You are on page 1of 362

Glorij@

Knjigoteka

Glorij@

BRENDA JOYCE

Poslije nevinosti
S engleskog prevela
DRAGANA GROZDANI

Knjigoteka

Glorij@

Ovu knjigu posveujem Marjorie


Braman, svojoj urednici i prijateljici.
Ne samo zbog njezina entuzijazma, energije
odanosti i podrke
nego zbog toga to shvaa moju
potrebu za izazovom,
to me potie da riskiram
i tjera
da budem najbolja to mogu biti...,
a i zbog toga to je sjajna urednica!
Hvala ti, Marjorie.

Knjigoteka

Glorij@
PROLOG

Knjigoteka

Glorij@
Njezin krni, zgodni, uvijek nasmijani tata koji ju je uvijek grlio i
govorio joj koliko je silno voli, kako je dobra, lijepa i pametna.
Molim te, vrati se kui, tata, pomislila je Sofie.
Suzanne se nastojala opustiti. Ispruila je ruku. - Doi ovamo, duo rekla je, sada ve puno meke.
Sofie nije oklijevala. Pruila je ruku prema majci, koja ju je povukla i
pomogla joj osoviti se na noge. - Sofie - zaustila je Suzanne, a potom
oklijevajui zastala. Mora znati. Imam loe vijesti. Jake se nee vratiti.
Sofie je uasnuto ustuknula i naglo se otrgnula od majke. - Ne!
Obeanje! Obeao mi je!
Suzannina lijepa vilica odjednom je postala napeta. Pogledala ju je
negodujui. - Nee se vratiti. Ne moe, Sofie... tvoj otac je mrtav.
Sofie je netremice piljila u majku. Bilo joj je jasno to znai smrt. Kada
joj je prije nekoliko mjeseci uginula maka, Sofie ju je nala ukoenu i
nepominu. Oi su joj bile otvorene, ali nije vidjela. Njezin tata, njezin tata
ne moe biti takav!
- Nee se vratiti - ponovila je odluno Suzanne. - Mrtav je. - Suzanne je
nainila grimasu. - Ako mene pita, to je i zasluio - promrmljala je samo
za sebe.
- Ne! - vrisnula je Sofie. - Ne, ne vjerujem ti!
- Sofie!
Ali bilo je prekasno. Sofie je pobjegla iz prostorije, onoliko brzo koliko
su je trkljaste noge nosile. Potrala je niz hodnik goleme zastraujue
kue koju je njezin otac s velikim ponosom izgradio za njih, kue u koju su
se uselili tek nekoliko mjeseci prije njegova odlaska. Ne moe biti mrtav!
Obeao je vratiti se kui!
- Sofie, vrati se! - viknula je Suzanne.
Sofie se nije obazirala na nju. Pred njom je bilo mramorno stubite.
Nije marila i nije usporila. Udarila je u prvu stubu, potom u drugu. Tek
kada je izgubila ravnoteu shvatila je da je trebala usporiti jo davno prije.
Vrisnula je i pala, kotrljajui se niz jednu stubu za drugom, poput lutke
Raggedy Ann, mlatarajui rukama i nogama. Za njom je vijorila kosa dok
se kotrljajui sputala sve nie i nie. Naposljetku je, uz snaan tresak,
bubnula u podnoje i ostala nepokretno leati.
Sofie je bila oamuena, ali nije znala je li to bilo zbog pada ili zbog
vijesti o svojemu ocu. Potom joj se polako prestalo vrtjeti i vid joj se
razbistrio. Nije se micala. Tata je bio mrtav. O, tata, zaplakala je.
Postala je svjesna prodorne boli i probadanja u glenju. Kada se
uspravila u sjedei poloaj, bol je bila toliko snana da ju je zaslijepila
5

Knjigoteka

Glorij@
bijela svjetlost. Oteano je disala. One svjetlosti je nestalo, ali bolje ostala.
Ali umjesto da se uhvati za nogu, objema je rukama vrsto stiskala prsa,
sklupana u loptu, i plakala.
- Gospoice Sofie, gospoice Sofie, jeste li dobro? - Kuedomaica joj
je urno pritrala.
Sofie je pogledala uza stube prema svojoj majci, koja je bez rijei,
sleena, stajala na odmoritu dva kata iznad, blijeda lica, irom
razrogaenih oiju.
Potom je spustila pogled. - Dobro sam, gospoo Murdock - slagala je.
Vlastita majka nije ju voljela, a tata je bio mrtav... kako je mogla preivjeti?
- Ozlijeeni ste - viknula je gospoa Murdock, saginjui se kako bi joj
pomogla.
- Sama je kriva ako se ozlijedila - dobacila je hladno Suzanne odozgor.
Pogledala je Sofie, a potom se okrenula.
Sofie je netremice gledala za svojom majkom, ponovno zaplakavi.
Ozlijedila sam se, mama. Molim te, vrati se! Ali nije ju pozvala.
Gospoa Murdock pomogla joj je pridii se na noge nakon to se
Suzanne izgubila. Sofie nije mogla stati na desnu nogu, pa se snano
oslonila na ljubaznu kuedomaicu. Morala se ugristi za usnicu kako bi
zatomila vrisak.
- Odvest u vas do kreveta i pozvati lijenika - rekla je gospoa
Murdock.
- Ne! - uskliknula je Sofie, sva u panici. Suze su joj ponovno potekle niz
obraze. Znala je da e Suzanne biti silno bijesna bude li ona doista
ozlijeena i bila je uvjerena kako e sve to nestati nakon to se dobro
odmori. Moda e je, moda, bude li dobra, bude li vrlo dobra, prestane li
crtati i bude li posluna, Suzanne ipak zavoljeti. - Ne, ne, dobro sam!
Ali nije bila dobro. Nikada vie nee biti dobro.

Knjigoteka

Glorij@

PRVI DIO
Razmetna ki

Knjigoteka

Glorij@
PRVO POGLAVLJE

Knjigoteka

Glorij@
pamet ili o neemu to im se nae u vidokrugu...

poput lijepe porculanske

vaze pokraj koje stoje. Zvualo je jednostavnije nego to je uistinu bilo.


Sofie je odluila da se nee brinuti zbog predstojee veeri. Nitko nije
oekivao da bude najprivlanija ena na zabavi.
Neujednaenim hodom, Sofie se nezgrapno sputala preko iprajem
prekrivene pjeane dine i nakon nekoliko koraka zastala odmoriti se.
Nastojei doi do daha, pogledala je uokolo i spazila arko bijeli odbljesak.
Ponovno je pogledala i nazrela mukarca koji se sputao niz drugu stazu u
dinama, neposredno ispod nje. Poput nje, i sam je odlazio s plae, ali nije
ju vidio.
Pogled na toga ovjeka toliko ju je zaokupio da se sledila, potpuno
zaboravivi na sebe i sve oko sebe. Bio je gologlav. Njegova gusta crna
kosa inila je zapanjujui kontrast besprijekornoj bjelini njegova lijepo
krojenog platnenog sakoa. Nosio ga je leerno raskopanog pa su se
prednjice nadimale zbog povjetarca. Ruke su mu bile zagurane duboko u
depove svijetlih hlaa be boje. Bio je krupan. Sofie je to mogla uoiti jer
je bio visok i irokih ramena, ali kretao se gracioznou znatno sitnije
osobe, gipko i lako poput crne pantere, koju je jednom vidjela u
zoolokom vrtu Bronx. Sofie je bila oarana. S tolike udaljenosti uspjela je
razaznati samo njegovo preplanulo lice koje se doimalo posebno
privlanim. Morala ga je naslikati. Iznenada je sjela i ustro otvorila
biljenicu. Srce joj je uzbueno udaralo kada je zapoela s crtanjem. Edwarde! ekaj!
Sofijina ruka zaledila se kada se prenula ugledavi enu koja je trala
niz stazu za neznancem. Prepoznala je u njoj svoju susjedu, gospou
Hilary Stewart. Zato bi, zaboga, Hilary na taj nain trala za tim
mukarcem, visoko zadignutih suknji, koje je jednom rukom pridravala,
besramno otkrivajui duge noge u bijelim arapama? Potom joj je sinulo
to Hilary moda kani uiniti pa je u oku problijedjela.
Samoj sebi strogo je rekla kako je se to ne tie i da bi trebala otii.
Brzo je pokuala zavriti skicu neznanca, dodavi nekoliko posljednjih
poteza. Potom joj se ruka zaustavila kada je zaula njegov muevan i
priguen barunast bariton. Sofie je podignula glavu, naavi se
bespomono zarobljena tim muevnim zvukom, nehotino se napreui
uti.
Hilary ga je vrsto stiskala za ramena. Malo se zanjihala, kao noena
povjetarcem... ili kao da oekuje njegov poljubac.
Sofijino srce kucalo je dvostruko bre. Bilo je upravo ono to je
pomislila... upravo ono ega se pribojavala. Uronila je prste duboko u
topao pijesak, zaboravivi na skicu koju je nainila, znajui da mora otii
9

Knjigoteka

Glorij@
prije nego to vidi neto to nije imala pravo vidjeti, ali nije se mogla
pomaknuti. Bila je potpuno paralizirana.
Odzvanjao je Hilaryn grlen smijeh. Sofie je razrogaila oi. Hilary je
polako raskopala svoju prugastu jaknu.

Pitao se ne stari li prije vremena... jer za ovo je zasigurno bio prestar.


Afrika nije bila iskljuivo zasluna za to to se osjeao iznureno, ali
zasigurno ga je uvjerila kako su ivotna zadovoljstva vrijedna ekanja. Nije
imao namjeru bludniiti u pijesku kada e mu poslije biti dostupne hladne
iste plahte. Osim toga, Hilary Stewart bila je u njegovu krevetu prije samo
nekoliko sati.
Ironino se osmjehnuo. Hilary je upoznao prije nekoliko tjedana na
jednoj zabavi, gotovo odmah po povratku u grad. Doznao je da se prije
nekoliko godina udala za puno starijeg mukarca i da je nedavno ostala
udovica. Edward je davao prednost udovicama: bile su sklone uivanju u
grijehu bez osjeaja krivnje i nimalo zahtjevne. Privlanost meu njima
bila je uzajamna pa su se nastavili viati.
Sada su oboje bili gosti u ljetnikovcu obitelji Ralston. Hilary je
nedvojbeno bila zasluna za to to su ga pozvali, ali Edwardu to nije
smetalo. Jednako mu se sviala izvan kreveta kao i u krevetu, a osim toga,
ljeti je grad bio pravi pakao. Njihova domaica, Suzanne Ralston, ljubazno
im je dala spojene sobe i sino ga je Hilary zaokupljala od ponoi pa sve do
zore. Ali oito se zasitila manje od njega i eljela je jo.
Pitao se kada e njegovo oduevljenje, koje nije imalo granica kada se
radilo o lijepim raspoloivim enama, poeti jenjavati.
Ipak, bio je muko i pogled mu je sada prelijetao od njezinih smeih
oiju koje su pozivale na blud do slabanih bijelih ruku koje su
raskopavale dugmad jakne. Hilary je bila zanosna i pohotna te je, unato
najboljim namjerama, osjetio uzbuenje u preponama.
- Duo, ovo bi moglo biti vrlo neoprezno - otegnuto je upozorio
Edward.
Jedini Hilaryn odgovor bio je srameljiv osmijeh kada je rastvorila
svoju usko pripijenu jaknu. Ispod nje nije imala nita, ak ni korzet. Grudi
su joj bile velike i mlijeno bijele, s rubinski crvenim bradavicama.
Edwardove usnice izvile su se i on je uzdahnuo, ali ipak ju je jednom
rukom uhvatio oko struka, dok ju je dlanom druge ruke pridrao. - Nai
emo se poslije, veeras - rekao joj je tihim, pomalo hrapavim glasom.
Zastenjala je, zabacivi glavu. Vjeto i promiljeno palcem joj je
preao preko bradavice. Zajeala je. - Edwarde, luda sam za tobom.
Jednostavno ne mogu ekati.
10

Knjigoteka

Glorij@
Koa joj je bila svilenkasta i ve ju je u sljedeem trenutku milovao.
Bio je prevelik hedonist da ne bi uivao u tome to radi. Hlae su mu
postajale bolno uske. Na trenutak je bio u pravom iskuenju i dvojio, ali
potom su mu se pojavile jamice na obrazima. - Oboje imamo dovoljno
godina da znamo to znai ar iekivanja, duo - rekao je, poljubivi joj
ovla bradavicu, a potom je privukao prednjice jakne, zatvorivi je. Brzo i
uinkovito zakopao je svako crno dugme.
vrsto ga je uhvatila za zapea. - Edwarde... ne elim ekati. Nisam
sigurna da mogu ekati.
- Naravno da moe - promrmljao je, kratko se osmjehnuvi. - Oboje
znamo da e biti bolje prieka li.
Poput zmije pruila je ruku i vrsto ga uhvatila za elino nabrekli ud.
- Kako ti moe ekati? - proaptala je.
- Ljubavi, valjanje po pijesku nije nimalo udobno. Uzdahnula je,
razoarano i pokorno. - Bojim se da e se vratiti u Afriku i da u te
izgubiti.
Nasmijao se... nevoljko joj odvojivi ruku. - Ni u ludilu - rekao je,
mislei to ozbiljno. Edward ju je obgrlio oko ramena, elei je privui k
sebi i spustiti joj na usne kratak i blag poljubac, ali nekakva kretnja
privukla mu je pozornost pa se prenuo.
Pogledom je brzo preletio preko iprajem prekrivene pjeane dine
neposredno iznad Hilary. Razrogaio je oi. Iznad njih je, u dinama, uao
voajer.
Iznenaeno je progutao slinu i brzo odvratio pogled. Ali u mislima mu
se zadrala slika dva krupna vatrena oka na lijepom jajolikom licu. Voajer
je bila mlada ena sa slamnatim eirom s plavom vrpcom, koja je oito
bila opinjena njima.
Hilary ga je sada vrsto drala za zapea. Jo uvijek je imao jednu
ruku oko nje i njegov ukrueni ud odjednom je poprimio veliinu topa.
Edwarda je obuzelo snano nenadano uzbuenje. Privukao je Hillary
blie i poljubio je, pitajui se koliko je onaj voajer dotada ve uspio vidjeti i
hoe li se sada udaljiti. Bio je zateen injenicom da se ponaao nadasve
izopaeno. Daleko vie uzbuivala ga je pomisao na to da ga nepoznata
mlada djevojka gleda dok vodi ljubav od mogunosti za stvarno voenje
ljubavi. Bludnienje u koritu od pijeska nije mu se vie inilo
zastraujuim.
Poljubio je Hilary, potpuno svjestan da ih netko gleda. Poljubio ju je
snano, otvorenih usta, dodirujui joj jezik svojim i pritiui je uz svoj
poput stijene vrst ud, sve dok nije glasno zajeala i priljubila se uz njega.
Koljena su joj toliko klecala da ju je morao pridravati. Kada se odvojio,
11

Knjigoteka

Glorij@
zapazio je da je nametljivac sleen i hipnotiziran. Nije se ni pomaknula iza
zakrljaloga grma gdje je uala, ali vjetar joj je odnio eir pa joj je sada
smekasto zlaana kosa vijorila oko lica. ak je i s tolike udaljenosti uspio
osjetiti da je i ona uzbuena. Nije shvatila da ju je vidio.
Naglo je spustio ruku i brzo raskopao dugmad hlaa, diui ubrzano i
oteano. Svijest mu se protivila, ak i onda kada je iskoila njegova
mukost. Zauo je dahtanje i vraki dobro znao da nije potjecalo od Hilary,
ije su oi bile zatvorene.
- Doi, duo - proaptao je, grickajui joj vrat, iako ga je vlastita
savjest otro ukorila zbog tako grozna ponaanja. Ali u mislima mu je i
dalje bila slika onog voajera i samo je vidio ono emu je nedvojbeno
svjedoila. Privio je Hilarynu ruku oko sebe. Ponovno joj je pronaao usne.
Obasuo ju je poljupcima, ljubei je niz vrat, sve do kljune kosti i nie,
otkopavajui joj istodobno dugmad, sve dok naposljetku nije uzeo veliku
crvenu bradavicu u usta. Hilary je klonula, ali Edward ju je spremno
uhvatio, polako je spustivi na pijesak.
Trenutak potom spustio se na koljena, zadigao Hilaryne suknje i
jednim uvjebanim pokretom glatko kliznuo duboko u nju. Dok se
pomicao u njoj, trudei se postii samo-kontrolu, to je trebalo biti
priroeno nakon prekomjernog voenja ljubavi cijele protekle noi, bio je
svjestan krvi koja mu je prokljuala u ilama, irei ih. Imao je osjeaj kao
da pod njim lee dvije ene. Odjednom je poelio doznati tko je ta
zlatokosa neznanka. Vie nije mogao izdrati. ak i kada je bio gotov,
pogledao je gore i nazreo razrogaene oi na licu uokvirenom zlaanom
kosom. Kada je nedugo potom ponovno podigao pogled, voajera vie nije
bilo.
Edward je sklopio oi. to se to dogaalo s njim? Odjednom se osjeao
posramljeno i, jo gore od toga, prestraeno. Sinulo mu je kako njegova
mrana reputacija ba i nije bila onoliko pretjerana koliko je on to volio za
sebe misliti.

Sofie se mnogo puta spotaknula u urbi da to prije doe kui. Na


travnjaku iza kue igrali su kriket, ali nije eljela da je vide. Ne smiju je
vidjeti. Ne sada, ne u takvom stanju, ne nakon onoga to je vidjela. Lice joj
je bilo vrue i zajapureno i nije mogla uobiajeno disati, pa bi svi, posebice
Suzanne, u trenu shvatili da neto nije u redu i eljeli bi doznati to.
Sofie je izbjegla prolaz preko travnjaka sa stranje strane, iako je to
znailo due hodati do kue. Stoga se drala pjeanih dina, sve dok nije
dola do teniskoga igralita, koje je, na svu sreu, bilo prazno. Nije vie
mogla podnijeti bol u desnom glenju koja se pojaavala sa svakim
12

Knjigoteka

Glorij@
korakom. Tiho zajeavi, klonula je na pijesak neposredno iza igralita i
prekrila lice rukama.
Nije joj bilo jasno kako je mogla uiniti takvo to. Kada je shvatila da
je nabasala na dvoje ljubavnika, od kojih je ena bila njezina dugogodinja
susjeda, pobogu... trebala se okrenuti i pobjei. Ali nije. Izgubila je svaki
nadzor nad vlastitim mislima i tijelom. Ostala je. Ostala je do samoga kraja.
Sofie je drhtala, posegnuvi za svojom nogom. Kakav je osjeaj bio
dobiti onakav poljubac? Kakav je osjeaj bio biti u naruju onakva
mukarca?
Sofie je odagnala svoje kolebljive misli i vrsto se uhvatila za gleanj.
To to je ostala gledati bilo je samo po sebi dovoljno grozno, ali jo gore od
toga bilo je razmiljati na takav nain. Nikada prije nije se uputala u takva
nagaanja... pa ni sada nije bilo vrijeme zapoinjati s time.
Drala se za gleanj i jecala dok su joj oi bile pune suza, ne elei
znati je li to zbog tjeskobe i boli koju je osjeala u donjem dijelu noge ili
neega jo puno tegobnijeg.
Odluno je treptanjem zatomila suze. Nisu je vidjeli pa je njezina
grozna tajna ostala neotkrivena. Barem je Hilary nije vidjela. Pomislila je
kako ju je mukarac na kraju ipak nakratko ugledao, ali znala je da je to
sigurno zamiljala u svom oaju, jer bi, daju je doista vidio, vrisnuo, ne od
strasti, nego od oka, i prestao initi ono to je inio.
Poela je masirati svoj bolni gleanj. Ne smije razmiljati o onome to
je inio ni kako je izgledao inei to. Zapravo, neznanac je predstavljao
velianstven prizor. Sofie je sada bilo jasno zato je enama zabranjeno
pohaati satove na kojima su na Akademiji modeli goli mukarci.
Nainila je grimasu i polako se osovila na noge. Bol koja se naglo
proirila od glenja preko bedra pa sve do boka naposljetku joj je
odvratila pozornost. Ugrizla se za usnicu, trudei se ne vrisnuti od boli.
Suzanne bi rekla kako je sama kriva zbog toga to se bez tue pomoi
spustila do plae.
Ali Sofie je katkada bila sita ogranienja i nemogunosti da ini sve
ono to su svi ostali uzimali zdravo za gotovo. Nije mogla podnijeti
drutvo ni kada je radila, osim modela ako ga je koristila ili uitelja. Sofie
je protekla dva i pol mjeseca provela u gradu i ta injenica uinila je
dananji dan na obali jo privlanijim, do te mjere da je odbacila sav svoj
uobiajeni oprez i zdrav razum. Rijetko je imala prigodu raditi en plein air,
posebice na plai. Budalasto je pomislila kako bi takva etnja mogla proi
bez nezgode... kako li je samo pogrijeila!
Sofie je stresla pijesak s nabora na orukavlju bijele koulje. Sada je
barem ravnomjerno disala i ruke joj vie nisu onako jako drhtale. Pitala se
13

Knjigoteka

Glorij@
tko je onaj neznanac s plae. Zvao se Edward, ali to joj nije govorilo nita.
Sklopila je oi. - Glupao! - proaptala je naglas. Onakav mukarac nikada
ne bi dvaput pogledao enu koja je hramala i bila osobenjak poput nje.
* * *

- Gospoo Ralston?
Suzanne se automatski ljubazno osmjehnula i okrenula, stojei pred
irokim otvorenim francuskim vratima. Iza nje je bio trijem od opeke, a
ispod se prostirao travnjak na kojemu su neki njezini gosti igrali kriket.
Osrednje velik salon u kojemu je sada zastala bio je hladan i sjenovit.
Sofijina majka promatrala je bucmasta mukarca koji joj se pribliavao,
pokuavajui se prisjetiti njegova imena.
Sjeala se da je bio nekakav daljnji siromani roak Annette Marten,
koji je nedavno diplomirao pravo na Harwardu i spremao se otvoriti
privatnu praksu u New Yorku. Annette je bila u inozemstvu, pa je zamolila
Suzanne da pozove njezina neaka na jednu od svojih kunih zabava kako
bi ga upoznala s gostima. Neenje su uvijek bili dobrodoli, ak i oni
siromani, posebice ako su jo bili plave krvi. - Dobar dan, gospodine
Martene. Uivate li?
Ljubazno se osmjehnuo i Suzanne je pomislila kako bi bio privlaan
da malo smravi. - Jako, gospoo Ralston. Ne mogu vam dovoljno zahvaliti
na pozivu. Zadivljen sam vaom kuom, - Oi su mu bile irom otvorene.
Suzanne se u sebi lecnula... doista je bio gauche. - Moj dom nije nita u
usporedbi s velianstvenom kuom mojih susjeda, Henry. - Napokon mu
se sjetila imena. - Ali hvala na ljubaznosti. - Njezino skriveno upozorenje
da bude manje oduevljen i profinjeniji bilo je najmanje to je mogla
uiniti za Annette.
- Gospoo Ralston, mislim da sam vidio vau ker kako hoda prema
plai. - Zarumenio se.
Suzanne nije bila nimalo iznenaena time to se zanimao za Lisu, koja
je, iako tek sedamnaestogodinjakinja, ve imala brojne oboavatelje koji
su u redu ekali da joj se sljedee godine ponu zaozbiljno udvarati. Osim
to je bila prava tamnokosa ljepotica, bila je i nasljednica golema imetka. Lisa je bila na plai? Mislila sam da igra tenis. - Kako rei tome mladom
ovjeku da tei prevelikom cilju. Suzanne je tek trebala stei zakljuak je li
bio tupav ili ambiciozan.
Ali tada ju je Henry iznenadio, rekavi: - Ne, gospoo Ralston, mislim
na vau ker Sofie, nju sam vidio, a ne vau pokerku.
14

Knjigoteka

Glorij@
Suzanne je zadrhtala.
- Hou rei - prtljao je - pomislio sam da je to Sofie. Na kraju krajeva,
jo se nismo ni upoznali. Ima plavkastu kosu, srednje je visine i stasa. - Bio
je uznemiren. - Nadao sam se da u je upoznati.
Suzanne je i dalje piljila, postavi svjesna da ju je njezina prijateljica
Annette uhvatila u zamku. Henryju Martenu nedvojbeno su bila potrebna
upoznavanja s ljudima za njegovu novu privatnu odvjetniku praksu, ali
on je ovamo doao nanjuivi njezinu ker. Sofie ne samo da je bila u
godinama za udaju, s obzirom na to da je u svibnju navrila dvadeset, nego
je bilo dobro poznato da je imanje njezina oca, koje joj je ostavljeno pod
skrbnitvom, poprilino. Zapravo, nakon njegove smrti, prava veliina
ONeilova posjeda okirala je sve, posebice Suzanne.
Jo uvijek nije mogla shvatiti kako je obian irski radnik, koji se
pretvorio u graditelja u tih kratkih est godina njihova zajednikog ivota,
uspio skupiti iznos od gotovo milijun dolara.
- Gospoo Ralston?
Suzanne se pribrala, trudei se ne drhtati, ali nije znala je li bila srdita
zbog toga to nije mogla pomisliti na Jakea a da se pritom ne razbjesni,
posebice glede njegova imanja, ili zbog toga to se taj skorojevi doao
udvarati njezinoj keri. Suzanne se usiljeno osmjehnula. - Zasigurno ste
pogrijeili. Sofie se ne bi zaputila do plae.
Henry se zagledao u nju: - A... ali siguran sam da je to bila ona.
- Je li hramala?
Henry se lecnuo. - Oprostite, nisam vas dobro uo?
- Zasigurno znate da uasno hrama.
- Reeno mi je da malo tee hoda zbog nesretnog dogaaja iz
djetinjstva.
Suzanne je znala zato je Annette bila tako dobrohotna kada je sa
svojim roakom razgovarala o Sofie, s obzirom na to da se nikada prije
nije tako odnosila prema Sofie i njezinu hramanju. Uspjela se osmjehnuti. Njezino hramanje posljedica je strane nezgode koju je doivjela u
djetinjstvu. Kao devetogodinjakinja pala je niz stube. Slomila je gleanj
koji nikada nije dobro zacijelio; poprilino je iaen. Annette vam nije
rekla da je moja ki bogalj?
Henry je postajao sve pepeljastiji u licu dok je Suzanne govorila: Nije.
Suzanne se sada mnogo iskrenije osmjehnula, rekavi: - Naravno, bit
e mi drago upoznati vas s njom. Iako joj je dvadeset, nikada nije imala
udvaraa.
15

Knjigoteka

Glorij@
- Ja... jasno mi je.
- Doite... idemo je pronai, ako nemate nita protiv - predloila je
Suzanne, lagano mu dotaknuvi ruku.

Kada je stigla do kuhinjskoga ulaza u kuu, Sofie nije bila samo


iscrpljena od bolova u glenju, nego je bila posve izvan sebe. Na plai je
ostavila blok za crtanje.
Sofijini radovi bili su najvaniji dio njezina postojanja, njezin raison
detre i nikada prije nije joj se dogodilo da zbog nepanje negdje zaboravi
biljenicu. injenica da ju je sada zaboravila bila je samo dokaz vie koliko
se uzrujala vidjevi ono dvoje ljubavnika.
Zastala je u uskom hodniku, zahvalna zbog hladnoe koja se unutra
osjeala. Jedna od slukinja u prolazu zaustavila se upitati je li dobro i rei
joj da je trai Suzanne.
Sofie je bila u potpunosti svjesna svojega grozna izgleda i znala je da
e njezina majka to zamijetiti, ba kao i njezinu ojaenost. Naravno,
Suzanne nikada nee uspjeti pogoditi to ju je tako uzrujalo.
Hramajui izraenije nego obino, Sofie je pola niz hodnik, sve do
ulaza u glavno predvorje, gdje je zatekla majku kako u zeleno-bijelom
salonu stoji i razgovara s nekim mladiem.
- Sofie! Tu si! Traimo te posvuda. Henry je rekao da si bila na plai. Je
li to istina? - Suzanne se namrtila spazivi ker neurednu i razbaruenu.
Sofie je zastala kada se njezina majka zaputila prema njoj. Nepoznati
mladi pratio ju je u stopu. Suzanne je bila otmjena i lijepa ena. Imala je
gracioznu figuru i savren stas, tamnu kosu i svijetlu, bjelokosnu put te
samo trideset est godina. Sofie je tek nedavno shvatila da je njezina
majka imala samo esnaest godina kada je ostala trudna. esto je
zamiljala kako je njezin zgodni karizmatini otac Jake ONeil njezinu
majku oborio s nogu. Jednako tako esto zamiljala je kakav bi bio njihov
ivot da Jake prije etrnaest godina nije bilo prisiljen pobjei u New York.
O, kako joj je nedostajao i koliko ga je samo voljela, do dana dananjega...
Sofie se nadala da joj se osmijeh doimao iskrenim. - Oprosti, majko.
Bila sam na plai... crtala sam. Suzanne je zatreptala. - Sama? Sofie je
potvrdno kimnula.
Suzanne se okrenula prema mukarcu koji se doimao prilino
nervoznim. - Jesam li vam rekla da je moja ki i umjetnica? Danju studira
na Akademiji, a kui esto, po cijele noi, slika u svojemu ateljeu. Ganja
slikarsku karijeru.
16

Knjigoteka

Glorij@
Sofie je trepui pogledala majku koja nikada nije javno govorila o
njezinim profesionalnim namjerama. Dok su gotovo etvrtinu njezine
klase na Akademiji inile mlade ene, jednako posveene slikanju poput
Sofie, jo uvijek je bilo vrlo neobino da jedna ena eli ostvariti
umjetniku karijeru umjesto nai mua. Nakratko je pogledala nepoznatog
mladia koji je uspio odmahnuti glavom. Shvatila je zbog ega je
zaprepaten.
- Sofie je vrlo nadarena - rekla je Suzanne, osmjehujui se. - Duo,
pokai nam to to si danas nacrtala.
Sofie se sledila, sjetivi se da joj je blok za crtanje ostao na plai i
onoga zbog ega ga je tamo ostavila, a srce joj je poelo nekontrolirano
preskakati.
- Biljenica mi je u sobi - uspjela je izustiti. - Rado u vam je pokazati
neki drugi put. - Ali piljila je u Suzanne, pitajui se to li smjera. Majka
uope nije odobravala njezino bavljenje umjetnou, posebice u zadnje
vrijeme, i obino ne bi predloila da svoj rad pokae njezinim gostima.
- elim te upoznati s Henryjem Martenom, duo - rekla je Suzanne,
povevi ga naprijed. - On je Annettein roak. Upravo je diplomirao pravo i
uskoro e otvoriti privatni odvjetniku ured.
Sofie se osmjehnula, prisilivi se pogledati u mladia koji je doimao
nelagodno i tjeskobno. Ispruila je ruku, slutei to je bilo uzrok njegove
nelagode. Vjerojatno je pomislio kako Suzanne igra ulogu posrednice,
povezujui ih kao par, to ona nije inila. Sofie jo nije imala svoj
debitantski ulazak u drutvo. Kako je mogla imati kada nije ni mogla
plesati?
Ali to nije ni bilo vano. Sofie je uvijek teila biti profesionalna
slikarica. Nikada nije bila toliko naivna da pomisli kako bi neki mukarac
mogao poeljeti za enu uzeti bogalja, posebice ne enu zaluenu
umjetnou. Ona i Suzanne ve su se odavno dogovorile kako je Suzanne
nee prisiljavati na brak i da joj nee traiti supruga. Bilo bi to preveliko
ponienje i, s obzirom na to da je uspjeh posve oito bio nemogu, Sofie e
se, umjesto nalaenju mua, posvetiti svojoj pravoj ljubavi.
Tako je bilo najbolje. Kada navri dvadeset jednu godinu, otii e u
Pariz. Tamo e nastaviti studirati slikarstvo, moda ak uiti od nekog
velikog, poput Paula Cezannea ili Mary Cassatt, dvoje sjajnih umjetnika
kojima se beskrajno divila.
Sofie je pogledala Henryja Martena koji nije mogao znati da nju brak
ne zanima i koji je sada stajao blijed, promatrajui je, smatrajui se
izglednim udvaraem. Sofie je poeljela da je u svojoj sobi i da slika, ali
17

Knjigoteka

Glorij@
duboko je udahnula i previe se vedro osmjehnula kad je rekla: - Drago mi
je, gospodine Martene. estitam! Gdje ste diplomirali?
Henry je prihvatio njezinu ruku, koju je potom brzo ispustio. - Drago
mi je to smo se upoznali, gospoice ONeil. Na... hm... na Harvardu.
Suzanne se uz osmijeh ispriala i udaljila, a Henry Marten doimao se
jo izbezumljenijim kad su ostali sami. Sofie je osjeala svoje zaarene
obraze, poeljevi da je njezina majka nije dovela u tako neugodnu
situaciju. - Pa to je sjajno postignue, gospodine.
Zagledao se u nju, oblizavi usnice. - Jest, hvala vam.
Sofie se ponovno prisilila osmjehnuti. - Nije bilo ba lako tamo upasti,
je li?
I dalje je piljio u nju. - Ne, nije.
- Sigurno ste silno ponosni. - Ponovno je premjestila teinu s noge na
nogu ne bi li ublaila bol koju je osjeala u glenju. Nije predloila da
sjednu, zato to je eljela otii, potraiti Lisu. Njezina biljenica jo uvijek
je bila negdje na plai i morala se domoi svoje skice onog neodoljivo
privlanog tamnokosog neznanca po imenu Edward.
- Hoemo li... hm... proetati, gospoice ONeil?
Sofie je duboko uzdahnula i ponovno se smiono osmjehnula. - Ah,
inae rado, ali bojim se da vas sada moram napustiti kako bih se odmorila
u svojoj sobi ako se elim oporaviti za veeras.
Oklijevao je, oito osjetivi olakanje. - Naravno, gospoice ONeil.
Sofie se osmjehnula i sama osjetivi olakanje, a potom su se brzo
razdvojili i pourili svatko u suprotnom smjeru.
- Sofie... nije tamo! - doviknula je Lisa, zatvarajui za sobom vrata
Sofijine sobe.
Sofie se trgnula. Namakala je gleanj u slanoj kupki, odjevena samo u
pamuni ogrta.
- Ali mora biti! Nisi je traila na pravome mjestu!
Lisa, sitna tamnokosa djevojka iznimne ljepote, uskliknula je: - Jesam!
Pola sam stazom koja vodi od teniskoga igralita i odatle cijelim putem
ila do onoga mjesta s kojega se s vrha posljednje pjeane dine vidi
ocean, ba kao to si mi objasnila... do mjesta s kojega se moe vidjeti ona
druga staza ispod. Nije je bilo tamo. Ali nala sam tvoj eir.
- Ajme! - vrisnula je Sofie, uhvativi se vrsto za stolac. - Netko mi je
uzeo skicu? Ali tko? I zato?
- Doista sam traila posvuda - rekla je Lisa.
Sofie je gotovo nije ni ula. - Kako u ga sada naslikati?
18

Knjigoteka

Glorij@
Lisa je dotaknula Sofijinu ruku. - Naslikati ga? Koga naslikati?
U nedoumici to joj odgovoriti, Sofie se zagledala u svoju polusestru.
Lisa ju je ispitivaki promatrala.
Sofie je shvatila to je rekla. Duboko je uzdahnula. - Ugledala sam vrlo
privlana mukarca kako prolazi donjom stazom pa sam ga skicirala
sjedei na vrhu dine. Naravno, nije me vidio. - Znala je da se zarumenjela.
Lice joj je bilo zaareno. Osjeala je da je izostavljanje cjelovite istine bilo
nalik lai, ali nikada ne bi svojoj mlaoj sestri mogla rei to je uistinu
vidjela.
Ono to se ranije toga dana dogodilo na plai jo uvijek joj nije izlazilo
iz glave. Nije mogla prestati misliti na nj niti je mogla prestati razmiljati o
onome to je inio s draesnom Hilary. ak je i sada, besramno, mogla
vidjeti njegov ushit na samome kraju. Misli su joj bile krajnje nepristojne,
krajnje zloeste i uznemirujue... Sofie nije mogla vjerovati da je bila toliko
zaokupljena njima... njime. Cijelo poslijepodne, sve otkada se naposljetku
povukla u svoju sobu, razmiljala je o kompoziciji i bojama planirajui ga
naslikati. Zbog dramatinosti je namjeravala tek neznatno promijeniti ono
to je vidjela.
- Tko je to bio? - upitala je Lisa, pokazavi iskreno zanimanje.
- Ne znam. Ona ga je nazvala Edward.
- Ona? Nije bio sam?
Sofie je poeljela povui rijei. - Nije - rekla je, ne gledajui Lisu. Kako
je mogla dopustiti da joj to izleti?
Ali Lisa se naglo spustila na rub Sofijina stolca, stisnuvi je. - Sigurno
misli na Edwarda Delanzu! - vrisnula je uzbueno.
Lisine rijei zapalile su istodobno iskru uasa i iekivanja. - Tko je
Edward Dclanza?
- Upoznala sam ga sino prije veere... ah, kako bih voljela da si bila
tamo! Da si barem dola juer, a ne danas!
Sofie se arko ponadala da mukarac kojega je toga poslijepodneva
vidjela na plai nije vikend-gost u kui. Nadala se da ga nikada vie nee
vidjeti u ivotu. Zasigurno tome mukarcu nikada ne bi mogla pogledati u
oi.
Sofie je osjetila greve u elucu. - Tamnokos je i privlaan?
Lisa ju je pogledala. - Daleko vie od privlanog. Poguban je.
Neodoljiv! - Stiala je glas i sagnula se prema Sofie. - Opasan je.
Sofie je problijedjela. - Ne... - Nemogue da Lisa govori o ovjeku
kojega je vidjela na plai. Sigurno nije bio gost u njihovoj kui tijekom
vikenda. Nije sigurno!
19

Knjigoteka

Glorij@
- Napravio je pomutnju meu enama u kui - nastavila je avrljati
Lisa. - Sve ene sino su bile oarane njime... sve nae goe, slukinje. ak
ga je i tvoja majka nekoliko puta pogledala.
Sofie je imala vrlo ruan osjeaj i stisnula je ake... strahujui da su
govorile o istom mukarcu, strahujui da je on tu, u njezinoj kui.
Reputacija mu je mranija od noi, Sofie. - Lisa je sada urotniki
aptala. - Pria se da uvijek nosi mali pitolj, da je krijumar dijamanata...
ukradenih dragulja... i da je usto jo i razvratnik.
Sofie se nije mogla suzdrati, nego je duboko uzdahnula i srce joj je
divljaki udaralo. Sklopila je oi prisjetivi se do najmanje pojedinosti
onoga to je toga poslijepodneva vidjela. Iako je bio prava slika leernosti i
otmjenosti, lako ga je mogla zamisliti kako krijumari dragulje... ili zavodi
nevinu mladu djevojku. Podignula je roman koji jo nije bila do kraja
proitala i poela se estoko, poput lepeze, hladiti njime. - Sigurna sam da
su te glasine pretjerane. Na kraju krajeva, zato bi ga Suzanne pozvala ako
je ba tako odvratan? - Ali ve je napola bila povjerovala u taj tra, o, da, i
te kako povjerovala.
Lisa se osmjehnula. - Zbog toga to zapravo uope nije odvratan,
Sofie, unato tomu to ini. Pria se da je ranjen u Africi, to ga ini nekom
vrstom junaka! Nekoliko dama ovdje takoer je bacilo oko na njega,
nastojei ga privui. Na kraju krajeva, zasigurno je bogat kao Krez. Jedva
ekam da ga upozna, Sofie. Ovaj put e ak i ti biti opinjena njime!
- Ti si ta koja zvui opinjeno - rekla je Sofie, iznenadivi se i sama
kako je to smireno izgovorila.
- Jesam, opinjena sam, ali on posve sigurno nije za mene. Tata nikada
ne bi dopustio takvom mukarcu da mi se udvara... obje to znamo. - Lisine
tamne oi su zasjale. - Sino je, nakon to su svi otili, bio s jednom od tih
ena tamo vani na terasi. Vidjela sam ih... bilo je okantno kako ju je drao.
Ljubio ju je, Sofie!
Sofie se sledila. - Koga? - zakrijetala je. - S kim je bio?
- Nee mi vjerovati... ni sama nisam mogla povjerovati. Bio je s Hilary
Stewart. - Lisa se sagnula blie. - ujem da se namjerava udati za nj!
Sofie nije mogla nita rei na to. Naposljetku joj je sinulo da je
mukarac kojega je ugledala na plai bio Edward Delanza i da e se u vrlo
kratkom vremenu nai oi u oi s njim. Boe dragi, kako e se suoiti s
njim nakon onoga to je vidjela?

20

Knjigoteka

Glorij@
DRUGO POGLAVLJE

21

Knjigoteka

Glorij@
fijukali i odbijali se meci i u blizini odjekivale eksplozije.

Britanci i

Afrikanci cijelu su no nastavljali s paljbom usred koje je bio uhvaen. Nije


joj se naziralo kraja. Edward se ivo sjeao koliko je udio za cigaretom, ali
kada je zavukao ruke duboko u depove, iz njih je izvukao samo dvije ake
dijamanata.
U tom trenutku svaki bi onaj kamen dao za jedan jedini dim, samo da
ga je mogao povui.
Vlak iz Kimberleyja kasnio je dva i pol sata. Edward je zadobio teku
posjekotinu provlaei se kroz bodljikavu icu, a usto je trpio bol zbog
rane u ramenu u koje ga je pogodio vojnik spazivi ga dok je trao prema
vlaku. Ali uspio je. Uskoio je u posljednji vagon i kada je u krvavocrveno
praskozorje stigao u Cape Town, uspio se ukrcati na trgovaki brod koji je
upravo isplovljavao iz pristanita. Bio je krvav, ranjen i iscrpljen, ali uspio
je. Depova punih dijamanata.
Nikada se nee vratiti.
Prisjeajui se, Edward je popuio cigaretu do kraja, sve dok mu nije
oprila vrhove prstiju. Prisilio se vratiti u sadanjost i shvatio da se
ukrutio od napetosti te da se poeo preznojavati, a tako je reagirao uvijek
kada bi ga obuzela ta nimalo ugodna sjeanja. Nije bilo nade za junu
Afriku, shvatio je to jo prije mnogo mjeseci. Mrnja je bila preduboka i
sve je bilo silno zamreno. Prodat e ih to prije. Mrtav nikako ne bi
mogao uivati u bogatstvu.
Ponovno je upio prizor lijepih spokojnih travnjaka ispod sebe.
Nekoliko gostiju izilo je s piem u ruci, u crnim smokinzima i veernjim
haljinama jarkih boja. Vie puta pogled mu je od lutao natrag do jedinoga
stolca na balkonu koji je bio postavljen pokraj vrata koja su vodila u
spavau sobu. Na njemu se nalazila otvorena biljenica, iji su listovi blago
treperili ili na povjetarcu.
Bio je uvjeren da biljenica pripada onoj voajerki. Kad su se on i
Hilary odvojeno vratili kui, poavi razliitim stazama, Edward ju je
naao ostavljenu u pijesku, na istom onom mjestu gdje je uala
promatrajui predstavu koju je za nju izvodio. Pokazao je vrlo ivo
zanimanje. Ali ta emocija nije se mogla mjeriti s iznenaenjem kada je
ugledao grubu skicu njega koju je nainila. Osjeao se donekle polaskan
time to ga je nacrtala, ali bilo je jo nekoliko crtea plae u njezinoj
biljenici. Bilo mu je posve jasno da je ta mala voajerka nadarena.
Pomalo uznemiren, Edward je zapalio drugu cigaretu, pitajui se tko
je ona. Intenzivno je razmiljao o njoj nakon onoga incidenta koji se toga
dana dogodio na plai. Incidenta. Jo uvijek je bio prilino zaprepaten
svojim ponaanjem, koje je bilo za svaku osudu. Ali nije ju on prisilio da
22

Knjigoteka

Glorij@
tamo stoji i gleda. Sada je shvatio da je crtala, to je uope bio razlog zbog
kojega se i nala tamo.
Pa ipak, veina mladih dama u trenu bi pobjegla. Ali ona nije. Ostala je,
sve do kraja. Pri samoj pomisli na to, osjetio je kako mu se ud ukrutio.
Edward je shvatio da je, unato brojnim vratolomijama od kojih se die
kosa na glavi... i bliskih dodira sa smru... bio daleko iscrpljeniji i
raskalaeniji nego to je pretpostavljao. Taj incident bio je dokaz tomu.
Kako je inae mogao objasniti svoje ponaanje? Ili njezino? Nisu se jo ni
upoznali, a ve ga je uspjela zaintrigirati.
Pretpostavljao je da je goa Ralstonovih, nadao se tomu. Zatekao se
kako iekuje njihov sljedei pravi susret, osjeajui mjeavinu zabave i
uzbuenja. Sigurno e je zatei u prizemlju s ostalim gostima.
Edward je ustao, svjestan podrhtavanja u prsima, to ga je zabavljalo.
Doavola, srce mu je kucalo dvostruko bre nego obino. Nije se mogao
sjetiti kada mu je posljednji put puls bio ubrzan, reagirajui tako pri samoj
pomisli na neku enu.
Vratio se u svoju spavau sobu, nakratko zastao provjeriti kravatu,
navukao na sebe bijeli smoking, a potom pourio niz stube.
U prizemlju je usporio i uao u slubeni salon. Gosti su bili u
skupinama po dvoje ili troje i prijateljski avrljali ispijajui prije veere
pia koja su uokolo raznosile uniformirane sluge. Bilo je nazono barem
dvadeset ljudi. Oito su na veeru bili pozvani i susjedi. Pogledom je brzo
preletio po svima... ukljuujui i Hilary Stewart... i naglo se zaustavio. Ona
voajerka stajala je sama ispred francuskih vrata na drugoj strani
prostorije.
Imao je osjeaj da mu srce ludo udara. Ali prva misao bila mu je: ne, to
je nemogue!
Bila je posve bezlina ena, jedna od onih koje obino ne bi pogledao
dvaput. Ali sada ju je pogledao vie od dva puta... bio je hipnotiziran. Nije
mogao odvratiti pogled.
Nije imala nimalo stila. Kosa joj je bila vrsto skupljena u punu, nije
nosila nikakav nakit, ak ni naunice, dok je siva haljina koju je imala na
sebi bila zasigurno najgora boja koju je mogla izabrati. U mati ju je
Edward skinuo do gola, zamiljajui zamamne obline i vidio je rasputene
kose. Zamiljao ju je bez odjee, samo s golemom ogrlicom od njegovih
bljetavih dijamanata dok u vie navrata vodi ljubav s njom.
Ponovno napet i krut, Edward je uao u prostoriju iskoristiti
pogodnost elektrine rasvjete u salonu, uvjeren kako je njezin izgled
varka. Sada ju je uspio bolje vidjeti... da, bio je varka. Istina, nije imala stila,
ali uope nije bila neprivlana. Dodue, nije bila njegov tip... vie je volio
23

Knjigoteka

Glorij@
ene koje su naoigled imale bujne obline i bile zapanjujue privlane od
onih koje su se skrivale iza runih haljina i jo runijih frizura. Ali
svejedno je bio oaran.
Uzvraala mu je pogled, piljei u nj. Edward se zapitao kako se
osjeala prethodno toga dana gledajui ga s Hilary. Pitao se kako se osjea
sada. O emu razmilja. Lice joj je postalo grimizno. Njemu je srce udaralo
sve snanije i bre. Pogledi su im se zadrali. inilo se da je prola cijela
vjenost prije nego to je uspio odvratiti pogled.
Isuse! Podsjetio se da je jako mlada. Vrlo mlada. Premlada za nj.
Vjerovao je da nema vie od osamnaest. Nedvojbeno je tek nedavno imala
svoj prvi debitantski ples te godine. Nedvojbeno je bila vrlo smjerna, vrlo
mlada i vrlo neduna djevojka... osim to je on toga dana unitio tu njezinu
nedunost. O, Boe.
Edward je kao ukopan stajao blizu dovratka, zajapurivi se odjednom
zbog pravog srama i ponienja kada je naposljetku u potpunosti shvatio
to je uinio... kao i ono o emu je trenutano razmiljao. Namjerno je
vodio ljubav sa svojom ljubavnicom pred mladom djevojkom koja je tek
zavrila kolu.
Sada je bolno udio za tim da s istom tom djevojkom vodi ljubav... da
joj pokae svu ljepotu tjelesne poude i uvede je u svijet zadovoljstva,
agonije i ushita. Zapravo, bio je u iekivanju toga, ne samo tijelom nego i
mislima.
Edward se prisilio odvratiti pogled od nje. Bio je zaprepaten samim
sobom, onim to je dotada uinio, kao i onim to je sada elio uiniti. Srce
mu je silno udaralo, toliko da su mu otkucaji vlastitoga srca odjekivali u
uima. to se to dogaalo s njim? Ne samo to nije bila od onih ena s
kojima bi se zabavljao i dangubio nego je njegovo zanimanje za nju bilo
utemeljeno na posve pogrenim razlozima.
Ponovno je, ne elei to, polako pogledao prema njoj. Piljila je u njega,
jo uvijek zajapurena, sve do visokog, vrsto stegnutog ovratnika svoje
grozne haljine i naglo se okrenula kada su im se pogledi sreli. Bio je vie
nego oaran. Imao je nekakvu uasnu slutnju da je izgubio kontrolu nad
samim sobom.
Ali zato? Ta djevojka nije bila i nikada nee biti ena koja bi mu
odgovarala. Nedvojbeno je traila pravoga mua i jednoga dana imat e
nekoliko djece i svoj pravi dom. Njegovo zanimanje za nju bilo je
uzaludno, jer Edward je bio zakleti neenja. Iz prve je ruke znao kako brak
moe biti truo. Pouda ne moe zadrati mukarca i enu zajedno, a
Edward nije vjerovao u ljubav. Njegovi razvedeni roditelji bili su ivi
dokaz tomu. Kao i stotine udanih ena koje su potraile njegov krevet.
24

Knjigoteka

Glorij@
Hilary se, s jo jednom enom, pojavila pokraj njega. - Dobar veer,
gospodine Delanza - rekla je ljubazno, kao da se ne poznaju dobro.
Edward se prisilio osmjehnuti i naklonio se, uzevi je za ruku i
poljubivi je. Automatski je progovorio, ne mogavi se osloboditi slike
pristojne mlade dame na drugom kraju prostorije. Ili ostalih slika nje, onih
koje nisu bile ni najmanje pristojne. - Gospoo Stewart, jeste li uivali u
ovom lijepom sunanom danu? Spustila je svoje dugake trepavice. - Jako.
A vi? - Hmm, naravno!
- Poznajete li gospoicu Vanderbilt?
- Kako bih mogao zaboraviti? - rekao je Edward osmjehnuvi se pa se
sagnuo nad njezinom rukom i prinio je usnama.
Carmine Vanderbilt nervozno se nasmijala, ali iroko se osmjehivala,
oklijevajui spustiti ruku.
Dok je Hilary avrljala, Edward bi odgovorio tek kada bi osjetio da je
na njega red, ali jednim okom i dalje je motrio mladu enu na drugom
kraju prostorije. Nakon nekoliko kratkih trenutaka shvatio je da neto nije
u redu.
Stajala je sama, posve sama, kao da je prognana, to je, naravno, bilo
nemogue.
- Tko je ona mlada dama? - upitao je iznenada te dvije ene. Hilary i
Carmine smjesta su slijedile njegov pogled i kada su shvatile o kome se
raspitivao, obje su ostale iznenaene, razrogaenih oiju. - Sofie ONeil rekla je olako Hilary. - Ki Suzanne Ralston iz prvoga braka. Ali, zato
pita?
- Zato to stoji sama i oito je tuna zbog toga. - Edwardu su se
pojavile jamice na obrazima. - Mislim da u je spasiti - izjavio je i kimnuvi
ostavio obje ene da zure za njim.
Edward je preao preko prostorije.
Kimnuo je onima pokraj kojih je proao, ali nije se zaustavio
porazgovarati s njima. Samom je sebi rekao da se ponaa asno i uspio je
povjerovati u to. Nije uspio shvatiti zato jo nitko nije priao spasiti
gospoicu ONeil. Je li on bio jedini nazoni kavalir? Ljutila ga je ta oita
ravnodunost koju su okupljeni pokazivali. Nije se obazirao na
nabreknue u meunoju.
Dok se pribliavao svojemu plijenu poeo je upijati mnotvo
zanimljivih pojedinosti. Bila je srednjega rasta, ali pretpostavio je da su
takve proporcije savreno odgovarale njezinoj skromnoj gradi. Uoio je
zlaane tragove u smekastoj kosi i prisjetio se kako joj je pri sunevu
svjetlu kosa bila zlatna. Zapazio je da joj je koa imala toplu nijansu koja je
uvelike podsjeala na boju marelice, to ju je doista inilo prilino
25

Knjigoteka

Glorij@
osebujnom. Zapitao se tko joj je napravio tako strogu frizuru usidjelice i
odabrao tu groznu haljinu, shvativi da ga je to razbjesnilo. Nee nai
mua bude li se predstavljala na taj nain.
Potom ju je zamislio s drugim mukarcem i postao jo razjareniji.
Ugledala ga je. Gledao je kako jo se oi ire. Priao joj je izravno, bez
kolebanja. Kako li je samo alio zbog one grozne predstave koju je izveo
tog poslijepodneva. Ali bilo je prekasno za aljenje. Znala je tko je on...
pogledala je ravno u njega. Ne treba nikada doznati da je bio ba toliko
nerazuman, jer bio je svjestan da ga ona promatra. Ona to nikada nee
doznati. im proe onaj prvi trenutak napetosti kada se pogledaju u oi,
razgovarat e kao da se nita nedolino nikada nije dogodilo. Moda e
ona jednoga dana zaboraviti.
Nije vidjela nita drugo osim njega. inilo se kao da su joj njegove
namjere bile jasne. Usne su joj oblikovale slovo O. Obraze joj je proaralo
rumenilo i oajniki je duboko udahnula, progutavi zrak. Ali nije se
slomila i pobjegla.
Edward je zastao ispred nje i toplo se osmjehujui uzeo njezinu
napetu ruku u svoju. Predobro je znao da ga ene smatraju neodoljivim...
zapazio je kako joj se oi jo vie ire. - Gospoice ONeil, drago mi je to
vas mogu upoznati. Koliko sam shvatio, vaa je majka moja domaica.
Edward Delanza, vama na usluzi. U nevjerici je piljila u nj.
Edward joj je podigao ruku i poljubio je. Nije bilo dvojbe da je unato
krinki usidjelice prilino lijepa. Imala je malen, ravan nos, visoke jagodice i
irom razrogaene bademaste oi dugakih trepavica. Lice joj je bilo
savreno jajoliko i ten istinski egzotian. Oi su joj, to je uspio zapaziti tek
sada, imale nevjerojatnu nijansu jantara, nalik najboljem francuskom
konjaku. Zagledao se u njih i ona mu je jednakim pogledom uzvratila, ne
trepui, hipnotizirana. Na trenutak nije mogao odvojiti pogled.
Pomislio je kako bi ak mogla biti ljepotica kada bi to uistinu
poeljela. Zlaana ljepotica, ni previe napadna ni previe oita, ali
zasigurno zamamna, ena za kojom bi se okrenulo vie glava.
- Gospodine D-Delanza - rekla je hrapava glasa. Edward se pribrao i
kaljucnuo, proistivi grlo. - Jeste li upravo stigli u Newport? - Nije ju
vidio sino kada je stigao, jer da ju je vidio, sigurno bi se sjetio.
Potvrdno je kimnula, ne skidajui pogled s njegova lica.
- Divno je pobjei iz grada, nije li? Vruina je i sada nepodnoljiva.
- Jest - proaptala je. Grudi su joj se nadimale kada je neznatno
podignula bradu.
Edward se zapitao je li srameljiva ili ga se boji... ili je moda jo
uvijek zaprepatena onim incidentom. U sebi je nainio grimasu,
26

Knjigoteka

Glorij@
pomislivi kako je vjerojatno ovo potonje istina. Poastio ju je jo jednim
blistavim osmijehom. - Hoete li onda ostati do kraja ljeta?
- Oprostite? - Oblizala je usnice.
Edward je ponovio pitanje, nastojei odagnati nastrane misli.
Progutala je. - Ne vjerujem. Bio je iznenaen. - Zato ne?
- Imam predavanja. Na Akademiji. - Zajapurila se i jo vie ponosno
podigla bradu. - Studiram slikarstvo.
Prisjetio se njezinih skica koje su otkrivale nadarenu umjetnicu i
slutio kako tu ima mnogo vie skrivenog od onoga to se dalo vidjeti golim
okom. - Govorite strastveno.
- Strastvena sam kada je rije o mojemu radu. Iskreno znatieljan,
izvio je obrvu. - Da, mislim da mi postaje jasno. Ima li puno mladih
djevojaka na Akademiji?
- Moda etvrtina klase - rekla je i nenadano se osmjehnula. - Sve smo
posveene umjetnosti.
Na trenutak je nepomino stajao, zagledan u nju. Ponovno se
preispitao. Sofie ONeil bila je lijepa, jer kada se osmjehnula, osmijeh je
sjao i ario iz dubine njezina bia. Neto se pokrenulo, i to ne samo u
njegovim preponama. Na trenutak je poelio da je mlai, puno vei idealist
i zainteresiran za enidbu. Bila je to smijena pomisao.
- To je doista vrijedno divljenja, gospoice ONeil - rekao je iskreno.
Ponovno je pogledao njezinu runu sivu haljinu. Nikada prije nije upoznao
enu koja nije bila posveena lijepim haljinama, nakitu i zgodnom
udvarau. Trebala bi biti odjevena u bijelu svilu, nositi starinske bisere i
dijamante i biti okruena gorljivim mladiima. Zato je bio jedini nazoni
kavalir? Odagnao je tu nepristojnu misao i osmjehnuo se.
Pretpostavljam da e vas uskoro progoniti nekakav zgodan udvara
koji e zasluiti barem malo te vae posveenosti. Ukipila se. - Jesam li
rekao neto pogreno? - Jeste - promrmljala je, odvrativi pogled u stranu.
Nije mogao dokuiti to bi to moglo biti. Bilo je nedvojbeno da e uskoro
neki mladi gospodin vidjeti to se skriva iza te staromodne frizure i
grozne odjee i osvojiti joj srce. Edward je zanemario mali, ali vrlo stvaran
alac aljenja.
Ali analogija je bila jasna. Podsjeala ga je na nebruene dijamante
koje je u New York donio iz Afrike i koji su izgledali bezlini i bez sjaja...
to je zapravo bila iluzija. Nakon to ih se dobro izbrusi i ulati, ak i onaj
najmanjkaviji postaje savren.
Ponovno ga je pogledala. - Namjeravam biti profesionalna slikarica rekla je. - Profesionalna slikarica?
27

Knjigoteka

Glorij@
- Da. - Pogled joj je bio nepokolebljiv. - Namjeravam zaraivati za
ivot prodajom svojih slika.
Nije mogao prestati piljiti u nju. Dobro odgojene dame ne zarauju za
ivot, to je bilo posve razumljivo. Ponovno je ovlaila usnice. - Jesam li vas
okirala? - Nisam ba siguran - rekao je iskreno. - Prilino sam liberalan.
Moda va suprug nee biti istoga miljenja. vrsto je stiskala nabore
suknje. - Suprug mi, ako se udam, posve sigurno nee dopustiti da ita
radim i zaraujem za ivot, a kamoli da prodajem slike.
Edward nije mogao vjerovati to uje. - Ne namjeravate mi valjda rei
da se neete udati?
Potvrdno je kimnula.
Bio je to jedan od onih rijetkih trenutaka u ivotu kada je bio istinski
okiran. Dok je tako piljio u nju, vidjevi njezinu klasinu ljepotu unato
apsurdnoj odjei i groznoj frizuri, prisjetio se da je odluila ostati i gledati
ga kako vodi ljubav s Hilary. Potom su mu na um pali njezini izvrsni crtei.
Edwardu je sinulo kako nikada prije nije sreo enu poput nje. Bila je posve
drukija od onoga kako je izgledala. inilo se da polako pokazuje iskreno
zanimanje za nju i neznatno je zadrhtao.
- Vi... - ponovno je nervozno oblizala usne. - Vi, gospodine, piljite u
mene kao da imam dvije glave.
Edward je duboko udahnuo. I dalje je piljio unato njezinoj bezazlenoj
senzualnosti. - Vjerojatno ste navikli na to da zadivljujete ljude javnim
priznanjem kako ete ivjeti od prodaje svojih slika, a ne kao neija
supruga?
- Ne, nisam. - Spustila je tamne trepavice. - Rijetko kada odlazim na
drutvena dogaanja. Osim toga, nikada ne iznosim svoje namjere.
Edward ju je umalo uhvatio za ruku. Budui da nije podignula pogled
prema njemu, njegove njeno proaptane rijei pale su na vrh njezine
zlaane kose. - Onda sam polaskan time to mi ukazujete povjerenje.
Naglo se trgnula.
Edward se njeno osmjehnuo. - Je li to razlog zbog kojega se na taj
nain odijevate? Pokuavate li namjerno sakriti svoju ljepotu od
neeljenih oboavatelja?
Zadrhtala je, stegnuvi vilicu. - Mislite da sam glupaa? - Bila je napeta
i blijeda.
- Gospoice ONeil?
Duboko je udahnula i podignula ruku. - Zato ste rekli takvo to?
Oboje znamo da nema nikakve ljepote koju bih mogla skriti.
28

Knjigoteka

Glorij@
Nije znala. Nije ak ni pretpostavljala koliko je armantna. Odjednom
je Edward odluio prodrmati je, sve dok se ne vidi onakvom kakvom se
trebala vidjeti.
- Takvo je to trebalo rei.
Prekriila je ruke. - Poigravate se mnome - proaptala je nelagodno.
- Ne poigravam. Ne poigravam se ljudima ni njihovim osjeajima...
nikada.
Gledala je u njega kao razapeta izmeu nade i nevjerice.
- Prihvatite istinu, gospoice ONeil. Uskoro e vam, unato vaim
profesionalnim tenjama, prii i ostali oboavatelji s istim ovakvim
izjavama.
Oteo joj se uzdah. - Ne dijelim vae miljenje. - Ne?
- Nema nikakvih oboavatelja. - Pokuala se udaljiti od njega, ali on ju
je uhvatio za ruku. - Moja majka svima daje znak da je vrijeme za veeru izjavila je.
Boji me se. - Prodorno ju je pogledao svojim plavim oima, pogledom
kojemu nijedna ena nije uspjela odoljeti. - Ne boj se.
- Ne bojim se. - Uspjela se odvojiti od njega. Pogled mu je bio izravan. Pa nema nijednog valjanog razloga zbog kojega bih vas se trebala bojati,
zar ne?
Edward se zapravo zarumenio, posramljen. Pogledi su im se prikovali.
- Gospoice ONeil... ne vjerujte svemu to ujete.
Ukipila se, ugrizavi se za donju usnicu, i tek u tom trenutku shvatio je
da su joj usnice pune i izazovne. - Ne osuujem druge, gospodine Delanza,
na temelju nekakvih traeva.
- Drago mi je to to ujem. - Bljesnuo je njegov osmijeh, ali obrazi su
mu se i dalje arili od neugode. - Moda me neete osuditi ni zbog neke
druge sluajnosti?
Zatreptala je i ostala zateena, poput laneta spremnog na bijeg.
Nadao se da se nije odao. Nikada vie nee progovoriti s njim dozna li
da je bio svjestan njezine nazonosti tamo na plai, ali ne bi je krivio zbog
toga. Ne smije doznati. - Nisam ja ba takav beznadeni gad - ulagivao se.
Nakon podue stanke, naposljetku je rekla: - Nikada nisam ni
pomislila da jeste.
Bio je istinski zateen... i, nevjerojatno, pun nade. - Onda ste puno
milosrdniji nego to bih to ikada mogao pomisliti - promrmljao je.
Ispruio je ruku. - Hoemo li zajedno unutra na veeru?
29

Knjigoteka

Glorij@
- Ne! Neemo! - Pogledom je preletjela po salonu, s odreenom dozom
panike, kao da trai spas od njega.
Edward je podigao pogled i zapazio da su ostali gotovo posljednji u
salonu te da ih s druge strane prostorije Suzanne Ralston pomno
promatra s dovratka. Naravno, Suzanne e biti zabrinuta zbog zanimanja
koje je pokazivao za njezinu ker, ne znajui da se nema ega bojati.
Uzdahnuo je. - Do naeg sljedeeg susreta - naklonio se, osmjehujui se
Sofie.
Samo je piljila u nj.
Neka ena nakratko mu je dotaknula ruku, priavi mu iza lea: Edwarde?
- Gospoo Stewart - promrmljao je, okrenuvi se prema njoj,
skrivajui svoju nevoljkost da napusti Sofie.
Hilary se smijeila, ali pogled joj je bio mraniji od onoga kakvoga se
sjeao, mraniji i daleko vie ispitivaki. - Da, moete me otpratiti ako
elite - rekla je vedro.
- Rado. - Kada se okrenuo, dok ga je Hilary drala ispod ruke, Sofie
vie nije bilo tamo.

Sofie je sljedea dva sata provela izbjegavajui intenzivan pogled


plavih oiju Edwarda Delanze.
Hilary mu je sjedila zdesna. Bili su smjeteni na suprotnoj strani stola,
daleko naprijed, pokraj Benjamina Ralstona koji je sjedio na zaelju. Sofie
je rado posluala Suzannine naredbe da sjedne na drugi kraj stola s njom.
eljela je biti to je mogue dalje od njega.
Bila je tuna, daleko vie nego to bi trebala biti. Sofie je bila ponosna
na samu sebe zbog svoje zdravorazumske pribranosti, ali inilo se da joj je
veeras izmicala. Bilo je teko biti dostojanstven, suoen s mukarcem
kojega je vidjela u raljama strasti s drugom enom. Zapravo, bilo je
nemogue ne gorjeti od elje svaki put kada bi joj uputio ispitivaki
pogled... to je inio u vie navrata.
Zato je izabrao nju i njoj posveivao pozornost? Bio je Edward
Delanza, neodoljiv i opasan, nepoeljna osoba, zavodnik, krijumar
dragulja bez premca... ako je svemu bilo za vjerovati... i ba je nju izabrao
istoga trena im je uao u salon.
Sofie to nije bilo nimalo jasno. Nije ju mogao smatrati zanimljivom ni
privlanom, jer sama ta pomisao bila je apsurdna. Pa zato ju je onda
izdvojio?
30

Knjigoteka

Glorij@
Bacila je pogled prema drugom kraju stola do mjesta na kojemu je
sjedio Edward. Naginjao se prema Hilary. Glava mu je bila zabaena i crna
kosa sjajila se pod svjetlom koje je dopiralo s lustera ponad glave. Njegov
gotovo savren profil oduzimao je dah... nos mu je bio snaan, ravan,
povei. Usne su mu bile razvuene u blag osmijeh dok je sluao neto to
je Hilary govorila.
Naposljetku se nacerio. Potom mu je cerek zamro i kada se uspravio,
brzo podigavi pogled, zatekao je Sofie kako pilji u nj. Pogledi su im se
sreli i Sofie je brzo spustila svoj... tisuiti put te veeri... i zacrvenjela se. Ali
sada je on piljio u nju. Osjeala je njegov pogled.
Oprezno, ne mogavi se suzdrati, Sofie je podignula glavu. Edward
Delanza bio je vie nego zgodan, ba kao to je Lisa rekla. Bilo je u njemu
neega beskrajno privlanog. On i Hilary bili su vrlo lijepi zajedno, savren
par. Iako se Hilary sada ponaala posve pristojno, Sofie je zamiljala kako
se ispod stola njezino bedro prislanja uz njegovo, moda ak i njezina
ruka. Svaki put kada bi se Hilary osmjehnula Edwardu, Sofie bi se sjetila
onoga to je bilo izmeu njih... onoga to e nedvojbeno te iste veeri
initi... i bila je izvan sebe.
Je li ljubomorna? Imala je svoje slike kojima se mogla zaokupiti.
Odluila se protiv braka i bila je sretna zbog te odluke. Ako je imala bilo
kakvih dvojbi, bilo je dovoljno samo pomisliti na Mary Cassatt, uvenu
slikaricu svjetskoga glasa koja je ostala neudana kako bi se mogla
posvetiti svojemu radu.
Edward je zapazio da ga ona promatra i uputio joj zamagljen pogled.
Sofie je u trenu osjetila kako joj se nutrina rastapa.
- Sofie, pilji, to nije nimalo pristojno - proaptala je Suzanne.
Sofie se prenula. Osjeala je kako joj lice gori. Pomislila je kako je u
plavim oima Edwarda Delanze ugledala poruku, ali zasigurno je bila u
krivu. Posve sigurno nije gledao nju tako zastraujuom estinom i
predatorskim zanimanjem.
Suzanne se okrenula prema svojim gostima i nasmijala ih nekakvom
dosjetkom, prethodno uputivi Sofie jo jedan zabrinut pogled.
Sofie je bilo dosta. Nije mogla zamisliti kako e preivjeti jo jedan
dan i jednu no do kraja vikenda i povratka u New York. Moda bi se
mogla pretvarati da je bolesna i ostati u krevetu u svojoj sobi.
U mislima joj je jo uvijek bilo svjee njegovo neshvatljivo oijukanje s
njom prije veere. Bio je prvi mukarac koji je ikada pokazao i najmanje
zanimanje za nju, prvi koji je u ivotu ikada oijukao s njom, smjekao joj
se i laskao joj. Da ju je vidio kako nezgrapno hoda, ne bi bio tako
armantan... ne bi ni obraao pozornost na nju, poput svih ostalih.
31

Knjigoteka

Glorij@
Suzanne je ustala, dajui znak da je veera zavrena i da se svi mogu
povui u dnevni boravak. Sofie je bila zadubljena u matanja o jo jednom
oijukanju s Edwardom kada je zaula kripanje naslona stolaca dok su
gosti ustajali. To se zasigurno nee dogoditi, rekla je samoj sebi. Kada je
Edward vidi kako hramajui izlazi iz prostorije, izgubit e svako
zanimanje za nju. ak ako ju je prije i smatrao privlanom, vie je nee
drati lijepom kada je vidi kako hoda, nezgrapno i nespretno.
Nije se eljela pomaknuti sa sjedala. Bila je svjesna njegova pogleda
koji se zadrao na njoj. Promatrao ju je s neskrivenom znatieljom, ali nije
mu uzvratila pogledom. Naposljetku je otiao s ostalim mukarcima na
konjak, puiti u puionicu. Sofie se polako osovila na noge i vukui se
pola za ostalim enama. Bila je potitena.
Poeljela je pobjei uz stube u svoju sobu. Na taj nain ne bi shvatio
da je ona bogalj. Mogla bi se prepustiti neodoljivom porivu za crtanjem.
Porivu da nacrta njega.
S druge strane, uope nije eljela otii.
Lisa je skratila korak kako bi ga uskladila sa Sofijinim. - Je li to bio on?
Sofie se slabano osmjehnula. - Jest.
Lisa je uzbueno uskliknula: - Ah, mogla bi ga naslikati, Sofie. O, kakav
bi to nevjerojatan portret bio.
Sofie nije rekla nita... to se tu imalo za rei? Namjeravala ga je
naslikati. Bit e to iznimna slika. Nije nimalo sumnjala u to.
- to misli o njemu? - Lisa je zastala ispred salona u koji su ule
ostale ene koje su ile ispred njih.
- Mislim da je upravo onakav kakvim si ga opisala, Lisa. - Poguban,
neodoljiv... opasan.
- I ti si opinjena!
Sofie je progutala. - Naravno da nisam.
Lisa nije skrivala znatielju. - to ste to vas dvoje razgovarali prije
veere? Nije li armantan? Misli li... misli li da ima neto izmeu njega i
Hilary?
- Lisa! - Sofie je bila okirana njezinim spominjanjem te avanture sada
kada bi ih oni mogli uti.
- uj, prelijepa je. On je razvratnik, a ona udovica, osim toga, vidjela
sam ih zajedno - proaptala je Lisa.
- Kako... kako, zaboga, zna bilo to o razvratnicima i njihovim...
salijetanjima? - prtala je Sofie.
Lisa se spokojno osmjehnula. - Ne zatvaram se u Akademiju ni u svoju
sobu i ne crtam danonono poput tebe, Sofie.
32

Knjigoteka

Glorij@
Imam prijatelje. Izlazim. Pria se. Udovice imaju iskustvo i daleko su
sigurnije od udanih ena.
Sofie nije preostalo nita drugo nego piljiti u nju. - Dakle, u Newportu
nikada nije bilo tako zanimljivo. To mogu nedvojbeno priznati. - Lisa se
nasmijala i pourila za ostalim enama u salon, na eri i slatkie.
Sofie se vrsto uhvatila za ogradu, osjetivi olakanje kada ju je Lisa
napustila, pitajui se to e se sada dogoditi. Za otprilike dvadeset minuta
mukarci e se prikljuiti enama. Nije trebalo dugo ekati... ako se usudi.
Da ostane sjediti, moda on veeras ne bi ni zapazio njezino
hramanje. Sofie je znala da se ponaa nerazumno, ali njezina uobiajena
razboritost izgubila se zbog onoga to se toga dana dogodilo, kao i zbog
grene elje da jo samo jednom bude u drutvu Edwarda Delanze. Da
bude ona kojoj e poklanjati svoj naelektrizirani arm.
- Kamo e? - Pokraj nje se pojavila Suzanne.
- Razmiljala sam o odlasku na spavanje.
Suzanne se vrsto uhvatila za ogradu. - Mislim da se ne bi ba sada
trebala povui na poinak, Sofie.
Sofie je pogledala svoju majku, zapazivi njezinu napetost. - Ne
namjeravam biti nepristojna.
- Povui se tako rano na poinak bilo bi nepristojno. Ba kao to je
bilo nepristojno otii sama danas i zanemariti sve moje goste.
Sofie je problijedjela. - ao mi je, majko.
- Naravno da ti je ao. Znam da nije bilo namjerno. Ali, Sofie... Suzanne ju je uzela za ruku... - neki dan sam ula kako te jedna ena
spominje. Nazvala te samotnjakom! Dovoljno je ve to to te smatraju
osobenjakinjom.
Sofie je bila povrijeena, ali nastojala je da se to ne primijeti. - Majko,
to eli da uinim? Kako mogu slikati i odlaziti na zabave, utrke i ajanke?
Ako me tvoji prijatelji ele smatrati udakinjom, moda su u pravu. Za njih
i jesam udna.
- Moe biti koliko god hoe osebujna, duo, sve dok se pretvara.
Cijela dva mjeseca bila si sama u New Yorku, posveena svojoj umjetnosti.
Ali ovaj vikend mora se posvetiti mojim gostima. Uistinu, Sofie, traim li
previe od tebe?
Sofie je odmahnula glavom. - U pravu si, naravno, ne trai.
- Moda ti nisam trebala dopustiti da ostane sama u gradu, moda
sam trebala ustrajati u tome da ljeto provodi u Newportu sa svojom
obitelji.
33

Knjigoteka

Glorij@
Sofie je postajala sve zabrinutija. - Moje slikarstvo ne bi zbog toga
nestalo, majko.
Suzanne je nainila grimasu. - Naalost ne bi, to je i meni jasno. Zastala je oklijevajui, ne skidajui pogled sa svoje keri. - Veeras sam te
vidjela s Edwardom Delanzom, Sofie. Mislim da nisi veeras prvi put s
njim.
Sofie se zgranula i oblilo ju je tamno rumenilo. Naravno, nisu se te
veeri prvi put sreli, ali nije mogla rei majci da je bila toliko nemoralna i
pokvarena da ga je pijunirala dok je vodio ljubav s njihovom susjedom.
- U pravu sam! - uskliknula je Suzanne. Nije mogla vjerovati.
- Ne ba - rekla je Sofie. - Ne ba. Istina, ve sam ga vidjela, ali nikada
nismo razgovarali.
Suzanne je podignula prst. - elim da se dri podalje od njega... je li ti
jasno? Ako te zbog nekog nevjerojatnog razloga salijee, dri se podalje!
Sofie je udahnula. - To i namjeravam. Svakako u se drati podalje od
njega, pa nisam glupaa.
- Ali mukarac poput njega spreman je neiskusnoj mladoj djevojci
zavrtjeti glavom.
- Ne meni. Uostalom, nisam vie ni tako mlada, majko. Dvadeset je
poprilino godina. - Sofie se zagledala u Suzanne. - Krijumari li on doista
dijamante?
- Da, krijumari, i ako to nije dovoljno da te unaprijed upozori, rei u
ti da je vjet i nepopravljiv razvratnik.
Sofie jo nije bila spremna poput majke osuditi Edwarda zbog krajnje
nepopravljiva i nedolina ponaanja, bez obzira na ono to je vidjela.
Prisjetila se njegovih nedavno izreenih riji, kada je od nje traio da ne
povjeruje u sve ono to uje o njemu. - Ako je tako grozan, zato je onda
tu?
Suzanne je uzdahnula. - Upotpunjuje zabavu. Uvijek je to tako sa
zgodnim neenjom. A gospodin Delanza posebno je omiljen upravo zbog
te sumnjive pozadinske prie o njemu... da ne spominjem njegov
nevjerojatan izgled i arm. to misli, o kome sve ene sada priaju? On je
moju zabavu ve uinio nadasve uspjenom. - Suzanne joj se pribliila i
utiala glas. - Odavno si ve prola doba nevinosti, Sofie, i zato me dobro
sluaj. Ako Hilary ili neka druga ena odlui iskoristiti tu njegovu
muevnost... njegova sklonost prema bogatim, lijepim i iskusnim enama
je neosporna... to je njihovi stvar. One znaju to ine. Ti ne. Nisi ni bogata
ni lijepa i, unato godinama, jo uvijek si previe neduna. Veeras si se
ponaala vrlo glupo kad si mu dopustila da razgovara s tobom, potiui ga.
Kaem ti da ga se kloni, za tvoje dobro.
34

Knjigoteka

Glorij@
Sofie je bila povrijeena. Nije trebala biti: znala je da je posve obina
ena koja hrama i da je nitko nikada nee moi smatrati ni najmanje
lijepom, oduvijek je to znala, Ali potrajao je trenutak dok je uspjela
progovoriti. - Nisam ja ba tako glupava kao to ti misli. Nisam ga ni
zavodila ni poticala i nikada to neu initi.
Suzanne se odjednom osmjehnula i posegnula zagrliti ker. - Sofie,
duo, ne elim te vidjeti povrijeenu, to zasigurno i sama zna. Znam
bolje od bilo koga to znai voljeti takva mukarca. Pokuavam te zatititi.
- Znam, majko - rekla je tiho Sofie. Shvatila je da majka to govori
imajui na umu njezina oca, ali veeras joj to nee osporavati. - Zna da me
mukarci ne zanimaju.
Suzanne ju je pogledala. - Takav je mukarac zanimljiv svim enama,
Sofie. Stoga vjerojatno ni ti nisi nikakva iznimka.

35

Knjigoteka

Glorij@
TREE POGLAVLJE

36

Knjigoteka

Glorij@
nazrela mogunosti koje su za nju bile nemogue. Edward Delanza je, i ne
znajui za to, na leeran nain uzburkao njezin pomno uravnoteen svijet.
Eto, sada je bila tu, hroma, osebujna i obina izgleda, i ekala da se on
vrati u salon, u nadi da e ponovno oijukati s njom. Trebala bi biti na katu
i raditi. ivjela je za svoje slikarstvo. Bio je to ozbiljan, umjetnosti
posveen ivot. Nije bilo poteno to to je Edward Delanza danas uao u
njezin svijet, navodei je da ga postane svjesna na nain na koji nikada nije
bila svjesna nijednog mukarca, inei je svjesnom vlastite enstvenosti.
Ne, uope nije bilo poteno.
- Sofie, duo, o emu razmilja?
Sofie je upravo razmiljala o tome kako mora napustiti taj skup prije
nego to se Edward Delanza vrati i prije nego to javno od sebe naini
glupau, ili jo gore, prije nego to joj osjeaji eksplodiraju i pretvore se u
golemu emociju koja moda nikada nee nestati, ali Carminine rijei
prenule su je u stvarnost.
Carmine Vanderbilt bila je obina i mrava ena - Sofie je to zapazila
okom umjetnice - to se teko primjeivalo zbog toga to je bila odjevena u
najprobranije po mjeri raene laskave kreacije iz Erancuske, zbog toga to
je imala obilje najskupljih dragulja nevjerojatne ljepote i frizerku koja je
inila uda s jedinom tjelesnom prednou koju je imala, a to je bila
njezina teka crna kosa. Najvanije od svega, bila je najvea nasljednica u
New Yorku, ako ne i u cijeloj zemlji.
Svi su znali da e se udati za siromanoga britanskog plemia. To je u
posljednja dva desetljea postao hir najveih nasljednica, pa se Carmine
ve neko vrijeme udvarao jedan od tih aristokrata. U njezinu sluaju radilo
se o postarijem vojvodi. Carmine se osmjehivala, ali pogled njezinih crnih
oiju bio je zloban.
- Bojim se da nisam ula pitanje - rekla je uznemireno Sofie. Rijetko
kada su joj se putevi kriali s Carmine, ali sada je osjetila uzavrelo
neprijateljstvo te ene. - to misli o gospodinu Delanzi? Vas dvoje ste
vodili dug razgovor prije veere... nedvojbeno ima nekakvo miljenje?
Odjednom je u salonu zavladala teka tiina kada se vie od desetak
dama, prekrasno odjevenih i s puno dragulja, okrenulo i zagledalo u Sofie.
Mogla je na licu osjetiti bolnu vrelinu. - Go... gotovo da i nismo razgovarali
- zakrijetala je, odjednom izgubivi glas. - Do... doima se... vrlo dragim.
Carmine se nasmijala. Svi ostali su se kikotali. Carmine se okrenula prema
Hilary. - Mislim da je gospodin Delanza osvojio jo jednu - zamijetila je
podrugljivo.
Sofie se vrsto uhvatila za rukohvate stolca na kojemu je sjedila. Bila
je spremna ljubazno joj odgovoriti, ali suzdrala se. Sinulo joj je da je
37

Knjigoteka

Glorij@
Carmine bila ljubomorna. Oito je ona eljela biti ta koja uiva u
pozornosti Edwarda Delanze. Sofie se zagledala u nju, zamislivi je bez
haljine, lienu nakita i novca. Izgledala bi tek poput slabunjave pakosne
usidjelice. Ali Sofie je odjednom bilo jasno. Koliko je uope bilo ugodno
ekati da je vojvoda zaprosi i ujedno znati da je jedini razlog takve
prosidbe novac njezina oca?
Sofie je znala da e, odlui li se udati, to biti nalik njezinoj sudbini.
Njezin pooim morao bi dobro platiti da joj nae mua.
- Mislim da smo sve opinjene gospodinom Delanzom - ula je Sofie
Hilary kako je brani.
Sofie se upravo spremala progovoriti, jer nije mogla oekivati da e
Hilary stati u njezinu obranu. Potom se Carmine prigueno zacerekala,
rekavi: - Ali nismo sve bogalji, draga Hilary. Gospodin Delanza svaku od
nas moe smatrati privlanom, ne misli li tako? Ali ne i sirotu Sofie.
- To je krajnje neprihvatljivo, Carmine - odbrusila je Hilary i smjesta
prila Sofie, smirujue je potapkavi po ramenu.
- Sofie je svjesna svojih ogranienja, Carmine, draga - izjavila je
hladno Suzanne, pribliivi se krupnim korakom. - Nisi li, duo?
- Bogme jesam - rekla je Sofie, uspjevi zadrati mirnou. - I te kako
sam svjesna svojih ogranienja. Ne zanima me ni gospodin Delanza ni bilo
koji drugi mukarac. Jeste li moda zaboravile da nisam ni imala
debitantski ples?
- O, da, ti studira slikarstvo - rekla je Carmine. - Ba prikladno za
tebe.
Sofie je ukrutila ramena i pogled joj je sijevao dok je pokuavala
kontrolirati iznenadno raspoloenje u kojemu se zatekla. Ali nije joj
uspjelo. - Mislim da je moje slikarstvo jednako prikladno za mene koliko
vojvoda za vas.
Carmine se zgranuta zbog uvrede, ali prije nego to je itko uspio rei
bilo to, mukarci su se vratili u prostoriju, svima im odvrativi pozornost.
Sofie je sjedila kruta kao daska i gotovo nije mogla povjerovati da je, iako s
punim pravom, bila tako nepristojna. Potom ga je ugledala i posve
zaboravila na Carmine Vanderbilt.
Promatrala ga je dok je ulazio u prostoriju. Korak mu je bio dug i
ivahan. U ruci je drao au konjaka. Osmjehivao se i njegovi bijeli zubi
nevjerojatno su se isticali naspram preplanuloga tena. Na obrazima je
imao dvije draesne duboke jamice. Na trenutak mu se leeran pogled
susreo s njezinim. Sofie se inilo da e joj srce iskoiti. Istodobno se sledila
i usijala.
38

Knjigoteka

Glorij@
Potom je Lisa pourila do Edwarda, smijui se. U prostoriji se
ponovno zauo razgovor, koji se naglo pojaao. Sofie nije mogla skinuti
pogled sa svoje sestre i Edwarda.
Lisa ga je drala ispod ruke, graciozno se njiui dok su hodali
zajedno i opetovano se smijala svemu to je govorio. Bila je puna ivota,
zadihana i lijepa.
Sofie je voljela svoju polusestru. Zavoljela ju je jo prvoga dana kada
su se kao male djevojice upoznale, odmah nakon Jakeova nestanka, onda
kada je Suzanne zapoela svoje poznanstvo s Benjaminom Ralstonom.
Nedugo nakon Jakeove smrti, za koju su uli da se dogodila tijekom
njegova bijega iz zatvora u Londonu, Suzanne se udala za Lisina oca.
Prijateljstvo izmeu dviju djevojica, meu kojima je bila samo
trogodinja razlika, bilo je trenutno i preraslo je u onu vrstu ljubavi kakvu
mogu imati samo bliska braa i sestre. Lisa je bila ivahna, dareljiva i
dobroduna, ljepotu ne treba ni spominjati. Sofie ju je bezbroj puta
koristila kao model za svoje slike.
Ali dok ju je sada gledala, osjeala se prilino bolesno. Morala se
suoiti s brutalnom i runom istinom. Kao to je bila zavidna Hilary, sada
je bila ljubomorna na vlastitu sestru, to je bilo grozno.
Sofie nikada prije nije zavidjela Lisi. Ali sada ju je promatrala kako
bez imalo napora oijuka s Edwardom Delanzom i znala je da je on
zasigurno smatra lijepom u duhovnom smislu, kao to je bila u tjelesnom,
iznimno lijepom i savrenom, i Sofie je poeljela da je drukija.
Kako bi bilo kretati se s takvom lakoom kakvom se kretala Lisa? Biti
oslonjena na ruku privlana mukarca i posve mu zadrati pozornost? Biti
privlana i graciozna i uzimati sve to ivot nudi zdravo za gotovo? Kako
bi bilo nasmijan prii Edwardu Delanzi i ne hodati onako nespretno, ne
osjeati se nezgrapnom, drukijom i vrijednom saaljenja?
Bilo je to previe. Taj dan je od nje ve uzeo svoj danak, ali ovo je bila
kap koja je prelila au. Ljubomora koju je osjetila prema Lisi bila je
nepodnoljiva i njezina neobuzdana sanjarenja bila su opasna. Sofie je
odjednom ustala i jednako tako nenadano uzdahnula, ne mogavi zatomiti
bolan vrisak kada ju je zaboljelo.
Nije vie mogla izdrati. Oni koju su stajali blizu nje u trenu su se
okrenuli i jednako tako brzo odvratili pogled, osjeajui se neugodno. Ali
ne i Edward Delanza koji se i sam okrenuo zauvi njezin bolan jauk. Iako
je stajao na drugom kraju prostorije, smjesta se zaputio prema njoj.
Osmijeh na njegovu licu zamijenila je zabrinutost.
Sofie je pobjegla. inilo se da nikada nije tee hramala dok je urno
naputala prostoriju.
39

Knjigoteka

Glorij@
Vani na terasi klonula je na golemi stolac, napola skriven ispod listova
kraljevske palme, trudei se ne zaplakati. Vidio je. Edward Delanza sada je
konano vidio kako ona grozno hrama.
Sofie je sklopila oi, nastojei snagom volje odagnati suze. To nije bio
nimalo lak zadatak. Veeras je bila nadasve povrijeena i ojaena. Bila je
opasno blizu tomu da se zaljubi u potpunoga neznanca, to je bilo vie
nego apsurdno, beskrajno opasno.
Sofie se sagnula izmasirati stopalo, silno se trudei pribrati, pitajui
se to li Edward Delanza misli sada kada zna pravu istinu o njoj.
Da je barem dananji dan bio drukiji, pomislila je ponieno. Obino je
njezino hramanje bilo jedva primjetno, ali ozlijedila je bolni gleanj pa je
sada morala ispatati za to. Posve nepromiljeno prebrzo ustajanje sa
stolca samo je jo vie pogoralo situaciju izazvanu pustolovinama toga
dana. Za dan-dva noga e joj biti uobiajeno dobro, bude li se dovoljno
odmarala. Sofie je uzdahnula. Mora se brzo zalijeiti i zbog drugog razloga,
onog najvanijeg... kada se vrati u grad, mora biti sposobna stajati za
tafelajem. Njezin posao nije mogao ekati. Slika Edwarda Delanze,
otmjenog, ali istodobno sirovo muevnog, onakvog kakav je bio na plai
toga dana, brzo joj je proletjela kroz misli. Odluila se za kompoziciju i
planirala nastaviti s radom bez grube skice koju je izgubila.
- Jeste li dobro, gospoice ONeil?
Sofie je duboko uzdahnula kada se Edward Delanza, posljednja osoba
na svijetu koju je eljela vidjeti, materijalizirao iz nonih sjena i kleknuo
pred njezin stolac.
- Mogu li pomoi? - upitao je, bez smijeka na licu. Njegove plave oi
bile su ispunjene zabrinutou. Sofie se lecnula kada je shvatila da je on
vrsto dri za ruke.
Nije znao. Jo uvijek nije znao. Sofie je bila sigurna u to, jer u njegovu
postojanom pogledu nije bilo ni gnuanja ni saaljenja. Samo se na
trenutak, dok je tako kleao pred njom, osjeala poput djeve u nevolji, dok
se on doimao poput viteza u sjajnom oklopu.
Udahnula je. - Bo... bojim se da ne moete. - Okrenula je lice na drugu
stranu, krguui zubima, elei viknuti na njega da se udalji. Njegova
ljubaznost bila je nepodnoljiva. Posebice kada je nedvojbeno znala da e
se uskoro pretvoriti u runo saaljenje ili u jo runiju odbojnost.
- Ozlijedila si se? - upitao je, glasom hrapavim zbog zabrinutosti. - Jesi
li izvrnula gleanj? Kako e se uspjeti popeti gore na kat do svoje sobe?
Naravno da ti mogu pomoi.
Sofie je ponovno glasno uzdahnula, na rubu da bude opasno
dokrajena. Oito mu nitko nije namjeravao rei istinu. Da mu je barem
40

Knjigoteka

Glorij@
netko rekao! Moda bi bilo bolje da mu je sama rekla. Ali, Boe, je li bila
dovoljno hrabra za to? - Dobro sam.
Smjesta je ispustio ruku koju je drao... samo jednu... i to samo zato da
bi je njeno mogao uhvatiti za bradu i okrenuti joj lice prema sebi. - Nisi
dobro. Ozlijedila si se. uo sam kad si bolno vrisnula... vidio sam te da
hrama.
- Ne shvaate - procijedila je kroz stisnute usnice. Pogled njegovih
plavih oiju bio je prikovan za nju. Nikada je nijedan mukarac nije gledao
tako zabrinuto... osim njezina oca, koji je poginuo prije jedanaest godina.
Kada bi barem bilo tako kako se inilo.
- Ne shvaam? Objasni mi onda pa u shvatiti - ustrajao je njeno.
Njegovi prsti pojaali su stisak oko njezinih dlanova.
- Ni... nisam iaila gleanj, gospodine Delanza. - Sofie je duboko
uzdahnula, pokuavi izvui ruke iz njegovih, to je bilo nemogue. Ruke
su mu bile krupne, vrste i tople. U rijeima koje je potom izgovorila bilo
je vie hrabrosti nego to je znala da je ima. - Vi... vidite... bogalj sam.
Nije vidio. Piljio je u nju. Polako je razrogaio oi kada je naposljetku
shvatio znaenje njezinih rijei.
Sofie je nadljudskim naporom oslobodila ruke, naglo ih izvukavi iz
njegovih. Osvrtala se, gledajui na sve strane, samo ne u njega. Lice joj je
bilo crveno i uareno. - Obino nisam tako nespretna. - Glas joj je, ak i njoj
samoj, zvuao promuklo zbog plaa. - ini se da sam danas bila previe
iskrena s vama.
Zamuckivala je, pomislivi kako se iznenadio kada mu je, posve
namjerno, rekla za svoje profesionalne tenje... jo uvijek joj nije bilo jasno
zato se na taj nain otkrila potpunom neznancu? Potom je pomislila na
njega onakvog kakav je bio s Hilary i uzdrhtala. Gleanj ju je i dalje silno
bolio i unato tomu to je bila odluila ne zaplakati, suza joj je naposljetku
kliznula niz obraz. - Ali dananji dan bio je posve neobian. - Napokon se
uspjela pretjerano vedro osmjehnuti. - Dakle, ne moete nita uiniti.
Hoete li, molim vas, biti toliko ljubazni pa me sada ispriati? - Napokon je
susrela njegov pogled.
Razrogaila je oi. Jo uvijek nije bilo naznake saaljenju ni odbojnosti
u njegovim oima, koje su je pomno promatrale. Osjeala je kako se
pokuava probiti kroz svaki njezin oklop i obranu, nastojei sruiti sve
prepreke kako bi joj prodro u samu duu.
Tiho je upitao: - to se dogodilo?
Nije se mogla pokrenuti ni disati.
- Zato mi govori da si bogalj? - upitao je jednako tako tihim glasom.
41

Knjigoteka

Glorij@
- Zato to je to istina - rekla je. Glas joj je zvuao neprirodno.
Osmjehivao se, blago, ali neobino. - Je li? Tvoju izjavu drim
zanimljivom, gospoice ONeil, zbog toga to mislim da izgled uvijek vara,
a istine nalazim skrivene tamo gdje ih se najmanje oekuje. to se
dogodilo?
Nije imala vremena mozgati nad tom njegovom izjavom. - Dogodila...
dogodila se nezgoda.
- Kakva nezgoda? - Bio je smiren, ali nepodnoljivo ljubazan. I dalje ju
je drao za ruke, no Sofie je bila svjesna njegova dodira dok joj je
palevima lagano prelazio preko dlanova. Puls joj je bio divlji, ubrzan.
- Ne... ne elim razgovarati o tome - uspjela je izustiti.
- Prijatelj sam ti - promrmljao je.
Odjednom je Sofie osjetila kako joj se zbog njegove sugestivne boje
glasa utrobom razlijee toplina. - Moj otac je... prije nekoliko godina, otiao
od kue. Silno sam ga voljela. Potom sam doznala za njegovu smrt. Bila
sam jo dijete i jako sam se bojala, bila sam silno uzrujana. Pala sam niz
stube i slomila gleanj. - Zarobila ju je snaga njegova pogleda.
Edwardov izraz lica nije se promijenio. - Slomljeni glenjevi zarastaju.
Sofie se zarumenjela. - Moj nije dobro zarastao. Mojom krivnjom.
Nisam eljela naljutiti Suzanne... bila je ve dovoljno srdita na mojega oca i
na mene. Nisam joj rekla da sam se ozlijedila. Bila sam nerazborito dijete.
Edward je, razrogaenih oiju, piljio a nju. Lice mu je odavalo bol. - Ili
vrlo hrabro - rekao je naposljetku.
Sofie se lecnula.
- Zato plae? - upitao ju je obzirno.
Shvatila je da joj suze klize niz obraze. Bila je uasnuta. Nije ih mogla
obrisati, jer ju je on drao za ruke. Odmahnula je glavom, ne mogavi
odgovoriti, nemajui namjeru detaljno mu objanjavati to je to u njoj
izazvalo tako silnu tugu. Zapravo, ni sama je nije razumjela.
- Boli li te noga ba tako jako? Ili je u pitanju neto drugo? Pretjeruje! - viknula je, sva u panici. - Bi li sada... - Ustala je, to je bila
pogreka. Zajeala je. I pala u snano Edwardovo naruje.
Na trenutak, dok je ostajao istodobno s njom, bila je u njegovu
naruju i svaki djeli njezina tijela bio je prislonjen uz njegovo. Obrazi su
im se dodirivali i njezina bedra bila su vrsto zalijepljena uz njegova.
Drao ju je tako kratko i u tom jednom otkucaju srca Sofie je znala da vie
nikada nee biti ista.
Znai, tako je bilo osjeati se u zagrljaju mukarca!
Kako je to bio pravi osjeaj... bio je tako snaan... tako dobar!
42

Knjigoteka

Glorij@
Sofie se odvojila od njega i Edward joj je smjesta pomogao ponovno
sjesti na stolac. Pogled mu je susreo njezin i nije ga mogla odvratiti. Cijelo
njezino tijelo treperilo je od njegove snage i vreline, dok joj je srce
poigravalo od ugode koju joj je priutio. - Pretjerala sam - proaptala je,
to je bilo ublaen izraz.
- Da, jesi - sloio se. Kleknuo je pred nju i posegnuo za njezinim
desnim stopalom. Sofie je vrisnula, ne zbog boli, nego zbog toga to je bila
uasnuta. - to to radite?
Glas mu je bio mekan poput svile. - Kada sam te zatekao ovdje,
masirala si nogu. Moje su ruke mnogo snanije od tvojih. - Za tren oka
razvezao je vezice na njezinoj posebnoj cipeli, runoj kao sam avo,
povukao je sa stopala i odbacio u stranu.
Sofie je bila uasnuta. - Ne smijete. - Njezino je protivljenje utihnulo.
Bila je bolno svjesna njegovih ruku koje su se obavijale oko njezina malog
stopala u arapi.
Podigao je pogled prema njoj kada je kleknuo pred nju. - Zato ne? Nacerio se, djeaki, zaigrano, seksi.
Sledila se. Pridravao joj je stopalo bolne noge i njegovi palevi ve su
gnjeili unutarnji rub svoda. Sve zadovoljstvo koje je mogla osjetiti
zamijenili su panika i uas. Ali ne smije mu dopustiti da ak ni nakratko
vidi njezin izvrnuti gleanj. Bit e mu odbojan... Sofie je sada znala da ga ne
smije odbiti od sebe, ni po koju cijenu, ne smije.
- Opusti se - promrmljao je. Rekao je to istim onim glasom kakav je
imao dok je vodio ljubav s Hilary. Sofie je zajeala. Ovaj put stvarno je
zadovoljstvo bilo pomijeano s oajem. - Molim vas - proaptala je, svjesna
novih suza koje su je zapekle, prijetei kliznuti - prestanite, molim vas.
Zastao je. - ega se boji?
- Ovo je... nedolino.
Uvredljivo se oglasio: - ega se zapravo boji? Previe ju je guilo da
bi odgovorila, ali ne hi mu ni priznala.
Njegov gorljiv inteligentan pogled nije se odvajao od njezina i znala je
da je shvatio. Ali jamice na njegovim obrazima iznenada su se produbile, a
potom joj je namignuo. - Dobro - rekao je, ponovno otpoevi s masaom,
koja ju je ujedno smirivala i izazivala nelagodu u njoj. - Priznat u, po
cijenu da te time okiram. Vidio sam mnotvo enskih stopala u svojemu
kratkom ivotu, ak sam ih drao u rukama. Eto, to misli o tome?
Unato odvratnom strahu, Sofie ga je smatrala zabavnim, ali nipoto
se nije mogla nasmijati. Naprotiv, vrsto je stisnula usnice i napuila ih,
nastojei kontrolirati svoje uzburkane osjeaje.
43

Knjigoteka

Glorij@
- Tvoje stopalo nimalo se ne razlikuje od ostalih stopala - nastavio je,
skandalozno je smiono i senzualno pogledavi ispod trepavica, koje su, to
je tek tada shvatila, bile due od njezinih. - Zapravo, meni djeluje posve
dosadno, previe uobiajeno.
Sofie je zajeala. Oboje su znali da nije bilo uobiajeno. - Zato to
inite? - proaptala je.
Zastao je, zagledavi joj se u oi. - Ne sviaju mi se ti tvoji demoni.
- Ne znam o emu govorite! - viknula je.
- Nemoj mi lagati, Sofie.
Sofie je pokuala trzajem osloboditi nogu, ali nije ju putao. Zapravo,
sklopio je ruke oko njezina glenja pa se uasnuto sledila. Kako je to
mogao uiniti? Zato ju je tako muio? Zato?
Ozbiljno je podigao pogled prema njoj. - Gleanj ti je nateen.
- Molim vas, ne inite to.
Vilica mu je postala napeta. Nee joj dopustiti da skrene pogled s
njegova. Naposljetku je smrknuto rekao: - Tvoj gleanj izgleda poput svih
ostalih, jedina je razlika u tome to je nateen.
Zajeala je. Nije bio u pravu, nimalo nije bio u pravu, nimalo.
Odjednom se osmjehnuo, njeno preao palcem preko njezina glenja
i masaa se pretvorila u milovanje. - U redu, priznat u cijelu istinu, po
cijenu da te okiram u toj mjeri da padne u nesvijest. Lagao sam. Uasan
sam gad, onakav za kakvoga me svi optuuju. Uvjeren sam da pod tvojim
suknjama nema niega to dosad ve nisam vidio.
Sofie je frktala, istinski zaprepatena. Edward se nacerio, doimajui se
svakako, samo ne pokajniki... ba poput vraki zgodnog samodopadnog
vragolana.
- Ne mogu to porei. Nagledao sam se glenjeva u izobilju: debelih,
koatih, mladih, starih, bijelih... da, nita se nemoj uditi... smeih i ak
crnih.
Sofie se prenula. Nije znala bi li se nasmijala ili zaplakala. ula je samu
sebe kako govori: - Crnih?
Namignuo je. - Mnogo je crnih glenjeva u Africi. Doavola, nije to
nita. Viao sam ja crvene i ljubiaste... na karnevalu, naravno.
Ispustila je nekakav neobian zvuk, poput tucanja. Osmjehnuo se i
ponovno je pomilovao. Sofie je obrisala suze koje su samo nastavljale tei.
- Zato to inite?
- Zato to te jo nisam vidio nasmijanu.
44

Knjigoteka

Glorij@
Napokon se s njezinih napuenih usana zauo slabaan neobian
prtav zvuk. Nedvojbeno je bio histerian, ali ipak ga se moglo smatrati
nekakvim smijehom.
Edward joj se osmjehnuo. Osmijeh mu je bio topao i poput strijele ju
je pogodio ravno u srce. Stavio je njezinu nogu na svoje vrsto bedro,
poloivi dlan na nju. - Znam kada proglasiti pobjedu... ak i kada je
sluajna.
Sofie je prestala plakati. Spustila je pogled s njegovoga privlanog
nasmijanog lica i blaga pogleda plavih oiju do krila na kojemu se njezina
noga gnijezdila nedaleko od njegovih slabina. Pogledao je i on. U tome
trenutku sve se promijenilo. Vie se nije osmjehivao. Sjaj u njegovim
oima postao je jo bljetaviji, a izraz lica napetiji. Kad se njegov palac
zaustavio na svodu njezina stopala, osjeala ga je sve do prepona.
Odjednom je hladnim glasom rekao: - Gospoice ONeil.
Sofie se nije oglasila. Nije znala to rei. Drao joj je u ruci stopalo i
dodirivao ga, a atmosfera oko njih bila je sada toliko napeta da je Sofie
osjetila silnu vrelinu i pomislila da e eksplodirati.
- Sofie, duo, ne misli li da si veeras izazvala poprilino govorkanja?
- upitala je Suzanne.
Sofie je naglo povukla nogu s njegova krila u trenutku kada je iza
Edwarda na terasi ugledala majku. Zarumenjela se i sjela jo uspravnije,
uhvativi se vrsto za debele rukohvate stolca. Izraz lica njezine majke bio
je krajnje kontroliran. Edward se graciozno uspravio, gipko i lako poput
goleme pantere, i prije nego to se licem okrenuo prema Suzanne dobacio
je Sofie pogled koji je mogao znaiti podrku, pogled koji je bio tako topao
da je mogao otopiti i zamrznuti komadi maslaca. Sofijino srce zakucalo je
dvostruko bre.
Oajna, sklopila je oi, molei se za provienje, molei se za pomo
prije nego to bude prekasno... prije nego to nepovratno zaroni u duboke
tihe vode ljubavi.
- Sofie, obuj cipelu - rekla je Suzanne.
Sofie se nije ni pomaknula. Cipela joj je bila izvan dosega.
Edward je skoio brzinom kobre koja se sprema za napad, dohvatio
staromodnu cipelu i navukao joj je na nogu. Sofie mu je naas ugledala
lice, napeto od bijesa. Dok joj je vezao cipelu, usudila se pogledati majku,
koja je bila jednako zlovoljna.
- Gospodine Delanza, hoete li nas, molim vas, ispriati? zamolila je
Suzanne reskim glasom.
45

Knjigoteka

Glorij@
Edward se otvoreno postavio izmeu majke i keri. - Vau ker,
gospoo Ralston, boli. Rado bih joj pomogao da se popne na kat. - Glas mu
je bio hladan. - Naravno, uz vae doputenje.
Suzanne je slatkorjeivo odgovorila: - Nee biti potrebno, gospodine.
Naredit u nekome od posluge da joj pomogne. Nego, mogu li malo
porazgovarati s vama sutra u neko doba... recimo nakon doruka? Kiselkasto se osmjehnula.
Naklonio se. - Naravno. Laku no, madam. Okrenuo se, uputivi Sofie
zabrinut pogled u kojemu je bilo jo neega, neega urotnikog i prisnog
zbog ega se Sofijin puls ubrzao. - Laku no, gospoice ONeil.
Uspjela se slabano osmjehnuti. Edward je otiao. Suzanne ga je
ispratila pogledom, priekavi dok nije nestao. Potom se okrenula svojoj
keri. Zamahnula je rukom. Sofie je iznenaeno i bolno vrisnula osjetivi
dodir Suzanneina dlana na svojemu licu. Majka je odavno nije oamarila.
Zaprepatena, povukla se prema naslonu stolca, drei se za bolan obraz.
- Rekla sam ti da se dri podalje od njega! - vrisnula je Suzanne. - Ne
shvaa li to ti govorim? On je poput tvojega oca, tvojega prokletog
pokvarenog oca, te bijedne irske bulje... iskoristit e te na nain na koji je
tvoj otac mene iskoristio!

Sofie nije spavala. Nije se usudila razmiljati, kao ni analizirati to se


dogodilo. Nikada nee moi shvatiti to se toga dana odigralo.
Slikala je. Sofie je voljela slikati koristei boje i najdrae joj je bilo ulje
na platnu, ali znala je da joj majka nikada ne bi dopustila ponijeti boje u
Newport tijekom vikenda. Istinu govorei, nije ba ni imalo smisla tegliti
tako daleko svu tu opremu na tako kratak put. Osim toga, dola je na plau
s asnom namjerom druiti se s ostalima, to je bilo nemogue bude li po
cio dan zatvorena u svojoj sobi, a i teko provedivo bude li po cijelu no
slikala. Ali bila je bespomona oduprijeti je silnom porivu za crtanjem,
iako se cijeli dan borila protiv njega, no sada mu se mahnito ushiena
prepustila, pomiljajui samo na jedno.
Crtala je predano. Potezi su joj bili uglavnom snani i smioni. Crtei su
brzo slijedili jedan za drugim. Tema je bila uvijek ista. Bili su to portreti
istoga ovjeka, samo u razliitim pozama. Na svima je bio Edward Delanza.
Nacrtala je Edwarda dok klei, stoji, sjedi, besciljno luta, nacrtala ga je
kako dri njezinu runu cipelu. Na svakom portretu bio je prikazan posve
odjeven, ali samo u koulji, bez sakoa, kako bi dala nagovijestiti njegovo
snano tijelo koje je, iako ga nije vidjela, osjetila uz svoje. O, kako ga je
samo eljela vidjeti bez trunka odjee na sebi... jer tada bi ga nacrtala
gologa.
46

Knjigoteka

Glorij@
Tijelo mu je odredila s nekoliko snanih jednostavnih poteza, ne
mogavi uiniti vie. Ali zato se na svakom portretu brino posvetila
svakoj pojedinosti njegova lica. Na svakom portretu lice mu je imalo isti
izraz, onakav kakav je posljednji put vidjela: njean, zabrinut, ali pomalo
zloesto obeavajui.

47

Knjigoteka

Glorij@
ETVRTO POGLAVLJE

48

Knjigoteka

Glorij@
ni ostale ene i njegovu namjeru da se razie od nje onda kada mu je
glatko odbila dati razvod. Kada je Jake bio prisiljen pobjei iz zemlje,
dobila je etiketu supruge ubojice i izdajnika. Da je Benjamin Ralston nije
oenio nakon Jakeove smrti, vrativi joj na taj nain mjesto i ugledu
drutvu, ona bi jo uvijek nosila tu gnjusnu Jakeovu etiketu.
Ono to nikako nije mogla oprostiti Jakeu bila je injenica da je sve
svoje imanje - koje se sastojalo od milijun dolara u imetku i gotovini ostavio njihovoj keri. Bio je to najvei udarac od svih. Sofie e to
naslijediti neposredno nakon udaje ili e novac poeti dobivati u ratama
kada navri dvadeset jednu godinu, dok e konanu svotu dobiti na svoj
dvadeset peti roendan, ostane li do tada neudana. Nakon svega to je
Suzanne propatila, nakon svega to je pretrpjela i od ega je odustala, nije
joj ostavio ni prebijena novia. Ni jednog jedinog.
Znala je da je to bio njegov nain da joj se osveti, ba kao to je i
prijetio da e uiniti onda kada su se posljednji put vidjeli, iako je tada bio
iza reetaka. Nijedno od njih dvoje nije tada ni pomiljalo da e on dvije
godine potom umrijeti. Osim toga, Suzanne je tu njegovu izjavu smatrala
praznom prijetnjom, jer kako bi joj mogao nauditi kada je bio utamnien?
Ali nije to bila prazna prijetnja. Unato utamnienju i unato njegovoj
smrti, Jake je svoju prijetnju ostvario... ak je i sada iz samoga groba vodio
njihov strastveni rat ljubavi i mrnje.
Ipak, sada je na Suzanne bio red da preuzme nadzor. Prije sedam
godina umro je izvritelj oporuke Jakeova imanja pa je Suzanne
imenovana skrbnicom Sofijina nasljedstva. Suzanne je pretpostavljala
kako se Jake sada negdje okree u grobu zato to je ona raspolagala
sredstvima povjerenim na uvanje na nain od kojega dobrobit nije imala
samo njezina ki, nego i ona sama.
Iznenada se, unato injenici da je svakoga trenutka oekivala
Edwarda Delanzu i bila spremna voditi bitku s njim oko svoje keri bude li
na to primorana, Suzanne duboko zavalila u stolac od brokata, osjetivi
iznenadan alac tjeskobe. Nije bilo poteno. Nita od toga. Ni njegova smrt
ni injenica da je, kada je sve to zapoelo, bila premlada i previe
razmaena da bi znala cijeniti ono to su imali... i to je sve moglo biti
njihovo samo da su se potrudili.
Suzanne je sklopila oi i tjeskoba koju je osjeala pretvorila se u
snanu udnju. Vrlo se dobro sjeala kako je bilo imati petnaest godina i
biti opsjednut Jakeom ONeilom. Osmjehnula se, dopustivi sebi da odluta
u prolost.
New York, 1880.
49

Knjigoteka

Glorij@
Suzanne je izjurila iz kue dok su se crne jahae suknje poput lepeze
irile oko nje. Na glavi je imala upadljiv eir s poluvelom, nakrivljen na
jednu stranu. ekao ju je njezin predivni rian. Dopustila je timaritelju da
joj pomogne uzjahati. Nije mogla potisnuti uzbuenje koje se u valovima
irilo njezinim tijelom. Timaritelj je uzjahao drugoga konja i na diskretnoj
udaljenosti jahao iza nje.
Suzanne je podbola svojega riana. Nije ila na jahanje u Central Park
ni nai se s prijateljima, kako je rekli roditeljima. Srce joj je sada divljaki
udaralo i preznojavala se. Bila je i te kako svjesna dodira konatog sedla
izmeu svojih bedara.
Hoe li biti tamo? Hoe li biti tamo danas, kao to je bio juer, prekjuer
i prije dva dana... svaki dan otkad ga je prvi put ugledala?
Prije tjedan dana Suzanne je pola sa skupinom prijatelja na jahanje.
Bila je to povea skupina bunih mladih djevojaka i poeljnih neenja. U
novinama je u posljednje vrijeme bilo mnogo vike oko zgrade na
zapadnom dijelu grada, to je bio izravan odgovor na otvorenje eljeznice
iznad Devete avenije prije godinu dana, Suzanne i njezini prijatelji nikada
nisu bili zapadnije od Central Parka, osim povremenih odlazaka u kupnju
do bulevara u sreditu grada. Cijela ta skupina oduevljeno je pristala
posjetiti novootvoreni Riverside Park.
Prelazei grad, svi do jednoga izrugivali su se milju da e jednoga
dana West Side biti pogodan za stanovanje, a kamoli konkurencija
stanovnicima East Sidea. Jahali su otvorenim pranjavim cestama
prolazei pokraj malih seoskih imanja s kravama i psima te pokraj
dotrajalih osamljenih daara. Nije bilo mnogo plinskih i vodovodnih
cijevi, gola polja bila su posvuda.
Na Riverside Avenue zaustavili su se pred jednim gradilitem na
kojemu je pedesetak radnika marljivo radilo, zakucavalo avle, dizalo
stupove i zidalo. Svi su se sloili da je pogled s toga mjesta na kojemu su
bili temelji novoga stambenoga naselja velianstven. Ispod je uborila
rijeka Hudson, omeena upeatljivim hridinama.
Suzanne je nije ula. Zaustavila je svojega riana na rubu skupine...
najblie zgradi na kojoj su se odvijali radovi. Jedan od radnika na sebi nije
imao koulju, bio je preplanuo od sunca. Kosa mu je bila gusta,
ukastosmea i nepokorna, obilno proarana zlatnima. Gledala ga je kako
se saginje, kako mu se traperice usko priljubljuju uz vrstu podignutu
stranjicu, gledala kako se uspravlja i zapazila poigravanje miia na
njegovim irokim pleima. Kada se okrenuo, jo uvijek nesvjestan da ga
gleda, nastavila ga je promatrati. Bio je savrene grae, vitak i iznimno
50

Knjigoteka

Glorij@
oblikovanih miia, a kada mu je na tren ugledala lice, teko je uzdahnula.
Bio je vraki zgodan, poput bogova iz klasine grke mitologije.
Suzanne pouda nije bila strana. Oijukala je sa suprotnim spolom od
svoje trinaeste godine i privlaili su je mnogi mladii, ak i stariji
mukarci. Ali znaajnije od toga bilo je to to je nou bila nemirna i nije
mogla zaspati. Nou je gorjela zabranjenom vrelinom, sanja rei o
zgodnom bezimenom neznancu, udei za tim da istrai samu sebe i
otkrije granice vlastite strasti.
Toga dana, dok je jahala, osjetila je u tijelu snano pulsiranje,
promatrajui toga neznanca... koji vie nije bio bezimen.
Zastao je, ustao i okrenuo se. Njegov nemiran pogled u trenu je naao
njezin. Nije se pomaknuo s mjesta, uzvraajui joj neskrivenim piljenjem,
ba kao to je ona zurila u njega.
Zaiskrilo je izmeu njih poput nazubljene bjeliaste munje i
prostrujala je ivotinjska elja. Nije se osmjehnuo, ali usnice su mu se
neznatno izvile.
Suzanne se nije mogla udaljiti. Obuzimao ju je gorui nemir nou,
groznica njezina tijela bila je poar koji je izmaknuo kontroli. Nije vie
jahala s prijateljima. Povela je staroga timaritelja i naredila mu da se dri
daleko iza nje. Svakoga dana upuivala se preko grada do Riverside
Avenue i svakoga dana on bi bio ondje pa bi ga promatrala. Svakoga dana i
on je gledao nju.
Danas je Suzanne utisnula nekoliko novia u timariteljevu ruku i
rekla mu da se ne osjea dobro, da joj donese malo limunade sa tanda s
voem koji je ugledala nekoliko stambenih zgrada dalje. Kada je otiao,
okrenula se i susrela pogled njegovih smekastih oiju.
Oblizala je usnice.
Spustio je eki i poao prema njoj. Kao i uvijek, bio je bez koulje.
Tanak sloj znoja bljetao je na njegovoj zlaanoj koi. Kretao se graciozno,
poput grabeljivca. Kada je zastao ispred konja, Suzanne se prenula
shvativi da je jedva neto stariji od nje.
- Pito sam se kada e ga se ve jednom otarasiti - rekao je, evei je
pogledom. Bilo je to smiono i erotino. Glas mu je bio lien emocija i grub.
- Ne... ne osjeam se dobro - rekla je Suzanne, iji je glas njoj samoj
zazvuao neobino. Zagledavi se u nj, shvatila je da bi mogao biti tek
godinu-dvije stariji od nje, ali ne bi se ba moglo rei da je bio djeak.
Odisao je opasnom muevnom ivotnom snagom, neim neopisivim i
monim.
- Mogu li pomoi? - Oi su mu sjajile.
51

Knjigoteka

Glorij@
Suzanne je skliznula s konja. Pridrao ju je da ne padne. Nije si mogla
pomoi, pogled joj je kliznuo izmeu njihovih tijela i zaustavio se na
njegovim nabreklim slabinama u uskim trapericama. - Samo ako ima
malo vode. - Isturila je bradu, ponovno se pribravi, ponovno postavi
pomalo bahata. Na kraju krajeva, bio je tek obian radnik, usto jo Irac. U
glasu mu se uo strani naglasak.
- Vode? - Pustio ju je i sklopio ruke. Zabavljao se. - To je sve to od
mene eli... gospoice... hm...
- Gospoica Vanderkemp - rekla je tiho.
- Od onih Vanderkempovih s Pete avenije? Bila je ponosna. Potvrdno
je kimnula.
Nasmijao se. - Jake ONeil, gospoice Vanderkemp, od Ballymen
ONeilovih.
Njegove dugake tamne trepavice bile su sputene i kada je ispod njih
podigao pogled, gledao ju je mono, zavodniki. - Hoete l se nai sa
mnom, gospoice Vanderkemp?
Suzanne nije morala ni razmisliti o tome. Cijeli protekli tjedan nije
razmiljala ni o emu drugom. Uskoro e se udati za nekog bljedunjavog
dosadnog knickerbockera 1 ili moda kakvoga imunog pridolicu. Mogla
se zamisliti u krevetu s Peterom Kerensonom ili Richardom Astorom. Ne
bi bilo grozno, ali teko da bi bilo uzbudljivo. eljela je Jakea ONeila vie
od bilo ega dotada u ivotu i imat e ga kad moe. Potvrdno je kimnula.
Udahnuo je i nije se vie onako ironino zabavljao. Izboina na
njegovim trapericama bila je sada jo naglaenija. - Hajdemo!
- Sada? - Zgranula se.
- Sada - rekao je, priguenim grubim glasom. - Sada. Ba sada.
Doavola, cijeli me tjedan izaziva, gospoice Vanderkemp... i sada je na
mene red.
Suzanne mu nije dopustila da eka. Ponovno je, uz njegovu pomo,
uzjahala, i te kako svjesna njegovih ruku na svojemu struku, ne marei to
e timaritelj pomisliti kada se vrati i shvati da je nestala. Gurnuo joj je u
ruku klju svojega stana, dajui joj upute. Suzanne je sama odgalopirala.
Nije zapazila bijedu daare koju je unajmio dva bloka zgrada
sjevernije od Devete avenije. Koraala je glavnom prostorijom i piljila u
zguvani krevet. Molila se da on pouri. Srce joj je zastalo u grlu od
uzbuenja. Tijelom joj je kolala uzavrela krv. Pomislila je kako e, ne
pojavi li se on u sljedeem trenutku, vrisnuti od tjeskobe, od bijesa, i
strgati odjeu sa sebe.
1

Knickerbocker - potomak prvih nizozemskih doseljenika u New York.

