Ocjene i prikazi

Zb. Odsjeka pov. znan. Zavoda pov. dru. znan. Hrvat. akad. znan. umjet., 32 (2014), str. 293-345

U potpoglavlju o enskom runom radu autor zakljuuje kako je ta aktivnost smjestila enu u privatnost doma, u njezino prirodno mjesto, prema vrijednosnim shvaanjima onodobnog drutva. Na ovom mjestu govori o mjestu enskog runog rada u nastavnim programima
djevojakih kola, kao i onih strunih koje su se u tom razdoblju osnivale (enska obrtna kola i kole za enski runi rad). Veliki pomak u provedbi spolne politike napravljen je osnivanjem enske strune kole u Zagrebu 1892., koja od 1894. postaje zemaljski zavod s tri odjela (umjetniki obrt, kuanstvo, te trgovina i knjigovodstvo). Ve prema njezinoj strukturi bilo
je jasno kako je namjera kolskih vlasti bila djevojkama pruiti ire mogunosti zapoljavanja,
pripremajui ih za obrtnika i trgovaka zanimanja, te se i tu vidi odmak u odnosu na tradicionalne enske poslove. Vezano uz zanimanja, autor navodi kako je prava prekretnica u odreivanju poeljnih spolnih uloga bio Prvi svjetski rat, kada se ene prvi put zbog nedostatka
radne snage ukljuuju u neka do tada iskljuivo muka radna mjesta.
U potpoglavlju o discipliniranju ponaanja i tjelesnosti u okviru kolskog sustava, autor
analizira vrijednosti i metode kojima se ova disciplina provodila. Ve spomenuti enski runi posao imao je funkciju discipliniranja enskog ponaanja, to je takoer bila jedna od strategija spolne politike kolstva. Nizom kolskih disciplinskih propisa, koje autor navodi, nastojala se pojaati kontrola enske tjelesnosti i seksualnosti, usaditi njeno, edno, mirno i
krotko ponaanje. kolski propisi regulirali su i ponaanje uenica izvan kole, kao i kontrolu njihova govora, druenja, odijevanja, kulture itanja, pa sve do reproduktivnog zdravlja,
fizike aktivnosti, sporta, plesa. Citati osobnih iskustava djevojaka graanskog drutva spomenutog perioda ivo podcrtavaju atmosferu obrazovanja u takvom ozraju, te opisuju prve
buntovne iskorake onih koje nisu posluno slijedile diktate autoriteta.
Analizirajui razliiti tretman uitelja i uiteljica u posljednjem potpoglavlju, autor zakljuuje kako je i na ovom polju postojala jasno vidljiva spolna granica koja je proizvodila tu trajnu nejednakost. Kao osobito diskriminirajuu odredbu, istie zabranu udaje za uiteljice koja je vrijedila od 1888. i nije ukinuta do 1918. Negativan uinak ove odredbe oitovao se u tome to je udaja bila najei razlog naputanja slube kod uiteljica (tabelarno su prikazani razlozi prestanka rada uitelja i uiteljica 1888.-1917.). Analiziran je i broj uiteljica i uitelja po
upanijama, mogunosti njihova kolovanja, broj pripravnica i njihov socijalni sastav, te broj
enskog uiteljskog osoblja u niim pukim kolama.
Zakljuno moemo rei kako je autor ovim istraivanjem uspjeno prepoznao i odredio strategije kroz koje je djelovala dominantna spolna politika u odgojno-obrazovnom sustavu u Hrvatskoj u dugom 19. st., bazirana na tumaenju tjelesnih i duevnih razlika mukarca i ene. Takoer je uspio postii zadani cilj neupadanja u zamku tradicionalne feministike teorije o homogenosti enskog identiteta u graanskom patrijarhalnom drutvu, obzirom da je na nizu primjera pokazao kako su tu homogenost razbijali drugi identiteti (socijalni, vjerski, nacionalni ...).
Zakljuit emo kako knjiga Dinka upana predstavlja izniman doprinos domae historiografije poznavanju enske povijesti, a svojim inovativnim i svjeim pristupom bit e zanimljiva ne samo povjesniarima i strunjacima drutveno-humanistikog usmjerenja, ve zahvaljujui zanimljivom i itkom stilu pisanja i znatno iroj publici.

