VJEŽBA 4: MJERENJE BRZINE STRUJANJA FLUIDA

11. MJERENJE BRZINE STRUJANJA FLUIDA

Mjerenje brzine strujanja fluida provodi se u praksi i znanosti na različitim mjestima i

za različite potrebe. Najčešće se mjerenjem brzine strujanja (prosječne brzine strujanja)
posredno određuje volumetrijski ili maseni protok fluida kroz cijevi ili kanale.
Određivanje brzine strujanja fluida izvodi se posredno preko mjerenja nekih drugih
fizikalnih veličina kao što su: vrijeme potrebno da se pređe put poznate duljine,
dinamički tlak struje fluida, razlika tlaka prije i poslije mjerne blende, promjena struje
ili otpora kao funkcije promjene temperature osjetnog elementa koja ovisi o brzini
strujanja (anemometar s toplom niti). Ovisno o namjeni mjerenja potrebno je odabrati
prikladnu metodu, kojom se može provesti mjerenje na najjednostavniji način, a da
rezultati mjerenja budu dovoljno točni.

12. METODE MJERENJA BRZINE STRUJANJA FLUIDA

Najčešći načini određivanja brzine strujanja fluida su slijedeći:

− Mjernom blendom
− Mjernom sapnicom
− Venturijevom sapnicom
− Pitot-Prandtlovom cijevi
− Krilnim anemometrom
− Mjerenje brzine strujanja anemometrom s toplom žicom
− Mjerenje brzine strujanja ultrazvukom
− Mjerenje brzine strujanja laser-Doppler anemometrom

Postoje i druge metode kojima se može odrediti brzina strujanja fluida, ali koje
prvenstveno služe za mjerenje volumetrijskog i masenog protoka. Općenito se može reći
da su mjerenja brzina strujanja fluida i određivanje volumnog ili masenog protoka vrlo
usko povezana tj. da se jedni iz drugih mogu međusobno odrediti.

12.1 Mjerenje brzine strujanja mjernom blendom

Na sl. 12.1 se nalazi mjerna blenda. S njom se mjeri pad tlaka koji nastaje pri prolasku
plina kroz mjernu blendu i brzina se računa po formuli:
2Δp
w = αε (12.1.1)
ρ

α – koeficijent protoka blende

ε – koeficient ekspanzije

80
ρ – gustoća fluida koji protječe
Δp –razlika tlaka prije i poslije mjerne blende

Sl. 12.1 Mjerna blenda

Koeficijent ekspanzije (ε)

Koeficijent ekspanzije (ε) uvodi se u jednadžbu protoka kada je fluid koji protječe kroz
mjernu blendu para ili plin. Pare i plinovi prilikom prolaska kroz prigušnicu zbog
promjene tlaka mjenjaju gustoću tj. specifični volumen. Koeficijent ekspanzije ε se to
više razlikuje od 1 što je veća razlika tlaka prije i poslije prigušnice. Za strujanja plina
malim brzinama kod kojih se pad tlaka na mjernoj blendi može zanemariti uzima
se( ε ≈ 1 ). Za nestlačive fluide ( ε = 1 ). Osim o veličini pada tlaka koeficijent ekspanzije
ε ovisi i o eksponentu adijabate κ. Za eksponent κ = 1,31 koji vrijedi za pregrijanu
vodenu paru i za granični tlačni omjer, vrijednost ε nalazimo iz dijagrama sl. 12.2 Za
proizvoljan eksponent κ i male ekspanzije, vrijednost ε nalazimo iz dijagrama sl. 12.3.
Za proizvoljan eksponent κ i velike ekspanzije ε nalazimo iz dijagrama sl. 12.4.

Sl. 12.2 Koeficijent ekspanzije ε , u ovisnosti o razlici tlaka na mjernoj blendi

i apsolutnom tlaku za eksponent κ=1,31 (pregrijana vodena para)

81
 Sl. 12.3 Vrijednosti koeficijenta ε za
Sl. 12.4 Vrijednosti koeficijenta ε za
proizvoljne eksponente κ i
proizvoljne eksponente κ i
male ekspanzije.
velike ekspanzije.

Modul m
Modul m ovisan je o koeficijentu kontrakcije mlaza μ. Međusobna ovisnost modula m i
koeficijenta kontrakcije mlaza μ prikazana je u dijagramu sl. 12.5.

Sl. 12.5 Ovisnost koeficijenta suženja μ o

modulu m za standardne zaslone

μ = 1 -za standardnu sapnicu i Venturijevu sapnicu

μ = 0,6....0,7 - za mjernu blendu gdje se najveća kontrakcija mlaza pojavljuje iza
mjerne blende

82
Koeficijent protoka α
Koeficijent protoka α određuje se pokusima i odnosi se na potpuno glatke cijevi i na
oštar ulazni rub mjerne blende. U praksi su cijevi često hrapave, a rub mjerne blende
oštećen ili zaobljen. Time se ostvaruju nestandardni uvjeti, a njihov utjecaj na
koeficijent α je relativan i ovisi o vrijednosti promjera D i modula m. Što je promjer
cijevi D veći to je relativna hrapavost manja, a time je manji njen utjecaj na α. Da bi se
ovi utjecaji kompenzirali, uvedeni su uvedeni su odgovarajući korekcijski koeficijenti:
kh-za hrapavost cijevi i kz-za zaobljenost ulaznog ruba zaslona. Vrijednost ovih
koeficijenata može se odrediti pomoću odgovarajućih dijagrama prikazanih na sl. 12.6,
sl. 12.7 i sl. 12.8 .
Prema DIN 1952 ove korekcije se ne vrše, odnosno prema ovom standardu rub mjerne
blende mora biti oštar, a cijev ispred prigušnice mora biti glatka.

