Professional Documents
Culture Documents
“Bož
Božanska jetra”
jetra”
ANATOMSKA NOMENKLATURA
iz 1998. godine
PODELA ANATOMIJE:
1.
2. TOPOGRAFSKA ANATOMIJA
SISTEMATSKA,
DESKRIPTIVNA • Topografska
ANATOMIJA (regionalna)
regionalna) anatomija
opisuje sve organske
sisteme koji se nalaze u
određ
određenom delu tela pri
čemu je glavna paž
pažnja
usmerena na njihov
polož
položaj i odnos.
odnos.
• Ima zadatak da istraž
istražuje organske sastave golim okom,
okom, lupom
ili mikroskopom ( mikroskopska anatomija)
anatomija)
– Histologija je poseban ogranak sistematske anatomije
• Zadatak sistematske anatomije je da istraž
istražuje ove organske
sisteme,
sisteme, svaki posebno;
posebno; otuda i njen naziv.
naziv.
2.1. HIRURŠKA ANATOMIJA 3. RENDGENSKA ANATOMIJA
• Važ
Važno je reć
reći da se na
ovaj nač
način mogu videti
unutra
unutrašnji organi tokom
njihovog rada i tako
ustanove sve promene
njihovog oblika pri radu
(npr. dijafragma,
dijafragma, pluć
pluća
prilikom disanja,
disanja, želudac i
creva za vreme varenja).
varenja).
• Kao deo
deo topografske anatomije služ
služi potrebama
hirurgije.
hirurgije.
MRI with
superpara-
magnetic
nanoparticles
– signal
in normal
node
• Anatomija je unapređ
unapređena ovim načnačino
inom istraž
istraživanja tela.
tela. Ona abdominal decreased but
omoguć
omogućuje gledanje sakrivenih unutraš
unutrašnjih organa,
organa, krvnih i CT – fails to
differentiate
high in
metastatic node
limfnih sudova (lymphangiographia, npr.) i to gledanje na živom between
čoveku,
oveku, čime se ispravlja onaj nedostatak ana
anatomije koji the 2 nodes
CT - ANATOMIA ULTRAZVUK
4. KOMPARATIVNA ANATOMIJA
(Npr. istraž
straživanje krvotoka kod ribe, komparacija sa 5. PLASTIČNA ANATOMIJA
krvotokom kornjač
kornjače, krokodila, ptica i sisara)
• Plastič
Plastična anatomija
je u služ
službi likovne
umetnosti.
umetnosti.
ANATOMIJA U UMETNOSTI
KARIKATURA U ANATOMIJI
(UMETNOST U ANATOMIJI
Leonardo da Vinci-
Vinci-a)
ANATOMIA GENERALIS
PLANA et LINEAE
• Telo čoveka je sastavljeno od
velikog broja organa,
organa, od kojih 1. Plana frontalia
svaki ima i svoj posebni oblik i s. coronalia
svoje posebno delovanje.
delovanje. 2. Plana
Ipak,
Ipak, ti pojedini organi nisu horizontalia
potpuno nezavisni jedan od 3. Plana sagittalia
drugog,
drugog, nego višviše njih čine 3.1. Planum
celinu u kojoj jedan organ medianum
upotpunjuje delovanje drugog,
drugog, 3.2. Plana
tako da su svi podređeni
podređeni paramediana
već
većem zadatku.
zadatku.
