Professional Documents
Culture Documents
McCARTY
Sokol
Drugi roman iz serije UVARI VISOJA
S engleskoga prevela
ZRINKA BUDAK
ZAHVALE
Nevjerojatno sam sretna to imam sjajnu ekipu suradnika koji mi pomau
ostvariti snove. Kao prvo zahvaljujem svojoj urednici Kate Collins.
Zahvaljujui njezinoj podrci i entuzijazmu, malo sam manje nervozna pri
predaji rukopisa. Radei s Kate, najtee mi se podsjetiti da se radi samo o
poslu. Zahvaljujem se Kelli Fillingim, udotvorki zbog koje sve ide glatko, i
itavom timu Ballantinea, od produkcije do prodaje i marketinga, a
pogotovo njihovim velianstvenim grafikim dizajnerima. Ti genijalci
uvijek oblikuju tako privlane (da ne kaem impresivno miiave)
naslovnice mojih knjiga. Kao i uvijek, moram zahvaliti mojim divnim
agenticama, a to su Andrea Cirillo i Annelise Robey koje cijeli posao oko
pisanja ine ne samo razumljivim, nego i, koliko je to mogue, manje
bolnim. Naposljetku, zahvaljujem Emily Cotler i Estelli Tse iz Wax
Creativea, koje dizajniraju svakakve stvari, i velike i male, od mojih
prelijepih internetskih stranica do obiteljskog stabla na poetku knjige.
Zahvaljujem kotskoj povjesniarki i kolegici spisateljici Sharron
Gunn koja mi je (opet) pomogla oko nekih prijevoda s keltskog. Ako je
neto pogreno prevedeno, ne radi se o prijevodima u kojima je ona
sudjelovala.
Zahvaljujem se i Jami i Nyree, koje sam od suradnica ubrzo pretvorila
u najbliskije prijateljice. Veselim se novim pustolovinama najesen!
I konano, zahvaljujem se Reidu i Maxine koji, koliko god se ja tome
opirala, tako brzo rastu da se pribliavaju dobi u kojoj je doputeno itati
moje knjige.
UVARI VISOJA
PREDGOVOR
Ljeto Gospodnje tisuu tristo esto. Tri mjeseca nakon krunidbe za kralja
kotske u opatiji Scone, propao je oajniki pokuaj Roberta Brucea da
zadri krunu. Pobuna je bila kratkog daha. Moni Malj za kote, engleski
kralj Edward, grubo je skrio glasove pobune.
Nakon to ga je Papa ekskomunicirao, jer je ubio svog rivala, sada ga
bez milosti goni najmoniji kralj kranskoga svijeta. Naputen od dvije
treine sunarodnjaka koji su se odbili boriti pod njegovim barjakom,
Bruce se sada ne bori samo za krunu, ve za goli ivot. A sve to stoji na
putu propasti desetorica su ratnika njegove tajne garde uvara Visoja.
Izgubljena u magli vremena, zaboravljena od svih osim od aice
kota, i dalje ivi legenda o tajnoj druini elitnih ratnika koje je osobno
izabrao Bruce. Oni dolaze iz najmranijih kutaka Visoja i Zapadnog
Otoja kako bi stvorili najsmrtonosniju ratniku silu koju je svijet vidio.
Vezani tajnim obredom, oni su fantomska sila, prepoznatljivi samo po
nevjerojatnoj vjetini, njihovim ratnikim imenima i tetovai zmaja na
ramenu.
Ali strahovlada kralja Edwarda tek je zapoela. Razvio se barjak
zastraujueg zmaja, ne obeavajui milosti nikome. U mranim
vremenima koja slijede, ovi elitni ratnici suoit e se s najteim izazovom
u ivotu. Sloboda jednog naroda ovisi o njima.
PROLOG
Kralj Hobbe [Kapuljaa] u movari sad se krije
Ugrad velik doi u njega elje nije,
Moni engleski baruni doepali bi mu se due
Rado hi oni da on u njihove gajde pue
Pokazali su zube:
No snage za otpor u kralja nema vie
On traena je roba, crno mu se pie.
Engleske politike pjesme, prijevod: Thomas Wright
Otok Rathlin, tri milje od sjeverne obale Irske
Rujanske Ide, 1306.
Robert Bruce zatvori oi kao da je neka kukavica, a ne kralj. elio je da to
prestane. Ali mune su ga slike i dalje napadale, bljeskale mu pred oima
poput prizora iz none more.
Vitlanje i zveket maeva u beskrajnom valu smrti. Strijele koje padaju s
neba poput kie, pretvarajui dan u no. Glasni odjek kopita dok divovski
engleski ratni konji drobe sve to im se nae na putu. Srebrni je sjaj ianih
oklopa zatamnila krv i blato. Uas i strava na licima njegovih odanih suboraca
u trenutku suoavanja sa smru. I taj smrad... odvratna mjeavina krvi, znoja i
boletine koji mu se uvlai u nos, u plua, u kosti.
Zaepio je ui dlanovima, ali nije mogao priguiti smrtni hropac i
vriskove umiruih.
Na trenutak se vratio na krvavu bojinicu Methvena. Na mjesto gdje je
sve uasno polo po zlu. Gdje je konjica zamalo ubila i njega.
Ali to nije bila nona mora. Bruce otvori oi, no ne doeka ga gnjev
Edvvarda, ve Boji. Zveket nije dolazio od maeva, nego od munja. S neba
nisu padale strijele, ve ledena kia. Uasno zavijanje nisu bili vriskovi
umiruih, bio je to vjetar. Neprekidno lupanje nije bio topot kopita ve
bubnjanje kormilareva ekia koji je udarao ritam veslaima.
Ali strah... strah je bio isti. Vidio ga je na licima ljudi koji su ga okruili.
Spoznaja da e svi izginuti. Ne na krvavoj bojinici, nego na ovom prokletom
brodu usred pobjenjela mora, bjeei iz vlastite kraljevine poput bijednih
odmetnika.
***
Bruce otvori oi i ugleda samo mrak. Na trenutak je pomislio da je u
paklu. Iznad glave vidio je samo zid nazubljenog kamenja koje je sjajilo od
vlage. Jedan zvuk slijeva privue mu pozornost. Okrenuvi se, bol mu
eksplodira u glavi poput kie zvijezda otrih poput britve.
Kad mu se vid razbistrio, vidio je neki pokret. Ljudi - njegovi ljudi uspinjali su se puzei po stjenovitoj obali, a zatim se ruili ispred
nadsvoenog ulaza neke rupe koja je nalikovala na ulaz u morsku peinu.
Ipak nije mrtav.
Nije bio siguran treba li biti zahvalan. Utapanje bi bila bolja smrt od
one koju mu je, sustigne li ih, pripremio Edward.
Znai, do toga je dolo. Njegovo se kraljevstvo svelo na vlanu, crnu
rupetinu od morske peine.
Neki pokret nekoliko centimetara iznad njegove glave upozori ga da
bi ak i ovakvo bijedno kraljevstvo moglo doi u pitanje. Veliki crni pauk
vrebao je na zidu iznad njega. inilo se da jalovo pokuava skoiti s
jednog kamena na drugi, ali ne moe se uhvatiti za klizavu povrinu, pa je
skliznuo dolje i ostao visjeti na jednoj svilenoj niti, ljuljajui se
bespomono na vjetru. Stalno je pokuavao isplesti mreu i nijednom nije
uspio. Svaki je pokuaj unaprijed bio osuen na propast.
***
Svjetlost mu je kakljala vjee dok je ugodna toplina milovala
Bruceov obraz poput njena majina zagrljaja. Otvorio je oi i ugledao
zraku sunca kako se probija kroz otvor na peini. Novi je dan svanuo,
svijetao i sunan, sasvim oprean apokaliptinoj oluji prethodnog dana.
Trebalo mu je malo vremena da se razbudi i fokusira pogled. Pogleda
na stijene iznad glave i opsuje.
Ma, neka me vrag nosi.
Izmeu dva kamena, udaljena tridesetak centimetara, rastezala se
najvelianstvenija paukova mrea koju je vidio u svom ivotu. Njene
svilene niti svjetlucale su na sunevoj svjetlosti poput velianstvene
krune gusto isprepletenih dijamanata.
Uspio je. Mali je pauk ispleo mreu.
Bruce se nasmijei, oduevljen to moe posvjedoiti i uivati u
paukovom trijumfu.
Methven. Dal Righ. Smrt i zarobljavanje njegovih prijatelja. Odvajanje
od ene. Oluja. Moda to ipak nije bila osveta, ve ga je Bog tako
iskuavao.
A ovaj pauk je bio njegov glasnik.
Primijeti moreplovca kako se vrpolji nekoliko metara od njega i
pozove ga. - Imao si pravo - ree, pokazavi iznad sebe.
Sokolu je trebalo neko vrijeme da shvati to Bruce eli rei, ali kad
ugleda paukovu mreu, naceri se. - Aha, uspio je. Ovo je dobra lekcija iz
izdrljivosti, zar ne?
Bruce zamiljeno kimne. - Jest, tako je. Ne uspije li isprva, pokuavaj
opet i opet i opet. To nam treba biti moto.
A on je to bio zaboravio.
Nije bio siguran je li za to zasluan taj pauk ili zora novog dana, no to
nije bilo vano. Jueranji silan osjeaj beznaa sada je bila prolost,
ponovno je imao snage za bitke koje predstoje. Bez obzira na to koliko ga
puta Edward porazi, Robert Bruce borit e se do posljednjeg daha.
Zvali oni njega Kralj Kapuljaa ili ne, on je bio zakoniti kralj kotske i
vratit e svoje kraljevstvo.
- Imate plan, gospodaru? - upita Sokol, osjetivi promjenu u Bruceu.
On kimne. - Da, imam. - Zastao je i zatim drsko izrekao svoju objavu,
tonom koji e zadovoljiti Sokola: - Plan je pobijediti. Sokol se naceri: - E,
sada zvuite kao pravi Highlander.
Bruce e ekati pravi trenutak. Sljedeih nekoliko mjeseci izgubit e
se u magli izmeu stotinu otoka du zapadne obale, prikupljati ljudstvo
da pokua ponovno. I ponovno.
Sve dok ne uspije.
1. Poglavlje
***
- Tako mi kostiju sv. Kolumba, Ellie! Kad si se zadnji put malo
zabavila? Postala si ba dosadna. - Matty naglasi zadnju rije teatralnim
pretjerivanjem koje je priliilo osamnaestogodinjoj djevojci, zvuei kao
da je Ellie zaradila neku odvratnu bolest poput gube.
Ellie nije skrenula pozornost s tkanina rairenih po njezinoj postelji,
odgovorivi sestri bez razmiljanja: - Ja nisam dosadna i nemoj psovati. Podigne tanku svilu boje neba i prinese je prsima. - to misli o ovoj?
- Vidi! - Matty podigne ruke u krajnjem oaju. - Upravo o tome
govorim. Ti si samo nekoliko godina starija od mene, a ponaa se kao
moja dadilja. ak je i stara namrgoena Betha zabavnija od tebe. A
Thomas stalno spominje kosti sv. Kolumba i njemu nitko nikad ne
prigovara.
- Ja sam est godina starija od tebe, a Thomas nije dama. - Ellie
namrti nos na svoj odraz u zrcalu i odbaci plavu svilu na sve veu hrpu
neprikladnih boja. Svijetle pastelne boje, koje su u posljednje vrijeme bile
u modi, uope nisu pristajale uz njezinu tamnu kosu i oi.
Matty - kojoj su pastelne boje savreno odgovarale - zakilji svojim
velikim plavim oima. Nita nije tako ljutilo Mathildu de Burgh kao
isticanje kolika je sloboda doputena njezinom bratu blizancu, a njoj nije.
1 Bie ili
duh u kotskim i irskim legendama koje se javlja u obliku tuljana, ali takoer
moe preuzeti ljudski oblik. (op. prev.)
- I otac ree Matty. Ona nagne glavu. - Zar te to brine? Koliko on ono
ima djece, desetoro?
- Osmero. - Pet djevojica, mladog grofa i jo dva djeaka. A svi imaju
manje od dvanaest godina. Nije to bilo nita na to ona nije navikla. Ellie
odmahne glavom. - Ne, ne brine me, ja volim djecu,
Matty se nagne i poljubi je u obraz. - I ona e biti sretna to te imaju
ba kao to smo i mi imali tu sreu. - Matty vragolasto podigne svoje lijepe
obrve. - Ali to ne znai da se prvo ne moe malo zabaviti.
Ellie zakoluta oima i otjera sestru iz svoje male sobe. - Idi sad. Prije
veere moram provjeriti to rade mala Joan i Edmond.
- Vidimo se veeras - ree Matty, lukavo je pogledavi.
Za njezinu se sestru nikako nije moglo rei da nije uporna. Po
njezinim je rijeima izgledalo kao da Ellie samo jede, moli se i vodi brigu o
mladoj djeci.
Ellie se ugrize za usnu, shvativi da to nije daleko od istine. Zar je
postala preozbiljna? Je li ona uistinu - proguta knedlu u grlu - dosadna?
to se dogodilo s vragolankom koja je plivala i trkarala prirodom?
Koja je tako voljela izazove? Koja je sanjala o pustolovinama? Koja je
nekad smatrala da bi najbolja stvar na svijetu bila kroiti nogom na svaki
otok odavde do Norveke?
inilo se da je to bilo tako davno. Moda je otad prolo previe
vremena. Snovi se mijenjaju. Ljudi se mijenjaju.
Sad je imala dvadeset etiri godine, bila je zaruena za vanog
engleskog viteza i praktiki je bila grofica najmonijeg kotskog plemia.
Ne moe se sada potucati naokolo poput neke seljanice. Koliko god
to zvualo zabavno.
2. Poglavlje
Dobro raspoloenje koje je obuzelo Erika nakon to je naveo Engleze na
one stijene nije dugo potrajalo. Kad su se on i njegovi ljudi pribliili
dvorcu, znao je da neto nije u redu. Odavno je prola pono, ali Dunluce
je bljetao od svjetla. A na plai malo sjevernije, dvije ogromne logorske
vatre koje su rigale plamenove poput lomaa koje spremaju ratnika na
put u Valhallu.
- to je ono? - upita Randolph, primijetivi istovremeno te vatre.
Erik odmahne glavom i zakilji u mrak. Bili su predaleko da bi jasno
vidio, ali mogao se zakleti da vidi ljude koji plivaju u moru. - ini se da su
to seljani - ree Domnall.
Odjednom se Erik razvedri, sjetivi se koji je datum. - To jesu seljani ree. - Zapravo, seljanke.
Randolph ga upitno pogleda.
- Djevianski zaron - objasni.
Randolph se namrti. - Poganski obiaj? Nisam znao da Irci jo slave
te poganske obiaje.
- Jo uvijek se slave na veini Otoja. To je nekakav prijelazni obred.
Ali veinom slui kao izgovor da bi se mlade ovdje malo zabavila. Nema
u tome nikakva zla.
Mladi ga je vitez i dalje promatrao s neodobravanjem. - To je
nedolino Foxy.
Erik se nasmije. - Tono. Zato ba i jest zabavno. A ako ti ne zna
cijeniti uinak hladne vode na podhaljinu neke djevojke, bojim se da ti ja
ne mogu pomoi.
Jedan kut Randolphovih usana se lagano podigne. - Moda ga ipak
znam donekle cijeniti.
Erik se nasmije i tresne ga po leima. - Sad je ve bolje. Moda za tebe
jo ima nade, sire Tommy.
Ponovno su spustili jedro da bi bili nevidljivi koliko je to mogue, a
Erik je drao brod dovoljno daleko od obale da ih ne vide dok budu veslali
kraj dvorca. Dvorac Dunluce bio je jedinstveno - i dramatino - smjeten
na vrbu goleme trokutaste stijene iznad trideset metara litica koje su se
strmo obruavale u more. Duboki ponor dijelio je dvorac od kopna sa
stranje strane i do njega se moglo doi samo preko uskog drvenog
mosta.
***
Ovo nije dobro, ovo uope nije dobro.
Ellie je znala da je u nevolji im je izronila iz vode i zaula mukarce
kako s bakljama u ruci izlaze iz peine. Isprva je kanila otplivati natrag na
plau, ali voda je bila hladnija nego to se sjeala - ili je ona uistinu
ostarjela - pa je odluila pjeice prijei put od peine do plae.
Tko bi mislio da se do ovog trenutka uistinu sjajno zabavljala. Matty
je bila tako sretna to ju vidi. Vrijedilo je to uiniti barem zato da vidi
iznenaenje na sestrinu licu. A kad je odbacila svoj plat i skoila u vodu,
Ellie je shvatila koliko joj je plivanje nedostajalo. ak i u ledenoj vodi,
osjeaj slobode bio je silno uzbudljiv.
Moda je trebala ignorirati mukarce i nastaviti pjeice do ulaza,
vratiti se na plau i zatraiti svoju krunu. Ali nekako je, ovako mokra u
podhaljini, bez plata kojim bi se ogrnula, eljela usred noi izbjei veliku
skupinu ratnika gruba izgleda.
Zato je brzo uronila u ledeno more kanei otplivati natrag bez obzira
na to koliko je voda bila ledena, no na putu joj se isprijei jedan brod.
Bio je dovoljan samo jedan pogled na ljude na birlinnu da joj srce
stane. Istina, bilo je mrano, ali uspjela je dovoljno razaznati. Dragi Boe,
Vikinzi napadaju!
Ogromni ratnici duge plave kose koja je virila iz elinih kaciga sa
titom za nos, krznenim ogrtaima, naoruani do zuba, i... je li spomenula
da su bili ogromni? Nije bilo anse da uspije neopaena otplivati kraj njih.
Bila je uistinu u zamci.
Umaknuvi uz bok peine u mrak, uspjela se izvui na malu otru hrid
prije nego to se nasmrt smrznula - iako hladni noni zrak nije bio mnogo
bolji od ledene vode. Cijelo joj je tijelo drhtalo. Zubi su joj cvokotali, a
mokra joj se kosa zamrzavala u pramenovima oko ramena. Ona povue
noge pod sebe koliko je god mogla na kosoj, neravnoj povrini i obgrli
koljena, sklupavi se u loptu kako bi se malo ugrijala.
No znala je da ne moe dugo ostati ovako. Molila se da oni mukarci
brzo zavre svoj posao. ula je njihove glasove, ali nije mogla razaznati
***
Erik opsuje. Ovo nee izai na dobro. Njegova jasna misija upravo je
postala vrlo runa.
Nadao se da se djevojka nee onesvijestiti, no jadnica je izgledala
prestravljeno. No ne moe je kriviti za to. Ali to je ona radila u ovoj
peini? Zar je uistinu doplivala s plae? Bilo je teko povjerovati da bi
netko plivao u ovo doba godine, no ona je djelovala iskreno.
Ipak, to nije bilo vano. Tko god ona bila, i to god radila, upravo se
dovela u jako gadnu situaciju.
Naalost, Fergal je imao pravo. Ako je neto ula, to bi moglo ugroziti
njegovu misiju. Nita - i nitko - nije smio poremetiti osiguravanje tih
okrenula svoje mravo blijedo lice prema Eriku. - Molim vas, ne moete to
uiniti. Ja nisam nita uinila. Nita nisam ula. Kunem se da nikome neu
nita rei. Samo me pustite.
elio joj je vjerovati. No naalost, nije bilo vano vjeruje joj ili ne. Nije
smio riskirati. Nije samo njegova misija bila u pitanju. Posljednja stvar na
svijetu koju je Erik elio bila je uiniti neto to bi naljutilo Ulstera.
Bruceov odnos s njegovim tastom bio je kompleksan. Na povrini,
Ulsterova odanost Edwardu bila je neupitna. Meutim, Bruce je sumnjao
da je jedan od razloga kako su proteklih nekoliko mjeseci uspjeli izbjei
uhienje taj to je Ulster zamirio na svaki dokaz o njihovoj nazonosti.
Ali grof nee moi ignorirati novaenje ljudi njemu pred nosom pogotovo sa svim tim prokletim Englezima u blizini.
Randolph istupi. - Naravno da neemo...
- Ima on pravo. - Erik odree Randolpha prostrijelivi ga otrim,
upozoravajuim pogledom. Galantna mlada budala sve e unititi. Erik se
obrati Fergalu, ignorirajui djevojku. - Ne moemo riskirati da je pustimo.
Od osmijeha koji se rairio Fergalovim licem Eriku se sledi krv u
ilama. On se oito radovao nainu na koji e rijeiti njihov problem.
Erik uzdahne, podsjetivi se da mu je taj zlikovac trebao i natjeravi
se da ne pokae svoje gaenje tako to e mu otkinuti glavu. Ali bio je u
velikoj kunji da to uini.
Djevojka ispusti nekakav zvuk koji je bio napola jauk, napola uasnuti
jecaj i pone uzmicati od obojice. Ali Erik je uhvati za zapee prije nego
to je uspije epati jedan od Fergalovih ljudi. Ona se pokua istrgnuti, ali
on pojaa stisak, vraki se nadajui da joj nije slomio kosti. Drao je u
svome ivotu i leptire koji su bili mesnatiji od nje.
- Ja u se pobrinuti za to - ree. Prije nego to ga je Fergal mogao
prekinuti, Erik ga zavjereniki pogleda i doda: - Nakon to se moji ljudi i ja
malo zabavimo.
Fergal runo zakilji svojim sitnim crnim oima koje su izgledale
poput oiju neke vrane. - Ali moji su je ljudi pronali. - On promotri
djevojku od glave do pete. - Mada mi ne izgleda vrijednom truda.
Erik doda djevojku Domnallu i nadvije se nad Fergalom. - Moji ljudi
su ve dugo na moru - slae mu. - Njima je sada svaka dobra. Uostalom,
tako emo sprijeiti da se otkrije kako si ti umijean. Razmisli samo o
neredu. Mi emo je baciti u more i nitko nee nita znati. - Erik se okrene
Domnallu, primijetivi kako je djevojka problijedila. - Daj joj neki plat. On se natjera na smijeh. - Moramo se pobrinuti da ostane iva dovoljno
dugo da bude od neke koristi.
3. Poglavlje
Zauvi glas svoje sestre, suze, koje je dosad zadravala dok su zlikovci
otvoreno razgovarali o tome kako e je silovati i ubiti, razliju joj se po
obrazima.
- Matty! - pokua je zazvati, no u tom trenutku pojaa se stisak
njezina otmiara, a velika, mesnata ruka (za koju je bila sigurna da nije
nimalo ista) oamari je po ustima.
Ona se pokua oteti, no to je bilo beskorisno. Poput vrajeg vikinkog
kapetana koji ju je ranije zgrabio za zapee, ovaj ogromni grubijan nije ni
okom trepnuo. Bilo bi lake saviti elik ili probiti akom zid od granita.
- Psst... - apne joj ovjek na uho. - Neemo ti nauditi, djevojko, ali
mora biti tiha.
Imao je njean, umirujui glas, a kad ga je ugledala prije nego to ju je
zgrabio, inio joj se veselim, oinskim tipom ovjeka, no zar je uistinu
oekivao da e mu povjerovati nakon to je upravo ula njegovog
kapetana kako hladno govori o tome da e ju silovati a zatim se rijeiti
njezina tijela bacivi ga u more? Nema anse.