Sl. 12.6 Dijagram za određivanje

korekcijskog koeficijenta
na hrapavost cijevi kod
mjerne blende
Sl. 12.7 Dijagram za određivanje
korekcijskog koeficijenta
na hrapavost cijevi kod
standardiziranih sapnica

Sl. 12.8 Dijagram za određivanje korekcijskog koeficijenta kz, koji

se uvodi kod nedovoljno oštrog ulaznog ruba mjerne blende

83
12.2 Mjerenje brzine strujanja mjernom sapnicom

Za sapnicu vrijede isti izrazi kao i za mjernu blendu samo što koeficijenti poprimaju
drugačije vrijednosti. Sapnica se upotrebljava za mjerenje protoka na svim cjevovodima
promjera D ≥ 50 mm i pod uvjetom da je modul 0,05 ≤ m ≤ 0,65 .
Mjerne sapnice se upotrebljavaju mnogo rijeđe od mjernih blendi. Njihova je osnovna
prednost što imaju manje gubitke uslijed trenja, što rezultira manjim nepovratnim
padom tlaka. Osim toga veća je i protjecajna količina od one kakva se kod istog
promjera i pod istim uvjetima postiže upotrebom mjerne blende. Sapnica se može
upotrijebiti za mjerenje protoka lagano muljevitih fluida.

Δp

Sl. 12.9 Mjerna sapnica

12.3 Mjerenje brzine strujanja Venturijevom sapnicom

Venturijeve cijevi upotrebljavaju se za mjerenje protoka još od 1887, a konstrukcijski

razlikujemo dvije osnovne izvedbe: kratke i duge. Posredno preko padova tlakova može
se izračunati brzina strujanja fluida, iako je osnovna namjena određivanje protoka.
Raznovrsne konstrukcije izrade Venturijevih cijevi otežavaju standardizaciju
proračunskih koeficijenata. Koeficijenti protoka i korekcijski koeficijenti za takve
Venturijeve cijevi ispitani su i standardizirani samo za one unutarnjeg promjera
d = 100....800 mm i pod uvjetom 0,2 ≤ m ≤ 0,5 .
Za cijevi čiji je D ≥ 800 mm, a m < 0,2 , izračunati protok se vjerojatno neće
razlikovati više od 0,5% od vrijednosti unutar standarda. Pored standardnih Venturijevih
cijevi, proizvodi se čitav niz nestandardnih specijalnih konstrukcija tih cijevi. Podatke i
koeficijente za takve konstrukcije daje proizvođač. U odnosu na mjernu blendu i
sapnicu, Venturijeva cijev uzrokuje najmanji nepovratni pad tlaka tj. najmanje gubitke
energije što se vidi iz dijagrama sl. 12.12. Prednosti Venturijevih cijevi su upravo
najmanji gubitci strujanja i mogućnost mjerenja protoka tekućina u kojima ima krutih
tvari, ali pod uvjetom da je odnos količine krutih tvari prema količini tekućine
konstantan. Nedostatci Venturijevih cijevi su glomaznost i visoka cijena.

84
 Δp

Sl. 12.10 Venturijeva cijev - skica

Sl. 12.11 Venturijeva cijev - tipična izvedba

Usporedba primjene mjerne blende, mjerne sapnice i Venturijeve sapnice obzirom na

stalni pad tlaka

Orifice=Mjerna blenda
Nozzle=Mjerna sapnica
Stalni pad tlaka u (%)

Venturi=Venturijeva cijev
od max. radnog tlaka

Smanjenje površine protoka u (%)

Sl. 12.12 dijagram nepovratnog pada tlaka (%), za mjernu blendu, mjernu
sapnicu i Venturijevu cijev u ovisnosti o stupnju suženja površine
protočnog presjeka u (%)

85
12.4 Mjerenje brzine strujanja Pitot – Prandtlovom cijevi

Pitot-Prandtlova cijev spada u jednu od najrasprostranjenijih metoda za mjerenje brzine

strujanja, odnosno protoka.
Mjeri se statički i totalni tlak (sl. 12.13), a dinamički tlak i brzina se računaju po
formulama:
pd = pt − pst (12.4.1)

2 pd
w= (12.4.2)
ρ
gdje su:
pt – totalni ili ukupni tlak (Pa)
pst – statički tlak (Pa)
pd – dinamički tlak (Pa)
w – brzina strujanja fluida (m/s)
ρ – gustoća fluida (kg/m3)

Ukupni ili totalni tlak

pt pt pst
w

Statički tlak pst

Sl. 12.13 Mjerenje dinamičkog tlaka pd, kao razlike totalnog pt i statičkog pst tlaka

Glavne prednosti Pitot-Prandtlove cijevi su: njena neosjetljivost, robusnost i relativno

niska cijena u odnosu na druge metode i instrumente mjerenja brzine strujanja,
jednostavno rukovanje i montaža na mjerno mjesto, pogodna je za mjerenja u vrtložnim
strujanju, relativno velika osjetljivost kod malih brzina strujanja.

86
12.5 Mjerenje brzine strujanja krilnim anemometrom

Krilni anemometar: koristi se za mjerenje strujanja brzine zraka. Prema primjeni imamo
dvije osnovne izvedbe: za meteorološku primjenu sl. 12.14, najčešće su permanentno
stacionirani na istom mjestu i prijenosni sl. 12.15.

Sl. 12.14 Krilni anemometar za meteorološku primjenu i pripadajuća tablica s

tehničkim karakteristikama

Sl. 12.15 Krilni anemometar prijenosni i pripadajuća tablica

s tehničkim karakteristikama

87
 Sl. 12.16 Primjena krilnog anemometra za mjerenje
brzine zraka na izlaznoj rešetki za ventilaciju -
crtkana linija označava put anemometra kod mjerenja

12.6 Mjerenje brzine strujanja anemometrom s toplom niti

Karakteristike mjerenja brzine anemometrom s toplom niti

Vrlo pogodan način mjerenja brzine fluida, bilo da se radi o tekućini ili plinu, je
mjerenje brzine fluida anemometrom s toplom niti (hot-wire anemometer) ili toplim
filmom (hot-film anemometer). Osobita prednost ove metode mjerenja je u visokoj
točnosti kao i mogućnosti određivanja profila brzine fluida po presjeku strujne cijevi.
Zbog toga je ovo najviše korištena metoda mjerenja pri analizi polja brzina u
strujanjima plinova i tekućina, te osobito prilikom određivanja malih fluktuacija brzine
strujanja.

