You are on page 1of 4

Pitanja:

1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.

Matematiki objekti izrazi i formule


Iskazi, logike operacije i njihove osobine
Iskazne formule (pojam, struktura i vrednosti)
Bulova algebra definicija i primer
Vanije teoreme Bulove algebre
Minimizacija Bulovih funkcija dijagrami Vej-Karnea
Pojam kvantifikatora i predikata
Valjane formule
Rekurzivne funkcije
Normalni algoritmi
Formalni jezici i gramatike definicija generativne gramatike

Odgovori:
1.

MATEMATIKI OBJEKTI. Izrazi i formule matematiki objekti su konstante, promenqive,


operacije, termi, relacije i formule. Matemaqtiki objekti su se kao i matematiki jezici
pojavili kad je matematika poela da se prouava sa logikog aspekta. Konstante su potpuno
odreeni matematiki objekti. Posebni objekti su vrednosne promenqive. Operacije neto se
radi svaka operacija ima rezultat. Svaki term je izraz, ali ne obrnuto. Specijalni sluaj terma
je konstanta. Nema formule bez relacije, a terma bez relacije ima ali ne bez operacije.
def. 1
a. Znai konstante I promenqive su izrazi
b. Ako je f znak operacije duine n i ako su t1, t2 tn izrazi, tada je i re f (t1, t2
tn) izraz
c. Izrazi su samo one rei koje se dobijaju primenjivanjem pravila a) i b)

STRUKTURA IZRAZA grafiki se predstavlja drvetom izraza, njemu moe


da odgovara potpuno odreen objekat. Vrednost izraza do koje dolazimo
kada znake konstanti i operacije tumaimo u skupu A koji je domen
interpretacije. Izrazi uestvuju u formiranju formula.
def. 2
Ako je R znak relacije duine n, a t1, t2 tn izrazi onda je R (t1, t2tn)
formula.
Da bi se formirala formula potrebna je relacija (=, , ). Zbog prisustva
relacije postoji mogunost postavqanja pitanja pod kojim uslovima je ta
relacija zadovoljena tj. kad je formula tana, a kad je netana.
2.

ISKAZI, LOGIKE OPERACIJE I NJIHOVE OSOBINE reenice koje imaju oblik


tvrenja, tj reenice koje mogu biti istinite ili lane (imaju svojstvo ili su tane ili su netane)

zovu se iskazi. Postoje reenice sa promenljivom (zavise od nje), tu nismo u stanju da


odredimo vrednost, one se zovu i sloene funkcije predikati. Oni predstavljaju neku vezu
izmedju tih promenljivih. Kvantifikatori ukazuju za koliko je vrednosti odreene promenljive
u predikatu taj predikat taan. U matematikoj logici se za re svaki koristi symbol i on se
zove univerzalni kvantifikator, a za re postoji se koristi symbol i zove se egzistencijalni
kvantifikator. Vanije logike operacije su: konjukcija, disjunkcija, negacija, implikacija i
ekvivalencija.
a. Konjukcija () je tana ako i samo ako su tana oba iskaza koji uestvuju u njoj
b. Disjunkcija () je tana akko je taan bar jedan od iskaza koji u njoj uestvuju
c. Negacija ( ) je tana akko je netaan iskaz koji je obrazuje
d. Implikacija () je netana akko je p taan, a q netaan iskaz (reenica p je
pretpostavka a q posledica)
e. Ekvivalencija () je tana ukoliko p i q imaju iste istinitosne vrednosti.
3.

ISKAZNE FORMULE iskazne formule nastaju ako se iskazna slova poveu znakom
logike operacije. Po def iskazi su :
a. Iskazna slova su iskazne formule
b. Ako su A i B iskazne formule, onda je (A*B) iskazna formula gde je znak * znak
logine operacije
c. Mogu se obrazovati jedino preko primene pravila
Vrednosti koje moe da ima iskazna formula su 0 i 1. Sve iskazne formule se dele na 3 grupe:
d. One koje imaju vrednost 1, zove se tautologija
e. One koje imaju vrednost 0, kontradikcije (negacija tautologije)
f. One koje menjaju vrednost skupa iskaznih formula.
4.