Ona ga snano ugrize za ruku i za to bude nagraena iznenaenim
stenjanjem. Ali nije joj pustio ruku, a njezin prkos zaradio joj je samo
vri stisak - onaj koji je sprijeio da joj zubi i dalje cvokou. Zahvaljujui
velikom platu i njegovim rukama kojima ju je vrsto obgrlio, Ellie se vie
nije osjeala kao da e umrijeti od hladnoe. No, slaba je to bila utjeha u
ovakvom trenutku.
Srce joj se stisne od strave i oaja. Ovo se ne moe dogaati. Kao u
nekoj stranoj nonoj mori, upravo su je oteli gusari - i to najstraniji
gusari od svih - Vikinzi.
Jecala je tiho. Bilo joj je hladno i neudobno i nikad se nije osjeala
tako bespomonom. Od spasa ju je dijelio samo povik, ali nije mogla
uiniti nita osim gledati kako brod klizi prema otvorenom moru, a
njezinu sestru, njezinu obitelj i njezin dom guta magla i mrak.
Kad e ih ponovno vidjeti? Hoe li ih uope ikada vie vidjeti?
Zaklela se da, ako se izvue iz ovoga iva, vie nikada nee umoiti ni
jedan prst u more. Udat e se za Ralpha sa smijekom na licu, zaboraviti
na svoje nebulozne strepnje zbog braka i ivjeti uzornim, savreno
dolinim ivotom kao njegova ena i majka njegove djece - sve osmero koliko god to bilo trezveno i dosadno.
***
Razgovor s djevojkom uznemirio je Erika vie nego to je to elio
priznati. Nije se radilo o tome to ga je smatrala gusarom nazivali su
njega i gorim imenima, a bez sumnje, u toj karakterizaciji bilo je i neto
istine. Zapravo, moda je i bilo dobro to ga smatra gusarom jer ga tako
nee povezati s Bruceom.
Nije bila rije ni o njezinom poetnom strahu od njega, koji je u ovim
okolnostima bio i razumljiv i oekivan.
Ne, uznemirila ga je njezina reakcija na njega - ili bi bilo tonije rei,
izostanak njezine reakcije prema njemu. Bila je neshvatljivo imuna na
njegov pokuaj da je opusti. Uinio je ono to je uvijek inio, jo otkad je
odskakivao na majinom koljenu, kad su njegovi osmijesi izmamili
oduevljeno gugutanje njegove majke i pet starijih sestara koje su ga
oboavale.
Erik je znao da tri stvari radi vrhunski: sjajno jedri, odlino se tue i
zna kako ugoditi djevojkama. To je bilo neto na to je mogao raunati,
kao na ribe u moru i ptice na nebu. Koliko god je silno volio ene, one su
istim arom voljele njega. To je jednostavno bilo tako.
I zato joj je uputio smijeak koji je trebao rastopiti svaki otpor, njeno
razgovarao s njom i strpljivo odgovarao na njezina pitanja. A ona je ipak
jedva primijetila njegov trud, koji je trebao biti - i obino je bio - izveden
bez imalo truda.
Erik se namrti. On se obino nije tako trudio armirati neku
djevojku, a injenica da je doivio tako jadan neuspjeh bila je
uznemirujua.
Moda se radilo o nekoj njegovoj udnoj mani koja je do izraaja
dolazila samo u drutvu dadilja. Uope ga nije iznenadilo uti da je to
njezino zanimanje jer je bilo u skladu s njezinim odrjeitim injeninim
samopouzdanjem koje je ranije primijetio. Kad ga je onako pogledala s
visoka i nadmeno mu se osmjehnula, podsjetila ga je odmah na Adu opaku, staru harpiju.
ivciralo ga je neto u vezi s tom djevojkom i rado bi je se rijeio. To
je elio Randolphu jasno dati do znanja. - Vratit u je im bude sigurno ponovi tiho Erik. Sad su ve odmakli od Dunlucea, ali to nije znailo da su
izvan opasnosti. De Monthermerovi ljudi mogli bi biti posvuda. - A to nije
sada - doda, naglasivi ono to bi trebalo samo po sebi biti jasno.
Randolph tvrdoglavo podigne bradu. - To nije u redu. Nisam seja
pridruio svome ujaku da bih otimao nevine djevojke. Tako izgledamo
kao gusar i barbari, ba kao to nas Englezi nazivaju.
Erik ga prostrijeli pogledom. - Ti bi nju radije prepustio McQuillanu i
njegovim ljudima?
Mladi vitez se uzvrpolji. - Naravno da ne bih. Ja bih inzistirao...
Erik se nasmije njegovoj naivnosti. - Mogao bi inzistirati koliko te
volja, ali toj djevojci bi prerezali grlo im bismo isplovili. Morao sam je
izbaviti odande na jedini mogui nain.
Randolph se zajapuri. - Ako je ne moemo vratiti u Dunluce, zato je
ne bismo ostavili negdje na obali? Da sama nae put doma.
- Vjeruj mi, da mogu, ja bih to uinio. Ni mene ne zanima vui je
naokolo sa sobom, ba kao ni tebe. No nisam voljan ugroziti nau misiju ili
ansu tvog ujaka da vrati ono to mu je ukradeno, samo zbog jedne
djevojke. Ti jesi?
- Rekla je da nije nita ula...
- Znam ja dobro to je rekla, ali to ako lae? - Erik razmisli malo o
svom pitanju, a zatim odmahne glavom. - Ne elim riskirati.
- to onda planira uiniti s njom?
***
Ubrzo mu se jo manje sviala.
Upravo je naredio da skrenu na istok prema Islayju, odluivi da e
djevojci staviti povez oko oiju i ostaviti je na birlinnu dok ne izvijesti
Brucea o svemu, kad ugleda jedro iza njih.
Ali to ga nije zabrinulo. Kako su im jedra bila sputena, njegov brod
bio je skoro nevidljiv u okrilju mraka i magle. Ugleda li ih ipak taj drugi
brod, Erik e lako podignuti jedra i pobjei mu.
Ne, to jedno jedro iza njega nije ga uope zabrinjavalo. Ali tri bijele
toke koje su izniknule iz mraka ispred njih, kreui se paralelno s
obalom i brzo im se pribliavajui - njih nije mogao ignorirati.
Plivao je bre nego ikad u ivotu, ronei duboko dok nije imao dojam
da e mu se plua rasprsnuti, a ui eksplodirati od pritiska.
Vuen ianim oklopom, Randolph je tonuo kao kamen. Erik ga je
jedva sustizao ronjenjem. A kad ga je konano dostigao, trebao mu je
svaki atom snage da ga izvue na povrinu. inilo se da balavi vitez tei
poput tri ratnika s Visoja.
Nasreu, kad su izronili iz vodene grobnice, Domnall je ve dovezao
brod do njih i uspio je izvui Randolphovo mlitavo tijelo iz vode. Njegovi
e ljudi ispumpati vodu iz njega - a moda mu istovremeno upumpati
malo razuma.
Erikov pogled istog trenutka pretrai pogledom tamno, uzburkano
more. Nije ugledao djevojku. Krajikom oka spazi kako se engleska jedra
opasno pribliavaju. - Gdje je ona? - uspije prozboriti izmeu dva duboka
udaha.
Damnall odmahne glavom. - Izgubio sam je.
Erik to nije elio vjerovati. Kiptio je od bijesa i frustracije dok je
mahnito zurio u mrak. Ne samo da je navukla Engleze na njih, ve je
prokleta cura pobjegla i uspjela se pritom utopiti.
4. Poglavlje
Ellieno uivanje u pobjedi bilo je kratkoga daha. Val zadovoljstva koji ju je
preplavio zato to je pobjegla svojim otmiarima i uzbunila engleske
patrolne brodove brzo je izblijedio u ledenom zagrljaju uzburkanoga
mora.
Ironija je bila u tome to je nisu porazili hladnoa, iscrpljenost ili jake
struje, nego neto znatno zlosutnije. Mali gr pojavio se na jednoj strani, a
zatim se proirio ostatkom tijela odrezavi joj kontrolu nad miiima
jednim rezom, otrim poput noa. U jednom je trenutku plivala i
napredovala, a u sljedeem se nije mogla ni pomaknuti.
Na trenutak je pomislila da e sve izai na dobro. Gusarski je kapetan
krenuo po nju, plivajui brzinom koju ona dotad nije smatrala moguom.
Kad su im se pogledi sreli, vidjela je neto u njegovim oima. Bio on gusar
ili ne, bila je sigurna da ju nee ostaviti da umre.
Ali tada je uoila onog drugog ovjeka koji je skoio za njom i
zaostajao iza njega. Kad je kapetan ponovno pogledao u njezinom smjeru,
ona je shvatila to on kani uiniti. Morao je izabrati izmeu nje i svog
ovjeka.
Njegov ovjek je pobijedio.
to ne znai da ga je krivila zato to je tako izabrao. Ona je sama sebi
bila kriva.
Odravaj se na povrini. On e doi po tebe. No vrijeme joj je isteklo.
Nekoliko trenutaka nakon to je on nestao pod povrinom, njoj se
zgrio eludac i udovi kao daju je pogodila munja. Ne mogavi se
oduprijeti, vodaju povue u dubinu.
ekala je da se pred njom na zraci sunca pojavi staza koja vodi u
nebo. Da je zapljusnu lijepe uspomene. Da je svlada osjeaj mira. Ali dok
su joj se plua punila vodom i strahovito je pekla, uhvati je uasna panika.
Razrogaivi oi u vodeno crnilo, nije mogla misliti ni na to drugo nego
na to kako je ovo uasna smrt.
Pogotovo kad je tek poela ivjeti.
***
Erik je zalijepio oi za uzburkane valove, odbijajui se predati tako
lako. Ona bi mogla biti ispod ovog velikog vala.
Njegov je glas bio tako miran! Ona je pak bila tako uasnuta da je
zaboravila koliko joj je hladno i neudobno.
Nekoliko sekundi kasnije, ponovno se zauje engleski glas: - Maknite
se, rekao sam! Maknite se! - A zatim se zauju zvukovi panike... psovanje...
bijes. - Sada!
Srce joj je stalo. Napetost, gusta i teka poput magle, ovila se oko nje.
Napadai su bili udaljeni samo petnaestak metara i pribliavali su se brzo.
Sad je ve savreno jasno vidjela pramac engleske galije tono pred njima.
Jo metar-dva. Jo je ostalo nekoliko kratkih sekundi da Englezi okrenu
brod. to, ako je gusar bio u krivu? Okreni brod, ti glupi Englezu, okreni
brod!
Ona to nije mogla gledati.
Ona to nije mogla ne gledati.
Jednim okom gledala je smrtonosni kurs sudara, a drugim ovjeka na
pramcu. Veliki Viking u nijednom trenutku nije pokazao ni trunke straha.
Nijednom nije skinuo osmijeh s lica. I nijednom nije trepnuo.
Ali Englez jest.
Upravo u trenutku kad je pomislila da to ne moe vie podnijeti ni
sekunde, kad je od napetosti ostala bez zraka, zaula je urlik i vidjela kako
se pramac engleske galije pomaknuo udesno.
Gusari su klicali dok je birlinn pojurio kraj galije pune zapanjenih
Engleza.
Uspjeli su! Preplavije takvo uzbuenje da je na trenutak poeljela
klicati zajedno s njima. Dok se nije sjetila da su Englezi bili oni koji su je
trebali spasiti, a da je ona bila ta koja ih je uzbunila i navela ovamo.
A jo nije bilo gotovo. Sljedeih nekoliko minuta bilo je samo malo
manje napeto. Engleske su se galije okrenule i krenule u potjeru. Kapetan
srednjeg broda koji je upravo izgubio u izazovu, uspio je okrenuti brod i
ne prevrnuti ga pritom - na veliko razoaranje nekolicine gusara. Ponosu
engleske mornarice bio bi nanesen velik udarac kad bi znali koliko malo
ovi barbarski Otoani dre do njihovog umijea plovidbe.
Prema Ellinoj raunici, sada su u potjeri za njima bila etiri broda.
Onaj jedan brod koji je bio iza njih dostigao ih je na vrijeme da posvjedoi
sudaru izbjegnutom u posljednji as, ali nije bio od neke pomoi. No kako
je jedrio u pravom smjeru, imao je prednost pred ostalima i bilo ga se
najtee otresti.
Engleska galija bila je vea i imala je barem dvostruko vie veslaa.
Ali gusar je imao vjetar na svojoj strani. A ona je naslutila da ga nema
namjeru izgubiti.
Gledala je u udu kako zatee jedra sve jae u vjetar, vodei brod po
valovima sve bre i bre. Nije joj bilo jasno kako moe upravljati tolikom
brzinom po mraku, voen samo mjeseinom, u magli, no inilo se da
tono zna kamo ide.
Ona se okrene i spazi kako galije teturaju za njima, zaostajui sve
vie, ali ne odustaju od potjere.
A zatim, kao da ga je on prizvao, osjeti kako je vjetar pojaao i postao
jo otriji. On se nagnuo unazad i napeo svaki zastraujui mii svoga
tijela (kojih je bilo zapanjujue mnogo) iskoritavajui dodatnu silu. Ellie
je imala dojam kao da promatra ovjeka koji se sam samcat bori da ukroti
prirodu i pritom pobjeuje. Ogromno kvadratno jedro bilo je tako napeto
i tako ispunjeno da je pomislila kako e se svakog asa razderati na
komadie.
Nije mogla zamisliti kakva je snaga trebala za takav podvig. Ruke su
mu bile... nevjerojatne. Osjetila je neko udno komeanje dolje u trbuhu i
najudniji nagon da stavi dlan na te kvrge i opipa ih da bi provjerila jesu li
uistinu tvrde kao granit kako su izgledale. Taj poriv je uasne. Koji ju je
vrag spopao?
Rezali su valove strahovitom brzinom. Kretali se bre nego to je
mislila da je mogue.
Bilo je zastraujue. Bilo je uzbudljivo.
Bilo je to neto najuzbudljivije to je iskusila u svome ivotu. Nikad se
nije osjeala ni slino ovome. Ovaj nalet ushienja, ovo uzbuenje od
kojeg joj je srce mahnito lupalo, ova luda, divlja vonja po valovima
vrtoglavom brzinom. eljela je vritati, ali umjesto toga, samo se mogla
smjekati dok joj je vjetar mrsio kosu, ibao joj lice sitnim kapljicama
vode, tjerao joj suze na oi i punio plua zrakom.
Opet joj je bilo hladno, ali odjednom se to inilo sasvim nevanim.
Usred ovog ludila, i po prvi put u nekoliko tjedana-godina - Ellie je mogla
disati.
Iznenada se birlinn pone naginjati udesno. Morala se uhvatiti za
ogradu kako ne bi otklizala niz drvenu palubu. - Svi nalijevo! - povie
kapetan u vjetar.
Posada se preseli na lijevu stranu, no ak i uz dodatnu teinu, Ellie je
osjetila kako se brod jo jae naginje. inilo se da tamnokosi ovjek koji
joj je pokuao pomoi ima problema s odravanim ravnotee pa mu je
nekoliko veslaa priskoilo u pomo, no on tu pomo nije ba radosno
prihvatio.
Otresao ih se kad je primijetio kako ona zuri u njega pa Ellie brzo
skrene pogled, ne elei ga jo jae postidjeti.
Brod zajae na jedan veliki val i zatim tako snano tresne o povrinu
da je od udarca ostala bez zraka u pluima. Dragi Boe, koliko e on jo
drati te konope i boriti se s takvom silom? Ruke ga ve zacijelo uasno
bole. Ona ga se usudi pogledati, no inilo se da je on sasvim oputen i da
se nimalo ne napree.
Srce joj je luaki udaralo u grudima. inilo se kao da su nagnuti
skoro okomito na more. Imala je dojam da su crni valovi tono ispod nje.
Kad bi uspjela odlijepiti prste koji su pobijelili od grevitog dranja za
ogradu, mogla bi ih umoiti u more.
Nije bila sigurna da njezino srce moe podnijeti jo ovoga. - Usporite!
Idemo prebrzo! - zahtijevala je. - Prevrnut ete nas.
Nije u to mogla biti sigurna, no inilo se da su gusarove oi zaiskrile u
mraku. Bjelina njegovih zubi, meutim, bila je neupitna. Ellie s uasom
shvati svoju pogreku. Nikad ne izazivaj hazardera. On je njezino
upozorenje shvatio kao izazov.
- Dr'te se vrsto - ree s dobro ujnim humorom u glasu. Tamnokosi
vitez je pogleda i odmahne glavom kao da eli rei
Gdje vam je bila pamet?
Kapetan jo jae zategne jedro. Njoj srce preskoi jedan otkucaj. Ellie
bi se zaklela da se brod podigao s valova i da oni lete. Uzlijeu nad morem
poput galebova.
Bilo je to najudesnije iskustvo u njezinu ivotu - istovremeno i
zastraujue i oduevljavajue.
Tek kad je pomislila da e se zasigurno zabiti u kotsku obalu, on
konano uspori i naredi Domnallu da skrene na sjever. Vjeto ugodivi
kote, kapetan ispravi nagnuti brod i posada prione veslima.
- Izgleda da smo ih izgubili, kapetane - ree djeak, vjerojatno ne
stariji od esnaest godina, koji je oito sluio kao kormilar veslaa.
- Odlino.
Ellie shvati da je u silnom uzbuenju zaboravila na brodove koji ih
ganjanju, no inilo se da djeak ima pravo. U kombinaciji brzine i vjetog
manevriranja, kakve nije vidjela u svome ivotu, gusar je nadmudrio etiri
engleske galije.
Pogled joj skrene na gusarskog kapetana koji je pomagao svojim
ljudima spustiti jedro tako da birlinn moe nestati u mraku i ponovno se
pretvoriti u sablasni brod. Nije eljela biti impresionirana, no bila je. Ovaj
gizdavi kapetan sa samosvjesnim smijekom i nepokolebljivom
samouvjerenou zasigurno je bio jedan od najboljih moreplovaca u
Zapadnom Visoju koje je bilo kraljevina moreplovaca.
5. Poglavlje
Erik je uivao prepriavajui noanje avanture sa svojom posadom kad
primijeti kako djevojka razgovara s Randolphom. Dobro raspoloenje ispari
poput vode polivene po kamenju u sauni.
Vraki se nadao da je Randolph bio dovoljno pametan da ne izlane neto
o Bruceu. to ona manje zna, to bolje. Djevojka mu je ve ionako zadala
dovoljno glavobolje. to ga podsjeti, pomisli uz opasan bljesak u oima, da on
i dadilja Ellie moraju rijeiti jedan nezavren posao.
Kad se okrenula i pogledala ga, on joj je pokazao da doe k njemu.
Uistinu se zapanjio kad ga je pogledala ravno u oi i okrenula glavu. Bilo je
izvan svake pameti da bi ona ne samo ignorirala njegov poziv (po njegovu
iskustvu - koje je bilo veliko - ene su voljele taj mali pokret prstom), nego ga
s prezirom odbacila, a da nije uz to onako trznula glavom, on bi pretpostavio
da ga nije bila vidjela (unato injenici da je gledala ravno u njega).
Bijes mu se rasplamsao poput vatre na suhom fitilju. Da se Erik razbjesni,
obino bi ga trebalo na to izazvati neto slino bojoj srdbi, no ova sitna
dadilja uspjela je to uiniti jednim trzajem glave, iako je taj njezin trzaj, kojim
mu je dala do znanja daju nije briga za njegov poziv, bio prilino
spektakularan. Ona podigne svoju siunu, otru bradu, pogleda ga s visoka i
zamahne svojom smrznutom bujnom valovitom tamnom kosom kao da je
nitko drugi nego vraja engleska kraljica.
Nije bio navikao da ga bilo koja ena tako otpili ili da netko ne poslua
njegovu zapovijed, i nijedno od toga nije mu dobro leglo. to si ta mala
bezlina dadilja umilja? eljela ona biti na ovom brodu ili ne, on je tu
kapetan i bilo bi joj pametno da shvati tko tu zapovijeda. Nee on dopustiti da
mu neka drska dadilja od broda napravi kaos. Ionako je noas ve uzrokovala
dovoljno problema.
Oni se iz okraja s Englezima nisu izvukli sasvim neokrznuti. Jedan od
njegovih roaka pogoen je strijelom u ruku - nije to bilo nita ozbiljno, ali
trebalo se pobrinuti za njega - a inilo se da Randolph pati od posljedica za
dlaku izbjegnutog utapljanja.
Ne elei riskirati mogunost navoenja Engleza prema Islayu gdje se
nalazio Bruce, Erik odlui pristati na jedan od brojnih malih otoka du
kotske obale izmeu vrha Kintyrea i Ayrshirea. Ondje e se pobrinuti za
svoje ljude i priekati da se Englezi umore od potrage pa e se tek tada
pridruiti Bruceu i ostalima.
***
Taj prenarasli... arogantni... gusar!
Nikad u ivotu nitko s Ellie nije tako prostaki postupao. Zavezana i
uutkana kao obina zatvorenica. Nije znala je li ju preplavio vei bijes ili
ponienje. Bez obzira na to to su je labavo vezali trakama od tkanine ili
to je njezina kazna bez sumnje bila zasluena - prokleti gusar nije u tome
smio toliko uivati. A po irokom osmijehu i nainu na koji su mu oi
zacaklile svaki put kad bi je pogledao, znala je da uiva u svakom trenutku
njezine patnje.
Galantan, ma nemoj! On je bio mrska bitanga i bolje joj je da to nikad
ne zaboravi.
Ellie je provela vei dio sljedeeg sata proklinjui ga - izvlaei
impresivan repertoar psovki koje je nauila tijekom godina okruena
braom - prije nego to je san konano progutao njezinu ljutnju.
Probudila ju je toplina i njeno ljuljanje poput onog u majinu
naruju. Zadovoljno uzdahnuvi, protrlja obraz o meki vuneni ogrta,
udahne njeni miris mirte i privije se vre o tvrda prsa...
Istog asa naglo otvori oi. Ona vie nije dijete. Njezina majka je
mrtva; a i mirisala je po ruama, a ne mirti, a zasigurno nije imala tvrda
prsa.
Bila je u oku. Prvi instinkt joj je govorio da se mora osloboditi tog
zagrljaja, ali nije se mogla izvui iz njega.
- Osim ako se ne elite jo malo kupati - rastegne jedan duboki glas predlaem vam da mi ne date razloga da vas bacim u more.
Gusar. Naravno. Tko bi je drugi drao kao da ima svako pravo tako je
drsko dodirivati? Jednom rukom obuhvatio ju je ispod nogu, a drugom
lea, privivi joj glavu na svoja prsa kao da je ona neko djetece. No nain
na koji joj je dlanom obuhvatio ruku... prsti su mu bili opasno blizu
njezinoj dojci. A na njezinu veliku sramotu, tijelo joj je reagiralo na
njegovu blizinu. Bradavice su joj se ukrutile pod tankom tkaninom
podhaljine, a ona je jako dobro mala da za to ne smije kriviti studen.
