1.

NAPREZANJA 1

1. NAPREZANJA
1.0. UVOD
Ako na tijelo djeluju vanjske sile, one nastoje da razdvoje ili približe
pojedine čestice tijela. Tome se tijelo suprotstavlja unutarnjim silama koje
djeluju među njegovim česticama. Unutarnja sila podijeljena ploštinom
presjeka na kojem djeluje zove se naprezanje. Normalnim naprezanjem tijelo
se opire međusobnom primicanju ili razmicanju svojih čestica.
Primjer 1: Štap opterećen na rastezanje
F F
s dvije jednake i suprotno usmjerene
sile F čiji pravac djelovanja prolazi kroz
uzdužnu os štapa ⇒ osno opterećen
štap!
Normalno naprezanje σ djeluje
A
jednoliko po poprečnom presjeku
ploštine A, pa je ukupna sila u presjeku

l+Δl
σ ⋅A. σ =F/A
Iz ravnoteže odsječenog dijela štapa je:
σ ⋅A= F,
odnosno iznos normalnog naprezanja u
poprečnom presjeku štapa određen je
izrazom:
F
σ= . F
A
Posmičnim naprezanjem tijelo se opire klizanju jednog sloja čestica tijela po
drugom.
Primjer 2: Zglobna veza dviju poluga; sila F prenosi se s poluge 1 na polugu
2 preko osovinice 3. U poprečnim presjecima osovinice pojavljuje se
posmično ili tangencijalno naprezanje τ.
F
F
3
1

F
3
F/2 A F/2

τ F 3
τ
F/2 F/2
2 A F/2
F/2 A
F
1. NAPREZANJA 2

Unutarnje sile u tijelu općenito ne djeluju okomito na presjek, tj. u općem

slučaju u presjeku djeluje normalno i posmično naprezanje.

1.1. TENZOR NAPREZANJA

1.1.1. Vektor naprezanja, normalno i posmično naprezanje
Djelovanje vanjskih sila (sile opterećenja i reakcije veza) ⇒ između čestica
tijela izazivaju unutarnje sile koje se suprotstavljaju deformiranju tijela.
Deformabilno tijelo pod djelovanjem vanjskih sila je u ravnoteži, a nakon
zamišljenog presjeka ravninom Π lijevi i desni dio tijela također moraju biti u
ravnoteži pod djelovanjem vanjskih i unutarnjih sila.
a)
Ravnoteža vanjskih sila na tijelo
F4 (u vektorskom izražaju):

F1 v
ri r n v v
1. = ∑ Fi = 0 ,
Fi
R
S i =1
D
F2
Fn v n v v v
L 2. M S = ∑ (ri × Fi ) = 0 .
F3 i =1
Π

b) ΔF1
ΔF2
Kod ravnoteže vanjskih i unutarnjih
sila na lijevi dio tijela (L) moraju biti
ΔF3
ispunjeni sljedeći uvjeti (u vektorskom
S
F1 izražaju):
v
n 1.
F2
ΔFi
r v v v v
ΔAi
RL + FL = (∑ Fi ) L + (∑ ΔFi ) L = 0 ,
ΔFn
v ( Fi ) v ( ΔFi ) v
2. ( M S ) L + ( M S )L = 0 .
L
F3

Vektor srednjeg (prosječnog) naprezanja na dijelu površine presjeka ΔAi oko

točke M je:
v
v ΔF
( psr ) i = i , N/m2.
ΔAi
1. NAPREZANJA 3

ΔA′′′
Ako se elementarna površina smanjuje, tj.
v
n ΔAi → 0 tako da stalno
r obuhvaća točku M, bit
ΔF ´˝ će manja i sila ΔFi , a srednje naprezanje će se
M manje razlikovati od pravog naprezanja. Dakle,
ΔF ˝ vektor srednjeg naprezanja teži stvarnom
v
vektoru naprezanja p u točki M, tzv. vektoru
ΔF ´ v
ΔA′′ punog naprezanja. n je vanjska normala na
ΔA′ površinu ΔAi u točki M.