Najznačajnije prednosti anemometra s toplom niti i toplim filmom jesu:

• male dimenzije osjetnika i vrlo mali utjecaj na tok fluida,

• brzi odziv osjetnika, tj. brzo reagiranje na promjene mjerne veličine zahvaljujući
maloj masi samog osjetnog tijela,
• visoka osjetljivost sustava koja može pratiti vrlo male fluktuacije brzine.

Princip mjerenja brzine anemometrom s toplom niti

Tanka nit položena u struju fluida zagrijava se električnim putem. Zagrijana nit odaje
određenu količinu topline koja se može opisati ukupnim toplinskim tokom, dok brzina
struje fluida utječe na toplinu izmjenjenu konvekcijom između osjetnika i fluida.
Mjereći ovaj toplinski tok (posredno preko električnog otpora i jakosti struje) može se
odediti brzina fluida.
Pri tome vrijedi slijedeći izraz za toplinski tok izražen preko razlike temperatura i
brzine fluida

( )
q = a + bv 0.5 (Tw − T∞ ) (12.6.1)
gdje su:
q ukupni toplinski tok sa osjetne niti na struju fluida
Tw temperatura zagrijane niti
T∞ temperatura struje fluida podalje od mjesta mjerenja
v brzina fluida
a,b konstante dobivene kalibracijom uređaja

88
Ovaj toplinski tok izražen preko otpora niti i jakosti struje iznosi

q = I 2 Rw = I 2 R0 [1 + α (Tw − To )] (12.6.2)

gdje je:
q ukupni toplinski tok sa osjetne niti na struju fluida
I jakost električne struje kroz osjetnu nit
Rw električni otpor niti na temperaturi Tw
R0 električni otpor niti na referentnoj temperaturi T0
α temperaturni koeficijent otpora niti

Definirane su funkcijske ovisnosti sljedećih veličina:

q = f 1 ( v)
I = f 2 ( q , Rw ) (12.6.3)
U = f 3 ( I , Rw )

Na osnovi ovih ovisnosti može se, uz poznat otpor osjetnika, dobiti ovisnost brzine i
napona osjetnika:

U = f ( v) (12.6.4)

Sustav DISA 55M

Sustav za anemometriranje DISA 55M, proizvođača DISA ELEKTRONIK Herlev,
Danska, pogodan je za mjerenje brzine strujanja fluida, kao i za praćenje fluktuacija tih
brzina. Sustav omogućuje mjerenje brzine strujanja principom anemometra s toplom niti
i toplim filmom. Standardni sklop uređaja prikazan je na sl. 12.17.

Sl. 12.17 Anemometar DISA Sustav-55M

89
Osnovni elementi standardnog sustava 55M jesu:
• main unit, type 55M01 - glavna jedinica (Slika 12.17)
• CTA standard bridge, type 55M10 - standardni most konstantno temperaturnog
anemometra (CTA-Constant Temperature Anemometer) (Slika 12.18)
• RMS unit, type 55 D 35 - voltmetar efektivnih vrijednosti (Slika 12.19)
• digital voltmeter, type 55 D 31 - digitalni voltmetar (Slika 12.20)
• auxiliary unit, type 55 D 25 - pomoćna jedinica

Sl. 12.18 Standardni most konstantno temperaturnog anemometra

Sl. 12.19 Voltmetar efektivnih vrijednosti

Sl. 12.20 Digitalni voltmetar

90
Sonde
Sustav DISA 55 može koristiti velik broj različitih sondi koje su prilagođene tipu, brzini
i temperaturi fluida te geometriji prostora u kojem se mjeri strujanje. Sve sonde mogu se
podijeliti u osnovna dva tipa:

• sonde s cilindričnim osjetnikom

• sonde s necilindričnim osjetnikom.

U osnovi svaka sonda za anemometriranje toplim osjetnikom sastoji se od sljedećih

osnovnih dijelova: osjetnika, držača osjetnika, tijela sonde i električnih priključaka.
Osjetnik sonde može biti ili tanka žica ili tanki metalni film položen na podlogu. Dok su
osjetnici od žice uvijek izvedeni kao cilindrični, osjetnici od tankog metalnog filma
mogu biti cilindrični i necilindrični.

Osjetnici u obliku niti (žice)

Osjetnici u obliku niti, na DISA sondama, obično su izrađeni od volframove žice
promjera 5 μm presvučene platinom sl. 12.21. Za specijalne primjene upotrebljavaju se
žice od platine promjera 1 μm (za mjerenje temperature) i platina-rodij žice promjera 10
μm (za rad na visokim okolišnim temperaturama). Žica je razapeta i zavarena između
dva držača. Aktivna duljina žičanog osjetnika ovisi o izvedbi, a može biti između 0,4
mm i 2,2 mm.

Sl. 12.21 Osjetnici u obliku žice

Osjetnici u obliku filma
Osjetnici u obliku filma izrađeni su od tankog filma nikla položenog na posebnu
podlogu izrađenu iz kvarca. Uz to su i filmski osjetnici presvučeni tankim slojem kvarca
radi zaštite metala od štetnih utjecaja okoline. Osjetnici za rad u plinovima i tekućinama
koje nisu vodiči presvučeni su slojem od 0,5 μm kvarca. Osjetnici za mjerenje u
električno provodljivim fluidima prekriveni su slojem kvarca debljine oko 2 μm radi
izbjegavanja proboja i elektrolize nikla. Sonde s osjetnicima u obliku filma prikazane su
na slici 12.22.

Sl. 12.22 Osjetnici u obliku filma

91
Specijalne sonde
Postoji čitav niz specijalnih sondi različitih konstrukcija koje su u osnovi sastavljene od
osjetnika s žicom ili osjetnika s filmom. Jedan takav primjer je sonda s trostrukim
osjetnikom sl. 12.23 koja služi za mjerenje trodimenzionalnog polja brzina, tj. mjeri
brzine u smjeru svih triju koordinata.

