Zecharia Sitchin

Zecharia Sitchin
IZGUBLJENA KRALJEVSTVA
Knjiga etvrta Zemaljske kronike
Teledisk, 2004
Biblioteka Svjetlost Nakladnik TELEDISK d.o.o. Naslov originala

The Lost Realms
Copyright by Zecharia Sitchin Urednik biblioteke Darko Imenjak Prijevod Krunoslav Grdei Lektura prof. Kristina Stojanovi Naslovnica Fabula nova d.o.o. Grafika obrada TELEdisk d.o.o. Tisak i uvez STUDIO MODERNA d.o.o.
Ova knjiga tiskana je na recikliranom papiru
SADRAJ
PREDGOVOR 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. EL D O R A D O IZGUBLJENI K A I N O V G R A D PODRUJE ZMIJSKIH BOGOVA PROMATRAI NEBA U D U N G L A M A STRANCI S DRUGE STRANE M O R A KRALJEVSTVO Z L A T N O G TAPA D A N KADA JE SUNCE STALO P U T E V I NEBA G R A D O V I IZGUBLJENI I N A E N I
1 3 23 51 77 101 129 155 181 205 241 269 299 327
10. 'BAALBEK N O V O G SVIJETA 11. ZEMLJA IZ KOJE D O L A Z E I N G O T I 12. B O G O V I ZLATNIH SUZA BIBLIOGRAFIJA
PREDGOVOR
U e u r o p s k i m analima otkrie Novog svijeta nosi peat El D o r a d a - nesmiljene potrage za zlatom. M e u t i m , konkvistadori nisu shvatili da samo ponavljaju potragu, kako na Zemlji tako i u t i m n o v o o t k r i v e n i m zemljama, koja se dogodila e o n i m a ranije. Z a k o p a n ispod zapisa i pria o pohlepi, pljaki i o b i j e s n o m unitavanju koje su potaknula n o v o p r o n a e n a bogatstva, u k r o n i k a m a tog v r e m e n a postoji dokaz o t o m e kako su Europljani bili zbunjeni naavi civilizacije koje su bile u velikoj m j e r i s r o d n e o n i m a Staroga svijeta: kraljevstva i kraljevski dvorovi, gradovi i sakralna p o d r u j a , u m j e t n o s t i poezija, visoki h r a m o v i to se uzdiu do neba, sveenici i - simbol kria te vjerovanje u Stvoritelja svega. I na kraju, ali ne i m a n j e vano, tu su bile i legende o bijelim, b r a d a t i m b o g o v i m a koji su otili, ali su obeali da e se vratiti. Misterije i e n i g m e Maya, Asteka, Inka i njihovih p r e t h o d n i k a koji su zbunili konkvistadore jo uvijek ne m o g u rijeiti ni znanstvenici ni laici, p o d j e d n a k o kao to je to bilo n e m o g u e i prije pet stoljea. Kako, kada i zato su takve velike civilizacije nastale u N o v o m svijetu, i je li tek sluajnost da to vie o n j i m a znamo, to vie se stjee d o j a m da su nastale n a k o n civilizacija d r e v n o g Bliskog istoka? T v r d i m da se odgovori na ta pitanja m o g u pronai j e d i n o ako p r i h v a t i m o kao injenicu - a ne kao mit - stvarnu prisutnost A n u n n a k i j a na Zemlji kao ' O n i h koji su doli s neba na Zemlju'.
I
1
EL DORADO
Danas je Toledo u velikoj mjeri provincijski gradi smjeten oko sat vremena vonje od Madrida; ipak, teko da e posjetitelj panjolske propustiti razgledati ga, jer su unutar njegovih zidova sauvani spomenici razliitih kultura i razdoblja povijesti. Njegovi poeci, prema lokalnim legendama, seu u vrijeme od dva milenija prije kranske ere, a njegovo osnivanje pripisuje se biblijskim nasljednicima Noe. Njegovo ime, dre mnogi, dolazi od hebrejskog Toledoth ('povijest generacija'); njegovi drevni domovi i velianstvene crkve svjedoe o pokrtavanju panjolske - o usponu i padu Maura i muslimanskoj vlasti, te o iskorjenjivanju velianstvenog idovskog naslijea. Za Toledo, za panjolsku i za sve druge zemlje 1492. g. bila je kljuna godina, jer se tada stvarala trostruka povijest. Sva tri dogaaja dogodila su se u panjolskoj - zemlji zemljopisno poznatoj kao 'Iberia - naziv ije se jedino objanjenje moe pronai u izrazu Ibri ('idov'), po kojem su moda bili poznati njezini najraniji stanovnici. Izgubivi vei dio Iberije od strane Muslimana, ratom razjedinjena kraljevstva na poluotoku prvo
3
Zecharia Sitchin
- IZGUBLJENA KRALJEVSTVA
su svoje veliko ujedinjenje doivjela kad su se 1469. g. vjenali Ferdinand od Aragona i Izabela od Kastilje. Tijekom deset godina ujedinjenja oni su pokrenuli vojnu operaciju u namjeri da otjeraju Maure i stave panjolsku pod zastavu kranstva; u sijenju 1492. g., padom Granade Mauri su konano bili poraeni i panjolska je postala kranskom zemljom. U oujku iste godine kralj i kraljica su potpisali edikt o izgonu iz panjolske svih idova koji se ne obrate na kranstvo do 31. srpnja te godine. A 3. kolovoza te iste godine, Kristofor Kolumbo - Cristobal Colon za panjolce - otplovio je pod panjolskom zastavom kako bi pronaao zapadni put u Indiju. Kopno je ugledao 12. listopada 1492. U panjolsku se vratio u sijenju 1493. g. Kao dokaz svog uspjeha kui je doveo etiri 'Indijca'; kako bi potkrijepio svoje tvrdnje o opravdanosti druge, vee ekspedicije pod njegovim zapovjednitvom, sa sobom je donio zbirku zlatnih sitnica koje je bio uzeo od domorodaca te prie o gradu, zlatnom gradu gdje ljudi nose zlatne narukvice na rukama i nogama i ukraavaju vrat, ui i noseve zlatom, a svo to zlato dolazi iz golemih rudnika blizu grada. Za to prvo zlato - na taj nain dopremljeno u panjolsku iz novih zemalja - Izabela, koja je bila toliko pobona da su je zvali 'Katolkinja', zapovjedila je da se izradi sloen sustav uvanja i izloila ga je u toledskoj katedrali, tradicionalnom sjeditu panjolske katolike hijerarhije. I tako u dananje vrijeme, kada posjetitelji katedrale dou do riznice - prostorije zatiene tekim reetkama i ispunjene dragocjenim predmetima koji predstavljaju darove crkvi kroz stoljea - mogu vidjeti, iako ne i dotaknuti, prvo zlato koje je sa sobom donio Kolumbo. Danas se zna da je to putovanje bilo mnogo vie od potrage za novim putem u Indiju. Jaki dokazi upuuju na to da je Kolumbo bio idov primoran na obraenje; njegovi financijski pokrovitelji, isto tako obraenici, mogli su u tom pothvatu vidjeti izlaz za bijeg u slobodnije zemlje. Ferdinand i Izabela su imali viziju otkria Rajskih rijeka i vjene mladosti. A sam Kolumbo je imao tajne ambicije, od kojih je samo neke izrazio u svojim osobnim dnevnicima. Vidio je sebe kao onoga tko e ispuniti
EL DORADO
drevna proroanstva o novom dobu koje e zapoeti otkriem novih zemalja 'na kraju Zemlje'. Meutim, on je bio dovoljno realan kako bi uvidio da je od svih informacija koje je donio sa svog prvog putovanja upravo spominjanje zlata privlailo pozornost. Tvrdei 'da e mu Bog pokazati' tajanstveno mjesto 'gdje se raa zlato', uspio je nagovoriti Ferdinanda i Izabelu da mu osiguraju mnogo veu flotu za drugo putovanje, a zatim i za tree. Ovoga puta su, meutim, monarsi poslali i razliite administratore i ljude manje poznate po vizijama, a vie po akciji, koji su nadgledali i mijeali se u admiralove operacije i odluke. Neizbjean sukob kulminirao je Kolumbovim povratkom u panjolsku u lancima pod izlikom da je loe postupao s nekima od svojih ljudi. Iako su ga kralj i kraljica odmah oslobodili i ponudili mu novanu odtetu, sloili su se s miljenjem da je Kolumbo bio dobar admiral, ali lo upravitelj i, svakako - onaj koji nije uspio prisiliti Indijance da odaju pravu lokaciju Grada Zlata. Kolumbo je uzvratio na nain da se jo vie oslanjao na drevna proroanstva i biblijske navode. Sve tekstove je sakupio u knjigu naslovljenu Knjiga proroanstava koju je pokazao kralju i kraljici. Namjera mu je bila da ih uvjeri kako je panjolska predodreena da vlada Jeruzalemom i da je on, Kolumbo izabran da to postigne tako to e biti prvi koji e pronai mjesto gdje se raa zlato. Budui da su i sami vjerovali u Sveto pismo, Ferdinand i Izabela su dopustili Kolumbu da jo jednom krene na put, a takvoj odluci osobito je iao u prilog njegov argument da ue rijeke (danas zvane Orinoco) koje je on otkrio predstavlja ue jedne od etiriju rajskih rijeka; Sveti spisi su tvrdili da jedna od tih rijeka okruuje zemlju Havila, mjesto 'odakle dolazi zlato'. Ovo posljednje putovanje je donijelo vie tekoa i duevne boli negoli i j e d n o od tri prethodna. Ozbiljno pogoen artritisom, vie nalik duhu nego samom sebi kakav je nekad bio, Kolumbo se vratio u panjolsku 7. studenog 1504. g. Potkraj istog mjeseca, kraljica Izabela je umrla; iako je kralj Ferdinand jo uvijek bio naklonjen Kolumbu,
Zecharia Sitchin
odluio je da drugi rade na posljednjem memorandumu koji je Kolumbo pripremio, u kojem je on skupio dokaze o postojanju velikog izvora zlata u novim zemljama. 'Hispaniola e okititi Vaa nepobjediva velianstva svim potrebnim zlatom', uvjeravao je Kolumbo svoje kraljevske sponzore, govorei o otoku kojega danas dijele Haiti i Dominikanska Republika. Tamo su panjolski doseljenici, koristei lokalne Indijance kao robovsku radnu snagu, uistinu uspjeli iskopati zlata u golemim koliinama: u manje od dva desetljea panjolska je riznica iz Hispaniole zgrnula zlata u vrijednosti 500.000 dukata. Kako se pokazalo, panjolsko iskustvo u Hispanioli ponavljalo se i nastavljalo diljem ogromnog kontinenta. Za vrijeme ta dva kratka desetljea, kako su domoroci umirali ili bjeali, a zlatne ile bivale sve siromanije, euforija panjolaca se pretvorila u razoaranje i oaj, te su sve smionije pristajali na nepoznate obale u potrazi za blagom. Jedno od ranih odredita predstavljao je poluotok Yucatn. Prvi panjolci koji su se ondje nali 1511. g. bili su preivjeli brodolomci; meutim, 1517. g. konvoj od tri broda pod vodstvom Franciska Hernandeza de Crdobe otplovio je s Kube za Yucatn u potrazi za robovskom radnom snagom. Na svoje zaprepatenje naili su na kue od kamena, hramove i idole boginja; na nesreu lokalnih stanovnika (za koje su panjolci razumjeli da sebe nazivaju'Maya'), panjolci su takoer 'nali odreene predmete od zlata koje su i uzeli'. Zapis o panjolskom dolasku i osvajanju Yucatna prvenstveno se temelji na izvjeu naslovljenom Relacin de las cosas de Yucatn koje je napisao redovnik Diego da Landa 1556. g. (engleski prijevod Williama Gatesa nosi naslov Yucatn, Befare and After the Conquest). Hernandez i njegovi ljudi - izvjetava Diego de Landa - vidjeli su na toj ekspediciji veliku stepenastu piramidu, idole i kipove ivotinja te veliki grad u unutranjosti. Meutim, Indijanci koje su pokuali uhvatiti estoko su se borili, pa se nisu dali obeshrabriti ni topovskom paljbom s brodova. Teki gubici - i sam Hernandez bio je teko ranjen - prisilili
EL DORADO
su ih na povlaenje. Ipak, po povratku na Kubu, Hernndez je preporuio daljnje ekspedicije, jer 'ta zemlja je dobra i bogata, zbog svog zlata'. Godinu dana kasnije, ekspedicija je napustila Kubu i krenula u smjeru Yucatna. Pristali su na otoku Cozumel i otkrili Novu panjolsku, Pnuco i provinciju Tabasco (tako su nazvali ta nova mjesta). Naoruani razliitim dobrima za trampu, a ne samo orujem, panjolci su ovaj put sreli kako neprijateljski tako i prijateljski raspoloene Indijance. Vidjeli su vie kamenih graevina i spomenika, osjetili ubode strijela i kopalja koja su na vrhu imala otri kamen od opsidijana i prouili umjetniki napravljene predmete. Mnogi predmeti bili su napravljeni od kamena, obinog ili poludragog; drugi su sjali poput zlata ali, promotreni iz blizine, pokazalo se da su od bakra. Suprotno oekivanjima, nalo se tu malo zlatnih predmeta i ba nikakvih rudnika ili drugih izvora zlata, ili pak drugih metala. Odakle je onda zlato, to malo to su pronali, stiglo? Do njega dolazimo trgovanjem, rekoe Maye. O n o dolazi sa sjeverozapada: tamo, u zemlji Asteka, ima ga mnogo, u velikim koliinama. Otkrivanje i osvajanje podruja Asteka, u gorama u srcu Meksika, povijesno je povezano s imenom Hernanda Cortsa. On je 1519. g. otplovio iz Kube zapovijedajui pravom a r m a d o m od jedanaest brodova, oko est stotina ljudi s velikim brojem rasnih, rijetkih konja. Zaustavljajui se, pristajui i ponovno isplovljavajui, polako je nastavljao du obale yucatnskog zaljeva. U podruju gdje je slabio utjecaj Maya i poinjala asteka dominacija, utemeljio je bazni logor i nazvao ga Veracruz (naziv mjesta zadrao se do danas). Na veliko iznenaenje panjolaca tu su se pojavili emisari astekog vladara nosei pozdrave i prekrasne darove. Prema oevicu Bernal Daz del Castillu (Historia verdadera de la conquista de la Nueva Espaa), meu poklonima se nalazio i 'kota s izgledom sunca velik kao kota koije, s mnogo vrsta slika na njemu, itav od finog zlata - divna stvar za gledanje - za kojeg su oni koji su ga poslije vagali rekli da je vrijedan vie od deset tisua dolara'. Zatim drugi, jo vei kota, 'nainjen od
Zecharia Sitchin
srebra velikog sjaja koji je imitirao mjesec'. Nala se tu i kaciga, do vrha puna zlatnih zrna i nakit za glavu nainjen od perja rijetke ptice quetztal (ostatak se jo uvijek uva u bekom Museum fr Vlkerskunde). To su bili darovi, objasnili su emisari, od njihovog vladara Moctezume boanskom Quetztal Coatlu, 'Pernatoj Zmiji', bogu Asteka, velikom dobroinitelju kojeg je davno Bog rata primorao da napusti zemlju Asteka. S mnotvom sljedbenika on je otiao u Yucatn, a zatim otplovio na istok, zavjetovavi se da e se vratiti na dan svog roenja u godini '1 Trske'. U astekom kalendaru svake pedeset dvije godine navrava se godinji ciklus i stoga se godina obeanog povratka, '1 Trska', moe dogoditi jednom u pedeset dvije godine. U kranskom kalendaru to su bile godine 1363., 1415., 1467. i - 1519., godina u kojoj se Corts pojavio s istonog mora na vratima astekih posjeda. Bradat i s kacigom kao to je bio i Quetzakoatl (neki dre da je bog bio i svijetle puti), inilo se da Corts ispunjava proroanstva. Darovi koje je ponudio asteki vladar nisu bili sluajno odabrani. tovie, bili su bogati simbolikom. Obilje zlatnih zrna ponueno je na dar, jer je zlato predstavljalo metal koji pripada bogovima. Pridodan je srebrni disk koji je predstavljao mjesec, jer neke legende govore da je Quetzakoatl otplovio kako bi se vratio na nebo, uinivi tako mjesec svojim prebivalitem. Bog koji se vratio trebao je nositi perjanicu i bogato ukraenu odjeu. Zlatni disk je, pak, bio sveti kalendar koji je prikazivao ciklus od pedeset dvije godine i pokazivao Godinu Povratka. Znamo da se radilo o takvom kalendaru zato to su pronaeni i drugi, njemu slini, izraeni, meutim, od kamena, a ne od istog zlata (sl. 1). Da li su panjolci shvatili simboliku nije poznato. Ako i jesu, nisu je potivali. Njima su ti predmeti predstavljali samo jedno: dokaz ogromnih bogatstava koja ih oekuju u astekim krajevima. Ovi nenadomjestivi predmeti nalazili su se u umjetnikom blagu koje je stiglo u Sevillu iz Meksika 9. prosinca 1519. na palubi prvog broda s blagom koje je Corts poslao natrag u panjolsku. panjolski kralj Karlo I, Ferdinandov unuk i vladar drugih europskih zemalja, zvan Car Karlo V Svetog
EL DORADO
Rimskog Carstva, nalazio se tada u Flandriji i brod je poslan dalje u Bruxelles. Gomila zlata je osim simbolikih darova sadravala i zlatne figurice pataka, pasa, tigrova, lavova i m a j m u n a , te zlatni luk i strijele. Ali sve ih je nadvisivao n a d m o n i sunev disk', promjera dvjesto pet centimetara i debeo kao etiri novia reala. Veliki slikar i u m j e t n i k Albrecht Diirer koji je vidio blago pristiglo iz 'Nove Zlatne Zemlje' napisao je da su 'te stvari sve bile toliko dragocjene da su bile procijenjene na 100.000 guldena. Ali u svim svojim danima, nikad nisam vidio neto to mi je tako razveselilo srce kao te stvari. Jer vidio sam m e u njima zapanjujue umjetnike predmete i divio se rijetkoj vjetini i darovitosti ljudi u tim dalekim zemljama. Uistinu ne m o g u izrei dovoljno o stvarima koje su bile preda mnom'. Ali koliko god da su 'te stvari' imale jedinstvenu umjetniku, religioznu, kulturnu ili povijesnu vrijednost, kralju su one predstavljale prije svega zlato - zlato kojim je m o g a o financirati borbe protiv unutranjih p o b u n a i vanjske ratove. Ne gubei vrijeme, Karlo je zapovjedio da se ti kao i svi budui predmeti nainjeni od dragocjenih metala rastope im stignu i pretale u zlatne ili srebrne ipke.
slika 1
Zecharia Sitchin - IZGUBLJENA KRALJEVSTVA
10
U Meksiku, Corts i njegovi ljudi prihvatili su isti stav. Polako napredujui i svladavajui pomou sile ili diplomacije i prijevare svaki otpor na koji su naili, panjolci su stigli do astekog glavnog grada Tenochtitlna - dananji Mexico City - u studenom 1519. g. Do grada, smjetenog usred jezera, moe se doi samo preko nasipa koji se lako brane. Ipak, jo uvijek u strahopotovanju zbog prorotva o Bogu Koji Se Vraa, Moctezuma i svo plemstvo izili su pozdraviti Cortsa i njegovu pratnju. Jedino je Moctezuma nosio sandale; svi drugi su bili bosonogi, iskazujui time poniznost pred bijelim bogom. On je panjolcima zaelio dobrodolicu u svojoj velianstvenoj palai; zlata je bilo posvuda, ak i posude i pribor za jelo bili su od zlata; vidjeli su i prostoriju za pohranu, prepunu zlatnih predmeta. Pribjegavi prijevari, panjolci su uhvatili Moctezumu; za njegovo oslobaanje zahtijevali su otkupninu u zlatu. Na to su plemii poslali trkae kroz cijelo kraljevstvo da skupe otkupninu; zlatnih predmeta koje su predali bilo je dovoljno da se napuni brod koji je otplovio natrag u panjolsku. (Meutim, Francuzi su ga zarobili, to je bio uzrok za izbijanje rata). Domogavi se zlata pomou lukavstva, ujedno slabei Asteke stvaranjem nesloge meu njima, Corts je namjeravao osloboditi Moctezumu i ostaviti ga na tronu kao marionetskog vladara. Ali njegov, drugi po redu, asnik je izgubio strpljenje i zapovjedio krvoprolie astekih plemia i zapovjednika. U meteu koji je uslijedio Moctezuma je ubijen, a panjolci su se nali u pravoj bici. S tekim gubicima Corts se povukao iz grada; vratio se, s jakim pojaanjem s Kube nakon produenih bitaka, tek u kolovozu 1521. godine. U to je vrijeme panjolska vladavina naposljetku nametnuta poraenim Astecima, zlato vrijedno oko 600.000 pesosa bilo je silom oduzeto, opljakano i rastopljeno u ingote. Meksiko je u vrijeme osvajanja uistinu bio Nova Zlatna Zemlja; ali kad su zlatni predmeti, stvarani i akumulirani tijekom stoljea ako ne i tisuljea, jednom bili odvezeni, postalo je jasno da Meksiko nije biblijska zemlja Havila, a ni Tenochtitln legendarni Grad Zlata. I tako se potraga za zlatom od kojeg
11
EL DORADO
nisu htjeli odustati ni pustolovi niti kraljevi okrenula drugim dijelovima Novog svijeta. panjolci su do tada utemeljili bazu, Panamu, na pacifikoj obali Amerike i otuda slali ekspedicije i zastupnike u Centralnu i junu Ameriku. Tamo su uli zavodljivu legendu o El Doradu - skraeno od el hombre dorado, Pozlaenom ovjeku. On je bio kralj ije kraljevstvo je bilo tako bogato zlatom da su ga svakog jutra bojali kauukom ili uljem posipanim zlatnom prainom, pokrivajui ga od glave do pete. Naveer bi uranjao u jezero da spere zlato i ulje, da bi sljedeeg dana ponovio isti ritual. Vladao je u gradu koji se nalazio usred jezera, smjeten na otoku od zlata. Prema kronici naslovljenoj Elejias de Varones Ilustres de Indias, prvo konkretno izvjee o El Doradu Franciscu Pizzaru u Panamu je donio jedan od njegovih kapetana u sljedeoj verziji: reeno je da je jedan Indijanac iz Kolumbije uo za 'zemlju bogatu smaragdima i zlatom. Meu stvarima koje su radili bilo je i ovo: njihov je kralj skinuo odoru i ukrcao se na splav, te otplovio na sredinu jezera da izvri rtvovanja bogovima. Njegov kraljevski lik bio je posipan mirisnim uljem koje je zatim bilo prekriveno slojem zlata u prahu, od stopala do vrha ela, inei ga blistavim poput sunevih zraka'. Da bi vidjeli taj ritual mnogi su hodoasnici dolazili s 'bogatim zavjetnim darovima od zlatnih sitnica i rijetkih smaragda, te raznim drugim ukrasima', bacajui ih u sveto jezero. Prema jednoj drugoj verziji koja je upuivala na to da se sveto jezero nalazi negdje u sjevernoj Kolumbiji, pozlaeni kralj nosio je 'veliku koliinu zlata i smaragda u sredite jezera. Tamo, u ulozi poslanika mnotva koje je stajalo uokolo jezera, te vikalo i sviralo na glazbenim instrumentima, on je bacao blago u jezero kao rtvu njegovom bogu. Postoji jo jedna drukija verzija koja zlatni grad naziva Manoa i tvrdi da se nalazi u zemlji Biru, panjolski - Peru. Glas o El Doradu se meu Europljanima u Novom svijetu proirio poput poara, a s vremenom i u samoj Europi. Glasine su uskoro bile i zapisane; pamfleti i knjige su poeli kruiti Europom
12
opisujui zemlju, jezero, grad i kralja kojeg jo nitko nije vidio, pa ak i konkretan ritual pozlaivanja kralja svakog jutra (sl. 2). Dok su neki, kao Corts koji je otiao u Kaliforniju ili drugi koji su otili u Venezuelu, tragali smjerovima po vlastitom izboru, Francisco Pizzaro i njegovi pomonici potpuno su se oslonili na indijanska izvjea. Neki su uistinu otili u Kolumbiju i pretraivali vode jezera Guatavita - to se pretraivanje nastavljalo i prekidalo kroz etiri stoljea - a kao rezultat, pronaeni su zlatni zavjetni predmeti; pritom, tragai su ostavljali sljedee generacije lovaca na blago u uvjerenju da, ukoliko bi se jezero potpuno isuilo, zlatno blago bi se moglo pokupiti s njegova dna. Drugi su, kao i sam Pizzaro, prihvatili Peru kao onu pravu i tonu lokaciju. Dvije ekspedicije pokrenute iz baze u Panami du pacifike obale June Amerike donijele su dovoljno zlata kako bi se stvorilo uvjerenje da e se vei napor u Peruu isplatiti. Nakon to je dobio kraljevsku povelju kao general vojske i guverner (provincije koju tek treba osvojiti), Pizzaro je otplovio u Peru predvodei dvije stotine ljudi. Bilo je to 1530. godine. Kako je mogao oekivati slika 2 da s tako malobrojnim snagama zauzme tako veliku zemlju koju su branile tisue ratnika potpuno odanih svom gospodaru, Inki, za koga su smatrali da je personifikacija boga? Pizzaro je planirao pribjei strategiji koju je ve uspjeno primijenio Corts: namamiti vladara, uhvatiti ga, dobiti zlato kao otkupninu, a zatim ga osloboditi kako bi bio panjolska marioneta. injenica da su Inke, kako se ispostavilo da sami sebe nazivaju, bili u graanskom ratu kad su panjolci stigli, bila je neoekivana pogodnost. Oni su saznali da je nakon smrti gospodara Inka njegov prvoroeni sin od 'druge ene' osporio legitimnost nasljedstva sina kojeg je rodila Inkina glavna ena.
13
EL D O R A D O
Kada su vijesti o dolazeim panjolcima dole do izazivaa po imenu Atahualpa, on je odluio dopustiti panjolcima da napreduju prema unutranjosti (te se tako udalje od svojih brodova i pojaanja), dok je on zauzimao glavni grad Cuzco. Nakon zauzimanja glavnog grada u Andama, panjolci su mu poslali glasnike koji su nosili darove i ponudili pregovore o miru. Predloili su da se dvojica voa susretnu na gradskom trgu, nenaoruani i bez vojne pratnje, te da pokau dobru volju. Atahualpa se sloio. Meutim, kad je stigao na trg, panjolci su napali njegovu pratnju i zarobili Inku. Kao naknadu za oslobaanje zahtijevali su otkupninu: zatraili su da se velika soba ispuni zlatom, i to do visine koliko moe dosei ruka ispruena prema stropu. Atahualpa je shvatio da to znai ispuniti sobu zlatnim predmetima i sloio se. Na njegovu zapovijed pristizalo je zlatno posue iz hramova i palaa - pehari, vrevi, posluavnici, vaze svih oblika i veliina - ukrasni predmeti meu kojima su bile i imitacije ivotinja i biljaka, te ploe koje su bile poredane na zidovima javnih zgrada. Zlato je donoeno tjednima kako bi se napunila prostorija. Tada su panjolci ustvrdili da je dogovor bio da se prostorija ispuni istim zlatom, a ne stvarima koje zauzimaju prostor; i vie od mjesec dana su zlatari Inka topili sve umjetnike predmete u ingote. Kao da je sama povijest inzistirala na ponavljanju, sudbina Atahualpe bila je istovjetna onoj koja je zadesila Moctezumu. Pizzaro ga je namjeravao pustiti da vlada kao marioneta; ali vatreni asnici i predstavnici Crkve su na tobonjem suenju osudili Atahualpu na smrt zbog zloina idolopoklonstva i ubojstva svog polubrata, suparnika za prijestolje. Otkupnina dobivena za gospodara Inka, prema jednom kroniaru tog vremena, iznosila je 1.326.539 pesos de oro ('teine zlata') - oko 6.200 kilograma - bogatstvo koje je brzo podijeljeno izmeu Pizzara i njegovih ljudi, nakon to su na stranu stavili potrebnu petinu za kralja. Ali koliko god da je ono to je svatko od njih primio bilo daleko iznad njihovih najluih snova, to nije bilo nita u usporedbi s onim to je tek trebalo doi.
Zecharia Sitchin
14
Kad su konkvistadori uli u glavni grad Cuzco, vidjeli su hramove i palae doslovno prekrivene i ispunjene zlatom. U kraljevskoj palai nalazile su se tri prostorije ispunjene zlatnim namjetajem, a pet sa srebrnim, te zaliha od 100.000 zlatnih ingota od kojih je svaki teio oko 2 kilograma; bila je to rezerva dragocjenog metala koji je ekao da ga se oblikuje u umjetnike predmete. Zlatno prijestolje sa zlatnim sjedalom, izraeno tako da se moe pretvoriti u nosiljku na koju kralj moe lei, teila je 25.000 pesosa (oko 120 kilograma); ak i motke za noenje bile su pokrivene zlatom. Posvuda su se nalazile crkve i pogrebne odaje koje su tovale pretke, ispunjene kipovima i slikama ptica, riba i manjih ivotinja, naunice, prsni oklopi. U velikom hramu (koji su panjolci nazvali H r a m o m Sunca) zidovi su bili pokriveni tekim zlatnim ploama. Njegov vrt je bio umjetni vrt gdje je sve - drvee, grmlje, cvijee, ptice, fontana - bilo izraeno od zlata. U dvoritu je bilo malo polje kukuruza (lokalne itarice) gdje je svaka stabljika bila nainjena od srebra, a klasovi od zlata; to polje je pokrivalo podruje od 16.200 (90 puta 180 metara) etvornih metara zlatnog kukuruza! U Peruu su panjolski osvajai ubrzo uvidjeli da su njihove poetne lake pobjede ustupile mjesto tekim borbama s Inkama pobunjenicima, a umjesto poetnog bogatstva dolo je do pokore u obliku inflacije. Za Inke, kao i za Asteke, zlato je bilo dar ili vlasnitvo bogova, a ne sredstvo za razmjenu. Oni ga nikad nisu koristili kao robu, kao novac. Za panjolce je zlato bilo sredstvo da dobiju sve to im srce poeli. Krcati zlatom, ali bez domaih luksuznih predmeta ili ak stvari za svakodnevnu uporabu, panjolci su uskoro plaali ezdeset zlatnih pesosa za bocu vina, 100 za ogrta, 10.000 za konja. U Europi je priljev zlata, srebra i dragog kamenja izazvao zlatnu groznicu i potakao daljnja nagaanja o El Doradu. Bez obzira koliko je blaga dolazilo, ostajalo je uvjerenje da El Dorado jo nije pronaen, da e ga pomou ustrajnosti, sree i ispravnog itanja indijanskih znakova i zagonetnih mapa netko sigurno nai. Njemaki istraivai su bili uvjereni da e nai zlatni grad na gornjem tijeku rijeke Orinoco u Venezueli ili moda u
15
EL D O R A D O
Kolumbiji. Drugi su zakljuili da je rijeka koju treba slijediti neka druga, ak i Amazona u Brazilu. Moda je najromantiniji od sviju, zbog svoje prolosti i svog kraljevskog pokrovitelja, bio Sir Walter Raleigh koji je 1595. g. otplovio iz Plymoutha s namjerom da pronae legendarnu Manou i doda njenu zlatnu slavu kruni kraljice Elizabete. U svojoj viziji on je vidio Manou kao Carski El Dorado, prekriven zlatom! ijih su se sjena Usprkos svim potresima promjena, svih juria hirovitih nesrea Ljudi drali sa ivom nadom koja nee umrijeti. I on je, kao i drugi prije i poslije njega, i dalje vidio El Dorado - kralja, grad, zemlju - kao san koji se treba ostvariti,'ivu nadu koja nee umrijeti'. Svi koji su krenuli u potragu za El Doradom bili su karika u lancu koji je zapoeo jo prije faraona i nastavlja se s naim vjenanim prstenjem i nacionalnim blagom. Ipak, ti sanjari, ti pustolovi bili su oni koji su u svojoj pohlepi za zlatom otkrili Zapadnom ovjeku nepoznate narode i civilizacije Amerike. Time su, i ne znajui, ponovno uspostavili veze koje su postojale u zaboravljenim vremenima. Zato se potraga za El Doradom tako intenzivno nastavila te trajala i dugo nakon otkria nevjerojatnih zlatnih i srebrnih blaga Meksika i Perua, da ne govorimo o manje opljakanim zemljama? Ta produena i intenzivirana potraga moe se najvie pripisati uvjerenju da izvor svih tih bogatstava tek treba pronai. panjolci su detaljno ispitivali domae stanovnitvo o izvoru zgrnutog bogatstva i n e u m o r n o slijedili svaki trag. Uskoro im je postalo jasno da Karibi i Yucatn nisu uope bili primarni izvori: Maye su, ustvari, rekli da su dobivali zlato najvie trgujui sa svojim susjedima na jugu i zapadu, te objasnili da su umijee kovanja zlata nauili od prijanjih naseljenika (koje znanstvenici danas prepoznaju pod imenom Tolteci). Da, rekoe panjolci, ali
Zecharia Sitchin
16
odakle drugima zlato? Od bogova, odgovorie Maye. U lokalnim jezicima zlato se nazivalo teocuitlatl to doslovno znai 'boja izluevina, njihov znoj i njihove suze. U astekom glavnom gradu panjolci su saznali da se zlato smatralo uistinu bojim metalom, kraa kojeg je bila zloin za koji se kanjavalo smrtnom kaznom. I Asteci su ukazali na Tolteke kao svoje uitelje umijea kovanja zlata. A tko je poduio Tolteke? Veliki bog Quetzalcoatl, odgovorie Asteci. Corts je u svojim izvjeima panjolskom kralju napisao da je opseno ispitao astekog kralja Moctezumu o izvoru zlata. Moctezuma je otkrio da je zlato dolo iz tri provincije njegovog kraljevstva, jedne na obali Tihog oceana, jedne na obali zaljeva i jedne u unutranjosti na jugozapadu gdje su bili rudnici. Corts je poslao ljude da istrae tri naznaena izvora. U sva su tri pronali da Indijanci zaista dobivaju zlato iz korita rijeka ili skupljaju grumenje koje je lealo na povrini gdje je kia isprala zlato. U provinciji gdje je bilo rudnika, izgledalo je da se kopalo samo u prolosti; Indijanci koje su panjolci sreli nisu uope radili u rudnicima. 'Nije bilo aktivnih rudnika', napisao je Corts u svom izvjeu. 'Grumenje zlata moglo se nai na povrini; glavni izvor je bio pijesak rijenih korita. Zlato je uvano u obliku praha u malim cijevima od trske ili u pokrivaima ili je bilo topljeno u malim loncima i lijevano u ipke'. Kad je bilo spremno, slalo ga se u glavni grad i vratilo bogovima kojima je oduvijek pripadalo. Dok veina strunjaka prihvaa Cortsove zakljuke - da su se Asteci bavili samo rudarenjem po naplavinama (skupljanjem zlatnog grumenja i praha s tla i iz korita rijeka), a ne i stvarnim rudarstvom koje pretpostavlja kopanje okna i tunela u obroncima planina ~ ovo pitanje ipak jo nije ni priblino rijeeno. panjolski osvajai i rudarski inenjeri u sljedeim stoljeima ustrajno su govorili o pretpovijesnim zlatnim rudnicima pronaenim na razliitim mjestima u Meksiku. Budui da izgleda nepojmljivo da su raniji meksiki naseljenici - kao to su Tolteci iji se poeci mogu pratiti do nekoliko stoljea prije kranske ere - posjedovali viu rudarsku tehnologiju od kasnijih (i vjerojatno naprednijih) Asteka, te su 'pretpovijesne rudnike' istraivai odbacili kao stara
17
EL D O R A D O
okna koja su panjolski osvajai napravili i odustali od njih. Iznosei najnovije poglede poetkom 20. stoljea, Alexander Del Mar (A History oj the Precious Metals) je ustvrdio da 'to se tie pretpovijesnog rudarstva, mora se poi od injenice da Asteci nisu poznavali eljezo, te stoga to podzemno rudarstvo... ne dolazi u obzir. Tono je da su moderni tragai za rudama u Meksiku nali stara okna i ostatke rudarskih radova koji su im izgledali kao mjesta pretpovijesnog rudarstva'. Iako su takva izvjea nala put ak i do slubenih publikacija, Del Mar je vjerovao da su ta mjesta bila 'drevni rudnici zajedno s vulkanskim erupcijama ili s nanosima lave koji su smatrani dokazom velike starosti'. 'Taj se zakljuak - ustvrdio je - teko moe odrati'. Sami Asteci, meutim, izvjetavaju o neem drugom. Oni su svojim prethodnicima, Toltecima, pripisali ne samo zanatsku vjetinu, nego i znanje o skrivenom mjestu zlata i sposobnost da ga iskopaju iz planinskih stijena. Asteki spis poznat kao Cdice Matritense de la Real Academia (sv. VIII), kojeg je na engleski preveo Miguel Len-Portille (Aztec Thought and Culture) ovako opisuje Tolteke: 'Tolteci su bili sposoban narod; svi su njihovi radovi bili dobri, sve je bilo tono, sve dobro uinjeno i vrijedno divljenja... Slikari, kipari, klesari dragog kamenja, umjetnici s perjem, lonari, prelci, tkalci bili su umjeni u svemu to su radili. Oni su otkrili dragocjeni zeleni kamen, tirkiz; poznavali su tirkiz i njegova nalazita. Nali su nalazita tirkiza, a takoer i planine koje skrivaju srebro i zlato, bakar i kositar, te mjeseev metal'. Veina se povjesniara slae da su Tolteci doli na sredinju meksiku visoravan u stoljeima koja su prethodila kranskoj eri - barem tisuu godina, a moda ak tisuu i petsto godina prije pojave Asteka. Kako je mogue da su oni poznavali rudarstvo, pravo rudarstvo zlata i drugih metala, kao i dragog kamenja poput tirkiza, dok su oni koji su doli nakon njih - Asteci - mogli samo strugati zlatno grumenje s povrine? I tko je bio taj koji je Tolteke nauio tajne rudarstva? Odgovor je, kao to smo vidjeli, bio Quetzalcoatl, bog - pernata zmija.
Zecharia Sitchin
18
Tajna akumuliranog zlatnog blaga s jedne strane i ograniena sposobnost Asteka u njegovom pridobivanju ponovila se i u zemlji Inka. U Peruu, kao i u Meksiku, domoroci su dobivali zlato skupljajui zrnca i grumenje isprane s planina u rijena korita. Godinja proizvodnja ovim metodama nije nikako mogla objasniti ogromna zlatna blaga naena kod Inka. O golemoj koliini zlatnih zaliha svjedoe panjolski zapisi koji se uvaju u Sevilli, slubenoj luci ulaska blaga iz Novoga svijeta u panjolsku. Archives of the Indies - spisi do kojih se i danas moe doi - uvaju podatke o primitku 134.000 pesos de oro u razdoblju od pet godina, od 1521. - 1525. godine. U sljedeih pet godina (pljaka Meksika!) koliina je iznosila 1.038.000 pesosa. Od 1531. do 1535. - kada su poiljke iz Perua poele nadmaivati one iz Meksika - koliina je narasla na 1.650.000 pesosa. Tijekom razdoblja izmeu 1536. - 1540., kad je Peru bio glavni izvor, zaprimljeno zlato je teilo 3.937.000 pesosa; u desetljeu od 1550. ukupna koliina iznosila je gotovo 11.000.000 pesosa. Jedan od vodeih kroniara tog vremena, Pedro de Cieza de Len (Chronicles of Peru), izvjetava da su u sljedeim godinama osvajanja panjolci iz carstva Inka godinje 'izvukli' 15.000 zlatnih aroba i 50.000 srebrnih; to odgovara koliini od preko 186 tona zlata i vie od 620 tona srebra godinje! Iako Cieza de Len ne spominje vremensko razdoblje tijekom kojeg su tako fantastine koliine bile 'izvuene', njegove brojke daju naslutiti koliine dragocjenih kovina koje su panjolci imali prilike opljakati u zemlji Inka. Kronike izvjetavaju da su nakon poetne velike otkupnine dobivene od gospodara Inka, pljake bogatstava Cuzca, te razaranja svetog hrama u Pachcamacu na obali, panjolci postali strunjaci u 'izvlaenju' zlata iz provincija u jednako golemim koliinama. Diljem cijelog carstva Inka, provincijske palae i hramovi bili su bogato ukraeni zlatom. Drugi izvor su bila groblja koja su sadravala zlatne predmete. panjolci su saznali da je obiaj Inka bio da zapeate rezidencije plemia i vladara, ostavljajui tamo njihova mumificirana tijela okruena
19
EL DORADO
dragocjenim predmetima koje su posjedovali za ivota. Takoer su sumnjali, i to opravdano, da su Indijanci odnijeli blago i sakrili ga na tajnim mjestima; neka blaga su bila pohranjena u piljama, neka su bila zakopana, a ostala baena u jezero. A postojala su i huacas, mjesta namijenjena tovanju ili za religiozne potrebe, gdje je zlato bilo nagomilano i ostavljeno na koritenje njegovim pravim vlasnicima, bogovima. Prie o pronalascima blaga - do kojeg se esto dolazilo muenjem Indijanaca, kao i bez njihova muenja, a s ciljem da ih se prisilili da otkriju skrivena mjesta - proimaju zapise sljedeih pedeset godina nakon osvajanja, pa ak sve do sedamnaestog i osamnaestog stoljea. Na taj je nain Gonzalo Pizzaro pronaao skriveno blago vladara Inka koji je vladao prije jednog stoljea. Neki Garcia Gutirrez de Toledo je naao niz humaka koji su pokrivali sveta blaga od kojih je izmeu 1566. i 1592. izvueno zlata u vrijednosti od preko milijun pesosa. Do 1602. Escobar Corchuelo osigurao je iz huace La Tosca predmete procijenjene na 60.000 pesosa. A kad su vode rijeke Moche bile skrenute, pronaeno je blago vrijedno otprilike 600.000 pesosa; ono je ukljuivalo, izvijestili su kroniari,'velikog zlatnog idola. Piui stoljee i pol kasnije, i stoga mnogo blie dogaajima nego to je to danas nama mogue, dvojica istraivaa (M. A. Ribero i J. J. Von Tchudi, Peruvian Antiquities) ovako su opisali situaciju: 'U drugoj polovici esnaestog stoljea, u kratkom razdoblju od dvadeset pet godina, panjolci su iz Perua izvezli u svoju domovinu vie od etiri stotine milijuna dukata od zlata i srebra, a moemo biti sigurni da je devet desetina te koliine inio sam plijen koji su uzeli osvajai; iz ove raunice izostavljamo ogromne koliine dragocjenih kovina koje su domoroci sakrili od pohlepe stranih osvajaa, kao i lanac od zlata kojeg je Inka Huayna Capac zapovjedio da se naini u ast roenja njegovog prvoroenog sina, Inti Cusi Huallapa Huscara i za kojeg kau da je bio baen u jezero Urcos'. (Za lanac se govorilo da je bio dugaak dvjesto metara i debeo kao zapee). 'Tu takoer nije ukljueno ni jedanaest tisua lama natovarenih zlatnim prahom u dragocjenim vazama od istog metala s kojima je nesretni
Zecharia Sitchin
20
Atahualpa namjeravao sebi kupiti ivot i slobodu, a koje su njegovi voe zakopali u Puni im su uli za novu kaznu na koju je njihov oboavani monarh bio izdajniki osuen'. Da su ove ogromne koliine bile rezultat pljake akumuliranog bogatstva, a ne stalne proizvodnje, nije poznato samo iz kronika, nego je i potvreno brojkama. Kroz desetljea, nakon to su vidljiva i skrivena blaga bila iscrpljena, primitak zlata u Sevilli se smanjio na samo 180 - 220 kilograma zlata godinje. Tada su panjolci, koristei svoje eljezno orue, poeli prisilno novaiti domoroce za rad u rudnicima. Rad je bio toliko muan da je krajem stoljea zemlja gotovo ostala bez puanstva, a panjolski dvor je nametnuo ogranienja iskoritavanja domorodakog rada. Otkrivene su velike srebrne ile, kao npr. Potos; ali koliina dobivenog zlata nije nikad bila tolika da bi mogla objasniti silna bogatstva zgrnuta prije dolaska panjolaca. Traei odgovor na tu zagonetku, Ribero i von Tchudi su napisali:'Zlato, iako kod Peruanaca najcjenjeniji metal, posjedovali su u koliini veoj od bilo kojeg drugog. Usporeujui to obilje u vrijeme Inka s koliinom koju su panjolci mogli izvui iz rudnika i rijeka, postaje sigurno da su Indijanci imali znanje o ilama dragocjenog metala koje osvajai i njihovi nasljednici nikada nisu uspjeli otkriti'. (Oni su takoer prorekli da e 'doi dan kada e Peru maknuti veo sa svojih grudiju koji sada pokriva jo udesnija blaga od onih koja se danas mogu vidjeti u Kaliforniji'. A kada je potraga za zlatom potkraj devetnaestog stoljea zahvatila Europu i rasplamsala novu zlatnu groznicu, mnogi strunjaci za rudarstvo su povjerovali da e se takozvana 'majinska ila', posljednji izvor zlata na Zemlji, nai u Peruu). Kao i u Meksiku, ope prihvaeno miljenje o zemljama u Andama bilo je (rijeima Del Mara) da su se 'dragocjeni metali koje su Peruanci dobivali prije panjolskog osvajanja sastojali gotovo potpuno od zlata dobivenog ispiranjem rijenog ljunka. Nije pronaeno nijedno domorodako rudarsko okno. Nainjeno je nekoliko iskopina na obroncima brjegova gdje je zlato ili srebro izbijalo na povrinu'. To je istina kada govorimo o andskim Inkama (i meksikim Astecima); ali u zemljama
21
EL D O R A D O
Anda, kao i u Meksiku, na pitanje o pretpovijesnom rudarenju - iskopavanju metala iz stijena bogatim ilama - jo nije bio pronaen odgovor. Mogunost da je u vrijeme mnogo prije Inka netko imao pristup do zlata na njegovom izvoru u zlatnim ilama (na mjestima koja Inke nisu otkrili ili za koja ak nisu niti znali), ostaje vjerojatno objanjenje za nakupljena blaga. Uistinu, prema jednoj od najboljih suvremenih studija na tu temu (S. K. Lothrop, Inca Treasure As Depicted by Spanish Historians), 'moderni rudnici se nalaze na mjestima domorodakih pokuaja. esto je izvjetavano o pronalasku vrlo starih okna, kao i primitivnog orua, pa ak i tijela poginulih rudara'. Zgrnuto zlato amerikih domorodaca, bez obzira kako je dobiveno, postavlja jo jedno, ali temeljno pitanje - u koju svrhu? Kroniari i suvremeni znanstvenici, nakon stoljea prouavanja, slau se da ti narodi nisu imali nikakvu praktinu korist od zlata, osim da njime kite hramove bogova i one koji su vladali narodom u ime bogova. Asteci su doslovno sipali zlato pred noge panjolaca, vjerujui da oni predstavljaju boanstvo koje se vraa. Inke, koji su takoer u poetku u panjolcima vidjeli ispunjenje obeanja njihovog boanstva da e se vratiti s druge strane mora, kasnije nisu mogli razumjeti zato su panjolci ili toliko daleko i tako se zlo ponaali zbog kovine koju ovjek ne moe upotrijebiti u praktine svrhe. Svi se znanstvenici slau da Inke i Asteci nisu koristili zlato u monetarne svrhe, niti su mu pridavali komercijalnu vrijednost. Ipak, izvlaili su iz svojih podanika danak u zlatu. Zato? U ruevinama kulture koja je postojala prije Inka, u Chimuu na peruanskoj obali, veliki istraiva devetnaestog stoljea Alexander von Humboldt (po profesiji rudarski inenjer) otkrio je veliku koliinu zlata zakopanu pokraj mrtvih tijela u grobovima. Otkrie ga je ponukalo na razmiljanje zato bi se zlato, budui da su ga domoroci drali praktino nekorisnim, zakapalo s mrtvima? Je li to bilo zato to se vjerovalo da e ga oni trebati u ivotu poslije smrti - ili da e, kad se sretnu sa svojim
Zecharia Sitchin
22
precima, moi koristiti zlato na nain kako su to jednom inili preci? Tko je bio taj koji je uspostavio takve obiaje i vjerovanja, te kada? Tko je uzrok tome da je zlato postalo toliko cijenjeno i tko je bio taj koji ga je moda traio na njegovim izvorima? Jedini odgovor koji su panjolci dobili bio je - 'bogovi'. Zlato je bilo stvoreno od bojih suza, rekoe Inke. I tako pokazujui na bogove, oni su i ne znajui ponavljali rijei biblijskog Boga kroz proroka Hagaja: Moje je zlato, moje je srebro rije je Jahve nad Vojskama. Vjerujemo da ova objava krije klju za odgonetavanje misterija, enigmi i tajni bogova, ljudi i drevnih civilizacija obje Amerike.
2
IZGUBLJENI KAINOV KRAJ?
Asteki glavni grad, Tenochtitlan, bio je impresivna metropola kad su stigli panjolci. Njihovo izvjee ga opisuje kao jednako velikog, ako ne i veeg od veine europskih gradova tog vremena, i dobro ureenog. Smjeten na otoku na jezeru Texcoco, u sredinjoj dolini visoravni, bio je okruen vodom i ispresijecan kanalima - Venecija Novog svijeta. Dugaki i iroki nasipi koji su povezivali grad s kopnom ostavili su snaan dojam na panjolce, kao i brojni kanui koji su plovili kanalima, ulice koje su vrvjele ljudima, trnice pune trgovaca i roba iz itavog kraljevstva. Kraljevska palaa je imala mnogo soba ispunjenih blagom i bila je okruena vrtovima s ptinjakom i zoolokim vrtom. Veliki trg koji je brujao od aktivnosti, bio je mjesto za sveanosti i za vojne parade. Ali srce grada i cijelog carstva bio je golemi religiozni centar - ogromni etverokut od vie nego tri tisue etvornih metara, okruen zidom tako nainjenim da podsjea na sklupane zmije. Unutar tog svetog prostora nalazilo se mnogo graevina; meu najistaknutijima bio je Veliki Hram sa svoja dva tornja i
23
24
djelomino-kruni hram QuetzaJcoatla. Veliki trg i katedrala dananjeg Mexico Cityja zauzimaju mjesto drevnog svetog prostora, a takoer i mnoge okolne ulice i zgrade. Zahvaljujui iskopavanjima 1978. godine danas je mogue razgledati i posjetiti vane dijelove Velikog Hrama, a u posljednjem desetljeu 20. st. spoznaje su postale dovoljne da se izradi rekonstrukcija svetita kakvo je ono bilo u slavnim vremenima. Veliki Hram ima oblik stepenaste piramide koja raste do visine od 50-ak metara; njegova osnovica bila je velika oko 45 puta 45 metara. Hram predstavlja vrhunac nekoliko faza gradnje: poput ruskih babuki, vanjska struktura je graena oko prijanje manje strukture, a u ovoj se nalazila jo ranija struktura. Sveukupno postoji sedam struktura koje uokviruju jedna drugu. Arheolozi su uspjeli skinuti slojeve do Hrama II, koji je bio sagraen oko 1400. g. n. e.; i taj je, kao i onaj posljednji, ve imao na svom vrhu osebujne tornjeve - blizance.
25
IZGUBLJENI K A I N O V KRAj?
Predstavljajui neobino dvostruko tovanje, toranj na sjevernoj strani svetite je posveeno Tlalocu,bogu oluje i potresa (sl. 3a). Juni toranj bio je posveen astekom plemenskom boanstvu Huitzilopochtli, njihovom bogu rata. Njega se obino prikazivalo kako dri magino oruje zvano Vatrena Zmija (sl. 3b) kojim je porazio etiri stotine manjih bogova. Dva su monumentalna stubita vodila do vrha piramide na zapadnoj strani, po jedno za svaki toranj-svetite. Svako od njih bilo je ukraeno na svom donjem kraju s dvije divlje zmijske glave isklesane od kamena, od kojih je jedna bila Vatrena Zmija Huitzilopochtlija, a druga Vodena Zmija koja je simbolizirala Tlaloca. U podnoju piramide istraivai su otkrili veliki i debeli kameni disk na ijoj je gornjoj strani bio isklesan prikaz raskomadanog tijela boice Coyolxauhqui (sl. 3c). Prema astekoj predaji, ona je bila Huitzilopochtlijeva sestra i nastradala je od njegove ruke tijekom pobune etiri stotine bogova u koju je i sama bila umijeana. ini se da je njena sudbina bila jedan od razloga za asteko vjerovanje da se Huitzilopochtlija mora udobrovoljiti na nain da mu se ponudi izvaeno srce ljudskih rtava.
slika
26
Motiv tornjeva-blizanaca bio je dalje razvijan u svetitu uzdizanjem dviju piramida s tornjem na vrhu - po jedna piramida stajala je sa svake strane Velikog Hrama, a jo dvije nalazile su se neto iza, prema zapadu. Ove posljednje dvije stajale su s obje strane hrama Quetzalcoatla. On je imao neuobiajen oblik pravilne stepenaste piramide sprijeda, ali straga je imao krunu stepenastu strukturu koja je prelazila u spiralu da bi zavrila u krunom tornju s konusnom kupolom (sl. 4). Mnogi vjeruju da je ovaj hram sluio kao opservatorij. A. F. Aveni (Astronomy in Ancient Mesoamerica) ustanovio je 1974. g. da se u dane ekvinocija (21. oujka i 21. rujna), kada sunce izlazi tono na ekvatoru, njegov izlazak moe vidjeti s Quetzalcoatlovog tornja, i to izmeu dva tornja na vrhu Velikog Hrama. To je bilo mogue zato to su projektanti svetita podigli hramove du arhitektonske osi koja nije bila precizno poravnata sa stranama svijeta, nego je bila pomaknuta prema jugoistoku za 7,5 stupnjeva; taj pomak je tono kompenzirao geografsku irinu Tenochtitlana (sjeverno od ekvatora), omoguujui na presudne datume pogled na sunce koje izlazi izmeu dva tornja. Iako panjolci vjerojatno nisu bili svjesni ove sofisticirane osobine svetita, zapisi koje su ostavili govore o njihovoj zauenosti injenicom to ne samo da su naili na kulturni narod, nego i na civilizaciju tako slinu njihovoj. Ovdje, s one strane opasnog oceana, izolirana od civiliziranog svijeta u svakom pogledu, nalazila se drava na elu koje je bio kralj - ba kao i u Europi. Kraljevski dvor bio je pun plemia, dostojanstvenika, kurtizana. Glasnici su dolazili i odlazili. Danak se izvlaio od vazalnih plemena, a lojalni graani plaali su porez. Kraljevska arhiva je uvala zapise o povijesti plemena, dinastijama, blagu. Postojala je i vojska s hijerarhijskim zapovjednitvom i usavrenim orujem. Takoer su postojali umjetnost i obrt, glazba i ples. Festivali su bili povezani s godinjim dobima, a religija je propisivala svete dane - dravna religija, ba kao i u Europi. A tu je bio i sveti prostor s hramovima, kapelama i rezidencijama, okruen zidom - ba kao i Vatikan u Rimu - koje je vodila hijerarhija sveenika koji, kao i u Europi tog vremena,
27
slika 4 nisu bili samo uvari vjere i tumai boje volje, ve i uvari znanstvenih tajni. Meu njima, na samom vrhu nalazile su se astrologija, astronomija i tajne kalendara. Neki panjolski kroniari tog vremena, namjeravajui osujetiti neugodno pozitivne dojmove o onima koji su trebali biti divljaci, pripisali su Cortsu strogi ukor Moctezumi zbog oboavanja 'idola koji nisu bogovi, nego zli demoni', iji je zli utjecaj Corts trebao osujetiti izgradivi na vrhu piramide svetite s kriem i sa 'slikom nae Gospe' (Bernal Daz del Castillo, Historia verdadera). Ali na veliko iznenaenje panjolaca, ak je i simbol kria Astecima bio poznat, i kao simbol sa nebeskim znaenjem nacrtan kao amblem na Quetzalcoatlovom titu (sl. 5).
slika
28
tovie, u labirintu panteona brojnih boanstava moglo se prepoznati temeljno vjerovanje u Vrhovnog Boga, Stvoritelja Svega. Neke molitve njemu posveene ak su zvuale poznato; evo nekoliko stihova iz asteke molitve, zapisane na panjolskom s izvornog Nahuatl jezika: Ti koji stanuje na nebesima, Ti koji podupire planine... Ti si posvuda, vjean. Tebi se molimo, tebe zaklinjemo. Tvoja je slava vjena. Unato svim zagonetnim slinostima, razlika u astekoj civilizaciji je stvarala nevolju. Nije se radilo o 'idolatriji' od koje je mnotvo redovnika i padres uinilo casus belli; niti o barbarskim obiajima vaenja srca zatoenika i rtvovanju jo pulsirajuih srca Huitzilopochtliju (obiaj koji je, kako se ini, sluajno uveo ba kralj koji je prethodio Moctezumi). Radilo se, ustvari, o cijeloj skali te civilizacije, koja kao da je bila rezultat zaustavljenog napretka ili uvezene vie kulture koja je poput tanke politure pokrivala sirovu strukturu ispod nje. Graevine su bile impresivne i vjeto poredane, ali nisu bile izgraene od klesanog kamena; graene su bile kao od opeke - neobraenog kamenja koje je zajedno drala obina buka. Trgovina je bila razgranata, ali sve je to bila trampa. Danak je bio u robi; porezi su se plaali osobnim uslugama - nije bilo spoznaja o bilo kakvoj vrsti novca. Tkanine su se tkale na vrlo zaostalim tkalakim stanovima; p a m u k se namatao na vretenima od ilovae, poput onih pronaenih u Starom svijetu u ruevinama Troje (drugo tisuljee pr. n. e.) i u Palestini (tree tisuljee pr. n. e.). Sudei po oruu i oruju, Asteci su bili u kamenom dobu, neobjanjivo lieni metalnog orua i oruja iako su poznavali kovanje zlata. Za rezanje su koristili krhotine opsidijana slinog staklu (a jedan od najeih predmeta iz astekih vremena bio je no od opsidijana kojeg su koristili za vaenje srca zarobljenika).
29
I Z G U B L J E N I K A I N O V KRAj?
Budui da se za ostale narode u obje Amerike dralo da ne poznaju pismo, Asteci su izgledali napredniji barem na tom polju jer su zaista imali sustav pisanja. Ali to pismo nije bilo ni abecedno niti fonetsko; to su bili nizovi slika, kao u stripu (si. 6a). Radi usporedbe, na drevnom Bliskom istoku pismo je nastalo oko 3800. g. pr. n. e. (u Sumeru) u obliku piktograma, ali ubrzo se kroz stiliziranje pretvorilo u klinasto pismo, zatim napredovalo u fonetsko pismo gdje su znakovi stajali umjesto slogova, te krajem drugog tisuljea pr. n. e. u kompletnu abecedu. Slikovno pismo se pojavilo u Egiptu na poetku kraljevstva, oko 3100. g. pr. n. e. i brzo se razvilo u sustav hijeroglifa. Strune studije, poput one Amelije Hertz (Revue de Synthse Historique, br. 35), donose zakljuak da je asteko slikovno pismo 1500. g. n. e. bilo slino najranijem egipatskom pismu, kao to je ono na kamenoj ploici za pisanje kralja Narmera (sl. 6b) za kojeg neki smatraju da je bio prvi dinastijski kralj u Egiptu - etiri i pol tisuljea ranije. A. Hertz je pronala jo jednu neobinu analogiju izmeu astekog Meksika i ranog dinastijskog Egipta: u obje zemlje, dok se bakrena metalurgija tek trebala razviti, kovanje zlata je bilo tako razvijeno da su zanatlije mogli umetati tirkiz u zlatne predmete (taj je poludragi kamen bio omiljen u obje zemlje).
slika 6
30
Nacionalni antropoloki muzej u Mexico Cityju - sigurno jedan od najboljih u svijetu na tom podruju - prikazuje arheoloku batinu zemlje u zgradi koja ima oblik slova U. Ona se sastoji od povezanih odjeljaka ili dvorana i vodi posjetitelja kroz vrijeme i prostor, od pretpovijesnih izvora do astekih vremena, te od juga i sjevera do istoka i zapada. Sredinji dio posveen je Astecima; to je srce i ponos meksike nacionalne arheologije; naziv 'Asteci' tim je ljudima dan tek kasnije. Oni su sami sebe nazivali Mexica, davi tako ime ne samo glavnom gradu (sagraenom tamo gdje je bio asteki Tenochtitlan), nego i cijeloj zemlji. Dvoranu 'Mexica' muzej opisuje kao 'najvaniju dvoranu... Njene grandiozne dimenzije napravljene su da kulturi meksikog naroda daju bogati okvir'. Meu monumentalnim kamenim skulpturama nalazi se i ogromni Kameni kalendar (v. sl. 1) koji je teak oko dvadeset pet tona, divovski kipovi raznih bogova i boginja, te veliki i debeli kameni disk. Tu impresivnu dvoranu ispunjavaju i manji kipovi od kamena i gline, zemljano orue i posue, oruje, zlatni ornamenti i drugi asteki ostaci, te umanjeni model svetita. Zapanjuju je kontrast izmeu primitivnih glinenih i drvenih predmeta i grotesknih kipova s jedne strane, te monih klesanih kamenih iskopina s druge strane. On je neobjanjiv kad se uzme u obzir manje od etiri stoljea asteke prisutnosti u Meksiku. Kako objasniti takva dva sloja civilizacije? Ako odgovor traimo u poznatoj povijesti, Asteci izgledaju kao nomadsko, divlje imigracijsko pleme koje se probilo u dolinu nastanjenu plemenima s naprednijom kulturom. U poetku su zaraivali za ivot sluei tim plemenima, najee kao unajmljeni plaenici. S vremenom im je uspjelo nadjaati svoje susjede i posuditi ne samo njihovu kulturu ve i njihove obrtnike. Budui da su bili sljedbenici Huitzilopochtlija, Asteci su usvojili panteon svojih susjeda, ukljuivi u nj boga kie Tlaloca i dobrohotnog Quetzalcoatla, boga zanatstva, pisanja, matematike, astronomije i raunanja vremena.
31
IZGUBLJENI K A I N O V KRAJ?
Ali legende koje znanstvenici nazivaju 'migracijskim mitovima', stavljaju dogaaje u drugo svjetlo - uglavnom smjetajui priu u mnogo ranije vrijeme. Izvori te informacije nisu samo usmene predaje, nego i brojne knjige zvane kodeksi. Takva je npr. Codex Boturini, koja izvjeuje da se pradjedovski d o m astekog plemena zvao Azt-lan ('Bijelo Mjesto'). To je bilo sjedite prvog patrijarhalnog para, Itzac-mixcoatla ('Bijela Zmija Oblaka') i njegove supruge llan-cue ('Stara ena'); oni su rodili sinove od kojih su potekla plemena koja su govorila nahuatlanskim jezikom, meu njima i Asteci. I Tolteci potjeu od Itzac-mixcoatla, ali njihova majka je bila neka druga ena; oni su tako tek polubraa Asteka. Nitko ne moe sa sigurnou rei gdje je Aztlan bio smjeten. Meu brojnim studijama koje se bave ovim pitanjem (koje, izmeu ostalih, ukljuuju i teoriju da je to bila legendarna Atlantida), jedna od najboljih je Wo lag Aztlan, die Heimat der Azteken? Eduarda Selera. To mjesto je oito bilo povezano s brojem sedam, jer ga se ponekad nazivalo Aztlan od sedam peina. Osim toga, u kodeksima je opisano kao mjesto prepoznatljivo po svojih sedam hramova: sredinjoj velikoj stepenastoj piramidi okruenoj sa est manjih svetita. U svom elaboratu Historia de las cosas de la Nueva Espana, redovnik Bernardino de Sahagn, koristei izvorne tekstove na domorodakom Nahuatl jeziku napisane nakon panjolskog osvajanja,obrauje multiplemensku migraciju iz Aztlana. Ukupno je bilo sedam plemena koja su Aztlan napustila brodovima. Slikovne knjige ih prikazuju kako prolaze pokraj jednog istaknutog objekta iji piktogram ostaje zagonetka. Sahagn nam daje razna imena za postaje na putovanju, nazivajui mjesto pristajanja brodova 'Panotlan', to znai jednostavno 'mjesto dolaska na obali'; iz razliitih indicija znanstvenici zakljuuju da je to bila dananja Guatemala. Pristigla plemena imala su etiri mudraca da ih vode, jer su oni sa sobom ponijeli ritualne rukopise, a takoer su poznavali i tajne kalendara. Odatle su plemena otila u smjeru Mjesta Z m i j e Oblaka i nakon toga se rasprila. Na kraju su neka, ukljuujui
Zecharia Sitchin -
32
Asteke i Tolteke, dola do mjesta nazvanog Teotihuacan gdje su sagraene dvije piramide, jedna posveena suncu, a druga mjesecu. Kraljevi su vladali u Teotihuacanu, a tamo su bivali i pokopani, jer biti sahranjen u Teotihuacanu znailo je pridruiti se bogovima u ivotu nakon smrti. Nije jasno koliko je vremena prolo do sljedee seobe; ali nakon nekog vremena plemena su poela naputati sveti grad. Prvi su otili Tolteci da bi sagradili svoj vlastiti grad, Tollan. Posljednji su otili Asteci. Lutanje ih je vodilo na razna mjesta, ali nigdje nisu nali predaha. U doba njihove zadnje seobe njihov voa se zvao Mexitli, to znai 'Pomazanik'. To je prema nekim znanstvenicima (npr. Manuel Orozoco y Berra, Ojeada sobre cronologa Mexicana) bio izvor plemenskog imena Mexico ('Pomazani narod'). Poticaj za posljednju seobu je Astecima/Meksikancima dao njihov bog Huitzilipochtli koji im je obeao zemlju gdje su 'kue sa zlatom i srebrom, viebojni pamuk i kakao od mnogo boja'. Trebali su ii u pokazanom pravcu sve dok ne vide orla kako sjedi na visokom kaktusu koji raste iz stijene okruene vodom. Tamo su se trebali naseliti i nazvati se 'Mexica, jer oni su bili izabrani narod, predodreen da vlada nad ostalim plemenima. Tako se dogodilo da su Asteci stigli - prema tim legendama, po drugi put - u meksiku dolinu. Doli su do Tollana, poznatog i kao'Srednje mjesto'. Iako su stanovnici po precima bili pripadnici istog naroda, nisu doekali Asteke s dobrodolicom. Gotovo dva stoljea su Asteci ivjeli na movarnim rubovima sredinjeg jezera, jaajui u snazi i znanju, konano su osnovali svoj vlastiti grad, Tenochtitln. Ime grada znai 'Grad Tenocha'. Neki smatraju da je to stoga to se asteki voa u to vrijeme, koji je i izgradio grad, zvao Tenoch. Ali, budui da je poznato da su se Asteci u to vrijeme smatrali za Tenochas - potomcima Tenocha - drugi smatraju da je Tenoch bilo ime plemenskog pretka, legendarnog oinskog lika iz davnih vremena. Znanstvenici sada uglavnom dre da su Mexica ili Tenochas u dolinu stigli oko 1140. godine n. e. i utemeljili Tenochtitln 1325.
33
godine n. e. Tada su dobili na utjecaju kroz saveznitvo s nekim plemenima, dok su s drugima zaratili. Neki istraivai smatraju da su Asteci dominirali carstvom. injenica je da su oni, kad su panjolci stigli, bili dominantna snaga u sredinjem Meksiku, zapovijedajui saveznicima i podinjavajui neprijatelje. Ovi posljednji su sluili kao zarobljenici za rtvovanja; njihov ustanak protiv astekih ugnjetavaa olakao je panjolsko osvajanje. Poput biblijskih idova koji su pratili svoju genealogiju ne samo do patrijarhalnih parova nego i do poetka ovjeanstva, i Asteci, Tolteci te ostala Nahuatl plemena posjeduju Legendu o stvaranju koja slijedi iste teme. Meutim, dok je Stari zavjet saeo svoje detaljne sumerske izvore izmislivi jedan mnogostruki entitet (Elohim) iz brojnih boanstava aktivnih u procesima stvaranja, nahuatlanske predaje su zadrale sumerske i egipatske koncepte o vie boanskih bia koja djeluju samostalno ili udrueno. Plemenska vjerovanja koja prevladavaju od jugozapada Sjedinjenih Amerikih Drava na sjeveru do dananje Nikaragve na jugu - u podruju Srednje Amerike - govore da je u samim poecima postojao Drevni Bog, Stvoritelj Sviju Stvari, neba i zemlje, ije je prebivalite bilo na najviem, dvanaestom nebu. Sahagunovi izvori pripisuju podrijetlo tog znanja Toltecima: A Tolteci su znali da je nebesa mnogo. Rekli su da ima dvanaest podjela, jedna iznad druge; tamo prebiva pravi bog i njegova supruga. On je Nebeski Bog, Gospodar Dualnosti; njegova supruga je Gospa Dualnosti, Boanska Gospa. Ovo je znaenje toga: On je kralj, on je Gospodin, nad dvanaest nebesa. Ovo zapanjujue slii prikazu mezopotamijskih religijskih vjerovanja, prema kojima je na elu panteona bio Anu ('Gospodar Neba5) koji je zajedno sa svojom suprugom Antu ('Nebeska
34
Gospa) prebivao na najudaljenijem planetu, dvanaestom lanu naeg Sunevog sustava. Sumerani su ga opisivali kao zraei planet iji je simbol kri (sl. 7a). Taj simbol, kojeg su kasnije prihvatili svi narodi drevnog svijeta, razvio se u svugdje prisutni amblem krilatog diska (sl. 7b,c). Quetzalcoatlov tit (sl. 7d) i simboli prikazani na ranim meksikim spomenicima (sl. 7e) nevjerojatno su slini. Nahuatlanski tekstovi su u svojim legendama oslikavali drevne bogove kao bradate ljude (sl.8), kao to i dolikuje precima bradatog Quetzalcoatla. Kao i u mezopotamijskim i egipatskim teogonijama, i ovdje nalazimo prie o boanskim parovima i o brai koja su se enila vlastitim sestrama. Asteci su najvie pozornosti posveivali etvorici boanske brae - Tlatlauhquiju, Tezcatlipoca-Yaotlu, Quetzalcoatlu i Huitzilopochtliju, navedeni po redoslijedu njihova roenja. Oni su predstavljali etiri strane svijeta i etiri prvotna elementa: Zemlju, Vjetar, Vatru i Vodu - koncept 'temelja sviju stvari' koji je dobro poznat u cijelom Starom svijetu. Ova etiri boga takoer predstavljaju boje: crvenu, crnu, bijelu i plavu, te etiri rase ovjeanstva koje se esto prikazuju (kao na naslovnoj stranici Codex FerjervaryMayera) u odgovarajuim bojama, zajedno sa svojim simbolima, drveem i ivotinjama. Postojanje spoznaje o etiri odvojene grane ovjeanstva je zanimljivo, moda ak i znaajno po svojoj razliitosti od mezopotamijsko-biblijskog koncepta s podjelom na tri grane - azijsku, afriku i europsku koja potjee od em-Ham-Jafet Noine linije. Nahuatl plemena su dodala etvrtu rasu, crvene boje - narode obiju Amerika. Nahuatlanske legende govorile su o sukobima i o ratu meu bogovima. Tu se ubrajaju i incident kad je Huitzilopochtli porazio etiri stotine manjih bogova, te borba izmeu TezcatlipocaYaotla i Quetzalcoatla. Takvi ratovi za vladavinu nad Zemljom ili njenim prirodnim bogatstvima opisani su u predajama ('mitovima') svih drevnih naroda. Hetitske i indo-europske prie o ratovima izmeu Teuba i Indre sa svojom braom stigle su u Grku preko Male Azije. Semitski Kanaanci i Feniani zapisali su
35
IZGUBLJENI KAINOV KRAj?
prie o Ba'alovim ratovima s njegovom braom tijekom kojih je Ba'al poklao stotine manjih 'sinova bogova kada ih je namamio na svoju pobjedniku gozbu. A u zemlji Ham, u Africi, egipatski tekstovi opisuju kako je Set raskomadao svog brata Ozirisa, te teak i dug rat koji je uslijedio izmeu Seta i Horusa, Ozirisovog sina i osvetnika.
slika 7
slika
Zecharia Sitchin -
36
Jesu li to bili izvorno meksiki bogovi ili su to bila sjeanja na vjerovanja i prie koje imaju korijene na drevnom Bliskom istoku? Odgovor na ovo pitanje izranjat e kako budemo ispitivali dodatne aspekte nahuatlanskih pria o stvaranju i pretpovijesti. Nailazimo na Stvoritelja Sviju Stvari, da nastavimo s usporedbom, koji je bio bog koji 'daje ivot i smrt, dobru i lou kob'. Kroniar Antonio de Herrera y Tordesillas (Historia general) napisao je da su ga Indijanci 'zazivali u nevolji, gledajui netremice u nebo gdje su vjerovali da se on nalazi'. Taj je bog najprije stvorio nebo i zemlju; tada je iz ilovae oblikovao mukarca i enu, ali oni nisu dugo potrajali. Nakon dodatnih pokuaja, ljudski par je nainjen od pepela i metala i od njih su nastali narodi svijeta. Ali, svi ti mukarci i ene stradali su u potopu, a spasili su se jedino jedan sveenik i njegova ena koji su, zajedno sa sjemenjem i ivotinjama, plutali u izdubljenom deblu. Sveenik je otkrio kopno tako to je poslao ptice. Prema jednom drugom kroniaru, redovniku Gregoriju Garciji, potop je trajao godinu i jedan dan, i tijekom tog vremena cijela je Zemlja bila prekrivena vodom, a svijet je bio u kaosu. Rani ili pretpovijesni dogaaji koji su utjecali na ovjeanstvo i praoce Nahuatl plemena dijele se - prema legendama, slikovnim prikazima i isklesanom kamenju kao to je Kameni Kalendar - na etiri doba ili 'Sunca'. Asteci su smatrali da je njihovo doba posljednje od pet era, doba Petog Sunca. Svako od prijanjih Sunaca je zavrilo zbog neke katastrofe, nekad prirodne (kao to je poplava), a nekad je to bila nesrea izazvana ratovima izmeu bogova. Za veliki asteki Kameni Kalendar (otkriven je unutar p o druja svetita) vjeruje se da sadri zapis iz pet doba. Simboli koji okruuju sredinje polje i sam sredinji prikaz bili su predmet brojnih studija. Prvi unutarnji prsten jasno prikazuje dvadeset znakova za dvadeset dana astekog mjeseca. etiri pravokutna polja koja okruuju sredinje lice prepoznaju se kao simboli koji prikazuju etiri prole ere i nesreu s kojom je svaka od njih zavrila - Vodu, Vjetar, Potrese i Oluje, te Jaguara. Prie o etiri doba su vrijedne zbog informacija o duini
37
era i o glavnim dogaajima koji su ih obiljeili. Iako se verzije razlikuju, sugerirajui da je pisanim zapisima prethodila duga tradicija usmene predaje, sve se slau u tome da je prvo doba zavrilo velikom poplavom, potopom koji je progutao Zemlju. ovjeanstvo je preivjelo, jer se jedan par, Nene i njegova ena Tata, uspio spasiti u izdubljenom deblu. Ili prvo ili drugo doba bilo je doba Divova Bijele Kose. Drugo Sunce se zvalo 'Tzoncuztique' - 'Zlatno Doba'; okonala ga je Zmija Vjetra. Treem je Suncu predsjedavala Vatrena Zmija; to je bilo doba Ljudi Crvene Kose. Prema kroniaru Ixtlilxochitlu, to su bili preivjeli iz drugog doba koji su doli brodom s istoka u Novi svijet, nastanivi se u podruju kojeg su nazvali Botonchan; tamo su sreli divove koji su takoer preivjeli drugo doba i postali njihovi robovi. etvrto Sunce je bila era Ljudi Crne Glave. Za vrijeme tog razdoblja se Quetzalcoatl pojavio u Meksiku - visok stasom, svijetao u licu, bradat i odjeven u dugu tuniku. Njegov tap u obliku zmije bio je obojen u crno, bijelo i crveno; bio je optoen dragim kamenjem i ukraen sa est zvijezda. (Moda nije sluajnost da je tap biskupa Zumrrage, prvog meksikog biskupa, bio oblikovan tako da izgleda kao Quetzalcoatlov tap). Tijekom ovog razdoblja izgraen je Tollan, tolteki glavni grad. Quetzalcoatl, gospodar mudrosti i znanja, uveo je uenje, obrt, zakone i raunanje vremena u ciklusima od pedeset i dvije godine. Potkraj etvrtog Sunca vodili su se ratovi meu bogovima. Quetzalcoatl je otiao natrag na istok u mjesto odakle je doao. Ratovi bogova doveli su do pustoenja zemlje; divljih ivotinja je bilo vie nego ljudi, a Tollan je bio naputen. Pet godina poslije stigla su plemena Chichimec, odnosno Asteci i poelo je Peto Sunce, asteka era. Zato su se razdoblja zvala'Sunca' i koliko su trajala? Razlog za to je nejasan, a duina razliitih razdoblja nije navedena ili se razlikuje, ve prema verziji. Verzija koja izgleda ispravna i, kako cemo vidjeti, zapanjujue vjerojatna jest Codex Vaticano-Latino 3738. Tu se spominje da je prvo Sunce trajalo 4008 godina, drugo
38
4010, a tree 4081. etvrto Sunce je 'poelo prije 5042 godina, a vrijeme njegovog zavretka nije navedeno. Kako bilo da bilo, ovo je pria o dogaajima koji seu sve do 17.141 godine prije vremena kad su zapisani. To je prilian vremenski raspon da bi se ljudi mogli sjeati, pa su znanstvenici - premda se slau da dogaaji iz etvrtog Sunca sadravaju povijesne elemente - skloni tome da prijanja razdoblja odbace kao puki mit. Kako onda objasniti prie o Adamu i Evi, opi potop, preivljavanje jednog para - epizode (rijeima H. B. Alexandera, Latin-American Mythology) 'koje zapanjujue podsjeaju na priu o postanku u Knjizi Postanka II i na slinu babilonsku kozmogoniju'? Neki znanstvenici pretpostavljaju da nahuatlanski tekstovi na neki nain odraavaju ono to su Indijanci ve uli od panjolaca koji su irili uenja iz Biblije. Meutim, budui da nisu svi kodeksi nastali nakon panjolskog osvajanja, biblijsko-mezopotamijske slinosti mogu se objasniti jedino ako dopustimo mogunost da su meksika plemena imala neke pradjedovske veze s Mezopotamijom. tovie, Mexica-nahuatlanska predaja dovodi u vezu dogaaje i vremena s tolikom znanstvenom i povijesnom preciznou, da to svakoga mora primorati da zastane i zaudi se. Ova predaja smjeta vrijeme potopa na kraj Prvog Sunca, 13.133 godina prije vremena pisanja kodeksa, tj. oko 11.600 g. pr. n. e. No, u svojoj knjizi 'Dvanaesti planet' doao sam do zakljuka da je globalni potop zaista progutao Zemlju oko 11.000 g. pr. n. e.; takva podudarnost, ne samo u legendi ve i u priblinom vremenu dogaanja, navodi na pomisao da asteke legende sadre neto vie od pukog mita. Jednako intrigantna je tvrdnja koju nalazimo u legendi da je etvrto razdoblje bilo vrijeme 'ljudi crne glave' (prethodila su mu razdoblja divova bijele kose, a zatim crvenokosih ljudi). Tono tim izrazom nazivali su se Sumerani u svojim tekstovima. Da li asteki tekstovi sugeriraju da je etvrto Sunce bilo vrijeme kad su se Sumerani pojavili na pozornici ovjeanstva? Poetak sumerske civilizacije see u otprilike 3.800. g. pr. n. e.; ne bismo se trebali iznenaditi, kako sad stvari stoje, da su Asteci taj poetak
39
- odreujui kao poetak etvrtog Doba 5026 godina prije svog vremena - vremenski smjestili ustvari u 3500. g. pr. n. e., to je zapanjujue tono kada govorimo o poetku doba 'ljudi crne glave'. Objanjenje da su Asteci govorili panjolcima ono to su prije toga uli od njih sasvim sigurno ne dri vodu to se tie Sumera. Zapadni svijet je otkrio ostatke i batinu velike sumerske civilizacije tek etiri stoljea nakon panjolskog osvajanja. Legende sline Knjizi Postanka - ovjeku se takav zakljuak sam namee - morale su Nahuatl plemenima biti poznate iz njihovih vlastitih pradjedovskih izvora. Ali, kako to objasniti?
To je pitanje zbunjivalo i same panjolce. Zapanjeni otkriem ne samo civilizacije u Novom svijetu, pa jo toliko srodne europskoj, nego i 'velikog broja naroda ondje', bili su dvostruko zbunjeni biblijskim navodima u astekim nevjerojatnim priama. Dok su oni pokuavali nai objanjenje, namee se jednostavan odgovor: to su bili potomci Deset izgubljenih Izraelovih plemena koje su Asirci protjerali 722. g. pr. n. e. i koji su zatim nestali bez traga (preostalo kraljevstvo Judeje odrala su dva plemena Juda i Benjamin). Ako ne zaetnik, onda onaj koji je to prvi podrobno protumaio u svojim spisima, bio je dominikanac Diego Duran koji je u Novu panjolsku doao 1542. g. u dobi od pet godina. Njegove dvije knjige od kojih je jedna poznata p o d engleskim naslovom kao Book of the Gods and Rites and the Ancient Calendar i Historia de las Indias de Nueva Espana, na engleski su preveli D. Heyden i F. Horcasitas. Upravo u drugoj knjizi Duran je, navodei brojne slinosti, s ushitom iznio svoj zakljuak u vezi domorodaca, 'o Indijancima i o kopnu ovoga novog svijeta, zapisavi da'su to idovi i idovski narod'. Ovu teoriju potvruje, pie on, 'njihova priroda: ti domoroci su dio deset izraelskih plemena koje je kralj Asiraca zarobio i odveo u Asiriju'. Njegova izvjea o razgovorima sa starim Indijancima izmamila su plemenske predaje o vremenu kada su postojali 'ljudi
40
udovinog stasa koji su se pojavili i osvojili zemlju... A ti divovi, budui da nisu nali nain da dosegnu sunce, odluie sagraditi kulu toliko visoku da njen vrh dosegne do neba. Ova epizoda, koja je lako usporediva s biblijskom priom o Babilonskoj kuli jednako je znaajna kao i druga pria o seobi slinoj biblijskom Izlasku. Ne iznenauje da je, nakon to se poveao broj takvih izvjea, teorija o Deset izgubljenih plemena u esnaestom i sedamnaestom stoljeu postala omiljena, pretpostavljajui da su Izraelci, lutajui prema istoku kroz asirske posjede nekako doli do Amerike. Ideju o Deset izgubljenih plemena podravali su europski kraljevski dvorovi, ali su je znanstvenici kasnije ismijali. Suvremene teorije dre da je ovjek prvotno u Novi svijet stigao iz Azije preko ledenog prijelaza prema Aljasci prije otprilike 20.000 - 30.000 godina i polako se sputao na jug. Vani dokazi koji se sastoje od predmeta, jezika te etnolokih i antropolokih procjena ukazuju na utjecaje s druge strane Tihog oceana - hinduske, jugoistono-azijske, kineske, japanske, polinezijske. Znanstvenici ih objanjavaju periodinim dolaskom pripadnika tih naroda u obje Amerike; ali oni istiu da se to dogodilo tijekom nae ere, tek nekoliko stoljea prije panjolskog osvajanja, a nikako prije nove ere. Dok etablirani znanstvenici nastavljaju s ignoriranjem svih dokaza o transatlantskim kontaktima izmeu Starog i Novog svijeta, dotle doputaju relativno nedavne transpacifike kontakte kao objanjenje za kolanje Amerikom legendi slinih Knjizi Postanka. Uistinu, legende o Potopu i o stvaranju ovjeka iz ilovae ili iz slinih materijala bile su teme mitologija po cijelom svijetu, a mogui put u Ameriku s Bliskog Istoka (odakle su legende potekle) mogao je ii preko jugoistone Azije i otoka u Tihom oceanu. Meutim, u nahuatlanskim verzijama postoje elementi koji ukazuju na vrlo rani izvor, a ne na relativno bliska stoljea koja su prethodila panjolskom osvajanju. Jedan od tih elemenata jest injenica da nahuatlanske legende o stvaranju ovjeka slijede
41
vrlo staru mezopotamijsku verziju koja ak nije ni uvrtena u Knjigu Postanka! Biblija, ustvari, nema jednu, ve dvije verzije o stvaranju ovjeka; obje polaze od ranijih mezopotamijskih verzija. Ali obje ignoriraju treu i vjerojatno najstariju verziju u kojoj ovjeanstvo nije oblikovano od ilovae, ve od boje krvi. U sumerskom tekstu, na kojem se temelji ova verzija, bog Ea u suradnji s boginjom Ninti je 'pripremio kupku oienja. 'Neka jedan bog iskrvari u nju', zapovijedio je; 'od njegovog mesa i krvi neka Ninti zamijesi ilovau'. Iz te smjese stvoreni su mukarac i ena. Smatram vrlo znaajnim da se upravo ova verzija - koja nije u Bibliji - ponavlja u astekom mitu. Tekst je poznat kao Manuskript 1558; on otkriva da su se bogovi nakon zlosretnog kraja etvrtog Sunca skupili u Teotihuacanu. im su svi bogovi doli, rekoe: "Tko e nastaniti Zemlju? Nebo je ve stvoreno i Zemlja je stvorena; ali tko e, o bogovi, ivjeti na Zemlji? Sakupljeni bogovi su 'bili ojaeni'. Ali Quetzalcoatl, bog mudrosti i znanosti, imao je ideju. Otiao je u Mictlan, zemlju mrtvih, i objavio boanskom paru koji je tamo vladao: 'Doao sam po dragocjene kosti koje ovdje drite'. Izbjegavi prigovore i pokuaj prijevare, Quetzalcoatl se uspio dokopati 'dragocjenih kostiju': Skupio je dragocjene kosti; kosti mukarca bile su na jednoj strani, kosti ene bile su na drugoj strani. Quetzalcoatl ih uze i naini sveanj. Odnio je suhe kosti u Tamoanchan,'Mjesto naeg podrijetla' ili 'Mjesto odakle potjeemo'. Tamo ih je predao boginji
42
Cihuacoatl ('Zmijska ena'), boginji magije. Ona je smrvila kosti i stavila ih u zemljano korito. Quetzalcoatl je na njih iskrvario svoj muki organ. Dok su ostali bogovi promatrali, ona je pomijeala smrvljene kosti s krvlju boga; iz smjese nalik ilovai oblikovani su Macehuales. ovjeanstvo je bilo iznova stvoreno! U sumerskim legendama ovjeka su oblikovali bog Ea ('iji dom je voda), poznat i kao Enki ('Gospodar Zemlja') iji ga epiteti i simboli esto prikazuju lukavim, a usto i metalurgom - sve rijei koje svoj lingvistiki ekvivalent nalaze u terminu 'zmija. Njegova pomonica u pothvatu, Ninti ('Ona koja daje ivot'), bila je boginja medicine - zanata iji je simbol od drevnih vremena bila omotana zmija. Sumerski prikazi na peatima valjaka pokazuju dvoje boanstava u laboratorijskom okruenju, boce i ostala pomagala (si. 9a). Uistinu je zapanjujue da se svi ovi elementi mogu nai u nahuatlanskim legendama - bog znanja poznat po imenu Pernata Zmija, boginja magijskih moi nazvana Zmijskom enom; ilovaa u kojoj se zemljani elementi mijeaju s bojom esencijom (krvlju) i oblikovanje ovjeka, mukarca i ene iz smjese. Jo vie zauuje injenica da je taj mit bio slikovno prikazan u nahuatlanskom kodeksu pronaenom u podruju plemena Mixtee. On prikazuje boga i boginju kako mijeaju neki element koji tee u ogromnu bocu ili bavu u koju kaplje i krv boga; iz te mjeavine nastaje ovjek (si. 9b). Zajedno s drugim podacima i terminologijom koji se veu za Sumer, ovo ukazuje na postojanje vrlo ranih kontakata. ini se da taj dokaz dovodi u pitanje suvremene teorije o prvoj seobi ljudi u Ameriku. Time ne mislim samo na sugestije (ranije u ovom stoljeu na Meunarodnom kongresu amerikanologa) da se seoba nije dogodila iz Azije preko Berlingovog tjesnaca na sjeveru, nego iz Australije/Novog Zelanda preko Antarktika u Junu Ameriku - ideja koja je nedavno ponovno zaivjela nakon
43
otkria zakopanih mumija u sjevernom ileu, blizu granice s Peruom, starih 9.000 godina. Problem koji postoji kod obje teorije jest da one podrazumijevaju putovanje zapregama mukaraca, ena i djece preko tisua kilometara smrznutog terena. Pitamo se kako je to bilo mogue ostvariti prije 20.000 ili 30.000 godina; tovie, pitamo se zato bi oni krenuli na takvo putovanje. Zato bi mukarci, ene i djeca putovali tisuama kilometara preko smrznutog terena, naizgled ne dobivajui nita osim jo vie leda - osim ako su bili svjesni da se iza leda nalazi obeana zemlja? No, kako su mogli znati to se nalazi iza beskonanog leda ako tamo jo nisu bili, kao ni bilo tko prije njih - jer, po definiciji, oni su bili prvi ljudi koji su preli u Ameriku?
slika
44
U biblijskoj prii o Izlasku iz Egipta, Gospodin opisuje Obeanu zemlju kao 'zemlju penice i jema, vina i smokava i ipka, zemlju maslina i meda... Zemlju ije je kamenje od eljeza i iz ijih planina moe kopati bakar'. Asteki bog je opisao njihovu Obeanu zemlju kao zemlju 'kua sa zlatom i srebrom, s odjeom s puno boja i kakaom s mnogo nijansi'. Da li bi rani useljenici u Ameriku poduzeli takvo nemogue putovanje da im netko - njihov bog - nije rekao da idu i opisao im to ih oekuje? A ako to boanstvo nije bilo tek teoloko boanstvo, nego bie fiziki prisutno na Zemlji, je li im ono moglo pomoi da svladaju tekoe putovanja kao to je i biblijski Bog to uinio za Izraelce? Upravo s takvim mislima - zato i kako su krenuli na to nemogue putovanje - itao sam i ponovno itao nahuatlanske prie o seobama i o etiri Doba. Budui da je Prvo sunce zavrilo Potopom, to razdoblje moralo je biti zavrna faza posljednjeg Ledenog doba, jer sam u Dvanaestom planetu iznio zakljuak da je Potop bio uzrokovan klizanjem dijela antarktikog leda u ocean, uzrokujui tako iznenadni kraj Ledenog doba oko 11.000. g. pr. n. e. Da li se legendarni dom nahuatlanskih plemena zvao Aztlan, 'Bijelo Mjesto', iz jednostavnog razloga to je to i bio - zemlja pokrivena snijegom? Da li su zato Prvo Sunce smatrali vremenom 'divova bijele kose'? Da li asteka povijesna sjeanja, vraajui se na poetak Prvog Sunca prije 17.141 godine ustvari govore o seobi u Ameriku oko 15.000. g. pr. n. e. kada je led oblikovao kopneni most sa Starim svijetom? tovie, je li mogue da se uope nije radilo o prijelazu preko zaleene morske povrine, ve brodovima preko Tihog oceana, kako govore nahuatlanske legende? Legende o pretpovijesnom dolasku morem i pristajanju na obali Tihog oceana ne postoje samo kod meksikih naroda. Mnogo junije, narodi Anda sauvali su slina sjeanja, prepriana kao legende. Jedna od njih, Legenda o Naymlapu, moda se odnosi na prvo doseljavanje naroda sa svih strana na tamonje obale. Legenda govori o velikoj floti brodova od balse i trske (od vrste kakvu je koristio Thor Heyerdahl, simulirajui
45
sumersku plovidbu morem u brodovima od trske). Zeleni kamen koji je mogao izgovarati boje rijei, postavljen u vodei brod, pokazivao je smjer vodi useljenika Naymlapu prema odabranoj obali. Boanstvo koje je govorilo kroz zelenog idola zatim je pouilo ljude umjetnosti obraivanja zemlje, graenja i zanatstvu. Neke verzije legende o zelenom kamenu odreuju kao mjesto iskrcavanja rt Santa Helena u Ekvadoru; na tom mjestu junoameriki kontinent stri na zapad u Tihi ocean. Vie kroniara, meu njima i Juan de Velasco, spominju predaje domorodaca o tome da su prvi doseljenici u ekvatorijalnom podruju bili divovi. Ljudski doseljenici koji su slijedili, oboavali su panteon od dvanaest bogova na elu sa Suncem i Mjesecom. Tamo gdje je smjeten glavni grad Ekvadora, pie Velasco, doseljenici su sagradili dva hrama okrenuta jedan prema drugome. Hram posveen Suncu imao je ispred ulaza dva kamena stupa, a u prednjem dvoritu krug od dvanaest kamenih stupova. Zatim je dolo vrijeme da njihov voa Naymlamp, koji je zavrio svoju misiju, ode. Za razliku od svojih nasljednika, on nije umro: bila su mu dana krila i on je odletio (i nikad vie nije vien) - na nebo ga je odnio bog kamena koji govori. Sto se tie vjerovanja da se boanske upute mogu primiti kroz Kamen Koji Govori, ameriki se Indijanci nalaze u dobrom drutvu; svi drevni narodi Starog svijeta opisivali su i vjerovali u proroko kamenje, na vrhu zavjetnog kovega kojeg su Izraelci nosili za vrijeme Izlaska bio je Dvir - doslovno: 'govornik' prijenosna naprava kroz koju je Mojsije mogao uti Boje upute. Detalj o Naymlapovom odlasku na nain da je bio odnesen u nebo takoer ima biblijsku paralelu. itali smo u petom poglavlju Knjige Postanka da je u sedmoj generaciji Adamove linije kroz eta, patrijarh bio Henok; nakon to je navrio dob od 365 godina 'otiao je' sa Zemlje, jer ga je Gospodin uzeo na nebo. Znanstvenicima predstavlja problem mogunost prelaska oceana prije 15.000 ili 20,000 godina: oni smatraju da je ovjek tada bio previe primitivan a da bi imao brodove koji mogu
46
preploviti ocean, te da bi plovio velikim morima. Sve do sumerske civilizacije, poetkom etvrtog tisuljea pr. n. e., ovjeanstvo nije poznavalo transportna sredstva za duge relacije po kopnu (izrada kotaa) i vodi (brodovi). Ali to je, prema samim Sumeranima, bio slijed dogaaja nakon Potopa. Oni uporno tvrde da je na Zemlji postojala visoka civilizacija prije Potopa - civilizacija koju su na Zemlji zapoeli oni koji su doli s planeta Anu i nastavila se kroz liniju dugovjenih 'polubogova', potomaka vanzemaljaca (biblijski Nefilim) i 'keri ljudskih'. Egipatske kronike, kao to su zapisi sveenika Manethoa, slijedile su isti koncept. Tako je naravno uinila i Biblija koja opisuje seoski ivot (obraivanje zemlje, stoarstvo), kao i gradsku civilizaciju (gradove, metalurgiju) prije Potopa. Sve to je meutim - prema svim tim drevnim izvorima - bilo Potopom izbrisano s lica zemlje i trebalo je krenuti od samog poetka. Knjiga Postanka zapoinje priama o stvaranju, priama koje predstavljaju saetu verziju mnogo detaljnijih sumerskih tekstova. U njima se dosljedno govori o 'Adamu, doslovno 'Zemljaninu. Ali tada se prelazi na genealogiju jednog specifinog pretka imenom Adam: 'Ovo je povijest Adamova roda. (Knjiga Postanka, 5:1). On je u poetku imao dva sina, Kaina i Abela. Nakon to je Kain ubio svog brata, Jahve ga je otjerao. 'I Adam ponovno pozna svoju enu, te ona rodi sina i nazva ga et'. Upravo je etova linija ona koju Biblija slijedi kroz genealogiju patrijarha do Noe, junaka prie o Potopu. Pria se zatim fokusira na azijsko-afriko-europske narode. Ali to se dogodilo s Kainom i njegovom lozom? U Bibliji o tome nalazimo svega desetak stihova. Jahve je kaznio Kaina tako to ga je uinio nomadom,'bjeguncem i skitnicom na Zemlji'. I Kain ode ispred lica Jahvina u zemlju Nod, istono od Edena i ondje se nastani. Kain pozna svoju enu, te ona zae i rodi Henoka. Podigao je grad i grad prozvao imenom svoga sina - Henok.
47
Nekoliko generacije kasnije rodio se Lamek. On je imao dvije ene. Od jedne se rodi Jabal;'on je bio praotac onih to pod atorima ive sa stokom'. Od druge se rodie dva sina. Jedan od njih, Jubal,'bio je praotac sviju koji sviraju na liru i sviralu'. Drugi sin, Tubal-Kain, bio je 'praotac onih koji kuju bakar i eljezo'. Ova mrava biblijska informacija donekle je iscrpnija u pseudoepigrafskoj Knjizi Jubileja, za koju se vjeruje da je sastavljena u drugom stoljeu pr. n. e., i to iz ranijih izvora. Govorei o dogaajima u odlomku Knjige Jubileja, tu se kae da je'Kain uzeo Avan, svoju sestru da mu bude enom i ona mu rodi Henoka na kraju etvrtog jubileja. A u prvoj godini prvog tjedna petog jubileja gradile su se kue na Zemlji i Kain je sagradio grad i nazvao ga po svom sinu Henoku'. Prouavatelji Biblije dugo su vremena bili zbunjeni davanjem imena Henok (to znai: 'koji osniva', 'osnivanje') obojici Adamovih nasljednika, preko Seta i preko Kaina, kao i drugim slinostima u imenima nasljednika. Koji god da je tomu bio razlog, oigledno je da su izvori na koje su se oslanjali pisci Biblije obojici Henoka - koji su moda bili jedna povijesna osoba - pripisivali izvanredna djela. Knjiga Jubileja kae da je Henok 'bio prvi meu ljudima koji su roeni na Zemlji koji je nauio pisati i znanje i mudrost i koji je napisao u knjigu nebeske znake prema njihovim mjesecima'. Prema Knjizi Henokovoj, tijekom svog putovanja po nebu, ovaj je patrijarh bio pouavan u matematici, znanju o planetima i kalendaru, a pokazana mu je i lokacija 'sedam metalnih planina' na Zemlji, 'na zapadu'. Predbiblijski sumerski tekstovi poznati kao 'Popis kraljeva' takoer donose priu o pretpotopnom vladaru kojeg su bogovi nauili sve vrste znanja. Njegovo ime je bilo EN. ME. DUR. AN. Kl - 'Gospodin znanja o temama neba i zemlje i vrlo je vjerojatno bio prototip biblijskog Henoka. Nahuatlanske prie o lutanju, dolasku na odredite, naseljavanju o kojem svjedoi izgradnja grada, o patrijarhu s dvije ene i sinovima od kojih su nastale plemenske nacije, o nekome tko je postao poznat po svom umijeu obrade metala ~ zar ne zvue gotovo kao biblijske prie? ak i nahuatlansko
48
naglaavanje broja sedam se odraava u biblijskim priama gdje je sedmi potomak po Kainovoj liniji, Lamek, tajanstveno proglasio da e 'Kain biti osveen sedmerostruko, Lamek sedamdeset i sedam puta!'. Da li se mi ustvari u tradicijama sedam nahuatlanskih plemena susreemo s odjecima - starim sjeanjima - prognane loze Kaina i njegovog sina Henoka? Asteci su svoj glavni grad zvali Tenochtitlan, Tenohov grad, nazvavi ga tako po njihovom pretku. Uzmemo li u obzir da su Asteci u svom dijalektu ispred mnogih rijei stavljali prefiks T, Tenoh je izvorno mogao biti Enoh (engleska verzija imena Henok, prim. prev.), ako ispustimo prefiks T. Jedan babilonski tekst koji se po miljenju znanstvenika temelji na jednom ranijem sumerskom tekstu iz treeg milenija pr. n. e. zagonetno govori o sukobu izmeu brata-zemljoradnika i brata-pastira, koji zavrava ubojstvom, ba kao to je to bio sluaj kod Kaina i Abela. Osuen da 'luta u alosti', uvrijeeni voa zvan Kain, odselio je u zemlju Dunu i tamo 'sagradio grad s tornjevima-blizancima'. Tornjevi-blizanci na vrhu hramova-piramida bili su zatitni znak asteke arhitekture. Da li je to spomen Ka'inovoj gradnji 'grada s tornjevima-blizancima? I da li je Tenochtitlan,'Tenohov grad', bio tako nazvan jer je Kain, tisuljeima ranije, 'sagradio grad i nazvao grad po imenu svog sina, Henoka'? Da li smo u Srednjoj Americi nali izgubljeni Kainov kraj, grad nazvan po Henoku? Ta mogunost svakako nudi mogue odgovore na zagonetku ljudskih poetaka u ovim podrujima. To takoer moe baciti svjetlo na druge dvije zagonetke - onu o 'Kainovom znaku' i nasljednoj crti zajednikoj svim Indijancima: odsutnosti dlaka na licu. Prema biblijskoj prii, nakon to je Bog prognao Kaina iz naseljenih zemalja i odredio mu da postane lutalica na Istoku, Kainova briga bila je da ga ne ubiju osvetnici. Tako je Bog, da bi oznaio da Kain luta pod Bojom zatitom, 'stavio znak na Kaina, da ga tko, naavi ga, ne ubije'. Iako nitko ne zna kakav je to 'znak' razlikovanja bio, openito se smatra da je to bila neka
49
vrsta tetovae na Kainovom elu. Ali iz biblijskih pria koje slijede izgleda da su se osveta i zatita od nje produili sve do sedme generacije, i jo dalje. Tetovaa na elu nije mogla tako dugo trajati, niti se mogla prenositi iz generacije u generaciju. Samo genetska crta koja se nasljedno prenosi moe odgovarati biblijskim podacima. Glede osobite genetske crte amerikih Indijanaca - nepostojanja dlaka na licu - namee se pitanje je li to bila ta genetska promjena koja je predstavljala znak Kaina i njegovog potomstva. Ako je naa pretpostavka tona, onda je Srednja Amerika, koja predstavlja sredite iz kojeg su se ameriki Indijanci proirili na sjever i jug Novog svijeta, uistinu bila Kainov Izgubljeni kraj.
3
PODRUJE ZMIJSKIH BOGOVA
Kada je Tenochtitlan dosegao svoju veliinu, tolteki glavni grad Tula ve se smatrao za legendarni Tollan. A kada su Tolteci sagradili svoj grad, Teotihuacan je ve postao mit. Njegovo ime je znailo 'Mjesto bogova' i tono to je, prema zapisanim legendama, on zapravo i bio. Govori se da je postojalo vrijeme kada su nesree zadesile Zemlju i ona je pala u tamu, jer se sunce vie nije pojavilo. Samo u Teotihuacanu je bilo svjetla, jer je tamo i dalje gorio boanski plamen. Zabrinuti bogovi su se skupili u Teotihuacanu, pitajui se to napraviti. 'Tko e vladati i upravljati svijetom', ispitivali su jedan drugoga, ako se dogodi da ne bi uspjeli vratiti natrag sunce? Traili su dobrovoljca meu sobom koji bi skoio u boanski plamen i svojom rtvom vratio sunce. Bog Tecuciztecatl se dragovoljno javio. Obukavi svoju svjetlucavu odjeu, krenuo je prema plamenu, ali svaki puta kad se pribliio vatri, zakoraio je unatrag, gubei hrabrost. Tada se javio bog Nanauatzin i bez oklijevanja skoio u vatru. Tako osramoen, Tecuciztecatl je
51
52
slijedio njegov primjer, ali je pao tek na rub plamena. Kad je vatra progutala bogove, sunce i mjesec su se pojavili na nebu. Premda ih je sada bilo mogue vidjeti, dva su svjetla ostala nepokretna na nebu. Prema jednoj verziji, sunce se poelo kretati kad je jedan bog odapeo strelicu na njega; druga verzija govori da je zapoelo kretanje po svojoj putanji kad je bog vjetra p u h n u o na njega. Nakon to se sunce nastavilo kretati, i mjesec se poeo kretati; i tako se obnovio ciklus dana i noi, a Zemlja je bila spaena. Ova je pria vrlo usko povezana s najglasovitijim spomenicima Teotihuacana, sa Sunevom i Mjeseevom piramidom. Jedna verzija spominje da su bogovi sagradili dvije piramide kao uspomenu na dva boga koji su se rtvovali; druga verzija tvrdi da su piramide ve postojale kad se taj dogaaj zbio i da su bogovi skoili u boansku vatru s vrha ve postojeih piramida. to god legende govorile, injenica je da se Suneva i Mjeseeva piramida velianstveno uzdiu sve do dananjih dana. Ono to je prije svega nekoliko desetljea bila tek hrpa kamenja prekrivenog vegetacijom, danas je postalo glavnom turistikom atrakcijom, samo pedeset kilometara udaljenom od Mexico Cityja. Uzdiui se u dolini okruenoj planinama koje stoje kao pozadina vjene pozornice (si. 10), piramide prisiljavaju pogled posjetitelja da slijedi njihov nagib prema planinama u pozadini i prema nebu. Ti spomenici zrae mo, znanje, namjeru; njihov poloaj govori o svjesnom povezivanju zemlje s nebom. Nemogue je ne osjetiti dah povijesti, prisutnost prolosti koja ulijeva strahopotovanje. Koliko daleke prolosti? Arheolozi su najprije pretpostavljali da je Teotihuacan osnovan u prvim stoljeima kranske ere; ali taj se datum stalno pomie unatrag. Radovi na terenu pokazuju da je ceremonijalni centar grada oko 200. g. pr. n. e. ve obuhvaao 7,2 kvadratnih kilometara. Tijekom 50-ih godina prolog stoljea vodei arheolog M. Covarrubias s nevjericom je ustanovio da je radio-karbonsko utvrivanje starosti tom mjestu odredilo 'gotovo nemoguu starost koja see do 900. g. pr. n. e'
53
P O D R U J E ZMIJSKIH B O G O V A
(Indian Art of Mexico and Central America). Meutim, daljnji radio-karbonski testovi pomaknuli su starost na 1474. g. pr. n. e. (s mogunou manjeg odstupanja u oba smjera). Danas se uglavnom prihvaa razdoblje oko 1400. g. pr. n. e.; to je vrijeme kad su Olmeci, koji su vjerojatno bili narod koji je muno radio na gradnji teotihuacanske spomenike strukture, osnivali velika ceremonijalna sredita drugdje u Meksiku.
slika 10 Teotihuacan je oigledno proao nekoliko faza razvoja i njegove piramide odaju dokaze ranijih unutarnjih struktura. Neki su znanstvenici u ruevinama pronali priu koja je vjerojatno poela prije 6000 godina - u etvrtom tisuljeu pr. n. e. To bi se sigurno slagalo s astekim legendama koje govore o tom Mjestu Bogova koje je postojalo u etvrtom Suncu. Poslije, kada se dogodio Dan Tame, oko 1.400 g. pr. n. e., dvije velike piramide su se uzdigle do dananje veliine. Mjeseeva piramida se uzdie na sjevernoj strani ovog ceremonijalnog sredita; oko nje su manje vanjske strukture, a ispred nje je veliki trg. Odatle vodi velika avenija prema jugu, dokle pogled dopire; oko nje su smjetena niska svetita, hramovi i ostale graevine za koje se vjerovalo da predstavljaju grobove; sukladno tome, aveniju su nazvali Avenijom Mrtvih. Nekih 2000 stopa junije, Avenija Mrtvih dolazi do Suneve piramide koja se uzdie na istonoj strani avenije (sl. 11), iza trga i niza svetita te drugih graevina.
54
Pokraj Suneve piramide i jo 900 metara na jug, dolazi se do Ciudadele, etverokutnog dvorita koje na svojoj istonoj strani ima treu piramidu Teotihuacana zvanu Quetzalcoatlova piramida. Sada se zna da je nasuprot Ciudadele, preko Avenije Mrtvih, postojalo slino etverokutno dvorite koje je uglavnom sluilo kao svjetovni, administrativno-trgovaki centar. Avenija se zatim nastavlja prema jugu; teotihuacanski Kartografski projekt kojeg je u 60.-im godinama prolog stoljea vodio Ren Millon, ustanovio je da se ta avenija u smjeru sjever-jug protee u duini od gotovo osam kilometara - due od najduih pista u suvremenim zranim lukama. Unato toj znatnoj duini, ova iroka avenija ide ravno poput strijele - pravi tehnoloki pothvat, bez obzira na razdoblje u kojem je sagraena. Istono-zapadna os, okomita na aveniju sjever-jug, protee se na istok od Ciudadele i na zapad od administrativnog etverokuta. lanovi teotihuacanskog tima Kartografskog projekta juno od Suneve piramide pronali su oznaku uklesanu u stijene u obliku kruga unutar dva koncentrina kruga; slina oznaka je pronaena i oko tri kilometra na zapad, na padini planine. Linija koja spaja dvije oznake dok ih se promatra precizno pokazuje smjer osi istok-zapad, a drugi kraci kria poklapaju se s osi sjever-jug. Istraivai su zakljuili da su pronali oznake koje su koristili izvorni graditelji grada, no nisu ponudili teoriju koja bi objasnila koja su sredstva koritena u drevna vremena da se naniane dvije toliko udaljene toke. Da je ceremonijalni centar bio namjerno tako postavljen oito je iz nekoliko drugih injenica. Prva injenica jest da je rijeka San Juan, koja tee u dolini Teotihuacana, bila namjerno skrenuta u smjeru gdje presijeca ceremonijalno sredite: umjetni kanali skreu rijeku tako da tee kod Ciudadele i du etverokutnog dvorita potpuno usporedno s osi istok-zapad i zatim nakon dva precizna skretanja pod pravim kutom, du avenije koja vodi na zapad. Druga injenica koja ukazuje na namjernu orijentaciju jest da dvije osi ne pokazuju na strane svijeta, nego su nakoene prema jugoistoku za 15,5 stupnjeva (si. U). Studije dokazuju da to nije
55
slika
11
bila sluajnost ili pogreka u proraunu drevnih projektanata. A. F. Aveni (Astronomy in Ancient Mesoamerica), nazivajui to svetom orijentacijom', ukazuje na kasnija ceremonijalna sredita (kao to je Tula i neki jo udaljeniji), privrena ovoj orijentaciji iako to nije imalo smisla na njihovim lokacijama i u vrijeme kad su sagraeni. Zakljuak tih istraivanja bio je da je u Teotihuacanu u vrijeme njegovog graenja koritena orijentacija kako bi se omoguilo promatranje neba u odreene kljune dane kalendara. Zelia Nuttal, u referatu iznesenom na dvadeset drugom Meunarodnom Kongresu amerikanista (Rim, 1926.) sugerira
Zecharia Sitchin
IZGUBLJENA KrALJEVSTVA
56
da je orijentacija bila usmjerena na prolazak sunca u zenitu promatraa koje se dogaa dvaput godinje, kada izgleda da se sunce kree sa sjevera na jug i nazad. Ako su piramide sluile za takva promatranja neba, njihov bi konani oblik - stepenaste piramide zajedno sa stepenicama koje vode do pretpostavljenih hramova za gledanje na najvioj terasi - imao smisla. Meutim, budui da jaki dokazi upuuju na to da ono to mi danas vidimo predstavlja tek zadnje vanjske slojeve dviju glavnih piramida (a kako su ih arheolozi k tome proizvoljno popravili), ne moe se sa sigurnou tvrditi da izvorna svrha tih piramida nije bila drukija. Mogunost, ak vjerojatnost, da su stepenice dodane naknadno sugerira nam injenica da je prvi stupanj velikog stepenita Suneve Piramide nagnut i nepravilno poravnat u odnosu na orijentaciju piramide (sl. 12).
salika 88
57
PODRUJE Z M I J S K I H B O G O V A
Od tri piramide u Teotihuacanu, najmanja je Quetzalcoatlova piramida u 'Citadeli'. Kasnije izgraeni dodaci djelomino su iskopani da bi se otkrila izvorna stepenasta piramida. Proelje, djelomino izloeno pogledu, otkriva skulpture koje ju ukraavaju, u kojima se zmijski simbol Qutzelcoatla izmjenjuje sa stiliziranim licem Tlaloca nasuprot pozadine od valova (sl. 13). Ova se piramida pripisuje toltekim vremenima i slina je mnogim drugim meksikim piramidama. Dvije vee piramide su pak potpuno bez ukrasa. One su drukije veliine i oblika i izdvajaju se svojom masivnou i starou. U svim tim aspektima one podsjeaju na dvije velike piramide u Gizi, koje se takoer u tome razlikuju od svih drugih kasnijih egipatskih piramida; te kasnije piramide su sagradili faraoni, dok su one u Gizi sagradili 'bogovi'. Moda se to isto dogodilo i u Teotihuacanu; u tom bi sluaju arheoloki dokazi podrali legende o tome kako su nastale Suneva i Mjeseeva piramida.
slika 13
58
Iako su dvije velike piramide u Teotihuacanu, kako bi bila mogua njihova uporaba kao opservatorija, bile sagraene kao stepenaste piramide s terasom na vrhu i opremljene stepenitima (kao to su bili mezopotamijski zigurati), nema mjesta sumnji da je njihov arhitekt bio upoznat s egipatskim piramidama u Gizi i da je, osim prilagodbe vanjskog oblika, oponaao jedinstvene piramide iz Gize. Evo jedne zapanjujue slinosti: iako je Druga piramida u Gizi manja od Velike piramide, njihovi vrhovi se nalaze na istoj nadmorskoj visini jer je Druga piramida sagraena na viem zemljitu; isto vrijedi i za Teotihuacan, gdje je manja Mjeseeva piramida sagraena na zemljitu koje je oko trideset stopa vie od Suneve piramide, dajui tako njihovim vrhovima istu nadmorsku visinu. Slinosti su osobito oite izmeu dviju veih piramida. Obje su sagraene na umjetnim terasama. Njihove stranice imaju skoro iste mjere: oko 230 metara u Gizi, oko 227 metara u Teotihuacanu, a ova druga bi gotovo mogla stati u prvu (sl. 14). Dok s jedne strane takve slinosti i podudarnosti govore o skrivenoj vezi izmeu dva skupa piramida, ne smijemo zanemariti postojanje nekih bitnih razlika. Velika piramida u Gizi je sagraena od velikih kamenih blokova, paljivo
slika 14
59
PODRUJE ZMIJSKIH B O G O V A
oblikovanih i poslaganih da se dre i bez buke, te tei ukupno 7.000.000 tona s masom od 2.800 kubinih metara. Suneva piramida je sagraena od cigala od blata, suene opeke, oblutaka i ljunka koje zajedno dri sloj neobraenog kamenja i tukatura, s ukupnom masom od samo 300 kubinih metara. Piramida u Gizi sadri unutarnji kompleks hodnika, galerija i prostorija zamrene i precizne konstrukcije; piramida u Teotihuacanu izgleda da nema takve unutarnje strukture. Ona u Gizi die se do visine od 146 metara, a Suneva piramida visoka je svega 76 metara. Velika piramida ima etiri trokutaste strane koje se uzdiu pod neobinim kutem od 52 stupnja; dvije piramide u Teotihuacanu sastoje se od nivoa koji se oslanjaju jedan na drugi, sa stranama koje se naginju prema unutra zbog stabilnosti, poevi s nagibom od 43,5 stupnjeva. Ovo su znaajne razlike koje odraavaju razliito vrijeme i svrhu svakog skupa piramida. Ali, upravo ova posljednja razlika, koju prijanji istraivai nisu primijetili, predstavlja klju rjeenja nekih od zagonetki. Prilino strm nagib od 52 stupnja postignut je u Egiptu samo kod piramide u Gizi, koju nije sagradio niti Keops, niti neki drugi faraon (kako je dokazano u prethodnim knjigama Zemaljske kronike), nego bogovi drevnog Bliskog istoka, i to kao orijentacijsku toku za slijetanje u njihovu svemirsku luku na sinajskom poluotoku. Sve druge egipatske piramide - od manjeg znaaja, one manje, propale ili sruene - uistinu su izgradili faraoni, tisuu godina kasnije, oponaajui boje 'stepenice u nebo'. Ali nikome nije uspjelo postii kut od 52 stupnja, a svaki put kad se to pokualo, pokuaj je zavrio uruavanjem. Lekcija je konano nauena kada je faraon Sneferu (oko 2650. g. pr. n. e.) odluio dohvatiti monumentalnu slavu. U sjajnoj analizi drevnih dogaaja K. Mendelssohn (The Riddle of the Pyramids) pretpostavlja da su Sneferuovi arhitekti sagradili njegovu drugu piramidu u Dahshuru kada se prva, izgraena u Maidumu pod kutom od 52 stupnja, uruila. Arhitekti su tada ubrzano promijenili kut piramide u Dahshuru u sigurnijih 43,5 stupnjeva u sredini konstrukcije, dajui piramidi oblik, a time i
Zecharia Sitchin
60
ime Svinuta piramida (sl. 15a). I dalje odluan da iza sebe ostavi pravu piramidu, Sneferu je u blizini nastavio graditi i treu; ona je nazvana Crvena piramida zbog boje kamena i uzdie se pod sigurnim kutom od 43,5 stupnja (sl. 15b). Meutim, vrativi se sigurnom nagibu od 43,5 stupnja, Sneferuovi arhitekti su se vratili unazad, na izbor za koji se vie od stoljea ranije, oko 2700. g. pr. n. e. odluio faraon Zoser. Njegova piramida - prva koju je dao sagraditi neki faraon, i koja jo uvijek stoji (u Zaskari) - bila je stepenasta piramida koja se uzdizala u est razina (sl. 15c), prilagodivi se pliem uglu od 43,5 stupnja.
slika 15 Je li tek sluajnost da osnovice Suneve piramide i Velike piramide u Gizi imaju iste mjere? Moda. Je li puka sluajnost da je precizni kut od 43,5 stupnja koji je primijenio faraon Zoser i usavrio u svojoj stepenastoj piramidi primijenjen kasnije u Teotihuacanu? Sumnjam. Dok je blai kut od, recimo, 45 stupnjeva jedan nesofisticirani arhitekt mogao postii jednostavno raspolovivi pravi kut (90 stupnjeva), kut od 43,5 stupnja u Egiptu je bio rezultat sofisticirane primjene faktora Pi (TT - oko 3,14) koji predstavlja odnos opsega kruga i njegovog promjera.
61
Kut od 52 stupnja kod piramida u Gizi zahtijevao je poznavanje istog faktora; njega dobijemo tako da se piramidi da visina (H) koja je jednaka polovici stranice (S) podijeljenoj s Pi, te pomnoenoj s etiri (230 : 2 = 115 : 3,14 = 36,5 x4 = 146 metara visine). Kut od 43,5 stupnja postignut je reducirajui visinu od mnoenja s etiri na mnoenje s tri. U oba sluaja, bilo je potrebno poznavati Pi; a kod naroda Srednje Amerike ne postoji apsolutno nita to bi upuivalo na takvo znanje. Odakle onda kut od 43,5 stupnja u strukturama dvije jedinstvene (za Srednju Ameriku) piramide u Teotihuacanu, ako ne od nekoga tko je bio upoznat s graenjem egipatskih piramida? Osim kod jedinstvene Velike piramide u Gizi, egipatske piramide su imale samo donji prolaz (v. si. 15) koji je obino poinjao blizu ruba osnovice piramide i nastavljao se ispod nje. Moe li se postojanje takvog prolaza ispod Suneve piramide pripisati pukoj sluajnosti? Sluajno otkrie dogodilo se 1971. g. nakon jakih pljuskova. Upravo ispred sredinjeg stepenita piramide isprana je zemlja sa podzemne upljine. Ona je imala osam stepenica koje su vodile nekih est metara prema dolje, do ulaza u vodoravni prolaz. Istraivai su zakljuili da je to bila prirodna peina koja je umjetno proirena i poveana, i koja se protezala ispod temelja na kojem je piramida sagraena. Da je originalna peina bila preinaena za neku svrhu, oigledno je zbog injenice da je strop nainjen od tekih kamenih blokova i da su zidovi tunela obukani. Na raznim mjestima uzdu podzemnog prolaza zidovi od suenih opeka skreu pod otrim kutom. Oko 45 metara od drevnog stepenita, tunel se iri u dvije izduene pokrajnje prostorije, poput rairenih krila; to je toka tono ispod prve razine stepenaste piramide. Odatle se podzemni prolaz, uglavnom visok oko dva metra, protee gotovo 60 metara. U tom unutarnjem dijelu konstrukcija postaje kompleksnija, koristei raznovrsne materijale; podove, postavljene u se gmentima, izradio je ovjek; drenane cijevi su postavljene z a dosad nepoznatu svrhu (moda povezane s podzemnim vodenim tokom koji je u meuvremenu presuio). I konano,
