uspio izvui Brucea iz stanja potpunog beznaa.
- Naspavajte se malo, gospodaru - ree Tor. - Svi smo imali preteak
dan.
Bruce kimne, preumoran da bi uinio bilo to drugo.

***
Svjetlost mu je kakljala vjee dok je ugodna toplina milovala
Bruceov obraz poput njena majina zagrljaja. Otvorio je oi i ugledao
zraku sunca kako se probija kroz otvor na peini. Novi je dan svanuo,
svijetao i sunan, sasvim oprean apokaliptinoj oluji prethodnog dana.
Trebalo mu je malo vremena da se razbudi i fokusira pogled. Pogleda
na stijene iznad glave i opsuje.
Ma, neka me vrag nosi.
Izmeu dva kamena, udaljena tridesetak centimetara, rastezala se
najvelianstvenija paukova mrea koju je vidio u svom ivotu. Njene
svilene niti svjetlucale su na sunevoj svjetlosti poput velianstvene
krune gusto isprepletenih dijamanata.
Uspio je. Mali je pauk ispleo mreu.
Bruce se nasmijei, oduevljen to moe posvjedoiti i uivati u
paukovom trijumfu.
Methven. Dal Righ. Smrt i zarobljavanje njegovih prijatelja. Odvajanje
od ene. Oluja. Moda to ipak nije bila osveta, ve ga je Bog tako
iskuavao.
A ovaj pauk je bio njegov glasnik.
Primijeti moreplovca kako se vrpolji nekoliko metara od njega i
pozove ga. - Imao si pravo - ree, pokazavi iznad sebe.
Sokolu je trebalo neko vrijeme da shvati to Bruce eli rei, ali kad
ugleda paukovu mreu, naceri se. - Aha, uspio je. Ovo je dobra lekcija iz
izdrljivosti, zar ne?
Bruce zamiljeno kimne. - Jest, tako je. Ne uspije li isprva, pokuavaj
opet i opet i opet. To nam treba biti moto.
A on je to bio zaboravio.
Nije bio siguran je li za to zasluan taj pauk ili zora novog dana, no to
nije bilo vano. Jueranji silan osjeaj beznaa sada je bila prolost,
ponovno je imao snage za bitke koje predstoje. Bez obzira na to koliko ga
puta Edward porazi, Robert Bruce borit e se do posljednjeg daha.

Zvali oni njega Kralj Kapuljaa ili ne, on je bio zakoniti kralj kotske i
vratit e svoje kraljevstvo.
- Imate plan, gospodaru? - upita Sokol, osjetivi promjenu u Bruceu.
On kimne. - Da, imam. - Zastao je i zatim drsko izrekao svoju objavu,
tonom koji e zadovoljiti Sokola: - Plan je pobijediti. Sokol se naceri: - E,
sada zvuite kao pravi Highlander.
Bruce e ekati pravi trenutak. Sljedeih nekoliko mjeseci izgubit e
se u magli izmeu stotinu otoka du zapadne obale, prikupljati ljudstvo
da pokua ponovno. I ponovno.
Sve dok ne uspije.

1. Poglavlje

Rathlin Sound, kraj sjeverne obale Irske


Candlemas, 2. veljae, 1307.
Erik MacSorley nikad nije mogao odoljeti izazovu, ak ni onom
neizgovorenom. Bio je dovoljan jedan pogled na ribarski amac koji proganja
engleska galija i znao je da ova no nee biti drukija.
Ono to je on trebao uiniti jest ignorirati ga i nastaviti svoju misiju,
provui se na putu prema dvorcu Dunluce neopaen, kraj engleskog
patrolnog broda. Ondje se trebao susresti s irskim plaenicima.
Ali tako bi se liio malo zabave.
Tijekom etiri mjeseca skrivanja i skakutanja s otoka na otok, sa samo
jednim kratkim izletom na kopno kako bi prikupio porez za Brucea i
povremeno izviao, Eriki njegovi ljudi zasluili su malo uzbuenja.
Bio je dobar kao redovnik u korizmi (osim djevojaka, ali Erik se nikako
nije zavjetovao na ednost kad se pridruio Bruceovim uvarima Visoja),
pazio je da se ne uvali u neku nevolju i bio neprirodno suzdran onih
nekoliko puta kad su ga pozvali u misiju nakon one oluje i bijega iz
Dunavertyja. No kako je Devil Point praktiki bio na pljuvomet, a bila je i
plima i puhao je jak vjetar u lea, bilo je previe primamljivo propustiti
ovakvu priliku.
U svojih dvadeset devet godina Erik jo nije naiao na vjetar koji nije
mogao obuzdati, na ovjeka koji bi ga nadmaio na moru ili brod koji nije
mogao nadmanevrirati, ili, pomislio je vragolasto se nasmijeivi, na enu
koja mu je mogla odoljeti.
Veeras e biti isto. Gusta magla bila je savrena za nonu utrku,
pogotovo zato to je i zatvorenih oiju mogao navigirati uz podmuklu obalu
Antrima.
Upravo su zaobili sjeverozapadni vrh otoka Rathlin, uputivi se na jug u
dvorac Dunluce na sjevernoj obali Irske, kad spazie engleski patrolni brod u
blizini Ballentoy Heada. Otkad su ranije tog mjeseca Englezi zauzeli dvorac
Dunaverty i otkrili da je Bruce umakao iz kotske, neprijateljska je flota
poveala broj patrola u Sjevernom Kanalu, lovei odbjeglog kralja.
Ali Eriku nije bilo drago vidjeti patrolni amac tako blizu svome
odreditu. Najbolje se osigurati da mu Englezi ne pokvare planove i

odvui ih ondje gdje mu ne mogu zadavati glavobolje. Usput, izgledalo je


da ribarima treba mala pomo.
Engleska kopilad. Izdajniko ubojstvo pripadnika MacLeodova klana
jo mu je bilo svjee u mislima. A njega su zvali gusarom.
Zato naredi da razviju jedra.
- to to radi? - procijedi sir Thomas Randolph tiho. - Spazit e nas.
Erik uzdahne i odmahne glavom. Bruce mu je bio duan. On nije
potpisao da e biti dadilja kraljevom pompoznom neaku. Kralj e morati
dodati jo dvorac ili dva onoj zemlji na Kintyreu koju mu je obeao kad
vrati krunu i protjera Edwarda Dugonogog u Englesku.
Randolph se kao pijan plota drao vitekog koda i svojih vitekih
dunosti tako da je u usporedbi s njim Alex Seton - jedini vitez (i Englez)
meu elitnim uvarima Visoja - djelovao kao vrlo fleksibilna osoba.
Nakon dva mjeseca uvjebavanja Randolpha, Erik je odjednom vie
cijenio Setonova partnera Robbieja Boyda. Nasluao se dovoljno o
pravilima i asti da do kraja vrajeg ivota ne eli vie o tome uti ni rije.
Randolph je stavio na kunju ak i nadaleko poznatu Erikovu leernu
prirodu.
Erik pretjerano lijeno podigne jednu obrvu. - To nam je i cilj, ako ih
elimo odvui od ribara.
- Ali, dovraga, Sokole, to ako nas uhvate? - ree Randolph, nazvavi
Erika njegovim nom de guerre - ratnikim imenom.
Tijekom misija rabila su se ratnika imena kako bi se zatitio identitet
uvara s Visoja, ali na moru, Erik nije imao drugog izbora do ukljuiti i
druge. Trebali su mu veslai, a kako su ostali lanovi uvara bili ratrkani
naokolo, morao je pozvati u pomo pripadnike vlastita klana. U ovoj ga je
misiji pratila aica ljudi od najveeg povjerenja te lanovi njegove
osobne svite. Oni e njegov identitet tititi svojim ivotima.
Dosad u kotskoj plovidbu zloglasnog Sokola nisu povezivali s
glasinama o Bruceovoj fantomskoj vojsci, ali on je znao da se to svakog
asa moe promijeniti.
Veslai koji su ih mogli uti nasmiju se na apsurdnost Randolphova
upozorenja.
- Ja nisam izgubio utrku nego... - Erik upitno pogleda svog prvog
asnika Domnalla, koji slegne ramenima.
- Neka me vrag nosi ako znam, kapetane.
- Sluaj - ree Erik leerno se nacerivi Randolphu. - Nema razloga za
brigu.

- Ali to je sa srebrom? - tvrdoglavo upita mladi vitez. - Ne moemo


riskirati da ga se Englezi doepaju.
Pedeset funti u zlatu, koje su ponijeli sa sobom, trebalo je osigurati
plaenike. Tijekom zimskih mjeseci male skupine izviaa prikupile su u
kotskoj novac od Bruceovog poreza. Noni pohodi samo su pridonijeli
irenju glasina o Bruceovoj fantomskoj gardi. MacSorley i jo neki gardisti
uspjeli su se uvui i izvui iz kotske neprimijeeni, zahvaljujui kljunim
dojavama koje su procurile iz neprijateljskog tabora. Erik je
pretpostavljao da zna tko je bio izvor tih dojava.
Bruce se nadao da e s plaenicima utrostruiti svoju borbenu silu.
Bez dodatnih ljudi kralj nee moi napadati engleske garnizone, koji su
okupirali kotske dvorce, i vratiti svoje kraljevstvo.
Erikov posao bio je dovesti ih onamo. Kako se vrijeme napada
pribliavalo, Bruce je raunao na njega da e mu osigurati plaenike i
provesti ih neopaene od engleske flote do Arrana, na vrijeme za napad
koji su planirali izvesti petnaestog veljae, to znai za manje od dva
tjedna.
- Tommy, opusti se, mome - ree Erik, znajui jako dobro da e
plemia, koji se drao kao da ima tap u guzici, dodatno razljutiti njegova
primjedba. - Zvui kao stara baba. Mogu nam staviti soli na rep.
Randolph je tako stisnuo usta da su mu pobijelila inei velik kontrast
s njegovim zajapurenim licem. - Ime mi je Thomas - zarei mladi - sir
Thomas, kao to ti to prokleto dobro zna. Nareeno nam je osigurati
plaenike te ih odvesti mome ujaku tako da pritom ne uzbudimo engleske
patrole.
Nije to bilo ba tako jednostavno, ali samo je aica ljudi znala sve
pojedinosti plana, a Randolph nije bio jedan od njih. Oni nisu trebali
dovesti plaenike Bruceu, trebali su samo osigurati sljedei sastanak.
Tako je bilo sigurnije. Da bi Bruce imao ikakvu ansu protiv mone
engleske vojske, bilo je nuno osloniti se na faktor uzbuenja.
Nakon godina sluenja u Irskoj kao strani plaenik, Erik je znao da je
mudro biti na oprezu s informacijama. Plaenici su bili odani samo novcu,
a McQuillanovi su bih opaka druina - blago reeno.
Kralj im nee povjeriti pojedinosti njihova plana dok to ne bude
nuno, ukljuujui i lokaciju sastanka i vrijeme planiranog napada.
Erik e se sastati s Ircima dvije noi prije napada i osobno ih otpratiti
na Rathlin gdje e se sastati s Bruceom i prikljuiti vojsci. Sljedee e noi
Erik povesti cijelu flotu na otok Arran, a od tamo je Bruce 15. veljae
planirao napasti kotsku sa sjevera.

Planiranje vremena bio je imperativ. Kralj je razdvojio svoje snage za


napad s dvije strane. Bruce e voditi napad kod Turnberryja, a njegova
braa vodit e istog dana drugi napad na jugu Gallowaya.
S tako zbijenim rasporedom, i s obzirom na to da mogu putovati samo
nou, nije bilo mjesta pogreci.
- Tommy, ne elim nikakva iznenaenja. Ovako emo se pobrinuti da
ih ne bude.
Nita mu nee omesti misiju, ali mogli bi se malo zabaviti.
- To je nepromiljeno - ljutito se usprotivi Randolph.
Erik odmahne glavom. Momak je uistinu bio beznadan sluaj. - uj,
Tommy, ne nabacuj se rijeima koje ne razumije. Ti ne bi znao to je to
nepromiljeno ni da te ugrize za guzicu. Nepromiljeno bi bilo kad bi
postojala i najmanja ansa da nas uhvate, a to se - kao to si ve uo - nee
dogoditi.
Njegovi ljudi podignu kvadratno jedro. Teka vunena tkanina
premazana ivotinjskom mau razmota se glasno zalepetavi te otkrije
zastraujueg crnog morskog sokola na bijelozlatnoj prugastoj pozadinu.
Uvijek bi mu od pogleda na taj barjak u ilama uzavrela krv od uzbuenja.
Nekoliko trenutaka kasnije, zauje se vrisak koji je dolazio preko
vode. Erik se okrene svom kompanjonu koji je i dalje negodovao i
nepopravljivo mu se naceri. - Izgleda da je prekasno, mome. Opazili su
nas. - On uzme dvije kote u ruke, pripremi se za nalet vjetra i povie
svojim ljudima: - Hajdemo dati ovim engleskim psima neto to e ganjati
osim svog repa. U Benbane, momci!
Posada se nasmije na alu. Spominjanje repa bilo je za Engleze
strahovita uvreda. Proklete kukavice.
Birlinn poleti punih jedara, lebdei nad valovima poput ptice, u
skladu sa Sokolovim nadimkom iji je simbol bio izvezen na jedru i
izrezbaren na pramcu.
to su bre letjeli, to je bre kolala krv Erikovim ilama. Napetih
miia koji su pulsirali od sirove energije, drao je brod pod pravim
kutom na vodu. Vjetar mu je mrsio kosu, prskao mu lice i punio mu plua
poput eliksira. Nalet energije bio je nevjerojatan. Iskonski. Bila je to
sloboda u svojem najiem obliku.
Osjeao se tako iv i znao je da je roen za ovo.
Sljedeih nekoliko minuta posada je utjela dok je Erik manevrirao
brodom kako bi ga usmjerio ravno prema Benbane Headu, najsjevernijoj
toki Antrima. Pripadnici njegova klana dovoljno su ga dobro poznavali
da bi znali to je isplanirao. Nije sad prvi put iskoritavao plimu i opasne
stijene.

Osvrnuvi se preko ramena, vidio je da je njegova smicalica upalila.


Engleska je patrola sasvim zaboravila na ribare i krenula u potjeru za
njima.
- Bre - povikao je Randolph, nadglasavi huk vjetra. - Sustiu nas.
Momak je ba znao pokvariti dobru zabavu. No Erik je nevoljko
morao priznati da se engleska galija pribliila vie nego to je to oekivao.
Kapetan je izgleda prilino vjet - a ima i sree. Englezi su iskoristili udar
vjetra, koji je bio jai od onog koji je Erik iskoristio, a i njihovi su veslai
pridonosili brzini. Erikova su vesla utihnula. Kasnije e mu trebati njihova
pomo.
Malo sree koja se osmjehnula Englezima nije ga previe zabrinula ak i orava koka ponekad nae zrno.
- To je i cilj, Tommy. elim ih dovoljno blizu da ih navedeni na stijene.
Devil's Point bio je rt koji je strao poput kamena prsta s obale malo
zapadnije od Benbane Heada na najsjevernijoj obali Irske. Po plimi su
kamene litice bile nevidljive sve dok nije bilo prekasno. elio je navesti
Engleze na poloaj izmeu njega i obale, tako da se njihov, a ne njegov
brod razbije o nazubljene stijene. U posljednjem e im asu Erik dopustiti
da ga sustignu, a zatim e naglo skrenuti na zapad, drei kurs uz sam rub
stijena i time navodei Engleze tono na vraji Devil's Point.
Takav bi manevar on znao izvesti i u snu.
- Stijene? - ree Randolph glasom koji je sad ve postao panian. - Ali
kako uope ita vidi po ovoj magli?
Erik uzdahne. Ako se momak ne naui opustiti, izdat e ga srce prije
nego to navri dvadeset treu. - Vidim sve to trebam vidjeti. Imaj malo
vjere, moj neustraivi mladi vitee.
Dramatine visoke litice izrone pred njima. Za jasna dana,
velianstveni su tamni zidovi ukraeni na vrhu smaragdno zelenim
breuljcima oduzimali dah, no noas su te sjene, koje su se nadvile nad
njima, izgledale stravino prijetee.
Erik se osvrne i nakrivi obrvu. U pogledu mu se vidio traak divljenja.
Englesko pseto nije bilo tako loe. Zapravo, bilo je dovoljno dobro da
narui Erikovu procjenu vremena. Plovidba paralelno s obalom nee
upaliti; morat e ih odvesti ravno unutra i okrenuti se - tono u vjetar - u
zadnjoj sekundi.
Engleski kapetan je moda dobar...
Ali Erik je bolji.
Usta mu se razvuku u irok osmijeh. Ovo e biti zabavnije nego to je
oekivao.

Kako mu je brati Lachlan Zmija MacRuairi bio na sjeveru sa


enama, a Tor Poglavar MacLeod vezan za zemlju kao osobni kraljev
tjelohranitelj, odavno se Erik nije susreo s pravom konkurencijom.
Nikako nije oekivao da e mu jedan Englez bici konkurencija.
Bilo je premrano i maglovito da se dobro vidi rub obale, ali Erik je
znao da se pribliavaju. Osjeao je to. Krv mu je kolala ilama sve bre jer
je bio svjestan koliko je opasno sljedeih nekoliko trenutaka. Pode li neto
po zlu, ili ako se preraunao, nee samo Englezi plivati na obalu.
Okrene se Domnallu koji je stajao na krmi i upravljao kormilom. Sada! - naredi letanje s lijeva na desno. - Idemo vidjeti moemo li engleske
gadove poslati dovraga.
Posada odgovori oduevljenim urlanjem.
Trenutak kasnije jedro zalepra i brod se naglo okrene udesno: ravno
prema Devil's Pointu.
uo je glasno lepetanje jedara iza njih kad su Englezi uinili isto to i
on, i s lakoom skrenuli svoj brod.
Englezi su im se ve zamalo pribliili na domet strijela.
Jo malo...
- Stanite, u ime Edwardovo, bojom milou, kralja Engleske! - povie
na engleskom glas otpozadi.
- Jedini kralj kojem sluim je Bruce - odgovori Erik na keltskom. Airson an Leomhann! - zaurla ratni pokli uvara Visoja: Za lava!
Kakofonija glasova iza njega dalaje do znanja da je netko razumio to
je on rekao. - Izdajice! - zauje se povik.
Ali Erik nije na njih obraao pozornost, potpuno se usredotoio na
usku prugu crnog mora koju je vidio pred sobom.
Na brodu su frcale iskre od napetosti. Jo samo malo. Stotinjak
metara. Promotri litice na lijevoj obali, traei nazubljeni vrh prema
kojem se kanio orijentirati, ali magla je bila tako gusta da nije nita vidio.
Zatvorenih oiju, podsjeti se.
Njegovi se ljudi ponu pomalo nervozno vrpoljiti, ruku spremnih na
veslima, oekujui njegovu zapovijed.
- to se dogaa? - upita Randolph piskutavim glasom punim panike.
- Polako, momci - ree Erik, ignorirajui viteza. Skoro smo stigli...
Eriku je srce udaralo u grudima, snano i postojano. Sada je na redu
pravi test ivaca. Boe, kako je on uivao u ovome. Svaki mu se instinkt
rasplamsao zbog predstojee opasnosti, traio da skrene, ali on nije
ustuknuo. Ne jo...

Jo nekoliko metara i koliko god bio vjet, engleski kapetan nee


izbjei stijene na koje ga je Erik navodio.
Upravo se spremao izdati naredbu kad se dogodi katastrofa. Iz mraka
se iznenada podigne jedan val poput ralja zmijurine i srui se na lijevu
stranu birlinna, gurajui ih oko est metara bbe obali nego to je Eriku
bilo potrebno za dobro isplanirani manevar oko rta.
On opsuje, vrsto primivi kote. Stijene su bile preblizu. Vidio je
zlokobne bijele krijeste koje su se slamale oko vrhova podvodnih stijena.
Nije imao prostora za isplanirani ustri okret. Sada mu je bila jedina
ansa okrenuti oko stijenja riskantnim manevrom tono u vjetar.
Sada je uistinu postalo zanimljivo. Srce mu je od uzbuenja poelo jo
bre udarati. On je ivio za ovakve trenutke, za istinsku kunju vjetine i
ivaca.
- Sada! - povie. - Povucite estoko, momci!
Domnall ispravi kormilo, a posada prione veslima pod otrim kutom
na okret dok se Erik borio odrati jedra to blie vjetru kako bi ih odveo
na sigurno.
uo je uzbuene glasove na brodu iza njih, ali bio je previe
usredotoen na svoju gotovo nemoguu misiju. More i vjetar u jedrima
vukli su ih prema otrim stijenama koje su se nalazile ni tri metra daleko
s njihove lijeve strane. Posada zavesla snanije, uprevi svu snagu koja im
je preostala. Snagu, koju engleski veslai nisu imali.
Vrh broda nalazio se tono ispod ruba stjenovitog rta.
Jo samo nekoliko metara...
No i dalje su se pribliavale stijene s njegove lijeve strane, bivale sve
vee dok se birlinn naginjao prema katastrofi. uo je kako Randolph
naizmjence psuje i moli se, ali to mu ni na trenutak nije poremetilo
koncentraciju. - Jae - povikao je svojim ljudima. Ruke su ga pekle od
upravljanja konopima. - Skoro smo tu...
Prestao je disati dok se birlinn provlaio uz sam rub rta, ugodivi sva
osjetila na zvukove koji su dolazili ispod vodene linije. Zatim zauje tihu
kripu. Nepogreiv zvuk stijene koja strue o hrastovinu prestravio bi
svakog moreplovca, ali Erik je ostao miran. Taj zvuk se uo jo nekoliko
sekunda, ali nije postao glasniji. Zaobili su rt.
Licem mu se rairi veliki smijeak. Ah, to je bilo neto! Vie uzbuenja
od one oluje tijekom bijega iz Dunavertyja. - Uspjeli smo, momci!
Zauje se glasno klicanje. A ono postane jo glasnije kad su uli
panine vriskove iza sebe praene zagluujuom lomljavom kad se
engleski brod razbio o stijene.

Dodajui dvije skote jednom lanu posade, Erik skoi na drvenu


krinju koja je sluila kao klupa i nagradi se jasnim pogledom na engleske
mornare koji su spaavali ivu glavu penjui se na stijene koje su upravo
skrile njihov brod. Vjetar je puhao u njegovu smjeru i donosio mu
njihove psovke.
On se nakloni i teatralno mahne rukom. - Pozdravite mi Eddieja,
momci.
Zauvi novi val psovki koji je stigao kao odgovor na njegov pozdrav,
prasne u glasan smijeh.
Skoi sa krinje i potapa Randolpha po leima. Jadni je momak
pozelenio od muke. - Evo, ovo je bilo riskantno.
Mladi ga vitez pogleda mjeavinom divljenja i nevjerice. - Ima vraku
sreu, Sokole. Ali jednog e dana presuiti.
- Aha, moda ima pravo. - Erik mu zavjereniki namigne. - Ali ne
veeras.
Bar je tako mislio.

***
- Tako mi kostiju sv. Kolumba, Ellie! Kad si se zadnji put malo
zabavila? Postala si ba dosadna. - Matty naglasi zadnju rije teatralnim
pretjerivanjem koje je priliilo osamnaestogodinjoj djevojci, zvuei kao
da je Ellie zaradila neku odvratnu bolest poput gube.
Ellie nije skrenula pozornost s tkanina rairenih po njezinoj postelji,
odgovorivi sestri bez razmiljanja: - Ja nisam dosadna i nemoj psovati. Podigne tanku svilu boje neba i prinese je prsima. - to misli o ovoj?
- Vidi! - Matty podigne ruke u krajnjem oaju. - Upravo o tome
govorim. Ti si samo nekoliko godina starija od mene, a ponaa se kao
moja dadilja. ak je i stara namrgoena Betha zabavnija od tebe. A
Thomas stalno spominje kosti sv. Kolumba i njemu nitko nikad ne
prigovara.
- Ja sam est godina starija od tebe, a Thomas nije dama. - Ellie
namrti nos na svoj odraz u zrcalu i odbaci plavu svilu na sve veu hrpu
neprikladnih boja. Svijetle pastelne boje, koje su u posljednje vrijeme bile
u modi, uope nisu pristajale uz njezinu tamnu kosu i oi.
Matty - kojoj su pastelne boje savreno odgovarale - zakilji svojim
velikim plavim oima. Nita nije tako ljutilo Mathildu de Burgh kao
isticanje kolika je sloboda doputena njezinom bratu blizancu, a njoj nije.

Ona tvrdoglavo isturi svoju draesnu bradu. Izgledala je poput jogunastog


maia. - To je smijean razlog i ti to dobro zna.
Ellie slegne ramenima, ni ne sloivi se sa sestrom, ni ne usprotivivi
joj se. - Tako ti je to.
- Ne mora biti tako. - Matty je primi za ruku i moleivo je pogleda. Sa
svojom svilenkastom plavom kosom, koom boje porculana, crvenim
ustima nalik na Kupidovu strijelu i velikim plavim oima, njezinoj je sestri
bilo teko odoljeti. Ali Ellie je u tome imala dovoljno iskustva. Svi do
jednoga, svih devet - osam - njezine brae i sestara bili su nevjerojatno
predivna bia svijetle kose i oiju. Ona i Walter bili su jedni koji su od oca
naslijedili tamnu nordijsku put.
Preplavi je val tuge. Sad je ostala samo ona.
- Zato e nam veeras biti tako zabavno - uporna je bila Matty.
- Ovo je jedina no kad nam je doputeno plivati s mukarcima. Ovo ti
je posljednja ansa. Ve sljedee godine bit e u Engleskoj sa svojim
novim muem. - Matty sanjivo uzdahne.
Ellie se stisne eludac ba kao i svaki put kad se spomenulo njezino
predstojee vjenanje, ali othrva se iznenadnoj munini. - Djevojaki
zaron ne prilii enama naeg statusa.
Ugrize se za usnu, zazvuavi i samoj sebi previe utogljeno. Kao to
je pogansku proslavu Yulea zamijenio Boi, tako je i drevni nordijski
Djevianski zaron (preimenovan u Djevojaki zaron kako se ne bi jo
vie uvrijedilo Crkvu) gdje su pogani rtvovali mlade djevojke Alegiru,
Bogu mora, zamijenila proslava Svijenice - dana koji je obiljeavao kraj
sezone Boia. Crkva je s neodobravanjem gledala na poganske proslave,
ali ih nije ni pokuala zabraniti. Zato to je znala da e svaki takav pokuaj
neslavno propasti.
Svakog drugog veljae u pono lokalne bi djevojke skoile u ledeno
hladno more, a zatim se utrkivale do obale kako bi se ugrijale kraj
ogromnih logorskih vatri (umjesto u saunama koje su rabili Nordijci).
Djevojku koja bi najdulje ostala u ledenom moru okrunili bi za Ledenu
Princezu. Ellie je osvojila tu krunu zadnja tri puta kad se natjecala. Walter
se obiavao aliti da ona mora biti djelomino selkie1, s obzirom na to da
se inilo kako joj ledena voda uope ne smeta.
- Nekad nisi tako mislila. - Matty odmahne glavom, zurei u Ellie kao
da je neka strankinja. - Ne shvaam, obino si oboavala plivati na
Djevojakom zaronu.

1 Bie ili

duh u kotskim i irskim legendama koje se javlja u obliku tuljana, ali takoer
moe preuzeti ljudski oblik. (op. prev.)

- To je bilo prije... - Ellie zastane i glasno gutne. Grlo joj se odjednom


stisne. - Tada sam bila djevojica. Sad imam odgovornost.
Matty je utjela neko vrijeme dok se Ellie vratila tkaninama na
postelji od kojih e se saiti oprave za njezin novi ivot u Engleskoj, na
dvoru kralja Edwarda, kao ene njegovog biveg zeta, Ralpha de
Monthermera.
- To nije fer - ree tiho Matty. - Ne nedostaju oni samo tebi. I meni
nedostaju. Ali ni majka ni Walter ne bi eljeli da ti vjeno aluje za njima.
Gripa koja je prije dvije godine poharala dvorac Dunluce nije uzela
ivot samo njezina devetnaestogodinjeg brata nego i ivot njezine majke
Margaret, grofice od Ulstera. Tada dvadesetdvogodinju Ellie ta je gripa
liila jo neeg: nestala je ivahna mlada djevojka koja je udjela za
avanturom. Kao najstarija neudata ki, Ellie je preuzela veinu majinih
dunosti koje je obavljala kao grofica, ukljuujui i brigu za svoju mladu
brau i sestre.
Kakav bi im ona bila primjer kad bi polugola skakutala naokolo?
Oni su se sada tek prvi put vratili u dvorac Dunluce od smrti njezine
majke i brata - nasljednika titule grofa. Trebah su se sastati s njezinim
zarunikom u Carrickfergusu, glavnom uporitu grofa od Ulstera, no kralj
Edward im je naredio da umjesto toga dou ovamo. Iako se otac nije
povjeravao Ellie, ona je pretpostavljala da to ima nekakve veze s vjenom
potjerom za Robertom Bruceom.
Suze zamagle sestrine svjetlee oi i Elbe je instinktivno zagrli. Znam da i tebi nedostaju - uzdahne. - I ima pravo. Oni ne bi eljeli da
dovijeka alujemo za njima.
Matty se odmakne, a lice joj ukrasi irok smijeak. Svi tragovi suza
nestanu. - To znai da e doi?
Ellie je sumnjiavo pogleda ispod oka. Bezobraznica mala. Bila je
neumoljiva ba kao i njezin kum, kralj Edward.
- Barem reci da e razmisliti - doda Matty prije nego to se Ellie
uspjela pobuniti.
Ellie uope nije kanila razmisliti o tome, ali Matty nije bila jedina koja
je znala dobiti ono to eli. S pet vrhunskih manipulatora o kojima je
brinula, a oni nisu voljeli da im se kae ne, morala se prilagoditi ako je
eljela opstati. - Dobro, razmislit u o tome.
Matty je pogleda razrogaenih oiju. - Uistinu? - A zatim oduevljeno
pljesne dlanovima. - To e biti tako zabavno...
- Rekla sam da u razmisliti o tome - naglasi Ellie. - Ako mi pomogne
izabrati tkaninu za oprave.

Ona nije imala nimalo entuzijazma za tu zadau. Matty je pak, za


razliku od nje, imala dobro oko za boje. Ali radilo se jo o neemu, a ona je
to dobro znala. Neto s njom nije bilo u redu. Kako drukije objasniti
muninu koja ju je obuzela svaki put kad bi pomislila na svoj brak? Na
brak na kojem bi objektivno trebala biti zahvalna.
Unato neobeavajuem poetku, njezin je zarunik bio jedan od
Edwardovih najcjenjenijih velikaa, kao i njegov bivi zet. Ralph se
zaljubio u Edwardovu ker Joan od Acrea. Vjenali su se u tajnosti, a kad
je brak otkriven, Edward je bacio Ralpha - koji je tada bio tek obian vitez
- u tamnicu. Nije ga smaknuo samo zahvaljujui intervenciji biskupa od
Durhama.
S vremenom su se Ralph i njegov opaki tast pomirili, a dok je Joan bila
iva, ak su mu dodijeljene titule grofa od Gloucestera i Hereforda. A sada,
budui da je Bruce u bijegu, Edward je elio osigurati podrku njezina oca
pa je predloio savez sa svojim bivim zetom i tako pokazao svoju
zahvalnost.
Ralph je bio naoit i ljubazan. Onako visok i irokih ramena, izgledao
je vrlo impresivno i smatrali su ga velikim vitezom. On je bio ovjek
kojem su se ljudi lako divili.
A zato joj se onda okretao eludac, srce mahnito lupalo, a kou
oblijevao hladan znoj svaki put kad bi se nala u istoj prostoriji s njim?
I zato je, kako se pribliavao dan vjenanja, osjeala kako u njoj raste
neki udni nemir? Nemir zbog kojeg je poeljela uiniti neto ludo, poput
trati bosa po pijesku ili skinuti veo i ukosnice i osjetiti kako joj vjetar
mrsi kosu.
Ili uroniti u ledeno more.
Ali njezini iracionalni osjeaji nisu imali nikakve veze. Ona e se udati
za ovjeka kojeg joj je otac odabrao, ba kao to e to jednom uiniti i
Matty. One su bile Ulsterove keri, a to je znailo da njihov izbor nije imao
nikakvog utjecaja na to za koga e se udati.
Sljedeih je nekoliko minuta Matty bezobzirno odbijala i mnogo rjee
odobravala velike hrpe luksuzne vune, damasta i baruna. Kad je zavrila,
ostala je mala hrpica tamnosmeih, zelenih, crvenkastosmeih i
tamnozlatnih tkanina. U toj hrpi nije bilo nijedne ive ili pastelne boje.
Ellie uzdahne, eznutljivo pogledavajui hrpu ruiaste, plave, ute i
crvene. - Bit u najsumornija dama na dvoru - ree smrknuto.
Matty se namrti. Izgledat e prelijepo. Jesenske nijanse naglaavaju
zlatne tonove tvoje koe i zelene mrlje u oima.
Kut usana joj se podigne. Zelene mrlje? - Moje su oi smee.

Matty buntovniki napui usne. - Tvoje su oi predivne, blistave boje


ljenjaka.
Smee, pomisli Elbe, to je njoj bilo sasvim u redu. Ali bila je dovoljno
pametna da se ne svaa sa sestrom. Njezina braa i sestre uvijek su se
trudili da se ona osjea posebnom, a kad bi netko aludirao da Ellie ne
posjeduje obiteljsku nadnaravnu ljepotu, smatrali su to osobnom
uvredom. Nju bi vjerojatno smatrali prilino lijepom u nekoj obinoj
obitelji, ali njihova obitelj nije bila obina. Nikad se nije prestala uditi - a
oito su se udili i drugi - kako su dvoje tako nevjerojatno lijepih ljudi
poput njezine majke i oca mogli proizvesti dijete tako obina izgleda
poput nje.
Ali njezin neosobiti izgled brinuo je njezinu brau i sestre vie nego
nju samu. Ona je rano nauila da ljepota ne jami sreu. Za to je svakako
dokaz njezina majka.
On je bila sretna to je obina, ali njezina je obitelj ustrajala na tome
da je smatra osobitom.
Matty ju je gledala kao da joj moe proitati misli. - Voljela bih da ti
sama sebe moe vidjeti kroz moje oi. Ti si daleko ljepa od svih nas
zajedno. Tvoja ljepota zrai iznutra. - To je bio ope poznati eufemizam
kojim su tjeili neprivlane djevojke, pomisli Ellie. - Ti si ljubazna,
velikoduna, draesna...
- I dosadna - prekine je Ellie kojoj je od sestrinih komplimenata
postalo neugodno.
Matty se naceri. - I dosadna. Ali ne zadugo. Sjea se, obeala si da e
razmisliti o tome. Daj, reci da e doi. Bit e zabavno, vidjet e. Smijeak joj postane vragolast. - Moda e ondje biti i onaj tvoj predivni
zarunik.
Ellie problijedi. Iskreno se nadala da nee. Ona bi u njegovom drutvu
jedva progovorila dvije rijei i odmah bi je oblio hladan znoj.
Matty je zbunjeno pogleda. - Ellie, ne shvaam to je tebi. Ti se
ponaa kao da ne eli taj brak. Ralph je mlad i naoit. - Njezine zelene
oi postanu sanjive. - Ima crnu kosu i zelene oi... - glas joj utihne.
Ralph ima zelene oi? Ellie to uope nije primijetila. - Ti ba ima
sree - nastavi Matty. - Da sam na tvom mjestu, epala bih ga i ne bih ga
putala. Ja u sigurno zavriti udana za nekog starijeg od oca, nekog kome
smrdi iz usta, i ima debele ruetine, i pati od gihta. - Ona je upitno
pogleda. On ti je drag, zar ne?
- Naravno da jest - odgovori Ellie bez razmiljanja, iako joj je srce
panino zatreperilo. to joj kod njega nije trebao biti drago? - Sigurna sam
da e on biti divan mu.

- I otac ree Matty. Ona nagne glavu. - Zar te to brine? Koliko on ono
ima djece, desetoro?
- Osmero. - Pet djevojica, mladog grofa i jo dva djeaka. A svi imaju
manje od dvanaest godina. Nije to bilo nita na to ona nije navikla. Ellie
odmahne glavom. - Ne, ne brine me, ja volim djecu,
Matty se nagne i poljubi je u obraz. - I ona e biti sretna to te imaju
ba kao to smo i mi imali tu sreu. - Matty vragolasto podigne svoje lijepe
obrve. - Ali to ne znai da se prvo ne moe malo zabaviti.
Ellie zakoluta oima i otjera sestru iz svoje male sobe. - Idi sad. Prije
veere moram provjeriti to rade mala Joan i Edmond.
- Vidimo se veeras - ree Matty, lukavo je pogledavi.
Za njezinu se sestru nikako nije moglo rei da nije uporna. Po
njezinim je rijeima izgledalo kao da Ellie samo jede, moli se i vodi brigu o
mladoj djeci.
Ellie se ugrize za usnu, shvativi da to nije daleko od istine. Zar je
postala preozbiljna? Je li ona uistinu - proguta knedlu u grlu - dosadna?
to se dogodilo s vragolankom koja je plivala i trkarala prirodom?
Koja je tako voljela izazove? Koja je sanjala o pustolovinama? Koja je
nekad smatrala da bi najbolja stvar na svijetu bila kroiti nogom na svaki
otok odavde do Norveke?
inilo se da je to bilo tako davno. Moda je otad prolo previe
vremena. Snovi se mijenjaju. Ljudi se mijenjaju.
Sad je imala dvadeset etiri godine, bila je zaruena za vanog
engleskog viteza i praktiki je bila grofica najmonijeg kotskog plemia.
Ne moe se sada potucati naokolo poput neke seljanice. Koliko god
to zvualo zabavno.

2. Poglavlje
Dobro raspoloenje koje je obuzelo Erika nakon to je naveo Engleze na
one stijene nije dugo potrajalo. Kad su se on i njegovi ljudi pribliili
dvorcu, znao je da neto nije u redu. Odavno je prola pono, ali Dunluce
je bljetao od svjetla. A na plai malo sjevernije, dvije ogromne logorske
vatre koje su rigale plamenove poput lomaa koje spremaju ratnika na
put u Valhallu.
- to je ono? - upita Randolph, primijetivi istovremeno te vatre.
Erik odmahne glavom i zakilji u mrak. Bili su predaleko da bi jasno
vidio, ali mogao se zakleti da vidi ljude koji plivaju u moru. - ini se da su
to seljani - ree Domnall.
Odjednom se Erik razvedri, sjetivi se koji je datum. - To jesu seljani ree. - Zapravo, seljanke.
Randolph ga upitno pogleda.
- Djevianski zaron - objasni.
Randolph se namrti. - Poganski obiaj? Nisam znao da Irci jo slave
te poganske obiaje.
- Jo uvijek se slave na veini Otoja. To je nekakav prijelazni obred.
Ali veinom slui kao izgovor da bi se mlade ovdje malo zabavila. Nema
u tome nikakva zla.
Mladi ga je vitez i dalje promatrao s neodobravanjem. - To je
nedolino Foxy.
Erik se nasmije. - Tono. Zato ba i jest zabavno. A ako ti ne zna
cijeniti uinak hladne vode na podhaljinu neke djevojke, bojim se da ti ja
ne mogu pomoi.
Jedan kut Randolphovih usana se lagano podigne. - Moda ga ipak
znam donekle cijeniti.
Erik se nasmije i tresne ga po leima. - Sad je ve bolje. Moda za tebe
jo ima nade, sire Tommy.
Ponovno su spustili jedro da bi bili nevidljivi koliko je to mogue, a
Erik je drao brod dovoljno daleko od obale da ih ne vide dok budu veslali
kraj dvorca. Dvorac Dunluce bio je jedinstveno - i dramatino - smjeten
na vrbu goleme trokutaste stijene iznad trideset metara litica koje su se
strmo obruavale u more. Duboki ponor dijelio je dvorac od kopna sa
stranje strane i do njega se moglo doi samo preko uskog drvenog
mosta.

Ispod dvorca nalazila se velianstvena morska peina koju su lokalni


stanovnici zvali Sirenina pilja. pilja se protezala gotovo tristo stopa od
jednog do drugog kraja, pristupana na jugu s mora, a s kopna kroz
stjenovit izlaz na sjeveru. Sa stropom visokim dvadesetak metara bila je
to velika podzemna palaa. Lak pristup morem inio ju je savrenim
mjestom za sastanak s McQuillanovima - bivim kotima koji su doli u
Irsku kao plaenici i odluili ostati kao uvari Dunlucea u slubi grofa od
Ulstera. Ali ti estoki ratnici jo uvijek su iznajmljivali svoje ljude... za
dobru cijenu.
Erik zaobie birlinnom hridi koje su titile ulaz u peinu. - Momci,
budite oprezni - ree tiho. Djevianski zaron objanjavao je nesvakidanju
nonu aktivnost, ali zbog neega mu se nakostrijee dlake na vratu.
Dok je brod klizio kroz opasni ulaz, on je pogledavao dvorac smjeten
visoko iznad njih, usredotoivi se na stranji kraj dugake peine. Znao je
da ih ne mogu vidjeti odozgo, no iako ga nikada ne bi mogli optuiti za
prevelik oprez, jak predosjeaj opasnosti spasio mu je glavu vie nego
jednom.
Na trenutak ih sve zaslijepi tama. No zatim, lebdei u crnom bezdanu,
ugleda treperavo naranasto svjetlo na suprotnom kraju peine. Tri duga
vala. Stanka. Dva kratka. Zatim se to ponovi.
Bio je to dogovoreni signal, no opustio se tek kad se dovoljno
pribliio da prepozna grubi obris MacQuillanovog glavnog pobonika
Fergala. Erik se namrti, a on se rijetko mrtio. Fergal nije bio onaj kojeg
je oekivao i tu zamjenu nije smatrao dobrodolom.
Fergal McQuillan bio je opaki zlikovac koji bi za novac smaknuo i
vlastitu majku i pritom uivao. Erik se davno borio rame uz rame s njim i
iako je mogao cijeniti njegov entuzijazam i mahnitost na bojinici,
Fergalova e za krvlju bitka ne bi utaila. Meutim, nije bilo nuno da
mu se Fergal svia. On je moda smee od ovjeka, ali dobro je vitlao
maem, a njima sada trebaju svi ratnici kojih se uspiju domoi. Poglavar
Tor MacLeod - jednom je bio rekao Bruceu da e, ele li pobijediti, morati
igrati prljavo. Imao je pravo.
Dok Fergal i ostatak McQuillanovih budu drali svoju rije, nee biti
nikakvih problema.
Pribliivi brod peini, Erik iskoi s broda i probije se do stjenovite
obale kroz vodu duboku do koljena.
Pozdravio je Fergala vrsto ga uhvativi za podlakticu. Nakon to je
pozdravio jo nekolicinu njih koje je poznavao, morao je predstaviti svoje
ljude jer su Randolph i Domnall upravo doli za njim. inilo se da je
McQuillan nervozan zbog neega. Erik je pretpostavljao da mu se razlog
te nervoze nee svidjeti.

- Oekivao sam tvog poglavara - ree ravnoduno Erik natjeravi na


lice pristojan smijeak koji mu se nije vidio u oima.
Fergal odmahne glavom. On je bio elav, a glava mu je bila nekog
udnog, stoastog oblika koji je bio posebno uoljiv s obzirom na njegovo
spljoteno lice, debeli vrat i neurednu crvenu bradu. - Promjena plana ree ratnik. - Nije se uspio izvui. Ulster je stigao i dvorac vrvi Englezima.
Njegov izostanak mogao bi biti primijeen.
Erik samo malo zakilji. Njegov instinkt nije bio pogrean. Upravo su
dojedrili u osinje gnijezdo. Ako su ih namamili u zamku, Fergalova
izobliena glava uskoro nee biti dio njegova tijela. Dvije sekunde - to je
bilo dovoljno da posegne za drkom svoje sjekire i zamahne. Ne bi mu ba
bilo ao to je dobio izgovor da to uini.
Napola oekujui da e kroz ulaz poeti nadirati engleske trupe, Erik
pogleda preko Fergalova ramena prije nego to prostrijeli ratnika
hladnim pogledom. - Ja sam mislio da je tvoj poglavar rekao da e Ulster
biti u Carrickfergusu.
- To je i nama reeno, ali on se neoekivano pojavio ovdje po
Edwardovu nareenju. - Fergal spontano pljune izgovorivi kraljevo ime.
- De Monthermer - ili grof od Atholla, kako se sada naziva - takoer je
ovdje.
Vidi, vidi, vrlo zanimljivo. To je objanjavalo zato je engleski brod
patrolirao tako blizu dvorcu. De Monthermer je zapovijedao najveom i
najiskusnijom flotom galija Edwardove mornarice. Iako je taj Englez
jednom pomogao Bruceu, Erik nije mogao raunati da e se to ponoviti.
Koga je vraga de Monthermer radio ovdje? Prije nego to je uspio to
upitati, Fergal objasni: - Radi se o savezu s jednom od Ulsterovih keri.
Erik smrknuto kimne. U ratu su obavjetajci esto zakazali, ali ovakva
bi pogreka njega i njegove ljude lako mogla stajati ivota. Jedan krivi
potez i glave e im zavriti na kolcima i krasiti kotske dvorce. Iako bi
njegova bila vraki lijep dodatak, Erik je uz nju bio prilino vezan.
- Morate se izgubiti odavde - ree im Fergal osjetno paninim glasom.
- Engleski brodovi patroliraju itavim podrujem.
- Znamo - mirno ree Erik. - Naletjeli smo na njega - na neki nain nekoliko milja junije.
- Daj mi novac da rijeimo stvar.
Randolph, oito eljan to prije nestati odavde, posegne ispod oklopa
da izvadi torbu koju je bio vezao oko struka, no Erik ga zaustavi. Jo ne.
Zato se ne bismo malo opustili? Izgubit emo se odavde, ali prvo
moramo porazgovarati o nekim pojedinostima.
- Ali nema vremena, Englezi... - promuca Fergal.

- Da, Englezi su vraja napast - zavri Erik njegovu reenicu


zavjereniki mu namignuvi. - Znam. - Bilo to osinje gnijezdo ili ne, on
mora obaviti svoju misiju. A dok straari ne ponu nadirati kroz onaj
otvor, nee njega nitko pourivati. - Ne elimo da bude nikakvih
nesporazuma. Je li to tako, Fergale?
Fergal odmahne glavom.
Erik uzme torbu Randolphu iz ruke i odvagne je na dlanu. Fergal ju je
prodirao pogledom. - Pola sada, kao to smo se dogovorili, ostatak kad
dovede Bruceu tri stotine ljudi.
- Samo nam mora rei kamo i kada.
- Zna li za onu plau u blizini Fair Heada2? Fergal kimne, no djelovao
je zbunjeno. - Znam.
- Budi ondje sa svojim ljudima u noi trinaestoga.
Irac ga pogleda skeptino. - Bruce planira napasti iz Irske?
Erik odmahne glavom. - Ma ne. Ja u te osobno odvesti kralju. - Fair
Head na irskoj obali bio je najblia toka otoku Rathlinu gdje se Bruce
planirao susresti s plaenicima.
Fergal se smrkne, shvativi da mu Erik ne kani otkriti plan. No Erik
nije bio sklon vjerovati ni poglavaru klana McQuillan, a pogotovo ne
Fergalu.
- Nismo se tako dogovorili - ljutito ree Irac.
Erik mu prie korak blie. Iako je Fergal bio krupan i vrst kao vepar
- i jednako zao - Erik je bio vii od njega barem tridesetak centimetara. A
tko je bio bolji ratnik... obojica su znala da to nije upitno. Samo je aica
ljudi imala priliku poraziti Erika u borbi maem ili sjekirom, a Fergal nije
bio jedan od njih.
Unato prijetnji, Erik se nasmijei. - uj, Fergale - ree
samozadovoljno - ja se jako dobro sjeam razgovora s tvojim poglavarom
koji smo vodili prije nekoliko tjedana ba u ovoj peini i tono smo se tako
dogovorili. Pola sada, a pola na sastanku s Bruceom. Zato bi ti trebao vie
informacija?
Fergal skrene pogled, shvaajui to Erik kani rei. - Ja volim znati
kamo idem.
- Saznat e kad za to doe vrijeme. To su uvjeti. Sad sve ovisi o tebi ree Erik i bezbrino slegnuvi ramenima isprui torbu.
Irac je zgrabi i gurne ju u svoj cotun. - Dobro, plaa kraj Fair Heada
trinaestog. Bit emo tamo - ree s oduevljenjem psa stjeranog u kut. Samo se pobrini da vi budete ondje.
2

Svijetla Glava (op. prev.)

Glasni pljusak vode iza njih odree Erikov odgovor. On se instinktivno


okrene i izvue ratnu sjekiru. Ostali mukarci takoer izvuku svoje oruje.
- to je to bilo? - upita Fergal, podigavi baklju. Erik se zagleda u
mrak. - Ne znam.
Irac se okrene dvojici svojih ljudi i naredi im: - Istraite to je to bilo.

***
Ovo nije dobro, ovo uope nije dobro.
Ellie je znala da je u nevolji im je izronila iz vode i zaula mukarce
kako s bakljama u ruci izlaze iz peine. Isprva je kanila otplivati natrag na
plau, ali voda je bila hladnija nego to se sjeala - ili je ona uistinu
ostarjela - pa je odluila pjeice prijei put od peine do plae.
Tko bi mislio da se do ovog trenutka uistinu sjajno zabavljala. Matty
je bila tako sretna to ju vidi. Vrijedilo je to uiniti barem zato da vidi
iznenaenje na sestrinu licu. A kad je odbacila svoj plat i skoila u vodu,
Ellie je shvatila koliko joj je plivanje nedostajalo. ak i u ledenoj vodi,
osjeaj slobode bio je silno uzbudljiv.
Moda je trebala ignorirati mukarce i nastaviti pjeice do ulaza,
vratiti se na plau i zatraiti svoju krunu. Ali nekako je, ovako mokra u
podhaljini, bez plata kojim bi se ogrnula, eljela usred noi izbjei veliku
skupinu ratnika gruba izgleda.
Zato je brzo uronila u ledeno more kanei otplivati natrag bez obzira
na to koliko je voda bila ledena, no na putu joj se isprijei jedan brod.
Bio je dovoljan samo jedan pogled na ljude na birlinnu da joj srce
stane. Istina, bilo je mrano, ali uspjela je dovoljno razaznati. Dragi Boe,
Vikinzi napadaju!
Ogromni ratnici duge plave kose koja je virila iz elinih kaciga sa
titom za nos, krznenim ogrtaima, naoruani do zuba, i... je li spomenula
da su bili ogromni? Nije bilo anse da uspije neopaena otplivati kraj njih.
Bila je uistinu u zamci.
Umaknuvi uz bok peine u mrak, uspjela se izvui na malu otru hrid
prije nego to se nasmrt smrznula - iako hladni noni zrak nije bio mnogo
bolji od ledene vode. Cijelo joj je tijelo drhtalo. Zubi su joj cvokotali, a
mokra joj se kosa zamrzavala u pramenovima oko ramena. Ona povue
noge pod sebe koliko je god mogla na kosoj, neravnoj povrini i obgrli
koljena, sklupavi se u loptu kako bi se malo ugrijala.
No znala je da ne moe dugo ostati ovako. Molila se da oni mukarci
brzo zavre svoj posao. ula je njihove glasove, ali nije mogla razaznati

to govore. Ipak, nije trebala znati to govore da bi bila svjesna da ne


smije biti ovdje.
to bi bilo gore, smrznuti se nasmrt ili da je oni pronau? Nijedno od
toga u ovom trenutku nije zvualo obeavajue.
Nije se smjela dati nagovoriti na ovo. Niti je smjela otplivati rako
daleko od skupine - zar nije uvijek upozoravala mladu djecu ba na to? no eljela je pobijediti i oboavala je ovu peinu.
Zato, o zato je dopustila da je Mattyne rijei tako pogode? Biti
dosadan nije tako strano. Biti dosadan je sigurno. Toplo. Ba sada bi
mogla spavati, ispruena u svom lijepom, udobnom krevetu pokrivena
krznom umjesto uati i ne osjeati vrkove prstiju u ovoj mranoj peini
prepunoj zastraujuih Vikinga koji rade bogznato.
Bilo joj je previe hladno i previe ju je bilo strah da bi bila
znatieljna. Nije se ak usudila ni proviriti iza svog kamenog skrovita i
pogledati prema obali, strahujui da bi je mogli opaziti.
Kad bi barem pourili. Zubi su joj tako glasno cvokotali da se bojala
da e ju ubrzo uti, a nije znala koliko e se jo dugo moi odravati na toj
klizavoj hridi jer ne osjea svoje...
Ajoj.
Noge joj skliznu. Ona se zaljulja, pokuavajui uhvatiti ravnoteu, ali
bilo je prekasno. Sklizne u vodu uz jak pljusak. Od okantne hladnoe i
panike srce joj pone mahnito udarati. Odoljela je nekako prirodnom
porivu da izleti na povrinu i umjesto toga oprezno podigla glavu.
Moda nisu uli?
No jedan pogled na obalu bio je dovoljan da uvidi kako nije te sree.
Dva mukarca skoila su u vodu i poela plivati prema njoj. Ona uroni i
pone plivati pod vodom svom snagom.
Ali to nije bilo dovoljno.
Bila je promrzla i umorna od ranijeg plivanja, a i struja je bila na
njihovoj strani. Jedan je zgrabi za gleanj. Ona se batrganjem pokua
izvui iz njegova stiska, ali on ju povue k sebi lakoom ribara koji je
upravo upecao ribu na udicu. Sumnjala je da e ikad vie istim oima
gledati haringu na svome tanjuru.
Jedna je ruka obuhvati oko struka. Brutalni ratnik privue je nimalo
njeno k sebi, vukui je na povrinu.
Grubijan runo opsuje. - To je neka djevojka! - povie ostalima.
Svi na trenutak utihnu od iznenaenja, a zatim jedan grubi glas ree: Dovedi je.

- Vrag mu mater, kako je hladno - opsuje joj ratnik u uho. Po ljutnji u


njegovom glasu znala je da oito nju krivi za to to se morao smoiti.
- Pusti me! - povie ona. - Zna li ti tko sam ja? Moj otac... Ali njegovo
ime odrezao je pritisak tvrdog, uljevitog dlana preko njezinih usta. - Tiho
budi - upozori je. - Uzbudit e cijelu gardu, a ionako si nam ve priutila
velike probleme.
Ona se ukipi. Nije joj se svialo kako je ovo zvualo. Vojnik je izvue
na stjenovitu obalu i bez imalo pompe baci je pred noge jednog elavog
ovjeka koji joj je - hvala Bogu - izgledao poznato. Pone grozniavo
razmiljati otkud joj je poznat, ali njezin smrznuti mozak nije radio
dovoljno brzo. Je li on jedan od oevih ljudi? Jedan od vojnika iz dvorca.
On e joj zasigurno pomoi.
Vjerojatnije e nai razumijevanje u poznatom licu nego u amcu
punom Nordijaca, razmiljala je, nekontrolirano drhtei.
Spremala mu se sve objasniti, kad pogleda u oi elavog vojnika.
Rijei joj se smrznu na jeziku. Nije ga morala nita pitati da bi znala kako
joj on nee pomoi. Ovaj ovjek bio je lien svih emocija; imao je hladne,
bezizraajne, reptilijanske oi.
- to si sve ula? Zato nas uhodi? - zahtijevao je grubim glasom.
- N-nita. Nisam vas uhodila. - Zubi joj nisu prestajali cvokotati. Kunem se... p-plivala sam...
- Ona je sigurno iz skupine koja slavi na plai - zauje se dubok glas iz
pozadine. Kao i ostali, govorio je keltski, no bilo je neto smirujue u
njegovom toplom, promuklom glasu.
Ona ustro kimne, a kako joj se zubi izgleda nisu slagali s njom,
odvai se pogledati u smjeru tog glasa. Unato okolnostima, zastenje od
oka. Dragi Boe na nebesima!
Zatim trepne, ali on je bio stvaran. Taj je Viking po zapanjujuoj
ljepoti mogao stati rame uz rame s njezinom braom i sestrama. Tamna,
kratka plava kosa bila mu je tek do uiju, osim dugakog pramena koji mu
je padao preko ela. Za razliku od veine ostalih, brada nije skrivala
njegovo isto, savreno isklesano lice otrih crta. iroko, glatko elo,
naglaene jagodice, etvrtasta brada i ponosan nos koji je okantno - s
obzirom na njegovu profesiju - izgledao relativno ravan. Bilo je
premrano da bi vidjela boju njegovih oiju, ali je znala da su plave. arko
plave. Plave boje mora. Plave boje koja ti prodire duu.
Naglo skrene pogled prije nego to bi on mogao primijetiti da zuri u
njega. Boe dragi! Dosad je mislila da ovakvi mukarci postoje samo u
mitovima.

Dobro, on je moda bio predivan, no bez sumnje je bio i gusar, i to


visok i nevjerojatno miiav gusar. ovjek graen za osvajanje, razaranje i
bogznato ve Vikinzi rade, ostavljajui pusto nakon svojih uasnih
pohoda. On bi je mogao zdrobiti jednim stiskom svoje eline ake.
Reptilijanac ponovno progovori. - Ne moemo riskirati da nas izda
Ulsteru.
Srce joj stane na spomen imena njezina oca. to god oni radili, oito
nisu eljeli da njezin otac za to sazna. Bilo je jasno da otkrivanjem svog
identiteta nee rijeiti probleme. Zacijelo bi ih moglo samo pogorati.
to sad da radi? Omota ruke oko mokre podhaljine. Ovime je osvojila
nagradu za osobu koja se nala na pogrenom mjestu u pogreno vrijeme.
Morala je dati neko objanjenje, ali studen joj je umrtvila mozak.
Natjeravi zube da prestanu cvokotati, ree: - Molim vas, ovo je
pogreka. Plivala sam i sluajno nabasala na vas. - Ona se s mukom
podigne na noge i pokua djelovati smireno. Razumno. Povjerljivo. A ne
prestravljeno. Smisli neto. Ponaaj se kao da zna to radi. Govori
autoritativno. - Moji e se prijatelji pitati gdje sam. Ii e me traiti... - Ona
se okrene i odluno zakorai natrag, ali put joj priprijei zid Iraca grubog
izgleda. Drhtavo im se nasmijei, no prisili se da joj glas zvui odrjeito i
samouvjereno. - Pustite me da proem i vi slobodno zavrite svoj posao...
elavi ovjek ju je ignorirao i obratio se Nordijcu. - Morat emo je
ubiti.
S lica joj nestane sva krv koja joj se jo nije smrznula. Glasno zastenje,
a zatim prestane disati. Pokuavala se uvjeravati da on to ne misli
ozbiljno, no bio je dovoljan samo jedan pogled na okrutno vojnikovo lice, i
znala je da je smrtno ozbiljan.

***
Erik opsuje. Ovo nee izai na dobro. Njegova jasna misija upravo je
postala vrlo runa.
Nadao se da se djevojka nee onesvijestiti, no jadnica je izgledala
prestravljeno. No ne moe je kriviti za to. Ali to je ona radila u ovoj
peini? Zar je uistinu doplivala s plae? Bilo je teko povjerovati da bi
netko plivao u ovo doba godine, no ona je djelovala iskreno.
Ipak, to nije bilo vano. Tko god ona bila, i to god radila, upravo se
dovela u jako gadnu situaciju.
Naalost, Fergal je imao pravo. Ako je neto ula, to bi moglo ugroziti
njegovu misiju. Nita - i nitko - nije smio poremetiti osiguravanje tih

plaenika. Ne mogu je pustiti da odeta odavde kao da se nita nije


dogodilo.
Ali ubiti je? Svaka se kost u njegovom tijelu pobunila protiv zamisli da
bi naudio nekoj djevojci.
Erik je volio ene. Sve ene. Volio je njihov miris. Mekou njihove
koe. Njihovu dugu svilenu kosu kako se razlijeva preko njegovih prsa
kad bi se sklupale kraj njega - ili na njemu. Volio je zvonki zvuk njihova
smijeha, njihovu zaigranost, volio ih je sluati i razgovarati s njima.
Volio je sve u vezi s njima, a najvie je volio njihovu bujnu
enstvenost. Velike, pune dojke koje je mogao obuhvatiti dlanovima i
uroniti lice izmeu njih, oble bokove i zaobljene stranjice koje bi drao
pod sobom, meka bedra kojim bi ga obgrlile oko struka dok bi polako
klizio u njihov najenstveniji dio.
On uzdahne. Da, djevojke su bile predivna stvorenja. Ba svaka. Samo
si trebao dovoljno pozorno gledati.
No, morao je priznati, ak i uz dodatnu prednost koju joj je pruala
mokra tkanina, djevojka koja je stajala pred njim nije bila ba neto.
Prosjene visine, ali tako mrava, sama kost i koa. Kladio bi se da i mokra
do koe ne tei vie od etrdeset pet kilograma. Uope nije bila njegov tip.
Erik je vie volio ene s malo vie mesa. Bujne i oble da se moe za neto
uhvatiti, a ne mrave kao trska. On je ipak bio krupan ovjek i nije elio
strahovati da bi nekoga mogao zgnjeiti.
Samo je nakratko pogledao njezino lice, ali nita mu nije zapelo za
oko. Ova nikako nije bila Venera koja se die iz valova, to je bilo sigurno. S
tom njezinom tamnom kosom prilijepljenom uz glavu, podsjetila ga je na
maku koja se zamalo utopila - smeuranu, jadnu, smrznutu.
Ali bila je odvana, to joj je morao priznati. Divio joj se kako je
pokuala hrabro odetati odavde. Unato njezinoj mladosti, zraila je
autoritetom. Pretpostavio je da je, tko god ona bila, navikla na to da je
sluaju. Poput njegove stare dadilje koja mu je stalno neto nareivala.
Namrti se prisjetivi se Ade. Nju je bilo nemogue armirati ona mu je
bila jedini neuspjeh u inae besprijekornom nizu.
Od svih stvari koje su mogle krenuti po zlu, Eriku nikad ne bi na
pamet palo da bi neka djevojka mogla zalutati na njihov sastanak. Znao je
da mora neto uiniti, neto to mu se nee svidjeti.
Kakvo sranje! On provue prste kroz kosu koju je nedavno oiao.
Veina mukaraca bila je oiala kosu na kratko kako bi sprijeila irenje
uiju taborom. Njemu se to dopalo i nastavio se i dalje iati tako.
Djevojka konano uspije progovoriti nakon Fergalove mrane objave.
Nije se trudila preklinjali Irca - dokazavi da ima razuma - nego je

okrenula svoje mravo blijedo lice prema Eriku. - Molim vas, ne moete to
uiniti. Ja nisam nita uinila. Nita nisam ula. Kunem se da nikome neu
nita rei. Samo me pustite.
elio joj je vjerovati. No naalost, nije bilo vano vjeruje joj ili ne. Nije
smio riskirati. Nije samo njegova misija bila u pitanju. Posljednja stvar na
svijetu koju je Erik elio bila je uiniti neto to bi naljutilo Ulstera.
Bruceov odnos s njegovim tastom bio je kompleksan. Na povrini,
Ulsterova odanost Edwardu bila je neupitna. Meutim, Bruce je sumnjao
da je jedan od razloga kako su proteklih nekoliko mjeseci uspjeli izbjei
uhienje taj to je Ulster zamirio na svaki dokaz o njihovoj nazonosti.
Ali grof nee moi ignorirati novaenje ljudi njemu pred nosom pogotovo sa svim tim prokletim Englezima u blizini.
Randolph istupi. - Naravno da neemo...
- Ima on pravo. - Erik odree Randolpha prostrijelivi ga otrim,
upozoravajuim pogledom. Galantna mlada budala sve e unititi. Erik se
obrati Fergalu, ignorirajui djevojku. - Ne moemo riskirati da je pustimo.
Od osmijeha koji se rairio Fergalovim licem Eriku se sledi krv u
ilama. On se oito radovao nainu na koji e rijeiti njihov problem.
Erik uzdahne, podsjetivi se da mu je taj zlikovac trebao i natjeravi
se da ne pokae svoje gaenje tako to e mu otkinuti glavu. Ali bio je u
velikoj kunji da to uini.
Djevojka ispusti nekakav zvuk koji je bio napola jauk, napola uasnuti
jecaj i pone uzmicati od obojice. Ali Erik je uhvati za zapee prije nego
to je uspije epati jedan od Fergalovih ljudi. Ona se pokua istrgnuti, ali
on pojaa stisak, vraki se nadajui da joj nije slomio kosti. Drao je u
svome ivotu i leptire koji su bili mesnatiji od nje.
- Ja u se pobrinuti za to - ree. Prije nego to ga je Fergal mogao
prekinuti, Erik ga zavjereniki pogleda i doda: - Nakon to se moji ljudi i ja
malo zabavimo.
Fergal runo zakilji svojim sitnim crnim oima koje su izgledale
poput oiju neke vrane. - Ali moji su je ljudi pronali. - On promotri
djevojku od glave do pete. - Mada mi ne izgleda vrijednom truda.
Erik doda djevojku Domnallu i nadvije se nad Fergalom. - Moji ljudi
su ve dugo na moru - slae mu. - Njima je sada svaka dobra. Uostalom,
tako emo sprijeiti da se otkrije kako si ti umijean. Razmisli samo o
neredu. Mi emo je baciti u more i nitko nee nita znati. - Erik se okrene
Domnallu, primijetivi kako je djevojka problijedila. - Daj joj neki plat. On se natjera na smijeh. - Moramo se pobrinuti da ostane iva dovoljno
dugo da bude od neke koristi.

Fergal se poee po prosijedoj bradi. Izgledalo je da e se usprotiviti.


Eriku sad nikako nije bilo do svae s ljudima koje upravo unovauje da bi
se borili s njima. Pogotovo do svae oko neke blesave cure.
Odjednom se zauje tihi enski glas koji je dolazio izvan peine. Ellie!
Djevojka se pokua javiti, ali Domnall je uspije na vrijeme uutkati
dlanom.
- Netko je trai - ree Erik. - Bolje vam je da se izgubite prije nego to
vas vide.
Fergal nije djelovao sretno, ali znao je da nema izbora. Upravo je
isteklo vrijeme za svau.
Erik uskoi u vodu, prohoda do broda i popne se na njega. Trinaestoga - podsjeti Fergala. - Nemoj me razoarati. - Prijetnja je
izreena nonalantno, ali u njegovom se pogledu vidjelo jasno obeanje
odmazde.
Fergal se donekle otrijezni, izgubivi poneto ratobornosti. Dovoljno
je on dobro poznavao Erika da bi znao za to je sve taj sposoban. Izda li
ga, nee se imati kamo sakriti.
Irac kimne i nestane u mraku.
Erik i njegovi ljudi uine to isto, iuljavi se iz peine tiho kao to su i
doli, iako, na nesreu, s jo jednim putnikom. Ali ne zadugo. Erik e se
cure rijeiti prvom prilikom.

3. Poglavlje

Zauvi glas svoje sestre, suze, koje je dosad zadravala dok su zlikovci
otvoreno razgovarali o tome kako e je silovati i ubiti, razliju joj se po
obrazima.
- Matty! - pokua je zazvati, no u tom trenutku pojaa se stisak
njezina otmiara, a velika, mesnata ruka (za koju je bila sigurna da nije
nimalo ista) oamari je po ustima.
Ona se pokua oteti, no to je bilo beskorisno. Poput vrajeg vikinkog
kapetana koji ju je ranije zgrabio za zapee, ovaj ogromni grubijan nije ni
okom trepnuo. Bilo bi lake saviti elik ili probiti akom zid od granita.
- Psst... - apne joj ovjek na uho. - Neemo ti nauditi, djevojko, ali
mora biti tiha.
Imao je njean, umirujui glas, a kad ga je ugledala prije nego to ju je
zgrabio, inio joj se veselim, oinskim tipom ovjeka, no zar je uistinu
oekivao da e mu povjerovati nakon to je upravo ula njegovog
kapetana kako hladno govori o tome da e ju silovati a zatim se rijeiti
njezina tijela bacivi ga u more? Nema anse.
Ona ga snano ugrize za ruku i za to bude nagraena iznenaenim
stenjanjem. Ali nije joj pustio ruku, a njezin prkos zaradio joj je samo
vri stisak - onaj koji je sprijeio da joj zubi i dalje cvokou. Zahvaljujui
velikom platu i njegovim rukama kojima ju je vrsto obgrlio, Ellie se vie
nije osjeala kao da e umrijeti od hladnoe. No, slaba je to bila utjeha u
ovakvom trenutku.
Srce joj se stisne od strave i oaja. Ovo se ne moe dogaati. Kao u
nekoj stranoj nonoj mori, upravo su je oteli gusari - i to najstraniji
gusari od svih - Vikinzi.
Jecala je tiho. Bilo joj je hladno i neudobno i nikad se nije osjeala
tako bespomonom. Od spasa ju je dijelio samo povik, ali nije mogla
uiniti nita osim gledati kako brod klizi prema otvorenom moru, a
njezinu sestru, njezinu obitelj i njezin dom guta magla i mrak.
Kad e ih ponovno vidjeti? Hoe li ih uope ikada vie vidjeti?
Zaklela se da, ako se izvue iz ovoga iva, vie nikada nee umoiti ni
jedan prst u more. Udat e se za Ralpha sa smijekom na licu, zaboraviti
na svoje nebulozne strepnje zbog braka i ivjeti uzornim, savreno
dolinim ivotom kao njegova ena i majka njegove djece - sve osmero koliko god to bilo trezveno i dosadno.

Koliko e trebati njezinoj obitelji da otkrije kako je nestala i pone je


traiti? Unato debelom plastu, smrzne se kad joj na pamet padne uasna
pomisao. Oni moda nee ni znati da je trebaju traiti. Njezina bi obitelj
jednostavno mogla pomisliti da se utopila, ne shvaajui da su je oteli.
Osnaena nekom novom energijom koju je donijela ta strana
pomisao, ona se ponovno pone otimati ovjeku koji ju je drao, ovoga
puta uspjevi izvui ruku iz njegova stiska, dovoljno da ga snano udari
laktom u eludac.
On glasno, grleno zastenje i popusti stisak dovoljno dugo da ga ona
ugrize za ruku, izmigolji se i skoi na noge. Prila je ogradi, namjeravajui
skoiti u more i otplivati prema svjetlima dvorca koja su se jedva nazirala
u daljini.
No njezin bijeg bio je naglo zaustavljen jer joj neka sila prekine
zamah. Jedna duga, miiava ruka ovije joj se oko struka i snano je
povue prema vrlo irokim - i vrlo tvrdim - prsima. Noge su joj ostale
visjeti u zraku.
Ona zastenje od oka, i neeg drugog...
Svjesnosti. Na trenutak se sasvim ukipila, pokuavajui shvatiti
sveobuhvatni osjeaj nemoi koji ju je preplavio. Nije trebala pogledati da
bi znala tko je to bio. Takoer je znala da se nikad nee moi osloboditi
njegova elinog stiska. Miii su mu bili poput stijene. A inilo se da je
njima prekriven svaki centimetar njegova tijela. Poput reljefnog
zemljovida urezanog u njezinu kou, osjeala je tvrde grebene i obrise
njegova tijela pritisnutog o njezino. Nikad u ivotu nije bila tako blizu
nekom mukarcu, a ovakva intimnost bila je uznemirujua. I topla. inilo
se da njegovo tijelo zrai toplinom. Prestala se tresti.
On joj se zasmijulji u uho, a topli, hrapavi zvuk vibrirao joj je leima,
uzrokujui neke udne marce koji su joj prostrujali kraljenicom. Blagi
traak nekog ugodnog mirisa probijao se kroz slani miris mora.
- Pomislio sam da ti je dosta plivanja za jednu no - promrmljao je
zadirkujui je, prije nego to se okrenuo ovjeku koji ju je bio uvao: Domnalle, izgleda da ti ovaj sitni djevojurak zadaje glavobolju.
Gospode, kakav glas! Dubok i hrapav, zainjen primamljivim trakom
nestaluka, bio je to glas koji se ovijao oko vas i nije vas putao.
g Takav bi glas trebao priati prie oko logorske vatre, recitirati
stihove, ili, jo bolje, s obzirom na to lice, dovoditi ene u kunju. Bio je to
glas koji treba oaravati, zavoditi, natjerati ak i razumnu enu da izgubi
glavu.
Kladila bi se u sve to posjeduje - to se u ovom trenutku sastojalo od
mokre, ledene podhaljine i posuenog plata - da je uz sve to imao i
fatalni smijeak.

Nasreu, ona je bila imuna na takve budalatine. Znala je da e taj sjaj


njegove muevne ljepote potamnjeti - to je uvijek bilo tako. Svata ovjek
naui kad je cijelo vrijeme okruen nevjerojatno predivnim stvorenjima.
Kad ju je konano spustio i okrenuo licem prema sebi, nije se
razoarala. Njegov je smijeak bio ba onako neodoljiv kao to je
pretpostavljala. ak i njezino srce - koje je odavno otvrdjelo na takve
pokuaje - lagano zatreperi. Ali plava kosa, plave oi i izgled boanstva
nisu je zavarali. Koliko god njegov smijeak bio oputen, na svakom
centimetru njegova visokoga i nepristojno miiavoga tijela pisalo je da se
radi o nemilosrdnom barbaru.
Bez njegova zatitnikog zagrljaja, osjetila je kako hladan vjetar
prodire kroz plat te je zaogrnula njime glavu i ovila ga vre oko vrata.
- Ova siuna banshee ima piaste kosti - zastenje stariji ratnik,
protrljavi si trbuh - i otre zube.
Kapetanov smijeak se proiri, otkrivajui duboke jamice sa svake
strane usta, bljesak nevjerojatno bijelih, pravilnih zubi i sjaj u oima kad
joj je namignuo. Bilo je to oaravajue, a takoer, s obzirom na okolnosti,
potpuno apsurdno. Kakvo to udovite hladna srca mora biti da se ali i
tako se cereka kad kani uiniti ono to je on isplanirao?
On joj se teatralno nakloni. - Moje iskrene estitke. Jako se rijetko
dogaa da nekog od mojih ljudi savlada takav... - on je pogleda, oito se
trudei da ne prasne u smijeh - ljupki neprijatelj.
Ovo je bilo ludo. Zar je misli armirati do smrti? Kakvu to okrutnu
igru igra? Razvratni silovatelj? Plemeniti ubojica?
Ona to vie nije mogla podnijeti, Savlada je strah i suze joj krenu niz
obraze. - Nemojte to raditi - preklinjala ga je. - Kunem se da nisam nita
ula. - Ona ga pogleda vlanim oima dok joj je ledeni vjetar tipao obraze.
- Molim vas, nemojte mi nauditi.
Svi tragovi dobrodunosti nestanu s njegova lica. Naslutila je da nije
esto ozbiljan, ali sada je bio. On je znakovito pogleda u oi. Moraju biti
plave, pomisli apsurdno.
- Nema se zato bojati mene ili mojih ljudi, curo. Mi ti neemo
nauditi.
Glas mu je bio tako njean i iskren. No unato tome, suze su sve jae
curile niz njezine obraze, pekui je u grlu i ispunjavajui joj nos. Tako mu
je oajniki eljela povjerovati, uhvatiti se za taj traak nade, bez obzira
na to kako bio siuan. - Ali ula sam to ste rekli - jedva procijedi kroz
suze.
Usta mu se uozbilje i nakube. Poput ostatka njega, bila su predivno
oblikovana, iroka i meka s predivnim vragolastim sjajem.

To je bilo nuno. Moj partner nije bio tako milostivo raspoloen. Da


nisam rekao ono to sam rekao, on ti ne bi dopustio da ode.
Ellie se nije usudila povjerovati u to. Je b mogue da on govori istinu. To znai da ete me vratiti natrag? - ree, ne uspjevi sakriti nadu u glasu.
- Bojim se da to ne mogu. Barem ne sad odmah.
Nada koja ju je obuzela naglo splasne. - Ali zato ne? - Zatim shvati.
Ba kao i onaj drugi ovjek, nije elio riskirati ako je neto ula. - Kunem
se da nisam nita ula. Ja nemam pojma to vi smjerate. - Iako joj je
gusarenje i krijumarenje svakako palo na pamet. - Neu nita nikome
rei, samo me, molim vas, odvedite mojoj obitelji. - Ponovno je poela
drhtati. - Oni e se jako zabrinuti za mene.
Pogledala ga je, traei na njegovom licu, obasjanom tek mjeseinom,
znak da se smekao, no njegova je odluka bila vrsta i nepopustljiva, ba
kao i on sam.
Stajao je ukoeno pred njom, kao da mu je nelagodno zbog njezinih
molbi. - Vjeruj mi, curo, ja ne elim da si ti ovdje ba kao to ni ti to ne
eli. Ali zasad, bojim se da moramo uiniti najbolje to moemo u
ovakvoj situaciji. Dajem ti svoju rije, vratit u te tvojoj obitelji im to
bude sigurno.
On joj se opet osmjehne smijekom kojem je oito bila namjera
oarati je, ali ona ga je jedva primijetila. Njezina je frustracija dola do
toke kljuanja. Ovo nije fer. Ona uistinu nita ne zna. Zato joj ne vjeruje?
- A ja bih trebala povjerovati rijei koju mi je dao jedan nordijski gusar?
On iznenaeno podigne obrvu na ovu optubu, zatim se nasmijei kao
da je rekla neto duhovito. - Samo djelomino nordijskog.
Aha, on je Otoanin. Trebala je to shvatiti im ga je ula kako govori.
On je bio Gatt-Gaedhil: polu-Nordijac, polukotski Otoanin.
Ali
stopostotni gusar. Otoani su po gusarenju bili jednako zloglasni kao i
njihovi nordijski preci. Primijetila je da se nije usprotivio njezinoj
pretpostavci o svojoj profesiji.
- Kako je moja rije jedino to ima - doda - bojim se da joj mora
povjerovati.
Kipjela je od bijesa u tiini, znajui da on ima pravo.
- Kako se zove, curo? Ima li ti mua koji te eka?
Pitanje je iznenadi. Paljivo ga promotri, pitajui se zato on to eli
znati. eli li provjeriti moe li za nju dobiti otkupninu ili je - Boe sauvaj natjerati da se uda za njega?
- Ellie - ree oprezno. Sigurno je uo kako ju je Matty bila zazvala. Nisam udata. Kao to sam rekla, bila sam sa skupinom prijatelja na
Djevojakom zaronu.

On zatrepe, a ona se zapita pokuava li on nju prevariti.


- To znai da ivi u selu?
Krv najmonijeg plemia u Irskoj kolala je njezinim venama i ona je
skoro refleksno podigla bradu i s visoka mu odgovorila: - Naravno da ne. No znala je da mora biti oprezna. Nije eljela otkriti tko je, ali takoer je
znala da joj njezin status prua odreenu zatitu od nasilnika.
Odjednom joj sine to treba odgovoriti. - Ja sam dadilja grofove djece.
- To je bio ugledan poloaj, i vie-manje bila je to istina, pomisli ironino.
Svaki mukarac je volio svoju dadilju, zar ne?
Neka udna grimasa pojavi mu se na licu, a zatim kimne, prihvativi
njezino objanjenje okantnom lakoom. No omotana u plat i odjevena u
jednostavnu podhaljinu, liena svojih skupih haljina i profinjenog nakita,
nije izgledala nimalo vie plemiki od nekog... gusara.
Znala je da bi joj ta pomisao trebala biti smijena, no uistinu, neto u
vezi s njim, shvatila je, bilo je plemenito. Neto u ponosnom dranju
njegovih ramena, autoritetu koji je irio oko sebe i arogantnom sjaju u
oima.
Ona odmah otrese ovu smijenu pomisao. Kako je mogla to pomisliti
o zlikovcu koji ju je upravo oteo. Oito je bila premorena.
On otkopa bro na vratu i skine teki krzneni kaput s ramena. - Evo ree. - Sigurno se smrzava.
To je bila istina, no njegova ju je paljivost iznenadila. Oito ju je oteo
armantni, a takoer i galantni gusar.
Ellie je bila ponosna, ali nije bila glupa. Prihvati krzneni kaput kratko
kimnuvi i uuka se u njega. Osjeala se kao da je na nebu. Iako je jo bila
mokra, krzno je bilo iznenaujue toplo. Ali nije eljela uzdahnuli da mu
ne priuti zadovoljstvo.
- Mogu li ti vjerovati da e biti tiho ili da kaem Domnallu da te
zavee? - Zloesti sjaj u njegovim oima navede ju na pomisao da se
nadao drugoj mogunosti.
Ellie sakrije bijes i suoi se s njegovim vragolastim smijekom istim
pogledom punim dosade kakvim bi pogledala svoju brau kad su je ljutila.
Pogleda ga s visoka i uzvrati mu njegovim rijeima: - Mogu li ja vjerovati
vama?
Jedan kut usana podigne mu se u nadmeni smijeak. - Vidjet emo. Zatim joj se teatralno nakloni i ree: - Milostiva - prije nego to se vrati na
svoj poloaj na krmi broda. ak se i zaljuljao dok je hodao.
Ellie se odvue na neugodnu krinju kraj starog ratnika kojeg je on
nazvao Domnall. Vie nije bila u opasnosti da se pretvori u ledenu sigu i
po prvi put nakon toliko vremena bilo joj je toplo. Zapiljila se u gustu crnu

maglu, gledajui kako se brod sa svakim zaveslajem sve vie udaljava od


njezina doma.
Neto je od one strave koja ju je bila obuzela nestalo, ali oaj nije.
Moe li mu vjerovati? Zar joj uistinu ne kani nauditi? Hoe li je vratiti
njezinoj obitelji? inilo se da je iskren, a ona mu je oajniki eljela
vjerovati.
Svako malo pogledavala je kroz trepavice prema njemu. inilo se da
se svaa s crnokosim mladim ratnikom. Bio je to mladi za kojeg je u
peini bila pomislila da joj namjerava priskoiti u pomo. Neto je mladog
ratnika razlikovalo od ostalih. Nije to bila samo njegova crna kosa i
tamniji ten. Samo je on nosio iani oklop umjesto laganog cotuna,
uniforme koju su koti voljeli odijevati.
Mladi je ratnik esto pogledavao prema njoj pa joj je bilo jasno da se
svaaju zbog nje - a to ne moe biti dobro. Tko bi znao kakav opaki plan
za nju smilja gusarski kapetan?
Ona uspravi kraljenicu, osnaena novom odlunou. Naoito lice i
vragolasti arm nee ju zavarati. Njezin otmiar je gusar i oito je ukljuen
u neto neprilino. Naravno da mu ne moe vjerovati.
Pogled joj se vrati na mrani obzor pred njom. Promatrala je i ekala
neki znak. im se ukae mogunost za bijeg, ona e biti spremna.

***
Razgovor s djevojkom uznemirio je Erika vie nego to je to elio
priznati. Nije se radilo o tome to ga je smatrala gusarom nazivali su
njega i gorim imenima, a bez sumnje, u toj karakterizaciji bilo je i neto
istine. Zapravo, moda je i bilo dobro to ga smatra gusarom jer ga tako
nee povezati s Bruceom.
Nije bila rije ni o njezinom poetnom strahu od njega, koji je u ovim
okolnostima bio i razumljiv i oekivan.
Ne, uznemirila ga je njezina reakcija na njega - ili bi bilo tonije rei,
izostanak njezine reakcije prema njemu. Bila je neshvatljivo imuna na
njegov pokuaj da je opusti. Uinio je ono to je uvijek inio, jo otkad je
odskakivao na majinom koljenu, kad su njegovi osmijesi izmamili
oduevljeno gugutanje njegove majke i pet starijih sestara koje su ga
oboavale.
Erik je znao da tri stvari radi vrhunski: sjajno jedri, odlino se tue i
zna kako ugoditi djevojkama. To je bilo neto na to je mogao raunati,

kao na ribe u moru i ptice na nebu. Koliko god je silno volio ene, one su
istim arom voljele njega. To je jednostavno bilo tako.
I zato joj je uputio smijeak koji je trebao rastopiti svaki otpor, njeno
razgovarao s njom i strpljivo odgovarao na njezina pitanja. A ona je ipak
jedva primijetila njegov trud, koji je trebao biti - i obino je bio - izveden
bez imalo truda.
Erik se namrti. On se obino nije tako trudio armirati neku
djevojku, a injenica da je doivio tako jadan neuspjeh bila je
uznemirujua.
Moda se radilo o nekoj njegovoj udnoj mani koja je do izraaja
dolazila samo u drutvu dadilja. Uope ga nije iznenadilo uti da je to
njezino zanimanje jer je bilo u skladu s njezinim odrjeitim injeninim
samopouzdanjem koje je ranije primijetio. Kad ga je onako pogledala s
visoka i nadmeno mu se osmjehnula, podsjetila ga je odmah na Adu opaku, staru harpiju.
ivciralo ga je neto u vezi s tom djevojkom i rado bi je se rijeio. To
je elio Randolphu jasno dati do znanja. - Vratit u je im bude sigurno ponovi tiho Erik. Sad su ve odmakli od Dunlucea, ali to nije znailo da su
izvan opasnosti. De Monthermerovi ljudi mogli bi biti posvuda. - A to nije
sada - doda, naglasivi ono to bi trebalo samo po sebi biti jasno.
Randolph tvrdoglavo podigne bradu. - To nije u redu. Nisam seja
pridruio svome ujaku da bih otimao nevine djevojke. Tako izgledamo
kao gusar i barbari, ba kao to nas Englezi nazivaju.
Erik ga prostrijeli pogledom. - Ti bi nju radije prepustio McQuillanu i
njegovim ljudima?
Mladi vitez se uzvrpolji. - Naravno da ne bih. Ja bih inzistirao...
Erik se nasmije njegovoj naivnosti. - Mogao bi inzistirati koliko te
volja, ali toj djevojci bi prerezali grlo im bismo isplovili. Morao sam je
izbaviti odande na jedini mogui nain.
Randolph se zajapuri. - Ako je ne moemo vratiti u Dunluce, zato je
ne bismo ostavili negdje na obali? Da sama nae put doma.
- Vjeruj mi, da mogu, ja bih to uinio. Ni mene ne zanima vui je
naokolo sa sobom, ba kao ni tebe. No nisam voljan ugroziti nau misiju ili
ansu tvog ujaka da vrati ono to mu je ukradeno, samo zbog jedne
djevojke. Ti jesi?
- Rekla je da nije nita ula...
- Znam ja dobro to je rekla, ali to ako lae? - Erik razmisli malo o
svom pitanju, a zatim odmahne glavom. - Ne elim riskirati.
- to onda planira uiniti s njom?

Neka ga vrag odnese ako zna. Trebao bi se susresti s Bruceom i


ostalima u Finlagganu, roakovom dvorcu na otoku Islay, izvijestiti
prisutne o svom sastanku s McQuillanom i poeti pripreme za napad. Ali
ako djevojka uistinu nita ne zna o njihovom planu, sve e joj biti jasno
im vidi Brucea. S druge strane, odvede li je kralju, Erik bi je se mogao
rijeiti mnogo ranije, a to je sada zvualo kao vrlo privlana mogunost.
On promotri more pred sobom. Vidio je samo maglu i mrak. Bilo je
tiho. Skoro pretiho. Engleski su brodovi bili negdje u blizini. - Sada nas
planiram provui neopaeno kraj engleskih patrola, a kasnije u
razmiljati o djevojci.
- Meni se to ne svia - tvrdoglavo ree Randolph.
Erik pogleda svoju neeljenu putnicu ije se vitko tijelo sasvim
izgubilo u krznenom kaputu koji joj je dao. Nakon pomnijeg prouavanja,
izgled joj se nije mnogo popravio. Nije bila neugledna, ali ni prelijepa neto izmeu. Nikako nije bila tip ene na koje bi reagirao. Ali injenica da
jest, vjerojatno je bila prirodna s obzirom na to da je pritisnula svoje
napola golo tijelo o njegovo. Za tako mravu djevojku, bila je iznenaujue
meka.
Pogledavi je, osjetio je marce kako mu struje niz kraljenicu i
primijetio da su mu se dlake na koi nakostrijeile. Namrti se, shvativi
da se isto to dogodilo kad ju je drao uza se.
Moda je to bila reakcija koja ga je najvie zabrinula. Nije mu se to
svidjelo.
Prvi put u ivotu sloio se s Bruceovim mladim neakom. - Ni meni,
mome, ni meni se to ne svia.

***
Ubrzo mu se jo manje sviala.
Upravo je naredio da skrenu na istok prema Islayju, odluivi da e
djevojci staviti povez oko oiju i ostaviti je na birlinnu dok ne izvijesti
Brucea o svemu, kad ugleda jedro iza njih.
Ali to ga nije zabrinulo. Kako su im jedra bila sputena, njegov brod
bio je skoro nevidljiv u okrilju mraka i magle. Ugleda li ih ipak taj drugi
brod, Erik e lako podignuti jedra i pobjei mu.
Ne, to jedno jedro iza njega nije ga uope zabrinjavalo. Ali tri bijele
toke koje su izniknule iz mraka ispred njih, kreui se paralelno s
obalom i brzo im se pribliavajui - njih nije mogao ignorirati.

Erik zastenje. Ova naporna no postat e jo napornija. Zar ti prokleti


Englezi ba nikad ne spavaju. Vraje osinje gnijezdo, pomisli opet. Unato
obeavajuem poetku, ovaj lagani izlet u Dunluce pretvarao se u pravo
sranje.
S tri broda ispred njih i jednim iza, s Irskom obalom s desne strane,
ako ih eli izbjei nije imao drugog izbora nego skrenuti prema sjeveru,
tono u vjetar.
Pogleda ona jedra ispred koja su se jedva nazirala. Jo ima vremena.
Dok god budu tihi, provui e se...
Tihi. O, dovraga. Pogled mu skrene na djevojku jednu sekundu
prekasno. Zauje psovku okiranog Domnalla nakon koje uslijedi tihi
pljusak.
Erik uope nije razmiljao, ve je spontano skoio za njom - odjeven i
naoruan. Nije se borio protiv sile koja ga je vukla dolje kad mu je voda
ula u oklop ve je priekao nekoliko sekundi da se uravnotei. Jedva je
primijetio okantno hladnu vodu koja ga je probadala poput ledenih
iljaka, probijajui se do kostiju. Samo je razmiljao o tome kako doi do
nje prije nego to ona zaurla i obavijesti Engleze o njihovoj nazonosti.
Poeo je roniti prema mjestu gdje je skoila. Kako je nije odmah
pronaao, izronio je na povrinu. Valovi su se podizali i sputali, ali on je
nije uspio uoiti. Kamo je, dovraga, nestala?
Djevojka je bila tako naporna da je ve poalio to je bio galantan i
sauvao joj glavu na tom njezinom mravom vratu. On bi joj lako mogao
sam zavrnuti njime kad je uhvati.
Pogledao je svoje ljude koji su se navirivali preko broda u mrak,
takoer je pokuavajui pronai. - Vidite li neto? - apne im.
Oni odmahnu glavama.
Erik opsuje i zaroni. Glupaa e se utopiti. Zato ga nije posluala?
Zato to se boji. Mene.
Ta spoznaja mu nije bila ugodna. Nije bio navikao da neka djevojka
bjei od njega.
Posegnuo je rukom u vodenu tamu, nadajui se da e pronai nogu,
ruku ili gusti pramen kose. Nita. Izronio je, znajui da ona nije mogla
tako dugo zadrati dab.
I nije.
Iznenaujue glasan vrisak propara noni zrak. - Upomo! - povikala
je na engleskom, zaurlavi iz svog glasa. - Ovamo, molim vas, pomozite
mi! Oteli su me gusari!