Sl. 12.23 Sonda s trostrukim osjetnikom

Konstantno temperaturni anemometar (Constant Temperature Anemometer)

Uz pomoć ovakvog tipa anemometra moguće je pratiti brze fluktuacije brzine
bez korištenja složene kompenzacijske sheme. Najveća granična frekvencija ovih
oscilacija brzine koje se mogu mjeriti ovisna je o različitim utjecajima. Osobito ovisi o
dimenzioniranju električne sheme kao i o točnosti mehaničke izrade. Sustav DISA 55M
može mjeriti kolebanja toka strujanja u plinovitom mediju do cca. 1,2 MHz.
Ako se u anemometriji upotrijebi osjetnik koji je sam po sebi prilično spor, njegova
osnovna granična frekvencija kreće se oko 500 Hz. Povećanje njegove frekvencije na
zadovoljavajuću vrijednost moguće je primjenom principa povratne sprege. U tom
slučaju tijekom mjerenja upotrebljava se osjetnik konstantne temperature, a time i
konstantnog otpora.

Regulacijsko
pojačalo

Točka napajanja
mosta
Prop. otpor Prop. otpor

Napon

Napon
Član za kompenzaciju
mosta
SONDA Otpor za
izjednačavanje

Sl. 12.24 Principijelna shema konstantno temperaturnog anemometra

Konstantno temperaturni anemometar radi na principu sprege Wheatstoneovog mosta i

regulacijskog pojačala sl. 12.24. Aktivna (lijeva) polovica mosta sastoji se od sonde i
proporcionalnog otpora. Pasivna (desna) polovica mosta sadrži još jedan proporcionalni
otpor kao i otpor za izjednačavanje, te član za kompenzaciju uz pomoć kojega bivaju
otklonjeni utjecaji kabela.

92
Kada je most u ravnoteži ne postoji nikakva razlika napona među čvornim točkama
horizontalne dijagonale mosta, a osjetnik se nalazi na konstantnoj temperaturi. Prilikom
promjene toka fluida koji djeluje na sondu mijenja se i proporcionalno hlađenje samog
osjetnika tako da dolazi do hlađenja “toplog mosta”. Sustav sada teži da zadrži
konstantnu temperaturu osjetnika. Promjena temperature osjetnika rezultira promjenom
njegovog otpora. Ovako prouzrokovana promjena otpora rezultira razlikom napona na
horizontalnoj dijagonali mosta koja predstavlja ulaz u regulacijsko pojačalo. Izlaz
regulacijskog pojačala vrši upravljanje napajanjem mosta preko točke napajanja. Tako
se povećanjem odnosno smanjenjem dovedenog napona ponovno uspostavi narušena
ravnoteža i prvobitna temperatura osjetnika. Ovakvom regulacijom samog mosta
osjetnik je uvijek zagrijan na konstantnu temperaturu i otuda slijedi njegov naziv:
konstantno temperaturni anemometar.

Podešavanjem pojedinih članova postižu se različite osobine mosta, tako da se mogu

ispuniti različiti zahtjevi anemometriranja. Ako su oba proporcionalna otpora iste
vrijednosti tada kažemo da je odnos mosta 1:1. U tom slučaju samo je polovica
postojeće struje upotrebljiva za mjerenje jer se druga polovica gubi u pasivnoj polovici
mosta.
Stoga često radimo s nekim drugim odnosom aktivne i pasivne polovice mosta npr. 1:20
u kojem slučaju imamo gubitak samo 5% od raspoložive struje. U pasivnoj
visokoomskoj polovici mosta može tada postojati veći utjecaj kontaktnog otpora i
preklopnika (prekidača), što će, pored ostalog, biti iskorišteno kod podešavanja
izjednačavajućeg otpora uključivanjem dekadskog otpora na pasivnoj strani mosta.
U ovom slučaju teško je postići savršenu ravnotežu mosta pri višim frekvencijama, što
ponovno dovodi do nesimetrične strukture mosta. Nadalje, moguće je mijenjati
vrijednost proporcionalnih otpora u objema polovicama mosta. Manji otpor znači veću,
maksimalno dostupnu struju sonde, što osobito može biti korisno kod sondi s niskom
impedancijom.

93
12.7 Mjerenje brzine strujanja ultrazvukom

Ultrazvuk je zvuk čija frekvencija iznosi više od 20 kHz. Valne duljine ultrazvučnih
valova iznose 0.5 · 10 -6 m do 1,5 · 10 –6 m. Ultrazvučni valovi mogu se dobiti pomoću
specijalnih uređaja , nazvanih generatorima ultrazvuka, a može se koristiti i za mjerenje
protoka tekućina. Kod mjerenja ultrazvukom najbolje rezultate dobijemo za mjerenje
medija konstantne gustoće.

Dopplerov efekt

Izvor koji emitira frekvenciju kreće se Izvor koji emitira frekvenciju kreće se
prema promatraču, valna duljina se od promatrača, valna duljina se
smanjuje,frekvencija se povećava, povećava, frekvencija se smanjuje,
promatrač vidi plavu boju promatrač vidi crvenu boju

Sl. 12.25 Objašnjenje Dopplerovog efekta

Ultrazvučna mjerila protoka

U određenom mediju i pod određenim uvjetima brzina širenja zvuka je konstantna. Ako
se noseći fluid kreće, tada se, u ovisnosti o smjeru širenja zvuka, njegova brzina
povećava ili smanjuje za vrijednost brzine kretanja tog fluida. Na isti je način i
frekvencija zvuka, mjerena pomoću detektora zvuka, funkcija kretanja nosećeg fluida
(Dopplerov efekt).
To je osnova za rad mjerila protoka ultrazvukom (sl. 12.26).

Sl. 12.26 Način spajanja ultrazvučnog mjerača protoka na cijev

Brzina zvuka raste od 2 do 2´, a pada od 1 do 1´s brzinom toka fluida.

Za par 1 – 1´ brzina zvuka iznosi:

C1 = C − v cos α (12.7.1)

a frekvencija:
f1 = (C − v cos α ) / L (12.7.2)

Za par 2 – 2´ brzina zvuka iznosi:

C2 = C + v cos α (12.7.3)

a frekvencija:
f 2 = (C + v cos α ) / L (12.7.4)

Razlika frekvevcija je:

f 2 − f1 = Δf = (2v cos α ) / L (12.7.5)

Iz prethodne jednadžbe slijedi izraz za brzinu strujanja:

v=
( f 2 − f1 ) L = ΔfL
(12.7.6)
2 cos α 2 cos α

Kada su α i L konstantni, tada je ∆f funkcija samo brzine toka fluida. To je osnova za

mjerenje brzine protoka fluida.