Jo gore od blizine njegova dlana bilo je to to joj se stranjica oeala
o jako izraenu izboinu ispod njegova trbuha. Pokuavala je ne misliti na
to, ali svaki put kad bi zakoraio, njezino je tijelo naletjelo na njegovo na
najintimniji nain. Bio je... bio je tvrdi nego to je oekivala. Ali kontakt je
***
Erik je bio izrazito svjestan njezinog dlana na svojoj ruci. Njeni
pritisak njezinih prstiju palio je kroz kou njegova cotuna. Neto se
neugodno pomaknulo u njegovim prsima kad ju je pogledao. Djevojka je
izgledala iskreno zabrinuta. Zapravo, bila je na rubu plaa.
Njemu je bilo uasno vidjeti enu kako plae. Od tog bi se prizora
poeo mekoljiti poput djeaka u crkvenoj odjei. Bilo je mnogo mjesta na
koje je mogao odvesti Randolpha. Dobro je poznavao ovaj otok.
Kao i William Wallace prije njega, Robert Bruce i njegovi sljedbenici
smatrali su strateku lokaciju otoka Spoon u Sjevernom kanalu korisnom,
ne samo kao utoite ve i kao dobar poloaj za motrenje. Prolog se
rujna Edward Bruce stacionirao ovdje u blizini vrha Kintyera, uvajui
strau, dok je Erik organizirao Robertov bijeg iz dvorca Dunaverty i pratio
ga putem.
Iako je Erik mogao raunati na potporu stanovnika, htio je priekati
do jutra da obavijesti seljane - veinom ribare i njihove obitelji - o svom
dolasku i svojim nevoljama. Ali pretpostavljao je da postoji neko mjesto
kamo ih moe odvesti.
Namrtio se. Kako je djevojka ionako bila sklona efovanju, znao je da
je lo presedan ovako joj popustiti. No morao je priznati da je imala
pravo: Randolph nije dobro izgledao. Djevojci e takoer vjerojatno
koristiti da se dobro osui. tovie, pretpostavio je da e mirnije spavati
kraj vatre sa svojim ljudima ako ona ne bude spavala metar-dva od njega.
Jo uvijek mu je bilo vraki neudobno u svom tijelu.
6. Poglavlje
Mathilda de Burgh nikad nije izgledala tako oajno. Njezine aneoske
kovre boje lana izgledale su grozno, jo beivotne i zapetljane od morske
vode; njezine velike, djeje-plave oi bile su crvene i tako nateene od
plakanja da su skoro bile zatvorene; a njezin mali prasti nosi nije
prestajao curiti.
Koliko je sati? Mora biti skoro zora. Proli su sati otkad je Ellie
nestala, a jo nema nikakvih vijesti. Matty nije mogla podnijeti pomisao da
joj sestre vie nema. Da se utopila zbog glupave djevojake zabave.
Njezine zabave.
Ja sam za sve kriva. Zato je tako navaljivala na nju? Nakon svega to
je Ellie napravila za njih tijekom proteklih nekoliko godina, kako je mogla
biti tako okrutna? Pa to onda ako je Ellie preko noi ostarjela i postala
malo ukoena? Ona je bila najvelikodunija i najljubaznija sestra na
svijetu. Preuzela je brigu o obitelji i drala ih na okupu nakon to im je
opaka gripa unitila djetinjstvo.
Matty je sjedila u grofovu solaru3, jo uvijek omotana u isti krzneni
ogrta koji je navukla nakon izlaska iz mora, sa svojim ocem i dvojicom od
trojice preostale brae: Johnom i svojim blizancem Thomasom. Najmlaa
su djeca jo spavala, udobno uukana u toplim posteljama nesvjesna
none more koja ih eka kad se probude.
Samo je pucketanje vatre, vjetar koji huji kroz zatitne kapke i njezino
povremeno mrcanje, prekidalo uasnu tiinu. Od smrti njihove majke i
brata nisu izgledali tako ozbiljno i smrknuto. Njezin ju otac nije mogao ni
pogledati.
Nju su krivili. Svi su krivili nju. A tako i treba. Nove suze navru joj na
oi. Ona je samo eljela vidjeti Ellie kako se opet smije; nije mislila...
- ao mi je - ree, ne mogavi vie podnijeti tiinu.
Jedan trenutak nitko nije rekao ni rije. Konano, John se saali nad
njom. - Nisi ti kriva, Matty. To je bila nesrea.
Richard de Burgh, grof od Ulstera i najmoniji plemi u Irskoj, okrene
staklasti, tamni pogled prema njoj. S etrdeset osam godina jo je uvijek
bio naoit mukarac, ali na licu su mu se vidjeli tragovi noanjeg
naprezanja.
Njezin otac bio je ovjek kojeg ivot nije esto iskuavao. Od roenja
je bio svjestan vanosti svoga plemikog naslova, naviknut da stvari budu
3
Privatna ili gornja prostorija u srednjevjekovnoj engleskoj kui ili dvorcu (op. prev).
po njegovom. Kad to nije bilo tako - kao to je to bilo kad joj je majka
umrla, ili kad se mu njezine sestre, Robert Bruce, pobunio protiv
njegovog kralja - znao je biti nepredvidiv. ak i nestabilan. Matty je
trebala biti pametnija i ne privlaiti njegovu pozornost na sebe; tako mu
je dala cilj na koji e usmjeriti svoju ljutnju.
- to te spopalo? Kako si mogla biti tako neodgovorna? Zar ti nema
nikakvog osjeaja za svoju dunost i poloaj? Vucarati se po prirodi kao
neka... seljanka. I nagovarati svoju sestru...
- Ja sam joj samo eljela pomoi. Ona je u posljednje vrijeme bila tako
tuna. Mislila sam da e vjenanje pomoi, no inilo se da je ono samo sve
pogoralo.
Oeva se eljust zastraujue stisne. - Ellie je bila dobro.
Matty se odjednom strahovito raesti na oevo zlonamjerno sljepilo. Nije bila dobro! Ali ti to nisi elio vidjeti jer je ona o svemu vodila rauna
tako da ti nisi nita morao.
Njezin otac se trzne. - Sad je dosta, Mathilda - ree ljutito. - Mislim da
si za danas dovoljno rekla - i uinila.
Matty se ugrize za usnu i kimne, znajui da je pretjerala. Ellie je bila
jedina iju je kritiku otac prihvaao - a to je bilo zato to je to radila tako
vjeto da on obino nije ni znao da ga kritizira.
Svi pogledaju prema vratima kad u prostoriju uleti Ralph. Mattyno
srce nekako udno poskoi, kao to je to bilo svaki put otkad ga je prvi put
vidjela. Kako je mogue da se Ellie ne eli udati za njega? Da je Matty
sanjala savrenoga engleskog viteza, on bi izgledao tono kao Ralph de
Monthermer. Visok i vitak, bio je naoit, jak i do sri astan ovjek.
injenica da je neko sve riskirao zbog ljubavi, oenivi se kraljevom
keri, samo ga je u njezinim oima uinila jo veim romantinim
junakom.
Na trenutak pogledi im se sretnu prije nego to ih oboje skrenu.
- Imam vijesti - ree. Mattyno srce stane. Zastao je na trenutak, ali
njoj, koja je ekala uti radi li se o dobrim ili loim vijestima, to se inilo
kao itava vjenost. - Nekolicina mojih ljudi uoila je jednu enu nedaleko
odavde. Navodno je skoila u more i pokuala zvati u pomo, ali prije
nego to su moji ljudi uspjeli doi do nje, ponovno je uhvaena.
- Je li to bila Ellie? - upita Matty, jedva se usuujui povjerovati u to.
Ralph je ponovno pogleda, samo na trenutak, ali dovoljno dugo da u
njegovom pogledu primijeti traak suosjeanja. - Mora biti ona. I vrijeme i
opis odgovaraju.
Matty zatvori oi i u sebi zahvali Bogu. ula je kako je i njezin otac
promrmljao hvala Bogu. Iznenadilo ju je iskreno olakanje u njegovu
glasu. Iako je grof volio svu svoju djecu, nije bio pretjerano sentimentalan
ovjek. Moda ga je smrt njezine majke i brata pogodila vie nego to je to
mislila? Ili je moda samo bila rije o Ellie. Ona je bila njihovo sidro.
No olakanje brzo zamijeni bijes. - Ponovno uhvaena? Kako to
misli? - ree. - Tko ju je ponovno uhvatio?
Ralphova se eljust stisne. - Ne znam. Ali kau da je na jedru bio znak
sokola.
Njih dvojica se pogledaju, a Matty je znala da se radi o neem
znaajnom.
- ovjek o kome smo uli one glasine? - upita njezin otac. Ralph
kimne.
- Edwardu e biti drago - ree njezin otac. - On ga trai od bijega iz
Dunavertyja.
Matty razrogai oi. ak su i John i Thomas bili okirani zbog
pretpostavke da je njihov ogor povezan s ljudima koji su oteli Ellie.
- Robert to ne bi uinio - ree odsjeno. - On nikad ne bi naudio Ellie.
Niti jedan od njih dvojice nije registrirao njezin ispad. Nije bilo vano
slau li se oni ili ne. Ralph je neko bio blizak Bruceov prijatelj. Oeve
osjeaje prema zetu bilo je tee definirati. Iako on izravno ne bi pomogao
svome sinu po enidbi, ona se povremeno pitala eli li otac zapravo da
Robert uspije u svom naumu. Ali obojica su bili Edwardovi ljudi. Oni e
svoju dunost staviti ispred osobnih osjeaja. A ako Robert uistinu ima
svoje prste u ovome...
Ona se strese. Bijes njezina oca bit e jednak Edwardovom.
- Kako su pobjegli? - upita John.
Ralphov se pogled smrkne, a usne mu pobijele od bijesa. Odrjeitim
jezgrovitim glasom, on opie sukob na moru i potjeru u koju su krenuli
njegovi ljudi.
- Taj brod sa znakom sokola opkolile su etiri galije i on je pobjegao? upita Thomas u nevjerici.
Matty ga kriom pogleda elei mu dati do znanja da to nije mudro
pitati, no bilo je prekasno.
Ralph se ukoi. - Tako se ini.
Matty je vidjela da mu je ponos strahovito povrijeen. Ralph je floti
galija pod svojim zapovjednitvom postavio visoke standarde, a neuspjeh
svojih ljudi doivljavao je osobno. Zakorai prema njemu, ali se naglo
zaustavi. Nije ona ta koja bi ga trebala utjeiti.
- Nije me briga za cijenu - ree njezin otac glasom u kojem nije bilo
milosti, zvuei itavim biem kao najmoniji grofu Irskoj. - Pronaite ga.
7. Poglavlje
One su bile plave. Bljetavo plave, poput mora za sunanog dana.
Ellie je bila spremna na to. No ono to nije predvidjela bile su jamice.
Dvije. Dva savreno poravnata duboka kratera na svakoj strani tog
nepopravljivog smijeka. U kombinaciji s gustom kosom koju je izbijelilo
sunce, bijelim zubima i zlatnim tenom koji je dosad ve uistinu morao
potamniti...
Ona ljutito napui usne. To je bilo smijeno. Nijedan ovjek nije imao
pravo biti tako naoit pogotovo kad mu je i osobnost bila jednako tako
magnetina. Bio je to nepravedan, blagoslovljeni teret za samo jednu
osobu. A on ga je podnosio s nevjerojatnom lakoom.
Naravno, Ellie nije bila jedina koja je to primijetila.
Sokol - kako ga je Meg nazvala vrisnuvi - bio je sredite njezine
pozornosti od trenutka kad su pokucali na vrata stare kue. Pruila mu je
takvu toplu dobrodolicu da Ellie nije morala nagaati kakva je priroda
njihova odnosa.
Uzbuenje se primirilo nou, ali je oivjelo im je jutros uao kroz
vrata. Zar on nema nekog posla? Pljakati zlato? Osvajati male drave?
Otimati jo nevinih ena?
Oito nema. inilo se da ima sve vrijeme ovoga svijeta za svoje
oboavateljice. Mala je prostorija bila puna goi kao ipak kotica.
Otoankama nije dugo trebalo da saznaju za njegov dolazak pa od ranog
jutra kucaju na Megina vrata.
Ellie je saznala od Meg da se nalaze na malom otoku juno od kotske
obale poluotoka Kintyre. Nabrojavi sedam ena u prostoriji, Ellie se ne bi
zaudila da je pola neudatih enskih stanovnica sjedilo oko Megina
ognjita - iako je samo pretpostavljala da su sve one neudate.
- Naravno da si mi nedostajala, ljubavi. Kako bih zaboravio onu pitu
koju si ispekla za mene prije odlaska? - ula ga je kako govori. - To je bilo
neto najslae to sam kuao u svom ivotu. - Ellie nije trebala pogledati
da bi znala kako on vragolasto trepe oima, no ipak je pogledala. - Ili
druga najslaa stvar koju sam kuao u svom ivotu.
On to nije uputio nikom posebno, nego je ostavio tu reenicu visjeti
kao da je namijenjena svakoj od njih.
Ellie je morala priznati da je nadaren. Promatrati ga bilo je kao
gledati vrhunskog majstora na djelu. Zraio je karizmom; ona je kapala s
njega poput hladnog, slatkog vrhnja. Dijelio je komplimente s umjenom
***
Skoro se ve spustio sumrak kad se Erik popeo uz stjenovitu liticu do
malog breuljka nad njom. Kad se pribliio rubu, vidio je ravno pred
sobom meke vrtloge dima kako se diu s malog Megina imanja.
Nije ga eljela pogledati, ali vidio je kako joj obrazi postaju tamnije
crveni dok je zavravala s ispiranjem pijeska i vlakana s njegovih rana, a
zatim mu osuila ruke istim komadom tkanine.
Ukrutila je bradu, pretvarajui se da je imuna na njega, ali odavale su
je sitne bijele crte oko usta. Osjetio je kako napetost zrai iz nje i znao je
da joj je svaki ivac na visokom stupnju pripravnosti. Kladio bi se ak da
su joj se nakostrijeile sve dlaice na potiljku.
Aha, sad je ve bolje. Ovakvu je reakciju razumio. Konano je opet na
sigurnom teritoriju. Svom teritoriju.
Morao je pregristi smijeak kad se nagnula naprijed i podigla posudu
s ljekovitom masti koju je pronala na policama. U tom joj se trenutku
dojka sluajno oeala o njegovo rame. Trznula se kao daju je opekao kao da njezino vrsto omotano tijelo nikada nije dolo u dodir s nekim
mukarcem.
Zar se o tome radi? On se namrti. Bila je takva teta da djevojka
njezine dobi - zasigurno se pribliava srednjim dvadesetima - nikada nije
upoznala mukarev dodir. Bila je dovoljno stara da bi dosad ve mogla
imati nekoliko djece, umjesto brinuti o tuoj. Pa to onda eka?
Tamnokosa joj je glava bila pognuta naprijed dok je koncentrirano
nanosila hladni melem na njegove rane i paljivo omatala platnene trake
izmeu njegovog palca i kaiprsta te preko dlana, ostavivi prste
slobodne. Nije mogao odoljeti da ne pritisne svoje bedro o njezino dok je
radila, pretjerano uivajui kad je zbog toga poela petljati sa zadnjim
vorom na njegovoj drugoj ruci.
Da je samo malo gurne, zavrila bi mu u krilu.
Bilo je to primamljivo - vraki primamljivo. Ve jako dugo nije bio
tako uspaljen.
im je zavrila, pokuala se brzo odmaknuti od njega. - Evo - ree
pretjerano vedro, kao da joj tijelo ne drhti za njim. - Gotovo.
On je uhvati za zapee i zadri je. Nije ju jo bio spreman pustiti. Hvala vam - ree iznenaujue promuklim glasom. - Molim - ree ona, ne
pogledavi ga u oi.
Pokuala se okrenuti, ali on je uhvati za bradu i prisili je da ga
pogleda u oi. Usne su joj se razdvojile, a bilo na vratu zatreperilo je o
njegovu nadlanicu poput krila leptira.
Nije bio siguran to kani uiniti, ali nije mogao prestati razmiljati o
tome kako je bilo lijepo gledati je onako usplahirenu. Sad je elio da se jo
vie usplahiri. A bila je vraka teta da netko dogura do ove dobi i ne
upozna dodir mukarca.
- Pustite me - uspije procijediti drhtavim glasom.
Jadnica je bila tako nervozna kao djevojka koja se nikad nije poljubila.
Ah, k vragu. Vjerojatno se i nije nikad poljubila. Pogled mu se spusti
na njezina usta. Kad ih nije stisnula negodujui neto, bila su to lijepa usta
- ruiasta i bujna, lagano senzualno zavijena. Bio bi zloin ostaviti ta usta
nedirnutima. Dovraga, on joj je zapravo inio uslugu. Jedna strana usana
vragolasto mu se zakrivi. To e proglasiti svojom kranskom dunosti.
Moe samo jednom uiniti iznimku od svog pravila nikad se ne
udvaraj slukinjama.
On joj prstom prijee preko pretvrdoglavog vrka brade koji se
omekao pod njegovim njenim milovanjem. Koa joj je bila skoro
nestvarna, glatka i barunasta kao krema.
Oi joj se raire. - -to to ra-radite?
On se nasmijei, pomilovavi joj jagodicom palca debeljukasti
jastui donje usne. Kad je na trenutak prestala disati, vruina mu oblije
meunoje. - Poljubit u vas - ree on.
Zjenice joj se smrae. inilo se da je sasvim prestala disati. - Zato? zacii.
Oi su joj zvjerale njegovim licem tako intenzivno da mu se inilo
kako nije svjesna da je pribliio svoje bedro njezinom, gurkajui ju prema
svome krilu.
Jednim previjenim dlanom klizne oko njezina struka, zaustavivi ga
na njenoj izboini njezina boka. - Ti se nikad nisi poljubila, zar ne, Ellie?
Ona utke odmahne glavom, previe zapanjena da bi lagala.
On priblii lice njezinom i ponovno joj palcem pomiluje usne,
zadovoljan kako su zadrhtale i razdvojile se.
Bio je to presladak poziv da bi ga ignorirao i on svojim usnama
pomiluje njezine. Njeno. Meko. Jedva ih dodirnuvi. Putajui je da se
navikne na taj osjeaj.
On je isto ovo uinio ve stotinama puta, ali sada su mu sva ula
eksplodirala na taj dodir. eludac mu se zgri. Kako je mogue imati tako
meke usne i tako slatke? elio je utonuti u njih. U nju.
Odmaknuo se, prilino zbunjen i zapiljio se u njezine poluzatvorene
oi. Da, ba bi ovako trebala izgledati. Njenih i sanjivih oiju, oajniki
ekajui njegov sljedei dodir. A ne ravnoduna i neosvojiva.
Erik se namrti, pomislivi kako je udno to mu srce tako mahnito
udara u prsima i koliko je silno eli poljubiti.
Ponovno joj dodirne usne, poveavajui pritisak, zadravajui se da je
temeljitije kua.
Slatka? Dovraga, usta su joj bila kao topli eer, rastapala su se pod
njim.
Poljubio ju je ee, pohlepno klizei preko njezinih usana, sasvim
zaboravivi kransku dunost. U mislima mu je bila samo njezina
barunasta koa, meke, slatke usne, njezin medeni okus i uzbudljiv miris
njezine koe. Osjeao se kao ga vue neka predivna, senzualna morska
struja - kao da se utapa u tekuoj udnji.
Nije mogao vjerovati da ga je toliko uzbudio samo jedan poljubac.
Kurac mu je bio tvrd kao vraji kolac. Traei malo olakanja, povukao ju
je blie k sebi, spustivi je u svoje krilo. Ali osjeaj njezine stranjice
pritisnute o njegovu erekciju - razdvojene samo tankim komadom tkanine
- samo je poveao njegovu agoniju, uinivi da udi za vie. Mnogo vie.
Ona ispusti neki tihi zvuk kad osjeti njegovu tvrdou tako intimno
pritisnutu o nju. Taj zvuk bio je napola uzdah iznenaenja, a napola neto
dublje to je nagovijetalo senzualnost koju nije mogao objasniti, ali ju je
silno elio istraiti.
Zavoji na njegovim dlanovima nisu ga sprijeili da provue prste kroz
njezinu kosu kako bi joj obuhvatio potiljak i privukao joj usne k svojima.
Samo da kuam, zavjetovao se, potiui joj usne da se razdvoje svojim
usnama.
Kriste. Prvi zamah njegova jezika u njezinim ustima natjerao ga je da
glasno udahne od sirovog zadovoljstva.
Ona se prenula od neoekivane invazije, ali prije nego to se uspjela
odmaknuti, on je ponovno pomiluje jezikom. Milovao je svojim jezikom
njezin hrabrim, zavodljivim pokretima. Ponavljao je to sve dok nije osjetio
kako se smekala pod njim.
Bilo mu je drago da joj se ovo svia. to je ovako topla i da se rastapa
u njegovu zagrljaju. Koa joj je bila vrua, dah isprekidan, tijelo dozrelo za
njegov dodir. Je li bila vlana za njega? Oblijeva li je vruina izmeu nogu?
Natiu li joj one bujne usne njezine enskosti? Dru li? ude li bolno za
njegovim dodirom?
Koji je njemu bio vrag? Poznavao je poudu, ali ovo je bilo... vie.
Neto u vezi s ovom djevojkom bilo je drukije, ali neka ga vrag odnese
ako zna to. Vruina koja ga je zahvatila sve ga je vre obavijala. Po
cijelom tijelu. Ne samo u meunoju.
Odjednom osjeti nelagodu i pone se odmicati - i to bi uinio da nije
osjetio neki nesigurni trzaj njezina jezika. Taj nevini odgovor uinio mu je
neto. Kao da je upalio fitilj koji je raspirio vatru u njemu.
Umjesto da se odmakne, on je privue blie, jo je vre zagrlivi.
Vrci njezinih dojki pritisnuli su se o njegova prsa dok je produbljivao
8. Poglavlje
Obrazi su joj se zaarili. - Kakve to veze ima? Vidjela sam da ima posla
koji treba obaviti i obavila sam ga. - Dodue, uz pomo.
Ispod brade mu se pojavi zlokobni tik. Fascinirao ju je taj znak
temperamenta - male napukline u bezbrinoj fasadi.
- Dobro, to vie nee raditi. Tvoji dani kao pralje su gotovi.
- Zato? Zato je to vama vano?
eljust mu se ukruti kao da mu se ne svia to to ga ona ispituje. Ovaj
ovjek je bio previe naviknut da uvijek dobije to eli. Kladila bi se da se
na prste jedne ruke moe nabrojati koliko su mu puta u ivotu rekli ne.
- Zato to sam ja odgovoran da vas dovedem doma u komadu i ne
elim da se poalite kako sam vas tjerao na teak rad.
Znala je da se igra s vatrom, ali nije si mogla pomoi da se ne nasmije.
- Mislila sam da Vikinzi vole uzimati robove. - Oi su mu bljesnule, ali prije
nego to je uspio odgovoriti, ona doda: - Zato je vas briga to netko misli?
Pa vi ste gusar.
Izazivala ga je da joj se usprotivi. Moda je izgledao tako, ali se nikako
nije ponaao kao gusar - barem ne onako kako je ona smatrala da bi se
gusari trebali ponaati. Gusari su bili nemilosrdni i nemoralni - zlikovci
koji su pljakali na moru - a ne dobrohotni razvratnici koji su spaavali
zarobljenike (dvaput), obeali da e ih vratiti, a zatim se zabrinuli kad su
vidjeli kako su im dlanovi malo izranjavani i bolni.