Zecharia Sitchin
62
tunel zavrava ispod etvrte razine piramide u izdubljenom podruju koji podsjea na list djeteline kojeg podravaju stupovi od suene opeke i bazaltne ploe. Koja je bila svrha te kompleksne podzemne strukture? Budui da su zidovi bili napukli prije otkria u moderno doba, nije mogue rei da li ostaci glinenih posuda, opsidijanske otrice i pepeo drvenog ugljena pripadaju najranijoj fazi upotrebe tunela. Ali, odgovor na pitanje to se osim promatranja zvijezda odvijalo u Teotihuacanu, pruila su neka druga otkria. Avenija mrtvih izgleda kao iroka, ravna pista od trga Mjeseeve piramide do junog horizonta; meutim, njen mirni tok prekinut je na dijelu smjetenom izmeu Suneve piramide i rijeke San Juan. itav nagib od Mjeseeve do Suneve piramide jo je naglaeniji u ovom dijelu Avenije, a ispitivanje na terenu jasno pokazuje da je taj nagib postignut namjernim klesanjem prirodne stijene; razlika u visini od Mjeseeve piramide do toke pored Citadele iznosi tridesetak metara. Ovdje je napravljeno est segmenata postavljanjem nizova dvostrukih zidova okomito na smjer Avenije. upljina Avenije je i dalje ograena zidovima i niskim strukturama u ravnoj liniji, to rezultira sa est polupodzemnih odjeljaka otvorenih prema nebu. Okomiti zidovi pri dnu imaju branu. Stjee se dojam da je cijeli kompleks sluio tome da kanalizira vodu koja je tekla niz Aveniju. Tok je moda zapoinjao kod Mjeseeve piramide (gdje je pronaen podzemni tunel koji ju je okruivao) i bio je na neki nain povezan s podzemnim tunelom Suneve piramide. Nizovi odjeljaka su tada zadravali, te isputali vodu jedan u drugoga, dok na kraju voda nije dola do skrenutog kanala rijeke San Juan. Je li mogue da su ove umjetno kanalizirane vode bile razlog ukraavanja fasade piramide u Quetzalcoatlu valovitim vodama - u unutranjosti, stotinama kilometara daleko od mora? Vezu ovog mjesta u unutranjosti s vodom sugerira i otkrie ogromnog kamenog kipa Chalchiuhtlicue, boginje vode i supruge Tlaloca, boga kie. Taj kip (si. 16), sada izloen u National Museum of Antropology u Mexico Cityju, bio je pronaen kako stoji u sreditu trga ispred Mjeseeve piramide.
63
PODRUJE ZMIJSKIH BOGOVA
slika 16 U slikovnim opisima boginja, ije ime znai 'Gospa od voda', obino je bila prikazivana kako nosi suknju od ada ukraenu koljkama. Od nakita je nosila tirkizne naunice i ogrlicu od ada ili drugog plavo-zelenog kamenja s koje je visio zlatni medaljon. Na statui se ponavljaju ti odjevni i ukrasni elementi, a ini se da je bila okiena i sa stvarnim zlatnim privjeskom utaknutim u odgovarajuu upljinu, a kojeg su odnijeli pljakai. Na slikama je esto prikazana kako nosi krunu od zmija ili je na drugi nain njima ukraena, ukazujui na to da je ona bila jedna od zmijskih bogova Meksikanaca. Je li Teotihuacan bio poloen i graen kao neka vrsta vodovoda, koristei vodu za neke tehnoloke procese? Prije no to odgovorimo na to pitanje, spomenimo jo jedno tamonje zbunjujue otkrie. Du treeg segmenta niz Sunevu piramidu, iskopine nizova meusobno povezanih podzemnih prostorija otkrivaju da su neki podovi bili pokriveni debelim slojevima tinjca. To je silicij ije ga posebne osobine ine otpornim na vodu, toplinu i elektrinu struju. Stoga ga se koristi kao izolator u raznim kemijskim procesima te elektrinim i elektronikim ureajima, a u posljednje vrijeme i u nuklearnim te svemirskim tehnologijama. Posebna svojstva tinjca donekle ovise o tome koliko drugih minerala u tragovima sadri, te stoga o i njegovom geografskom izvoru. Prema miljenju strunjaka, tinjac pronaen u
64
Teotihuacanu je od tipa koji je pronaen samo u dalekom Brazilu. Tragovi tog tinjca su naeni i na ostacima maknutim sa razina Suneve piramide kad je otkrivena poetkom 20. stoljea. Koja je bila namjena postavljanja tog izolirajueg materijala u Teotihuacanu? Smatram da prisutnost Gospodina i Gospe od voda uz glavno boanstvo Quetzalcoatla, nakoena avenija, nizovi struktura, podzemne prostorije i tuneli, skrenuta rijeka, podzemne sekcije sa svojim bran ama i podzemni odjeljci podstavljeni tinjcem - sve to predstavlja komponente znanstveno osmiljene tvornice za odvajanje, profinjavanje ili proiavanje mineralnih tvari. Da li je sredinom prvog tisuljea pr. n. e. ili, vjerojatnije, sredinom drugog tisuljea pr. n. e., netko upoznat s tajnom graenja piramida doao u tu dolinu; a podjednako upuen u fiziku, stvorio od lokalno dostupnih materijala tvornicu visoke tehnologije za preradu? Je li to bio netko u potrazi za zlatom, na to upuuje privjesak Gospe od voda ili za nekim drugim, jo rjeim mineralom? A ako to nije bio ovjek - jesu li to bili bogovi, kao to nam cij 'lo vrijeme govore legende o Teotihuacanu i samo njegovo ime? Tko su, osim bogova, bili izvorni stanovnici Teotihuacana? Tko je nosio kamenje i buku za podizanje prvih piramida? Tko je kanalizirao vodu i upravljao branama? Oni koji se dre pretpostavke da Teotihuacan nije stariji od nekoliko stoljea pr. n. e. imaju jednostavan odgovor: Tolteci. Oni koji su skloni mnogo ranijem poetku, poeli su ukazivati na Olmeke, zagonetni narod koji se pojavio u Srednjoj Americi sredinom drugog tisuljea pr. n. e. Ali, i sami Olmeci predstavljaju zagonetku, jer se ini da su bili Afrikanci (crni); i to je jo jedna anatema za one koji jednostavno ne mogu prihvatiti prijelaz Atlantika prije vie tisuljea. ak i ako je podrijetlo Teotihuacana i njegovih graditelja obavijeno tajnom, gotovo je sigurno da su se u stoljeima koja su prethodila kranskoj eri poela doseljavati tolteka plemena. U poetku obavljajui manualne kune poslove, postupno su
65
nauili gradske zanate i primili kulturu gospodara, ukljuivi slikovno pismo, tajne kovanja zlata, znanje o astronomiji i kalendaru i oboavanje bogova. Oko 200. g. pr. n. e. tko god da je vladao Teotihuacanom, pokupio se i otiao, a mjesto je postalo tolteki grad. Stoljeima je bio slavan po svojem oruu, oruju i rukotvorinama nainjenim od opsidijana, a njegov se kulturni i religiozni utjecaj daleko proirio. Tada, tisuu godina nakon to su doselili, i Tolteci su se spakirali i otili. Nitko ne zna zato; ali odlazak je bio sveobuhvatan i Teotihuacan je postao opustjelo mjesto koje ivi samo u sjeanju na zlatnu prolost. Neki vjeruju da se taj dogaaj podudara s utemeljenjem Tollana kao toltekog novog glavnog grada, oko 700. g. n. e. To mjesto na obalama rijeke Tula, gdje su se ljudi doseljavali tisuama godina, Tolteci su izgradili kao mini-Teotihuacan. Kodeksi i predaje opisivali su Tollan kao legendarni grad, sredite umjetnosti i zanatstva, raskoan u svojim palaama i hramovima, blistav od zlata i dragog kamenja. Ali, dugo su vremena znanstvenici sumnjali u njegovo postojanje... Sada je bez sumnje poznato da je Tollan zaista postojao, na mjestu koje se danas zove Tula, oko osamdeset kilometara sjeverozapadno od Mexiko Cityja. Ponovno otkrivanje Tollana poelo je potkraj devetnaestog stoljea i poetak tog procesa je uglavnom povezan s francuskim putopiscem Dsir Charnayem (Les anciennes villes du nouveau monde). Ozbiljni radovi na iskopavanju i restauraciji usredotoili su se na glavni ceremonijalni prostor nazvan Tula Grande; kasnija iskopavanja poduzeo je University of Missisipi, iji su timovi strunjaka proirili podruje sa kojeg je uklonjena zemljana praina prolosti. Otkria ne samo da su potvrdila postojanje grada, nego i njegove povijesti, i to upravo onakve kakva je ispripovijedana u raznim kodeksima, a posebno u jednom, poznatom kao Anales de Cuauhtitlan. Danas je poznato da je Tollanom vladala dinastija svecenika-kraljeva koji su tvrdili da su potomci boga Quetzalcoatla i stoga su, osim svog imena, nosili i boje ime kao patronim - obiaj koji je prevladavao meu egipatskim faraonima. Neki od tih sveenika-kraljeva bili su ratnici, koji su ili samo za irenjem
66
tolteke vlasti; drugi su se vie bavili vjerom. U drugoj polovici desetog stoljea n. e. vladao je Ce Acatl Topiltzin-Quetzalcoatl; ime i razdoblje su pouzdani zbog njegovog portreta na kojem se nalazi i oznaena godina - 968. g. n. e.; portret uklesan u stijeni iznad grada jo se uvijek moe vidjeti. Upravo u to vrijeme izbio je vjerski sukob meu Toltecima; izgleda da se radilo o zahtjevu dijela sveenstva da se uvede ritual ljudskih rtvi kako bi se umirilo bog rata. Godine 987. n. e. Topilzin-Quetzalcoatl i njegovi sljedbenici napustili su Tollan i otili na istok, ponovivi raniji legendarni odlazak boanskog Quetzalcoatla. Naselili su se u Yucatanu. Dva stoljea kasnije, zbog prirodnih nesrea i navale ostalih suplemenika, Tolteci su se nali na koljenima. Nesree su smatrane znakovima bojeg gnjeva, pretkazanjem propasti grada. Kroniar Sahagun je zapisao da je na kraju vladar, za koga mnogi misle da se zvao Huemac ali koji je takoer nosio patronim Quetzalcoatl, uvjerio Tolteke da moraju napustiti Tollan. 'I tako su otili po njegovoj zapovijedi, iako su tamo ivjeli mnogo godina i izgradili prekrasne, velike kue i hramove i palae... Na kraju su morali otii, naputajui svoje kue, svoju zemlju, svoj grad i svoja bogatstva, a budui da nisu mogli ponijeti svo svoje bogatstvo, mnoge su stvari zakopali, pa je ak i danas neke od njih mogue pronai pri iskapanju, ne bez divljenja njihovoj ljepoti i izradi'. Tako je otprilike 1.168. g. n. e. Tollan postao naputen, prazan grad, preputen propadanju i raspadu. Pria govori da je prvi asteki poglavica, kada je ugledao ostatke grada, gorko zaplakao. Razornim silama prirode pripomogli su osvajai, pljakai i razbojnici koji su oskvrnuli hramove, razruili i unitili sve to je stajalo. I tako je Tollan, sravnjen sa zemljom i zaboravljen, postao tek legenda. Ono to znamo o Tollanu osam stoljea kasnije potvruje prikladnost njegovog imena koje znai 'Mjesto s mnogo susjeda'; jer izgleda da se sastojao od mnogo susjedstava i svetita koja su zauzimala itavih jedanaest etvornih kilometara. Kao i Teotihuacanu (kojeg su njegovi projektanti pokuavali oponaati), srce Tollana je bio sveti prostor koji se protezao du kilometar
67
i pol duge osi sjever-jug; na njegovim stranama su se nalazile ceremonijalne strukture sagraene u smjeru istok-zapad, okomito na os sjever-jug. Kako smo ve spomenuli, smjerovima je bila dana 'sveta kosina' Teotihuacana, iako u to vrijeme i zbog zemljopisnog poloaja Tollana to vie nije imalo astronomskog smisla. Kod mjesta koje je moglo predstavljati sjeverni rub svetog prostora, naeni su ostaci neobine strukture. S prednje strane, ona je izgraena kao obina stepenasta piramida sa stepenitem; ali straga je struktura kruna i vjerojatno je na njoj bio toranj. Graevina je moda sluila kao opservatorij; u svakom sluaju, mogla je biti model za kasniji asteki hram Quetzalcoatla u Tenochtitlanu i za druge krune piramide-opservatorije drugdje u Meksiku. Glavni ceremonijalni dio, oko kilometar i pol junije, bio je postavljen oko velikog sredinjeg trga, u sredini kojeg je stajao Veliki Oltar. Glavni hram je stajao na vrhu piramide od pet razina na istonoj strani trga. Manja piramida od pet razina na sjevernoj strani sluila je kao uzdignuta terasa za jo jedan hram; bila je okruena graevinama s mnogo prostorija koje pokazuju tragove vatre i koje su mogle sluiti za neke industrijske namjene. Izduene graevine ili vestibuli iji su krovovi poivali na redovima stupova spajale su dvije piramide i takoer ograivale junu stranu trga. Igralite za svetu igru tlachli s g u m e n o m loptom upotpunjavalo je trg sa zapadne strane (sl. 17, rekonstrukcija po uputi arheologa P. Salazara Ortegona).
slika
17
68
Izmeu tog glavnog odjeljka Tule Grande i sjevernog ruba svetog prostora oito su postojale razne strukture i grupe graevina; iskopano je jo jedno igralite. U odreenim odjeljcima i kroz cijelo svetite naeno je relativno mnogo kamenih kipova. To nisu samo kipovi ivotinja, kao poznati kojot ili nepoznati tigar, ve i kip poluboga koji lei zvanog Chacmool (sl. 18). Tolteci su takoer klesali statue svojih poglavica, prikazujui ih najee kao ljude niskog rasta. Drugi, odjeveni kao ratnici i drei (u svojoj lijevoj ruci) oruje atl-atl (zakrivljeni baca koplja ili strijele), bili su prikazivani na reljefu na etvrtastim stupovima (sl. 19a), u profilu i straga (sl. 19b). Kada je 40-tih godina prolog stoljea, pod vodstvom Jorge R. Acoste, zapoeo metodian i sustavan arheoloki rad, pozornost je bila usmjerena na Veliku piramidu koja je, okrenuta prema Velikom Oltaru, imala oiglednu astronomsku svrhu. U to su se vrijeme arheolozi pitali zato lokalni Indijanci naputeni humak nazivaju El Tesoro - Blago; ali, kada je pronaeno vie zlatnih predmeta nakon poetnih iskopavanja, radnici su inzistirali na tome da se piramida uzdie na 'zlatnom polju' i odbili nastaviti rad. 'Bilo da se radilo o stvarnosti ili praznovjerju', zapisao je Acosta,'rezultat je bio da je rad prekinut i nikad nije nastavljen'.
slika 18 Rad je zatim nastavljen na manjoj piramidi koja se razliito naziva (isprva) Mjeseeva piramida, zatim piramida "B", a odnedavno Quetzalcoatlova piramida. Ta oznaka potjee prvotno od dugog uroenikog imena za grobni humak koje
69
znai 'Gospodar jutarnje zvijezde', vjerojatno jedan od epiteta te od ostataka obojene buke i niskih reljefa koji su ukraavali razine piramide, pokazujui da je njenim bogatim ukrasima dominirao motiv Pernate zmije. Arheolozi takoer vjeruju da su na dva okrugla kamena stupa, od kojih je pronaeno nekoliko dijelova, bile uklesane slike Pernate zmije i da su stajali na ulazu u hram na vrhu piramide.
Quetzalcoatla,
a slika 19
Najvee arheoloko (zakopano) blago pronaeno je kad je Acostin tim shvatio da je sjeverna strana ove piramide bila mijenjana u pretpanjolsko vrijeme. Niz sredinu te strane izgleda se sputala masa poput rampe, zamjenjujui stepenastu osinu. Iskopavajui na tom mjestu, arheolozi su pronali da je kroz tu stranu piramide bio iskopan rov koji je prilino ulazio u njenu unutranjost; a taj je rov koji je bio visok koliko i piramida, upotrijebljen da se u njega zakopa velik broj kamenih kipova.
70
Kada ih se izvadilo, uspravilo i spojilo, postalo je jasno da su to bili dijelovi dva okrugla stupa uz vrata, etiri kvadratna stupa za koje se vjeruje da su drali krov hrama piramide i etiri golema kipa u obliku ovjeka, visoka vie od etiri i pol metra koji su postali poznati kao Atlanti (sl. 20). Uvjereni da su sluili i kao karijatide (skulpture koritene kao zidni stupovi da dre krov ili njegove grede), arheolozi su ih ponovno uspravili na vrhu piramide kad je posao restauracije bio zavren.
slika
20
71
Svaki od Atlanata (kako je prikazano na sl. 21) sastoji se od etiri dijela koja su isklesana na nain da pristaju jedan u drugi. Najgornji dio ini glava kipa, a pokazuje divove koji su nosili perjanicu s trakom ukraenom zvjezdanim simbolima; dva izduena predmeta pokrivaju ui. Crte lica ne mogu se lako identificirati i do sada nije bilo mogue usporediti ih niti s jednom rasnom grupom; i premda etiri lica zadravaju isti daleki izraz, paljivije promatranje pokazuje da su malo razliiti i individualni. Torzo je izraen od dva dijela. Glavna odlika veeg ili grudnog dijela je debela grudna ploa iji se oblik usporeuje s leptirom. Donji dio torza ima svoju glavnu karakteristiku na leima: to je disk s ljudskim licem u sredini, okruen s neodgonetnutim simbolima i, po miljenju nekih, 'vijencem' dviju isprepletenih zmija. Donji dio divova sastavljen je od bedra, nogu i stopala sa sandalama. Trake dre ovu opremu na mjestu; u ovu briljivo sloenu nonju ukljueni su i narukvice, grivne na glenju i tkanina oko bokova (v. sl. 21).
slika 21 Koga predstavljaju ovi divovski kipovi? Prvi istraivai su ih nazvali idolima', uvjereni da predstavljaju boanstva. Popularni
Zecharia Sitchin
72
pisci dali su im nadimak Atlanti, to je impliciralo da moda potjeu od boginje Atlatone - 'One koja sjaji u vodi' i, takoer, da su moda doli s legendarne Atlantide. Manje matoviti znanstvenici vide u njima jednostavno tolteke ratnike koji u lijevoj ruci dre pregrt strijela, a u desnoj atl-atl. Meutim, nemogue je da je ovo tumaenje ispravno, jer 'strijele' u lijevoj ruci nisu ravne nego zakrivljene; a vidjeli smo da je oruje lijeve ruke bio atl-atl. Istovremeno, oruje u desnoj ruci (sl. 22a) nije zakrivljeno kao to to atl-atl mora biti; o emu se onda radi? Taj instrument izgleda vie kao pitolj u futroli, pridravan s dva prsta. Gerardo Levet (Misin Fatal) predloio je zanimljivu teoriju po kojoj to nije bilo oruje, ve orue, 'plazma pitolj'. On je otkrio da jedan od kvadratnih zidnih stupova koji prikazuje tolteke poglavice ima u gornjem lijevom kutu (sl. 22b) ugraviranu sliku osobe koja nosi naprtnjau i dri reeno
slika 22
73
orue; on ga koristi kao baca plamena da bi oblikovao kamen (sl. 22c). To orue je bez sumnje isti instrument kojeg dri desna aka divova. Levet sugerira da je to bio visokoenergetski 'pitolj' koji se koristio za rezanje i klesanje kamenja, te istie da su se takve Thermo-fet baklje koristile u m o d e r n o doba da se isklee divovski kip planine Georgias Stone. Znaaj Levetovog otkria ide moda i dalje od njegove teorije. Budui da su kamene stele i rezbarije pronaene du cijele Srednje Amerike proizvod domorodakih umjetnika, ne treba tragati za high-tech oruima da bi se objasnilo klesanje kamena. S druge strane, prikazano orue moe posluiti kao objanjenje jednog drugog zagonetnog aspekta Tollana. Kad su ispitali dubinu piramide, nakon to su odstranili zemlju s rampe, arheolozi su otkrili da je vanjska i vidljiva piramida bila izgraena preko ranije piramide tako da ju je skrivala, a iji stepenaste razine vire po oko osam stopa na svakoj strani. Takoer su otkrili ostatke uspravnog zidaj koji je sugerirao postojanje unutarnjih odaja i prolaza unutar starije piramide (ali nisu ili za tim tragovima). Naili su na iz/anrednu osobitost - kamenu cijev nainjenu od cjevastih dijelova koji su savreno pristajali jedan u drugi (sl. 23), unutarnjeg promjera od oko etrdeset pet centimetara. Duga cijev bila je instalirana unutar
slika 23
74
piramide pod istim kutom kao i izvorni nagib i ila je po cijeloj njenoj visini. Acosta i njegov tim su pretpostavili da je cijev sluila za odvod kinice; ali to se moglo postii i bez tako briljivo izraene unutarnje instalacije i pomou jednostavnih glinenih cijevi umjesto precizno isklesanih kamenih dijelova. Poloaj i nagib neobine, ako ne i jedinstvene cjevaste naprave bio je oito dio izvornog plana piramide i integralan dio svrhe cijelog objekta. injenica da ostaci okolnih viesobnih i viekatnih zgrada upuuju na neko industrijsko procesiranje, te takoer i injenica da je u stara vremena voda iz rijeke Tula bila kanalizirana da tee uz te zgrade, poveava vjerojatnost da se na ovom mjestu, kao i u Teotihuacanu, u vrlo ranom razdoblju dogaala neka vrsta procesa proiavanja i profinjavanja. Pitanje koje nam se namee glasi: da li je zagonetno orue sluilo umjesto za klesanje kamenja, za razbijanje kamenja zbog rude u njima? Drugim rijeima, je li to bilo sofisticirano rudarsko orue? I da li je mineral za kojim se tragalo bilo zlato? Posjedovanje visoko razvijenih tehnolokih orua u rukama 'Atlanata' prije vie od tisuu godina u centralnom Meksiku namee pitanje tko su oni bili. Ako je suditi po crtama lica svakako nisu dolazili iz Srednje Amerike; vjerojatno su bili 'bogovi', a ne smrtni ljudi, ukoliko je veliina kipova izraz tovanja, budui da su uz ove divovske kipove stajali kvadratni stupovi na kojima su bile isklesane slike toltekih vladara u normalnoj veliini. injenica da su u neko pretpanjolsko vrijeme divovske slike bile rastavljene i paljivo poloene u dubine piramide te tamo zakopane, pretpostavlja odreenu mjeru svetosti. Zaista, sve to potvruje ranije spomenutu Sahagunovu tvrdnju da su Tolteci, kada su napustili Tollan, 'zakopali mnoge stvari', od kojih su neke, ak i u vrijeme Sahaguna 'bile izvaene iz zemlje i ne bez divljenja njihovoj ljepoti i izradi'. Arheolozi vjeruju da su etiri Atlanta stajala na vrhu Quetzalcoatlove piramide i drala strop hrama kao da dre
75
nebeski svod. To je uloga koju su u egipatskim vjerovanjima vrila etiri Horusova sina koji su podravali nebo na etiri strane svijeta. Prema egipatskoj Knjizi mrtvih, to su bila etiri boga koji su spajali nebo i zemlju i koji su pratili preminulog faraona do svetih stepenica po kojima bi se on uspeo na nebo, u vjeni ivot nakon smrti. Ove 'stepenice u nebo' su hijeroglifima prikazane kao jednostruko ili dvostruko stubite, gdje ovo drugo predstavlja stepenastu piramidu (sl. 24a). Da li je tek sluajnost d a j e simbol stepenica ukraavao zidove oko tollanske piramide i postao glavni asteki ikonografski simbol (sl. 24b)?
slika 24 U sreditu tog simbolizma i religijskih vjerovanja nahuatlanskih naroda bio je njihov bog-junak, davatelj sveg znanja, Quetzalcoatl - 'Pernata Zmija'. Ali, ovjek se moe zapitati sto je bila 'pernata' zmija, ako ne zmija koja ima krila poput ptice i moe letjeti? A, ukoliko je tako, onda koncept Quetzalcoatla kao 'Pernate Zmije' nije bio nita drugo nego egipatski koncept Krilate Zmije (sl.25) koja je pomagala kod preobrazbe preminulog faraona u mjestu vjeno ivuih bogova. Osim Quetzalcoatla, nahuatlanski panteon bio je prepun ozanstava povezanih sa zmijama. Cihuacoatl je bila 'enska Zmija. Coatlicue je bila 'Ona sa suknjom od zmija'. Chicomecoatl je bio Sedam Zmija. Ehecacoamixtli je bio 'Oblak zmija vjetra' i
76
tako dalje. Velikog boga Tlaloca esto se prikazivalo s maskom dvostruke zmije. I tako, koliko god pragmatinim znanstvenicima moda bilo neprihvatljivo, mitologija, arheologija i simbolizam vode nas do neizbjenog zakljuka da je sredinji Meksiko, ako ne i cijela Srednja Amerika, bio podruje Zmijskih bogova - bogova drevnog Egipta.
slika 25
4
PROMATRAI NEBA U DUNGLAMA
Maye. To ime budi pomisao na tajnu, enigmu, pustolovinu. Civilizacija koja je postojala i nestala, ieznula, iako je njen narod ostao. Cijeli nevjerojatni gradovi koje je progutao zeleni pokrov dungle - naputeni su; piramide koje se uzdiu prema nebu, u elju da dotaknu bogove; i spomenici, p o m n o isklesani i ukraeni koji govore umjetnikim hijeroglifima ije je znaenje jo uvijek najveim dijelom izgubljeno u magli vremena. Tajnovitost Maya osvojila je matu i znatielju Europljana od trenutka kad su panjolci prvi puta kroili na poluotok Yucatn i vidjeli ostatke gradova izgubljenih u dungli. Sve je bilo toliko nevjerojatno, pa ipak je bilo tu: stepenaste piramide, terasasti hramovi, ukraene palae, izrezbareni kameni stupovi; i dok su zurili u zapanjujue ostatke, sluali su prie domorodaca o kraljevstvima, gradovima-dravama i nekadanjim slavnim vremenima. Jedan od najpoznatijih panjolskih sveenika koji je pisao o Yucatnu Mayama za vrijeme i nakon panjolskog osvajanja, redovnik (kasnije biskup) Diego de Landa (Relacin
17
Zecharia Sitchin
IZGUBLJENA
KRALJEVSTVA
78
de las cosas de Yucatn), izvijestio je da 'na Yucatnu postoje mnoge g r a e v i n e velike ljepote i to su najistaknutije od sviju stvari otkrivenih kod Indijanaca; sve su izgraene od kamena i ukraene f i n i m ornamentima iako u toj zemlji nije pronaen metal za t a k v o rezanje'. S d r u k i j i m nakanama na umu, kao to je potraga za blagom i obraenje domorodaca na kranstvo, panjolcima su bila potrebna g o t o v o dva stoljea da obrate pozornost na ruevine. Tek 1785. g. kraljevska je komisija ispitala tada otkrivene ruevine Palenquea. Na sreu, kopija ilustriranog izvjea komisije nala je put do Londona; kad je izvjee objavljeno, enigma M a y a privukla je bogatog plemia, lorda Kingsborougha. vrsto v j e r u j u i da stanovnici Srednje Amerike potjeu od Deset izgubljenih p l e m e n a Izraelovih, on je potroio ostatak svog ivota i cijelo svoje bogatstvo na istraivanje i opisivanje drevnih spomenika i spisa Meksika. Njegovi Antiquities of Mexico (1830. - 1848.), z a j e d n o s Landinim Relacin, neprocjenjivi su izvori podataka o prolosti Maya. M e u t i m , to se tie ire javnosti, slava pokretanja arheolokog otkrivanja civilizacije Maya pripada Johnu L. Stephensu, r o e n o m u New Jerseyu. Budui da je bio izabran za poslanika Sjedinjenih Amerikih Drava za Centralnoameriku Federaciju, on se zaputio u zemlju Maya sa svojim prijateljem Frederickom C a t h e r w o o d o m , kolovanim umjetnikom. Dvije knjige koje je Stephens napisao, a Catherwood ilustrirao - Incidents of Travel in Central America, Chiapas, and Yucatn i Incidents of Travel in Yucatn - jo uvijek su preporuljivo tivo, stoljee i pol nakon prvog objavljivanja (1841. i 1843.). C a t h e r w o o d o v a vlastita knjiga Views of Ancient Monuments of Central America, Chiapas, and Yucatn jo vie je razbuktala zanimanje za tu temu. Kada se Catherwoodovi crtei stave uz suvremene fotografije, ovjek se zapanji gledajui preciznost njegovog r a d a (i rastui kad shvati to je erozija u m e u v r e m e n u uinila). Izvjea njihovog tima posebno su bila detaljna u vezi velikih mjesta kao to su Palenque, Uxmal, Chichn Itz i Copan;
79
PROMATRAI N E B A U DUNGLAMA
ovo posljednje je vie od svega povezano sa Stephensom, jer je on da bi ga mogao nesmetano istraivati, kupio to mjesto od lokalnog zemljoposjednika za pedeset amerikih dolara. Sve u svemu, ova su dvojica istraila gotovo pedeset gradova Maya; to preobilje ne samo da je osupnulo matu, nego je bez sumnje pokazalo da smaragdni pokrov kinih uma nije skrivao samo nekoliko izgubljenih predstraa, nego jednu cijelu izgubljenu civilizaciju. Od posebnog znaaja bila je spoznaja da su neki od simbola i slika uklesanih na spomenicima ustvari oznaavali njihov datum, tako da se civilizacija Maya mogla postaviti u vremenski okvir. Iako je kompletno hijeroglifsko pismo Maya jo daleko od toga da bude deifrirano, znanstvenici su bili uspjeni u itanju datuma i utvrivanju usporednih datuma u kranskom kalendaru. O Mayama smo mogli mnogo vie saznati iz njihove vlastite opirne knjievnosti: knjige koje su bile napisane na papiru nainjenom od istanjene kore drveta premazane vapnom za simbole pisane tintom. Ali ove su knjige, na stotine njih, sustavno unitavali panjolski sveenici - osobito isti onaj biskup Landa koji je na kraju u svojim spisima sauvao mnoge 'poganske' informacije. Samo su tri (ili, ako je autentian, i etvrti) kodeksa ('slikovnice') ostala sauvana. Dijelovi koji su veini znanstvenika najzanimljiviji su oni u kojima se govori o astronomiji. Druga dva glavna literarna rada takoer su dostupna, jer su bili ponovno napisani ili iz izvornih slikovnica ili iz usmenih predaja na domorodakom jeziku, ali koristei pritom latinino pismo. Jedna od njih je knjiga Chilam Balam, to znai Prorotva ili Govori sveenika Balama. Mnoga sela u Yucatnu posjedovala su kopiju te knjige; najbolje sauvana i prevedena je Book of Chilam Balam of Chumayel. Balam je, ini se, bio neka vrsta Edgara Caycea' Maya: ove knjige sadre informacije o mistinoj Proslosti i prorokovanoj budunosti, o ceremonijama i ritualima, 0 astrologiji kao i medicinske savjete. Rije balam na domorodakom jeziku znai 'jaguar' i uzrokovala je zaprepatenost meu znanstvenicima zato to
Zecharia Sitchin - IZGUBLJENA
KRALJEVSTVA
80
nema oigledne veze s prorotvima. Smatram intrigantnim da je u drevnom Egiptu klasa sveenika zvana emovim sveenicima koji su izgovarali prorotva za vrijeme odreenih kraljevskih ceremonija, kao i tajne formule s namjerom da 'otvore usta' kako bi se preminuli faraon mogao pridruiti bogovima u ivotu nakon smrti, nosila leopardovu kou (sl. 26a). Pronaeni su prikazi Maya sa slino odjevenim sveenicima (sl. 26b); budui da je u Americi to morala biti koa jaguara umjesto afrikog leoparda, to bi moglo objasniti 'jaguarsko' znaenje imena Balam. To bi jo jednom upuivalo na egipatski ritualni utjecaj. Jo intrigantnija ini se slinost ovog imena sveenikaproroka Maya s onim vidioca Bileama kojeg je, prema Bibliji, zadrao moapski kralj za vrijeme Izlaska kako bi bacio kletvu na Izraelce, ali ovaj je na kraju izgovorio prorotvo u njihovu korist. Je li to samo sluajnost? Druga knjiga je Popol Vuh, 'Knjiga savjeta' planinskih Maya. Ona daje prikaz boanskog i ljudskog podrijetla i kraljevske genealogije; njene tradicije kozmogonije i stvaranja su u osnovi sline onima nahuatlanskih naroda, ukazujui na zajedniki izvor. to se tie podrijetla Maya, Popol Vuh kae da su njihovi praoevi doli 's druge strane mora'. Landa je zapisao da su 'Indijanci uli od svojih predaka da je ovu zemlju zauzela rasa ljudi koji su doli s istoka i koje je Bog spasio otvorivi u m o r u dvanaest staza'.
slika 26
81
PROMATRAI N E B A U D U N G L A M A
Ove izjave su u skladu s priom Maya poznatom kao Legenda o Votanu. Nekoliko panjolskih kroniara izvijestilo je o njoj, a osobito redovnik Ramn Ordez y Aguiar i biskup Nuez de la Vega. Kasnije ih je i raznih izvora prikupio Abb E. C. Brasseur de Bourbourg (Histoire de nations civilises du mexique). Legenda govori o dolasku na Yucatn oko 1000. g. pr. n. e. po kroniarevim kalkulacijama 'prvog ovjeka kojega je Bog poslao u taj kraj da napui i razdijeli zemlju koja se sada zove Amerika'. Njegovo ime je bilo Votan (nepoznato znaenje), a njegov simbol bila je zmija. 'On je bio potomak uvara, od rase Can. Potjecao je iz zemlje koja se zvala Chivim'. Poduzeo je ukupno etiri putovanja. Prvi puta kada je pristao brodom, osnovao je naselje blizu obale. Nakon nekog vremena uao je u unutranjost i 'na pritoci velike rijeke izgradio grad koji je bio kolijevka ove civilizacije'. Grad je nazvao Nachan sto znai Mjesto zmija'. Prilikom svojeg drugog posjeta istraio je novootkrivenu zemlju, ispitujui podzemne zone i prolaze; na jednom takvom putovanju je, kae se, proao ravno kroz planinu blizu Nachana. Kada se etvrti puta vratio u Ameriku, naiao je na neslaganje i suparnitvo meu ljudima. Zato je to podruje podijelio na etiri pokrajine, utemeljivi po jedan grad da slui kao glavni grad svake od njih. Palenque se spominje kao jedan od njih; drugi izgleda da je bio blizu obale Tihog oceana. Ostali su nepoznati. Nuez de la Vega je bio uvjeren da je zemlja iz koje je Votan doao graniila s Babilonijom. Ordez je zakljuio da je Chivim bila zemlja Hivijaca koje Biblija (Knjiga Postanka 10) smatra sinovima Kanaana, bratiima Egipana. Nedavno je Zelia Nuttal, piui u Papers of the Peabody Musum harvardskog univerziteta, istaknuo da je rije Maya za zmiju - Can usporediva sa idovskom Kanaan. Ako je doista tako, legenda Maya koja kae da je Votan bio kanske rase i da je njegov simbol bila zmija mogla bi koristiti igru rijei da naznai kako je Votan doao iz Kanaana. Ovo sigurno opravdava nae uenje zato je Nachan, 'Mjesto zmija' identino hebrejskom Nachash to znai 'zmija'. Takve legende potkrjepljuju znanstvenu kolu koja obalu Zaljeva dri za mjesto gdje je zapoela yucatnska civilizacija - ne
KRALJEVSTVA
82
samo Maya, nego i ranijih Olmeka. U svjetlu reenog, mnogo vie pozornosti potrebno je pridati mjestu koje je posjetiteljima malo poznato, a koje pripada samim poecima kulture Maya 'izmeu 2000. i 1000. g. pr. n. e., ako ne i ranije', prema istraivaima s Tulane univerziteta - National Geographic Society, koji su vrili iskopavanja. Nazvano Dzibilchaltun, smjeteno je blizu lukog grada Progreso na sjeverozapadnoj obali Yucatna. Ostaci koji se proteu na podruju od trideset etvornih kilometara otkrivaju d a j e grad bio nastanjen od najranijeg pa sve do panjolskog doba, njegove su graevine uvijek iznova graene te nadograivane, a rezano i ornamentima ukraeno kamenje se odvozilo i koristilo u panjolskim i modernim zdanjima. Osim golemih hramova i piramida, istaknuto obiljeje grada je Veliki Bijeli Put, nasip s cestom poploen vapnencem koji se protezao ravno itavih dva i pol kilometra kao os grada u smjeru istok-zapad. Niz veih gradova Maya protee se preko sjevernog vrha Yucatna, nosei imena dobro poznata ne samo arheolozima, ve i milijunima posjetitelja: Uxmal, Izamal, Mayapan, Chichn Itz, Tulum - da spomenemo samo najistaknutija mjesta. Svaki je odigrao svoju ulogu u povijesti Maya; Mayapan je bio sredite saveza gradova-drava, Chichn Itz su proslavili Tolteci. Svaki od njih mogao je biti glavni grad iz kojega je, prema panjolskom kroniaru Diegu Garciji de Palacio, veliki poglavar Maya iz Yucatna osvajao june visoravni i sagradio najjuniji centar Maya - Copan. Sve to je, pie Garcia, bilo zapisano u knjizi koju su mu Indijanci iz Copana pokazali kada je posjetio palau. Unato svim tim legendarnim i arheolokim dokazima, jedna druga arheoloka kola vjeruje da kultura Maya - ili barem same Maye - potjeu s junih planina (dananja Gvatemala), odakle su se proirili na sjever. Studije jezika Maya prate njegovo podrijetlo do 'proto-Maya zajednice koja je postojala oko otprilike 2600. g. pr. n. e., a danas je to okrug Huehuetenango u sjeverozapadnoj Gvatemali (D. S. Morales, The Maya World). Ali, gdje god i kako god da se civilizacija Maya razvijala, znanstvenici smatraju da je drugo tisuljee pr. n. e. njena 'pretklasina' faza, a oko 200. g. n. e. smjetaju poetak'klasine' faze maksimalnog postignua; do 900.
83
g. n. e. se podruje Maya ve protezalo od obale Tihog oceana do Meksikog zaljeva i Kariba. Tijekom tih mnogih stoljea Maye su izgradili mnotvo gradova ije piramide, hramovi, palae, trgovi, stele, skulpture, natpisi i ukrasi svojim obiljem, raznolikou i ljepotom ostavljaju zateenim kako znanstvenika, tako i posjetitelja, da i ne govorimo o njihovoj monumentalnoj veliini i matovitoj arhitekturi. S izuzetkom nekoliko gradova ograenih zidovima, gradovi Maya su zapravo bili otvoreni ceremonijalni centri okrueni administratorima, obrtnicima i trgovcima koje je podravala znatna seoska populacija. U tim centrima je svaki uspjean vladar dodavao nove strukture ili poveavao stare, gradei vee graevine preko onih prethodnih, kao kad bi se dodavala nova ljuska na luku. A tada, pet stoljea prije dolaska panjolaca, iz nepoznatog razloga Maye su napustili svoje svete gradove i dopustili dungli da ih preuzme. Palenque, jedan od prvih gradova Maya, smjeten je blizu meksiko-gvatemalske granice, a do njega se moe doi iz modernog grada Villahermose. U sedmom stoljeu on je oznaavao zapadnu granicu ekspanzije Maya. Za njegovo postojanje Europljani znaju od 1773. g.; arheolozi su otkrili ostatke njegovih hramova i palaa i prouavali njihove bogate tuko-dekoracije i hijeroglifske natpise od dvadesetih godina 20. stoljea. Ipak, njegova slava i dra narasli su tek poslije 1.949. g. kad je Alberto Ruiz Lhuillier otkrio da stepenasta piramida nazvana H r a m o m Natpisa sadri tajno unutarnje stubite koje je vodilo u dubinu. Nekoliko godina iskopavanja te otklanjanja zemlje i ruevina koji su ispunili i sakrili unutarnju strukturu dovelo je na kraju do najuzbudljivijeg otkria - grobnice (si. 27). Na dnu zavojitog stubita trokutasti kameni blok je maskirao ulaz kroz zid koji su jo uvijek uvali kosturi Maya ratnika. Iza je bila nadsvoena kripta sa zidovima oslikanim muralima. Unutra se nalazio kameni sarkofag, pokriven velikom pravokutnom kamenom ploom koja tei oko pet tona i dugaka je 380 cm. Kad je maknut kameni poklopac, ukazali su se ostaci kostura
KRALJEVSTVA
84
visokog ovjeka, jo uvijek okienog biserima i nakitom od ada. Njegovo lice je bilo pokriveno mozaikom maskom od ada; mali privjesak od ada sa slikom boanstva leao je meu kuglicama koje su nekada bile ogrlica od ada.
slika 27 Otkrie je bilo zapanjujue, jer do tada nije bila pronaena nijedna piramida u Meksiku koja je sluila kao grobnica. Enigma grobnice i njenog stanovnika bila je uveana prikazom uklesanim na kamenom poklopcu: to je bila slika bosonogog Maye koji sjedi na pernatom ili plamenom prijestolju i izgleda kao da rukuje mehanikim ureajima unutar dobro opremljene prostorije (sl. 28). Drutvo drevnih astronauta i njegov sponzor Erich von Dniken u tome su vidjeli prikaz astronauta unutar svemirskog broda kojeg pokreu plameni mlazni motori. Oni su iznijeli tumaenje d a j e tamo pokopan vanzemaljac. Arheolozi i drugi znanstvenici ismijavaju tu ideju. Natpisi na zidovima te pogrebne graevine i u okolnim objektima navode ih na zakljuak da je osoba koja je tamo pokopana vladar Pacal ('tit') koji je vladao u Palenqueu od 615. - 683. g. n. e.
85
Neki u toj sceni vide prikaz preminulog Paala kojeg odnosi Zmaj Podzemnog Svijeta u svijet mrtvih; oni uzimaju u obzir injenicu da u vrijeme zimskog solsticija sunce zapada tono iza Hrama Natpisa kao dodatnu simboliku kraljevog odlaska sa zalazeim Bogom Sunca. Drugi, potaknuti injenicom da prikaz uokviruje Nebeska traka, niz slika koje predstavljaju nebeska tijela i konstelacije u zodijaku, predlau drukiju interpretaciju: oni smatraju da ova scena pokazuje kako kralja odnosi Nebeska Zmija u nebesko carstvo bogova. Predmet slian kriu nasuprot preminulog danas se prepoznaje kao stilizirano Drvo ivota koje sugerira da se kralja prenosi u vjeni, onostrani ivot.
slika 28
Zecharia Sitchin
- IZGUBLJENA
KRALJEVSTVA
86
Ustvari je slina grobnica, poznata kao Grobnica 116, otkrivena na Velikom Trgu u Tikalu, u podnoju jedne od njegovih glavnih piramida. Zakopan otprilike est metara ispod zemlje, pronaen je kostur neobino visokog ovjeka. Njegovo tijelo bilo je poloeno na kameno postolje, a on je bio okien nakitom od ada i okruen (kao i u Palenqueu) biserima, predmetima od ada i grnarijom. Takoer, prikazi osoba koje vatrene zmije nose u raljama (koje znanstvenici nazivaju Nebeskim Bogovima) poznati su iz razliitih mayanskih mjesta, kao ovo (sl. 29) iz Chichn Itz. Uzevi sve to u obzir, znanstvenici su priznali da 'se ne moe izbjei implicitna usporedba s kriptama egipatskih faraona. Slinosti izmeu Paalove grobnice i onih koji su ranije vladali uz Nil su zapanjujue.' (H. La Fay, "The Maya, Children of Time" u National Geographic Magazine). Doista, prikaz na Pacalovom sarkofagu daje istu sliku kao i prikaz koji prikazuje faraona kojeg Krilata Zmija prenosi u vjeni onostrani ivot m e u bogove koji su doli s nebesa. Faraon koji nije bio astronaut, postao je to po svojoj smrti; a to je, po m o m miljenju, ono to je uklesana scena implicirala za Paala. Nisu samo grobnice otkrivene u dunglama Srednje A m e r i - ke, Centralne Amerike i ekvatorijalnih zona June Amerike. Uvijek iznova, ono to je izgledalo kao breuljak obrastao tropskom vegetacijom, ispostavilo se da je piramida; grupe piramida bile su vrhovi izgubljenog grada. Sve dok 1978.
slika 29
PROMATRAI N E B A U DUNGLAMA 87
slika 30 g. nisu poela iskopavanja u El Miradoru, mjestu u dungli s obje strane gvatemalsko-meksike granice, otkrivajui veliki grad Maya koji datira unazad do 400. g. pr. n. e. i koji je zauzimao deset etvornih kilometara; oni iz kole junih poetaka (tj. S. G. Morley, The Ancient Maya) vjerovali su da Tikal nije bio samo najvei grad Maya, ve i najstariji. Smjeten u sjeveroistonom dijelu gvatemalske provincije Petn, Tikal jo uvijek uzdie svoje piramide visoko iznad zelenog mora dungle. On je toliko velik, i stjee se dojam da se neprestano iri, kako se pronalaze novi ostaci. Sam ceremonijalni centar pokriva vie od jednog i pol etvornog kilometra; prostor za gradnju nije bio samo isjeen iz kinih uma, njega su fiziki stvorili na vrhu planinskog hrpta kojeg su marljivo poravnali. Okolne gudure bile su pretvorene u rezervoare za vodu, povezane nizovima nasipa s cestom. Piramide Tikala, grupirane jedna blizu druge, imaju konstrukciju dostojnu divljenja. Visoke i uske, one su pravi neboderi koji strmo rastu uvis i do preko 60 metara. Uzdiui se svojim strmim razinama, piramide su sluile kao uzdignute terase za hramove koji su stajali na njihovom vrhu. Pravokutni hramovi, koji su imali tek nekoliko uskih prostorija, imali su na svom vrhu masivne ornamentalne nadstrukture koje su dodatno Poveavale visinu piramida (sl. 30). Arhitektonski rezultat bio
Zecharia Sitchin -
IZGUBLJENA
KRALJEVSTVA
88
je taj da svetite izgleda kao objeeno izmeu zemlje i neba, do kojeg se moe doi strmim stepenicama koje su simbolino doista bile Stepenice u nebo. U svakom hramu niz prolaza vodio je izvana prema unutra, svaki prolaz za stepenicu vii od onog prije njega. Gornji dio dovratka bio je nainjen od rijetkog drveta i izuzetno lijepo izrezbaren. U pravilu je bilo pet vanjskih i sedam unutarnjih prolaza, ukupno njih dvanaest - simbolika ije znaenje za sada nije privuklo posebnu pozornost. Izgradnja male zrane luke pokraj ruevina Tikala ubrzala je njegovo istraivanje nakon 1950. g., pa su voeni opseni arheoloki radovi, posebno od strane timova iz The University Museum s univerziteta Pennsylvania. Oni su otkrili da su veliki trgovi Tikala sluili kao nekropola gdje su bili pokapani vladari i plemii; osim toga, utvrdili su da su mnoge od manjih struktura bile ustvari pogrebni hramovi sagraeni ne preko grobnica, nego do njih, a sluili su kao spomenik mrtvima. Takoer su iskopali i oko sto pedeset stela, isklesanih kamenih ploa najee tako uspravljenih da su okrenute prema istoku ili zapadu. One prikazuju, utvreno je, portrete aktualnih vladara i slave glavne dogaaje u njihovom ivotu i vladavini. Hijeroglifski natpisi uklesani na njima (sl. 31) biljee stvarne datume povezane s tim
slika 31
89
slika 32
dogaajima, imenuju vladara pomou njegovog hijeroglifa (ovdje 'Lubanja jaguarove ape', 488. g. n. e.) i identificiraju dogaaj; tekstualni hijeroglifi, znanstvenici su sada sigurni, nisu bili samo slikovni ili ideografski, 've takoer fonetski pisani u slogovima slino kao i sumerski, babilonski i egipatski' (A. G. Miller, Maya Rulers of Time). Upravo uz pomo takvih stela arheolozi su mogli identificirati niz od etrnaest vladara u Tikalu koji su vladali od 317. do 869. g. n. e. Ali, izvjesno je da je Tikal bio kraljevski centar Maya ve mnogo ranije: utvrivanje starosti ostataka p o m o u radioaktivnog ugljika u nekim kraljevskim grobnicama kao rezultat dalo je razdoblje do 600. g. pr. n. e. Oko dvije stotine i etrdeset kilometara jugoistono od Tikala nalazi se Copn, grad koji je Stephens kupio. On je bio smjeten na jugoistonoj periferiji podruja Maya, u dananjem Hondurasu. Iako su mu nedostajali Tikalovi strmi neboderi, po svom opsegu i nainu gradnje bio je moda tipiniji grad Maya. Njegov golemi ceremonijalni centar zauzimao je sedamdeset pet jutara i sastojao se od piramida-hramova grupiranih oko nekoliko velikih trgova (sl. 32). Piramide, sa irokom osnovicom i visoke tek oko dvadeset metara, isticale su se irokim monumentalnim stubitima ukraenim s p o m n o izraenim skulpturama i hijeroglifskim natpisima. Trgovi su bili gotovo posuti svetitima, oltarima i - najvanije za povjesniare
Zecharia Sitchin
- IZGUBLJENA
KRALJEVSTVA
90
- stelama od isklesanog kamena koje su portretirale vladare i otkrivale njihove vremenske okvire. One pokazuju da je glavna piramida bila zavrena 756. g. n. e. i da je Copn dosegao svoj slavni vrhunac u devetom stoljeu n. e. - ba pred iznenadni kolaps civilizacije Maya. Meutim, kako su daljnja otkria i iskopavanja pokazala, jedno mjesto za drugim u Gvatemali, Hondurasu i Belizeu ukazuje na postojanje spomenika i datiranih stela ve u 600. g. pr. n. e., otkrivajui razvijeni sustav pisanja koji je morao, svi se znanstvenici slau, imati prethodnu razvojnu fazu ili izvor. Copn je, kako emo uskoro pokazati, odigrao posebnu ulogu u ivotu i kulturi Maya. Prouavatelji civilizacije Maya bili su osobito impresionirani preciznou, vjetinom i raznolikou raunanja vremena kod Maya, a to su pripisivali naprednoj astronomiji Maya. I doista, Maye su imali ne jedan, ve tri kalendara; ali jedan od njih - najznaajniji po naem miljenju - nema nikakve veze s astronomijom. To je takozvano Dugo raunanje. Taj je kalendar utvrivao datum brojei dane koji su proli od odreenog poetnog dana nekog dogaaja kojeg su Maye zapisali na steli ili spomeniku. Taj zagonetni Prvi Dan - slae se danas veina znanstvenika - bio je 13. kolovoza 3113. g. pr. n. e. po dananjem kranskom kalendaru - vrijeme je to i dogaaj koji su oigledno prethodili pojavljivanju civilizacije Maya.
salika 88
91
slika 34 Dugo raunanje, kao i druga dva sustava raunanja vremena, temeljilo se na vigezimalnom ('puta dvadeset') matematikom sustavu Maya i - kao i u drevnom Sumeru - koristilo je koncept 'mjesta', pri emu je 1 u prvoj koloni bio jedan, u sljedeoj koloni dvadeset, zatim etiristo, i tako dalje. Dugo raunanje - sustav datuma Maya, koristei vertikalne kolone gdje su najnie vrijednosti bile na dnu, davao je ime razliitim viekratnicima i identificirao ih pomou slika (sl. 33). Poinjui s kin za jedinice, uinal za dvadesetice, i tako dalje, viekratnici su doli do slike alau-tun, koja je oznaavala fantastinu brojku od 23.040.000.000 dana - razdoblje od 63.080.082 godine! Ali, kako je ve reeno, Maye se u svom stvarnom raunanju vremena na svojim spomenicima nisu vraali u doba dinosaurusa, nego do tono odreenog dana, do dogaaja koji je za njih bio presudan, kao to je Kristovo roenje za one koji slijede kranski kalendar. Tako Stela 29 u Tikalu (sl. 34) koja nosi do sada najraniji tamo pronaen datum na kraljevskom spomeniku (292. g. n. e.), daje datum Dugog raunanja 8.12.14.8.15, koristei toke za brojku jedan, a crte za petice:
Zecharia Sitchin -IZGUBLJENA KRALJEVSTVA
92
8 b a k - t u n (8 x 400 x 360) = 1.152.000 dana 12 k a - t u n (12 x 20 x 360) = 86.400 dana 14 tun (14 x360) = 5.040 dana 8 uinal (8 x 20) = 160 dana 15 kin (15x1) = 15 dana Ukupno = 1.243.615 dana Dijelei 1.243.615 dana s brojem dana u solarnoj godini - 365,25, datum na steli tvrdi da se dogaaj prikazan na njoj dogodio 3404 godine i 304 dana nakon tajanstvenog Prvog Dana; tj. od 13 . kolovoza 3113. g. pr. n. e. Stoga, prema novo prihvaenoj korelaciji, datum na steli odgovara godini 292. n. e. (3405 - 3113 = 292). Neki znanstvenici tu vide dokaz da su Maye poeli koristiti Dugo raunanje u razdoblju Baktun 7, to odgovara etvrtom stoljeu pr. n. e.; drugi ne odbacuju ak ni mogunost ranije upotrebe. Uz taj kontinuirani kalendar postojala su i dva ciklika kalendara. Jedan je bio Haab solarne godine od 365 dana koji je bio podijeljen na 18 mjeseci po 20 dana plus dodatnih 5 dana na kraju godine. Drugi je bio Tzolkin ili kalendar Svete Godine u kojem se osnovnih 20 dana rotiralo 13 puta, to je imalo za rezultati Svetu Godinu od 260 dana. Dva su ciklika kalendara zatim bila sastavljena, kao da su kotaii zupanika koji su tjerali jedan drugoga da bi stvorili veliki Sveti Krug od 52 solarne godine; naime, kombinacija brojeva 13, 20 i 365 ne moe se ponoviti osim jednom u 18.980 dana, to odgovara razdoblju od 52 godine. Ovaj kalendarski krug od 52 godine bio je svet svim narodima drevne Srednje Amerike i oni su po njemu raunali kako prole, tako i budue dogaaje kao, na primjer, mesijansko oekivanje povratka Quetzalcoatla. Najraniji datum po Svetom Krugu pronaen je u meksikoj dolini Oaxaca i datira unazad do 500. g. pr. n. e. Oba sustava raunanja vremena, onaj koji se nastavlja i onaj Svetog Kruga vrlo su stari. Jedan je povijesni i broji odjeljke vremena (dane) od nekog dogaaja u dalekoj prolosti iji znaaj i priroda jo uvijek predstavljaju zagonetku. Drugi je cikliki, prilagoen neobinom
93
vremenskom razdoblju od 260 dana; znanstvenici jo uvijek pokuavaju odgonetnuti to se to, ako se uope neto, dogaalo ili se jo uvijek dogaa jednom u svakih 260 dana. Neki vjeruju da je taj ciklus isto matematiki: budui da pet ciklusa po 52 godine daju 260 godina, prihvatilo se krae brojanje od 260 dana. Ali takvo objanjenje broja 260 samo prebacuje problem i zahtijeva objanjenje broja 52: gdje su, dakle, izvor i smisao broja 52? Drugi tumae da razdoblje od 260 dana ima veze sa zemljoradnjom - na primjer, s trajanjem kine sezone ili sunih intervala. S obzirom na sklonost Maya prema astronomiji, neki pokuavaju izraunati odnos izmeu 260 dana te kretanja Venere i Marsa. Pitam se zato rjeenje koje je ponudila Zelia Nuttal na dvadeset drugom Meunarodnom kongresu amerikanista (Rim, 1926.) nije dobilo puno priznanje kakvo zasluuje. Ona je istaknula da je najlaki nain za narode Novog svijeta za odreivanje kretanja sunca kroz godinja doba na njihovoj lokaciji bio taj da odrede Dane zenita, kada je sunce u podne prolazilo tono iznad njihovih glava. To se dogaa dvaput godinje, kad izgleda da sunce putuje prema sjeveru i zatim prema jugu, dvaput prelazei iznad glave. Indijanci su, tumaila je, mjerili interval izmeu dva Dana zenita, a broj dana koji su na taj nain dobili postao je temelj za Kalendarski Krug. Ovaj interval predstavlja polovicu solarne godine na ekvatoru; on se produuje kako se ovjek udaljava, bilo prema sjeveru, bilo prema jugu. Na 15 stupnjeva sjeverno, na primjer, interval iznosi 263 dana (od 12. kolovoza do sljedeeg 1. svibnja). To je sezona kia, i sve do dananjih dana potomci Maya zapoinju sa sadnjom 3. svibnja (to je takoer i meksiki Dan Svetog Kria), Interval je iznosio tono 260 dana na 1 4 0 2 ' sjeverno - na zemljopisnoj irini Copna. Z. Nuttal ponudila je tono objanjenje na pitanje kako je odreena 260-dnevna ritualna godina, to potvruje i injenica da se Copn smatrao glavnim astronomskim sreditem Maya. Osim uobiajene nebeske orijentacije graevina, neke od stela Copna odreuju kljune datume u kalendaru. Na drugom
Zecharia Sitchin -
IZGUBLJENA
KRALJEVSTVA
94
mjestu, jedna stela ('Stela A') oznaena d a t u m o m koji po Dugom raunanju odgovara 733. g. n.e., takoer nosi i druga dva datuma Dugog raunanja - jedan uvean za 200 dana, a drugi manji za 60 dana (razdvajajui ciklus od 260 dana). A. Aveni (Skywatchers of Ancient Mexico) pretpostavlja da je to bio pokuaj da se uskladi Dugo raunanje (koje je brojilo stvarnih 365,25 dana godinje) s ciklikim Haabom od 365 dana. Potreba za preinakom ili reformom kalendara mogla je biti razlogom skuptine astronoma odrane u Copanu 763. g. n. e. Ova je skuptina obiljeena kvadratnim spomenikom poznatim kao Oltar Q na kojem je portretirano esnaest astronoma koji su prisustvovali skupu, sa svake strane po etvorica (sl. 35). Potrebno je napomenuti da ih simbol 'suze' na vrhu nosa - kao to je to i kod prikaza Paala - identificira kao Promatrae neba. Datum uklesan na ovom spomeniku pojavljuje se i na spomenicima u drugim mayanskim mjestima, a to nam sugerira da su se odluke donesene u Copanu primjenjivale na cijelom podruju kraljevstva.
slika 35 Reputaciji Maya kao kolovanih astronoma doprinijela je i injenica da njihovi brojni kodeksi sadre dijelove koji se bave astronomijom, gdje se govori o pomrinama sunca i mjeseca i planetu Veneri. No, podrobnije ispitivanje tih podataka otkrilo je da to nisu bili zapisi promatranja koja su obavili astronomi Maya. To su bili godinjaci kopirani iz nekih ranijih izvora, a koji su Mayama dali ve gotove podatke po kojima su oni trebali traiti pojave na koje se mogao primijeniti 260-dnevni ciklus. Kao to
95
je E. Hadingham ustvrdio (Early Man and the Cosmos), ovi su godinjaci pokazivali 'neobinu mjeavinu dugorone tonosti i kratkorone netonosti'. Izgleda da je glavni zadatak lokalnih astronoma bio da provjeravaju ili prilagoavaju 260-dnevnu svetu godinu podacima iz ranijeg doba koji su se odnosili na kretanje nebeskih tijela. I doista, najpoznatiji opservatorij u Yucatanu koji jo uvijek postoji, Caracol u Chichen Itzi (sl. 36), dao je povoda za frustraciju brojnim istraivaima koji su uzalud pokuavali pronai njegovu orijentaciju i poglede kroz otvore prema solsticijima ili ekvinocijima. Meutim, ini se da se neki smjerovi promatranja odnose na Tzolkinov (260-dnevni) ciklus. Ali, zato broj 260? Iskljuivo zato to se poklopio s brojem dana izmeu Zenita u Copanu? Zato nije izabran, recimo, laki broj 300, u sluaju da se je odabralo mjesto blie 20 sjeverne irine, kao to je Teotihuacan?
slika 36
96
Izgleda da broj 260 predstavlja proizvoljan, slobodan izbor; objanjenje da je to rezultat mnoenja prirodnog broja 20 (broj prstiju na rukama i nogama) s 13, samo premjeta problem na sljedee pitanje: zato i odakle broj 13? I Dugo raunanje takoer sadri proizvoljni broj - 360: ovdje se neobjanjivo naputa ista vigezimalna progresija i, nakon kin-a (1) i uinal-a (20), uvodi se u sustav tun (360). Haab kalendar takoer polazi od broja 360 kao temeljnog trajanja, dijelei taj broj u 18 'mjeseci' od po 20 dana; godinu zaokruuje dodavanjem 5 'loih dana' kako bi se dopunio solarni ciklus od 365. Na taj nain sva se tri kalendara temelje na brojevima koji nisu prirodni, koji su promiljeno odabrani. Pokazat emo da su i 260 i 360 doli u Srednju Ameriku iz Mezopotamije, i to preko Egipta. Dobro nam je svima poznat brojem 360: to je broj stupnjeva kruga. Ali malo ljudi zna da taj broj dugujemo Sumeranima i da on potjee iz njihovog seksagezimalnog ('baza 60') matematikog sustava. Prvi poznati kalendar bio je nippurski kalendar Sumera; bio je napravljen dijeljenjem kruga od 360 dijelova na 12 cjelina, a dvanaest je sveti nebeski broj iz kojeg je uslijedilo dvanaest mjeseci u godini, dvanaest kua zodijaka, dvanaest bogova Olimpa, i tako dalje. Problem ostatka od 5,25 dana rijeen je umetanjem - nakon to proe odreeni broj godina, dodaje se trinaesti mjesec. Iako egipatski aritmetiki sustav nije bio seksagezimalan, oni su prihvatili sumerski sustav od 12 x 30 = 360. No, budui da nisu mogli slijediti vrlo sloene proraune umetanja, oni su pojednostavili stvari zaokruujui svaku godinu tako to su na kraju svake godine imali jedan kratki 'mjesec' od pet dana. Upravo taj sustav prihvaen je u Srednjoj Americi. Haab kalendar nije bio samo slian egipatskom, on je identian. tovie, kao to su stanovnici Srednje Amerike imali ritualnu godinu uz onu solarnu, tako su i Egipani imali ritualnu godinu koja je bila povezana s uzdizanjem zvijezde Sirius i s istovremenim podizanjem razine Nila. Sumerski utjecaj na Egipane, pa stoga i na kalendare Srednje Amerike nije bio ogranien samo na broj 360. Razne
97
PROMATRAI N E B A U DUNGLAMA
stadije, uglavnom B. P. Reko-a u ranim brojevima magazina El Mexico Antiguo, ostavljaju malo mjesta sumnji da je trinaest mjeseci Tzolkinovog kalendara bio odraz 12-mjesenog sustava Sumera kojem je pridodan trinaesti umetnuti mjesec, s time to je u Egiptu (te stoga i u Srednjoj Americi) trinaesti mjesec smanjen na 5 dana u godini. Izraz tun za 360 znaio je u jeziku Maya nebeski' i predstavljao je zvijezdu ili planet u zodijaku. Zanimljivo je da se 'skupina zvijezda' - konstelacija - nazivala Mool, izraz je to gotovo istovjetan nazivu MUL kojeg su Sumerani koristili za 'nebesko tijelo'. Povezanost kalendara Srednje Amerike sa Starim svijetom postat e jo oiglednija kada razmotrimo najsvetiji broj 52, prema kojem su se usklaivali svi veliki dogaaji Srednje Amerike. Mnogi pokuaji da se ponudi neko razumno objanjenje (poput tvrdnje da broj predstavlja rezultat 13 puta 4) ignoriraju najoitiji izvor - 52 tjedna bliskoistonog kalendara (a kasnije i europskog). Do tog broja tjedana dolazi se samo ako se rauna tjedan od sedam dana. No, to nije uvijek bio sluaj. Podrijetlo sedmodnevnog tjedna bilo je predmet prouavanja kroz gotovo dva stoljea, a najbolja teorija tvrdi da potjee od etiri mjeseeve faze. O n o to se moe sa sigurnou utvrditi jest da se sedmodnevni tjedan pojavio kao boanski odreen vremenski period u biblijska vremena, kad je Bog zapovjedio Izraelcima za vrijeme Izlaska iz Egipta da tuju sedmi dan kao Sabat. Je li, dakle, 52 bio najsvetiji ciklus zato to je to bio zajedniki nazivnik kalendara Srednje Amerike - ili je sveti ciklus od 260 bio prihvaen zato to je on (a ne, recimo, 300) bio viekratnik od 52 (52 x5 = 260)? Iako je boanstvo iji je epitet bio 'Sedam' bio glavni sumerski bog, njega se tovalo s posebnog mjesta (npr. Beer- eba, Zdenac od sedam) ili osobnim imenima (Elisheva, Moj Bog je sedam) uglavnom u zemlji Kanaan. Broj 7 kao posebno tovani broj pojavljuje se u priama hebrejskih patrijarha tek nakon sto je Abraham otiao u Egipat i ostao na faraonovom dvoru. Broj 7 proima biblijsku priu o Josipu, faraonov san, te daljnje gaaje u Egiptu. A, budui da broj 52 vue korijen iz broja 7
98
koji predstavlja temeljnu kalendarsku jedinicu, vidjet emo da je ovaj najsvetiji ciklus Srednje Amerike bio egipatskog podrijetla. Jo preciznije: 52 je bio magini broj, povezan s egipatskim Thothom, bogom znanosti, pisma, matematike i kalendara. Drevna egipatska pria poznata pod naslovom 'Pustolovine Satni-Khamoisa s mumijama' - pria je to o magiji, tajnama i pustolovinama koja se moe usporediti s nekim suvremenim trilerom - za kljunu scenu u radnji prie koristi povezanost maginog broja 52 s Thothom i s tajnama kalendara. Pria je zapisana na papirusu (Kairo 30646) koji je otkriven u grobnici u Tebi, datirana u treem stoljeu pr. n. e. Pronaeni su i dijelovi drugih papirusa s istom priom, ukazujui na to da je to bila rasprostranjena knjiga u drevnoj egipatskoj literaturi koja je pripadala ciklusu pria o bogovima i ljudima. Junak prie je faraonov sin koji je 'bio dobro poduen u svim stvarima'. On je obiavao etati nekropolom u Memphisu (tada glavni grad) i prouavati svete spise na zidovima hrama i stelama, te istraivati drevne knjige o magiji. S vremenom je postao 'mag kojem nije bilo ravna u Egiptu'. Jednog dana mu je neki tajanstveni starac rekao za grobnicu 'gdje je pohranjena knjiga koju je bog Thoth napisao vlastitom rukom', u kojoj su otkriveni misteriji zemlje i tajne neba, kao i boansko znanje u vezi 'izlaska sunca i pojave mjeseca, te kretanja bogova (planeta) koji krue oko sunca' - tajne astronomije i kalendara. Radilo se o grobnici Nenoferkheptaha, sina prijanjeg faraona (za kojeg znanstvenici smatraju da je vladao oko 1250. g. pr. n. e.). Kada se Satni, kao to je bilo za oekivati, zaintere- sirao i upitao za lokaciju grobnice, starac ga je upozorio da Nenoferkheptah, iako mumificiran, nije mrtav i da bi mogao napasti svakoga tko bi se usudio uzeti knjigu koja lei pored njegovih stopala. Satni, koji se nije dao obeshrabriti, krenuo je u potragu za grobnicom. Nju je, meutim, bilo nemogue pronai, jer se nalazila pod zemljom. Ali, kad je stigao na pravo mjesto, Satni je 'izgovorio formulu iznad nje i otvorio se prolaz u zemlji, te je on siao do mjesta gdje je bila knjiga'.
99
PROMATRAI NEBA U D U N G L A M A
U grobnici je Satni ugledao mumije Nenoferkheptaha, njegove sestre-supruge i njihovog sina. Knjiga koja je uistinu bila do Nenoferkheptahovih stopala sjala je svjetlom kao sunce'. Kad je Satni zakoraio prema njoj, progovorila je mumija ena, upozoravajui ga da ne prilazi blie. Ona je Satniju ispriala sve o Nenoferkheptahovim pustolovinama, kad se on elio domoi knjige, budui ju je Thoth bio sakrio na tajno mjesto, u zlatnu kutiju koja se nalazila unutar srebrne kutije koja je bila u nizu drugih kutija, od kojih je posljednja, vanjska bila od bronce i eljeza. Ne obazirui se na upozorenja i svladavi sve prepreke, Nenoferkheptah je pronaao i dobio knjigu; nakon toga, Thoth ih je prokleo i osudio na zaustavljanje ivotnih funkcija: iako ivi, bili su pokopani, iako mumificirani, mogli su vidjeti, uti i govoriti. Ona je upozorila Satnija da e Thothovo prokletstvo pasti i na njega ukoliko dotakne knjigu. No, budui da je stigao tako daleko, Satni je vrsto odluio uzeti knjigu. Kad je p o n o v n o zakoraio prema njoj, progovorila je Nenoferkheptahova mumija.'Postoji nain da dobije u posjed knjigu, a da se pritom ne izloi Thothovom bijesu' - ree; tajna je u tome da se odigra i pobijedi u Igri Pedeset Dva, to je Thothov magini broj. Satni je spremno prihvatio. Izgubio je prvu igru i djelomino potonuo u tlo. Izgubio je sljedeu igru i onu sljedeu, tonui sve vie i dublje. Kako mu je ipak polo za rukom pobjei s knjigom, nesree koje su ga zbog toga snale, te kako ju je na kraju vratio na njeno tajno mjesto - to je sadraj ostatka ove drevne verzije Otimaa izgubljenog kovega'. Pouka prie upozorava da nijedan ovjek, bez obzira koliko obrazovan i velikog znanja, ne moe saznati tajne Zemlje, Sunca, Mjeseca i planeta bez boanskog doputenja; bez Thothova odobrenja, ovjek e izgubiti igru Pedeset Dva. A, izgubio bi je ak i kad bi pokuao otkriti tajne skidanjem zatitnih slojeva Zemljinih minerala i metala. Vjerujem da je to bio isti Thoth, odnosno Quetzalcoatl, koji je narodima Srednje Amerike darovao kalendar od Pedeset Dva,
Zecharia Sitchin
- IZGUBLJENA
KRALJEVSTVA
100
kao i svo drugo znanje. U Yucatnu su ga Maye zvali Kukulcan; u tihooceanskim podrujima Gvatemale i El Salvadora zvali su ga Xiuhtecuhtli; sva su imena znaila isto: Pernata ili Krilata Zmija. Arhitektura, natpisi, ikonografija i spomenici izgubljenih gradova Maya omoguili su znanstvenicima da slijede i rekonstruiraju ne samo povijest tih gradova i njihovih vladara, ve i njihove promjenjive religiozne ideje. Isprva su hramovi bili uzdignuti na vrhu stepenastih piramida za oboavanje Zmijskog Boga, a nebo se promatralo zbog kljunih nebeskih ciklusa. Ali, dolo je vrijeme kad je bog - ili svi nebeski bogovi - otiao. Budui da ih vie nisu vidjeli, pretpostavili su da ih je progutao vladar noi - jaguar; slika velikog boga otada je bila prekrivena jaguarovom maskom (sl. 37) kroz koju se jo uvijek pojavljuju zmije, njegov prijanji simbol. No, nije li Quetzalcoatl obeao da e se vratiti? Promatrai neba u dunglama s velikim su arom prouavali drevne godinjake. Sveenici su iznijeli miljenje da e se nestala boanstva vratiti ukoliko im se ponude iva, pulsirajua srca ljudskih rtava. Meutim, na neki kljuni kalendarski datum u devetom stoljeu n. e. prorokovani dogaaj nije dogodio. Svi su se ciklusi poklopili i zajedno zbrojeni dali nulu. I tako su ceremonijalni centri i gradovi posveeni bogovima bili naputeni, a dungla je svojim zelenim ogrtaem prekrila podruje Zmijskih Bogova.
slika
37
5
STRANCI S DRUGE STRANE MORA
Kad su Tolteci sa svojim voom Topiltzin-Quetzalcoatlom napstili Tollan 987. godine, razoarani i gnuajui se religije, u potrazi za mjestom gdje bi mogli tovati boga kao u stara vremena, otili su na Yucatn. Sigurno je da su novi dom mogli pronai i blie, uz manje naporno putovanje, s manje prolazaka kroz podruja neprijateljskih plemena. Ipak su se odluili za putovanje od gotovo tisuu i pol kilometara, u zemlju potpuno razliitu od njihove - ravnu, bez rijeka, tropsku. Nisu stali dok nisu doli do Chichn Itze. Zato? to ih je tjeralo da dou do svetog grada kojeg su Maye ve napustili? Odgovor moemo potraiti samo u ruevinama. Budui da se do njega lako dolazi iz Mride, administrativnog glavnog grada Yucatna, grad Chichn Itzu se usporeivao s Pompejima u Italiji, gdje je nakon otklanjanja vulkanskog pepela pod kojim je bio zakopan, na svjetlo dana iziao rimski grad s ulicama, kuama, muralima, grafitima i kojeim drugim. U sluaju Chichn Itzua trebalo je otkloniti pokrov dungle, a posjetitelj je nagraen dvostrukim uitkom: posjetom
Zecharia Sitchin -
I Z G U B L J E N A KRALJEVSTVA
102
mayanskom gradu 'Drevnog carstva' i zrcalnoj slici Tollana kako su ga iseljenici posljednji puta vidjeli; naime, kad su Tolteci stigli, ispoetka su izgraivali i nadograivali Chichn Itz po uzoru na svoj prijanji glavni grad. Arheolozi vjeruju da je to mjesto bilo vana naseobina ak i u prvom tisuljeu pr. n. e. Chilam Balam kronika potvruje da je 450. g. n. e. to bio glavni sveti grad Yucatna. Tada se zvao Chichn, 'Usta zdenca', jer najsvetija od njegovih osobina je bio cenote ili sveti zdenac kojem su hodoasnici dolazili izdaleka. Veina vidljivih ostataka iz tog doba vladavine Maya smjetena je u junom ili 'Starom Chichn' dijelu mjesta. Na tom mjestu smjeteno je najvie graevina koje su opisali i nacrtali Stephens i Catherwood, a koja nose takva romantina imena kao Akah-Dzib ('Mjesto okultnog pisma), enski samostan, Hram pragova, i tako dalje. Posljednji koji su zaposjeli (ili jo bolje, ponovo zaposjeli) Chichn Itzu prije dolaska Tolteka bili su Itzas, pleme za koje neki vjeruju da je bilo u rodu s Toltecima, dok ih drugi vide kao putnike s juga. Oni su tom mjestu dali njegovo tadanje ime koje znai'Usta zdenca plemena Itza'. Izgradili su vlastiti ceremonijalni centar sjeverno od ruevina Maya; izgradili su najuvenije mjesne graevine, veliku sredinju piramidu ('El Castillo') i opservatorij (Caracol) - samo da bi ih Tolteci preuzeli i pregradili kada su ponovno stvarali Tollan u Chichn Itzi. Sluajno otkrie ulaza omoguuje dananjem posjetitelju da ue u prostor izmeu piramide Itz i tolteke piramide koja ju okruuje, te da se popne ranijim stepenicama do svetita Itz gdje su Tolteci postavili sliku Chacmoola i sliku jaguara. Izvana se moe vidjeti samo tolteka struktura - piramida koja se uzdie u devet razina (si. 38) do visine od otprilike 55 metara. Posveena Bogu Krilate Zmije, Quetzalcoatl-Kukulcanu, ona ga tuje ne samo ukrasima u obliku pernate zmije, nego i umetanjem u strukturu raznih kalendarskih aspekata, kao to je gradnja na svakoj od etiri strane piramide po jednog stubita s 91 stepenicom, s kojima najvia 'stepenica' ili terasa sveukupno daje zbroj dana solarne godine (91 x 4 + 1 = 365). Struktura
103
STRANCI S DRUGE STRANE M O R A
slika 38 nazvana Hram ratnika doslovno je kopija piramide Atlanata u Tuli po svom smjetaju, orijentaciji, stubitu, pernatim kamenim zmijama s obje strane, ukrasima i skulpturama. Kao i u Tuli (Tollan), nasuprot ovoj piramidi-hramu, s druge strane velikog trga nalazi se glavno igralite. To je ogromna pravokutna arena duga 166 metara - najvea u Srednjoj Americi. Visoki zidovi diu se uz dvije due strane; u sredini svakog od njih, jedan metar iznad tla stri kameni prsten ukraen rezbarijama prepletenih zmija. Da bi pobijedili, igrai su morali ubaciti loptu od tvrde gume kroz prstenove. U svakoj momadi je bilo po sedam igraa; momad koja je izgubila platila bi visoku cijenu: njihovom voi bila je odsjeena glava. Kamene
Zecharia Sitchin
104
slika 39 ploe ukraene bareljefom postavljene du zidova prikazivale su prizore iz igre. Sredinja ploa na istonom zidu (sl. 39) jo uvijek prikazuje vou pobjednike momadi (slijeva) kako dri odsjeenu glavu voe poraenog tima. Okrutan kraj navodi na zakljuak da je ta igra bila vie od zabave. U Chichen Itzi kao i u Tuli postojalo je vie igralita, moda za treninge ili manje utakmice. Glavno igralite bilo je jedinstveno po svojoj veliini i raskoi, a vanost onoga to se tamo dogaalo naglaavala je i prisutnost triju hramova koji su bili bogato ukraeni scenama ratnika, mitolokih susreta, Drvetom ivota te krilatim i bradatim boanstvom s dva roga (sl. 40). Sve te raznolikosti i oznake asti na igraima sugeriraju nam meuplemenski, ako ne i meunarodni aspekt tog dogaaja
105
od velikog politiko-religioznog znaaja. Broj igraa (sedam), odrubljivanje glave voi poraenih i upotreba gumene lopte - sve to izgleda kao oponaanje mitoloke prie u Popol Vuhu, prie koja govori o borbi izmeu bogova voenoj kao natjecanje s g u m e n o m loptom. Bog Sedam-Makao i njegova dva sina igrali su protiv raznih bogova neba, ukljuivi Sunce, Mjesec i Veneru. Nad poraenim sinom Sedam-Huanaphu izvrena je smrtna kazna: 'Njegova glava je bila odsjeena i otkotrljala se, a njegovo srce izvaeno iz grudiju'. Ali, budui da je bio bog, uskrsnuo je i postao planet.
slika 40 Takvo ponavljanje boanskih dogaaja tolteki obiaj ini srodnim religioznim igrama na drevnom Bliskom istoku. U Egiptu, komadanje i uskrsnue Ozirisa svake se godine iznova uprizorilo u misterijskoj igri, u kojoj su glumci, ukljuujui i faraona, igrali uloge raznih bogova; u Asiriji je kompleksna predstava takoer igrana jednom godinje, ponovno prolazei bitku izmeu dva boga u kojoj je onaj poraeni ubijen, da bi mu Bog Nebesa oprostio i uskrsnuo ga. U Babilonu je Enuma elish, ep koji opisuje stvaranje sunevog sustava, svake godine bio itan kao dio novogodinje proslave; on je opisivao nebeski sudar koji je doveo do stvaranja Zemlje (sedmog planeta) kao i raskol te odsijecanje glave udovinom Tiamatu od strane vrhovnog babilonskog boga Marduka. Mayanski mit i njegovo ponovljeno uprizorenje, kao odjek bliskoistonih 'mitova i njihovih ponovnih igranja, izgleda da je zadrao nebeske elemente prie i simbolizam broja sedam u odnosu prema planetu Zemlji. Vano je primijetiti da u
Zecharia Sitchin
106
slika 41 prikazima Maya-Tolteka du zidova igralita neki igrai nose Sunani Disk kao svoj amblem, dok drugi nose sedmokraku zvijezdu (sl. 41). Da je to bio nebeski simbol, a ne tek sluajni amblem, potvruje, po naem miljenju, injenica da se drugdje u Chichen Itzi ponavlja prikaz etverokrake zvijezde u kombinaciji s osmicom' - simbolom za planet Veneru (sl. 42a), te da su na drugim mjestima sjeverozapadnog Yucatana zidovi hramova bili ukraavani simbolima estokrake zvijezde (si. 42b). Prikazivanje planeta kao zvijezda s krakovima je tako uobiajeno da i zaboravljamo kako se taj obiaj pojavio: kao i mnogo drugih stvari, poelo je u Sumeru. Na temelju onoga to su nauili od Nefilima, Sumerani nisu brojali planete kao mi, od Sunca prema van, nego izvana prema unutra. Tako je Pluton bio prvi planet, Neptun drugi, Uran trei, Saturn etvrti, Jupiter peti. Mars je dosljedno tome bio esti, Zemlja sedma, a Venera osma. Uobiajeno objanjenje znanstvenika zato Maye/Tolteci poistovjeuju Veneru s osmicom jest da je potrebno osam Zemljinih godina (8 x 365 = 2.920 dana) da se ponovi sinodiko poravnanje s Venerom nakon pet orbita Venere (5 x 584 = 2.920 dana). Ali ako je tako, Venera bi trebala biti broj 'Pet', a Zemlja 'Osam'.
107
Smatram da je sumerska metoda mnogo primjerenija i tonija, i drim da su prikazi Maya/Tolteka slijedili bliskoistonu ikonografiju; jer, kao to se moe vidjeti, simboli pronaeni u Chichen Itzi i drugdje na Yucatanu gotovo su istovjetni onima pomou kojih su razliiti planeti prikazivani u Mezopotamiji (sl. 42c). Zaista, upotreba simbola zvijezde s krakovima na bliskoistoni nain sve vie prevladava, to vie idemo prema sjeverozapadnom kutu Yucatana i do njegove obale. Tamo, na mjestu zvanom Tzekelna, pronaena je izvanredna skulptura koja se sada nalazi na izlobi u meridskom muzeju. Isklesana iz velikog kamenog bloka za koji su lea statue jo uvijek privrena, ona prikazuje ovjeka s odlunim crtama lica, mogue da nosi
slika 42
Zecharia Sitchin -IZGUBLJENA KRALJEVSTVA
108
slika 43
slika 44
i kacigu. Njegovo tijelo je pokriveno prianjajuim odijelom izraenim od krljuti. Pod savinutom rukom dri objekt koji muzej identificira kao geometrijski oblik petokrake zvijezde' (sl. 43). Opasa dri tajanstvenu krunu napravu privrenu uz njegov trbuh; znanstvenici vjeruju da one koji ju nose, to na neki nain identificira kao Bogove Vode. U oblinjem mjestu zvanom Oxkintok otkrivene su velike skulpture boanstava koje ine dio masivnog kamenog bloka; arheolozi pretpostavljaju da su sluile kao strukturalni stupovidrai u hramovima. Jedan od njih (sl. 44) izgleda kao enski pandan gore opisanog mukog kipa. Njezina odjea slina krljuti pojavljuje se na nekoliko veih i manjih statua s Jaine, otoka kraj sjeverozapadne obale Yucatana na kojem je stajao najneobiniji hram. Otok je sluio kao sveta nekropola, jer to je mjesto, prema legendama, bilo konano odmorite Itzamne, boga plemena Itza - velikog zlatnog boga koji je dokoraao s mora do obale, a ije ime je znailo 'Onaj iji je dom voda'.
\
Tekstovi, legende i vjerovanja tako su upuivali na zaljevsku obalu Yucatana kao mjesto gdje je boansko ili oboavano bie dolo na obalu da zapone naseljavanje i civilizaciju u tim
109
krajevima. Ta mona kombinacija, ta kolektivna sjeanja izgleda da su bili razlog da su Tolteci putovali na taj kraj Yucatna i posebno u Chichn Itzu, kamo su stigli u namjeri da obnove i povrate istou svojih izvornih vjerovanja; bio je to povratak na mjesto gdje je sve i zapoelo, i mjesto gdje e Bog-povratnik ponovno uploviti, dolazei s druge strane mora. Sredinje mjesto oboavanja Itzamne i Quetzalcoatla, a moda i sjeanja na Votana, bio je Sveti zdenac u Chichn Itzi - ogroman zdenac po kojem je Chichn Itza dobio ime. Smjeten tono sjeverno od glavne piramide i spojen dugakom poploanom procesijskom avenijom s ceremonijalnim trgom, zdenac je danas dubok oko dvadeset i jednog metra od gornjeg dijela do razine vode, s jo priblino trideset metara vode i mulja u dubinu. Otvor zdenca, ovalnog oblika, dugaak je oko 75, a irok oko 50 metara. Postoje dokazi da je zdenac bio umjetno proirivan i da su neko dolje vodile stepenice. Na otvoru zdenca jo uvijek se mogu vidjeti ostaci postolja i oltara; tamo su se odravali, zapisao je biskup Landa, obredi za boga vode i kie, u njega su bacali djevice kao rtve, a tovatelji koji su dolazili iz svih krajeva bacali su u njega dragocjene darove, uglavnom od zlata. Godine 1885. Edward H. Thomas koji je stekao reputaciju kao autor rasprave pod naslovom Atlantis Not a Myth, postao je ameriki konzul u Meksiku. Vrlo brzo je za sedamdeset pet dolara kupio sto ezdeset etvornih kilometara dungle, ukljuivi ruevine Chichn Itze. Ruevine je uinio svojim domom, te organizirao za Peabody Museum harvardskog univerziteta sustavna ronjenja u zdenac da bi se izvadili sveti rtveni predmeti. Naeno je svega etrdesetak ljudskih kostura; ali zato su ronioci iznijeli bogatu kolekciju od vie tisua umjetnikih predmeta. Vie od 3.400 njih bilo je nainjeno od ada, poludragog kamena kojeg su Maye i Asteci najvie cijenili. Meu predmetima su se nalazile kuglice, tapii za nos, epovi za ui, gumbi, prstenje, privjesci, kugle, diskovi, reljefi, kipii. Vie od 500 predmeta nosilo je na sebi rezbarije koje su prikazivale ivotinje
Zecharia Sitchin - Izgubljena KRaljevstva
110
slika 45
i ljude. Neki od tih prikazanih ljudi bili su oigledno bradati (sl. 45a, b), slini prikazima na zidovima hrama na igralitu (sl. 45c). Jo znaajniji bili su metalni predmeti koje su ronioci iznijeli na povrinu. Na stotine njih bilo je izraeno od zlata, a neki su bili od srebra ili bakra - znaajan je to nalaz na poluotoku bez metala. Neki su predmeti bili nainjeni od pozlaenog bakra ili bakrenih slitina kao to je bronca, otkrivajui tako metalurku sofisticiranost nepoznatu u zemljama Maya, to dokazuje da su ti predmeti bili doneseni iz dalekih zemalja. Od svega navedenog ipak najvie zbunjuje otkrie diskova od istog kositra, metala koji je nemogue nai u prirodnom stanju, jer ga se dobiva samo kompleksnim rafiniranjem ruda, i to ruda kojih uope nema u Srednjoj Americi. Predmeti od metala, izuzetne izrade, ukljuuju brojna zvona kao i obredne predmete (pehare, posude za vodu), prstenje, tijare, maske, ornamente i nakit, ezla, predmete nepoznate svrhe i, najznaajnije - diskove gravirane ili s ispupenim reljefom sa scenama susreta. Oni prikazuju osobe u razliitoj odjei i razliitih crta lica koje se suprotstavljaju jedna drugoj, moda u borbi, u prisutnosti zemaljskih ili nebeskih zmija odnosno Bogova Neba.
111
slika 46
Dominantni ili pobjedniki junak uvijek je prikazan s bradom (sl. 46 a, b). To oigledno nisu bili bogovi, jer su zmijski bogovi ili bogovi neba bili prikazani odvojeno. Takvi poput njih, razliiti od bradatog i krilatog Boga Neba (sl. 40), pojavljuju se na reljefima uklesanim na zidovima i stupovima u Chichen Itzi, zajedno s drugim junacima i ratnicima, kao to je ovaj s dugom i uskom bradom (sl. 47) kojemu su neki nadjenuli nadimak'Ujak Sam'. Identitet ovih bradonja predstavlja zagonetku; ono to je sigurno jest da to nisu bili tamonji Indijanci koji nemaju dlaka na licu, niti nose bradu. Tko su onda bili ti stranci? Njihove 'semitske' ili ak istono mediteranske crte lica (jo upadljivije na predmetima od gline, oslikanima crteima lica) neke su istraivae ponukale da ih identificiraju kao Feniane ili 'idove moreplovce' koje je moda vjetar odnio s kursa, a struje Atlantskog oceana su ih donijele do obala Yucatana, u vrijeme kad su kralj Salomon i feniki kralj Hiram udruili snage i poslali ekspediciju moreplovaca oko Afrike, u potragu za zlatom (oko
Zecharia Sitchin
- I Z G U B L J E N A KRALJEVSTVA
112
1000. g. pr. n. e.); ili, nekoliko stoljea kasnije, kada su Feniani bili protjerani iz svojih lukih gradova na istonom Sredozemlju, osnovali Kartagu i plovili u smjeru zapadne Afrike. Bez obzira na to tko su mogli biti ti moreplovci i bez obzira na mogue vrijeme njihova prelaska oceana, priznati akademski istraivai automatski odbacuju svaku mogunost namjernog prijelaza. Oni oigledne brade objanjavaju ili kao lane brade koje su Indijanci privrivali na lice ili tvrde da su pripadale sluajno preivjelim brodolomcima. Razumije se, prvi argument (kojeg su ozbiljno iznijeli poznati znanstvenici) povlai novo pitanje: ako su Indijanci oponaali neke druge, bradate ljude, tko su bili ti drugi ljudi? Niti objanjenje o nekolicini preivjelih slika 47 brodolomaca ne izgleda vjerodostojno. Domorodake tradicije, kao u legendi o Votanu, govore o vie putovanja, kao i o istraivanju iza kojeg je uslijedilo naseljavanje (osnivanje gradova). Arheoloki dokazi kose se s objanjenjem o nekoliko sluajno preivjelih koje je more izbacilo na obalu. Bradati ljudi prikazivani su u raznovrsnim aktivnostima i okolnostima, i to na mjestima du cijele meksike obale zaljeva, na lokacijama u unutranjosti i na jug, sve do obale Tihog oceana. Ti su ljudi na crteima prikazivani ne stilizirano, ne mitoloki, ve kao stvarni portreti konkretnih pojedinaca. Neki od primjera takvih prikaza koji najvie zaprepauju naeni su u Veracruzu (sl. 48a, b). Ljudi koji su tu ovjekovjeeni oigledno su identini zapadnosemitskim dostojanstvenicima koje su zarobili egipatski faraoni za vrijeme njihovih azijatskih osvajanja; pobjednici su ih prikazali u svojim komemorativnim natpisima na zidovima hrama (sl. 49).
113
slika 48
slika
49
Zecharia Sitchin -
114
slika 50 Zato i kada su ti mediteranski moreplovci doli u Srednju Ameriku? Arheoloke indicije zbunjuju, jer vode do jo vee enigme - do Olmeka i njihovog oitog afrikog podrijetla; naime, kako to mnogi prikazi - kao ovaj iz Alvarada, Veracruz (sl. 50) - pokazuju, Bradati i Olmeci su se sreli, licem u lice, na istom podruju i u isto vrijeme. Odsvih izgubljenih civilizacija Srednje Amerike,ona olmeka je najstarija i najtajnovitija. To je bila po svim procjenama Majka civilizacija koju su drugi kopirali i prilagoavali. Ona se pojavila du obale Meksikog zaljeva poetkom drugog tisuljea pr. n. e. Puni procvat doivjela je, u otprilike 40 mjesta, oko 1200. g. pr. n. e. (ili, kako neki dre, oko 1500. g. pr. n. e.). irei se u svim smjerovima, ali uglavnom prema jugu, obiljeila je cijelu Srednju Ameriku oko 800. g. pr. n. e.. Prvo slikovno pismo u Srednjoj Americi pojavljuje se u kraju Olmeka, a takoer i sustav brojenja, s tokama i linijama.
115
slika 51 Prvi zapisi kalendara Dugog raunanja s tajnovitim p o e t nim datumom u 3113. g. pr. n. e., prva djela velianstvene i monumentalne kiparske umjetnosti, poetak uporabe zada, prvi prikazi oruja ili orua koje se dri u ruci, prvi ceremonijalni centri, prve nebeske orijentacije - sve su to dostignua Olmeka. Nije ni udo da su zbog tolikog mnotva 'prvih', neki (kao J. Soustelle, The Olmecs) usporeivali olmeku civilizaciju u Srednjoj Americi s o n o m drevnog Sumera u Mezopotamiji, koja se smatrala pravim poetkom svega na drevnom Bliskom istoku. Osim toga, kao i sumerska civilizacija, i Olmeci su se pojavili iznenada, bez prethodnika ili prethodnog razdoblja postupnog razvoja. U svojim tekstovima Sumerani opisuju svoju civilizaciju kao dar bogova, posjetitelja Zemlje koji su mogli lutati nebom i stoga ih se esto opisivalo kao krilata bia (sl. 51a). Olmeci su svoje 'mitove' zabiljeili u kiparskoj umjetnosti, kao, npr. na ovoj steli iz Izape (sl. 51b) koja prikazuje kako jedan krilati bog drugom odrubljuje glavu. Ta 'pria u kamenu' izuzetno je slina sumerskom prikazu (sl. 51 c). Tko su bili ljudi koji su inili ta junaka djela? S nadimkom Olmeca ('Narod gume'), budui je njihovo podruje uz obalu
Zecharia Sitchin
116
zaljeva bilo poznato po kauukovcu, oni su zapravo bili enigma - stranci u stranoj zemlji, stranci s druge strane mora, ljudi koji ne samo da su pripadali drugoj zemlji, ve i drugom kontinentu. U podruju movarnih obala gdje je kamen rijedak, oni su stvorili i ostavili iza sebe kamene spomenike koji zadivljuju sve do dananjih dana; od tih spomenika najvie, meutim, zbunjuju oni koji portretiraju same Olmeke. U svakom su pogledu jedinstvene divovske kamene glave isklesane nevjerojatnom vjetinom i nepoznatim alatima, koje portretiraju olmeke voe. Prvi koji je vidio takvu gigantsku glavu bio je J. M. Melgar y Serrano u Tres Zapotes u pokrajini Veracruz. On ju je opisao u Bulletin of the Mexican Geographical and Statistical Society (1869.) kao'umjetniko djelo...velianstvena skulptura koja zaudo predstavlja jednog Etiopljana'. Priloeni crtei vjerno su reproducirali negroidne crte lica (sl. 52). Tek 1925. g. zapadni znanstvenici su potvrdili postojanje takvih kolosalnih kamenih glava kad je arheoloki tim iz Tulane univerziteta, predvoen Fransom Blomom, pronaao 'gornji dio kolosalne glave koja je potonula duboko u tlo' u La Venti, mjestu blizu zaljevske obale u pokrajini Tabasco. Kad je glava u cijelosti iskopana (si. 53), ispostavilo se da je visoka 2,4 metra, s opsegom od 6,4 metra i da je teka otprilike dvadeset etiri tone. Nema nikakve sumnje da prikazuje Afrikanca negroidnih crta lica koji
slika 52
117
STRANCI S D R U G E STRANE M O R A
slika 53 nosi upadljivu kacigu. S vremenom je u La Venti pronaeno jo takvih glava, od kojih je svaka portretirala vidno razliitu osobu, s njezinom razliitom kacigom, ali s istim rasnim crtama. Pet slinih kolosalnih glava etrdesetih godina prolog stoljea u San Lorenzu - olmekom mjestu nekih sto kilometara jugozapadno od La Vente - pronala je arheoloka ekspedicija na elu s Matthewom Stirlingom i Philipom Druckerom. Timovi s Yale univerziteta koji su stigli poslije njih, predvoeni Michaelom D. Coeom, otkrili su jo glava. Oni su oitali vrijednosti radioaktivnog ugljika koje su dale datume od oko 1.200. g. pr. n. e. To znai da je organska materija (najee, drveni ugljen) pronaena na tom mjestu toliko stara; meutim, samo mjesto i njegovi spomenici lako bi mogli biti i stariji. I doista, meksiki arheolog Ignacio Bernal koji je pronaao jo jednu glavu u Tres Zapotes, ove kolosalne skulpture smjeta u razdoblje koje odgovara priblino 1.500. g. pr. n. e. Do sada je pronaeno esnaest takvih kolosalnih glava. Njihova visina varira izmeu 1,5 do 3 metra, a tee do dvadeset i pet tona. Tko god da ih je klesao, namjeravao je klesati i dalje, jer je osim zavrenih glava bila pronaena i velika koliina sirovine' - velikog kamenja koje je bilo odlomljeno i zaobljeno u oblik kugle. Bazaltno kamenje, dovreno i nedovreno, dopremljeno
Zecharia Sitchin
118
slika 54 je iz njegovog izvora na mjesta bez kamenja, s udaljenosti od stotinu kilometara i vie, kroz dungle i movare. Na koji su nain takvi kolosalni kameni blokovi bili lomljeni, transportirani i konano isklesani, te uspravljeni na njihovom odreditu, ostaje tajna. Jasno je, meutim, da su Olmeci smatrali vrlo vanim na takav nain ouvati uspomenu na svoje voe. Da se radi o pojedincima-individuama, svima iz iste negroidne afrike loze, ali sa svojim osobnostima i razliitim pokrivalima za glavu, moe se jasno vidjeti iz galerije portreta nekih od tih glava (sl. 54). Scene susreta, uklesane na kamenim stelama (sl. 55a) i drugim spomenicima (sl. 55b), jasno prikazuju Olmeke kao visoke,snano graene ljude s miiavim tijelima -'divovi' rastom, bez sumnje, u oima domae, indijanske populacije. Meutim, kako se ne bi pomislilo da se ovdje radi samo o nekolicini voa, a ne o stvarnoj populaciji negroidne afrike loze - mukarcima, enama i djeci - Olmeci su za sobom ostavili na stotine, ako ne i na tisue prikaza samih sebe, razbacane diljem ogromnog podruja Srednje Amerike koje povezuje zaljev i pacifiku obalu. Na skulpturama, rezbarijama u kamenu, bareljefima, statuama uvijek vidimo ista crna afrika lica, kao na adu iz svetog zdenca u Chichen Itzi ili u zlatnim reljefima tamo pronaenima; na
119
slika 55
slika 56
slika 57 brojnim terakotama pronaenim cijelim putem od Jaine (kao to je ljubavni par) do sredinjih i sjevernih dijelova Meksika, ili ak kao igrae s loptom (reljefi iz E1 Tajina); sl. 56 prikazuje neke od njih. Neke terakote (sl. 57a), a posebno kamene skulpture Olmeka (sl. 57b), portretiraju ih kako dre bebe - in koji je za njih morao imati osobito znaenje.
Zecharia Sitchin -
120
Sama mjesta gdje su pronaene kolosalne glave i drugi olmeki prikazi nisu nita manje intrigantna; njihova veliina i strukture otkrivaju rad organiziranih doseljenika, a ne samo nekoliko brodolomaca-posjetitelja. La Venta je bila ustvari mali otok u movarnom obalnom podruju koji je bio umjetno oblikovan, napunjen zemljom i izgraen prema unaprijed smiljenom planu. Glavne graevine, ukljuujui i neobinu konusnu 'piramidu, izdueni i kruni humci, strukture, poploena dvorita, oltari, stele i druge osobitosti koje je nainio ovjek bili su postavljeni s velikom geometrijskom preciznou du osi sjever-jug, na potezu od oko pet kilometara. Na mjestu bez kamenja, zapanjujua raznolikost kamenja - svaka vrsta kamena zbog njegove posebne osobine - koritena je u razliitim graevinama, spomenicima i stelama, iako je sve njih trebalo dopremiti iz velike udaljenosti. Za samu konusnu piramidu trebalo je dopremiti i sloiti 90.000 kubinih metara zemlje. Sve je to zahtijevalo ogroman fiziki napor. Osim toga, to je zahtijevalo i visoku razinu arhitektonskog i kamenorezakog iskustva za to u Srednjoj Americi nije bilo primjera; to je umijee oito odnekuda moralo doi. Izvanredni pronalasci u La Venti ukljuivali su i pravokutni ograeni prostor, okruen ili ograen stupovima od bazaltnog kamena (istog materijala od kojeg su isklesane kolosalne glave). Taj prostor je titio kameni sarkofag i pravokutnu pogrebnu komoru koja je imala krov i zidove takoer od bazaltnih stupova. Unutra je na niskom podiju lealo nekoliko kostura. Sve u svemu, ovaj jedinstveni pronalazak sa svojim kamenim sarkofagom, ini se da je bio model za jednako neobinu Pacalovu kriptu u Palenqueu. U svakom sluaju, inzistiranje na primjeni velikih kamenih blokova, ak i ako ih se trebalo donositi izdaleka, za spomenike, komemorativne skulpture i grobnice mora posluiti kao indicija za tajnovito podrijetlo Olmeka. Ne manje zbunjujue bilo je otkrie u La Venti: pronaeno je na stotine umjetniki izrezbarenih predmeta od rijetkog ada, zajedno s neobinim sjekirama nainjenim od tog poludragog kamena koji na tom podruju nije dostupan. Osim toga, da
121
sve bude jo misterioznije, sve je bilo zakopano u dugakim i dubokim rovovima koji su bili ispunjeni slojevima ilovae, a svaki sloj je bio druge vrste ilovae i druge boje - tisue tona zemlje dopremljene s razliitih udaljenih mjesta. Nevjerojatno, ali svi su rovovi bili poploeni na samom dnu tisuama ploa serpentina, jo jednog zeleno-plavog poludragog kamena. Openito se smatra da su rovovi bili iskopani kako bi se u njima zakopali dragocjeni predmeti od zada; meutim, podovi od serpentina mogu takoer upuivati na pretpostavku da su rovovi bili ranije izgraeni, za posve drugaije svrhe, ali da su bili iskoriteni za zakapanje vrlo vrijednih predmeta, kao to su rijetke sjekire, kada je prestala potreba za njima (i za rovovima). Nema nikakve sumnje da su Olmeci napustili svoja mjesta oko poetka nove ere i da su ak pokuali zakopati neke kolosalne glave. Tko god da je kasnije imao pristup do njihovih mjesta, uinio je to uz odmazdu: neke od glava bile su oigledno prevrnute s njihovih postolja i otkotrljane nizbrdo u movaru; na drugima su uoljivi znakovi pokuaja sakaenja. Kao jo jednu enigmu iz La Vente spomenimo pronalazak konkavnih ogledala od kristalizirane eljezne rude (magnetit i hematit), oblikovanih i ispoliranih do savrenstva, naenih u rovovima. Nakon prouavanja i izvrenih pokusa, znanstvenici sa Smithsonian Institution u Washingtonu, D.C., doli su do zakljuka da su se ogledala mogla koristiti kako bi fokusirala suneve zrake, za paljenje vatre ili za 'ritualne svrhe' (nain na koji znanstvenici kau da ne znaju emu neki predmet slui). Zakljunu enigmu u La Venti predstavlja samo mjesto, jer ono je precizno smjeteno po osi sjever-jug, koja je pomaknuta 8 stupnjeva na zapad od pravog sjevera. Razliite studije su pokazale da je to bila namjerna orijentacija, iji je cilj bio omoguiti astronomska promatranja, moda s vrha konusne piramide' iji su istaknuti vrhovi mogli sluiti kao pokazatelji smjera. Posebna studija M. Popenoe-Hatcha (Papers on Olmec and Maya Archaeology No. 13, University of California) zakljuuje da'obrazac promatranja, kako se ono provodilo u La Venti 1.000 g- pr. n. e., upuuje na to da ono mora potjecati od davnog
Zecharia Sitchin
122
znanja, steenog jedno tisuljee ranije....Mjesto La Venta i njena umjetnost u godini 1000. pr. n. e. izgleda da odraavaju tradiciju velikim dijelom utemeljenu na meridijanskim tranzitima zvijezda koji su se dogaali na solsticije i ekvinocije oko 2000. g. pr. n. e.'. Vremenska odrednica koja see na poetak 2000. g. pr. n. e. La Ventu bi pretvorila u najraniji 'sveti centar' u Srednjoj Americi, prethodei ak i Teotihuacanu, ne uzimajui u obzir legendarno doba, kad su tamo obitavali samo bogovi. To jo uvijek ne mora biti tono vrijeme dolaska Olmeka preko mora, jer njihovo Dugo raunanje poinje 3113. g. pr. n.e.; ali, to jasno pokazuje koliko su Olmeci bili napredniji od poznatih civilizacija Maya i Asteka. U Tres Zapotes - iju ranu fazu arheolozi smjetaju u tri stoljea, od 1500. do 1200. g. pr. n. e. - kamene konstrukcije (iako je tamo kamen rijedak), terase, stubita i humci koji su mogli biti piramide, razbacani su po mjestu. U radijusu od dvadeset i pet kilometara oko Tres Zapotes locirano je jo barem osam mjesta, to ukazuje na to da je Tres Zapotes bio veliko sredite okrueno manjim, zavisnim mjestima - satelitima. Osim glava i drugih spomenika, tamo je otkopan i odreeni broj stela; jedna od njih ('Stela C') nosi datum Dugog raunanja 7.16.6.16.18 koji odgovara 31. g. pr. n. e., i tako potvruje prisutnost Olmeka na tom mjestu u to vrijeme. U San Lorenzu olmeki se ostaci sastoje od graevina, humaka i nasipa, razdvojenih umjetnim jezercima. Sredinji dio mjesta bio je izgraen na ljudskom rukom napravljenoj terasi povrine otprilike jednog i pol etvornog kilometra, a koja se izdizala oko 5,6 metara iznad okolnog terena - projekt koji zasjenjuje mnoge moderne pothvate. Arheolozi su otkrili da su ta jezerca bila meusobno povezana sustavom podzemnih cijevi cije znaenje ili funkcija jo nisu shvaeni'. Opisivanje olmekih mjesta moe se nastavljati - do sada ih je otkriveno etrdesetak. Posvuda se, osim monumentalne umjetnosti i kamenih graevina, nalaze deseci humaka i drugi dokazi namjernih, planiranih nasipa. Zidanje kamenom, nasipi, rovovi, jezerca, cijevi, ogledala, moraju, meutim, imati neku smislenu svrhu, premda je moderni
123
znanstvenici ne mogu dokuiti. To se odnosi i na prisutnost Olmeka u Srednjoj Americi - osim ako niste skloni teoriji preivjelih brodolomaca, to mi nismo. Asteki povjesniari su opisivali narod, kojem su dali nadimak Olmeca, kao ostatak drevnog naroda - dakle, ne nekoliko pojedinaca - koji nije govorio nahuatlanski, i koji je stvorio najstariju civilizaciju u Meksiku. Arheoloki dokazi to potvruju i pokazuju da od osnovnog podruja ili 'podruja prijestolnice' do Meksikog zaljeva gdje su La Venta, Tres Zapotes i San Lorenzo tvorili glavni trokut, podruje olmekog naseljavanja i utjecaja zadire na jug prema tihooceanskoj obali Meksika i Gvatemale. Strunjaci za nasipe, majstori zidanja kamenom, kopai rovova, kanalizatori vode, korisnici ogledala - to su Olmeci, tako nadareni, radili u Srednjoj Americi? Stele ih prikazuju kako izranjaju iz 'oltara koji predstavljaju ulaze u dubine zemlje (sl. 58), ili u peinama gdje dre zbunjujuu zbirku alata, kao na ovoj steli iz La Vente (sl. 59) na kojoj se mogu razaznati tajanstvena ogledala, privrena na kacigu onoga koji dri alat. Sve u svemu, njihove sposobnosti, prikazi, alati, vode nas ka jednom zakljuku: Olmeci su bili rudari koji su doli u Novi Svijet kako bi doli do nekih dragocjenih metala - najvjerojatnije zlata, a moda i drugih rijetkih minerala. Legenda o Votanu koja govori o kopanju tunela kroz planinu potvruje ovaj zakljuak, kao, uostalom, i injenica da je meu Starim Bogovima koje je nahuatlanski narod prihvatio od Olmeka postojao i bog Tepeyolloti, to znai 'Srce planine'. On
slika 58
Zecharia Sitchin
124
slika 59 je bio bradati Bog Peina; njegov hram je morao biti od kamena, po mogunosti izgraen unutar planine. Njegova slika-simbol bila je prokopana planina; njega su prikazivali (sl. 60a) kako dri baca plamena, svoj alat - ba kao to smo vidjeli i u Tuli! Sugestiju da je baca plamena (kojeg su drali i Atlanti i koji je bio prikazan na stupu) ovdje vjerojatno bio koriten za rezanje kroz kamen, a ne samo za klesanje kamena, nedvojbeno potvruje kameni reljef poznat kao Daizu br. 40, nazvan tako po mjestu u meksikoj dolini Oaxaca, gdje je pronaen. Taj reljef zorno prikazuje ovjeka unutar zatvorenog podruja koji koristi baca plamena prema zidu ispred sebe (sl. 60b). Simbol 'dijamanta' na zidu vjerojatno oznaava mineral, no, njegovo znaenje jo nije odgonetnuto. Kao to to mnogi prikazi potvruju, zagonetka afrikih 'Olmeka' isprepletena je s tajnom Bradatih s istonog Sredozemlja. Oni su prikazani na spomenicima u svim olmekim mjestima, na individualnim portretima ili u scenama susreta. Vano je napomenuti da se neki od tih prikazanih susreta dogaaju u piljama; jedan od njih, iz Tres Zapotes (sl. 61), ukljuuje ak i pratioca koji nosi svjetleu napravu (u vrijeme kad se pretpostavlja da su se koristile samo baklje). Ne manje
125
slika 60
slika 61
126
zapanjujua stela iz Chalcatzinga (sl. 62) prikazuje enu 'bijele rase' koja upravlja neim to izgleda kao sofisticirani tehniki ureaj; temelj stele nosi izdajniki znak'dijamanta'. Sve nevedeno upuuje na vezu s mineralima. Jesu li Bradati Mediteranci doli u Srednju Ameriku u isto vrijeme kada i afriki Olmeci? Jesu li bili saveznici koji su se meusobno pomagali, ili su bili suparnici u potrazi za istim dragocjenim mineralima ili metalima? Nitko to ne moe sa sigurnou rei; osobno, vjerujem da su afriki Olmeci tamo stigli prvi i da korijene njihovog dolaska m o r a m o traiti u misterioznom poetnom datumu Dugog raunanja - 3113. g. pr. n. e. Bez obzira na vrijeme i razloge zbog kojih je taj odnos zapoeo, izgleda da je zavrio s trzavicama.
slika 62
127
STRANCI S D R U G E STRANE M O R A
Znanstvenici su se pitali zato na mnogim olmekim mjestima postoje tragovi namjernog unitavanja - nagrivanje spomenika (ukljuujui i kolosalne glave), razbijanje artefakata, prevrtanje spomenika - sve izvreno sa estinom i osvetniki. Izgleda da se unitavanje nije dogodilo odjednom; ini se da su olmeka mjesta bila postupno naputana, najprije stariji 'metropolski centar' blizu Zaljeva oko 300. g. pr. n. e., a kasnije i junija mjesta. Mi smo vidjeli dokaz datuma ekvivalentnog 31. g. pr. n. e. u Tres Zapotes; to sugerira da je proces naputanja olmekih sredita, za kojim je slijedilo osvetniko unitavanje, mogao trajati nekoliko stoljea, kako su Olmeci naputali ta mjesta i povlaili se na jug. Prikazi iz tog nemirnog razdoblja i iz te june zone olmekih krajeva prikazuju ih sve vie kao ratnike koji nose zastraujue maske orla ili jaguara. Jedna takva izrezbarena stijena iz junih podruja prikazuje tri olmeka ratnika (dvojicu s maskama orla) kako dre koplja. Scena pokazuje i golog zarobljenika koji ima bradu. Ono to ostaje nejasno jest da li ratnici predstavljaju prijetnju zarobljeniku ili su prikazani u inu njegovog oslobaanja. To ostavlja otvorenim intrigantno pitanje da li su negroidni Olmeci i Bradati s istonog Mediterana bili na istoj strani kad su nemirna vremena uzdrmala prvu srednjoameriku civilizaciju? Meutim, izgleda da su i jedni i drugi dijelili istu sudbinu. Na najzanimljivijem mjestu blizu tihooceanske obale zvanom Monte Alban - podignutom na o g r o m n o m nizu ljudskom rukom napravljenih terasa i s neobinim strukturama sagraenim za astronomske svrhe - deseci kamenih ploa uspravljenih u komemorativnom zidu nose izrezbarene slike afriko-negroidnih ljudi u savinutim poloajima (sl. 63). Dugo vremena su nosili nadimak Danzantes, slika 63 'Plesai'; no, danas se znanstvenici slau
Zecharia Sitchin -
128
da one prikazuju gola tijela osakaenih Olmeka - vjerojatno ubijenih u nasilnoj pobuni lokalnih Indijanaca. Meu ostalim negroidnim tijelima na prikazu nalazi se i tijelo bradatog ovjeka sa semitskim nosom (sl. 64) koji je oito dijelio istu sudbinu s Olmecima.
slika 64 Smatra se da je Monte Alban bio naseljeno mjesto od 1500. g. pr. n. e., a da je postao vee sredite od 500. g. pr. n. e. Tako su, tijekom nekoliko stoljea njegove raskoi, njegovi graditelji zavrili kao osakaena tijela, ovjekovjeena u kamenu, postavi rtve onih koje su pouavali. I tako je to tisuljee, zlatno doba Stranaca S Druge Strane Mora, postalo samo legenda.
6
KRALJEVSTVO ZLATNOG TAPA
Pria o civilizaciji u zemljama Anda obavijena je velom tajni, tim vie to nedostaju zapisi ili stele koje uvaju prie u slikama; no, mitovi i legende puni su kazivanja o bogovima i divovima, te kraljevima koji su od njih potekli. Obalni narodi sjeaju se predaja o bogovima koji su vodili njihove pretke u obeane zemlje, kao i o divovima koji su im pljakali ljetine i silovali njihove ene. Planinski narodi, od kojih su Inke bili dominantni u vrijeme panjolskog osvajanja, priznavali su boansko vodstvo u svim vrstama aktivnosti i zanatstvu, uzgoju itarica, izgradnji gradova. Oni su prepriavali Prie o Poetku - prie o stvaranju, o danima potresa, o potopu koji je sve progutao. I poetak svog kraljevstva i osnivanje svojih gradova pripisuju magiji zlatnog tapa. panjolski kroniari, kao i domoroci koji su nauili panjolski, ustanovili su da je otac dvojice kraljeva Inka u vrijeme panjolskog osvajanja, Huayna Capac, bio dvanaesti Inka (titula koja je znaila gospodar, vladar) dinastije koja je zapoela u Cuzcu, glavnom gradu, oko 1020. g. n. e. Tek
129
Zecharia Sitchin -
130
nekoliko stoljea prije dolaska panjolaca Inke su se spustili sa svojih planinskih uporita u podruja na obali gdje su postojala kraljevstva iz mnogo ranijih vremena. irei svoju vlast na sjever do dananjeg Ekvadora i na jug do dananjeg ilea uz pomo poznate Autoceste Sunca, Inke su u znaajnoj mjeri nametnuli svoju vladavinu i administraciju kulturama i organiziranim drutvima koja su tisuljeima ivjela u tim krajevima. Posljednje koje je palo pod dominaciju Inka bilo je pravo carstvo naroda Chimu; njihov glavni grad, C h a n - C h a n , bio je metropola ija su se svetita, stepenaste piramide i nastambe prostirale na preko trinaest etvornih kilometara. Smjeten blizu dananjeg grada Trujilla, gdje rijeka Moche utjee u Tihi ocean, drevni glavni grad podsjetio je istraivae na Egipat i Mezopotamiju. Istraiva iz devetnaestog stoljea E. G. Squier (Peru Illustrated: Incidents of Travel and Explorations in the Land of the Incas) vidio je goleme ostatke koji su ga zapanjili ak i u ruevnom stanju i jo neiskopani. On je vidio 'duge linije masivnih zidova, gigantske piramide s prostorijama ili huacas, ostatke palaa, nastambi, akvadukata, rezervoara, hambara... i grobova, koji su se prostirali mnogim kilometrima, na sve strane'. I doista, pogled iz zraka na ogromno mjesto koje se prostire kilometrima na ravnom obalnom zemljitu, doziva u sjeanje pogled iz zraka na Los Angeles dvadesetog stoljea. Obalna podruja koje lee izmeu zapadnog lanca Anda i Tihog oceana klimatski su podruja bez kie. ivot i civilizacija ovdje su bili mogui jer vode koje se slijevaju sa visokih planina u ocean teku u obliku velikih i malih rijeka koje presijecaju obalne ravnice na otprilike svakih osamdeset ili stotinu ezdeset kilometara. Ove rijeke stvaraju plodna i zelena podruja koja razdvajaju iroke prostore sline pustinji. Naselja su stoga nikla na obalama i uima tih rijeka; a arheoloki dokazi pokazuju da su Chimusi uveavali ove izvore vode vodom dopremljenom s planina pomou akvadukata. Osim toga, povezali su plodna i naseljena podruja cestom koja je u prosjeku bila iroka etiri i pol metra - preteom uvene Autoceste Sunca Inka.
131
KRALJEVSTVO Z L A T N O G TAPA
PERU I NJEGOVI SUSJEDI
Zecharia Sitchin -
IZGUBLJENA
KRALJEVSTVA
132
Na rubu izgraenog podruja gdje prestaje zelena dolina i poinje neplodna pustinja, iz pustinjskog se tla uzdiu velike piramide, stojei jedna nasuprot druge preko rijeke Moche. One su bile izgraene s ciglama od blata suenim na suncu, podsjeajui istraivae, kao npr. V. W. von Hagena (Highway of the Sun i druge knjige) na visoke tornjeve hrama (zigurate) u Mezopotamiji, koji su takoer bili izgraeni od cigala od blata i, poput onih na obalama rijeke Moche, pomalo su konveksnog oblika. Tijekom etiri stoljea procvata naroda Chimu, od oko 1000. do 1400. g. n. e., oni su takoer ovladali zlatarstvom u mjeri koju Inke, koji su uslijedili, nikad nisu dosegli. panjolski konkvistadori su u superlativima opisivali zlatna blaga onoga to su ustvari bili Chimu sredita (ak i pod vladavinom Inka); zlatna ograda grada zvanog Tumbes, gdje su biljke i ivotinje prikazane u zlatu, izgleda da je bio model po kojem su Inke oblikovale zlatnu ogradu glavnog svetita u Cuzcou. Okolica jednog drugog grada, Tucume, dala je vei dio zlatnih predmeta koji su bili pronaeni u Peruu u stoljeima nakon panjolskog osvajanja (predmeta zakopanih u grob s mrtvacima). Kada su pregazili obalne zemlje, Inke su uistinu bili zapanjeni koliinama zlata koje su Chimusi posjedovali. Te legendarne koliine, kao i stvarni kasniji nalazi, jo uvijek zbunjuju znanstvenike; naime, izvori zlata u Peruu ne nalaze se u neplodnim obalnim zemljama, ve u planinama. Chimu - drava kulture - bila je nasljednik prijanjih kultura ili organiziranih drutava. Kao to je to sluaj i s Chimu, nitko ne zna kako su ti narodi sami sebe nazivali; imena koja se danas za njih koriste ustvari su imena arheolokih nalazita ili rijeka gdje su ta drutva i njihove prepoznatljive graevine bile skoncentrirane. Na sredinjem sjevernom obalnom podruju narod nazvan Mochica uklanja maglu povijesti unatrag do otprilike 400. g. pr. n. e. Oni su poznati po svom umjetnikom grnarstvu i prelijepim tkaninama; no, kako i kada su nauili te vjetine, ostaje tajnom. Ukrasi na njihovim keramikim posudama puni su ilustracija krilatih bogova i prijeteih divova,
133