Uope nije bila glupa. Podcijenio ju je. Umjesto da je zaronila naprijed


kao to bi uinila veina ljudi, ona je zaronila pod brod i izronila s druge
strane gdje ju nitko nije traio. Bila je oito i odlina plivaica jer je
otplivala barem trideset metara prije nego to je povikala upomo. Divio
bi joj se na lukavosti da mu to nije donijelo hrpu problema.
Jesu li je ve uli? Trzne ga jo jedan vrisak koji je bio tako glasan da
mu je probio ui. K vragu, sad ju je ve vjerojatno ulo pola Irske. No,
engleske galije jo nisu prilagodile kurs.
On zaroni i pone plivati prema njoj najbre to je mogao. Ako je
dosad jo nisu uli, uskoro e je uti. Dosta joj je bilo uzbuenja za ovu
no. On e joj ga sada uskratiti.
Naalost, to nije bilo ba tako lako. Mokri cotun i teko oruje vukla je
snana struja i trebalo mu je due od oekivanog da stigne do nje. A kad ju
je dostigao, bilo je prekasno.
Kad je izronio, uo je glasove s brodova koji su im prilazili s istoka.
Sva su tri boda skrenula prema njima i opako im se pribliavala.
Uoeni su.
Zabava je gotova. Morao je zgrabiti djevojku i vratiti se to bre na
brod. Naporna dadilja jo je bila nekoliko centimetara izvan njegova
dosega, plivajui brzo i pokuavajui vikati u isto vrijeme. No poela je
posustajati. Nije to bilo nikakvo iznenaenje. Hladnoa joj je oduzimala
snagu, a on je bio jako dobro uvjeban.
Upravo ju se spremao zgrabiti kad zauje Domnalla kako vie: Kapetane, pogledajte iza!
On se okrene i uoi glavu koja je izvirivala iz vode, a zatim naizmjence
nestajala pod vodom uz mahnito udaranje nogama otprilike est metara
iza njega.
Tako mu bojih rana, zar noanjim pustolovinama nema kraja.
Randolph, ta vraja budala, oito je odluio izigravati viteza i pokuao
spasiti djevojku, ali zanemario je uinak struje na njegov teki iani
oklop. Jedan val ga prekrije i on ne izroni.
Domnall je okrenuo brod i usmjerio ga prema Randolphu, ali Erik mu
je bio blie. On na brzinu provjeri kako je djevojka. Prestala je plivati i
urlati, oito pokuavajui sauvati snagu. Pogledi im se sretnu u tami. Bilo
mu se zaudno ubrza. Zakleo bi se da je u njezinim oima proitao nijemu
molbu koju su njezina tvrdoglava usta odbijala izgovoriti.
Svaki instinkt nagovarao ga je da poslua tu njezinu molbu, no
natjerao se razmiljati racionalno. Ona je imala vremena koje kraljev
neak nije imao.

Plivao je bre nego ikad u ivotu, ronei duboko dok nije imao dojam
da e mu se plua rasprsnuti, a ui eksplodirati od pritiska.
Vuen ianim oklopom, Randolph je tonuo kao kamen. Erik ga je
jedva sustizao ronjenjem. A kad ga je konano dostigao, trebao mu je
svaki atom snage da ga izvue na povrinu. inilo se da balavi vitez tei
poput tri ratnika s Visoja.
Nasreu, kad su izronili iz vodene grobnice, Domnall je ve dovezao
brod do njih i uspio je izvui Randolphovo mlitavo tijelo iz vode. Njegovi
e ljudi ispumpati vodu iz njega - a moda mu istovremeno upumpati
malo razuma.
Erikov pogled istog trenutka pretrai pogledom tamno, uzburkano
more. Nije ugledao djevojku. Krajikom oka spazi kako se engleska jedra
opasno pribliavaju. - Gdje je ona? - uspije prozboriti izmeu dva duboka
udaha.
Damnall odmahne glavom. - Izgubio sam je.
Erik to nije elio vjerovati. Kiptio je od bijesa i frustracije dok je
mahnito zurio u mrak. Ne samo da je navukla Engleze na njih, ve je
prokleta cura pobjegla i uspjela se pritom utopiti.

4. Poglavlje
Ellieno uivanje u pobjedi bilo je kratkoga daha. Val zadovoljstva koji ju je
preplavio zato to je pobjegla svojim otmiarima i uzbunila engleske
patrolne brodove brzo je izblijedio u ledenom zagrljaju uzburkanoga
mora.
Ironija je bila u tome to je nisu porazili hladnoa, iscrpljenost ili jake
struje, nego neto znatno zlosutnije. Mali gr pojavio se na jednoj strani, a
zatim se proirio ostatkom tijela odrezavi joj kontrolu nad miiima
jednim rezom, otrim poput noa. U jednom je trenutku plivala i
napredovala, a u sljedeem se nije mogla ni pomaknuti.
Na trenutak je pomislila da e sve izai na dobro. Gusarski je kapetan
krenuo po nju, plivajui brzinom koju ona dotad nije smatrala moguom.
Kad su im se pogledi sreli, vidjela je neto u njegovim oima. Bio on gusar
ili ne, bila je sigurna da ju nee ostaviti da umre.
Ali tada je uoila onog drugog ovjeka koji je skoio za njom i
zaostajao iza njega. Kad je kapetan ponovno pogledao u njezinom smjeru,
ona je shvatila to on kani uiniti. Morao je izabrati izmeu nje i svog
ovjeka.
Njegov ovjek je pobijedio.
to ne znai da ga je krivila zato to je tako izabrao. Ona je sama sebi
bila kriva.
Odravaj se na povrini. On e doi po tebe. No vrijeme joj je isteklo.
Nekoliko trenutaka nakon to je on nestao pod povrinom, njoj se
zgrio eludac i udovi kao daju je pogodila munja. Ne mogavi se
oduprijeti, vodaju povue u dubinu.
ekala je da se pred njom na zraci sunca pojavi staza koja vodi u
nebo. Da je zapljusnu lijepe uspomene. Da je svlada osjeaj mira. Ali dok
su joj se plua punila vodom i strahovito je pekla, uhvati je uasna panika.
Razrogaivi oi u vodeno crnilo, nije mogla misliti ni na to drugo nego
na to kako je ovo uasna smrt.
Pogotovo kad je tek poela ivjeti.

***
Erik je zalijepio oi za uzburkane valove, odbijajui se predati tako
lako. Ona bi mogla biti ispod ovog velikog vala.

Domnall mu prui ruku kako bi ga povukao na birlinn, ali Erik je


odbije. - Daj mi samo minutu. - Krajikom je oka uoio kako je neto
blijedo - ruka moda? - bljesnulo u tami. - Tamo! - ree. - Jeste li vidjeli
ono?
- Kapetane, nema vremena - ree Domnall pokazavi prstom na
brodove. - Moramo se odmah izgubiti. Skoro su nas stigli.
Erik je znao da Domnall ima pravo, ali nije ju mogao ostaviti - ak i
ako je to znailo da e ih Englezi napasti. Nije mogao zaboraviti njezine
moleive oi kad su im se pogledi sreli. Znao je da e ga, ako je ne
pronae, taj nijemi vapaj proganjati dok ivi.
- Podignite jedro - ree Domnallu. - I budite spremni. - Ova zanimljiva
no upravo e postati jo zanimljivija.
Zaplivao je u smjeru onog pokreta, osnaen novim naletom energije u
iscrpljenim udovima. Zaronio je i, kao da peca, pretraivao vodu dok mu
upornost nije nagraena. Prsti su mu se zapetljali o dugaki pramen kose.
Trenutak kasnije, rukom ju je obuhvatio oko struka i izronio na povrinu.
Bila je okrenuta licem od njega, ali uo je sladak zvuk pljuvanja vode i
hvatanja za zrak. Pronaao ju je na vrijeme. Drei je tako blizu, bio je
izuzetno svjestan kako joj srce mahnito lupa i delikatne teine njezinih
malih dojki na svojoj ruci dok su joj prsa mukotrpno i pohlepno uzimala
zrak.
- Polako - umirivao ju je, oeavi joj ustima uho. - Sad si sigurna, te
bheag. - Malena. Nesvjesno je izrekao tu njenost.
Ona se smjestila u njegovim rukama poput djeteca, i on ju je
nevoljko predao svojim ljudima.
Dok se Domnall saginjao da povue djevojku na brod, Erik promotri
dolazee galije. Englezi su ih skoro dostigli. Imah su minutu - moda tek
nekoliko sekundi - dok ne budu u dometu njihovih strijela. Nekoliko
minuta nakon toga, brodovi e ih opkoliti.
Jedrenje u vjetar prema sjeveru vie nije dolazilo u obzir. Galije su
imale monu veslaku silu, a Erik nije imao prostora da im pokua umai
jedrei cik-cak u vjetar. Niti se imao vremena okrenuti u smjer odakle su
doli i tako im pokuati pobjei. Juno od njih prostirala se irska
stjenovita obala.
Predviajui ono to su smatrah njegovim jedinim moguim potezom,
Englezi su se ve razmaknuli jedan od drugoga na domet strijele. Pokusa
li se provui izmeu njih, oni e mu zasuti birlinn strijelama s dvije strane.
Galija s njegove desne strane malo se nagnula prema obali, spremna mu
odsjei put ako je pokusa zaobii.

Erik je imao sve manje izbora. Engleske su se galije rasporeivale oko


njega. Srednji brod je ostao donekle u pozadini dok su ga ostala dva
okruila poput ome. Ali on nije imao namjeru ostati na vjeanju.
Zgrabi ruku jednog od svojih ljudi i prebaci se preko drvene ograde.
im su mu stopala dotakla palubu poeo je izvikivati naredbe i preuzeo
kontrolu nad konopima. Netko ga je zaogrnuo krznom, ali studen mu je
sada bila zadnja briga.
Osjetio je energiju koja je prostrujala brodom kad su njegovi ljudi
shvatili to on kani uiniti. Bilo je to odvano i ludo - ak i za njega.
Nita se ne moe mjeriti s izravnim iznenadnim napadom, pomisli
nasmijeivi se. Najbre e se izvui tako to e se uputiti ravno usred
zamke koju su mu postavili. On se samo treba provui prije nego to dva
vanjska broda prilagode smjer i odreu ga.
Bit e to jako riskantno, ali rizik je bio ono za to je vrijedilo ivjeti.
Osjeti jak udar vjetra u lea i nasmijei se, znajui da su bogovi na
njegovoj strani.
Kakva no! A jo nije bilo gotovo. Krv mu je prokolala ilama u
iekivanju onoga to e doi. Sva su mu ula bila usredotoena na zadau
koja predstoji. Rukama je dobro uhvatio bodljikave konope od konoplje i
malo opustio jedro. Konopi se naglo zategnu kad vjetar napuni jedro i on
se upre stopalima dok je birlinn poput strijele poletio prema srednjem
brodu. Gaajui srednji brod, vie nije bio u dometu strijela ostala dva
broda. Ali jo uvijek e se morati obraniti od strijela ispaljenih sa srednjeg
broda.
Randolph podigne glavu dovoljno dugo da se ogleda i vidi to se
dogaa. Tresao se od zime i glas mu je bio slabaan i promukao od skoka
u ledeno more, koji je zamalo zavrio njegovim utapanjem. - to on to
radi?
Erika preplavi olakanje kad zauje da se djevojka dovoljno oporavila
da odgovori mladom vitezu. - Ako ne grijeim, mislim da kani napasti tri
engleske galije.
Randolph odmahne glavom. - O, siguran sam da ne grijeite. To ba
zvui kao neto to bi on uinio.
Mokri vitez spusti glavu na koljena kao da ga vie nije briga ni za to.
Moda se iz ove situacije rodi i neto dobro, ako je to znailo da vie nee
cijelu no morati sluati njegovo jadikovanje.
Erik osjeti da ga djevojka gleda.
- Zar nas kanite sve ubiti?
On skrene pogled s engleske galije tek toliko da je zabljesne
samouvjerenim osmijehom. - Ne, ako oni prvi trepnu.

Ellie razrogai oi kad shvati to je elio rei. Ne... ne misli on valjda


ozbiljno...
O, da, misli. Bio je dovoljan jedan pogled na taj vragolasti smijeak da
proita kako je to upravo ono to namjerava uiniti. Umjesto da se preda to bi uinila svaka razumna osoba kad bi je opkolili - gusarski kapetan
namjeravao je krenuti u izravni napad, uputivi se ravno prema engleskoj
galiji i natjerati njih da se okrenu kako bi izbjegli njega. Bilo je to
karakteristino muko razmetanje hrabrou poput onog na vitekim
turnirima kad se eka tko e prvi izgubiti ivce.
- Ne... ne mi-mislite valjda ozbiljno - promuca.
On se samo naceri, dajui joj time do znanja da je savreno ozbiljan.
- Ali to ako se oni ne okrenu na vrijeme? - zahtijevala je. - Svi emo
zavriti u moru.
On slegne ramenima. - Neemo proi nimalo gore od onog to nam
kane uiniti. Uostalom - namigne joj - moji ljudi znaju plivati.
A to vjerojatno nije bilo istina kad su u pitanju Englezi. Jedna od
ironija moreplovstva bila je ta to veina mornara nije znala plivati. On e
to uiniti.
To je bilo naglo. Bilo je to nepromiljeno. Agresivno i odvano. A ona
je pretpostavljala da je on esto ba takav. Ellie je zurila u njega s
mjeavinom nevjerice i nehotinog divljenja. Tko je ovaj ovjek? On je ili
lud ili glup - ili moda oboje. Samo ga treba pogledati, smjeka se kao da
se zabavlja kao nikad u ivotu, kao da se ne nalazi na rubu smrti ili
zarobljavanja. Rairivi noge i uprevi se, savijenih ruku, i svih miia na
tijelu napetih i upregnutih u obuzdavanje snage vjetra, izgledao je
savreno oputeno, kao netko tko ima sve pod kontrolom - kao da je ovo
ugodan popodnevni izlet oko Otoja.
Gledajui ga, znala je, nimalo ne sumnjajui, da on nikad ne bi
popustio. Samouvjerenost i kontrola isijavali su iz svakog miiavog
centimetra njegova divovskog, skoro dva metra visokog tijela. On e
radije slavno poginuti nego se predati. Ona se samo mogla moliti da
engleski kapetan nee biti tako hrabar.
Sve se zbivalo tako brzo, a ipak je svaka sekunda prolazila mukotrpno
sporo. Mogla je samo gledati uasnuta, nijema, sa svog poloaja na krmi,
kako je engleski brod sve blie i blie.
Domnall je stao za kormilo, a nju su gurnuli na pod izmeu dva
veslaa i naredili joj da ne podie glavu. ovjek koji se skoro utopio
pokuavajui ju spasiti - onaj isti tamnokosi ratnik koji se u peini htio
zauzeti za nju - bio je sklupan na podu nasuprot nje.

Ona se ugrize za usnu, a zapravo ju je grizla savjest. ak i na slaboj


svjetlosti mjeseine vidjela je da on ne izgleda dobro. Lice mu je bilo
votano sivo i nekontrolirano se tresao. Ostali mukarci nabacali su na
njega nekoliko pokrivaa, ali nisu imali vremena uiniti neto vie. Ba
kao i ona, posada se usredotoila na dramu koja se odvijala na moru. No
za razliku od nje, inilo se da oni u toj drami istinski uivaju. Bilo je jasno
da apsolutno vjeruju svome kapetanu - ak i ako ih kani poslati u smrt.
- Hej, kapetane, to mislite, hoe li se upiati prije ili nakon to nam se
makne s puta?
- On je vraji Englez - odgovori ironino gusar. - Kladim se u oboje.
To je potaklo lavinu ala i klaenja hoe li Englez skrenuti ulijevo ili
udesno i hoe li se engleski brod prevrnuti dok se bude pokuavao
okrenuti da krene u potjeru za njima.
Ellie nikad nee shvatiti mukarce: kako se mogu aliti i kladiti u
ovakvom trenutku? Oni e umrijeti i potonuti na dno mora i pritom se
natjecati tko e prvi stii na dno? Prstima je grozniavo uhvatila rubove
plata i krzna koje su urno nabacili na njezina ramena kad je izala iz
vode. Jo samo malo...
Brodovi su se pribliavah jedan drugom uznemirujuom brzinom.
A zatim, znatno prejasno i preglasno, ula je muki glas kako vie na
engleskom: - Pozor... - Zastao je, a zatim povikao: - Pali!
Gusarski je kapetan bio spreman. - U zaklon, momci.
Posvuda oko nje posada je podigla titove iznad glave, stvorivi krov
od drveta i koe koji ih je zatitio od kie engleskih strijela. Ona zadrhti od
zastraujuih tupih udara, ali s olakanjem shvati da je to samo zvuk
strijela koje udaraju u drvo, a ne u kosti.
Unato napadu strijela, njihov brod nije nimalo usporio. On je jurio. I
jo ubrzao. Jo se pribliio. A njezino srce jurilo je istom brzinom.
Shvaaju li Englezi da se njih upravo napada? Sumnjala je u to.
Isti engleski glas odjekne preko valova, ovoga puta glasnije: - Stanite!
Uhieni ste!
Gusarski kapetan prasne u smijeh, dubok, glasan smijeh od kojeg joj
krenu marci niz kraljenicu. - A vi ste mi stali na put!
- Maknite se! - zahtijevao je Englez iako mu je glas izgubio poneto
uvjerljivosti.
Jo nekoliko strijela poleti prema njima, ali gusarski kapetan nije
uzmakao ni centimetra. Drao je kurs mirno i odluno, ak i kad je morao
unuti da izbjegne strijelu usmjerenu prema njegovoj glavi. - Hajde,
deki, moja sestra bolje cilja od vas.

Njegov je glas bio tako miran! Ona je pak bila tako uasnuta da je
zaboravila koliko joj je hladno i neudobno.
Nekoliko sekundi kasnije, ponovno se zauje engleski glas: - Maknite
se, rekao sam! Maknite se! - A zatim se zauju zvukovi panike... psovanje...
bijes. - Sada!
Srce joj je stalo. Napetost, gusta i teka poput magle, ovila se oko nje.
Napadai su bili udaljeni samo petnaestak metara i pribliavali su se brzo.
Sad je ve savreno jasno vidjela pramac engleske galije tono pred njima.
Jo metar-dva. Jo je ostalo nekoliko kratkih sekundi da Englezi okrenu
brod. to, ako je gusar bio u krivu? Okreni brod, ti glupi Englezu, okreni
brod!
Ona to nije mogla gledati.
Ona to nije mogla ne gledati.
Jednim okom gledala je smrtonosni kurs sudara, a drugim ovjeka na
pramcu. Veliki Viking u nijednom trenutku nije pokazao ni trunke straha.
Nijednom nije skinuo osmijeh s lica. I nijednom nije trepnuo.
Ali Englez jest.
Upravo u trenutku kad je pomislila da to ne moe vie podnijeti ni
sekunde, kad je od napetosti ostala bez zraka, zaula je urlik i vidjela kako
se pramac engleske galije pomaknuo udesno.
Gusari su klicali dok je birlinn pojurio kraj galije pune zapanjenih
Engleza.
Uspjeli su! Preplavije takvo uzbuenje da je na trenutak poeljela
klicati zajedno s njima. Dok se nije sjetila da su Englezi bili oni koji su je
trebali spasiti, a da je ona bila ta koja ih je uzbunila i navela ovamo.
A jo nije bilo gotovo. Sljedeih nekoliko minuta bilo je samo malo
manje napeto. Engleske su se galije okrenule i krenule u potjeru. Kapetan
srednjeg broda koji je upravo izgubio u izazovu, uspio je okrenuti brod i
ne prevrnuti ga pritom - na veliko razoaranje nekolicine gusara. Ponosu
engleske mornarice bio bi nanesen velik udarac kad bi znali koliko malo
ovi barbarski Otoani dre do njihovog umijea plovidbe.
Prema Ellinoj raunici, sada su u potjeri za njima bila etiri broda.
Onaj jedan brod koji je bio iza njih dostigao ih je na vrijeme da posvjedoi
sudaru izbjegnutom u posljednji as, ali nije bio od neke pomoi. No kako
je jedrio u pravom smjeru, imao je prednost pred ostalima i bilo ga se
najtee otresti.
Engleska galija bila je vea i imala je barem dvostruko vie veslaa.
Ali gusar je imao vjetar na svojoj strani. A ona je naslutila da ga nema
namjeru izgubiti.

Gledala je u udu kako zatee jedra sve jae u vjetar, vodei brod po
valovima sve bre i bre. Nije joj bilo jasno kako moe upravljati tolikom
brzinom po mraku, voen samo mjeseinom, u magli, no inilo se da
tono zna kamo ide.
Ona se okrene i spazi kako galije teturaju za njima, zaostajui sve
vie, ali ne odustaju od potjere.
A zatim, kao da ga je on prizvao, osjeti kako je vjetar pojaao i postao
jo otriji. On se nagnuo unazad i napeo svaki zastraujui mii svoga
tijela (kojih je bilo zapanjujue mnogo) iskoritavajui dodatnu silu. Ellie
je imala dojam kao da promatra ovjeka koji se sam samcat bori da ukroti
prirodu i pritom pobjeuje. Ogromno kvadratno jedro bilo je tako napeto
i tako ispunjeno da je pomislila kako e se svakog asa razderati na
komadie.
Nije mogla zamisliti kakva je snaga trebala za takav podvig. Ruke su
mu bile... nevjerojatne. Osjetila je neko udno komeanje dolje u trbuhu i
najudniji nagon da stavi dlan na te kvrge i opipa ih da bi provjerila jesu li
uistinu tvrde kao granit kako su izgledale. Taj poriv je uasne. Koji ju je
vrag spopao?
Rezali su valove strahovitom brzinom. Kretali se bre nego to je
mislila da je mogue.
Bilo je zastraujue. Bilo je uzbudljivo.
Bilo je to neto najuzbudljivije to je iskusila u svome ivotu. Nikad se
nije osjeala ni slino ovome. Ovaj nalet ushienja, ovo uzbuenje od
kojeg joj je srce mahnito lupalo, ova luda, divlja vonja po valovima
vrtoglavom brzinom. eljela je vritati, ali umjesto toga, samo se mogla
smjekati dok joj je vjetar mrsio kosu, ibao joj lice sitnim kapljicama
vode, tjerao joj suze na oi i punio plua zrakom.
Opet joj je bilo hladno, ali odjednom se to inilo sasvim nevanim.
Usred ovog ludila, i po prvi put u nekoliko tjedana-godina - Ellie je mogla
disati.
Iznenada se birlinn pone naginjati udesno. Morala se uhvatiti za
ogradu kako ne bi otklizala niz drvenu palubu. - Svi nalijevo! - povie
kapetan u vjetar.
Posada se preseli na lijevu stranu, no ak i uz dodatnu teinu, Ellie je
osjetila kako se brod jo jae naginje. inilo se da tamnokosi ovjek koji
joj je pokuao pomoi ima problema s odravanim ravnotee pa mu je
nekoliko veslaa priskoilo u pomo, no on tu pomo nije ba radosno
prihvatio.
Otresao ih se kad je primijetio kako ona zuri u njega pa Ellie brzo
skrene pogled, ne elei ga jo jae postidjeti.

Brod zajae na jedan veliki val i zatim tako snano tresne o povrinu
da je od udarca ostala bez zraka u pluima. Dragi Boe, koliko e on jo
drati te konope i boriti se s takvom silom? Ruke ga ve zacijelo uasno
bole. Ona ga se usudi pogledati, no inilo se da je on sasvim oputen i da
se nimalo ne napree.
Srce joj je luaki udaralo u grudima. inilo se kao da su nagnuti
skoro okomito na more. Imala je dojam da su crni valovi tono ispod nje.
Kad bi uspjela odlijepiti prste koji su pobijelili od grevitog dranja za
ogradu, mogla bi ih umoiti u more.
Nije bila sigurna da njezino srce moe podnijeti jo ovoga. - Usporite!
Idemo prebrzo! - zahtijevala je. - Prevrnut ete nas.
Nije u to mogla biti sigurna, no inilo se da su gusarove oi zaiskrile u
mraku. Bjelina njegovih zubi, meutim, bila je neupitna. Ellie s uasom
shvati svoju pogreku. Nikad ne izazivaj hazardera. On je njezino
upozorenje shvatio kao izazov.
- Dr'te se vrsto - ree s dobro ujnim humorom u glasu. Tamnokosi
vitez je pogleda i odmahne glavom kao da eli rei
Gdje vam je bila pamet?
Kapetan jo jae zategne jedro. Njoj srce preskoi jedan otkucaj. Ellie
bi se zaklela da se brod podigao s valova i da oni lete. Uzlijeu nad morem
poput galebova.
Bilo je to najudesnije iskustvo u njezinu ivotu - istovremeno i
zastraujue i oduevljavajue.
Tek kad je pomislila da e se zasigurno zabiti u kotsku obalu, on
konano uspori i naredi Domnallu da skrene na sjever. Vjeto ugodivi
kote, kapetan ispravi nagnuti brod i posada prione veslima.
- Izgleda da smo ih izgubili, kapetane - ree djeak, vjerojatno ne
stariji od esnaest godina, koji je oito sluio kao kormilar veslaa.
- Odlino.
Ellie shvati da je u silnom uzbuenju zaboravila na brodove koji ih
ganjanju, no inilo se da djeak ima pravo. U kombinaciji brzine i vjetog
manevriranja, kakve nije vidjela u svome ivotu, gusar je nadmudrio etiri
engleske galije.
Pogled joj skrene na gusarskog kapetana koji je pomagao svojim
ljudima spustiti jedro tako da birlinn moe nestati u mraku i ponovno se
pretvoriti u sablasni brod. Nije eljela biti impresionirana, no bila je. Ovaj
gizdavi kapetan sa samosvjesnim smijekom i nepokolebljivom
samouvjerenou zasigurno je bio jedan od najboljih moreplovaca u
Zapadnom Visoju koje je bilo kraljevina moreplovaca.

Kakva teta to su Otoja i njihovi stanovnici tako divlji. Njezin bi


ogor mogao iskoristiti ljude poput ovog gusara ako mu ikada uspije
povratiti kotsku krunu od Edwarda. No inilo se da je Bruceova misija
izgubljena. Ellie nije ve mjesecima dobila pismo od svoje sestre.
Oajniki se molila da je Beth iva i zdrava.
Malje joj se na potiljku nakostrijee od osjeaja da je netko promatra.
Skrenuvi pogled s kapetana, primijeti da je gleda mladi, tamnokosi gusar.
Bilo joj je drago to je mrak sakrio crvenilo na njezinu licu koje se pojavilo
im je shvatila da je uhvaena kako zuri u kapetana. No njezine su misli
izgleda bile prozirnije nego to je mislila da jesu.
- Nije samo rije o vjetini nego i o srei - ree ironino na savrenom
aristokratskom francuskom. - Nikad nisam vidio nita slino. Taj da sleti u
jamu s govnima, izaao bi iz nje miriljav kao ljubiica.
Neto u njegovu glasu privue Ellienu pozornost. - On se vama ne
svia? - Pokuala je govoriti tiho ispod glasnog amora i klicanja
mukaraca koji su jo slavili svoju pobjedu.
On je pogleda kao da je maloumna. - Naravno da mi se svia. On se
svima svia. Nemogue je da se nekom ne svia.
Ellie nagne glavu, zbunjena njegovim odgovorom. A onda joj sine: on
je ljubomoran. To je vjerojatno bilo razumljivo. Iako je tamnokosi gusar
bio visok, vitak i na svoj nain naoit, bio je mlad i nije se nikako mogao
mjeriti s predivnim, zlatokosim moreplovcem i ratnikom u naponu
mukosti.
Vei od ivota, lijep kao grijeh, s dovoljno drske arogancije i sirove
karizme da bi ga njegovi ljudi pratili i u smrt, gusarski je kapetan prtao
od strasti i energije. Bio je to moni magnetizam koji je ljude privlaio kao
to plamen privlai none leptire. Kao da e se samo time to su mu blizu,
neto njegova zlaanoga sjaja preliti na one koji ga okruuju. Kako bi to
bilo kad bi ga poljubila?
Sveta majko Boja, odakle je ovo dolo? Palo je s neba. Nije se mogla
sjetiti da je ikad razmiljala o neem takvom. Onaj jedan jedini put kad ju
je Ralph pokuao poljubiti, skoro se ispovraala.
Uznemirena tijekom svojih misli, promijeni temu. - Jeste li bolje?
- Jesam. Hladno mi je, mokar sam i neugodno mi je, ali pretpostavljam
da se i vi tako osjeate.
Uistinu je izgledao neznatno bolje, iako je sumnjala da bi on priznao
da nije. Koa mu je poprimila neku bolesnu nijansu zelene, ali barem se
prestao tresti. Sjedei na palubi ispod ograde, bio je donekle zatien od
vjetra.
- Kako se zovete? - upita ga.

On je oprezno pogleda, oklijevajui prije nego to odgovori. - Thomas.


- Ispriavam se, Thomase, ali vi mi ne izgledate, a ni ne zvuite ba
kao neki gusar. Vi niste s njima, zar ne?
On otvori usta, ali zatim ih brzo zatvori. Pogled mu jurne na kapetana
prije nego to se uspravi i odgovori: - Ja nisam Otoanin, ali s njima sam.
Ona se namrti. Bilo joj je udno da bi se mladi koji je oito
plemikoga roda - to je pretpostavila ne samo po njegovom nainu
govora ve i lijepom, skupom oklopu - pridruio skupini Gall-Gaedhil
gusara. No naslutivi da on nee o tome nita vie rei, ona doda: - Hvala
vam za ono to ste uinili u peini, i za to to ste me eljeli spasiti iz mora.
On se provrpolji. inilo se da ga je njezina zahvalnost posramila. Sljedei put kad poelim spasiti neku djevojku od utapljanja, pobrinut u
se da prvo skinem oklop. Nisam ni znao kako e postati teak, ili skrueno joj se osmjehne - kako je voda hladna.
On strese svoju tamnu kosu iji su pramenovi bili smrznuti, ba kao i
njezini. elio je jo neto rei no prekine ga otar kaalj koji postane sve
jai i dublji, kao da je jo pokuavao iistiti vodu iz plua. Kako kaalj nije
prestajao, Ellie se zabrine i stavi mu dlan na lea prekrivena ianim
oklopom. Ona nije bila nikakva iscjeliteljica, no ovaj kaalj nije slutio na
dobro. On je hitno morao na obalu gdje e se osuiti i ugrijati - a to je i njoj
zvualo rajski. Krzno je bilo toplo, ali kako je on bio rekao, bilo joj je
neugodno, hladno i bila je mokra.
On konano prestane kaljati, a ona srameljivo makne ruku.
- ao mi je - ree. - Nisam eljela nikome nauditi. - Grlo joj se stisnulo
kad je postala svjesna svih stranih dogaaja te noi. - Ja sam samo eljela
iskoristiti priliku da odem doma.
On je suutno pogleda. - On vam nee nauditi. Ozbiljno je mislio ono
to vam je rekao. Kad bude sigurno, vratit e vas vaem domu.
Ona s iznenaenjem shvati da mu je uistinu povjerovala. Iako to nije
imalo smisla, gusarski joj je kapetan spasio ivot. Kakav to uope gusar
riskira vlastiti ivot da bi spasio ivot nevanog zatvorenika? A njoj je
ipak spasio ivot - dvaput, ako se moglo vjerovati njegovoj tvrdnji da bi
bila mrtva da su je ostavili u peini. - A kad e to biti?
- Ne znam - prizna Thomas.
To joj nije bilo dovoljno. Morala je to prije doma, morala je
obavijestiti svoju obitelj da je dobro. Ne moe unedogled jedriti naokolo.
Trebala bi se udati, za Boga miloga. Tako uzrujana, jednostavno je
zaboravila da se nije ba radovala tome braku.
Okrenula se kako bi zahtijevala da joj gusarski kapetan kae to kani
uiniti s njom, no odustane od toga bolje razmislivi. On se mrtio i neto

ju u njegovu izrazu lica uznemiri. Uzbuenje zbog potjere bilo je toliko da


je na trenutak zaboravila opasnost svoje situacije. Ugrize se za usnu,
shvativi da je on vjerojatno bijesan na nju zbog svib problema koje je
uzrokovala svojim pokuajem bijega.
Moda bi ipak trebala priekati sa zahtjevima.
No prije nego to je skrenula pogled s njega, on je prstom pozove da
doe k njemu. Pretpostavljala je da esto rabi taj pokret.
Kraljenica joj se ukoi. Zbog neeg u toj arogantnoj gesti
nakostrijeile su joj se sve dlaice na tijelu. Imala je viziju nekog
saracenskog sultana kako divani u svom atoru i bira svoju sljedeu
konkubinu. Ona je moda bila privremeni i nevoljni zarobljenik, ali nije
bila njegov rob. Niti je bila ena koja e plesati kako on svira. ak je i
njezin najmlai brat, Edmond, bio pristojniji od njega - a taj estogodinji
momi bio je daleko slai od ovog arogantnog, prenaraslog, za svoje
dobro prenaoitog Vikinga. Polu-Vikinga, ispravila se odmah.
Ona naglo okrene glavu od njega.
Tek kad je krajikom oka pogledala i uoila kako on ustro koraa
prema njoj, shvatila je koliko je pogrijeila. Od pogleda na njegovo lice,
krv joj se smrznula u ilama. Njezin budalasti prkos raspirio je njegovu
ljutnju, a preobrazba od dobroudne bitange u bezobzirnog Vikinga nije
mogla biti okantnija. S plavom kosom i ledenim nordijskim crtama lica,
izgledao je kao pravi pravcati hladan i beutan barbarin.
Obuzme je snaan nagon da se prekrii. Zadrhti od straha. to e joj
on sad uiniti?
Osjetila ga je iza sebe i znala je da e to uskoro saznati.
Dolo je vrijeme za svoenje rauna, svialo se to njoj ili ne.

5. Poglavlje
Erik je uivao prepriavajui noanje avanture sa svojom posadom kad
primijeti kako djevojka razgovara s Randolphom. Dobro raspoloenje ispari
poput vode polivene po kamenju u sauni.
Vraki se nadao da je Randolph bio dovoljno pametan da ne izlane neto
o Bruceu. to ona manje zna, to bolje. Djevojka mu je ve ionako zadala
dovoljno glavobolje. to ga podsjeti, pomisli uz opasan bljesak u oima, da on
i dadilja Ellie moraju rijeiti jedan nezavren posao.
Kad se okrenula i pogledala ga, on joj je pokazao da doe k njemu.
Uistinu se zapanjio kad ga je pogledala ravno u oi i okrenula glavu. Bilo je
izvan svake pameti da bi ona ne samo ignorirala njegov poziv (po njegovu
iskustvu - koje je bilo veliko - ene su voljele taj mali pokret prstom), nego ga
s prezirom odbacila, a da nije uz to onako trznula glavom, on bi pretpostavio
da ga nije bila vidjela (unato injenici da je gledala ravno u njega).
Bijes mu se rasplamsao poput vatre na suhom fitilju. Da se Erik razbjesni,
obino bi ga trebalo na to izazvati neto slino bojoj srdbi, no ova sitna
dadilja uspjela je to uiniti jednim trzajem glave, iako je taj njezin trzaj, kojim
mu je dala do znanja daju nije briga za njegov poziv, bio prilino
spektakularan. Ona podigne svoju siunu, otru bradu, pogleda ga s visoka i
zamahne svojom smrznutom bujnom valovitom tamnom kosom kao da je
nitko drugi nego vraja engleska kraljica.
Nije bio navikao da ga bilo koja ena tako otpili ili da netko ne poslua
njegovu zapovijed, i nijedno od toga nije mu dobro leglo. to si ta mala
bezlina dadilja umilja? eljela ona biti na ovom brodu ili ne, on je tu
kapetan i bilo bi joj pametno da shvati tko tu zapovijeda. Nee on dopustiti da
mu neka drska dadilja od broda napravi kaos. Ionako je noas ve uzrokovala
dovoljno problema.
Oni se iz okraja s Englezima nisu izvukli sasvim neokrznuti. Jedan od
njegovih roaka pogoen je strijelom u ruku - nije to bilo nita ozbiljno, ali
trebalo se pobrinuti za njega - a inilo se da Randolph pati od posljedica za
dlaku izbjegnutog utapljanja.
Ne elei riskirati mogunost navoenja Engleza prema Islayu gdje se
nalazio Bruce, Erik odlui pristati na jedan od brojnih malih otoka du
kotske obale izmeu vrha Kintyrea i Ayrshirea. Ondje e se pobrinuti za
svoje ljude i priekati da se Englezi umore od potrage pa e se tek tada
pridruiti Bruceu i ostalima.

Trebao je rei Domnallu da mu dovede djevojku, ali bio je tako ljut da


je bijesno sam dojurio po nju.
ekao je da se okrene, ali ostala je sjediti kao da ne zna da joj on stoji
iza lea. g A bila je svjesna da je on ondje. Vidio je to u malom
pomaku njezinih lea i tihom uzdahu - uzdahu koji je bio nekako udno
erotian.
Odjednom mu postane neugodno. Nakalje se.
Ona okrene glavu poput kraljice, a njemu se od toga zgre miii na
vratu i ramenima. - Pozvao sam vas k sebi - ree.
Ona nagne glavu i pogleda ga. - Uistinu? Hmmm... nisam primijetila.
On stisne zube tako snano da su ga zaboljeli. Neto u vezi s ovom
djevojkom nagrizalo je njegovo uobiajeno dobro raspoloenje. On
prijetei korakne naprijed i nadvije se nad nju. - Sljedei put kad vas
pozovem, vi ete me, dovraga, posluati - ree tiho. - Je li jasno?
Ona razrogai oi i kimne.
Odjednom Eriku dvije stvari postanu jasne: ona nije tako
samouvjerena kako izgleda, a drugo, on nju plai. Opsuje sebi u bradu i
ustukne jedan korak, pitajui se koji ga je vrag spopao. Nije se mogao
sjetiti da je ikad u ivotu iskoristio svoju krupnu pojavu kako bi zastraio
neku enu.
Ljutnja mu splasne jednako brzo kao to se i razbuktala. On ne
zastrauje ene; njemu to ne treba. Shvativi da nisu najsretnije zapoeli
razgovor, osmjehne se i sjedne na krinju nasuprot njoj.
Smijete me prestati tako gledati; neu vas pojesti.
Ona ga oprezno promotri, a jedan kut usana joj se trzne. - Ja sam
mislila da ete me radije rtvovati u poganskom ritualu.
On se nasmije. Djevojka je oito jo bila impresionirana njegovom
nordijskom krvi. - Uvjeravam vas, ja sam sasvim pitom. - Kad ga je
promotrila pogledom koji je govorio da mu ne vjeruje ni rije, on se
naceri. Pametna cura. - Ako mislite da sam ja grozan, ekajte da upoznate
moje bratie.
U usporedbi s MacRuairijevima, ak su se i njihovi vikinki preci inili
civiliziranim. On se iznenadio jednako kao i svi kad se njegov brati
Lachlan odluio pridruiti uvarima Visoja. Njegovo ratniko ime Zmija
nije bilo nimalo sluajno. Lachlan je imao srce i osjeaj za dobro i zlo ba
kao i zmija - drugim rijeima, nije ih imao. Erik se pitao kako se brati
provodi na sjeveru. Iznenadilo ga je to se taj, kopile po roenju, sam
dragovoljno javio da otprati dame na sjever kad su se bili prisiljeni
razdvojiti. Ba kao i Erik, i Lachlan je roen na moru. On e poludjeti to
mora hiti vezan na kopnu - ako prvo ne poludi zbog Belle MacDuff.

Buntovna grofica od Buchana, koja je riskirala sve okrunivi Brucea, nije


mogla jasnije dati do znanja koliko prezire MacRuairija.
Djevojka zadrhti. - Hvala vam, ali radije ih ne bih upoznala.
On prieka da ga ona pogleda. Nemate se ega bojati. Ja sam ozbiljno
mislio kad sam rekao kako u se pobrinuti da budete sigurni.
Gledali su se neko vrijeme u oi, a on nasluti da mu je povjerovala.
Ona spusti pogled i pone prkati neto s krznom oko nogu. - Mislila
sam da ete biti ljuti nakon onog to se dogodilo. - Ona ga pogleda ispod
trepavica i ree stidljivo: - Hvala vam to ste me spasili. Uhvatio me gr i
nisam se mogla pomaknuti.
Aha, on se uistinu bio pitao to se dogodilo. - Ono to ste uinili bilo je
nepromiljeno. Engleski vam brodovi ne bi stigli navrijeme pomoi. Daje
prolo jo nekoliko minuta, utopili biste se.
Ona podigne obrvu. - Vi to meni drite prodike o nepromiljenosti?
On se nimalo pokajniki naceri. - Nije nepromiljeno kad znate ishod.
Ja imam vjetar u lea. Uvijek.
Ona odbaci njegovo hvaljenje ne ba diskretno zakolutavi oima. Kako ste mogli biti tako sigurni da e engleski kapetan prihvatiti va
izazov, a da nee sa spremnim strijelcima jednostavno ekati da mu
priete?
On je pronicljivo pogleda. Da je ova djevojka bila kapetan toga broda,
Englezi bi moda bolje proli. Ono to su Englezi trebali napraviti bilo je
ba to - ekati. Ne samo da bi im to dalo vremena da im ostali brodovi
priskoe u pomo, ve bi tako njihovi strijelci nanijeli Erikovoj posadi jae
i brojnije ozljede. - Nadmeni engleski ponos - odgovori joj sa smijekom. Svaki put ih doe glave.
- A to je s nadmenim gusarskim ponosom? - upita ona ironino.
On prasne u smijeh. - I na to, takoer, uvijek moete raunati.
Djevojka se pokazala iznenaujue zabavnom. On nije navikao da ga ene
izazivaju. Obino bi se rastrgale da mu ugode.
Prouavao je njezino blijedo lice, napola se nadajui da se neto na
njemu promijenilo. No u njega su zurile iste one blijede, neugledne crte
lica. Ali bilo mu je drago to to joj je iz oiju nestao strah.
Nije mogao odoljeti da on nju sad malo ne izaziva. - Znate, niste me
nimalo zavarah.
Ona ga zbunjeno pogleda. - Nisam?
On odmahne glavom. - Ne. - Nije mu promakao izraz na njezinom licu
kad su letjeli preko valova. Po prvi put nije izgledala kao da su joj vrpce

na korzetu prevrsto zategnute. On povue stopala k sebi i prekrii ruke


na prsima. - Sjajno ste se zabavljali.
ak i u mraku vidio je da se zarumenjela. - Bila sam prestravljena usprotivi se ona. Ne skidajui pogled s njega, osmjehne mu se blago,
priznajui mu tim osmijehom da on ipak ima pravo. - Ali bilo je
uzbudljivo. Nikad u ivotu nisam ila tako brzo - ni po danu, a kamoli po
noi. - Pogleda ga, a njega obuzme neki udan osjeaj da ga ona moe
itati kao otvorenu knjigu. Morao se prisiliti da se ne pone vrpoljiti od
nelagode. - Tko ste vi? - upita ga oprezno.
On zastane na trenutak, razmiljajui to joj rei. - Moji me ljudi zovu
Sokol.
To objanjava onaj znak na jedru.
- Da, i na pramcu broda. - On joj pokae prstom na izrezbarenog
sokola, iako je bilo premrano da bi ga vidjela. - Ba kao zmajski brodovi ree ona zadrhtavi. On se naceri - opet ona o Vikinzima. - Slue za
tjeranje morskih udovita i drugih zastraujuih zvijeri. - A to vas moe
otjerati? On se zasmijulji. Djevojka je definitivno zabavna. Ona nagne
glavu, a lice joj sablasno zasja na maglovitoj mjeseini. - udi me to nikad
nisam ula za vas.
- A zato biste uli za mene? Ja sam samo obian stari gusar koji
pokuava preivjeti kako jedino zna i umije.
Po zvuku koji je ispustila, pretpostavio je daju njegova lana
skromnost nije nimalo zavarala. - Uzaludno troite svoj dar na gusarenje.
Jeste li ikad razmiljali da te vjetine iskoristite na neki zakonit nain?
- Za koga? - Oprezno ju je promatrao, pitajui se je li ipak neto ula. Kralja Edwarda?
Ona slegne ramenima. - Izmeu ostalih. Moj ogor... - Ona naglo uuti,
a on se pitao to je to kanila rei. - Mnogi ljudi bi dobro platili ovjeka koji
je vjet poput vas.
Djevojka neto skriva, kladio bi se u svoj brod da neto skriva.
Meutim, i on je takoer neto skrivao. - Zahvalan sam vam na savjetu nasmije se. - Ali ja vie volim slobodu da ne moram odgovarati nikome
osim sebi.
- To znai da niste oenjeni?
Odolio je nagonu da odgovori glasnim i rjeitim Zaboga, ne! Umjesto
toga, namigne joj u ali. - Jo ne, ali u stalnoj sam potrazi za enom pa ako
biste se bili voljni prijaviti za taj poloaj... - Ona razrogai oi, ali prije
nego to je uspjela odgovoriti, on doda: - Ali moram vas upozoriti,
konkurencija je velika.

Bio je razoaran kad joj se lice na to nije ni neznatno trznulo. Umjesto


toga, pogled joj je klizio njegovim licem na nain od kojeg mu je postalo
malo neugodno. - Kladila bih se u to. - Ona mu udijeli savreni nadmeni
smijeak kakav je priliio jednoj dadilji. - Povrni arm moe biti
zabavan... neko vrijeme.
Erik se namrti. Povran? to joj to znai povran? On je nju elio
uzdrmati, a nekako joj je uspjelo njega natjerati na povlaenje. Nije bio u
poziciji na koju je navikao i, dovraga, to mu se nije nimalo svialo.
Djevojka se uope nije ponaala onako kako bi trebala.
Iskoristivi njegovu okiranu utnju, ona ree: - Molim vas, inite mi
se razumnom osobom. Ako me ne moete odvesti natrag, hoete li me
barem pustiti? Ja u nekako nai put natrag...
- Bojim se da to ne mogu - ree, hladno odrezavi njezinu molbu.
- Ali zato? - protestirala je. - Kunem se da nisam ula ni rije od vaeg
razgovora s onim ovjekom. Zato mi ne vjerujete?
On nije bio imun na njezine molbe kao to je elio biti. Bilo mu je
uasno uskratiti bilo to enama. Pogleda je smrknuto, pokuavajui je
navesti da od njega prestane traiti nemogue. - Vae molbe su uzaludne.
Neu se predomisliti. Vratit u vas im to bude sigurno - i to je to.
Oi joj zabljesnu u mraku. vrsto je stisnula usne. - Vi ste nerazumni.
Ovo je ludnica. Zar vi uope znate kamo idete?
- Naravno da jako dobro znam kamo idem. - Kao da bi se on ikad
izgubio.
inilo se da mu ona ne vjeruje. Ne kanite valjda ploviti naokolo cijelu
no. Morate negdje pristati. Skoro e zora, a Englezi vas trae. Usput - ona
pokae na Randolpha - vaem ovjeku treba pomo.
Morate. Erik nije volio kad mu nareuju, a pogotovo kad je to inila
siuna djevojka koju bi jednom rukom mogao podii iznad glave. Dadilja
Ellie e uskoro morati nauiti da nije ona ovdje glavna. No unato
autoritativnom tonu njezina glasa, zbog kojeg je poelio zakrgutati
zubima, Erik se nasmijei: - Hvala vam to ste me podsjetili.
Pretpostavio je da e je ovako isprovocirati jo deset puta vie. Moe
ona to pokuavati koliko joj je volja, ali njime nikada nee moi upravljati.
Ipak, bit e zabavno promatrati kako se trudi.
Ona se namrti. - Na to sam vas podsjetila?
- Na na dogovor. - On odmahne glavom glumei da mu je ao. Obino to ne radim dok se bolje ne upoznamo. Ali kod vas u napraviti
iznimku. - Ustane i mahne Domnallu. - Zavei je.

Ona uasnuto dahne, a to je bilo dovoljno da se on uvjeri kako vie


nije u defenzivi. Ah, svijet je opet bio ravna ploa.

***
Taj prenarasli... arogantni... gusar!
Nikad u ivotu nitko s Ellie nije tako prostaki postupao. Zavezana i
uutkana kao obina zatvorenica. Nije znala je li ju preplavio vei bijes ili
ponienje. Bez obzira na to to su je labavo vezali trakama od tkanine ili
to je njezina kazna bez sumnje bila zasluena - prokleti gusar nije u tome
smio toliko uivati. A po irokom osmijehu i nainu na koji su mu oi
zacaklile svaki put kad bi je pogledao, znala je da uiva u svakom trenutku
njezine patnje.
Galantan, ma nemoj! On je bio mrska bitanga i bolje joj je da to nikad
ne zaboravi.
Ellie je provela vei dio sljedeeg sata proklinjui ga - izvlaei
impresivan repertoar psovki koje je nauila tijekom godina okruena
braom - prije nego to je san konano progutao njezinu ljutnju.
Probudila ju je toplina i njeno ljuljanje poput onog u majinu
naruju. Zadovoljno uzdahnuvi, protrlja obraz o meki vuneni ogrta,
udahne njeni miris mirte i privije se vre o tvrda prsa...
Istog asa naglo otvori oi. Ona vie nije dijete. Njezina majka je
mrtva; a i mirisala je po ruama, a ne mirti, a zasigurno nije imala tvrda
prsa.
Bila je u oku. Prvi instinkt joj je govorio da se mora osloboditi tog
zagrljaja, ali nije se mogla izvui iz njega.
- Osim ako se ne elite jo malo kupati - rastegne jedan duboki glas predlaem vam da mi ne date razloga da vas bacim u more.
Gusar. Naravno. Tko bi je drugi drao kao da ima svako pravo tako je
drsko dodirivati? Jednom rukom obuhvatio ju je ispod nogu, a drugom
lea, privivi joj glavu na svoja prsa kao da je ona neko djetece. No nain
na koji joj je dlanom obuhvatio ruku... prsti su mu bili opasno blizu
njezinoj dojci. A na njezinu veliku sramotu, tijelo joj je reagiralo na
njegovu blizinu. Bradavice su joj se ukrutile pod tankom tkaninom
podhaljine, a ona je jako dobro mala da za to ne smije kriviti studen.
Jo gore od blizine njegova dlana bilo je to to joj se stranjica oeala
o jako izraenu izboinu ispod njegova trbuha. Pokuavala je ne misliti na
to, ali svaki put kad bi zakoraio, njezino je tijelo naletjelo na njegovo na
najintimniji nain. Bio je... bio je tvrdi nego to je oekivala. Ali kontakt je

bio prekratak, a ona dobije najudniji poriv da pojaa to trenje i privije se


vre uz njega.
Obrazi su joj se zaarili od izdaje njezina tijela. Iako je jo bilo
mrano, zabila je lice u njegova prsa, ne usuujui se pogledati ga u
strahu da ne uoi njezinu reakciju. injenica da je ona bila tako svjesna
njega, a da on vjerojatno nije ni primijetio kako im se tijela dodiruju, bila
je za nju jo vee ponienje. On je zasigurno tisue puta drao ene ovako
- i na razne druge naine, dok ona nikad u ivotu nije bila ovako blizu
nekom mukarcu.
Osjeala se kao aava djevojka koja se svako malo zarumeni - a ba
je to i bila. No to to se nikada u ivotu nije ovako osjeala bio je velik
udarac za njezin enski ponos. A svakako je bila dovoljno pametna da ne
padne rtvom arma nepopravljive vucibatine poput njega.
No nije mogla porei da je gusar bio privlaan. Thomas je imao pravo:
nije bilo mogue da se on nekome ne svia. Bio je naoit, duhovit i
svakako je bilo uzbudljivo u njegovom drutvu. Ali on se tako dugo
oslanjao na taj svoj zavodljivi osmijeh pa je sumnjala u to da je on ikome
posvetio dovoljno vremena da ga dobro upozna - ili dopustio nekome da
mu se dovoljno priblii i upozna ga. Njemu je ivot bio igra. On nita nije
uzimao ozbiljno. On e oijukati - i to sjajno - ali vie od toga se nikada
nee dogoditi.
No ipak, inilo se da njezino tijelo to ne shvaa tako dobro kao njezin
mozak. To nije imalo nikakvog smisla. Bez sumnje ju je privuklo njegovo
lijepo lice. Ali mnogi su mukarci bili naoiti - ukljuujui i Ralpha - pa
ipak joj se ovakvo neto nikada do sad nije dogodilo. Uznemirilo ju je to
to ne moe kontrolirati reakciju svoga tijela na njega. Hvala Bogu, bili su
samo nekoliko koraka od obale.
Plitki gaz kakav su imali brodovi poput njihova omoguavao im je
prilaz vrlo blizu obali, a ako je potrebno, birlinn se mogao i odvui preko
uskog pojasa kopna. Poput vikinkih brodova prema kojima su
oblikovani, birlinni sa Zapadnog Visoja graeni su tako da se brzo mogu
prikrasti plitkoj obali i brzo pobjei s nje te su zato bili savreni za brz
napad i pljaku. I za gusare.
Laknulo joj je kad ju je njeno spustio na kamenu plau. - Milostiva zadirkivao ju je, teatralno se naklonivi i mahnuvi rukom.
Usta joj se trznu na tu parodiju, unato injenici da je bio toliko
daleko od galantnog viteza koliko je to mogue, a takoer je bila i ljuta na
njega.
Iznenada joj dlanovi polete na zapea. - Skinuli ste mi povez iznenaeno shvati.

- udite za tim da vam ih ve vratim? Mislio sam da bismo radije malo


priekali dok se ne naemo u nekom intimnijem okruenju. No ako
inzistirate...
Koa ju je zasvrbjela od neke udne vruine koja ju je oblila na ovu
neupitno senzualnu aluziju. Jedino objanjenje koje je uspjela misliti za
ovu udnu reakciju bilo je to da zasigurno jo osjea posljedice od onog
intimnog privijanja uz njega.
Pretvarajui se da nije ula sugestivan ton njegova glasa, nabaci
savreno bezbrian izraz lica. - Gdje smo mi to?
Shvativi da ona nee na jednak nain odgovoriti na njegovo
oijukanje, smijeak nestane s njegova lica. inilo se ak da se mrti. Negdje gdje vas Englezi nee uti ako ponovno budete vritali kao
banshee.
- Ja ne... - Shvativi da ju samo provocira, ona uuti. Blago mu se
osmjehne smijekom koji je poruivao da e se morati vie potruditi da
izazove njezinu reakciju, a zatim se osvrne oko sebe i uoi plau oblika
polumjeseca skrivenu meu stijenama. To je bilo sve to je uspjela vidjeti
od obale obavljene velom mraka, no ovakav je pejza nalikovao na
zapadnu obalu. teta to je bila zaspala; da nije, imala bi vie pojma o
tome gdje se nalaze. Pretpostavila je da se nalaze najednom od malih
otoka du kotske obale.
Podigne bradu i pogleda ga u oi. - Jeste li me doveli u svoju tajnu
gusarsku jazbinu?
Usta mu se trznu. - Tako nekako. Ovdanji ljudi su mi odani pa ne
raunajte na njihovu suut zbog vae... ah... nevolje.
- Mislite zbog moje otmice.
- Zovite vi to kako hoete, ali tu mi neete prkositi. - Njegov mrki
pogled bio je u neskladu s prethodnim zadirkivanjem. - Ne smetajte nam i
radite to vam kaemo dok smo ovdje i neemo imati nikakvih problema.
- Zvui savreno - ree ironino Ellie.
Oito mu se nije svidio njezin ton. - Nemojte moje strpljenje
pomijeati sa slabou. Njean sam s vama zbog vaih okolnosti. Shvaam
da ste bih uplaeni, ali pokuajte ponovno uiniti neto slino i poalit
ete. O vama ovisi koliko e vam biti ugodan ostatak boravka s nama.
Ellie nije ni trenutka posumnjala u njegove rijei. Ispod te ljubazne
fasade nalazio se hladni, tvrdi sloj elika. Osjeala je da bez obzira na sve
njegovo epurenje, on nije bio ovjek kojem je bilo pametno prkositi - a
nije eljela da je ponovno zaveu.
On pokae na ljude koji su pomagali tamnokosom ratniku nekoliko
metara dalje. - Ve ste ionako izazvali dovoljno problema.

Ona se ugrize za usnu, pokunjivi se odmah. - Kamo ga vodite?


On pokae na stijene. - Ondje je peina u kojoj se moe odmoriti.
Poslat u po nekoga...
- Ja to mogu uiniti!
On se ukoi, a ljubazna maska ponovno nestane. eljust mu se ukruti,
a njezino srce od toga nekako udno poskoi.
- Ja nisam jedan od vaih tienika, dadiljo Ellie. Vi meni ne moete
govoriti to ja mogu, a to ne mogu. Na ovom brodu postoji samo jedan
kapetan. to to prije shvatite, bolje emo se slagati.
Ellie pouri zalijeiti njegov povrijeeni ponos. Mukarci su uasno
osjetljivi na te stvari. - Nisam kanila ugroziti vau mukost...
Ona pomisli da je zaula reanje izmeu njegovih stisnutih zuba prije
nego to je on odree: - Niste vi nita ugrozili, a pogotovo ne moju
mukost. Ja vam samo kaem kako e to odsad biti.
Ona nagne glavu i pone ga prouavati. - Znate, ja sam neko imala
psa slinog vama.
On zatrese glavom kao da ju nije dobro uo. - Molim?
- Stalno je pokuavao dokazati da je on glavni. Izazivao bi svakog
drugog psa koji bi mu priao.
On ju je neko vrijeme gledao u oi, a zatim prasnuo u smijeh. - Ah,
curo, kako si ti zabavna. - Ona namrti obrve; uope joj nije bila namjera
biti duhovita. - Ali, vidi ima jedna vana razlika.
- Koja je to?
On je pogleda jednim od onih pogleda kojima je sigurno uinio
nemonima koljena vie od jedne ene i zakorai znatno blie njoj nego
to je to bilo nuno. Dovoljno blizu da uhvati daak njegove tople
muevnosti.
- Ja ne trebam nita dokazivati.
Ona na trenutak prestane disati od snage tog monog pogleda. Njegov
promukli glas odjekivao je kroz nju poput mranog milovanja, izazivajui
je da mu protuslovi. Nije mogla. On uistinu nije morao nita dokazivati.
Snaga i autoritet zraili su iz njega glasno i jasno poput bubnja. Ili je to
moda bilo udaranje njezina srca?
Shvativi da joj je nedostatak sna vjerojatno pomutio razum, Ellie se
vrati na ono to je eljela rei, nadajui se da nee zvuati smeteno kao
to se osjeala. - Ja sam samo sugerirala - naglasi - da peina nee biti
dovoljna. Thomasu treba neko toplo i suho mjesto. Ima li u blizini neka
kua ili koliba u koju biste ga mogli odvesti?
- Jeste li vi iscjeliteljica?

Ona se sjeti svoga brata i osjeti kako ju je neto strahovito stegnulo u


prsima. Daleko od toga. Koliko je sati provela kraj bratove postelje, a
njemu nije bilo nimalo bolje. Odmahne glavom, nadajui se da e tama
zamaskirati suze koje su joj navirale na oi.
Nisam, ali vidjela sam dovoljno onih koji su dobili groznicu da bih
prepoznala znakove. to prije primi pomo, to bolje.
Njezin je brat tvrdoglavo odbijao prepoznati te znakove. Kad je legao
u postelju, gorio je od vruice. Ellie i njezina majka njegovale su ga no i
dan, ali tada je ve bilo prekasno.
- Molim vas - ree, uhvativi ga za ruku. Gospode Boe, bila je tvrda
poput stijene! Miii pod njezinim prstima se napnu. - Zar ne postoji neko
mjesto kamo ga moete odvesti?

***
Erik je bio izrazito svjestan njezinog dlana na svojoj ruci. Njeni
pritisak njezinih prstiju palio je kroz kou njegova cotuna. Neto se
neugodno pomaknulo u njegovim prsima kad ju je pogledao. Djevojka je
izgledala iskreno zabrinuta. Zapravo, bila je na rubu plaa.
Njemu je bilo uasno vidjeti enu kako plae. Od tog bi se prizora
poeo mekoljiti poput djeaka u crkvenoj odjei. Bilo je mnogo mjesta na
koje je mogao odvesti Randolpha. Dobro je poznavao ovaj otok.
Kao i William Wallace prije njega, Robert Bruce i njegovi sljedbenici
smatrali su strateku lokaciju otoka Spoon u Sjevernom kanalu korisnom,
ne samo kao utoite ve i kao dobar poloaj za motrenje. Prolog se
rujna Edward Bruce stacionirao ovdje u blizini vrha Kintyera, uvajui
strau, dok je Erik organizirao Robertov bijeg iz dvorca Dunaverty i pratio
ga putem.
Iako je Erik mogao raunati na potporu stanovnika, htio je priekati
do jutra da obavijesti seljane - veinom ribare i njihove obitelji - o svom
dolasku i svojim nevoljama. Ali pretpostavljao je da postoji neko mjesto
kamo ih moe odvesti.
Namrtio se. Kako je djevojka ionako bila sklona efovanju, znao je da
je lo presedan ovako joj popustiti. No morao je priznati da je imala
pravo: Randolph nije dobro izgledao. Djevojci e takoer vjerojatno
koristiti da se dobro osui. tovie, pretpostavio je da e mirnije spavati
kraj vatre sa svojim ljudima ako ona ne bude spavala metar-dva od njega.
Jo uvijek mu je bilo vraki neudobno u svom tijelu.

Bila je loa zamisao nositi ju od broda do obale. Nije mu se uope


svialo kako se osjeao dok ju je nosio na rukama. K vragu, nije bio tako
svjestan neke ene otkad je bio trinaestogodinji momi, kad mu je jedna
od seljanki velikoduno ponudila da ga upozna s putenim uicima.
Blago ga je uznemirila injenica da ovakva neugledna ptiica moe
pobuditi njegovu udnju - koja je, morao je to priznati, u posljednje
vrijeme bila malo usporena. Pogotovo kad su ga ove njezine prodorne oi
gledale kao da ga jedva mogu podnijeti.
To je bilo neprirodno. Tako je. Neprirodno. On se sviao svim enama.
to, dovraga, s njom nije u redu?
Otresavi zabrinjavajue misli, ree: - Ima jedno mjesto u blizini...
- Joj, hvala vam! - ree ona prije nego to je uspio zavriti, zurei u
njega s predivnim osmijehom na licu.
To ga je uznemirilo. Na trenutak je izgledala, ako ne lijepa, onda
barem priblino bjepa. Trebala bi se ee osmjehivati.
On popravi svoj cotun, osjetivi neko udno stezanje u prsima. - Ali
morate mi dati rije da neete pokuati pobjei ili iskoristiti Meginu
ljubaznost traei njezinu pomo. Neete rei ni rije o tome kako ste
zavrili s nama.
- Meg? - Ona makne dlan s njegova rukava, a on taj as poeli da ga
vrati. - elite da i ja idem?
- Morate se malo naspavati. Bit e vam ondje udobnije. Ali ako biste
radije spavali kraj mene u peini...
Obino bi ovakvu reenicu izgovorio s odreenom dozom
sugestivnosti, ali znao je da bi ona na to bila gluha, pa se nije time
zamarao.
- Ne - ree brzo. Prebrzo, pomisli on.
Nije propustio primijetiti da je na njegove rijei odmah odgovorila
pitanjem. Jednom je propustio traiti njezinu rije, ali ovaj put na to nee
zaboraviti. - elim da mi date vau rije, Ellie.
Ona kimne - nevoljko. - Dajem vam svoju rije. Noas neu nita
uiniti.
On je pogleda ispod oka. - Ili ujutro. Ili dok god smo ovdje.
Oito ljutita to se tako sitniavo zalijepio za njezine rijei, ona
namrti nos. - Dobro. Imate moju rije.
Gledao ju je u oi, reui tamu. - Nemojte da poalim to vam
vjerujem na tu rije.
Ona ga pogleda rairivi malo oi i kimne. Oito nije propustila
primijetiti prijetnju u njegovu glasu.

On se okrene da bi zapovjedio svojim ljudima to im je initi. Uz Ellie,


Randolpha, dvojicu, koja su ga doslovno nosila, i svog pobonika Duncana,
kojega je ranila strijela, poveo je jo jednog ovjeka.
Iako joj je elio vjerovati, djevojka je bila uistinu prepametna. Taj
ovjek e straariti ispred kue i paziti da ona odri rije.
Nee daleko odmai pokua li pobjei, ali Erik nije elio riskirati.
Bruce i ostali uvari s Visoja raunali su na njega i on ih nikako nije
kanio razoarati.

6. Poglavlje
Mathilda de Burgh nikad nije izgledala tako oajno. Njezine aneoske
kovre boje lana izgledale su grozno, jo beivotne i zapetljane od morske
vode; njezine velike, djeje-plave oi bile su crvene i tako nateene od
plakanja da su skoro bile zatvorene; a njezin mali prasti nosi nije
prestajao curiti.
Koliko je sati? Mora biti skoro zora. Proli su sati otkad je Ellie
nestala, a jo nema nikakvih vijesti. Matty nije mogla podnijeti pomisao da
joj sestre vie nema. Da se utopila zbog glupave djevojake zabave.
Njezine zabave.
Ja sam za sve kriva. Zato je tako navaljivala na nju? Nakon svega to
je Ellie napravila za njih tijekom proteklih nekoliko godina, kako je mogla
biti tako okrutna? Pa to onda ako je Ellie preko noi ostarjela i postala
malo ukoena? Ona je bila najvelikodunija i najljubaznija sestra na
svijetu. Preuzela je brigu o obitelji i drala ih na okupu nakon to im je
opaka gripa unitila djetinjstvo.
Matty je sjedila u grofovu solaru3, jo uvijek omotana u isti krzneni
ogrta koji je navukla nakon izlaska iz mora, sa svojim ocem i dvojicom od
trojice preostale brae: Johnom i svojim blizancem Thomasom. Najmlaa
su djeca jo spavala, udobno uukana u toplim posteljama nesvjesna
none more koja ih eka kad se probude.
Samo je pucketanje vatre, vjetar koji huji kroz zatitne kapke i njezino
povremeno mrcanje, prekidalo uasnu tiinu. Od smrti njihove majke i
brata nisu izgledali tako ozbiljno i smrknuto. Njezin ju otac nije mogao ni
pogledati.
Nju su krivili. Svi su krivili nju. A tako i treba. Nove suze navru joj na
oi. Ona je samo eljela vidjeti Ellie kako se opet smije; nije mislila...
- ao mi je - ree, ne mogavi vie podnijeti tiinu.
Jedan trenutak nitko nije rekao ni rije. Konano, John se saali nad
njom. - Nisi ti kriva, Matty. To je bila nesrea.
Richard de Burgh, grof od Ulstera i najmoniji plemi u Irskoj, okrene
staklasti, tamni pogled prema njoj. S etrdeset osam godina jo je uvijek
bio naoit mukarac, ali na licu su mu se vidjeli tragovi noanjeg
naprezanja.
Njezin otac bio je ovjek kojeg ivot nije esto iskuavao. Od roenja
je bio svjestan vanosti svoga plemikog naslova, naviknut da stvari budu
3

Privatna ili gornja prostorija u srednjevjekovnoj engleskoj kui ili dvorcu (op. prev).

po njegovom. Kad to nije bilo tako - kao to je to bilo kad joj je majka
umrla, ili kad se mu njezine sestre, Robert Bruce, pobunio protiv
njegovog kralja - znao je biti nepredvidiv. ak i nestabilan. Matty je
trebala biti pametnija i ne privlaiti njegovu pozornost na sebe; tako mu
je dala cilj na koji e usmjeriti svoju ljutnju.
- to te spopalo? Kako si mogla biti tako neodgovorna? Zar ti nema
nikakvog osjeaja za svoju dunost i poloaj? Vucarati se po prirodi kao
neka... seljanka. I nagovarati svoju sestru...
- Ja sam joj samo eljela pomoi. Ona je u posljednje vrijeme bila tako
tuna. Mislila sam da e vjenanje pomoi, no inilo se da je ono samo sve
pogoralo.
Oeva se eljust zastraujue stisne. - Ellie je bila dobro.
Matty se odjednom strahovito raesti na oevo zlonamjerno sljepilo. Nije bila dobro! Ali ti to nisi elio vidjeti jer je ona o svemu vodila rauna
tako da ti nisi nita morao.
Njezin otac se trzne. - Sad je dosta, Mathilda - ree ljutito. - Mislim da
si za danas dovoljno rekla - i uinila.
Matty se ugrize za usnu i kimne, znajui da je pretjerala. Ellie je bila
jedina iju je kritiku otac prihvaao - a to je bilo zato to je to radila tako
vjeto da on obino nije ni znao da ga kritizira.
Svi pogledaju prema vratima kad u prostoriju uleti Ralph. Mattyno
srce nekako udno poskoi, kao to je to bilo svaki put otkad ga je prvi put
vidjela. Kako je mogue da se Ellie ne eli udati za njega? Da je Matty
sanjala savrenoga engleskog viteza, on bi izgledao tono kao Ralph de
Monthermer. Visok i vitak, bio je naoit, jak i do sri astan ovjek.
injenica da je neko sve riskirao zbog ljubavi, oenivi se kraljevom
keri, samo ga je u njezinim oima uinila jo veim romantinim
junakom.
Na trenutak pogledi im se sretnu prije nego to ih oboje skrenu.
- Imam vijesti - ree. Mattyno srce stane. Zastao je na trenutak, ali
njoj, koja je ekala uti radi li se o dobrim ili loim vijestima, to se inilo
kao itava vjenost. - Nekolicina mojih ljudi uoila je jednu enu nedaleko
odavde. Navodno je skoila u more i pokuala zvati u pomo, ali prije
nego to su moji ljudi uspjeli doi do nje, ponovno je uhvaena.
- Je li to bila Ellie? - upita Matty, jedva se usuujui povjerovati u to.
Ralph je ponovno pogleda, samo na trenutak, ali dovoljno dugo da u
njegovom pogledu primijeti traak suosjeanja. - Mora biti ona. I vrijeme i
opis odgovaraju.
Matty zatvori oi i u sebi zahvali Bogu. ula je kako je i njezin otac
promrmljao hvala Bogu. Iznenadilo ju je iskreno olakanje u njegovu

glasu. Iako je grof volio svu svoju djecu, nije bio pretjerano sentimentalan
ovjek. Moda ga je smrt njezine majke i brata pogodila vie nego to je to
mislila? Ili je moda samo bila rije o Ellie. Ona je bila njihovo sidro.
No olakanje brzo zamijeni bijes. - Ponovno uhvaena? Kako to
misli? - ree. - Tko ju je ponovno uhvatio?
Ralphova se eljust stisne. - Ne znam. Ali kau da je na jedru bio znak
sokola.
Njih dvojica se pogledaju, a Matty je znala da se radi o neem
znaajnom.
- ovjek o kome smo uli one glasine? - upita njezin otac. Ralph
kimne.
- Edwardu e biti drago - ree njezin otac. - On ga trai od bijega iz
Dunavertyja.
Matty razrogai oi. ak su i John i Thomas bili okirani zbog
pretpostavke da je njihov ogor povezan s ljudima koji su oteli Ellie.
- Robert to ne bi uinio - ree odsjeno. - On nikad ne bi naudio Ellie.
Niti jedan od njih dvojice nije registrirao njezin ispad. Nije bilo vano
slau li se oni ili ne. Ralph je neko bio blizak Bruceov prijatelj. Oeve
osjeaje prema zetu bilo je tee definirati. Iako on izravno ne bi pomogao
svome sinu po enidbi, ona se povremeno pitala eli li otac zapravo da
Robert uspije u svom naumu. Ali obojica su bili Edwardovi ljudi. Oni e
svoju dunost staviti ispred osobnih osjeaja. A ako Robert uistinu ima
svoje prste u ovome...
Ona se strese. Bijes njezina oca bit e jednak Edwardovom.
- Kako su pobjegli? - upita John.
Ralphov se pogled smrkne, a usne mu pobijele od bijesa. Odrjeitim
jezgrovitim glasom, on opie sukob na moru i potjeru u koju su krenuli
njegovi ljudi.
- Taj brod sa znakom sokola opkolile su etiri galije i on je pobjegao? upita Thomas u nevjerici.
Matty ga kriom pogleda elei mu dati do znanja da to nije mudro
pitati, no bilo je prekasno.
Ralph se ukoi. - Tako se ini.
Matty je vidjela da mu je ponos strahovito povrijeen. Ralph je floti
galija pod svojim zapovjednitvom postavio visoke standarde, a neuspjeh
svojih ljudi doivljavao je osobno. Zakorai prema njemu, ali se naglo
zaustavi. Nije ona ta koja bi ga trebala utjeiti.
- Nije me briga za cijenu - ree njezin otac glasom u kojem nije bilo
milosti, zvuei itavim biem kao najmoniji grofu Irskoj. - Pronaite ga.

7. Poglavlje
One su bile plave. Bljetavo plave, poput mora za sunanog dana.
Ellie je bila spremna na to. No ono to nije predvidjela bile su jamice.
Dvije. Dva savreno poravnata duboka kratera na svakoj strani tog
nepopravljivog smijeka. U kombinaciji s gustom kosom koju je izbijelilo
sunce, bijelim zubima i zlatnim tenom koji je dosad ve uistinu morao
potamniti...
Ona ljutito napui usne. To je bilo smijeno. Nijedan ovjek nije imao
pravo biti tako naoit pogotovo kad mu je i osobnost bila jednako tako
magnetina. Bio je to nepravedan, blagoslovljeni teret za samo jednu
osobu. A on ga je podnosio s nevjerojatnom lakoom.
Naravno, Ellie nije bila jedina koja je to primijetila.
Sokol - kako ga je Meg nazvala vrisnuvi - bio je sredite njezine
pozornosti od trenutka kad su pokucali na vrata stare kue. Pruila mu je
takvu toplu dobrodolicu da Ellie nije morala nagaati kakva je priroda
njihova odnosa.
Uzbuenje se primirilo nou, ali je oivjelo im je jutros uao kroz
vrata. Zar on nema nekog posla? Pljakati zlato? Osvajati male drave?
Otimati jo nevinih ena?
Oito nema. inilo se da ima sve vrijeme ovoga svijeta za svoje
oboavateljice. Mala je prostorija bila puna goi kao ipak kotica.
Otoankama nije dugo trebalo da saznaju za njegov dolazak pa od ranog
jutra kucaju na Megina vrata.
Ellie je saznala od Meg da se nalaze na malom otoku juno od kotske
obale poluotoka Kintyre. Nabrojavi sedam ena u prostoriji, Ellie se ne bi
zaudila da je pola neudatih enskih stanovnica sjedilo oko Megina
ognjita - iako je samo pretpostavljala da su sve one neudate.
- Naravno da si mi nedostajala, ljubavi. Kako bih zaboravio onu pitu
koju si ispekla za mene prije odlaska? - ula ga je kako govori. - To je bilo
neto najslae to sam kuao u svom ivotu. - Ellie nije trebala pogledati
da bi znala kako on vragolasto trepe oima, no ipak je pogledala. - Ili
druga najslaa stvar koju sam kuao u svom ivotu.
On to nije uputio nikom posebno, nego je ostavio tu reenicu visjeti
kao da je namijenjena svakoj od njih.
Ellie je morala priznati da je nadaren. Promatrati ga bilo je kao
gledati vrhunskog majstora na djelu. Zraio je karizmom; ona je kapala s
njega poput hladnog, slatkog vrhnja. Dijelio je komplimente s umjenom

iskrenou, bio je nepogreivo brian i prema svakoj se eni odnosio kao


da je neka kraljevna. Nije bilo teko shvatiti zato se svima sviao.
A zato je onda nju eljust boljela od krgutanja zubima gledajui
kako sve te ene plaze po njemu? Poput nekog Saracena okruenog
svojim haremom, ene su se okupile oko njegova stolca i upijale svaku
njegovu rije. On je jednu ruku lijeno prebacio preko Megina ramena, dok
se druga ena pretvarala da eli sjesti na naslon za ruke njegova stolca, no
zavrila je u njegovu krilu.
No nije on sve to maenje prepustio enama. Nikad u ivotu nije
vidjela toliko tapanja po stranjici i dugih poljubaca dobrodolice. Ovo
je morao biti najgostoljubiviji otok u kotskoj!
Shvativi da se mrti, okrene se ponovno kruhu i siru koji joj je Meg
servirala za doruak. Nije nju bilo briga koga on dira, sve dok to nije ona.
Ako se netko ovdje imao razloga aliti, to je bila Meg, ali inilo se da ona
nimalo ne mari za konkurenciju.
Ellie je kriom promatrala skupinu sa svog mjesta za stolom na
jednom kraju malog predvorja. Nakon onog sinonjeg pozdrava, bila je
sigurna da mu je Meg ljubavnica. Crvenokosa ljepotica svakako je
izgledala prikladno. Vjerojatno nekoliko godina starija od nje, imala je
lijep, dobroduan smijeak, ruiaste obraze i najvee grudi koje je Ellie
vidjela u svome ivotu. Njezina bujna senzualnost bila je suta suprotnost
Ellie koja je u usporedbi s njom izgledala kao suha ljiva. No promatrajui
njih dvoje sada, nije ba bila tako sigurna u prirodu njihova odnosa. On se
prema njoj ponaao s jednakim razvratnikim humorom kao i prema
svima ostalima.
Bio je tako naporno drag. Ali Ellie si nije mogla pomoi da ne pomisli
kako on tu susretljivost koristi kao masku u namjeri da svakoga dri na
distanci. Svi ti ljudi koji su smatrali da ga jako dobro poznaju vjerojatno
ga uope nisu poznavali.
ak je i njegovo ime bilo tajanstveno. Sokol je bio nadimak kojim su
ga ak i ove ene oslovljavale. to ne znai da mu nije pristajao. Ptica
grabeljivica koja krui nad morem, divlja i slobodna, koja lovi
iznenadnim napadima iz skrovita, bila je savren nadimak za gusara.
Grickala je svoju hranu i sluala majstora na djelu. Iza tog lijenog
smijeka krio se vrlo pronicljiv ovjek. Komentirao je Maurinu novu
frizuru, Diedrienu novu opravu i raspitivao se kako se Bessien sini
oporavlja od ozljede noge koju je prole godine zaradio pri padu sa stabla.
Trudio se ba svaku od njih pitati neto osobno, ali svaki pokuaj da se
njega neto pita presreo bi smijekom i alom - obino nekom
nepristojnom. Radio je to tako vjeto da se Ellie pitala shvaaju li te ene
uope to on radi.

Bila je znatieljna razotkriti tko se zapravo krije ispod tog pozlaenog


sloja.
- Neto nije u redu, Ellie? - upita on.
Gomila znatieljnih lica okrene se prema njoj. Iznenadila se to je on
uope primijetio njezinu nazonost s obzirom na to koliko mu je panja
bila okupirana.
- Ne djeluje mi ivahno kao obino - doda nevino, a nestane plave
oi radosno zatrepu.
Ellie ga pogleda ispod oka; bila je previe umorna da bi ga ignorirala
onako kako je eljela. to ne znai da mu je oprostila onu malu priu koju
je sino ispriao Meg kad ga je ta crvenokosa ljepotica pitala kako je Ellie
zavrila u njegovom drutvu. - Savreno sam ivahna - zarei ona. Za
nekog tko je uspio odspavati samo dva sata nakon to ju je iz njezina doma
oteo pun brod Vikinga.
On je pogleda kao da se pokuava suzdrati da ne prasne u smijeh. Aha, ba vidim.
Ona zakrgue zubima da ga ne bi prostrijelila pogledom kad se on
aptom - glasnim - ispria drugim enama zato to je ona ujutro tako
mrzovoljna.
Njegovo podbadanje jo ju je jae zapeklo zato to je to sluajno bila
istina. Ona je uvijek teko ustajala (tako je to ljubazno nazivala njezina
majka) u najboljim okolnostima - a danas okolnosti zasigurno nisu bile
najbolje. Meg je ustala u cik zore i kuhala, a nakon to je pomogla
njegovati Thomasa i Duncana - ovjeka koji je ranjen strijelom - Ellie se
sruila na improvizirani krevet ispred ognjita prije samo nekoliko
kratkih sati.
Govorila si je da je zahvalna to se inilo da je on sasvim zaboravio na
nju i vratio se ponovno svojim oboavateljicama koje su ih okruile.
- Koliko e dugo ovoga puta ostati? - upita jedna od ena. Konano
neto vrijedno sluanja.
- Do trenutka kad u moi podnijeti odvajanje od sjajne Megine hrane.
- On se okrene njihovoj domaici. - Ljubavi, onaj gula koji si nam jutros
poslala bio je nevjerojatno ukusan. Moji ljudi cijene tvoj trud... ba kao i ja.
Meg se zarumeni od zadovoljstva. - Nije to bilo nita naroito. Samo
neto to sam ubacila u lonac.
U zoru, Ellie je eljela zajedljivo naglasiti. I opet je izbjegao odgovoriti
na pitanje.
On polako ustane sa stolca kao da ne moe podnijeti odlazak odavde.
Iako je prostorija bila relativno prostrana - vjerojatno est puta pet

metara - odjednom se zbog njegove visine i irokih ramena inila mnogo


manjom. Taj je ovjek dominirao svime oko sebe.
- Bojim se da se moram vratiti svojim ljudima - ree tunim glasom.
ene odmah ponu prosvjedovati, no on mahne rukom da ih uutka. Samo sam doao zahvaliti Meg na gostoprimstvu i brizi za moje ljude.
Duncan i Thomas su tvrdoglavo inzistirali da se vrate na plau i
odmah ujutro pridrue ostalima. Ellie je smatrala kako bi obojici koristilo
jo odmora - kao i njoj samoj - i savjetovala im je da ostanu, no oni su
njezin prijedlog shvatili kao uvredu.
Meg se namrti, pokuavajui ih takoer zadrati. - Ne svia mi se
kako onaj mlai izgleda. Pazi na njega. Mukarci znaju biti takve
tvrdoglave budale. - Ona znakovito pogleda Sokola. - Jesi li siguran da mi
ne da da se pobrinem za te ruke?
On se naceri. - Dopustim li ti da se pobrine za te ruke, proi e sati do
povratka k mojim ljudima.
Meg ga pljesne po leima i svi se nasmiju, osim Ellie. Zar taj ovjek
ba nita ne shvaa ozbiljno? I to nije u redu s njegovim rukama?
On se okrene da bi otiao, a zatim zastane kao da je neto zaboravio oito nju. - Sigurna si da ti to nee biti gnjavaa? - ree, mislei na Ellie,
kao da ona nije nazona.
Meg odmahne glavom. - Uivat u u drutvu.
Sokol se nagne i poljubi bujnu crvenokosu djevojku u obraz. - Ljubavi,
tvoj sam dunik.
Meg se nasmijei. - A ja u uivati u naplati duga.
- Zloesta curo - ree i jo je jednom potapa po stranjici. Zatim
spusti pogled na Ellie. - Kloni se nevolja - naredi joj kao malom djetetu.
Ona se s mukom odupre smijenom porivu da mu isplazi jezik.
Dragi Boe, to joj je? Provela je manje od dvadeset etiri sata u
njegovom drutvu i ve se ponaa kao njezina petogodinja sestra
Joannie.
Gledali su se u oi jedan asak previe. On se namrti, ali kad je
ponovno pogledao Meg, opet se smijeio. - Daj joj nekog posla. Siguran
sam da neto zna raditi. - Iz tona njegovog glasa bilo je jasno da nije
pretjerano uvjeren u to.
Ellie se razbjesni. eljela mu je rei da zna raditi mnogo toga, no
morala je pregristi jezik i prisiliti se da ne zagrize mamac. Da je on znao
koliko ju uspijeva iivcirati, to bi ga samo ohrabrilo. A zapravo, nije bila
sigurna kako bi njezine damske vjetine pomogle u Meginom malom
kuanstvu.

Ellie je znala upravljati poslugom u dvorcu i nadgledati ienje,


kuhanje i brigu za stoku i usjeve, ali nikad nije sama ispekla kruh,
napravila gula, promijenila slamarice, oprala posteljinu, pomuzla kravu
ili ela jeam. Bilo je prilino poniavajue shvatiti koliko su nepraktine
njezine vjetine izvan dvorca.
Kad je on otiao, nije trebalo dugo da se prostorija isprazni od gostiju.
Zapamtivi dobro Sokolove rijei, Ellie pomogne Meg pokupiti tanjure,
zdjele i pehare od jutarnjeg obroka.
- Hvala vam - ree Ellie kad su zavrile s pospremanjem. - Hrana je
bila jako ukusna. - Iako je bila znatno jednostavnija nego ona na koju je
navikla, obrok je bio iznenaujue dobar. Kao i smjetaj. Premda malen i
rustikalan, Megin dom bio je udoban, ist i dobro organiziran. - eljela bih
se zahvaliti i kapetanu to me ovako lijepo primio.
Meg je primi za ruke i majinski ih stisne. - Jadna djevojko. Sokol e
vas vratiti doma prije nego to pomiljate. - Ona se nasmije. - No kladim
se da e proi mnogo vremena prije nego to se opet poelite sakriti na
nekom brodu. Ali barem ete doma moi svima ispriati o svojoj
pustolovini.
Ellino se lice zacrveni od uasavajue vruine. eljela se usprotiviti i
ispriati istinu, no prisjetila se svoga zavjeta. Ponovno ga poalje dovraga,
sjetivi se njegovih sinonjih rijei koje je apnuo Meg na uho, objasnivi
joj kako se ona nala s njim.
Gusar je tada tuno odmahnuo glavom. - Cura si je umislila da je
zaljubljena, a kad sam joj rekao da moram ii - bespomono je slegnuo
ramenima kao da mu se tako neto stalno dogaa - skoro je poludjela od
tuge i sakrila se ispod jedara moga broda. Kad ju je jedan od mojih ljudi
pronaao, bilo je prekasno da ju vratimo. Dokje ne uspijem odvesti doma,
osjeam se odgovornim za nju.
Ona ga je cijelo vrijeme strijeljala pogledom - a njemu je to bilo jo
zabavnije. Arogantna bitanga imala je sree to nije imala neko oruje da
ga uistinu ustrijeli.
Meg ga je, s druge strane, gledala kao da je upravo ujahao na bijelom
konju. - Naravno da se mora osjeati odgovornim. Pogledala je Ellie i
odmahnula glavom. - Jadno janjece.
Prila je iznurenoj Ellie i zagrlila je tako suosjeajno da se Ellie nije
imala srca usprotiviti.
Nije znala to je gore: njegova pria ili to kako je Meg spremno u nju
povjerovala.

Meg ju je sada promatrala i krivo protumaila uzrok njezine neugode.


- Neka te ne bude sram. Sokol je vrsta mukarca za kojim glavu izgube i
najrazumnije ene.
- I vi? - izlane Ellie, razrogaivi oi kad je shvatila to je rekla. Mislim,
nisam mogla ne primijetiti... - vakala je donju usnu, znajui da se samo
dublje zakopava.
No umjesto da se uvrijedi, druga se ena jednostavno nasmije. - Neko
vrijeme, moda. Kad sam izgubila svog Colina...
Ona zastane, a suze joj navru na oi. No ubrzo se opet nasmijeila. Sokol mi je pomogao da se ponovno osjeam ivom i zato u ga vjeno
voljeti. Ali ona vrsta ljubavi na koju vi mislite, ma ne... - odmahne glavom to se dogaa samo jednom, i to ako imate sree.
Ellie pomisli na Ralpha. I ako nisi grofovska ki.
Moda nikad nee upoznati takvu vrstu ljubavi, ali znala je kako je to
izgubiti voljenu osobu. Primi Meg za ruku i suosjeajno je stisne. Ta je
gesta izgleda iznenadila Meg, ali Ellie je vidjela da joj je drago.
- Znam da to ne eli sada uti - ree Meg ljubazno ali Sokol te nije
elio povrijediti.
Ellie nije nita rekla - kako bi mogla neto rei na ovo? Meg je oito
mislila da je Ellie zaljubljena u njega. Jadna, bijedna, neugledna dadilja
pati za nordijskim bogom veim od ivota.
- On voli ene i one vole njega. Ali traiti neto vie od njega znai
traiti nevolju.
Ellie se nije mogla suzdrati da ne pita: - Zato?
Meg joj se suosjeajno osmjehne. - On previe voli ene da bi se
zadovoljio samo jednom.
Meg joj to nije trebala rei. Ellie je to shvatila im ga je prvi put
vidjela. On je bio ba poput njezina oca: previe opinjen time to ga svi
vole da bi se vezao samo za jednu osobu. Zaljubiti se u ovjeka poput
kapetana samo bi dovelo do ivota provedena u jadu. alila je jadnu
djevojku koja je to zaboravila.

***
Skoro se ve spustio sumrak kad se Erik popeo uz stjenovitu liticu do
malog breuljka nad njom. Kad se pribliio rubu, vidio je ravno pred
sobom meke vrtloge dima kako se diu s malog Megina imanja.

Jo se ljutio na sebe to je dopustio da ga Ellie maloprije uzruja. Zato


bi on mario za njezino miljenje? Ali mala je dadilja tako glasno izrazila
svoje negodovanje da bi ju ula cijela kotska, a kamoli ne mala Megina
blagovaonica.
Ipak, nije ju trebao zadirkivati. Pogotovo kad je izgledala tako
umorno.
Nije mu priliilo biti tako bezobzirnim prema nekoj djevojci, ali ona
se nije ponaala nimalo nalik i jednoj drugoj vrajoj curi koju je poznavao.
Njezine su ga reakcije posramile, i to je jo gore, uzrujale ga. A nije se
mogao sjetiti da je ikad u njegovom ivotu neka ena izazvala takvu
njegovu reakciju.
Ah, dobro, uskoro e se rijeiti male furije. Jo dan-dva i trebali bi
moi isploviti. Nije bilo razloga za urbu; najbolje je pustiti da potjera
splasne.
On i Domnall su se popeli na vrh Wood Hilla kako bi dobro promotrili
vodene putove koji okruuju otok, a ono to su vidjeli bilo je gore od
njegovih oekivanja. inilo se da je u kanalu cijela engleska flota. Koliko je
razabrao, Englezi su se pozicionirali blizu svakog veeg sjecita, odrezavi
svaki pokuaj proboja na sjever prema Otoju, na jug prema otoku Man i
na zapad prema Rathlinu i Irskoj.
Nije sumnjao da bi ih mogao zaobii bude li potrebe, no osim elje da
se to prije rijei djevojke i susretne s Bruceom i drugima, nije imao
razloga riskirati zarobljavanje ili navoenje Engleza prema Bruceu. U
meuvremenu, smislit e nain da poalje poruku Poglavaru - vodi uvara
Visoja - i upozori ga na opasnost. Bruce bi uskoro trebao stii na Rathlin.
No strpljivost nije bila jedna od Erikovih jaih strana i pretpostavio je
da e sljedeih nekoliko dana morati puzati puevom brzinom. Ve je bio
nemiran.
Zastao je kad su stigli na vrh litice kako bi promotrio zaljev koji se
pruao pod njim. Sve se inilo normalnim. Nekoliko se malih ribarskih
amaca ratrkalo po luci; ali znakova njihove nazonosti nije bilo. On i
njegovi ljudi ranije su odnijeli birlinn u peinu, sklonivi ga s vidika
patrola koje su sluajno mogle nabasati na njih.
Kako su izmeu Irske i kotske bili deseci malih otoka, Englezi bi se
mogli potruditi i potraiti ih, ali da ih pronau, trebat e im pomo. Ovdje
ima previe mjesta za skrivanje. Sve dok seljani budu utjeli, bit e sigurni
- a to je jo jedan razlog zato su doli ovamo. Otoje Spoon pripadalo je
MacSorleyjevima dok ih MacDougall nije ukrao, a otoani su jo uvijek
Erika smatrali svojim zakonitim poglavarom. Kad Bruce ponovno osvoji
krunu, on e to i biti.

Erik se uputi prema staroj kamenoj kui sa slamnatim krovom. Nije


morao ii, ali se nije mogao suzdrati da ne provjeri kako je Ellie. Bila mu
je to dunost, uvjeravao se. Dok je ne odvede doma ili preda Bruceu,
odgovoran je za nju.
On podigne ruku da pozdravi Duncana kojeg je zaduio za strau dok
ne zalijei ranu, uspravi ramena kao da se sprema za bitku i otvori vrata.
Ah, k vragu.
Svi ostaci ljutnje, koju je moda osjeao zbog jutronjih dogaaja,
zaboravljeni su kad je pred sobom ugledao spokojan prizor. Mala se
dadilja sklupala na stolcu ispred kamina i spavala. Oko ramena omotala
je plat, a noge podvukla pod stranjicu. Po istoj haljini koju je odjenula i
mokrim uvojcima tamne kose koji su joj njeno uokvirivali lice,
pretpostavio je da se nedavno okupala. Blagi miris lavande jo je visio u
zaguljivom zraku. Nije vise izgledala kao pokisla maka.
Kosa joj je bila predivna. Gusta i sjajna, visjela joj je poeljana u
valovima oko ramena poput tekog plata bogate samurovine. Znao je
samo iz pogleda na nju da bi je na svojoj koi osjeao kao veo svile.
Ovako mirna, nije se inila vrstom ene koja bi mu uzrokovala toliko
problema. Prouavao je njezino malo lice koje ga je bilo gledalo s takvom
ravnodunou. Ona nije bila ljepotica, ali u njezinom je licu ipak bilo
neto ugodno. Toplina vatre obojila joj je blijede obraze u njenu,
ruiastu boju. Sad kad joj je ta njezina tvrdoglava brada bila oputena,
napuene usne lagano razdvojene, a tamne prepronicljive oi zatvorene,
lice joj je izgledalo njenije... mlae... i daleko ranjivije.
Neto ga neugodo probode u grudima. Neugodno ga je podsjeala na
osjeaj krivnje. Unato svim nevoljama koje je uzrokovala, nita od toga
nije bila njezina krivnja. Nije bila ni njegova, ali to nije znailo da nije
odgovoran za njezin siguran povratak kui im to bude mogue.
Dugake joj trepavice zatrepu i ona se naglo probudi. Ugledavi ga
kako stoji ondje, obrazi joj se zarumene. - to radite ovdje?
Ona izvue noge i time mu omogui pogled na dva njena, savreno
oblikovana stopala. Mala i bijela, sa siunim prstima, bila su apsolutno
draesna. Predraesna za jednu dadilju koja voli nareivati. Zurio je
trenutak predugo i ona brzo pokrije stopala platem.
Obuzme ga neobjanjiva ljutnja. Osjeao se kao momi uhvaen s
prstima u pekmezu. Stisne usta i ree: - Gdje je Meg?
Nije mu bilo ugodno biti nasamo s njom. Zamalo se nasmijao na
nevjerojatnu neobinost te pomisli - nije se mogao sjetiti da mu je ikad
bilo neugodno u drutvu neke ene.