Neto je tu bilo udno. Ali to bi drugo on radio u onoj peini? I zato
je bjeao od Engleza?
Njezin je izazov doekao ljutitim pogledom i pribliio se jedan korak,
kao da je znao koliko se ona uznemiri kad se nad nju nadvije predivni
ratnik visok skoro dva metra.
- Mue te sumnje, Ellie? - Lady Elyne, zamalo ga je ispravila. Samo ju je
obitelj zvala Ellie, i jo se nije navikla uti taj intimni nadimak izreen
njegovim dubokim, hrapavim glasom. - Mislio sam da si pristala na
dogovor?
Ona se odupre porivu da ustukne jedan korak. Zato on mora biti
tako visok? I tko to na svijetu ima tako iroka ramena i miiave ruke?
Iskovani u bitci...? Sumnjala je u to. Vjerojatno se namjerno potrudio
izgledati ovako kako bi se enama pomutio razum i zaklecala im koljena
kad ga ugledaju.
Morala je nakriviti glavu da ga pogleda u oi. - Jesmo... jesam - ispravi
se. Bilo joj je grozno kako ju je uspio zbuniti i zato duboko udahne da se
smiri. - Meni se samo ini da kod vas postoji neka neobina plemika crta
za jednog gusara. I zato vas je jedan od ribara u selu nazvao taoiseach? To je bila druga rije za poglavara.
***
Dva dana nakon rasprave u vrtu s Ellie, Erik je jo zvidao dok je
etao puteljkom prema malom Meginom imanju. Nije se onamo uputio da
bi provjerio to cura radi, uvjeravao se, nego da vidi je li Randolphu bolje.
Kako se Randolph razbolio, Erik nije imao izbora nego ekati na
Spoonu umjesto da se pridrui Bruceu na Islayu. Ali nakon tolikih mjeseci
u bijegu, Erik nije bio naviknut tako dugo boraviti na jednom mjestu,
osjeao je neki udan nemir - ili je barem to sebi tako objanjavao.
uo je iznenaujue malo vijesti od stanovnika Megine kue. No nije
se alio. Ne, bio je presretan to se mala furija konano urazumila i
- Imate sestru?
- Nemam jednu sestru, nego pet. - Mlaih?
Odmahne glavom. - Sve su starije.
- A brau?
- Nemam.
- Ah - ree ona, kimnuvi, kao da je odjednom neto shvatila. Nije mu
se svialo kako to zvui. - to?
Ona slegne ramenima. - Nita. To samo objanjava neke stvari. - Prije
nego to se domislio odgovora na ovo, ponovno ga je okirala podigavi
ruku kako bi mu maknula pramen kose s ela. On glasno uvue zrak, a
tijelo mu se ukoi na njezin dodir - cijelo njegovo tijelo. Ponovno ju je
mogao namirisati. Stotine ena rabilo je sapun s mirisom lavande - a zato
je onda mirisao drukije na njoj? A ta duga, svilenkasta kosa... elio je
zariti lice u nju i gledati kako mu se rasipa preko prsa.
ene su ga stalno dodirivale. On to uope nije primjeivao. Ali sada je
primjeivao. Cijelo njegovo tijelo je primjeivalo. Boe, nije mogao disati.
Vruina mu se skupila u meunoju, a srce mu je snano i brzo lupalo. Jo
sekunda i on e ju zagrliti oko struka i povui je k sebi. Skoro je mogao
osjetiti kako mu se kruti vrci njezinih bradavica pritiu o prsa.
Nesvjesna kaosa koji je izazvala u njegovim ulima, ona ree
bezbrino: - Imate neto u kosi. - Makne ruke, omoguivi mu da ponovno
moe razmiljati, i protrlja neto meu prstima. - To je nekakva crna
mast.
- Vjerojatno aa od logorske vatre - ree on nehajno.
Ona namrti nos. - Ne izgleda mi kao aa. - Gledala ga je tako
intenzivno kao da ga kani jo ispitivati o toj masti, no umjesto toga ree uz
smijeak: - Nosite tako kratku kosu. Mislila sam da Highlanderi vie vole
duge kose i brade - poput vaih vikinkih predaka.
On se nasmije. - Neki vole. - Zatim si protrlja bradu. - Ja ne volim kad
me svrbi. - Prije nego to se uspio zaustaviti, upitaju: - Tebi se ne svia?
Ona zakoluta oima, ne shvaajui da je on to ozbiljno pita. On je to
uistinu najozbiljnije pitao, shvatio je, ali nije znao kako to protumaiti.
- Morat ete se vie potruditi ako elite izvui kompliment od mene.
Koliko vidim, nasluali ste ih se ve dovoljno, vie nego veina ljudi u
itavom ivotu.
Zatekao se kako se smjeka. Imala je ona pravo, ali iz nekog je razloga
elio uti njezino miljenje. - A ti si previe cinina za tako mladu
djevojku. Reci mi, kako si uope zavrila u grofovom kuanstvu? Izgleda
premlado za dadilju.
9. Poglavlje
10. Poglavlje
***
Erik je bio savreno sretan onakav kakav je; nije njemu trebala drati
prodike neka utogljena dadilja s velikim smeim oima i sveznajuim
ustima, koja su sluajno bila i najbujnija i najprivlanija koja je vidio u
ivotu.
Zar je on bio kriv to ga ljudi vole?
Zato mora biti tako prokleto ozbiljna u vezi sa svim? Zar se ne moe
malo opustiti i uivati?
Nije mu bilo jasno zato je toliko ljut. Nema ba anse da u postati
plijenom ovjeka poput vas. To je bio uzrok svemu. Trebao bi biti
zahvalan na tome to si nije umislila da se zaljubila u njega. Ali pogodio ga
je ton njezina glasa kad je to rekla. Izgovorila je to tako leerno da se zbog
njega osjeao nedostojnim. Kao da ga je premjerila nekim svojim
mjerilom koje rabe dadilje i zakljuila da nije dovoljno dobar. To je bilo
smijeno... nevjerojatno... ludo. On nikada u ivotu nije bio nedovoljno
dobar ni za to.
Zato je trebala zvuati tako uasno razumno u vezi sa svime? On je
inae bio glas razuma: to nije nita ozbiljno, to je sve prirodno - to su
bile njegove reenice. On je bio taj koji je trebao ublaiti udarac, on je bio
taj koji je nju trebao bezbolno odbiti.
Zakiljivi, primijeti kako joj ila kucavica na vratu titra od brzine
pulsa. Moda ipak nije toliko imuna kao to ga je eljela navesti da
pomisli.
Moda uope nije bila imuna.
Bio je u iskuenju da to dokae - u vrakom iskuenju. Obuzela ga je
neka nastrana udnja da se pokusa probiti kroz taj njezin otpor, da gura i
gura dok se ne razbije i oslobodi tu znatieljnu, pustolovnu enu koja je,
naslutio je, zakopana ispod te autoritativne fasade. Da joj dokae da nije
drukija od ostalih ena.
No nije bio siguran da eli otkriti kamo bi to vodilo - ili je moda to
bilo zato to je tono znao kamo bi to odvelo. Do nje pod njim. Ili, znajui
Ellie, do nje na njemu.
Ah, k vragu. On se provrpolji od nelagode. vrste male dojke. Vitki
struk koji joj moe obuhvatiti dlanovima. Duga, tamna kosa koja joj se
prelijeva preko ramena dok ga jae i vjerojatno mu zapovijeda. Kad si je
dopustio zamisliti taj prizor, teko ga je mogao izbrisati iz glave.
11. Poglavlje
Prvi udar je uvijek najgori. To je onaj otri udar hladnoe koji ovjeka
prisili na nehotian glasni uzdah iz dubine plua, onaj koji mu isie svaki
osjeaj iz tijela, ona sveobuhvatna studen koja se probija do kostiju, a
nakon nje dolazi letargija koja mu otupi um i ini se kao da se sve u njemu
usporilo do puzanja.
Erik se nikad nee naviknuti na onih prvih nekoliko sekundi nakon
to skoi u studeno more, a to ne moe promijeniti nikakva koliina
tuljanove masti. Ali kad je ok na kraju otupio i kad je poeo plivati, um
mu je preuzeo kontrolu i on je sasvim zaboravio na temperaturu mora.
Usredotoio se na zaveslaje rukama, na ravnomjerno disanje i na misiju
koja ga eka.
Ne bi se mnogo ljudi odvailo plivati preko otvorena mora i opasnih
struja u gluho doba noi, po hladnoi od koje bi se veina onesvijestila za
manje od sata. Sreom po Brucea, Erik nije pripadao veini.
Njegova vjetina na moru i u njemu bila je ono to je privuklo
Bruceovu pozornost na njega. uvari Visoja bili su osnovani ba zato to
su mogli izvesti nemogue misije u ekstremnim uvjetima. Bruce je osobno
izabrao najbolje ratnike u pojedinim disciplinama ratovanja i od njih
stvorio elitnu borbenu silu - bila je to zaudno jednostavna zamisao, no
zapravo revolucionarna. Nikad u povijesti nisu se ratnici iz razliitih
klanova okupili u jednoj jedinici, ne ujedinjeni krvnom vezom ve
zajednikim ciljem: osloboditi kotsku engleskog jarma i vratiti krunu
Robertu Bruceu, ovjeku vrijednom kraljevskog naslova.
uvari Visoja dali su Eriku novi smisao ivota i svrhu koju dosad nije
imao. Znao je da ono to radi nije samo vano, nego da e se pamtiti
stoljeima.
Fox Ako uspiju.
Erik se nije zavaravao. Bruceova je situacija bila opasna. Engleski
kralj Edward traio je krv. Da bi Bruce povratio svoje kraljevstvo, nije bilo
dovoljno samo paljivo planiranje i moni ratnici, nego i srea. A sree
Eriku nikada nije nedostajalo.
Kad je izaao iz zaklona uvale i uputio se prema otvorenom moru,
struja je pojaala i valovi su postali sve vei, traei vie energije i
koncentracije. Pratio je zraku mjeseine po crnome moru, zahvalan Bogu
na relativno vedrom nebu. No znao je da se zimi vrijeme moe promijeniti
u trenu. Jedna od omiljenih izreka Otoana kae da ako vam se vrijeme ne
svia, trebate samo priekati nekoliko minuta. No Erik je imao sree jer je
vodom - Erik se u sebi nasmije na tu nevjerojatno smijenu pomisao straar se nije imao ega bojati. Ili je barem tako pretpostavljao.
Priekao je da se straareva baklja utopi u mrak pa se podigao iz vode
na kamenu platformu koja je sluila kao pristanite.
Udar hladnog zraka probijao mu je kou poput iglica leda. Bio je u
iskuenju da iskoristi beumno ubijanje koje je usavrio njegov brati
Lachlan Zmija MacRuairi - ubod noem s lea u plua - kako bi nabavio
suhu odjeu, ali znao je da je pametnije ui i izai neopaen. Bruce je elio
da uvari Visoja djeluju u sjeni, ne samo zato da bi ih se tee opazilo,
nego i kako bi poveali strah u srcima svojih neprijatelja.
I tako se gol, samo premazan crnom mau i s bodeom privezanim
oko struka, uputio uza stube, du vlanog tunela i zatim se spustio u
kripte dvorca. uljao se uz zidove, skrivao u sjeni i stigao do kuhinja.
Ba kao i proli put, nije sreo nikoga.
Njegovo je tijelo, koje je drhtalo od zime, snano reagiralo na
postupno poveanje topline, upozorivi ga da se pribliava odreditu.
Dobrodoli udar vruine od nou priguene vatre na ognjitu preplavio ga
je kad se sagnuo ispod kamenog svoda na ulazu u kuhinju. Pogledom je
pretraio polumranu prostoriju i laknulo mu je kad je vidio samo jednog
ovjeka kako spava ispred ognjita prekriven svojim platem.
Seamus MacDonald bio je jedan od najboljih kuhara u Visoju. Angus
Og nevoljko se odrekao njegove vjetine, ali je shvatio da bi starac bio
korisniji kao kuhar Englezima. Veina sluga u dvorcu bili su ljudi njegova
bratia. Englezi su doveli mnogo vojnika i oruja, ali kao radnu snagu
koristili su lokalne ljude. Arogantni vitezovi, navikli na feudalnu
hijerarhiju, zanemarili su opasnost od seljaka, ne shvaajui da su se
mnogi poslovi u kuanstvu u Visoju smatrali prestinima.
- Seamuse - apne, gurnuvi ovjeka nogom.
Znajui koliko je opasno probuditi uspavanog Highlandera, Erik
ustukne jedan korak, a to je bilo mudro jer je starac skoio na noge
ivahno poput dvadesetogodinjeg momka, sa spremnim bodeom u ruci.
Erik se nasmije u mrak. - Mislio sam da me oekuje.
Uvijek mrzovoljni kuhar se namrti. to misli, zato spavam ovdje, a
ne u svojoj udobnoj postelji? - Pogled mu klizne po Erikovom zacrnjenom
tijelu i kosi. - Krvi mi Isusove, izgleda kao da su te upravo izvukli iz
septike jame. - Kuhar dobaci Eriku svoj plat. - Zagrni se prije nego to
nekog ubije tim alatom.
Erik se naceri. Kao to je ve rekao, on nikad u svome ivotu ni u kom
pogledu nije bio manjkav. - Djevojke se ne bune.
Starac se podrugljivo nasmije. - to ti sad treba?
***
Ellie je zavravala zadnji komad kolaa - ostatka zobenog kruha kojeg
je Meg posula eerom i stavila preko noi u penicu da se osui u udnu,
ali slatku poslasticu - kad netko zakuca na vrata.
Pomislivi da e to biti Sokol, iznenadila se kad je u hodnik uao
Duncan. Na njezin pozdrav, poelio joj je dobro jutro i brzo se okrenuo
Meg koja se upravo vraala od Thomasa kojem je odnijela doruak.
- Meg, mora doi u logor i saiti jednu ranu kad uhvati malo
vremena - ree joj uz smijeak.
Meg se takoer nasmijei. - Idem po svoje stvari.
- Zar vas je kapetan tako rano natjerao na vjebanje? - upita Ellie. Meg
su ve dvaput bili zvali da vida rane zadobivene na vjebanju.
Duncan se naceri. Kao i svi drugi, volio ju je zadirkivati zbog kasnog
ustajanja. - Za veinu nas ve je sredina dana, curo. Ali ne, nismo vjebah.
Radi se o kapetanu.
Skoila je sa stolca prije nego to je shvatila to radi. - to se
dogodilo? - Srce joj je poelo ubrzano lupati od straha. Sino je bio rekao
da e isporuiti poruku njezinoj obitelji. Zar se neto dogodilo? - Je li
ozlijeen? - upita ga.
Duncan je zaueno pogleda i ona shvati da je pretjerano reagirala.
Natjera pomahnitalo srce da se smiri. to me to spopalo?
- Ma ne, curo, radi se o obinoj ogrebotini.
Ellie glasno gutne i kimne. Umoi krpu u hladnu vodu koju je Meg bila
natoila iz vra u malu zdjelu i pone istiti ranu, paljivo izbjegavajui
dodirivanje gole koe prstima dok je pokuavala obrisati crnu mast i
pijesak. No bila je bolno svjesna napetih miia pod koom i njegovih
oiju koje su je promatrale. inilo se kao da i on osjea tu napetost. Kao da
je i on jednako svjestan da ga dodiruje.
Naalost, dodir se nije mogao vjeno izbjegavati.
- Pritisni ovdje dlanovima - ree Meg, pokazavi joj.
Ellie duboko udahne i stavi dlanove sa svake strane rane - jedan na
njegova rebra, a drugi nie na bok. Zaklela bi se da je osjetila kako se
vruina munjevito proirila po njegovoj koi pod njezinim dlanovima.
On se trzne na dodir, a ona brzo makne ruke. - ao mi je, zar sam vas
povrijedila?
On krene odmahivati glavom, ali zatim ree: - Samo me pee malo
vie nego to sam pretpostavio da hoe.
Ellie se namrti. - Pokuat u biti njenija.
Ponovno ga je dodirnula, a mada nije poskoio, vidjela je da mu
nanosi bol. Usta su mu bila stisnuta, a inilo se da mu je svaki mii u
tijelu napet.
No na nju je to imalo suprotan uinak. Osjetila je vruinu i energiju
pod svojim dlanovima i umirala od elje da njima pomiluje vei dio
njegove koe. Da iskua snagu koja joj je rasla pod vrcima prstiju. Da
rairi prste preko vrstih ploica miia na njegovu trbuhu. Da gurne
prste ispod tog plata...
On tiho jaukne i promekolji se, kao da je znao o emu ona razmilja.
Ali Meg snano povue konac dok je gurala iglu kroz njegovu kou i Ellie
shvati da ga je to vjerojatno zaboljelo.
- Hvala ti, Ellie - ree Meg, zapiljivi se zaueno u Sokola. - Mislim da
sad mogu sama zavriti.
Suzdravi se da ne pokae koliko joj je laknulo, Ellie makne ruke i
brzo ih zatakne pod suknju. inilo se da se i kapetan opustio.
Pokuavi prekinuti nelagodnu tiinu, Ellie upita: Kako se to
dogodilo?
Domnall zastenje. - Joj, curo, nemoj ga to pitati.
Sokol ga prijekorno pogleda i pone priati dugu, dramatinu priu o
tome kako je u pono otiao plivati i naletio na dvadesetak najsnanijih
engleskih razbojnika koje je vidio u svom ivotu (naoruanih do zuba,
naravno) kako napadaju galiju punu opatica i siroadi koji su se uputili na
sveti otok Ionu. Nikako nije mogao ignorirati takvu nepravdu (nikako,
***
Boe, kako ju je volio izazivati. Erik je samo pogledao njezine meke,
zajapurene obraze i preplavilo ga je duboko zadovoljstvo. Bilo je uistinu
zloesto tako uivati u njezinoj nelagodi, ali ona je njega ve danima
muila i bilo je pravedno da i on njoj priuti malo muke.
Moe ona to poricati koliko eli, ali nikako nije bila ravnoduna
prema njemu. Vidio joj je to na licu kad je uletjela u peinu. Bila se
zabrinula za njega - a zatim joj je u pogledu vidio neto sasvim drugo kad
joj je pogled skrenuo na njegova prsa.
Erik je navikao na zadivljene enske poglede, ali nije se mogao sjetiti
da je dosad i on osjetio neto kad su ga tako gledale. Jo jednom ga
preplavi silno zadovoljstvo, ali ovaj se puta usredotoilo mnogo nie na
tijelu - i mnogo tvrde.
Ali ni priblino tako tvrdo kao to je bilo kad je poloila dlanove na
njega. Erik se namrti. Tada je imao dojam da e iskoiti iz vraje koe. Od
njezinih dlanova na njegovim prsima, a zatim nie na trbuhu, prstiju tako
ovjeka poput vas. Zbog njezine vjere u njega - unato onom to joj je
rekao ili nije rekao postane mu nelagodno. La koja mu se na poetku
inila prihvatljivom, vie mu se nije sviala. Osjeao se lose zbog te lai.
No bilo je sigurnije da ona ne zna za njegovu vezu s Bruceom - ne
samo za njegovu misiju nego i za nju. Edward je divljao i inilo se da ga
nije briga koga e zgaziti svojom izmom.
Ne smije joj ispriati cijelu istinu, no pretpostavio je da nee nakoditi
da joj ipak poneto otkrije. - Pretpostavljam, uobiajeni razlozi. Ukradene
su zemlje moga klana. Uinili smo ono to se moralo uiniti.
Oekivao je da e se usprotiviti njegovoj izjavi, ali ona je samo
ozbiljno zurila u njega. - Kako su ukradene?
Znajui da je zaao na opasan teren, promiljeno joj odgovori: - Otac
mi je umro kad sam bio mali. Jedan od pripadnika moga klana poelio je
to iskoristiti. Pretvarao se da radi za moje dobro, ali je prisvojio moje
zemlje. - John od Lorne - pohlepno MacDougallovo kopile - poelio je
zavladati itavim Otojem bez obzira na to to su zemlje pripadale nekom
drugom. - On bi me ubio da me jedan drugi lan klana nije uzeo pod
zatitu. Njemu dugujem svoj ivot.
Ona ga je tako intenzivno promatrala da se uplaio da je previe
otkrio. - ak i ako ste na poetku bili natjerani na to, morate biti svjesni da
to ne moe vjeno trajati.
- Kako to misli?
Ona pokae na njegovu ranu na trbuhu. - Ne vjerujem da gusari dugo
ive. Jednom e vas vai progonitelji ipak uhvatiti.
Kad bi samo znala koliko ima istine u tome. Njegova je situacija bila
jo opasnija. Postojala je velika ansa da e u roku od tjedan dana biti
mrtav.
Spremali su se izvesti napad s nekoliko stotina ljudi protiv cjelokupne
sile najmonije vojske kranskog svijeta. Ni uspjeh tog napada nije
jamio da e ljudi ustati na pobunu pod Brucevim barjakom - nisu ni prije,
kad je Bruce bio mnogo jai.
Racionalno je bilo oekivati da su Bruce i njegovi sljedbenici osueni
na propast. Ali Erik je jo vjerovao da mogu pobijediti. Oni e se protiv
Edwarda boriti na nain kakav svijet jo nije vidio. Higlanderskim
ratnikim umijeem. Gusarskim umijeem. Edward nee znati to ga je
snalo.
- Ja sam jako dobar gusar - ree, namignuvi joj.
Ona ispusti neki zvuk koji je zvuao kao prezirno stenjanje. - Ne
sumnjam u to. Ali vi zasigurno od ivota elite vie od bjeanja od potjere
s otoka na otok, dok vas eka samo peina i pokoja ena u svakoj luci?
12. Poglavlje
Ralph de Monthermer bio je strpljiv ovjek. Nauio se strpljenju u onih mjesec
dana koliko je proveo u tamnici, ekajui hoe li mu kralj Edward odrubiti
glavu zbog izdajnike uvrede koju mu je nanio oenivi se bez doputenja
njegovom keri.
A tada, ba kao i sada, Ralphovo je strpljenje bilo nagraeno.
On je danima traio lady Elyne i zloglasni brod sa znakom zmaja - pazei
da ne proiri glas o nestaloj eni kako zlikovcu ne bi palo na pamet zatraiti
otkupninu za nju - no umjesto da je pronae, mogao se pohvaliti samo koom
ispucalom na vjetru, bolnim leima i rukama.
Ratoborni su ga barbari nadmudrili na svakom koraku. Otoani su ih
titili, znao je on to. Ali pronai jedan brod meu stotinama otoka du
zapadne obale kotske, bilo je kao pronai iglu u plastu sijena. No sad je
konano stigla nekakva vijest o njoj. U poruci koja je jutros dostavljena Finnu,
grofovom senealu, pisalo je da je dadilja Ellie na sigurnom i da e se
uskoro vratiti. To mora biti ona. Lady Elyne je pametna - ona je znala da je
sigurnije zatajiti svoj pravi identitet. Glasnik je nestao prije nego to ga je imao
priliku ispitati, i Ralph ga je traio cijeli dan.
Bilo je pitanje vremena kad e nai Elyne i zlikovca koji ju je oteo.
