Professional Documents
Culture Documents
Julia Quinn
Siru Phillipu
s ljubavlju
~2~
~3~
balkandownload
Prolog
Veljaa 1823.
Gloucestershire, Engleska
Bilo je uistinu ironino sto se to zbilo na tako sunan dan. Prvi sunan
dan u, koliko ono - sest tjedana zaredom sivog neba praenog
povremenim rijetkim pahuljama snijega ili kise? ak i Phillip koji se
smatrao imunim na hirove vremena osjetio je kako mu se raspolozenje
popravlja i smijesak na liu siri. Izasao je van - morao je. Nitko ne moze
ostati u kui kad je vrijeme tako predivno sunano. Pogotovo usred
takvog zimskog sivila. ak i sada, vise od mjese dana nakon tog
dogaaja, nije mogao vjerovati da je sre toliko drsko da ga ima hrabrosti
tako zadirkivati.
I kako to da je bio tako slijep da to nije oekivao. ivio je s Marinom
od dana njihova vjenanja. Imao je dugih osam godina da je dobro
upozna. Trebao je to oekivati. a iskreno...
Dobro, iskreno, on to i jest oekivao. Samo nije zelio priznati da to
oekuje. Mozda se samo zelio zavaravati, zapravo, zastititi se. Sakriti se
od oitog, nadajui se da ako ne bude o tome razmisljao, to se nee
dogoditi.
Ali dogodilo se. I to bas jednog sunanog dana. Bog uistinu ima
bolestan smisao za humor.
Pogledao je u asu viskija u rui, i ona je bila, sasvim neobjasnjivo,
prazna. Izgleda da je ispio ijelu vrazju asu, iako se toga uope nije
sjeao. Nije bio pripit, barem ne onako kako bi trebao. Ili ak onako kako
bi to zelio.
urio je kroz prozor u sune koje se polako spustalo prema obzoru.
Danas je bio jos jedan sunan dan. To je vjerojatno objasnjavalo ovu
neoekivanu melankoliju. Barem se nadao da je to objasnjenje. elio je
objasnjenje, trebalo mu je, jer se inilo da ga ovaj uzasan umor sasvim
preplavljuje. Melankolija ga je uzasavala.
~4~
svoj posao s Milesom ne nastavi za sat ili dva. Idite, ree Milesu.
Pronaite dadilju Millsby. Nas dvojia emo kasnije porazgovarati.
Ionako znam da mrzite staklenik.
Ne u ovo doba godine, ree Miles. Vruina je sada zapravo
ugodna.
Phillip podigne obrve i nagne glavu prema Romney Hallu, ar vi
kazete da je dom mojih drevnih predaka pun propuha?
Svi domovi drevnih predaka puni su propuha.
To je istina, ree Phillip sa smijeskom. Miles mu se bas sviao.
Angazirao ga je prije sest mjesei da mu pomogne oko brda papira koje
ovjek mora rjesavati kad vodi malo imanje. Miles je bio prilino dobar.
Mlad, ali dobar. A njegov smisao za humor i ironiju svakako je bio
dobrodosao u domu u kojem smijeha nikad nije bilo u izobilju. Posluga se
nikad ne bi usudila saliti s Phillipom, a Marina... pa, nije trebalo ni rei da
se Marina nije smijala ili salila.
Djea bi ponekad nasmijala Phillipa, ali to je bila drukija vrsta
humora, a usput, veinu vremena on nije znao sto im rei. Pokusao je
razgovarati s njima, ali tada bi se osjeao prenezgrapno, preveliko, i
prejako, ako je tako nesto uope mogue. A onda bi shvatio da ih zapravo
tjera od sebe i govori im da se vrate svojoj dadilji.
Tako je bilo lakse.
Idite ve jednom, ree Phillip, poslavsi Milesa na zadatak koji je
vjerojatno on sam trebao obaviti. Danas jos uope nije vidio svoju djeu,
a pretpostavljao je da bi to morao, ali nije zelio pokvariti dan time sto bi
rekao nesto strogo, a njegov razgovor s njima uvijek bi tako zavrsio.
Potrazit e ih kad odu na setnju prirodom s dadiljom Millsby. To je
dobra zamisao. Tada bi im mogao pokazati neku biljku i priati im o njoj,
pa bi sve moglo ostati savrseno jednostavno i dobroudno.
Phillip ude u staklenik i zatvori vrata za sobom, uzivajui u udisanju
vlaznog zraka. Studirao je botaniku u ambridgeu. Bio je sjajan student i
iskreno, vjerojatno bi se odluio za akademsku karijeru da mu stariji brat
nije poginuo kod Waterlooa pa je tako drugoroenom Phillipu
nametnuta uloga veleposjednika i seoskog vlastelina.
Moglo je vjerojatno biti i gore. Da je, na primjer, zavrsio kao
veleposjednik i gradski plemi. Ovdje se barem moze u relativnom miru
nastaviti baviti botanikom.
~6~
Nagnuo se nad radni stol i prouio svoj posljednji projekt pokusavao je uzgojiti soj graska koji bi bio krupniji i imao deblju
mahunu. No zasad nije imao sree. adnji koji je uzgojio smezurao se, a
jos nije ni pozutio, a to nikako nije bio oekivani rezultat.
Phillip se namrsti, ali zatim si ipak dopusti mali smijesak dok je
hodao prema straznjem dijelu staklenika gdje su se nalazile potrepstine
koje je trebao ponijeti. Nikad se nije previse uzrujavao kad mu pokusi
nisu uspjeli kako je oekivao. Smatrao je da potreba nikad nije bila majka
izuma.
Nezgode. Uvijek se radilo o nezgodama. Nijedan znanstvenik to
naravno nee priznati, ali najvei broj velikih izuma nastao je kad je
netko pokusavao rijesiti neki sasvim drukiji problem.
asmijuljio se dok je baao smezurani grasak. Ovim tempom, izlijeit
e giht do kraja ove godine.
Natrag na posao. Natrag na posao. Nagnuo se nad zbirkom sjemena i
poeo ih slagati da bi ih sve mogao pregledati. Trebalo mu je samo jedno
pravo sjeme za...
Pogledao je kroz prozor koji su nedavno oprali. Jedan pokret s druge
strane polja zapne mu za oko. Bljesak rvene boje.
rvena. Phillip se nasmijesi i odmahne glavom. To mora biti Marina.
rvena joj je bila omiljena boja, a njemu je to oduvijek bilo udno. Svatko
tko je proveo malo vremena s njom zakljuio bi da ona zasigurno najvise
voli tamnije, tmurnije boje.
Gledao je kako nestaje u sumarku i zatim se vratio na posao. Bila je
rijetkost vidjeti Marinu kako see u prirodi. Ovih dana ona je rijetko
izlazila iz svoje spavae sobe. Phillip je bio sretan sto je vidi vani na
sunu. Mozda je to malo oraspolozi. Naravno, ne sasvim. Phillip je
smatrao da ni sune nije za to sposobno. Ali mozda e vedar, topao dan
biti dovoljan da je izvue van na nekoliko sati i donese joj osmijeh na lie.
Sam Bog zna koliko bi to djei koristilo. Oni su skoro svake veeri
posjeivali svoju majku u njezinoj sobi, ali to nije bilo dovoljno.
A Phillip je znao da im on tu uskraenost nije niim nadoknaivao.
Uzdahne, muen osjeajem krivnje. On nije bio ota kakvog trebaju,
to je znao. Hrabrio se da radi najbolje sto zna, da kao roditelj uspijeva u
svom jedinom ilju - a to je taj da se nee ponasati kao njegov ota.
Ali to ipak nije bilo dovoljno.
~7~
~ 14 ~
Poglavlje 1
Svibanj 1824.
Negdje na putu iz Londona
u Gloucestershire, usred noi
Draga gospoice Bridgerton,
Hvala Vam na vaem ljubaznom pismu suuti povodom smrti moje
ene. Vrlo lijepo od Vas to ste posvetili svoje vrijeme piui gospodinu
kojeg nikada niste upoznali, aljem Vam ovaj suhi cvijetak kao zahvalu. To
je samo obini crveni golesak (Silene dioica), ali on uljepava polja ovdje u
Gloucestershireu, a izgleda da je ove godine rano niknuo. Ta je biljka bila
Marinino najdrae poljsko cvijee.
Srdano Vas pozdravljam,
Sir Phillip Crane
Eloise se dobro sjeala tog dana. Sjedila je u fotelji, onoj kraj prozora
u svojoj spavaoj sobi i zurila u pazljivo sasusen ljubiasti vijet tako
dugo da joj se to inilo kao itava vjenost. ar se on to njoj pokusava
udvarati? Preko poste?
A onda je jednog dana dobila pismo koje je bilo prilino drukije od
ostalih.
Draga moja gospoice Bridgerton,
Dopisujemo se ve neko vrijeme i iako se nismo slubeno upoznali,
imam osjeaj da Vas poznajem. Nadam se da se vi osjeate isto.
Oprostite mi ako sam previe smion, ali piem Vam kako bih Vas
pozvao da me posjetite ovdje u Romney Hallu. Nadam se da bismo nakon
odgovarajueg vremena moda odluili da si odgovaramo pa biste mi
pristali postati enom.
Vi biste, naravno, imali odgovarajuu pratnju. Prihvatite li moj poziv,
ja bih odmah u posjet pozvao i svoju tetu koja je udovica.
Uistinu se nadam da ete razmotriti moj prijedlog.
Va, kao i uvijek,
Phillip Crane
Eloise je odmah pospremila pismo u ladiu, ne mogavsi shvatiti kako
mu je uope palo na pamet tako nesto predloziti. On se zeli ozeniti
nekom koju uope ne poznaje?
Ne, treba biti posten i rei da to nije bas sasvim tako. Oni su se
poznavali. Vise su jedno drugom rekli tijekom godine dana dopisivanja
nego mnogi muzevi i zene tijekom ijeloga braka.
Ali ipak, oni se nikad nisu vidjeli.
Eloise pomisli na sve one brane ponude koje je odbila tijekom
godina. Koliko ih je ono bilo? Barem sest. A sada se nije mogla sjetiti
zasto je neke od njih odbila. Bez razloga, zapravo, osim sto nisu bile...
Savrsene.
ar je to pretjerano oekivati?
Ona odmahne glavom, svjesna da zvui budalasto i razmazeno. Ne,
nije njoj trebao netko savrsen. Samo joj je trebao netko savrsen za nju.
~ 18 ~
blazeno zaljubljena u svoga muza i svoj zivot kao majke etvero djee.
Kako bi netko takav uope mogao dati koristan savjet nekome tko se
nasao u Eloiseinom polozaju? A Franesa je bila na kraju svijeta, gore u
Skotskoj. Uostalom, Eloise je smatrala da je ne bi bilo fer zamarati
njezinim budalastim problemima. Franesa je ostala udovia u dvadeset
treoj godini, za Boga miloga. Eloiseini strahovi i brige inili su se strasno
beznaajnim u usporedbi sa sestrinom situaijom.
I mozda je bas zato ovo njezino dopisivanje sa sirom Phillipom
postalo takav grjesni uzitak. Bridgertonovi su bili velika obitelj, glasna i
zivahna. Bilo je skoro nemogue bilo sto tajiti, pogotovo od njezinih
sestara, od kojih bi najmlaa - Hyainth - vjerojatno upola brze sama
porazila Napoleona da se Njegovo velianstvo dosjetilo unovaiti je u
svoju spijunsku mrezu.
Sir Phillip je, na neki svoj udan nain, bio njezin. On je bio ono
jedino sto nikada ni s kim nije podijelila. Njegova pisma bila su skupljena
i svezana ljubiastom vrpom, skrivena na dno srednje ladie pisaeg
stola, zagurana ispod hrpe papira koje je rabila za svoja brojna pisma.
On je bio njezina tajna. Samo njezina.
A zato sto ga nikada zapravo nije upoznala, mogla ga je stvoriti u
mislima, rabei njegova pisma kao kosti, a zatim mu dodavala meso po
vlastitoj zelji. Ako je na svijetu uope postojao savrsen muskara, to je
morao biti sir Phillip rane iz njezine maste.
A sada se on zeli susresti s njom. Susresti? Je li on poludio? asto bi
zelio upropastiti savrseno udvaranje?
Ali onda se dogodilo nemogue. Udala se Penelope Featherington,
koja je ve dvanaest godina bila Eloiseina najbolja prijateljia. I sto je jos
gore, udala se za Colina. Eloiseina brata!
Da Mjese iznenada padne s neba i sleti u njezin straznji vrt, Eloise bi
bila manje iznenaena.
Eloise je bila sretna zbog Penelope. Uistinu je bila. I bila je sretna
zbog olina. Njih dvoje bili su joj najvjerojatnije dvoje najdrazih ljudi na
svijetu i bilo joj je jako drago sto su pronasli sreu. Nitko je nije vise
zasluzio od njih.
Ali to nije znailo da njihov brak nije ostavio prazninu u njezinom
zivotu.