Vektor punog (pravog) naprezanja u točki M je:

v
n v
σ v ΔF
p = lim ,N/m2.
M ΔA → 0 ΔA
ϕ v
p Vektor punog naprezanja pv u općem slučaju nije okomit
v
dA
na presjek na kome djeluje, nego s normalom n čini kut
τ r ϕ, te se može rastaviti na dvije komponente:
t
normalnu σ i posmičnu ili tangencijalnu τ.

Normalna komponenta naprezanja (kraće: normalno naprezanje) je:

σ = p ⋅ cos ϕ , MPa.

Vrijednosti normalnog naprezanja σ mogu biti: σ > 0, σ = 0, σ < 0.

v v
Kut ϕ je kut između vektora p i normale n : 0 ≤ ϕ ≤ 180 .
o

Posmična komponenta naprezanja (kraće: posmično naprezanje) je:

τ = p ⋅ sin ϕ , MPa.

Vrijednosti posmičnog naprezanja τ mogu biti: τ ≥ 0 .

Komponente naprezanja σ i τ nisu vektori!
Jedinica tlaka i naprezanja u SI-mjernom sustavu je paskal (znak Pa), a
definirana je kao njutn po četvornom metru, u počast francuskom fizičaru
Blaise Pascalu (1623.-1662.):
1 Pa = 1 N/m2 ,

U proračunima u "Nauci o čvrstoći" također se koriste veće jedinice:

1 MPa = 106 Pa , 1 GPa = 109 Pa ,

te u posebnim slučajevima: 1 kN/cm2 = 10 MPa , 1 N/mm2 = 1 MPa .

Za iznos tlaka tekućina i plinova često se upotrebljava jedinica:
1 bar = 105 Pa.
1. NAPREZANJA 4

Komponente naprezanja σ i τ u nekoj točki ovise između ostalog i o

orijentaciji presjeka na kojem djeluju komponente.
Primjer:
Rastezanje ravnog prizmatičnog štapa poprečnog presjeka A silama F.
C B
ϕ A
F
h
M x
F
B C b

a) naprezanja u poprečnom presjeku štapa B – B (ϕ = 0):

B A Uvjet ravnoteže za lijevi dio štapa je:
n F
F
M
p x ∑ Fx = − F + p ⋅ A = 0 , ⇒ p = A
, MPa.
L B

→ u poprečnom presjeku štapa Za kut ϕ = 0 komponente naprezanja su:

djeluje samo normalno σ = p i τ = 0.
naprezanje.
b) naprezanja u kosom presjeku C - C (ϕ > 0):
v Ploština kosog presjeka je:
C ϕ A n
ϕ A
x A= ,
F M p cos ϕ
L C
v
t
gdje je: A = b ⋅ h ,
Komponente naprezanja su:
v
n ploština poprečnog presjeka štapa.
σ
ϕ v Uvjet ravnoteže za lijevi dio štapa je:
M p
τ
∑ Fx = −F + p ⋅ A = 0 .
v
t F F
p= = cos ϕ = σ ⋅ cos ϕ , MPa.
A A
F
σ = p ⋅ cos ϕ = ⋅ cos 2 ϕ , Komponente naprezanja u kosom
A presjeku štapa C-C su:
F
τ = p ⋅ sin ϕ = sin ϕ cos ϕ , MPa.
A

Slijedi: σ = σ ⋅ cos 2 ϕ , MPa i τ = σ ⋅ sin ϕ cos ϕ , MPa.

1. NAPREZANJA 5

Prema tome, vrijednost (iznos) naprezanja u nekoj točki tijela ovisi o:

• dimenzijama i obliku tijela, (a može ovisiti i o elastičnim svojstvima
materijala tijela),
• vrijednosti i rasporedu vanjskog opterećenja,
• orijentaciji presjeka kojemu pripada ta točka.

Numerički: Primjer 1.

