Lektira popularni klasici 4 Charles Dickens OLIVER TWIST

Naslov izvornika: Oliver 1wist Prijevod: Zlatko Crnkovi Zlatko Crnkovi Izdava: Globus media d.o.o. Odranska 1/1, Zagreb Tiskara: Vjesnik d.d. Dizajn knjige: Halid Malla Ilustracija na naslovnici: CORBIS ISBN 953-7160-34-3

C H A R L E S D IC K E N S

O L IV E R T W IS T
Novo, ispravljeno izdanje

S engleskog preveo

Zlatko Crnkovi

Prvo poglavlje

Prvo poglavlje
u kojem je rije o mjestu gdje se rodio Oliver Ttoist i o prilikama u kojima je doao na svijet.
Meu javnim ustanovama u jednom gradu, koji iz vie razloga ne bi bilo uputno imenovati, a neu ga nazvati ni izmiljenim imenom, ima jedna ustanova kakvu ve odavno poznaje veina gradova, velikih i malih, a to je uboki dom. U tom se ubokom domu rodio, jednog odreenog dana, mjeseca i godine, koje nije potrebno poblie navoditi, jer ne bi itatelju bile ni od kakve koristi, bar ne u ovom trenutku, smrtnik kome je ime i prezime spomenuto u naslovu ovog poglavlja. Dugo vremena, poto je uz pomo opinskog ranarnika dijete dolo na ovaj svijet jada i nevolje, bilo je veliko pitanje hoe li uope ostati na ivotu i ponijeti kakvo ime. Da nije ostalo na ivotu, vie je nego vjerojatno da se ovi zapisi ne bi nikad ni pojavili, ili, ako bi se i pojavili, da bi obasezali samo dvije-tri stranice te tako stekli neprocjenjivu zaslugu da budu najsaetiji i najvjerniji ivotopis sauvan u knjievnosti bilo kojeg doba ili naroda. Premda nisam sklon tvrditi da je roenje u ubonici samo po sebi neto najsretnije i najzavidnije to moe snai ljudsko stvorenje, ipak bih htio rei da je u ovom posebnom sluaju to bilo najbolje to se Oliveru Twistu uope moglo dogoditi. Jer, trebalo je dosta muke da se Oliver privoli da preuzme na sebe brigu o disanju tom mukotrpnom poslu koji je navika uinila nunim za nae postojanje; i neko je vrijeme Oliver leao prediui na poplunu i lebdio prilino neravnomjerno izmeu ovog i onog svijeta prevaga je svakako bila na strani onog drugog. E, pa da je u tom kratkom razdoblju Oliver bio okruen brinim bakama, zabrinutim tetkama, iskusnim dadiljama i premudrim lijenicima, neminovno bi i nedvojbeno umro dok bi ovjek udario dlanom o dlan. Meutim, kako je uza nj bila samo jedna stara ubogar-