- Otila je pogledati kako je jedna susjeda. Mislim da se zove Mhairi.


Trebala bi uskoro roditi.
On nije nita rekao, samo je zurio u nju kao da je ona nekako kriva
zbog njegove nelagode.
- elite li da joj prenesem neku poruku? - upita ga glasom iz kojeg se
jasno ulo da ga se to prije eli rijeiti, ba kao i on nje.
On odmahne glavom. - Ne, razgovarat u s njom kasnije. Okrene se na
peti da ode, ali ona ga zaustavi. - Je li Thomas dobro?
Osjetio je traak zabrinutosti u njezinu glasu i zbog toga se namrti. Dobro je. Zastane. - A Duncan, ne zanima vas kako je on?
Ona ga upitno pogleda. Zato bih se trebala raspitivati za Duncana
kad mogu samo otvoriti vrata i sama ga pitati?
On slegne ramenima, ne ispriavajui se iako je uoio da se uzrujala. Mora neto raditi dok mu rame ne zacijeli.
- A pijuniranje mene je jedini zadatak kojeg ste se uspjeli domisliti?
Ja sam mislila da smo se dogovorili.
- Jesmo. Duncan mi je samo garancija da neete zaboraviti na taj na
dogovor.
Ona ga pogleda ispod oka. - to je s vaim rukama?
Iznenadna promjena teme uhvati ga nespremnog. - Nita.
Ona ustane i krene prema njemu, podignuvi svoju tvrdoglavu bradu
onako kako se to njemu nije svialo. - Dajte da vidim.
Kanio joj je rei da to nju nije briga, ali ona ga je ve uhvatila za
zapee. Kriste, kako su joj prsti mekani. I tako strano mali. Obuhvatili su
mu tek malo vie od pola zapea. Misli mu odmah jurnu prema drugom
dijelu njegova tijela pomislivi kako ti prsti obuhvaaju neto debelo i
pulsirajue.
Krv mu prokljua i umjesto da je odgurne, on joj dopusti da mu
okrene ruku otkrivajui krvavi, izranjavani dlan.
Tako je uasnuto zastenjala da je poalio to joj je to dopustio. A i
zgranuti pogled na njezinom licu takoer je tome pridonio. - Kako se to
dogodilo?
Njezina zabrinutost nije ga dirnula. - Uad. To nije nita, stalno se
dogaa. - Volio je biti povezan s jedrima pa nije nosio rukavice.
- Uasno izgleda. Boli li vas?
- Ne - odgovori bez razmiljanja.
Ona ga pogleda ispod oka. - Da pogodim: visoki, pretjerano miiavi
gusari ne osjeaju bol?

On se naceri prvi put otkad je uao u kuu. - Pretjerano miiavi?


Nisam mislio da ste to primijetili.
- Nisam slijepa - otpuhne ona. Oi su joj bljeskale na treperavom
svjetlu kamina. Dosad je mislio da su smee, ali ovako izbliza vidio je
mrljice zelene i zlatne boje. Neobino i prilino lijepo. Onda je morala
unititi taj dojam dodavi: - Primijetila bih i pauna kad se epuri svojim
perjem.
Erik je od oka umuknuo. Prvi put mu se dogodilo da nekome nije
glatko uzvratio na ovakvu dosjetku. Je li to ona njega upravo usporedila s
vrajim paunom? Prvo sa psom, a sada s ptiurinom? On je bio jedan od
zastraujuih ratnika s Visoja kojih su se svi bojali, osobni kraljev
straar, pobonik i roak jednog od najmonijih voa Zapadnog Otoja i
poglavar drevnoga klana.
Ta sitna iritacija prerasla je u estoku ljutnju.
- Niti sam impresionirana vaim mukim razmetanjem - ree. - I ne
pokuavajte me omesti.
Razmiljao je o nekoliko naina kako bi uinio ba to. Vruina od
kamina, blijedi nagovjetaj lavande koji se pojaao kad mu se pribliila,
veoma su udno djelovali na njega.
Nevine djevojke obino mu nisu bile zanimljive. Dodue, uivao je
oijukati s njima, ali druice u postelji birao je razboritije.
Vie je volio iskusne djevojke koje su poznavale poudu i koje si nee
umisliti da su zaljubljene. No inilo se da ga tijelo ne slua.
Pregledala mu je dlan, pomilovavi jagodicom prsta izranjavana
podruja. On je stajao savreno mirno, ne dajui joj do znanja da njezino
pipkanje i dodirivanje boli kao sam vrag.
- Ovdje jo imate pijeska - ree mu optuujuim glasom. I vlakna od
uadi. - Gledala ga je kao da je on neko zloesto dijete, a ne ovjek trideset
centimetara vii od nje i otprilike dvostruko tei. - Znate li da bi se to
moglo inficirati?
- Pobrinut u se za to poslije.
- Ja u se za to pobrinuti sada. - Ona podigne bradu prema njegovoj. A vas ne putam odavde dok vam neto ne stavim na ovo.
On odmahne glavom. Evo je opet. Opet mu nareuje. To je postajala
loa navika - i on e je oduiti od nje. im mu pusti ruku.
- Nisam oekivao da vam je stalo - zadirkivao ju je.
Ona ga je ignorirala - to je bilo neto to je radila s neprihvatljivom
lakoom - i odvukla ga prema stolcu. - Sjednite - naredi mu.

Morat e je oduiti i od tog tona. No nakon to je nekoliko minuta


oblijetala oko njega, odluio je da e joj dopustiti da mu jo malo
zapovijeda. Mogao bi se lako naviknuti na ovo. A ona je bila znatno
svjesnija njega nego to mu je to eljela pokazati.
Jurcala je po prostoriji kako bi organizirala nune potreptine, a on je
osjetio njezinu rastuu nervozu kad je shvatila daju promatra. Nervozu
koja je postala jo vidljivija kad je stala pred njim, pribliivi se malo
podruju izmeu njegovih koljena.
Osjeao se pomalo kao Bruceov pauk i njegova mrea. Ona je bila u
zamci, iako toga jo nije bila svjesna.
Kad je nogom oeala njegovo bedro, uo je kako je otro usisala zrak.
Ruke su joj se tresle dok je sputala zdjelu tople vode na stol kraj stolca.
Bili su tako blizu da je mogao vidjeti kako joj se bilo blago ubrzalo na ili
na vratu.
On se nasmijei. Ovo je ve neto. Mala dadilja nije sasvim imuna na
njega. Vidjeti je ovako usplahirenu, skoro je bilo vrijedno sve one muke
koju mu je priredila... skoro.
Nije ni on bio sasvim ravnoduan - pogotovo kad se nagnula naprijed
kako bi mu pomogla staviti dlan u zdjelu tople vode, a kosa joj se pritom
prosula, pomilovavi ga poput gustog, svilenog vela. Pribliio je glavu
nekoliko centimetara i udisao njezin opojni, cvjetni miris, borei se s
porivom da uroni lice u te tamne vlasi i pusti da ga nevjerojatna mekoa
preplavi u svilenom uzburkanom oblaku.
K vragu, od sparine i mraka u ovoj sobi razum mu se malo pomutio.
On se premjesti na stolcu, a ona ga zabrinuto pogleda.
- Neto nije u redu? Jesam li vas povrijedila?
On odmahne glavom. - Nimalo. - Vie se radilo o upornom pulsiranju.
Nije mogao odoljeti da je ne zadirkuje. - Moete me pipkati kad god
poelite.
Kad se ona blago osmjehnula i samo kimnula, pomislio je da je moda
propustila sugestivnu notu u njegovom glasu - sve dok mu je ne ba
njeno stisnula ruku.
On se trzne. - Jao. - Ova mala vraica je to uinila namjerno. - To boli.
Ona podigne velike oi boje ljenjaka sa zelenim mrljicama i nevino
zatrepe. Dosad nije primijetio kako ima guste, garave trepavice.
- Uistinu? - upita. - Izgleda da niste tako otporni kako izgledate.
Potrudit u se biti paljivija.
On je pogleda ispod oka, odluivi da je nee vie zadirkivati dok ne
zavri. No ispalo je da zadirkivanje nije potrebno; sama njegova blizina
bila je dovoljna da je uzruja.

Nije ga eljela pogledati, ali vidio je kako joj obrazi postaju tamnije
crveni dok je zavravala s ispiranjem pijeska i vlakana s njegovih rana, a
zatim mu osuila ruke istim komadom tkanine.
Ukrutila je bradu, pretvarajui se da je imuna na njega, ali odavale su
je sitne bijele crte oko usta. Osjetio je kako napetost zrai iz nje i znao je
da joj je svaki ivac na visokom stupnju pripravnosti. Kladio bi se ak da
su joj se nakostrijeile sve dlaice na potiljku.
Aha, sad je ve bolje. Ovakvu je reakciju razumio. Konano je opet na
sigurnom teritoriju. Svom teritoriju.
Morao je pregristi smijeak kad se nagnula naprijed i podigla posudu
s ljekovitom masti koju je pronala na policama. U tom joj se trenutku
dojka sluajno oeala o njegovo rame. Trznula se kao daju je opekao kao da njezino vrsto omotano tijelo nikada nije dolo u dodir s nekim
mukarcem.
Zar se o tome radi? On se namrti. Bila je takva teta da djevojka
njezine dobi - zasigurno se pribliava srednjim dvadesetima - nikada nije
upoznala mukarev dodir. Bila je dovoljno stara da bi dosad ve mogla
imati nekoliko djece, umjesto brinuti o tuoj. Pa to onda eka?
Tamnokosa joj je glava bila pognuta naprijed dok je koncentrirano
nanosila hladni melem na njegove rane i paljivo omatala platnene trake
izmeu njegovog palca i kaiprsta te preko dlana, ostavivi prste
slobodne. Nije mogao odoljeti da ne pritisne svoje bedro o njezino dok je
radila, pretjerano uivajui kad je zbog toga poela petljati sa zadnjim
vorom na njegovoj drugoj ruci.
Da je samo malo gurne, zavrila bi mu u krilu.
Bilo je to primamljivo - vraki primamljivo. Ve jako dugo nije bio
tako uspaljen.
im je zavrila, pokuala se brzo odmaknuti od njega. - Evo - ree
pretjerano vedro, kao da joj tijelo ne drhti za njim. - Gotovo.
On je uhvati za zapee i zadri je. Nije ju jo bio spreman pustiti. Hvala vam - ree iznenaujue promuklim glasom. - Molim - ree ona, ne
pogledavi ga u oi.
Pokuala se okrenuti, ali on je uhvati za bradu i prisili je da ga
pogleda u oi. Usne su joj se razdvojile, a bilo na vratu zatreperilo je o
njegovu nadlanicu poput krila leptira.
Nije bio siguran to kani uiniti, ali nije mogao prestati razmiljati o
tome kako je bilo lijepo gledati je onako usplahirenu. Sad je elio da se jo
vie usplahiri. A bila je vraka teta da netko dogura do ove dobi i ne
upozna dodir mukarca.
- Pustite me - uspije procijediti drhtavim glasom.

Jadnica je bila tako nervozna kao djevojka koja se nikad nije poljubila.
Ah, k vragu. Vjerojatno se i nije nikad poljubila. Pogled mu se spusti
na njezina usta. Kad ih nije stisnula negodujui neto, bila su to lijepa usta
- ruiasta i bujna, lagano senzualno zavijena. Bio bi zloin ostaviti ta usta
nedirnutima. Dovraga, on joj je zapravo inio uslugu. Jedna strana usana
vragolasto mu se zakrivi. To e proglasiti svojom kranskom dunosti.
Moe samo jednom uiniti iznimku od svog pravila nikad se ne
udvaraj slukinjama.
On joj prstom prijee preko pretvrdoglavog vrka brade koji se
omekao pod njegovim njenim milovanjem. Koa joj je bila skoro
nestvarna, glatka i barunasta kao krema.
Oi joj se raire. - -to to ra-radite?
On se nasmijei, pomilovavi joj jagodicom palca debeljukasti
jastui donje usne. Kad je na trenutak prestala disati, vruina mu oblije
meunoje. - Poljubit u vas - ree on.
Zjenice joj se smrae. inilo se da je sasvim prestala disati. - Zato? zacii.
Oi su joj zvjerale njegovim licem tako intenzivno da mu se inilo
kako nije svjesna da je pribliio svoje bedro njezinom, gurkajui ju prema
svome krilu.
Jednim previjenim dlanom klizne oko njezina struka, zaustavivi ga
na njenoj izboini njezina boka. - Ti se nikad nisi poljubila, zar ne, Ellie?
Ona utke odmahne glavom, previe zapanjena da bi lagala.
On priblii lice njezinom i ponovno joj palcem pomiluje usne,
zadovoljan kako su zadrhtale i razdvojile se.
Bio je to presladak poziv da bi ga ignorirao i on svojim usnama
pomiluje njezine. Njeno. Meko. Jedva ih dodirnuvi. Putajui je da se
navikne na taj osjeaj.
On je isto ovo uinio ve stotinama puta, ali sada su mu sva ula
eksplodirala na taj dodir. eludac mu se zgri. Kako je mogue imati tako
meke usne i tako slatke? elio je utonuti u njih. U nju.
Odmaknuo se, prilino zbunjen i zapiljio se u njezine poluzatvorene
oi. Da, ba bi ovako trebala izgledati. Njenih i sanjivih oiju, oajniki
ekajui njegov sljedei dodir. A ne ravnoduna i neosvojiva.
Erik se namrti, pomislivi kako je udno to mu srce tako mahnito
udara u prsima i koliko je silno eli poljubiti.
Ponovno joj dodirne usne, poveavajui pritisak, zadravajui se da je
temeljitije kua.

Slatka? Dovraga, usta su joj bila kao topli eer, rastapala su se pod
njim.
Poljubio ju je ee, pohlepno klizei preko njezinih usana, sasvim
zaboravivi kransku dunost. U mislima mu je bila samo njezina
barunasta koa, meke, slatke usne, njezin medeni okus i uzbudljiv miris
njezine koe. Osjeao se kao ga vue neka predivna, senzualna morska
struja - kao da se utapa u tekuoj udnji.
Nije mogao vjerovati da ga je toliko uzbudio samo jedan poljubac.
Kurac mu je bio tvrd kao vraji kolac. Traei malo olakanja, povukao ju
je blie k sebi, spustivi je u svoje krilo. Ali osjeaj njezine stranjice
pritisnute o njegovu erekciju - razdvojene samo tankim komadom tkanine
- samo je poveao njegovu agoniju, uinivi da udi za vie. Mnogo vie.
Ona ispusti neki tihi zvuk kad osjeti njegovu tvrdou tako intimno
pritisnutu o nju. Taj zvuk bio je napola uzdah iznenaenja, a napola neto
dublje to je nagovijetalo senzualnost koju nije mogao objasniti, ali ju je
silno elio istraiti.
Zavoji na njegovim dlanovima nisu ga sprijeili da provue prste kroz
njezinu kosu kako bi joj obuhvatio potiljak i privukao joj usne k svojima.
Samo da kuam, zavjetovao se, potiui joj usne da se razdvoje svojim
usnama.
Kriste. Prvi zamah njegova jezika u njezinim ustima natjerao ga je da
glasno udahne od sirovog zadovoljstva.
Ona se prenula od neoekivane invazije, ali prije nego to se uspjela
odmaknuti, on je ponovno pomiluje jezikom. Milovao je svojim jezikom
njezin hrabrim, zavodljivim pokretima. Ponavljao je to sve dok nije osjetio
kako se smekala pod njim.
Bilo mu je drago da joj se ovo svia. to je ovako topla i da se rastapa
u njegovu zagrljaju. Koa joj je bila vrua, dah isprekidan, tijelo dozrelo za
njegov dodir. Je li bila vlana za njega? Oblijeva li je vruina izmeu nogu?
Natiu li joj one bujne usne njezine enskosti? Dru li? ude li bolno za
njegovim dodirom?
Koji je njemu bio vrag? Poznavao je poudu, ali ovo je bilo... vie.
Neto u vezi s ovom djevojkom bilo je drukije, ali neka ga vrag odnese
ako zna to. Vruina koja ga je zahvatila sve ga je vre obavijala. Po
cijelom tijelu. Ne samo u meunoju.
Odjednom osjeti nelagodu i pone se odmicati - i to bi uinio da nije
osjetio neki nesigurni trzaj njezina jezika. Taj nevini odgovor uinio mu je
neto. Kao da je upalio fitilj koji je raspirio vatru u njemu.
Umjesto da se odmakne, on je privue blie, jo je vre zagrlivi.
Vrci njezinih dojki pritisnuli su se o njegova prsa dok je produbljivao

poljubac, kruio i ispreplitao jezik s njezinim. Boe, kako je ovo bilo


dobro.
A ona je odgovorila, doekujui njegova milovanja svojim, isprva
nesigurno, ali zatim s vie samopouzdanja kako ju je poticalo njegovo
stenjanje. elio je zareati od mukog ponosa kad je osjetio da ga je
obgrlila oko vrata. Iskustvo koje joj je nedostajalo nadoknaivala je
entuzijazmom. Kakva je to bila teta uvati ovakvu strast zakljuanu
negdje da izblijedi i odumre. Djevojka je bila prirodno nadarena.
Njezin odgovor je imao udan uinak na njega. inilo se da gubi
kontrolu. Poljubac mu je postao vrui. Vlaniji. Zloestiji. Ljubio ju je,
pustoio joj usta kao da kani eviti do besvijesti.
Bila je tako vraki vrua, doslovno mu se rastapala u zagrljaju.
Izgledalo je da je se ne moe zasititi. Dlan mu pronae malu oblinu
njezine dojke. Nije bila ni slina mekom, jastuastom mesu na koje je bio
navikao, ve je bila vrsta i podatna, jedva toliko zaobljena da mu ispuni
dlan. elio ju je stisnuti i gnjeiti, obuhvatiti prstima sitnu bradavicu i
utipnuti je tako da se ukruti, ali mahnito lupanje njezina srca pod
njegovim dlanom natjera ga da uspori.
Draio ju je usnama i jezikom dok nije zaboravila na teinu njegova
dlana koji joj je prekrio dojku. Tada ju je obuhvatio, njeno, kruio palcem
oko vrka sve dok nije zastenjala i poela se izvijati u njegovoj ruci.
On je sada samo razmiljao kako bi kliznuo ustima na njezin vrat,
rastvorio joj raspor na halji, zavrtio jezikom po tom vrstom malom
biseru i usisao ga duboko u usta.
Tijelo mu je gorjelo, srce mu je lupalo, krv mu je uzavrela. Znao je da
je na rubu da uini neto nepromiljeno, ali nije se mogao zaustaviti. elio
je biti u njoj, osjetiti kako se rastapa oko njega. Samo je o tome mogao
razmiljati. Odjednom se vrata otvore uz tresak.
Ellie skoi s njegova krila kao opeena. Erik se osjeao kao da mu je
netko upravo izlio kantu hladne vode na glavu i ustao skoro jednako brzo
kao i ona.
Koji vrag?
Nije znao odnosi li se ta psovka na poljubac ili smetnju. Bio je
oamuen. Oamuen!
Spontano posegne za drkom bodea za strukom, ali makne ruku kad
shvati da su to Domnall i Duncan koji nose mlitavog Randolpha.
Dok se muio da ohladi uzavrelu krv, mozak mu se razbistri. - to se
dogodilo?

Domnall ga znatieljno pogleda - oito je primijetio da se neto zbiva.


Ellie nije bila Erikov tip i obojica su to znala. Mravi, neugledni sitni
djevojurci nisu bili njegove tipine druice u postelji.
- Sruio se. ini se da ima groznicu.
Ellie se uznemiri i zabrinuto dahne. - Spustite ga ovdje. - Ona pokae
mukarcima krevet ugraen u zid, pretvorivi se okantnom brzinom u
uinkovitu dadilju - kao da se upravo nije rastapala u njegovom zagrljaju.
Erik opsuje i provue ruke kroz kosu. Nije bio siguran je li ljut na
Randolpha ili na sebe. Nekoga je taj poljubac silno potresao, no bio je
vraki siguran da to nije bila ona.

8. Poglavlje

Ellie! Ona se trzne. Glasna grmljavina Sokolova glasa razbila je mir


sunanog zimskog dana i zamalo je zbog nje ispustila hrpu svjee opranog
rublja koje je nosila na rukama. Gospode, to sam sada zgrijeila?
U otprilike etrdeset osam sati otkako je sila s uma i dopustila mu da
je poljubi, inilo se da, kad ju nije ignorirao, rei na nju zbog neeg to je
pogreno uinila.
On je bio taj koji joj je rekao neka bude korisna, ali prigovarao je
svemu to bi uinila. Kad bi ponudila pomoi Meg u dijeljenju hrane,
rekao bi joj da smeta (peina je uistinu izgledala kao svinjac, a ona je samo
predloila njegovim ljudima da pospremaju za sobom). Ako bi pokuala
pomoi susjedama kod ivanja, optuio bi ju da pokuava izmamiti
njihovu samilost kako bi joj pomogle pobjei (to je bila njegova pria,
istakla je; ne moe je on optuivati to je ona razrauje). ak joj je
zabranio njegovati Thomasa dok je bio u deliriju, plaei se da bi mogla
uti neto to ne bi smjela (tko bi rekao da lopovi imaju toliko vanih
tajni?). Hvala Bogu, Thomasu je juer pala temperatura i premda je bio
slab, inilo se da e se mladi gusar oporaviti.
- Ellie! - ponovno je zaurlao i ona se opet od tog zvuka usue u sebe.
Pripremajui se za jo jedan neugodan susret, ispravi kraljenicu i
polako se okrene i ugleda ga kako joj se s ruba litice ustro pribliava
koraajui odrjeito po travi. Bio je dovoljan jedan pogled na njegovo
smrknuto lice da poeli pobjei u kuu, koja se nalazila desetak metara od
nje.
Moda nee tako glasno urlati na nju u nazonosti Meg i Thomasa? No
inilo se da mu Duncan, koji je stajao s druge strane vrta, uope ne smeta
pa je posumnjala u to.
Izgledalo je da se uvena dobrohotnost gusarskog kapetana odnosila
na sve osim na nju. ak je i Thomas to opazio, primijetivi kako nikad nije
vidio da Sokol tako lako gubi ivce zbog neke cure. Ellie bi perverzno
uivala u tome da nije morala trpjeti te njegove napadaje bijesa.
Uistinu, on je bio impozantan prizor! vrsto je stisnuo usta i strijeljao
je svojim briljantno plavim oima. Njegov bi se svijetli nordijski ten u
trenutku mogao smrknuti i postati leden i bezosjeajan. Iako se vie nije
bojala da bi joj mogao nauditi, ipak je bilo zastraujue iskustvo kad se
nad tebe nadvije ljutiti i ogromni gusar.
Ona odloi svjee oprano rublje na stijenu i okrene se prema njemu,
trepui u sunce dok se odbljesak od njegova oruja i elinih zakovica na

njegovom konom cotunu reflektirao o njezine oi. Ali izgledao je


oaravajue ak i bez oklopa, a bila je sigurna da on to dobro zna.
Zaustavio se ni tridesetak centimetara od nje, a nju tijelo izda,
zarumenivi se od svjesnosti. Zar je morao tako divno mirisati? I biti
graen poput ovna za ruenje bedema? Kako bi mogla razmiljati kad je
jedino bila u stanju mirisati njegovu toplu kou, zainjenu blagim mirisom
njegova sapuna, i kad je samo mogla razmiljati o tome kako joj je bilo u
zagrljaju njegovih snanih ruku i kako su mu tvrda bila prsa pritisnuta o
njezine dojke?
- Zar me nisi ula kako te zovem? - ljutito je zahtijevao.
Ona ga prkosno pogleda u oi. Barem ovaj put nije skrenuo pogled.
Nelagoda u njezinim prsima se smanjila, ali nije sasvim nestala. Stalno si
je govorila da nije povrijeena zato to se on tako naprasito ponaa i
izbjegavaju nakon onog poljupca.
- Mislim da vas je cijeli otok uo kako me zovete - odgovori mu
bezbrino.
Njegove oi zasjale su svom toplinom hladnog elika dvorunog maa
koji je bio privren na njegovim leima - nimalo slino senzualnom
pogledu od kojeg se rastapala kad ju je ljubio.
Nee o tome razmiljati. Ali kad je spustila pogled na njegove usne,
predobro se prisjetila vruih osjeaja koja su ta presavrena usta izazvala
pritisnuta o njezina.
Nije ni sanjala da poljubac moe biti takav. Da zov strasti moe biti
tako jak. Da moe neto tako oajniki eljeti svim svojim biem.
Usta su mu bila tako meka i topla, zavodila su je svakim vjetim
pokretom njegovih usana i jezika. Imao je okus po tami, po viskiju i po
grenim, nepoznatim uicima.
Snaga reakcije na njega ju je zapanjila. Dosad se smatrala imunom na
tjelesnu udnju. Ali ovakvo neto nikada nije iskusila. Nikad je njezina
ula nisu toliko preplavila i paralizirala. Samo je kuala i bila je opijena
udnjom. Zatekla se kako mu odgovara. Kako mu uzvraa poljupce. Kako
tone u njegov zagrljaj. Kako se topi od njega. Kako mu se eli jo pribliiti.
Previe svjesna pritiska njegove tvrde mukosti o svoju stranjicu. A kad
je njegova ruka obuhvatila njezinu dojku...
Stresla se, prisjetivi se kako se lako dala uhvatiti u njegovu
zavodljivu zamku? to ju je, zaboga, bilo spopalo?
Ljuta na sebe to se prisjetila onoga to se zavjetovala zaboraviti - kao
to je on to oito lako zaboravio - nije se trudila sakriti nestrpljenje. elite li neto? Imam posla.

On je pogleda ispod oka, opasno zakiljivi. - Siguran sam da ima.


Postoji li razlog zato sam se vratio i zatekao svoje ljude kako ne vjebaju
kao to sam naredio, ve polugoli sjede u peini kraj vatre?
Nije si mogla pomoi da bezbrino ne slegne ramenima, iako je znala
da e ga to jo jae razjariti. - Ne znam. Predloila sam da vjebaju s
maevima kasnije i umjesto toga prvo odu na plivanje, nadajui se da e
se tako bar malo oprati.
Izgledao je kao da e eksplodirati. Uistinu, to joj nije smjelo
priinjavati takvo zadovoljstvo.
- Ti si naredila mojim ljudima da idu plivati?
- Predloila - ispravi ga najslubenijim glasom. - inilo mi se to
najuinkovitijim. Primijetila sam da im je odjea prljava pa sam im
ponudila da je operem. Bojim se da s vunom nisam mogla mnogo uiniti
osim ietkati je.
Mukarci su nosili raznoliku odjeu. Bilo je tu odjee sa Zapadnog
Otoja, ukljuujui tradicionalni liente s remenom, karirani plat i cotun
koji su odijevali Kelti, zatim nordijske hlae i ivopisne tunike te viteko
ruho poput lanenih gaa i vunenih - ili kod skupocjene odjee - konih
visokih arapa koje su dosezale do kuka. Samo je Thomas nosio koulju i
hlae od ianog oklopa, ali kapetanov cotun od crne koe i hlae
protkane elinim zakovicama bile su jednako tako skupocjene. Gusarenje
je oito bilo unosan posao.
- Ovo je prva polovica - ree, pokazavi na hrpu koju je bila odloila
na stijenu. - Ostatak e biti gotov kasnije popodne.
Ona ga premjeri pogledom i otro udahne zrak, udiui njegov opojni
muevni miris. Zatim frkne nosom kao da je miris bio neugodan, iako je
bio sve samo ne takav. - Ako elite dodati svoju odjeu na hrpu, pobrinut
u se da vam se vrati ista.
Lice mu se tako smrknulo da je zamalo poalila to ga je izazivala.
Zamalo. Ali nakon to se onako rastopila i izgubila glavu zbog njega, a on
se zatim ponaao kao da se taj poljubac uope nije dogodio, priutit e si
to zadovoljstvo kad god to bude mogue.
Poljubac koji ju je oborio s nogu za njega je bio nita. Bilo je to bez
sumnje neto to je stotine puta uinio s bezbroj drugih ena. ak je i sada
stajao ovdje nesvjestan i nedirnut dok se njezino tijelo s mukom
pokuavalo othrvati instinktivnim sjeanjima na njegov dodir.
Njegova reakcija - ili izostanak reakcije - bio je upravo razlog zato se
treba drati podalje od njega. On nikad nita nije uzimao za ozbiljno, i
nitko se i nita nije moglo probiti kroz tu simpatinu ljusku. Zapravo,
nitko osim nje. Ponaala se kao budala ve i time to je razmiljala o tome.

On ju je poljubio samo zato to se saalio nad njom. Kao da to to ju je


smatrao jadnom ve nije bilo dovoljno poniavajue, kako je samo brzo
pokleknula pred neim mnogo gorim. Oito se njezina imunost na njegovo
lijepo lice nije odnosila na njegova nadarena usta.
To je bilo nevano, uvjeravala se. On joj to nije mogao jasnije dati do
znanja. ena koja bi drukije mislila - koja bi previe vanosti dala jednom
poljupcu - sama je traila razoaranje i slomljeno srce.
Nije imala namjeru slijediti tragini primjer svoje majke. Bude li ona
nekom mukarcu dala svoje srce, to e biti netko tko ga nee zgaziti.
Njezin je otac u svojoj ljubavi bio preslobodan da bi se ograniio samo na
jednu enu, slino ovjeku koji je sada stajao pred njom. Ali zato o tome
uope razmilja? Ljubav nije bila za nju.
On pogleda hrpu rublja. - Ti si to sve sama oprala?
Pokuala je sprijeiti crvenilo koje joj je oblijevalo obraze, ali nije
uspjela. - Nekoliko susjeda ponudilo se pomoi. - Kad su vidjele koliko se
mui, saalile su se nad njom.
On stisne bradu tako da su mu usne pobijelile. - Pokai mi dlanove.
Ona zabaci glavom na nain koji je on mrzio, nadajui se da e ga
smesti i sagne se da bi pokupila rublje. - Moram ovo vratiti...
On je bio skinuo svoje zavoje, a kad ju je snano uhvatio za zapee,
ona zastenje zbog tog dodira. Koa joj je bridjela kao daju je pogodilo
tisue sitnih munja.
- Tvoje ruke, Ellie - zareao je tihim glasom od kojih su joj marci
krenuh niz kraljenicu. - Odmah.
Ona stisne usne. On je bio obian prenarasli nasilnik. Pokua istrgnuti
ruku, ali on joj silom okrene dlan i zatim runo opsuje.
- Nije to nita - ree ona i istrgne ruku. - I ne biste smjeli govoriti
takve prostote. To ukazuje na slaboumnost.
Ako se nadala da e je njezin prijekorni ton smesti, to se nije dogodilo.
- Tako mi bojih rana, to si to radila? Izranjavane su i pune uljeva
kao da si ih namakala u luini, a zatim udarala njima po stijenama.
Ona podigne bradu. Bilo ju je previe sram rei da je stavila deset
puta vie luine u vodu nego to treba dok je Meg nije ispravila. No za sve
to je ionako on bio kriv. - Vi ste mi rekli da pomaem. - Ona ga ubode
prstom u prsa, ali bilo je to kao da pokuava udubiti granit. - Zato se
prestanite aliti zato to sam vas posluala.
On spusti pogled na njezinu ruku, a ona je brzo makne.
- Nisam te kanio pretvoriti u pralju. Kladio bih se da nikad u ivotu
nisi oprala rublje.

Obrazi su joj se zaarili. - Kakve to veze ima? Vidjela sam da ima posla
koji treba obaviti i obavila sam ga. - Dodue, uz pomo.
Ispod brade mu se pojavi zlokobni tik. Fascinirao ju je taj znak
temperamenta - male napukline u bezbrinoj fasadi.
- Dobro, to vie nee raditi. Tvoji dani kao pralje su gotovi.
- Zato? Zato je to vama vano?
eljust mu se ukruti kao da mu se ne svia to to ga ona ispituje. Ovaj
ovjek je bio previe naviknut da uvijek dobije to eli. Kladila bi se da se
na prste jedne ruke moe nabrojati koliko su mu puta u ivotu rekli ne.
- Zato to sam ja odgovoran da vas dovedem doma u komadu i ne
elim da se poalite kako sam vas tjerao na teak rad.
Znala je da se igra s vatrom, ali nije si mogla pomoi da se ne nasmije.
- Mislila sam da Vikinzi vole uzimati robove. - Oi su mu bljesnule, ali prije
nego to je uspio odgovoriti, ona doda: - Zato je vas briga to netko misli?
Pa vi ste gusar.
Izazivala ga je da joj se usprotivi. Moda je izgledao tako, ali se nikako
nije ponaao kao gusar - barem ne onako kako je ona smatrala da bi se
gusari trebali ponaati. Gusari su bili nemilosrdni i nemoralni - zlikovci
koji su pljakali na moru - a ne dobrohotni razvratnici koji su spaavali
zarobljenike (dvaput), obeali da e ih vratiti, a zatim se zabrinuli kad su
vidjeli kako su im dlanovi malo izranjavani i bolni.
Neto je tu bilo udno. Ali to bi drugo on radio u onoj peini? I zato
je bjeao od Engleza?
Njezin je izazov doekao ljutitim pogledom i pribliio se jedan korak,
kao da je znao koliko se ona uznemiri kad se nad nju nadvije predivni
ratnik visok skoro dva metra.
- Mue te sumnje, Ellie? - Lady Elyne, zamalo ga je ispravila. Samo ju je
obitelj zvala Ellie, i jo se nije navikla uti taj intimni nadimak izreen
njegovim dubokim, hrapavim glasom. - Mislio sam da si pristala na
dogovor?
Ona se odupre porivu da ustukne jedan korak. Zato on mora biti
tako visok? I tko to na svijetu ima tako iroka ramena i miiave ruke?
Iskovani u bitci...? Sumnjala je u to. Vjerojatno se namjerno potrudio
izgledati ovako kako bi se enama pomutio razum i zaklecala im koljena
kad ga ugledaju.
Morala je nakriviti glavu da ga pogleda u oi. - Jesmo... jesam - ispravi
se. Bilo joj je grozno kako ju je uspio zbuniti i zato duboko udahne da se
smiri. - Meni se samo ini da kod vas postoji neka neobina plemika crta
za jednog gusara. I zato vas je jedan od ribara u selu nazvao taoiseach? To je bila druga rije za poglavara.

Da ga nije promatrala tako izbliza, propustila bi opaki bljesak u


njegovim oima prije nego to ga je zamaskirao lijenim smijekom.
- Da pogodim, stari Magnus? On esto zaboravi i vlastito ime. Zastane. - Mislim da znam otkud ova iznenadna promjena kod tebe.
Ona ga pogleda ispod oka. - Da?
On kimne. - Aha. - Njegov pogled sklizne na njezina usta, a toplina se
razlije po njoj kao rastopljena vatra. - Mislim da se pita kako si mogla
uivati u poljupcu jednog gusara.
Obrazi joj se zaare od ljutnje. - Nisam uivala...
On ju je tako pogledao da je odmah umuknula. Jo jedna rije i nije
sumnjala kako joj odmah kani dokazati koliko grijei.
Ona se jo jae zajapuri, pa on nastavi: - Zato si se uvjerila da moram
biti neto drugo.
Preplavi je stid. Ima li on pravo? Je li joj taj poljubac pomutio razum
pa sada vidi ono to eli vidjeti?
Ma, ne! Ima u njemu jo neto, u to je bila sigurna. Ako on nije
nalikovao na gusara, Thomas je nalikovao jo manje. Cijelog je ivota bila
okruena vitezovima, a iz Thomasa je zraio viteki kod.
Sokol - usput, zar mu je to uistinu pravo ime? - ju je samo pokuavao
smesti svojom blizinom. I to je djelovalo. Bila je toliko blizu da vidi kako
mu sitne dlaice na bradi prekrivaju otre linije eljusti, sitne bore od
smijanja oko oiju, koje je stekao provodei dane na suncu, tamni komad
koe u obliku slova V vidljivi iznad otvora njegova cotuna, i meku,
senzualnu oblinu tih njegovih predivnih usana samo nekoliko
centimetara udaljenih od njezinih. Pogled joj je lebdio na tim ustima.
Shvatila je da se on ukipio, da su mu se ukoili svi miii u tijelu.
Pogledi su im se sreli. Ona se prene, osupnuta sirovim intenzitetom
njegova pogleda. Gledao ju je kao da...
Kao da se jedva jedvice suzdrava. Ali od ega? Od toga da je zadavi?
Ne, jest bio ljut, ali u ovom pogledu je bilo jo neega to nije mogla
razabrati. Neeg vrueg i intenzivnog. Neeg to je u njoj pobudilo neke
udne osjeaje neki nemir - kao da joj je koa odjednom postala
pretijesna. A ono intimno mjesto izmeu nogu ponovno je poelo bridjeti.
Posramljena reakcijom svoga tijela, ona spusti pogled.
On je stisnuo, pa opustio, pa ponovno stisnuo ake koje je drao na
bokovima, kao da se pokuava pribrati. ini se da je djelovalo. - Nema vie
pranja odjee, zapravo, ni preuzimanja nikakvog posla. Ja u se pobrinuti
za svoje ljude.

Ona ga opet pogleda u oi. O emu se tu radi? Zar se ljuti zato to je


zala u njegov teritorij? Samo je eljela pomoi.
- Dobro. Onda neka vai ljudi slobodno trkaraju naokolo u prljavoj,
zamrljanoj odjei i navedu Engleze na svoj trag svojim smradom. Ba me
briga. A vi lijepo amite s drugim kriminalcima u engleskoj tamnici do
sudnjeg dana.
On zakilji kao da se kani svaati, ali oito je shvatio da je mudrije
odustati. Zabljesne je oaravajuim osmijehom, ponovno se pretvorivi u
simpatinog, bezbrinog razvratnika. Ovoga puta joj to nije zasmetalo. U
ovom je obliku bio manje opasan.
- Vidi - otegne on, zatreptavi svojim plavim oima - nije se tako
teko ponaati razumno.
Ona nimalo damski frkne nosom. - Kao da biste vi znali to to znai
biti razuman - ree sebi u bradu.
- to si to rekla, Ellie? Nisam te uo.
- Nita - ree svojeglavo. - A to bih, zaboga, trebala raditi dok ekam
taj dan kad ete se konano udostojati i odvesti me doma?
On slegne ramenima i okrene se da krene svojim putem. - Ti si
pametna cura. Sigurno e se neeg domisliti. Thomas se bolje osjea,
zato ne bi malo njemu zapovijedala?
- Ja ne zapovijedam... - Uutjela je i zakrgutala zubima. Nije bilo vajde
prosvjedovati. On je uistinu nemogu.
Sad je ona stiskala ake dok ga je gledala kako odlazi - zvidei, vrag
ga odnio!
Doi e dan kad e mu izbrisati taj neodoljivi smijeak s tog
pretjerano naoitog lica. A onda e moda otkriti to to on skriva.

***
Dva dana nakon rasprave u vrtu s Ellie, Erik je jo zvidao dok je
etao puteljkom prema malom Meginom imanju. Nije se onamo uputio da
bi provjerio to cura radi, uvjeravao se, nego da vidi je li Randolphu bolje.
Kako se Randolph razbolio, Erik nije imao izbora nego ekati na
Spoonu umjesto da se pridrui Bruceu na Islayu. Ali nakon tolikih mjeseci
u bijegu, Erik nije bio naviknut tako dugo boraviti na jednom mjestu,
osjeao je neki udan nemir - ili je barem to sebi tako objanjavao.
uo je iznenaujue malo vijesti od stanovnika Megine kue. No nije
se alio. Ne, bio je presretan to se mala furija konano urazumila i

prestala smetati njegovim ljudima, a njega izazivati u svakoj moguoj


prilici.
Ionako je imao previe posla. Morao je motriti na galiju engleskih
vojnika koja se juer usidrila i ispitivala otoane jesu li vidjeli brod sa
znakom sokola. Sreom, usidrili su se na jugu otoka i samo su povrno
pretraili podruje. Otili su s brdom prijetnji, no to je bilo sve.
Da, imao je on vie razloga za zadovoljstvo. Ne samo da su Englezi bili
na sigurnoj udaljenosti, a djevojka je konano bila posluna, jo ga je
drao nalet uzbuenja koji je uslijedio nakon uspjene misije.
Dovraga, osjeao se ak toliko velikodunim da je priznao kako je
moda malo pretjerano reagirao na to to je oprala odjeu njegove
posade. Smrad u peini uistinu je bio manji. Ali bio se razbjesnio kad se
vratio s izvianja na drugoj strani otoka i zatekao svoje ljude kako se
skrivaju u peini golih guzica i posramljenih lica. Naporna mala dadilja
natjerala je neke od najstranijih ratnika u kranskom svijetu - njegovih
ratnika - da joj predaju svoju odjeu, a njemu je ve bilo vraki dosta
njezinog petljanja u njegove poslove.
Ona je bila zarobljenica, za Boga miloga - iako ne tipina - i trebala bi
se poeti tako i ponaati. Malo poniznosti bilo bi dobro... za poetak.
Ali Ellie se uope nije ponaala onako kako bi trebala. To je i bio
problem. A da jest, moda bi prestao stalno razmiljati o njoj.
Ovo je bilo ludo. Mrava, neugledna dadilja nije bila tip ene nad
kojom bi on zdvajao, bez obzira na to koliko je vru bio njezin nevini
poljubac od kojeg mu je krv uzavrela.
Ne bi on nikad razmiljao o enidbi s nekom koja nee poveati
imetak i ugled njegova klana, a tip ena koje je izabirao za druice u
postelji nisu bile slukinje i bile su... ovaj, ljepe i imale su mnogo vee
cice. Unato njezinoj svjetlucavoj koi, oima neobine boje, garavim
dugakim trepavicama i primamljivim malim bradavicama koje su se tako
oaravajue ukrutile pod njegovim dlanovima, ona se nikako nije ubrajala
ni u jednu od te dvije vrste.
Ali, dok je drao taj vrsti mali breuljak mesa u svome dlanu... nije
imao dojam da bilo to nedostaje. Zapravo, osjeaj je bio predivan. No to
nije znailo da ona njega zanima.
to nije objanjavalo zato je bio tako vraki blizu da je u onom vrtu
opet poljubi. inilo se da joj se samo morao pribliiti na tri metra i tijelo
bi mu odmah poskoilo od svjesnosti. To je bilo smijeno, da se ne
spominje da je bilo i prokleto neudobno.
Ali njega to uope nije zabrinjavalo. Ve skoro itav tjedan nije dijelio
postelju s nijednom enom i vjerojatno je samo pokazivao znakove

zakinutosti. To je bio previd koji e lako popraviti. Moda bi se ipak,


nakon to provjeri kako je Randolph, trebao pridruiti ostalima u seoskoj
krmi.
Uz tu sretnu misao, pridodanu drugim radosnim mislima koje su mu
se vrzmale po glavi, preao je travnati breuljak koji je bio klizav od
mraza i namrtio se, iznenadivi se jer Duncan nije bio na dunosti.
Naredio je svome poboniku da pazi na nju, ne zato da je sprijei da
pobjegne - ionako ne bi daleko odmakla - nego kako bi se pobrinuo da joj
se neto ne dogodi ako pokua. Nee ona pasti ni s jedne litice dok on pazi
na nju. Dok je pod njegovom paskom, on je za nju odgovaran. A nakon
onog poljupca, tu je odgovornost delegirao svom roaku.
Ali njegova problematina goa i njegove jednako problematine
misli, uskoro e biti iza njega. Iako je jo uvijek na ovom podruju bila
velika nazonost Engleza, Erika su engleska kopilad toliko puta ganjala da
je znao kako e jednom konano odustati. A ako ne odustanu, onda e ih
on zaobii, bude li trebalo. Jo uvijek je bilo dovoljno vremena do
ugovorenog sastanka s McQuillanovima, koje mora odvesti na Rathlin.
U meuvremenu e pronai nain da poalje poruku Bruceu. Kako je
dvorac njegova roaka Angusa Oga MacDonalda u Dunavertyju bio
smjeten samo tri kilometra od Spoona, to je bio najbolji izbor - a i najbri
i najdirektniji. Bilo je ba ironino to je Dunaverty isti onaj dvorac iz
kojeg je Erik prije etiri mjeseca izveo Brucea. Iako su ga trenutno
okupirali Englezi, njegov brati je jo imao svoje ljude unutra. Znao je da
ako uspije doturiti poruku Angusu Ogu, on e nai naina da ju prenese
Bruceu.
Angus Og imao je iroku mreu ljudi du zapadne obale. Erik je to
dobro znao jer je skoro itavo desetljee sluio kao pobonik svom
bratiu lordu od Islaya i jednom od najmonijih ljudi u Zapadnom Otoju,
prije nego to ga je Bruce unovaio u svoje uvare Visoja.
Eriku nije bilo drago napustiti slubu ovjeka koji je za njega uinio
toliko mnogo. Kako je imao samo sedam godina kad mu je otac umro, Erik
je bio premlad da bi se obranio od manipulativnih i grabeljivih
makinacija pripadnika klana MacDougall koji su se pretvarali da ga tite.
Erika i njegovu obitelj zatitio je Angus Og i pokazao mu to znai
odanost. Angus Og je bio taj koji je od Erika napravio ovjeka.
Ali njegov je roak inzistirao da se Erik prikljui Bruceu, a Erik mu je
dugovao previe da se ne bi povinovao njegovoj volji. Bio je to takoer i
nain da povrati zemlju koju su mu nakon oeve smrti oteli
MacDougallovi.
Borba za vlast izmeu dvije mone grane Somerledovih potomaka MacDonaldovih i MacDougallovih - dominirale su politikom Zapadnog

Visoja. Sada su u prednosti bili MacDougallovi, koji su uli u saveznitvo


s Edwardom, ali to e se promijeniti kad Bruce povrati svoju krunu.
Vidjeti Johna MacDougalla od Lorne kako pati, bit e jednako zadovoljstvo
kao vidjeti kako Edwarda protjeruju u Englesku podvijena repa.
Erik bi mogao pokuati prenijeti poruku brodom, ali bilo bi mnogo
jednostavnije plivati - barem bi njemu to bilo jednostavnije. Dvorska
straa pazit e na brodove, ali nee oekivati plivaa.
On se naceri. To e biti neoekivano. Opasno. Ekstremno. Ba kako on
to voli.
I upalilo je. Sino je otplivao tri kilometra izmeu otoka Spoon i
Dunavertyja i predao poruku jednom od rodakovih ljudi.
Kad je Erik priao vratima Megine kue, uo je priguenu grmljavinu
Duncanova smijeha pomijeanu sa znatno zvonkijim, skoro djevojakim
kikotanjem neke ene. Nije to bila Meg, to je instinktivno znao, nego Ellie.
Neto mu u vezi s tim zvukom nije dobro leglo. Pokucavi ovla, on
otvori vrata.
I stane ukopan u mjestu.
Duncan je obuhvatio Ellien struk i podigao je visoko u zrak; dok je
ona posezala za neim na velikoj polici spremita ugraenog u zid du
stropnih greda. Ali Erik je samo vidio kako su se oi njegova ratnika
prilijepile za njezinu stranjicu, za tu iznenaujue lijepo oblikovanu
stranjicu koju je jasno otkrivala posuena stara halja ija je tkanina sada
ve bila gotovo prozirna od iznoenosti.
Ellie i Duncan se trznu kad ih je prekinuo. Duncan olabavi stisak oko
njezina struka i Ellie jaukne prepavi se da e pasti, no Duncan je uspije
uhvatiti u naruje prije nego to je tresnula na pod.
Ba divno, pomisli Erik, a svaki mu je ivani zavretak bio na rubu
eksplozije.
Ellin iznenaeni pogled ispuni se smijehom, a kad pogleda Duncana,
oboje prasnu u smijeh. Potpuno ignorirajui Erika.
- Mislim da smo ipak trebali otii po ljestve - ree ona. Pogled joj
iznenada postane zabrinut. - Je li vam ruka dobro?
Duncan se nasmije. - Ruka mi je dobro, curo, ba kako sam ti rekao. Ja
bih mogao podii tako sitnu djevojku poput tebe jednom rukom, bila ona
ozlijeena ili ne. Mora mi dati drugu priliku da ti to dokaem ili e mi
ponos biti nepopravljivo povrijeen. - On joj namigne. - Uostalom, ovo je
mnogo zabavnije od ljestava.
Eriku je skoro bilo ao svog roaka znajui da je Ellie imuna na
mnogo vjetije oijukanje od bratieva bijednog pokuaja armiranja.

Predviajui da e Ellie odrati Duncanu bukvicu, bio je okiran kad je


umjesto toga vidio kako se zarumenila poput neke nevine djevojke.
Erik bi bio zapanjen, ali nije mogao prestati razmiljati o tome da
istrgne Ellie iz bratievih ruku i zatim moda akom skine Duncanu taj
njegov vragolasti smijeak s lica.
Pogledao ga je zlokobno zakiljivi. Njegova je majka tvrdila da
postoji odreena slinost izmeu njih dvojice, ali on je nije vidio.
Duncanova je kosa bila tamnija, a Erik je bio barem pet centimetara vii i
imao dvadesetak kilograma miia vie od svog tri godine mlaeg bratia.
Ellie se konano sjetila da je on ovdje. Pogledala ga je - kratko - a
zatim kimnula Duncanu u Erikovu smjeru. - Moda bismo trebah uti to
va kapetan eli prije nego to ponovno pokuamo?
inilo se da se Duncanu ne uri spustiti Ellie - dok nije uhvatio Erikov
pogled. Zbunjeno se namrtivi, nevoljko je spusti na tlo.
Erik osjeti kako mu se uzavrela krv ohladila - neznatno.
- Kapetane, treba neto?
Erik obuzda neopisivi bijes koji ga je obuzeo prema roaku. - Zato
nisi na svom poloaju? - zarei na njega.
Ellie stane ispred njega, a Erik bi se nasmijao da ga ta njezina
zatitnika gesta nije toliko razbjesnila. - Ja sam kriva za to - ree. - Meg
me zamolila da pripremim tinkturu za Thomasa kad se probudi, ali nisam
uspjela dosegnuti rumarin koji visi sa stropa pa sam zamolila Duncana
da mi pomogne unijeti ljestve.
Duncan joj se zahvalno naceri. - A ja sam joj rekao da nam ne trebaju
ljestve.
Otkad se njegov brati, koji je samo mislio na bitku, pretvorio u
takvog razvratnika?
- Duncan je bio ba divno susretljiv - ree Ellie.
Erik je uo kako mu zubi krguu. Kladim se da je bio, dovraga. Naalost, Duncana trebaju dolje u logoru.
Njegov brati podigne jednu obrvu kao da je znao da Erik lae. Stvarno?
Pogled na Erikovo lice morao ga je uvjeriti. - Bojim se da e rumarin
morati priekati, curo - ispriao se Duncan. - Ali vratit u se ja.
Hoe vraga. Ako Erik ne moe vjerovati vlastitom bratiu da e se
znati kontrolirati, on e morati sam paziti na tu curu. Na kraju krajeva, on
je bio odgovoran za nju. Jedan poljubac nije znaio da se ne zna
kontrolirati. On se samo iznenadio to ga je jedna tako obina cura mogla
tako... uspaliti. Ali bio je siguran da je to sad ve stara, zaboravljena pria.

No kad je zatvorio vrata za Duncanom, prostorija mu se odjednom


uini jako skuenom. Ellie se pomaknula i stala kraj kamina, gledajui ga s
distance, kao da je i ona osjetila neku udnu energiju u prostoriji. Ali to je
samo pogoralo nemir koji se probudio u njemu kad je vidio obrise oblina
njezinih dojki i bokova koje je jasno ocrtavala svjetlost iz kamina.
Mora joj nabaviti jo odjee. Oprava od lijepe, vrste vune bit e
dostatna.
- Neto nije u redu? - upita ga.
Shvativi da se mrti, on nabaci ravnoduan izraz lica. - Sve je u redu.
- elite neto?
Tebe. Ljut na tu nametljivu pomisao, odrjeito ree: - Provjeriti kako
je Thomas. Gdje je on?
Ellie pokae na suprotni kraj prostorije, na mjesto gdje su du zida u
niama bile smjetene postelje. - Odmara se. Meg je rekla da je to za njega
sada najkorisnije. - Predviajui njegovo pitanje, ree: - Mhairi je sino
konano rodila i Meg je otila vidjeti kako je. Rodila je sina. Alastair, tako
ga je nazvala.
- Dala mu je dobro ime - ree Erik. Ime moga oca. Mnogi su otoani
iskazivali ast svojim poglavarima time to bi svoju djecu nazivali po
njima. Nakon godina pod MacDougallovom vlau, ta ga je gesta dirnula.
Gledala ga je sa zamiljenim izrazom na licu. - Izgledate drukije konano ree. - Nikad vas nisam vidjela bez oklopa.
Erik nikada nije iskusio ovakav osjeaj. Pod njezinim upornim
smeim pogledom, koji je malo toga proputao, skoro bi mogao rei da je
bio svjestan svih svojih nesavrenosti. Okupao se i promijenio tuniku
zbog tuljanove masti kojom se cijeli bio namazao radi plivanja - a nikako
ne zbog neega to je ona rekla.
- Pa eto, noas nema zlata koje treba opljakati i djevica koje treba
izbaviti.
Podigne se jedan kut njezinih usana. To je dobro za poetak, pomislio
je.
Ona mu se priblii nekoliko koraka, a ono to je sljedee uinila
iskreno ga je okiralo. Ispruila je ruku i uhvatila meu prste rukav
njegove bogate, tamnocrvene tunike. - Predivna je - ree s divljenjem. Na
jedan as, sasvim neuobiajen, gledajui njezino sitno lice obasjano
svjetlou iz kamina, i ona je izgledala predivno. U prsima mu se pojavio
neki udan osjeaj, kao da mu je ta tunika postala pretijesnom. - Ovaj vez
je posebno lijep.
- Sestra mi ga je izvezla - ree on udno hrapavim glasom.

- Imate sestru?
- Nemam jednu sestru, nego pet. - Mlaih?
Odmahne glavom. - Sve su starije.
- A brau?
- Nemam.
- Ah - ree ona, kimnuvi, kao da je odjednom neto shvatila. Nije mu
se svialo kako to zvui. - to?
Ona slegne ramenima. - Nita. To samo objanjava neke stvari. - Prije
nego to se domislio odgovora na ovo, ponovno ga je okirala podigavi
ruku kako bi mu maknula pramen kose s ela. On glasno uvue zrak, a
tijelo mu se ukoi na njezin dodir - cijelo njegovo tijelo. Ponovno ju je
mogao namirisati. Stotine ena rabilo je sapun s mirisom lavande - a zato
je onda mirisao drukije na njoj? A ta duga, svilenkasta kosa... elio je
zariti lice u nju i gledati kako mu se rasipa preko prsa.
ene su ga stalno dodirivale. On to uope nije primjeivao. Ali sada je
primjeivao. Cijelo njegovo tijelo je primjeivalo. Boe, nije mogao disati.
Vruina mu se skupila u meunoju, a srce mu je snano i brzo lupalo. Jo
sekunda i on e ju zagrliti oko struka i povui je k sebi. Skoro je mogao
osjetiti kako mu se kruti vrci njezinih bradavica pritiu o prsa.
Nesvjesna kaosa koji je izazvala u njegovim ulima, ona ree
bezbrino: - Imate neto u kosi. - Makne ruke, omoguivi mu da ponovno
moe razmiljati, i protrlja neto meu prstima. - To je nekakva crna
mast.
- Vjerojatno aa od logorske vatre - ree on nehajno.
Ona namrti nos. - Ne izgleda mi kao aa. - Gledala ga je tako
intenzivno kao da ga kani jo ispitivati o toj masti, no umjesto toga ree uz
smijeak: - Nosite tako kratku kosu. Mislila sam da Highlanderi vie vole
duge kose i brade - poput vaih vikinkih predaka.
On se nasmije. - Neki vole. - Zatim si protrlja bradu. - Ja ne volim kad
me svrbi. - Prije nego to se uspio zaustaviti, upitaju: - Tebi se ne svia?
Ona zakoluta oima, ne shvaajui da je on to ozbiljno pita. On je to
uistinu najozbiljnije pitao, shvatio je, ali nije znao kako to protumaiti.
- Morat ete se vie potruditi ako elite izvui kompliment od mene.
Koliko vidim, nasluali ste ih se ve dovoljno, vie nego veina ljudi u
itavom ivotu.
Zatekao se kako se smjeka. Imala je ona pravo, ali iz nekog je razloga
elio uti njezino miljenje. - A ti si previe cinina za tako mladu
djevojku. Reci mi, kako si uope zavrila u grofovom kuanstvu? Izgleda
premlado za dadilju.

Ona spusti pogled. - Moja majka. - Glas joj se smeka. - Ja sam


preuzela nakon...
Nakon majine smrti. On kimne, znajui da je to est sluaj. Iako nije
bio nasljedan kao mnogi poslovi u kuanstvu plemikih obitelji, i posao
dadilje esto se nasljeivao od majke.
- ao mi je, curo. Koliko je prolo?
Ramena joj zadrhte, a on osjeti neodoljiv poriv da je zagrli i utjei. A
taj ga je poriv znatno vie uznemirio nego pouda koju je osjetio prije
nekoliko asaka. Da se radi o veini drugih ena, ne bi oklijevao, ali
nekako je bio oprezan pri nagonu da dodirne Ellie - bilo je to kao da dri
pergament preblizu plamenu.
- U svibnju e biti tri godine. - Ona pogleda u njegove oi i on osjeti
kako se neto u njemu stisnulo na naznaku ranjivosti iza te njezine
samouvjerene fasade osobe koja nije imala vremena za gluposti.
On kimne, ne nagovijestivi unutarnju borbu koja se vodila u njemu.
Laknulo mu je kad je konano skrenula pogled i kad mu se glava
razbistrila.
- Ran... - naglo uuti. Dovraga, nije mogao vjerovati da se zamalo
izlanuo. - Thomasu je bolje?
Ona kimne. - Jo uvijek ne jede dovoljno, ali trebao bi za nekoliko
dana biti na nogama.
- Drago mi je. - To su uistinu bile dobre vijesti. Ne bi se volio pojaviti
na Rathlinu s bolesnim Bruceovim neakom kojeg trese groznica.
- On vam se ve danas elio prikljuiti, ali Meg mu je priprijetila da e
ga zavezati za postelju ako pokua ustati.
- Bila bi teta uadi - ree Erik ironino i iznenadi se kad se ona na to
nasmije umjesto da mu odri bukvicu.
Zaao je u nepoznato podruje. Nije on vodio ovakve osobne
razgovore. On je zabavljao ljude. Nasmijavao ih. To su ljudi od njega
eljeli. Svi osim nje.
Hvala Bogu, u tom se trenutku vratila Meg, razbivi tu udnu kemiju
koja je prostrujala meu njima. S Meg je opet bio na svom podruju.
Intimni razgovori nisu bih za njega. Ostatak veeri Erik je zabavnim
priama iz svojih bezbrojnih morskih avantura zabavljao dame i
Randolpha, kad je mladi vitez bio budan.
inilo se da se ak i Ellie dobro zabavlja. Ali jednom ili dvaput,
uhvatio ju je kako ga prouava svojim pronicljivim pogledom koji je
otkrivao mnogo vie o njemu nego to je on elio, a imao je osjeaj da ju je
nekako razoarao.

No nije si mogao objasniti zato mu je to zasmetalo.


Na kraju uope nije otiao u krmu. Nakon veere preuzeo je
Duncanov poloaj pred kuom. Djevojka je bila njegova odgovornost.
Njegova dunost. I preostalo vrijeme koje e provesti s njim, pazit e na
nju.
On je taj zadatak bio sposoban obaviti.

9. Poglavlje

Tako mi Kristovog raspela, gdje je on? - Robert Bruce udari akom o


drveni stol, razbacavi pritom oznake koje je bio paljivo poslagao po
skiciranoj mapi na podu. - Trebali smo ve uti vijesti od njega.
Bruce je rijetko imao provale bijesa pa je ova zapanjila i uutkala
ljude okupljene u vijenici. Oni su bili kraljev ui krug suradnika - to jest,
ono to je od njega ostalo.
Od Bruceove velike svite vitezova uz njega su jo bili samo Neil
Campbell, James Douglas, Robert Hay, James Stewart i njegov brat
Edward. Od njegovih uvara Visoja kojima se diio, ostali su samo Tor
Poglavar MacLeod, Gregor Strijela MacGregor i Robbie Pljaka Boyd
koji je nedavno stigao.
Ba je Boyd donio uasne vijesti koje su okirale sve prisutne u
vijenici.
Bruceu su se oi zaarile, jo uvijek su ga pekle do skoro
nepodnoljive boli. Njegov voljeni brat Nigel je mrtav, kao i njegov dragi
prijatelj i spasitelj u bitci kod Methvena, sir Christoper Seton. Takoer i
odani grof od Atholla. Prvi grof pogubljen u kotskoj u vie od dvjesto
godina.
Setona je izdao MacNab kod Loch Doona kamo se bio sklonio nakon
bitke. Nedugo nakon to je Bruce umakao iz kotske, Nigelu i grofu su
odrubili glave u Berwicku, nakon to su s Boydom uhieni u dvorcu
Kildrummy, no Boyd je uspio pobjei i donijeti ove uasne vijesti. Bile su
to prve vijesti o njegovim prijateljima i obitelji koje je Bruce dobio otkad
je pobjegao iz Dunavertyja i sklonio se u mrani svijet Zapadnog Otoja.
Bruce je morao priznati da donekle ak i udi za povratkom u mrak, u
strahu od onoga to e sljedee otkriti.
Njegova ena i ki su na sigurnom, uvjeravao se. Moraju biti.
Ali, dragi Boe, njegov brat! Od etvorice njegove brae, naoiti i
vragolasti Nigel bio mu je najdrai. Bio je vrlo nalik izgubljenom
moreplovcu - odvaan, vei od ivota i uvijek spreman na alu. ene su se
lijepile na njega, a mukarci su eljeli biti kao on.
MacLeod ga je mirno promatrao. - Ako Sokol nije stigao, za to postoji
razlog. On e poslati poruku kad bude mogao. Jo ima dovoljno vremena.
Ali ve sedam dana nisu uli ni glasa od MacSorleyja. Bojana888
Trebao im se pridruiti na Islayu nakon susreta s Ircima, a dvostruki
napad kojim e povratiti njegovo kraljevstvo bio je zakazan za samo

tjedan dana. Bruceova braa Thomas i Alexander u Irskoj spremno su


ekali na napad s juga na Galloway. Bruce mora svoje ljude dovesti do
Arrana, mjesta s kojeg kree sjeverni napad na Turnberry.
- Kako moe biti tako prokleto miran? - zahtijevao je Bruce.
- Moja braa su osigurala snage za napad s juga, ali gdje su moji
plaenici? Trebali bismo za dan-dva okupiti vojsku na Rathlinu.
- S Rathlina e odjedriti na otok Arran. - Kako u izvesti napad bez
ljudi?
- Ljudi e biti ondje na vrijeme.
MacLeodovim je prokletim ilama kolao led umjesto krvi.
Highlanderova kamena fasada nikad nije odavala ni traak emocije. Kako moe biti tako prokleto siguran?
- Zato to poznajem Sokola. Na njega se uvijek moe raunati. Ako
bude morao sam preplivati do Arrana s irskim plaenicima, on e to
uiniti.
- A zato onda nismo uli od njega ni rije?
- ut emo - ree MacGregor, jednako uvjeren u to kao i njegov
kapetan. - Siguran sam da se primirio negdje, eka priliku da poalje
poruku. S obzirom na to koliko Engleza ima u kanalu, vjerojatno je samo
oprezan.
- Sokol? - ree Bruce u nevjerici. - Pa taj ne bi bio oprezan ni da mu
ivot o tome ovisi.
- Ali i meni je trebalo neko vrijeme da vas pronaem, gospodaru istakne Boyd.
- Kako si me pronaao? - upita Bruce. Njegov opstanak ovisio je o
tome da samo nekolicina izabranih uvijek zna gdje se on nalazi - ovi ljudi
u ovoj sobi i ostali lanovi uvara Visoja. ak i njegov prijatelj William
Lamberton, biskup od sv. Andrije, trebao bi se jako potruditi da ga
pronae. Lamberton je bio jo jedna osoba za iju je sigurnost strepio.
Ogromni ratnik pogleda Brucea u oi. - Preko zajednikog prijatelja ree, zabljesnuvi ga ljutitim pogledom.
Bruce kimne, shvaajui uzrok Boydova bijesa. Arthur Campbell se
pokazao jo korisnijim nego to je Bruce pretpostavio - mada mu na tome
nee zahvaliti niti jedan lan uvara Visoja. Campbell je bio prisiljen
napustiti uvare nakon to je pao na izazovu i otiao kao vitez sluiti
neprijatelju. Tako se barem inilo. Zapravo je on bio Bruceov pijun.
Bruce je smatrao presudnim tajiti tu istinu od svih osim nekolicine ukljuujui veinu Campbellove brae uvara Visoja. Nakon svega to se

dogodilo, inilo se da je to moda bila pogreka, ali bratska povezanost


uvara Visoja bilaje neto na to se Bruce jo trebao priviknuti.
- Jo nema nikakvih vijesti o mojoj eni?
Boyd tuno odmahne glavom. - Ne, gospodaru. Nita otkad su
napustile Kildrummy pred navalom Engleza.
Boyd i njegov partner u uvarima Visoja, mladi engleski vitez Alex
Zmaj Seton, zaostali su za drugima kako bi pomogli Nigelu da enama
omogue odstupnicu za bijeg. Boyda i Setona su zarobili, ali oni su uspjeli
pobjei - uz pomo sa strane - prije pogubljenja. No uskoro su se
razdvojili, a tada je Alex uo da su mu brata izdali kod Loch Doona.
- Oni su u dobrim rukama, gospodaru - ree Boyd.
Bruce kimne, nadajui se da moe vjerovati Lachlanu MacRuairiju Zmiji - i ostaloj dvojici pripadnika uvara koji su pratili ene: Williamu
Gordonu, poznatom kao Templar, i Magnusu MacKayju, iji je tajni
nadimak bio Svetac.
- Kao i va neak - doda MacLeod, mislei na Randolpha koji je plovio
sa Sokolom.
Boe, nadao se da je tako. Sve je ovisilo o tome hoe li Sokol na
vrijeme dovesti te ljude k njemu. Bruce se ve toliko puta provukao kroz
uicu igle da vie nije mogao raunati na Boju pomo. A ni maka nema
ogranien broj ivota.
MacGregor, koji je bio skoro jednako uven po svom savrenom licu
kao i po vjetini s lukom i strijelom, se naceri. - Koliko ja poznajem Sokola,
on vjerojatno sjedi na nekoj plai negdje i zabavlja pola enskog
puanstva u tom selu ili otoku na kojem se sakrio.
- Dok vijest doe do nas, brojka e narasti do tri etvrtine enskog
puanstva - ree ironino Boyd.
Bruce se nasmijeio prvi put otkad su stigli na Islay i otkrili da ih ne
eka Sokol, kao to su oekivali, nego Boyd. - Vjerojatno ima pravo.
Neko komeanje s druge strane vrata privue mu panju. MacLeod
ode provjeriti to se zbiva i vrati se trenutak kasnije u drutvu mladog
ribara. Kut MacLeodove usne bio je tek jedva primjetno podignut prema
gore, a Bruce pomisli kako je to najblie smijeku to se na MacLeodovom
licu moe vidjeti.
- to je? - upita.
Opaki ga poglavar s Visoja pogleda u oi. - Stigla je vijest.
Ribara gurnu naprijed. Oito prestraen skupom mukaraca u
prostoriji, on progovori isprekidanim glasom. - Minorni zastoj. Ljudi
osigurani. Nastavite prema planu.

Nakon to je Bruce naredio da ribara nahrane i obetete za putovanje,


izvedu ga iz prostorije.
Kad su ponovno bili sami, Bruce se obrati svome bratu - jednom od
trojice koji su mu preostali. - Edwarde, elim da ti i Pljaka odete odmah
na Arran i istraite podruje blizu Brodericka - pogotovo dvorac
Lochranza. Mi ostali emo otploviti na Rathlin, kako je planirano, i ondje
priekati Sokola.
- Jeste li vidjeli, gospodaru - ree MacGregor. - Nismo se imali potrebe
brinuti.
Tako mu Kristovog raspela, Bruce se molio da MacGregor ima pravo.
Nije samo njegova budunost ovisila o moreplovcu od kojeg su upravo
uli glas, nego budunost itave nacije.

10. Poglavlje

Ellie zarije glavu u jastuk pokuavajui priguiti uasan zvuk. No srdani


se smijeh s lakoom probijao kroz mekanu janjeu vunu.
Boe, koliko je uope sati?
Maknula je jastuk kojim je zaepila ui i otvorila oi, zakiljivi, a
zatim ih odmah zatvorila jer joj je jarka zraka sunca, koja je provirila kroz
baldahin, probijala lubanju poput otrog bodea.
Ona zastenje. Jutro. Ve.
Umorno uzdahnuvi, pripremi se na neizbjeno. Vrijeme je za
buenje. Ona se pomoli i obavi sve jutarnje obrede, trudei se ignorirati
smijeh i glasove iz kuhinje, koja se nalazila na suprotnoj strani zgrade.
Duncan obino ujutro nije bio tako glasan. to bi moglo biti tako silno
smijeno u ovo nedoba?
Iako nije imala odvojenu sobu, dva kreveta postavljena du zapadnog
zida bila su odvojena drvenom pregradom pruajui vie privatnosti od
estih posjetitelja od nia du suprotnog zida gdje je spavao Thomas.
Nakon to se umila, poeljala i oprala zube, Ellie se osjeala malko
bolje kad je izvirila iza pregrade spremna suoiti se s novim danom. No
kada je otkrila izvor onog smijeha, bila je u iskuenju odmah se vratiti u
postelju i jo malo zariti glavu u jastuk.
To nije bio Duncan. Gusarski kapetan svukao je lijepu tuniku koju je
sino odjenuo i preodjenuo se u ratniko ruho. Ispruio je svoje duge
noge u konim hlaama i opustio se u jednom od Meginih drvenih stolaca
sa irokim smijekom na svom pretjerano veselom licu.
Kako netko moe izgledati tako veselo u rano jutro? Ona se obino do
podneva osjeala kao iznurena starica.
On podigne obrvu. - Vidi tko se konano probudio. Mislili smo da e
prespavati itav dan.
Koliko je uspjela razaznati, jo je bilo bolno rano. Vjerojatno je tek
svanulo. Iako su dani bih sve dulji, zimsko je sunce izvirivalo na obzoru
tek nakon osam sati.
- Dobro jutro, Ellie - ree Meg jednako tako veselo. - eli li uobiajeni
doruak?
Ona se zastraujue brzo navikla na jednostavni jutarnji obrok: svjei
kruh, meko kuhana jaja, krike dimljene svinjetine ili haringe i posebni
uvarak s nekakvim zainima iji je recept Meg uvala kao tajnu, no Ellie se

zavjetovala da e ga se doepati prije nego to ode - ako se barem jednom


uspije dovoljno rano probuditi da vidi kako ga priprema.
- Gdje je Duncan? - upita, prelamajui komad kruha, a zatim ga polako
vaui, uivajui u nevjerojatno ukusnoj kombinaciji hrskave zobi i
jema.
Kapetanov se pogled jedva primjetno izotri. - Ruka mu je dovoljno
zacijelila da se moe vratiti svojim dunostima. Bojim se da si sljedeih
nekoliko dana osuena na mene.
Srce joj se ubrza od panike. - Bojim se da to nije potrebno - ree brzo.
- Meni ne treba dadilja. Dala sam vam svoju rije...
- Bez obzira na okolnosti - odree ju znakovito pogledavi Meg - ti si
pod mojom zatitom dok te ne vratim tvojoj obitelji.
Ellie shvati svoju pogreku: bila je zaboravila da Meg ne zna da je ona
ovdje protiv svoje volje. Iako bi i sama na to skoro zaboravila da nije bila
zabrinuta za svoju obitelj i za to koliko se oni brinu za nju. Prolih
nekoliko dana bilo je zastraujue, uzbudljivo i - prisjetivi se onog
poljupca - ba ni najmanje dosadno. tovie, ivot s Meg dao joj je uvid u
neki drukiji svijet, sasvim razliit od njezina privilegiranog ivota pod
staklenim zvonom.
Nije propustila primijetiti ironiju svoje situacije: nikad u ivotu nije
imala toliko slobode kao sada u zarobljenitvu. Od odgovornosti. Od
dunosti i oekivanja. Od razmiljanja o budunosti. Osjeala se krivom
to toliko uiva.
Da je bila iskrena sama sa sobom, znala bi da mora uiniti neto u
vezi s ovjekom koji je sjedio nasuprot njoj. On je bio uzbudljiv, i samo od
njegove blizine njeno bi srce poelo kucati malo bre. On je bio poput
zlaanog Boga - ne samo zbog njegove boje kose i naoitog lica, ve zbog
silne snage njegove osobnosti. Privlaio ju je kao to svijea privlai none
leptire, a znala je da nije razumno previe mu se pribliiti.
Naravno, on je bio okorjeli zavodnik, jedan od onih koji nita nisu
uzimali ozbiljno, s tim svojim drskim osmijehom koji je bio zatitni znak
njegove pretjerane samouvjerenosti, no ona se ipak pitala ima li u njemu
neeg dubljeg. Moda on uope nije bio slab i poroan poput njezina oca,
ve je bio sposoban za istinske osjeaje.
Sino je vjerojatno dobila uvid u traak te njegove osobnosti, osjetivi
pravu povezanost s njime kad su razgovarali o svojim obiteljima. Bilo joj
je uasno to mu mora lagati i ak je na trenutak razmiljala o tome da mu
ispria istinu. Ali tada se Meg vratila i on se ponovno pretvorio u aljivu,
duhovitu bitangu s kojom se bilo zabavno druiti, no koju nikako nije
mogla uzeti ozbiljno.

Lako bi se on njoj svidio, no to ne znai da mu moe vjerovati. On je


bio upleten u neto, a koliko je uspjela shvatiti iz zbivanja u onoj peini, to
neto je imalo nekakve veze s njezinim ocem. Ovako je bilo jednostavnije.
No nije shvaala zato se odjednom proglasio njezinim
tjelohraniteljem. Sjeala se kako se sino naljutio na Duncana i nadala se
da ona nije kriva za to. Duncan joj je u posljednjih nekoliko dana postao
vrlo drag. Podsjeao ju je na njezina brata Johna koji je nedavno dorastao
do oruja i nije vie razgovarao ni o emu osim o ratu i borbi.
Naalost - koliko god se trudila - u kapetanu nije pronala nita to bi
je podsjealo na bilo kojeg od njezine brae; u njegovom drutvu nee biti
ni priblino tako oputena.
to je on to smislio?
Ona ga sumnjiavo promotri. - Kako vam drago - ree, bezbrino
slegnuvi ramenima. - Nadam se da e vam biti udobno na vaem kamenu.
Naravno, nee on njoj olakati situaciju. Naslonio se i prekriio ruke
tako da su mu miii iskoili jasno pokazujui svu njegovu sirovu
muevnu snagu. Njoj se stisne eludac. Dragi Boe! Ona ispije gutljaj juhe,
navlaivi usta koja su se odjednom osuila, no u vezi s onim osjeajem u
trbuhu nije mogla nita uiniti.
- Moram obaviti jedan posao - ree on. - Htio sam te pitati bi li mi se
pridruila.
Sama? S njim? Nema anse. Nije eljela sudjelovati u njegovim
vragolijama. - Ne danas, bojim se - ree, odglumivi aljenje, svjesna kako
je Meg promatra pod povealom. - Moram paziti na Thomasa dok Meg
obavlja svoje poslove. - A ti su poslovi, koliko je Ellie uspjela vidjeti, bih
brojni. Osim to se Meg brinula za svoje malo imanje, ona je takoer bila
otoka iscjeliteljica i babica.
- Ja sam mislio da si rekla da se Thomas mora odmarati - istakne on.
- Da, mora - prizna Ellie.
- Bit e on dobro - ubaci se Meg. - Vas dvoje slobodno idite i zabavite
se.
Ellie joj se slabano osmjehne, pretvarajui se da joj je zahvalna dok
je pokuavala smisliti pristojan nain da odbije kapetanovu ponudu.
- Dan je divan - ree kapetan primamljivo, kao da prua slatki
djetetu. - Mislio sam da bi moda eljela malo razgledati otok.
Sjedio je ondje i zabljesnuo je tim svojim arogantnim, ne ba nevinim
smijekom, tono znajui to radi. Neka ga vrag nosi, gada lukavog koji je
jako dobro znao kako e ju dovesti u iskuenje. Kako je znao da ona udi
od elje za istraivanjem otoka. Bio je to, bez sumnje, sluajan pogodak.
Bilo bi poniavajue pomisliti da ju je tako lako prozrijeti.

Ellie se kolebala izmeu onoga to bi bilo mudro uiniti i onoga to je


elio njezin avanturistiki duh. Mogla je birati: ostati ovdje i odigrati jo
desetak partija backgammona s kameniima kad se Thomas probudi, ili
ii u razgledavanje otoka, a umirala je od elje za ovim drugim.
Odluka nije bila teka.
- Kako to mogu odbiti? - ree ironino.
Njegovo je cerekanje bilo jednako nepopravljivo kao i on sam.
- Slaem se, ne moe.
- Kad kreemo?
- im se odjene - odgovori on.
Ona se namrti, pogledavi svoju posuenu halju. to on to govori?
Halja je moda stara, ali njezina je odjea bila sasvim u redu - tisue
Irkinja i kotkinja nose iste te halje svakog dana.
- Sokol je tako paljiv - ree Meg. - Vidi to ti je donio. - Ona pokae na
neto to je izgledalo kao zelena, vunena duga haljina sloena na klupi
kraj nje. - Bojao se da e ti biti zima.
Ellie namrti obrve, iznenaena njegovom brigom. Ponovno se pitala
to to on zapravo smjera.
- Hvala vam - ree. Meg ju je velikoduno opskrbila tradicionalnom
lanenom haljom koju je odjenula preko unitene podhaljine, arapama i
parom starih konih cipela, ali vunena oprava iako ni priblino fina kao
to je Ellie obino nosila - bila je raskonija od onoga na to je njezina
domaica navikla. - Gdje ste ju nabavili?
On i Meg se pogledaju, a njemu se trzne kut usana. - To je gusarska
tajna, bojim se.
Je li to plijen s nekog od njegovih pljakakih pohoda? Ona ga pogleda
ispod oka, pokuavajui razluiti govori li on to ozbiljno. Pretpostavivi
da je zadirkuje, ona pohlepno zgrabi opravu i povue se iza pregrade.
Kad je nakon nekoliko minuta izala, primijetila je da se ve danima
nije tako dobro osjeala u svojoj koi. Oprava joj je bila prevelika u struku
i grudima - to nije bilo neoekivano - ali duljina joj je bila skoro
odgovarajua. Ellie poeli poskoiti od sree, no umjesto toga kratko mu
kimne. - Idemo li?
Pozdravili su Meg i izali iz kue, uputivi se kopnom prema jugu.
On je imao pravo. Dan je bio spektakularan. Sunan, jasan i ugodno
prohladan. Izmaglica se jo dizala s travnate pustopoljine, a otri je zrak
bio proet ugodnim, slankastim morskim povjetarcem. Ona podigne lice
prema suncu dok su hodali, uivajui u njenom, toplom milovanju svoje
koe.

Na trenutak se opet osjeala kao djevojica koja skakue po zelenom


irskom seoskom krajoliku dok joj se cipelice ne zablate, a oprava izguva i
isprlja mrljama od trave. Kako li je tada uivala u svakoj minuti.
inilo se da je to bilo jako davno. Preplavi ju neka enja i aljenje jer
je znala da vie nikada nee biti tako. Ti dani slobode uskoro e biti
prolost.
Hodali su rame uz rame brzinom koja je njoj bila ugodna. On je
vjerojatno zbog nje znaajno skratio korak. Ali inilo se da mu se nikamo
ne uri. Zapravo, inilo se da se njemu nikada nikamo ne uri. - Kamo
idemo? - upita ga.
On joj se zagonetno nasmijei. - Vidjet e.
Ona otvori usta kako bi zahtijevala da joj kae, ali se predomisli. Nije
to bilo samo zato to je bila sigurna da joj on nee rei, nego je takoer
bila tako zahvalna to se nalazi vani u prirodi da ju zapravo nije bilo briga.
Zasad e se samo prepustiti.
Pogledala ga je krajikom oka. Kosa mu je svjetlucala i inilo se kao da
ga i sunce grli, naglaavajui plave pramenove u njegovoj kosi, tamnu
bronanu boju koe, kupajui ga u toplom, zlaanom sjaju. Bilo je to
gotovo zasljepljujue.
Imam vjetar u lea, bio je rekao jednom. Imao je pravo. Kako je to biti
tako omiljen? Ploviti kroz ivot s takvom nepokolebljivom
samouvjerenou? Nije bio samo blagoslovljen naoitim licem, monim
tijelom i, koliko je uspjela vidjeti, izvanrednim ratnikim vjetinama, on je
takoer bio duhovit, armantan i izrazito simpatian.
To mora biti lijepo. No moda je tako blagoslovljen ovjek i malo
usamljen? inilo se to tako jednostranim. Ljudi su se okupljali oko njega
da bi dobili ono to im on moe dati - ili rijeima ili dodirom - ali to je on
dobivao zauzvrat? Moda je ba to nju razlikovalo od drugih - ona od
njega nije eljela nita.
- Iznenaena sam da se tako dugo moete odvojiti od svojih ljudi. Zar
nemate posla? Na primjer, vitlati naokolo ovim vaim ogromnim maem?
Usta mu se vragolasto nakrive. - Uvjeravam te da ja ne vitlam naokolo
svojim maem. - Obrazi joj se zaare kad je shvatila da on ne govori o
svojem oruju, ve o neem sasvim drugom.
- Nisam mislila... - zamucala je Ellie.
On se nasmije, pretjerano uivajui u tome to ju je uspio smesti. - Zar
ti to mene gleda, Ellie?
- Naravno da ne! - usprotivi se, a obrazi joj se jo jae zaare. On je
znao, vrag jedan, da ona lae.

Nije se radilo o tome da je ona njega namjerno gledala. Jednom se


jednostavno nala preblizu rubu litice i sluajno je pogledala dolje prema
plai gdje su se njegovi ljudi ulogorili i vidjela ga kako vjeba s maem,
sjekirom i ratnim ekiem. Promatrala ga je sve dok nije shvatila kako je
opinjena opakim udarcima koje su smatrah vjebanjem, uivajui u
moi i snazi koju je pokazivao svakim udarcem.
Bila je navikla gledati uljuene borbe vitezova, ali u ovom divljem,
nemilosrdnom nainu borbe Highlandera nije bilo nieg civiliziranog. Nije
uope bilo neprirodno to je bila znatieljna. No vrlo je prigodno
zaboravila da je sva njezina znatielja bila usredotoena na samo jedan
upeatljivi lik.
inilo se da je zadovoljan to hodaju u tiini, iako bi povremeno
pokazao neku farmu i rekao ija je, ili joj ukazao na neku zanimljivu biljku
ili lijep vidik. Bilo je ugodno. Preugodno. Kao da bi bila sretna hodati
ovako kraj njega jako, jako dugo.
Prene ju ta zalutala misao i vrati je u stvarnost. Molila se nebesima da
je vrati doma prije nego to sasvim izgubi razum. - Koliko dugo planirate
ostati ovdje? - izvali.
- Oprez, curo - ree uz jo jedan od onih njegovih oaravajuih
smijeaka - ili e povrijediti moje njene osjeaje jer u pomisliti da ne
uiva u mome drutvu.
Ona zakoluta oima. - Nemojte se truditi ree. - Zabljesnite tim svojim
neodoljivim smijekom nekoga tko e to cijeniti.
Plave mu oi veselo zapleu. - Neodoljivim? Smatrate ga neodoljivim?
Uistinu je nepopravljiv. Nije mogla zamisliti kako je to bilo kad je bio
mali. Zalila je njegovu bivu dadilju. - Veini ena, pretpostavljam.
- Ali na tebe ga uzalud troim? - On odmahne glavom. - Tebe je teko
zadiviti, dadiljo Ellie.
- Nije teko, samo sam imuna na oite smicalice.
- Ma nemoj? ree, zabljesnuvi je izazivakim pogledom. - Nisi bila
tako imuna one noi.
Prisilila se smiriti glas jer je po iznenadnom lupanju srca znala da e
zadrhtati. - To je bila pogreka - ree oprezno.
- Aha, tako ti to zove? - izazove je sarkastinim glasom.
Ila joj je na ivce njegova umiljenost. Ona je njemu bila siromana,
neugledna dadilja koja mora biti zahvalna to joj je mukarac poput njega
udijelio trenutak panje. Nikad mu nee dati do znanja koliko ju to
uznemirava. ak i sada, dok ga je promatrala na suncu, vidjevi ta meka
usta razvuena u ironian smijeak, samo je mogla razmiljati o tome

kako je bilo divno osjetiti te usne na svojima. A ta je njezina slabost bila


poniavajua.
On je bio tako siguran u sebe. Pa, dobro, i ona je sigurna u sebe i nee
se dati uvui u njegove smicalice.
Namjestila je najvedriji i najnonalantniji izraz lica. - Oboje znamo da
to nije bilo nita. Bila je to prirodna posljedica blizine, kasnog sata i
vruine u sobi. Vi ste mogli biti bilo tko.
On stane i uhvati je za ruku. Lice mu je bilo ravnoduno osim jedva
primjetno zategnutih usana. - Tvoje zrelo poimanje situacije veoma je
ohrabrujue.
U glasu mu se zaula neka estina od koje joj se koa zategla od
vruine. - Oboje smo odrasli ljudi. Ne morate se brinuti da sam bacila oko
na vas. - Ona se nervozno nasmije. - Nema ba anse da u postati
plijenom ovjeka poput vas.
On stisne eljust i prostrijeli je svojim plavim oima. - Ma, je li? opasno razvue.
Nikad ne izazivaj hazardera. Odmah shvati svoju podrku i pokua
mu to objasniti tako da njezine rijei ne doivi kao izazov. Samo je eljela
biti praktina, a on je to doivio kao kritiku. - Ja sam samo htjela rei da
smo mi previe razliiti. Pogledajte nas. - Razlike bi trebale biti oite. Sigurna sam da nisam tip ene koje obino ljubite.
- Misli da me tako dobro poznaje.
- Znam va tip. Bezbrian, armantan, spokojan. ene vas vole i vi
volite njih. Sve ene. Za vas je ivot ala i nita nikad ne uzimate ozbiljno.
- Grijei - ree on mranim glasom. - Neke stvari uzimam jako
ozbiljno.
Srce joj je poelo malo bre kucati zbog naina na koji ju je gledao.
Kao da joj kani pokazati na to je tono mislio, a ovoga puta to nee biti
samo poljubac. Kad je bio ovakav, bio je znatno opasniji. ei. Ljui.
Brutalno muevniji. Srce joj nekako udno poskoi dok je stajala
ukipljena, znajui da bi trebala ustuknuti, no nije mogla natjerati noge da
se pomaknu.
- Zna li to ja mislim, Ellie? Ja mislim da se tebi taj poljubac jako
svidio. Mislim da si eljela vie. Mnogo vie. Mislim da si se eljela bar
jednom prepustiti i iskusiti ivot. Mislim da si predugo bila odgovorna, da
si se liila osjeaja i zaboravila se zabavljati.
okiralo ju je koliko je bio blizu istine. Zar se zaista sve vidi na njoj?
Osjeti neko uasno peckanje iza oiju. - Dakle vi mislite da sam ja neka
iznurena djevica kojoj bi trebalo malo uzbuenja, pa ste se saalili nada
mnom?

Pogled mu se zaario. On joj prie korak blie, tako blizu da ju je


preplavila toplina njegova tijela. Ja uope nisam osjeao nikakvo
saaljenje.
eludac joj se stisne. Pouda. Znala je na to on cilja, a od tog
priznanja svi joj se ve ionako nadraeni ivci zaare od vruine. Pomisao
da on moe udjeti za nekom poput nje bila joj je neobjanjiva. Mukarci
poput njega nju ne bi ni pogledali.
Pokuala je ignorirati njegovu blizinu, ali njegovo visoko, miiavo
tijelo koje se nadvilo nad nju najarkom suncu, obavilo ju je svojom
estokom muevnou. On stavi dlan na njezin bok. Ellie se osjeala kao
daju je time oznaio, proglasio svojom.
Srce joj je snano lupalo. Boe, on e je opet poljubiti. Na trenutak - na
jedan nepromiljeni trenutak - prije nego to su razboritost i elja za
samoodranjem prevladali - ona je to eljela. Ali nije mu smjela dati do
znanja kako estoko njezino tijelo reagira na njega. On bi to iskoristio
protiv nje. Ona nee postati lovina, izazov, jo jedna u nizu ena koja e
pasti na koljena pred njim. Jo jedna u dugakom nizu osvajanja vikinkog
pljakaa.
Iako joj je svaki instinkt u tijelu vapio da se prepusti osjeajima, ona
se prisilila stati odvano pred njim i ne dati mu nikakvu naznaku koliko ju
je duboko dirnuo. Koliko joj tijelo drhti za njim.
- Ne morate mi vi govoriti kako da ivim svoj ivot. Tko ste vi da mi
sudite? ovjek koji svakoga zabljesne smijekom i sve pretvara u alu
samo kako bi izbjegao pravu povezanost s nekim.
eljust mu se toliko stisnula da se uplaila da je pretjerala.
- Nemam pojma o emu pria.
Ali ona je imala. Ona je itavog ivota bila okruena savrenstvom i
vidjela je kakav uas moe izazvati zaljubljivanje u nju.
- Vama je sve lako. Vi se ne morate ni truditi, a ljudi vas vole. Zato ne
bi? Naoiti ste, duhoviti, armantni, neodoljivo simpatini. Vama je sve to
toliko prirodno da se ne morate truditi oko za neeg dubljeg.
- A tko kae da ja elim neto dublje? Moda sam ja savreno sretan
ovakav kakav sam.
Ona ga pogleda, a jedan joj se kut usana podigne u neuvjerljiv
smijeak. - Ba to sam eljela rei.
On nije bio vrsta mukarca koji bi joj ukrao srce. Ona je eljela ba tu
duboku povezanost. On nita nije uzimao ozbiljno, a ona je ba sve
uzimala ozbiljno. Moda on nju privlai, ali ba ono to ju je privlailo uzbuenje, divlji, neukroeni duh - bilo je ba ono zbog ega je on za nju
bio lo. Dopusti li mu, on e joj samo slomiti srce.