Pretpostavljala je da dok je zamisljala svoj usidjeliki zivot i
pokusavala se uvjeriti da je to ono sto uistinu zeli, Penelope uvijek bila u
~ 20 ~
toj prii, usidjelia kao i ona. Bilo je to prihvatljivo - skoro ak i odvazno imati dvadeset osam godina i biti neudana sve dok i Penelope ima
dvadeset osam godina te je i ona neudana. To nije znailo da ona ne eli
da Penelope nae muza; radilo se samo o tome da se to nije inilo
moguim. Eloise je znala da je Penelope divna i draga i pametna i
duhovita, ali izgledalo je da gospoda iz visokog drustva to uope ne
primjeuju. Svih tih godina od debija u drustvu - ukupno jedanaest Penelope nije dobila ni jednu branu ponudu. ak nitko nije izrazio ni
traak zanimanja za nju.
Na neki je nain Eloise raunala na nju da e ostati gdje jest i ono sto
jest - a kao prvo i najvaznije, da e ostati njezina prijateljia i druzia u
usidjelistvu.
A sto je najgore - a zato je Eloise muilo grizodusje - ona nikad nije ni
pomislila kako bi se Penelope osjeala da se Eloise prva udala, a iskreno
govorei, Eloise je uvijek pretpostavljala da e ona prva nai muza.
No sada je Penelope imala olina, a Eloise je uvidjela kako je sjajno
to sto su se njih dvoje pronasli. A ona je bila sama. Sama usred
napuenog Londona, usred velike obitelji pune ljubavi.
Bilo je tesko zamisliti usamljenije mjesto.
Odjednom je odvazni prijedlog sira Phillipa - pospremljen na samo
dno sveznja pisama, na dno srednje ladie, zakljuan u novi sef, samo
zato da Eloise ne bi bila u iskusenju pogledati ga sest puta dnevno - pa,
ovaj, inio se malo intrigantnijim.
Iskreno, svakog je dana bio sve intrigantniji, a ona je postajala sve
nemirnija, sve manje zadovoljna situaijom u zivotu koju je, morala je to
priznati, sama izabrala.
I tako je jednog dana, kad je otisla posjetiti Penelope, a ondje ju je
doekao batler i obavijestio je da gospodin i gospoa Bridgerton ne
mogu primati posjetitelje (izgovoren na takav nain da je ak i Eloise
shvatila sto to znai), donijela odluku. Doslo je vrijeme da preuzme zivot
u svoje ruke, da pone upravljati svojom sudbinom umjesto da odlazi na
bal za balom uzalud se nadajui da e se taj savrseni muskara odjednom
materijalizirati pred njom, bez obzira na to sto u Londonu nikada nije
bilo nikog novog, a nakon punog desetljea od debitiranja u drustvu, ve
je ionako upoznala sve osobe odgovarajue dobi i spola za zenidbu.
Uvjeravala se da to ne znai da se mora udati za sira Phillipa; ona
samo istrazuje ono sto se inilo sjajnom mogunosti. Ne budu li si
~ 21 ~
~ 27 ~
~ 28 ~
Poglavlje 2
...a onda sam, to te sigurno ne udi uti, poela previe priati. Znatno
previe. Jednostavno nisam prestajala brbljati, ali to vjerojatno radim kad
sam nervozna. Samo se mogli nadati da u imati manje razloga za nervozu
kako se moj ivot bude dalje odvijao.
- pise Eloise Bridgerton svome bratu olinu povodom njezina debija
u londonskom visokom drustvu.
A onda je otvorila usta. Sir Phillip? upitala ga je, a prije nego sto je
imao priliku potvrdno kimnuti, rekla je brzinom svjetlosti: Tako mi je
silno zao sto dolazim nenajavljena, ali uistinu nisam imala drugu
mogunost, a da budem iskrena, da sam poslala poruku ona bi vjerojatno
stigla nakon mene, pa to zapravo ne bi imalo smisla, zasigurno se slazete
i...
Phillip zatrepe, siguran da bi trebao pratiti sto ona govori, ali vise
nije bio sposoban razluiti gdje jedna rije zavrsava, a gdje poinje
sljedea.
...
dug put, i bojim se da se nisam imala prilike naspavati, pa vas
preklinjem da mi oprostite sto ovako izgledam i...
Poelo mu se od nje vrtjeti u glavi. Bi li od njega bilo nepristojno da
sada sjedne?
...nisam bas ponijela mnogo stvari, ali nisam imala izbora i...
Ovo je sad odmaklo predaleko, a nije, iskreno, bilo nikakve naznake
da e ikada prestati. Bude li joj dopustio da nastavi dalje, bio je prilino
siguran da e mu unutrasnje uho pretrpjeti disbalans ili e se mozda ona
onesvijestiti od neuzimanja zraka i udariti glavom o pod. U svakom
sluaju, jedno od njih e zavrsiti ozlijeeno i pretrpjet e bol.
Milostiva, ree, nakasljavsi se.
Ako ga je i ula, nije to niim pokazala ve je umjesto toga rekla
nesto o koiji koja ju je oito dovezla do njegovih vrata.
Milostiva, ree, ovaj put malo glasnije.
~ 29 ~
...
ali tada sam... Ona ga pogleda, zatreptavsi tim fatalnim sivim
oima i na trenutak mu se uini kako ga je izbaila iz ravnoteze i to mu je
bilo strasno. Da? upita ga.
Sad kad je zadobio njezinu pozornost, inilo se da je zaboravio zasto
ju je trazio. Ovaj ree, tko ste vi?
urila je u njega dobrih pet sekunda, iznenaeno razdvojivsi usne, a
zatim konano odgovorila: Eloise Bridgerton, naravno.
Eloise je bila prilino sigurna da previse brblja, a znala je da prebrzo
govori, no to je obino radila kad bi bila nervozna, i iako se ponosila time
da je rijetko nervozna, sada se inilo prikladnim trenutkom da istrazi tu
emoiju, a uostalom, sir Phillip - ako je to uistinu bio ovaj ovjek krupan
poput medvjeda koji je stajao pred njom - uope nije bio onakav kakvog
je oekivala.
Vi ste Eloise Bridgerton?
Ona pogleda u njegovo zaprepasteno lie i prvi put osjeti traak
ljutnje. Pa naravno da jesam. Tko bih drugo bila?
To ne mogu ni zamisliti.
Ali vi ste me pozvali, istakne ona.
A vi niste odgovorili na moj poziv, uzvrati on.
Ona glasno gutne. Da, sad je imao pravo. apravo, morala je priznati
da ima sto posto pravo, ako kani biti fer, mada nije kanila. Barem ne u
ovom trenutku.
apravo, nisam imala prilike, izmotavala se, a zatim, kad se iz
njegova izraza lia inilo da to nije dovoljno objasnjenje, doda: kao sto
sam vam ve ranije spomenula.
On je predugo zurio u nju, tako dugo da joj je bilo neugodno, tamnim,
nedokuivim oima, a zatim je rekao: Nisam razumio ni rije od onoga
sto ste rekli.
Osjetila je da joj se usta oblikuju u ovalni oblik... iznenaenja? Ne,
ljutnje. ar me niste slusali? upita ga.
Pokuao sam.
Eloise napui usne. Onda dobro, ree, izbrojavsi do pet u glavi - na
latinskom - prije nego sto doda: Ispriavam se. ao mi je sto sam dosla
nenajavljena. To je bilo strasno nepristojno od mene.
~ 30 ~
zapustena, kao da je vlasnik ostao bez nova, ili ga mozda samo nije bilo
briga.
Eloise je pretpostavila da se radi o ovom drugom. Mozda je
finanijska situaija sira Phillipa uistinu losa, ali okolis je bio
velianstven, a vidjela je dovoljno njegovog staklenika dok se vozila
prilaznim putem da uvidi kako je u sjajnom stanju. S obzirom na to da je
sir Phillip botaniar, to bi moglo objasniti veliku paznju posveenu
eksterijeru dok je interijer zanemaren.
Oito mu je trebala zena.
Ona skupi ruke u krilu, dok je on sjedao nasuprot njoj stisnuvsi svoje
krupno tijelu u fotelju koja je oito bila namijenjena nekom mnogo
sitnijem od njega.
Izgledao je kao da mu je jako neudobno (a Eloise je imala dovoljno
brae da prepozna te znakove), zapravo, kao da oajniki zeli opsovati,
ali Eloise je zakljuila da je sam kriv sto je izabrao tu fotelju, pa mu se
nasmijesila nadajui se da e on taj smijesak protumaiti kao ljubazan i
ohrabrujui, i priekala da on zapone razgovor.
On proisti grlo.
Ona se nagne naprijed.
On ponovno proisti grlo.
Ona se nakaslje.
On opet proisti grlo.
Treba li vam malo aja? ona konano upita jer jos jedno
nakasljavanje ne bi mogla podnijeti.
On je pogleda zahvalno, iako Eloise nije bila sigurna je li to zato sto
mu je ponudila aj ili zato sto je milostivo prekinula tisinu. Da, ree, to
bi bilo lijepo.
Eloise otvori usta da odgovori, a zatim se sjeti da se nalazi u njegovoj
kui i da nije pristojno da ona njemu nudi aj. Da ne spominje da bi to i
on trebao znati. Dobro, ree. Sigurna sam da e uskoro stii.
Tono, slozi se on, premjestivsi se na fotelji.
ao mi je sto sam dosla nenajavljeno, promrmlja ona, iako je to ve
bila rekla. Ali nesto se moralo rei; sir Phillip je mozda bio naviknut na
neugodnu tisinu, ali Eloise je bila osoba koja ju je uvijek voljela prekinuti.
Sve je u redu, ree on.
~ 33 ~
~ 34 ~
Ona otvori usta, gonjena oajem koji nije sasvim shvaala. Ja...
No prije nego sto je mogla nastaviti reeniu koju je kanila smisliti u
hodu, zrak propara vrisak od kojeg se ledila krv u zilama.
Eloise skoi na noge. Sto je to...
Moja djea, ree sir Phillip, tiho uzdahnuvsi.
Vi imate djecu?
On primijeti da ona stoji i umorno ustane na noge. Naravno.
Ona je zurila u njega razjapljenih usta. Nikad niste spomenuli da
imate djeu.
On je pogleda ispod oka. ar je to problem? upita je prilino ostro.
Naravno da nije! ree ona osorno. Ja obozavam djeu. Ne mogu ni
izbrojati koliko imam neakinja i neaka, ali uvjeravam vas da sam im ja
najdraa teta. Ali to ne ublazava injeniu da niste spomenuli da postoje.
To je nemogue, ree on, odmahnuvsi glavom. asigurno ste to
previdjeli.
Ona tako naglo trzne bradom da je bilo udno da joj se vrat nije
slomio. To nije, ree nadmeno, nesto sto bih ja previdjela.
On slegne ramenima, oito zanemarivsi njezin prosvjed.
Niste ih nijednom spomenuli, ree ona, a ja to mogu dokazati.
On prekrizi ruke, promotrivsi je s oitom nevjeriom. Ona zustro
krene prema vratima. Gdje je moja putna torba?
Ondje gdje ste ga ostavili, pretpostavljam, ree on, promatrajui je
s visoka. Ili je mozda ve u vasoj sobi. Moja posluga nije tako nemarna.
Ona se okrene prema njemu i namrsti se. Donijela sam sva vasa
pisma sa sobom, i uvjeravam vas da nijedno ne sadrzi rijei moja djea.
Phillip iznenaeno otvori usta. Sauvali ste moja pisma?
Naravno. ar vi niste moja?
On zatrepe. Uh...
Ona zgrozeno zastenje. Vi moja niste sauvali?
Phillip uope nije shvaao zene i bio bi ak spreman zanemariti sve
znanstvene spoznaje i proglasiti ih sasvim odvojenom vrstom. Prihvatio
je injeniu da rijetko zna sto bi im trebao rei, ali ovoga je puta bio
svjestan da je gadno zabrljao. Siguran sam da sam sauvao neka,
pokusao se izvui.
Ona bijesno stisne bradu.
~ 36 ~
~ 42 ~
Poglavlje 3
Eloise
pogresku.
A iskreno govorei, jedini razlog zasto je bila skoro uvjerena bio je taj
sto je vise od pogresaka mrzila priznati svoje pogreske. Pa je tako
pokusala poslovino stisnuti gornju usnu i natjerala se pretvarati da ova
uzasna situaija na kraju ipak moze izai na dobro.
Ostala je zaprepastena - ak je razjapila usta - kad joj je sir Phillip
rekao neka uziva u doruku i zatim bez ijedne dodatne rijei izasao kroz
vrata. Ona je doputovala s drugog kraja Engleske njemu u posjet na
njegov poziv, a on ju je ostavio samu u salonu nakon samo pola sata od
dolaska?
Nije oekivala da e se on zaljubiti na prvi pogled, pasti na koljena i
izjaviti da e joj vjeno biti odan, ali oekivala je malo vise od odrjesitog
Tko ste vi? i Uzivajte u hrani.
Ili je mozda oekivala da e se on u nju zaljubiti na prvi pogled.
Njezina mastarija o tome kakav e taj ovjek biti bila je izuzetno
razraena - a sada je znala da je slika koju je zamislila bila kriva.
Dopustila si je oblikovati ga u savrsenog muskara, a jako ju je zaboljelo
sto on nije samo bio nesavrsen, ve je bio vrlo blizu dna.