NOMINA GENERALIA
KINESIOLOGIA
(Napomena: u daljem izuč
izučavanju anatomije, bić
biće
istaknuti zvanič
zvanični anatomski nazivi u odgovarajuć
odgovarajućem
poglavlju)
is
is
is
is
Flexio Extensio
1. Rotatio lateralis
2. Rotatio medialis
Abductio Adductio
1. Oppositio
(1. Elevatio – depressio
2. Supinatio –
2. Protractio – retractio)
pronatio
3. Inversio -
eversio
OSTEOLOGIA SYSTEMA SKELETALE
(NAUKA O KOSTNOM SISTEMU)
• Strukture skeletnog
sistema su: • Osovinski skelet
(Skeleton axiale)
• KOSTI
• ZGLOBOVI
• Skelet ekstremiteta
• LIGAMENTI
(Skeleton
appendiculare)
SKELETON
AXIALE SKELETON
(80 kostiju) APPENDICULARE
(126 kostiju)
• Cranium
• Ossa membri
• Os hyoideum superioris
• Vertebrae • Ossa membri
• Costae inferioris
• Sternum
OKOŠTAVANJE
SYSTEMA SKELETALE
(OSTEOGENESIS)
• FUNKCIJE: • Iz mezoderma, srednjeg primitivnog germinativnog sloja, razvija
se mesenchym, čije se nediferencirane ćelije ugrađuju u bilo
koji tip vezivnog tkiva – kost, hrskavicu, mišić, tetivu, fasciju ili
ligament.
• Rigidni okvir u telu koji obezbeđuje zaštitu • Postoje dva osnovna tipa okoštavanja:
vitalnim i vulnerabilnim organima • Osteogenesis membranacea
• Dvokraka poluga skeletnim mišićima • Kondenzacija mezenhimnih ćelija fibroznog ekstracelularnog
matriksa u osnovi je direktnog, membranoznog okoštavanja
• Rezervoar kalcijuma i fosfata; (sekundarna) srednjeg dela ključnice, kratkih kostiju, nekih kostiju baze i
homeostatska regulacija nivoa kalcijuma u krvi krova lobanje.
• Formiranje krvnih ćelija
• Osteogenesis cartilaginea
• Endohondralno okoštavaju pršljenovi, veći deo kostiju baze
lobanje, rebra, grudna kost, karlica i duge kosti ekstremiteta.
CENTRUM OSSIFICATIONIS
STALNE I NESTALNE KOSTI
PRIMARIUM ET SECUNDARIUM
• Razlike među
kostima su posledica
različitog rasporeda
ćelija – osteoblasta,
čvrstine i rasporeda
osnovne supstance,
odnosno različitog
• Primarni centar okoštavanja ili početni proces formiranja kostiju, oblika, dimenzija i
razvija se intrauterino, obično nije usamljen, lokalizovan je, obostrano je
konstantnog položaja i odgovoran za okoštavanje većeg dela kosti. rasporeda šupljina u
njoj.
• Sekundarni centar okoštavanja, osim nekih izuzetaka, razvija se
postnatalno, pojedinačno ili u većem broju. Odgovoran je za oblikovanje
koštanih apofiza, ivica pljosnatih kostiju i epifiza dugih kostiju.
• Periosteum
STRUKTURNI KOSTI GORNJEG
• Substantia corticalis /
compacta DELOVI EKSTREMITETA
• Substantia spongiosa s.
trabecularis (npr. os longum): - OSSA MEMBRI SUPERIORIS
• Endosteum
• Medulla ossium rubra / flava
/ gelatinosa
Clavicula
Acromion
Spina scapulae
HUMERUS
1. Ramenica ili (Osnovni delovi)
nadlaktica (humerus)
2. Žbica (radius)
3. Laktica (ulna)
4. Kosti šake
Epiphysis
(ossa manus):
proximalis
PARS LIBERA
MEMBRI
SUPERIORIS
Corpus Epiphysis
distalis
CORPUS
HUMERI
(Strane i ivice)
A: Facies
anterolateralis Facies
M: Facies
anteromedialis anterolateralis
P: Facies posterior (Pripoj mišića)
IVICE: Margo lateralis
/ medialis
/posterior
Facies
Facies posterior
anteromedialis (Pripoj
(Pripoj mišića) mišića)
Epicondylus Epicondylus
medialis lateralis
Condylus humeri
EPIPHYSIS DISTALIS
(Condylus humeri) HUMERUS
RADIUS Caput
(Osnovni delovi)
Collum
Epiphysis s. EPIPHYSIS
extremitas* Corpus
proximalis (3 ivice i 3 strane) PROXIMALIS
RADII Tuberositas
(Osnovni delovi)
Epiphysis s.