52

Knjigoteka

Glorij@
- Oprosti, madam, to sam te pustio da eka - oglasio se s dovratka.
Suzanne se naglo okrenula. - Nisam ula kada si uao!
Podrugljivo se naklonio. - Nauio sam kako se kretati posve tiho.
Zbilja jesam, jo onda kada sam kao mali depario po Dublinu.
Suzanne nije znala bi li mu vjerovala. Nije ni marila za to. Piljei u nju
raskopavao je svoju pamunu koulju, inei to sporo, lijeno i izazovno.
Centimetar po centimetar otkrivao je sve vie svojih vrstih preplanulih
prsa, svoj torzo i vrst, ravan trbuh. Naposljetku ju je posve rastvorio.
Suzanne je bila svjesna njegova drskog ponaanja, ali bila je hipnotizirana
njegovom izvedbom i osjetila bol, veu nego ikada, kad su joj se miii u
meunoju vrsto stegnuli.
Slijeganjem ramena rijeio se koulje, zbacivi je na pod. - Jesam li
plaen za ovo?
- to?
- Nisam ba jeftin.
- Ne... ne razumijem... - Suzanne nije mogla nastaviti. Naglo je skinuo
cipele i raskopavao dugmad rasporka svojih levisica.
Nije urio i inilo se da uiva dok prstima ovla prelazi preko vrste
izboine, gledajui kako ona razrogaenih oiju nijemo pilji u nj.
Nacerio se, zloesto i sarkastino. Trenutak potom povukao je svoje
izblijedjele traperice niz mrave bokove, oslobodivi nabrekli ud.
Suzanne je zajeala.
- Svia l ti se ovo to vidi, mala? - upitao je. Suzanne nikada nije ni
sanjala da bi neki. mukarac mogao izgledati poput njega. Naglo je
skrenula pogled do njegovih lijepih jantarnih oiju. Kooperno joj je
priao.
- Svia l ti se ovo to dobit - proaptao je, zastavi ispred nje.
Spremnim glaviem svoje batine okrznuo joj je suknje. Suzanne je
ponovno zajeala.
Nasmijao se jo jednom prije nego to ju je privukao u naruje i
domogao se njezinih usana.
Suzanne je oivjela. Gladno je otvorila usne, privijajui se uza nj. Oteo
mu se opor uzdah kada je urno gurnula jezik duboko u njegova usta.
Jezici su im se dodirivali i uskoro su postali mahniti. Poljubac je divlje i
oajniki zaivio dok su im se jezici isprepletali. Jake je ustrajno poeo
izvijati bokovima uz njezine.
Uhvatio ju je za polutke stranjice i, daui, nastojao doi do daha: Isuse - proaptao je, irom razrogaenih oiju, iznenaena pogleda.
53

Knjigoteka

Glorij@
- Nemoj prestati - preklinjala je Suzanne, uranjajui prste u
rukavicama u njegova lea. Besramno se izvijala uz njega.
- To volim uti - promrmljao je Jake, iznenada je pridigavi u naruje.
Poloio ju je na krevet i legao pokraj nje, ponovno joj zaposjevi usne.
Ljubei je, zadigao joj je suknje i uhvatio je za makicu. Suzanne je
zadahtala, izvijajui se snano ispod njegove ruke dok ju je milovao kroz
mekane bijele gaice.
- O, Boe! - vrisnula je. - O, Boe, o, Boe, o, Boe! - Rasprsnula se u
milijun
komada,
sitnih
poput
krhotina,
u
najsavrenijoj,
najvelianstvenijoj, sveobuhvatnoj eksploziji. Njezin vrisak preputanja
strasti prolomio se daarom.
Jake je legao na nju, poderavi joj gaice. Odbacio je komadie tanke
tkanine u stranu. Njegovo krupno nago tijelo drhtalo je. Snano ga je
gurnuo, ali nije prodro u nju. Gurnuo je ponovno i zastao, daui.
- Opusti se, mala - pjevuio joj je uz uho. - Ovo e biti predobro, neto
to dosad nisi doivjela... jamim ti to, mala.
Suzanne se tresla od uzbuenja, ali i od stvarnoga straha. Rukama u
rukavicama snano ga je uhvatila za ramena i izvijala svoje znojno tijelo
ispod njega, jeei i stenjui zbog nezadrive potrebe. Ali kada je pojaao
pritisak, protiv svoje volje se ukoila. - Ne... ne mogu se o-opustiti prodahtala je.
- Pst...pst... - stiavao ju je, grickajui joj uho. - Jake... - rekla je
promuklim glasom Suzanne - molim te, budi njean, molim te.
- Ne eli ti to njeno, duo, vjeruj mi, znam ja to ti eli... to tebi
treba. - Da bi to jo snanije naglasio, liznuo joj je uho i Suzanne je
zajeala. Ali kada se ponovno zanjihao, prodirui u nju, ukrutila se kao
daska.
- Mislim da nee moi! - vrisnula je Suzanne dok su joj suze oaja
zamaglile oi.
Jack se sledio: - Nadam se da nisi djevica, mala! Suzanne je pojaala
stisak. Oajna, ponovno je dugo i prigueno zajeala. Osjeala je njegov ud
uz svoju makicu i imala osjeaj kao da e ponovno eksplodirati. - Naravno
da jesam - naposljetku je prodahtala.
Opsovao je nekoliko puta i skotrljao se s nje, prevrnuvi se na lea.
Proklinjao je nju, sebe, New York i Irsku, a potom ponovno nju.
Naposljetku se smirio, teko daui. Prebacio je ruku preko oiju.
- to je?! - povikala je, nadvivi se nad njega, oslonjena na lakat jedne
ruke.
54

Knjigoteka

Glorij@
Zagledao se u nju. - Doavola, gospoice Vanderkemp, ne evim
djevice!
Zajeala je. - Ali elim da to uini. O, Boe, Jake, elim da to uini!
Stegnuo je vilicu i ponovno ju pogledao. - Koliko ti je godina?
Oklijevala je. - esnaest. - Ugledavi njegov namrten izraz lica,
ispravila se. - Skoro.
Jake je ponovno vrsto stisnuo oi i progunao: - Odlazi!
Suzanne se uspravila u sjedei poloaj. eir joj se bio nakrivio na
jednu stranu pa ga je skinula. Spustila je pogled na cijelo njegovo predivno
tijelo koje je sada drhturilo. Spustila je pogled na svoje noge, blijede i gole,
na svoje suknje, zadignute i usukane oko struka i svoje poderane gaice na
krevetu. Gledala ga je eznutljivo. Odjednom je posegnula za njim.
Zaboravila je skinuti svoje glatke mekane rukavice, nije imala vremena za
to. Kada je poloila dlan nisko na njegov trbuh, prosiktao je i njegov
golemi ud naglo je poskoio.
Pogledi su im se sreli. - Molim te - rekla je Suzanne priguena glasa.
Jakeova ruka nala se na njezinoj. Uspravio se u sjedei poloaj. - Ne progovorio je odlunim glasom koji ne trpi pogovor.
Zajeala je. Ne skidajui pogled s njegova, kliznula je dlanom nanie, a
potom sklopila prste oko njega.
Jake je zadahtao. Razrogaenih oiju, mrana i opasna pogleda,
prebacio je ruku preko nje, privukavi je blie. - Odgovor je jo uvijek ne rekao je, dok su im se usne skoro dodirivale i dah mijeao.
Oajna, Suzanne je zaplakala.
Jake ju je poljubio, strastveno, otvorenih usta, i jezici su im se
dodirivali u vlanom dubokom poljupcu. Dok ju je ljubio, ruka mu je
kliznula izmeu njezinih barunom pokrivenih bedara i prela preko
mekoga golog trbuha, kroz gnijezdo vlanih kovra, izmeu blistavih
ruiastih usmina. - Ali ne mora otii, ne jo - rekao je.

55

Knjigoteka

Glorij@
PETO POGLAVLJE

56

Knjigoteka

Glorij@
- Prisilila se osmjehnuti, prila mu i lagano mu dotaknula ruku,
oijukajui. Bio je to pokret koji je esto koristila s mukarcima. - Ne
trebate se brinuti za moju ker, gospodine Delanza. Vjerujte mi. Sofie je
juer malo pretjerala. Nadam se da e joj danas biti dobro.
Jo uvijek namjetena osmijeha na licu, upitao je: - Znai li to da je jo
niste vidjeli?
Odmahnula je glavom. - Nije sila.
Nosnice su mu se rairile i pogled smraio. - Moda se jutros ne osjea
nimalo bolje. Moda biste trebali otii provjeriti to je s njom, gospoo
Ralston.
Tiho se nasmijala, ali muni osjeaj u prsima samo se jo vie
napuhao, poput balona. - Poznajem vlastitu ker, gospodine. Doista je
dobro poznajem. Sve je u redu sa Sofie, ali ako e vas to umiriti, uskoro u
otii provjeriti kako je.
- To bi me silno smirilo - rekao je, dok mu je mii na obrazu zatitrao.
- Gospodine Delanza, malo ste previe zabrinuti za moju ker! uskliknula je Suzanne.
- Vaa ki nije se dobro osjeala sino, trebam li vas podsjeati na to?
Suzanne se ponovno prisilila osmjehnuti. - Gospodine Delanza,
moemo li biti iskreni?
- Naravno.
- Vaa zabrinutost za Sofie... Niste istinski zainteresirani za moju
ker... zar ne?
Piljio je. Pogled njegovih plavih oiju bio je hladan i osjetila je kako je
od straha zadrhtala. Taj mukarac je, poput Jakea, bio puno vie od obine
bitange... bio je opasan kada ga se izazivalo. - Jako sam zainteresiran za
vau ker, gospoo Ralston, ali ne na nain na koji vi to dajete naslutiti.
Nije osjetila olakanje. - Nego na koji to onda nain?
- Na nain na koji se estit gospodin ponaa prema dolinoj mladoj
dami.
Suzanne je pomno razmotrila njegove rijei.
- Suprotno od traeva, ne salijeem osamnaestogodinje debilantice. Bio je ozbiljan. - Jesam li vas umirio?
Nije ju umirio. Bio je ljutit i nije uspio skriti svoj bijes. Odluila je da
nee ispravljati pogreku koju je nainio glede Sofijinih godina. Ako je
mislio da je tako mlada, to bi je moglo zatititi od njega bez obzira na to
to je javno izjavio. - Nisam ni bila uznemirena - slagala je.
Izvio je obrvu.
57

Knjigoteka

Glorij@
Odvrativi pogled od nje, proetao je prostorijom, prouavajui razne
ukrasne predmete. Potom se okrenuo i zavodniki joj se nacerio. - A sada
u biti iskren, gospoo Ralston.
Suzanne je osjetila napetost.
- Nikako ne mogu shvatiti zato se nitko nije potrudio pomoi vaoj
keri sino kada je ustala sa stolca i bolno jauknula.
Suzanne se jo vie uspravila. - to elite rei time?
- Zato sam ja bio jedini koji je priskoio Sofie u pomo? Suzanne se
isprsila. - Moda ste nas pogreno procijenili, gospodine Delanza, kao i
cijelu tu situaciju. Svi iz naega kruga uvelike su svjesni injenice da je
Sofie bogalj, pa nikoga... za razliku od vas... nije iznenadila njezina nemo.
Oito ste reagirali nagonski, nepromiljeno, dok mi ostali nismo eljeli
poniziti Sofie, zanemarujui injenicu da je bogalj.
Nakratko se ironino osmjehnuo. - To je tako runa rije... bogalj. Ne
moete li nai neku bolju?
- Ali ona jest bogalj, gospodine Delanza.
Pogled mu je sijevnuo. - Trei put u roku tri sekunde bacate isti
kamen - rekao je, osmjehnuvi se kruto i usiljeno. Suzanne je bila u strahu
i ljutita... umorna od pretvaranja.
- Ne bacam kamen na vlastitu ker, gospodine.
- Pa onda je ne nazivajte bogaljem.
Suzanne je duboko udahnula, podsjetivi se da on nije Jake i da je
samo gost te da se zasad nije dogodilo nita, nedolino.
- Ima deformiran gleanj, gospodine Delanza.
Edward je takoer zastao. Lijeva mu je obrva visoko poskoila.
- Doista? Masirao sam ga sino i nisam naao da je deformiran. Osim
ako vi malu izboinu na kosti ne smatrate deformacijom?
Suzanne je razrogaila oi. - Zasigurno se aljite? Poigravate li se vi na
neki nain mojom keri, gospodine Delanza? Ili mnome? Zabavljate li se na
na raun?
Edward je piljio, zakiljivi: - Ne, ali vidim da nailazim na zid.
- Oprostite, to time elite rei?
Smjesta je odgovorio. - Ispriala mi je to se dogodilo. Zato bi mala
djevojica slomljena glenja radije patila nego se obratila svojoj majci za
pomo?
Suzanne je problijedjela i ukipila se. - To se vas ne tie!
Njegov stian glas postao je oito opasan. - Ali sino me se ticalo...
kada ve nikoga drugoga nije.
58

Knjigoteka

Glorij@
Unato injenici da je znala kakav je bio - drugi Jake - ili moda ba
zbog toga, Suzanne je osjetila kako joj vlastito srce neobuzdano treperi u
prsima, reagirajui na njegove tihe prijetee rijei. tovie, osjetila je krv u
preponama, koja je sada sve snanije nadirala. Nije eljela osjetiti elju i
stajala je posve mirno, poeljevi da joj taj osjeaj napusti tijelo. Zbog toga
to je bio tek mlad i privlaan mukarac i zbog toga to nije bio i nikada
nee biti Jake, taj je trenutak proao i njezina uzavrela krv smirila se i
stiala.
Suzanne je uspjela progovoriti. - to se to ovdje dogaa?
- I sam bih to isto elio upitati - rekao je mrko Edward.
- Imam sva prava znati kakve su vam namjere, gospodine.
- A ja imam sva prava pokazati suut prema drugom ljudskom biu.
Suzanne je odustala od daljnjeg pokuaja da bude ljubazna. - Ah! Pogledom mu je okrznula slabine. - Poznata mi je ta vrsta suuti koju biste
htjeli pokazati mojoj keri, gospodine Delanza. Vaa je suut sino bila
posve oita!
Bio je miran, pogled njegovih plavih oiju bio je gorui i blago
rumenilo oblilo mu je obraze, odajui ga.
- Ne moete mi rei da je va motiv bila suut. Namjeravate zavesti
moju ker, zar ne? - Suzanne je zaula svoj piskutav, pomalo histerian
glas.
Glasno je duboko udahnuo. - Ne, ne mislim. Vrijea me sama slutnja
na to. Isuse! Nikada ne bih zaveo nekoga nevinog.
- Ne? - Suzanne se nasmijala, ne vjerujui mu.
- Ne. - Bio je odluan i vilica mu je bila napeta. - Ne oduzimani
nevinost, gospoo Ralston, unato priama koje ste moda uli.
Naalost, Suzanne je bila pogoena slikom Sofie u njegovu zagrljaju i
osjetila ju je poput slutnje. Doimala joj se poput nagovjetaja zle sudbine. Znai, elite joj se udvarati i jednoga je dana zaprositi? - bockala je.
Razrogaio je oi. - Ne.
- Nisam to ni mislila! - vrisnula je.
- Previe ste uzrujani, bez razloga - rekao je odluno.
- Ne! Nisam! Dovoljno ste drski... krajnje drski. - Suzanne je izgubila
kontrolu, to joj se rijetko kada dogaalo... osim s Jakeom. - Znam vas,
gospodine Delanza, nemojte se zavaravati ni na tren. Vidite, isti ste poput
mojega prvog supruga koji nije bio nita drugo doli seksom optereen
enskar, pustolov i pridolica. Stoga preusmjerite svoj arm i poudu na
drugu stranu. Upozoravam vas!
59

Knjigoteka

Glorij@
- Ponaate se estoko majinski, gospoo Ralston, a ipak pomalo
dvojim u narav vae zabrinutosti.
- Nevina je, gospodine Delanza. Ne elim je vidjeti povrijeenu. Suzanne je drhtala, pomiljajui na Jakea. - Mukarac poput vas moe je
samo povrijediti.
- Vjerujte mi, ne namjeravam povrijediti vau ker, gospoo Ralston.
Suzanne se nasmijala. - Mukarci poput vas daju obeanja samo zato
da bi ih krili. Dobro me sluajte, gospodine Delanza. Sofie sve dosad nije
bila ni svjesna mukaraca, a vi ete u njoj pobuditi porive za koje je bolje
da budu uspavani. Zabranjujem to.
- to vas je toliko prestrailo? - otro je zahtijevao odgovor. Pogled
mu je bio vrst, poput dijamanata na kojima se temeljila njegova
reputacija. - Ako Sofie nije zamjeivala mukarce, onda bi ih, doavola,
trebala poeti zamjeivati.
Moda bi tada odustala od svoje smijene odluke da ostane neudana.
Mislio sam da biste eljeli da se zainteresira za brak. Ne bude li
zainteresirana, kako ete joj nai mua i uvjeriti je da se uda?
- To se vas ne tie. - Suzanne je bila bijesna, ali jo vie prestraena
zbog zanimanja koje je pokazivao za Sofie. Napeto je dometnula: - Za vau
informaciju, gospodine, podravam Sofijinu elju da ostane usidjelica.
Lecnuo se. - to?!
- Jedina Sofijina strast jest slikarstvo. Ne eli se udati... nikada... hvala
Bogu. S obzirom na sve, tako je najbolje.
Nije mogao vjerovati. - Uistinu vrlo brino i majinski od vas, gospoo
Ralston.
Suzanne je sada ve bilo svega dosta. Istupila je odlunim korakom. titim je od bitangi poput vas i neega jo daleko gorega... od suoavanja s
injenicom da nijedan mukarac nije spreman uzeti enu bogalja. Stoga je
ostavite na miru, gospodine Delanza, prije nego to joj napunite glavu
nemoguim snovima. Osim ako je ne elite oeniti? - dometnula je
podrugljivo.
Edward je nastavio piljiti u nju, kao da pred sobom vidi dvoglavo
udovite.
Suzanne je otro nastavila. - Mislim kako e za sve biti najbolje da
odete. Upleete se u Sofijin ivot, to mi se ne svia. ao mi je, gospodine
Delanza, ali zahtijevam da odete.
Uslijedila je duga stanka. Suzanne je bila odluna i nesmiljena, a
Edward bezizraajna lica. Naposljetku je rekao: - Ako je uistinu ne elite
60

Knjigoteka

Glorij@
vidjeti povrijeenu, prestanite je nazivati bogaljem... prestanite se tako
ponaati prema njoj.
Suzanne se zgranula.
Edward se hladno osmjehnuo i naklonio. - Budui da vas nisam
uvjerio, gospoo Ralston, smjesta u otii.
Rekavi to, napustio je prostoriju, udaljivi se dugim, vrstim,
bijesnim korakom.

Edward je ekao da koija stigne pred prednji ulaz kue i odveze ga


do eljeznike postaje u gradu. Stajao je jednim ramenom naslonjen na zid
od bijelih preklopnih dasaka i puio. Pred njim se protezao izrazito bijel
prilaz od zdrobljenih koljaka, vijugajui pokraj koijanice, konjunica i
prostorija za poslugu te naposljetku dosezao do dva i pol metra visokih
vratnica od kovana eljeza koje su sada bile otvorene. Dolje, na glavnoj
cesti, Edward je ugledao nekoliko parova biciklista u prolazu, pet-est
konja i koija te naposljetku sjajni crni mjehur kojim je upravljao
naceren mladi u laganom dugakom kaputu, s kapom na glavi i
naoalama. Nekoliko slino odjevenih dama sjedilo je na stranjem
sjeditu i vritalo od straha i smijeha.
Edward se blago osmjehnuo. Taj prizor s automobilom u trenu mu je
odvratio pozornost od vlastitog osjeaja krivnje. Nije vidio Sofie, unato
nadi da e je vidjeti, i nije se oprostio s njom. Nije bila na doruku toga
jutra niti je izila u jutarnju etnju s ostalim gostima. Prisjetio se njezina
teka hramanja sino i nateena glenja pa je pretpostavio da je jo uvijek
u krevetu. Samom je sebi rekao kako gotovo nije vano to sada odlazi ne
oprostivi se od nje na pravi nain, jer e je ponovno vidjeti u gradu.
Pobrinut e se za to.
Edward se preputao najneobinijem nagonu... biti joj zatitnik. Bilo
mu je savreno jasno da je Sofie trebala zatitnika.
Lecnuo se pri pomisli na Suzanne Ralston. Nije bilo niega neobinog
u njezinu nastojanju da zatiti svoju ker od povrijeenosti. Zapravo,
Edward bi bio zgroen da nije pourila uplesti se kada je zapazila njegovo
zanimanje za Sofie. Ali u sluaju Suzanne Ralston radilo se o jo neemu,
ne samo o majinskom nagonu da zatiti. Edward nije mogao zakljuiti je
li bila svjesna razmjera svoje okrutnosti. Nadao se kako to nije inila
namjerno. Ali, kako je tako bezduno mogla opisivati Sofie kao bogalja? Je
li doista vjerovala u to? Je li mogla time neto postii? Osim toga, kako se
mogla sloiti sa Sofijinom eljom da se ne eli udati? Apsurdno, jer svaka
majka eljela je vidjeti svoju ker u sretnom i sigurnom braku.
61

Knjigoteka

Glorij@
Edward je duboko uzdahnuo. Protivno njegovoj volji, misli su ga
odnijele daleko, u Afriku. Pred njim je svjetlucala nizina, arei
izvanzemaljskom vrelinom. Zapuhnuo ga je kiselkast miris u nosnicama...
smrad spaljena tijela, ljudskoga i ivotinjskoga, smrad spaljenih stabala i
usjeva.
Politiku spaljene zemlje zapoeli su Britanci, ali uskoro su je od njih
preuzeli Buri. Njihove rtve bile su nedune. Edward je vidio spaljena
tijela obaju spolova svih dobi. Iz prve je ruke znao da je ivot vrlo krhak i
dragocjen.
Nagledao se bogalja. Pravih bogalja. Vidio je mukarce oslijepljene na
bojitu, mukarce bez ruku i nogu. Vidio je ak jednog jadnika koji je
izgubio obje ruke i noge i prema njemu osjetio nevjerojatnu suut. Bio je
to jedan od najuasnijih prizora kojima je svjedoio u ivotu. Prizor koji
nikada nee zaboraviti.
Sofie nije bila bogalj. Edward se prisjetio kakva je bila dok ju je sino
u onom jednom kratkom otkucaju srca drao u naruju. Topla, enstvena,
divna. Prisjetio se njezina naglaena hramanja. Nije bila savrena, ali to
nije bio nitko koga je poznavao. Bila je mlada, draesna, iznimno nadarena
i neobino ivotna. Ali pred njom je jo bio stvaran ivot.
Moda je mislila kako se posvetila svojemu slikarstvu, osjeao je da je
to istina, ali ujedno je utio kako je to djelomino nain da izbjegne ono
ega se bojala, ono odbijanje kakvom je sino svjedoio u salonu. Kako su
svi oni bili glupi.
Stoga se inilo da Edward namjerava spasiti Sofie od nje same. A zato
ne? Nije li dolo vrijeme da okaje neke svoje grijehe? Cio njegov ivot bio
je samo ugaanje samome sebi - bio je pravi pravcati hedonist. Nije li
dolo vrijeme da se zauzme za neiji tui sluaj? Da za promjenu uini
neto vrijedno i plemenito? Rado e dokazati, pa makar samo samome
sebi, da je njegova reputacija bila upola tona. Moda bi se mogao iskupiti
ak i kao ovjek.
Oslobodit e Sofie. Oslobodit e je njezina pogrena vienja same
sebe, onoga koje joj je nametnula majka, vienja koje je Suzanne moda
ak i poticala ne bi li ostvarila neke svoje sebine ciljeve. Kada doe dan u
kojemu e Sofie spoznati kako je cjelovita, on e se, zadovoljan, udaljiti. Ali
hoe li?
Sino gotovo nije oka sklopio. Bio je obuzet brigom za Sofie. elio je
postaviti mnoga pitanja o njoj, ali ba svako od njih bilo je previe prisno
da bi ga jedan neznanac postavljao.
62

Knjigoteka

Glorij@
Hilary je pokuala zabadati nos, ali nije bio spreman svoja
razmiljanja o Sofie podijeliti sa svojom ljubavnicom. Naposljetku je
odustala i negdje pred zoru otila iz njegove sobe.
Edward je postajao sve uznemireniji prisjetivi se kako je potpuno i
strastveno uzeo Hilary sino. Dok je vodio ljubav sa svojom ljubavnicom,
kroz misli su mu prolazile slike Sofie, slike koje su bile posve erotine i
krajnje pohotne.
Odluno je odbacio svoje najmranije misli. Sofie je bio potreban
prijatelj ili stariji brat, a to e biti on. Uzet e je u zatitu i nee se obazirati
na svoje izopaene misli... i svoj libido. Na kraju krajeva, samokontrola je
dijelila ljudski rod od najniih zvjerskih nagona. Ako se ne moe
kontrolirati, onda nije bio nimalo bolji od onoga to se o njemu govorkalo.
Dvojica jahaa na konjima skrenula su s ceste i laganim kasom
dolazila prilazom, prekinuvi Edwarda u razmiljanju. Osjetio je olakanje
ugledavi Hilary. Odvraanje misli bilo mu je sada i te kako potrebno.
Ostavio je za nju zapeaenu omotnicu u kojoj je krto objasnio razlog
svojega urnog odlaska. Bilo mu je drae da joj moe sam razjasniti svoj
strmoglavi bijeg.
Hilary je sjahala s konja, uputivi mu vedar, ali ispitivaki osmijeh.
Zapazio je da je bila u drutvu punanog mladog odvjetnika iz Bostona.
- Gospodine Delanza - Hilary je leerno predala uzde timaritelju koji
je pritrao i dugim lepravim korakom prila Edwardu. - Naputate nas?
- Naalost - rekao je. - Dobro jutro, gospoo Stewart, gospodine
Martene.
Ba naalost - promrmljala je Hilary, prestavi se osmjehivati. Pogled
joj je bio prodoran. - Postoji li kakav problem?
- Nipoto. Samo nekakav posao kojim se urno moram pozabaviti.
- Moda emo se sresti u gradu poslije ljeta? - rekla je naposljetku. Za dva tjedna.
- Raunam na to - odgovorio joj je Edward, dajui joj do znanja da je
ne ostavlja.
Osmijeh joj je bljesnuo; shvatila je. - Moda ak i prije - rekla je i
nakon jo nekoliko ljubaznih rijei u kojima nije bilo aluzija, oprostila se
od obojice mukaraca.
Henry Marten sve to vrijeme nije progovorio ni rijei i sada je sjetno
gledao za njom. - Prelijepa je.
- Slaem se.
Iskreno znatieljan, Henry se okrenuo prema njemu, neznatno se
zarumenjevi. - Znate, sviate joj se. Edward je slegnuo ramenima.
63

Knjigoteka

Glorij@
- Mislite li... uo sam... da nije posve, hm... - Henry je bio crven kao
paprika. - Ima li neega izmeu vas? - izgovorio je urno.
Edward je umalo zajeao. - Nikada ne priam o tome koga ljubim rekao je iskreno - i, posluajte moj savjet... ne biste trebali ni vi. - Edward
je posegnuo za unutarnjim depom svojega bjeliastog podueg sakoa i
ponudio Henryju cigaretu, ali ovaj je odbio. - Svi bismo trebali biti tako
mudri - rekao je, odluivi ne pripaliti jo jednu. Potom je ugledao koiju
koja je napokon stizala i osjetio stezanje u prsima. Ako emo iskreno, nije
elio otii. Pritom nije mislio na Hilary Stewart.
- Pretpostavljam da nije vano ako joj se sviate. Edward je izvio
obrvu.
- Hou rei... za vama tri velik broj ena, zar ne? - Henry se zajapurio.
- uo sam sve te prie, dijamanti, ene... neodoljivi ste, mangup! Svi to
znaju.
Bilo je silno oito da mu se Henry divio, pa se Edward nije mogao
uvrijediti. Nije rekao ni rijei - a to je i mogao kazati? Te prie
nedvojbeno su bile pretjerane, ali nije ba bio nesklon potajnoj zavisti
mukaraca i neskrivenoj udnji ena.
Henry je uzdahnuo. - Moja roakinja misli da bih trebao oeniti
gospoicu ONeil. Edward se trgnuo.
Henry se doimao pomalo snudeno. - Nisam poput vas, ako shvaate
to elim rei. Za mnom ne tri nijedna ena. Bit u sretan ako oenim
neku nasljednicu, ak i onu kojoj su ostavljena nevelika sredstva, poput
gospoice ONeil.
Edwarda je obuzeo bijes, tako snano da nije ni zastao razmisliti
koliko je bio nerazuman. - Dakle, oenit ete se njome samo zbog novca?
- Ne ene li se gotovo svi zbog novca? Ali ne znam - rekao je Henry,
zagledan u svoje glenjae, koje su posve oito bile nove novcate. - Ne
mogu se odluiti to uiniti.
- Zato?
Henry je susreo njegov pogled. - Pa zbog toga groznog hramanja...
Usto je jako udna.
Edward je piljio u nj, objeenih usnica. - Znai, smatrate je odvratnom,
zar ne? Ali svejedno biste mogli stupiti u brak s njom?
Henry je oklijevao. Zapazivi Edwardov hladan pogled, shvatio je da je
nainio nekakav kiks, ali nije mogao dokuiti kakav.
- Oenili biste se njome iako je smatrate odbojnom? - upitao je opasno
Edward.
Henry je problijedio. - Jesam li vas uvrijedio, gospodine? - zaciao je.
64

Knjigoteka

Glorij@
- Odgovori mi na pitanje pa emo vidjeti.
- Ne znam. Nemam elju oeniti bogalja. Reeno mi je da ima
neznatan problem, a ne ozbiljnu deformaciju. Unato tomu, jako je draga,
lijepa ak, ne mislite li i sami tako?
Usto je samotnjak i ekscentrik, jeste li to znali? Ali vjerojatno nikada
neu nai neku drugu nasljednicu. Doavola. Kako je to zamreno.
Edward je zakrgutao: - Ne svia mi se rije bogalj, gospodine
Martene. Zapravo, ona uope nije bogalj.
- Kako?!
- uli ste me. - Edward je piljio u mladoga odvjetnika. - Nisu joj dobro
namjestili desni gleanj kad ga je prije mnogo godina slomila... i to je sve.
Nadarena je, lijepa i u svakom drugom pogledu posve normalna, poput vas
i mene... Ali ini se da je daleko bolja osoba.
- Svi... svia vam se? - Henry je iskolaio oi.
- Jako - rekao je odluno Edward. Potom je tiho dometnuo: - Bit e
najintrigantnija ena, u to nimalo ne sumnjam.
Henry Marten je drugi put toga jutra ostao otvorenih usta. Pribrao se
tek kada je shvatio da je Edward podigao svoju putnu torbu. - Oprostite.
Nije mi bila namjera uvrijediti vas. elim biti va prijatelj.
- Ne ispriavajte mi se - rekao je Edward, zaputivi se krupnim
korakom prema koiji. Nije obratio pozornost na koijaa, nego je sam
ubacio putnu torbu na stranje sjedalo, kao da se radi o kakvoj igraki. Ispriku dugujete gospoici ONeil, gospodine Martene. Nadam se da ste
dovoljno muko da shvatite kako je ona zasluuje.
Uskoio je u koiju i zastao. - Za Boga miloga, ne enite se njome. Ne
treba joj vae saaljenje... ionako ga ve ima dovoljno. Potrebno joj je
neto posve drukije od saaljenja.
Henry je netremice gledao za koijom i leima Edwarda Delanze u
kaputu dok se koija udaljavala. Zavrtjelo mu se. Je li to bilo mogue? Je li
to moglo biti? Edward Delanza, slamatelj enskih srdaca kojemu nije bilo
ravna, krijumar dragulja bez premca, gusar dananjega doba i iva
legenda, ako su traevi bili istiniti, zanimao se za gospoicu Sofie ONeil?
Henry bi se bio zakleo u to.

65

Knjigoteka

Glorij@
ESTO POGLAVLJE

66

Knjigoteka

Glorij@
to joj je dotaknuo slabani gleanj, otkrivi ga,

nego je tako leerno

razgovarao o njemu kao da je bilo sve u redu. Zauzvrat mu je povjerila


svoje najintimnije i najskrivenije misli i umalo mu odala svoje najvee
strahove. Potpunom neznancu.
Sofie je samu sebe podsjetila na to kako je protekla veer za njega bila
samo oijukanje, tek jedno od stotinu ili, bolje reeno, jedno od tisuu onih
u kojima je zasigurno sudjelovao. Naravno, njoj se to inilo mnogo
znaajnijim, jer joj je to bio prvi susret s neim takvim u ivotu. Ipak nije
mogla zaboraviti njegovu ljubaznost, njegovu zabrinutost... kao ni njegov
poguban arm. Nije joj se doimao neiskrenim. Naprotiv, inio joj se
iskrenim i nepatvorenim.
Sofie se nije usudila dalje nagaati. Bilo je skoro podne i dotada su
gosti ve bili pozvani na spektakularan ruak kakav je Suzanne uvijek
prireivala za takve kune vikend-zabave. Sofie ih je mogla uti kako se
kat nie okupljaju u kui. Dok je prelazila preko spavae sobe nije eljela
baciti pogled na svoj odraz u zrcalu, to joj je bila navika. Potom su joj
stopala postala olovna. Sofie je zastala. Sino ju je Edward Delanza upitao
skriva li ona svoju ljepotu zato da bi mogla izbjei neeljene prosce.
Polako se, pomalo strahujui, okrenula prema zrcalu, posve dobro
znajui da nije lijepa i da su njegove rijei bile tek samo drugi oblik
oijukanja. Ali u svojoj modernoj ljetnoj haljini osjeala se privlanom, ba
kao to se sino osjeala gotovo lijepom. Sofie se zagledala u svoj odraz,
nastojei nazreti traak ljepote u svojemu izgledu, ali ostala je razoarana.
Lijepa ljetna haljina nije prikrila injenicu da je bila priprosta i
jednostavna te da joj je lice posve obino. Nikada nee biti ljepotica poput
Hilary ili Lise... i nikakva koliina oijukanja nee promijeniti tu injenicu.
Pourila je iz svoje sobe niz stube, umalo se spotaknuvi u urbi.
Zastala je u salonu u koji su gosti ulazili po dvoje ili u skupinama, smijui
se i avrljajui u prolazu do blagovaonice. Edward se jo nije pojavio.
Poeljelaje da joj puls uspori i da joj srce ne kuca tako brzo i otro.
- Dobar dan, gospoice ONeil.
Lecnula se. Iza nje je stajao Henry Marten, neznatno zajapuren. Sofie
se uspjela osmjehnuti. - Dobro jutro, gospodine Martene. Jeste li uivali u
jahanju?
- O, da, jesam, hvala na pitanju, gospoice ONeil. Smijem li vas
otpratiti na objed?
Sofie je iznenaeno izvila obrvu. Sino joj se Henry nije obratio ni
jednom rijeju, ni prije ni poslije veere. Zaudila se toj njegovoj promjeni
ponaanja, ali samo se osmjehnula. - Naravno.
67

Knjigoteka

Glorij@
Svi gosti bili su okupljeni u blagovaonici i ekali da dou na red kod
vedskoga stola koji je Suzanne pripremila. Sofie je bila potitena. - Pitam
se - rekla je tiho, dok su joj se obrazi arili - gdje je gospodin Delanza?
Henry se zagledao u nju. - Niste znali da je otiao? Nije vam rekao?
Sofie je pomislila da ga je pogreno ula... naravno da je pogreno
ula. - Oprostite, to ste rekli?
- Napustio je Newport i otiao u grad. Gospoice ONeil, je li vam
dobro?
Nije mogla odgovoriti. Bila je osupnuta.
- Gospoice ONeil?
Zaprepatena, snano je uzdahnula. Bila je silno razoarana. Bez
obzira na to koliko se trudila samoj sebi pretvarati, jedva je ekala
ponovno oijukati s Edwardom Delanzom. Zapravo, ovaj put nadala se biti
puno stidljivijom i manje iskrenom, vie poput kakve dame, i manje
neobinom.
Potajno se nadala da e je Edward smatrati donekle intrigantnom i
vidjeti je ne samo kao predmet svoje ljubaznosti nego kao enu od krvi i
mesa, poput svake druge.
- Gospoice ONeil? - Henry ju je vrsto uhvatio za ruku i u glasu mu
se osjeala iskrena zabrinutost.
Sofie je u trenu shvatila kako je ispala glupaa. Nije li sve vrijeme
znala da je njihov susret za njega bio beznaajan, tek obino leerno
oijukanje. Sofie se tekom mukom pribrala. Bilo joj je jasno da je na rubu
plaa. Bilo je alosno, ali ipak se uspjela osmjehnuti Henryju, nadajui se
da njezin oaj nije bio tako oit. Ispruila je ruku. - Ako biste bili tako
dobri, gospodine Martene - promrmljala je.
Ruak se pokazao beskonano dugim.
Sofie je sjedila na krevetu u svojoj sobi, sklopljenih ruku, udei se
samoj sebi zbog svoje pretjerane osjeajnosti.
Jo u osjetljivoj dobi nauila je ne iskazivati osjeaje. Barem ne javno.
Nedugo nakon oeva odlaska, Sofie je postala opsjednuta slikanjem.
Njezini crtei iz djetinjstva bili su zaprepaujue eksplozije boja i crta.
Otac joj je silno nedostajao i u to vrijeme nije shvaala zato ju je ostavio.
U poetku je, to joj je sada bilo jasno, veina njezinih slika bila izraz
bijesa.
Sofie se blago osmjehnula. Kada je zaozbiljno poela studirati
slikarstvo, u dobi od trinaest godina, bila je prisiljena slijediti pomna
ogranienja i kalupe klasicizma i preciznost linearnog crtanja te ostati
68

Knjigoteka

Glorij@
posve vjerna realistinom prikazu pojedinosti. Nije joj promaknulo da su
se u posljednje vrijeme njezine slike raspletale kroz povratak u rano
djetinjstvo i da joj je koritenje crta i boja vrlo brzo ponovno postajalo
eksplozivno, iako ne ba jednostavno.
Sofie je posegnula za novim blokom za crtanje na kojemu je radila
protekle veeri. Naglo ga je otvorila i zagledala se u portret Edwarda
Delanze. Smiono je koristila crte pa su mu se jagodine kosti i vilica
isticale poput usjeka, ali portret je bio zapanjujue toan. Zagledala se u
njegove oi, koje su sjajile nagovjetajem neega to se nije usudila ni
pomisliti.
Boljelo je. Sofie se morala suoiti s time. Otiao je. Nita mu nije
znailo njihovo sinonje oijukanje na druenju... za razliku od onoga to
je znailo njoj.
Lisa je naglo upala u njezinu sobu.
- to se dogodilo? Boe, bila si blijeda kao krpa tijekom ruka. - Lisa
joj je urno prila, sjela pokraj nje na krevet i zagrlila je.
- Dobro sam.
- Nisi jela. Jesi li bolesna?
Sofie je uzdahnula. - Nisam, naravno da nisam. - ak i da je uspjela
nai rijei kojima bi svojoj polusestri izrazila zbunjenost i razoaranje koje
je osjeala, Lisa je bila ta koja je uvijek plakala na njezinu ramenu, a ne
obratno.
- Jesi li sigurna?
Osmjehnula se. - Sigurna sam. - Bilo je kako je moralo biti, tako je
najbolje, rekla je samoj sebi. Bila je vrlo blizu tomu da puna nade na
krilima poleti u svijet mate koji je za nju bio zabranjen. Dobro je to je
Edward otiao prije nego to za njim izgubi glavu, moda ak i naini ruglo
od sebe. Njegov iznenadan odlazak bio je konaan dokaz koliko su njegov
arm i junako ophoenje bili neiskreni.
- Sii u prizemlje i proeci sa mnom i ostalima - poticala ju je Lisa. Zna, onaj odvjetnik poprilino se zanima za tebe.
Sofie je odmahnula rukom. - Gospodin Marten samo je ljubazan.
- Mora li uvijek biti samotnjak, Sofie?
Zatreptala je. Prisjetila se kako joj je Suzanne sino odrala malo
predavanje. - Izgledam li doista toliko drukije od ostalih?
- Nisi posve drukija, ali si samotnjak, Sofie. elim da vie izlazi.
Okupljanja su zabavna. Nadam se da e doi kad ja budem debitantica.
- Naravno da u doi - rekla je odluno Sofie. Moda bi i trebala ee
izlaziti. Ali, kako e onda zavriti studij i radove koje je zapoela? Osim
69

Knjigoteka

Glorij@
toga, nikada joj se nisu sviala ta okupljanja... zapravo, sve do sino. Je li
pogrijeila zbog toga to se potpuno usredotoila na svoje slikarstvo,
iskljuivi sve ostalo?
Lisa je uzdahnula i ustala. - Hoe li crtati? - Bacila je pogled na
stranicu u Sofijinoj ruci.
- Neu danas - rekla je Sofe, odloivi papir u stranu, u trenu donijevi
odluku.
- O, Sofie, zguvala si svoj rad. - Lisa je znala koliko su joj vana
njezina djela i brzo ga je izravnala. Ruke su joj se umirile. Lisa je netremice
piljila u papir. - Sofie, pa ti crta njega.
Sofie nije odgovorila.
Lisa se sledila. - Zaljubljena si u nj! - uskliknula je naposljetku.
- Nisam! - uzvratila je Sofie vriskom.
Lisa je zadihano piljila u portret. - Vidim to, Sofie... jasno se vidi s
ovoga papira.
Sofie nije poputala. - ak i ne poznajem gospodina Delanzu, Lisa.
Smijeno je uope tvrditi da sam zaljubljena u nj.
- Smijeno? Ne ba! Pola ena iz grada zaljubljeno je u Edwarda
Delanzu! - Lisa ju je zagrlila. - O, sirotice moja, nisam ni pomislila da e se
zaljubiti u nj onda kada sam rekla da e biti opinjena, mislila sam samo
rei kako e ga, poput svih nas, smatrati uzbudljivim.
- Nisam zaljubljena u nj - rekla je napeto Sofie, ali srce joj je
ustreptalo. - Samo je... jako privlaan. - Zamislila ga je s Hilary i prisjetila
se njegove prave muevnosti.
- Ajme, krajnje je privlaan, jasno da je privlaan, ali jednako tako
krajnje neprihvatljiv... i krajnje opasan. - Lisa se sagnula ponovno je
zagrliti. - S takvim ovjekom nikad se ne zna. Moda je odluio zavesti te,
Sofie - upozorila ju je Lisa.
Sofie je prodahtala i obrazi su joj plamtjeli: - Trabunja prave
besmislice! - viknula je Solie. - Nikada ne bi pokuao zavesti mene!
Lisa se na trenutak zagledala u nju. - Katkada si prava budala - rekla
je. - Oito nisi zapazila kako te gledao sino, ali ja jesam. Mislim da je
najbolje to je otiao, Sofie, kada je ve sve reeno i uinjeno.
Sofie je uspjela samo zablenuto piljiti u svoju polusestru, dok su joj se
slike Edwarda koji je grli poigravale u mislima.
- Majko, htjela si razgovarati sa mnom? - upitala je Sofie.
70

Knjigoteka

Glorij@
Suzanne je sjedila za svojim malim francuskim stolom, ne diui
pogled sve dok nije zavrila popis gostiju za posljednji vikend toga ljeta.
Promatrala je smrknut izraz lica svoje keri. Poput Lise, zapazila je da je
Sofie tijekom ruka bila neobino blijeda i povuena. - Mislim da bi ostatak
ljeta trebala provesti ovdje, Sofie.
Sofie se ukipila, iznenaena. - Moram se vratiti!
Suzanne je odloila u stranu nalivpero. - Razmiljam o tome sve od
tvojega jueranjeg dolaska. Uistinu postaje samotnjak. Reputacija se lako
stjee, ali teko ponitava, Sofie. Zabrinuta sam za tebe. - Bila je to istina.
- Mislila sam da dolazim samo za vikend! - uskliknula je Sofie,
problijedjevi. A to e biti s mojim satovima slikanja?
Suzanne je uzdahnula. - Akademija nee nikamo pobjei, Sofie, do
tvojega povratka. Nee biti velika tragedija ako i propusti nekoliko
tjedana.
- Majko, moram se vratiti. Ne mogu propustiti satove. Suzanne je
ustala, vrsto stiui nalivpero. Pomislila je na Edwarda Delanzu koji je
bio u vezi s prelijepom Hilary. Unato tomu, oijukao je sa Sofie. Suzanne
se prisjetila kako ju je samo gledao. Pomislila je na onoga mladog
odvjetnika, roaka Annette Marten, koji je promijenio miljenje i sada se
doimao zainteresiranim za Sofie. Suzanne je znala da ne smije dopustiti
Sofie da sama ode u grad. Pomisao na to izazivala je paniku u njoj. Ovdje ju
je barem mogla drati. pod budnim okom i kontrolirati neke nove
iznenaujue situacije. - Sofie, duo, nedostaje mi tvoje drutvo, uvijek mi
je nedostajalo, mislim da je tako najbolje za tebe. Voljela bih da ostatak
ljeta provede sa mnom. Posluat e me, zar ne?
Na trenutak blijeda i izobliena, Sofie nije odgovorila. - Obino te
uvijek posluam, majko. Ali nisam vie mala. Odrasla sam ena, prole
godine u svibnju navrila sam dvadeset. Ne mogu cijeli mjesec izostati s
predavanja.
Na Suzanninu licu nije bilo smijeka. - Znam kad si se rodila, Sofie.
Moda ima dvadeset, ali ne bi se ba moglo rei da si odrasla ena. Ili te
moda Edward Delanza u to uvjerio svojim poljupcima?
Sofie se zagledala u nju, zarumenjevi se. - Nikada me nije poljubio.
- Dakle, koje olakanje! - Suzanne je prila keri i poloila ruke na
njezina ramena. - Bit e najbolje da jo nekoliko tjedana ostane ovdje.
Mora nauiti biti drueljubivija, Sofie. - A ja te mogu nadzirati i zatititi,
pomislila je Suzanne. Prisilila se osmjehnuti. - Poslat u po sve tvoje
potreptine. Moemo ak jednu od gostinjskih soba privremeno pretvoriti
u atelje. Vidi, ne oekujem od tebe da odustane od slikanja.
71

Knjigoteka

Glorij@
- Majko, da te barem mogu navesti da shvati koliko mi je stalo do
mojih crtea - uskliknula je Sofie.
- Ali ja to shvaam. Jasno mi je, jo otkada si kao povueno dijete
odbijala odlaziti na roendanske zabave i ostale veselice, jo dok si bila
dijete koje je satima i satima moglo stajati ispred neke slike, dijete ije su
ruke uvijek bile u kanti s bojom. Shvaam ja, Sofie.
- Da uistinu shvaa - rekla je kratko Sofie - nas dvije uope ne bismo
razgovarale o ovome.
Suzanne se povukla. Odluila je promijeniti temu na neto to ju je
muilo poput svega ostalog. - Nisi izgledala dobro danas za rukom. Je li
sve u redu?
Sofie je oklijevajui pogledala majku.
Suzannino srce naglo je poskoilo. - Zbog njega, zar ne? Zna da se
meni moe povjeriti, duo.
Sofie je drhturila. - Smatram ga silno privlanim, majko - rekla je
naposljetku, tihim glasom.
Suzanne joj je oprezno uzvratila: - Sve ene tu vrstu mukaraca
smatraju privlanima, duo. Vjeruj mi, jedna si od stotina njih.
- To mi je jasno. Samo... - zarumenjela se... - katastrofa sam kada je
rije o drutvenom ivotu i jedini mukarac koji je ikada bio ljubazan
prema meni je Edward Delanza... nita vie od toga, samo ljubazan.
Suzanne ju je povela do poivaljke, na koju su sjele. Na trenutak ju je
prouavala. - Poigravao se tobom, duo. Poznajem tu vrstu mukaraca. Isti
je tvoj otac, njime upravljaju hir i pouda, do te mjere da mu nita drugo
nije vano, ak ni kada to znai unititi nevinost.
- Majko! - Sofie se zgranula. - Nisi u pravu po pitanju gospodina
Delanze, jer on me ne smatra privlanom, a grijei i po pitanju mojega
oca.
Suzannino lice doimalo se beutnim. - Rei u to bez imalo uvijanja.
Jake ONeil bio je pokvareni enskar, a takav je i Edward Delanza.
Sofie se isprsila. - Majko, molim te. Nije poteno. Jake je mrtav. Ne
moe se braniti.
Suzanne se gorko osmjehnula. - Ni da je iv ne bi se mogao obraniti po
tom pitanju.
Sofie je oklijevala, a potom se pribliila majci i zagrlila je. - Volio te,
majko, znam to.
Ali Suzanne se izmaknula i ustala. - Kao da ja marim za to je li me Jake
ONeil volio ili nije. - Ali jo dok je izgovarala te rijei, znala je da su bile
prava pravcata la.
72

Knjigoteka

Glorij@
- Nekada ljudi nenamjerno povrijede jedno drugoga - rekla je polako
Sofie.
- elio me povrijediti - naglasila je Suzanne, okrenuta prema svojoj
keri. - Zbog toga je sve ostavio tebi, a meni ni prebijenoga novia.
- Ne - usprotivila se Sofie. - Nisi u pravu. To je bila pogreka, uvjerena
sam u to. - Vedro se osmjehnula. - Osim toga, to nema nikakve veze. Meni
ta sredstva nisu ni potrebna. Ima previe toga za nas obje.
Suzanne je piljila u nju, osjeajui alac grizoduja. - Ne radi se o
tome, Sofie. Radi se o principu.
Sofie nije rekla nita, osjeajui suut. Naposljetku se tiho oglasila: ao mi je zbog toga to te Jake povrijedio.
- Nije me povrijedio. - Suzanne je to izgovorila hladno i slegnula
ramenima. Pojavnost je bila sve... shvatila je to na nimalo lak nain jo dok
je bila mlada i smatrala se iznad drutvenog bojkota i prijekora. Vrlo brzo
je shvatila da nitko nije imun na drutvo koje ne obraa pozornost i ne
prata. Odavno jo, kada joj je bilo dvadeset pet godina, naposljetku je
sazrela i udala se za Benjamina, ne iz ljubavi, nego zbog toga da ponovno
bude prihvaena i stekne ugled u drutvu koje ju je odbacilo.
Suzanne je nemirno koraala, poeljevi da moe odbaciti ta sjeanja.
Ali znala je da joj je bilo potrebno prilijepiti se uz njih, trebala su joj da je
podsjete na to kako je neko bila ena, i to vrlo iva. - Dosta o tvom
prokletom ocu. to ti je Edward Delanza rekao dok ste bili sami na terasi,
Sofie?
Sofie je piljila u majku. - Samo je bio pristojan. Objasnila sam mu
otkad hramam... i bio je nevjerojatno ljubazan.
- Njegova ljubaznost samo je maska za jedno... namjeru da te zavede i
upropasti - obrecnula se Suzanne.
- Ne - usprotivila se odluno Sofie. - Ne, nisi u pravu. Edwardu nije u
interesu zavesti me. Samo je bio plemenit. Bio je kavalir.
Suzanne je piljila u nju. - Sofie, zvui potiteno! Ako mu doista nije
namjera zavoenje, onda si prava sretnica. Svesrdno se nadam da si u
pravu i da e biti poteena one boli kakva ostaje nakon takva mukarca.
Koliko je plemenito krijumariti dijamante ili odravati izvanbranu vezu
s Hilary Stewart? Ima avanturu s Hilary Stewart. to misli, zato sam im
dala susjedne sobe?
Sofie je ustala, podignutih ruku. - Jasno mi je da je sklon Hilary - rekla
je promuklo.
Suzanne je piljila u Sofie, kada joj je iznenada sinulo. Njezina ki bila
je zaljubljena u Edwarda, to se moglo vidjeti, i rastresena zbog njegove
73

Knjigoteka

Glorij@
veze s njihovom susjedom. Suzanne je bila uasnuta. U svijesti joj je
bljesnula tragedija. Jake ju je umalo unitio i mogla je zamisliti kako
Edward unitava njezinu ker. - Hilary sino nije bila u svojoj sobi...
shvaa li?
Sofie je problijedjela. - Otkud ti to zna?
- Krevet joj je bio netaknut. Svojim sam oima to vidjela kada sam
zastala pokraj njezine sobe odlazei na doruak... Sluavke ne ulaze tako
rano u gostinjske sobe, Sofie. - Zapazivi Sofijinu potitenost, njeno je
dometnula: - Moram znati to se dogaa u vlastitom domu, Sofie.
- Ne elim vie nita uti.
- ao mi je to tako naglo mora uiti o ivotu - rekla je Suzanne. - Ali
to je za tvoje dobro. Sretne li ga ponovno, bjei to dalje od njega.
Sofie je ukoeno kimnula. - Nauila sam lekciju, majko - rekla je
naposljetku. - Uivala sam u oijukanju s njim, ali neu vie. Nema zato
strahovati. - Duboko je uzdahnula.
- Ne vratim li se u grad, majko, neu moi na vrijeme dovriti portret
gospoice Ames do njezina roendana. Ili si na to zaboravila, unato tomu
to si ti to dogovorila i ustrajala na tome?
Suzanne ju je motrila, gotovo ne uvi to je rekla. Ako je Sofie bila
zaljubljena u Edwarda Delanzu, onda ona smjesta mora promijeniti
taktiku. Hilary je takoer imala ljetnikovac nedaleko od utoita na plai
koje su imali Ralstonovi i Suzanne je pretpostavila da e Edward puno
vremena provoditi u Newport Beachu grijui Hilarvn krevet. to ako se
bude vrzmao oko Sofie dok ne bude s Hilary? - Predomislila sam se - rekla
je iznenada Suzanne, preznojivi se. Od same pomisli na to da bi Edward
mogao biti u Sofijinoj blizini, srce joj je snano zalupalo. Prestraila se. Moe otii u ponedjeljak ujutro kako smo planirale.
- Sofie je razrogaila oi. - Hvala ti, majko. - Zagrlila ju je, ali ova ju je
udno pogledala, a potom urno izila iz prostorije.
Suzanne je dugo gledala za svojom keri, osjeajui trnce nelagode.
Sofie nikada dotad nije pokazivala zanimanje za nekog mukarca, Suzanne
je bila uvjerena u to, ali zato je sada bila vie nego zainteresirana, bez
obzira na to to je tvrdila posve suprotno.
Suzanne je prela preko prostorije i s dovratka promatrala kako Sofie
nespretno brza uz stube. Namrtila se. Nije imalo smisla. Edward Delanza
mogao je imati enu koju je htio. Zato je salijetao Sofie dok je bio u
njihovoj kui na obali? Je li njegovo zanimanje za nju potjecalo iz dosade ili
moda iz nekog bizarnog suosjeanja? Zasigurno nee ulagati toliki napor
i salijetati je, ne sada, kada to nije bilo ba zgodno. Ne takav mukarac.
74

Knjigoteka

Glorij@
Suzannine ruke svejedno su se znojile. Odluila je da nee nimalo
riskirati. Pomislila je kako mora obavijestiti gospou Murdock da se
pobrine za to da Sofie u svakom trenutku bude u pratnji starije osobe.
Odlui li iz nekog nevjerojatnog razloga Edward Delanza salijetati Sofie na
Manhattanu, Suzanne bi za to smjesta doznala.

75

Knjigoteka

Glorij@
SEDMO POGLAVLJE

76

Knjigoteka

Glorij@
razbacane uokolo. Gospoica Ames svakoga je trena trebala stii kui,
provjeriti i preuzeti svoj portret. Ali Sofie se nije dalo poi.
Piljila je u anrovsku sliku, mrtei se. Njezini dojmovi bili su toni:
uhvatila je dvije krupne ene na nenadsvoenom trijemu stambene
zgrade ispred sebe, ba onakve kakve su bile, umorne, ali ivahne, u
iznoenoj odjei arenih boja. Gospoa Guttenberg na sebi je imala crvenu
haljinu, koja je bila savrena mrlja u boji na inae mranoj slici. Unato
njezinu zaudnom koritenju crvene i nainu na koji se suneva svjetlost
odbijala od plonika oko njihovih stopala, na slici je ipak neto
nedostajalo.
Sofie je znala to je bio jedan od njezinih problema. Nije vie bila
zaljubljena u temu svoje slike. A temu u koju je bila zaljubljena nije eljela
naslikati. Ta tema bio je Edward Delanza.
Nee ga naslikati.
Sofie je uzdahnula. Prije vie od tjedan dana vratila se u grad i sve
vrijeme radila na tome platnu i dovravanju portreta gospoice Ames, ali
nije ga mogla odagnati iz misli. Procijenila je kako razgovor koji su toga
vikenda vodili na plai sveukupno nije trajao ni punih petnaest minuta.
Unato tomu, stalno joj se vrzmao u mislima.
Sofie je nainila grimasu. Bez obzira na sve ostalo, Edward Delanza
bio je najbolji predstavnik mukoga roda i kao model bio bi predivan.
Spustila je kist. Kako se mogla othrvati iskuenju da ga naslika? Kako?
Posebice kada je ostajala bez daha od iekivanja i uzbuenja pri
samoj pomisli na to.
Sofie je ponovno posvetila pozornost svojoj anrovskoj slici koju je
odluila dovriti prije zavretka ljeta. Nikada prije nije slikala takvo
okruenje i vjerojatno ga barem neko vrijeme nee ni slikati, sve dok ne
navri dvadeset jednu i ne bude samostalno zaraivala za ivot. Suzanne
joj nikada ne bi dopustila da uestalo odlazi u taj dio susjedstva kako bi
slikala prizore iz stvarnoga ivota radnike klase i useljenika. Da je ikada
pokuala dobiti doputenje za taj pothvat, bilo bi joj uskraeno. Ni sada ga
nije imala. Istina, osjeala je krivnju, ali slikarstvo joj je bilo na prvome
mjestu.
Sofie je potajno slikala na platnu. Nije bilo sluajno to se toga
projekta prihvatila ljeti dok je Suzanne vrijeme ugodno provodila u
Newportu. Dok je majka bila daleko, vjerojatnost da je se uhvati na djelu
bila je doista mala.
Naravno, trebala je biti na satovima na Akademiji. Ali taj sat Sofie ba
nije mnogo zanimao, jer nije bila zainteresirana za bakropis, pa je
77

Knjigoteka

Glorij@
posljednjih pola godine s tih satova izostajala kako bi slikala ulja na
platnu.
Koija je stajao nedaleko od nje. Sofie je uvjerila Billingsa da je to
zadatak koji ona mora obaviti za jedan od svojih satova. Nije vjerovala da
joj je povjerovao, ali bio je toliko odan da je doao, bojei se da bi mogla
otii bez njega, strahujui izgubiti je iz vida. Sluge obitelji Ralston
poznavale su Sofie jo iz vremena dok je bila devetogodinja djevojica i
svi su bili uvelike svjesni strasti koju je Sofie pokazivala za slikarstvo.
Ta strast bila je oita jo od prvoga dana kada je stigla u dvorac
Ralstonovih, ivjeti u njemu kao Benjaminova pastorka. Benjamin je bio
kolekcionar umjetnina. Poput mnogih kolekcionara zanimao se za
ameriku umjetnost, ali kao jedan od najistaknutijih amerikih
kolekcionara domogao se desetak radova francuskih pripadnika
barbizonske kole s poetka devetnaestoga stoljea, meu kojima su bili
ruralni pejzai Milleta i Rousseoa kao i neki puteniji, mnogo erotiniji
radovi salonskih umjetnika poput Conturea i Cabanela. Jo vanija od toga
bila je injenica da je Benjamin bio uvelike pod dojmom prve cjelovite
izlobe francuskih umjetnika koje su tisak i kritiari nazvali les
impressionnistes, odrane 1886. godine u New Yorku. Neposredno nakon
toga nabavio je jednoga Pissarroa i jednoga Degasa te u etiri godine otada
kupio jo jednoga Degasa i Manetovu mrtvu prirodu. Sofie je bila
oduevljena kada je otkrila njegovu galeriju, u kojoj je svakodnevno
provodila sate i sate.
Poput veine djece Sofie se okuala u slikarstvu jo prije nego to je
dola ivjeti u dvorac Ralstonovih. Kod Ralstonovih je naobrazba
ukljuivala likovnu umjetnost i njezina prva guvernanta poela ju je
ozbiljno bodriti u crtanju i slikanju vodenim bojicama. S navrenih
dvanaest godina, Sofie je nadmaila svoju uiteljicu. Kada joj je to postalo
jasno, gospoica Holden porazgovarala je sa Suzanne, ukazavi joj na to.
Suzanne nije zanimala injenica da njezina ki posjeduje neobinu
sklonost za umjetnost i nije namjeravala nai Sofie pravoga uitelja
slikanja.
Sofie je preklinjala, ustrajala u tome, borila se. Nakon oeve smrti bila
je mirno dijete, skromno, strpljivo i nezahtjevno. Ali ne u tom sluaju.
Poprilino srdita, Suzanne je priprijetila da e joj oduzeti boje i kistove,
zabranivi joj da ikada vie neto nacrta i naslika. Na svu sreu,
zahvaljujui neuobiajenoj buci u svojemu domu, Benjamin Ralston bio je
upozoren na to to se dogaalo pa se umijeao.
Budui da se Benjamin rijetko kada upletao u neto to se ticalo keri
njegove supruge, a samim time i njegove keri, Suzanne mu se nije mogla
suprotstaviti. Nala je Sofie uitelja. Paul Verault pouavao je na Akademiji
78

Knjigoteka

Glorij@
za likovnu umjetnost i davao privatne satove ako bi procijenio da neki
uenik to zasluuje.
Verault je odmah prepoznao da Sofie zasluuje da joj posveti svoje
vrijeme i pozornost. Sofie je zapoela uiti s Veraultom kada joj je bilo
trinaest godina i to druenje potrajalo je tri godine. Verault je bio precizan
i zahtjevan, uestalo sklon kritiziranju, koje je bilo posve opravdano, i vrlo
rijetko sklon pohvali. Ustrajao je na tome da Sofie zapone s temeljnim...
uenjem linearnih kontura i oblika. Te prve godine Sofie je crtala samo
ugljenom i nacrtala oko petsto crtea mrtve prirode na kojima je bio
prikazan svaki mogui predmet koji ste mogli zamisliti, sve dok obino
supostavljanje voa nacrtanog olovkom nije eksplodiralo ivotom.
Nakon godine dana Verault je izjavio da je zavrila s uenjem kontura
i oblika. Bilo je vrijeme pozabaviti se bojom i svjetlom. Sofie je bila
ushiena... zbog toga to je voljela boju, oduvijek. Veraultu vie nije ni
najmanje smetala privatna podnka. Ostao je razrogaenih oiju kada je
shvatio da njegova mlada uenica ni u kojem pogledu nije obina i da
njezin osjeaj za boju granii sa savrenstvom. Sofie je eljela boju i
nijanse koristiti smiono, na neuobiajen nain, ali Verault joj to nije
dopustio. - Jednoga dana moi e biti originalna, ma petite, ali tek nakon
to svlada ono emu te ja moram nauiti - rekao joj je, ponavljajui joj to
esto tijekom godina, onda dok bi Sofie gunala zbog preslikavanja jednog
velikog umjetnika za drugim u razliitim muzejima u gradu. Sofie je eljela
stvarati, ali Verault je od nje zahtijevao da preslikava.
Naposljetku je Sofie navrila esnaest. Ve se bila prijavila na
Akademiju, na koju je primljena i uskoro je tamo nastavila uiti od
Veraulta, kao i od mnogih drugih uitelja. Ali jednoga dana doao joj je
oiju punih suza. - Vraam se kui, ma petite - rekao je.
Sofie je bila zaprepatena. - Kui? U Francusku?
- Oui. U Pariz. Ondje imam obitelj. Supruga se ne osjea dobro.
Sofie je krila ruke, trudei se ne zaplakati. Nije ak ni znala da taj
udljivi, utljivi ovjek negdje ima obitelj, a jo manje u Parizu. Silno e joj
nedostajati uitelj, njezin mentor i prijatelj. - Naravno, mora ii proaptala je. - Molit u se da madame Verault brzo ozdravi.
- Ne budi tako pokisla, malena. - Verault ju je uzeo za ruku. - Od mene
si nauila sve to si mogla nauiti, ma chere - rekao je, poljubivi joj ruku. Zapravo, isto to rekao sam u posljednjem pismu kui, svojemu starom
prijatelju Andreu Vollardu.
Vollard je bio trgovac umjetninama u Parizu kojega je Verault s
vremena na vrijeme spominjao Sofie. - Sada mora uiti od ostalih dobrih
uitelja s Akademije - nastavio je Verault - i od onih oko tebe, a tek potom
79

Knjigoteka

Glorij@
od sebe same... i od ivota. - Naposljetku se osmjehnuo. - Ali imaj
strpljenja, ma petite. Imaj strpljenja. Jednoga dana moi e slobodno, po
vlastitoj elji, slikati uljima na nain za kojim udi. Mlada si, ima vremena.
Marljivo ui sa svojim novim uiteljima. A kada bude u Parizu, doi me
posjetiti.
Nakon to je otiao, Sofie je plakala, imajui osjeaj da je izgubila
najboljeg prijatelja... svojega jedinog pravog prijatelja. Nekoliko dana nije
mogla slikati ni pomisliti na slikanje. Verault joj je silno nedostajao. Bio je
jedini koji ju je u ivotu istinski razumio u godinama nakon oeve smrti.
Kada se vratila u svoj atelje, nije posluala njegovu posljednju uputu.
Radila je na jednom pastoralnom prizoru, na slici iji je naziv bio samo
Central Park. Makete amaca plovile su jezercem, dok su djearci u
kratkim hlaama i odrasli mukarci u kouljama uzbueno promatrali
svoje igrake, smijali se i klicali. Piljila je u to ulje na platnu, bijesna zbog
uiteljeva odlaska, osjeajui se mlado, neobuzdano i buntovno. Za tjedan
dana zapoet e s prvim satovima na Akademiji. Sofie se uinilo kao da
vrijeme nije bilo na njezinoj strani... imala je osjeaj da je kucnuo trenutak,
sad ili nikad.
Srce joj je poelo energino lupati kada je, odjednom prestraena,
uzela kist srednje veliine koji je potom grozniavo umoila u jarko utu
boju. Uskoro je ustajala voda postala vie plava i zelena negoli smea, sa
utim mrljama i dotada bijela napuhana jedra sada su se arenila u vie
nijansi. Lijepi prizor na jezeru eksplodirao je strastvenom bojom i
treperavim pokretom. Radei, Sofie je razmiljala o Monetu, ija je djela
esto gledala u ekskluzivnoj galeriji Durand-Ruel u sreditu grada.
Bila je silno ponosna na svoj prvi izlet u modernu, ponosna, ali i
sumnjiava, oajniki trebajui ohrabrenje i uvjeravanje.
Je li bila gruba i oita tamo gdje bi Monet bio blag i poseban?
Srameljivo se povjerila Lisi, rekavi joj to je uinila, usudivi se otkriti joj
svoje nade da je njezino slikarstvo krenulo novim smjerom i da je otkrila
pravi vlastiti stil. Lisa je bila ushiena zbog nje i rekla to Suzanne, koja je
ustrajala na tome da vidi njezin rad. Sofie je pozvala majku i sestru u svoj
atelje da vide njezinu sliku, nastojei se ne obazirati na strah i tjeskobu
koju je osjeala. Sofijina slika ih je okirala.
- Luda si! - uskliknula je Suzanne. - Svi e rei da si luda! Rei e da si
ludi bogalj! Ne doputam ti slikati na takav nain, Sofie. Zabranjujem ti to,
jesi li me ula? to se dogodilo s tvojim lijepim portretima i divnim
pejzaima? Zato ne naini novi Lisin portret?
Sofie nije mogla sakriti tjeskobu. Pitala se jesu li u pravu, je li njezin
pokuaj da oponaa velikoga Moneta bio toliko udovian, je li bio ba
80

Knjigoteka

Glorij@
toliko zaprepaujui i ruan kao to su govorile. Odbacila je sliku u
stranu, ali Lisa ju je spasila i spremila na tavan. Sofie se vratila na
Akademiju i nastavila prouavati tradicionalno koritenje linije i oblika,
nijansiranja i boje, provodei svakodnevno nakon nastave tri do etiri sata
u muzeju umjetnosti Metropolitan, preslikavajui radove jednoga
znamenitog slikara za drugim.
Ali vie nije bila tako usamljena. Negdje sredinom prvoga semestra
Sofie se prvi put u ivotu sprijateljila s dvjema osobama. Obje, Jane
Chandler i Eliza Reed-Wharing, bile su mlade drutvene ene poput nje
same, koje su, osim toga, ba poput Sofie bile arko posveene slikanju.
Njih tri zajedno su opsjedale muzeje i umjetnike galerije kada nisu bile na
predavanjima ili kada nisu radile. Ile su na iste satove, zajedno sjedile
kada god je to bilo mogue i zajedno uile za ispite.
Sljedeih nekoliko godina bilo je najsretnije i najuzbudljivije razdoblje
u Sofijinu ivotu.
Ali naposljetku je poela osjeati kao da se svega zasitila. Bila je ve
umorna od preslikavanja starih velikih slikara. Usavrila je ensku
anatomiju. Prouavanje muke anatomije nije bilo doputeno. Koritenje
suhe igle i bakropis zapravo je nisu istinski zanimali. Sofie se eljela
okuati u neemu posve novom i drukijem. eljela je istraivati boju i
svjetlo.
Poelo je kao izazov. Sofie je svoje udnje izgovorila naglas pred
prijateljicama. Ali Jane je bila zadovoljna nastavnim planom i programom,
jer je planirala raditi za oca, bakroresca, kao i Elisa, koja se namjeravala
baviti slikanjem portreta. Obje su djevojke bez pogovora odlazile na
predavanja. Zapravo, obje su se planirale udati i zasnovati vlastite obitelji.
Nedavno su se obje zaruile za divne mladie iz istaknutih obitelji. Nikada
to nisu spomenule, ali Sofie je znala da su se pitale zato ona nije zaruena.
Sofie je, naalost, shvatila da je na kraju ipak nisu istinski razumjele.
- Ako ve ba toliko eli napraviti neto svoje, Sofie - rekla je Elisa uini to. Ili se moda boji?
Sofie se bojala. A kako i ne bi? Ali izgarala je od potrebe da to uini.
Njezina potraga za odgovarajuom temom naposljetku ju je, umjesto
odlaska na trei sat, odvela do Tree avenije.
Odluila se za anrovsko slikarstvo, ali ne onakvo kakvo bi se moda
svidjelo Milletu, Rousseau ili Diazu, nego onakvo kakvo se najvie svialo
njoj, Sofie.
- Gospoice Sofie, madam - zazvao ju je grubo koija, prekinuvi je u
razmiljanju. - Tri i trideset je.
81

Knjigoteka

Glorij@
Sofie je uzdahnula. - Hvala ti, Billingse. Spakirat u se. - Bilo je vrijeme
poi doekati angrizavu gospoicu Ames.

Na ulasku u majin salon, Sofie se sledila.


Na drugoj strani prostorije stajao je Edward Delanza i srdano se
smjekao.
Razrogaenih oiju, Sofie nije mogla odvratiti pogled. Naposljetku je
shvatila da je osim njega u prostoriji bila jo gospoica Ames, smjetena
na poivaljci pokraj ognjita s mramornom policom ponad kamina. Stara
usidjelica lakomo je tamnim oima neusiljeno promatrala Edwarda i Sofie.
U trenu je osjetila paniku. to ona radi tu?
Edward joj je leerno priao, pogledom prelazei preko svakog
centimetra njezina tijela, to ju je uznemirilo. - Dobar dan, gospoice
ONeil. Sluajno sam bio u prolazu pa mi je palo na pamet ostaviti
posjetnicu. Kada sam shvatio da ete u svakom trenutku stii kui... nacerio se i pogled njegovih plavih oiju zadrao se na njezinima - znao
sam da moram priekati.
Sofie se nije ni pomaknula. Kada je pogledom preletio preko njezine
odjee, shvatila je kako je izgledala. Bila je uasnuta. Nedvojbeno je bila
znatno drukija nego one veeri na terasi, pomno ureene frizure i kada je
bila u veernjoj haljini. Daleko ekscentrinija nego to je mogao sanjati i
nego to se ikada eljela pojaviti.
Bila je posve prljava i neuredna. Kosa joj je ispadala iz debele labave
pletenice koja joj vie nije bila omotana oko glave. Uspjela je osjetiti tu
teku masu kose na vratu i znala da e joj se za koji trenutak pletenica
potpuno raspasti i da e joj raspleteni uvojci pasti niz lea. Jo gore bilo je
to to su joj bluza i suknja bile umrljane bojom i bila je svjesna da zaudara
na terpentin. to se tie izgleda, bila je jo nemarnija nego obino, jer
znala je da je Suzanne u Newportu i da u kui nema nikoga... Jedini
posjetitelj kojega je oekivala bila je gospoica Ames.
- Posjetitelj? Je li Edward Delanza doao njoj u posjet?
- Maca ti je popapala jezik, djevojko? - Gospoica Ames je ustala. - Zar
nee zaeljeti dobar dan ovom zgodnom gospodinu?
Sofie se zarumenjela. - Gospodine Delanza - zakretala je. Polako joj je
dopiralo do svijesti da ju je doao posjetiti. Potom su joj u mislima
odjeknule Suzannine rijei. Njegova ljubaznost zamjena je samo za jedno,
namjeru da te zavede i upropasti.
- Gdje je moja slika? - Gospoa Ames se pribliavala. uo se udarac
njezina tapa.
82

Knjigoteka

Glorij@
Sofie se prenula vrativi se u stvarnost i srce joj je snano zalupalo. Gospoice Ames - uspjela je konano izustiti, uvelike svjesna Edwarda. Drago mi je upoznati vas.
- Moja slika, djevojko?
Sofie je smireno udahnula. Nije se usudila pogledati Edwarda, koji joj
se osmjehivao. - Poigrava se tobom, duo. - Tu je, gospoice Ames. Jensone,
molim te, donesi je.
Batler je uao, teglei golemo platno. Postavio ga je na tlo, okrenuvi
ga prema onome trojcu, otpuhujui. Sofie je odjednom osjetila tjeskobu.
Ne zbog gospoice Ames, kojoj e se slika nedvojbeno svidjeti, nego zbog
Edwarda Delanze.
Naslikana je struno, ali nije bila ba uzbuujua. Bila je posve obina.
Prisilila se naslikati je. Zatekla se kako gleda Edwarda, a ne gospoicu
Ames, iekujui njegovu reakciju.
Smijeno, zato to je uope nije trebalo biti briga to on misli o
njezinu radu. Potom se zapitala to bi pomislio o njezinoj anrovskoj slici s
prikazom onih dviju useljenica.
Nije ju trebalo biti briga. Nije ju bilo briga. Samu je sebe ispravila. Nije
ak imao nikakva prava biti tu, u njezinu domu. Zato je doao? Poigravati
se njome? Zavoditi je? Je li se zasitio Hilary? Je li mislio da bi od nje mogao
imati neke koristi? Zato je doao?
- Doista nalikuje na mene - rekla je nerado gospoica Ames. Piljila je u
sebe na platnu. - Pomalo previe stvarna, ne misli li tako? Nisi li je mogla
malo uljepati, djevojko?
Sofie nije odgovorila. Edward se namrteno zagledao u portret, a
potoni okrenuo prema njoj i otro je pogledao. - Iznimno ste nadareni,
gospoice ONeil.
Sofijine usnice bile su vrsto stegnute. Stisne li ih jo malo, mogla bi
slomiti zub. - Hvala vam, gospodine Delanza - rekla je ukoeno.
- Tvrdili ste da ste strastveni kada je rije o slikanju - rekao je
Edward, piljei u nju kao da je zbunjen, a potom ponovno vratio pogled na
portret. - Gospoicu Ames prikazali ste tono onakvom kakva jest.
Sofie je osjetila kako se zarumenjela, zato to je portret bio lien
strasti, ega je bila posve svjesna. Je li on to znao? Je li njegov komentar
bio prikrivena kritika? - S fotografijom ovjek moe uiniti to isto... jo i
bolje - rekla je zajedljivo Sofie.
Edward se lecnuo.
- Daj, daj, djevojko, dao ti je kompliment - javila se nenadano
gospoica Ames, ali Sofie se nije mogla poaliti zbog njezine iskrenosti,
83

Knjigoteka

Glorij@
iako je bila prilino nepristojna. Pravi ste talent. Hajde, Jensone, odnesite
sliku do moje koije. - Pogledala je Edwarda. - Vidim da imate jedan od
onih prokleto glupih automobila, ali to se mene tie, konj i koija bili su
dovoljno dobri za moje roditelje pa su dovoljno dobri i za mene.
Edward se osmjehnuo toj staroj dami. Bio sam na izlobi automobila
u Londonu u studenome prole godine. Otada sam upecan, poput
planinske pastrve.
- Aaaah - rekla je gospoica Ames, a potom namignula. - Povedite je
na vonju. Meni se ini da to sve mlade djevojke vole.
Sofie je osjeala svoj podivljali puls dok je ispraala do vrata
gospoicu Ames. to je ta stara dama pomiljala? Ipak je ugledala
neeljenu sliku sebe na prednjem sjedalu nekog modernog crnoga
kabrioleta i Edwarda s kapom i naoalama pokraj sebe. Nikada dotad nije
nogom kroila u automobil i vjerojatno e prije umrijeti nego to e to
uiniti. Zamisliti sebe u automobilu, i to ni vie ni manje nego s Edwardom
Delanzom, bila je romantina glupost.
Ali kad se vratila, bila je uvelike svjesna toga da je ostala sama s
Edwardom i puls joj se jo nije bio smirio. Iziao je iz salona i prouavao
sliku u hodniku koju je dovrila prije nekoliko godina. Okrenuo se. - I ovu
si ti naslikala?
Bio je to Lisin portret dok je bila mala. Sofie ga je naslikala po
sjeanju, pomou fotografije. - Poznavatelj ste umjetnosti, gospodine
Delanza? - Bila je uznemirena zbog te pomisli, ba kao to je bila
uznemirena u njegovu drutvu.
- Ne ba. - iroko se osmjehnuo.
- Onda imate dobro oko, gospodine Delanza. - Zagladila je nepostojee
nabore suknje. Zaprepastila se ugledavi svoju crvenom bojom umrljanu
ruku. - Bojim se da ste me zatekli pomalo en deshabille.
Cerek mu se pretvorio u razvratniki i tajne su mu zaiskrile u oima. Ne ba, gospoice ONeil.
Njegove rijei potaknule su matarije koje je smatrala sigurno
odagnanim. inilo se kao da joj se tijelo stisnulo. Obrambeno je prekriila
ruke na prsima. - Zato ste ovdje? - upitala je promuklo.
- to misli zato sam ovdje, Sofie? - uzvratio joj je njeno. Sofie je
osjetila nadiranje neeljene udnje i uzavrelu krv u ilama. Samu je sebe
podsjetila na to da je on razvratnik bez premca. Je li je uistinu namjeravao
zavesti? inilo se gotovo nemoguim.
Ali, zato bi inae bio tu... zato bi joj se inae obraao imenom na
tako zavodljiv nain? Sofie se uspravila, postavi jo odlunija. Jednom je
ve bila gotovo pala na njegov izgled i arm, stoga ovaj put nee biti tako
84

Knjigoteka

Glorij@
glupa. Mogao je initi i govoriti to je htio, ali ona e ostati razumna i
potpuno kontrolirati svaku neeljenu udnju. - Ne mogu dokuiti zato ste
ovdje, gospodine Delanza - ula je samu sebe kako mu ustro govori.
- Doao sam te posjetiti, naravno. - Jamice na njegovu licu bile su
duboke, a zubi bijeli i blistavi. Pogled njegovih plavih oiju bio je prikovan
uz njezin.
Unato svoj svojoj odlunosti, Sofie je osjeala kako ve neizbjeno
podlijee njegovim arima. Njegova magnetska privlanost bila je
neodoljiva. - Gospodine Delanza, ne shvaam - rekla je kruto. - Zato ste
doli u posjet?
- Pita li ostalu gospodu zato navraaju? Zarumenjela se. Bilo joj je
istinski neugodno. - Mislim da sam vam rekla kako nemam oboavatelje.
Nestalo je smijeka na njegovu licu dok je piljio u nju. - Nema
posjetitelje?
Isturila je bradu. - Nemam muke posjetitelje, ne.
Gledao ju je u nevjerici, razrogaenih oiju. Potom su mu se ponovno
pojavile one jamice na obrazima. - Eto, sada ima jednoga... mene.
Duboko je udahnula. Puls joj je i dalje nerazumno bubnjao. Svjetovan ste ovjek - rekla je Sofie, pozorno birajui rijei. Bila je odluna
doznati kakve su mu namjere, odluna jednom zauvijek okonati tu
beznadenu aradu.
Lijeva mu je obrva odskoila visoko kada ju je ispitivaki pogledao.
- Kao to moete vidjeti, predana sam, iako ekscentrina umjetnica. I...
- Nije to mogla izgovoriti. Nije mogla spomenuti pravi razlog zbog kojega
je nije mogao smatrati zanimljivom.
Pogled mu se smraio. - to i?
- Zato biste mi doli u posjet?! - povikala je izgubivi dragocjenu
kontrolu, a s njom i ivce.
Nadvio se nad nju. - Znai, ekscentrina si, je li? Smijeno, jer ja te ne
smatram ekscentrinom. Originalna, nadarena, intrigantna, to da. Ali
ekscentrina? Ne. ije su to rijei, Sofie? Tvoje ili majine?
Sofie se zgranula, daui.
Poao je prema njoj... Ustuknula je. - Ne zaboravlja li neto?
Sofie je oblizala usnice. Stjerao ju je uza zid. Drhtala je, prestraena... i
tvrdoglavo piljila u njega, bez rijei. Pitala se bi li je mogao sada posve
iskoristiti i poljubiti. to bi ona u tom sluaju uinila?
Sinulo joj je da bi, budui da je nitko prije nije poljubio, mogla uivati
u tome.
85

Knjigoteka

Glorij@
Pogled njegovih plavih oiju postao je estok i strastven. - Nimalo me
se ne tie to to ima ruan gleanj, Sofie.
Sofie mu nije vjerovala. - Onda ste jedan jedini.
- Svi ostali su onda hrpetina budala.
Sofie je piljila, i te kako svjesna injenice da ih dijele samo centimetri.
Mogla je osjetiti vrelinu njegova tijela. Jo gore, mogla je osjetiti kako se i
sama zagrijava na nain na koji nije nikada dotad. - to elite rei?
Podigao je ruku. Za djeli sekunde Sofie je pomislila da e je
dotaknuti. inilo se da mu se ruka mota blizu njezina ramena, ali uto je
poloio dlan na zid, sa strane, iznad njezine glave i cijelom teinom
naslonio se na ruku. - elim rei da sam doao posjetiti te poput svakoga
drugog mukarca. Pristojno i kako dolikuje. Zbog toga to te smatram
intrigantnom. Ali ti se ponaa kao da sam gubavac.
- Nisam namjeravala ostaviti takav dojam - rekla je Sofie dubokim
glasom. Rukav njegove jakne bio je toliko blizu nje da je mogla osjetiti
mekana vlakna fine plave vune uz svoj obraz.
Edward je piljio u nju. - Zato me se boji?
- Ne bojim. - Ali bojala se, o, da, i te kako se bojala. to li e, zaboga,
uiniti ako je poljubi?
Smjekao se. Njegove plave oi isijavale su gorinom. - Ne krivim te.
Ali obeavam ti, Sofie, da te neu povrijediti. elim ti biti prijatelj.
Tu posljednju reenicu izgovorio je promrmljavi je njeno i
zavodljivo. Sofie je u trenu reagirala. Otkucaji srca utrostruili su se. Nije
mogla disati, ak ni progutati. Pitala se kakvo je on to prijateljstvo imao na
umu?
Sofie se zagledala u njegove savreno plave oi. U mislima joj se
odjednom pojavila slika isprepletenih mukarca i ene. Mukarac je bio
Edward, a ena je bila ona. Zasigurno je u njegovim rijeima bilo nekog
drugog, dubljeg, mnogo profinjenijeg znaenja. Suzanne bi ustrajala na
tome da je bilo. Ali Sofie nije mogla odrediti. Prisjetila se kako se
zatitniki ponio prema njoj na terasi u Newportu one veeri. Nije znala bi
li osjeala olakanje ili bila razoarana ako je sada govorio krajnje iskreno.
Pogledom joj je nalagao odgovor. - Jesmo li prijatelji, Sofie?
Sofie je drhtala. Znala je da on to moe osjetiti jer joj je obraz ovla
dodirivao njegovu nadlakticu. Nagne li se on jo samo malo vie na ruku
na koju se oslanjao, okrznut e im se koljena.
- Sofie?
86

Knjigoteka

Glorij@
Pokuala je smisliti odgovor. Nije bilo nikakvog naina da izbjegne
zamku dvosmislenosti. - Naravno da smo prijatelji ako je to ono to eli. Znala je da se zajapurila.
Doimao se zadovoljno. Potom su je njegove rijei istinski dokrajile. Bi li nacrtala neto za mene?
- to?
- Bi li nacrtala neto za mene, Sofie? - ponovio je. Nepomino je piljila
u nj. Srce joj je ponovno poelo gromoglasno lupati u prsima.
- Naslikaj mi neto - ulagivao se. - Bilo to. to god ti se svia. - Sofie je
zamiljala da se takvim tonom i nainom koristio mnogo puta dotad,
obraajui se mnogim enama, onda kada mu je namjera bila pridobiti
plijen u naruje i odvui enu u krevet.
Sofie se leima sve snanije naslanjala na zid. - Ne, mislim da ne bih.
Ne.
Osmijeh mu je ieznuo. - Zato ne?
- Nije pametno.
- Zato?
Ni sama nije bila sigurna zato. Nagonski je osjeala da ne treba
popustiti pred njegovim zahtjevom. Moda zbog toga to ga je smatrala
neodoljivim i zbog toga to je eljela njegovu potvrdu, iako je bila posve
nevana za njezin rad i uspjeh. Na neki nain osjeala je kako bi bilo vrlo
opasno uvesti Edwarda u svoj svijet umjetnosti... daleko opasnije nego
sada biti nasamo s njim ili pristati na to da mu bude prijatelj. - To je
previe traiti od nekoga.
- Je li? Naslikala si portret gospoice Ames.
- Nije to isto.
- Zato?
Sofie nije. mogla odgovoriti. Nije mu namjeravala rei da je gospoica
Ames bila stara, ali draga starica, dok je on bio princ iz snova svake ene.
Da je njezina majka ustrajala na tome da naslika tu sliku, a ne predivnog
prijeteeg neznanca. - Jako sam zauzeta - rekla je naposljetku i jezik joj se
zapletao dok je kao izliku izgovarala la. - Satovi i uenje oduzimaju mi
gotovo sve raspoloivo vrijeme.
- Aha. - Doimao se povrijeenim i spustio ruku sa zida. - Mislio sam da
bi sada, kada smo postali prijatelji, mogla odvojiti vremena... za mene.
Sofie se sledila. to ako je uistinu bio astan? to ako je uistinu elio
prijateljstvo s njom? to ako su uspjeli stvoriti platonsku, srdanu vezu?
Sofijino srce izobliilo se od udnje. Lecnuvi se, shvatila je kako ne eli da
87

Knjigoteka

Glorij@
on nestane iz njezina ivota i da je ve postao dio njega unato tomu to
gotovo jo nije ni bio uao u nj. - Zato to ini? - proaptala je.
- Zato to tako treba biti - uzvratio je njeno. Pogled mu je bio smion. Potreban sam ti, Sofie. Treba te prodrmati.
Nije mogla nita drugo doli piljiti u nj.
Odjednom su se obje njegove ruke nale na zidu, svaka s jedne strane
njezine glave. - Treba te prodrmati - ponovio je. Glas mu je ovaj put bio
grub i odjednom su se njegova bedra sklopila oko njezinih. - Silno.
Sofie se sledila, bolno svjesna teine njegovih miiavih nogu uz svoja
meka bedra i vreline koju je njegovo tijelo izazvalo u njezinu. Izgubila se u
predivnim sjajnim dubinama njegovih oiju koje su poele snano bljetati
na nain koji Sofie nikada dotad nije vidjela ni kod mukarca ni kod ene.
Ovlaila je usnice. Srce joj je divljaki udaralo. inilo se nemoguim, ali...
Sofie je, apsurdno, pomislila da e je on poljubiti. Ako je instinkt nije
varao, trebala bi ga otpraviti bez imalo dvojbe. Sofie je pokuala nai rijei
kojima bi to uinila, ali nije joj uspjelo.
- Ja u biti taj koji e te prodrmati, Sofie - promrmljao je, gledajui je
plamteim pogledom i pritom se sagnuo jo blie, sve dok mu prsa nisu
okrznula njezine grudi.
Pogledi su im se prikovali i neto je meu njima zaiskrilo, neto toliko
jako i sjajno da je Sofie zaboravila na dolinost, na sva Suzannina
upozorenja i na pristojno ponaanje kojemu je teila. Svim srcem
pomislila je samo da. On je to znao, usne su mu se blago nakrivile i
sagnuo je glavu. Iekivanje njegova poljupca bilo je najdivniji i najbolniji
trenutak u njezinu ivotu.
Sofie je u tom trenu zaboravila na sve. Vatra joj je zakolala ilama,
prila joj kou i izazivala nabreknutost one mekoe u meunoju, potiui
u njoj udnju zbog neobine nove svijesti o spolnosti. ula je kako joj se
oteo jedva ujan uzdah prije nego to ju je cijelom svojom teinom
dotaknuo. Sofie je zgranuto prodahtala kada je osjetila njegovu nabreklu,
poput elika tvrdu mukost prislonjenu uz svoj trbuh i ostala paralizirana.
Usnama je dotaknuo njezine usne. Sofie je tiho udno zajeala.
Njegove usnice ponovno su okrznule njezine. Sofie je vrsto stisnula ake
ne bi li samu sebe sprijeila da ga vrsto uhvati za iroka ramena. Tijelo joj
je divljaki pulsiralo, reagirajui na njean, poput pera lagan dodir
njegovih usnica i osjeaj goleme usijane teine njegovih slabina. Zapanjila
ju je gorua potreba koju je osjeala za njim, potreba da se rastopi u
njegovu naruju i da ga dodiruje posvuda, da, posvuda, potreba da se
rastopi, da osjeti svoje golo tijelo uz njegov pulsirajui ukrueni ud. eljela
je zaplakati zbog te potrebe, stenjati, uzdisati i vrisnuti. eljela je viknuti:
88

Knjigoteka

Glorij@
Da! eljela je viknuti: Sad! eljela je da je poljubi onako kako ga je
vidjela da ljubi Hilary. Dubokim poljupcem u rastvorena usta, kao da pije
iz kalea njezinih usana, u predigri koja vodi do potpune predaje
njegovom predivnom muevnom tijelu.
Ali nije se dogodilo nita slino. Naprotiv, nakon to joj je njeno
okrznuo usne, sledio se.
Sofie je imala sklopljene oi. Ali disala je oteano, kao da je pretrala
maraton. Zarila je nokte u dlanove. Tijelo joj je drhturilo, napeto poput
strune.
- Isuse! - proaptao je grubo.
Sofie se usudila otvoriti oi i zagledati se u njegove. Oprila ju je
muka pouda koju je u njima ugledala.
- Isuse! - uskliknuo je i udaljio se od nje, umalo je odgurnuvi uza zid.
Sofie nije mogla vjerovati. Naslonila se na zid, oajniki nastojei doi
do zraka. Srce joj je luaki udaralo, tako silno da je pomislila kako ga on
moe uti. Polako joj je doprlo do svijesti. Poljubio ju je, ali taj poljubac bio
je vrlo kratak i nije potrajao due od nekoliko sekunda. Ali bila je
spokojna.
Ne, nije bila spokojna. Nije bila ni blizu spokojna. Bila je razbludna,
divlja, nepromiljena i na rubu provoenja najzaprepaujuih matarija.
Sofie je rukama prekrila usnice i u oima su joj se pojavile neeljene
suze. - O, Boe!
- Doavola - rekao je. Krupnim korakom preao je preko prostorije,
udaljivi se od nje i sada joj je stajao okrenut leima, opetovano prolazei
rukom kroz kosu.
Naposljetku se okrenuo. Dijelila ih je cijela prostorija. iroko se
osmjehnuo, osmijehom koji se doimao manje koopernim i vie
nesigurnim. - Mislim da doista elim tu sliku - naalio se.
Sofie mu nije odgovorila, zato to nije mogla progovoriti. Ali ako e ga
slika natjerati da ode, zauvijek, i ostavi njezinu nevinost i zdrav razum
neoskvrnutima, mogao bi je imati. Bi li?
- Sofie? Jesi li dobro? - Vie se nije smjekao.
Pitala se je li mogao zapaziti koliko je bila uzrujana. Prisilila se
uspraviti i vedro osmjehnuti, uzalud se nadajui da joj nee zapaziti suze u
oima te da nije zamijetio ni bezumnu mahnitu reakciju njezina tijela koje
se pokoravalo njegovu.
Osmijeh mu se doimao usiljenim. - ao mi je. - Oklijevao je. - Lijepa si,
Sofie, i za... zaboravio sam se. Prihvaa li moju ispriku?
89

Knjigoteka

Glorij@
- Nema se zbog ega ispriavati - rekla je Sofie, nastojei protumaiti
znaenje njegovih rijei. Bila je svjesna svojih drhtavih usana. Ali bila je u
udu, unato svojoj bolnoj nelagodi. Je li je uistinu smatrao lijepom? Zato
bi je inae poljubio? Ali bila je obina, usto je jo i hramala. - Doista,
gospodine Delanza - dometnula je Sofie teko progutavi.
- Jo u jednom ponoviti, previe si dobrostiva - promrmljao je,
prikovavi pogled uz njezin.
Sofie nije mogla podnijeti to prisno spajanje njihovih pogleda pa je
pogledala u pod. Svaki mii u tijelu joj se sledio kada je ula kako joj se
pribliava. Kada je podignula pogled, zastao je, oigledno dobro pazei da
zadri pristojnu razdaljinu. - Jesam li ugrozio nae prijateljstvo?
Oklijevala je, ali potom je odluila biti smiona: - Ne znam. Jeste li?
- Ako jesam, iskupit u se - smjesta se zavjetovao, vrsto stegnute
vilice. - Obeavam ti to, Sofie ONeil.
Nije mogao biti neiskren. Sofie mu je iz srca odgovorila: - I dalje smo
prijatelji.
Osmjehnuo se, osjetivi olakanje. - Znai li to da u dobiti svoju sliku?
Nije posluala glas upozorenja koji se javio u njoj. - Da.
- to e naslikati?
- Ne znam.
- Znam to elim - rekao je.
- Zna... zna? Clas joj je postao hrapav. Ponovno se zamislila u njegovu
zagrljaju i osjetila svaki djeli njegova intrigantno miiava tijela, kao da je
uistinu bila u njegovu naruju.
- elim tvoj portret.
Sofie se kratko nervozno nasmijala. - Vidim, jo uvijek me pokuava
prodrmati.
- Autoportret bi te prodrmao?
- Ne radim autoportrete.
Piljio je u nju. - Onda uini jedan za mene.
- Ne - Sofie je prekriila ruke na prsima, umalo se obgrlivi. Nemogue.
- Zato? Zato ne radi autoportrete?
Sofie je netremice piljila u nj, u nedoumici to mu odgovoriti. - Moe
dobiti neto drugo, ali ne autoportret.
Nakon kratke stanke potvrdno je kimnuo. - Znam kada priznati poraz.
- Potom je ustro priao i uhvatio je za ruku, podigavi je, ali nije ju
90

Knjigoteka

Glorij@
poljubio. - Kasnim. - Osmjehnuo se. - Nadam se da u te uskoro ponovno
vidjeti.
Sofie je izvukla ruku iz njegove, svjesna injenice da je ostala bez
daha, ali nadala se da on to nije zapazio. - Trebat e mi neko vrijeme da
zavrim ulje na platnu ako je to ono to eli.
- Ti si slikarica pa moe izabrati tehniku i temu po vlastitom izboru.
Sofie je potvrdno kimnula, pljesnuvi rukama dok ga je ispraala do
vrata. Tek kada je iziao, shvatila je da se trebala nagoditi s njim. Zauzvrat
za sliku trebala je traiti da joj bude model.

Stajao je leima okrenut Central Parku, zagledan u dvorac s pet


katova i pedeset osam soba na drugoj strani ulice. Ruke su mu bile duboko
zagurane u depove hlaa be boje, dok mu je slamnati eir titio
preplanulo lice od bljetavila ljetnoga sunca, kao i od znatieljnih
prolaznika koji bi ga mogli pogledati. Bilo je teko povjerovati da bi ga
netko mogao prepoznati, ali nije htio riskirati.
Morao je poi. Nevoljko se okrenuo i polako krenuo niz Petu aveniju.
Dobio je ono po to je doao, iako je ekao cijeli dan.
Cijeli je dan ekao vidjeti je barem na tren, samo naas ugledati svoju
dragu ker. Nahranio je time svoju izgladnjelu duu.

91

Knjigoteka

Glorij@
OSMO POGLAVLJE

92

Knjigoteka

Glorij@
zbunjivalo. Rekla mu je da je strastvena u svojemu poslu, ali u portretu
gospoice Ames i Lise ipak nije uoio nikakvu strast.

Vjerovao je da je sposobna za strast. Svaka ena ija je objelodanjena


ambicija ivjeti od prodaje svojih slika i ostati neudana bila je sposobna za
vie od ograniene uljudnosti koju je dotada vidio. Tono, Edwarda je
zaintrigirala njezina originalnost, neovisnost i proturjenosti koje je prije
osjeao negoli vidio u njoj. Bio je uvjeren da ispod mirne povrine kakvom
se Sofie ONeil eljela pokazati ima puno vie nego to bi se ikada moglo
pretpostaviti.
Nedvojbeno ju je trebalo prodrmati, pomislio je ozbiljno Edward. Alije
li je uistinu mogao spasiti od nje same? Je li mogao izazvati vulkansku
erupciju u njezinom malom privatnom svijetu, je li je mogao navesti na to
da zaboravi da se ikada smatrala ekscentrinom ili bogaljem? Je li je
mogao navesti na to da shvati koliko je zapravo posebna? Je li joj mogao
pokazati sve ono to je ivot imao za ponuditi, izvui iz nje strast, navesti
je da ivi na nain na koji bi ena trebala ivjeti, a da je pritom ne
upropasti?
Uzdrhtao je od te pomisli. Sve do sada Edwardove namjere nisu
iskljuivale nikakav oblik voenja ljubavi. Zamiljao je kako je ljubi na
nain na koji mukarac ljubi enu. Ako bi je mogao poljubiti i potom otii,
ne bi u tome bilo nita loe. Zapravo, ba je nekoliko vrelih poljubaca bilo
ono to je nedostajalo u ivotu Sofie ONeil. Jasno, to bi je prodrmalo i
navelo da poeli ivjeti kao svaka druga ena.
Je li se usudio? Edward je bio iskusan kada se radilo o zavoenju, ali
nikada se nije uputao u igre koje nisu pruale zadovoljavajui zavretak
za obje ukljuene strane. Pitao se bi li mogao provesti samokontrolu koja
je u jednoj takvoj igri bila nuna. Pitao se bi li mogao potivati vlastita
pravila, pravila koja nikada prije nije potivao.
Kada se koija ispred njega odvezla, Edward je ubacio u brzinu i
krenuo naprijed. Vratar u livreji siao je niz stube pokazati mu parkirno
mjesto. Odvezao je automobil do mjesta koje mu je dodijeljeno, potom
iziao i zakljuao vrata, svjestan svojega oduevljenja zbog sljedeeg
susreta sa Sofie. Da nije znao suprotno, mogao je pomisliti da je pomalo
zaljubljen u nju. Ali sama ta pomisao bila je smijena ovjeku poput njega.
Edward je skakutao penjui se uz stube prekrivene crvenim tepihom
koje su vodile u hotel i vratar u crvenoj livreji otvorio je staklena vrata,
pozdravivi ga dizanjem ruke. Edward je kimnuo, potpuno zadubljen u
vlastite misli. Ako se namjeravao pobrinuti za to da Sofie pone uivati u
ivotu, ekalo ih je onda mnogo zajednike zabave. ustro je preao preko
93

Knjigoteka

Glorij@
okruglog mramorom poploanog predvorja. Moda bi mogli zapoeti
vonjom i rukom u Delmonicosu.
Kada je zastao na recepciji provjeriti potu, zapazio je visoka
preplanula mukarca kako pilji za njim. Edward je pomislio da bi ga
moda trebao poznavati, ali samo jedan pogled uvjerio ga je u to da mu je
taj ovjek nepoznat. Kad se okrenuo, prebirui po omotnicama koje mu je
slubenik pruio, udario je u osobu koja je stajala pokraj njega. Pisma su
se razasula po podu.
- Oprosti, prijatelju - ispriao se onaj ovjek, razvuenim muklim
glasom. - Dopustite mi da vam pomognem.
Edward se zagledao u visoka preplanula mukarca kojega je netom
prije vidio kako zuri u njega. Mukarac je ustao, bio je Edwardove visine,
ali otprilike petnaestak godina stariji, pruajui mu potu. Usne su mu se
razvukle u osmijeh, ali prodorno ga je gledao svojim neobinim oima.
Edward se na trenutak zagledao. Bile su mu poznate te oi. Zapravo,
bile su nezaboravne. - Poznajemo li se?
Mukarac se osmjehnuo. - Ne bih rekao.
Edward je sada bio uvjeren da je ve vidio oi toga mukarca i da su
se negdje ve sreli. Osmijeh mu je bljesnuo: - Hvala vam, gospodine. Zapitao se nije li mu taj ovjek ukrao neko od pisama pa to sada nee moi
doznati, s obzirom na to da nije imao mogunost sva uoiti. Pitao se to bi
taj ovjek s njegovom potom. Oekivao je odgovor od tvrtke DeBeers,
velikoga rudarskog konzorcija u Junoj Africi, ali sve ostalo bilo je
nevano. Moda je taj ovjek elio njegov rudnik, kao i oni iz DeBeersa.
- Nadam se da nisam nita poremetio - izjavio je ovjek oteui.
Pogled mu je bio hladan, a glas sarkastian. Uslijedio je irok ljubazan
osmijeh za koji je Edward bio uvjeren da je laan, nakon ega se neznanac
okrenuo i udaljio.
Edward ga je ispratio dugim pogledom, pitajui se tko li je, doavola,
bio, to je elio i odakle ga poznaje. Bio je silno uznemiren.
Jake ONeil prolazio je kroz jednu sobu za drugom, obiavi tako cijeli
velianstveni novi dvorac. Njegovi koraci odjekivali su plesnom dvoranom
mramorna poda i visoka stropa.
Nakon to je obiao prvi kat, popeo se na drugi, potom na trei i
naposljetku na etvrti. Tamo je, u dijelu za poslugu, zastao i zagledao se
kroz prozor. Daleko ispod njega rijeka Hudson bljetala je nou poput
skliske crne zmije okupana srebrnastom mjeseinom.
Jedina soba u koju nije uao bila je djeja soba.
94

Knjigoteka

Glorij@
Tijekom obilaska zapazio je svaki komad namjetaj, svaki tepih, svaku
sliku. Uoio je boje zidova, tkaninu na stolcima, poivaljkama i krevetima,
zastore te visee svjetiljke na zidovima i lustere. Zavirio je u svaki kutak.
Po nepristranom izrazu lica nitko ne bi znao je li bio zadovoljan. Nitko
to ne bi ni mogao znati, jer bio je sam.
Jake se jednako tako vrstim korakom nastavio sputati u prizemlje.
Korak mu je bio odmjeren. I dalje se nije mogla proitati nikakva emocija
na njegovom tamnom preplanulom licu ogrubjelom od sunca. Njegovi
koraci ponovno su odjekivali dok je prelazio preko predvorja. Uao je u
prostoriju koju je odredio za knjinicu. Bila je mrana, obloena
lamperijom, a doimala se jo tamnijom zbog turskog tepiha na podu u
tamnim nijansama tamnocrvene boje burgundca. Dva zida bila su
prekrivena policama s knjigama, dok je polica ponad kamina bila od
zelenoga granita. Prostorija nije bila osvijetljena, uz iznimku svjetiljke na
njegovom golemom stolu, pa se doimala pomalo hladnom i sterilnom.
Preao ju je ne zastajkujui. Zaustavio se samo natoiti au najboljeg
viskija koji si je mogao priutiti. Iskapio ga je u jednom gutljaju, nakon
ega je natoio jo jednu au. Potom se uputio prema zelenoj konatoj
poivaljci na koju se udobno zavalio. Viski, ije je arenje osjeao u utrobi,
nije mogao ublaiti njegov jad. Stezalo ga je u prsima od oaja.
Sklopio je oi i ispruio svoje duge miiave noge. Izraz lica bio mu je
napet od boli koja nije bila tjelesna.
Jake je ispustio zvuk, koji je bio nekakva mjeavina uzdaha i jecaja.
Bio je sam u svojemu tri milijuna dolara vrijednom domu, bez ijednog
jedinog sluge, ali tako je sam elio. Dugo je samovao i navikao je ve ivjeti
tako.
Naravno, sada kada se vratio i kada mu je kua napokon dovrena, bit
e mu potrebna cijela vojska posluge zavoenje kuanstva. Pretpostavio je
da e narediti tajnici da ve sutra zapone sa zapoljavanjem.
Nee li mu biti ugodnije s poslugom?
Tada ga je zauo. Slatki djeji smijeh. Odjekivao je u hodniku.
Jake se ukipio, ne usuujui se otvoriti oi, snano oslukujui taj
njemu beskrajno drag zvuk, zvuk koji nije uo etrnaest godina... i koji
nikada vie nee uti. Ali samo ga je zamiljao, izgubljen u ovom
mauzoleju koji je sada nazivao svojim domom, samo ga je zamiljao u
svojoj beskrajnoj tuzi. Nije to bio prvi put da je oslukivao ne bi li ga uo i
bio nagraen njezinim slatkim smijehom. Znao je da to nee biti ni
posljednji put. Jer Jake je sebi doputao prepustiti se mati, zato to mu je
jo samo to preostalo.
Samo na tren upitao se preputa li se ludilu.
95

Knjigoteka

Glorij@
I prije mu je na um padala ta uasna misao, jo dok je trunuo u
zatvoru.
Ali ako se i preputao, nije si mogao uskratiti sjeanja, jednostavno
nije mogao. Ta ista sjeanja odrala su ga na ivotu i donekle pri zdravoj
pameti tijekom dvije godine izdravanja zatvorske kazne, prije nego to je
uspio pobjei.
Sklopljenih oiju oslukivao je hoe li zauti njezin smijeh i ponovno
ga je uo. Disao je oteano. uo je njezine korake dok je utravala kroz
vrata. Njezine plave pletenice vijorile su za njom i obrazi su joj bili rumeni
i zajapureni kada mu je ustro pritrala. O, kako je bila lijepa, draga i
savrena. - Tata, tata! - povikala je, rairenih ruku.
Umalo se osmjehnuo, ali odavno to nije inio pa se nije mogao ni
prisjetiti kako.
Osim toga, nije se imao emu smijeiti, zasigurno ne
tridesetosmogodinji mukarac na rubu ludila, ije je jedino zadovoljstvo
potjecalo od mate i srceparajuih sjeanja.
Sofie. O, Boe, koliko mu je nedostajala. Katkada je, u danima poput
toga, to jedva uspijevao podnijeti. Nije bio siguran da je povratak u New
York, s namjerom da se nakon svih tih godina tamo nastani, uope bila
dobra zamisao, ali ta njegova dvojba nije imala veze sa strahom da e ga
vlasti otkriti. Jake ONeil bio je mrtav pokopan, rtva pucnjave s policijom
u kojoj je malo skladite pretvoreno u paklenu buktinju. Njegovog
partnera u bijegu na smrt su upucali i Jake se nejasno sjeao toga kako je s
njim zamijenio ploice s imenima kada su se zidovi u plamenu poeli
uruavati. Ali sjeao se i onoga to je sljedei dan pisalo u londonskim
novinama. Otiao je ak na vlastiti pogreb, na kojemu nije bilo nikoga,
tugovati za tim mladim ovjekom koji je bio mrtav umjesto njega i
turobno odati poast samome sebi, jer Jake ONeil nikada vie nee
uskrsnuti iz mrtvih.
Sada se zvao Jake Ryan i bio je ugledan poslovan ovjek u
meunarodnim krugovima. Prvi put obogatio se graditeljstvom u New
Yorku, a drugi put bogatstvo je stekao u Irskoj, bavei se graditeljstvom i
ostalim mnogo opasnijim poslovima. Bilo je krajnje ironino Irskoj
pripisivati zasluge za bilo kakav njegov uspjeh. Kada je jo kao mladi koji
je nenadano ostao bez vlastitog doma pobjegao iz zemlje, bjeei od
britanskih vlasti i zloina koje je u bijesu poinio iz bola i osvete, nikada
nije ni sanjao da bi se mogao vratiti.
Potom ga je pri samoj pomisli da zauvijek napusti Smaragdni otok
shrvala tuga. Nije mogao shvatiti da e se jednoga dana vratiti i biti jo
shrvaniji tugom, prisiljen ostaviti svoju ker i suprugu u Americi.
96

Knjigoteka

Glorij@
Sofie. O, Boe! Kako li je samo volio svoju dragu ker. Kako je teko
bilo biti toliko blizu njoj, zapravo je vidjeti i ne moi joj prii i
porazgovarati s njom, dotaknuti je, zagrliti.
Jakeova vilica vrsto se stegnula. Ustao je i priao svojemu radnom
stolu na kojemu je stajao prazan srebrni okvir iz Tiffanyja. Jednoga dana
e se nekako domoi njezine fotografije, staviti je u taj okvir i drati je
uvijek pokraj sebe.
Jake je rukom preao po svojim uplakanim obrazima, podigavi
telefonsku slualicu. Odmah se javio operater. Jake mu je dao broj koji je
elio nazvati. Trenutak potom zauo je zadihan djeji glas kada mu se
javila Lou Anne pa je umalo bez rijei spustio slualicu. Ali nije mogao
podnijeti jo jednu veer biti sam.
Nakon to je Lou Anne pristala doi, spustio je slualicu i slijepo se
zagledao u tamnosmee zidove oko sebe. Da barem moe prii, da barem
moe otkriti tko je... samo Sofie.
Naravno, nije mogao. Sofie se ne bi eljela nai sa svojim ocem,
ovjekom koji je slubeno proglaen ubojicom i izdajicom. Da joj se ikada
priblii, pobjegla bi u drugom smjeru, vritei, kao svaka druga uglaena
dama. Moda bi za nju bio prevelik ok doznati da je iv. Nimalo nije mario
za Suzanne, pa ak ni za sebe, ali nikada ne bi povrijedio Sofie. Sada je
ivjela najbolje, imala je bogatstvo i ugled i nije joj bio potreban izgnanik u
ivotu.

Sofie je uzmicala koliko je mogla, sve dok naposljetku nije leima


udarila o zid svojega ateljea. Na drugoj strani nejasno osvijetljene
prostorije u nju je piljio Edward, smjekajui se onim njemu svojstvenim
osmjehom. Pogled mu je bio znakovit, zavodljiv, erotian... zloest. S
platna.
Sofie je postala svjesna da se obgrlila. Kroz dva velika prozora svojega
ateljea zapazila je da nebo vani postaje sivo dok se zora uljala nad
gradom ili, tonije reeno, nad vrtom punim bujnoga raslinja. Cijelu no
nije oka sklopila. Slikala je kao pomahnitala. Slikala je i slikala, nije pravila
stanku, nije spavala, nije jela ni pila. Sada ju je promatrao netremice s
druge strane malog ateljea, smion, temperamentan i na neki nain iv.
Sofie se iznenada skljokala na pod.
Bila je iscrpljena. Prinijela je drhtave ruke usnama, svjesna da je to
njezin najbolji rad dotada. Edward se bezbrino graciozno kretao
naspram pozadine od pijeska i neba. Bio je to prikaz leerne otmjenosti,
njegove ruke bile su zagurane u depove svijetlih hlaa, bijeli podui sako
bio mu je raskopan i kravata naherena, dok se neznatno osvrtao preko
97

Knjigoteka

Glorij@
ramena gledajui u nju. Za razliku od anrovske slike onih dviju useljenica,
izabrala je svijetlu, iako iznenaujuu paletu boja u kojoj su prevladavale
boja lavande i blijedouta. Kao na onoj anrovskoj slici, zadrala je
pozadinu nejasnu i nepreciznu. Edwardova figura bila je prikazana s puno
vie pojedinosti, dok mu je lice bilo nezaboravno, odiui jasnoom.
Privukla je koljena grudima, zurei. Bio je utjelovljenje neodoljive
otmjenosti, samouvjerene muevnosti, leernosti i inteligencije. I muke
senzualnosti. Bila je svjesna injenice da ga je prikazala savreno.
Piljio je u nju s platna, pogleda prepuna obeanja koje nije posve
razumjela. Boe dragi, koliko je eljela u potpunosti razumjeti to obeanje.
Nikada je nije snanije privlaio i njegov mamac bio je sada neodoljiv.
Sofie je glasno drhtavo uzdahnula. Zasigurno je bila u raljama ludila
kada je jo uvijek razmiljala na taj nain. Kada se razdani i sunce se
popne visoko, zasigurno e joj se vratiti i zdrav razum. Obeanje koje je
Edward nudio njoj ili bilo kojoj drugoj eni bilo je prava propast, nita
drugo. Ali Sofie je zadrhtala, predobro zamiljajui kakvo bi zadovoljstvo
donio takav neasni pad.
Sofie je pomislila na to kako je bio zloesto pohotan s Hilary, na to
kako je vreo i zahtjevan bio njegov poljubac dok ju je ljubio otvorenih
usta. Rumenilo joj je zaarilo obraze koji su gorjeli od vruine kada se
prisjetila kako je uao u Hilary, ali sada vie nije mogla sprijeiti vlastite
misli, ba kao to se prethodno nije mogla zaustaviti dok ga nije naslikala.
Da barem moe zaboraviti ono to je onoga dana vidjela na plai.
Da barem moe zaboraviti dodir njegovih usana na svojima i onaj
poput dodira struje uzavreo osjeaj pritiska njegova ukruenog uda uz
svoje suknje.
Obgrlila se. Iako je bila iscrpljena zbog toga to je cijele noi u
grozniavom uzbuenju slikala, nije mogla zaspati. Nikada se u tijelu nije
osjeala tako bolno ivom. Svaki ivac doimao se napetim i ustreptalim, na
rubu neega Sofie nepoznatog. Ali bila je dovoljno enom da zna kako je
uhvaena u mreu udnje... udnje ije zadovoljenje nedvojbeno nikada
nije osjetila.
O, Boe! Sofie se osjeala na rubu plaa. Kako se zatekla u tako
groznim okolnostima? Ne tako davno nije bila ni svjesna mukaraca,
strasti i svijeta koji je postojao izvan njezina slikarstva. Ne tako davno nije
ni znala da Edward Delanza postoji. Ali juer ju je poljubio, a veeras je
ostala budna kako bi ga naslikala. Nije nimalo sumnjala u to da e to
platno biti tek prvo u nizu ostalih.
Sofie je pomislila na njegov zahtjev da budu prijatelji. Nije bila ba
toliko neuka da ne zna kako mukarac svoju ljubavnicu katkada naziva
98

Knjigoteka

Glorij@
prijateljicom. Osim toga, poljubio ju je. Je li Suzanne bila u pravu? Je li
vrebao na nju s namjerom da je zavede... ili da je uzme za ljubavnicu?
Sklopila je oi, otro otpuhnuvi. Pitanje koje je cijelu no izbjegavala
postaviti naposljetku se nadvilo nad njom i bilo ga je nemogue odagnati.
Ako mu je to bila elja, je li se usuivala postati mu ljubavnicom?