Ralph skoi preko ograde na mol, ostavi svoje ljude da priveu galiju, ne
zaustavivi se dok nije priao eljeznoj kapiji dvorca Dunluce. Skine elinu
kacigu i dobaci je straaru koji ga je pojurio doekati. Provukavi prste kroz
raupanu kosu, drugom je straaru predao svoj teki plat koji je nosio preko
oklopa i vitekog prsluka.
Ali on nije bio samo vitez. Kralj mu je vratio grofovsku titulu. Bio je to
naslov koji je imao prije nego to ga se morao odrei nakon enine smrti. Srce
mu se paralo od jo okrutno jake boli. Dao bi sve to ima - svoje titule, imetak,
svoj ivot - kad bi samo mogao vratiti Joan. Ali Joan je bila mrtva, a on je bio
grof od Atholla. Ta kotska grofovska titula odnedavno je bila slobodna
nakon pogubljenja biveg grofa koji je napravio kobnu pogreku prikljuivi
se Bruceu.
Ralph se namrti. Gadila mu se Edwardova krvoednost, ali kralj je bio
neumoljiv. Njegovom bijesu na Brucea - prema kojem se bio ponaao kao
prema svome sinu - i njegovim sljedbenicima nije bilo granice. Ralph vie nije
elio razmiljati kakve e ekstremne korake kralj poduzeti da skri pobunu;
bojao se da mu se to nee svidjeti.
jo su bile crvene od zabrinutosti, ali vie nisu bile natekle od suza. Ona je
jednostavno bila jedno od najdivnijih bia koje je vidio u svome ivotu.
Ralph zatomi svoju reakciju ispod tekog tereta krivnje - ondje gdje joj je
bilo mjesto.
Kad je odgovorio, njegov izraz lica nije odavao nita osim bratske
zabrinutosti. - Isprva nisam bio siguran da to ima nekakve veze s lady
Elyne. Highlanderi su praznovjerna sorta; posvuda vide duhove i vile. No
onda sam se sjetio pria koje kolaju o skupini fantomskih ubojica koji su
tijekom proteklih nekoliko mjeseci vieni oko Turnberryja i Ayra.
- Vi mislite da su ti fantomi povezani s Bruceom i njegovim ljudima ree Ulster.
- Da, mislim da bi mogli biti. - Prepriao je priu o mladom slugi koji
je tvrdio da se naao licem u lice s navodnim duhom. - Ako je taj duh izvor
nae poruke, mislim da bi se mogao nalaziti u blizini Dunavertyja. Barem
bismo otud mogli krenuti.
- Mislite li da e nas on odvesti do Brucea? - upita John.
- Kralj misli da hoe - ree Ralph. Kraljeva je naredba bila jasna:
pronaite brod sa znakom sokola i pronai ete Brucea.
- Mene nita od toga ne zanima - ree lady Mathilda - samo me
zanima da pronaete Ellie.
uo je tihu molbu u njezinu glasu i znao je da je nee - da je ne moe iznevjeriti. Ona je raunala na njega. On e pronai lady Elyne i dovesti je
sigurno doma, bez obzira na cijenu.
A kad to uini, zatvorit e jedna vrata, koja zapravo nikad nisu bila
otvorena.
13. Poglavlje
Kamo smo se uputili danas? Hou li konano vidjeti onu peinu o kojoj ste
mi priali? Ellie je pazila da joj se znatielja ne uje u glasu, no nakon to
je dva dana provela sa Sokolom, nije ga bilo lako zavarati. Mogla je ona
glumiti nonalantnost koliko je htjela, ali on je znao da se ona zabavlja.
Da se previe zabavlja. Njegov pustolovni duh i odvana priroda bili
su zarazni. Nasmijavao je, bockao je i zadirkivao sve dok nije imala
drugog izbora do pridruiti mu se. Uz njegovu vedrinu svatko bi se lako
opustio.
Koliko je prolo otkad se osjeala ovako bezbrinom? Kada je bila
ovako sretna?
Matty je imala pravo. Nakon majine i bratove smrti, zaboravila se
zabavljati. Zaboravila se smijati. Opustiti se. Zaboravila je kako je to trati
bosonoga po pijesku dok joj vjetar mrsi kosu. A sad kad se toga prisjetila,
kako e se vratiti sputanom ivotu koji je eka?
Braku koji ne elim.
Eto. Prvi put je izrekla ono to joj je tijelo ve dugo govorilo. Ona se
nije eljela udati za Ralpha de Monthermera. Vjerojatno je kapetanovom
pitanju trebala zahvaliti za tu neeljenu spoznaju.
Sokol nije imao pravo. Ali ona nije imala izbora. Ona je ki grofa od
Ulstera.
Kad vrijeme doe, otii e i nee se osvrnuti. Izvrit e svoju dunost,
no dotad e iskoristiti svaki trenutak sree koji joj se prui. Onih dugih,
samotnih dana u budunosti, kad bude sjedila u sobi u tornju, samo s
vezom koji bi joj prikratio vrijeme, imat e se ega sjeati.
Osjeti snanu bol u grudima pobojavi se da e previe tih sjeanja
biti usredotoeno na ovog ovjeka koji hoda kraj nje.
elim te. uvi ga kako to izgovara na glas bilo joj je tee ignorirati
vlastitu udnju. Posljednjih nekoliko dana oprezno ga je pokuavala
izbjei, ali njegove su rijei jo visjela meu njima poput ogromnog
albatrosa.
Nije mogla shvatiti kako je privlai netko tko je bio sasvim pogrean
za nju. Ako joj ve nije bilo dovoljno to je svjedoila majinoj
neuzvraenoj ljubavi i slomljenom srcu, on je uz to bio i odmetnik. ovjek
koji je ivio u bijegu, pod oblakom opasnosti, a u budunosti ga je ekao
samo krvnikovo ue ili sjekira.
inilo se da je njezino tijelo ne slua, no vano je da je slua srce.
***
Ovo ekanje bilo je pravo muenje. To njezino tiho stenjanje sasvim
ga je izluivalo. Erik je naslutio strast koja silno eli izbiti na povrinu,
spremna se osloboditi. Kriste, skoro se raspala pod vrcima njegovih
prstiju.
Teko je disao dok joj je obuhvatio dojku rukom, utipnuo malu
bradavicu tako da se pretvorila u vrsti pupoljak, elio ga kuati ustima,
pomilovati ga jezikom i sisati.
Bio je tvrd kao stijena. Posljednjih nekoliko dana bili su ve dovoljno
teki. Biti tako blizu nje. Dodirivati je. Mirisati je. Vidjeli kako je
procvjetala poput cvijeta na suncu. Ali tako mu krvi Isusove, gledati je u
sauni lansiralo je njegovu udnju u nesluene visine. Nije se mogao sjetiti
14. Poglavlje
***
Erik je s mukom pokuavao smiriti mahnito lupanje svoga srca.
Ubijala ga je Elleina prijemivost. Tko bi rekao da ispod te utogljene
vanjtine kuca srce divlje zavodnice? Imao je pravo tvrdei da je
***
Eriku srce stane, nije vjerovao to uje. Ionako se ve teko
obuzdavao. Gledajui je kako svrava, uzbudio se do bezumne udnje.
Doao je do krajnjih granica samokontrole, samo bi jedan mali korak bio
dovoljan da je prijee. Njezina ponuda bila je vie nego to je mogao
podnijeti.
On odmahne glavom. - Ne zna to nudi. Ona je bila djevica, za Boga
miloga.
Ellie mu stavi ruku na nogu. On se ukoi i krv mu prokljua. Graci
znoja skupljah su mu se na elu, ali ne zbog vruine u sauni.
15. Poglavlje
Sljedeeg dana Ellie je leala sklupana u Sokolovu naruju, poloivi
glavu na topli, tvrdi zid njegovih prsa, odjevenih u kou, jo uvijek
ushiena od predivnog vrhunca koji su postigli istovremeno. Oslukivala
je snano lupanje njegova srca i pomislila kako je to najdivniji zvuk na
svijetu.
Ona mu je to uinila. Dogaaji jueranjeg dana nisu bili plod njezine
mate. injenica da djevojka poput nje moe mukarca poput njega drati
na dlanu - doslovno - i natjerati ga da podivlja od strasti, bilo je mono
otkrie. Skoro ju je opilo prvo iskustvo senzualne moi. Toliko ju je opilo
da se, poput neke bludnice, usred dana iskrala u staju kako bi se u tajnosti
jo jednom sastala s njim.
Bilo je to zloesto. Pogreno. Grijeh u Bojim oima i izdaja zavjeta
koji je dala Ralphu. Ona je to znala, ali kad joj je u vrtu priao s lea i
apnuo da je eka u staji, tijelo su joj preplavili svi ti predivni mrani
osjeaji. Savjest joj je vodila bitku sa udnjom itavih trideset sekunda.
Iskuenje je bilo jo jae sad kad ga je kuala.
Zatomila je krivnju uvjeravajui se da to nee uzrokovati trajnu tetu.
Nakon godina ivota u savrenoj ednosti, brinui se za potrebe svih
drugih, zasluila je malo ovih sebinih, ukradenih trenutaka sree. Ali
znala je da samo pokuava opravdati ono to se opravdati ne moe - bez
obzira na to koliko je ona to smatrala ispravnim.
A uistinu je osjeala kako je to to radi ispravno. Gledajui ga u oi
kad je dodiruje kad on dodiruje njih - dok jedan drugo vode do najvieg
vrhunca i zatim se katapultiraju u kraljevstvo nezamislive ekstaze, znala
je da nikad vie nee osjetiti nita nalik tome. Moda ovo jest bila
pogreka. Jer sada e morati ivjeti sa spoznajom to proputa. Ali ne
moe to poaliti.
Uukala se blie njemu i uzdahnula, elei da ovaj trenutak traje
koliko god dugo moe. Tko bi pomislio da e lady Elyne de Burgh, jedna
od najveih nasljednica u Irskoj, biti zadovoljna leati u tronoj staji na
stogu sijena, dok joj teki miris stoke ispunjava nos, sklupana u elinom
zagrljaju nekog gusara?
Ali nikada nije bila tako obasuta panjom i zatiena - ili tako sretna.
Skoro se mogla uvjeriti da to neto znai. Da ovi osjeaji koje su
potakli njihovi dodiri nisu samo pouda. Da i on, kad ga pogleda u oi,
osjea istu ovu snanu povezanost od koje joj se srce stee.
Skoro.
***
Erik to nije mogao vjerovati. Kako je, dovraga, pogodila istinu? Nije
joj smio ispriati kako je njegov klan izgubio svoje zemlje. To je uinio
samo zato to je nije elio povrijediti. Nije elio da se osjea upravo ovako
kako je to sada izgledalo.
Trebao je znati da e ona to uzeti ozbiljno. Ellie je bila tip djevojke
koja je sve uzimala ozbiljno.
Naslutio je opasnost znao je da se previe vezala - ali nije se mogao
drati podalje nje. Ni priblino nije bilo dovoljno jednom je okusiti; tako je
samo postao gladniji nje. Mnogo gladniji.
Kako je ispalo, nije bila kriva sauna - njegova je samokontrola tada
bila ba jednako slaba kao i danas. Nije shvaao zato u nazonosti te
djevojke izgubi razum.
Trebao bi biti sa svojim ljudima, pripremati se za najvaniju bitku u
njihovim ivotima i planirati povratak u Irsku preko mora u kojem
Stigao je skoro do ruba litice, na vrh staze koja je vodila do plae, kad
zauje nekoga iza sebe. Prije nego to se okrenuo, po topotu ljutitih
koraka pogodio je o kome se radi.
Sokol promotri mladog, zarumenjelog viteza koji je prvi put otkad se
razbolio odjenuo puni oklop. Randolphov je iani oklop oito bolje
podnio more od njega samog; bio je ulaten i sjajan poput novog komada
srebrnine. Randolph je, s druge strane, izgubio prilino na teini, a inilo
se da ga i kratka etnja iscrpljuje. Teko je disao, a elo mu je bilo
prekriveno gracima znoja. Lijepo te vidjeti na nogama, Randolphe.
Bilo mu je jasno kakvo je Randolphovo raspoloenje kad mladi na
ovo nije uope reagirao.
- Tako mu Kristovog raspela! - uzvikne mladi vitez prisvojivi
omiljenu psovku svoga ujaka. - to to radi?
- Vraam se u logor. Kani mi se pridruiti?
Unato njegovoj mladosti, bilo je u Randolphu neeg zastraujueg. U
nainu na koji je drao ramena, u opakom bljesku u oima i u
tvrdoglavom dranju brade, Erik je mogao vidjeti elinu sjenu ovjeka
kakvim bi mogao postati. Ako se rijei barem dijela te svoje nadmene
arogancije, mogao bi postati vraki dobar ratnik - za jednog Lowlandera.
Jako dobro zna da ne mislim na to. to radi s Ellie?
Erikovo se lice opasno ukruti. Obuze ga bijes, to je bila rijetkost za
njega. Uasno mu je ilo na ivce to se Randolph proglasio Ellienim
zatitnikom i glumio nekakvog viteza na bijelom konju. Ellie je bila
njegova. Njegova odgovornost, urno je dodao.
- To se tebe ne tie.
- Tie me se, ako ju obeauje. Vidio sam je kako izlazi iz one staje.
to te je spopalo? Oteli smo je iz njezina doma. Moda nismo imah izbora,
ali barem se moemo pobrinuti da se sigurno vrati kui.
Erik obuzda rastui bijes. - Vratit u je.
- Ali neupropatenu. Ono to radi je grijeh i ja u tome neu
sudjelovati.
Erik smrknuto zakilji, nije mu se svialo da ga na red poziva ovaj
pompozni, utogljeni balavac koji jo nije stigao ni izlizati mamuze. Otkud odjednom to viteko razmetanje hrabrou? Koliko sam puta bio sa
enama, a tebi to nimalo nije smetalo.
- Ellie nije vrsta ene s kakvima te obino viam. Onaje drukija. Ona
je dama.
Erik se trzne, estoko odbijajui Randolphove rijei. Ona nije bila
drukija. Uistinu nije. Volio se druiti s njom jer ju je bilo zabavno
***
Pao je ve mrak kad su se Erik i Domnall uputili u logor nakon
izvianja na junom dijelu otoku. Kako se vrijeme odlaska pribliavalo,
Erik je elio pomno pratiti engleske patrole i otkriti smisao u rasporedu
patroliranja.
Oekivao je da e se broj engleskih galija dosad smanjiti, no inilo se
da se posljednjih nekoliko dana ak i poveao. Kuhar je imao pravo:
zbivalo se neto neobino. Nasreu, Englezi se nisu vratili pretraiti otok
Spoon, no moda je dobro to uskoro odlaze. ak i ako to znai da e se
morati rastati od Ellie.
- Neto nije u redu, kapetane?
Erik shvati da se mrti i odmahne glavom. - Ne, samo sam razmiljao
kako je dobro to uskoro odlazimo.
Domnall kimne. - Engleska gamad obino nije ovako temeljita. - On ga
znakovito pogleda. - Mislio sam da moda razmilja o djevojci.
- Ja stalno razmiljam o djevojkama.
Domnalla se nije dalo zavarati. - Svia ti se ona.
Prvi Randolph, a sada Domnall? - To nije nita neobino, meni se
veina ena svia.
Njegov pobonik ga je predugo poznavao da bi tako lako odustao. Ali ne kao ova. - Domnall nastavi kao da govori sam sebi. - Isprva sam
mislio da ti je ona novost jer nije pala na koljena pred tobom, ali onda sam
se poeo pitati radi li se o neem veem. Ta cura je dobra za tebe. Ne trpi
nikakva tvoja sranja.
Erik odgurne jednu granu na stazi, pustivi je da odalami njegovog
drugog ovjeka po zapovjednoj liniji. - Pod pretpostavkom da ja imam
sranja koja treba trpjeti, sumnjam da joj to ide u prilog.
Postao je napet, pretpostavivi da taj ovjek nije ribar. Ali nije mogao
vjerovati da bi Englezi bili tako mudri da pokuaju s takvom tajnom
taktikom - a kako su bili kukavice, nisu putovali u malim skupinama bez
vojske koja bi ih titila.
Nekoliko minuta kasnije, dva lika skoe u pliak, ukljuujui i
krupnog ovjeka i ponu se probijati kroz vodu visoku do koljena prema
obali. Iako je bio odjeven kao siromani ribar, s obinom vunenom kapom
na glavi i grubim smeim kariranim platem oko ramena, nije mogao ne
prepoznati miiavu grau najjaeg ovjeka u kotskoj.
iroki smijeak rastegne se Erikovim licem. - Ma, neka me vrag
odnese!
- to je, kapetane?
- ini se da imamo goste.
Erik izae iz sjene i uputi se brzim koracima na plau. - Vidi to nam
je plima donijela povie.
Krupni se ovjek okrene zauvi Erikov glas. Njegovo se lice, tvrdo
poput granita, nije ni trznulo, iako su proli mjeseci otkad se nisu vidjeli. Vidim da te jo nitko nije ubio.
Ne mora zvuati tako razoarano. - Erik se nasmije i tresne ga
dlanom po leima. Gotovo ga je zaboljele - Nije da nisu pokuali. Koga
vraga radi ovdje, Pljakau? - Erik se okrene ovjeku koji se iskrcao s
Pljakaem, oekujui vidjeti Boydova partnera, Alexa Zmaja Setona, ali
se iznenadi vidjevi umjesto njega kraljeva brata. Uitak mu malo splasne.
Edward Bruce bio je nepouzdan, bahati gad koji je, za razliku od svog
kraljevskog brata, utjelovio sve loe osobine plemstva. Od etvorice
Bruceove brae, Edward je Eriku bio najmrskiji. Erik mu odrjeito kimne.
- Gospodine lorde - ree, prije nego to se ponovno obrati Boydu. - Kako si
me pronaao?
- To je duga pria. Ali radije bih je ispriao grijui se kraj vatre. Boyd
uputi ribare da se vrate po njih prije zore.
Erik mu pokae rukom u smjeru peine. - Rado bih je uo. Boyd ga
smrknuto pogleda. - A ja bih rado uo zato ti pola engleske mornarice
visi za vratom.
16. Poglavlje
Nekoliko sati kasnije, nakon to su se upravo okrijepili slasnom hranom
koju im je pripremila Meg, ratnici su sjedili kraj logorske vatre i uivah u
jo slasnijem pivu koje su im donijeli seljani. Edward Bruce razgovarao je
s Randolphom pa je Erik konano dobio priliku nasamo porazgovarati s
Boydom.
Koliko god mu je bilo drago vidjeti svog suborca, vijesti koje je donio
bile su strane. Nigel Bruce, Christopher Seton i grof od Atholla su
pogubljeni, a od Zmije, Sveca i Templara nije se uo ni glas otkad su
pobjegli sa enama na sjever, ni od Zmaja otkad je krenuo traiti svoga
brata.
- Onda, kako si me pronaao? - upita Erik.
- ista srea. Kralj nas je poslao na izvianje Arrana zbog napada, a
kad smo se pokuali vratiti, engleske galije su blokirale morske prolaze i
presjekle nam rutu. Sklonili smo se u selo kraj dvorca Dunaverty i ekah
da se morski putovi raiste. Razgovarali smo s naim prijateljem u
dvorcu. Kad mi je rekao kako si stigao, pretpostavio sam da mora biti
negdje u blizini. Edward je spomenuo da si proli put nakon bijega iz
Dunavertyja izviao s ovog otoka pa sam riskirao. - Boyd ga smrknuto
pogleda. - to si, dovraga, uinio da si tako razljutio de Monthermera?
Erik je ve ispriao okolnosti sastanka s McQuillanovima - ukljuujui
i injenicu da je morao oteti Ellie - te sve o sukobu s engleskim brodovima
koji je uslijedio. - Povrijedio mu ponos, to je sve.
Boyd odmahne glavom. - Sumnjam. Na prijatelj u dvorcu rekao je da
je de Monthermer bjesnio po Dunavertyju, ispitivao sluge o nekom duhu.
Erik se namrti i ispria o neoekivanom susretu s onim djeakom u
spremitu, naravno izostavivi da ga je djeak ozlijedio noem.
Ako je de Monthermer bio u Dunavertyju, to znai da je u blizini. Kako
je Englez uspio to sve povezati. Erika preplavi nelagoda. Moda je dobro
to odlaze s otoka.
- Je li bilo problema na Arranu? - upita Erik.
- Nije. Englezi su pristali prolog tjedna na otoku, ali nisu pomnije
pretraivali. Erik pomisli da je to vjerojatno bilo u isto vrijeme kad su se
zaustavili i na ovom otoku. - Ali ima ih posvuda. Morali smo ii kopnom i
uhvatiti brod u Dunavertyju. Imat e vrakih problema provui samo
jedan brod kraj njih, a kamoli itavu flotu.
Erik ispije dug gutljaj piva, pitajui se zato se osjea bijedno poput
neke bube ispod vrajeg kamena.
Boyd tiho zazvidi. Mora da se radi o izuzetnoj eni. Upravo si stekao
vraki monog neprijatelja.
- To nema nikakve veze s njom. Edward je obina svinja. Odavno je
trebao dobiti svoje. To je bila istina, no ipak nije objanjavala Erikovu
reakciju.
Boyd ga je jo malo prouavao, a onda, hvala Bogu, promijenio temu
razgovora.
***
Ellie je virila kroz mali prozor u mrak, a hladan joj je noni zrak
umrtvio obraze. Vidjela je samo krugove svjetla koje su bacale baklje s
druge strane ulaza u Meginu kuu.
Gdje je on? Sokol je rekao da e joj doi veeras, no umjesto toga,
poslao je poruku da e veerati u logoru sa svojim ljudima i poruio
Thomasu da mu se im prije pridrui.
Ellie je vidjela kako su se njih dvojica ranije posvaali i bojala se da
njegov nedolazak ima nekakve veze s njom. Ugrize se za usnu,
pretpostavivi da ju je Thomas bio vidio kako izlazi iz staje.
to je tada pomislio? Srce joj se stisne. Upravo ono to je zasluila: da
je bludnica.
Jo je nervoznije vakala usnicu, ekajui na neki znak visoke,
miiave pojave. Ali nije mogla otresti osjeaj da neto nije u redu.
- Trai nekog?
Ellie brzo zatvori kapke i okrene se, suoivi se s Meg kojoj se vidio
smijeak u oima. Ellie odmahne glavom. Samo se divim punom mjesecu.
Meg se nasmijei. Ta je ena bila previe ljubazna da bi ju optuila da
lae. - Ja se ne bih brinula. Sigurna sam da je samo izgubio pojam o
vremenu. Ako ti je Sokol rekao da e doi, on e doi. Bez obzira na
njegovu uvenu bezbrinost, on je jedan od najpouzdanijih ljudi koje
poznajem. Na njega moe raunati.
Bilo je to udno, ali istinito. Ellie se zarumeni. Ne radi se o tome.
Meg se nasmijei. - Ja mislim da se ba radi o tome. - Oi joj zasjaju. Nije bilo tako davno kad sam ja na ovom prozoru ekala svog Colina. Uzdahne. - Ah, prva ljubav, kako je ona divna.
Pokua proviriti preko straareva ramena, ali momak je bio visok i iroka
su mu prsa zaklanjala velik dio ulaza.