te upuuju na religiju s panteonom na ijem elu je bio Bog Mjesec, iji je simbol bio polumjesec, a ime Si ili Si-An. Artefakti Mochica razvidno pokazuju da su oni, stoljeima prije naroda Chimu, ovladali vjetinom lijevanja zlata, graenja ciglama od blata i gradnjom dvorita hrama s puno zigurata. Na mjestu zvanom Pacatnamu, tridesetih godina dvadesetog stoljea, njemaki arheoloki tim (H. Ubbelohde-Doering, Auf den Koenigsstrassen der Inka) iskopao je zakopani sveti grad s, ni manje ni vie, nego trideset i jednom piramidom. Utvrdili su da su mnoge od manjih piramida bile oko tisuu godina starije od nekoliko veih piramida, koje su imale stranice od po ezdeset metara i bile visoke oko dvanaest metara. Juna granica Chimu carstva bila je rijeka Rimac, od ijeg su imena panjolci iskrivljeno izveli naziv Lima kao ime za njihov glavni grad. U vrijeme koje je prethodilo dolasku Inka iza te granice nalazila su se obalna podruja koja je nastanjivalo pleme Chincha; planine su zaposjeli narodi koji su govorili jezikom Aymara. Danas je poznato da su Inke od ovih prvih preuzeli svoje poimanje panteona, a od ovih drugih prie o Stvaranju i Poetku. Regija Rimac bila je arite u staro vrijeme, kao to je i danas. Upravo na tom podruju, juno od Lime, stajao je najvei hram nekom peruanskom boanstvu. Jo uvijek se mogu vidjeti njegove ruevine iz vremena kad su ga Inke ponovno sagradili i poveali. Bio je posveen Pacha-Camacu, to znai 'Stvoritelj svijeta', bogu koji je predvodio panteon u kojem su bili i boanski par Vis i Mama-Pacha ('Gospodin Zemlja' i'Gospoa Zemlja') i Ni i Mama-Cocha ('Gospodin Voda' i 'Gospoa Voda'), bog Mjeseca Si, bog Sunca Illa-Ra i bog junaka Kon koji je takoer bio poznat i kao Ira-Ya - imena koja podsjeaju na mnoge bliskoistone boanske epitete. Pachacamacov hram bio je 'Meka' drevnih naroda junih obala. Hodoasnici su dolazili iz okolnih mjesta kao i izdaleka. Sam in hodoaa bio je tako potovan, da ak i kad su plemena bila u ratu, neprijateljskim je hodoasnicima bio zajamen siguran prolaz. Hodoasnici su dolazili nosei darove od zlata,
Zecharia Sitchin -
IZGUBLJENA
KRALJEVSTVA
134
jer to je bio metal za koji se dralo da pripada bogovima. Samo su odabrani sveenici mogli ui u najsvetije mjesto gdje je u odreene praznike dane boja slika izgovarala prorotva koja su sveenici prenosili narodu. Cijeli sveti prostor hrama bio je toliko tovan da su hodoasnici prije ulaska morali izuti sandale - kao to je to Mojsiju bilo zapovjeeno na Sinaju, i kao to to muslimani jo uvijek rade prilikom ulaska u damiju. Zlato koje se nalazilo u hramu bilo je previe bajoslovno a da bi promaklo panji panjolaca. Francisco Pizzaro je p o slao svog brata Hernandeza da ga opljaka. Ovaj je pronaao neto zlata, srebra i dragog kamenja, ali ne i glavno blago, jer su ga sveenici sakrili. Nikakve prijetnje ili muenja nisu mogli natjerati sveenike da otkriju mjesto gdje je blago bilo pohranjeno (o kojem se jo pria da je negdje izmeu Lime i Lurina). Hernandez je tada smrskao zlatnu boju statuu kako bi uzeo njen metal i izvukao iz zidova srebrne avle koji su drali zlatne i srebrne ploe u nizovima na zidovima hrama. Sami avli teili su gotovo jednu tonu! Lokalne legende osnivanje toga hrama pripisuju 'divovima. O n o to se sa sigurnou moe rei jest da su Inke - prihvaajui tovanje Pachacamaca od plemena koja su podinili - poveali i ukrasili hram. Smjeten na planini, s Tihim oceanom u podnoju, hram se uzdizao povrh etiri terase koje su drale petu, sto pedeset metara iznad tla; te etiri terase bile su stvorene podizanjem potpornih zidova, izgraenih od ogromnih kamenih blokova. Najvia terasa protezala se preko nekoliko jutara. Zavrne strukture kompleksa hrama, zahvaljujui uleknutim trgovima, omoguavale su neometan pogled iz glavnog svetita na veliki ocean. Nisu samo ivi dolazili ovdje na molitvu. I mrtvace se takoer donosilo u dolinu Rimac, kao i juno na obalnu ravnicu, da bi proveli ivot nakon smrti u sjeni proroanskih bogova; moda su ih donosili ak i zbog eventualnog uskrsnua, jer je postojalo vjerovanje da Rimac moe uskrsnuti mrtve. Na mjestima danas poznatim kao Lurin, Pisco, Nazca, Paracas, Ancon, Ica, arheolozi su u 'gradovima mrtvih' pronali nebrojene grobove i podzemne
135
prostorije u kojima su bila sahranjena mumificirana tijela plemia i sveenika. Mumije, u sjedeem poloaju sa savijenim akama i nogama, bile su vezane i smjetene u vree; ali, u vreama, preminuli su bili potpuno odjeveni u svoju najbolju odjeu. Suha klima i vree izvanredno su zatitili pletenu odjeu, vunene alove, turbane i pona te njihove nevjerojatno svijetle boje. Na tkaninama, ije je izuzetno tkanje arheologe podsjetilo na najfinije europske tapiserije, bili su izvezeni religiozni i kozmoloki simboli. Sredinja figura, kako na tkaninama, tako i na keramici, bila je bog koji dri tap u jednoj, a munju u drugoj ruci i nosi krunu s rogovima ili zrakama (sl. 65); Indijanci su ga zvali Rimac, poput imena rijeke. Jesu li Rimac i Pachacamac bili jedno te isto boanstvo ili dva razliita boga? Znanstvenici se tu ne slau, jer su dokazi nedostatni. Slau se oko toga da su oblinje planine bile posveene iskljuivo Rimacu. Njegovo ime je znailo 'Gromovnik', te je na taj nain i fonetski slino nadimku Raman pod kojim je Adad bio poznat semitskim narodima - epitet koji potjee od glagola koji znai 'grmjeti'.
slika 65
Zecharia Sitchin
136
Prema kroniaru Garcilasou u ovim planinama je 'idol u obliku ovjeka' stajao u svetitu posveenom Rimacu. On je pritom mogao misliti na bilo koje od nekoliko mjesta u planinama oko doline Rimaca. Tamo krajolikom sve do dananjeg dana dominiraju ruevine neega to znanstvenici smatraju da su bile stepenaste piramide (umjetnikova vizija, sl. 66), navodei promatraa na pomisao da gleda zigurat sa sedam stepenica u drevnoj Mezopotamiji. Je li Rimac bio bog ponekad zvan 'Kon' ili 'Ira-Ya', onaj kojeg su zvali Viracocha u lozi Inka? Iako to nitko ne moe sa sigurnou rei, ono to je izvan sumnje jest da je Viracocha bio prikazivan na identian nain kao i boanstvo prikazano na obalnoj grnariji - drei u jednoj ruci oruje u obliku viljuke, a u drugoj magijski tap. Upravo s tim tapom - tapom od zlata - zapoinju sve andske legende o Poetku; na obalama jezera Titicaca, u mjestu zvanom Tiahuanacu. Kad su stigli panjolci, zemlje Anda bile su carstvo Inka, kojim se upravljalo iz planinskog glavnog grada Cuzca. A Cuzco, prenose nam prie Inka, su osnovala Djeca Sunca koje je stvorio i pouavao na jezeru Titicaca Bog Stvoritelj, Viracocha.
slika 66
137
Viracocha je, prema andskim legendama, bio veliki Bog Neba koji je na Zemlju doao u davna vremena i izabrao Ande za podruje svog stvaranja. Jedan panjolski kroniar, otac Cristoval de Molina, zabiljeio je: 'Rekli su da je Stvoritelj bio u Tiahuanacu i da je to bilo njegovo glavno prebivalite. Stoga se na tom mjestu nalaze izvanredne graevine, vrijedne divljenja. Jedan od prvih sveenika koji je zapisao domorodake prie o njihovoj povijesti i pretpovijesti bio je Blas Valera; naalost, poznati su samo fragmenti njegovih zapisa iz iskaza drugih, jer su njegov originalni rukopis 1587. g. spalili Englezi prilikom pljakanja Cadiza. On je zapisao priu Inka o tome kako je njihov prvi monarh, Manco Capac, izaao iz jezera Titicaca kroz podzemni prolaz. On je bio sin Sunca koje mu je dalo zlatni tap da pomou njega pronae Cuzco. Kad je njegova majka dobila trudove, svijet je bio u tami. Kad se rodio, nastalo je svjetlo i ule su se trube, a bog Pachacamac je objavio da je osvanuo divan dan Manca Capaca. Meutim, Blas Valera je zapisao i druge verzije koje upuuju na to da su Inke osobu Manca Capaca i prie o njemu prilagodili svojoj dinastiji, a da su njihovi pravi preci bili doseljenici koji su u Peru stigli morem. Prema drugoj verziji prie, monarh kojeg su Inke zvali 'Manco Capac' bio je sin kralja zvanog Atau koji je stigao na obalu Perua s dvjesto mukaraca i ena koji su se iskrcali u Rimacu. Odatle su otili u Icu, a odande su marirali do jezera Titicaca, mjesta odakle su Sinovi Sunca vladali Zemljom. Manco Capac je poslao svoje sljedbenike u dva smjera kako bi pronali te legendarne Sinove Sunca. On sam je lutao danima dok nije doao na mjesto koje je imalo svetu peinu. Peina je bila umjetno isklesana i okiena zlatom i srebrom. Manco Capac je napustio svetu peinu i otiao do prozora zvanog Capac Toco, to znai 'Kraljevski prozor'. Kad je izaao, bio je odjeven u zlatnu odjeu koju je dobio u peini; zaodjenuvi se tom kraljevskom odjeom, zadobio je kraljevanje Peruom. Iz ovih kao i iz drugih kronika proizlazi da su andski narodi upamtili razliite verzije. Oni se sjeaju Poetka stvaranja na jezeru Titicaca i poetka kraljevstva na mjestu svete peine
Zecharia Sitchin
IZGUBLJENA
KRALJEVSTVA
138
i kraljevskog prozora; kod Inka, ti su se dogaaji odvijali istovremeno i stvorili su temelj njihove dinastije. Druge su verzije, meutim, razdvojile dogaaje i razdoblja. Jedna od verzija koja se odnosi na Poetak govori d a j e veliki bog, Stvoritelj Svega, Viracocha, poslao etiri brata i etiri sestre da putuju zemljom i donose civilizaciju primitivnim narodima; jedan od tih parova brat-sestra/mu-ena zapoeo je kraljevstvo u Cuzcu. Druga verzija govori da je Veliki Bog, u svom sjeditu na jezeru Titicaca, stvorio taj prvi kraljevski par kao svoju djecu i dao im predmet nainjen od zlata. Rekao im je da idu na sjever i sagrade grad tamo gdje zlatni predmet potone u zemlju; mjesto gdje se to udo dogodilo bilo je Cuzco. To je bio razlog zbog kojeg su kraljevi Inka - ukoliko su potekli iz niza brat-sestra kraljevskih parova - mogli tvrditi da potjeu izravno od Boga Sunca. Sjeanja na Potop pojavljuju se u gotovo svim verzijama Poetka. Prema ocu Molini (Relacin de las fabulas y ritos de los Yngas) ve 'u vrijeme Manca Capaca koji je bio prvi Inka i otkada su se nadalje poeli nazivati Djecom Sunca ... imali su potpuni opis Potopa. Govore da su u Potopu nestali svi ljudi i sva stvorenja, a vode su narasle iznad svih najviih planina na svijetu. Nijedno ivo bie nije preivjelo osim mukarca i ene koji su ostali 'u kutiji'; a kad su se vode povukle, vjetar ih je odnio u Huanaco koji je udaljen oko tri stotine kilometara od Cuzca, neto manje ili neto vie. Stvoritelj Sviju Stvari zapovjedio im je da ostanu tamo kao Mitime, te je na tom mjestu, u Tiahuanacu, zapoeo podizati narod i nacije koji ive u tom podruju'. Ponovno napuivanje Zemlje Stvoritelj je zapoeo oblikujui iz gline po jednu osobu iz svakog naroda: 'zatim je dao ivot i duu svakom, i mukarcima i enama, i usmjerio ih k njihovim odreditima na Zemlji'. Oni koji nisu potovali zapovijedi koje su se ticale bogotovlja i ponaanja, bili su pretvoreni u kamenje. Stvoritelj je kraj sebe na otoku jezera Titicaca imao i Mjesec i Sunce, jer su doli po njegovoj zapovijedi. Kad je sve to je trebalo nanovo stvoriti na Zemlji bilo uinjeno, Mjesec i Sunce su se uzdigli na nebo.
139
Ova dva boanska pomonika Stvoritelja Svega prisutna su u jo jednoj verziji, kao njegpva dva sina. 'Nakon to je stvorio plemena i narode i dodijelio im odjeu i jezike', pisao je otac Molina, 'Stvoritelj je zapovjedio svojoj dvojici sinova da idu u razliitim pravcima i uvode civilizaciju'. Stariji sin, Ymaymana Viracocha (to znai 'u ijoj su moi smjetene sve stvari'), otiao je dati civilizaciju planinskim narodima; mlaem sinu, Topacu Viracochi ('stvaratelj stvari'), bilo je zapovjeeno da ide obalnim ravnicama. Kada su dva brata zavrila posao, sreli su se na obali mora 'odakle su se uzdigli na nebo'. Garsilaso de la Vega koji je roen u Cuzcu, ubrzo nakon panjolskog osvajanja, od oca panjolca i Inka majke, zapisao je dvije legende. Prema jednoj je Veliki Bog siao s neba na Zemlju da poui ovjeanstvo i dao mu je zakone i pravila. On je 'postavio svoje dvoje djece na jezero Titicaca', dao im 'zlatni klin' i uputio ih da se nastane na mjestu gdje e on potonuti u zemlju, a to se dogodilo u Cuzcu. Druga legenda govori da 'nakon to su se vode potopa povukle, odreeni ovjek se pojavio u zemlji Tiahuanacu koja lei juno od Cuzca. Taj je ovjek bio toliko moan d a j e podijelio svijet na etiri dijela i predao po dio etvorici ljudi kojima je dodijelio titulu kralja'. Jedan od njih, ije je ime bilo Manco Capac ('kralj i gospodin' na Quechua jeziku Inka), utemeljio je kraljevstvo u Cuzcu. Razliite verzije govore o dvije faze Viracochinog stvaranja. Juan de Betanzos (Suma y Narracin de los Incas) zapisao je Quechua priu gdje je bog Stvoritelj 'isprva napravio raj na Zemlji'; takoer je stvorio i ljude - ovjeanstvo. No, 'ti su ljudi uinili neto loe Viracochi i on se na to naljutio ... i te prve ljude i njihovog vou je za kaznu pretvorio u kamenje'. Zatim, poslije razdoblja tame, u Tiahuanacuu je nainio nove mukarce i ene, iz kamenja. Dao im je zadae i sposobnosti, i rekao im kuda da idu. Ostavi sa samo dva pomonika, jednog je poslao na sjever, a drugog na jug, dok je on sam otiao u smjeru Cuzca. Tamo je postavio poglavara; osnovavi tako kraljevstvo u Cuzcu, Viracocha je nastavio svoje putovanje 'sve do obale Ekvadora,
Zecharia Sitchin
140
gdje su mu se pridruila njegova dva suputnika. Tamo su svi zajedno poeli hodati po moru i nestali! Neke prie planinskih naroda usredotoile su se na to kako je dolo do naseljavanja u Cuzcu i kako je Cuzco bio boanski odreen da postane glavni grad. Po jednoj verziji, ono to je Manco Capac dobio (kako bi mogao pronai mjesto gdje e podii grad) bila je motka ili tap nainjen od istog zlata; zvali su ga Tupac-yauri, to znai sjajno ezlo'. On je u pratnji brae i sestara krenuo u potragu za tim odreenim mjestom. Doavi do odreenog kamena, njegove suputnike je obuzela malaksalost. Kad je Manco Capac udario kamen svojim maginim tapom, ovaj je progovorio i rekao mu da je izabran da vlada kraljevstvom. Potomak jednog indijanskog poglavice koji se obratio na kranstvo nakon dolaska panjolaca tvrdio je u svojim memoarima da su Indijanci do dananjeg dana pokazivali drugima taj sveti kamen. 'Inka Manco Capac oenio je jednu od svojih sestara, imenom Mama Ocllo ... i oni su poeli donositi dobre zakone za vladanje svojim narodom'. Ova pria, ponekad zvana legendom o etvero brae Ayar, govori - kao i sve druge verzije o osnivanju Cuzca - da je magini predmet kojim su bili odreeni monarh i glavni grad bio nainjen od istog zlata. To je indicija za koju smatram da je od vitalnog i sredinjeg znaenja za odgonetanje enigme svih amerikih civilizacija. Kad su panjolci uli u Cuzco, glavni grad Inka, naili su na metropolu s nekih 100.000 stambenih kua, koje su okruivale kraljevsko-religiozni centar velianstvenih hramova, palaa, vrtova, trgova i trnica. Smjeten izmeu dviju rijeka (Tullumayo i Rodadero), na visini od nekih 3300 metara, Cuzco poinje na podnoju obronaka Sacsahuamana. Grad je bio podijeljen na dvanaest etvrti - broj koji je zbunio panjolce - rasporeenih u ovalnom obliku. Prva i najstarija etvrt, prikladno nazvana Terasa Kleanja, bila je smjetena na kosini obronka na sjeverozapadu. Tamo su prvi Inke (a pretpostavljamo i legendarni Manco Capac) izgradili svoje palae. Sve su etvrti nosile slikovita imena
141
(Mjesto Koje Govori, Terasa Cvijea, Sveta Vrata, i sl.) koja su u stvarnosti opisivala njihovu glavnu osobitost. Jedan od vodeih znanstvenika dvadesetog stoljea za podruje Cuzca, Stansbury Hagar (Cuzco, the Celestial City) isticao je vjerovanje da je Cuzco bio utemeljen i izgraen u skladu s planom koji je nacrtao Manco Capac na pretpovijesnom svetom mjestu gdje je zapoela seoba Osnivaa, u Tiahuanacu na jezeru Titicaca. U njegovom imenu ('Pupak Zemlje) i podjeli na etiri dijela, oponaajui etiri kuta Zemlje, on je (a i drugi) vidio izraz zemaljskih koncepata. Meutim, u nekim drugim karakteristikama plana grada, on je prepoznao aspekte znanja o zvijezdama (otuda i naslov knjige - Cuzco, Nebeski grad, op. prev.). Vodeni tokovi koji su prolazili kroz sredite grada tekli su umjetnim kanalima koji su oponaali zavojitu Mlijenu stazu, dok je dvanaest etvrti oponaalo podjelu neba na dvanaest kua zodijaka. Znaajno je za nae prouavanje dogaaja na Zemlji, kao i vremena u kojem su se odvijali, da je Hagar zakljuio da je prva i najranija etvrt predstavljala Ovna. Squier i ostali istraivai devetnaestog stoljea opisivali su Cuzco kao dijelom potpuno panjolski, a djelomino izgraen preko ostataka ranijeg grada Inka. Stoga, da bismo saznali kako je izgledao Cuzco kakvog su ga panjolci - osvajai zatekli, te kako bismo stekli uvid kakav je bio u jo ranija vremena, treba posegnuti za zapisima ranih kroniara, Pedro de Cieza de Leon (Chronicles of Peru u engleskom prijevodu) opisao je glavni grad Inka, njegove graevine, trgove i mostove blistavim rijeima 'plemenito ureen grad' iz ijeg su sredita vodile etiri kraljevske ceste do najudaljenijih dijelova carstva; njegovo je blago pripisao ne samo obiaju da se ne diraju palae preminulih kraljeva, ve i zakonu koji je nalagao da se zlato i srebro donose u grad za tovanje i rtvu, ali je zabranjivao njihovo iznoenje pod prijetnjom smrti. 'Cuzco', pisao je u njegovu slavu, 'je bio velianstven, sjajan i divan, i morali su ga utemeljiti ljudi velike inteligencije. Imao je lijepe ulice, samo to su bile uske, a kue su bile graene od vrstog kamena, krasno spojenog. To je kamenje
Zecharia Sitchin -
142
bilo veliko i dobro rezano. Drugi dijelovi kua bili su od drveta i slame; meu njima nema ostataka crjepova, opeke ili vapna'. Garcilaso de la Vega (koji je nosio oevo ime, ali takoer i kraljevski naslov 'Inka' jer je njegova majka bila iz kraljevske dinastije Inka) nakon stoje opisao dvanaest etvrti, kae da su osim palae prvog Inke u Prvoj etvrti, na obronku Sacsahuamana, ostale palae Inka bile smjetene oko sredita grada, u blizini velikog hrama. U njegovo vrijeme jo su uvijek postojale palae drugog, estog, devetog, desetog, jedanaestog i dvanaestog Inke. Neke od njih su bile na glavnom trgu glavnog grada koji se zvao Huacay-Pata. Tamo je vladajui Inka, sjedei na velikom podiju, zajedno sa svojom obitelji, predstavnicima dvorske hijerarhije i sveenicima promatrao i upravljao festivalima i vjerskim sveanostima, od kojih su etiri bile povezane sa zimskim i ljetnim solsticijem, te proljetnim i jesenjim ekvinocijem. Kao to i rani kroniari potvruju, najslavnija i najvelianstvenija graevina prethispanskog Cuzca bila je Cori-Cancha ('Zlatna ograda'), najvaniji hram u gradu i kraljevstvu. panjolci su ga nazvali H r a m o m Sunca, vjerujui da je Sunce bilo najvie boanstvo Inka. Oni koji su vidjeli h r a m prije negoli je bio vandalski uniten i prije negoli su ga panjolci ponovno izgradili, izvjeuju da je bio nainjen od nekoliko dijelova. Glavni hram je bio posveen Viracochi; pokrajnje ili vanjske kapelice bile su posveene Mjesecu (Quilla), Veneri (Chasca), tajanstvenoj zvijezdi zvanoj Coyllor te Illa-pa-u, bogu gromova i munja. Postojalo je i svetite posveeno dugi. Upravo tu, u Coricanchi, panjolci su opljakali zlatna blaga. Uz Coricanchu nalazio se samostan koji se zvao Acla-Huasi 'Kua odabranih ena'. Sastojao se od nastambi koje su okruivale vrtove i vonjake, kao i radionica za predenje, pletenje i ivanje kraljevskih i sveenikih odora. To je bila osamljena enklava gdje su ivjele djevice posveene Velikom Bogu; jedna od njihovih zadaa bila je sauvati Vjenu vatru koja se pripisivala bogu. panjolski osvajai, nakon to su opljakali gradska blaga, krenuli su prilagoditi grad svojim potrebama, i to na nain da su kockom meu sobom podijelili razne graevine. Veinu njih
143
su sravnili sa zemljom zbog naina njihove gradnje; tu i tamo je neki ulaz ili dio zida ostao sauvan unutar novih panjolskih zgrada. Vea svetita se koristilo kao prostor za crkve i samostane. Dominikanci, koji su se prvi pojavili, preuzeli su Hram Sunca tako to su unitili njegovu vanjsku strukturu, ali ukljuili drevni raspored te neke dijelove zidova u svoju crkvu-samostan. Jedan od najzanimljivijih odjeljaka koji je iskoriten na taj nain i stoga jo uvijek netaknut, jest polukruni vanjski zid koji je neko bio ograda Velikog Oltara hrama Inka (sl. 67). Upravo na tom mjestu panjolci su pronali veliki zlatni disk koji je predstavljao (kako su pretpostavljali) sunce; on je kockom pripao konkvistadoru Leguizanu koji ga je sljedee noi prokockao. Pobjednik je religijske predmete rastopio i izlio u ingote.
slika
67
Zecharia Sitchin
IZGUBLJENA
KRALJEVSTVA
144
Nakon dominikanaca doli su franjevci, augustinci, jezuiti; svi su oni izgradili svoja svetita, ukljuivi i veliku katedralu u Cuzcu, na mjestima gdje su nekada stajala svetita Inka. Nakon sveenika, stigle su opatice; ne iznenauje da njihov samostan stoji na mjestu samostana Inka - Kue odabranih ena. Guverneri i panjolski dostojanstvenici slijedili su primjer, te gradili graevine i domove na ostacima kamenih kua Inka, sluei se njihovim materijalom. Neki vjeruju da je Cuzco, ije ime znai 'pupak', bio tako nazvan stoga to je bio glavni grad ili zapovjedno mjesto. Druga teorija kojoj su se mnogi priklonili govori da njegovo ime znai 'Mjesto podignutog kamenja'. Ako je tako, onda njegovo ime odgovara glavnoj atrakciji Cuzca - zadivljujuem megalitskom kamenju. Dok je veina nastambi Inka u Cuzcu bila izgraena od neobraenog kamenja spojenog bukom, od grubo klesanog kamenja slinog opekama ili od tesanog kamenja, neke su starije graevine bile izraene od savreno izrezanog, isklesanog i oblikovanog kamenja, kao to je ono pronaeno u ostatku polukrunog zida u Coricanchi. Ljepota i kvaliteta izrade tog zida kao i nekih drugih, koji potjeu iz istog vremena, zadivila je i dirnula bezbrojne putnike. Sir Clemens Markham je zapisao: 'Zadubivi se u ovo neusporedivo djelo zidarstva, ovjek se gubi u divljenju krajnjoj ljepoti njegovog oblika ... a iznad svega neumornoj ustrajnosti i vjetini koja je bila potrebna da bi se svaki kamen oblikovao s takvom preciznou, bez greke'. Squiera, koji je bio vie antikvar, a manje arhitekt, vie je impresioniralo drugo kamenje Cuzca - veliko kamenje najudnijih oblika koje je pristajalo jedno uz drugo sa zadivljujuom preciznou i bez buke. Budui da su bili od smeeg trahita Andahuaylillas, pretpostavio je da su morali biti posebno izabrani zbog svoje teksture, koja 'budui je hrapava, uzrokuje vee prianjanje kamenih dijelova, nego to bi se postiglo koritenjem bilo koje druge vrste kamena. On je potvrdio da se poligonalno (mnogostranino, koje ima vie od etiri kuta) kamenje, kako su to tvrdili i panjolski kroniari, meusobno
145
uklapalo s takvom tonou 'da je izmeu njih bilo nemogue ugurati najtanju otricu noa ili najtanju iglu.' (sl. 68a). Jedan takav kamen, turistima najdrai, ima dvanaest strana i kutova (sl. 68b). Svi ti teki blokovi od najtvreg kamena bili su dopremani u Cuzco, a nepoznati zidari su ih izrezali s oitom lakoom, kao da oblikuju kit za staklo. Povrina svakog kamena bila je oklesana do glatkoe i lagane zaobljenosti; na koji nain je to uinjeno, to nitko ne moe rei, jer se ne mogu vidjeti ni brazde, niti neravnine, niti tragovi ekia. Kako je to teko kamenje podizano i postavljano jedno na drugo, pod kutovima koji se uklapaju u nepravilne kutove ispod i pokraj njih, to je takoer tajna. Da bi tajna bila vea, svo se to kamenje vrsto dri bez buke, opirui se ne samo ljudskom unitavanju, ve i estim potresima u tom podruju.
slika 68
Zecharia Sitchin
IZGUBLJENA
KRALJEVSTVA
146
Svi se danas slau da prekrasno isklesano kamenje predstavlja 'klasinu fazu Inka, a da divovski zidovi pripadaju ranijem razdoblju. U potrazi za jasnijim odgovorima, znanstvenici ga jednostavno nazivaju Megalitskom dobi. To je zagonetka koja jo uvijek trai rjeenje. To je takoer i tajna koja se samo produbljuje, kako se ovjek uspinje obroncima Sacsahuamana. Tamo ono to se vjerovalo da je tvrava Inka, izaziva kod posjetitelja jo veu enigmu. Ime obronka znai Sokolovo mjesto. Oblikovan kao trokut s osnovicom na sjeverozapadu, njegov vrh se uzdie nekih dvjesto etrdeset metara iznad grada koji se nalazi u podnoju. Njegove strane oblikuju gudure koje ga odvajaju od planinskog lanca kojem pripada i s kojim se ponovo spaja pri dnu. Obronak se moe podijeliti na tri dijela. Njegovom irokom osnovicom dominira ogromna stijena koja je izbila na povrinu, koju je netko izrezao i oblikovao u divovske stepenice ili terase i izbuio tunelima, niama i ljebovima. Srednji dio obronka zauzima poravnato podruje iroko i dugako stotinjak metara. A ui dio, uzdignut iznad ostatka obronka, sadri dokaze o krunim i pravokutnim graevinama ispod kojih su prolazi, tuneli i drugi otvori, rasporeeni u zbunjujui labirint urezan u prirodnoj stijeni. Tri masivna zida koji se proteu usporedo jedan s drugim u cik-cak liniji (sl. 69) odvajaju ili tite ovo 'razvijeno' podruje od ostatka obronka. Tri linije cik-cak zidova sagraene su od masivnog kamenja i uzdiu se jedna iza druge, svaka neto via od one ispred nje, do ukupne visine od oko osamnaest metara. Nakupine zemlje iza svakog zida stvorile su terase koje su, pretpostavlja se, trebale posluiti braniteljima obronka kao grudobrani. Najdonji (prvi) zid graen je od golemih kamenih blokova i tei izmeu deset i dvadeset tona. Na jednom mjestu kamen visok preko osam metra tei vie od 300 tona (sl. 70). Mnogi kameni blokovi visoki su i po etiri i pol metra, a iroki od tri do etiri metra u irinu i debljinu. Kao i u gradu ispod, povrina ovog kamenja je umjetno oklesana do savrene glatkoe, a njihovi rubovi su zaobljeni, to znai da to
147
slika 69
slika
70
Zecharia Sitchin
148
nije kamenje koje je lealo uokolo i koje je upotrijebljeno onako kako ih je priroda oblikovala, ve predstavljaju rad strunih zidara. Masivni blokovi kamenja lee jedni na drugima, ponekad razdvojeni zbog nekog nepoznatog graevnog razloga t a n k o m k a m e n o m ploom. Kamenje je posvuda poligonalnog oblika s nepravilnim stranicama i kutovima koji se bez buke uklapaju u odgovarajue nepravilne oblike susjednih kamenih blokova. Njihov stil i razdoblje jasno ukazuju na to da pripadaju istoj divovskoj gradnji kao i ostaci Megalitskog doba u Cuzcu, ali su ovdje bitno masivniji. Posvuda po zaravnjenim p o d r u j i m a izmeu zidova nalaze se ostaci graevina koje su bile izgraene iz pravilno oblikovanog kamenja 'Inka stila'. Kako pokazuje raiavanje na tlu, kao i fotografije iz zraka, na vrhu obronka su postojale razne strukture. Sve je to zdrobljeno ili uniteno u ratovima koji su izbili izmeu Inka i panjolaca nakon osvajanja. Samo su kolosalni zidovi ostali itavi, nijemi svjedoci koji odaju zagonetno doba i tajanstvene slike; jer kako su sve studije pokazale, gigantski kameni blokovi bili su lomljeni kilometrima daleko i moralo ih se do tog mjesta transportirati preko planina, dolina, g u d u r a i divljih rijeka. Kako i tko je to uradio i - zato? Kroniari iz vremena panjolskog osvajanja, putnici iz bliskih n a m stoljea i suvremeni istraivai, svi dolaze do istog zakljuka: to nisu bili Inke, nego njihovi tajanstveni prethodnici s nekim nadnaravnim moima... Ali, nitko ne nudi ak niti teoriju na pitanje - Zato. Garcilaso de la Vega o tim je u t v r d a m a napisao da n e m a druge nego vjerovati da su'uspravljene p o m o u magije, od strane demona, a ne ljudi, zbog broja i veliine k a m e n j a postavljenog u ta tri zida ... za koje je nemogue povjerovati da su izrezani u kamenolomu, jer Indijanci nisu imali ni eljezo niti elik p o m o u kojih bi ih mogli izrezati i oblikovati'. Podjednako je udesno kako su t a m o bili dopremljeni, budui da Indijanci nisu imali ni kola niti volove niti uad p o m o u koje bi ih vukli. Niti su t a m o
149
postojale ravne ceste po kojima bih prevezli; tovie, trebalo je svladati strme planine i nagle strmine. 'Mnogi od kamenih blokova', pisao je Garcilaso,'dopremljeni su iz udaljenosti od pedeset do sedamdeset kilometara, a osobito se to odnosi na kamen ili bolje reeno stijenu nazvanu Saycusa ili Umorni kamen, budui da nikad nije stigao do graevine, a koji je, to je poznato, bio dopremljen s udaljenosti od sedamdeset kilometara s druge strane rijeke Yucay... Najblie mjesto iz kojeg je donoeno kamenje bilo je Muyna, dvadeset pet kilometara od Cuzca. To predstavlja pravi izazov za matu - pokuati razumjeti na koji se nain moe tolika koliina tako velikih kamenih blokova tako precizno uklopiti jedan u drugog, da se izmeu njih jedva moe ugurati vrh noa. Mnogi se do te mjere savreno uklapaju jedan u drugog da se teko moe otkriti mjesto spajanja. Sve je tim udesnije kada znamo da oni nisu imali kutomjere ni libele da ih stave na kamenje, kako bi bili sigurni da odgovaraju jedan drugome... Niti su imali dizalice ili koloture niti ikakve druge strojeve'. Zatim nastavlja citirati brojne katolike sveenike koji su govorili da'se ne moe shvatiti kako se to kamenje rezalo, prevozilo i postavilo na njihovo mjesto... osim avolskom vjetinom'. Squier, koji je o kamenju od kojih se sastoje tri zida rekao da predstavljaju 'bez sumnje najvelianstveniji primjer stila nazvanog Kiklopski ostaci u Americi', bio je oaran i zbunjen brojnim drugim osobinama kamenih kolosa i drugih kamenih povrina u tom podruju. Jedna takva neobinost bila su tri prolaza kroz redove zidova, od kojih se jedan zvao Viracochina vrata. Ovaj prolaz je bio udo sofisticirane gradnje: otprilike na sredini prednjeg zida kameni su blokovi bili tako postavljeni da oblikuju pravokutno podruje koje je vodilo do otvora u zidu velikog oko sto dvadeset centimetara. Otuda su stepenice vodile do terase izmeu prvih i drugih zidova odakle se otvorio zamreni prolaz pod pravim kutom na poprean zid koji je vodio do druge terase. Tamo su dva ulaza, postavljena pod kutom u odnosu jedan prema drugom, vodila do treeg zida i kroz njega. Svi su kroniari pisali da se taj sredinji prolaz, kao i druga dva na krajevima zidova, moglo blokirati sputanjem velikih,
Zecharia Sitchin
150
specijalno postavljenih kamenih blokova u otvore. Te kamene blokove i mehanizme za njihovo podizanje i sputanje (da se otvore i zatvore prolazi) je netko u stara v r e m e n a maknuo, ali se kanale i ljebove za njih jo uvijek moe razaznati. Na oblinjem platou, gdje su stijene isklesane u precizne geometrijske oblike koji za m o d e r n o g promatraa nemaju nikakvog smisla (sl. 71a), postoji mjesto (sl. 71b) gdje izgleda da se stijenu rezalo tako da dri neku mehaniku napravu. H. U b b e l o h d e - D o e r i n g (Kunst im Reiche der Inca) o ovim tajanstveno isklesanim stijenama rekao je da su 'kao model u kojem svaki kut ima svoje znaenje'.
slika 71
151
Iza reda zidova na obronku nalazilo se mjesto s gomilom graevina, od kojih su neke bez sumnje izgraene za vrijeme Inka. Vjerojatno je da su izgraene na ostacima ranijih struktura, ali je sigurno da nemaju nikakve veze s labirintom podzemnih tunela. Podzemni prolazi u obliku labirinta naglo poinju i zavravaju. Jedan vodi u peinu duboku etrdeset stopa; drugi zavravaju na povrini stijena tako odrezanih i oklesanih da podsjeaju na stepenice koje, stjee se dojam, nikamo ne vode. Nasuprot divovskim zidovima preko irokog otvorenog ravnog podruja nalaze se stijene koje izbijaju na povrinu i koje nose opisna imena: Rodadero ('Tobogan') iju stranju stranu djeca koriste kao tobogan; Piedra Lisa ('Glatki kamen') kojeg je Squier opisao rijeima 'izbrazdan kao da se stijenu gnjeilo' - neto poput igranja glinom - 'koja se stvrdnula u oblik s glatkom i sjajnom povrinom'; u njihovoj blizini nalazi se i Chingana ('Labirint'), greben ije su prirodne raspukline umjetno poveane u prolaze, niske hodnike, male prostorije, nie i druge uplje prostore. Uistinu, stijene oklesane i oblikovane u vodoravne, uspravne i kose povrine, otvore, ljebove, nie - sve to isklesano pod preciznim kutovima i u precizne geometrijske oblike - mogu se nai posvuda iza tih grebena. Moderni posjetitelj ne moe taj prizor opisati bolje nego to je to prolog stoljea uinio Squier: 'Stijene po cijelom platou iza tvrave, uglavnom od vapnenca, izrezane su i oblikovane u tisue oblika. Ovdje je nia ili itav niz njih; o d m a h pokraj jedno iroko sjedalo poput sofe ili niz malih sjedala; pokraj je niz stepenica; zatim skupina etvrtastih, okruglih ili oktogonalnih bazena; dugi nizovi ljebova; tu i tamo probuene rupe ... raspukline u stijeni umjetno proirene u prostoriju - a sve to isklesano s preciznou i zavrnom obradom dostojnima najvjetijih radnika'. Da su Inke koristili obronak za posljednje uporite protiv panjolaca, to je stvar povijesnih zapisa. Da su na njegovom vrhu izgradili graevne strukture, takoer je razvidno iz preostalih zidova. Meutim, dokaz tome da oni nisu mogli biti izvorni graditelji mjesta predstavlja njihova zabiljeena nesposobnost da dopreme makar jedan megalitski kamen.
152
Garcilaso izvjeuje o pokuaju koji je propao, u vezi s U m o r n i m k a m e n o m . Prema njemu, jedan od majstora-zidara Inka koji je elio uveati svoju slavu, odluio je dovui kamen s mjesta gdje su ga ostavili izvorni graditelji i iskoristi ga za gradnju obrambene graevine. 'Vie od 20.000 Indijanaca je teglilo taj kamen, vukui ga p o m o u duge i debele uadi. Njihovo napredovanje bilo je vrlo sporo, jer je cesta kojom su doli vrlo neravna i ima m n o g o strmih nagiba po kojima se treba penjati i sputati. ... Na jednoj od tih strmina, uslijed nepanje nosaa koji nisu uspjeli p o d j e d n a k o vui teret, teina kamena se pokazala prevelikom za snagu onih koji su ga kontrolirali, te se on otkotrljao niz strminu i ubio tri ili etiri tisue Indijanaca". Prema toj prii, dakle, jedini pokuaj Inka da dotegle i podignu divovski kamen na mjesto - doivio je neuspjeh. M o e m o zakljuiti, dakle, da nisu oni bili ti koji su donijeli, isklesali, oblikovali i podigli na njihova mjesta stotine drugih divovskih kamenih blokova koji su se jedan u drugi uklapali bez buke. Ne iznenauje da je Erich von Dniken, koji je popularizirao teoriju Drevnih astronauta, nakon posjeta ovom mjestu 1980. napisao (Reise Nach Kiribati, ili Pathways to the Gods, u engleskom prijevodu) da niti 'majka priroda' niti Inke - ve samo drevni astronauti - nisu mogli biti odgovorni za te m o n u m e n t a l n e graevine i neobino oblikovane grebene. Jedan raniji putnik, W. Bryford Jones (Four Faces of Peru, 1967.) divei se masivnim k a m e n i m blokovima ustvrdio je: 'Osjetio sam da je njih mogla p o m a k n u t i jedino rasa divova s drugog svijeta'. Piui nekoliko godina prije toga, Hans Helfritz (Die alten Kulturen der Neuen Welt) o nevjerojatnim divovskim zidovima Sacsahuamana zapisao je: 'Stjee se dojam da su oni t a m o stajali od samog poetka svijeta'. Davno prije njih je Hiram Bingham (Across South America) zapisao jedno od domorodakih nagaanja o nainu kako su stvorene te nevjerojatne kamene skulpture i zidovi. 'Jedna od omiljenih pria', napisao je, 'je da su Inke poznavali biljku iji su sokovi inili povrinu bloka vrlo m e k a n o m ; izvanredno uklapanje
153
postizalo se na nain da se nekoliko trenutaka meusobno trljalo kamene blokove zajedno s tim arobnim sokom biljke'. No, tko je mogao podii i drati takvo divovsko kamenje kako bi ga trljao jedno o drugo? Bingham nije prihvatio objanjenje domorodaca, a tajna ga je i dalje proganjala.'Uvijek iznova posjeivao sam Sacsahuaman', napisao je u Inca Land-u. 'Svaki puta on podjednako obuzima i zapanjuje ovjeka. Praznovjernom Indijancu koji te zidove prvi put vidi, oni moraju izgledati kao da su ih izgradili bogovi'. Zato je Bingham to izjavio, ako ne zato da izrazi 'praznovjerje' koje ui i u njegovom srcu? I tako smo se, opisavi puni krug, vratili do andskih legendi; samo one objanjavaju megalitske graditelje tvrdei da su u tim zemljama postojali bogovi i divovi i Drevno Carstvo i kraljevstvo koje je zapoelo s boanskim zlatnim tapom.
7
DAN KADA JE SUNCE STALO
Poetna panjolska pohlepa za zlatom i blagom potisnula je u drugi plan njihovu zadivljenost injenicom da su u Peruu, toj nepoznatoj zemlji na kraju svijeta, pronali naprednu civilizaciju s gradovima i cestama, palaama i hramovima, kraljevima i sveenicima - i religijama. Prvi val sveenika koji su pratili konkvistadore bavio se unitavanjem svega to je imalo veze s 'idolopoklonstvom' Indijanaca. Meutim, sveenici koji su stigli kasnije - u to doba oni su bili znanstvenici svoje zemlje - naili su na objanjenja uroenikih obreda i vjerovanja koja su im izloili indijanski plemii koji su se obratili na kranstvo. Spoznaja da su andski Indijanci vjerovali u Vrhovnog Stvoritelja i da se njihove legende prisjeaju Potopa, poveala je znatielju panjolskih sveenika. Tada se ispostavilo da su mnoge pojedinosti lokalnih pria nevjerojatno sline biblijskim priama o Postanku. Stoga je bilo neizbjeno da se meu prvim teorijama o podrijetlu 'Indijanaca i njihovih vjerovanja, kao vodea teorija nametnula ona o njihovoj povezanosti sa zemljama i narodima Biblije.
155
156
Kao i u Meksiku, nakon razmatranja brojnih drugih drevnih naroda, Izraelci iz Deset izgubljenih plemena inili su se najvjerojatnijim objanjenjem, ne samo zbog slinost d o m o - roakih legendi s biblijskim priama, nego i zbog obiaja meu peruanskim Indijancima - kao to je rtvovanje prvih plodova, pokora na kraju rujna koji je po prirodi i vremenu odgovarao idovskom Danu okajanja grijeha - te zbog drugih biblijskih zapovijedi kao, npr. ritual obrezivanja, ustezanje od krvi ivotinjskog mesa i zabrana jedenja ribe bez krljuti. Prilikom svetkovine prvih plodova Indijanci su ponavljali tajnovite rijei: Yo Meshica, He Meshica, Va Meshica-, neki od panjolskih strunjaka su u rijei Meshica prepoznali hebrejski izraz'Mashi'ach' - Mesija. (Suvremeni znanstvenici danas dre: da se komponentu Ira u andskim imenima boanstava moe usporediti s mezopotamskim Ira/Illa, od kojeg potjee biblijsko El; da ime Malquis, kojim su Inke tovali svog idola, odgovara imenu kanaanskog boanstva Molekh ('Gospodin'); i, takoer, da kraljevska titula Inka Manco potjee iz istog semitskog korijena i znai'kralj'). U svjetlu teorija o izraelsko-biblijskom podrijetlu d o m o rodaca, katolika hijerarhija u Peruu, nakon poetnog vala zatiranja, okrenula se pokuaju da se indijanska batina zapie i sauva. Lokalni Sveenici, kao otac Bias Valera (sin panjolca i Indijanke), bili su ohrabrivani da zapiu ono to su saznali i uli. Potkraj esnaestog stoljea, pod okriljem biskupa grada Quito, zajednikim nastojanjem pokualo se sastaviti lokalnu povijest, vrednovati sva poznata drevna mjesta i skupiti u jednoj knjinici sve relevantne manuskripte. Mnogo toga to nam je danas poznato temelji se na onome to se tada saznalo. Zaintrigiran ovakvim teorijama, koristei se prikupljenim manuskriptima, panjolac imenom Fernando Montesinos stigao je u Peru 1628. g. i posvetio ostatak svog ivota sastavljanju opsene i kronoloke povijesti i pretpovijesti Peruanaca. Otprilike dvadeset godina kasnije zavrio je svoje remek djelo pod naslovom Memorias Antiguas Historiales del Peru i pohranio ga u knjinici konventa San Jose de Sevilla. Tamo je djelo lealo dva stoljea,
157
D A N K A D A JE SUNCE STALO
neobjavljeno i zaboravljeno, nakon ega su izvaci iz knjige ukljueni u francusku povijest obiju Amerika. Puni panjolski tekst ugledao je svjetlo dana tek 1882. g. (engleski prijevod P. A. Meansa objavilo je Hakluyt Society u Londonu, 1920.). Odabravi zajedniku toku u biblijskim i andskim sjeanja - priu o Potopu - Montesinos je uzeo taj dogaaj za svoje polazite. U skladu s biblijskim zapisom, slijedio je ponovno nastanjivanje Zemlje nakon Potopa s planine Ararat u Armeniji u 10. odlomku Knjige Postanka. On je u imenu Peru (ili Piru/Pirua na indijanskom jeziku) prepoznao fonetski prikaz biblijskog imena Ofir, unuka Eberovog (pretka idova) koji je sam bio praunuk ema. Ofir je takoer bilo ime slavne Zemlje Zlata iz koje su Feniani donijeli zlato za hram u Jeruzalemu koji je gradio kralj Salomon. Ofirovo ime se u Bibliji stavlja do imena njegovog brata Havila - ime po kojem je slavna zemlja zlata nazvana u biblijskoj prii o etiri Rajske rijeke: Prvoj je ime Pion, a protjee zemljom havilskom, u kojoj ima zlata. Mnogo prije vremena kraljevstava Judeje i Izraela, znatno prije nego to su Asirci prognali Deset plemena, narodi iz biblijskih zemalja doli su u Ande, teoretizirao je Montesinos. To nije bio nitko drugi nego sam Ofir, sugerira nam Montesinos, koji je prve doseljenike doveo u Peru, kad se ovjeanstvo poelo iriti Zemljom nakon Potopa. Prie Inka koje je Montesinos skupio, potvruju da je mnogo prije posljednje dinastije Inka postojalo drevno carstvo. Nakon razdoblja razvoja i napretka, iznenadni preokreti sruili su se na tu zemlju: na nebu su se pojavili kometi, zemlja se tresla od potresa, izbijali su ratovi. Kralj koji je u to vrijeme vladao napustio je Cuzco i poveo svoje sljedbenike na osamljeno utoite u planinama po imenu Tampu-Tocco; tek nekoliko sveenika je ostalo u Cuzcu da odrava njegovo svetite. U to vrijeme nesrea zagubilo se i umijee pisanja.
158
Stoljea su prolazila. Kraljevi su povremeno odlazili iz Tampu-Tocca u Cuzco kako bi upitali za savjet boansko prorotvo. Jednog dana, ena plemenitog roda objavila je da je njenog sina Roccu odnio Bog Sunca. Nekoliko dana kasnije mladi se p o n o v n o pojavio odjeven u zlatnu odjeu. Rekao je da je dolo vrijeme opratanja, ali ljudi se moraju drati odreenih zapovijedi; kraljev nasljednik e biti sin kojeg e kralju roditi njegova polusestra, ak ako i ne bude prvoroenac; a umijee pisanja se nee nastaviti. Ljudi su se sloili i vratili u Cuzco s Roccom kao novim kraljem; on je dobio titulu Inka - vladar. Dajui ovom prvom Inki ime Manco Capac, povjesniari Inka su ga usporeivali s legendarnim osnivaem Cuzca, Mancom Capacom od etvero brae Ayar. Montesinos je ispravno razdvojio suvremenu panjolsku dinastiju Inka (koja je poela vladati tek u jedanaestom stoljeu n. e.) od njenih prethodnika. Svi su znanstvenici potvrdili njegov zakljuak da se dinastija Inka sastojala od etrnaest kraljeva, ukljuivi Huayna Capaca koji je umro kad su panjolci stigli, i njegova dva zaraena sina. On je doao do zakljuka da je Cuzco uistinu bio naputen prije negoli je ta dinastija Inka ponovno uspostavila kraljevstvo u glavnom gradu. Za vrijeme dok je Cuzco bio naputen, pisao je, dvadeset i osam kraljeva vladalo je iz skrivenog planinskog utoita zvanog Tampu-Tocco. A prije toga doista je postojalo drevno carstvo s Cuzcom kao glavnim gradom. Tamo je ezdeset dva kralja sjedilo na prijestolju; od njih, etrdeset estorica bili su sveenici-kraljevi, a esnaestorica su bili poluboanski vladari koji su bili sinovi Boga Sunca. No, prije svega toga zemljom su vladali sami bogovi. Pretpostavlja se da je Montesinos naao kopiju rukopisa Blas Valere u La Pazu, gdje su mu jezuiti dozvolili da iz njega prepisuje. On se takoer u velikoj mjeri oslanjao na pisanja oca Miguela Cabello da Balboa ija verzija spominje da prvi vladar, Manco Capac, nije doao u Cuzco izravno s jezera Titicaca, ve iz skrivenog mjesta zvanog'Tampo-Toco' ('Odmorite prozora). Tamo je Manco Capac 'iskoristio svoju sestru Mama Occllo' i dobio od nje sina.
159
Montesinos je, dobivi potvrdu za to iz svih njemu raspoloivih izvora, prihvatio ovu informaciju kao injenicu. Tako je zapoeo kroniku kraljevstva u Peruu s putovanjem etvero brae Ayar i njihove etiri sestre koji su bili poslani da pronau Cuzco uz pomo zlatnog predmeta. Meutim, on je zapisao verziju u kojoj je prvi koji je bio izabran za vou, bio brat s imenom pretka koji je vodio narod u Ande, Piru Manco (i otuda ime Peru). On je bio taj koji je, kad je stigao na izabrano mjesto, objavio da je odluio tamo izgraditi grad. Na odredite je stigao u drutvu ena i sestara (ili sestara-ena); jedna od njih mu je rodila sina koji je dobio ime Manco Capac. Njegov sin je bio taj koji je u Cuzcu sagradio hram Velikom Bogu Viracochi; stoga se od tog vremena rauna osnivanje drevnog carstva i poinje kronika dinastija. Manco Capac je bio pozdravljen kao Sin Sunca i bio je prvi od etrnaest vladara koje se takvima smatralo. U njegovo vrijeme su se tovala i druga boanstva, od kojih je jedno bila Majka Zemlja, a drugo bog ije je ime znailo Vatra; bio je predstavljen kamenom koji prorie. Glavna znanost u to vrijeme, pisao je Montesinos, bila je astrologija; osim toga, bilo je poznato i umijee pisanja na obraenim listovima drveta pisang i na kamenu. Peti Capac je 'obnovio raunanje vremena' i poeo je zapisivati protok vremena i vladavine svojih predaka. On je bio taj koji je uveo brojanje tisuu godina kao Veliki Period, te stoljea i razdoblja od pedeset godina, ekvivalentno biblijskom jubileju. Capac koji je utemeljio kalendar i kronologiju, Inti Capac Yupanqui dovrio je hram i u njemu uveo tovanje velikog boga lila Tici Vira Cocha, to znai 'Svijetli Zaetnik, Stvoritelj Voda. Za vrijeme vladavine dvanaestog Capaca do Cuzca su doprle vijesti o iskrcavanju na obalu 'nekih ljudi velikog rasta ... divova koji su se nastanjivali po cijeloj obali' i, budui da su imali metalno orue, pljakali su zemlju. Nakon nekog vremena poeli su odlaziti i u planine; nasreu, izazvali su bijes Velikog Boga i on ih je unitio nebeskom vatrom. S prestankom opasnosti, ljudi su zaboravili zapovijedi i rituale. 'Dobri zakoni i obiaji' bili su naputeni, no to nije prolo
160
neprimijeeno od strane Stvoritelja. Za kaznu on je sakrio sunce; 'nije bilo zore dvadeset sati'. U narodu se podigao veliki vapaj i u hramu se molilo i rtvovalo sve dok se (nakon dvadeset sati) sunce nije ponovno pojavilo. Kralj je odmah nakon toga ponovno uveo zakone o ponaanju i religiozne rituale. etrdeseti Capac na prijestolju Cuzca utemeljio je akademiju za studij astronomije i astrologije i ustanovio ekvinocije. Peta godina njegovog vladanja, izraunao je Montesinos, bila je dvije tisue petstota godina od Toke Nula, koja je po njegovoj pretpostavci bio Potop. To je bila i dvijetisuita godina od poetka kraljevstva u Cuzcu, u slavu ega je kralju dodijeljena nova titula Pachacuti (Reformator). Njegovi su nasljednici takoer promicali studij astronomije; jedan od njih je uveo prijestupnu godinu s jednim danom vie svake etiri godine i jednu godinu vie svakih etiri stotine godina. Tijekom vladavine pedeset osmog monarha,'kad je zavrilo etvrto Sunce', navrilo se 2900 godina od 'Potopa'. To je, po Montesinosovom proraunu, godina kada se rodio Isus Krist. To prvo carstvo u Cuzcu, koje zapoinje sa Sinovima Sunca, a nastavlja se sa sveenicima-kraljevima, snaao je gorki svretak za vrijeme vladavine ezdeset drugog monarha. U njegovo vrijeme pojavljivala su se uda i kobni znaci'. Zemlja se tresla od beskrajnih potresa, nebesa su se napunila kometima, znamenjima nadolazeeg unitenja. Plemena i narodi poeli su juriti na sve strane, sukobljavajui se sa svojim susjedima. Osvajai su doli s obale, pa ak i preko Anda. Uslijedile su velike bitke; u jednoj od njih kralja je oborila strijela i njegova se vojska razbjeala u panici; svega pet stotina ratnika preivjelo je ove sukobe. 'Tako je vladavina peruanske monarhije bila izgubljena i unitena', pisao je Montesinos, 'a znanje o slovima bilo je izgubljeno'. Nekoliko preostalih sljedbenika napustilo je Cuzco, ostavljajui za sobom samo aicu sveenika da se brinu o hramu. Sa sobom su poveli i mladog sina svog mrtvog kralja, jo djeaka, i nali utoite u planinskom sklonitu zvanom Tampu-Tocco; to je bilo mjesto gdje je prvi poluboanski par izaao iz peine da
161
uspostavi andsko kraljevstvo. Kad je djeak postao punoljetan, proglaen je prvim monarhom dinastije Tampu-Tocco. Ona je trajala gotovo tisuu godina, od poetka drugog do jedanaestog stoljea n. e. Tijekom tih mnogih stoljea izgnanstva, znanje je iezavalo, a pisanje je palo u zaborav. Za vladavine sedamdeset osmog monarha - 3500. godina od Poetka, jedna je osoba poela oivljavati umijee pisanja. Tada je kralj primio upozorenje od sveenika u vezi pronalaska slova. Umijee pisanja je bilo to, objanjavala je njihova poruka, to je uzrokovalo poasti i prokletstva koja su unitila kraljevstvo u Cuzcu. Boja elja je bila 'da nitko ne smije koristiti slova ili ih oivjeti, jer e od njihove upotrebe (ponovno) doi do velike tete'. Stoga je kralj zapovjedio 'zakonom, pod prijetnjom smrti, da nitko ne smije upotrebljavati quilcas, to su bili pergamenti i listovi drvea na kojima se pisalo, niti smije koristiti ikakvu vrstu slova'. Umjesto toga, uveo je koritenje quiposa, upletenih konopa u bojama, koji su otada sluili u kronoloke svrhe. Za vrijeme devedesetog monarha navrilo se etvrto tisuljee od Toke Nula. Monarhija u Tampu-Toccu postala je slaba i neuinkovita. Plemena koja su bila odana monarhiji pljakali su i napadali njihovi susjedi. Plemenski poglavice su prestali odavati poast sredinjem autoritetu. Obiaji su se iskvarili, opaina irila. U takvim okolnostima, princeza izvorne krvi Sinova Sunca, jedna Mama Ciboca, pokazala se dorasla situaciji. Ona je objavila da je njezin mladi sin koji je bio toliko naoit da su mu njegovi oboavatelji dali nadimak Inka, predodreen da ponovno zadobije prijestolje u starom glavnom gradu, Cuzcu. On je na udesan nain nestao i ponovno se pojavio odjeven u zlatnu odjeu, tvrdei da g a j e Bog Sunca uzeo u visine, uputio ga u tajno znanje i rekao mu da odvede narod natrag u Cuzco. Njegovo ime je bilo Rocca; on je bio prvi iz dinastije Inka koji je doivio sramotan kraj u rukama panjolaca. Pokuavajui ove dogaaje smjestiti u odreeni vremenski okvir, Montesinos navodi odreene intervale u kojima je proao
162
ili zapoeo period pod imenom 'Sunce'. Nikako nije mogue sa sigurnou utvrditi na koju duljinu intervala (u godinama) je mislio, no, izgleda da je imao na umu andske legende o nekoliko 'Sunaca' u prolosti naroda. Iako su znanstvenici drali - danas neto manje - da nije bilo nikakvih kontakata izmeu srednjoamerike i junoamerike civilizacije, potonja jedva da se razlikuje od astekih i mayanskih poimanja pet Sunaca. Uistinu, sve civilizacije Starog svijeta imaju sjeanje na davna vremena, na razdoblja kad su sami bogovi vladali, iza kojih su uslijedili polubogovi i heroji, a tek tada smrtnici. Sumerski tekstovi zvani Popisi Kraljeva zabiljeili su niz boanskih gospodara nakon kojih su doli polubogovi koji su vladali ukupno 432.000 godina prije Potopa, a potom su nabrojani kraljevi koji su nakon toga vladali kroz vrijeme koje se danas smatra povijesnim i iji su podaci verificirani te je utvreno da su toni. Egipatski popis kraljeva, kako ga je sastavio sveenik-povjesniar Manetho, zabiljeio je dinastiju od dvanaest bogova, a dinastija je zapoela otprilike 10.000 godina prije Potopa; za njima su doli bogovi i polubogovi sve dok se, oko 3100. g. pr. n. e., faraoni nisu uspeli na prijestolje Egipta. I ovdje se - kao i drugdje, gdje je bilo mogue verificirati njegove datume, usporeujui ih s povijesnim zapisima - ispostavilo da su toni. U peruanskoj kolektivnoj predaji i tradiciji Montesinos je pronaao predodbe, koje potvruju i izvjea drugih kroniara o vjerovanju Inka, da je njihovo vrijeme bilo Peto Doba Sunca. Prvo doba je bilo doba Viracocha, bogova koji su bili bijeli i bradati. Drugo doba je bilo doba divova; neki od njih nisu bili dobronamjerni, a sukobi su izbijali izmeu bogova i divova. Zatim je uslijedilo Doba Primitivnog ovjeka, nekultiviranih ljudskih bia. etvrto Doba je bilo doba heroja, ljudi koji su bili polubogovi. A, tada je nastupilo Peto Doba, doba ljudskih kraljeva, od kojih su Inke bili posljednji u nizu. Montesinos je stavio andsku kronologiju u europski okvir, smjestivi je u suodnos prema Toci Nula (on je smatrao da to mora biti Potop) i - jasno - prema Kristovom roenju. Ta dva
163
vremenska odsjeka, napisao je, podudaraju se s vladavinom pedeset osmog monarha; dvije tisue devetstota godina od Toke Nula bila je 'prva godina Isusa Krista. Peruanske monarhije, napisao je, zapoele su 500 godina nakon Toke Nula, tj. 2400. g. pr. n. e. Stoga, problem koji znanstvenicima predstavljaju Montesinosova povijest i kronologija nije u nedostatku jasnoe; problem predstavlja zakljuak da su kraljevanje i urbana civilizacija zapoeli - u Cuzcu - gotovo 3500 godina prije Inka. Ta je civilizacija - prema podacima preuzetim od Montesinosa i onih na iji se rad oslanjao - poznavala pismo, posjedovala znanost koja je ukljuivala astronomiju i imala kalendar dovoljno dugo da ga periodiki mora poboljavati. Sve to (pa i vie) posjedovala je sumerska civilizacija koje je procvala oko 3800. g. pr. n. e., kao i ona egipatska, koja je uslijedila oko 3100. g. pr. n. e. Jo jedan izdanak sumerske civilizacije, onaj u dolini Inda, pojavio se oko 2900. g. pr. n. e. Zato bi bilo nemogue da se takav trosmjerni razvoj pojavi i etvrti puta, u Andama? Bilo bi nemogue ukoliko nije bilo kontakata izmeu Starog i Novog svijeta. Postaje mogue, ukoliko su isti darovatelji sveg znanja - bogovi - bili isti i prisutni na cijeloj Zemlji. Koliko god ovaj zakljuak zvuao nevjerojatno, nasreu, moe ga se dokazati. Prvi test istinitosti dogaaja i kronologija koje je Montesinos sastavio, ve se dogodio. Kljuni element u Montesinosovom izlaganju jest postojanje drevnog carstva, niza kraljeva u Cuzcu koji su konano bili prisiljeni napustiti glavni grad i potraiti utoite na osamljenom planinskom mjestu zvanom Tampu-Tocco. Bezvlae je trajalo tisuu godina; naposljetku je izabran mladi plemenitog roda da odvede narod natrag u Cuzco i uspostavi dinastiju Inka. Da li je postojao Tampu-Tocco i da li se to mjesto moglo identificirati po oznakama krajolika koje je dao Montesinos? To je pitanje zaintrigiralo mnoge. Godine 1911. Hiram Bingham,
164
traei izgubljene gradove Inka, pronaao je mjesto; sada se zove Machu Picchu. Bingham nije traio Tampu-Tocco kad je krenuo na svoju prvu ekspediciju; ali, nakon brojnih povrataka i iscrpnih iskopavanja tijekom vie od dva desetljea, zakljuio je da je Machu Picchu uistinu bio izgubljeni privremeni glavni grad Drevnog Carstva. Njegovi opisi tog mjesta, jo uvijek najopseniji, nalaze se u njegovim knjigama Machu Picchu, a Citadel of the Incas i The Lost City of the Incas. Glavni razlog vjerovanju da je Machu Picchu legendarni Tampu-Tocco je klju Tri Prozora. Montesinos je zapisao da je 'na mjestu svog roenja Inka Rocca zapovjedio da se izvre radovi koji su se sastojali od podizanja zida s tri prozora koji su bili simbol kue njegovog oca, od kojeg je potekao'. Ime mjesta u koje se preselila kraljevska kua iz glavnog grada Cuzca znai 'Sklonite Triju Prozora. To da je mjesto postalo poznato po svojim prozorima ne bi trebalo uditi, budui da nijedna kua u Cuzcu, od najskromnijih do najvelianstvenijih, nema prozore. injenica da je mjesto postalo poznato po specifinom broju prozora - tri - moe biti rezultat jedino jedinstvenosti, antiknosti ili svetosti stvarnog postojanja takvog objekta. Tako je bilo u Tampu-Toccu, gdje je prema legendama, graevina s tri prozora odigrala ulogu u nastajanju plemena i drevnog carstva na poetku Perua, te je struktura stoga postala 'simbol kue njegovog oca od kojeg je (Inka Rocca) potekao'. Ova legenda i legendarno mjesto pojavljuju se i u prii o brai Ayar. Kako je ispriao Pedro Sarmiento de Gamboa (Historia General Llamanda Yndica) i drugi rani kroniari, etvero brae Ayar i njihove etiri sestre, nakon to ih je stvorio bog Viracocha na jezeru Titicaca, doli su, ili ih je bog postavio, u Tampu-Tocco, odakle su 'izili iz reenog prozora po zapovijedi Tici-Viracoche i izjavili da ih je Viracocha stvorio da budu gospodari'. Najstariji od brae, Manco Capac, nosio je sa sobom sveti simbol sa slikom sokola te zlatnu motku koju mu je dao bog da pronae pravo mjesto za budui glavni grad, Cuzco. Putovanje
165
DAN
K A D A JE S U N C E S T A L O
etvero parova (brat-sestra) zapoelo je mirno; no, uskoro se pojavila zavist. Pod izlikom da su neko blago ostavili u peini u Tampu-Toccu, poslali su drugog brata, Ayar Cachija, natrag da ga donese. To je, meutim, bila samo varka troje brae da ga zatvore u peinu, gdje se pretvorio u kamen. Prema tim priama, Tampu-Tocco potjee iz vrlo ranog doba; 'mit o Ayarima', napisao je H. B. Alexander u Latin American Mythology, 'vraa se unatrag sve do Megalitskog Doba i do kozmogonija povezanih s Titicacom". Kada su izgnanici napustili Cuzco, otili su do mjesta koje je ve postojalo, mjesta gdje je graevina s tri prostora ve bila odigrala svoju ulogu u jo ranije doba. Upoznati s ovim injenicama, sada moemo posjetiti Machu Picchu, jer je struktura, iji zid ima tri prozora, zaista pronaena tamo i nigdje drugdje. 'Machu Picchu ili Veliki Picchu je quichuansko ime za otar vrh koji se uzdie deset tisua stopa iznad mora i etiri tisue stopa iznad zapjenjenih brzaka rijeke Urubamba kraj mosta San Miguel - dva naporna dana putovanja sjeverno od Cuzca', zapisao je Bingham. 'Sjeverozapadno od Machu Picchua nalazi se jo jedan prelijepi vrh okruen velianstvenim ponorima koji se zove Huayna Picchu, odnosno Manji Picchu. Na uskom h r p t u izmeu dva vrha su ruevine grada Inka ije je ime izgubljeno u magli prolosti. ... Mogue je da oni predstavljaju dva drevna mjesta, Tampu-Tocco, rodno mjesto prvog Inke i Vilcabamba Viejo'. Danas putovanje od Cuzca do Machu Picchua, meusobno udaljenih nekih sto i dvadeset kilometara zrane linije, ne zahtijeva dva naporna dana putovanja koje je opisao Bingham. Vlak koji dahe putem uz, a zatim niz planinu, prolazei kroz tunele i preko mostova i drei se obronaka planina uz rijeku Urubamba, stie na odredite za manje od etiri sata. Jo jedna polusatna vonja uzbrdo alpinistikim autobusom sa eljeznike stanice i doli ste do grada. Pogled koji oduzima dah je upravo onakav kako ga je Bingham opisao. U sedlu izmeu dva vrha stoje kue, palae, hramovi - svi sada bez krova - okrueni terasama pripijenim uz planinu, spremnim za kultiviranje. Vrh
Zecharia Sitchin
166
Huayna Picchu uzdie se na sjeverozapadu kao straar (sl. 72); iza njega i posvuda uokolo, vrh se natjee s vrhom dokle pogled see. Dolje, rijeka Urubamba oblikuje potkovu, napola okruujui grad visoko iznad nje, a njene silovite vode kre bjelkasti put u smaragdnom zelenilu dungle. Kako i dolikuje gradu koji je, vjerujemo, ispoetka sluio kao model za Cuzco, a zatim ga oponaao, i Machu Picchu se sastojao od dvanaest etvrti ili grupa struktura. Kraljevsko-sveenike grupacije su na zapadu, a rezidencijalno-funkcionalne (naseljene najvie djevicama i klanovskom hijerarhijom) na istoku, odvojene nizovima irokih terasa. Obini ljudi koji su obraivali terasaste obronke planina ivjeli su izvan grada (pronaena su mnoga takva seoca od poetnog Binghamovog otkria). Nekoliko graevinskih stilova, kao u Cuzcu i na drugim arheolokim nalazitima, upuuju na razliite faze nastanjenosti. Kue za stanovanje graene su najee od pronaenog kamenja koje dri buka. Kraljevske rezidencije su graene od tesanog kamenja slaganog u redove, jednako fino izrezanog i oklesanog kao bilo gdje u Cuzcu. Potom, tu se nalazi i jedna graevina ija
slika
72
167
je izrada tako savrena da joj nema premca; osim toga, tu su i poligonalni megalitski kameni blokovi. U mnogim su sluajevima ostaci iz ranijeg Megalitskog Doba i Drevnog Carstva ostali kakvi su i bili; drugdje je oita kasnija gradnja povrh ranijih struktura. Dok su istone etvrti zauzimale svaku raspoloivu etvornu stopu vrha planine i prostirale se od gradskog zida na jugu prema sjeveru dokle god je to teren doputao, te na istok do ratarskih i pogrebnih terasa; zapadna grupa etvrti koja je takoer poinjala na zidu protezala se na sjever samo do granice Svetog Trga - kao da je nevidljiva crta oznaavala sveto tlo na koje se nije smjelo stupiti. S druge strane nevidljive demarkacijske linije i nasuprot velikom terasastom trgu na istoku stoje ostaci koje je Bingham identificirao kao Sveti Trg, uglavnom 'stoga to s obje njegove strane su najvei hramovi', a jedan od njih ima tri presudna prozora. Upravo ovdje, u graevini koju je Bingham nazvao Hram Triju Prozora i u Glavnom Hramu na Svetom Trgu koji se na nju nastavljao, koriteni su divovski poligonalni kameni blokovi. Nain na koji su rezani, oblikovani, klesani i uklopljeni jedan u drugog - bez buke, izjednaava ih s divovskim kamenim blokovima u megalitskim strukturama u Sacsahuamanu; jedan od kamenih blokova koji se ovdje nalazi ima trideset i dva kuta, ime nadilazi poligonalnost svega drugog, vienog u Cuzcu. H r a m Triju Prozora stoji na istonom rubu Svetog Trga; divovski kameni blokovi na njegovom istonom zidu dobrano ga izdiu iznad razine terasa na njegovoj zapadnoj strani (sl. 73),
slika 73
168
omoguujui nesmetan pogled na istok kroz tri prozora (sl. 74). Trapezoidnog oblika, ploe prozora su isklesane iz divovskih kamenova koji tvore sam zid. Kao i u Sacsahuamanu i u Cuzcu su rezanje, oblikovanje te kut tvrdih granitnih kamenova izvedeni kao da se radi o mekom kitu za staklo; i ovdje se bijele granitne kamene blokove moralo dopremiti iz velike udaljenosti, preko neravnog terena i rijeka, niz doline i uz planine.
slika 74 Hram Triju Prozora ima samo tri zida, tako da je njegova zapadna strana potpuno otvorena; ona gleda na kameni stup visok oko dva metra (v. sl. 74). Bingham je pretpostavljao da je on moda podravao krov koji bi bio (priznao je) 'neto to se nije pronalo ni u jednoj drugoj zgradi'. Moje je miljenje da je stup, zajedno s tri prozora, sluio za astronomska promatranja. Nasuprot Svetom Trgu na sjeveru nalazi se graevina koju je Bingham nazvao Glavni Hram; i on ima samo tri zida, visoka tri i pol metra. Oni su poloeni na divovskim kamenim blokovima ili su od njih graeni; zapadni zid, na primjer, je sagraen od samo dva divovska kamena bloka koje je zajedno drao kamen u obliku slova T. Ogroman monolit, veliine 4,25 x 1,5 x 0,9 metara, stoji nasuprot sredinjeg sjevernog zida u kojem sedam nia imitira trapezoidne prozore (ali to nisu) (sl. 75).
169
slika 75 Vijugave stepenice vodile su od sjevernog ruba Svetog Trga uzbrdo, po breuljku iji je vrh bio poravnat kako bi sluio kao platforma za Intihuatanii, kamen izrezan velikom preciznou, koji se koristio za promatranje i mjerenje kretanja sunca (sl. 76). Njegovo ime znai 'Onaj koji vee sunce i pretpostavlja se da je sluio kod utvrivanja solsticija, kad se sunce najdalje odmakne na sjever ili na jug; u vrijeme solsticija odravali su se rituali s ciljem 'da se vee sunce i da ga se vrati, kako ne bi otilo i nestalo, te tako Zemlju vratilo u tamu koja se prema legendama ve jednom dogodila. Na suprotnom kraju svetog-kraljevskog zapadnog dijela Machu Picchua, s june strane kraljevske etvrti, uzdie se jo jedna velianstvena (i neobina) graevina ovog grada. Nazvana Torreon zbog svog polukrunog oblika, izgraena je od kocaka
170
slika 76 tesanog kamena - odrezanog, oblikovanog i klesanog kamenja - rijetko viene perfekcije, usporediva na neki nain samo s kamenjem polukrunog zida koji je okruivao najsvetije mjesto u Cuzcu. Polukruni zid do kojeg se dolazi po sedam stepenica (sl. 77) stvara svoj vlastiti ograeni dio u sreditu kojeg se nalazi stijena koja je izrezana, oblikovana i prekrivena brazdama. Bingham je pronaao dokaze da su ta stijena i zidovi pored nje bili periodino izlagani vatri, te je zakljuio da su stijena i ograeni dio bili koriteni za rtvovanja i druge rituale povezane sa tovanjem stijene. (Ova sveta stijena unutar posebne strukture priziva u sjeanje svetu stijenu koja tvori srce Hrama na gori u Jeruzalemu, kao i Kabu (Qua'abah), crni kamen, skriven u najsvetijem muslimanskom svetitu u Meki). Svetost stijene u Machu Picchuu ne potjee od njenog vrha koji stri, ve od onog to lei ispod nje. To je ogromna prirodna
171
slika 78 stijena unutar koje se nalazi peina koja je umjetno poveana i oblikovana do preciznih geometrijskih oblika koji izgledaju kao stepenice (ali to nisu), sjedala, hrpti i stupovi (sl. 78). Uz to, unutranjost je ureena zidovima od bijelog klesanog granita, najie boje i zrnatosti. Nie jo vie poveavaju kompleksnost unutranjosti. Bingham je nagaao da je prirodna peina bila poveana i ureena kako bi uvala kraljevske mumije koje su tamo donesene, jer je to mjesto bilo sveto. Ali, za poetak, namee se pitanje zato je to mjesto bilo sveto i zato je bilo vano tu sahraniti preminule kraljeve?
172
To nas pitanje vraa do legende o brai Ayar od kojih je jedan bio zatoen u peini u Sklonitu Triju Prozofa. Ako je Hram Triju Prozora bio legendaran, a peina isto tako, onda legende potvruju to mjesto i mjesto je potvreno kao i legendarni Tampu-Tocco. Sarmiento, jedan od panjolskih kroniara koji je i sam bio konkvistador, izvijestio je u svojoj knjizi History of the Incas 0 lokalnoj predaji da je deveti Inka (oko 1340. g. n. e.) 'budui znatieljan o stvarima iz starih vremena i elei ovjekovjeiti svoje ime, osobno otiao u planinu Tampu-Tocco ... i tamo uao u peinu gdje se dri za sigurno da su doli Manco Capac 1 njegova braa kad su po prvi puta uli u Cuzco. ... Nakon podrobnog ispitivanja, on je posvetio to mjesto ritualima i rtvama, i postavio zlatni kapak na prozor Capac Tocca, te zapovjedio da otad svi trebaju tovati to mjesto, tako da ga uine svetim molitvenim mjestom za rtve i prorotva. Nakon to je to uinio, vratio se u Cuzco'. Glavni lik ovog izvjea, deveti Inka, zvao se Titu Manco Capac; dobio je i dodatnu titulu Pachacutec ('Reformator'), jer je nakon svog povratka iz Tampu-Tocca reformirao kalendar. Kao to Tri Prozora, Intihuatana - Sveta Stijena i Torreon, potvruju postojanje Tampu-Tocca, tako su i pria o brai Ayar, vladavine u drevnom carstvu prije Inka i poznavanje astronomije i kalendara kljuni elementi u povijesti i kronologiji koje je zajedno sastavio Montesinos. Vjerodostojnost Montesinosovih podataka moe se dodatno potvrditi ako je on bio u pravu u vezi postojanja pisma u vrijeme drevnog carstva. Nalazimo da je i Cieza de Leon imao isti pogled na to i tvrdio da je 'u epohi koja je prethodila kraljevima Inka postojalo pismo u Peruu ... na liu, koama, tkanini i kamenu'. Mnogi junoameriki znanstvenici danas se pridruuju ranim kroniarima u vjerovanju da su domoroci u tim zemljama u stara vremena imali jedan ili vie oblika pisma. Brojne studije izvjeuju o petroglifima ('pismo u kamenu') pronaenim u cijelom podruju tih zemalja koje pokazuju, u
173
D A N KADA JE SUNCE STALO
razliitom stupnju, piktografsko ili crtano pismo. Rafael Larco Hoyle, na primjer (La Escritura Peruana Pre-Incana), sugerira uz pomo prikaza da su obalski narodi sve do Paracasa posjedovali slikovno pismo, srodno pismu Maya. Arthur Posnansky, vodei istraiva Tihuanacua, izradio je obimne studije koje pokazuju da su tamonje rezbarije na spomenicima bile piktografskoideografsko pismo, to predstavlja jo svega jedan korak do fonetskog pisma. A dobro poznati nalaz Kamen iz Calanga, sada izloen u muzeju u Limi (si. 79), upuuje na spoj piktografskog s fonetskim, moda ak i alfabetskim pismom.
slika 79 Jedan od najveih ranih istraivaa June Amerike, Alexander de Humboldt, bavio se ovom temom u svom glavnom djelu Vues des Cordillres et Monumens des Peuples Indigenes de l'Amrique (1824.). 'U posljednje vrijeme postoji sumnja', napisao je, 'da su Peruanci, pored Quippusa, imali znanje o znakovnom pismu. Odlomak u L 'Origin de los Indios del Nuevo Mundo (Valencia, 1610.), strana 91, ne ostavlja nikakvu sumnju u pogledu toga'. Nakon to je govorio o meksikim hijeroglifima, otac Garcia dodaje: 'Na poetku osvajanja, Indijanci Perua ispovijedali su se na nain da su crtali znakove koji su prikazivali Deset zapovijedi kao i grijehe poinjene protiv njih'. Mogue je doi do zakljuka da su Peruanci koristili slikovno pismo, ali da su njihovi simboli bili grublji od meksikih hijeroglifa i da su se uglavnom koristili quippusima.
174
Humboldt je takoer izvijestio da je, kad je bio u Limi, uo za misionara imenom Narcisse Gilbar koji je meu Panos Indijancima s rijeke Ucayale, sjeverno od Lime, pronaao knjigu presavijenih listova, slinu onima koje su koristili Asteci u Meksiku; ali nitko u Limi nije ju mogao proitati. 'Govorilo se da su Indijanci rekli misionaru da knjiga sadri zapise o drevnim ratovima i putovanjima'. Godine 1855. Ribero i von Tschudi pismeno su izvijestili o brojnim drugim otkriima i zakljuili da je u Peruu zaista postojala i druga metoda pisanja osim quiposa. Piui odvojeno 0 svojim putovanjima, von Tschudi (u knjizi Reisen durch Sdamerika) opisuje svoje oduevljenje kad mu je pokazana fotografija konog pergamenta s hijeroglifskim znakovima. Pergament je pronaao u muzeju La Paza u Boliviji i nainio kopiju pisma na njemu (si. 80a). 'Ovi su simboli izazvali u meni najveu zapanjenost', napisao je, 'stajao sam satima pred tom koom', pokuavajui deifrirati 'labirint' tog pisma. Ustanovio je da pismo poinje od lijeve strane, zatim se u sljedeem redu nastavlja s desne, te zatim u treem redu ponovno polazi s lijeve 1 tako dalje, kao po serpentinama. Takoer je zakljuio da je tekst napisan u vrijeme kada se oboavalo sunce; ali, to je bilo sve dokle je stigao. Slijedio je natpis do mjesta njegova podrijetla, na obalama jezera Titicaca. Pater u crkvi misije u selu Copacabana na obali jezera potvrdio je da je takvo pismo bilo poznato u tom kraju, ali ga je pripisao post-osvajakom razdoblju. To objanjenje je bilo potpuno nezadovoljavajue, jer da Indijanci nisu imali svoje vlastito pismo, onda bi primili latinsko pismo panjolaca. ak i ako je tono da se ovo hijeroglifsko pismo razvilo nakon panjolskog osvajanja, Jorge Cornejo je napisao {La Idolatria en el antiguo Peru): 'njegovo podrijetlo mora da je bilo negdje drugdje'. Arthtur Posnansky (Guida general Illustrada de Tiahuanacu) je pronaao dodatne natpise na stijenama na dva sveta otoka jezera Titicaca. Istakao je da su bili od one vrste enigmatskih natpisa kakvi su pronaeni na Uskrnjim otocima (si. 80b)
L75
D A N K A D A JE S U N C E STALO
slika 80 - zakljuak s kojim se znanstvenici danas uglavnom slau. Meutim, poznato je da pismo s Uskrnjih otoka pripada obitelji indo-europskih pisama iz doline Inda i od Hetita. Zajednika crta svima njima (ukljuujui i natpise s jezera Titicaca) jest njihov sustav'kako vol ore': pisanje poinje u prvom redu s lijeve strane i zavrava na desnoj; nastavlja se u drugom redu, poevi s desna i zavravajui na lijevoj strani; trei red ponovno zapoinje na lijevoj strani, i tako dalje. Bez da ulazimo u raspravu o tome kako je pismo koje oponaa ono hetitsko (sl. 80c) dolo do jezera Titicaca, izgleda da
176
je potvreno postojanje jednog ili vie oblika pisma u drevnom Peruu. I to se ovoga pitanja tie, informacije koje je iznio Montesinos pokazuju se tonima. Ako unato svemu dosad reenom itatelj teko moe prihvatiti neizbjean zakljuak da je u Andama, oko 2400. g. pr. n. e., doista postojala civilizacija slina onima Starog svijeta, evo jo jednog dokaza. Znanstvenici su potpuno ignorirali kao mogui valjani trag tvrdnju koja se ponavlja u andskim legendama: naime, legende govore da je u davnim vremenima dolo do zastraujue tame. Nitko se nije zapitao je li to bila tama - nepojavljivanje sunca kad je ono moralo biti na nebu - o kojem govore meksike legende u prii o Teotihuacanu i njegovim piramidama. Jer, ukoliko je takav fenomen doista bio stvaran, to znai da sunce nije izilo i da je no bila beskrajna, tada se to moglo vidjeti na oba amerika kontinenta. Meksika kolektivna sjeanja te sjeanja ljudi iz Anda izgleda da potkrepljuju jedni druge, i tako potvruju istinitost sjeanja onog drugog - kao dva svjedoka istog dogaaja. No, ukoliko ni to nije dovoljno uvjerljivo, moemo se pozvati na Bibliju kao dokaz, i to na nikog drugog nego Jouu, da nam on bude svjedok. Prema Montesinosu i drugim kroniarima, najneobiniji dogaaj se zbio za vrijeme vladavine Titua Yupanquia Pachacutija II, petnaestog monarha u vrijeme Drevnog Carstva. U treoj godini njegove vladavine, kada su dobri obiaji bili zaboravljeni, a ljudi se odali svim vrstama poroka, dvadeset sati nije bilo zore'. Drugim rijeima, no nije zavrila kada je to bilo uobiajeno, i izlazak sunca je bio odgoen dvadeset sati. Nakon velikog vapaja, ispovijedanja grijeha, rtava i molitvi, sunce je konano izalo. Ovdje nije mogla biti rije o pomrini: ne radi se o tome da je sunce koje je sjalo, bilo skriveno sjenom. Osim toga, nijedna pomrina ne traje tako dugo, a Peruanci su poznavali takve periodine dogaaje. Pria ne kae da je sunce nestalo; ona govori da nije izalo - 'nije bilo zore' - dvadeset sati.
177
To bi znailo kao da se sunce, bilo gdje da se skrivalo, odjednom zaustavilo. Ukoliko su andska sjeanja istinita, onda je negdje drugdje - na suprotnoj strani svijeta - DAN morao trajati jednako dugo, ne zavravajui kad je trebao, nego trajui nekih dvadeset sati due. Nevjerojatno, ali takav je dogaaj zabiljeen, i to u samoj Bibliji. Izraelci su, pod vodstvom Joue, preli preko rijeke Jordan u svoju Obeanu zemlju i uspjeno zauzeli utvrene gradove Jerihon i Aj. Tada su svi amorejski kraljevi sklopili savez i ujedinili snage protiv Izraelaca. Uslijedila je velika bitka u dolini Ajalon, blizu grada Gibeona. Poelo je s izraelskim nonim napadom pred kojim su se Kanaanci razbjeali. O izlasku sunca, kad su se kanaanske snage pregrupirale u blizini Bet-Horona, Jahve je 'bacao s neba na njih tuu kamenja ... te su ginuli. I poginulo ih je vie od tue kamene nego to su ih pobili sinovi Izraelovi svojim maevima'. Onoga dana kada Jahve predadeAmorejce sinovima Izraelovim, obrati se Joua Jahvi i povie pred Izraelcima: 'Stani, sunce, iznad Gibeona, i mjesece, iznad dola Ajalona!' I stade sunce, i zaustavi se mjesec sve dok se nije narod osvetio neprijateljima svojim. Ne pie li to u knjizi Pravednika? I stade sunce nasred neba i nije se nagnulo k zapadu gotovo cio dan. Znanstvenici su generacijama raspravljali o toj prii i 10. poglavlju Knjige o Joui. Neki je odbacuju kao istu fikciju, dok drugi vide u njoj odjeke mita; neki je, opet, pokuavaju objasniti pojmovima neuobiajeno produene pomrine sunca. Meutim, osim injenice da tako duge pomrine nisu poznate, pria ne
178
govori o nestanku sunca. Naprotiv, ona govori o dogaaju kada se sunce moglo i dalje vidjeti, kada se zadralo na nebu 'gotovo cijeli dan', recimo - dvadeset sati? Ova epizoda, ija se jedinstvenost priznaje u Bibliji ('Nije bilo takva dana ni prije ni poslije'), a koja se dogodila na suprotnoj strani Zemlje u odnosu na Ande, opisuje tako fenomen suprotan onome koji se manifestirao u Andama. U Kanaanu sunce nije zalo oko dvadeset sati; u Andama sunce nije izalo tijekom istog vremenskog perioda. Zar onda ove dvije prie ne opisuju isti dogadaj i - budui da potjeu s razliitih strana Zemlje - ne potvruju li njegovu stvarnost? O kakvoj je pojavi rije, jo uvijek ostaje zagonetka. Jedina biblijska naznaka jest spominjanje velikog kamenja koje pada s neba. Budui d a j e nama poznato da prie ne opisuju zaustavljanje sunca (i mjeseca), ve poremeaj Zemljine rotacije oko svoje osi, mogue objanjenje bilo bi da se jedan komet previe pribliio Zemlji i pritom se raspao. Budui da neki kometi krue oko sunca u smjeru kazaljke na satu koji je suprotan smjeru vrtnje Zemlje i drugih planeta, shvatljivo je da bi takva kinetika sila mogla privremeno djelovati na Zemljinu rotaciju u suprotnom smjeru, i time ju usporiti. Koji god bio pravi uzrok tog fenomena, ono to nas ovdje zanima jest vremensko podudaranje. Kao opeprihvaeno vrijeme Izlaska uzima se trinaesto stoljee pr. n. e. (oko 1230. g. pr. n. e.), dok su znanstvenici, koji su zastupali razdoblje od dva stoljea ranije, u manjini. Pa ipak, u svojim dosad objavljenim radovima (v. Ratovi bogova i ljudi) doao sam do zakljuka da bi godina 1433. pr. n. e. odgovarala tom dogaaju, kao i biblijskim priama o idovskim patrijarsima, te se savreno uklopila u poznate onovremene dogaaje i kronologije u Mezopotamiji i Egiptu. Nakon to su objavljeni ovi zakljuci (1985. g.), dva eminentna bibliara i arheologa - John J. Bimson i David Livingston - poslije iscrpnog prouavanja (Biblical Archaeology Review, rujan/listopad 1987.) doli su do zakljuka da se Izlazak dogodio oko 1460. g. pr. n. e. Izuzev njihovih vlastitih arheolokih
179
D A N KADA JE SUNCE STALO
nalaza i prouavanja razdoblja Bronanog doba na drevnom Bliskom istoku, biblijski podaci o vremenskim odrednicama, kao i proces izrauna koji su koristili bio je isti onaj koji sam i sm primijenio dvije godine ranije. (Tom sam prilikom, takoer, iznio razloge zato sam izabrao uskladiti dva niza biblijskih datiranja, tako da datum Izlaska pada u 1433. g. pr. n. e., a ne u 1460. g. pr. n. e.). Budui da su Izraelci lutali sinajskom pustinjom etrdeset godina, ulazak u Kanaan se dogodio 1393. g. pr. n. e.; pojava koju je Joua promatrao dogodila se ubrzo nakon toga. Sada se namee pitanje: je li se fenomen suprotnog predznaka, dakle, produena no, pojavio u Andama u isto to vrijeme? Na nesreu, stanje u kojem su Montesinosovi spisi stigli do modernih znanstvenika ostavlja praznine u podacima glede trajanja vladavine svakog monarha, pa emo do podataka morati doi zaobilaznim putem. Dogaaj se zbio, priopava Montesinos, tree godine vladavine Titua Yupanquia Pachacutija II. Kako bismo tono odredili njegovo razdoblje, morat emo raunati s oba kraja. Reeno nam je da se prvih 1000 godina od Toke Nula navrilo za vrijeme vladavine etvrtog monarha, tj. 1900. g. pr. n. e., a da je trideset i drugi kralj vladao 2070 godina od Toke Nula, tj. 830. g. pr. n. e. Kada je vladao petnaesti monarh? Raspoloivi podaci sugeriraju da je devet kraljeva - koji dijele etvrtog i petnaestog monarha - vladalo ukupno otprilike 500 godina, smjetajui Titua Yupanquianitos Pachacutija II u otprilike 1400. g. pr. n. e. Raunajui unazad, od trideset i drugog monarha (830. pr. n. e.), dolazimo do broja od 564 godine koje ih dijele, to nam daje godinu 1394. pr. n. e. kao godinu vladanja Titua Yupanquia Pachacutija II. Bez obzira na koji od dva naina, dolazimo do vremenske odrednice za dogaaj u Andama koja se poklapa s biblijskim datumom, kao i datumom dogaaja u Teotihuacanu. Zakljuak je jasan:
180
DAN KADA JE SUNCE STALO U KANAANU BILA JE N O BEZ IZLASKA SUNCA U DVIJEMA AMERIKAMA. Ova pojava, na ovaj nain potvrena, postaje nepobitan dokaz vjerodostojnosti andskih sjeanja na Drevno Carstvo koje je zapoelo kada su bogovi darovali ovjeanstvu zlatni tap na jezeru Titicaca.
8
PUTEVI NEBA
Nebesa slavu Boju kazuju, navijeta svod nebeski djelo ruku njegovih. Dan danu to objavljuje, a no noi glas predaje. Nije to rije, a ni govor nije, nije ni glas to se moe uti, al' po zemlji razlijee se jeka, rijei sve do na kraj svijeta seu. Ondje suncu razape ator. Tako je biblijski psalmist opisivao uda neba, udo dana i noi koji slijede jedno za drugim, kako se Zemlja okree oko svoje osi (biblijska 'linija koja prolazi kroz Zemlju) i krui oko sunca koje sjedi u sreditu svega (kao vladar u svom atoru).'Dan je tvoj i no takoer, ti si uspostavio zvijezde i sunce ... Ljeto i zima od tebe su stvoreni'. Tisuama godina, otkad je ovjek stvorio civilizaciju, astronomi-sveenici su gledali u nebo, traei vodstvo za ovjeka
181
Zecharia Sitchin - IIZGUBLJENA KRALJEVSTVA
182
na Zemlji - od sumerskih i babilonskih zigurata, egipatskih hramova, kamenog kruga Stonehengea ili Caracola u Chichen Itzu. Promatrali su sloena nebeska kretanja zvijezda i planeta, raunali, zapisivali; da bi to bilo mogue, zigurati, hramovi i opservatoriji bili su poravnati po preciznoj nebeskoj orijentaciji te opremljeni otvorima i drugim osobinama graevina koje su doputale svjetlu sunca ili neke druge zvijezde da prodire tuda kao zraka u doba ekvinocija ili solsticija. Zato je ovjek krenuo u takve daljine? to je to elio vidjeti, to je elio odrediti? Meu znanstvenicima je uobiajeno da astronomska nastojanja drevnih ljudi tumae potrebom ratarskog drutva za kalendarom, pomou kojeg su odreivali vrijeme sjetve i vrijeme etve. Ovo objanjenje dugo je vremena prihvaano zdravo za gotovo. Ratar koji obrauje zemlju godinu za godinom moe procijeniti promjenu godinjih doba i dolazak kia bolje od astronoma, a ima na raspolaganju i svisca koji mu moe poneto otkriti. injenica jest da gdje god da su pronaene primitivne drutvene zajednice koje ive od ratarstva, u nekom zabaenom dijelu svijeta, one su ivjele i prehranjivale se generacijama bez astronoma i preciznog kalendara. Takoer je utvreno da je kalendar izum urbanog, a ne ratarskog drutva. Jednostavni sunani sat moe dati dovoljno dnevnih i sezonskih informacija, ako netko bez njega ne bi mogao preivjeti. Pa ipak je drevni ovjek prouavao nebo i poravnavao svoje hramove prema zvijezdama i planetima, te povezivao svoj kalendar i svetkovine ne sa zemljom na kojoj je stajao, ve s putovima neba. Zato? Zato to kalendar nije bio smiljen iz ratarskih, nego iz vjerskih razloga. Ne stoga da donese dobro ovjeanstvu, nego radi tovanja bogova. A bogovi su, po prvoj ikad postojeoj religiji, i prema tvrdnjama ljudi koji su nam ostavili kalendar, doli s nebesa. ovjek treba itati i iitavati Psalme kako bi shvatio da promatranje udesa nebeskih fenomena nema nikakve veze s obraivanjem zemlje ili uvanjem stoke; ono ima veze sa tovanjem Gospodara Svega. Nema boljeg naina da se to uvidi od povratka
183
P U T EVI N E B A
u Sumer; naime, tamo su, prije otprilike 6000 godina, astronomija, kalendar i religija, koji su predstavljali poveznicu Zemlje s nebom, imali svoj poetak. To je bilo znanje, tvrdili su Sumerani, koje su im dali Anunnaki ('Oni koji su doli s neba na Zemlju'), koji su doli na Zemlju sa svog planeta Nibiru. Nibiru je bio, rekli su, dvanaesti lan Sunevog sustava, i to je razlog zato se nebeski krug dijeli na dvanaest kua, a godina na dvanaest mjeseci. Zemlja je sedmi planet (brojei izvana prema unutra); stoga je dvanaest bio sveti nebeski broj, a sedam je bio sveti zemaljski broj. Anunnaki su, Sumerani su o tome ostavili zapise na brojnim glinenim ploicama, doli na Zemlju mnogo prije Potopa. U knjizi Dvanaesti planet utvreno je da se to dogodilo 432.000 godina prije Potopa - razdoblje koje odgovara 120 orbita Nibirua, orbita koje premda Anunnakima predstavljaju tek jednu njihovu godinu, odgovaraju vremenu od 3600 zemaljskih godina. Oni su dolazili i odlazili sa Nibirua i Zemlje, svaki puta kad se njihov planet pribliio Suncu (i Zemlji), te kad je prolazio izmeu Jupitera i Marsa; stoga, nema mjesta sumnji da su Sumerani poeli promatrati nebo, ne kako bi doznali kada je potrebno sijati, nego da bi vidjeli i slavili povratak nebeskog Gospodina. To je razlog, po m o m miljenju, zato je ovjek postao astronom. To je bio razlog zato je ovjek - kako je vrijeme prolazilo, te vie nije bilo mogue promatrati sam Nibiru - traio znakove i znamenja u pojavama koje je vidio, a na taj nain se iz astronomije rodila astrologija. Ukoliko se astronomske orijentacije i poravnanja, te podjele neba koje su zapoele u Sumeru moe pronai i u Andama, bit e to neoboriv dokaz za postojanje veze meu njima. Neto ranije u etvrtom tisuljeu pr. n. e., prema sumerskim tekstovima, vladar Nibirua Anu i njegova supruga Antu posjetili su Zemlju. U njihovu ast izgraeno je potpuno novo svetite s h r a m o m - t o r n j e m na mjestu koje je kasnije bilo poznato pod imenom Uruk (biblijski Erek). Sauvan je tekst na glinenim ploicama koji opisuje no koju su t a m o proveli. Naveer je zapoeo ceremonijalni obrok s ritualnim pranjem ruku na znak sa neba - pojavu Jupitera, Venere, Merkura, Saturna, Marsa i
184
Mjeseca. Tada je posluen prvi dio obroka iza ega je uslijedila stanka. Dok je grupa sveenika poela pjevati himnu Kakkab Anu Etellu Shamame ('Anuov planet se uzdie na nebu'), jedan astronom-sveenik je na 'najvioj razini tornja hrama' ekao da se pojavi Anuov planet Nibiru. Kad je ugledao planet, sveenik je glasno zapjevao 'Onome koji je sve sjajniji, nebeskom planetu Gospodina Anua' te psalam 'Stvoriteljev lik se pojavio'. Zapaljen je krije kako bi se obiljeio taj trenutak i prenijelo novost okolnim gradovima. Prije negoli je no zavrila cijela zemlja je plamtjela krjesovima; a ujutro su recitirane molitve zahvalnosti. Panja i veliko astronomsko znanje koji su bili potrebni pri gradnji hramova u Sumeru vidljivi su iz spisa sumerskog kralja Gudea (oko 2200. g. pr. n. e.). Najprije se pred njim pojavio ovjek koji je sjajio kao nebo', koji je stajao pored 'boanske ptice'. To bie, napisao je Gudea, 'koje je po kruni na svojoj glavi bilo oito bog', pokazalo se da je bog Ningirsu. Njega je pratila boginja koja je 'drala plou svoje povoljne zvijezde na nebu'. U drugoj ruci je drala 'sveti tapi' kojim je kralju pokazala 'povoljan planet'. Trei bog ljudskog izgleda drao je u svojim rukama plou nainjenu od dragog kamena na kojoj je bio nacrtan plan hrama. Jedan od kipova Gudee prikazuje ga kako sjedi s ploom na koljenima. Jasno se moe vidjeti boanski crte; on prikazuje tlocrt hrama i mjerilo p o m o u kojeg treba podii sedam razina, jednu krau od druge kako se ide prema vrhu. A to, pokazuje tekst, nije bio Sunev hram. Sofisticirano astronomsko znanje koje su pokazali Sumerani nije bilo ogranieno na izgradnju hramova. Kako sam iznio u prethodnim knjigama, i kako je danas opeprihvaeno, u Sumeru su bili postavljeni svi pojmovi i principi moderne sferne astronomije. Popis moemo zapoeti s podjelom kruga na 360 stupnjeva, pronalaskom zenita, horizonta i drugih astronomskih pojmova i terminologije, a zavriti grupiranjem zvijezda u konstelacije, otkriem, imenovanjem i slikovitim opisom zodijaka i njegovih dvanaest kua te shvaanjem pojave precesije - kanjenja Zemljinog kretanja oko Sunca od oko jedan stupanj svake sedamdeset i dvije godine.
185
P U T EVI N E B A
Dok se Planet Bogova, Nibiru, pojavljivao i nestajao unutar svojeg 3600-godinjeg kruenja oko Sunca (brojei zemaljskim godinama), ovjeanstvo na Zemlji protok vremena moglo je mjeriti samo u terminima okretanja vlastitog planeta oko Sunca. Nakon fenomena dana i noi, najlaka za raspoznati su godinja doba. Kako potvruju najjednostavniji i brojni kameni krugovi, bilo je lako postaviti oznake za etiri toke u odnosu Zemlja/ Sunce: prividno podizanje sunca na nebu i dulje trajanje dana, kako zima ustupa pred proljeem; toka u kojoj se dan i no ine jednakima; zatim postupno udaljavanje Sunca, kako dani postaju krai i temperatura poinje padati. Kada se hladnoa i tama poveavaju, i izgleda da bi Sunce moglo potpuno nestati, ono oklijeva, staje i poinje se vraati; i cijeli ciklus se ponavlja - poela je nova godina. Na taj su nain utvrene etiri pojave u ciklusu Zemlja/Sunce: ljetni i zimski solsticij ('mrtve toke sunca') kada sunce dosie svoj najudaljeniju poziciju na sjeveru i na jugu, te proljetni i jesenji ekvinocij (kada su dan i no jednako dugi). Za promatranje tog prividnog kretanja Sunca u odnosu na Zemlju, budui se ustvari Zemlja vrti oko Sunca - a to je injenica koju su Sumerani znali i prikazivali - bilo je nuno da promatra na Zemlji ima neku nebesku referentnu toku. Rjeenje je pronaeno u podjeli neba, velikog kruga kojeg Zemlja stvara oko Sunca, na dvanaest dijelova - dvanaest kua zodijaka, svaka sa svojom grupom vidljivih zvijezda (konstelacija). Odabrana je toka - proljetni ekvinocij - a kua zodijaka u kojoj je Sunce vieno u tom trenutku proglaena je prvim danom prvog mjeseca nove godine. To je bilo, pokazuju sva istraivanja najstarijih zapisa, u kui zodijaka ili u dobu Bika. Meutim, tada je precesija sve pokvarila. Budui da je Zemljina os ukoena u odnosu na ravninu svoje orbite oko Sunca (danas to iznosi 23,5 stupnjeva), i vrti se oko sebe, os upire u toku na nebu koja se pomie, stvarajui (na nebu) veliki zamiljeni krug, kojem je potrebno 25.920 godina kako bi se zatvorio. To znai da se odabrana 'fiksna toka', koja se pomie za jedan stupanj svake 72 godine, u cijelosti preseli iz jedne kue zodijaka u drugu svakih
Zecharia Sitchin -
186
2160 godina. Otprilike dvije tisue godina nakon pojave kalendara u Sumeru, bilo je nuno preinaiti kalendar, a za fiksnu toku odrediti kuu Ovna. Suvremeni astrolozi jo uvijek izrauju svoje horoskope temeljei ih na prvoj toci Ovna, premda je dananjim astronomima poznato da smo gotovo dvije tisue godina u dobu Riba (te da smo na pragu ulaska u doba Vodenjaka). Podjela velikog nebeskog kruga na dvanaest dijelova - u ast dvanaest lanova Sunevog sustava i odgovarajueg panteona dvanaest 'Olimpskih' bogova - dovela je do bliskog suodnosa solarne godine s periodinou Mjeseca. No, kako su lunarni mjeseci prekratki da bi ispunili solarnu godinu tono dvanaest puta, pronaene su sloene metode p o m o u kojih se svako malo dodaju dani s ciljem da se dvanaest lunarnih mjeseci poravna sa solarnom godinom. U babilonska vremena, u d r u g o m tisuljeu pr. n. e., hramovi su zahtijevali trostruko poravnanje: prema novom zodijaku (Ovan), prema poklapanju s etiri solarne toke (od kojih je najvanija u Babilonu bila proljetni ekvinocij) i prema lunarnom periodu. Glavni babilonski h r a m u ast nacionalnog boga Marduka, iji su ostaci relativno dobro sauvani, pravi je primjer svih tih astronomskih principa. Pronaeni su i tekstovi koji u arhitektonskim terminima opisuju njegovih dvanaest vrata i sedam razina, omoguujui znanstvenicima da rekonstruiraju njegovu upotrebu kao solarnog, lunarnog, planetarnog i zvjezdanog opservatorija (sl. 81).
slika 81
187
P U T EVI N E B A
Tek se u posljednjih nekoliko godina otvoreno priznalo da nam astronomija, udruena s arheologijom, mogu pomoi kod odreivanja starosti spomenika, mogu objasniti povijesne dogaaje i odrediti nebesko podrijetlo religioznih vjerovanja. Bilo je potrebno gotovo jedno stoljee da bi ova spoznaja dosegla razinu discipline zvane arheoastronomija; naime, 1894. g. Sir Norman Lockyer (The Dawn of Astronomy) uvjerljivo je pokazao da su u svako vrijeme i gotovo posvuda - od najranijih svetita do najveih katedrala - hramovi bili orijentirani na temelju astronomskih principa. Vrijedi napomenuti da je do te spoznaje doao zbog 'izvanredne stvari: u Babilonu, od poetka stvari, znak za Boga bila je zvijezda'; slino tome, u Egiptu 'u hijeroglifskim tekstovima, tri su zvijezde predstavljale mnoinu - 'bogovi". Takoer je primijetio da su i u hinduistikom panteonu najtovaniji bogovi hramova bili Indra ('Dan kojeg je donijelo Sunce') i JJshas ('Zora'), dakle, bogovi povezani s izlaskom sunca. Usredotoivi se na Egipat, gdje drevni hramovi jo uvijek stoje, pa je mogue podrobno prouiti njihovu arhitekturu i orijentaciju, Lockyer je doao do zakljuka da su hramovi u drevna vremena bili ili hramovi Sunca ili hramovi zvijezda. Hramovi Sunca bili su hramovi koje su njihove osi te rituali ili kalendarske funkcije poravnavali bilo sa solsticijima, bilo s ekvinocijima; hramovi zvijezda su bili hramovi koji nisu bili povezani ni s jednom od etiri suneve toke, ve su tako napravljeni da promatraju i tuju pojavljivanje odreene zvijezde odreenog dana na odreenoj toci na horizontu. Za Lockyera je bilo zapanjujue otkrie da to su hramovi bili stariji, to je njihova astronomija bila sofisticiranija. Tako su na poetku svoje civilizacije Egipani mogli kombinirati zvjezdani aspekt (najsvjetliju zvijezdu tada, Sirius) sa solarnim aspektom (ljetnim solsticijem) i godinjim podizanjem Nila. Lockyer je izraunao da se trostruka koincidencija mogla dogoditi samo jednom u otprilike svakih 1460 godina i da je egipatska Toka Nula, kada se poeo raunati njihov kalendar, padala u otprilike 3200. g. pr. n. e.
Zecharia Sitchin
188
Lockyerov glavni doprinos onome to se (nakon gotovo cijelog stoljea!) razvilo u arheoastronomiju bila je spoznaja da orijentacija drevnih hramova moe biti klju za toan izraun vremena njihove gradnje. Glavni primjer kojeg je ponudio u tu svrhu bio je kompleks hramova u Tebi u Gornjem Egiptu (Karnak). Tamo je nakon starije i sofisticiranije orijentacije najranijih svetih gradova (prema ekvinocijima) uslijedila laka orijentacija prema solsticijima. U Karnaku se Veliki Hram posveen A m o n - R a u sastojao od dvije pravokutne strukture graene leima jedna prema drugoj na istono-zapadnoj osi, s junim nagibom (sl. 82). Orijentacija je bila takva da bi u vrijeme solsticija suneva zraka putovala du cijelog prolaza (dugog oko sto pedeset metara), prolazei iz jednog dijela hrama u drugi izmeu dva obeliska. Za nekoliko minuta suneva je zraka dotakla sredite svetita - Svetinju nad svetinjama - bljeskom svjetla na kraju prolaza, signalizirajui time trenutak kada je poeo prvi dan prvog mjeseca nove godine.
slika 82
189
P U T EVI N E B A
Meutim, taj odreeni trenutak nije bio nepromjenjiv; on se pomicao, to je opet imalo za posljedicu naknadnu gradnju hramova s promijenjenim orijentacijama. Kada se orijentacija temeljila na ekvinocijima, pomak je bio promjenjiva zvjezdana pozadina na kojoj se vidjelo Sunce - pomak u zodijakalnim 'dobima' zbog precesije. Ali inilo se da postoji jo jedan, ak znaajniji pomak koji je utjecao na solsticije: kut izmeu krajnjih toaka meu kojima se Sunce naizgled kretalo, smanjivao se! Tako se tijekom vremena dolo do zakljuka d a j e kretanje Sunca podlono jo jednom fenomenu u odnosu Zemlja-Sunce. Radi se o otkriu astronoma da Zemljina nagnutost, nagib njene osi prema njenoj orbitalnoj putanji oko Sunca, nije uvijek bila identina ovoj sadanjoj (neto ispod 23,5 stupnjeva). Zemljino kolebanje mijenja ovaj nagib za oko 1 stupanj tijekom otprilike 7000 godina, smanjujui se do vjerojatnih 21 stupnja prije negoli ponovno pone poveavati kut dobrano iznad 24 stupnja. Rolf Mller, koji je ovu injenicu primijenio na andsku mitologiju {Der Himmel ber dem Menschen der Steinzeit i druge studije) izraunao je da, ukoliko su arheoloki ostaci bili orijentirani na nagib od 24 stupnja, to znai da su izgraeni prije najmanje 4000 godina. Primjena ove sofisticirane i nezavisne metode utvrivanja datuma jednako je vana kao i utvrivanje starosti p o m o u radioaktivnog ugljika - moda ak i vie, budui da se testovi s radioaktivnim ugljikom mogu izvoditi samo na organskim materijalima (kao to su drvo ili ugljen) pronaenim u ili blizu zgrada, to ne iskljuuje nepoznatu raniju dob takve graevine; no, arheoastronomija moe sama odrediti starost zgrade, pa ak i vrijeme gradnje pojedinih njenih dijelova. Profesor Mller, iji emo rad poblie razmotriti, doao je do zakljuka da su savrene graevine od klesanog kamena u Machu Picchuu i Cuzcu (za razliku od poligonalnih megalitskih) stare preko 4000 godina, potvrujui time Montesinosovu kronologiju. Takva primjena arheoastronomije na andske ostatke, kako emo vidjeti, unijela je jo vie pomutnje glede odreivanja starosti civilizacije u dvjema Amerikama.
Zecharia Sitchin
190
Suvremenim je astronomima dugo trebalo da dou na Machu Picchu, ali su naposljetku ipak stigli. Godine 1930. Rolf Mller, profesor astronomije na univerzitetu u Potsdamu, objavio je svoje prve studije koje se bave astronomskim aspektima ruevina u Tiahuanacuu, Cuzcu i Machu Picchuu. Njegovi zakljuci, koji govore o drevnosti ovih ostataka, a posebno spomenika u Tiahuanacuu, gotovo su mu unitili karijeru. U Machu Picchuu Mller se usredotoio na Intihuatanu na vrhu brijega na sjeverozapadu grada, i na strukturu na vrhu svete stijene, jer je na oba mjesta vidio precizne karakteristike koje su mu omoguile da uvidi njihovu svrhu i upotrebu (Die Intiwatana (Sonnenwarten) im Alten Peru i drugi spisi). Shvatio je da je Intihuatana bila postavljena na najvioj toki u gradu. S nje se mogao vidjeti horizont u svim pravcima; ali zidovi od megalitskog klesanog kamenja ograniavali su pogled u samo odreenim smjerovima, onim koje su graditelji zamislili. Intihuatana i njena osnovica bile su isklesane iz jednog prirodnog kamena, uzdiui stup do eljene visine. I stup i osnovica bili su klesani i orijentirani na precizan nain (v. sl. 76). Mller je ustanovio da su razne nagnute povrine i strane pod kutom bile tako napravljene da omogue odreivanje zalaska sunca u vrijeme ljetnog solsticija, izlaska sunca u vrijeme zimskog solsticija, te proljetnih i jesenjih ekvinocija. Prije svojih istraivanja u Machu Picchuu Mller je dugo ispitivao arheoastronomske aspekte Tiahuanacua i Cuzca. Jedan stari panjolski drvorez (sl. 83a) navodio ga je na zakljuak da je veliki Hram Sunca u Cuzcu bio tako graen da dozvoli sunevim zrakama da izravno obasjaju samo sredite svetita - Svetinju nad svetinjama - u trenutku izlaska sunca na dan zimskog solsticija. Primjenjujui Lockyerove teorije na Coricanchu, Mller je uspio izraunati i pokazati da su pretkolumbovski zidovi zajedno s krunim svetitem mogli sluiti istoj svrsi kao i egipatski hramovi (sl. 83b). Prva oigledna karakteristika graevine na vrhu svete stijene u Machu Picchuu jest njezin polukruni oblik i savreno klesano kamenje od koje sagraena. To predstavlja oitu slinost s
191
P U T EVI N E B A
slika 83
polukrunim svetitem u Cuzcu (ve sam iznio svoje miljenje da je ova u Machu Picchuu prethodila onoj u Cuzcu); za Miillera to je znailo da ima slinu funkciju - odreivanje zimskog solsticija. Nakon to je utvrdio da su ravne zidove te strukture arhitekti orijentirali prema zemljopisnom poloaju i nadmorskoj visini mjesta, ustanovio je da su dva trapezoidna prozora u krunom dijelu (sl. 84) omoguavala promatrau da kroz njih vidi izlazak sunca u vrijeme ljetnih i zimskih solsticija - prije 4000 godina! Tijekom 80-tih godina prolog stoljea dva astronoma s opservatorija Steward na University of Arizona, D. S. Dearborn i R. E. White (Archaeoastronomy at Machu Picchu) krenuli
Zecharia Sitchin -
I Z G U B L J E N A KRALJEVSTVA
192
slika 84
su na isto mjesto s preciznijim instrumentima. Potvrdili su astronomsku orijentaciju Intihuatane i dva prozora u Torreonu (odakle se promatra s isturene svete stijene du ljebova i rubova). Oni se, meutim, nisu pridruili Mllerovoj raspravi o starosti te strukture. Ni oni, a niti Mller nisu pokuali slijediti linije promatranja, stare nekoliko tisuljea, kroz najdrevniju megalitsku strukturu, legendarna Tri Prozora. Tamo bi rezultati, vjerujem, bili jo vie zapanjujui. Mller je, meutim, prouavao orijentaciju megalitskih zidova u Cuzcu. Njegov zakljuak, ije su dalekosene implikacije ignorirane, bio je da 'njih treba smjestiti u razdoblje izmeu 4000. g. pr. n. e. i 2000. g. pr. n. e.' (Sonne, Mond und Sterne ber dem Reich der Inka). To znai da vrijeme megalitskih struktura (barem onih u Cuzcu, Sacsahuamanu i Machu Picchuu) 2000 godina prethodi godini 2000. pr. n. e. kao vremenu Torreona i Intihuatane u Machu Picchuu. Drugim rijeima, Mller je zakljuio da se graevine iz razdoblja prije Inka proteu preko dva doba zodijaka: megalitske pripadaju dobu Bika, a one iz vremena Drevnog Carstva i pukotina u Tampu-Toccu su iz doba Ovna. Na drevnom Bliskom istoku pomak uzrokovan precesijom zahtijevao je periodinu preinaku izvornog sumerskog kalendara. Glavna promjena, popraena velikim vjerskim preokretima, dogodila se oko 2000. g. pr. n. e., prelaskom iz zodijakalnog znaka
193
P U T EVI N E B A
Bika u znak Ovna. Zapanjujue za druge (ali ne i za nas), takve promjene i reforme uoene su i u Andama. Da su drevni andski narodi imali kalendar, trebao bi biti zakljuak do kojeg smo doli na temelju zapisa Montesinosa i drugih kroniara koji su spominjali opetovane preinake kalendara koje su provodili razni vladari. Meutim, bilo je potrebno objaviti nekoliko znanstvenih studija, poevi 30-tih godina 20. stoljea, kako bi se potvrdilo da ovi narodi ne samo da su imali kalendar, nego su ga i zapisivali (iako se pretpostavljalo da nisu imali pismo). Pionir na tom podruju, Fritz Buck (Inscriptiones Calendara del Peru Preincaico i drugi spisi) doao je do arheolokih dokaza koji podravaju ove zakljuke, kao to je ezlo koje predstavlja instrument za raunanje vremena, te vaza, pronaena u ruevinama hrama u Pachacamacu, koja prikazuje etiri perioda od dvanaest p o m o u oznaka u obliku linija i toaka, srodnim onima Maya i Olmeka. Prema ocu Molini, Inke su 'zapoinjali raunati godinu sredinom svibnja, koji dan prije ili poslije, na prvi mjeseev dan. Oni su ili u Coricanchu ujutro, u podne i po noi, nosei ovcu koju je trebalo rtvovati toga dana'. Tijekom rtvovanja sveenici su ponavljali himne, govorei: 'O Stvoritelju, o Sunce, o Grome, budite zauvijek mladi i ne ostarite; neka sve stvari budu u miru; neka se ljudi mnoe, a njihova hrana i sve stvari i dalje neka budu obilni'. Budui da je gregorijanski kalendar uveden u Cuzcu tek nakon Molininog vremena, dan Nove godine o kojem on govori odgovara datumu 25. svibnja ili blizu tog datuma. Tornjeve-opservatorije koje je opisao Garcilaso, posljednjih su godina otkrili astronomi teksakog i ilinoiskog univerziteta; oni su pronali da su linije gledanja bile tone za 25. svibnja. Prema kroniarima, Inke su smatrali da im godina poinje na zimski solsticij (ekvivalentno ljetnom solsticiju na sjevernoj hemisferi). Ali, taj dogaaj se ne zbiva u svibnju, ve 21. lipnja ... to predstavlja razliku od cijelog jednog mjeseca! Jedino prihvatljivo objanjenje za to moe se pronai ukoliko dozvolimo mogunost da su Inke naslijedili iz ranijeg
Zecharia Sitchin -
194
doba kako kalendar, tako i sustav promatranja na kojem se on temeljio: kanjenje od jednog mjeseca rezultat je precesijskog pomaka koji traje 2160 godina po kui zodijaka. Intihuatana na Machu Picchuu, kako smo spomenuli, koristila se za odreivanje ne samo solsticija, nego i ekvinocija (kada su dan i no podjednako dugi, u trenutku kada se sunce nalazi iznad ekvatora u oujku i rujnu). I kroniari i suvremeni istraivai (kao to je L. E. Valcarel, The Andean Calendar) izvjetavaju da Inke nisu alili truda kako bi utvrdili tone dane ekvinocija i tovali ih. Taj obiaj morao je potjecati iz ranijih vremena, jer smo u ranim izvjeima itali da su vladari Drevnog Carstva bili zaokupljeni potrebom da odrede ekvinocije. Montesinos nas izvjetava da je etrdeseti monarh Drevnog Carstva osnovao akademiju za prouavanje astronomije i astrologije i utvrdio ekvinocije. injenica da je dobio titulu Pachacutec upuuje na to da je kalendar u to vrijeme bio do te mjere nesinkroniziran s nebeskim fenomenima da je reforma postala imperativ. Ovo je najzanimljiviji podatak, koji je, meutim, bio potpuno zanemaren. Prema Montesinosu, rije je o petoj godini vladavine tog monarha, kada se navrilo 2500 godina od Toke Nula i 2000 godina od poetka Drevnog Carstva. to se to dogaalo oko 400. g. pr. n. e. to je zahtijevalo preinaku kalendara? Duljina vremenskog razdoblja od 2000 godina jednaka je duljini vremenskih razdoblja unutar kojih dolazi do pomaka u zodijaku zbog precesije. Na drevnom Bliskom istoku, kada je stvoren kalendar u Nippuru oko 4000. g. pr. n. e., proljetni ekvinocij padao je u kuu ili doba Bika. On je kasnio prema ekvinocijima Ovna oko 2000. g. pr. n. e. i Riba koje su bile u Kristovo vrijeme. Andska reforma provedena oko 400. g. pr. n. e. potvruje da su drevno carstvo i njegov kalendar doista poeli oko 2500. g. pr. n. e.. Osim toga, navodi na zakljuak da su ti vladari bili upoznati sa zodijakom; meutim, zodijak je bila u potpunosti umjetna i proizvoljna podjela nebeskog kruga oko sunca na dvanaest dijelova; zodijak je izum Sumerana koji su u Starom svijetu prihvatili svi narodi koji su doli poslije njih (do dananjeg dana).