Oliver Twist

Prvo poglavlje

ka, kojoj je vid bio prilino zamagljen zato to je popila vie piva nego obino, i opinski ranarnik koji je ovakve poslove obavljao na temelju ugovora, Oliver i priroda borili su se sami izmeu sebe. Nakon krae borbe Oliver je udahnuo zrak, kihnuo i zatim, snanim vriskom kakav se mogao i oekivati od mukia koji je tek prije tri minute i etvrt stekao tu vrlo vrijednu osobinu tono se zove glas, obznanio stanovnicima ubonice vijest da je opini navaljen na lea nov\eret. im je Oliver pruio taj prvi dokaz da mu plua rade bez smetnji i kako treba, zauti pokriva sastavljen od krpica to bjee nemarno prebaen preko eljeznog kreveta; s uzglavlja se na jedvite jade uzdigne blijedo lice mlade ene koja slabanim glasom izusti ove jedva razumljive rijei: Dajte mi da vidim dijete pa da umrem. Ranarnik je sjedio licem okrenut vatri i naizmjence grijao i trljao dlanove. Kad je mlada ena prozborila, ustao je, priao uzglavlju i rekao njenije nego to bi se od njega moglo oekivati: Ah, ne smijete jo govoriti o umiranju] Nipoto, Bog bio s njom! uplete se njegovateljica trpajui urno u dep zelenu staklenku iz koje je bila s oitim uitkom potegla u kutu. Bog bio s njom, kada doivi moje godine, gospodine, kada bude imala trinaestoro djece a svi joj pomru osim dvoje, pa i njih dvo je budu u ubonici, onda nee vie tako govoriti! Pomislite samo to znai biti majka, imati ovako slatkog jaganjca, pomislite samo! Reklo bi se da ti utjeni izgledi na majinsku sreu nisu pobudili pri eljkivani dojam. Rodilja zavrti glavom i prui ruke prema djetetu. Ranarnik joj ga poloi u naruje. Ona strastveno pritisne svoje hladne blijede usne na njegovo elo, prijee rukama preko svog lica, unezvijereno pogleda oko sebe, strese se, klone nauznak i umre. Uzmu joj trljati prsa, ruke i sljepooice, ali je krv ve zauvijek prestala tei njenim ilama. Govorili su joj bili o nadi i pomoi, ali ona ve odavno nije znala za njih. Svreno je, gospoo Thingummv! napokon e ranarnik. O, sirotice moja, zbilja je svreno! ree njegovateljica podiui ep od zelene boce, koji joj je pao na jastuk dok se saginjala prihvatiti dijete. Sirotice moja! Ne morate slati po mene ako se dijete bude deralo ree joj ra narnik navlaei rukavice neobino pomno. Sva je prilika da e biti nemirno. Ako bude, dajte mu malo kae. Ustakne eir, poe prema vratima i, zastavi pokraj kreveta, nadoda: Ipak, bila je zgodna djevojka; odakle je bila?

__Sino su je doveli, nadzornik ju je poslao odgovori starica. _ Nali su je na ulici. Dugo je zacijelo pjeaila jer su joj se cipele raspale; ali odakle je dola i kamo se zaputila, to nitko iv ne zna. Ranarnik se nagne nad mrtvo tijelo i podigne pokojniinu lijevu ruku. Stara pria ree vrtei glavom. Nema, naravno, vjenanog prstena. E pa, laku no! Gospodin doktor ode na veeru, a njegovateljica se jo jednom prihvati zelene boce, sjedne na nizak stolac ispred vatre i uzme povijati dijete. Kakav je izvrstan primjer o moi odjee bio mali Oliver Twist! Dok je bio umotan u pokriva koji mu je do tada bio jedino ruho, mogao je biti i dijete plemia i dijete prosjaka; i najuznositijem ovjeku sa strane bilo bi teko odrediti kakav poloaj zauzima u drutvu. Ali sada, uvijen u stare cicane prnje poutjele od duge uporabe, bjee oznaen i obiljeen te odmah postavljen na svoje mjesto mjesto opinskog djeteta, siroeta iz ubonice, ponizne, izgladnjele sluicej koga uka-ju i guraju kroz ivot, koga svi preziru, a nitko ne saalijeva. Oliver je pomamno plakao. Da je znao da je siroe preputeno na milost i nemilost crkvenim tutorima i nadzornicima, moda bi bio plakao jo glasnije.