A sto je bilo najgore - samo je sebe mogla kriviti za to. Sir Phillip se
nikada nije lazno predstavio u svojim pismima (iako je smatrala da je
morao spomenuti da je ota, pogotovo prije nego sto joj je ponudio brak).
Njezini su snovi bili bas to - snovi. Obino zavaravanje i njezina
izmisljotina. Ako nije bio onakav kakvog je oekivala, sama je za to bila
kriva. Oekivala je nesto sto uope ne postoji.
~ 43 ~
Staklenik je bio zamagljen i vidjela je samo mutnu zavjesu zelene boje bile su to valjda njegove voljene biljke. Kakav je on to bio ovjek kad je
vise volio biljke od ljudi? Sigurno ne netko tko je ijenio ugodan
razgovor.
Osjetila je kako su joj se ramena opustila. Eloise je provela pola
zivota trazei prigodu za ugodan razgovor.
Ako je on bio takav pustinjak, zasto se uope gnjavio s pisanjem
pisama? I on se jednako vrijedno kao i ona trudio odrzavati njihovu
prepisku. Da ne spominje njegovu prosidbu. Ako nije zelio drustvo, nije
ju imao pravo pozvati ovamo.
Nekoliko je puta duboko udahnula magloviti zrak i zatim se natjerala
uspraviti. Nije znala sto se oekuje da ona radi sama sa sobom itavog
dana. Ve je bila odrijemala; isrpljenost je pobijedila jad. Ali nitko je nije
dosao obavijestiti o ruku ili o bilo kakvim drugim planovima koji bi se
odnosili i na nju kao gosu kue.
Ostane li ovdje, u ovoj pomalo otuznoj sobi punoj propuha, poludjet
e. Ili e se rasplakati da bi sve zaboravila, a to nije tolerirala drugima, pa
ju je uzasavala i sama pomisao da bi se ona tako ponijela.
No nije bilo razloga zasto ne bi mogla malo istraziti kuu, zar ne? A
mozda bi usput mogla pronai i nesto za jelo. Pojela je jutros sve etiri
zemlje s pladnja, namazavsi ih s toliko maslaa i marmelade koliko je bilo
pristojno, ali jos je bila strahovito gladna. U ovom trenutku izvrsila bi in
nasilja za jedan sendvi sa sunkom.
Presvukla se, navukla svjetloruziastu opravu od muslina koja je bila
lijepa i zenstvena, ali ne previse nakiena. A sto je bilo najvaznije, lako se
navlaila, sto je bilo presudno kad netko pobjegne od kue bez osobne
sluskinje.
Letimian pogled u zralo posvjedoio joj je da izgleda sasvim
pristojno, ako ve ne kao slika i prilika zanosne ljepotie, te je izasla u
hodnik.
I tamo su je odmah zaskoili osmogodisnji blizani rane koji su
izgledali kao da ve satima sjede u zasjedi.
Dobar dan, ree Eloise, ekajui da ustanu. Kako lijepo od vas sto
ste me dosli pozdraviti.
Nismo vas dosli pozdraviti, izlane se Amanda, zastenjavsi kad ju je
Oliver ubo laktom u rebra.
~ 45 ~
~ 47 ~
~ 51 ~
~ 57 ~
Poglavlje 4
... tako mi je ao sto Caroline ima kolike i sto te to tako izluuje. I naravno
da je teta to se ni Amelia ni Belinda nisu veselile njezinom dolasku. Ali
mora gledati na to s pozitivne strane, draga Daphne. Sve bi bilo toliko tee
da si rodila blizance.
- pise Eloise Bridgerton svojoj sestri vojvotkinji od Hastingsa, mjese
dana nakon roenja treeg Daphninog djeteta.
Phillip
svijet tuge i oaja. Phillipu je bilo uzasno gledati kako dan za danom
nestaje zivota iz njezinih oiju, sve dok ju nije obuzela neka sablasna
ravnodusnost pa se pretvorila u sjenu osobe kakva je neko bila.
nao je da zene ne mogu imati odnose odmah nakon poroda, ali ak i
kad je fiziki zaijelila, nije mogao zamisliti da joj se nametne. Kako bi
netko mogao zudjeti za zenom koja je uvijek izgledala kao da je na rubu
plaa?
Kad su blizani malo narasli, a Phillip je pomislio - zapravo, nadao se
- da je Marini malo bolje, posjetio ju je u njezinoj spavaoj sobi.
Jednom.
Nije ga odbila, ali nije ni sudjelovala u voenju ljubavi. Samo je
lezala, ne radei nista, glave okrenete u stranu, otvorenih oiju jedva
trepui.
Bilo je to kao da uope nije prisutna.
Otisao je osjeajui se prljavo i nemoralno, kao da ju je silovao, iako
nikad nije izgovorila rije ne.
I nikad ju vise nije dotakao.
Njegove potrebe nisu bile tako velike da bi ih ugasio sa zenom koja
pod njim lezi kao lesina.
I nikad se vise nije zelio osjeati onako kako se osjeao te zadnje
noi. Kad se vratio u svoju sobu, ispovraao se, drsui, gadei se sam
sebi. Ponio se kao zivotinja, oajniki pokusavajui od nje izazvati
nekakvu - bilo kakvu - reakiju. A kad se to pokazalo nemoguim, naljutio
se na nju, zelio ju je kazniti.
A to ga je prestravilo.
Bio je pregrub. Pretpostavio je da ju nije ozlijedio, ali nije bio ni
njezan. I nikad vise nije zelio vidjeti tu svoju stranu. Ali Marina je mrtva.
Mrtva.
A Eloise je drukija. Ona se nee rasplakati zato sto joj je pao sesir
niti e se zakljuati u svoju sobu, prkati izbirljivo po hrani i plakati u
jastuk.
Eloise ima duha. Hrabra je.
Eloise je sretna.
Ako to nije dovoljno da bi mu bila dobrom zenom, onda on nema
pojma kakva bi mu zena trebala.
~ 59 ~
~ 60 ~
~ 66 ~
~ 70 ~
Poglavlje 5
... molim te, majko, MORAS kazniti Daphne. NIJE FER da si samo mene
poslala na spavanje bez pudinga i to itav tjedan. Jedan tjedan je daleko
previe. Pogotovo zato to je to veinom bila Daphnina zamisao.
- pise desetogodisnja Eloise Bridgerton svojoj maji u porui koju je
ostavila Violet Bridgerton na njezinom nonom ormariu.
I mozda bi, ali samo mozda, ovo moglo uspjeti. Brak sa sirom
Phillipom uistinu se inio idiotskom idejom kad bi si dopustila logino
promisliti o njoj, ali on ipak nije bio potpuni strana - pa oni su se
dopisivali vise od godinu dana.
Moj djed, ree Phillip tiho, pokazavsi na jedan veliki portret.
Bio je prilino naoit, ree Eloise iako ga je jedva vidjela na
prigusenom svjetlu. Pokaze na sliku s desna. Je li to vas ota?
Phillip kimne jednom, kratko, a kutovi usana mu se napnu. A gdje
ste vi? upita ga, naslutivsi da ne zeli razgovarati o svome ou.
Ovdje, bojim se.
Eloise poprati smjer njegovih oiju do portreta Phillipa kao djeaka
od otprilike dvanaest godina koji pozira s nekim tko mu samo moze biti
brat.
Stariji brat.
Sto se s njim dogodilo? upita ga, s obzirom na to da mora da je
mrtav. Da je ziv, Phillip ne bi mogao naslijediti ovu kuu ni titulu.
Waterloo, ree kratko.
Ona bez razmisljanja stavi dlan na njegov. ao mi je. Na trenutak je
pomislila da on nee nista rei, no na kraju tiho izusti: Nikome nije bilo
vise zao nego meni.
Kako se zvao?
George.
Sigurno ste bili vrlo mladi, ree ona, izraunavsi u glavi koliko je
proslo od 1815.
Imao sam dvadeset jednu godinu. Moj je ota umro nakon dva
tjedna.
Ona se zamisli. Ona se do dvadeset prve godine ve trebala udati. Od
svih mladih dama njezina statusa oekivalo se da se dotad udaju. ovjek
bi pomislio da ta dob znai da je ovjek odrastao, ali sada joj se inilo da
je osoba te dobi nevjerojatno mlada i zelena, i previse nevina da bi
naslijedila teret koji nikako nije oekivala.
Marina je bila njegova zarunia, ree on.
Ona glasno izdahne, a zatim se okrene prema njemu, pustivsi mu
ruku. Nisam znala, ree.
On slegne ramenima. Nema veze. Hoete li vidjeti njezin portret?
~ 72 ~
Postigao sam nesto, ree, ali ne bas ono sto sam zelio.
Ja sam jedne godine pokusala uzgojiti ruze. Sve su mi uvenule.
Ruze je teze uzgojiti nego sto veina ljudi misli. Usne joj se malo
iskrive. Primijetila sam da ih vi imate napretek.
Imam vrtlara.
Botaniar ste a imate vrtlara?
uo je on to pitanje ve, vise puta. To je slino kao sto modistu treba
kroja.
Ona promisli malo o tome sto je rekao, a zatim se uputi dublje u
staklenik, zastajui kako bi pogledala razne biljke i prekorila ga sto je ne
prati sa svjetiljkom.
Veeras prilino volite nareivati, ree on.
Ona se okrene i primijeti da se on smjeska, napola, barem i
vragolasto mu se nasmijesi. Radije bih rekla da volim upravljati.
Aha, takva ste vi zena?
udi me da to niste sami zakljuili iz mojih pisama.
A sto mislite, zasto sam vas pozvao ovamo? uzvrati joj.
elite nekoga tko bi upravljao vasim zivotom? upita ga, dobaivsi
mu te rijei preko ramena dok se zavodljivim korakom udaljavala od
njega.
On je zelio nekoga tko bi upravljao njegovom djeom, ali inilo se da
sada nije pravi trenutak da ih spominje. Nikako ne sada kad ga je gledala
kao...
Kao da zeli da ju poljubi.
Phillip dvaput zakorai polako prema njoj, poput grabezljiva, prije
nego sto je shvatio sto uope radi. Sto je to? upita, pokazavsi na nesto.
Biljka.
nam da je biljka, ree uz smijeh. Kad bih... Ali kad je podigla
pogled, primijetila je da mu oi sjaje i utihnula.
Smijem li vas poljubiti? upita je. Vjerojatno bi se zaustavio da je
rekla ne, ali nije joj dao previse sanse za to jer joj je prisao prije nego sto
je uspjela odgovoriti.
Smijem li? ponovio je, tako blizu da su joj njegove rijei dodirnule
usne.
~ 77 ~
~ 80 ~
~ 83 ~
Poglavlje 6
...
nisi mu smjela dopustiti da te poljubi. Tko zna kakvu e si slobodu
dopustiti kad se sljedei put susretnete? Ali sto je, tu je, pa te sad samo
mogu pitati: je li bilo divno?
- pise Eloise Bridgerton svojoj sestri Franesi u porui koju joj je
doturila ispod vrata one noi kad je Franesa upoznala grofa od
Kilmartina za kojeg e se dva mjesea kasnije udati.
Kad
~ 85 ~
~ 93 ~
Poglavlje 7
... nikad mi u ivotu nije bilo tako dosadno. Coline, mora se vratiti doma.
Beskrajno je dosadno bez tebe, a ja takvu dosadu vie ne mogu podnositi.
Molim te, vrati se, iako sam se oito poela ponavljati, a nita nije
dosadnije od toga.
- pise Eloise Bridgerton svome bratu olinu tijekom pete sezone
nakon debitiranja u pismu koje je poslala (ali nikad nije primljeno) dok je
olin putovao po Danskoj.
I tako je jeo sam, u tisini, kao toliko silnih mjesei. Godina, zapravo, s
obzirom na to da je Marina, dok je bila ziva, rijetko napustala svoju sobu
zbog veere. ovjek bi pomislio da se on na to ve navikao, ali sada je bio
nemiran i bilo mu je neugodno, i bio je silno svjestan nazonosti posluge
koja je jako dobro znala da je gospoia Bridgerton odbila njegovo
drustvo.
Gunao je sebi u bradu dok je zvakao odrezak. nao je da bi se
trebao ponasati kao da posluga ne postoji, ili ako ve postoji, kao da je to
sasvim druga vrsta od njegove. I dok je morao pristati da ga ne zanima
previse njihov zivot izvan Romney Halla, injenia je bila da njih zanima
njegov zivot, a on je mrzio biti predmetom ogovaranja.
A veeras e to zaijelo biti, kad se okupe za veerom u kuhinji.
Phillip divljaki zagrize komad mesa. Nadao se da posluga veera
onu prokletu ribetinu iz Amandinog kreveta.
Pojeo je i salatu, i piletinu i puding, iako su mu juha i meso ve bili
sasvim dovoljni. Ali postojala je ipak sansa da e se Eloise predomisliti i
pridruziti mu se na veeri, pa ako odlui progutati ponos, on zeli tome
biti nazoan.
Kad je postalo jasno da se uzalud nada, razmisljao je da ode gore k
njoj, ali ak i ovdje na selu to se smatralo neprilinim, a uostalom,
sumnjao je da ga zeli vidjeti.