Sofie je pogrbljeno sjedila na ulaznom trijemu s gospoom


Guttenberg. Bila je previe umorna da bi taj dan vie ita radila. Nije
nimalo spavala. Ali nakon to je u zoru dovrila Edwardovu sliku, bila je
toliko ushiena da je odluila otii do grada raditi na svojim anrovskim
slikama, unato Billingsovu negodovanju. Imala je tjedan da dovri ta
platna prije nego to se njezina obitelj poetkom jeseni vrati iz Newporta i
bila je uvelike svjesna brzog protjecanja vremena.
Sofie se ukipila. Najprije je zaula automobil. ula je buku motora i
kripu guma. Razrogaila je oi. Sjajni crni automobil naginjao se u zavoju.
Trubio je i pjeaci su se, poskakujui, micali s puta ludome vozau. Konji
su mu se sklanjali s puta. Konice su zakripile kada se automobil naglo
zaustavio iza koije Ralstonovih, promaivi je za dlaku. Prednje gume
nagazile su plonik.
Sofie se nije ni pomaknula s mjesta kada je Edward naglo iskoio iz
automobila, ne udostojavi se posluiti vratima. Nije bio odjeven za
vonju, na sebi nije imao dugaak kaput, kao ni kapu ni naoale. Zastao je
ugledavi je na trijemu. Izraz lica bio mu je objeen i strog. Potom joj se
pribliio krupnim koracima. - Ne mogu vjerovati da si ovamo dola slikati.
Sofie je duboko uzdahnula, ne toliko zbog reagiranja na njegov bijes usne su mu bile vrsto stegnute - koliko zbog reagiranja na nj. Bio je
odjeven isto kao onoga dana tamo na plai, onako kako ga je upravo
naslikala, u svijetlom zguvanom platnenom sakou i neznatno tamnijim,
jednako tako zguvanim platnenim hlaama. Kravata mu je bila
nakrivljena i gusta tamna kosa razbaruena vjetrom. Odisao je pravom
muevnou, toliko da Sofie nije mogla pogledati u nj, a da pritom ne osjeti
onu skrivenu reakciju u dubini vlastitoga tijela.
Pokraj sebe zaula je zadihanu gospou Guttenberg. - Tko je to?
Edward ju je prizvao prstom. - Doi malo, Sofie.
Njegov bijes inio ga je uzbudljivim i neodoljivim. Sofie se nikada
dotad nije susrela s bijesom mukarca. Razrogaenih je oiju ustala, poput
lutke na njegovu koncu. Ponovno ju je prizvao svijenim prstom i Sofie se
zatekla kako hoda prema njemu dok joj je srce snano udaralo.
Zastala je pred njim. - Otkud ti ovdje?
- Ne bih li ja to tebe trebao upitati?
99

Knjigoteka

Glorij@
Sofie je tada shvatila da je uhvaena, otkrivena, zateena. - Slikam rekla je, zamiljajui najgore. Edward e rei Suzanne za njezin inat i
Suzanne e biti bijesna. - Kako si me naao?
- U cijelom gradu postoji bezbroj mjesta na kojima moe slikati rekao je Edward, izbjegavi joj odgovoriti na pitanje. Pogled njegovih
plavih oiju zadrao se na njoj. - Isuse, Sofie, od svih mjesta ti si morala
izabrati ba ovo?
Nagonski se isprsila. - to nedostaje ovome mjestu? - Uto je njegov
automobil privukao mnotvo, ukljuujui veinu radnika iz stambenoga
naselja te sve uline prodavae. Djearci su trkarali uokolo i gledali
zjapei, otvorenih usta, i na sve strane ulo se samo oh i ah.
- Ne? - Glas mu je bio grub. - Ovo je radniko naselje, Sofie. Znam da to
zna.
- Naravno da znam. Zato i jesam tu. - Osmjehnula mu se isuvie slatko.
- Ali miljenja sam da se to tebe ne tie, Delanza.
Iznenaeno je razrogaio oi. Sofie je iznenadila i samu sebe. Nikada
prije nije se prepirala ni s jednim mukarcem, pogotovu ne s nekim tako
prokleto zgodnim.
- Ti me se tie, draga moja - rekao je, odmjerivi je. Sofie nije mogla
odvratiti pogled. Izbor njegovih rijei, glas kakvim se nekome obraa u
spavaoj sobi, smion pogled njegovih plavih oiju, sve je to i te kako
utjecalo na nju. Sofie se zajapurila i lice joj je postalo grimizno, jedva je
uspijevala doi do daha. Znala je da je Suzanne u pravu. elio ju je uiniti
svojom ljubavnicom. elio ju je odvesti u krevet. Namjera mu je bila
zavoenje.
Svjesna svega toga, Sofie mu nije mogla odgovoriti. Piljila je u nj bez
rijei.
Edward je naposljetku uzdahnuo. Pogledom je naao njezin tafelaj,
koji je bio okrenut na drugu stranu od njih. Bacio je dug i zagonetan
pogled prema Sofie i krenuo prema njemu.
Sofie se to nije svidjelo. Osjetila je napetost kada je stao pogledati
sliku. vrsto je stisnula ruke i odjednom u grlu osjetila otkucaje vlastitog
srca. Bez obzira na to u to bi ona mogla uvjeriti samu sebe, bilo joj je
vano njegovo miljenje, ne samo o njoj nego i o njezinu radu. Sofie se
odjednom prestraila da e on prasnuti u smijeh... i rei joj da je ludi
bogalj.
Podigao je pogled i pogledao u nju, stojei ispred platna. Dijelio ih je
samo tafelaj. - Ovo se posve razlikuje od portreta gospoice Ames.
- Da.
100

Knjigoteka

Glorij@

se?

Spustio je pogled, promatrajui ulje na platnu.


Sofie je prislonila ruke na srce koje je luaki udaralo. - Svi... svia ti

Podigao je pogled. - Da, svia mi se. Jako. - Ali pogled mu je bio


pomalo zbunjen i zagonetan. elo mu je bilo blago namrteno.
- to je? - upitala je, ne mogavi vjerovati da mu se slika uistinu
svidjela.
- Pogreno sam te procijenio - rekao je.
Sofie se sledila, ne znajui jesu li njegove rijei kompliment ili kritika.
Udaljio se od platna i priao joj. - Juer sam tvoj rad smatrao iznimno
nadarenim. Ali pomislio sam kako neto nedostaje.
Sofie nije odgovorila. Pogled joj je bio zalijepljen za njegov.
- Sada tono znam to je to nedostajalo. - Gledao ju je s odbljeskom u
pogledu. Prstom je upirao prema tafelaju. - Zato to je tamo.
Sofie je proaptala. - to?
Kruto se osmjehnuo. - Snaga. Strast. Snana je, Sofie. Gledam te ene
na trijemu i suze mi naviru na oi. Sofie je ostala bez rijei.
- Da mi vie nikada nisi rekla da si ekscentrina - rekao je oporo - jer
ti to nisi. Posebna si.
Sofijino srce luaki je zakucalo. Suze su joj navirale na oi. - Ne,
nisam. Pretjeruje - proaptala je. Poela je imati osjeaj da njezin ivot
pripada nekom drugom ili kao da je sve to samo divan san.
Upozoravajue ju je pogledao, a potom zanemario njezino poricanje. Zna li Suzanne da ovako slika? - upitao je iznenada Edward.
Sofie je poela polako dolaziti k sebi. - Ne. Ne bi joj se svidjelo. Ne bi
razumjela.
- Ima pravo - sloio se. - Doavola s njom.
Sofie se ugrizla za usnicu. Ovo je odlazilo predaleko.
Potom je Edward razrogaio oi kada mu je odjednom sinulo. - Nema
doputenje dolaziti ovamo, zar ne?
Sofie je spremno odgovorila: - Naravno da nemam. - Potraila je
njegov pogled. - Hoe li joj rei?
- Neu.
Preplavilo ju je olakanje. - Zahvalna sam ti - rekla je njeno.
Iznenada je podigao glavu i snano je prikovao pogledom. Plave su
mu oi plamtjele. - Dobro, dunik si mi, a sada u ja od tebe traiti neto
zauzvrat.
101

Knjigoteka

Glorij@
Sofie se sledila, guei se kada je shvatila. Boe dragi, natjerat e je da
smjesta ode odatle! Sporo joj se pribliio. Razrogaila je oi kada joj je
pridigao lice i uhvatio njezinu bradu svojim dugakim prstima. Nije mogla
vjerovati, imala je osjeaj da bi se mogla onesvijestiti. Namjeravao ju je
poljubiti, tu, javno, na ulici, usred bijela dana. Hoe li je poljubiti
preputajui se uitku onako kako je poljubio Hilary?
Potom je shvatila da ga je posve pogreno procijenila.
Jer, nije ju poljubio.
Nije mu bila namjera zavesti je, ne tada i ne na tome mjestu. Samo ju
je drao za bradu. Pogled njegovih plavih oiju bio je odluan i jasan kada
je tiha glasa izjavio: - elim vidjeti tvoje ostale radove, Sofie. Hoe li mi ih
pokazati?

102

Knjigoteka

Glorij@
DEVETO POGLAVLJE

103

Knjigoteka

Glorij@
Ta platna nisu bila tragina poput onoga koje je prikazivalo one dvije
useljenice, nego naslikana sa strau i na neki nain jednako tako
strastveno mona. Svi njezini radovi bili su neobino drukiji i razlikovali
su se od uobiajenih salonskih slika. Uinak im je bio daleko snaniji i
ljepi od svega onoga to je mogla naslikati preciznou za koju je bila
sposobna. Od samoga poetka znao je da se ispod njezine ozbiljne
vanjtine krije daleko vie toga. Nestalo je onih preostalih dvojbi koje je
moda imao. Sofie je bila sposobna za smionost i savrenstvo, za
odvanost i originalnost, za snagu i strast.... i ne smije vie ni tren due od
svijeta skrivati sebe ni svoju umjetnost. Edward je u to bio posve siguran.
Duboko zadubljen u misli, okrenuo se i zagledao u nju. Kakve li su
ostale tajne pritajeno vrebale iza njezine fasade uobiajene uljudnosti?
Kao to je to sada shvatio, ona ni u emu nije bila obina ni prosjena. Puls
mu se ubrzao pri samoj intrigantnoj pomisli na to da bi jednako tako
mono strastvena mogla biti u spavaoj sobi kao to je bila u svojemu
slikarskom ateljeu.
- O emu razmilja? - upitala je, blago zarumenjelih obraza.
- Zadivljuje me, Sofie. - Znao je da nije prestajao piljiti u nju, ali nije si
mogao pomoi. A inilo se ni osmjehnuti. I ona je bila ozbiljna i napeta,
prikovana pogleda za nj. - Ne svia ti se moj rad. - Progovorila je
promuklo, ali bez emocija.
Edwardu je bilo jasno da ga je pogreno shvatila. Nastojao je koristiti
pomno birane rijei, ponovno preletjevi pogledom preko svih slika.
Edward se sledio, prikovan sada za jednu njezinu manju sliku na koju prije
nije ni obratio pozornost. Bio je to portret mladia koji je naslikala
klasinom preciznou. Mogao je lako biti fotografija, osim to je bio u
boji. Smeokosi mukarac sjedio je na stolcu, piljei ravno u promatraa.
Edward je poeo osjeati nelagodu. Poznavao je toga ovjeka. - Sofie... tko
je to?
- Moj otac, onakav kakav mi je ostao u sjeanju prije nego to je prije
mnogo godina umro.
Edward je priao blie i zagledao se u toga zgodnog mukarca
zlaanih oiju. Srce mu je iznenada preskoilo otkucaj. Isuse! Zakleo bi se
da je to isti onaj mukarac koji je juer naletio na nj u hotelu Savoy dok je
uzimao potu... isti onaj ovjek, samo desetak i vie godina mladi!
Ali to je bilo nemogue, nije li? - Sofie, kako je umro tvoj otac?
Lecnula se. - Poginuo je u poaru. - Je li to identifikacijom utvreno?
Nije ni trepnula. - Misli na njegovo tijelo?
104

Knjigoteka

Glorij@
- Oprosti - rekao je njeno - Da, na to sam mislio. Potvrdno je kimnula.
- Bio je... neprepoznatljiv, ali... bio je u zatvoru. Nosio je posebnu ploicu s
imenom. Ostala je.... cijela.
- Aha. - Edwardu je sinula nova misao. - Sam je bio zahvaen u
poaru?
Sofe je odmahnula glavom. - Pretpostavljam da si uo glasine. Ne
vjeruj u njih, Edwarde. Moj otac bio je sjajan ovjek. Jo kao posve mali
djeak izgubio je majku i sestru u seoskom poaru koji su podmetnuli
britanski vojnici. Traio je osvetu. Digao je u zrak vojni tabor. Naalost,
jedan vojnik poginuo je pa je Jake morao pobjei i napustiti svoju
domovinu. - Vilica joj se stegnula i nos neznatno zacrvenio. - Naravno,
doao je u New York, gdje je upoznao moju majku i oenio se njome. Sofie se tu zaustavila, vrsto stiui nabore suknje.
Budui da se inilo kako ne namjerava nastaviti s priom, Edward ju
je blago potaknuo: - to se dogodilo?
- Bio je uspjean. Zapoeo je kao obian radnik, a potom samostalno
pokrenuo posao. Naravno, Suzanne je bila pripadnica visokoga drutva.
Izgradio joj je... nama... prelijep dom na Riverside Driveu. Uskoro su se
poeli kretati u visokim krugovima. Bila je to puka sluajnost, runa puka
sluajnost, ali jednom ga je zgodom prepoznao neki Englez u posjetu, za
kojega se ispostavilo da je bio umirovljeni vojni asnik koji je boravio u
onome vojnom taboru. I to ne samo da ga je prepoznao, lord Carrington
ak mu se sjeao imena. Nesmotreno, ali moj otac nije promijenio ime, i ne
sanjajui da bi ga prolost mogla sustii u New Yorku.
- Koja nevjerojatna sluajnost - sloio se Edward, lagano se ispruivi
utjeno joj dotaknuti ruku. - Tvoj otac do tada se sigurno uvelike
promijenio, s obzirom na to da je tada bio odrastao ovjek.
- Bile su mu dvadeset etiri, a ja sam uskoro trebala navriti est. Gle,
zapravo je bio jo vrlo mlad kada je upoznao Suzanne i oenio se njome.
- ao mi je, Sofie - rekao je njeno Edward, uhvativi je za ruku.
Na trenutak mu je dopustila da je zadri, ne pokuavi je izvui. - Bilo
mi je est godina, ali nikada neu zaboraviti dan kada se oprostio, otiavi.
- Sofie se prisilila osmjehnuti. - Bila sam shrvana i ne mogu se tono sjetiti
njegovih rijei, ali zasigurno mi nije rekao da se nikada vie nee vratiti,
iako sam to nekako znala. Mislim da su djeca nevjerojatno pronicljiva.
Edward je ozbiljno kimnuo, osjeajui bol zbog nje.
- Manje od godine dana nakon toga uhvaen je i nedugo potom
izruen u Veliku Britaniju, gdje su ga strpali u zatvor... zbog tog zloina iz
strasti. Nakon dvije godine tamnice, pobjegao je s jo jednim ovjekom... i
potom poginuo u poaru.
105

Knjigoteka

Glorij@
- ao mi je - ponovio je Edward. - A to se dogodilo s tim drugim
ovjekom?
- Nikada nije pronaen.
U tome trenu Edward je znao. Znao je. Okrenuo se i zagledao u portret
Jakea ONeila. Pasji skot, pomislio je, rastrgan izmeu divljenja i bijesa. iv
si, zar ne? iv si i skriva se? Ali ne eli li ponovno vidjeti svoju ker? Kako
se moe tek tako drati dalje od nje? I zato si me neki dan uhodio?!
Jake ONeil uzvraao mu je zurenjem. Gledao ga je svojim zlaanim
oima, rugajui se.
- Edwarde?
Okrenuo se i ugledao Sofijine krupne jantarne oi. Bila je blijeda u
licu. - Jesi li dobro? - upitao je. - Nisam namjeravao nainjati tu bolnu
temu.
- Uvijek e mi nedostajati - rekla je jednostavno.
U tome trenu Edward je znao da e potraiti Jakea ONeila i toga
nitkova navesti na ponovni susret sa svojom keri. Odjednom mu je samo
to bilo vano. Potom mu je sinulo. Jake ONeil bio je iv, ali Suzanne se
ponovno udala. Okrenuo se pogledati Sofie, koja ga je promatrala,
pokuavi zamisliti skandal koji bi Jakeovo pojavljivanje izazvalo u
javnosti. Lecnuo se, jer nije trebalo biti nikakav arobnjak da bi znao kako
bi mnogi ljudi bili povrijeeni. Je li to razlog zbog kojega je Jake sve te
godine bio mrtav i pokopan? Moda nije nimalo mario za suprugu i ker?
A moda mu je do njih bilo i previe stalo? U svakom sluaju, Edward je to
namjeravao doznati.
- Edwarde - zazvala je tiho, oklijevajui - to zapravo misli o mojim
slikama?
Edward ju je uhvatio za ruku i poveo do one slike s cvjetnim motivom
ispred koje su se zaustavili. Promatrao je mrtvu prirodu punu ivota. - Ova
mi je najdraa. Ne znam kako netko moe uiniti tako zanimljivima
nekoliko obinih cvjetova.
- Suzanne ju je vidjela u svibnju - kazala je polako Sofie, iji su se
obrazi neznatno zarumenjeli. - Rekla je kako to ni najmanje ne nalikuje
cvijeu... kako bi petogodinje dijete moglo nacrtati takvo to.
Edward se trgnuo. - Ne mogu vjerovati da je to rekla. Sofie se
intenzivnije zagledala u nj. - Ne slae se?
- Doavola, nipoto. Ova mi se najvie svidjela, najbolja je.
- Doista ti se svia moj rad?
Okrenuo se prema njoj i tihim glasom rekao: - Jako... Sjajna si, Sofie.
106

Knjigoteka

Glorij@
Pognula je glavu. Shvatio je kako zasigurno rijetko kada uje pohvalu
od svoje obitelji. Edward se okrenuo pronjukati prostorijom, pogledavi
kroz prozore van na vrt. Ali kada je priao otvorenom prolazu, pokazujui
neznatno zanimanje za ostatak njezina ateljea, Sofie se naglo trgnula.
Oporo je vrisnula. - Edwarde! - Bilo je to upozorenje.
Zaustavio se. Bila je blijeda poput krpe. - Nije mi doputen ulazak u
ostali dio tvoga ateljea?
Doimala se nesposobnom progovoriti.
Edward je sada bio silno znatieljan, zato to je ponovno znao da Sofie
skriva neto od njega. - to je u ovoj prostoriji, Sofie?
Zaustila je progovoriti, ali rijei joj nisu prelazile preko usana.
Naposljetku je zakrijetala: - Neto to sam nedavno dovrila.
Edward nije mogao odoljeti iskuenju. uo je njezino jecanje kada je
odluno poao naprijed. Ali na ulazu u drugu prostoriju sledio se i
zavrtjelo mu se u glavi od potpune zaprepatenosti.
Oito je to bio prostor u kojemu je radila. Prostorija je bila malena, ali
jako svijetla i vedra, cijeli jedan zid bio je od poda do stropa u prozorima.
U prostoriji nije bilo niega osim velikog portreta na tafelaju nasred sobe,
maloga stolca i stolia zatrpanog tubama boja, paletama i kistovima svih
vrsta i veliina. Miris uljane boje i terpentina u prostoriji bio je snaan.
- Isuse - proaptao je, hipnotiziran. Njega je naslikala.
I to kakvu sliku. Platno je treperilo od napetosti i boje. Edward je
oekivao kako e svakoga trenutka njegov zorni prikaz sii sa slike i ui u
prostoriju. - Izgledam li ba tako? - uo je samoga sebe.
Sofie nije odgovorila.
Priao je blie i ponovno se zaustavio. U tom portretu bilo je silne
snage i strasti pa je jo uvijek bio krajnje osupnut, ali istodobno radostan i
ponosan. Okrenuo se pogledati je, ali izbjegla je njegov pogled i srdito se
zarumenjela.
Edward je prouavao portret. Iako je prikaz njega iskakao s platna
tako jasno i vjerodostojno kao da je stvarno iv, doimalo se da ga je Sofie
naslikala u suludom mahnitom raspoloenju. Potezi su joj bili krai i
postojaniji, boje mnogo ivopisnije izraene, pozadina znatno manje
precizna, gotovo poput kolaa duginih boja u kojemu su prevladavale
blage nijanse ute i ljubiaste. Slika je bila vedra, svijetla i bogata. Bila je
puna radosti i nade. Naslikala ga je kao junaka, a ne kao manjkavu osobu
kakvom je smatrao samoga sebe.
- Reci neto - javila se Sofie.
107

Knjigoteka

Glorij@
Okrenuo se pogledati je, ne znajui to rei. - Nisam ja nikakav
prokleti junak - progovorio je naposljetku.
Podignula je pogled. - Naslikala sam te onakvog kakav si mi ostao u
sjeanju.
Vratio se ponovno do platna i prouavao prikaz koji je ugledao,
pitajui se je li mu pogled uistinu iskrio tako nestano, znalaki i zabavno.
Teko da je bio tako vragolast i uznemirujue moan kako ga je prikazala.
Naposljetku mu je sinulo. Da bi ga tako naslikala, zasigurno je morala
biti silno zaljubljena u nj. Sledio se, sporo okrenuo i zagledao u nju. Krv
mu je bila opasno uzavrela. Kako joj je mogao usmjeriti strast tako da
zauvijek ostane samo na razini zatreskanosti jedne kolarke? Je li to uope
elio?
- Pilji u mene - rekla je ukoeno. - Jesi li zaprepaten? U poetku nije
mogao progovoriti. Zgrozila ga je njegova svojeglava pomisao. Nije bio
zaprepaten njome, nego samim sobom. - Jesam.
Svrnula je pogled na drugu stranu. - To sam i mislila.
Posegnuo je za njom. - Sofie, jesam, zaprepaten sam, ali ne na nain
na koji ti misli.
Pogledi su im se prikovali. Bio je svjestan njezine nadlaktice pod
svojom rukom, blizine njihovih tijela, njezinih neznatno rastvorenih
usnica i ustrajnog i tekog pulsiranja u meunoju. - Poaen sam, Sofie oglasio se tiho. Piljila je u nj, ne trepui.
Ve je bio shvatio kako je na njegovu portretu radila s velikom strau
i ustrajnou. Sada se pitao kako bi bilo doivjeti tu strast izravno od nje,
kao njezin ljubavnik. - Zaprepaten sam jer ni u snu nisam oekivao da u
tu zatei vlastiti portret. Zaprepaten sam zbog toga to je ovo, iako nisam
neki znalac, zbilja vraki dobro.
Sofie je duboko udahnula, zadravi pogled na njemu.
Edward je osjetio vrelinu koja je bljesnula meu njima, pitajui se nije
li ak ugledao nazubljenu crtu bijele svjetlosti, nalik munji. - Upravo si je
dovrila?
- Zavrila sam je jutros.
- Sino si radila na mojemu portretu?
- Da. - Bila je napeta i glas joj je bio priguen i promukao.
- Obino mi treba nekoliko dana ili tjedana da dovrim ulje na platnu,
ali tvoj sam portret zapoela sino i... dovrila ga jutros u zoru.
Stegnuo je vilicu. Tijelo mu je plamtei oivjelo. Edward je bio
zaboravio svoj prikaz na platnu iza sebe. Dotaknuo joj je ramena. Sofie je
vidno zadrhtala, ali nije mu se pokuala oduprijeti ni udaljiti se od njega.
108

Knjigoteka

Glorij@
- Sofie - rekao je promuklo. - Vie sam nego poaen. Razdvojila je
usnice kada ju je polako privukao u naruje.
- Edwarde - zaustila je, hrapava glasa.
Osmjehnuo joj se, dok mu je tijelo divljaki pulsiralo, pa rukama
kliznuo niz njezina vitka, snana lea. Duboko je uzdahnula kada ju je
prislonio uz svoje vrsto, uzbueno tijelo. Ruke su mu kliznule jo nie pa
ju je vrsto uhvatio za bokove, neposredno iznad zamamnih oblih guzova.
- Opusti se - proaptao je, sputajui glavu. - Poljubit u te, Sofie. elim da
se opusti i uiva u poljupcu.
Oteo joj se uzdah nalik cvileu i zagledala mu se u oi, osjeajui
ujedno elju i oaj. - Nisam sigurna - rekla je tjeskobno. - Nisam se
odluila.
Edward nije posve razumio tu njezinu opasku, ali u tome trenutku
nije ni mario za to, posebice ne sada kada je upravo shvatio kako se Sofie
unato tim izgovorenim rijeima topi priljubljena uz njega i vrsto dri za
revere njegova kaputa. U trenu je postao svjestan mekoe njezinih grudi
prignjeenih uz njegova prsa i svojega uda koji je postajao sve dui i dui
estoko reagirajui na nju, napinjui se visoko, uz njezin mek i topao
trbuh. Ona je vrelina poput struje kolala meu njima, crvena od usijanja.
- Za tebe, Sofie, samo za tebe - promrmljao je, trljajui usta uz njezin
obraz. Potom su mu usnice njeno okrznule njezine i odmah potom
njenost se pretvorila u poudu.
Strast je u njemu eksplodirala takvom brzinom da je Edward bio
bespomoan oduprijeti joj se. Usne su mu zaposjela njezine i Sofijino
dahtanje priguilo je naglo prodiranje njegova jezika. Edward je imao
osjeaj da je konano dospio u raj kada joj je sisao usnice onako kako je
danima razmiljao o tom poljupcu.
Ljubili su se dugo, jezici su im se dodirivali i njegov ukrueni ud
pritiskao je njezin trbuh. Edward je pokupio svu slinu s njezinih usana i
zavukao jezik to je mogao dublje u njezina usta, elei joj njime pokazati
to bi joj sve mogao initi svojom mukou. Sofie mu je lagano lickala
jezik. Edwardu se oteo uzdah, zadahtao je i zareao pa joj je sada vrsto
stiskao guzove, prislanjajui je uza se. Oekivao je da e se ona oduprijeti
tako otvorenoj prisnosti, ali Sofie se nije ukipila. Naprotiv, jo je vie
rastvorila usne, putajui ga da ue i poela mu parirati. uo je kako je
zajeala. Edward se poeo usredotoeno njihati uz nju, opasno blizu tomu
da izgubi kontrolu nad sobom. Ipak, ostatak zdrava razuma vratio mu se
upozoravajui.
Sklopio je oi pa se jo samo trenutak prepustio zabranjenom
zadovoljstvu vlanog prodirueg poljupca i sirovoj agoniji osjeaja nje u
109

Knjigoteka

Glorij@
njegovu naruju, dok mu je tijelo vibriralo i pulsiralo privijajui se uz nju.
Dahtala je. To ga je jo vie uzbudilo i pojaalo mu elju. elio ju je uti
kako stenje od potrebe, u ekstazi, traei jo, potpuno se preputajui. Ali
nije se usudio produljiti taj susret, nije se usudio ii dalje, jer bojao se da,
odvai li se na to, ne bi bilo povratka.
Da zavede Sofie, ne bi mogao ivjeti u vlastitoj koi. Ne bi si to mogao
oprostiti.
Stenjui, Edward se prisilio odvojiti usne od njezinih i otvoriti oi.
Bedra su joj jo uvijek bila vrsto priljubljena uz njegova i naposljetku se
ipak nevoljko odvojio od nje, nainivi razdaljinu od nekoliko centimetara
izmeu njihovih napetih pregrijanih tijela. Zateena, Sofie je podignula
kapke i uspio je vidjeti njezin neusredotoen staklast pogled. Bila je
rumena od iskrene elje.
Nikada nije bio u veem iskuenju u ivotu. Nikada prije nije se morao
boriti protiv vlastitih nagona. Ne na ovaj nain. Ali, naravno, nikada prije
nije se ni poigravao na ovaj nain, nikadu nije poljubio enu samo da bi je
pouio ivjeti, a ne voljeti.
Snano je progutao slinu i potpuno se odmaknuo od nje, prislonivi
obraz uza zid pokraj nje, ne obazirui se na njezin tihi sirovi krik koji ga je
samo jo jae uzbudio.
Mnogo vremena prolo je prije nego to se uspio pokrenuti, dok je za
to vrijeme ona iskliznula iz poloaja u kojemu se nalazila pokraj njega.
Edward se uspravio, duboko udahnuo i okrenuo. Sofie je, vrsto obgrljena,
stajala okrenuta mu leima.
- Sofie?
Ukipila se, a potom se polako okrenula licem prema njemu.
Bojao se da e biti bijesna, ali na njezinu licu nije bilo ni traga ljutnji.
Zapravo, bila je neobino pribrana, daleko vie od njega. Ali sada je znao
da se zaogrtala svojim dostojanstvom onako kako bi se netko skrivao iza
ogrtaa s kapuljaom, da bi se to bolje sakrila iza njega. Osmjehnuo se. Kae li mi da sam gad, Sofie, neu te kriviti.
Pogledom je potraila njegov. Usnice su joj bile nateene. - Jesi li gad,
Edwarde?
Njegov je osmijeh ieznuo. - Zbog krae takva poljupca? Jesam.
Nedvojbeno.
Ovlaila je usnice i shvatio je da je jo uvijek jednako napaljena poput
njega i daleko nervoznija. - Ne... smeta mi.
Bio je osupnut. - Znai li to da ponovno mogu biti toliko slobodan?
Oklijevala je, jo uvijek obrgljena. - Moe.
110

Knjigoteka

Glorij@
- Sofie. - Koraknuo je prema njoj i uz kripu se naglo zaustavio. - Sofie,
nikada nijednom mukarcu ne smije dopustiti da te poljubi na tako prisan
nain! ak ni meni!
Nita nije rekla, samo je piljila u nj, ne trepui. Nastojao se smiriti, ali
bezuspjeno. - Nisam mislio otii toliko daleko - rekao je iskreno, a sada i
sa aljenjem.
- A to si mislio?
- Samo te kratko i slatko poljubiti.
Grudi su joj se nadimale.
- Sofie?
- Edwarde, mislim da je sada najbolji trenutak da te upitam. Rumenilo joj je u valovima oblijevalo lice. - Kakve su ti namjere?
Istina nikada ne bi bila ono pravo! Bila je ponosna i bila bi bijesna...
odmah bi ga odbacila. Stoga se osmjehnuo, odvojio joj jednu ruku od tijela
i zavukao je pod svoju. - Namjera mi je biti tvoj dobar prijatelj, Sofie.
Iskren prijatelj... nezaboravan.

111

Knjigoteka

Glorij@
DESETO POGLAVLJE

112

Knjigoteka

Glorij@
Bez rijei je potvrdno kimnula prema Edwardu, prihvativi au

bijeloga vina. Promatrala je konobara kako toi.

Edward se nacerio i na njegovim ozarenim obrazima pojavile su se


dvije jamice. - To je prava Sofie.
Sofie je podignula pogled, zadrhtavi od snage vlastitih emocija: od
straha, od uzbuenja, od strasti, ali ne smije se zaljubiti u nj, ne smije. Nije
bila glupa. Njihova avantura bit e velianstvena, ili se barem molila da
takva bude, unato injenici to je ona daleko manje savrena od svih
ostalih ena koje je poznavao i daleko manje iskusna. Njihova avantura bit
e divna. Ona... posve obina, hroma, ekscentrina Sofie ONeil e, kako se
inilo, napokon nauiti neto o ljubavi, strasti i ivotu. Tko je ikada mogao
pomisliti da e joj se pruiti takva mogunost, i to s takvim mukarcem. Ali
to e neizbjeno zavriti, prije ili poslije. Nikada si ne smije dopustiti iz
vida izgubiti tu injenicu i mora se na to pripremiti prije nego bilo to
zapone izmeu njih dvoje. Bez obzira na sve, ne smije si dopustiti da se
zaljubi u nj.
Sofie je brzo posegnula za svojom vinskom aom, otpivi gutljaj
gotovo slatke tekuine koja joj je glatko, poput svile, kliznula niz grlo.
- Dobro? - upitao je Edward, pomno je motrei.
- Izvrsno - odgovorila je iskreno Sofie. - Najbolje dosad. Dok im je
Edward naruivao jelo koje ni za stotinu godina ne bi uspjeli pojesti, Sofie
je iskoristila prigodu da jo jednom baci pogled uokolo. Imali su stol do
prozora. Glavna sala za objedovanje gledala je na Petu aveniju i bujno
zeleno raslinje parka na Madison Squareu. Stazama su etali parovi, dame
sa suncobranima kako bi kou zatitile od jarkoga ljetnog sunca i
mukarci u pomodnim slamnatim eirima ili konzervativnim klobucima.
Neobino plavim nebom jezdili su golemi oblaci.
Sam restoran bio je more proturjenosti: smione enske haljine u
nijansama dragulja, siva vunena odijela gospode i ona prljavobijela, od
lanenog platna... Stolovi su bili prekriveni iznenaujue bijelim
stolnjacima na kojima su bljetali srebro i kristal. Svaki je stol na sredini
bio sveano ukraen svjeim cvijeem duginih boja.
- Tko e sve to pojesti? - upitala je Sofie kada se konobar udaljio. - Ili
jo vanije, tko e sve to vino popiti.
- Ne moramo nita ni pojesti ni popiti dokraja - rekao je Edward.
Stianim glasom dometnuo je: - elim da sve bude savreno za tebe, Sofie.
Zastala je, nervozno se poigravajui vilicom. Potom joj se pogled
susreo s njegovim. - Ve je savreno, Edwarde - proaptala je. Gledao ju je
toliko intenzivno da je bila primorana skrenuti pogled i otpiti jo jedan
113

Knjigoteka

Glorij@
gutljaj vina. Puls joj je ubrzano kucao. Posve oito se ono zavoenje koje je
zaozbiljno zapoelo u njezinu ateljeu ovdje nastavljalo. Sofie je znala da ne
bi trebala biti nervozna, jer Edward je nedvojbeno bio vjet i njean
ljubavnik. Hoe li je nakon ruka poeljeti odvesti na neko intimno
mjesto? Pri toj pomisli misli su joj se rasprile i puls vinuo u nebesa.
- Zato si protiv braka? - upitao je Edward. Sofie je umalo ispao ubrus
iz ruke. - to? Edward je ponovio pitanje,
Sofie je piljila u nj. - Nadasve je udno to me ba to sada pita.
- Zato? Kad smo se upoznali izjavila si da nema namjeru udavati se.
- Edwardov pogled bio je vedar i topao. - Bilo mi je to udno.
Sofie je netremice gledala u njegove blistave oi, neznatno se
opustivi. Doista je otvoreno izjavila da se nee udavati, ega se posve
jasno prisjetila. Da joj ivot ovisi o tome ne bi se uspjela sjetiti zato je
takvo to rekla jednom neznancu, ali mogla je pretpostaviti zbog ega je
on tu temu sada spominjao. Nije bio posve neastan... Sofie to nikada nije
ni pomislila. elio je biti siguran da nee njemu prinijeli na rtvu svoje
dragocjeno djevianstvo koje bi trebalo sauvati za njezinoga budueg
supruga. Sofie se uspjela osmjehnuti. - Edwarde, trebam li te podsjeati na
to da mi nikakvi prosci ne dolaze kucati na vrata?
Sada je bio ozbiljan, naginjui se prema njoj. - Znai li to da
namjerava ostati usidjelica samo zato to misli da ne moe privui
nijednog prosca?
Sofie se zarumenjela i pogled joj je zaiskrio. - Ne radi se samo o tome.
- Ne radi li?
- Ne. Potpuno sam predana svojemu poslu. Nijednom mukarcu ne bi
bilo drago da mu ena u ateljeu provodi po cijele dane, a moda i noi...
kao to ti je poznato. Od ena se oekuje da vode kuanstvo i podiu djecu,
Edwarde.
- Dakle, nisi zainteresirana za djecu?
Sofie se sledila. - Neu imati djecu, Edwarde, zato to se neu udavati.
- Sigurna si da eli ivot usmjeriti tim tijekom?
Isturila je bradu, ne elei mu priznati da ima dvojbe, naravno.
Postojali su brojni trenuci u kojima je udila imati ono do ega su ostale
ene, kako se inilo, vrlo lako dolazile... imati dom i obitelj. Ali nije se
eljela zamarati time. - Jesam.
Zagledao se u nju i u pogledu mu je vidjela da joj ne vjeruje, to ju je
prestrailo. Nije mu mogla rei da bi odbacila svoje zaprepaujue izjave
ako bi u ivotu nala ljubav i ako bi taj netko nju jednako tako volio. Ali
dovoljno je dobro znala da je mukarci nisu smatrali privlanom zbog toga
114

Knjigoteka

Glorij@
to je hodala hramajui, bez obzira na to to je usto bila jo slikarica. Tu
injenicu nita nije moglo promijeniti, nikakva koliina potajne udnje,
ama ba nita.
- Moda e se jednoga dana predomisliti - rekao je naposljetku
polako Edward. Pogled mu je jo uvijek bio ispitivaki. - Kada sretne
pravoga mukarca.
Sofie se prisilila ne Iecnuti i odvratiti pogled. Misli su joj glasno i jasno
odzvanjale, doavi same od sebe, nezvane. Ali ja sam pravoga mukarca
srela. Sofie je i sama bila prestraena i zaprepatena. Bojala se da se ve
zaljubila u nj, a to se nikako ne smije dogoditi. Ne smije.
- Zato su ti oi suzne? - upitao je njeno Edward, prekrivi joj ruku
svojom.
Sofie ju je izvukla naglim pokretom. - Zbog praine u zraku. Edwarde,
ovaj je razgovor smijean. Nemam nikakve prosce i nikada ih neu imati.
Ni jedan mukarac ne eli brak sa mnom i oboje znamo zato. Neka na
tome ostane.
- Ne, Sofie - rekao je Edward. - Moda ti misli da zna zato, ali ja ba
nisam uvjeren u to.
Sofie je sada bila bijesna. Nagnula se prema njemu. - Potie li ti to
mene da odem na brano trite?
Susreo joj je pogled. - Mislim da bi trebala jednoga dana, kada bude
spremna na to.
Sofie se osmjehnula, odbacivi rukavicu. - Zaeljet u brak, Edwarde,
onda kada ga i ti poeli.
Ukipio se.
Sofie je na tren osjetila sirovu zadovoljtinu. - Gle, kad te se ve tiu
moji privatni ciljevi... ne moe rei da se nezvano nameem.
Usnice su mu se razvukle u krt osmijeh. - Pun pogodak.
Razrogaila je oi, neduno ga zadirkujui. - Hajde, hajde, Edwarde,
priznaj. Oboje znamo da si sada nestaan, ali jednoga dana sigurno e
poeljeti oeniti se. Svi mukarci ele imati enu koja e im voditi
kuanstvo i podizati djecu.
Edwardov osmijeh je ieznuo. - Ali ne i ovaj.
Sofie se zagledala u nj. Bila je nelagodno iskreno iznenaena. Ozbiljno to misli?
Smrknuto je potvrdno kimnuo.
- Zato?
115

Knjigoteka

Glorij@
Dugim je prstima njeno prelazio po stapki svoje ae. - Sve sam vidio,
Sofie. ivot nije bajka. Rijetko je kada ruiast.
- Kako otrcano.
Susrela je njegov turoban i mraan pogled, kakav nikada prije nije
vidjela. - Zaprepastilo bi te kada bi znala koliki broj udanih ena oijuka sa
mnom, pokuavajui me namamiti u krevet.
- Naravno, to su one udane ene bez morala. Postoje jednako tako
nevjerni muevi.
- Tono. Ali shvatio sam da je na ovome svijetu vjernost gotovo
nemogua.
Sofie se umalo zgranula. - Zasigurno pretjeruje. - eli li rei da se
nee eniti zato to ne bi mogao podnijeti da ti je ena nevjerna?
Osmijeh mu je bio poput sjene. - Naalost, ne pretjerujem. Osim toga,
ne vjerujem u ljubav, s obzirom na to da sam svjedoio samo poudi.
Istina, ne bih mogao podnijeti da mi je ena nevjerna. Gle, u dubini due ja
sam ipak poprilino staromodan. tovie, ne bih mogao podnijeti ni svoje
preljubnike izlete... koji bi se, oenim li se, nedvojbeno dogodili.
Sofie nije progovarala. Edward je bio vrlo romantian ili silno
razoaran ovjek. Moda ak nekakva kombinacija romantinog i
razoaranog.

Oklijevali su ispijajui kavu. Restoran je sada bio gotovo prazan i bili


su posljednji gosti, ali nije im se urilo.
- Bilo je divno, Edwarde - rekla je Sofie. Popila je vie vina nego to je
trebala pa vie nije osjeala onako silnu nervozu kao na poetku. Zapravo,
jedino to je sada osjeala bilo je slatko treperenje zbog iekivanja.
- Drago mi je. - Njeno ju je pogledao. - Sofie, jesi li ikada pokuala
prodati neku svoju sliku?
Sofie se prenula, nenadano razrogaivi oi, u trenu postavi oprezna.
- Nisam.
- Zato? - upitao ju je leernim glasom, ali njegov prodoran pogled
nije bio tako leeran. - Nisi pomiljala na to?
- Naravno da sam pomiljala. Godinama nastojim biti profesionalna
slikarica. Ali... nisam jo spremna.
- Mislim da si vie nego spremna.
Sofie se preko stola zagledala u njegove predivne, savreno plave oi.
Ruke je drala vrsto sklopljene u krilu. Nije nita rekla.
116

Knjigoteka

Glorij@
- Hou li se malo raspitati uokolo... doznati tko su uvaeni trgovci
umjetninama, moda dogovoriti kakav sastanak?
Sofie je drhtala. Nije bila spremna, znala je to. - Znam ja tko su najbolji
trgovci - ula je samu sebe kako govori.
- Strah te je? - Da.
- Ne boj se. Nedvojbeno e se susretati s odbijanjima u ivotu. Na
poetku karijere ak ni veliki umjetnici nisu uvijek bili prihvaeni.
Bio je u pravu, ali Sofie se svejedno bojala... Bilo bi odve lako imati
povjerenja u Edwarda i dopustiti mu da je vodi onako kako je zamislio. Ne znam.
- Pozovimo nekog trgovca umjetninama - predloio je Edward.
Sofie ga je pogledala, jednako bojaljivo koliko je postajala sve
uzbuenija. - Ne znam - ponovila je.
- Drim da treba izii iz skrovita, Sofie - rekao je nenadano Edward.
- Slikaj sve to poeli. Neskriveno. Pokuaj prodati svoje slike. Riskiraj da
te odbiju. Nosi lijepe haljine, promijeni frizuru, odlazi na drutvene
balove, ajanke i utrke. Dopusti mukarcima da te vide onakvu kakva
uistinu jesi.
Sofie se zgranula. Smjekao se, piljei u nju.
- Kakve veze moja odjea i mukarci imaju s mojim slikarstvom? upitala je, drhtei od bijesa.
- Velike, rekao bih - izjavio je jednolinim glasom.
- Ne - bila je odluna, ali drhtala je, jer bilo je iskuenja u prijedlogu
koji joj je upravo iznio. Zapravo, vie se nije osjeala svojom. Nije se
osjeala kao obina, iako ekscentrina djevojka koja je hramala; danas se
zapravo osjeala mladom, lijepom i savrenom. Osjeala se kao da se
uistinu epuri u sveanoj haljini vedrih boja, visoko podignute, labavo
zavezane kose. Gotovo se uspjela vidjeti na balu, okruena
oboavateljima... s Edwardom.
Sofie se prisilila odagnati svoje apsurdne misli. Progutala je i rekla: Ne skrivam se ja ni od ega.
- Ne? - priupitao je, posve oito joj ne vjerujui.
Sofie se usudila pogledati ga u oi, ne elei ak ni pomisliti da bi
mogao biti u pravu. Jer nije bio u pravu... nije bio. - Da se skrivam,
Edwarde, davno bih se ve okrenula od tebe.
Edward je prihvatio izazov, nagnuo se preko stola i pogledao je
estoko, mranim pogledom. - Nisi se mogla sakriti od mene, Sofie, bez
obzira na to koliko se silno trudila.
117

Knjigoteka

Glorij@
Glas mu je bio sirov, ali jednako tako muevan i Sofie je zadrhtala,
postavi odjednom svjesna. - Prijeti mi?
- Ne. Tvoj sam zatitnik. Nemoj to nikada smetnuti s uma.
Osjetila je treperenje cijeloga tijela i najeila se.
Edward je dometnuo: - Ne riskira li, nikada nee uspjeti.
Zagledala se u njega. Pomislila je na rizik koji je namjeravala preuzeti
postavi mu ljubavnicom. To bi je promijenilo kao enu i nedvojbeno joj
zauvijek promijenilo ivot.
- vrsto joj je stisnuo ruku. - Ve si riskirala, Sofie... mnogo puta
dosad, a da toga nisi ni svjesna. Pustolovka si, Sofie, smiona. Bit e to samo
jo jedna pustolovina vie u tvojemu ivotu. Siguran sam u to. Nikada ni u
to nisam bio sigurniji.
Oi su joj odjednom bile pune suza. - Nikada je prije nitko nije tako
hvalio. - U redu.
Zavalio se muevno na naslon stolca na kojemu je sjedio, zadovoljno
se smjekajui.
Sofie je u trenu prolo kroz glavu da e ga smjesta naslikati tako
oputenog, leerno zavaljenog na stolcu, u glasovitom Delmonicosu. Srce
joj je ponovno snano poskoilo kada je osjetila uzbuenje, zaboravivi na
svoje strahove. - Edwarde - izletjelo joj je, besramno smiono. - Hoe li mi
uiniti veliku uslugu?
Motrio ju je. - Naravno. Bilo to i bilo kada. Samo reci.
Srce joj je snanije zakucalo. - Hoe li mi biti model? - upitala je.

118

Knjigoteka

Glorij@
JEDANAESTO POGLAVLJE
Newport Beach
Suzanne je koraala po svojoj spavaoj sobi, zastavi baciti pogled preko

terase na zvijezdama obasjan ocean. Prizor joj je bio poznat, ali nije ba

vidjela takve srebrne vrhove valova na skliskoj ustalasanoj crnoj vodi. Bila
je toliko zaokupljena vlastitim mislima da nije ni ula kucanje na vratima
svoje sobe. Prenula se kada ju je Benjamin tiho zazvao imenom s ulaza.

I on je ve bio odjeven za spavanje, u svilenom kunom ogrtau i

pidami s uzorkom turske mustre, barunasta obruba. - Suzanne?

Suzanne je znala zato je doao. Nije se za Benjamina udala ni iz

ljubavi ni zbog strasti, pa stoga od njega nije ni oekivala strastven odnos.


U deset i pol godina koliko je prolo od njihova vjenanja, alila je zbog

malo stvari, ali injenica da je uope, a kamoli esto, dolazio u njezin

krevet, nije bila jedna od njih. Nikada ga ne bi odbila niti bi ikada dala
naslutiti i pokazati mu svoju ravnodunost. Osmjehnula se. - Ui,
Benjamine.

Osmjehnuo se i sam, uavi u prostoriju. - Zabrinuta si mi, draga.

Zato?

Suzanne je uzdahnula i spustila se na podnoje kreveta s baldahinom,

ukraenim brojnim nijansama zlatne i ute, s naglaenom crvenom. - Mui


me to to nisam sigurna bi li Sofie trebala biti sama u gradu.

Sjeo je pokraj nje, okrznuvi joj koljeno svojim koljenom. - Zato ne?

Sofie je zrela i sposobna. Je li se dogodilo neto za to ne znam?

Suzanne se osmjehnula Benjaminu. Nije bio od onih mukaraca koji bi

u nekoj eni pobudio strast, ali bio je drag, ljubazan i brian, iako to nije

119

Knjigoteka

Glorij@
pokazivao. Morao si ga dobro poznavati da bi shvatio njegovu postojanu
zabrinutost. - Nije - rekla je, pomislivi na Edwarda Delanzu. Neki dan je
vidjela Hilary. Vidjelo se na njoj da je uznemirena i Suzanne je uskoro
doznala zato. Edward nije bio s njom u njezinu ljetnikovcu. Bio je u gradu.
Suzanne se to nije nimalo svidjelo. Naprotiv, prestrailo ju je. - Mislim da
bismo ponovno trebali poslati po nju. Doista, toliko je toga u emu moe
uivati ovdje na obali.
- Duo, Sofie ima dvadeset godina, pametna je i razumna mlada
djevojka, predana svojemu slikarstvu. Pusti je. Za nekoliko tjedana
svakako se vraamo u New York.
Suzanne se uspjela osmjehnuti. - Naravno, u pravu si - rekla je, ali i
dalje je bila zabrinuta jer imala je esto ulo i nije joj se svidjelo to to joj
je ono govorilo. Nije se ula s gospoom Murdock koja je jo prije nekoliko
tjedana dobila izriite naputke da je obavijesti ako bi kojim sluajem
Edward Delanza navratio k Sofie u posjet. Trebalo je to biti jedino to bi
Suzanne umirilo, ali nije bilo.
Benjamin ju je potapkao po ruci i ustao ugasiti svjetlo. Suzanne je
odbacila svoju svilenu kunu haljinu i zavukla se pod pokriva u tirkiznoj
spavaici od satena. Benjamin je posegnuo za njom. Suzanne je sklopila oi
kada mu je ruka kliznula preko njezinih grudi. Brzo joj je palcem prelazio
po bradavici, sve dok se nije ukrutila.
Suzanne mu je dopustila da je miluje, ne odve uzbuena. Uvijek bi
tada pomislila na Jakea. Vidjela ga je posve ivopisno, kao da je bio tu u
prostoriji, visokog, irokih ramena, uskih bokova, preplanula i
nepodnoljivo seksi. Boe! Proklet bio. Da barem nije bio prisiljen pobjei.
Jo uvijek bi bio iv. Utamnien, ali iv. Suzanne je zamislila kako bi bilo
posjetiti ga u zatvoru. Zamislila je sebe odjevenu u najbolju odjeu po
posljednjoj modi, kako je zatvorski uvari vode do njegove elije, kako
prolazi niz beskrajno duge slabo osvijetljene hodnike pokraj ostalih
zatvorenika, sve samih uspaljenih mukaraca.
Jake bi je ekao, spreman. Jake je uvijek bio spreman kada se radilo o
seksu. Suzanne je, sada ve uzbuena, zajeala ugledavi Jakea iza
eljeznih reetaka u sivkastoj zatvorskoj odjei, znajui da e mu ud biti
ukruen u iekivanju njihove eve.
Kad je Benjamin kliznuo na nju, Suzanne ga je vrsto stegnula,
rastvorivi iroko noge, uspaljena, vlana i otvorena.
Vrata elije bila su otkljuana. uvar se razvratno nacerio, znajui to
slijedi. Iz ostalih elija ula se huka. Suzanne nije marila. Ula je u eliju,
hipnotizirana Jakeovim arkim zlaanim pogledom. Vrata iza nje su se
zatvorila i brava kljocnula. Jake se odlijepio od zida na suprotnoj strani
120

Knjigoteka

Glorij@
prostorije, dok mu se ud u erekciji izdizao poput atora, nadiui tanku
tkaninu njegovih pamunih hlaa. Krajiak usana izvio mu se u osmijeh.
Prstom ju je pozvao da prie. Suzanne je pourila prema njemu. Gurnuo ju
je uza zid, poderao podsuknje koje su mu se nale na putu te napaljeno i
snano, gotovo bolno, prodro u nju.
Suzanne je vrisnula. Benjamin je sada bio u njoj i svravala je,
izgubljena u vatri i svjetlosti. Bilo je velianstveno.
Nekoliko trenutaka potom otvorila je oi i zagledala se u strop.
Benjamin ju je poljubio u obraz, rekao hvala i zakotrljao se na trbuh,
okrenuvi se od nje. Tih veeri kada je dolazio k njoj, uvijek bi ostajao do
jutra, to Suzanne zapravo nije smetalo. Ali spavao bi kao klada i vie je ne
bi ponovno dotaknuo.
Suzanne je sada osjeala bol. Jo uvijek je osjeala pulsiranje u
stidnici, ali nije bilo samo to u pitanju. U oima su joj blistale suze. Osjeala
je bol u srcu. Mrzila ga je, nedostajao joj je, eljela ga je. Nije prola no a
da ga nije poeljela, a u noima kada je Benjamin dolazio k njoj, osjeala se
jo puno gore.
Bilo je nemogue ne povui usporedbu izmeu onoga to je imala
nekad i ovoga sad. Iako ju je logika podsjeala na to da je onda bila
nesretna, a sada zadovoljna, logika je bila hladan i nemaran partner u
krevetu. A takvo je bilo i zadovoljstvo. Benjaminova nazonost pokraj nje
uvijek je u njoj izazivala udnju, jednako snanu koliko beznadnu.
Suzanne se naposljetku otkotrljala udaljivi se od Benjamina i
prigrlila jastuk. Nije to bilo prvi put da je matala kako vodi ljubav s
Jakeom dok je njezin suprug vodio ljubav s njom. Jake je uvijek bio s njima
u krevetu. Ali ta matanja nisu bila utemeljena na stvarnosti. Posljednji
put Jakea je ivoga vidjela u zatvoru, ali to se u potpunosti razlikovalo od
njezinih matanja. Nije elio imati nita s njom. Suze su joj sada
neumoljivo tekle kada se toga prisjetila.
New York, 1888.

- Poite sa mnom, gospoo. - uvar je imao sluben izraz lica.


Suzanne je na sebi imala crni kostim koji je odgovarao njezinu
mranom i srditom raspoloenju alovanja. Na glavi je imala crni eir s
napola podignutim velom i na rukama crne rukavice. Uz nos je drala
bijelu maramicu kako bi se obranila od brojnih neugodnih zatvorskih
mirisa, uglavnom neopranih mukih tijela. Hodala je za uvarom visoko
uzdignute glave, nosom snobovski parajui zrak, dok je u sebi kuhala.
Visoke potpetice njezinih cipela glasno su odzvanjale po kamenom podu.
121

Knjigoteka

Glorij@
uvar je otkljuao vrata i ula je u omanju prostoriju s oteenim drvenim
stolom i nekoliko stolaca. Na jednom od tih stolaca sjedio je Jake, napet i
objeena lica. Iza njega je stajao jo jedan zatvorski uvar.
Onaj prvi uvar propustio je Suzanne da ue prije njega. Obojica
uvara imala su u futrolama velike crne pitolje i nosili su velike smee
palice na lancima koji su im visjeli s pojaseva. Suzanne je bila svjesna da
su to nosili za svaki sluaj ako bi Jake pokuao pobjei.
Jake je gotovo bezizraajno odmjerio Suzanne, koja je blenula u njega,
a potom se bijesno zagledala u uvara koji ju je dopratio do supruga. Znai li to da nam nee biti omogueno da ni na trenutak ostanemo
nasamo?
uvar nije obratio pozornost na njezinu provalu bijesa, udaljivi se
zajedno s onim drugim uvarom. Suzanne je priekala da odu. Vrata su se
za njima vrsto zakljuala. Znala je da ih promatraju kroz prozor na zidu.
Naglo se okrenula prema Jakeu. - Sutra e te izruiti! - uskliknula je. - Ne
mogu vjerovati.
Ravnoduno je gledao u nju. - Gdje je Sofie?
Problijedjela je, a potom krupnim korakom pola naprijed, drei u
zraku vrsto stisnutu aku. - Sofie? Sofie je kod kue, ondje gdje je maloj
djeci mjesto. Proklet da si!
Ustao je, nadvijajui se nad njom, naposljetku i sam srdit.
- elio sam vidjeti Sofie, Suzanne, oprostiti se s njom. Zato je nisi
dovela?
- A ja?! - vrisnula je i poela ga udarati akama. - A ja, gade jedan, to
je sa mnom? to sa mnom! Ti si u zatvoru, ali ja sam slobodna... nikada nije
bilo gore nego sada! Kada hodam ulicom, prijatelji bjee na drugu stranu
od mene!
Jake nije ni pokuao pognuti glavu kako bi izbjegao njezine udarce u
lice i prsa, ali brzo se umorila udarajui ga. Suzanne je plakala, a potom se
donekle pribrala i rekla: - Tebe deportiraju, a ja u ostati sama! Proklet da
si, Jake.
Usne su mu bile vrsto stisnute i pogled mraan, ali nita nije rekao.
Suzanne je sada prestala plakati i zagledala se u njegovo lijepo lice. Mari li ti uope za to to e biti sa mnom? Vilica mu se stisnula, kao da
izbjegava odgovor.
- Nije bilo dobro ni neposredno nakon vjenanja, ali s uspjehom koji si
ostvario u poslu, nekako smo to prebrodili. Ne posve, nisu se sva vrata
otvorila, ali mnoga jesu. A sada su se sva ponovno zatvorila... i ona
posljednja! - Ponovno je zaplakala.
122

Knjigoteka

Glorij@
Naposljetku je progovorio: - Nadam se da e preivjeti, Suzanne. Ne
sumnjam u to. Vrlo si dobra u tome.
Skinula je ruke s oiju. Nije vie plakala, bila je bijesna.
- Kao to sam preivjela onih prvih nekoliko godina naega bijednog
braka u onoj straari koju si se usudio nazvati naim domom.
- Da, kao to si onda preivjela. - Pogled mu je bio napaljen i bijesan.
Pomislila je na to kako je u onoj straari bila trudna i sama dok je Jake
po cijele dane radio, kao da ona uope nije ni postojala. Pomislila je na
onih nekoliko sati koje su provodili zajedno, sati bezumne ivotinjske
strasti. Pomislila je na svoju prvu avanturu, potom na drugu, treu. - Za
sve si ti kriv. Da se nisi usudio svaljivati krivnju na mene.
- ini mi se da sam to ve uo. - Usne su mu bile stisnute u usku crtu. Moda si u pravu. ao mi je. ao mi je to si ostala trudna, ao mi je to
sam bio dovoljno glup da ustrajem na tomu da se vjenamo, ao mi je to
sam bio dovoljno glup da se poelim vjenati s tobom. - Glas mu je postao
tii. - ao mi je to sam nastavio biti brian jo dugo nakon to bi svakom
drugom mukarcu prestalo biti stalo.
Bila je zaprepatena. Nikada prije nije joj se ispriavao, ni zbog ega.
Bilo je to prvi put da je otvoreno priznao svoje osjeaje... osjeaje koji su je
uzbudili i dali joj nadu. - Jake. - Ponovno mu se pribliila. - Ne mogu to
podnijeti. - vrsto ga je obgrlila. - Boe, ne mogu to podnijeti. Moda e te
doivotno udaljiti.
Brzo joj je odvojio ruke i odgurnuo je od sebe. - Nita se ne mijenja rekao je ukoeno.
Suzanne je podignula pogled prema njemu, zateena. - Volim te.
Voli... i ti mene. Eto... To si upravo rekao!
Osmijeh mu je bio izoblien, ali tu posljednju izjavu nije opovrgnuo. Ako me voli, Suzanne, onda to ne pokazuje na pravi nain. Reci mi, tko ti
je sino grijao krevet dok sam ja trunuo u ovoj eliji? I tko e ti ga grijati
noas... i sutra i prekosutra.
Suzanne se ukipila. - Nitko - rekla je. Istina je bila da je protekle noi
bila sama, kao to e vjerojatno biti i veeras. Ali ako je mislio da e joj
tijelo venuti i trunuti dok je on u zatvoru, e pa, prevario se.
Oporo se nasmijao. - Oekuje li od mene da ti povjerujem kako e
mi biti vjerna sada kada mi nisi bila vjerna dosad? Oekuje li od mene da
ti povjerujem kako nijedan mukarac nee milovati to tvoje sitno
uspaljeno tijelo dok ja uvam svoje dupe i trunem u zatvoru sljedeih
deset-petnaest godina, dok me uvjetno ne puste na slobodu... ako me
uope ikada puste! - Sada je vikao.
123

Knjigoteka

Glorij@
Suzanne je bila jednako tako bijesna. - Kako bi to mogao oekivati od
mene sada - vikala je - kad si za sve to sam kriv!
Jednakom brzinom kojom je prokuljao, bijes je nestao. Jakeovim
pogledom preletjelo je neto mrano i tuno. - Tono, naravno, za sve sam
ja kriv, kao uvijek. - Izraz njegova lica postajao je sve nesmiljeniji dok su
tako stajali piljei jedno u drugo. - Dovedi mi Sofie, Suzanne. Smjesta.
Suzanne je osjetila napetost u tijelu. Da Jake sutra ne odlazi, okrenula
bi se na peti i otila od njega zbog toga to mu je sada vie od nje trebala
njegova ki, u trenutku kada bi trebao misliti samo na nju, svoju suprugu,
u trenutku kada bi je trebao preklinjati za oprost i izjaviti joj vjenu
ljubav. Proklet bio! Ali odlazi, bit e osuen za zloin koji je poinio i
smjeten u zatvor u Engleskoj. Suzanne nije znala koliko e vremena
protei prije nego to joj bude doputeno ponovno ga vidjeti. I hoe li
ikada biti uvjetno puten na slobodu... hoe li se ikada vie vratiti kui.
Odjednom ju je obuzeo silan strah i sav onaj njezin bijes polako se istopio.
to ako ga vie nikada ne vidi?
Zgrozila se pomislivi to.
Da se barem prolost moe promijeniti.
Suzanne je odluno pola prema njemu, nastojei se posluiti svojom
erotinou da ga smeka i ukroti. To joj je uvijek prolazilo.
Drsko je pola prema njemu, predui: - Jake, dovest u Sofie. Poslije.
Obeavam ti.
Sumnjiavo je piljio u nju, ne miui se s mjesta.
Zaustavila se ispred njega, lagano mu dotaknuvi prsa. - Volim te.
Zna to dobro. Znam da zna, zbog onoga to ti inim kada smo sami, kada
smo u krevetu. - Glas joj je bio priguen kada ga je tiho i zavodljivo upitala:
- Misli da to isto inim ostalim mukarcima?
Jake se gorko nasmijao: - Znam da ini.
Srce joj je snano udaralo. - Nije poteno. Nije istina. Ne bi ni bilo
drugih da ti nisi tako svojeglav i tvrdoglav.
- Prestani s tim sranjima, Suzanne - upozorio ju je Jake. Otrina
njegova glasa navela ju je da nabrekne i ovlai.
Suzanne se zavodniki osmjehnula i dotaknula mu ramena. Prenuo se.
Prislonila je svoju pulsirajui makicu uz njegove slabine. uvari su
vjerojatno i sami uivali u tome.
- Volim te. Oduvijek sam te voljela - proaptala je, trljajui se uz njega.
Bila je nagraena jer smjesta se ukrutio.
Osjeala se pobjedonosno. - Jo uvijek me eli!
124

Knjigoteka

Glorij@
- Mjesec dana sam iza reetaka, bez ene, Suzanne. Kakvu bi drugu
reakciju mogla oekivati? - Nasmijao joj se u lice i odgurnuo je. od sebe. Voli moju batinu, Suzanne, ne voli mene.
Problijedjela je.
- Odlazi! - Pogled mu je plamtio, prepun bijesa. - Ali ako mi danas ne
dovede Sofie, osvetit u ti se... kunem se. Nai u naina, pa makar to bilo
iz zatvora.
- Sofie! - vrisnula je. - Uvijek Sofie! Mrzim te, Jake, uistinu te mrzim! Rekavi to, okrenula se uplakana, poniena i bijesna. Odjednom joj je bilo
drago to e ga izruiti, tono, bilo joj je drago, proklet bio. Zalupala je po
vratima zahtijevajui da je puste van.
Te noi, dok je on trunuo u zatvorskoj eliji, ostala je kod kue, ne
mogavi zaspati. Ali nije bila sama.

Suzanne je obrisala suze, iznova mrzei Jakea, ba kao to ga je mrzila


onoga dana zbog toga to ju je odbio. Nije mu poslije dovela Sofie u posjet.
Zalila je zbog svojega glupog ponosa i djetinjaste elje da naudi Jakeu,
uskrativi mu posljednji susret s njihovom keri. Dvije godine potom
pobjegao je iz zatvora u Engleskoj i poginuo u poaru pa ga ni ona ni Sofie
vie nikada nisu vidjele.
Sada je bila starija i mudrija. Mnogo bi toga uinila drukije da je
mogla. Sada je znala da se trebala vratiti sa Sofie. Da je bila zrela, odrasla
osoba, a ne sebino dijete, ona i Jake mogli su se rastati kao pravi
ljubavnici, a ne u ljutnji, poput zakletih neprijatelja.
Pomislila je na novac koji je on u skrbnitvu ostavio za Sofie, to je
bilo izravna posljedica njezina ponaanja onoga dana. Bijes u njoj gomilao
se prkosei svakoj zdravoj logici. Jake je taj koji je bio u zatvoru, on je bio
taj koji e umrijeti, pa ipak je ostvario svoju prijetnju. Kao to je obeao,
uzvratio joj je udarac, ak iz zatvora, vie nego izravnavi raune s njom.
Suzanne je sklopila oi. Svaki put kada bi pomislila na Sofijin novac
ostavljen u skrbnitvo, kojim se esto koristila rasipno kupujui sebi
odjeu, darove pa ak i dragulje, osjeala je ujedno bijes i grizoduje.
Suzanne je usto utajila nekoliko stotina tisua dolara od toga imetka i
taj novac sada je bio na njezinom privatnom bankovnom raunu. Sofie je
jo uvijek za sebe imala obilje novanih sredstva i nikada nee ni doznati
da neto nedostaje. Svaki put kada bi osjetila grizoduje, podsjetivi se da
krade od vlastite keri, koju je voljela, Suzanne bi ga u trenu odagnala,
uvjerivi se da joj je pripadao svaki novi koji je uzela.
Suzanne je uzdahnula. Ne samo da bi promijenila onaj dan na Randall
Islandu kada bi mogla nego bi uinila puno vie od toga. Da moe, sve bi
125

Knjigoteka

Glorij@
promijenila. Bilo joj je teko sada, nakon tolikih godina, uope prisjetiti se
zbog ega je gotovo od samoga poetka braka bila bijesna na Jakea. Ta
srdba i osjeaj da je on zanemaruje naveli su je da zastrani. Osim toga,
njegova oita ravnodunost prema njezinu ponaanju samo ju je jo vie
potaknula da uope ne skriva svoju nevjeru. Da je barem imala traak
mudrosti koju sada ima.
Ali ak i da nije bila toliko divlja i svojeglava, Suzanne nije ba bila
sigurna u to da bi odnos meu njima bio mnogo drukiji. Od poetka je
njihov odnos bio buran i nestalan, povremeno nasilniki. Jake je bio
jednako bahat i ponosan poput nje. Ali za svaki trenutak pakla postojao je
barem jedan trenutak raja.
Suzanne se nije eljela prisjeati ni jednoga ni drugoga, ni dobroga ni
loega. Leala je pokraj svojega drugog supruga zagledana u strop i suze
su joj se slijevale niz lice dok je tiho plakala nad prolou.
Nadlanicama je obrisala oi, zatomivi uzdah. Suzanne nije mogla
dopustiti da se isto to dogodi Sofie. Ki bi trebala imala koristi uei na
majinim pogrekama. Majinstvo joj nije lealo prirodno kao nekim
drugim enama. Ali nakon Jakeova utamnienja postala je odgovoran i
brian roditelj. Tijekom godina Suzanne je shvatila koliko je zapravo silno
voljela svoju ker. Voljela ju je vie od svih i svega, osim moda od Jakea.
Sve od one nezgode titila ju je od ivota... nakon Jakeove smrti. Nije mogla
prestati bdjeti nad njom, posebice ne sada kada je bilo presudnije nego
ikad.
Odluila je kako se ovaj put nee obazirati na Benjaminov savjet. Ovaj
put e se sama uvjeriti da je u New Yorku sve onako kako bi trebalo biti.

126

Knjigoteka

Glorij@
DVANAESTO POGLAVLJE
Sofie ga je uputila u najbolju galeriju u gradu, koju su nedavno preselili u

gornji dio grada u Trideset estu ulicu na Petoj aveniji. Edward je zastao
ispred

galerije

Durand-Ruel,

jedne

od

svjetski

glasovitih

trgovina

umjetninama, s uredima u New Yorku, Parizu i Londonu. Medu njihovim

klijentima bili su neki najvei kolekcionari iz cijeloga svijeta.

Edward je doznao da je vlasnik tijekom nekoliko posljednjih godina

kupio i prodao mali broj impresionistikih slika, uglavnom Moneta, ali i


Degasa,

to

uglavnom

na

zahtjev

svojih

klijenata.

Nije

bio

neki

poznavatelj umjetnosti, ali u posljednja dva dana dao je samome sebi u


zadatak doznati puno vie. Obiao je velik broj galerija i muzeja. Njegovo
neizvjebano oko mu je nakon pomnog motrenja velikog broja razliitih

umjetnikih djela naposljetku reklo da Sofijin rad nalikuje djelima


francuskih impresionista, kojima se uvelike divila, ali da se ujedno razlikuje
od njih. Nije jednostavno mogao pogledali u njean Degasov prikaz

balerina i uskliknuti: Ah, Sofie ba tako slika! zato to nije slikala

tako. Imala je jedinstven stil, koji je bio iskljuivo njezin.

Iznad ulaza u trgovinu, navrh proelja u obliku hrama, vijorila se

francuska trobojnica. Edward je uao. Pred njim su se na podu protezali


tepisi pastelnih boja. Nalazio se u jednoj jedinoj golemoj izlobenoj

prostoriji. Umjetnika djela svih tema i veliina, uglavnom slika, visjela su


na sivkasstim zidovima i bila nanizana uokolo po cijeloj galeriji. Nekoliko
skulptura stajalo je na postoljima. Gotovo svaki centimetar prostora bio je

iskoriten za prodajnu izlobu umjetnina. Edward je zastao pogledati jednu

malu skulpturu, lijepu bronanu figuru gole ene, i proitao ime na ploici:
Auguste Rodin.

127

Knjigoteka

Glorij@
- Mogu li vam pomoi, gospodine?

Edward se okrenuo i ugledao bezlina mladia u tamnosivom odijelu


s kravatom. - Gospodin Durand-Ruel?
Mladi se osmjehnuo. - Monsieur Durand-Ruel nije u gradu,
gospodine. Kupuje Manetovu La Buveur deau. - Osmjehnuo se, kao da je
oekivao ushienu Edwardovu reakciju, ali on mu je samo uzvratio
smijekom. - Ali moda vam mogu pomoi. Ja sam njegov sin.
- Moda i moete. Monsieur, zapravo nisam kupac. Ne razumijem se
ba dobro u umjetnost. Ali mislim da znam prepoznati savreno djelo
kada ga vidim i sluajno sam naiao na mladog umjetnika ije bih vam
radove elio pokazati.
Osmijeh mladoga Durand-Ruela ieznuo je. - Doista? A o kojem je to
umjetniku rije? Moda ga ve poznajem. - Umjetnik je zapravo umjetnica.
Zove se Sofie ONeil. elo mu se iznenaeno naboralo. - ena? Irkinja?
- Amerikanka.
- Ni to nije nimalo bolje. Zasigurno znate da nai klijenti prednost daju
francuskim umjetnicima.
- Ne prodajete radove Amerikanaca? - upitao je iznenaeno Edward.
- Prilino dobro nam ide Thomas Eakins i, naravno, Mary Cassatt.
Trenutano na prodaju nemam nijedno njezino djelo, ali imam jednoga
Eakinsa. Viens avec moi, pokazat u vam ga.
Pomalo zastraen, Edward je poao za sada oduevljenim mladiem
na drugu stranu prostorije. Njegov strah samo se jo vie pojaao kada je
stao pred golemi portret koji se nadasve razlikovao od Sofijina djela. Bio je
naslikan vrlo realistino i bio je poprilino mraan. - Koliko stoji? - upitao
je znatieljno.
- Mogli bismo dobiti tisuu za nj, budui da gospodin Eakins uiva
ugled.
- On je jedini Amerikanac kojega ovdje prodajete?
- Povremeno moda prodamo jo nekoga, ali obino nekog iseljenika
koji ivi u inozemstvu, poput Cassatt. Uglavnom uvelike trgujemo
francuskim umjetnikim djelima iz osamnaestoga i s poetka
devetnaestoga stoljea, iako uvijek postoji velika potranja za
nizozemskim vrhunskim slikarima iz sedamnaestoga stoljea. U
posljednje vrijeme traen je i Goya. - Zapazivi Edwardovu zbunjenost,
strpljivo je dometnuo: - To je panjolski slikar s poetka devetnaestoga
stoljea, koji bi ostao nepoznat da ga naa dva najvea klijenta, gospodin i
gospoa Havemeyer, nisu otkrili i poeljeli kupiti mnoga njegova djela.
128

Knjigoteka

Glorij@
- Kolekcionar to moe uiniti? Stvoriti potranju za prethodno
nepoznatim umjetnikom? - Edward je bio zauen... i pun nade.
- Samo ako kupi velik broj djela toga umjetnika. Naravno, na taj nain
vrijednost toj umjetnini raste.
Edward je bio uvjeren da bi neki veliki kolekcionar ubrzo otkrio Sofie,
zavri li ona u toj ekskluzivnoj galeriji. - Dvaput ste spomenuli enu,
umjetnicu. Tko je Mary Cassatt?
- To je jo jedna sjajna umjetnica, poznata po obradi teme majke i
djeteta. Katkada je pogreno smatraju jednim od impresionistikih slikara,
ali ona ima poseban stil. Amerikanka je koja ve dugo ivi u Francuskoj.
- Prodaje mnogo svojih radova?
- Da. - Jacques se nakratko osmjehnuo. - Ali nije oduvijek bilo tako,
monsieur. Prije nekoliko godina borila se prodati ijednu svoju sliku, poput
velikoga broja danas uspjenih umjetnika.
- Hoete li doi pogledati radove gospoice ONeil? Mukarac je
oklijevao. - Najbolje bi bilo da mi date adresu njezina ateljea pa u, kada
uhvatim vremena... kada se otac vrati... dogovoriti sastanak.
Edward je znao da mladi ne namjerava doi. - Posebna je - rekao je
tiho.
Na te se rijei mladi, koji se upravo bio okrenuo, trgnuo i susreo
Edwardov odrjeit pogled.
- Nita ne gubite doete li... osim malo vremena, a ako sam u pravu,
dobivate sve - rekao je Edward.
- U redu. Imamo telefon. Dat u vam broj. Razgovarajte s tom
umjetnicom i dogovorite da se pojavi. Najvie mi odgovara ujutro.
Edward se osmjehnuo i dvojica mukaraca vrsto su se rukovali. Ali
im je iziao iz galerije, njegova je smijeka nestalo. Pogledao je na svoj
sat. Mora pouriti. Obeao je Sofie da e joj biti model.

Sofie je drhturila od uzbuenja, nestrpljiva zapoeti svoj posljednji


pothvat, pa nije mogla doekati Edwardov dolazak. Atelje joj je ve satima
bio spreman: postavila je stolac pokraj maloga stola prekrivenog bijelim
platnom ispred prozora koji je gledao na vrt. Nasred stola bio je aranman
divljega cvijea u nijansama duginih boja te lijepi porculanski tanjuri
zlatna obruba, kristalne ae i ulaten jedai pribor. Nekoliko puta
namjeravala se vratiti u Delmonicos tako da, kada zavri, stol i pozadina
izgledaju upravo onako kao trebaju izgledati.
Lecnula se kada se na vratima zaulo kucanje. Gospoa Murdock je
isturila svoju sijedu glavu. - Sofie, imate posjetitelja. - Bila je ozarena.
129

Knjigoteka

Glorij@
Sofie je bila svjesna da su kuedomaica i Jenson uvelike
pretpostavljali da joj je Edward udvara i zbog toga su bili iznimno
zadovoljni. Nastojala ih je ispraviti, ali oni su joj tvrdoglavo proturjeili,
ustrajui u tome da joj se Edward odista divi. Sofie je odustala od pokuaja
da ih razuvjeri.
Srce joj je na trenutak zastalo. Edward se trebao pojaviti tek za jedan
sat: uranio je. Pitala se je li jednako poput nje bio uzbuen zbog toga to e
raditi zajedno. Zagladivi pramenove kose iza uiju, vedro je rekla. - Molim
vas, poaljite gospodina Delanzu unutra.
- Nije rije o gospodinu Delanzi. Jedan drugi gospodin stigao vam je u
posjet, Sofie. Gospoa Murdock bila je oito oduevljena. - Gospodin Henry
Marten. U zelenom je salonu - izvijestila ju je kuedomaica. - Nadam se da
mu neu trebati rei da niste raspoloeni? - Nato se namrtila.
Sofie je bila iznenaena. to je Henry Marten radio tu? Pojma nije
imala to eli. Ne, primit u ga - rekla je Sofie, poavi za gospoom
Murdock iz svojega ateljea do ulaznoga dijela kue. Zamiljala je da e, po
kakvom god poslu doao, Henry otii mnogo prije nego to stigne Edward.
Henry Marten stajao je nasred salona. Ruke je drao u depovima
vreastih hlaa, doimajui se pomalo nelagodno. Tamno odijelo nije mu
ba najbolje pristajalo, budui da je bilo donekle preveliko. Zarumenio se
ugledavi Sofie. - Nadam se da vam nisam na velikoj smetnji - rekao je.
- Naravno da niste - uzvratila mu je Sofie, osmjehnuvi se. - Dobar
dan, gospodine Martene. Kako ste?
- Dobro. Hvala na pitanju. - Jo se snanije zajapurio. Moram rei da
vrlo dobro izgledate, gospoice ONeil.
Sofie je kimnula i osmjehnula se, ipak ne povjerovavi u to. Kosa joj je
bila spletena u dugaku debelu pletenicu te je kao obino na sebi imala
obinu tamnoplavu suknju i bijelu bluzu. Pokazala je prema dvjema
stolicama pa su oboje sjeli. - Zamolila sam Jensona da nam donese neto
osvjeavajue - rekla je.
- Hvala vam. - Uznemireno se vrpoljio. - Ve sam nekoliko tjedana u
gradu i namjeravao sam vas jo prije posjetiti, ali imam nekoliko klijenata
i zapravo sam do gue u poslu.
- Pa to je divno - rekla je iskreno Sofie. Ali bila je u udu. Doista je
navratio udvarati joj se.
Osmjehnuo se, oito zadovoljan. - Da, jest, ali ne tako divno kako bi
trebalo biti, jer me to zadralo, ne dopustivi mi da vas vidim.
Sofie je zatreptala i jo se vie uspravila.
130

Knjigoteka

Glorij@
Henry je sada bio crven kao paprika. Spustio je pogled na svoje ruke,
sklopljene u krilu.
Odjednom su sjedili u tiini. Sofie je bila previe zaprepatena da bi
mogla razmiljati o voenju uljudna razgovora, sve dok se nije pojavio
Jenson sa srebrnim pladnjem na kojemu su bili tanjuri sa slatkiima i
Wedgewood vr pun crne kave koja se iz njega puila. Sofie je rasporedila
alice i tanjurie pa im oboma natoila kavu, dodavi eer i gusto svjee
vrhnje, iskoristivi pritom prigodu da se pribere. Kada mu je pruala
alicu kave, upitala je: - A gdje imate ured?
Brzo joj je odgovorio, osjetivi olakanje. - U sreditu grada, nedaleko
od Union Squarea. - Nakaljao se. - Moda bih vam ga mogao pokazati,
jedan dan kada budete slobodni?
Sofie se ponovno lecnula, a potom se pribrala i urno odgovorila: Naravno.
Henry je odloio alicu, ne otpivi ni gutljaj. - Zapravo, gospoice O
Neil, nadao sam se da bih mogao, ovaj... da bih vas moda mogao jednom
povesti u vonju parkom.
Sofie je i sama odloila alicu i tanjuri, iako mnogo opreznije.
Promatrala ga je irom otvorenih oiju. Naravno, Henry je bio silno drag,
ali nije ona u ivotu imala vremena za vonju parkom. Premda je zamisao
donekle bila privlana i romantina, naposljetku joj je sijevnulo. Doao joj
se udvarati.
Smatrao je njezin razrogaen pogled i utnju odgovorom kakav je
elio. - Moda ak sada?
Sofie je napokon uspjela progovoriti. - Gospodine Martene, naravno
da bih se voljela provozati parkom s vama. - Nije imala srca rei ne. A
postojalo je i ono potajno matanje u kojemu se lijepa i radosna smijala,
drei se pod ruku s nekim gospodinom, oboavateljem, poput svih
mlaih djevojaka njezinih godina. Osim to je sada, naravno, taj izmiljeni
oboavatelj iz snova sumnjivo nalikovao Edwardu.
Sofie je odbacila sve te gluposti. - Ali jutros je to nemogue. Znate,
oekujem Edwarda Delanzu.
Henry se prenuo, a potom zagledao u nju, naposljetku se ponovno
zarumenjevi.
Sofie je u trenu shvatila vlastitu pogreku. Henry je pomislio kako je
Edward posjeuje. Osjetila je kako su joj se obrazi zaarili. - Ne shvaate.
Nije mi udvara. Pristao je biti mi model.
- Biti vam model?
- Slikarica sam, niste li to smetnuli s uma?
131

Knjigoteka

Glorij@
- Joj, da, naravno, na trenutak sam zaboravio na to. - Uslijedilo je
neugodno zatije.
Nedugo potom Jenson je u prostoriju uveo Edwarda. Uranio je. Sofie
je skoila na noge, ozareno ga pogledavi. Uzvratio joj je smijekom i na
obrazima su mu se urezale duboke jamice. Odmjerio ju je toplim
pogledom, na nain na koji bi to uinio ljubavnik.
- Dobro jutro, Sofie - rekao je prisno, pa se inilo da u tome ima
mnogo vie od obina pozdrava. Potom je pogledao Henryja, ne skidajui
osmijeh s lica. - Bog, Henry. Smetam li?
Henry je takoer ustao. - Ne, naravno da ne smetate. ini se da sam ja
taj koji smeta.
- Vjeruj mi, ne smeta, nimalo - rekao je Edward, priavi mu i
potapkavi ga prijateljski po ramenu. Pogledom je preletio preko
netaknutih slastica i kave na pladnju. - Molim te, popij kavu i pojedi neto.
Kada je Henry, pomalo oklijevajui, ponovno sjeo, Sofie je upitala: Hoete li nam se pridruiti? - Sada se mnogo ire osmjehivala, shvativi da
Henry pilji u nju... i kako se to njemu moralo uiniti.
- Naravno - rekao je Edward.
Kada su sve troje sjeli, na trenutak je zavladala tiina. Edward je
najprije pogledao Henryja, a potom nju, dok je Henry otpijao kavu. Sofie je
osjetila njegovu znatielju. Pitala se to on misli o njoj, zatekavi je s
Henryjem Martenom. Naposljetku je Edward progovorio, obrativi se
Henryju. - to te dovodi u ovaj dio grada?
- Nadao sam se jo prije nekoliko tjedana navratiti do gospoice
ONeil, ali imao sam previe posla u odvjetnikom uredu pa nisam stigao.
Mislio sam je danas izvesti u vonju Central Parkom, ali ispostavilo se da
oekuje vas.
Na trenutak Edward nije nita rekao, ali potom se nacerio, pri emu
su bljesnuli njegovi bijeli zubi. - Moda e sutra biti slobodna - predloio
je.
Sofie se ukipila, ne vjerujui.
Henry se namrtio i obrve su mu sada bile spojene dok je gledao u
Edwarda koji se i dalje smjekao, sada dobroudno, a potom se naglo
okrenuo prema njoj. - Jeste li slobodni sutra, gospoice ONeil?
- Ja... - Sofie nije znala to rei. Nije joj bilo drago to Edwardovo
upletanje. Sutra je imala satove, a poslije je namjeravala raditi na novom
Edwardovu portretu. - Mislila sam sutra raditi - oglasila se naposljetku.
- Zasigurno moe odvojiti sat za Henryja - glatko se ubacio Edward.
132

Knjigoteka

Glorij@
Sofie je piljila u nj. Henry je tjeskobno iekivao njezin odgovor.
Uspjela se osmjehnuti. - Moda poslije, tijekom dana... recimo u etiri?
- To bi bilo savreno - rekao je Henry, posve zadovoljan. Sofie je
pogledala Edwarda koji je sada piljio u oboje. Usne su mu bile posebno
iskrivljene. Sofie je zadrhtala kada joj je doprlo do svijesti. A nakon
spoznaje uslijedila je povrijeenost.
Upravo ju je preputao drugom mukarcu. Iako su planovi koje je na
poetku imao s njom bili posve neasni, zaboljelo ju je, silno ju je zaboljelo.
- Imam neke vijesti, Sofie - rekao je Edward tiho. Neznatno se
okrenula.
- Jacques Durand-Ruel pristao je vidjeti tvoj rad. Odgovara mu ujutro.
Jesi li slobodna sutra ujutro... kako bi doao pogledati to to radi?
Bilo joj je teko progovoriti. Obuzela ju je silna nervoza, zasijecajui se
u njezina povrijeena osjeanja. Naravno da e preskoiti predavanja ako
on doe. - Jesam - proaptala je.
Edward je potvrdno kimnuo i okrenuo se prema Henryju.
- Sofie e ugostiti jednog od glavnih trgovaca umjetninama na svijetu.
Kupi li neke od njezinih radova, bit e to pravo postignue.
- Shvaam - rekao je Henry, doimajui se zaprepateno. Sofie je tek
tada progovorila, svjesna onoga to je inila.
- Nadam se da u jednoga dana ivjeti iskljuivo od prodaje svojih
djela, kao profesionalna slikarica - izjavila je. Bila je svjesna toga da je
Edward smrknuto pogledava, ali nije se obazirala na nj. Ako je Henry
uistinu navratio s namjerom da joj se udvara, takva ekscentrinost brzo e
ga udaljiti od nje. - Naravno, ivjet u u Parizu, poput svih ostalih
umjetnika boema.
Henry je tada ostao bez rijei.
Edward je zurio u nju, posve oito shvativi njezinu igru. Rekao je: Naravno, samo u sluaju ako te nekakav neodoljivi gospodin ne obori s
nogu i odvede do oltara.
Sofie je osjetila kako joj se lice ari. Potresena, pomislila je: Ali to
nee biti ti, zar ne, Edwarde? - Mislim da se to nee dogoditi, gospodine
Delanza.
Tzvio je obrvu, ukipljen poput nje. - Ne, mislim da nee... im takve
neobine zamisli baca u lice svojim udvaraima.
Ono arenje u obrazima se pojaalo. Sofie nije mogla nai prikladan
odgovor.
Henry je ustao, pogledavajui jedno pa drugo. Proistio je grlo. Mislim kako je vrijeme da odem.
133

Knjigoteka

Glorij@
Sofie je ustala. - Moramo zapoeti s radom, Edwarde.
Nije se obazirao na nju. - Moda bi prije nego to ode elio vidjeti
neke Sofijine radove?
Sofie se umalo uguila.
Henry je razrogaio oi. - Znate da bih volio. - Okrenuo se prema Sofie,
odjednom silno zainteresiran. - Gospoice ONeil, ako nemate nita protiv,
elio bih vidjeti va rad kojemu ste tako posveeni.
Sofie nije imala drugoga izbora nego pristati. Odbiti ga, bio bi vrhunac
neljubaznosti, posebice sada kada je Edwardu dopustila ulazak u svoj
umjetniki svijet i kada je Henry znao za to. Ali Sofie se osjeala kao da bi
najradije ubila Edwarda... zbog svega.

Sofie je prema izrazu Henryjeva lica vidjela da je u nedoumici i da ne


zna to bi rekao. Okrenuo se prema njoj i kaljucnuo, proistivi grlo. Doista ste nadareni, gospoice ONeil - rekao je.
Znala je da lae, uope nije imao razumijevanja za njezinu umjetnost,
nije ju osjeao niti joj se divio. - Sofie se uspjela osmjehnuti. - Hvala vam.
- Naravno, prilian sam amater. - Ponovno je proistio grlo. - Jednom
sam ve vidio neto slino, kod nekog Talijana ako se ne varam.
- Impresionisti su Francuzi - rekla je obzirno Sofie.
- Da, vidite, u svakom segmentu ste dobri poput njih - uvjeravao ju je
Henry. Osjeao se nelagodno i jedva ekao otii. - Trebao bih sada poi.
Onda sutra, u etiri?
Sofie je potvrdno kimnula, otprativi Henryja do vrata ateljea. Odmah se vraam - rekla je Edwardu, koji joj je samo kimnuo.
Sofie je otpratila Henryja do ulaznih vrata i ispratila ga kroz njih.
Kada je otiao, krupnim korakom ula je u atelje. Ruku na bokovima,
suoila se s Edwardom. - to je sve ovo trebalo znaiti?
Edward se posve neduno osmjehnuo. - Oprosti, na to misli?
- I treba traiti oprost od mene! - vikala je Sofie. - Namjerno si
Henryja uputio u moj atelje, ali njemu se moji radovi nimalo ne sviaju...
Osim toga, vrio si pritisak da nas dvoje izaemo.
Dotaknuo joj je vrak nosa. - Ne eka li jedva taj susret sutra?
- Nimalo.
Palac mu je kliznuo do njezinih usana, a potom ga je povukao. - Vidi rekao je tiho - ima udvaraa, Sofie, unato svojim nastojanjima da ga
otjera.
134

Knjigoteka

Glorij@
Piljila je u njega, bijesna i povrijeena, ne znajui to rei. Je li se
Edward nadao pravoj vezi izmeu nje i Henryja? Je li on to nju mislio
udati? Je li to znailo kako je nije namjeravao zavoditi... imati avanturu s
njom? - Ne elim nikakvog udvaraa, Edwarde. - Glas joj je bio napet. Osim toga, nisi mi otac pa da dogovara mukarce koji e navraati i
udvarati mi se.
- Ne, nisam ti otac - rekao je pomalo smrknuto, vie se nimalo ne
osmjehujui. - Ali netko te mora urazumiti.
- Kako si samo smion ... i drzak! - uskliknula je Sofie.
- Kriv sam - proaptao je. - Ali netko mora voditi brigu o tebi.
- Pa si samoga sebe proglasio mojim uvarom? - Da.
Odmaknula mu je ruku kada ju je podigao ponovno joj dodirnuti lice. Silno si bahat, Edwarde.
- Prijatelj sam ti.
Sofie mu je okrenula lea. Zaprepastila se kada ju je odostraga
uhvatio za ramena. Privukao ju je leima okrenutu prema sebi. - Zato si
tako uzrujana?
Nije mu mogla rei istinu, nikada, stoga je samo odmahnula glavom,
ne rekavi nita.
- Ispriavam se. Moda sam pogrijeio. Henry je drag momak, ali jako
krutih stavova. Osim toga, nije opinjen tvojim slikama poput mene.
- Ah, Edwarde - tiho je zajeala Sofie, vrsto ga uhvativi za snane
nadlaktice. - Ne kae li ti na kraju uvijek pravu stvar?
- Boe, Sofie, uvijek uprskam. - Usnama joj je dotaknuo obraz. Sofie se
sledila, jer joj se stranjica ugnijezdila meu njegove slabine. Pomislila je
kako je tamo osjetila nekakvu kretnju. Ali pustio ju je i okrenuo se pa je
sada bila licem okrenuta prema njemu. - Godi mi, duo, vie nego to
moe zamisliti.
- Vjerujem da tebi svatko godi. - Njegove njene rijei izazvale su u
njoj reakciju koju je bila odluna zanemariti. Edward nije bio nita drugo
doli obina bitanga. Nije tu u pitanju bila ljubav, nikada nije ni bila... kao
to nikada nee ni biti. Njezina nedavna histerija bila joj je nesvojstvena,
jednako kao to je bila neobjanjiva. Sofie se osjeala sumorno. Uzdahnula
je i preusmjerila razgovor na drugu temu: - Jesmo li spremni zapoeti?
Edwardov smijeak je ieznuo. - Zato sam tu.
* * *
135

Knjigoteka

Glorij@
Edward je postupio prema Sofijinim uputama i sjeo za stol postavljen
za dvoje. Bio je svjestan toga da sjedi neprirodno i bio je napet. Ali dok je
promatrao Sofie koja je leprala oko svojih slikarskih potreptina
pripremajui se za poetak rada, poeo je zaboravljati na to da je model.
Motrio ju je, uivajui u nainu na koji se kretala, brzo i graciozno, unato
tomu to je malo hramala. Svialo mu se kako je njihala svojim raskonim
bokovima. Sofie se naposljetku okrenula prema njemu. Svjestan toga da
sada mora biti model, osjetio je napetost. U trenu se namrtila.
- Edwarde, mora biti oputen.
- Nije to ba tako jednostavno.
- Kako nije?
Nije mogao smisliti nikakav odgovor, pa se samo promekoljio na
mjestu na kojemu je sjedio, svjestan injenice da ga Sofie pomno
promatra. Bilo je pomalo obeshrabrujue, kao da ga razodijeva pogledom.
Bog mu je svjedok da je on sam pogledom razodijevao na tisue ena, ali
bio je posve drukiji osjeaj kada su tebe razodijevali. Puls mu je bio
ubrzaniji nego obino i ud mu se ukrutio. Pomiljao je na ono to bi sada
radije inio tu, sam sa Sofie.
Otro je odagnao bludne misli. Obeao joj je biti model. Koliko god je
elio poljubiti je i pomilovati, drati je u zagrljaju, njihov posljednji
poljubac od neki dan govorio mu je kako to moe biti vrlo opasno. Sljedei
njihov poljubac mora biti puno edniji. Boe! Sama pomisao na to bila je
smijena, ali nije sada mogao odustati od Sofie, nije mogao.
Edward je duboko udahnuo. Ne smije pomiljati na takvo to. Ne, ako
joj je doista namjeravao posluiti kao model.
Osim toga, u tome to je ona inila nije bilo niega erotinoga...
zaboga, pa samo ga je slikala. On je bio taj koji je dopustio svojim
razvratnim mislima da lutaju. Kada se naposljetku donekle udobno
smjestio na stolcu, podigao je pogled prema njoj, traei pristanak.
- Edwarde - rekla je - moe li malo ljenariti? Njegov je osmijeh
ieznuo. - Ljenariti? Ta rije prizvala mu je slike u krevetu.
- Da. Kada smo onaj dan tamo objedovali, bio si krajnje oputen i
samosvjesno zavaljen na stolcu, onako nemarno, iako nevjerojatno
otmjeno i vrlo... muevno. Odluila sam te uhvatiti ba u takvu
raspoloenju.
- Isuse - promrmljao je Edward, posve uzbuen. Drhtavo je otpuhnuo,
zagledan u njezine oi, pitajui se kako e preivjeti nekoliko sljedeih
sati. Njezino divljenje djelovalo je na njega na nain na koji ga nijedna
ena prije nije palila, ni rukama ni usnama ni bilo kojim drugim
primamljivim dijelom privlane enske anatomije. Naalost, ako nekada
136

Knjigoteka

Glorij@
stavi ruku... ili usne... na intimni dio njegovog tijela... zamiljao je da hi
reagirao kao nikada prije ni na jednu enu.
Tiho je opsovao, posegnuvi za ovratnikom svoje koulje i potegnuo
ga, iako bi radije spustio hlae.
- Edwarde? to nije u redu? - Bila je zbunjena... i postajala sve
ogorenijom.
Uspio se lano osmjehnuti. - Imam osjeaj da e vrlo brzo doznati promrmljao je, raskopavi ovratnik koulje i olabavivi kravatu.
Ali Sofie nije pogodila uzrok njegove uznemirenosti. Osmjehnula se. E, to je ve puno bolje! Vidi... ima uroeni talent za poziranje!
Edward se grubo i otro nasmijao.
Sofie je poela slikati, razgovarajui pritom. - Naravno, ne slikam
oboje nas... samo tebe. Bit e vrlo blizu osobi koja promatra. Zauzimat e
gotovo cijelo platno, sada kada sam te pridobila da mi bude model. - Glas
joj je bio hrapav i podrhtavao je od udnje. - Kompozicija e biti neobina i
promatra e zbog nje imati osjeaj da te gleda izbliza, kao da je na istoj
slici s tobom. - Ozarena, virkala je prema njemu iznad tafelaja. - Zapravo,
nadam se da e promatra imati osjeaj da stoji u Delmonicosu i da ak
razgovara s tobom!
Edward je uspio osjetiti njezino uzbuenje, ba kao to je mogao
osjetiti njezin dodir. - Prihvatila si se prilinog izazova, zar ne? promrmljao je.
Glava joj je sada poskakivala dok je slikala. - Velik je to izazov kojemu
namjeravam odgovoriti. - Sada se brzo koristila kistom, mrtei se,
sputena pogleda. - Tvoj portret... namjeravam ga nainiti tako da bude
nalik tebi... neobian... iznadprosjean.
Duboko je uzdahnuo. Njezine glave nije bilo na vidiku pa je iskoristio
trenutak da popravi jednu nogavicu.
Za Boga miloga, pa samo ga je slikala, ali bio je uzbuen kao da su goli
i isprepleteni u krevetu. Uope nije bio siguran hoe li moi tako sjediti i
trenutak due, a kamoli nekoliko sati. Zato mu je morala tako iskreno
izraziti divljenje? I zato je to na nj moralo djelovati na takav nain?
Nedvojbeno je takvu energiju ulagala u sve to je radila. Nije vjerovao da
se osjeala imalo posebnije zato to je slikala njega.
Ali razum nije mogao promijeniti injenicu da je svaki njezin potez
kistom po platnu osjeao poput milovanja na vlastitoj koi.
Kada je provirila iza tafelaja, vrat i obrazi bili su joj simpatino
rumeni. - Edwarde, moe li, molim te, rastvoriti kaput?
Edward je bio zapanjen i prestraen.
137

Knjigoteka

Glorij@
Susrela je njegov pogled. Njezin je bio vedar. - Nisi tamo onaj dan
sjedio zakopana kaputa. Osim toga, tu su nekakvi smijeni nabori koji bi
na portretu runo izgledali.
Edward je duboko uzdahnuo. Ova sesija uskoro e zavriti. Nije bio
stvoren za modela. Sofie e to brzo shvatiti... kao i to kako su na njega
djelovale njezine rijei, njezino uzbuenje i ona sama, koja je bila posve
jedinstvena. Raskopao je kaput. Nikada mu prije nije bilo neugodno zbog
svoje uzbuenosti, ali sada je mogao osjetiti kako mu obrazi bride od
vreline.
Ali Sofie je bila zadubljena u slikanje. Nije bio ni svjestan kada se
stvorila pokraj njega povlaei ga za kaput, kako bi padao onako kako se
njoj svialo. Nehotice ga je rukom okrznula po butinama. Poelio je da ga
je namjerno dodirnula. Zadrao je dah, promatrajui joj lice i zapazio
trenutak kada je shvatila da mu misli nisu usredotoene na poziranje.
Ruke su joj se zarumenjele i primirile. Podignula je pogled prema njemu,
irom razrogaenih oiju.
Edward nije odvratio pogled. - Sofie.
- Na... nadam se da nema nita protiv - rekla je, kao da se gui... - to
ja... to ja... - Glas joj se izgubio.
Edward ju je uhvatio za ruke kako ne bi pobjegla. - Zna da mi ne
smeta nita to ti ini - rekao je priguena gruba glasa.
Naglo ga je preneraeno pogledala. Grudi su joj se nadimale. Edwarde, radimo.
- ini se da ba nisam dobar u tome - promrmljao je, za dlaku se
suzdravajui da je ne povue na krilo. - Nedvojbeno to i sama vidi.
Spustila je pogled nanie i lice joj je odjednom postalo vatreno
grimizno. - Uvjerena sam da bi mogao biti izvrstan model ako to poeli rekla je muklo.
Edward se osjeao muki pobjedonosno. - Pridi, Sofie - naredio je.
Kada je ostala sleena i neodluna, osmjehnuo joj se, a potom je povukao
za ruke pa se otkotrljala tamo gdje je namjeravao. Njemu u krilo.
- Edwarde! - Nije to ba zazvualo kao protivljenje.
- Ne mogu ti pozirati, ne na ovaj nain - promrmljao je, opren
pritiskom njezina boka uz svoje snano pulsirajue slabine. Nije se
pomaknula, nije ak ni disala. Mislima mu je proletjelo ono to se dogodilo
kada su se posljednji put poljubili. Jednakom brzinom kojom je dola,
misao je bila odbaena. Krv mu je previe strastveno i previe snano
kljuala u ilama, irei svaki centimetar njegova tijela. Jednom rukom
uhvatio ju je za zatiljak. - Daj mi usnice.
138

Knjigoteka

Glorij@
Sofie je zajeala dok joj je okretao lice prema svojemu. Edward je
jezikom dotaknuo rub njezinih usnica. - Rastvori ih - muklo je proaptao. elim ui, Sofie. - Kroz misli mu je prola pomisao na jedan drugi ulaz, na
koji nikada ne smije ui, i dok je ponovno istraivao njezine usnice, vidio
se sa Sofie u krevetu, prodirui svakim centimetrom svoga ukruenoga
uda u nju.
- Rastvori ih - ponovno je proaptao, osjeajui se previe zrelim,
previe spremnim eksplodirati. Ruka mu je kliznula s njezina struka na
bok, a potom jo nie, na vanjski luk njezina bedra.
Ponovno je, posluavi ga, zajeala. Edward je smjesta prodro jezikom
duboko u njezina usta. Odmah mu je poela uzvraati, dok ta borba nije
postala sisanje. Edward je shvatio da mu je Sofie stezala vrat i sisala usne
jednako snano kao to je on nju pokuavao progutati. Nevjerojatno, ali ud
mu je ponovno postao nabrekao i znao je da je ona to osjetila, jer je
zajeala.
Edward je u tome trenu zaboravio na sve osim na osjeaj hitnosti u
svojim slabinama i enu koja je drhturila u njegovu naruju. Nagonski joj
je promijenio poloaj pa mu je sada sjedila u krilu opkoraivi ga, a potom
ju je, kada to nije bilo dovoljno, vrsto zgrabio za suknje i zadigao ih tako
da se njezino napaljeno ovlaeno meunoje smjestilo tono na njegov
ukrueni ud. Tanka svila njezinih gaica i lagano platno njegovih hlaa
samo mu je pojaalo osjeaj Sofie koja ga je zajahala.
Nije se mogao othrvati potrebi koju je osjeao. Vrpoljila se na njemu i
u trenu je to shvatio kao poziv, iako vjerojatno nije ni znala da mu je dala
takav znak. Preavi usnama na donju stranu njezina vrata, dok mu je
jedna ruka podrhtavala nad njezinim grudima, drakajui joj bradavice,
Edward je posegnuo izmeu njihovih tijela, zavukao ruku pod njezine
suknje i prislonio palac na vrak rascjepa.
Sofie je osjetila napetost. - Edwarde? - zadahtala je, lica zagnjurena u
njegovo rame.
Bilo je to pitanje u kojemu je bilo povjerenja i iznenaenja, ali i straha.
Edward se sledio, ruka mu se prisnu uklijetila izmeu njezinih
bedara i njegov golemi ud u erekciji napinjao se uz nju, ispod nje,
liavajui ga elje da samog sebe kontrolira i razmilja.
- Edwarde - Sofie je ponovno zajeala. - Edwarde.
Edward nije rado doekao povratak zdrava razuma, doista nije. Bio je
previe zreo, previe spreman. Ali svijest mu je bjesomuno proradila.
Oajniki uzbuen, ujedno je bio uasnut. Ne bi se moglo rei da je to bio
samo poljubac. Bilo je to vie, mnogo vie od poljupca. I nadasve daleko
opasnije. inilo se da je i Sofie dolazila k sebi. Sakrila je lice u njegov vrat,
139

Knjigoteka

Glorij@
oteano diui i drhturei. Mogao je osjetiti kako joj se misli kovitlaju. Da
je barem mogao razabrati o emu je razmiljala.
Ali, je li joj doista morao itati misli? Mogao je logiki zakljuiti. Sofie
je nedvojbeno bila okirana njegovim ponaanjem, jednako kao to je i
sam bio zaprepaten. Odjednom ju je premjestio tako da su joj se suknje
spustile pa ga vie nije jahala poput ljubavnice. Obuzela ga je nevjerica.
Sofie je bila nevina i puna povjerenja, dama i njegova prijateljica. U
sljedeem trenutku bio bi ve duboko u njoj. I ona bi ga jedva doekala.
Umalo ju je zaveo.
Imao je namjeru samo je poljubiti na nain koji bi u njoj pobudio elju
da ivi punijim ivotom, onakvim kakvim bi jedna ena trebala ivjeti.
Prekrio je sve do jednoga pravila koja je postavio samome sebi. tovie,
sada je prezirao tu igru i sva ta samonametnuta pravila, zato to ju je
oajniki elio. Nije mogao podnijeti pomisao na to da e je jednoga dana
imati netko poput Henryja Martena, a ne on.
Gospode, samoga sebe doveo je u nemogu poloaj.
Sofie mu je odjednom skliznula s krila. Uzmiui, udaljavala se od
njega, irom otvorenih oiju, a potom se okrenula i pobjegla na drugu
stranu prostorije. - Ja sam... prilino je toplo tu unutra... ne misli li tako?
Otvorit u prozore.
Edward je piljio za njom. Da nije mogao igrati prema pravilima, igra bi
bila zavrena. Prije nego to Sofie uistinu propati u njegovim rukama, prije
nego to dokae kako je nepopravljiv i daleko gori od onoga to se o
njemu govorkalo.
Sofie je ukljuila ventilator na stropu koji se uskoro poeo okretati.
Na drugom kraju prostorije polako se okrenula licem prema njemu,
zarumenjevi se poput kolarke.
- ao mi je, Sofie - rekao je grubo Edward, stojei i piljei u nju.
- Ne treba se ispriavati - rekla je Sofie, doimajui se jednako napeto.
Potom je, zaprepastivi ga, posve neoekivano izgovorila: - Jer meni nije
ao, Edwarde, nimalo mi nije ao.
Edward se prenuo.
Sofie je odvratila pogled i obrazi su joj se zacrvenjeli.
Nije mogao ni pretpostaviti to je time mislila rei. Ili je mogao? Sofie
je podignula pogled i bio je dovoljno iskusan da prepozna udnju u
njezinim oima. Bio je dovoljno iskusan da dokui kako mu se sljedei
put... bude li sljedeeg puta... ona nee opirati.
Edward je gorko shvatio da je ve otiao predaleko. Sofie je bila
estita, ali bila je zavedena.
140

Knjigoteka

Glorij@
TRINAESTO POGLAVLJE
Sofie se nije mogla pomaknuti, progovoriti, osmjehnuti. Tako je vrsto
stiskala ruke, da ju je zaboljelo. Jacques Durand-Ruel, sitan dotjeran
mukarac u tridesetima, stajao je zagledan u Edwardov portret koji je
sada nosio naslov Gospodin iz Newport Beacha. Pojavio se tono u podne i
bila je to prva slika koju je pogledao.
Edward je stajao pokraj nje, ruku nemarno zaguranih u depove,
promatrajui mladoga trgovca. Sofie je mogla osjetiti kako povremeno
pogledava prema njoj, ali nije mogla odvojiti pogled od toga Francuza. Da
barem moe biti tako smirena i hladna poput Edwarda, ali nije Jacques
donosio sud o njegovim slikama, nije se tu radilo o njegovoj dui, o
njegovu ivotu.
Jacques je nastavio razgledavati. Dugo je prouavao Edwardov
portret, moda ak punih pet minuta. Nije obratio pozornost na anrovske
slike, nakratko je promotrio mrtvu prirodu, onaj prikaz cvijea i otprilike
upola toliko dugo zagledao se u Lisin portret, a potom proetao pokraj
ostalih njezinih radova, uz iznimku Jakeovoga portreta. Njega je
promatrao otprilike pola minute, nakon ega se okrenuo. Bio je ozbiljan.
Sofie je pomislila da bi mogla umrijeti. Osjetila je kako je Edward
vrsto stie za lakat.
- Mademoiselle ONeil - rekao je Jacques snanim naglaskom - vrlo ste
nadareni.
Sofie je pomislila da e zaplakati, jer je odjeknula njegova sljedea
rije, neizgovorena. Ali...
Potom je rekao. - Mogu kupiti samo ono to mislim da mogu prodati.
Meni je, kao znalcu, zanimljiv sav va rad. Vjerujem da bih mogao prodati
portret Jakea ONeila i Lisin portret.
Sofie je potvrdno kimnula. Barem su mu se Jakeovi Lisin portret
svidjeli. Naslikala ih je s golemom ljubavlju. Samoj je sebi rekla da nee
zaplakati, barem ne tu pred njim. Bila je jaa od toga.
- To je sve? - upitao je Edward u nevjerici.
- Onaj prizor iz stambenoga naselja je izvrstan. Uistinu mi se svia, ali
moji kupci ne kupuju ak ni Milletove anrovske prizore pa samim time
nee biti zainteresirani ni za ovaj. Naalost, tu ne mogu uzeti.
Sofie je teko progutala.
- A to kaete na onu s cvijeem? - upitao je Edward. - Izvanredna je.
- Slaem se. Ali nikada je neu prodati. Sofie je zatreptala.
141

Knjigoteka

Glorij@
- Ali svia vam se? - nastavljao je Edward.
- Jako mi se svia. Posebna je. Mona. Pomalo me podsjea na
Cezannea. Jeste li uli za njega? Iako i njega rijetko kupujemo, teko ga je
prodati, gotovo nemogue. Openito govorei, na tritu se najtee
prodaje mrtva priroda.
Sofie vie nije imala onaj poriv za plaem. Nije mogla vjerovati tomu
to je ula. - Vidjela sam njegov rad - proaptala je - samo jednom.
Nadasve je dobar.
- I vi ste - rekao je Jacques, smijeei se. - Ne smijete se obeshrabriti.
Moda e vam ovo pomoi. Osim toga, elio bih jo kupiti portret
gospodina Delanze.
Sofie se posve ukipila, a potom joj je srce bre zakucalo. - elite li?
- Ne znam mogu li ga prodati. Imam nekoliko klijenata koji bi mogli
biti zainteresirani. Vaa najvea snaga, mademoiselle, zasigurno lei u
figurativnom slikarstvu. Ovaj je rad predivan, zapanjujui. Riskirat u s
njim, jer sam se zaljubio u nj.
Sofljin oaj pretvorio se u ushit. - Edwarde! eli tvoj portret!
- uo sam - rekao je Edward, nacerivi joj se.
- Znate - rekao je Jacques, obraajui se Sofie sa smijekom - poslovan
sam ovjek i neobino mi je kupovati toliko mnogo djela nepoznatog i
neprovjerenog slikara. - Pogled njegovih smeih oiju bio je topao.
- Je li? - ciknula je Sofie.
- Oui - odgovorio je, naglasivi to. - Vraiment. Kada kaem da ste
nadareni i kupim tri platna, onda znajte da ozbiljno mislim svaku
izgovorenu rije.
Morala se usidriti uz pod da ne odlebdi uvis poput balona ispunjenog
vruim zrakom. Uinila je to pridravi se vrsto za Edwardovu ruku. Upravo sam zapoela jo jednu sliku, monsieur.
- Uspijem li prodati ovo to sada kupujem, kupit u jo - rekao je
Jacques i Sofie se ozarila. - Ali dopustite mi da vam dam savjet: ako elite
prodavati svoje radove, mademoiselle, drite se podalje od mrtve prirode i
anrovskog slikarstva, samo zato to je za njih vrlo teko nai kupca.
Drite se figurativnog.
Zanesena, Sofie je potvrdno kimnula. - Ova nova nalik je Gospodinu iz
Newport Beacha.
- Dobro - rekao je Jacques. - A sada, prionimo poslu. Sofie je
razrogaila oi kada je Jacques iz svoje jakne izvadio novanik. Iz njega je
izvukao povei snop novanica. - Spreman sam vam dati dvjesto dolara
rekao je. - Za tri portreta.
142

Knjigoteka

Glorij@
- Dvjesto dolara? - ponovila je za njim poput jeke. Nije bilo mnogo, ali
nije vjerovala da bi ikada neto mogla prodati, pa je bila je ushiena
samim time to uope obavlja nekakvu financijsku transakciju.
Ali Edward je istupio prije nego to joj je Jacques uspio uruiti novac.
- Oprostite rekao je, ironino se osmjehujui. - Dvjesto dolara je
neprihvatljivo.
- Edwarde! - Sofie se zgranula.
Jacques je nakrivio glavu. - Jeste li vi gospoiin agent, monsieur?
- Oito... Stotinu dolara za svaki od dvaju manjih portreta i... tisuu
dolara za moj.
Sofie je ponovno uzdahnula.
- Pedeset za svaki manji portret i tristo za va - uzvratio je Jacques,
bez oklijevanja.
- Sedamdeset pet za svaki mali portret... i petsto za moj.
- Prodano. - Obojica mukaraca zadovoljno su se smjekala. Sofie se
zablenula, a potom joj je Jacques Durand-Ruel predao sto pedeset dolara u
gotovini. - Budem li imao uspjeha s vaim djelima, doi u opet - obeao joj
je.
Sofie je ostala bez rijei. Uspjela je samo potvrdno kimnuti, pomalo
oamuena.
- Sutra poslijepodne poslat u nekoga po slike - promrmljao je
Jacques. - Au revoir - pozdravio je i otiao.
- Sofie? - rekao je Edward, cerei se.
- Ah! - vrisnula je Sofie. Rairenih ruku radosno se zavrtjela oko svoje
osi. Nije se prestajala okretati, zaboravivi posve na svoj slabaan gleanj,
sve dok se nije tek neznatno spotaknula i u trenu pala Edwardu u naruje.
- Sretna? - upitao je, gledajui je i smjekajui joj se.
Sofie se vrsto drala za revere njegova kaputa. - Ushiena. Ah,
Edwarde, sve ovo dugujem tebi. Ovo mi je najbolji dan u ivotu!
Ruke su mu krenule prema njezinim kriima i tamo ih je rairio.
Djelomino su se stegnule oko nje. - Ne duguje ti meni nita, duo - rekao
je. - Sebi duguje, Sofie. Iznimno si nadarena, mila.
Sofie je zabacila glavu i nasmijala se, ushiena zbog svojega uspjeha.
Smijao se i Edward, iji se duboki muki glas stapao s njezini enskim
altom. Sofie se osjeala kao da ima krila. Ponovno se nasmijala dok ju je on
vrtio oko sebe slavei. Kada je stopalima naposljetku dotaknula tlo, nije joj
bio potreban nikakav poticaj. Sofie ga je vrsto zagrlila. Uzvratio joj je
zagrljajem. U tom jednom jedinom otkucaju srca Sofie je osjetila kako
143

Knjigoteka

Glorij@
ljubav vrtoglavom brzinom i nadnaravnom silom nadire kroz svaku
njezinu ilu. Ali nije marila. Naposljetku je podlegla i bilo je velianstveno.
- Tako sam sretan zbog tebe, Sofie - proaptao joj je na uho. - Drago
mi je vidjeti te ovako sretnu - dodao je tiho.
Sofie je podignula obraz s njegovih prsa i susrela mu pogled. Morala
mu je dati do znanja. - Ti si me uinio sretnom, Edwarde - ula je samu
sebe kako govori.
Piljio je u nju, smijeak mu je iezavao s lica i njegove plave oi bile
su irom otvorene. Pogled mu je bio mraan i prodoran.
Sofie je osjeala drhtaje njegova tijela... i drhturenje svojega, kao
odgovor na njegovu uzdrhtalost. - Hvala ti - rekla je njeno. U tom
trenutku shvatila je da je njihovo sjedinjenje bilo neizbjeno.
- Nema na emu - odvratio je.
Sofie se osjeala divlje i lakomisleno, smiono i nepobjedivo, znajui da
ju je u tome trenutku elio jednako koliko i ona njega. Ispruila je ruku i
poloila dlan na njegov obraz, umirui od ljubavi koja joj je tako uzavrelo i
burno kolala grudima. Edward se nije pomaknuo. Bio je sleen i pogled
mu je blistao dok je gledao u nju. Sofie je dopustila da joj prsti kliznu
preko njegove vilice, ushiena osjeajem dodira njegove grube koe,
poeljevi da ga neskriveno moe milovati, posvuda.
Ozbiljan, Edward ju je uhvatio za ruku, odmaknuo je od svojega lica i
udaljio se od nje nekoliko koraka. S lica mu se nita nije moglo proitati.
Sofie je shvatila koliko je bila slobodna i zajapurila se od neugode. Je li je
sada smatrao pohotnom? Je li to uope bilo vano, s obzirom na to da je
bila pohotna. Namjeravala je s njim imati zabranjenu vezu. Znala je da se
mora ispriati, ali nije mogla nai prave rijei. Kako ovjek moe rei da
mu je ao zbog toga to voli neku osobu? Isprika se inila apsurdnom.
Edward se, piljei, udaljio jo nekoliko koraka od nje, drei ruke
prekriene na prsima.
- Sofie?
Trgnula se na zvuk Suzannina glasa. Zvuk ustra kuckanja potpetica
koje su se naglo zaustavile naveo je Sofie da pogleda prema vratima.
Ramena i kraljenica odjednom su joj se ukoile od napetosti.
Suzanne je stajala na dovratku, smrknuto i bijesno gledajui u nju. Upravo su mi rekli da je on ovdje! - povikala je.
Sofie se tek tada sjetila kako ju je Suzanne upozorila da se dri podalje
od Edwarda i da ju je obeala posluati. - Bog, majko.
Suzanne je drhtala, pogleda prikovana za Edwarda. - Bila sam u
pravu.
144

Knjigoteka

Glorij@
Edward je istupio nekoliko koraka, stojei sada neznatno ispred Sofie,
kao da je eli zatititi. - Dobro jutro, gospoo Ralston.
- Ah... ne bih ba rekla da je dobro - odgovorila je Suzanne.
- Majko - usprotivila se Sofie, osjetivi iskrenu nelagodu zbog
izraenog neprijateljstva koje je pokazivala. Nikada dotad nije vidjela tako
pakostan pogled u majinim oima.
Suzanne se nije obazirala na nju. - Nisam li bila dovoljno jasna? Obratila se Edwardu. - Niste dobrodoao udvara mojoj keri, gospodine
Delanza... ak i ako su vam namjere asne, iako oboje znamo da nisu.
Sofie je obamrlo zadahtala, potpuno svjesna toga da je Suzanne
upravo izgovorila istinu. - Majko... - oajniki je eljela ublaiti situaciju pogreno si shvatila. Edward nije moj udvara. Pomae mi prodati moja
djela.
Suzanne je naposljetku pogledala svoju ker. - to?
Sofie je ivnula. - Majko - rekla je, priavi joj i uzevi je za ruku. Edward je dogovorio s jednim od vrhunskih svjetskih trgovaca
umjetninama da doe pogledati moje radove. - Vedro se osmjehnula. Upravo je otkupio tri moja platna za svoju galeriju.
Suzanne je piljila u Sofie, kao da je ova govorila nekim nerazumljivim
jezikom.
- Majko?
- Prodala si svoja djela?
Sofie se ponovno osmjehnula. - Jesam, Durand-Ruelu. Zasigurno si
ula za njih. Znam da je Benjamin uo.
Suzanne je sada bila blijeda, onoliko koliko je prije bila crvena u licu.
irom otvorenih oiju, pogledom je preletjela po ateljeu. Kada je
naposljetku ugledala Edwardov portret, sledila se, prikovavi na njemu
pogled.
Nitko se nije pomaknuo s mjesta. Suzanne je bila nepomina, piljei u
nevjerici. - to je to?
- Edward u Newport Beachu... to drugo? - rekla je Sofie, nastojei
disati to ravnomjernije.
- Vidim. - Suzanne samo to nije zareala, naglo se okrenuvi prema
Sofie. - Kada si to naslikala, Sofie?
Sofie je oblizala usne. - Nedavno. - Oklijevala je. - Majko... ne svia ti
se?
Suzannine grudi nadimale su se i sputale. - Ne. Ne... ne svia mi se.
Nimalo mi se ne svia.
145

Knjigoteka

Glorij@
Sofie se ponovno osjeala poput djeteta, djeteta koje je netko
oamario posred lica. Treptanjem je potisnula iznenadne gorke djeje
suze.
Suzanne se naglo okrenula prema Edwardu. - Mogu samo
pretpostaviti da ste vi za to odgovorni! Moram vas zamoliti da odete...
smjesta.
- to nije u redu, gospoo Ralston? - Neljubazan osmijeh izobliio mu
je crte lica i oi su mu sjajile poput dijamanta. - Bojite li se vidjeti svoju
ker uspjenu? Bojite se vidjeti je bolju od svih. Bojite se vidjeti je kako
leti?
- Priate gluposti! Ne elim da se Sofie vida s vama! - uskliknula je
Suzanne. Bila mu je okrenuta licem, nepomina, divljeg pogleda u oima. Koliko je daleko to otilo?
- Predaleko da bi vam se svidjelo - rekao je odrjeito Edward.
Suzanne se lecnula.
Ton mu je bio opasan. - Sofie barem naposljetku ne misli da je tako
grozna i neugledna. Poinje ivjeti onako kako bi svaka ena trebala.
Poela je ak ostvarivati svoj san da bude profesionalna slikarica. to nije
u redu, gospoo Ralston? Zato vam se ne svia injenica da je Sofie
prodala svoje slike?
Suzanne je prtala, prije nego to je krguui zubima izjavila: - elim
da odete, smjesta. Ili trebam narediti da vas izbace?
Dok ih je tako sluala i gledala, neto se bolno prelomilo u Sofijinoj
utrobi. - Majko! - Sofie je bila uasnuta. - Edward mi pomae prodati djela!
- Oklijevala je, svjesna svojih mokrih obraza. - Prijatelj mi je.
- Nije ti on prijatelj, Sofie - rekla je estoko Suzanne. - Mora mi po
tom pitanju vjerovati. Gospodine Delanza?
Edward ju je pogledao smrknuto i neskriveno mrsko, kao to je ona
gledala njega, prije nego to se okrenuo prema Sofie. Odjednom se
smekao. Glas mu je bio blag poput pogleda. - Sjeti se dananjega uspjeha rekao joj je. - I sjeti se onoga to si mi rekla. Tvoja majka ne shvaa
moderno slikarstvo.
Sofie je shvatila to je namjeravao uiniti i u tom trenu imala je osjeaj
da bi najradije iskreno zaplakala. U potpunosti ju je shvaao. Znao je da ju
je majino odbijanje boljelo i nastojao joj je ublaiti rane. Sofie se uspjela
drhtavo slabano osmjehnuti. - Hou.
Edward joj je uzvratio smijekom, ne obazirui se na Suzanne, i
krupnim korakom iziao iz prostorije.
Sofie je ostala sama suoiti se s majkom.
146

Knjigoteka

Glorij@
Suzanne je uspjela nai mrvicu samokontrole. Ali kada se okrenula
pogledati portret Edwarda Delanze, ponovno je osjetila nadiranje usijanog
bijesa. Boe, imala je osjeaj da se neto dogaa i bila je u pravu. Ali pravo
je pitanje bilo je li prekasno.
- to se dogodilo izmeu vas? - upitala je Suzanne, zahtijevajui
odgovor.
Sofie se nije pomaknula s mjesta. - Majko, znam da ne odobrava
Edwarda, ali uvjeravam te da se izmeu nas nije dogodilo nita nedolino.
Suzanne je progutala. - Tako znai, sada je Edward, je li? Nemoj meni
lagati. Vidim da lae, Sofie. to je uinio?
Sofie je problijedjela, ne rekavi ni rijei.
- Jesi li jo uvijek djevica?
Sofie nije ni trepnula. Kako su sekunde odmicale, a od nje nije bilo ni
glasa, Suzanne je osjetila bol u srcu, prepuna nevjerice. Valjda njezinu
dragocjenu ker nije dotaknuo taj nemoralni razvratnik... dotaknuo i
razdjeviio. Previe se dobro prisjeala kako se sama podala Jakeu kada
joj je bilo petnaest. Ali Sofie je bila posve drukija od nje i Suzanne se
snano drala za tu injenicu.
Ipak, sljedee Sofijine rijei bile su bomba koja joj se rasprsnula u lice,
unitivi joj svaku nadu i zaprepastivi je. - Nisam dijete. Ne moe mi
postavljati takva pitanja.
- O, Boe! - zavapila je Suzanne, zagledana u svoju ker, ne
uspijevajui razumjeti njezin prkos, ne elei razumjeti. Kakvo je bilo
znaenje toga to je govorila? Je li njezina ednost bila izgubljena? Moe li
to doista biti njezina ki? - Pokuavam te tititi. Uvijek sam te nastojala
zatititi.
- Ali moda vie ne elim da me titi, majko. Moda... - Sofie je
zamjetno drhtala - moda elim ivjeti... barem jednom u ivotu... pa
makar to bilo pogreno. - Okrenula se i udaljila.
- Sofie! - viknula je Suzanne, potravi za njom. - Ne misli to ozbiljno!
Sofie je zastala kod vrata, neznatno se okrenuvi. Trudila se ne
zaplakati. - Ali mislim. Gle, majko, dosta mi je ve toga da budem ludi
bogalj.
Suzanne se zgranula i zbunjeno ispratila Sofie pogledom.
Sofie je stiskala jastuk uz grudi trudei se ne zaplakati. Nije joj bilo
vano to to se Suzanne nije svialo njezino slikarstvo. Nije ga razumjela i
Sofie je toga bila svjesna. Ono to je, neshvatljivo, bilo vano jest injenica
da je Suzanne bila u pravu to se tie Edwarda. Rio je neastan. Suzanne je,
147

Knjigoteka

Glorij@
borei se rukama i nogama protiv njega, samo pokuavala zatititi svoju
ker od propasti. Ali Sofie je uistinu mislila ono to je rekla. Bilo joj je
dosta toga da je se titi i eljela je ivjeti.
Ali, je li doista eljela ivjeti kao pohotna besramnica? Je li doista
mogla biti sretna kao neija ljubavnica?
Sofie je podignula pogled kada se Lisa uvukla u njezinu sobu. Njezino
siuno lice bilo je napeto od brige, a krupne oi mrane i zabrinute.
Vratila se sa Suzanne u New York. - Sofie? Je li sve u redu?
Sofie je odmahnula glavom. Oi su joj bile pune suza.
- O, mila - rekla je Lisa, sjedajui pokraj nje i uzimajui jastuk iz
njezina stiska. vrsto ju je uhvatila za ruke. - Sofie, to se to dogaa?
- Ne znam! - vrisnula je Sofie. - Ne mogu biti zbunjenija, Lisa. Ne mogu
biti zbunjenija.
Lisa joj je prouavala izraz lica. - Via li se s Edwardom Delanzom?
Sofie je treptanjem odagnala suze, potvrdno kimnuvi.
- O, Sofie. Zasigurno ti je jasno kakvu pogreku ini! Sofie je vrsto
zgrabila Lisu za ruke. - Jasno mi je da je majka u pravu. Znam da me
Edward eli zavesti, Lisa.
Lisa je umalo zadahtala, gledajui je razrogaenih oiju. - Je li neto
pokuao?
- Zapravo nije. Jo nije.
- Sofie, Suzanne je u pravu. Ne smije ga vie viati. Sofie je tuno
piljila u Lisu. - Lako je to tebi rei.
- Sofie, zaljubila si se u njega, zar ne? - uskliknula je Lisa.
- Naravno da jesam - rekla je Sofie, tihim apatom. - Kako ne bih?
Zaprepatena, Lisa je ustala. - Mora posluati majku. Ne smije ga
vie vidjeti... prije nego to mu dopusti slobodno ponaanje zbog kojega
e aliti ostatak ivota.
- Vjerojatno si u pravu - rekla je njeno Sofie. - Ali ne mogu se drati
podalje od njega.
- Mora!
- Lisa, nije on samo neasni razvratnik koji me namjerava zavesti.
Prijatelj mi je. Vrlo dobar prijatelj. Ne mogu zamisliti ivot bez njega.
Lisa je samo piljila i njezine tamne oi bile su razrogaene od uasa.
Potom je napeto rekla: - Grijei, Sofie. Edward Delanza nije ti prijatelj. Da
ti je prijatelj, ne bi imao neasne namjere.
Sofie se lecnula, suoena s istinom u njezinim rijeima.
148

Knjigoteka

Glorij@
ETRNAESTO POGLAVLJE
Edward je, posve odjeven, leao na leima, jedino mu je kaput bio
nemarno prebaen preko naslona stolca. Ruke su mu bile ispod glave i
piljio je u ventilator koji se sporo okretao na stropu njegove hotelske sobe.
Lice mu je odavalo napetost.
Bez obzira na to koliko se silno trudio, nije mogao prestati misliti na
Sofie. Prisjetio se njezina ushita kada joj je Jacques rekao da kupuje
portret s Newport Beacha, ba kao to se prisjetio njezine zaprepatenosti
i povrijeenosti kada joj je Suzanne onako okrutno rekla da joj se ta slika
nimalo ne svia. Prisjetio se njezina bijesa juer kada se usudio potaknuti
je da izie s Henryjem, inei ono to je smatrao najboljim za nju, iako mu
je bila mrska sama pomisao na to da Sofie uiva s nekim drugim
mukarcem. Prisjetio se naina na koji ga je poljubila u svojemu ateljeu
nakon to nije uspio otii onako kako bi jedan gospodin trebao.
Svaki put kada se sjetio naina na koji mu je dotaknula lice nakon to
je onaj Francuz otiao, srce mu je smijeno poskoilo, kao dijete koje
skakue igrajui se kolice. Vilica mu se stegnula i mii na njoj zaigrao je.
Bio je dovoljno iskusan da prepozna kada je neka ena zaljubljena u njega
i shvatio je da je Sofie zaljubljena istoga trenutka kada ga je danas
dotaknula. Moda je, zbog svoje bezdunosti, prije prepoznao snagu
njezinih osjeanja. Prvoga dana u ateljeu vidio je koliko udi za njim i
shvatio da je posve kapitulirala, ali ne elei je jo napustiti, zanemario je
mogunost da je moda zaljubljena u nj. Kada se sada prisjeao, bilo je
mnogo upozoravajuih znakova.
Naravno, nedvojbeno je to bila ljubav utemeljena na zahvalnosti i
elji, jer Sofie je bila zdravorazumna ena. Ali to zapravo nije ni bilo vano.
teta je ve bila poinjena. Morao je smjesta prestati s tim.
Edward je mrzio samoga sebe. Uao je u njezin ivot nauiti je kako
ivjeti punim pluima i nikada je nije namjeravao potaknuti da se zaljubi u
nj. Nedvojbeno je bio posve pogrena osoba za nju. ak i da je elio oeniti
Sofie, to nije, nikada to ne bi uinio, zato to ne bi mogao podnijeti
pomisao na pokolj u kakav bi se njihov brak zasigurno pretvorio.
Edward je vrsto stisnuo oi kao da eli odagnati bolna sjeanja. Nije
mu uspjelo. Brak njegovih roditelja bio je farsa - njegova majka izdala je
oca na zaprepaujui nain, to je pokuala skriti sluei se
manipuliranjem i laima. Taj je brak sada bio okonan, ali tek nakon to je
Edward vidio grozne posljedice. Nikada nije mogao oprostiti majci njezine
sebine postupke.
149

Knjigoteka

Glorij@
Prebacio je noge preko bonog ruba kreveta i odjednom se uspravio u
sjedei poloaj. Nije lagao kada je rekao Sofie da dri do staromodnih
vrijednosti. Ba zbog tih vrijednosti je i ivio kao razvratnik. Brak je bio
vjean i zavjeti su se davali zato da se potuju, ali Edward je iz prve ruke
znao kako je mnogim ljudima bilo nemogue ivjeti prema danim
obeanjima.
Doavola, ini se da je Sofie u njemu vidjela neku vrstu junaka, ali
uskoro e se uvjeriti u suprotno. Bio je jadan zatitnik. Nije bio nikakav
vitez u sjajnom oklopu niti e to ikada biti.
Ali, zaboga, elio je to biti u Sofijinim oima. Shvatio je da mu je
trebalo da ona ima najbolje miljenje o njemu, da mu vjeruje, da ga vidi
kao hrabra pustolova, kao junaka iz pria, zato to ga nitko drugi tako nije
gledao. Sofijino spaavanje uinio je svojim ciljem, a ak je i tu jednu
jedinu uljivu ambiciju uprskao zato to je Sofie sada bila zaljubljena u nj.
Edward je nije tek tako olako elio napustiti, sada kada su bili
zapoeli. elio je vidjeti njezine ostvarene snove, sve do jednoga. elio je
podijeliti s njom sve njezine velike uspjehe, jedan po jedan. Ali to je bilo
nemogue. Nije imao izbora. Morao se sada povui prije nego to uini jo
neto gore od slamanja srca, prije nego to uniti ono to je preostalo od
njezine nevinosti i svih njezinih nada za budunost.

