Professional Documents
Culture Documents
Odgovori:
1. Stupanjem na snagu Zakona o privrednim društvima 30. Novembra 2004. godine
prestao je da važi Zakon o preduzecima koji smo primenjivali od 1996. god. Zakon o
privrednim društvima predstavlja jedan oblik korporacijskog ustava, koji prati trendove u
reformi korporativnog zakonodavstva, aktuelne ne samo u tranzicionim, vec i u
savremenim ekonomijama. U rezoluciji o pridruživanju EU usvojenoj 13.10.2004. god
navodi se da ce uskladivanje propisa biti prioritet, pri cemu se harmonizacija ne sme
shvatiti kao potpuna unifikacija zakonskih rešenja.
6. Novine koje se odnose na ortacko privredno društvo su: osnivaci mogu biti i
fizicka i pravna lica, uredenje odnosa izmedu clanova, pravilo samostalnog poslovodstva
i zastupstva, nema organa, poslovno ime ne mora biti licno, nije propisan obavezan ulog,
jedan osnivacki akt.
9. Najveci broj novina na akcionarska društva odnose se na: jedan osnivacki akt za
registar, troškovi osnivanja su deo uloga, razgranicenje osnivanja nejavnim putem i
javnim putem, nepostojanje akcija na donosioca, akcije sa nominalnom vrednošcu i bez
nominalne vrednosti, izdate i neizdate akcije, ogranicenje prenosa akcija kod zatvorenog
društva, preciziranje razloga ogranicenja prenosa akcija, emisionu vrednost koja je tržišna
vrednost, pravo preceg upisa akcionara, osnovni kapital, dividende i druge distribucije
mogu se deliti akcionarima u svako doba, sticanje sopstvenih akcija, uslovno povecanje
kapitala, zamena zamenljivih obveznica, obavezno preciziranje dana dividende i dana
placanja, istovremeno smanjenje i povecanje kapitala, itd.
10. Zakon o privrednim društvima pravi razliku izmedu: zatvorenog i otvorenog tipa.
Zatvoreno akcionarsko društvo može imati najviše 100 akcionara, medutim društvo ce
prerasti u otvoreno ukoliko se broj akcionara poveca i održi iznad te granice u periodu od
godinu dana. Za osnivanje zatvorenog akcionarskog društva minimalni novcani ulog
osnovnog kapitala je 10.000 evra, a kod otvorenog 25.000 evra.
11. Prilikom Mergers i Acquisitions transakcija pominje se izreka „ profit i rizik su
dve strane istog novcica“koja asocira na to da se neizbežno suociti prilikom spajanja,
preuzimanja, pripajanja i sl.
13. Due Diligence je engleska rec koja se na našim prostorima koristi kao domaca
rec i za koju ne postoji adekvatan prevod. Date su sledece definicije: briga da razumna
osoba izvrši odredenu radnju u okolnostima da izbegne nanošenje štete drugim osobama
ili njihovoj imovini ; istraživanje ili analiza kompanije ili organizacije radi pripreme
poslovne transakcije ; proces u kome kupac ili investitor u odredenu kompaniju ili
odredeni biznis istražuje evidencije predmeta kupovine radi saznavanja da li postoje
„ skriveni kosturi u ormaru“.
18. Bitnih razlika u samom postupku obavljanja due diligence-a nema i bez obzira na
karakter imovine kompanije. Navedenu imovinu i obaveze je potrebno realnije proceniti,
uz napomenu da je procena intelektualne imovine delotvorniji i zahtevniji zadatak od
procene realne imovine.
19. Umesto dosadašnjeg shvatanja investicije kao ulaganja u realna dobra investicije
treba prvenstveno shvatiti kao ulaganja u finansijske efekte ili hartije od vrednosti.
Osnovne oblike restrukturiranja, spajanja i preuzimanja mogu ostvariti i kupoprodajom
akcija na berzi.
20. Javna akcionarska društva su obavezna da: svoje finansijske izveštaje dostave
komisiji za hartije od vrednosti, da objavljuju skracenu verziju finansijskog izveštaja i da
objave sve dogadaje od posebnog uticaja na njihovu poslovnu i finansijsku poziciju. U
privatnim kompanijama se mora raditi sa posebnom pažnjom zato što akcionarska
društva koja se ne kotiraju na berzi nisu u obavezi objavljivanja svojih finansijskih
izveštaja, ne moraju ih dostavljati komisiji za hartije od vrednosti i berzi i nisu u obavezi
pribavljanja mišljenja o svojim finansijskim izveštajima.
23. Postoje tri tipa i to: finansijski, tržišni i pravni. Finansijskim je obuhvacen
pretežni deo tržišnog due diligence-a, a slicnost je da oba odgovaraju na veci broj istih
pitanja iako su dva razlicita podrucja due diligence-a. Ono po cemu se ova dva tipa
razlikuju jeste cinjenica da za finansijski due diligence koristimo finansijske izveštaje
ciljane kompanije, dok za tržišni pribavljamo informacije izvan ciljane kompanije. U
pravnom tipu se postepeno tretiraju imovinski odnosi i vlasnicka struktura kapitala
ciljane kompanije, eventualna intelektualna prava, ugovori sa posebnim partnerima, prava
zaposlenih.