I Meg je djelovala zbunjeno. - Samo smo dole po lonce.
- Poslat u Rhuairija po njih. - Mladi mahne oblinjem straaru koji
ga kriom pogleda i brzo uini kako mu je reeno.
Neto se udno ovdje zbiva. Nikad im prije nisu zabranili ulaz u
peinu, a bilo je jasno da ih se mladi straar eli im prije rijeiti. Zar se
dogaa neto to ne eli da one vide?
Meg je to oito takoer pomislila. Ona primi Ellie za ruku. - Sve je u
redu, neka ih Duncan kasnije donese.
Meg se okrene i uputi se natrag u kolibu, a Ellie u urbi naleti na
ovjeka koji im je priao s lea.
- Ispriavam se - ree bez razmiljanja.
Ellie pogleda u ovjeka i smrzne se od oka. Krv joj nestane s lica.
Zatrepe u polumraku, ne vjerujui vlastitim oima. Bio je odjeven u
priprostu ribarsku odjeu, ali ona je prepoznala naoitog, tamnokosog
ovjeka koji je stajao pred njom: Edwarda Brucea. Robertova mlaeg
brata i njezinog brata po enidbi.
Zato...?
Naravno! U asu joj sve postane jasno. Posljednji komad slagalice
upravo je legao na svoje mjesto. Sokol je s Bruceom. On nije gusar, on je
kotski pobunjenik koji se s Robertom bori protiv kralja Edwarda. Protiv
njezina oca. elja da izbjegne ljude njezina oca u onoj peini, odjednom je
imala smisla.
To je Meg mislila kad je rekla da je situacija komplicirana. Ali njezina
prijateljica ne moe ni pomisliti koliko je zapravo situacija komplicirana.
A zatim joj neto sine: Sokol e otkriti tko je ona. A tada e sve biti
gotovo. Kad otkrije njezin identitet, nee vie biti intimnih susreta,
poljubaca, uitka. Nikad nee dobiti ansu saznati to on uistinu osjea za
nju.
Isprva je bila strahovala da bi ga otkrie njezina identiteta moglo
zainteresirati da se oeni njome radi njezina bogatstva i poloaja. Ali sada
se u to uplela i injenica da je ona ogorica njegova gospodara.
Pretpostavila je da bi ga uroena plemika ast natjerala da joj ponudi
brak.
Ali nije eljela da on osjeti obvezu oeniti se njome. Mogunost da
zavri poput svoje majke izlijeila ju je od takvih misli. Nije bilo nita
romantino u neuzvraenoj ljubavi. Radije bi se udala za Ralpha.
***
Erik se s tekom mukom podsjeao da pred njim stoji kraljev brat i da
vjerojatno ne bi bilo najpametnije akom mu skinuti taj nadmeni smijeak
s lica.
Ali dovraga, u tome bi neizmjerno uivao.
Kao prvo, Edward je bio toliko glup da je dopustio da ga dvije ene
vide, a postojala je ansa, iako mala, da bi ga netko mogao prepoznati. A
zatim je uvrijedio Ellie usporedivi je s drugim enama.
Zato njega Ellie ne bi privlaila? Pa to ako nije imala velike grudi i
izgled kao da je upravo sila s Olimpa. Pa svima je bilo jasno kako je lijepa,
s tim svojim velikim smeim oima sa zelenim mrljicama, siunim
nosiem i tim pametnim ustacima.
Ali nije ga sluala. - Oni ljudi s kojima si se sastao. Oni Irci. Oni su
Bruceovi ratnici. - Ellie podigne pogled. - Ti neto planira.
On joj prie u dva dugaka koraka i zgrabi je za ramena. - Prestani ree joj, dok mu se eludac grio od straha. Zato mora biti tako vraki
pametna. - Dosta je pitanja. Zaboravi sve to si ula. Zaboravi mene.
On je vikao - uistinu je vikao.
Ona zastenje. inilo se da je do nje konano dopro njegov bijes. - Zar
to eli?
On nije oklijevao. - Da.
Ona podigne bradu i pogleda ga u oi. Osjetio je kako se povezanost
meu njima rasplamsala poput vatre. Nije skidala pogled s njega,
izazivajui ga da to porekne. - Ja to ne mogu.
Prokleta bila. Nikad u ivotu nije upoznao enu koja ga je tako ljutila i
tako ga izazivala. Imao je dojam da gubi kontrolu nad svime. elio ju je
zagrliti i ljubiti je dok ga ne poslua. elio ju je baciti preko ramena i
odnijeti je najdalje to moe. Nekamo na sigurno.
Ali sigurnost je podrazumijevala da njega nema u njezinoj blizini.
On ustukne. Ona e zaboraviti na njega, ba kao to e on zaboraviti
na nju. Neka tupa bol pojavi mu se u prsima. - Hajde, odmori se. Odlazimo
sutra kasno naveer.
Lice joj se snudi. - Ali... - Glas joj se utiao kao da se eljela
usprotiviti, ali je shvatila da od toga nema koristi. Ponovno ga pogleda. Hou li te vidjeti sutra?
Da je situacija bila normalna, on ne bi oklijevao. Kad je morao birati
izmeu strastvene veze i sjedenja sa svojim ljudima dok eka da padne
no, nije to bio teak zbor. ak i sada, dok je tu stajao, borio se za
samokontrolu. Njezin lagani, enstveni miris bio je sve jai, mamio ga je.
Njegova udnja za njom nije se smanjivala nego je postajala jo ea.
elio ju je skinuti do gola, omotati je oko sebe i kliznuti duboko u nju. To
je tako silno elio da mu ti prizori nisu izlazili iz glave, i izluivali su ga.
Znao je da to nije dobra zamisao. Postajalo je sve kompliciranije.
Samokontrola mu je bila na kunji do krajnjih granica. Sutra e se rastati i
svatko e otii svojim putem. Najbolje bi bilo da odmah prekinu. Ali teko
mu je bilo odoljeti iskuenju da provede jo jedan, posljednji dan s njom.
Daje dodiruje. Da gleda kako joj se lice rumeni kad ju miluje dok se ne
raspadne od uitka.
- Ne znam - ree oprezno. - Imat u mnogo posla. - Na primjer, sjediti i
ekati.
17. Poglavlje
***
Neka je vrag nosi. to to ona kani dokazati? Koliko god su se sjajno
zabavljali, on e veeras odjedriti i zaboraviti na sve ovo. Oboje e
zaboraviti.
Nije bilo vano koliko ju je divno bilo grliti ili kako se izgleda nije
mogao zasititi njezinih poljubaca ili to to ju je elio vie nego ijednu enu
u svome ivotu. To je bilo samo zato to je ne moe imati. Ovo lupanje
njegova srca, ova iskonska privlanost, primitivna potreba da bude s njom
- to e sve izblijedjeti. Uvijek izblijedi.
Ali nikad mu dosad nije bilo ovako. Tako ju je silno elio da po prvi
puta u ivotu nije sam sebi vjerovao.
Zato ga mora izazivati? Zato ga ne ostavi na miru? On ju ne eli
povrijediti. Pokuava uiniti pravu stvar. Ali osjeaj njezinih ruku na
njegovom tijelu, njezini dodiri, milovanja... zgazili su sve njegove dobre
namjere. Jo je osjeao vraji ig koji je njezina ruka ostavila na njegovim
grudima.
***
Ellie je znala da bi mu trebala rei da prestane. Unato izmaglici
strasti koja ih je oboje obavila, znala je da bi se zaustavio.
Ali nije eljela da se zaustavi.
Voljela ga je - Erika. Rekao joj je svoje ime.
Voljela je njegovo drsko razmetanje. Njegov nepopravljivi smijeak.
Uroen osjeaj asti i plemenitost koju je skrivao ispod te razvratne
fasade. Voljela je njegovu toplinu, ljubaznost, paljivost. Voljela je osjeaj
slobode koji bi je obuzeo kad bi bila s njim. Avanturu. Uzbuenje. Ali i
samo sjediti s njim na breuljku i gledati kako se valovi razbijaju o stijene.
Sjedinjenje s njim inilo se savrenim - jedinim - izrazom te ljubavi.
Znala je da to neto znai. Da mu je stalo od nje. Mora mu biti. Dok se
pridravao nad njom, pogled u njegovim oima oduzimao mu je dah. Bio
je snaan. Posesivan. estok. Bio je to iskonski poriv za posjedovanjem
koji nije mogao zanijekati.
Osjetila je kako u njoj raste poznati pritisak. Ali ovaj put bio je
drukiji. Intenzivniji. Znaajniji. Sjedinjenje njihovih tijela pojaalo je sva
ula.
I on je to osjetio. Pustoio joj je usta, kao da ga je napor da se
kontrolira liio sve sposobnosti osim disanja. Ali bio je tako napet, da je
imala dojam da ni ne die.
Sad je ve pumpao bre. Dublje. ee. inilo se da ju melje svakim
grjenim potiskom, tjera je prema rubu.
Stenjala je na svaki njegov pokret, izvijajui se u susret njegovom
mahnitom ritmu.
Osjeaji su bujali u njoj. Sve napetiji. Sve usredotoeniji. Skupljali se u
vruu, treperavu loptu, a tada...
Zavritala je kad joj se tijelo poelo stiskati i oslobaati, dok je strast
u njoj eksplodirala dok su se otri, vrui grevi uitka stezali oko njega.
Zario se u nju jo jednom i kriknuo, dok mu se cijelo tijelo grilo od
snage vlastitog olakanja. Ljuljao se na njoj, a vrui mlaz njegova sjemena
mijeao se sa plimom njezina uitka u topli, bljetavi vodopad.
eljela je da ovaj trenutak traje vjeno.
Preplavljena euforijom najdivnijeg trenutka u svome ivotu,
iznenadila se kad se odjednom otkotrljao s nje. Bez njegove teine na sebi,
bez njegove punoe u njoj, odjednom joj postane hladno. Neka nelagoda,
neki crv sumnje uvue joj se u misli.
Oekivala je da e ju zagrliti i priviti uza se kao to bi to obino uinio,
no on je samo leao na leima i zurio u strop, a njegova velianstveno
oblikovana prsa podizala su se i sputala pod teinom njegova disanja.
Povremeno ga je pogledavala ispod trepavica. Tijelo mu je bilo
nevjerojatno. Izgledao je ak jo monije bez odjee.
Zato nita ne kae? Iako je prolo tek nekoliko sekunda, tiina se
inila kao itava vjenost.
Reci neto.
- ao mi je.
eludac joj se stisne. Ne to.
Lice mu je bilo kameno. Nije ju elio ni pogledati. - Ovo se nije smjelo
dogoditi.
Zbog aljenja u njegovu glasu osjeala se kao da ju je netko probo
noem u grudi. Ako se potajice nadala da e joj otvoriti srce, upravo je
postalo brutalno jasno da e biti jako razoarana.
***
Koga vraga je uinio?
Istina udari Erika ravno u prsa: izgubio je glavu, prekrio svoj zavjet i
oduzeo joj nevinost.
Nikad nije kanio ii tako daleko. Ponio se kao arogantna budala,
mislei da se moe igrati vatrom i ne opei se.
to e sada uiniti?
Ne moe se oeniti njome. Pa ona je bila obina dadilja, za Boga
miloga. Kao poglavar klana, imao je odgovornost koja je od njega traila
da se oeni enom koja e poveati mo i ugled njegova klana. Uostalom,
bio je premlad da se vee samo za jednu enu. Nije elio razoarati sve
one djevojke.
Nije bilo vano to nije ni pomislio na nijednu drugu otkad je upoznao
Ellie. Bio je uvjeren da hoe.
Iako ga je razljutilo kako je Edward Bruce reagirao na Ellie, ta
reakcija nije bila neoekivana. Erik je oduvijek bio sklon prekrasnim,
senzualnim enama. Ellie je bila dovoljno zgodna, i sviala mu se - iako je
bila malkice utogljena i voljela je nareivati - no ona nije bila njegov
uobiajeni tip. Ta snana privlanost prema njoj nije imala nikakvog
smisla.
Shvativi da ona nije rekla ni rije, pogleda je kriom. Pogled na
njezinom licu strahovito ga zaboli. Brada joj je drhtala, koa joj je bila
blijeda, pogled joj nije bio razoaran, nego se u njemu vidjelo kako su joj
skrene sve iluzije.
Ah, k vragu. Ponaao se kao pravi gad. Tako ga je preplavio osjeaj
krivnje da nije ni pomislio kako njoj mora biti teko.
Za ovjeka koji je bio poznat po tome to uvijek zna rei pravu stvar,
rekao je sasvim pogrene rijei u trenutku kad je to bilo najvanije.
Umjesto da se ispria, trebao ju je zagrliti i ohrabriti je - rei je kako je
bilo divno i kako je lijepa. Ba kao to je to uvijek inio.
18. Poglavlje
Ne! - Vrisak se istrgne iz njezine utrobe. Iz nekog mranog, iskonskog
mjesta nezamislive strave koja je ledila krv. Tako usredotoena na vlastiti
jad i razoaranje, Ellie je primijetila etvoricu vojnika na plai tek djeli
sekunde prije nego to je ugledala koplje koje je zaparalo zrak jurei
ravno prema Erikovim leima. inilo se da se sve dogaa tako sporo, a
ipak se osjeala kao smrznuta u vremenu, ne mogavi se pomaknuti da to
sprijei. Bio je to najgori trenutak u njezinu ivotu, gledati bespomono
kako e ovjek kojeg voli upravo umrijeti.
Posegnula je za njime, ali bilo je prekasno. On zastenje kad koplje
pronae svoj cilj i lansira ga u vodu. Anna. Zaronila je za njim i pomislila
da je napipala njegovu ruku, no netko je iupa iz mora, obuhvativi je
rukama s lea.
Borila se kao luakinja, mlatarala naslijepo u panici, razmiljajui
samo kako da ga dosegne. Njezin uznik zastenje kad ga njezina glava
pogodi u bradu, jedini njegov dio koji nije bio zatien ianim oklopom.
Netko je vritao. Bio je to prodoran, bolni jecaj koji joj je probijao ui.
Jedan se glas probije kroz buku. - Sve je u redu, milostiva, spaeni ste.
Bila je to ona: ona je bila ta koja je vritala. - Pustite me! - Opirala se
vojnikovu stisku, zurila u mjesto gdje je Erik nestao i ugledala stravian,
tamnocrveni oblak kako se die kroz vodu. Krv. Panika joj stisne grudi,
grlo. - Moram ga pronai - jecala je. - Ranjen je.
Odjenuo je samo lanenu tuniku i samo su ga koa i miii titili od
uboda koplja. Ali on je bio jak. Najjai ovjek kojeg je poznavala.
- Mrtav je - ree hladno ovjek. - Ili e uskoro biti. Moramo vas
odvesti na galiju.
- Ne! - Otrgnula mu se iz ruku.
Koplje. Erik leti unazad. Krv. Nije je bilo briga to je vidjela. On nije
bio mrtav i ona ga nee ovako ostaviti.
Zaronila je u vodu, naslijepo traei rukama po mraku. Ali onaj
vojnikje ponovno uhvati i povue je na povrinu. Izronila je hvatajui se
za dah. Vukao ju je prema plai dok je udarala nogama i rukama i vritala.
Ovoga puta nita nije elio prepustiti sluaju i vrsto ju je obuhvatio oko
grudi, pritisnuvi joj ruke uz tijelo.
- Potraite ga - naredi vojnik ostaloj trojci. A njoj ree: - Prestanite se
otimati, milostiva, mi vam pokuavamo pomoi.
Ostala trojica vojnika nisu djelovala eljno smoiti se, ali posluali su
svog vou. Bolne su minute prolazile dok se potraga nastavila. Onaj vojnik
joj je neto govorio, ali ona ga nije sluala. Suze su joj curile niz obraze
dok se molila za udo. Erik je mogao zadrati dah dulje od bilo kojeg
ovjeka na svijetu. Moda je uspio stii do peine.
ovjek koji ju je drao vjerojatno je doao do istog zakljuka. - Gdje
ste vi to bih, milostiva gospodo? Motrili smo vodu, no ini se da ste se
stvorili ni od kuda.
Ellie je brzo razmiljala. - Plivali smo s druge strane stijena.
Nije izgledalo da joj vjeruje, ali nasreu, prie jedan od ostalih
vojnika i on je prestane ispitivati.
- Nita, kapetane.
Ellie nije znala je li uasnuta ili joj treba laknuti. Ako ga pronau, oni
e ga opet pokuati ubiti.
ovjek koji ju je drao kimne. - Poalji Richarda i Will... Zastane,
pogledom pregledavi valove. - Gdje je William? Drugi vojnik odmahne
glavom. - Pronai ga!
Ellie je srce bilo u grlu. To mora biti...
Nade su joj usliane kad Erik odjednom izroni iz vode i zabije koplje
kojim su ga bili pogodili u prsa vojnika pod imenom Richard. Ellie odvrati
pogled, ali samo na trenutak. U tom djeliu sekunde, on je uspio izvui
Richardov bode iz njegova beivotna tijela i okrenuo se prema treem
vojniku koji mu je prilazio s isukanim maem u ruci.
ovjek koji ju je drao opsuje i baci je na tlo. Zatim izvue luk koji je
nosio zataknut na leima i pripremi strijelu, naciljavi Erika koji se borio
s valovima visokim do boka i vojnikovim maem koji je imao dui doseg
od njegova bodea.
Ellie nije razmiljala. Ona skoi na noge i udari vojnika u ruku tono u
trenutku kad je odapeo strijelu, skrenuvi je sigurno od Erika.
Vojnik, koji je bio u vodi, opet podigne ma i Erik krene u akciju,
navalivi na njega dok je sputao ma. Zamahnuo je rukom i blokirao
udarac tolikom snagom da je ma odletio iz vojnikove ruke. Trenutak
kasnije ma padne u vodu. Ne mogavi prodrijeti kroz vojnikov iani
oklop bodeom, Erik obuhvati rukom vojnikov vrat i zavrne ga otrim
potezom.
Vojnik, koji je stajao na plai, opsuje i pone vikati u pomo.
Zasigurno se u blizini nalazi jo vojnika.
Erik potri prema njemu kroz vodu. Izgledao joj je poput opsjednutog
demona.
***
Vrijeme se vuklo bolnom, puevom brzinom dok je Erik ekao da
Englezi odustanu od potrage. Ali bili su nemilosrdni, okretali su svaki
kamen na njihovom malom otoku.
Trebala mu je sva samokontrola na svijetu da ne otri odmah na
plau. Ali nije smio. Dvije su mu stvari stajale na putu: morao je zatititi
Ellie - prizor kako ju je engleski vojnik dri za vrat nee tako brzo
zaboraviti - a i morao je misliti na svoju misiju.
***
Ellie nikada nije vidjela nita slino tome. Radei posveen jednom
cilju i svrsi, za nekoliko sati Erik je opremio mali amac za jedrenje,
pretvorivi trupac u jarbol, nekoliko starih dasaka u kormilo, a lanene
plahte u jedro. Sjekira, koja je na bojinici pobila vie ljudi nego to je
eljela pomisliti, postala je precizan alat u rukama
vjetog
brodograditelja.
Stajala je na plai, utopljena i sita, umotana u nekoliko plateva i
debeli krzneni ogrta, divei se spretnosti njegovih ruku dok je zavravao
posljednje pripreme za polazak.
Iako nikako nije bio vrst kao njegov birlinn sa znakom sokola, amac
je bio znatno impresivniji nego kad ga je zadnji put vidjela. Popravio je
neke iskrivljene daske kako bi bolje prianjale i bile vre. Jednu ili dvije
zamijenio je novima, ali nije ih elio zamijeniti vie jer drvo nije bilo
dovoljno suho. Trup je premazao nekom crnom ljepljivom smjesom koja
bi, kako je rekao, trebala biti vodootporna.
Jarbol je izgledao grubo i neobraeno, ali djelovao je funkcionalno,
kao i kormilo privreno za krmu. Jedro je nainjeno iz dvije plahte koje
su ona i Meg zaile zajedno, a jedan stari ribar ga je zatim premazao
nekom odvratno smrdljivom ivotinjskom mau.
Erik je zavrio s pospremanjem potreptina kojim ga je opskrbila
Meg. Spremio je dodatne pokrivae, hranu, vodu i pivo u malu krinju
koju je privrstio za trup, a ta e krinja Ellie posluiti kao sjedalo na
amcu. Zatim joj je priao i stao kraj nje.
- Va brod vas eka, milostiva gospoo - ree joj i nakloni se teatralno
mahnuvi rukom.
Ona odmahne glavom i ironino ga pogleda. - Postoji li neto to ti ne
zna napraviti?
On se naceri. - Koliko znam, ne postoji, ali ako ipak postoji, siguran
sam da e mi ti prva ukazati na to.
Ona se nasmije. - Na to moe raunati.
Nakon svega to su toga dana proivjeli, Ellie je shvatila da njegova
sposobnost da popravi raspoloenje svakako ima svojih prednosti. Bilo je
jasno zato mu se njegovi ljudi toliko dive. U strahotama rata trebah su
19. Poglavlje
Isprva Erik nije bio zabrinut to nema ni daka vjetra. Imalo je to nekih
prednosti: ako su se Englezi pritajili i ekaju ga, nee moi vidjeti njegovo
jedro. ak ni on ne bi lako pobjegao floti engleskih galija u amcu od tri
metra.
Nasmijeio se pomislivi, da nema svoju misiju, vjerojatno bi to elio
pokuati. Jo nije naiao na izazov koji mu se nije svidio - pa bio taj izazov
i nemogu.
Ali Englezi su se vjerojatno sklonili u neki ukradeni kotski zamak i
spavali na sigurnom i toplom u svojim posteljama umjesto da ue na
galiji u mranoj, hladnoj magli ekajui hoe li naii jedan jedini
pobunjenik - bez obzira na to to je to bio onaj koji im je vie puta
povrijedio ponos.
Veslao je u mrklom mraku, orijentirajui se prema zapadnoj obali
Spoona koliko je to bilo mogue. No kad su uli u Sjeverni kanal, izmeu
njih i Irske prualo se samo more, crno kao u grobu. Bez kopna na vidiku i
zvijezda koje bi ga vodile, morao se osloniti na instinkt. Usavrile su ga
godine iskustva koje je stekao pobjeujui struje, a vjetar mu je pomagao
odrati kurs.
Isplovili su etiri sata prije sumraka - nedugo iza devet sati - a to je
znailo da ih do Irske eka otprilike deset sati mrklog mraka, a zatim tri
kratke milje jedrenja s plaenicima do Rathhna.
Imao je dovoljno vremena ak i ako bude morao itavim putem
veslati. No podii e se vjetar. Ovo je bilo Zapadno Otoje. Hladnoa,
magla i vjetar bili su ovdje neizbjeni i bogomdani.
Prvih nekoliko sati njihova putovanja proveo je uivajui u
oputajuem ritmu zaveslaja i u Ellie koja je mirno utonula u san.
Za tako ozbiljnu djevojku s kojom nije bilo ale, izgledala je
nevjerojatno draesno dok je spavala. Svialo mu se kako bi joj duge,
tamne trepavice zatreperile o blijede obraze, kako su joj se dlanovi
stisnuli u siune ake kraj lica, i kako su joj se usne lagano razdvojile kad
je disala. Volio je kako joj se izraz lica mijenja. Kako bi se malo namrtila,
a zatim se naglo nasmijeila, a on bi se tada pitao o emu li sanja.