Sofie nije eljela razmiljati. Otila je od kue gotovo u panici,


odbacujui Suzannina upozorenja i Lisin sestrinski savjet. Ali kada je
prela preko raskonoga predvorja hotela Savoy, imala je osjeaj da svi
bulje u nju, kao da su svi znali to namjerava, kamo i kome ide.
Sada se nee zaustaviti. Iako je bila dovoljno razborita da zna kako je
Lisa u pravu - Edward joj nije mogao biti prijatelj zbog toga to je imao
neasne namjere - ipak je u srcu osjeala da joj je bio najvei saveznik, da
joj je istinski prijatelj i da bi u njega mogla imati bezgranino povjerenje.
Nije li ba to uinila pristavi pokazati svoje slike Jacquesu Durand-Ruelu?
Ali nijedna razborita osoba nije mogla pomiriti Lisinu logiku ili
Suzannina upozorenja s njezinim iskrenim emocijama i zato je Sofie trala
to je bre mogla. K njemu. K svojoj sudbini, iako je ta sudbina bila biti mu
ljubavnicom, a ne enom.
Na recepciji je, zajapurenih obraza, doznala broj njegove hotelske
sobe. Znala je da slubenik pilji za njom dok je ulazila u dizalo mjedenih
vrata. Sporo se kretalo do petoga kata. Stisnula je ake, molei se da se
dizalo to bre popne. inilo se kao da par s kojim je bila u dizalu takoer
pilji u nju.
150

Knjigoteka

Glorij@
Ispred njegovih vrata nije se obazirala na razmiljanja da promijeni
donesenu odluku. vrsto je ostala pri matanju o tome kako je u njegovu
naruju i u njegovu krevetu. ivopisno se zamiljala u njegovu zagrljaju,
kako je biti ena koju on dira, osjeati njegove dodire, primati njegove
poljupce, njegovu ljubav. Sofie je bila oajna. Nikada nije bila oajnija u
ivotu. Pokucala je na vrata.
Trenutak potom otvorio ih je, odjeven u koulju, i razrogaio oi: Sofie?
Piljila je u njega, ne mogavi smisliti to bi rekla.
- to se dogodilo? - upitao je, zgrabivi je vrsto za zapee.
- Ah, Edwarde! - vrisnula je, guei se od jecaja koji su je pritiskali
duboko u prsima. - Smijem li ui?
Razrogaio je oi. U poetku joj nije odgovorio i Sofie se prestraila da
e je odbiti. Bacio je pogled niz hodnik, pogledavi najprije na lijevu, a
potom na desnu stranu. - Uzet u kaput pa emo nai neko zgodno mjesto i
porazgovarati o tome to te mui. - Bio je ozbiljan kada je zatvorio vrata i
pustio je da prieka u hodniku.
Sofie je piljila, na rubu plaa. eljela je biti u njegovoj sobi, u njegovu
naruju. Stajala je nepomino, poput kipa, ekajui da se Edward ponovno
pojavi. Nije mogla shvatiti zato joj nije dopustio da ue u njegovu sobu.
Uskoro su se vrata otvorila i na ulazu se pojavio Edward, koji ju je
poveo prema dizalu. - Nije ti pametno pojaviti se ovdje, a jo manje u
mojoj sobi - rekao je pomalo otresitim glasom. - Je li netko vidio da si
dola?
Odjednom je bila bijesna. - Nisam znala da ti je stalo do reputacije.
Pritisnuo je dugme za pozivanje dizala. - Nije. Ali stalo mi je do tvoje.
Smekala se. - Oprosti - proaptala je. - Nisam sva svoja.
- Vidim - rekao je, i sam puno obzirnije. U pogledu mu se odraavala
iskrena zabrinutost. - to kae na to da se provozamo prirodom?
Preplavljena osjeajima, Sofie je potvrdno kimnula.

Edward je preao preko Brooklyn Bridgea i zaputio se prema Long


Islandu. Sofie se inila zadubljenom u vlastite misli, ne zamjeujui sve
naglaenije pastoralne prizore. Nije progovarala. Edward je elio znati to
je mui, ali ipak je bio toliki gospodin da prieka da ona sama to prva
spomene. Nedugo potom shvatio je da je zaspala, oito iscrpljena. Uskoro
joj se glava zakotrljala u stranu i uukala se uz njegovu ruku.
Pitao se to se dogodilo izmeu nje i Suzanne nakon njegova odlaska i
na pamet mu je padalo samo najgore. Nikada nije mrzio nikoga kao to je
151

Knjigoteka

Glorij@
mrzio Sofijinu majku. inilo se pravim udom da je netko tako sebian i
neljubazan mogao na svijet donijeti nekoga toliko draesnog kao to je to
bila Sofie.
Djevojka se promekoljila. Spavala je skoro sat vremena. Uzdahnula je
i okrenula se licem prema njemu. Stegnulo ga je u srcu kada je spustio
pogled na nju. Danas nije bio pravi dan za oprotaj.
Trepavice su joj zatreptale, otvorila je oi, susrela njegov pogled i
pospano se osmjehnula. - Edwarde?
- Bog - promrmljao je. - Jesi li bolje?
- Jesam - rekla je, uspravivi se u sjedei poloaj, ali osmijeh joj je
ieznuo s lica kada je pospanosti nestalo. Bacila je pogled prema njemu,
napeta kao prije. - Gdje smo?
- Nedaleko od Oyster Baya - rekao je. - Sluajno znam za jedan vrlo
miran i tih restoran. Nisam te elio probuditi, ali sada kada si budna, to
kae na to da se zaustavimo i pojedemo neto?
- Moe - rekla je Sofie, na njoj nesvojstven nain. - Dobra zamisao. Obrazi su joj se zarumenjeli.
Edward se zapitao to li ju je to navelo da se zarumeni? Poeo je
osjeati nelagodu. Zasigurno nije pomiljala na injenicu da su njih dvoje
sami i dobrih sto kilometara udaljeni od njezine obitelji i prijatelja.
Edward je poalio to ih je odvezao tako daleko. im se malo okrijepe
hranom i piem, zaputit e se natrag u grad. Bilo je to obeanje koje je dao
samome sebi.
Ali osjeao je na sebi njezin pogled i, kada se okrenuo, uhvatio ju je
kako gleda u njegova usta. Smjesta je pogledala na drugu stranu, ali krv
mu je uzavrela i zakolala pri pomisli na ono to je njezin pogled dao
naslutiti.
Nije bilo vano. Nee je poljubiti, nijednom. Nije se usudio.
Krajolik du Long Island Sounda bio je pun bujnog zelenila i plae su
bile blijede, boje gustoga vrhnja. Iznad Sounda nebo je bilo izrazito plavo,
ali na istoku je bilo gotovo crno. Edward nije trebao biti pomorac da zna
kako s Atlantika stie olujni vjetar. - ini se da emo se svakako morati
zaustaviti - promrmljao je zaprepateno. - Dolazi oluja. Ali ti olujni vjetrovi
obino brzo prou. - Pomolio se da prou.
Edward je parkirao automobil ispred jedne gostionice u kolonijalnom
stilu, pravokutne visoke graevine strma krova od kriljevca, s dva
dimnjaka od opeke. Bila je okruena bijelom kolanom ogradom i bujnim
zelenim travnjacima i vrtovima. Pokrio je automobil nepromoivom
ceradom dok je Sofie sve to promatrala sa stuba od kriljevca koje su
vodile do ulaznih smaragdnozelenih vrata gostionice. Draesna gostionica
152

Knjigoteka

Glorij@
bila je posve prazna, to nije bilo nimalo iznenaujue. Nakon prvoga
tjedna u rujnu, svi su se vraali u grad. Vlasnik se doimao uzbuenim to
ih vidi i dao im stol koji se inio najboljim, onaj pokraj prozora koji je
gledao na zaljev. Sofie je prepustila Edwardu da za nju narui lagani riblji
obrok i pristala na au vina. Nebo se brzo smrailo i nedugo potom inilo
se da je vani no. Edward se jo vie nagnuo preko stola.
- to se dogodilo? to te dovelo u moju sobu? - upitao je tiho. - Izvan
sebe si, Sofie.
Sofie je izbjegla Edwardov pogled. - Osjeam da si mi prijatelj,
Edwarde.
Osjeao se sve nelagodnije. - Da, jesam. Zbog toga ne bismo trebali biti
ovdje. Ne elim te povrijediti, Sofie. Zaboga, ne elim.
Sofie se kratko i napeto osmjehnula. - Drago mi je.
Edward je osjetio stezanje u utrobi. - Jeste li se ti i Suzanne posvaale
nakon mojega odlaska?
Izraz Sofijina lica bio je napet. - Ne ba.
- Sofie?
Pogledala ga je trepui. - Nije istina to da ne eli da prodajem svoje
slike.
Edward nije nita rekao, osjeajui bol zbog nje, gorei u prsima.
Sofie se prisilila vedro osmjehnuti. Edward se zagledao u nju. - to je
rekla, Sofie? Sofie je pogledala u stol. - Samo me nastoji zatititi - odvratila
je tiho, ne podigavi pogled. - Ne treba tebe tititi, Sofie.
Naglo je podignula pogled svojih jantarnih oiju, koji se smiono i
iskreno prikovao za njegov. - ak ni od tebe?
Gotovo nije mogao progovoriti. Netremice ju je gledao. Naposljetku je
iz njega progovorio svetac, a ne demon koji je bio u silnom iskuenju: ak ni od mene.
Odvratila je pogled. Ruke koje je drala na stolu poigravajui se
srebrnim priborom za jelo drhturile su. Potom ga je okirala. Ne podiui
pogled, promuklim glasom tiho je rekla: - ak i da mi treba zatita od tebe,
ne bih je eljela.
Edward se prenuo. Ni na koji nain nakon nekoliko proteklih dana
nije mogao pogreno protumaiti znaenje njezinih rijei.
Bio je zahvalan kada im je stigla hrana. Sada je on bio na oprezu;
osjeao je opasnost, opasnost od nje i od sebe samoga. im taj olujni vjetar
proe, krenut e na put.
Ali nekoliko trenutaka nakon to im je posluena hrana, vjetar je
poeo snano nadirati i poeo je pljusak.
153

Knjigoteka

Glorij@
Zajedno su kroz prozor promatrali oluju i gotovo nisu ni jeli. Zaljev je
bio crn, ali kreste valova suludo su se pjenile na mranoj povrini vode.
Pogledi su im se sreli i zadrali.
inilo se kao da je sav ostali svijet prestao postojati. Kao da su
postojali samo on, Sofie i bjesomuna oluja vani. Svijet je postao sirov,
neukroen, zastraujui ak, ali oni su za sebe nali usamljen kutak, topao
i prisan kuti u kojemu je bilo mjesta samo za njih dvoje. Edward je osjetio
kako ga obuzima snana udnja za koju se inilo da potjee iz samoga srca
i due, kao i iz slabina, udnja protiv koje se namjeravao boriti svakim
gramom volje koju je posjedovao. Zbog togu to je sve to bilo samo iluzija.
Svijet nije bio crni pjenuavi zrakoprazni prostor i nisu bili jedino dvoje
ljudi na svijetu, mukarac i ena ija je sudbina bila vjeno ostati zajedno.
Sofie ga je kriom pogledala. - Ovo je vrlo romantino - izjavila je
hrapavim glasom.
Edward ju je pogledao pri nejasnom treperavom svjetlu svijee na
njihovu stolu. Nastojao je ne obazirati se na ono to je osjeao. - Uskoro e
proi.
Njezine njene nosnice su se rairile i inilo se da joj suze blistaju u
oima. - Znam... - Okrenula se i zagledala u posvemanje crnilo koje je
oluja za sobom ostavljala.
Edward nije mogao ne pomisliti na to da su gore na katu sobe za
iznajmljivanje. Nikada nijednu enu nije elio toliko koliko je elio Sofie i
nikada je nije elio tako strasno kao to ju je elio sada. Odgurnuo je svoj
tanjur u stranu, kao i runo mrano iskuenje. Vjetar je odjednom zahuao
tako glasno da su se zidovi restorana zatresli. Lie je padalo sa stabala,
lepralo i mahnito se kovitlalo u zraku. Pogledavi kroz prozor, Edward je
pomislio kako ba nije izgledno da e uskoro moi otii odatle, a uskoro e
pasti mrak.
Kao na znak, vlasnik je priao njihovu stolu. - Gospodo... imam loe
vijesti.
- Kakve? - upitao je Edward, znajui ve, prestraen, ali ni blizu
onoliko koliko bi trebao biti. Osjeao je u uima kako mu srce poinje
gromovito udarati, ba poput oluje vani.
- Upravo smo primili brzojav kako je oluja ogranak uragana koji je
zapoeo dolje na Karibima. Glava mu je ve u Virdiniji i iako se oekuje
kako e samo neizravno pogoditi Long Island, to e se dogoditi u neko
doba noi. Ne moete sada nikamo odavde. Ali imam mnotvo soba. Ozario se.
154

Knjigoteka

Glorij@
- Kau da emo do sutra poslijepodne imati sunca u izobilju. Edward
je potvrdno kimnuo i vlasnik se udaljio. U sebi je osjeao napetost i
muninu kada se okrenuo prema Sofie:
- U pravu je. Ne moemo nikako voziti natrag po ovoj kii, Sofie. ao
mi je.
Sofie ga je pogledala u oi. - Meni nije.

Stajala je pokraj prozora svoje male tihe sobe koju su joj dali. Spustila
se no koju je kia natopila srebrnastim odsjajem. Stajala je oslukujui
kiu i promatrala kako pljusak ostavlja tragove na prozorskim oknima,
razmiljajui o Edwardu. Je li se usuivala?
Okrenula se i zagledala u vrata s druge strane kreveta s baldahinom,
koja su dijelila njihove sobe. inilo se nemoguim, ali nije doao u njezinu
sobu. Uope je nije pokuao zavesti. Nije joj bilo jasno. Ako zavoenje nije
bila igra koju je igrao, to je onda bilo?
Jesu li ga ona i svi ostali posve pogreno procijenili? Je li bilo mogue
da joj je bio istinski prijatelj... usto jo astan? Sofie je znala da bi joj to
trebalo biti drago, ali poeljela je zaplakati, ali ne od radosti, nego od oaja
i neutaene enje.
Kada je ve tako daleko dola, nije moglo biti povratka.
Sofie se zaputila preko malene sobe, zaustavivi se na pola puta.
Jednom joj je, ne tako davno, onda kada ju je poticao da svoje slike pokae
trgovcu, Edward rekao kako e odbijanje, budui da je umjetnica, biti
sastavni dio njezina ivota, injenica s kojom e se morati nauiti nositi.
Nije mu rekla da joj je to kao eni i ljudskom biu ve bilo poznato u
ivotu, da je to bilo neizbjena injenica i da se ona s odbijanjem susrela
ve stotinu puta dotad. Sofie je sada bila sleena i oi su joj bile pune suza.
Biti neprihvaen od ljudi koji su poput onih slinih njezinoj majci ili od
Henryja Martena, Carmine Vanderbilt ili trgovaca umjetninama poput
Jacquesa Durand-Ruela ne bi bilo nita u usporedbi s odbijanjem
mukarca u kojega je zaljubljena.
Okrenula se od vrata i zagledala u svoj odraz u zrcalu iznad jedinog
pisaeg stola u prostoriji. Vlasnik gostionice bio je vrlo ljubazan pa joj je
dao spavaicu i ogrta svoje keri. Bili su joj preveliki. Sofie je polako
povukla kunu haljinu i pustila je da padne na pod.
Spavaica bez rukava bila je saivena od tankog bijelog rupiastog
pamuka. Dvije ruiaste vrpce pridravale su gornji dio. Bila joj je preduga
pokrivajui joj stopala, a samim time i onaj izoblieni gleanj. Kada bi se
bolje zagledala, obrisi nogu nazirali su se kroz tanku tkaninu. Ali nije
155

Knjigoteka

Glorij@
izgledala runa. Izgledala je poput bludnice. Sofie je sklopila oi. Je li se
usuivala?
Drhtei, podignula je ruke i izvadila ukosnice iz do struka duge kose.
Poeljala ju je proavi kroz nju prstima, sve dok se nije pretvorila u
neobuzdanu grivu. Utipnula se za obraze. Uinit e to. Otii e do njega,
zato to oito nije bio takva pokvarena hulja i zato to, naposljetku, nije
imao namjeru doi k njoj. Otii e k njemu zato to ga je voljela i barem
jednom eljela je biti voljena zauzvrat.
Sofie je brzo prela preko prostorije, dok joj se ne vrati zdrav razum
ili dok je ne zaustavi strah. Pokucala je na njegova vrata. Srce joj je
prijetilo iskoiti iz grudi i inilo se da je vrijeme stalo.
Naglo se zanjihavi, vrata su se otvorila i ugledala je Edwarda u
hlaama, bosonogog. Njegov snani torzo bio je gol. Oi su mu bile irom
rastvorene i vilica vrsto stisnuta. Bio je ozbiljan... posve. Pazila je da ga
gleda samo u lice.
Glas mu je bio kretav. Ljutito kretav. - Doavola, to radi ovdje,
Sofie?
- Edwarde - proaptala je, a puls joj je ubrzano tukao dok se molila
Bogu da je Edward ne odbije i da je voli, barem jednom, barem samo
noas. - Ne elim biti sama.
Nita nije rekao, ali sljepoonice su mu pulsirale i pogled mu se
smraio.
Sofie je ovlaila usnice. - Nee li... nee li... doi k meni? Molim te.
Piljio je u nju. Zagledao joj se u oi, potom u usne, a potom u aureolu
njezine duge neobuzdane kose. Sofie je osjetila kako se zarumenjela.
- Doavola - rekao je Edward, koji ju je sada gledao pogledom
razvratnika i Sofie je bila dovoljno ensko da zna kako ju je gledao kroz
spavaicu. Strah koji je osjeala jo se vie pojaao. Iako je spavaicu
smatrala zamamnom i mislila da dovoljno skriva, ipak je moda mogao
vidjeti da joj je gleanj ruan i izvrnut. Uto se zagledala u njegove oi i u
njima ugledala silnu elju. Zanjihala se od snage vlastitih osjeaja. Uhvatio
ju je. Zgrabio ju je za laktove, tako vrsto da ju je zaboljele - Ne ini to proaptao je. Bila je to zamolba.
Prvi put u ivotu Sofie je osjetila tek nagovjetaj moi kakav mogu
imati zavodnice. Edward ju je elio. Ugledala je na tren tu njegovu glad za
njom. Osjetila ju je. Nadirala je kroz njega poput neega ivog i divljeg,
napaljenog, sklupanog i spremnog za napad. Drhtao je od elje.
Sofie je bila vrlo napeta i nagnula se naprijed, tresui se od straha koji
je jo uvijek bio prisutan, sve dok napeta tkanina na njezinim grudima nije
dotaknula vrsti zid njegovih golih prsa. Edward je duboko uzdahnuo,
156

Knjigoteka

Glorij@
lecnuvi se. Koa mu je bila silno uarena i inilo se da e joj kroz
pamunu tkaninu spavaice opriti bradavice.
- Edwarde! - Podignula je pogled prema njemu. Molim te, nemoj me
odbiti!
Stajao je nepokretno, zagledan u njezine oi i drhturio. - Ne ini to,
Sofie - proaptao je naposljetku, ovlaivi usnice.
- Ne mogu to uiniti. Ne bih poslije mogao ivjeti u vlastitoj koi rekao je oporo.
Pustio ju je i Sofie je osjeala kako on poinje uzmicati. Ispruila je
ruku i dotaknula ga. Sledio se i sada su oboje piljili u njezinu malu blijedu
ruku na njegovoj goloj preplanuloj koi. Sofie nikada prije nije dotaknula
njegovo golo tijelo. Koa mu je bila glatka poput baruna, ali topla,
strastvena i uarena. I vrsta. Nitko joj nikada nije rekao da muki trbuh
moe biti tako vrst.
Sofijin pogled neznatno je odlutao. U njegovim hlaama nazirala se
golema izboina. Tanka tkanina u potpunosti je ocrtavala njegovu
nabreklu mukost, kao da je bio gol. Sofie se sledila. Shvatila je da su mu
gornja dugmad hlaa raskopana. Ponaala se vie nego besramno. Znala
je da bi trebala odmaknuti ruku i odvratiti pogled, ali nije to uinila. Nije
mogla.
- O, Boe - rekao je Edward, guei se. - Ah, doavola!
- viknuo je. Ruke su mu se sklopile oko nje.

Onaj avo u njemu bio je ushien, a svetac je potpuno nestao.


im mu se nala u naruju, odnio ju je do kreveta. Edward je prestao
razmiljati... nije elio razmiljati. Bude li razmiljao, onaj svetac mogao bi
se vratiti i sve pokvariti.
Sada je bilo nemogue razmiljati. Edward je spustio Sofie na krevet.
Njezina duga zlaana kosa prelijevala se preko njegovih ruku poput
namrekane svile. Edward ju je opkoraio, na trenutak samo svladan
njezinom ljepotom, bolno svjestan pritiska koji je graniio s prsnuem u
njegovim slabinama... i prsima.
Pomaknuo je ruke ispod nje i lagano je odignuo... potom su im se
pogledi sreli. - Sofie.
Razdvojila je usnice i oi su joj zasjale: - Edwarde.
Sofie se osmjehnula. Edward je osjetio snano stezanje u srcu. Neto
snano, svijetlo i neopozivo zakolalo je kroz njega, poput nove ivotne
snage, emocija koju se nije zaustavio odrediti. Ne u tom trenutku.
157

Knjigoteka

Glorij@
Trenutak potom oboje su bili mahnito isprepleteni. Edward joj je
smjesta nasrtljivo rastvorio usnice i zavukao jezik duboko u toplinu
njezinih usta. Rairio joj je noge, meu koje je ugnijezdio svoj golemi ud.
Sisao joj je usnice, poigravao se njihovim isprepletenim jezicima i
prodirao duboko. Bespomono je, ne prestajui, opetovano izvijao svojim
golemim slabinama, trljajui se uz nju.
Sofie mu je smjesta uzvratila. U poetku mu je bojaljivo i nesigurno
doekivala jezik, ali uskoro mu je, vrlo vjeto i smiono, poela parirati.
Usta su im se spojila i jezici isprepleli. Edward je osjeao silnu potrebu da
se izdigne iznad nje i pokae joj kako e jezikom prijei preko njegova
glavia nalik ljivi.
Ali bila je to Sofie, lijepa slatka Sofie, pa je nee tako iskoristiti.
Zagnjurivi lice u njezinu kosu, Edward se daui sledio, proklinjui
onoga sveca u sebi koji se jo uvijek pokuavao uplesti i uskratiti mu tu
enu koju je volio. Ali njegove slabine bile su avolje orue i vie ih se nije
moglo porei. Nije vie mogao podnijeti sav pritisak u njima koji se jo
vie pojaao zbog toga to su se Sofijini puteni bokovi njihali u ritmu
zavoenja i elje stare kao Biblija.
Edward je posljednji put kratko udahnuo. Zvualo je kao jecaj.
Zavukao je ruke ispod njezine spavaice i obujmio joj gole polutke
stranjice, privukavi je tako jo blie uz svoj nabrekli ud. Odjednom je
snano potegnuo spavaicu koja se nala meu njima, trljajui se uz
njezinu mekanu golu stidnicu. Njegove platnene hlae jo uvijek su
stvarale barijeru meu njima, ali tkanina je bila toliko tanka da se inilo
kao da je nema.
Sofie mu je zacvilila uz uho, vrsto ga uhvativi za ramena. Ponovno je
slabano zajeala. Ovaj put njezini nokti bili su poput malih otrih majih
kandi. Gnjeili su mu kou, ali nisu je posve izbockali. Uzavrelo meko
sredite njezina tijela jo se snanije, poput valova, uzbibalo uz njega i
poela je zadihano isputati tihe zvukove zbog pritiska i boli.
Edward je vrsto uzeo njezino lice meu svoje krupne dlanove.
Pogledi su im se sreli. Njezin je bio vedar i grozniav. - Ne mogu prestati proaptao je. - Ah, Sofie, kako te samo elim! Kako te trebam!
Vrisnula je i vrsto uhvatila ruke kojima joj je drao lice, napreui se
doekati mu usne.
Usne su im se spojile. Ovaj put Edward je duboko usisao njezin jezik.
Nije to mogao podnijeti. Odjednom se odvojio od nje, a potom se pridigao
na koljena i kleknuo opkoraivi je. Prtljao je oko dugmadi na gornjem
dijelu njezine spavaice i razotkrio njene bijele grudi. Pogledi su im se
ponovno sreli.
158

Knjigoteka

Glorij@
- Ah, Sofie - prostcnjao je Edward. - Kako si lijepa! Sofie se istodobno
smijala i jecala.
Edward ju je dodirivao, grlio, sklopio oi i stenjao.
Sagnuo se i jezikom joj dotaknuo ukruene bradavice, jednu po jednu.
Sofie se poela izvijati i dahtati. Njezini nokti ponovno su mu se arili u
ramena. Oteli su joj se kratki krici dok je uzbueno dahtala.
Kada se na tren zaustavio, disao je oteano, na rubu da ponovno
eksplodira. Usrknuo je zrak. Niz njegovo lice i prsa slijevao se znoj.
- Edwarde! - zajeala je Sofie.
Kada je otvorio oi, ugledao ju je kako grozniavo pilji u njega, vrsto
ga drei za zapea. Potom je shvatio da ona pilji u krutu liniju mukosti
koja se napinjala uz njegove tanke hlae. Edward na sebi nije imao gae.
Shvatio je kako je, s obzirom na to da je bio mokar od znoja, mogla gotovo
vidjeti kroz njegove hlae i da je zbog toga to su mu dva gornja dugmeta
bila raskopana za dva centimetra izvirio njegov povei crveni ud.
Pogledi su im se sreli. Sofie je jeala prelazei jezikom preko svojih
suhih usnica. Edward je zatomio oporo stenjanje kada je pritisnuo njezin
njeni mali dlan uz svoj debeli nabrekli penis. Sofie je dahtala i posve se
primirila.
Edward je naglo prinio njezinu ruku ustima i snano je poljubio. Oprosti mi - zavapio je, kliznuvi niz njezino tijelo, prelazei rukama preko
njezinih mekanih bedara i razmiui ih. Sofie je kriknula, ne zbog toga da
se usprotivi, nego zbog prave boli pri snoaju.
- Tako si prokleto lijepa - prostenjao je Edward, ljubei joj pupak.
Sofie se naglo trgnula i vrisnuh. Edward je uo samoga sebe kako se
smije, drhtavo i zadovoljno, smijehom izazvanim sirovim mukim
uzbuenjem. Palevima joj je kratko dotaknuo medeno zlaanu dlaku.
Sofie je ponovno kratko uzdahnula.
- Sofie - proaptao je muklo, kliznuvi rukom preko cijelog njezina
tijela. Dotaknuo je rub tekih toplih nabora koje je traio napipati. - Duo.
Sledila se, ali samo za tren. Potom se poela besramno izvijati. Edwarde!
- Reci, ljubavi - pridobivao ju je, razdvajajui joj nateene usmine.
Pozorno joj je motrio lice dok joj je palcem prelazio preko nabubrenog
osjetljivog sredita spolovila. Dahtala je, izvijajui se pod njim.
- Edwarde! - uskliknula je Sofie.
Zagunao je, spustivi poljubac na rascjep, a potom kliznuo jezikom
du pulsirajueg ruba. Sofie se naglo trznula ispod njega. Ponovno je
provjerio rascjep. Sofie je zajeala. Zavukao je jezik u malu udubinu i bio
159

Knjigoteka

Glorij@
nagraen njezinim glasnim zadovoljnim dahtanjem. Edward ju je poeo
lizati i sisati, kruei jezikom po njezinom nabreklom vrku. Sofie se
grevito uhvatila za njegovu kosu i poela uzdisati i drhturiti, a potom
istinski uivati u bespomonom preputanju.
Edwardu se oteo vrisak dok se izvijao nad njom, promatrajui njezino
iznimno lice, kada je naglo raskopao hlae, poderavi ih. Kroz gustu
izmaglicu elje prola mu je kroz glavu misao da do toga ne smije doi.
Prekasno, njegove usne pronale su njezine kada je prodro u nju.
Sofie je zajeala.
Zajeao je i Edward, zaprepaten njezinom vrelinom i uskoom,
osjetivi snano uzbuenje. Sledio se, teko daui, a potom izdigao i
zagledao joj se u lice. Oi su joj bile irom otvorene, jo uvijek bljetei od
ushita, vrlo zasljepljuju e, prepune povjerenja, neskriveno pune ljubavi. Edwarde - zadahtala je, vrsto ga stiui. - Ah, Edwarde... ljubavi!
Poljubio ju je, unijevi u taj poljubac sve svoje razorne emocije i brzo
zavrivi to to je zapoeo, probivi se kroz njezinu djeviansku opnu.
Poljupcem je priguio njezin kratak bolan krik. Edward je sve snanije i
snanije uranjao u nju, elei se ukopati to je mogue dublje i zauvijek
ostati ondje. Potom se na tren zaustavio, drhturei od potpunog
zadovoljstva i svjesnosti koju nikada prije nije imao u trenutku potpune
ekstaze. Bio je potpuno svjestan svake iznimne znaajke ene s kojom je
bio sjedinjen.
Edward je bio na rubu vrhunca. Zakrgutao je zubima, ponovno
zagnjurio lice u njezin vrat i obgrlio je, silno guei potrebu da izbaci
sjeme. elio ju je vinuti sa sobom u nebesa. Ali bilo je prekasno. Zagrcao je.
Eksplodirao.
Trenutak je lebdio daleko iznad zemlje. Kada se pribrao, osjetio je
njezinu ruku kako mu miluje kosu na zatiljku. Tijela su im bila
isprepletena. Osjeao je mekou, toplinu i svilenkastu kou Sofijina tijela
dok je leala uz njega. Osjetio je prodornu bol u prsima i na trenutak se
zapitao je li tjelesna te nije li upravo doivio srani udar.
O, Boe... to je uinio?
Sporo i glasno je izdahnuo, udaljivi se od nje i zakotrljavi se na lea.
Huljo, zareao je glas u njemu. Bijedna nitavna huljo.
Osjetio je kako se okrenula licem prema njemu. Ponovno mu je
dotaknula kosu, lea. Bio je ukoen. vrsto je stisnuo oi. Sofie mu je
milovala rame, to je na neki nain bilo daleko posebnije od svega to je se
prethodno dogodilo. Mogao je osjetiti koliko ga ona voli. Bilo mu je zlo.
- Edwarde!
160

Knjigoteka

Glorij@
Nestao je i najmanji trag ushita. Kako se mogao suoiti s njom? Kako
se mogao suoiti sa samim sobom? Ipak se okrenuo licem prema njoj.
- Nisam znala - proaptala je, irom razrogaenih oiju i pogleda
punog ara. Osmjehivala se pravim enskim osmijehom potpunog
zadovoljstva i istinskog uenja. - Pojma nisam imala.
Nekako joj se uspio osmjehnuti. Ali znao je da mu to ba i nije polo za
rukom, jer je njezin smijeh trunicu zamro.
- Edwarde? - Nadvila se nad njim tako da joj je kosa djelomino
padala na njegova prsa. Gornji dio spavaice bio je rastvoren pa su se
visoko podignute jedre grudi neznatno zanjihale naprijed. Bile su crvene
na mjestima na kojima ih je ogrebla njegova jednodnevna brada.
Usnice su mu se objesile jer je ponovno osjetio nadizanje u slabinama.
Pogledao ju je u lice. Usne su joj bile crvene i nateene od njegovih
poljubaca. Naposljetku joj je susreo pogled.
- Edwarde? Neto nije u redu? - Drhtala je. U pogledu joj je bilo
pitanje, a s pitanjem i strah.
Nije ju namjeravao povrijediti. Edward je to odmah znao. Ta spoznaja
djelomino je odagnala okrutnu otricu gnuanja i srama. Uspravio se u
sjedei poloaj i privukao je u naruje, vrsto je prigrlivi. Bilo je teko
neusiljeno progovoriti i sakriti osjeaje. - Ne, Sofie, sve je u redu. Posve.
Prislonio je njezino lice uz svoja prsa, uhvativi je za zatiljak. Prsti su
mu se zapleli u njezinoj valovitoj, zlatom proaranoj kosi. Edward je
sklopio oi u tekom oaju. Iznevjerio je povjerenje koje mu je ukazala,
njezinu vjeru u nj. Pitao se kako je ono silno zadovoljstvo mogla zamijeniti
tako snana bol.

161

Knjigoteka

Glorij@
PETNAESTO POGLAVLJE
Sofie je znala da neto nije u redu dok se privijala uz njega, lica zagnjurena
uz njegova prsa, uasnuta zbog onoga to bi moglo uslijediti. Bilo joj je
gotovo odmah jasno da je Edward uzrujan i nimalo ushien poput nje zbog
svega to se upravo dogodilo. Podsjetila se kako je ona bila ta koja je sve
pokrenula i zavela ga.
Edward joj je njeno sklonio lice sa svojega ramena, odvojio je od
sebe i ustao.
Sofie se usudila okrenuti i pogledati ga, osjeajui klonulost. Lice mu
je bilo smrknuto. Shvativi da joj je gornji dio spavaice raskopan, prtljala
je oko sitne dugmadi. - Edwarde?
Bilo je posve oito da se usiljeno osmjehnuo. - Odmah se vraam, Sofie
- rekao je i izgubio se u svoju sobu, namjetajui hlae i izgovarajui to.
Sofie se borila protiv panike i suza koje su prijetile potei. U prsima
joj je bio veliki mjehur koji ju je pokuavao uguiti pa se borila i protiv
njega. Provjerila je pokriva li joj spavaica noge i, to je bilo jo vanije,
gleanj. Pokrivala je. Sklopila je ruke u krilu i priekala da se vrati.
Sumorno je pomislila kako je zaprepaujue to da jedan partner
moe osjeati toliku ljubav tijekom voenja ljubavi, a drugi ne. Nije joj na
pamet palo da bi moglo biti tako, ali sada je bilo prekasno. Brzo je obrisala
suzu.
Edward se vratio i stajao na dovratku. Na sebi je imao koulju,
zakopanu do kraja, ali ostavljenu da visi preko hlaa. Prizor je bio
smijean, ali Sofie se nije mogla osmjehnuti zato to nije bilo niega
aljivog u izrazu njegova lica, kao ni u cijeloj situaciji. Susrela mu je
pogled. - Edwarde? Neto... neto nije u redu?
Ovaj put nije se ni pokuao osmjehnuti. Pogled mu je bio toliko
ozbiljan da se sledila od straha.
- Dugujem ti ispriku - rekao je polako, kao da brino bira rijei. - Sofie,
ovo se nije trebalo dogoditi.
Sofie je piljila u nj. Je li on to njoj govorio kako ali zbog njihovog
velianstvenog voenja ljubavi? Ali kako bi to uope bilo mogue? Nije li
razbuktana elja izmeu njih bila neto posebno? Ili je bila posve obina,
ista poput svake druge elje koju je tisuama puta dotad iskusio s ostalim
enama i kakvu e jo tisuama puta doivjeti... s nekom drugom enom?
Promekoljila se. - Isprika zvui otrcano, s obzirom na ono to smo
upravo uinili. - Nato se zajapurio sve do korijena svoje tamne kose. - Ono
to sam ja upravo uinio.
162

Knjigoteka

Glorij@
Sofie je odmahnula glavom. - Ne - proaptala je. - Ne treba se
ispriavati.
- Sofie, ao mi je. Iskreno mi je ao. Nisi to zasluila. Sofijine oi bile su
pune suza pa se okrenula na drugu stranu da ih on ne vidi, nastojei se
pribrati. Kada je donekle dola k sebi, susrela je njegov pogled. - eljela
sam to, Edwarde. Molim te, ne treba se toliko kanjavati. Odrasla sam
ena, sposobna sama donositi odluke.
- Ne plai - rekao je otro. - Boe, posljednje to elim uiniti jest
rasplakati te. - Prisilio se osmjehnuti i brzo joj se primaknuo, sjeo pokraj
nje i uzeo je za ruku.
Sofie je vie od svega na svijetu poeljela skoiti mu u naruje i
oajniki se priviti uz njega, ali suzdrala se. Nije eljela taj trenutak jo
vie oteati.
Ozbiljno ju je upitao: - Hoe li se udati za mene, Sofie?
U oku je razrogaila oi.
Osmjehnuo se, ali taj osmijeh nije dopro do njezina pogleda. - Nije bilo
ba vrlo romantino, zar ne? - Glas mu je bio vedar. Podigao joj je vrak
brade i usnicama lagano dotaknuo njezine. Kada Sofie nije reagirala, poeo
ju je ljubiti zaozbiljno, uvjerljivo i nagovaraki snano.
Sofie je bila zapanjena njegovom branom ponudom i srce joj je
divljaki lupalo preskaui otkucaje. Ali kako su njegovi iskusni poljupci
postajali sve ustrajniji i dublji, osjetila je kako mu na njih uzvraa kao
prije. Upravo ju je pitao hoe li se udati za njega, ali bilo je teko
razmiljati jer su je njegove ruke sada milovale po leima, sputajui se
nisko, na bokove, potom na stranjicu, drakajui je, dok je jezikom
iskuavao njezine spojene usnice. Sofie ih je razdvojila. Kada je to uinila
polegao ju je na lea, zajeavi posve prigueno i dugo, onako muki, iz
dubine grla. Ve zapaljena elja zaiskrila je i brzo se rasplamsala do
usijanja. Sofie je ponovno zadrhtala, osjetivi novo uzbuenje. Plamen joj
je liznuo uz udove, proirio se du nogu, meu bedra. Pokuala se prisjetiti
da ju je sada zavodio s namjerom da ostvari to to eli, ali to joj vie, kako
se inilo, nije bilo vano. Uzdahnula je kada se punom teinom svojih
slabina smjestio uz nabrekle razdvojene usmine njezine enstvenosti.
- Sofie - progunao je Edward, drei ruke na njezinim grudima ispod
pamune spavaice.
Sofie se divlje izvijala pod njim. Prstima se poigravao njezinim
bradavicama, prelazei po njima, sve dok mu daui nije proaptala ime.
Edward joj je apatom uz usne promrmljao neto lijepo i sagnuo se sisati
je. Sofie ga je udarala, plaui od zadovoljstva i noktima mu prelazila
163

Knjigoteka

Glorij@
preko lea, dok je on jezikom iznova kruio preko vrka njezinih
bradavica.
Kada je ovaj put uao u nju, bila je spremna i nije ju boljelo. Sofie ga je
vrsto grlila dok je uranjao u nju. - elim da svri kad i ja - rekao joj je
Edward, jasno je razvratniki pogledavi. - elim da zajedno doivimo
vrhunac.
Sofie nikada nije pomiljala da je tijekom voenja ljubavi mogue tako
jasno i tako otvoreno razgovarati pa se zbog tih njegovih rijei nala u
kovitlacu i izgubila kontrolu. Edward je daui prodro jo snanije u nju,
pa je ak kroz izmaglicu ekstaze Sofie pomislila da moe osjetiti kako
duboko u njoj prosipa sjeme novoga ivota. Plakala je od dvostrukoga
zadovoljstva. Znala je da eli njegovo dijete.
Poslije ju nije putao. Edward je vrsto drao Sofie u naruju, milujui
joj kosu, lea i oble bokove. Povremeno bi je poljubio u sljepoonicu ili
bradu. Prije nego to se Sofie uspjela sjetiti njegove okantne brane
ponude, zaspala je gnijezdei se u njegovu zagrljaju. Nije se toga sjetila ni
poslije, te iste veeri kada su se, posve prirodno, sjedinjavali poput
dugogodinjih ljubavnika.

Pred zoru se Sofie probudila prestraena, vjetar je huao, kia lijevala


kao iz kabla i neto je glasno udaralo u boni dio kue. Bila je sama. Na
trenutak je bila zbunjena i nije joj bilo jasno gdje je.
Potom joj se sve vratilo. Bila je u malenoj gostionici u Oyster Bayu.
Zavela je Edwarda... koji je nakon toga jo dvaput vodio ljubav s njom.
Vani je oluja bila na vrhuncu. Ali, gdje je bio Edward?
Ono snano lupanje o boni dio kue postalo je jo glasnije. Sofie je
osjetila stezanje u srcu i uspravila se u sjedei poloaj. inilo se da drvena
grada krova podrhtava i da prodire vjetar. Vani je nebo postajalo jasnije i
uspjela je vidjeti oblike dvostruko svijenih stabala pod udarima vjetra.
Sofie je samoj sebi rekla kako je to samo oluja i da se nema ega bojati.
Vrata njezine sobe otvorila su se uz snaan tresak. Sofie je
prestraeno vrisnula, a potom shvatila da je osoba u sjeni koja je upala u
sobu sa svijeom u ruci zapravo Edward.
- Sofie, ustaj! - naredio je, povukavi pokrivae s nje. - Pola krova na
susjednoj zgradi upravo je otpuhao vjetar. Nesigurno je biti ovdje na katu
pa idemo u prizemlje.
Unato njegovom smirenom glasu, Sofie je bila u velikoj panici.
Odjednom su zauli zvuk razbijenog stakla i predmeta koji su se ruili.
Edward je priao prozoru, drei u ruci ustreptalu svijeu. - Nestalo je
164

Knjigoteka

Glorij@
struje - rekao je smrknuto - i ne vidi se dobro, ali vjetar je upravo sruio
stablo na Main Streetu. Odjeni se, Sofie.
Sofie je pourila posluati ga, dok joj je srce ubrzano kucalo od straha.
Ono lupanje sada se jo glasnije nastavilo i nebo vani postalo je neobino
neprozirno sivo. Uspjela je navui na sebe odjeu, ali nije uspjela zakopati
bluzu... pa joj je Edward morao pomoi. Pokuavala je splesti kosu u
pletenicu kada se na vratima zaulo mahnito kucanje. - Ljudi! - vikao je
vlasnik nadglasavajui zagluujuu buku koju je stvarala oluja. - Moramo
se spustiti u podrum!
- Pusti sada kosu! - doviknuo je Edward, zgrabivi Sofie. Potrali su
preko prostorije, ali kada su otvorili vrata, ona su treskom udarila o zid,
tako snano da su spala sa arki. Gostioniar se uurio, drei u ruci
staromodnu petrolejku, blijed kao krpa. - Sve prozore na drugoj strani
kue otpuhao je vjetar! - doviknuo je. Dok je to govorio, iznad njihovih
glava pojavilo se nebo. Izgledalo je kao da je dio krova gostionice usisan i
kia je sada razornom snagom lijevala po njima. Sofie je vrisnula kada ju je
iznenadan zapuh vjetra snano odbacio unatrag, niz hodnik, prema
stubama.
Edward ju je uspio uhvatiti prije nego to je pala na pod. Podigao ju je
u naruje i neto doviknuo gostioniaru. Potrali su niz stube, van iz kue.
Kroz snanu bujicu, Sofie je ispod golemog hrasta iupanog iz korijena
ugledala Edwardov smrskan automobil. - Ah, Edwarde!
- Zaboravi na to! - Vjetar ga je pokuavao odbaciti unatrag, ali uspio se
probiti naprijed, hodajui za gostioniarom kojega je zadesilo isto. Zaobili
su iza zavoja i stigli do podrumskih vrata. Gostioniar je siao prvi.
Edward je pogurao Sofie ispred sebe, spustivi se posljednji i vrsto
povukao vrata za sobom.
Supruga i ki vlasnika gostionice sjedile su u jednom kutu podruma, s
hrpom deka i jo jednom petrolejkom. Djevojka, otprilike Sofijinih godina,
jecala je. Pridruio im se i gostioniar, ija je ena s olakanjem odahnula.
Pruio je deku Sofie i Edwardu. Edward ju je rasprostro blizu zemljanoga
zida i sjeo. Sofie je sjela pokraj njega, uurivi se uza nj. Obgrlio ju je.
Pogledali su se. Iznenada se Edward osmjehnuo. Osmjehnula se i
Sofie. Odjednom su oboje prasnuli u smijeh, osjetivi krajnje nesigurno
olakanje. Na drugoj strani podruma poeo se cerekati gostioniar, a
potom njegova supruga i ki. Bio je dobar osjeaj biti iv - svi su bili
svjesni toga.
Potom se Sofie sjetila. Prestala se smijati, ne uspijevajui ak ni disati.
Sino ju je Edward pitao da se uda za nj. Iz posve pogrenih razloga. Kao
okajanje za poinjeni grijeh. Kako bi uope mogla pristati na to?
165

Knjigoteka

Glorij@
Nekoliko sati potom napustili su podrum. Nebo je bilo plavo poput
jaja crvendaa, s debelim runastim, isto bijelim oblacima koji su
promicali. Sunce je jasno sjalo, kao da se sinonja oluja nikada nije ni
dogodila, kao da je uragan bio tek ruan san.
Stojei tako ispred gostionice, osvrtali su se oko sebe. Vrtna ograda
bila je otpuhana. Sve kue na drugoj strani ulice pretrpjele su tetu i
mnogo prozora bilo je izbijeno. Na jednoj zelenoj kui nedostajalo je pola
krova, dok se na drugoj balkon s drugoga kata sruio na ulazni trijem. Na
spremite od cedrovih dasaka palo je stablo brijesta i telegrafski stupovi i
ice poivali su na tlu.
Edward ju je drao za ruku. - Opa!
Vratili su se u gostionicu. Krova na jugoistonoj strani nije bilo i
gotovo svi prozori s te strane kue su nedostajali. Edward joj jo uvijek
nije putao ruku i Sofie je pomislila na to kako su oboje lako mogli biti
ozlijeeni.
Ali nisu bili. Oboje su bili dobro. Sjea li se on uope toga da ju je
zaprosio?
Sofie je progutala knedlu i zagledala se u njegov lijepi profil. Moda je
bolje da se ne sjea, jer ako je ta tema bila zaboravljena, nee morati rei
ne.
Ali boljelo je. Uh, kako je samo boljelo. Voljeti ga bilo je bolno samo po
sebi, bez dodatne injenice da ju je pitao da se uda za nj samo zbog
osjeaja dunosti i pristojnosti, a ne zbog ljubavi, potrebe i elje da
zauvijek ostanu zajedno.
Pokupili su svoje stvari s kata, u neredu koji je ostao iza oluje.
alosna, Sofie je nala svoj resasti svileni ogrta i torbicu. Uh, kako je
strahovala od povratka u grad... kako je strahovala od budunosti. Edward
ju je ekao na dovratku bez vrata. - Kako emo se vratiti u New York? upitala je, nadajui se da nije zapazio kako joj glas podrhtava.
- Moemo unajmiti konja i koiju. Raspitao sam se, vlakovi jo ne
voze. Na tranicama su stabla i krhotine.
Sofie je potvrdno kimnula.
Edward je dodao, izravno je pogledavi: - Mogli bismo ovdje provesti
jo jednu no. Gazda mi je rekao da u prizemlju ima jo nekoliko soba koje
su u posve pristojnom stanju. Ali tvoja obitelj sada je ve sigurno
histerina od brige za tobom.
Sofie nita nije odgovorila jer su se kretali prema riskantnom
predmetu razgovora. Ali Edward nije skretao s teme. - Naravno, kada im
166

Knjigoteka

Glorij@
kaemo za nae planove, uvjeren sam da e sva ta zabrinutost nestati dometnuo je.
Sofie se zaledila nasred prostorije, preplavljena bojazni i tjeskobom.
Nikada nije ni sanjala da slomljeno srce moe tako boljeti. - Kakve
planove, Edwarde? - Glas joj je bio dubok, kao da e zaplakati.
Prenuo se, ozbiljan. - Nae planove da se vjenamo.
Sofie je uspjela doi do glasa, to joj je bio najvei napor u ivotu. Nisam prihvatila tvoju branu ponudu, Edwarde.
Piljio je u nju.
Privila je ogrta i torbicu uz prsa. - Naravno, vrlo lijepo od tebe to mi
nudi brak - rekla je, nastojei zvuati smireno, razumno i pribrano - ali ne
treba.
Piljio je u nju, ne mogavi vjerovati.
-Nisam ti postala ljubavnicom zato da bih te primorala da me eni rekla je Sofie, visoko uzdignute brade. Znala je da bi, zaplae li sada, on
pretpostavio koliko ga ona voli i zalo ga odbija. Bilo bi to jadno i
patetino, to je pod svaku cijenu trebalo izbjei. inilo se da u ivotu nije
imala nita drugo osim ponosa... i, naravno, svojih uspomena i svojih djela.
- Sofie - Edward je problijedio ispod svojega snano preplanulog
tena... - Bila si djevica.
- Svjesna sam toga, ali to nije pravi razlog za udaju. Njegove plave oi
bile su irom otvorene i prodorno su je gledale. - Sofie... tri puta sam vodio
ljubav s tobom.
Osjeala je kako se na tu njegovu ogoljenu injeninu izjavu
zarumenjela, prisjetivi se zajednike strasti, u trenucima divlje i posve
tjelesne, a na trenutke bolno njene, obzirne i pune ljubavi, to je gotovo
prkosilo opisu i sjeanju. - Kakve to veze ima s bilo ime?
Stegnuo je vilicu. Sljepoonice su mu zamjetno pulsirale. Usne su mu
se stegnule u nesmiljenu usku crtu. - to ako si trudna? I nosi moje dijete?
Bila je to sol na njezinu otvorenu ranu. - Nije to vrijeme u mjesecu slagala je.
inilo se da su mu se usne donekle smekale. - Sofie, trebali bismo se
vjenati. To bi bilo ispravno.
Bila je na rubu plaa. Nije to bilo ispravno... ne na taj nain. Ispravno
bi bilo vjenati se iz ljubavi, ali to se nikada nee dogoditi. Ne njoj i ne s
njim. Zvuei neobino smireno i gotovo poput uiteljice, Sofie je rekla: Nemam elju za udajom, Edwarde. Jesi li zaboravio? Sljedeega svibnja
navravam dvadeset jednu godinu i odlazim u Pariz na usavravanje. ao
167

Knjigoteka

Glorij@
mi je. - Glas joj se slomio. Bilo je vrlo teko nastaviti. - Ne mogu se udati
bez ljubavi, Edwarde.
Nije se ni pomaknuo. Izgledao je kao da je upravo pretrpio snaan i
bolan udarac u pleksus. Potom se odjednom okrenuo na peti i krupnim
korakom udaljio. - ekat u te dolje u prizemlju.
Sofie se spustila na krevet, koji je jo uvijek mirisao na njihovo
voenje ljubavi, i vrsto stiskala pokrivae, plaui. Dakle, zavrilo je prije
nego to je uope zapoelo.

U kui je bila prava pomutnja kada su se vratili, ali Sofie je znala da e


tako biti.
Na trenutak je osjetila odvratan strah kada su sili iz unajmljene
koije. Ulazna vrata naglo su se otvorila i uspjeli su iznutra uti povik
gospoe Murdock: - Tu je! Tu je! Sofie se vratila!
Edward je nije dodirivao. Nije ju dotaknuo sve otkad je prije est sati
odbila njegovu branu ponudu. Vie je nijednom nije pogledao. Obratio joj
se tek prije nekoliko trenutaka, rei joj kako e biti ustrajni u tvrdnji da se
nita nije dogodilo. Drugim rijeima, lagat e... budui da se nije eljela
udati za nj. Edward se doimao bijesnim, kao da je oekivao da se ona
predomisli prije nego to bude prekasno. Ali Sofie se sloila, pristavi
sudjelovati u njegovu planu.
Nije imala drugoga izbora i morala je dopustiti Edwardu da joj
pomogne sii s koije. U njegovu dodiru sada nije bilo topline, pa je umalo
tamo na licu mjesta briznula u pla. Bila je toliko bolno potitena da u
njezinu srcu nije bilo mjesta za sram i krivnju. Svatko e pomisliti na
najgore i svi e biti u pravu, ali Sofie nimalo nije marila za to.
Dok su se ona i Edward penjali uza stube, Lisa je strala niz njih, sva u
suzama.
- Sofie, hvala Bogu! Jesi li dobro? - Sestre su se zagrlile na kunom
pragu.
- Jesam, dobro sam - rekla je Sofie, izdravi Lisin blistav pogled. Doista sam dobro. - Oi su joj zasuzile.
Lisa je piljila u nju, a potom se okrenula pogledati Edwarda, ujedno
optuujui i nepovjerljivo.
Suzanne je stajala na dovratku, pepeljasta lica. - Trebala sam znati rekla je odsjeno. - Sofie, nitko nije imao pojma kamo si otila... Boe
dragi! - Zaplakala je.
Sofie se udaljila od Edwarda i pourila prema majci, zagrlivi je: Oprosti - rekla je drhtavo, dok je Suzanne lila gorke suze. U majinu
168

Knjigoteka

Glorij@
naruju bilo bi lako do mile se volje isplakati, jer udjela je za tim da se
dobro isplae.
- Edward me poveo u vonju, ali zadesila nas je silna oluja pa smo se
zadrali u Oyster Bayu.
Suzanne se izvukla iz zagrljaja i trepui, bijesno se okrenula prema
Edwardu. - Trebala sam znati da vi stojite iza toga.
- ekajte, gospoo Ralston - rekao je hladno Edward. - Nismo imali
drugoga izbora nego ostati sino tamo na tom otoku. Mogli smo poginuti
da smo se pokuali vratiti. Moj automobil je razmrskan popola.
Suzanne se prenula i s lica joj je nestala sva boja.
- U pravu je - rekla je Sofie, jer barem je to bila istina.
Suzanne je prebacila ruku preko Sofijinih ramena i privukla je blie.
Lice joj je bilo izoblieno od gnuanja. - to ste to uinili mojoj keri?
Bilo je nemogue proitati Edwardov izraz lica. - Nita. Vaa ki ista je
kakva je i bila.
- Majko - ubacila se Sofie, privukavi joj pozornost. - Dobro sam.
Doista. Ne treba se brinuti zbog toga. to se toga tie, Edward je bio...
savren gospodin. - Prisilila se osmjehnuti. Znala je da je Suzanne zapazila
njezino oklijevanje. Nije voljela lagati, ali udati se pod takvim okolnostima
bilo bi daleko gore.
Sofie je u Suzanninim oima zapazila nesmiljen cinian pogled i znala
je da im nije povjerovala.
Na pragu se iznenada pojavio Benjamin, pridruivi se okupljenima
na ulaznim stubama. Zastao je pokraj Suzanne, smrknut. - Sofie, jesi li
dobro?
- Jesam.
Pogledao je Edwarda. - Hoete li uiniti pravu stvar, gospodine? Sada
kada ste je posve kompromitirali? Edward se ukipio.
Ali Suzanne se glatko ubacila, dotaknuvi supruga za rukav. Benjamine, nita se nije dogodilo. Poznajem svoju ker. Ne bi nas ona
prevarila... ba kao to sebi ne bi dopustila da se istinski kompromitira. Suzanne se uvjerljivo osmjehnula.
Benjamin je promotrio suprugu. - Uvjerila te u to?
- Jest. Sigurna sam da moemo prebroditi ovaj mali skandal, ako je
uope bilo nekoga skandala. - Suzanne se ponovno osmjehnula, pogledavi
Edwarda. - Gospodine Delanza, sigurno ste iscrpljeni. Uite i popijte neto
osvjeavajue. I ti si sigurno vrlo umorna, Sofie. Duo, najbolje bi ti bilo da
ode gore da ti Clare pripremi kupku. Poslat u ti neto toplo za jelo. Ne
mora silaziti na veeru nakon takve muke.
169

Knjigoteka

Glorij@
Sofie je znala da je njezina majka shvatila istinu. Nije mogla dokuiti
koji je razlog naveo Suzanne da podri njezinu la. Ali nije ni bilo vano.
Osjetila je olakanje zbog toga to je Suzanne preuzela stvar u svoje ruke
odvrativi Benjamina od uloge koju je bio spreman preuzeti kao njezin
bijesni pooim. Sofie nije priekala uti Edwardovo odbijanje gostoljubive
Suzannine ponude. - Vie nego umorna - rekla je. Kimnula je glavom
prema Edwardu, znajui da sada mora reagirati kao da je na
ekspirijanskoj pozornici. - Hvala ti to si me sigurno dopratio do kue,
Edwarde. ao mi je ako sam ti stvorila neugodnost.
Kratko se naklonio. Rijei koje je izgovorio bile su zaprepaujue. Bilo mi je zadovoljstvo.
Sofie je pobjegla.

Sofie je leala u krevetu zamotana u debelu pamunu kunu haljinu


iako je vani bilo oko dvadeset etiri stupnja. Bila je savrena ugodna ljetna
veer. Ali ona je u cijelom tijelu osjeala hladnou koja je prodirala do
same sri, do samoga srca. Sinulo joj je da vie nikada nee vidjeti
Edwarda.
Samoj je sebi rekla da e preivjeti, ali nije vjerovala u to.
Okrenula se na bok, grlei jastuk. Moda je pogrijeila kada je odbila
njegov prijedlog. Moda bi bilo bolje biti mu enom, iako je nije volio, nego
ga zauvijek izgubiti. Sofie je ve nedostajao, vie nego to je ikada
pomiljala da bi joj netko mogao nedostajati.
Da ga nije onako smiono zavela, on bi jo uvijek bio dio njezina ivota.
Jo uvijek bi joj bio prijatelj, njezin zatitnik. Oi su joj se napunile suzama,
ali nije mogla aliti zbog noi koju su proveli zajedno. Nedvojbeno e joj te
uspomene trajati cio ivot. Ali jednako tako trajat e grozna bol zbog
enje i tuge to ga je izgubila.
- Sofie?
Sofie se uspravila u sjedei poloaj, okrenuvi se prema Suzanne koja
ju je promatrala prodornim pogledom. Zatvorila je vrata spavae sobe i
prila sjesti na krevet pokraj svoje keri. Sofie je bila napeta, znajui kako
je njezina majka lako gubila ivce. Ali Suzanne nije ni vikala ni vritala.
Samo ju je upitala: - Jesi li dobro?
Sofie je namjeravala potvrdno kimnuti, ali umjesto toga samo je
odmahnula glavom i jedna krupna suza kliznula joj je niz obraz.
Suzanne ju je zagrlila. - Znam da mi nisi rekla istinu. Sofie se privila uz
nju. - ao mi je. Zakljuili smo da moramo lagati.
170

Knjigoteka

Glorij@
Suzanne ju je pomilovala po leima, a potom se odmaknula. Oi su joj
bile crvene. - Najradije bih ga ubila!
Sofie se usudila pogledati majku u oi. - Nije on kriv. Ja sam ga zavela.
Suzanne se premda, doimajui se zaprepateno.
- Volim ga - rekla je Sofie, branei se.
Suzanne je smjesta viknula, privukavi je vrsto u naruje. - eljela
sam te zatititi od njega, eljela sam te potedjeti toga! O, Boe, Sofie,
znam kako se osjea!
Sofie je ponovno zaplakala u majinu naruju. Kada je prestala
plakati, Suzanne joj je pruila maramicu. Sofie je obrisala suze, a potom
zapazila da je i Suzanne plakala. - Majko?
- I meni je tvoj otac slomio srce. Bezbroj puta. - Suzanne se nastojala
pribrati. mrcala je. - Znala sam da Edward nije nimalo drukiji od njega.
- Pitao me da se udam za nj - rekla je Sofie. Suzanne se sledila.
Sofijine oi ponovno su bile pune suza. - Naravno, odbila sam ga. Ali
nisam sigurna jesam li ispravno postupila. Silno mi nedostaje. Moda sam
trebala...
- Ne!
Sofie se prenula.
Suzanne ju je vrsto stisnula za ramena i snano je protresla, jednom,
dvaput, triput. - Ve si ispala glupaa! Nemoj to ponoviti!
- Volim ga. Znam da me ne voli, ali...
- Sofie, ne! Unitit e te uda li se za nj, ba kao to je Jake unitio
mene! - kriknula je Suzanne.
- Vjerojatno si u pravu - sloila se Sofie, ali u dubini due nije posve
povjerovala u to.
- U pravu sam. Nema tu moda. Ne bi ti mogla podnijeti druge ene, iz
noi u no leati sama u krevetu, oslukivati otkucaje sata, brojiti minute
ekajui da se on vrati kui i molei se. Naposljetku se suoiti s njim u zoru
kada na sebi donese miris druge ene? Neu ti dopustiti da to uini, Sofie.
Sofie je duboko udahnula, jasno se prisjetivi onoga dana u
Delmonicosu kada joj je Edward rekao da ne bi mogao biti vjeran svojoj
supruzi.
Ali Suzanne nije eljela promijeniti temu. Oi su joj bile pune suza. Tako si naivna, vrlo naivna i vrlo mlada. ak ako bi u poetku i bio vjeran...
kao to je bio Jake... misli li da bi uistinu mogla zadrati zanimanje...
elju... takvoga mukarca cijeli ivotni vijek? Misli li da se moe
nadmetati sa enama poput Hilary Stewart i mnogima poput nje?
171

Knjigoteka

Glorij@
- Ne - proaptala je Sofie, paralizirana crnim scenarijem koji je njezina
majka oslikala. Suzanne je bila u pravu. Nije li? Bila je tek Sofie ONeil,
sitna, neugledna i hroma. Nekako je na to bila zaboravila.
- to te navodi na pomisao da bi se potrudio okonati vezu s Hilary da
si prihvatila njegovu branu ponudu? - upitala je otvoreno Suzanne. - Bi li
se mogla udati za nj znajui da i dalje odrava vezu sa svojom
ljubavnicom? Bi li mogla?
- Ali ne udajem se za nj - rekla je Sofie, ije su objeene usnice
drhturile.
Nekako je zaboravila to da je tijekom njihove kratke veze Hilary jo
uvijek bila u njegovu ivotu, da je jo uvijek bila s njim nou. Sofie nije
mogla ne prisjetiti se strasti meu njima kojoj je jednom svjedoila. Bilo
joj je zlo od same pomisli na to.
- Najbolje je to na ovaj nain zavriti - rekla je srdito Suzanne. Najbolje! Nikada se nije ni trebalo dogoditi, ali s vremenom e zaboraviti.
Sofie je znala da nikada nee zaboraviti nijedan djeli svojega ivota
otkada je Edward Delanza uao u nj. Ali nije to rekla. Ako je zatrudnjela
tijekom te njihove kratke, ali predivne veze, ivoti e im biti povezani bez
obzira na fiziku udaljenost izmeu njih. Sofie je privukla koljena prsima,
odjednom oajniki elei ono to se u drutvu smatralo najgorom
sudbinom koja je mogla zadesiti neudanu enu.
- Neto nije u redu, duo? - upitala je otro Suzanne. Sofie je podignula
pogled: - to ako sam trudna? Suzanne je ponovno problijedjela. - Mala je
vjerojatnost, nakon jednog puta.
Sofie je pogledala u svoje none prste, skvrene pod plahtama.
- Bilo je samo jedanput?
- Nije. - Glas joj je bio gotovo neujan. Sofie nije namjeravala otkriti
Suzanne da je u jednoj jedinoj noi Edward triput vodio ljubav s njom.
Potom je zatomila jo jedan jecaj, jer u njegovu sluaju to nije bila ljubav,
nego pouda.
Kada si zadnji put imala mjesenicu? - upitala ju je Suzanne, kojoj se u
glasu osjeao strah.
Sofie nije podignula pogled. - Prije manje od dva tjedna.
Suzanne je stegnula vilicu, problijedjevi. Potom je uzela svoju ker za
ruku. - Ne boj se. Uvjerena sam da nisi zanijela. A ako jesi... - duboko je
udahnula - moe nekamo otii roditi. Uvijek postoji posvajanje. Nitko
nikada ne treba ni doznati.
Sofie se trgnula. - Majko, budem li te sree da ostanem trudna, zadrat
u njegovo dijete. Nikada se ne bih odrekla djeteta.
172

Knjigoteka

Glorij@
Pogledi su im se prikovali. Sofijin je bio srdit i bijesan, dok je Suzanne
gledala razrogaenih oiju, drhtei od straha. Naposljetku se Suzanne
osmjehnula i potapkala ker po ruci. - Brinut emo se o tome kada doe
vrijeme za to, duo - rekla je. - Ako uope doe.
Sofie je potvrdno kimnula. Puls joj je sada bio ubrzan. Molila se Bogu
kojemu se odavno prestala moliti kada joj nije vratio Jakea ivog i
slobodnog. Podari mi njegovo dijete - preklinjala je. Gospode dragi, podari
mi njegovo dijete. Uslii moju molbu.

173

Knjigoteka

Glorij@

DRUGI DIO
La Bohme

174

Knjigoteka

Glorij@
ESNAESTO POGLAVLJE
New York. .. jesen, 1901.

Dijamant veliine mukoga nokta bio je na filcanoj plohi stola, neposredno


ispod visee svjetiljke ponad glava petorice kartaa i vatreno iskrio.
- Isuse, Delanza, jesi li siao s uma? - upitao je jedan od igraa.
Edward je zavaljen sjedio na stolcu. S ruba usana visjela mu je
cigareta. Jo prije nekoliko sati odbacio je kaput, kravatu i manete.
Rukavi su mu bili zarolani, ovratnik raskopan, koulja zguvana i
nemarno zagurana u sive hlae. Bio je zarastao u bradu i oko oiju je imao
crvene kolutove, zbog nedostatka sna ili od peckanja previe dima u
zaguljivoj prostoriji. Razbludna, oskudno odjevena plavua vjeala mu se
o desnu ruku, dok mu je jednako tako poprilino obdarena ridokosa
visjela na lijevoj. U gradu je bilo na stotine privatnih mukih klubova od
kojih su mnogi ugoavali samo najelitniju klijentelu i uivali znatan
ugled. Ovo nije bio jedan od njih.
La Boite je bio na zlu glasu kao mjesto na koje zalaze oni koji ive na
drutvenom dnu. Dame u njemu bile su upoznate sa svakom vrstom
zadovoljstva... i perverzije... koju bi neki gospodin mogao zahtijevati.
Edward je u taj klub prvi put uao tek prije nekoliko tjedana, ali otada je
postao jedan od najboljih klijenata.
Kada su ugledale dijamant, obje ene koje su se vjeale po njemu
zgranule su se. Ostali igrai piljili su. Samo se Edward doimao
ravnodunim glede bljetavog dragulja koji je treperei svjetlucao meu
razbacanim zelembaima. Edward je otegnuto izjavio: - Nemam gotovinu.
- Rijei su bile nejasno izgovorene.
- Taj dragulj vrijedi pet puta vie od uloga! - uskliknuo je jedan
bradati rasipnik.
Edward nije odgovorio. Bezizraajno je piljio u govornika, a potom
nezainteresirano bacio pogled na cijeli stol. - Igramo li ili ne igramo? Ako
ne igramo, odoh negdje drugdje.
Uskoro se zaulo mrmljanje u znak pristanka i igra se nastavila. inilo
se kako Edward gotovo ne mari kada je jedan igra otkrio karte iste boje,
karo fle, kojima je pobijao prethodno pokazana dva para. Edward je
bezizraajno u ruci okrenuo svoje karte, tri iste. Pobjednik je snano
uskliknuo, zgrnuo ulog i onaj krupni dijamant smjesta se izgubio u
njegovu depu. - Lud si - rekao je Edwardu, cerei se od uha do uha. Upravo si izgubio pravo bogatstvo.
175

Knjigoteka

Glorij@
Edward je slegnuo ramenima. - Zar? Ma ba me briga. - Zateturavi,
osovio se na noge, obgrlivi one dvije ene, svaku jednom rukom. Kada je
uspostavio ravnoteu, naherio je glavu prema stolu s igraima. Potom je,
vukui ene za sobom, poprilino pijano iziao iz zadimljene krcate
prostorije.
Suzanne je pourila niz stube. Kasnila je, iako to nije bilo toliko vano
kada se radilo o operi, jer nije bila jedina koja e kasniti. Zastala je u
predvorju baciti pogled na svoj odraz u zrcalu i diviti se veernjoj haljini
bez rukava. Pridravale su je dvije male naramenice s naivenim
ljokicama i resama. Za razliku od njih, gornji dio satenske haljine bio je
gotovo posve jednostavan i neproziran, ali rub zvonolike suknje bio je
resast, s naivenim ljokicama. Kao kontrast boji bjelokosti isticala se
njezina tamna kosa, koju je nosila podignutu, kako bi se vidjele predivne
naunice s biserima i dijamantima. Morala je nagovarati i naposljetku
zavesti supruga da joj ih kupi, ali odbio je kupiti joj njima odgovarajuu
ogrlicu koju je sada takoer imala na sebi. Kupila ju je sama, dijelom novca
koji je pripadao Sofie. Samoj sebi rekla je kako Sofie ne bi imala nita
protiv da za to zna.
Suzanne je zazvala: - Lisa! Gdje si?
Djevojka se pojavila iz salona, odjevena u jo izazovu iju svilenu
veernju haljinu boje breskve, kratkih nabranih rukava. Oko ramena imala
je prebaen ogrta svjetlije nijanse. U uima je imala dijamantne naunice
od osam karata. Bio je to jedini ukras na njoj. - Ve sam pola sata spremna.
Suzanne se nije osvrnula na to, nego je samo privukla al s resama
oko svojih golih ramena. - Poimo!
Ali Lisa se nije pomaknula. - Ne misli li da bismo trebale pitati Sofie
da poe s nama?
Suzanne se lecnula. - U ateljeu je, radi.
- Uvijek je u ateljeu i radi.
- Odbila bi poziv.
- Moda ne bi. Moda ne bi ako porazgovaram s njom. - Lisa se napeto
osmjehnula. - Slomljena je, Suzanne. Prije ju je radovao njezin rad. Ali vie
nije sretna.
- Preboljet e - rekla je odrjeito Suzanne. - Ne elim raspravljati o
tome, Lisa. Dobro znam to je najbolje za moju ker.
Lisino lice postalo je napeto. Glas joj je drhtao. - Suzanne, obje znamo
istinu o onome to se dogodilo. Ovo ne valja. Trebao bi popraviti uinjeno i
postupiti kako dolikuje.
176

Knjigoteka

Glorij@
Suzannin puls se ubrzao. - Moda ne odobrava kako sam se ponijela
zbog Sofijina petljanja s tim ovjekom, ali postupila sam ispravno... da se
nisi usudila upletati ili joj utuviti glupe misli u glavu. - Podboila se
akama o bokove. - Nisi li ula glasine? Vie mu ak nije ni doputen
ulazak u odabrano drutvo, ponaanje mu je za svaku osudu. Joj, proli
tjedan pojavio se na gala veeri za prikupljanje sredstava za dovrenje
novoga krila muzeja Metropolitan s oslikanom enom, .. napola golom.
Lisa se isprsila. - Moda je i on nesretan.
Suzanne je bila bijesna. - Savjetujem ti da vodi brigu o svom poslu,
Lisa - rekla je hladno. - Sofie je moja ki. Taj ovjek otiao je iz njezina
ivota i ne elim da se vie ikada vrati u nj.
- Sestra mi je.
- Nije ti sestra, nego polusestra.
Lisa je teko dahtala. - Moda je bolje da ostanem kod kue - rekla je, i
njezine usne u obliku luka zadrhtale su. - Neu uivati u operi znajui da je
Sofie kod kue sama i u takvu stanju. - Rekavi to, okrenula se i pobjegla,
spotiui se o rub svoje haljine.
Suzanne je bespomono gledala za njom. Nije eljela ostati kod kue.
Pomislila je na Benjamina koji je ak i sada bio udobno smjeten u svojoj
radnoj sobi s odvjetnikom i dvojicom bankara. Kada zakljui posao, puit
e i piti vinjak ili moda otii u neki privatni muki klub. Moda e je za
nekoliko sati potraiti u krevetu i nainiti kratak predah suzdrano vodei
ljubav s njom, dok e ona matati o svojemu preminulom prvom suprugu.
Suzanne se promatrala u zrcalu, zadovoljno zapazivi kako izgleda
lijepo i poeljno. Nije imala namjeru ostati sama doma, dosaivati se i
ekati da joj njezin drugi suprug posveti panju, to zapravo nije ni eljela.
U stvari, uope nije bilo nedolino da udane gospoe same odlaze u operu
ili na slina drutvena dogaanja, ne u njezinim godinama. Suzanne je
zakljuila da e poi ak i ako joj Lisa ne bude eljela praviti drutvo. Lisa
je postajala poprilino drska za tako mladu djevojku i vie e uivati u
operi bez nje. Podsjetila se da mora razgovarati s Benjaminom o tome da
za svoju ker dogovore dolian brak. Nije li nedavno ula da je u gradu
jedan siromaan, ali poeljan britanski markiz u potrai za bogatom
nevjestom.
Suzanne je naruila da joj dovezu koiju i ekajui razmiljala o Lisi,
trudei se ne razmiljati o Sofie i o tome kako je oito bila nesretna.
Naposljetku e ta bol s vremenom postati podnoljiva. Suzanne je to znala
iz prve ruke.
Suzanne se divno zabavljala. Opera je ba i nije odve zanimala, ali
bila je uvelike svjesna da je u sreditu pozornosti, to ju je i te kako
177

Knjigoteka

Glorij@
zanimalo. Gospoda iz ostalih loa povremeno su se okretala pogledavajui
u nju. Neki su se usudili pokuati joj uhvatiti pogled i osmjehnuti se.
Naravno, njezina reputacija sada je bila besprijekorna. Takva je bila ve
dugo. Nakon onoga uasa kada je bila ivi skandal, nije vie imala elju
ponoviti takvo to. Mukarci su joj se mogli diviti izdaleka, ali samo
izdaleka. Sve vrijeme braka bila je vjerna Benjaminu, bez obzira na to
koliko je moda udjela za neim vie. Sada je bila dovoljno mudra, nakon
gluposti poinjenih u mladosti, da zna kako je ugled vaniji od seksa.
Ali gotovo oajniki udjela je za mukom panjom koja joj se
ukazivala, moda i zbog toga to se inilo da ju je Benjamin vrlo rijetko
doivljavao kao enu. Suzanne se pretvarala da ne obraa pozornost na
dvojicu gorljivih oboavatelja, ali kada se okrenula, neobino poznata
osoba izlazila je iz prepune loe. S njim je bila nekakva plavua. Srce joj je
poskoilo.
Kada je ponovno otpoelo udarati, kucalo je nepravilno. Suhih usta,
ostavi bez daha, netremice je gledala za visokim mukarcem irokih
ramena i guste, suncem proarane kose koja mu je dodirivala ovratnik
smokinga. Bila je hipnotizirana, ne mogavi odvratiti pogled,
Ne... ludjela je! To nije mogao biti Jake!
Jake je mrtav. Poginuo je 1890. u onom groznom poaru nakon bijega
iz zatvora. Bio je mrtav i sramotno pokopan na londonskom groblju.
Nikada mu nije otila na grob, ali hoe, jednoga dana.
Suzanne se donekle smirila. Jake je bio mrtav i, iako je znala da je to
injenica, samo naas nazreti mukarca tjelesno nalik njemu, premda
samo s lea, izazvalo je u njoj stranu bol. Na trenutak je prinijela ruku
prsima, ali nije mogla smiriti svoje usplahireno srce. Hoe li alost zbog
gubitka i razoaranja ikada ieznuti? Taj mukarac silno ju je podsjetio
na Jakea.
Suzanne je iznenada ustala. Osjeala je nelagodu. Osjeala se
ponukanom neto uiniti, ali to? Potrati za tim neznancem i zahtijevati
da mu vidi lice? I to onda? ak i da nalikuje njezinom preminulom
suprugu, bila bi gorko razoarana.
Sagnula se i proaptala jednoj eni koju je poznavala da se odmah
vraa pa se izvukla iz loe.

Jake - je ubrzao korak. Bila je to pogreka. Doi ovamo veeras bila je


velika pogreka.
Ali bilo mu je ve nepodnoljivo biti toliko anoniman da nikada ne
kroi nogom izvan svojega dvorca. Tamo je radio i spavao. Tamo je
objedovao i imao ljubavnicu. Lou Anne glasno je izrazila negodovanje.
178

Knjigoteka

Glorij@
Poeljela je izii, poeljela se zabaviti. Jake nije bio uvrijeen. Bila je jo
uvijek vrlo mlada i seks nije bila dovoljna zamjena... ni za koga.
ak ni za njega.
- ega se boji? - upitala je.
Lou Anne zasigurno nije bila dovoljno pronicljiva da porodi istinu. Ali
njezina neduna opaska bila je posve tona. Jake joj nije mogao rei kako
se bojao da e ga netko ponovno prepoznati, i to posve sluajno.
Nije joj mogao rei kako se odve bojao da e ga uhvatiti i poslati
natrag u zatvor.
Nije joj mogao rei da je bio prestravljen.
Prije e umrijeti nego se ponovno vratiti onamo.
Stoga joj nije odgovorio, pa je naposljetku pristao izvesti je u operu. I
tada se dogodilo.
Od svih ljudi veeras tamo u krcatoj operi naletio je ba na svoju enu.
Nije bio spreman vidjeti je. Nije bio spreman na onaj iznenadni ok iza
kojega je brzo uslijedila poplava snanih emocija koje su se meusobno
nadmetale, ali nijedna od njih nije bila mrnja ni bijes.
Suzanne je pourila sii do prostranog predvorja sa stupovima po
kojemu su se, druei se, vrzmali mnogi posjetitelji opere, pijuckajui
osvjeavajua pia i uivajui u ivahnom razgovoru. Zastala je i pogledom
preletjela po gomili, vrsto stiui svoju torbicu s perlicama. Potom se
sledila.
Mukarac kojega je slijedila bio je s plavuom i jo uvijek joj je bio
okrenut leima. Ali sada mu je bila blie i zaklela bi se da je gledala u
Jakea... ili u njegovog duha.
inilo se da se par prepire. Suzanne je progutala slinu i zagledala se u
mukareva iroka lea. Naginjao se k onoj eni, mrmljajui joj neto na
uho.
Njegovo dranje bilo joj je poznato... gotovo je uspjela uti njegov
hrapav i zavodljiv glas. Suzanne je osjetila kako ju je neto preplavilo od
glave do pete, neto daleko opojnije i uzbudljivije od svega to je
godinama osjeala. Svaki djeli njezina tijela bio je napet kao struna.
Ma nije to nikako mogao biti Jake, iako mu je silno nalikovao...
Suzanne ga je poeljela. Samoj je sebi rekla da e biti razoarana zbog toga
to to nije Jake. Podsjetila se na to da se nee usuditi rtvovati reputaciju
koju je tako revnosno uvala tolike godine.
Ona ena ljutito se udaljila. Vraala se prema sjedalima u operi i, dok
je prolazila pokraj nje, Suzanne je zapazila da nije bila samo lijepa, nego i
vrlo
mlada,
otprilike
osamnaestogodinjakinja
ili
179

Knjigoteka

Glorij@
devetnaestogodinjakinja. Pogled joj je ponovno odletio prema onome
mukarcu. Zastao je i okrenuo se pogledati za svojom djevojkom i pogledi
su im se sreli.
Suzanne je vrisnula u oku, u potpunoj nevjerici. Potom je shvatila da
se mukarac okrenuo, urno iziao kroz masivna sredinja vrata i nestao u
noi.
ivnula je. Bio je to Jake. Jake je iv. Ne zastavi upitati se kako je to
mogue, Suzanne je potrala u smjeru kojim se izgubio. Trala je za njim,
nesvjesna da je razdvajala gomilu i da su ljudi piljili za njom.
Pourila je kroz vrata kroz koja je upravo nestao, neobuzdano
daui. Zastala je na ploniku ispod jedne uline svjetiljke. Ranojesenji
zrak bio je ugodan i topao, ali nije to zapazila. Gdje je bio Jake? Nije ga
izgubila, je li? Nije ga mogla izgubiti! Osjetila je kako joj se vrele suze
slijevaju niz lice. Potom ga je ugledala kako krupnim korakom odmie niz
blok zgrada prema estoj aveniji, gotovo izgubljen u sjenama. - Jake! viknula je Suzanne, zadigavi suknje i potravi za njim.
Mukarac je usporio i naposljetku se sledio. Nevoljko se okrenuo i
zagledao u nju. Usne su mu se stegnule u tanku, ozbiljnu crtu. Zadihana,
zaustavila se ispred njega. Nije bio mrtav! Uistinu nije bio mrtav.
Ne obazirui se na ostale ljude oko njih, Suzanne se bacila na njega,
objesivi mu se oko vrata, grozniavo ga poljubivi u vilicu... jedino mjesto
do kojega je uspjela dosegnuti. Jake se u trenu naglo odvojio od nje.
Suzanne je posrnula, stojei sada otprilike metar od njega. Nisi mrtav!
- Prvotni ok polako je poeo jenjavati. Poelo joj je dopirati do svijesti.
Sve te godine alovala je i oplakivala ga, nedostajao joj je, smatrajui ga
mrtvim.
- Doista? Zamisli, a ja sam mislio da je ovo pakao - otegnuto je
izgovorio Jake, drzak kao obino.
- Mogla bih te zadaviti vlastitim rukama! - vrisnula je Suzanne.
- Ako je to bio pokuaj ubojstva, onda sam upravo nauio neto novo.
- Pogledom je preao preko njezinih grudi pa niz bokove, prezrivo se
zadravi na mjestu na kojemu joj je makica snano pulsirala u
meunoju.
Tada joj je sinulo. U potpunosti. Nije bio mrtav... Jedanaest je godina
patila, bila tjeskobna i osjeala krivnju vjerujui da je mrtav. - Nitkove! vrisnula je, podigavi ruku i zamahnuvi njome, svom snagom luakinje.
Jake ju je uhvatio za ruku i neznatno zateturao, a potom je snano
zakrenuo da je pokori. Suzanne se primirila, znajui da bi njegova reakcija
mogla biti jo ea. Na trenutak joj je tijelo bilo prislonjeno uz njegovo,
180

Knjigoteka

Glorij@
bedro uz bedro i slabine uz slabine. Ruka joj je bila bolno priklijetena uz
lea i uarena krv jurnula joj je u prepone koje su smjesta nabrekle.
Jake je popustio stisak kojim joj je drao ruku. Suzanne je podignula
pogled prema njemu. Lice mu je sada bilo jo vie oronulo od sunca i
vjetra i oko oiju je imao sitne bore, ali jo uvijek je bio najprivlaniji
mukarac kojega je vidjela u ivotu. Suzanne je snano udahnula, drhtei
od poude koja ju je obuzela i ljubavi koja nikada nije ni bila nestala. Rekli su da si poginuo u poaru!
- Oito nisam. - Udaljio se od nje, promatrajui je ravnoduno.
- Nitkove sebini! Sve te godine... - Zastala je u pola reenice, guei se
od starog bola, novog bijesa i snanog, zastraujueg ushita.
- to sve te godine? - zadirkivao je podrugljivo Jake. - Nemoj mi rei
da sam ti nedostajao.
- Jesi!
Tada se glasno nasmijao. Iznenada je, iako lijeno, posegnuo za njom,
uhvatio je za rame i polako je zavrtio. Kada je bila u njegovu naruju, dok
je njezina pulsirajua makica bila prislonjena uz njegovo bedro, gotovo
ga zajahavi, nadvio se nad njom. - Nisam ti nedostajao ja. Ovo li je
nedostajalo. - Kruio je bokovima, svojim golemim ukrucnim udom
priljubljen uz nju:
Tijelom su joj prostrujali trnci uzbuenja. Godinama ve nije doivjela
razornu ekstazu s nekim mukarcem bez pomoi matanja... matanja u
kojemu je glavni glumac bio Jake. Jo uvijek je bio najpogubniji mukarac
kojega je srela u ivotu. Tijelo mu je jo uvijek bilo vrsto i snano, krajnje
muevno.
- Da, Jake - proaptala je Suzanne, provlaei prste kroz kosu na
njegovu zatiljku. - To mi je nedostajalo.
Vie se nije osmjehivao. Hladno ju je odgurnuo od sebe. - I dalje e ti
nedostajati, draga moja enice. Jer to je mrtvo i pokopano, ba kao Jake
ONeil.
Suzanne se sledila.
- Ah, oprosti, kako sam to mogao zaboraviti. Nisi ti moja lena... sada si
Ralstonova! - izjavio je podrugljivo.
Suzanne je zadrhtala. - O, Boe.
- Neto nije u redu... duo?
- Zna ti to nije u redu! O, Boe! Nisi mrtav... udana sam za dvojicu
mukaraca!
181

Knjigoteka

Glorij@
Jake se jo jednom kratko nasmijao, a potom mu je glas postao
neugodan. - Moda si trebala priekati prije nego to si se ponovno udala.
Ili je u to vrijeme postojao neki razlog za takvu urbu?
Suzanne je bila potpuno svjesna dvojbe koju je imala i nije mogla
odgovoriti.
Jake se sada nadvijao nad njom i njegov bijes bio je oit. - Kada si ga
upoznala, Suzanne? Koliko si se brzo nakon mojega izruenja nala u
njegovu krevetu?
Suzanne se nato prenula. - S Benjaminom sam spavala tek prve
brane veeri.
Jake je zabacio glavu unatrag i glasno se nasmijao, nimalo joj ne
vjerujui.
- Istina!
Prekriio je ruke na prsima i zagledao se u nju, objeenih usana. Namjeravao sam poslati po tebe. - to?
- Namjeravao sam poslati po tebe i Sofie. Nai se s vama u Australiji.
Ali ta pomisao prestala mi je biti privlana kada si se ponovno udala.
Nikada nisam volio dijeliti s nekim, Suzanne.
Suzanne je imala osjeaj da e se onesvijestiti. - Mislila sam da si
mrtav! Rekli su da si mrtav! Postojao je dokaz...
Unio joj se u lice. Dah mu je bio topao i ist. - Nisi ak ni tugovala zbog
toga to sam preminuo, kukice.
Suzanne se sada sjetila zato ga je mrzila. - Jesam! Godinama tugujem
za tobom! - Drhtala je od vlastitoga bijesa... i straha. - Da se nisi usudio
mene okriviti za ovo! Za sve si ti kriv! Ponovno sam se udala zbog Sofie
koliko i zbog sebe! Ostavio si nas!
- Bio sam izruen, lutko.
- I prije toga traio si razvod od mene.
- Tono. - Piljio je u nju. Usne su mu bile izobliene zbog gorine koju
je osjeao. - Pretpostavljam da zatvor ini uda ljudskom mozgu. Navede
ovjeka da razmilja o obitelji, navede ga da poeli nai dobro i zaboraviti
loe, navede ga da sanjari poput kakva prostaka. - Zagurao je ruke u
depove crnih sveanih hlaa.
Suzanne je duboko udahnula. - Nisam znala. Dola bih.
- Ne, draga moja. Ne bi ti dola u Australiju ivjeli sa mnom kao
proleter. Ali ja sam tada bio lud od samoe da bih to shvatio.
Iako se nije mogla zamisliti u obinoj pamunoj haljini kako vjea
oprano rublje na ue razvueno meu stablima na dvoritu, iza nekakve
drvene kolibe, daleko negdje u australskoj divljini, mogla se zamisliti s
182

Knjigoteka

Glorij@
njim tih proteklih etrnaest godina kao njegova ena i majka njegova
djeteta. - Dola bih - ustrajala je, iako je znala da bi ga ona mlada
divljakua, djevojka kakva je nekad bila, otvoreno odbila. Ili moda ne bi?
Suzanne je zaplakala. Njezine suze nisu bile lane. Prisjetila se usto
kako je neko Jakea mogla zavesti suzama, onda kada nita drugo ne bi
uspijevalo. Snanije je uskliknula: - Ne elim se svaati! iv si, Jake! A ja
sam udana za dvojicu!
- Zasad mu se jo nije usudila rei da se ponajprije smatrala njegovom
suprugom, da ga je voljela i da bi napustila Benjamina samo kad bi on
rekao rije. A rei e... zar ne?
- Suzanne - zazvao ju je Jake, u ijem je glasu zazvualo upozorenje. Jake ONeil je mrtav. Pravno mrtav. Ima jednog supruga, a ne dvojicu.
Benjamina Ralstona.
- Nisi mrtav! Oboje znamo da si iv! Jesi li lud, Jake? Je li to nekakav
tvoj ludi plan? Ako jest, koji je razlog tomu?
- Zato misli da bih se nakon svih tih godina vratio ovamo riskirajui
slobodu?
Suzanne se sledila. Postojao je samo jedan mogui razlog. Bez obzira
na to to je govorio, bez obzira na to kako postupao, nita se nije
promijenilo... ne meu njima. Iako su se prije mnogo godina estoko i
opako svaali, ak i onda kada im je brak bio silno ugroen, postojala je
strast, jo snanija nego pri prvom susretu. Njima je svaka pojedinana
kriza za posljedicu imala jo snaniju provalu elje. Nisu li posljednjih
etrnaest godina razdvojenosti bile najgora kriza od svih? - Vidjeti me proaptala je vedro. - Vratio si se mene vidjeti. Nisi se mogao drati
podalje. Nikada.
Jakeov izraz lica promijenio se. - Ne, Suzanne. Vratio sam se jer se
nisam mogao drati podalje od Sofie.
Suzanne je ostala posve mirna. - Sofie?
- Da, Sofie. Moje keri. Kako je ona? - Glas mu je bio napet.
Suzanne se osjeala povrijeenom, iako je samoj sebi rekla kako je
posve razumljivo to to on eli vidjeti Sofie i da je lagao, previe ponosan
priznati kako je jo uvijek eli. - Sofie je dobro. - Nee ga gnjaviti
pojedinostima iz ivota njihove keri, barem zasada.
- Zato se nije udala? - upitao je Jake, jo napetijim glasom nego prije.
- Kada sam je zadnji put vidio, imala je sedamnaest godina. Mislio sam da
e dosad ve biti udana.
Suzanne je zatreptala. - Bio si ve ovdje? - Jesam.
- Koliko puta dosad?
183

Knjigoteka

Glorij@
- Mnogo. Svakih nekoliko godina. Prvi put sam se vratio devedeset
prve.
Suzanne je vrisnula i bacila se na njega, pokuavi ga snano udariti u
lice, pokuavi ga ubiti. Jake ju je uhvatio za zapea i drao je tako dok se
borila poput divlje ivotinje, istodobno plaui i proklinjui ga. - Ve sam
zaboravila koliko te zapravo mrzim.
- udno. Jer ja nisam.
Suzanne je bila smodena, kao da joj je doslovno isisao svu energiju iz
tijela i klonulo se, iscrpljena, privila uz njega.
Jake ju je pustio. - Zato se Sofie nije udala? ponovno je upitao.
- Nikamo joj se ne uri - rekla je hladno Suzanne. bila je toliko bijesna
da mu nita nije eljela rei. Na kraju krajeva, objema im je lagao, i njoj i
Sofie. Kakvo je pravo imao sada pojaviti se i izazvati kaos? to se tie nje i
Sofie, vie nije imao nikakva prava.
- Ima skoro dvadeset jednu godinu.
- Studira slikarstvo - prtala je Suzanne.
Jake se nenadano osmjehnuo. - Znam. Misli da nisam doznao sve to
sam mogao o svojoj keri? Iznimno je nadarena, je li? - Glas mu je zbog
ponosa bio zvuan i dubok.
Suzanne je ustuknula. - Njezina je umjetnost bezumna... ba kao i ti!
Kako si to doznao za nju? Iz vremena kada si dolazio ovamo, pritajeno
vrebajui i pijunirajui?
- Unajmio sam jo detektive istraitelje - rekao je jednolino Jake.
Odjednom je Suzanne pomislila na ogrlicu koju je nosila i koja je bila
plaena novcem to ga je uzela od svote koja je bila ostavljena Sofie.
Zasluila je taj novac, ali Jake bi bio bijesan da zna da je uzela neto od
onoga to je dao njihovoj keri. Bila je to riskantna tema, ali Suzanne je
nije mogla zanemariti. - Nisi mi ostavio ni novia, nitkove.
- Nisi ga ni zasluila.
Piljili su jedno u drugo. Suzanne je sinulo kako je Jake jo uvijek bio
traen. Bude li uhvaen, bit e vraen u Veliku Britaniju... u zatvor.
Njegove zlaane oi su se smraile. - Ne pomiljaj na to - upozorio je.
Osmjehnula se. - Na to to?
- Uspostavio sam novi identitet, za koji nikada nee doznati. Sada
sam uspjean poslovan ovjek u Irskoj, ali i u Engleskoj. Ironija, nije li?
Ovdje sam se ak kretao u nekim visokim krugovima. .. oprezno, naravno.
Da se nisi usudila pomisliti biti zvidaica, Suzanne. Uini li to, propast
e zajedno sa mnom.
184

Knjigoteka

Glorij@
Suzanne se sledila, znajui da on to misli ozbiljno.
Jake se osmjehnuo; nije bilo ugodno. Odjednom mu je ruka kliznula
preko njezinih jedrih, gotovo golih grudi. Suzanne je zadahtala, koliko od
zadovoljstva toliko i od bijesa. Nagnuo se blie i njegovi arobni prsti su je
gnjeili. - Zadovoljava li te on barem, Suzanne? - bockao ju je. Oboje su
znali da misli na Benjamina. - Vidio sam ga. Sumnjam da misli na nj kada
si s njim u krevetu.
Suzanne je zajeala, sklopivi oi. - O, Boe. U pravu si!
Jake joj je nadigao dojku i oslobodio je, sagnuo se, uzeo ispupeni
vrak bradavice meu zube i povukao ga. Suzanne je vrisnula. Oblizao joj
je cijelu bradavicu, a potom je poeo sisati. Suzanne je osjetila slabost u
koljenima. Nakon toga Jake ju je gricnuo, dovoljno snano da sijevne bol i
pomijea se sa zadovoljstvom, pojaavi ga. Suzanne je dahtala, privijajui
se uz njega, osjeajui vrtoglavicu.
Uto je Jake podigao glavu i pogledi su im se sreli. Prstom joj je
prelazio po bradavici. - Nee me prijaviti, Suzanne. Oboje smo toga
svjesni. Prijavi li me, nee se vie moi nadati da u se jednoga dana
uvui k tebi u krevet i dati ti upravo ono to zasluuje.
Suzanne je zacvilila: - Sada mi treba.
Nasmijao se. - Oito. - Odjednom se uspravio, skinuo njezine ruke sa
sebe i odmaknuo je u stranu. - Ali meni e trebati sva snaga kada se Lou
Anne veeras vrati kui.
Suzanne je prigueno vrisnula. Ako ti to nije dovoljno, promisli o
ovome - rekao je hladno. - Izae li istina na vidjelo, bit e unitena. Zagledao se u nju. - Ti i Sofie.
Suzanne je piljila, dok su joj se grudi nadimale.
Osmijeh mu je bio izopaen. - Proglasit e te bigamisticom pa e
estiti Benjamin tebe i nau ker izbaciti naglavce, ravno na ulicu. Oboje
znamo koliko ti znai ugled, zar ne? Novac da i ne spominjemo. - Bljesnuli
su njegovi bijeli zubi. - Pobrinut u se za Sofie, ali od mene nee dobiti ni
novia. Ni prebijenog novia. Zbogom, Suzanne. - Odjednom se
podrugljivo nasmijao: - Lijepo spavaj, ljubavi.
- Jake! - vrisnula je, ali on se udaljavao. Popustila je i zaplakala,
bijesna, bespomona i oajna. - Proklet bio, Jake!
Ali njega je obavila tama i izgubio se u noi.

185

Knjigoteka

Glorij@
SEDAMNAESTO POGLAVLJE
Pariz - studeni, 1901.