195
P U TEvi NEBA
Je li to mogue? Odgovor je - da. Jedan od pionira na tom polju, S. Hagar, na etrnaestom Kongresu amerikanista 1904. g. u svom izlaganju pod naslovom 'Peruanske zvjezdane konstelacije i njihov odnos prema ritualu' pokazao je da Inke ne samo da su bili upoznati s kuama zodijaka (i njima odgovarajuim mjesecima), nego su imali i posebna imena za njih. Ta imena, na iznenaenje znanstvenika, ali ne i nae, nevjerojatno podsjeaju na imena koja su nam poznata i koja su potekla iz Sumera. Tako je sijeanj, mjesec Vodenjaka, bio posveen Mama Cochi i Capac Cochi, Majci Vode i Gospodaru Vode. Oujak, mjesec Ovna kada je prvi mjesec u stara vremena oznaavao Staru godinu, zvao se Katu Quilla, Mjesec trgovine. Travanj koji odgovara Biku, dobio je ime Tupa Taruca, Jelen koji pase (u Junoj Americi nije bilo bikova). Djevica je bila Sara Mama, Majka Kukuruza a njen simbol je bio enski organ; i tako dalje. I doista, sam Cuzco predstavlja potvrdu u kamenu, kako za dobro poznavanje zodijaka s dvanaest kua, tako i za drevnost tog znanja. Ve smo spomenuli podjelu Cuzca na dvanaest etvrti i njihovu povezanost s kuama zodijaka. Znaajno je istaknuti da je prva etvrt, na obroncima Sacsahuamana, bila povezana s Ovnom. Da bi Ovan bio povezan s proljetnim ekvinocijem, kako je pokazano, m o r a m o vratiti sat unazad vie od 4000 godina. ovjek se mora zapitati je li se znanje, potrebno za astronomske podatke ovakve vrste kao i za reforme kalendara, moglo zadrati te dalje prenositi kroz tolika tisuljea bez nekog sustava memoriranja podataka, bez da su ti podaci zapisani u nekom obliku. Kodeksi Maya, kao to smo vidjeli, sadravali su astronomske podatke kopirane i dobivene iz ranijih izvora. Arheolozi su utvrdili da su duguljaste ipke koje dre vladari Maya (kako je prikazano na njihovim stelama) bile ustvari 'nebeske ipke' koje su prikazivale slike za odreenu konstelaciju zodijaka (kao i nizovi slika koje uokviruju sliku Paala na poklopcu njegovog lijesa u Palenqueu). Jesu li ovi umjetniki prikazi iz klasinog razdoblja kopirani iz ranijih, moda manje umjetniki profinjenih kalendarskih zapisa? Na to upuuje
Zecharia Sitchin -
196
okrugli kamen pronaen u Tikalu (sl. 85a) na kojem se nalazi slika Boga Sunca (s bradom i isplaenim jezikom), okruena nebeskim simbolima. Takvo 'primitivno' kalendarsko-zodijako kruno kamenje moralo je prethoditi usavrenom astekom 'kalendarskom kamenju', kojih je pronaeno nekoliko, a onaj zlatni, najsvetiji meu svima, Moctezuma je poklonio Cortsu u uvjerenju da Bogu Pernate Zmije samo vraa ono to mu pripada. Da li su takvi zapisi - u zlatu - postojali u drevnom Peruu? Unato panjolskom odnosu prema svemu to je bilo povezano s 'idolima', a osobito ako je predmet bio od zlata (koje je bilo brzo rastopljeno, kao to se to dogodilo sa Slikom sunca iz Coricanche), ipak je ostao barem jedan takav predmet. Radi se o zlatnom disku, promjera oko 14 centimetara (sl. 85b). Otkriven u Cuzcu, sada se nalazi u Muzeju amerikih Indijanaca u New Yorku, a opisao ga je prije vie od jednog
slika
85
197
P U T EVI N E B A
stoljea Sir Clemens Markham (Cuzco and Lima; The Incas of Peru). On je zakljuio da disk predstavlja sunce u sredini, a da je oko njega rasporeeno dvadeset razliitih simbola; pretpostavio je da su to mjeseci, srodno kalendaru Maya koji se sastoji od dvadeset mjeseci. W. Bollaert je u predavanju odranom pred Kraljevskim Drutvom arheologa 1860. g., kao i u spisima koji su potom uslijedili ustvrdio da je disk 'lunarni kalendar ili zodijak'. M. H. Saville (A Golden Breastplate from Cuzco, u publikaciji Muzeja iz 1921. g.) je istaknuo da se est uokolo rasporeenih znakova ponavljaju dvaput, a dva znaka da se ponavljaju etiri puta (on ih je oznaio od A do H), te je time doveo u pitanje Markhamovu teoriju o dvadeset mjeseci. Jednostavna injenica da je est puta dva dvanaest navodi nas na to da se sloimo s Bollaertom i da prihvatimo da se radi o ploi zodijaka, a ne mjeseci. Svi se znanstvenici slau da taj predmet potjee iz vremena prije Inka. Nitko, meutim, dosad nije govorio o tome koliko je slian kalendaru u kamenu otkrivenom u Tikalu - moda, i iz razloga to bi to bio jo jedan avao u lijes, u kojem je pohranjen stav da izmeu Srednje Amerike i June Amerike nije bilo nikakvih kontakta. Poetkom 1533. g. mala skupina iz Pizzarove grupe vojnika ula je u Cuzco, glavni grad Inka. Glavnina Pizzarove vojske jo je uvijek bila u Cajamarci gdje su drali zatoenog pretendenta na prijestolje Atahualpu; spomenuta grupa uputila se u Cuzco s ciljem da preuzme otkupninu u zlatu koju su panjolci zahtijevali, odnosno dio otkupnine koji je trebao ponuditi glavni grad, u zamjenu za Atahualpinu slobodu. U Cuzcu im je Atahualpin general Quizquiz dozvolio da uu i pregledaju nekoliko vanih zgrada, ukljuujui i Hram Sunca; Inke su ga zvali, kako smo spomenuli, Coricancha, Zlatni samostan, jer su njegovi zidovi bili prekriveni zlatnim ploama, a izmeu zidova su se nalazili brojni predmeti od zlata, srebra i dragog kamenja. Nekoliko panjolca koji su uli u Cuzco odnijelo je sedam stotina zlatnih ploa, a posluilo se i drugim blagom; potom su se vratili u Cajamarcu.
Zecharia Sitchin
198
Glavnina panjolske vojske ula je u Cuzco krajem te godine; ve smo opisali sudbinu koja je zadesila grad, njegove zgrade i grobove, ukljuujui oskvrnjivanje i pljaku svetita, zatim topljenje Zlatnog simbola sunca koji je visio iznad Velikog Oltara. No, fiziko unitavanje nije moglo izbrisati ono to su Inke zadrali u svom sjeanju. Coricanchu je izgradio, sjeaju se Inke, ve prvi monarh; u poetku, bila je to tek koliba pokrivena slamom. Kasniji su ju vladari poveali i poboljali sve dok hram nije poprimio konane dimenzije i oblik, kako su ga vidjeli panjolci. U sreditu hrama, priali su, zidovi su od poda do stropa bili pokriveni zlatnim ploama. 'Iznad onoga to se zvalo Visoki Oltar', pisao je Garcilaso,'bila je slika sunca na zlatnoj ploi dvostruko debljoj od ostalih zidnih ploa. Slika je prikazivala sunce s okruglim licem, zrakama i plamenovima ognja, sve u jednom komadu'. To je doista bio taj zlatni predmet kojeg su panjolci vidjeli i maknuli. Ali, to nije bila izvorna slika koja je dominirala zidom, i koja je bila okrenuta u smjeru odakle je dolazila suneva zraka pri izlasku sunca, tono odreenog dana. Najdetaljniji opis ukrasa i slika koje su ga pratile dao je Don Juan de Santa Cruz Parachuti-Yumqui Salcamayhua, sin kraljevske Inka princeze i panjolski plemi (zbog ega ga se nekad spominje kao Santa Cruz, a nekad kao Salcamayhua). Izvjetaj je bio ukljuen u njegov Relacion (engleski prijevod Sir Clemensa Markhama) u kojem on slavi kraljevsku dinastiju Inka u oima panjolaca. Prvi kralj dinastije Inka, tvrdio je Salcamayhua, bio je onaj koji je 'zapovjedio kovaima da izrade ravnu plou od zlata koja je oznaavala da je tu stvoritelj neba i zemlje'. Salcamayhua je ilustrirao svoj tekst crteom: bio je to neobian i rijedak ovalni oblik. Taj prvi oblik bio je zamijenjen okruglom ploom kad je jedan monarh kasnije proglasio Sunce vrhovnim boanstvom. Ponovno je, meutim, vraen prvotni, ovalni oblik, a to je uinio sljedei Inka, 'veliki neprijatelj idola; on je zapovjedio svom narodu da ne izraavaju tovanje prema Suncu i Mjesecu', nego
199
P U T EVI N E B A
radije neka tuju nebesko tijelo predstavljeno ovalnim oblikom; on je bio taj koji je 'potakao da se oko ploe stave slike'. Odnosei se prema ovalnom obliku kao prema'Stvoritelju', Salcamayhua je pojasnio da nije pritom mislio na Sunce, budui da prikazi Sunca i Mjeseca stoje sa stane ovala. Kako bi ilustrirao to je mislio, Salcamayhua je nacrtao veliki oval pored kojeg su bila dva manja kruga. Ukras je ostao takav, s ovalom kao glavnom slikom, do vremena Inke Huascara, jednog od dvojice polubrae ukljuene u borbu za prijestolje, u vrijeme dolaska panjolaca. On je maknuo ovalnu sliku i zamijenio je 'okruglom ploom, poput Sunca sa zrakama'.'Inka Huascar je postavio sliku Sunca na mjesto gdje je bio Stvoritelj'. Uslijed toga, izmjenina religiozna naela vratila su se natrag u panteon, gdje je Sunce, a ne Viracocha, bilo vrhovno boanstvo. Kako bi dao do znanja da je on pravi nasljednik prijestolja, Huascar je svom imenu dodao epitet Inti ('Sunce'), to je znailo da je on, a ne njegov polubrat, bio pravi potomak izvornog Sina Sunca. Objanjavajui da je zid s ovalom kao glavnom slikom predstavljao 'ono to je poganin mislio' u vezi neba i zemlje, Salcamayhua je nacrtao veliku skicu, prikazujui kako je zid izgledao prije nego to je Huascar zamijenio ovalni oblik slikom Sunca. Skica je preivjela zahvaljujui Franciscu de Avili koji je ispitivao Salcamayhuu i druge o znaenju prikazanog, te je skicu zadrao meu svojim papirima. Osim toga, na skici i oko nje narkao je biljeke koje objanjavaju slike, koristei Quechus i Aymara termine domorodaca kao i svoj vlastiti kastiljanski panjolski. Kad se te njegove zabiljeke maknu (si 86), ovjek dobiva jasnu sliku onoga to je bilo prikazano iznad oltara (velikog iskrianog predmeta na dnu): zemaljski simboli (ljudi, ivotinja, rijeka, planine, jezero, itd.) u donjem dijelu, a nebeske slike (Sunce, Mjesec, zvijezde, tajanstveni oval, itd.) u gornjem dijelu. Znanstvenici su se slagali i ne slagali glede interpretacije pojedinih simbola, ali ne i oko opeg znaenja svetog zida. Markham je u gornjem dijelu crtea vidio 'kartu zvijezda koja
Zecharia Sitchin -
200
slika 86 je pravi klju za simboliku kozmogoniju i astronomiju drevnog Perua'; osim toga, uvjeren je da je vrh trokuta bio hijeroglif za 'nebo'. S. K. Lothrop (Inca Treasure) tvrdi da su slike iznad velikog oltara 'tvorile kozmogonijsku priu o stvaranju neba i zemlje, Sunca i Mjeseca, prvog mukarca i ene'. Svi se slau, kako je ustvrdio Salcamayhua, da je to predstavljalo 'ono to je poganin mislio' - zbroj svih njihovih vjerovanja i legendarnih pria; sagu o Nebu i Zemlji i vezu izmeu njih. Skup nebeskih oblika jasno prikazuje Sunce i Mjesec sa strane zlatne ovalne ploe, kao i grupe nebeskih tijela iznad i ispod ovala. Da dva zvjezdana simbola sa svake strane ovala predstavljaju Sunce i Mjesec, proizlazi iz tipinih prikaza njihovih lica nacrtanih iznad simbola, a dodatnu potvrdu za to predstavljaju biljeke na domorodakom jeziku: Inti (Sunce) i Quilla (Mjesec). Budui da je Sunce prikazano na spomenuti nain, to je predstavljao sredinji oblik, veliki oval? Prie govore kako se ovaj simbol izmjenjivao sa Suncem kao predmet oboavanja i tovanja u vrijeme Inka. Njegov identitet je jasno objanjen biljekom koja kae: 'Illa Ticci Uuiracocha, Pachac Acachi. Quiere decir imagen
201
P U T EVI N E B A
del Hecedor del cielo y de la tierra. Prevedeno, to znai: 'Ilia Ticci Viracocha, Stvoritelj svega; to e rei: slika Stvoritelja neba i Zemlje'. Ali se zato se Viracochu prikazivalo kao oval? Jedan od glavnih istraivaa ove teme R. Lehmann-Nitsche ('Coricancha - El Templo del Sol an el Cuzco y las Imagenes de su Altar Mayor) postavio je tezu da je ovalni oblik predstavljao 'kozmiko jaje', teogonijsku ideju koja je svoj odjek nala u grkim legendama, u hinduistikim religijama, cak i u Postanku'. To je 'najstarija teogonija ije pojedinosti bijeli autori jo nisu shvatili'. U svetitima indo-europskog boanstva Mitre pojavljuje se kao jaje okrueno konstelacijom zodijaka. 'Moda e jednog dana indijanolozi prepoznati slinosti u pojedinostima i kultovima Viracoche, Brahme sa sedam oiju i izraelskog Jahve ... U klasinoj antici i u orfikom kultu postojale su svete slike Mistinog Jajeta; zato Se ne bi isto dogodilo i u velikom svetitu u Cuzcu?' Lehmann-Nitsche je smatrao da je Kozmiko Jaje jedino mogue objanjenje za neuobiajenu upotrebu ovalnog oblika, budui d a j e , osim njegove slinosti s oblikom jajeta, eliptini oblik (kojeg je teko precizno nacrtati ili oblikovati) nemogue nai na Zemlji kao oblik prisutan u prirodi. Meutim, kako L e h m a n n Nitsche, tako i drugi istraivai, izgleda da su zanemarili injenicu da eliptini oblik na sebi (na dnu) ima zvjezdani simbol. Ukoliko se eliptini ili ovalni oblik, kako izgleda, odnosi na jo jedno nebesko tijelo (osim pet iznad i etiri ispod), to nam govori o 'ovalu' koji se moe pronai u prirodi, ali ne na Zemlji, nego - na nebu: radi se o prirodnoj krivulji orbite planeta oko sunca. To je, po meni, orbitalna putanja jednog planeta u naem Sunevom sustavu. Dakle, ono to je sveti zid prikazivao nije bila neka daleka i tajanstvena konstelacija, ve na vlastiti Sunev sustav, sa Suncem, Mjesecom i deset planeta, to ukupno iznosi dvanaest. Vidimo planete naeg Sunevog sustava podijeljene u dvije grupe. Po meni, to je pet vanjskih planeta na veoj udaljenosti - Pluton, Neptvm, Uran, Saturn i Jupiter (brojei izvana prema unutra).
Zecharia Sitchin -
202
Nia ili blia grupa predstavlja etiri unutarnja planeta - Mars, Zemlju, Veneru i Merkur. Dvije grupe planeta razdvojene su ogromnom eliptinom orbitom dvanaest lana Sunevog sustava. Inkama, oval je predstavljao nebeskog Viracochu. Treba li nas iznenaditi injenica da je upravo takav bio i sumerski pogled na Sunev sustav? Kako se prikazi sputaju sa neba prema Zemlji, na desnoj strani zida prikazano je zvjezdano nebo, a na lijevoj oblaci. Znanstvenici se slau s izvornim biljekama koje upuuju na - 'ljeto' (jasno zvjezdano nebo) i 'zimske oblake'. Promatrajui dio kreativnog ina koji se odnosi na godinja doba, prikaz Inka ovdje p o n o v n o slijedi bliskoistoni obrazac. Zemljin nagib (koji uzrokuje godinja doba) u Sumeru se pripisivao Nibiruu, a u Babilonu Marduku. Odjek te ideje nalazimo kod psalmista koji pjeva biblijskom Gospodinu: 'Ti si stvorio ljeto i zimu'. Ispod 'ljeta nalazi se simbol zvijezde, dok je ispod 'zime' prikazana divlja ivotinja. Openito je prihvaeno da te slike predstavljaju konstelacije povezane (na junoj hemisferi) s ovim godinjim dobima, gdje crte za zimu predstavlja Lava u zodijaku. To je zapanjujua spoznaja iz nekoliko razloga. Prvo, zato to u Junoj Americi nema lavova. Kao drugo, stoga to, kad je u Sumeru nastao kalendar u etvrtom tisuljeu pr. n. e., ljetni solsticij se pojavljivao kada se Sunce nalazilo u zodijakoj konstelaciji Lava (UR.GULA na sumerskom). Meutim, na junoj hemisferi u to bi doba godine bila zima. Znai da prikaz Inka ne samo da je posudio ideju o dvanaest zvijea zodijaka, nego i poredak po godinjim dobima kakav je bio u Mezopotamiji! Sada dolazimo do simbola koji - kao u Enuma Elishu te u Knjizi Postanka - prenose prie o stvaranju sa neba na Zemlju: prvi mukarac i ena, Raj, velika rijeka, zmija, planine, sveto jezero. Bila bi to 'panorama svijeta Inka, rijeima L e h m a n n Nitschea. No, tonije bi bilo rei - slikovna Biblija Anda. Analogija je stvarna, a ne samo simbolina. Elementi u ovom dijelu slikovne kompozicije mogli bi posluiti za ilustraciju mezopotamsko-biblijskih pria o Adamu i Evi u Rajskom vrtu, zajedno sa zmijom (na desnoj strani zida) i Drvetom ivota (na
203
P U T EVI N E B A
lijevoj strani zida). Sumerski E.DIN (od kojega potjee Eden) bio je dolina velike rijeke Eufrat koja dotjee sa velikih planina na sjeveru. Zemljopisne oznake su jasno prikazane na desnoj strani zida, gdje se nalazi kugla koja predstavlja Zemlju, te nosi natpis 'Pacha Mama' - Majka Zemlja. ak je i Duga, koja se javlja u bliskoistonim priama o Potopu, ovdje prikazana. (Svi se slau da kugla odnosno krug oznaen kao Pacha Mama predstavlja Zemlju, no nitko se nije zapitao kako su Inke mogli znati da je Zemlja okrugla. Sumerani su, meutim, bili svjesni te injenice pa su sukladno tome i crtali Zemlju, kao i sve ostale planete). Grupa od sedam toaka ispod simbola Zemlje zadavala je beskrajne probleme znanstvenicima. Drei se pogrene pretpostavke da su u drevna vremena ljudi zamiljali da Plejade imaju sedam zvijezda, neki su sugerirali da taj simbol predstavlja dio zvijea Bika. Ali, da je doista tako, onda bi taj simbol pripadao gornjem, nebeskom dijelu ploe, a ne bi se nalazio pri njenom dnu. Lehmann-Nitsche i drugi protumaili su simbol sedmice kao 'sedam oiju vrhovnog boga. No, ve smo pokazali da su sedam toaka, sam broj sedam, u sumerskom brojanju planeta bile oznaka same Zemlje. Stoga se simbol 'sedam' nalazi upravo tamo gdje i pripada, kao ime Zemljine kugle. Posljednji oblik na svetom zidu jest crte velikog jezera povezanog kanalom s m a n j o m vodom. Natpis na njoj kae: 'Mama Cocha', Majka Voda. Svi se slau da crte predstavlja andsko sveto jezero Titicaca. Prikazujui ga, Inke su prenijeli priu o Stvaranju s neba na Zemlju, te iz Rajskog vrta u Ande. Lehmann-Nitsche je saeo znaenje i poruku sloenog prikaza na zidu iznad Velikog Oltara rijeima:'to vodi ovjeka od tla do zvijezda'. No, dvostruko je zapanjujue da prikaz vodi Inke do druge strane Zemlje.
9
GRADOVI IZGUBLJENI I NAENI
Otkrie prie o Stvaranju u njenoj izvornoj, mezopotamskoj verziji, prikazane u najsvetijem dijelu hrama Inka, postavlja mnoga pitanja. Prvo, koje se samo namee - kako? Kako su Inke saznali za te prie, ne samo na nekom opem nivou, kako su one univerzalno poznate (stvaranje prvog ljudskog para, Potop), ve na nain koji slijedi ep o Stvaranju, ukljuujui i znanje o cjelovitom Sunevom sustavu i putanji Nibirua? Jedan mogui odgovor glasi da su Inke posjedovali to znanje od pamtivijeka i da su ga donijeli sa sobom na Ande. Druga mogunost je da su uli od drugih koje su sreli u tim zemljama. U nedostatku pisanih materijala kakvi se mogu nai na drevnom Bliskom istoku, izbor odgovora ovisi u nekoj mjeri o odgovoru na jo jedno pitanje: tko su uistinu bili Inke? Relacion Salcamayhue je dobar primjer pokuaja Inka da ovjekovjee upotrebu dravne propagande: pripisivanje asnog imena Matico Capac prvom monarhu Inka, Inka Rocci, da bi narod kojeg su podjarmili vjerovao da je prvi Inka izvorni 'Sin Sunca', tek izaao iz svetog jezera Titicaca. U stvarnosti, dinastija
205
Zecharia Sitchin -
206
Inka zapoela je nekih 3500 godina nakon svetog poetka. Osim toga, jezik kojim su Inke govorili bio je Quechua, jezik naroda centralno-sjevernih Anda, dok se u planinama oko jezera Titicaca govorilo Aymara jezikom. Uzevi ove i jo neke druge injenice u obzir, neki su znanstvenici nagaali da su Inke doli kasnije, s istoka i nastanili se u dolini Cuzca koja granii s velikom ravnicom Amazonije. Samo po sebi, to ne iskljuuje bliskoistono podrijetlo Inka ili njihove veze s tim podrujem. Dok je pozornost bila usmjerena na prikaz na zidu iznad Visokog Oltara, nitko se nije zapitao zato - usred naroda koji su izraivali slike svojih bogova i koji su svoje idole postavljali u svetita i hramove - u velikom hramu Inka nije bilo nikakvog idola, kao niti u bilo kojem drugom svetitu koje je pripadalo Inkama. Kroniari izvjeuju da se tijekom nekih svetkovina nosilo 'idola, ali to je bila slika Manca Capaca, a ne boga. Takoer izvjeuju da bi odreenog svetog dana sveenik odlazio na daleku planinu na kojoj je stajao veliki idol boga, te tamo rtvovao lamu. No, planina i njezin idol su potjecali iz vremena prije Inka i lako je mogue da se tu radi o hramu na obali u Pachacamacu (o kojem smo ve pisali). Zanimljivo je da su ta dva obiaja u skladu s biblijskim zapovijedima iz vremena Izlaska. Deset Zapovijedi, izmeu ostalog, sadre i zabranu pravljenja i oboavanja idola. A naveer, na Dan okajanja, sveenik je morao rtvovati 'kozu grijeha' u pustinji. Dosad jo nitko nije spomenuo da su quipos (vrpce u razliitim bojama koje su morale biti od vune, s vorovima na razliitim mjestima) koje su Inke koristili za pamenje dogaaja, po nainu izrade i svrsi bili srodni tzitzitu, 'resama na rubu plavog konca', za koje je Izraelcima bilo zapovjeeno da ih privrste na svoju odjeu kao podsjetnik na Boje zapovijedi. Postoji pravilo nasljeivanja, po kojem je legalni nasljednik bio sin polusestre - sumerski je to obiaj kojeg su slijedili hebrejski patrijarsi. Osim toga, kraljevske obitelji Inka imale su i obiaj obrezivanja. Peruanski arheolozi su izvijestili o zanimljivim nalazima u amazonskim provincijama Perua, koji, izmeu ostalog, ukljuuju
207
G R A D O V I IZGUBLJENI I N A E N I
oite ostatke gradova izgraenih od kamena, osobito u dolinama dviju rijeka - Utcubambe i Mararina. U tropskim zonama, bez dvojbe, postoje 'izgubljeni gradovi'; no, u nekim sluajevima objavljena otkria zapravo su ekspedicije na poznata mjesta. Takav je bio sluaj s naslovnih stranica iz Gran Patajena, iz 1985. g.; to su mjesto posjetili peruanski arheolog F. K a u f f m a n n - D o i g i Amerikanac Gene Savoy dvadeset godina ranije. Postojala su izvjea o 'piramidama vienim iz zraka na brazilskoj strani granice, o izgubljenim gradovima kao to je Akakor, te indijanske prie o ruevinama koje uvaju neuvena blaga. Jedan dokument u Nacionalnom arhivu u Rio de Janeiru po svojim znaajkama predstavlja izvjee iz osamnaestog stoljea o izgubljenom gradu u amazonskim dunglama kojeg su 1591. otkrili Europljani; taj dokument ak prepisuje spis koji je tamo naen. To je bio glavni razlog ekspedicije pukovnika Pery Fawcetta, iji je misteriozni nestanak u dungli jo uvijek predmet znanstveno-popularnih lanaka. To sve ne znai da ne postoje drevne ruevine u amazonskom bazenu, du junoamerikog kontinenta od Guiane/Venezuele do Ekvadora/Perua. Humboldt u svojim izvjeima o putovanjima du kontinenta spominje predaje koje govore da su se ljudi s druge strane mora iskrcali u Venezueli i produili prema unutranjosti; glavna rijeka u dolini Cuzca, Urubamba, tek je pritoka Amazonije. Slubeni brazilski timovi posjetili su brojna mjesta (meutim, bez izvoenja sustavnih iskopavanja). Na jednom mjestu blizu ua Amazonije pronaene su glinene urne ukraene urezanim uzorcima koji podsjeaju na dizajn zemljanih vreva iz Ura (sumerskog Abrahamovog rodnog mjesta). Jedan otoi koji se naziva Pacoval izgleda da je bio umjetno izgraen i da je sluio kao temelj za odreeni broj humaka (koji nisu iskopani). Prema radu L. Netta, Investigacioes sobre a Archaeologia Braziliera, slino ukraene urne i vaze 'vrhunske kvalitete' naene su uzvodno uz Amazoniju. Osobno vjerujem da je, dalje prema jugu, postojala jednako vana ruta koja je spajala Ande s Atlantskim oceanom. Ipak, jo uvijek nije mogue sa sigurnou ustvrditi da su Inke doli ovim putem, jedna od verzija njihovih predaka
Zecharia Sitchin -
208
pripisuje njihove poetke iskrcavanju na obalu Perua. Njihov jezik, Quechua, podsjea na Daleki istok i po znaenju rijei i po dijalektu. S druge strane, oni oigledno pripadaju amerikoindijanskoj lozi - etvrtoj grani ovjeanstva koja, usudio sam se to sugerirati, potjee od Kainove linije. (Jedan vodi u Cuzcu, uvi za ovakvu biblijsku ekspertizu, upitao je da li je mogue da In-ka potjee od Ka-in koji dobijemo zamjenom slogova. Tko zna!) Vjerujem da ovi dokazi potvruju da su bliskoistone prie i vjerovanja - ukljuujui poznavanje prie o Nibiruu i Anunnakima koji su odatle doli na Zemlju, te panteon dvanaestorice - precima Inka bili doneeni sa drugog kontinenta. To se dogodilo u vrijeme Drevnog Carstva; a prie i vjerovanja donijeli su sa sobom takoer Stranci S Druge Strane Mora, ali ne nuno isti oni koji su donijeli sline prie, vjerovanja i civilizaciju u Srednju Ameriku. Uz sve injenice i dokaze koje smo do sada iznijeli, vratimo se u Izapu, mjesto blizu obale Tihog oceana gdje se sastaju Meksiko i Gvatemala i gdje su Olmeci i Maye ivjeli rame uz rame. Tek naknadno priznata kao najvee mjesto du pacifike obale Sjeverne ili Centralne Amerike, Izapa biljei 2500 godina neprekinute naseljenosti - od 1500.g. pr. n. e. (godina do koje se je dolo datiranjem ugljikom) do 1000. g. n. e. U mjestu su postojale uobiajene piramide i igralita, no, arheolozi su najvie ostali zateeni klesanim kamenim spomenicima. Taj karakteristian stil, imaginacija, mitski sadraj i umjetniko savrenstvo klesanja prozvani su 'Izapanski stil', i sada se priznaje da je upravo ovdje bio njegov izvor odakle se taj stil proirio na druga mjesta du pacifikih obronaka Meksika i Gvatemale. Rije je o umjetnosti koja je pripadala ranim i srednjim pretklasinim Olmecima a koju su prihvatili Maye kad je mjesto promijenilo stanovnike. Arheolozi iz New World Archaeological Foundation s univerziteta Brigham Young, koji su posvetili desetljea iskopavanjima i prouavanju tog mjesta, ne sumnjaju u to da je ono u vrijeme osnivanja bilo orijentirano prema solsticijima, te da su ak razni spomenici bili postavljani na nain da su 'namjerno poravnati s planetarnim kretanjima' (V. G. Norman,
209
Izapa Sculpture). U kamenim rezbarijama prepoznaju se religiozni, kozmoloki i mitoloki motivi pomijeani s povijesnim temama. Ve smo vidjeli (sl. 51b) jedan od brojnih, razliitih prikaza krilatih boanstava. Posebno je zanimljiv veliki izrezbareni kamen, povrine oko 900 cm 2 , kojeg su arheolozi oznaili kao Stela Izapa 5, i za kojeg je utvreno da je povezan s velikim kamenim oltarom. U zamrenoj sceni (sl. 87) razliiti su znanstvenici prepoznali 'fantastian mit' koji se odnosi na 'postanak ovjeanstva pored Drveta ivota koje raste uz rijeku. Mitsko-povijesnu priu pria bradati starac koji sjedi s lijeve strane, a prepriava ju ovjek koji izgleda kao Maya na desnoj strani (u odnosu na onoga koji promatra stelu). U prikazu se razabiru raznovrsna vegetacija, ptice i ribe, kao i ljudske figure. Zanimljivo je da dvije sredinje figure predstavljaju ljude s licem i stopalima slona - ivotinje potpuno nepoznate u dvjema Amerikama. Figura na lijevoj strani povezana je s Olmekom s kacigom, to potkrjepljuje nau tvrdnju da su kolosalne kamene glave, kao i Olmeci koje su te glave portretirale, bili Afrikanci.
slika 87
Zecharia Sitchin -
IZGUBLJENA
KRALJEVSTVA
210
Lijevi dio stele, kad se povea (sl. 88a), jasno otkriva detalje koje smatram iznimno vanima, kljunima. Bradati ovjek pria svoju priu preko oltara koji nosi simbol rezaa pupane vrpce; to je bio simbol (sl. 88b) po kojem se prepoznavalo Ninti (sumerska boginja koja je Enkiju pomogla stvoriti ovjeka) na peatima valjaka i na spomenicima. Kad su bogovi meu sobom podijelili Zemlju, ona je dobila vlast nad Sinajskim poluotokom, egipatskim izvorom njima dragocjenog plavo-zelenog tirkiza; Egipani su ju zvali Hator i prikazivali je s kravljim rogovima, kao to se vidi i na ovom prikazu Stvaranja ovjeka (sl. 88c). Ove sluajne podudarnosti' dodatno potkrjepljuju zakljuak da Izapska stela ne prikazuje nita drugo, negoli prie Starog svijeta o Stvaranju ovjeka i Rajskom vrtu. Naposljetku, tu su - pri dnu crtea, pokraj rijeke koja tee - prikazane i piramide glatkih stranica kao to su one u Gizi na Nilu. I tako, dok ovjek stalno iznova preispituje i prouava tisuljeima star urezbareni crte, ne moe se ne sloiti da slika doista vrijedi koliko i tisuu rijei.
salika
88
211
Legende i arheoloki dokazi upuuju na to da se Olmeci i Bradati nisu zaustavili na obalama oceana, nego da su krenuli na jug u Centralnu Ameriku te prema sjevernim zemljama June Amerike. Mogue je da su napredovali kroz kontinent jer su, nema nikakve dvojbe, ostavili tragove svoje prisutnosti u zemljama unutranjosti. No, najvjerojatnije su za put prema jugu ipak odabrali laki nain - brodovima. Legende u ekvatorijalnim i sjevernim dijelovima Anda uvaju sjeanja ne samo na dolazak vlastitih predaka (kao to je Naymlap) morem, nego i na dva odvojena dolaska 'divova'. Jedan se dogodio u vrijeme Drevnog carstva, a drugi u vrijeme Mochica. Cieza de Leon ovaj drugi dolazak opisao je rijeima: 'Tamo je stigla na obalu, u amcima nainjenim od trske velikim poput velikih brodova, grupa ljudi takve veliine da je od koljena nanie njihova visina bila jednaka punoj visini obinog ovjeka. Oni su imali metalno orue pomou kojeg su iskopali bunare u stijeni, ali su za hranu koristili zalihe domorodaca. Takoer su i silovali ene domorodaca, jer meu divovima koji su se iskrcali nije bilo ena. Mochice su na svojoj grnariji prikazivali te divove koji su ih porobili, bojei njihova lica u crno (sl. 89), dok su lica Mochica bila nacrtana bijelom bojom. Osim toga, meu ostacima Mochica pronaeni su glineni portreti starijih ljudi s bijelim bradama.
slika
89
Zecharia Sitchin
212
Nagaam da su ti neeljeni posjetitelji bili Olmeci te njihovi bradati bliskoistoni drugovi koji su bjeali od ustanaka u Srednjoj Americi, oko 400. g. pr. n. e. Kako su prolazili kroz Centralnu Ameriku prema junijim ekvatorijalnim zemljama u Junoj Americi, za sobom su ostavljali trag strahopotovanja. Arheoloke ekspedicije u ekvatorijalna podruja obale Tihog oceana pronale su tajanstvene monolite koji potjeu iz tog zastraujueg razdoblja. Ekspedicija Georgea C. Heyea u Ekvadoru je naila na divovske kamene glave s crtama lica slinima ljudskim, ali s onjacima divljeg jaguara. Jedna druga ekspedicija u San Augustinu, mjestu blie kolumbijskoj granici, pronala je kamene kipove, portrete divova koji su ponekad drali alate ili oruje; njihove crte lica istovjetne su onima afrikih Olmeka (sl. 90a, b).
slika 90
213
Upravo ovi nasilnici mogli su biti oni koji su proirili legende, koje nalazimo i u ovim zemljama, o tome kako je stvoren ovjek, o Potopu i o zmijskom bogu koji je zahtijevao godinji prinos u zlatu. Jedan od obiaja kojeg su panjolci opisali bio je i ritualni ples koji su izvodila dvanaestorica mukaraca odjevena u crveno; ples se izvodio na obalama jezera povezanog s legendom o E1 Doradu. Ekvatorijalni domoroci oboavali su panteon dvanaestorice, pri emu je dvanaest broj velikog znaenja i vaan znak. Na elu je bilo trojstvo koje se sastojalo o Boga Stvoritelja, Boga Zla i Boginje Majke; tu su jo bili i bogovi Mjeseca, Sunca i Kie-Groma. Takoer znaajno, Bog Mjeseca bio je na viem poloaju od Boga Sunca. Imena boanstava su se mijenjala od mjesta do mjesta, zadravajui meutim nebesku pripadnost. Meu imenima koja neobino zvue, dva se posebno istiu. Predvodnik panteona na Chibcha dijalektu zvao se Abira, to zvui nevjerojatno slino mezopotamskom boanskom epitetu Abir, u znaenju - Snaan, Moan; a Bog Mjesec, kao to smo primijetili, zvao se 'Si' ili 'Sian', to je naziv koji se lako moe usporediti s mezopotamskim imenom Sin za to boanstvo. Stoga panteon ovih junoamerikih domorodaca neizbjeno doziva u sjeanje panteon drevnog Bliskog istoka i istonog Mediterana, dakle onaj Grka i Egipana, Hetita, Kanaanaca i Feniana, Asiraca i Babilonaca, te jo dalje unazad, u prolost, odakle je sve i poelo: do Sumerana iz june Mezopotamije od kojih su svi drugi batinili bogove i svoje mitologije. Sumerski panteon predvodio je 'Olimpski krug' dvanaestorice boanstava, budui je svaki od ovih vrhovnih bogova morao imati svoj nebesku kopiju, jednog od dvanaest lanova Sunevog sustava. I doista, imena bogova i njihovih planeta bila su identina (osim kad su koriteni raznovrsni epiteti s ciljem da se opiu posebne osobine bilo planeta, bilo boanstva). Na elu panteona nalazio se vladar Nibirua ANU, ije ime je bilo sinonim za'nebo', jer je on obitavao na Nibiruu. Njegova supruga, takoer lanica Dvanaestorice, zvala se ANTU. U toj grupi su se nalazila i dva glavna sina A N U - a : E.A ('ija kua je voda'),
Zecharia Sitchin -
214
Anuov prvoroenac, ali mu majka nije bila Antu, te EN.LIL ('Bog zapovjedi') koji je bio nasljednik stoga to je njegova majka bila Antu, Anuova polusestra. Ea se u sumerskim tekstovima nazivao i EN.KI ('Bog Zemlja'), budui je vodio prvu misiju Anunnakija sa Nibirua na Zemlju i osnovao na Zemlji njihove prve kolonije u E.DIN-u ('Dom Pravednih') - biblijskom Edenu. Njemu je bio povjeren zadatak da nabavi zlato koje se moglo pronai iskljuivo na Zemlji. Ono nije trebalo posluiti za ukraavanje ili za pothranjivanje tatine, nego za spaavanje Nibirua, i to na nain da se zlatna praina raspri u stratosferu planeta. Kao to je zabiljeeno u sumerskim tekstovima (i kao to je o tome bilo rijei u knjizi Dvanaesti planet te drugim knjigama Zemaljske kronike), Enlil je stigao na Zemlju kako bi preuzeo zapovjednitvo nakon to su se poetne metode vaenja metala, koje je koristio Enki, pokazale nezadovoljavajuima. To je bila pozadina svae i netrpeljivosti izmeu dva polubrata, kao i izmeu njihovih nasljednika; naposljetku, ova zavada dovela je do Rata Bogova; rat je okonan mirovnim ugovorom koji je izradila njihova sestra Ninti (poslije nazvana Ninharsag). Tada je nastanjena Zemlja podijeljena izmeu zaraenih klanova. Tri Enlilova sina - Ninurta, Sin i Adad - zajedno sa Sinovom djecom - blizancima amaom (Sunce) i Itarom (Venera) dobili su zemlje ema i Jafeta, tj. zemlje Semita i indo-europljana: Sin (Mjesec) nizinu Mezopotamije, Ninurta ('Enlilov ratnik', Mars) planine Elama i Asiriju; Adad ('Gromovnik', Merkur) Malu Aziju (zemlju Hetita) i Libanon. Itar je zavladala kao boginja civilizacije u dolini Inda, a amau je predano zapovjednitvo nad svemirskom lukom na Sinajskom poluotoku. Prema toj razdiobi, koja nije prola bez osporavanja, Enkiju i njegovim sinovima pripale su zemlje Hama - smeih/crnih ljudi - u Africi: civilizacija doline Nila te zlatni rudnici june i zapadne Afrike, to je bila izuzetno bitna i vrijedna nagrada. Budui da je bio izvrstan znanstvenik i metalurg, Enkijevo egipatsko ime bilo je Ptah ('Razvija" ili 'Pokreta razvoja'; titula koja prevedena na grki glasi Hefest, ili Vulkan kod Rimljana). On je dijelio kontinent sa svojim sinovima, meu kojima su bili njegov prvoroenac
215
MAR.DUK ('Sin Svijetlog Humka') kojeg su Egipani zvali Ra, te NIN.GISH.ZI.DA ('Gospodar Drveta ivota') kojeg su Egipani zvali Thoth (grki Hermes), a koji je bio bog tajnog znanja, ukljuujui astronomiju, matematiku i gradnju piramida. Znanje koje je objavio i razglasio ovaj panteon, potrebe bogova koji su stigli na Zemlju, te vodstvo Thotha usmjerili su afrike Olmeke i Bradate sa Bliskog istoka prema drugoj strani svijeta. Prispjevi u Srednju Ameriku, na obalu Zaljeva - ba kao panjolci nekoliko tisua godina kasnije, noeni istim morskim strujama - oni su presjekli srednjoameriku prevlaku na njenom najuem dijelu i - upravo kao i panjolci, zbog istih zemljopisnih osobina - plovili niz tihooceansku obalu Srednje Amerike na jug, do zemalja Centralne Amerike i dalje. Jer tu se nalazilo zlato, kako u vrijeme panjolaca, tako i prije.
Prije Inka, Chimu i Mochica, u planinama koje lee u sjevernom Peruu, izmeu obale i amazonskog bazena, cvjetala je kultura koju su znanstvenici nazvali Chavin. Jedan od prvih istraivaa, Julio C. Telio (Chavin i druga djela) nazvao ju je 'matricom andske civilizacije'. To znai da se vraamo barem do 1500. g. pr. n. e.; kao i olmeka civilizacija u Meksiku koja se s njom vremenski podudara, i ona je nastala odjednom, bez oitog prethodnog stupnjevitog razvoja. Obuhvaajui veliko podruje ije se dimenzije neprestano ire kako se otkrivaju novi nalazi, chavinska kultura izgleda da je imala sredite u mjestu koje se zvalo Chavin de Huantar, u blizini sela Chavin (odakle i ime kulture). Mjesto je smjeteno na visini od 3000 metara u Cordillera Blanci, lancu sjeverozapadnih Anda. Tamo, u dolini planine, gdje pritoke rijeke Mararion tvore trokut, poravnato je podruje od priblino 27.700 etvornih metara i napravljene su terase, te je teren postao pogodan za gradnju sloenih graevina, paljivo i precizno razmjetenih
Zecharia Sitchin -
216
prema unaprijed utvrenom planu koji je vodio rauna o obrisima i osobinama mjesta (si. 91a). Ne samo da zgrade i trgovi tvore precizne pravokutnike i kvadrate; graevine su i precizno poravnate sa stranama svijeta, a glavna os jest istok-zapad. Tri glavne zgrade stajale su na terasama koje su ih izdizale, te su se naslanjale na vanjski zapadni zid koji se protezao priblino 150 metara. Zid koji je oigledno okruivao kompleks s tri strane, ostavljajui otvorenu stranu koja je gledala prema rijeci to je tekla na istoku, izdizao se do visine od otprilike dvanaest metara. Najvea zgrada nalazila se u jugozapadnom kutu, bila je otprilike veliine 73 x 76 metara, i sastojala se od barem tri kata (v. umjetniku rekonstrukciju, pogled odozgo, si. 91b). Bila je izgraena od zidanih kamenih blokova, dobro oblikovanih, ali ne klesanih, postavljenih u pravilnim i ravnim nizovima. Kako neke preostale kamene ploe pokazuju, zidovi su izvana bili obloeni glatkim ploama slinim mramoru; neki blokovi su do danas zadrali svoje urezane ukrase. S terase na istoku monumentalno stubite vodilo je kroz impozantan ulaz gore prema glavnoj zgradi; sa svake strane ulaza stajao je po jedan cilindrian stup, to je vrlo neuobiajena pojava u Junoj Americi; ta dva stup, zajedno s okolnim vertikalnim kamenim blokovima, nosila su devet metara dugi vodoravni nadvratnik nainjen od jednog monolita. Dalje prema gore, dvostruko monumentalno stubite vodilo je do vrha zgrade. Stubite je bilo izgraeno od savreno rezanog i oblikovanog kamenja koje podsjea na kamene blokove velikih egipatskih piramida. Na vrh zgrade gdje su arheolozi pronali ostatke dva tornja vodila su dva stubita; ostatak najvie terase ostao je neizgraen. Istona terasa, koja je tvorila dio terase na kojoj je zgrada bila izgraena, vodila je do (ili od) uleknutog trga, do kojeg se dolazilo ceremonijalnim stepenicama i koji je s tri strane bio okruen pravokutnim trgovima ili terasama. S vanjske strane jugozapadnog kuta uleknutog trga i savreno poravnat sa stubitem glavne zgrade i terasama, stajao je veliki ravni kamen; na njegovoj povrini vidljive su rupe i pravokutne nie.
217
slika 91 Vanjsku preciznost nadmaila je unutarnja sloenost. U unutranjosti triju struktura protezali su se hodnici i prolazi slini labirintu koji su povezivali galerije, sobe i stubita, ili jednostavno nisu vodili nikuda, te su stoga nazvani 'labirint'. Neke su galerije bile obloene glatkim kamenim ploama, tu i tamo profinjeno ukraenima; svi prolazi imaju krov od paljivo odabranih kamenih ploa, vie nego vjeto i spretno postavljenih, kako se ne bi uruile tijekom tisuljea. Uoljive su nie i izboine za koje ne postoji neka oigledna svrha, te vertikalni ili nagnuti usjeci za koje su arheolozi mislili da su moda sluili za ventilaciju. S kojom je namjerom Chavin de Huantar izgraen? Jedina vjerojatna svrha koju su uoavali ljudi to su pronali ovo mjesto
Zecharia Sitchin
218
bila je da se radi o religioznom sreditu, nekoj vrsti drevne'Meke! Ovo miljenje potvrdila su tri oaravajua i vie no tajanstvena ostatka pronaena na tom mjestu. Jednog od njih, koji zbunjuje svojim kompleksnim slikama, otkrio je Telio u glavnoj zgradi, te je stoga nazvan Tellov obelisk (sl. 92 a,b pokazuje prednju i stranju stranu). Na njemu je ugravirana gomila ljudskih tijela i lica, ali s majim rukama te s onjacima ili krilima. Tu su i ivotinje, ptice, drvee; potom, bogovi koji emitiraju zrake sline raketama, kao i mnotvo geometrijskih oblika. Je li to bio totemski stup koji je sluio za oboavanje, ili pokuaj nekog drevnog 'Picassa da sve mitove i legende predoi na jednom stupu? Dosad jo nitko nije ponudio vjerodostojan odgovor.
slika
92
219
slika 93 Drugi izrezbareni kamen nazvan je Raimondijev monolit (sl. 93) po arheologu koji ga je pronaao u oblinjem naselju; vjeruje se da je izvorno stajao na vrhu izbrazdanog kamena na jugozapadnom rubu uleknutog trga, poravnat s monumentalnim stubitem. Sada je izloen u Limi. Drevni umjetnik je na ovom dva metra visokom granitnom stupu izrezbario crte boanstva koje dri oruje - grom, kako neki vjeruju - u svakoj ruci. Dok su tijelo i udovi boanstva u bitnim crtama, iako ne potpuno, antropomorfni, lice to nije. Stoga je to lice zbunjivalo znanstvenike, budui da ne predstavlja, niti stilizira neko lokalno bie (kao npr. jaguara); prije bi se reklo da je to umjetnikova predodba onoga to su znanstvenici
Zecharia Sitchin
220
konvencionalno nazvali 'mitolokom ivotinjom'; rije je o ivotinji za koju je umjetnik uo, ali je nije i vidio. Osobno bih, meutim, rekao da je lice boanstva lice bika - ivotinje koju je nemogue pronai u Junoj Americi, ali koja je znaajno zastupljena u predaji i ikonografiji drevnog Bliskog istoka. Znakovito je (po mom miljenju) da je to bila 'kultna ivotinja' Adada, a planinski lanac koji je Adad dobio u posjed na podruju Male Azije sve do dana dananjeg zove se Taurus (Bik, op. prev.). Trei neobini i tajanstveni izrezbareni kameni stup u Chavin de Huantaru zove se El Lanzon zbog svog oblika slinog koplju (sl. 94). Otkriven je u srednjoj zgradi i tamo je i ostao, jer njegova visina (trideset i est metara) premauje visinu galerije (visoku trideset metara) gdje stoji; vrh monolita stoga prodire u kat iznad kroz paljivo izrezani kvadratni otvor. Slika na tom monolitu bila je predmet brojnih nagaanja; osobno, rekao bih da je to prikaz antropomorfizirane glave bika. Znai li to onda,
slika 94
221
bez obzira tko je postavio taj spomenik - oigledno prije nego to je zgrada izgraena, jer je raena tako da se prilagodi kipu - da je oboavao Boga Bika? Znanstvenika su se vie dojmile veliina i umjetnika razina artefakata nego sloene i neobine strukture, to ih je i navelo da Chavin proglase 'matricom kulture sjeverno-centralnog Perua, te da vjeruju da je to mjesto bilo vjersko sredite. Meutim, izgleda da nedavni nalazi u Chavin de Huantaru pokazuju kako njegova svrha nije bila religijska, ve vie utilitarna. Ta su recentna iskopavanja otkrila mreu podzemnih tunela iskopanih u stijeni; tuneli su potkopali cijelo mjesto, jednako ispod izgraenih kao i neizgraenih dijelova, a sluili su za povezivanje nekoliko nizova podzemnih odjeljaka na lanani nain (sl. 95). Otvori tunela su zbunjivali istraivae jer je izgledalo da povezuju dvije rijene pritoke koje teku s obje strane mjesta, jedna (zbog planinskog terena) iznad, a druga u dolini ispod
slika 95
Zecharia Sitchin
222
mjesta. Neki istraivai su sugerirali da su ti tuneli tako graeni kako bi omoguili kontrolu poplava, tj. da su kanalizirali vodu koja je dotjecala sa planina kada se snijeg topio, te je voda na taj nain tekla ispod umjesto kroz zgrade. No, ukoliko je postojala opasnost od poplava, zato bi inae genijalni graditelji svoje graevine smjestili na tako osjetljivom mjestu? Drim da su to uinili namjerno. Njihova domiljatost iskoristila je dvije razine pritoka i tako stvorila moan i kontrolirani vodeni tok, potreban za procese koji su se odvijali u Chavin de Huantaru. Tamo su se, kao i na mnogim drugim mjestima, takve naprave za tekuu vodu koristile prilikom ispiranja zlata. U Andama emo pronai jo ovakvih genijalnih vodovoda; u neto nerazvijenijem obliku vidjeli smo ih na mjestima gdje su ivjeli Olmeci. U Meksiku su bili dio sloenih zemljanih radova; u Andama su to bila remek-djela u kamenu - ponekad na velikim mjestima kao to je Chavin de Huantar, ponekad izdvojeni ostaci nevjerojatno rezanih i oblikovanih stijena, kao ona koju je vidio Squier u podruju Chavina (sl. 96), a koja izgleda kao da je bila namijenjena nekom najsuvremenijem postrojenju koje je davno nestalo.
slika 96
223
I tako, zidanje kamenom - ne graevina, nego umjetnikih predmeta - izgleda da nudi odgovor na pitanje: tko je to bio u Chavin de Huantaru? Umjetnika vjetina i kiparski stilovi u kamenu iznenaujue podsjeaju na olmeku umjetnost u Meksiku. Ti oaravajui objekti ukljuuju spremnik u obliku jaguara-make, maku-bika, orla-kondora, bazen u obliku kornjae; velik broj vaza i drugih predmeta ukraenih motivima stvorenim od ukrtenih onjaka - motiv koji je ukraavao kamene ploe na zidovima kao i razne druge predmete (sl. 97a). Meutim, ovdje postoje i kamene ploe prekrivene egipatskim motivima - zmijama, piramidama, svetim Raovim okom (sl. 97b). I kao da ova raznovrsnost nije bila dovoljna, tu su bili i fragmenti rezbarenih kamenih blokova koji su prikazivali mezopotamijske motive, kao to su boanstva u krilatom disku (sl. 97c) ili na kostima izrezbarene slike bogova koji nose konusne kape, pokrivalo za glavu po kojem se identificiralo mezopotamijske bogove (sl. 97d).
slika
97
Zecharia Sitchin -
224
Boanstva koja nose konusne kape imaju crte lica sline afrikima, a budui da su izrezbarena na kostima, mogue je da predstavljaju najranije umjetnike prikaze na tom mjestu. Da li je mogue da su Afrikanci - negroidni tj. egipatsko-nubijski - bili na tom junoamerikom prostoru u najranija vremena? Iznenaujui odgovor glasi: da. Afrikanci su zaista bili ovdje kao i na okolnim mjestima (posebno na jednom koje se zove Sechin) i iza sebe su ostavili svoje portrete. Na svim tim mjestima deseci izrezbarenih kostiju nose prikaze tih ljudi; u najveem broju sluajeva prikazani su kako dre neko orue; u mnogim sluajevima 'inenjer je prikazan zajedno s nekim simbolom za vodovod (sl. 98). Na obalnim mjestima koja vode do Chavina u planinama, arheolozi su pronali skulpture - glave od gline, a ne od kamena, koje mora da su predstavljale semitske posjetitelje (sl. 99); jedna je bila tako napadno slina asirskim skulpturama da ju je H. Ubbelohde-Doering (Ott the Royal Highway of the Incas) koji ju je otkrio, nazvao 'Kralj Asirije'. Meutim, nije mogue sa sigurnou rei jesu li ti posjetitelji stigli i do planinskih mjesta - barem ne ivi: skulpture kamenih glava sa semitskim crtama pronaene su
slika 98
225
slika 99 u Chavin de Huantaru - ali najee s grotesknim grimasama ili osakaene, izloene kao trofeji na zidovima koji su okruivali mjesto. Doba Chavina nam sugerira da je prvi val olmekih i semitskih putnika iz Starog svijeta stigao tamo oko 1500. g. pr. n. e.. To je bilo vrijeme vladavine 12. monarha Drevnog Carstva kada su, zapisao je Montesinos, 'do Cuzca stigle vijesti o iskrcavanju na obalu nekih ljudi velikog rasta ... divova koji su se nastanjivali na cijeloj obali' i koji su posjedovali metalno orue. Nakon nekog vremena su krenuli u unutranjost, u planine. Vladar je poslao trkae da istrae o emu se radi i da mu donesu izvjea o napredovanju divova, prije negoli se ovi previe priblie glavnome gradu. Ali kako se pokazalo, divovi su isprovocirali bijes Velikog Boga i on ih je unitio. Ovi su se dogaaji dogodili oko jednog stoljea prije zaustavljanja Sunca koje se zbilo oko 1400. g. pr. n. e. - odnosno oko 1500. g. pr. n. e., ba u vrijeme kad su izgraeni vodovodi u Chavin de Huantaru. Moramo naglasiti da to nije isti incident o kojem je izvijestio Garcilaso - o divovima koji su pljakali zemlju i silovali ene - pojava iz vremena Moche, oko 400. g. pr. n. e.. Zaista, u to vrijeme, kao to smo ve vidjeli, dvije su pomijeane grupe Olmeka i Semita bjeale iz Srednje Amerike. Meutim, njihova
Zecharia Sitchin
226
sudbina nije bila drukija u sjevernim Andama. Osim grotesknih semitskih kamenih glava pronaenih u Chavin de Huantaru, naeni su i prikazi osakaenih negroidnih tijela na cijelom podruju, a posebno u Sechinu. Tako se dogodilo, nakon otprilike 1000 godina u sjevernim Andama i 2000 godina u Srednjoj Americi, da je afriko-semitska prisutnost dola do svog traginog kraja. Iako su moda neki Afrikanci otili dalje na jug, kako potvruju nalazi u Tiahuanacuu, afriko-semitsko irenje u Ande iz Srednje Amerike izgleda da nije otilo dalje od podruja chavinske kulture. Prie o divovima koje je pokosila boanska ruka mogu sadravati vie od same injenice; jer, sasvim je mogue da su se ovdje, u sjevernim Andama, susrela dva kraljevstva dvaju bogova, s nevidljivom granicom izmeu ovlasti i ljudskih podanika. Govorim to stoga to su, u tom istom podruju, bili prisutni i drugi bijeli ljudi. Oni su portretirani u kamenim bistama (si. 100) - elegantno odjeveni, s turbanima ili kapama sa simbolima autoriteta i ukraeni onim to znanstvenici nazivaju 'mitolokim ivotinjama. Ovih poprsja najvie je pronaeno na mjestu blizu Chavina koje se zove Aija. Njihove crte lica, pogotovo ravni
slika
100
227
slika 101 nosevi, karakteriziraju ih kao indo-europljane. Zemlja njihovog podrijetla mogla je biti samo u Maloj Aziji i Elamu na njenom jugoistoku, a u doba doline Inda dalje na istoku. Je li mogue da su u pretpovijesna vremena narodi iz tih dalekih zemalja preli Tihi ocean i doli u Ande? Veza koja je oigledno postojala potvrena je prikazima koji ilustriraju pothvate drevnog bliskoistonog junaka o kojem su priane i prepriavane prie. On se zvao Gilgame, bio je vladar Uruka (biblijski Erek) koji je vladao oko 2900. g. pr. n. e.; krenuo je u potragu za junakom prie o Potopu kojem su bogovi obeali (prema mezopotamijskim verzijama) besmrtnost. Njegove pustolovine su ispriane u Epu o Gilgameu, koji je u drevna vremena preveden sa sumerskog na druge jezike Bliskog istoka. Jedno od njegovih herojskih djela, hrvanje s dva lava i pobjeda nad njima koju je izborio golim rukama, bilo je omiljeni slikovni prikaz drevnih umjetnika, kao to onaj na hetitskom spomeniku (si. 101a). Zaudo, isti prikaz se pojavljuje na kamenim ploama iz Aije (sl. 101b) i oblinjeg mjesta Callejon de Huaylus (sl. 101c) u sjevernim Andama!
Zecharia Sitchin
228
Ovi indo-europljani nisu ostavili tragove u Srednjoj Americi ili Centralnoj Americi, te moramo pretpostaviti da su doli preko Tihog oceana izravno u junu Ameriku. Ukoliko nam legende mogu posluiti kao vodi, oni su prethodili dvama valovima afrikih 'divova' i mediteranskih Bradatih, i mogli su biti najraniji doseljenici o kojima govori legenda o Naymlapu. Tradicionalno mjesto iskrcavanja bio je poluotok Santa Elena (sada Ekvador) koji zajedno s oblinjim otokom La Plata stri u Tihi ocean. Arheoloka iskapanja su potvrdila tamonja rana naseljavanja koja su zapoela s onim to se zvalo Valdivianska faza oko 2500. g. pr. n. e. Meu pronalascima o kojima je izvijestio glasoviti ekvadorski arheolog Emilio Estrada (Ultimas Civilizaciones PreHistoricas) bili su i kameni kipii s istim crtama - ravnog nosa (sl. 102a), kao i simbol na grnariji (sl. 102b) koji je bio hetitski hijeroglif za'bogove' (sl. 102c).
slika
102
229
Vrijedno je spomena da sve megalitske strukture u Andama, kao to smo ve vidjeli u Cuzcu, Sacsahuamanu i Machu Picchuu, lee juno od nevidljive demarkacione linije izmeu dva boanska kraljevstva. Djela megalitskih graditelja - indo-europljana koje su vodili bogovi? - a koja zapoinju juno od Chavina (si. 96), pronalaze se na jugu sve do doline rijeke Urubamba i dalje - ustvari, svuda gdje se skupljalo i ispiralo zlato. Posvuda su se stijene, kao da su bile mekani kit, oblikovale u kanale, odjeljke, nie i terase koje iz daljine izgledaju kao stepenice koje ne vode nikuda; tuneli vode u planinu, raspukline u stijenju su poveane u hodnike iji su zidovi bili izglaeni ili oblikovani pod preciznim kutovima. Posvuda, ak i na mjestima gdje su stanovnici mogli zadovoljiti svoje potrebe za vodom iz rijeke u podnoju, stvoreni su sloeni lijevci i kanali za vodu na povienom mjestu, da bi voda iz izvora, pritoke ili kinih izvora tekla u eljenom smjeru. U smjeru zapad-jugozapad od Cuzca, na putu u grad Abancay, lee ruevine mjesta Sayhuiti-Rumihuasi. Kao i druga slina mjesta, i ono je smjeteno blizu toke spajanja rijeke i pritoke. Tu se nalaze ostaci potpornog zida, podsjetnik na velike graevine koje su nekada tamo stajale; kao to je istakao Luis A. Pardo u studiji posveenoj tom mjestu (Los Grandes Monolitos de Sayhuiti), njegov naziv na jeziku domorodaca znai 'Skraena piramida'. Mjesto je poznato po nekoliko monolita, a posebno po jednom koji se zove Veliki Monolit. Ime je prikladno budui da je to ogromna stijena koja iz daljine izgleda kao golemo svijetlo jaje koje poiva na obronku brda, veliine otprilike 4,3 x 3 x 2,7 metara. Dok je njegov donji dio paljivo oblikovan kao polovica ovoida, gornji dio je bio isklesan tako da najvjerojatnije predstavlja predloak nekog nepoznatog podruja. Razaznaju se minijaturni zidovi, terase, stubita, kanali, tuneli, rijeke; razne strukture od kojih neke predstavljaju graevine s niama i stepenicama izmeu njih; slike razliitih peruanskih ivotinja; i ljudske figure koje izgledaju kao ratnici i, neki kau, bogovi. Neki u tom predloku vide religijski artefakt, koji tuje boanstva koja se na njemu razaznaju. Drugi vjeruju da je
Zecharia Sitchin
230
rije o prikazu dijela Perua koji obuhvaa tri okruga, proteui se na jug do jezera Titicaca (koje oni identificiraju s jezerom izrezbarenim u kamenu) i vrlo starog mjesta Tiahuanaco. Je li to, dakle, bila mapa izrezbarena u kamenu - ili moda predloak za velianstvenog tvorca koji je planirao raspored i graevine koje je trebalo podii? Odgovor moe leati u injenici da kroz taj predloak vijugaju ljebovi iroki od dva i pol do pet centimetara. Svi oni poinju iz'posude' smjetene na najvioj toki monolita i sputaju se vijugajui i u cik-cak liniji do okruglih rupa na najniem rubu predloka. Neki smatraju da su ovi ljebovi sluili sveenicima za toenje napitaka (sokova od koke) koji su se prinosili na dar bogovima ucrtanim na stijeni. Ali ako su sami bogovi bili arhitekti, koja bi bila njihova svrha? Isti takvi ljebovi karakteristika su jo jedne goleme stijene koja izbija iz zemlje i koja je takoer bila izrezana i oblikovana geometrijskom preciznou (sl. 103), a iju povrinu i strane ine stepenice, terase i kaskade nia. Jedna strana bila je rezana na nain da tvori male 'posude' na gornjoj razini; one se potom
slika 103
231
spajaju u vei spremnik odakle vodi duboki kanal, razdvajajui se u sredini u dva lijeba. Koja god tekuina da je njima tekla, otjecala je u stijenu koja je bila izdubljena i u koju se moglo ui kroz ulaz sa stranje strane. Drugi ostaci na tom mjestu, vjerojatno odlomljeni od veih kamenih ploa, zbunjuju sloenim i geometrijski preciznim ljebovima i upljinama izrezanima u njima; najlake ih se moe usporediti s kalupima za lijevanje nekih najmodernijih instrumenata. Jedno od poznatijih mjesta, istono od Sacsahuamana, zove se Kenko - ime koje na u jeziku domorodaca znai 'Isprepleteni kanali'. Glavnu turistiku atrakciju ondje predstavlja ogroman monolit koji stoji na podiju koji je moda predstavljao lava ili neku drugu veliku ivotinju kako stoji na svojim stranjim nogama. Ispred monolita nalazi se 1,8 metara visoki zid izgraen od prekrasnog klesanog kamena koji okruuje monolit. Monolit stoji ispred goleme prirodne stijene, a kruni zid obuhvaa stijenu poput klijeta. Stijena je sa stranje strane rezana, isklesana i oblikovana u nekoliko razina povezanih terasama. Na umjetno nagnutim stranama stijene urezani su cik-cak kanali, a njena unutranjost je prokopana da bi se stvorili tuneli i prostorije nalik labirintu. U blizini, raspuklina u stijeni vodi do otvora poput peine koji je bio izdubljen s geometrijskom preciznou da bi se dobili kameni oblici koje neki opisuju kao prijestolja ili oltare. Ima vie takvih mjesta oko Cuzca-Sacsahuamana, niz cijelu Svetu Dolinu sve do jugoistoka gdje jezero nosi ime Zlatno Jezero. Mjesto imenom Torontoy meu svojim precizno rezanim megalitskim kamenim blokovima posjeduje i jedan s trideset i dva kuta. Nekih osamdeset kilometara od Cuzca, blizu Torontoya, nainjen je umjetni vodeni tok preko kaskada izmeu dva zida i preko pedeset i etiri'stepenice'; sve je urezano u stijeni; znaajno je da se mjesto zove Cori-Huairachina,'Gdje se proiuje zlato'. Cuzco znai 'Pupak' i Sacsahuaman doista izgleda da je bio najvee, najkolosalnije i sredinje mjesto. Jo jedan aspekt koji dokazuje njegovu sredinju vanost moe se vidjeti u mjestu
Zecharia Sitchin
232
zvanom Pampa de Anta, nekih petnaest kilometara zapadno od Sacsahuamana: tamo je strma stijena bila isklesana u serije stepenica koje tvore veliki polumjesec (otuda i ime stijene Quillarumi, 'Mjeseev kamen'. Budui da se odatle nita ne moe vidjeti osim istonog neba, Rolf Miiller (Sonne, Mond und Steiner iiber dem Reich der Inka) je zakljuio da je to bila neka vrsta opservatorija, smjetenog tako s ciljem da odraava astronomske podatke na obronke u Sacsahuamanu. Ali to je bio sam Sacsahuaman, budui da je miljenje da su ga Inke izgradili kao tvravu potpuno odbaeno? Zbunjujui kanali poput labirinta i drugi naizgled sluajni izrezi u koje su bile oblikovane prirodne stijene poinju dobivati smisao s rezultatima novih arheolokih iskopavanja koja su zapoela prije nekoliko godina. Iako daleko od toga da otkriju vie od malog dijela brojnih kamenih struktura na platou koji se protee iza glatke stijene Rodadero, ona su ve otkrila dva glavna aspekta tog mjesta. Prva injenica jest da su zidovi, cijevi, spremnici, kanali i si. bili izraeni iz ive stijene kao i pomou savreno oblikovanih velikih klesanih kamenova, od kojih su mnogi bili od poligonalne vrste Megalitskog doba, s ciljem da se oblikuju nizovi struktura - jedna iznad druge - za kanaliziranje vode; na taj se nain postizalo da kia ili izvorske vode teku s jedne razine na drugu. Drugi aspekt predstavlja otkrie ogromnog krunog podruja ograenog megalitskim klesanim kamenjem koji je po opem miljenju sluio kao rezervoar. Takoer je pronaena prostorija s branom, izgraena od megalitskog klesanog kamenja koja lei u podzemlju, na razini koja dozvoljava otjecanje vode iz krunog rezervoara. Kako su pokazala djeca koja su se tamo dolaze igrati, kanal koji ide iz ove prostorije s branom vodi do Chingama ili 'Labirinta' isklesanog iz prirodne stijene iza i ispod ovog krunog podruja. ak i prije nego to je cijeli kompleks sagraen na ovom obronku bio otkriven, bilo je jasno da su se neki mineralni ili kemijski sastojci slijevali niz Rodadero i takvom upotrebom izblijedjeli stranju, glatku stranu stijene. to god to bilo - zemlja
233
bogata zlatom? - teklo je dolje, u veliki kruni rezervoar. S druge strane se dovodila voda. Sve izgleda kao uveano postrojenje za ispiranje zlata. Na kraju, voda je istjecala kroz prostoriju s branom te van kroz labirint. Ono to je ostalo u kamenim badnjevima, bilo je zlato. to su, u tom sluaju, megalitski, kolosalni cik-cak zidovi na rubu obronka uvali ili podravali? Na ovo pitanje jo uvijek nema jasnog odgovora, osim nagaanja da je bila potrebna neka vrsta masivne platforme za vozila - zrana, m o r a m o pretpostaviti - koja su se koristila za dovoenje rude i odvoenje grumenja. Mjesto koje je moglo sluiti ili je trebalo sluiti za slinu transportnu funkciju, smjeteno nekih sto kilometara sjeverozapadno od Sacsahuamana, je OHantaytambu. Arheoloki ostaci nalaze se na vrhu strmog planinskog izdanka; oni odozgo gledaju na otvor izmeu planina koje se uzdiu tamo gdje se sreu rijeke Urubamba-Vilcanota i Patcancha. Selo koje je ustupilo svoje ime ruevinama smjeteno je u podnoju planine; ime koje znai 'Odmorite OHantaya' potjee iz vremena kad je junak Inka tamo pripremao ustanak protiv panjolaca. Nekoliko stotina neobraenih kamenih stepenica povezuju nizove terasa koje su nainili Inke i vode do glavnih ruevina na vrhu. Tamo, u onome za to se pretpostavlja da je sluilo kao tvrava, zaista se nalaze ostaci graevina s Inka-zidovima izgraenim od sakupljenog kamenja. U usporedbi s pred-Inka graevinama iz Megalitskog doba, ovi izgledaju primitivno i runo. Megalitske strukture zapoinju s potpornim zidom izgraenim od prekrasno oblikovanog poligonalnog kamenja kakvog se moe nai meu prije opisanim megalitskim ostacima. Proavi kroz prolaz izrezan iz jednog jedinog kamenog bloka, dolazimo do platforme koju podrava drugi potporni zid, takoer izgraen od poligonalnog kamenja, ali veeg. Na jednoj strani produetak tog zida postaje zatvorena struktura s dvanaest trapezoidnih otvora - s dva koji slue kao vrata i deset koji su lani prozori; moda je to razlog to je Luis Pardo (Ollamtaitampu, Una ciudad megalitica) nazvao ovu strukturu sredinjim hramom'.
Zecharia Sitchin
234
S druge strane zida stoji masivni i savreno oblikovani ulaz (si. 104), koji je u svoje vrijeme (iako ne i danas) sluio kao put prema gore, do glavnih struktura. Najvei tajna Ollabambua krije se u sljedeem: red od est kolosalnih monolita koji stoje na najvioj terasi. Gigantski kameni blokovi visoki su od 3,3 do gotovo 4,3 metra, u prosjeku iroki 1,8 ili vie metara, te variraju u debljini od oko 1 do preko 1,8 metara (sl. 105). Oni stoje spojeni, bez buke ili nekog drugog vezivnog materijala, uz pomo dugog klesanog kamenja koje je umetnuto meu njih. Gdje je dubina blokova bila manja od najvee debljine (od preko 1,8 metara), tu su se uklopili veliki poligonalni kamenovi, kao u Cuzcu i Sacsahuamanu, da naprave podjednaku debljinu. Meutim, s prednje strane megaliti su stajali kao jedan zid, okrenut tono prema jugoistoku, a povrina im je bila paljivo izglaena da bi se dobila lagana zaobljenost. Najmanje dva monolita nose ostatke reljefnih ukrasa koje nije ispralo vrijeme; na etvrtom jasno (raunajui s lijeva) je vidljiv simbol stepenica; svi se arheolozi slau da je taj simbol, koji vue podrijetlo iz Tiahuanacua na jezeru Titicaca, oznaavao uzlazak sa Zemlje na nebo ili, u suprotnom smjeru, silazak s neba na Zemlju.
slika 104
235
slika 105 Dovraci i izboine na stranama i prednjim dijelovima monolita, te dijelovi slini stepenicama na vrhu estoga, upuuju na to da konstrukcija nije bila zavrena. I doista, kameni blokovi razliitih oblika i veliina lee razasuti uokolo. Neki od njih su izrezani i oblikovani, te imaju savrene kutove i rezbarije. Najznaajniji vidljivi trag - u njih je bio urezan duboki oblik slova T (sl. 106). Svi znanstvenici koji su pronali takve rezove u divovskim kamenim blokovima u Tiahuanacuu morali su se sloiti da je taj lijeb bio namijenjen tome da dri dva kamena bloka zajedno pomou metalne spone, kao predostronost protiv zemljotresa.
slika 106
Zecharia Sitchin
236
ovjek se stoga mora uditi kako znanstvenici mogu i dalje ove ostatke pripisivati Inkama koji nisu imali nikakvog metala osim zlata, a taj je metal premekan i zato potpuno neprikladan da zajedno dri kolosalne kamene blokove koje bi uzdrmao potres. Takoer je naivno i objanjenje da su vladari Inka izgradili to kolosalno mjesto kao divovsku kupelj, jer je kupanje bilo jedan od njihovih omiljenih uitaka. Uz dvije rijeke koje teku ba u podnoju planine, zato dovlaiti ogromne blokove - od kojih neki tee i po 250 tona - da bi se izgradila kada na brdu? I sve to bez eljeznog orua? Ozbiljnije objanjenje niza od est monolita moglo bi glasiti da su oni bili dio planiranog potpornog zida, koji je vjerojatno trebao podravati veliku platformu na vrhu planine. Ako je tomu tako, tada veliina i masivnost kamenih blokova podsjeaju na kolosalne kamene blokove koritene za gradnju jedinstvene platforme u Baalbeku, u libanonskim planinama. U knjizi Stepenice u nebo opisao sam i podrobno ispitao tu megalitsku platformu, te sam doao do zakljuka da je to bilo 'mjesto za sputanje', koje je bilo i prvo Gilgameovo odredite - mjesto za sputanje 'zranih brodova Anunnakija. Mnoge slinosti koje postoje izmeu OHantaytambua i Baalbeka ukljuuju i podrijetlo megalita. Kolosalni kameni blokovi u Baalbeku bili su lomljeni kilometrima daleko u dolini, zatim nevjerojatno podignuti, transportirani i postavljeni na mjesto da se uklope s drugim kamenim blokoovima u platformi. I u OHantaytambuu su divovski kameni blokovi iskopavani iz planine na suprotnoj strani doline. Teki blokovi od crvenog granita, nakon to su bili odlomljeni, isklesani i oblikovani, dopremani su sa planine, preko dvije rijeke i noeni gore do OHantaytambua; zatim ih se paljivo podiglo, precizno postavilo na mjesto i naposljetku spojilo. iji je djelo bio OUantaytambu? Garcilaso de la Vega je zapisao da je to bilo 'iz najranije epohe, prije Inka'. Blas Valera je ustvrdio: 'iz doba koje je prethodilo epohi Inka ... doba panteona bogova iz vremena prije Inka'. Oko ove vremenske odrednice suvremeni se znanstvenici slau.
237
Vrijeme je, osim toga, da se shvati da su ti bogovi bili ista ona boanstva kojima bliskoistone legende pripisuju izgradnju Baalbeka. Da li je OHantaytambuu bila namijenjena uloga tvrave, kao to je to mogao biti Sacsahuaman, ili je trebao biti mjesto za sputanje letjelica, kao to je bio Baalbek? U svojim dosadanjim knjigama pokazao sam da su Anunnaki, pri odreivanju mjesta svemirske luke i 'mjesta za sputanje', najprije odredili koridor za sputanje, i to na nekom istaknutom zemljopisnom mjestu (kao to je planina Ararat). Staza leta u tom koridoru bila je pod kutom od tono 45 stupnjeva prema ekvatoru. U vremenu poslije Potopa, kada je svemirska luka smjetena na Sinajski poluotok, a mjesto za sputanje letjelica bilo je u Baalbeku, primijenjen je isti obrazac. Torreon u Machu Picchuu ima, pokraj dva prozora za promatranje u polukrunom dijelu, jo jedan zagonetni prozor (sl. 107) koji na svom donjem dijelu ima otvor u obliku stepenica i usku pukotinu na gornjem kraju. Osobna istraivanja pokazuju
slika
107
Zecharia Sitchin
238
da linija od Svete Stijene kroz pukotinu do Intihuatane prolazi tono pod kutom od 45 stupnjeva prema stranama svijeta, stvarajui tako glavnu orijentaciju za Machu Picchu. Ta orijentacija od 45 stupnjeva nije odredila samo razmjetaj Machu Picchua, nego i lokaciju veih drevnih mjesta. Ako na zemljopisnoj karti regije povuemo liniju koja spaja legendarne postaje Viracoche od Otoka Sunca na jezeru Titicaca, linija e proi kroz Cuzco i nastaviti do Ollantaytambua - pod kutom od tono 45 stupnjeva prema ekvatoru! Brojne studija i predavanja Marije Schulten de D'Ebneth, skupljeni u njenoj knjizi La Ruta de Viracocha, pokazali su da se linija pod kutom od 45 stupnjeva na kojoj se nalazi Machu Picchu poklapa s reetkastim uzorkom du stranica kvadrata nakoenog pod kutom od 45 stupnjeva (tako da kutovi, a ne stranice pokazuju prema stranama svijeta). Ona je priznala da ju je Salcamayhuin Relacin ponukao na potragu za tim drevnim obrascem. Iznosei priu o tri prozora, on je nacrtao skicu (si. 108a) i svakom prozoru dao ime: Tampu-Tocco, Maras-Tocco i Sutic-Tocco. Maria Schulten je shvatila da su to imena mjesta. Kada je primijenila nakoeni kvadrat na karti podruja Cuzco-Urubamba, sa sjeverozapadnim kutom okrenutim prema Machu Picchuu (odnosno Tampu-Toccuu), otkrila je da su sva druga mjesta sjela na ispravnu poziciju. Povukla je linije koje pokazuju da linija pod kutom od 45 stupnjeva koja poinje u Tiahuanacuu, zajedno s kvadratima i krugovima odreene veliine, obuhvaa sva kljuna drevna mjesta izmeu Tiahuanacua, Cuzca i Quita u Ekvadoru, ukljuujui i najvanije - Ollantaytambu (sl. 108b). Nita manje znaajno nije ni njezino drugo otkrie. Kutovi koje je izraunala izmeu sredinje linije od 45 stupnjeva i mjesta smjetenih dalje od nje, kao to je Pachacamacov hram, otkrili su joj da je Zemljin nagib ('kosina tj. 'nakrivljenost') u vrijeme stvaranja ove matrice iznosio blizu 24 08'. To bi znailo da je ta matrica bila zamiljena (prema njenom miljenju) 5125 godina prije njezinih mjerenja provedenih tijekom 1953. g.; drugim rijeima - ova matrica potjecala bi iz 3172. godine pr. n. e..
239
slika 108
To stajalite potvruje moj zakljuak da te megalitske strukture pripadaju dobu Bika, razdoblju izmeu 4000. g. pr. n. e. i 2000. g. pr. n. e. Koristei paralelno suvremene studije s podacima koje su nam ostavili kroniari, potvruje se ono to su legende ustrajno ponavljale: Sve je zapoelo na jezeru Titicaca.
10
'BAALBEK NOVOG SVIJETA'
Sve do jedne verzije svake od legendi u Andama ukazuju na jezero Titicaca kao na Poetak - mjesto na kojem je veliki bog Viracocha izvodio svoje stvaralake pothvate, gdje se ovjeanstvo ponovno pojavilo nakon Potopa i gdje su preci Inka dobili zlatni tap kako bi pomou njega utemeljili andsku civilizaciju. Ako je rije o fikciji, onda je injenice potvruju; jer upravo na obalama jezera Titicaca stajao je prvi i najvei grad u obje Amerike. Njegov opseg, veliina njegovih monolita, zamrene rezbarije na njegovim spomenicima i kipovima nisu prestali iznenaivati sve koji su vidjeli Tiahuanacu (kako se mjesto zvalo), sve od trenutka kad je prvi kroniar mjesto opisao Europljanima. Svi su postavljali isto pitanje, zbunjeni njegovom neotkrivenom starou - tko je izgradio taj jedinstveni grad i kako. Pa ipak, najveu zagonetku predstavlja sama lokacija: neplodno, gotovo beivotno mjesto na oko etiri kilometra visine, meu najviim vrhovima Anda koji su pokriveni vjenim snijegom i ledom. Zato bi netko uloio nevjerojatan napor da uspravi kolosalne
241
Zecharia Sitchin -
242
graevine od kamena, koje se mora lomiti i prenositi iz mjesta kilometrima udaljenih u ovo osamljeno, vjetrom ibano mjesto bez drvea? Ta je misao proganjala i Ephraim George Squiera koji je do jezera stigao prije jednog stoljea. 'Otoci i rtovi jezera Titicaca', pisao je (Peru lllustrated), 'najveim su dijelom neplodni. Vode skrivaju raznovrsnost udnih riba, to pomae populaciji koja nuno oskudijeva u podruju gdje jeam nee zreti, osim pod vrlo povoljnim okolnostima, i gdje kukuruz, onaj najmanje veliine, ima vrlo neizvjestan razvoj; mjesto je to gdje se krumpir stisnuo do najmanjih dimenzija i jo je k tome gorak, gdje je jedina itarica quinoa i gdje su jedine domae ivotinje pogodne za hranu biscacha, lama i vicua. Pa ipak, u tom svijetu bez drvea, dodao je,'ako nam je tradicija vodi, razvile su se klice civilizacije Inka', iz ranije,'izvorne civilizacije koja je klesala svoje spomenike u masivnom kamenju i ostavila ih na ravnici Tiahuanacua, a o kojima nije ostala nikakva predaja, osim da su oni djelo divova iz starih vremena koji su ih podigli u jednoj noi'. Meutim, dok se uspinjao na obronak koji gleda na jezero i na drevno mjesto u podnoju sinula mu je jedna sasvim druga misao. Da li je moda upravo zbog izolacije, zbog okolnih vrhova, zbog pogleda izmeu tih vrhova izabrano to mjesto? S hrpta na jugozapadnom rubu ravnice na kojoj se nalazi jezero, blizu mjesta gdje njegove vode istjeu na jug rijekom Desaguadero, on ne samo da je mogao vidjeti jezero s njegovim junim poluotocima i otocima, ve i snjene vrhove na istoku. 'Ovdje', zapisao je, poprativi rijei svojeruno nacrtanom skicom,'puca pogled na veliki snjeni lanac Anda u svoj njegovoj velianstvenosti. Iznad jezera dominira masivni Illampu ili Sorata, kruna kontinenta, najvia planina u Americi koja se natjee, ako im nije i ravna, s visinama Himalaja; to se tie njene visine, procjene i prorauni promatraa variraju izmeu 7.600 i 8.200 metara'. Juno od ovog istaknutog geografskog obiljeja, neprekinuti lanac planina i vrhova 'zavrava velikom planinom Illimani, visokom 7.500 metara'. Izmeu zapadnog hrpta na ijem je rubu stajao Squier i divovskih planina na istoku lei ravno,
243
' B A A L B E K N O V O G SVIJETA'
otvoreno uleknue koje zauzimaju jezero i njegove june obale. 'Vjerojatno se nigdje drugdje na svijetu', nastavlja Squier,'ne moe vidjeti tako raznoliku i velianstvenu panoramu s jednog jedinog mjesta. Cijela velika visoravan Perua i Bolivije na svom najirem dijelu, sa svojim sustavom voda, sa svojim rijekama i jezerima, svojim ravnicama i planinama, sve uokvireno lancima Kordiljera i Anda, predstavljena je u obliku zemljopisne karte' (sl. 109). Jesu li upravo ove zemljopisne i topografske osobine bile razlog za odabir ovog mjesta - na rubu velikog, ravniarskog bazena, s dva vrha koji se istiu ne samo sa zemlje, nego i gledano s neba - ba kao to su i vrhovi-blizanci Ararata (5.200 i 4.000 metara) te dvije piramide u Gizi sluile za oznaavanje putova za sputanje Anunnakija?
slika
109
Zecharia Sitchin -
244
Premda je ovo Squieru bilo nepoznato, on je ipak postavio analogiju, budui da je naslovio jedan odlomak koji opisuje drevne ruevine s 'Tiahuanaco, Baalbek Novog svijeta; to je bila jedina usporedba koje se mogao sjetiti - usporedba s mjestom koje smo identificirali kao mjesto za sputanje Anunnakija, kamo je Gilgame stupio prije pet tisua godina. Najvei istraiva Tiahuanaca i njegovih ruevina kojeg je vidjelo ovo stoljee bio je bez sumnje Arthur Posnansky, europski inenjer koji se preselio u Boliviju i posvetio svoj ivot tajnama tih ruevina. Ve 1910. g. poalio se da od jednog posjeta do drugog moe vidjeti sve manje artefakata, jer su lokalni domoroci, graditelji u glavnom gradu La Pazu, pa i sama uprava za gradnju eljeznike pruge, sustavno odnosili kamene blokove, ne zbog njihove umjetnike ili arheoloke vrijednosti, nego kao besplatni raspoloivi graevni materijal. Pola stoljea prije toga Squier se poalio na isti problem kad je primijetio da su u oblinjem gradu, na poluotoku Copacabana, crkva kao i nastambe seljaka bile izgraene od komada kamena odnesenih s drevnih ruevina kao da su kamenolom. ak je i katedrala u La Pazu, pronaao je, bila podignuta od kamenja iz Tiahuanaca. Ipak, ono malo to je ostalo - najvie stoga to je bilo premasivno za micanje - stvorilo je kod njega dojam da se radi o ostacima civilizacije koja je nestala prije poetka civilizacije Inka, a bila je suvremenik civilizacijama Egipta i Bliskog istoka. Ostaci pokazuju da su graevine i spomenici bili djelo ljudi sposobnih ostvariti jedinstvenu, savrenu i skladnu arhitekturu - ali koji 'nisu imali djetinjstva, i nisu proli kroz razdoblje rasta'. Ne udi, stoga, da su zaueni Indijanci panjolcima rekli da su ove artefakte preko noi podigli divovi. Pedro de Cieza de Leon kbji je u vremenu izmeu 1532. - 1550. g. proputovao krajeve koji danas ine Peru i Boliviju, izvijestio je u svojim Kronikama da su ruevine Tiahuanaca bez sumnje bile 'najdrevnije mjesto koje sam do sada opisao'. Meu graevinama koje su ga zapanjile bio je 'brijeg napravljen ljudskim rukama na velikom temelju od kamena' koji je bio velik vie od 270 x 120 metara na svojoj osnovici, a uzdizao se nekih 35 metara. Ispod njega je vidio'dva kamena idola ljudskog oblika
245
i figure, ije su crte lica bile vrlo vjeto isklesane, tako da izgleda da ih je radila ruka nekog velikog majstora. Oni su toliko veliki da izgledaju poput malih divova, a jasno je da imaju odjeu druge vrste od one koju danas nose domoroci ovih krajeva; ini se da imaju nekakav ornament na glavi'. U blizini je vidio ostatke jo jedne zgrade i zida koji je bio 'vrlo dobro izgraen'. Izgledao je vrlo star i troan. U drugom dijelu ruevina vidio je 'kamenje tako ogromne veliine, da to izaziva uenje i razmiljanje o njima, te se postavlja pitanje kako ljudska snaga moe biti dovoljna da ih pomakne i smjesti tamo gdje ih vidimo, kad su toliko veliki. Mnogi od tih kamenova su isklesani na razne naine, neki od njih imaju oblik ljudskog tijela, pa su to morali biti njihovi idoli'. U blizini zida i velikih kamenih blokova on je primijetio 'mnogo rupa i upljina u zemlji' koje su ga zbunjivale. Dalje prema zapadu takoer je naiao na drevne ostatke,'a meu njima mnogo vrata s njihovim dovratcima, nadvratnicima i pragovima, sve u jednom kamenu'. Posebno se udio tome da su 'iz tih velikih prolaza izlazili jo vei kamenovi na kojima su prolazi bili oblikovani, pri emu su neki od njih bili iroki 9 metara, dugaki 4,5 metra ili vie, te debeli 1,8 metara. Sve to', izvjetavao je krajnje zapanjen - prolaz, njegov nadvratnik i dovraci - 'bio je jedan jedini kamen'. Dodao je da je to 'djelo raskoi i velianstvenosti, kad se sve uzme u obzir', i da sto se mene tie, nikako ne mogu pojmiti kojim instrumentima ili alatima se to moglo uraditi, jer je vrlo izvjesno da prije negoli se to veliko kamenje moglo dovesti do savrenstva i ostaviti takvim kakvim ga vidimo, alati su morali biti mnogo bolji od onih koje danas upotrebljavaju Indijanci'. Od svih artefakata koje su vidjeli prvi panjolci koji su tamo stigli, a koje je Cieza de Leon tako iskreno opisao, ovi kolosalni ulazi iz jednog komada jo uvijek lee tamo gdje su i poloeni. Samo mjesto, smjeteno otprilike kilometar i pol na jugozapad od glavnih ruevina Tiahuanaca, Indijanci su zvali Puma-Punku, kao da se radi o odvojenom mjestu; meutim, danas pouzdano znamo da je to bio dio vee metropole unutar Tiahuanacua, veliine 1,6 x gotovo 3 kilometra.
Zecharia Sitchin
246
slika 110
Ti su ostaci tijekom posljednja dva stoljea svakog putnika koji ih je vidio ostavljali zateenim, ali su ih prvi znanstveno opisali A. Stiibel i Max Uhle (Die Ruinestaette von Tiahuanaco im Hochland des Alten Peru, 1982.). Fotografije i skice koje su popratile njihovo izvjee pokazale su da su divovski kameni blokovi koji su leali uokolo bili komponente nekoliko struktura zapanjujue sloenosti koje su mogle initi istonu graevinu (sl. 110 temelji se na posljednjim studijama). etverodijelna graevina koja se uruila (ili je bila prevrnuta) lei poput ogromnih terasa, sa ili bez dijelova koji su s njima tvorili jednu cjelinu, uspravno podignuti ili pod drugim kutovima (sl. 111). Pojedini razlomljeni dijelovi tee i po sto tona svaki; nainjeni su od crvenog pjeenjaka, a Posnansky (Tiahuanacu - kolijevka
slika
111
247
'BAALBEK N O V O G SVIJETA'
slika 112
amerikog ovjeka) je uvjerljivo dokazao da je kamenolom za ove blokove - koji su teili tri ili etiri puta vie kad su bili u jednom komadu - bio na zapadnoj obali jezera, udaljen oko esnaest kilometara. Ovi kameni blokovi, neki veliine 3,6 x 1,5 metara i debeli gotovo 60 cm, prekriveni su uleknuima, ljebovima, preciznim kutovima i povrinama koje imaju razliite razine. Na odreenim tokama blokovi imaju uleknua (sl. 112), zasigurno namijenjena tome da dre metalne spone, to predstavlja tehniki 'trik' koji smo vidjeli u OHantaytambuu. No, dok je tamo izgledalo da su spone bile izraene od zlata (jedinog metala kojeg su Inke poznavali) - to je neodriva hipoteza zbog mekoe zlata, ovdje su spone bile nainjene od bronce. Da je tome uistinu tako, znamo zato to su neke od tih bronanih spona i pronaene. To je, bez dvojbe, otkrie od ogromnog znaenja, budui da je bronca slitina koju je najtee proizvesti, stoga to zahtijeva kombinaciju odreenog omjera bakra (oko 85-90 posto) s kositrom; i dok se bakar moe pronai u svom prirodnom stanju, kositar se mora izluiti mukotrpnim metalurkim procesom iz ruda u kojima je sadran. Na koji se nain dolo do bronce i da li njeno pridobivanje predstavlja ne samo dio zagonetke, nego i klju za odgovor?
Zecharia Sitchin
248
Ako zanemarimo uobiajeno objanjenje da su kolosalne i zamrene strukture P u m a - P u n k u a predstavljale'hram', pitamo se: kojoj su praktinoj svrsi one sluile? Koja je bila njihova funkcija da je uloen takav ogroman napor i primijenjene sofisticirane tehnologije? Njemaki arhitekt E d m u n d Kiss (ija je vizualizacija ovih struktura kako su one izvorno mogle izgledati nadahnula njegove planove za nacistike monumentalne zgrade) vjerovao je da su humci i ostaci prednjeg i okolnih dijelova uruenog odjeljka bili elementi luke, jer se jezero u stara vremena zaista protezalo tako daleko. Ali, to objanjene ostavlja otvorenim pitanje: to se dogaalo u Puma-Punkuu? to se dovozilo i koji proizvodi su se odvozili na toj neplodnoj visini? Daljnja iskapanja u P u m a - P u n k u u otkrila su nizove polupodzemnih ograenih prostora izraenih od savreno oblikovanih kamenih blokova. To podsjea na uleknute trgove u Chavin de Huantaru i otvara mogunost da su to bili dijelovi - rezervoari, bazeni, prostorije s branama - slinog vodovodnog sustava. Moda koji odgovor vie moe ponuditi nalaz koji najvie zbunjuje (ako je to jo mogue) na tom mjestu: kameni blokovi, sami ili nesumnjivo odlomljeni od veih blokova koji su bili oblikovani, nakoeni, rezani i izbrazdani na zapanjujui nain, sa zapanjujuom preciznou i pomou alata kakve je ak i danas teko nai. Najbolji nain da se opiu ova tehnoloka uda jest predoiti neke od njih (sl. 113). Nema ba nikakvog vjerodostojnog objanjenja za ove artefakte, pa ne preostaje drugo nego sugerirati - uzimajui u obzir nau sadanju tehnologiju - da su to bile matrice, kalupi za lijevanje zamrenih metalnih dijelova; dijelova za neku sloenu i sofisticiranu opremu koju andski ovjek, ili bilo tko drugi za tu istu svrhu, bilo gdje drugdje, nikako nije mogao posjedovati u vrijeme prije Inka. Brojni su arheolozi i istraivai, od tridesetih godina prolog stoljea nadalje, dolazili u Tiahuanacu, na krai ili na dugotrajan rad - Wendell C. Bennett, Thor Heyerdahl i Carlos Ponce
249
slika 113 Sangines neka su od najpoznatijih imena; no, oni su uglavnom samo koristili zakljuke Arthura Posnanskog, gradili na njima, prihvaali ih ili s njima polemizirali; on je prvi predstavio svoj izvanredan rad i uvide 1914. g. u opsenom djelu Una Metropoli Prehistrica en la America del Sur; nakon sljedea tri desetljea predanog istraivanja u Tiahuanacu objavljen je i njegov rad Cuna del Hombre de las Americas u etiri knjige, zajedno s engleskim prijevodom (1945.). Tom je izdanju iskazana ast time to je slubeni predgovor napisala bolivijska vlada (mjesto je zavrilo na bolivijskom dijelu jezera, nakon to se Bolivija odvojila od Perua), te je proslavilo '12.000 godina Tiahuanacua! Stoga, kad je sve bilo reeno i uinjeno, zakljuak Posnanskog bio je nadasve zapanjuju (i kontroverzan): Tiahuanacu je star tisuljeima; njegova prva faza bila je izgraena dok je razina jezera bila oko stotinu stopa via i prije negoli je cijelo podruje bilo poplavljeno vodenom bujicom - moda se radi upravo o
Zecharia Sitchin
250
slavnom Velikom Potopu, tisuama godina prije kranske ere. Koristei istovremeno arheoloka otkria s geolokim studijama, studijama flore i faune, mjerenjima lubanja pronaenih u grobovima i portretiranim kamenim glavama, te vodei rauna o svakom, pa i najmanjem, dijelu svog rada i tehnoloke ekspertize, Posnansky je doao do zakljuka da su postojale tri faze u povijesti Tiahuanacua; da su ga nastanjivale dvije rase - najprije mongoloidni ljudi, zatim stanovnici Kavkaza Srednjeg istoka - a ni u koje vrijeme negroidni narodi; mjesto su zadesile dvije katastrofe, prva je bila prirodna navala vodene bujice, a zatim je uslijedila druga iznenadna nesrea nepoznate prirode. Bez da su se pritom nuno slagali s ovim potresnim zakljucima ili datiranjem, geoloke, topografske, klimatske i sve znanstvene podatke koje je prikupio Posnansky, te, razumije se, njegova arheoloka otkria, prihvatili su i koristili svi koji su vrili istraivanja u pola stoljea od njegovih monumentalnih napora. Njegova mapa samog mjesta (sl. 114) i danas predstavlja osnovu plana mjesta, njegovih mjera, orijentacija i glavnih graevina. Dok su neki od odjeljaka na koje je on ukazao kao na
slika 114
251
mjesta koja potencijalno sadre dodatne ostatke i artefakte doista i iskopani, glavno zanimanje bilo je i ostaje usredotoeno na tri glavne komponente mjesta. Jedna od njih, na jugoistonom dijelu ruevina, jest brijeg poznat kao Akapana. Vjerojatno je izvorno imao oblik vieslojne piramide, a pretpostavlja se da je sluio kao tvrava koja je uvala mjesto; glavni razlog za ovu pretpostavku bila je injenica da je na vrhu ove piramide-brijega bilo iskopano njegovo sredite koje je imalo oblik ovala obzidanog kamenom koji je sluio kao rezervoar vode. Pretpostavljalo se da je njegova namjena bila skupljanje kinice za opskrbu branitelja vodom, u sluaju da su se morali povui do ovog utvrenja. Meutim, glasine su ustrajale u tome da je to bilo mjesto gdje je bilo skriveno zlato, te je u osamnaestom stoljeu panjolac imenom Oyaldeburo dobio koncesiju za kopanje u Akapani. On je napravio prokop kroz istonu stranu brijega kako bi se ocijedila voda, istraio je dno rezervoara, strgnuo strukture od prekrasnog klesanog kamena i kopao duboko u brijeg, gdje god bi naiao na kanale i cijevi. Takvo razaranje je, meutim, otkrilo da Akapana nije bio prirodan brijeg, ve vrlo sloena graevina. Daljnja iskapanja koja jo uvijek jedva da su zagrebla povrinu, uslijedila su kao rezultat istraivanja Posnanskog, koji je pokazao da je kameni rezervoar imao majstorski napravljene brane koje su velikom preciznou mogle regulirati otjecanje vode kroz kanale napravljene od klesanog kamena. Kompleksni unutarnji radovi u Akapani bili su tako izvedeni da odvode vodu s jedne razine unutar Akapane do druge, nie razine, naizmjence kroz okomite i vodoravne odjeljke, s vertikalne visine od petnaest metara, ali zbog cik-cak izvedbe pokrivajui p u n o veu udaljenost. Na kraju, oko metar ispod Akapane, voda je tekla kroz ispust od kamena u umjetni kanal (ili jarak) irok oko 30 metara koji je okruivao cijelo mjesto. On je odatle vodio do mola na sjeveru mjesta, a otuda do jezera. Dakle, ukoliko je svrha bila iskljuivo otjecanje vika vode kako bi se sprijeilo njeno prelijevanje nakon jakih kia, dovoljna bi bila jednostavna ravna nagnuta cijev (kakva je pronaena u Tuli). No, ovdje vidimo kanale pod kutom, graene
Zecharia Sitchin
252
klesanim kamenjem uklopljenim s velikom domiljatou, tako da reguliraju tok vode s jedne razine na drugu. A to nam ukazuje na tehniku procesiranja - moda koritenje tekue vode za ispiranje rude? Da se u Akapani moralo dogaati neko procesiranje, potvruje i otkrie - na povrini, te u zemlji maknutoj s 'rezervoara' - velikih koliina tamnozelenih 'oblutaka' veliine od 1,8 do 5 centimetara. Posnansky je ustanovio da su poput kristala, ali ni on niti drugi (koliko nam je poznato) nisu izvodili daljnje testove kako bi utvrdili prirodu i podrijetlo tih okruglastih predmeta. Struktura blia sreditu mjesta ('K' na mapi Posnanskog) imala je toliko mnogo podzemnih i polupodzemnih osobitosti da je Posnansky pomislio kako bi mogla biti rije o odjeljku ostavljenom po strani za grobove. Svuda uokolo bili su odjeljci od kamenih blokova, rezanih na nain da slue kao kanali za vodu; oni su bili u neredu za to je Posnansky krivio ne samo lovce na blago, nego i prijanji tim istraivaa pod vodstvom grofa Crequi de Montforta koji je tijekom svojih iskopavanja 1903. g. vadio ostatke, razbijajui i unitavajui sve to im je stajalo na putu (prema Posnanskom), a usto je i odnio mnoge predmete. Izvjee o otkriima i zakljucima ove francuske ekspedicije objavljeno je u knjizi Georgea Courtyja i u predavanju Manuela Gonzalesa de la Rose na Meunarodnom kongresu amerikanista 1908. g.. Bit njihovih nalaza bila je 'da su postojala dva Tiahuanacua, jedan u obliku vidljivih ruevina, a drugi podzeman i nevidljiv. Sam Posnansky je opisao cijevi, kanale i branu (kao na vrhu Akapane) koje je pronaao meu uleknutim dijelovima graevine i ustanovio da su se cijevi protezale na nekoliko razina, vodile moda do Akapane i bile povezane s drugim podzemnim strukturama na zapadu (u smjeru jezera). Rijeima i crteom (sl. 115a,b) doarao je neke od podzemnih i polupodzemnih odjeljaka, ne mogavi pritom suspregnuti zadivljenost preciznou izrade, injenicom da je klesano kamenje bilo nainjeno od tvrdog andezita i da su ti odjeljci bili potpuno vodonepropusni: preko svih spojeva, a osobito na velikim krovnim kamenim blokovima
253
slika 115
protezao se sloj nainjen od vapna, debeo desetak centimetara, koji je zdanje inio apsolutno vodonepropusnim. Ovo je', zapisao je, 'prvi i jedini sluaj da nalazimo upotrebu vapna u pretpovijesnoj amerikoj gradnji'. to se dogaalo u tim podzemnim odajama i zato su bile graene na tako osobit nain, on nam nije znao rei. Moda su uvale blago, ali ono bi, istakao je, ve odavno nestalo, zahvaljujui lovcima na blago. I doista, tek to je otkrio neke od tih odaja, 'ikonoklastiki soj modernog Tiahuanacua ogolio je i opljakao mjesto'. Osim onoga to je sam iskopao ili pronaao razbacano uokolo mjesta, velike koliine kamenih cijevi - dijelova svih oblika, veliina i promjera - mogle su se vidjeti i u oblinjoj crkvi, u mostovima i nadvonjacima moderne eljeznike pruge, pa ak i u La Pazu. Tragovi su ukazivali na prostrani vodovod, kako na povrini tako i pod zemljom u Tiahuanacuu; Posnansky im je posvetio cijelo poglavlje u svom najboljem djelu naslovljenom Hydraulic Works in Tiahuanacu. Nedavna iskopavanja otkrila su jo vie cijevi i vodenih kanala, potvrujui tako zakljuke Posnanskog. Druga istaknuta graevina u Tiahuanacuu zahtijevala je najmanje iskopavanja, budui da stoji velianstveno, da je svi mogu vidjeti; radi se o kolosalnom kamenom prolazu koji se
Zecharia Sitchin
254
uzdie iznad ravnine mjesta poput Are de Triomphe, ali bez ljudi koji bi tu odravali parade, gledali i klicali (sl. 116, sprijeda i straga). Poznata kao Vrata Sunca, Posnansky ih je opisao kao 'najsavrenije i najvanije djelo ... ostavtina i elegantni testament kulturnog naroda, te znanja i civilizacije njegovih voa'. Svi koji
slika 116
255
su Vrata vidjeli slau se s takvom ocjenom, jer ona ne zauuju samo zbog toga to su izrezana i oblikovana iz jednog jedinog kamenog bloka (veliine oko 3 x 6 metara i teine preko sto tona), nego i zbog zamrenih rezbarija koje oduzimaju dah. Na donjem dijelu s prednje i stranje strane Vrata nalaze se nie i geometrijski izrezbareni otvori i povrine, ali ono to zadivljuje jest izrezbareni dio na gornjem prednjem dijelu vrata (sl. 117). Tamo vidimo sredinju figuru, gotovo trodimenzionalnu premda izrezbarenu samo u reljefu, okruenu s tri reda krilatih pomonika; kompoziciju upotpunjuje donji red slika koje prikazuju samo lice sredinje figure uokvireno vijugavom linijom. Openito se svi slau da sredinja, dominantna figura predstavlja Viracochu koji dri ezlo ili oruje u desnoj ruci, a munju u obliku viljuke u drugoj (sl. 118). Ovaj prikaz pojavljuje se na vazama, tkaninama i drugim artefaktima u junom Peruu i okolnim zemljama, svjedoei dokle se proirilo ono
slika
117
Zecharia Sitchin
256
slika 118 to znanstvenici nazivaju kulturom Tiahuanacua. S obje strane boga nalaze se krilati pomonici, poredani u tri vodoravna reda, po osam njih u jednom redu sa svake strane sredinje figure. Posnansky je istakao da je samo prvih pet na svakoj strani, u svakom redu, izrezbareno u isti istaknuti reljef kao i samo boanstvo; preostali na krajevima su nejasno izrezbareni, kao da su prikriveni. Posnansky je nacrtao sredinji lik, krivudavu crtu ispod njega, te petnaest kuica na svakoj strani (sl. 119); zakljuio je da je to bio kalendar dvanaesto-mjesene godine koja je poinjala na proljetni ekvinocij (rujan na junoj hemisferi) i da velika sredinja figura, koja prikazuje boanstvo u cjelini, predstavlja taj mjesec i njegov ekvinocij. Budui da ekvinocij' oznaava ono vrijeme u godini kada su dan i no jednake duljine, pretpostavio je da dio smjeten tono ispod sredinje figure - koji se nalazi u sredini reda s vijugavom linijom - predstavlja drugi mjesec ekvinocija, odnosno oujak. Preostale mjesece pripisao je po
257
slika 119 redu ostalim odjeljcima unutar krivudave linije. Istiui da dvije kuice na krajevima prikazuju trubaa zajedno s glavom boanstva, sugerirao je da su to dva ekstremna mjeseca kada se sunce udalji do najdalje toke, odnosno mjeseci solsticija - lipanj i prosinac - kada bi sveenici zatrubili da dozovu sunce nazad. Vrata Sunca su, drugim rijeima, bila kalendar u kamenu. Ovaj kalendar, pretpostavljao je Posnansky, bio je solarni kalendar. Ne samo d a j e bio orijentiran na proljetni ekvinocij koji je i oznaavao njegov poetak, nego je biljeio i drugi ekvinocij i solsticije. To je bio kalendar od jedanaest mjeseci po trideset dana svaki (broj krilatih pomonika iznad krivudave linije), uz dodatni 'veliki mjesec' od trideset i pet dana, mjesec Viracoche koji je zaokruivao solarnu godinu od 365 dana. Posnansky je trebao napomenuti da je solarna godina s dvanaest mjeseci koja poinje na proljetni ekvinocij bila karakteristina za bliskoistoni kalendar, nastao u Sumeru, u Nippuru, oko 3800. g. pr. n. e. Prikaz boanstva, kao i krilatih pomonika, te lica mjeseci naizgled su prikazani realistino, a ustvari su sloeni od mnogo komponenata, od kojih svaka ima svoj, uglavnom geometrijski, oblik. Posnansky je tim razliitim komponentama posvetio znaajnu studiju. One se pojavljuju i na drugim spomenicima i skulpturama od kamena, kao i na keramikim predmetima. On ih je piktografski klasificirao prema onome to su predstavljali (ivotinja, riba, oko, krilo, zvijezda, itd.) ili prema pojmu koji su oznaavali (zemlja, nebo, pokret, itd.). Ustanovio je da su krugovi i ovalni oblici prikazani na mnotvo naina i raznih
Zecharia Sitchin
258
boja predstavljali sunce, mjesec, planete, komete i druge nebeske objekte (sl. 120a), da je veza izmeu Zemlje i neba (sl. 120b) esto bila prikazivana, te da su dominantni simboli bili kri i znakovi stepenica (sl. 120c,d). On je u simbolu stepenica vidio 'zatitni znak' Tiahuanacua, njegovih spomenika i njegove prvobitne civilizacije - izvora odakle se ovaj simbol, vjerovao je, proirio na obje Amerike. Priznao je da je to bio simbol temeljen na mezopotamskim ziguratima, ali i dodao da ne misli stoga da su Sumerani bili u Tiahuanacuu. Sve to dodatno ga je uvrstilo u uvjerenju da su Vrata Sunca bila dio veeg strukturalnog kompleksa u Tiahuanacuu, ija su svrha i funkcija bile da slui kao opservatorij; to ga je, pak, dovelo do njegovog najznaajnijeg i, kako se pokazalo, najkontroverznijeg djela i zakljuaka. Slubeni zapisi Komisije za unitavanje i okajavanje idolatrije koju su osnovali panjolci s jasnom svrhom (iako neki sumnjaju da je to bio i paravan za lov na blago) potvruju da su ljudi iz Komisije stigli u Tiahuanacu 1625. g.. Izvjee oca Josepha de Arriage iz 1621. g. nabraja preko 5.000 'predmeta idolatrije' koji su bili uniteni lomljenjem, topljenjem ili paljenjem. to su oni uinili u Tiahuanacuu, nije poznato. Vrata Sunca, kako pokazuju
slika
120
259
rane fotografije, pronaena su u devetnaestom stoljeu kako stoje prepolovljena na vrhu, s desnim dijelom koji se opasno nagnuo i otklonio od druge polovice. Kada i tko ih je izravnao i ponovno sastavio predstavlja tajnu. Kako su pukla na dva dijela takoer je nepoznato. Posnansky nije smatrao da je to bilo djelo Komisije; on je vjerovao da su Vrata izbjegla njihov bijes, jer su se prije njihova dolaska bila sruila te ih je prekrila zemlja, i tako sakrila od pogleda kad su stigli Komisijini fanatici. Budui da su Vrata oito bila ponovno uspravljena, neki postavljaju pitanje jesu li postavljena na mjesto gdje su izvorno stajala; razlog tome jest miljenje da Vrata izvorno nisu bila usamljena graevina koja je zasebno stajala na velikoj ravnici, nego da su tvorila dio ogromne strukture smjetene istono od njih. Oblik i veliina te graevine koja se zvala Kalasasaya bili su odreeni nizovima vertikalnih kamenih stupova (to je i bilo znaenje imena - 'Stupovi koji stoje'), djelomino otkrivajui pravokutan ograeni prostor veliine otprilike 140 x 120 metara. Budui da se inilo kako je os ove strukture bila istok-zapad, neki su se pitali nisu li Vrata trebala stajati u sreditu umjesto na sjevernom rubu zapadnog zida tog ograenog prostora (kao danas). Dok je ranije tek velika teina monolitskih Vrata predstavljala argument protiv stava da su ona pomicana za gotovo dvjesto stopa, danas je iz arheolokih dokaza jasno da ona najvjerojatnije stoje upravo na mjestu gdje su neko pripadala, budui da sredite zapadnog zida zauzima terasa, iji je vlastiti centar bio poravnat s osi Kalasasaye istok-zapad. Posnansky je uz ovu os pronaao razliito kamenje, posebno isklesano na nain da omogui astronomska promatranja; njegov zakljuak da je Kalasasaya bila vjeto izgraen nebeski opservatorij danas je prihvaen kao injenica. Najoitiji arheoloki ostaci Kalasasaye su stojei stupovi koji su tvorili pravokutni ograeni prostor. Iako ovdje vie nisu svi stupovi koji su nekada sluili kao potpora za nizove zidova, njihov broj upuuje na povezanost s brojem dana u solarnoj godini i u lunarnom mjesecu. Posnanskog je posebno
Zecharia Sitchin
IZGUBLJENA
KRALJEVSTVA
260
zanimalo jedanaest stupova (sl. 121) uspravljenih uz terasu koja se prostirala od sredine zapadnog zida. Njegova mjerenja linije pogleda du posebno postavljenih kamenova za promatranje, orijentacija strukture te lagana i namjerna odstupanja od savrenog poklapanja sa stranama svijeta, uvjerili su ga da su Kalasasayu gradili ljudi koji su poznavali najsuvremenije spoznaje iz astronomije za precizno utvrivanje ekvinocija kao i solsticija. Arhitektonski crtei Edmunda Kissa (Das Sonnentor von Tiahuanacu) koji se temelje na radu Posnanskog, kao i na njegovim vlastitim mjerenjima i procjenama, prikazuju (vjerojatno ispravno) strukturu unutar ograenog prostora kao uplju piramidu: strukturu iji se vanjski zidovi uzdiu u razinama, ali samo da bi okruili sredinje otvoreno dvorite u obliku kvadrata. Glavno monumentalno stubite bilo je na sredini istonog zida; glavne toke za promatranje nalazile su se na sredini svake od dvije ire terase koje su upotpunjavale 'piramidu' na zapadu (sl. 122).
slika
121
261
slika 122 Upravo na toj toki Posnansky je doao do svog zapanjujueg otkria s eksplozivnim irenjem. Mjerei udaljenost i kutove izmeu dvije toke solsticija, on je shvatio da se nagnutost Zemlje prema Suncu, na kojoj su bili utemeljeni astronomski aspekti Kalasasaye, nije poklapala s 23,5 stupnjeva naeg sadanjeg razdoblja. Nagnutost ekliptike, kako glasi znanstveni termin, za orijentaciju astronomskih linija pogleda u Kalasasayi, naao je,
Zecharia Sitchin
262
bila je 23 8' 48". Na temelju formula koje su astronomi odredili na Meunarodnoj konferenciji o efemeridama u Parizu 1911. g., koje uzimaju u obzir zemljopisni poloaj i nadmorsku visinu mjesta, to bi znailo daje Kalasasaya izgraena oko 15.000. g. pr. n. e.\ Objavivi da je Tiahuanacu najstariji grad na svijetu, 'izgraen prije Potopa', Posnansky je izazvao neizbjean bijes znanstvene zajednice svoga vremena; tada se, naime, smatralo, na temelju teorija Maxa Uhlea, da je Tiahuanacu osnovan otprilike poetkom kranske ere. Nagnutost ekliptike ne treba mijeati (kao to su inili neki kritiari Posnanskog) s fenomenom precesije. Ova druga mijenja zvjezdanu pozadinu (konstelaciju zvijezda) nasuprot koje se Sunce uzdie ili djeluje u odreeno vrijeme, kao npr. proljetni ekvinocij; promjena, iako mala, dodaje do 1 stupanj svake sedamdeset i dvije godine, te do 30 stupnjeva (cijela kua zodijaka) za 2160 godina. Nagnutost mijenja rezultat od gotovo neprimjetne vrtnje Zemlje, kao kad se na brodu die i sputa horizont. Ova promjena kuta nagiba Zemlje prema Suncu moe dosei do 1 stupanj u razdoblju od oko 7.000 godina. Zaintrigirana nalazima Posnanskog, njemaka Astronomska komisija je poslala ekspediciju u Peru i Boliviju; njeni lanovi su bili profesor dr. Hans Ludendorff, direktor Astronomskog i astrofizikog opservatorija u Potsdamu, profesor dr. Arnold Kohlschiitter, direktor Astronomskog opservatorija u Bonnu i honorarni astronom u Vatikanu i dr. Rolf Miiller, astronom s potsdamskog opservatorija. Oni su svoja mjerenja i promatranja vrili izmeu studenog 1926. g. i lipnja 1928. g.. Njihova istraivanja, mjerenja i promatranja potvrdila su prije svega da je Kalasasaya zaista bila astronomsko-kalendarski opservatorij. Oni su, na primjer, pronali da je zapadna terasa s jedanaest stupova du nje, zbog irine stupova, udaljenosti/ meu njima i njihovog poloaja, omoguavala precizna mjerenja kretanja Sunca po godinjim dobima koja su uzimala u obzir malo drukiji broj dana od solsticija do ekvinocija do solsticija i nazad. tovie, njihove su studije potvrdile da je u najkontroverznijoj toki Posnansky bio u pravu: nagib na kojem su se
263
zasnivale astronomske osobine Kalasasaye doista se bitno razlikovao od kuta nagiba u nae vrijeme. Na temelju podataka koji vjerojatno osvjetljavaju nagib koji se promatrao u drevnoj Kini i Grkoj, astronomi su sigurni u vezi primjenjive krivulje kretanja gore-dolje tek za razdoblje od nekoliko tisua godina unazad. Astronomski tim je zakljuio da bi rezultati doista mogli upuivati na vrijeme oko 15.000. g. pr. n. e., ali i oko 9300. g. pr. n. e., ovisno koju se krivulju primijeni. Nije potrebno posebno naglasiti, i ovaj drugi datum bio je jednostavno neprihvatljiv znanstvenoj zajednici. Poputajui pod pritiskom kritika, Rolf Mller je poduzeo daljnja prouavanja u Peruu i Boliviji, udruivi se s Posnanskim u Tiahuanacuu. Doli su do zakljuka da se rezultati mijenjaju ako se uzmu u obzir odreene varijante. Prvo, ukoliko se promatranje solsticija ne vri s toke odakle je Posnansky pretpostavio, ve s druge mogue toke, kut izmeu krajnosti solsticija (a time i nagib) bio bi neto drukiji; takoer nitko ne moe rei da li su drevni astronomi fiksirali trenutak solsticija kada je sunce bilo iznad linije horizonta, na njenoj sredini ili je upravo potonulo ispod nje. Sa svim tim varijantama, Mller je objavio konano izvjee u vodeem znanstvenom asopisu Baesseler Archiv (vol. 14) u kojem je prikazao sve alternative, te zakljuio da ukoliko se kut od 24 6' prihvati kao najtoniji, krivulja nagnutosti bi se kriala s ovim oitanjem ili u 10.000. ili u 4000. godini pr. n. e. Posnansky je bio pozvan da o ovoj temi progovori na Dvadeset i treem m e u n a r o d n o m kongresu amerikanista. On je kao ispravan prihvatio kut nagnutosti od 24 6' 52,8", to je znailo da treba birati izmeu 10.150. g. i 4050. pr. n. e. Priznajui da je to 'vru materijal', ovo je pitanje ostavio otvorenim, sloivi se da su potrebne daljnje studije. Daljnja istraivanja u tom smjeru doista su poduzeta, premda ne izravno u Tiahuanacuu. Ve smo spomenuli da kalendar Inka upuuje na Poetak u dobu Bika, a ne Ovna. Sam Mller je doao do 4000. g. pr. n. e. kao priblinog doba megalitskih ostataka u Cuzcu i Machu Picchuu. Osvrnuli smo se i na istraivanje, provedeno du potpuno razliitih linija
Zecharia Sitchin
264
ispitivanja, Marije Schulten de D'Ebneth koja su je dovela do zakljuka da se matrica Viracoche poklapa s nagibom od 24 8', te stoga odgovara vremenu od 3172. g. pr. n. e. (po njenim kalkulacijama). Kako su se sve ee pronalazili predmeti sa slikom Viracoche - na tkaninama, na materijalima u koji su bile zamotane mumije, na grnariji - po cijelom junom Peruu, pa i dalje na sjever i na jug, moe se povui paralela s drugim podacima koji nisu iz Tiahuanacua. Na temelju tih podataka ak su i tvrdoglavi arheolozi poput Wendella C. Bennetta doba Tiahuanacua poeli vraati unazad, iz sredine prvog tisuljea n. e. do gotovo poetka prvog tisuljea pr. n. e. Datiranja radioaktivnim ugljikom, meutim, vraaju ope prihvaene datume sve dalje i dalje u prolost. ezdesetih godina prolog stoljea bolivijski Centro de Investigaciones Arqueolgicas en Tiwanaku - CIAT - (Centar za arheoloka istraivanja u Tiwanaku, op. prev.) poduzeo je sistematska iskapanja i radove na ouvanju mjesta. Prva velika stvar koju su poduzeli bilo je potpuno iskopavanje i restauracija potonulog 'malog hrama' istono od Kalasasaye, gdje je pronaen vei broj kamenih kipova i glava. Tijekom radova otkriveno je polupodzemno dvorite, moda za ritualne rtve koje je okruivao kameni zid u kojem su se nalazile kamene glave - na nain kao u Chavin de Huantaru. Slubeno izvjee Cariosa Ponce Sanginesa, direktora bolivijskog Nacionalnog arheolokog instituta, iz 1981. g. (Description Sumaria del Templete Semisubterraneo de Tiwanaku) tvrdi da uzorci organske materije naeni na toj lokaciji daju oitovanja radioaktivnog ugljika od 1580. g. pr. n. e.; kao rezultat, Ponce Sangines je u svojoj opsenoj studiji Panorama de la Arqueologa Boliviana smatrao d a j e to vrijeme poetka Stare faze Tiahuanacua. Takva datiranja, do kojih se dolazi mjerenjima radioaktivnim ugljikom, upuuju na starost pronaenih organskih ostatakafali ne iskljuuju veu starost kamenih struktura koje sainjavaju mjesto. I zaista, sam Ponce Sangines otkrio je u sljedeoj studiji (Tiwanaku: Space, Time and Culture) da su nove tehnike