Dobro, to bas nije bilo sasvim tono. Mislio je da ona njega zeli
vidjeti, ali zeljela je da bude ponizan i da se ispria. A ak i ako ne
izgovori ni jednu rije koja nalikuje rijeima zao mi je, doe li u njezinu
sobu, on e izgledati kao da je progutao ponos.
Sto ne bi bilo najgore na svijetu, s obzirom na to da je ve odluio da
je spreman pasti pred njom na koljena i besramno ju preklinjati da se
uda za njega samo ako pristane ostati i biti majkom njegovoj djei. On je
to zelio uiniti iako je danas popodne sve uprskao - zapravo i jutros, ako
kani biti iskren.
Ali odluka da se udvara nekoj zeni nije znaila da on zapravo zna
kako se to radi.
Njegov je brat bio onaj roen sarmantan i duhovit, uvijek je znao sto
rei i kako se ponasati. George nikada ne bi ni primijetio da ga sluge
gledaju kao da ga za deset minuta kane ogovarati, a istini za volju, to
nema smisla ni istiati jer bi sluge obiavale rei da je mladi gospodin
George tako nestaan ili nesto slino. A onaj tko bi tako nesto rekao,
naravno, uvijek bi se nasmijesio i zarvenio.
~ 99 ~
~ 101 ~
I bas zbog tog razloga Eloise jos nije bila spremna spakirati kovege i
otii, unato tome sto se juer tako ruzno ponasao.
eluda joj zakruli pa se uputi u sobu za dorukovanje, no tamo je
obavijeste da je sir Phillip ve dorukovao i otisao. Eloise se nije zeljela
obeshrabriti. To nije znailo da je on pokusava izbjegavati, bilo je sasvim
mogue, na kraju krajeva, da je pretpostavio da ona ne ustaje rano pa je
odluio da ju nee ekati.
No kad je zavirila u njegov staklenik i otkrila da ga ondje nema,
shvatila je da se prevarila te posla traziti drugo drustvo.
Ionako su joj Oliver i Amanda dugovali jedno popodne. Eloise
odluno krene uz stube. Nije bilo razloga zasto to popodne ne bi
zamijenili ovim jutrom.
elite li ii plivati?
Oliver ju je gledao kao da je luda.
Ja zelim, odgovori Eloise kimnuvsi. ar vi ne zelite?
Ne, ree Oliver.
Ja zelim, ree Amanda, isplazivsi bratu jezik kad ju on prostrijeli
pogledom. Ja volim plivati, a voli i Oliver. On je samo previse ljut na vas
da bi to priznao.
Mislim da djea ne bi smjela ii, odgovori njihova dadilja, zena
neodredive dobi prilino stroga izgleda.
Kojesta, ree nehajno Eloise kojoj je zena istog asa bila
antipatina. Izgledala je kao jedna od onih koje vole potezati djeu za usi
i dijeliti im pake. Neuobiajeno je toplo, a malo vjezbe bit e zdravo za
njih.
Bez obzira na to... ree njihova dadilja, a njezin razdrazljiv glas
jasno je davao do znanja da ju je izivirao pokusaj rusenja njezina
autoriteta.
Ja u ih jutros poduavati tijekom setnje do jezera, nastavi Eloise
glasom koji bi rabila njezina majka kad je trebalo biti jasno da ne zeli uti
nikakve primjedbe. Oni trenutno nemaju guvernantu, zar ne?
Tako je, ree dadilja, ova mala udovista zalijepila su...
Bez obzira na razlog njezina odlaska, prekine je Eloise, sasvim
sigurna da ne zeli uti sto su uinili posljednjoj guvernanti, sigurna sam
~ 102 ~
~ 104 ~
Poglavlje 8
... blago tebi to si u koli. Mi djevojke dobile smo novu guvernantu i ona je
grozna. Od jutra do mraka tupi o zbrajanju. Jadna Hyacinth se sada
rasplae svaki put kad uje rije sedam: (Iako moram priznati da ne
razumijem zato brojke od jedan do est ne izazovu slinu reakciju.) Ne
znam to emo uiniti. Moda bismo joj trebali umoiti kosu u tintu.
(Mislim na kosu gospoice Haversham, a ne Hyacinthinu, iako ni ovo drugo
ne bih nikako iskljuila.)
- pise Eloise Bridgerton svome bratu Gregoryju tijekom njegova
prvog semestra na Etonu.
Ti si truli magara!
A ti si mrtvi magara!
Eloise se smijala dok je hodala kroz vodu nekoliko metara od
Amande. Nije ponijela kupai kostim - zaista, tko bi pomislio da e joj
zatrebati? - pa je samo privezala suknje i podsuknje, ogolivsi noge tono
iznad koljena. Time je previse pokazala noge, ali to uistinu nije bilo vazno
u drustvu dvoje osmogodisnjaka.
Uostalom, oni su se tako dobro zabavljali muei jedno drugo da bi i
pogledali njezine noge.
Blizani su joj prirasli sru tijekom setnje do jezera, smijui se i
brbljajui ijelim putem, pa je Eloise pomislila da njima zapravo samo
treba malo paznje. Izgubili su majku, a odnos s oem u najboljem bi se
sluaju mogao upisati distaniranim, a zatim ih je napustila i voljena
dadilja. Hvala Bogu sto su imali jedno drugo.
I mozda, nju.
Eloise se ugrize za usniu, pomislivsi kako ne bi trebala razmisljati u
tom smjeru.
Nije jos odluila hoe li se udati za sira Phillipa, a koliko god se inilo
da ju ova djea trebaju - a trebala su je, ona je jednostavno znala da je
trebaju - ne moze donijeti tako vaznu odluku samo zbog Olivera i
Amande.
Nee se udati za njih.
Ne idite dublje! povie im, primijetivsi kako se Oliver udaljio.
On se namrsti onako kako se djeai namrste kad smatraju da ih se
tretira kao malu djeu, ali primijetila je da se dva koraka primakao obali.
Vi biste trebali ui malo dublje, gospoie Bridgerton, ree
Amanda i sjedne na dno jezera pa zaii: Joj kako je hladno!
A zasto si onda sjela? upitaju Oliver. nala si da je hladno.
Da, ali stopala su mi se bila navikla na hladnou, odgovori mu,
obgrlivsi se rukama. Sad mi vise nije tako hladno.
Ne brini, ree joj on, uz nadmeni smijesak, i guzia e ti se brzo
naviknuti.
Olivere!, ree strogo Eloise, ali bila je prilino sigurna da je
smijeskom pokvarila uinak.
Oliver ima pravo! uzvikne Amanda, okrenuvsi se iznenaeno
Eloise. Vise uope ne osjeam guziu.
~ 107 ~
takvim izrazom lia da je ustuknula jedan korak, i ree: Sto vam je,
dovraga, palo na pamet?
Na trenutak nije mogla rei nista; njegovo se pitanje inilo previse
nebuloznim da bi na njega odgovorila. Malo smo se zabavljali, konano
ree, vjerojatno malo drskije nego sto je kanila.
Ne zelim da moja djea prilaze jezeru, proijedi on. Ja sam to jasno
rekao...
Meni niste.
Ali trebali ste...
Kako sam mogla znati da ne zelite da prilaze vodi? upita ga,
prekinuvsi ga prije nego sto je optuzi za neodgovornost ili kaze sto god je
ve zelio rei. Rekla sam njihovoj dadilji kamo kanimo ii i sto kanimo
raditi, a ona mi niim nije dala do znanja da je to zabranjeno.
Vidjela mu je na liu da zna da nema pravih argumenata i zato se jos
jae razbjesnio. Muskari. Onaj dan kad naue priznati pogreske, bit e
dan kad e se pretvoriti u zene.
Dan je topao, nastavi ona odrjesitim glasom kakvim je uvijek
govorila kad bi vrsto odluila da nee odustati od svog argumenta.
A to je, u Eloiseinom sluaju znailo od svakog njezinog argumenta.
Pokusavala sam izgladiti nesuglasie, doda, s obzirom na to da
nikako ne bih uzivala u jos jednoj sljivi na oku.
Rekla je to samo zato da bi on osjetio griznju savjesti, i oito je
uspjela u tome jer su mu se obrazi zarumenjeli, i promrmljao je nesto
sebi u bradu. Valjda ju je tim mrmljanjem zelio uvjeriti da se to nee
ponoviti.
Eloise zastane nekoliko sekundi da prieka hoe li on jos nesto rei,
ili barem da e rei nesto glasom koji bi se priblizio razumljivom govoru,
ali kako on nije rekao nista nego je samo zurio u nju, ona nastavi: Mislila
sam da bi malo zabave pomoglo. Jasno je, promrmlja, da bi djei
koristilo malo zabave.
Sto vi to govorite? upita tihim, ljutitim glasom.
Nista, doda ona brzo. Samo da ne shvaam sto ima lose u odlasku
na plivanje.
Doveli ste ih u opasnost.
Opasnost? proijedi ona. Od plivanja?
Phillip nije nista rekao, samo ju je strijeljao pogledom.
~ 111 ~
sve samo kako bi se drzao podalje njih i izbjegao gubljenje zivaa. Radio
je sve sto bi ga trebalo sprijeiti da postane isti kao njegov ota.
A mozda ta distana nije uvijek bila dobra.
Phillipe? sapne Eloise, prislonivsi mu dlan na ruku. ar nesto nije
u redu?
On je zurio u nju, ali jos uvijek je imao dojam da je slijep, da mu se
oi ne mogu fokusirati.
Mislim da biste trebali otii doma, ree ona, polako i oprezno. Ne
izgledate dobro.
Ja... Kanio je rei da je dobro, ali rijei mu jednostavno nisu izlazile
iz usta. ato sto nije bio dobro, i nije bio dobar, a ovih dana nije bio
siguran sto je i kakav je.
Eloise zagrize nervozno donju usnu, a zatim se obgrli rukama i
pogleda u nebo jer ju je na trenutak zasjenio oblak.
Phillip poprati njezin pogled, gledajui kako oblak prekriva sune.
Temperatura je pritom pala za barem deset stupnjeva. On pogleda Eloise
pa mu se grlo stisnulo kad je vidio kako je zadrhtala.
Phillipu je bilo hladnije nego ikada u zivotu. Moras odmah u kuu,
ree i zgrabi je za ruku te je pokusa odvui uzbrdo.
Phillipe! zavapi Eloise, posrui za njim. Ja sam dobro. Samo mi je
malo zima.
On je dodirne. Nije ti samo malo zima nego se smrzavas, dovraga.
On brzo skine kaput. Navui ovo.
Eloise se nije usprotivila, ali je rekla: Uistinu sam dobro. Nema
potrebe za tranjem.
adnju rije izgovorila je kao da se davi jer ju je on naglo povukao
naprijed i zamalo je pala. Phillipe, prestani, zavapila je. Molim te, pusti
me da hodam.
On je stao tako brzo da je opet posrnula, okrenuo se i prosiktao: Ja
neu biti odgovoran ako nazebes i dobijes upalu plua.
Ali svibanj je.
Ne bi me bilo briga ni da je vrazji srpanj. Nees ostati u toj mokroj
odjei.
Naravno da neu, odgovori Eloise, pokusavajui zvuati razumno s
obzirom na to da je bilo prilino jasno da bi svaka svaa izazvala jos gori
~ 113 ~
uinak. Ali nema razloga zasto ne bih hodala. Do kue je samo deset
minuta hoda. Neu umrijeti dotamo.
Nije znala da krv moze doslovno nestati s lia neke osobe, ali nije
imala pojma kako bi drukije opisala iznenadno bljedilo na njegovom
liu.
Phillipe? upita ga, sad ve pomalo panino. Sto nije u redu?
Na trenutak je pomislila da nee odgovoriti, ali onda, skoro kao da
nije svjestan da je ispustio neki glas, Phillip prosape: Ne znam.
Ona mu dodirne ruku i pogleda u lie. Izgledao je zbunjeno, gotovo
osamueno, kao da je upao u neku kazalisnu predstavu, a zaboravio je
svoj tekst. Oi su mu bile otvorene i usmjerene na nju, ali bila je uvjerena
da ju ne vidi, ve da vidi samo neki prizor iz proslosti koji je zaijelo bio
uzasan.
Sre joj se slamalo zbog njega. Ona je poznavala ruzna sjeanja i
znala je kako ti se zbog njih sre moze stisnuti i kako te mogu proganjati
u snovima te kako te zbog njih moze biti strah ak i ugasiti svijeu.
U dobi od sedam godina Eloise je gledala kako joj ota umire, vristala
je i plakala dok se on hvatao za zrak i padao na tlo, a zatim ga je udarala
po prsima kad vise nije mogao govoriti, preklinjui ga da se probudi i
nesto kae.
Bilo je jasno da je u tom trenutku ve bio mrtav, ali zbog toga je to
sjeanje bilo jos gore.
No Eloise je uspjela to ostaviti iza sebe. Nije znala kako joj je to
uspjelo - vjerojatno je zasluzna bila njezina majka koja je svake noi
dolazila k njoj, sjela na njezin krevet, drzala je za ruku i govorila joj kako
je u redu sto zeli razgovarati o ou. I kako je u redu sto joj nedostaje.
Eloise to nije zaboravila, ali vise ju njegova smrt nije proganjala, a
ve vise od desetljea nije patila od nonih mora.