1.1.2. Tenzor naprezanja, matrica tenzora naprezanja

U “Nauci o čvrstoći” → veličine za čije je definiranje potrebno 32 = 9
podataka ( u ravnini 4) ⇒ tenzori 2. reda: npr. naprezanje, deformacija,
momenti tromosti masa i površina.
Tipovi tenzora u “Nauci o čvrstoći”:
Red Poseban naziv Potreban broj podataka Primjeri u “Nauci o čvrstoći”, “Mehanici”,
tenzora u primjeni u ravnini u prostoru “Mehanici kontinuuma” i dr.
nulti skalar 20 = 1 30 = 1 masa, duljina, vrijeme, temperatura i dr.
1 1
prvi vektor 2 =2 3 =3 sila, brzina, ubrzanje, pomak i dr.
2 2
drugi tenzor 2 =4 3 =9 naprezanje, deformacija i dr.
četvrti -- 24 = 16 34 = 81 tenzor elastičnosti, tenzor krutosti i dr.

Komponente tenzora mijenjaju se pri rotaciji koordinatnog sustava po

zakonu transformacije tenzora.
Za definiranje tenzora naprezanja u točki M tijela potrebna su tri vektora
punog naprezanja u tri međusobno okomita presjeka, tj.
→ 3 x 3 = 9 komponenti naprezanja.
Predznak tih komponenti u odnosu na koordinatni sustav određuje se
jednako kao i za unutarnje sile u presjeku tijela:
→ komponenta naprezanja je pozitivna, ako na pozitivnom presjeku
(vanjska normala usmjerena je u pozitivnom smjeru koordinatne osi) djeluje u
pozitivnom smjeru koordinatne osi, u suprotnom je negativna, kao na slici.
Komponente naprezanja označuju se simbolom σ i s dva indeksa:
σi j i, j = x, y ili z
oznaka koordinatne osi s kojom je komponenta paralelna
normala presjeka na kojem djeluje komponenta naprezanja
Na slici su sve prikazane komponente naprezanja pozitivne.
1. NAPREZANJA 6

z σz

Negativni Pozitivni
z
presjek x presjek z τz x τz y
+
Pozitivni dz τx z τy z
presjek x τy x σy
y σx τx y
Negativni +
presjek y +
dy dx
O x
O
x y

U tehničkoj se praksi normalne komponente označavaju znakom σ s

jednim indeksom, a posmične komponente znakom τ s dva indeksa (slika
desno).
Devet komponenata naprezanja u okolišu točke M, diferencijalni element
obujma dV = dxdydz, određuju kvadratnu matricu tenzora naprezanja σij:
i = j - normalna komponenta naprezanja,
i ≠ j - posmična komponenta naprezanja.
Matrica tenzora naprezanja σij za
stanje naprezanja u nekoj točki M tijela
u tehničkom označavanju je:
σz
z
τz y ⎡σ x τ x y τ x z ⎤
⎢ ⎥
τz x
y1 [σ ] ij = ⎢τ y x σ y τ y z ⎥ .
+ ⎢τ z x τ z y σ z ⎥
⎣ ⎦
dz τy x − τx z
τx y U prvom su retku komponente naprezanja koje
djeluju na presjeku Ax+ , u drugom su retku
σy
+ σx komponente koje djeluju na presjeku Ay+ i u
y τy z
trećem su retku komponente koje djeluju na
dx dy
O presjeku Az+ .
x Prvi stupac matrice [σ i j ] čine komponente
Na slici su sve komponente naprezanja koje su paralelne s osi x, drugi
naprezanja prikazane pozitivne. stupac čine komponente naprezanja koje su
paralelne s osi y i treći stupac čine
komponente naprezanja koje su paralelne s
osi z u točki tijela.
1. NAPREZANJA 7

Posmična su naprezanja jednaka ako djeluju na međusobno okomitim

presjecima:
τ x y = τ yx , τ yz = τ z y , τ xz = τ zx .
Dokaz za jednakost posmičnih komponenata naprezanja, npr.τ x z = τ z x :

∑ M y1 = [τ x z (dydz )]⋅ dx − [τ z x (dxdy)] ⋅ dz = 0 / : dxdydz ⇒ τ x z = τ z x .