***
Erik je bio savreno sretan onakav kakav je; nije njemu trebala drati
prodike neka utogljena dadilja s velikim smeim oima i sveznajuim
ustima, koja su sluajno bila i najbujnija i najprivlanija koja je vidio u
ivotu.
Zar je on bio kriv to ga ljudi vole?
Zato mora biti tako prokleto ozbiljna u vezi sa svim? Zar se ne moe
malo opustiti i uivati?
Nije mu bilo jasno zato je toliko ljut. Nema ba anse da u postati
plijenom ovjeka poput vas. To je bio uzrok svemu. Trebao bi biti
zahvalan na tome to si nije umislila da se zaljubila u njega. Ali pogodio ga
je ton njezina glasa kad je to rekla. Izgovorila je to tako leerno da se zbog
njega osjeao nedostojnim. Kao da ga je premjerila nekim svojim
mjerilom koje rabe dadilje i zakljuila da nije dovoljno dobar. To je bilo
smijeno... nevjerojatno... ludo. On nikada u ivotu nije bio nedovoljno
dobar ni za to.
Zato je trebala zvuati tako uasno razumno u vezi sa svime? On je
inae bio glas razuma: to nije nita ozbiljno, to je sve prirodno - to su
bile njegove reenice. On je bio taj koji je trebao ublaiti udarac, on je bio
taj koji je nju trebao bezbolno odbiti.
Zakiljivi, primijeti kako joj ila kucavica na vratu titra od brzine
pulsa. Moda ipak nije toliko imuna kao to ga je eljela navesti da
pomisli.
Moda uope nije bila imuna.
Bio je u iskuenju da to dokae - u vrakom iskuenju. Obuzela ga je
neka nastrana udnja da se pokusa probiti kroz taj njezin otpor, da gura i
gura dok se ne razbije i oslobodi tu znatieljnu, pustolovnu enu koja je,
naslutio je, zakopana ispod te autoritativne fasade. Da joj dokae da nije
drukija od ostalih ena.
No nije bio siguran da eli otkriti kamo bi to vodilo - ili je moda to
bilo zato to je tono znao kamo bi to odvelo. Do nje pod njim. Ili, znajui
Ellie, do nje na njemu.
Ah, k vragu. On se provrpolji od nelagode. vrste male dojke. Vitki
struk koji joj moe obuhvatiti dlanovima. Duga, tamna kosa koja joj se
prelijeva preko ramena dok ga jae i vjerojatno mu zapovijeda. Kad si je
dopustio zamisliti taj prizor, teko ga je mogao izbrisati iz glave.

Ali to ne bi prolo. On je volio nezahtjevne ene, a Ellie, sa svojim


pronicljivim oima i neugodnim pitanjima zahtijevat e od njega vie nego
to on eli dati. Dovraga, on je volio svoj ivot ba ovakav kakav je.
Pusti joj ruku i ustukne jedan korak. - Odlazimo do kraja tjedna.
Morao se trinaestog sastati s McQuillanovima, oporavio se Randolph
ili ne.
Dugo ga je gledala u oi, i on bi se odrekao eve na mjesec dana - ili na
barem jo nekoliko dana - samo da sazna to ona sada misli. Je li
razoarana to ju nije poljubio? Ili je samo razoarana njime?
Nakon neugodne stanke, ona ga upita: - Kamo me vodite?
Znao je to ga pita, ali nije ju mogao odvesti doma. Jo ne. - Doi ree, povevi je du staze. - Blizu smo.
Hodali su jo petnaestak minuta, a povjetarac je postao otriji
donosei miris mora, kad se pred njima ukazalo njihovo odredite. Nije
znao shvaa li ona da su prehodali preko itavog otoia, koji je od sjevera
do juga bio dugaak oko kilometar i pol, a od istoka do zapada tek malo
iri.
Ellie primijeti golemu formaciju stijena u obliku luka na rubu litice i
uzbueno ga upita: - Zar smo se onamo uputili?
- Aha. - Nasmijeio se na njezin entuzijazam. Taj luk nije bio samo
velianstven prizor, ve je i pruao savren vidik na morske putove na
jugu i zapadu odakle je mogao promatrati engleske poloaje. Ba tu u
blizini prije nekoliko se dana usidrila ona engleska galija.
- Mogu li se popeti na vrh? - upita Ellie.
Izgleda da je utjecala na njega da bude pristojan jer je bio samo
napola u iskuenju da joj odmah odgovori nekom lascivnom dosjetkom. Ako misli da si sposobna. Opasnije je nego to izgleda odavde.
Ona ga prezirno pogleda i doslovno otri do ruba litice. Srce mu je
skoro stalo nekoliko puta, no popela se na vrh iznenaujuom lakoom.
- Predivno je - ree, okrenuvi se prema njemu s izrazom istog
ushienja na licu.
A tada mu je srce uistinu stalo.
Ona je izgledala predivno. Zraila je. Oblija joj se nisu promijenila, ali
neto jest. inilo mu se kao da je prvi put vidi. Nju cijelu. Ne samo zbroj
oblija ili veliinu gudi, nego neto sasvim drugo. Neto istinsko i vano.
Ellie moda voli zapovijedati, zahtjevna je i znatno previe ozbiljna,
ali ona je takoer pametna, osjeajna i velikoduna mlada djevojka koju
su ugrabili iz njezina doma bez anse da se pozdravi sa svojima. Koja je
izdrala teke okolnosti iznenaujuom otpornou. Koja nije plakala ili

se alila, nego je prihvatila svoju situaciju mirno i sabrano. I koja nije


imala problem pozvati ga na red kao da je on neki zloesti kolarac.
Dovraga, koliko god ga je ljutila, on joj se divio.
Uznemiren smjerom svojih misli, ree: - Pretpostavljam da si se vie
nego jednom ovako penjala?
Ona se nasmijei. - Davno.
Ne ba tako jako davno, kladio bi se. Jo se u njoj, u zarumenjelim
obrazima i sjajnim oima, vidio traak djevojice kakva je bila.
Pogledala ga je krajikom oka. - Smijat ete se, ali kad sam bila mala,
jedina mi je ambicija bila posjetiti svaki otok izmeu Irske i Norveke.
On ju je dugo gledao pa ree: - Uope ne mislim da je to smijeno.
Shvaao je on taj poriv u potpunosti. Previe dobro ga je shvaao. Oni su
bili sliniji nego to je to elio priznati. Ona je bila ena pustolovnog duha,
a on je znao kako je uzbudljivo istraivati nova podruja, vidjeti nova
mjesta, iriti ogranieni svijet u kojem je ivio. Znao je kako je to stajati na
ovakvoj stijeni, osjeati se kao da se nalazi na kraju svijeta i razmiljati o
ljudima koji su ovdje bili prije njega.
Morao je skrenuti pogled jer mu se nimalo nije sviao taj udni nemir
koji ga je obuzeo.
Stajali su na vrhu luka koji je isklesala priroda, zurei u plavetnilo
koje se prostiralo pred njima.
- Tako je tiho - ree ona priguenim glasom. Vjetar je podigao pramen
njezine kose i prekrio joj njime lice, prije nego to ga je brzo zatakla za
uho.
Imala je pravo: morski putovi bili su iznenaujue pusti, osim
nekoliko malih ribarskih brodica. Erik se pitao jesu li Englezi ipak
konano odustali.
Trenutak kasnije, odgovoreno mu je na pitanje kad se mala bijela
tokica jedra pojavila daleko na jugu. Oni su jo bili tu. Nisu se kao obino
negdje usidrili, nego su aktivno lovili. On ih je izgleda naljutio vie nego
to je mislio.
Ellie ih nije primijetila; njezin je pogled bio usredotoen na zapad.
Ona pokae u daljinu: - Je li to...? - uo joj je u glasu kako su je
odjednom preplavile emocije.
On je pogleda i kimne. - Aha, to je obala Antrima. Irska. Njezin dom.
- Tako je blizu - ree eznutljivo.
Nije ju smio pogledati. Na njenom sitnom, srcolikom licu pojavi se
pogled prepun takve silne tuge daju je istog asa elio zagrliti i uiniti
neto da otjera tu tugu.

- Nedostaje ti tvoja obitelj? - zatekao se kako ju pita.


- Oni misle da sam mrtva - ree, a brada joj zadre. Njega je neto
zapeklo u prsima. - A ve su iskusili toliko nesree.
- Tvoja majka.
Ona kimne i zatrepe kako bi odagnala suze. - I moj najstariji brat.
K vragu, nije to znao.
Erik tada donese odluku. Nije mogao uiniti nita da promijeni
okolnosti u kojima su se nali - barem ne dok ne pone Bruceov napad no barem joj moe olakati dio tuge i brige. Ionako se veeras mora vratiti
u Dunaverty. Nee od toga biti nikakve tete. - to ako im ja mogu dojaviti
da si ti na sigurnom?
Ona dahne i okrene se, gledajui ga u nevjerici svojim velikim,
zabrinutim oima. Vi se ne alite?
On ozbiljno kimne. - Ne, ali imam jedan uvjet.
Ona skrene pogled, a on se upita kakve joj misli sada prolaze kroz
glavu. - Kakav uvjet?
- Da pokua uivati i zabavljati se ostatak vremena koje emo
provesti na ovom otoku.
Ona se zgranula. - To je nemogue.
On nije rekao nita, samo je podignuo obrvu.
A njezine obrve se skupe u njeno slovo V. - Zato je to vama vano? upita ga.
Erik nije znao zato mu je to vano, no znao je da jest. elio je vidjeti
ju kako se smijei. elio ju je vidjeti sretnom. - To je za tvoje dobro, a ne za
moje. Onda, jesmo li se dogovorili?
Ona nakrivi glavu; prouavala ga je takvim intenzitetom da je imao
dojam da mu je zavirila u dubinu due. Uspio se othrvati jakom porivu da
se promekolji. Nije bio navikao da ga netko tako promatra - tako
nepovrno. No izgleda da joj se svidjelo to vidi jer joj je irok osmijeh
obasjao lice. - Kada moete poslati poruku?
On se sada njoj nasmijei. - Je li veeras dovoljno rano?
Oito je bilo ranije nego to je oekivala jer odjednom mu se baci u
zagrljaj. - Hvala vam - apne o kou njegova cotuna. On bi se zakleo da je
osjetio mekou njezina daha na svojoj koi koja se irila po njemu kao
topli sjaj.
Kad je pogledao dolje u siunu enu koja se privila uz njega, dok joj
je svilenkasta kosa svjetlucala poput uglaanog mahagonija na sunevoj
svjetlosti, na te dugake tamne trepavice koje su mu milovale prsa, neto
se u njemu promijeni. Obuzme ga silan zatitniki osjeaj.

- Molim lijepo - ree, obgrlivi joj uska lea. To ga ispuni osjeajem


koji se mogao opisati samo kao zadovoljstvo. Bilo je to udno, ali od svih
ena koje je zagrlio u svom ivotu, nijedna nije izazivala ovakav osjeaj.

11. Poglavlje
Prvi udar je uvijek najgori. To je onaj otri udar hladnoe koji ovjeka
prisili na nehotian glasni uzdah iz dubine plua, onaj koji mu isie svaki
osjeaj iz tijela, ona sveobuhvatna studen koja se probija do kostiju, a
nakon nje dolazi letargija koja mu otupi um i ini se kao da se sve u njemu
usporilo do puzanja.
Erik se nikad nee naviknuti na onih prvih nekoliko sekundi nakon
to skoi u studeno more, a to ne moe promijeniti nikakva koliina
tuljanove masti. Ali kad je ok na kraju otupio i kad je poeo plivati, um
mu je preuzeo kontrolu i on je sasvim zaboravio na temperaturu mora.
Usredotoio se na zaveslaje rukama, na ravnomjerno disanje i na misiju
koja ga eka.
Ne bi se mnogo ljudi odvailo plivati preko otvorena mora i opasnih
struja u gluho doba noi, po hladnoi od koje bi se veina onesvijestila za
manje od sata. Sreom po Brucea, Erik nije pripadao veini.
Njegova vjetina na moru i u njemu bila je ono to je privuklo
Bruceovu pozornost na njega. uvari Visoja bili su osnovani ba zato to
su mogli izvesti nemogue misije u ekstremnim uvjetima. Bruce je osobno
izabrao najbolje ratnike u pojedinim disciplinama ratovanja i od njih
stvorio elitnu borbenu silu - bila je to zaudno jednostavna zamisao, no
zapravo revolucionarna. Nikad u povijesti nisu se ratnici iz razliitih
klanova okupili u jednoj jedinici, ne ujedinjeni krvnom vezom ve
zajednikim ciljem: osloboditi kotsku engleskog jarma i vratiti krunu
Robertu Bruceu, ovjeku vrijednom kraljevskog naslova.
uvari Visoja dali su Eriku novi smisao ivota i svrhu koju dosad nije
imao. Znao je da ono to radi nije samo vano, nego da e se pamtiti
stoljeima.
Fox Ako uspiju.
Erik se nije zavaravao. Bruceova je situacija bila opasna. Engleski
kralj Edward traio je krv. Da bi Bruce povratio svoje kraljevstvo, nije bilo
dovoljno samo paljivo planiranje i moni ratnici, nego i srea. A sree
Eriku nikada nije nedostajalo.
Kad je izaao iz zaklona uvale i uputio se prema otvorenom moru,
struja je pojaala i valovi su postali sve vei, traei vie energije i
koncentracije. Pratio je zraku mjeseine po crnome moru, zahvalan Bogu
na relativno vedrom nebu. No znao je da se zimi vrijeme moe promijeniti
u trenu. Jedna od omiljenih izreka Otoana kae da ako vam se vrijeme ne
svia, trebate samo priekati nekoliko minuta. No Erik je imao sree jer je

posljednjih nekoliko dana bilo suho, a inilo se da e i veeras vrijeme biti


isto.
Boe, kako je volio biti tu vani, u tami. Kako je volio taj mir. I tu
samou. I izazov koji je pruala priroda u svoj svojoj svemoguoj
velianstvenosti. Volio je iskuavati svoje granice, a zatim euforiju koja bi
mu prokolala ilama kad bi uspio - nita se s time nije moglo mjeriti.
Pola sata kasnije Erik primijeti sjenu velikog dvorca Dunaverty koja
se nadvila nad morem. Smjeten na golemoj stijeni - nevjerojatno slian
zamku Dunluce - na izboenom komadu zemlje na junom vrhu Kintyrea,
ovaj strateki smjeten zamak nalazio se na mjestu na kojem su sve
drevne utvrde bile podignute otkad je svijeta i vijeka.
Jednom istaknuto uporite njegovih nordijskih predaka, dvorac je
naslijedio njegov brati Angus Og od svog dalekog pretka Somerleda monog kralja Otoja koji je nadjenuo svoje ime Erikovom klanu:
MacSorleyjevima, sinovima Somerleda. Mala dadilja bi vjerojatno
smatrala prikladnim to to Somerled znai ljetni putnik, a to je bila
aluzija na Vikinge.
Dugo plivanje i hladna voda iscrpili su Erikovu snagu, ali kako se
pribliavao dvorcu, krv mu je snanije kolala od novog naleta energije.
Prava opasnost ga tek sada eka.
Morska vrata dvorca bila su tik pred njim. Kao i zadnji put, od glave
do pete bio je premazan crnom tuljanovom mau. Ona ga nije samo
pomogla zatititi od studeni, nego mu je omoguila da se stopi s noi, pa
bi se trebao - kao i zadnji put - moi provui neopaen ispod morskih
vrata. Vrata su bila namijenjena sprjeavanju ulaza brodovima, a ne
usamljenog plivaa.
Englezima su trebali mjeseci opsade da probiju zidove dvorca; a
njemu e trebati manje od minute.
Duboko udahnuvi, zaroni u more u kojem je bilo mrano kao u
grobu. Na ovom mjestu nije bilo dublje od tri metra i trebala mu je samo
sekunda da dodirne kameno dno. Orijentirajui se prema kamenju, klizio
je po dnu dok nije bio siguran da su reetke iza njega. Tek tada je izronio oprezno i neujno.
Otvorio je oi i ugledao svjetlost baklji i prostoriju nalik peini
duboko unutar zamka Dunaverty. Uao je.
Ali nije bio sam.
Erik se ukipio, nije ni disao dok je jedan straar prolazio kraj vrata u
obilasku svog poloaja. Ali ponovno je srea bila na Erikovoj strani.
Englez je jedva pogledao u more. A zato i bi? eljezna vrata bila su
sputena. Osim ako su brodovi odjednom postali sposobni roniti pod

vodom - Erik se u sebi nasmije na tu nevjerojatno smijenu pomisao straar se nije imao ega bojati. Ili je barem tako pretpostavljao.
Priekao je da se straareva baklja utopi u mrak pa se podigao iz vode
na kamenu platformu koja je sluila kao pristanite.
Udar hladnog zraka probijao mu je kou poput iglica leda. Bio je u
iskuenju da iskoristi beumno ubijanje koje je usavrio njegov brati
Lachlan Zmija MacRuairi - ubod noem s lea u plua - kako bi nabavio
suhu odjeu, ali znao je da je pametnije ui i izai neopaen. Bruce je elio
da uvari Visoja djeluju u sjeni, ne samo zato da bi ih se tee opazilo,
nego i kako bi poveali strah u srcima svojih neprijatelja.
I tako se gol, samo premazan crnom mau i s bodeom privezanim
oko struka, uputio uza stube, du vlanog tunela i zatim se spustio u
kripte dvorca. uljao se uz zidove, skrivao u sjeni i stigao do kuhinja.
Ba kao i proli put, nije sreo nikoga.
Njegovo je tijelo, koje je drhtalo od zime, snano reagiralo na
postupno poveanje topline, upozorivi ga da se pribliava odreditu.
Dobrodoli udar vruine od nou priguene vatre na ognjitu preplavio ga
je kad se sagnuo ispod kamenog svoda na ulazu u kuhinju. Pogledom je
pretraio polumranu prostoriju i laknulo mu je kad je vidio samo jednog
ovjeka kako spava ispred ognjita prekriven svojim platem.
Seamus MacDonald bio je jedan od najboljih kuhara u Visoju. Angus
Og nevoljko se odrekao njegove vjetine, ali je shvatio da bi starac bio
korisniji kao kuhar Englezima. Veina sluga u dvorcu bili su ljudi njegova
bratia. Englezi su doveli mnogo vojnika i oruja, ali kao radnu snagu
koristili su lokalne ljude. Arogantni vitezovi, navikli na feudalnu
hijerarhiju, zanemarili su opasnost od seljaka, ne shvaajui da su se
mnogi poslovi u kuanstvu u Visoju smatrali prestinima.
- Seamuse - apne, gurnuvi ovjeka nogom.
Znajui koliko je opasno probuditi uspavanog Highlandera, Erik
ustukne jedan korak, a to je bilo mudro jer je starac skoio na noge
ivahno poput dvadesetogodinjeg momka, sa spremnim bodeom u ruci.
Erik se nasmije u mrak. - Mislio sam da me oekuje.
Uvijek mrzovoljni kuhar se namrti. to misli, zato spavam ovdje, a
ne u svojoj udobnoj postelji? - Pogled mu klizne po Erikovom zacrnjenom
tijelu i kosi. - Krvi mi Isusove, izgleda kao da su te upravo izvukli iz
septike jame. - Kuhar dobaci Eriku svoj plat. - Zagrni se prije nego to
nekog ubije tim alatom.
Erik se naceri. Kao to je ve rekao, on nikad u svome ivotu ni u kom
pogledu nije bio manjkav. - Djevojke se ne bune.
Starac se podrugljivo nasmije. - to ti sad treba?

Seamus nimalo nije drao do pristojnog pozdrava.


- Ima li vijesti od naeg prijatelja? Kuhar odmahne glavom. - Jo
nema.
- Ali uspio si poslati poruku?
- Moj ovjek je otiao sljedeeg jutra. Da se neto dogodilo, dosad bih
ve uo.
Erik kimne. Radije bi uo da je njegova poruka stigla do Brucea, ali
zasad e se morati zadovoljiti i ovim.
- Hou li morati jo noi spavati na podu? - upita Seamus.
- Moda jo nekoliko. Kanim se vratiti jo jednom prije nego to
krenem.
- Pazi, mome, Englezi trae naeg prijatelja, ali trae i tebe. Glava ti je
ucijenjena na dvjesto maraka.
Erik teatralno odglumi razoaranje. - Samo na toliko?
Seamusova se usta nisu ni trznula. To je bilo pravo bogatstvo. Nije
bilo kao tristo koliko su bili ponudili za Wallacea, ali vie nego to su
ponudili za ikoga osim za Brucea. - Nemoj se aliti s tim, mome. Neto se
tu udno zbiva.
- Previe se brine, stari. - Ali vidjevi zabrinutost na licu svoga
prijatelja, Erik uzdahne. - Obeajem da u biti paljiv. Vjeruj mi, nemam
nikakvu elju zavriti u engleskoj tamnici, ba kao ni ti. - Zatim zastane. U meuvremenu, imam jo jednu molbu.
- Poruku?
- Da, ali ovaj put u Irsku. Ima li nekog?
Seamusove se obrve namrte poput dvije upave sive gusjenice.
Zatim si pogladi dugu, ekinjastu bradu. - Imam, to ti treba?
- Prenijeti poruku nekome u Ulsterovom kuanstvu.
- To je za naeg prijatelja?
Erik odmahne glavom. Nije ga iznenadilo to je Seamus pomislio da je
to bila Bruceova poruka za nekoga iz obitelji njegove ene. - To je duga
pria. Ali trebam poslati poruku grofovom senealu4 da je dadilja Ellie na
sigurnom i da e se uskoro vratiti kui.
Erik je vidio da je Seamus znatieljan, ali i da je mudro zakljuio kako
ne treba postavljati pitanja. Odjednom se namrti.
- to je? - upita Erik.

Seneal - francuski naziv za upravitelja kraljevskog dvora, imanja i ceremonijala. (op.


prev.)
4

- Ima li ta djevojka sluajno neke veze s neobino grozniavom


engleskom potjerom za tobom?
Erik razmisli ima li u tom pitanju istine, ali to brzo odbaci. ak i da su
povezali izgubljenu dadilju sa enom koja je u moru vikala u pomo,
Englezi zasigurno ne bi bili zabrinuti za neku nevanu mladu Irkinju. - Ma
ne. - Odmahne glavom. - Oni mene trae.
- Samo mogu nagaati to si to uinio da si ih tako razjario. Erik se
samo nasmijei. - Koliko brzo moe prenijeti poruku? Seamus slegne
ramenima. - Za dan, najvie dva.
- Odlino. - On lupne Seamusa po leima. - Idi se malo naspavati, stari
moj. Ja u se vratiti za koji dan, ako uspijem. - Erik skine plat s ramena. Evo, bolje uzmi ovo - ree, dodavi mu ga. Ionako bi ga se trebao rijeiti
prije nego to ponovno ue u vodu.
Uistinu nema razloga unititi sasvim dobar plat za samo nekoliko
minuta topline.
Seamus odmahne glavom, prijekorno ga pogledavi. - Nasmrt si me
preplaio kad sam te prvi put vidio. Pomislio sam da je vrag po mene
poslao jednog od svojih.
Erik se zasmijulji. - Ne jo, starce. Mora se jo ovih nekoliko godina
koliko ti je preostalo iskupiti za proteklih ezdeset godina ivota u
grijehu.
Seamus frkne nosom. - ezdeset? Ja imam etrdeset devet, magare
jedan.
Erik se nasmije i ode.
Stigao je do pola tunela kad osjeti neku nelagodu - bio je to
predosjeaj da neto nije u redu. I prije nego to je uo neki zvuk, znao je
da netko dolazi. Isukavi bode, stao je uza zid i oslunuo. Trenutak
kasnije tihi amor udaljenih glasova potvrdi ono to je instinktivno ve
znao.
No umjesto jednog straara, kako je trebalo biti, barem desetak ljudi
dolazilo je iz smjera morskih vrata. Zasigurno je pristala neka galija.
Vraki nezgodno. Obino bi Erik bez razmiljanja sam navalio na
desetoricu engleskih vojnika. On je bio sjajno uvjeban. Ali kako je bio gol
i naoruan samo bodeom, Englezi su ipak imali ansu.
No nije to smio uiniti. Iako je bilo suprotno njegovoj prirodi
ustuknuti pred izazovom, nije elio obavijestiti Engleze o svojoj
nazonosti tako to e ostaviti hrpu mrtvih engleskih tijela za sobom koje
e trebati nekako objasniti. Ako ba ne mora, nee to uiniti. To bi ne
samo odrezalo Dunaverty kao nain komunikacije i takoer, samo tjedan

dana prije planiranog napada, privuklo neeljenu pozornost na podruje


preblizu Arranu.
Znajui da se nee moi neopaen provui kroz uski tunel, Erik se
pone povlaiti. Sakrit e se negdje u kuhinji dok ne prou. Barem je to
bio plan.
I bio je to dobar plan, osim to je, kad se sagnuo i uao u prvo
spremite, samo letimino pregledao prostoriju pa nije uoio momka koji
se izgleda smjestio izmeu vrea brana, zobi i jema. Toliko se
usredotoio na oslukivanje razgovora vojnika koji su prilazili da nije
osjetio pokret iza sebe dok nije bilo prekasno.
Okrene se. Djeak otvori usta da bi zaurlao i divljaki poleti prema
njemu zamahnuvi noem.
Erik je skoro trenutno reagirao, zaepio deku dlanom usta i
pritisnuo ga nadlakticom uza zid. Bio je dovoljno brz da prigui djeakov
krik, ali nedovoljno da blokira otricu koja ga je zarezala preko trbuha.
Erik zadrhti od otre boli i osjeti kako mu se topla krv razlijeva po
koi, ali ne ispusti ni glasa.
Djeak razrogai oi kad su im se pogledi susreli u mraku.
Erik to nije mogao vjerovati. Deko, ne stariji od sedam ili osam
godina - vjerojatno zaduen za tjeranje takora od hrane - nije ga samo
zaskoio, ve ga je uspio i ozlijediti. Nije elio ni pomisliti kako je za dlaku
izbjegao biti ukopljen.
Bilo mu je vraki drago da ostali lanovi uvara Visoja nisu nazoili
ovom prizoru jer bi ga zadirkivali do kraja ivota. Pogotovo Seton i
MacGregor na iji se raun on uivao aliti. A oni su sami bili krivi za to jer
su bili tako laka meta. Seton, zato to je bio prokleti Englez, a MacGregor
zbog tog svog ljepukastog lica.
- to je to bilo? - uo je Erik kako je rekao netko u hodniku. On se
ukipi. Do katastrofe ga je dijelio samo jedan jedini tihi zvuk.
Nije skidao pogled s djeaka i odmahivao glavom, utke ga
upozoravajui da ne ispusti ni glasa.
Djeak jo vie razrogai oi. Oito je bio previe prestravljen da bi
uinio bilo to osim zurio u Erika kao da je vidio duha.
Satno proite, utke je Erik poticao vojnike koji su prolazili tunelom.
Ali bez koristi, jer trenutak kasnije zauje zapovjedniki glas kako
nareuje: - Williame, vidi to je to.
Erik zgrabi djeaka i beumno se skloni iza vrata. Nadao se da taj
William nije previe temeljit.

Vrata se otvore. On zadri dah dok je djeaka zamalo uguio zgrabivi


ga za vrat kako bi sprijeio da ispusti glas. uo je Williamovo disanje kroz
debla drvena vrata. Trenutak kasnije, spremite obasja svjetlost baklje
koju je vojnik unio sa sobom.
Svaki mii u tijelu mu se napeo. Bio je spreman u trenu odbaciti
djeaka i boriti se. Dio njega - onaj dio koji nije bio sklon razmiljanju o
posljedicama - nadao se da e dobiti izgovor za borbu.
- Nema tu niega - ree vojnik s druge strane vrata. - Vjerojatno se
uo neki takor.
Trenutak kasnije vrata se zatvore, ali Erik je priekao dok ne utihnu i
posljednji koraci pa tek onda spustio djeaka.
- Tiho budi, deko - apne mu na keltskom. - Neu ti nita uiniti.
Polako makne dlan s djeakovih usta. Djeak istog trenutka pobjegne
u najudaljeniji kut prostorije i sakrije se iza jedne velike bave. - Molim
vas, bit u dobar - procijedio je drhtavim glasom. - Nemojte me odvesti sa
sobom u pakao. Obeaj em da u sluati mamu.
Erik je nagonski prvo poelio smiriti prestravljenog djeaka. No zatim
se sjetio Seamusovih ranijih komentara i shvatio da bi djeakov strah
rijeio problem ostavljanja svjedoka za sobom. Ako djeak nekome ispria
to je vidio, taj e pomisliti da je to samo plod djeje mate. Moda neki ne
bi oklijevali ubiti djeaka, ali Erik nikad nije ubijao nevine. Poput Ellie, i
ovaj se djeak samo zatekao u pogreno vrijeme na pogrenom mjestu.
Zato mu se obrati najsablasnijim moguim glasom: - Zatvori oi, ne
mii se i ne isputaj ni glasa do jutra, ili u se vratiti. Shvaa li?
Djeak nije nita rekao, ali Erik je bio prilino siguran da mahnito
kima glavom.
Pomislio je kako bi trebao pronai neto da zavije ranu, ali znao je da
bi zavoj otpao u vodi. Uvjerivi se da je tunel prazan, Erik izae van. No
znajui da se prie o fantomskoj vojsci ve ire zemljom, nije mogao
odoljeti da jo jednom ne upozori djeaka. - Reci Englezima da napuste
kotsku ili e platiti glavom. Dolazimo po njih.
Djeak je zastenjao i Erik je znao da je zacijelo ve bio uo glasine.
Bruce je znao da je strah mono oruje meu njegovim neprijateljima i
poticao je prie o fantomskoj vojsci ubojica koji kane istrijebiti Engleze iz
kotske do posljednjeg ovjeka.
Iskreno se nadao da u blizini nema mnogo morskih pasa. Iako je kao
djeak uivao hrvati se s njima, otkad mu je jedan zamalo odgrizao ruku,
vie mu to nije bilo toliko veselje. Erik se nije bojao niega, ali susret s
morskim psom u noi mogao bi tu injenicu dovesti u pitanje.

etrdesetak minuta kasnije i, hvala Bogu, bez susreta s morskim


psom, Erik se s mukom izvukao iz vode, a njegovi su ga ljudi okruili prije
nego to se dovukao do ruba plae. Gubitak krvi i dugo plivanje tako ga je
oslabilo da je skoro kolabirao. No ipak je uspio.
Kad je Domnall uoio ranu, uznemirio se poput stare babe i elio
odmah poslati nekoga po Meg, ali Erik je nije elio probuditi - zapravo nije
ih elio probuditi. Ellie je trebala sna. Bila bi angrizava kao starac ako bi
je pokuali prerano probuditi. Rana moe ekati do jutra.
Ali ve se veselio kako e joj ispriati da mu je misija bila uspjena uglavnom, iako bi, s obzirom na to da je skoro otkriven, bilo riskantno
pokuati se uskoro opet uvui u Dunaverty.
Njoj je trebalo malo zabave, a on e joj pokazati kako se treba
zabavljati.

***
Ellie je zavravala zadnji komad kolaa - ostatka zobenog kruha kojeg
je Meg posula eerom i stavila preko noi u penicu da se osui u udnu,
ali slatku poslasticu - kad netko zakuca na vrata.
Pomislivi da e to biti Sokol, iznenadila se kad je u hodnik uao
Duncan. Na njezin pozdrav, poelio joj je dobro jutro i brzo se okrenuo
Meg koja se upravo vraala od Thomasa kojem je odnijela doruak.
- Meg, mora doi u logor i saiti jednu ranu kad uhvati malo
vremena - ree joj uz smijeak.
Meg se takoer nasmijei. - Idem po svoje stvari.
- Zar vas je kapetan tako rano natjerao na vjebanje? - upita Ellie. Meg
su ve dvaput bili zvali da vida rane zadobivene na vjebanju.
Duncan se naceri. Kao i svi drugi, volio ju je zadirkivati zbog kasnog
ustajanja. - Za veinu nas ve je sredina dana, curo. Ali ne, nismo vjebah.
Radi se o kapetanu.
Skoila je sa stolca prije nego to je shvatila to radi. - to se
dogodilo? - Srce joj je poelo ubrzano lupati od straha. Sino je bio rekao
da e isporuiti poruku njezinoj obitelji. Zar se neto dogodilo? - Je li
ozlijeen? - upita ga.
Duncan je zaueno pogleda i ona shvati da je pretjerano reagirala.
Natjera pomahnitalo srce da se smiri. to me to spopalo?
- Ma ne, curo, radi se o obinoj ogrebotini.

Mogla je samo zamisliti to okorjeli ratnici poput Sokola i njegovih


ljudi smatraju obinom ogrebotinom. Krenula je za Meg i Duncanom niz
stazu prema plai na kojoj su se ulogorili ratnici i cijelo vrijeme vrtjela u
glavi prizore odsjeenih udova i prosutih crijeva.
Bila je sretna to nijedno nije prigovorilo zato to im se prikrpala.
Nije bila sigurna da bi to mogla objasniti, osim to se osobno morala
uvjeriti da je on dobro. Ali zabrinula se samo zato to je moda ozlijeen
dok je njoj inio uslugu.
No to nije objanjavalo snano lupanje njezina srca i osjeaj kao da joj
je netko upravo nagazio na prsa.
Skupina ratnika okupila se oko vatre u stranjem dijelu peine, ali su
se razdvojili kad se Meg pribliila, otkrivajui kapetana koji je leao na
plastu, naslonjen na jedan kamen.
Ellie se stisne eludac. Ne zato to mu je koa bila tako blijeda ispod
slojeva crne masti kojom je bila premazana - uistinu je bio blijed - ili zbog
velike dijagonalne rane koja mu se protezala preko trbuha, ve zato to
nije nosio cotun, ni tuniku, ni leine ili neto ime bi prekrio prsa. Njegova
iroka, izrazito miiava i izrazito gola prsa. Pogled joj padne na plat koji
mu je visio nisko preko struka i usta joj se osue. Ako silno ne grijei,
ostatak njegova tijela takoer je bio lien odjee.
Dragi Boze. Dlanovi su joj se navlaili, a eludac joj je poeo nervozno
treperiti. Bio je velianstven. Miiav, ali vitak. iroki tit njegovih prsa
bio je isklesan i vrst poput kamenoga zida peine iza njega. Ruke su mu
bile lijepo oblikovane i zaobljene debelim slojem miia; trbuh ravan i
napet, izbrazdan snanim miiima. Ako je na njemu bio dekagram
suvinog mesa, ona ga nije primijetila.
Ovdje se moralo raditi o primitivnom enskom instinktu zakopanom
duboko u njoj koji bi se zapalio pri pogledu na ovakav prikaz tjelesne
snage. Nije njoj trebala zatita, ali ako joj u ivotu zatreba, on je bio taj
koga je eljela kraj sebe. Zacijelo je velianstven na bojinici.
On je pogleda u oi. Nije skidao pogled. Nije joj doputao da skrene
pogled. Svjesnost koja je prostrujala izmeu njih postala je izuzetno
snana; nije ju mogla prekinuti ni da je to eljela.
Neto se dogaalo, iako nije znala to je to. inilo se kao da je na
trenutak nestalo svog pretvaranja i oholosti, ostali su samo mukarac i
ena. Oni vie nisu bili gusar i zarobljenica. Nisu bili zlaani bog i ena
koja je bila tek prihvatljivo lijepa. Nisu bili ovjek koji bjei pred zakonom
i grofova ki zaruena za jednog od najmonijih ljudi u Engleskoj. Na
trenutak se inilo da nita od toga nije vano.

Nikad je dosad nije tako intenzivno promatrao. Tako ozbiljno. Imala


je dojam da vidi sve. Da je proitao njezinu zabrinutost, njezin strah i
njezinu vrlo enstvenu reakciju na njegovu golotinju.
Ovo nije bio ovjek kojeg nije bilo briga ni za to. Ovo je bio ovjek
proet dubokom udnjom i estinom. Ovo je bio ovjek kojeg bi mogla
voljeti.
Ta pomisao izazvala je nelagodu i prestravila je.
Neto ju je snano pritisnulo u grudima i morala se natjerati da poe
za Meg, a ne da pojuri do njega i uvjeri se da je dobro.
- to si ovoga puta uinio? - upita ga Meg.
On konano skrene pogled s nje i ponovno nabaci masku bezbrinog
vragolana. - Samo mali susret s noem. Meni ne izgleda ozbiljno, ali
Domnall je inzistirao da ti pogleda tu ranu. Rekao sam da djevojke vole
oiljke, ali ti zna kako on zna biti tvrdoglav.
Domnall frkne nosom. Ja samo ne bih rado vukao tvoj smrdljivi le po
Otoju.
Erik se nasmije i okrene se prema Ellie, koja je zacijelo problijedila. Nemoj da te zavara ova hvalisava budala, curo. On to ne misli ozbiljno. Ja
sam sasvim dobro.
- Daj mi da vidim koliko si blizu smrti - ree Meg. Kleknula je kraj
njega i pregledala ranu, a Ellie se primakla i stala iza nje.
Ogrebotina je bila runa, neravna rana dugaka otprilike dvanaest
centimetara koja se protezala ispod rebara prema desnom boku. Bila je
prekrivena pijeskom i neim to je izgledalo kao nekakva crna mast. Ista
ona mast koju je ve jednom bila primijetila na njegovoj kosi. Po velikim
tragovima na koi, pretpostavila je da je bio premazan njome od glave do
pete, ali veina se isprala ili ju je obrisao.
Odjednom shvati da je on nekamo plivao. I to nije bilo prvi put. to li
je smjerao? Opet pomisli da on nije tipian gusar ve neto vie.
Meg se osvrne preko ramena. - Ellie, doi i pomozi mi s ovim. Ona
prestravljeno razrogai oi jer ju je obuzeo snaan nagon za
samoodranjem. Zadnje to joj je sada trebalo bilo je dodirivati ga. Ukipila
se.
- Ellie? - ponovi Meg.
Shvativi da je svi gledaju - ukljuujui i Sokola - natjera se kleknuti
kraj Meg. - to bih trebala raditi?
- Oisti tu ranu najbolje to moe ovom krpom, dok ja ne pripremim
iglu i konac. Zatim mi treba stisnuti ranu dok je ja ivam.

Ellie glasno gutne i kimne. Umoi krpu u hladnu vodu koju je Meg bila
natoila iz vra u malu zdjelu i pone istiti ranu, paljivo izbjegavajui
dodirivanje gole koe prstima dok je pokuavala obrisati crnu mast i
pijesak. No bila je bolno svjesna napetih miia pod koom i njegovih
oiju koje su je promatrale. inilo se kao da i on osjea tu napetost. Kao da
je i on jednako svjestan da ga dodiruje.
Naalost, dodir se nije mogao vjeno izbjegavati.
- Pritisni ovdje dlanovima - ree Meg, pokazavi joj.
Ellie duboko udahne i stavi dlanove sa svake strane rane - jedan na
njegova rebra, a drugi nie na bok. Zaklela bi se da je osjetila kako se
vruina munjevito proirila po njegovoj koi pod njezinim dlanovima.
On se trzne na dodir, a ona brzo makne ruke. - ao mi je, zar sam vas
povrijedila?
On krene odmahivati glavom, ali zatim ree: - Samo me pee malo
vie nego to sam pretpostavio da hoe.
Ellie se namrti. - Pokuat u biti njenija.
Ponovno ga je dodirnula, a mada nije poskoio, vidjela je da mu
nanosi bol. Usta su mu bila stisnuta, a inilo se da mu je svaki mii u
tijelu napet.
No na nju je to imalo suprotan uinak. Osjetila je vruinu i energiju
pod svojim dlanovima i umirala od elje da njima pomiluje vei dio
njegove koe. Da iskua snagu koja joj je rasla pod vrcima prstiju. Da
rairi prste preko vrstih ploica miia na njegovu trbuhu. Da gurne
prste ispod tog plata...
On tiho jaukne i promekolji se, kao da je znao o emu ona razmilja.
Ali Meg snano povue konac dok je gurala iglu kroz njegovu kou i Ellie
shvati da ga je to vjerojatno zaboljelo.
- Hvala ti, Ellie - ree Meg, zapiljivi se zaueno u Sokola. - Mislim da
sad mogu sama zavriti.
Suzdravi se da ne pokae koliko joj je laknulo, Ellie makne ruke i
brzo ih zatakne pod suknju. inilo se da se i kapetan opustio.
Pokuavi prekinuti nelagodnu tiinu, Ellie upita: Kako se to
dogodilo?
Domnall zastenje. - Joj, curo, nemoj ga to pitati.
Sokol ga prijekorno pogleda i pone priati dugu, dramatinu priu o
tome kako je u pono otiao plivati i naletio na dvadesetak najsnanijih
engleskih razbojnika koje je vidio u svom ivotu (naoruanih do zuba,
naravno) kako napadaju galiju punu opatica i siroadi koji su se uputili na
sveti otok Ionu. Nikako nije mogao ignorirati takvu nepravdu (nikako,

pomislila je, zato to su gusari poznati po svojoj pravdoljubivosti) i popeo


se na palubu kako bi im pomogao te porazio itav odred razbojnika
naoruan samo bodeom. No, na nesreu, kad je krenuo spasiti dijete koje
je jedan razbojnik pokuao baciti u more, Englez ga je uspio raniti prije
nego to je smjestio dijete na sigurno.
Kad je zavrio sa svojom priom, Meg je ve saila ranu i gledala ga
pogledom punim oboavanja.
- Ovo je nevjerojatna pria - ree Ellie. Siroad i opatice? Malo
pretjerano, rekla bi, ali morala je priznati da je pria zabavna. - Ima li u
njoj i trunke istine?
Domnall pone kaljati kako bi prikrio smijeh, a Sokol ga prostrijeli
pogledom.
- Cura vas je sredila, kapetane - ree Domnall kad je uspio obuzdati
smijeh. - Nisam oekivao da u doekati taj dan.
- Onda? - zahtijevala je Ellie. Sokol slegne ramenima.
- To sam i mislila - odbrusi mu drsko. - Ne bude li vam se isplatilo
gusarenje, mogli biste se okuati kao bard.
On se nimalo pokajniki naceri. - Pretjerao sam sa siroadi, je li?
- Izmeu ostalog. I s dvadesetoricom razbojnika. Nitko sam ne moe
poraziti toliko razbojnika naoruan samo bodeom.
Domnall se namrti. - Kapetan moe. - Ona pogleda starijeg ovjeka,
oekujui ironini smijeak, ali inilo se da je ovjek smrtno ozbiljan. Njemu je to uspjelo nekoliko puta.
- Zar ti nema nekog posla, Domnalle? ree Sokol ozbiljnim glasom. Nisi li trebao zamijeniti uad?
Ellie to nije mogla vjerovati. Hvalisavcu je bilo neugodno. On bi
izmislio nevjerojatno detaljnu priu o svojim podvizima, ali kad bi netko
ispriao o njemu neto istinito, odjednom je postao skroman.
Bilo je to... intrigantno. Neoekivano. ak i armantno.
Ellie je jo pokuavala probaviti injenicu da on moe sam poraziti
dvadesetoricu - kako je to uope mogue? - dok su se Domnall i ostali
ratnici poeli razilaziti.
Meg je zbunjeno pogledavala as Ellie, as kapetana. Osjeajui kako
ju Meg promatra pod povealom, Ellie se pokua izvui iz nelagodne
situacije: - Trebala bih se vratiti i provjeriti kako je Thomas.
Meg odmahne glavom. - Ne, samo ti ostani, ja u pogledati Thomasa. Ona nagne glavu u Sokolovom smjeru, ali se obrati Ellie kao da on nije
nazoan. - Pobrini se da ne ustane barem jedan sat - dok se ne osui mast
kojom sam mu premazala avove.

Ellie je na otoku prvi put vidjela tu ljepljivu mast koja je nalikovala na


ljepilo, ali kako je vidjela na Duncanovoj ruci, sjajno je djelovala na ranu,
sprjeavajui da se avovi raziu.
On zastenje. - Jedan sat? Ja imam posla.
- Posao moe ekati - ree Meg otro, glasom kakvog Ellie jo nije ula
kad se obraala Sokolu. Moda nije tako zaslijepljena njime kao to je to
Ellie mislila.
Meg je otila prije nego to je Ellie smislila razlog zbog kojeg e se
usprotiviti. No barem nisu ostali sami. Nekoliko se ratnika jo uvijek
motalo oko stranjeg dijela peine.
Sjela je na kamen nasuprot njemu, pokuavajui se smjestiti udobno,
to nije bilo lako s obzirom na impresivna prsa koja su joj zaokupljala
vidno polje. Tko bi rekao da miii mogu biti tako... intrigant ni?
Pokuala je ne zuriti, no to je bilo lake rei nego uiniti. Podigla je
pogled prema Erikovu licu, no zaustavila ga je primijetivi neto na
njegovoj nadlaktici. inilo se da je to nekakva oznaka, no kako su mu ruke
jo bile uprljane onom crnom mau, bilo je teko razaznati o emu se
radi. - to je to? - upita ga, pokazavi na njegovu nadlakticu.
Izraz mu se lica jedva primjetno napne. - Nita - ree, namjestivi
plat oko ramena kako bi prekrio ruke. - Jedan stari oiljak.
To uope nije bilo nalik oiljku. On neto skriva. Ba kao i ona,
podsjetila se. No tajne izmeu njih odjednom su joj se inile poput zida.
Na trenutak je zaboravila da je taj zid takoer titi, osjetivi silan poriv da
ga srui. Da ga uistinu upozna.
- Izgleda da je taj poar bio prilino velik - ree.
On je zbunjeno pogleda, no ona ga je gledala izazivaki, dajui mu do
znanja da je znala da joj je lagao. - aa. Prekriveni ste njome.
Nije skidao pogled s nje, no nije nita rekao. Vjerojatno joj nije elio
opet lagati.
- Hoete li mi rei to se uistinu dogodilo? - upita ga tiho. - Kako ste se
ozlijedili?
On ponovno nije nita rekao, a ona shvati da je njegova utnja jasan
odgovor. Nije joj se elio povjeravati. Ovo krhko primirje koje su postigli
bilo je najvie emu se mogla nadati. On nije elio nita dublje. A nju to
nije smjelo tako silno razoarati.
- Zaskoio me sedmogodinji deko.
- Svakako - ree podrugljivo, odmahnuvi glavom na njegovo
smijeno objanjenje. On sa svime mora zbijati alu. - Samo mi recite... Je li
se to dogodilo zbog onog to sam vas zamolila da uinite za mene?

- Ma, ne - ree odluno. - Nema to nikakve veze s tobom. To je samo


ogrebotina, Ellie, kaem ti. Uope nisam bio u pravoj opasnosti.
Naslutila je da ovaj put govori istinu i neizrecivo joj je laknulo.
Zbunjivali su je ti udni, opreni osjeaji prema njemu, ali u jedno je bila
sigurna: nije eljela da mu bilo tko naudi.
Njezin otac e mu nabiti glavu na kolac ako ga uhvati. Prisili se odmah
otjerati tu uasnu misao. Do toga nee doi. Ona e ga nekako zatititi. Jeste li sigurni?
On se nasmijei. - Nee se lako izvui od svog obeanja. Da nije tog
Meginog melema, ja bih ve sada traio da ga odri.
Srce joj se razgali. - Zar to znai... Da, tvoja poruka je na putu.
Ellie odahne, osjeala se kao da joj je kamen pao sa srca. Njezina e se
obitelj jo brinuti, ali barem e znati da je iva. - Hvala vam - ree suznih
oiju.
- Nemoj mi jo zahvaljivati - ree s vragolastim sjajem u oima. Nije to
bio dobroduni sjaj koji je bilo lako zanemariti, nego neto zloesto i puno
obeanja. - Sljedeih nekoliko dana si moja.
Moja. Srce joj nekako udno poskoi. Samo zbog naina na koji je to
rekao ona zadrhti, a krv joj od uzbuenja prokljua u ilama.
To nita ne znai, uvjeravala se. Ali po prvi put u svome ivotu, Ellie se
upitala je li se moda upustila u neto to nee znati kontrolirati.

***
Boe, kako ju je volio izazivati. Erik je samo pogledao njezine meke,
zajapurene obraze i preplavilo ga je duboko zadovoljstvo. Bilo je uistinu
zloesto tako uivati u njezinoj nelagodi, ali ona je njega ve danima
muila i bilo je pravedno da i on njoj priuti malo muke.
Moe ona to poricati koliko eli, ali nikako nije bila ravnoduna
prema njemu. Vidio joj je to na licu kad je uletjela u peinu. Bila se
zabrinula za njega - a zatim joj je u pogledu vidio neto sasvim drugo kad
joj je pogled skrenuo na njegova prsa.
Erik je navikao na zadivljene enske poglede, ali nije se mogao sjetiti
da je dosad i on osjetio neto kad su ga tako gledale. Jo jednom ga
preplavi silno zadovoljstvo, ali ovaj se puta usredotoilo mnogo nie na
tijelu - i mnogo tvrde.
Ali ni priblino tako tvrdo kao to je bilo kad je poloila dlanove na
njega. Erik se namrti. Tada je imao dojam da e iskoiti iz vraje koe. Od
njezinih dlanova na njegovim prsima, a zatim nie na trbuhu, prstiju tako

blizu njegovoj kiti, poludio je od udnje. Toliko ju je silno elio povui na


sebe.
Bio je siguran da su svi u prostoriji svjesni njegove reakcije - osim
Ellie. Ali i ona je neto osjetila. Njezina svjesnost i znatieljno
pogledavanje nisko dolje prema platu samo je povealo njegovu agoniju.
udnju za malom dadiljom sve je bilo tee ignorirati, a sada kad je
znao da i ona osjea isto...
Zamalo se predomislio u svezi sa svojom namjerom da provede s
njom sljedeih nekoliko dana. Ali kad bi zavrili s vjebanjem, nije se
imalo to raditi dok ne napuste otok kako bi se sastali s McQuillanovima,
a ona je uistinu zasluila malo zabave. Bit e to naporno, ali pouda nije
bila jedino to nije mogao kontrolirati.
Ona je ustala i poela neto petljati s vatrom, ne zato to je to bilo
nuno nego, pomislio je, samo kako bi neim odvukla panju. Kad se
vratila i sjela na kamen nasuprot njemu, ponovno je izgledala staloeno i
gledala ga onim svojim strogim pogledom na koji se ve prilino navikao.
Da, uistinu ga je sredila, ba kako je Domnall rekao. Njegove smicalice
nisu prolazile kod nje. To bi mu trebalo smetati, no umjesto toga, osjeao
se nekako udno oputen u nazonosti nekoga tko nije nita oekivao od
njega. Ona nije brbljala ili oijukala s njim kao to bi se oekivalo, a to je
znailo da e na kraju razgovarati o svakakvim stvarima - osobnim
stvarima.
Da samo nije bila tako znatieljna i pronicljiva. Nije mogao vjerovati
da je primijetila tetovau na njegovoj ruci. Znao je da ve sumnja da on
nije onaj za koga se predstavlja, a samo je mogao zamisliti to bi pomislila
da sazna da on ima tetovau razjarenog lava na ruci - simbol kotskog
bratstva, znak koji su nosili svi pripadnici uvara Visoja. Koliko bi joj
trebalo da ga povee s Bruceom i pobunom?
Ne dugo, kladio bi se.
Zapiljila se u njega tim svojim velikim, smeim oima proaranim
zelenim mrljama i podigla jednu tanku obrvu. - Onda, zar ste oduvijek
eljeli biti gusar, ili vam je tek odnedavno postalo privlano spaavati
siroad i opatice?
On se zasmijulji. Trebao bi znati da je ne moe tako lako smesti. - To
mi je u krvi, sjeate se?
- O, da, sjeam se - ree ona, preletjevi pogledom po njegovom licu
prije nego to ga je pogledala u oi. - Ali zato se meni ini da u vama ima
neto daleko vie nego to mi to elite rei? to bi ovjeka poput vas
natjeralo da postane odmetnik?

ovjeka poput vas. Zbog njezine vjere u njega - unato onom to joj je
rekao ili nije rekao postane mu nelagodno. La koja mu se na poetku
inila prihvatljivom, vie mu se nije sviala. Osjeao se lose zbog te lai.
No bilo je sigurnije da ona ne zna za njegovu vezu s Bruceom - ne
samo za njegovu misiju nego i za nju. Edward je divljao i inilo se da ga
nije briga koga e zgaziti svojom izmom.
Ne smije joj ispriati cijelu istinu, no pretpostavio je da nee nakoditi
da joj ipak poneto otkrije. - Pretpostavljam, uobiajeni razlozi. Ukradene
su zemlje moga klana. Uinili smo ono to se moralo uiniti.
Oekivao je da e se usprotiviti njegovoj izjavi, ali ona je samo
ozbiljno zurila u njega. - Kako su ukradene?
Znajui da je zaao na opasan teren, promiljeno joj odgovori: - Otac
mi je umro kad sam bio mali. Jedan od pripadnika moga klana poelio je
to iskoristiti. Pretvarao se da radi za moje dobro, ali je prisvojio moje
zemlje. - John od Lorne - pohlepno MacDougallovo kopile - poelio je
zavladati itavim Otojem bez obzira na to to su zemlje pripadale nekom
drugom. - On bi me ubio da me jedan drugi lan klana nije uzeo pod
zatitu. Njemu dugujem svoj ivot.
Ona ga je tako intenzivno promatrala da se uplaio da je previe
otkrio. - ak i ako ste na poetku bili natjerani na to, morate biti svjesni da
to ne moe vjeno trajati.
- Kako to misli?
Ona pokae na njegovu ranu na trbuhu. - Ne vjerujem da gusari dugo
ive. Jednom e vas vai progonitelji ipak uhvatiti.
Kad bi samo znala koliko ima istine u tome. Njegova je situacija bila
jo opasnija. Postojala je velika ansa da e u roku od tjedan dana biti
mrtav.
Spremali su se izvesti napad s nekoliko stotina ljudi protiv cjelokupne
sile najmonije vojske kranskog svijeta. Ni uspjeh tog napada nije
jamio da e ljudi ustati na pobunu pod Brucevim barjakom - nisu ni prije,
kad je Bruce bio mnogo jai.
Racionalno je bilo oekivati da su Bruce i njegovi sljedbenici osueni
na propast. Ali Erik je jo vjerovao da mogu pobijediti. Oni e se protiv
Edwarda boriti na nain kakav svijet jo nije vidio. Higlanderskim
ratnikim umijeem. Gusarskim umijeem. Edward nee znati to ga je
snalo.
- Ja sam jako dobar gusar - ree, namignuvi joj.
Ona ispusti neki zvuk koji je zvuao kao prezirno stenjanje. - Ne
sumnjam u to. Ali vi zasigurno od ivota elite vie od bjeanja od potjere
s otoka na otok, dok vas eka samo peina i pokoja ena u svakoj luci?

Njemu je to zvualo sasvim dobro, ali pretpostavio je da e mu ona


objasniti zato nije. Vjerojatno e poaliti to ju je pitao: - to, na primjer?
- Brak. Obitelj. Ljubav.
On se vragolasto naceri. - Imam ja toga dovoljno. Ona zakoluta oima.
- To nije isto.
Evo nje opet, misli da sve zna. Naravno da e se oeniti... jednom. Ali
oenit e se zbog dobrobiti svoga klana. Bilo bi dobro kad bi mu ena bila
privlana i draga, ali to nije nuno. Njegovi su se roditelji, koliko se sjeao,
prilino dobro slagali, a nisu se vjenali iz ljubavi.
On je pogleda ispod oka. - A ti si strunjakinja kad je brak u pitanju?
Nisam znao da si tako romantina, Ellie. - On spusti pogled i zadri ga na
njezinom prsluku. - to jo skriva ispod te svoje bodljikave fasade?
- To s vama nema veze ree mu otresito, a obrazi joj se preslatko
zarumene. - Ja uope nisam romantina. No barem znam razliku izmeu
ljubavi i poude. Mada me ne udi to vi to ne znate.
On stisne usta zauvi prijekor u njezinu glasu zbog kojeg mu se u
glavi odmah pojavi slika stroge dadilje, koja hoda s ravnalom u ruci i
pedantno mjeri je li sve na svojem mjestu. Dosta je njemu bilo njezina
propitivanja i analiza. Njegov je ivot bio dobar. Nije on bio taj koji je
stisnut i zakopan do grla poput opatice tijekom korizme. - A to je s
tobom, Ellie? to ti eli?
Ona se trzne, izgledajui sasvim zbunjeno - kao da nikad nije
razmiljala o takvom osnovnom pitanju. No ipak jest, meutim, odgovor
je nije nimalo usreio. Od njezina sjetnog osmijeha neto ga probode u
grudima. Imao je udan poriv zagrliti je i natjerati da zaboravi ono to je
rastuuje, to god to bilo.
Nije ga gledala, ve se zapiljila u tinjajue cjepanice na ognjitu. - Nije
vano to ja elim.
- Naravno da jest - ree joj njeno. - To je tvoj ivot. Uvijek ima
izbora.
Njegove su rijei imale suprotan uinak od eljenoga. Umjesto da je
ohrabri, ona ustro uspravi ramena i pogleda ga svojim smeim oima iz
kojih je bjesnila ljutnja. - Lako je vama rei. Vi ne igrate po pravilima. Vi
ste odmetnik koji nema nikakvih odgovornosti, nikome nije odan, nema
osjeaja za dunost. Vi radite to vam se prohtije, i kad vam se prohtije.
Nije mogla biti dalje od istine. On nema odgovornosti? Ne samo da je
bio odgovoran skupiti skoro itavu Bruceovu borbenu silu, ve je bio
zaduen da je preveze Sjevernim kanalom, izbjegavajui brojne engleske
patrole, do Arrana odakle e krenuti u napad.

Nita mu na svijetu nije bilo vanije od odanosti. Odanosti Bruceu.


Odanosti uvarima Visoja. Odanosti i dunosti svome klanu da povrati
otete zemlje. To je bio razlog zato je ovdje i zato ga Englezi love. To je
bio razlog zato e slijediti Brucea u bitku bez obzira na izglede. To je bio
razlog zato njegova misija ne smije biti neuspjena. Ne samo da je
vjerovao u Bruceovo pravo na krunu, on je vjerovao u tog ovjeka.
Neuspjeh je bio nezamisliv.
Na njega su raunali i Bruce i Erikovi suborci iz postrojbe, i on e
radije umrijeti nego ih iznevjeriti.
Naljutio bi se da u njezinu glasu nije uo traak zavisti. Ona je eljela
ono to on ima: slobodu. to god ju muilo, oito je smatrala da se iz toga
ne moe izvui.
Prouavao ju je, upijajui to ozraje autoriteta koje je irila oko sebe,
njezino tiho samopouzdanje, bradu koju je elegantno nakrivila i to njezino
kraljevsko dranje. Bila je slika i prilika prave utogljene dadilje. No bilo
je tu neega to mu je promaklo. Nije mogao tono rei to je to, no imao
je dojam da u Ellie ui mnogo vie od onoga to se vidi golim okom.
to to ona skriva? I zato je, dovraga, njemu to vano? Tajne koje uva
ova mala dadilja, kakve god bile, nee utjecati na njegovu misiju. On se
samo trebao brinuti da nita - ukljuujui i nju - to ne ugrozi.
Erik odmahne glavom. Kako je uvijek uspijevala skrenuti razgovor na
neku smrtno ozbiljnu temu? On e sljedeih dana provesti tu svoju
osobnu misiju ne samo da joj natjera smijeak na usta, ve da joj pokae
da ne mora sve biti tako prokleto ozbiljno.
- Ja ne radim uvijek ono to elim - ree otvoreno, prostrijelivi je
pogledom.
Neka se sve nosi k vragu. Dosta mu je bilo borbe s tom udnom
privlanosti koja je tinjala meu njima - pogotovo nakon udnje koju joj je
maloprije vidio na licu. Kad iz sebe progna poudu, ova udna opinjenost
tom djevojkom konano e prestati. injenica da je ona slukinja nije ga
zabrinjavala; on se zna kontrolirati.
- Da radim to elim, ne bih se zaustavio na poljupcu, a sasvim
sigurno ne bih spavao proteklih nekoliko noi vani - i to sam.
Na ovu njegovu hrabru izjavu otro je usisala zrak, a njega preplavi
oduevljeno iekivanje. inilo se da ona tom gestom priznaje da postoji
neto meu njima.
- Ne biste smjeli tako govoriti - ree ona, silno se zarumenjevi.
- Zato ne? Ja te elim. A zna li to? Ona ga oprezno pogleda.
- I ti mene eli.

- Grijeite - ree brzo, skrenuvi pogled. - Znam da je nekome tko je


arogantan poput vas to teko shvatiti, ali ne smatraju vas svi neodoljivim.
To emo jo vidjeti. Nasmijeio se, sa zadovoljstvom joj dopustivi da
jo malo ustraje na toj lai. Ali upravo joj je bacio rukavicu u lice. Radovao
se promatrati kako e s mukom odolijevati da je ne podigne - no ne toliko
koliko se radovao trenutku kad e pokleknuti. Jer Erik MacSorley ni
trenutka nije sumnjao da e se ona konano ipak predati.

12. Poglavlje
Ralph de Monthermer bio je strpljiv ovjek. Nauio se strpljenju u onih mjesec
dana koliko je proveo u tamnici, ekajui hoe li mu kralj Edward odrubiti
glavu zbog izdajnike uvrede koju mu je nanio oenivi se bez doputenja
njegovom keri.
A tada, ba kao i sada, Ralphovo je strpljenje bilo nagraeno.
On je danima traio lady Elyne i zloglasni brod sa znakom zmaja - pazei
da ne proiri glas o nestaloj eni kako zlikovcu ne bi palo na pamet zatraiti
otkupninu za nju - no umjesto da je pronae, mogao se pohvaliti samo koom
ispucalom na vjetru, bolnim leima i rukama.
Ratoborni su ga barbari nadmudrili na svakom koraku. Otoani su ih
titili, znao je on to. Ali pronai jedan brod meu stotinama otoka du
zapadne obale kotske, bilo je kao pronai iglu u plastu sijena. No sad je
konano stigla nekakva vijest o njoj. U poruci koja je jutros dostavljena Finnu,
grofovom senealu, pisalo je da je dadilja Ellie na sigurnom i da e se
uskoro vratiti. To mora biti ona. Lady Elyne je pametna - ona je znala da je
sigurnije zatajiti svoj pravi identitet. Glasnik je nestao prije nego to ga je imao
priliku ispitati, i Ralph ga je traio cijeli dan.
Bilo je pitanje vremena kad e nai Elyne i zlikovca koji ju je oteo.
Ralph skoi preko ograde na mol, ostavi svoje ljude da priveu galiju, ne
zaustavivi se dok nije priao eljeznoj kapiji dvorca Dunluce. Skine elinu
kacigu i dobaci je straaru koji ga je pojurio doekati. Provukavi prste kroz
raupanu kosu, drugom je straaru predao svoj teki plat koji je nosio preko
oklopa i vitekog prsluka.
Ali on nije bio samo vitez. Kralj mu je vratio grofovsku titulu. Bio je to
naslov koji je imao prije nego to ga se morao odrei nakon enine smrti. Srce
mu se paralo od jo okrutno jake boli. Dao bi sve to ima - svoje titule, imetak,
svoj ivot - kad bi samo mogao vratiti Joan. Ali Joan je bila mrtva, a on je bio
grof od Atholla. Ta kotska grofovska titula odnedavno je bila slobodna
nakon pogubljenja biveg grofa koji je napravio kobnu pogreku prikljuivi
se Bruceu.
Ralph se namrti. Gadila mu se Edwardova krvoednost, ali kralj je bio
neumoljiv. Njegovom bijesu na Brucea - prema kojem se bio ponaao kao
prema svome sinu - i njegovim sljedbenicima nije bilo granice. Ralph vie nije
elio razmiljati kakve e ekstremne korake kralj poduzeti da skri pobunu;
bojao se da mu se to nee svidjeti.

Lanci na njegovom ianom oklopu zazveckae kad je zakoraio u


dvoranu. Vijest o njegovom dolasku ve se proirila i grof i njegova obitelj
su ga ekali, ukljuujui i jednu osobu koju je elio izbjei.
Iako je pazio da je ne pogleda, znao je da je lady Mathilda ondje samo
po tome kako mu je krv prokljuala. Ljutilo ga je to to ga privlai ta
djevojka, za razliku od njezine sestre s kojom je bio zaruen. To je bilo
pogreno. Ne samo zato to je bio zaruen, nego i zato to Joan nije bilo
samo esnaest mjeseci. Reakcija njegova tijela doimala se kao izdaja ene
koju je volio svim srcem.
Lady Elyne je bila bolji izbor. Ona nije bila divlja i ivahna, nego
smirena i sabrana. Ona ga nee osramotiti na dvoru nekim
nepromiljenim rijeima - koliko god one bile armantne, a bit e i brina
majka njegovoj djeci. No to je bilo najvanije, nee ga natjerati da
zaboravi na silnu ljubav prema svojoj prvoj eni.
- Jeste li ih pronali? - zahtijevao je Ulster im je uao u veliku
prostoriju.
Ralph je osjetio teinu pogleda lady Mathilde, no nije pogledao u
njezinom smjeru. - Jo nismo, ali blizu smo. - Priekali su da objasni. Otkrio sam da je onaj glasnik jutros stigao u Ballycastle s Kintyrea.
Imali su sree. Glasnik je bio nemaran i nije dobro sakrio tragove vjerojatno nije predvidio da su za njim punom snagom krenula u potjeru
dva grofa nakon to je isporuio poruku o nekoj dadilji. Kad je Ralph
stigao s flotom teko naoruanih engleskih vojnika, nije mu trebalo dugo
da nagovori ljude da progovore.
inilo se da Ulster nije nimalo impresioniran. - Ta je poruka mogla
doi od bilo kuda.
Ralph kimne. - Jest, ali ja mislim da su oni negdje u blizini. Mislim da
kralj ima pravo.
Kralj Edward je bio uvjeren da Bruce neto smjera. Zato je naredio da
i Ralph i Ulster im prije dovedu svoje flote na obalu grofovije Ayrshire u
kotskoj. Trebali su isploviti u zoru.
- Zato? - upita Ulster. - to ste otkrili?
- Ribarski brod potjee iz sela blizu dvorca Dunaverty. Komandant
garnizona na ispitivanju je spomenuo neto zanimljivo. Rekao je da se nije
dogodilo nita udno osim uobiajenog vienja duha.
- Kakve to veze ima s Ellie? - upita lady Mathilda.
Sad ju je ipak morao pogledati. Pripremi se, ali to nije sprijeilo udar
munje kad su im se pogledi sreli. Pokuala je ukrotiti buntovnu masu
zlatnih kovri u punu navrh glave, ali zalutali pramenovi visjeli su joj
oko lica i dugakog vrata boje bjelokosti. Njezine velike, svijetloplave oi

jo su bile crvene od zabrinutosti, ali vie nisu bile natekle od suza. Ona je
jednostavno bila jedno od najdivnijih bia koje je vidio u svome ivotu.
Ralph zatomi svoju reakciju ispod tekog tereta krivnje - ondje gdje joj je
bilo mjesto.
Kad je odgovorio, njegov izraz lica nije odavao nita osim bratske
zabrinutosti. - Isprva nisam bio siguran da to ima nekakve veze s lady
Elyne. Highlanderi su praznovjerna sorta; posvuda vide duhove i vile. No
onda sam se sjetio pria koje kolaju o skupini fantomskih ubojica koji su
tijekom proteklih nekoliko mjeseci vieni oko Turnberryja i Ayra.
- Vi mislite da su ti fantomi povezani s Bruceom i njegovim ljudima ree Ulster.
- Da, mislim da bi mogli biti. - Prepriao je priu o mladom slugi koji
je tvrdio da se naao licem u lice s navodnim duhom. - Ako je taj duh izvor
nae poruke, mislim da bi se mogao nalaziti u blizini Dunavertyja. Barem
bismo otud mogli krenuti.
- Mislite li da e nas on odvesti do Brucea? - upita John.
- Kralj misli da hoe - ree Ralph. Kraljeva je naredba bila jasna:
pronaite brod sa znakom sokola i pronai ete Brucea.
- Mene nita od toga ne zanima - ree lady Mathilda - samo me
zanima da pronaete Ellie.
uo je tihu molbu u njezinu glasu i znao je da je nee - da je ne moe iznevjeriti. Ona je raunala na njega. On e pronai lady Elyne i dovesti je
sigurno doma, bez obzira na cijenu.
A kad to uini, zatvorit e jedna vrata, koja zapravo nikad nisu bila
otvorena.

13. Poglavlje
Kamo smo se uputili danas? Hou li konano vidjeti onu peinu o kojoj ste
mi priali? Ellie je pazila da joj se znatielja ne uje u glasu, no nakon to
je dva dana provela sa Sokolom, nije ga bilo lako zavarati. Mogla je ona
glumiti nonalantnost koliko je htjela, ali on je znao da se ona zabavlja.
Da se previe zabavlja. Njegov pustolovni duh i odvana priroda bili
su zarazni. Nasmijavao je, bockao je i zadirkivao sve dok nije imala
drugog izbora do pridruiti mu se. Uz njegovu vedrinu svatko bi se lako
opustio.
Koliko je prolo otkad se osjeala ovako bezbrinom? Kada je bila
ovako sretna?
Matty je imala pravo. Nakon majine i bratove smrti, zaboravila se
zabavljati. Zaboravila se smijati. Opustiti se. Zaboravila je kako je to trati
bosonoga po pijesku dok joj vjetar mrsi kosu. A sad kad se toga prisjetila,
kako e se vratiti sputanom ivotu koji je eka?
Braku koji ne elim.
Eto. Prvi put je izrekla ono to joj je tijelo ve dugo govorilo. Ona se
nije eljela udati za Ralpha de Monthermera. Vjerojatno je kapetanovom
pitanju trebala zahvaliti za tu neeljenu spoznaju.
Sokol nije imao pravo. Ali ona nije imala izbora. Ona je ki grofa od
Ulstera.
Kad vrijeme doe, otii e i nee se osvrnuti. Izvrit e svoju dunost,
no dotad e iskoristiti svaki trenutak sree koji joj se prui. Onih dugih,
samotnih dana u budunosti, kad bude sjedila u sobi u tornju, samo s
vezom koji bi joj prikratio vrijeme, imat e se ega sjeati.
Osjeti snanu bol u grudima pobojavi se da e previe tih sjeanja
biti usredotoeno na ovog ovjeka koji hoda kraj nje.
elim te. uvi ga kako to izgovara na glas bilo joj je tee ignorirati
vlastitu udnju. Posljednjih nekoliko dana oprezno ga je pokuavala
izbjei, ali njegove su rijei jo visjela meu njima poput ogromnog
albatrosa.
Nije mogla shvatiti kako je privlai netko tko je bio sasvim pogrean
za nju. Ako joj ve nije bilo dovoljno to je svjedoila majinoj
neuzvraenoj ljubavi i slomljenom srcu, on je uz to bio i odmetnik. ovjek
koji je ivio u bijegu, pod oblakom opasnosti, a u budunosti ga je ekao
samo krvnikovo ue ili sjekira.
inilo se da je njezino tijelo ne slua, no vano je da je slua srce.

- Ne, danas ne idemo u peinu - ree on.


Ellie napui usta, pokuavajui ne pokazati razoaranje. - Poinjem se
pitati postoji li uope ta podvodna peina.
On se nasmijei. - Postoji, ali danas sam pripremio drukije
iznenaenje - ree, zamahnuvi rukom kako bi bacio jedan kamen daleko
u more koje se prualo pod njima.
- Ne biste to smjeli raditi - prekori ga bez razmiljanja. - Otvorit e
vam se rana.
- Moja rana je sasvim dobro, a ja sam mislio da e se prestati
ponaati kao moja dadilja.
- Kad se vi prestanete ponaati kao neposluno dijete, ja u se prestati
ponaati kao vaa dadilja - odgovori mu zajedljivo. - Samo zato to sam ja
jedina ena na ovom otoku koja ne misli da ste bezgreni...
- Ne samo na ovom otoku.
Ona zakoluta oima. - Nemogui ste. Dobro, samo naprijed. Rastvorite
ranu. Ionako bar deset ena jedva eka da vas njeguju.
On odmahne glavom. - Znam da si se naljutila. Rekao sam ti, nisam
znao da e ih toliko doi.
Sino je Meg pripremila koaru hrane koju je Ellie trebala odnijeti
Sokolu u logor. Kad je stigla do peine, ondje su bile jo tri ene koje su
imale istu zamisao.
- Nisam se naljutila, bila sam sretna to se mogu vratiti Thomasu da
nastavimo nau igru.
Laljivica. Nakon to su se cijeli dan sjajno zabavljali istraujui neke
peine juno od uvale (gdje je spomenuo navodnu podvodnu peinu), bila
je nevjerojatno razoarana. A zatim ju je obuzeo neki sasvim drukiji
osjeaj kad ga je jedna od ena - zgodna plavua s bujnim grudima pozdravila dugakim poljupcem. injenica da on nije uzvratio poljubac
nije bila vana. Nije ju ni odgurnuo.
Ellie se izgubila odande to je bre mogla. Otra bol u prsima grubo ju
je podsjetila da bez obzira na to koliko se zabavlja, to je samo privremeno.
To nije nita posebno. Ne smije to izgubiti iz vida.
Koliko je samo puta vidjela svoju majku kako pokuava prikriti
slomljeno srce kad bi se njezin otac zagledao u neku drugu enu? On si ne
moe pomoi, rekla bi njezina majka lano vedrim glasom. Vidi kako je
naoit. ene ga vole.
Ellie je moda privukla kapetanovu panju, ali to nee potrajati.
Pretpostavila je da mu je zanimljiva samo zato to ga je odbila, to je za

njega bila novost. On je bio osoba natjecateljskog duha, a ona mu je bila


izazov. Da je bila mudrija, i ona bi plazila po njemu kao i sve ostale ene.
No ponekad se pitala pridaje li ona njemu premalo pozornosti i je li
on moda osjetio tu povezanost.
- ini se da ti i taj momak imate mnogo toga zajednikog - ree on.
- Imamo - sloila se, pitajui se zato mu eljust djeluje tako napeto.
Thomas i ona imali su mnogo zajednikih interesa - ah, backgammnon,
poeziju, sokolarstvo. Bilaje uvjerena da je on plemi. No Thomas je
izbjegavao njezina pitanja skoro jednako vjeto kao i kapetan. - On ne voli
kad ga zovete momak. Thomas je odrastao ovjek.
- Ma nemoj.
U glasu mu se uo neki elini prizvuk zbog kojeg su joj jurnuli marci
niz kraljenicu. On je pogleda iskosa prije nego to baci jo jedan kamen.
Trznuo se, a ona mu zabrinuto priskoi. - to je bilo? Boli vas?
On je zabljesne nepopravljivim smijekom. Ali nju to vie nije
ivciralo. to nije znailo da e mu to dati do znanja. - Uinite to opet i
neete se pretvarati.
On se na to samo previe samodopadno nasmijei. - Zar nisi
znatieljna kakvo ti iznenaenje spremam?
- Zato bih bila znatieljna kad znam da mi neete rei, bez obzira na
to koliko bih vas puta pitala?
- Ellie, postoje i drugi naini uvjeravanja.
Zbog nekog prizvuka u njegovu glasu njoj se zaari koa i zaklecaju
koljena. Bilo je sve tee odolijevati toj udnoj, pucketavoj napetosti meu
njima. Sada kad je stajala ovako blizu njemu, jedva joj se uspijevala
oduprijeti.
Draio ju je svojim pogledom i zavodio blizinom. Bilo bi ga tako lako
dodirnuti. Nagnuti se i poloiti dlan na njegova nemogue tvrda prsa, na
obrise i ravnine kojih se tako ivopisno sjeala, te osjetiti njegovu toplinu
kako joj zrai pod vrcima prstiju. eljela ga je ponovno kuati, osjetiti
njegove usne kako klize po njezinima.
A zato ne bi? On ju je oito ohrabrivao. Sve bi druge ene iskoristile
priliku.
Ali ba je u tome bio problem. Ona nije eljela biti kao druge, a za
ovjeka poput njega, ona e uvijek biti samo to. No ipak, povremeno se
pitala, to bi bilo ako...
Prisilila se stati. Ako je bilo opasno pitanje koje si nije smjela
priutiti.
Zato uope razmilja o tome? eljela ona to ili ne, bila je zaruena.

Ignorirajui njegov poziv, ree: - Kad mi kanite pokazati to


iznenaenje?
- Za nekoliko sati. - Pokazao je gore prema maglovitom nebu koje je
za veljau posljednjih nekoliko dana bilo neuobiajeno vedro. - ini se da
e i danas biti sunano.
Imao je pravo. A kasnije, kad je otkrila to je bilo to njegovo
iznenaenje, bila je zahvalna na tome.
Stajala je stisnuta vrsto uz njega - sasvim zaboravivi na svoju
nakanu da ga nee dodirivati - i gledala preko strme litice visoke oko
sedam metara u vrtlog valova ispod njih.
- Ne mislite valjda ozbiljno. Ovo je vae iznenaenje?
On se naceri, odmahnuvi glavom. - Iznenaenje dolazi kasnije, i da, ja
sam sasvim ozbiljan.
Unato relativnoj toplini dana, ona zadrhti. - Ali sredina je zime.
- Hladna voda te prije nije sprjeavala.
Ona se otro nasmije, pogledavajui duboki, plavi bazen ispod njih.
Bilo je teko povjerovati da je Svijenica bila prije samo devet dana. - I
vidite kamo me to dovelo. Da ne spominjem da mi je trebalo dva dana da
se konano ugrijem.
On se nasmijei. - Ovoga puta ti nee trebati toliko dugo. Obeajem ti.
Neto u nainu na koji je to rekao zagolicalo je njezinu znatielju.
Promatrala ga je procjenjivaki, no on je samo sjedio s onim svojim
znakovitim sjajem u oima.
Neodoljiv, pomisli ona. Gotovo.
- Hajde, Ellie. Znam da voli plivati - ree. - Kako je to mogao znati? Zasigurno voli, pliva kao sirena.
Obrazi joj se zaare. Njegov joj je kompliment strahovito godio pogotovo zato to ju je izrekao najbolji pliva kojeg je vidjela u svome
ivotu.
On skine oruje, poloi ga ispod jedne stijene gdje ga se nee moi
uoiti sa staze i zatim krene svlaiti odjeu, bezbrino je odbacujui sa
strane. Bila je tako oarana da nije uope osjetila potrebu da uredno sloi
njegovu odjeu.
- Gdje ti je nestao smisao za pustolovinu? Nije mogla smisliti neki
odgovor; srce joj je prebrzo lupalo dok je gledala kako skida sloj za slojem
odjee. Taj ovjek nije imao srama. A zato i bi, s takvim tijelom, kao
savreno iskovanim ratnim orujem? Poeo je podizati jednostavnu
tuniku koju je nosio ispod cotuna, a znala je da su sljedee na redu lanene
gae.

- Nemojte! - povikala je panino poput uplaene djevice (i zbog


uroenog nagona za samoodranjem).
On se naceri, a ona shvati da je samo iskuava. Nepopravljiv. Ali
barem nije bila prisiljena suoiti se s njegovim golim prsima... i jo neim.
Zasmijuljio se, a taj hrapavi zvuk odjeknuo joj je u kostima. - Kako ti
drago - ree, slegnuvi ramenima. - Moe samo gledati ako se previe
boji.
Ona se namrti. - Ja se ne...
Besramnik! Ve je nestao, skoivi s litice, napravivi kolut u zraku i
uronio u vodu bez imalo napora, elegantno kao ovjek koji itavog ivota
skae s litica, to je bez sumnje bila istina.
Ona je ostala stajati nekoliko minuta - lupkala je nogom, promatrala
more, pa nebo, radila bilo to samo da bi izbjegla gledati u ovjeka koji je
dolje plivao u moru.
Kako i uvijek, brodovi su patrolirali morskim putovima - a inilo se da
meu njima ima mnogo engleskih galija. Na taj se prizor navikla tijekom
njihovih istraivanja otoka. No inilo se da ih ima vie nego obino.
Obuzme je neka strepnja. Pitala se to se zbiva. Povremeno joj se bilo
teko prisjetiti da postoji svijet izvan ovog otoka.
Pogledala je dolje u ma koji je zataknuo u stijenu kraj njezina
stopala. kiljei u odbljesak od sunca, primijetila je natpis blizu drke.
Znajui da je obiaj da ratnici ugraviraju maeve nekim znakovitim
rijeima, izvue otricu dovoljno da proita to pie: dileas an comhnaidh.
Uvijek vjeran. Ellie se namrti. udno geslo za jednog enskara i gusara.
Oekivala je neto slinije rijeima krvoedni ili glavosjek.
Zauje pljuskanje vode i pogledala prema moru. On je izgledao kao se
nikad u ivotu nije tako sjajno zabavljao, vrag ga odnio.
Njezin otpor trajao je itavih pet minuta.
Promrmljala je neke od najdraih psovki svoje brae, a zatim skinula
plat s ramena, pa posuene cipele, pojas i halju, paljivo ih sloivi u
urednu hrpu.
Odjevena samo u podhaljinu u kojoj je stigla na otok, polako se
pribliila rubu litice dok prstima nije dotakla rub. Zadrhtala je - i to ne
samo od udara vjetra. Srce joj je treperilo poput leptirovih krila. Nadala se
da se ni ovo ne moe zaboraviti kao ni jahanje, jer nije to radila barem
posljednjih pet godina.
Zatvori oi, duboko udahne i baci se naprijed.
Na trenutak osjeti silan polet od naleta zraka. Due od jednog
otkucaja srca lebdjela je u zraku bez teine, prije nego to ju je udar vjetra
snano povukao dolje. Izvila je lea, okrenula se, a zatim podigla koljena

na prsa, napravila kolut u zraku te se ispravila trenutak prije nego to je


uronila u vodu.
ok od hladnoe probio joj se do kostiju. Ronila je jo metar-dva, a
zatim izronila, izletjevi na povrinu uz glasno prskanje vode.
On se naao kraj nje prije nego to je dola do daha. Uzbueno se
nasmijala, iznenadivi se estinom na njegovu licu. Ponovno je izgledao
kao zastraujui Viking, osim to je bio pomalo blijed ispod koe s koje je
kapala voda i kose zalizane unazad. - Koji te vrag spopao? Trebala si samo
skoiti! Mogla si slomiti vrat!
Ona se glasno nasmije, a inilo se da je to njega jo jae razljutilo. Ovo je bilo zabavno. Nisam to uinila ve godinama. - Zatim ga pogleda. - I
uistinu moram inzistirati da prestanete kruiti oko mene.
ula je ljutiti niz runih psovki upuenih njoj trenutak prije nego to
je ponovno zaronila kako je ne bi mogao dosegnuti.
No bilo je nemogue pobijediti ga u plivanju i njezin bijeg bio je
kratkotrajnog daha. Obuhvatio joj je rukom struk i povukao je prema sebi
te zajedno s njom izronio na povrinu.
Osjeala se kao da je zalijepljena za veliki kameni zid. Kameni zid s
mnogo, mnogo miia tvrdih kao stijena. Nije se trudila otimati jer bi to
bilo beskorisno. Previe je bila svjesna moi tijela koje je bilo tako
intimno pritisnuto o njezino. Isprepletenih nogu, njezinih dojki
spljotenih o njegova prsa. Osjeaj je bio... savren.
Gledao ju je u oi, ne skidajui pogled, a ona je osjetila njegovu snagu
kao udarac u plua. Ovo je bio razlog zato su ga ene toliko voljele. On bi
uinio da se ena kraj njega osjea kao najvanija osoba na svijetu. Kao
jedina osoba na svijetu.
- Mislim da si se za danas dosta zabavljala - ree tiho, hrapavim
glasom.
- Gdje vam je nestao smisao za pustolovinu? - nije mogla odoljeti da
ga ne izazove njegovim rijeima.
- Ondje gdje mi je ostalo srce nakon onog skoka - ree ironino. Usta
joj se trznu, ali zvuao je tako uzrujano da nije eljela izazivati vraga i
opet se nasmijati. Pogotovo kad je bio ovako blizu.
Pogotovo kad je bila prilino sigurna to e njezino zadirkivanje
izazvati.
On je udio za njom. Osjeala je njegovu tvrdou na svom trbuhu i
postala oprezna. Njezin je razum vodio bitku s ne tako suptilnim
komeanjem njezina tijela. To zapravo i nije bila neka bitka.
On ju je gledao, stisnute vilice, estoko i prijetee. Ona zastenje kad je
grubi vrci njegovih prstiju pomiluju po obrazu. Zaklela bi se da mu se

pogled ispunio njenou. Ne znajui to kani uiniti, nije mogla disati


itavo vrijeme koje mu je trebalo da joj zatakne zalutali pramen kose za
uho. Bila je u agoniji dok mu je palac predugo zastao na njezinu licu i
zatim pomilovao krivulju brade.
Srce joj je mahnito lupalo. On je to morao osjetiti, morao je biti
svjestan to joj radi.
Naravno da je bio svjestan. On je to ve uinio tisuu puta.
Ali zato je promatra tako... intenzivno. Tako njeno. Kao da je
posebna.
Ona nije bila posebna. Bez obzira na to koliko se uz njega osjeala
posebnom. On je to uinio svakoj eni. To nije nita znailo. Ali njegov
pogled...
Bila je tako zbunjena, oajniki elei ono to je znala da ne smije.
Pogledao ju je u oi, kao da oekuje odgovor na neizgovoreno pitanje.
Osjetila je kako je stie u jo vri zagrljaj i povlai jo blie.
Znala je daju kani poljubiti, no nije ga eljela zaustaviti. eljela je
osjetiti njegova usta na svojima, uvjeriti se da je njegov poljubac ba
onako divan kao to se sjeala.
I bio je.
Preplavio ju je osjeaj da je sve onako kako treba biti. Kao da su
roeni jedno za drugo. Kao da su njezina usta stvorena samo za ovo: da
budu sjedinjena s njegovima.
Usne su mu bile tople i svilenkasto meke. Njeno joj je pritisnuo usne
svojima, paljivo ih milovao, a zatim se zadrao jedan trenutak prije nego
to je odmaknuo lice.
Bilo je to tako kratko da joj se srce paralo. Ona je eljela toliko vie.
Sad kad ga je kuala, prisjetila se strasti koja se zapalila meu njima kad
ju je prvi put poljubio. Strasti koja je bila stisnuta i napeta i sprema se
osloboditi.
On je pusti, a njezino se srce stisne zbog iznenadne odvojenosti. Tijelo
joj je udjelo za dodirom. Ali taj je trenutak nepovratno proao.
- Zato se to uinili? - izlane ona.
On odmahne glavom, nasmijeivi se. Mora li za sve postojati neki
razlog?
Ona bez razmiljanja odgovori: - Da, mora.
On se nasmije. - Zar se ne moe samo opustiti i uivati na trenutak,
raditi neto samo zato to ti je to drago?

Govori li on o strasti samo zbog strasti? udnji zbog udnje? Ta je


pomisao njoj bila sasvim strana, ista suprotnost njezinom osjeaju
dunosti i poloaju. Naravno da ona ne moe... zar moe?
- Doi - ree. - Najbolje je da ti sada pokaem to iznenaenje. Hajde
da vidimo koliko brzo pliva. Utrkivat emo se do obale.
- Nee to biti neka utrka - ree ona, jo pokuavajui sabrati rastrgane
misli. - Vidjela sam kako plivate.
Jedan kut usana mu se podigne u iskrivljeni smijeak. - Dat u ti
prednost.
Ipak je pobijedio. Ellie je ispuzala na obalu kraj njega, drhtei
iscrpljena nakon napornog plivanja. Slabana toplina zimskog sunca nije
joj se uspjela probiti do smrznutih udova.
Ona se obgrli i pone trljati udove pokuavajui ih odlediti. - Sljedei
put, umjesto prednosti, zahtijevat u da ne koristite noge.
On se na to samo nasmijao, a ona je znala da bi on i u tom sluaju
pobijedio.
- Brza si - ree Erik. - Za jednu...
- Ne elim to sluati - upozori ga, mada je njezina prijetnja izgubila na
estini jer su joj zubi zacvokotali. - Moja su braa jako brzo nauila da ne
rade takve pogreke. Ja sam moda samo ensko, ali znam biti jako
domiljata kad se treba osvetiti.
On je pogleda s odobravanjem, premjerivi njezino tijelo prekriveno
samo tankim slojem mokre odjee takvom estinom da joj se zaleena krv
zagrijala, a najeena se koa zategla. Bradavice su joj iskoile ispod mokre
podhaljine.
- U to ne sumnjam - ree Erik, a zatim je naglo uhvati za ruku i pone
je voditi prema litici.
- Opet emo skoiti? - upita ga.
- K vragu... - Erik pregrize jezik. - Ne. Zar ne eli vidjeti to
iznenaenje?
Ona se ogleda naokolo. - Gdje je?
- Tono ispred tebe.
Ellie se osvrne i isprva ugleda samo prostranu pjeanu plau koja se
s jedne strane stapala s travnatim breuljkom, a s druge je strane bila
omeena kamenom liticom.
A zatim je ugleda. Otprilike petnaest metara od ruba mora, smjetena
izmeu breuljka i litice, nalazila se mala graevina. Da nije bilo uskih
drvenih vrata i dima koji se njeno dizao nad njom, letiminim bi je

pogledom bilo nemogue uoiti. Graevina, iji su se zemljani pod i zidovi


stapali s okolicom, bila je premala da bi netko u njoj ivio.
- to je to? - upita ga.
- Obeao sam da e ti biti toplo, zar ne? Ovako su moji preci dolazili k
sebi nakon zimskog kupanja.
Ellie razrogai oi od oduevljenja. - Sauna?
On kimne, iznenaen to je to tako lako pogodila. - Jesi li ikad vidjela
saunu?
Ona odmahne glavom. - Nisam, ali oduvijek sam eljela. - Ona pouri
za njim, pokuavajui ne primijetiti kako mu se tkanina mokre tunike
privijala oko monog tijela ili kako mu se miii na nogama napinju dok
hoda.
On otvori vrata pa je zapljusne vruina poput one iz kovaeva mijeha.
Bre ree, pourivi je unutra. - Pazi da zrak ne izae van.
On se sagne ispod dovratka, a ona brzo ue za njim.
Vruina je bila strahovita. Guila je. Osjeala se kao da je upravo
zakoraila u logorsku vatru. Isprva joj je bilo teko disati. Gust i vlaan
zadimljeni zrak punio joj je plua. No treperava, vlana toplina odmah joj
je ugrijala ledenu kou.
Nakon jarkog sunca, oima je trebalo neko vrijeme da se naviknu na
polumrak. Ona se ogleda po maloj prostoriji. Nalikovala je na okruglu
zemljanu peinu. Strop je bio nizak - manje od metar i ezdeset,
pretpostavila je, s obzirom na to da se Sokol u njoj nije mogao uspraviti - a
zidovi su bili udaljeni manje od dva metra. Pod je bio poploan velikim,
ravnim kamenjem, ali sve ostalo je izgledalo kao da je isklesano u zemlji. S
njezine lijeve strane nalazio se kameni kamin napunjen do vrha
kamenjem. Naprijed, nasuprot vratima, u zid su bile ugraene dvije klupe
- jedna na normalnoj visini za sjedenje, a druga malo vie. Nekoliko
velikih kanti vode nalazilo se kraj vrata.
- emu slue te kante? - upita ona.
On odmahne glavom. Ba si nestrpljiva. Trebala bi ekati do kraja, ali
ja ti mogu odmah pokazati ako eli. - Ona kimne. - Stani tono ovdje. - On
je povede do sredine kamenog poda nad neto to je izgledalo kao mah
otvor. - Zatvori oi.
- Zato?
- eli li da ti pokaem, ili ne?
Ona se namrti i zatvori oi. Osjetila ga je kraj sebe, a sva su joj se ula
zapalila od svjesnosti, pitajui se to e on sada uiniti. Jednim dijelom se
nadala...