Ali Phillip... ovo je bila druga pria. Nije znala sto mu se to dogodilo u
proslosti, ali bilo je jasno da ga to jos uvijek proganja.
A za razliku od Eloise, on se s time morao suoiti sam.
Phillipe, ree, dodirnuvsi mu obraz. On se nije pomaknuo, a da nije
osjetila njegov dah na svojim prstima, zaklela bi se da je kip. Ona ga
ponovno zazove, priblizivsi mu se jos vise.
eljela je izbrisati taj slomljeni pogled u njegovim oima; zeljela ga je
izlijeiti.
~ 114 ~
~ 115 ~
~ 116 ~
Poglavlje 9
... svima nam nedostaje Otac, pogotovo u ovo doba godine. Ali sjeti se kako
si ti imao sree ivjeti s njim osamnaest godina. Ja ga se tako slabo sjeam i
voljela bih da me poznavao i vidio u kakvu sam osobu izrasla.
- pise Eloise Bridgerton svome bratu vikontu Bridgertonu, povodom
desete godisnjie smrti njihova oa.
~ 123 ~
Kao da je Phillip tako glup da bi imao nesto protiv bilo ega sto kaze
jedan Bridgerton dok ga jos trojia strijeljaju pogledom.
Molim vas, slobodno to obavite u mojoj radnoj sobi, ponudi Phillip.
Eloise e vam pokazati put.
Nije to smio rei. Nijednom od brae nije bilo drago da ga podsjeaju
kako Eloise ovdje boravi dovoljno dugo da se uspjesno snalazi po kui.
Anthony i Eloise izau bez rijei iz sobe, ostavivsi Phillipa samog s
ostalom trojiom brae Bridgerton.
Mogu li sjesti, upita Phillip, pomislivsi kako e neko vrijeme biti
zarobljen ovdje u blagovaonii.
Slobodno, ree glatko olin. Benedit i Gregory su samo nastavili
zuriti. olin, primijetio je Phillip, takoer nije djelovao bas voljan
sprijateljiti se s njime. On je mozda bio donekle ljubazniji od svoje brae,
ali pogled mu je ostar pa je Phillip smatrao da je bolje da ga ne
podjenjuje.
Izvolite, ree Phillip, pokazavsi na hranu za stolom, posluzite se
jelom.
Benedit i Gregory su se namrstili kao da im je ponudio otrov, ali
olin sjedne nasuprot Phillipu i posluzi se hrskavim svitkom.
Jako su dobre, ree Phillip, iako ih te veeri nije imao mogunost
kusati.
Odlino, promrmlja olin i zagrize svitak. Umirem od gladi.
Kako mozes misliti na hranu? upita ljutito Gregory.
Ja uvijek mislim na hranu, odgovori olin, pretrazujui pogledom
stol dok nije pronasao masla. O emu bih drugom trebao razmisljati?
O svojoj zeni, otegne Benedit.
Aha, da, o mojoj zeni, ree olin i kimne. Okrene se Phillipu i
prostrijeli ga pogledom te ree: Samo da znate, ja bih radije proveo no
sa svojom zenom.
Phillip se nije mogao sjetiti odgovora koji se ne bi protumaio
uvredom odsutnoj gospoi Bridgerton, pa je samo kimnuo i namazao
masla na svoj svitak.
olin zagrize velik zalogaj, a zatim progovori punim ustima, sto se
smatralo veoma nepristojnim i jasnom uvredom domaina. U braku smo
tek nekoliko tjedana.
Phillip upitno podigne jednu obrvu.
~ 129 ~
~ 130 ~
Poglavlje 10
... nema pojma kako si zakinuta, najdraa Penelope, to ima samo sestre.
Braa su toliko zabavnija od sestara.
- pise Eloise Bridgerton svojoj prijateljii Penelope Featherington
nakon popodnevnog jahanja Hyde Parkom u drustvu svoja tri starija
brata.
~ 138 ~
Svakako, ree on, kimnuvsi, ali ipak nije rekao nista vise.
Ona ga pogleda ispod oka. Koliko ste vina popili?
Samo tri. astane i malo promisli. Mozda etiri.
ase ili boe?
Izgledalo je da ne zna odgovor na to pitanje.
Eloise pogleda na stol. Izmeu ostataka veere bile su etiri boe
vina. Tri su bile prazne.
Ja nisam bila odsutna bas tako dugo, ree.
On slegne ramenima. Mogao sam ili piti s njima ili ih pustiti da mi
slome noge. inilo mi se da je odluka jasna.
Anthony! povie ona. Dosta joj je bilo Phillipa. Dosta joj je bilo svih
njih, i svega, muskaraa, braka, polomljenih nogu i praznih boa vina. Ali
najvise od svega, bilo joj je dosta nje same, osjeaja da je toliko izgubila
kontrolu, da je tako bespomona prema plimi i osei svoga zivota. elim
ii, ree.
Anthony kimne i zastenje, jos zvaui jedan komad piletine koji je
olinu promakao. Sada, Anthony.
I on je zasigurno uo kako joj je glas pukao, onaj suplji ton koji je
zagusio slogove, jer je istog asa ustao i rekao: Naravno.
Eloise nikada u zivotu nije bilo tako drago sto se nalazi u koiji.
~ 142 ~
Poglavlje 11
... ne podnosim mukarce koji previe piju. Zato sam sigurna da e shvatiti
zato ne mogu prihvatiti ponudu lorda Wescotta.
- pise Eloise Bridgerton svome bratu Beneditu nakon sto je odbila
drugu branu ponudu.
Ne!
~ 155 ~
Poglavlje 12
...i kako si znala da ti i Simon odgovarate jedno drugom? Jer kunem ti se, ja
jo nisam upoznala mukarca za kojeg bih to mogla rei i to nakon tri duge
sezone na branom tritu.
- pise Eloise Bridgerton svojoj sestri vojvotkinji do Hastingsa, nakon
sto je odbila treu branu ponudu.
A zatim nije imala pojma sto je uinio - ni on vjerojatno nije to znao ali ijelo joj se tijelo neopisivo napne. Nije mogla govoriti, nije mogla ni
disati dok su joj se usta otvorila u nijemom vrisku iznenaenja i
odusevljenja i stotinu drugih osjeaja istkanih u jedno. A zatim, bas kad
je pomislila da to ne moze prezivjeti ni sekundu dulje, raspala se i srusila
pod njih, dasui od isrpljenosti, tako mlitava i potrosena da nije mogla
pomaknuti ni mali prst.
O, moj Boze, konano ree. To bogohuljenje bile su jedine rijei
koje su joj prostrujale umom. O, moj Boze.
Ruke mu se stisnu na njezinoj straznjii.
On pomakne jednu ruku gore kako bi je pomilovao po kosi. Bio je
njezan, bolno njezan, iako mu je tijelo bilo ukoeno i napeto.
Eloise je samo ostala lezati, pitajui se hoe li se ikad vise moi
pomaknuti, disui njemu u lie dok je osjeala njegov dah na elu. Na
kraju se pomaknuo, mrmljajui nesto o tome kako je pretezak za nju, pa
ga vise nije bilo, ostao je samo zrak, a kad je pogledala u stranu, on je
kleao kraj sofe spustajui i zaglaujui joj suknje.
Bila je to jako njezna i kavalirska gesta, s obzirom na njezinu
nedavnu razbludnost.
Pogledala ga je u lie, znajui da je na njezinom liu zaijelo
najbudalastiji smijesak. O, Phillipe, uzdahnula je.
Ima li tu kupaonia? upita je promuklim glasom.
Ona zatrepe, primjeujui po prvi put da on izgleda prilino napeto.
Kupaonia? upita.
On ukoeno kimne.
Ona pokaze na vrata koja vode u predvorje. Kroz ona vrata pa
desno, ree ona. Bilo joj je tesko povjerovati da se mora olaksati
neposredno nakon ovakvog uzbuenja, ali tko je ona da razumje kako
radi musko tijelo?
On krene prema vratima, stavi ruku na kvaku, a zatim se okrene.
Vjerujes li mi sada? upita je, podignuvsi jednu obrvu u nevjerojatno
arogantan luk.
Usne joj se zbunjeno razdvoje. U vezi s im?
On se nasmijesi. Polako. Ali sve sto je rekao bilo je: Odgovarat emo
si.
~ 159 ~
~ 162 ~
~ 167 ~
Poglavlje 13
...i kao to zasigurno moe zamisliti, svi su bili izrazito zlovoljni. Jesam lija
kriva to sam tako nadmona? Mislim da ne. Nita vie, pretpostavljam,
nego to su oni krivi to su roeni kao mukarci i tako nemaju ni trunke
zdravog razuma ili uroene pristojnosti.
- pise Eloise Bridgerton prijateljii Penelope Featherington nakon
sto je razbila sestoriu muskaraa (ukljuujui trojiu s kojima nije u
rodu) na natjeanju u gaanju.
Otisla je! vikne brzo Eloise, tjerajui Anthonyja. Nije bilo nista!
Okrene se Phillipu i objasni: On ima fobiju od pela. Eloise se namrsti.
aboravila sam na to. Trebala sam rei da je to bio mis.
Phillip sa zanimanjem pogleda Anthonyja. Eloise se nije iznenadila;
bilo je tesko zamisliti da se ovjek poput njezina brata boji pela, ali to je
imalo smisla s obzirom da je njihov ota preminuo nakon pelinjeg
uboda. Nisi mi odgovorila na pitanje.
Dovraga. Mislila je da ga je dovoljno smela da e zaboraviti sto ju je
pitao. Kako me to uope mozes pitati? upita ga.
Phillip slegne ramenima. Kako ne bih? Pobjegla si od kue, nisi se
udostojala rei svojima kamo ides...
Ostavila sam im poruku, prekine ga ona.
Aha, naravno, poruku.
Ona razjapi usta. ar mi ne vjerujes?
On kimne. apravo, vjerujem ti. Ti si previse organizirana i
uinkovita da bi otisla ne pobrinuvsi se da drzis sve kone u svojim
rukama.
Nisam ja kriva sto se zagubila meu majinim pozivniama,
promrmlja Eloise.
Poruka nije vazna, ree on i prekrizi ruke.
Prekrizio je ruke? Ona zaskrgue zubima. Osjeala se kao dijete, a
nista nije mogla uiniti ili rei, zato sto je imala osjeaj da sto god on sada
kaze o njezinom ponasanju, imat e pravo.
Koliko god joj to bilo bolno priznati.
injenia je, nastavi on, da si pobjegla usred noi kao kriminala.
Jednostavno mi je palo na pamet da se mozda nesto dogodilo sto ti je...
ovaj... ukaljalo ugled. Na njezin mrki pogled on doda: To nije
nerazuman zakljuak.
Imao je, naravno, pravo. Ne u vezi s njezinim ugledom, koji je jos
uvijek bio ist i neokaljan kao snijeg. Ali iskreno, to je djelovalo udno, i
bilo je pravo udo sto on ve nije postavio to pitanje.
Ako si imala ljubavnika, ree tiho, to nee promijeniti moje
namjere.
Uope se ne radi o tome, ree ona brzo, samo zato da on prestane
razglabati o tome. Radi se... Glas joj utihne i ona uzdahne. Radi se...
~ 179 ~
~ 180 ~
Poglavlje 14
etiri dana poslije, bili su vjenani. Phillip nije imao pojma kako je to
Anthony Bridgerton uspio isposlovati, ali nabavio je posebnu dozvolu
koja im je omoguila da se vjenaju bez itanja zavjeta, i to u ponedjeljak,
sto, uvjeravala ga je Eloise, nije bilo nista gore od utorka ili srijede, kad
ve nije bilo u subotu, kako je obiaj.
ijela Eloiseina obitelj, osim njezine sestre udovie koja zivi u
Skotskoj pa nije imala vremena stii na vjenanje, uputila se na selo kako
bi nazoila vjenanju. Sveanost bi se u normalnim okolnostima odrzala
u Kentu, sjedistu obitelji Bridgerton, ili barem u Londonu gdje je obitelj
redovito odlazila u rkvu sv. Jurja na trgu Hanover, ali to nije bilo mogue
u takvoj zurbi, a ionako se nije radilo o obinom vjenanju. Benedit i
Sophie ponudili su svoj dom za svadbenu sveanost, ali Eloise je smatrala
da e blizanima biti ugodnije u Romney Hallu, pa su obred odrzali u
zupnoj rkvi dolje niz uliu, a nakon toga mali, intimni domjenak na
livadi kraj Phillipova staklenika.
Kasnije toga dana, kad je sune polako poelo zalaziti za obzor,
Eloise se nasla u svojoj novoj spavaoj sobi sa svojom majkom. Majka se
pretvarala da ima mnogo posla s pospremanjem predmeta iz Eloiseine
djevojake opreme koja je prikupljena u zurbi. Sve je to, naravno, ranije
toga jutra ve sredila Eloiseina osobna sluskinja (koja je stigla zajedno s
obitelji iz Londona), ali Eloise nije komentirala to sto majka radi posao
kojeg zapravo nema. inilo se da Violet Bridgerton jednostavno mora
nesto raditi dok govori.
A Eloise je, naravno, savrseno razumjela tu potrebu.
~ 181 ~
Sjajno, ree Violet s iskrenim olaksanjem. Ali znas li... hou rei,
jesi li svjesna sto te e...?