τ τ
. . . . Na dva međusobno okomita presjeka elementa
τ τ posmična su naprezanja jednaka po predznaku i
τ τ
M M iznosu, a oba su usmjerena k zajedničkom bridu
elementa ili od brida.
τ τ

Tenzor naprezanja u nekoj je točki tijela definiran s 9 komponenata, od kojih

su 6 međusobno različite. Prema tome matrica tenzora naprezanja je
simetrična, tj. vrijedi jednakost:

[σ i j ] = [σ ji ].
Postoji orijentacija koordinatnih osi u prostoru za koju su posmične
komponente jednake nuli, a normalna naprezanja imaju ekstremne
vrijednosti. To su osi 1, 2 i 3 → glavni pravci naprezanja, a naprezanja u
njima su glavna naprezanja σ1 > σ2 > σ3.
Pri promjeni orijentacije presjeka mijenja se vektor
v
naprezanja p po smjeru i iznosu, te se razlikuju:
σ3 • linearno (jednoosno) stanje naprezanja:
3
σ1 ≠ 0, σ2 = σ3 = 0
v
σ2 ⇒ vektor naprezanja p uvijek leži na jednom
pravcu,
• ravninsko (dvoosno) stanje naprezanja:
M 2
σ1 > σ2 ≠ 0, σ3 = 0
v
σ1 ⇒ vektor naprezanja p uvijek leži u istoj ravnini,

1 • prostorno (troosno) stanje naprezanja:

σ1 > σ2 > σ3 ≠ 0
v
⇒ vektor naprezanja p u nekoj točki tijela mijenja
orijentaciju u prostoru.
1. NAPREZANJA 8

1.2. TRANSFORMACIJA KOMPONENATA TENZORA NAPREZANJA

1.2.1. Transformacija komponenata ravninskog stanja naprezanja

Tenzor naprezanja u točki M tijela koje je u ravninskom stanju naprezanja

određen je s komponentama naprezanja σx, σy i τx y = τy x u osnovnom
koordinatnom sustavu Oxy. Komponente naprezanja σ x , σ y i τ x y = τ y x u
novom za kut ϕ zarotiranom koordinatnom sustavu određuju se pomoću
izraza za transformaciju, danih u matričnom zapisu:
a)
y
σy τy x
y
τx y ⎧σ x ⎫ ⎧σ x ⎫
⎪ ⎪ ⎪ ⎪
⎨σ y ⎬ = [Tσ ]⎨σ y ⎬ ,
ϕ dy M σx
⎪τ ⎪ ⎪τ ⎪
dx x ⎩ x y ⎭M ⎩ xy ⎭ M
ϕ
O x ⎡ m2 n2 2mn ⎤
b) σy τy x
[Tσ ] = ⎢⎢ n 2 m 2 − 2mn ⎥⎥
τx y ⎢− mn mn (m 2 − n 2 )⎥
y ⎣ ⎦
M
σx
dy gdje su za kut ϕ rotacije osi:
x m = cos ϕ , n = sin ϕ ,
dx
ϕ
O x
Izrazi za transformaciju komponenata naprezanja mogu se izvesti
razmatranjem ravnoteže trokutnog elementa konstantne debljine, u okolišu
točke M tijela, prema slici.
a) b) Trokutni je element pravokutan, slika
y y
a), pa je:
y y
τx y τx y
dy σx
x dx dy
x = sin ϕ i = cos ϕ ,
ϕ
σx ϕ dy dy
dy
ϕ ϕ
O dx x O τy x x gdje su dx, dy i dy apsolutne
σy vrijednosti duljina stranica trokuta.
Uvjeti ravnoteže elementa (jedinične debljine) za osi x i y glase:
ΣFx = σ x ⋅ dy − τ x y ⋅ dy ⋅ sinϕ − σ x ⋅ dy ⋅ cosϕ − τ y x ⋅ dx ⋅ cos ϕ − σ y ⋅ dx ⋅ sin ϕ = 0,

ΣFy = τ x y ⋅ dy − τ x y ⋅ dy ⋅ cos ϕ + σ x ⋅ dy ⋅ sin ϕ + τ y x ⋅ dx ⋅ sin ϕ − σ y ⋅ dx ⋅ cos ϕ = 0.