No najvie ga je iznenadilo kako ju je elio priviti na svoja prsa i
zaspati u njezinom zagrljaju. Nakon to ponovno vodi ljubav s njom.
Preplavi ga stid. S obzirom na sve to se dogodilo, nije se imao prihke
iskupiti za svoju neasnu reakciju nakon voenja ljubavi. Kad je pomislio
kako je bila divna i odvana tijekom svih onih zbivanja nakon to joj je
oduzeo nevinost u peini, osjeao se jo gore. Ona mu je bila snaan
oslonac. Nije postavljala pitanja, nije nita zahtijevala, nije se histerino
rasplakala i pomogla mu je ba kad je trebalo.
Ne bi mu uope bila loa ena.
Njegova ena.
Zastao je, pustio da mu ta zamisao sjedne, iznenaen to nije
zadrhtao ili se morao boriti s porivom da skoi u more.
Zato ne?, pomisli, nasmijeivi se. Ellie bi mu bila sjajna ena. Bila
mu je draga - ak mu se i sviala. Nasmijavala ga je. Izazivala ga je kao
nijedna ena dosad i to je na neki nain bilo udno osvjeavajue. S njom
bi se mogao opustiti.
A najvanije, oeni li se njome, dijelio bi s njom postelju. Kad god
poeli. Imao je dojam da bi to poelio strahovito esto. Tijelo mu se
zapalilo od sjeanja. Voditi ljubav s njom bilo je... estoko. Nevjerojatno.
Prokleto blizu savrenstva.
No s vremenom e njegova udnja za njom izblijediti - to se mora
dogoditi, zar ne? - ali on e biti diskretan i pazit e da joj ne povrijedi
osjeaje kad nade ljubavnicu, kako je bio obiaj. Ali u ovom asu, pomisao
na drugu enu nije ga nimalo zanimala.
Ba nimalo.
To je ve bilo pomalo uznemiravajue.
No brinulo ga je i jo neto drugo to nikako nije mogao izbiti iz glave.
Pusti li je, ona bi mogla doi u iskuenje da potrai strast s nekim drugim.
A sva ta strast koju je dugo drala zakljuanu u sebi bila bi opasna u
pogrenim rukama. Na svijetu ima toliko mukaraca koji bije mogli
iskoristiti. Oito, trebao joj je netko tko e ju tititi.
A to bi, pretpostavio je, trebao biti on.
to je vie razmiljao o toj zamisli, sve mu se vie sviala. Domnall je
imao pravo. Njegovu majku i sestru ne bi zabrinjavalo to je ona obina
dadilja, a to se tie ostalih...
Dovraga, pa kad se on uope zabrinjavao to drugi ljudi misle; nikad.
Dao bi joj imetak, poloaj i dom. Vlastitu djecu kojoj bi nareivala.
Pogled mu klizne prema njezinu uspavanom tijelu i zadri se na trbuhu.
Skoro ju je mogao zamisliti kako tri iz jednog od njegovih dvoraca da ga
pozdravi nakon to se vratio s puta, oiju sjajnih od sree to ga vidi, a
trbuha oblog od trudnoe. Srce mu se stisne od neke estoke, nepoznate
emocije na pomisao da ona nosi njegovo dijete. elio je tu vezu s njom.
elio ju je estinom koja ga je iznenadila.
- Koliko je sati?
- Oko dva sata do zore.
Ona se ugrize za usnu, shvativi da iako su preivjeli oluju, nije bilo
anse da Erik na vrijeme izvri svoju misiju. Stavi mu ruku na rame. - ao
mi je.
Izgledao je okirano dok nije shvatio to ona misli. - Ellie, jo nije
zora. Stii emo mi onamo na vrijeme.
Nikad ne odustaj.
- Ali ti ak i ne zna gdje se nalazimo. Mogli bismo biti miljama
udaljeni od obale.
- Mogli bismo - sloi se ljubazno - ali ja ne mislim tako. - On pokae
naprijed udesno. - Ovo bi trebala biti kotska obala.
U mraku je bilo nemogue biti siguran u to, ali vidjela je neto to je
izgledalo kako velika, tamnija mutna masa na crnoj pozadini. On se ve
primio vesala i krenuo prema njoj.
Masa se sve vie pribliavala. Kako se tama povlaila pred
nadolazeom zorom, znala je da je imao pravo: to je bila Irska. Tonije,
njezin sjeveroistoni kut. Mogla je nazreti litice bijele poput krede po
kojima je rt dobio ime: Fair Head.
Nije mogla vjerovati, ali oni e moda ipak uspjeti. Uz pomo sree ili
vjetine, nije znala tono, ali on je to uinio. Nisu bili udaljeni vie od dvije
milje od kopna. Ali do zore ih je dijelio tek jedan sat; prve zrake
naranaste suneve svjetlosti ve su provirivale iznad crnog neba na
obzoru.
- Nadam se da si spremna upoznati kralja - zadirkivao ju je. Ellie se
ukoi. - Kralja?
Nakon to sam upoznao tvog prijatelja u Irskoj - ona se namrti,
shvativi da on misli na onog irskog zlikovca koji ju je kanio ubiti - morat
u nekako objasniti zato si iva i zdrava. - Oi su mu vragolasto bljesnule,
kao da ima neku duhovitu tajnu. - Ide sa mnom na Rathlin gdje u se
sastati s Bruceom.
Nasmijeio joj se kao da joj je upravo darovao neto predivno.
Krvi joj nestane s lica. - Ali ti si rekao da e me odvesti doma.
On se namrti, kao da mu je unitila iznenaenje. - Ali, curo,
zasigurno vidi da to sada ne mogu. Nema vremena. Usput, mislio sam da
ne eli doma.
Nije eljela. Jest eljela. Zbunjivao ju je.
Ali ako je kani odvesti Bruceu..,
***
Erik se opet uhvati veslanja.
Nije bilo prvi put da mu je neka djevojka izjavila ljubav, ali uti Ellie
kako to govori bilo je drukije.
Kao prvo, nije ga zbog toga obuzela ivanost i nemir zbog kojeg bi
poelio skoiti na drugi brod. (Zapravo to nikada nije uinio, nego bi se
tada poeo njeno povlaiti i uvjeravati curu da ona njega uistinu ne voli.)
Ali s Ellie, uope ga nisu obuzeli takvi osjeaji. tovie, uvi da ga voli
osjeao se... zadovoljno. Vie nego zadovoljno. Ponosno, dirnuto, ponizno i
sretno.
Uvjeravao se da njegova reakcija ima smisla: ena bi trebala voljeti
svoga mua.
20. Poglavlje
Erik se ukipi, a zatim prasne u smijeh. Zasigurno nije dobro uo. - Na trenutak
mi je zazvualo da si rekla de Burgh. Ellie nagne bradu i pogleda ga u oi. Jesam. Bocca. De Burgh. Nije mogao vjerovati da je tako loe kao to mu je
govorio traak panike koja ga je obuzela. - Ti si u rodu s grofom od Ulstera? upita je s nelagodom, nadajui se da se radi o daljnjem rodu.
Promatrala ga je nepokolebljivo. - On je moj otac.
Erik se osjeao kao da ga je netko upravo opalio maljem. Zurio je u nju
kao da je prvi put vidi. Moda je to bila i istina. On je zapravo nikada nije
upoznao. Pogleda je ispod oka, a miii na vratu i rukama mu se napnu. Lagala si mi.
Nije ustuknula od optube u njegovu pogledu. - Jesam.
Oekivao je da e to porei, da e okoliati i pokuati objasniti zato je to
uinila, a ne samo ovako jednostavno priznati krivnju. No ona se nikada nije
ponaala onako kako bi trebalo.
On se osjeao udno. Bolesno. Bilo mu je muno i zabolio ga je eludac.
Onako kako se osjeao kad je dobio otricom u trbuh. - Zato?
- U Sireninoj pilji jedan je od Iraca spomenuo ime moga oca. Bilo je oito
da e ime de Burgh samo pogorati moju situaciju.
On nije smatrao da bi se situacija mogla jo vie pogorati. - A kad smo
napustih pilju?
- Misli, nakon to sam shvatila da me nee silovati i nakon toga ubiti?
To to je tako nadmeno podigla obrvu razbjesnilo ga je vie od njezinog
sarkazma - bio on opravdan ili ne. Bila je to tono onakva ohola, plemika
gesta kakva bi se oekivala od keri jednog grofa. A tu je gestu napravila,
uvjeravao se, ba zbog svog plemikog poloaja.
On stisne ake, pokuavajui zatomiti udne emocije koje su buktale u
njemu. - Rekla si da si dadilja.
- To se inilo najblie istini. Otkad mi je majka umrla, ja se brinem o
mladoj brai i sestrama. Bila je to ironija koja mi je ba bila smijena. Ali ako se
pita zato ti poslije nisam rekla, to je bilo zato to sam mislila da si ti gusar. uo je notu prijekora u njezinu glasu. Nije ona bila jedina koja je neto tajila.
On je to tako elio. elio je odrati distancu izmeu njih. Ali ni u najcrnjim
snovima nije mogao zamisliti ovo. - A nisam mogla biti sigurna da me nee
prisiliti da se udam za tebe.
***
On e iznevjeriti svoga kralja. Svoje suborce. Sve koji raunaju na
njega.
ak i u najgorim satima tijekom oluje, Erik nikad nije razmiljao ni o
emu nego o uspjehu. injenica da bi zapravo mogao doivjeti neuspjeh,
bila je nezamisliva. Ali sada mu se u ustima prvi put pojavio gorak okus
poraza.
Vrtio je dogaaje u glavi, vrtio ih i vrtio, znajui da ga je ba njegova
arogancija dovela do ove toke. Da je bio ozbiljniji - usredotoen na
zadatak, a ne na djevojku - ne bi se naao u ovakvoj situaciji.
Nije mogao vjerovati da je doao tako daleko i sada mora gledati kako
mu u posljednjoj minuti odnose pobjedu pred nosom. Dvije milje od
obale. Skoro je moe dotaknuti. Ali nikako nee uspjeti umaknuti
Englezima - ne u ovom malom amcu - niti e to pokuati i odvesti ih
ravno do irskih vojnika.
Bili su u zamci.
21. Poglavlje
Christine. Ali grofica i njegova druga sestra Mary Bruce nisu bile te sree.
One ve mjesecima vise u drvenim kavezima iznad Berwicka i Roxburgha.
Ellino olakanje to se s njezinom sestrom ne postupa tako okrutno
naruila je spoznaja da dvije ene koje poznaje nisu bile te sree da
izbjegnu Edwardovo barbarsko poimanje pravde. Ili bi trebalo rei
osvetu. Nije sumnjala da je Bella MacDuff tako okrutno kanjena zbog
svoje uloge u Bruceovoj krunidbi.
- Zar ne moe nita uiniti?
Otac odmahne glavom. - Uspio sam ga uvjeriti da pusti Elizabeth iz
tamnice u Roxburghu i dopusti joj boravak u dvorcu u Burstwicku, ali kad
sam molio milost i za ostale, nije htio ni uti. Kralj je odluio skriti ovu
pobunu i pobrinuti se da izdajnici budu najokrutnije kanjeni. Nitko nije
siguran. Ni ene, ni djeca... nitko.
Ellie zadrhti sjetivi se Erikovih rijei upozorenja. Nije mogla ni
zamisliti koliko su bile proroke i kako su bile blizu istine. Draga
Elizabeth.
- Kralj nije nita nauio od Wallacea - promrmlja Ralph. Imao je
pravo. Kralj Edward odluio je osvojiti kotsku sijui strah i smrt, ne
pokazujui milost i ubijajui barbarskom okrutnou, ali tako je samo
zapalio zemlju protiv sebe.
Strah, najgori koji je osjetila u ivotu, sledi Ellie krv u ilama. Nije
eljela pomisliti to je Edward nakanio uiniti Robertu i njegovim
suborcima ako ono to planiraju, to god to bilo, ne uspije.
Boze, uvaj ga.
Kucanje na vrata prekine alobnu tiinu. U prostoriju ude kapetan
oeve strae, a za njim ovjek kojeg je samo jednom vidjela na dvoru, ali
ija je reputacija bila slavna: sir Aymer de Valence, zapovjednik kralja
Edwarda u kotskoj. ovjek koji e uskoro postati grof od Pembrokea kad
njegova majka, za koju se prialo da je smrtno bolesna, premine.
Ba je izdaja sira Aymera u bitci kod Methvena zarila no u srce
Bruceove pobune jer se sloio ekati na bitku do zore, a onda je napao
nou.
Njezin otac i Ralph oito su bili iznenaeni njegovim dolaskom.
Sir Aymer se nije gnjavio skidanjem kacige ili plata pa je to sada
uinio, dodajui ga jednom vlastelinu koji je doao za njim.
Nije dao vremena damama da se povuku, no nasmijeio se kao da
nosi najdivnije vijesti. - Upravo sam primio vijest, Koano imamo priliku
zavriti s ovim jednom za svagda. Kralj Kapuljaa se vratio. Bruce je
napao Percyja kod Turnberryja.
***
Erik se sakrio u sjenu stabala, motrei staru crkvu i ekajui na
signal. Vraki se nadao da ovoga puta nita nee poi po zlu. Kao to je
polo kod Turnberryja.
Bruceov prvi prodor u kotsku bio je uspjean, ali za dlaku. Isprva je
sve ilo po planu. Dok su Bruce i ostatak vojske ekah signal kod
Kingscrossa na Arranu, etvorica pripadnika uvara Visoja - on,
MacLeod, MacGregor i Boyd - odjedrili su do Alisa Craiga, malog otoka
nekoliko milja od obale Carricka. S otoka su otplivali do Turmberryja
kako bi se pripremili za bitku i provjerili da ih ne eka neka zamka.
Bila je to tono ona vrsta misije zbog koje su osnovani uvari Visoja:
upad i bijeg iz opasnih situacija tako da ih nitko ne vidi - s naglaskom na
opasne situacije.
Kad su obavili izvianje podruja i odluili o najboljoj strategiji
napada, trebali su zapaliti vatru na brdu nasuprot dvorca kako bi ostatku
Bruceove vojske dali signal za napad.
Ali Erik je tek isplivao na plau kad se dogodila katastrofa. Poglavar
je opsovao i pokazao rukom na breuljak u mraku. U mrkloj noi,
naranasti su plamenovi bljetali poput svjetionika - ili u ovom sluaju,
signala.
Netko je zapalio prokletu vatru, a bilo to sigurno ili ne, Bruce i
njegova vojska su krenuli.
Bez vremena za izvianje, Bruce nije mogao zauzeti dvorac kako je
planirano, ali postigli su malu pobjedu napavi i unitivi engleske
vojnike koji su se ulogorili u oblinjem selu. Lord Henry Percy, uzurpator
Bruceove grofovije, i njegov garnizon Engleza bili su se prisiljeni
22. Poglavlje
Dan sv. Gunioca, 13. travnja, 1307.
Ellie je gledala kroz prozor tornja dvorca Ayr i ekala brod koji nikada
nee doi.
Bio je vedar proljetni dan, koji joj je pruao savren pogled na
blistavo plavo more Firth of Clydea. njgoea Otok Arran nazirao se u
daljini, a iza njega - ona siuna mrlja na obzoru - zaklela bi se da su to
kamene litice Spoona.
Otra bol probode je u prsima, kao da ju je netko ubo noem, neka
enja koja ve dva mjeseca nije otupila.
Mora prihvatiti istinu. Da je elio doi po nju, dosad bi ve doao.
Kad je ula za Bruceovu pobjedu kod Turnberyja, u njoj se zapalila
mala iskra budalaste djevojake nade. Nade da on ne pati onoliko koliko
ona. Nada da e ga razdvojenost i vrijeme natjerati da shvati kako su imali
neto posebno. Nada da e on odjednom shvatiti da je voli onoliko koliko
ona voli njega.
Ali dok su tjedni prolazili u dugoj, bolnoj tiini, Ellie vie nije mogla
smiljati izgovore. On je morao znati gdje se ona nalazi - Domnall bi mu
rekao - a zahvaljujui redovitim izvjeima koje je sir Aymer prenosio
njezinu ocu, znala je da je Bruce negdje u blizini, presree i pljaka
engleske rute za opskrbu sa svog utoita u planinama Gallowaya.
Bilo je vrijeme da prihvati istinu: Erik nee doivjeti neko veliko
prosvjetljenje. On joj nee poslati poruku ili doi po nju. Nee sprijeiti
njezino vjenanje s Ralphom. Sve je bilo gotovo i ona ga vjerojatno nikada
vie nee vidjeti.
Poznati osjeaj pritiska u prsima ponovno se pojavi. A ipak, unato
boli, nije to mogla poaliti. U kratko vrijeme koje su proveli zajedno,
Erikju je podsjetio kako ponovno disati. Nakon pustolovine i uzbuenja
tijekom vremena provedenih na Spoonu, zavjetovala se da nee dopustiti
da zapadne u staloenu rutinu svog nekadanjeg ivota.
Konanost te spoznaje parala joj je srce. Okrene se od prozora i krene
niz stube. Nee vie ni suzu proliti za ovjekom koji je vjerojatno sasvim
zaboravio na nju. Mora nastaviti sa svojim ivotom i prestati alovati za
snom koji se nikada i nije imao anse ostvariti.
Ali to je bilo lake rei nego uiniti kad su lov na Bruca i njegovu
druinu pobunjenika dominirali svime oko nje. Matty e se krajem tjedna
ene. Srce joj se stisne. Ne samo zbog straha, ve i zbog neeg drugog.
Predobro je ona poznavala Erika.
Ali sir Aymer je imao pravo: ako se spremaju za gozbu, vjerojatno ne
kane nikamo krenuti. Je li konano stigao as kad e Englezi uhvatiti
neuhvatljivog Kralja Kapuljau?
- Kako ste ih pronali? - upita njezin otac.
Moni je Englez zvuao ponosno poput djearca koji je uhvatio prvu
ribu u ivotu. - Jedan od mojih ljudi postao je ljubomoran kad je jedna
djevojka, koja mu se svidjela u seoskoj krmi, stalno dolazila i odlazila u
udne sate. Prole ju je noi odluio pratiti i zamalo upao u njihov logor.
Trebao se toga prije sjetiti. Pratiti ene i one e nas dovesti do mukaraca.
- Zato odmah niste napali? upita Ralph.
- Ulogorili su se u udolinu izmeu dviju stjenovitih planina - odgovori
sir Aymer.
- A vi do tamo ne moete konjima - zavri njegovu reenicu Ralph.
- Da, zato emo se pritajiti u oblinjoj umi i napasti ih kad to
najmanje oekuju. Neka nam se vai ljudi pridrue u umi kraj jezera kod
Glen Troola. S MacDougallovim Higlanderima koji stiu sa sjevera,
MacDowellovim ljudima s juga i dodatnim engleskim snagama koje e
osigurati kralj, napast emo u zoru i skriti te pobunjenike jednom za
svagda. ula je kako je lupio akom o stol. - Ali ovoga puta se elim vraki
pobrinuti da ne pobjegnu. - Zastane. - Imate li moda neku odanu
slukinju sa sobom?
Bilo je to udno pitanje. Obino su osvajake vojske rabile usluge
lokalnih slugu, a Englezi nisu bili iznimka. Malo je osobnih slugu voeno u
rat - a oni koje bi poveli bili bi mukarci.
- Ne - pone njezin otac, a zatim zastane, shvativi u istom trenutku
kao i ona zato je sir Aymer uope doao k njima. Zbog Ellie i Matty. - Da,
moja ki Matty dovela je sa sobom svoju slukinju. Njoj se moe vjerovati.
to ste planirah?
Ellie je skoro mogla uti kako se sir Aymer osmjehnuo. - Noas e se
jo jedna dodatna ena pridruiti gozbi.
- pijunka? - upita Ralph.
- Da, kako bi otkrila koliko ih ima i kako su naoruani. Unato
glasinama, Bruce nema vojsku duhova. elim znati tko su ti ljudi - a kako
su mi zadali toliko nevolja, za njih imam na umu neto posebno.
Ellie se strese od strave. Nije sad prvi put ula kako netko spominje
Bruceovu fantomsku gardu, a neto u priama o tajanstvenim ratnicima
skoro neljudske snage i vjetine bilo joj je jezovito poznato.
***
Erik MacSorley, ovjek poznat po tome to je uvijek dobro
raspoloen, bio je stalno loe raspoloen. Ni lijepa cura koja mu je sjedila
u krilu i silno se trudila oraspoloiti ga, nije mogla izlijeiti njegovu
boljku.
On je upropaten. Opinjen djevojkom sa svilenkastom tamnom
kosom i blistavim smeim oima sa zelenim mrljicama koja ga je
proganjala svaki dan, svaku no i svaku prokletu minutu.
Nije ju zaboravio; zapravo, sjeanja na nju s vremenom su bivala sve
jasnija. Oprena svemu to je bilo prije - i poslije - nevjerojatno oprena.
Svi su u usporedbi s njom djelovah obino. Shvatio je koliko je to ironino
ba zato to je on nju, kad ju je prvi put vidio, smatrao ba takvom.
Ona je bila drukija, shvatio je. Posebna. Iako ta spoznaja nije nita
mijenjala. Ona njemu ne pripada i nikada nee.
U najgorim se trenucima muio pitajui seje li se ve udala za tog
svog vrajeg Engleza.
Miii mu se napnu, a djevojka pone brbljati neto o tome kako se on
mora opustiti. Grickala mu je vrat i smijuljila se dok mu je u uho aptala
lascivne prijedloge, ali on nije osjetio nita osim to mu je to pomalo ilo
na ivce. Bilo mu je dosta smjekanja i hihotanja. Djevojaka koje su ga
gledale kao da je neko boanstvo.
elio je onu koja e se posvaati s njim. Koja e ga izazivati i zagrepsti
ispod povrine zato to joj je stalo. Koja je eljela davati toliko koliko je
eljela primiti.
Volim te.
Te mu rijei nisu izlazile iz glave. Ni njezino lice na mjeseini i nije
mogao prestati razmiljati o tome kako je moda grdno pogrijeio. Da mu
je Ellie tada nudila neto posebno, a on je bio previe slijep da to vidi. Da
moda rijei koje je toliko puta ve uo znae neto drugo kad su to
njezine rijei. Ali on ju je zaprosio, nije li? Ona je bila ta koja nije eljela
njega. A zato bi ga eljela? On joj nije imao to ponuditi.
Tako je vrsto stisnuo teki kositreni pehar da su mu se ljiljani
ugravirani u rub urezali u prste.
Koji je njemu vrag?
Zgroen sam sobom, pokua se opustiti i malo ohrabriti djevojku. Ali
zadirkivanje i oijukanje djelovalo mu je izvjetaeno i uskoro je postao
23. Poglavlje
Kakve li ironije. ovjeka kojega je sanjala tjednima - mjesecima - nije ni
prepoznala. Kad je miiavi grubijan gurnuo Ellie u onaj ator, ona se
instinktivno osvrnula oko sebe, promotrivi prostoriju na brzinu.