BULOVA ALGEBRA (definicija i primer) neka je S neprazan skup, * i oznake binarnih


operacija, a oznaka unarne operacije. Ureena etvorka (S ,* , , ) je Bulova algebra ako su
ispunjeni sledei uslovi.
B1: grupoidnost: (X, Y S) (X*YS) ; (X, Y S) (XYS) ; (XS)(XS)
B2: komutativnost: X*Y=Y*X ; XY = YX
B3: asocijativnost: X*(Y*Z) = (X*Y)*Z ; X(YZ) = (XY)Z
B4: distributivnost: X*(YZ) = (X*Y) (X*Z) ; X (Y*Z) = (XY) * (XZ)
B5: postojanje elemenata (0 i I): X*0=X; X*X=I;
B6: svojstvo unarne operacije: XI=X; XX=0
primer: ( 1,0 , , , ) kao Bulova algebra. Uverenje da ureena etvorka zadovoljava
aksiome Bulove algebre. Interpretiramo S kao 1,0 , * kao , kao , kao . Tada iz
definicije operacija , , sledi da je uslov grupoidnosti, B1 zadovoljen. Za disjunkciju i
konjukciju vae asocijativni, distributivni i komutativni zakoni pa su zadovoljeni uslovi B2,
B3 i B4. 0 je neutralni element za , a 1 za . Za p 1,0 vai: p p=1 i p p=0. Ureena
etvorka zaovoljava sve aksime, pa je to jedan primer Bulove algebre.

5.

TEOREME U BULOVOJ ALGEBRI neka je (S ,* , , ) Bulova algebra. Osim identiteta


koji su sadrani u aksiomima Bulove algebre, izdvajaju se identiteti koji se dokazuju na
osnovu aksioma, kao njihove posledice tj teoreme Bulove algebre. Vaniji identiteti su:
T1) X*X=X; XX=X
T2) X*I=I; X0=0
T3) X*(XY)=X; X(X*Y)=X
T4) X*(XY)=X*Y; X(X*Y)=XY
T5) (X*Y)*(XY)=I; (XY) (X*Y)=0
T6) (X*Y) (XY)=0; (XY) * (X*Y)=I

T7) (X)=X
T8) 0=I; I=0
T9) (X*Y)=XY; (XY)=X*Y
T10) ako je *X=I i X=0, onda je X=
T11) X*Y=0 akko X=Y=0
T12) XY=I akko X=Y=I
T13) XY=0 akko X=0 ili Y=0
T14) za svaki element X postoji samo jedan element X
dokaz: T2)X0=0
=X(XX) B6
=(XX)X B3
=XX
T1
=0
B6
6.

MINIMIZACIJA BULOVIH FUNKCIJA dijagrami Vej Karnea Minimizacija Bulove


funkcije je roces transformisanja izraza J1 u izraz J2 koji je ekvivalentan sa J1 u smislu da
predstavlja istu funkciju i koji je po odreenom kriterijumu minimalan. Za kriterijum
minimalnosti najee se uzima broj slova i znakova konjukcije ili disjunkcije u izrazu J 2.
metode za minimizaciju:
a. Algebarsko logike: metod kvajn mak klaski
b. Grafike i geometrijske: metode Vej Karnea
c. Metode bazirane na topolokoj interpretaciji Bulove funkcije Urbano Mile
Dijagrami Vej Karnea: polazi se od Bulove funkcije zapisaneu KDNF ili KKNF svakoj
kanonskoj konjukciji X, gde je X=(X1 Xn), =(1n) pridruuje se binarni zapis =1,2
n koji se zatim prevodi u desetini sistem. Vej je primetio da je te desetine brojeve pogodno
zapisivati u obliku matrice, koju zovemo karta (dijagram). Mogu jevelikibroj razliitih
numeracija u dijagramu. Dijagram se popunjava tako to se u kvadratie upisuje marker (cifra1) na
mesto brojeva u izrazu Bulove funkcije a ostali kvadratii ostaju prazni. Popunjeni kvadratii se
ukljuuju u blokove od po 2k kvadratia, gde je k red bloka. Zatim se formiraju najpre glavni a iz
njih osnovni blokovi. Glavni blok za dati kvadrati je najvei blok koji ga sadri. Osnovni blok je
glavni blok koji sadri bar jedan kvadrati koji ne ulazi udruge blokove (koji pripada samo
njemu).
7.

POJAM KVANTIFIKATORA I PREDIKATA od iskazne funkcije upotrebnom rei svaki,


odnosno neki, mogu se dobiti iskazi. Iskazne funkcije obino izraavaju neko svojstvo, odnos
ili radnju. Zato se jo zovu predikatske funkcije ili predikati. Kao oznake jednomesnih
predikata koristimo simbole : P(X), q(X), simbol P(X,Y) oznaava dvomesni, a p(x,y,z)
tromesni predikat. U matematikoj logici za re svaki i njene sinonime koristimo simbol .
Ovaj simbol se zove univerzalni kvantifikator. Za re postoji koristi se simbol koji se zove
egzistencijalni kvantifikator.