1. NAPREZANJA 9

Te izraze treba podijeliti s dy , u njih uvrstiti ranije izraze, te uz τ x y = τ y x

slijede izrazi za transformaciju dviju komponenata naprezanja:

σ x = σ x cos 2ϕ + σ y sin 2 ϕ + 2τ x y sin ϕ cos ϕ ,

τ x y = −(σ x − σ y )cosϕ sin ϕ + τ x y (cos 2 ϕ − sin 2 ϕ ).

Izrazi za preostale dvije komponente mogu se dobiti razmatranjem na
sličan način ili pomoću gornjih izraza, ako se uzme u obzir da je:

π π
σ x ⎛⎜ ϕ + ⎞⎟ = σ y (ϕ ) i τ x y ⎛⎜ ϕ + ⎞⎟ = −τ y x (ϕ ) .
⎝ 2⎠ ⎝ 2⎠
Ti izrazi glase:
σ y = σ x sin 2ϕ + σ y cos 2 ϕ − 2τ x y sin ϕ cos ϕ ,

τ y x = −(σ x − σ y )cosϕ sin ϕ + τ x y (cos 2 ϕ − sin 2 ϕ ).

Pomoću trigonometrijskih relacija:
cos 2 ϕ − sin 2 ϕ = cos 2ϕ , cos 2 ϕ =
mogu se gornji izrazi preinačiti u izraze:
2 sin ϕ cos ϕ = sin 2ϕ ,
1 1
(1 + cos 2ϕ ) , sin 2 ϕ = (1 − cos 2ϕ )
2 2

σx +σ y σ x −σ y
σx = + cos 2ϕ + τ x y sin 2ϕ ,
2 2

σx +σ y σ x −σ y
σy = − cos 2ϕ − τ x y sin 2ϕ ,
2 2

σ x −σ y
τ xy = τ yx = − sin 2ϕ + τ x y cos 2ϕ .
2
Između komponenata naprezanja vrijede ovi odnosi:

I1σ = σ x + σ y = σ x + σ y = σ 1 + σ 2 = const. ,

I 2σ = σ x ⋅ σ y − τ x2y = σ x ⋅ σ y − τ 2x y = σ 1⋅ σ 2 = const.

Veličine I1σ i I 2σ nazivaju se prva odnosno druga invarijanta tenzora

naprezanja, jer se ne mijenjaju pri rotaciji koordinatnog sustava.
1. NAPREZANJA 10

1.2.2. Glavna naprezanja

Za određivanje maksimalnog normalnog naprezanja u nekoj točki, kao i
presjeka na kome ono djeluje derivirat će se izraz za σ x po ϕ i derivacija se
izjednači s nulom:
dσ x ⎛ σ x −σ y ⎞
= 2⎜⎜ − sin 2ϕ + τ x y cos 2ϕ ⎟⎟ = 2τ x y = 0 .
dϕ ⎝ 2 ⎠
Kad ta derivacija postane jednaka nuli, bit će ϕ = ϕ o i ujedno τ x y = 0 .

Na presjecima na kojima djeluju ekstremna normalna naprezanja,

posmična naprezanja bit će jednaka nuli.
τ xy
Nakon sređivanja slijedi izraz: tan 2ϕ o =
(σ x − σ y ) / 2 .

Očito je da kut ϕ o ima dvije različite vrijednosti → ϕ o′ i ϕ o′′ koje se međusobno

razlikuju za kut π / 2 . Jedna vrijednost kuta daje položaj maksimalnog
naprezanja σ max , a druga minimalnog naprezanja σ min . Ekstremne vrijednosti
normalnih naprezanja nazivaju se glavna naprezanja (σ1 = σmax i σ2 = σmin),
međusobno okomiti presjeci na kojima normalne komponente naprezanja
poprimaju ekstremne vrijednosti nazivaju se glavni presjeci, a pripadne
normale 1, 2 određene kutom ϕo su glavni pravci naprezanja.
a) y Glavna naprezanja dana su izrazima:
σy
σx +σ y ⎛σ x −σ y ⎞
2
τy x
τx y σ 1, 2 = ± ⎜⎜ ⎟⎟ + τ x2y , MPa
2 ⎝ 2 ⎠
M σx x