Prilikom mjerenja treba paziti na postavljanje sondi. Kod horinzontalnih cijevi sonde
treba postaviti sa bočnih strana, jer se inače mogu dobiti krivi rezultati usljed taloga sa
donje strane odnosno zračnog jastuka s gornje strane cijevi. Potrebno je osigurati dobro
nalijeganje sondi na cijev a za to se koristi silikonska pasta koja se nanosi na sondu
neposredno prije njenog postavljanja na cijev. Sonde ne valja postaviti u blizini ventila
ili pumpi jer šumovi koje isti proizvode ometaju signal mjerenja pa se ne dobivaju
vjerodostojni rezultati mjerenja.

Osnovne tehničke karakteristike jednog ultrazvučnog mjerača protoka

“POLYSONICS” tip DHT-P

Mjerni instrument je POLYSONICS tip DHT-P sa karakteristikama (sl. 12.30 i sl.

12.31):

-područje mjerenja v = 0,61-12,2 m/s ( ± 5% )

-minimalna brzina wmin = 0,08 m/s
-područje temperature -34 do + 140 °C
-točnost ± 5%

95
 Sl. 12.27 Upravljačka ploča mjernog uređaja

Sl. 12.28 Izgled i način učvršćenja mjerne sonde

Instrument prikazan na slici 12.28 sastoji se od dvije sonde od kojih je svaka i odašiljač
i prijemnik reflektiranog signala tako da se ne mora mjeriti udaljenost sondi. Obrada
signala odvija se u računalu.

96
12.8 Mjerenje brzine strujanja laser-Doppler anemometrom (LDA)

Opis načina rada LDA

Laser-Doppler anemometrom mjeri se brzina strujanja fluida u mjernom volumenu

(mjernoj točki) u jednom trenutku, tj određuje se trenutna brzina fluida u jednoj točki.
Ovim načinom mjerenja brzine struje fluida ne ometamo tok struje fluida kao što je
slučaj npr. mjernom blendom ili s Pitot cijevi. LDA pruža mogućnosti mjerenja i daje
precizne rezultate u nestacionarnom i turbulentnom režimu strujanja fluida. Nedostatak
je da se LDA-om mogu mjeriti brzine strujanja samo transparentnih medija za zrake
laserskog svjetla, kao i činjenica da ne daje kontinuirani mjerni signal izmjerene brzine.

Sl. 12.29 shema LDA s osnovnim elementima

Jednokomponentni sustav s dvije laserske zrake (sl. 12.29) mjeri jednu komponentu
brzine, a dvije laserske zrake su istig intenziteta. Iz lasera zraka pada na polurefleksni
razdjelnik svjetlosne zrake (Beam spliter) i na njemu se zraka dijeli na dvije zrake tako
što dio svjetlosti prolazi kroz razdjelnik, a dio se reflektira na na zrcalo (mirror) i
usmjerava na leću (sending lens) koja zrake svjetlosti fokusira u mjerni volumen. Iz
mjernog volumena dio svetlosti se raspršuje i preko sabirne leće (reciving lens) i
fokusira u fotodetektoru. Mjerenje brzine strujanja fluida dešava se unutar područja
mjernog volumena.
Unutar područja mjernog volumena gdje se sijeku dvije laserske zrake svijetlosti,
pojavljuju se svijetle i tamne pruge interferencije.
Samo mjerenje brzine strujanja vrši se tako da sitne čestice nošene strujom fluida čiju
brzinu mjerimo prolaze kroz svijetle i tamne pruge u mjernom volumenu i dio svijetlosti
raspršuju preko sabirne leće na fotodetektor. Frekvencija raspršivanja svijetla koje
preko sabirne leće pada na fotodetektor proporcionalna je brzini strujanja fluida unutar
mjernog volumena.

97
Stvaranje svijetlih i tamnih pruga interferencije u mjernom volumenu

Izgled i raspored svijetlih i tamnih pruga unutar mjernog volumena vidi se na sl. 12.30.

Sl. 12.30 Prikaz svijetlih i tamnih pruga interferencije u sjecištu laserskih zraka

Raspored svijetlih i tamnih pruga ovisi o valnoj duljini svjetlosnih zraka i kutu α pod
kojim se zrake svijetlosti sijeku. Na mjestima gdje valovi obje svjetlosne zrake imaju
maksimum i istog su predznaka intenzitet svjetlosnih zraka se superponira i na tim
mjestima se pojavljuju svijetle pruge interferencije. Na mjestima gdje valne duljine
imaju suprotan predznak pojavljuju se tamne pruge interferencije. Interferencijske pruge
raspoređene su paralelno sa osima laserskih zraka.
Širina svijetlih i tamnih pruga interferencije proizlazi iz elementarnog trokuta sa sl.
12.31 i a dobiva se preko izraza:
λ
df = (12.8.1)
2 sin(θ / 2)

df

Sl. 12.31 Prikaz širine svijetlih i tamnih pruga interferencije

pomoću ulaznih parametara kuta θ i valne duljine λ

98
Čestice (Partikulati)

Da bi se moglo provesti mjerenje, u fluidu moraju biti prisutne sitne čestice. Važno je
napomenuiti da čestice moraju biti toliko male da besprijekorno prate struju fluida tj. da
njihove inercijalne sile ne utječu na putanju strujanja samog fluida. Čestice se moraju
ponašati kao i sam fluid u promjenama smjera i intenziteta gibanja. Dovoljno male
čestice smatraju se čestice promjera do 1 μm. U vodi se takve čestice nalaze prirodno
same po sebi, ali se moraju posebno dodavati u struju zraka. Materijal koji se koristi za
čestice je lateks, voda ili ulje. Bitno je napomenuti da i u tokovima u kojima su dobro
raspršene čestice, te čestice tvore manjinski udio u ukupnoj struji fluida i zbog toga
nemaju značajan utjecaj na tok fluida. Na sl.12.32 je prikazana struja fluida s raspršenim
česticama u kojoj se s LDA mjeri brzina strujanja.