Spremna? upita je. ula je smijeh u njegovom glasu i poela


sumnjati...
No bilo je prekasno. Trenutak kasnije, kanta hladne vode prolila joj se
po glavi.
Stajala je neko vrijeme u stanju oka, putajui da voda curi po njoj.
Mali otvor ispod njezinih nogu oito je bio odvod. Iza zavjese mokre kose,
ula ga je kako se valja od smijeha.
- Oprosti - ree. - Nisam mogao odoljeti.
Ona odmakne kosu s oiju, bijesno zamahnuvi njome, a on se na to
jo glasnije nasmije. Shvativi kako zasigurno izgleda nevjerojatno
smijeno, usta joj se ponu trzati i nije si mogla pomoi da mu se ne
pridrui.
Kad je ok splasnuo, shvatila je kako je voda bila osvjeavajua. Bit e
jo vie, pretpostavila je, nakon to bude neko vrijeme sjedila u vruini.
Iscijedila je vodu s kose i rastresla podhaljinu. Barem joj sada kosa i koa
nisu prekrivene solju.
Ellie pogleda drugu kantu. - Mogu li? - upita ga.
On se naceri. - Samo naprijed.
Kanta je bila tea nego to je izgledala i trebala joj je pomo da je
podigne iznad njegove glave, ali trenutak kasnije mlaz hladne vode sjuri
se niz njega poput bujnog, proljetnog vodopada. On odmahne glavom,
poprskavi je vodom, a zatim je zagladi s lica. Bilo je nevjerojatno kako je
izgledao velianstveno i ovako mokar kao mi.
- Ah, ovo je bilo dobro. - On pokae na niu od dvije klupe uglavljene
u zemljani zid. - Sjedni. Za nekoliko e minuta udjeti za jo jednom
kantom vode.
Imao je pravo; koa joj je ve bila suha, iako e jo malo potrajati da
joj se osui kosa i podhaljina. Uinila je kako joj je rekao, ne iznenadivi se
kad je sjeo kraj nje. Bilo je to udno oputajue. Sjediti kraj njega u
udobnoj tiini, uivajui u toplini koja je proiavala duu. Kad je postalo
prevrue, on polije kamenje peharom vode i prostorija se ispuni
predivnom hladnom parom.
Kapljice vode skupljale su se na krajevima njezine teke kose.
Zavezavi je u vor, zatakla ju je iza glave i naslonila se na gornju klupu.
Mogla bi ovako zaspati. Ispusti uzdah potpunog zadovoljstva. - Ovo je raj.
Ne elim nikad otii odavde.
On se zasmijulji. - Ovo e se kamenje ubrzo ohladiti. Ali preostalo nam
je jo nekoliko sati.
Ona otvori oi, zauvi neto u njegovu glasu. - Nisam to mislila
ozbiljno - ree ona.

On je pogleda pogledom od kojeg su joj se kosti rastopile, poruivi


joj kako tono eli da provedu sljedeih nekoliko sati. - Ja jesam.
Nije skidao pogled s nje, a nju preplavi neka udna svjesnost od koje
joj zadrhti cijelo tijelo. - Jeste li vi mene ovamo doveli da me zavedete?
inilo se da mu je njezina otvorenost zabavna. - eli li to?
- Ne. - Ona odmahne glavom odlunije nego to joj je govorilo srce. Ne smijem.
Smijeak u njegovom pogledu zamijenila je neka drukija iskra.
elina odlunost. Imala je uasan osjeaj da je gotovo sa zavodnikim
plesom oko nje.
On se nije pomaknuo. Jo je bio naslonjen leima na klupu, djelujui
sasvim oputeno. Zato joj se onda pred oima ukazao prizor sklupane
zmije spremne na napad? On se nagne naprijed, a srce joj tako brzo
zakuca da joj se inilo kako e iskoiti iz koe. - Zato ne? Zar nisi
znatieljna?
Ona odmahne glavom. On je izgledao ba kao grabeljivac po kojem je
dobio ime, a ona se osjeala kao ukusni zec.
Oi mu kliznu preko njezina tijela, zadravi se na dojkama.
Bradavice joj se ukrute pod teinom njegova pogleda. Oi mu se opasno
smrae. Znala je to kani uiniti, no bila je bespomona. Mogla je samo
ekati - ne mogavi ak ni disati - dok on to ne uini.
On isprui ruku i pomiluje ju gornjim dijelom prsta, jedva je
dodirujui. Dah joj se zadrao u pluima, koja su izgleda zaboravila
funkcionirati.
Srce joj je lupalo, a sva su joj se ula zapalila kad je prstom pomilovao
krivulju njezina boka, a zatim struk te na kraju njenu oblinu dojke.
O, Boe. Cijelo joj je tijelo drhtalo od iekivanja.
Poela je disati, no plitki joj je dah vie nalikovao na tiho stenjanje.
Osjetila je toplinu njegove ruke kroz tanku lanenu podhaljinu. Bio je tako
blizu. Tiho je zacviljela, zadrhtavi kad je on konano dotaknuo mjesto
koje je eljela, kruei oko pulsirajueg vrka bradavice tvrdim jastuiem
svoga prsta.
- Ja ti mogu pruiti uitak, te bheag. Vie uitka nego to si sanjala u
ivotu.
Ona je ve sada osjeala takav uitak. Stisnula je bokove borei se
protiv maraca, protiv vlage, dok su joj dojke bujale teke i vrue, a
bradavica se napinjala o uitak koji joj je pruala njegova krupna ruka.
Izluivao ju je njegov zavodljiv, perolaki dodir. udnja joj je milovala
tijelo plamenovima tekue topline. Bila je vrua. Nemirna. eljna. Svaki

ivani zavretak zahtijevao je uitak koji joj je obeao. eljela je njegove


ruke po cijelom tijelu, eljela je da je gnjee, miluju, obiljeavaju je svojom
strau.
eljela se prepustiti napasti.
Uitak samo zbog uitka. Nita vie. Moe li zaboraviti na sve i samo
uivati u tom iskustvu?
Tako on to radi. Uini da ene postanu slabe od uitka. Ali ona nije
bila kao ostale ene. Bila je prerazumna da bi se tako zanijela.
On je zacijelo naslutio njezinu borbu. Smjesti dlan oko njezine dojke,
obuhvativi je i njeno je stisne dok joj je utipnuo bradavicu palcem i
kaiprstom. - Ellie, daj da ti pokaem. Prepusti se i uivaj u uitku koji ti
mogu dati. Kuaj barem malo - ree. - Ja u stati kad god poeli. - Nije
skidao pogled s nje.
Ona nije znala zato, ali vjerovala mu je. Ili se moda radilo o tome da
je tako silno eljela ono to je nudio, da bi povjerovala u sve.
Donijela je odluku. Jednom u ivotu nije eljela razmiljati. Nije bila ni
u kakvoj opasnosti da izgubi srce. Bila je dovoljno razumna da je znala
kako u ovo ne smije ukljuiti osjeaje. Ali ovo joj je bila ansa da okusi
strast, a bila je sigurna da je u branoj postelji nee nai.
Moda je bilo pogreno prepustiti se. Grijeh u Bojim oima. Ali
zaklela se da e biti edna ostatak ivota samo ako joj se prui ovaj
trenutak. Sve e uskoro zavriti. Ovih nekoliko idilinih dana bit e
zaboravljeno. Vratit e se doma svome ocu i udati se za Ralpha, obaviti
svoju dunost. Ali sada, sada je eljela ovo.
eljela je njega.

***
Ovo ekanje bilo je pravo muenje. To njezino tiho stenjanje sasvim
ga je izluivalo. Erik je naslutio strast koja silno eli izbiti na povrinu,
spremna se osloboditi. Kriste, skoro se raspala pod vrcima njegovih
prstiju.
Teko je disao dok joj je obuhvatio dojku rukom, utipnuo malu
bradavicu tako da se pretvorila u vrsti pupoljak, elio ga kuati ustima,
pomilovati ga jezikom i sisati.
Bio je tvrd kao stijena. Posljednjih nekoliko dana bili su ve dovoljno
teki. Biti tako blizu nje. Dodirivati je. Mirisati je. Vidjeli kako je
procvjetala poput cvijeta na suncu. Ali tako mu krvi Isusove, gledati je u
sauni lansiralo je njegovu udnju u nesluene visine. Nije se mogao sjetiti

erotinijeg prizora od nje koja se odmara na toj klupi. Zatvorenih oiju,


zajapurenih obraza, s vlanim pramenovima kose oko lica, izgledala je
kao ena koju je netko upravo temeljito oskvrnuo.
Nije se mogao zaustaviti. Njegovo strpljenje - koje, priznao je, nikada
nije bilo dugo - upravo je dolo do kraja. On je elio nju, ona je eljela
njega.
Pa zato je onda tako vrsto odluila da e mu se oduprijeti?
Nije bio navikao da mu ene bilo to uskrate, ali Ellie je to inila na
svakom koraku. Ovu udnju, koja je frcala meu njima, nije bilo mogue
kontrolirati. Jedva da je mogao razmiljati o bilo emu drugom.
ak je i njegova misija izgledala nekako potisnuta u pozadinu, iako je
do napada bilo tek nekoliko dana. Moda ga je hitnost sada tjerala na
akciju - saznanje da e se njih dvoje uskoro rastati.
Ako se ova udnja inila neobino snanom, Erik je znao da su razlog
za to okolnosti, nita dugo. Nije bio navikao provoditi toliko vremena sa
enom koja ga privlai, a ne prepustiti se toj privlanosti. Uope nije bio
navikao ne dobiti ono to eli. No iznenadilo ga je kako se unato tome
dobro zabavljao.
Nije ovako dugo bio bez ene od obuke na Skyeu s uvarima Visoja.
No tada to nije bilo dobrovoljno, ve samo posljedica nedostatka prilika.
Namrtio se, znajui da to ovoga puta nije bio razlog apstinenciji. Imao je
on mnogo prilika da olaka tu napetost. A zato ih nije iskoristio? Zato to
je elio samo nju.
Odmah je odbacio tu neugodnu spoznaju. To ne moe biti. Njemu se
djevojka sviala - ak joj se divio - ali ona nije bila drukija od drugih.
Moda je vie voljela zapovijedati. I bila je pametnija i manje sklona
povjerovati svemu to je dolazilo iz njegovih usta. I svakako ga je vie
ivcirala. Ali nije bila posebnija od bilo koje druge ene koju je elio
odvui u svoju postelju. Kad konano malo olaka napetost, sve e lei na
svoje mjesto.
Gledao ju je u oi tako dugo da mu se inilo kao vjenost, iako je
prolo tek nekoliko trenutaka. Kad je kimnula, preplavi ga silan osjeaj
istog mukog zadovoljstva. Nagnuo se prema njoj da je zagrli, ali ona ga
zaustavi. - ekaj.
On se ukipi. Molim te, nemoj se predomisliti.
- Nee...
Bilo ju je previe sram da zavri pitanje, ali on je pogodio to ga eli
pitati.
Nije si mogao pomoi, ovo mu je uistinu bilo zabavno. Ona se izgleda
uistinu zabrinula da se on nee moi obuzdati. Zamisao da ne bi mogao

odoljeti poudi - pogotovo s nevjetom djevicom - bila je tako nebulozna


da se morao nasmijeiti.
- Ostat e djevica - obeao joj je. Njezina e ednost ostati nedirnuta
za njezina mua.
Pogleda je ispod oka. Ima li ona nekoga u planu? Zar mu se zato
opirala?
Obuzme ga bijes kad shvati koliko malo zna o njoj. Bio je u iskuenju
da je pita, ali znao je da se to njega ne tie. No to nije znailo da joj ne kani
zbrisati iz glave svakog drugog mukarca.
Nije mogao doekati da je uje kako vriti. Za njega. Samo za njega.
Nagnuo se i ponovo je poljubio, osjetivi neko snano komeanje u
grudima kad ga je obgrlila oko vrata i prepustila mu se. Konano.

14. Poglavlje

Kad ju je zagrlio i pritisnuo usta na njezina, Ellie je osjetila kao da je neto


u njoj eksplodiralo. Osjeaji, udnja, strast koju je bila zatomila, oslobodili
su se u udaru vruine i osjeta.
Svaka nesigurnost koju je moda osjeala, nestala je. Ona je eljela
ovo. eljela je njega. Vie od bilo ega u ivotu Neky. Kasnije e aliti. Sad
je jednostavno osjeaj bio predobar.
Osjeati njega bilo je predobro. Nikad nee zaboraviti mekou
njegovih usana. Muevnu toplinu njegova daha. Nevjerojatnu vrstou
njegova tijela. Vruinu koja je isijavala iz njegove koe. eljela se utopiti u
njega i nikad ga ne pustiti. eljela se pretvarati da ovo moe trajati vjeno.
Da joj jedan poljubac nee morati biti dostatan do kraja ivota.
Usne su mu bile njene, ali uporne, potiui odgovor koji je bila eljna
pruiti. Uzvratila mu je poljubac svim arom nevine strasti koja je od
poetka bujala u njoj.
No inilo se da se njemu nimalo ne uri. elio je razvlaiti svaki dodir,
svako milovanje. Izluditi je iekivanjem. Obeao joj je uitak i pruao joj
ga je. Ali ne dovoljno brzo.
Znala je da je on to ve radio - bez sumnje vie puta nego to je eljela
uti. Njegova samokontrola i odlunost podsjetile su je na tu injenicu.
eljela je kuati njegovu strast. Osjetiti punu snagu njegove udnje za
njom. Znati da s njim dijeli ovo ludilo koje ju je obuzelo.
Bio je nagnut nad njom, a ona naslonjena na klupu, ali to nije bilo
dovoljno. udjela je za dodirom, morala je osjetiti teinu njegova krupnog,
vrstog tijela kako ju pritie. Povukla ga je blie, pokuavi mu utke dati
do znanja to eli, ali on je na to samo podigao glavu i tiho se zasmijuljio.
Palcem joj je pomilovao donju usnu, vlanu od njegovih poljubaca. Strpljenja malo, te bheag. Trudim se da ti bude dobro.
Zar je glup? - To je...
On joj stavi prst na usta. - Ellie, nema zapovijedanja. eli li da stanem
ili e me pustiti da radim na svoj nain?
Poeljela ga je iskuati - nije bila jedina koja je teko disala - ali na
kraju je odluila da ga nee izazivati. Sad kad je potakla ovaj greni ples,
nije eljela prestati dok ne doe do cilja. I zato kimne.
- Dobra cura - ree on, zamijenivi prst ustima.
On je okrutan ovjek. Muio ju je svakim polaganim, odlunim
milovanjem sve dok nije pomislila da e umrijeti od iekivanja. Kad joj je

konano natjerao jezikom usne na razdvajanje, zastenjala je od olakanja


na preslatku toplinu njegova jezika koji je kliznuo u njezina usta. Iako joj
to nije bilo iznenaenje, osjeaj je jo bio dovoljno nov da zadrhti zbog
njega. inilo se kao da joj se cijelo tijelo polako raspada.
Ovoga je puta znala kako odgovoriti. Kad je jezikom okruila njegov,
nagraena je za svoje napore dubokim muevnim reanjem koje joj je
odjekivalo do nonih prstiju. Bilo je to dovoljno ohrabrenje. Osjeajui da
mu slabi kontrola, bacila se zduno na poljubac.
I djelovalo je. Sa svakim erotinim milovanjem, njegov je poljubac
postao zahtjevniji. ei. Dublji. Vlaniji.
Bilo joj je tako vrue. Vlani zrak u sauni napravio je kaos od njezinih
osjeta. Sve je doivljavala tako intenzivno. Tijelo joj je bilo nemirno,
osjetljivo i isijavalo je toplinu. Bradavice su joj se ukrutile i pulsirale su,
udei za pritiskom njegove ruke ili teinom njegovih prsa. Ono meko
mjesto izmeu nogu bilo je vlano, pulsiralo je, bilo je eljno...
Nije znala ega je bilo eljno.
Oajniki je prstima milovala njegova lea. Ispod vlane tkanine
njegove koulje osjeala je kako mu se pod njezinim prstima napinju tvrdi
miii. Sjeanje na njegova gola prsa bilo je jo tako svjee. Poeljela mu je
strgnuti koulju i pritisnuti ruke na njegovu vruu kou. Dodirivati
dlanovima njegova iroka ramena, oble miie ruku i ravne povrine lea
i trbuha.
Moda je naslutio njezinu paniku?
Ustima joj je pomilovao bradu, pustoio po vratu, zadravao se na
osjetljivoj oblini ramena.
Pokuavala je disati kroz mahnito lupanje srca dok je on odvezivao
vezice njezine podhaljine. Jedva je postala svjesna vrueg zraka na golim
dojkama trenutak prije nego to su ih prekrile njegove ruke. Zajecala je od
uitka koji su pruali njegovi uljeviti dlanovi obuhvativi joj dojke i prsti
koji su joj ukrutili bradavice.
- Boe, kako si lijepa. - Gledala ga je poluotvorenih oiju, posramljena,
shvativi da on zuri u njezine dojke kao da nikad u ivotu nije vidio neto
tako spektakularno. Kao da se te male nakupine mesa nekako mogu
usporediti s mnogo velikodunijim proporcijama. - Ima najsitnije,
najruiastije bradavice. - Pomilovao je jednu prstom kako bi naglasio to
to eli rei. - Mislim da su najslae koje sam vidio u ivotu.
Od topline njegova daha koa joj je bridjela. Usta su mu bila samo
centimetar od nje. Zastenjala je od oka kad ju je liznuo. Gledao ju je u oi,
smraivi pogled u kojem je bilo neto to nije uspjela prepoznati,
trenutak prije nego to ju je prekrio ustima.

Eksplodirala je od uitka. Instinktivno se izvila o njegova usta i


uronila prste u gustu mekou njegove kose, privukavi ga, udei za
dodatnim pritiskom. Usisao je bradavicu duboko u usta, grickajui ju
zubima s tono toliko trenja koliko je bilo dovoljno da vrisne.
Boe, kako je ovo bilo nevjerojatno - kao da izvlai neto zakopano u
dubini njezine due. I jo, svaki grjeni osjeaj koji je izazvao svojim
ustima na njezinoj dojci, zrcalio se na osjetljivom mjestu izmeu nogu.
Pulsiranje. Toplina. Nunost.
On je ispustio iz grla neki otri duboki zvuk i malo je pomaknuo kako
bi kliznuo rukom pod rub podhaljine do mjesta izmeu nogu. Dodir
njegovih prstiju na preponama prenuo ju je iz sanjarenja. Ona se ukruti i
stisne noge, zarobivi mu ruku. - Nemoj. Ne smije.
On podigne usta s njezine dojke i naceri se. - Opusti se, ljubavi, nema
se zato brinuti. - Pogleda je u oi. - Dirat u te samo prstima. Svidjet e ti
se.
Ali to se inilo tako... intimnim.
Ona se ugrize za usnu, a on se nagne kako bi je poljubio.
- Vjeruj mi - apnuo joj je u usta, a zatim ju je poljubio estoko,
uporno, tako da poeli sve to joj on nudi.
Polako, noge su joj se razdvojile i oslobodile njegovu ruku.
Trenutak kasnije uvidjela je da je imao pravo.
Od prvog je dodira njegova prsta zadrhtala. Od drugog joj je tijelo
zajecalo traei jo. Od treeg... kad je trei put uronio prstom duboko u
nju, zastenjala je i pomislila kako je upravo odletjela u nebo.
Kad je prekinuo poljubac, ula je kako teko die. - Boe, tako si meka
i vlana.
Od njegova tihog rezanja, shvatila je da je to dobro.
Kruio je prstom u njoj, odmarajui jastui dlana na njezinom
breuljku. Osjetila je da u njoj raste neka estina. On je kruio bre,
ulazei i izlazei prstom iz nje, a ona je poela podizati bokove i privijati
se uz njegovu ruku.

***
Erik je s mukom pokuavao smiriti mahnito lupanje svoga srca.
Ubijala ga je Elleina prijemivost. Tko bi rekao da ispod te utogljene
vanjtine kuca srce divlje zavodnice? Imao je pravo tvrdei da je

zakljuala svoju strastvenu prirodu, ali nije oekivao da e je otkljuati s


takvim entuzijazmom - kao da eli nadoknaditi proputeno vrijeme.
Dovraga, bilo je to skoro previe za jednog ovjeka. Ali imala je sree
to je on bio dorastao zadatku. Ipak, s tekom se mukom podsjeao da ne
smije uroniti u nju - pogotovo kad je, dok mu je prst milovao usku, vlanu
vruinu, podigla svoje male bokove prema njegovoj ruci i izvila te male
dojke prema njegovim ustima, od ega su mu sline krenule na usta.
Njezine su dojke bile iznenaenje. Pomislio je kako je pogrijeio ne
dajui malim dojkama dovoljno priznanja. Ono to je nedostajalo u
veliini i teini, nadoknaivalo se oblikom. Nije se sjeao da je u svom
ivotu vidio ljepe oblikovane breuljke podatnog mesa boje bjelokosti.
Okrugle i vrste, savreno su mu pristajale u dlan, a te oaravajue male
bradavice...
Vruina mu se skupila u meunoju. Lijepe i ruiaste, podsjeale su
na dvije zrele bobice voa. Savrene za grickanje. A okus im je bio tako
sladak dok ih je nemilosrdno pritiskao jezikom.
Ona je stenjala i izvijala se o njegovu ruku.
Predivno. Promatrao je kako joj lice preplavljuje uitak i osjetio udan
pritisak u grudima, snaenju enju kakvu dosad nikad nije osjetio. Bila je
to drukija vrsta poude. Bila je vana. Znaajna. Nije ju samo elio
dovesti do svretka, elio je nju estinom koja mu je paralizirala cijelo
tijelo.
Kriste. Znoj mu se skupio na elu dok se muio usporiti. Ali bila je
tako vlana i topla. Koa tako barunasto meka. Tijelo tako vraki
podatno. A ti njezini tihi krikovi sasvim su ga izluivali.
Nije se mogao sjetiti kad je posljednji put nekoga tako silno elio.
Kurac mu se napeo na trbuhu, pulsirao do granice boli. Krv mu je
bubnjala u uima.
Moda sauna nije bila dobra zamisao. Vruina je stvarala komar od
njegovih ula. Imao je dojam da mu koa gori. Sve se inilo otrije, toplije,
ee. Okruivao ga je mek, enstveni miris njezine koe.
Uspori. Dii.
Nije djelovalo. Prsa su mu bila teka i tijesna, miii ukoeni.
Koji mu je vrag? Ovo uope ne ide kako je planirao. elio je ii polako,
razvui svaki trenutak i svaki dodir. elio je da joj bude savreno. No
umjesto toga, ruke su mu bile kao dva nesigurna kamena bloka, pokreti
istrzani i nespretni, a bio je u opasnosti da svri u gae kao neki neiskusni
mladac.
Njegov ugled vjetog, temeljitog ljubavnika pretrpio je jak udarac.

Ona je ve sada nekontrolirano stenjala, disala glasno i plitko. Molim


te...
Njezine tihe molbe za osloboenjem obraale su se svim iskonskim
mukim nagonima koji su zahtijevali da je uini svojom. Samo je
razmiljao o tome da im strgne odjeu i sjedini njihova gola tijela dok
oboje ne budu klizavi od topline. Dok ne pone gurati duboko u nju i dok
mu njezini krikovi uitka ne budu odjekivali u uima.
Ne moe jo dulje ovako.
Znao je da je ona blizu. Tako blizu da se nee opirati kad shvati to on
kani uiniti. Bez obzira na to koliko je patio, kanio se pobrinuti da ona ovo
iskustvo nikada ne zaboravi.
Ellie je kao i obino zavapila frustrirano kad je odmaknuo ruku.
Osjeala se kao da se penje i penje prema neem nevjerojatnom to joj
izmie u posljednjem asu.
- Ne brini, srce. Bit e jo bolje. - Glas mu je bio napet i hrapav. Moram te kuati.
Rado e doekati poljupce, pomisli Ellie. I sve to bi otpustilo taj
napeti uitak koji je bujao u njoj.
Njeno ju je spustio na klupu i kleknuo kraj nje. Polako, podigao joj je
rub haljine do bokova. Spustio glavu. Bljesak lucidnosti probio se kroz
izmaglicu.
Srce joj je mahnito udaralo. Tijelo joj je drhtalo od oka - i neeg to je
sramotno nalikovalo na iekivanje. Ne, bilo je grjeno i pomisliti na to.
On ne kani valjda...
Instinktivno je pokuala skupiti koljena, no bilo je prekasno. Liznuo ju
je, a uitak je bio tako intenzivan da su se svi njegovi prigovori raspali u
bazenu tekue vruine. Radije bi kasnije umrla od srama nego ga sada
zaustavila. Nije ni sanjala da bi neto moglo biti ovako divno.
Drao joj je ruke na bokovima, kako bi je primirio. - Ellie, otvori oi. Ona ga poslua. - elim da gleda dok ti pruam uitak.
Pogledi su im se sreli. Vidjevi njegova usta tako blizu... zato je zbog
tog prizora samo eljela jo? Zato je to bilo tako predivno erotino i
zloesto? Tresla se od udnje. Od iekivanja. Nikad se u ivotu nije
osjeala tako ranjivo. Ali nekako mu je vjerovala da e sve biti u redu.
On ju je njeno poljubio, a ona se rastopila. Usta su mu bila tako topla
i njena. Jezik mu klizne u nju istraujui, dok nije poela kruiti
bokovima. Dok nije pomislila da e umrijeti od uitka.
Poljubac mu postane grublji. Ulazio je jezikom sve dublje i dublje.
Kruio, grickao, sisao. Rabio i prste. Ona podigne bokove prema njemu.
Stizalo je. Osjeala se kako se koncentrira.

- O, Boe - zastenjala je. Nije se mogla zaustaviti. Pritisak je bio


neizdriv.
- To je to, srce - mrmljao je o nju - svri za mene.
Slomila se, vrisnuvi kad se stisnuta masa osjeta raspala u njoj.
Pulsirala je o njegova usta, a on ju je drao dok zadnji trzaji uitka nisu
utihnuli.
Polako, otkucaji srca se uspore i ona se vrati u stvarnost. Njeno se
maknuo od nje, no nije putao tkaninu njezine podhaljine.
Glava mu je bila sagnuta nad njom, i bio je tako ukoen da bi, da ne
uje kako teko die, pomislila da je nestvaran.
- to je bilo? - ona spusti ruku na njegovo ukoeno rame, a on se trzne
na dodir.
Pogleda je. Lijepo mu je lice bilo napeto i bolno, a plave oi smrknute.
Izgledao je kao da je u strahovitoj agoniji.
- Nita - zarei. Podigne ramena dok se muio udahnuti. A zatim, malo
njenije, ree: - Ako eli odavde izai kao djevica, treba mi minuta.
Ona razrogai oi, shvativi da se on bori s kontrolom. Sjedne,
popravivi podhaljinu. On nije svrio. Je li njemu bilo isto kao i njoj? Je li
se sada osjeao isto kao i ona kad je bio odmaknuo ruku? Ugrize se za
usnu. - Mogu li ja... uiniti neto?
Erik odmahne glavom, ukrutivi bradu. - Ja u se kasnije pobrinuti za
to.
Pobrinuti? Kako? Odjednom joj sine. - Ne! - Nije eljela da ode drugoj
eni. - Molim te, ja to elim. Pokai mi kako.

***
Eriku srce stane, nije vjerovao to uje. Ionako se ve teko
obuzdavao. Gledajui je kako svrava, uzbudio se do bezumne udnje.
Doao je do krajnjih granica samokontrole, samo bi jedan mali korak bio
dovoljan da je prijee. Njezina ponuda bila je vie nego to je mogao
podnijeti.
On odmahne glavom. - Ne zna to nudi. Ona je bila djevica, za Boga
miloga.
Ellie mu stavi ruku na nogu. On se ukoi i krv mu prokljua. Graci
znoja skupljah su mu se na elu, ali ne zbog vruine u sauni.

- elim ti pruiti uitak. - Obrazi su joj se draesno zarumenjeli. - Kao


to si ga ti meni pruio. - Ugrize se za usnu i pogleda ga nesigurno. - Ako je
to mogue?
Boe, je li to mogue! Jest, na bezbroj naina.
Erik zatvori oi i pokua se obuzdati, ali znao je da se vie ne moe
protiviti. Zamisao da e ona staviti ruku na njega - nije se usudio zamisliti
njezina usta - bila je previe primamljiva da bi je odbio.
Ona je njemu eljela pruiti uitak. Obino je on bio taj koji je davao bio to uitak u spavaoj sobi ili zabava oko logorske vatre. Nije bio
navikao da netko razmilja o onome to on eli. Ali Ellie se nikad nije
ponaala onako kako bi trebala.
- Reci mi - tiho je zahtijevala.
On je pogleda u oi. Svaki centimetar tijela bio mu je napet kao luk.
Bradu je tako snano stisnuo da je jedva uspio procijediti rijei. - Ne
smijem.
Umjesto toga, pokazao joj je. Ne skidajui pogled s nje, stavio je
njezinu ruku na njega.
Zastenjao je na kontakt - i na onaj tihi erotski zvuk uzbuenja koji joj
je izaao iz razdvojenih usana. Gutnula je, s mukom, ali kad nije maknula
ruku, on je zahvalio svim bogovima kojih se mogao sjetiti.
Obuhvatila ga je dlanom, a on je uivao u tom osjeaju koliko je god
dugo mogao. Bio je u opasnosti da izgubi kontrolu samo zato to ga je
drala.
Ovo oito nee dugo trajati. Izgleda da ga je napustila njegova slavna
izdrljivost. Ellie se poigravala s njegovim ugledom.
Mada to nitko ne bi povjerovao. Dovraga, ni sam to nije mogao
povjerovati.
Njezin je prvotni ok vrlo brzo splasnuo, mada mu to nije bilo drago
jer je ta pretjerano znatieljna mala dadilja poela istraivati, bolno
usredotoena na sve pojedinosti. Njeno ga je potapala, kao da se boji da
e se slomiti, a on je samo elio da ga obuhvati tim svoji mekim dlanom,
stisne ga vrsto i pone ga milovati dok ne eksplodira u bezumnom
zaboravu. Ispitivala mu je duinu, pomiui dlan gore, dolje, a zatim
obujam paljivo ga obuhvativi. No ruke su joj bile sitne, a on nije bio;
jedva ga je uspjela napola obujmiti.
Njeno ga je stisnula i povukla. On ispusti hrapavi zvuk - napola od
uitka, napola od boli. Trznuo se i poeo pulsirati.
Ona naglo povue ruku. - ao mi je. Zar sam ti nanijela bol?

On odmahne glavom, a krv mu je kljuala u uima kao u paklu. Tako


je silno elio svriti da nije mogao razmiljati.
- Boe, ne. - Oi su ga pekle dok je zurio u njezino zabrinuto lice. Savreno je.
Ona se nasmije, a njemu se od njezina smijeka razlije neka toplina po
grudima. Ponovno ga dodirne, a on uzdahne, silno elei olakanje.
Nagnuo se i zatvorio oi, pokuavao ne razmiljati to mu ona radi,
uivajui u svakom mranom osjetu. U toplini. U paljivom milovanju
vrcima prstiju dok je ispitivala itavu njegovu duljinu, od korijena do
debele, osjetljive glave. I predivnom pritisku kad ga je konano vrsto
obuhvatila dlanom.
Rukom sklizne do vezica njegovih gaa. Srce mu je lupalo od
iekivanja. Zadrao je dah, ponovno se molei onim bogovima.
Izgleda da su ga uli.
- Mogu li...?
On kimne, ukoi se, ekajui. Petljala je s vezicama. Kriste, kako
nekome tko je tako uinkovit treba toliko dugo?
Konano ga je oslobodila i erekcija mu poskoi.
Ona razrogai oi. Postao je jo vri pod teinom njezina pogleda.
Konano se odvaila pogledati ga. - Mnogo si moniji od drugih
mukaraca koje sam vidjela.
On se uspije napeto nasmijeiti. Ovo je bilo podruje u kojem nikako
nije bio manjkav. - A ima ga s im usporediti?
Tako se naglo zarumenila, da bi se on nasmijao da nije bio u takvoj
agoniji. - Naravno da nemam! Ali imam brau i vidjela sam mnoge
mukarce kad bi se olakali vani.
Bio je previe uzbuen da bi je nastavio zadirkivati. - Ellie, stavi ruku
na mene.
Pogledala ga je oprezno i ispruila polako ruku. On zastenje na dodir
koe o kou, a zatim na uenje u njezinim oima. Tako si mekan.
Teko. Ali sada nije imao snage raspravljati o semantici.
Ponovno ga je istraivala, a njezini edni uzdasi i sitna zapaanja
sasvim su ga izluivali. Morao je stisnuti zube da bi odolio porivu da ga
gurne u njezinu ruku i prepusti se monoj udnji koja je bjesnila u njemu.
Kad je protrljala palcem njegov vrak, skinuvi gustu kapljicu s
osjetljive glave i instinktivno navlaila usne, on to vie nije mogao
podnijeti. Istraivanje je bilo gotovo.
Zgrabio ju je za zapee i pogledao u oi. - Ubija me.
Izgledala je malo previe samozadovoljno. - Uistinu?

Namigua. On prekrije rukom njezin dlan. - Povuci ga rukom, Ellie.


Pokazao je tono kako ga treba milovati, pritisnuti ba koliko treba i
pronai ritam.
Moralo joj se priznati da brzo ui.
Nakon nekoliko snanih poteza, osjetio je kako se pritisak poveava
na donjem dijelu kraljenice. Muda su mu se napela. I miii na trbuhu.
Opirao se svretku, ne elei da doe prebrzo, elei produljiti svaki
trenutak uitka.
Ali bio je na rubu. - Ba tako - procijedio je kroz stisnute zube. Kriste.
Napeo se. Svrit e, oslobodit e udnju ba kao i toliko puta u ivotu.
A zatim je napravio pogreku. Pogledao ju je u oi i osjetio kako ga je
povukla neka struja jaa od svih s kojima se bio suoio na moru. Vukla ga
je dolje. Utapao se u vrtlogu emocija prejakih da bi im se opirao.
Osjeao se povezan s njom kao ni s kim u ivotu. Bilo je to nagonski.
Intenzivno. I monije nego to bi ikad pomislio.
Bilo je previe. Osjeao se izloenim. Kao da je ona upravo vidjela
jedan dio njega koji nikada prije nije otkrio. elio je pobjei, ali nije
mogao.
Srce mu je lupalo. Osjeao je snaan pritisak u prsima. Promuklo je
zajecao i gurnuo snano u njezinu ruku, dok je pritisak eksplodirao, a
duboki se pulsirajui grevi oslobodili iz prepona.
Drala ga je, cijelo vrijeme gledajui ga u oi, ne putajui, iscjeujui
iz njega posljednje kapi uitka. Sruio se, potroen i iscrpljen, osjeajui se
kao da je upravo zavrio s jednom od MacLeodovih vjebi na obuci. Kad
su mu se disanje i otkucaji srca vratili u normalu, podigao je glavu i
zatekao ju kako ga promatra s preslatkim izrazom uenja na licu.
Izgledala je kao da je upravo rijeila neku nevjerojatno uzbudljivu
zagonetku.
Prsa su mu nabujala od njenosti. Podigao joj je prstima bradu i
zagledao se u njezine sjajne smee oi sa zelenim mrljicama i njeno ju
poljubio u usne. - Hvala ti.
Ona se zarumeni od zadovoljstva. - Nisam znala...
Nije zavrila tu misao, ali on je znao to je kanila rei. Da moe biti
tako.
Nije bilo. Njemu dosad nikad nije bilo tako. Nije bio tako uzbuen od...
dovraga, uistinu se nije mogao sjetiti da je ikad u ivotu bio tako uzbuen.
Ova mala dadilja se pretvorila u vrlo lijepo iznenaenje.
A jo nije bila gotova.

- Moemo li to ponoviti? - upitala ga je, radosno i znatieljno kao


dijete na Boi.
On zastenje. Zar ga kani ubiti? - Mukarcima treba malo odmora,
curo.
Ali kad ju je zagrlio i poeo opet ljubiti, kliznuvi rukom izmeu
njezinih nogu kako bi je milovanjem opet doveo do vrhunca, ispalo je da
joj za to ne treba ni priblino toliko vremena koliko je pretpostavljao.
Sigurno je za to bila zasluna sauna.

15. Poglavlje
Sljedeeg dana Ellie je leala sklupana u Sokolovu naruju, poloivi
glavu na topli, tvrdi zid njegovih prsa, odjevenih u kou, jo uvijek
ushiena od predivnog vrhunca koji su postigli istovremeno. Oslukivala
je snano lupanje njegova srca i pomislila kako je to najdivniji zvuk na
svijetu.
Ona mu je to uinila. Dogaaji jueranjeg dana nisu bili plod njezine
mate. injenica da djevojka poput nje moe mukarca poput njega drati
na dlanu - doslovno - i natjerati ga da podivlja od strasti, bilo je mono
otkrie. Skoro ju je opilo prvo iskustvo senzualne moi. Toliko ju je opilo
da se, poput neke bludnice, usred dana iskrala u staju kako bi se u tajnosti
jo jednom sastala s njim.
Bilo je to zloesto. Pogreno. Grijeh u Bojim oima i izdaja zavjeta
koji je dala Ralphu. Ona je to znala, ali kad joj je u vrtu priao s lea i
apnuo da je eka u staji, tijelo su joj preplavili svi ti predivni mrani
osjeaji. Savjest joj je vodila bitku sa udnjom itavih trideset sekunda.
Iskuenje je bilo jo jae sad kad ga je kuala.
Zatomila je krivnju uvjeravajui se da to nee uzrokovati trajnu tetu.
Nakon godina ivota u savrenoj ednosti, brinui se za potrebe svih
drugih, zasluila je malo ovih sebinih, ukradenih trenutaka sree. Ali
znala je da samo pokuava opravdati ono to se opravdati ne moe - bez
obzira na to koliko je ona to smatrala ispravnim.
A uistinu je osjeala kako je to to radi ispravno. Gledajui ga u oi
kad je dodiruje kad on dodiruje njih - dok jedan drugo vode do najvieg
vrhunca i zatim se katapultiraju u kraljevstvo nezamislive ekstaze, znala
je da nikad vie nee osjetiti nita nalik tome. Moda ovo jest bila
pogreka. Jer sada e morati ivjeti sa spoznajom to proputa. Ali ne
moe to poaliti.
Uukala se blie njemu i uzdahnula, elei da ovaj trenutak traje
koliko god dugo moe. Tko bi pomislio da e lady Elyne de Burgh, jedna
od najveih nasljednica u Irskoj, biti zadovoljna leati u tronoj staji na
stogu sijena, dok joj teki miris stoke ispunjava nos, sklupana u elinom
zagrljaju nekog gusara?
Ali nikada nije bila tako obasuta panjom i zatiena - ili tako sretna.
Skoro se mogla uvjeriti da to neto znai. Da ovi osjeaji koje su
potakli njihovi dodiri nisu samo pouda. Da i on, kad ga pogleda u oi,
osjea istu ovu snanu povezanost od koje joj se srce stee.
Skoro.

No koliko god osjeala da je to to radi ispravno, nije mogla zaboraviti


da je to samo privremeno i da nije ozbiljno. Strast samo zbog strasti. Ali
sve se bilo tee podsjeati na to kad su joj osjeaji bili u takvom komaru.
Nije znala kako se to uope njoj moglo dogoditi. Nije trebala dopustiti
svojim osjeajima ovakvu strast. Znala je kakva je on vrsta ovjeka pogrean za nju u svakom pogledu - a da e osjeaji prema njemu dovesti
samo do slomljenog srca i razoaranja. A njoj je uistinu bilo stalo do njega.
Vie nego to je trebalo.
Da se radilo samo o naoitom licu, bilo bi mu znatno lake odoljeti. No
on ju je privlaio kao nijedan mukarac dosad. ivio je ivot do ekstrema,
sve pretvarao u avanturu. Natjerao ju je da se prisjeti svega onoga to je
proputala u ivotu - zabave, uzbuenja i strasti. ivot s njim nikada ne bi
bio dosadan.
Ali ova osoba, vea od ivota, koja je ivjela na rubu, nije nadahnjivala
pomisao na stalnost i stabilnost. eljela je da je njemu stalo do nje, ali nije
bik sigurna da je sposoban za predanost nekome - da je sposoban nekoga
pustiti u svoj ivot. Koliko god se divila njegovoj bezbrinosti, zbog nje je
bila i na oprezu. inilo se da njega nita ne dira. Ni opasnost, ni ljudi.
Ipak, to su vie vremena provodili zajedno, sve je vie bila uvjerena
da u Sokolu ima vie od onoga to je vidljivo oku. Uhvatila je bljeskove
neeg dubljeg ispod povrine hvalisavog gusara bezbrinog osmijeha ovjeka s vise asti i neeg plemenitog nego to je to elio priznati. On je
bio enigma. Imala je dojam da gleda u slagalicu kojoj nedostaju svi
dijelovi.
Nije ak znala ni njegovo pravo ime.
A on nije znao njezino.
Pomiljala bi povremeno da mu kae, ali je znala da e, kad to uini,
sve ovo biti gotovo. Taj njegov osjeaj asti, nimalo primjeren gusaru,
prekinuo bi njihove ugodne intimne susrete u staji i istraivanje otoka.
Na licu joj se pojavi ironian smijeak. Moda bi mu trebala rei pa bi
je on tada prisilio da se uda za njega zbog njezina imetka.
okira je ta pomisao, mada je na nju pomislila u ali. Zar ona to eli?
Udati se za njega? eljela se nasmijati na nebuloznost te pomisli, ali nije
joj bilo do smijeha.
Toliko o tome da se nije ozbiljno uvalila.
On joj je lijeno rukom crtao krugove na leima. - O emu razmilja?
Oklijevala je, znajui da upravo kani propitati neizgovorenu granicu
koju su nacrtali meu sobom. - O tome da ne znam ni kako se zove.

Osjetila je kako se ukoio. Na trenutak se ulo samo ravnomjerno


kucanje njegova srca. Predvidjela je da e ju odbiti prije nego to je
progovorio.
- Ne smijem ti rei - ree. - Ima stvari... - Glas mu se utia.
- To je zamreno. Vjeruj mi kad ti kaem da je bolje za tebe da ne
zna.
Zamreno - a njihova situacija nije bila zamrena? Srce joj se stisne.
Nita posebno. Nita ozbiljno.
Ellie pokua prikriti razoaranje, ali nakon svega to su upravo
podijelili i komara u kojem su joj bili osjeaji, bila je to gorka pilula koju
je teko progutati. - Shvaam - apne mu o prsa.
Podigne joj bradu i natjeraju da ga pogleda u oi. - Tebi je sve ovo
novo, te bheag. Ono to osjea... to je prirodno. Ali nemoj mijeati strast s
neim drugim.
Blagost u njegovim oima probola ju je kao no. Obraze joj oblije
vruina. Da nije bila tako uasnuta, prepoznala bi ironiju. Nije li ga ona
neko optuila za to isto: da mijea poudu s ljubavlju? S obzirom na
vlastiti komar, njegovo upozorenje bilo je sol na ranu.
Ali aljenje koje mu je proitala na licu malo je olakalo njezinu bol. Ti to ne shvaa - ree on. - No zasad mora biti tako.
Zasad. Pokuala je ne pridati preveliku vanost tim rijeima, ali
njezino se budalasto srce ipak razgalilo.
Razum ju je stalno podsjeao na sve razloge zato je to bilo
nemogue, ali inilo se da njezino srce za to ne mari. ak i da zaboravi da
je zaruena, i da je ki jednog grofa, a on odmetnik - to nisu bile
beznaajne prepreke - radilo se o onome to je on osjeao za nju. On je s
njom samo ugodno kratio vrijeme, nije mu znaila nita vie.
Ali nije imala osjeaj da je to ba tako.
- to kae na to da ti dopustim da me zove nekako drukije?
- Sjaj u njegovim oima govorio joj je da smilja neku nepodoptinu. Moda Bog? inilo mi se da ti se to svia kad si...
- Uasan si! - zareala je. Znala je da bi se trebala uzrujati zato to se
ponovno uhvatio zadirkivanja, ali moda je to bio dobar podsjetnik da se
ne smije zanijeti. Ona se namrti na njega poput prave dadilje. Ugroava svoju besmrtnu duu takvim blasfemijama.
Oi mu vragolasto zapleu. - Moja besmrtna dua odavno je ugroena
mnogo gorim stvarima.
- Mogu misliti.

On glasno uzdahne i makne ruku s njezina ramena kako bi oboje


mogli sjesti. - Bojim se da se moram vratiti svojim ljudima, a ti se radije
vrati u kuu da te oni tvoji psi uvari ne krenu traiti.
Ona se zarumeni. Thomas, koji se sada ve skoro sasvim oporavio,
nije tajio da ne odobrava njezino druenje sa Sokolom. - On nije moj pas
uvar.
Pogledao ju je tako da je znala da se uope nee potruditi odgovoriti
na to.
Ustali su i popravili odjeu, stresajui s nje blato i slamu. Da je
Catherine i Edmond sada vide. Koliko je puta samo istjerala mladu sestru
i brata iz staje, prekorivi iz zato to su uprljali odjeu? Ellie je izgledala
kao da se valjala u blatu i sijenu - to je, dodue, bila istina.
Kao da to to su radili ve nije bilo dovoljno greno, oni su bili sasvim
odjeveni. Nisu smjeli riskirati da ih netko zatekne, a Sokol nije imao
mnogo vremena. Danas nije bilo vremena za istraivanje otoka.
Pretpostavljala je da zna zato. Dangubljenju u raju uskoro e doi kraj.
Zabacio je ma preko ramena i posegnuo za sjekirom i titom koji je
naslonio na jednu od niza drvenih staja. Po mirisu je zakljuila da su u
stajama ovce.
- Koliko jo do odlaska? - upita ga.
On se trne. - Joj, curo, ti bas ne djeluje dobro na mukarevo
samopouzdanje. Zar sam ti ve dosadio?
Ona se nasmijei, ali njegovo zadirkivanje ju nee smesti. - Tvoje je
samopouzdanje savreno ouvano. Kada?
On uzdahne. - Sutra, kasno naveer.
Srce joj se stisne od oka. Dragi Boe, ni dva puna dana. Tek je sad,
kad ju je pogodila istina, shvatila kako ju je on oarao: nije eljela ii
doma, eljela je njega. Ugrize se za usnu i pogleda ga, traei na njegovu
licu traak nekih osjeaja, ali nije ga mogla proitati. - Tako brzo?
On slegne ramenima i vragolasto joj se nasmijei. - Uvijek mogu
odluiti da te zadrim.
Srce joj iznenada poskoi. Ali naravno, on to nije mislio ozbiljno.
Uspije se blijedo nasmijeiti da prikrije tupu bol u grudima. - Mislim da se
to mojoj obitelji ne bi svidjelo.
Pomislila je da je vidjela neki bljesak u njegovu pogledu, ali nestao je
prije nego to ga je uspjela protumaiti.
- Mogu te prisiliti da ostane - ree veselo, iako mu se u glasu ula
neka napetost.

Nije mu povjerovala ni aska. Bio je on previe astan da bi uinio


neto tako nemoralno. Sada je to znala. - Zna, ovo tvoje izigravanje
gusara nije me zavaralo.
On podigne obrvu. - Nije?
Ona odmahne glavom. - Zna li to ja mislim?
- Ne usudim se ni pomisliti.
Nije ju omeo njegov sarkazam. - Ja mislim da je ovaj otok dio zemalja
koje su ukradene tvome klanu. - Zato je on tako dobro poznavao ovaj
otok. Zato je tako oputeno hodao naokolo kao to to ini ve godinama.
One peine. Sauna. I koliko god se trudio drati je podalje od otoana
tijekom njihovih istraivanja, oni koje su ipak sreli odnosili su se prema
njemu s ekstremnim potovanjem - skoro kao da je njihov kralj. - Kad te
onaj stari seljanin nazvao taoiseach, mislim da to nije bila pogreka.
Pozorno ga je promatrala pokuavajui uoiti neki znak da ima pravo,
ali izraz njegova lica bio je savreno neitak. - Opet ti o tome. - On
odmahne glavom glumei razoaranje. - Mislim da bi meni trebala
prepustiti prianje bajki; ja sam u tome bolji od tebe. Kakve god snove
sanjala ta tvoja mala glavica, duo, ja sam ipak samo odmetnik. Zapamti
to.
ula je upozorenje u njegovu glasu, a ipak nije mogla ne pomisliti da u
njezinim rijeima ima vie istine nego to on eli da ona zna. No bilo je
jasno da joj nee rei. A ona nikad nee saznati bi li to neto znailo.

***
Erik to nije mogao vjerovati. Kako je, dovraga, pogodila istinu? Nije
joj smio ispriati kako je njegov klan izgubio svoje zemlje. To je uinio
samo zato to je nije elio povrijediti. Nije elio da se osjea upravo ovako
kako je to sada izgledalo.
Trebao je znati da e ona to uzeti ozbiljno. Ellie je bila tip djevojke
koja je sve uzimala ozbiljno.
Naslutio je opasnost znao je da se previe vezala - ali nije se mogao
drati podalje nje. Ni priblino nije bilo dovoljno jednom je okusiti; tako je
samo postao gladniji nje. Mnogo gladniji.
Kako je ispalo, nije bila kriva sauna - njegova je samokontrola tada
bila ba jednako slaba kao i danas. Nije shvaao zato u nazonosti te
djevojke izgubi razum.
Trebao bi biti sa svojim ljudima, pripremati se za najvaniju bitku u
njihovim ivotima i planirati povratak u Irsku preko mora u kojem

patroliraju brojne engleske patrole, umjesto da se iskrada poput nekog


deka sa svojom prvom curom radi nekoliko trenutaka ukradenog uitka.
Ali neka ga vrag nosi ako ona toga nije bila vrijedna. Ve dugo ruje
doivio toliki uitak samo od njezine ruke.
Ali taj uitak je postajao previe zamren.
Silno se nadao da e obeshrabriti njezina romantina razmiljanja.
Bio on gusar ili ne, bio je odmetnik i nije bio u poziciji da joj ponudi neto
vie, ak i da je to elio - a nije.
Samo se bio alio kad je rekao da e je zadrati. Za onu bol u grudima
kad ga je brzo odbila, kriv je bio povrijeen ponos, to je sve.
Promatrao ju je dok je zavravala sa sreivanjem odjee. S obzirom
na to kako je okrenula lice od njega, pretpostavio je da je shvatila njegovo
upozorenje.
Krenuli su prema vratima staje, a on ponovno osjeti da mu u prsima
raste neki udan pritisak. Ogroman - izluujui - poriv da je usrei.
Ona posegne za kvakom. Pusti je. To je bolje.
- ekaj! - izlane.
Ona se polako okrene, a sitno joj se lice upitno nagne na stranu.
Srce mu je neravnomjerno lupalo. Nije znao to rei. Ali to ne moe
biti. Nikad mu nije nedostajalo rijei.
Zurilaje u njega s iekivanjem. elio je provui prste kroz kosu i
premjestiti se s noge na nogu. No napokon ugleda neto to ga spasi
daljnje nelagode. Isprui ruku i izvadi komadi slame iz njezine kose,
pokazavi joj ga. - Moda e ti biti teko objasniti ovo.
Ona se zarumeni. Nikad u ivotu nije vidio enu koja bi se tako
draesno zarumenila. - Hvala ti - ree.
Dugo su zurili jedno u drugo, no on konano skrene pogled. - Ti bi
trebala ii prva.
Ona kimne i krene kroz vrata, no iznenada se okrene. - Hou li te
vidjeti noas?
Znao je da se mora drati podalje od nje - da e tako rastanak biti
laki - ali zatekao se kako kima.
Ona se nasmijei, a toplina njegova smijeka razlije se po njemu
poput njenog zagrljaja. To je uistinu bilo ludo. inilo se da moe osjetiti
njezine emocije jednako jasno kao i svoje. Kao da mu je njezina srea bila
vanija od njegove.
Gledao ju je kako hoda preko dvorita i priekao da se izgubi u kui
prije nego to je izaao iz staje.

Stigao je skoro do ruba litice, na vrh staze koja je vodila do plae, kad
zauje nekoga iza sebe. Prije nego to se okrenuo, po topotu ljutitih
koraka pogodio je o kome se radi.
Sokol promotri mladog, zarumenjelog viteza koji je prvi put otkad se
razbolio odjenuo puni oklop. Randolphov je iani oklop oito bolje
podnio more od njega samog; bio je ulaten i sjajan poput novog komada
srebrnine. Randolph je, s druge strane, izgubio prilino na teini, a inilo
se da ga i kratka etnja iscrpljuje. Teko je disao, a elo mu je bilo
prekriveno gracima znoja. Lijepo te vidjeti na nogama, Randolphe.
Bilo mu je jasno kakvo je Randolphovo raspoloenje kad mladi na
ovo nije uope reagirao.
- Tako mu Kristovog raspela! - uzvikne mladi vitez prisvojivi
omiljenu psovku svoga ujaka. - to to radi?
- Vraam se u logor. Kani mi se pridruiti?
Unato njegovoj mladosti, bilo je u Randolphu neeg zastraujueg. U
nainu na koji je drao ramena, u opakom bljesku u oima i u
tvrdoglavom dranju brade, Erik je mogao vidjeti elinu sjenu ovjeka
kakvim bi mogao postati. Ako se rijei barem dijela te svoje nadmene
arogancije, mogao bi postati vraki dobar ratnik - za jednog Lowlandera.
Jako dobro zna da ne mislim na to. to radi s Ellie?
Erikovo se lice opasno ukruti. Obuze ga bijes, to je bila rijetkost za
njega. Uasno mu je ilo na ivce to se Randolph proglasio Ellienim
zatitnikom i glumio nekakvog viteza na bijelom konju. Ellie je bila
njegova. Njegova odgovornost, urno je dodao.
- To se tebe ne tie.
- Tie me se, ako ju obeauje. Vidio sam je kako izlazi iz one staje.
to te je spopalo? Oteli smo je iz njezina doma. Moda nismo imah izbora,
ali barem se moemo pobrinuti da se sigurno vrati kui.
Erik obuzda rastui bijes. - Vratit u je.
- Ali neupropatenu. Ono to radi je grijeh i ja u tome neu
sudjelovati.
Erik smrknuto zakilji, nije mu se svialo da ga na red poziva ovaj
pompozni, utogljeni balavac koji jo nije stigao ni izlizati mamuze. Otkud odjednom to viteko razmetanje hrabrou? Koliko sam puta bio sa
enama, a tebi to nimalo nije smetalo.
- Ellie nije vrsta ene s kakvima te obino viam. Onaje drukija. Ona
je dama.
Erik se trzne, estoko odbijajui Randolphove rijei. Ona nije bila
drukija. Uistinu nije. Volio se druiti s njom jer ju je bilo zabavno

izazivati. Ako se njegova udnja za njom inila jakom, za to su bile krive


okolnosti. On se samo malo zabavljao, to je sve.
- Ona je neudana dvadesetetverogodinja dadilja i sposobna je sama
donositi odluke.
Dovraga, pa on joj je inio uslugu.
- Ona je nevina djevojka i ti ju iskoritava - usprotivi se Randolph. To nije nalik tebi, Sokole.
Erik stisne ake, elei odalamiti Randolpha zato to ga je natjerao da
prizna ono to je elio ignorirati.
S mukom je obuzdao bijes i nabacio bezbrian osmijeh. - Pretjeruje,
Tommy. Ja se samo malo zabavljam, to je sve. To nije nita ozbiljno.
Djevojku u vratiti u istom stanju u kojem je dola. Manje-vie.
Randolph ga pogleda kao da ne zna treba li mu vjerovati. - Onda je
uistinu kani vratiti?
- Naravno. Nisi valjda mislio da u je zadrati. - Rekao je to tonom kao
da je to najsmjenija pretpostavka koju je u ivotu uo.
- Nisam bio siguran - prizna Randolph s nelagodom. - Nikad te nisam
vidio tako usredotoenog na neku curu.
Erik se prisili nasmijati, ignorirajui pritisak koji mu je rastao u
grudima. To je bilo smijeno. On uope nije bio usredotoen.
Sviao mu se njegov ivot takav kakav jest, dovraga. Nije bilo vano
to nikad dosad nije mogao s nekim razgovarati onako kako je razgovarao
s Ellie, da nije mogao prestati razmiljati o njoj, da je imala najmeku kou
koju je ikad dodirnuo i najslae usne koje je kusao, da je taj blagi miris
lavande na njezinoj koi bio neto najdivnije to je ikad pomirisao ili da se
zbog njezinog smijeka osjeao kao da je upravo ubio tisuu zmajeva.
Sviala mu se, ali ona nije bila ena za njega.
ak i da je razmiljao o braku - a nije - trebala mu je ena koja bi
poveala mo i ugled njegova klana. A dadilja se u takve ene nije
ubrajala. Takoer, sad kad mu je glava ucijenjena na pozamanu svotu,
nije se mogao oeniti.
- Vrijeme i okolnosti, Tommy. Zar me uistinu moe zamisliti vezanog
za jednu enu?
Randolph se konano uspije nasmijeiti. - Ne, moda ima pravo. Erik se nadao da e odustati, ali Randolph oito nije zavrio. - Kad e je
vratiti?
Erik slegne ramenima kao da to nije vano, kao da ga uope nije briga
to je za manje od etrdeset osam sati vjerojatno vie nikada nee vidjeti.
Njemu nije bilo stalo. - Na putu prema mjestu sastanka s Ircima - ree.

- Ne misli da je neto ula?


On odmahne glavom. - Ne, a ak i da jest, dotad e ve biti prekasno.
- To znai da e je pustiti na miru dok ne odemo? - uporan je bio
Randolph.
Neka ga vrag nosi ako e ga na red pozivati neki prerevni vitez koji je
nakanio spaavati djevice koje nije trebalo spaavati. - Nema se zbog
ega brinuti, Tommy. Znam to radim.
On je uvijek znao to radi.

***
Pao je ve mrak kad su se Erik i Domnall uputili u logor nakon
izvianja na junom dijelu otoku. Kako se vrijeme odlaska pribliavalo,
Erik je elio pomno pratiti engleske patrole i otkriti smisao u rasporedu
patroliranja.
Oekivao je da e se broj engleskih galija dosad smanjiti, no inilo se
da se posljednjih nekoliko dana ak i poveao. Kuhar je imao pravo:
zbivalo se neto neobino. Nasreu, Englezi se nisu vratili pretraiti otok
Spoon, no moda je dobro to uskoro odlaze. ak i ako to znai da e se
morati rastati od Ellie.
- Neto nije u redu, kapetane?
Erik shvati da se mrti i odmahne glavom. - Ne, samo sam razmiljao
kako je dobro to uskoro odlazimo.
Domnall kimne. - Engleska gamad obino nije ovako temeljita. - On ga
znakovito pogleda. - Mislio sam da moda razmilja o djevojci.
- Ja stalno razmiljam o djevojkama.
Domnalla se nije dalo zavarati. - Svia ti se ona.
Prvi Randolph, a sada Domnall? - To nije nita neobino, meni se
veina ena svia.
Njegov pobonik ga je predugo poznavao da bi tako lako odustao. Ali ne kao ova. - Domnall nastavi kao da govori sam sebi. - Isprva sam
mislio da ti je ona novost jer nije pala na koljena pred tobom, ali onda sam
se poeo pitati radi li se o neem veem. Ta cura je dobra za tebe. Ne trpi
nikakva tvoja sranja.
Erik odgurne jednu granu na stazi, pustivi je da odalami njegovog
drugog ovjeka po zapovjednoj liniji. - Pod pretpostavkom da ja imam
sranja koja treba trpjeti, sumnjam da joj to ide u prilog.

Domnall ga je ignorirao poeavi si brkove. - Vidio sam kako je


gleda. Koliko te poznajem, nikad nijednu enu nisi tako gledao.
- Kao da mi ide na jetra?
Stariji ovjek zastenje. - Zovi ti to kako hoe. Ali to e uiniti u vezi
s tim?
Erik ukruti bradu. - Vratiti je doma kao to sam obeao.
- Samo e je pustiti da ode?
Eriku se nije svialo da ga ispituju, pogotovo kad su ga odgovori na ta
pitanja inili tako ljutim. - to bih drugo trebao uiniti? Ukrao sam curu
njezinoj obitelji, moram je vratiti. A teko da sam u poloaju da joj sada
mogu ponuditi neto drugo.
- Moe joj dati izbor. Moe joj rei da ti je stalo do nje. Moda bi te
ekala?
- to bi ekala? - prasne Erik, iivciran smjerom u kojem je otiao
razgovor. Da mi bude ljubavnica? Ne misli valjda ozbiljno da bih se ja
oenio nekom dadiljom.
- A zato ne? - izazove ga njegov stari prijatelj. - Ti ionako uvijek radi
samo ono to ti je volja. Tvoja majka i sestre ne bi imale nita protiv, ako
bi ti bio sretan.
On je ve bio sretan, dovraga. A zasigurno mu nije trebala ena da ga
usrei. - Ovo je smijeno. Ja se ne enim. Poznajem tu curu tek deset dana,
a u sljedeih deset u je sasvim zaboraviti.
Bio je siguran u to.
Domnall ga saalno pogleda, a Erik ga je ignorirao ostatak puta do
logora. Svi ovome uistinu pridaju preveliku vanost.
Tiho je zvidao - dajui znak svojim straarima da prilaze - pa zauje
huk kao odgovor. No kad su zali za ugao poluotoka i ugledali malu uvalu,
zastali su ukopani na mjestu, primijetivi mali ribarski brod kako s istoka
prilazi luci.
Ribolov je bila glavna djelatnost Otoana i ova uvala bila je jedno od
dva sidrita na Spoonu pa je to bila svakidanja pojava, ali on nije
prepoznao taj brod. Pokae rukom Domnallu da eka, nadajui se da su
straari koji nadgledaju uvalu uoili brod na vrijeme da uzbune njegove
ljude u peini.
Trebalo je nekoliko minuta da brod pristane na plau. Puni mjesec
pruao je dovoljno svjetla da Erik razazna pet oblija na brodu. Zbog
neeg u vezi s jednim od te petorice nakostrijee mu se dlake na potiljku.
Njegova veliina... bio je previsok i prekrupan za ribara. Erik je znao samo
nekolicinu ratnika takve mone grade.

Postao je napet, pretpostavivi da taj ovjek nije ribar. Ali nije mogao
vjerovati da bi Englezi bili tako mudri da pokuaju s takvom tajnom
taktikom - a kako su bili kukavice, nisu putovali u malim skupinama bez
vojske koja bi ih titila.
Nekoliko minuta kasnije, dva lika skoe u pliak, ukljuujui i
krupnog ovjeka i ponu se probijati kroz vodu visoku do koljena prema
obali. Iako je bio odjeven kao siromani ribar, s obinom vunenom kapom
na glavi i grubim smeim kariranim platem oko ramena, nije mogao ne
prepoznati miiavu grau najjaeg ovjeka u kotskoj.
iroki smijeak rastegne se Erikovim licem. - Ma, neka me vrag
odnese!
- to je, kapetane?
- ini se da imamo goste.
Erik izae iz sjene i uputi se brzim koracima na plau. - Vidi to nam
je plima donijela povie.
Krupni se ovjek okrene zauvi Erikov glas. Njegovo se lice, tvrdo
poput granita, nije ni trznulo, iako su proli mjeseci otkad se nisu vidjeli. Vidim da te jo nitko nije ubio.
Ne mora zvuati tako razoarano. - Erik se nasmije i tresne ga
dlanom po leima. Gotovo ga je zaboljele - Nije da nisu pokuali. Koga
vraga radi ovdje, Pljakau? - Erik se okrene ovjeku koji se iskrcao s
Pljakaem, oekujui vidjeti Boydova partnera, Alexa Zmaja Setona, ali
se iznenadi vidjevi umjesto njega kraljeva brata. Uitak mu malo splasne.
Edward Bruce bio je nepouzdan, bahati gad koji je, za razliku od svog
kraljevskog brata, utjelovio sve loe osobine plemstva. Od etvorice
Bruceove brae, Edward je Eriku bio najmrskiji. Erik mu odrjeito kimne.
- Gospodine lorde - ree, prije nego to se ponovno obrati Boydu. - Kako si
me pronaao?
- To je duga pria. Ali radije bih je ispriao grijui se kraj vatre. Boyd
uputi ribare da se vrate po njih prije zore.
Erik mu pokae rukom u smjeru peine. - Rado bih je uo. Boyd ga
smrknuto pogleda. - A ja bih rado uo zato ti pola engleske mornarice
visi za vratom.

16. Poglavlje
Nekoliko sati kasnije, nakon to su se upravo okrijepili slasnom hranom
koju im je pripremila Meg, ratnici su sjedili kraj logorske vatre i uivah u
jo slasnijem pivu koje su im donijeli seljani. Edward Bruce razgovarao je
s Randolphom pa je Erik konano dobio priliku nasamo porazgovarati s
Boydom.
Koliko god mu je bilo drago vidjeti svog suborca, vijesti koje je donio
bile su strane. Nigel Bruce, Christopher Seton i grof od Atholla su
pogubljeni, a od Zmije, Sveca i Templara nije se uo ni glas otkad su
pobjegli sa enama na sjever, ni od Zmaja otkad je krenuo traiti svoga
brata.
- Onda, kako si me pronaao? - upita Erik.
- ista srea. Kralj nas je poslao na izvianje Arrana zbog napada, a
kad smo se pokuali vratiti, engleske galije su blokirale morske prolaze i
presjekle nam rutu. Sklonili smo se u selo kraj dvorca Dunaverty i ekah
da se morski putovi raiste. Razgovarali smo s naim prijateljem u
dvorcu. Kad mi je rekao kako si stigao, pretpostavio sam da mora biti
negdje u blizini. Edward je spomenuo da si proli put nakon bijega iz
Dunavertyja izviao s ovog otoka pa sam riskirao. - Boyd ga smrknuto
pogleda. - to si, dovraga, uinio da si tako razljutio de Monthermera?
Erik je ve ispriao okolnosti sastanka s McQuillanovima - ukljuujui
i injenicu da je morao oteti Ellie - te sve o sukobu s engleskim brodovima
koji je uslijedio. - Povrijedio mu ponos, to je sve.
Boyd odmahne glavom. - Sumnjam. Na prijatelj u dvorcu rekao je da
je de Monthermer bjesnio po Dunavertyju, ispitivao sluge o nekom duhu.
Erik se namrti i ispria o neoekivanom susretu s onim djeakom u
spremitu, naravno izostavivi da ga je djeak ozlijedio noem.
Ako je de Monthermer bio u Dunavertyju, to znai da je u blizini. Kako
je Englez uspio to sve povezati. Erika preplavi nelagoda. Moda je dobro
to odlaze s otoka.
- Je li bilo problema na Arranu? - upita Erik.
- Nije. Englezi su pristali prolog tjedna na otoku, ali nisu pomnije
pretraivali. Erik pomisli da je to vjerojatno bilo u isto vrijeme kad su se
zaustavili i na ovom otoku. - Ali ima ih posvuda. Morali smo ii kopnom i
uhvatiti brod u Dunavertyju. Imat e vrakih problema provui samo
jedan brod kraj njih, a kamoli itavu flotu.

Erik se nije zabrinuo. Smislit e on ve neto. ak i ako bude morao


sam odvui Engleze, Bruce e stii na Arran.
Razgovarali su jo neko vrijeme i odluili da se Edward i Boyd trebaju
vratiti na Arran, umjesto da riskiraju proboj kroz englesku flotu, i
pripremiti se za dolazak vojske. Kako e Erik isploviti sutra da bi se
susreo s Ircima i odveo ih na Rathlin, on e Brucea obavijestiti o
Boydovim i Edwardovim otkriima.
- Ti ba voli hodati po rubu, je li? - ree Boyd. - Dovodi Irce na
Rathlin u zadnji as?
- Kralj je odluio da bi bilo riskantnije pokuati sakriti stotine ljudi na
malom otoku - nasmijei se Erik. - A on zna da ga ja neu iznevjeriti.
- to ako se ne uspije probiti?
- Probit u se - ree Erik, nasmijavi se. - Putovat emo nou; nee ni
znati da smo tamo. Uostalom, to su samo Englezi.
Boyd se naceri. Od svih uvara Visoja, Boyd je imao najvie razloga
mrziti Engleze. Poticao je s granice, a to je podruje ve godinama trpjelo
engleski teror i nepravdu. - Vidim da ti samopouzdanje nije nimalo
narueno. Jo uvijek si drsko kopile.
- A ti se jo uvijek duri zbog one cure na Sconeu. Teko je moe
kriviti to je izabrala ljepotu i arm, umjesto sirove snage.
Boyd odmahne glavom. Erik je znao da njegov prijatelj ne mari za
zgodnu pipniarku. - Odjebi, Sokole. Ona te eljela samo zato to nije bilo
Strijele.
Erik se naceri. Boyd je vjerojatno imao pravo. Kad bi Gregor
MacGregor uao u neku prostoriju, djevojke su obino zaboravile na sve
druge. Slavni je strijelac mrzio tu pozornost. Prokleta teta, smatrao je
Erik.
- ujem da ti nije dosadno - ubaci se Edward Bruce, prilazei im u
drutvu Randolpha. - Samo ti, Sokole, moe zaglaviti na otoku s vlastitom
zarobljenicom.
Erik prostrijeli Randolpha pogledom, pitajui se kakve je prie
ispriao Edwardu Bruceu. Deko nee dugo poivjeti ako ne naui drati
jezik za zubima. Erikove su sestre voljele brbljati kad su bile male, ali
barem su to prerasle kad su navrile deset godina.
- Ona nije moja zarobljenica - ree Erik s trakom upozorenja u glasu.
Nije elio razgovarati o Ellie.
Edward nije shvatio poruku. - Randolph mi kae da ti se ta cura jako
svia. Sigurno je prava ljepotica, je li?
Erik osjeti kako mu se napinju miii na vratu i ramenima.

Nesvjestan Erikove reakcije, Edward nastavi: - Meka i slatka, s


velikim, sonim sisama? - Zamahne rukama i pone imitirati pokret
stiskanja dojki. - Kad je dobro izjebe i zasiti se, moda bih ja mogao...
Eriku se smrai pred oima. Obuzeo ga je crni, bezumni bijes kakav
dosad nije iskusio. Prije nego to je Edward uspio zavriti reenicu, Erik
ga je zgrabio za vrat i pritisnuo o zid.
Krv mu je prokljuala, srce mu je mahnito lupalo i samo ga je elio
stisnuti. - Da se nisi usudio - upozori ga Erik smrtonosnim glasom.
Edward zgrabi Erikovu ruku i pone stenjati. Ali od toga nije bilo
koristi; Erikova je ruka bila ukoena i nesalomljiva kao elik. - Pusti me jedva je uspio procijediti - prokleti barbaru!
Erik ga jo jae stisne i Edwardu ispadnu oi.
- Sokole, pusti ga.
Boydov smireni glas probio se kroz maglu bijesa. Erikov se um polako
razbistri i shvativi da upravo kani udaviti kraljeva brata, oslobodi
Edwarda.
Edward se presavije u struku i pone hvatati zrak drei se za vrat. Koji ti je vrag? - zaurla bijesno, crvena lica. - Kako me se usuuje pipnuti?
Moj brat e uti za ovo.
Upravo to je bio problem Edwarda Brucea. Nikad nije uspio izai iz
sjene svog slavnog brata. Bio je grubo, arogantno govno koje je smatralo
da mu plemiko podrijetlo daje izgovor da laje to ga volja. Erik ga je
obino ignorirao. Ali kad je spomenuo Ellie...
Jedina pomisao bila mu je kako e ga ubiti. Uznemirilo ga je to je
Edward uspio isprovocirati takvu reakciju. I Erik je znao rei neto slino,
mada ne tako grubo. Zapravo, ne tako davno, slino se naalio s
MacLeodom u svezi s njegovom novom nevjestom i njegov mu je prijatelj,
kojem to nije bilo nimalo smijeno, zbog toga zamalo otkinuo glavu. Tada
je prvi put Erik shvatio koliko je silno MacLeod zaljubljen u svoju enu.
Ali ta situacija nije bila nimalo slina ovoj.
On prostrijeli Edwarda pogledom. Uini to mora, Broju Dva. Edwardove se oi jo jae zacrvene na spomen imena koje mu je Erik prije
nekoliko mjeseci nadjenuo u ali - jasnu referencu na njegovo vrijeme
roenja, ali takoer i injenicu da je uvijek ispadao manjkav u odnosu na
svoga brata kojem su se svi divili. Edward bijesno izjuri iz peine, a Erik
sjedne na kamen na kojem je do maloprije sjedio kraljev brat.
Osjeti kako ga Boyd prouava. Za opakog silediju, bio je naporno
pronicljiv. Onda, ovako to izgleda kad se ti naljuti. Poglavar je tako neto
spomenuo, ali priznajem da mu nisam povjerovao.

Erik ispije dug gutljaj piva, pitajui se zato se osjea bijedno poput
neke bube ispod vrajeg kamena.
Boyd tiho zazvidi. Mora da se radi o izuzetnoj eni. Upravo si stekao
vraki monog neprijatelja.
- To nema nikakve veze s njom. Edward je obina svinja. Odavno je
trebao dobiti svoje. To je bila istina, no ipak nije objanjavala Erikovu
reakciju.
Boyd ga je jo malo prouavao, a onda, hvala Bogu, promijenio temu
razgovora.

***
Ellie je virila kroz mali prozor u mrak, a hladan joj je noni zrak
umrtvio obraze. Vidjela je samo krugove svjetla koje su bacale baklje s
druge strane ulaza u Meginu kuu.
Gdje je on? Sokol je rekao da e joj doi veeras, no umjesto toga,
poslao je poruku da e veerati u logoru sa svojim ljudima i poruio
Thomasu da mu se im prije pridrui.
Ellie je vidjela kako su se njih dvojica ranije posvaali i bojala se da
njegov nedolazak ima nekakve veze s njom. Ugrize se za usnu,
pretpostavivi da ju je Thomas bio vidio kako izlazi iz staje.
to je tada pomislio? Srce joj se stisne. Upravo ono to je zasluila: da
je bludnica.
Jo je nervoznije vakala usnicu, ekajui na neki znak visoke,
miiave pojave. Ali nije mogla otresti osjeaj da neto nije u redu.
- Trai nekog?
Ellie brzo zatvori kapke i okrene se, suoivi se s Meg kojoj se vidio
smijeak u oima. Ellie odmahne glavom. Samo se divim punom mjesecu.
Meg se nasmijei. Ta je ena bila previe ljubazna da bi ju optuila da
lae. - Ja se ne bih brinula. Sigurna sam da je samo izgubio pojam o
vremenu. Ako ti je Sokol rekao da e doi, on e doi. Bez obzira na
njegovu uvenu bezbrinost, on je jedan od najpouzdanijih ljudi koje
poznajem. Na njega moe raunati.
Bilo je to udno, ali istinito. Ellie se zarumeni. Ne radi se o tome.
Meg se nasmijei. - Ja mislim da se ba radi o tome. - Oi joj zasjaju. Nije bilo tako davno kad sam ja na ovom prozoru ekala svog Colina. Uzdahne. - Ah, prva ljubav, kako je ona divna.

Ellie se zapanji. - Ja nisam zaljubljena - usprotivi se, zaboravivi


budalastu priu koju je smislio Sokol. No dosad je, meutim, dovoljno
dobro upoznala Meg da je znala kako joj ona ionako ne bi povjerovala.
Ellie nije smjela biti zaljubljena. Preplavi je strava. Zrak je odjednom
postao teak i zaguljiv. Nije valjda bila tako glupa i darovala srce ovjeku
s kojim nema nikakve anse. ovjeku koji e ga samo slomiti.
Meg se ponaala kao da Ellie nije nita rekla. Sjetno odmahne glavom.
- Nisam mislila da u doivjeti dan da vidim Sokola podrezanih krila.
Ellie srce stane, zatim pone mahnito kucati. - to ti to znai?
- On to jo ne zna, ali taj ovjek je zaljubljen u tebe.
Ellieino je srce lupalo snano do boli. Meg grijei; Meg zacijelo grijei.
- Zar me ti nisi upozorila da on toliko voli ene da nikad nee samo jednoj
darovati svoje srce?
Meg slegne ramenima kao da te njezine rijei vie nisu vane. Vidjela sam Sokola s mnogim enama, ali nikad nisam vidjela da neku
gleda onako kako gleda tebe.
Ellie nije bilo lako obuzdati oajniku udnju njezina srca. Moda si
ona to sve nije umislila. Ima li Meg moda pravo?
Mora biti razumna. - To nije vano. ak i da je istina, on me kani
vratiti mojoj obitelji im isplovimo.
Meg je primi za ruku i njeno je stisne. - Daj mu vremena, curo.
Trenutno je situacija komplicirana, a Sokol nije od onih koji razumiju to
osjeaju. Moda mu treba malo poticaja, ali na kraju e shvatiti.
Oluja emocija koja je bjesnila posljednjih dana u njoj prijetila je
osloboditi se. Suze su je zapekle u oima i grlu. Ellie pogleda u ljubazne
oi ene koja joj je postala prijateljicom. Teko je odolijevala silnoj elji da
se nekome povjeri. - Ja nemam vremena - apne.
Meg skupi obrve. - Zar si udana?
Ellie odmahne glavom. - Jo nisam. Ali sam zaruena.
irok osmijeh izbrie zabrinutost s Megina lica. - Onda jo ima
vremena. Samo e ga morati malo jae potaknuti.
Meg je to rekla kao da je to tako jednostavno, a bilo je sasvim
suprotno. ak i da je uvjerena u Sokolove osjeaje - a nije bila - trebala se
prisjetiti zarunikog ugovora. Kako e njezin otac reagirati ako ga zamoli
da raskine taj ugovor? Za enu njezina poloaja, osjeaji nisu smjeli biti
vani. Od nje se oekivalo da ispuni svoju dunost. Kako njoj nikad nije
palo na pamet rei svome ocu kako se osjea, nije imala pojma kakva bi
bila njegova reakcija.

A trebalo je voditi rauna i o tome kako e reagirati Ralph i kralj


Edward. Iako se inilo da Ralph prema njoj ne gaji nikakve osjeaje,
mogao bi se naljutiti. Ali s obzirom na okolnosti njegova prvog braka,
moda bi shvatio. No bilo je nemogue predvidjeti reakciju kralja
Edwarda.
Otac ju je volio, i ona je nekako vjerovala da je ne bi prisilio na brak
koji ona ne eli. Ali to nije znailo da bi prihvatio gusara za zeta.
Znala je da postoji jo jedna alternativa. Mogla bi pobjei s njim i
riskirati da je se obitelj odrekne. Ali djevojci koja se uvijek trudila biti
dobra, koja je vjerovala u dunost i odgovornost, koja je svim srcem
voljela svoju obitelj, takva se pomisao inila nezamislivom. Takvo neto bi
Matty uinila - a ne ona. Ona nije bila nagla, ona je bila ozbiljna i...
Dosadna, Osuena na ivot koji ne eli - s ovjekom kojeg ne eli.
- Zna li Sokol da si zaruena? - upita Meg.
Ellie odmahne glavom. - Mislim da on za to ne bi mario. Jasno mi je
dao do znanja da je naa... ovaj, veza... privremena.
Meg zastenje. - Velika je razlika u onome to mukarci kau, a to
osjeaju. Ne zna kako e reagirati dok mu ne kae. - Meg je zasigurno
proitala kolebanje na Ellienom licu. - Ako si sigurna da je to ono to eli.
Ellie nije bila sigurna ni u to. No ako postoji neka ansa da Meg ima
pravo, mora to otkriti. A nije imala mnogo vremena da to uini.
Meg joj se udno nasmijei. Ja sam se upravo spremala u logor po
lonce koje sam im odnijela.
Ellie se namrti, ne shvativi isprve to joj Meg kani rei. - Zar nije
Duncan rekao da se ne gnjavi s tim, da e ih on sam kasnije donijeti?
Meg stavi ruke ne bokove. - Dobro, ali kako se Duncan izgleda nije
elio zamarati s tim, idem ja po njih.
Ellie se nasmijei. - Treba li moda pomo?
- Ba si ljubazna - ree Meg, kao da joj ta zamisao uope nije pala na
pamet. - Svakako bi mi trebala mala pomo.
Dvije ene se zavjereniki osmjehnu jedna drugoj i pokupe svoje
ogrtae. Vjetar je pojaao, a baklje su treperile u mraku dok su se paljivo
sputale niz liticu stazom prema plai. Ellie je imala dojam da ih netko
promatra, no sjetila se da je Sokol vjerojatno postavio strau oko peine.
Ali tek kad su se pribliile ulazu, zaustavi ih mladi straar.
- Bojim se da je kapetan zauzet - ree, mekoljei se kao da mu je
odjea pretijesna.
Ellie je ula veseli amor koji je dopirao iz peine. Zauzet ime,
proslavom? eludac joj se stisne, prisjetivi se onih ena od one noi.

Pokua proviriti preko straareva ramena, ali momak je bio visok i iroka
su mu prsa zaklanjala velik dio ulaza.
I Meg je djelovala zbunjeno. - Samo smo dole po lonce.
- Poslat u Rhuairija po njih. - Mladi mahne oblinjem straaru koji
ga kriom pogleda i brzo uini kako mu je reeno.
Neto se udno ovdje zbiva. Nikad im prije nisu zabranili ulaz u
peinu, a bilo je jasno da ih se mladi straar eli im prije rijeiti. Zar se
dogaa neto to ne eli da one vide?
Meg je to oito takoer pomislila. Ona primi Ellie za ruku. - Sve je u
redu, neka ih Duncan kasnije donese.
Meg se okrene i uputi se natrag u kolibu, a Ellie u urbi naleti na
ovjeka koji im je priao s lea.
- Ispriavam se - ree bez razmiljanja.
Ellie pogleda u ovjeka i smrzne se od oka. Krv joj nestane s lica.
Zatrepe u polumraku, ne vjerujui vlastitim oima. Bio je odjeven u
priprostu ribarsku odjeu, ali ona je prepoznala naoitog, tamnokosog
ovjeka koji je stajao pred njom: Edwarda Brucea. Robertova mlaeg
brata i njezinog brata po enidbi.
Zato...?
Naravno! U asu joj sve postane jasno. Posljednji komad slagalice
upravo je legao na svoje mjesto. Sokol je s Bruceom. On nije gusar, on je
kotski pobunjenik koji se s Robertom bori protiv kralja Edwarda. Protiv
njezina oca. elja da izbjegne ljude njezina oca u onoj peini, odjednom je
imala smisla.
To je Meg mislila kad je rekla da je situacija komplicirana. Ali njezina
prijateljica ne moe ni pomisliti koliko je zapravo situacija komplicirana.
A zatim joj neto sine: Sokol e otkriti tko je ona. A tada e sve biti
gotovo. Kad otkrije njezin identitet, nee vie biti intimnih susreta,
poljubaca, uitka. Nikad nee dobiti ansu saznati to on uistinu osjea za
nju.
Isprva je bila strahovala da bi ga otkrie njezina identiteta moglo
zainteresirati da se oeni njome radi njezina bogatstva i poloaja. Ali sada
se u to uplela i injenica da je ona ogorica njegova gospodara.
Pretpostavila je da bi ga uroena plemika ast natjerala da joj ponudi
brak.
Ali nije eljela da on osjeti obvezu oeniti se njome. Mogunost da
zavri poput svoje majke izlijeila ju je od takvih misli. Nije bilo nita
romantino u neuzvraenoj ljubavi. Radije bi se udala za Ralpha.

Zadrala je dah, oekujui trenutak kad e je otkriti. ekajui


Edwardov povik, zahtjev da uje zato lady Elyne de Burgh stoji pred njim
odjevena poput neke seljanke.
Ali Edward nije rekao ni rije. Njegove hladne, tamne oi, preletjele su
njezinim licem bez trunke zanimanja, ba kao i prvi put kad su se
upoznali na Robertovom i Elizabethinom vjenanju. Ureena dijamantima
i odjevena u bogati barun, ona mu tada nije bila dovoljno lijepa da je
primijeti, a zasigurno nije bila ni sada.
Boe dragi, on je nije prepoznao! Znala je da bi se trebala osjeati
ponienom., ali umjesto toga, nije mogla vjerovati koliko ima sree.
Ne elei mu dati priliku da je prepozna, okrene se da ode. Ali prije
nego to je uspjela uhvatiti Meg za ruku i pouriti u kolibu, zaustavi je
jedan bolno poznati glas.
Sokol je zgrabi za lakat i okrene je prema sebi. - Ellie? Koga vraga
radi ovdje?
Edward Bruce ju, na njezin uas, pozorno premjeri pogledom. - Ovo je
tvoja zarobljenica?
Ellie je imala dojam da uope nije ono to je on oekivao.
- Ja nisam njegova zarobljenica.
- Ona nije moja zarobljenica ree istovremeno Sokol.
Edward ju je mjerkao takvim intenzitetom da joj je postalo
nelagodno. Na trenutak se uplaila da e ju prepoznati. No podrugljivi
smijeak iskrivi mu usne.
Konano odvrati pogled s nje. - Sokole, ova nije tvoj uobiajeni tip.

***
Erik se s tekom mukom podsjeao da pred njim stoji kraljev brat i da
vjerojatno ne bi bilo najpametnije akom mu skinuti taj nadmeni smijeak
s lica.
Ali dovraga, u tome bi neizmjerno uivao.
Kao prvo, Edward je bio toliko glup da je dopustio da ga dvije ene
vide, a postojala je ansa, iako mala, da bi ga netko mogao prepoznati. A
zatim je uvrijedio Ellie usporedivi je s drugim enama.
Zato njega Ellie ne bi privlaila? Pa to ako nije imala velike grudi i
izgled kao da je upravo sila s Olimpa. Pa svima je bilo jasno kako je lijepa,
s tim svojim velikim smeim oima sa zelenim mrljicama, siunim
nosiem i tim pametnim ustacima.

Ako ju je ta svinja uvrijedila, njegova veza s kraljem nee ga spasiti.


Erik pogleda Ellie. Od toga kako je podigla bradu i kako su joj se obrazi
zarumenjeli, oito je shvatila to je Edward implicirao - a, kako se inilo,
spremala mu se odrati bukvicu.
Erik je trebao predvidjeti njezinu reakciju. Ellie svoju vrijednost - ni
bilo iju - nije procjenjivala po tjelesnoj ljepoti. To je bio jedan od razloga
zato joj se divio i zato mu je bilo stalo do njezina dobrog miljenja.
Ali nije ju elio u blizini Edwarda Brucea ni sekunde dulje nego to je
to bilo nuno. - Ima pravo - ree i stane izmeu nje i Edwarda. Ellie je
previe jedinstvena da bi je se usporeivalo s bilo kojom drugom.
On se namrti, shvativi da uistinu misli to to je izrekao.
Ellie ga je promatrala svojim pretjerano pronicljivim pogledom zbog
kojeg bi se uvijek poeo vrpoljiti. Ne elei da je zbune njegove rijei i da
zakljui neto pogreno, odlui je napasti. - to radi ovdje?
- Ja sam kriva - ubaci se Meg. - Nisam znala da ste zauzeti. Dole smo
po lonce.
Eriku je bilo drago to je Edward shvatio - iako zakanjelo - da se nije
smio izloiti pogledima pa se vratio u peinu.
Ellie je gledala za njim, a zbog neeg u njezinom pogledu Erik osjeti
neku nelagodu.
- Poslat u nekog da ih odnese ree. Vidio je da je Meg ao zbog
smetnje. Nije ona bila kriva za to; on je trebao svojim ljudima dati
iscrpnije naredbe. Pitao se to ih je dovelo ovamo. Nije vjerovao da su
uistinu dole po lonce.
- Kasno je - ree. - Ja u vas otpratiti doma.
Obje su se usprotivile, ali Erik se nije dao smesti. Meg je moda
navikla hodati nou uz litice, ali Ellie nije. Kad je pomislio kako se lako
mogla okliznuti ili spotaknuti u mraku, ponovno se razbjesnio.
Za svaki sluaj, vrsto ju je drao za ruku dok ih je pratio uz stazu.
Istina, Ellie je bila mrava, ali ba bi bio divan osjeaj kad bi se privila uz
njega.
Obje su ene bile neuobiajeno tihe, a im su uli u kuu, Meg
teatralno zijevne i ispria se da mora u postelju.
Erik je imao jak osjeaj da je to uinila namjerno kako bi ga ostavila
nasamo s Ellie. No Ellie se inila neobino nervoznom. Nevjerojatno joj je
dugo trebalo da skine ogrta, a zatim se vrpoljila po prostoriji dok
konano nije odluila ogrijati ruke na vatri.
- Neto ti je trebalo, curo?

- Ne - ree brzo, a zatim se ispravi: - Da. - Sklopi ruke na suknjama i


okrene se prema njemu. - Tvoji gosti. Zato nisi noas doao?
Kvragu. Zaboravio je. Zapravo, to moda nije bilo sasvim tono.
Muile su ga Randolphove rijei vie nego to je to elio priznati. - Da, ao
mi je - nasmijei se - ali posao prije uitka.
Njegov pokuaj da unese malo neozbiljnosti u situaciju, meutim,
istog su asa srezale njezine sljedee rijei: - Ti nisi gusar, ti si s Bruceom.
Zato te Englezi trae.
Nasmijao se kao da se upravo naalila, iako je kiptio od bijesa.
Zasigurno je prepoznala Edwarda Brucea. - Ellie, ne prestaje mi
pripisivati izmiljena plemenita djela. Mislio sam da e prianje bajki
prepustiti meni.
Nemoj - ree ona tiho. - Nemoj se aliti u vezi s tako ozbiljnim
stvarima. - Pogleda ga u oi. - Nemoj mi lagati.
Trebao bi joj lagati. Trebao bi se okrenuti i otii. Situacija je ionako
ve bila prekomplicirana. Ali nije mogao natjerati noge da se pomaknu.
Nije joj elio lagati. - Sigurnije je za tebe da ne postavlja pitanja.
- Nije me briga za sigurnost. elim znati istinu. Zato bi inae kraljev
brat bio ovdje?
- Dovraga, Ellie, mene je briga! - On provue prste kroz svoju kratku
kosu, pokuavajui srediti rastrgane emocije. Zar ona ne vidi da je on
pokuava zatititi? - Zna li ti to bi oni uinili da pomisle da ti neto zna?
Kralj Edward nee prezati ni pred ime da pronae Brucea. Nemoj misliti
da te to to si ena titi od njegova gnjeva.
estina njegove reakcije oito nije imala nikakvog uinka na nju. Kraljica. - Ona nervozno iskorai prema njemu. - Ima li kakve vijesti o
kraljici Elizabeti?
On se namrti na udnu estinu njezina pitanja, no zatim se sjeti
njezina poloaja u Ulsterovom kuanstvu. - Nikakve otkad se prije
nekoliko mjeseci razila s kraljem.
- ula sam glasine da je pobjegla u Norveku. Sklonila se s Bruceovom
sestrom.
On odmahne glavom. - Ne znam.
Vidio je da je razoarana i zapitao se simpatizira li ona Brucea unato
svojem poloaju u Ulsterovom kuanstvu. S obzirom na Bruceove veze u
Irskoj, to ne bi bilo iznenaenje. Ali to nije bilo vano. Simpatizira ona njih
ili ne, Erikova je glava ucijenjena i svaka veza s njim bila je preopasna.
Zato ste bili u peini ispod Dunlucea? - upita ga. Ellie... - upozori ju.

Ali nije ga sluala. - Oni ljudi s kojima si se sastao. Oni Irci. Oni su
Bruceovi ratnici. - Ellie podigne pogled. - Ti neto planira.
On joj prie u dva dugaka koraka i zgrabi je za ramena. - Prestani ree joj, dok mu se eludac grio od straha. Zato mora biti tako vraki
pametna. - Dosta je pitanja. Zaboravi sve to si ula. Zaboravi mene.
On je vikao - uistinu je vikao.
Ona zastenje. inilo se da je do nje konano dopro njegov bijes. - Zar
to eli?
On nije oklijevao. - Da.
Ona podigne bradu i pogleda ga u oi. Osjetio je kako se povezanost
meu njima rasplamsala poput vatre. Nije skidala pogled s njega,
izazivajui ga da to porekne. - Ja to ne mogu.
Prokleta bila. Nikad u ivotu nije upoznao enu koja ga je tako ljutila i
tako ga izazivala. Imao je dojam da gubi kontrolu nad svime. elio ju je
zagrliti i ljubiti je dok ga ne poslua. elio ju je baciti preko ramena i
odnijeti je najdalje to moe. Nekamo na sigurno.
Ali sigurnost je podrazumijevala da njega nema u njezinoj blizini.
On ustukne. Ona e zaboraviti na njega, ba kao to e on zaboraviti
na nju. Neka tupa bol pojavi mu se u prsima. - Hajde, odmori se. Odlazimo
sutra kasno naveer.
Lice joj se snudi. - Ali... - Glas joj se utiao kao da se eljela
usprotiviti, ali je shvatila da od toga nema koristi. Ponovno ga pogleda. Hou li te vidjeti sutra?
Da je situacija bila normalna, on ne bi oklijevao. Kad je morao birati
izmeu strastvene veze i sjedenja sa svojim ljudima dok eka da padne
no, nije to bio teak zbor. ak i sada, dok je tu stajao, borio se za
samokontrolu. Njezin lagani, enstveni miris bio je sve jai, mamio ga je.
Njegova udnja za njom nije se smanjivala nego je postajala jo ea.
elio ju je skinuti do gola, omotati je oko sebe i kliznuti duboko u nju. To
je tako silno elio da mu ti prizori nisu izlazili iz glave, i izluivali su ga.
Znao je da to nije dobra zamisao. Postajalo je sve kompliciranije.
Samokontrola mu je bila na kunji do krajnjih granica. Sutra e se rastati i
svatko e otii svojim putem. Najbolje bi bilo da odmah prekinu. Ali teko
mu je bilo odoljeti iskuenju da provede jo jedan, posljednji dan s njom.
Daje dodiruje. Da gleda kako joj se lice rumeni kad ju miluje dok se ne
raspadne od uitka.
- Ne znam - ree oprezno. - Imat u mnogo posla. - Na primjer, sjediti i
ekati.