Primijetila je prsatu plavuu u zagrljaju svjetlokosog ratnika, ali nije se
potrudila bolje pogledati.
Nita na njemu nije bilo poznato. Dodue, kako je ena visjela na
njemu, nije ga uspjela dobro vidjeti, ali bilo je neto drukije u nainu na
koji je sjedio. Onaj oputeni, sasvim bezbrini stav koji je karakterizirao
ovjeka kojeg je poznavala zamijenila je mrzovoljna ravnodunost iz koje
je isijavala opasnost i upozorenje da mu se nije mudro pribliavati.
Tek kad je ula njegov glas i okrenula se prema poznatim prodornim
plavim oima, srce joj je zadrhtalo. On je bio na sigurnom. iv je. Upijala
ga je, primjeujui promjene koje su bile znaajnije od promjene dranja.
Bio je drukije odjeven, u crni ratniki kaput i tamni ogrta. Kosa mu je
bila duga i neuredna, a bio je obrastao u barem tjedan dana staru bradu.
Lice mu je djelovalo ue, izgledalo je mravije i gladno, savreno u skladu
s ozbiljnim, smrknutim pogledom u ledenoplavim oima i mrzovoljno
stisnutim ustima.
Umjesto hvalisavog gusara s vragolastim sjajem u oima, on je
izgledao opakije od svih nazonih u atoru punom bitkama otvrdnu lih
ratnika.
Njezino olakanje to ga vidi brzo se pretvori u bol u srcu. Ona ena
ga je ljubila. Zabila je glavu u njegov vrat i njezine su ruke milovale tvrde
miie njegovih ramena. Miie i ramena koje je Ellie intimno poznavala i
budalasto smatrala svojima.
to je oekivala, da e uzdisati za njom?
Moda malo.
Vidjeti enu kako pada na pod, oito zaboravljenu, nije umanjilo
njezinu bol.
Plaei se da joj svi u prostoriji itaju misli, Ellie skupi ponos, podigne
bradu i uz nadmeni trzaj glave okrene se odluno od bijesnog, stranog
Vikinga koji vitla sjekirom. InkedGirl
Gotovo je. Srce joj se stisne. Znala je ona to. A sada se i sama uvjerila.
- Molim te, Roberte, moram razgovarati s tobom. Vano je.
***
Erik se jedva suzdravao da sasvim ne poludi. Imala je vraju sreu
to je pristala poi s njim. Dijelila ga je sekunda od toga da je obuhvati oko
tog njezinog uskog struka - a gorio je od elje da to uini otkad je upala u
onaj ator - i prebaci je preko ramena kao pravi barbarski Viking kakvim
ga je isprva smatrala. Ta uasna cura je izgleda u njemu oslobaala sve
primitivne instinkte, one koji su vukli korijene od generacija Vikinga koji
su uzimali sve to su poeljeli.
No nasreu, njezin pristanak, iako uz oklijevanje, sprijeio ga je da jo
gore pokvari kraljevo miljenje o njemu - a ono je ionako ve bilo
dovoljno narueno.
Nakon to je pozdravila svog ogora, okrene se na peti, podigne tu
svoju nadmenu malu bradu i ieta iz atora kao da je ona kraljeva sestra, a
on sluga koji se mora zadovoljiti noenjem lepa njezine oprave.
On izleti za njom, s mukom obuzdavajui nalet estokih emocija koji
je bjesnio itavim njegovim tijelom. Ljutnja, koja ga je obuzela kad ju je
ugledao, samo je postala vea kad je sluao kako objanjava razloge zato
je dola. Nije mogao disati pomislivi na opasnost u koju se dovela.
Odluno ponavljanje odbijanja udaje za njega takoer mu nije
popravilo raspoloenje. Ako ga voli, zato se ne eli udati za njega?
to ne znai da je on elio brak, ali dovraga, to nije imalo smisla.
Kipio je u tiini, ne vjerujui si dovoljno da bi progovorio, dok su
vatre i baklje logora bhjedjele za njima na mjeseini. Uoio je nekoliko
Boydovih straara koji su uvali vanjski rub logora, ali je sumnjao da je
ona svjesna njihove nazonosti.
Konano, kad su stigli do uske staze koja je vodila u Loch Troon, ona
je vjerojatno zakljuila da su dovoljno daleko odmakli. Okrenula se prema
njemu, zabljesnuvi ga zelenim pogledom iz kojeg su sijevale munje. Hoe li samo zuriti u mene cijele noi ili mi ipak eli neto rei?
Modaje za to bio kriv njezin ton. Ili ruke koje je stavila na bokove. Ili
to to je nakon toliko mjeseci mune uskraenosti udahnuo slatki miris
njezine koe. to god to bilo, Erik je doao do ruba. Uhvatio ju je za jedan
savijeni lakat i povukaoje naglo k sebi.
elim ti neto rei, dovraga. Koji ti je vrag, zato si se umijeala u
ovo? Zar eli da te ubiju?
On nju voli.
Kriste, kakva je on bio slijepa budala! Jaina tih zamrenih emocija,
estoka privlanost, neodoljiv nagon da je zatiti - da je posjeduje. Razlog
zato je ne moe zaboraviti. Razlog zato ga je unato svoj ljutnji opijao
njezin lik otkad je ula u onaj ator. Nije se elio oeniti njome zato to je
mislio da joj time ini uslugu, ve zato to ju voli.
Kako je uope dopustio da se to dogodi?
Bolje se bilo pitati kako bi bilo mogue da se to ne dogodi. Oni su se
savreno nadopunjavali. Ona je izvlaila na povrinu njegovu ozbiljnu
stranu, a on je nju nasmijavao. Dijelili su istu
ljubav
prema
pustolovinama. Ellie je bila prva ena u njegovu ivotu kojoj je bilo stalo
do toga to on misli. Prva je zagrebla ispod njegove stalne spremnosti za
alu i oijukanja kako bi ga upoznala. Vjerojatno je to poelo kad je prvi
put zakolutala oima ili kad ga je odluno pogledala onim svojim
neimpresioniranim pogledom stroge dadilje. Ili se moda sve to svodi na
neto tako jednostavno poput Domnallove dubokoumne primjedbe: ona
ne trpi nikakva njegova sranja.
Pogreno protumaivi uzrok njegova iznenaenja, Ellie doda:
- Nemoj me pokuavati zastraiti svim tim miiima. To ti nee proi.
Zar ti uistinu vjeruje da se ja bojim da bi me ti mogao povrijediti? - Ona
se zapilji dugo u njega u mraku koji je ublaavala samo mjeseina. - to ne
znai da ne izgleda kao opasan grubijan.
Jo uvijek smeten zbog svog otkria, Erik provue prste kroz svoju
neurednu kosu. Zar uistinu izgleda tako strano? - Nisam u posljednje
vrijeme imao mnogo prilika za brijanje.
- Ne kaem da mi se ne svia - pourila se ispraviti. Zakleo bi se da
vidi kako su joj se obrazi zarumenjeli, unato tami. - Samo da zbog nje
izgleda opasnije.
On se namrti zbunjen njezinim komentarom. Izrekla je to tako da je
zvualo kao da to ne mora biti loe.
- ao mi je ako sam te povrijedila - ree, ugrizavi se za usnu.
- Ali jako si me naljutio.
- Znam kako je to - ree ironino. Zagladi kosu prstima. - Boe, Ellie,
kad sam te ugledao u tom atoru i pomislio na opasnost kojoj si se izloila
kako bi dola ovamo, uplaio sam se, ja... - Slegne ramenima. - Valjda sam
izgubio ivce.
Ona nestrpljivo zastenje. - Da, ovaj, i ja bih radije da nisam sama
morala doi ovamo. Ali nije bilo nikog drugog. Uinila sam ono to sam
smatrala da moram.
***
U njegovim se oima pojavi neto to natjera Ellie da uini neto to
se zavjetovala da nee opet uiniti. - Reci mi da ostanem - proape.
On je jedan asak oklijevao. Ili se ona barem uvjeravala da oklijeva.
eljela je vjerovati da je njezina molba uzrokovala nekakvu unutranju
borbu, zato to izraz njegova lica nije otkrivao ba nita.
Ali zatim se on nasmijei, a suut na njegovu licu, kao da shvaa da joj
je srce slomljeno, ali je blaeno imun na njezinu agoniju, izlijei je od
svake pomisli o njegovoj unutarnjoj borbi.
- ao mi je curo, ja to ne mogu.
Bol koja joj je sada proparala tijelo bila je poput munje. Zato si ona
to radi? Zato mu je otvorila svoje srce, izloila ga, da bi ga on slomio
jednim smijekom? Zar je ona bila gladna boli i ponienja? No, samo
trenutak ranije, on je nju gledao tako njeno, pa je pomislila...
Glupaa. On nju ne voli. Njemu je nje ao. Sada to jasno vidi. ene mu
se bacaju pod noge cijelo vrijeme. A na njezinu veliku sramotu, inilo se
da je ona ista kao i sve one.
Dvaput mu je ponudila svoje srce i on ju je dvaput odbio. To joj je bilo
dovoljno.
Ona se odmakne od njega, prekinuvi povezanost.
Bilo je to udno. Nakon prvotne strahovite boli, nije osjeala ba
nita. Samo silnu elju da se im prije izgubi odavde. - Moram ii.
- Ellie - ree on tiho, posegnuvi za njezinom rukom. - ao mi je.
Ona se ukoi i odmakne od njega. - Nema se za to ispriavati. Ba
sam blesava. Naravno da ne eli da ostanem. - Ona se nasmije, ali to je za
uho bio neugodan smijeh. - Ti ve ima nekoga tko te eka.
On se namrti, kao da nema pojma o emu ona pria.
24. Poglavlje
Ivanje, 23. lipnja, 1307.
Erik je uinio ono to je morao. Njoj e biti bolje bez njega. Ili se barem u
to uvjeravao onih prvih dana nakon to je otila. elio joj je rei da ostane,
ali previe ju je volio da bi joj to uinio.
Ljubav ne jami uvijek sretan kraj. Ponekad je ljubav znaila rtvu.
Ponekad je ljubav znaila staviti sreu osobe koju voli ispred svoje, iako
to znai da ne moete biti zajedno.
On je bio odmetnik. A to se nje tie, mogao bi do sljedeeg jutra biti
mrtav odmetnik. ak i s njezinom pomoi, znao je da jo uvijek ive na
posuenom vremenu. Moda, da je ona dadilja kao to joj je na poetku
vjerovao, situacija bi bila drukija. Ali ona je ki jednog od najmonijih
ljudi u kranskom svijetu, zaruena za jednako monog ovjeka, i to je
najvanije, na sigurnom je. Pred njom je svijetla budunost. Ne moe
traiti od nje da toliko riskira radi njega. On nee dopustiti da i ona visi u
nekom kavezu.
Bolje bila tako nepodnoljiva kao da mu je zabila bode u lea i
zavrnula ga. Osjeao se kao da je razderan na dva dijela, na svoje sebine
udnje i spoznaje da je donio ispravnu odluku.
Samo, nikad ne bi oekivao da e ispravna odluka tako silno boljeti.
A i znao je on Ellie. Da je naslutila njegovu slabost, ne bi odustala dok
ne sazna istinu. Zato ju je morao ostaviti u uvjerenju da ju ne voli.
Ali, odluan izraz na njezinu licu, prije nego to je otila, nije ga
prestao proganjati. Pustiti je, bilo je najtee to je uinio u svome ivotu.
Prema tome je MacLeodov dvotjedni trening nazvan istilite izgledao
kao zabavna djeja igra.
Iako se ona s time nije sloila, pratio ju je cijelim putem do zamka
Ayr. Pretpostavio je da zna da je slijedi, ali nijednom se nije osvrnula.
A zatim, pet dana nakon to je etiristo Bruceovih sljedbenika
uhvatilo kod Glen Trool tisuu petsto engleskih vitezova u klopku i
prisilili Aymera de Valencea podvijena repa na povlaenje, ona je
napustila Ayr i otputovala galijom u Irsku. Znao je da je otila jer je
naredio jednom od njihovih ljudi u dvorcu da pazi na nju. Na prvu
naznaku da je otkriven njezin noni izlet u Bruceov logor, on bi otiao po
nju.
Ali nije dobio taj izgovor.
- Ali ja te volim.
Srce joj stane, a zatim pone mahnito galopirati. Koliko je samo dugo
sanjala da uje te jednostavne rijei, ali vie nije vjerovala da smije
povjerovati u njih. On ju je previe povrijedio. - to bih ja sad trebala,
pasti na koljena od zahvalnosti? Prekasno je. Dala sam ti priliku da to
bude tvoja briga, a ti si odbio.
Vjetar joj je zamrsio kosu, izvukavi dva paljivo sloena pramena iz
pune pa su oni leprali preko njezina lica. On njeno uhvati jedan prstom
i zatakne joj ga za uho, gledajui je s takvom njenosti da je osjetila
budalasto komeanje u grudima.
- ao mi je, ljubavi. Tada sam mislio da ispravno postupam. elio sam
te zamoliti da ostane, ali kako sam to mogao kad nas je samo jedna bitka
dijehla od poraza? Ja sam te pokuavao zatititi.
Ellie ga je gledala u nevjerici. - Tako to si mi slomio srce? Zna li ti
kako je meni bilo ovih nekoliko mjeseci? - Glas joj se povisio do granice
histerije. Nije bila sklona nasilju, ali sada je osjetila snaan poriv da ga
odalami. - A sada, kad sam se tek uspjela pribrati, ti se pojavi i kae mi:
ao mi je, to je bila pogreka. Da me unato svemu to upuuje na
suprotno, zapravo voli i da si mi slomio srce kako bih ostala sigurna u
svome jadu. A sada, kad su se stvari popravile, shvatio si da si pogrijeio i
odluio me oteti na dan moga vjenanja kako bi mi se ispriao, je li to
tako?
On se trzne, pogledavi Domnalla, koji bespomono slegne ramenima.
- Meni ima smisla to cura govori, kapetane.
Erik provue prste kroz kosu koju je zamrsio vjetar. - Kad ti to tako
kae, ne zvui onako romantino kako sam isplanirao.
Ona glasno uzdahne kroz nos.
On je pogleda. - Nisam mogao riskirati da me ne saslua.
- Pa si odluio ne dati mi izbora.
On se nepopravljivo naceri. - Naravno da ima izbora, ja sam samo
osigurao da izabere mene.
Ona ga pogleda u oi, ni ne trepnuvi. - A to ako te ja vie ne elim?
Oi mu zatrepere kao da ga je udarila. Iznenadni pogled nesigurnosti
na tom prelijepom, samouvjerenom licu skoro je nadoknadio mjesece
muenja koje je pretrpjela zbog njega. Skoro.
On klekne pred njom, posegne za njezinom rukom i prinese je svojim
ustima. - Molim te, ljubavi, daj mi priliku da se iskupim.
Grlo joj se stislo od emocija tako da joj je glas zvuao promuklo. Zato bih ti vjerovala?
***
Ellie je leala ispruena preko njegovih prsa, pritisnuvi svoje meko,
golo tijelo uz njegovo, udova isprepletenih s posteljinom. Ispunjen sreom
koja ga je uinila poniznim, Erik nije elio razmiljati o tome kako ju je
zamalo izgubio.
Zavrtio je jednu tamnu svilenu kovru oko prsta, pomislivi da ovo
mora biti najblie nebu to iv ovjek moe poeljeti.
- Dakle, imala sam pravo - ree ona. - Ovo je tvoj dom.
On ju je doveo natrag na otok Spoon, u veliku kuu koja je bila
pripadala njegovu ocu. Kao to je obeao, kralj mu je vratio njegove
zemlje. John od Lorne se moda s time nee sloiti, no s njim e se on vrlo
brzo pozabaviti.
- Poeo sam ga smatrati domom, iako ih imam jo mnogo. Ona mu se
osmjehne, a njemu se stisne neto u grudima. Kao ovjek kojega je srea
pratila veinu ivota, nikad dosad nije uistinu shvaao koliko je sretan.
- Zbog mene?
- Aha. - Poljubi ju u nos. - Kad rat zavri, sagradit u ti najljepi dvorac
koji si ikada vidjela.
Ona mu poloi glavu na prsa i njeno ga stisne za ruku. - Ja ovdje ve
imam sve to elim. - Zastane. - Koliko moemo ostati?
- Tjedan dana, moda malo dulje. - elio ju je to je due mogue
imati samo za sebe. Kad je se dohvate njegova majka i sestre, nee mu dati
ni sekunde mira. - Odvest u te na Islay prije nego to se pridruim kralju.
Bit e ondje sigurna s mojom majkom i sestrama.
Ona problijedi.
Njega neto trecne u grudima, bojei se da se predomislila. - Zar ti je
ve ao, ljubavi? Znam koliko ti nedostaje tvoja obitelj. Ja sam od tebe
zatraio da se toliko toga odrekne.
Ona ga pogleda iskosa. - Koliko se ja sjeam, nisi to ba zatraio.
On se naceri i stisne ju malo vre. - Nisam mogao riskirati da me
odbije. Zna da sam navikao dobiti ono to elim.
EPILOG
7. srpnja, 1307.
Kad je stigao glasnik, Robert Bruce, kralj kotske, sjedio je u svojoj
privremenoj ratnoj sobi u Velikoj vijenici dvorca Carrick s deset
pripadnika uvara Visoja.
Sad kad se Sokol vratio - oenjen, a sudei po zadovoljnom osmijehu
na licu, opet je bio onaj stari - nedostajao je samo jedan od njegovih
elitnih ratnika. Nije nedostajao, ispravio se, nego je bio usaen kao sjeme
duboko u srce njegova neprijatelja, spreman pustiti korijen kad za to
doe vrijeme. Chiarissima Bruce mahne ovjeku da ue.
- Za vas, gospodaru. - Glasnik se nakloni i urui Bruceu list
pergamenta. Iz Burghon-Sandsa.
Bruce se namrti, pitajui se je li to vijest koju su ekali. Edward je
prije nekoliko dana okupio svoje ljude u Carlisleu i navodno je ustao iz
bolesnike postelje kako bi poveo jo jednu bitku protiv Brucea.
Bruce otvori poruku, pogleda tri rijei i srui se na stolac.
- to je? - upita MacLeod. - Izgleda kao da si vidio duha. Zapanjeni
Bruce ga pogleda u nevjerici. - Moda i jesam. Ali tog mi je duha drago
vidjeti. - On se ogleda po prostoriji, a uzbuenje koje je raslo u njemu
zamijeni prvotni ok. - Mrtav je. - Nasmije se jer mu je konano sjelo da
njegovog starog neprijatelja vie nema. - Objavite da sam naredio da od
obale do obale zazvone sva crkvena zvona. Kralj Edward je otiao k vragu!
Nastupi eksplozija razdraganog pobjednikog klicanja. Nee pokazati
suut zbog smrti ovjeka koji je za ivota pokazao tako malo milosti.
Samoprozvani Malj za kote otiao je u pakao gdje mu je mjesto i poveo
je sa sobom omraeni barjak s likom zmaja.
Znao je da su sa smru Edwarda Plantageneta u kotskoj ponovno
zapuhali povoljni vjetrovi. A sada je red na unutranje neprijatelje.
Umjesto Edwarda, Bruce e se sukobiti s vlastitim sunarodnjacima;
zlikovcima MacDowellovima na jugu, koji su ubili njegovu brau i svojim
starim neprijateljima na sjeveru, Comynovima i MacDougallovima.
On se nasmijei. Sjeme koje je posijao uskoro e pustiti korijenje.
AUTORIINA BILJEKA
Kao to sam spomenula u autoriinoj biljeci o knjizi Poglavar, u jednom
od onih fantastinih, nevjerojatno sretnih trenutaka dok sam istraivala
svoju zamisao o Pripadnicima specijalne jedinice u kiltovima, pronala
sam usputnu napomenu o ratnicima s Otoja koje je imenovao Angus Og
MacDonald sa zadatkom da zatite Roberta Brucea pri povratku u
kotsku nakon izbjeglitva na Otoju. Lik Erika MacSorleya baziranje na
Domnallu (Donaldu) Otokom, sinu Alastaira Mora MacDonalda i bratiu
Angusa Oga za kojeg se navodi da je bio voa te ratnike skupine.
Erikov otac, Alastair Mor, jedan je od navodnih zaetnika klana
MacAlister - iako se o povijesnoj utemeljenosti te injenice jo raspravlja.
On je ubijen 1299. (kasnije nego to sam ja navela) u bitci s
MacDougallovima.
Kako imena klanova u to vrijeme nisu bila konzistentna, odluila sam
se rabiti globalnije ime ,,MacSorley (sinovi Somerleda) kako bih izdvojila
Erika od njegovih roaka iz klana MacDonald. MacSorley je ime koje
obuhvaa sve potomke Somerleda: MacDonaldove, MacDougallove,
MacRuairijeve i tako dalje.
Ne postoji povijesni zapis o Erikovoj eni, ali u to su vrijeme bila
esta saveznitva poglavara sa Zapadnog Otoja s Irskom (i otokom
Manom). Jedan od najteih zadataka bio mi je pojmiti blizinu Irske i
kotske i vanost morskih putova. Na najuoj toci, od Mull of Kintyrea
(u kotskoj) do obale Antrima u Irskoj, ima jedva trinaest milja. Za vedrih
dana, sjedne se obale moe vidjeti druga. Do Irske se iz kotske
jednostavnije - i mnogo bre - putovalo brodom nego kopnom. Pogledom
na zemljovid, jasno je zato su Kintyre i kotska obala Ayrshirea, Zapadno
Otoje, otok Man i Antrim u Irskoj bili tako dobro povezani - i politiki i
kulturoloki.
Pokuavajui pronai Eriku prikladnu nevjestu, vrlo brzo sam se
odluila za de Burghove, pogotovo nakon to sam nabasala na zamjenu
zarunika (takve se stvari ne mogu izmisliti!) izmeu dvije sestre de
Burgh i znala sam da e se savreno uklopiti u moju priu. Maud de Burgh
se prema ve sklopljenom zarunikom ugovoru trebala udati za sira
Johna de Berminghama, prvog grofa od Loutha, ali se Louth na kraju
oenio njezinom sestrom Aveline. (Maud se kasnije udala za posinka
Ralpha de Monthermera, Gilberta de Clarea, osmog grofa od Hertforda).
Ellie i Matty su moje izmiljene verzije tih dviju sestara.
BILJEKA O AUTORICI
Monica McCarty je autorica uspjenice Poglavar, prve knjige iz serije
uvari Visoja, trilogije Highlander (Highlander Untamed, Highlander
Unmasked i Highlander Unchained) i trilogije Campbell (Higland Warrior,
Highland Outlaw i Highland Scoundrel). Njezino zanimanje za kotski
klanovski sustav potaknuto je na najvjerojatnijem mjestu; na
predavanjima iz komparativne pravne povijesti na pravnom fakultetu na
Stanfordu. Nakon kratke, ali slatke, odvjetnike karijere, shvatila je da e
biti preteko uskladiti karijeru odvjetnice s nomadskim ivotom svoga
supruga, koji je profesionalni igra bejzbola. Zato je zamijenila pravne
spise kotskim povijesnim romansama, iji su junaci seksi alfa mujaci.
Monica McCarty ivi s muem i dvoje male djece na irem podruju San
Francisca. www. monicamccarty.com