Uvijek je: σ1 > σ2!, tj. vrijedi:

b) 2 y
σ1 1
σ 1 = σ max, σ 2 = σ min .
σ2
ϕo ψ Glavni pravci naprezanja određeni su izrazom:
M ϕ x 2τ x y
tan 2ϕ o =
x σ x −σ y

Vrijedi izraz za kutove: Kut ϕo mjeri se od osi x do glavnog pravca 1, a

može biti pozitivan, negativan ili jednak nuli:
ψ = ϕ + ϕo .
− 90 o ≤ ϕ o ≤ 90 o .
1. NAPREZANJA 11

Ako su poznata glavna naprezanja, izrazi za transformaciju komponenata

naprezanja u Oxy i Ox y koordinatnim sustavima glase:
σ −σ 2
σ x = σ 1 cos 2 ϕ o + σ 2 sin 2 ϕ o , σ y = σ 1 sin 2 ϕ o + σ 2 cos 2 ϕ o , τ x y = τ y x = 1 sin 2ϕ o .
2
σ1 + σ 2 σ1 −σ 2 σ1 + σ 2 σ1 −σ 2 σ1 − σ 2
σx= + cos 2ψ , σ y = − cos 2ψ , τ x y = sin 2ψ .
2 2 2 2 2

1.2.3. Mohrova kružnica naprezanja

Mohrova kružnica naprezanja (Otto Mohr, 1895.) zorno grafički prikazuje
promjene komponenata naprezanja u nekoj točki tijela pri zakretanju presjeka
kroz tu točku. Izrazi za transformaciju komponenta naprezanja kod zakreta
osi mogu se pisati u obliku:
σ x +σ y σ x −σ y
σx − = cos 2ϕ + τ x y sin 2ϕ , / 2
2 2
+
σ x −σ y
τ xy = − sin 2ϕ + τ x y cos 2ϕ . / 2
2
Ako oba ta dva izraza kvadriramo, a zatim zbrojimo, slijedi jednadžba
Mohrove kružnice naprezanja u koordinatnom sustavu Oστ:

σ +σ y ⎞ ⎛σ −σ y ⎞
2 2
⎛
⎜⎜ σ x − x ⎟⎟ + τ x2y = ⎜⎜ x ⎟⎟ + τ x2y ,
⎝ 2 ⎠ ⎝ 2 ⎠

gdje su polumjer Mohrove kružnice naprezanja i koordinata središta na osi σ :

⎛σ x −σ y ⎞ σ +σ y
2

R = ⎜⎜ ⎟⎟ + τ x2y = S A = τ max i O S = x = σS .
⎝ 2 ⎠ 2

Pri crtanju Mohrove kružnice naprezanja posmično naprezanje crta se u

gornju poluravninu ako nastoji zakrenuti element na koji djeluje u smjeru
kazaljke na satu, a u donju poluravninu ako zakreće element suprotno od
gibanja kazaljke na satu.
Kod crtanja normalnih naprezanja, vlačno je naprezanje pozitivno, a tlačno
je negativno.
Postupak crtanja Mohrove kružnice naprezanja u primjeru kad je stanje
naprezanja zadano na uobičajeni način, tj. pomoću četiri komponente
naprezanja: σx, σy i τx y = τy x koje se odnose na presjeke u (x, y) –
koordinatnom sustavu:
1. NAPREZANJA 12