Ona uzdahne ne prikrivajui razoaranje. - Nadala sam se da bi mi


tijekom jutra, kad zavri sa svojim ljudima, mogao pokazati onu uvalu.
Ako ona uope postoji.
On se nasmijei. Njezino suptilno ruganje pokazalo se uinkovitom
taktikom nagovaranja. Bio je sam sebi smijean to ovome pridaje toliku
vanost. Radilo se o samo jednom danu. - O, da, postoji. A ja sam ti uistinu
obeao da u ti je pokazati, zar ne?
Ona kimne. Smijeak joj je lebdio na rubu usana. Znala je da je
pobijedila, iako to od poetka nije bila neka velika bitka.
- Morat emo priekati oseku. Hoe li biti spremna ujutro? Mislim na
ono vrijeme koje mi ostali smatramo jutrom.
Ona se namrti. - Jako smijeno. Samo mi reci u koliko sati.
Kako su Edward Bruce i Boyd odlazili nekoliko sati prije zore, on e
ionako biti budan vei dio noi. - U zoru? - Zasmijulji se na njezin uasnuti
pogled. - Ako ne eli ii...
- Bit u spremna - proguna Ellie.
Ne mogavi odoljeti, njeno je poljubi u usta i okrene se da ode. Isplatit e ti se - obea joj.
- I bolje ti je, kad ve moram ustati u taj nemili sat.

17. Poglavlje

Ellie se ogledavala po maloj podvodnoj palai od kamena koji su se sjajili


poput uglaene ebanovine u tami. - Velianstveno je - ree priguenim
glasom.
- Drago mi je da ti se svia - ree Sokol, vragolasto bljesnuvi svojim
plavim oima. - Pretpostavljam da se isplatilo plivati?
Ellie se namrti i poprska ga vodom. - Nevaljale jedan. Ba ti je bilo
zgodno izostaviti taj dio.
On otrese svoju gustu, valovitu kosu od vode i zabljesne je onim
svojim nepopravljivim smijekom. - Nisi me ni pitala.
Ellie se predomiljala - pa se jo malo predomiljala, sjeajui se kako
morala natjerati iz postelje prije zore - kad je shvatila da e do peine
morati plivati. Za razliku od zadnji put kad ju je namamio u vodu, danas
nije bio sunan i topao zimski dan.
Jutarnja magla bila je gusta kao juha dok je veslao kratkim putem oko
sjevernog rta otoka prema tamnoj nakupini stijena koja je skrivala malu
uvalu. Izvukao je amac na kamenu plau, sakrivi ga od pogleda i rekao
da ondje ostavi odjeu.
Uasnula ju je zamisao da ponovno mora ui u ledeno hladnu vodu,
ali nije mu eljela dati izgovor da je vrati natrag. Ovo joj je vjerojatno
posljednja prilika da bude sama s njim. Ako kani otkriti je li Meg imala
pravo, to mora sada uiniti.
Razodjenula se do podhaljine opet - i krenula za njim prema neemu
to je izgledalo poput nazubljenog kamenog zida, no ispalo je da te stijene
skrivaju ulaz u uvalu.
Bilo je pomalo zastraujue zaroniti u nepoznato. Ali on ju je drao za
ruku dok su ronili po mranoj, ledenoj vodi, povukavi je otprilike metar i
pol prema dnu te dalje kroz uski otvor u stijenama. Kad su izronili na
drugoj strani, nala se u plitkom bazenu, usred magine kamene oaze.
Bilo je tek toliko svjetla da se razazna duguljasti oblik mrane pilje.
Podigao ju je na noge i iznenadila se to joj je voda dopirala samo do
prsiju.
- Ovdje se moe plivati samo kad je oseka - objasni joj. - Popodne e
voda biti do stropa.
Kako je iznad njegove glave bilo jo ezdesetak centimetara do
stropa, shvatila je da je peina visoka oko dva i pol metra. Bilo je
nevjerojatno pomisliti da e se voda tako jako podii u samo nekoliko sati.

Zadrhtala je. - Ne bih eljela ostati zarobljena ovdje.


Poveo ju je do izboine na stijeni koja je sluila kao prirodna klupa.
Obuhvativi je oko struka, podigao ju je na stijenu, a zatim se podigao za
njom. Sada su se prvi put toga dana dodirnuh i njezino tijelo poskoi zbog
tog kontakta. Za ovjeka koji je komunicirao dodirom jednako kao i
rijeima, inilo se da se silno trudi drati ruke uza se.
Nakon to je iscijedila vodu iz kose, podvila je stopala pod rub mokre
podhaljine.
On provue prste kroz kosu i obrie neto vode s lice. - Je li ti zima?
Koa joj se najeila, ali iznenadila se to joj nije hladno. Nije ba bilo
ugodno, kao u sauni, no bilo je barem dvadeset stupnjeva toplije nego
vani. Odmahne glavom. - Unutra je mnogo toplije nego u vodi.
- Tako je cijele godine. Nisam siguran zato.
Primijetila je malu jeku njegova glasa i oslukivala je hoe li uti neki
zvuk osim zvukova u peini - vjetar, valove kako se razbijaju o stijene - ali
osim kapanja vode sa stropa, vladala je mrtvaka tiina. - Tako je tiho.
- Aha, ima dojam da si na nekom drugom svijetu, zar ne?
- Kako si pronaao ovo mjesto?
- Nisam ga ja pronaao. Stanovnici otoka znaju ga ve godinama.
- Odlino je skrovite. Jesi li esto dolazio ovamo kad si bio mali?
On je krajikom oka pogleda iskosa, no ne odgovori. Nije shvatila mig.
- Zato si se prikljuio Bruceu? Da povrati svoje zemlje?
On odmahne glavom. - Zar ti nikad ne odustaje? Ona malo razmisli. Ne.
Erik uzdahne. Mislila je da joj nee odgovoriti, no nakon nekoliko
trenutaka ipak ree: - To je bio dio razloga, no uglavnom zato to me moj
poglavar zamolio da to uinim. - Otro ju pogleda. - Nemoj me dalje pitati;
ne smijem ti rei nita vie.
Ona se ugrize za usnu i spusti pogled u tamni bazen. Nije eljela da
meu njima ima tajni. Trebala mu je rei tko je, ali prvo je morala znati
to on osjea za nju. - Ne smije ili ne eli?
- Oboje. - On isprui rukom i obuhvati joj bradu. Od tog njenog
dodira zadrhti joj cijelo tijelo. Brak iz dunosti bilo sada teko probaviti pogotovo s njim. - Ellie, to je za tebe preopasno. Ja te pokuavam zatititi.
Imao je pravo; bilo je opasno. Zato je i bilo tako strano to je
povezan s Bruceom.
- A ti, a opasnost za tebe? - Ellie osjeti kako su joj suze navrle na oi.
Unato oevoj odanosti kralju Edwardu, Ellie je simpatizirala sestrinog
mua kojem se oduvijek divila. No simpatizirala ona Bruceovu borbu ili

ne, znala je da su njegovi napori osueni na propast. Bruce je ve pokuao


povratiti krunu i nije uspio. On i njegovi sljedbenici preivljavali su
posljednje sate. Krv joj se smrzla u ilama kad je zamislila to e im kralj
uiniti kad ih uhvati a uhvatit e ih, to je samo pitanje vremena. - to
misli, koliko e jo dugo uspjeti bjeati engleskoj mornarici?
On spusti ruku i prkosno ukruti bradu. - Koliko god trebam.
- A to e se onda dogoditi? Umrijet e na nekoj bojinici, ili, jo gore,
od ruke krvnika koji e te objesiti ili odrubiti glavu.
- Moda - slegne ramenima - a moda ne.
Ellie se zajapuri od frustracije. Nita se ne probija do njega. Nita
njemu nije dovoljno ozbiljno. inilo se da uope nije svjestan opasnosti. Zar se ne brine da bi mogao umrijeti?
- Smrt je dio borbe, Ellie. A to je moj posao. Ja se borim. - Nasmijei se.
- I obino pobjeujem.
U to nije sumnjala. Vidjela ga je kako barata maem. S obzirom na
njegovu veliinu i snagu, bit e smrtonosan na bojinici. - Ali ovoga puta
ne moe pobijediti. Edward je previe moan. A to vi imate, nekoliko
stotina ljudi?
- Jo nije gotovo.
Oito je imao neku tvrdoglavu crtu koju prije nije uoila. - Ti misli da
Bruce ima neku ansu?
- Ima vie nego neku ansu.
Zaula je u njegovu glasu neto to prije nikad nije ula. Bilo je to
duboko, puno potovanja, nepokolebljivo. Trebalo joj je neko vrijeme da
prepozna o emu se radi: o odanosti. Odjednom se sjeti natpisa na
njegovu mau: uvijek odan.
- Ali ti bi ga u svakom sluaju slijedio - ree, zapravo samoj sebi. ak i
ako to znai da ga eka neizbjena smrt.
Dakle nije bila rije o tome da je on nesposoban za vezu. Ako moe
biti toliko odan Bruceu, moda bi je mogao voljeti. On nije bio poput
njezina oca. Pogrijeila je pretpostavivi da ne bi bio sposoban za duboke
osjeaje samo zato to je bio naoit i karizmatian.
Kad ne bi bila pristrana zbog majine nesree u ljubavi koja joj je
zamagljivala pogled, sasvim bi drukijim oima gledala na Sokolovo
ponaanje tijekom proteklog tjedna. On je svaki slobodni trenutak proveo
s njom, smiljao izgovore samo da moe biti s njom. Iako mu je cilj moda
bio da je malo opusti, nije se samo ona zabavljala tijekom njihovih
druenja. On se smijao i smjekao jednako kao i ona. Ispriao joj je osobne
stvari o svojoj obitelji - koje je vjerojatno ispriao vrlo malenom broju

ljudi. Zatim je tu bila i injenica da je prenio poruku njezinoj obitelji, to


uistinu nije morao uiniti, a nije bilo ni bezopasno.
Prema njoj se drukije ponaao nego prema ostalima.
Ali nije se radilo samo o njegovim djelima. Prepoznala je neki osjeaj
koji joj je dolazio iz dubine due - osjeaj da je njemu stalo do nje.
Ogledalo se to u nainu na koji bi se razljutio na nju kao ni na koga
drugog, nainu na koji je razgovarao s njom, nainu na koji bi mu tijelo
zadrhtalo pod njezinim prstima i estokom, njenom pogledu u njegovim
oima kad bi je dodirivao. To je moralo neto znaiti.
ak je i Meg to primijetila.
Ellie duboko udahne i okrene se prema njemu. - Ne elim ti rei
zbogom.
On se ukipi. Miii pod bradom mu zatitraju. No zatim se nasmijei, a
ona se pitala je li si sve to umislila.
- Ellie, ti e uskoro biti doma sa svojom obitelji i zaboraviti da se ovo
uope dogodilo.
Natjerala se zanemariti koliko ju je to povrijedilo. - Nemoj mi soliti
pamet kao nekom djetetu. Ja znam to osjeam.
- Moda se sada tako osjea, ali jako brzo e zaboraviti.
Zvuao je tako samouvjereno. Tako sigurno. Kao da je to isto ve
mnogo puta izrekao previe puta. Ovo je drukije.
Ona ga pogleda, traei na njegovom licu neki znak slabosti, no nije ga
pronala. inilo joj se da joj je srce previe napeto da bi kucalo u toj
tijesnoj peini njezinih prsa. - Zar e ti to uiniti? - upita ga tiho. Zaboraviti?
On je pogleda u oi bez oklijevanja. - Da.
Nije mu vjerovala. Ako mu nije stalo, zato je ne dodiruje?
inilo se kao da ne vjeruje sam sebi. I koliko god to pokuavao sakriti,
i on je bio previe napet. Bio je naslonjen na kameni zid, svijenog koljena
jedne noge, dok je drugu drao u vodi, djelujui sasvim oputeno. No
njegov bezbrini stav nije ju zavarao. Osjetila je napetost koja je zraila iz
njegova tijela poput tinjajue cjepanice koja e se uskoro rasplamsati u
buktinju.
Meg je imala pravo. On nije bio ovjek koji bi lako shvatio svoje
osjeaje. Trebat e mu malo poticaja.
Ona rukama obuhvati koljena i nagne se blie njemu. Nije se trudila
izgledati zavodljivo, zato to je znala da bi samo izgledala aavo. Ali
odvano i odluno, to moe.

Oito je bilo uinkovito jer se njegovo ve napeto tijelo sasvim


ukoilo. inilo se da on ni ne die.
- to to radi?
Ona se nasmijei na oprez u njegovu glasu. Za nekog tko je zraio
samopouzdanjem, to je vjerojatno bila prava rijetkost. - Mislila sam da je
to oito. Ono to smo radili posljednjih nekoliko dana - malo se zabavljali.
On je pogleda ispod oka. Znao je da ga izaziva. - Ne mislim da je to
dobra zamisao.
Ona podigne obrvu. - Zato? Meu nama nema nieg ozbiljnog... ili
ima?
On nije odgovorio, a to je moda bilo zato to mu je eljust bila tako
stisnuta da se nije mogla pomaknuti.
Poticaj. Ali ruje joj olakavao stvar. Sjedio je ukoeno kraj nje. Napetih
miia. A svaki centimetar njegova monog tijela upozoravao ju je neka ga
se kloni.
Duboko udahnuvi, ona se nagne, pritisne usne o njegove, a zatim
klizne njima niz slankastu vlanost njegove brade obrasle sitnim
dlaicama i vrata. ak i ovako mokar, divno je mirisao. Nije se obrijao
nekoliko dana i tamna sjena brade davala je njegovom izgledu nordijskog
zlaanog boga neku tvrdou.
Ona se odmakne kako bi procijenila uspjeh svojih napora. Iz pogleda
su mu sijevale munje. eljust mu je jo bila stisnuta, miii na vratu napeti
do krajnosti, a srce mu je estoko pulsiralo.
Izgledao je mrano i opasno - u potpunosti kao zastraujui ratnik s
Visoja.
No ipak, ona je perverzno uivala u tome i bivala sve hrabrija. - Ti e
zaboraviti na sve ovo - izazivala ga je - jer ti to nita ne znai, zar ne?
Gledao ju je prijeteim pogledom grabeljivca po kojem je dobio ime.
Ona ga je zabljesnula jednim od njegovih nepopravljivih smijeaka koje je
on doveo do savrenstva i ispruila ruku da ga dodirne.
Prsti su joj kliznuli niz njegova prsa, pa preko tvrdih miia koji su
mu presijecah trbuh. Poskoili su na njezin dodir. Jo se malo poigravala s
njim, iskuavajui granice njegove samokontrole - draei ga, crtajui
krugove po njegovom trbuhu dok se nije stisnuo, paljivo izbjegavajui
debeli komad mesa koji se napinjao traei njezinu pozornost.
Cijelo vrijeme ga je gledala u oi, a njegov je pogled postajao sve
mraniji i vrui.
- A ovo? - Stavi ruke na njegovo srce koje je estoko lupalo i pogleda
ga duboko u oi. - To te uope ne dira, zar ne?

- Ne. - Izrekao je tu rije kao psovku, promuklim, napetim glasom.


Lagao je. Osjetila je to. Ali inilo se da je vrsto odluio oduprijeti se.
Kad joj je zapee okrznulo debelu glavu njegove mukosti, zasiktao
je. Osjetila je pulsirajuu vruinu kroz tanku tkaninu gaa. Obuhvatila ga
je dlanom kroz gae. - A sigurna sam da e zasigurno zaboraviti na ovo.
- Kriste, Ellie - zareao je. Miii na vratu napeli su mu se kao strune
luka. - Ne elim te povrijediti. - Ako je bilo suditi po stezanju u njezinim
prsima, bojala se da je za to ve prekasno. On je zgrabi za zapee, ali ona
ga nije putala. - Ja ti ne mogu dati ono to eli.
Nadu od koje joj je krv uzavrela. Ona ga pusti i povue ruku. On me ne
eli. Nije mu stalo do mene. Srce joj se stisne od boli. Nije oekivala da e
tako silno boljeti.
Ali jedan dio nje nije elio odustati.
Ako je to sve to joj moe dati, onda e uzeti sve to moe.
Osnaena novom odlunou, poinje odvezivati vezice njegovih gaa,
ali tkanina je bila mokra pa se za to trebalo malo potruditi. Kad ih je
otvorila, pogleda ga. Lice mu je bilo tvrdo i nepopustljivo poput granita.
- to ja elim? Ja elim samo ovo. - Kako on nije odgovorio, ona ovije
prste oko njega, osjetivi sitne marce uzbuenja u trbuhu. Barunasto
meka koa bila je napeta preko debelog, nabujalog elika. - Samo malo
uitka, jo jednom, posljednji put.

***
Neka je vrag nosi. to to ona kani dokazati? Koliko god su se sjajno
zabavljali, on e veeras odjedriti i zaboraviti na sve ovo. Oboje e
zaboraviti.
Nije bilo vano koliko ju je divno bilo grliti ili kako se izgleda nije
mogao zasititi njezinih poljubaca ili to to ju je elio vie nego ijednu enu
u svome ivotu. To je bilo samo zato to je ne moe imati. Ovo lupanje
njegova srca, ova iskonska privlanost, primitivna potreba da bude s njom
- to e sve izblijedjeti. Uvijek izblijedi.
Ali nikad mu dosad nije bilo ovako. Tako ju je silno elio da po prvi
puta u ivotu nije sam sebi vjerovao.
Zato ga mora izazivati? Zato ga ne ostavi na miru? On ju ne eli
povrijediti. Pokuava uiniti pravu stvar. Ali osjeaj njezinih ruku na
njegovom tijelu, njezini dodiri, milovanja... zgazili su sve njegove dobre
namjere. Jo je osjeao vraji ig koji je njezina ruka ostavila na njegovim
grudima.

Znao je on to ona pokuava svojom igricom, ali to ga nee prisiliti da


promijeni miljenje. Dovraga, ovo ne znai nita. I on e to dokazati. Ako
eli uitak, ba to e i dobiti. Vie uitka nego to e moi podnijeti.
Ona je moda poela ovu igricu, ali on e je zavriti na svoj nain.
Zario je prste u njezinu mokru kosu i povukao joj lice prema sebi,
prekrivi joj usta dugim, dubokim poljupcem. Olakanje ga preplavi poput
vrueg, velikog vala.
Prodirao ju je ustima dok ga je ona milovala. Jezici su im se
ispreplitali sve dublje i dulje u mahnitoj potrebi da upiju jedno drugo. A
ipak to nimalo nije ublailo glad koja je i dalje rasla.
On ovo ne bi smio uiniti. Pogotovo kad se ovako osjea. Kad je ljut i
vrvi od nekih udnih, mahnitih osjeaja koje ne moe protumaiti. Nije se
osjeao kao on. Neto divlje i neobuzdano bujalo je u njemu. Osjeao je
pritisak u grudima. Teinu koja se iri i nema kamo otii.
Osjetio je opasnost, ali nije posluao upozorenja.
To je samo uitak. Pouda, nita vie.
A ipak sa svakim grjenim potezom njezine ruke na njegovoj
mukosti, mahnitost u njemu je rasla u tijelu koje je ve bilo na samom
rubu od njezinih draeih dodira.
Jo jednom, zadnji put.
Bit e to, dovraga, neto za pamenje. Makne njezinu ruku sa sebe da
ne bi sve prerano bilo gotovo i povue je k sebi, spustivi je njeno na
kamen pod sobom.
Zatim stavi ruke na njezino tijelo. Na dojke, na stranjicu. Stiskao je,
gnjeio, povlaio je blie sebi, oajniki pokuavajui utaiti glad i opasne
emocije koje su ga spopale.
Rastapala se pod njegovim dlanovima, izvijala i pristala se o njega.
Ako je u njezinim odgovorima dosad bilo neke suzdranosti, sada je vie
nije bilo. Nije mogao zamisliti da e ovako doekivati svaki dodir njegova
jezika, svaki dodir njegovih ruku, preputajui mu se u potpunosti s
nevjerojatnim arom.
Ali kao ulje na vatru, njezina je reakcija samo raspirivala plamen koji
je bjesnio u njemu.
On ju je ljubio. Dodirivao je. Svijao njezino tijelo prema svojem. Bok o
bok. Prsa o prsa. Tvrde kuglice njezinih bradavica draile su mu prsa dok
se pomicala uz njega.
Ali nije joj bio dovoljno blizu.

elio je osjetiti toplinu njezine koe kako klizi po njemu. elio ju je


vidjeti golu - sasvim golu - po prvi puta. Bez podhaljine, bez, tunike, bez
gaica koje bi ih dijelile.
Odjea. Morao ju je odmah skinuti. Odmaknuo je usta s njezinih i
rastrgao svoju koulju. Ona razrogai oi, uivajui u svakom centimetru
njegovih golih prsa i ruku. Ne bi ga smjela tako gledati. Sirova glad u
njezinom pogledu samo ga je jo vie palila.
Njegove su gae bile sljedee na redu, a zatim, prije nego to se mogla
usprotiviti, skinuo joj je podhaljinu preko glave.
Isuse. Usisao je dah, osjeajui se kao da ga je netko upravo udario
maljem.
Bila je predivna. Nije uope bila mrava, ve sitna i podatna. Oi su
mu se astile svakim vitkim centimetrom njezine mekane koe. Male,
vrste dojke. Uzak struk i njeno zaobljeni bokovi. A noge... noge su joj
bile savrene. Dugake i vitke s njeno oblikovanim miiima.
Moda ovo nije bila tako dobra zamisao. Trebat e dugo da izbrie
ovaj prizor iz glave.
Ne mogavi pretrpjeti ni trenutka odvojenosti od nje, povukao ju je k
sebi, ljubio je dok su se njihova gola tijela prvi put upoznavala. Tijelo mu
se zapalilo od dodira koe na kou.
Obuhvatio joj je rukama dojke, stranjicu. Bila je tako vraki meka da
je nije mogao prestati dodirivati. Zaboravivi na svu suptilnost, klizne joj
rukom izmeu nogu. Ljubio ju je dok je uklizao prstom u njezinu meku
toplinu. Zastenjao je. Obuzme ga udnja u vruem, tekom valu, povlaei
ga dolje. Tako toplo. Tako vlano. Ona je stenjala i izvijala se. Pritiskala
bokove na njegovu ruku i gnjeila si grudi o njegovim prsima.
On klizne s jo jednim prstom, irei je. Ali milovanje prstima nije bilo
dovoljno. elio je biti u njoj vie nego to je elio bilo to u ivotu.
Ona ponovno zastenje, ovaj puta upornije i pritisne svoj breuljak na
njegovu erekciju, traei jo trenja. Od osjeaja njezine vlanosti na
njegovom pulsirajuem kurcu zamalo je izgubio razum.
Tako blizu.
Nemoj. Zakrgutao je zubima, pokuavajui se othrvati porivu da
zaroni duboko u nju.
Ali, Boe, kako je to silno elio.
Jo jednom, zadnji put. Nije mogao utiati jeku tih rijei u uima.
Njihov poticaj.
- Molim te, Sokole...

- Erik - ree odluno. elio je - trebalo mu je - uti kako izgovara


njegovo ime. Pogledi im se sretnu. Neto ga silovito stegne u grudima. Erik - ponovno ree.
- Erik - ponovi ona tiho. Od smijeka koji joj je ukrasio usne i ispunio
oi onaj pritisak u njegovim grudima splasne. - Molim te, ja to elim.
Vrtjelo mu se u glavi, a njezin nevini poziv radio je komar od
njegovih misli. Znao je on kako bi to bilo dobro. Kako bi ona bila uska oko
njega. Kako bi ga njezino tijelo obuhvatilo.
Nije mogao razmiljati ni o emu osim da bude u njoj. To je bilo
jedino vano. To je bilo jedino to e biti ispravno. Jedno to e zaustaviti
bubnjanje u njegovim grudima i utaiti tu izluujuu glad.
On stavi ruke s lijeve i desne strane njezinih ramena i smjesti se
izmeu njezinih nogu. Pogledali su se u oi i nisu skretali pogled. Nijedno
od njih dvoje nije reklo ni rije. Nisu morali. On joj je davao posljednju
ansu. Ona je proitala to pitanje u njegovim oima i kimnula.
Nije oklijevao. Tijelo mu vie nije slualo razum ve je samostalno
djelovalo, sputajui se prema njoj sa samo jednim ciljem: da je uini
njegovom.
Moja. Nagon je bio iskonski i neodoljiv.
Tijelo mu se treslo od iekivanja dok je se polako gurao u nju.

***
Ellie je znala da bi mu trebala rei da prestane. Unato izmaglici
strasti koja ih je oboje obavila, znala je da bi se zaustavio.
Ali nije eljela da se zaustavi.
Voljela ga je - Erika. Rekao joj je svoje ime.
Voljela je njegovo drsko razmetanje. Njegov nepopravljivi smijeak.
Uroen osjeaj asti i plemenitost koju je skrivao ispod te razvratne
fasade. Voljela je njegovu toplinu, ljubaznost, paljivost. Voljela je osjeaj
slobode koji bi je obuzeo kad bi bila s njim. Avanturu. Uzbuenje. Ali i
samo sjediti s njim na breuljku i gledati kako se valovi razbijaju o stijene.
Sjedinjenje s njim inilo se savrenim - jedinim - izrazom te ljubavi.
Znala je da to neto znai. Da mu je stalo od nje. Mora mu biti. Dok se
pridravao nad njom, pogled u njegovim oima oduzimao mu je dah. Bio
je snaan. Posesivan. estok. Bio je to iskonski poriv za posjedovanjem
koji nije mogao zanijekati.

Ona je pripadala njemu, a on njoj. Sudbina ih je dovela na ovo mjesto:


to im je bilo sueno. On je bio njezina sudbina.
Zgrabila ga je za ramena, osjeajui svilenkastu glavu njegove
erekcije kako se polako probija kroz osjetljive nabore izmeu njezinih
nogu. Svjei val vlanosti jurne joj u meunoje kao odgovor na taj
nevjerojatno divan osjeaj.
Nije bila sasvim sigurna hoe li to uope biti mogue. On je bio znatno
prevelik. No nekako je vjerovala da e joj se tijelo prilagoditi i moi ga
primiti.
Prodorne plave oi gledale su je ee nego ikad. Stisnute eljusti,
napetih, vrstih miia pod njezinim prstima, izgledao je kao da se bori s
nekim nevidljivim neprijateljem.
On gurne, otvarajui je vrkom svoje erekcije.
Ona zastenje. A zatim ponovno zastenje kad je gurnuo malo dublje.
Osjeaj je bio udan i divan. Ta vruina. Ta povezanost. Njezino tijelo
tako rastegnuto. On koji je ispunjava.
Osjetila je kako joj se tijelo smekalo, otvara se oko njega, kako ga
njezina vlanost uvodi unutra.
Moda e to ipak uspjeti.
Kad je pomislila da je uao koliko moe, on je pogleda u oi i jo
jednom snano gurne unutra. - Oprosti - procijedi kroz stisnute zube.
Ona osjeti otru bol i vrisne. Tijelo joj se napne od neoekivane boli
koju je uzrokovao njegov prodor. Ali on ju je utjeio svojim ustima, ljubei
je dok joj se miii nisu opustili i dok je strast nije ponovno uhvatila u svoj
erotski zagrljaj.
Vrui, mahniti osjeaj ponovno je obuzme. Osjeaj da se mora kretati i
osjetiti ga u sebi.
Prsti joj se napnu oko tvrdih miia na njegovim rukama i ramenima,
vukui ga dolje, ondje gdje je udila za dodirom. Zastenjala je kad su joj se
vrste, bolne bradavice susrele s bronanom koom njegovih mono
isklesanih prsa. Osjeaj njegove pune teine na njoj bio je nevjerojatan.
Jezik mu klizne dublje u njezine usta dok se poela trljati o njega,
udei za trenjem koje e olakati nemirnu udnju koja je bjesnila
njezinim tijelom. Snano lupanje njegova srca o njezino tjeralo ju je
naprijed.
On se pone pomicati. Isprva polako. Kruei njeno bokovima, a
zatim, kad su se njezini bokovi podigli u susret, duim potiscima sve dok
je snaga njegovih divljih pokreta nije oznaila njegovom.

Osjetila je kako u njoj raste poznati pritisak. Ali ovaj put bio je
drukiji. Intenzivniji. Znaajniji. Sjedinjenje njihovih tijela pojaalo je sva
ula.
I on je to osjetio. Pustoio joj je usta, kao da ga je napor da se
kontrolira liio sve sposobnosti osim disanja. Ali bio je tako napet, da je
imala dojam da ni ne die.
Sad je ve pumpao bre. Dublje. ee. inilo se da ju melje svakim
grjenim potiskom, tjera je prema rubu.
Stenjala je na svaki njegov pokret, izvijajui se u susret njegovom
mahnitom ritmu.
Osjeaji su bujali u njoj. Sve napetiji. Sve usredotoeniji. Skupljali se u
vruu, treperavu loptu, a tada...
Zavritala je kad joj se tijelo poelo stiskati i oslobaati, dok je strast
u njoj eksplodirala dok su se otri, vrui grevi uitka stezali oko njega.
Zario se u nju jo jednom i kriknuo, dok mu se cijelo tijelo grilo od
snage vlastitog olakanja. Ljuljao se na njoj, a vrui mlaz njegova sjemena
mijeao se sa plimom njezina uitka u topli, bljetavi vodopad.
eljela je da ovaj trenutak traje vjeno.
Preplavljena euforijom najdivnijeg trenutka u svome ivotu,
iznenadila se kad se odjednom otkotrljao s nje. Bez njegove teine na sebi,
bez njegove punoe u njoj, odjednom joj postane hladno. Neka nelagoda,
neki crv sumnje uvue joj se u misli.
Oekivala je da e ju zagrliti i priviti uza se kao to bi to obino uinio,
no on je samo leao na leima i zurio u strop, a njegova velianstveno
oblikovana prsa podizala su se i sputala pod teinom njegova disanja.
Povremeno ga je pogledavala ispod trepavica. Tijelo mu je bilo
nevjerojatno. Izgledao je ak jo monije bez odjee.
Zato nita ne kae? Iako je prolo tek nekoliko sekunda, tiina se
inila kao itava vjenost.
Reci neto.
- ao mi je.
eludac joj se stisne. Ne to.
Lice mu je bilo kameno. Nije ju elio ni pogledati. - Ovo se nije smjelo
dogoditi.
Zbog aljenja u njegovu glasu osjeala se kao da ju je netko probo
noem u grudi. Ako se potajice nadala da e joj otvoriti srce, upravo je
postalo brutalno jasno da e biti jako razoarana.

Srce joj se stisne. Bila je takva budala. Kockala se sa svojom nevinou


i izgubila. Uspjela je samo dokazati njegovu poudu za njom. Pouda nije
ljubav. Moda je ona bila ta koja nije znala razliku izmeu ta dva osjeaja.
On je bio ovjek koji je volio izazov - koji je ivio za natjecanje - a sada
vie nije bilo izazova.
Boe, to je uinila?

***
Koga vraga je uinio?
Istina udari Erika ravno u prsa: izgubio je glavu, prekrio svoj zavjet i
oduzeo joj nevinost.
Nikad nije kanio ii tako daleko. Ponio se kao arogantna budala,
mislei da se moe igrati vatrom i ne opei se.
to e sada uiniti?
Ne moe se oeniti njome. Pa ona je bila obina dadilja, za Boga
miloga. Kao poglavar klana, imao je odgovornost koja je od njega traila
da se oeni enom koja e poveati mo i ugled njegova klana. Uostalom,
bio je premlad da se vee samo za jednu enu. Nije elio razoarati sve
one djevojke.
Nije bilo vano to nije ni pomislio na nijednu drugu otkad je upoznao
Ellie. Bio je uvjeren da hoe.
Iako ga je razljutilo kako je Edward Bruce reagirao na Ellie, ta
reakcija nije bila neoekivana. Erik je oduvijek bio sklon prekrasnim,
senzualnim enama. Ellie je bila dovoljno zgodna, i sviala mu se - iako je
bila malkice utogljena i voljela je nareivati - no ona nije bila njegov
uobiajeni tip. Ta snana privlanost prema njoj nije imala nikakvog
smisla.
Shvativi da ona nije rekla ni rije, pogleda je kriom. Pogled na
njezinom licu strahovito ga zaboli. Brada joj je drhtala, koa joj je bila
blijeda, pogled joj nije bio razoaran, nego se u njemu vidjelo kako su joj
skrene sve iluzije.
Ah, k vragu. Ponaao se kao pravi gad. Tako ga je preplavio osjeaj
krivnje da nije ni pomislio kako njoj mora biti teko.
Za ovjeka koji je bio poznat po tome to uvijek zna rei pravu stvar,
rekao je sasvim pogrene rijei u trenutku kad je to bilo najvanije.
Umjesto da se ispria, trebao ju je zagrliti i ohrabriti je - rei je kako je
bilo divno i kako je lijepa. Ba kao to je to uvijek inio.

Ali nikad nije bio tako preplavljen emocijama nakon to bi poevio


neku enu. I nikad ga nisu muili neki nepoznati osjeaji.
Posegne za njom, ali ona se okrenula i zgrabila svoju podhaljinu. Nema se za to ispriavati - ree leerno. - Znala sam to radim. eljela
sam to. - Navukla je podhaljinu preko glave i zatim se uspjela osmjehnuti.
- Hvala ti, bilo je prilino lijepo.
Lijepo? Erik se namrti. Bio je okiran. Nije bilo lijepo. Morao je
priznati da je to sve njoj bilo novo, ali bilo je vraki spektakularno.
Ona mu doda njegovu odjeu. - Morali bismo se vratiti. Sigurno ima
mnogo posla prije odlaska.
Nije to mogao vjerovati. Zar nije on bio taj koji bi trebao eljeti to
prije zbrisati?
On je zgrabi za ruku. - Posao moe ekati. Moramo razgovarati o
ovome. - Provue ruke kroz kosu. Nikad u ivotu nije bio u ovakvoj
situaciji i nije znao to treba rei. - Uzeo sam ti nevinost.
Ona se odmakne kao da su je njegove rijei opekle. - Molim te, ne
mora nita rei. Ne elim nita od tebe. Uitak, nita vie, sjea se? Ovo
to se upravo dogodilo nita ne mijenja. Svoju nevinost imam pravo dati
kome elim i dala sam je slobodne volje.
Erik to nije mogao vjerovati. Ona njega puta da proe nekanjeno.
Znao je da bi mu trebalo laknuti. Ali uope nije osjeao nikakvo
olakanje. Osjeao se zapravo nevjerojatno uzrujano.
On prebaci tuniku preko glave i grevito navue gae. Ona bi barem
donekle trebala oekivati da e se on oeniti njome. Zar misli da on uope
nema asti? Ne misli valjda da je on ona vrsta mukarca koji bi bezobzirno
oduzeo nevinost nekoj djevojci. Rekla je da ne vjeruje u one prie o
gusaru - smatrala ga je plemenitim.
A to joj je to znailo da je bilo lijepo? Ona je moda bila neiskusna,
ali on nije. On nikada u ivotu nije iskusio nita slino tome. Bilo je
prokleto savreno.
Oito je bila nestrpljiva da ode i ve je kliznula u vodu. On skoi za
njom i uhvati je za ruku - uz poprilinu dozu posesivne ljutnje - i povede
je kroz vodeni tunel u stijenama.
Zar e ona samo tako odustati bez borbe? Vratiti se svom poslu
dadilje i zakljuati svu tu strast ispod utogljene fasade?
eludac mu se stisne i on zamalo udahne puna usta vode. to ako je
nee zakljuati? to ako ju je upoznao sa strau samo kako bi je ona
podijelila s nekim drugim?
Samo preko njega mrtvog.

Izronio je na povrinu, uspravio se i mrtei se okrenuo prema njoj.


Ako je ona pomislila da je njihov razgovor zavren, pokazat e joj on da
prokleto grijei. - Ellie, mi moramo razgovarati o ovome.
Ona zabaci glavu onako kako je to uinila na birlinnu i njemu se
smrai pred oima od bijesa. - Ja ne elim...
Ellie naglo uuti. Pogled joj je uhvatio neto iza njega. Oi joj se
razrogae od straha. - Erie, pazi! On se okrenuo sekundu prekasno.
etvorica mukaraca. Engleza. Koplje. Leti prema njemu. Nema
vremena...
Bacio se ulijevo, ali koplje ga pogodi u slabine, odvukavi ga u crni
bezdan.
Ellin vrisak bio je posljednje to je uo prije nego to ga je preplavila
voda.

18. Poglavlje
Ne! - Vrisak se istrgne iz njezine utrobe. Iz nekog mranog, iskonskog
mjesta nezamislive strave koja je ledila krv. Tako usredotoena na vlastiti
jad i razoaranje, Ellie je primijetila etvoricu vojnika na plai tek djeli
sekunde prije nego to je ugledala koplje koje je zaparalo zrak jurei
ravno prema Erikovim leima. inilo se da se sve dogaa tako sporo, a
ipak se osjeala kao smrznuta u vremenu, ne mogavi se pomaknuti da to
sprijei. Bio je to najgori trenutak u njezinu ivotu, gledati bespomono
kako e ovjek kojeg voli upravo umrijeti.
Posegnula je za njime, ali bilo je prekasno. On zastenje kad koplje
pronae svoj cilj i lansira ga u vodu. Anna. Zaronila je za njim i pomislila
da je napipala njegovu ruku, no netko je iupa iz mora, obuhvativi je
rukama s lea.
Borila se kao luakinja, mlatarala naslijepo u panici, razmiljajui
samo kako da ga dosegne. Njezin uznik zastenje kad ga njezina glava
pogodi u bradu, jedini njegov dio koji nije bio zatien ianim oklopom.
Netko je vritao. Bio je to prodoran, bolni jecaj koji joj je probijao ui.
Jedan se glas probije kroz buku. - Sve je u redu, milostiva, spaeni ste.
Bila je to ona: ona je bila ta koja je vritala. - Pustite me! - Opirala se
vojnikovu stisku, zurila u mjesto gdje je Erik nestao i ugledala stravian,
tamnocrveni oblak kako se die kroz vodu. Krv. Panika joj stisne grudi,
grlo. - Moram ga pronai - jecala je. - Ranjen je.
Odjenuo je samo lanenu tuniku i samo su ga koa i miii titili od
uboda koplja. Ali on je bio jak. Najjai ovjek kojeg je poznavala.
- Mrtav je - ree hladno ovjek. - Ili e uskoro biti. Moramo vas
odvesti na galiju.
- Ne! - Otrgnula mu se iz ruku.
Koplje. Erik leti unazad. Krv. Nije je bilo briga to je vidjela. On nije
bio mrtav i ona ga nee ovako ostaviti.
Zaronila je u vodu, naslijepo traei rukama po mraku. Ali onaj
vojnikje ponovno uhvati i povue je na povrinu. Izronila je hvatajui se
za dah. Vukao ju je prema plai dok je udarala nogama i rukama i vritala.
Ovoga puta nita nije elio prepustiti sluaju i vrsto ju je obuhvatio oko
grudi, pritisnuvi joj ruke uz tijelo.
- Potraite ga - naredi vojnik ostaloj trojci. A njoj ree: - Prestanite se
otimati, milostiva, mi vam pokuavamo pomoi.

Ostala trojica vojnika nisu djelovala eljno smoiti se, ali posluali su
svog vou. Bolne su minute prolazile dok se potraga nastavila. Onaj vojnik
joj je neto govorio, ali ona ga nije sluala. Suze su joj curile niz obraze
dok se molila za udo. Erik je mogao zadrati dah dulje od bilo kojeg
ovjeka na svijetu. Moda je uspio stii do peine.
ovjek koji ju je drao vjerojatno je doao do istog zakljuka. - Gdje
ste vi to bih, milostiva gospodo? Motrili smo vodu, no ini se da ste se
stvorili ni od kuda.
Ellie je brzo razmiljala. - Plivali smo s druge strane stijena.
Nije izgledalo da joj vjeruje, ali nasreu, prie jedan od ostalih
vojnika i on je prestane ispitivati.
- Nita, kapetane.
Ellie nije znala je li uasnuta ili joj treba laknuti. Ako ga pronau, oni
e ga opet pokuati ubiti.
ovjek koji ju je drao kimne. - Poalji Richarda i Will... Zastane,
pogledom pregledavi valove. - Gdje je William? Drugi vojnik odmahne
glavom. - Pronai ga!
Ellie je srce bilo u grlu. To mora biti...
Nade su joj usliane kad Erik odjednom izroni iz vode i zabije koplje
kojim su ga bili pogodili u prsa vojnika pod imenom Richard. Ellie odvrati
pogled, ali samo na trenutak. U tom djeliu sekunde, on je uspio izvui
Richardov bode iz njegova beivotna tijela i okrenuo se prema treem
vojniku koji mu je prilazio s isukanim maem u ruci.
ovjek koji ju je drao opsuje i baci je na tlo. Zatim izvue luk koji je
nosio zataknut na leima i pripremi strijelu, naciljavi Erika koji se borio
s valovima visokim do boka i vojnikovim maem koji je imao dui doseg
od njegova bodea.
Ellie nije razmiljala. Ona skoi na noge i udari vojnika u ruku tono u
trenutku kad je odapeo strijelu, skrenuvi je sigurno od Erika.
Vojnik, koji je bio u vodi, opet podigne ma i Erik krene u akciju,
navalivi na njega dok je sputao ma. Zamahnuo je rukom i blokirao
udarac tolikom snagom da je ma odletio iz vojnikove ruke. Trenutak
kasnije ma padne u vodu. Ne mogavi prodrijeti kroz vojnikov iani
oklop bodeom, Erik obuhvati rukom vojnikov vrat i zavrne ga otrim
potezom.
Vojnik, koji je stajao na plai, opsuje i pone vikati u pomo.
Zasigurno se u blizini nalazi jo vojnika.
Erik potri prema njemu kroz vodu. Izgledao joj je poput opsjednutog
demona.

Vojnik ponovno zgrabi Ellie i pone trati prema malom, travnatom


humku juno od uvale. Prije nego to su stigli do ruba plae, Erik ih
dostigne.
- Pusti je - zagrmio je. Glas mu je zvuao drukije. Tvre. Otrije.
ee nego to ga je dosad ula.
Vojnik zastane i gurne ju iza sebe. Isukavi ma, okrene se i suoi se s
Erikom. Ali Erik je ve bio na njemu. Ne obazirui se na ma koji mu je
visio nad glavom, udari ga tako silovito da je vojnik izgubio ravnoteu.
ula je kako kost puca kad je popratio udarac zavrtanjem vojnikova
zapea koje se iskrenulo na suprotnu stranu od prirodne pa je ma ispao
iz njegove slomljene ruke. Brzim zamahom nogom oborio je vojnika na tlo
i prerezao mu bodeom vrat.
Ellie brzo skrene pogled. Rat, umiranje, krvoprolie bili su dio
svakodnevice, ali ona se nikada na to nije navikla.
A Erikov hladan, uinkovit nain ubijanja bio je neto sasvim
drukije. Bila je to najbrutalnija borba koju je vidjela u svome ivotu, iako
je zavrila u roku od nekoliko sekundi. Vidjevi ga ovakvog, nije vise
sumnjala u Domnallovu priu o tome da se suoio s dvadesetoricom
ratnika.
On je povue sa stijene i privue u zagrljaj, drei je vrsto uza se.
Osjetila je pritisak njegovih usta na potiljku. Promjena od nemilosrdnog
ubojice u njenog ljubavnika nije mogla biti dramatinija nego to jest.
- Boe, Ellie, jesi li dobro?
Ona kimne, poloivi obraz na hladni, natopljeni lan njegove tunike,
smirujui se ravnomjernim otkucajima njegova srca. - Dobro sam. Odmakne se, zapanjena. - A ti? - Pogled joj skrene na njegove slabine gdje
je naranasta tunika bila umrljana irokom mrljom crvene boje. Ozlijeen si - zajeca, pritisnuvi dlan na njegovu ranu.
On joj obuhvati bradu prstima i podigne je. - Nije to nita. Samo me
okrznulo, to je sve.
Nije mu povjerovala dok joj nije pokazao, podiui koulju, tanku,
phtku ogrebotinu na slabinama i rupu u tunici gdje ga je zahvatilo koplje i
odbacilo ga unazad.
Ona zatvori oi i zahvali Bogu na srei. Nekoliko centimetara lijevo, i
koplje bi ga probolo ravno kroz srce.
- Imao si sree - ree mu. Grlo joj se stisnulo, a suze navrle na oi. Mogli su te ubiti. - Kao to im je oito bila namjera.
On se naceri i poljubi je njeno u usne. - Joj, ljubavi, trebat e vie od
etiri engleska pseta da mene srede. Ja imam vjetar u leima, sjea se?

Ona kimne. Uistinu se inilo da ga prati srea. Inae bi zakolutala


oima na njegovo hvalisanje, ali sada je bila previe zahvalna da bi je bilo
briga za to.
- Moramo se izgubiti odavde - ree, naglo se smrknuvi. - Oni vojnici
nisu doli sami. Zacijelo je u blizini neki brod.
Ellie kimne glavom u smjeru mrtvog vojnika. On je zvao pomo.
- To znai da su blizu. Idi brzo u amac i odjeni se; zasigurno se
smrzava.
Bila je previe prestravljena da bi to primijetila, ali uistinu je
nekontrolirano drhtala.
- Kamo ti ide? - Glas joj je zvuao pomalo panino, a nakon ovoga to
se upravo dogodilo, nije ga eljela isputati iz vida.
On pokae na humak. - Idem vidjeti gdje su ostali. - Sagne se i pokupi
ma mrtvog vojnika. - Pouri.
Ona uini kako joj je rekao i brzo navue vunenu opravu, arape i
cipele. Upravo se ogrtala platem kad joj se on pridrui.
Vidjela je iz njegovih naglih pokreta i estokog izraza lica da neto
nije u redu. eludac joj se stisne, shvativi da to uistinu mora biti neto
strano kad se probilo kroz njegovo uvijek bezbrino dranje.
- to je? Jesi li vidio njihovu galiju?
On se odjene i naorua dok je govorio. - Da, usidrena je s druge strane
breuljka - zajedno s neto vie od deset vojnika.
- Ali to nije ono to tebe brine?
Zavrio je s privrivanjem korica maa na leima i okrenuo se,
pogledavi je u oi. Vidjela je kako mu u oima bjesni ljutnja.
- etiri engleske galije straare u uvali, a iz smjera plae die se dim. On pokae prema jugu i ona jedva uspije razaznati sive oblake dima na
pozadini od neba sline boje. - Englezi su nas pronali.

***
Vrijeme se vuklo bolnom, puevom brzinom dok je Erik ekao da
Englezi odustanu od potrage. Ali bili su nemilosrdni, okretali su svaki
kamen na njihovom malom otoku.
Trebala mu je sva samokontrola na svijetu da ne otri odmah na
plau. Ali nije smio. Dvije su mu stvari stajale na putu: morao je zatititi
Ellie - prizor kako ju je engleski vojnik dri za vrat nee tako brzo
zaboraviti - a i morao je misliti na svoju misiju.

Ako ga zarobe, Bruce nee na vrijeme dobiti svoje plaenike. Niti e


Erik predvoditi flotu na Arran. Misija je morala biti na prvom mjestu.
Njegovi su ljudi dobro uvjebani i znaju se brinuti sami za sebe.
No svaka se estica njegova tijela bunila protiv toga to se skriva u
peini umjesto da se prikljui borbi. Satima kasnije ve je bio napola lud,
osjeajui se kao lav zarobljen u vrlo malom kavezu.
Kako su ih, dovraga, pronali?
Znajui da e Englezi krenuti traiti etvoricu nestalih vojnika,
odvukao je amac niz plau, pobrinuvi se da ostavi mnogo tragova u
pijesku. elio je da Englezi pomisle da su pobjegli. Nije htio da znaju kako
stari amac ne bi izdrao ni pet minuta na jakim strujama kanala.
Odveslao je do veeg od dva mala otoia poznatog kao Ovji otok,
blizu sjevernog vrha Spoona. Odatle se vidjela veina zapadne strane
otoka i engleski brodovi koji su uvali zaljev, ali ne i samu plau.
Ostavio je Ellie u peini ispod jo jednog prirodnog luka, a on je
promatrao, koraao i pokuavao obuzdati nestrpljenje dok je ekao da
Englezi odustanu od potrage. A svaka je minuta prolazila mukotrpno
sporo.
Vrijeme mu je bilo neprijatelj. McQuillilanovi su ga oekivali veeras,
a kratko vrijeme u kojem su trebali stii na Arran radi napada - a to je bilo
sljedee noi - ostavio mu je malo mjesta za pogreku. Kako je dan
prolazio, a uz to nije znao to e zatei kad se vrati u zaljev, put od
petnaestak milja do Irske odjednom mu se inio uasno dalekim.
Znao je da nita nije mogao uiniti drukije - mudar potez bio je
ostati gdje jest - ali nije se mogao prestati preispitivati.
Napetost ga je svezala u vor. Kad mu je Ellie prila s lea i stavila mu
ruku na rame, on se naglo trznuo.
- Nisam te eljela iznenaditi. - Pogledala je prema mutnom nebu iz
kojeg je sipila kia pa zatim prema uvah gdje su ih zamalo otkrili. - Jesu li
otili?
On kimne. - Maloprije.
Nedugo nakon to su on i Ellie pobjegli amcem, jedna se galija
usidrila u uvali. Brzo je otila i vratila se malo kasnije sjo jednim brodom.
Ovoga su se puta Englezi zadrali znatno dulje. Konano, prije nekoliko
minuta, jedan je brod odjedrio na jug, a drugi se uputio na sjever prema
Kintyreu. Erik se nadao kako to znai da Englezi vjeruju da su oni pobjegli
s otoka.
- Hoe li se vratiti? - upita ga.
- Vjerojatno. Ali ne danas. Za nekoliko e sati pasti mrak.

- to se dogodilo s drugim brodovima?


- Ne znam. Maknuli su se s ulaza u uvalu i izgubio sam ih iz vida.
Kani li se flota vratiti na obalu Ayrshirea - gdje su Englezi stacionirani
- odjedrit e juno od otoka, u suprotnom smjeru od onog gdje se sada
nalaze on i Ellie.
- Kad emo se moi vratiti?
Vidio je agoniju vlastitih strahova kako se zrcale u njezinim oima. Uskoro. - Znajui kako ovo njoj mora biti teko, privukao ju je u zagrljaj,
pritisnuvi je njeno na svoja prsa. Bio je to turbulentan dan za oboje - na
vie naina. A ipak, kroz sve to, Ellie je pokazala snagu i otpornost kojom
se ponosio. Da ne spominje onu strijelu od koje ga je spasila.
Pitao se shvaa li ona da je izabrala njega umjesto Engleza od kojih je
prije manje od dva tjedna traila spas.
Privila se uz njega pritisnuvi glavu na njegova prsa. Milovao joj je
kosu, osjeajui mir po prvi put u nekoliko sati. - Zasigurno si gladna.
Ona odmahne glavom. - Nisam ni pomislila na hranu. Razumio je. Kao
i on, i ona je bila zabrinuta za njegove ljude i seljane. - Misli li...
Nije zavrila misao, ali on je znao to je kanila pitati. Podigao joj je
bradu i njeno je poljubio u usta. Snana bol pritiskala mu je grudi. - Bit e
oni dobro - ohrabrivao ju je, zvuei uvjereno, iako se nije tako osjeao.
Nadao se da e Englezi pustiti seljane na miru, ali njegovi su ljudi bili
odmetnici, a barjak sa zmajem bio je podignut. Preplavi ga silan bijes, ali
drao ga je pod kontrolom, znajui da nita ne moe uiniti u vezi s tim za sada.
- ao mi je - ree ona, podigavi lice. Vidio je kako joj suze svjetlucaju
u krupnim smeim oima. - Ja znam da bi im ti otiao pomoi da nema
mene.
- Ne - ree on promuklim glasom. - Ne bih. - Nije elio da ona krivi
sebe. Zapravo, ovaj kratki bijeg s Ellie moda je ba spasio itavu misiju.
On bi sada vjerojatno bio u istoj nevolji kao i njegovi ljudi. - Nisam to
mogao riskirati. Moram obaviti neto jako vano.
- Za Roberta? - On je zaueno pogleda, a ona se strahovito zarumeni.
- Tako ga zove obitelj za koju radim.
On ne ree nita. Iako je znao da joj moe vjerovati, misija je bila
tajna. Tako mu je nareeno.
Ali ona je ve povezala veinu konaca. - Oni irski vojnici... - Glas joj
utihne. - Ti ih mora dovesti. Kada?
- Veeras.

Ona razrogai oi. Da, i njemu je to bilo nevjerojatno. to ako


zakasni?
- To ne dolazi u obzir.
Osjetio je njezin pogled. - Shvaam.
Znao je da joj je jasno to to znai: napad je bio neminovan. - Ne
moram, ti govoriti to je sve na kocki.
Ona odmahne glavom i zauti, zamislivi se.
ekao je onoliko dugo koliko se usudio. Kako je preostao samo jedan
sat dnevnog svjetla, pomogao je Ellie u amac i odveslao do uvale, drei
se obale, paljivo provjeravajui prije svakog skretanja naslijepo.
Vladala je mrtvaka tiina kad je skrenuo za rt na ulazu u uvalu. Vatre
koje su bile upaljene na plai jo su tinjale, a mrtvaki miris dima nagrizao
je otru svjeinu morskog zraka. Uvala je bila prazna, bez ijednog
ribarskog broda na vidiku. Erik opsuje, shvativi to je zasigurno zapalilo
te vatre. Njegova se situacija upravo jo pogorala. Englezi nisu eljeli
nita riskirati. Ako je on jo na otoku, oni e se pobrinuti da na njemu i
ostane tako to e spaliti sva prijevozna sredstva kojima bi mogao pobjei
s otoka.
Iako je znao da je nevjerojatno da njegovi ljudi nisu pronaeni, ipak
se potiho u sebi nadao da e vidjeti Domnalla kako izlazi iz peine.
Dovraga, sad bi bio presretan i da zauje Randolphove alopojke.
Ali nitko ga nije doao pozdraviti.
Bilo je sablasno tiho, a gusta magla sputala se nad uvalom kao oblak
koji sipi.
Izvukao je amac na obalu i naredio Ellie da ostane u njemu.
injenica da se nije usprotivila govorila mu je da je razumjela zato.
Proao je kraj pougljenjenih ostataka nekoliko ribarskih brodova dok
se probijao na obalu. Po broju tragova stopala na pijesku inilo se da su se
Englezi iskrcali na plai u punoj borbenoj sih. Njegovi su ljudi vjerojatno
bili upozoreni, ali protiv tolikog broja Engleza, bitka je bila kratka.
Pretpostavio je da su se sakrili u peinu i ekali na napad, ako je bilo
nuno.
Sumnje su mu potvrene nekoliko minuta kasnije kad je pronaao
prvo tijelo na ulazu u peinu. Nakon nekoliko metara, jo dva. Smrt mu
nije bila nita novo, gubitak ovjeka uvijek je bio jednako bolan.
Obuzda bijes i pripremi se na najgore, oekujui pokolj. Ali, na
njegovo iznenaenje, nije pronaao jo tijela meu razbacanim stvarima
svoje posade.
Koji se vrag dogodio s njima?

Vratio se na plau, a ozbiljnost situacije udari ga svom snagom.


Koliko god se zabrinuo za svoje ljude, prva briga mu je morala biti
njegova misija. Morao je doi do Irske i sastati se s McQuillanovima, a u
ovom trenutku nije imao ni ljude, ni brod. Takoer, nije mogao biti
siguran da se Englezi nee vratiti, to je znailo da mora nestati odavde
im prije.
Ellie ga je napeto promatrala dok je prilazio. Proitao je pitanje u
njezinu pogledu i rekao joj to je otkrio.
- A to je s ostalima? - upita ga. On odmahne glavom. - Ne znam.
- A Meg?
- To idem odmah provjeriti.
- Idem ja s tobom.
- To nije dobra zamisao. - Nije imao pojma to e ondje zatei. Ellie
uspravi ramena i ponovno joj se na licu pojavi onaj izraz tvrdoglave
dadilje. - Ne treba ti mene tititi. - Bez sumnje shvativi kako je to
smijeno zvualo s obzirom na ono to su upravo proli, nadoda: - Od
toga. - Moleivo ga pogleda. - Molim te, Meg je i moja prijateljica.
On nije skrenuo pogled pa je na kraju kimnuo. Megina kua bila je u
mraku kad su prilazili, a Erika nije iznenadilo to ju je zatekao praznom.
Nadajui se da se Meg povukla prema unutranjosti otoka kad su Englezi
stigli, predloi da krenu dalje do sljedeeg imanja.
Meg je najvjerojatnije primijetila da dolaze jer im je potrala u susret.
Ellieine su oi bile puna suza kad ju je Meg zagrlila. I Eriku je laknulo
jednako kao i njima dvjema.
- Hvala Bogu - ree Meg. - Mislila sam da su i vas pronali.
- to se dogodilo? - upita Erik.
Meg im ispria da su brodovi stigli nedugo nakon to su njih dvoje
otili. Tvrdila je da ih je bilo barem dvanaest i da su kruili otokom. - Kao
da su znali da ste ovdje - rekla je.
Erik je bio doao do istog zakljuka.
Kao to je i pretpostavio, Meg je rekla da su bili upozoreni da Englezi
dolaze, ali nije bilo dovoljno vremena za bijeg. Englezi su navalili s
cjelokupnom flotom. Meg ih je gledala s litice dok su pretraivali plau i
na kraju odveli njegove ljude iz peine.
Erik se namrti. Predaja nije priliila njegovim ljudima. Higlanderi su
se uvijek borili do smrti.
Meg je oito pogodila njegove misli, jer ree: - Vidjela sam Thomasa
kako razgovara s njihovim vodom.

To, da se Randolph predao, imalo je smisla. Meg nastavi objanjavati


kako su vojnici okupili sve seljane i ispitivali ih te pretraivali svaku kuu.
- Ti si dobro? - upita je.
Ona kimne. - Nisu naudili nikom od nas. - Na licu joj se vidjelo
uenje. - Engleski komandant nije bio grozan kao veina.
Eriku je laknulo, bio je jako iznenaen. Englezi obino nisu bili tako
suzdrani, pogotovo prema onima koji su skrivali odmetnike. - A moj
birlinn? - upita.
- Zaplijenjen - ree Meg.
Erik se smrkne. Radije bi da su ga zapalili nego da njegovim birlinnom
upravlja neki Englez.
- Moram odmah pronai neki brod.
Meg odmahne glavom. - Nema vie niega. ak nijednog ribarskog
amca. Sve su spalili. - Objasnila je kako su se ribari s cijelog otoka okupili
u crkvi u selu, oajni zbog okrutnosti engleskih vojnika, koji su im unitili
sredstva za ivot. Erik se zavjetovao da e se pobrinuti da se svaki od tih
brodova nadoknadi. Ali prvo mora smisliti kako otii odavde.
- Traili su tebe - zastane Meg. - I djevojku.
Erik opsuje. Pogleda Ellie i primijeti da je problijedila.
- Mene? - ree, razrogaenih oiju.
- Ne po imenu - objasni joj Meg. - Samo su znali da je Sokol s
djevojkom.
eludac mu se stisne kad shvati to to zapravo znai. - Kako su
saznali?
Meg odmahne glavom. - Sigurno im je rekao netko od tvojih ljudi ili
seljana.
Erik pokua obuzdati bijes. Ako Englezi znaju za Ellie, mogli bi je
iskoristiti kao oruje protiv njega. okirao se shvativi kako to oruje
moe biti uinkovito. Pomisao da je ona u opasnosti sledi mu krv u ilama.
- Ne mislim da su odustali od potrage za tobom - ree Meg. - Vratit e
se oni.
- A ja u dotad ve odavno pobjei. - Najbolja ansa, zapravo jedina
ansa u ovom trenutku, bio mu je onaj stari amac. Da bi ga se osposobilo
za plovidbu otvorenim morem, morat e malo improvizirati. Ali nije imao
mnogo vremena, a ve je skoro pala no. - Trebat e mi tvoja pomo - ree
Erik prijateljici.
Ona se nasmijei. Bila je eljna pomoi. - Samo mi reci to treba. On
joj sve objasni, a Meg izae van po pomo i potreptine.
- to ja mogu uiniti? - upita Ellie.

On se okrene i primijeti da ga promatra s odlunim izrazom lica. elio


ju je zakljuati negdje na sigurno - po mogunosti u neku visoku,
neprobojnu kulu - sve dok ovo sve ne zavri. Ali inilo mu se da ona na to
ne bi pristala, ak i da je tako neto mogue. Imala je izraz na licu koji je
govorio da mu kani pomoi i da mu je bolje daju ne pokuava sprijeiti u
tome.
- Pretpostavljam da nisi tu negdje u blizini primijetila neku lijepu
visoku kulu?
Ona zakoluta oima. - Nee se ti mene tako lako rijeiti. U to nije ni
sumnjao. I to mu se svialo kod nje. Nije si dala soliti pamet i nareivati.
Kako je to Domnall ono rekao? Nije trpjela njegova sranja. - Moe pomoi
Meg kad se vrati. Zna li upaliti vatru?
Ona kimne. - Mislim da znam.
- Dobro. - Nije ga brinula njegova mokra odjea, ali elio je da njoj
bude toplo i suho. - Vidi moe li pronai neto za jelo.
Usta joj se stisnu kao da zna to on smjera. - Nisam gladna.
- Ali ja jesam - ree. - I jo u vie ogladnjeti dok ne zavri no. A ti mi
nee biti mnogo od koristi bude li slaba od gladi.
ekala ih je duga no.
On je povede do Megine kue i ree joj da e se vratiti. - Kamo ide?
- Provjeriti mogu li neto spasiti iz peine. A zatim moram sagraditi
brod.
Ona ga zaueno pogleda. - Ne kani valjda pokuati prestii
englesku flotu u toj klimavoj hrpi drva za potpalu?
On se naceri. - Ne kanim samo pokuati. - Uutka je poljupcem u usta
prije nego to je uspjela odgovoriti. - Brzo se vraam.
On se okrene da bi krenuo, ali ona ga zaustavi. - Nee otii bez...
Mene. Znao je to ga eli pitati. Ali osim to ju je kanio utopliti i
nahraniti, nije jo sasvim smislio to e uiniti s njom.
Zavjetovao se da e je odvesti doma, ali vie nije bilo vremena za to.
Ne moe je ostaviti ovdje jer e se Englezi vjerojatno vratiti. Previe je
toga znala. On joj je vjerovao, ali nije vjerovao engleskim metodama
uvjeravanja.
Pod pretpostavkom da uspije od svog amca napraviti dovoljno
sigurno plovilo za prijelaz kanala, bit e sigurnija s njim - ako ga Englezi
ne dostignu. Ali nije imao nikakvu namjeru dopustiti da se to dogodi.
elio ju je blizu. Kako bi je mogao zatititi, uvjeravao se. Ostavi li je
ovdje, izludjet e od brige jer nee znati to se s njom dogaa.
Bilo mu je uasno to ju je uvukao u sve ovo, ali sad je ve bilo kasno.

- Vratit u se. Budi spremna za polazak. Prvi put od jutra vidio je


smijeak na njezinu licu i shvatio koliko mu je teko kad je nesretna.
Samo se molio svim svecima da radi pravu stvar.

***
Ellie nikada nije vidjela nita slino tome. Radei posveen jednom
cilju i svrsi, za nekoliko sati Erik je opremio mali amac za jedrenje,
pretvorivi trupac u jarbol, nekoliko starih dasaka u kormilo, a lanene
plahte u jedro. Sjekira, koja je na bojinici pobila vie ljudi nego to je
eljela pomisliti, postala je precizan alat u rukama
vjetog
brodograditelja.
Stajala je na plai, utopljena i sita, umotana u nekoliko plateva i
debeli krzneni ogrta, divei se spretnosti njegovih ruku dok je zavravao
posljednje pripreme za polazak.
Iako nikako nije bio vrst kao njegov birlinn sa znakom sokola, amac
je bio znatno impresivniji nego kad ga je zadnji put vidjela. Popravio je
neke iskrivljene daske kako bi bolje prianjale i bile vre. Jednu ili dvije
zamijenio je novima, ali nije ih elio zamijeniti vie jer drvo nije bilo
dovoljno suho. Trup je premazao nekom crnom ljepljivom smjesom koja
bi, kako je rekao, trebala biti vodootporna.
Jarbol je izgledao grubo i neobraeno, ali djelovao je funkcionalno,
kao i kormilo privreno za krmu. Jedro je nainjeno iz dvije plahte koje
su ona i Meg zaile zajedno, a jedan stari ribar ga je zatim premazao
nekom odvratno smrdljivom ivotinjskom mau.
Erik je zavrio s pospremanjem potreptina kojim ga je opskrbila
Meg. Spremio je dodatne pokrivae, hranu, vodu i pivo u malu krinju
koju je privrstio za trup, a ta e krinja Ellie posluiti kao sjedalo na
amcu. Zatim joj je priao i stao kraj nje.
- Va brod vas eka, milostiva gospoo - ree joj i nakloni se teatralno
mahnuvi rukom.
Ona odmahne glavom i ironino ga pogleda. - Postoji li neto to ti ne
zna napraviti?
On se naceri. - Koliko znam, ne postoji, ali ako ipak postoji, siguran
sam da e mi ti prva ukazati na to.
Ona se nasmije. - Na to moe raunati.
Nakon svega to su toga dana proivjeli, Ellie je shvatila da njegova
sposobnost da popravi raspoloenje svakako ima svojih prednosti. Bilo je
jasno zato mu se njegovi ljudi toliko dive. U strahotama rata trebah su

neki nain oslobaanja napetosti. Erik je imao prirodan dar za podizanje


raspoloenja. tovie, njegova hladnokrvnost u opasnim situacijama i
njegova mirnoa zacijelo su nadahnjivale i ohrabrivale ljude koje je vodio.
On bi bio savren oslonac u situacijama kad neto poe po zlu to je u ratu
bilo neizbjeno.
Oito, ako ga je za neto bilo briga, pristupao je tome izuzetno
ozbiljno.
Kad bi barem ona mogla biti to neto.
Pogledavi jo jednom nestabilni ami pretvoren u jedrilicu
spremnu za plovidbu po otvorenom moru, ona odmahne glavom i ree: Zato imam dojam da ti nikad ne odustaje?
- To mi je u krvi. Ja sam Highlander. Bas roimh geill.
Smrt prije predaje, prevela sije. Ovaj drhtaj koji joj je zatresao tijelo
nije imao nikakve veze s ledenom, tekom maglom koja se spustila na nju.
Ne primijetivi njezinu reakciju, on se nasmijei kao da mu je
odjednom na pamet palo neto smijeno.
- to je?
- Samo sam se sjetio jednog pauka na kojeg sam nedavno naiao.
Ona se namrti. - Tebi su pauci zabavni? Podsjeti me da te jednom
upoznam sa svojim bratom Edmondom; njemu na svijetu nita nije drae
od toga da ih stavlja ih u krevet moje sestrice.
On se zasmijulji. - Pria nije zabavna, nego ironina. Taj siuni pauk
inspirirao je jednog kralja.
Ispriao joj je priu o Bruceovom pauku u onoj peini. Kako je u
trenutku kraljeva najgoreg oaja i bespomonosti, kad je bio spreman
odustati, paukova ustrajnost da isplete mreu i njegov konani uspjeh
nakon mukotrpnog pokuavanja djelovala kao mono predskazanje koje
je kralju dalo snagu za dugu borbu koja mu predstoji.
- To je divna pria - ree Ellie. - Ako Bruce uspije, vjerujem da e
dadilje njome generacijama inspirirati svoje tienike. - Ali s obzirom na
izvor te prie, ona ga sumnjiavo pogleda. - Koliko u njoj ima istine?
Oi mu bijesnu u tami. - Ti uistinu misli da bih ja tako neto izmislio?
- Teatralno stavi ruku na srce. - Ah, strano si me povrijedila.
Ona ga strogo pogleda, ali on ju je ignorirao. Uzevi je pod ruku,
povede je do broda. Seljani su se skupili pozdraviti ih, a Ellie se iznenadila
to su i nju mnoge ene zagrlile, a mukarci dobrohotno potapali po
leima. Ali tek kad je Meg stigla, grlo joj se stisnulo.
Meg prvo zagrli Erika. - Pazi na sebe i na curu - ree, pokuavajui
sakriti suzu koju je obrisala s oka. - Rekla bih ti da ne uini nita

nepromiljeno, ali znam da bih samo gubila vrijeme. Ali zakleo si se da e


mi vratiti ove plahte do ljeta i drim te za rije.
Erik se nasmije i njeno je poljubi u obraz. - Vratit u ti tvoje plahte,
ljubavi.
- I bolje ti je - ree Meg, glumei strogost. - I dovedi curu kad doe.
Prije nego to je Erik uspio odgovoriti, Meg se okrene Ellie i toplo je
zagrli. - Pazi na njega - apne joj.
Ellie je stisne jo malo vre, ne eleije pustiti. Na trenutak, osjeala
se kao da ponovno govori zbogom svojoj majci. Srce joj se stisnulo, a oi
su je poele pei.
- Hvala ti - ree Ellie, zajecavi. - Ne znam kako u ti se moi oduiti
za tvoju dobrotu.
Meg se odmakne i poljubi je u obraz. Suzni su im se pogledi sreli, a u
njima se moglo proitati uzajamno razumijevanje. Oduit e mi se ako
bude sretna - ree.
Ellie kimne. Nije mogla govoriti. Potrudit e se biti sretna. No nakon
ovoga to se danas dogodilo, nije znala je li to uope mogue. Unato
svemu to se otad dogodilo, bila je bolno svjesna Erikove utnje o onome
to se dogodilo u peini.
Predala mu je svoje srce - svoje tijelo - i nita na svijetu nije se inilo
tako ispravnim kao to. Barem njoj.
A on je to zatim poalio. ali li jo uvijek?
A zatim, prebrzo, nala se u amcu gurnutom prema moru i gledala
kako se mala skupina seljana na plai utapa u mrak i maglu.
Obuzme je tuga, shvativi da je sretni predah na otoku doao kraju.
Ostalo je pitanje je li to sve bio plod njezine mate ili e ono to je meu
njima stvoreno na ovom malom, idilinom otoku uspjeti procvasti i rasti u
stvarnom svijetu. U svijetu nadolazeeg rata.
vre je privila krzneni ogrta oko ramena i uukala se. Slaba je
kia prestala, ali ledena hladna magla probijala se do kosti jednako
duboko. Naalost, nije bilo mnogo vjetra, no Erik je ipak uspio napuniti
jedro kad je mali amac zaao za rt uvale.
Kad su izali na otvoreno more, temperatura se naglo spustila, a
magla se zgusnula tako da nije mogla vidjeti nita dalje od metra ispred
amca. Jedro je poelo mlatarati kad je nestalo i ono malo vjetra, pa je
Erik bio prisiljen prionuti na vesla.
- Koliko treba da se prijee kanal do Irske?
On slegne ramenima. - Ovisi. Dva-tri sata, moda dulje. Ellie se
namrti. - Bez vjetra?

- Doi e vjetar - ree uvjereno, veslajui savreno skladno. Sjedio je


nasuprot njoj, pruajui joj savren pogled na njegove mone ruke i
ramena koji su bujali sa svakim zaveslajem. Nedostatak vjetra ima i svoje
dobre strane, shvatila je.
- Kako moe biti tako siguran? On podigne jednu obrvu.
Ona zakoluta oima. - Aha, sjetila sam se. Uvijek ima vjetar u lea.
On se naceri. - Konano si neto nauila.
Na taj nezaslueni odgovor, ona se nasloni i nastavi uivati u pogledu
- koji je postao jo bolji otkad je skinuo svoj plat.
Unato hladnoi i sablasnoj magli, njihanje valova i glatki pokreti
veslima bili su iznenaujue oputajui. Osjetila je kako joj se kapci
sputaju kad su je konano shrvali stresni dogaaji tog dugakog dana.
Zasigurno je zadrijemala jer sljedee ega se sjeala bila je kosa koja
joj je udarala po obrazima i glasni udar groma koji ju je iz sna probudio u
nonu moru.

19. Poglavlje
Isprva Erik nije bio zabrinut to nema ni daka vjetra. Imalo je to nekih
prednosti: ako su se Englezi pritajili i ekaju ga, nee moi vidjeti njegovo
jedro. ak ni on ne bi lako pobjegao floti engleskih galija u amcu od tri
metra.
Nasmijeio se pomislivi, da nema svoju misiju, vjerojatno bi to elio
pokuati. Jo nije naiao na izazov koji mu se nije svidio - pa bio taj izazov
i nemogu.
Ali Englezi su se vjerojatno sklonili u neki ukradeni kotski zamak i
spavali na sigurnom i toplom u svojim posteljama umjesto da ue na
galiji u mranoj, hladnoj magli ekajui hoe li naii jedan jedini
pobunjenik - bez obzira na to to je to bio onaj koji im je vie puta
povrijedio ponos.
Veslao je u mrklom mraku, orijentirajui se prema zapadnoj obali
Spoona koliko je to bilo mogue. No kad su uli u Sjeverni kanal, izmeu
njih i Irske prualo se samo more, crno kao u grobu. Bez kopna na vidiku i
zvijezda koje bi ga vodile, morao se osloniti na instinkt. Usavrile su ga
godine iskustva koje je stekao pobjeujui struje, a vjetar mu je pomagao
odrati kurs.
Isplovili su etiri sata prije sumraka - nedugo iza devet sati - a to je
znailo da ih do Irske eka otprilike deset sati mrklog mraka, a zatim tri
kratke milje jedrenja s plaenicima do Rathhna.
Imao je dovoljno vremena ak i ako bude morao itavim putem
veslati. No podii e se vjetar. Ovo je bilo Zapadno Otoje. Hladnoa,
magla i vjetar bili su ovdje neizbjeni i bogomdani.
Prvih nekoliko sati njihova putovanja proveo je uivajui u
oputajuem ritmu zaveslaja i u Ellie koja je mirno utonula u san.
Za tako ozbiljnu djevojku s kojom nije bilo ale, izgledala je
nevjerojatno draesno dok je spavala. Svialo mu se kako bi joj duge,
tamne trepavice zatreperile o blijede obraze, kako su joj se dlanovi
stisnuli u siune ake kraj lica, i kako su joj se usne lagano razdvojile kad
je disala. Volio je kako joj se izraz lica mijenja. Kako bi se malo namrtila,
a zatim se naglo nasmijeila, a on bi se tada pitao o emu li sanja.
No najvie ga je iznenadilo kako ju je elio priviti na svoja prsa i
zaspati u njezinom zagrljaju. Nakon to ponovno vodi ljubav s njom.
Preplavi ga stid. S obzirom na sve to se dogodilo, nije se imao prihke
iskupiti za svoju neasnu reakciju nakon voenja ljubavi. Kad je pomislio

kako je bila divna i odvana tijekom svih onih zbivanja nakon to joj je
oduzeo nevinost u peini, osjeao se jo gore. Ona mu je bila snaan
oslonac. Nije postavljala pitanja, nije nita zahtijevala, nije se histerino
rasplakala i pomogla mu je ba kad je trebalo.
Ne bi mu uope bila loa ena.
Njegova ena.
Zastao je, pustio da mu ta zamisao sjedne, iznenaen to nije
zadrhtao ili se morao boriti s porivom da skoi u more.
Zato ne?, pomisli, nasmijeivi se. Ellie bi mu bila sjajna ena. Bila
mu je draga - ak mu se i sviala. Nasmijavala ga je. Izazivala ga je kao
nijedna ena dosad i to je na neki nain bilo udno osvjeavajue. S njom
bi se mogao opustiti.
A najvanije, oeni li se njome, dijelio bi s njom postelju. Kad god
poeli. Imao je dojam da bi to poelio strahovito esto. Tijelo mu se
zapalilo od sjeanja. Voditi ljubav s njom bilo je... estoko. Nevjerojatno.
Prokleto blizu savrenstva.
No s vremenom e njegova udnja za njom izblijediti - to se mora
dogoditi, zar ne? - ali on e biti diskretan i pazit e da joj ne povrijedi
osjeaje kad nade ljubavnicu, kako je bio obiaj. Ali u ovom asu, pomisao
na drugu enu nije ga nimalo zanimala.
Ba nimalo.
To je ve bilo pomalo uznemiravajue.
No brinulo ga je i jo neto drugo to nikako nije mogao izbiti iz glave.
Pusti li je, ona bi mogla doi u iskuenje da potrai strast s nekim drugim.
A sva ta strast koju je dugo drala zakljuanu u sebi bila bi opasna u
pogrenim rukama. Na svijetu ima toliko mukaraca koji bije mogli
iskoristiti. Oito, trebao joj je netko tko e ju tititi.
A to bi, pretpostavio je, trebao biti on.
to je vie razmiljao o toj zamisli, sve mu se vie sviala. Domnall je
imao pravo. Njegovu majku i sestru ne bi zabrinjavalo to je ona obina
dadilja, a to se tie ostalih...
Dovraga, pa kad se on uope zabrinjavao to drugi ljudi misle; nikad.
Dao bi joj imetak, poloaj i dom. Vlastitu djecu kojoj bi nareivala.
Pogled mu klizne prema njezinu uspavanom tijelu i zadri se na trbuhu.
Skoro ju je mogao zamisliti kako tri iz jednog od njegovih dvoraca da ga
pozdravi nakon to se vratio s puta, oiju sjajnih od sree to ga vidi, a
trbuha oblog od trudnoe. Srce mu se stisne od neke estoke, nepoznate
emocije na pomisao da ona nosi njegovo dijete. elio je tu vezu s njom.
elio ju je estinom koja ga je iznenadila.

Nasmijeio se jer mu se ta zamisao sve vie i vie sviala.


Kako e se samo iznenaditi kad sazna da je njezin gusar pra-praunuk
Somerleda i poglavar jednog od najdrevnijih klanova u kotskoj.
Vjerojatno e je shrvati osjeaji - moda e ak biti i zahvalna. Obuzme ga
neopisiv osjeaj zadovoljstva. Aha, zahvalnost bi bila sjajna - i jedinstvena,
kad je Ellie u pitanju.
Erik je veslao po jakoj struji i valovima koji su jaali, osnaen tom
novom spoznajom. Jedva je ekao da se ona probudi kako bi joj priopio
svoju odluku. Takoer, jedva je ekao vidjeti njezinu reakciju. Isprva e
biti okirana - pogotovo kad shvati kakvu joj ast ukazuje - a zatim e
zacijelo biti presretna, uzbuena i laknut e joj.
Moda e ak proliti suzu ili dvije.
Odjednom, na licu joj se pojavi kapljica vode. Materijalizacija
njegovih misli ga okira, no ubrzo shvati da to nije suza ve kapljica kie.
Erik je obino osjeao i najmanji nagovjetaj promjene vremena kako je bio moreplovac, njegov ivot i ivoti njegove posade ovisili su o
tome - ali ova je kia dola bez upozorenja. Gusta magla zatomila je
znakove, i opet se vrijeme na Insse Gaellu mijenjalo kao iva.
Ako ti se vrijeme ne svia, priekaj pet minuta. Tako se opet
pokazalo da je stara izreka sa Zapadnog Otoja istinita.
Isprva se nije previe zabrinjavao. Vjetar je pojaao i mogao je
odloiti vesla i podignuti improvizirano jedro. Siuni je brodi uhvatio
jak reful vjetra i u sekundi proao veu udaljenost nego to bi on uspio
veslajui.
No lagani vjetar i kia bili su samo najava onoga to e uslijediti.
Dovoljno je mnogo puta iskusio iznenadne udare vjetra da bi
prepoznao znakove. Kia je pojaala. Vjetar je promijenio smjer i
eksplodirao u kratkim, bijesnim udarima. More se poelo pjeniti. Valovi
su narasli i postali strmiji. Struje su ih vrtjele i povlaile.
Eriku je bilo sve tee odrati poloaj. Nije bilo na svijetu mnogo gorih
mjesta od Sjevernog kanala tijekom zimske oluje - a pogotovo u tako
malom brodu koji nije sagraen za takve podvige.
Zrakje postajao sve gui i prtaoje od nemira. Osjetio je energiju
oluje kako raste i znao je da ne moe ba nita uiniti da je zaustavi.
Po njegovoj procjeni bilo je blizu ponoi i bili su skoro na pola puta,
ali sjeverna obala Irske bila je udaljena jo dobrih sedam milja. Jedini spas
bio je u tome da pokua stii do obale i prestigne oluju prije nego to
udari punom estinom.

Ali znao je da ga eka teka bitka. Ne samo da stigne do Irske, ve da


sauva njihove ivote. Morat e dati sve od sebe kako bi sauvao brod od
valova ili kie koji e ih pokuati potopiti ili prevrnuti.
On je volio izazove a izgledalo je da e mu ga vrijeme priutiti. Ali
sada ga nije elio, ne kada je s Ellie.
Neki udan osjeaj uulja mu se u grudi. Trebalo mu je neko vrijeme
da ga prepozna: bio je to strah. Ta spoznaja ga osupne. Bio se on naao u
mnogo gorim situacijama i nikad ga nije bilo strah.
To je sve zbog Ellie. Za nju ga je bilo strah. Pomisao da je ona u
opasnosti uinila je od njega bogalja, uinila je da se osjea skoro...
ranjivo. A to mu se nije nimalo svialo.
Kriste, to je uinio? On ju je trebao zatititi, a ne dovesti u opasnost.
No zamjerat e si kasnije; sada se mora usredotoiti samo na jedno: kako
ih ive izvui iz ove situacije.
Udari grom i Ellie se naglo probudi. - to se dogaa? - ree sanjivo.
- Vrijeme se malo pokvarilo, to je sve - uvjeravao ju je.
Nita u njegovu glasu nije dalo ni naznake da su u opasnosti, ali
nikako nije mogao prikriti divljako ljuljanje broda na valovima, glasni
huk vjetra ili jaku kiu i gromove. Sada je ve bilo uasno, ali nije joj elio
dati do znanja da sumnja kako e biti jo gore - mnogo gore - prije nego
to zavri ova no.
Vidio joj je zabrinutost u oima. - Mogu li ja neto uiniti? - upita ga.
injenica da mu se nije usprotivila i da je odluila glumiti hrabrost
kao i on, govorila mu je koliko je strano uplaena.
On joj pokae na vjedro zavezano za pramac. - Pazi da ne bude
previe vode u trupu i vrsto se dri - moglo bi postati neugodno.
Ispalo je da se preblago izrazio. to su bre napredovali, postajalo je
sve gore i opasnije. Stalno je motrio i prilagodavao brzinu, pokuavajui
izbjei najvee valove. Mukotrpno se jednom rukom borio s jedrom na
promjenljivom vjetru, pokuavajui odrati pramac prema nadolazeim
valovima, dokje drugom rukom upravljao kormilom.
Znao je da mora pokuati jedriti koliko god dulje moe. Jedro mu je
omoguavalo lake odravati eljeni pravac. Samo se nadao da su brodi, i
jarbol na koji je brzo podigao jedro, dovoljno snani da izdre rastuu
estinu oluje.
No mali se amac pokazao iznenaujue izdrljivim. Ravno mu je dno
pomagalo odravati ravnoteu dok ga je vjetar nosio preko zapjenjenih
valova.

Sljedeih nekoliko milja improvizirano jedro jo se dralo dok su


jedrili prema sigurnosti. Nadao se. No ni po emu nije mogao odrediti
smjer, nego se ravnao samo po instinktu.
Prevladavao je nagon za samoodranjem, ali u primislima mu je
uvijek bila i njegova misija. Mora ih izvui kroz ovo. Previe toga ovisi o
njima. Vrijeme napada paljivo je odabrano i to je bilo izuzetno vano. Ne
smiju propasti silni mjeseci priprema. Neuspjeh na jednom krilu napada
ostavit e drugo ranjivim, a i izgubit e faktor iznenaenja na koji su
raunali. Sa svakim danom koji proe, Erik je znao da e se traak nade u
Bruceovu misiju polako gasiti.
Cijelo mu je tijelo gorjelo od napora da ih odri na povrini, a
istovremeno niim nije Ellie davao do znanja da ih samo jedan gadni val
dijeli od katastrofe i smrti.
Srce ga je zaboljelo od pogleda na njezino blijedo lice s kojega je
kapala voda. Znao je da ju je strah, iako se to silno trudila sakriti. Nikad se,
kao u ovom trenutku, nije tako silno divio njezinoj snazi. Nikad nee
zaboraviti kako ona sada izgleda, poput siunog pokislog miia, kose
prilijepljene za lice, sasvim mokre, pokuavajui se odrati da je ne srui
orkanski vjetar dok posluno izbacuje vodu iz amca i onim svojim
tamnim oima, koje sve vide, prati svaki njegov pokret.
On se nasmijei, iako mu nikako nije bilo do smijeha. - Ovo je ba
prava mala oluja, zar ne, te bheag? - povie da bi nadglasao tutnjavu vjetra
i kie.
Ona ga pogleda kao da je lud. - A to ti onda smatra velikom olujom?
Unato okolnostima, on se zasmijulji. Ovo nije nita. Jesam li ti
ispriao onu priu kad...
- Erik! - prekinula ga je oajnikim povikom kad je snaan udar vjetra
strahovito zaljuljao brod. Ona se tako grevito uhvatila za rub amca da
su joj prsti na rukama pobijelili. On je bio zavezao ue oko njih oboje, ali
ona je bila tako mrava da se bojao kako e je vjetar otpuhati. - Mogu li
uti tu priu kasnije? Nakon to proe ova mala oluja?
On bezbrino slegne ramenima. - Kako god eli, ali pria je jako
dobra.
- I vjerojatno postaje sve bolja sa svakim prianjem.
On odmahne glavom. Kakva cura! ak i usred ovog pakla, ona
uspijeva biti sarkastina.
Ali zubi su joj cvokotali, i kad je jo jedna munja proparala nebo uz
zagluujuu grmljavinu, izgledala je tako prestraeno da se jedva
suzdrao da ne ode do nje i utjei je.

Dao bi sve na svijetu da je zatiti. Ali to ako to ne bude dovoljno?


Naljutio ga je taj crv sumnje. Bit e dovoljno, dovraga. Ne moe ga ba
sada srea sasvim napustiti.
Ali kad je uo glasnu lomljavu i vidio kako se jarbol naginje polako na
stranu, zapitao se je li ga ipak napustila.
Ellie je ula lomljavu i znala je da je neto strano polo po zlu.
- Pazi! - povikao je Erik i posegnuo za njome, bacivi je na tlo dok je
jarbol, jedro i uad preletjela preko njezine glave. Gledala je nijemo,
uasnuta, dok je jedro poskakivalo na valovima i nakon nekoliko
trenutaka potonulo, povueno teinom jarbola i uadi te nestalo u
olujnom moru.
Propali smo. Bez jedra, bit e doslovno bespomoni na razbjesnjelom
moru.
Erik je zagrli i privije je vrsto uza se, pomilovavi joj rukom mokru
kosu. Osjetila je snano lupanje njegova srca i kroz slojeve vune, koe i
krzna.
Gledala ga je kroz trepavice natopljene vodom, zapanjena to mu se
na licu nije vidio strah. Uvijek bezbrian, ak i u najstranijim
okolnostima. inilo joj se da je zabrinutiji to joj je jarbol zamalo odrubio
glavu, nego injenicom da su sada sasvim preputeni na milost i nemilost
oluji.
Ona nagne glavu i pogleda ga. - Hoemo li umrijeti?
Pogleda ga moleivo u oi, preklinjui ga da joj ne lae.
On je uhvati za ramena dok se kia slijevala s njega i suutno je
protrese. - Neemo umrijeti.
A tada, kao da bi se narugao njegovim rijeima, jedan ogromni val
podigne visoko mah brodi i nagne ih skoro sasvim na stranu prije nego
to ih divljaki spusti uz tresak na tvrdu vodu. On zgrabi vesla, rabei ib
da usmjeri pravac prema valovima, ali bilo je jasno da tanki drveni
tapovi nisu dorasb struji.
- Ne moram jedriti da nas dovedem do Irske - hvalio se,
nadglasavajui huk oluje. - Ti ne misli da sam ja spreman odustati, jeli?
Ona odmahne glavom. On nikad nee odustati. On je najbolji
moreplovac kojeg je vidjela u ivotu. Ako to netko moe, on je taj.
On je pogleda u oi. - Treba me pratiti, Ellie. Moe li ti to?
Ona zatomi val panike i kimne. Nee se raspasti. Mora biti jaka. - to
kani uiniti? Ne moe veslati.
- Neu morati. Nasmije se, a unato uasnim okolnostima, taj
smijeak joj zagrije srce. - Ali kako smo izgubili jedro, bojim se da e mi

morati posuditi svoju podhaljinu. - On se zasmijulji na njezin okirani


izraz lica. - Moram napraviti nekakav uteg da usporim brod. To e takoer
pomoi da usmjeravam pramac prema valovima.
Uz oluju koja je bjesnila oko njih, nije gubila vrijeme postavljajui
dodatna pitanja. Nije to bilo lako, ali pomogao joj je probiti se kroz slojeve
mokre tkanine do podhaljine. Poskoila je kad su mu mokre ruke
dodirnule golu kou, ali uspio je uredno i brzo rastrgati lanenu tkaninu na
struku. Zavezao je rastrgnuti dio u vor, a zatim napravio dvije rupe uz
av na otvorenom kraju, pa kroz njih provukao dva komada ueta.
Privrstio je ue za pramac, a zatim bacio podhaljinu u more.
Bilo je premrano da bi vidjela, ali znala je da djeluje jer se brodi
usporio i, inilo se, poravnao.
- A to sada? - upita ga.
On odmakne pramen kose s njezinih trepavica i pritisne joj slanu
pusu na usta. Usne su mu bile tople i snane, pruajui joj toliko potrebnu
utjehu.
- Sada emo ekati i pustiti da nas struja odnese kroz oluju. - Povukao
ju je na dno tako da je leala ispred njega, uukana u oblinu njegova
tvrdog tijela, i pokrio ih dekama.
Bili su sasvim preputeni na milost i nemilost oluji. Kia je udarala, a
mali se amac bacakao i okretao na pogibeljnom valjanju gigantskih
valova. Ali privijena u njegovom toplom, vrstom zagrljaju, osjeajui na
leima ravnomjerno kucanje njegova srca, Ellie na trenutak preplavi
mirnoa.
Do udara sljedeeg vala, kad joj je od strave srce poelo mahnito
lupati i zastajalo uz trzaje. Grevito se drala za njega, zabadala mu prste
u ruke sa svakim naletom i udarom valova, sa svakom glasnom kripom
broda koji je udarao o valove. Od tog zvuka ledila joj se krv u ilama. Ali
osjeala je njegovu vrstou i snagu iza nje poput sidra. Bilo je
senzacionalno kako moe ostati tako miran - bilo je to gotovo neovjeno.
Jedan veliki val ih podigne i zamalo ih prevrne prije nego to je brod
tresnuo o povrinu toliko silovito da su joj i zubi i kosti zazveckali. - Zar te
nije strah? - upita ga drhtavim glasom.
- Nije - odgovori bez razmiljanja, a zatim zastane i zagrli je malo
vre. - Moda malo.
Njega je bilo strah za nju. A to priznanje ispuni je naletom sree.
Moda nije bio sasvim imun na ljudske slabosti - ak i ako se nije radilo o
njemu. Moda mu je uistinu stalo do nje.
Prije nego to je uspjela odgovoriti, on je upozori, zadirkujui je: - Da
se nisi usudila to nekome ispriati. Moram odravati svoj ugled.