265
utvrivanja starosti dale raniji datum - 2134. g. pr. n. e. za predmete od opsidijana pronaene na Kalasasayi. U vezi s time zanimljivo je proitati u zapisima Juana de Betanzosa (Suma y Narracion de los Incas, 1551. g.) da nakon to je Tiahuanacu bio prvi puta naseljen pod vodstvom Con-Tiki Viracoche.'on je sa sobom imao odreeni broj ljudi... I nakon to je izaao iz lagune, otiao je do mjesta pokraj nje, gdje danas stoji selo koje se zove Tiahuanaco. Govore', nastavio je Betanzos, 'da se jednom, kada se narod Con-Tiki Viracoche ve tamo naselio, dogodila tama u zemlji'. Ali Viracocha je 'zapovjedio suncu da se pokrene u smjeru u kojem se sada kree; odjednom, natjerao je sunce da zapone dan. Tama koja je nastala uslijed zaustavljanja sunca i 'poetak dana' kada se kretanje nastavilo, nesumnjivo je sjeanje na isti onaj dogaaj koji smo smjestili, na obje strane Zemljine kugle, u otprilike 1400. g. pr. n. e.. Bogovi i ljudi, prema Betanzosovom zapisu lokalne predaje, u Tiahuanacuu su bili od ranijih vremena - moda tako drevnih kao to arheoastronomski podaci pokazuju? Ali, zato je Tiahuanacu utemeljen na tom mjestu, u to vrijeme? Posljednjih godina arheolozi su pronali sline arhitektonske osobitosti izmeu Teotihuacana u Meksiku i Tiahuanacua u Boliviji. Jose de Mesa i Teresa Gisbert (Akapana, la Piramide de Tiwanacu) istakli su da je Akapana imala tlocrt (u obliku kvadrata s isturenim prilazom) kao i Mjeseeva piramida u Teotihuacanu, priblino iste mjere osnovice piramide i istu visinu (oko petnaest metara) kao i prvotna Suneva piramida, te isti odnos visine prema irini. U svjetlu osobnih zakljuaka da se izvorna (i praktina) svrha Teotihuacana i njegovih graevina oituje kroz mjesni vodovod, unutar i du dvije piramide, vodeni kanali unutar Akapane i kroz cijeli Tiahuanacu poprimaju sredinju ulogu. Je li Tiahuanacu utemeljen tamo gdje se nalazi postrojenje za obradu? A ako je tako, za obradu - ega? Dick Ibarra Grasso (The Ruins of Tiahuanaco i druga djela) slagao se s predodbom veega Tiahuanacua koji obuhvaa
Zecharia Sitchin
266
odjeljak P u m a - P u n k u koji se protee kilometrima uzdu glavne osi istok-zapad, za razliku od 'Puta mrtvih' u Teotihuacanu s nekoliko glavnih arterija sjever-jug. Na rubu jezera, gdje je Kiss vidio pristanite, on vidi arheoloki dokaz za masivne potporne zidove koji su, graeni sa zavojima, stvorili prave molove u dubokoj vodi na koje su se mogli vezati brodovi natovareni teretom. Ali ako je tako, to je Tiahuanacu uvozio a to je izvozio? Ibarra Grasso je izvijestio o otkriu 'malih zelenih oblutaka' koje je Posnansky naao na Akapani, i drugdje u Tiahuanacuu: u ruevinama male piramide sline Akapani na jugu, gdje je veliko kamenje koje je sluilo za to da ih dri postalo zeleno, na podruju podzemnih struktura zapadno od Kalasasaye i u vrlo velikim koliinama meu ruevinama P u m a - P u n k u a . Znaajno je napomenuti da je i veliko kamenje u potpornim zidovima molova P u m a - P u n k u a takoer pozelenilo. To moe znaiti samo jednu stvar: izloenost kamena bakru, jer oksidirani bakar je ono to kamenu i tlu daje zelenkastu boju (isto kao to prisutnost oksidiranog eljeza daje crveno-smeu boju). Da li se, dakle, u Tiahuanacuu procesirao bakar? Vjerojatno; ali to se isto moglo initi - a bilo bi i mnogo razumnije - na nekom manje nedostupnom mjestu i blie izvorima bakra. Bakar je, izgleda, bio dopreman u Tiahuanacu, a ne odnoen iz njega. ega je to Tiahuanacu bio izvor, trebalo je biti jasno iz samog znaenja imena njegove lokacije: Titicaca. Ime jezera dolazi od jednog od dva otoka koji lee kraj poluotoka Copacabana. Upravo tamo, na otoku koji se zvao Titicaca, govore legende, zrake sunca su pogodile Titikallu, svetu stijenu, im se sunce pojavilo nakon Potopa. (Otok je stoga takoer poznat i kao Otok sunca). I upravo tu, na svetoj stijeni, Viracocha je predao boanski tap Mancu Capacu. A to sva ta imena znae? Titi je na Aymara jeziku bilo ime za metal - olovo ili kositar, prema lingvistima. Titikalla, smatram, znailo je 'Kositrena stijena. Titicaca je znailo 'Kositreni kamen'. A jezero Titicaca bilo je jezero koje je bilo izvor kositra.
267
Kositar i bronca bili su proizvodi zbog kojih je osnovan Tiahuanacu - tono tamo gdje njegove ruevine jo uvijek oaravaju posjetitelje.
11
ZEMLJA IZ KOJE DOLAZE INGOTI
'Bijae neko u zemlji Usu ovjek po imenu Job. Bio je to ovjek neporoan i pravedan: bojao se Boga i klonio zla'. Bio je blagoslovljen velikom obitelji i tisuama ovaca i stoke. On je bio najugledniji meu svim istonjacima'. 'Jednoga dana dou sinovi Boji da stanu pred Jahvu, a meu njima pristupi i Satan. Jahve tad upita Satana: "Odakle dolazi?" - "Evo prooh zemljom i obioh je'". Tako poinje biblijska Knjiga o Jobu, pravedniku kojega je Sotona iskuavao do granica ljudske vjere u Boga. Kako je jedna nesrea slijedila drugu, a Job poeo dovoditi u pitanje Boje putove, trojica njegovih prijatelja doputovala su iz dalekih zemalja kako bi mu izrazila razumijevanje i pruila utjehu. Kad je Job izrekao svoj jad i sumnje u boansku mudrost, prijatelji su mu ukazali na mnoga udesa neba i zemlje koja su bila poznata samo Bogu; meu njima su bila uda metala i njihovi izvori i domiljatost njihovog pronalaenja i dobivanja iz dubina zemlje:
269
Zecharia Sitchin -
270
Da, srebro ima svoja nalazita, a zlato mjesta gdje se proiava. Ruda eljezna iz zemlje se vadi, a iz rudae rastaljene bakar. Ljudi tami postavljaju granice i kopaju do najveih dubina za kamenom u mraku zakopanim. eljad iz tuine rovove dube do kojih ljudska ne dopire noga, Ima zemlja iz koje dolaze ingoti gdje kao od vatre sve je razrovano. Stijene njene safira su skrovita, Praina zlatna krije se u njima. Tih putova ne znaju ni grabljivice, jastrebovo ih oko ne opaa... Ali na kamen ovjek die ruku, te iz korijena prevraa planine. U kamenu prokopava prolaze, oko mu sve dragocjeno opaa. ilama vode on tok zaustavlja; stvari skrivene nosi na vidjelo. Poznaje li ovjek sva ta mjesta? Job je upitao da li je ovjek sam otkrio sve metalurke procese. I doista, on je izazvao svoja tri prijatelja pitanjem odakle dolazi to znanje o mineralima i metalima? Ali otkuda nam Mudrost dolazi? Na kojem mjestu Razum prebiva? ovjek njezina ne poznaje puta, u zemlji ivih nisu je otkrili...
271
Zlatom se istim kupiti ne moe, ni cijenu njenu srebrom odmjeriti; ne mjeri se ona zlatom ofirskim, ni oniksom skupim pa ni safirom. Sa zlatom, staklo ne poreuje se, Nit se daje za sud od suha zlata. emu spominjat prozirac, koralje, bolje je stei Mudrost nego biserje... Jasno, Job priznaje, sve to znanje dolazi od Boga - od onoga koji ga je obogatio i osiromaio i koji e ga uzvisiti: ledino je Bog put njen proniknuo On jedini znade gdje se nalazi. Jer pogledom granice zemlje hvata i opaa sve pod svodom nebeskim. Moda ovo uvrtavanje uda rudarstva u Jobovu raspravu s njegovim prijateljima nije bilo sluajno. Iako se nita ne zna o identitetu samog Joba ili o zemlji u kojoj je ivio, imena triju prijatelja pruaju nam neke tragove. Prvi je bio Elifaz iz Temana, iz june Arabije; njegovo ime znai 'Bog je isto zlato'. Drugi je bio Bildan iz uaha, zemlje za koju se vjeruje da je bila smjetena juno od hetitskog grada Carcemisha; ime zemlje znai 'Mjesto dubokih jama'. Trei je bio Sofar iz Naama, mjesta nazvanog po sestri Tubal-Kaina, 'majstora svih kovaa', prema Bibliji. Sva su trojica, dakle, dola iz zemalja u kojima je postojalo rudarstvo. Postavljajui tako precizna pitanja, Job (ili autor Knjige o Jobu) je pokazao zavidno znanje o mineralogiji, rudarstvu i metalurkim procesima. Jobovo vrijeme svakako je doba koje je uslijedilo mnogo poslije samih poetaka koritenja bakra, kada je ovjek prikupljene grude bakra kovanjem obraivao u korisne oblike; Jobovo vrijeme, naime, je doba kada su se metali dobivali kopanjem ruda koje se topilo, proiavalo i lijevalo. U klasinoj Grkoj, u prvom tisuljeu pr. n. e., kada se govori o umijeu rudarstva i obradi metala, ljudi su takoer smatrali da se
Zecharia Sitchin
272
radi o otkrivanju tajni prirode; sama rije metal dolazi od grkog metallao, to znai 'traiti, pronalaziti skrivene stvari'. Grki pjesnici i filozofi, a poslije njih i oni rimski, ovjekovjeili su Platonovu podjelu ljudske povijesti prema etiri metalna doba - Zlatnom, Srebrnom, Bronanom (bakrenom) i eljeznom - u kojoj je Zlatno doba predstavljalo idealno doba, vrijeme kada je ovjek bio najblie svojim bogovima. Biblijska podjela ukljuena u Danijelovu viziju zapoinje s glinom, prije popisa metala, te predstavlja toniju verziju ovjekovog napretka. Nakon dugog Starog Kamenog doba, Srednje Kameno doba je na Bliskom istoku zapoelo oko 11.000. g. pr. n. e. - odmah nakon Potopa. Nekih 3600 godina poslije, ovjek na Bliskom istoku siao je s planina u plodne doline i poeo se baviti zemljoradnjom, pripitomljavanjem ivotinja i koritenjem metala u prirodnom stanju (grumenje metala pronaeno u koritima rijeka, koje nije zahtijevalo ni iskopavanja ni proiavanja). Znanstvenici su to doba nazvali Neolit (Novo Kameno doba), ali to je ustvari bilo doba kada je glina - za grnariju i razne druge stvari - zamijenila kamen, upravo kao to govori odlomak iz Knjige o Danijelu. Rana upotreba i primjena bakra rezultat je, dakle, bakrenog kamenja iz kojeg se metal dobivao, te stoga mnogi znanstvenici prijelaz iz Kamenog doba u metalna doba radije ne nazivaju Bakreno doba, nego Bakreno-kameno doba. Taj se bakar obraivao u eljeni oblik kovanjem ili procesom koji se nazivao kaljenje, ako se bakreni kamen najprije omekavao vatrom. Vjeruje se da je ovjek zapoeo s takvom obradom bakra (i konano i zlata) u planinama oko bliskoistonog 'Plodnog polumjeseca', emu su pogodovale i posebne okolnosti. Zlato i bakar u prirodi, u svom 'prirodnom stanju' ne nalaze se iskljuivo u ilama duboko u stijenama u dubini zemlje, nego i u obliku grumenja i gruda (pa ak i praha, u sluaju zlata) koje su sile prirode - oluje, poplave ili neprestani tok potoka i rijeka - izbacile iz stijena na povrinu. ovjek je tada takve prirodne grude metala pronalazio pokraj rijeka ili u njihovim koritima; metal bi odvojio od mulja i ljunka ispiranjem vodom ili prosijavanjem kroz sito. Premda ovaj nain dobivanja metala ne
273
ZEMLJA IZ KOJE D O L A Z E INGOTI
ukljuuje kopanje okna i tunela, ovu se metodu naziva rudarenje ispiranjem. Veina autoriteta vjeruje da se takvo rudarstvo prakticiralo u planinama oko mezopotamskog 'Plodnog polumjeseca te na istonim obalama Sredozemlja ve u petom tisuljeu pr. n. e., a svakako prije 4000. g. pr. n. e. (Ovaj se nain rudarenja koristio stoljeima; malo ljudi zna da 'kopai zlata iz vremena poznate zlatne groznice devetnaestog stoljea nisu zapravo bili rudari koji su kopali duboko u zemljane dubine u potrazi za zlatom, kao npr. u sluaju rudnika zlata u junoj Africi. Oni su se, ustvari, bavili ispiranjem, prosijavajui ljunak iz rijeke u potrazi za zlatnim grumenjem ili prahom. Na primjer, za vrijeme zlatne groznice u Yukonu, u Kanadi, 'kopai' koji su koristili kramp, branu i lonac izjavili su da su svake godine - tijekom najboljeg razdoblja, prije jednog stoljea - prikupili vie od trideset tona zlata; stvarna proizvodnja je bila vjerojatno dvostruko vea. Zanimljivo je da ak i danas takvi ispirai i dalje u rijenim koritima Yukona i Klondikea te njihovih pritoka nalaze desetak tona zlata godinje). Vrijedi napomenuti takoer da - premda se i zlato i bakar moglo dobiti u njihovom prirodnom stanju, a zlato je bilo ak i prikladnije za upotrebu, budui da za razliku od bakra ne oksidira - ovjek Bliskog istoka tih ranih tisuljea nije koristio zlato, nego se ograniio na uporabu bakra. Ovaj fenomen obino prolazi bez objanjenja; meutim, drim da objanjenje treba potraiti u stavu bliskom Novom svijetu - da je zlato bilo kovina koja je pripadala bogovima. Kad je zlato ulo u upotrebu, na poetku treeg tisuljea pr. n. e. ili nekoliko stoljea ranije, koristilo se za ukraavanje hramova (doslovno, 'Boja kua') i za izradu zlatnih posuda koje su se koristile tijekom boje slube u njima. Tek oko 2500. g. pr. n. e. zlato su poeli koristiti i vladari, to ukazuje na promjenu stavova i odnosa, iji se uzroci tek trebaju istraiti. Sumerska civilizacija doivjela je procvat oko 3800. g. pr. n. e.; iz arheolokih otkria proizlazi da poeci te civilizacije, kako u sjevernoj tako i junoj Mezopotamiji, seu u 4000. godinu pr. n. e.; to je, osim toga, i vrijeme kad se javlja stvarno kopanje te procesiranje ruda, kao i sofisticirana metalurgija - sloeno
Zecharia Sitchin -
274
i napredno znanje za koje su (kao i u sluaju svih ostalih znanosti) drevni narodi govorili da su ga primili od Anunnakija, bogova koji su na Zemlju doli s Nibirua. Prikazujui stupnjeve ovjekovog koritenja metala, L. Aitchison (A History of Metals) sa zaprepatenjem je primijetio da se oko 3700. g. pr. n. e. svaka kultura u Mezopotamiji temeljila na obradi metala'; zadivljen, zakljuio je da se metalurki vrhunci koji su tada dosegnuti 'moraju neizbjeno pripisati tehnolokom geniju Sumera. Osim bakra i zlata koji su se mogli dobiti iz grumenja u prirodnom stanju, takoer su se pridobivali, procesirali i koristili i drugi metali koji su zahtijevali ekstrakciju iz rudnih ila unutar stijena (kao u sluaju srebra) ili taljenje, a potom ienje rude (kao npr. olovo). Razvilo se umijee pravljenja slitina kemijsko spajanje dvaju ili vie metala u visokoj pei za taljenje. Primitivno kovanje ustupilo je mjesto umijeu lijevanja; osobito sloen proces poznat kao Cire perdue ('izgubljeni vosak'), koji je omoguavao lijevanje i izradu lijepih i korisnih predmeta (kao to su kipii bogova ili ivotinja ili hramski pribor) nastao je - u Sumeru. Napredak se odatle proirio po cijelom svijetu. Rijeima R. J. Forbesa zapisanim u Studies in Ancient Technology 'do 3500. g. pr. n. e. civilizacija u Mezopotamiji' (koja je zapoela oko 3800. g. pr. n. e.) 'apsorbirala je metalurgiju. Egipat je taj stupanj dosegao nekih tristo godina kasnije, a ve 2500. g. pr. n. e. u cijelom prostoru izmeu Nila i Inda kopaju se rude. Nekako u to vrijeme izgleda da i metalurgija u Kini biljei svoj poetak, ali Kinezi nisu postali pravi metalurzi sve do razdoblja Lungshan - 1800. - 1500. g. pr.n.e.... U Europi najraniji pronaeni metalni predmeti jedva su stariji od 2000. g. pr. n. e.'. Prije Potopa, kad su Anunnaki iskopavali zlato u junoj Africi za vlastite potrebe na Nibiruu, taljene rude su prevoene brodovima koji su mogli uplovljavati u njihov E.DIN. Plovei kroz dananje Arapsko more i gore kroz Perzijski zaljev, isporuivali su svoj teret za konano procesiranje i proiavanje u BAD.TIBIRA-i, pretpotopnom 'Pittsburgh'. To ime je znailo 'Mjesto utemeljeno za metalurgiju'. Ime se ponekad izgovaralo i kao BAD.TIBILA, u ast Tibila, boga metalurkih obrtnika i
275
kovaa; nema mjesta sumnji da ime metalurkog obrtnika u Kainovoj liniji, Tubala, ne potjee iz sumerske terminologije. Nakon Potopa velika ravnica Tigrisa i Eufrata, gdje se nalazio Edin, bila je prekrivena neprobojnim muljem; trebalo je proi gotovo sedam tisuljea da bi ravnica postala dovoljno suha kako bi se ljudi ponovno mogli tamo naseliti i stvoriti sumersku civilizaciju. Iako u toj ravnici osuenog mulja nije bilo izvora kamena niti minerala, tradicija je zahtijevala da sumerska civilizacija i njena urbana sredita slijede "stariji plan", te je stoga osnovan sumerski metalurki centar na mjestu gdje je neko bio Bad-Tibira. injenica da su drugi narodi na drevnom Bliskom istoku koristili ne samo sumersku tehnologiju, nego i sumersku terminologiju, potvruje sredinje mjesto Sumera u drevnoj metalurgiji. Ni u jednom drugom drevnom jeziku nije pronaen tako velik broj tako preciznih izraza koji se odnose na metalurgiju. U sumerskim tekstovima pronaeno je ak trideset izraza za bakar (URU.DU), preraen ili nepreraen. Postojali su brojni izrazi s prefiksom ZAG (ponekad skraenim na ZA) koji su oznaavali sjaj metala te KU za istou metala ili njegove rude. Takoer su postojali izrazi i za vrste i slitine zlata, srebra i bakra - pa ak i eljeza (za koje se pretpostavlja da je ulo u upotrebu tek jedno tisuljee nakon sumerskog primata); pod imenom AN.BAR i eljezo je imalo vie od dvanaestak naziva, ovisno o njegovoj kvaliteti. Neki sumerski tekstovi bili su pravi leksikoni s izrazima za 'bijelo kamenje', obojene minerale, soli dobivene kopanjem i smolaste tvari. Poznato je iz zapisa i nalaza da su sumerski trgovci dospjeli do vrlo udaljenih izvora metala, nudei zauzvrat ne samo sumersku robu - itarice i vunene ogrtae - nego i gotove metalne proizvode. Dok se ovo moe pripisati sumerskoj vjetini, znanju i pronicljivosti, injenica da su i terminologija i poetno slikovno pismo povezani s kopanjem metala takoer bili sumerski zahtijeva objanjenje; naime, kopanje metala bila je aktivnost koja se izvodila u dalekim zemljama, a ne u Sumeru. Tako se, na primjer, opasnosti rada u rudniku u Africi spominju u tekstu pod naslovom 'Inannino sputanje u nii svijet'; a teka muka ljudi
Zecharia Sitchin
IZGUBLJENA
KRALJEVSTVA
276
osuenih na rad u rudnicima na Sinajskom poluotoku podrobno je opisana u epu o Gilgameu, u epizodi kada su bogovi osudili njegovog pratioca Enkidua da u rudniku okona svoje dane. Sumersko slikovno pismo je sadravalo impresivni niz simbola (sl. 123) koji su se odnosili na rudarstvo, od kojih mnogi prikazuju raznolikost rudarskih okna prema njihovoj strukturi ili mineralima koji su u njima iskopavani. Gdje su svi ti rudnici bili smjeteni? Svakako ne u samom Sumeru, meutim, nije mogue uvijek dati jasan odgovor na ovo pitanje, jer mnoga imena mjesta ostaju neidentificirana. No, neki kraljevski zapisi upuuju na daleke zemlje. Dobar primjer za to je ovaj navod iz Valjka A, kolona XVI Gudee, kralja Lagaa (tree tisuljee pr. n. e.) u kojem je zapisao rijetke materijale koritene prilikom gradnje hrama E.NINNU za svog boga: Gudea izgradi hram sjajan od metala, On uini ga sjajnim od metala. On izgradi E.NINNU od kamena, uini ga sjajnim s draguljima; od bakra pomijeanog s kositrom on ga izgradi. Kova, sveenik boanske gospodarice zemlje, radie na njegovom proelju; s dvije irine dlana sjajnog kamena obloi zidove od opeka, sa irinom dlana diorita, svijetlog kamena.
slika 120
277
Jedan od kljunih odlomaka u tom tekstu (kojeg Gudea ponavlja u Valjku B kako bi bio siguran da e potomstvo upamtiti njegova pobona postignua) govori o koritenju'bakra pomijeanog s kositrom' za gradnju hrama. Manjak kamena u Sumeru doveo je do izuma glinene cigle pomou koje su bile izgraene najvie i najimpozantnije graevine. Ali, kako nas Gudea izvjeuje, u ovom sluaju je koriteno posebno uvezeno kamenje i ak su i zidovi od opeka bili obloeni dioritom irine dlana i s dvije irine dlana od manje rijetkog kamena. Za takvo neto, bakreni alati nisu mogli posluiti; bio je potreban vri alat - alat od 'elika' Starog svijeta - tj. bronce. Kao to je Gudea ispravno ustvrdio, bronca je bila'mjeavina' bakra i kositra, a ne prirodni element; ona je bila produkt pravljenja slitine bakra i kositra u pei za taljenje i stoga potpuno umjetni proizvod. Sumersko pravilo za izradu slitine glasilo je 1: 6, tj. oko 85% bakra i 15% kositra, to je uistinu odlian omjer. Bronca je meutim i na druge naine bila tehnoloko dostignue. Moglo je se oblikovati samo lijevanjem, a ne kovanjem ili mijeanjem s drugim kovinama; a kositar za to potreban morao se dobivati iz ruda kroz proces koji se zove taljenje i redukcija, jer se u prirodi vrlo rijetko nalazi u svom prirodnom stanju. Mora ga se reducirati iz rude koja se zove kasiterit. Ova se ruda obino pronalazi u aluvijalnim nanosima koje su prirodne sile kao pljuskovi, poplave i bujice isprali iz kositrene ile u stijeni. Kositar se dobiva iz kasiterita p o m o u taljenja, obino u kombinaciji s vapnencem u prvoj fazi redukcije. ak i ovakav, previe pojednostavljen opis ovog metalurkog procesa bit e dovoljan da pojasni kako je bronca metal koji zahtijeva napredno metalurko znanje na svakom stupnju njegove proizvodnje. Uz navedeno, spomenimo jo jedan problem: to je bio metal kojeg je bilo teko nai. Svi raspoloivi izvori - to nije sigurno - blizu Sumera brzo su bili iscrpljeni. Neki sumerski tekstovi su spominjali dvije kositrene planine u dalekoj zemlji iji je identitet nejasan; neki (npr. B. Landsberger u Journal of Near Eastern Studies, vol. XXI) ne izbjegavaju ukazati na takva daleka mjesta kao to je kositreni pojas Dalekog istoka (Burma, Tajland
Zecharia Sitchin
278
i Malezija) koji je danas glavni izvor kositra. Utvreno je da su sumerski trgovci u potrazi za ovim ivotno vanim metalom, preko posrednika u Maloj Aziji, doli do izvora kositrene rude uz Dunav, osobito u provincijama koje su danas poznate kao eka i Saska (odakle su rude odavno iscrpljene). Forbes je primijetio da 'nalazi na kraljevskom groblju u Uru (2500. g. pr. n. e.) pokazuju da su se kovai iz Ura ... savreno razumjeli u metalurgiju bronce i bakra. Odakle je dolazila kositrena ruda koju su oni koristili, jo uvijek je tajna'. Tajna, zaista, jo uvijek postoji. Nisu samo Gudea i drugi sumerski kraljevi, u ijim se spisima spominje kositar, morali daleko putovati kako bi ga dobili (vjerojatno ve u njegovom reduciranom stanju). ak je i boginja, uvena Itar, morala prelaziti planine da ga pronae. U tekstu poznatom kao Inanna i Ebih (gdje je Inanna Itarino sumersko ime, a Ebih ime dalekog, neidentificiranog planinskog lanca), Inanna je traila doputenje od viih bogova govorei: Neka krenem na put do kositrenih ruda, Da nauim vie o njihovim rudnicima. Zbog svih tih razloga, a moda i zato to su bogovi - Anunnaki - morali poduiti drevnog ovjeka kako da dobije kositar iz njegove rude p o m o u taljenja, Sumerani su taj metal smatrali 'boanskim'. Njihova rije za njega bila je AN.NA, doslovno - 'nebeski kamen. (Slino tome, kad se poelo upotrebljavati eljezo koje je zahtijevalo taljenje rude, nazvano je AN.BAR,'nebeski metal'). Bronca, odnosno legura bakra i kositra zvala se ZA.BAR,'svjetlucavi dvostruki metal'. Izraz za kositar, Anna, posuen j e od Hetita bez vee izmj ene. Ali u akadskom, jeziku Babilonaca i Asiraca, te jeziku drugih naroda koji su govorili semitski, taj je izraz doivio malu preinaku u Anaku. Obino se smatra da taj izraz znai cisti kositar' ( A n a k ku)\ no, postavlja se pitanje nije li ta promjena moda odraavala bliu, intimniju povezanost tog metala s Anunnaki bogovima, jer je takoer pronaeno da se izraz pie kao Annakum, to znai - ono to pripada ili dolazi od Anunnakija.
279
ZEMLJA IZ KO;E DOLAZE INGOTI
Ovaj se izraz u Bibliji pojavljuje nekoliko puta. Zavravajui mekim kh, znaio je kositreni konop olovnice, kao u Amosovom proroanstvu koje predoava Gospodina koji dri Anakh za ilustraciju njegovog obeanja da se vie nee udaljiti od svog izraelskog naroda. Kao Anak, taj je izraz znaio 'ogrlica', odraavajui tako visoku vrijednost pripisanu tom sjajnom metalu kako je postajao sve rjei i jednako dragocjen kao i srebro. Znaio je, osim toga, i 'div' - idovska verzija (kako smo sugerirali u prethodnoj knjizi) mezopotamskog naziva 'Anunnaki'. Ovo izaziva intrigantne usporedbe s legendama Starog i Novog svijeta koje pojedina junaka djela pripisuju'divovima'. Mogue je da sve te povezanosti kositra s Anunnakima potjeu iz njihove izvorne uloge - poklanjanja tog metala i potrebnog znanja ovjeanstvu. Ustvari, mala ali znaajna modifikacija od sumerskog AN.NA u akadsko Anaku, upuuje na odreeni vremenski okvir. Arheoloka otkria kao i tekstovi dobro dokumentiraju da je veliki val u Bronano Doba oslabio oko 2500. g. pr. n. e. Osniva akadske dinastije, Sargon Akadijski toliko je cijenio taj metal, da se je dao ovjekovjeiti (sl. 124), oko 2300. g. pr. n. e. radije u tom metalu, nego u zlatu ili srebru.
slika 124
Zecharia Sitchin
280
Metalurki povjesniari nalaze potvrdu smanjivanja isporuka kositra u injenici da se postotak kositra u bronci stalno smanjivao, a iz tekstova je vidljivo da je veina novih bronanih predmeta bila napravljena od stare bronce, taljenjem ranijih predmeta i mijeanjem rastopljene legure uz dodatak novog bakra, ponekad smanjujui sadraj kositra na svega 2%. Tada se, iz neobjanjivih razloga, situacija naglo promijenila.'Tek od Srednjeg Bronanog Doba nadalje, recimo od 2200. g. pr. n. e.', pisao je Forbes,'koriste se pravi bronani oblici i vii postoci kositra se redovitije pojavljuju, i to ne samo za sloene, teke oblike, kao u ranijem razdoblju'. Poklonivi ovjeanstvu broncu i tako omoguivi ljudima da stvore velike civilizacije etvrtog tisuljea pr. n. e., Anunnaki su izgleda doli upomo nakon jednog tisuljea. Ali, dok su prvotni nepoznati izvori kositra moda potjecali iz Staroga svijeta, u drugom sluaju je izvor potpuna tajna. Ovdje nudim jednu smjelu misao: Novi izvor je bio Novi svijet. Ako je, kako vjerujem, kositar iz Novog svijeta stigao do centara Starog svijeta, on je mogao doi iz jednog, i iskljuivo jednog mjesta: jezera Titicaca. Razlog tomu nije ime koje, kako smo pokazali, znai jezero 'kositrenog kamenja', ve injenica da je taj dio Bolivije jo uvijek, tisuljeima kasnije, glavni svjetski izvor kositra. Kositar se, iako nije rijedak, smatra oskudnim mineralom koji se nalazi na svega nekoliko mjesta u komercijalnim koliinama. Danas 90% svjetske proizvodnje dolazi iz Malezije, Tajlanda, Indonezije, Bolivije, Kongo-Brazavila, Nigerije i Kine (upravo tim redoslijedom). Neki raniji izvori, na Bliskom istoku ili u Europi, su iscrpljeni. Posvuda je izvor kositra aluvijalni kasiterit, oksidirana kositrena ruda koju su sile prirode isprale iz njenih ila. Na samo dva mjesta je ruda kositra pronaena u svojoj izvornoj rudnoj ili: Cornwall i Bolivija. Prvo mjesto je iscrpljeno; ovaj drugi izvor jo uvijek opskrbljuje svijet iz planina koje izgleda da su doista 'kositrene planine' kao to je opisano u Inanninom sumerskom tekstu.
281
Ova bogata nalazita, teka za kopanje, na visini koja prelazi 3.600 metara, koncentrirana su prvenstveno jugoistono od La Paza, glavnog grada Bolivije i istono od jezera Poopo. Aluvijalni kasiterit kojeg se mnogo lake moglo dobiti iz rijenih korita doao je s istonog obalnog dijela jezera Titicaca. Tamo je drevni ovjek skupljao rude zbog njihovog visoko cijenjenog sadraja i tamo se ta vrsta proizvodnje nastavlja i danas. Jedno od najpouzdanijih istraivanja u vezi s kopanjem kositra u drevna vremena na podruju Bolivije/Titicaca izvrio je David Forbes (Researches on the Mineralogy of South America); provedeno prije vie od jednog stoljea, moglo je dati napribliniju sliku stanja u doba panjolskog osvajanja, prije negoli su velike, mehanizirane operacije dvadesetog stoljea promijenile krajolik i sakrile drevne dokaze. Budui da je isti kositar krajnje rijedak u prirodi, Forbes se iznenadio kada su mu pokazali primjerak istog kositra koji je obuhvaao stijenu - nije bio unutar stijene, nego obuhvaao stijenu u tom primjerku. Ispitivanje je potvrdilo da ovaj primjerak nije doao iz rudnika u Oruru, ve iz bogatih naslaga naplavina kasiterita. On je u potpunosti odbacio ponueno objanjenje d a j e kovinasti kositar bio rezultat umskog poara koji je prouzroila munja koja je 'stalila' rudu kasiterita, budui da proces dobivanja kositra iz rude ukljuuje vie od samog zagrijavanja rude: potrebno je spajanje najprije s ugljikom (da pretvori rudu S n 0 2 + C u C 0 2 + Sn), pa opet s vapnencem da se proisti troska. Forbesu su zatim pokazali primjerke kovinastog kositra dobivene ispiranjem zlata na obalama Tipuani, pritoke rijeke Beni koja tee istono od planinskih lanaca u blizini jezera. Na njegovo iznenaenje - njegovim vlastitim rijeima - naao je izvor bogat zlatnim grumenjem, kasiteritom, te grumenjem i kuglicama kovinastog kositra; to je znailo, bez dvojbe, da tko god da je u tom podruju traio zlato, taj je takoer znao i kako procesirati kositrenu rudu da dobije kositar. Istraujui podruje istono uz jezero Titicaca, bio je zapanjen - njegove rijei - velikim koliinama reduciranog i taljenog kositra. Ustvrdio je da se'misterij' pojavljivanja kovinastog kositra u ovim
Zecharia Sitchin
282
podrujima 'ne moe objasniti iskljuivo prirodnim uzrocima'. U blizini Sorate pronaao je bronanu glavu ezla koja je na analizi pokazala leguru od preko 88% bakra i tek neto vie od 11% kositra, 'koja je sasvim identina mnogim drevnim broncama' Europe i Bliskog istoka. Ova su mjesta izgledala kao da potjeu 'iz ekstremno drevnih vremena'. Forbesa je iznenadila i injenica da su Indijanci, potomci plemena Aymara, koji su ivjeli oko jezera Titicaca, izgleda znali gdje mogu nai sva ta zanimljiva mjesta. Ustvari, panjolski kroniar Barba (1640. g.) ustvrdio je da su panjolci pronali rudnike kositra i bakra u kojima su radili Indijanci; rudnici kositra bili su 'u blizini jezera Titicaca'. Posnansky je pronaao takve pred-Inka rudnike deset kilometara od Tiahuanacua. On i drugi nakon njega potvrdili su golemu prisutnost bronanih predmeta u Tiahuanacuu i okolici. On je uvjerljivo tvrdio da je stranji dio nia u Sunevim Vratima bio popunjen zlatnim ploama koje su se mogle okretati na isturenim arkama ili 'okreuim iljcima' koji su morali biti od bronce kako bi mogli nositi tu teinu. U Tiahuanacuu je pronaao kamene blokove s niama koje su sluile za to da dre bronane klinove, kao u Puma Punkuu. U Puma Punkuu je vidio komad metala, nesumnjivo od bronce, koji je 'sa svojim zubolikim iljcima izgledao kao kolotur ili neka naprava za podizanje tekih predmeta. Taj je komad vidio i nacrtao 1905. g., ali ga prilikom njegove sljedee posjete vie nije bilo. Zbog sustavnog pljakanja Tiahuanacua u doba Inka, kao i u moderna vremena, alati od bronce pronaeni na svetim otocima Titicaca i Coati daju nam naslutiti razmjere onoga to je nekada moralo postojati na samom Tiahuanacuu. Ovi su nalazi ukljuivali bronane ipke, poluge, dlijeta, noeve i sjekire - sve alate koji su mogli sluiti pri gradnji, ali isto tako i u rudarskim operacijama. I doista, Posnanskyje svoju raspravu u etiri knjige zapoeo uvodom o kopanju ruda u pretpovijesnim vremenima na bolivijskoj visoravni openito, a posebno u okolici jezera Titicaca. 'U planinskom lancu Altiplano' - na visoravni - 'naeni su tuneli ili pilje koje su napravili drevni stanovnici u namjeri da se opskrbe korisnim metalima. Ove pilje potrebno je razlikovati
283
od onih koje su napravili panjolci u potrazi za dragocjenim metalima, jer u ovima su vidljivi ostaci drevnih metalurkih radova koji su se dogodili mnogo prije panjolskih ... u vrlo davno doba inteligentna i poduzetna rasa se ... opskrbljivala iz dubina ovog planinskog lanca korisnim, ako ne i dragocjenim metalima. 'Koju je to vrstu metala pretpovijesni ovjek Anda traio u dubinama planina u tako drevnim vremenima?', pitao se Posnansky. 'Je li to bilo zlato ili srebro? Sigurno ne! Jedan mnogo korisniji metal natjerao ga je na najvie vrhove andskog planinskog lanca: bio je to kositar'. A kositar je, objasnio je, bio potreban za leguru s bakrom kako bi se stvorila'plemenita bronca'. Da je upravo to bila ovjekova namjera u Tiahuanacuu, tvrdio je, potvrdilo je otkrie brojnih rudnika kositra u polumjeru od sto pedeset kilometara od Tiahuanacua. No, je li andskom ovjeku taj kositar bio potreban kako bi sebi izradio bronano orue? Oito ne. U svojoj glavnoj studiji vodei metalurg Erland Nordenskiold (The Copper and Bronze Ages in South America) ustvrdio je da to podruje nije prolo niti kroz jedno od postojeih razdoblja: u Junoj Americi nema tragova o razvijenom Bronanom, pa ak ni Bakrenom dobu, a nevoljko je zakljuio da su se svi bronani alati koji su pronaeni temeljili na oblicima i tehnologijama Starog svijeta. 'Ispitujuu sve materijale oruja i orua od bronce i bakra iz June Amerike', pisao je Nordenskiold, 'moramo priznati da nema mnogo toga to bi bilo potpuno izvorno i da u veini osnovnih tipova postoji neto to korespondira sa Starim svijetom'. I dalje oklijevajui prikloniti se ovom zakljuku, jo je jednom potvrdio da 'se mora priznati da postoji odreena slinost izmeu tehnike metala Novog svijeta s onom Starog svijeta za vrijeme Bronanog Doba'. Znaajno je napomenuti da neka orua iz njegovih primjera imaju drke u obliku glave sumerske boginje Ninti s njenim simbolom dvostrukih rezaa pupkovine; ona je kasnije postala gospodarica sinajskih rudnika. Povijest bronce u Novom svijetu na taj je nain povezana sa Starim svijetom, a pria o kositru u Andama, odakle je potjecala bronca Novog svijeta, neizbjeno je povezana s jezerom Titicaca.
Zecharia Sitchin
284
U tome je Tiahuanacu imao sredinju ulogu, usko povezan s mineralnim bogatstvom koje ga je okruivalo; u suprotnom, zato bi uope bio tamo izgraen? Tri civilizacijska sredita Starog svijeta uzdigla su se u plodnim dolinama: sumersko u ravnici izmeu Tigrisa i Eufrata, egipatsko-afriko du Nila, a indijsko du rijeke Ind. Te su se civilizacije temeljile na zemljoradnji; trgovina, koju su omoguavale rijeke, je opskrbljivala zemlje sirovinama i omoguavala izvoz ita i gotovih proizvoda. Gradovi su nicali uz rijeke, trgovina je zahtijevala pismo, zanatstvo je cvjetalo u vremenu kada je drutvo bilo organizirano, a meunarodne veze razvijene. Tiahuanacu se ne uklapa u taj obrazac. On izgleda kao da je, kako kae popularna izreka, 'potpuno odjeven, a ne ide nikuda'. Velika metropola ija kultura i umjetnost su utjecale na gotovu cijelu andsku regiju, izgraena je 'bogu iza lea', na obalama negostoljubivog jezera na vrhu svijeta. Pa ak i ako je zbog minerala, zato ba tamo? Zemljopis nam moe ponuditi odgovor. Uobiajeno je zapoeti svaki opis jezera Titicaca injenicom da je to najvia plovna voda na svijetu, na visini od 4.224 metra. To je prilino veliko jezero povrine 5.136 etvornih kilometara. Njegova dubina varira od tri stotine do trideset metara. Izduenog oblika, najvea mu je duina 192 kilometra, a najvea irina 70 kilometara. Neravna linija obale, rezultat planina koje ga okruuju, oblikuje brojne poluotoke, rtove, prevlake i tjesnace, a jezero ima i vie od etrdeset otoka. Sjeverozapadno-jugoistoni izgled jezera (si. 109) odreuju planinski lanci koji ga obrubljuju. Na istoku se protee veliki planinski lanac Cordillera Real bolivijskih Anda u kojem su i vrhovi-blizanci Mount Illampu u grupi Sorata i impozantni Illami jugoistono od La Paza. Osim nekoliko malih rijeka koje iz ovih planina teku u jezero, veina tee na istok, dolje u veliku brazilsku dolinu i u Atlantski ocean udaljen oko 3.000 kilometara. Upravo ovdje na zapadnim obalama jezera i korita rijeka i rjeica koje teku u oba smjera, pronaene su velike naslage kasiterita.
285
Ne manje impozantne planine obrubljuju jezero na sjeveru. Tamo kine vode s planina teku najvie na sjever, punei rijeke kao to je Vilcanota koju neki smatraju pravim izvorom Amazone; jer, skupljajui pritoke i spajajui se u Urubambu, one sve teku dolje prema sjeveru i zatim na sjeveroistok u veliki bazen Amazone. Na tom mjestu, izmeu planina koje uokviruju jezero i Cuzca, naeno je najvie zlata dostupnog Inkama. Zapadna obala jezera Titicaca, premda gola i pusta, najgue je nastanjena. Tamo, izmeu planina i zaljeva, na obalama i na poluotocima, dananja sela i gradovi dijele lokaciju s drevnim mjestima - kao npr. Puno, najvei grad na obali jezera i luka s gotovo enigmatskim ruevinama Sillustanija. Na toj toki, kako su otkrili suvremeni eljezniki inenjeri, cestovna ili zrana linija moe voditi ne samo na sjever, nego i kroz jedan od nekoliko prolaza u Andama prema obalnim ravnicama i Tihom oceanu, udaljenom jedva tristo kilometara. Pomorska i kopnena obiljeja i topografija znaajno se mijenjaju kada se gleda juni dio jezera (koji, kao i vei dio istone obale, ne pripada Peruu, ve Boliviji). Tamo se gotovo sastaju dva najvea poluotoka, Copacabana na zapadu i Hachacache na istoku (si. 125), ostavljajui tek mali tjesnac izmeu mnogo veeg sjevernog i malog junog dijela jezera. Taj juni dio tako poprima obiljeja lagune (a tako su ga i zvali panjolski kroniari) s mirnim vodama u usporedbi sa sjevernim dijelom koji je pod stalnim udarima vjetra. Dva glavna otoka domorodakih legendi, Sunev otok (ustvari otok Titicaca) i Mjeseev otok (ustvari otok Coati) lee uz sjevernu obalu Copacabane. Upravo na tim otocima je Stvoritelj sakrio svoju djecu, Mjesec i Sunce, za vrijeme Potopa. Prema jednoj verziji, upravo s Titi-kale,, svete stijene na otoku Titicaca, sunce se uzdiglo na nebo nakon Potopa; prema drugoj verziji, nakon to je Potop zavrio, prve suneve zrake pale su na svetu stijenu. A iz peine ispod svete stijene poslan je prvi par da napui zemlju - tamo gdje je Manco Capacu bio dan zlatni tap da pomou njega pronae Cuzco i zapone andsku civilizaciju.
Zecharia Sitchin
286
slika 125
Glavna rijeka koja istjee iz jezera, Desaguadero, poinje tei iz jugozapadnog kuta. Ona odnosi vodu iz jezera Titicaca u satelitsko jezero po imenu Poopo, smjeteno oko 420 kilometara na jug, u bolivijskoj provinciji Oruro; cijelim tim putem mogu se pronai bakar i srebro, kao i cijelim putem do tihooceanske obale, gdje se Bolivija sastaje s ileom. Na junoj obali jezera vodom ispunjena upljina izmeu svih tih planinskih lanaca nastavlja se kao kopno, tvorei dolinu ili plato na kojem je smjeten Tiahuanacu. Nigdje drugdje okolo jezera nema takvog ravnog platoa. Nigdje drugdje u blizini nema
287
ZEMLJA IZ KOJE D O L A Z E I N G O T I
vode sline laguni koja se spaja s ostatkom jezera, omoguujui transport vodenim putem. Nigdje drugdje oko jezera nema mjesta poput ovog, s prolazima kroz planine u tri kopnena pravca i vodom na sjever. I nigdje drugdje nisu cijenjeni metali u tolikoj mjeri nadohvat ruke - zlato i srebro, bakar i kositar. Tiahuanacu se tamo smjestio zato to je to bila najbolja pozicija za ono to je on bio: metalurka prijestolnica June Amerike i Novog svijeta. Mnogobrojni i razliiti naini izgovaranja koji su se mogli uti - Tiahuanacu, Tiahuanaco, Tivvanaku, Tianaku - samo su pokuaj da se uhvati izgovor imena onako kako je ono bilo preneseno i kako ga je zadrala domorodaka populacija. Kao izvorno ime predlaem TI.ANAKU: mjesto od Titi i Anaku - GRAD KOSITRA. Vjerujem da Anaku u imenu mjesta potjee od m e z o potamskog izraza koji je oznaavao kositar kao metal koji su darovali Anunnaki, i da predstavlja izravnu vezu izmeu Tiahuanacua i jezera Titicaca te drevnog Bliskog istoka. Postoji i dokaz koji potkrjepljuje takvo miljenje. Bronca je pratila pojavu bliskoistonih civilizacija i p o t p u n o je ula u metalurku upotrebu oko 3500. g. pr. n. e. Ali, oko 2600. g. pr. n. e. zalihe kositra su se smanjile i gotovo presuile. Tada su se, oko 2200. g. pr. n. e., iznenada pojavile svjee zalihe; Anunnaki su nekako uli u igru, kako bi okonali krizu kositra i spasili civilizacije koje su dali ovjeanstvu. Na koji je nain to uinjeno? Pogledajmo neke poznate injenice. Oko 2200. g. pr. n. e., kada su se zalihe kositra na Bliskom istoku naglo poveale, na povijesnoj pozornici Bliskog istoka pojavio se zagonetni narod. Susjedi su ih zvali Kasiti. Ne postoji objanjenje za njihovo ime koje bi znanstvenicima bilo poznato. No, ini mi se da bi korijen imena mogli nai u izrazu kasiterit pod kojim su rude kositra poznate od davnine; to bi znailo da se Kasitima kao narodu priznaje da su mogli nabaviti rudu ili pak da su doli iz kraja gdje je pronaena ruda.
Zecharia Sitchin
288
Plinije, rimski uenjak iz prvog stoljea n. e. pie da je kositar, kojeg su Grci zvali 'cassiteros', bio vredniji od olova. On tvrdi da su ga Grci cijenili od rata pod Trojom (i doista, spominje ga i Homer pod nazivom cassiteros). Trojanski rat se dogodio u trinaestom stoljeu pr. n. e. na zapadnom rubu Male Azije gdje su rani mediteranski Grci doli u dodir s Hetitima (ili su, moda, bili njihovi indo-europski roaci). 'Legende govore da su ljudi taj cassiteros traili na otocima u Atlantskom oceanu', pie Plinije u svojom djelu Historia Naturalis, 'i da su ga prevozili brodovima nainjenim od vrbe; cassiteros je bio pokriven ivotinjskim koama zajedno saivenim'. Otoci koje su Grci zvali Cassiterites, 'u skladu s njihovim obiljem kositra', napisao je, nalaze se u Atlantskom oceanu, nasuprot rtu koji se zove Kraj Zemlje;'postoji est Otoka Bogova koje neki oznaavaju kao Otoke Blaenstva'. To je intrigantna tvrdnja, jer ukoliko su Hetiti, od kojih su Grci sve to saznali, govorili o bogovima koji su bili Anunnaki, onda ovdje imamo izraz sa svim konotacijama naziva Anaku. Obino se, meutim, smatra da se time oznaavaju otoci Scilly kod Cornvvalla, osobito otkad se zna da su Feniani doli do tog dijela britanskog otoja u prvom tisuljeu pr. n. e.; prorok Ezekijel, njihov suvremenik, posebno spominje kositar kao jedan od metala koji su Feniani iz Tira uvozili u svojim brodovima. Pozivanje na Plinija i Ezekijela su najei, premda ne i jedini stupovi na kojima je prilian broj suvremenih autora gradio teorije o fenikom iskrcavanju na ameriki kontinent u to doba. Misao vodilja bila im je sljedea: nakon to su Asirci okonali nezavisnost fenikih gradova-drava na istonom Sredozemlju u devetom stoljeu pr. n. e., Feniani su osnovali novi centar, Kartagu (Keret-Hadasha, tj. 'Novi grad') na zapadnom Mediteranu, u sjevernoj Africi. Iz tog novog sjedita nastavili su s trgovinom metalima, ali i poeli uzimati afrike uroenike kao robove. 600. g. pr. n. e. oplovili su Afriku u potrazi za zlatom za egipatskog kralja Nehoa (ponovivi tako junako djelo izvreno stoljeima ranije za kralja Salomona), a 425. g. pr. n. e. su pod vodstvom Hannoa oplovili Zapadnu Afriku da bi osnovali trgovake poloaje za dopremu zlata i robova. Hannova
289
ZEMLJA IZ KOJE D O L A Z E I N G O T I
ekspedicija se sretno vratila u Kartagu, budui je on po povratku ispriao sve o svojem putovanju. No, druge prije ili poslije njega, tako kae teorija, atlantske su struje skrenule s kursa, te su doivjeli brodolom na amerikoj obali. Ostavljajui po strani spekulativnija otkria predmeta koji ukazuju na mediteransku prisutnost u Sjevernoj Americi, dokaz takve prisutnosti u Srednjoj i Junoj Americi donekle je iznuen. Jedan od nekolicine akademika koji je krenuo u tom pravcu je i profesor Carus H. Gordon (Before Columbus i Riddles in History). Podsjetivi svoje itatelje na ranije spominjanje slinosti imena Brazil sa semitskim izrazom Barzel za eljezo, iskazao je nemalo povjerenje takozvanom Paraiba spisu koji se pojavio u tom brazilskom mjestu 1872. g.. Nestanak spisa uskoro nakon toga i nejasne okolnosti njegovog otkrivanja utjecale su na mnoge znanstvenike da ga smatraju za krivotvorinu, a osobito zato to bi njegovo prihvaanje kao autentinog dokumenta potkopalo stav da nije bilo kontakta izmeu Starog i Novog svijeta. No, izvrsno obrazovani Gordon se zalagao za prihvaanje autentinosti spisa koji je, ustvari, bio poruka kapetana fenikog broda kojeg je oluja odvojila od ostalih brodova, i koji je plovio s Bliskog istoka oko 534. g. pr. n. e. Zajednika svim tim studijama jest tvrdnja da je 'otkrie' Amerike bilo sluajno, rezultat brodoloma ili skretanja s kursa zbog oceanskih struja; i drugo, da se to dogodilo u p r v o m tisuljeu pr. n. e. i to najvjerojatnije u drugoj polovici tog tisuljea. No, mi ovdje raspravljamo o mnogo ranijem razdoblju, gotovo dvije tisue godina prije spomenutog vremena; osim toga, tvrdimo da razmjena dobara i ljudi izmeu Starog i Novog svijeta nije bila sluajna, nego da je bila rezultat namjerne intervencije 'bogova' - Anunnakija. Sigurno je da Kasiti nisu bili prerueni Britanci. Bliskoistoni zapisi ih smjetaju istono od Sumerana, u podruje koje je danas dio Irana. Oni su srodni s Hetitima u Maloj Aziji kao i s Hurijcima (biblijski - 'Ljudima iz rudnika') koji su bili zemljopisna i kulturna veza izmeu Sumerana u junoj Mezopotamiji i indo-europskih
Zecharia Sitchin
290
naroda na sjeveru. Oni i njihovi prethodnici, ukljuujui Sumerane, mogli su doi do June Amerike tako da plove na zapad, oko vrha Afrike i preko Atlantika do Brazila; ili na istok, oko vrha Indokine i arhipelaga otoka, te preko Tihog oceana do Ekvadora i Perua. Svaka od ovih ruta zahtijevala je navigacijske pothvate i mape morskih putova. Takve su mape, m o r a m o zakljuiti, postojale. Sumnja da su te rane mape bile dostupne europskim moreplovcima poinje sa samim Kolumbom. Danas se openito vjeruje da je on znao kuda ide, jer je od Paola del Pozzo Toscanellija, astronoma, matematiara i geografa iz Firenze nabavio kopije pisma i mapa koje je Toscanelli poslao 1474. g. Crkvi i Dvoru u Lisabonu, gdje je traio od Portugalaca da isprobaju zapadni prolaz za Indiju umjesto oplovljivanja Afrike. Odbacujui stoljeima okamenjene zemljopisne dogme utemeljene na radovima Ptolemeja iz Aleksandrije (drugo stoljee n. e.), Toscanelli je preuzeo ideje pretkranskih grkih znanstvenika - kao to su Hiparh i Eudoksije - da je Zemlja kugla, a njene mjere i veliinu uzeo je od grkih uenjaka iz prijanjih stoljea. Potvrdu tih teorija pronaao je u samoj Bibliji u prvom latinskom prijevodu, gdje se jasno govori o 'okruglom svijetu. Toscanelli je sve to prihvatio, ali je krivo izraunao irinu Atlantika; takoer je vjerovao da je zemlja koja lei nekih 6.200 kilometara zapadno od Kanarskih otoka vrh Azije. To je bilo mjesto gdje je Kolumbo ugledao kopno, otoke za koje je vjerovao da su'Zapadna Indija' - pogrean naziv koji je ostao do dananjeg dana. Suvremeni istraivai su uvjereni da je portugalski kralj ak posjedovao i mape koje su ocrtavale atlantsku obalu June Amerike, vie od tisuu esto kilometara istono od otoka koje je otkrio Kolumbo. Oni su potvrdu za to uvjerenje pronali u kompromisu koji je papa zapovjedio u svibnju 1493. g., kojim je povuena demarkaciona linija izmeu zemalja koje su otkrili panjolci zapadno od linije i nepoznatih zemalja, ukoliko postoje, istono od nje. Ova linija sjever-jug, 1.800 kilometara zapadno od otoja Cape Verde koje su Portugalci potraivali, dala im je Brazil i
291
vei dio June Amerike - moda na iznenaenje panjolaca, ali ne i Portugalaca za koje se vjeruje da su i prije znali za taj kontinent. I doista, do sada je pronaen velik broj mapa iz pretkolumbovskih vremena; neke (poput Mediejske mape iz 1351., Pizingi mape iz 1367., i nekih drugih) pokazuju Japan kao veliki otok u zapadnom Atlantiku i, to je znaajno, otok nazvan 'BrasiF na pola puta do Japana. Druge sadre konture obje Amerike kao i Antarktika - kontinenta ija su obiljeja skrivena ledom koji ga pokriva, ukazujui na to da su te mape, nevjerojatno, bile crtane na temelju podataka dostupnih u vrijeme kada Antarktik nije bio pod ledenim pokrovom - a to je bilo o d m a h nakon Potopa, oko 11.000. g. pr. n. e., te jo neko vrijeme poslije njega. Najpoznatija od tih nevjerojatnih, ali ipak postojeih mapa je ona od Piri Rea, turskog admirala, koja nosi muslimanski datum ekvivalentan 1513. g. n. e. Admiralova biljeka na njoj tvrdi da se ona djelomino temelji na mapama koje je koristio Kolumbo. Dugo vremena se smatralo da su se europske mape iz Srednjeg vijeka kao i arapske karte temeljile na Ptolemejevoj geografiji; no, studije na prijelazu stoljea pokazale su da su se vrlo precizne europske mape iz etrnaestog stoljea temeljile na fenikoj kartografiji, a posebno ona od Marinija iz Tira (drugo stoljee n. e.). Odakle je on dobio te podatke? C. H. Hapgood, u jednoj od najboljih studija na temu Piri Rejeve mape i njezinih prethodnica (Maps oj the Ancient Sea Kings), zakljuio je da 'dokazi prikazani na drevnim mapama izgleda upuuju na postojanje u dalekim vremenima ... prave civilizacije napredne vrste'; naprednije od Grke ili Rima, a u nautikim znanostima ispred Europe osamnaestog stoljea. On priznaje da je prije svih drugih postojala mezopotamska civilizacija, koja se protezala unazad barem 6000 godina; no, odreene oznake na mapi, poput Antarktika, navode ovjeka da se zapita tko je prethodio Mezopotamcima. Dok se veina studija posveenih tim mapama usredotouje na znaajke Atlantika, studije Hapgooda i njegovog tima utvrdile su da Piri Rejeva mapa ispravno prikazuje takoer i andske
Zecharia Sitchin
292
planine, rijeke koje s njih teku na istok, ukljuujui Amazonu i junoameriku tihooceansku obalu - od otprilike 4. stupnja juno do oko 40. stupnjeva juno - tj. od Ekvadora preko Perua do polovice ilea. Zaudo, njegov tim je pronaao da'crte planina pokazuje da su ih promatrali s mora, s brodova uz obalu, a ne da ih se zamiljalo'. Obala je bila nacrtana toliko detaljno da se moglo razaznati poluotok Paracas. Stuart Piggott ( A u x portes de l'histoire) bio je jedan od prvih koji je primijetio da se to linija tihooceanske obale June Amerike pojavljuje i na europskim kopijama Ptolemejeve karte svijeta. Ona, meutim, nije prikazana kao kontinent s one strane ogromnog oceana, ve kao Tierra Mtica, tj. Mitska zemlja koja se prostirala od vrha june Kine iza poluotoka zvanog Quersoneso de Oro, odnosno Poluotok zlata, na jug sve do kontinenta kojeg danas zovemo Antarktik. Ovo je zapaanje potaknulo uglednog junoamerikog arheologa D. E. Ibarra Grassoa da pokrene opseno istraivanje drevnih mapa; njegovi su zakljuci objavljeni u studiji pod naslovom La Representacin de America en mapas Romanos de tiempos de Cristo. Kao i drugi istraivai, i on je doao do zakljuka da su se europske mape koje su dovele do Vremena Otkria temeljile na Ptolemejevom radu, koji se pak bazirao na kartografiji i geografiji Marinija iz Tira, pa ak i na ranije dostupnim podacima. Studija Ibarra Grassa uvjerljivo pokazuje da se obris zapadne obale ovog 'dodatka' nazvanog Tierra Mitica podudara sa zapadnom obalom June Amerike na mjestu gdje ona stri u Tihi ocean. To je i mjesto gdje legende smjetaju pretpovijesna iskrcavanja! Europske kopije Ptolemejevih mapa ukljuivale su i ime mjesta usred te mitske zemlje - Cattigara; lokacija je to, pie Ibarra Grasso,'gdje je ustvari smjeten Lambayeque, glavni centar metalurgije zlata na cijelom amerikom kontinentu'. Ne udi da je na tom mjestu utemeljen Chavin de Huantar, pretpovijesni centar za procesiranje zlata, upravo tamo gdje su se sreli afriki Olmeci, bradati Semiti i Indoeuropljani.
293
Da li su se i Kasiti tamo iskrcali, ili moda u zaljevu Paracas, blie Tiahuanacuu? Kasiti su za sobom ostavili bogatu ostavtinu metalurkog zanatstva kroz tree i drugo tisuljee pr. n. e. Meu njihovim artefaktima nalaze se brojni predmeti nainjeni od zlata, srebra pa ak i eljeza; no, od metala preferirali su broncu, pa su zahvaljujui njima 'Bronce iz Luristana postale prepoznatljiv izraz meu povjesniarima umjetnosti i arheolozima. Oni su svoje predmete esto ukraavali slikama svojih bogova (sl. 126a) i svojih legendarnih junaka, meu kojima je omiljen bio Gilgame koji se hrva s lavovima (sl. 126b).
slika 126 Nevjerojatno, ali identine teme i umjetnike oblike nalazimo i u Andama. U studiji pod naslovom La Religion en elAntiguo Peru, Rebecca Carnon-Cachet de Girard je ilustrirala bogove koje su Peruanci oboavali na temelju prikaza na zemljanim posudama pronaenim u sredinjim i sjevernim obalnim podrujima; slinost s kasitiskim broncama je zapanjujua (sl. 127a). U Chavin de Huantaru, prisjetimo se, gdje su kipovi bili hetitskog tipa, takoer smo vidjeli prikaze scene 'Gilgame i lavovi'. Tko god da je doao iz Starog svijeta da tamo ispria i prikae tu priu, uinio je to i u Tiahuanacuu: meu bronanim predmetima tamo pronaenim, bronana plaketa, kao u kasitskom Luristanu, jasno prikazuje bliskoistonog junaka u istoj sceni (sl. 127b)!
Zecharia Sitchin
294
slika 127 Prikazi 'anela, krilatih 'bogova glasnika (biblijski Mal'achim, doslovno 'glasnici, izaslanici'), dio su umjetnosti svih drevnih naroda; hetitski (sl. 128a) najvie podsjeaju na krilate glasnike oko glavnog boanstva na Sunevim Vratima (sl. 128b). Za rekonstrukciju dogaaja u amerika drevna vremena znaajno je da su u Chavin de Huantaru - gdje vjerujemo da su se susrela kraljevstva dvojice bogova, boga Teotihuacana i boga Tiahuanacua - olmeke karakteristike zamijenile mezopotamske na ploama s krilatim bogovima (sl. 128c).
slika 128
295
ZEMLJA IZ K O ; E D O L A Z E INGOTI
U Chavin de Huantaru indo-europsko boanstvo bio je Bog Bik, a za druge tamonje kipare on je bio mitska ivotinja. No, premda nije bilo bikova u Junoj Americi dok neke nisu dovezli panjolci, znanstvenici su se iznenadili kad su otkrili da neke indijanske zajednice blizu Puna na jezeru Titicaca pa ak i u Pucari (legendarno stajalite na putu Viracoche od jezera u Cuzco) oboavaju bika u ceremonijama koje potjeu jo iz pretpanjolskih vremena (v. J. C. Spahni, 'Lieux de culte prcolombiens' u Zeitschrift fur Ehnologie, 1971.). U Tiahuanacuu i junim Andama ovaj je bog prikazivan naoruan m u n j o m i kako dri metalni tap - slika koja je rezbarena na kamenu, slikana na keramici i tkaninama. Taj spoj dvaju simbola dobro je poznat na drevnom Bliskom istoku, gdje je bog kojeg su Babilonci i Asirci zvali Ramman ('Gromovnik'), zapadni Semiti Hadad ('Kotrljajua jeka), a Hetiti i Kasiti Teub ('Onaj koji pue vjetar'), bio prikazivan kako stoji na biku, svojoj kultnoj ivotinji, i dri metalno orue u jednoj ruci, a munju u obliku viljuke u drugoj (sl. 129a).
slika
129
Zecharia Sitchin -
296
Sumerani, od kojih su potekli drugi panteoni Starog svijeta, zvali su tog boga Adad ili ISH.KUR ('On iz Dalekih Planina') i prikazivali ga s metalnim oruem i m u n j o m u obliku viljuke (sl. 129b). Jedan od njegovih epiteta bio je ZABAR DIB.BA - 'Onaj koji dobiva i dijeli broncu' - trag koji rasvjetljava nau priu. Nije li Rimac s junih obala Perua, Viracocha s andskih visoravni, bio taj ija se slika s metalnim oruem i m u n j o m u obliku viljuke posvuda pojavljivala, iji se simbol munje sam pojavljivao na m n o g i m spomenicima? Moe ga se ak vidjeti kako stoji na biku na rezbariji u kamenu koju su jugozapadno od jezera Titicaca pronali Ribero i von Tschudi (sl. 129c). Znanstvenici koji su prouavali ime Viracocha u njegovim razliitim varijantama slau se da njegove komponente znae 'Gospodin/Vrhunski' koji od 'Kie/Oluje/Munje' je 'Tvorac/ Stvoritelj'. Jedna himna Inka opjevala ga je kao boga 'koji dolazi u grmljavini i u olujnim oblacima'. To je gotovo doslovce istovjetan nain na koji je to boanstvo, Bog Oluje, bio slavljen u
slika
130
297
Mezopotamiji; a zlatni disk iz Cuzca (sl. 85b) prikazuje boanstvo s izdajnikim simbolom munje u obliku viljuke. U neko davno doba, u tim dalekim vremenima Ikur/ Teub/Viracocha je postavio svoj simbol munje u obliku viljuke - tako da ga svi mogu vidjeti iz zraka i s oceana - na obronak planine u zaljevu Paracas (sl. 130) - u istom o n o m zaljevu kojeg je Hapgoodov tim identificirao na Piri Reovoj mapi; taj je zaljev vjerojatno bio sidrite za brodove koji su prevozili kositar i broncu iz Tiahuanacua u Stari svijet. To je simbol koji proglaava podjednako i bogovima i ljudima: OVO JE KRALJEVSTVO BOGA OLUJE! Naime, kako je zapisano i u Knjizi o Jobu, uistinu je postojala zemlja iz koje dolaze ingoti, ije podzemlje je potreseno kao vatrom ... Mjesto toliko visoko m e u vrhovima da 'ak niti leinar ne zna put onamo, a sokolovo oko ga ne razaznaje'. To je bilo mjesto gdje bog koji je donio za ivot vane metale 'na kamen die ruku... iz korijena prevraa planine... u kamenu prokopava prolaze'.
12
BOGOVI ZLATNIH SUZA
U neko vrijeme nakon 4000. g. pr. n. e. veliki Anu, vladar Nibirua, doao je na Zemlju u sveani posjet. To nije bilo prvi puta da je krenuo na naporno putovanje kroz svemir. Oko 440.000 zemaljskih godina prije toga - to predstavlja tek 122 godine u nibirskom raunanju vremena - njegov prvorodeni sin Enki poveo je prvu grupu od pedeset Anunnakija na Zemlju s ciljem da nabave zlato, budui da je taj sedmi planet njime bio blagoslovljen. Na Nibiruu, priroda i koritenje tehnologije zajedno su stanjili i otetili atmosferu planeta, koja nije bila nuna samo za disanje, ve je sluila i kao omota, pretvarajui taj planet u staklenik, te tako spreavajui oslobaanje topline koja se u njemu stvarala. Iskljuivo rasprivanjem zlatnih estica visoko iznad Nibirua - zakljuili su njihovi znanstvenici - mogue je spasiti Nibiru i sprijeiti da ne postane smrznuta i beivotna kugla. Enki, budui je bio briljantan znanstvenik, spustio se u Perzijskom zaljevu i osnovao svoju bazu Eridu na njegovim obalama. Plan mu je bio doi do zlata njegovim izvlaenjem iz
299
Zecharia Sitchin
300
zaljevskih voda; meutim, na taj nain nisu dobivene dovoljne koliine, a kriza na Nibiruu se sve vie produbljivala. Umoran od Enkijevih uvjeravanja da e projekt ipak uspjeti, Anu je stigao na Zemlju u namjeri da se sam uvjeri kako stvari stoje. Sa sobom je poveo svog nasljednika Enlila: premda nije bio prvoroenac, Enlil je imao pravo nasljedstva jer je njegova majka Antu bila Anuova polusestra. On nije bio tako izvrstan znanstvenik kao Enki, ali je bio odlian administrator; nije bio od onih koji se daju oarati tajnama prirode, ve od onih koji vjeruju u preuzimanje dunosti i rjeavanje stvari. U ovom sluaju trebalo je rijeiti, na to su upuivala sva znanstvena istraivanja, pitanje iskopavanja zlata na mjestu gdje ga je bilo u izobilju: u junoj Africi. Izbile su teke svae, ne iskljuivo u vezi samog projekta, nego i zbog rivalstva polubrae. Anu je ak razmiljao o tome da ostane na Zemlji i dopusti jednom od svojih sinova da preuzme ulogu regenta Nibirua; no, ta je zamisao prouzroila jo ee nesuglasice. Naposljetku su se odluili za drijeb. Enki je morao otii u Afriku i organizirati iskopavanje; Enlil je morao ostati u E.DIN-u (Mezopotamija) i izgraditi nuna postrojenja za rafiniranje ruda i za slanje zlata nazad na Nibiru. A Anu se vratio na planet Anunnakija. To je bio njihov prvi posjet. Potom je uslijedio drugi posjet, zbog drugog hitnog sluaja. etrdeset nibirskih godina nakon prvog sputanja, Anunnaki koji su bili zadueni za rad u rudnicima zlata pobunili su se. Moemo samo nagaati u kojoj je mjeri uzrok tome bio naporan posao u dubokim rudnicima, a u kojoj mjeri je pobuna bila odraz zavisti i podijeljenosti izmeu dvojice polubrae i njihovih ljudi. injenica je da su Anunnaki pod vodstvom Enkija u junoj Africi odbili nastaviti s iskopavanjem i da su zadrali Enlila kao taoca, kad je tamo doao rijeiti nastalu krizu. Svi su ti dogaaji bili zapisani; tisuljeima kasnije prepriani su Zemljanima kako bi ovi znali kako je sve poelo. Sastao se Savjet bogova. Enlil je inzistirao na tome da Anu doe na Zemlju i predsjeda sastanku, te da osudi Enkija. U prisutnosti okupljenih voa, Enlil je iznio slijed dogaaja i optuio Enkija da je vodio pobunu. Ali, kad su pobunjenici ispriali svoju verziju
301
BOGOVI ZLATNIH SUZA
prie, Anu je suosjeao s njima. Oni su bili svemirski letai, a ne rudari; a njihova patnja je zaista postala nepodnoljiva. No, nije li trebalo obaviti posao? Kako e ivot na Nibiruu opstati bez iskopanog zlata? Enki je ponudio rjeenje: stvorit emo Primitivne Radnike, rekao je, koji e preuzeti teak posao! Priopio je zapanjenom skupu da je vrio eksperimente, uz p o m o glavnog medicinskog asnika Ninti/Ninharsaga. Na Zemlji, u istonoj Africi, ve postoji primitivno bie - ovjekoliki majmun. To bie mora da se na Zemlji razvilo iz Sjemena ivota s Nibirua, iz sjemena koje je preneseno s Nibirua na Zemlju za vrijeme pretpovijesnog zvjezdanog sudara s Tiamatom. Postoji, dakle, genetska kompatibilnost; potrebno je usavriti to bie tako da mu se daju neki geni Anunnakija. Tada e to biti stvorenje koje e izgledati kao Anunnaki, sposobno da dri orue i dovoljno inteligentno da izvrava zapovijedi. I tako je, genetskom manipulacijom i oplodnjom jajaca majmunice u laboratorijskoj retorti stvoren LULU AMELU - 'Mijeani radnik'. Taj se mjeanac nije mogao razmnoavati; Anunnaki ene svaki su puta morale biti boanske majke. Ali, Enki i Ninharsag su ih usavravali kroz pokuaje i pogreke sve dok nisu dobili savreni model. Nazvali su ga Adam tj. 'On sa Zemlje' - Zemljanin. Uz pomo ovih plodnih slugu zlato se proizvodilo u izobilju, sedam naselja pretvorilo se u gradove, a Anunnaki - njih 600 na Zemlji, i 300 na orbitalnim stanicama - su se navikli na lagodan ivot. Neki od njih, unato Enlilovom protivljenju, uzeli su ljudske keri za svoje ene, pa ak imali i djecu s njima. Za Anunnakije je dobivanje zlata sada postao zadatak bez suza, ali Enlilu je sve poelo izgledati kao izopaena misija. Svemu je doao kraj s Potopom. Ve due vrijeme su znanstvena promatranja upozoravala da je ledena kapa koja se stvarala na antarktikom kontinentu postala nestabilna; sljedei puta kad Nibiru proe blizu Zemlje, izmeu Marsa i Jupitera, njegova gravitacijska privlanost mogla bi prouzroiti da ova ogromna ledena masa sklizne sa svog kontinenta i stvori plimni val koji bi obiao cijeli svijet, naglo mijenjajui temperaturu oceana i Zemlje, te uzrokujui neviene oluje. Posavjetovavi
Zecharia Sitchin
302
se s Anuom, Enlil je izdao zapovijed: pripremite svemirski brod, budite spremni napustiti Zemlju! Ali, to uiniti s ovjeanstvom, upitali su Enki i Ninharsag, njegovi tvorci. Neka ovjeanstvo nestane, ree Enlil. On je od svih Anunnakija zatraio da se zakunu da nee odati tajnu, kako se oajni Zemljani ne bi umijeali u pripreme Anunnakija za odlazak. Enki, neodluan, takoer se zakleo; ali, pravei se da govori zidu, uputio je svog vjernog pratioca Ziusudru da izgradi Tibatu, brod koji moe roniti, u kojem bi on i njegova obitelj, te dovoljan broj ivotinja mogli preivjeti vodenu bujicu, tako da ivot na Zemlji ne bi nestao. Osim toga, Ziusudri je dao i navigator da dovede brod do planine Ararat, najistaknutije bliskoistone planine s dva vrha. Tekstovi o Stvaranju i Potopu koje su Anunnaki diktirali Sumeranima ove prie prenose mnogo podrobnije i specifinije nego poznate biblijske saete i objavljene verzije. U trenutku kada se katastrofa dogodila, na Zemlji nisu ivjeli samo polubogovi. Neki od glavnih boanstava, lanovi svetog kruga Dvanaestorice, i sami su na neki nain bili Zemljani: Nannar/ Sin i Ikur/Adad, Enlilovi mlai sinovi, bili su roeni na Zemlji; tako je bilo i sa Sinovom djecom-blizancima, Utu/amaem i [nannom/Itar. Enki i Ninharsag (s kojima je on moda podijelio tajnu o 'Operaciji N o a ) pridruili su se ostalima s prijedlogom da Anunnaki ne naputaju Zemlju zauvijek, nego da ostanu neko vrijeme u Zemljinoj orbiti i priekaju kako bi vidjeli to e se dogoditi. I zaista, nakon to je ogromni plimni val doao i proao, a kie prestale, Zemljini vrhovi su se poeli pokazivati, a suneve zrake koje su sjale kroz oblake crtale su duge na nebu. Enlil je, otkrivi da je ovjeanstvo preivjelo, isprva bio bijesan. Ali onda se smekao. Anunnaki, shvatio je, i dalje mogu ostati na Zemlji; no, ukoliko budu morali ponovno graditi svoje centre i nastave li proizvodnju zlata, ovjeku se mora dozvoliti da se razmnoava i napreduje, i ne smije ga se vie tretirati kao roba nego kao partnera. U pretpotopna je vremena svemirska luka za dolazak i odlazak Anunnakija i njihovih zaliha, te za odvoenje zlata bila
303
BOGOVI ZLATNIH SUZA
smjetena u Mezopotamiji, u Sipparu. No, sada, nakon Potopa, cijela plodna dolina izmeu Eufrata i Tigrisa bila je pokrivena milijardama tona mulja. I dalje koristei dvovrhi Ararat kao arinu toku za odreivanje vrha koridora za slijetanje, oni su podigli dvije umjetne planine na tridesetoj paraleli na obali Nila - dvije velike piramide u Gizi koje su sluile kao vodilje pri sputanju u postpotopnu zranu luku na Sinajskom poluotoku. To je bilo podjednako blizu, ako ne i blie, afrikim izvorima zlata, kao to je bila i svemirska zrana luka u Mezopotamiji. I tako, budui da su Zemljani uspjeli preivjeti, mnoiti se i biti od pomoi Anunnakima, ovjeanstvo je dobilo civilizaciju. Sjeme za glavne usjeve bilo je doneseno s Nibirua, itarice su bile kultivirane, divlje ivotinje pripitomljene, a ljude se poduilo tehnikama izrade gline i metala. Ovo posljednje je bilo od velikog znaaja, budui da se ticalo uspjeha i samih Anunnakija u daljnjoj opskrbi zlatom, sada kad su stari rudnici bili pod naslagama blata i vode. Od vremena Potopa, Nibiru je jo jednom doao u blizinu Zemlje i tom su prigodom odatle dopremljeni vitalni materijali; no, malo se toga vrijednoga imalo za poslati nazad. U nekadanjim, starim nalazitima zlata sada je bilo potrebno locirati skrivene ile, izbuiti tunele u obroncima planina, iskopati okna u zemlji, razbiti stijene. ovjeanstvu je trebalo dati orue - snano orue - da bi mogli izvui ono to su Anunnaki locirali, i razbiti stijene orujem na zrake. Nasreu, vodena bujica je uinila i neto korisno, jer je otkrila ile, isprala ih, a rijena korita napunila zlatnim grumenjem pomijeanim s blatom i ljunkom. Prikupljanje tog zlata moglo je znaiti nove izvore - lake za rad, ali tee za pristup i transport; naime, mjesto gdje je te vrste zlata u grumenu bilo u izobilju nalazilo se na drugoj strani Zemljine kugle: tamo, du planinskih lanaca koji gledaju na ogromni ocean, otkrivena su neuvena zlatna blaga. Samo ih je trebalo uzeti - ukoliko bi Anunnaki otili tamo, ukoliko bi se pronaao nain da se to zlato preveze. U to je vrijeme, budui da se Nibiru opet pribliio Zemlji, veliki Anu sa svojom suprugom Antu stigao na Zemlju u sveani
Zecharia Sitchin
304
posjet, da sam vidi kako stvari stoje. to se postiglo time to su ovjeanstvu darovana dva boanska metala, AN.NA i AN.BAR kako bi od njih izradili svoje vrsto orue? to je donijelo proirenje operacije na drugu stranu svijeta? Jesu li skladita napunjena zlatom, kako su priopavala izvjea, spremnim za slanje na Nibiru? 'Nakon to je Potop pomeo Zemlju, kada je Kraljevstvo bilo sputeno dolje s Neba, prvo je Kraljevstvo bilo u Kishu. Ovim rijeima zapoinju stihovi sumerskog Popisa kraljeva raznih dinastija i glavnih gradova prve bliskoistone civilizacije. Arheologija je zaista potvrdila veliku drevnost tog sumerskog grada. Od njegovih dvadeset tri vladara, jedan je nosio ime-epitet koje se moe razumjeti da je on bio metalurg; jasno je reeno da je dvadeset drugi vladar, Enmenbargsi, bio 'onaj koji je odnio kao plijen elamsko oruje za lijevanje'. Elam, na visoravnima istono i jugoistono od Sumera, doista je bilo jedno od mjesta gdje je poela metalurgija; a spominjanje oruja za lijevanje kao plijena potvruje arheoloki dokaz o potpuno razvijenoj metalurgiji na drevnom Bliskom istoku ubrzo nakon 4000. g. pr. n. e. Meutim, 'Kish je bio uniten orujem', moda od strane istih Elamita ija zemlja je bila napadnuta; a Kraljevstvo, glavni grad, bio je pretvoren u potpuno novi grad nazvan Uruk (biblijski Erek). Od njegovih dvanaest kraljeva najpoznatiji je bio Gilgame, slavan zbog svog junatva. Njegovo ime je znailo 'Gibilu, bogu taljenja/lijevanja (posveen)'. Obrada metala je, ini se, bila vana vladarima Uruka. Za jednoga od njih je rije kova opisivala ono po emu je bio uven. Ve prvi vladar, ija je vladavina poela kada Uruk nije bio nita vie od svetita, imao je prefiks MES - 'Gospodar lijevanja' - kao dio svog imena. Njegov naziv je bio neuobiajeno dugaak: Mes-kiag-gasher, sin boanskog Utu, postade visoki sveenik Eanne kao i kralj... Meskiaggasher otie u Zapadno more i izie prema Planinama.
305
BOGOVI ZLATNIH SUZA
Ovo je, obzirom na injenicu da se ta dugaka izjava nalazi na mjestu gdje se navode samo ime kralja i duina njegove vladavine, vrlo vana informacija koja biljei slavno djelo. Koje je more Meskiaggasher preao i do kojih je planina stigao, nikada neemo znati sa sigurnou; ali tekst upuuje na drugu stranu svijeta. Moemo razumjeti urnost da se metalurgija u Uruku dovede do savrenstva: to je imalo veze s predstojeim sveanim posjetom Anua. Moda u namjeri da se ostavi dojam kako se sve dobro odvija, sam grad Uruk bio je sagraen njemu u ast, a prikaz metalurkih dostignua bio je naglaen. Na mjestu svetita sagraen je hram s mnogo razina iji su uglovi bili nainjeni od lijevanog metala. Njegovo ime, E.ANNA, openito se uzima da znai 'Kua Anua; ali takoer moe znaiti i 'Kua kositra'. Podrobno sastavljeni tekstovi koji su zapisali protokol i program kraljevskog posjeta Uruku otkrivaju d a j e to bilo mjesto prepuno zlata. Ploice pronaene u arhivama Uruka, koje su, prema biljeci onoga tko ih je pisao, bile kopije ranijih sumerskih tekstova, itljive su tek od sredine. Anu i Antu ve sjede u dvoritu hrama i gledaju procesiju bogova koji unose zlatno ezlo. U meuvremenu boginje pripremaju spavaonice za posjetitelje u E.NIR-u - 'Kui svjetline' - koja je bila pokrivena 'rukotvorinama od zlata Donjeg Svijeta'. Kad se nebo smrailo, sveenik se popeo na najviu razinu zigurata kako bi promatrao oekivanu pojavu Nibirua, 'Velikog planeta Anua s neba'. Nakon to su izgovorene odgovarajue himne, posjetitelji su oprali ruke u zlatnim posudama, te im je poslueno veernje jelo na sedam zlatnih posluavnika; pivo i vino se toilo iz zlatnih posuda. Nakon to su recitirane i druge himne koje su slavile 'Stvoriteljev planet, planet koji je junak neba', posjetitelje je procesija bogova s bakljama povela u njihov 'zlatni samostan' da tamo prenoe. Ujutro, dok su sveenici za vrijeme prinoenja rtvi punili zlatna kadila, probudilo se bogove i pozvalo na bogati doruak posluen u zlatnom posudu. Kada se pribliilo vrijeme odlaska, boanstva pristigla u posjet odvedena su u procesiji bogova te
Zecharia Sitchin -
306
u pratnji sveenika koji su pjevali himne, do pristanita gdje je bio usidren njihov brod. Grad su napustili kroz Vrata Zanosa, nastavili du Avenije Bogova i stigli do 'Svetog pristanita, brazde Anuovog broda' koji ih je trebao odnijeti na 'Put Bogova'. U kapelici nazvanoj Kua Akitua, Anu i Antu su se pridruili Bogovima Zemlje u njihovoj molitvi, izgovarajui blagoslove sedam puta. I tada, 'sklopivi ruke', bogovi su otili. Ako su u vrijeme tog sveanog posjeta Anunnaki ve tragali za zlatom u Novom svijetu, ne bi li Anu i Antu poeljeli u svoj itinerar ukljuiti i te nove zemlje zlata? Ne bi li ih Anunnaki na Zemlji htjeli impresionirati svojim novim dostignuima, novim mogunostima, obeanjem da e opskrbiti Nibiru dovoljnim koliinama ivotno vanog metala, i to jednom zauvijek? Ukoliko je odgovor pozitivan, tada je mogue objasniti postojanje Tiahuanacua, kao i mnogo toga s njim u vezi. Jer, ako je u Sumeru utemeljen jedan poseban grad, s novim novcatim svetitem, sa zlatnim samostanom i Avenijom Bogova i Svetim pristanitima za posjet Staroj Zemlji, moemo pretpostaviti da se je slino osnivanje novog grada, s novim zlatnim samostanom i svetom avenijom i svetim pristanitima dogodilo i u srcu Novih zemalja. I, kao i u Uruku, moemo oekivati opservatorij za utvrivanje trenutka kad e se na veernjem nebu pojaviti Nibiru, popraen pojavom ostalih planeta. Drim da samo takvo podudaranje moe objasniti potrebu za opservatorijem, to je Kalasasaya bila, zbog njene preciznosti i zbog njene starosti - oko 4000. g. pr. n. e. Miljenja sam da iskljuivo takav svean posjet moe objasniti opsenu arhitekturu P u m a - P u n k u a , njegova kraljevska pristanita i, svakako - njegov zlatom poploan samostan. Naime, upravo to su arheolozi pronali u P u m a - P u n k u u : nepobitne dokaze da su zlatne ploe pokrivale ne samo dijelove vrata (kao stranje ploe Vrata Sunca u Tiahuanacuu), nego su i itavi zidovi, ulazi i zidni vijenci bili poploani zlatom. Posnansky je naao i fotografirao nizove malih, okruglih rupa u mnogim poliranim i oklesanim kamenim blokovima koje su 'sluile za podravanje zlatne ploe koje su ih pokrivale p o m o u avala, takoer od zlata'. Kad je u
307
BOGOVI ZLATNIH SUZA
travnju 1943. g. odrao predavanje na tu temu u Geografskom drutvu, predoio je jedan takav blok s pet zlatnih avala koji su jo bili zabijeni u njega (druge su avle izvadili lovci na zlato kad su odnijeli zlatne ploe). Mogunost da je u P u m a - P u n k u u u najranija vremena bila podignuta graevina iji su zidovi, stropovi i zidni vijenci bili pokriveni zlatom kao to je to bio i E.NIR u Uruku, dobiva jo vie na teini kada otkrijemo da su i bareljefi - koji su ukraavali ceremonijalna vrata u P u m a - P u n k u , kao i neke od divovskih kipova Velikog Boga u Tiahuanacuu - imali umetke od zlata. Posnansky je otkrio i fotografirao rupe za privrivanje, 'oko dva milimetra u promjeru, oko reljefa'. Glavna vrata u P u m a Punkuu koje je on nazvao Vrata Mjeseca imaju reljef Viracoche, kao i boje lice uokvireno krivudavom linijom ispod njega, 's umetnutim zlatom... to je inilo da se glavni hijeroglifi istiu svojim velikim sjajem'. Ne manje znaajno bilo je otkrie Posnanskog koji je uoio da na mjestu gdje su te figure prikazivale boje oi, zlatni umeci i avli su u prorezima oiju 'pridravali male okrugle ploice od tirkiza. U kulturnim naslagama Tiahuanacua pronali smo', izvjetava Posnansky, 'mnoge takve komadie tirkiza probuene u sredini'; ta ga je injenica dovela do uvjerenja da nisu samo reljefi na vratima, nego i divovski kameni kipovi bogova, koji su pronaeni u Tiahuanacuu, imali umetke od zlata na licu, a njihove oi umetke od tirkiza. Ovo predstavlja izvanredno otkrie, budui da tirkiza - poludragog plavo-zelenog kamena - nema nigdje u Junoj Americi. To je mineral iji zaeci iskopavanja poinju potkraj petog tisuljea pr. n. e., kako se vjeruje, na Sinajskom poluotoku i u Iranu. Nakon svega dosad reenog, takve tehnike umetanja bile su potpuno bliskoistone, i nisu pronaene nigdje drugdje u obje Amerike, a svakako ne u ta rana vremena. Uistinu, svi kipovi pronaeni u Tiahuanacuu prikazuju bogove kojima iz svakog oka cure po tri suze. Suze su imale umetke od zlata i jo uvijek se mogu vidjeti na nekim kipovima koji su sada izloeni u Museo del Oro u La Pazu. uveni veliki
Zecharia Sitchin
308
kip koji je dobio nadimak El Fraile (sl. 131a), visok oko tri metra, bio je isklesan poput ostalih divovskih kipova u Tiahuanacuu od pjeenjaka; ovo upuuje na to da svi oni pripadaju najranijem razdoblju Tiahuanacua. To boanstvo dri nazupano orue u desnoj ruci; jasno se mogu vidjeti tri stilizirane suze iz svakog oka u kojima su bez sumnje bili zlatni umeci (kao na skici, sl. 131b). Sline tri suze mogu se vidjeti i na licu nazvanom Divovska glava (sl. 131c) koju su lovci na blago odlomili od kolosalnog kipa zbog lokalnog vjerovanja da su graditelji Tiahuanacua 'posjedovali tajnu sastavljanja kamenja' i da ti kipovi nisu bili isklesani iz kamena, nego su bili izliveni magijskim procesom koji je omoguio skrivanje zlata u kipovima. Mogue je da takvo umetanje zlata u boje suze - praksa koja bi mogla objasniti zato su narodi Anda (kao Asteci) zlatno grumenje nazivali 'suzama bogova' - potkrjepljuje ovo vjerovanje. Budui da su svi ti kipovi prikazivali isto boanstvo kao i na
slika
131
309
BOGOVI ZLATNIH SUZA
Vratima Sunca, gdje je ono takoer prikazano kako puta suze, prozvano je 'Bogom koji plae'. U svjetlu naih dokaza, smatram opravdanim prozvati ga 'Bogom zlatnih suza'. Divovski isklesani monolit koji je pronaen u jednom prateem mjestu (Wancai) prikazuje boanstvo s konusnim i rogatim pokrivalom za glavu - tipinom kapom mezopotamijskih bogova - i s munjama umjesto suza (si. 132), to ga jasno identificira kao Boga Oluje. Jedan od zlatom poploanih kamenih blokova u P u m a Punkuu s 'tajanstvenim upljinama' i dubokim unutarnjim kanalom bio je odrezan na uglu da dri lijevak, a Posnansky je pretpostavljao da je to bio dio rtvenog oltara. Meutim, jedno od nekoliko zavisnih mjesta blizu Tiahuanacua - iji ga kameni ostaci ine mini P u m a - P u n k u o m i gdje su pronaeni zlatni predmeti - zove se Chuqui-Pajcha, to na aymarskom znai gdje se lijeva tekue zlato', upuujui vie na proces proizvodnje zlata, nego na rtve Ijevanice.
slika 132 Da se zlato u Tiahuanacuu i okolnim mjestima moglo nai, i to u izobilju, ne proizlazi samo iz legendi, pria ili imena mjesta, nego i iz arheolokih ostataka. Mnogi zlatni predmeti koje su znanstvenici zbog njihovih oblika i ukrasa (stilizirane slike Boga Zlatnih Suza, stepenice, krievi) klasificirali kao Klasian Tiahuanacu pronaeni su u oblinjim mjestima na kopnu, kao i na otocima u vrijeme iskopavanja tijekom 30-ih, 40-ih
Zecharia Sitchin
310
i 50-ih godina prolog stoljea. Posebno su spomena vrijedne arheoloke misije pod pokroviteljstvom American Museum of Natural History (pod vodstvom Williama C. Bennetta), Peabody Museum of American Archaeology and Ethnology (pod vodstvom Alfreda Kiddera II) i Etnolokog muzeja vedske (pod vodstvom Stiga Rydena, te Maxa Portugala, tadanjeg direktora Arheolokog muzeja u La Pazu). Meu predmetima su pronaene i alice, vaze, diskovi, cijevi i pribadae (jedna od njih, duga oko petnaest centimetara, imala je glavu u obliku pera s tri grane). Zlatne predmete pronaene tijekom ranijih iskopavanja na dva sveta otoka, Titicaca (Otok Sunca) i Coatiju (Otok Mjeseca) Posnansky je opisao u svom Guida General (Opi vodi, op. prev.) za Tiahuanacu i njegovu okolicu, a jo podrobnije je to uinio A. F. Bandelier (The Islands of Titicaca and Koati). Najvie nalaza na Titicaci bilo je u ruevinama koje se nisu mogle identificirati u blizini Svete Stijene i njene pilje; znanstvenici se ne mogu sloiti da li ti predmeti pripadaju ranim razdobljima Tiahuanacua ili (kako neki smatraju) potjeu iz vremena Inka, jer je poznato da su Inke dolazili na taj otok na molitvu i kako bi podigli svetita za vrijeme vladavine Mayta Capaca, etvrtog vladara Inka. Nalazi zlatnih i bronanih predmeta u i oko Tiahuanacua ne ostavljaju mjesta sumnji u to da je zlato na tom podruju prethodilo bronci (tj. kositru). Posnansky je bio odrjeit u svrstavanju bronce u tree razdoblje Tiahuanacua i pokazao je sluajeve gdje su bili koriteni bronani kripci za popravak graevina iz zlatnog doba. Budui da rudnici u oblinjim planinama jasno pokazuju da su se ruda kositra i zlato dobivali na istim mjestima, vjerojatno je otkrie zlata za kojim je uslijedilo povrinsko kopanje u podruju Titicace iznijelo na vidjelo prisutnost kasiterita: oba su pronaena, pomijeana u istim rijenim koritima i rijekama. U rijeci Tipuani i u rijeci koja tee s planine Illampu, slubeni bolivijski izvjetaj (naslovljen Bolivia and the Opening of the Panama Canal, 1912.) kae da osim po rudi kositra, 'obje rijeke su uvene po prisutnosti ljunka koji sadri ogromne koliine zlata'; na dubini od 300 stopa nije se moglo
311
BOGOVI ZLATNIH SUZA
nai stjenovito dno. Zanimljivo je da 'udio zlata raste s dubinom ljunka'. Izvjetaj istie da je zlato iz rijeke Tipuani finoe od 22231/2 karata - gotovo najie zlato. Popis bolivijskih povrinskih nalazita zlata gotovo je neiscrpan, ak i nakon svih stoljea eksploatacije, od panjolskog osvajanja do danas. Samo panjolci su izmeu 1540. i 1750. g. izvukli iz bolivijskih izvora preko 3.000 tona zlata. Prije negoli je zemlja koja se danas zove Bolivija postala nezavisna u devetnaestom stoljeu, bila je poznata kao Gornji Peru i bila je dio panjolskih peruanskih posjeda. Mineralni izvori sigurno nisu znali za politike granice, a ve smo u ranijim poglavljima opisali bogatstva u zlatu, srebru i bakru s kojima su se panjolci sreli u Peruu, kao i europsko vjerovanje da 'majinska ila svog zlata na zapadu Amerike, sjeverne i june, lei u peruanskim Andama. Pogled na kartu mineralnih izvora June Amerike prua nam jasnu sliku. Tri linije, razliitih irina, zlatnih, srebrnih i bakrenih ila vijugaju du andskih planinskih lanaca na sjeverozapadno-jugoistonoj kosini, cijelim putem od Kolumbije na sjeveru do ilea i Argentine na jugu. Du njih se nalaze neki od svjetski najpoznatijih izvora tih metala, od kojih se neke smatra gotovo u cijelosti mineralnim planinama. Polagane sile prirode i, bez sumnje, ogromna vodena bujica Potopa, istisnuli su metale i njihove rude iz njihovih ila u stijenama - izlaui ih i ispirui ih niz obronke planina u rijena korita. Budui da veina najmonijih rijeka June Amerike tee s andskih planina na istok, kroz velike ravnice Brazila u Atlantski ocean, nije udo da je zlata i bakra bilo u izobilju na toj strani kontinenta. Ali, rudne ile u andskim planinama su krajnji izvor svih ispiranih i iskopanih metala; kad ovjek pogleda te isprepletene linije rudnih ila, razliito obojene na karti zbog lake identifikacije, ta slika podsjea na crtee u boji dvostruke spirale strukture DNA, koja se uvija unutar same sebe i sa svojim pandanom RNA na genetske lance ivota i nasljednost svega ivog na Zemlji, Unutar tih linija razbacani su drugi vrijedni, ak rijetki minerali - platina, bizmut, mangan, volfram, eljezo, iva,
Zecharia Sitchin
312
sumpor, azbest, kobalt, arsen, olovo, cink; i, posebno vano za suvremeno i drevno taljenje - ugljen i nafta. Neke od najbogatijih ila zlata, djelomino isprane u rijena korita, lee istono i sjeverno od jezera Titicaca. Na tom mjestu, u Cordillera Real koji grli jezero od njegove sjeveroistone do jugoistone strane, etvrta linija se pridruuje ostalima - linija kositra u obliku kasiterita. Ona postaje upadljiva na istonoj obali jezera, zakree na zapad uz bazen Tiahuanacua i zatim ide na jug gotovo paralelno s rijekom Desaguandero. Ostalim trima linijama se pridruuje u blizini Orura i jezera Poopo, i tamo nestaje. Kad su Anu i njegova supruga stigli kako bi vidjeli sva ta mineralna bogatstva, svetite Tiahuanacua, njegov zlatni samostan, njegova pristanita, sve je bilo na mjestu. Koga su Anunnaki angairali i doveli na drugu stranu svijeta - oko 4000. g. pr. n. e. - da sve to izgradi? U to su vrijeme gortaci oko Sumera ve posjedovali tradiciju rudimentarne metalurke tehnologije i obrade kamena, i mogue je da su oni bili meu dovedenim zanatlijama. No, prava metalurka tehnologija koja ukljuuje lijevanje, visoko graenje, graenje prema arhitektonskim planovima i slijeenje zvjezdanih orijentacija bila je u rukama Sumerana. Sredinji lik u polupodzemnom svetitu ima bradu, kao i mnoge druge kamene glave privrene na zid koje portretiraju nepoznate dostojanstvenike. Mnogi imaju turbane, kao to su imali sumerski dostojanstvenici (sl. 133).
slika 133
313
BOGOVI ZLATNIH SUZA
ovjek se mora zapitati gdje i na koji nain su Inke, nastavljajui obiaj Drevnog Carstva, doli do sumerskih pravila nasljeivanja (tj. pravila preuzetih od Anunnakija). Zato su u svojim napjevima sveenici Inka zazivali Nebo izgovarajui magine rijei Zi-Ana, a Zemlju rijeima Zi-ki-a - potpuno besmislenim izrazima bilo na Quechua ili Aymara jeziku (prema S. A. Lafone Quevado, Ensayo Mitologico) - ali rijeima koje na sumerskom znae 'Nebeski ivot' (ZI.ANA) i 'ivot Zemlje i Vode' (ZI.KI.A). I zato su Inke od vremena Drevnog Carstva zadrali izraz Anta za metal openito, a posebno za bakar - izraz koji bi na sumerskom kao AN.TA bio u klasi s AN.NA (kositar) i AN.BAR (eljezo)? Ovi ostaci sumerskih metalurkih izraza (koje su posudili njihovi nasljednici) poveavaju se s otkriem sumerskih rudarskih piktograma. Njemaki arheolozi koje je predvodio A. Bastan pronali su takve simbole urezane na stijenama na obalama rijeke Manizales u sredinjem zlatnom podruju Kolumbije (sl. 134a); a francuska vladina misija pod vodstvom E. Andra, istraujui rijena korita u istonim podrujima, pronala je sline simbole (si. 134b) uklesane u stijenama iznad pilja koje su bile umjetno produbljene. Mnogi petroglifi u andskim sreditima zlata, na putevima koji do njih vode ili na mjestima gdje se izraz Uru pojavljuje kao komponenta imena, imaju i simbole koji podsjeaju na sumersko klinasto pismo ili piktograme, kao to je zraei kri (sl. 134c), naen meu petroglifima sjeverozapadno od jezera Titicaca - simbol koji su Sumerani koristili za oznaavanje planeta Nibiru. Tome dodajte mogunost da su neki od Sumerana, koji su bili dovedeni na jezero Titicaca, moda preivjeli do dananjih dana. Danas ih je ostalo svega nekoliko stotina; ive na pojedinim otocima na jezeru i plove po njemu u amcima od trske. Pripadnici plemena Aymara i Kholla koji danas ine veinu stanovnitva tog podruja smatraju ih ostacima najranijih stanovnika tog kraja, strancima iz druge zemlje koju nazivaju Uru. Pretpostavlja se da to ime znai 'Oni Drevni'; no, nisu li ih tako nazvali zato to su doli iz sumerskog glavnog grada Ura?
Zecharia Sitchin -
314
slika 134
Prema Posnanskom, Urui su imenovali pet boanstava ili Samptni: Pacani-Malku, to znai Drevni ili Veliki Bog; Malku, to znai Bog, te bogove Zemlje, Vode i Sunca. Izraz malku oigledno je bliskoistonog podrijetla, i znaio je (kao to to i danas znai u hebrejskom ili arapskom) 'kralj'. Jedna od nekoliko studija o Uruima, ona W. La Barrea (American Anthropologist vol. 43), izvjetava da 'mitovi' Urua govore da 'mi, narod jezera, smo najstariji na ovoj Zemlji. Dugo smo vremena ovdje, jo od vremena prije negoli je sunce bilo skriveno... Prije nego to se sunce sakrilo, mi smo ve dugo bili na ovom mjestu. Tada su doli Kollasi... Oni su koristili naa tijela za rtve kada su polagali temelje za svoje hramove... Tiahuanaco je bio izgraen prije vremena tame'.
315
BOGOVI ZLATNIH SUZA
Ve smo utvrdili da se je Dan Tame, 'kada se sunce sakrilo', dogodio oko 1400. g. pr. n. e. Pokazali smo da je to bio globalni dogaaj koji je ostavio traga u spisima i sjeanjima naroda na obje strane Zemlje. Ova Uru legenda ili kolektivno sjeanje potvruje da je Tiahuanacu bio izgraen prije tog dogaaja, i da su Urui takoer bili tamo mnogo ranije. Do dananjeg dana pripadnici plemena Aymara plove po jezeru u amcima od trske koje su, kako kau, nauili graditi od Urua. Velika slinost tih amaca sa sumerskim amcima od trske nagnala je Thora Heyerdahla da napravi kopiju amca i krene putovima Kon-Tikija (epitet Viracoche), kako bi dokazao da su drevni Sumerani mogli prijei ocean. O razmjerima sumerske/uruske prisutnosti u Andama moe se zakljuivati i na temelju nekih drugih tragova i naznaka kao to je, na primjer, injenica da uru znai 'dan' u svim jezicima koji se govore u Andama, i u aymarskom i quechuanskom, to pak odgovara znaenju ('dnevno svjetlo') koje je ta rijei imala u Mezopotamiji. Drugi takvi andski izrazi kao uma/mayu za vodu, khun za crveno, kap za ruku, enu/ienu za oko, makai za puhanje, u toj su mjeri nedvosmisleno mezopotamskog podrijetla da je Pablo Patron (Nouvelles etudes sur les langues americaines) zakljuio kako 'je jasno pokazano da su jezici Quechua i Aymara uroenikog Perua imali sumersko-asirsko podrijetlo'. Izraz uru se pojavljuje kao komponenta mnogih zemljopisnih imena u Boliviji i Peruu, kao to je vani rudarski centar Oruru, Sveta dolina Inka Urubamba ('Ravnica/dolina Urua') i njena uvena rijeka, te kod mnogih, mnogih drugih. I doista, u sreditu Svete doline jo uvijek u piljama ive preostali pripadnici plemena koji sebe smatraju potomcima Urua s jezera Titicaca; oni odbijaju preseliti se iz peina u kue jer bi se, kako tvrde, planine uruile ako bi oni napustili njihovu unutranjost, a time bi prouzroili kraj svijeta. Ima i drugih oiglednih dodirnih toaka izmeu mezopotamske i andske civilizacije. Kako objasniti, na primjer, injenicu da je, kao i Tiahuanacu, i sumerski glavni grad Ur bio okruen kanalom sa sjevernom i jugozapadnom lukom (koja je
Zecharia Sitchin
316
vodila do rijeke Eufrat i dalje)? I kako objasniti Zlatni samostan glavnog hrama u Cuzcu, gdje su zidovi bili pokriveni zlatnim ploama - ba kao i u P u m a - P u n k u u i Uruku? A 'Biblija u slikama' u Coricanchi koja prikazuje Nibiru i njegovu orbitu? Brojni su bili obiaji domorodaca koji su pridole panjolce naveli da u Indijancima vide potomke Deset Plemena Izraela. Tu su bili i obalni gradovi s hramovima koji su podsjeali istraivae na sumerska svetita i zigurate. I kako opisati nevjerojatno ukraene tkanine ljudi na obali blizu Tiahuanacua, jedinstvene u obje Amerike, osim da ih se usporedi sa sumerskim tkaninama, pogotovo onima u Uru, koje su u drevna vremena bile uvene po svom izuzetnom dizajnu i bojama? Odakle prikazi bogova s konusnim kapama i prikazi boginje s Nintinim rezaem pupkovine? Odakle kalendar kao u Mezopotamiji i zodijak kao u Sumeru, s precesijom i dvanaest kua? Bez da na ovom mjestu jo jednom iznosimo sve dokaze kojima su ispunjena prethodna poglavlja, ini nam se da se svi djelii zagonetke andskih poetaka uklapaju, ukoliko prihvatimo kao injenicu djelovanje Anunnakija i prisutnost Sumerana (samih ili sa susjedima) u ovom podruju, u vremenu oko 4000. g. pr. n. e.. Legende koje govore o uzlazu u nebo Stvoritelja i njegova dva sina, Mjeseca i Sunca, sa svete stijene na Otoku Sunca (otok Titicaca) lako bi mogle predstavljati sjeanja na odlazak Anua, njegovog sina Sina i njegovog unuka amaa, nakon to su napravili kratki izlet brodom iz P u m a - P u n k u a do letjelice Anunnakija koja ih je ekala. Te noi za pamenje, u Uruku, im je Nibiru vien, sveenici su zapalili baklje, to je bio signal okolnim selima. Zapaljeni su krjesovi kao signal susjednim naseljima; i uskoro je cijela sumerska zemlja zasjala, slavei prisutnost Anua i Antu i pogled na Planet Bogova, Bez obzira na to jesu li ljudi tada bili svjesni ili nisu da gledaju prizor na nebu koji se pojavljuje jednom u 3600 zemaljskih godina, sigurno su znali da je to pojava koju se vidi samo jednom u ivotu. ovjeanstvo nije prestalo iekivati
317
BOGOVI ZLATNIH SUZA
povratak tog planeta, i s pravom se sjea tog doba kao Zlatnog Doba: ne samo zato to je doslovno bilo takvo, nego i stoga to je to bio vrhunac razdoblja mira i neusporedivog napretka za ovjeanstvo. Ali, tek to (u terminima Anunnakija) su se Anu i Antu vratili na Nibiru, miroljubiva podjela Zemlje meu pripadnicima Anunnaki-klanova bila je naruena. To se dogodilo oko 3450. g. pr. n. e., prema osobnim proraunima, u vrijeme incidenta s Babilonskom kulom: bio je to pokuaj Marduka/Raa da dobije primat za svoj grad Babilon u Mezopotamiji. Premda su Enlil i Ninurta to sprijeili, sam pokuaj da se ovjeanstvo ukljui u izgradnju lansirne rampe, doveo je bogove do odluke da raspre ovjeanstvo i pomijeaju njihove jezike. Jedinstvena civilizacija i njen jezik trebali su se podijeliti; nakon kaotinog razdoblja koje je trajalo nekih 350 godina, nastala je civilizacija Nila sa svojim jezikom i rudimentarnim pismom. To se dogodilo, govore nam egiptolozi, oko 3100. g. pr. n. e. Osujeen u svom nastojanju da osvoji prevlast u civiliziranom Sumeru, Marduk/Ra je odluio pruiti potporu i prenijeti znanja civilizaciji Egipana kako bi se vratio u tu zemlju i zatraio vlast od svog brata Thotha. Sada je Thoth ostao bog bez ljudi; pretpostavljam d a j e u pratnji nekolicine vjernih sljedbenika odabrao boravite u Novim Kraljevstvima - u Srednjoj Americi. Osim toga, sugeriram da se to nije dogodilo tek 'oko 3100. g. pr. n. e.', nego tono 3113. g. pr. n. e. - u vrijeme, u godini, pa ak i danu od kojeg su stanovnici Srednje Amerike zapoeli svoje Dugo Raunanje. Raunanje vremena na nain da se kalendar vee za neki veliki dogaaj nije uope neuobiajeno. Zapadnjaki kranski kalendar broji godine od roenja Krista. Muslimanski kalendar poinje s Hegirom, odlaskom Muhameda iz Meke u Medinu. Preskaui mnoge primjere iz brojnih nekadanjih zemalja i kraljevina, spomenut emo idovski kalendar koji je ustvari drevni (i uope prvi) kalendar iz Nippura, sumerskog grada posveenog Enlilu. Nasuprot ope prihvaenom miljenju da idovsko raunanje vremena (5748. u godini 1988.) poinje
Zecharia Sitchin -
318
od 'poetka svijeta' ono zapravo see do poetka nippurskog kalendara tj. 3760. g. pr. n. e. - u vrijeme, pretpostavljam, Anuova sveana posjeta Zemlji. Zato, dakle, ne bismo prihvatili miljenje da je upravo dolazak Quetzalcoatla, tj. Krilate Zmije u njegovo novo kraljevstvo bila prilika za poetak Dugog raunanja srednjoamerikog kalendara - tim prije jer je ba on bio bog koji je uveo kalendar u te zemlje? Budui da ga je zbacio vlastiti brat, Thoth (u sumerskim tekstovima poznat kao Ningishzidda - Gospodar Drveta ivota) je bio prirodni saveznik protivnika svoga brata, Enlilovih bogova i njihovog vojskovoe Ninurte. Zabiljeeno je da kad je Ninurta poelio da se za njega sagradi zigurat-hram u Gudei, Ningishzidda/Thoth je bio taj koji je izradio planove i nacrte za gradnju; mogue je da je on odredio i rijetke materijale za taj hram, te imao udjela u osiguravanju istih. Kao prijatelj Enlilovih sljedbenika, morao je biti u prijateljskim odnosima s Ikurom/ Adadom kao i andskim kraljevstvom koje je stavljeno pod njegovu kontrolu u podruju Titicaca; vjerojatno je tamo bio dobrodoao gost. I doista, moemo prepoznati dokaze da su Zmijski Bog i njegovi afriki sljedbenici vjerojatno pomogli pri izgradnji nekih mjesta za procesiranje metala u blizini Tiahuanacua; neki od kipova ljudi pronaenih na oblinjim mjestima (sl. 135) kao i dva kolosalna poprsja koje su domoroci maknuli i postavili na ulaz seoske crkve u Tiahuanacuu (sl. 136), otkrivaju, ak i u erodiranom stanju, negroidne crte. Posnansky, kojeg je opekla kritika njegove 'fantastine' starosti, nije pokuao datirati prijelaz iz I. Perioda - kad je za gradnju i kiparstvo koriten pjeenjak - u sofisticiraniji II. Period, kad se poeo koristiti tvrdi kamen andezit. No, injenica da je tu promjenu u Tiahuanacuu oznaio i pomak sa zlata na kositar, upuuje na razdoblje oko 2500. g. pr. n. e.. Ukoliko, kako slutimo, Enlilovi bogovi zadueni za bliskoistona planinska podruja (Adad, Ninurta) nisu bili prisutni u Novom Kraljevstvu, budui da su bili zaposleni osnivanjem kasitske kolonije, to objanjava
319
BOGOVI ZLATNIH SUZA
slika 135
slika 136
Zecharia Sitchin
320
zato je, otprilike u to vrijeme, Inanna/Itar uzurpirala vlast na Bliskom istoku i pokrenula krvavu ofenzivu protiv Marduka/Raa kako bi osvetila smrt voljenog supruga Dumuzija (koju je, kako je tvrdila, uzrokovao Marduk). U to vrijeme, vjerojatno i uslijed nestabilnosti Starog Kraljevstva, zabrinuti su bogovi odluili stvoriti novu civilizaciju, daleko od svega - u Andama. Dok se Tiahuanacu trebao usredotoiti na opskrbu kositrom, du andskih obronaka nalazili su se gotovo neiscrpni izvori zlata. Jedino to je bilo potrebno uiniti bilo je dati andskom ovjeku nuno znanje i orue potrebno za vaenje zlata. I tako se dogodilo, oko 2400. g. pr. n. e. - ba kao to je Montesinos zakljuio - da je Manco Capac dobio zlatni tap i bio poslan u zlatno podruje u Cuzcu. Kakvog je oblika bio taj arobni tap i koja je bila njegova svrha? Jedna od najtemeljitijih studija na tu temu je Corona Incaica od Juana Larrea. Analizirajui artefakte, legende i slikovne prikaze vladara Inka, on je zakljuio da je to bila sjekira, predmet koji se zvao Yuari, koji je, kad je prvi puta bio predan Mancu Capacu, bio nazvan Tupa-Yuari tj. Kraljevska Sjekira (sl. 137a). No, je li to bilo oruje ili orue? Da bismo pronali odgovor, poimo u drevni Egipat. Egipatski izraz za 'bogovi, boansko' bio je Neteru - 'uvari'.
slika 137
321
BOGOVI ZLATNIH SUZA
To je, meutim, bio izraz kojim se nazivalo i Sumer (ustvari, Shumer) - 'Zemlja uvara; u ranim prijevodima biblijskih i pseudo-biblijskih tekstova na grki, izraz Nefilim (iliti Anunnaki) bio je preveden s 'uvari'. Hijeroglif za taj izraz bila je sjekira (si. 137b). E. A. Wallis Budge (The Gods of the Egyptians) u posebnom poglavlju pod naslovom 'Sjekira kao simbol boga' zakljuio je da je ona bila izraena od metala. On spominje da je taj simbol (kao i izraz Neter) bio vjerojatno posuen od Sumerana. Da je uistinu bilo tako, moe se zakljuiti iz sl. 133. Tako je stvorena andska civilizacija: andskom ovjeku dana je sjekira da njome kopa boje zlato. Prie o Mancu Capacu i brai Ayar najvjerojatnije oznaavaju kraj mezopotamske i zlatne faze Tiahuanacua. Uslijedio je prekid koji je potrajao sve dok mjesto nije ponovno zaivjelo kao glavni svjetski grad kositra. Stigli su Kasiti i odnosili kositar ili gotovu broncu transpacifikom rutom. U meuvremenu su se razvijali i drugi putovi. Naselja u kojima je pronaeno zapanjujue obilje bronci ukazuju na rutu koja je ila du rijeke Beni na istoku do brazilske obale Atlantika i odatle uz pomo oceanskih struja sve do Arapskog mora, Crvenog mora u Egiptu ili Perzijskim zaljevom do Mezopotamije. Tamo je mogao ii, a vjerojatno je i iao put preko Drevnog Carstva i rijeke Urubamba, na to upuuju megalitska mjesta i otkrie grude istog kositra u Machu Pichuu. Ta je ruta vodila do Amazone i sjeveroistonog vrha June Amerike, a odatle preko Atlantika do Zapadne Afrike i Sredozemlja. I tada, kad je Srednja Amerika dosegla minimum civiliziranih naselja, pojavila se trea i bra mogunost zahvaljujui uskom vratu koji je predstavljao pravi kopneni most izmeu Tihog i Atlantskog oceana, preko Karipskog mora - put koji su u pravilu slijedili, u obratnom smjeru, konkvistadori. Ova trea ruta, ruta olmeke civilizacije, morala je postati omiljena nakon 2000. g. pr. n. e., a to potvruje i prisutnost Mediteranaca; naime, 2024. g. pr. n. e. Anunnaki pod vodstvom Ninurte, strahujui da e sljedbenici Marduka zauzeti svemirsku luku na Sinaju, unitili su je nuklearnim orujem.
Zecharia Sitchin
322
Nezaustavljiv, smrtonosni nuklearni oblak otiao je na istok prema junoj Mezopotamiji, pustoei Sumer i njegov posljednji glavni grad Ur. Kao da se sama sudbina umijeala, oblak je skrenuo na jug, potedjevi Babilon; ne gubei vrijeme, Marduk je s vojskom Kanaanaca i Amorejaca umarirao u grad i objavio kraljevstvo u Babilonu. Vjerujem da je tada dolo do odluke da afriki sljedbenici Thotha/Quetzalcoatla dobiju civilizaciju u podruju Srednje Amerike. Jedna od rijetkih akademskih studija koja doputa mogunost da su Olmeci bili negroidni Afrikanci jest Africa and the Discovery of America od Lea Wienera, profesora slavenskih i drugih jezika na Harvardskom sveuilitu. Temeljei svoja istraivanja na rasnim crtama i drugim injenicama, no najvie na lingvistikoj analizi, zakljuio je da olmeki jezik pripada u grupu Mande jezika koji su potekli iz Zapadne Afrike, iz podruja izmeu rijeka Niger i Kongo. Ali, piui svoju studiju 1920. gprije negoli se utvrdila stvarna starost olmekih ostataka, on je njihovu prisutnost u Srednjoj Americi pripisao arapskim moreplovcima i trgovcima robljem u Srednjem vijeku. Trebalo je proi vie od pola stoljea prije negoli se druga velika akademska studija, Unexpected Faces in Ancient America od Alexandera von Wuthenaua, ponovno pozabavila ovim pitanjem. Imajui na raspolaganju obilje fotografija semitskih i negroidnih portreta iz srednjoamerike umjetnike batine, on je nagaao da se prva veza izmeu Starog i Novog svijeta razvila za vrijeme vladavine egipatskog faraona Ramzesa III (dvanaesto stoljee pr. n. e.) i da su Olmeci bili Kuiti iz Nubije (egipatskog glavnog izvora zlata). Jo su neki crni Afrikanci, slutio je, mogli doi prijeko na 'fenikim i idovskim brodovima izmeu 500. g. pr. n. e. i 200. g. n. e.. Ivan van Sertima, ija je studija They Came Before Columbus pokuala premostiti polustoljetni jaz izmeu dva prethodna akademska rada, naginjala je kuitskom rjeenju: kada su crni kraljevi Kua doli na egipatsko prijestolje kao dvadeset peta dinastija u osmom stoljeu pr. n. e., trgujui srebrom i broncom, oni su - vjerojatno uslijed brodoloma - takoer zavrili u Srednjoj Americi.
323
BOGOVI ZLATNIH SUZA
Na ovaj ga je zakljuak navelo miljenje da su divovske olmeke glave bile otprilike iz tog vremena; no, sada znamo da olmeki poeci datiraju u vrijeme oko 2000. g. pr. n. e.. Tko su, dakle, bili ti Afrikanci? Drim da su lingvistike studije Lea Wienera bile ispravne, ali ne i njegov vremenski okvir. Kada se usporeuju lica na kolosalnim olmekim glavama (sl. 138a) s licima Zapadnoafrikanaca (kao ovo nigerijskog voe, generala I. B. Banagide - si. 138b), jaz od nekoliko tisua godina premoen je oiglednom slinou. Mogue je da je Thoth iz tog dijela Afrike poveo prijeko svoje sljedbenike i rudarske strunjake, budui da je taj kraj obilovao zlatom i kositrom te bakrom potrebnim za pravljenje bronce. Nigerija je tisuljeima bila poznata po svojim bronanim figuricama, izlivenima u procesu Izgubljenog voska; nedavna ispitivanja pomou radioaktivnog ugljika odredila su starost nekih mjesta u kojima su pronaene najstarije figure i smjestila ih u otprilike 2100. g. pr. n. e.. Upravo ovdje, u Zapadnoj Africi, nalazi se zemlja koja se danas zove Gana, a stoljeima je nosila ime Zlatna obala, jer je to i bila - izvor zlata poznat ak i Fenianima. Na tom podruju ivi narod Ashanti, poznat diljem kontinenta po umijeu kovanja zlata; meu njihovim rukotvorinama mogu se pronai i utezi izraeni od zlata, esto u obliku minijaturnih stepenastih piramida (sl. 139)
slika 138
Zecharia Sitchin
324
- u krajevima gdje ne postoje takve graevine. Vjerujem da je Thoth, kada je poredak Starog svijeta doivio snaan preokret, poduzeo potrebne korake kako bi preko oceana doveo svoje sljedbenike-strunjake: kako bi zapoeli nov ivot, novu civilizaciju i novu rudarsku proizvodnju. Vremenom su se, kako smo pokazali, ta proizvodnja i rudari -Olmeci preselili na jug, najprije na pacifike obale Meksika, zatim preko prevlake u sjeverni dio June Amerike. Njihovo krajnje odredite bilo je podruje Chavin; tamo su sreli kopae zlata iz Adada, narod zlatnoga tapa. Zlatno doba Novih Kralj evstava nij e trajalo zauvij ek. Olmeka mjesta u Meksiku pretrpjela su razaranje; sami Olmeci i njihovi bradati drugovi doivjeli su brutalan kraj. Grnarstvo Mochica prikazuje zarobljene divove i krilate bogove kako ratuju metalnim otricama. Drevno Carstvo bilo je svjedokom plemenskih sukoba i invazija. A na visoravnima Titicace, aymarske legende govore o napadaima koji su umarirali na planine s obale mora i pobili bijele ljude koji su jo uvijek bili tamo. Da li su to sjeanja na sukobe izmeu Anunnakija, u koje su ovi sve vie uvlaili ovjeanstvo? Ili se sve to poelo dogaati nakon to su bogovi otili - otplovivi morem, uzdigavi se na nebo?
slika 139
325
BOGOVI ZLATNIH SUZA
Kakav god da je bio slijed dogaaja, sigurno je da su u to vrijeme veze izmeu Starih i Novih Kraljevstava bile prekinute. U Starom svijetu Amerike su postale samo blijedo sjeanje, iji odjek pronalazimo u natuknicama ovog ili onog klasinog pisca, ili u priama o Atlantidi koje su autori uli od egipatskih sveenika, ili pak u zbunjujuim mapama koje ocrtavaju nepoznate kontinente. Je li sve to tek mit, jesu li zaista postojale zemlje zlata i kositra s one strane Herkulovih stupova? Vremenom su Nova Kraljevstva, barem to se zapadnjaka tie, postala Izgubljena Kraljevstva. U samim Novim Kraljevstvima zlatna je prolost - kako su stoljea prolazila - postala tek legendarno sjeanje. No, sjeanja ne umiru, a prie su ostale - o tome kako i gdje je sve poelo, o Quetzalcoatlu i Viracochi, o tome kako e se oni jednoga dana vratiti. Kada danas promatramo kolosalne glave, megalitske zidove, naputena mjesta, usamljena vrata s njihovim Bogom Koji Plae, moramo se zapitati: jesu li narodi Amerike bili u pravu kad su nam govorili - oekujui njihov povratak - da su ti bogovi ivjeli meu njima? Jer sve dok se bijeli ovjek nije ponovno vratio, te iskljuivo pustoio i haraio, narodi Anda, gdje je sve zapoelo, mogli su samo gledati prazne zlatne samostane i uzalud se nadati da e ponovno vidjeti svog krilatog Boga Zlatnih Suza.
slika
140
BIBLIOGRAFIJA
I. Znanstveni studije, lanci i reportae