Tihana Lueti

Istvn a szent kirly [Sveti kralj Stjepan], ur. Andrs Smohay Terzia Kerny,
Szkesfehrvri Egyhzmegyei Mzeum, Szkesfehrvr 2013., 538 str.
Maarsko drutvo arheologa i povjesniara umjetnosti organiziralo je 2012. znanstveni
skup o kulturnoj povijesti doba sv. Stjepana, prvog kralja Ugarske. Idue godine 975. obljetnica smrti sv. Stjepana je proslavljena s velikom izlobom u Stolnom Biogradu, koji je bio jedan
317

Ocjene i prikazi
Zb. Odsjeka pov. znan. Zavoda pov. dru. znan. Hrvat. akad. znan. umjet., 32 (2014), str. 293-345

od kraljevskih sredita u 11. stoljeu. Ta dva dogaaja omoguila su nastanak ovog sveska, koji je istovremeno i zbirka rasprava i katalog izlobe.
Svezak poinje sveanim uvodom Antala Spnyija, stolnobiogradskog biskupa (1-2). Slijede mu dvije studije, o grobu Gizele, supruge sv. Stjepana, Pla Lveya (2-11), i historiografski pregled o relikvijama sv. Stjepana Terzije Kerny (12-21). Prvi odjeljak knjige, slijedei kronoloki poredak, pod naslovom Poeci tovanja sv. Stjepana, sadri dvije povijesne studije.
Attila Zsoldos bavio se ranim kultom sv. Stjepana u Ugarskoj (22-27), a Gbor Thoroczkay fokusira se na legende o sv. Stjepanu (28-35). Sljedei tematski odjeljak sadri lanke o relikvijama sv. Stjepana: dvije deskriptivne studije Vinicija B. Lupisa o opim karakteristikama relikvijara sv. Stjepana koji se danas uvaju u Dubrovniku (36-39, 40-47), studija Daniela Premerla o relikvijama u Zagrebu (48-63), lanak Andrsa Smohaya o relikvijaru kraljeve glave koji se uva u Stolnom Biogradu (64-71), Adrienn Lakatos o Stjepanovim relikvijama u Kaloi
(72-82). Trei odjeljak fokusira se na heraldike aspekte kulta sv. Stjepana s lancima rpda
Mika (83-93) i Gbora Viteka (94-106).
Sljedea skupina studija bavi se kultom svetog kralja u ranom novom vijeku (107-156), a
dva posljednja tematska odjeljka pokrivaju 19. i 20. stoljee i nove interpretacije mjesta svetog
kralja u povijesti Maarske. U tom dijelu knjige Sebestyn Terdik autor je ak etiri studije koje se bave ikonografijom kulta sv. Stjepana u 19. stoljeu (171-177, 178-183, 184-187) i kultom
svetog kralja u Maarskoj grkokatolikoj crkvi (188-204). Terzia Kerny u svojoj drugoj studiji bavi se obnovom kulta sv. Stjepana u 19. stoljeu (157-170), dok se Gergely Mzessy usredotouje na odnos koji je postojao izmeu komunistikog reima i kulta sv. kralja u drugoj polovici 20. stoljea (221-230). Tri druge studije koncentriraju se na razliite aspekte modernog aenja svetog kralja: umjetniki ivot u Stolnom Biogradu izmeu dva rata (205-220) i slikarstvo inspirirano sv. Stjepanom Vilmosa Abe Novka (221-230) te vizualizacija kraljevog kulta
na novcu Istvna Gedaia (231-252). Nakon navedenih tematskih odjeljaka, svezak sadri maarski prijevod izvora o relikvijama sv. Stjepana Dniela Siptra (259-290).
Drugi dio knjige posveen je izlobi te donosi njezin katalog (291-456), fotografsku dokumentaciju same izlobe (457-468) te moderne plakate inspirirane odnosom sv. Stjepana prema sinu Emeriku (469-494). Engleski saetak prvog dijela knjige slijedi slikovnim prilozima
(495-519), kao i popis kratica (520-526) i kazalo imena i mjesta (527-536). Na kraju knjige nalazi se i karta koja pokazuje lokacije crkava posveenih sv. Stjepanu unutar granica Kraljevine Ugarske.
Ova knjiga koja je posveena proslavi prvog kralja Ugarske dobro ocrtava njezinu kompleksnu pozadinu. Svezak sadri vie razliitih vrsta lanaka ukljuujui tradicionalne studije iz povijesti, povijesti umjetnosti i knjievnosti, prijevode izvora, katalog izlobe, kao i
zbirku modernih postera inspiriranih glasovitim djelom Admonitiones sv. Stjepana za njegovog sina Emerika. Urednici, Andrs Smohay i Terzia Kerny, oboje povjesniari umjetnosti,
trudili su se, iako ne s potpunim uspjehom, da stvore red meu studijama, katalogom i drugim dijelovima sveska koristei razliite, i kronoloke i tematske principe. Moe se zakljuiti da je knjiga o prvom svetom ugarskom kralju izdanje visoke kvalitete, iako je kombinacija
zbornika radova i kataloga izlobe u pojedinim momentima rezultirala pomalo konfuznom
strukturom. Ipak, iz pozicije hrvatske historiografije, izdavanje ovog zbornika vano je i zbog
injenice da se tri od relikvija sv. Stjepana uvaju u Hrvatskoj, koja je dovela i do toga da je nekoliko studija posveeno povijesti Hrvatske i odnosa izmeu kraljevskog dvora i junih dijelova Kraljevstva.

Judit Gl

318