Sl. 12.32 Mjerenje brzine strujanja LDA struje fluida u

kojoj su raspršene čestice

Detekcija raspršenog svjetla

Svjetlo raspršeno kroz čestice je fokusirano upotrebom sabirne leće na fotodetektor,

najčešće na fotomultiplikator (PM cijev). PM cijev se sastoji od komponenata za
pojačavanje signala koji su se u LDA pokazali vrlo pogodnima. Detekcija sa PM cijevi
ima vrlo dobar dinamički odjek (100Hz i više) i dobro se pokazala kod slabih signala.
Za pobudu električnog polja unutar PM cijevi, potrebno je napajati visokim naponom
(uobičajeno 10000 V)

Pojačavanje signala

Bez obzira na PM cijev, detekcija svjetla raspršenog sa čestice promjera 1 μm nije

jednostavan zadatak, stoga je bitno imati osjećaj za faktore koji utječu na magnitudu
mjernog signala kao što su:

1. Fokusiranje laserskih zraka. Laserske se zrake fokusiraju u jako mali promjer. Kao
posljedica toga intenzitet svijetlosti u mjernom volumenu je velik, npr. ako laserska
zraka ima uobičajenu snagu 10 mW, ali fokusiranu u promjer od svega 0,3 mm,
tada je intenzitet svjetlosti u mjernom volumenu 0,01 / (0,0003)2 = 10000 W/m2.

99
2. Optimizacija količine čestica. Za dobivanje ječeg svjetlosnog signala najbolja je
ravnomjerna disperzija mikročestica u struji fluida, tako da je u svakom volumenu
u svakom trenutku po jedna mikročestica. Ukoliko ima više prisutnih čestica
odjednom u mjernom volumenu, tada najčešće dolazi do poništavanja mjernog
signala.
3. Smjer skupljanja svjetlosnog signala. Količina svjetlosti rasute preko čestica jako
ovisi o usmjerenosti svjetlosnih snopova u odnosu na slučajne zrake svjetlosti.
(fizikalno to je zbog toga jer veličina čestica usporediva po veličini sa valnom
duljinom svjetlosnih zraka). Relativni intenzitet svjetlosti raspršen u različitim
smjerovima u odnosu na slučajne zrake za određenu valnu duljinu svjetlosti i
uobičajenu veličinu čestice vidi se na sl. 12.33. Najveći intenzitet svjetla je
raspršen u smjeru laserskog svjetlosnog snopa što se vidi na desnoj stani na sl.
12.33.

Sl. 12.33 Promjena intenziteta svjetlosti raspršene od mikro čestica u

odnosu na slučajnu svjetlost. Koncentrični krugovi na različitim
radijusima predstavljaju intenzitet svjetlosti u logaritamskom
mjerilu. Svaki krug predstavlja 10 jedinica mjerne veličine.

Fotodetekor se može postaviti s prednje strane nasuprot snopa svjetlosti sl. 12.29
ili sa stražnje strane kako je prikazano na sl. 12.34.

Sl. 12.34 Shema LDA s osnovnim elementima

100
 Izvedba kao na sl.12.34 se koristi kada nije moguće fotodetektor smjestiti s druge
strane pa sva oprema i laser i fotodetektor moraju biti smješteni na istoj straini
struje fluida čiju brzinu mjerimo. U tom slučaju prijemni signal na fotodetektoru je
slabiji nego kada je fotodetektor smješten s prednje strane.
4. Prijemna leća: proporcije raspršenog svjetla koje je fokusirano na fotodetektoru
povećavaju se s veličinom leće i smanjuju s kavdratom udaljenosti od mjernog
volumena. Stoga se upotrebom većih leća i pozicioniranjem mjernog volumena na
manju udaljenost pojačava magnituda prijemnog signala.
5. Upotreba “pinhole” (male rupice). Maska s malom rupicom koja je smještena
ispred fotodetektora dopušta zrakama svijetla da dolaze kroz rupicu striktno iz
fokusiranog smjera tj. iz kontrolnog volumena na fotodetektor. Time se
onemogućuje da zrake svjetla od ostalih aparata ili iz okoline ometaju mjerni signal
iz mjernog volumena tj. smanjuje se mogućnost šuma. Ovim načinom se može
ograničiti prijem signala na onaj iz samo jednog dijela mjernog volumena.

Problem neodređenosti smjera –podešavanje frekvencije

Kao što je već obješnjeno, LDA mjeri frekvenciju kojom čestice prolijeću kroz pravilno
smještene svijetle i tamne pruge interferencije. Kod ove tehnike mjerenja susreću se dva
problema: nepomične čestice ne emitiraju nikakav signal, a u slučaju da se dvije čestice
kreću istom brzinom ali u suprotnim smjerovima dolazi do porasta signala koji se ne
može razlikovati.
Oba problema se jednostavno mogu rješiti podešavanjem frekvencije jedne od laserskih
zraka, to uzrokuje da se pruge interferencije u mjernom volumenu pomiču konstantnom
brzinom u obliku slova U ili –U ovisno dali se frekvencija smanjuje ili povećava. U tom
slučaju čestice koje miruju izložene svjetlosnim prugama interferencije koje se gibaju
daju signale konstantne frekvencije( ta frekvencija ne mora biti ista kao i podešena
frekvancija). Čestice koje se kreću u smjeru s prugama interferencije proizvode signale
niže frekvencije nego čestice koje se kreću prema prugama interferencije koje proizvode
signale više frekvencije. Razlika frekvencija određena je LDA jednadžbom. Na taj način
se uklanja dvojakost smjera. Uređaj za generiranje frekvencije naziva se “Bragg
cell”(Braggov element).

Signali i obrada signala

Elektronički signal koji dolazi od fotodetektora sadrži period tišine dok nema čestica u
mjernom volumenu nasumce raspršene sa odjekom početnog (burst) signala kada
čestice prolete kroz mjerni volumen. Na sl. 12.35 prikazana je shema jednog takvog
početnog odjeka burst signala:

101
 Sl. 12.35 Početni odjek signala (Burst), osnovni temeljni (Pedestal)
i Dopplerov signal

Cjelokupni oblik početnog odjeka (Burst) signala je posljedica činjenice da su laserski

svjetlosni snopovi neizbježno jačeg intenziteta u njihovom centru nego na rubu. Kako
čestice prolaze i rubnim područjem mjernog volumena gdje je slabiji intenzitet svjetlosti
svjetlosnih snopova, fluktuacija signala u tom području mjernog volumena je isto
slabijeg intenziteta. Kako čestica prolazi i kroz centar svjetlosnog snopa signal postaje
jači, a nakon toga kada se čestica kreće bliže rubu mjernog volumena jakost signala
ponovo počinje opadati.
Signal može biti neovisan u dva dijela: signal niske frevencije koji nazivamo osnovnim
ili baznim signalom (pedestal) i dio signala visoke frekvencije koji u sebi sadrži
Dopplerov signal.

