Zadatak 8: Za nekoherentnu detekciju vjerovatnoća greške tastovanih signala je

2
2 Eb
odredjena s izrazom Pe =k 1 e−k ρ gdje je ρ = N . Odrediti konstante k 1 i k 2 za
2

slijedeća tastovanja BPSK,BFSK i BASK.

Rješenje:

S obzirom da smo prošli semestar na TT1 dobili zadatak da izvedemo

vjerovatnoće pogreški za data tastovanja, prilikom rješavanja ovoga zadatka ću
se poslužiti tim materijalom.

NEKOHERENTNA DETEKCIJA

B-ASK

B-ASK prijemnik:

Pretpostavke:

- Vjerovatnoća slanja '0' i '1' su jednake;

- Šum je bijeli, Gausov, pa je spektralna gustina snage šuma na VF ulazu u
N0
prijemnik (razmatramo DSB);
2
- Prenosne funkcije filtara u prijemniku su idealne tj. ostvareni su uslovi
kontrole ISI;

Signal koji dolazi na detektor anvelope:

Signal u(t) možemo napisati pomoću kvadraturnih komponenti:
u ( t )=n(t )=x ( t ) cos ω o t− y (t )sin ω o t ; gdje je x(t)=n I (t), a y(t) =n0 ( t), ubacujući sve
ovo u prethodni izraz za f dobijamo:

x ( t ) cos ω o t− y(t) sin ωo t H 0

f (t)=
{
( x ( t )+ A) cos ω o t− y (t)sin ωo t H 1

Anvelpu datog signala dobijamo kao:

√ x 2 ( t ) + y 2 (t) H 0
r (t )=
{√ ( x ( t )+ A )2+ y 2 ( t ) H 1

Anvelpoa šuma √ x 2 ( t )+ y 2(t) ,ima Raleighovu raspodjelu vjerojatnosti

2
−r
r
p0 ( r )= 2 e 2 σ , r ≥ 0;
2

Dok ( signal+šum) ima Riceovu raspodjelu

2 2
−r + A 2π
r Ar 1
( )
2

p1 ( r ) = 2 e 2σ
I0 2
,r ≥ 0 gdje je I 0 ( z)= ∫ e z cos θ dθ modificirana Beselova
σ σ 2π 0
funkcija prve vrste.

Vjerovatnoća greške pod hipotezom možemo izračunati koristeći Bayesov

kriterij:
∞ b
Pe =P0 C10∫ p 0 ( r ) d r +(1−P0) C 01∫ p 1 ( r ) dr
b 0
 1
Ako pretpostavimo da su vjerovatnoće pojave '1' i '0' jednake tj. P0=P1 = 2 , a
neka su cijene C 10=C01=1
∞ b
1
Pe =
2
(
∫ p 0 ( r ) dr +∫ p1 ( r ) dr
⏟
b ⏟
0
P (D 1∨H 0) P (D0∨ H 1)
)
r2 b2

| =u b →

|
2
∞ −r 2 2 ∞
r 2σ
2
2 σ 2 σ
P( D1∨H 0 )=∫ e dr = = ∫ e−u du=¿¿
b σ2 2r dr
=du ∞ → ∞ b
2

2σ 2 2
2σ

∞ −b
2

¿−e b =e 2 σ
2
−u

2 σ2
2
−b
2
2σ
P( D1∨H 0 )=e
2 2 2 2
b −r + A ∞ −r + A
r Ar r
( ) ( Arσ ) dr
2 2
2σ 2σ
P ( D 0|H 1 )=∫ 2 e I0 2
dr=1−∫ 2 e I0 2
0 σ σ b σ

Koristeći se Markumovom Q funkcijom:

P ( D 0|H 1 )=1−Q (√ 2 ρ , bσ ), ρ= √ A2 σ
2
−b
1
[
Pe = e 2 σ +1−Q
2
2

(√ 2 ρ , bσ )]
Prag b određujemo po kriteriju minimalne vjerovatnoće greške tj.
∂ Pe
=0
∂b