8.

VALJANE FORMULE formula je valjana ako je tana pri svakoj interpretaciji. Ta formula
nije tautologija to je formula iskaznog rauna. CHURCH 1936 neodluivost (ne moe da
se da metoga koja e to da odlui). HERBRAND 1930. poluodluivost. Ako je formula
valjana to moemo saznati tj dokazati. Znaaj valjane formule: A1, A2, ...An =B, A1, A2...n B
su neke formule i kako god se napravi domen i preslikavanje, ako je u nekom od tih sluaj da
su obe tane, mora biti i B tano. B je semantika posledica. U svakoj interpretaciji gde vae
rpetpostavke mora da vae i te posledice. Odnos preduslova i zakljuaka moe da se prevede
na formalnom jeziku. A1...An = B ako A1 A2 ... An B. Uzrono posledini odnos se
poklapa sa valjanou neke formule. Postoji formalna teorija (raun K) koja formalizuje sve
to.

REKURZIVNE FUNKCIJE def. Za funkciju f: NkN, gde je K neki pozitivan prirodan


broj, kaemo da je rekurzivna ako postoji bar jedan konaan niz funkcija f1, f2,... fn tako da
svaka funkcija f toga niza zadovoljva uslov:
a. fi je polazna funkcija, ili
b. fi se odreuje pomou nekih prethodnih lanova niza rekurzijom, supstitucijom ili operatorom
Polazne funkcije:
c. N(x)=0 (nula funkcija)
d. S(x)=x+1 (naslednik funkcija)
e. Uij(x1, x2... xj)=xi (projekcijska funkcija)
Rekurzija:
9.

f. F(0)=k
g. F(y+1)=h(y,f(y))
h. F(x1...xn,0)=q(x1...xn)
i. F(x1...xn,y+1)=h(x1...xn,y, f(x1...xn,y)
Rekurzija je nastanak funkcije pomou drugih funkcija.
- supstitucija: f(x1...xn)=g(h1(x1...xn), h2(x1...xn), ... hk(x1...xn))
- - operator: f(x1...xn)=y(q(x 1...xn,y)=0)
10. NORMALNI ALGORITAM normalni algoritmi su algoritmi za transformaciju rei u nekom
alfabetu pomou ureenog sistema usmerenih zamena. Normalni algoritam je odreen nizom
usmerenih zamena oblika: A1B1, A2B2, ... AnBn, gde su Ai i Bi rei u asocijativnom
raunu meu kojima se nalazi i tzv zavrna smena AjBj za neko j. Primena zavrne zamene
na re x znai zavretak rada algoritma. Algoritam svoenja predstavlja deskriptivno
odrivanje rada normalnog algoritma. Normalni algoritam za bilo koju ulaznu re x uvek
zavrava rad na 2 naina: ili je primenjena zavrna zamena, ili je generisana re na koju se ne
moe primeniti ni jedna od datih zamena. Osnovna hipoteza teorije algoritama lasi: Svaki
algoritam moe se pretstaviti u obliku normalnog algoritma.
11. FORMALNI JEZICI I GRAMATIKE DEF. GENERATIVNE GRAMATIKE formalni
jezik ini odreen skup rei u nekom konanom alfabetu. Rei koje pripadaju nekom
formalnom jeziku grade se pomou odreenih pravila. Sistem takvih pravila odreuje
formalnu gramatiku. Pravila formalne grameatike se mogu shvatiti kao produkcije (pravila
izvoenja) koje se primenjuju na neku polaznu re aksiomu i dovode do pravilnih rei. Jezik
kao skup pravilnih rei, odreen je alfabetom i skupom pravila gramatikom. Takav jezik
predstavlja formalni sistem tipa asocijativnog rauna. Po nainu zadavanja pravilnih rei
razlikuju se generativne i prepoznavajue formalne gramatike. Generativnagramatika
omoguuje dobijanje svake pravilne rei uz ukazivanje na njenu strukturu. Prepoznavajua
gramatika omoguuje da se za proizvoljnu re utvrdi da li je pravilna i ako jesnte da se odredi
njeno graenje. Tri vane klase generativne gramatike su: konstitutivne gramatike, kontekstno
slobodne i linearne i automatne gramatike. Generativna gramatika se definie kao ureena
etvorka G) (A, Vn, , P), gde je A=a1...am osnovni terminalni alfabet, Vn neterminalni
(pomoni) alfabet, Vn poetni neterminalni simbol, P=U1V1 i=1,2...k - konaan
sistem usmerenih zamena u kojima su U1,V1 rai od slova unije terminalnog i neterminalnog
alfabeta V=AVn.

You might also like