Izvor pogreške

LDA spada među najtočnija mjerenja brzine i protoka fluida, ali kao i kod svake druge
mjerne tehnike postoji mogućnost pogreške. Način nastajanje moguće pogreške kod
mjerenja je potrebno poznavati.

Prosječeno odstupanje brzine čestice (Particle averaging bias)

Laser Doppler Anemometar (LDA) osjeti brzinu čestice jedino u mjernom volumenu.
LDA skuplja signale brzina sekvenci uzorka koje su generirane u trenutku kada čestica
proleti kroz mjerni volumen. Takav skup uzoraka je iskrivljen: kad je brzina strujanja
velika puno više čestica proleti kroz mjerni volumen u istom vremenskom intervalu
nego kada je brzina strujanja manja. Kada se jednostavno uprosječi brzina cjelokupnog
toka, ako svaka čestica daje jedan signal brzine, dolazimo do procjene srednje brzine
toka koja je veća od stvarne brzine toka struje fluida. Ovaj fenomen se naziva prosječno
odstupanje brzine čestica (Particle averaging bias). Ovo odstupanje je najveće kod

102
mjerenja brzine protoka zraka (kada u stuji zraka nema dovoljno raspršenih čestica) ili
kada se pojavi natražno strujanje u kojem trenutna brzina može biti jako mala.

Izraz kojim je određena brzina strujanja

- razmak između pruga interferencije je:

λ
df = (12.8.2)
2 sin(θ / 2)

-ako uzmemo da je Dopplerova frekvencija:

1
fD = (12.8.3)
t

-tada je izraz za brzinu :

λ 1
v = d f fD = (12.8.4)
2 sin(θ / 2) t

Sl. 12.36 Prikaz osnovnih elemenata i način povezivanja funkcija (način rada)

103
Sl. 12.37 Izgled laser doppler sustava Sl. 12.38 Optički prijemnik (detektor)
za mjerenje brzine strujanja i prijenosnik signala
u tri dimenzije različitih promjera sastavljen
od optičkih vlakana

Sl. 12.39 Analiza gradijenta polja

brzina u zoni izgaranja Sl. 12.40 Mjerenje profila brzina na
drveta ulazu u kalibracijski utor
protokomjera

104
13. LABORATORIJSKA VJEŽBA IZ MJERENJA BRZINE STRUJANJA
ZRAKA

13.1 Opis vježbe

Potrebno je odrediti karakteristiku sonde anemometera s toplom niti 55A75 u struji

zraka. Kao referentnu brzinu potrebno je koristiti brzinu zraka izmjerenu Pitot-
Prandtlovom cijevi. Brzinu strujanja zraka mjeriti unutar limenog kanala s time da
mjerne točke sonde anemometra i Pitot-Prandtlove cijevi međusobno ne budu udaljene
više od 5 mm. Postupak određivanja karakteristike sonde potrebno je provesti za
najmanje 7 različitih brzina strujanja u području od 0 do 3,5 m/s. Konačno potrebno je
odrediti funkcijsku zavisnost napona o brzini strujanja zraka regresijom dobivenih
točaka polinomom trećeg ili četvrtog stupnja.

13.2 Mjerni instrumenti i oprema

Pri mjerenju koristi se sljedeća oprema:

• uređaj DISA 55M
• kabel za sondu duljine 5m
• sonda 55A75 (sl. 13.1)
• stalak za sondu
• Pitot-Prantlova cijev s diferencijalnim manometrom
• Instalacija limenog kanala s ventilatorom, klapnom za reguliranje protoka zraka

Sl. 13.1 Sonda 55A75 za mjerenja strujanja fluida temperatura do 750°C

Sonda 55A75 je pogodna za mjerenje brzine strujanja plinovitog medija temperature

maksimalno do 750°C, ali je upotrebljiva i kod nižih temperatura. Opremljena je
pomoćnim kabelom sonde otpornim na visoke temperature.
Deklarirani otpori pojedinih dijelova uporabljene sonde 55A75 iznose (pri 20°C):

ukupni otpor Ruk 6.90 Ω

otpor niti R0 5.07 Ω
otpor vodova RV 1.83 Ω.

105
Opis mjernog mjesta

Mjerno mjesto uređeno je kako prikazuje sl. 13.2. Pitot-Prandtlova cijev i osjetnik sonde
postavljaju se pri izlazu iz limenog kanala. Sonda se preko specijalnog kabela spaja na
ulaz uređaja DISA 55M, a izlazi Pitot-Prandtlove cijevi na dva kraja diferencijalnog
manometra.

1
3 5

4
6

Sl. 13.2 Kanal za strujanje zraka sa prikazanim mjernim mjestima

1-sonda 55A75 (topla nit anemometra)

2-mjerni sustav DISA 55 M
3-Pitot- prandtlova cijev
4-diferencijalni manometer
5-ventilacijski kanal
6-ventilator

13.3 Postupak mjerenja

• Nakon pripreme mjernog mjesta, postavljanja i priključenja opreme, uključuje se

uređaj DISA 55M s podešenim vrijednostima kako slijedi:

SQUARE WAVE : OFF

HF FILTER: 1
VOLTS: 1
FUNCTION: STD.BY
PROBE TYPE: WIRE
GAIN: 1
DEKADSKI OTPOR: 00,00

• Uređaj se ostavi u radu radi zagrijavanja najmanje 15 minuta.

• Funkcijski prekidač FUNCTION preklapa se u položaj RES. MES. (mjerenje otpora)

106
• Na priključak PROBE spaja se kabel sonde duljine 5 m i na kraju se kratko spoji.
Podešavanjem potenciometra ZERO OHMS pokazivač se dovede iznad crvene
oznake na skali. Time je otpor u kabelu sonde kompenziran.