Academia Colombiana de Historia: Biblioteca de Antropologa (Bogota Acta Antropologica (Mexico City) American Anthropological Association, Memoirs (Menasha, Wise.) American Anthropologist (Menasha, Wise.) American Antiquity (Salt Lake City) American Journal of Anthropology (Baltimore) American Museum of Natural History: Anthropological Papers ( N e w York) American Philosophical Society: Transaction (Philadelphia) Anales del Instituto Nacional de Arqueologa e Historia (Mexico City) Anales del Museo Nacional de Arqueologa, Historia y Etnologa (Mexico City) Annals of the New York Academy of Sciences ( N e w York) Anthropological Journal of Canada (Ottawa) Anthropology (Berkley) Archaeoastronomy (College Park) Archaeology ( N e w York) Arqueologa Mexicana ( Mexico City) Arqueolgicas (Lima) Atlantis (Berlin and Zurich) Baessler Archiv ( Berlin and Leipzig) Biblical Archaeology Review (Washington, D.C.) Bibtioteca Boliviana (La Paz) Bureau of American Ethnology: Bulletin (Washington, D.C.) California University, Archaeological Research Facility: Contributions (Berkeley) Carnegie Institution of Washington, Publications: Contributions to American Archaeology (Washington, D.C.) Carnegie Institution of Washington, Department of Archaeology: Notes on Middle American Archaeology and Ethnology (Cambridge, Mass.) Connecticut Academy of Arts and Sciences: Memoirs (New Haven) Cuadernos Americanos (Mexico City) Cuzco (Cuzco) El Mexico Antiguo (Mexico City) Ethnographical Museum of Sweden: Monograph Series (Stockholm) Harvard University, Peabody Museum of American Archaeology and Ethnology: Memoirs and Papers (Cambridge, Mass.) Inca (Lima)
327
Zecharia
Sitchin
IZGUBLJENA
KRALJEVSTVA
328
Instituto Nacional de Antropologa e Historia: Memorias and Boletn (Mexico City) International Congresses of Americanists: Proceedings (Various cities) Journal of the Ethnological Society of London (London) Journal of the Manchester Egyptian and Oriental Society (Manchester) Journal of the Royal Anthropological Institute (London) Liverpool University Centre for Latin American Studies: Monograph Series (Liverpool) Museum fur Volkerkunde im Hamburg: Mitteilungen (Hamburg) Museum of the American Indian, Heye Foundation: Contributions and Leaflets and Indian Notes and Monographs ( N e w York) National Geographic Magazine (Washington, D.C.) National Geographic Society, Technical Papers: Mexican Archaeology Series (Washington, D.C.) Natural History (New York) New World Archaeological Foundation: Papers (Provo) Revista del Museo de La Plata (Buenos Aires) Revista del Museo Nacional (Lima) Revista do Instituto Histrica e Geogrfico Brasiliero (Rio de Janeiro) Revista Histrica (Lima) Revista Mexicana de Estudios Antropologicos (Mexico City) Revista Mexicana de Estudios Historeos (Mexico City) Revista Universitaria (Lima) Revue Anthropologique (Paris) Revue d'Ethnographie (Paris) Scientific American (New York) Smithsonian Institution, Bureau of American Ethnology: Bulletin (Washington, D.C.) Studies in Pre-Columbian Art and Archaeology (Dumbarton Oaks) University of California Anthropological Records (Berkeley) University of California: Publications in American Archaeology and Ethnology (Berkeley) University of Pennsylvania, the University Museum: The Museum Journal (Philadelphia) Wira-Kocha (Lima)
II. Pojedinani radovi i studije