Smijeak joj se pretvori u vrisak kad ih jo jedan uasni val povede na


put uz svoje strmo lice i opet ih baci silovito na povrinu. Stalno naglo
izmjenjivanje trenutaka panike i olakanja bilo je uasno naporno.
Osjeala je to u prsima. U pluima. Nije znala koliko e to jo moi
podnositi.
Drui, zgrabi akama kou njegova cotuna tako grevito da su joj
lanci na prstima pobijelili. - Ja to vie ne mogu podnijeti.
Umirio ju je tiho joj apui utjene rijei na uho i njeno joj milujui
ruku. Struk. Bok. A zatim stranjicu.
Vruina joj se skupila meu nogama. Udovi su joj postali mlitavi.
Mahnito neravnomjerno disanje se usporilo.
On ju je jo neko vrijeme milovao, klizei posesivno po njezinom
tijelu. Neprekidno. A ona se rastapala. Tijelo joj je odgovaralo na svaki
dodir.
Da. Ovo je ono to joj treba.
On joj je pokuao odvui panju - i djelovalo je. Jedva je primjeivala
udar sljedeeg vala kad joj je obuhvatio dojku, tipajui joj bradavicu dok
se ona ukruivala na njegov dodir. Kad je njeno milovanje prestalo biti
dovoljno, izvila se, pritiui se o njegov dlan, bolno udei za pritiskom.
Bokovi su joj se zaljuljali unazad i osjetila ga je velikog i krutog na
svojoj pozadini. Njezini su se ivci - ve na samom rubu pucanja - zapalili.
Primitivni instinkt straha u trenu je zamijenilo neto drugo: pouda.
eljela ga je u sebi. S jainom njezine udnje mogla se usporediti
samo jaina straha od prije samo nekoliko trenutaka.
Trljala je stranjicom o njega. Tijelo joj je rabilo vlastiti jezik kojim
mu je govorilo za im ona udi.
Tiho mrmljanje na njezino uho pretvorilo se u stenjanje, reanje i
estoke poljupce dok su njegova usta pustoila njezin vrat.
Oluja je bjesnila oko njih, bacakajui mali brodi po moru kao djeju
igraku.
Ovo je ludo.
Ali nije ju bilo briga. Uahurenima ispod pokrivaa, inilo im se da je
oluja utihnula. Ako e umrijeti, ona eli ivjeti jo jedanput.
A ako preive oluju, znala je da moda vie nikada nee imati priliku
pronai strast s ovjekom kojeg voli.
Okrenula se i pogledi im se sretnu u mraku. Vruina mu je sukljala iz
oiju. - Uini da nestane - apne mu. Ne samo oluja ve i taj nemir koji je
izazvao u njoj.

On odgovori na njezine molbe poljupcem koji joj je oduzeo dah.


Poljupcem tako snanim i mahnitim kao oluja koja je bjesnila oko njih.
Trebalo bi biti komplicirano uz stalno kretanje broda, ali on je
predvidio pokrete i snagom svoga tijela se odupirao moru. Ali istini za
volju, on ju je tako strasno ljubio, a njezino tijelo tako je ludilo za
njegovim dodirima da nije ni znala kako se to dogodilo.
Bila je pod njim, suknje su joj bile podignute oko struka, a vezice
njegovih gaa dovoljno razvezane da oslobode tvrdi stup njegove erekcije,
a zatim, blaeno, uz jedan snaan potisak, on je bio u njoj.
Ona vrisne od uitka na tu naglu invaziju, dok je debela, teka punoa
pulsirala u njoj. Osjeaj je bio nevjerojatan. Ovoga puta nije bilo boli, samo
uitka. eljela se uhvatiti za taj osjeaj, za tu povezanost, i nikad je ne
putati.
Zastenjala je kad se brod podigao, a on utonuo jo dublje.
Tada su se poeli kretati. Ona je podizala bokove, a on je prodirao u
nju dugakim, odlunim potiscima koji su, inilo se, nadjaali ritam vjetra
i kie. Bilo je to divlje i ludo. Sirovo i grubo.
Bilo je to voenje ljubavi u najiskonskijem i najelementarnijem
obliku. S vjetrom koji zavija, kiom koja pada i valovima koji se slamaju
oko njih, inilo se kao da su jedno s prirodom.
On je prodirao u nju, opet i opet, kao da ne moe ii dovoljno estoko
ni dovoljno brzo. Kao da se njegova strast za nju ne moe kontrolirati, ba
kao ni oluja. Nikad nee zaboraviti kako je izgledao u tom trenutku, kose
prilijepljene za glavu, dok mu kia curi niz lice, estokog i strastvenog
pogleda.
Ovila je noge oko njega, elei ga blie, elei jo njega. Uhvatila se
rukama za njegova ramena, drei se za njegovu snagu dok ju je
preplavljivalo snano uzbuenje.
Bilo je to tako dobro. Tijelo joj je bridjelo. Trzalo se. Drhtalo. Osjetila
je kako pritisak raste. Kako se koncentrira vruina i vlanost. Kako se
udnja saima i stie sa svakim predivnim potiskom. Ruke su joj kliznule
na tvrde miie njegovih slabina, uhvatile se za njih i pritisnule ga jo
vre o nju. Tijelo joj zadrhti od uitka. Vriskovi su joj se izgubili u huku
vjetra dok ju je preplavljivao gr za grem nevjerojatne divote.
Osjetila je kako mu se tijelo ukoilo i zaula kako je zastenjao od
uitka kad se njegov uitak nadovezao na njezin. Zajedno su izdrali oluju,
sve dok zadnje niti uitka nije otpuhao vjetar.
Kad je bilo gotovo, ona se jedva imala snage pomaknuti. inilo se da
je i uinak na njega slian jer se sruio na nju. Pomislila je da e je

zgnjeiti, ali iznenadilo ju je kako joj se svialo osjetiti njegovu teinu


kako je pritie.
No nakon nekoliko trenutaka, on se otkotrljao na stranu, povukao
opet pokriva preko njih i privio je k sebi.
Evo, ovako treba biti nakon voenja ljubavi, shvatila je. Bez neugodne
tiine i optuivanja. Bez oekivanja. Samo ugodno zadovoljstvo koje su
podijelili.
Leali su tako neko vrijeme i Ellie primijeti da se brodi vie toliko ne
ljulja. Ni valovi nisu izgledali tako visoki. A i vjetar je, inilo se, malo
utihnuo.
- ini li ti se mirnije?
On joj se zasmijulji u uho. - Sve bi se inilo mirnije nakon ovoga. - Ako
ju je elio natjerati da se zacrveni, uspio je. Mnogi stari moreplovci
vjeruju da leanje u trupu i plutanje, kao to smo mi sada uinili,
ohrabruje more da se smiri.
Ellie nije znala pria li joj on sada jednu od svojih pria, no ovoga se
puta nadala da je pria istinita. Misli li da je najgore prolo?
On zastane na trenutak, kao da preputa svojim ulima da razmotre
njezino pitanje. - Aha, mislim da bi moglo biti tako. - On je privue u
zagrljaj. - Ellie, odmori se malo. Zasluila si.
Po ovakvoj oluji nije mogla spavati. Ali vjee su joj bile teke i nakon
nekoliko minuta, unato opiranju, zatvorile su se.
Kad su se ponovno otvorile, jo je bio mrak.
Bilo joj je hladno i bila je mokra i nije mogla pomaknuti ruke. Trebalo
joj je neko vrijeme da shvati gdje se nalazi, ali onda joj se odjednom sve
vratilo. Oluja. Plutanje. Njihova mahnita strast. Nije mogla pomaknuti
ruke zato to su bile zarobljene u Erikovom elinom zagrljaju.
- Je li sad bolje? - upita ju, popustivi stisak dovoljno da Ellie rastegne
noge i ruke koje zaudo nisu bile jako ukoene od njihova zgrenog
poloaja.
- Aha - odgovori ona, shvativi da je to istina. - Jesi li se odmorio?
- Malo.
Ona ga prostrijeli pogledom. Laljivac. Kladila bi se da nije ni oka
sklopio. Odjednom neto shvati i sjedne. - Kia je prestala!
Uspjeli su. Preivjeli su oluju. On je imao pravo; nee umrijeti.
On se naceri na njezin izraz lica. - Prije nekoliko sati. Nedugo nakon
to si zaspala. Oluja je nestala brzo kako je i stigla.
Ona pogleda u nebo i primijeti da se i magla razila. Vidio se ak i
srebrni mjesec kako viri kroz oblake.

- Koliko je sati?
- Oko dva sata do zore.
Ona se ugrize za usnu, shvativi da iako su preivjeli oluju, nije bilo
anse da Erik na vrijeme izvri svoju misiju. Stavi mu ruku na rame. - ao
mi je.
Izgledao je okirano dok nije shvatio to ona misli. - Ellie, jo nije
zora. Stii emo mi onamo na vrijeme.
Nikad ne odustaj.
- Ali ti ak i ne zna gdje se nalazimo. Mogli bismo biti miljama
udaljeni od obale.
- Mogli bismo - sloi se ljubazno - ali ja ne mislim tako. - On pokae
naprijed udesno. - Ovo bi trebala biti kotska obala.
U mraku je bilo nemogue biti siguran u to, ali vidjela je neto to je
izgledalo kako velika, tamnija mutna masa na crnoj pozadini. On se ve
primio vesala i krenuo prema njoj.
Masa se sve vie pribliavala. Kako se tama povlaila pred
nadolazeom zorom, znala je da je imao pravo: to je bila Irska. Tonije,
njezin sjeveroistoni kut. Mogla je nazreti litice bijele poput krede po
kojima je rt dobio ime: Fair Head.
Nije mogla vjerovati, ali oni e moda ipak uspjeti. Uz pomo sree ili
vjetine, nije znala tono, ali on je to uinio. Nisu bili udaljeni vie od dvije
milje od kopna. Ali do zore ih je dijelio tek jedan sat; prve zrake
naranaste suneve svjetlosti ve su provirivale iznad crnog neba na
obzoru.
- Nadam se da si spremna upoznati kralja - zadirkivao ju je. Ellie se
ukoi. - Kralja?
Nakon to sam upoznao tvog prijatelja u Irskoj - ona se namrti,
shvativi da on misli na onog irskog zlikovca koji ju je kanio ubiti - morat
u nekako objasniti zato si iva i zdrava. - Oi su mu vragolasto bljesnule,
kao da ima neku duhovitu tajnu. - Ide sa mnom na Rathlin gdje u se
sastati s Bruceom.
Nasmijeio joj se kao da joj je upravo darovao neto predivno.
Krvi joj nestane s lica. - Ali ti si rekao da e me odvesti doma.
On se namrti, kao da mu je unitila iznenaenje. - Ali, curo,
zasigurno vidi da to sada ne mogu. Nema vremena. Usput, mislio sam da
ne eli doma.
Nije eljela. Jest eljela. Zbunjivao ju je.
Ali ako je kani odvesti Bruceu..,

Ellie je znala da to vie ne moe odgaati. Nervozno je grickala bradu


i krila ruke o nabore ogrtaa.
Mora mu rei. Iako je znala da e to sve promijeniti.
Ali prvo mu mora rei kako se osjea ili nikad nee imati priliku
saznati njegove prave osjeaje.
- Volim te - ree mu tibo.
On prestane veslati, a to je bio jedini znak da ju je uo. Izraz lica nije
mu se ni trznuo.
Ali zatim se nasmijeio i slomio joj srce. Nije znala da se srce moe
slomiti od dobrote. Ali njegov njeni smijeak upravo je to uinio.
- Ah, curo, ba mi je drago. Mada sam to ve pretpostavio nakon onog
to se dogodilo juer u peini.
Reagirao je kao da mu je upravo dala ukusnu pitu od jabuka, kao
neka od njegovih drugih oboavateljica, a ne svoje srce.
to je oekivala? Da ejoj uzvratiti ljubavnu izjavu?
Ne, ali nadala se neem viem od tihog prihvaanja i njene potvrde.
Neke naznake da mu je stalo do nje, da smatra ono to su podijelili
posebnim. Neke naznake da bi i on nju mogao voljeti. Ljubaznost je bila
mnogo gora.
Njezina izjava nije bila drukija od mnogih koje je ve uo bezbroj
puta. Oekivao je da ona to osjea za njega - ak mu je bilo i drago - ali on
te osjeaje nikada nee uzvratiti.
Nita ne dopire do njega.

***
Erik se opet uhvati veslanja.
Nije bilo prvi put da mu je neka djevojka izjavila ljubav, ali uti Ellie
kako to govori bilo je drukije.
Kao prvo, nije ga zbog toga obuzela ivanost i nemir zbog kojeg bi
poelio skoiti na drugi brod. (Zapravo to nikada nije uinio, nego bi se
tada poeo njeno povlaiti i uvjeravati curu da ona njega uistinu ne voli.)
Ali s Ellie, uope ga nisu obuzeli takvi osjeaji. tovie, uvi da ga voli
osjeao se... zadovoljno. Vie nego zadovoljno. Ponosno, dirnuto, ponizno i
sretno.
Uvjeravao se da njegova reakcija ima smisla: ena bi trebala voljeti
svoga mua.

Oluja ga je uvjerila da je donio ispravnu odluku. Iznenadila ga je


estina strasti koja ju je obuzela. Nije ju bio spreman pustiti. Zato e ju
morati zadrati. A injenica da ga voli, trebala bi je jo vie usreiti.
Ali Ellie nije izgledala sretno. Izgledala je kao da e briznuti u pla. To
ga je inilo nervoznim. Namjestio je svoj cotun, ali to mu nije smanjilo
nelagodu u grudima. A bolni se pritisak pojaao kad ju je pogledao.
Znao je on to ona eli: dajoj on to isto kae. Sve su ene to eljele. Bio
je navikao na ovakvu vrstu razoaranja, ali nije navikao eljeti uiniti sve
da to nestane.
ak i rei to isto.
Ta ga je misao sasvim okirala. Hladan znoj oblije mu elo. Naravno,
on nju ne voli. Ona strast, nemilosrdna posesivnost i elja da ju zatiti, ona
udna povezanost, iracionalni strah koji ga je obuzeo na pomisao da e je
izgubiti, to je sve bilo zato to mu je stalo do nje.
Ali ljubav? Ona vrsta ljubavi jedan ovjek, jedna ena, za itavu
vjenost, takva romantina ljubav nikad mu nije pala na pamet. Smatrao
se imunim, nesposobnim za takvu vrstu emocija. Previe je on volio
ganjati ene, oijukati i plesati s njima. Zar ne?
Moda joj nee moi rei da ju voli, ali znao je da joj moe dati neto
ak bolje od toga. Ponuda braka izbrisat e taj slomljeni izraz s njezina
lica. Svakako e uskoro vidjeti malo suza, ali to e biti suze radosnice.
No nije dobio priliku za to.
- Moram ti neto rei - ree Ellie zaudno hladnim glasom - skoro
kraljevskim. - Nisam bila sasvim iskrena prema tebi.
On zastane usred zaveslaja, a zatim odloi vesla. - U vezi s im?
Uspravila je lea, ne skidajui pogled s njega. - Mog identiteta. On se
namrti, no pusti je da nastavi. Posumnjao je on ve da ona neto taji. - Ja
nisam dadilja u kuanstvu grofa od Ulstera.
- Nisi?
Ona duboko udahne. - Ja sam lady Elyne de Burgh.

20. Poglavlje
Erik se ukipi, a zatim prasne u smijeh. Zasigurno nije dobro uo. - Na trenutak
mi je zazvualo da si rekla de Burgh. Ellie nagne bradu i pogleda ga u oi. Jesam. Bocca. De Burgh. Nije mogao vjerovati da je tako loe kao to mu je
govorio traak panike koja ga je obuzela. - Ti si u rodu s grofom od Ulstera? upita je s nelagodom, nadajui se da se radi o daljnjem rodu.
Promatrala ga je nepokolebljivo. - On je moj otac.
Erik se osjeao kao da ga je netko upravo opalio maljem. Zurio je u nju
kao da je prvi put vidi. Moda je to bila i istina. On je zapravo nikada nije
upoznao. Pogleda je ispod oka, a miii na vratu i rukama mu se napnu. Lagala si mi.
Nije ustuknula od optube u njegovu pogledu. - Jesam.
Oekivao je da e to porei, da e okoliati i pokuati objasniti zato je to
uinila, a ne samo ovako jednostavno priznati krivnju. No ona se nikada nije
ponaala onako kako bi trebalo.
On se osjeao udno. Bolesno. Bilo mu je muno i zabolio ga je eludac.
Onako kako se osjeao kad je dobio otricom u trbuh. - Zato?
- U Sireninoj pilji jedan je od Iraca spomenuo ime moga oca. Bilo je oito
da e ime de Burgh samo pogorati moju situaciju.
On nije smatrao da bi se situacija mogla jo vie pogorati. - A kad smo
napustih pilju?
- Misli, nakon to sam shvatila da me nee silovati i nakon toga ubiti?
To to je tako nadmeno podigla obrvu razbjesnilo ga je vie od njezinog
sarkazma - bio on opravdan ili ne. Bila je to tono onakva ohola, plemika
gesta kakva bi se oekivala od keri jednog grofa. A tu je gestu napravila,
uvjeravao se, ba zbog svog plemikog poloaja.
On stisne ake, pokuavajui zatomiti udne emocije koje su buktale u
njemu. - Rekla si da si dadilja.
- To se inilo najblie istini. Otkad mi je majka umrla, ja se brinem o
mladoj brai i sestrama. Bila je to ironija koja mi je ba bila smijena. Ali ako se
pita zato ti poslije nisam rekla, to je bilo zato to sam mislila da si ti gusar. uo je notu prijekora u njezinu glasu. Nije ona bila jedina koja je neto tajila.
On je to tako elio. elio je odrati distancu izmeu njih. Ali ni u najcrnjim
snovima nije mogao zamisliti ovo. - A nisam mogla biti sigurna da me nee
prisiliti da se udam za tebe.

Pravi bi gusar uinio ba to. Ali on je bio previe ljut da bi sluao


razumna objanjenja.
Tu gorku ironiju doivio je kao no u lea. On se elio oeniti njome.
Mislio je da e joj dati poloaj i imetak i da e mu biti zahvalna. Mislio je
da ga treba. Ali ona njega uope ne treba. Ki grofa od Ulstera jedan je od
najmonijih dobitaka u kranskome svijetu. Ona moe ciljati znatno vie
od obinog odmetnutog poglavara, bez obzira na to to u njegovim ilama
tee krv drevnih plemia.
Iako je znao da na to nema pravo - nije traio njezino povjerenje osjeao se izdanim. - A kad si otkrila istinu, Ellie - ili, moram li rei, lady
Elyne - zato mi tada nisi rekla?
Pogledala ga je na mjeseini, lica poput ovalne maske od alabastera. Nisam eljela da zavri.
Uitak koji su podijelili. Dovraga. eludac mu se stisnuo kad je shvatio
posljedice svoga ina. Ne samo zbog toga to mu je ponos bio povrijeen
jer je dadilja koju je kanio poastiti svojim imenom bila jedna od
najbogatijih nasljednica u dravi, nego ba zbog onoga to je uinio. On je
razdjeviio Ulsterovu ker.
Ali ne samo Ulsterovu ker. Zgrabi je za ruku, pokuavajui obuzdati
bijes. - Ti si Bruceova sestra!
Sestra ovjeka kojem je dugovao odanost iznad svega.
Nije se potrudila ni odglumiti da ju je sram zbog opsega svoje
prevare, nego je drala uspravno elo. - Da, po sestrinoj udaji.
- Ali Edward Bruce te one noi vidio. Zato nije nita rekao?
- Sreli smo se samo jednom, na vjenanju. - Ona se nasmije, mada u
tom mranom zvuku nije bilo ni traka humora. - Oito me nije zapamtio.
Eriku je bilo zlo. Prvi put u ivotu oskvrnuo je djevicu i morao je
izabrati neku koja je za njega bila svetinja. Sestra njegova gospodara.
Bruce se, dodue, priklonio nainu ratovanja u Visoju, ali viteko je srce
jo kucalo u njegovim grudima. On mu tu uvredu nee nikada oprostiti bez obzira na okolnosti.
Nije on time samo povrijedio Bruceovu ast. Ulster e vrlo vjerojatno
kriviti Brucea za Erikova djela. A to e izazvati zlu krv meu njima.
Neprijateljstvo zbog kojeg bi Ulster mogao prestati miriti najedno oko na
Bruceove aktivnosti. Neprijateljstvo koje bi moglo ugroziti zapadne
trgovake rute i sprijeiti Brucea da dobije prijeko potrebne zalihe.
Ako ga Ulster ne ubije, Bruce e to uiniti.
Njegova misija nije podrazumijevala oskvrnue djevica.

Boe, odjednom je sve imalo smisla. To je bio razlog zato Englezi


nisu odustali, kao to bi obino odustajali. Njegov se stisak oko njezine
ruke pojaa, prisilivi je da ga pogleda u oi. - Oni nisu traili mene, nego
tebe. - A time to ju je oteo, na vrat si je navukao cijelu englesku flotu.
Izgledala je iznenaena tom optubom - kao da joj to nikada nije palo
na pamet. elo joj se nabora. - Nikad nisam pomislila... - Ona zastane, a
zatim odmahne glavom. - Moja obitelj nije znala to se sa mnom dogodilo.
Krv mu se sledi u ilama. - Moda isprva nisu, ali saznali su nakon to
sam poslao onu poruku.
Njegovo pogreno usmjereno vitetvo i poriv da joj udovolji doveh su
neprijatelje na njihov trag.
Ellie se stisne eludac. Je li mogue da su Englezi nju traili na
Spoonu kad su njegovi ljudi zarobljeni i ubijeni? Milostiva. Vojnikovo
obraanje iz potovanja odjednomje imalo smisla. Oni su je pokuavali
zatititi.
- Tako mi je ao - ree ona. On ju nije elio ni pogledati.
- Vjenat emo se im osiguram sveenika.
Srce joj stane. Vjenati. Rije koju je tako eznula uti bila je
izgovorena tako hladno i bez emocija. Bilo je to tono ono ega se bojala,
razlog zato mu nije eljela otkriti svoj identitet. Zato to je znala da bi
njegova prokleta plemenitost pokazala svoje okrutno lice. Ona je bila lady
Elyne de Burgh, sestra po vjenanju njegova kralja i ki jednog od
najmonijih ljudi kranskog svijeta. Nije imao drugog izbora, morao se
oeniti njome.
Moda je to bilo nelogino, ali ona se nee udati za ovjeka kojeg voli.
Nee to uinitijer je njegova ponuda motivirana dunou, a ne
osjeajima. Neuzvraena ljubav za nju nema iluzija. Ona nee ponoviti
majinu pogreku i misliti da snagom svoje volje moe natjerati nekog
mukarca da je voli.
Ellie se osjeala kao da e se raspasti, zgriti se i isplakati svoju tugu
kao prava bijednica. Ali ponos joj to nije doputao. Ona je bila lady Elyne
de Burgh. On nikada nee saznati koliko ju je povrijedio - ili koliko joj je
bilo teko odbiti ga.
- To nije nuno - ree istim emocijama kojima je on izrekao svoju
ponudu.
Opako je zakiljio tako da su mu oi bile dva uska proreza. - Moram li
te podsjetiti zato je tono to potrebno?
Nije mu dala zadovoljstvo da se zarumeni. Nju nije sram zbog onog
to su uinili, a on je nee prisiliti da je bude.

- Cijenim tvoju galantnu ponudu, ali ona nije nuna. Ja sam ve


zaruena.
Ako je Ellie dosad pomislila da ga je vidjela ljutitog, grdno je
pogrijeila. Promjena je bila tako okantna da je zastenjala i instinktivno
ustuknula. U polumraku nadolazee zore, njegove su oi poprimile blijedu
plavu boju i postale posve hladne, posve nemilosrdne. Naoiti se Nordijac
pretvorio u okrutnog Vikinga.
On krene prema njoj. U tom ga se asu uistinu bojala.
Pomislila je da e ju zgrabiti, ali on je bio savreno miran. Premiran.
Dosad nije shvaala kako prijetea moe biti mirnoa.
- Tko? - Ta jedna rije spustila se na nju poput krvnikove sjekire.
Ledeni marci spuste joj se niz kraljenicu, ali odbila je pokazati svoj
strah. - Sir Ralph de Monthermer.
Oi su mu bljesnule opasnom estinom. - Ti si puna iznenaenja, zar
ne, lady Elyne? uo sam za tvoje zaruke, ali moram priznati da ih nisam
povezao sa svojom otetom dadiljom i nedavnim interesom novopeenog
grofa za poruku iz Dunavertyja.
Ellie problijedi. - On mene trai?
- Vrlo strastveno, bojim se.
Nije povjerovala u bezbrinost izreenih rijei, on je bio bijesan. Da to
nije bilo smijeno, pomislila bi da je ljubomoran. Ali Erik je bio posljednji
ovjek na svijetu koga bi mogla zamisliti ljubomornog - bio je previe
samouvjeren i ponaanje mu je bilo previe bezbrino da bi patio od
takve ljudske slabosti. Prijetnja njegovoj misiji bio je razlog zato se tako
razljutio.
- A to s gubitkom tvoje nevinosti? Misli li da e te novopeeni grof
bez obzira na to eljeti za enu? Ili se moda nada da e ga prevariti u
vezi s tim?
Ona se ukoi. Kako moe pomisliti da je sposobna biti tako neasna.
Nije imala iluzija da Ralpha zanima ona. Bitno je bilo saveznitvo s
Ulsterom. To s tobom nema veze. To je stvar izmeu mog zarunika i
mene.
On zarei, zgrabivi je za ruku i povukavi je grubo k sebi. - Vraga
jest.
Ellino je srce mahnito lupalo. Nikad ga nije vidjela kako je izgubio
kontrolu. Pogled u njegovim oima....
Ona zadrhti. Nije znala to on kani uiniti. Lice mu je bilo tako blizu,
pomislila je da je namjerava poljupcima prisiliti na predaju. Ne, ne
poljupcima, silovanjem.

No nikada nee saznati to bi se sljedee dogodilo. On je pogledao


preko njezina ramena i smrznuo se. Izgledalo je da su sve emocije i ljutnja
izletjeli iz njega. - ini se da emo saznati.
- to ti to znaci?
On pokae iza nje. Ona se okrene i na njenom svjetlu zore primijeti
nepogreive mrlje boje na obzoru iza njih. Jedra. Bilo je to barem est
brodova koji su ih brzo sustizali.
- Mislim da je tvoj zarunik upravo stigao.
Ellie ugleda na njegovu licu ono to nikad nije pomiljala da e
vidjeti: poraz. Shvatila je to je Erik znao im ih je vidio: zazvonilo im je
pogrebno zvono. Bijeg je bio uzaludan. Bez jedra, nikad se nee uspjeti
sakriti ili im pobjei. ak i Erikova nevjerojatna vjetina ima granica,
veslanjem umai floti od est engleskih galija pod punim jedrima prelazi
tu granicu.
On nee uspjeti. Zbog nje. A neuspjeh je neto to nikada nee
oprostiti.
Pogled joj skrene na irsku obalu. Padne joj na pamet jedna zamisao
koja joj je dala siunu nadu. Moda on ipak ima ansu. Ali, hoe li je
iskoristiti?
Ona ovrsne srce, znajui da mu ne smije ostaviti izbora.

***
On e iznevjeriti svoga kralja. Svoje suborce. Sve koji raunaju na
njega.
ak i u najgorim satima tijekom oluje, Erik nikad nije razmiljao ni o
emu nego o uspjehu. injenica da bi zapravo mogao doivjeti neuspjeh,
bila je nezamisliva. Ali sada mu se u ustima prvi put pojavio gorak okus
poraza.
Vrtio je dogaaje u glavi, vrtio ih i vrtio, znajui da ga je ba njegova
arogancija dovela do ove toke. Da je bio ozbiljniji - usredotoen na
zadatak, a ne na djevojku - ne bi se naao u ovakvoj situaciji.
Nije mogao vjerovati da je doao tako daleko i sada mora gledati kako
mu u posljednjoj minuti odnose pobjedu pred nosom. Dvije milje od
obale. Skoro je moe dotaknuti. Ali nikako nee uspjeti umaknuti
Englezima - ne u ovom malom amcu - niti e to pokuati i odvesti ih
ravno do irskih vojnika.
Bili su u zamci.

Ipak, nije se on tako lako predavao i grozniavo je smiljao kako se


iskobeljati iz te situacije.
- Idi - ree Ellie glasom bez emocija. - Prije nego to te ugledaju.
Glas mu je bio opak kao i pogled. - Osim ako ne stvori nekako jarbol i
jedra, bojim se da je to nemogue.
- Moe plivati.
On se ukipi, ali brzo odbaci tu zamisao. - Trait e nas kad otkriju da
je amac prazan. Ne mogu to riskirati. - Ja ne idem.
Erik poludi od bijesa. - Ako ti misli da u ja tebe ostaviti...
Nije mu dopustila da zavri. - Sa mnom e biti sve u savrenom redu.
Oni trae mene. Rei u da si se utopio u oluji. Nitko te nee traiti. Jo
ima vremena, ali mora odmah krenuti.
Pogledao je prema obali i znao da ima pravo. Mogao bi on to. Irci e
ekati do zore, a bude li imao sree, i malo dulje. To znai da e od
Rathlina, pa zatim do Arrana morati prijei u jednoj noi, ali on to moe.
Bruce bi tako ipak stigao na vrijeme da krene u napad dogovorenog dana.
Mogao bi spasiti svoju misiju.
Ali nikako ne bi mogao podnijeti, to bi bilo protivno svemu to on
jest, svim njegovim principima, da je ostavi za sobom. Iako mu je lagala,
ona je bila...
to? to je ona njemu bila?
Mora da je naslutila njegovo oklijevanje. - Idi. Nita te ne zadrava
ovdje.
Ali zadravalo ga je, iako to nije znao imenovati. Poeo se kolebati, a
to je bilo neto to mu je bilo potpuno strano. Moda bi mogao spasiti
svoju misiju, ali time bi prekinuo svoju vezu s Ellie.
Kakvu vezu? Pa ona je zaruena za de Monthermera, za Boga miloga!
Edwardovog biveg zeta i jednog od njegovih najvanijih mornarikih
zapovjednika.
Ona pripada nekom drugom. Ta spoznaja palila mu je grudi kao
kiselina.
Sjedila je tako mirno, a njezin izraz lica bio je tvrd i krhak kao staklo.
Neto nije bilo u redu. Bila je pretjerano sabrana. Premirna. Rekla mu je
da ga voli prije samo nekoliko minuta, a sada se silno trudi rijeiti ga se.
On je primi za ruku, elei je prodrmati i otresti joj taj ledeni pogled
sudbinskog pomirenja s onime to slijedi. - to ti eli od mene?
Ona ga pogleda. - Nita. Zar ti to ne shvaa? Nikad nije postojala
drukija mogunost. Idi, tako da ja mogu nastaviti sa svojim ivotom i
zaboraviti da se ovo uope dogodilo.

Trznuo se kao da ga je netko upravo opalio ratnikim ekiem. Peklo


ga je u prsima, ali natjerao ju je da ga pogleda, zurei joj u oi i izazivajui
je da mu lae. - Reci mi samo jedno. eli li se udati za njega?
Ona nije ni trepnula. - A zato ne bih? Sir Ralph je jedan od
najnaoitijih, najvanijih vitezova kranskog svijeta. Svakoj bi eni bila
ast biti njegovom suprugom.
Erik stisne eljust kako bi lake podnio iznenadnu estoku bol.
Trebalo bi mu laknuti. Misija je morala biti na prvom mjestu, a sada moe
otii iste savjesti. On je pitao. Ona je odbila. On je uinio svoju dunost;
njegova ast nije ukaljana.
A zato ga je u grudima tako peklo, kao da u njima bjesni vatra? Zato
je bio tako strano ljut? I zato je elio ubiti sira Ralpha de Monthermera?
To bi uinili Erikovi pretci. Ali on nije bio nordijski barbarin. On nije
imao pravo na nju.
Zora je svitala. Galije su se pribbavale. Jo pet minuta i bit e
dovoljno svjetla da s brodova razaznaju dva oblija na amcu. Ako kani ii,
mora otii odmah.
On kriom pogleda Ellie prije nego to klizne u vodu. Uukana u
plateve i krzno, izgledala je tako siuno i bespomono. Ali nije bila,
nikad nije bila takva. Ona njega ne treba. Iako se s mukom odupro porivu
da je zgrabi u zagrljaj i dokae suprotno.
eljust mu se ukruti od ledene odlunosti. Ne, ovako je bolje. On
mora izvriti svoju misiju. Kad se vrati Bruceu i krene napad, imat e
toliko posla da e sasvim zaboraviti na nju. Vrijeme i okolnosti, podsjetio
se. Kad pustolovina i uzbuenje splasnu, prestat e se ovako osjeati.
Joj jednom je pogledavi, zadnji put, klizne u vodu i pone plivati.
Utroba mu je ionako ve obamrla pa nije ni primijetio hladnou.
Osvrnuo se samo jednom.
Na pola puta do obale, zastao je tono u trenutku kad je prva
engleska galija stigla do amca. Ukoio se, prepoznavi de Monthermerov
grb: zeleni orao na utomjedru. Trenutak kasnije vidio je kako Ellie
podiu s malog amca i kako pada u zagrljaj viteza u ianom oklopom na
ijem je prsluku bio isti taj grb.
Erika zabole plua kao da su mu se napunila slanom vodom.
Vidjevi je u zagrljaju drugog ovjeka, na povrinu je isplivao svaki
njegov primitivni instinkt - i oni za koje nije znao da ih ima. Ali uvjeravao
se da je ona sada na sigurnom. Vratio ju je njezinoj obitelji kako je obeao.
On je svoju dunost izvrio.
Uronio je u vodu i plivao punom snagom, usredotoen na jedno i
samo jedno.

Njegova misija bila je jedina vana.


Kad ju je Ralph zagrlio, Ellina paljivo iskonstruirana pribranost
sasvim se uruila. Nije ju bilo briga to je promatraju vojnici s etiri galije.
Svi osjeaji koje je drala u sebi slomili su se u srceparajuu provalu suza i
jecaja.
Pripisujui taj izljev emocija olakanju to je spaena - a ne
shvaajui da joj se srce slamalo - Ralph ju je tjeio smirujuim rijeima.
Sad je sve u redu. Sad je na sigurnom. Nitko joj vie nee nauditi.
On je bio vrst i topao, visok i jak. Njegova iroka, krupna prsa ak su
mirisala po vjetru i moru. A kad joj se nasmijeio, njegovo je naoito lice
bilo njeno i puno zabrinutosti.
Ali Ralph de Monthermer nije bio ovjek kojeg je eljela, i nikada to
nee biti. ovjek kojeg je eljela za nju je izgubljen - iako nikad zapravo
nije bio njezin.
Istina je zaboljela, ali inio se da joj je ta bol dala snagu. Posramljena
previe javnim iskazom osjeaja, povukla se i obrisala suze s oiju. Bit e
vremena za alovanje kad se vrati doma. Ali sada se mora pobrinuti da
Erik pobjegne.
- Oprostite - ispriavala se. Znala je da Ralph gori od elje uti to se
dogodilo, kako to da je sama, i kako to da plovi u malom amcu.
- Nemate se za to ispriavati - ree Ralph njeno. - Tako mi je silno
laknulo to smo vas pronali. Oluja...
Nije zavrio reenicu, nego joj je njeno stisnuo ruku. - Pravo je udo
da ste se uspjeli odrati u amcu.
Nije to bilo udo, ve vjetina jednog ovjeka.
Ralphovo se lice uozbilji. - Ali gdje je on? Gdje je ovjek koji vas je
oteo?
Ellie je znala da mora uiniti sve kako bi uvjerila Ralpha da je Erik
nestao u oluji, ali bilo joj je uasno to mu mora lagati. - Nestao je odgovori ravnoduno. - Ne znam kako se to dogodilo. Oluja je bila uasna.
Bilo je mrano i nita se nije vidjelo od vjetra i kie. Naredio mi je da se
sklupam na dno. U jednom asku stajao je ondje, a u drugom ga vie nije
bilo.
- Sokol je mrtav? - neki ovjek ree s nevjericom.
Ellie se okrene na zvuk poznata glasa. Jedan je ovjek istupio iz
gomile vojnika koji su se skupili na galiji. Boja joj nestane s lica. Thomase! Ti si dobro! - Toliko joj je laknulo to ga vidi da je napravila
nekoliko koraka prema njemu prije nego to se zaustavila. - Ali to ti radi
ovdje?

Thomasovo se lice strahovito zarumeni, ali Ralph odgovori umjesto


njega. - Mi smo vas pronali ba zahvaljujui siru Thomasu.
- Siru Thomasu? - ponovi ona. Znala je ona oduvijek, ali ipak ju je
iznenadilo to uti.
Thomas joj se kratko nakloni. - Sir Thomas Randolph na usluzi, lady
Elyne.
Trebalo joj je malo vremena da smjesti to ime, ali kad je shvatila tko
je on, uasne se jo vie. - Vi ste Robertov neak - dahne. Mladi vitez
kimne.
Ellie je bilo muno. Nije mogla vjerovati da je ovjek kojeg je smatrala
prijateljem izdao ne samo Sokola ve i vlastitog ujaka. to im je jo
ispriao?
Naglo se okrene, obrativi se Ralphu. - Ali kako ste me pronali?
- Randolph je bio siguran da e se pobunjenik uputiti u Irsku. Dragi
Boe, zar je Thomas otkrio Ralphu itav plan? Ne otkrivajui paniku koja
ju je obuzela, pogledjoj skrene na Thomasa.
- Sokol mi je rekao da vas kani odvesti doma - objasni Thomas. Ona se
suzdri pokazati znakove olakanja na ovu poluistinu.
Izgleda da ih Thomas nije u cijelosti izdao. Neko su vrijeme gledah
jedno drugo u oi, a zatim se ona okrene Ralphu da nastavi priu.
- Pripremili smo mu zamku sino u kanalu, ali kad je udarila oluja,
morali smo se povui. Ja sam bio siguran da e odmetnik uiniti to isto, ali
Randolph me uvjeravao da ga oluja nee zaustaviti. im je utihnula,
isplovili smo prema Irskoj. On je bezobzirniji nego to sam mislio. Ralphovo se lice smrai. - Ta vas je budala mogla oboje ubiti.
Ona mu stavi ruku na rame. - On mi je spasio ivot - ree iskreno. Vie puta. - Suze su je zapekle u oima. - Bez obzira na sve to je moda
uinio, ja sam ovdje, a njega nema. A ja samo elim ii doma i sve
zaboraviti.
Ralph se odmah pokunji. - Naravno da elite. Zasigurno ste iscrpljeni.
Razgovarat emo kasnije. Vaa e obitelj biti presretna to ste se vratili
ivi i zdravi.
On naredi posadi da okrene brod, a ona se namrti. - Zar ne idemo u
Irsku?
Ralph odmahne glavom. - Oprostite mi, ali zaboravio sam da vi ne
znate. Vaem je ocu kralj naredio da ode u zamak na Ayru.
kotska. Ona to nije mogla vjerovati. Dok je bila na otoku Spoonu,
njezin otac bio je s druge strane obale.

Ralph ju posjedne na krinju kraj pramca, ogrne je s jo nekoliko


pokrivaa i utjeno joj stisne ruku. - Drago mi je to smo vas pronali, lady
Elyne. Lady Mathildi e tako laknuti. - Na licu mu se pojavi neki udan
izraz. - Svoj vaoj brai i sestrama e laknuti.
On je bio ljubazan, shvatila je. Znala je to i otprije, ali uvijek ju je u
njegovom drutvu obuzimala neka udna nelagoda. Obuzme je osjeaj
krivnje. Mora mu rei istinu. - Gospodine lorde, ima neto... - Obrazi joj se
zaare. - Moram vam neto rei.
- Nema potrebe - ree on odluno. Kanila se usprotiviti, ali on je
zaustavi. - Vi niste krivi ni za to od onoga to se dogodilo. Randolph mi je
rekao da ste postali... ovaj, bliski s ovjekom koji vas je oteo.
Ona to nije mogla vjerovati. On je znao - ili je barem sumnjao - i nije
ga bilo briga. Njegovo razumijevanje bilo je jo gore. Ona ga ne moe
pustiti da vjeruje kako je bila prisiljena. - Nisam bila nevoljna, gospodine
lorde - ree, apui.
On ju je dugo gledao - vie zamiljeno nego optuujui. - to se
dogodilo, dogodilo se. Sada ste na sigurnom, to je jedino vano.
On e joj dati da se lako izvue. Lake nego to je to oekivala. Lake
nego to je zasluila.
- Odmorite se sad - ree. - Razgovarat emo kasnije. - Zastao je, i
namrtio svoje jako, naoito lice. - Bojim se da e va otac imati za vas
mnogo pitanja. Kralj Edward silno eli uhvatiti tog pobunjenog kapetana
kojeg zovu Sokol. Uvjerenje da Bruce neto smjera.
Krv joj se sledila, ali natjerala se da joj se to ne vidi na licu. - Bojim se
da neu biti od neke pomoi. - Nikakve, zapravo.
On ju je gledao u oi, vjerojatno razumjevi previe, a zatim joj se
kratko osmjehne. - Bilo kako bilo, morate se pripremiti na to.
Ona kimne, zahvalna na upozorenju. Sjetila se da su Ralph i Bruce
neko bili bliski prijatelji. Simpatizira li on Brucea vie nego to ona to
nasluuje?
On se vrati svojim ljudima, prepustivi je okrutnoj samoi njezinih
misli. Rastanak od Erika bio je tako brz i neoekivan da nije imala
vremena razmiljati. Ali sada, sa svakom minutom koja ju je odvodila
dalje od njega, shvati sav uas situacije. Obuzme je straan oaj na
pomisao to je sve izgubila. Budunost se inila sumornom i pustom. Bilo
joj je nemogue povjerovati da ga vie nikada nee vidjeti. Da je sloboda i
srea koju je upoznala za nju sada prolost.
Kako e se vratiti svome ivotu kao da se nita nije dogodilo? Hoe li
izvriti svoju dunost i udati se za Ralpha kad voli drugog ovjeka?

Nije mogla vjerovati da to sve moe tako naglo zavriti i zatekla se


kako se vie odjednom osvre za sobom. Znala je da on nee doi po nju.
Ne moe, ak i da eli. A ne eli. No jedan budalasti dio nje, koji nije elio
prihvatiti istinu, nije elio sluati razum.
Da to barem toliko ne boli.
No to je oekivala? Zar nije znala da je to samo ovako moglo
zavriti?
Uvjerila se da je njemu stalo do nje. Da je ona drukija. Da oni mogu
imati zajedniku budunost. Ali on joj nikada nije izjavio ljubav ili elio
neto vie od uitka koji joj je ponudio. Ona mu je dala pribku da prizna
svoje osjeaje, ali ju nije iskoristio. Jedino to je tjeilo njezino slomljeno
srce bila je injenica da e uskoro vidjeti svoju obitelj. Uz povoljne
vjetrove, galija e vrlo brzo prijei put koji ih je prije samo nekoliko sati
zamalo ubio. Ubrzo su se na vidiku pojavile pjeane plae i zeleni
obronci obale Ayrshirea.
Ukoila se kad je vidjela kako joj Thomas - sir Thomas - prilazi. Sjeo je
kraj nje; a ona se pretvarala da to ne primjeuje.
- Otplivao je do Svijetle Glave, zar ne? - Glas mu je bio tih kako ga
oblinji vojnici ne bi uli.
Srce joj je poelo lupati, ali izraz lica nije joj se nimalo promijenilo.
Nastavila je zuriti u obalu. - Ako govorite o kapetanu, rekla sam vam to
se dogodilo.
- Nisam im nita rekao, Ellie - lady Elyne - kunem vam se. Ona ga
otro pogleda. - Osim gdje e nas pronai. Vruina mu je oblila obraze, ali
on se nadmeno isprsi. - To kako se Sokol ponio prema vama je loe. Kad
sam otkrio tko ste, nisam mu mogao dopustiti da nastavi s time.
Ellie to nije mogla vjerovati. Cijela je Sokolova misija mogla propasti
zato to je povrijeena Randolpha viteka ast. Ogledala se oko sebe kako
bi se uvjerila da ih nitko ne prislukuje i proaptala: - I zato ste odluili
umjesto toga navui nam Engleze na vrat? Znate li vi to je tu sve na
kocki? Ili vas vie nije briga?
On se jo jae zacrveni. - Znam ja to je na kocki, iako nisam bio
upuen u pojedinosti. Prvi put u ivotu mi je drago to mi se ujak ne
povjerava u vezi sa svime. Rekao sam samo ono to je bilo nuno da vas
pronau. A to se tie Sokola, on se uvijek nekako doeka na noge, ili to
jo niste shvatili?
inilo se da oajniki eli da mu povjeruje, kao da je njezino miljenje
vano, ali ne moe mu oprostiti tako lako. Erik je izbjegao zarobljavanje,
ali tek za dlaku. No je li uspio, nijedno od njih dvoje neko vrijeme to nee
znati.

- A vi ste ipak promijenili stranu? - istakne ona.


On nije ni trznuo na njezin optuujui pogled. - Nisam imao izbora. Kad nije odgovorila, on doda: - Zar biste vi radije da su nas sve pobili?
Ellie ga pogleda u oi. - Naravno da ne bih.
- A ba bi se to dogodilo da se nisam predao. - Domnall se zasigurno
razbjesnio zbog toga, pretpostavila je. Ali nije mogla kriviti Thomasa jer je
uinio to je mogao da im spasi ivote. I ona bi to uinila, ak i ako Erik ne
bi.
- Gdje je ostatak ljudi?
- U tamnici na Ayru.
- A vi ste ipak ovdje.
On se ukoi, reagirajui na prijekor u njezinom tonu. - Moj ujak i ja se
ve neko vrijeme nismo vidjeli. Ja sam vitez, nisam gusar, i elim se boriti
kao vitez.
I zato je, kad mu se pruila, iskoristio priliku da promijeni strane.
Iako ga je eljela osuivati zbog toga, nije mogla. Bez obzira na
vitetvo, Randolph je uinio ono to je bezbroj ljudi uinilo prije njega.
Slijedio je svoj interes, a ne srce. Korist iznad principa. Mnogo pristaa
kralja Edwarda podralo ga je zato to je to bilo mudro, a ne zato to su
vjerovali u njegovu stvar. ak se i njezina oca moe svrstati u tu
kategoriju.
Bilo je malo Williama Wallacea koji su spremni poginuti za plemenitu
stvar.
Erik bi bio taj. Odanost, dunost, ast - kako god to nazvala - ono to
ga je vezalo za ljude koje je volio, bilo je ono to mu je bilo vano.
Smrt prije predaje.
Ellie zadrhti. Kad je izrekao te rijei, nije sumnjala da on to ozbiljno
misli. Samo se mogla moliti da do toga nee doi.
Je li stigao u Irsku na vrijeme i odveo plaenike Rober tu? Hoe li
Bruceov posljednji pokuaj da povrati prijestolje uspjeti?
Vjerojatno e morati priekati na odgovore na ta pitanja. Ako ne
uspiju, moda to nikad nee saznati. Agonija to ne zna to se s njim
dogodilo mogla bi ju uistinu izludjeti.

21. Poglavlje

Nakon dugog dana ekanja - skoro dvanaest sati nakon to je napustio


Ellie - Erik MacSorley je ujedrio u uvalu na zapadnom dijelu otoka Rathlin
s tri stotine irskih vojnika koje se zavjetovao dovesti Bruceu.
S obzirom na sve to je tome prethodilo, njegov dolazak na Svijetlu
Glavu nekoliko minuta nakon zore bio je zaudno antiklimatski - iako je
bilo gusto. McQuillanovi su ve poeli krcati brodove kako bi otili,
pomislivi da se zacijelo dogodilo neto zbog ega je napad otkazan. Irski
poglavar je rekao da bi se oni vratili sljedee veeri, ali Erik u to ba nije
bio siguran. Ve su bili dobili pola plae, a kako su izvrili svoj dio
dogovora, lijepo bi profitirah samo zato to su se pojavili u dogovoreno
vrijeme.
U svakom sluaju, Erik je doao po njih na vrijeme i nakon to se
pobrinuo sakriti brodove s vidika moguih engleskih patrola, proveli su
cijeli dan ekajui da padne no kako bi mogli krenuti za Rathlin.
Sada, kad je uveo manevrom prvi od pet brodova u uvalu, znao je da
bi mu trebalo laknuti - trebao bi biti ponosan na to to je odluio uiniti,
unato silnim preprekama koje je trebao prebroditi. Ali uspjeh njegove
misije donio mu je malo zadovoljstva.
Posljednji razgovor s Ellie ostavio mu je prejaku gorinu u ustima.
Kralju se mora rei. Ali taj e neugodni razgovor morati priekati.
Prvo mora sve njih dovesti do Arrana, a nakon neoekivanog kanjenja
zbog protekle noi, elio si je dati vremena koliko je mogue.
etrdesetorica mukaraca koje je napustio prije samo nekoliko
tjedana okupila se na obali da ga doekaju: kralj, njegovi najblii pristae i
nekoliko Bruceovih odanih vazala koji su s njim prolog rujna pobjegli iz
Dunavertyja. Ali skupina je bila pojaana s dodatnih stotinjak vojnika zahvaljujui njegovom bratiu Angusu Ogu koji je osigurao jo Otoana.
Erik uskoi preko ruba birlinna u vodu duboku do koljena i krene
prema njima.
- Gdje si ti dosad? - pozvao ga je Bruce na red prije nego to je
zakoraio na stjenovitu plau. - Trebao si stii juer. Ovo je uistinu bod po
rubu, ak i kad si ti u pitanju, Sokole. - Bruce se osvrne oko sebe. - Gdje ti
je brod? A moj neak?
Erikova se usta stisnu u crtu. - Englezi su nas pronali na Sponu
nekoliko sati prije planiranog polaska. Rei u vam sve kad stignemo na
Arran, ali Randolph i moji ljudi su zarobljeni.

ak i za ovjeka koji je pretrpio toliko razoaranja, taj udarac nije bio


nimalo laki. Bruce se trzne. - Mrtvi?
Erik odmahne glavom. - Mislim da ne, Vaa milosti.
Svoje je sumnje zadrao zasad za sebe, ali kralj je bio otrouman pa je
Erik pretpostavio da se pita isto to i on: koliko je nevoljko Randolph
otiao.
Kraljev pogled otvrdne. Oi su mu bile hladne i crne kao uglaena
ebanovina. - Nadam se da ima dobro objanjenje za sve to se dogodilo.
Erik kimne. Imao je on dobro objanjenje.
Zatim pogleda Poglavara koji je stajao kraj Brucea. - Jesu li svi
spremni? - upita.
- Jesu.
Erik je iz pogleda kapetana uvara Visoja vidio da i on ima pitanja za
njega. Ali kao i Bruceova, i ta e pitanja morati priekati.
Erik se brzo posavjetuje s kraljem o tome tko e voditi irske brodove,
kao i dva od etiri birlinna s Otoanima. Ewen Lovac Lamont i Eoin
Udarac MacLean odveli su druga dva broda s Bruceovom braom juno
od Gallowaya odakle e krenuti drugo krilo napada protiv
MacDowellovih.
Kako je bilo ukupno sedam brodova - pet irskih i dva roakova odlueno je da e Erik voditi flotu u jednom od irskih brodova, a Poglavar
e voditi jedan od MacDonaldovih brodova na kojem e biti i kralj. Kako je
kraljeva svita bila preteno iz nizinskih krajeva, imali su malo iskustva u
plovidbi, Erik je prepustio irskim moreplovcima komandu nad drugim
brodovima. Zaduio je Gregora Strijelu MacGregora - jedinog nazonog
od uvara Visoja - za komandu nad preostalim birlinnom.
Manje od etvrt sata kasnije krenuli su na put. Erik je bio na elu s
plaenicima, jedrei malo ispred drugih kako bi ih mogao upozoriti na
eventualnu opasnost.
Za razliku od prethodne noi, ova je bila dobra za jedrenje. Nebo je
bilo vedro - relativno, ipak je to bilo maglovito Zapadno Otoje - a stalni
vjetar puhao je sa sjevera. Njihovo odredite, otok Arran, leao je
sjeveroistono od Spoona, smjeten u spoju poluotoka Kintyrea i obale
Ayrshirea, otprilike etrdeset milja od Rathlina.
Ali to e biti etrdeset milja ispunjenih napetou. Erik je znao da
opasnost vreba iza svakog vala. Jedna je stvar izbjegavati engleske patrole
s jednim brodom, a sa sedam, posve druga.
Posebno je bio oprezan na krianjima morskih putova, znajui da
engleske patrole vole vrebati ondje gdje se spajaju dvije ili tri vodene

povrine. Nakon to se uputio sjeverno oko Rathlina, naredio je


brodovima da spuste jedra.
To je bila mudra odluka. Bio je prilino siguran da je uoio traak
jedra na jugu gdje Rathlin izlazi na Sjeverni kanal. Nakon to je obiao
Rahtlin, izmeu njih i kotske prualo se samo otvoreno more.
Pomno je motrio hoe li ugledati znak nekog jedra, ali miljama daleko
vidjelo se samo tamno nebo i uzburkani uspon i pad svjetlucavih crnih
valova.
Bilo je skoro pretiho - premirno - nakon pregrt uzbuenja prole
noi.
Prestane razmiljati prije nego to ga misli sasvim obuzmu. Ellie mu
se u njih previe puta uvukla, a on je bio vrsto odluio da nee misliti na
nju. Ve ga je dovoljno smela. Sada su svi raunali da e ih on odvesti
sigurno na Arran, a ovoga puta nita mu to nee omesti.
ak ni ta naporna svaalica, koja voli nareivati, ona koja ima smee
oi sa zelenim mrljicama, tvrdoglavu bradu i najmeku kou na svijetu.
On e ju zaboraviti, dov raga. Zaboravit e.
to su prilazili blie Mull of Kintyreu, Erik nikako nije uspijevao
zatomiti osjeaj da neto nije u redu. Iako on nije imao tako izotreno ulo
za opasnost poput Campbella - njegovo je ulo bilo jezovito - ipak se
itavog ivota oslanjao na instinkt.
Otprilike milju od Mull of Kinytrea, naredio je posadi da spusti jedra i
rekao ostalim kapetanima da ga priekaju.
utke je naredio svojim ljudima da ponu veslati, ugodivi svoja ula
otra poput britve na svaki pokretu u mraku. Kad je nekoliko plaenika
poelo meu sobom neto aputati, priprijetio im je da e odrezati jezik
prvom koji otvori usta. Oito su mu povjerovali, zato to je na brodu
smjesta zavladala mrtvaka tiina.
Birlinn je polako klizio kroz mrak. Unato hladnoj zimskoj noi, elo
mu oblije znoj. Uzavrele krvi, motrioje obzor pred njima.
Naotrio je sva ula, a srce mu je bubnjalo u uima. No nije vidio
nita. Nijedno jedro...
A tada uoi neto. Neku sjenu udnog oblika u daljini. utke naredi
posadi da prestane veslati.
Dovraga. To su oni.
Lukava gamad uala je u zasjedi, sputenih jedara, nadajui se da e
uhvatiti neku muhu koja e pokuati ujedriti u njihovu mreu. Gusarska
taktika. Bilo je ve krajnje vrijeme da prokleti Englezi ponu pratiti to
neprijatelj radi.

Izbrojao je barem est tamnih sjena izmeu Spoona i malog otoka


Alise Craig kako uvaju ulaz u Firth of Clyde, uinkovito presjekavi svaki
pokuaj proboja do Arrana.
Erik naredi da se okrenu - paljivo, da ih ne uoe - i prikljue se
ostalim brodovima. Zaustavivi se kraj Poglavarovog birlinna, obavijestio
je kralja i njegova kapetana o zamci koja ih eka.
Bruce opsuje i lupi akom o ogradu od bijesa. - Ali kako su mogli
znati?
- Sumnjam da znaju - ree Poglavar. - Da znaju za napad, bilo bi tamo
puno vie od est brodova.
Erik se sloio. Boyd i Bruce naletjeli su na slinu blokadu tijekom
povratka s Rathlina. - Imaju samo ludu sreu to su izabrali pravu no.
- A mi nemamo sree - ree kralj. - A meni je toga dosta. Moramo
neto uiniti. To je jedini put do Arrana. Moemo li se provui jedan
pojedan?
Erik odmahne glavom. No je bila previe jasna, a razmak izmeu
brodova premalen da ih ne bi primijetili. - Previe je riskantno.
Jedini put. Bruceove rijei ga na neto podsjete. Pa naravno! Erik bi
se inae u ovakvoj situaciji nacerio, ali smisao za humor ga je oito
napustio. U isto vrijeme kao i mala dadilja.
- Imam drugu zamisao. - On pogleda MacLeoda. - Moemo proi na
isti nain kao nasi preci: bosonogi.
Bruce se namrti. - Koji te sad vrag spopao, Sokole, to to govori?
MacLeodov pogled zatitra, a zatim mu polagani smijeak razvue
usne. U udnoj promjeni uloga, sada se zapravo Poglavar cerio kao vrag. Divna je no da se postane Viking.
Uistinu je bila. Jedini nain da se doplovi do Arrana bio je s juga kroz
Firth of Clyde, ali postajao je jo jedan, manje konvencionalan nain.
Sjevernom rutom, koju su njihovi preci rabili kako bi izbjegli plovidbu oko
dugakog poluotoka Kintyrea.
Kao to je to prije vie od dvjesto godina uinio Bosonogi Magnus,
kralj Norveke, Erik je poveo Bruceovu vojsku oko zapadnog dijela
poluotoka Kintyre. Prenijeli su brodove preko uskog pojasa kopna kod
Tarbeta i tako stigli na Arran sa sjevera, izbjegnuvi zamku koju su im
Englezi postavili.
Najslavniji moreplovac svoga vremena odetao se sa svojom flotom
do Arrana.
Ali stigli su do cilja.

U manje od dvadeset etiri sata Bruce e krenuti u napad na njegovo


drevno sjedite, dvorac Turnberry koji e signalizirati njegov povratak u
kotsku i oznaiti njegov konani pokuaj osvajanja prijestolja.
Dvorac Ayr, Ayrshire
Nakon uzbuenja zbog njezina dolaska i susreta, tijekom kojeg se
dobro isplakala, s ocem i dvojicom najstarije brae, Johnom i Thomasom
koji su dopratili oca u kotsku, Ellie se ispriala umorom i povukla se u
samou svoje sobe.
Uspjela je odgoditi oeva pitanja za danas, ali sljedeeg jutra nakon
doruka bila je pozvana u njegov solar. A ondje ju je ekalo iznenaenje.
im je otvorila vrata, Matty je poletjela k njoj, bacivi joj se u zagrljaj.
Njezina sestraje tako jako plakala da je bilo teko razluiti to govori, ali
rijei nisu bile vane. Ellino se srce rastapalo na ovakav iskreni izljev
osjeaja. Znala je ona koliko je vole njezina braa i sestre, ali ipak ju je
dirnulo vidjeti ovakav otvoreni izraz ljubavi.
Pogotovo nakon to je njezino priznanje ljubavi doekano s takvom
hladnoom.
Kad su Mattyni jecaji konano utihnuli, ona se odmakne i pogleda
Ellie kroz suzne oi i obraze umrljane suzama.
Ellino se elo nabere. Njezina je sestra izgledala drukije, pomislila je.
Kao da je u njoj nestalo neto od njezinog prirodnog ara i ivotne radosti.
Njezin nestanak pogodio je Matty vie nego to je pomiljala.
Matty zatrepe, kao da ne moe vjerovati da je Ellie stvarna. - Kad je
Ralph rekao da si dobro, nisam mu povjerovala.
Ralph? Ellie pogleda Matty pa zatim svoga zarunika, koji je stajao na
suprotnoj strani male prostorije.
Njezin se otac namrti. - I zato si odluila doi ovamo i sama se
uvjeriti?
Na Ellino iznenaenje, Matty ga nije zabljesnula jednim od svojih
sjajnih, umirujuih osmijeha. Umjesto toga, spusti pogled kao da je
posramljena. - Oprosti, oe. Morala sam doi.
Mattyn nekarakteristino suzdran, pokoran odgovor njezin je otac
primio s istom nelagodom kao i Ellie. Ellie se okrene Ralphu. - Vi ste
otputovali u Dunluce javiti vijest ostatku moje obitelji?
On kimne, djelujui posramljeno. - Znao sam koliko su zabrinuti.
Ellie proguta knedlu u grlu, shvativi koliko je bila nepotena prema
njemu. Nije samo ona bila pogoena ovim branim saveznitvom. Njemu

zasigurno ne moe biti lako vjenati se s drugom enom nakon to je


izgubio onu koju je volio. Ralph de Monthermer bio je dobar ovjek, a
Ellie se zavjetovala da e mu uzvratiti tu dobrotu. - Hvala vam - ree.
inilo se da mu je neugodno zbog njezine zahvalnosti, a primijetila je
da mu je pogled nakratko bljesnuo prema Matty, prije nego to je kimnuo
u zahvalu.
Ellie osjeti neku nelagodu, no prije nego to je uspjela otkriti njezin
izvor, otac ju pone ispitivati.
Drala se istine koliko je to bilo mogue, ukljuujui i to kako je
sluajno nabasala na tajni sastanak - Randolph im je to ve ionako
ispriao; zatim mu je rekla kako irski grubijani nisu vjerovah da ona nita
nije ula, i kako ju je Sokol zatitio i sprijeio ih da je ubiju. Objasnila je da
je svog otmiara smatrala gusarom. Propustila je spomenuti ono to je
znala o Sokolovim aktivnostima za Brucea.
- Shvatila sam to se zapravo zbiva tek kad je doao Edward Bruce zavrila je Ellie svoju priu.
Ispitivao ju jejo malo o pojedinostima dolaska Edwarda Brucea, ali
mu nita o tome nije znala rei. inilo se da je bijesan to je brat mua
njezine sestre nije prepoznao.
- A taj Sokol ti nijednom nije spomenuo svoje ime? - upita njezin otac.
Ellie je skoro poeljela da nije. - ula sam samo kako ga zovu Sokol. To je bila istina, iako veoma spretno uvijena.
- Randolph je to isto rekao - doda Ralph.
- Taj Sokol ti nikad nita nije priao o svojim planovima? - upita
njezin otac. - Kamo kani ii nakon to te vrati doma? Planiraju li moda
neto?
- Ne - slagala je. - ao mi je. - Osjetila je kako joj suze naviru na oi.
Nita joj u ivotu nije bilo tako teko kao lagati svome ocu. On joj je obgrli
oko ramena i nespretno je potapa. - Ne brini, keri, ako je jo uvijek iv,
pronai emo ga. - Lice mu se smrkne. - A kad ga pronaemo, ja u ga
osobno objesiti na konopcu.
Ellino se srce ubrza od panike. - Ne! - Osjetila pet pari oiju kako je
gledaju, i vruina joj oblije obraze. - On mi je spasio ivot. Morao me
povesti sa sobom, nije imao drugog izbora. On nije znao tko sam, a kad
sam mu konano priznala svoj identitet, strahovito se razbjesnio. On
uistinu ne eli da ga ti smatra neprijateljem, oe.
Otac dugo nije skidao pogled s nje. Njega se inae nije ba moglo
smatrati pronicljivom osobom, pa s Ellie pitala koliko je pogodio. - To nije
vano - zakljui on. - Ako je preivio tu oluju, kad ga kralj Edward

pronae, poeljet e da se utopio. Nitko od Bruceovih pristaa ne moe


oekivati milost.
Neto u njegovu glasu privuklo joj je pozornost, a kad ga je pogledala
u oi, znala je da ga neto strano mui. Okrenuo se sa svog mjesta kraj
nje i priao malom prozoru koji je gledao na Firth. Prije nekoliko dana
primio sam poruku od kralja. U njoj me obavjetava to se zbilo s tvojom
sestrom.
Svi u prostoriji se ukipe. Ellie je srce snano lupalo u grudima,
pripremajuije na vijesti o Elizabeth koje su tako dugo ekali. Ali ako je
oev izraz lica bio neki pokazatelj, znala je da se ne radi o vijestima koje
eli uti.
- Je li ona u Norvekoj s Robertovom sestrom? - upita s nadom.
Otac odmahne glavom. Bojim se da nije. Elizabeth, Bruceova sestra i
ki, i Bella MacDuff - grofica od Buchana - su zarobljene prije nekoliko
mjeseci u sjevernoj kotskoj kad su pokuale pobjei u Norveku.
U prostoriji zavlada mrtvaka tiina. Zarobljene? Dragi Boe.
- Kako? - upita Matty zajecavi.
Oev pogled otvrdne. - Na najgori, najkukavikiji nain. Izdao ih je
grof od Rossa nakon to su nale utoite u kapeli sv. Duthusa u Tainu.
- Ross je oskvrnuo svetite? - upita Ralph zgroeno. Njezin otac
kinine.
To je u oima Crkve bio neuven zloin.
- Ali ive su? - upita Ellie s nadom u glasu. Otac kimne, ali vidjela je da
se radi o jo neem.
- Ali zato smo mi tek sad uli za to? - upita Matty. - Rekao si da su
zarobljene prije nekoliko mjeseci.
Ellie nikad nije oca vidjela tako smrknutog. - Pretpostavljam da kralj
nije elio da ja to znam i odluio mi je rei tek kad sam doao u kotsku,
shvativi da bih to ionako uo.
- to bi uo? - upita njegov sin John.
Oi njihova oca se zapale od bijesa. - uo bih za pokvaren i odvratan
nain na koji postupaju s njima. On se tako snano uhvati za kamenu
prozorsku klupicu da su mu lanci na rukama pobijelili. - Edward je
naredio da sve njih - ak i Bruceovu devetogodinju ker - zatvore u
kaveze i objese ih visoko na toranj dvorca.
Ellie, i svi ostali u prostoriji, zgroeno zastenju. Bila je toliko uasnuta
da nije mogla izustiti ni rije kojom bi iskazala nevjericu.
- Kralj je poludio - ree Ralph. - Zasigurno je popustio? - Jest, ali samo
u sluaju Elizabeth, Brucove male keri Marjorie i njegove sestre

Christine. Ali grofica i njegova druga sestra Mary Bruce nisu bile te sree.
One ve mjesecima vise u drvenim kavezima iznad Berwicka i Roxburgha.
Ellino olakanje to se s njezinom sestrom ne postupa tako okrutno
naruila je spoznaja da dvije ene koje poznaje nisu bile te sree da
izbjegnu Edwardovo barbarsko poimanje pravde. Ili bi trebalo rei
osvetu. Nije sumnjala da je Bella MacDuff tako okrutno kanjena zbog
svoje uloge u Bruceovoj krunidbi.
- Zar ne moe nita uiniti?
Otac odmahne glavom. - Uspio sam ga uvjeriti da pusti Elizabeth iz
tamnice u Roxburghu i dopusti joj boravak u dvorcu u Burstwicku, ali kad
sam molio milost i za ostale, nije htio ni uti. Kralj je odluio skriti ovu
pobunu i pobrinuti se da izdajnici budu najokrutnije kanjeni. Nitko nije
siguran. Ni ene, ni djeca... nitko.
Ellie zadrhti sjetivi se Erikovih rijei upozorenja. Nije mogla ni
zamisliti koliko su bile proroke i kako su bile blizu istine. Draga
Elizabeth.
- Kralj nije nita nauio od Wallacea - promrmlja Ralph. Imao je
pravo. Kralj Edward odluio je osvojiti kotsku sijui strah i smrt, ne
pokazujui milost i ubijajui barbarskom okrutnou, ali tako je samo
zapalio zemlju protiv sebe.
Strah, najgori koji je osjetila u ivotu, sledi Ellie krv u ilama. Nije
eljela pomisliti to je Edward nakanio uiniti Robertu i njegovim
suborcima ako ono to planiraju, to god to bilo, ne uspije.
Boze, uvaj ga.
Kucanje na vrata prekine alobnu tiinu. U prostoriju ude kapetan
oeve strae, a za njim ovjek kojeg je samo jednom vidjela na dvoru, ali
ija je reputacija bila slavna: sir Aymer de Valence, zapovjednik kralja
Edwarda u kotskoj. ovjek koji e uskoro postati grof od Pembrokea kad
njegova majka, za koju se prialo da je smrtno bolesna, premine.
Ba je izdaja sira Aymera u bitci kod Methvena zarila no u srce
Bruceove pobune jer se sloio ekati na bitku do zore, a onda je napao
nou.
Njezin otac i Ralph oito su bili iznenaeni njegovim dolaskom.
Sir Aymer se nije gnjavio skidanjem kacige ili plata pa je to sada
uinio, dodajui ga jednom vlastelinu koji je doao za njim.
Nije dao vremena damama da se povuku, no nasmijeio se kao da
nosi najdivnije vijesti. - Upravo sam primio vijest, Koano imamo priliku
zavriti s ovim jednom za svagda. Kralj Kapuljaa se vratio. Bruce je
napao Percyja kod Turnberryja.

Sir Henry Percy dobio je grofoviju od Carricka koja je oduzeta Bruceu


- i njegov dvorac kod Turnberryja.
Ellie u sebi izmoli molitvu zabvale. Akoje Bruce napao, to znai da je
Erik stigao na vrijeme. Ali val olakanja bio je kratkog daha. Jedva se
obuzdala da odmah ne zatrai da uje ishod.
No Ralph je to uinio za nju. - I?
De Valence se namrti. - Percy je poslao po pojaanje; to je sve to
znamo. Ali prva izvjea kau da Bruce ima samo nekoliko stotina ljudi.
Percy e ga srediti.
Od straha za Erika, koji ju je paralizirao, Ellino se srce stisne. Samo se
mogla moliti da slavni vitez grijei.

***
Erik se sakrio u sjenu stabala, motrei staru crkvu i ekajui na
signal. Vraki se nadao da ovoga puta nita nee poi po zlu. Kao to je
polo kod Turnberryja.
Bruceov prvi prodor u kotsku bio je uspjean, ali za dlaku. Isprva je
sve ilo po planu. Dok su Bruce i ostatak vojske ekah signal kod
Kingscrossa na Arranu, etvorica pripadnika uvara Visoja - on,
MacLeod, MacGregor i Boyd - odjedrili su do Alisa Craiga, malog otoka
nekoliko milja od obale Carricka. S otoka su otplivali do Turmberryja
kako bi se pripremili za bitku i provjerili da ih ne eka neka zamka.
Bila je to tono ona vrsta misije zbog koje su osnovani uvari Visoja:
upad i bijeg iz opasnih situacija tako da ih nitko ne vidi - s naglaskom na
opasne situacije.
Kad su obavili izvianje podruja i odluili o najboljoj strategiji
napada, trebali su zapaliti vatru na brdu nasuprot dvorca kako bi ostatku
Bruceove vojske dali signal za napad.
Ali Erik je tek isplivao na plau kad se dogodila katastrofa. Poglavar
je opsovao i pokazao rukom na breuljak u mraku. U mrkloj noi,
naranasti su plamenovi bljetali poput svjetionika - ili u ovom sluaju,
signala.
Netko je zapalio prokletu vatru, a bilo to sigurno ili ne, Bruce i
njegova vojska su krenuli.
Bez vremena za izvianje, Bruce nije mogao zauzeti dvorac kako je
planirano, ali postigli su malu pobjedu napavi i unitivi engleske
vojnike koji su se ulogorili u oblinjem selu. Lord Henry Percy, uzurpator
Bruceove grofovije, i njegov garnizon Engleza bili su se prisiljeni

zakljuati u dvorac kako ih ne bi na licu mjesta porazilo Bruceovih


etiristo ljudi. Proklete kukavice.
Ali Bruceove su snage imale sreu. Vraku sreu.
Za ovjeka koji je ivio svoj ivot ne oekujui nita manje, Erik nije
likovao zbog njihove dobre sree. Nije vie smatrao da mu je Bog u ivotu
podario sreu. Nita mu u zadnje vrijeme nije ilo kako treba.
A sve je poelo u onoj peini.
Natjerao se brutalnom snagom volje ne misliti na Ulsterovu ker bilo je bolje da ju tako oslovljava u mislima - i usredotoiti se na zadak
koji ga je ekao.
U tjedan dana od Turnberryja, Bruce se sa svojim ljudima povukao u
vritinu, sklonivi se u breuljcima i umama Carricka, izbjegavajui
zarobljavanje stalnom promjenom poloaja. Njihov je plan bio napadati i
maltretirati Engleze malim napadakim skupinama dok ne uspiju
unovaiti jo ljudi za Bruceovu stvar.
Ali nije ilo po planu. Od Turnberryja prikljuilo im se malo ljudi.
kotima je trebalo vie od male, moralne pobjede da riskiraju Edwardov
gnjev.
No ipak, uz pomo sveenika koji ih je simpatizirao, to e se
promijeniti.
Ovoga puta, signal nije bila vatra, ve huk sove. Zauvi huk, Erik
izae iz mraka i paljivo krene niz breuljak do doline u podnoju gdje se
nalazila stara crkva. Bila je to kamena prizemnica, ne vea od est puta
est metara, sa slamnatim krovom, no sluila je kao lokalno mjesto
tovanja ve stoljeima - a moda i dulje.
Iza drevnog kamenog kria pojavi se poznati lik. Bio je to ovjek
kojeg Erik nije vidio vie od godinu dana otkad je napustio otok Skye
nakon neuspjeha u posljednjem izazovu zbog kojeg nije postao
pripadnikom uvara Visoja.
Ali istina je bila malo kompliciranija.
Erik istupi naprijed i prvi put u tjedan dana dobije volju za
smijekom. Isprui ruku, i oni se uhvate za podlaktice i poteno ih
protresu. Ba mi je drago to te vidim, Renderu - ree, obrativi mu se
ratnikim imenom koje mu je nadjenuo Bruce. - Dugo se nismo vidjeli.
Nadam se da si otad vjebao hvatati koplja.
Arthur Campbell se glasno nasmije na Erikovu aluziju na izazov na
kojem je pao.
No Erik je saznao da je taj navodni Campbellov neuspjeh bio varka s
ciljem da ga se smjesti u neprijateljski logor. Samo je Poglavar za to znao.
Smatrajui da ih je bivi prijatelj izdao, ostali su se pripadnici uvara

Visoja razbjesnili saznavi da su bili obmanuti. To se vie nee dogoditi;


Poglavar se za to pobrinuo.
Campbell je osigurao veinu obavjetajnih podataka koje su prolih
mjeseci prikupili.
- Odjebi, MacSorl...
Erik ga strese. - Sokol - ree.
Campbell kimne s razumijevanjem. On je otiao prije nego to su
odluili rabiti ratnika imena.
- Drugo ime, isto sranje - ree s ironinim smijekom. Slavni se
izvia osvrne naokolo, kako bi se uvjerio da su sami. - Doi
- ree. - Imam nekoga tko gori od elje da te vidi.
- A to je s vijestima...
Campbell se smrkne. - On e ti sam rei.
Erik krene za njim preko dvorita prema crkvi, primijetivi elegantni
iani oklop i prsluk ispod tamnog ogrtaa. - uo sam da te Edward
proglasio vitezom nakon Metbvena. Uistinu izgleda dostojan te uloge.
Ab ispod tog oklopa Campbell je nosio isti znak razjarenog lava kao i
svi ostali pripadnici uvara Visoja.
Campbell se namrti. - Za to to ga branim dezinformacijama - iako to
nije pomoglo.
- Uinio si to si mogao. Siguran sam da ti nije bilo lako. Campbell
otro i duboko udahne sugerirajui da je lako daleko preblaga rije za
ono to je iskusio, i otvori vrata.
Uu unutra. Erik se osjeao kao da su uetali u kriptu. Bilo je hladno i
tiho, zrak je bio zaguljivi, i bilo je neobino mirno - kao da ta vrata ve
jako dugo nitko nije otvorio. Na podiju na suprotnoj strani nalazio se mali
oltar, a ispred njega redovi starih drvenih klupa. S desne strane nalazila
se neka grobnica - vjerojatno posljednje poivalite jednog od prvih
sveenika.
Nakon nekoliko trenutaka vrata se za njima zatvore, a jedna sjenka
proviri iza grobnice.
Malo se mjeseine probijalo kroz jedan jedini prozor i Erikovim je
oima trebalo neko vrijeme za prilagodbu. ovjek istupi i skine kapljau
na ogrtau, a Erik opsuje. Lachlan Zmija MacRuairi. Njegov brati i
suborac iz uvara Visoja.
Erik mu prie i zagrli ga, iako je znao (ili moda ba zato) da e
njegovom bratiu to biti neugodno. Lachlan MacRuairi bio je kopile
hladna srca - neujan i smrtonosan poput zmije, po kojoj je i dobio
ratniko ime - ali bilo mu je vraki drago vidjeti ga.

- to ti radi ovdje? - upita Erik. - Tko bi pomislio da e krasiti


norveki dvor tom svojom vedrom pojavom.
MacRuairijevo lice izviri iz sjene i Eriku je odmah bilo jasno da neto
nije u redu. Bilo je neto skoro divlje, mahnito u njegovom obino
hladnom pogledu.
Erikova traka humora nestane jednako brzo kako je doao.
- Gdje je kraljica? upita. Njegova su bratia zaduili za sigurnost
kraljice, Bruceovih sestara i njegove male keri, te grofice od Buchana kad
su se bili prisiljeni razdvojiti nakon bitke kod Dal Righa.
MacRuairijeve oi paklenski zabljesnu. Erik je znao to e rei i prije
nego to je to izrekao. - Zarobljena. Izdao nas je grof od Rossa prije nego
to smo uspjeli stii u Norveku.
Brati mu ukratko ispria dogaaje koji su doveli do zarobljavanja
dama, a zatim i o Rossovom oskvrnuu svetita.
Ali sudbina je htjela - MacRuairi je odbio objasniti pojedinosti - da on
izbjegne zarobljavanje. No ostala dva pripadnika uvara s Visoja koji su
bih u pratnji, William Templar Gordon i Magnus Svetac MacKay, nisu
bili te sree.
MacRuairi ih otad pokuava izbaviti. Gordon i MacKay ame u
tamnici u zamku Urquhart pod paskom Alexandera Comyna. Izbjegli su
pogubljenje na licu mjesta samo zato to su ih zamijenili za obine
straare. Ali ene... Eriku postane muno kad je uo kakva ih je grozna
sudba snala.
Kavez? Dragi Boe.
Bruce e poludjeti od tuge.
Pomisli na Ellie, ali ovoga puta je zadri u mislima. On je ispravno
postupio. Ona mora biti to dalje od ovog ludila.
- Moramo neto uiniti - ree MacRuairi. Erik je konano razumio
uzrok mahnitog pogleda u njegovim oima. Oajniki je elio spasiti svoje
prijatelje i suputnice.
Odvest u te kralju.
- Bojim se da ima jo loih vijesti - ree Campbell. Erik se pripremi, ali
na tako uasne vijesti nije se mogao dovoljno pripremiti. - Napad s juga je
propao. Izdani su. MacDowellovi su znali da dolazimo i pobili su skoro
itavu flotu. Nekoliko je ljudi uspjelo pobjei.
Nekoliko od skoro sedamsto ljudi i osamnaest galija.
Eriku se stisne eludac od oaja koji ga je preplavio. Kraljeva braa? upita tupim glasom.

Campbell turobno odmahne glavom. - Odrubljene su im glave prije


nekoliko dana u Carlisleu.
Trojica Bruceove brae pogubljena u tono toliko mjeseci.
Zar tome nikada nema kraja? Mah traak nade nakon napada na
Turnberry okrutno je ugaen. Zgromio ga je ovjek koji je sam sebe
nazivao Maljem za kote.
- Udarac i Lovac?
- Ne znam - ree Campbell i odjednom se ukoi, ponovno zadobivi
jezoviti dalekovidni pogled u oima.
to je? - upita Erik.
- Nisam siguran. - Campbell prie prozoru kako bi istraio. - Konji ree.
- Zar te netko pratio? - upita Erik.
Campbell ga prijekorno pogleda kao da mu eli poruiti da ne pria
gluposti. - Bolje vam je da se izgubite odavde. Ja u se pobrinuti za to. Kad se Erik elio usprotiviti, on doda: - Ne smiju me vidjeti s vama.
Erik kimne. Imao je Campbell pravo. Tajnost njegove misije mora biti
sauvana. Trenutak kasnije Erik i njegov brati iskradu se iz crkve i
nestanu u mraku.

22. Poglavlje
Dan sv. Gunioca, 13. travnja, 1307.
Ellie je gledala kroz prozor tornja dvorca Ayr i ekala brod koji nikada
nee doi.
Bio je vedar proljetni dan, koji joj je pruao savren pogled na
blistavo plavo more Firth of Clydea. njgoea Otok Arran nazirao se u
daljini, a iza njega - ona siuna mrlja na obzoru - zaklela bi se da su to
kamene litice Spoona.
Otra bol probode je u prsima, kao da ju je netko ubo noem, neka
enja koja ve dva mjeseca nije otupila.
Mora prihvatiti istinu. Da je elio doi po nju, dosad bi ve doao.
Kad je ula za Bruceovu pobjedu kod Turnberyja, u njoj se zapalila
mala iskra budalaste djevojake nade. Nade da on ne pati onoliko koliko
ona. Nada da e ga razdvojenost i vrijeme natjerati da shvati kako su imali
neto posebno. Nada da e on odjednom shvatiti da je voli onoliko koliko
ona voli njega.
Ali dok su tjedni prolazili u dugoj, bolnoj tiini, Ellie vie nije mogla
smiljati izgovore. On je morao znati gdje se ona nalazi - Domnall bi mu
rekao - a zahvaljujui redovitim izvjeima koje je sir Aymer prenosio
njezinu ocu, znala je da je Bruce negdje u blizini, presree i pljaka
engleske rute za opskrbu sa svog utoita u planinama Gallowaya.
Bilo je vrijeme da prihvati istinu: Erik nee doivjeti neko veliko
prosvjetljenje. On joj nee poslati poruku ili doi po nju. Nee sprijeiti
njezino vjenanje s Ralphom. Sve je bilo gotovo i ona ga vjerojatno nikada
vie nee vidjeti.
Poznati osjeaj pritiska u prsima ponovno se pojavi. A ipak, unato
boli, nije to mogla poaliti. U kratko vrijeme koje su proveli zajedno,
Erikju je podsjetio kako ponovno disati. Nakon pustolovine i uzbuenja
tijekom vremena provedenih na Spoonu, zavjetovala se da nee dopustiti
da zapadne u staloenu rutinu svog nekadanjeg ivota.
Konanost te spoznaje parala joj je srce. Okrene se od prozora i krene
niz stube. Nee vie ni suzu proliti za ovjekom koji je vjerojatno sasvim
zaboravio na nju. Mora nastaviti sa svojim ivotom i prestati alovati za
snom koji se nikada i nije imao anse ostvariti.
Ali to je bilo lake rei nego uiniti kad su lov na Bruca i njegovu
druinu pobunjenika dominirali svime oko nje. Matty e se krajem tjedna

vratiti iz Dunlucea, a Ellie joj se odluila pridruiti. Ve je dovoljno dugo


odlagala pripreme za svoje vjenanje.
Kako je lipanj bio pred vratima, vremena za nekanje uskoro vie
nee biti. Iako se vie nije osjeala tako nelagodno u Ralphovu drutvu,
nije se uspijevala rijeiti osjeaja da neto nije u redu. Ali nije mogla ni
nai razlog zato se ne bi trebala udati za njega.
Potrudila se, od svog povratka, upoznati ga bolje i nagraena je
otkriem da joj se on zapravo svia. Naravno, zasluio je beskrajnu
zahvalnost kad je usliio njezinu molbu da udijeli milost Erikovim
ljudima, potedi im ivote i preseli ih iz uasne tamnice u dobro uvanu
zgradu u selu. Moda je ne bi trebalo iznenaditi to je nakon dvije noi
neka udna eksplozija napravila rupu u kamenom zidu zgrade i zatoenici
su uspjeli pobjei.
Znala je ona tko je za to odgovoran.
On je bio tako blizu...
Uputila se preko Velike vijenice u susjedni solar, namjeravajui
obavijestiti oca o svojim planovima za povratak u Irsku, ali zastane na
zvuk glasova.
Sir Aymer je ponovno bio ovdje. Unato svojem zavjetu da e
zaboraviti prolost - i Erika - srce joj poskoi. Engleski je komandant
zasigurno donosio najnovije vijesti o pobunjenicima.
Iako su vrata bila zatvorena, Matty i ona su nedavno otkrile da ako
sjede ispred kamina i vezu, mogu uti veinu razgovora kroz tanki
pregradni zid. Znala je da ju treba biti sram, ali udjela je saznati to se
zbiva i ve je prije nekoliko tjedana prebrodila neznatan napadaj krivnje
zbog prislukivanja.
Glas sira Aymera bio je pojaan i ak vii nego obino, a zbog njegova
oitog uzbuenja srce je zaboli od strepnje. ula je Ralpha kako neto
govori, a zatim uzrujane odgovore sira Aymera. - Siguran sam da ih ovoga
puta imamo. Svojim sam oima vidio njihovu jazbinu.
eludac joj se stisne. To ne moe biti! Pokuala se smiriti. Bila je ula
kako sir Aymer vie puta govori to isto, ali Bruce mu je uvijek uspio
pobjei.
Otac je vjerojatno pomislio neto slino. - Kako moete biti sigurni da
se nee maknuti otamo prije nego to pozicionirate trupe? - upita. - Bruce
se nigdje ne zadrava predugo.
- Pripremaju se za gozbu - izgleda da e slaviti dan jednog od njihovih
svetaca - a poslali su po neke seoske djevojke i bavu piva. Noas oni ne
idu nikamo.

ene. Srce joj se stisne. Ne samo zbog straha, ve i zbog neeg drugog.
Predobro je ona poznavala Erika.
Ali sir Aymer je imao pravo: ako se spremaju za gozbu, vjerojatno ne
kane nikamo krenuti. Je li konano stigao as kad e Englezi uhvatiti
neuhvatljivog Kralja Kapuljau?
- Kako ste ih pronali? - upita njezin otac.
Moni je Englez zvuao ponosno poput djearca koji je uhvatio prvu
ribu u ivotu. - Jedan od mojih ljudi postao je ljubomoran kad je jedna
djevojka, koja mu se svidjela u seoskoj krmi, stalno dolazila i odlazila u
udne sate. Prole ju je noi odluio pratiti i zamalo upao u njihov logor.
Trebao se toga prije sjetiti. Pratiti ene i one e nas dovesti do mukaraca.
- Zato odmah niste napali? upita Ralph.
- Ulogorili su se u udolinu izmeu dviju stjenovitih planina - odgovori
sir Aymer.
- A vi do tamo ne moete konjima - zavri njegovu reenicu Ralph.
- Da, zato emo se pritajiti u oblinjoj umi i napasti ih kad to
najmanje oekuju. Neka nam se vai ljudi pridrue u umi kraj jezera kod
Glen Troola. S MacDougallovim Higlanderima koji stiu sa sjevera,
MacDowellovim ljudima s juga i dodatnim engleskim snagama koje e
osigurati kralj, napast emo u zoru i skriti te pobunjenike jednom za
svagda. ula je kako je lupio akom o stol. - Ali ovoga puta se elim vraki
pobrinuti da ne pobjegnu. - Zastane. - Imate li moda neku odanu
slukinju sa sobom?
Bilo je to udno pitanje. Obino su osvajake vojske rabile usluge
lokalnih slugu, a Englezi nisu bili iznimka. Malo je osobnih slugu voeno u
rat - a oni koje bi poveli bili bi mukarci.
- Ne - pone njezin otac, a zatim zastane, shvativi u istom trenutku
kao i ona zato je sir Aymer uope doao k njima. Zbog Ellie i Matty. - Da,
moja ki Matty dovela je sa sobom svoju slukinju. Njoj se moe vjerovati.
to ste planirah?
Ellie je skoro mogla uti kako se sir Aymer osmjehnuo. - Noas e se
jo jedna dodatna ena pridruiti gozbi.
- pijunka? - upita Ralph.
- Da, kako bi otkrila koliko ih ima i kako su naoruani. Unato
glasinama, Bruce nema vojsku duhova. elim znati tko su ti ljudi - a kako
su mi zadali toliko nevolja, za njih imam na umu neto posebno.
Ellie se strese od strave. Nije sad prvi put ula kako netko spominje
Bruceovu fantomsku gardu, a neto u priama o tajanstvenim ratnicima
skoro neljudske snage i vjetine bilo joj je jezovito poznato.

- Alice je potena djevojka, nije kurva - ree njezin otac, ne skrivajui


gaenje.
- Naravno da nije - odgovori skrueno sir Aymer. - Od nje se ne
oekuje nita vie od pomoi pri serviranju hrane i pia. Uvjeravam vas da
emo tu enu dobro nagraditi za taj trud.
Njezin je otac zasigurno izgledao neuvjereno.
- Nee se njoj nita dogoditi - uvjeravao ga je sir Aymer. - Moji ljudi e
je otpratiti do ruba njihova logora tek kad slavlje ve dobrano odmakne.
Rei e da se izgubila od ostatka skupine. Dotad e oni ve biti prepijani
da bi neto posumnjali.
- Mislili ste na sve - ree njezin otac ironino.
Ellie se odmakne u transu. Srce joj je mahnito kucalo dok je
pokuavala shvatiti smisao svega to je ula.
Jedna je stvar bila jasna: Englezi su pripremili stupicu za Roberta i
njegove ljude, a ako ih netko ne upozori, nai e se u smrtnoj opasnosti.
Ellie potri uz stube tornja do male sobe koju je dijelila sa sestrom, ne
znajui to e uiniti, ali znajui da neto mora. Ne moe ga pustiti da
umre - pogotovo kad mu moe nekako pomoi. Iako joj nije uzvratio
osjeaje, ona njega voli.
Usput, i duna mu je. Trebala mu je rei tko je im je otkrila njegov
identitet. Nije poalila to je vodila ljubav s njim, ali poalila je to mu je
zasigurno uzrokovala probleme kod Roberta. Prekasno je uvidjela da e
on ono to je radio s njom smatrati izdajom svog kralja. A koliko je
saznala o njegovoj prolosti, shvaala je da je to njemu vano.
Moda je ovo bila prilika da se iskupi za svoje pogreke. Ali to moe
uiniti?
Mahnita, otvorila je vrata i iznenadila se vidjevi sestru kako zuri
kroz prozor ba isto kao i ona maloprije. I njezina su ramena bila
snudena i djelovala je izgubljeno i tuno. Matty se okrene zauvi zvuk
otvaranja vrata i nasmijei se, iako joj se oi nisu razvedrile. Toliko
okupirana vlastitom tugom zbog slomljena srca, Ellie je tek sada shvatila
da Matty u posljednje vrijeme nije svoja. Zavjetovala se otkriti to mui
njezinu sestru, ali prvo mora pronai naina da upozori Erika.
Polako su se poeli ocrtavati prvi nejasni obrisi plana. Plana koji je
bio i riskantan i pun opasnosti.
Matty joj prie jedan korak. - to je?
Ellie pogleda sestrin zabrinuti pogled i na nju se svom teinom srui
tuga zbog dogaaja koji su se zbili u protekla dva mjeseca. Nije eljela
optereivati sestru svojim tajnama, ali je znala da, ako eli provesti svoj
plan, ne moe to uiniti sama.

Duboko udahne. - Treba mi tvoja pomo.

