Professional Documents
Culture Documents
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
Odgovori:
1.
ISKAZNE FORMULE iskazne formule nastaju ako se iskazna slova poveu znakom
logike operacije. Po def iskazi su :
a. Iskazna slova su iskazne formule
b. Ako su A i B iskazne formule, onda je (A*B) iskazna formula gde je znak * znak
logine operacije
c. Mogu se obrazovati jedino preko primene pravila
Vrednosti koje moe da ima iskazna formula su 0 i 1. Sve iskazne formule se dele na 3 grupe:
d. One koje imaju vrednost 1, zove se tautologija
e. One koje imaju vrednost 0, kontradikcije (negacija tautologije)
f. One koje menjaju vrednost skupa iskaznih formula.
4.
5.
T7) (X)=X
T8) 0=I; I=0
T9) (X*Y)=XY; (XY)=X*Y
T10) ako je *X=I i X=0, onda je X=
T11) X*Y=0 akko X=Y=0
T12) XY=I akko X=Y=I
T13) XY=0 akko X=0 ili Y=0
T14) za svaki element X postoji samo jedan element X
dokaz: T2)X0=0
=X(XX) B6
=(XX)X B3
=XX
T1
=0
B6
6.
8.
VALJANE FORMULE formula je valjana ako je tana pri svakoj interpretaciji. Ta formula
nije tautologija to je formula iskaznog rauna. CHURCH 1936 neodluivost (ne moe da
se da metoga koja e to da odlui). HERBRAND 1930. poluodluivost. Ako je formula
valjana to moemo saznati tj dokazati. Znaaj valjane formule: A1, A2, ...An =B, A1, A2...n B
su neke formule i kako god se napravi domen i preslikavanje, ako je u nekom od tih sluaj da
su obe tane, mora biti i B tano. B je semantika posledica. U svakoj interpretaciji gde vae
rpetpostavke mora da vae i te posledice. Odnos preduslova i zakljuaka moe da se prevede
na formalnom jeziku. A1...An = B ako A1 A2 ... An B. Uzrono posledini odnos se
poklapa sa valjanou neke formule. Postoji formalna teorija (raun K) koja formalizuje sve
to.
f. F(0)=k
g. F(y+1)=h(y,f(y))
h. F(x1...xn,0)=q(x1...xn)
i. F(x1...xn,y+1)=h(x1...xn,y, f(x1...xn,y)
Rekurzija je nastanak funkcije pomou drugih funkcija.
- supstitucija: f(x1...xn)=g(h1(x1...xn), h2(x1...xn), ... hk(x1...xn))
- - operator: f(x1...xn)=y(q(x 1...xn,y)=0)
10. NORMALNI ALGORITAM normalni algoritmi su algoritmi za transformaciju rei u nekom
alfabetu pomou ureenog sistema usmerenih zamena. Normalni algoritam je odreen nizom
usmerenih zamena oblika: A1B1, A2B2, ... AnBn, gde su Ai i Bi rei u asocijativnom
raunu meu kojima se nalazi i tzv zavrna smena AjBj za neko j. Primena zavrne zamene
na re x znai zavretak rada algoritma. Algoritam svoenja predstavlja deskriptivno
odrivanje rada normalnog algoritma. Normalni algoritam za bilo koju ulaznu re x uvek
zavrava rad na 2 naina: ili je primenjena zavrna zamena, ili je generisana re na koju se ne
moe primeniti ni jedna od datih zamena. Osnovna hipoteza teorije algoritama lasi: Svaki
algoritam moe se pretstaviti u obliku normalnog algoritma.
11. FORMALNI JEZICI I GRAMATIKE DEF. GENERATIVNE GRAMATIKE formalni
jezik ini odreen skup rei u nekom konanom alfabetu. Rei koje pripadaju nekom
formalnom jeziku grade se pomou odreenih pravila. Sistem takvih pravila odreuje
formalnu gramatiku. Pravila formalne grameatike se mogu shvatiti kao produkcije (pravila
izvoenja) koje se primenjuju na neku polaznu re aksiomu i dovode do pravilnih rei. Jezik
kao skup pravilnih rei, odreen je alfabetom i skupom pravila gramatikom. Takav jezik
predstavlja formalni sistem tipa asocijativnog rauna. Po nainu zadavanja pravilnih rei
razlikuju se generativne i prepoznavajue formalne gramatike. Generativnagramatika
omoguuje dobijanje svake pravilne rei uz ukazivanje na njenu strukturu. Prepoznavajua
gramatika omoguuje da se za proizvoljnu re utvrdi da li je pravilna i ako jesnte da se odredi
njeno graenje. Tri vane klase generativne gramatike su: konstitutivne gramatike, kontekstno
slobodne i linearne i automatne gramatike. Generativna gramatika se definie kao ureena
etvorka G) (A, Vn, , P), gde je A=a1...am osnovni terminalni alfabet, Vn neterminalni
(pomoni) alfabet, Vn poetni neterminalni simbol, P=U1V1 i=1,2...k - konaan
sistem usmerenih zamena u kojima su U1,V1 rai od slova unije terminalnog i neterminalnog
alfabeta V=AVn.