Jesam, brzo ree Eloise zelei obje postedjeti nepotrebne
neugodnosti. Vjerujem da mi ne treba nista objasnjavati.
Sjajno, ree opet Violet, ovoga puta jos dublje uzdahnuvsi. Moram
rei da mrzim ovaj dio majinstva. Uope se ne sjeam sto sam rekla
Daphne, samo se sjeam kako sam se ijelo vrijeme rvenjela i muala i
iskreno, nemam pojma je li nakon naseg razgovora bila informiranija
nego prije. Kutovi usana joj se objese. Vjerojatno nije, bojim se.
Meni se ini da se ona sasvim dobro prilagodila branom zivotu,
promrmlja Eloise.
Da, jest. ar ne? ree vedro Violet. etvero djeie i muz koji je
drzi kao malo vode na dlanu. Sto ima ljepse od toga?
A sto si rekla Fanesi? upita Eloise.
Oprosti, molim te?
Franesi, ponovi Eloise. Eloiseina mlaa sestra Franesa udala se
prije sest godina i tragino je postala udoviom dvije godine nakon udaje.
Sto si njoj rekla prije vjenanja? Spomenula si Daphne, ali
Franesu nisi.
Violetine se plave oi zamagle, kao i uvijek kad bi se prisjetila svoje
tree keri koja je tako rano ostala udoviom. nas Franesu. Ona je
vjerojatno meni ponesto mogla ispriati.
Eloise sokirano zastenje.
Nisam to tako mislila, naravno, zurno doda Violet. Franesa je
bila nevina kao... ovaj, nevina kao ti, pretpostavljan.
Eloise osjeti kako su joj se obrazi zazarili i zahvali Bogu za oblaan
dan jer je prostorija bila pomalo tamna. ahvali i na tome sto se majka
odmah primila posla i prouavala rasiveni obrub na svojoj opravi. Ona je
tehniki bila nedirnuta, naravno, i lijenik bi to mogao potvrditi da je
pregleda, ali nije se vise osjeala bas tako nevinom.
Ali ti znas Franesu, nastavi Violet, slegnuvsi ramenima i
pogledavsi opet gore kad je shvatila da nikako ne moze popraviti obrub.
Ona je tako lukava i mudra. Vjerujem da je godinama ranije podmitila
neku jadnu sluskinju da joj sve objasni.
Eloise kimne. Nije zeljela otkriti maji da su zapravo ona i Franesa
udruzile svoje dzepare kako bi potplatile tu sluskinju. No ono sto su
saznale vrijedilo je svakog penija. Annie Mavel sve im je detaljno
~ 183 ~
pamet, dok je gledala kako se majka okree prema vratima, da ona nije
samo njezina majka - ona je utjelovljenje svega sto Eloise zeli postati.
I nije mogla vjerovati da joj je trebalo toliko dugo da to shvati.
Pretpostavljam da biste ti i sir Phillip zeljeli malo privatnosti, ree
Violet, stavivsi ruku na kvaku.
Eloise kimne iako je majka nije mogla vidjeti. Svi ete mi
nedostajati.
Naravno da hoemo, ree Violet, a njezin zustri ton oito je bio
nain da se pribere.
I ti es nama nedostajati. Ali nees biti daleko. A i zivjet es blizu
Benedita i Sophie. I Posy, takoer. Vjerujem da u ese dolaziti u ove
krajeve sad kad imam jos dvoje unuadi koje moram razmaziti.
Eloise obrise suze. Njezina je obitelj odmah i bezuvjetno prihvatila
Phillipovu djeu. Ona je to i oekivala, ali ipak, raznjezila se vise nego sto
je mogla zamisliti. Blizani su ve divljali s unuima obitelji Bridgerton, a
Violet je inzistirala da ju zovu baka. Oni su odmah na to pristali, pogotovo
kad je Violet odnekud stvorila punu vreiu peperminta, tvrdei da su joj
nekim udom pali u torbu jos u Londonu.
Eloise se ve pozdravila sa svojom obitelji pa kad joj je majka otisla,
uistinu se osjeala kao prava lady rane. Gospoia Bridgerton bi se
vratila u London s ostatkom obitelji, ali lady rane, zena veleposjednika
iz Glouestershirea i baroneta, ostala je ovdje u Romney Hallu. Osjeala
se udno i drukije, i prekorila se zbog toga. Netko bi pomislio da se u
dvadeset osmoj godini brak nee initi tako monumentalnim korakom.
Na kraju krajeva, nije ona bila neka zelena djevojka, i ve dugo to nije
bila.
Ipak, uvjeravala se, ima se svako pravo osjeati da joj se zivot
zauvijek promijenio. Bila je udana, za Boga miloga, i gospodaria
vlastitog doma. Da se ne spominje kako je postala majkom dvoje djee.
Nijedno od njezine brae i sestara nije moralo tako naglo preuzeti
duznosti roditeljstva.
Ali dorasla je ona tome zadatku. Mora biti tako. Eloise uspravi
ramena, pogleda se odluno u odraz u zralu dok si je esljala kosu. Ona
je ipak bila lania obitelji Bridgerton, a iako to vise nije bilo njezino
sluzbeno prezime, svemu je dorasla. I nije bila tip osobe koja bi podnosila
nesretan zivot, pa e se jednostavno morati pobrinuti da njezin ne bude
takav.
~ 186 ~
raspustenu, nije mogao zamisliti koliko je duga kad je uvijek bila uredno
slozena u punu na vrhu glave.
Uvijek sam se pitao zasto zene drze kosu podignutom, promrmljao
je kad je zavrsio sa sedmim poljupem.
To se oekuje od njih, ree Eloise zbunjena njegovim komentarom.
To nije razlog, ree on. Dodirne joj kosu, promrsi je prstima, a
zatim je prinese svome liu i pomirise je. To je radi zastite drugih
muskaraa.
Ona ga iznenaeno i zbunjeno pogleda. Mislis, radi zastite od drugih
muskaraa?
On polako odmahne glavom. Morao bih ubiti svakog tko bi te vidio
raspustene kose.
Phillipe. Glas joj je trebao biti prijekoran, bio je u to sasvim
siguran, ali zarumenjela se i izgledala apsurdno sretna zbog njegove
izjave.
Nitko tko bi te vidio ovakvu ne bi ti mogao odoljeti, ree on,
omotavsi pramen svilenkaste kose oko prstiju. U to sam siguran.
Mnogi muskari su me smatrali prilino odoljivom, ree, skruseno
se osmjehnuvsi kad ga je pogledala. Prilino mnogo njih, zapravo.
Obine budale, ree on jednostavno. A usput, to samo dokazuje
ono sto ti govorim, zar ne? Ovo - on primi dugaki gusti pramen kose i
poskaklja njime svoje usne, udisui opojni miris - je godinama bilo
skriveno u puni.
Od moje sesnaeste godine, ree ona.
On je povue k sebi, njezno, ali odluno. Drago mi je. Ti nikad ne bi
bila moja da si izvadila ukosnie. Netko bi te ve odavno ugrabio.
To je samo kosa, prosape ona glasom koji je blago zadrhtao.
Imas pravo, slozio se on. Mora se raditi o tebi zato sto ne mislim
da bi ta kosa bila toliko opojna na nekom drugom. Mora se raditi o tebi,
prosape i pusti pramenove kose da mu skliznu s prstiju. Samo o tebi.
Obuhvati joj lie dlanovima, nagnuvsi ga malo na stranu kako bi je
lakse ljubio. nao je kakvog su joj okusa usne, ljubio ih je, zapravo, samo
nekoliko minuta prije. Ali bez obzira na to, bio je zapanjen njezinom
slatkoom, toplinom njezina daha i usta i nainom na koji mu se tijelo
zapalilo od samo jednog obinog poljupa.
~ 188 ~
Samo sto to nikada nee biti samo jedan obian poljuba. S njom
nista nee biti obino.
Prsti mu pronau kope na haljini, male gumbie presvuene
tkaninom koji su joj se spustali od vrata. Okreni se, naredi joj,
prekinuvsi poljuba. Nije bio bas tako iskusan u zavoenju da bi ih
otkopao naslijepo.
Uostalom, prilino je uzivao u tome - u ovom sporom razodijevanju
dok je svaki gumbi otkrivao jos entimetara bijele koze.
Ona je njegova, shvatio je, kliznuvsi prstom niz njezinu kraljezniu
prije nego sto se posvetio treem gumbiu odozdo. Njegova za vjenost.
Bilo je tesko shvatiti da je imao toliko sree, ali odluio je ne razmisljati o
tome ve samo uzivati u njoj.
Jos jedan gumbi. Ovaj je otkrio komadi koze blizu poetka
kraljeznie.
On ju dodirne. Ona zadrhti.
Njegovi prsti krenu prema zadnjem gumbu. Nije ga zapravo trebao
otkopati; haljina joj je ionako ve bila dovoljno labava da joj sklizne s
ramena. No on je nekako to morao uiniti kako treba, pravilno je
razodjenuti kako bi uzivao u svakom trenutku.
Uostalom, ovaj zadnji otkrio je oblinu njezinih guzova.
elio ju je poljubiti. elio ju je poljubiti bas ondje. Tono na vrhu tog
raspora dok ona stoji okrenuta leima i drhti, ali ne od hladnoe, nego od
uzbuenja.
On se nagne prema njoj, pritisne usne na straznji dio njezina vrata
dok su mu ruke pronasle njezina ramena. Neke su stvari bile previse
grjesne za nevinu zenu poput Eloise.
Ali ona je bila njegova. Njegova zena. I u njoj je gorjela vatra i strast, i
energija. Ona nije bila Marina, podsjetio se, njezna i krhka, nemona
izraziti drugu emoiju osim tuge.
Ovo je Eloise. Eloise. Jaka, velianstvena Eloise.
Ne mogavsi se zaustaviti, Phillip se spusti na koljena, drzei rukama
vrsto Eloiseine bokove kad je tiho zastenjala i pokusala se okrenuti.
I poljubio ju je. Tono tamo, na poetku kraljeznie, u mjesto koje ga
je tako drazilo, tamo ju je poljubio. A tada - nije znao zasto; njegovo
iskustvo sa zenama bilo je ogranieno, ali masta je oito nadoknaivala
taj nedostatak - kliznuo je jezikom duz te sredisnje linije, dolje do
poetka proreza, kusajui slanou njezine koze, zastajui - ali ne podizui
~ 189 ~
~ 193 ~
~ 195 ~
~ 196 ~
Poglavlje 15
...ne mogu vjerovati da mi ne eli rei vie. Kao tvoja starija sestra (za
punu godinu, ne bih te trebala podsjeati) zasluujem odreeno
potovanje, i iako cijenim to si me obavijestila da su prie Annie Mavel bile
tone, eljela bih znati jo nekoliko pojedinosti koje nadilaze kratki opis
nae sobarice. Zasigurno nisi tako obuzeta vlastitim blaenstvom da ne bi
mogla udijeliti nekoliko rijei (pridjeva, oni bi posebice bili korisni) svojoj
voljenoj sestri.
- pise Eloise Bridgerton svojoj sestri grofii od Kilmartina, dva tjedna
nakon Franesina vjenanja.
Nou joj nije dao mira. Bio je kao opsjednut. apravo, ponasao se kao
izgladnio ovjek. inilo se da ima beskrajnu energiju i uvijek je iskusavao
nesto novo, nove polozaje, zadirkivao je i muio dok ne bi poela vristati
i preklinjati ga, no nikad nije bila sigurna preklinje li ga da prestane ili da
nastavi.
Rekao je da nije osjeao strast prema Marini, ali Eloise je to bilo
tesko vjerovati. On je bio ovjek nezajaljivog apetita (bila je to blesava
rije, ali nije se mogla dosjetiti nijedne druge), a ono sto je radio
rukama...
I ustima... I zubima... I jezikom.
Opet se zarumenjela. Ono sto je radio... ovaj, pa zena bi morala biti
napola mrtva da ne odgovori na to.
Pogledala je dolje u stupe u poslovnoj knjizi. Brojke se nisu udesno
zbrojile dok je ona sanjarila, i svaki put kad bi se pokusala usredotoiti,
poele su joj plesati pred oima. Eloise pogleda kroz prozor; s ovog
mjesta nije mogla vidjeti Phillipov staklenik, ali znala je da se nalazi
odmah iza ugla i da je on unutra, da radi, reze lise i sadi sjeme i radi, sto
god da radi po itave dane.
Po itave dane.
Eloise se namrsti. Bio je to zapravo prikladan izraz. Phillip je uistinu
provodio itav dan u stakleniku, ak su mu esto ruak donosili na
pladnju. nala je da nije neuobiajeno da muz i zena tijekom dana vode
odvojen zivot (a mnogi parovi i noi), ali oni su bili u braku tek tjedan
dana.
I iskreno, ona je jos uvijek uila tko je njezin novi muz. Brak je dosao
tako naglo; uistinu je znala malo o njemu. Da, znala je da je iskren i
astan i da e se dobro odnositi prema njoj, a sada je znala da posjeduje i
tjelesnu stranu kakvu nije ni sanjala da postoji iza te njegove rezervirane
vanjstine.