26. Prvi oblik manipulisanja racunovodstvom cine: prihod proknjižen a usluga još
nije izvršena; prihod proknjižen a kupac nije potvrdio prijem robe; prihod proknjižen a
kupac nema obavezu placanja; kompenziranje neke vrednosti sa kupcem knjiženje
kompenzacije kao prihoda. Knjiženje lažnog prihoda je drugi oblik manipulisanja a cine
ga: gotovina primljena iz kredita proknjižena kao prihod; prinos na investiciju proknjižen
kao prihod; rabat dobavljacu proknjižen kao prihod. Treci oblik je povecanje prinosa
jednokratnim zaradama a sastoji se iz: povecanja profita prodajom podcenjene imovine;
ukljucivanja prinosa ili zarade od investicije kao dela prihoda; prikazivanja prinosa ili
zarade od investicije smanjenjem sopstvenih troškova; stvaranje prinosa preuredenjem
pozicija u bilansu stanja. Cetvrti oblik je prikazivanje tekucih troškova u narednom ili u
prethodnom poslovanju sa sledecom strukturom: rezgranicenje normalnih operativnih
troškova; promena racunovodstvenih politika i iskazivanje tekucih troškova u
prethodnom poslovnom periodu; sporo amortizovanje troškova; izbegavanje da se smanji
vrednost ili da se otpiše oštecena imovina ili imovina van upotrebe. Peti oblik je
izbegavanje da se proknjiže obaveze ili njihovo adekvatno smanjenje a cine ga:
propuštanje da se proknjiže troškovi i obaveze koji se moraju izmiriti; smanjenje obaveza
promenom racunovodstvenih pretpostavki; prikazivanje sumnjivih rezervi kao prinosa;
kreiranje lažnih rabata; prihod proknjižen kada je primljena gotovina. Šesti oblik je
prikazivanje tekuceg prihoda u narednom poslovnom periodu i to: stvaranje rezervi i
njihovo prikazivanje kao prihoda u narednom poslovnom periodu; nepravilno držanje
prihoda pred preuzimanja akvizicije. Sedmi oblik je prikazivanje buducih troškova u
tekucem poslovnom periodu a cine ga: naduvavanje iznosa posebnih troškova;
neodgovarajuce prikazivanje troškova istraživanja u vezi sa strukturiranjem privrednog
društva; neodgovarajuce prikazivanje diskrecionih troškova u tekucem poslovnom
periodu.
28. Tri su kljucna polja delovanja internih kontrola i to: realizacija plana poslovanja i
ostvarivanje osnovnih poslovnih ciljeva, pouzdanost finansijskog iuveštavanja, i
usaglešenost odluke menadžmenta, nadzornog odbora i skupštine kompanije kao i
sadržine njenih finansijskih izveštaja. Odbor za reviziju je strucno telo formirano od
eksternih specijalista, sa zadatkom da stalno prate rad nadzornog odbora, menadžmenta,
interne kontrole i eksternog revizora. Cilj je da se u komunikaciji sa navedenim organima
obezbede predpostavke adekvatnog finansijskog izveštavanja.
29. Bilans stanja pokazuje imovinsku snagu kompanije, s jedne strane kao i cime to i
kako kompanija finansira izvore sredstava s druge strane. Bilans uspeha indicira kako je
kompanija napravila i potrošila novac. Tri su kljucne komponente bilansa uspeha i to:
prihodi od prodaje i pružanja usluga, troškovi i dobit. Cash Flow predstavlja pregled
priliva i odliva gotovine kompanije. Tri su osnova tipa gotovinskih tokova i to:
operativni, investicioni i finansijski.
30. Korporativno upravljanje javlja se pocetkom 80-tih godina prošlog veka u SAD-
u. Pocetkom 90-tih o korporativnom upravljanju se govori kao i „ pravilima igre za
odnose izmedu akcionara i menadžmenta, a prvu celovitu definiciju OECD usvaja tek
1992 god. Prema kojoj korporativno upravljanje predstavlja sistem upravljanja i kontrole
akcionarskih društava kojim se utvrduju i rasporeduju prava i odgovornosti izmedu
razlicitih clanova akcionarskog društva.
34. Prvi princip- obezbediti osnov za efikasan okvir korporativnog upravljanja glasi:
korporativno upravljanje treba da promoviše i razvija transparentnost i efikasno
finansijsko tržište, da primenjuje zakonske propise i definiše odgovornost izmedu
razlicitih nadzornih i regulatornih tela. Drugi princip- je usmeren na prava akcionara i
vlasnicke funkcije glasi: korporativno upravljanje treba da zaštiti i olakša prava
akcionara.
35. Treci princip je fer tretman akcionara koji glasi:korporativno upravljanje mora
obezbediti fer tretman svih akcionara ukljucujuci manjinske i inostrane akcionare. Cetvrti
princip je princip uloge poverilaca i glasi: korporativno upravljanje mora da prizna prava
poveriocima definisana zakonom ili medusobnim ugovorom i jacati saradnju izmedu
akcionarskih društava i poverilaca u stvaranju dobara, radnih mesta, kao i podržavati
finansijski znacaj kompanije.