***
Erik MacSorley, ovjek poznat po tome to je uvijek dobro
raspoloen, bio je stalno loe raspoloen. Ni lijepa cura koja mu je sjedila
u krilu i silno se trudila oraspoloiti ga, nije mogla izlijeiti njegovu
boljku.
On je upropaten. Opinjen djevojkom sa svilenkastom tamnom
kosom i blistavim smeim oima sa zelenim mrljicama koja ga je
proganjala svaki dan, svaku no i svaku prokletu minutu.
Nije ju zaboravio; zapravo, sjeanja na nju s vremenom su bivala sve
jasnija. Oprena svemu to je bilo prije - i poslije - nevjerojatno oprena.
Svi su u usporedbi s njom djelovah obino. Shvatio je koliko je to ironino
ba zato to je on nju, kad ju je prvi put vidio, smatrao ba takvom.
Ona je bila drukija, shvatio je. Posebna. Iako ta spoznaja nije nita
mijenjala. Ona njemu ne pripada i nikada nee.
U najgorim se trenucima muio pitajui seje li se ve udala za tog
svog vrajeg Engleza.
Miii mu se napnu, a djevojka pone brbljati neto o tome kako se on
mora opustiti. Grickala mu je vrat i smijuljila se dok mu je u uho aptala
lascivne prijedloge, ali on nije osjetio nita osim to mu je to pomalo ilo
na ivce. Bilo mu je dosta smjekanja i hihotanja. Djevojaka koje su ga
gledale kao da je neko boanstvo.
elio je onu koja e se posvaati s njim. Koja e ga izazivati i zagrepsti
ispod povrine zato to joj je stalo. Koja je eljela davati toliko koliko je
eljela primiti.
Volim te.
Te mu rijei nisu izlazile iz glave. Ni njezino lice na mjeseini i nije
mogao prestati razmiljati o tome kako je moda grdno pogrijeio. Da mu
je Ellie tada nudila neto posebno, a on je bio previe slijep da to vidi. Da
moda rijei koje je toliko puta ve uo znae neto drugo kad su to
njezine rijei. Ali on ju je zaprosio, nije li? Ona je bila ta koja nije eljela
njega. A zato bi ga eljela? On joj nije imao to ponuditi.
Tako je vrsto stisnuo teki kositreni pehar da su mu se ljiljani
ugravirani u rub urezali u prste.
Koji je njemu vrag?
Zgroen sam sobom, pokua se opustiti i malo ohrabriti djevojku. Ali
zadirkivanje i oijukanje djelovalo mu je izvjetaeno i uskoro je postao

ivan od tog bezveznog blebetanja. Bilo mu je drago kad se okrenula,


iako mu je jo sjedila u krilu, i zapoela razgovor sa enom koja im je
prila kako bi joj dotoila bokal piva.
On ispije velik gutljaj i pogleda prema atoru osvijetljenom bakljama
u kojem se okupila skupina bunih, ve napola pijanih ratnika. Bez obzira
na to to nije sudjelovao u njihovoj zabavi, nije im to zamjerao. U
posljednje je vrijeme bilo tako malo dragocjenih razloga za slavlje, a ljudi
su trebali neto za podizanje raspoloenja. Veeras je prvi put vidio
Brucea nasmijeenog nakon uasnih vijesti o okrutnom pogubljenju
njegove brae i zarobljavanju ena.
Vrlo rijetko bi stizale dobre vijesti. Udarac i Lovac su bili izmeu
aice onih koji su pobjegli nakon neuspjeha drugog krila napada u
Gallowayu. U dvodnevnoj akciji na sjeveru ostali pripadnici uvara
Visoja - ukljuujui Alexa Zmaja Setona, koji ih je pronaao ubrzo
nakon Turnberryja - uuljali su se u slabo branjeni dvorac Urquhart i
oslobodili Magnusa Sveca MacKaya i Wilhama Templara Gordona
nakon mjeseci suanjstva. A zatim, otprilike tjedan dana poslije, uz pomo
ju posje Gordonovog praha, oslobodili su Domnalla i ostatak Erikovih
ljudi iz Ayra.
Ali ti uspjesi bili su okaljani stranim gubicima ovoga rata: trojica
brae, Christopher Seton, grof od Atholla, zarobljena obitelj i mnogim
drugima.
Dosad, Bruceov povratak na kotsko tlo donio je tek nekoliko stotina
hektara divljih, zabaenih planina u Gallowayu. Od Turberryja slabo su
napredovali u odnosu na Engleze. Njihovi napadi i pljake opskrbnih
putova nisu bili dovoljni da privuku nove ljude pod kraljev barjak. Hodali
su po rubu, jedva odravajui ravnoteu. A jednom e se umoriti od toga.
Trebala im je nekakva odluna i znaajna akcija da privuku nove
ljude. Ali ovoga je puta kralj bio strpljiv. Pristao bi se sukobiti s Englezima
samo pod svojim uvjetima. Erik se nadao da e to biti uskoro. Sav polet
koji su dobili od Turnberryja brzo se raspadao u blatu i prljavtini ivota
u bijegu.
Ali veeras su opet djelovali gotovo civilizirano. Nakon mjeseci ivota
u doslovnoj bijedi, bilo je divno sjesti ponovno za stol. Za razliku od
engleskih plemia koji su putovali s vagonima kuanskih blagodati, Bruce
je morao putovati s malo prtljage kako bi u asu mogao krenuti dalje. No
za veeranju gozbu, kraljeva roakinja Christina od Carricka uspjela je
osigurati ator koji su podigli, a nekoliko stolova i klupa dovezli su iz
privremenog planinskog sjedita u blizini Glen Troola.
Kao poasni gost, Erik je sjedio na sredini stola nekoliko mjesta od
kralja, njegova brata Edwarda, Jamesa Douglasa, Neila Campbella,

MacRuairija, MacGregora i MacLeoda. Krajikom oka primijetio je da se


njegov brati opet neto svaa s kraljem.
Ako je na svijetu postojao netko ije se loe raspoloenje moglo
mjeriti s Erikovim, bio je to MacRuairi. Nije ni trebao uti zbog ega se
svaao s kraljem. Kralj je odbio odobriti MacRuairijeve ponovljene molbe
da pokua izbaviti dame iz zarobljenitva. elio ih je ive, rekao je kralj.
Pokuaj spaavanja dobro uvanih dama u engleskim utvrdama u ovom bi
trenutku bila samoubilaka misija. On ne moe riskirati da ih izgubi
pogotovo sada kad je situacija tako opasna. Kad uvrsti poloaje, on e
sam povesti uvare Visoja u tu misiju.
Ali MacRuairija se nije dalo urazumiti. Bio je opsjednut time da
oslobodi dame pogotovo one dvije koje su visjele u kavezima.
- ini mi se da ba neto ne uiva u ivotu - ree znakovito MacLeod
sa svog sjedita s Erikove lijeve strane.
Erik prkosno klizne rukom oko djevojine oble stranjice poruujui
time svom poglavaru da mu nije do njegovih znakovitih pogleda. - O,
uivam ja, ba uivam.
Potrudio se ne ustuknuti kad se djevojka zasmijuljila i zavalila mu se
dublje u krilo, oeavi se zaigrano o njegovu ruku. Ali, hvala Bogu, bila je
previe zabavljena uivanjem u svom pivu i MacGregorovom zgodnom
licu da bi ga nastavila snubiti.
to je bilo najtunije, nije osjetio ni najmanju iskru elje za
natjecanjem s MacGregorom. Napola je elio da mu je slavni strijelac
skine s vrata - ili u ovom sluaju, s krila.
- Bila je to kraljeva zamisao - ree MacLeod, promatrajui ga preko
ruba svog pehara. - Mislim da je to njegov nain isprike.
- Nema se on za to ispriavati - ree Erik. - Ja sam uvrijedio njegovu
ast i jo mu vie oteao odnos s njegovim tastom. Dobio sam od njega
ono to sam traio.
- ini se da Ulster to nije doivio kao osobnu uvredu - ree MacLeod. A to se tie kraljeve asti - slegne ramenima - mislim da je poalio neke
svoje rijei.
- Objesio bi me za jaja da je mogao.
Poglavar uvara Visoja nije mu se usprotivio. - Vjerojatno ima
pravo. Ali ti si vraki predragocjen i on to zna. Uostalom, njemu sada
treba svaki ovjek. - MacLeod ga pogleda u oi. - Mislim da ga je duboko
povrijedila Randolphova izdaja. Vie nego to nam je to dao do znanja.
Erik se slagao s MacLeodom. Sve ih je to povrijedilo. Domnall im je
ispriao sve pojedinosti i to se dogodilo ba onako kako je Erik

pretpostavio. Vjerojatno je to bio oportunistiki potez, ali nita manje


izdajniki.
Erik je to doivio kao osobni neuspjeh. Randolph je bio pod njegovim
zapovjednitvom. Mislio je da je uspio doprijeti do tog momka. Oito nije.
- U svakom sluaju - ree MacLeod - sad kad se ohladio, mislim da je
kralj shvatio da ne moe samo tebe kriviti za to to se dogodilo. Ti nisi
znao tko je ona. Mislim da je vie ljut na svoga brata zato to ju nije
prepoznao. - Jedan kut usana mu se podigne u poluosmijeh. - A takoer,
kralj nije zaboravio kako je to zaljubiti se.
Posve zaboravivi djevojku u svome krilu, Erik ju je skoro sruio na
zemlju kad se trznuo, okrenuvi se prema MacLeodu. - Zaljubiti se? Otro se nasmije. - Ja se nisam zaljubio.
Opaki ga je ratnik promatrao izazivaki. - To znai da postoji neki
drugi razlog tvom uasnom raspoloenju protekla dva mjeseca?
Erik se smrkne. - Misli osim ivota u ovim zabaenim planinama dok
nas ganjaju opori engleskih pasa? Stalo mi je do nje, naravno, ali ja
nikako nisam tip koji bi se vezao samo za jednu djevojku. - Natjerao se
teatralno stresti, pokuavajui zaboraviti da je to nekad bila nagonska
reakcija na takve rijei. - Pogotovo kad me eka toliko zabave.
- Vidim - ree ironino MacLeod, promotrivi prsatu djevojku na
Erikovom krilu. - Izgleda mi kao da se nikad u ivotu nisi tako dobro
zabavljao.
Erik se zatekne kako postaje sve ljui, a nije znao je li to zbog
MacLeodova sarkazma ili njegove vraje nesposobnosti da ga ignorira.
Obino ga nita nije diralo, ali kad se radio o Ellie, postao je skoro - ovaj
put se uistinu stresao - osjeajan.
Pokuavajui vratiti kontrolu nad razgovorom, ree lijeno: - To nema
veze. Vjeruje li mi kralj ili ne, ja sam joj ponudio brak. - Susretne
prijateljev prodoran pogled. - Djevojka je odbila.
- Bilo je i vrijeme - promrmlja MacLeod. Erik ga prostrijeli pogledom.
- to si to rekao?
MacLeod slegne ramenima. - Samo to da bih je volio upoznati.
Erik se nadao da je ona daleko odavde. Da se vratila u Irsku ili gutne s
gorinom - u Englesku. Zakrgutavi zubima kako bi sprijeio napad
bijesa, iskapi svoj vr vina i pozove da mu donesu jo jedan.
Bio je vraji blagdan njihova sveca, dovraga; i on e uivati u njemu.
Trideset godina, pomisli ljutito. I sve je bilo savreno dvadeset devet i tri
etvrtine tih godina. Prolih bi godina sudjelovao u raskalaenoj zabavi,
uivao u oijukanju i zadirkivanju djevojke u svome krilu i veselio se
dugoj noi ispunjenoj uitkom.

Moda naslutivi da joj je ponovno obratio pozornost, djevojka ga


nastavi obraivati. Opet ga je poljubila, ovoga puta odvanije dok je, tako
rei, pokuavala uzeti stvar u svoje ruke. Osjetio je njezin dlan kako se
sklapa nad pasivnom izboinom izmeu njegovih nogu. - Ah, vidim da si
velik - zasmijulji se. - Po cijelom tijelu.
Nije mogao smisliti ni neki lascivni odgovor na ovo. Pokuavao se
zabavljati. Pokuavao se opustiti i usredotoiti se na njezine vjete ruke,
ali osjeao je samo nelagodu, kao da po njemu gmiu bube.
Ellie ga je unitila, dovraga. Pretvorila ga u vrajeg eunuha.
Upravo se spremao poslati djevojku na neki izmiljeni zadatak, da mu
donesejo piva ili viskija i bogznato to se uspije sjetiti, kad zauje neko
komeanje kraj krila atora.
Bio je to Boyd. On i Seton izvukli su krai kraj i noas su bili na strai.
to je bilo dobro, barem se tako inilo. Najjai ovjek u kotskoj drao je
uljeza oko struka, vukui ga unutra uz neto muke. Ona - to je zakljuio po
njenim cipelicama koje su provirile ispod ogrtaa - je udarila velikog
ratnika nogom u cjevanicu i pokuala se istrgnuti.
- Pusti me, ti prenarasli grubijanu!
Erik se smrzne. Srce mu je zadrhtalo i stalo, a krv mu je prestala
kolati u ilama.
- Roberte - ree svojim zapovjednikim, autoritativnim tonom, koji je
Eriku bio tako dobro poznat. - Uistinu se nadam da ovo nije primjer kako
se odnosi prema ljudima koji ti pokuavaju pomoi.
Erik to nije elio vjerovati, ali sljedee minute potvrde se njegovi
najgori strahovi. Ona zabaci kapuljau, odgurne zapanjenog Boyda i
odluno prie stolu.
- Lady Elyne! - uzvike kralj, okiran kao i Erik.
Ali Erik ga je jedva uo. Preplavi ga crvena izmaglica bijesa,
zaslijepivi ga za sve osim za opasnost u koju se stavila.
Ta djevojka je oito bila izluujue sklona stalno upadati na pogreno
mjesto u pogreno vrijeme.
Erik opsuje. Glasno.
Ona ga pogleda, a on u njezinim oima registrira ok, a zatim
povrijeenost. Tek kad je ustao i zaurlao: - Koga ti vraga radi ovdje? sjetio se ene u svome krilu.

23. Poglavlje
Kakve li ironije. ovjeka kojega je sanjala tjednima - mjesecima - nije ni
prepoznala. Kad je miiavi grubijan gurnuo Ellie u onaj ator, ona se
instinktivno osvrnula oko sebe, promotrivi prostoriju na brzinu.
Primijetila je prsatu plavuu u zagrljaju svjetlokosog ratnika, ali nije se
potrudila bolje pogledati.
Nita na njemu nije bilo poznato. Dodue, kako je ena visjela na
njemu, nije ga uspjela dobro vidjeti, ali bilo je neto drukije u nainu na
koji je sjedio. Onaj oputeni, sasvim bezbrini stav koji je karakterizirao
ovjeka kojeg je poznavala zamijenila je mrzovoljna ravnodunost iz koje
je isijavala opasnost i upozorenje da mu se nije mudro pribliavati.
Tek kad je ula njegov glas i okrenula se prema poznatim prodornim
plavim oima, srce joj je zadrhtalo. On je bio na sigurnom. iv je. Upijala
ga je, primjeujui promjene koje su bile znaajnije od promjene dranja.
Bio je drukije odjeven, u crni ratniki kaput i tamni ogrta. Kosa mu je
bila duga i neuredna, a bio je obrastao u barem tjedan dana staru bradu.
Lice mu je djelovalo ue, izgledalo je mravije i gladno, savreno u skladu
s ozbiljnim, smrknutim pogledom u ledenoplavim oima i mrzovoljno
stisnutim ustima.
Umjesto hvalisavog gusara s vragolastim sjajem u oima, on je
izgledao opakije od svih nazonih u atoru punom bitkama otvrdnu lih
ratnika.
Njezino olakanje to ga vidi brzo se pretvori u bol u srcu. Ona ena
ga je ljubila. Zabila je glavu u njegov vrat i njezine su ruke milovale tvrde
miie njegovih ramena. Miie i ramena koje je Ellie intimno poznavala i
budalasto smatrala svojima.
to je oekivala, da e uzdisati za njom?
Moda malo.
Vidjeti enu kako pada na pod, oito zaboravljenu, nije umanjilo
njezinu bol.
Plaei se da joj svi u prostoriji itaju misli, Ellie skupi ponos, podigne
bradu i uz nadmeni trzaj glave okrene se odluno od bijesnog, stranog
Vikinga koji vitla sjekirom. InkedGirl
Gotovo je. Srce joj se stisne. Znala je ona to. A sada se i sama uvjerila.
- Molim te, Roberte, moram razgovarati s tobom. Vano je.

- Mora biti - ree njezin ogor, ali Ellie je vidjela da je zbunjen - i


moda sumnjiav. Robert pogleda golemog ovjeka koji ju je ugrabio kad
se pribliila logoru. - Dola je sama? - upita.
Grubijan opaka izgleda kimne. - Da, ali provjeravamo, za svaki sluaj.
Robert kimne i zaobie stol kako bi je uhvatio za ruku. Doi, sestro, i
reci mi to te vodi ovamo. - Pogledao je preko ramena i mahnuo ovjeku
koji je sjedio kraj Erika, a zatim jo nekolicini. Primijetila je da je prvi
ratnik odjeven slino Eriku, a mogao se mjeriti s njim i po impresivnom
izgledu. Bio je visok, miiav i nekako ogrubjelo naoit - iako ne tako
okantno naoit kao ovjek koji je sjedio s druge Erikove strane. Prvi je
ovjek oko sebe irio ozraje autoriteta pa se zapitala tko je on. Njezin se
ogor oito oslanjao na njega.
Edward Bruce je takoer ustao kako bi im se pridruio, a za njim i
jedan stariji ratnik i jedan mnogo mlai. A zatim, kao da ga se tek sada
sjetio, Robert pogleda Erika. - Hajde, moe i ti doi. - Nije zvuao
presretno zbog toga.
Iitala je napetost izmeu dvojice mukaraca i iskreno se nadala da
ona nije uzrok tome.
Ellie je krenula za svojim ogorom. Izali su iz atora i uputili se do
improviziranog logora u velikoj rupi izmeu planina. Cijelo vrijeme bila je
snano svjesna ovjeka uzavrele krvi koji ju je pratio za petama.
Eriku oito nije bilo drago to je vidi. S obzirom na okolnosti, nije mu
to mogla uzeti za zlo, ali nije oekivala takvu gorinu - on nije bio takav.
Zar je uistinu toliko mrzi?
Nije ga kanila obmanuti, samo se eljela uvjeriti hoe li mu biti stalo
do nje zbog nje same, a ne zbog toga to je osjeao dunost prema njoj jer
je plemkinja.
Kako je mala peina bila dobro osvijetljena bakljama, dobro je vidjela
da je ureena kao nekakva kraljevska odaja, namjetena rustikalnim
stolcem, pisaim stolom i madracem. Bilo je to jako daleko od palae, ali
inilo se da je Robertu sasvim udobno u ovoj skromnoj odaji.
Oduvijek se divila naoitom vitezu koji je osvojio srce njezine sestre,
ali sada je vidjela kako se tijekom posljednje godine Robert promijenio.
Napola je oekivala da e pronai iznurenog odmetnika s tjeskobnim
pogledom progonjena ovjeka. Umjesto toga pronala je zastraujueg
ratnika, snanog ovjeka eline volje, koji je vie nalikovao pravom
kralju u ovom pranjavom, prljavom oklopu nego u kraljevskom rubu s
krunom na glavi.
Robert joj pokae da sjedne, a ostali ratnici iskoriste kamenje i stijene
ratrkane po peini. Ovo je uistinu bio neobino ratno vijee.

Osjeala je vruinu Erikova ljutitog pogleda na leima koja je


zasjenila velik dio zadovoljstva uspjehom to je uspjela stii ovamo.
Nervozno je krila ruke. Dodue, morala je priznati da trkaranje po
ratom opustoenim selima, pretvarajui se da je slukinja pretvorena u
englesku pijunku, nije bilo ba najsigurnije na svijetu, ali bilo je to nuno.
Vjerojatno naslutivi njezinu nervozu, Robert ree obzirno: - Nadam
se da me nisi pogreno shvatila, sestro, kad sam rekao da iako mi je drago
vidjeti te, najvie me zanima zato si ovdje i kako si me uspjela pronai.
Usredotoila se na Roberta, ignorirajui bijes koji je zraio iz ovjeka
naslonjenog na zid s prekrienim rukama preko svojih zastraujuih,
irokih prsa odjevenih u kou. Ona ionako nije bila ovdje zbog njega.
Zapravo, ne u potpunosti. Iako nije bila sigurna da bi ju samo
suosjeanje za ogorovu borbu natjeralo na ovako ekstremni potez.
Od djetinjstva se nije iskrala nou iz svoje sobe. A uputiti se zatim s
nekoliko nepoznatih engleskih vojnika, koji su je smatrali slukinjom, u
no kako bi obavijestila najprogonjenijeg ovjeka u kranskom svijetu da
mu se sprema zamka...
Sazna li za to njezin otac, bit e uasnut - i strahovito bijesan - zbog
njezine izdaje. Ali nakon onog to je Edward uinio njezinoj sestri, Ellie se
nee osjeati krivom ni za to.
Ona duboko udahne i prepria razgovor koji je ula kad je
prislukivala svoga oca, Ralpha i sira Aymera.
To nije bilo ono to su oekivali uti i odmah je osjetila promjenu u
nazonima u peini kad su shvatili ozbiljnost informacije.
Robert opsuje. - Oni znaju gdje smo? Jesi li ti sigurna u to, sestro? Je li
mogue da grijei?
Ona odmahne glavom. - Ne grijeim. Englezi znaju gdje ste se
ulogorili i planiraju vas napasti u zoru. Kanili su poslati ovamo slukinju
moje sestre kako bi prikupila informacije - ali uvjerila sam je da moram
poi umjesto nje.
Izostavivi Mattynu ulogu u prikrivanju njezina odlaska, Ellie objasni
kako su je do ruba doline odvela nekolicina ljudi sira Aymera. Oni je ondje
ekaju i otpratit e je natrag u dvorac. Ona im kani rei da su je odbili
pustiti u logor pa se mora vratiti im prije.
Edward Bruce bio je manje obziran od svoga brata. - Kako znamo da
nam govori istinu? Ovo moe biti klopka.
Ellie ga prostrijeli pogledom. - To jest klopka, ali nisam je ja postavila.
Ako mi ne vjerujete, poaljite nekoga od svojih u umu kod Loch Troona.
Pronai ete skoro tisuu petsto Engleza koji e vam potvrditi da vam
govorim istinu. Ali pobrinite se da to uinite prije zore. - Okrene se

Robertu. - Mora odmah narediti ljudima da se spreme i smjesta otii


odavde.
Bruce zamiljeno protrlja bradu. - Nisam ba siguran.
Ellie se ukipi od nevjerice. - Ali kunem se, govorim istinu.
Robert se nasmijei. - Vjerujem ti. - On pogleda impresivnog ratnika
kojeg je ranije primijetila. - Ovo je ono na to smo ekali.
Ellie primijeti sjaj u oima drugog ovjeka. - Aha. Mi biramo gdje
emo se sukobiti s neprijateljem. - On klekne, uzme neki tap i nacrta
nekoliko crta u blatu. - Ako pozicioniramo ljude na junom breuljku,
ovdje on pokae jednu toku lijevo - bit emo spremi za njih kad izau iz
zaklona ume. Skupit emo kamenje s kojima emo srediti konje, a Strijela
i njegovi strijelci pobrinut e se za ostale.
- To e biti klopka - ree oduevljeno Robert. - Ali ne za nas.
Ratnici su jo neko vrijeme kovali planove, a kad su se dogovorili
kako dalje, kralj se ponovno obrati ratniku odjevenom poput Erika. Poglavaru, okupi ljude. Moramo poeti s pripremama. One koji su
prepijani, bacite u jezero. - Robert se okrene Eriku. - Bojim se da emo
morati proslaviti dan tvoga svece nekom drugom prilikom.
Erik ravnoduno slegne ramenima, jo uvijek strijeljajui Ellie
pogledom. - Ionako mi sada nije ni do kakvog slavlja.
Robert prie Ellie, nagne se i poljubi je u obraz. - Ne znam kako da ti
zahvabm, sestro. Neizmjerno sam ti zahvalan i ne znam kako ti se oduiti
za ovo - barem ne u ovom asu. Ali kad povratim svoje kraljevstvo, dat u
ti sve to je u mojoj moi.
- Ne elim nita - ree Ellie. - Osim sigurnog povratka svoje sestre.
Vidjela je bljesak boli u Robertovu pogledu. On kimne. - I ja to elim.
Robert se okrene i ree svojim ljudima da podu. Erik krene s njima,
no Robert ga zaustavi. - Ne, ti ostani - ree smrknutim glasom. - Ovo se
tebe tie.
Ellie je prtljala nervozno s ogrtaem, pretpostavljajui da ono to
Robert eli rei nema veze s informacijama koje im je donijela.
Pogled mu je vrludao izmeu Ellie i Erika. - Koliko god cijenim tvoje
upozorenje, sestro, pretpostavljam da nisi dola ovamo samo zbog moje
koristi.
Ellie osjeti kako joj se obrazi are pod sveznajuim ogorovim
pogledom.
- Sokol mi je ispriao to se dogodilo - ree Robert. - ao mi je to si to
morala pretrpjeti. On te tada morao povesti sa sobom, s obzirom na

okolnosti - on bijesno pogleda Erika - ali njegovo ponaanje nakon toga


bilo je neoprostivo i neasno.
Ona pogleda Erika, iznenadivi se kako je stisnuo usta. Oito se nije
imao nikakvu namjeru braniti.
- Ne, Roberte - ree ona, stavivi mu odluno ruku na rame. - Grijei.
Prema meni je postupao izuzetno obzirno. Ja sam mu mogla - trebala sam
- rei tko sam, ali sama sam odluila da to ne uinim. - Nasmije se
ironino. - Mislim da sam malo previe uivala u svojoj slobodi. Ja sam
jednako odgovorna za ono to se zbilo koliko i Sokol.
Nije izgledalo da je Eriku drago to se zauzela za njega. - Ne morate
me braniti, lady Elyne. Kralj ima potpuno pravo biti gnjevan.
Robert ga je ignorirao i pogledao je pozorno. - Nisi patila zbog svog...
ovaj, gubitka? Ja u ga natjerati da se odmah oeni tobom... ako treba.
Ellie zatomi drhtaj jer ju preplavi pomijeani osjeaj uasa i srama.
Prisila ljutitog, dobronamjernog roaka na brak bila je jo manje
privlana od Erikove asne ponude.
Ona odmahne glavom. - Moj zarunik je svjestan situacije. Kao to
sam ve rekla Sokolu, nemam se elje udati za njega. - Njegova plemenita
rtva nije nuna.
inilo se da je Roberta smekao njezin odgovor jer kad je pogledao
Sokola, u njegovom je pogledu bilo trunku manje ljutnje. Vidjela je da mu
je laknulo to je taj neugodni razgovor zavren. On se nasmijei. Bojim se
da si povrijedila ponos mojeg moreplovca. Nije naviknut da ga ene
odbijaju. Ali kako kae moja Elizabeth, ti si oduvijek bila pronicljiva
djevojka. - On se nasmije na Erikov bijesan izraz lica. - Vidi na to ciljam?
Nepodnoljiv je ve mjesecima.
Vjerojatno shvativi da nije mudro dalje izazivati svog ratnika, Robert
se uozbilji. - Previe si riskirala da mi prenese ovu poruku. Nadam se da
nitko nee otkriti to si uinila.
I ona se to nadala. - Bit u ja dobro, ali moram se brzo vratiti. Vojnici
me ekaju, a ne bih eljela da me previe ispituju.
Robert je jo jednom poljubi u obraz. - Poslat u jednog od svojih
ljudi da te otprati.
- To nee biti potrebno - ree hladno Erik. - Ja u je odvesti.
Robert pogleda Ellie traei od nje potvrdu. Ona kriom pogleda
Erika i primijeti kako je stisnuo eljust i zastraujue se smrknuo. Bila je u
iskuenju da ga odbije, ali znala je da je ovo - da je on - dio razloga zato je
dola ovamo. Prije nego to odlui nastaviti s planovima udaje za Ralpha,
mora znati ima li sluajno nekakve anse za njih.
Ona s oklijevanjem kimne.

***
Erik se jedva suzdravao da sasvim ne poludi. Imala je vraju sreu
to je pristala poi s njim. Dijelila ga je sekunda od toga da je obuhvati oko
tog njezinog uskog struka - a gorio je od elje da to uini otkad je upala u
onaj ator - i prebaci je preko ramena kao pravi barbarski Viking kakvim
ga je isprva smatrala. Ta uasna cura je izgleda u njemu oslobaala sve
primitivne instinkte, one koji su vukli korijene od generacija Vikinga koji
su uzimali sve to su poeljeli.
No nasreu, njezin pristanak, iako uz oklijevanje, sprijeio ga je da jo
gore pokvari kraljevo miljenje o njemu - a ono je ionako ve bilo
dovoljno narueno.
Nakon to je pozdravila svog ogora, okrene se na peti, podigne tu
svoju nadmenu malu bradu i ieta iz atora kao da je ona kraljeva sestra, a
on sluga koji se mora zadovoljiti noenjem lepa njezine oprave.
On izleti za njom, s mukom obuzdavajui nalet estokih emocija koji
je bjesnio itavim njegovim tijelom. Ljutnja, koja ga je obuzela kad ju je
ugledao, samo je postala vea kad je sluao kako objanjava razloge zato
je dola. Nije mogao disati pomislivi na opasnost u koju se dovela.
Odluno ponavljanje odbijanja udaje za njega takoer mu nije
popravilo raspoloenje. Ako ga voli, zato se ne eli udati za njega?
to ne znai da je on elio brak, ali dovraga, to nije imalo smisla.
Kipio je u tiini, ne vjerujui si dovoljno da bi progovorio, dok su
vatre i baklje logora bhjedjele za njima na mjeseini. Uoio je nekoliko
Boydovih straara koji su uvali vanjski rub logora, ali je sumnjao da je
ona svjesna njihove nazonosti.
Konano, kad su stigli do uske staze koja je vodila u Loch Troon, ona
je vjerojatno zakljuila da su dovoljno daleko odmakli. Okrenula se prema
njemu, zabljesnuvi ga zelenim pogledom iz kojeg su sijevale munje. Hoe li samo zuriti u mene cijele noi ili mi ipak eli neto rei?
Modaje za to bio kriv njezin ton. Ili ruke koje je stavila na bokove. Ili
to to je nakon toliko mjeseci mune uskraenosti udahnuo slatki miris
njezine koe. to god to bilo, Erik je doao do ruba. Uhvatio ju je za jedan
savijeni lakat i povukaoje naglo k sebi.
elim ti neto rei, dovraga. Koji ti je vrag, zato si se umijeala u
ovo? Zar eli da te ubiju?

Bila je pogreka dodirnuti je. Kad je ovako bila privijena uz njega,


osjetio je mekou njezina tijela. Bila je - mirisala je - predivno, a on je
shvatio koliko mu to nedostaje. Koliko mu ona nedostaje.
Poput vatre, itavim se njegovim tijelom proiri svjesnost, zagrijavi
mu krv, kou, dajui mu do znanja da unato nedavnom iskustvu koje je
govorilo suprotno, on nije eunuh.
Svaka razumna ena bi zadrhtala od straha na oluju bijesa koja joj se
pribliavala. Ellie, naravno - koja se nikad nije ponaala onako kako bi se
oekivalo - istrgne ruku i pogleda ga ravno u oi, ljutnjom jednakom
njegovoj.
Zakilji ljutito. - Kako sam bila glupa, mislila sam da bi mogao biti
zahvalan - ubode ga u prsa naglaavajui svoje rijei - to sam upravo
spasila tvoju nezahvalnu, previe miiavu i za tvoje dobro previe lijepu
kou.
- Zahvalan - procijedi on ljutito - zato to si se dovela u opasnosti? Prie joj korak blie, a ona to mudro izbjegne ustuknuvi. Imao je sree
jer dalje nije mogla odmaknuti zbog stabla koje joj se nalo na putu.
Stavivi joj ruke na ramena tako da ne moe pobjei, on se nadvije
prijetei nad nju. - elio sam te zadaviti zato to si dola ovamo.
Ili je ljubiti dok ne popusti taj strahoviti pritisak u njegovim grudima.
Iskre su frcale u zraku izmeu njih. udnja ga je vukla k njoj kao
magnet. Poriv da je poljubi bio je gotovo neodoljiv. eljust, usta, cijelo mu
se tijelo grilo od suzdravanja.
Oi su joj titrale poput oiju zeca uhvaenog u stupicu. - Mora se
opustiti - ree s nelagodom. - Ponaa se smijeno. Pusti me.
Opustiti se? On? On je uvijek oputen, vrag nekaje nosi. Nagnuo se
blie, kao da je tako moe natjerati da shvati veliinu opasnosti u koju se
dovela i iskusiti traak onoga to on osjea. - Ne.
Znao je da ga to ne bi smjelo tako uzbuivati, ali dovraga, bio je sjajan
osjeaj pokazati joj gdje joj je mjesto. Preputenoj njemu na milost i
nemilost. Pokorenoj njegovoj volji.
Ona snano podigne koljeno, nanijevi mu dovoljno boli da ustukne i
presavije se u agoniji, ali nedovoljno da ugrozi njihovo budue potomstvo.
Kad se uspio ispraviti i ponovno prodisati, shvatio je to je zapravo
nesvjesno pomislio u tom trenutku. Odmakne se, zaprepaten. Njihovo
potomstvo.
Neto ga stisne u grudima dok je zapanjeno zurio u nju. Bilo je to tako
jasno - tako oito - da se pitao kako to prije nije shvatio. Koljeno u jaja
natjeralo ga je da prizna istinu koja mu je ve dugo pred nosom. Nikoga
osim nje nije mogao zamisliti kao majku svoje djece, zato to ju voli.

On nju voli.
Kriste, kakva je on bio slijepa budala! Jaina tih zamrenih emocija,
estoka privlanost, neodoljiv nagon da je zatiti - da je posjeduje. Razlog
zato je ne moe zaboraviti. Razlog zato ga je unato svoj ljutnji opijao
njezin lik otkad je ula u onaj ator. Nije se elio oeniti njome zato to je
mislio da joj time ini uslugu, ve zato to ju voli.
Kako je uope dopustio da se to dogodi?
Bolje se bilo pitati kako bi bilo mogue da se to ne dogodi. Oni su se
savreno nadopunjavali. Ona je izvlaila na povrinu njegovu ozbiljnu
stranu, a on je nju nasmijavao. Dijelili su istu
ljubav
prema
pustolovinama. Ellie je bila prva ena u njegovu ivotu kojoj je bilo stalo
do toga to on misli. Prva je zagrebla ispod njegove stalne spremnosti za
alu i oijukanja kako bi ga upoznala. Vjerojatno je to poelo kad je prvi
put zakolutala oima ili kad ga je odluno pogledala onim svojim
neimpresioniranim pogledom stroge dadilje. Ili se moda sve to svodi na
neto tako jednostavno poput Domnallove dubokoumne primjedbe: ona
ne trpi nikakva njegova sranja.
Pogreno protumaivi uzrok njegova iznenaenja, Ellie doda:
- Nemoj me pokuavati zastraiti svim tim miiima. To ti nee proi.
Zar ti uistinu vjeruje da se ja bojim da bi me ti mogao povrijediti? - Ona
se zapilji dugo u njega u mraku koji je ublaavala samo mjeseina. - to ne
znai da ne izgleda kao opasan grubijan.
Jo uvijek smeten zbog svog otkria, Erik provue prste kroz svoju
neurednu kosu. Zar uistinu izgleda tako strano? - Nisam u posljednje
vrijeme imao mnogo prilika za brijanje.
- Ne kaem da mi se ne svia - pourila se ispraviti. Zakleo bi se da
vidi kako su joj se obrazi zarumenjeli, unato tami. - Samo da zbog nje
izgleda opasnije.
On se namrti zbunjen njezinim komentarom. Izrekla je to tako da je
zvualo kao da to ne mora biti loe.
- ao mi je ako sam te povrijedila - ree, ugrizavi se za usnu.
- Ali jako si me naljutio.
- Znam kako je to - ree ironino. Zagladi kosu prstima. - Boe, Ellie,
kad sam te ugledao u tom atoru i pomislio na opasnost kojoj si se izloila
kako bi dola ovamo, uplaio sam se, ja... - Slegne ramenima. - Valjda sam
izgubio ivce.
Ona nestrpljivo zastenje. - Da, ovaj, i ja bih radije da nisam sama
morala doi ovamo. Ali nije bilo nikog drugog. Uinila sam ono to sam
smatrala da moram.

Zato to ga voli. Ponizila ga je spoznaja da se dovela u opasnost zbog


njega.
Gledala ga je u oi, izazivajui ga da joj se usprotivi.
- Ne radi se o tome da ja ne cijenim ono to si uinila - ree. - Sam Bog
zna koliko si veeras spasila ivota, a moda i krunu, ali ja te ne elim
blizu ovoga svega.
Vidio je u polumraku kako joj se lice objesilo. - Ti mi nisi oprostio ono
to sam uinila.
- Nema se to oprostiti. Ja sam kriv za ono to se dogodilo. - Izgledala
je kao da mu nije povjerovala, pa on objasni: - Isprva sam bio bijesan to
mi nisi rekla, ali kad sam se malo ohladio, shvatio sam da si imala valjan
razlog za to. Ja ti nisam dao razloga da mi vjeruje, niti sam traio da mi
vjeruje. Ono to se dogodilo u peini... Ja sam te toliko elio, mogla si mi
rei i da si prokleta engleska kraljica, ne bi me bilo briga.
Ona se ironino nasmijei. - Nadam se da ti to nije uzrokovalo previe
problema s Robertom. Nisam propustila primijetiti napetost izmeu vas
dvojice.
- Nije to nita - ree Erik.
- Naravno da jest. - Znala je koliko mu znai odanosti. - Trebala sam ti
rei. Ja sam ti vjerovala, no samo sam htjela saznati... - Glas joj utihne.
- to si htjela saznati?
Ona posramljeno skrene pogled. On pomisli da mu nee odgovoriti,
no ona konano ree: - eljela sam znati moe li tebi biti stalo do mene
zbog mene. Ne zbog toga tko sam ili zato to te ast obvezuje da se oeni
mnome.
Srce mu se stisne kad je konano shvatio. - Zato si me odbila? - Ne
zato to ga nije voljela, nego zato to je eljela da on nju voli. To mu je
tada ponudila. A on to nije uvidio. Ponudio joj je brak zbog asti i
dunosti, a ona je eljela osjeaje i ljubav.
- Moja majka je svim srcem voljela moga oca - ree. - A to to se
godinama i godinama trudila da i on nju zavoli, na kraju ju je ubilo. Umrla
je od groznice, ali prije toga je ve godinama bila mrtva iznutra.
On joj odmakne zalutali pramen kose s obraza i zatakne ga za njezino
uho. - ao mi je, curo.
Ona se ukoi, pogreno protumaivi razlog njegove isprike.
- Ne govorim ti to zato da bi se saalio nada mnom ili zato to elim
neto od tebe. Samo sam mislila da bi ti to moglo pomoi da shvati zato
sam uinila ono to sam uinila.

- Ellie... - On bi ovoga asa mogao prekinuti njihovu agoniju. Bilo bi je


tako lako privui u zagrljaj i rei joj koliko ju voli. Kako ne moe zamisliti
budunost bez nje.
Sebino gledajui, ba to je i elio. Vie nego to je elio bilo to u
svome ivotu. Za ovjeka koji je navikao dobivati ono to eli, koji je
navikao da mu srea pada s neba, bila je to gorka pilula koju je morao
progutati.
Ali nije mogao.

***
U njegovim se oima pojavi neto to natjera Ellie da uini neto to
se zavjetovala da nee opet uiniti. - Reci mi da ostanem - proape.
On je jedan asak oklijevao. Ili se ona barem uvjeravala da oklijeva.
eljela je vjerovati da je njezina molba uzrokovala nekakvu unutranju
borbu, zato to izraz njegova lica nije otkrivao ba nita.
Ali zatim se on nasmijei, a suut na njegovu licu, kao da shvaa da joj
je srce slomljeno, ali je blaeno imun na njezinu agoniju, izlijei je od
svake pomisli o njegovoj unutarnjoj borbi.
- ao mi je curo, ja to ne mogu.
Bol koja joj je sada proparala tijelo bila je poput munje. Zato si ona
to radi? Zato mu je otvorila svoje srce, izloila ga, da bi ga on slomio
jednim smijekom? Zar je ona bila gladna boli i ponienja? No, samo
trenutak ranije, on je nju gledao tako njeno, pa je pomislila...
Glupaa. On nju ne voli. Njemu je nje ao. Sada to jasno vidi. ene mu
se bacaju pod noge cijelo vrijeme. A na njezinu veliku sramotu, inilo se
da je ona ista kao i sve one.
Dvaput mu je ponudila svoje srce i on ju je dvaput odbio. To joj je bilo
dovoljno.
Ona se odmakne od njega, prekinuvi povezanost.
Bilo je to udno. Nakon prvotne strahovite boli, nije osjeala ba
nita. Samo silnu elju da se im prije izgubi odavde. - Moram ii.
- Ellie - ree on tiho, posegnuvi za njezinom rukom. - ao mi je.
Ona se ukoi i odmakne od njega. - Nema se za to ispriavati. Ba
sam blesava. Naravno da ne eli da ostanem. - Ona se nasmije, ali to je za
uho bio neugodan smijeh. - Ti ve ima nekoga tko te eka.
On se namrti, kao da nema pojma o emu ona pria.

- Ona ena - ree. Na tvome krilu. Koja te ljubila. - U atoru? Pomislila


je da se trznuo, ali zatim on ree: - O, da. Naravno. Bubnjalo joj je u
prsima. - Dobro, onda, ovo je valjda zbogom.
Jo ga se jednom odvai pogledati, pitajui se koliko ejoj vremena
trebati da pojedinosti njegova lica izblijede iz sjeanja. Luk njegovih
obrva. vrstu linija njegove brade. Bijele borie oko kutova oiju.
Vragolasti smijeak. Visoke jagodice i plemeniti oblik nosa. To neodoljivo
naoito lice.
Ona spusti pogled. - Vojnici me ekaju na drugoj strani grebena.
- Jesi li sigurna da zna to radi? to ako neto posumnjaju?
- Nee. Znam ja biti jako uvjerljiva.
Pogled mu se smrkne. - Meni se to ne svida. Ja u te odvesti u Ayr.
- Ne - ree ona otro. - Moram se drati plana ili e postati sumnjiavi.
Zar misli da e povjerovati da sam sama uspjela pronai put do Ayra?
Moram se vratiti kako sam isplanirala. Znam to radim. - Nije skrenula
pogled s njega. - Uostalom, ti nisi odgovoran za mene.
Dugo su se gledali u oi. Na trenutak je pomislila da je vidjela neto u
njegovu pogledu prije nego to ga je skrenuo.
On ustukne. Drao se jako ukoeno. Zamalo je povjerovala da mu je
sve ovo teko. - Dobro onda - ree. - Zbogom, lady Elyne.
Ellie prestane disati. Samo je stajala ondje, dugo, elei zapamtiti ovaj
trenutak znajui da je posljednji.
Ali on je morao zavriti. - Zbogom, Erik.
Okrenula se i nije se osvrnula. A mali, ali znaajni dio njezina ivota
upravo je zavrio.

24. Poglavlje
Ivanje, 23. lipnja, 1307.
Erik je uinio ono to je morao. Njoj e biti bolje bez njega. Ili se barem u
to uvjeravao onih prvih dana nakon to je otila. elio joj je rei da ostane,
ali previe ju je volio da bi joj to uinio.
Ljubav ne jami uvijek sretan kraj. Ponekad je ljubav znaila rtvu.
Ponekad je ljubav znaila staviti sreu osobe koju voli ispred svoje, iako
to znai da ne moete biti zajedno.
On je bio odmetnik. A to se nje tie, mogao bi do sljedeeg jutra biti
mrtav odmetnik. ak i s njezinom pomoi, znao je da jo uvijek ive na
posuenom vremenu. Moda, da je ona dadilja kao to joj je na poetku
vjerovao, situacija bi bila drukija. Ali ona je ki jednog od najmonijih
ljudi u kranskom svijetu, zaruena za jednako monog ovjeka, i to je
najvanije, na sigurnom je. Pred njom je svijetla budunost. Ne moe
traiti od nje da toliko riskira radi njega. On nee dopustiti da i ona visi u
nekom kavezu.
Bolje bila tako nepodnoljiva kao da mu je zabila bode u lea i
zavrnula ga. Osjeao se kao da je razderan na dva dijela, na svoje sebine
udnje i spoznaje da je donio ispravnu odluku.
Samo, nikad ne bi oekivao da e ispravna odluka tako silno boljeti.
A i znao je on Ellie. Da je naslutila njegovu slabost, ne bi odustala dok
ne sazna istinu. Zato ju je morao ostaviti u uvjerenju da ju ne voli.
Ali, odluan izraz na njezinu licu, prije nego to je otila, nije ga
prestao proganjati. Pustiti je, bilo je najtee to je uinio u svome ivotu.
Prema tome je MacLeodov dvotjedni trening nazvan istilite izgledao
kao zabavna djeja igra.
Iako se ona s time nije sloila, pratio ju je cijelim putem do zamka
Ayr. Pretpostavio je da zna da je slijedi, ali nijednom se nije osvrnula.
A zatim, pet dana nakon to je etiristo Bruceovih sljedbenika
uhvatilo kod Glen Trool tisuu petsto engleskih vitezova u klopku i
prisilili Aymera de Valencea podvijena repa na povlaenje, ona je
napustila Ayr i otputovala galijom u Irsku. Znao je da je otila jer je
naredio jednom od njihovih ljudi u dvorcu da pazi na nju. Na prvu
naznaku da je otkriven njezin noni izlet u Bruceov logor, on bi otiao po
nju.
Ali nije dobio taj izgovor.

Sada, nakon druge odluujue pobjede protiv sira Aymera de


Valencea u svibnju kod Loudoun Hilla, bitke koja se vodila nekoliko dana
nakon to je Ellin zarunik otjeran natrag u Ayr, poraza sira Philipa
Mowbraya, kojeg su unitili sir James Douglas i Boyd, i vijesti da je
engleski kralj opet legao u bolesniku postelju, Erik se bojao da je uinio
stranu pogreku.
Situacija se promijenila.
Dragovoljci su hrlili pod Bruceov barjak, poveavi preko noi broj
Bruceovih pristaa s nekoliko stotina na nekoliko tisua. Postupno je kralj
utvrivao poloaje na jugoistoku, osvojivi pritom kljune utvrde. Ali
Bruceje nauio znaajnu lekciju od Wallacea: radije e unititi dvorce
nego dopustiti neprijatelju da ih iskoristi protiv njega. I tako e sutra,
nakon duge none gozbe, zamak Ayr biti sravnjen sa zemljom. Prvo e
zaplijeniti svu imovinu u zamku, no toga nee biti mnogo jer je, isplovivi
prolog tjedna prema Irskoj, Ulster ponio sa sobom skoro sve to je
vrijedno.
Sasvim nesvjestan bunog slavlja usred kojeg se naao, Erik je sjedio
u tiini, tek se povremeno pridruujui razgovoru MacLeoda i Brucea ili
se posluivi obilnom ponudom hrane. Crni oblak, koji je lebdio nad njim
otkad je gledao kako Ellie nestaje iza zidova ba tog dvorca, samo je
postao vei i tei. Kako su dani prolazili, rastua nervoza pretvarala se u
neto slino panici. Ponekad bi ga tako vrsto stisnula da nije mogao ni
disati.
Proganjala ga je sumnja u sebe, nije mogao izbjei dosadan osjeaj da
je trebao rei Ellie kako se osjea. Da je zasluila izbor.
Sa svakom pobjedom, njegova je nesigurnost postajala sve gora. Nije
mogao spavati. Jedva bi neto pojeo. Mogao se samo boriti. Zato se
dragovoljno prijavio za svaku moguu misiju, to opasniju, to bolje.
Trudio se uiniti sve kako se ne bi imao vremena propitivati je li donio
ispravnu odluku i je li sad ve prekasno da bi to uope bilo vano.
- ujem neke pritube.
Erik podigne pogled, shvaajui da se kralj obratio njemu. Namrti se.
- Kakve pritube?
- Da previe mui novake na obuci.
Erik razmijeni pogled s MacLeodom prije odgovora. - Moraju biti
spremni na borbu. Edward je pozvao jo ljudi u Carlisle koji bi trebali stii
do srpnja. On nee tako lako odustati.
- A mi emo biti spremni - sloi se Bruce. - Ako se Edward oporavi. Ali
ne moe preko noi pretvoriti seljake i ribare u vitezove.

- Ne elim ih pretvoriti u vitezove, ve u Highlandere. To je tee i zato


treba vie raditi.
Bruce se nasmije. - Da, ima pravo. Povlaim primjedbu. - A zatim
dobro promotri Erika. - Imam neke vijesti koje bi te mogle zanimati.
Iako je to rekao nehajno, svaki se mii u Erikovu tijelu napne.
- O mojoj ogorici - doda Bruce. Ispije gutljaj vina gledajui Erika
preko ruba pehara, znajui jako dobro da ga podbada. - Sutra ujutro se
udaje za de Monthermera.
Erik se osjeao kao da ga je netko mlatnuo u prsa ratnikim ekiem.
Svaki centimetar njegova tijela pobunio se protiv kraljevih rijei. Panika
koja je tinjala u njemu sada je eksplodirala. Znao je svakim djeliem svoga
bia da mora neto uiniti. Ne moe dopustiti da se to dogodi.
Bio je svjestan da ga gleda vie od jednog para oiju i eka njegovu
reakciju. - Gdje? - zahtijevao je stisnutih zuba.
- U dvorcu Dunluce. - Bruce ga pekulantski promotri. - Zna, malo
sam razmiljao i vjerujem da imam jednu misiju za tebe.
Erik ga je jedva sluao. Udaje s Zvonica. Samo te rijei su mu se
vrtjele u glavi. Nije mogao misliti ni na to drugo. Kako to moe uiniti?
Ellie ga voli, ali za nekoliko sati udat e se za nekog drugog. Ipak, imao je
neku sitnu nadu da to nee uiniti.
Osjeao se kao da mu cijela utroba gori. Trebala mu je sva mogua
kontrola da ostane mirno sjediti, dok je elio skoiti na najblii brod i
odjuriti u Irsku.
- Razmiljao sam - nastavi kralj - da bi bilo mudro ojaati veze s
Irskom. A kako sam tebe zaduio za uvanje zapadnih morskih puteva,
kako bismo kroz njih dobivali opskrbu, mislim da si ti za to prava osoba.
Erik je u magli bio svjestan da mu kralj pokuava rei neto vano.
Natjerao se sluati njegove rijei, a ne prodorni glas u glavi koji mu je
urlao da se smjesta izgubi odavde.
- Zna li da je lady Elyne velika Ulsterova miljenica? - upita znakovito
Bruce.
Erik ga pogleda, pretpostavljajui to kralj sugerira. - Aha - ree
paljivo. - Koliko znam, ona je pomogla ocu nakon to joj je majka umrla.
Bruce se nagne naprijed. - Kladim se da bi joj oprostio ba sve. Zatim zamiljeno zastane. - Dvije keri udane za kote mogle bi ga
natjerati da zamiri na oba oka; to ti misli?
Erik se ukipi. Bilo je jasno to kralj eli rei. - Ta misija koju je imao
na umu bila je enidba s Ellie - ak i ako bi to trebalo uiniti u tajnosti.
Bruce je smatrao da bi joj Ulster oprostio.

Ako je dosad ekao na Bruceovu podrku, upravo ju je dobio.


Ali Erik je znao da bi on to uinio i bez njegove podrke. Dva tjedna
muenja dola su kraju. On je bio pogrijeio, sadaje to znao. Samo se
vraki nadao da e stii prije nego to ona napravi jo goru pogreku - onu
koja se nee moi ispraviti.
Kad je pomislio kako ju je silno povrijedio...
Zadrhtao je pomislivi kako ju je pustio da misli da je ne voli. Da se
kanio vratiti onoj eni s gozbe. Ponovno ga obuzme panika. to ako odbije
razgovarati s njim? Ellie zna biti tako tvrdoglava. to ako mu nije
oprostila? eludac mu se stisne. to ako se nee predomisliti?
On to ne moe dopustiti.
Nasmijei se. Ovo je bio prvi iskreni smijeak u dugo vremena. Samo
se mora pobrinuti da ostanu nakratko sami, a onda e joj se iskupiti i
dokazati joj kako se osjea. A znao je i pravo mjesto za to.
Okrene se Bruceu. - Moram odmah krenuti.
Bruce mu uzvrati smijeak. - To sam i mislio.
No Erik zastane, sjetivi se kako je Ellie tvrdoglava. - Moda e mi
trebati nekoliko dana.
Bruce se nasmije, - ja mislim da e ti moda trebati i dulje. Ima dva
tjedna. Dobro ih iskoristi.
Erik se naceri. - To i kanim - svaku minutu ta dva tjedna.
Ovo je bila misija za koju e se vraki pobrinuti da nita ne pode po
zlu.
Bilo je svjee, sunano ljetno jutro. Savren dan za vjenanje. Ellie je
promatrala svoj odraz u zrcalu dok joj je slukinja etkala kosu.
Nasmijeila se. Ako ve nije bila sretna, onda je barem bila zadovoljna
time kako joj se u posljednjih mjeseci odvijao ivot. Donijela je ispravnu
odluku i nastavila sa svojim ivotom.
ak je i prestala stalno gledati kroz prozor.
Kad je slukinja zavrila s ukraavanjem njezine kose u zamreni
sklop uvojaka uvren dijamantnom tijarom i odjenula ju u elegantnu
tamno zelenu opravu od damasta koju e nositi na vjenanju, sunce je ve
punom snagom prodiralo kroz njezin prozor.
Neka tamna sjena proe preko nje, natjeravi je da pogleda kroz
prozor. Ne vidjevi nita, pretpostavila je da se radilo o oblaku.
- Trebate li jo neto, milostiva? - upita slukinja.
Ellie odmahne glavom, divei se djevojinom uratku. eznutljivo se
osmjehnula. Izgledala je skoro lijepo. Ne, molim te, otii vidjeti treba li
neto lady Mathildi.

Slukinja se nakloni i izae.


Vrata su se tek zatvorila kad netko zgrabi Ellie s lea. Jedna snana
ruka prekrila joj je usta prije nego to je uspjela vrisnuti.
- Psst - apnuo joj je na uho, pritisnuvi je vre k sebi. - Neu te
povrijediti.
Ellie se srce stisne, prepoznavi glas, poznati miris vjetra i sapuna i
svaku tvrdu izboinu miiavih ruku i prsa koje su je drale. Erik.
Ali to on radi ovdje? I jo vanije, kako je dospio ovamo? Dobri Boe!
Morao je ui kroz prozor tornja, dobrih dvanaest metara iznad litice, a jo
tridesetak metara iznad mora ispod litice. Neu te povrijediti. ula je ona
ve te rijei.
Pokuala se istrgnuti, udarivi ga laktom u trbuh, ali to nije imalo
nikakve koristi. Tijelo tvrdo poput granita nije se pomaklo ni centimetra.
- Obeaje da nee vritati? - apne joj.
Ona kimne, a on je pusti. No odmah vrati ruku na njezina usta kad ih
je otvorila kako bi vrisnula.
On prijekorno cokne jezikom. - Mislio sam da bi mogla biti
nerazumna, no nasreu, pripremio sam se na to.
On joj mahne tankim svilenim vrpcama pred oima. - Nadao sam se
da u te sljedei put vezati pod drukijim okolnostima. - Ona razrogai oi
od bijesa, a on se na to samo zasmijulji. - ao mi je, curo, ali moramo
razgovarati, a ne mogu riskirati da te ne urazumim. Moe mijaukati
koliko te volja kad budemo daleko odavde.
Ona se mora urazumiti? A on ju upravo kani oteti drugi put? I ona ne
mijaue.
Nakon to je spretno zamijenio svoju ruku svilenom vrpcom, svezao
joj je ruke. Skinuvi plat s ramena, izvukao je jutenu vreu koju je
zataknuo za pojas i pogledao ju ispriavajui joj se oima. - Kako ne
moemo onim putem kojim sam doao, bojim se da je ovo nuno.
Kad je shvatila to kani uiniti, pokuala se izmaknuti, ali on ju zgrabi
oko pojasa i prebaci joj vreu preko glave. Migoljila se i udarala ga
nogama poput banshee, ali on ju je prebacio preko ramena, kao da je neka
nemirna vrea brana, i ogrnuo se platem da joj prekrije noge.
Toliko o njezinoj savrenoj frizuri i silnom ureivanju. Od svih...
Bila je bijesna zbog njegova grubijanskog ponaanja, ali nije si mogla
pomoi da se ne zapita zato on to radi.
Samo je jedan odgovor imao smisla, ali ona nee ponovno upasti u
istu zamku i povjerovati da mu je stalo do nje.

Poskakivala je putem dok je silazio niz mrane hodnike i krune


stube glavne kule Dunlucea. U uzbuenju i zbrci zbog vjenanja, inilo se
da nitko ne primjeuje krupnog ovjeka s vreom koja mu se vrpolji na
ramenu.
S obzirom na okolnosti, estoko se borila, uspjevi mu zadati pokoji
udarac nogom, sve dok joj nije spustio dlan na stranjicu. Od njegova
njenog milovanja krenuli su joj marci niz kraljenicu, a cijelo tijelo joj je
postalo mlitavo. Kad se ponovno provrpoljila, za to je bilo krivo neto
sasvim drugo, a ta bitanga - vrag neka ga nosi umiljenog - je to jako
dobro znala.
Osjetila je hladan povjetarac na koi kad su izali iz tornja. Kad je
nekoliko minuta kasnije tlo postalo strmije, znala je da su preli most i
krenuli prema peini. Nije se opirala plaei se da e se oboje stropotati
niz liticu. Ali, kao i uvijek sigurna koraka, kretao se opasnim podrujem
vjeto poput divlje make.
Odjednom se zrak umirio i postao vlaan, a ona je znala da moraju
biti u Sireninoj pilji. Gdje je sve poelo. Nekoliko minuta kasnije, zauje
pljuskanje vode kraj nogu i osjeti kako je podiu u amac. Preuzeo ju je
neki drugi ovjek i smjestio na drvenu klupu. - Ovaj put pazim na zube i
laktove, curo.
Domnall. Trebala je znati da je on ukljuen u ovo. Ba joj je to hvala
to mu je pomogla pobjei. Pokuala mu je to rei, no on se samo
zasmijuljio - bez sumnje razabravi smisao njezina priguenog siktanja.
Ubrzo, kad je brod ve dobio na brzini, skinuli su joj vreu s glave.
Ona zatrepe zbog jarkog sunca i ugleda Erika kako nevino stoji ondje.
Ostatak posade bio je mudar i povukao se koliko je mogao na malom
birlinnu dajui im malo prostora.
On se trzne, ispravno protumaivi munje koje su joj sijevale iz oiju.
- Moda bih trebao malo priekati sa skidanjem poveza dok se malo ne
smiri - ree on Domnallu koji je stajao otprilike jedan metar ispred njega.
Stariji ovjek slegne ramenima. - Bojim se da te u svakom sluaju to
eka, mome.
Erik je oito odluio riskirati jer je poeo odvezivati svilene vrpce na
njezinim zapeima i ustima.
Kad se oslobodila, okrenula se prema njemu, kanei iskaliti svoj bijes,
no od pogleda na dvorac u pozadini, srce joj stane. Litica je bila ogromna i
strma, a on je morao biti lud kad se po njoj popeo do dvorca. Mogao se
ubiti.
Ona ga prvi put dobro pogleda, a njezino budalasto srce poskoi.
Obrijao je veinu brade s lica, ostavivi samo tanku, vragolastu crtu koja

se sputala do brade. Bila je to najudnija brada koju je vidjela u svom


ivotu, ali inilo se da mu sjajno pristaje. Oiao se, iako mu je kosa jo
bila dovoljno duga da mu pada preko prodornih plavih oiju. Prodorne
plave oi gledale su je udnom njenou od koje se najeila. Nosio je
meki koni ratniki kaput, ali nije imao nikakvo oruje (vjerojatno zbog
onog samoubilakog penjanja). Bijeli zubi bljetali su u kontrastu s
preplanulom koom i izgledao je nepodnoljivo naoito. Bilo ga je gotovo
bolno gledati.
Ona se konano dovoljno pribere. - to ti to, za ime Boje, radi?
Smjesta me vrati doma.
- elim ti se ispriati.
Ispriati? Nakon to joj je slomio srce, a zatim ga jo za svaki sluaj i
zgazio petom?
Ona zakilji. - Ne misli li da je malo prekasno za to?
On se trzne, primijetivi kako joj je lijepa odjea zguvana, a kosa
raupana. Djeaki izraz kajanja na njegovu licu podsjetio ju je na njezina
brata Edmonda. Ab on nije razbio teglu s cvijeem ili neku lijepu au;
slomio je neto mnogo dragocjenije.
- uo sam za vjenanje tek prije nekoliko sati. Doao sam to sam
brzo mogao. - Obrve mu se ljutito namrte. - Kako si to mogla uiniti,
curo? Kako si mogla pristati udati se za njega? Bolje ti je da mi to odmah
objasni jer u ovom asu nisam siguran da u ti to ikada moi oprostiti.
Njoj oprostiti! Zacijelo je sasvim poludio. On je nju otjerao od sebe. Ja nisam... - Ona se zaustavi i zakilji ljutito prema njemu. Ne duguje ona
njemu objanjenje. Sam je to izabrao. Neka misli to ga je god volja.
Pogleda ga ispod oka i nadmeno podigne bradu, znajui koliko ga
takav njezin pogled iritira. - Zato ne bih?
Usta mu se stisnu i ona je znala da se bori ostati miran. - Zato to me
voli.
Ellie osjeti kako joj se obrazi are od bijesa zbog njegove arogancije.
Prostrijeli ga pogledom. - Ti si oekivao da u ja ostatak ivota venuti za
tobom? Ne dolazi u obzir. - Ona pokae rukom na svoju sveanu odjeu. Kao to vidi, odluila sam nastaviti sa svojim ivotom. Prihvaam tvoju
ispriku, a sada me vrati u dvorac. Moram nazoiti vjenanju.
On se namrti. Oito ovo nije ilo kao to je bio planirao. - Bojim se da
to ne mogu. Ne mogu te pustiti da se uda za de Monthermera. Morao bih
ga ubiti, a ne mislim da bi mi tvoj otac ili kralj Edward to oprostili.
Srce joj je snano lupalo u grudima. Je li to bilo od ljutnje ili zbog
onoga to je posumnjala da bi mogao rei, to nije znala. - Naravno da ga
nee ubiti. Moj brak nije tvoja briga.

- Ali ja te volim.
Srce joj stane, a zatim pone mahnito galopirati. Koliko je samo dugo
sanjala da uje te jednostavne rijei, ali vie nije vjerovala da smije
povjerovati u njih. On ju je previe povrijedio. - to bih ja sad trebala,
pasti na koljena od zahvalnosti? Prekasno je. Dala sam ti priliku da to
bude tvoja briga, a ti si odbio.
Vjetar joj je zamrsio kosu, izvukavi dva paljivo sloena pramena iz
pune pa su oni leprali preko njezina lica. On njeno uhvati jedan prstom
i zatakne joj ga za uho, gledajui je s takvom njenosti da je osjetila
budalasto komeanje u grudima.
- ao mi je, ljubavi. Tada sam mislio da ispravno postupam. elio sam
te zamoliti da ostane, ali kako sam to mogao kad nas je samo jedna bitka
dijehla od poraza? Ja sam te pokuavao zatititi.
Ellie ga je gledala u nevjerici. - Tako to si mi slomio srce? Zna li ti
kako je meni bilo ovih nekoliko mjeseci? - Glas joj se povisio do granice
histerije. Nije bila sklona nasilju, ali sada je osjetila snaan poriv da ga
odalami. - A sada, kad sam se tek uspjela pribrati, ti se pojavi i kae mi:
ao mi je, to je bila pogreka. Da me unato svemu to upuuje na
suprotno, zapravo voli i da si mi slomio srce kako bih ostala sigurna u
svome jadu. A sada, kad su se stvari popravile, shvatio si da si pogrijeio i
odluio me oteti na dan moga vjenanja kako bi mi se ispriao, je li to
tako?
On se trzne, pogledavi Domnalla, koji bespomono slegne ramenima.
- Meni ima smisla to cura govori, kapetane.
Erik provue prste kroz kosu koju je zamrsio vjetar. - Kad ti to tako
kae, ne zvui onako romantino kako sam isplanirao.
Ona glasno uzdahne kroz nos.
On je pogleda. - Nisam mogao riskirati da me ne saslua.
- Pa si odluio ne dati mi izbora.
On se nepopravljivo naceri. - Naravno da ima izbora, ja sam samo
osigurao da izabere mene.
Ona ga pogleda u oi, ni ne trepnuvi. - A to ako te ja vie ne elim?
Oi mu zatrepere kao da ga je udarila. Iznenadni pogled nesigurnosti
na tom prelijepom, samouvjerenom licu skoro je nadoknadio mjesece
muenja koje je pretrpjela zbog njega. Skoro.
On klekne pred njom, posegne za njezinom rukom i prinese je svojim
ustima. - Molim te, ljubavi, daj mi priliku da se iskupim.
Grlo joj se stislo od emocija tako da joj je glas zvuao promuklo. Zato bih ti vjerovala?

On je pogleda u oi. - Zato to u svome srcu zna da je to istina. Ja sam


bio slijep i nisam to vidio. Ali kunem se da ti nikada vie neu dati razloga
posumnjati u mene.
Zvuao je tako iskreno, a izgledao kao da mu je silno ao pa se
njezino srce smeka - samo malo.
- Hajde curo - ubaci se Domnall. - Pokai malo suosjeanja za nas
ostale i oprosti mu. Nepodnoljiv je otkad si otila.
Ona se namrti na starijeg ovjeka. - Mislim da ne biste smjeli
prislukivati.
- I propustiti ovo? - likovao je Domnall. - Curo, ja ekam dvadeset
godina da ga vidim kako pue pred nekom enom i kanim uivati u svakoj
vrajoj minuti.
- Puem? - ree Erik zgroeno. - Koga vraga to govori? Ja ne puem.
Ellie podigne jednu lijepu obrvu, usprotivivi se njegovoj procjeni
situacije.
On se prijetei namrti na Domnalla. - Mislio sam da bi ti trebao biti
na mojoj strani.
- I jesam, mome - nasmije se Domnall. - I jesam. Ignorirajui publiku,
Erik se opet okrene njoj. - Moe li mi oprostiti?
Ellie se zapilji u njega. Istini za volju, ve je bila na putu da mu
oprosti, ali kanila ga je pustiti da jo malo pati. Nekoliko je sati, na kraju
krajeva, nita u usporedbi s etiri mjeseca.
Ona podigne bradu pogledavi ga svojim najboljim pogledom dadilje.
- Nisam jo odluila. Moda bi me trebao odvesti doma i pustiti me da
malo promislim.
On uzdabne i odmahne glavom sa aljenjem. - ao mi je to je to
moralo tako ispasti, curo, ali nisi mi dala izbora. - On pogleda Domnalla. Rekao sam ti da e biti nerazumna.
- Istina, mome. Rekao si mi.
Ellie pogleda as jednog, ast drugog, pitajui se kakvu to vraju
smicalicu sada sprema. - to kani uiniti sa mnom?
On se nagne blie, oeavi joj ustima uho. Ona zadrhti, a topli joj
marci krenu niz kraljenicu. - Kanim te odvesti doma i dokazati ti to. I
dokazivati i dokazivati dok mi ne povjeruje.
Ellie dahne, shvativi to namjerava. Senzualno obeanje u njegovu
glasu poalje navalu vrue svjesnosti na mjesto izmeu njezinih nogu. To znai da me kani obljubiti?
- Da, i onda opet i opet.

To sam shvatila. - Pokua pregristi smijeak. Jednom Viking, uvijek


Viking. Ali on ju kani odvesti doma? - Ne mislim da e se moj otac sloiti s
tvojim metodama.
On joj namigne, znajui da je njegova. - Na moju sreu, on e biti jako
daleko.

***
Ellie je leala ispruena preko njegovih prsa, pritisnuvi svoje meko,
golo tijelo uz njegovo, udova isprepletenih s posteljinom. Ispunjen sreom
koja ga je uinila poniznim, Erik nije elio razmiljati o tome kako ju je
zamalo izgubio.
Zavrtio je jednu tamnu svilenu kovru oko prsta, pomislivi da ovo
mora biti najblie nebu to iv ovjek moe poeljeti.
- Dakle, imala sam pravo - ree ona. - Ovo je tvoj dom.
On ju je doveo natrag na otok Spoon, u veliku kuu koja je bila
pripadala njegovu ocu. Kao to je obeao, kralj mu je vratio njegove
zemlje. John od Lorne se moda s time nee sloiti, no s njim e se on vrlo
brzo pozabaviti.
- Poeo sam ga smatrati domom, iako ih imam jo mnogo. Ona mu se
osmjehne, a njemu se stisne neto u grudima. Kao ovjek kojega je srea
pratila veinu ivota, nikad dosad nije uistinu shvaao koliko je sretan.
- Zbog mene?
- Aha. - Poljubi ju u nos. - Kad rat zavri, sagradit u ti najljepi dvorac
koji si ikada vidjela.
Ona mu poloi glavu na prsa i njeno ga stisne za ruku. - Ja ovdje ve
imam sve to elim. - Zastane. - Koliko moemo ostati?
- Tjedan dana, moda malo dulje. - elio ju je to je due mogue
imati samo za sebe. Kad je se dohvate njegova majka i sestre, nee mu dati
ni sekunde mira. - Odvest u te na Islay prije nego to se pridruim kralju.
Bit e ondje sigurna s mojom majkom i sestrama.
Ona problijedi.
Njega neto trecne u grudima, bojei se da se predomislila. - Zar ti je
ve ao, ljubavi? Znam koliko ti nedostaje tvoja obitelj. Ja sam od tebe
zatraio da se toliko toga odrekne.
Ona ga pogleda iskosa. - Koliko se ja sjeam, nisi to ba zatraio.
On se naceri i stisne ju malo vre. - Nisam mogao riskirati da me
odbije. Zna da sam navikao dobiti ono to elim.

Ona zakoluta oima.


On je pogleda, odglumivi da se mrti na nju. - Bit e dobro za tebe da
provede neko vrijeme s mojom majkom i sestrama. Ona namrti nos. to ti to znai?
- Konano e te uvjeriti da sam neodoljiv.
Ona ga lupne po trbuhu. Smijui se on je okrene i nadvije se nad nju,
ljubeije dok se strast koja je gorjela meu njima nije ponovno
rasplamsala. Polako je opet vodio ljubav s njom, drei njezinu ruku na
svojim prsima i gledajui je u oi dok je klizio unutra i van dugim, sporim
potiscima.
Gledao je kako joj ekstaza transformira crte lica, obasjavi ga
nebeskom svjetlou i uronio je u nju jo jednom, posljednji put, drei je
uza sebe dok je ljubav koju je osjeao za nju tekla iz njegova tijela u
dubokim, raspadajuim valovima.
Prolo je neko vrijeme dok nije ponovno uspio progovoriti. Ona se
smjestila na njegovim grudima, a on je primijetio da joj se elo blago
namrtilo.
Njega opet obuzme ona nelagoda. - to je, ljubavi? to te mui?
- Hou li im se svidjeti? - upita ga.
On se nasmijei. Laknulo mu je vie nego to je to elio pokazati. Mojoj majci i sestrama? - On je poljubi u nos. - Voljet ete te kao to te i ja
volim. Iako...
Ona razrogai oi. - to?
On se pretvarao da se mrti. - Moja je majka ena koja jako dri do
tradicije - njoj ne bi bilo drago to ti mene stalno ovako obljubljuje - a
kako ti to svakako elim dopustiti i dalje, bojim se da e se morati udati
za mene.
Ona ga ponovno mlatne. - Nesretnie jedan. Na trenutak si me nasmrt
preplaio. - Pogleda ga znakovito. - Pretpostavljam da bi me se moglo
uvjeriti da se udam za tebe.
On se naceri i klizne rukom do meke obline njezine stranjice,
pritisnuvi je intimnije o sebe. - Uvjeravanje ti dobro ide.
Ona odmahne glavom. - Zar ti samo o tome razmilja?
On se naceri.
Ona zakoluta oima. - Ja sam mislila na nekoliko uvjeta. Cerekanje mu
nestane s lica. - Kakvih uvjeta?
- Kao prvo, nema drugih ena. - Prije nego to je uspio odgovoriti, ona
doda: - Nema oijukanja, dirkanja, ljubljenja, a ni onog tvog malog
tapanja po guzici.

On stavi ruku na srce glumei da je uasnut. - Zar ni tapanja po


guzici?
Ona napui usne. Bojim se da moram inzistirati na tome.
Oi im se sretnu, a unato njezinoj zaigranosti, on nasluti neku
ranjivost ispod njezinih rijei.
Sasvim se uozbiljivi, on joj podigne bradu i pogleda je duboko u oi. Nisam bio ni s jednom otkad sam tebe upoznao.
Nije ju mogao kriviti za skeptian izraz koji joj se pojavio na licu.
On se ironino nasmijei. - Vjeruj mi, to je i meni veliko iznenaenje.
Ali nakon etiri mjeseca, devet dana i - pogleda kroz prozor provjerivi
kut sunca - osam sati, manje-vie, ja sam uvjeren. Volim te Ellie, ti si sve
to elim i to u ikada trebati.
Smijeak koji joj je obasjao lice dirnuo ga je ravno u srce. - Uistinu?
- Uistinu. - Prstima joj pomiluje obraz. - Ja sam odan ovjek, Ellie. Kad
nekome darujem odanost, darujem je do kraja ivota. - Zastane. - Moda
bih ja ovdje trebao postavljati uvjete. Nisam se ja od nas dvoje kanio
vjenati s nekim drugim.
Ona se namrti, a on se iznenadi koliko ga je to jo uvijek muilo. Nije
imao nikakvo pravo biti ljubomoran, ali dovraga, bio je.
- Aha, da, ovaj, to se toga tie... - Ona se ugrize za usnu. - Bojim se da
sam izostavila jednu prilino vanu pojedinost u vezi s dananjim
vjenanjem.
On se namrti. - Kakvu pojedinost?
Usta joj se trznu kao da se opiru smijeku. - O identitetu nevjeste.
Ako ga je eljela okirati, uspjela je. - Ne shvaam. Kralj je rekao da se
njegova ogorica udaje za de Monthermera.
- Istina. Moja sestra Matty bi se upravo trebala udati za njega.
- Tvoja sestra? - ponovi on. Nije to mogao vjerovati.
Ona kimne, objasnivi mu kako je primijetila da se neto udno zbiva
izmeu njih dvoje, ali nije sve povezala dok se nije vratila iz kotske i
natjerala sestru da prizna uzrok svoga jada. Uz oev blagoslov, u tiini su
promijenili imena na zarunikom ugovoru.
Erik zakilji. Zloesta vjetica. - A ti nisi smatrala da mi to treba rei?
Ona odglumi njegov nepokajniki smijeak. - Mislila sam da
zasluuje malu pokoru zbog svega to sam prola zbog tebe. Usta mu se
iskrive. Moda i zasluuje.
Ona se ugrize za usnu, oito razmiljajui o neemu to joj dosad nije
palo na pamet. - Znam da si rekao da si ostavio poruku, ali nadam se da
nisu zbog mog nestanka otkazali vjenanje.

- Mislim da nisu. A ta Matty, ima li ona sluajno velike plave oi i


dugu, valovitu plavu kosu?
Ona kimne. - Ti je poznaje? - Jutros smo se upoznali. Sad je ona bila
okirana.
- Nisam znao koji je prozor tvoj. - On djeaki slegne ramenima. Izabrao sam pogrean. Isprva sam pomislio da e vritati, a onda se
nasmijeila i pitala me gdje sam do sada. Zatim me pitala kanim li se
oeniti tobom, a kad sam rekao da kanim, uputila me kamo moram ii.
Ellie se nasmije. - To je nalik na Matty.
Ona njeno protrlja obraz po njegovim prsima, ispunjena
zadovoljstvom. Osjetio je kako vrcima prstiju dodiruje znak na njegovoj
ruci i nije se iznenadio kad je rekla: - Izgleda drukije. Ovaj uzorak koji ti
se ovija oko ruke nije prije bio ovdje. Izgleda kao... - Ona ga pogleda i
nasmijei se. - To je paukova mrea! Zbog one prie koju si mi ispriao?
On je poljubi u nos. - Ti sve predobro opaa.
Ona ponovno pomiluje prstom tetovau. - A ovo izgleda kao birlinn u
mrei. - Da, ba je to tako zamislio. - Trebala sam ve ranije shvatiti to te
oznake znae: razjareni lav je simbol kotskog kraljevstva - ree. - Ali to
znai i neto drugo, zar ne? - On nije nita rekao. - To je razlog zato taji
svoj identitet. Ti i oni ljudi u logoru - vi ste dio one druine fantomskih
ratnika o kojima sam se nasluala pria.
- Ellie... - On odmahne glavom. inilo se da e se njoj teko neto moi
zatajiti. - Uz tebe je ovjeku teko odrati zavjet.
Ona se naceri. - Ti mi nita nisi rekao, ja sam sama pogodila. - Lukavo
ga pogleda. - No ako se udam za tebe, mislim da zasluujem neto znati.
On podigne obrvu. - to to?
- Moje novo prezime.
On se nasmije i poljubi je. - To onda znai da e se udati za mene?
- Jo uvijek razmiljam.
- Hm. Jesam li ti spomenuo da posjedujem barem dvanaest otoka?
Oi joj zablistaju od uzbuenja. - Uistinu?
On kimne. - Moda e me moi nagovoriti da ti ih pokaem. - On se
naglo uozbilji. - Udaj se za mene, Ellie. Odvest u te kamo ti srce eli.
Pokazat u ti svijet. Samo reci da e mi biti enom.
- Aha - ree ona tiho, a oi su joj zasjale od suza. - Udat u se za tebe.
On je vrsto zagrli, u iskuenju da je odmah odvede u crvku - prije
nego to se sluajno predomisli. Ali znao je da mu to majka i sestre nikada
ne bi oprostile. On joj podigne bradu i njeno je poljubi. - Prezivat e se
MacSorley.

Ona se zasmijulji, oiju sjajnih od zadovoljstva. - Sin ljetnog putnika.


Trebala sam to pogoditi. Ti uistinu jesi gusar.
On se nasmije, vrsto ju zagrli i pokae joj tono koliko bezobziran
moe biti jedan gusar. A zatim opet i opet.

EPILOG
7. srpnja, 1307.
Kad je stigao glasnik, Robert Bruce, kralj kotske, sjedio je u svojoj
privremenoj ratnoj sobi u Velikoj vijenici dvorca Carrick s deset
pripadnika uvara Visoja.
Sad kad se Sokol vratio - oenjen, a sudei po zadovoljnom osmijehu
na licu, opet je bio onaj stari - nedostajao je samo jedan od njegovih
elitnih ratnika. Nije nedostajao, ispravio se, nego je bio usaen kao sjeme
duboko u srce njegova neprijatelja, spreman pustiti korijen kad za to
doe vrijeme. Chiarissima Bruce mahne ovjeku da ue.
- Za vas, gospodaru. - Glasnik se nakloni i urui Bruceu list
pergamenta. Iz Burghon-Sandsa.
Bruce se namrti, pitajui se je li to vijest koju su ekali. Edward je
prije nekoliko dana okupio svoje ljude u Carlisleu i navodno je ustao iz
bolesnike postelje kako bi poveo jo jednu bitku protiv Brucea.
Bruce otvori poruku, pogleda tri rijei i srui se na stolac.
- to je? - upita MacLeod. - Izgleda kao da si vidio duha. Zapanjeni
Bruce ga pogleda u nevjerici. - Moda i jesam. Ali tog mi je duha drago
vidjeti. - On se ogleda po prostoriji, a uzbuenje koje je raslo u njemu
zamijeni prvotni ok. - Mrtav je. - Nasmije se jer mu je konano sjelo da
njegovog starog neprijatelja vie nema. - Objavite da sam naredio da od
obale do obale zazvone sva crkvena zvona. Kralj Edward je otiao k vragu!
Nastupi eksplozija razdraganog pobjednikog klicanja. Nee pokazati
suut zbog smrti ovjeka koji je za ivota pokazao tako malo milosti.
Samoprozvani Malj za kote otiao je u pakao gdje mu je mjesto i poveo
je sa sobom omraeni barjak s likom zmaja.
Znao je da su sa smru Edwarda Plantageneta u kotskoj ponovno
zapuhali povoljni vjetrovi. A sada je red na unutranje neprijatelje.
Umjesto Edwarda, Bruce e se sukobiti s vlastitim sunarodnjacima;
zlikovcima MacDowellovima na jugu, koji su ubili njegovu brau i svojim
starim neprijateljima na sjeveru, Comynovima i MacDougallovima.
On se nasmijei. Sjeme koje je posijao uskoro e pustiti korijenje.

AUTORIINA BILJEKA
Kao to sam spomenula u autoriinoj biljeci o knjizi Poglavar, u jednom
od onih fantastinih, nevjerojatno sretnih trenutaka dok sam istraivala
svoju zamisao o Pripadnicima specijalne jedinice u kiltovima, pronala
sam usputnu napomenu o ratnicima s Otoja koje je imenovao Angus Og
MacDonald sa zadatkom da zatite Roberta Brucea pri povratku u
kotsku nakon izbjeglitva na Otoju. Lik Erika MacSorleya baziranje na
Domnallu (Donaldu) Otokom, sinu Alastaira Mora MacDonalda i bratiu
Angusa Oga za kojeg se navodi da je bio voa te ratnike skupine.
Erikov otac, Alastair Mor, jedan je od navodnih zaetnika klana
MacAlister - iako se o povijesnoj utemeljenosti te injenice jo raspravlja.
On je ubijen 1299. (kasnije nego to sam ja navela) u bitci s
MacDougallovima.
Kako imena klanova u to vrijeme nisu bila konzistentna, odluila sam
se rabiti globalnije ime ,,MacSorley (sinovi Somerleda) kako bih izdvojila
Erika od njegovih roaka iz klana MacDonald. MacSorley je ime koje
obuhvaa sve potomke Somerleda: MacDonaldove, MacDougallove,
MacRuairijeve i tako dalje.
Ne postoji povijesni zapis o Erikovoj eni, ali u to su vrijeme bila
esta saveznitva poglavara sa Zapadnog Otoja s Irskom (i otokom
Manom). Jedan od najteih zadataka bio mi je pojmiti blizinu Irske i
kotske i vanost morskih putova. Na najuoj toci, od Mull of Kintyrea
(u kotskoj) do obale Antrima u Irskoj, ima jedva trinaest milja. Za vedrih
dana, sjedne se obale moe vidjeti druga. Do Irske se iz kotske
jednostavnije - i mnogo bre - putovalo brodom nego kopnom. Pogledom
na zemljovid, jasno je zato su Kintyre i kotska obala Ayrshirea, Zapadno
Otoje, otok Man i Antrim u Irskoj bili tako dobro povezani - i politiki i
kulturoloki.
Pokuavajui pronai Eriku prikladnu nevjestu, vrlo brzo sam se
odluila za de Burghove, pogotovo nakon to sam nabasala na zamjenu
zarunika (takve se stvari ne mogu izmisliti!) izmeu dvije sestre de
Burgh i znala sam da e se savreno uklopiti u moju priu. Maud de Burgh
se prema ve sklopljenom zarunikom ugovoru trebala udati za sira
Johna de Berminghama, prvog grofa od Loutha, ali se Louth na kraju
oenio njezinom sestrom Aveline. (Maud se kasnije udala za posinka
Ralpha de Monthermera, Gilberta de Clarea, osmog grofa od Hertforda).
Ellie i Matty su moje izmiljene verzije tih dviju sestara.

Zaruke za Ralpha de Monthermera (takoer poznatog kao Raoul)


takoer su izmiljene, ali njegova pria nije. On se u tajnosti oenio
Edwardovom keri, Joan od Acre i zbog tog ga je prijestupa razbjesnjeli
kralj bacio u tamnicu. Na kraju mu je ipak oproteno i tijekom Joanina
ivota dodijeljene su mu titule grofa od Gloucestera i grofa od Hertforda,
te privremeno titula grofa od Atholla nakon pogubljenja prethodnog
grofa. Kasnije je imenovan i prvim barunom Monthermerom. On se
takoer borio u to vrijeme u kotskoj i navodno ga je nekoliko dana
nakon bitke kod Loudoun Hilla Bruce otjerao u dvorac Ayr, kao to sam
spomenula u knjizi. Unato Ralphovoj odanosti kralju Edwardu, pria se
da je on 1306. upozorio Brucea o namjerama kralja Edwarda, to je
dovelo do Bruceove pobune.
Uz sudbinu koju su doivjele ene u kavezima - koje su stravino
istinite - nesretni grof od Atholla, koji je pogubljen nakon Methvena,
omoguujejojedan uvid u nemilosrdnost kralja Edwarda prema
pobunjenicima. Prvi grof pogubljen u vie od dvjesto godina pokuao je
traiti milost od Edwarda, pozivajui se na njihovu roaku vezu. Kao
odgovor na to, kralj Edward je naredio da ga objese na via vjeala od
drugih, kako bi to priliilo njegovom uzvienom statusu.
Moda jedna od najpoznatijih legendi o Robertu Bruceu je pria o
pauku kojom zapoinje moja knjiga Sokol. Za barem tri pilje u kotskoj
tvrdi se da su lokacija na kojoj se zbio taj slavni dogaaj, ali ini se da se
kao najizglednija istie ona na otoku Rathlin u Irskoj. Pria o pauku
navodno je izvor izreke Ne uspije li isprva, pokuavaj opet i opet i opet.
No unato njezinoj uvjerljivosti, znanstvenici sumnjaju da se taj dogaaj
zbio te pripisuju priu siru Walteru Scottu (koji je izvor mnogih legendi
ove vrste).
Bila pria izmiljena ili ne, ne smije se podcjenjivati opasnost
tadanje Bruceove situacije. Njegov povratak krune bio je jedan od
najveih povrataka iz mrtvih svih vremena, pribliivi se onom Red
Soxa protiv Yankeesa 2004. (ispriavam se, nisam mogla odoljeti). Ovako
je sir Herbert Maxwell opisao Bruceov poloaj rane 1307. godine: Nije
imao ni hektara zemlje koju je mogao zvati svojom; trojica od etvorice
njegove brae i najvjernijih prijatelja zavrili su ivot na vjealima; a
skoro svi pristae napustili su ga uvjereni da za njega nema nade i
prikljuili se kralju Edwardu; njegova ena, ki i sestre amile su u
engleskim zatvorima. (Evan MacLeod Barron, Daa, kotski rat za
neovisnost, izdava: Barnes and Noble Books, New York, 1914. , str. 261)
Djevojaki (ili djevianski) zaron je moja izmiljotina inspirirana tzv.
zaronom sjevernog medvjeda, tj. kupanja u ledenom moru. Kad sam bila
mala, moja sestra i ja obiavale smo raditi neto slino u jezeru Tahoe.
Trale bismo kroz snijeg i skoile u ledeni bazen, a zatim u vruu kupku.

Uistinu je zabavnije nego to zvui. Poganske proslave esto su bile


ukljuene u kranske blagdane, a jedna kola poduava da je Svijenica
bila kranska inaica keltske poganske svetkovine boice Brighid.
Aymer de Valence postao je grof od Pembrokea krajem 1307. godine.
Njegovo neviteko ponaanje u bitci kod Methvena, koja je zavrila
katastrofalno, bio je vjerojatno razlog to je Bruce napustio svoj viteki
kod i zamijenio ga gusarskim stilom ratovanja, koji mu je donio veliki
uspjeh. Moda se takoer tu radilo i o osobnoj osveti de Valencea.
Njegova teta bila je udana za Crvenog Comyna, lorda od Badenocha, kojeg
je Bruce ubio u Greyfriarsu (dogaaju opisanom na kraju knjige
Poglavar).
Sira Thomasa Randolpha koji e sa sirom Jamesom Crnim
Douglasom postatijedan od najvjernijih i najslavnijih suboraca Englezi su
zarobili nakon Methvena pa je promijenio stranu do 1309. Tvrdi se da je
optuio svog kraljevskog ujaka da se bori kao razbojnik umjesto na
otvorenoj bojinici kao pravi dentlmen. (Ronald McNair Scott, Robert
The Bruce King of Scots, Barnes and Noble Books, New York, 1982., str.
111.), no ini se da se Randolph na kraju pribrao i postao jedan od
Bruceovih najbriljantnijih zapovjednika.
Ne zna se toan broj Bruceovih ljudi s kojima je napao kotsku.
Najvjerojatnije se radilo o tristo ili etiristo ratnika u Carricku i oko
sedamsto u Gallowayu. Velika flota sastavljena veinom od Iraca i
Otoana koju su vodila Brucova nesretna braa, doivjela je potpunu
katastrofu od ruku MacDowellovih. Samo su dva broda uspjela pobjei.
Meutim, nema dokaza da je napad izveden s dva krila, kao to sam ja
sugerirala (iako bi to imalo smisla), a katastrofa u Gallowayu vjerojatno je
prethodila Bruceovom napadu na Carrick. Smatra se da su obje divizije
krenule u bitku s Rathlina, ali nisu se ondje mogle dugo zadrati. Kako je
sve vrvjelo Englezima, bilo bi jako teko sakriti tisuu ljudi na tako malo
otok.
Kamo je tono nestao Bruce tijekom etiri do pet mjeseci od bijega iz
Dunavertyja do napada na Carrick, ostaje jednom od najveih povijesnih
tajni. Neki vjeruju da je pobjegao u Norveku, gdje mu je sestra bila
kraljica, ali veina povjesniara smatra da se skrivao na Zapadnom Otoju
i Irskoj uz pomo Angusa Oga MacDonalda i Christine (MacRuairi) od
Otoja.
Slino tome, njegov put od Rathlina do Arrana odakle je pokrenuo
napad na Carrick, je obino nagaanje. Bruceov povjesniare. W. S.
Barrow u svojem djelu Robert Bruce i zajednica Kraljevine kotske, kae
da je Bruce od Rathlina do Mull of Kintyrea putovao obalom, a zatim
preao na Arran. Ja sam izmislila da je slijedio rutu Magnusa Bosonogog

preko Tarbeta, ali i to se ini vjerojatnim. Engleska flota koju je u boj


pozvao kralj Edward pismom grofu od Ulstera krajem sijenja, vjerojatno
se naikala oko Firth of Clydea. Kad sam otkrila da je Bruce navodno
pristao kod dvorca Lochranza na samom sjeveru otoka Arran, moja
zamisao imala je jo vie smisla. Trebali bi se provui kraj dvorca Tarbet
koji su okupirali Englezi.
Vojniki gledano, sukob kod Glen Troola - gdje je Aymer de Valence
pokuao uhvatiti Brucea i njegove ljude u zasjedu, ali nije uspio - nije tako
vana kao Bruceova pobjeda kod Loudoun Hilla. Ali postoje prie da su
Englezi no prije bitke poslali jednu enu da pijunira kote. Umjesto
pijuniranja, ena se navodno slomila i ispriala Bruceu da su Englezi u
blizini te ga tako upozorila na opasnost i spasila njega i njegove ratnike.
(Vidi Scot, str. 101). Tu je priu ispriao John Barbour u knjizi The Brus i
vjerojatno je nevjerodostojna, ali posluila mi je kao nadahnue za priu
kako je Ellie dospjela u logor.
Otok Spoon, koji se nalazi dvije milje od obale Kintryea, ima razliita
imena, ali danas je poznat kao Sanda. ,,Edwardova Toka je navodno
mjesto odakle je Edward Bruce nadzirao obalu dok je njegov brat bjeao
iz Dunavertyja. Spoon nije bio dijelom MacSorleyjevih zemalja, nego je u
to vrijeme pripadao samostanu Whithorn u Gallowayu.
Srednjevjekovni nain oslovljavanja nije jednostavan, s obzirom na to
da nije standardiziran kao danas. Brucea su oslovljavali na razliite
naine, ovisno o tome tko mu se obraao: njegovoj aici pristaa on je bio
sire (najtoniji bi prijevod bio gospodar, op. prev) ili kralj Robert; a
Englezima, koji su ga liili posjeda (bio je lord od Annandalea i grof od
Carricka) i smatrali ga pobunjenikom, on je bio jednostavno sir Robert
Bruce; a ostalima lord Robert Bruce. Citirajui dokumente iz toga
vremena, Barrow biljei nazive grof John (str. 224) i grof Malise, to
danas nije ispravan nain obraanja grofovima. Sir i osobno ime je u ovo
vrijeme uobiajen nain pa sam ga rabila kad bih bila u nedoumici. Ellie bi
se Ralphu vjerojatno obraala sa sir Ralph, ali sam odabrala
neslubenije i spretnije Ralph.
Konano, 7. srpnja 1307. datum je koji oznaava jednog od
najslavnijih i najveih (iako to mnogi osporavaju) engleskih kraljeva.
Edward I., samoprozvani Malj za kote umro je tijekom mara na sjever
u namjeri da skri kotsku pobunu. Njegovu posljednju elju, da mu se
kosti prenesu u urni ispred vojske kad koti budu poraeni, ignorirao je
njegov sin i nasljednik Edward II.
elite li saznati vie o pravoj povijesti koja je nadahnula ovu knjigu,
proitajte opsene Autoriine zabiljeke i ostale posebnosti na mojoj
internetskoj stranici: www.monicamccarty.com

BILJEKA O AUTORICI
Monica McCarty je autorica uspjenice Poglavar, prve knjige iz serije
uvari Visoja, trilogije Highlander (Highlander Untamed, Highlander
Unmasked i Highlander Unchained) i trilogije Campbell (Higland Warrior,
Highland Outlaw i Highland Scoundrel). Njezino zanimanje za kotski
klanovski sustav potaknuto je na najvjerojatnijem mjestu; na
predavanjima iz komparativne pravne povijesti na pravnom fakultetu na
Stanfordu. Nakon kratke, ali slatke, odvjetnike karijere, shvatila je da e
biti preteko uskladiti karijeru odvjetnice s nomadskim ivotom svoga
supruga, koji je profesionalni igra bejzbola. Zato je zamijenila pravne
spise kotskim povijesnim romansama, iji su junaci seksi alfa mujaci.
Monica McCarty ivi s muem i dvoje male djece na irem podruju San
Francisca. www. monicamccarty.com

You might also like