A
Putem MAP ili ML kriterija dobije se da je optimalni prag b op= 2 .
Dakle, vjerovatnoća greške je
2
−A
1
[
Pe = e 8 σ +1−Q
2
2

(√ 2 ρ, 2Aσ )] (*)
Snaga BASK signala je:
1 1 1
P= ∙ 0+ A2= A 2
2 2 2

Izraz:

BT=1
A2
8σ 2
=
8
A2
N0
2
B
=
A2
=
4 N 0 B E b=PT = A
2 |
1 2=
1 Eb 1 2
= ρ
2 N0 2 |
A 1
= ρ
2σ 2

−1 2
Pe =
1
2[e 2
ρ
+1−Q (√ 2 ρ , 12 ρ )]

Integrand u posljednjem izrazu predstavlja funkciju gustine vjerovatnoće koja

karakteriše Riceovu raspodjelu. Kako se integracija obavlja u granicama od b do
∞, to ovaj integral, za ρ2 ≫1po definiciji, teži ka 1.

Konačno, izraz za vjerovatnoću greške je:

−1 2
1 2
ρ
Pe = e
2

1 1
Dakle k 1= 2 i k 2 = 2

B-FSK

B-FSK nekoherentni prijemnik:

Pretpostavljamo :

- opsezi f 0 i f 1 se preklapaju;
- šumovi na f 0 i f 1 su međusobno nezavisni;
- H 0 ( jω) i H 1 ( jω) se ne preklapaju.
Pe =P0 P ( D 1|H 0 ) + P 1 P ( D0|H 1 )
- greška se javlja samo kada slučajna promljenljiva generisana po Riceovoj
raspodjeli ima manju vrijednost od one generisane Raleighovoj raspodjeli
tj.
P ( D 1| H 0 ) ≥ P ( D 0|H 1 )
U vezi s tim traži se samo jedna od vrijednosti ili P ( D0|H 1 ) ili P ( D 1|H 0 ).
Ako pretpostavimo da je u je u I grani Riceova raspodjela , p0 (r ) a u drugoj
Q ,Raleighova raspodjela, tada možemo pisati da je:
2
∞ ∞ −A

P ( D 1| H 0 )= ∫ p 0 (r 0 )
r 0=0 [∫
r 1>r 0 ] 1
p 1 (r 1) d r 1 d r 0 = e 4 σ
2
2

P ( D1| H 0 )=P ( D0|H 1 )

2
−A
1 2

Pe = e 4 σ
2
Uvodeci odnos signal/šum koji je isti kao kod koherentne detekcije
P s A2
ρ 2= =
Pš 2σ 2
2
−ρ
1 2
Pe = e
2

1 1
Dakle, k 1= 2 i k 2 = 2
Mala sugestija za B-FSK i B-ASK:

Kad bi upoređivali ova dva tastovanja sa aspekta vjerovatnoće greške zaključili

bi da imaju iste performanse, no to nije tačno.

Naime, kod B-FSK signala se stalno emituje nosilac,učestanosti f 1 ili f 0 tako da

je njegova snaga konstantna i iznosi Ps . Dok, kod B-ASK signal se emituje samo
kada se prenosi '1', te je u tom trenutku snaga signala 2 Ps.Kada se emituje '0' ne
emituje se signal, tj. snaga korisnog signala je 0,pa srednja snaga jednaka Ps .

Dakle,maksimalna snaga B-ASK je dva puta veća od maksimalne snage B-FSK

iako su im srednje snage iste. B-FSK u praktičnoj realizaciji daje manju
vjerovatnoću greške.

B-PSK

Nekoherentna detekcija je nemoguća jer je ω 0=const , A=const.

Moguća je jedna vrsta detekcije koja je ekvivalentna nekoherentnoj detekciji.To

je diferencijalna PSK.

Kako stoji u knjizi Digitalni telekomunikacioni sistemi profesora I. Kostića

Vjerovatnoća greške za D-PSK je:

1 2

P e = e− ρ
2

1
Dakle, k 1= 2 i k 2 =1.

Student: Erma Perenda

Br. Indeksa:15286