Ali osim onoga sto je saznala o njegovu ou, nije znala nista o
njegovim iskustvima, njegovom misljenju, o onome sto se dogodilo u
njegovom zivotu sto ga je uinilo ovjekom kakav je sada. Ponekad bi ga
pokusala uvui u razgovor, ponekad bi joj to i uspjelo, ali njezini su
pokusaji mnogo ese ostali bez odgovora.
ato sto se inilo da on nikada ne zeli razgovarati kad bi je mogao
ljubiti. I tako bi uvijek, neizbjezno, on nju poeo gurkati prema spavaoj
sobi gdje su rijei bile zaboravljene.
~ 198 ~
tutora zato sto djea svakako trebaju nauiti franuski i svirati klavir i,
naravno, zbrajati - i, jesu li premladi za dijeljenje?
Osjeajui se veoma samouvjereno, otvori vrata djeje sobe i zatim...
Stane ukopana u mjestu, pokusavajui shvatiti sto se zbiva.
Oliverove su oi bile rvene, kao da je upravo plakao, a Amanda je
smrala, brisui nos nadlaniom. Oboje su stuavo disali, onako
isprekidano kako djea disu kad su uzrujana.
ar nesto nije u redu? upita Eloise, prvo pogledavsi djeu, a zatim
njihovu dadilju.
Blizani nisu nista rekli, ali gledali su je razrogaenim, moleivim
oima.
Dadiljo Edwards? upita Eloise.
Dadilja ruzno napui usne. Samo se dure zato sto su kaznjeni.
Eloise polako kimne. Nije ju nimalo zaudilo da su Oliver i Amanda
uinili nesto sto je zahtijevalo kaznu, ali ipak, u ovom prizoru bilo je
nesto pogresno. Mozda je to bio slomljeni pogled u njihovim oima, kao
da su pokusali prkositi, no na kraju su odustali od toga.
To nije znailo da bi ona ohrabrivala prkos, pogotovo prkosenje
dadilji koja mora odrzati autoritet u uionii, ali nije ni zeljela vidjeti
ovakav pogled u njihovim oima - ovako potpuno ponizen, krotak i
zalostan.
asto su kaznjeni?
Govorili su nepristojne i uvredljive rijei, odmah odgovori dadilja.
Shvaam. Eloise uzdahne. Blizani su vjerojatno zasluzili kaznu;
esto su bili nepristojni i ona ih je sama zbog toga vise puta prekorila. I
kako ste ih kaznili?
Dobili su ravnalom po prstima, ree dadilja Edwards, ukoivsi lea.
Eloise se natjera opustiti stisnutu eljust. Mrzila je tjelesno
kaznjavanje, ali kaznjavanje ravnalom po prstima primjenjivalo se u svim
najboljim skolama. Bila je prilino sigurna da su sva njezina braa na
Etonu nebrojeno puta dobila po prstima; nije bilo mogue da su
prezivjeli sve te godine ne krsei pravila disipline.
No ipak, nije joj se sviao pogled u oima djee pa zato odvede
dadilju Edwards na stranu i tiho ree: Shvaam da im treba disipline,
ali ako ete morati to ponovno uiniti, moram vas zamoliti da budete
njezniji.
~ 201 ~
Ali nije bio sretan. Ne ovako kao sada kad se svakog dana budi s
osjeajem da je svijet uistinu divno mjesto i da e biti divno i kad ode te
noi u postelju i opet kad se ujutro probudi.
Nije se mogao sjetiti kada se zadnji put tako osjeao. Vjerojatno ne
od studentskih dana kad je prvi put osjetio uzbuenje zbog
intelektualnih spoznaja - a bio je i dovoljno daleko od svoga oa pa se
nije stalno morao bojati batina.
Bilo je tesko nabrojati na koje je sve naine Eloise popravila njegov
zivot. U to se, naravno, ubrajalo i vrijeme sto su ga provodili u spavaoj
sobi, koje je bilo bolje od svih oekivanja. Da je samo sanjao da seksualni
odnos moze biti tako divan, ne bi toliko dugo zivio u elibatu. Iskreno, za
to ne bi bilo sanse, ako je njegov trenutni apetit nekakav pokazatelj.
Ali on to jednostavno nije znao. Voenje ljubavi s Marinom nikako
nije bilo takvo. Ili s bilo kojom zenom s kojom se spetljao kao student,
prije braka.
Ali ako zeli biti iskren prema sebi - a to je bilo tesko s obzirom na to
kako mu je tijelo bilo sasvim opinjeno Eloiseinim - seks nije bio jedini
razlog njegovom trenutnom osjeaju zadovoljstva.
Bio je to ovaj osjeaj - ova spoznaja, zapravo - da je konano, i u
ijelosti, po prvi put otkad je postao oem, uinio bas ono sto blizanima
treba.
On nije bio savrsen ota. To je znao, no bez obzira na to sto mu je to
bilo grozno, pomirio se s tim. Ali sada je konano uinio drugu najbolju
stvar za njih - nabavio im je savrsenu majku.
Osjeao se kao da mu je kamen krivnje tezak itavu tonu skinut s
vrata.
Nije ni udo da su mu se misii konano opustili.
Mogao je ujutro otii u svoj staklenik i ne brinuti se ijelo vrijeme.
Nije se mogao sjetiti kad je zadnji put to uinio, jednostavno otisao raditi,
a nije morao zgrozeno zadrhtati svaki put kad bi uo buku ili vristanje. Ili
se mogao usredotoiti na svoj posao i ne odlutati u mislima u krivnju, ne
mogavsi se skonentrirati ni na sto drugo osim na to kako je los ota.
Ali ovih dana samo bi usetao u staklenik i zaboravio na sve brige.
Boze, uope nije imao nikakvih briga.
Bilo je to sjajno. arobno.
Kakvo olaksanje.
~ 204 ~
~ 206 ~
Osam godina, proijedi on. Osam dugih godina imao sam samo
vlastitu ruku za utjehu. Pa sljedei put kad se bude inilo da uzivam dok
se zarivam u tebe, molim te ispriaj me zbog moje nezrelosti i mukosti...
Izrekao je to onako kako bi to ona izrekla, sa sarkazmom i bijesom. Ja se
jednostavno sjajno zabavljam nakon preduge suse.
A zatim, vise je nije mogao podnijeti ni aska...
Ne, to nije bila istina. Nije mogao podnijeti samog sebe.
U svakom sluaju, on ode.
~ 210 ~
Poglavlje 16
Eloise je ostala u stakleniku skoro itav sat. Nije mogla nista osim zuriti
u prazno pitajui se... Sto se dogodilo?
U jednom su trenutku razgovarali - dobro, svaali su se, ali na
relativno razuman i iviliziran nain - a u sljedeem trenutku on je
sasvim poludio, zarvenio se od bijesa.
I onda je otisao. Otisao je. Doslovno je odsetao van usred njezine
reenie i ostavio je da stoji u stakleniku, sirom otvorenih usta i prilino
povrijeena ponosa.
Otisao je. To je bilo ono sto ju je uistinu zabrinulo. Kako netko moze
otii usred svae?
Istina, ona je potakla diskusiju - hajde, dobro, svau - ali ipak, nije se
dogodilo nista sto bi dovelo do toga da on tako bijesno odjuri van.
A najgore od svega, ona sad nije znala sto uiniti.
ijeloga je zivota znala sto treba uiniti. Nije uvijek ispalo da je imala
pravo, ali barem je bila sigurna u sebe u svojim odlukama. I dok je sjedila
na Phillipovoj radnoj klupi, osjeajui se sasvim zbunjeno i nemono,
shvatila je da je, njoj barem, mnogo bolje djelovati i pogrijesiti nego
osjeati se bespomono i slabo.
A kao da to ve nije bilo dovoljno, nije si mogla izbiti iz glave majin
glas. Ne navaljuj, Eloise. Ne navaljuj.
Ali jedino sto joj je sada padalo na pamet bilo je to da nije
navaljivala. Dragi Boze, sto je uinila osim sto mu je rekla kako je
zabrinuta za njegovu djeu? ar je bilo toliko pogresno od nje sto je
zapravo zeljela razgovarati, umjesto odjuriti u spavau sobu? Mozda je to
~ 211 ~
~ 212 ~
Imao je puno posla jer ovo nije bilo kultivirano podruje, sto je
znailo da je skoro svaka biljka mogla biti klasifiirana kao korov, ako bi
netko tome bio sklon.
A on jest bio sklon. I vise nego sklon. Da se njega pita, on bi poupao
svaku biljku sa zemlje.
I to on, botaniar.
Ali sada nije zelio nista saditi, nije zelio gledati kako ista vjeta ili
raste. elio je udarati i sakatiti, i unistavati. Bio je bijesan i frustriran, i
ljut na sebe i ljut na Eloise, i bio je spreman biti ljut na svakoga tko mu se
nae na putu.
Ali nakon popodneva udaranja i gazenja i upanja glava poljskog
vijea i trganja vlati trave, sjeo je na kamen i glava mu je klonula
dlanove.
Dovraga.
Kakvo sranje.
Koje prokleto sranje, a najgora ironija bila je u tome sto je bas mislio
da je sretan.
Mislio je da mu je brak savrsen, a sve ovo vrijeme - joj, dobro, proslo
je tek tjedan dana, ali on je mislio da je to bilo tjedan dana savrsenstva. A
ona je bila nesretna.
Ako ne bas nesretna, onda ne bas sretna.
Ili mozda samo malo sretna, ali nikako ne blazeno sretna kao on.
I sad on mora uiniti nesto u vezi s tim, a to je zadnje na svijetu sto
zeli. Razgovarati s Eloise, ispitivati je i pokusati otkriti sto nije u redu, da
se ne spominje to sto bi trebao otkriti i kako to popraviti - a to je bilo ono
od ega je uvijek bjezao.
Ali nema bas puno izbora, zar ne? Jedan od razloga zasto se ozenio
Eloiseom - zapravo, vise od jednog razloga, iskreno, zapravo se skoro
samo zato ozenio njome - bio je taj sto je zelio da ona preuzme stvari u
svoje ruke; da preuzme sve one male dosadne zadae u njegovom zivotu,
oslobodi mu vrijeme za stvari koje su uistinu vazne. A injenia da mu je
bivala sve drazom, bio je neoekivani plus.
No vjerovao je, meutim, da se neiji brak ne ubraja u dosadne male
zadae, i da ga on ne moze samo prepustiti Eloise.
I koliko god bolan bio taj iskreni razgovor, morat e stisnuti zube i
upustiti se u njega.
~ 213 ~
~ 219 ~
Poglavlje 17
A to je, shvatio je, navlaei kaput dok je praktiki izletio kroz vrata,
znailo da lezi mrtva u nekom jarku na esti. ijele je veeri kisa uporno
padala, a este izmeu njegove i Beneditove kue nisu bile dobro
odrzavane.
Dovraga, bilo bi skoro bolje da ga je napustila.
Ali dok je jahao estom prema Mojoj kolibi, kui Benedita
Bridgertona apsurdnog imena, mokar do koze i uzasna raspolozenja,
poelo se initi da je Eloise uistinu odluila napustiti njihov brak.
ato sto nije lezala ni u jednom jarku kraj este, a nije bilo ni
znakova da je neka koija dozivjela nezgodu, a uz to, nije se ni sklonila u
nijednu od dvije krme na putu.
A kako je bila samo jedna esta koja je vodila od njegova do
Beneditova doma, nije mogla biti u nekoj drugoj krmi, uz neku drugu
estu. Ova ijela farsa mogla bi zavrsiti kao nista vise nego jedan veliki
nesporazum.
Smiri zive, rekao si je u bradu dok je prilazio stubama. Smiri zive.
Jer nikad nije bio tako blizu da ih izgubi.
Mozda postoji neko logino objasnjenje. Mozda nije zeljela putovati
doma po kisi. Kisa nije bila tako strasna, bila je to zapravo kisia, no
valjda joj se nije dalo putovati nou.
Podigao je zvekir na vratima i spustio ga. Glasno.
Mozda je pukao kota na koiji. On ponovno pokua.
Ne, to ne moze biti objasnjenje. Benedit ju je lako mogao poslati
doma u svojoj koiji. Mozda... Mozda...
Bez uspjeha se pokusavao domisliti nekog razloga zasto bi ona bila
ovdje sa svojim bratom, a ne doma s muzem. Nije se sjetio ni jednog.
Ponovno posegne za zvekirom, ovoga puta spreman ga isupati s
vrata i baiti kroz prozor, ali u tom se trenutku vrata otvore i Phillip se
zatekne kako zuri u Gravesa kojeg je upoznao prije dva tjedna tijekom
one farse od svog udvaranja.
Moja zena? Phillip je doslovno zarezao.
Sire Phillipe! sokirano zastenje batler.
Phillip se nije pomaknuo, iako mu je kisa urila niz lie. Prokleta
kua nije imala nadstresniu iznad vrata. Tko je uo da kua u Engleskoj,
od svih mjesta na svijetu, nema nadstresniu?
Moja zena, opet proijedi.
~ 223 ~
~ 226 ~
Bio sam tako ljut, ponovi on, a ona nije bila sigurna da ju je uope
uo s obzirom na to kako se izgubio u mislima. No zatim se okrene i
pogleda je ravno u oi prodornim pogledom. Shvaas li ti kako je to biti
prestravljen od vlastite ljutnje?