Sofie je stajala na ploniku ispred visokih vratnica od kovana eljeza Gare


St. Lazare, vrsto stiui adresu Paula Veraulta rukom u rukavici. Srce joj
je silno lupalo od uzbuenja, ne samo zbog toga to e ponovno vidjeti
svojega uitelja slikarstva nego zbog toga to je napokon bila u
Francuskoj. Oko nje je posvuda bio beskrajno zanimljiv kaos koji joj je
odvraao misli od vlastitih briga. Francuzi, ene, djeca i mukarci, iz svih
drutvenih slojeva, urno su dolazili na najveu eljezniku postaju u
Parizu i odlazili s nje. Pokraj nje je tamnoputi nosa davao znak sjajnoj
crnoj dvokolici da prie iz reda njoj slinih koija koje su ekale da ih
netko pozove. Kada mu je dala Veraultovu adresu, pokuao joj je rei da ne
mora ii daleko te da moe poi podzemnom eljeznicom, ali Sofie, koja je
bila oamuena zbog putovanja od Le Havrea, ne toliko od prelaska
Atlantika, ljubazno je odbila.
Dok je stajala na Ruc DAmsterdam, Sofie je razrogaeno piljila u gusti
promet na aveniji omeenoj stablima koji se gotovo nimalo nije razlikovao
od prometa u nekom drugom velikom gradu: dvokolice, kola i koije,
kamioni, teretna kola i trolejbusi. Ali ljudi su bili drukiji. Pomislila je kako
su Francuskinje vrlo privlane i kako imaju neizmjerno stila, dok su vitka
gospoda bila elegantna i neodoljiva. Ta vreva egzotinog francuskog oko
nje bila joj je jednako tako primamljiva.
Sofie je tada znala da je dolaskom u Francusku uinila pravu stvar.
Prvi put u tri mjeseca tjeskoba koju je osjeala u prsima bila je umrtvljena
i podnoljiva.
- Sofie, trebali bismo te najprije prijaviti u pansion - rekla je odsjeno
osoba u Sofijinoj pratnji.
Sofie je uzdahnula okrenuvi se prema uvijek turobnoj gospoi
Crandal. Suzanne je unajmila tu visoku sredovjenu udovicu da joj bude
pratnja tijekom prelaska Atlantika i da ostane s njom dok Sofie ne nae
novu pratilju. Sloile su se da e je Sofie izabrati po svojoj elji, ali da bi
sluavka trebala biti Francuskinja i netko tko vjerojatno nikada nee otii
u New York, a ako i ode, netko tko se nee kretati u drutvu i stoga nikada
nee moi otkriti Sofijine tajne. - A to kaete na to da poete prije mene?
Naemo se tamo nakon to porazgovaram s monsieurom Veraultom predloila je Sofie.
186

Knjigoteka

Glorij@
Gospoa Crandal razrogaila je oi i zaprepateno je pogledala. Pratilja sam vam, gospoice!
Sofie se uspjela ljubazno osmjehnuti. Kako je mogla zaboraviti?
U listopadu je Sofie shvatila da je trudna. Prvi put u ivotu molitve su
joj bile usliane. Neobino kako je moglo biti toliko radosti i iekivanja
pored toliko mnogo tuge i boli. Sofie se smjesta obratila Suzanne i njezina
majka ustrajala je na tome da Sofie otputuje u Pariz prije nego to bude
zamjetan bilo kakav znak trudnoe. Sofie nije samo otila iz New Yorka,
nego je iz njega pobjegla. Pobjegla je od njega i svih tih neukusnih
ogovaranja koja su bila povezana s njim.
Sofie bi voljela da ni za to od toga nije znala, ali Suzanne je
zaboravljala injenicu da trlja sol na Sofijinu ranu pri svakom spomenu
Edwardova imena. Sofie je ula sve o njegovom skandaloznom
drutvenom ivotu... enama, opijanju i tomu slino. ula je da je esto
odlazio u operu, i to uvijek u enskom drutvu. Obino bi to bila neka
pjevaica ili glumica, katkada ak i prostitutka. ula je i to kako je na kocki
izgubio cijelo bogatstvo. Znala je da su ga s vremena na vrijeme viali kao
pratitelja Hilary Stewart. Znala je kako vie nije bio dobrodoao u
otmjenim drutvenim krugovima i, poznavajui Edwarda, pretpostavljala
je da nije ravnoduan na prijezir i neodobravanje kojim se sada na njega
obruila njezina drutvena klasa, koja mu se nekada divila i zavidjela mu.
Najudnije od svega bilo je to to je kupio veliku parcelu na uglu
Sedamdeset osme ulice i Pete avenije i poeo graditi neto to se doimalo
poput golema dvorca, koji se mogao nadmetati s bilo kojom od tri
grandiozne kue to su pripadale Vanderbiltovima, otprilike dvadesetak
blokova zgrada nie, prema sreditu grada.
Sofie se pitala hoe li tamo ivjeti sam ili se predomislio... ili je sada
elio suprugu i obitelj. U poetku su joj se suze slijevale niz obraze svaki
put kada bi pomislila na to. Ali vie ne. Bila je jo uvijek dovoljno razumna
da zna kako nikada ne bi bila sretna, ak i da je prihvatila njegovu branu
ponudu, zato to bi mu uvijek predstavljala samo obvezu, a ne ljubav.
Sofie se prenula kada ju je gospoa Crandal naglo povukla za ruku. Ako ustrajete na tome da se prije svega ostaloga vidite sa svojim uiteljem
slikanja, poimo onda. to prije to uinimo, tim prije emo se prijaviti u
pansion, uivati u vruoj kupki i pojesti neto toplo.
Nosa ih je pozivao da podu naprijed kada je podigao njihove putne
torbe do stranjeg dijela unajmljene koije i veliki koveg pun Sofijinih
dragocjenih slikarskih potreptina. Pribravi se, Sofie je doviknula: - Sil
vous plait, monsieur! Pripazite na moj koveg!
187

Knjigoteka

Glorij@
Sofie se popela u dvokolicu, prisilivi se odagnati misli o Edwardu. Ali
to je bilo nemogue, ba kao to je bilo nemogue zaboraviti ga. Najvie
to je mogla uiniti bilo je kratko predahnuti. Odluna, Sofie se nagnula
naprijed pogledati kroz prozor i promotriti sve to je mogla od grada o
kojemu je godinama sanjala.
- Monsieur, ou estil?- upitala je Sofie, iji francuski ba nije bio tean,
ali mogao je proi.
Sa svojega sjedala iznad nje voza se osvrnuo preko ramena,
pogledavi u nju. Bio je mlad i tamnokos, u izmama visokim do koljena,
modernoj crnoj kapi i tamnoj vunenoj jakni. - Ce nest pas loin
mademoiselle - odgovorio je, uvjerivi je da Verault nije daleko. - Adresa
koju ste mi dali je na Butte.
- Butte - ponovila je za njim Sofie poput jeke.
- Montmartre - objasnio je. Potom je, okrenuvi se kako bi je ponovno
pogledao, rekao: - Pour vous? - Odmahnula je glavom. - Beaucoup des
bohemes, mademoiselle. Pas du tout convenable.
Sofie se razrogaenih oiju zagledala u njegova vitka lea. Upravo joj
je rekao kako je Montmartre boemski i da ba i nije za nju.
Naalost, gospoa Crandal takoer je prilino dobro govorila
francuski... Suzanne ju je upravo iz toga razloga i zaposlila. - Boemski! ivi
meu boemima! - uskliknula je, pepeljasta u licu. - Trebali bismo se istoga
trena okrenuti i otii.
- Prijatelj mi je - rekla je tiho, ali odluno Sofie. Sve otkad se uputila na
to putovanje Paul joj je postao vie od prijatelja. Postao joj je oajniki
nuno utoite. Znala je da se mora zadubiti u svoje slikarstvo kako bi
izbjegla Edwarda. Ali bilo je to lake rei nego uiniti. Posljednjih nekoliko
mjeseci pokuavala je raditi bez imalo prave strasti i njezini napori
opetovano su zavravali katastrofalnim uincima, unato injenici da je
neposredno prije polaska doznala kako je slika Gospodin iz. Newport
Beacha prodana. To ju je trebalo ne samo odueviti nego i nadahnuti, ali
nije bila nadahnuta.
- Rekli ste da vam je bio uitelj! - primijetila je otro gospoa Crandal.
- Da... i prijatelj. - Ali Sofie je osjetila nekakvu strepnju. Sumnjala je u
to da je pismo koje je poslala Paulu, ono u kojemu mu javlja da stie, dolo
do njega. Bilo je poslano samo tjedan dana prije njezina dolaska, zbog
urbe u kojoj se nalazila.
Uli su na Place de Clichy i Sofie se prisilila diviti staroj crkvi na
junom uglu dok su prolazili pokraj nje, skreui desno na Boulevard de
Clichy. Srce joj je ubrzano zakucalo. Mali saloni i kafii bili su poredani du
ulica i premda je bilo hladno, vani je bilo mnogo malenih stolova za kojima
188

Knjigoteka

Glorij@
su sjedili buni klijenti i uspjela je vidjeti da su ti prostori krcati, kako vani
tako i unutra.
U kazalitu su reklamirali none predstave nenadmane Madame
Coco. Iz jednog kafia izila je skupina otrcanih mladia, koji su zagrljeni
pjevali energinu francusku pjesmu. Vrlo lijepa ena u kratkoj suknji
dokoliarila je na oblinjem dovratku i razmijenila pozdrav s tim
mukarcima. Potom ju je jedan od njih privukao blie i Sofie je ula to joj
je rekao.
Rijei su mu bile prilino sugestivne i ljubavne pa se, znajui sada
dobro to je elio, zarumenjela.
Kakvo je to bilo mjesto, pomislila je uzrujano. Paul Ve rault zasigurno
nije ivio sa svojom obitelji. Montmartre se doimao posve zloglasnim
susjedstvom.
Gospoa Crandal iste te misli izrekla je naglas: - Neemo se valjda
zaustaviti ovdje! Joj, pa tu su na ulicama sami huligani i sumnjive dame!
Sofie?
Skrenuli su iza zavoja, proavi pokraj velikog bunog salona, koji je
bio toliko krcat da u njemu vie nije bilo mjesta. Zvuk glasovira, glasno
pjevanje i smijeh razlijegali su se sve do ulice. Bilo je nemogue promaiti
golemi crveni znak koji je visio na ulazu: Moulin Rouge. Sofie je srce
poskoilo. Bilo joj je dobro poznato da je Toulouse-Lautrec za ivota esto
navraao upravo u to mjesto. Vidjela je jednu njegovu reprodukciju toga
zloglasnoga kabarea, onu kojoj se silno divila.
Zadrhtala je. Boe mili, pa ona je doista bila tu, u Parizu, gdje su neko
ivjeli najvei stari slikari, mjestu u kojemu se rodio David, gdje su radili,
borili se i ivjeli Corot, Miller i nevjerojatni Gustave Courbet, gdje moda
ak i danas moe vidjeti svoje omiljene ivue slikare poput Degasa i
Cezannea ili slavnu iseljenicu, Amerikanku Mary Cassatt.
- Gospoo Crandal - rekla je odluno - ovo je okruenje umjetnika i
namjeravam posjetiti svojega prijatelja monsieura Veraulta. Ako vas je
strah, moete me priekati u dvokolici.
Gospoa Crandal stegnula je vilicu. - Pisat u vaoj majci o ovome.
Sofie je bila pomalo zaprepatena, ali nije se potrudila odgovoriti. Nije
eljela uzrujati svoju majku, ali Suzanne sada nije mogla vladati Sofijinim
ivotom.
Skrenuli su iza jo jednoga zavoja kada se dvokolica naglo zaustavila.
- Stigli smo, mademoiselle, 13, Rue des Abesses.
Sofie je osjeala kako joj cijelim tijelom navire estoko uzbuenje i u
toj svojoj gorljivosti posrnula je izlazei iz koije. Dok joj je voza
iskrcavao torbe, nala je franke nune za platiti mu vonju. Voza joj se
189

Knjigoteka

Glorij@
nacerio, onako armantan i vragolast, a potom se sagnuo blie. - Bude li
ikada usamljena, ma chere, zovem se Pierre Rochefort i moe me nai u
Cafe en Gris u Latinskoj etvrti. - Jo jednom joj se nacerivi, naklonio se i
uskoio natrag na sjedalo, ostavivi iznenaenu Sofie da pilji za njim.
to li ga je samo potaknulo na to, zapitala se zbunjena.
- Huligani, svi do posljednjega Francuza! - vikala je ljutita gospoa
Crandal. - Ne mogu shvatiti kako vam je majka dopustila da doete
ovamo!
Sofie se okrenula i zagledala u zgradu od crvenkastosmeeg
pjeenjaka na broju 13. Postala je nervozna. Stojei tamo na uskoj ulici u
neobinom i egzotinom susjedstvu, istodobno draesnom i sumnjivom, s
prolaznicima pomalo razoruavajuim po pitanju izgleda (za nekolicinu je
pomislila kako bi doista mogli biti zloinci), sama u nepoznatom gradu, s
jedinim saveznikom gospoom Crandal, sama i trudna, Sofie je posve
razumljivo osjeala strah i zebnju. Kada je Verault otiao iz New Yorka,
supruga mu je bila bolesna i postojala je velika vjerojatnost da je stizala u
tekom trenutku.
Zauli su se muki glasovi. Sofie je bacila pogled niz ulicu i ugledala
trojicu mladia koji su im dolazili u susret, zadubljeni u uan razgovor.
Uzdahnula je, ponovno se okrenuvi prema etverokatnici. Nije mogla
zauvijek tako stajati na ulici, jer u najgorem sluaju Paul e joj rei da
ponovno navrati u neko drugo vrijeme.
Potom je jedan od one trojice mukaraca rekao: - Ali, mon ami, paleta
mu je previe svijetla, nadaren je iskljuivo za sjenanje... nema nikakvu
predodbu o obliku. Za razliku od tebe, mon ami.
Sofie se naglo okrenula i srce joj je snano zaigralo. Ti mladii
raspravljali su o slikarstvu.
- Razumije se on jako dobro u oblik, cher Georges - ljutito je uzvratio
crnokosi mukarac, koji je bio otprilike Sofijinih godina. - Amiga mio, ti si
taj koji ne uspijeva istinski shvatiti oblik.
Sofie je poeljela znati o kome to razgovaraju. Imala je silnu elju i
sama sudjelovati u tome razgovoru. Odjednom joj se pogled sreo s
pogledom onoga mladia koji je prvi progovorio, Georgesom, koji se sada
naglo zaustavio u hodu. - Ah, petite amie, jeste li se izgubili? Mogu li vam
kako pomoi?
Cerek mu je bio ujedno smion i draestan. Oi su mu bile plave i s
onom tamnom kosom, na to se Sofie sledila, bolno ju je podsjetio na
Edwarda. Prije nego to je uspjela odgovoriti, gospoa Crandal progurala
se i stala izmeu Sofie i tih mladia. - Gospoica ONeil ne treba vae
usluge, mladiu.
190

Knjigoteka

Glorij@
Trojica mladia meusobno su se pogledali i nacerili. - Pardonnez-moi
- Georges se naklonio, namignuvi Sofie.
Ali on nije bio Edward i Sofie je osjetila kako je preplavljuje tuga. Bio
je Parianin. On i njegovi prijatelji na neki su nain bili povezani sa
svijetom umjetnosti, svijetom iji je dio Sofie ovamo dola postati. O, kako
je samo silno eljela razgovarati s njima. Godinama je sanjala o tome. Tra... traim monsieura Veraulta - uspjela je izustiti, dok joj je srce
ubrzano zakucalo kada je prola pokraj bijesne gospoe Crandal.
Georges je razrogaio oi. - Staroga Veraulta? Vraiment? Sofie je
potvrdno kimnula, svjesna kako je sada sva trojica mukaraca gledaju s
obnovljenim zanimanjem.
- Hej, petite. Nisi Francuskinja i stoji usred svojih torbi. Vous etes
americaine?
Sofie je potvrdno kimnula. - U New Yorku mi je Paul Verault bio
uitelj.
- Ahh... la belle americaine est une artiste!
- Bien sur - proaptala je, kada ju je gospoa Crandal vrsto uhvatila
za lakat, kao da je eli naglo odvui.
Georges joj se iroko nacerio, a potom spojio ruke i prenuo Sofie
glasno zazvavi prema zgradi, - Monsieur Verault, monsieur Verault,
iziite, monsieur... imate draesnu gou!
Sofie je problijedjela, a potom susrela Georgesov ustreptao pogled i
zapazila jamice na njegovim obrazima, pa se morala osmjehnuti.
Odjednom je odozgor zaula Paulov usklik. - Sofie?!
Sofie je sada zabrinuta vrsto stiskala ruke kada je nestao iz vida. - O,
Boe - rekla je sama za sebe.
- Ah, ma pauvre, ne zna da dolazi? - Georges se nimalo pokajniki
nacerio. - Oprosti mi, ma petite, srce e mi puknuti ako zauvijek padnem u
tvoju nemilost! - viknuo je, drei ruku rairenih prstiju na prsima.
Sofie se morala ponovno osmjehnuti. Bio je pomalo nemarno odjeven.
Njegov kaput od tvida bio je poprilino otrcan, na koljenima je imao
zakrpe i zasigurno je bio zavodnik, ali imao je neodoljiv arm... i na neki ju
je nain jo uvijek podsjeao na Edwarda. im je to shvatila, sledila se.
Nestalo je njezina osmijeha i nakratko ju je obuzela tjeskoba.
Hoe li to uvijek biti tako? Bit e dovoljan samo jedan kratak
podsjetnik da je uniti.
- Sofie? - doviknuo je Paul, naavi joj se iza lea.
191

Knjigoteka

Glorij@
Sofie se naglo okrenula, ugledala njegovo gorljivo lice i bacila mu se u
naruje. - Bonjour, Paul - uskliknula je. Iako ga je prije zvala iskljuivo
monsieur Verault, sada joj se to uinilo posve umjesnim.
Kratko ju je zagrlio, a potom poljubio u oba obraza. - Aaaah, znao sam
ja da e ti doi! - uskliknuo je. - Dobro dola u Pariz!
Paul je na katu imao dvosoban stan. Sofie je uskoro doznala da ivi
sam... i da mu je supruga umrla prije nekoliko mjeseci. - ao mi je proaptala je, pogoena tim gubitkom.
Sjedili su za njegovim malim stolom za blagovanje u kuhinji, koja je
zapravo zauzimala jedan kut najvee prostorije u stanu to je ujedno
sluila kao primaa soba i umjetniki atelje. Otrcan kau i nizak stol bili su
za goste, dok je prostorijom dominirao veliki tafelaj, iza kojega se nalazio
stol za crtanje. Iz te prostorije ulazilo se u malu spavau sobu, koja je bila
na drugoj strani. Vrata spavae sobe bila su otvorena i Sofie je u njoj
zapazila mali krevet i radni stol. Dodue, iznad kreveta je bio veliki prozor
i pogled na stablima omeen trg prepun ulinih prodavaa, kafia i
pjeaka bio je oaravajui.
Paul im je posluio cafe out lait i svjea peciva koja je kupio toga jutra.
- Draga moja Sofie, ako ve eli znati, Michelle nisam vidio skoro deset
godina i s njom kao njezin suprug nisam ivio dvaput toliko dugo. Nemoj
me pogreno shvatiti, silno alim zbog njezina odlaska, ali zapravo smo
bili stranci, povezani jedino injenicom da imamo jednoga sretno
oenjenog sina, koji ima dvoje djece i ivi u Beauborgu.
Sofie nije nita rekla. A to je i mogla rei? Bila je svjesna da gospoa
Crandal uti kao okamenjena. Ponovno se osvrnula po Paulovu stanu. Iako
je bio turobno namjeten, bilo joj je jasno zato se odluio upravo za nj. S
prozora primae sobe pruao se nevjerojatan pogled na vjetrenjae na
breuljku iznad i suneva svjetlost koja je prosijavala u stan inila ga je
svijetlim i prozranim. Pitala se to je radio za tafelajem. - Nisam znala da
radi, Paue.
Osmijeh mu je bio iskrivljen. - Razlog zbog kojega sam ponajprije
napustio Pariz, ma petite, bilo je to to sam elio pouavati studente poput
tebe, ali ovdje Akademija nadzire umjetnost, gotovo bi se tako moglo rei,
i moje metode smatraju neprihvatljivima. Budui da ne mogu predavati
slubeno, nego samo privatno, kada sam ve takve sree, ponovno sam
otpoeo s radom.
Sofie je znala da se umjetnost u Francuskoj strogo nadzire.
- Ali samostalni umjetnici dobro prolaze u zadnje vrijeme, zar ne?
- Oooo da, zahvaljujui velikim trgovcima umjetninama poput Paula
Duranda-Ruela i mojega prijatelja Andrea Vollarda, koji su se usudili
192

Knjigoteka

Glorij@
prkositi Salonu i kupovati odbaene umjetnike poput Degasa i Cezannea,
prije nego to postanu cijenjeni i poznati, omoguivi im sredstva za ivot
i naine da nastave sa svojim radom.
Sofie se nagnula naprijed. - Paul, Durand-Ruelov sin, kupio je tri moja
platna u New Yorku neposredno prije mojega odlaska. - Ali sjeanje na to
bilo je ukaljano time to je vezano uz Edwarda Delanzu... uvijek e biti
takvo.
Paul nije zapazio iznenadan bolan gr na njezinu licu. Bio je ushien. Ah, ma petite, tako mi je drago zbog tebe! Opii mi te radove!
Sofie mu je opisala slike i rekla da je slika Gospodin iz Newport Beacha
ve prodana. - Monsieur Jacques silno je zainteresiran nastaviti pratiti moj
rad - rekla mu je. - eli nabaviti jo mojih figurativnih slika koje su na
tragu Gospodina.
- Presretan sam - rekao je Paul, dotoivi si kavu u alicu - ali ne
smije zaboraviti da su se mnogi umjetnici godinama borili prije nego to
su postali uspjeni i da su tada bili u sredovjenim godinama.
- I te kako sam svjesna toga.
- A tko je taj Edward kojega si spomenula... onaj koji je doveo Jacquesa
Durand-Ruela da vidi tvoj rad? - upitao je Paul.
Sofie se nije mogla posve odluiti to rei i nakon Paulova pitanja
uslijedila je napeta tiina. Oboje, gospoa Crandal i Paul, piljili su u nju.
Morala je neto rei. Usne su joj se izvile u osmijeh. Nadala se da nee
zaplakati. - Edward je... bio mi je... prijatelj.
- Aha - rekao je Paul, pomno je promotrivi.
Bilo je to zbog trudnoe. Suzanne joj je rekla kako je u vrijeme dok je
nosila Sofie ona sama bila emotivna olupina. Sofie se zapitala bi li
diskretno mogla potapkati kutove oiju i obrisati suze. Uto joj je Paul
pruio platnenu maramicu i vie nije bilo nuno ostati diskretan.
Sofie je obrisala oi i ula samu sebe kako govori: - Bio mi je model za
Gospodina.
Paul se okrenuo prema gospoi Crandal. - elite jo kave?
ena je ustala. - Kao to i sami vidite, Sofie je preumorna. I sama sam
iscrpljena. Vrijeme je da krenemo. Moete drugi put nastaviti s priom.
Sofie je takoer ustala. - Gospoa Crandal je u pravu. Bila sam sebina
dovukavi je u Pariz kako bismo se nas dvoje mogli ponovno vidjeti. Osmjehnula se Paulu. - Osim toga, dovoljno smo ti dugo smetale.
Paul ju je uzeo za ruku i poveo je prema vratima. - Nikada mi nisi
smetnja niti e to ikada biti. Doi e sutra - rekao je odluno. - U Parizu
poznajem svakoga tko ima imalo veze s umjetnou. Mora se poeti
193

Knjigoteka

Glorij@
nalaziti s umjetnicima, studentima, uiteljima i trgovcima umjetnina.
Naravno, moramo ti nai nekakav atelje i pravoga uitelja.
Sofie je odjednom osjetila kako je obuzima dragost prema tome
ovjeku koji je tri godine bio njezin uitelj, a sada prijatelj.
- Moda mi usto moe pomoi i na drugi nain. Gospoa Crandal
mora se vratiti u Ameriku, a meni je potrebna pratilja.
Paul je potvrdno kimnuo. - Mnogo je mladih ena koje bi bile
oduevljene da mogu zaraivati novac kao tvoje zaposlenice. Imat u to na
umu.
- Mora se drati vrstih moralnih normi - ubacila se otro gospoa
Crandal. - Nikakva boemka, gospodine. Mora joj biti druica, pratilja i
sluavka.
Paul je ponovno ozbiljno kimnuo.
Sofie se pridignula na prste i poljubila ga u bradati obraz. Pogledi su
im se sreli i preutno su se razumjeli. - Do sutra, Paule. A demain.

Sljedeih nekoliko tjedana brzo je proletjelo. Poput svih ostalih turista


Sofie je razgledala znamenitosti Pariza dok se udobno smjetala u svoj
pansion. Paul joj je naao atelje. Bila je to velika prostorija, prozrana i
puna svjetla, savrena za rad umjetnika. Naravno, nalazila se na Butteu.
Gospoa Crandal je negodovala. Ali njoj, po svemu sudei, nita nije
odgovaralo.
enama nije bilo doputeno pohaati LEole des Beaux-Arts, ali mnogi
uitelji koji su tamo radili davali su privatne satove enama u njihovim
ateljeima. Paul joj je preporuio nekoliko velikih majstora. Sofie je
odgaala razgovor s njima. Jo uvijek nije imala pravu elju za radom.
Svakog dana odlazila je u svoj radni prostor, ali tamo je samo piljila u
svoja platna.
Jednoga jutra Sofie se probudila, istodobno iznenaena i oputena, jer
prvi put u nekoliko mjeseci nije osjetila jutarnju muninu. Na svu sreu,
nikada nije bila teka i tijekom prelaska oceana gospoa Crandal
pretpostavila je da ona pati od morske bolesti. Sofie se zavukla pod
pokrivae naslagane na krevetu.... U toj staroj parikoj zgradi bio je loe
grijanje i nou je bilo vrlo hladno. Zaprepastila se shvativi da je pao prvi
snijeg i da je uska poploana ulica ispred prozora njezine spavae
pokrivena bijelim prekrivaem. Zabijeljeli su se i zabati krovova kua na
drugoj strani ulice, ba kao i nadstrenice nad trgovinama ispod. Jutro je
bilo lijepo, kao iz bajke. Ile-Saint-Louise nikada nije bila slkovitija.
Ali na Sofijinu licu nije bilo smijeka kada je ustala, umila se i oprala
ruke, uzevi malu porculansku zdjelu i vr hladne vode koji joj je za tu
194

Knjigoteka

Glorij@
namjenu stajao na nonom ormariu. Boi samo to nije stigao. Pomisao
na to rastuila ju je. Na neki nain, osjeala se ak zastraujue. Nikada
prije nije Boi provela sama.
Pitala se gdje li e Edward biti za blagdane i s kim e ih provesti. To ju
je jo vie rastuilo. Iznenada je osjetila snano bolno probadanje.
Odagnavi potitenost, koja se poput tekog pokrova pokuavala
nadviti nad nju, Sofie je splela pletenicu i odjenula svoju praktinu
uniformu koja se sastojala od bijele bluze i tamnoplave suknje. Oba
odjevna predmeta postajala su joj uska. Sofie je oko sebe omotala veliki
al s uzorkom turske mustre, nastojei sakriti neznatno izboen trbuh i
zatititi se od hladnoe. Kao i obino, pridruila se gospoi Crandal i
nekolicini ostalih stanovnika pansiona u prizemlju na laganom doruku,
koji se sastojao od kave i kroasana. Potom je rekla gospoi Crandal da ide
raditi. Bila je to izmiljotina, osim ako se neto u razdoblju od sino do
jutra nije promijenilo.
Kada je Sofie izila iz pansiona, gospoa Crandal otro ju je podsjetila
na to da uskoro mora zaposliti druicu. Prema planu, sljedeega tjedna
trebala se vratiti u New York. eljela je biti kod kue tijekom Boia i Sofie
je imala razumijevanja za to. Jo vanija bila je injenica da e stanje u
kojemu se Sofie nalazila uskoro postati oito ostalim enama. Bila je
trudna tri mjeseca. Suzanne je mnogo puta naglasila kako gospoa
Crandal mora otii prije nego to pretpostavi istinu.
Sofie je proetala dva bloka zgrada do Rue de Pontsa gdje je maknuvi
zaustavila dvokolicu. Suzannina elja da njezinu trudnou obavije velom
tajnosti bila je razumljiva, ali i besmislena. Naposljetku e se sve doznati.
Prije nego to je Sofie otila od kue, Suzanne joj je ponovila kako djetece
mora dati na usvajanje, to je Sofie ponovno glatko odbila. Suzanne je bila
nepopustljiva. Sofie se u New York nije mogla vratiti s djetetom. Jo uvijek
je morala pomno razmisliti o tome jer namjeravala se vratiti u grad kao
samohrana majka, s obzirom na to da nije imala namjeru svoje dijete dati
od sebe. Nikad. Moda se Suzanne bojala skandala, ali Sofie nije.
Dvokolica je prela preko rijeke Seine. Sofie je sada, kada se jutrima
budila, bila dobro upoznata s lijepim pogledom na samo srce Pariza. Za
razliku od New Yorka, tu je tempo bio mnogo sporiji i sve je bilo puno
leernije. Sada kada je bila tu, u njoj se rodila pomisao da se vie nikada ne
mora vratiti u New York. Moe ostati u Parizu, kao to su to uinili mnogi
ameriki umjetnici. Na kraju krajeva, u New Yorku nije bilo niega za nju
osim njezine obitelji, koja e joj nedvojbeno doi u posjet kada se dijete
bude trebalo roditi, a moda e je i posjeivati svake godine.
Sofie je vrsto stisnula oi. Ne smije pomiljati na oca svojega djeteta,
koji je bio u New Yorku i koji nije imao pojma o tome da e uskoro postati
195

Knjigoteka

Glorij@
otac. Ne smije razmatrati pitanje koje ju je nastavljalo progoniti, uporno se
javljajui s vremena na vrijeme. Nije smjela osjeati krivnju zbog toga to
je nosila njegovo dijete bez njegova znanja.
Sofie je osjetila olakanje kada se dvokolica zaustavila ispred zgrade u
kojoj je Paul stanovao. Odluila je da ovaj put nee ni otii u svoj atelje.
Platila je vozau i iznenadila se kada je Paul iziao iz zgrade i naao se s
njom na ulici. Na sebi je imao topao vuneni kaput i izdrljive crne izme. Bonjour petite. - Bio je ozaren kada ju je poljubio u obraz. - Gdje su ti
rukavice? - prekorio ju je, skinuvi svoje vunene s jednim prstom. - Navuci
ih prije nego to ti prsti poplave. - Sofie ih je prihvatila, potajno zadovoljna
to se netko toliko brine za nju. - Paule, izlazi?
- Samo s tobom. Imam neto na umu. Postoji netko koga elim da
upozna.
Sofie je izvila obrvu kada ju je uzeo za ruku, pomaui joj prijei
preko zaleene ulice. Iznad njih su, na breuljku, vjetrenjae stajale poput
straara. Njihova krila bila su obavljena snijegom i zaleena. Vani je bilo
vrlo hladno i Butte se doimao naputenim bez uobiajenog niza krcatih
stolova i silne guve koju su stvarali prolaznici. Na otvorenim veama nisu
stajali trgovci i nijedan djeak nije prosio novie na ulici.
- Rachelle je model - rekao je Paul. - Vrlo je traena, ali nije ba dobro
plaena. Razgovarao sam s njom o tebi. Silno je zainteresirana za to da ti
bude druica. Voljela bi se moi nastaviti baviti poslom modela, ali,
naravno, odustala bi od toga ako to nije mogue dok si ti tu, u Parizu.
- Ako je ti preporua, onda e mi se nedvojbeno svidjeti - rekla je
Sofie.
Paul se osmjehnuo i poveo je prema vratima nad kojima je visio
izblijedjeli zeleni znak. Dok su prilazili, Sofie je vidjela da se mjesto zove
Zut. Do nje su dopirali zvuci smijeha i razgovora. Kada je Paul otvorio
vrata, shvatila je da ulaze u salon. Sofie se sledila.
Paul ju je pogledao. - Rachelle je rekla da e biti ovdje. Veinu jutara
ovdje le petite dejeuner.
- U salonu?
- Mi to zovemo barom. U Zut redovito zalaze mnogi studenti,
umjetnici, modeli i veliki slikari, ba kao i u ostale barove u blizini, Sofie. Osmjehnuo se. - Nije to New York. Ovo je pravo mjesto za okupljanje.
Sofie je razrogaenih oiju piljila pokraj Paula. Bar se sastojao od
jedne ugodne prostorije iji su zidovi bili obloeni lamperijom. Na jednoj
strani prostorije nalazio se dugaak ank, za kojim je vlasnik salona toio
pia. Sada nije bio krcat, ali Sofie je zapazila da je nekoliko stolova bilo
puno, kao i to da zatitnici, veinom mukarci, nisu svi pili kavu. Neki su
196

Knjigoteka

Glorij@
pili vino, pivo ili esticu. Bacila je pogled prema Paulu. elei njegovu
podrku. Bilo je tek jedanaest i trideset ujutro i nije mogla vjerovati da je
bila na takvome mjestu, ali kao to je rekao Paul, nije to bio New York. Ovo
je bio Montmartre.
- Rachelle sjedi sama. Doi, Sofie.
Osjetila je kako joj puls ubrzava. Pogledala je preko stola za kojim su
sjedila trojica mladia, koji su se doimali umorno i iscrpljeno, do stola za
kojim je jedna ena sjedila sama, pijuckala kavu i cupkala krui. Vie
znatieljna negoli kao dotad neodluna, Sofie se vukla za Paulom.
Rachelle je ustala, osmjehujui se. Bila je visoka i lijepa, unato
injenici da je na sebi imala bezlinu vunenu haljinu i izme uvelike nalik
Paulovima. Oko ramena je imala omotan grimizan al. Kosa joj je bila
duga, kovrava, kestenjasta i rasputena. Osmijeh joj je bio u pogledu. Oi
su joj bile toliko plave da su graniile s tirkiznim. - Bonjour, Paul. Bonjour,
mademoiselle. Ti si sigurno Sofie. Je suis enchantte.
Sofie se u trenu svidjela. Osmijeh joj je bio iskren. ovjeku je bilo
dovoljno samo pogledati u njezine oi i vidjeti ljubaznu i dobroudnu
enu, pomirenu sa samom sobom i svijetom u cjelini. Sofie je ponovno
bacila pogled na njezine izme. Kako ena uope moe biti toliko draesna
u takvoj odjei? - I meni je drago to smo se upoznale - rekla je Sofie.
- Molim vas, asseyez vous. - Rachelle je pokazala na prazne stolce.
Sofie je sjela. Paul je naruio jo kave za stol. On i Rachelle zapoeli su
razgovor o slikama za koje je u posljednje vrijeme pozirala. Oboje su se
sloili da je slikar koji ju je portretirao, ovjek po imenu Picasso, bio
sjajan, ali suzdran. Sofie je pomno sluala, motrei taj lijepi model.
Odluila je ve da e Rachelle biti savrena druica za nju. Prvi je put
nakon dugo vremena poela osjeati uzbuenje u ivotu.

197

Knjigoteka

Glorij@
OSAMNAESTO POGLAVLJE
New York... prosinac, 1901.

Bio je pijan, ali nije mario za to. Bilo je tek podne, ali bio je Badnjak.
Edward je samome sebi rekao da je to razlog zbog kojega je na Petoj
aveniji sjedio u svojemu novom automobilu, dugakom crnom Daimleru,
preko puta zgrade u kojoj su stanovali Ralstonovi. Bio je Badnjak i svi su
znali da Boi nije bio vrijeme za radost, nego za tugu i usamljenost.
Barem se Edward nije mogao prisjetiti nijednog Boia koji je proveo
u radosti i veselju. Bilo mu je samo jedanaest ili dvanaest godina kada je
pobjegao njegov brat Slade, kojega je oboavao. Svaki Boi nakon toga
bio je turoban.
Edward je vrsto stiskao volan, osjeajui se uvelike poput onoga
malog dvanaestogodinjeg djeaka koji se osjeao krivim za bratov bijeg.
Ali vie nije imao dvanaest, bio je odrastao ovjek i sada ga je muilo
grizoduje koje je imalo posve drugi uzrok, a taj se zvao Sofie.
Edward je obino uspjeno izbjegavao svaku moguu pomisao na
Sofie ONeil. U posljednja etiri mjeseca otkako ju je zaveo, postao je pravi
strunjak za izbjegavanje misli. Ali bio je Badnjak. Edward danas nije elio
biti s nekom bezimenom naminkanom enom i eludac mu se okretao
bunei se pri samoj pomisli na jo jedno pie. Osim toga, bio je vorc, to je
iskljuivalo kockanje. Znao je da u ovom trenutku ne bi mogao podnijeti
nikakav razgovor svojih pajdaa. Kad malo bolje razmisli, svi su oni imali
obitelji s kojima su provodili dananji dan. Samo e najusamljeniji jadnici
danas igrati poker u La Boiteu.
Edward se i sam osjeao poput usamljenog jadnika.
Stajao je zagledan u dvorac Ralstonovih, pitajui se to u tome
trenutku radi ona, pomisli li na njega, poali li zbog onoga to se
dogodilo... i mrzi li ga jednako kao to je u tim lucidnim trenucima mrzio
sam sebe.
Odjednom mu je to bilo vano zasigurno doznati.
Izvukao se iz automobila. Pomalo je snijeilo i krupne pahulje topile
su mu se na nosu. Zaboravio je uzeti kaput, ali obradovao ga je ugriz
hladnoe. Poe li uistinu danas vidjeti Sofie, trebao bi biti daleko trjezniji
nego to je bio.
Ali dok je, kliui se, prelazio preko praznog zaleenog komada Pete
avenije, hvatao ga je sve vei strah. to je on to, doavola, inio? Je li se
uistinu elio suoiti sa Sofie i doznati da ga ona prezire? Zaboga, odbila je
198

Knjigoteka

Glorij@
njegovu branu ponudu. Jo uvijek nije mogao vjerovati. Jo uvijek ga je to
inilo bijesnim, toliko da je elio akom razbiti zid. Na neki neobjanjiv
nain jo uvijek se osjeao kao da ga je iskoristila.
Najgore od svega bilo je to to uope ne bi imao nita protiv enidbe s
njom. Ako je ve morao nekoga oeniti, onda je Sofie bila njegov izbor. Nije
mu se to inilo nimalo neugodnim izgledom za budunost. Osim... to je to
bila jednosmjerna ulica. Sotie je bila daleko radikalnija nego to je mogao
sanjati. Vie je voljela zauvijek ivjeti sama nego udati se za nj.
Mislio je da je zaljubljena u nj. Kako je samo pogrijeio. Pretpostavka
mu je bila nadasve bahata, nadasve tata. Ne mogu se udati bez ljubavi rekla je. Progonile su ga danas te njezine rijei. Nije ga voljela tada, nije ga
voljela ni sada.
Edward je proao pokraj dvaju kamenih lavova koja su uvala ulaz na
imanje i kroio niz poljunani prilaz, pokraj golemog vazdazelenog stabla
nasred travnjaka koje je bilo obavljeno sjajnim papirom i okieno
kristalnim kuglicama te na vrhu okrunjeno blistavom zvijezdom. Zastao je
na ulaznim stubama u kuu i glasno pokucao mjedenim zvekirom. Sinulo
mu je da svi ruaju... prekinut e ih. Nije mario. elio je znati je li sretna...
je li zaboravila onu jednu jedinu nevjerojatnu no.
Vrata je otvorio Jenson. iroko je razrogaio oi prije nego to mu je
lice ponovno poprimilo poznati neumoljiv izraz. - Gospodine?
- Je li Sol ie unutra?
- Bojim se da nije.
- Ne vjerujem vam - rekao je Edward, neljubazno se smijeei. - Molim
vas, recite joj da je ekam i da bih elio razgovarati s njom. - Puls mu se
ubrzao.
Jenson je potvrdno kimnuo i krenuo zatvoriti vrata. Bojei se da mu
ne zakljua vrata pred nosom, Edward je zakoraio unutra, nogom
sprijeivi njihovo zatvaranje.
- Gospodine - usprotivio se Jenson.
Edward se ponovno osmjehnuo, jednako neljubazno kao prije.
Jenson je odustao, okrenuvi se poi. Ali nije napustio prostoriju kada
ga je Suzanne zazvala. - Jensone, tko je to? - upitala je. Potpetice su joj
zveckale po mramornom podu dok je ulazila u predvorje.
Edward je osjetio napetost zbog neizbjenog sueljavanja.
Ugledavi ga, Suzanne je zastala. Preplavio ju je bijes i lice joj se
izobliilo, porunjevi. urno je istupila. - to radi ovdje? - prosiktala je.
Edward je uao, zatvorivi vrata za sobom. - elim vidjeti Sotie.
Suzanne je piljila u njega. - Nije ovdje.
199

Knjigoteka

Glorij@
- Ne vjerujem vam.
- Nije ovdje - rekla je pobjedonosno Suzanne.
inilo se da je Edwardu srce posve klonulo. - Gdje je? - upitao je otro.
Suzanne je oklijevala.
- Gdje je?
- U Parizu. Studira slikarstvo... ba kao to je o tome oduvijek sanjala.
Edward je ostao zateen. Sofie je otila... otila u Pariz. Ali, nije li mu
sto puta rekla da joj je san uiti ondje od najveih francuskih slikara. Neto
se u njemu prelomilo, kao da mu je netko zakrenuo no u srcu. S lakoom
se prebacio u prolost.
Sofie je bila kruta, bez osmijeha na licu. - Nisam ti postala ljubavnicom
da bih te prisilila da me oeni.
Edward je imao straan predosjeaj o onome to e, se dogoditi. inilo
se da mu je srce stalo. - Bila si djevica.
- Ali to nije pravi razlog za udaju.
Nije mogao vjerovati vlastitim uima. Poeo se prepirati s njom. Sofie
nije bila pokolebana injenicama ni onim to se dogodilo. Bilo je to poput
prepirke s razumnom pribranom neznankom. - Nemam zelju udati se,
Edwarde. Jesi li zaboravio? Sljedeega svibnja navravam dvadeset jednu
godinu i odlazim u Pariz nastaviti studij slikarstva. ao mi je... ne mogu se
udati bez ljubavi.
- Sretna je - rekla je Suzanne, prekinuvi ga u razmilja nju. - Nedavno
sam dobila pismo od nje. Ima divnu druicu, ima svojega staroga prijatelja
Paula Veraulta i srdano je doekana u parikoj zajednici umjetnika. Dri
se podalje od nje. Sretna je unato onomu to si joj uinio.
Edward je zatreptao i suoio se sa Sofijinom ljutitom majkom. Vjerujem da je sretna - rekao je, ne mogavi prikriti gorinu koju je
osjeao. - Naravno da je sretna, u Parizu je, bavi se slikarstvom i drui se
sa svojim prijateljima umjetnicima. Ali zavaravate se ako mislite da bih
iao za njom sve do Pariza. - Isprsio se, odjednom bijesan. - Samo sam
navratio poeljeti joj sretan Boi.
Suzanne ga je oprezno motrila.
Edward se naklonio i krupnim korakom zaputio prema vratima, koja
je zalupio za sobom toliko snano, da je blagdanski vjeni od bora i
eera umalo otpao. Strao je niz ulazne stube. Kao da bi on nju proganjao.
Zaboga! Pa on je Edward Delanza, a taj nikada nije trao ni za jednom
enom. ene su trale za njim. Posebice ne bi proganjao tamo neku
ekscentrinu mravicu koja je radije studirala slikarstvo i ganjala karijeru
nego dijelila ivot s njim. A, ne.
200

Knjigoteka

Glorij@
Edward je odluio vratiti se u La Boite i nai lijepu enu s kojom e
provesti to poslijepodne i no. Neka Sofie krevet dijeli sa svojim
slikarstvom. Ah! Kakav joj je to bio partner u krevetu?
Ali kada je uao u svoj Daimler, upitao se je li se odluila za slikarstvo
zato to joj je to bio bolji partner od mukarca iji je jedini pravi zahtjev za
slavom bio sebini hedonizam i unitenje nevinosti.
Sofie nikada nije bila usamljenija. Paul ju je uvjerio da je dobrodola
na boini ruak kod njegova sina, pa je pristala otii, ali bila je i te kako
svjesna da tu ne pripada. inilo se da je Paulov sin, Simon, iskreno volio
oca, unato injenici da je Paul tolike godine ivio u inozemstvu razdvojen
od Michelle. Simonova ena bila je draga, majinski se odnosila prema
svima i njihove dvije kerkice bile su prekrasne. Sofie je promatrala
njihovo sretno i privreno ophoenje, ne uspijevajui sudjelovati u njemu.
Nikada u ivotu nije se osjeala usamljenijom, oajnijom i tunijom.
Poeljela je biti u New Yorku sa svojom obitelji. Majka i Lisa silno su
joj nedostajale. Nedostajao joj je ak i Benjamin, s kojim nikada ba nije
bila posebno bliska. Ali nee misliti na Edwarda.
Ve su bili jeli i ustali od blagdanskoga stola. Djevojice su se igrale
novim igrakama. Minijaturno boino drvce zauzimalo je dobar dio male
prostorije. Djevojice su ga bile ukrasile kokicama i bombonima. Paul i
Simon pili su vinjak i puili cigare. inilo se da Annette nema nita protiv.
Zavaljena u fotelji promatrala je djecu s osmijehom na licu, ali oito je bila
umorna od pripremanja i posluivanja obilate gozbe uz pomo samo jedne
sluavke. Sofie nije bilo doputeno pomoi, zato to je bila goa. Zato to
je bila pridolica. Zato to to nije bila njezina obitelj i nikakva koliina
ljubaznosti nije ju mogla uiniti takvom.
Ah, Edwarde. Nije se vie mogla oduprijeti, ni njemu ni svojim
tegobnim mislima. Horu li vjeno biti sama?
Sofie je bila opasno blizu tomu da izgubi kontrolu nad samom sobom,
da se prepusti tekom oaju, kada se podsjetila da nee vjeno biti sama,
jer e za otprilike pet mjeseci imati lijepo djetece. Do ljeta e imati
vlastitu obitelj. Bit e obitelj, iako e ih biti samo dvoje. Sofie je bila
odluna u nakani da njezino dijete ne osjeti da nema oca. Ona e mu na
neki nain biti ujedno otac i majka, a pritom nee zapostaviti svoj
profesionalni poziv.
inilo se to herkulovskim zadatkom, ali Sofie se nije usudila
razmiljati o zamkama koje su oekivale samohranu majku koja se
namjeravala posvetiti oboma - svojoj obitelji i profesiji.
Nekoliko sati potom ona i Paul oprostili su se uz au revoir and merci
beaucoup i otili. Simon im je posudio svojega konja i jednopreg. Sofie je
201

Knjigoteka

Glorij@
pomislila na povratak u pansion. Osjetila je bojazan pri samoj pomisli na
to. Protekli tjedan bio je sablasno pust, budui da su svi otili za vikend
svojim obiteljima. Rachelle, koja je prije otprilike sedam tjedana postala
Sofijina druica i preselila se u pansion stanovati s njom, otila je i sama
kui, u seoce u Bretanji u kojemu je roena i odrasla. Sofie je stoga
odluila otii u svoj atelje. Prvi put je nakon mnogo mjeseci osjetila jezivu
potrebu za crtanjem. Pitala seje li originalna. Ako poloi ugljen ili tintu na
papir, hoe li ikada vie stvoriti umjetniko djelo?
Paul je zaustavio jednopreg ispred trokatnice od pjeenjaka u kojoj
se nalazio Sofijin atelje. Naglo se okrenuo prema njoj. - Teko je u ovome
trenutku biti sam. Predobro se sjeam kako je to.
- Nadam se da sam se ponaala diskretno.
Paul se osmjehnuo. - Sofie, jednoga dana nauit e biti manje
diskretna... i osjeat e se bolje.
Nije se osmjehnula, jer Edward joj je rekao to isto, samo drugim
rijeima. - Jesam li ja uistinu takav balast?
- Nisi, petite. Ali ivot zna biti zabavan. La vie c est belle. Sofie... ima li
neto to eli podijeliti sa mnom?
Sofie se zagledala u Paulove tople smee oi i ugledala zabrinutost
koja se odraavala u njima. Nosila je prevelik vuneni kaput i komotnu
vunenu vestu ispod njega, skrivajui tako irenje svojega tijela. Je li znao?
Uskoro e morati doznati, uskoro e svi morati doznati, ali Sofie, barem
zasad, nije eljela razgovarati o tome. Pone li priu o Edwardu i o tome
koliko ga je voljela, bojala se da se nee moi zaustaviti. - Ne, Paule proaptala je. - Nema.
- Hoe li raditi veeras?
Pogledi su im se zadrali. - Hou - rekla je Sofie, kojoj je srce snano
zakucalo. Mislim da hou.
Sofie je potrala uz stube, otkljuala vrata svojega ateljea i upalila
starinsku petrolejku. Nije tratila ni aska. Postajui sve uzbuenija,
pourila je do kovega i naglo ga otvorila. Nala je onu poetnu skicu koju
je nainila u Delmonicosu prije nego to joj je Edward nakratko posluio
kao model, prije one veeri u kojoj se dogodila oluja. Kada je ugledala
njegovo grubo nacrtano lice i oblik, kada ga je vidjela nemarno
zavaljenoga na stolcu, sledila se, prisjetivi se onoga divnog
poslijepodneva, kao da je bilo juer.
Sofie se nije obazirala na suze koje su sada kapale bez prestanka. Zato
to je znala to mora uiniti... imala je poticaj. Smjesta mora dovriti taj
portret. Prije nego to zaboravi onaj predivni dan, prije nego to zaboravi
kako je to uistinu izgledalo.
202

Knjigoteka

Glorij@
Sofie je skinula pulover i odjenula pregau. Poela je otvarati tube s
bojom, pripremajui paletu. O, Boe! lako e koristiti svijetle i prozrane
boje kao na slici Gospodin, posluit e se jo okantno ruiastim i
zagasitocrvenim nijansama, Zapravo, da bi tono uhvatila taj trenutak i da
bi promatra imao osjeaj neposrednosti, Sofie je u prednji plan odluila
staviti konobarovu ruku do ramena, kao da u tome trenutku, na licu
mjesta posluuje Edwarda.
Prvi je put u etiri mjeseca Sofie poloila kist na platno. Drhtala je od
uzbuenja. Danima se nije vraala u pansion, potpuno izgubivi pojam o
mjestu i vremenu.
- Sofie!
Sofie se promekoljila. Bila je utonula u dubok san bez snova na
izblijedjelom barunastom kauu koji je nabavila u trgovini rabljenom
robom im je unajmila atelje. Bio je to jedini pravi komad namjetaja u
njemu, osim onoga koji joj je bio nuno potreban za rad.
- Sofie? Jesi li dobro? - Rachelle ju je ustrajno drmusala. Sofie je
oamueno zatreptala, na trenutak ne znajui gdje se nalazi. Bilo joj je jako
teko probuditi se. Ali kada se naposljetku usredotoila, susrela je
Rachelline irom razrogaene zabrinute tirkizne oi. S naporom se
pridignula u sjedei poloaj.
- Danima nisi bila u pansionu! im sam se jutros vratila i doznala za
to, smjesta sam otila do Paula. Bila sam uvjerena da u te zatei ondje, ali
on mi je rekao da te je na Boi ostavio ovdje i da te otada nije vidio.
Sofie... provela si ovdje gotovo cio tjedan!
Sofie je sada bila posve razbuena. - Radim.
Rachelle se poela oputati. - Vidim. - Sumnjiavo je uputila dug
pogled prema Sofie, a potom se udaljila. Kao i obino, na sebi je imala
svoje teke crne izme i obinu vunenu haljinu. Ova na njoj bila je
tamnozelena s istim grimiznim alom prebaenim preko ramena. Njezina
neobuzdana ria kosa bila je rasputena. Bila je vrlo lijepa, kao uvijek.
Rachelle je stajala ispred platna, podboena rukama o bokove.
S kaua na kojemu je sjedila, Sofie je mogla vidjeti sliku u ulju i srce
joj je ubrzano zakucalo. Nasred prostorije Edward joj se smjekao s
platna, dok mu se seksi, nagovaraki topao zavodniki osmijeh zrcalio u
pogledu. Bio je odjeven gotovo potpuno u bijelo. Stol je takoer bio
prekriven platnom boje bjelokosti. Ali restoran iza njega bio je more
enskih haljina ivopisnih boja, prtei okantno crvenom, ruiastom i
ljubiastom.
203

Knjigoteka

Glorij@
U prednjem planu, pri dnu slike, bila je konobarova blijeda ruka u
crnom sakou, koja je svakog promatraa trgnula iz uspavanosti Rachelle
se okrenula prema Sofie. - Tko je on?
- Zove se Edward Delanza.
Rachelle ju je promatrala. - Je li uistinu tako zgodan... tako muevan?
Sofie se zajapurila. - Jest. - Bila se ve poela navikavati na Rachellino
iskreno boemsko ophoenje i njezino katkada okantno slobodno
obraanje. Rachelle je imala svoju ljubav, pjesnika Appolinairea, koji joj
nije bio prvi ljubavnik.
Rachellin pogled odlutao je do Sofijina trbuha. - Jc li on otac?
Sofijino srce preskoilo je otkucaj i u trenu je problijedjela.
- Hajde, ma petite, prestanimo se pretvarati. - Rachelle joj je prila,
sjela pokraj nje i uzela obje njezine ruke u svoje. - Prijateljica sam ti, non?
Nisi me uspjela zavarati. Moda si uspjela prevariti Paula, ali ti muki
katkada znaju hiti silno glupi. Posebice kada je rije o enama.
Sofie je piljila u Rachelle. Toliko se silno isplakala slikajui Edwarda
da vie nije imala suza i oi su joj bile suhe, to nije znailo da ne osjea
bol. - Da, nosim njegovo dijete proaptala je.
Rachelle je napuila usne. - Zna, sada je ve prekasno Uiniti neto
po tom pitanju. Jo prije nekoliko mjeseci mogla sam te odvesti k nekom
lijeniku, nekom dobrom, koji je mogao izvriti prekid trudnoe.
- Ne! elim to dijete, Rachelle, silno ga elim! Rachelle se njeno
nasmijeila. - Onda dobro.
- Da - rekla je Sofie - vrlo dobro.
Na trenutak su zautjele. Pogledi su im objema odlutali do platna
njima suelice, do onoga iznimnog mukarca koji je leerno sjedio zavaljen
na stolcu. - Zna li on za to? - upitala je Rachelle.
Sofie se sledila. - Oprosti, nisam te ula?
- Zna li on? Zna li on da nosi njegovo dijete?
Bilo je teko progovoriti. Sofie je oblizala usnice. - Ne.
Rachelle ju je strpljivo i mudro gledala. - Ne misli li da bi trebao
znati?
Sofie je teko progutala i ponovno pogledala portret. Iako to nije
eljela, oi su joj ponovno zasuzile. - Odavno se ve i sama to pitam - rekla
je naposljetku promuklim glasom.
- I, to si zakljuila?
204

Knjigoteka

Glorij@
Sofie je pogledala svoju lijepu iskusnu prijateljicu. - Naravno da mora
znati. Ali iz nekog razloga bojim mu se to rei. Bojim se da mu nee biti
nimalo drago. Bojim se da e mu biti previe drago.
Rachelle ju je potapkala po drhtavim rukama.
- Uvjerena sam da e postupiti ispravno.
- Hou - rekla je Sofie. - Postupit u ispravno. Moram. - Izvukla je ruke
iz Rachellinih i obgrlila se. - Ali dijete treba doi na svijet tek za nekoliko
mjeseci. Ima vremena.
Rachelle ju je otro pogledala.
- Paule, umorna sam i ne da mi se danas ii u Zut.
Ali Paul Verault nije se obazirao na te njezine rijei, nego joj je samo
pruio lagani al. - Previe se iscrpljuje, petite. - Usmjerio ju je kroz
ulazna vrata.
Sofie je uzdahnula, polazei pridruiti mu se u malome baru nie u
ulici. - Kada sam odluila naslikati Delmonicos, nisam ni shvatila da se,
kada sam ponovno otpoela s radom, neu moi zaustaviti.
- Znam, petite - rekao je njeno Paul. Zadrao je jednu ruku na
njezinom golemom tijelu dok su se sputali niz uske strme stube. - Znam
koliko marljivo radi. Znam koliko te napora stajalo, ali naslikala si
nekolicinu predivnih slika.
Sofie je teko progutala, neznatno zadrhtavi. Paul je znao koliki je
danak njezino slikanje ostavilo na nju, jer je gotovo svakoga dana dolazio
u njezin atelje. Nije bio jedini koji ju je posjeivao. Sofie je sada imala
mnogo prijatelja, koji su gotovo svi bili slikari ili studirali slikarstvo, osim
Georgesa Fraggarda i Guya Appolinairea, koji su bili pjesnici. Svi su oni
povremeno navraali, osim Georgesa, koji ju je posjeivao gotovo jednako
esto kao Paul.
Sofie nije eljela razmiljati o tome zbog ega je Georges tako esto
navraao do nje. Samoj je sebi rekla da je sigurno zaljubljen u Rachelle,
koja je poetkom proljea prekinula s Appolinaireom. Nije postojalo drugo
objanjenje. Bilo je to posve mogue. Georges je oijukao s njom, ba kao
to je oijukao sa svim drugima enama koje bi upoznao. Osim sa Sofie.
Nije ju vie zadirkivao ni armirao na nain na koji je to inio prvih
nekoliko mjeseci njezina boravka u Parizu. Nije to inio sve otkada je
shvatio da je trudna.
Smijeno, ali Sofie je nedostajalo to njegovo oijukanje. Nije ni
shvaala koliko joj je to silno laskalo tijekom najusamljenije zime koju je
provela u ivotu. Bilo je to poput pijuckanja opojnoga toplog vina za
iznimno hladna dana. Katkada bi poeljela da se on via s Rachelle negdje
205

Knjigoteka

Glorij@
drugdje, a ne u njezinu ateljeu dok ona radi. Na neki ju je nain jo uvijek
povremeno podsjeao na Edwarda.
Rad joj je sada postao ivot, ba kao prije nego to joj je prole godine
Edward Delanza sve potpuno poremetio. Sofie je bilo drago zbog toga.
Dovretak Delmonicosa zapoela je kao istjerivanje demona, ali nije
joj uspjelo. Umjesto da je poput avla istjerala Edwarda iz svojega ivota i
iz sebe odagnala tugu, Sofie mu je bila jo sklonija nego prije. Moda to
nije bilo samo zbog dovrenja Delmonicosa. Moda je to bilo i zbog djeteta
koje je sada brzo i svrhovito raslo u Sofijinoj utrobi. Kada je prvi put
osjetila pomicanje djeteta u svojemu trbuhu, Sofie se snano poela
osjeati kao majka i dijete je poelo poprimati vlastitu usobnost. Bilo je
drago, puno povjerenja i jedva je ekalo da se rodi. Sofie je nekako znala
da je djevojica. Nazvat e je facqueline po Jakeu i Edana po Edwardu.
Sofie nikada nije bliskija Edwardu nego sada. Sve vrijeme razmiljala
je o njemu i, ako ne svjesno, vrzmao joj se negdje u primozgu. Namjerno se
pobrinula za to da joj ostane malo vremena za sebe. Ako nije bila sa svojim
uiteljem i preslikavala umjetnine u Louvreu ili za tafelajem u vlastitom
ateljeu, bila je sa svojim prijateljima, u kafiu ili u nekom od njihovih
ateljea. Kada se iscrpljena vraala u svoj stani na Montmartreu, koji je
poslije nove godine unajmila, nije bila sama... s njom je ivjela Rachelle. Ali
kada bi naposljetku zaspala, slika tamnokosoga zgodnog Edwarda izazvala
bi joj veliku bol.
Nakon Delmonicosa slikala je i druge teme, anrovske slike koje su
usto bile jo figurativne, prikazujui Rachelle i Paula u raznim aspektima
boemskoga ivota, ali iznova se vraala Edwardu kao temi svojih slika.
Portretirala ga je ak i gologa, to je oduvijek udjela uiniti. ak je i Sofie
znala da stvara svoje najuzbudljivije i najmonije slike slikajui njega.
Andre Vollard dograbio je Delmonicos im ga je ugledao. Paul je
ustrajao u tome da njegov prijatelj Vollard doe pogledati platno istoga
trena kada ga je vidio. Vollard ju je poeo preklinjati da mu omogui
kupnju te slike kada je shvatio da je Sofie u New Yorku svoje slike prodala
Durand-Ruelu. Sofie se nije mogla oduprijeti, kako njegovu oduevljenju
slikom tako ni tisui franaka koje joj je ponudio. Paul ju je uvjerio u to da,
budui da s Durand-Ruelom nema ekskluzivan ugovor, svoj rad moe
prodati kome god eli.
Delmonicos je odmah poprilino uskomeao umjetniki svijet, iako je
slika ostala neprodana. Rachelle je bila ponosna kao koko nad svojim
piliima. Rekla je Sofie da su svi umjetnici i amateri koje je poznavala otili
pogledati tu sliku savrenih nijansi i da je to bila glavna tema razgovora u
mnogim salonima i ateljeima nekoliko mjeseci nakon to je Vollard sliku
nabavio. Zapravo, ak je i sam Paul Durand-Ruel, kojega Sofie nikada
206

Knjigoteka

Glorij@
dotad nije ni upoznala, jednoga dana osvanuo pred njezinim vratima
bijesan, s namjerom da vidi ostala njezina djela. Postojalo je donekle
suparnitvo izmeu Vollarda i Durand-Ruela. Ovaj potonji bio je daleko
poznatiji i daleko uspjeniji, ali jednako tako esto konzervativniji pri
kupnji.
Sofie je imala nekoliko spremnih radova nainjenih pastelama, na
kojima su bili Rachelle i Paul, i upravo je dovravala ulje na platnu, gologa
Edwarda. Na licu mjesta za pozamanu svotu novca kupio je velik broj
slika, ukljuujui crtee, i pokuao je uvjeriti da svoje radove mora
pokazati iskljuivo njemu. Sofie je obeala razmisliti o tome, istodobno
sumnjiava i razapeta. Kako bi svoju ponudu uinio jo privlanijom, prije
odlaska dao joj je nagovijestiti da bi mogao organizirati izlobu za nju.
Puno noi nakon toga Sofie je sanjala da ima svoju uspjenu samostalnu
izlobu. U tim snovima pored nje je uvijek stajao Edward, blistajui od
ponosa.
- Andre mi ree da se mnogi zanimaju za Delmonicos - rekao je Paul
kada su izili iz zgrade.
Sofie je osjetila kako joj je srce zaigralo. - Doista?
- U posljednja dva tjedna nekolicina njegovih klijenata pokazala je
zanimanje za tu sliku.
Sofie je nastojala ne nadati se previe. Slika je na tritu od sijenja i
jo nije nala kupca, a poetna euforija izazvana time to su je traila
dvojica suparnikih trgovaca umjetninama odavno je ve bila izblijedjela. Neki dan javio mi se Paul Durand-Ruel. Portreti mojega oca i Lise napokon
su u New Yorku prodani nepoznatom kupcu.
- To su lijepe vijesti - rekao je Paul, osmjehujui se. Vani je bilo vrlo
toplo pa je Sofie skinula al. Bio je vedar proljetni dan i divlje cvijee
izvirilo je pokraj stabala koja su bacala sjenu na ulicu. Mauhice i geraniji
bili su u posudama na prozorskim oknima i pragovima. Vukli su se preko
Place des Abbesses, pokraj bateau lavoira, stare ruevne zgrade u kojoj su
ivjeli mnogi siromani umjetnici s Montmartrea, meu kojima je bilo
mnogo Sofijinih prijatelja. Nekoliko ulinih prodavaa stajalo je u
otvorenim veama u kouljama i pregaama: prodavai knjiga, trgovac
antikvitetima, dobavlja slikarskih potreptina.
Dok su Paul i Sofie prolazili pokraj njih, ovi su ih pozdravljali uz
osmijeh i povike: - Bonjour Verault, Sofie, comment allez-vous?
Sofie im se osmjehivala i mahala, uzvraajui pozdrav.
Paul ju je znaajno pogledao. - Kako je tvoja obitelj, Sofie?
207

Knjigoteka

Glorij@
Sofie je pomislila na majku. - Mislim da je Lisa zaljubljena. ini se da
joj se udvara markiz od Connaughta, Julian St. Clare. Prema tonu njezinih
pisama mislim da joj je uspio zavrtjeti glavom.
Paul je nato progunao: - A tvoja majka?
Sofie je osjetila kako postaje sve napetija. - Pa sad... prestala je
zahtijevati da otpustim Rachelle.
Skrenuli su iza ugla. Pritrao im je djeai prosei novac i Sofie mu je
pruila novi. Nisu se obazirali na dvije raupane zaputene ene,
nedvojbeno prostitutke, koje su ih smrknuto promatrale s praga.
Gospoi Crandal Rachelle se nije sviala. Nije ublaila rijei izjavivi
da Rachelle nije samo model, nego prava pravcata drolja. im je stigla u
New York, otila je ravno do Suzanne opisati joj ivot na Montmartreu i
Rachelle. Suzanne je smjesta napisala pismo Sofie, zahtijevajui od nje da
odmah otpusti Rachelle, zabranjujui joj da se nastavi druiti s huliganima
i luacima koji se predstavljaju kao umjetnici i pjsnici u salonima pod
krinkom kafia.
Sofie je zavoljela Rachelle i nije namjeravala prekinuli njihov odnos.
Objasnila je majci da je gospoa Crandal preuveliala stvar, iako zapravo
nije. Neupitno je bilo da su stanovnici maloga parikog susjedstva bili
pomalo neobuzdani i prilino neobini. Ali svi oni dijelili su iskreno
oduevljenje prema umjetnosti u svim njezinim oblicima. Bilo je vrlo malo
onih koji su se u Montmartreu pretvarali. Sofie nije imala namjeru otii
odatle. Bila je sretna, ili, bolje reeno, onoliko sretna koliko je to uope
mogla biti.
Zaustavili su se u sljedeoj ulici, ekajui da proe agresivan voza
kola koja je vukla mazga, puna vrea hrane i brana. Paul ju je pridrao za
ruku. - Dolazi li ona? Ne bi sada trebala biti sama.
Sofie mu je odgovorila: - Nisam sama, imam tebe, a imam i Rachelle. Ona i Paul preli su ulicu drei se ruku pod ruku. - Zapravo, bolje da ne
doe. Uzrujala bi se kada bi vidjela gdje ivim... i kakav je uistinu
Montmartre.
Paul je nato samo odluno rekao: - Ne bi trebala biti sama.
Sofie je odbijala misliti o Edwardu, ne sada, ne danas.
Uli su u mali har Zut na Place Pigalle. Bilo je rano poslijepodne, ali
jedina prostorija obloena lamperijom bila je krcata i buna. Mnogi klijenti
sjedili su za malim stolovima ili stajali uz dugaak ank. Kada su ih
ugledali, gotovo svi su se okrenuli radosno ih pozdraviti. Paul je uivao u
drutvu klijentele koja se tamo nalazila i, premda je u poetku Sofie mislila
kako je za pristojnu enu poput nje bilo prilino smiono prikljuiti im se
naveer na au vina, brzo se naviknula na to. U Zut su zalazili mnogi
208

Knjigoteka

Glorij@
mladi gorljivi umjetnici poput nje same, kako slikari tako i pjesnici. Sofie je
odmah bila toplo primljena u njihove redove.
- Ah, cest la boheme - doviknuo je netko i jo nekolicina mukaraca
prihvatila je taj povik, dobroduno zadirkujui.
Sofie se zauzvrat snudeno osmjehnula. Taj nadimak dao joj je
Georges, odmah nakon to su se upoznali. Oprezno je izbjegavala njegov
pogled, ali znala je da je promatra s mjesta na kojemu je sjedio pokraj
Rachelle. Bila je to ala. Ne bi se ba moglo rei da je bila boemka, to je
vrlo brzo postalo jasno svima koji su je poznavali. Iako je njezina
umjetnost bila smiona i jedinstvena, krei sva salonska pravila, Sofie se
pridravala normi dolinog ponaanja na nain na koji je bila odgojena,
bez obzira na svoju trenutanu situaciju.
Katkada se osjeala poput prevarantice. Katkada je eljela da moe
ivjeti poput Rachelle i ostalih, dan za danom, nadasve uivajui u ivotu,
bez stvarnih briga, onim posebnim karakteristino francuskim joie de
vivre. Ali nije mogla. Bez obzira na sav trud.
- Pridruit e nam se, nont - upitao je ozbiljno Georges. Sa svima
ostalima bio je armantan i vragolast, ali ne s njom. Ipak, Sofie mu se
divila, iako se smjer u kojemu se razvijao njihov odnos promijenio. Bio je
dobar, premda ne radikalan pisac, koji se esto koristio svojim stihovima
branei moderan umjetniki stil.
Sofie je pristala sjesti s njim, Rachelle i dvojicom njegovih najbliskijih
prijatelja, Picassom i Braqueom. Paul je privukao jo jedan stolac. Bili su
tu jo Charles Mauricier, David St. Jean i Victorie Armande.
Tek to je sjela, mukarci za njezinim stolom iz sveg su glasa zapjevali,
ak i Braque, koji se radije drao po strani i bio sklon melankoliji.
Zacrvenjela se kada je shvatila da pje vaju sretan roendan i da im se
upravo pridruio cijeli bar. Bio joj je roendan, ali namjerno ga nije
spomenula. Paul ju je ipak predugo pouavao u New Yorku da ne bi znao
toan datum. Stisnuo joj je ruku i zapjevao, dok se na njegovu od vremena
ogrubjelom licu pojavio glupav osmijeh. Sofie je ugledala vlasnika, Fredea,
koji je za njihov stol donosio malu zaleenu tortu sa svijeama. Njegovi
obino rumeni obrazi bili u sada jo rumeniji. Kada su zavrili s pjesmom i
kada je torta stavljena pred nju, svi su klicali. Rachelle joj je prila iza lea,
zagrliti je i poljubiti, dok joj je pogled sjao od ljubavi koju je osjeala
prema njoj.
Sofie je samoj sebi govorila da ne smije zaplakati. Bilo je to do kraja
uviavno i ljubazno od njih i nije imala pravo biti tuna, vie ne. Imala je
novi ivot, nove prijatelje, imala je svoje slikarstvo i uskoro e imati svoje
ljubljeno djetece. Nije li imala sve to jedna ena moe poeljeti?
209

Knjigoteka

Glorij@
Treptanjem Je odagnala suze iz oiju i svima se osmjehnula. - Merci
beaucoup, mes amis. Mes chers amis.
Netko je zasvirao na dotrajalom glasoviru pokraj prozora koji je
gledao na ulaz. Bio je to isluen instrument, u uporabi svake noi. Sofie je
zapazila da je sviraica Rachelle, koja je prebirala po tipkama svirajui
neku divnu melodiju i udarajui u ritmu svojom izmom. Nekolicina
mukaraca ustala je i zaplesala, meusobno ili s ostalim enama nazonim
u baru. Georges se nagnuo preko stola i vrsto uhvatio Sofie za zapee.
Sledila se. Oi su mu bile plave, poput Edwardovih, ali nikada dotad
nije vidjela takvu snagu u njima. - Plei sa mnom.
Sofie ga je iznenaeno pogledala, ne pomaknuvi se. Georges je ekao
njezin odgovor. Gledao ju je strastveno. Sofie je odmahnula glavom i puls
joj se ubrzao. Bila je zaprepatena. to se dogaalo? Nije joj bilo jasno!
Georges je bio zaljubljen u Rachelle. - Hvala ti, ali radije ne bih, Georgese. Ovlaila je usnice.
Stajao je, nadvijajui se nad njom. - Zato ne?
Sofie je osjeala vrele suze u oima. Odmahnula je glavom. Nije se
mogla posluiti isprikom da hrama, zato to to njemu nije smetalo.
Nikome u Montmartreu nije smetalo njezino hramanje. Nije mu mogla rei
da ne zna plesati, jer bi se mogao ponuditi nauiti je... onako kako se
jednom Edward davno prije ponudio. Ali on nije bio niti e ikada biti
Edward.
- Neu povrijediti djetece.
Sofie ga je naglo pogledala. Oko njih su mladi mukarci i ene plesali,
sve vie se preputajui zanosu. Rachelle je zapjevala svojim jasnim altom.
Sofie se okrenula pogledati je i izbjei njegov prodoran pogled. Drhtala je
sada.
Ali Georges ju je uhvatio za bradu, prisilivi je da ga pogleda. - eli li
onda proetati?
Sofie je poela shvaati ono to nije moglo biti istina. Zasigurno se nije
sviala Georgesu! Zasigurno nije! Samo je bio ljubazan, zato to joj je
roendan. Ali nije vidjela ni traak ljubaznosti u njegovim oima. Vidjela je
bijes, pravi muki bijes.
- Bojim se da nisam za etnju - rekla je Sofie pomalo oajniki.
Pogled mu se smraio. - Zato ne? Sofie je odgovorila protupitanjem. to to ini? Povukao ju je i osovila se na noge. Sofie je bila kruta kao
daska, ali bio je mlad, tek neto malo stariji od nje i bilo je dobro osjetiti
njegove snane dlanove na svojim nadlakticama - ezne za njim, zar ne?
ezne za onim slavnim modelom sa slika! Nisam ja glup, a nisam ni
naivan. Odmah sam shvatio, im sam vidio Delmonicos. Ostavio te, zar ne?
210

Knjigoteka

Glorij@
- upitao je bijesno Georges. - Kakva ti je obeanja dao... koja je to obeanja
prekrio? - Iz Georgesova pogleda sijevale su iskre. - Zaveo te, napravio ti
dijete i ostavio te. Nije on nikakav mukarac. On je nitarija od ovjeka!
Sofie je stajala, uasnuta. Je li cijeli svijet znao da su ona i Edward bili
ljubavnici? Jesu li svi oni odmah, poput Georgesa, shvatili istinu im su
vidjeli Delmonicos? Nije li imala ikakvih tajni?
- Proei sa mnom - ponovio je, tiho i ustrajno. - Navest u te da
potpuno zaboravi da je ikada postojao.
okirana njegovim rijeima, bojom njegova glasa i onim to je
zasigurno osjeao prema njoj, Sofie je osjetila kako je suze peckaju kada je
odmahnula glavom. - Ne mogu zaboraviti.
- O, da, moe. Dopusti mi da ti pomognem, cherie.
Na boju njegova glasa, potekle su joj suze. Bio je vrlo nalik Edwardu. Ne elim zaboraviti.
Piljio je u nju. U njegovom blagom pogledu zrcalila se tuga. - Kada se
predomisli - rekao je - onda mi doi. Nikada te neu povrijediti, mon
amour. - Okrenuo se i otiao do anka.

Galerija Andrea Vollarda bila je na Rue St Fauberg, u jednom od


najekskluzivnijih i najotmjenijih dijelova grada. Spremao se otii, uvelike
svjestan maloga domjenka na Montmartreu, tamo kod Fredea, u ast
nadarene amerike slikarice Sofie ONeil. Vollard nije namjeravao
propustiti taj mali fete danniversarie. Osim toga, nadao se otkupiti
ekskluzivna prava na njezine radove.
Ali u trenutku kad se spremao krenuti, u ured u stranjem dijelu
zgrade utrala je njegova pomonica. - Andre! Doi brzo! U prednjem
dijelu je mademoiselle Cassatt... raspituje se za onu novu umjetnicu, la
belle americaine.
Ustajui, Vollard je doslovno sruio stolac. Iako nikada nije kupovao i
prodavao djela Mary Cassatt, otkrivi njezin rad tek kada je bilo prekasno,
dobro ju je poznavao. Kretali su se u istim ekskluzivnim umjetnikim
krugovima, imali iste prijatelje, divili se mnogim istim umjetnicima i
uputali se u borbu protiv onih koji im nisu bili po volji. Mary Cassatt
postala je prilino utjecajna u umjetnikom svijetu, samo djelomino zato
to su njezine slike naposljetku postale uvene, cijenjene i uvelike traene,
pa su stoga bile i poprilino skupe. Usto je jo radila kao privatna agentica
za jednog od najveih svjetskih kolekcionara, H. O. Havemeyera i njegovu
suprugu Louisine, to joj je davalo neobino veliku mo. Kada bi Mary
Cassatt uvjerila Havemeyerove da kupe neko umjetniko djelo, oni bi to ne
samo uinili nego bi obino pratili toga umjetnika, neumjereno
211

Knjigoteka

Glorij@
nabavljajui njegova umjetnika djela, i bez iije pomoi, sami, stvarali
potranju koje dotada uope nije bilo. Prije manje od jednoga desetljea
Degasa se moglo dobiti za nekoliko stotina dolara, ali ve sljedeega dana
Durand-Russel, najvei Vollardov protivnik, iz jedne je privatne zbirke za
Havemeyerove kupio Degasove Balerine u prostoriji za probu, s
kontrabasom za vie od est tisua dolara.
Vollard je sada urio prema prednjem dijelu svoje galerije u kojemu je
zatekao sredovjenu Cassatt kako prouava sliku koju je prologa sijenja
kupio od Sofie ONeil.
- Bonsoir, Andrese - rekla je, kratko se osmjehnuvi. Bila je to
osebujna, dobro odjevena sredovjena ena kojoj je po gled ponovno
odletio do slike koja je visjela na zidu. - Tko je Sofie ONeil? Irkinja?
Amerikanka, Mary, ali trenutano ivi u Parizu. Prilino je dobra, ne
misli li tako?
- Je li mlada?
- Jako. Tek joj je dvadeset jedna.
- Ima sirov, ali snaan talent. Sjenanje joj je mono, ali nije obuena.
Nekoliko godina mora intenzivno uiti igru svjetla i sjene. Kompozicija je
smiona i originalna. Savreno Dbraa pozornost na pojedinosti na licu
toga mladoga ovjeka. Poeli li, mogla bi imati komercijalan uspjeh... vrati
li se klasicizmu.
Vollardovo srce divlje je udaralo. - Mary, pa ona studira jo od svoje
trinaeste i nema elju slikati na tragu stare tradicije. Oajniki eli uiti od
nekoga tko je poput nje same.
Mary je naglo okrenula glavu i zagledala se u Vollarda. - Doista?
- Tako kae Paul Verault.
- eljela bih je upoznati - rekla je iznenada Cassatt.
- Dogovorit u susret. Bit e oduevljena.
Cassatt se osmjehnula. - Bit e jo oduevljenija kada joj kae da
kupujem platno s tim zgodnim mladim ovjekom koji sjedi u Delmonicosu
- rekla je Cassatt.

DRAGA LOUISINE!
Danas sam vidjela sliku koja me dirnula kako me ve dugo nita nije
dirnulo. Slikarica je mlada Amerikanka po imenu Sofie ONeil. Kupila sam
njezinu sliku, ulje na platnu, pod nazivom Delmonicos. Na slici je prikazan
posebno muevan i graciozan gospodin, iznimno leeran, zavaljen na stolcu.
Smiono se koristi bojom, zanimljivo nijansira, a pozornost koju pridaje
pojedinostima, barem to se tie portreta ovoga modela, doista je
212

Knjigoteka

Glorij@
nevjerojatna. Posve sam uvjerena da e ova umjetnica daleko dogurati kada
izabere svoj stil i njezini rani radovi jednoga e dana biti prava poslastica za
kolekcionara. Znam da nikada dosad nisam davala preporuku ni za jednog
od dananjih mladih umjetnika, ali Sofie ONeil morate uzeti u razmatranje.
VAA DRAGA PRIJATELJICA, MARY CASSATT
Sofie je prigrlila jastuk, znajui da je plakala poput djeteta. Samoj je
sebi bezbroj puta mogla rei da je to zbog toga to za est tjedana djetece
dolazi na svijet, ali nije bila dobra u laganju, ak ni samoj sebi. Postajala je
sve prestraenijom. Nije eljela biti sama, ni sada ni za est tjedana kada
rodi, a ni ostatak ivota.
Palo joj je na um Georgesovo zgodno ozbiljno lice. Kao i Edwardovo.
Sofie je eljela moi zaboraviti Edwarda. O, Boe, kaku je samo eljela da
ga moe zaboraviti. Tada bi bila slobodna nai ljubav s drugim
mukarcem, Georgesom ili nekim poput njega.
Bilo je to pomalo ironino. Nikada nije eljela ljubav. Jo u najranijoj
mladosti zakopala je sve glupe romantine snove koje je ikada mogla
imati. Samo je eljela postati profesionalna slikarica. Ali u ivot joj je uao
Edward, sa svojim zasljepljujuim armom, savrenom galantnou,
strastvenim i muevnou, udahnuvi ivot onim snovima kolarke.
Kada su suze polako prestale tei, Sofie se izvukla iz kreveta i nala
olovku i komad papira. Sjela je na jedini stolac u spavaoj sobi, zakren
stvarima i pomalo dotrajao, pa nala knijigu na kojoj e pisati. Pitala se
kojim rijeima rei Edwardu da e uskoro postati otac. Nije vie mogla
odgaati. Morao je znati. A ona pismo mora napisati u leernom i vedrom
tonu. Ni pod koju cijenu ne smije mu dopustiti da joj zaviri u srce. Sofie je
otpoela s pisanjem:
5. svibnja, 1902.

DRAGI EDWARDE!
Mnogo je mjeseci proteklo od naega posljednjeg razgovora, za iji sam
izostanak nedvojbeno ja odgovorna. Ispriavam se. Ali odlazak u Pariz za
mene je bio veliki korak. Morala sam unajmiti stan, atelje, nai uitelja i
druicu. Sve je u redu. Imam mnogo prijatelja, ukljuujui divnu druicu,
Rachelle. Moj stari uitelj slikanja, Paul Verault, sada mi je ujedno mentor.
Uim od sjajnog Gerarda Leonea, koji se doima zadovoljnim onim to radim.
Jo je bolja vijest ta da mi se ulaguju dva suparnika trgovca umjetninama.
213

Knjigoteka

Glorij@
Paula Durand-Ruela zna. Dao je nagovijestiti da bi mi mogao prirediti
samostalnu izlobu, to je san svakoga umjetnika. Andre Vollard kupovao je
i prodavao djela sjajnih umjetnika poput van Gogha i Gauguina jo dok ih
nitko drugi nije otkrio. Obojica su oduevljeni mojim radom. Za sluaj da nisi
uo, tvoj portret nedavno je prodan u New Yorku, ba kao i portreti mojega
oca i Lise.
Sada moram spomenuti pravi razlog pisanja ovoga pisma. Nadam se da
nee biti previe okiran. Krajem lipnja oekujem dijete. Mislila sam da bi
elio znati.
Nadam se da si dobro. Pozdrav,
SOFIE ONEIL
Brzo je, prije nego to joj je moglo ponestati hrabrosti, potpisala
pismo, presavila papir i zagurala ga u omotnicu. Zapeatila ju je voskom i
osjetila olakanje kada je zapazila da nijedna suza nije kapnula i umrljala
debeli bijeli pergament.

214

Knjigoteka

Glorij@
DEVETNAESTO POGLAVLJE
Cape Colony, Afrika, kolovoz 1902.

Lopata se zarila u tlo. Tup! Duboko je uronio otricu i izbacio netom


iskopanu crvenu zemlju. Potom se ponovno zauo udarac lopatom. Tup!
Izbacio je jo zemlje, nastavljajui s iskopavanjem. Radio je marljivo, bez
razmiljanja. Kretnje su mu bile automatske, unato injenici da je osjeao
silan umor u rukama, pa bi svaki put kada bi podigao lopatu imao osjeaj
da e ih iupati iz zglobova. Unato injenici da su mu jo prije nekoliko
sati miii lea bili bolno zgreni i unato napaenom stanju svojega tijela,
nije se zaustavio... kao da je uivao u agoniji samoranjavanja. - Zato ne
unajmi nekoga?
Edward se naglo prenuo. Nedaleko od njega stajao je starac i
promatrao ga. Edward ga je jedva prepoznao. Bio je seljak, iako od njegova
imanja nije ostalo nita. U neprijateljskim borbama koje su se toga
proljea nastavile, njegova farma sravnjena je sa zemljom. Edward se
prisjeao da je uo kako su mu ena i dvojica sinova poginuli u buktinji.
Znao je da je neto u njemu umrlo, jer nije osjeao nikakvu tugu zbog
stareva uasnoga gubitka. Nije osjetio nita, ama ba nita, samo
prazninu.
Ispustio je lopatu. Cijeli je dan naporno radio, od svitanja, bez
trenutka odmora, i nastavit e s radom sve do zalaska sunca. Sada se
premjestio u sjenu usamljenog izoblienog stabla pod kojim je ostavio
opremu i namirnice. Uzeo je uturu iz koje je tedljivo pio. inilo se da
onaj starac koji ga je promatrao nema namjeru otii. Edward nije obraao
pozornost na nj.
Ali seljak je rekao: - Zato ne uzme nekoga da ti pomogne? Nai neke
deke u gradu koji bi bili sretni to rade.
- Volim raditi sam - rekao je otresito Edward, Nije elio razgovarati.
Doista nije. Iako je prolo mnogo mjeseci otkada je s nekim vodio
pristojan razgovor. Posljednji razgovor koji je vodio bio je na Badnjak, sa
Sofijinom majkom. Sljedeeg je dana britanskim trgovakim brodom
otplovio u Afriku.
- Znam da si to moe priutiti - rekao je starac motrei ga svojim
jastrebovim pogledom. Svi znaju da si bogat, iako ne izgleda i ne ponaa
se tako. Osim naina na koji troi te dijamante, kao da rastu u onoj tamo
zemljurini.
215

Knjigoteka

Glorij@
Ne odgovorivi mu, Edward je ponovno uzeo lopatu. Sve od prvog
dolaska u Afriku, u veljai, trampio je male dijamante za robu potrebnu za
opstanak. Odavno je, jo u New Yorku, ostao bez gotovine, to je
ponajprije bio razlog zbog kojega se vratio u to pakleno mjestace na
zemlji. To je bio razlog zbog kojega se nalazio tu, radei u svojemu
rudniku dijamanata. Nije to imalo veze ni s kim - i ni s im - drugim.
Ipak, predstavnik tvrtke DeBeers bio je proli tjedan u gradu,
pokuavi ga od njega otkupiti. Ali Edward ga je u trenutku istog ludila
odbio. DeBeers bi mu bio isplatio pravo malo bogatstvo, to bi mu
omoguilo odlazak kui. Ali kamo to tono? U New York? Je li dom bio
njegova nedovrena palaa na Petoj aveniji? Ili otmjeni apartman koji je
ponovno mogao uzeti u hotelu Savoy? Zasigurno nije bila Kalifornija. Nije
mogao zamisliti povratak u Rancho Miramar, gdje je njegov otac ivio s
njegovim bratom Sladeom i njegovom enom i djetetom. Nije mu dom bio
ni San Francisco, u kojemu je njegova majka ivjela sama. Edward je nije
ni vidio ni uo sve otkako su se prije vie od dvije godine njegovi roditelji
razveli.
Zaboljelo ga je. Zapravo, osjeao je bol u cijelom tijelu i bolno
pulsiranje u sljepoonicama. Prodaja nije imala smisla. Nije imao kamo
otii. Nije ak bilo ni mjesta na koje bi poelio otii. inilo se da je
Hopeville u Cape Colonyju u Africi bila njegova sudbina, njegov ivot.
Zasigurno ne Pariz, u kojemu je bila ona.
Edward nije mogao vjerovati da mu je neto tako apsurdno i
udovino moglo pasti na pamet. Bijesan, okrenuo je lea onome starcu i
vrsto gazei vratio se natrag kopati.
- udan si ti - zapazio je starac, kojemu je bio okrenut leima. - Voli
samoga sebe muiti, zar ne?
Edward se nije obazirao na nj, sve dok starac naposljetku nije otiao.
Poeo je kopati, snano i ritmino. Ako je i elio muiti samoga sebe, imao
je pravo na to.
Nije se zaustavio odmoriti, obaviti nudu ni ponovno popiti vode.., sve
dok se sumrak nije spustio na golo kamenito tlo. To doba dana najmanje je
volio, zato to su mu tijekom etnje do grada, unato tjelesnoj
iscrpljenosti, misli slobodno lutale.
Spakirao je opremu, prebacio naprtnjau preko ramena i uzeo lopatu
u drugu ruku. Hodao je do Hopevillea, nastojei svom snagom volje ne
misliti ni na to. Ali nije bilo nimalo lako ne misliti ni o emu. Jo gore,
udio je za drutvom onoga starca. Bilo bi bolje sluati stareve cinine
komentare nego svoje uzburkane misli.
216

Knjigoteka

Glorij@
Kada je stigao u Hopeville, bio je bijesan. Bijesan na samoga sebe,
bijesan na Sofie, bijesan na cio svijet.
Bila je to krajnja ironija. Uao je u njezin ivot da je oslobodi i sam
postao zarobljen. Dosad je ona ve bila posve zaboravila na nj, ali on nju
nije mogao zaboraviti. Ni na jednu jedinu sekundu jedne jedine minute
jednoga jedinog dana. Bez obzira na to to i kako inio.
Edward je prolazio glavnom gradskom ulicom, kimnuvi povremeno
pokojem trgovcu ili vojniku. Budui da je vlak za Kimbcrley prolazio kroz
Hopeville, crveni mundiri bili su stalno prisutni. Primirje je potpisano u
svibnju, ali jo uvijek je bilo sporadinog nasilja i terora koje su provodili
ekstremisti s obiju strana.
Ulica je bila iroka, tiha i blatnjava. Bila je zima u dolini rijeke Orange,
to je znailo da je vani hladno i ugodno. Blata je bilo na svemu i kie je
bilo znatno vie nego obino. Kao posljedica toga, u vapno oliene kue u
predgrau bile su proarane smekastosivim. U sreditu grada vlasnici
trgovina nisu se ni trudili oliiti neto u bijelo, kao ni u bilo koju drugu
boju, imajui u vidu kiu zimi i prainu ljeti. Sumorne, pomalo trone
rasklimane drvene zgrade lanih proelja bile su nanizane uz glavnu cestu
umjesto stabala.
Edward je uzeo sobu u najboljem hotelu u Hopevilleu, u obukanoj
dvokatnici. Penjao se uz stube od opeke i proao kroz mrano predvorje
daanoga poda. Preuzeo je klju od usnula slubenika, odluan ne
razmiljati o Sofie, oajniki odluan.
Popevi se na kat, Edward je stavio klju u bravu. Vrata su ve bila
otvorena te su se odkrinula, zbog ega je Edward posegnuo za pitoljem
koji je izvukao otraga, iz pojasa na hlaama. Priljubivi se uza zid, ekao je
da se uljez u njegevoj sobi pojavi. injenica da se valjao u dijamantima nije
bila nikakva tajna. Edwarde?
Iznenaen, ali bezizraajna lica, Edward je poao naprijed, spustivi
pitolj. ena koja je leala u njegovu krevetu upravila se u sjedei poloaj.
Osmjehnula se. Njezina kosa boje ebanovine bila je rasputena i
zavodljivo raskutrana. Suknje su joj bile zadignute do koljena otkrivajui
duge, lijepo oblikovane listove boje kave. Neto sam ti donijela - rekla je
srameljivo. Razljuen, zalupio je vrata svojom pranjavom izmom. Kako si ula?
- Na lijep osmijeh - proaptala je, ustajui i prilazei mu. Obavila je
svoje njene ruke oko njegova vrata i priljubila pohotno tijelo uz njegovo.
Budui da mu je koulja bila raskopana, prsa su mu bila gola i u
trenu je kroz tanku tkaninu svilene haljine postao svjestan njezinih
ukruenih bradavica. Odloio je pitolj na ormari, a potom je uhvatio za
217

Knjigoteka

Glorij@
zapea i odmaknuo joj ruke sa svojega vrata. Samim time ni njezine grudi
vie nisu dodirivale njegova prsa. Bio je ozbiljan. - Ovo je prilino
iznenaenje. Ne vjerujem da smo se upoznali.
- Nismo, unato svim mojim nastojanjima. - Zagledala se u njega. Zovem se Helen i jo od veljae nastojim ti privui pogled, Edwarde. Zar
ne voli ene?
Edward ju je viao uokolo. Bila je jedina lijepa mlada ena koja je jo
ostala u gradu. Zapravo, nekada davno i sam bi je moda smatrao
zapanjujuom. Osim toga, bio je posve svjestan njezinih nastojanja da mu
se priblii, ali nije obraao pozornost. Davno je on ve bio izgubio elju, na
boino jutro kada se probudio u krevetu s dvjema jeftinim enama ijih
se imena nije sjeao niti ih se trudio zapamtiti, prepun gnuanja prema
samome sebi.
Helen se priljubila uz njega. Nestalo je osmijeha s njezina lica. - Zar ne
voli ene? Zar ti se ne sviam? - proaptala je.
ak i sada, unato osam mjeseci suzdravanja od seksa, unato oitoj
tjelesnoj reakciji njegova tijela na njezine strastvene obline, nije imao
pravu elju odvui je u krevet. - Ne, ne volim ene.
Tada se nasmijala i rekla: - Moda ti ne voli, ali ini se da tvoje tijelo
misli drukije. - Edwardovo lice ostalo je kameno.
Piljila je u nj, a potom ustuknula. - udan si. Ne osmjehuje se, ne
smije se. Ni ne razgovara ak... Znam. Promatram te. Radi kao
opsjednut, a potom se na isti takav nain kocka. Na isti takav nain pije.
Ponaa se kao da mrzi sve.
Edward joj je okrenuo lea, odbacio eir na krevet i skinuo koulju.
Progovorio je tiho, pa ga je jedva uspjela uti. - Ne mrzim sve. Samo sebe.
Nije pogledao njezin odraz u napuklom zrcalu na ormariu prema
kojem je bio okrenut. Daani je pod zakripao dok je prelazila preko
prostorije. uo ju je kad je zastala pokraj vrata dok je raskopavao kopu
na remenu i dugmad na rasporku hlaa.
- Tko je ona? - proaptala je Helen. - Tko je ena koja ti je slomila srce?
Edward se sledio, vrsto stegnuvi vilicu. Potom se ponovno pribrao i
povukao hlae niz svoje snane bokove. Na sebi je imao tanke pamune
gae koje su mu sezale do polovine bedara, otkrivajui jednako koliko su
pokrivale.
teta. - Vrata su se otvorila. Zastala je. - Moda se jed nom
predomisli, Edwarde.
Eward se nagnuo nad umivaonikom i zapljusnuo lice mlakom vodom.
218

Knjigoteka

Glorij@
Ima pismo. Iz New Yorka. Tamo ti je na ormariu. - Izila je,
zatvorivi vrata za sobom.

Edward je piljio u Sofijin krupni rukopis, ali rijei su bile mutne i


neitke. Ruke su mu drhtale. Sav se tresao.

Nadam se da nee biti previe okiran. Krajem lipnja oekujem dijete.


Mislila sam da bi elio znati.
Boe! Sofie je trebala roditi i premda to nije rekla otvoreno, jasno mu
je dala do znanja da je dijete njegovo. Za svaki lluaj, Edward je izraunao
mjesece od lipnja unatrag... dijete je bilo zaeto krajem ljeta. Dijete...
njihovo dijete.
Nadam se da nee biti previe okiran.
okiran? ok je bio previe blaga rije da bi se uope mogla opisati
njegova zabezeknutost, bijes i zapanjenost. Isuse Kriste! Bio je kolovoz,
kolovoz, za Boga miloga. Sofie je ve rodila. Njegovo dijete. Isuse Kriste!
Edward je skoio na noge. U zrcalu je naas ugledao svoje
izbezumljeno lice. Izgledao je poput luaka. Tako se i osjeao. Boe!
Doavola, zato mu to prije nije javila? Zato mu to, doavola, nije odmah
rekla?
Bilo je neupitno to je namjeravao uiniti. Odjednom je imao namjeru,
cilj, sudbinu.
Njegovo je dijete bilo u Parizu. Njegovo dijete. Edward je hvatao
sljedei vlak iz Kimberleyja. Do sutra naveer bit e u Cape Townu i, uz
malo sree, za otprilike mjesec dana u Parizu.
Namjerno je izbjegavao razmiljati o Sofie i o tome to e uiniti kada
je ponovno vidi.
Pariz... listopad 1902.

Nitko nije otvarao ulazna vrata stana.


Edward je stajao pred zatvorenim vratima. Osjeao je kako mu srce
lupa snano i uzbueno, iako Sofie nije bila kod kue.
Nije bila kod kue. Bila je s djetetom vani. Prevalio je tako dalek put,
to je mogue bre. Nije uope bilo lako itav izii iz ratom razorene June
Afrike. Unato nedavno dogovorenom primirju, potpisanom u svibnju u
Vereenigingu, naoruani Buri napali su vlak iz Kimberleyja, izbacili ga iz
219

Knjigoteka

Glorij@
tranica i dva dana zadrali. U napadu je poginulo nekoliko putnika i
Edward je za dlaku izbjegao ranjavanje. Kada je stigao u Cape Town, nije
mogao nai plovilo koje nije pripadalo Britanskoj mornarici. Ne
oklijevajui, potroio je cijelo bogatstvo na mito kako bi naao mjesto na
jednom od ratnih brodova Njezina Velianstva. Taj brod plovio je za
Dover, ne za Francusku. Sve u svemu, trebalo mu je est tjedana, a ne
etiri, da stigne u Pariz.
I sada nje nije bilo kod kue. Kako bi se smirio, Edward se naslonio na
zid, traei cigaretu u depu sakoa. Pripalivi je, duboko je udahnuo.
Otkucaji srca nisu usporavali.
Sumnjiavo je pogledao uokolo. Prvi put je zapravo pogledom
obuhvatio okruenje u kojem se nalazio. Odmorite na kojemu je stajao
bilo je od neobojanog, voskom nepremazanog trulog drva. Neke daske su
se izdizale, a sve su bile oteene i rastoene. Zidovi su takoer bili
oljuteni i vapili su za lienjem.
Stambena zgrada bila je stara i ruevna i po Edwardovu miljenju
nimalo se nije razlikovala od najamnih zgrada u New Yorku, zaraenih
takorima. Zapravo, cijeli Montmartre nije bio nita drugo doli ruevne
najamne zgrade i oronuli kabarei. Njegovi stanovnici su, kako se inilo, bili
svodnici, prostitutke, prosjaci i lupei. Edward nije mogao vjerovati da
ona ivi tu, na takvu mjestu, s njihovim djetetom. Sigurno se radilo o
nekakvoj zabuni.
Tko zna koji put Edward se oajniki zapitao je li djeak ili djevojica.
Slika u njegovim mislima bila je ista ona kakvu je imao sve od onoga
kobnog dana u kolovozu kada je doznao da je otac. Vidio je Sofie sa
zamotanim djetecem. Osmjehivala se njeno, spokojno i radosno, ali
smijeak joj nije bio usmjeren na njihovo djetece, nego na njega.
Napetost ga je izreetala poput metaka. Trebala mu je prije rei,
trebala mu je rei istoga trena. Sigurno je znala ili barem sumnjala u to da
je trudna jo onda kada je prole jeseni otila u Pariz. Edward je ovaj put
snanije zalupao na vrata. Nije bilo nikakve isprike. Sofie se nee poput
kakve opinjene glupae ozariti kad ga ugleda. Nikada nije bila opinjena,
ne kada je on u pitanju. Razmiljajui tako, zakljuio je da je ono to se
davno dogodilo bila golema pogreka s njegove strane. Ne, bit e ona
pribrana i dostojanstvena kada se sretnu, kao da su ljubazni neznanci,
nita vie od toga. Kao da nije bila majka njegovu djetetu i kao da mu
nikada nije ni bila strastvena ljubavnica.
to li je, doavola, radila ivei u takvom umezu? To joj nikako nije
priliilo. Dama poput Sofie zasigurno nije tu ivjela. Njegovo dijete nije
moglo ivjeti na takvu mjestu. Neudane ene, pa ak i one radikalne poput
Sofie ONeil, iako neudane i s djetetom, ivjele su u modernim kuama s
220

Knjigoteka

Glorij@
pratiljom i brojnim osobljem. Edward je jo snanije, bijesno, zalupao na
vrata.
Duboko je udahnuo, nastojei kontrolirati vlastito drhtanje i
iznenadni bijes. Ako uistinu ivi tu, a to je bila adresa na pismu koje mu je
poslala, pobrinut e se za to da se smjesta preseli nekamo drugamo.
Njegovo dijete nee odrastati u siromatvu i zaputeno.
Edward je ispustio cigaretu na starinski pod i petom zgazio vrak.
Prekasno je shvatio da je pod ist, iako mu je trebao popravak. Naglo se
okrenuo poi niz stube i otii do galerije Durand-Ruel. Zasigurno e netko
ondje znati gdje ona stanuje.
Netko se uspinjao stubama. Edward je zastao, zapitavi se bi li od
prolaznika mogao dobiti kakav podatak o njoj. Ali mukarac se sledio
spazivi Edwarda, zagledavi se u nj, zaprepaten.
U trenu su se dlake na Edwardovu zatiljku nakostrijeile kada je
osjetio nelagodu. Bio je uvjeren kako nikada dotad nije sreo toga neznanca
koji je irom razrogaenih oiju piljio u nj, zaprepaten kada ga je
prepoznao. Jo gore, dok su tako stajali i gledali se, silan bijes vidljivo je
kljuao u plavim oima onoga drugoga mukarca i Edward je imao osjeaj
da ga taj mukarac ne samo zna nego i mrzi.
Ali nije ga imao otkuda znati. Edward je bio uvjeren u to da se nikada
nisu sreli.
Mukarac se pribrao i nastavio uspinjati stubama, sve dok se nije
naao na odmoritu na kojemu je stajao Edward. Odjea na njemu bila je
otrcana. Na sebi je imao zakrpane hlae, crne izme, pamunu koulju i
laganu jaknu, ali unato tomu, bio je zgodan. Suoio se s Edwardom. Traite li Sofie?
Edwardu je srce bolno zaigralo. Boe dragi. Sofie je ipak ivjela tu i
poznavala je toga mukarca. Neznatno je zadrhtao, poevi shvaati razlog
neprijateljstva toga ovjeka. Bio je previe uen da ne bi shvatio. - ivi li
tu? - upitao je Edward, pripaljujui jo jednu cigaretu, dok mu je puls
ubrzano kucao i ruka mu zamjetno drhtala.
- Da. - Mukareve plave oi sijevnule su. Iznenada je okrenuo lea
Edwardu i pokucao na vrata. - Sofie? Cherie, cest Georges. Ouvrez la porte.
Edwardove usne izobliile su se kao da e zareati. Nije govorio
francuski, ali razumio je rije cherie, ba kao to je shvaao razloge
Georgesova neskrivenog neprijateljstva.
Georges se okrenuo: - Nije kod kue.
- Nije.
- Zna li da ste tu?
221

Knjigoteka

Glorij@
- Ne. - Edward se neljubazno osmjehnuo. - Jo ne.
Na trenutak Georges nije rekao nita i dvojica mukarca piljili su
jedan u drugoga poput dvojice bikova u malenoj areni. Potom je rekao: Nije ni u svojemu ateljeu, jer sam upravo bio tamo... Pretpostavljam da bi
mogla biti s Paulom u Zutu.
- Tko je Paul?
- Prijatelj. Njezin najbolji prijatelj.
Edward se preispitao. Georges je oito bio vrlo zainteresiran za Sofie i
Edward se ve pitao kakav je odnos imao s njom. Tono to. Ali, tko je,
doavola, bio Paul? Edward je pomislio kako mu to ime zvui poznato i
nastojao se prisjetiti: - Paul Verault?
- Da. - Georges nije vie nita rekao.
- Gdje je Zut? - upitao je Edward, vrsto steui vilicu.
- Idem sada tamo - rekao je Georges. - elite poi sa mnom?
- Da - rekao je jezgrovito Edward, poavi za neznancem niz stube.
Vani je bio lijep jesenji dan, svje, ali ne hladan. Sva stabla na ulici
plamtjela su crvenom. - Ne poznajem vas, ali vi znate mene. Kako to?
- Svi vas poznajemo, monsieur, sa Sofijinih slika.
- Sa Sofijinih slika - ponovio je poput jeke.
Georges ga je mrko pogledao. - Oui. Nekoliko puta ste joj pozirali kao
model.
Edward je pokuao proniknuti u znaenje njegovih rijei. Zavrtjelo
mu se u glavi od iznenaenja. Sofie ga je slikala... ponovno. Nekoliko puta.
Koliko puta? I zato? Uzbuenje mu je puzilo ilama, rasprujui donekle
bijes koji je osjeao. Sigurno jo osjea neto prema njemu, sigurno osjea.
Uto je pomislio na injenicu da slikari diljem svijeta od pamtivijeka
slikaju razne teme, bilo jabuku ili portret mukarca. Stoga umjetnik ne
mora nuno biti zaljubljen u predmet svojega slikanja. Ona poetna
euforija koju je osjetio brzo je zamrla. Usne su mu se stegnule u strogu i
odlunu crtu.
Nisu vie razmijenili ni rije, nastavivi hodati uskim ulicama. Kada su
naposljetku skrenuli iza ugla, zauli su se divni zvuci pripjeva melodije
koju je netko svirao na glasoviru, popraeni dubokim smijehom
mukaraca, od kojih su neki bili pijani. Edward je pomislio kako je usto
zauo jo i visoke tonove enskih glasova.
Uli su u Zut. Nije to bio kafi, nego salon.
Edward je razrogaio oi. Ovo je oito bila zabuna. Sofie nije mogla
biti u nekom salonu! Dame nisu zalazile u baro ve prepune pijanih
razvratnih mukaraca, ak ni one nekonvencionalne, poput Sofie. Osim
222

Knjigoteka

Glorij@
toga, bila je majka! Ali dok se pokuavao uvjeriti, prokleto je dobro znao
da je ivjela u onoj mijoj rupi nekoliko blokova zgrada dalje. Osim toga,
tuj ovjek joj je prijatelj i rekao je da bi mogla biti tu.
Ukoen i zaprepaten, dok se u njemu javljao bijes, pogledom je
preletio po salonu. Bar se sastojao od jedne jedine krcate zadimljene
prostorije. Edward je brzo pogledom kliznuo uokolo. Ljudi unutra bili su
glasni i u ivahnu razgovoru. Veina stolova, koji su bili spojeni, bila je
zauzeta, a jo je desetak mukaraca i dvije ene stajalo za ankom. Bio je
zapanjen kada je postao svjestan da su se mnogi gosti okrenuli i zagledali
u nj, prepoznajui ga na nain na koji ga je prepoznao Georges.
Edward nije nimalo mario za to. Sofie je bila tu, ba kao to je ovjek
rekao. Kada mu se pogled prikovao za nju, sledio to se u vremenu i
prostoru.
Stegnulo ga je oko srca. U utrobi je osjetio iskonsku bol. Sjedila je za
malim krcatim stolom s jo trojicom mukaraca. Dvojica su bila njezinih
godina, ali jedan daleko stariji, sjedokos. Promijenila se. Odmah je to
uoio. Jo uvijek je na sebi imala tamnoplavu suknju i bijelu bluzu, ali sada
je al s uzorkom jarkih boja, crvenom i zlatnom, imala prebaen preko
ramena. Kosa joj je bila labavo zaeljana unatrag i spletena u debelu
pletenicu, onako kako ju je oduvijek nosila, ali nije sjedila uspravno kao da
je u koli s knjigom na glavi. Gotovo je bila zavaljena na stolcu. Nije vie
bila onako vitka i nije izgledala krhko. Obrazi su joj bili rumeni, moda
zbog djelovanja ae bijeloga vina na stolu ispred nje i smijala se neemu
to je netko rekao. Osmjehivala se vedro i veselo. Promijenila se.
Ona Sofie ONeil kakvu je Edward poznavao nikada ne bi ni sanjala o
tome da sjedi u zadimljenom baru za stolom s raskalaenim mladiima,
pije vino i pui.
Osjeao se kao da je fitilj dinamita koji je iz tranica izbacio vlak u
Kimberlyju u Africi ponovno eksplodirao, ovoga puta u njemu.
Pogledao ju je i onaj prvotni ok pretvorio se u pravi bijes.
Sve to vrijeme ivio je u pravome paklu... zbog nje. Sve to vrijeme ona
je bila U veselom bezbrinom Parizu, zabavljala se i slikala, boemski se
preputajui uitku. Koji joj je od njih bio ljubavnik, pitao se bijesan kao
ris. I gdje je, doavola, bilo njihovo dijete?
Edward se krupnim koracima zaputio prema njoj. Sjedila je okrenuta
mu leima. Nije ga jo ugledala, ali ostali jesu, pa su svi prestali
razgovarati i zapiljili se u nj. Sofie se nije pomaknula s mjesta. Edward se
smrknuto osmjehnuo. Potom mu je srce stalo jer je Georges unuo pokraj
nje, brzo joj neto apnuvi u uho. Edwarda je preplavio ubojiti bijes. Znao
je da joj je to ljubavnik. Nikada ni u to nije bio sigurniji.
223

Knjigoteka

Glorij@
Georges je ustao. Sofie se sporo okrenula, jo uvijek sjedei. Lice joj je
bilo bijelo, poput svjee oprane plahte. Tada ga je ugledala i vrisnula.
Georges joj se jo vie pribliio i zatitniki joj poloio ruku na rame.
Edward mu je poelio zgromiti ruku, a potom ga snano udariti u jaja.
Sofie je ustala.
Edward se zaustavio ispred nje. Nije udario onoga Franuza, kao to je
to udio. Naprotiv, samo se hladno osmjeh nuo. Nije ni pokuavao prikriti
bijes ni obratiti joj se tiho i diskretno: - Gdje je, doavola, nae dijete,
Sofie? - stisnutih aka zahtijevao je odgovor. - I to, doavola, radi ovdje?

224

Knjigoteka

Glorij@
DVADESETO POGLAVLJE
Sofie je piljila u nj, nakratko ne mogavi pojmiti injenicu da Edward stoji
tu u Zutu, nekako impozantniji od svih i privlaniji nego ikad. Osjeala se
kao da sanja. Naposljetku je doao. O, Boe! Ostala je bez rijei.
- Nisam duh - rekao je Edward, gledajui je hladno i prodorno svojim
plavim oima. - Ali gleda u mene kao da jesam. to nije u redu, Sofie? Nije
li ti drago to me vidi? Na kraju krajeva, poslala si mi pismo. Ili te
prekidam u neemu?
Sofie je naposljetku u njegovu glasu zapazila bijes i podrugljivost pa
se ukipila. Gotovo mahnito nastojala je zadrati pribranost, kojom se
morala oboruati jednako poput nekoga tko se brani titom, sve dok je on
u Parizu. Nije li znala da e doi? Nije li se molila da doe?
Ali nije stigao na vrijeme. Grube razlomljene slike bljesnule su joj u
mislima. Slike Rachellina i Paulova zabrinuta lica dok se Sofie koprcala u
njihovu naruju, vritei od boli kakva se ni u najgoroj mati nije mogla
zamisliti. Gorina je u njoj nabujala poput plime. Edward nije bio tu kada
je raala ker. Porod je bio teak i dugaak. Sofie je raala gotovo
dvadeset etiri sata, veinu vremena provevi u jakim bolovima i samo je
vrstom snagom volje uspjela naposljetku istisnuti Edanu iz utrobe, kada
je ve bila toliko iscrpljena da vie nije mogla nita dati od sebe. Tada je i
Georges bio uz nju, drei je za ruku. Kada su joj predali njezinu siunu
ker, Sofie je zaplakala, ali ne od radosti, nego od olakanja koje je osjetila.
Ali nije bilo Edwarda. Nije ak doao ni u srpnju, ni u kolovozu, pa ak
ni rujnu. Sofie je drhturila od bijesa, vrsto stiui ake, u estokom
pokuaju da ga kontrolira. - Naravno da ne prekida. Samo sam zateena.
- Doista? - Osmijeh mu je bljesnuo i na obrazima su mu se pojavile
duboke jamice, ali bio je neiskren. Bio je ruan. - Reci, zato bi bila
iznenaena vidjeti me u rupi poput ove? Mukarci na takva mjesta od
davnina navraaju. Naravno, nisam shvatio da u dananje vrijeme na
takva mjesta zalaze i dame.
Sofie je samoj sebi rekla da se ne treba pred njim opravdavati za svoje
ponaanje. - Paul Duran-Ruel e za mene odrati izlobu u New Yorku, a
ne u Parizu, ondje gdje su kritiari ljubazniji. To je zasigurno razlog za
slavlje, Edwarde. Moji prijatelji su ustrajali na tome.
Pakosno se nacerio. - Zbog toga si ovdje? Slavi? Sa svojim
prijateljima?
Isprsila se. - Da.
225

Knjigoteka

Glorij@
Odmjerio ju je plamteim pogledom, ne samo drsko nego prezrivo. Gdje je dijete? - ispalio je.
Uzdahnula je. - S Rachelle, mojom najdraom prijateljicom. Otile su u
etnju. Edana svako jutro i svako poslijepodne ide u etnju.
Stajao je nepomino. - Edana? Da. Edana Jacqueline ONeil. - Pogledi
su im se prikovali. - Brzo e se vratiti. Moda, ako navrati poslije do
mojega stana...
- Poi emo zajedno onamo - prekinuo ju je brzo, jednolinim glasom.
Sofie je osjetila napetost. Obuzela ju je strepnja i puls joj se silno
ubrzao.
Edwardove usnice izvile su se prema gore, ali ne ljubazno, nego
znalaki. - Da - rekao je tiho i grubo, itajui joj misli. - Moemo i to.
Sofie se naglo okrenula s namjerom da pobjegne od njega.
Edward je bio toliko brz da je to ostala tek nejasna kretnja. Ruka mu
je naglo poletjela i vrsto ju je uhvatio za lakat. Sofie je vrisnula, jer nije
ba bio njean. - O, ne - zakrgutao je zubima. - Nee sada pobjei od
mene. Porazgovarat emo. - Prije nego to se Sofie uspjela usprotiviti,
izgurao ju je pred sobom van iz prostorije.
Sofie nije eljela praviti scenu. - U redu. Samo me pusti. Prije nego to
netko zakljui da me zlostavlja i pokua neto uiniti u vezi s tim.
Edward ju je hladno pogledao ispod oka. Potom joj je ispustio ruku.
Jedno pokraj drugoga su, ne dodirujui se, izili iz uta u prohladno
jesenje poslijepodne. Mogla je osjetiti napetost koja se u njemu stvarala:
kljuala, cvrak, iskrila... onako eksplozivna.
Drhturila je, zadihana. Sofie je samoj sebi govorila da mora ostati
pribrana. U jednu ruku oekivala je da e se Edward naposljetku pojaviti,
ali ne ovako. Nije oekivala da e biti tako hladan i neprijateljski
raspoloen, gotovo neprepoznatljiv. Ali nije sada bilo vrijeme zadravati
se na dragocjenim uspomenama. Nije sada bilo vrijeme preputati se
tjeskobi ni patnji niti je bilo vrijeme biti svjestan njegove nadasve
neodoljive muevnosti. Sofie je udahnula, treptanjem odagnavi suze i
najpristojnijim glasom ljubazno upitala: - O emu to eli razgovarati?
Pogledao ju je, a potom zabacio glavu i grohotom se nasmijao. - A to,
doavola, misli o emu? elim razgovarati o svojoj keri... i elim znati
koga vraga radi tamo u onom prokletom salonu.
Sofie je sada bilo svega dosta. - Ne polae nikakvo pravu na mene,
Edwarde. Neu ti objanjavati svoje ponaanje.
226

Knjigoteka

Glorij@
Uhvatio ju je za nadlaktice i privukao je uz svoje zaprepaujue
vrsto tijelo. - Imam ja puno prava - rekao je njeno i opasno. - Zato to
sam Edanin otac.
Sofie je osjetila napetost kada je bijesnim i istodobno strastvenim
pogledom kliznuo preko nje, skidajui s nje odjeu, zadravi se na
njezinim od mlijeka nabreklim grudima. Iako je bila bijesna, Sofie je bila
sleena, i te kako svjesna snage njegovih bedara uz svoje.
- Koliko esto dolazi ovdje? - upitao je, prodrmusavi je.
Sofie je poeljela potui se s njim. Tunjava nije bila opasna poput
poputanja elji koja se snano rasplamsavala u njoj. - Ne tie te se.
- Poinje me se ticati.
Pogledi su im se sreli. Izraz Edwardova lica se promijenio. Odjednom
mu se ruka nala na njezinoj stranjici i priljubio ju je uz sebe tako da su
joj sada slabine dodirivale njegove. Sofie je nesuvislo zajeala. Njegova
mukost bila je u punoj erekciji. - Ti me se poinje ticati.
- Ne - zacvilila je.
- Da - rekao je grubo. - Jo uvijek te elim.
Sofie nije mogla vjerovati da se to dogaa. Neko je voljela Edwarda i
moda ga jo uvijek voli. Bilo je teko rei. Bila je silno bijesna na njega
zato to nije bio uz nju dok je raala Edanu ili barem nedugo nakon toga.
Bila je silno bijesna i silno razoarana, ali ipak spokojna. Svu svoju strast
od samoga je roenja usmjerila na dijete. U njezinu ivotu nije bilo nimalo
prostora ni za kakvu drugu ljubav.
Ali Edward nije bio zaljubljen u nju. Nikada nije bio zaljubljen u nju,
no barem je u prolosti bio ljubazan i galantan. Sada vie nije. Bio je grub,
surov i zaprepaujue iskren. Navodio ju je da se osjea jeftino, poput
kakve uline drolje.
Sofie se silno trudila ne prisjeati se kako su se njegove ruke
poigravale njome one noi tijekom oluje kada ju je odveo u krevet. Kako
su se onda poigravale njome... i kako bi se ponovno mogle poigravati.
Nevoljko se prisjetila one vreline izmeu njih i tako snane elje da je
svaki put iznova besramno vritala u zanosu. Mogla se ak prisjetiti izraza
njegova lica dok se pomicao nad njom... i u njoj. Kombinacija ekstaze i
agonije, mona, nezaboravna i muka.
Poslije ju je njeno drao u naruju, kao da je voli.
Prepusti li se ovaj put grozniavoj potrebi koja se u njoj javljala, nee
biti nijednog trenutka njenosti.
- Nee li me pozvati da ti se pridruim u krevetu? - upitao je tiho
Edward, nagovaraki izvijajui zdjelicu uz nju.
227

Knjigoteka

Glorij@
Sofijine oi napunile su se suzama. - Neu - proaptala je, guei se. Neu. - Kada bi barem ona elja nestala, ali on ju je namjerno i vjeto
raspirivao. Tijelo joj je drhturilo priljubljeno uz njegovo i bilo je teko
disati.
- A zato ne, draga Sofie? - upitao je Edward, nenadano je ponovno
vrsto uhvativi za nadlaktice. Njegovo bedro kliznulo je meu njezina.
vrsto. Uzavrelo. Muevno. - Nisi valjda vjerna dragome Georgesu?
Sofie je irom otvorenih oiju piljila u njegovo lijepo lice, odluna ne
obazirati se na poloaj njihovih tijela. Zagledala se u njegove plave oi,
lijepe kao uvijek unato hladnom pogledu u njima, i u njegove odlune
izraajne usne. - Kako se usuuje na mene baciti kamen?
Nasmijao se. - Usuujem! Sve se ja usuujem! Znala je da je njegova
aluzija imala erotski prizvuk. - Odvratan si. Promijenio si se. Pokvaren si u
svakom pogledu, ba kao to govore o tebi! - Pokuala ga je odgurnuti od
sebe.
Smijeh mu je zamro, ali nije ju pustio. Prestala se koprcati i otimati,
jer svakom svojom kretnjom postajala je jo svjesnijom njega. - Pusti me.
Smjesta, prije nego to vrisnem.
Edwardov stisak postao je jo snaniji. - Doavola! Jesi li zaljubljena u
nj, Sofie? Jesi li?
- Ne shvaa! - vrisnula je.
- O, shvaam ja, duo, savreno shvaam. - Bljesnuo je njegov osmijeh.
Gurnuo je bedro jo snanije i dublje tako da je sada bila prisiljena zajahati
ga. - Hajde, duice, nema potrebe za igranjem igara. Predobro se
poznajemo da bismo igrali igrice... osim ako se ne radi o igrama
zadovoljstva.
Sofie je dahtala. Istinski ogorena, pokuala se otrgnuti, osloboditi i
sjahati s njega. Nasmijao se prigueno i grubo i nadvio nad nju ne
osmjehujui se. Sofie je shvatila da e je poljubiti i potpuno se sledila.
- Bolje - promrmljao je - mnogo, mnogo bolje. Da vidimo koliko toga si
nauila tijekom boravka u veselom Parizu? - promrmljao je glasom
ljubavnika. Stisnuo ju je uz sebe pa nije bilo nimalo dvojbe o veliini
njegova ukruena uda.
Sofie je smjesta podignula ruke s namjerom da ga odgurne. Nije to
eljela. Barem ne u mislima. Ali tijelo joj je bilo gladno, izgladnjelo, i Sofie
je zapravo ve bila zaboravila koliko elja moe biti neodlona, koliko
izluujua, koliko sveobuhvatna. Sada su je muile slike, ne one iz
prolosti, nego slike budunosti. Slike nje i Edwarda, golih, njihovih
isprepletenih tijela, zajapurenih od strasti, kako se priljubljeni napreu
jedno uz drugo i dau. Edwarda koji tako duboko, snano i glatko, vrlo
228

Knjigoteka

Glorij@
glatko, prodire u nju. Ekstaze kakva joj je neko bila poznata. - Ne,
Edwarde, ne na ovaj nain.
- Zato? - proaptao je. Usne su mu bile uz njezine i osjetila je kako joj
je njegov dah okrznuo usnice. - Prijatelji smo. Stari prijatelji. Ne osjea li
vie nita prema meni?
- Stari prijatelji? - zadahtala je, ali ostatak njezinog odgovora bio je
prekinut. - Usne su mu dotaknule njezine. Trenutak potom bila je
predmetom njegove snane najezde. Otvorila mu se kada je u vie navrata
zagurao jezik duboko u nju. Nije to bilo parenje, nego silovanje.
Sofie je vrisnula, ne zato to ju je zaboljelo, nego zato to se poela
bojati. Njega, sebe same. Pokuala ga je odgurnuti od sebe, iako su joj
usnice popustile i postale podatne. Naglo je odvojio usta od njezinih i
zadahtao: - Boe, Sofie! Kako je to dobro, vraki dobro!
I ona je dahtala. - Misli da ti to to smo bili... bili ljubavnici daje za
pravo da se prema meni ponaa kao prema... prema...
- Prema komu, Sofie? - opasno je prodahtao. - Kao prema drolji? Kao
prema bludnici? Kao prema kurvi?
Zajeala je i problijedjela.
- Zaboravi na svojega novog ljubavnika. - Pogled mu je plamtio. - Bolji
sam od njega, dokazat u ti to. Bit emo bolji. Doi. Doi bez prisile, Sofie...
Ovaj put bez grubosti, obeavam ti.
Sofie je piljila u njega i njegov zavodljivi glas obavijao ju je poput
tople kukuljice.
Uzvratio je piljenjem. - Sofie, oboje znamo da me eli. elim i ja tebe.
Bilo je dobro, ponovno moe biti dobro. Zapravo, sada jo i bolje zato to
ima iskustva. Moe biti najbolje, Sofie.
- Dalje od mene - proaptala je.
- Zato? Voli li ga? - zareao je.
- Lud si - prodahtala je. - Georges mi je drag... ne volim ga!
- Dobro. Nije mi se ba previe sviala pomisao na to da u krevet
vodim enu koja je zaljubljena u drugoga. - Osmijeh mu je sablasno
bljesnuo. - Ali ako je tako... - slegnuo je ramenima - ipak u je odvesti.
Piljila je u nj, jer se pretvorio u udovite, u nekoga koga ne poznaje,
koga nikada nije ni poznavala. - Ne shvaa.
Njegove jasno plave oi bile su tvrde poput safira. - Shvaam, shvaam
ja u kojoj si mjeri boemka, Sofie. Shvaam tebe i tvoje potrebe. Ne
zaboravi da sam ti bio prvi. Ja sam bio taj koji je pobudio elju u tebi.
Smatram se sretnikom zbog toga.
- Dalje od mene - rekla je Sofie tiho, oajna. - Molim te!
229

Knjigoteka

Glorij@
- Radije eli njega? - Bljesnuo je njegov hladan i okrutan osmijeh. Nee... ne nakon dananjega dana.
Daui, Sofie je izgubila svu kontrolu nad sobom, nastojei se
osloboditi njegova stiska. Sulud i divlji, Edward ju je smjesta pustio. Sofie
je posrnula i udarila u zid od crvene opeke. Obgrlila se daui, na rubu
suza. - Kako se usuuje!
- Ne! - smjesta je povikao Edward, upirui prstom u nju. - Kako se ti
usuuje! Kako se ti usuuje uskratiti mi ker, prokleta bila, Sofie ONeil!
Sofie je susrela njegov pogled zaslijepljen bijesom. - Ne uskraujem ti
Edanu.
- Ne? - Poao je prema njoj, a potom se zaustavio i podignuo ruku,
stisnuvi aku. Ruka mu je drhtala. - elim znati zato mi to prije nisi
rekla.
Sofie je oklijevala. Zakljuila je da zasluuje istinu. - Bojala sam se.
- Bojala? ega si se bojala?
Oi su joj bile pune suza. Jo se snanije obgrlila. - Ne znam. Ovoga.
Piljio je u nju. Usne su mu bile objeene i iskrivljene. Vidjela je da
pokuava razumjeti, ali da mu ne uspijeva. Sofie ga nije imala namjeru
prosvijetliti. Dogodilo se ono ega se bojala. Doao je zato to mu je bilo
previe stalo. Stalo do njihove keri, ne do nje.
Hodali su bez rijei dok su se vraali do njezina stana, pazei da se ne
dotaknu. Sofie je jo pazila da ne pogleda Edwarda. Ukipila se kada su uli
u zgradu u kojoj je imala stan, jer je oekivala da e je on pridrati za lakat
i pomoi joj da se popne uz uske strme stube. Nije joj pomogao. Prvi put u
ivotu Sofie je postala svjesna svojega jo uvijek nezgrapna hoda dok se
ispred Edwarda penjala uz stube. Bila je posve sigurna da je on sve to
zapazio.
Kada su stigli do vrha, do odmorita, Sofie je ula Rachelle kako pjeva.
- Kod kue su. - Ugurala je klju u bravu i otvorila vrata. - Edana, cherie,
mama je dola! - viknula je Sofie, pourivi do svoje keri.
Rachelle i Edana bile su na velikoj deki na podu. Rachelle je sjedila
prekrienih nogu, u bijeloj suknji, posve bijeloj koulji i svojim tekim
crnim izmama. Na sebi je imala sjajni plavi al. Edana jo nije sjedila.
Leala je na leima, mahala rukicama i gugutala. Ali na zvuk Sofijina glasa,
gugutanje stalke djevojice je prestalo i ona se osmjehnula. Rachelle je
ustala i zagledala se, irom razrogaenih oiju. Sofie je dotada ve bila
podignula Edanu u naruje i snano je privijala uza se. Djetece se smijalo.
230

Knjigoteka

Glorij@
Sofie se napola okrenula, dovoljno da vidi kako je Edward samo na tren
zapazio Rachelle. Potom je gledao u dijete... samo u dijete.
- O, Boe - rekao je oporo.
Sofijine oi bile su pune suza. Nije bilo zabune da je Edward svoje
dijete ve zavolio, potpuno i neporecivo. Oi su mu sjale, gledajui
podozrivo jasno. Vrak nosa mu se zacrvenio. Sofie je Edanu predala ocu.
Naglo je zaprepateno podigao pogled. - Ne znam.
Sofijino srce bolno je snano zakucalo. I dalje je pruala svoju
kerkicu Edwardu, tjeskobno svjesna vanosti toga trenutka... i injenice
da se to trebalo dogoditi davno prije, jo u bolnici, te da je to bio trenutak
koji su suprunici trebali podijeliti. - Moe slobodno. Edana je dobrica.
- Bojim se - priznao je Edward, zagledan u malenu djevojicu! - Tako
je malena... tako lijepa.
- Nee je ozlijediti - rekla je Sofie, opasno blizu tomu da se rasprsne.
Edward je uzeo Edanu i oprezno je zibao u naruju. Sjeo je na otrcanu
poivaljku, ne skidajui ushien i opijen pogled s djeteta. - Boe, plavua je
poput tebe, ali ima plave oi kao ja.
Obrisala je suze rukavom koulje, ali one su i dalje tekle. Na svu sreu,
Edward je gledao samo u svoju ker pa nije ni bio svjestan previranja u
njoj. - Ve-veina djece je plavokosa i plavooka. M-moda e kad odraste
imati crnu kosu i smee oi.
Edward je proizveo zvuk nalik na smijeh. Edana mu se osmjehivala,
maui rukicama, kao da mu pokuava dotaknuti lice. - Sviam joj se rekao je muklo Edward. - Bog, bog, duice. Ja sam tvoj tatica.
Sofie to nije mogla podnijeti. Briznuvi u pla, urno je pobjegla iz
sobe prije nego to bi je Edward mogao vidjeti. Ali on je jo uvijek bio
nagnut nad Edanom.
Edana je zaplakala.
Sofie je prila dovratku i vidjela Edwarda kako hoda njiui djevojicu
u naruju, pokuavajui je smiriti. Osjetio je Sofijinu prisutnost i zabrinuto
se okrenuo. - to joj je? Jesam li je uzrujao? Maloprije je bila dobro!
- Samo je gladna, Edwarde - rekla je tiho Sofie. - Vrijeme je za jelo.
Edward je zastao i zagledao se u nju. Spustio je pogled na njezine
grudi.
Sofie je hranila svoje dijete otkad ga je rodila, ali sada se zarumenjela.
ustro je ula u prostoriju i preuzela Edanu od Edwarda. - Moda bi bilo
najbolje da sada ode. - Nije mu susrela pogled. Edana je postala plaljiva.
- Moe sutra ponovno doi vidjeti je.
- Ne, priekat u.
231

Knjigoteka

Glorij@
Sofie je naglo podignula pogled zauvi njegov znakovit jednolian
glas. Edwardova vilica bila je vrsta, a pogled smrknut i odluan. Nije se
sada mogla prepirati. Edana je postajala crvena u licu. Sofie se okrenula
leima Edwardu i pourila s djetetom u spavau sobu. Brzo je raskopala
bluzu dok je sjedala na stolac za ljuljanje koji joj je kupila Rachelle. Za
nekoliko trenutaka Edana je energino sisala i Sofie se poela oputati.
Ali tada je osjetila njegovu prisutnost. Naglo je podignula pogled. U
urbi nije bila do kraja zatvorila vrata. Na pragu je stajao Edward, ekajui
da ona podoji njihovo dijete.
Sofijin puls strahovito se ubrzao. Ne oekujui da je netko gleda,
posve se razgolitila. Grudi su joj bile jedre, blijede, proarane plavim
ilicama. Edward je piljio, ali ne u njihovu ker.
Bilo je posve neumjesno, ali Sofie je osjetila snanu poudu. Nije
trebala biti ita misli da bi znala o emu Edward razmilja. Iznenada se
okrenuo, zatvorivi vrata za sobom.
Sofie je zadrhtala, osjetivi olakanje. Premjestila je Edanu na lijevu
dojku, zadignuvi kombinezon na drugoj strani. Preznojavala se. Edana je
bila zadovoljna i nije ni primijetila.
O, Boe, pomislila je Sofie. Nikada nije ni sanjala da e biti tako ako se
on vrati. Suludo je pomiljala kako e moi zadrati tjelesnu i emotivnu
distancu te da on nee utjecati na nju. Kako je bila glupa.
Sofie se nije ni usuivala pomisliti na ono to e se potom dogoditi.
Znala je samo jedno. Neko davno sluajno joj je uao u ivot. Ali potom ga
je umalo unitio. Svaki instinkt koji je Sofie imala govorio joj je da bi ovaj
put uspio, ako mu dopusti.
Sofie je pozorno zatvorila vrata spavae sobe, ostavivi ih tek
neznatno odkrinutima. Edward je izvio obrvu. - Zaspala je - rekla je.
Piljio je u nju, previe intenzivno zagledan da bi se osjeala ugodno.
Prisjetila se kako joj je gledao u grudi. Prisjetila se osjeaja koji je imala
dok je stajao priljubljen uz nju i ljubio je, silno je kanjavajui. Bolio ju je
njegov poljubac. Ali nije bilo niega to bi moglo izazvati bol u nainu na
koji je osjeala ostali dio njegova vrsta uzbuena tijela.
- Kada eli da se vjenamo, Sofie? - to?
Stegnuo je vilicu. - Dobro si me ula. Kada eli da se vjenamo? Sada?
Veeras? Sutra? Nema smisla ekati. to prije Edana dobije moje prezime,
tim bolje.
Sofie nije mogla disati. Dogodilo se upravo ono ega se bojala. Previe
mu je bilo stalo... do Edane. Nastojala se smiriti. Bilo je nemogue. - Vrlo si
bahat, Edwarde, kada pretpostavlja da u se zbog Edane udati za tebe.
232

Knjigoteka

Glorij@
Razrogaio je oi. - Doavola! Mora se udati za mene, oboje smo toga
svjesni! Nisi li mi zato poslala ono pismo?
- Nisam! Upravo zbog toga ti nisam ni pisala, sve do posljednjeg
trenutka! - vikala je Sofie, potpuno zaboravivi na usnulo djetece.
Edward ju je vrsto stegnuo za nadlaktice. - Ne razumijem.
- Ma ba me briga! Neu se udati za tebe, Edwarde. Ne zbog Edane.
Bio je u oku. Problijedio je poput duha. Pustio ju je, previe
zabezeknut da bi progovorio. - Isuse - izgovorio je naposljetku. - Ne
vjerujem ti!
Sofie je ustuknula, s namjerom da se dri izvan njegova dosega.
- Radije e tako ivjeti?
Znala je da je bolje ne odgovoriti mu. Ali sada je bio bijesan. - Zbog
njega, je li? Oklijevala je, a potom odmahnula glavom. - Ne.
- Zbog njega je! - uskliknuo je. Edana je zaplakala Isuse, ako je tako...
nikada nisam ni mislio da to bude pravi brak, Sofie. Isuse! eli svojega
ljubavnika, nemam nita protiv. Doavola, imaj ih deset, briga me! Ali
Edana e nositi moje prezime. Ne elim da moje dijete bude kopile!
- Probudio si malenu! - viknula je Sofie, drhtei od vlastitog bijesa i
tuge. - Vrijeme je da ode, Edwarde! Smjesta!
Oklijevao je. Edana je cmizdrila. - U redu. Sutra emo dovriti ovaj
razgovor. Ali dovrit emo ga, Sofie.
Sofie nije odgovorila. Pourila je u spavau sobu, koliko zbog toga da
pobjegne od njega toliko i zbog toga da smiri djetece. Brzo je podignula
Edanu, prisilivi se osmjehnuti kroz suze. - U redu je, duo, u redu je. Pssst,
budi tiho, mama nije ljutita. Mama nije uzrujana. Mama te voli. I tvoj tatica
te voli. - Privila je Edanu uz prsa, ridajui snanije nego dotad.
Djetece je naposljetku prestalo plakati. Sofie ju je spustila, pokrivi je
laganom dekom koju joj je isplela susjeda. Obrisala je oi. Oklijevala je, a
potom ugledala Rachelle koja je tuna i nepomina stajala u salonu. Sam
pogled na njezino lice rekao joj je da je Rachelle shvatila to se dogaalo.
Sofie je izila iz spavae sobe.
- to e uiniti? - upitala je Rachelle, zagrlivi Sofie. Sofie je drhtala. ula si?
- Jesam.
- Neu se udati za nj. Ne mogu. Ne na ovaj nain. - Uasan scenarij
bljesnuo joj je kroz misli. Slika nje u raskonom krevetu s baldahinom,
kako u gluho doba noi doji Edanu sama, znajui da je Edward vani s
nekom drugom i da se nee brzo vratiti te da se, ak i kada se vrati, nee
vratiti k njoj. Nikada se nee vratiti k njoj.
233

Knjigoteka

Glorij@
- Ah, Sofie - proaptala je Rachelle, zapazivi njezino strahom obuzeto
lice. Ponovno ju je zagrlila. - Shvaam. Ali to e uiniti?
- Otii. Smjesta. Veeras. - Dok je to govorila, njezina odlunost se
iskristalizirala potaknuta stvarnom panikom koja je graniila s uasom.
Vrlo tuno, Sofie je rekla: - Vrijeme je da odvedem Edanu kui.