Allen, G. Gold! 1964. America Pintoresca: Descripcin de viajes al Nuevo Continente 1884. Anders, F Das Pantheon der Maya. 1963. Andree, R. Die Metalle bei den Naturvlkern. 1884,
329
BIBLIOGRAFIJA
Antiguo Peru: espacio y tiempo. 1960. Anton, E Alt-Peru und seine Kunst. 1962. Arnold, J. R. and W R Libby. Radiocarbon Dates. 1950. Arte Prehispanico de Mexico. 1933. Aveni, A. F (ed.) Archaeostronomy in Pre-Columbian America 1975. . (ed.) Native American Astronomy. 1977. . (ed.) Archaeoastronomy in the New World. 1982. Batres, L. Teotihuacan o la Ciudad Sagrada de los Tolteca 1889. . Civilizacin Prehistrica (Esiado de Veracruz). 1908. Baudin, L. La Vie Quotidienne au Temps des Derniers Incas. 1955. Baudin, L., C. Troll and C. D. Gibson. Los origines del Indio-Americano. 1937. Belli, P. L. La Civilizacin Nazca. 1960. Beltran-Kropp, M. Cuzco-Window on Peru. 1956, 1970. Bennett, W C . Excavations at Tiahuanaco. 1934. . Excavations in Bolivia. 1936. . The Ancient Arts of the Andes. 1954. Bennett, W C. and J. B. Bird. Andean Culture History. 1964. Benson, E. P The Maya World. 1967. . (ed.) The Dumbarton Oaks Conference on the Olmecs. 1968. Bernal, I. Ancient Mexico in Color. 1968. . El Mundo Olmeca. 1968. . Stone Reliefs in the Dainzu Area. 1973. Bernal, L, R. Pina-Chan and F C a m a r a Barbachano. 3000 Years of Art and Life in Mexico. 1968. Bird, J, Paracas Fabrics and Nazca Needlework. 1954. Bird, J. (ed.) Art and Life in Old Peru. 1962. Blom, R a n d O. La Farge. Tribes and Temples. 1926. Bollaert, W Antiquarian, Ethnological and Other Researches in New Granada, Eqador, Peru and Chile. 1860. Braessler, A. Ancient Peruvian Art. 1902/1903. . Altperuanische Metallgerate. 1906. Brinton, D. G. The Books ofChilam Balam. 1892. British Academy, The. The Place of Astronomy in the Ancient World. 1974. Buck, R El Calendario Maya en la Cultura Tiahuanacu. 1937. Burland, C.A. Peoples of the Sun. 1976. Buse, H. Huaras y Chavin. 1957. . Guia Arqueolgica de Lima. 1960. . Machu Picchu. 1961. . Peru 10,000 anos. 1962. Bushnell, G.H.S. Peru. 1957 . Ancient Arts of the Americas. 1965. Cabello de Balboa, M. Historia del Peru. 1920. Carnero Albarran, N. Minas e Indios del Peru. 1981. Caso A. La religion de los Aztecas. 1936. . Thirteen Masterpieces of Mexican Archaeology. . El Complejo Arquelogico de Tula. 1941.
1936.
Zecharia
Sitchin
IZGUBLJENA
KRALJEVSTVA
330
. Calendario y Eseritura de las Antiguas Culturas de Monte Alban. 1947. . The Aztecs-People of the Sun. 1958. . Los Calendarios Prehispanicos. 1967. . Reyes y reinos de la Mixteca. 1977. Centro de Investigaciones Antropologias de Mexico. Esplendar del Mexico Anriguo. 1959. C h a p m a n , W The Search for El Dorado. 1967. . The Golden Dream. 1967. Coe, M.D. Mexico. 1962 . Maya. 1966. Coe, M. D. and R. Diehl. In the Land of the Olmec. 1980. Cornell, J. The First Stargazers. 1981. Corson, C. Maya Anthropomorphic Figurines from Jaina Island. 1976. Cottrell, A. (ed.) The Encyclopedia of Ancient Civilizations. 1980. Crequi-Montfort, G. de Fouilles de la mission scientifique franaise Tiahuanaco. 1906. D'Amato, J. and J. H. del Mazo. Machu Picchu. 1975. Dennis, W H. Metallurgy in the Service of Man. 1961. Diccionario Porrua de Historia, Biografiay Geografia de Mexico. 1971. Dihl, R. A. Tula-The Capital of Ancient Mexico. 1983. Disseldorf, E. P Kunst und Religion der Maya Vlker. 1926, 1931. Disselhoff, H. D. Gott Muss Peruaner Sein. 1956. . Kinder der Erdgttin. 1960. . Les Grandes Civilizations de VAmerique Ancienne. 1963. . Geschichte der Altamerikanischen Kulturen. 1967. . Oasenstadte und Zaubersteine im Land der Inka. 1968. . El Imperio de los Incas. 1973. . Incaica. 1982. Doering, H. Old Peruvian Art. 1926. Dubelaar, C. N. The Petroglyphs in the Guianas and Adjacent Areas of Brazil and Venezuela. 1986. Duran, Fray D. Historia de las Indias de Nueva Espana. 1867. (English translation by Heyden D. and E Horacasitas, 1964). Emmerich, A. Sweat of the Sun and Tears of the Moon. 1965. . Gods and Men in Precolumbian Art. 1967. Engel, E Elementos de Prehistoria Peruana. 1962. . Le Monde Precolumbien des Andes. 1972. Fage, J. D. A History of West Africa. 1969. Falb, R. Das Land der Inca. 1883. Fernandez, A. Pre-Hispanic Gods of Mexico. 1984. Festschrift Eduard Seier. 1922. Fisher, J. R. Silver Mines and Silver Miners in Colonial Peru. 1977. Flornoy, B. Dcouverte des Sources des Andes a la Foret Amazonienne. 1946, _. The World of the Inca. 1956.
331
BIBLIOGRAFIJA
. Amazone-Terres et Hommes. 1969. Forbes, D. On the Aymara Indians of Bolivia and Peru. 1870. Forbes, R. J. Metallurgy in Antiquity. 1950. Frst, ]. L. and E T. Frst. Pre-Columbian Art of Mexico. 1980. Frst, ET Gold Before Columbus. 1964. Garcia Rosell, C. Los Monumentos Arqueologicos del Peru. 1942. Giarcilaso de la Vega, el Inca. Royal Commentaries of the Incas (translated into English by Livermore, H. V ) 1966. Gates, W An Outline Dictionary of Maya Glyphs. 1931. Giesecke, A. A. Guide to Cuzco. 1924. Gonzalez de la Rosa, M. Les deux Tiahuanacos. 1910. Gordon, G. B. Prehistoric Ruins of Copan, Honduras, 1896. Haberland, W Die Kulturen Meso-und Zentralamerika. 1969. Harlow, W T. (ed.) Voyages of Great Pioneers. 1929. Hawkins, G. S. Beyond Stonehenge. 1973. Hedges, E. S. Tin and Its Alloys. 1959. Heggie, D. C. (ed.) Archaeoastronomy in the Old World. 1982. Heim, A. Wunderland Peru. 1948. Heizer, R. E., E Drucker, and J. A. Graham. Investigations at La Venta. 1968. Helfritz, H. Mexican Cities of the Gods. 1970. Heyerdahl, T. The Kon-Tiki Expedition. 1951. . The Ra Expeditions. 1971. Honmenaje al Profesor Paul Rivet. 1955. Ibarra Grasso, D.E. Tiahuanaco 1956. . Prehistoria de Bolivia. 1965. . Cosmogona y Mitologa Indgena Americana. 1980. . Ciencia en Tihuanaku y el Incario. 1982. . Ciencia Astronmica y Sociologa. 1984. . Pueblos Indgenos de Bolivia. 1985. Illescas Cook, G. El Candelabro de Paracas y la Cruz del Sur. 1981. Inwards, R. The Temple of the Andes. 1884. Ixtlilxochitl, F de Alva. Historia Chichimeca (Translated and edited by Bonte, H. G.: Das Buch der Konige von Tezuco. 1930). Jenness, D. (ed.) The American Aborigines and Their Origin and Antiquity. 1933. Joyce, T.A. South American Archaeology. 1912. . The Weeping God. 1913. . Mexican Archaeology. 1920. . Maya and Mexican Art. 1927. Katz, F The Ancient American Civilizations. 1972. Kaufmann-Doig, E Arqueologa Peruana. 1971. . Tiahuanaco a la luz de la Arqueologa. 1965. Keating, R . W (ed.) Peruvian Prehistory. 1986. Krickberg, W Altmexikanische Kulturen. 1956.
Zecharia
Sitchin
IZGUBLJENA
KRALJEVSTVA
332
. Felsplastik und Felsbilder bei den Kulturvolkern Altameriker. 1969. Krickberg, W, H. Trimborn, W iMuller, and O. Zerris, Pre-Columbian American Religions. 1968. Kroeber, A. L. Archaeological Explorations in Peru. 1926 and 1931. Krupp, E. C. Echoes of Ancient Skies: The Astromornies of Lost Civilizations. 1983. . (ed.) In Search of Ancient Astronomies. 1978. . (ed.) Archaeo astronomy and the Roots of Science. 1983. Kubler, G. The Art and Archaeology of Ancient America. 1962. Kutscher. G. Chimu, Eine altindianische Hochkultur. 1950. Lafone Quevedo, S. A. Tres Relaciones de Antiquedades Peruanas. 1950. Landa, Diego de. Relacion de las cosas de Yucatan. 1956 (English translation by W Gates: Yucatan Before and After the Conquest. 1937). Larrea, J. Del Surrealismo a Machupicchu. 1967. Lathrap, D. W The Upper Amazon. 1970. Lawrence, A. W and J. Young, (eds.) Narratives of the Discovery of America. 1931. Leicht, H. Pre-Inca Art and Culture. 1960. Lehmann, W Einigeprobleme eentralamerikanische kalenders 1912. . The History of Ancient Mexican Archaeology. 1922. Lehmann, W and H. Doering, Kunstgeshichte des alten Peru 1924. Leon-Portilla, M. Pre-Columbian Literature of Mexico. 1969. Lothrop, S. K. Zacaulpa: A Study of Ancient Quiche Artifaccs 1936. . Metals from the Cenote of Sacrifice, Chicken Itza, Yuca tan. 1952. . Treasures of Ancient America. 1964. Lothrop, S. K., W E Foshag, and J. Mahler, Pre-Columbiar. Art: The Robert Woods Bliss Collection. 1957. Ludendorff, H. Uber die Entstehung der Tzolkin-Periode im Kalendar der Maya. 1930. . Das Mondalter in der Inschriften des Maya. 1931. Maguina, J.E. Lima Guide Book. 1957. Maler, T. Explorations in the Department ofPeten, Guatemala. 1911. Mantell, C.L. Tin, Its Mining, Production, Technology and Application. 1929. Markham, C.R. Peru. 1880. . Narratives of the Rites and Laws of the Yncas. 1883. . The Travels of Pedro de Cieza de Leon. 1884. . The Incas of Peru. 1912. Marquina, I. Arquitectura Prehispanica. 1951. Martinez Hernandez, J. La creacion del mundo segun los Mayas. 1912. Mason, J.A. The Ancient Civilizations of Peru. 1957, 1968. Maspero, G. Popular Stories of Ancient Egypt. 1915. Maudsley, A. P. Explorations in Guatemala. 1883. .Archaeology. 1889-1902. Mead, C. Prehistoric Bronzes in South America. 1915. Means, P .A. Ancient Civilizations of the Andes. 1931. Meggers, BJ. Ecuador 1966. Metropolitan M u s e u m of Art, N e w York The Iconography of Middle American Sculpture. 1973.
333
BIBLIOGRAFIJA
Meyer, C. and C, Gallenkamp. The Mystery of the Ancient Maya. 1985. Middendorf, E . W Wrterbuch des Runa Simi oder der KeshuaSprache. 1890. , Las Civilizaciones Aborigines del Peru. 1959. Miller, M . E . The Arts of Mesoamerica. 1986. Mitre, B. Las Ruinas de Tiahuanaco. 1955. Montell, G. Dress and Ornaments in Ancient Peru. 1929. Morley, S.G. The Inscriptions at Copan. 1920. . The Inscriptions of Peten. 1937-1938. Morris, A.A. Digging in Yucatan. 1931. Morris, C. and D.E. Thompson. Huanaco Pampa. 1985. Moris, E.H., J. Chariot, and A. A. Moris. The Temple of the Warriors at Chichen Itza. 1931. Mosley, M.E. The Maritime Foundations of Andean Civilization. 1975. Myers, B.S .Art and Civilization. 1967. Neruda, P. Alturas de Machu Picchu. 1972. O'Neil, W M. Time and the Calendars. 1975. Pardo, L.A. La Metropoli de los Incas. 1937. . Los Grandes Monolitos de Sayhuiti. 1945. . Ruinas del Santurio de Huiracocha. 1946. . Historia y Arqueologa del Cuzco. 1957. Paredes, R. Tiahuanaco y la Provincia de Ingavi. 1956. . Mitos y supersticiones de Bolivia. 1963. Patron, P Nouvelles Etudes sur les Langues Americaines. 1907. Pina-Chan, R. El pueblo del jaguar. 1964. .Jaina, La casa en el agua. 1968. , Chichen-Itza. 1980. Ponce Sangines, C. Ceramica Tiwanacota. 1948. . Tunupa y Ekako. 1969. . Tiwanaku: Espacio, Tiempo y Cultura. 1977. . La cultura nativa en Bolivia. 1979. Portugal, M. and D. Ibarra Grasso. Copacabana. 1957. Posnansky, A. Guia para el Visitante de los Monumentos Prehistricos de Tihuanacu e Islas del Sol y la Luna. 1910. . El Clima del Altiplano y la Extension del Lago Titicaca. 1911. . Tihuanacu y la civilizacin prehispanica en el Altiplano Andino. 1911. . Templos y Viviendes prehispanicas. 1921. Prescott, W .H, History of the Conquest of Mexico. 1843. . History of the Conquest of Peru. 1847. Prieto, C. Mining in the New World. 1973. Proskouriakoff, T, An Album of Maya Architecture. 1946. . A Study of Classical Maya Sculpture. 1950. Raimondi, A. El Peru- 1874. . Minerales del Peru. 1878.
Zecharia
Sitchin
334
Ravines R. and J.J. Alvarez Sauri. Fechas Radiocarbonicas Para el Peru. 1967. Reiss, W and A. Stubel. Das Totenfeld von Ancon in Peru. 1880-1887. Rice, C. La Civilizacin Preincaica y el Problema Sumerologico. 1926. Rivet, P. Los origines del hombre Americano. 1943. Roeder, G. Altaegyptische Erzhlungen und Mrchen. 1927. Romero, E. Geografa Economica del Peru. 1961. Roys, R.L. The Book of Chilam Balam of Chumayel. 1967. Rozas, E.A. Cuzco. 1954. Ruppert, K. The Caracol at Chichen Itza. 1933. Ruz-Lhuillier, A. Campeche en la arqueologa Maya. 1945. .Guia arqueolgica de Tula. 1945. Ryden, S. Archaeological Researches in the Highlands of Bolivia. . Andean Excavations. Vol. 11957, vol. II 1959. Saville, M . H . Contributions to South American Archaeology. Schlten de D'Ebneth, M. Chavin de Huantar. 1980. Schmidt, M. Kunst und Kultur von Peru. 1929. Seier, E. Peruanische Alterthiimer. 1893. 1947.
1907.
. Gesammelte Abhandlungen zur Amerikanischen Sprachund Alterthumkunde. 1902-03. Shook. E.M. Explorations in the Ruins ofOxkintok, Yucatan. 1940. Shook, E.M. and T Proskouriakoff. Yucatan. 1951. Sivirichi, A. Pre-Historia Peruana. 1930. . Historia de la Cultura Peruana. 1953. Smith, A.L. Archaeological Reconnaissance in Central Guatemala. 1955. Smith, G.E. Ships as Evidence of the Migrations of Early Cultures. 1917. Spinden, H.J. A Study of Maya Art. 1913. . The Reduction of Maya Dates. 1924. . New World Correlations. 1926. . Origin of Civilizations in Central America and Mexico. Squier, E.G. The Primeval Monuments of Peru. 1853, 1879. 1933.
. Tiahuanaco-Baalbek del Nuevo Mundo. 1909. Steward, J.H. (ed.) Handbook of South American Indians. 1946. Stirling, M. An Initial Series from Tres Zapotes, Veracruz, Mexico. 1939. . Stone Monuments of Southern Mexico. 1943. Stoepel, K.T Sdamerikanische Prhistorische Tempel und Gottheiten. 1912. . Discoveries in Ecuador and Southern Colombia. 1912. Strebel, H.Alt-Mexico. 1885-1889. Tello, J.C. Antiguo Peru: Primera poca. 1929. . Arte Antiguo Peruana. 1938. . Origen y Desarrollo de las Civilizaciones Prehistricas Andinas. . Paracas. 1959. Temple, J.E. Maya Astronomy. 1930. T h o m p s o n , J.E.S. Maya Hieroglyphic Writing. 1950. . A Catalog of Maya Hieroglyphs. 1962. 1942.
335
BIBLIOGRAFIJA
. The Rise and Fall of Maya Civilization. 1964. . Maya History and Religion. 1970. Tozzer, A.M. Chichen Itza and its Cenote of Sacrifices. 1957. Tres Relaciones de Antiguedades Peruanas. 1879, 1950. Trimborn, H. Das Alte Amerika. 1959. . Die Indianischen Hochkulturen des Alten Amerika. 1963. . Alte Hochkulturen Sudamerikas. 1964. Tylecote, R.E A History of Metallurgy. 1976. Ubbelohde-Doering, H. Old Peruvian Art. 1936. . The Art of Ancient Peru. 1952. .Alt-Mexicanische und Peruanische Malierei. 1959. Uhle, M. Kultur and Industrie Sudamerikanischer Volker. 1889. . Pachacamac. 1903. . The Nazca Pottery of Ancient Peru. 1912. . Wesen und Ordnung der altperuanischen Kulturen. 1959. Uzielli, G. Toscanelli, Colombo e Vespucci. 1902. Valcarcel, L.E. Arte antiguo Peruana. 1932. . The Latest Archaeological Discoveries in Peru. 1938. . Muestrari de Arte Peruana Precolombino. 1938. . Etnohistoria del Peru. 1959. . Machu Picchu. 1964. Vargas, VA. Machu Picchu-enigmatica ciudad Inka. 1972. von Hagen, V .F. The Ancient Sun Kingdoms of the Americas. 1963. . The Desert Kingdoms of Peru. 1964. von Tschudi, J J Die Kechua-Sprache. 1853. .. Westheim, P The Sculpture of Ancient Mexico. 1963 . The Art of Ancient Mexico. 1965. Willard, T.A. The City of the Sacred Well. 1926. . The Lost Empires of the Itzaes and Maya. 1933. Willey, G.R. An Introduction to American Archaeology, 1966. Willey, G.R. (ed.) Archaeology of Southern Mesoamerica. 1965. Williamson, R.A. (ed.) Archaeoastronomy in the Americas. 1978. Wiener, C. Perou et Bolivie. 1880. . Viaje al Yucatan. 1884. Z a h m , J. A. The Quest of El Dorado. 1917.