• Skida se kratki spoj kabela i na kabel se priključuje sonda 55A75 s pomoćnom

kabelom. Ovo priključenje uzrokuje promjenu položaja pokazivača.

• Postupnim povećavanjem dekadskog otpora ponovno se pokazivač dovede u položaj

iznad crvene oznake skale.
Podešeni otpor dekade: 6.89 Ω

• Otpor podešen na dekadi reducira se za otpor vodiča koji iznosi 1.83 Ω. Prema tome
otpor dekade postavlja se na vrijednost 6.89-1.83 = 5.06 Ω. Dolazi do ponovnog
otklona pokazivača.

• Sada treba nastojati potenciometrom ZERO OHMS vratiti pokazivač povrh crvene
oznake na skali. U ovom slučaju to nije moguće jer je područje podešavanja
potenciometra ZERO OHMS premaleno za kompenzaciju tolikog otpora. Stoga se
nadalje primjenjuje inverzni postupak određivanja omjera pregrijavanja.

• Dekada se vraća na 00.00 Ω. Na priključak probe spaja se samo kabel duljine 5 m i

kratko se spoji. Pokazivač se treba dovesti iznad crvene oznake podešavanjem
potenciometra ZERO OHMS. Odstrani se kratki spoj i na kabel se spoji sonda.

• Uz pomoć dekadskog otpora pokazivač se ponovno dovede u položaj što bliže iznad
crvene oznake na skali. Vrijednost otpora na dekadi je: 6.89 Ω. Prema tome je

Ruk = 6.89 Ω (13.1)

Ruk je otpor osjetnika i vodiča kroz držač i pomoćni kabel sonde.

Ako se od ovoga otpora oduzme otpor pomoćnog kabela sonde RV = 1.83 Ω dobiva
se otpor samog osjetnika pri okolišnjoj temperaturi R0 = 6.89 - 1.83 = 5.06 Ω.

• Funkcijski prekidač FUNCTION vraća se u položaj STD.BY.

• Odabire se omjer pregrijavanja a = 0.8

• Otpor dekade povećava se za vrijednost

R − R0 = a ⋅ R0 = 0.8 ⋅ 5.06 = 4.05 Ω (13.2)

gdje su:
R “topli” otpor osjetnika koji iznosi R = R0 ⋅ (1 + a ) = 5.06 ⋅ (1 + 0.8) = 9.11 Ω
R0 “hladni” otpor osjetnika kod okolišnje temperature R0 = 5.06 Ω
Prema tome na dekadi se podesi otpor 9.11 Ω.

107
• Omjer pregrijanja a automatski će se uspostaviti pri mjerenju, a jednak

R − R0 9.11 − 5,06
a= = = 0,8 (13.3)
R0 5,06

• Prekidač FUNCTION postavlja se u položaj OPERATE čime se automatski

uspostavlja izračunati omjer pregrijanja i uređaj je spreman za sam postupak
mjerenja.

Podešene su i ostale vrijdnosti: GAIN 1, VOLTS 10 V.

Na digitalnom voltmetru: time const. 1 s i range volts 10,00.

Prva vrijednost napona očitava se kod brzine strujanja 0 m/s, tj. kod isključenog
ventilatora. Ostale vrijednosti napona očitavamo za različite brzine strujanja zraka
koju reguliramo klapnom u limenom kanalu, ili frekvencijskim regulatorom broja
okretaja ventilatora. Paralelno izračunavamo brzinu strujanja zraka mjereći
dinamički tlak struje Pitot-Prandtlovom cijevi. Brzina strujanja iznosi:
2 pd
w= m/s (13.4)
ρ
gdje su:
w-brzina strujanja zraka (m/s)
pd-dinamički tlak (Pa)
ρ-gustoća zraka (kg/m3)

Dinamički tlak izmjeren diferencijalnim manometrom iznosi:

pd = pk (13.5)

gdje su:
pd dinamički tlak (Pa)
p tlak očitan na skali diferencijalnog manometra (Pa)
k faktor korekcije zbog nagnutosti skale k = 0.05 (najniži nagnuti položaj skale)

Gustoća zraka očitana je za stanje zraka određeno temperaturom suhog i vlažnog

termometra koje iznose:

temperatura suhog termometra ts = 19,0 °C

temperatura vlažnog termometra tv = 15,5 °C

a izmjerene su malim ručnim psihrometrom.

Za navedeno stanje gustoća zraka iznosi ρ = 1,176 kg/m3.

108
13.4 Rezultati mjerenja

Mjerenje je provedeno za 11 različitih brzina strujanja kako bi se dobila što točnija

karakteristika sonde u traženom području. Izmjerene i izračunate su slijedeće
vrijednosti:

Pitot-Prandtlova cijev Anemometar s

užarenom niti
mjerenj Očitanje na skali pd (Pa) w (m/s) U (V)
e (kPa)
1 0 0 0.00 3.97
2 0.005 0.25 0.65 4.51
3 0.011 0.55 0.97 4.84
4 0.03 1.50 1.60 5.20
5 0.06 3.00 2.26 5.40
6 0.09 4.50 2.77 5.60
7 0.13 6.50 3.32 5.75

Na temelju vrijednosti dobivenih mjerenjem iz gornje tablice određena je karakteristika

sonde u području brzina strujanja 0-3.5 m/s u struji zraka i prikazana na sl. 13.3.
brzina
(m/s)
4,00
3,50
3,00
2,50
2,00
1,50
1,00
0,50
0,00
3,75 4,00 4,25 4,50 4,75 5,00 5,25 5,50 5,75 6,00
napon (V)

Sl. 13.3 Karakteristika sonde 55A75 u struji zraka

Regresijom dobivenih točaka polinomom četvrtog stupnja dobivena je slijedeća

funkcijska ovisnost napona anemometra i brzine strujanja zraka:

v = 0,4779 U 3 - 6,1753 U 2 + 27,653 U - 42,348

gdje su:
v brzina strujanja zraka u m/s
U napon očitan na digitalnom voltmetru anemometra u V

109