extremitas*
distalis
OSSA MANUS
LEVO-DESNA ORIJENTACIJA
ULNA
sulcus-
sulcus-a carpi) 2
3
4
5
Os scaphoideum / lunatum / triquetrum / pisiforme
OSSA DIGITORUM
1. Pollex (I)
2. Index (II)
3. Digitus medius (III)
4. Digitus anularis (IV)
5. Digitus minimus (V) Phalanx proximalis / media / distalis
(pollicis) (indicis) (pollicis)
STRUKTURNA KLASIFIKACIJA
JUNKTURA
• Struk
Strukturn
turna klasifikacija
lasifikacija je bazirana na
JUNCTURAE; SYSTEMA materij
aterijalu
alu koji vezuje ili drž
drži kosti zajedno i
prema tome da li, ili ne postoji zglobna
ARTICULARE šupljina.
FUNKCIONALNA KLASIFIKACIJA
JUNCTURAE FIBROSAE
JUNKTURA
• Kosti su spojene vezivnim tkivom
• Nema zglobnu šupljinu
• Nepokretni su (tip: synarthroses)
synarthroses)
• Funkc
Funkcional
ionalna
na klasifik
lasifikacija je bazirana na opsegu
pokreta koji je dozvoljen u zglobu. • Razlikuju se:
se:
1. Sutura
Sutura 2. Syndesmosis 2.1. (3) Gomphosis
JUNCTURAE SYNOVIALES
• Oblik zglobne površ
površine određuje opseg pokreta.
pokreta.
• Razlikuju se sledeć
sledeći glavni tipovi:
ART. HUMERI
ART. STERNOCLAVICULARIS
• Zglobne
površ
površine:
ine:
1. Caput humeri
2. Cavitas
glenoidalis
ART. HUMERI
ART. HUMERI
(Umetnut fibroznohrskavič
fibroznohrskavičavi LIGAMENTA HUMERI
prsten: Labrum glenoidale) (Ligamenta)
ART. CUBITI
ARTT. MANUS
(Ligamenta)
• Art radiocarpal
radiocarpalis
is
• Lig. collaterale ulnare – Zglobljava se žbica
sa čunastom i
• Lig. collaterale polumeseč
polumesečastom
radiale kosti ruč
ručja, kao i
• Lig. anulare radii zglobni kolut sa
trorogljom kosti.
• Lig. quadratum
– F: flexio
flexio,, extensio,
extensio,
adductio,
adductio, abductio od
osovine (zbirno,
(zbirno,
circumductio)
circumductio)
ART. RADIOCARPALIS PROKSIMALNI I DISTALNI
(ligamenta) INTERFALANGEALNI ZGLOBOVI
ZGLOBOVI
(ARTT. INTERPHALANGEAE MANUS)
(proximalis –PIP;
PIP; distalis - DIP)
Costae
COSTAE COSTA
1-7 = COSTAE VERAE 1. Gornja ivica i spoljna
8-12 = COSTAE strana tela rebra
SPURIAE 2. Unutraš
Unutrašnja strana i
(11-
(11-12 = Costae žleb (sulcus
(sulcus costae) uz
fluctuantes) donju ivicu rebra
• Spatia intercostalia 2
DISCUS
SYNDESMOSES INTERVERTEBRALIS
(Symphysis
intervertebralis)
Osnovni delovi
su:
- Ligg.
Ligg. flava
- Ligg
Ligg. interspinalia
interspinalia 1. Anulus
- Lig. supraspinale fibrosus Vertebra
- Lig. longitudinale 2. Nucleus
anterius / posterius pulposus