Zecharia Sitchin - Izgubljena Kraljevstva

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Zecharia Sitchin - Izgubljena Kraljevstva

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Biblioteka Svjetlost Nakladnik TELEDISK d.o.o. Naslov originala

Ova knjiga tiskana je na recikliranom papiru

1 3 23 51 77 101 129 155 181 205 241 269 299 327

Zecharia Sitchin - IZGUBLJENA KRALJEVSTVA

Zecharia Sitchin - IZGUBLJENA KRALJEVSTVA

Zecharia Sitchin - IZGUBLJENA KRALJEVSTVA

Zecharia Sitchin - IZGUBLJENA KRALJEVSTVA

Zecharia Sitchin - IZGUBLJENA KRALJEVSTVA

Zecharia Sitchin - IZGUBLJENA KRALJEVSTVA

Zecharia Sitchin - IZGUBLJENA KRALJEVSTVA

IZGUBLJENI KAINOV KRAj?

Zecharia Sitchin - IZGUBLJENA KRALJEVSTVA

Zecharia Sitchin - IZGUBLJENA KRALJEVSTVA

Zecharia Sitchin - IZGUBLJENA KRALJEVSTVA

Zecharia Sitchin - IZGUBLJENA KRALJEVSTVA

Zecharia Sitchin - IZGUBLJENA KRALJEVSTVA

Zecharia Sitchin - IZGUBLJENA KRALJEVSTVA

Zecharia Sitchin - IZGUBLJENA KRALJEVSTVA

Zecharia Sitchin - IZGUBLJENA KRALJEVSTVA

Zecharia Sitchin - IZGUBLJENA KRALJEVSTVA

PODRUJE ZMIJSKIH BOGOVA

Zecharia Sitchin - IZGUBLJENA KRALJEVSTVA

Zecharia Sitchin - IZGUBLJENA KRALJEVSTVA

Zecharia Sitchin - IZGUBLJENA KRALJEVSTVA

Zecharia Sitchin - IZGUBLJENA KRALJEVSTVA

Zecharia Sitchin - IZGUBLJENA KRALJEVSTVA

Zecharia Sitchin - IZGUBLJENA KRALJEVSTVA

Zecharia Sitchin - IZGUBLJENA

Zecharia Sitchin - IZGUBLJENA

Zecharia Sitchin - IZGUBLJENA

PROMATRAI NEBA U DUNGLAMA

Zecharia Sitchin -IZGUBLJENA KRALJEVSTVA

PROMATRAI NEBA U DUNGLAMA

PROMATRAI NEBA U DUNGLAMA

Zecharia Sitchin - IZGUBLJENA KRALJEVSTVA

Zecharia Sitchin - IZGUBLJENA KRALJEVSTVA

STRANCI S DRUGE STRANE M O R A

STRANCI S DRUGE STRANE M O R A

STRANCI S DRUGE STRANE M O R A

Zecharia Sitchin -IZGUBLJENA KRALJEVSTVA

STRANCI S DRUGE STRANE M O R A

Zecharia Sitchin - Izgubljena KRaljevstva

STRANCI S DRUGE STRANE M O R A

STRANCI S DRUGE STRANE M O R A

STRANCI S DRUGE STRANE M O R A

STRANCI S DRUGE STRANE M O R A

STRANCI S DRUGE STRANE M O R A

STRANCI S DRUGE STRANE M O R A

STRANCI S DRUGE STRANE M O R A

Zecharia Sitchin - IZGUBLJENA KRALJEVSTVA

PERU I NJEGOVI SUSJEDI

Zecharia Sitchin - IZGUBLJENA KRALJEVSTVA

Zecharia Sitchin - IZGUBLJENA KRALJEVSTVA

Zecharia Sitchin - IZGUBLJENA KRALJEVSTVA

Zecharia Sitchin - IZGUBLJENA KRALJEVSTVA

Zecharia Sitchin - IZGUBLJENA KRALJEVSTVA

Zecharia Sitchin - IZGUBLJENA KRALJEVSTVA

Zecharia Sitchin - IZGUBLJENA KRALJEVSTVA

Zecharia Sitchin - IZGUBLJENA KRALJEVSTVA

Zecharia Sitchin - IZGUBLJENA KRALJEVSTVA

D A N KADA JE SUNCE STALO

Zecharia Sitchin - IZGUBLJENA KRALJEVSTVA

Zecharia Sitchin - IZGUBLJENA KRALJEVSTVA