234

Knjigoteka

Glorij@

TREI DIO
Principijelna ena

235

Knjigoteka

Glorij@
DVADESET PRVO POGLAVLJE
New York... studeni 1902.

Kada je Sofie prvi put u daljini nazrela veliki Kip slobode i obris
Manhattana, preplavio ju je osjeaj radosti i olakanja. vrsto se prilijepila
uz ogradu broda, gotovo slabana od osjeaja koji ju je obuzeo. Nikada joj
obitelj nije bila potrebnija nego tada. Silno su joj nedostajali.
Jedva je ekala ponosno im pokazati Edanu. Sofie je znala da e se
Suzanne na prvi pogled zaljubiti u unuku. Svima se sviala, jer ta lijepa i
slatka malena djevojica bila je prava slika savrenstva.
Sofie se vre pridrala za ogradu. Edana je svoj nedvojbeno dobar
izgled naslijedila od oca. Sofie je pokuala zamisliti Edwardov bijes,
mnogo puta nakon to je usred noi s Edanom i Rachelle pobjegla iz Pariza
i svaki put obuzela bi je grinja savjesti jer, nije li izjavila kako mu nikada
nee uskratiti njegovu ker? Boe dragi, stvarno je to i mislila, i to ne samo
zato da bude potena prema Edwardu. Sofie se predobro sjeala vlastitog
odrastanja bez oca. Nije mogla poeljeti Edani istu sudbinu. Nije eljela
prekinuti odnos izmeu Edane i Edwarda, doista nije. Ali nije se mogla
udati za Edwarda. ak ni zbog Edane.
Nakratko je pomislila na onu strahovitu no. Vonja do luke Le Havre
bila je beskrajno duga i zastraujua, jer Sofie je oekivala da e se Edward
u noi materijalizirati poput razbojnika iz devetnaestoga stoljea i
sprijeiti je da pobjegne s njihovom keri, moda je ak odvui do
najblieg sveenika. Tek kada se sljedeega jutra ukrcala na brod koji je
plovio u inozemstvo i tek kada je brod uistinu zaplovio iz pristanita,
udaljavajui se od francuskoga tla, Sofijin strah naposljetku se smanjio.
Potom se klonulo nadvila nad Edanu i jecala, razdirana.
Sada se golemi francuski parobrod oglasio uz pristanite luke East
River. Pomorci su uzbueno buno izvikivali dok su se daske i mostii za
ukrcaj savijali pod nogama. Kada su se iskrcali, ponad glava kruili su im
galebovi i okupljena gomila koja je ekala dolazak putnika vedro je klicala.
Rachelle je nosila Edanu, jer je u svakom sluaju bila snanija od Sofie, a
posebice tada. Tijekom toga putovanja Sofie nije mogla dobro spavati. Nije
ba imala tek i smravjela je. Pojela bi neto malo, na silu, jer morala je
dojiti ker. Bojala se da bi mogla prestati dojiti. Rachelle je kruila nad
njom poput jastreba. Korila ju je poput kvoke koja strepi nad svojim
piliima. Sofie nije znala to bi bila uinila da Rachelle nije ustrajala na
tome da poe s njima.
236

Knjigoteka

Glorij@
Pobjegle su samo s jednom torbom u kojoj je bilo tek neto odjee za
preodjenuti se i potreptine za djetece. Nosa je preuzeo putnu torbu i
pozvao dvokolicu. Sofie se nije mogla opustiti. Poela je pokazivati
znamenitosti objema, Rachelle i Edani. Petomjesena Edana bila je budna i
radosno je promatrala sve oko sebe.
Proli su pokraj Tiffyanyja, Lord & Taylora, F.A.O. Schwarza, Company
Gorham. Napustili su Union Square i skrenuli na Madison Avenue. Sofijin
osmijeh je ieznuo. Bili su nedaleko od Delmonicosa.
Imala je osjeaj da je bilo juer, a ne prije vie od godinu dana. Da
sklopi oi, mogla se prebaciti onamo, u onaj dan, u onaj predivni trenutak
kada je Edward sjedio njoj suelice, zgodan, otmjen, naizgled vrlo iskren, i
mogla je osjetiti koliko ga je voljela. Bilo je suludo, ali mogla je osjetiti
kako ga, unato svemu, jo uvijek voli.
- Sofie, petite? Jesi li dobro? - upitala je Rachelle.
Sofie je zatreptala i duboko udahnula. - Kamo god pogledam. .. vidim
njega.
Rachelle je posegnula za njezinom rukom i vrsto ju stisnula.
Naposljetku su proli pokraj dvaju lavova uvara i skrenuli na kruni
poljunani prilaz ispred impozantne rezidencije Ralstonovih. Sofie se
nagnula naprijed, nestrpljiva i uzdrhtala. Dvokolica se zaustavila i na
irokom kamenom pragu pojavio se Jenson. Sofie je predala Edanu
Rachelle i sila s dvokolice. Jenson je uskliknuo kada ju je ugledao.
Sofie se tada osmjehnula. - Jensone, stigla sam kui.
Pourio je doekati ju i pozdraviti, ozaren, na nain krajnje
neprimjeren batleru. - Gospoice Sofie! To ste vi! Bilo je krajnje vrijeme...
ne zamjerite mi to to tako kaem!
Rachelle je izila iz dvokolice s Edanom u naruju. Osmjehujui se,
Sofie je povukla svoju prijateljicu naprijed. inei to, odjednom su na
povrinu iskrsnule stare uspomene i u mislima su joj odjeknule Suzannine
rijei upozorenja: Ne moe dijete dovesti kui.
Potresena, osjeajui se pomalo nelagodno, Sofie je jo vre stisnula
Rachelle. - Jensone, ovo je moja draga prijateljica i pratilja, Rachelle du
Fleury. A ovo je moja ki, Edana Jacqueline ONeil.
Predvorje se ubrzo ispunilo poslugom koja je pourila izraziti
dobrodolicu Sofie, im se proulo da je stigla. Iako se nije u potpunosti
mogla osloboditi nelagode, zbog toplog doeka koji joj je posluga priredila,
Sofie je bilo silno drago to je dola kui. Zagrlila je gospodu Murdock, ije
su oi bile pune suza. - Ovo je moja prijateljica i pratilja, Rachelle - rekla je,
povukavi Rachelle da proe naprijed s djetetom. - A ovo je moja ki,
Edana.
237

Knjigoteka

Glorij@
Gospoa Murdock razrogaila je oi i problijedjela. Bio je potreban
trenutak da doe k sebi, za razliku od Jensona koji je svoju zaprepatenost
gotovo odmah prikrio formalnim ophoenjem. - Lijepa je, Sofie. - Gospoa
Murdock je vrsto uhvatila Sofie za ruku. - O, duice... nisam znala.
Sofie se uspjela nasmijeiti.
Gospoa Murdock se jo jednom pokazala uinkovitom
kuedomaicom. - Smjcstit emo vas, naravno, u vau staru sobu, a
djetece u susjednu sobu, s Rachelle. Naredit u da vam poiste atelje tako
da se sve blista i bit e spreman za rad ve sutra, ranim jutrom.
Sofie je bila dirnuta. - Hvala vam. - Proistila je grlo. - Edana spava sa
mnom, ali Rachelle moete smjestiti u susjednu sobu.
Gospoda Murdock je potvrdno kimnula i urno poslala sluavke na
kat.
- Nema li nikoga doma? - upitala je Sofie.
- Gospodin Ralston ima nekoga posla u gradu. Vaa majka je vani na
ruku s gospoama. Lisa je u vrtu.
Sofie se okrenula prema Rachelle. - Doi, Lisa je upoznata sa svime i
jedva eka vidjeti svoju neakinju.
Pourile su kroz kuu. Sofie je zastala na pragu terase koja je gledala
na vrtove. Oekivala je zatei Lisu samu. Ali nije bila sama.
Bila je u zagrljaju nekoga gospodina. Ljubio ju je.
Sofie je razrogaila oi. S mjesta na kojemu je stajala pruao se
nesmetan pogled na taj par, ali poljubac nije bio edan. Visok mukarac
snanih ramena presavio je Lisu preko jedne ruke, ljubei je vrlo prisno.
Sofie se nakaljucala. U trenu su se razdvojili. Lisa je bila zajapurena, ali ne
samo zbog grinje savjesti. Kada je ugledala Sofie, vrisnula je, zadignula
suknje i potrala.
Sofie je takoer vrisnula, rairivi ruke. Lisa nikada nije bila
draesnija. Odjevena u zelenu haljinu sa zelenim prugicama, s nijansu
tamnijim rukavicama i eirom, izgledala je zapanjujue enstveno.
Kada su se razdvojile, Sofie se okrenula prema gospodinu koji je
doetao do njih. Lisa je ponosno stajala pokraj njega, drei ga ispod ruke.
Sofie se prenula, ali ne samo zbog tako otvoreno pokazane prisnosti. Bio je
visok i snane grade, usto jo vrlo zgodan, sivkastih oiju i preplanulo
tamnoput, ukratko, vie je nalikovao grkom bogu Adonisu nego obinom
ovjeku. Sofie je u njegovu pogledu prepoznala iskru. Bila je zaprepatena.
Iz prve je ruke znala kamo e ta elja odvesti Lisu.
238

Knjigoteka

Glorij@
- Ovo je moj zarunik - rekla je Lisa, ozareno se privijajui uz njega. Uz
njega se doimala tamnom i sitnom, inei savren kontrast njegovoj
zasljepljujue savrenoj ljepoti. - Markiz od Connaughta, Julian St. Claire.
- Lisa, nisam znala! - uskliknula je Sofie. Bilo joj je drago... i osjetila je
olakanje. Ponovno su se zagrlile. Sofie se okrenula prema markizu. Drago mi je. Ja sam Lisina polusestra, Sofie ONeil.
Bio je ozbiljan. Pomalo odsjeno je kimnuo, ali ljubazno se naklonio.
Nije bilo zamjerke rijeima koje je izgovorio, bile su korektne, ali nita vie
od toga. - Poaen sam to sam vas upoznao, madam. Moja zarunica
ispriala mi je puno toga o vama.
Sofie se uspjela osmjehnuti, kriom pogledavi u Lisu, koja oito nije
zapazila crni humor svojega zarunika. Mogla je samo pretpostaviti da je
bio nezadovoljan zbog toga to ih je Sofie prekinula u nezgodno vrijeme.
Uto je Edana glasno podrignula, svima im odvrativi pozornost.
Lisa se sledila. Sofie se takoer ukrutila. Jedno je bilo predstaviti
Edanu Jensonu, gospoi Murdock i Lisi, a neto posve drugo neznancu.
Unato tomu to je vie od godinu dana ivjela na Montmartreu i unato
razmetanju hrabrou, Sofie je znala da e naii na negodovanje drutva
prema sebi i svojoj keri.
Ali Lisa je prekinula taj trenutak. - Ah, Sofie - proaptala je. Pogled joj
je bio staklast i u njemu je bio upitnik. Sofie je potvrdno kimnula, na to se
Lisa odvojila od markiza i preuzela Edanu od Rachelle. - Kako je lijepa!
Sofie je kriom bacila pogled prema markizu. Gledao je u njezine
ruke... nije nosila prstenje. Mirno je podigao pogled do njezina. Pogled mu
je bio bezizraajan i iz njega se nije moglo proitati nita.
- Mogu li vam predstaviti svoju ker? - rekla je Sofie, nadajui se da joj
glas zvui smireno i da se u njemu ne zapaa iznenadna nervoza koju je
osjeala. - Edana Jacqueline ONeil.
U njegovim oima neto je zaiskrilo, moda iznenaenje zbog njezine
hrabrosti, ali zasigurno ne divljenje. St. Clare ih je nedugo nakon toga
napustio, ustvrdivi da mora neto obaviti. Doi e naveer po Lisu, biti joj
pratnja za bal.
- Tako mi je drago to si ovdje - rekla je razdragano Lisa kada su se
povukle u udobni salon kojim se koristila samo obitelj. Promatrale su
Edanu koja se na perzijskom tepihu na podu igrala zvekom. - Sljedeeg
tjedna je bal u ast mojih zaruka, tada e biti slubeno proglaene, a sada i
ti moe doi. Bez tebe to ne bi bilo isto, Sofie.
- Naravno da u doi - rekla je Sofie. - Lisa... koliko dugo poznaje
markiza?
239

Knjigoteka

Glorij@
- Upoznali smo se lani u proljee. - Lisa se osmjehnula i oi su joj
zasjale. - Sofie... odmah sam se zaljubila.
Sofie je mogla pretpostaviti zato. Nije li se i sama zaljubila u
Edwarda istoga trena kada ga je nakratko ugledala?
- Nije li divan? - upitala je Lisa sa sjajem u oima. Sofie se dobro
sjeala kako je to biti tako zaljubljen. Jako je zgodan. Vas dvoje ste ba
lijep par.
- Da, to su mi ve rekli. - Lisa se kolebljivo osmjehnula. - Ali ula si da
je ve jednom bio oenjen.
- ena mu je umrla?
- Da, nedavno. Tako je barem otac rekao. Markiz... Julian... ne eli
razgovarati o tome. Samo sam jednom to spomenula i... gle, bio je bijesan. Lisin sada zabrinut pogled zadrao se na Sofijinu. - Rekao je da je prolost
mrtva i da to vie nikada ne spomenem.
Sofie je bila tuna. Bojala se da je markiz volio svoju prvu enu... ili da
je jo uvijek voli. - Moda e, nakon vjenanja, kada se bolje meusobno
upoznate, moi razgovarati o njoj.
- Raunam s tim - rekla je Lisa. Ponovno se osmjehnula i posegnula za
Sofijinom rukom. - Nego, dosta o meni. Priaj mi o ivotu u Parizu...
ispriaj mi sve o Edani.
Sofie je dojila Edanu kada je Suzanne naglo upala u njezinu spavau
sobu.
Bilo je to nedugo nakon dolaska. Rachelle se povukla malo odrijemati,
iscrpljena od puta. Lisa se odijevala za zaruke na koje se poslije te veeri
spremala s markizom. Sofie i Edana bile su same. Sofie se osjeala prilino
shrvano pa je i sama teturala na rubu iscrpljenosti. Na neki nain osjeala
se uznemirenom zbog toga to je sada s keri u kui u kojoj je odrasla, u
krevetu koji je imala jo u ranoj mladosti, od svoje devete godine. Doimalo
se pogrenim. Kao da je neto nedostajalo. Naravno da je nedostajalo.
Sofie nije bila u vlastitoj kui, nego u kui svojih roditelja.
Kroz misli joj je sinula nedavna Edwardova brana ponuda.
- Sofie! - uskliknula je Suzanne.
Sofie se ukipila, okrenuvi se prema majci koja je razrogaenih oiju
piljila u nju, kao da nikada u ivotu nije vidjela enu kako doji. - Majko!
- Ne mogu vjerovati! to to radi? - Suzanne se nije ni pomaknula, kao
da se bojala prii.
- Edana je gladna. Hranim je. Uskoro u je staviti na spavanje.
- Ne! - vrisnula je Suzanne. - O, Boe! Kako si mogla dovesti to dijete
ovamo! Jesi li poludjela?
240

Knjigoteka

Glorij@
Sofie je osjetila napetost. - Majko, nisam poludjela. Ne eli li upoznati
Edanu?
- Ne! - Suzanne je prodorno vrisnula.
Sofie se preznojila i graci znoja izbili su joj uz kosu i meu grudima.
Bilo je jako teko ostati smiren. - Majko, molim te. Prii. - U glasu joj se
polako poeo osjeati oaj. - Molim te, prii i pogledaj moju ker. Svoju
unuku.
Ali Suzanne je bila neumoljiva. - Rekla sam ti da ne moe to dijete
dovesti ovamo! Ako si ve morala, trebala si osoblju rei da je sluavkino!
Jesi li sila s uma?
Sofie je stegnula vilicu. Uspjela je pomilovati Edaninu paperjastu
glavu i zadrati smiren ton. Ali ruka joj je drhtala. - Ne namjeravam
ljudima rei da je Edana Rachellina.
- Mora! - Suzanne se sada pribliila, ali zaustavila se prije nego to je
prila preblizu. Odvraala je pogled od Edane. - Osoblje e zbog odanosti
drati jezik za zubima... iz straha da e smjesta biti otputeni, bez
preporuke. Tko jo zna?
Sofie je teko prodahtala.
- Tko jo zna? - obrecnula se Suzanne.
- Lisa. I markiz od Connaughta.
Suzanne je problijedjela. - Glupao! - Usrknula je zrak, zamjetno
drhtei. - Gle, on je sada dio obitelji pa pretpostavljam da mu se moe
vjerovati. Sofie, trebamo se samo pretvarati do posvajanja.
Sofie je skoila na noge, grlei Edanu, kojoj je bradavica ispala iz usta
pa se pobunila. - Ne. Ne.
Suzanne se okrenula prema njoj. - Mora.
- Ne! - Sofie je prodorno vrisnula.
- Posluaj me! - uzvratila je Suzanne, takoer vritei. - Raspravljamo
o tvojemu ivotu. O tvojemu ivotu! Bit e zauvijek izopena iz drutva
zadri li to dijete. uje li me? Nikada nee biti prihvaena. Nikada!
titim te!
- Ali to e biti s Edanom?! - vrisnula je Sofie. Edana je sada plakala, ali
Sofie je nije mogla smiriti. - to e biti s mojim djetetom? to e biti s
njezinim ivotom? Ja sam njezin ivot.
- Mora nastojati biti razumna! - vikala je Suzanne. - Zapravo, nala
sam divan par u Bostonu, imuni su, uvaeni i ele je posvojiti. Da si ostala
u Parizu, sada bi dobila od mene pismo. To je ve dogovoreno, Sofie. To...
- Van! - vritala je Sofie. - Van! - Drei u jednoj ruci djetece koje je
vritalo, uzela je ukrasni svijenjak i bacila ga na Suzanne. Promaila ju je,
241

Knjigoteka

Glorij@
ali svijenjak je udario u zid iza nje takvom silinom da je poderao tapete. Van! - Sofie je ponovno vrisnula.
Suzanne se sledila i prestraila.
Sofie je plakala, prepuna ubilakog bijesa.
Suzanne se okrenula i pobjegla.

- Sofie?
Sofie je u naruju privijala Edanu, guei se u jecajima. Podignula je
pogled prema Rachelle koja je kroz susjedna vrata ula u njezinu spavau
sobu. - Odlazimo.
- Pa valjda nee ustrajati na tome... unato tvojim osjeajima.
Sofie je napuila usnice. Srce joj je bilo slomljeno. - Hoe.
- Ponovno je zaplakala. - Nije ju ak ni pogledala. Nijednom. Moramo
otii. Smjesta!
Rachelle je potvrdno kimnula. Bila je sablasno blijeda, poput duha. Ali
takva je bila i Sofie. Samo je Edana bila nesvjesna svega, jer je zaspala.
Sofie je piljila kroz prozor hotelske sobe. Zora je sivilom zastrla grad.
Ali ulice na aveniji ispod uope nisu bile prazne. Mljekari i prodavai voa
i povra gurali su svoja kolica. Dvojica beskunika spavali su u vei jedne
zgrade na drugoj strani ulice. Djeak koji je raznosio novine urno je
prolazio vozei bicikl i dvojica policajaca na predivnim rianima kaskali
su niz blok stambenih zgrada. Negdje je zalajao pas.
Sofie nije mogla zaspati. U mislima je svaki put iznova vrtjela uasnu
prepirku sa svojom majkom. Nikada nije ni sanjala da Suzanne jo uvijek
misli kako ona mora Edanu dati na usvajanje. Sofie je osjeala gorku bol
zbog izdaje i, jo gore od toga, bilo ju je strah.
Sada kada je bila majka, svaki njezin instinkt bio je jo izotreniji.
Bude li trebalo, do smrti e braniti svoju ker. Znala je da do toga nee
doi, ali njezini osjeaji vritali su upozoravajui je da je upravo izbjegla
nemoguoj sudbini. Sofie je znala da ne bi mogla preivjeti razdvojena od
Edane.
Izgubiti jednu ljubav bilo joj je dovoljno za cio ivot. Nije mogla ostati
jo i bez Edane.
Sofie je zadrhtala, pritisnuvi nos uz hladno prozorsko staklo. Gdje je
sada bio Edward? Nimalo nije sumnjala da je bio na putu za New York. Da
se barem moe udati za nj... da je barem voli. Sofie je znala da bi u tom
sluaju mogla podnijeti Suzannina bezduna uvjerenja i njezinu uasnu
izdaju.
242

Knjigoteka

Glorij@
Ali to se nee dogoditi. Osjeala se poput divlje ivotinje stjerane u
kut. Bilo je gotovo za ne povjerovati, ali Suzanne se pretvorila u njezina
neprijatelja, kao uostalom i Edward. Sofie je znala da e je on potraiti u
New Yorku. Iako su njezini motivi za bijeg od njega bili potpuno iskreni,
bio je posve u pravu. Bio je Edanin otac. Sofie je znala da se mora
pripremiti za predstojeu bitku. Mora se pripremiti razuvjeriti ga od
nakane da se oeni njome i dade Edani svoje prezime.
Sofie se odjednom zapitala postupa li ispravno i ako postupa, ima li
vie uope snage boriti se protiv njega. Nikada nije oekivala da e se
vratiti u New York i nai u situaciji da je bez doma, poput kakva siroeta.
Oekivala je nai pravo utoite, s puno ljubavi i podrke. Ali, Edana je
zasluila imati oca i, to je bilo jo vanije od toga, nije zasluila ostatak
ivota biti obiljeena kao kopile. Da joj je Edward suprug, Suzanne bi
morala prihvatiti Edanu.
Ali, zaboga, Sofie je znala da bi uvenula i umrla u sebi kada bi se pod
takvim okolnostima udala za Edwarda. Svaki put kada bi se vratio, nakon
vremena provedenog s nekom drugom enom, trpjela bi neizrecivu
beskrajnu bol. Svaki dan koji bi zajedno proveli pod krinkom suprunika
bio bi jednako bolan poput otrice noa zakrenute u njezinu tijelu.
Nije znala to uiniti.
Kako se morala boriti protiv Edwarda na jednoj strani i Suzanne na
drugoj? Suzanne je postala grozna, ali vjerovala je da postupa ispravno.
Sofie se nije mogla sjetiti nijedne situacije u ivotu u kojoj je dobila bitku
protiv svoje majke kada je ova bila uvjerena da je u pravu. Ovaj put mora
pobijediti. Ali ve je bila silno umorna, a bitka je tek zapoela. Na objema
frontama.
Rachelle se promekoljila i uspravila u sjedei poloaj. - Sofie? Jesi li
bar malo spavala? - Sofie je bacila pogled na jedan jedini veliki krevet u
prostoriji na kojemu su sve tri spavale. - Nisam.
- Ba mi je ao - rekla je Rachelle, a potom upitala: - to emo uiniti?
Sofie je bila tuna. - Mislim da e najbolje biti da porazgovaram s
Benjaminom. Zasigurno se ne slae s mojom majkom. Moda je on moe
urazumiti.
Rachelle se zajapurila od bijesa. - Iznenaena sam to bi se uope
poeljela vratiti tamo.
Sofie je pogledala Rachelle, trudei se da joj glas ne zadrhti,
otkrivajui jo jedan razlog za zabrinutost. - Moram. Ostale smo bez
sredstava, Rachelle.
Benjamin je zatvorio vrata za njima. Sofie se osjeala nervoznom,
posebice nakon to je zabranio Suzanne da im se pridrui. Sjeo je za svoj
243

Knjigoteka

Glorij@
stol. Sofie je utonula u konatu fotelju ispred njega, vrsto stiui oba
glatka rukohvata. Suzanne joj je uputila mrk pogled, pun stranog
upozorenja. Sofie je shvatila. Taj pogled govorio joj je kako je bolje za nju
da se to prije urazumi i popusti majci.
Jueranji ok i tuga pomalo su jenjavali i sada ih je zamijenio bijes.
- Suzanne mi je rekla to se dogodilo. Mislim da si prenaglila kada si
otila na onakav nain.
Sofie je ukoeno potvrdno kimnula.
- Suzanne je eljela nazoiti, ali trenutano je vrlo uzrujana, pa sam
mislio da je bolje da to obavimo nasamo. I smjesta to rijeimo.
Sofie je ponovno potvrdno kimnula.
- Mislim da shvaam koliko je sve ovo teko za tebe. Nije lako biti
samohrana majka u tvojim godinama. - Nimalo neljubazno izravno je
gledao u nju svojim smeim oima. - Mislio sam da ste se, kada si prole
godine otila iz New Yorka, ti i tvoja majka sloile da je najbolje rjeenje
posvajanje.
Sofie je duboko udahnula. - Nikada se nismo dogovorile nita takvo!
Nisam na to pristala tada... ba kao to ne pristajem ni sada! - Sofie je
stajala drhtei, razrogaenih oiju. Osim toga, imala je osjeaj kao da e se
onesvijestiti. Sino i jutros podojila je Edanu, ali sama nije pojela ba nita.
Upitno je podigao obrvu. - Nisam to tako shvatio. Sofie, duo,
jednostavno ne moe opstati kao samohrana majka u New Yorku. Nitko s
tobom vie nee htjeti razgovarati kada te sretne na ulici. Bit e
izgnanica. Izopena iz drutva.
- I prije sam to bila.
Sada je i Benjamin ustao. - Ne bi se ba moglo rei da si bila izopena
iz drutva, duice. Da si bila zainteresirana za ulazak u drutvo, to bi bilo
dogovoreno i bila bi obasuta ponudama. U to nema nimalo sumnje. Jo
uvijek moe nai supruga... tek ti je dvadeset jedna. Rado u ti pomoi. Ali
nikada se nee udati ako se ovo prouje.
- Ne elim se udati! - uskliknula je Sofie, ali bila je to bolna la. Namjeravam se posvetiti svojoj keri i svojemu zanimanju.
Na trenutak je netremice gledao u nju, kao da je izvan-zemaljac,
stvorenje kakvo nikada nije vidio u ivotu. - Ne razmiljam samo o onome
to je najbolje za tebe, nego i za to dijete. Ne shvaa li da bi za Edanu bilo
bolje odrasti kao ki dvoje ljudi koji su u braku? Uvjeravam te da smo
upoznali taj par i sasvim su podobni. Zapravo, ena je jalova i oajniki eli
dijete. Ve se zaljubila u tvoje djetece.
244

Knjigoteka

Glorij@
Sofie je bila prikovana za mjesto, pogoena uasnim slikama. Slikom
mlade ene koja ne moe roditi, uplakane na jastuku i prepune udnje,
koja se moli da joj bude omogueno posvojiti dijete, bezlinog supruga
koji i sam pati dijelei tugu sa svojom suprugom te lijepe kue u
prelijepom susjedstvu. Potom je ugledala Edanu s njima. Nije to mogla
podnijeti. Okrenula se i potrala.
- Sofie! - povikao je Benjamin. - ekaj, molim te!
Sofie se spoticala trei niz hodnik. Gospoa Murdock pokuala joj se
obratiti, ali Sofie se nije zaustavila. Jenson joj je takoer neto rekao
iskreno zabrinutim glasom, ali Sofie ga zapravo nije ni ula. Suzanne je
potrala za njom, viui na nju, istodobno bijesna i zahtjevna, histerina i
u panici. Dvokolica koju je platila posljednjim ostacima svojega
dragocjenog deparca ekala je vani i Sofie je uskoila u nju. Zalupala je po
vratima, dajui vozau znak. Ponovila je to nekoliko puta. Koija je
zakloparala udaljavajui se niz prilaz. Sofie je klonula na sjedalo.

Nije se mogla vratiti u hotel dok prethodno ne rijei njihovu


trenutanu dvojbu. A to je bio novac.
U Francuskoj je utedjela dvije tisue franaka, ali nisu mogle ekati da
banke otvore kako bi prije odlaska podignule sredstva s rauna. Stoga su
putovanje morale platiti gotovinom koju su drale u kui. U svakom
sluaju, dvije tisue franaka nije bilo dovoljno da bi se od njih dugo
preivjelo, ne kada se radilo o izdravanju troje ljudi. Obino je Sofie od
Suzanne svaka etiri mjeseca dobivala deparac. Novac je potjecao iz
fonda koji joj je ostavio otac. Sljedea isplata dospijevala je prvoga
prosinca. Sofie se bojala da bi joj Suzanne mogla uskratiti isplatu tog
novca, u namjeri da je natjera da joj se pokori.
Smjesta to mora doznati. Osim toga, mora znati to joj je initi u tom
sluaju. Naravno, budui da je povjereni novac pripadao njoj, u ovako
neuobiajenoj situaciji Suzanne se moglo izbjei. Sofie je zakljuila da joj je
potreban odvjetnik, i to onaj koji za svoje usluge nee traiti da bude
plaen unaprijed.
Kroz misli joj je prolo ljubazno lice Henryja Martena.
U Sofijinim grudima pojavila se nada. Znala je da e joj on pomoi.
Prisjetila se da je njegov novi ured bio nedaleko od Union Squarea. Nikada
nije bila ondje, ali sjetila se da je taj podatak zapamtila onda kada je bacila
letimian pogled na posjetnicu koju joj je ostavio onoga dana kada ju je
pozvao na vonju parkom. Dala je naredbu vozau da vozi do sredita
grada.
245

Knjigoteka

Glorij@
Otprilike nakon jednoga sata, Sofie je sasvim sluajno nala njegov
ured u Dvadeset treoj ulici, nekoliko blokova zgrada dalje od trga, u
trenutku kada je ve bila namjeravala odustati. Bila je na gornjem katu
dvokatnice, starije zgrade od opeke s lanim proeljem koja se nalazila
iznad prodavaonice muke odjee. Sofie je poviknula, dvokolica se
zaustavila i ona je izila iz nje. Pustila je vozaa da ode jer joj je jasno dao
do znanja da joj namjerava dodatno zaraunati taj zadnji sat, a nije imala
dovoljno novca da mu plati jo i to.
Sofie se molila da zatekne Henryja u uredu. Pourila je uz stube i
zastala ispred tekih staklenih vrata, hvatajui dah. Bila je iscrpljena. U
uredu, Henry je sjedio za svojim stolom, zadubljen u nekakve spise. Srce
joj je zastalo u grlu. Sofie je pokucala po reljefnom staklu.
Henry je podigao pogled, usta su mu bila otvorena kao da eli rei
uite, ali nije progovorio. Ustao je, gledajui razrogaenih oiju. Potom
se osmjehnuo, prvo nesigurno, a potom su mu se usne razvukle u irok
osmijeh. Otvorio je vrata. - Sofie! Hou rei... gospoice ONeil! Koje
iznenaenje... Dajte, samo uite.
Sofie je zadrhtala, osjetivi olakanje. Bilo mu je zapravo drago vidjeti
je. - Dobar dan, gospodine Martene. Nadam se da nisam dola u nezgodno
vrijeme.
- Nimalo. - Uveo ju je unutra i privukao joj stolac da sjedne. Pogled mu
je bio topao dok ju je gledao u lice. - Pojma nisam imao da ste se vratili iz
Francuske. Znai, studiranje je zavreno?
Sofie je sjela i sklopila ruke u krilu, kako ne bi vidio da drhte. - Nadam
se da e moje prouavanje umjetnosti trajati vjeno.
Bio je pomalo razoaran. - Mogu vas ponuditi kavom? Mogu skuhati
svjeu. - U stranjem dijelu prostorije bio je maleni sudoper i eljezna pe.
Sofie je odmahnula glavom. Henry ju je sada pomnije promotrio i
zaobiao oko svojega stola, odlazei sjesti za nj. Odgurnuo je onaj nered u
stranu, raistivi prostor pred sobom. - Jeste li ovdje poslovno, gospoice
ONeil?
Sofie je ovlaila usnice. - Ah, gospodine Martene, bojim se da jesam zavapila je, izgubivi onu svoju vrstou i pribranost.
- to je polo po zlu, Sofie? Smijem li te zvati Sofie? Potvrdno je
kimnula i iz torbice izvadila maramicu. Potapkala je oi. Henry je bio vrlo
ljubazan. Pokuala se prisjetiti zato onoga dana nije otila s njim na
vonju u Central Park. Naravno, zato to je doao Edward pozirati joj kao
model. Edward. Da je barem.... - Henry, nalazim se u tekoj situaciji.
ekao je. Izraz lica bio mu je odvjetniki i sada ju je sluao.
246

Knjigoteka

Glorij@
- Ostala sam bez sredstava i bespomona u gradu. Imala sam teki
okraj s majkom i pooimom. - Sofie je susrela njegov pogled. - Od
Suzanne etiri puta godinje dobivam deparac, ali on potjee od novca
koji mi je otac ostavio u skrbnitvu. Bojim se da mi sljedei deparac nee
stii. Strahujem da mi ga Suzanne nee poslati.
- Kada treba stii?
- Prvoga prosinca.
- Koliko?
- Petsto dolara.
- Je li tvoja majka opunomoenica? - Jest - rekla je Sofie.
- Kada poinje raspolagati povjerenim novcem, Sofie? - Pravio je
biljeke,
- Kada navrim dvadeset jednu. Ili kada se udam.
- Koliko ima godina? - Nije se zarumenio. - Naravno, pitanje je
profesionalno.
- Jasno. Imam dvadeset jednu. Zapravo, u svibnju u imati dvadeset
dvije.
- Shvaam. Ima li izgleda za pomirbu izmeu tebe i tvoje obitelji?
- Mislim da nema.
- Moda uz upletanje tree strane?
- Ne vjerujem - rekla je Sofie.
Henry je potvrdno kimnuo. - Vjerujem da ti za nekoliko dana mogu
dati odgovor na tvoja pitanja.
Sofie se nagnula prema njemu. - To bi bilo divno. - Oklijevala je. Moe li priekati s naknadom za svoje usluge dok ne dobijem novana
sredstva koja mi trebaju stii. - Glas joj je zapeo. - Trenutano sam bez
novca.
- Sofie, nita ti neu naplatiti za ovo - rekao je, zajapurivi se. Prijateljica si mi.
Sofie je poeljela zaplakati, ali ipak je samo malo zamrcala. - Hvala ti
- rekla je tiho.
Henry je oklijevao. - Sofie, postoji li jo neto to me mui?
Sofie je teko progutala, pomislivi na Edanu koja je dosad ve bila
izgladnjela. Rachelle e je nahraniti kravljim mlijekom iz boice. Edana e
se na to tek morati priviknuti. Sofie je znala da treba poi kui podojiti je.
Prvi put toga dana vlastiti eludac joj se stisnuo jer ju je uhvatila glad. Ali
preostalo joj je jo samo nekoliko dolara, samo za nekoliko obroka za nju i
Rachelle. Kako e preivjeti jo tri tjedna do prvoga prosinca?
247

Knjigoteka

Glorij@
- Sofie? - Henry ju je pomno motrio. - Mogu li ti posuditi neto novca?
Dok ponovno ne stane na vlastite noge?
Oklijevala je. - Moda bih, za sljedeih nekoliko dana, mogla neto
posuditi. - Disala je pomalo neujednaeno. Pojma nije imao da je morala
nahraniti jo dvoja usta. Bi li bio tako ljubazan da zna kako ona izdrava
svoju nezakonito roenu ker?
Henry je ustao i posegnuo u dep na prsima. - Evo. - Zaobiao je oko
stola i tutnuo joj novanice u ruku. - Molim te, uzmi to. Doima se vrlo
umorno. Bojim se da e se razboljeti nastavi li se brinuti tako kako se po
svemu sudei brine.
Sofie se uspjela osmjehnuti. - Jako si ljubazan.
Sledio se, a potom dometnuo: - Kako ne bih bio ljubazan prema tebi,
Sofie?

248

Knjigoteka

Glorij@
DVADESET DRUGO POGLAVLJE
Gospoo, imate posjetitelja. Suzanne nije bila raspoloena ni za kakve
posjetitelje. Bila je umorna, jer cijelu no sino nije oka sklopila i oi su joj
bile crvene i nateene od plaa. Znala je da ne izgleda ba najbolje. - Tko
god to bio, Jensone, otpravi ga.
Jenson se povukao, ostavivi Suzanne uz vruu crnu kavu i nepojeden
prepeenac za doruak. - Bojim se da je gospodin ustrajan. Kae da je jako
vano.
Suzanne je razdraljivo dograbila posjetnicu i promotrila je: Henry
Marten, odvjetnik. to li on hoe?
- Kae da je doao po privatnom poslu.
Suzanne je bila uzrujana, ali instinkt joj je nalagao da naredi Jensonu
da posjetitelja uvede. Trenutak potom pojavio se Henry Marten, doimajui
se pomalo nemarno u svojemu vreastom odijelu koje mu je loe
pristajalo. Suzanne je shvatila da je smravio.
- Ispriavam se to vas ometam za dorukom - rekao je. Suzanne je
slegnula ramenima. Nije ustala niti mu je ponudila da sjedne.
- to je to tako neodlono, gospodine Martene?
- Zastupam vau ker, gospoo Ralston.
- Suzanne se ukipila od oka. - to!
Henry je proistio grlo. - Prvoga u sljedeem mjesecu treba dobiti
novac. Hoe li joj taj novac biti isplaen?
Suzanne se sporo osovila na noge, vrsto se pridravajui za lakiranu
plohu stola, gledajui u nevjerici. - Samo ako se Sofie vrati kui... sama.
- Sama?
- Da - rekla je oporo Suzanne. - Moete joj rei da e dobiti isplatu
povjerenog novca samo u sluaju ako i kada se vrati kui sama.
- Bojim se da ne razumijem - rekao je Henry.
- Nastavili li Sofie ivjeti negdje drugdje, prkosei mi, vie je neu
potpomagati.
- Taj novac koji vam je povjeren potjee od njezina oca, zar ne?
vrsto je stisnula zube. - Tono.
- Bojim se da u vas morati zamoliti za presliku ugovora o tom fondu.
Suzanne nije mogla vjerovati. Potom se razbjesnila. - Moj odvjetnik je
Jonathan Hartford, gospodine Martene. Ugovori su kod njega, nisu kod
mene.
249

Knjigoteka

Glorij@
Henry se kratko osmjehnuo. - Znai, mogu mu rei da pristajete na
moj zahtjev za preslikama?
- Imam li izbora?
- Bilo bi glupo da moram ii na sud samo zato da mi bude omogueno
proitati te dokumente - rekao je Henry.
- Da, imate moje odobrenje - ljutito je odbrusila Suzanne. - Ali
dopustite da vam utedim na vremenu. Ti ugovori su nepobitni. Sofie nee
moi doi u posjed oeva fonda sve dok ne navri dvadeset pet godina,
osim ako se uda. U vezi s tim nema nikakvih ali i ako.
Henry se samo naklonio. - Hvala vam na suradnji, gospoo Ralston.
Suzanne ga je ispratila pogledom. Potom je bijesno, ojaeno vrisnula.
Odvjetnik! Sofie je otila k odvjetniku! Za ne povjerovati. Boe, nije li
znala da ju je Suzanne samo pokuavala zatititi? Zatititi je od iste one
tjeskobe kakva je Suzanne iz prve ruke bila poznata, proivjevi davno
neko to isto? Suzanne nije eljela da Sofie naini istu uasnu pogreku
kakvu je ona nainila. Ali ona ih je poinila ve nekoliko i nastavi li putem
kojim je zapoela, ponovit e ih jo vie.
Drhtei, utonula je na stolac. Nije mogla prepoznati vlastitu ker. Vie
ne. Neko je Sofie bila zadovoljna, posluna i popustljiva. Bila je sretna ako
je imala svoje slike i osamu da moe raditi. Ali sve se to promijenilo u
trenutku kada je u njezin ivot uao Edward Delanza. Da, tada se sve
promijenilo. U svakom pogledu. Za sve je on kriv.
Suzanne ga je mrzila. Boe, kako ga je mrzila!
Prije dva ljeta Sofie je postala hrabra i prkosna. Ogluila se na sva
Suzannina upozorenja i nepromiljeno se upustila u avanturu s njim.
Suzanne je zadrhtala. inei to, Sofie je ponavljala iste majine pogreke iz
prolosti.
Suzanne se prisjetila kada je imala petnaest godina i gorjela od
poude za Jakeom, toliko da nije mogla misliti ni na to drugo i ni na koga
drugoga. Toliko, da mu je namjerno podarila svoju nevinost. Toliko, da je
bila zaljubljena i udala se za nj unato protivljenju svoje obitelji. Prekinuli
su svaku vezu s njom, ostavivi je bez prebijenog novia. Do dana
dananjega Suzanne nije razgovarala sa svojim roditeljima. Dan kada se
udala za Jakea bio je dan u kojemu su je ivu pokopali.
Kakva majka takva ki. Iskusan muevan mukarac i neduna djevica.
Pouda. Prkos. Gubitak nevinosti. Slinosti su bile zaprepaujue.
Ali one su tu prestajale. Suzanne se udala za Jakea prije nego to je
rodila. Sofie je pobjegla u Pariz roditi svoje dijete... i sada je odbijala dati
dijete na posvojenje.
250

Knjigoteka

Glorij@
Suzanne je zaklonila lice rukama i zaplakala. Jedino to je ikada u
ivotu eljela uiniti bilo je zatititi Sofie od patnje i povrijeenosti. Onoga
dana kada je shvatila da je Sofie u padu niz stube slomila gleanj, Suzanne
je odbacila od sebe sebini bol zbog gubitka Jakea. Sofie se doimala tako
malenom i bespomonom leei u njezinu krevetu, nijema od boli, dok je
Suzanne bila obuzeta krivnjom.
Krivnjom koja nikada nije posve prola. Jer kada je Sofijin slomljeni
gleanj zacijelio, postalo je oito da e ostatak ivota biti bogalj. Suzanne
se osjeala odgovornom za to. Kako bi nadoknadila uinjeno, zatitit e
Sofie od daljnjih patnji... ostatak ivota.
Suzanne se osvetniki prihvatila uloge majinstva. Kao da je cio ivot
ekala na ulogu majke ranjenoga mladuneta. Kada je izgubila Jakea, svu
svoju strast preusmjerila je na ker. Sofie je moda bila bogalj, ali imala je
svoje slikarstvo i Suzanne. Suzanne koja e je tititi od drutvenog prezira
potiui je da se sakrije iza svoje ekscentrine umjetnike sklonosti.
Ali Sofie vie nije eljela zatitu. Suzanne je znala da njezina ki to ne
shvaa. Nitko nikada nije mogao razumjeti kako je to biti crna ovca u
drutvu, sve dok nije bio odluno izopen i kamenovan.
Suzanne nije mogla dopustiti keri da to uini sebi. Da na sebe
preuzme teret djeteta roenog u izvanbranoj vezi, teret koji bi je
nedvojbeno unitio. Suzanne je znala to je znailo odustati od ugleda u
zamjenu za ljubav. Ljubav nije bila dovoljna. Nema toga to moe
nadoknaditi bol zbog odbaenosti iz drutva.
Ali ona je imala Jakea. Sofie ak nije imala ni Edwarda Delanzu. ak i
da ga je mogla imati, patnja koja je sada bila tek u zaetku samo bi se
ustostruila. Suzane je pomislila na bol i patnju koju je u braku trpjela.
Pomislila je na opake i nasilnike svae. Pomislila na veeri kada se Jake
nije vraao kui ili na one kada se vraao zaudarajui na jeftini parfem.
ak i sada je, nakon mnogo godina, to prisjeanje u njoj izazvalo silnu
mrnju i aljenje. Jo gora bila je injenica da je sve to bilo pomijeano s
ljubavlju koja nikada, ama ba nikada, nee umrijeti.
Suzanne je znala da Sofie nije imala izbora. Nije mogla postati
samohrana majka, a nije se mogla ni udati za Edwarda Delanzu... koji je
bio ista hulja poput njezina oca. Ne, nije bilo izbora. Mora odustati od toga
djeteta i nastaviti ivjeti svoj ivot. S vremenom e bol zbog gubitka
postati podnoljiva. Tako je bilo najbolje za sve... za Sofie, za dijete, pa ak
i za Suzanne.
Suzanne je naredila da joj dovezu koiju. Pourila je uz stube
preodjenuti se i obui bolju haljinu, staviti malo rumenila na svoje blijede
obraze i rua na stisnute usnice. Na glavu je privrstila crni eir s
251

Knjigoteka

Glorij@
poluvelom, nadajui se da e joj zasjeniti crvene kolutove oko oiju. Puls
joj se ubrzao.
Bio je to trenutak u kojemu joj je bio potreban Jake. Ba joj je trebao.
Ali nije vjerovala da je u gradu, a jo manje kod kue.
Suzanne je pourila niz stube, ogrnuta svojom krznenom bundom.
Naredila je Billingsu da je odveze do gornjeg dijela grada, do Riverside
Drivea. Potom se smjestila otraga, zavalila na naslon sjedala i vrsto se
obgrlila.
Da se barem Jake vratio. Pomogao bi joj. Na neki bi joj nain pomogao.
Jake je bio jedini ovjek za kojega je znala da je mogao pomicati planine, a
Sofie je postala planina.
Nije ni vidjela Central Park dok su se vozili njime. Osjeala je bol u
utrobi. Gotovo godinu dana nije vidjela Jakea, jo od one veeri. Ali ne zato
to nije pokuavala.
Nakon to je doznala da je Jake ipak iv, uz malo tekoa pod kojim se
imenom vodi, Suzanne je unajmila privatnoga istraitelja da dozna gdje
ivi. Za nekoliko dana agent je locirao Jakea Ryana na broju 101 u
Riverside Driveu. Suzanne se smjesta zaputila onamo.
I ostala zaprepatena. Zaprepaujue dojmljiva palaa zauzimala je
pet jutara zemlje, od Devedeset prve pa sve do Devedeset tree ulice.
Visoke vratnice od kovana eljeza omeivale su cio posjed. Kuica od cigle
uvala je zatvorene ulazne vratnice. Visoki hrastovi i borovi omeivali su
vanjski rub imanja, ali kua na drugoj strani smaragdnozelenih travnjaka
bila je toliko velika i dojmljiva da se unato tomu mogla posve jasno
vidjeti. S bonim tornjevima i nadsvodenim ulazom, razmeui se strmim
krovovima i parapetima, vie je nalikovala srednjovjekovnom dvorcu nego
domu.
Suzanne je bila u oku. Jake je tu ivio? U toj palai koja je mogla
progutati cijelu Ralstonovu rezidenciju... i vie od toga? Kako mu je to
uspjelo? Kako je zaradio takvo bogatstvo? Kada ga je upoznala, bio je
samo obian irski useljenik, tek obian radnik!
Osjetila je silan bijes. Bila mu je supruga! Trebala je biti tu, s njim!
Prve godine njihova braka provela je u kuici koja je bila tek neto bolja
od barake, odjevena u dizajnerske haljine koje su brzo postale otrcane.
Nije si mogla dopustiti imati poslugu i sama je samcata morala voditi
brigu o Sofie... samo joj je Jake pomagao nou. Osim toga jo je morala i
kuhati, jer inae ne bi jeli. Suzanne je gotovo bila svedena na ivot
seljanke. Nije bilo poteno!
Potraila je Jakea zato to ga je voljela, ali sada je bila bijesna zbog
toga to joj je uskraeno biti ondje gdje je pripadala, uz njega.
252

Knjigoteka

Glorij@
Jake nije bio kod kue. Kada su pokuali ui, vratnice od kovana
eljeza bile su zatvorene lokotom. Netko se ipak naposljetku probudio i
izvukao iz kuice. Domar im je rekao da je gospodin Ryan prije nekoliko
dana otiao iz New Yorka, ali nije im znao rei kamo je otiao ni kada e se
vratiti. Kada su ga malo pritisnuli, ipak im je dao ime ovjeka kojega je
spomenuo. Ispostavilo se da je to bio Jakeov odvjetnik.
Suzanne je bezuspjeno kontaktirala s odvjetnikom. Nije namjeravao
otkriti gdje se Jake nalazi, ni Suzanne ni bilo komu drugome. Naposljetku
je pristao predati mu pismo. Suzanne mu je poslala poslanicu od deset
stranica u kojoj mu je izjavila svoju vjenu ljubav, bijes zbog toga to ju je
prevario i nasamario i elju da ponovo budu zajedno te da inu opet bude
ena. Na pismo nikada nije dobila odgovor, iako ju je odvjetnik uvjeravao
da je Jake primio sva pisma. Neposredno pred sam kraj godine, Suzanne je
poslala jo jedno pismo. Ali ni na nj nije dobila odgovor.
Svakih nekoliko dana Suzanne se vraala do nevjerojatne palae nalik
dvorcu na West Sideu, nadajui se da se vratio kui. Ali nije ga bilo. Njezin
privatni agent napokon je doznao da ima rezidenciju u Londonu i jo
jednu u Belfastu, kao i seosko imanje u Irskoj. Suzanne nikada nije bila
zaprepatenija u ivotu. Pritajio se negdje i bilo je teko odrediti na kojoj
lokaciji trenutano ivi. Suzanne je bila primorana odustati.
Billings je sada upravljao koijom Ralstonovih dok su prolazili pokraj
visokih reetkastih ulaznih vratnica zatvorenih lokotom. Suzanne je
poeljela zaplakati i vrisnuti. Proklet bio, Jake! Potreban si mi... gdje si?
Sofie te treba.
Sklopila je oi i ponovno se zavalila na naslon sjedala. Da barem nije
izgubila ivce onda kada ga je zadnji put vidjela. Kada bi barem mogla
ponovno proivjeti i promijeniti prolost. Jo gore bilo je to to nije znala
kada e ga ponovno vidjeti... i hoe li uope? Neka ide doavola.
Suzanne je osjeala pulsiranje u sljepoonicama kada joj je Billings
pomogao sii s koije. Bila je toliko zadubljena u vlastite misli da mu je
zaboravila zahvaliti i pourila je u kuu. Nije trebala ponovno ii onamo, u
onaj gotski dvorac na West Sideu. Ali nije se mogla drati postrance.
Prokleti Jake, skrivao se. Proklet bio to nije ondje kada ga tako oajniki
treba.
Pomislila je na posjet Henryja Martena i ono bubnjanje u glavi samo
se jo vie pojaalo dok je u elucu osjetila previranje i teinu poput utega.
Mora poslati po svojega odvjetnika Hartforda. Bila je gotovo uvjerena da
ima potpunu kontrolu nad povjerenim fondom, ali morala je biti sigurna
da ne postoje nekakve rupe u zakonu. Ako ne postoje, moda bi se ugovor
mogao falsificirati. Nije trebala rei Henryju Martenu da moe dobiti
253

Knjigoteka

Glorij@
presliku... ne jo. Ali za presliku treba vremena, to je znailo da teta
moda jo nije bila poinjena.
Suzanne je raunala na injenicu da ima potpuni nadzor nad tim
fondom i da e se Sofie morati vratiti kui ostane li bez sredstava nunih
za ivot... i odustati od djeteta.
Masirajui sljepoonice, Suzanne je odluno koraala niz hodnik.
Netko se pokrenuo u salonu kada je prola pokraj otvorenih vrata.
Zakoraivi na prvu stubu, Suzanne je zastala, ispunjena nelagodom. Je li
ona to nazrela nekoga mukarca? Okrenula se i ugledala Edwarda Delanzu
koji joj je lijeno dolazio u susret.
Razrogaila je oi i srce joj je stalo. - Nisi dobrodoao ovdje!
Nije se osmjehivao. - To sam ve uo puno puta. Gdje je Sofie?
Suzanne je sada bila posve okrenuta prema njemu, vrsto stiui
ogradu na stubitu. uknjevi su joj bili blijedi od napetosti. Misli su joj se
spoticale jedna o drugu. - Nije ovdje.
- Znam. Gdje je?
Suzanne je pokuala kontrolirati svoje neujednaeno disanje. Slutila
je opasnost. Ugledala je bijesnu odlunost u njegovu pogledu. Je li on
traio Sofie... ili svoje dijete? Je li uope znao da ima dijete? Zato bi inae
traio Sofie... i bio tako ljutit? Nagon joj je govorio da bi dijete moglo
spojiti Edwarda i njezinu ker. Odjednom ju je preplavila slika koju je
imala pred oima. Slika Sofie i Edane u raskonom domu koji je pripadao
Edwardu Delanzi. Ali Sofie je plakala dok je pazila na svoje dijete. Bila je
uplakana, slomljena srca i sama.
Potom je pred oima vidjela drugu sliku, jednako tako brzo i jednako
tako temeljito. Sofie i Edana u istoj toj kui, ali s njima je bio Edward. Otac
i majka, ozareni i nasmijani, izgarali su od ljubavi dok je djetece
zadovoljno gugutalo.
Suzanne je odagnala te misli. Znala je da ih mora drati razdvojene. Sofie je u Bostonu.
- U Bostonu? - Piljio je. - Koga vraga radi ondje?
- U posjetu je roacima - rekla je glatko Suzanne. - A sada odlazi.
Edward ju je hladno motrio. - Nai u je - rekao je. - S vaom pomoi
ili bez nje. Pa makar mi za to trebao ostatak ivota.
Suzanne je duboko uzdahnula kada je bijesno iziao iz kue.
Drhtao je. Stigao je, vrlo brzo i vrlo daleko, ali pobjegla mu je.
Nevjerojatno! Kada ju je naao na Montmartreu, rekla mu je da mu nikada
nee uskratiti dijete. Ali ve iste veeri pobjegla je s Edanom, uinivi
254

Knjigoteka

Glorij@
upravo to. Kada je shvatio da je pobjegla s djetetom, Edward je bio bijesan
kao ris.
Jo uvijek je bio bijesan, ali bijes se sada bio ve pomalo ohladio. Bio
je priguen, pritajen i dubok.
Naglo je otvorio vrata automobila. Doavola s njom. Prokleta bila
Sofie ONeil kada to ini, kada je odvela dijete od njega, kada je pobjegla od
njega. Gle, cijeli svijet nije dovoljno velik. Ne za nju. Ne moe mu pobjei.
Vie ne, sada vie ne. Trait e je, bez obzira na to koliko mu vremena
trebalo i na kraju e postati njegova supruga, a Edana e nositi njegovo
prezime. Edward e postupiti onako kako je bilo najbolje. .. za sve.
Ali nije nasjeo na priu koju mu je Suzanne eljela prodati, na to da je
Sofie u Bostonu u posjetu roacima. Ni na tren nije povjerovao u nju. On je
tek toga jutra stigao u grad, ali sljedea njegova postaja bit e galerija
Durand-Ruel. Zasigurno je s njima u kontaktu.
- Gospodine Delanza, gospodine!
Zastao je, pokuavajui uvui svoje dugako tijelo u automobil.
Kuedomaica, gospoa Murdock, istrala je iz kue. Edward se uspravio.
Bio je na oprezu. - Gospoo Murdock?
- Da, gospodine. - Dahtala je, zaustavivi se ispred njega. - Dozna li da
sam razgovarala s vama, mogla bi mi dati otkaz bez preporuke, a s njom
sam od Sofijine etvrte godine.
vrsto je zgrabio tu postariju enu za bucmaste nadlaktice. - Gospoo
Murdock, otpusti li vas Suzanne, moete doi raditi kod mene.
Razrogaila je oi. - Hvala, gospodine.
- A sada mi ispriajte sve o Sofie.
Oi su joj bile pune suza. - To je la, la! Nema ama ba nikakvih
roaka u Bostonu. Trebali ste biti tu, gospodine. O, Gospode, vritale su
jedna na drugu, kuu su mogle sruiti. Sva srea da gospodin Ralston nije
bio kod kue.
- Tko je vritao? Suzanne?
- Obje, Suzanne i Sofie. Nikada nisam ula Sofie da vriti i vie, ali bila
je silno bijesna. Nikada je nisam ula takvu, gospodine. - Gospoda
Murdock je plakala.
Bio je mrk, ali zadrao je jednolian glas. - Zato su se svaale?
- Svaale su se oko djeteta. Bilo je grozno. Uh, ba grozno, gospodine!
Udahnuo je i osjetio muninu kad mu je srce klonulo. - A to je s
Edanom? Je li sve u redu s njom?
- Malena je dobro, gospodine. Ali gospoa Ralston eli da je Sofie dade
jednom paru na usvajanje, a gospoa Ralston uvijek provodi svoju volju...
255

Knjigoteka

Glorij@
Ona i gospodin Ralston to su ve bili dogovorili. Ali Sofie nije pristala. Zato
je onako vritala.
Odmah nakon toga otila je s maleckom i onom Francuskinjom u no,
doslovno ni iglu nisu ponijele sa sobom, otile su samo u odjei koju su
imale na sebi! Mislim da nemaju ni novca... jer bile su dronjave kada su
dole.
Adrenalin mu je zakolao tijelom i napetost zatreperila u njemu, ali
progovorio je smirenim glasom. - Kamo su otile? - upitao je, borei se
protiv uasne slike Sofie koja poput obine skitnice vrsto stie Edanu
negdje na uglu ulice.
- Ne znam - zavapila je gospoa Murdock. - Da barem znam!
Edward ju je pomilovao. - Sve e biti u redu. Nai u je, moete biti
sigurni u to.
Gospoa Murdock ga je gorljivo pogledala. - Znam, gospodine. Znam
da hoete. Ali, molim vas, uinite to brzo. Prije nego to se dogodi neto
grozno.
- ujete li se s njom, moete me nai u Savoyu. Gospoa Murdock je
potvrdno kimnula.
Edward joj se zahvalio i urno uao u automobil. Staloeni izraz lica
koji se trudio zadrati u trenu je nestao. Imao je osjeaj kao da mu je srce
zastalo u grlu. Drhtao je, ostavi bez daha. Boe! Poelio je golim rukama
zadaviti Suzanne zbog toga to je istjerala Sofie s Edanom na ulicu.
Gospoa Murdock strahovala je da e se dogoditi neto grozno. I Edward
je sada osjeao strah. Postojalo je na desetke jezivih mogunosti. Grad nije
bio mjesto za mladu enu samu s malim djetetom, posebice jo ako je bila
bez novca. Edward je znao da mora nai Sofie i jednom zauvijek okonati
to ludilo. Nai Sofie i spasiti je. Oito e jo jednom izigravati zatitnika...
samo to je ovaj put njezina budunost bila i njegova.

256

Knjigoteka

Glorij@
DVADESET TREE POGLAVLJE
Sofie je cio dan bila nervozna u iekivanju susreta s Henryjem Martenom.
Henry ju je ugledao kako stoji ispred debelih staklenih vrata njegova
ureda i uputio se prema njoj prije nego to je uspjela pokucati. Osmjehnuo
joj se.
- Kao to vidim, tono na vrijeme. to kae na to da proeemo
trgom? Lijep je dan.
Sofie je potvrdno kimnula, pitajui se je li uo dobre ili loe vijesti, to
je iz njegova dobroudnog lica bilo nemogue proitati. Dok su se sputali
stubama, pridrao ju je za lakat. Vani je sunce bilo jarko, ali stabla su bila
uglavnom gola, pa se crveno i zlatno lie kovitlalo iznad plonika. Bilo je
svjee i prohladno.
Henry ju je nastavio drati za ruku dok su hodali ulicom.
- Razgovarao sam sa Suzanne i slaem se s tobom. Malo je vjerojatno
da e doi do pomirenja ako ne nae kompromis s njom.
Sofie je zabrinuto pogledala Henryja. - to je rekla?
Oklijevao je. - Rekla je da ti uskrauje novac dok se ne vrati kui...
sama.
Sofie se lecnula. Henryjeve obraze oblilo je rumenilo. Svladala ju je
potitenost. Znala je da on ne razumije. Ali to je shvatio iz Suzanninih
rijei? Bi li mu trebala rei istinu zbog ega joj je taj novac bio tako
oajniki potreban? Bilo bi olakanje podijeliti svoje tegobe i sve svoje
brige s njim. Ali mogla bi ga zaprepastiti. Sofie je riskirala izgubiti njegovo
prijateljstvo. - Moe li ona to uiniti? Uskratiti mi novac?
Henry je uzdahnuo. Uspio sam od njezina odvjetnika dobiti presliku
ugovora o povjerenoj imovini. Odgovor je: moe. Nije ispravno, nije
moralno, ali tehniki ti moe uskratiti. Imamo nain kako emo rijeiti
problem. Ali nije pravi trenutak za to. Moemo tuiti nju osobno ili
zahtijevati od suda tla imenuje novog opunomoenika umjesto nje.
Uasnuta, Sofie je zastala i okrenula se prema Henryju. - Ne mogu
vjerovati. Moram tuiti vlastitu majku! Ili ii na sud i brisati je kao
opunomoenicu? Uas. Prava nona mora!
- Nije ugodno! - sloio se Henry, pomno je motrei.
Sofie je osjetila kako kroz nju nadire histerija. I bijes. Povrijeenost
zbog majine izdaje u nekoliko posljednjih dana jenjala je. Zamijenio ju je
bijes koji je prosijavao zbog njezine beutne okrutnosti i nepravednog
ponaanja. - Imam uteevinu u Francuskoj. Otila sam u silnoj urbi pa
nisam dobila nikakvu potvrdu od banke. Dat u nalog da mi tu uteevinu
257

Knjigoteka

Glorij@
prebace ovamo, ali bez potvrde iz banke to bi moglo potrajati etiri do est
tjedana. - Glas joj je drhtao. Bila je toliko zabrinuta zbog budunosti da
gotovo nije mogla spavati nou. Nikada nije bila umornija. Bio joj je
potreban netko drugi osim Rachelle na koga se mogla osloniti. Posebice
zbog toga to je, sa svakim danom koji je odmicao, vjerojatnost da e se
Edward pojaviti u gradu bivala sve vea,
Sofie se svim silama trudila ostati pribrana, svjesna Henryjeva
prodorna pogleda. - Za nekoliko tjedana Durand-Ruel prireuje izlobu za
mene. Budem li imala sree, izloba e biti uspjena. Veina djela koje
izlae ve su u njegovu vlasnitvu, ali nekoliko novih radova bit e
prodana uz proviziju. Mislim da e mi u svakom sluaju Paul pristati dati
novac unaprijed zbog buduih slika i prodaje u budunosti. Odmah u ga
zamoliti. - Galerija je bila tek nekoliko blokova dalje i bila je spremna
smjesta otrati onamo.
Henry ju je povukao za rukav. - Priekaj, Sofie. Uzrujana si. Jesi li
sigurna da se ne moe vratiti kui? Moda ako ja posredujem...
- Ne! - Vrisnula je estoko, oboje ih preplaivi. Henry je spustio ruku
kojom ju je drao za nadlakticu. Isprsila se, drhtei. - Henry, ne shvaa
zato ne mogu kui sama.
- Ne. Ne shvaam.
Sofie je progutala slinu, osjeajui kako drhturi, kao da e se
onesvijestiti. - Ne mogu se vratiti kui jer Suzanne eli da se odreknem
svoje keri i dadem je na usvajanje.
Henry se zgranuo.
Sofie se usudila susresti njegov zaprepateni pogled. - Da, imam
dijete. Roeno u izvanbranoj vezi... djevojicu koja se zove Edana
Jaqueline ONeil, koju volim najvie na svijetu.
- Boe dragi - rekao je Henry, ije se lice zajapurilo od bijesa. irom je
razrogaio oi, napokon shvativi. - Delanza? Je li on otac? Taj nitkov!
Sofie je vrisnula, uhvativi ga za zapee. - Molim te, ne mogu ti rei
tko je Edanin otac. Ne mogu! - Ali znala je da on zna kako to nije mogao
biti nitko drugi. Shvatila je da je njegova reakcija bila tipino onakva kakva
e biti reakcija ostalih pripadnika drutva kada doznaju za Edanino
postojanje.
Henry je potvrdno kimnuo, stisnutih usana i krutih, ukoenih ramena.
- Shvaam.
- Kako moe, kada ja nisam sigurna u to tlu mogu? - upitala je Sofie,
gotovo aptom. Jo uvijek to nije bila osmislila. Previe je toga imala na
umu da bi jo razmiljala o posljedicama otkrivanja Edanina oca iroj
javnosti. Znala je da bi najbolje bilo dogovoriti s Edwardom hoe li uope
258

Knjigoteka

Glorij@
obznaniti injenicu o njegovu oinstvu. Ali takav razgovor nije se mogao
odvijati kada se skrivala od njega. Sofie se okrenula prema Henryju,
osjeajui se izgubljenom, samom i shrvanom. - Henry, volim je. Nikada
neu odustati od nje. Nikakav kompromis s moje strane ne dolazi u obzir.
Bijesna sam na majku... ne vraam se.
- Sada mi je napokon jasno - rekao je sporo Henry.
Pogledala ga je, traei znakove gnuanja i osude, ali vidjela je samo
tugu. - Zaprepaten si, i to s pravom. Ali... i tlalje e me zastupati?
- Sofie, prijatelj sam ti. Naravno da u te i dalje zastupati i na svaki
mogui nain u ti pomoi.
Sofie je nijemo i zahvalno piljila u nj.
Henry joj je pruio maramicu.
Obrisala je oi. - Hvala ti. Neizmjerna ti hvala.
Uzeo ju je za ruku i nastavili su hodati, ovaj put ne progovarajui ni
rijei.
Nakon sljedeeg bloka zgrada zali su na Union Square. Henryju je
poveo do prazne klupe u parku na koju su oboje sjeli, rastjeravi golubove.
Namjestio se kako bi bio licem okrenut prema njoj. Koljena su im se
dodirivala. Nakaljao se.
Sofie je. vrsto stiskala zguvanu maramicu. - Uvjerena sam da e mi
Paul dati predujam - rekla je oajna, ali s puno nade.
- Neu dopustiti da umre od gladi, Sofie. To ti je valjda jasno?
- Tako si ljubazan - proaptala je.
- Ima tu neto vie od ljubaznosti. - Doimao se kao da mu je
nelagodno. - Nije li ti to ve do sada jasno?
Uutjela je.
Bio je crven u licu. - Jako si mi draga, Sofie. Piljila je u nj, u oku.
inilo se kao da osjea da joj duguje objanjenje. - Vidi, prije dva ljeta
doao sam u Newport Beach upoznati te... iz potpuno pogrenih razloga.
Ali ovaj put motiv su mi pravi razlozi. Tada sam se nadao da u te oeniti.
Na to me zbog tvojega nasljedstva poticala moja tetka. Ali kada sam te
upoznao, shvatio sam da si privlana i oaravajua. Iako me isprva tvoja
majka uspjela obeshrabriti.
Sofie je piljila u nj. - Je... je li?
- Jest. Bila je vrlo obeshrabrujua. Ali ti si jedna od najiskrenijih,
najdraih ena koje sam u ivotu upoznao... usto i najhrabrija. elio bih
brak s tobom, Sofie. Ali ne iz pogrenih, nego iz pravih razloga. - Bio je
259

Knjigoteka

Glorij@
crven kao paprika. - Odavno si mi draga. Zapravo, vie nego draga. Ne bi
trebala biti toliko iznenaena.
- Henry... nisam znala.
- Znam. Vidjela si samo njega.
Sofie nije nita rekla, jer bio je u pravu. Prepuna tjeskobe, pomislila je
na Edwarda. Pitala se hoe li joj to biti jedina prilika za ljubav.
Henry je priguenim glasom nastavio: - Nikada prije nisam ovako
razgovarao ni s jednom enom. Ne mogu podnijeti gledati te da tako pati.
Ne bi trebala biti sama. Potreban ti je suprug, a tvojoj keri otac.
Uz veliki napor Sofie se oslobodila Edwardove slike. Uzela je
Henryjeve ruke. - Ne znam to rei. Nemam rijei koliko sam dirnuta.
- Reci da. Hoe li se udati za mene, Sofie? Znam da jo nisam upoznao
Edanu, ali bit u joj dobar otac. Nikada neu iskoristiti prolost protiv nje...
kao ni protiv tebe.
Sofie je nagonski znala da bi Henry bio dobar otac, kao i dobar
suprug. Bio bi odan, drag, njean i vjeran. Sklopila je oi, osjetivi bolno
probadanje zbog tuge i udnje. Kako se moe udati za nj kad voli drugoga?
Ali udjela je za vlastitim domom, za mukarcem kojega bi voljela i koji bi
volio nju.
- Zateena sam tvojom ponudom. Molim te, Henry, ostavi mi malo
vremena.
Ozbiljno je kimnuo.
Sofie nije mogla propustiti proslavu Lisinih zaruka. Kui se nije vratila
jo od onoga dana kada se nala s Benjaminom i kada je pobjegla shvativi
da se on slae sa Suzanninim planovima. Proli tjedan bila je toliko
zaokupljena svojim problemima i brigom o Edani da nije imala vremena ni
pomisliti na svoju sestru. Lisa je zasigurno na iglama, pomislila je Sofie.
Tog poslijepodneva, na dan prije bala, Sofie se usudila otii kui,
ostavivi Edanu u hotelu s Rachelle. Trenutak je brino odabrala. Suzanne
je svako poslijepodne objedovala s ostalim damama i Sofie je raunala s
tim. Nije imala nimalo elje vidjeti se s majkom, a jo manje upustiti se u
unu prepirku s njom.
Sofie je Lisu zatekla u kadi, prekrivenu Saratoga blatom. - Bog, Lisa.
Dola sam posuditi haljinu za sutranji bal.
- Sofie!
Sofie se morala osmjehnuti kada je ugledala svoju sestru namazanu
blatom. Vidjeli su joj se samo usta i oi. Blato je bilo crno pa je prizor bio i
smijean i stravian. Sjedila je na klupici. - Bude li koa doista ljepa nakon
toga blata?
260

Knjigoteka

Glorij@
Lisa se uspravljala u sjedei poloaj. - Gdje si bila? O, Boe, tako sam
se brinula zbog tebe i malene! - Zaplakala je.
Sofie je kleknula pokraj nje i oprezno je potapkala po blatom
namazanim leima. - Dobro sam. Doista.
Lisa je gutala suze, jecajui. - Tvoja majka je vjetica... ba kao i moj
otac. Kako su mogli biti tako okrutni prema tebi?
- Postupaju onako kako vjeruju da je najbolje - rekla je Sofie.
- Brani ih?
- Ne - uzdahnula je Sofie.
- Jeste li obje dobro? - upitala je Lisa, vrsto se uhvativi za rub kade s
dekorativnim stopama nalik apama.
- Jesmo. Snalazimo se. Suzanne mi je prekinula isplatu novanih
sredstava, ali mi je Henry Marten posudio novac... kao i Paul Durand-Ruel.
- Sofie je otila k njemu odmah nakon to je od Henryja Martena dobila
zaprepaujuu branu ponudu. Saalio se na teku situaciju u kojoj se
zatekla i bio vie nego spreman pomoi joj.
- Znam - rekla je Lisa. - Gotovo samo o tebi razgovaraju. Sofie se nije
svidjelo to to uje.
- Kada dobijem sljedei deparac, moe raunati i na njega - rekla je
odluno Lisa. - Znai, namjerava na kraju veeras ipak doi?
- Nizato na svijetu ne bih propustila bal u ast tvojih zaruka, Lisa. I,
hvala ti za ponudu - rekla je Sofie, alosno se osmjehujui. - ini se da
nisam ba toliko usamljenu koliko sam mislila. Svi su stali na moju stranu
u ovoj maloj krizi.
- Sofie... nisi sama! - Lisa je bila bijesna. - Kada se Julian i ja u svibnju
vjenamo, ti i Edana moete doi ivjet i s nama.
Sofie je zaprepastila velikodunost te ponude. - Lisa, zasigurno ne
eli da ti se sestra i neakinja na poetku branog ivota motaju oko
nogu.
- elim. - Bila je tvrdoglava.
- A markiz?
- Uvjerena sam da nee imati nita protiv, ba kao ni ja. Sofie je
sumnjala u to. Ako je u neto bilo sigurna, onda je to bila strast meu
ljubavnicima na medenom mjesecu. Markiz nee eljeti drutvo. - Nego,
reci ti meni kako je tvoj slavni mladoenja?
S Lisina lica nestao je osmijeh.
- Lisa? Neto nije u redu?
261

Knjigoteka

Glorij@
- Ah, Sofie! - uskliknula je Lisa. - Zaljubljena sam u njega od prvog
dana kada smo se upoznali, ali naposljetku sam se morala suoiti s
istinom! Mislim da nije zaljubljen u mene!
Sofie je Juliana St. Clarea srela samo onda kada je stigla. Ali sjeala se
kako je bio kruto utiv i kako je brzo uoio da ona nema prsten na ruci.
Prisjetila se sada da ga nijednom nije vidjela kako se osmjehuje. Da nije
vidjela onaj gorui sjaj u njegovim oima, da nije vidjela njegov poljubac,
pomislila bi da je taj ovjek hladan, ba poput njegove vanjtine.
Lisa je bila vie nego lijepa mlada ena. Bila je inteligentna, draga i
silno velikoduna. Bio bi glup mukarac koji se ne bi zaljubio u nju. Ali u
drugu ruku... St. Clare je uvelike podsjeao Sofie na Edwarda.
Podsjeao ju je na Edwarda unato tomu to je bio zlatokos, zato to
je bio jo jedna slika muevnog savrenstva. Takav mukarac uvijek je
imao ena na izbor, ak i bez imalo arma, i bilo bi idiotski pomisliti da je
St. Clare proivio ivot poput sveca. Lisa ga je posve oito privlaila. Ali
Sofie je iz prve ruke znala da pouda nije isto to i ljubav. - Zato to misli,
Lisa?
Oklijevala je. - Ne osmjehuje se, Sofie. Savreno je ljubazan, ali ne
osmjehuje se... ne kada je sa mnom. - Oklijevala je. - Osim toga, razgovor
mu je povran, rutinski.
- Nadam se da se ne smjeka ni s ostalim enama?
- Ne. Pitam se... moda zapravo ne voli ene - rekla je Lisa nesigurno. Moe li to biti mogue? Kada su mu poljupci tako strastveni? Kada je
tako... - Lisa je zastala, zajapurivi se - ... muevan?
- Sve je mogue - rekla je Sofie, koja se zabrinula pomislivi na
njegovu prvu enu. - to jo zna o njemu?
- Znam da je sin jedinac grofa od Keitha i da mu je prije mnogo godina
umrla majka.
- Lisa, moda donosi ishitrene zakljuke - rekla je obzirno Sofie. Ali
udilo ju je da je znala tako malo o markizu.
Lisine oi odjednom su bile pune suza. - Ali volim ga... posve mi
odvlai pozornost. Da mogu, veeras bih se udala za njega. Molim se da je
ta njegova suzdranost samo kruta britanska srdanost i da u, nakon
vjenanja, doznati njegovu pravu osobnost... i osjetiti njegovu ljubav.
Sofie se nije svidjelo kako to zvui. - Mislim da bi im prije trebala
malo podue porazgovarati s markizom. Budi izravna i iskrena i iznesi mu
sve to te mui, ba kao to si to sada meni rekla. Mislim da mora doznati
vie toga o njegovoj prolosti... i prvoj supruzi.
Lisa je razrogaila oi. - Neu ga vidjeti sve do sutranje ga bala.
262

Knjigoteka

Glorij@
- A onda e to tada morati uiniti. - Sofie se prisilila da joj glas zvui
vedro.
Lisa je bila uasnuta.
- Moram ii. - Sofie je ustala. - Edana e uskoro ogladnjeti i ne elim
vidjeti Suzanne.
- ekaj! - viknula je Lisa, ustajui i omatajui runik oko svojega
blatnog tijela. - Sofie... gdje si odsjek? Gdje te mogu nai?
- Odsjek sam u Lexington Innu u Trinaestoj ulici - rekla je Sofie.
Lisa je izila iz kade. - Bio je tu, proli tjedan. Sofie se sledila, uvjerena
da ju je pogreno razumjela. - to si rekla?
Edward Delanza doao je ovamo, traiti te. Nisam bik kod kue.
Suzanne ga je otpravila. Od gospoe Murdock doznala sam da mu je rekla
da si otila u Boston k roacima.
Sofie je znak da bi trebala osjetiti olakanje zbog toga to je Suzanne
navela Edwarda na pogrean trag. Ali suludo, bik je potitena. - to je
elio?
- Samo vidjeti te. Zna li on za Edanu? - upitala je Lisa. Sofie je
potvrdno kimnula.
Lisa se zagledala u nju. - Sofie ... mora se vidjeti s njim. Smjesta.
- Ne mogu.
- Kako ne bi mogla?! - viknula je Lisa. - Otac je tvojega djeteta.
Doavola, Sofie, trebala bi se udati za nj!
Sofie nikada prije nije ula Lisu kako psuje. - Ve me je to pitao - rekla
je promuklim glasom. - Ali nisam pristala. Lisa se zgranula. - Nisi pristala.
Zato?
- Zato to ga volim. Zato to me ne eli. Zato to eli samo Edanu. Zato
to ne mogu podnijeti pomisao na to da sam udana za nj dok se on via s
drugim enama.
- Sofie, ako opet doe...
- Ne! Da se nisi usudila rei mu gdje me moe nai! - vrisnula je Sofie.
Lisa nije nita rekla. Budui da se Sofie nije svidio sjaj u njezinim
oima, poslije su se, istoga poslijepodneva, ona, Rachelle i Edana preselile
iz Lexington Inna u pansion pokraj rijeke.
Dok se odijevala za proslavu Lisinih zaruka, Sofie je razradila plan da
e se skriti iza krutog formalnog ophoenja kada sljedei put, poslije, iste
veeri, vidi svoju majku i ouha. Na kraju krajeva, ako je to tako dobro
uspijevalo posluzi, zato ne bi polo za rukom i njoj?
263

Knjigoteka

Glorij@
Uvjerila je samu sebe da se na balu nee dogoditi nikakav fijasku.
Suzanne e imati pune ruke posla oko pet stotina gostiju. Kao i Benjamin.
Nee biti prilike da je odvuku u stranu i gnjave svojim smijenim planom
da Edanu dade na posvojenje. Bude li vjeta, Sofie bi ih mogla u potpunosti
izbjei i ak se dobro zabaviti.
Odavno ve nije bila na nekoj dobroj zabavi. Postala je sjetna,
razmiljajui o svojemu roendanu u svibnju prole godine. Iako nije
plesala s Georgesom, bilo je zabavno gledati goste koji su se buno
zabavljali. Sinulo joj je da nikada prije nije bila na nekom drutvenom
balu.
Nedvojbeno e joj ovo biti prvi i posljednji put.
- Sofie, izgleda prcdivno! - uskliknula je Rachelle. Sofie se okrenula,
upitno je pogledavi.
- Edana je zaspala, a ti si lijepa - rekla je Rachelle.
Sofie se ak nije ni pokuala pogledati u runo zrcalo koje je dijelila s
Rachelle. Pansion je bio stara ruevina zgrada u kojoj su, prilino jeftino,
unajmile dvije prostorije, a ne jednu, ali u svakoj sobi bio je samo jedan
krevet s tankim madracem, otrcanim plahtama i starinskim dekama, stoli
s umivaonikom i jedna jedina svjetiljka, i to je bilo sve.
Sofie je posudila haljinu od Lise. Bila je njeno koraljna i prema
Lisinim rijeima ta boja predivno je pristajala uz Sofijinu zlatnu kosu, oi
boje jantara i tamnu put. Sofie se haljina svidjela im ju je ugledala u
Lisinu ormaru. Bila je intenzivnije boje od ijedne haljine koju je dotada
imala na sebi, ali Lisa je gotovo zloesto ustrajala na tome da uzme ba
nju. - Jarke boje su vedre, za razliku od tvoje tamnoplave i sive odjee, koja
je mrana i depresivna - izjavila je, gurajui haljinu u Sofijino naruje. - Ja
nemam nijednu sivu haljinu. Zapravo, imam jednu vrlo usku, duboka
izreza, srebrnu.
Sofie je uzela koraljnu haljinu.
Sada je bila okrenuta prema Rachelle. - Haljina se nije inila tako
izazovnom na vjealici kao sada na meni - zapazila je. Nije joj se ba svidio
otkriveni dekolte koji je uoila kad se pogledala.
- Doji. Ne moe nikako sakriti grudi, s obzirom na tu injenicu Rachelle se osmjehnula. - Izgleda vrlo seksi, mon amie. - Monsieur Marten
e imati problem, jer e morati zaljubljeno zvuriti u tebe.
Unato tomu to se osjeala napola golom, Sofie se osmjehnula: Zuriti. Kae se zuriti.
Rachelle je draesno slegnula ramenima. - Zvuriti, zuriti, kao da je
vano? Ja zurim u tebe. Nisam te nikada vidjela da izgleda poput kakve
sirene, petite amie.
264

Knjigoteka

Glorij@
- Daj, Rachelle, molim te! Obje znamo da nisam sirena.
- Oklijevajui je prila krevetu i sjela. - Hvala Bogu pa ova haljina nije
svugdje uska.
- Previe si smravjela - rekla je negodujui Rachelle. - U protivnom
ne bi mogla nositi Lisinu odjeu. Henry je dolje u prizemlju.
Sofie je skoila na noge i srce joj je sada uistinu nervozno lupalo. Zato ne kae! - Dograbila je ljokiastu satensku torbicu koju je posudila
s haljinom i crni barunasti ogrta.
- Kakva mi je kosa?
- S obzirom na to da si je podignula ukosnicama ne gledajui se u
zrcalo... izvrsna, chere.
- Je li ravnomjerna?
Rachelle se nasmijala, poljubivi je u oba obraza. - Savrena je. Allez.
Zabavi se veeras.
Sofie je utrala u drugu prostoriju poljubiti svoju usnulu ker za
oprotaj. - Neu ostati dugo - obeala je.
- Doe li kui prije dva, neu te pustiti unutra! - doviknula je za njom
Rachelle.
Sofie se morala osmjehnuti, urei niz stube. Henry je u prizemlju
koraao. Doimao se prilino zgodan u crnom fraku i lakiranim konim
cipelama. Podigao je pogled. Sofie je usporila. Razrogaio je oi,
izraavajui iskreno divljenje. Sofie se umalo osjeala lijepom. Ne elei to,
na trenutak je zamislila kako Edward eka da je odvede na bal.
Sofie je usporila korak dok su se pribliavali kui. Shvatila je da se
oslanjala na Henryjevu ruku. - Jesi li dobro? - upitao ju je zabrinuto.
Podignula je pogled prema njemu. - Nervozna sam. Imam nekakav...
ruan osjeaj... zbog veeras.
- Ne moramo ui - rekao je Henry.
Sofie se prisilila osmjehnuti. - To je najznaajniji trenutak u Lisinu
ivotu... vaniji od toga samo je dan njezina vjenanja. Obeala sam joj da
u doi.
- Divim ti se, Sofie - rekao je Henry.
Osjeajui se nelagodno, polaskana i pomalo zauena, Sofie je
olabavila stisak oko njegove ruke dok su ulazili u kuu. Jenson je bio
oduevljen to je vidi i preuzeo od nje ogrta.
- Kako je Lisa? - upitala ga je Sofie.
- Cijeli je dan bolesna, sirotica.
- A moja majka?
265

Knjigoteka

Glorij@
- U kuhinji je, pomalo histerina.
Sofie je kratko kimnula. - Uimo - rekla je Henryju, poeljevi pobjei
u plesnu dvoranu i izgubiti se meu ostalim gostima prije nego to je
Suzanne ugleda.
- Nisam u kuhinji! - viknula je glasno Suzanne, ije su potpetice
odzvanjale po mramornom podu. - Sofie.... odmah da si stala.
Ali Sofie se ve sledila. Polako se okrenula licem prema majci.
Piljile su jedna u drugu. - Moramo razgovarati, smjesta - rekla je
Suzanne.
- Ne - usprotivila se Sofie.
Suzanne je naglo pogledala prema Henryju. - Gospodine, ispriajte
nas. elim nasamo razgovarati sa svojom keri.
Ali Sofie nije dopustila Henryju da odgovori. Obuzeo ju je bijes i
poela se tresti. - Ne! Nemamo mi to rei jedna drugoj, nita, jesi li me
ula? Okrutna si, sebina i ne misli ni na koga drugoga osim na samu
sebe! - Kada su rijei jednom potekle, nisu se mogle zaustaviti, kao da je
netko drugi ivio u Sofijinu tijelu i govorio umjesto nje. - etiri godine
radila sam onako kako si ti eljela... uvijek kako si ti eljela! eljela si me
sakriti od svijeta zato to sam bogalj. I skrivala sam se. Naravno, neu te
sramotiti. eljela si da ostanem neudana pa sam pristala i na to, jer bilo je
lake pristati nego biti hrabar i odvaan i riskirati nai ljubav. Sluala sam
te... vjerovala ti! ak sam ti toliko vjerovala da sam mislila kako e
zavoljeti Edanu im je ugleda i vratila sam se kui, jer sam te trebala! Ali
izdala si me.... zadnji put izdala... i mislim da ti nikada ne mogu oprostiti to
to si uinila.
Suzanne je postala pepeljasta u licu. - Sofie... volim te. Sve to sam
uinila, uinila sam za tvoje dobro.
- Sve to si uinila - rekla je odsjeno Sofie, poeljevi da se moe
zaustaviti, ali nije mogla - uinila si zato to je tako bilo najbolje za tebe, a
ne zato to je bilo najbolje za mene.
Suzanne je cmizdrila: - Volim te.
Sofie je zatomila jecaj, guei se. - I ja volim Edanu.
Suzanne je bacila brz pogled prema Henryju.
- On zna, majko, sve zna - rekla je Sofie.
- Glupao - proaptala je Suzanne.
- Ne... ti si glupaa zbog toga to me pokuava na silu odvojiti od
moje keri. - Sofie se naglo okrenula i pohitala van. Henry je pourio za
njom.
266

Knjigoteka

Glorij@
Nije mogla prestati drhtati. Uspjela je uti vedru melodiju sastava koji
je svirao u plesnoj dvorani u prizemlju, kao i sve vei amor ivahnog
razgovora gostiju. Nije se mogla sjetiti da je ikada u ivotu bila tako
bijesna. Samoj je sebi rekla da, bude li glavu drala visoko i nabacila
smijeak na lice, nitko nee znati koliko je veeras bila uzrujana, kao ni to
da je upravo majci izgovorila neke grozne, iako istinite injenice.
Unato tomu to je to suoavanje bilo zavreno, nije se mogla opustiti.
Osjeala se ak jo gore. Bez obzira na to koliko bila bijesna i povrijeena,
Suzanne joj je ipak bila maj ka. Dio Sofie sramio se zbog svega onoga to je
izgovorila, dok je drugi dio bolno vapio za Suzanne, znajui kako ju je
okrutno povrijedila.
Bila je tuna. Hoe li ikada vie moi pristupiti svojoj majci kao ki?
Blagi osjeaj zebnje koji ju je tjerao na povraanje, a koji je Sofie cijelu
veer osjeala, sada se jo vie pojaao. Henry ju je sustigao dok su se
sputali niz tri bijele mramorne stube u plesnu dvoranu, golemu
prostoriju sa sjajnim parketom, bijelim stupovima i visokim utim
stropovima sa savreno izvedenim reljefima od mahagonija. U dvoranu je
s lakoom moglo stati petsto gostiju, koliko ih je sada nedvojbeno bilo u
njoj.
Sofie je samoj sebi rekla da se tako grozno osjeala zbog onoga to se
posljednjih nekoliko minuta dogaalo, a ne zbog neega to bi se tek
moglo dogoditi.
- Mogu li kako pomoi? - upitao je Henry.
- Sama tvoja nazonostve mi je utjeha, Henry - rekla je Sofie, iskreno
to mislei. - ao mi je to si morao tomu svjedoiti.
Prije nego to je uspio odgovoriti, sastav je prestao svirati i rulja se
odjednom utiala. Eno je - proaptala je Sofie.
Sofie se okrenula i duboko udahnula kada se na vrhu stuba u oblaku
bijele ipke i ifona pojavila Lisa. Bila je prekrasna. Suzanne se
osmjehivala i Benjamin je bio ozaren, blistajui oinskim ponosom. Izraz
markizova lica bio je mrk i kao u kamenu isklesan. Sofie je odjednom
obuzela nevjerica. Je li mu bila mrska injenica da e se uskoro vjenati s
Lisom? Je li to s njegove strane bio brak na silu?
Jo je gore bilo to to je Lisa piljila ispred sebe, u prazno, i Sofie je
shvatila kako je i ona uzrujana. Osmijeh joj je bio usiljen. Kada je Benjamin
proistio grlo progovoriti, u oima su joj zablistale suze.
Benjamin je zapoeo s predstavljanjem markiza, a nakon toga e
objaviti zaruke i uiniti ih slubenima.
Sofie nije sluala. Nastojala je uhvatiti Lisin pogled, u nadi da je moe
nekako utjeiti, unato udaljenosti koja ih je razdvajala, ali Lisa nije
267

Knjigoteka

Glorij@
gledala ni u koga. Sofie je sada osjeala bol zbog svoje sestre, ne vie zbog
sebe, i potiho bodrila Lisu da izdri. Naposljetku se Sofie osvrnula i bacila
pogled po prostoriji. Suoila se s bljetavim morem dama u crvenim,
utim, plavim i zelenim haljinama, pomijeanim s crno-bijelom gospodom
u smokinzima. Zbog desetaka golemih kristalnih lustera ponad glava
doimalo se da zrak iskri i svjetluca.
Odjednom je ugledala mukarca koji je stajao na rubu gomile u prvim
redovima, tamo pokraj vrata koja su vodila na terasu, suelice mjestu na
kojemu je ona stajala s Henryjem. Posve zbunjena, Sofie nije mogla
odvratiti pogled od njega. Bio je majinih godina ili moda neto stariji,
svijetlosmee guste kose, previe duge da bi bila moderna. Bio je
preplanuo, visok i pristao, krajnje otmjen u svojemu crnom smokingu i
snjenobijeloj koulji. Nije skidao pogled s nje.
Zbunjena, Sofie mu je uzvratila piljenjem. Doimao joj se poznatim, ali
nije se mogla sjetiti tko je i je li ga negdje srela. Sigurno neki Suzannin ili
Benjaminov prijatelj, pomislila je. Ali zato je tako neumorno piljio u nju?
Odjednom je odvratio pogled. Sofie je gledala kako se stapa s
gomilom. Osvrnula se prema odmorii u na kojemu su stajali Lisa, markiz,
njezin otac i Suzanne. Gomila je pljeskala. Na Sofijino iznenaenje,
Suzanne je takoer piljila za onim ovjekom. Bila je blijeda od oka.
Markiz je iz svojega depa izvukao zlatarsku kutijicu i leerno je
otvorio. Kratko ju je drao visoko u ruci. Gomila se zgranula i Sofie je
razrogaila oi. Prsten je bio nevjerojatan, oito neko nasljedstvo
neprocjenjive vrijednosti koje je pripadalo njegovoj obitelji, golemi rubini
umetnuti meu dijamante koji su poput vatre iskrili pri jarkoj svjetlosti u
plesnoj dvorani. Kada ga je markiz stavio na Lizin trei prst, gomila je
ponovno zapljeskala.
Zapljeskala je i Sofie, molei se da se Lisa urazumi i otkae to
vjenanje prije nego to bude prekasno. Znala je da je Lisa u pravu. St.
Clare je nije volio... zapravo, djelovao je neizmjerno nesretan zbog tih
zaruka.
Sastav je zasvirao. Bezizraajna lica, markiz je poveo Lisu na plesni
podij, uzeo je u naruje i s lakoom su se zavrtjeli po plesnom podiju.
Bili su zapanjujue lijep par. On onako visok i snaan, plavokos i
muevan, a ona blijeda i krhka, tamnokosa i posve njena. Prostorijom se
ponovno prolomio pljesak koji je na kraju postao gromoglasan. Samo je
Sofie znala, zbog Lisina napeta i shrvana izraza lica, da se estoko borila sa
suzama.
Zaplesali su jo neki parovi, Benjamin je poveo Suzanne na plesni
podij, ali Sofie je samo odmahnula glavom kada ju je Henry upitao da
268

Knjigoteka

Glorij@
zapleu. Nakratko se prepustila snanoj udnji i bolnoj samoi. inilo se
da su svi na tom plesnom podiju, da pleu prirodno i krajnje graciozno
poput leptira, inilo se kao da svi imaju nekoga s kim se osjeaju potpuni,
svi osim nje.
Sofie se uspravila. Saalijevati samu sebe, sada kada je ve toliko toga
izdrala, bila je prava glupost.
Tada je osjetila kako joj se zatiljak najeio. Srce joj je stalo. Obuzeo ju
je osjeaj uasa. A s njim i osjeaj prsnua koji bi se gotovo moglo opisati
kao radost.
Sofie je znala da se pojavio Edward. U sljedeem trenutku ugledala ga
je.
Edward je silazio niz hodnik, pogubno zgodan u crnome fraku. Korak
mu je bio dug, ali leeran i ustrajno je piljio u nju.
- O, Boe - proaptala je Sofie. vrsto se uhvatila za Henryjevu ruku.
Pogled mu se sjajio od bijesa. Iao je pravo prema njoj.