1) Skicira se element i na njemu se ucrtaju zadane komponente

naprezanja. Na elementu se označe dva okomita presjeka velikim slovima,
npr. A i B, kao na slici.
2) U koordinatnom sustavu Oστ ucrtaju se točke A(σ x , τ x y ) i B(σ y , τ y x )
koje odgovaraju presjecima A i B.
3) Konstruira se kružnica koja prolazi točkama A i B, a njeno je središte S
na osi σ. Središte S nalazi se u presjecištu osi σ i dužine AB .
Apscise presjecišta C i D Mohrove kružnice naprezanja s osi σ predstavljaju
glavna naprezanja σ1 i σ2.
5) Pol normala P određuje se tako da se iz bilo koje točke na Mohrovoj
kružnici povuče paralela s pripadnom normalom na elementu. Ta paralela
siječe kružnicu u točki P, koja predstavlja pol normala. Npr. kroz točku A
povlači se paralela s normalom u A na elementu, tj. s osi x. Pol P nalazi se
uvijek na paraleli s osi y, ali u odnosu na os σ na suprotnoj strani od točke B.
6) Kad je poznat pol P, mogu se lako odrediti glavni pravci naprezanja. To
su na slici pravci 1 i 2 koji prolaze kroz pol P i točke C i D.
7) Komponente naprezanja na bilo kojem presjeku E određuju se tako da
se iz P povlači paralela s normalom nE, tj. s osi x . Ta paralela siječe Mohrovu
kružnicu u točki E kojoj apscisa i ordinata određuju naprezanja σ x i τ x y .

σ1 Koordinate točaka presjeka

−τx y kod crtanja Mohrove kružnice
+τy x σx naprezanja:
σy
G E τmax y
τ x y = τy x
B σy τ y x
2ϕ τx y B τx y A (σx, τx y)
D
M A σx x
−σ O S 2ϕo C +σ B (σy, τy x)
σ2 τx y
R
σy F A y σx x
H τy x τx y = τy x
(σx−σy)/2 σy ϕ
−τy x σS=(σx+σy)/2 F τx y E (σx, τx y)
E
+τx y σx M x F (σy, τy x)

2
σ2
σ1 1
Sve točke naprezanja u presjecima kroz neku ϕo C (σ1, 0)
D C
točku M nalaze se na kružnici, a za dva M x D (σ2, 0)
međusobno okomita presjeka nalaze se na
suprotnim krajevima promjera kroz središte S
kružnice.
1. NAPREZANJA 13

Mohrova kružnica naprezanja: n

σS ϕN=ϕo+π/4
−τx y Mjerilo: 1 cm = λσ MPa σS
σ1 τmax
+τy x H G G (σS, τmax)
σx n x
τmax
x
G M
H (σS, τmax)
σy y
E τx y
2 B τmax Iz crteža se trebaju očitati
y ψ 1 pripadajuće vrijednosti
S
D komponenata naprezanja i
O ϕ C σ
σ2 τx y kutova.
ϕo
P ϕN A x Kut između osi x i glavne osi
F 1 je:
σy H ψ = ϕ −ϕo .
+τx y σS
σx
−τy x
Crtanje Mohrove kružnice kada su poznata naprezanja za dva proizvoljna
presjeka u točki M tijela:

Mjerilo: 1 cm = λσ MPa
τxy
τ A
σx x
E
ϕ
2
σx
τxy
x
1
S
D O ϕo C σ
2ϕ τxy
τxy
P ϕ A x
E
σx x
σx
1. NAPREZANJA 14

Mohrove kružnice nekih tipičnih ravninskih stanja naprezanja:

a) jednoosno vlačno (tlačno) naprezanje,
b) izotropno stanje naprezanja,
c) čisto smicanje
σD
a1) rastezanje, vlak
τ τD
σ D=σx/2 D
τD=σx/2
B D τD O S
A =
B,P A σ
C
σ x >0 σx τC=σx/2
τC σ C=σx/2 C
σx/2 τC
σC
σD
a2) sabijanje, tlak τ
τD=σx/2 D
τ C σ C=σx/2
B C S O
A =
D A B,P σ
σ x <0
τD σ D=σx/2 C
σx/2
σC
τC=σx/2
b) izotropno stanje