Ona odmahne glavom.
Eloise, ja nisam sitan ovjek, ree. Ja bi mogao nekoga ozlijediti.
I ja bih mogla nekoga ozlijediti, ree ona. A zatim, na njegov
ironian pogled, doda: Mozda ne tebe, ali sigurno sam dovoljno velika da
ozlijedim neko dijete.
Ti to nikad ne bi uinila, proijedi on, okrenuvsi se od nje.
Ne bi ni ti, ponovi ona.
On je sutio.
A zatim, odjednom, ona shvati. Phillipe, ree tiho, rekao si da si
bio ljut, ali... na koga si bio ljut?
On je zbunjeno pogleda. Eloise, oni su zalijepili guvernanti kosu za
krevet.
nam, ree ona, odmahnuvsi rukom. Sasvim sam sigurna da bi ih
ja oboje pozeljela udaviti da sam bila nazona. Ali nisam te to pitala.
ekala je da on nesto kaze. Ali kad nije, ona doda: Jesi li bio ljut na njih
zbog ljepila, ili si bio ljut na sebe zato sto ne znas kako ih natjerati da
budu pristojni?
On nije rekao nista, ali oboje su znali odgovor na njezino pitanje.
Eloise ispruzi ruku i dodirne njegovu. Ti nisi ni slian svome ou,
Phillipe, ponovi. Ni slian.
nam ja to, ree Phillip tiho. Nemas pojma kako sam strasno zelio
prokletoj dadilji Edwards otrgnuti sve udove, jedan po jedan.
Mogu misliti, ree Eloise, uzdahnuvsi kad se ponovno zavalila u
sjediste.
Phillip osjeti kako mu se usne trzaju. Nije imao pojma zasto, ali bilo
je nesto skoro smijesno u tonu glasa njegove zene, nesto ak utjesno.
Nekako su pronasli humor u situaiji u kojoj bas nista nije bilo smijesno. I
to je bio dobar osjeaj.
Nije zasluzila nista manje, doda Eloise, slegnuvsi ramenima. A
zatim se okrene i pogleda ga. Ali ti je nisi ni dodirnuo, zar ne?
On odmahne glavom. Nisam. I ako sam uspio sauvati zive s njom,
onda ih, dovraga, neu izgubiti zbog djee.
~ 230 ~
~ 232 ~
On je voli. Nije trazio ljubav, nije na nju ni pomisljao, ali eto, ona je
bila ovdje i bila je nesto najdragojenije na svijetu.
Svanula je zora novoga dana. Ovo je bila prva strania novog
poglavlja njegova zivota. Bilo je to uzbudljivo. I zastrasujue. ato sto nije
zelio napraviti pogresku. Ne sada, ne sada kad je konano pronasao sve
sto mu treba. Eloise. Svoju djeu. Sebe.
Prosle su godine otkad se osjeao udobno u vlastitoj kozi, otkad je
vjerovao svojim instinktima. Otkad se pogledao u zralo ne izbjegavajui
svoj pogled.
Phillip pogleda kroz prozor. Koija je usporila i zaustavila se ispred
Romney Halla. Sve je izgledao sivo - i nebo, i kamen od koje je kua
sagraena, prozori u kojima su se zralili oblai. ak se i trava inila malo
manje zelenom bez suna koje bi joj dalo sjaj.
Sve je to savrseno odgovaralo njegovom raspolozenju.
Lakaj prie pomoi Eloise sii, a kad Phillip skoi kraj nje, ona se
okrene i ree: Isrpljena sam, a ini mi se da si i ti. Hoemo li malo
odrijemati?
On se kanio sloziti jer jest bio isrpljen, no onda, trenutak prije nego
sto su mu rijei izasle iz usta, odmahne glavom i ree: Ti samo idi bez
mene.
Ona otvori usta, no on je utisa njezno joj stisnuvsi rame. Doi u
brzo, ree. Ali prvo bih zagrlio svoju djeu.
~ 233 ~
Poglavlje 18
Kad
kreveta nisu izguzvane. Phillip je bio umoran bas kao i ona, vjerojatno i
vise jer je prosle noi jahao do Beneditove kue i to po vjetru i kisi.
Nakon sto se uredila, namjeravala ga je pronai, ali njega nije bilo
nigdje. Uvjeravala se da se ne treba brinuti, da su upravo prozivjeli
nekoliko teskih dana i da on vjerojatno treba malo vremena za sebe, za
razmisljanje.
Samo zato sto ona ne voli samou, nije znailo da se svi slazu s njom.
Nasmije se sebi u bradu bez traka humora. Tu je lekiju pokusavala
- neuspjesno - nauiti itavog zivota.
I tako se prisilila da ga prestane traziti. Sada je bila udana i
odjednom je shvatila sto joj je majka silno pokusavala rei onoga dana
prije njezine prve brane noi. U braku mora biti kompromisa, a ona i
Phillip su bili dvoje jako razliitih ljudi. Mozda su bili savrseni jedno za
drugo, ali to ne znai da su bili isti. A ako zeli da on nesto kod sebe
promijeni zbog nje, onda ona mora uiniti isto to zbog njega.
Nije ga vidjela do kraja dana, ni na popodnevnom aju, ni kad je
otisla zazeljeti blizanima laku no, ni na veeri, koju je morala jesti
sama, osjeajui se jako malom i usamljenom za velikim stolom od
mahagonija. Veerala je u tisini, izuzetno svjesna pozornih oiju lakaja
koji su joj se suutno smjeskali kad su joj donosili hranu.
Eloise im je uzvratila smijesak, zato sto je iznad svega vjerovala da
ovjek uvijek treba biti pristojan, ali u sebi je rezignirano uzdahnula. Bilo
je jako tuzno kad te zale lakaji (a oni su bili mukarci, za Boga miloga, koji
su obino nesvjesni osjeaja drugih ljudi).
~ 234 ~
Ali ipak, evo nje ovdje, nakon samo tjedan dana braka veera sama.
Tko je ne bi zalio?
Uostalom, zadnje sto je posluga saznala bilo je to da je sir Phillip
izjurio kroz vrata i otisao po svoju zenu koja je vjerojatno pobjegla k
bratu, nakon velike svae.
Kad se tako uzme, pomisli Eloise uzdahnuvsi, nije tako veliko
iznenaenje sto je Phillip pomislio da ga je napustila.
Pojela je nesto malo, ne zelei produljiti obrok dulje nego sto je bilo
nuzno, a kad je pojela dva obvezna zalogaja pudinga, ustala je, kanei se
uputiti na spavanje gdje e, pretpostavljala je, provesti vrijeme, kao sto
ga je provela ijeloga dana - sama.
Ali kad je zakoraila u predvorje, uhvatio ju je neki nemir. Nije bila
sasvim spremna otii spavati. I tako je poela hodati, zapravo besiljno,
po kui. No je bila prohladna za kasni svibanj i bilo joj je drago da je
ponijela sal. Eloise je boravila u mnogo velikih seoskih rezidenija gdje
su kamini gorjeli ijelu no pa su kue bila osvijetljene i tople, ali Romney
Hall, iako udoban i lijep, nije patio od takvih iluzija vlastite vaznosti pa je
veina soba bila zatvorena nou, a kamini su gorjeli samo kad je to bilo
potrebno, I dovraga, bilo je hladno.
Ona vrse zaogrne sal oko ramena dok je hodala, zapravo uzivajui
u tome sto joj put osvjetljava samo mjeseina. No tada, dok je prilazila
galeriji portreta, uoila je svjetlost svjetiljke.
Netko je bio ondje, a ona je znala, i prije nego sto je zakoraila
naprijed, da je to Phillip.
Tiho mu je prisla, sretna sto na nogama ima meke, tihe papue i
provirila kroz vrata.
Od prizora koji je ugledala skoro joj se slomilo sre.
Phillip je stajao ondje ukipljen, ispred Marinina portreta. Nije se
uope miao, osim sto je nekoliko puta zatreptao. Samo je stajao, gledao
je, gledao svoju mrtvu zenu, a izraz na njegovom liu bio je tako prazan i
tuzan da je Eloise zamalo zajeala.
ar joj je lagao rekavsi joj da nije volio Marinu? Kad je rekao da nije
osjeao strast?
A je li to uope bilo vazno? Marina je mrtva. Ne moze joj vise biti
prava konkurenija za Phillipovu ljubav. A ak i da moze, je li to vazno?
ato sto on ne voli Eloise, a ni ona ne...
~ 235 ~
Ili mozda, shvatila je, u onim od onih bljeskova svijesti zbog kojih
ostanes bez daha, ona njega voli.
Bilo je tesko shvatiti kad se to dogodilo, ili kako se to dogodilo, ali
ono sto je osjeala za njega, ta privrzenost i postovanje, preraslo je u
nesto dublje.
I joj, kako je silno zeljela da i on osjea to isto.
On je nju trebao. U to je bila sasvim sigurna. Trebala mu je vise nego
sto je on trebao njoj, ali to nije bilo to. Ona je uzivala sto je potrebna,
zeljena, ak nezamjenjiva, ali njezini su osjeaji bili jai od toga.
Sviao joj se njegov osmijeh, pomalo iskrivljen, pomalo djeaki, i
pomalo iznenaen; kao da ne moze vjerovati kakva ga je srea snasla.
Svialo joj se kako ju je gledao, kao da je najljepsa zena na svijetu, a
njoj je bilo sasvim jasno da ona to nije.
Svialo joj se kako je doista slusao sto ona ima rei i kako joj nije
dopustio da ga zaplasi. ak joj se sviao nain na koji joj je rekao da je
previse brbljava, jer je to skoro uvijek izrekao sa smijeskom i jer je to,
naravno, bila istina.
I svialo joj se kako ju je ipak uvijek saslusao, ak i kad joj je rekao
da previse pria.
Svialo joj se to sto voli svoju djeu.
Sviala joj se njegova estitost, njegova iskrenost i njegov smisao za
humor i ironiju.
I svialo joj se to kako se uklopilau njegov zivot, i on u njezin.
Bilo je to udobno. Bilo je to bas kako treba.
A ovo, konano je shvatila, je mjesto gdje pripada.
Ali on je stajao ondje, zurio u portret svoje mrtve zene, a bio je tako
miran i nepomian... ah, samo Bog zna koliko dugo tu stoji i zuri. A ako je
jos voli...
Eloise zatomi snazan osjeaj krivnje. Tko je ona da osjea bilo sto
osim tuge zbog Marine koja je umrla tako mlada, tako iznenada. Izgubila
je ono sto je Eloise smatrala pravom svake zene - gledati svoju djeu
kako odrastaju.
A biti ljubomorna na takvu zenu bilo je grubo i nerazumno.
A ipak...
A ipak, izgleda da Eloise nije tako dobra osoba kakva bi trebala biti,
zato sto nije mogla gledati taj prizor, nije mogla gledati Phillipa kako zuri
~ 236 ~
u portret svoje prve zene bez ljubomore koja joj je stezala sre. Upravo je
shvatila da voli ovog ovjeka i da e ga voljeti dok dise. Ona ga je trebala,
a ne ta mrva zena.
Ne, pomisli odluno. On ne voli Marinu. Mozda je nikada nije volio.
Juer ujutro je rekao da osam godina nije dijelio postelju s nekom zenom.
Osam godina?
Konano joj sine.
Dragi Boze.
Dva protekla dana provela je u takvom emoionalnom kosmaru da
nije zastala i razmislila - uistinu razmislila - o onom sto je bio rekao.
Osam godina.
To uope nije oekivala. To nikako nije oekivala od ovjeka poput
Phillipa, koji je oito uzivao - ne oito je trebao - tjelesni aspekt brane
ljubavi.
Marina je bila mrtva tek petnaest mjesei. Ako Phillip nije spavao s
nijednom zenom osam godina, to znai da nisu dijelili postelju otkad su
zaeti blizani.
Ne...
Eloise izrauna u glavi. Ne, to bi trebalo biti od roenja blizanaa.
Neposredno nakon toga.
Naravno, Phillip je mogao pogrijesiti u datumima ili je mozda
pretjerivao, ali Eloise je sumnjala u to. Smatrala je da on zaista tono zna
kad su on i Marina posljednji put spavali zajedno, a bojala se, pogotovo
sada kad je shvatila o kojem se datumu radi, da je taj posljednji put to
bilo uzasno.
Ali on ju nije izdao. Ostao je vjeran zeni koja ga je prognala iz svoje
postelje. Eloise to nije zaudilo, s obzirom na njegovu uroenu ast i
dostojanstvo, ali ne bi mislila nista lose o njemu da je potrazio utjehu
negdje drugdje.
A injenia da nije...
bog toga ga je jos vise voljela.
A ako mu je zivot s Marinom bio tko tezak i nesretan, zasto je
veeras dosao ovamo? asto bulji u njezin portret i stoji na mjestu kao da
se ne moze pomaknuti? uri u nju kao da je nesto moli, kao da je
preklinje.
Preklinje mrtvu zenu za uslugu.
~ 237 ~
~ 245 ~
Poglavlje 19
Dok
~ 251 ~
~ 254 ~
Epilog
~ 255 ~