269

Knjigoteka

Glorij@
DVADESET ETVRTO POGLAVLJE
Sofie se nije mogla pomaknuti, bez obzira na to koliko joj svijest govorila
da se okrene, potri i pobjegne. Izdajniki dio nje pogledao je u ovjeka
kojega je voljela i osjetila je silnu radost. Nije li joj postalo jasno da
zapravo ne moe ivjeti bez njega?
Edward se zaustavio ispred nje, ozbiljan, plamteeg pogleda.
Nelagoda koju je Sofie osjeala pretvorila se u strah. Usnice su mu se
objesile i nakratko je pogledao Henryja koji ju je pridravao za nadlakticu,
a potom ponovno vratio pogled na nju. - Razgovarat emo.
Sofie je duboko udahnula, ali nije se mogla smiriti. - E-Edwarde.
Moemo razgovarati p-poslije.
Naglo je ispruio ruku. Prije nego to se uspjela snai, vrsto ju je
zgrabio za nadlakticu i povukao prema sebi. Sofie je vrisnula.
- Poslije? - upitao je u nevjerici, bijesan. - etiri tjedna proveo sam u
potjeri za tobom preko Atlantika, a ti mi kae kako emo to rijeiti
poslije. - Lice mu je bilo natmureno. - Ne, sada emo porazgovarati.
Smjesta emo to rijeiti.
Osjeala se bespomonom odbiti ga pa je potvrdno kimnula,
obuzdavi cmizdrenje. to je on to elio rijeiti? injenicu da je pobjegla s
Edanom... ili brak na kojemu je ustrajao?
- Sofie - pristupio joj je Henry, blijed u licu. Okrenuo se prema
Edwardu. - Pusti je, Delanza - rekao je muklo.
Sofie je razrogaila oi zbog hrabrosti koju se Henry usudio pokazati.
Sada je i Edward gledao Henryja. Reanje mu je nagrdilo savrene
crte lica. - Gubi se.
Henry se ukipio. - Pusti je, prije nego to budem prisiljen napraviti
scenu.
Edward je smjesta pustio Sofie, zamjetno kiptei od bijesa. ake je
drao vrsto stisnute uz tijelo. - Samo naprijed - rekao je tiho i opasno Hajde, Martene. Uivat u gledati te raznesenog na komadie.
Henry je problijedio.
Sofie je vrisnula: - Prestanite! - Bila je oajna. Nije mogla vjerovati. Ta
dvojica mukaraca svaala su se zbog nje. Zbog nje? inilo se nemoguim,
ali nije bilo, bilo je stvarno. - Henry, dobro sam. Doista. - Pokuala se
osmjehnuti, ali bezuspjeno.
- Ne mora poi s njim, Sofie - rekao je Henry.
270

Knjigoteka

Glorij@
- Ne - obrecnuo se Edward, ija se aka sada bila opasno pribliila
Henryjevu nosu. - Zadrhtala je. - Mora poi sa mnom, Martene... nema
izbora po tom pitanju. Nikakvoga. Kada je usred noi otila iz Francuske, s
mojom keri, uskraujui mi moja prava, izgubila je sva svoja prava.
Sofie je teko progutala i ovlaila usnice. Zajapurila se od grizouja.
Kako je to prema njegovim rijeima zvualo grozno... pobjegla s njegovom
keri. Uzela mu je ker. Boe, ba grozno. Da je barem imao vie
razumijevanja i bio manje zahtjevan! Da ga barem ne voli toliko.
- Svako ljudsko bie ima neotuiva prava - ispalio je Henry, ali
preznojavao se i elo mu je bilo u gracima znoja.
Edward se nepristojno nasmijao. - Govori poput prokletog
odvjetnika! Dakle, zna? Onda zna i to da nema nikakva prava kada je
Sofie u pitanju i da ja, kao otac njezina djeteta, imam sva prava!
Sofie je pogledavala od Edwarda do Henryja, zabezeknuta injenicom
da su se jo uvijek prepirali zbog nje. Potom je shvatila da se oko njih
okupljaju ljudi. Protivniki poloaj te dvojice mukaraca bio je nedvojbeno
jasan, ba kao i njezino prestraeno dranje.
Jesu li ti ljudi nauli njihov razgovor? Unato odluci da preivi kao
samohrana majka, eludac joj se jo vie stegnuo od tjeskobe. Nije se
usudila osvrnuti oko sebe.
- Imam prava - rekao je Henry, silno dostojanstven, ne povisujui glas.
- Zato to se elim vjenati s njom.
Edward je problijedio kao vapno. Zurio je. Nedvojbeno je prolo
desetak sekundi nakon to je smrknuto rekao: - Onda to obojica elimo.
Sofie je pogledala Henryja, koji je jo uvijek izgledao ilavo, poput
kakva buldoga, a potom u Edwarda, koji je jedva ekao fiziki obraun.
- Henry, sve je u redu, uvjeravam te - brzo je dometnula Sofie. Edward eli samo porazgovarati sa mnom. Izgubit emo se samo na
nekoliko trenutaka, ali odmah se vraam. Edwarde... iziimo van i
nastavimo razgovoru etiri oka.
Edward je naglo zamahnuo rukom. Pokret mu je bio bijesan i
podrugljiv. Kada je Sofie prola pokraj njega, ostavivi Henryja koji se
doimao sumnjiavo i tjeskobno, ponovno su joj se dlake na zatiljku
nakostrijeile od nelagode. eludac joj se prevrtao zbog iste one zebnje
koja je cijelu no nije naputala.
Samo to je tek sada shvatila kako je to bio predosjeaj zle sudbine.
No je bila mrana i hladna. Tisue zvijezda je poput dijamanata
bljetalo nad njihovim glavama na purpurnom nebu bez ijednog oblaka.
Sofie je ustuknula kada ju je Edward uhvatio za lakat, kao da ga je stegnuo
271

Knjigoteka

Glorij@
u kripu. Morala je pouriti kako bi odrala korak s njim. Bojala se
zapodjenuti razgovor, strahujui to bi bilo kakve rijei mogle prouzroiti,
pa ga stoga nije ni upitala kamo idu.
Blijedo kamenje na krunom prilazu blistalo je poput bisera pri jarkoj
svjetlosti plinskih svjetiljki. Na deseci koija i automobila omeivali su
prilaz i mnogo ostalih prijevoznih sredstava bilo je u dva ili tri reda
parkirano na Petoj aveniji ispred ulaznih vratnica. Edward se zaustavio
ispred dugakog, na prednjem dijelu zaobljenog, sjajnog crnog automobila
s posve bijelom konatom unutranjosti. Prije nego to se snala, otvorio
je vrata i ugurao je unutra pa se popeo i sjeo pokraj nje. Nagnuo se preko
nje i zakljuao vrata, a potom se okrenuo i zagledao u nju.
Panika u njoj sve je vie rasla. - Ne moe me zakljuati u automobilu!
- Ne? - izvio je obrvu. - Upravo sam to uinio. Sofie je zadrhtala i
obgrlila se. - Kamo idemo?
- Ne idemo nikamo. Sve dok ne rijeimo problem. Sofie je zacvokotala,
ne toliko od hladnoe koliko od tih njegovih stranih rijei. Sve dok ne
rijeimo problem. Edward je spustio pogled na njezina gotovo gola
ramena. Sofie je osjetila napetost. Pogled mu se spustio jo nie, sve do
raskonih oblina njezinih razgolienih grudi, koje su se nadimale iznad
izreza na haljini. Stegnuo je vilicu i naglo odvratio pogled. Skinuo je svoj
smoking i namjestio ga na njezina ramena.
Sofie je okrenula glavu na drugu stranu od njega, slijepo zagledana u
travnjake Ralstonovih, borei se protiv iznenadnoga poriva da zaplae.
- Kako si mogla? - rekao je oporo i s puno gorine, ponovno se
zagledavi u nju. - Kako si mogla biti tako sebina i okrutna?
Sofie je pogled pobjegao i susrela se s njegovim. - Edwarde, ao mi je.
Bilo joj je ao vie nego to je mogao pomisliti.
- Zato?
- Zato to sam se bojala. Tebe.
- Ne razumijem.
Sofie je odbacila predostronost. - Ne mogu se udati za tebe bez
ljubavi, Edwarde.
Vrijeme je stalo. Srce joj je kucalo tako snano i tako glasno da je bila
uvjerena kako ga i sama moe uti. Lice mu je postalo ukoeno i svi miii
na njemu bili su napeti.
Zagledao se u Petu aveniju preko volana presvuenog crnom koom,
omotanom poput pletenice. - Aha, shvaam.
Sofie je bivala sve potitenija, jer da je osjeao bilo to prema njoj,
rekao bi joj to, dajui joj priliku da naini ustupak i prihvati njegovu
272

Knjigoteka

Glorij@
ponudu. Moda bi mogla ivjeti uz njegovu njenost, moda bi to bilo
dovoljno.
Ali on je elio samo Edanu. Sofie je vre privukla jaknu oko sebe.
Profil mu je bio lijep i smion, ali pogled mu je bio mraan i zastraujui.
Spustila je lice i zagnjurila ga u toplu crnu vunu. Mogla je osjetiti miris.
Neznatan miris mirodija, blagi miris mousa, jako muevan.
Edward ju je ponovno bezizraajno pogledao. - elim vidjeti Edanu.
Sofie gotovo nije mogla povjerovati da su tako olako rijeili pitanje
njihova braka i umalo je klonula, ali nije eljela ni razmiljati je li razlog
tomu bilo olakanje ili razoaranje. - Naravno.
- Je li ona dobro?
Sofie je potvrdno kimnula, prisilivi se osmjehnuti. - Rachelle je dola
s nama. Ona je sada s Edanom.
- Rachelle? Ona crvenokosa?
- Da.
Motrio ju je. Emocije su mu bile toliko duboko zapretane da ih je bilo
nemogue proitati. - Gdje ste odsjele?
- U jednom pansionu. Odvest u te onamo. Moe posjetiti Edanu kada
god poeli. - Sofie se prisilila vedro osmjehnuti, sve vrijeme mislei: Ipak
me nee prisiljavati na brak. Kako je trebala biti sretna... kako ushiena.
Zagledao se u nju i spustio pogled. Pustila je da joj se jakna rastvori,
otkrivi svoj bujni dekolte, pa ju je ponovno naglo zatvorila. Stida kada je
kriza prola, zapalila se u njoj elja koju je osjetila meu bedrima,
zabranjena, ali previe snana da bi se mogla pretvarati da ne postoji.
- eli li se udati za Martena? - upitao je onako kako bi netko mogao
upitati za vremensku prognozu.
Osjetila je napetost. - Ra... razmiljam o tome.
Nosnice su mu se rairile. - Tako znai. - Bijes mu je zaiskrio iz
pogleda. - Znai li to da ga voli?
Sofie se povukla leima prema vratima. Pitala se je li se bojao da e
zbog drugog mukarca izgubiti Edanu? - Edwarde, ne mora se brinuti zaustila je brzo.
vrsto ju je zgrabio za ramena i preko sjedala privukao u naruje.
Sofie je vrisnula, ali bilo je prekasno. Gurnuo ju je natraag pa joj je
glava pala na pliani konati naslonja dok su mu ruke kliznule oko
njezina struka. Potom su mu se usta nala na njezinima. Ljubio ju je, onako
razjaren.
273

Knjigoteka

Glorij@
Stisak mu je bio elian i Sofie nije mogla pomaknuti nijedan mii.
Edward je naglo odvojio usne od njezinih, okonavi kanjavajui
poljubac. Naslonio je elo na njezino. Sofie se bojala pomaknuti i rei bilo
to. Bojala se ponovno potaknuti njegov bijes. Dahtao je, ali dahtala je i
ona.
Potom je osjetila njegove ruke na svojemu struku, kako je miluju kroz
haljinu od tafta.
Snani mravi prsti krenuli su navie, potom nanie, ostavljajui za
sobom vatreni trag.
Ponovno se pomicao uz nju. Njegova prsa gnjeila su joj grudi i usta
su mu okrznula njezine usne. Trenutak potom njeno ju je zubima
povukao za donju usnicu, zahtijevajui. Sofie je posegnula za njegovim
ramenima, zajeala i otvorila se pa joj je posve zaposjeo usne.
Ve je bila zaboravila kako je to biti ljubljen na taj nain. Edward joj je
sisao usnicu i jezici su im se dodirivali. Sofie se bespomono gorljivo
ispreplela s njim. Rukama je kliznuo niz njezine bokove, prodrljivo ih
gnjeei. Jednako tako prodrljivo Sofie je vrsto stiskala i otputala
njegova ramena. Napinjala se uz njega, napaljena, oajniki elei da joj
spusti poljupce niz vrat, sve do bolno osjetljivih bradavica.
Ali njegova usta bila su lakomo prikovana uz njezina. Ruke su mu
kliznule niz njezin prsni ko, palevi su se rairili, a potom joj je preao
preko grudi. Osjetila je neizmjerno zadovoljstvo. Izvijala se prema njemu.
Edward ju je oblikovao, prodirui jezikom sve dublje u njezina usta i
odjednom se Sofie zatekla kako lei na leima. Edward je bio na njoj.
Vrisnula je kada je osjetila njegove goleme vrste slabine i ruke su joj
kliznule niz njegova lea. Svako suvislo protivljenje koje je moda
poeljela izraziti zamrlo joj je duboko u grlu.
Edward je podigao lice s njezina i njegovo dugako tijelo potresali su
drhtaji. Pogledi su im se sreli. Neto divlje i snano ispunilo je Sofie kada
je ugledala njegov pogled, prepun strastvene muke poude. Nikada se
nije osjeala pohotnijom, enstvenijom i ljepom nego u tome trenutku.
Njeno mu je dotaknula obraz.
Upitao je: - Navodi li te Marten da stenje i udara ovako kao to to
inim ja?
Sofie je dahtala.
- Navodi li? - zahtijevao je odgovor.
Njegove rijei zaboljele su je poput udarca biem. - Ne. - Koprcala se,
nastojei ga odgurnuti od sebe. - Molim te, pusti me da ustanem.
Edward je smjesta ustao i zagledao se u nju.
274

Knjigoteka

Glorij@
Sofie je uz napor ustala. Zapazila je u to gleda pa ju je oblilo arko
rumenilo, djelomino zbog srama. Privukla je gornji dio haljine, a potom
se, to je mogue dalje, odmaknula od njega. - Zato? Zato govori takvo
to?
Nije bilo niega zabavnog u njegovu smijeku. - Znatielja.
Nakostrijeila se. - Odgovor je: ne.
Doimao se kao da mu je svejedno i slegnuo je ramenima.
U Sofijinim oima pojavile su se suze pa ih je bijesno odagnala
treptanjem. - Zato si to uinio, Edwarde?
- Jo pita? - rekao je u nevjerici, ogoren i podrugljiv.
- Zato si me pokuao zavesti?
Nita nije rekao, samo je piljio u nju. Pogled mu je bio nesmiljen i
jasan, podsjetivi Sofie na dijamante po ijem je krijumarenju bio poznat.
- Porie li to da si me pokuavao zavesti?! - vrisnula je, previe
kretavim glasom.
- Da. Nije mi namjera bila zavesti te.
Pogledala je, pokuavajui proniknuti u ono to se skrivalo iza
njegova bijesa, prodrijeti u njegove misli. Ali bilo je nemogue. - Ne
razumijem.
- O, Boe! Mukarac sam, Sofie, a ti si ena, i ta haljina je vraki seksi. Sagnuo se preko nje i otkljuao vrata na njezinoj strani. Rukom joj je
okrznuo grudi. Sofie se prisilila ne obazirati se na to.
Trudila se ne zaplakati. Njegove rijei mogle su biti kompliment da ih
je rekao na drugi nain, u drugim okolnostima. Ali bile su uvreda. Znao je
to i on, jednako tako dobro kao ona. Posve jasno davao joj je do znanja da
je ivotinjsku poudu u njemu zapalila svojom haljinom, niim drugim.
Sofie se okrenula, slijepo napipavajui ruku na vratima. Edward se
pojavio s druge strane automobila i otvorio joj vrata. Posegnuo je za
njezinom rukom i pomogao joj izii, ali kada se uspravila na vlastite noge,
Sofie ga se rijeila. Kada je pola uz prilaz, shvatila je da je on prati i naglo
se okrenula: - Nije li ti bilo dosta? to jo eli? Odlazi!
- Nismo zavrili, madam - rekao je. - Smetnula si s uma da sam elio
vidjeti Edanu? Nita ti vie ne vjerujem. Oprostit e se sa svojim
domainima i s Martenom, a onda u te odvesti kui.
Sofie je bila sleena i bijesna, puna gorine i straha.
Suzanne se brinula za svoje goste, hinei mirnou i na silu se
prikazujui radosnom. Ali Lisina proslava zaruka, koju je s tolikim
oduevljenjem planirala, pretvorila se u najgoru nonu moru.
275

Knjigoteka

Glorij@
Suzanne se smjekala, no u sebi je krvarila. - Ah, Sofie, mrzi me, ali ja
tebe volim, doista te volim.
Suzanne je mislila da Sofie nee doi na proslavu Lisinih zaruka. Kada
ju je ugledala, bila je ushiena, istodobno osjetivi olakanje. Briga koju je
osjeala za svoju ker bila je bezgranina. Kako je vrijeme prolazilo, a Sofie
se nije vratila kui, ne poputajui pred Suzanninim zahtjevima, Suzanne
je poela strahovati da se ozbiljno preraunata i da je njezina ki daleko
snanija nego to je itko mogao sanjati.
Sofie je ne samo dola na proslavu nego se otro okomila na Suzanne,
bijesom za koji Suzanne nije ni znala da je za nj sposobna.
Bilo joj je zlo od samog prisjeanja na to. Je li izgubila ker? Je li
mislila ono to je rekla? Ne zna li Sofie koliko je voli?
Suzanne je pozdravila jo jedan par jer se probijala kroz gomilu
obavljajui dunost domaice. Njezina ljubaznost i uljudno ponaanje bili
su automatski. Odraivala je to, a da gotovo nije ula ni rijei od onoga to
su joj govorili. Kada bi barem mogla nai Sofie i porazgovarati s njom, ali
instinkt joj je govorio da sada ne bi mogla prodrijeti do Sofie. Njezina ki
bila je previe bijesna.
Puls joj je podivljao i dlanovi su joj bili znojni. To to se dogodilo sa
Sofie bilo je ve samo po sebi dovoljno loe, ali sada se tu pojavio jo i Jake.
Ubit e ga kada ga nade. Jake je imao petlju, pravu petlju, kada se usudio
tek tako doi ovamo! Poslala mu je jo dva pisma na koja nije odgovorio i
ovaj put ispriala se zbog toga to je u prvim pismima izgubila ivce i
ustrajala na tome da e se promijeniti nabolje. ak mu je priznala da ga jo
uvijek voli i da e ga zauvijek voljeti.
Ali pasji skot ju je i ovaj put ignorirao.
A sada se pojavio tu. Usudio se doi na zabavu u Benjaminovu kuu.
to je namjeravao uiniti? Unititi joj brak, javno je unititi.
Drhtei, na lice je nabacila osmijeh. Suzanne je kimnula Benjaminovu
prijatelju i zastala iza stupa, gutajui zrak. Nije se mogla opustiti, nije
mogla odbaciti Sofijine zlobne i uvredljive rijei iz svojih misli, nije se
mogla osloboditi uasa, strahujui da bi netko u svakom trenutku mogao
prepoznati Jakea i unititi je jednom zauvijek. U tom trenutku mrzila ga je
daleko vie nego to ga je voljela, a voljela ga je vie nego ikad.
Sledila se kada ga je ugledala krajikom oka. Jake se lijeno naslanjao
na stup, pijuckajui ampanjac. Bio je prava slika muevne ljepote,
raskalaenosti i bahate muke ravnodunosti. Pogledi su im se prikovali.
Jake je pridigao svoju au na noicu, podrugljivo nazdravljajui.
Odjednom ju je obuzeo bijes. Suzanne ga je noktima eljela izgrepsti
po licu i smjesta odagnati s njega taj samodopadni izraz. Ali mora se
276

Knjigoteka

Glorij@
obuzdati. Ako joj je netko mogao pomoi, onda je to bio Jake, jer na kraju
krajeva, Jake je bio njezina Gibraltarska stijena, njezino pola tone teko
sidro na olujnim morima.
Nastojei kontrolirati drhtanje, pola je prema Jakeu, ali ve u
sljedeem trenutku sledila se od oka.
Markiz od Connaughta zaustavio se pokraj njega. Prvi je put nakon
dugo vremena Suzanne vidjela Jakea kako se iskreno osmjehuje, dobro
raspoloen. Dvojica mukaraca rukovali su se. Suzanne nije mogla doi k
sebi od iznenaenja i uasa. Poznavali su se? Potom je markiz povukao
Lisu naprijed, oito je upoznajui s Jakeom. Suzanne je osjetila kako joj se
tlo pod nogama zaljuljalo.
Moe li jo neto veeras poi po zlu?
Oekivala je da e Lisa otkriti istinu. Lisa je vidjela ne samo Jakeov
portret koji je Suzanne naslikala nego i fotografiju koja je Sofie posluila
kao predloak za slikanje. Jake se gotovo nimalo nije promijenio.
Vrijeme je stalo. Suzanne nije mogla disati. Znala je da e njezin ivot
uskoro biti uniten i da se ovaj put nee uspjeti oporaviti.
Ali Lisa nije vrisnula ni onesvijestila se. Ljubazno je kimnula Jakeu,
doimajui se prilino blijedom i napetom. Trenutak potom markiz je ve
odvlaio Lisu za sobom. Suzanne je klonula, teko dolazei do daha.
Ali veer je tek bila otpoela. to ako markiz nenamjerno upozna
Jakea s Benjaminom? Ta mogunost bila je uasavajua. Benjamin e
zasigurno prepoznati Jakea, iako ga Lisa nije prepoznala.
Suzanne mu je prila odvanim korakom.
Gledao ju je kako prilazi i jo se udobnije smjestio uz stup,
promatrajui je na posve drzak muki nain koji je kod Suzanne uvijek
uspijevao izazvati mrane strastvene reakcije. Bez obzira na to koliko
prestraena i bijesna bila, bez obzira na to koliko oajniki udjela za tim
da joj on pomogne, bio je to mukarac svih njezinih snova, jedini mukarac
kojega je eljela. Poeljela ga je natrag, sve od trenutka kada je doznala da
je jo uvijek iv.
I vratit e ga, pa makar umrla pokuavajui.
Suzanne se prisilila ponovno usredotoiti na zadatak koji je imala
pred sobom, to nije bilo nimalo lako dok joj je tako uzavrela krv kolala
ilama. - to radi ovdje? - zareala je.
- Lud si! to ako te prepoznaju?
Bljesnuli su njegovi bijeli zubi. - Julian me pozvao. - Julian? - Ta rije
izila je iz nje dok se guila u histeriji.
- Odakle ga, zaboga, poznaje?
277

Knjigoteka

Glorij@
- Prijatelji smo. - Jake joj se nacerio. - Dobri prijatelji.
- A to ako te predstavi Benjaminu?! - vrisnula je Suzanne, previe
glasno.
Sledila se kada je shvatila da se nekoliko gostiju okrenulo prema
njima i pogledalo ih, ali odmah su se vratili razgovoru koji su vodili.
Zarumenjevi se, Suzanne se suoila s Jakeom, spremna na borbu s njim. Proklet bio zbog toga to si me doveo u ovako nezavidnu situaciju. Moda
si trebao ostati mrtav!
- Ali mislio sam da eli biti moja supruga - podrugljivo je rekao Jake. Nedvojbeno ne bi bila zadovoljna imati duha za mua.
- to se mene tie, supruga sam ti - proaptala je odsjeno Suzanne. Ne bi se ba moglo rei da si duh, znamo to oboje.
- A to je onda Benjamin?
Suzannine obraze proarale su crvene mrlje. Diskretno je provjerila
zakonitost situacije. - Moj suprug.
Jake se nasmijao, prtei od smijeha. - eli li mi to rei da si
bigamistica, draga?
- Zna ti dobro da nije bilo namjerno! - viknula je, stisnutih aka. - to
ako te St. Clare predstavi Benjaminu?
- Nee.
- Kako moe biti tako siguran?
- Zato to zna cijelu priu. Zato to zna tko sam. Suzanne je vrisnula.
Jale se osmjehnuo, ali osmijeh mu nije bio nimalo prijateljski. - Nisam
lagao kada sam rekao da mi je dobar prijatelj, Suzanne.
Suzanne se prisilila smiriti histeriju. - Koja si ti bijedna hulja. Mrzim
te.
- Nisi to govorila u svojim pismima.
- Zato iz mene izvlai ono najgore?
- Nije mi drago to ti ovo moram rei, Suzanne, ali nitko te ne
prisiljava da se ponaa na takav nain.
- Nije mogla pobijediti u prepirci s njim, nikada joj to nije polazilo za
rukom, nikada.
- Jake, trebamo porazgovarati u etiri oka.
Pogledom je preletio preko njezinih gotovo golih grudi. Porazgovarati?
Unato silnoj zabrinutosti, mislima su joj proli razliiti scenariji. U
krevetu, Jake je bio nezasitan, sebino zahtijevajui, ali i nesebino dajui.
U krevetu, Jake bi je iskoritavao sve dok ne bi preklinjala za milost, ali
278

Knjigoteka

Glorij@
iskoristila bi i ona njega, sve dok je sam ne bi preklinjao da prestane. Doavola, uzbuuje me - rekla je tiho, ne mogavi se suzdrati da ne
oblie usnice.
- Ne mogu uzeti to to mnogima rado daje. Suzanne se ukipila. Naimo se u knjinici na kraju hodnika - rekla je. Okrenula se i urno
udaljila.
Jake ju je promatrao kroz oteane, napola sputene kapke. U mislima
su mu odjekivale njezine rijei hvale. Nedostaje mi, uvijek si mi
nedostajao... i uvijek e mi nedostajati. Vjeruj mi, ti si jedini mukarac
kojega sam u ivotu eljela. Ostavit u Benjamina... unitit u samu sebe...
zbog teec, kae li samo jednu rije. Supruga sam ti, Jake, svjestan si toga.
Uzmi me natrag. Neizmjerno te volim, ljubavi.
Svaki put kada bi primio neko od njezinih pisama, Jake je znao da bi ih
trebao neotvorene zapaliti. Ali sve ih je proitao, i to vie puta.
Neizmjerno te volim, ljubavi.
Neko ju je volio. Pitao se voli li je jo i sada negdje u dubini due.
Ne skidajui pogleda s nje, dok mu je puls ubrzano tutnjao,
neravnomjerno diui, odmaknuo se od stupa i poao za njom.
Jedini razlog zbog kojega je Jake tako dugo ostao na balu bio je
ozlovoljiti i razljutiti Suzanne, iako je nekada davno traio razvod od nje i
premda je, nedugo potom, bio prisiljen pobjei iz New Yorka, ostavivi za
sobom nju i njihovu ker. Iako je bio pravno mrtav, istina je bila to da je
ona jo uvijek njegova supruga zbog toga to je bio iv, i te kako iv.
Poput svakoga drugog mukarca, bez obzira na njegove stvarne
osjeaje prema njoj, svaki put kada bi pomislio na nju i Benjamina osjetio
bi kako u njemu navire bijes.
Tvrdila je da ga voli. Je li ga voljela i onda kada je vodila ljubav sa
svojim trenutanim suprugom? Je li? Jake je samome sebi mogao rei da
ga nije bilo ama ba nimalo briga za to i mogao se gorljivo nadati da je to
istina, ali prokleto je dobro znao da nije izvikivala njegovo ime kada je
spavala s Benjaminom Ralstonom.
Zastao je pred dvojim tekim vratima od orahovine, koja je bila
ostavila odkrinuta. Oklijevao je. Instinkt mu je govorio da se okrene i
vrati, ali potom ih je odgurnuo i uao. Suzanne je stajala u prostoriji,
leima okrenuta prema vratima, nepomina poput klasinoga grkog kipa.
Unato svemu, unato prolosti, jednako draesna.
Jake se neko divio njezinoj ljepoti. Neko ju je u potpunosti volio.
Bila je sve ono to on nije bio, sve ono to je mukarac poput njega sanjao
imati u jednoj eni. Bila je lijepa, otmjena, aristokratkinja i bogata. S
obzirom na to da je on bio obian Irac, a ona pripadala visokom drutvu,
279

Knjigoteka

Glorij@
trebala je biti nedostupna, ali oenio ju je i podarila mu je njihovu
dragocjenu ker.
Otada je bilo previe izdaja i bijesa, previe tuge i razoaranja. Za
oboje. Nije joj mogao oprostiti sve one brojne ljubavnike nakon njihova
vjenanja, ali moda joj, najvie od svega, nije mogao oprostiti to to se za
Bcnjamima Ralstona udala u roku samo nekoliko tjedana nakon to je
doznala za njegovu smrt.
Katkada se, u gluho doba noi, sam uz bocu irskoga viskija, Jake pitao
to bi se dogodilo da se nije ponovno udala, da je uspio stupiti u kontakt s
njom i da se nala s njim u Australiji sa Sofie, kao to je planirao u zatvoru
prije bijega. Sanjao je obian ivot, onaj u kojemu bi marljivo radio i
vlastitim rukama zaraivao kako bi prehranio svoju obitelj. Sanjao je o
ljubavi, smijehu i vjenoj strasti.
Bila je to glupost. Kada je bio trijezan, znao je da je to tako. Suzanne
ga je jo na samom poetku braka mrzila zbog toga to ju je odvukao od
visokoga drutva. Kako se uope mogao ponadati da bi bila sretna kao
ena farmera u unutranjosti Australije?
Sada je imala ono to je isprva eljela, mjesto u visokom drutvu,
bogata supruga plave krvi, imanje i ugled. Jake je piljio u nju. Samo je
napola vjerovao u njezine tvrdnje o vjenoj ljubavi. Samo je napola
vjerovao da bi ona sve to odbacila zbog obinog Irca kakav je bio on.
Namjerno, iako iskreno alei, zadrao se podalje od nje. - O emu to
eli razgovarati? to je to toliko vano?
Suzanne je ovlaila usnice. - Sofie.
Jake je piljio u nju. - to nije u redu?
Suzanne je teko progutala. - Jake... nita nije u redu. Sofie si unitava
ivot i ne mogu je urazumiti! Tako se bojim... Da stvar bude jo gora... odjednom su joj iskrene suze potekle niz lice - otila je od kue. Mislila
sam da e se vratiti, ali ona me mrzi. Jake!
Krupnim korakom joj se pribliio, vrsto je uhvatio za nadlaktice i
prodrmusao: - to, doavola, eli rei time da je otila od kue?
- Upravo to! - vrisnula je Suzanne. - Izjurila je iz kue... ne znam ak ni
gdje ivi!
Ponovno ju je prodrmusao. - Zato? to si uinila? Znam da je to
tvojom krivnjom!
Suzanne se ukipila. - Proklet bio! Nisam ja kriva ni za to! Samo sam
eljela najbolje za nju i potaknula sam je da uini ono to je ispravno. Naglo se oslobodila njegova stiska. Potom su im se pogledi prikovali. 280

Knjigoteka

Glorij@
elim da to dijete koje je dobila u nezakonitoj vezi dade jednom divnom
paru na usvajanje.
Boja se potpuno povukla iz Jakeova lica. - to?!
- Sofie je rodila. U Francuskoj. Misli ostati neudana i zadrati dijete.
Naravno, oboje znamo da takvo to ne moe uiniti. Posluga je ve doznala
istinu, ali nitko nee proiriti glasine. Budi uvjeren u to, jer unitit u
svakoga tko se usudi ocrniti moju ker.
Jake se nagnuo na naslon stolca kako bi ostao uspravan. Lice mu je
bilo prava maska zaprepatenosti. - Nisam znao. Nisam znao.
- Otkud bi mogao znati? Ne moe ni oekivati da si informiran o
naim ivotima ivei samotniki, anonimno, negdje u Irskoj na selu.
Jake je podigao glavu. Prvotna zaprepatenost djelomino je nestala.
U dva koraka priao je Suzanne i odigao je od poda. Potom je razrogaio
oi. - Delanza, je li? Je li? - vikao je, ponovno je drmusajui.
Suzanne je potvrdno kimnula i oi su joj se napunile suzama.
- Doavola! - uskliknuo je Jake. Naglo ju je spustio. - Zaboravi na
posvajanje, Suzanne. Taj nitkov vjenat e se sa Sofie, nema izvrdavanja.
Suzanne je bila blijeda i odmahivala je glavom. - Nee. Jake se nimalo
lijepo osmjehnuo: - Hoe - rekao je. - Hoe.

281

Knjigoteka

Glorij@
DVADESET PETO POGLAVLJE
Sofie se naposljetku donekle pribrala i udaljila s mjesta na kojemu je
stajala, iza jednoga stupa pokraj vrata koja su vodila na terasu. Znala je da
je Edward promatra sa suprotnog kraja prostorije. Nije ga bilo lako
uvjeriti da se sama mora oprostiti s Henryjem, kojega je sada morala nai.
Brzo se kretala du ruba plesne dvorane. Terasa joj je bila s desne
strane i nadala se izbjei sve drutvene kontakte, ali bila je potrcsenija
nego to je to htjela priznati zbog svega onoga to se vani dogodilo.
Edwardovo ncskriveno neprijateljstvo, kao i njegov ljutit i krajnje
uzbuujui poljubac bili su vie nego dovoljni da je uzrujaju, ali njegovo
pitanje o njezinu odnosu s Henryjem bilo je neoprostivo.
Sofie je nakratko pogledom preletjela preko gomile uzvanika, ali
nigdje nije ugledala Henryja. Bojala se da je bio povrijeen zbog
Edwardova nenadana pojavljivanja i naina na koji ju je Edward
posjedniki odvukao od njega. Henry e ponovno biti povrijeen kada mu
kae da Edward ustraje na tome da ga ona smjesta odvede do Edane.
Napeta, Sofie je pogledala prema ulazu u plesnu dvoranu, do mjesta
na kojemu je posljednji put vidjela Edwarda, ali vie ga nije bilo. Krenuvi,
nelagodno se osvrnula oko sebe, oekujui da e ga vidjeti kako se potajice
skriva iza nje u sjenama visoke paprati u lonanicama. Ali nije ga bilo.
Nije imala vremena zapitati se gdje je nestao. Spazila je majku koja je
s drugog kraja prostorije ulazila u plesnu dvoranu. Sofie se naglo okrenula
i pobjegla van na terasu. Srce joj je previe snano lupalo i ake su joj bile
vrsto stisnute. Edward joj je dao naputak da se oprosti sa svima, ali nije
imala namjeru ponovno veeras razgovarati sa Suzanne. Moda ak
nikada vie.
Progutala je vrstu knedlu tjeskobe koja joj se odjednom stvorila u
grlu. Uarene svjetiljke osvjetljavale su sredite dugake poploane terase
koja je bila prazna i naputena, ali njezine rubove obasjavao je samo pun
mjesec. Sofie je oklijevala, puls joj je polako usporavao i udahnula je teak
i snaan miris zimzelenog raslinja. Shvatila je da drhturi, ali imala je
razlog. Bilo je previe hladno stajati vani bez pelerine ili ogrtaa. Uskoro
e je Edward doi potraiti ne nae li se s njim u predvorju kao to je
obeala uiniti. Mora nastaviti sa zapoetim poslom.
Sofie se osvrnula prema unutranjosti kue. Razrogaila je oi.
Nedaleko od mjesta na kojemu je stajala bio je Julian St. Clare. Nedvojbeno
je i sam to mjesto smatrao idealno osamljenim. Nadvijao se nad nekom
enom, strasno je ljubei... enom koja je trebala biti Lisa.
282

Knjigoteka

Glorij@
Prisjetivi se Lisine tjeskobe, Sofie je ostala vrlo mirna, promatrajui
taj strastveni zagrljaj.
Markiz se uspravio i rekao neto tiho i jasno. Zaulo se nekakvo
nejasno komeanje i odjeknuo je amar. Potom je Lisa protrala pokraj
njega i pokraj Sofie, uope ne primijetivi da ona stoji ondje.
Ali Sofie je dovoljno dobro vidjela Lisu da bi znala da je u suzama.
Zadignuvi suknju, zaboravivi posve na Henryja i Edwarda, Sofie je
potrala za njom.
Lisa je protrala kroz plesnu dvoranu i sve su se glave okretale za
njom. Nesvjesna ili previe uzrujana da bi marila za to, potrala je uz stube
do sredinjeg predvorja. Sofie je trala za njom. - Lisa! ekaj! To sam ja...
Sofie!
Lisa se nije zaustavila. Visoko zadignute suknje, izlaui list noge i
gleanj, toptala je trei uz stube.
Sofie se zaustavila u podnoju stuba, nastojei doi do daha, gutajui
zrak. Gleanj ju je bolio od te sulude trke preko plesne dvorane, u
odlunom nastojanju da pomogne sestri. Edward se pojavio uz nju. to se
dogaa?
- Ne znam - rekla je, jo uvijek zadihana. Lisa je silno uzrujana. Moram
do nje. - Pogled joj je bljesnuo, govorei mu da se ne bi sluajno usudio
pokuati je sprijeiti u tome.
Edward je vrsto stegnuo vilicu. - ekat u te ovdje. Ne sie li za
petnaest minuta, dolazim gore po tebe.
Sofie je isturila bradu. - Mislila sam ozbiljno ono kad sam ti rekla da
mi je ao zbog toga to sam Edanu odvela od tebe i nemam namjeru
ponovno pobjei.
Osmijeh mu je bio pun gorine i nevjerice. Sofie je to rastuilo. Naglo
se okrenula i pourila uza stube, poeljevi da moe ponititi prolost,
promijeniti je i uiniti savrenom.
Zastala je ispred Lisinih vrata, zauvi glasan tup udarac. ula se jo
nekakva buka, nekakvo neravnomjerno lupanje, kao da netko vue
nekakav predmet preko prostorije. Nije imala pojma to to Lisa radi. Sofie
je pokuala otvoriti vrata, zazivajui Lisu imenom. Ali vrata su bila
zakljuana. - Lisa? - Otro je pokucala. - Molim te, otvori, Sofie je. elim ti
pomoi.
Vrata su se naglo otvorila i na njima se pojavila Lisa, raupana i oito
posve izvan sebe. - Lisa! to se dogodilo?
Lisa je naglo ispruila ruku i povukla Sofie u sobu, zatvorivi za njima
vrata i zakljuavi ih.
283

Knjigoteka

Glorij@
Sofie je na krevetu ugledala putnu torbu. Haljine i donje rublje oito
su bili naglo pokupljeni s vjealica i iz ladica te razbacani po podu. - to se
dogodilo?
Lisa je vrsto zgrabila Sofie za ramena. - Da se nisi usudila sprijeiti
me! - vikala je, dok joj je lice bilo umrljano suzama.
Sofie se sledila zbog onoga to je naslutila. - Lisa - rekla je drhtavim
glasom - ne ini nita ishitreno.
- Bjeim! - viknula je Lisa, a potom ponovno briznula u pla. Smjesta
je okrenula lea Sofie pa poela motati odjeu i gurati je u putnu torbu.
Sofie ju je uhvatila za ruku, zaustavila je i okrenula prema sebi pa su
sada gledale jedna u drugu. - Ljubice, to se dogodilo? - upitala je njeno.
- Mrzim ga - rekla je Lisa, ije su se grudi nadimale. - Nikada se neu
udati za nj... Pobjei u... Sofie... mora mi pomoi!
Sofie se ponovno sledila. Potom je oprezno rekla: - Sjednimo pa emo
zajedniki odluiti to uiniti.
- Ja ve znam to moram uiniti. Nemam vremena za brbljanje! vritala je histerino Lisa. - Odbijam biti rtvovana pred oltarom takvima
poput njega!
- Zato tako govori? - upitala je Sofie.
Lisa se okrenula i zakopala putnu torbu. - Veeras sam doznala
istinu. Mrzi ene. To je dobro znano u Londonu. Mrzi sve ene. eni se
mnome samo zato to... - Pogledala je u Sofie i oi su joj se napunile
suzama. - ... Zato to je vorc, ak jo gore od toga, nema ni prebijenoga
novia.
Sofie je tapkala Lisu po ramenima dok je ova plakala, a potom je
privukla u naruje. - Od koga si to ula?
- Sluajno sam ula Carmine i Hilary. Zapravo, sluajno ili je uo
markiz. Tako je hladan! Nije okom trepnuo na te njihove rune rijei, nije
ponudio ama ba nikakvu ispriku. Zapravo, inilo se da je ekao da ja
neto kaem!
- I, jesi li rekla?
- Upitala sam ga je li to istina. Sofie je ekala.
Lisa je ponovno nadlakticom obrisala suze. - Rekao je jest, tek tako,
jednom rijeju, jest, nije bilo nikakva objanjenja, nikakvih ljubavnih
izjava, samo hladno i smrknuto jest... nakon ega me odvukao van,
poljubio me i rekao mi da mi nee biti loe u braku s njim te da to oboje
znamo. O, kako ga mrzim!
Sofie je ponovno zagrlila Lisu, gotovo jednako bijesna poput svoje
polusestre. Iako je bila nepobitna injenica da je Lisa bila nasljednica i da
284

Knjigoteka

Glorij@
je dio njezine privlanosti bio njezin miraz, nijedna ena nije zasluila tako
hladno i beutno ponaanje, bez imalo potovanja. Posebice ne Lisa.
- Glupa sam - rekla je Lisa. - Iz nekog razloga, zbog toga to se sviam
mnogim mukarcima, oekivala sam da u se svidjeti i Julianu... barem
malo. - Lice joj se naboralo i zajecala je, pokrivi ga rukama.
Sofie je predobro znala kako se Lisa osjea. Ali osjeala se dunom biti
glas razuma. - Trebala bi sutra ujutro porazgovarati s ocem. Bilo bi
najbolje da Benjamin to otkae, Lisa. Pobjegne li, unitit e si ostale
izglede.
- Otac je zaljubljen u markiza! - vrisnula je Lisa. - On je to dogovorio...
on je ushien injenicom da me udaje za aristokrata plave krvi. Bit e
smiren i razuman i dat e sve od sebe da me uvjeri kako sam nerazumna. Lisa je progutala.
- Zna da se nikada nisam usprotivila ocu. Ne mogu mu se obratiti
sada, Sofie. Bojim se da e me uvjeriti da se udam za toga grubijana. - Lisa
je obrisala oi. - Molim te, pomozi mi skinuti ovu groznu haljinu!
Razdirana izmeu elje da pomogne Lisi, znajui da bijeg nije bio ni
pravi ni ispravan nain, ali posve svjesna da je i sama pobjegla od vlastitih
problema, i to ne jednom, nego dvaput, Sofie je raskopala haljinu i
pomogla Lisi da se izvue iz nje. Bojim se to e se dogoditi kada tvoj
nestanak bude primijeen.
Lisa je ula u tamnoplavu svilenu suknju sa smionim crvenim
prugicama i neobuzdano se nasmijala. - Toliko u poniziti markiza da se
nakon toga nee usuditi ni pomisliti na vjenanje sa mnom. - Navukla je
odgovarajuu jaknu do struka i brzo je zakopala.
Sofie je promatrala svoju polusestru, koja je i onako nateenih oiju
od plaa i crvena nosa, spremna pobjei od svojega zarunika, bila
zadivljujua, otmjena, profinjena, jednostavno savrena. Markiz sigurno
mrzi ene, pomislila je Sofie. Koje bi drugo objanjenje bilo za to to mu se
nije sviala Lisa, koja je bila lijepa, i ne samo lijepa nego je imala dobru i
velikodunu narav. Lisa, koja nikada nikoga nije namjerno povrijedila i
koja je mogla biti do krajnosti razmaena, a ipak to nije bila. Ali Sofie je
osjeala kako ta mrnja uope nije bila obina i da je bila povezana s
njegovom mranom prolou... i njegovom preminulom prvom
suprugom. - Nemaj straha, bit e ponien, osim ako mu ilama ne tee
led... - rekla je tiho Sofie. - Kamo e?
Lisa se zadovoljno nasmijala. - U Newport. Ondje u jesen nema nikoga,
ba nikoga. Razbit u prozor i ui u kuu.
Ostava je uvijek puna hrane... neu umrijeti od gladi. Ondje u ostati
sve dok se on ne zarui s nekom drugom ili ne vrati u London. O, Sofie! To
285

Knjigoteka

Glorij@
je savreno skrovite, zar ne? Nikome nee pasti na pamet potraiti me
ondje.
Sofie se morala sloiti. Ipak, nije mogla odagnati nelagodu koju je
osjeala. to ako je Julian St. Clare doista imao led u ilama? Ta pomisao
nije joj se svidjela.
Lisa se sagnula i uzela torbu. - Sada mi je jedini problem neopaeno
pobjei iz kue.
- Kako to misli uiniti? - upitala je Sofie.
Lisa se smrknuto osmjehnula, - Kroz prozor, spustiti se niz stablo.
Sofie se sledila. - Lisa! Preopasno je! Nikada se u ivotu nisi popela na
drvo!
- Nemam izbora, Sofie. To je jedini nain. Ne mogu nikako izii na
ulazna vrata... ak ni na stranja. Veeras ne mogu.
Obje djevojke prile su prozoru i zagledale se kroz njega. Bile su na
treem katu. Sofie nije mogla zamisliti kako bi to Lisi moglo uspjeti. Silno
se bojala da e Lisa slomiti vrat. - Molim te, budi oprezna - preklinjala je.
- Hou - odgovorila je Lisa, iji je drhtav glas odavao da ju je strah.
Sjela je na prozorsku dasku i oprezno prebacila noge preko nje. Pogledala
je u Sofie. - Ti si moja najdraa prijateljica - rekla je njeno. - Volim te kao
da si mi prava sestra. Jednoga dana oprostit e mi to sam se umijeala u
tvoj ivot. - Zagonetno to izjavivi, Lisa se nakratko osmjehnula, a potom
nestala.
Sofie je vrisnula, a potom stavila ruku preko usana kada je vidjela da
se Lisa uspjela uhvatiti za najbliu granu hrasta.
Lisa se kratko hrabro osmjehnula, a potom se polako premjestila,
promrmljavi nekoliko puta uh, dok se naposljetku nije centimetar po
centimetar poela sputati niz stablo. Silno nervozna, Sofie ju je
promatrala kako napreduje. Naposljetku je Lisa visjela na najnioj grani,
zadravi se tako obiju ruku u zraku. Sofie se vrsto uhvatila za prozorsku
dasku kada je Lisa skoila. Doekala se na noge i skljokala na tlo.
- Lisa! - proaptala je urno Sofie. - Lisa! Jesi li dobro?
Lisa se sporo uspravila u sjedei poloaj, trljajui bok. Naposljetku je
pogledala uvis i mahnula. - Jesam! Mislim da sam netaknuta! - Polako je
ustala, a potom uzela putnu torbu. Posljednji je put pogledala gore i
otpuhnula poljubac, a potom se okrenula i potrala preko travnjaka, niz
zavretak prilaza, provukla se kroz ulazne vratnice, izila na Petu aveniju i
nestala.
Sofie je stajala naslonjena na prozor, drhtei od olakanja. Boe dragi,
uspjela je, Lisa je pobjegla. Punih je pet minuta tamo stajala, dolazei k
286

Knjigoteka

Glorij@
sebi. Potom je urno prela preko prostorije, zakljuala vrata s unutarnje
strane i iskrala se van. Kada su se vrata za njom zatvorila, ula je glasno
kljocanje brave.
Nije se mogla osmjehnuti i nije mogla osjetiti nimalo zadovoljstva s
obzirom na brojne zaokrete i obrate koji su se te veeri dogodili. Lisa je
uzvraala jednakom mjerom. Markiz e biti ostavljen na cjedilu, to je
dobrano zasluio. Ali Sofie je imala uznemirujui osjeaj da se on nee tek
tako povui u Englesku podvijena repa.
Potom je pomislila na svoju kobnu ljubav i stegnula usnice. Edward ju
je ekao u prizemlju. Zapravo, zadri li se jo malo due, uskoro e doi
potraiti je.
Dok je Sofie prelazila preko hodnika, sjetila se Lisinih rijei na
odlasku. to je to Lisa uinila kada se umijeala u njezin ivot? Kako je
odgovor odjednom bio oit! Lisa je bila ta koja je pozvala Edwarda na bal,
ona ga je upozorila na injenicu da e doi Sofie. Nitko drugi osim Lise nije
ni znao da ona namjerava doi... Nije bilo drugog objanjenja za njegovo
pravodobno pojavljivanje. Sofie nije znala bi li se nasmijala ili zaplakala.
- Tu stanuje?
Sofie je poalila to je pristala povesti Edwarda da vidi Edanu. Za
neto malo vie od jednoga sata bit e pono. Netom prije otili su s
proslave zaruka. Vonja od gornjeg dijela East Sidea do dokova u
gradskom sreditu potrajala je. Nije se ni oprostila s Henryjem, kojega nije
mogla nai.
Sada je sjedila u Daimleru, zamotana u posueni ogrta od crnog
baruna, odve svjesna mukarca pokraj sebe. Ne samo to ga je voljela,
nego ga je eljela na najzaprepaujui nain, potpuno. Komadii
zajednike prolosti bockali su je i drakali. Predivni trenuci poput onih u
Delmonicosu ili poput njegova ne tako davna poljupca. Ali najvanije od
svega bilo je to to mu nije vjerovala. Strahovala je od onoga to bi
sljedee mogao uiniti.
- Isuse - Edward je opsovao. - Ovo nije mjesto za damu. Doavola,
Sofie, sve sami olo koji dangubi na pristanitu.
Kao istinski dokaz njegovog komentara, tihu no prekinula je pjesma
skupine pijanaca. Sofie je osjetila napetost kada se nekolicina mornara,
drei se ispod ruke, pojavila posrui niz blatnjavu ulicu, dolazei im
ususret. - Ostala sam bez novca - rekla je promuklo. - to sam po tvojemu
miljenju trebala uiniti, Edwarde?
Okrenuo se licem prema njoj. - Je li ti Suzanne uskratila isplatu, Sofie?
Zatreptala je.
- Zato to si odbila dati Edanu na usvajanje? Zgranula se. - Zna?
287

Knjigoteka

Glorij@
- Znam.
Oi su joj bile pune suza. Bilo je teko ne posegnuti za njegovim
rukama i priviti se uz njih kao uz konop za spaavanje. - Da.
Stegnuo je vilicu. - Ne mora se vie brinuti. Ni o tomu... ni o bilo emu
drugom.
Sofie je sklopila oi, utonuvi na naslon sjedala. Kako je bila glupa.
Edward je volio to dijete... pomoi e Edani, a samim time nedvojbeno i
Sofiji. Trebala je shvatiti da joj je u tom sluaju on bio spas. Bilo je vrlo
teko ne osjetiti silnu zahvalnost. Bilo je teko poeljeti oduprijeti se tome
ovjeku. - Hvala ti.
Edward nije nita rekao, samo je iziao iz auta i pomogao Sofie da i
ona izie. vrsto ju je drao za ruku, vodei je preko izrovane ceste, a
potom preko neravnih dasaka tronog ulaznog trijema pansiona. Sofie je
izvadila klju koji je dobila. Edward ga je preuzeo od nje i otvorio ulazna
vrata. Naalost, Sofie je osjeala da se ponaaju na nain na koji bi se
ponaao svaki drugi brani par, osim to brani parovi nisu ivjeli u
tronim pansionima na dokovima East Rivera. Da su bili brani par,
otvarao bi joj vrata neke posve drukije kue.
Sofie je znala da tamo ne bi bilo ove ukoene napetosti koja je oito
tinjala izmeu njih. Napetosti nastale zbog nepovjerenja, izdaje i
povrijeenosti s obiju stranu. Napetosti koja je osim toga bila jo
neutaena i seksualna.
Rekao je da je uzrok njegove sirove elje bila njezina haljina, ali sada
joj se haljina nije mogla vidjeti. Sofie je znala da je on jo uvijek svjestan
nje, ba kao to je ona bila svjesna njega. Osjetila je zadovoljstvo proizilo
od te pomisli. Nekako je tijekom posljednje godine i pol dolo do
preobraaja. Ba kao to se runi pai pretvorio u labuda, tako je i dijete
bogalj postalo ena zavodnica.
I to ne samo za Edwarda. Bilo je pomalo zauujue, ali Sofie je bila
potresena kada je shvatila da ju je Georges Fraggard takoer smatrao
poeljnom, kao i Henry Marten. Prije dvije godine Sofie bi se
podsmjehnula na samu pomisao na bilo kojeg mukarca, a kamoli na
trojicu njih koji bi je smatrali privlanom. tovie, dvojica od te trojice
mukaraca izjavili su joj ljubav.
Sofie je znala da je opasno zadravati se na takvim mislima jer su joj
se bijes i tuga pokuavali ukorijeniti u srcu. Usredotoila se na gledanje
kroz nejasno obasjane sjene u kui. Stube su zakripale kada se poela
penjati na kat. Otvorila je vrata svoje sobe i kliznula u nju. Edana je
spavala u svojoj improviziranoj zipci, nainjenoj od sanduka za mlijeko.
Sofie se nadvila nad nju i namjestila mali pokriva. Bilo je grozno to to je
288

Knjigoteka

Glorij@
Edward svoju ker trebao vidjeti na taj nain, u bijednoj zaputenoj sobi,
kako spava u drvenoj kutiji, pokrivena Rachellinim crvenim vunenim
alom.
Osjetila je napetost kada je stao pokraj nje. Ne mogavi se suzdrati,
Sofie je podignula pogled prema njemu. Edward je piljio u svoju ker, lice
mu je izgledalo kao da e zaplakati i vrh nosa bio mu je crven. - Mislio sam
da sam je izgubio - rekao je otro. - Mislio sam da si je odvela i da vie
nikada nijednu neu ponovno vidjeti.
Sofie je mrzila samu sebe zbog onoga to je uinila. - Ah, Edwarde,
bilo je pogreno to to sam uinila, strano pogreno... oprosti mi, molim
te!
Pogledi su im se sreli, mrani i ispitivaki. Sofie se suzdrala da ga ne
dotakne. Bio je tjeskoban zbog onoga to je uinila i nagonski ga je htjela
utjeiti. Ali dodirnuti ga izazvalo bi katastrofu. Sofie je znala da ne bi
mogla odoljeti iskuenju koje joj je on nudio kao mukarac.
Stajali su beskrajno dugo piljei jedno u drugo. Neto se dogodilo
izmeu njih, neto snano i mono. Nekakva vrsta bezvremenske
povezanosti, ve otprije stvorene, postala je prepoznatljiva. U tom
trenutku Sofie je znala da e Edana na bilo koji nain vezati Edwarda uz
nju, zauvijek. Bilo joj je drago, neizmjerno drago.
Edwardove usnice postale su napete. Pribliio joj se.
- Cherie, stigla si prerano! - javila se Rachelle. - Ah! - uskliknula je.
Sofie je duboko udahnula, drhturei, gotovo uvjerena da bi je, da se
Rachelle nije pojavila na vratima njihovih spojenih soba, Edward poljubio.
Udaljila se od njega, obgrlivi se, govorei samoj sebi da je tako ipak
najbolje. Ne smije se uputati ni u kakvu vezu s njim, ne smije. Ne smije
dopustiti srcu da je zavede. Ne bi mogla podnijeti drugi put biti
povrijeena.
- Pardonnez-moi - promrmljala je Rachelle, pogledom prelijeui od
jednog do drugog.
- Nita ne prekida - izjavila je Sofie, malo preglasno i previe
naglaeno. - Rachelle, sjea se Edwarda?
Rachelle je potvrdno kimnula. Edward ju je kratko od mjerio i Sofie je
iznenaeno shvatila da mu se njezina draga prijateljica nije svidjela. U
Parizu je bila pretpostavila da ju je smatrao privlanom, poput ostalih
mukaraca. - Bien sur - promrmljala je Rachelle. - Enchantee, monsieur.
Edward je odsjeno kimnuo, a potom se okrenuo prema Sofie. - Ne
moe ostati ovdje.
Lecnula se. - Zato?
289

Knjigoteka

Glorij@
- Nikako ne moe ostati ovdje. Ne mogu dopustiti da Edana odrasta u
ovakvu okruenju. Nemoj mi rei da eli ostati ovdje, Sofie?
Bila je prestraena, oprezna, puna nade. - to predlae?
- Unajmit emo ti apartman u Savoyu dok ne naemo zgodnije
rjeenje - rekao je Edward jednolinim glasom.
Sofie je polako potvrdno kimnula. - U redu.
- Smjesta spakiraj sve to ima. Nema smisla ekati do sutra da vas
izbavim iz ove paklene takorima zaraene rupe.
Sofie je samo jednom dotad bila u Savoyu, onda kada se namjerno
bacila na Edwarda, nadajui se postati mu ljubavnicom. Tada uope nije
obratila pozornost na okruenje. Ali sada su ona, Rachelle i Edana, koja je
spavala u Rachellinu naruju, stajale u irokom prostranom predvorju
hotela, gledajui kako ih Edward prijavljuje na recepciji.
Bila je prola pono i predvorje je bilo zaprepaujue tiho. U njemu
nije bilo nikoga osim osoblja hotela, zbog ega je Sofie osjetila olakanje.
Dolazak tu na takav nain izazivao je u njoj nelagodu i uvelike se osjeala
poput kakve posrnule ene. Oekivala je kako e u svakom trenutku
hotelsko osoblje podii glave, zapiljiti se i optuujui uprti prstom u nju.
Edward se okrenuo i krupnim korakom zaputio prema njima. Sofijino
srce lagano je zaigralo dok im se pribliavao. Bilo je nemogue odoljeti
utjecaju takva mukarca. U svojemu crnom smokingu bio je nevjerojatno
otmjen, ali posebice sada, kada ju je onako junaki spasio u trenutku kada
je bila neopisivo iscrpljena od napetosti koju je proteklog tjedna osjeala,
u trenutku kada je bila najranjivija, doista ga je smatrala impozantnijim od
bilo koje druge osobe. - Bojim se da nema vie slobodnih apartmana izjavio je Edward.
Sofie je nastojala prikriti zaprepatenost. - Moemo se smjestiti u
jednoj sobi, Edwarde.
- Zaboravi. Moete uzeti moj apartman. Ve sam uzeo jednokrevetnu
sobu za sebe.
- Edwarde...
- Psst. Nee me navesti da se predomislim, to je ve rijeeno. - Prvi
put te veeri usne su mu se izvile otkrivi tek neznatno jamice na
obrazina. Njegov pogled, koji nije skidao s njezina, odjednom je postao
topao. Bio je to mukarac kakvoga je poznavala i tako silno voljela gotovo
dvije godine.
Sofie je pognula glavu, grlei Edanu. Njih etvero naguralo se u dizalo
mjedenih vrata. Nekoliko trenutaka potom izili su na petom katu.
Edward je otvorio vrata apartmana koji je dotad bio njegov. - Na svu
290

Knjigoteka

Glorij@
sreu, postoje dvije spavae sobe. Onu manju koristio sam kao ured, ali
doi u sutra i odnijeti sve svoje stvari. Sofie, glavna spavaa soba je ravno
ispred tebe.
Iako ga je Sofie ve jednom dola traiti u hotelu, nije joj dopustio da
ue u njegov apartman. Bila je posve sigurna da se radilo o istim sobama.
Znatieljno i s puno strahopotovanja bacila je pogled uokolo.
Stajala je u krunom predvorju. Podovi su bili mramorni, be boje, a
zidovi olieni u trompe loeil pa se stjecao dojam da ovjek gleda u golemi
raskoni salon. Ali pravi salon bio je ravno ispred njih. Plavi orijentalni
tepisi prekrivali su mramorne podove u be i bijeloj boji. Postojala su dva
prostora za sjedenje, jedan s poivaljkama prekrivenim pamunom
tkaninom, a drugi s dvosjedom od crvena damasta i dvjema foteljama s
crvenim i be prugama. Na jednom zidu se od poda do stropa protezao
regal od mahagonija. Suelice njemu nalazio se kamin s mramornom
policom. Na prozorima koji su gledali na Central Park bili su zastori od
crvena damasta, dok je nekoliko lijepih umjetnikih djela francuskih i
engleskih umjetnika iz osamnaestoga i devetnaestoga stoljea visjelo na
zidovima.
Na lijevoj strani bila je blagovaonica u koju je moglo stati osam osoba,
s kuhinjicom neposredno iza nje. Na istoj toj lijevoj strani bila je i spavaa
soba koju je Edward koristio kao ured. Sofie je mogla vidjeti da je ve
radio za malim pisaim stolom, iju su konatu povrinu za pisanje
zastirali papiri.
Uzeo ju je za ruku i poveo preko salona. Sofie se nije obazirala na
vrelinu njegove ruke i kada su mu bedra okrznula njezine suknje od tafta,
zavjetovala se da ne mari za to.
Zastali su na pragu glavne spavae sobe. Njegove sobe. Sofie je bacila
pogled na golem krevet s baldahinom i shvatila da je on tu spavao sino,
kao i preksino. Krevet je, naravno, od tada bio pospremljen pa su sada
uti svileni pokrivai bili preklopljeni i ispod njih su se mogle vidjeti
tamnije zlatne plahte. Bilo je besramno, ali Sofie se zapitala je li tu spavao
s nekom drugom enom. Prezirala je samu pomisao na to.
Pustio joj je ruku. Taj je trenutak za Sofie bio previe intiman. Samo
po sebi bilo je ve dovoljno loe preuzimati njegov apartman, njegovu
spavau sobu, njegov krevet. Trebao je znati da je bolje ne pratiti je
ovamo. Sofie je potraila mjesto na kojemu e spavati Edana. Znala je da
su joj se obrazi arili.
Rekao je: - Zamolio sam ih da poalju zipku ovamo. Trebala bi stii
svakoga trena.
291

Knjigoteka

Glorij@
Kako joj je pogodio misli? Sofie se bojala susresti mu pogled. Prila je
krevetu i poloila Edanu nasred njega, ali nije se usudila sjesti pokraj nje,
strahujui da on to ne shvati kao neku vrstu poziva. Pogladila je svileni
prekriva, okrenuta mu leima. - Moda je bolje da ode prije nego to
zipka stigne - rekla je, pokuavajui ne razmiljati o svim posljedicama
boravka u javnom hotelu sa svojom keri i preuzimanja Edwardova
apartmana, pokuavajui ne razmiljati o svim posljedicama Edwardova
ponovnog ulaska u njezin ivot.
Bila je preumorna. Sutra e srediti svoje misli i osjeaje.
- U redu - kimnuo je Edward, oklijevajui. Potom je hitro krenuo
naprijed. Sofie se sledila, ali on se nagnuo nad Edanom, ne nad njom, i
usnama okrznuo djetetovu sljepoonicu. Kada se uspravio, pogledi su im
se prikovali. Sofie se nije mogla pomaknuti.
- Laku no. - Neznatno se uljudno i slubeno naklonio. Potom se
okrenuo na peti i preao preko prostorije. Sofie je vrsto stiskala svileni
prekriva, gledajui ga kako prelazi preko salona. Trenutak potom uao je
u predvorje i izgubio se iz vida. ula je otvaranje i zatvaranje ulaznih
vrata. Isprekidano uzdahnuvi, legla je pokraj svoje keri.
- A to u sada? - proaptala je sama za sebe.
Rachelle je, kao obino, preuzela Edanu nakon to je malenu u zoru
nahranjena. Sofie je odmah ponovno zaspala. Nikada nije spavala tako
dubokim snom bez snova kao tih nekoliko sati nakon izlaska sunca. Sada
se razbuivala. Postala je svjesna suneve svjetlosti koja se probijala kroz
prozore spavae sobe. Nakratko je bila zbunjena, uvjerena da su zastori
sino bili navueni kada je otila na poinak.
Potom je shvatila gdje se nalazi. Nije bila u pansionu pokraj rive. Bila
je u luksuznom hotelu Savoy... u Edwardovu apartmanu... u njegovu
raskonu krevetu. Zavukla se jo dublje pod pliane odgrnute pokrivae.
Prvi put se nakon dugo vremena osjeala sigurnom i zatienom, gotovo
bez imalo brige i straha. Bilo je silno olakanje ne probuditi se u strahu.
Preokrenula se na drugu stranu. Plahte ispod njezina gola obraza,
golih ruku i nogu bile su od glatkog satena i blago erotine. Sofie je
uzdahnula. Sino je Edward upao u njezin ivot onako kako bi u bajci
mogao vitez u sjajnom oklopu, spasivi je na nain na koji su se spaavale
prelijepe djeve u trenutku strane nevolje. Nisko u Sofijinu trbuhu neto je
ustrajno zatreperilo i miii njezinih bedara vre su se stegnuli. elja.
Snana i rasplamsana.
Ponovno se okrenula, ovaj put na lea, spustivi prekrivae do struka.
Nije to bio prvi put da se probudila osjeajui pulsirajuu potrebu i
matajui o Edwardu. Ali prvi put se probudila s takvim mislima na
292

Knjigoteka

Glorij@
satenskim plahtama u njegovu krevetu. Bila je vie razodjevena negoli
odjevena, s obzirom na to da je sino bila preumorna skinuti kombinezon
koji je imala na sebi i odjenuti do poda dugu flanelsku spavaicu. Sada se,
posve budna, pitala zato nije posramljena zbog onoga to joj je tijelo
osjealo, zato nikada nije bila posramljena zbog elje koju je on davnih
dana pobudio. Moda zbog toga to se to onaj jedini put kada su vodili
ljubav doimalo ba takvim, voenjem ljubavi. Bilo je divno, nimalo prljavo,
razvratno ili neisto. Ali, bilo je to vrlo davno. Pitala se kako bi mogla
odoljeti iskuenju, kako mu se oduprijeti.
Neznatno zadrhtavi, Sofie se uspravila u sjedei poloaj. Kosa joj
tijekom noi nije bila smotana u pletenicu kao obino, nego je bila
rasputena pa je svu onu neobuzdanu masu kose zabacila preko ramena.
Zbacila je prekrivae s nogu i skliznula na pod. Nakon dva koraka, usporila
je.
Odjednom se sledila, strahujui da je netko promatra.
Srce joj je preskakalo otkucaje. Sofie se sporo okrenula i ponovno
sledila.
Na vratima je stajao Edward i pozorno je promatrao.
Nije se mogla pokrenuti. Posve se ukipila, samo joj je srce divljaki
udaralo.
Gledao ju je kroz plaviastu izmaglicu, pogledom prodornim poput
jastrebova.
Sofie je osjetila kako joj se u prsima stvara panika. Mrani sjaj u
njegovu pogledu nedvojbeno joj je dao do znanja kakve su mu misli.
Postala je svjesna svojega izgleda. Kosa joj je bila rasputena, ali
zamrena poput ptijega gnijezda. Na sebi je imala samo tanki iznoeni
kombinezon koji joj je sezao do bedara. Ispod je bila gola. Doimala se
jednako pohotnom kako se i osjeala... u to je bila sigurna.
Samoj je sebi rekla da se pokrene, da potri. Imao je pogled
grabeljivca. Ali noge joj nisu sluale misli, koje su i same bile neodlune.
Ba kao to je strahovala, gledao je kroz njezinu odjeu, niz njezine
vitke bijele noge i u grudi koje je kombinezon jedva pokrivao. Prodrljiv
pogled njegovih plavih oiju preselio se do njezinih usta.
Pribrala se, naglo povukla uti svileni pokriva s kreveta i omotala se
njime. - to radi ovdje? - upitala je hrapava glasa.
- Uivam u najboljem pogledu na Manhattanu. - Bez rijei se okrenuo i
krupnim korakom iziao iz prostorije.
Sofie je piljila za njim, drhtei, napaljena i vlana od strastvene elje,
osjeajui ujedno neobinu mjeavinu razoaranja i olakanja. Bila je
293

Knjigoteka

Glorij@
bijesna. Bijesna na njega, bijesna na sebe i, ponajvie od svega, bijesna na
ivot.
urno je pola u kupaonicu, zbacivi pokriva sa sebe. S vjealice na
kojoj je visio na vratima dograbila je dugaak ogrta s uzorkom turske
mustre koji je pripadao njemu i navukla ga. Prekasno je shvatila da je
muki, njegov. Nepogrjeivo je osjetila njegov miris. krguui zubima,
potpuno svjesna svile koja joj je drakala uglavnom golu kou, istrala je iz
kupaonice. U salonu se naglo zaustavila.
Edward je stajao gledajui kroz prozor na Central Park, okrenut joj
leima. Iza njega je na jajolikom stolu u blagovaonici bio posluen doruak
dostojan kralja. Ne, etiri bi se kralja mogla nahraniti. Zamamni mirisi
dopirali su s nekolicine prekrivenih pladnjeva pod ijim su se poklopcima
nedvojbeno skrivali slanina, jaja, kobasice i odresci. Pladnjevi s hladnim
predjelima, dimljenim lososom i bijelom ribom, unkom i sirevima,
razliitim voem i koarama s pecivima pokrivali su svaki mogui
centimetar prostora. Bilo je jo mjesta samo za porculan i srebrni jedai
pribor postavljen za dvoje. Edane i Rachelle nije bilo nigdje na vidiku.
Sofie je uspjela doi do glasa. - Gdje je Edana?
- Rekao sam Rachelle da je izvede u park. Nakostrijeila se. - to si?
Okrenuo se licem prema njoj i ponovio ono to je upravo rekao.
- I Rachelle me ostavila ovdje samu, usnulu, s tobom? Piljio je u nju. Pa ovo je moj apartman.
Duboko je uzdahnula. - Znai, tako?
Pogled mu je sada bio nedokuiv. - U moju sobu jedva stane krevet pa
nikako nisam elio tamo dorukovati. Mislio sam da e i ti biti gladna.
ekao sam due od sata da se probudi. Naposljetku sam odluio vidjeti
jesi li uope iva. Nisam ja kriv za to to si spavala u tragovima pamuka
koji gotovo doslovno nita ne skriva.
Prekriila je ruke preko grudi, posve sigurna da se sjeao kako je
izgledala u svojemu starom otrcanom kombinezonu. - Vjeruj mi - rekla je
zajedljivo - da sam znala da e ui u moju sobu, bila bih odjenula
redovniku halju.
Zakiljio je. - Doista?
Nije joj se svidjelo pokazano zanimanje koje je prepoznala u njegovu
pogledu, jer ga je na neki nain ponovno zapalila. Ili nikada nije ni bilo
ugaeno pa ga on sada nije ni mogao prikriti. Ustuknula je. - Da.
- Kako smo brzo zaboravili sinonju veer - promrmljao je. - Ima li
jo uvijek onaj komadiak pamuka na sebi?
294

Knjigoteka

Glorij@
Sofie je poela vrsto uzmicati. - Edwarde, jako uviavno od tebe to
si naruio doruak. Naravno, jasno mi je da bi ti radije dorukovao ovdje
nego u svojoj sobi. Ima potpuno pravo ovdje objedovati. Idem se
odjenuti. Moe zapoeti s dorukom bez mene.
Bljesnuo je njegov stopostotno zloest osmijeh. Jamice na njegovim
obrazima bile su duboke i prokleto privlane. - Nekako mi se to to sam
naruio da donesu vie ne ini tako primamljivim.
Sofie se okrenula, namjeravajui pobjei, ali Edwardova ruka vrsto ju
je uhvatila za rame i naglo je okrenuo prema sebi. Nedostajao je samo
centimetar da se nade u njegovu naruju. - Izgleda tako dobro da bih te
pojeo - rekao je njeno kada ju je polako povukao naprijed.
Sofie se ukipila, ne uspijevajui disati ni razmiljati. Zajeala je kad su
mu ruke kliznule niz njezina lea i stranjicu.
- Nemam namjeru biti tvoj doruak - proaptala je.
- Zato ne? - proaptao je i usne su mu se nale tik do njezinih. Sofie je
ponovno zajeala dok ju je privlaio blie, sve dok im se slabine nisu
dotaknule. Bio je u erekciji, napaljen, golem i podrhtavajui uzdignut. Zato ne, doavola? - proaptao joj je uz usnice.
Sofie je pokuala nai rijei i razlog zbog kojega ne bi trebala voditi
ljubav s njim. Njezino srce, prisjetila se naposljetku. Nastojala je zatititi
svoje srce. - Nemoj, Edwarde. Molim te.
Ali nije se obazirao na nju. - Poljubit u te - promrmljao je, nadvijajui
se nad njom. - Oboje znamo da e ti se svidjeti.

295

Knjigoteka

Glorij@
DVADESET ESTO POGLAVLJE
Sofie je poriui odmahnula glavom. Pogledi su im se stopili. ula je samu
sebe kako je zajeala kada ju je lagano obujmio, privukavi je jo vre
uza se. Prislonila je ruke uz njegova prsa, ali bila je to tek slabana kretnja.
Nije smogla snage odgurnuti ga od sebe.
Da ga barem ne voli. Onda se moda ne bi tako silno eljela stopiti s
njegovim tijelom. Moda u tom sluaju ne bilo toga ara, hitnosti i prave
sulude elje.
Edwardove usne okrznule su njezine. Namjerno je to uinio
drakajui je i Sofie je otro udahnula. - Osjea isto to i ja - rekao je
otvoreno, nimalo prijetvornim glasom u kojemu se osjeala pouda i
trijumf. Pogled mu je plamtio. - Vidim ti u oima... osjeam po tvojemu
tijelu.
- Ne! - Sofie je uspjela slagati, jer sada je ve znala da e je poljubiti,
ba kao to je bila svjesna injenice daju je vjeto zavodio i onaj
povrijeeni dio nje bio je uasnut. Ponovno e je povrijediti, ali vie nije
mogla preivjeti jo jedan njegov udarac.
- Da - proaptao je, blago se osmjehujui i polako trljajui svoj
ukrueni ud uz nju. Ruke su mu kliznule uz njezin prsni ko, preko
svilenog ogrtaa i obuhvatile bolno nabrekle dojke. - O, Boe, Sofie.
Sotie je znala da je, ba kao i ona, razmiljao o tome kako e to
izgledati kada ue duboko u nju. Osjeala je kao da e se onesvijestiti,
oamueno. Bila je i te kako svjesna uzavrelog krutog miia koji je
pulsirao uz njezin vlaan rascjep, i te kako svjesna njegovih prsta koji su
kroz pamuk i svilu upkali njezine ukruene bradavice i njegova topla
neujednaena daha koji joj je poput pera milovao usnice. Sofie je zajeala.
Edward se oporo oglasio i presavio je unatrag. Usne su mu se nale na
njezinima.
Nakon toga nije postojalo nita drugo osim njegovih usana na
njezinima i njegova vrsta tijela koje je podrhtavalo uz nju. Odustala je.
Rastvorila ih je i priljubila se uz njega. Poljubac se u trenu promijenio i
pretvorio u pohlepno prodirue udovite.
Uzvratila mu je, ljubei ga i lickajui mu usnice. Grickala ih je, dok je
on njezine sisao. Rukama je kliznula nanie i snano ga uhvatila za visoko
podignute vrste polutke stranjice. Borila se s njegovim jezikom i
pokorila ga. Sve veim arom gnjeio je i oblikovao joj grudi, sve dok iz
njih nije poteklo toplo mlijeko.
296

Knjigoteka

Glorij@
Sofie je kriknula, svjesna da je njezina potreba za njim prerastala u
neto nezasitno i svemono. Ruke su joj kliznule do njegovih bokova, koje
je vrsto privijala uz svoju pulsirajuu makicu. Edward je naglo strgao s
nje ogrta i kombinezon i iznoeni komad odjee poderao se gotovo bez
zvuka. Sofie se zadovoljno oglasila daui kada su mu usne zaposjele
jednu njezinu napetu bolnu bradavicu. Jecajui, zabacila je glavu dok ju je
sisao.
A onda to vie nije mogla podnijeti. U Sofie je eksplodirala elja koja
se pretvorila u ludilo. Rukama je kliznula preko goleme izboine ispod
rasporka njegovih hlaa. Uzdrhtala, mahnita i odluna, pratila je njegov
obris i oblikovala ga. Zadihan, Edward je naglo odvojio usne od njezinih
grudi. Trenutak potom nala mu se u naruju i trao je do velike spavae
sobe. Nogom je zatvorio vrata za sobom. Jo uvijek je nosei, legao je na
krevet i spustio se na nju.
Samo je to bilo vano. Sofie je rairila koljena i glenjevima se zakaila
oko njegovih bokova. Edward je naglo rastvorio rasporak hlaa. Jedan
zaprepaujui trenutak gledali su se u oi. Potom je do kraja uao u nju.
Sofie se vrsto drala za njegova ramena, mahnito izvijajui bokovima
i uzvikujui: - To, Edwarde, to! - Zarila je nokte u njegova lea. Na trenutak
se sledio, ali sada je reagirao na njezina mahnita pourivanja i poeo se
brzo i snano pomicati. Sofie je imala samo jednu suvislu misao: voljela je
toga mukarca i uvijek e ga voljeti. Trenutak potom pomeo ju je do
usijanja uaren suludi vrtlog koji ju je ponio uvis i rasprsnula se u
bezglavoj ekstazi.
Kada je otvorila oi, nekontrolirano daui, susrela je Edwardov
divlji razrogaen pogled. Nije se pomicao, ali jo uvijek je bio potpuno u
njoj, cijelom duinom i vrst. Kada su im se pogledi sreli, neto u njegovim
oima estoko je bljesnulo. U trenu je Edward spustio usne na njezine,
prisno je dugo ljubei. Podigao je glavu i prodorno joj se zagledao u oi. Sofie.
Potom ju je poeo milovati, ali sada mnogo snanije i bre nego prije.
Unato tomu to je upravo bila doivjela nevjerojatan vrhunac, Sofijina
krv ponovno se uzburkala. Edward je obavio ruke oko nje i posljednji put
uronio duboko u nju. Zajeao je, a tijelo su mu potresali drhtaji dok mu je
lice bilo zagnjureno u udubinu izmeu njezina vrata i ramena.
Sofie je rukom kliznula niz njegova lea i sklopivi oi ui vala
osjeajui ga. Srce joj je jo uvijek treperilo poput divlje zarobljene ptice,
dok je njegovo jo mnogo snanije otkucavalo uz njezine grudi. Sofie nije
eljela razmiljati. Prislonila je obraz uz njegov. Bilo je ujedno bolno i
pravi uitak biti na taj nain s njim.
297

Knjigoteka

Glorij@
Edward se promekoljio. Sofie se nije usudila pomaknuti, strahujui
od onoga to bi se potom moglo dogoditi. Dragi Boe, sada su bili stranci.
To to se dogodilo nije se nikada trebalo dogoditi, ali osjeaj je bio doista
pravi. to e sada rei jedno drugome? Bog? Zbogom? Bilo je vrlo lijepo,
hvala ti?
Treptanjem je odagnala vrele suze.
Edward se zakotrljao na svoju stranu, jednom je rukom vrsto drei,
pa je sada bila priljubljena uz njega. Sofie se bojala pogledati ga, ali
odlanulo joj je zbog toga to je nije odgurnuo od sebe. Osjetila je napetost
kada je rukom preao niz njezino rame i ruku, milujui je. Trenutak potom
osjetila je kako joj istraujui prelazi preko struka i trbuha.
Nije ga mogla dugo tako izbjegavati pa je otvorila oi, pogledavi ga u
lice. Nije znala to je oekivala vidjeti, moda drsku muku bahatost, ali
bio je vrlo ozbiljan, gotovo namrgoen. Bila je pogoena. Je li poalio zbog
njihova susreta?
Mogla je podnijeti gotovo sve, to je u posljednje dvije godine i
dokazala, ali ne i njegovo aljenje zbog tako predivnog preputanja strasti.
- Nisam ovamo doao zbog ovoga - rekao je Edward.
Guila se. Prije mu ne bi vjerovala, ali sada, dok je bila zagledana u
njegove oi, vjerovala mu je ama ba sve.
- Jednostavno se dogodilo - rekao je Edward, ijajeruka mirna i
nepomina poivala na njezinu trbuhu. - Neu se ispriavati.
Sofie je piljila u njegovu krupnu preplanulu ruku rairenu na njezinu
bijelom ravnom trbuhu, neposredno ispod pupka, tek nekoliko centimetra
udaljenu od dlakavoga gnijezda koje je poput tita zaklanjalo njezinu
enstvenost. Oslobodila se njegove ruke i uspravila u sjedei poloaj,
privukavi njegov ogrta vre oko sebe. - Ni... nisam ni traila ispriku.
Mii na Edwardovu obrazu napeo se. I sam se uspravio u sjedei
poloaj, zagurao koulju u hlae i zakopao dugmad na rasporku. - Ovo
izmeu nas je vrlo dobro, Sofie.
Odvratila je pogled, nastojei ne biti povrijeena njegovim rijeima,
uvjerena da je on nije sada namjeravao povrijediti. Ali ona nikada za
njihovo voenje ljubavi ne bi rekla vrlo dobro. Nenadmano,
velianstveno, nezaboravno, to da, ali nikada vrlo dobro. Uinilo joj se da
je oekivao odgovor pa je samo promrmljala: - Da.
- Zato si tako slabunjava? Zatreptala je. - to?
- Rodila si, a mravija si nego to si bila kada smo se upoznali. Ne
jede nita, zar ne?
298

Knjigoteka

Glorij@
Ukipila se zbog opreza. Brino je birala rijei. - Trenuta no mi nije
ba lako. Nikada ne spavam cijelu no u komadu... oko djeteta je puno
posla, ak i uz Rachellinu pomo. Osim toga, zabrinuta sam... Nemam teka.
Pogled mu se smraio. - Ali doji Edanu.
Zarumenjela se, ne mislei na Edanu, nego na to kako joj je Edward
sisao grudi. - Naravno.
Edward je kliznuo s kreveta. Ruke je drao u depovima i bio joj je
okrenut leima, zagledan kroz prozor. Vani je poelo snijeiti. - Jasno ti je
da vie nema razloga za zabrinutost.
Sofie je poeljela da mu moe vidjeti lice. - to to govori, Edwarde?
Bijesno se okrenuo. - Edana je moja ki. Ti si joj majka. To mi daje
odreena prava. Uzdravati nju... i tebe... jedno je od njih.
Progutala je, bolno eznui za njegovom ljubavlju. - Je li iskoritavati
moje tijelo moda drugo pravo?
Naglo se trgnuo. - Duo, iskoristila si me jednako koliko ja tebe!
Sofie je prekriila ruke, nesposobna odgovoriti mu.
Ali Edward je sada bio bijesan i nije se dao zaustaviti.
- Mislim da nikada nisam bio s nekom tako strastvenom, gorljivom
enom.
Sofie je napuila usta. to je mogla rei? Da je pouda koju je osjeala
prema njemu bila potaknuta ljubavlju? Da e vjerojatno ostarjeti i
osijedjeti eznui za njim?
Edwardov pogled spustio se do njezinih grudi koje su se nadimale. Ne... znam da nikada prije nisam bio s tako strastvenom enom.
- Prestani.
- Imala si dobre uitelje, Sofie.
- Ti si bio moj uitelj.
Nasmijao se. - Davno je to bilo. Tada si jo bila djevica, a ne zavodnica.
- Prestani... Molim te.
- Zato? Zato to istina boli? Zato to to ne moe pomiriti sa svojom
ednom vanjtinom? - Pogled mu je sijevnuo.
- Zna li Henry koliko si strastvena? Zna li to iz prve ruke?
- Prestani s tim! - vrisnula je Sofie.
- Neu! - uzvratio je Edward, viui. Sofie se sledila. - Neu! - ponovno
je viknuo i zamahnuvi rukom sruio na pod sve to se nalazilo na pisaem
stolu pokraj njega. Staklene boce i porculanske zdjelice razbile su se i
razmrskale.
299

Knjigoteka

Glorij@
Sofie je vrsto stiskala posteljinu, zadrhtavi od straha.
Edward je koraao prema njoj. U svakom njegovu koraku osjeao se
bijes, kao da e eksplodirati, a potom se zaustavio. - Hoe li se vidjeti s
njim veeras? - zareao je.
Piljila je u njega, previe prestraena da bi mu mogla odgovoriti.
- Hoe li? - povikao je, blijed u licu.
- Neu - proaptala je Sofie. - Zapravo, ne znam.
- Ne zna! - Okrenuo se i akom udario u lijepu plavo-bijelu
istonjaku svjetiljku koja je pala na pod, razbivi se.
Sofie se povukla nekoliko centimetara prema podnoju kreveta.
- Hoe li se udati za nj? - grmio je.
Sofie je znala da je bolje nita mu ne odgovoriti na to. Suze su joj se
slijevale niz lice.
Edward je opsovao. Snano je udario o pisai stol i izvukao jednu od
ladica, tako snano da je pala na pod. Uspravio se, drei u ruci etvrtastu
plavu plianu kutiju, a potom utnuo onu ladicu s puta, priao Sofie i
dobacio joj kutiju. Pogodila ju je u koljena. - Otvori je!
Pogledala je u kutiju koja joj je sada leala pokraj nogu, bojei se
dotaknuti je, bojei se onoga to e vidjeti u njoj.
- Otvori je, doavola! - zagrmio je.
Cmizdrei, Sofie je kleknula i posegnula za kutijom. Srce joj je zastalo
u grlu. U kutiji je bio par predivnih naunica, s dijamantima koji su sami
vrijedili pravo bogatstvo. Ali uz njih je bila i trostruka niska koja je s njima
ila u kompletu i prsten s dijamantom. Bio je to zaruniki prsten.
- To ti mogu dati - rekao je oporo Edward.
Sofie ga je trepui pogledala, bespomono u rukama drei onu
otvorenu kutiju, ne znajui to bi s njom... ni s njim.
- Nije li to dovoljno? - Ponovno je povisio glas. - Nije li to ono to eli?
Nije li to ono to sve ene ele?! - Edward je vikao. Ili se jo uvijek eli
udati za Henryja Martena?
Lice mu je bilo zajapureno od bijesa. - Nikada nisam ni rekla da se
elim udati za Henryja - gotovo je neujno proaptala.
Ali Edward je bio previe bijesan da bi je uo. Krupnim korakom
doao je do zida i naglo strgnuo malu sliku - lijepoga Davida - otkrivi sef.
Prsti su mu brzo zakrenuli bravu. eljezna vrata otvorila su se kljocnuvi.
Okrenuo se biem prema njoj, vrsto stiui aku. - Jo uvijek razmilja o
udaji za Henryja? - upitao je. Bacio je na nju ono to je drao u ruci.
300

Knjigoteka

Glorij@
Sofie je vrisnula od straha, zasuta malim otrim predmetima. Potom
je shvatila da je na nju bacao dijamante, dijamante svih oblika i veliina,
sve bruene, polirane i bljetave, koji su sada bili ratrkani oko kreveta i u
naborima njezina ogrtaa, treperei kao da joj namiguju.
- to nije u redu, Sofie? - vikao je Edward. - Doavola! Doavola!
Nisam ti dovoljno dobar... je li to? Ali, ne ini li me ovo dovoljno dobrim? pokazao je prema krevetu koji se iskrio dijamantima. Dograbio ju je za
ogrta i gurnuo joj pregrt svile i dijamanata u lice, otkrivi joj pritom gola
bedra.
Sofie je prekrila lice rukama i jecala. Edward je psovao. Sofie je
vrisnula kada joj je ispustio ogrta i previe vrsto je zgrabio za ramena,
povukavi je snano da se uspravi na krevetu. Gledali su se oi u oi, nos
uz nos. Sofie nikada nije vidjela nekoga tako bijesnog kao to je bio
Edward.
- Nee se udati za Henryja Martena! - zakrijetao je. Naglo ju je pustio
pa je pala natrag na jastuke, poput mlitave hrpe.
- Doavola - rekao je i iziao iz sobe. Ulazna vrata apartmana uz
tresak su se zalupila.
Sofie se guila, sklupana, leei na boku. Edwardovi dijamanti
zabadali su joj se duboko u bok i bedro. Ogoreno ljutito vrisnuvi,
zamahnula je rukom, pri emu je jo sjajnog tvrdog kamenja odletjelo na
pod. - Doavola! - proaptala je promuklo. - Doavola!
vrsto stegnute vilice, Edward je stajao ekajui dizalo, ruku
zaguranih u depove. Njegov bijes slijegao se poput praine nakon
olujnoga vjetra, ali nipoto nije nestao: leprao mu je u ilama, ba kao
estice praine noene povjetarcem.
Iako mu je bilo ao zbog toga to je izgubio ivce, nije mogao aliti
zbog njihova voenja ljubavi. Unato svojoj boemskoj prolosti, Sofie nije
mogla imati iskustvo kakvo je imao on pa nee ni znati kako je njihovo
sjedinjenje bilo iznimno. Ali njemu je bilo jasno. Jer nikada prije nije vodio
ljubav s nekom enom u koju je bio zaljubljen preko uiju, enom koja mu
je tijelom i duom nedostajala skoro dvije godine.
Edward je ponovno zadrhtao. Ovaj put ne toliko zbog bijesa koliko
zbog tjeskobe, povrijeenosti i eline odlunosti. Kako je mogla
razmiljati o udaji za Henryja Martena kada je nedvosmisleno odbacila
njegovu branu ponudu? Bilo mu je neshvatljivo. Dolo mu je da se okrene
na peti i poe niz hodnik, nasrne na njezina vrata i uniti apartman pred
njezinim oima te da je za kosu odvue do najblieg matiara.
301

Knjigoteka

Glorij@
Edward je sklopio oi, borei se protiv novoga vala estoka bijesa koji
ga je obuzimao. Nikada prije nije bio tako srdit. Bio je dovoljno razuman
da shvati kako je njegovo prijanje ponaanje bilo vie nego djetinjasto.
Bilo je neoprostivo. Ali nikada prije nije ni bio zaljubljen. Zapravo, da nije
bio toliko bijesan, moda bi tu situaciju mogao smatrati silno ironinom,
zabavnom ak.
ena koju je volio ve je dvaput odbila njegovu branu ponudu i ako
se raunalo ono jutros, ak triput. I ne samo to. Nosila je i rodila njegovu
kerkicu ni ne pokuavi mu to rei, sve dok nije bilo prekasno... Doznao je
da ima ker tek nekoliko mjeseci nakon njezina roenja. A ona je sada
razmatrala udaju za drugoga.
Ne, nije se tu imalo emu smijati, ama ba niemu. Bilo je previe
bolno, bilo je to za plakati. Kako ga je mogla obmanuti zbog Edane i kako
je mogla pobjei s njom? Kako ga je mogla odbiti, ni ne razmislivi o
njegovoj ponudi? Boe, tijekom svih tih godina na stotine ena dalo mu je
nagovijestiti da bi vrlo rado postale njegovom suprugom! Podigavi
pogled prema brojaniku, Edward je zapazio da je dizalo bilo tek na
treem katu. Proklinjao je dizalo. Proklinjao je nju.
Moda uope nije poznavao Sofie ONeil. Nikada u ivotu nije mogao
ni sanjati da je takvo njezino ponaanje mogue. Smatrao ju je iskrenom i
nesposobnom za prijevaru i izdaju. Uostalom, nikada je nije mogao
zamisliti ni da ivi poput boema, emu je svjedoio. Edward je drhtao od
ljubomore pri pomisli na onoga Francuza, Georgesa, koji je posve oito bio
zaljubljen u nju. On ju je nauio kako se slobodno ponaati tako
strastveno? Vrata dizala napokon su se otvorila i Edward je uao u prostor
obloen lamperijom.
Samom je sebi rekao da prolost vie nije vana. Bilo je vano samo to
da je Sofie majka njegova djeteta i daju je volio, da ju je mogao navesti da
ga zavoli. Bio je uvjeren u to. Odvest e je pred oltar, na bilo koji nain. Jo
nekoliko dana u njegovu apartmanu u Savoyu i bit e posve
kompromitirana, toliko da nee imati drugog izbora. Ali ovaj put nee joj
vjerovati. Iako je vjerovao da je zaalila zbog prijevare o Edani i bijega u
Pariz od njega, ovaj put nee nimalo riskirati. Ulozi su bili previsoki.
Emocije su bile previe uzavrele, previe neobuzdane. Znao je da ne bi
mogao preivjeti da ih obje zauvijek izgubi. Pozorno e je drati na oku,
kako bi bio siguran da nee pokuati ponovno pobjei ili, jo gore, pobjei
s Henryjem Martenom.
Odjednom iscrpljen i umoran, Edward je poao hodnikom na drugom
katu. Sino gotovo nije ni spavao. Bio je toliko ushien to je naposljetku
naao Sofie i svoju ker i vrlo bijesan svaki put kada bi pomislio na sve
ono to je uinila ili na njezinu vezu s Henryjem Martenom. Svaki put kada
302

Knjigoteka

Glorij@
bi pomislio kako je izgledala u onoj seksi haljini i prisjetio se osjeaja
njezinih usana pod njegovim i njezinog tijela pod njim, na kraju bi osjetio
poudu koja je prijetila liiti ga samokontrole. Na kraju krajeva, bio je
posve svjestan injenice da je spavala samo nekoliko katova iznad njega, u
njegovu apartmanu, u njegovu krevetu.
Sada kada je njegov bijes napokon jenjavao, tjelesni i psihiki umor
obavili su ga poput pokrova.
Edward je izvadio klju, a potom se sledio, u trenu postavi svjestan
da su vrata njegove hotelske sobe otkljuana. Spustio je pogled na pod.
Naravno, tanka ibica koju je ostavio umetnutu izmeu vrata i dovratka
poivala je na tepihu. Netko je bio u njegovoj sobi... ili je jo uvijek unutra.
U Africi je Edward uza se uvijek nosio skriven no ili mali pitolj. U
New Yorku je to ponekad inio, ali nikada tijekom dana. Napet, naglo je
odgurnuo vrata, ali nije uao u sobu. Doekao ga je pogled na samo jedan
krevet i dva nona ormaria.
Edward je nainio jo jedan korak, jo uvijek ne zakoraivi potpuno
na prag. inei to, jo je ire otvorio vrata. Sada je uspio vidjeti brokatni
naslonja pokraj prozora sa zastorima na crvene prugice te pisai stol i
ormar na suprotnoj strani prostorije. Taj netko tko je bio unutra, ako je
nekoga uope bilo u prostoriji, stajao je iza otvorenih vrata ili priljubljen
uza zid s druge strane.
Edward je vjerovao da je unutra nezvani gost i da stoji iza vrata.
Udario je vrata nogom, to je mogao snanije, i upao unutra, oekujui da
e uljez bolno vrisnuti. Oekivao je uti kako neije kosti krckaju od siline
udarca tekog javora.
Naprotiv, netko ga je vrsto uhvatio s lea, s druge strane dovratka,
snano ga zaokrenuvi. Edward je bio spreman napasti, ali bilo je
prekasno, jer sada je on bio napadnut. Dobio je snaan udarac u vilicu, koji
je brzo bio popraen jo jednim udarcem u trbuh. Edward je bolno
stenjui pao unatrag, na pisai stol. Neto je palo na pod i razbilo se.
Sljedei udarac zaprepastio je Edwarda, kojemu je zaiskrilo pred
oima.
- Bori se, pizdo uljiva. elim uivati u ovome!
Edwarda je netko povukao da se uspravi. Bio je oamuen, ali vrsto
je zgrabio toga mukarca za zapea u namjeri da ga izbaci. Naalost,
napada je bio njegove visine, moda ak neto vii, miiav i u formi. Ali
Edward je bio snaan mukarac i dok su se hrvali, uspio je zbaciti
napadaa sa sebe.
U trenu je Edward unuo napasti. Vid mu se razbistrio. Shvatio je da
je njegov napada isti onaj ovjek koji je prije mnogo mjeseci naletio na
303

Knjigoteka

Glorij@
njega u hotelskom predvorju. Kada se njegov napada teturajui osovio na
noge, Edward nije imao vremena za razmiljanje. Zamahnuo je rukom i
snano udario napadaa u trbuh, tvrd kao kamen. Gotovo nije ni ustuknuo.
- Raskomadat u te i uivat u u svakom djeliu sekunde inei to reao je ovjek.
Edward je sprijeio mukarev sljedei udarac. Bacio se naprijed,
odgurnuvi ga uza zid. Poeli su se hrvati, svaki se oslanjajui na svoju
snagu i teinu kako bi nadvladao onoga drugog. Bili su okrenuti jedan
prema drugome i gledali su se oi u oi. Kada se Edward napokon
zagledao u mukareve zlaane oi, upitao je: - Tko si ti, doavola? - Ali
znao je.
Mukarac se neznatno opustio. Njih dvojica su se i dalje vrsto drali,
prikovani jedan uz drugoga, odgurujui se, jednako snani i zadihani. Sofijin otac - rekao je, opasno i tiho. Pogled mu je bljetao divljakim
zadovoljstvom. - Napokon mi se pruila mogunost da ispravim uinjenu
pogreku - rekao je. - Uivat u u tome da te rastavim na komadie, kost
po kost, dlaku po dlaku. A potom e se oeniti njome.
Edward je susreo njegov razjaren pogled. - Isuse - proaptao je. Jake
ONeil nije bio mrtav. Posumnjao je ve prije u to i bio je u pravu.
Ali bila je pogreka opustiti se.
- Bori se protiv mene! - grmio je Jake ONeil dok se oslobaao
Edwardova labava stiska. Sijevnula je njegova aka.
Edwardova glava naglo je poletjela unatrag, tako snano da je zauo
kljocaj. Odletio je na drugu stranu prostorije.
Jake je zadovoljno progunao, krenuvi za njim.
Edward je udario o pod, shvativi kako taj drugi ovjek nije razumio i
da ga namjerava ubiti. Kada se Jake spustio na nj, Edward se zakotrljao,
poput divlje make se naglo osovio na noge, spreman obraniti se od
napadaa... Sofijina oca.
- Neu se boriti protiv tebe - zadahtao je.
Jake se sporo osovio na noge. Dvojica mukaraca oprezno su skakutali
jedan oko drugoga, poput boksaa bez rukavica. - Neu ti ostaviti izbor.
Edward je odluio odmah prijei na stvar. - Volim tvoju ker...
oduvijek sam je volio.
Jake je zareao, nasmijavi se.
- Dvaput sam je pitao da se uda za mene... triput, ako rauna ono
jutros.
Jake je zastao. - Ne vjerujem ti.
304

Knjigoteka

Glorij@
Edward, koji je dotad uao na prstima, spustio je stopala, iako je bio
spreman skoiti u stranu poe li Jake ponovno na njega. - Oito zna da je
majka mojega djeteta.
- Znam.
- Jesi li znao da mi je za dijete rekla tek prije mjesec dana? Jesi li znao
da sam je u ljeto prije dvije godine zaprosio, onda kada sam joj oduzeo
nevinost? Jesi li znao da sam je ponovno zaprosio kada smo se sljedei put
sreli... proli mjesec u Parizu? Jesi li znao da je ne samo odbila nego i
pobjegla... odvodei moju ker sa sobom? - Edward sada vie nije mogao
kontrolirati vlastiti bijes i tjeskobu, kao ni gorinu koju je osjeao u srcu.
Spustio je ruke niz tijelo, ali ake su mu jo uvijek bile vrsto stisnute i
uzdrhtale. - Ona je ta koju treba prebaciti preko koljena, ONeile, i
napraiti joj tur kao neposlunom djetetu. Ona je ta koja mi uskrauje
oinska prava... uskrauje mi moje dijete. Ona je ta koja razmatra udaju za
drugoga.
Sada je i Jake spustio stisnute ake. - Ti si doista zaljubljen u nju rekao je, zapanjen.
- Oenit u se njome - rekao je Edward, a oi su mu plamtjele - pa
makar i protiv njezine volje.
Jake ga je pomno motrio, jednim rukavom briui znoj s ela. - Zato
te odbila? to si uinio kada si je naveo da pobjegne?
- Nita! - viknuo je Edward. Nastojao se smiriti. - Tvoja ki kae da se
nee udati za mene zato to me ne voli. Radije eli ivjeti boemskim
ivotom na Montmartreu... imati ljubavnike koje ona eli dok studira
slikarstvo.
Jake se zagledao u nj. - Ne vjerujem ti.
- U tom sluaju bi je onda moda trebao otii sam upitati - rekao je
odluno Edward, koji se sada opasno smjekao. Uloge napadaa i
napadnutog sada su bile zamijenjene. - Ali ti to ne moe uiniti, zar ne?
Zato to si mrtav.
Jake se isprsio. - Tono.
Edward je zakoraio naprijed. Lice mu je bilo izoblieno od bijesa koji
je ponovno osjetio. - Koliko je to dobro, ONeile? Potreban si svojoj keri...
oduvijek te je trebala, ali nikada nisi bio uz nju, pasji skote.
Jake se zagledao u nj i pogledom mu je preletjela sjenka. Nita nije
rekao, nije ni pokuao obraniti se.
- Tvoj nestanak iz njezina ivota je neoprostiv - rekao je oporo
Edward.
305

Knjigoteka

Glorij@
Jake je stegnuo vilicu. - Doavola, tko ti je dao za pravo da bude
sudac i porota?
- Dala mi ga je ljubav prema Sofie - rekao je estoko Edward.
Jake se odjednom naglo ispruio i vrsto zgrabio Edwarda za ruku. Moda si u pravu. - Oi su mu se doimale sumnjivo vlanima. - Hajdemo na
pie. Ja astim. Usput emo porazgovarati.
Edward se zagledao u njegove opsjednute oi i u njima ugledao
previe duhova i aljenja da bi ih se moglo prebrojiti. - U redu - odvratio
je, sada ve puno jednolinijim glasom. Potom se slabano osmjehnuo. Ali ja astim, Jake.

306

Knjigoteka

Glorij@
DVADESET SEDMO POGLAVLJE
Sofie je ula provjeriti spava li Edana spokojno. Potom je prila prozoru
velike spavae sobe koji je gledao na Grand Army Plazu i Central Park.
Zagledala se u snijegom prekriveni trg i golemi kip vojnika, u koije koje
su vukli konji i pjeake u zimskim kaputima na snjenoj ulici. Srce joj je
neravnomjerno kucalo i svaki otkucaj bio je bolan.
Oi su joj bile crvene i nateene pa ih je sklopila osjetivi tjeskobno
probadanje u prsima. Koliko e dugo jo ovako ostati tu, u Edwardovim
odajama? Kako je mogla funkcionirati, ivei razdvojena od njega, a ipak
mu dopustiti da joj ue u ivot kako se njemu svidi... moda ak i u njezin
krevet? Njegov bijes bio je zastraujui. Nije ga mogla kriviti zbog toga to
je bio ljutit na nju zato to je pobjegla s Edanom. Shvaala je i ljubomoru
koju je osjeao zbog Henryja... jer je bila povezana sa strahom. Sofie je
znala da se mora silno truditi kako bi ga uvjerila da mu vie nikada nee
uskratiti Edanu. Bilo joj je neizmjerno ao to je to i prvi put uinila.
Jedno pitanje bilo je gorue. Je li vodio ljubav s njom u bijesu ili je to
bila stvarna, iskrena, nekontrolirana elja?
Sofie je strahovala od odgovora. Bojala se da ga je samo njegov bijes
doveo k njoj. Usto se jo bojala sebe. Kako je mogla eznutljivo eljeti jo u
takvim okolnostima? Bila je vrlo blizu tomu da se pokori njegovim
zahtjevima. Ako ih je spajala iskrena elja, ne bi li se, na kraju, ipak mogla
udati za njega? Zbog Edane, kojoj je bio potreban otac? Odrei se ljubavi
zbog Edane? Umjesto ljubavi prihvatiti njegovo tijelo i strast?
Sofie se neznatno okrenula na zvuk kucanja na vratima. U sobu je ula
Rachelle, doimajui se tjeskobnom i zabrinutom. - Sofie, tvoja majka je
ovdje.
Sofie se sledila, a potom unezvijereno bacila kratak pogled prema
Edaninoj zipki. Djetece je blaeno spavalo. - Otpravi je - prosiktala je.
- Rekla je da mora razgovarati s tobom. Sofie, plae. Moda... Sofie je
bila vrsta u svojoj odluci. - Ne zanima me. Uto se Suzanne pojavila iza
Rachelle na dovratku. Majka i ki piljile su jedna u drugu. Sofie je bila
hladna i bijesna, a Suzanne blijeda i silno uzrujana. - Molim te, Sofie preklinjala je Suzanne. - Molim te. - Van.
- Sofie! Majka sam ti i...
Sofie je rekla: - Ne ode li, majko, bit u primorana pozvati hotelsko
osoblje i zamoliti ih da te isprate. Suzanne je problijedjela.
Sofie nije eljela osjeati grizoduje ni tjeskobu. Ipak se guila od
bolnih emocija.
307

Knjigoteka

Glorij@
Suzanne se naglo okrenula i istrala iz prostorije. Jecala je.
Sofie se skljokala na zlatni cvjetni dvosjed ispred kreveta. Rachelle joj
je u trenu prila, uzevi je za ruke. - Ma pauvre. to mogu uiniti?
Sofie je odmahnula glavom. - Nita. Ne moe pomoi, nitko ne moe. Osjeala je da joj se srce slomilo. Nepovratno.
Ni sat nakon toga Sofie se suoila s jo posjetitelja, ali ovoga puta to su
bili Benjamin Ralston i markiz od Connaughta.
U trenutku kada je shvatila da su u salonu, puls joj je podivljao.
Nastojala je duboko udahnuti. Zbog traume izazvane svim onim to se
dogaalo od njezina odlaska na bal, na kojemu je ponovno vidjela
Edwarda, bila je posve zaboravila na Lisin bijeg od Juliana St. Clarea.
Benjamin je zasigurno od njezine majke doznao gdje se nalazi... Sofie je
ve bila pretpostavila da ju je nekolicina ljudi vidjela kako sino odlazi s
Edwardom. Nije bila tajna da je Edward odsjeo u Savoyu. Sofie nije mogla
ne zapitati se je li se Suzanne suoila s Edwardom prije dolaska u njegov
apartman.
Sofie je sada promotrila svoj odraz u zrcalu, znajui da mora
razgovarati s Benjaminom i St. Clareom. Zapravo, zbog Lise se morala
pripremiti na la. Nikada nije bila dobra u laganju, ali ovaj put samu sebe
mora nadmaiti u prijevari.
Sofie se lecnula, zato to su joj oi bile crvene i nateene. Bilo je oito
da je plakala. Zapravo, doimala se posebno loe. Imala je podonjake i
duboke brazde oko usana. Nije imala vremena popraviti ni kosu spletenu
u labavu pletenicu. Uzdahnuvi, Sofie je zapljusnula lice vodom i obrisala
ga runikom, a potom zagladila svoju iznoenu tamnoplavu suknju. Izila
je iz kupaonice i ula u salon.
Benjamin je stajao nasred salona, pepeljast u licu i namrgoen. Pokraj
njega stajao je markiz St. Clare. Bio je bijesan. Samo jedan pogled u
njegove olujno sivkaste oi bio joj je dovoljan da shvati kako on ne
namjerava pustiti da to proe tek tako, bez ikakva rjeenja. Pitala se nije li
pogrijeila. Pitala se je li unato mrgodnom izrazu lica one veeri kada su
proslavljali zaruke i njegova jo mrgodnijeg priznanja na kraju krajeva
ipak neto osjeao za Lisu.
- Lisa je otila - zavapio je Benjamin.
Sofie se ukipila, hinei iznenaenost. - Kamo je otila?
- Sino je nestala - rekao je Benjamin. - Svi smo mislili da se rano
povukla na poinak. Ali jutros nije sila u prizemlje. U podne sam se
poprilino zabrinuo i poslao Suzanne da je probudi. Njezina vrata bila su
zakljuana, i ne samo to, ve nije bilo nikakva odgovora. Uspjeli smo nai
klju njezine sobe... zahvaljujui gospoi Murdock... i zatekli smo je u
308

Knjigoteka

Glorij@
stranom neredu. Odjea je bila posvuda! Ormar je bio otvoren i ladice
napola izvrnute! Prozor je bio otvoren! U poetku smo se prestraili da su
je oteli provalnici!
Sofie je razrogaila oi. Nikada nije ni pomislila da bi Suzanne i
Benjamin mogli pomisliti na najgore... pogreno. Kako je mogla dopustiti
da njezina majka i Benjamin povjeruju da je Lisa oteta? Potom je na sebi
osjetila markizov pogled i unato vlastitoj volji zajapurila se. Pogledi su im
se sreli. Sofie je tada znala da je nedvojbeno shvatio da je Lisa pobjegla od
njega. - Zasigurno nije oteta - rekla je Sofie, polako i nesigurno. Je li markiz
posumnjao da je pomogla Lisi u bijegu?
Benjamin je zamahnuo porukom koju je drao u ruci. - Ne... nije oteta
- rekao je smrknuto. - Ovo sam nedugo potom naao na njezinu nonom
ormariu.
Sofie je srce poskoilo kada je shvatila da je Lisa sigurno napisala
poruku prije nego to ju je ona zatekla u spavaoj sobi dok se pakirala.
Markiz je prvi put progovorio, prilino smireno, unato onom
olujnom pogledu, gledajui iskljuivo Sofie. - Tvrdi da se nikada nee udati
za mene i da se nee vratiti kui dok se zaruke ne razvrgnu ili dok se ja, po
mogunosti, ne vratim u Veliku Britaniju.
Sofie je osjetila kako joj se sva krv povukla iz lica. Zato je Benjamin
dopustio St. Clareu da proita jedno takvo optuujue pismo?
- Ustrajao sam na tome da mi Ralston dopusti proitati pismo - rekao
je hladno, kao da je bio svjestan Sofijinih misli. Bio je ironian. - Moja
nevjesta oito pati od ozbiljnih poremeaja predbranog uzbuenja.
Sofie je piljila u nj. Glas mu je bio vrlo hladan, ali svjetlost u njegovim
oima nije bila takva. - Uvjerena sam da se radi o nesporazumu - zapoela
je traljavo Sofie.
Nacerio se. - Jeste li doista sigurni u to, gospoice ONeil?
Sofie je zadrhtala.
- To nije svojstveno Lisi - rekao je otro Benjamin. - Neizmjerno mi je
ao... nema te isprike koja ovo moe nadoknaditi. Ne okrivljujem vas zbog
trenutanog prekida zaruka. Ali budite sigurni, Juliane, da e Lisa uvelike
poaliti zbog svojega histerinog nestaluka.
Markiz se hladno osmjehivao. - Moete biti mirni, Benjamine, jer
nemam namjeru prekinuti s tom malom drznicom. Siguran sam da u je,
kada je naem, uvjeriti u korist koju emo oboje imati od ovoga braka.
Sofie se zagledala, strahujui zbog Lise. U tome trenu bila je svjesna
da je Lisa nainila stranu pogreku i da e je markiz nai, prisilno je
odvesti do oltara i pobrinuti se za to da plati cijenu zbog svojega bijega.
309

Knjigoteka

Glorij@
Nee on traiti rjeenje, nego osvetu. Pogled njegovih tamnih
plaviastosivkastih oiju sreo je njezin. - Moda gospoica ONeil ima ideju
odakle bismo mogli zapoeti s potragom - rekao je.
Sofie se ukipila: - J... ja?
Naherio je glavu, prodorno je promatrajui.
- Sofie! - zareao je Benjamin. - Je li ti Lisa rekla kamo ide? Sofie je
uspjela odmahnuti glavom, ali obrazi su joj gorjeli.
- Moe li se sjetiti neega to je moda rekla, a to bi nas navelo na
trag gdje je traiti?
Pitajui se nije li joj grizoduje ispisano preko cijeloga lica, Sofie je
ponovno odmahnula glavom.
Benjamin je oklijevao, smrknut, napet i nesiguran. - Morat emo se
obratiti policiji.
- Ne - rekao je markiz. - Ne jo. Jo uvijek moemo izbjei skandal.
Unajmit u detektivsku agenciju Pinkerton i sam u je potraiti.
- Dobra zamisao. Sofie, postoji li telefon u tvojemu apartmanu?
Sofie je potvrdno kimnula.
Benjamin je priao mjestu na kojemu je na zidu bio postavljen telefon,
podigao slualicu i priekao javljanje operatera. Markiz se okrenuo prema
Sofie.
- Dajte, gospoice ONeil - rekao je prilino neljubazno - oboje znamo
da znate kamo je Lisa otila. Zato mi ne kaete? Prije nego to se situacija
pogora.
Sofie se nadala da njezino drhturenje nije zamjetno. - Ne z-znam gdje
mi je sestra - slagala je, procijedivi kroz stisnute zube. - A-a i da znam, ne
bih vam rekla!
Promatrao ju je. - to sam vam to uinio da ste se okrenuli protiv
mene?
- Nita mi niste uinili - izjavila je Sofie. - Ali budite sigurni da ne
zasluujete enu poput Lise.
- Ahh... nije vas se dojmila moja drevna loza, plemika titula i sama
pomisao na to da e moja ena jednoga dana biti kontesa? - Zadirkivao je.
Ostala je pri svojemu. - Ne. Nimalo.
- Kako se vi i vaa polusestra razlikujete. Lisa je bila uvelike pod
dojmom zbog svega toga.
- Kad to kaete zvui kao da biste radije da vam je nevjesta ohola.
310

Knjigoteka

Glorij@
- Bih - rekao je otvoreno, zapanjivi je. Prikovao ju je pogledom. Vjerojatno biste tu strogou kao moja nevjesta podnijeli daleko bolje od
svoje njene polusestre - rekao je.
Sofie je razrogaila oi.
Podigao je krupnu ruku. Bila je preplanula kao njegovo lice i Sofie je
zapazila da ima teke uljeve. Markiz je moda imao titulu i drevne
posjede, ali tegobno je radio poput seljaka. - Ne bojte se, divim se vaoj
hrabrosti i smionosti, ali meni treba bogata nasljednica, a vi se ne uklapate
u taj raun.
Sofie se pribrala. - Drago mi je! - odbrusila je.
- Gdje je ona?
Nije oklijevala. - Trenutano ne znam! - To barem nije bila la.
Hladno se osmjehnuo. - Dobro, gospoice ONeil. Divim se vaoj
odanosti. Ali budite sigurni da u nai svoju nevjestu i da emo se
vjenati... pa makar je morao svezati i dovui kao ovcu na ianje. Okrenuo se i srditim korakom udaljio. Ali Sofie je ponovno zapazila njegov
bijes.
Rukom je pokrila usne, da ne bi uo njezin pokli olakanja kada ga je
vidjela kako odlazi. Sirota Lisa! Nije imala sree.
Suzannin puls odve je ubrzano kucao dok je ekala da joj sluga otvori
vrata na koja je pozvonila. Imala je osjeaj da joj je srce zapelo negdje u
predjelu grla. Boe! Morala je vidjeti Jakea, porazgovarati s njim, ispriati
mu to se dogodilo, jednostavno je morala!
Suzanne je osjetila napetost kada su se vrata naposljetku otvorila.
Bilo je usred poslijepodneva i oekivala je da e ugledati slugu.
Zaprepastila se kada je na vratima ugledala Jakea. .. odjevenog samo u
neobian crveni svileni ogrta irokih rukava, koji je na neki nain
podsjetio Suzanne na istok.
Na Jakeovu licu nije se pomaknuo nijedan mii kada ju je ugledao u
njezinoj najboljoj, najotmjenijoj, najlaskavijoj dnevnoj haljini, onoj
prugastoj, u plaviasto-zelenkastim nijansama. Suzanne je srce poskoilo
od istinske radosti kad ga je ugledala. Oito je bio tek ustao, s obzirom na
to da je bio zguvan, pospan i posve gol ispod ogrtaa... u to je bila sigurna.
Krv joj je naglo zakolala ilama i ilicama.
- Jake - rekla je previe hrapavo - pusti me da uem, molim te.
- Kako to da nisam iznenaen to te vidim pred svojim ulaznim
vratima? - upitao je, uzdahnuvi.
Suzanne se lecnula, shvativi da je nedavno pio. ula mu je to po
promuklosti u glasu i proavi pokraj njega dok je ulazila, osjetila je miris
311

Knjigoteka

Glorij@
francuskoga konjaka u njegovu dahu. Prolo joj je kroz misli da je, za
razliku od veine mukaraca, Jake uvijek bio najbolji kada je bio pripit.
Ali nije zbog toga danas dola k njemu. Svakako to nije bio najvaniji
razlog njezina dolaska. Dola je zato to joj je srce bilo slomljeno i zato to
je trebala njegov savjet.
Predvorje je bilo mnogo privlanije od ulaznog trijema. Ne samo da je
bilo veliine njezine dnevne sobe nego je isklesani strop bio puno katova
iznad nje i posve okrugao. Od pogleda uvis ovjeku se moglo zavrtjeti u
glavi. Na vrhu je bila mala staklena kupola kroz koju su prosijavale
suneve zrake.
Od etiri visoko nadsvoena ulaza put je vodio do ostalih soba i
hodnika. Svodovi su bili od crnog mramora, proarani zlatnim, a pod na
kojemu je stajala bio je od bljetavog bijelog mramora, ba kao i zidovi.
Okrenula se prema njemu, uistinu pod dojmom. - Oduvijek sam se
pitala kako si stekao toliko bogatstvo potrebno za kupnju ovakve kue.
Jake se naslonio na zid, sklopio ruke i promatrao je kiljei.
Obuzela ju je drhtavica od iekivanja. Jake ju je gledao pogledom
mukarca koji eli enu odvesti u krevet... prvi put otkad je doznala da je
iv. Suludo, ali bila je nervozna. - One ostale tri kue da ne spominjemo.
- Ve sam ti rekao - odgovorio je. - Bavei se graevinarstvom.
Upitno je izvila obrvu. - Ne vjerujem ti.
- I brodarstvom. - Nacerio se, zadirkujui je, dok mu se krajiak usana
eretski nakrivio.
- Bojim se i pitati to si prevozio.
- Onda nemoj.
Oblizala je usnice. Unato najboljim namjerama, pogled joj je odlutao
do njegovih golemih stopala, snanih zaobljenih listova i ruba crvenoga
svilenog ogrtaa. Gdje ti je posluga, Jake?
- Imam samo kuedomaicu i osobnog slugu. Oboje su tu negdje,
obavljaju svoje uobiajene poslove.
- Potrebna ti je ena - rekla je Suzanne, a potom zaalila zbog
iskrenosti, jer nije li ga u jednom pismu za drugim uza stopno preklinjala
da je ponovno uzme? U onim pismima na koja joj se nije udostojao ni
odgovoriti. Ali Jake ju je oduvijek znao uzrujati vie od bilo koga.
Samo ovaj put nije se ni smijao niti ju je zadirkivao. Piljio je u nju,
mutna pogleda. Potom se odmaknuo od zida. - Zato si dola ovamo?
Suzanne nije mogla ne zapaziti kako mu se ogrta u hodu rastvarao,
otkrivajui dobar komad vrstih tamnih bedara. Oslobodila se nepoeljnih
misli. Ni njemu ni njoj namjera nije bila zavoenje. - Sofie me mrzi.
312

Knjigoteka

Glorij@
- Sino si mi to rekla.
Oi su joj bile pune suza. - Jake, pokuala sam se vidjeti s njom, ali
naredila mi je da iziem. Bila je spremna narediti hotelskom osoblju da
me izbace. - Samoj je sebi rekla da mu nee otkrivati dubinu svoje
tjeskobe, ne sada, ne nakon to ju je toliko godina pustio da ivi sama. Ali
suze su joj se slijevale niz obraze.
- Predomislit e se ona - rekao je Jake, zagledan u nju. Suzanne je
uzdrhtala, presavila se i zajecala: - N-nee!
N-ne vjerujem u to! Ne-ne razumije ti to! Ne-ne moe razumjeti! Ja
sam joj majka. Volim je! Ne mogu je izgubiti! O, Boe... N-najprije ti... ssada o-ona! - Jedini put kada je osjetila slinu bol bilo je jako davno, onda
kada je doznala da je Jake mrtav, ali tada je bila mnogo mlada, nije bila
toliko mudra i nije na pravi nain shvaala smisao ivota i smrti, zasigurno
ne u onoj mjeri u kojoj je to znala danas.
- Ne plai - rekao je grubo Jake. - Sofie te voli. Predomislit e se ona.
Suzanne se uspravila i mrcajui jecala, ali suze su i dalje obilno
navirale. Susrela je Jakeov pogled i u njemu vidjela saaljenje. .. bilo mu je
vie nego ao, bio je dirnut. - Ona me m-mrzi. A samo s-sam je eljela
potedjeti d-dodatne boli.
Jake je stajao mirno, objeenih usta. U njegovu pogledu osjeala se
istinska suut. Trenutak potom poao je prema njoj. Ali Suzanne je ekala,
razdirana izmeu povrijeenosti i radosti. Gotovo odmah po dolasku
osjetila je da e naposljetku biti zajedno, kao to su jo davno prije trebali.
Obgrlio ju je. - Ne plai! - ponovio je, privukavi je uz svoje vrsto miiavo
tijelo. - Molim te, Suzanne.
Suzanne je sada zbog svega jo snanije zaridala. Zbog toga to je
izgubila Sofie, zbog toga to je neko davno izgubila Jakea i zbog toga to
je ponovno bio njezin.
Jakeove ruke spustile su se niz njezina lea. Njegovo njeno milovanje
imalo je za namjeru utjeiti je, a ne zapaliti. Ali dok ju je tako milovao,
Suzannin puls je bjesnio. Krv joj je gotovo u trenu jurnula do spolovila i
osjetila je silnu elju od koje joj se zavrtjelo u glavi.
Suze su joj presuile dok se privijala uz njegova iroka, snana
ramena. Ruke su mu se zadrale na njezinim bokovima. Premjestila je
teinu, privijajui se uz njega, i cvilei mu izgovarala ime. Njegove ruke
kliznule su joj niz stranjicu. Suzanne je zadrhtala, prislonivi svoje
uplakano lice uz njegov vrat. Bila je najprirodnija stvar na svijetu obasuti
ga poljupcima. Potom je osjetila kada joj je ustima polako okrznuo
sljepoonicu, neposredno ispod ruba eira. Kad su njegove usnice
dotaknule njezinu kou, zadravi se tamo, ruke su mu kliznule preko
313

Knjigoteka

Glorij@
stranjice, oblikovavi senzualnu brazdu. Suzanne se ponovno premjestila
i dola u dodir s njegovom mukosti u punoj erekciji, prekrivenoj samo
tankim crvenim svilenim ogrtaem.
vrsto ga je zgrabila za ramena, podigavi pogled prema njemu. - Ah,
Jake.
Na trenutak joj je susreo pogled, otkrivi svoju glad za njom, glad koju
je osjeao u dubini due. U trenu su mu se usne nale na njezinima,
prodirui je i razdirui, kao da je izgladnio. Suzanne je vrisnula. Stiskala
je zdjelicu uz njegove nabrekle prepone. Uspalila ju je njegova uzbuenost
i tvrdoa. Nije to bila mata. Bio je to Jake.
Ne skidajui usne s njezinih - sada je jezikom prodro duboko u nju podigao ju je u naruje i brzo proao kroz dva crna nadsvoena prolaza u
salon s crno-bijelim mramornim podom. Suzanne je ula kako su se vrata
za njim zalupila. Jake ju je poloio na poivaljku i legao na nju, naposljetku
prekinuvi poljubac.
Obujmio joj je lice rukama i ispitivaki joj se zagledao u oi.
- Volim te - rekla je promuklo Suzanne. - Volim te, Jake, doista te
volim.
Stegnuo je vilicu i ponovno joj zaposjeo usne. Kada je nakon nekoliko
trenutaka odvojio usne od njezinih, rekao je: - Pokai mi.
Bilo je u tome izazova. Suzanne se osmjehnula, oi su joj zasjale i s
lakoom je preuzela ulogu zavodnice. Naglo je rastvorila njegov ogrta. Ne
prestajui se osmjehivati, pustila je da joj pogled odluta niz komad vrstih
ravnih prsa koje je razotkrila pa niz mravi napeti trbuh, napokon se
zaustavivi na izduenom udu. Ve je bila zaboravila na to kako je bio
velik i snaan. Na trenutak nije mogla disati.
Potom je spustila glavu i lickala njegov glavi nalik ljivi. Jake je
zajeao.
Suzanne ga je potaknula da legne na lea na kau pa se i sama spustila
na njega. U trenu mu ga je uzela u usta. Jake je zabacio glavu i dopustio joj
da se pozabavi njime. Bila je iskusna i tono je znala to radi. Odavno nije
uivala radei to.
- Dosta! - Jake ju je prebacio na lea. Ruke su mu sada bile iza nje dok
joj je vjeto raskopavao haljinu. - Puno je vremena prolo - rekao je
grubo. - elim vidjeti svaki centimetar tvojega tijela, Suzanne. Ba svaki
goli centimetar.
Nasmijala se, osjetivi uzbuenje i nekontrolirani trijumf. Znala je da
je u najboljim godinama i da nikada nije izgledala bolje. eljela je da je
Jake vidi golu. Poeljela ga je uzbuditi svojom raskonom ljepotom zrele
ene.
314

Knjigoteka

Glorij@
Uskoro joj se odjea nala na hrpi na podu. Jake ju je vrsto uhvatio za
grudi i oi su mu sada bile mrane od strasti, a potom se sagnuo oblizati
njezine ispupene vrke bradavica. Suzanne je vrisnula. Sisao je sve
snanije i snanije, sve dok ga nije poela preklinjati da je pusti. Ne
obazirui se na nju, rairio joj je noge. Sagnuo se jo nie i uvukao jezik
meu pulsirajue preklope stidnice. Suzanne je zaplakala kada joj je
dotaknuo najosjetljiviji uzbueni pupoljak. Jake se, uzbuujui je, sluio
jezikom onako kako se leptir slui krilima za let.
Suzanne je zadovoljno vritala i jecala. Jake se pokrenuo nad njom i
neodlono se zabio u nju. Tijela su im se mahnito i neobuzdano sudarala.
Suzanne je ponovno postigla vrhunac. Jake se zakotrljao na lea,
povukavi je za sobom. Kliznuo je prstom uz njezin rascjep, jo uvijek
uronjen u njoj, i promatrao joj lice.
- Ah, nitkove - zajeala je Suzanne, sklopljenih oiju, glave zabaene
unatrag, otkrivi svoj dugi bijeli vrat. Preplavio ju je jo jedan val gotovo
bolnog zadovoljstva i rasprsnuo se oko nje. Zadovoljstvo joj je poput
zvuka bubnjeva opetovano strujalo tijelom.
Kada se pribrala, bila je jo uvijek nad njim, opkoraena. Leao je
nepomian, promatrajui je svojim sjajnim zlaanim oima. Sam njegov
pogled govorio joj je da nije bio ni blizu svretku, kao i injenica da je jo
uvijek bio u njoj, dugaak i snaan, pulsirajui poput motora u slobodnom
hodu. Razrogaila je oi kada su im se pogledi sreli.
Jake se zloesto smjekao. - Puno je vremena prolo, Suzanne. Nisam
vie djeak.
Puls joj se ubrzao. - Nikada nisam ni mislila da jesi.
Nasmijao se jednom muklo i povukao je dolje, okrenuvi je ispod sebe
jednom glatkom kretnjom. Usne su mu nale osjetljivu kou pri dnu
njezina vrata. Ponovno se poeo pomicati u njoj, inei to ovaj put sporo,
vrlo sporo.
Dugi svileni zastori bili su iznenaujue blijedi, boje mjeseine, i
plivali su po mramornom podu. Naravno, nitko ih nije zatvorio pa su sada
inili otar kontrast mrkloj noi koja se vidjela kroz prozore salona.
Suzanne je leala na poivaljci u Jakeovu naruju. Tijela su im bila
isprepletena. Njegov crveni svileni kuni ogrta bio je navrh hrpe njezine
odjee, na tepihu marke Aubusson, blijedoukastom s ruiastim
nijansama.
Doimalo se kao da spava, ali Jake je znao da je budna, jer mu je lagano
prelazila prstima preko zapea i s vremena na vrijeme uzdisala.
315

Knjigoteka

Glorij@
Jake nije ni morao spustiti pogled na njezino lice da bi znao kako se
osmjehivala, poput dobro uhranjene make. Ali spustio ga je. Bezizraajna
lica, bez mnogo emocija.
Nije bila nestala. Ona praznina ponovno se javila.
Mislio je, nadao se ak, da je jo uvijek voli. Potajno i duboko u sebi.
Ali osjeao se prazno i osamljeno, ba kao uvijek nakon to bi spavao s
nekom enom. Iako je Suzanne poznavao vie od dvadeset godina, iako
mu je od tih dvadeset godina deset bila ena i iako mu je rodila ker, nije
tu bilo niega, ama ba niega, osim tjelesne poude.
Da nije prethodno toga poslijepodneva pio s Delanzom, podijelivi s
njim sve svoje tajne i rasteretivi se na nain na koji se nikome dotada nije
povjerio, ak ni St. Clareu, moda nikada ne bi ni popustio pred eljom
koju je jo uvijek osjeao prema Suzanne. Godinama je izbjegavao njezin
zov sirene.
Ali njihovo sjedinjenje u spolnom inu na neki je nain bilo
neizbjeno. Sada je pretpostavljao kako je trebao ponovno biti s njom da
vidi je li uope ostalo neto od ljubavi.
Ali nije. Ni trunka. Samom je sebi rekao da je osjetio olakanje, onaj
razumni dio njega doista ga je osjetio, ali ipak je bio prokleto tuan, tuan
do boli.
Kako je ovjek mogao imati i enu i ker, a u svakom bitnom pogledu
biti iskljuen iz njihovih ivota? Suzanne je bila njegova supruga, ali sada
e otii kui drugome mukarcu. Sofie mu je bila ki, ali nije ak ni znala da
je iv, a da je i znala, bila hi zaprepatena i zasigurno bi joj bio odbojan.
Bio je izdajica, ubojica... i laljivac. Jake je sklopio oi, prisjeajui se kako
ga je Edward satima bez prestanka uvjeravao kako bi Sofie bila presretna
da dozna da je iv i da ne bi pobjegla od njega, nego bi potrala i bacila mu
se u zagrljaj. Da je barem to bilo istina.
Suzanne je ponovno uzdahnula i malaksalo se uspravila u sjedei
poloaj. Jake ju je pogledao, gotovo sretan to je prekinula njegove
morbidne misli. Osmjehivala se, nemajui ni najmanjeg uvida u njegove
osjeaje ili njihov izostanak. Iako ga je bezbroj puta u prolosti povrijedila,
kao uostalom i on nju, sada je nije elio povrijediti. Bilo je vrijeme
otpustiti prolost, ako je to ikako bilo mogue. - Postala si istinski lijepa
ena, Suzanne - rekao je mrano. To je bila istina. Bila je poput Venere, s
onom svojom jajolikom glavom i klasinim crtama lica, s oblakom kose
boje mahagonija, bujnim grudima, bokovima zrele ene i raskonim
bedrima.
Suzanne se zadovoljno nasmijala i zabacila glavu. - A ti si predivan,
Jake. I ti si se proljepao... Sagnula se i blago ga poljubila u usta.
316

Knjigoteka

Glorij@
Jake se nije osmjehnuo.
Njezin osmijeh takoer je ieznuo. - Jake?
Pitao se to bi joj mogao rei. Polako se uspravio u sjedei poloaj,
prebacivi svoje duge vrste noge preko pastel ne poivaljke od damasta s
be i bijelim prugicama, posegnuvi za svojim ogrtaem. Navukao ga je na
sebe. Suzanne ga je zgrabila za zapee. - Jake? to nam je initi?
Osjetio je napetost. - Kasno je. Propustila si veeru. Mora poi kui,
Suzanne.
Nije se pomaknula. - To mi je jasno. Ali...
Nije imao izbora. - Nema nikakvih ali. Benjamin je sada tvoj suprug, a
ne ja. - Oklijevao je. - Za ovo sam ja kriv. Oprosti. Nije se trebalo dogoditi.
Bila je sada na nogama, blijeda i uasnuta. - Nije se trebalo dogoditi?!
Ovo je bilo neto najbolje to nam se ikada dogodilo. Jake! Volim te! Voli i
ti mene... uvjerena sam u to!
Ustao je, privlaei ogrta i veui pojas. Bila je prelijepa, onako
potpuno gola, ali nije osjeao ni najmanji poticaj elje. Pogodila ga je
spoznaja da je meu njima bilo istinski gotovo. Nikada vie nee osjetiti
elju za njom. Nekako je to znao. - Ne, Suzanne, grijei.
Zagledala se u njega, sleena. - to to govori?
- Ne zaboravi da si sada udana za Benjamina.
- Ozbiljno sam mislila ono kad sam rekla da u ga ostaviti zbog tebe.
- Ne moe to uiniti - rekao je obzirno. - Dobro zna da bi se unitila.
Neko si me mrzila zbog toga to sam te udaljio od svega toga. Ponovno bi
me mrzila kada ne bi mogla visoko drati glavu meu svojim prijateljima.
- Ne. Ovaj put je drukije. Ovaj put nisi prljavi siromani useljenik!
Lecnuo se. - Boli to. Na trenutak sam pomislio da na neki sebi
svojstven nain voli mene, a ne moj novac.
- Volim! - Suzanne je zaplakala. - Izvre mi rijei.
Ali znao je da nije izvrtao znaenje njezinih rijei. Ba kao to je znao
da ga je Suzanne voljela na nekakav svoj sebian i narcisoidan nain. Ba
kao to je znao da je i on neko volio nju... potpuno... i da je vie nije volio
nimalo. - Vrati se Benjaminu - rekao je obzirno. - Onamo pripada!
Suzanne je dahtala. - Dobro ti zna da pripadam tebi. Huljo! Ono to se
danas ovdje dogodilo je dokaz. Moj Boe, satima smo vodili ljubav, poput
ivotinja.
Saalio se nad njom. - Suzanne, upravo si rekla pravu stvar. Bili smo
poput ivotinja. Ali to nije bila ljubav, nego seks. Sjajan seks, ali samo seks.
Nita vie od toga. Idi kui.
317

Knjigoteka

Glorij@
Cvilila je, na rubu plaa, drei ruku preko usana. - Ne mogu ivjeti
bez tebe.
- Moe, moe - rekao je. - Godinama ivi bez mene. - Jo uvijek je
osjeao ogorenost pri pomisli na to kako se lako prilagodila na njegovu
smrt i kako se brzo preudala.
Sagnula se, dograbila kombinezon i navukla ga prije nego to ga je jo
jednom pogledala. vrsto stiui haljinu, rekla je: - Tvoja sam supruga.
Provjerila sam. Naravno, diskretno. Ali pravno smo jo uvijek u braku.
- Onda si jo bigamistica.
- Ne svojom krivnjom!
- Vidjet u moe li moj odvjetnik nekako dogovoriti tajni razvod. Poigravao se ve tom milju, ali uvijek bi je odbacio, govorei samome sebi
da je potajan razvod nemogu. Imao je pravi razlog za strah. Bojao se da
ne otkriju da je iv, kako nekada davno tako i sada. Ali sada je taj razvod
elio ako je bilo naina da ga dobije u potpunoj tajnosti.
- Ne! - vrisnula je Suaznne. - ak i ako bi to bilo mogue, neu
potpisati!
Slegnuo je ramenima. - Odustani, Suzanne. Gotovo je. - Priao je i
dotaknuo joj obraz. - ao mi je. Zbog svega mi je ao.
Siktala je, odgurnuvi mu ruku. - Nije gotovo. Supruga sam ti. Uvijek
u to biti. Tvoja supruga. Nee pobijediti u ovome, Jake! Nee biti
nikakvog razvoda!
Dugo je piljio u nju.
Suzanne je ovlaila usnice. - Nikada neu odustati. Je li ti jasno?
Nije odgovorio.
- Nikada! - vikala je histerino.
Jake se okrenuo i preao preko goleme prostorije, dok je njegov
crveni svileni kimono leprao oko njega. Zastao je pred vratima. - Zbogom,
Suzanne.
- Nemoj! Volim te! Nitkove!
Nakratko je sklopio oi. - Prekasno je. Da budem precizan, petnaest
godina prekasno.
Suzanne je netremice gledala za njim. Bila je plaljiva, bijesna i
prestraena kada je napustio prostoriju. Nestao je kada su se crna lakirana
vrata za njim zatvorila.
Suzanne je stajala sama u golemom salonu visoka stropa, s crnobijelim mramornim podom, meu sablasno blijedim pokustvom. Posve
sama. Jake je otiao. Sofie je otila. Obuzela ju je tjeskoba.
318

Knjigoteka

Glorij@
Naglo je obrisala suzu. Plakanje ga nee vratiti. Neko, jako davno,
suze su bile uinkovito orue protiv Jakea, ali ovaj mukarac sada je bio
previe mudar za takve trikove.
Ipak, pridobit e ona njega. ekala je sve te godine mislei da je mrtav
pa e, bude li morala, ekati jo due. Uinit e sve to bude morala da ga
vrati. Bilo je to obeanje koje je oboma dala. Bila mu je supruga. Tu
injenicu nita nee moi promijeniti, ama ba nita, osim ina Boje volje.