σy= σx >0 τ
σx = σx
E
σx= σy= σx = σy
B
A = O A,B S σ
σx F

σy= σx

σy= σx <0 τ
σx= σx
σx= σy= σx= σy
B E O
A = S A,B σ
σx F

σy = σx
1. NAPREZANJA 15

c) čisto smicanje τ
σ2 =−τ xy B σ1 = τx y
σ1 = τxy
τxy>0
B C S
A = D O C σ
D
σ2 =−τ xy τ xy
P A
τ
P A

τ xy<0 σ2 = τxy τxy

B D D C
A = C O
σ

σ1 =−τxy
σ1 =−τxy σ2= τxy B

1.2.4. Transformacija komponenata prostornog naprezanja

Komponente prostornog naprezanja transformiraju se kao komponente
tenzora 2. reda.
Glavna naprezanja σ 1 ≥ σ 2 ≥ σ 3 su rješenja za σ korijeni jednadžbe 3.
stupnja:

σ 3 − I1σ σ 2 + I 2σ σ − I 3σ = 0 ,
gdje su prva, druga i treća invarijanta tenzora naprezanja:

I1σ = σ x + σ y + σ z = σ 1 + σ 2 + σ 3 = const. ,

I 2σ = σ x ⋅σ y + σ y ⋅σ z + σ z ⋅σ x −τ 2x y −τ 2y z −τ 2z x = σ1⋅σ 2 + σ 2 ⋅σ 3 + σ 3 ⋅σ1 = const.

I 3σ = σ x σ yσ z + 2τ x yτ y zτ z x − σ xτ 2y z − σ yτ 2z x − σ zτ 2x y = σ1⋅σ 2 ⋅σ 3 = const.

Pravci glavnih naprezanja definirani su kosinusima smjera aij koji pravci

glavnih naprezanja σi čine s koordinatnim osima x, y i z, a mogu se odrediti iz
tri homogene linearne jednadžbe:
(σ x − σ i )li + τ x y mi + τ x z ni = 0, gdje je: σ i = σ 1 , σ 2 ili σ 3 , uz: li + mi + ni = 1 , a
2 2 2

τ x y li + (σ y − σ i )mi + τ y z ni = 0, kosinusi kutova pravca glavnog naprezanja σi

su:
τ x z li + τ y z mi + (σ z − σ i )ni = 0, li = cos(> nvi , x) , mi = cos(> nvi , y ) , ni = cos(> nvi , z ) .
1. NAPREZANJA 16

Mohrova kružnica troosnog naprezanja može se konstruirati samo ako su

poznata glavna naprezanja σ1, σ2 i σ3. Na slici je pokazano određivanje
v
komponenti naprezanja u kosom presjeku čija normala n zatvara kutove α, β
i γ s glavnim pravcima 1, 2 i 3. Točka N pada u sjenčano područje između
najveće kružnice i manjih kružnica naprezanja.
Mjerilo: 1 cm = λσ MPa
τ
cos 2 α + cos 2 β + cos 2 γ = 1 .
E F rotacija oko osi 2
N σ3
rotacija oko osi 1 n
pn γ
R1 τn σn
γ α
R2
C
α
τn N β
O S3 B S2 S1 A σ
τ23 τ12
M
τ13 σ2
σ3
σn rotacija oko osi 3 σ1
σ2
σ1 Puno je naprezanje u kosom
v
presjeku određenom normalom n :
Koordinate točaka su: A(σ1, 0), B(σ2, 0), C(σ3, 0).
p n = σ n2 + τ n2 , MPa

Maksimalna posmična naprezanja u kosim presjecima kroz točku M tijela:

τ 3

τ 13= τ max σ1 + σ3
σ1 2

τ 23 τ 12 45o σ2

O C S3 B S2 S1 A σ M
2

σ2
σ3 45o τ 13

σ2 1
σ1 σ3

σ1 − σ 2 σ2 −σ3 σ1 − σ 3
τ 12 = , τ 23 = , τ 13 = τ max =
2 2 2 .

Vrijednosti maksimalnih posmičnih naprezanja su od posebne važnosti u

primjeni kod energijskih teorija čvrstoće izotropnih tijela.

Primjeri Mohrove kružnice naprezanja: prema "Vježbenici ispitnih zadataka"!