319

Knjigoteka

Glorij@
DVADESET OSMO POGLAVLJE
Sofie se pretvarala da je potpuno ravnoduna dok je prolazila predvorjem
hotela Savoy, nosei Edanu. Djetece je bilo budno te je sve i svakoga
promatralo neduno i oarano. Sofie je zastala pokraj postarijeg para koji
je ekao dizalo. Nosila je rukavice, ime je prikrivala injenicu da nema
prsten, da je neudana i da Edana nema oca.
Do prije sat vremena Sofie se nije usudila izii iz hotela, sve otkad je
kasno sino stigla u njega. Sve dok nije spremala Edanu za etnju parkom
nije ni shvatila koliko e izlazak u javnost biti teak. Dobro je znala da ju je
osoblje hotela zapazilo i jednako je tako bila uvjerena da su je ogovarali
zbog toga to je bila u Edwardovu apartmanu. to se tie ostalih gostiju,
odbijala je pogledati u bilo koga, ali imala je osjeaj kako svi oni pilje u nju.
inilo joj se da svi znaju za prljave pojedinosti iz njezina ivota.
Dizalo je stiglo. Onaj gospodin propustio je svoju suprugu i Sofie da
udu prije njega. ovjek koji je upravljao dizalom obratio joj se. - Na koji
kat, gospoice?
Sofie ga je samo na tren pogledala. - Peti, hvala vam. - Obrazi su joj
gorjeli. Kako je mogao znati da je neudana?
Vozili su se u tiini, dok ona otmjeno odjevena udana gospoa nije
rekla: - Kakvo lijepo djetece. Djevojica?
Sofie je potvrdno kimnula, nakratko susrevi enin prijateljski pogled.
- Za koga radite ako smijem upitati - nastavila je. - Moda znam tko je
majka tom prelijepom djetecu.
Krajnje posramljena, Sofie je shvatila da ta ena misli kako je ona
Edanina dadilja. Ali tako je bila odjevena, poput dadilje, nije li? Odjea joj
je bila obina i otrcana... jo od povratka iz Pariza bila joj je potrebna nova
garderoba. Sofie nije znala to rei. Bilo je uvredljivo, ali ne tako strano
kao biti nazvana preljubnicom. - Mislim da ne znate.
Na svu sreu, dizalo se zanjihalo i zaustavilo i onaj par je iziao. Kada
su se vrata ponovno zatvorila, Sofie je zagrlila Edanu, neznatno
zadrhtavi.
Na petom katu pourila je u svoj apartman. Spustila je Edanu kako bi
otkljuala vrata. Rachelle je uzela slobodno poslijepodne kako bi malo
prolunjala kroz Ladies Mile i nee se vratiti do veeri. Sofie je uzela Edanu
i ula u predvorje, zatvorivi nogom vrata za sobom.
Naglo se zaustavila. U salonu je bilo upaljeno svjetlo, a nejasno se
sjeala da je ugasila sva svjetla prije izlaska. Potom joj je sinulo da bi to
320

Knjigoteka

Glorij@
mogla biti Rachelle. Sigurno se ranije vratila. - Rachelle? - Pola je prema
salonu, zastavi na pragu.
Mukarac koji je sjedio na jednoj od poivaljki je ustao. Kratko joj je
kimnuo.
Sofie je prodahtala: - Edwarde! to radi tu? Tko te pustio unutra?
Nije se pomaknuo, zagledan u nju i Edanu. - Sam sam uao.
Osjetila je napetost. - Ima klju?
- Zaboravila si da je apartman moj?
Bila je bijesna... prestraena. - Doavola, ne moe lek tako upasti
ovamo kad god ti padne na pamet.
- Ne! Edana je moja ki. elio sam je vidjeti prije nego to veeras
iziem van.
Sofie nije mogla ne lecnuti se pri pomisli na njegov izlazak;
nedvojbeno e lumpati, poput ostalih neenja. Nedvojbeno e veer
zavriti u naruju kakve lake ene. - Ne moe tek tako ulaziti ovamo kad
god ti se prohtije.
- Uzrujava dijete. Zaplakat e.
Sofie je premjestila Edanu. - Gladna je. Navrati neki drugi put. - Vrlo
nepristojno pourila je u veliku spavau sobu, ne samo zatvorivi vrata
nego ih zakljuavi. Potom se, zadrhtavi, spremala podojiti Edanu, ali sve
to vrijeme oslukivala je ne bi li ula Edwardov odlazak. Nije ula nita.
Bila je posve sigurna da je ekao u salonu.
Ali to je ekao?
Nije mogla ne pomisliti na neobuzdanu strast koju su toga jutra oboje
osjetili. Boe, pa to je bilo prije samo osam sati. inilo joj se kao da su
proli dani ili ak tjedni otkada je bila u njegovu snanu naruju.
Sofie se oajniki pitala to uiniti. Bilo je neupitno da trenutani
dogovor nije bio zadovoljavajui: bio je vie nego nezadovoljavajui, bio je
bolan.
Edana je zaspala. Sofie ju je preodjenula i spustila u zipku. Razmiljala
je o ostanku u spavaoj sobi dok se Rachelle ne vrati. Potom je stupajui
prila vratima. Moraju rijeiti neto.
Kada je ula u salon, Edward se okrenuo prema njoj i pokazao prema
poivaljci. - Molim te, Sofie, sjedni. - Bio je smrknut.
Stajala je na drugoj strani blijedoplavog tepiha, ne miui se. - to
eli od mene? - Glas joj je bio neprirodno piskutav. Obgrlila se.
Edward je tiho rekao: - Nisam doao ovamo zavesti te, ako te to brine.
- Sve me brine.
321

Knjigoteka

Glorij@
Pogledom je preletio preko njezina lica. - Nemam namjeru ispriavati
se za ono jutros.
- Nisam ni mislila da hoe.
- Moramo razgovarati.
- Da - rekla je Sofie, jednako tako smrknuto. - Moramo razgovarati.
- Molim te, sjedni.
Sofie je popustila i ukoeno sjela na rub jedne poivaljke, spojenih
koljena. Kraljenicu je drala uspravno i ruke su joj bile u krilu, sklopljene.
Na svu sreu, Edward nije mogao znati kako joj srce snano i ubrzano
kuca, kao ni to da se preznojila. Potom je i sam sjeo. Nije sjeo na poivaljku
njoj suelice, koja je bila udaljena otprilike metar, nego na otoman koji je
brzo privukao. Da joj je sjeo imalo blie, koljena bi im se dotaknula. Sofie
se zagledala u nj, bojei se pomaknuti, strahujui da e im se koljena
dotaknuti.
- Zato me se toliko boji?
Mora li to pitati nakon onoga jutros?
- Nije poteno, zna to dobro. Jutros si to silno eljela, ba kao i ja. ao
mi je to sam ti poslije toga rekao sve one grube rijei.
Pogledala je u njegove plave oi dugih trepavica i pomislila da je u
njima ugledala iskren sjaj. Ali, davno prije pomislila je da je iskren pa se
prevarila. - to emo uiniti, Edwarde?
Izdrao je njezin pogled. - Oprosti to sam poslije bio uvredljiv, ali
ozbiljno sam mislio ono kada sam rekao da ti neu dopustiti da se uda za
Henryja Martena.
Ovlaila je svoje suhe usnice. - To sam shvatila.
- Voli li ga, Sofie?
Odmahnula je glavom, spustivi pogled. - Ne - rekla je oajna,
poeljevi mu rei da voli njega, poeljevi ga preklinjati za ljubav,
poeljevi vrisnuti i viknuti: Zato?! Zato on ne moe voljeti nju?
- Sofie, ivi ovdje u mojemu apartmanu, s mojim djetetom. Nemam
namjeru skrivati to.
Naglo je podignula glavu. - Jesi li to razglasio?
- Ne jo.
- Ali hoe.
- Hou.
Bila je ogorena, osjeala je olakanje. - Primoravat e me na brak,
zar ne?
- Hou.
322

Knjigoteka

Glorij@
Podignula je ruku. - Ne mora pribjegavati tako prljavoj taktici. I
samoj mi je jasno da ne mogu ivjeti na ovaj nain. Udat u se za tebe,
Edwarde.
Prenuo se, razrogaenih oiju.
- Jesi li doista iznenaen? - upitala je ustro da sakrije svoju tugu.
- Da, jesam. Iznenaujua si ena, Sofie. Sve sama iznenaenja, jedno
za drugim, od naega prvog susreta.
Pogledala je u stranu. Izrekao je to kao kompliment, kao da ju je
smatrao poeljnom zbog te njezine ekscentrinosti.
- Sofie? - Svojom krupnom toplom rukom podigao joj je bradu.
Sofie je prestala disati, primorana zagledati mu se u oi.
- Bit u dobar mu, kunem ti se. - Pogled mu je bljesnuo, svom silinom
danoga zavjeta.
Duboko je udahnula. Poeljela ga je upitati hoe li joj biti vjeran, ali
nije se usudila.
Neko davno, jo onda u Delmonicosu, rekao joj je kako ne bi mogao
dugo biti vjeran nijednoj eni. Ne mogavi progovoriti, samo je kimnula.
Edward je naposljetku spustio ruku, ali pogledom je preletio preko
nje, blago je milujui.
Sofijino srce ubrzano je zakucalo. Je li oekivao da e je odvesti u
krevet svaki put kada to njemu odgovara, onda kada mu postane enom?
Ili e to biti dogovoreni brak? Nain na koji ju je gledao nije joj ostavljao
nimalo dvojbe. Ali ne bi mogla podnijeti s vremena na vrijeme dijeliti
postelju njim, a potom patiti zbog njegovih izvanbranih veza. Sofie je
okrenula glavu u stranu. Bila je to tema o kojoj su morali razgovarati, ali
bila je previe bolna. Moda poslije, nakon vjenanja.
- Kada eli da se vjenamo? - upitao je.
Sofie je nekoliko puta odluno zatreptala. Slegnula je ramenima.
Edward joj je podigao ruku. Trgnula se kada je shvatila da joj na prst
navlai prsten s dijamantom. - to to ini?! - vrisnula je.
- Zarueni smo, zar ne? - Pogled mu je bio vrst i sjajan poput
dijamanta koji joj je upravo stavio na prst. Izbjegavajui njegov prodoran
pogled, Sofie je pogledala u hladni iskriavi dragulj. - Ne mora to initi,
Edwarde - uspjela je izrei.
Stajao je, drei ruke u depovima. - to kae na sutra?
U tome trenutku osjetila je pravu paniku. Sada je i ona ustala. - Ne!
323

Knjigoteka

Glorij@
Vragolasto se osmjehnuo. - Nego kada onda? Prekosutra? Drugi
tjedan? Nema smisla ekati. - Prikovao ju je pogledom, izazivajui je da
poini izdaju, izazivajui je da se samo proba sada povui.
Progutala je zrak, napunivi oba pluna krila. - -to kae na to da to
bude nakon moje samostalne izlobe?
- A kada je to, doavola?
- Za samo dva tjedna - proaptala je, neprepoznatljivim glasom.
Smjesta je potvrdno kimnuo.
Sofie nije mogla izdrati ni trenutak due, nego je briznula u pla.
Edward je piljio u nju.
- O... oprosti - guila se, pokrivi lice rukama. Nije li brak, bilo kakav
brak, bio nemogu jednako koliko dogovor oko trenutanog ivljenja. - Ne
znam kako emo uspjeti.
Edward se odjednom stvorio ispred nje i odmicao joj ruke s lica. Uspjet emo - procijedio je kroz stisnute zube, dok mu je pogled plamtio.
Sofie se povukla.
Edward se okrenuo i nadmeno iziao iz prostorije. Trenutak potom
ulazna vrata su se zalupila, zazvuavi poput groma prije nadolazee oluje.
Rachelle se jo nije bila vratila. Sofie je uzela nalivpero kojim se esto
koristila kada je slikala tintom i vodenim bojicama. Ruka joj se sama
pokretala. Brzo je skicirala Edwarda, njegovu glavu, vrat i ramena, dajui
tek naslutiti snagu njegovog irokog okvira, a potom detaljno pristupila
crtanju njegova lica. Kada je smiono sa stranice pogledao u nju, spustila je
nalivpero i pokrila lice rukama.
O, Boe, bila je zaljubljenija u nj nego ikad... Usto, boljelo ju je vie
nego ikada prije.
Sofie se netremice zagledala u grubu skicu. Nainila je nekoliko skica
tijekom prelaska oceana, ali nisu bile ba dobre pa ih je poderala. Zapravo,
nije slikala sve od onoga dana kada ju je Edward naao u Zutu, gdje je sa
svojim prijateljima proslavljala injenicu da Paul Durand-Ruel namjerava
za nju prirediti samostalnu izlobu u New Yorku.
Ali kakve veze ima ako ga je sada nacrtala? Uskoro e se vjenati.
Uskoro bi ga ak mogla zamoliti da joj pozira kao model. Unato tuzi koju
je osjeala, srce joj je pri toj pomisli pomalo zaigralo.
Davno je to bilo. Kako joj je samo bio potreban rad i kako joj je trebalo
da se izgubi u svojoj strasti i ljubavi prema poslu.
324

Knjigoteka

Glorij@
Iznenada je dograbila nalivpero i prepustila se. Poela je zaozbiljno
crtati Edwarda, onakvoga kakvoga ga je vidjela sino. Potezi su joj bili
smioniji nego obino, snani, brzi i dugi. Budui da nije mogla odoljeti
iskuenju, budui da joj je on oduvijek bio najdraa tema, naslikat e ga jo
jednom u ulju. Moda e joj to, usredotoi li se na profesionalne aspekte
portretiranja, pomoi da zaboravi svoj jad. Obojici, Vollardu i DurandRuelu, najvie su se sviala platna na kojima je bio naslikan Edward.
Njezina izloba bila je za deset dana. Moda dotad zavri te slike. Budui
da su zasad sve njezine slike s prikazom Edwarda bile iznimne te da je
svaku zgotovila u nekoliko mahnitih i stoga iscrpljujuih dana, sve je bilo
mogue. Bude li ovaj rad takav, Jacques Durand-Ruel bit e oduevljen.
Uz jo nekoliko napetih poteza, dodala je dojam snage njegovu tijelu.
Edward je bio lijeno naslonjen na zid, ali doimao se napetim i
eksplozivnim. Ba kao to se i sama osjeala. Kako e to uspjeti izvesti? A
kako ne bi mogla?
Uzdahnuvi, Sofie je spustila nalivpero. Zagledala se u skicu Edwarda,
onakvog kakav je bio sino na Lisinu balu. Zadivljujue otmjen i
nevjerojatno muevan. Sino. inilo se gotovo nemoguim da ju je nakon
toliko vremena koje je proteklo otkad je iz New Yorka pobjegla u Pariz
Edward naao tek sino. I to ne samo da ju je naao sino nego joj je za
samo dvadeset etiri sata stavio na prst zaruniki prsten.
Sofie je samoj sebi rekla da je tako najbolje. Bilo je najbolje za Edanu,
u to nije bilo nimalo dvojbe. Edana e odrastati voljena i oboavana uz oca.
Sofie se uspjela prisjetiti koliko je njezin otac volio nju prije nego to su ga
okolnosti primorale pobjei iz New Yorka. Jasno se sjetila svih onih godina
svojega odrastanja, elei da je Jake iv, elei imati oca koji bi je volio, kao
to su ga imale sve ostale djevojice. Bilo je sebino od Sofie to je
pobjegla od Edwarda nakon to ju je drugi put zaprosio, iako je to bio tek
puki in samoouvanja. Edana je zasluila oca i sada e ga imati.
Ako je panika koju je osjeala zbog predstojeeg braka prijetila
izmaknuti kontroli, Sofie e misliti na Edanin odnos s Edwardom, a ne na
svoj.
Bila je toliko zaokupljena vlastitim previranjima da nijednom nije
pomislila na Henryja Martena. Obuzeo ju je oaj. Henry je bio zaljubljen u
nju i oekivao je njezin odgovor na svoju branu ponudu. O, Boe. Sofie ga
nije eljela povrijediti, ali nee to moi nikako izbjei.
Zakljuila je da ne smije oklijevati. Bit e to prva stvar koju e sutra
uiniti. Mora otii i rei mu za svoje zaruke s Edwardom Delanzom.
Sofie je sakrila ruke u krilo da joj ne vidi dijamantni prsten od osam
karata. Henry ju je drao za nadlaktice, zagledavi joj se u lice. Stajali su s
325

Knjigoteka

Glorij@
unutarnje strane vrata njegova ureda. - Boe, Sofie, je li sve u redu? Je li ti
naudio? Sofie je progutala. - Nije.
- uo sam da si s njim otila s bala. Samom sebi rekao sam da nisi
imala drugog izbora. Nisi imala izbora, zar ne?
- Nisam. Edward je ustrajao na tome da smjesta vidi Edanu.
Henry je vrsto stegnuo vilicu. - A je li jednako tako ustrajao na tome
da ti dade svoj apartman u Savoyu?
Sofie je neznatno problijedjela. - Vidim, vijest se brzo iri. - Da.
Sofie je duboko udahnula. - Ustrajao je na tome da uzmem njegov
apartman jer nije vie bilo slobodnih soba. - Isprsila se i susrela Henryjev
pogled. - Pristala sam udati se za nj, Henry.
- O, Boe, znao sam! - uskliknuo je Henry, ne skrivajui silnu bol.
Sofie mu je dotaknula nadlakticu. - Oprosti, molim te.
Okrenuo se i zagledao u nju, doimajui se na samom rubu plaa. Voli ga, zar ne? Oduvijek si ga voljela. Od trenutka kada te jo onoga ljeta
poeo salijetati u tvojoj roditeljskoj kui u Newport Beachu.
- Da.
Spustio je glavu. - Mislim da i on voli tebe.
Sofie se lecnula. Znala je da to nije tono, znala je da to nije istina, ali
obuzela ju je nada. O, Boe, kad bi to barem bila istina!
Dan prije izlobe, Sofie se razboljela. Uvijek je strahovala od pomisli
da se sama mora suoiti s kritikom i javnosti, ali dok je dan izlobe bio u
dalekoj budunosti, bilo joj je lako ne misliti na svoj strah. Sada je isti taj
opravdani strah bio jo pomijean s injenicom da ona i Edward
prekosutra odlaze k matiaru vjenati se. Bila je toliko bolesna da je
povratila i posljednji komadiak prepeenca koji je pojela za doruak i
cijeli taj dan osjeala je muninu.
Odnos meu njima nije se poboljao. Henry nije bio u pravu. Edward
je nije volio. Nikada je nije volio. Sama ta pomisao bila je smijena.
Edward se koristio svojim kljuem i ulazio u apartman kad god mu se
prohtjelo, vidjeti Edanu nekoliko puta na dan. Bio je nepogreivo ljubazan
prema Sofie, onako kako bi bio prema bilo kojem neznancu. Ona
eksplozivna napetost koje je bio pun, a koju je uhvatila na novoj slici u ulju
na platnu koju je donekle potajno radila, bila je vrlo zamjetna.
Zapravo, u trenutku kada bi Edward uao u apartman, zrak meu
njima bi se promijenio. Postajao je gust i usijan, poput pobjesnjelog
maglovitog udovita spremnog bljuvati vatru.
Sofie se nastojala pretvarati da je ravnoduna na njegovu prisutnost,
ba kao to se pretvarala da ne primjeuje kako ju je gledao, kao da je bila
326

Knjigoteka

Glorij@
bombon za kojim je udio. Ali im bi joj okrenuo lea, gledala ga je na isti
takav nain, ega je u potpunosti bila svjesna. Nikada se prije nije sramila
svoje poude pa se nije mogla sramiti ni sada. Ali pod svaku cijenu e je
sakriti.
Sofie je hodala niz nekoliko blokova zgrada u sreditu grada na Petoj
aveniji kako bi s Jacquesom Durand-Ruelom privatno pogledala izlobu
prije nego to sutra ujutro bude otvorena za javnost. Bilo joj je ao to je
za njihovo vjenanje odredila tako glup datum. Ta samostalna izloba
trebala joj je biti najznaajniji dogaaj u ivotu. Ali sada je padala u sjenu
pred brakom bez ljubavi s mukarcem koji se osjeao obveznim dati
njezinoj keri prezime. Sofie je znala da se nije ni usudila progovoriti i
spomenuti odgodu svadbe.
Jacques ju je oekivao i spazio je istog trenutka kada je ula kroz
ulazna vrata galerije. - Sofie, najdraa! - uskliknuo je, pourivi prema njoj.
Zagrlio ju je, a potom poljubio u oba obraza. - Ma chere, blijeda si.
Pretpostavljam da se boji?
- Prestravljena sam - rekla je iskreno Sofie.
Jacques ju je poveo u galeriju, prebacivi ruku preko nje. - Ne boj se.
Kritiari u Americi u pravilu su mnogo susretljiviji od onih u Parizu. Osim
toga, igrali smo na injenicu da ivi u inozemstvu, to Amerikanci, kako
kritiari tako i kupci, jednostavno oboavaju. Imam osjeaj, draga Sofie, da
e sutranji dan nadmaiti sva naa oekivanja.
- Nadam se da si u pravu - rekla je Sofie kada su uli u golemu
prostoriju u kojoj su bili izloeni svi njezini radovi.
Bacivi samo jedan pogled, znala je da je u pravu. Sveukupno je imala
trideset tri djela: dvanaest ulja na platnu, dvanaest crtea ugljenom ili
tuem prema kojima su naknadno raene slike uljem na platnu, pet-est
slika u pastclnoj tehnici i tri naslikane vodenim bojama. Imala je dvije
mrtve prirode, ali ostala njezina platna bila su figurativno slikarstvo, na
osam je bio prikazan Edward. Vidjevi ga posvuda kamo se okrenula, iako
samo na platnu ili na papiru, onako muevnog i lijepog, ostajala je bez
daha. Kao uvijek, osjeala je neobinu kombinaciju radosti i boli.
Potom se Sofie sledila. Dvojica radnika podizala su veliko platno na
posljednje prazno mjesto na drugom kraju galerije. Bila je to slika njega
gologa, ona koju je naslikala na Montmartreu.
Jacques se osmjehnuo kada je zapazio kamo joj je odletio pogled. - La
piece resistance.
- Ne! - uskliknula je Sofie, posramljena.
- Ma chere?
327

Knjigoteka

Glorij@
Sofie je pourila naprijed do platna dimenzija metar dvadeset s metar
i pol, koje je sada visjelo na zidu, dominirajui nad svim umjetnikim
djelima oko njega. Edward je ozbiljna lica gledao u nju i Jacquesa. Jedno
rame poivalo mu je na zidu s kojega se ljutila boja. Iza njega je bio
prozor kroz koji su se vidjele vjetrenjae s Montmartrea. Ona blia noga
bila mu je savijena u koljenu, dok mu je sva teina bila na onoj udaljenijoj
nozi, tako da mu je dranje bilo jako edno, s obzirom na injenicu da je
bio gol. Nijedan okantan dio muke anatomije nije bio otkriven.
U donjem desnom kutu platna bio je jasno vidljiv zguvan rub
kreveta. Soba je bila okupana sunevom svjetlou, ali Sofie se posluila
vrlo blijedom paletom boja i pozadinu zadrala prozranom i nejasnom.
Za Edwarda se koristila snanim, toplim, jarkim tonovima i kut kreveta
razmetljivo se isticao grimiznom dekom. Budui da je Edwardov portret
bio nainjen gotovo klasinim obraanjem pozornosti pojedinostima,
dominirao je platnom, inei se iznimno velikim.
U oima mu je bio sjaj. Bilo je oito o emu je razmiljao. Sofie je ve
zaboravila na to koliko je ta slika dobra.
Jacques je stao iza nje. - Tvoj najbolji rad. Zapanjujue moan.
Omoguit e ti karijeru, Sofie.
Okrenula se prema Jacquesu. - Ne moemo to pokazati.
- Moramo!
Sofijino srce kucalo je snano i ubrzano. - Jacques, nisam imala
doputenje gospodina Delanze da to naslikam, a jo manje da pokaem.
Jacques je razrogaio oi. - Nije ti posluio kao model?
- Nije. Pozirao mi je za prva platna, koja si odavno prodao, i posluio
mi je kao model za Delmonicos.
- Da. Sjeam se Gospodina iz Newport Beacha. Mademoiselle Cassatt
nam je ljubazno posudila Delmonicos za izlobu.
- Divno - rekla je Sofie - ali, Jacques, doista ne moemo izloiti taj akt.
- Sofie, zato jednostavno ne upita svojega prijatelja ima li to protiv
toga da sliku izloimo?
Sofie nije mogla rei Jacquesu da ona i Edward gotovo ne
razgovaraju... osim ako nije bila rije o vremenu. Bila je svjesna toga da
veina ljudi u New Yorku zna da ona ivi u Savoyu, u Edwardovu
apartmanu, s djetetom - zasigurno je to bio vrhunac traeva - i da su sada
bili zarueni. Benjamin je doao estitati i zaeljeti sve najbolje. Budui da
Lisu jo nisu nali, bio je mrav i iscrpljen. Suzanne se takoer pokuala
nai sa Sofie, ali Sotie ju je odbila primiti. to se ticalo Sofie, dan kada ju je
328

Knjigoteka

Glorij@
njezina majka pokuala razdvojiti od Edwarda bio je dan kada joj je
prestala biti majka.
- Ne moe li ga pitati? - smjekao se Jacques. - Cherie, vrlo
romantino, la boheme i monsieur Delanza, kralj dijamanata! Kritiarima
se ve svia tvoja pria... i ovo e im se svidjeti. Pitaj gospodina ima li to
protiv toga da izloimo njegov akt. Kako bi mogao imati? Ve ti je pozirao.
Zna posao. Pronicljiv je. Razumjet e kakav e ti uspjeh to cijelo donijeti.
Sofie nije mogla ni zamisliti da bi pristupila Edwardu i upitala ga ima
li to protiv da izloi portret na kojemu je on prikazan gol, ne u danim
okolnostima. Zapravo, Sofie uope nije eljela da Edward doe na izlobu.
Bila je posve uvjerena da bi doao kad bi znao da ona izlae njegov akt.
Nije eljela da dozna koliko se esto vraala njemu kao nadahnuu. Da zna,
odmah bi otkrio da ga voli.
- Ne mogu ga pitati - rekla je naposljetku Sofie. - Molim te, ne pitaj me
zato.
- Mora izloiti taj akt, Sofie - usprotivio se Jacques. - To djelo e te
proslaviti, cherie\ Aktovi su u svakom pogledu kontroverzni, a tek ovaj! C
est vraiment intime! Akt tvojega ljubavnika, a ti ena... oh la la! Ne moe
biti bolje! Oajniki ti je potreban publicitet!
Sofie je znala da ga ne moe izloiti bez Edwardova doputenja, bez
obzira na to koliko to djelo moglo imati koristi za njezinu karijeru. - Ne,
ao mi je. Molim te, Jacques, naredi da ga skinu.
Jacques je obeshrabreno piljio u nju.
Sofie je ipak osjetila aljenje. Kratko je bacila pogled na akt. Bio je
predivan, zapanjujue moan i uznemirujue prisan, kao da je javnosti
nakratko bio omoguen pogled u Edwardovu spavau sobu. Nedvojbeno
joj je to bio najbolji rad. Edward je bio predivan. Bio je sve ono to bi jedan
mukarac trebao biti. Znala je da bi njezini dragi prijatelji Braque, Picasso,
Georges Fraggard i Paul Verault navaljivali da se predomisli i pokae ga,
ali nije mogla. - Vidimo se sutra - rekla je.
Uzdahnuvi, Jacques je potvrdno kimnuo. - Ali, privatno ga mogu
pokazati?
- Moe - odgovorila je Sofie. - Ali samo ozbiljnom kupcu, Jacques.
Jacques se osmjehnuo. - Bolje i to nego nita. I jo neto, cherie. Nisi
dala naziv slici.
Sofie nije oklijevala, zagledavi se u Edwardove savreno plave oi. Poslije nevinosti - rekla je tiho.
329

Knjigoteka

Glorij@
DVADESET DEVETO POGLAVLJE
Edward je bio napet. Upravljao je Daimlerom agresivnije nego obino,
vozei se Petom avenijom, ponovno bijesan na Sofie. Ovaj put bio je
bijesan na nju zato to je na izlobu otila bez njega. Namjeravao je poi s
njom. Bio joj je zarunik. Dunost mu je bila biti uz nju na takvu
dogaanju. Nadasve je elio biti uz nju, dati joj podrku i podijeliti radost
zbog njezina uspjeha.
U usporedbi s prolou, bilo je gotovo nemogue zamisliti da ona
sada ima izlobu u najuglednijoj galeriji u gradu. Nije se inilo ba tako
davno kada je Edward prvi put sreo Sofie, malu prestraenu djevojicu, u
strahu od ivota, koja se skrivala iza svojega hramanja i umjetnosti. Vrlo
slino nainu na koji se leptir pojavi iz kukuljice, u manje od dvije godine
Sofie je procvjetala, pretvorivi se u iznimnu enu. Iznimnu enu koja e
mu uskoro postati supruga. I koja je bila prokleto nesretna zbog toga.
Svaki put kada bi uao u prostoriju u kojoj se nalazila, Edward bi zapazio
njezinu tugu i oaj.
Ali bio je odluan. Odluan ne samo oeniti se njome i dati Edani
prezime. Doavola, jednoga dana Sofie e biti sretna zbog svojega izbora.
Zavjetovao se oboma, iako ona to nije znala. Sutra e se vjenati u
prostorijama matiarke Heller na opinskom sudu u sreditu grada.
Edward e joj poeti pokazivati da udaja za njega nije bila toliko loa i da
je u tome braku mnogo dobrih trenutaka.
Edward je odagnao misli o njihovu braku. Usporio je vonju. Na
vidiku se pojavila trobojnica Francuske, vijorei se pokraj crvene, bijele i
plave amerike zastave sa zvjezdicama i prugama. S obiju strana Pete
avenije, ispred galerije Durand-Ruel, bila su etiri reda vozila, uglavnom
koija i dvokolica, iji su timaritelji i koijai u bijelim hlaama u
skupinama stajali na ploniku, te nekoliko automobila. Edward se morao
odvesti blok zgrada dalje kako bi se uspio parkirati paralelno uz jedan
automobil. Ali bilo mu je iznimno drago. Oito je za Sofijinu prvu izlobu u
New Yorku vladalo veliko zanimanje.
Srce mu je zapelo u grlu kada je iziao iz Daimlera. Znao je koliko joj
je ta izloba vana. Prisjetio se, kao da je juer bilo, kako se bojala pustiti
Jacquesa Durand-Ruela da vidi njezine slike u osami svojega ateljea. Danas
je zasigurno bila vrlo blizu stanju histerije i napetih ivaca.
Dok je Edward hodao niz blok zgrada, promatrao je kako lijepo
odjeven par naputa galeriju. ena je neto govorila brzo i tiho, a
mukarac potvrdno kimao glavom. Kada je proao pokraj njih, uo je kako
330

Knjigoteka

Glorij@
gospoa govori: - Sokantno! Sokantno! Tako otvoreno naslikati portret
toga mukarca... Vie nikada neu otii pogledati radove Sofie ONeil!
inilo se da je Edwardu srce stalo. Sada mu je bilo drago to je doao.
Sofie ga je trebala. Nadao se samo da reakcija te ene na izlobu nije bila
openito prihvaena.
U potrazi za Sofie uao je kroz dvoja velika ulazna vrata i poao
prema izlobenom prostoru u kojemu je bila okupljena gomila ljudi, ali
nije ju uspio nai. Bilo je krcato, ali ne i buno. Ljudi su govorili
priguenim aptom. Srce mu je dvostruko bre kucalo. Upravo je zastao
ispred eksponata kada mu je put preprijeila dama koja se isticala u sivom
prugastom kostimu i gospodin u odijelu s prslukom. Bili su zadubljeni u
uan razgovor pa nisu ni shvatili da su mu stali na put. Edward se
namjeravao progurati pokraj njih kada je uo kako ta ena, zajapurena od
uzbuenja, govori: - Harry, moramo to kupiti! Hvala Bogu da nam je
Jacques to pokazao! Moramo ga kupiti, pa makar ga objesili u ormar! Ne
moemo dopustiti da to predivno djelo napusti ovu zemlju... ne moemo...
zna to jednako dobro kao i ja!
- Louisine - rekao je onaj gospodin - imamo ve jednako tako
velianstvenog i okantnog Courbeta u ormaru.
- Molim te - preklinjala je dama, vjeajui mu se o ruku. - Moramo
imati tu sliku pa makar je se ne usudili izloiti u naem domu!
- Razmislit u o tome - obeao je Harry.
Povukli su se u izlobeni prostor pa ih vie nije mogao uti.
Edward je piljio za njima, pitajui se o kojemu su to djelu govorili,
ushien to ga je ta dama tako silno eljela kupiti. ene su obino vodile
glavnu rije i pretpostavljao je da e Sofie toga dana prodati barem jednu
svoju sliku.
Edward je proao pokraj nekolicine gospode, uavi u izlobeni
prostor. Prvo to je ugledao bilo je nekoliko platna objeenih na zidu... na
dvjema slikama bio je prikazan on.
Srce mu je stalo. Zinuo je u udu.
Prepoznao je restoran Delmonicos prije nego to se pribliio
zagledati u malu mjedenu ploicu na zidu, pokraj ulja na platnu smionih
boja. Naravno, slika je nosila naziv Delmonicos i bila je posuena, nije bila
na prodaju.
Puls mu je podivljao. Trenutak je piljio u samoga sebe i nain na koji
ga je Sofie portretirala. Ponovno ga je prikazala romantinim, uinivi da
se doima daleko privlanijim i otmjenijim nego to je zapravo bio, iako je
ovaj put usto djelovao i bezbrian i nemaran.
331

Knjigoteka

Glorij@
Zaprepaten, Edward je preletio pogledom po cijeloj prostoriji. Na
osam od tridesetak slika bio je prikazan on. Delmonicos je bila jedina slika
utemeljena na stvarnosti. Na drugim slikama prikazala ga je na mjestima
na kojima nikada nije bio, esto u kafiu ili na nekom drugom drutvenom
dogaanju. Katkada su u pozadini bili ostali likovi, ali najee ih nije bilo.
inilo se da je na svakom portretu uhvatila izraz njegova lica u tono
odreenom trenutku. Ali ti trenutci nikada se nisu dogodili. Sofie ih je
stvorila u svojoj mati. Ili se samo prisjeala promjena njegova
raspoloenja i izraza lica... izmislivi okruenje?
U sljedeem trenutku, dok je piljio uokolo po prostoriji i u slike
samoga sebe, Edwardu je sve postalo jasno. Sofie je sve to naslikala u
proteklih godinu i pol dana, otkada je odbila njegovu prvu branu ponudu
kako bi studirala u Parizu. Dok je on robovao u svom rudniku dijamanata
u Junoj Africi, danonono razmiljajui o njoj, ona nije dokono tratila
vrijeme sa svojim mukim prijateljima u barovima i kabareima. Bilo je tu
previe radova... bila je iznimno plodna slikarica. Ne treba ni spominjati da
je usto bila jo trudna i rodila njihovu ker. Sigurno je radila danonono,
svaki slobodan trenutak koji je imala na raspolaganju, im je postigla tako
mnogo. Nikada u ivotu nije bio vie zadivljen i oduevljen nego u tom
trenutku, enom koja e mu postati supruga.
Ali jedno je bilo zaprepaujue jasno. U vremenu dok su bili
razdvojeni, bila je obuzeta njime jednako kao to je on bio obuzet njome.
Jednako tako opsjednuta.
Sofie je rano sama stigla u galeriju. Nakratko je pomislila zamoliti
Edwarda da poe s njom. Sada je bila prestravljena zbog odbijanja, kako
kritiara tako i kupaca, i bilo bi mnogo lake prepustiti se Edwardovoj
snazi i otii na izlobu s njim, osjeajui njegovu ruku oko sebe. Ali mora
biti jaa od toga. Ne smije zaboraviti kako uope ne eli da on vidi njezinu
zbirku radova.
Sofie je stigla pola sata prije otvorenja izlobe. Srce joj je zapelo u grlu
poput nezgrapne neprobavljive knedle. Nije mogla razgovarati sa
Jacquesom koji je bio previe zauzet brigom oko posljednjih pojedinosti,
mahnito premjetajui nekoliko ulja na platnu. Minute su otkucavale,
prolazei poput godina. Odjednom su se vrata otvorila i polako su poeli
ulaziti prvi posjetitelji.
Galerija se brzo punila kada je Sofie spazila Suzanne i Benjamina.
Osjetila je klonulost... nije oekivala nijedno ni drugo. Nije imala to rei
Suzanne, ali mora zahvaliti Benjaminu to joj je danas pruio potporu
svojom prisutnou, kao i velikodunim ekom koji joj je poslao kao
vjenani dar. Kada se zaputila prema njima, prekasno je shvatila da je s
njima markiz Connaught.
332

Knjigoteka

Glorij@
- Sofie, duo - uskliknula je Suzanne.
- Sofie joj je kratko kimnula, a potom se pridigla na vrhove prstiju
poljubiti Benjamina u obraz. Doimao se uasno. Bio je ispijen u licu...
izgubio je barem pet kilograma. Sofijine oi odjednom su se ispunile
suzama. Poeljela mu je rei da je Lisa dobro. Silno je patio. Potom je na
sebi osjetila hladan markizov pogled i znala je da eka da ona prie i
otkrije gdje se nalazi Lisa. vrsto je uhvatila Benjamina za ruke. - Hvala ti
to si doao... i hvala za velikoduan dar.
Uspio se osmjehnuti. - Jako mi je drago to se napokon udaje, Sofie.
I... - osvrnuo se po prostoriji - tek sada poinjem shvaati da je Delanza
pravi ovjek za tebe. elim ti puno sree, duo.
Sofie je poeljela zaplakati. Naprotiv, samo je kimnula glavom i
ponovno mu se zahvalila. Ako je Benjamin iz pogleda na njezina djela
shvatio da je voljela Edwarda, hoe li to shvatiti i ostali? Sutra e se
vjenati. Moda je to bila prirodna pretpostavka. Moda e, pomisle li svi
da se vjenaju iz ljubavi, skandal zbog toga to je rodila njegovo dijete u
izvanbranoj zajednici brzo izblijedjeli i biti zaboravljen. Ili to ili e svi
shvatiti istinu... da je sirota Sofie ONeil bila beznadeno zaljubljena u
nitkova i razvratnika.
Suzanne joj je ponovno pokuala privui pozornost. - Sofie, duo,
molim te.
Prije nego to joj je okrenula lea, Sofie je naas ugledala njezino
blijedo lice i tjeskoban pogled. Pomislila je na Edanu i dopustila da je bijes
prema Suzanne odvue na sigurnu udaljenost, nastojei ne osjeati se
zlom i okrutnom zbog odbacivanja vlastite majke, podsjeajui se na to da
je Suzanne eljela uiniti puno vie od odbacivanja vlastite unuke.
Sofie se trudila ostati pribrana. Kako joj nije palo na pamet pomisliti
da e se Suzanne danas pojaviti? Sofie nije mogla ne zapitati se je li se
neto promijenilo u odnosu na vrijeme kada se njezine slike nisu sviale
njezinoj majci i kada nije razumjela njezinu umjetnost. Samoj je sebi rekla
da joj Suzannino miljenje vie nije bilo vano kao nekad.
- Sofie, cherie. Mislim da e ovo biti veliki uspjeh - rekao joj je Jacques
u uho, priavi joj iza lea.
Sofie se okrenula i pomalo oprezno osmjehnula. - Ne znam. Mislim da
su neke ovdje prisutne dame ogorene zbog toga tko sam, kako ivim i to
tako esto slikam portret Edwarda, koji je otac mojega djeteta. Mislim da
su dole piljiti kako bi sutra mogle proiriti jo vie traeva po gradu.
- Aaah, moda si u pravu, ali tisku i kritiarima svia se tvoja
romantina pria! Zato to je to la grande passion, nestce pas?
333

Knjigoteka

Glorij@
Sofie je odvratila pogled. La grande passion? Ne bi se ba moglo rei,
pa se osjeala vie nego tunom, ujedno ogorenom i prevarenom.
Potom je na sebi osjetila neiji pogled. Prenula se kada je susrela
uporan zlaani pogled istog onog ovjeka koji ju je promatrao tijekom
Lisine proslave zaruka. vrsto je uhvatila Jacquesa za nadlakticu. Neto ju
je sada muilo, silno ju je muilo. - Jacques, tko je to? Poznaje li onog
ovjeka?
Jacques je pogledao u smjeru njezina pogleda. Zapazivi da je
predmetom njihova zanimanja, neznanac se okrenuo i ieznuo u sve
veoj guvi. - Ahh... kupio je dva tvoja djela, nedugo nakon to si prole
godine otila u Pariz.
Sofie je bila potresena i silno uznemirena. - Tko je on? Moram
doznati!
- Cherie... ako kupac eli ostati anoniman, zna da ne mogu...
- Moram doznati! - uskliknula je Sofie.
- Zove se Jake Ryan.
- Jake!
Jake se sledio, a potom se sporo okrenuo.
Suzanne ga je vrsto uhvatila za rukav. Pogled joj je opako bljetao.
Stajali su pokraj ulaznih vrata galerije, ali nisu bili sami, jer izloba je bila
krcata. - Usudio si se doi ovamo! - optuivala je.
Nije ju vidio od onoga poslijepodneva koje je proveo vodei ljubav s
njom u salonu svojega dvorca, prije gotovo dva tjedna. Ali Jake je bio i te
kako svjestan injenice da se Suzanne u nekoliko navrata pokuala nai s
njim. Rekao je sve to joj je imao rei i izdao naredbe da je ne prime u
njegovu kuu, da kau kako nije kod kue ako bi sluajno navratila. Sada ju
je pogledao i ugledao pomalo manijakalnu enu koja je mogla biti
privlana da joj pogled nije bio tako unezvijeren. Ali nita nije osjeao
prema njoj. Bilo je teko razumjeti snanu elju koju je onoga dana osjetio
prema njoj, elju koju je tako lako mogao pripisati piu, ali znao je da pie
nije bilo razlog tomu. - Morao sam doi. Nisam mogao propustiti Sofijin
najvaniji dan.
- A hoe li sutranji dan biti jednako tako vaan, kada se udaje za tu
hulju koja ju je zavela i napravila joj dijete? - prtala je bijesno Suzanne.
- Mislim da e sutranji dan biti ak i bolji - rekao je tiho Jake. Delanza je preko uiju zaljubljen u nju. Usreit e je.
Suzanne je problijedjela. - Nemoj mi samo rei da ti je i on prijatelj!
Jake je potvrdno kimnuo.
334

Knjigoteka

Glorij@
- Ti si lud! - Oi su joj se napunile suzama. - Rekao si onom svojem
groznom osobnom sluzi da me ne eli vidjeti, zar ne?
- Suzanne... u emu je problem?
- Ne moe se tek tako okrenuti od mene... ne moe! Jake... Boe... ne
mogu prestati misliti o tebi... o nama!
Teka srca rekao je: - Nema nas. Gotovo je, Suzanne. Gotovo. - Ne!
Okrenuo joj je lea.
Nasrnula je na nj, tako vrsto ga zgrabivi za ramena da je posrnuo
unatrag. Imala je nadnaravnu snagu. Oprezno se okrenuo licem prema
njoj. - Suzanne?
- Zna li da te katkada vie mrzim nego to te volim? Promatrao ju je,
osjeajui nelagodu.
- elim da mi se vrati, Jake. - Ne.
Prosiktala je. Izraz njezina lica bio je ujedno bljedunjav i prepreden. Jednom sam to uinila... uinit u to ponovno!
Dlake na njegovu zatiljku nakostrijeile su se. Osjeao je napetost u
cijelom tijelu. - Ne znam o emu govori.
Pobjedonosno se nasmijala. - Ne zna, je li? Nikada nisi ni znao. Nisi
nikada znao!
- to to nikada nisam znao?
- Da nije bilo nikakva posjeta britanskog uglednika. Jake je piljio u nju.
Ispunila ga je uasna nemogua slutnja. .. i odvratna bojazan. - to?
- Prije petnaest godina. Nije bilo nikakva posjeta britanskog
uglednika.
Misli su mu se poele odmotavati. Prije petnaest godina. Zima, 1887.
Te godine vladala je velika studen, bila je to jedna od najgorih zima koje se
sjeao. Godina 1887. Te godine prepoznao ga je na javnoj sveanosti
britanski uglednik koji je bio u posjetu, lord Carington. Puka sluajnost.
Luda sudbina. Prepoznao, identificirao i primorao da pobjegne iz zemlje,
od svoje supruge i od svojega djeteta. Razrogaenih oiju, Jake je uasnut
piljio u svoju suprugu.
Suzanne se nasmijala. - To sam bila ja! To sam bila ja! Ja sam te
prijavila! Ja!
Jake je osjetio kako mu tlo pod nogama podrhtava. Bilo mu je teko
disati, a jo tee povjerovati u to to je govorila.
- Zato? Za Boga miloga, zato?
Oi su joj odjednom bile pune suza dok je piljila u njega.
335

Knjigoteka

Glorij@
- Mrzila sam te zbog one plesaice u plesnoj dvorani. Jake je piljio u
nju, jedva uspijevajui pojmiti to to je rekla.
Plesaice? Je li tamo bila neka druga ena? Nije se mogao sjetiti.
Tolike joj je godine bio vjeran, unato njezinoj nevjeri, ali inilo se da se
nejasno prisjetio kako je naposljetku potraio utjehu s nekom drugom
enom. O, Boe! Jake je sklopio oi. Duboko u utrobi osjetio je muninu.
Nije to bila puka sluajnost. Nije to bila sudbina. Bila je to Suzanne,
ena koju je volio... njegova pakosna osvetoljubiva ena.
- Glupane glupi! - vrisnula je Suzanne. - To sam bila ja! Ja sam te tada
prijavila... i ponovno u to uiniti! Hou! Vrati mi se, Jake!
Jake je otvorio oi i zagledao se u nju, a potoni se okrenuo i istrao
kroz vrata. Bjeei... ponovno.

Sofie, chere! - zazvao je Jacques, pourivi prema njoj. - Pogledaj tu


gomilu ljudi! Ovo je ve sjajan uspjeh! - Je li?
- Jest! - uvjerio ju je uzbueno, privukavi je k sebi. Svi se uvelike dive
tvojemu radu i nekoliko velikih kupaca ve je izrazilo zanimanje za kupnju
nekih tvojih slika. tovie, Louisine Havemeyer zaljubila se u Poslije
nevinosti. Rekla mi je da nita vie nee kupiti iz moje galerije ako to
prodam nekom drugom.
Zaprepatena, Sofie je duboko udahnula. Louisine Havemeyer i njezin
suprug bili su dvoje najveih i najutjecajnijih kolekcionara u New Yorku,
ako ne i u cijelom svijetu. Kupe li Havemeyerovi neki njezin rad, uskoro e
se i ostali kolekcionari zainteresirati za nju. Rijetko su kada Havemeyerovi
kupovali samo jedno djelo nekog umjetnika, obino su mahnito nabavljali
njegova djela za svoju zbirku. - O, Gospode - proaptala je Sofie, drei figu
iza lea.
- Mora uvjeriti supruga. Imaju osjeaj da ne mogu u svojemu salonu
objesiti takvo djelo. Doi. Tu su novinari. Osim toga, nekolicina klijenata
eli porazgovarati s tobom!
Oamuena, Sofie je pola za Jacquesom, koji ju je pourivao dok su
prelazili preko prostorije.
- Najprije emo se nai s nekim mojim najboljim klijentima - rekao joj
je Jacques. Smjesta ju je predstavio jednom njemakom barunu, koji je
prebivao u New Yorku.
- Oaran sam vaim radom - rekao je barun, na ijim je prstima
bljetalo nekoliko krupnih dragulja dok se naklanjao nad njezinom rukom.
336

Knjigoteka

Glorij@
- Meni se sviaju vaa ulja na platnu na kojima je prikazan onaj
zgodni mladi mukarac - dometnula je nestrpljivo lijepo odjevena mlada
dama.
- Boje koje koristite vrlo su jarke, smione i uvijek iznenaujue ubacio se jedan gospodin. Osmjehnuo se Sofie. - Kupio sam onu u
pastelnoj tehnici, Mukarac u kafiu.
- Hvala vam - proaptala je Sofie, zbunjena zbog uspjeha.
- Gospoice ONeil?
Sofie se okrenula, osmjehujui se.
Mravi gospodin pruao je ruku. - Rob Green iz Harpersa. Moemo li
dogovoriti vrijeme za intervju? Radit u prilog o vama. - Osmjehnuo joj se.
Sofie je zatreptala pogledavi ga i potvrdno kimnula. - lanak u
Harper su. Bilo je predobro da bi bilo istinito. Sofie se osjeala kao da je
upravo postala Pepeljuga. Uto je nazrela Edwarda koji joj se krupnim
korakom pribliavao kroz gomilu to se pred njim razmicala poput
Crvenoga mora pred Zidovima. Zaboravila je na novinara, zaboravila na
ono troje oboavatelja koji su joj se divili, zaboravila na Jacquesa. Ponovno
se vratila u stvarnost. Nije vie bila Pepeljuga... i Edward nije bio princ koji
je trai zbog ljubavi to je osjea prema njoj.
Zastao je ispred nje, uzevi joj posjedniki ruku u svoju. Pogledao ju je
toplim zasljepljujuim pogledom. Sofie se sledila. Edward joj se
osmjehivao, ali ne samo usnama nego oima, .. srcem. - Bog, ljubavi - rekao
je. - Oprosti to kasnim.

Sofie je bila silno zbunjena kad ju je nekoliko sati potom Edward


poveo uz stube hotela Savoy prekrivene crvenim tepihom i uveo u
prostrano predvorje. Bila je iscrpljena i bilo je teko ne nasloniti se na nj
dok ju je preko predvorja vodio do dizala. Nije se nimalo protivila kada ju
je uveo u dizalo ne isputajui joj ruku.
Ali ona nije bila tako posve obamrla samo zbog toga predivnog dana.
Bila je svjesna naina na koji ju je sada gledao i tinjajue topline u njegovu
pogledu. Na isti taj nain promatrao ju je cijelo poslijepodne. Zapravo,
ponaao se kao da je doista bio mladoenja koji se divi svojoj nevjesti.
Kamo je nestao njegov bijes? Njegovo neprijateljstvo? to se to dogaalo?
Jo gore, kako se u takvim okolnostima mogla obraniti od njega?
Imala je osjeaj da su joj se kosti ve odavno pretvorile u rastaljenu masu.
Srce joj je nestalno treperilo u prsima. Neto je smjerao, bila je sigurna u
to. Ali, je li mu zavoenje bilo prvo ili posljednje to je namjeravao uiniti?
337

Knjigoteka

Glorij@
Potaknuo ju je da poe niz hodnik i naposljetku je pustio kako bi
otkljuao vrata apartmana. Sofie je brzo ula ispred njega, nadajui se
sprijeiti mu ulazak. Srce joj je sada jo snanije kucalo i usne su joj bile
suhe poput baruta. Ali on ju je zaobiao i obratio se Rachelle koja se na
plavom tepihu na podu igrala s Edanom. - Molim te, izvedi Edanu na satdva.
Sofie je zavapila, nemono se usprotivivi, zato to su joj ubrzan puls i
osjetljivo tijelo davali posve proturjene naputke.
Rachelle je poskoila, pogledavi ih oboje i nasmijeila se. Trenutak
potom pokupila je Edanu. Svakim trenutkom osjeajui sve veu slabost u
koljenima, Sofie se pridrala za lijepi Chippendale stol kako bi ostala na
nogama. Nije to mogao uiniti, rekla je samoj sebi. Ne moe tek tako upasti
u njezin apartman i odvesti je u krevet samo zato to mu se tako prohtjelo.
Ali, kako bi divno bilo voditi ljubav s njim nakon tako predivnog dana.
Sofie je podignula pogled prema njemu. Obrazi su joj bili zaareni.
Bilo je nemogue pruati mu dalje bilo kakav otpor. Njegov pogled
obeavao joj je ostvarenje njezinih najsmionijih snova, skidanje mjeseca i
zvijezda s neba. vre se uhvatila za stol. inilo se da joj krv bjesni u
ilama. Pouda je preuzela vlast nad donjim dijelom njezina tijela, ba kao
to avo preuzima vlast nad svecima. Bila je opinjena onim to je trebalo
uslijediti.
- Zadrat emo se neko vrijeme vani, cherie - rekla je Rachelle, drei
u naruju umotanu Edanu. Izraz lica bio joj je umiljat, ali pogled joj je
iskrio skrivenim ushitom. Trenutak potom okrznula je Sofie u prolazu i
nestala.
Sofie se nije mogla pomaknuti. Bojala se ponovno pogledati Edwarda,
ali ipak je to uinila.
- Prii, ljubavi - rekao je. Razrogaila je oi.
Njeno se osmjehivao. - Ne moe vie pobjei od mene, Sofie.
Sofie je osjeala kao da e se svakoga trenutka sruiti.
Ponovno se osmjehnuo. - Osim toga, nemoj zaboraviti na nae
sutranje vjenanje. - Poao je prema njoj.
Uspjela je progovoriti. - Su... sutra. A n-nikada nismo ni raspravili ppravu narav naega b-braka.
Blago se nasmijao, pogled mu je ujedno sjajio i poigravao, dok ju je
pridravao za nadlaktice. Sofie se nije ukipila kada ju je privukao uz svoje
snano uzbueno tijelo. Zapravo, postala je mlitava i savitljiva, topei se
uz njega. - Nema se tu to raspraviti - promrmljao je, pogledom potraivi
njezin. Ponovno se osmjehnuo i ovla joj. poljubio vrak nosa. Sofie je
338

Knjigoteka

Glorij@
zadrhtala. - Bit e mi ena - apnuo je i usnama joj dotaknuo najprije
jedno, a potom drugo oko. Sofie je zatomila jecaj. - Moja ljubljena ena dometnuo je promuklo, poljubivi je ovaj put u usta.
Sofie se naglo trgnula. - t-to? - Prislonila je ruke na njegova prsa
kada ju je obasuo poljupcima, sputajui ih na njezine obraze, bradu i
usnice.
- ula si - rekao je Edward, iji se glas produbio do reanja. - Volim te,
arobnice. A to u ti i pokazati... smjesta.
Sofie je u nevjerici piljila u njega, vrsto stiui revere njegove jakne.
- Ne... ne shvaam.
- Ne? - zloesto joj se nacerio, usidrio joj bokove i prislonio svoje
prepone uz nju. - Dopusti mi onda da ti objasnim.
Sofie se zgranula kada ju je naglo podigao u naruje. - Edwarde... to
to radi?!
Nasmijao se, odnosei je prema velikoj spavaoj sobi. - Kako uope
moe pitati?
Sofie je podignula pogled prema njegovom zgodnom licu na kojem su
se isticale jasno plave oi i snaan, klasian nos, licu koje e je uvijek
magnetski privlaiti, opsjedati i oaravati. - Molim te, nemoj mi lagati! viknula je.
Bacio ju je na krevet. - Jedino to nisam - izjavio je, izvukavi kravatu i
odbacivi je na pod - jest laljivac. Ljubavi. - Osmjehnuo se i njegova jakna
slijedila je put kravate.
Sofie se uurila u sjedeem poloaju, promatrajui ga kako donekle
presporo raskopava koulju. Nastavio se osmjehivati, promatrajui je,
dok je centimetar po centimetar otkrivao svoje predivno golo tijelo. vrsto
je priljubila bedra, trudei se ne ostati bez daha, zatoenica iznimne
poude, zatoenica ljubavi. - to to govori? - zakrijetala je i svi miii
njezina tijela stegnuli su se u neraskidiv vor.
- Volim te, doavola. - Odbacio je koulju iza sebe i povukao vunene
hlae preko mravih bedara, ne skidajui pogled s njezina. Njegove
bokserice bile su od blijedoplave svile, finoga tkanja, i gotovo nimalo nisu
skrivale Edwardov golemi ud u erekciji. - Volim te od prvoga dana kad
sam te ugledao... i voljet u te sve do svoje smrti, doavola. Moda i nakon
toga. - Pogled mu je bio prodoran. - Ako duhovi postoje.
Sofie je zaprepateno piljila u nj, dok su joj otkucaji srca tutnjali u
uima.
339

Knjigoteka

Glorij@
Oslobodio se gaa. Bio je visok metar i devedeset pet, predivnog,
poput skulpture isklesanog vrstog miiavog tijela, snanih kostiju. Voli i ti mene, zar ne?
Duboko je udahnula. Nijedan prizor nije bio tako divan poput prizora
nagoga Edwarda spremnog voditi ljubav s njom... Nijedan. Ba kao to
nijedan trenutak nije bio tako velianstven kao ovaj trenutak priznanja.
Sofie je shvatila da plae.
Edward se spustio na krevet i povukao je prema sebi, u njean
zagrljaj. - Zato plae? I zato mi se, zaboga, tako dugo opire?
Sofie je odmahnula glavom, ne mogavi progovoriti. Samo je jecala,
privijajui se uz njega. Naposljetku je proaptala: - Bojala sam se. Zato to
te ve dugo silno volim.
Nije se osmjehivao i pogledi su im se prikovali.
Zaustila je ponoviti mu da ga voli, da ga je oduvijek voljela i da e ga
zauvijek voljeti, ali u tome ju je prekinuo njegov dubok uran poljubac
otvorenih usta. Njegov jezik uao je u nju, kao da tei istraiti samu
dubinu njezine due.
Edward ju je zakotrljao na lea i spustio se na nju, drei je vrsto i
prodirui joj usne. Nedugo potom podigao je glavu, blago se osmjehujui.
Pogled mu je bio mutan i uzavreo. - Poslije - rekao je oporo kad su mu se
prsti nali u njezinoj kosi iz koje su izvlaili ukosnice - poslije emo
razgovarati.
Sofie se nije pomaknula - nije se mogla pomaknuti - kada joj je
Edward oslobodio uvojke i pustio da joj se kosa poput vodopada razaspe
oko njih. Na obrazu mu se nakratko javila duboka jamica kada su mu se
usta zloesto izvila u cerek. Pogled mu je bio jasan, pun pohotnog
obeanja i ruka mu je kliznula uz njezino bedro, pod suknje. - Rijei se
smjesta te proklete odjee, Sofie - naredio je. Posluala ga je.
Leala je gola i nepomina, jo ne posve zadovoljena. Pitala se hoe li
to ikada biti. Edward joj se smjekao, sjedei na krevetu pokraj nje. Iz
barunaste kutije izvadio je dijamantnu ogrlicu s tri niske i nagnuo se
namjestiti joj je oko vrata. Sofie se nije zarumenjela. Susrela je Edwardov
pogled pun divljenja, gledajui kako postaje mraan od elje dok je
bljetavu nisku dragulja zakopavao oko njezina blijedoga vrata.
Pruio je ruku i protrljao joj jednu bradavicu, ve rumenu i nabreklu
od voenja ljubavi, a potom joj zabacio kosu preko ramena i privrstio
iskriave naunice na usne resice. - Boe, prelijepa si.
Sofie ga je iskosa pogledala i nemirno se namjestila uz jastuke, blago
se vrpoljei pod njegovim ispitivakim pogledom, osjeajui se svakim
centimetrom svoga tijela zavodnicom. Edwardu se pogled zamraio.
340

Knjigoteka

Glorij@
Spustio je ruku na njezin vrat, najprije preko dijamantne ogrlice, a potom
jo nie, na njezine jedre bolne grudi.
- Svaki taj dijamant - proaptao je - iskopao sam vlastitim rukama.
Pogledala ga je, premjestila bokove i rairila bedra. - N-nisi krijumar
ukradenih dragulja? - proaptala je zadihana.
Nasmijao se, previe surovo da bi zvuk odavao samo razdraganost. Ne, doavola, ne. To je mit.
- Drago mi je - rekla je Sofie, uzevi ga za ruku kojom je kliznula niz
svoje grudi do trbuha. Bila je besramna, ali nije marila za to. - Iako postoji
neto nevjerojatno privlano u mukarcu koji se usudi krijumariti
dijamante. - Pogledi su im se vrsto prikovali.
Ne osmjehujui se, kliznuo je rukom nanie, dodirnuvi je dlanom na
nain na koji je eljela biti dodirnuta. Sofie je duboko udahnula. - Za tebe
u i dijamante krijumariti, Sofie, ako ti je to elja. - Oi su mu sjajile. Samo reci to eli.
Pomaknula se i nestrpljivo podvukla ispod njega. - Jo je ire
razmaknula bedra. - To - proaptala je. - To.
Palcem je milovao oteale rubove njezinih usmina. - Tu?
Potvrdno je kimnula, ponovno se blago izvijajui. Njezine jedre grudi
sjajile su se pod kapljama znoja, bradavice su joj bile uiljene i bolno
krute. Dijamanti oko njezina vrata i na uima privlaili su svjetlo iznad
glava i iskrili vatrom. Edwardov palac kliznuo je unutra, preko skliskog
osjetljivog dijela tijela. Sofie je otro udahnula zrak, ponovno se izvivi...
Ovaj put odignula se od kreveta.
Nasmijao se duboko i prigueno, iz dubine grla. - Najljepa si ena
koju znam - rekao je oporo.
Sofie je susrela njegov pogled i preplavili su je valovi paklenog
zadovoljstva, prijetei dosegnuti jo jedan vrhunac, i to brzo. Znala je da je
to istina. - Edwarde, molim te.
Ruka mu se smirila. Pogled mu je bio jasan. elio sam to uiniti jo
kada sam te prvi put sreo. Odjenuti te samo u dijamante... moje dijamante.
Susrela je njegov tinjajui pogled.
- Da.
Podigao je drugu ruku. aka mu je bila stisnuta. Sofie nije shvatila, ali
potom je zajeala kada je osjetila prvi sitni pljusak. Tek neznatno
rastvorivi aku dopustio je desecima dijamanata svih moguih veliina da
joj padaju na grudi. Izvijajui se, Sofie je dahtala i bradavice su joj
postajale sve ukruenije. Neki od tih bljetavih kamenia prosuli su se jo
nie, na njezin torzo, dok ih se nekolicina otkotrljala na krevet. Mahao je
341

Knjigoteka

Glorij@
nad njom, kao da mae arobnim tapiem. Jo dijamanata sipilo je iz
njegove ake, prosuvi se na njezin trbuh, a potom jo nie, opasno nie.
Sofie se zagledala u svoje grudi, tamo gdje je jedan sitni kamen bljetao u
blizini njezine nabrekle bradavice, a potom pogled spustila na svoj trbuh.
Onaj zlaani trokut izmeu bedara blistao je od sokova i iskrio vatrom.
- Zamiljao sam ak da ti ovo radim - proaptao je Edward, pogledom
pratei put dijamanata. Kao i rukom. Uslijedio je jo jedan estok pljusak i
onih posljednjih nekoliko kamenia palo je na nabrekle pulsirajue
nabore njezine makice.
Pogledi su im se sreli.
- Sve to imam tvoje je - rekao je Edward.
Sofie se pomaknula, nastojei sjesti, dok su joj drhtaji elje potresali
tijelo, pa ispruila ruke. Edward joj je pao u naruje i usne su mu se nale
na njezinima dok se sputao na nju, koljenima joj razmiui bedra. im se
naao na njoj, prodro je duboko. Sofie je vrisnula kada ju je preplavio val
za valom nevjerojatno rasprskavajueg, gotovo bolnog ushita. Onako
golem, Edward se strastveno i snano zabijao u nju, prodirui sve dublje i
dublje, daui, izvijajui se i grei. - Sve! - uskliknuo je.

342

Knjigoteka

Glorij@
TRIDESETO POGLAVLJE
Sofie se nasmijeila Edwardu, koji joj je uzvratio osmijehom. Ponovno su
se odjenuli i sada priljubljeni jedno uz drugo sjedili su na poivaljci u
salonu. Edward je u krilu drao Edanu. Rachelle je izjavila da ima spoj i
odavno je ve bila otila. Dok je promatrala kako se Edward igra s
Edanom, priajui joj i smijeno se kreveljei, to mala djeca vole, Sofiji no
srce bilo je prepuno ljubavi, toliko da je gotovo osjeala bol.
Edward se nije elio ponovno odjenuti. Naruio im je obilnu veeru i
elio je da je pojedu u krevetu. Sofie nije pristala. Podsjetila ga je da se
njihovo kuanstvo sastoji od etiri, a ne od dvije osobe. Nije mogla
zamisliti da bi gola veerala u krevetu dok bi Rachelle i Edana bile negdje
drugdje u apartmanu. Edward je prihvatio njezinu primjedbu, ali njegov
pogled obeao joj je da e jednoga dana postupiti kako on eli. Sofie je bilo
teko pretvarati se da pomisao na to nije utjecala na nju.
Netko je nekoliko puta pokucao na vrata. Sofie je sprijeila Edwarda
da ustane. - Budi tu s Edanom - rekla je, osmjehujui se, opijena pogledom
na nj. Nije mogla vjerovati da je na taj nain tu bio s njom i njezinom keri.
Njihova iznenadna obiteljska atmosfera bila je nevjerojatna, gotovo pravo
udo. - To je sigurno naa veera.
Ali nije bila. Sofie je otvorila vrata i pustila unutra Jacqucsa DurandRuela, koji je ozaren blistao. - Jacques! - uskliknula je zbunjeno. - Qu est-ce
que cest que ca? Neto se dogodilo?
Nasmijao se. - Prodala si etiri ulja na platnu, dvije skice i jednu sliku
naslikanu pastelom. Osim toga, jedno ulje na platnu kupili su
Havemeyerovi.
Sofie je vrisnula. Edward je ustao i priao stati uz nju. Edana mu se
vrpoljila u naruju. Oslobodio je jednu ruku da zagrli Sofie, koja se
zablenula u Jacquesa, dok joj je puls ubrzano kucao.
Jacques ju je vrsto uhvatio za ruku. Nisu kupili Poslije nevinosti. Ali
djelo poput toga nikada se brzo ne proda. Kupili su Dokonog gospodina.
- Ah, Edwarde, moe li ti to povjerovati?! - uskliknula je Sofie,
drhturei od ushita.
Edward ju je privukao blie. - Znao sam. Od prvoga trena kada sam
ugledao tvoje slike znao sam da su predodreene za neto veliko.
Sofie se privila u njegov zagrljaj, a potom zapazila kako je Edana
ozarena, pa je estoko poljubila svoju ker u obraz prije nego to je
poljubila Edwarda. - To se jo nije dogodilo - rekla je, nastojei se othrvati
343

Knjigoteka

Glorij@
porivu da nesputano vikne i poskoi od radosti. - Kupili su jedno djelo.
Jedno. Samo jedno.
- Kupit e ih jo - rekao je uvjereno Jacques. - Znao sam da bi eljela
to prije uti takve vijesti.
Edward mu se osmjehnuo. - Hvala ti, Jacques. Svaki trenutak
oekujemo veeru. eli li nam se pridruiti?
Sofie je pogledala Edwarda i ilama su joj zakolale snane emocije.
Nikada ga nije voljela vie nego u tom trenutku. Znala je da Edward vie
od svega eli provesti veer samo s njom i Edanom, sada kada su se
ponovno okupili kao obitelj nakon duge razdvojenosti. Ali osmjehivao se
Jacquesu, kao da je elio da taj trgovac umjetninama ostane s njima.
Ipak, Jacques je bio Francuz i predobro ih je shvatio. - Non mes amies.
Mislim da veeras treba proslaviti en famille. Naruio sam bocu dobroga
ampanjca za vas. U zdravlje ga popijte i nazdravite!
Sofie je poljubila Jacquesa u oba obraza. - Hvala ti to si doao
veeras.
- Ce nest pas de probleme, cherie. Ali sutra moramo sjesti i
porazgovarati o tvojoj budunosti.
Sofie se nacerila i obeala mu da e biti u galeriji im se otvori. Ali
kada se Edward nakaljao, bacila je pogled prema njemu i ispravila se. Bolje reeno, bit u tamo do podneva.
Jacques se nasmijao i otiao.
Edward je spustio Edanu na tepih u salonu gdje se nije mogla
ozlijediti, priao k Sofie i vrsto je zagrlio. Nekoliko ju je puta, kao u
mahnitom plesu, zavrtio oko sebe. Sofie se nije prestajala smijati. Kada se
zaustavio, vrtjelo joj se u glavi, kao nedvojbeno i njemu. Ali njegov
poljubac nije bio nimalo edan.
- Edwarde... - Sofie se odvojila od njega. - elim pravo vjenanje.
Motrio ju je, odjednom ozbiljan poput nje. - Ne graansku ceremoniju
u matinom uredu pred matiarom?
Sofie se ugrizla za usnicu. Salijetala ju je slika nje same odjevene u
raskonu bijelu haljinu kako klizi niz crkveni prolaz. - Ah, Edwarde proaptala je.
Obujmio joj je lice dlanovima. - Ve smo godinu i pol razdvojeni. Sada
kada sam te naao, gotovo se bojim pustiti te iz vida. Ne elim nita vie...
nita vie... doli biti tvoj suprug, Sofie. Ali shvaam.
- Doista?
- Da. - Oklijevao je i pogled mu je odlutao. - Imam obitelj u Kaliforniji.
Oca Ricka, brata Sladea i njegovu enu Reginu. Odgodimo li za mjesec
344

Knjigoteka

Glorij@
dana, mogli bi i oni doi. Imam jo jednog brata, Jamesa, ali nitko ne zna
gdje je.
- Ah, Edwarde, nisam znala da ima obitelj! Nikada nisi priao o
njima! - Sofie je bila iznenaena. Na neki nain predstavio se kao ovjek
bez doma, ovjek bez korijena, bez prolosti. Ali svi su odnekud potjecali.
- Neko sam sa svima njima bio blizak. - Je li se to dogodilo?
- Duga je to pria. - Bio je zabrinut i usne su mu bile napete. - Pozvat
u i svoju majku.
Sofie se prenula.
Edward se osmjehnuo i poljubio je u nos. - Jednoga dana sve u ti
ispriati, ali ne veeras.
Shvatila je pa odjednom i sama osjetila snanu tjeskobnu enju. Da,
eljela je pravo vjenanje i Edward e joj ga omoguiti, iako je to znailo
priekati jo nekoliko tjedana do udaje. Ali oni do kojih joj je bilo najvie
stalo nee biti tamo. Lisa je pobjegla. Suzanne i ona nisu razgovarale. O,
Boe. Sofie je pomislila na svoju majku i pokuala zamisliti svoje vjenanje
bez nje. Pomisao na to bila je bolna.
Kao da joj ita misli, Edward je upitao: - to e uiniti po pitanju
Suzanne, Sofie?
Sofie ga je pogledala, sleena. - Ne znam.
* * *

Sljedeeg dana Sofie je na kraju ipak prije deset izila iz Savoya.


Prethodne noi nije mogla dobro spavati. Nakon to je Edward
naposljetku napustio apartman, ne mogavi provesti no s njom zbog
ugleda, leala je budna, muei se zbog Suzanne.
Odgovor je na kraju bio jednostavan. Oprost. Iako je Suzanne
pokuala uiniti neto neoprostivo, uinila je to s namjerom da zatiti
Sofie, a ne da je povrijedi. Iako je Sofie bila istodobno bijesna i silno
uzrujana, znala je da ne moe zauvijek okrenuti lea vlastitoj majci. Veza
izmeu njih bila je neraskidiva, veza izmeu majke i keri, postojala je
mnogo godina i zauvijek e takvom ostati. Sofie je voljela Suzanne. Ako ju
je neko nakratko mrzila, moda je to bilo zato to je mrnja mogla
potjecati samo iz ljubavi.
Ali sada te mrnje vie nije bilo. Na neki nain njezino ponovno
sjedinjenje s Edwardom sve je promijenilo. Postojalo je samo aljenje za
prolou koja se nije mogla promijeniti i odlunost da se ide naprijed, u
345

Knjigoteka

Glorij@
budunost koja je obeavala biti sjajna. Sofie je bila odluna u tome da
Suzanne bude dio te budunosti, jer imala je sva prava na to.
Kada je izila iz unajmljene dvokolice, vrata na rezidenciji
Ralstonovih smjesta su se otvorila. Na njima je stajao Jenson, iroko se
osmjehujui. - Gospoice Sofie!
Sofie se nasmijeila, prila mu i poljubila ga u bradati obraz. Nikada
prije na takav nain nije prela granicu izmeu njih, pa se zarumenjela. Udajem se, Jensone.
- Drago mi je, gospoice!
- Edward je otiao u Delmonicos rezervirati plesnu dvoranu i do
veeras u znati toan datum. Ustrajem na tome da doe - rekla je
iskreno Sofie. - Kao i na tome da doe i gospoa Murdock.
Jenson je gledao u nju otvorenih usta. - Ja u sasvim sigurno doi,
gospoice Sofie... pa makar me vaa majka otpustila zbog toga!
- Otpusti li te, moe doi raditi za mene. - Sofie je oklijevajui zastala
pokraj stuba. - Je li ona u svojoj sobi?
- Jest.
Osjeajui nelagodu, Sofie je pola uz stube. Zastala je ispred majinih
odaja, a potom ula.
Suzanne je sjedila za svojim toaletnim stolom, dok joj je sluavka
pravila frizuru. U trenu se sledila kada je u zrcalu ugledala Sofie. Potom je
naglo ustala i okrenula se prema njoj, irom otvorenih oiju. - Lucy, molim
te, ostavi nas same.
Sluavka je pourila izii.
- Bog, majko - proaptala je Sofie.
- Sofie... - Suzanne je treptanjem nastojala odagnati suze.
- Majko, dolazim sa eljom da se pomirimo.
Hvala Bogu! - uskliknula je Suzanne pourivi prema njoj. Uskoro su
obje bile jedna drugoj u zagrljaju, grlile se i njihale.
Sofie je nastojala sprijeiti suze, trudei se ne zaplakati, i pogledala je
Suzanne, koja je maramicom brisala oi. - Majko, udajem se, tako da tema
davanja Edane na usvajanje nije vie vana.
- Znam, pogrijeila sam, Sofie. Mislila sam da postupam ispravno, ali
sada shvaam da sam nainila stranu pogreku. Oprosti.
- U redu je - rekla je Sofie.
- Moe li mi ikada oprostiti?
346

Knjigoteka

Glorij@
- Mogu, ve sam ti oprostila. - Sofie je prila Suzanne koja je ponovno
zaplakala. Pogladila ju je po leima. - Hoe li poslijepodne doi upoznati
svoju unuku... konano?
Suzanne se mrcajui osmjehnula, polako potvrdno kimajui.
- Kakvo iznenaenje - rekao je Jake.
Edward je proao pokraj njega ulazei u golemo predvorje. - Vidio
sam te juer na izlobi. to to, doavola, radi, Jake? Zato se tako mui? Okrenuo se prema Sofijinu ocu, drei ruke na bokovima. - Priznaj, Jake.
Ako eli, ja u pripremiti Sofie za to tvoje iznenadno uskrsnue iz mrtvih.
Molim te. Ona te voli. Priznaj.
Jake je piljio u nj. Oi su mu sjale, a usne bile krute i objeene. Ubojica sam. Pobjei e od mene vritei.
- Smatra te junakom, a ne ubojicom - rekao je odsjeno Edward. - Bit
e oduevljena to si iv!
- Proglasit u njezinu majku bigamisticom pa e i ona propatiti zbog
toga skandala.
Edward je bio bijesan. - Sofie je ve propatila zbog skandala kada je u
nezakonitoj vezi rodila moju ker. Ali ako eli, dobro zna da to moemo
uvati kao tajnu. Nitko osim mene i Sofie ne treba znati da si iv.
Jake je ovlaio usnice. - Volim je najvie na svijetu. Mislim da bi
osjetila odvratnost i bila povrijeena i zaprepatena. Sada ima sve:
bogatstvo, ugled, brak. Nije joj sada potrebno da joj otac ustane iz mrtvih i
da je opsjeda u ivotu i sve joj to ugrozi. - Jake je tjeskobno piljio. - Ne bih
mogao podnijeti da pobjegne od mene.
- Ne poznaje nimalo vlastitu ker, ali ijom krivnjom? - Edward je
ljutito poao prema vratima, a potom se okrenuo.
- Ti si prava pravcata kukavica, Jake! Dobro! Vrebaj onda pritajeno iz
prikrajka. Misli da marim za to? - Edward je naglim trzajem otvorio
ulazna vrata. - Propustio si odrastanje vlastite keri... briga me hoe li na
isti nain propustiti i odrastanje svoje unuke.
Jake je bezizraajno i nepomino piljio u nj.
Ali Edward nije zavrio s tim. - Ah, usput reeno, Sofie i ja odluili smo
ipak imati pravo vjenanje. Prvoga sijenja u jedan sat, u crkvi svetoga
Pavla. - Edwardov osmijeh nije bio ba ljubazan. - Ali zaboravio sam. Duh
ne moe nazoiti vjenanju... moe samo pritajeno vrebati uokolo,
skrivajui se! - Okrenuo se, zalupivi vrata za sobom.
Jake se klonulo spustio na stolac, a potom pokrio lice rukama i
zajecao.
347

Knjigoteka

Glorij@
- Jesi li dobro?
Edward je bacio pogled prema svojemu starijem bratu, Sladeu, koji je
stajao pokraj njega blizu ulaznih vrata crkve, cerei se od uha do uha,
unato injenici da nitko od njih na sebi nije imao kaput i da je vani bilo
poprilino hladno. Ispred njih stajali su njihov otac Rick i Benjamin,
doekujui posljednje od petstotinjak gostiju koji su bili pozvani na
Sofijino i Edwardovo vjenanje. Bili su zaposleni zatitari koji nisu
doputali pristup znatieljnicima i pohlepnim novinarima. Sofijina izloba
raspirila je ogovaranja vezana uz njihovu skandaloznu ljubav, kao i pria s
naslovnice koja je izila u Harpersu, u kojoj je Sofie priznala da se u
Edwarda zaljubila na prvi pogled. Odluili su da svoje vjenanje nee
koristiti kao sredstvo za postizanje dodatnog publiciteta pa reporterima
nije bio doputen pristup na taj mali dogaaj, iako su mnogi novinari jasno
dali do znanja da bi eljeli nazoiti. Edwardu se ipak uinilo da je dotad
uoio nekolicinu reportera u gomili, ali nikako mu nije bilo jasno kako su
se domogli pozivnica.
- Dakle? - Slade ga je gurnuo u rebra. Bio je prirodno tamnoput i samo
za dlaku nii i mraviji od Edwarda. Njegove plave oi iskrile su i
zadirkivale. Pokraj njega stajao je mali tamnokosi trogodinji djeak
umotan u toplu odjeu i vrsto ga stiskao za ruku, razrogaenih oiju
promatrajui gomilu koja se besciljno motala uokolo, posebice mnoga
vozila meu kojima je bilo nekoliko automobila. - Auto - rekao je. - Ii
parkirati auto?
Edward i Slade su se nasmijali. Na dan kada su stigli, Edward je Nicka
poveo u vonju u svojemu Daimleru... i Nick je svakoga dana otada
zahtijevao da ga provoza. - Ne danas, Nick - rekao je Slade, trljajui mu
ruke. Njegov je dah u zraku stvarao izmaglicu.
- Ii auto! - vritao je Nick.
- Tvoj stric Edward se eni - rekao je Slade, a potom se zloesto
nacerio Edwardu. - to nije u redu, Ed?
- Zna da jutros nisam mogao dorukovati - zareao je Edward, koji
samo nekoliko trenutaka prije stvarnoga stupanja u brak nije bio
raspoloen za zadirkivanje.
- Nervoza, ha? - nasmijao se Slade.
- Sramota, zadirkuje ga na dan njegova vjenanja - prekorila ga je
supruga Regina koja je prila brai iza lea i provukla ruku ispod
Sladeove. Ali osmjehivala se. Ta draesna ena zlaane kose posve je oito
bila trudna s drugim djetetom, to se naziralo ispod krznom podstavljenog
kaputa.
348

Knjigoteka

Glorij@
- Hvala ti - rekao je ukoeno Edward. - Naravno da sam nervozan.
Nikada nisam mislio da u to doista uiniti!
Slade je pribrano rekao: - eni se divnom enom, Ede.
Edward mu je uputio krajnje ogoren pogled. - Ne bojim se ja braka...
ne sa Sofie. Vie ne. Ali radije bib pobjegao s njom!
Slade i Regina smijuljili su se, a potom je Slade sarkastino dometnuo:
- Nee tako razmiljati im vidi svoju lijepu nevjestu kako ti se jezdei
pribliava niz crkveni prilaz, sa sjajem u oima punim ljubavi koju osjea
prema tebi.
- Jesam lija tako izgledala? - upitala je Regina, priljubivi se jo blie
uz njega.
Slade je sagnuo glavu i poljubio je u nosi. - Zapravo, bila si
prestravljena.
Regina se osmjehnula. - Bolje da se ja vratim do mladenke. Nick,
mama se vraa unutra.
Ali Nick je bio previe zauzet promatranjem automobila da bi obratio
pozornost na svoju mamu pa se Regina iskrala nakon to je Edwarda
vrsto stisnula za nadlakticu.
Edward se okrenuo na drugu stranu. Srce mu je ubrzano kucalo i
premda vani nije bilo vrue, preznojavao se. Mogao je zamisliti Sofie, ba
onakvu kakvom ju je Slade opisao. Bio je silno uzbuen i nervozan... Nije
to vie mogao podnijeti.
Potom se ukipio. - Isuse!
Slade je to odmah zapazio, slijedei njegov pogled. - Tko je to? Neki
novinar?
Edward je piljio u visokog preplanulog mukarca zlaanih oiju koji je
leerno proao pokraj Ricka i Benjamina, krajnje hladnokrvno. - Pasji skot
- promrmljao je, a potom dometnuo: - Neu mu dopustiti da se tek tako
izvue!
Edward je pourio u crkvu za Jakeom ONeilom.
Sofie je prila vratima svoje garderobe i prislonila uz njih uho,
oslukujui glazbu orgulja. Bila je Nova godina, 1903., dan njezina
vjenanja... Srce joj je mahnito lupalo.
Edwardova obitelj stigla je prije tri dana, tono na vrijeme za sva
svadbena dogaanja. Otkad su poeli s pripremama za vjenanje, Sofie je
doznala da je njezin mladoenja roen i odrastao u Kaliforniji, na ranu
koji je dvije generacije pripadao njegovoj obitelji. Bila je uzbuena to e
napokon upoznati njegovu obitelj i oni su je srdano prihvatili kao svoju.
Svi su doli: njegov otac Rick, majka Victoria, brat Slade i Sladeova
349

Knjigoteka

Glorij@
supruga Regina, svi osim najstarijeg brata Jamesa, za kojega se nije znalo
gdje je. James je sedam posljednjih godina lutao svijetom.
Sofie je odmah shvatila da je ponovno okupljanje za Edwarda i
njegovu obitelj bio predivan dogaaj. Dvojica brae bili su posve jasno
vrlo bliski, dok su otac i sin oito gajili duboke osjeaje jedan za drugoga.
Prije dolaska njegove obitelji Sofie nije znala ba mnogo o Edwardovu
odnosu s majkom. Roditelji su mu bili razvedeni i ivjeli su odvojeno i
Sofie je znala da Edward tri godine nije razgovarao s majkom. inilo se da
je na neki nain nju krivio zbog toga razdvajanja. Sofie je bilo drago da je
jednom zauvijek okonao s tim glupostima. Odmah je zapazila da Edward
Victoriji oajniki nedostaje i da ga je voljela na nain na koji samo majka
moe voljeti svojega sina. Jecala je kada joj je Edward pao u naruje.
Sofiji no vjenanje bilo je umalo savreno. Umalo.
Zato to na njemu nije bila Lisa, koja se jo uvijek skrivala u Newport
Beachu. Jednom je telefonirala Sofie kako bi je uvjerila da je dobro i da
dozna to se dogaalo s markizom.
Sofie joj je rekla kako St. Clare svakoga dana postaje sve odluniji nai
je i vjenati se s njom. Sofie je pokuala uvjeriti Lisu da doe kui, da se
suoi s njim i sama prekine njihovu vezu, ali Lisa nije pristala na to. Bila je
uvjerena da e njegov ponos pretrpjeti udarac, to joj je bila namjera, da
e on naposljetku podviti rep i pobjei kui na svoje propale naslijeene
posjede. Sofie ga je povremeno viala i sumnjala je u to. Kako je vrijeme
odmicalo, a on nije uspijevao ui u trag svojoj zabludjeloj nevjesti, bio je
sve vie bijesan i sve odluniji.
Sofie je nagovorila Lisu da napie kratku poruku ocu i olaka mu silnu
tjeskobu koju je osjeao i ta poruka stigla je prije dva tjedna. Benjaminova
prvotno teka zabrinutost pretvorila se u bijes i smjesta je svoje detektive
uputio na novi trag u nalaenju keri. Sofie je imala lo predosjeaj da su
Lisini dani slobode bili odbrojeni.
Znala je da sada ne bi trebala pomiljati na Lisu. Danas je bio dan za
vedre misli. Zamolila je Rachelle, Reginu i Victoriju da je na trenutak
ostave nasamo s majkom i sada je odkrinula vrata namjeravajui ih
ponovno pozvati da uu. U tom trenutku shvatila je da je glazba prestala i
inilo se da je i njezino srce prestalo kucati.
- Gle, s obzirom na to da je glazba prestala, pretpostavljam da su svi
gosti stigli i smjestili se - rekla je Suzanne. - Prii, Sofie, moramo ti staviti
veo. Samo te nekoliko trenutaka dijeli od hoda niz crkveni prolaz.
Sofie je zadrhtala, postavi nervozna poput svake mladenke. U
mislima je vidjela Edwarda kako na kraju crkvenog prolaza stoji u
svojemu crnom smokingu ekajui je, a potom ugledala sebe kako u
350

Knjigoteka

Glorij@
oblaku bjeline klizi prema njemu. Uzbuenje, radost i ljubav preplavili su
je zaprepaujuom silinom pa se umalo onesvijestila. Ali sada nije bio
trenutak podlei nervozi. Za nekoliko trenutaka otpoet e sveanost i ona
e naposljetku postati supruga Edwarda Delanze. inilo se kao da je cio
ivot ekala taj trenutak, taj nevjerojatni dar sudbine.
- Doavola, to radi ovdje? - zahtijevao je odgovor Edward.
Jake se sledio. Upravo je bio zauzeo mjesto u klupici otraga i bili su
sami na zaelju, ostali uzvanici na vjenanju zauzeli su bili prvih est
redova. - Zna ti zato sam ovdje. A sada se gubi, Delanza.
Edward je vrsto uhvatio Jakea za uske revere odijela. - Ne! Vrijeme
za igre je zavreno!
Jake je problijedio.
Srdit, Edward se nagnuo blie. - Odvui u te unutra da se upozna s
njom, Jake, elio ti to ili ne. Hej, ako se eli svaati i praviti scenu, nemam
nita protiv. Neu ja biti taj koji e biti poslan natrag u zatvor ako budem
prepoznat.
Jake se sporo osovio na noge. - Nitkove!
- Sofie treba znati da si iv.
- Edwarde... ne moe ni zamisliti kakav je zatvor. Ne mogu se vratiti
u nj.
- Pa nee. Ako dragovoljno poe sa mnom.
- Zato to ini? - uskliknuo je Jake.
- Zato to ne mogu podnijeti gledati te kako nepotrebno pati...
glupane. - Edward ga je uzeo ispod ruke. - Zato to te Sofie voli... zato to ja
volim nju.
Pogledi dvojice mukaraca su se sreli. Naposljetku, Jake je konano
kimnuo.
- Ah, Sofie! - uskliknula je Regina. - Prelijepa si... jedva ekam da te
Edward vidi takvu.
Sofie se osmjehnula svojoj ogorici, eni koja joj se svidjela i koju je
cijenila od prvoga trenutka kada su se upoznale. Regina je bila ne samo
krajnje draesna, otmjena i enstvena nego topla, draga i velikoduna. Hvala ti - proaptala je, dok joj je srce opasno ubrzano kucalo. - Strah me
je da nikada neu uspjeti proi izmeu klupa... imam osjeaj da u se
onesvijestiti.
- Daj, sjedni - rekla je Victoria, pomogavi Sofie sjesti, a da pritom na
zguva svoje iroke suknje. Rachelle joj je prinijela au vode. Suzanne ju
je vrsto uhvatila za rame i Regina joj je vedro izvadila miriljave soli iz
torbice. - Za svaki sluaj - rekla je smijeei se.
351

Knjigoteka

Glorij@
Zaulo se kucanje na vratima.
- To je sigurno Benjamin - rekla je napeto Suzanne, doimajui se sada
vrlo blijedom i ponovno na rubu suza. - Sofie, eli li malo pomirisati soli?
Sofie je odmahnula glavom dok je Regina pritrala vratima. Istodobno
su ugledale Edwarda koji je tamo stajao s jo jednim ovjekom. Regina je
smjesta pokuala zalupiti vrata Edwardu pred nosom. - Ne moe sada
vidjeti mladenku! - vrisnula je, sva u panici.
Sofie je stajala. - Edwarde! - Njezina prvotna reakcija radosti to ga
vidi pretvorila se u strah. Ugledala je mukarca koji je stajao pokraj njega...
bio je to onaj neznanac zlaanih oiju kojega je zapazila na svojoj izlobi i
proslavi Lisinih zaruka.
- Vano je - rekao je Edward, proavi pokraj Regine i uavi u sobu.
Sofie je zapazila da je onoga mukarca vrsto drao za nadlakticu. Posve
blijeda, Regina je za njima zatvorila vrata... i Sofie je zaula Suzannin
vrisak.
Okrenula se i ugledala majku koja je klonula na stolac s kojega je ona
upravo ustala. Suze su joj se slijevale niz obraze. - Ne, ne - jeala je.
Zabezeknuta, Sofie je odjednom osjetila alac mrane slutnje, previe
nevjerojatan da bi ga istinski razumjela. Bacila je pogled prema Edwardu i
onome neznancu, a potom unula pokraj majke. - Majko? to je? to nije
u redu?
- O, Boe - jeala je Suzanne, prekrivi lice rukama i plaui.
Sofie se polako okrenula. Edward je stajao pred njom i vrsto joj
stiskao ruke. - Sofie, duo, okirat e se.
Sofie je nijemo bacila pogled preko Edwarda, u kojega je imala
bezgranino povjerenje, i pogledala u neznanca koji je piljio u nju tunim
poznatim pogledom.
- Tvoj otac, Jake, nije mrtav - rekao je Edward. - Nikada nije poginuo u
onome poaru. Poginuo je njegov partner... on je pobjegao. Sve otada
skriva se pred zakonom. - Edwardov ustrajan i uporan pogled zadrao se
na njezinu, ali glas mu je bio smirujui.
Sofie je naglo izvukla ruke iz njegova stiska i netremice se zagledala u
ovjeka zlaanih oiju koji joj se oduvijek inio nekako poznatim. - Ne! vrisnula je, previe u oku da bi mogla razmiljati. - Moj otac je mrtav!
Onaj mukarac je istupio, doavi nasred sobe. Bio je oronuo, blijed,
blistava pogleda. - Sofie, duo, oprosti mi - proaptao je.
Sofie se tada sledila. Jake je imao poseban glas, iju boju nikada nee
zaboraviti, ujedno grubu poput brusnog papira i glatku poput svile.
352

Knjigoteka

Glorij@
Pogledi su im se prikovali. Uslijedilo je prepoznavanje iz dubine due i
Sofie je kratko radosno kriknula.
Jake se ukipio kada mu je Sofie potrala u naruje.
- Oe! - dahtala je grlei ga, dok joj je obraz bio prislonjen uz njegova
prsa. Kada ga je zagrlila, obujmio ju je i nadvio se nad nju, vrsto je
privijajui uz sebe, dok su mu se niz lice slijevale suze.
- Keri - proaptao je. - O, Boe, nikada nisam mislio da u doekati
ovaj dan.
Iza njih je Suzanne prestala plakati i sada prestraeno promatrala,
dok se Edward osmjehivao. Srce mu je pucalo od radosti. Vrak nosa mu
se zacrvenio.
Uslijedila je luda rasprava. Sofie je eljela doznati pojedinosti o tome
kako je njezin otac izbjegao smrt i kako je uspio u tome da ga britanske
vlasti ne uhvate posljednjih petnaest godina, koliko je dugo bio u New
Yorku i kakvi su mu sada planovi. Osim toga, poeljela je da ostane na
njezinu vjenanju. Suzanne nije nita rekla, ali Victoria, Regina, Rachelle i
Edward smjesta su nadglasali tu njezinu elju.
- Duo - rekao je Edward obrativi se Sofie - ne moemo riskirati da
ga prepoznaju, iako je prolo skoro petnaest godina otkada je pobjegao iz
zemlje.
Sofie je uzela Jakea za ruku, jednom je vrsto stegnula i shvatila da se
on u potpunosti slagao s Edwardom, ba kao to je osjetila kako je silno
elio da je moe povesti niz crkveni prolaz. Sporo je potvrdno kimnula,
naalost tek tada poinjui shvaati to je Jakeova nazonost doista
znaila... i to je mogla dati naslutiti. Okrenula se prema Edwardu, krei
ruke. - Nakon obreda... Edwarde... molim te. Moemo li na nekoliko dana
odgoditi medeni mjesec?
Prebacio joj je ruku preko ramena. - Naravno da moemo.
Sofijine oi odjednom su bile pune suza. - To je najljepi dar koji sam
u ivotu mogla dobiti, Edwarde. To da mi se otac vrati... iv. Hvala ti.
Edward ju je uhvatio za ramena, privukao je blie i poljubio u usta.
Na vratima se zaulo ustro kucanje i u sobu je uao Slade.
- Edwarde! Bolje ti je da odmah sie niz prolaz prije nego to
veleasni Harper ue ovamo potraiti te i ugleda sav taj cirkus pa pone
postavljati pitanja. Zadravao sam Ralstona najbolje to sam umio, ali
postaje nestrpljiv pa e se i sam zaputiti ovamo ako ne grijeim u
pretpostavci.
Braa su se pogledala i Edward je potvrdno kimnuo. - Samo trenutak rekao je. - Slade je potvrdno kimnuo i iskrao se iz prostorije. Edward je
353

Knjigoteka

Glorij@
pogledao Sofie, nakratko se osmjehnuvi, a potom bacio pogled prema
Suzanne. - Jeste li dobro?
Suzanne je potvrdno kimnula, ali drhtala je.
Sofie je tada shvatila da je i Suzanne prvi put vidjela Jakea.
- Majko - proaptala je. Ali tada je zapazila nain na koji je Suzanne
piljila u Jakea i zapitala se je li to njihov prvi susret poslije petnaest
godina. Morao je biti. Bilo je previe grozno pomisliti na to da je Suzanne
sve te godine znala da je Jake iv.
Suzanne je nakratko srela njezin pogled. - Dobro sam.
- Podignula je bradu, ne elei pogledati Jakea. Nije mu se obratila ni
jednom rijeju. - Moda je bolje da ode.
Sofie je bila nepomina i srce joj je prijetilo iskoiti iz prsa. Sinulo joj
je da su sada kada se Jake iznenada ponovno pojavio u njihovim - ivotima
pred njezinom obitelji bili mnogi problemi, ali bez obzira na sve, injenica
da je iv i s njima bila je mnogo vanija od bilo koje dvojbe s kojom bi se
mogli suoiti. Sofie je odluila stati uz oba roditelja, Jakea i Suzanne, bez
obzira na mogue razlike koje bi se mogle pojaviti meu njima, bez obzira
na skandal koji bi mogao nastati.
Jake je ponovno zagrlio Sofie. - Ovo je najznaajniji dan u mojemu
ivotu - rekao joj je tiho - ne samo biti na tvojemu vjenanju nego te drati
u zagrljaju i razgovarati s tobom onako kako otac razgovara sa svojom
keri. Volim te, Sofie. Ti si snaga koja me sve ove godine odrala na ivotu,
u trenucima kada bi neki drugi ve davno odustali.
Sofie ga je tada zagrlila. - I ja tebe volim, oe. Uvijek sam te voljela.
Silno mi nedostaje. Sutra emo na miru porazgovarati. Jako sam
uzbuena... pri samoj pomisli na vrijeme koje sada moemo provesti
zajedno.
Jake se osmjehnuo i zubi su mu bljesnuli. - Nakon svih ovih godina
mogu priekati pola dana da se ponovno okupimo. - Poljubivi je jo
jednom, s puno potovanja oslobodio se Edwardove ruke. - Neizmjerno ti
hvala. Dugujem ti zahvalnost, Edwarde.
- Nema na emu - rekao je Edward, a potom njeno dometnuo: Dobro doao kui, Jake.
Jakeove jantarne oima aljivo su zaiskrile: - Dobro doao u obitelj
ONeil, Edwarde - rekao je, a potom krupnim korakom iziao iz prostorije.
- Red je da i ja sada krenem, prije nego to Harper ili tvoj pooim
pou u potragu za tobom - rekao je Edward. Ozareno joj je uputio pogled
pun divljenja. - Boe, Sofie, prelijepa si.
354

Knjigoteka

Glorij@
Sofie je blistala, oi su joj jo uvijek bile suzne. - Mislila sam da nee
ni primijetiti.
Sofie je sluala dok je s orgulja dopirala Wagnerova klasika,
velianstvena svadbena koranica. Benjamin joj se osmjehnuo, ispruivi
ruku. Sofie ju je prihvatila, dok su joj suze mutile vid.
Benjamin ju je poveo niz ljiljanima posut crveni tepih na crkvenom
prolazu. Sofie se kroz suze nasmijeila i Edward se okrenuo licem prema
njoj s mjesta na kojemu je stajao pokraj veleasnog, blistajui, kao to je
oduvijek zamiljala da e blistati na taj dan. Pokraj njega stajali su otac i
brat, a s druge strane oltara bile su Suzanne, Rachelle, njegova majka i
ogorica. Pogledom je nala Jakea koji je sjedio nasred crkve, smijeei joj
se. Kada je Sofie ponovno pogledala Edwarda, srce joj je prtalo od radosti.
Dok je u oblaku bijele ipke i sifona jezdila prema njemu, pogledi su im se
sreli i zadrali. Nedvojbeno joj je to bio najbolji trenutak u ivotu. Sudbina
ju je blagoslovila najveim od svih darova: darom ljubavi.

355

Knjigoteka

Glorij@

ETVRTI DIO

Poslije nevinosti

356

Knjigoteka

Glorij@
EPILOG
New York, 1993.
Koraala je ustro, dugim korakom, urei niz Petu aveniju dok se
probijala kroz podnevnu vrevu pjeaka. Bila je visoka metar i osamdeset u
cipelama s pet centimetara visokim potplatima. Na sebi je imala glatke
crne konate hlae, klasinu bijelu koulju i crni kardigan prebaen preko
ramena te veliki pojas marke Donna Karan s trostrukom niskom zlatnih
lanaca. Kosa joj je bila crna, gusta i kratko oiana. Svi pokraj kojih je
prolazila, kako mukarci tako i ene, iznenaeno su se okretali za njom
pitajui se tko je. Bila je iznimne ljepote i govorilo se da nalikuje svojemu
djedu.
Mara Delanza prola je ispod blijedoukaste nadstrenice restorana
Delmonicos i zastala dopustiti vrataru Christiesa da joj otvori vrata pa
ostala stajati u pozadini kad je ula. Srce joj je snano udaralo, ali ne samo
zbog naprezanja izazvanog njezinim ustrim hodom kroz gradsko
sredite. Prema njezinoj pomnoj procjeni, izloak broj 1502 pojavit e oko
dvanaest i etrdeset pet. Ali ako se nadmetanje za prethodne izloke
odvijalo vrlo brzo, mogao bi doi na red ve u podne. Sada je bilo
jedanaest i etrdeset pet.
Mara se nije obazirala na nekolicinu diskretno odjevenih zatitara i
pourila je u prostoriju u kojoj se odvijala draba. Veina mjesta ve je bila
zauzeta. Srce joj je ubrzano zakucalo kada je shvatila da je slika Poslije
nevinosti sljedea na redu za drabu.
Uvukla se u sjedalo u zadnjem redu prolaza. Bila je dovoljno visoka pa
je bez problema vidjela kako je na drabi sada Vlaminck. Nadmetanje je
ve bilo dosegnulo stotinu tisua dolara. Usne su joj postale suhe poput
baruta. Otvorila je katalog i brzo nala natuknicu uz sliku njezine bake,
one o kojoj je baka toliko govorila, one za koju je poalila to ju je uope
prodala.
Izloak broj 1502 Poslije nevinosti, slikarice Sofie ONeil, 1902. - 1903.,
ulje na platnu. Podrijetlo... nepoznato. Procijenjena prodajna cijena, 500
000 dolara.
Mara je zatvorila knjigu, poeljevi da su joj djed i baka jo ivi. Kako
bi im bilo drago vidjeti da se Poslije nevinosti konano ponovno pojavila
pred oima javnosti nakon devedeset jedne godine nestanka. Ali oboje su
umrli 1972., jedno za drugim, u razmaku od pola godine u kasnim
devedesetima, aktivni i vitalni, jo uvijek zaljubljeni jedno u drugo. Mara je
357

Knjigoteka

Glorij@
esto od bake sluala alopojke zbog injenice da je Poslije nevinosti
prodana odmah nakon njezine prve izlobe u New Yorku, odrane 1902.
godine. Sliku je kupio jedan ruski aristokrat i odnio je iz zemlje pa je
visjela negdje na osami, s ostatkom njegove pozamane zbirke u jednoj od
njegovih palaa blizu St. Petersburga. Ta je palaa u Prvom svjetskom ratu
ili tijekom Revolucija bila razorena, pa su svi mislili da je i slika unitena.
Ali nije bila. Nekako je iz palae u Rusiji dospjela do Argentine, iako
nitko nije znao koliko je dugo bila u Junoj Americi. Znalo se samo da je u
Christies dospjela iz Buenos Airesa. Vrlo brzo umjetnikim se svijetom
New Yorka proirio tra otkako je Christies javno objavio da je slika u
njihovu vlasnitvu. Prialo se da je vlasnik, koji je uporno elio ostati
anoniman, bio jedan od posljednjih preivjelih Hitlerovih nacista koji je
nakon pada Treega Reicha pobjegao iz Njemake s jo nekoliko
legendarnih umjetnikih djela koje je takoer opljakao. Budui da to
djelo nitko nije vidio sve otkad ga je onaj ruski plemi 1902. godine
nabavio, ak ni u katalozima, veina njujorkih umjetnika cijeli je tjedan
odlazila u Christies, pogledati sliku.
Dola je i Mara. Zapanjio ju je i osvojio portret njezina djeda. Nikada
nije bila ponosnija na svoju baku zbog njezina talenta, ali jo vie zbog
njezine hrabrosti i ljubavi.
Kritiari su govorili kako je to najvanije djelo iz ranog razdoblja
njezine bake i jedno od najvanijih u cijeloj njezinoj karijeri, ne toliko zbog
njegove snage i ljepote koliko zbog prikazane tematike. Mara se esto
pitala o bakinoj smionosti. Silno joj se divila. Sigurno je bilo vrlo teko biti
umjetnica u to doba i vrlo hrabro razbijati tabue kojih su se ene
umjetnice dugo drale te riskirati skandal i cenzuru slikajui gologa
mukarca na tako prisan nain.
- Izloak broj 1502! - grmio je voditelj drabe kada se kruna
pozornica zavrtjela. Nestao je Vlaminck i na njegovu mjestu se, zarotiravi
se, pojavila slika Poslije nevinosti. Mara je tiho kriknula i oi su joj se
ispunile suzama kada je voditelj drabe rekao: - Imamo ponudu od sto
tisua dolara. ujem li ja to dvjesto?
Imala je osjeaj da joj je srce stalo. Zagledala se u bakin portret djeda
dok je bio mladi i ponovno ju je preplavilo oduevljenje. Bio je silno
vragolast, vrlo zgodan i imala je osjeaj da bi svakoga trenutka mogao sii
s platna i ui u prostoriju. Osjetila je trnce niz kraljenicu. Slika je bila
prelijepa, vrlo snana i mona. Njezin djed gledao je u baku i gajio takve
osjeaje za nju... nekada davno.
Nadmetanje se zahuktalo. Mara je shvatila da postoji troje ozbiljnih
takmaca, dvojica mukaraca i jedna ena. Jedan od dvojice mukaraca bio
je mladi saudijski princ, poznat po tome to je prije etiri godine platio
358

Knjigoteka

Glorij@
dva milijuna dolara Monetovu sliku. Drugi mukarac bio je agent jednog
strastvenog i estokog japanskog skupljaa umjetnina. Mara se pitala tko
je ena. Bila je u tridesetima i inilo se da nosi tamni Armanijev kostim s
hlaama i goleme naoale s okvirima od kornjaevine koje gotovo nisu
skrivale njezine divne klasine crte lica. Tamna plava kosa bila joj je
povuena otraga i smotana u elegantnu punu.
ena je podignula ruku, rairivi pet prstiju.
Mara se jo vie uspravila u sjedeem poloaju i pogledala enu,
smjesta prepoznavi njezinu odlunost.
- Petsto tisua dolara! - izviknuo je voditelj drabe. - Imamo petsto...
imamo li eststo?
Princ je podigao ruku. Voditelj drabe drhtava je glasa uskliknuo: eststo!
Japanski agent potvrdno je kimnuo. Voditelj drabe uzviknuo je: Scdamsto! - i pogledao onu enu.
Osmjehnula se. Voditelj drabe proderao se: - Osamsto! Imamo li
devetsto?
Princ je potvrdno kimnuo. Voditelj drabe pogledao je agenta. Ovaj je
kimnuo. ena je podignula prst, nokat joj je bio crven. Voditelj drabe
preznojavao se kada se ponovno okrenuo prema princu. - Imamo milijun
dolara. Imamo li milijun i pol?
Uslijedilo je otro kimanje, ali princ je sada bio izoblien i napet,
doimajui se zabrinuto. Agent je sluao drei u ruci beini telefon,
nedvojbeno primajui upute od kolekcionara iz Tokija i ruka mu je naglo
poletjela u zrak.
- Dva! - viknuo je voditelj drabe, okrenuvi se prema plavokosoj eni.
Bila je hladna i staloena. - Tri milijuna dolara - rekla je, preciznim
blagim engleskim naglaskom.
Lice voditelja drabe ozarilo se kada se okrenuo prema saudijskom
princu. Mara je teko odvojila pogled od one ene i ugledala princa kako
odmahuje glavom. Pogledala je u agenta tajkuna iz Tokija. Problijedio je
ispod svoje prirodne boje koe i sada neto mahnito govorio u slualicu
svojega beinog prijamnika. Podigao je glavu i potvrdno kimnuo.
- etiri milijuna dolara! - izviknuo je voditelj drabe.
- Pet - rekla je ena.
Agent se ponovno posluio svojim beinim telefonom. Voditelj
drabe zagledao se u nju. - Pet? Imamo pet! - uskliknuo je. Agent je sada
sluao, dok mu je sa sljepoonica kapao znoj. - Imamo pet prvi put, pet
drugi put... - Ispitivaki je pogledavao uokolo.
359

Knjigoteka

Glorij@
Mara je zadrala dah. Agent je odmaknuo telefon s uha i odmahnuo
glavom. Ne. Japanski tajkun nee se dalje nadmetati.
- Prodano! - zagrmio je voditelj drabe. - Poslije nevinosti prodana je
za pet milijuna dolara! - Snano je lupio ekiem po drvenoj platformi gdje
je stajao.
Drhtei, Mara se zavalila na naslon sjedala, ne mogavi povjerovati. Boe... Poslije nevinosti prodana je za pet milijuna dolara... vie od procjene
galerije... iznad svih oekivanja. .. u godini recesije. Iznenadan ushit, prava
euforija, javila se u Mari i potekla joj ilama. Kako bi Sofie i Edward bili
uzbueni da znaju! Da barem znaju!
Uto je krajikom oka zapazila kretnju crnoga vunenog ogrtaa.
Okrenula se i ugledala enu koja je dugim sigurnim korakom naputala
prostoriju. Mara je ovjeka ispred sebe potapkala po ramenu. Poznavala
ga je samo iz vienja, imao je elitnu galeriju u stambenom naselju na
Madison aveniji. - Tko je kupio Sofie ONeil? - upitala je. - Tko je ona ena?
Mukarac se okrenuo prema njoj. - Nemam pojma. Nisam je prije
viao, sve do ovoga tjedna, ali dolazila je svaki dan razgledati platna,
Mara. Zasigurno jc neka agentica.
Mara se sledila. Morala je doznati tko je kupio Poslije nevinosti. Morala
je doznati, jer to ulje na platnu nije moglo vie nestati nakon to se
nakratko pojavilo u umjetnikom svijetu. Nije moglo. Ne smije. Ne bi bilo
poteno.
Mara je skoila sa sjedala, jurnula niz prolaz i prola kroz dvoja krilna
vrata dvorane. Pourila je niz zelene mramorne stube. U predvorju je
ugledala enu koja je izlazila kroz ulazna vrata. Povikala je: - ekajte!
ekajte!
ena se osvrnula, pogledavi preko ramena. Pogledi su im se sreli.
Potom je ena produila korak, prela preko plonika i zakoraila na ulicu,
podiui ruku da zaustavi taksi.
Mara je pretrala preko predvorja i istrala kroz ulazna vrata. ekajte... molim vas!
Ali bilo je prekasno. ena je kliznula u uti taksi koji se odlijepio od
plonika prije nego to je Mara uspjela prii vratima, zalupati po njima i
sprijeiti je. Obeshrabrena, stajala je na Park aveniji, zurei za taksijem
koji je nestajao iz vida.
- Nema veze, Mara.
Ukipila se na zvuk djedova glasa. Znala je da u najmanju ruku
halucinira, ali okrenula se, gotovo oekujui da on stoji pokraj nje i
osmjehuje se na onaj svoj jedinstven i topao nain. Ali tamo nije bilo
nikoga osim vratara iz Christiesa, koji ju je zaueno pogledao.
360

Knjigoteka

Glorij@
Mara se naglo okrenula i sputene glave polako krenula niz ulicu.
Samoj je sebi rekla da nije vano. Nisu vie bili meu ivima, ali njihove
due su se zadrale. Mara ih je gotovo mogla osjetiti tu s njom i znala je da
su bili ponosni i sretni. Ali... slika je pripadala javnosti. Mara je znala da se
nee moi smiriti dok ne dozna tko je kupio Podije nevinosti.
- A tko ju je kupio, Edwarde?
- Misli da znam? Hajde, Sofie, ostavimo tu tajnu Mari... vidim da umire
od elje da to dozna.
Zauo se tih enski smijeh. Potom se ponovno javio njegov duboki
glas, ali ovaj put bio je priguen i prisan i bilo je nemogue jasno ga uti.
Ali ak i da je neki prolaznik uo taj razgovor duhova, nitko ne bi
mario za nj. Na kraju krajeva, bio je to New York 1993. i sve to vrijeme
dogaale su se jo neobinije stvari.
SVRETAK

361

Knjigoteka

Glorij@
Dragi itatelju,
nadam se da si uivao u prii o Edwardu i Sofie. Svjesna sam da je to
moda odmak od mojih prijanjih romana, ali to dvoje ljubavnika
zahtijevalo je da napiem priu o njima. Jednostavno ih nisam mogla
odbiti. Trenutano dovravam jedan elizabetanski ep u kojemu je glavni
lik snani gusar, junak koji naposljetku nalazi sebi odgovarajuu enu u
hrabroj keri irskoga grofa. Divna je to pustolovina, prepuna poude, koju
jedva ekam podijeliti s vama.
Volim uti reakcije svojih itatelja, stoga mi, molim vas, piite na P.O.
Box 1208, Wainscott, New York 11975.
Uivajte u itanju!

362

Knjigoteka