Oliver Twist

Drugo poglavlje

D rugo poglavlje
u kojem je rije o tome kako je Oliver Tvuist rastao, kako su ga odgajali i hranili.
Prvih osam-devet mjeseci Oliver bijae rtva niza smijenih obmana i prijevara. Umjetno je othranjen. Uprava ubonice redovito je obavjetavala opinsku upravu o izgladnjelosti i bijednom stanju nejakog siroeta. Opinska uprava dostojanstveno se raspitivala kod uprave ubonice nema li u domu kakva enska osoba koja bi bila kadra pruiti Oliveru Twistu prijeko potrebnu njegu i okrepu. Uprava ubonice ponizno je odgovorila da nema takve enske osobe. Nato je opinska uprava donijela velikodunu i ovjenu odluku da se Oliver zbrine ili, drugim rijeima, da ga poalju u sirotite tri-etiri kilometra dalje, gdje se dvadesetak-tridesetak djeaka to su prekrili zakone o prosjaenju povazdan valjalo po podu, ne trpei od vika hrane ni od vika odjee, pod roditeljskim nadzorom postarije enske osobe koja je primala prekritelje uz naknadu, i radi naknade, od sedam i pol penija po glavici na tjedan. Sedam i pol penija na tjedan poprilina je svota za ishranu jednog djeteta; mnogo se toga moe dobiti za sedam i pol penija, sasvim dovoljno da se dijete prejede i da ga muka spopadne. Ta postarija ena bijae mudro i iskusno eljade; znala je to je dobro za djecu, a imala je i vrlo jasnu predodbu o tome to je dobro za nju. Stoga je vei dio tjedne potpore prisvajala troei za opinski mladi narataj jo manje novca nego to je bilo predvieno. Tako je i u najveoj dubini pronalazila jo veu dubinu i time pokazala izvanredan smisao za eksperimentalnu filozofiju. Svi valjda znaju za priu o onom drugom eksperimentalnom filozofu koji je sazdao onu veliajnu teoriju o konju to moe ivjeti bez hrane i koji ju je tako valjano primijenio u praksi da je davao konju samo slamku na dan, te bi zacijelo bio uzgojio vatrena i plahovita paripa koji bi ivio ni od ega da mu nije konj uginuo dvadeset etiri sata prije nego to je

dobio svoj prvi obilati obrok zrane hrane. Na nesreu eksperimentalne filozofije enske osobe ijoj je njenoj skrbi bio povjeren Oliver Twist, primjena bi njezina sustava obino urodila slinim plodom; jer, upravo u trenu kada bi koje dijete uspjelo poivjeti od najmanje koliine najslabije hrane, ono bi se, u osam i pol sluajeva od deset, kao za pakost, ili se razboljelo od oskudice i studeni, ili iz nesmotrenosti palo u vatru, ili se nesretnim sluajem napola uguilo, a u svim takvim sluajevima to bi siroto stvorenje otilo na drugi svijet gdje bi se sastalo s ocem koga na ovom svijetu nije nikad ni vidjelo. Od vremena do vremena, kada bi se povela kakva zanimljiva istraga o smrti opinskog djeteta koje nisu primijetili kada su prevrtali krevet, ili koje je iz nesmotrenosti palo u vrelu vodu prilikom kupanja iako su takvi nesretni sluajevi bili vrlo rijetki jer se u sirotitu malokad zbivalo bilo to nalik na kupanje, porotnicima bi palo na pamet da postavljaju nezgodna pitanja, ili bi se graani opine uzjogunili i potpisivali nekakve albe. Ali takve bi drske pokuaje brzo osujetili opinski ranarnik i pandur svojim svjedoenjem; prvi bi rasporio mrtvo tijelo ali ne bi u njemu nita naao (to je bilo zaista i vrlo vjerojatno), a drugi bi prisegnuo na sve to bi od njega opina zatraila, jer je bio vrlo odan i portvovan slubenik. Osim toga, opinski odbornici obilazili su ovda-onda sirotite, a dan prije toga svagda bi poslali onamo pandura da najavi njihov dolazak. Kada bi doli, djeca su bila uredna i ista da je bila divota; pa to bi vie ljudi htjeli? Ne moe se oekivati da takav nain uzgoja urodi bogzna kakvim bujnim plodom. Kad je navrio devet godina, Oliver Tvvist bijae bljedunjavo, mravo dijete, poneto niska rasta i svakako neznatna obujma. Meutim, priroda ili naslijee usadili su Oliveru u prsa zdrav i snaan duh koji se, zahvaljujui oskudnoj ishrani u tom zavodu, mogao po volji iriti i razvijati moda se toj okolnosti mogla pripisati i injenica to je uope doivio deveti roendan. Bilo kako mu drago, doekao je svoj deveti roendan u podrumu za ugljen u biranu drutvu dvojice mlade gospode koja su, kao i on, nakon grdnih batina, bila tu zatvorena zato to su se drznula ustvrditi da su gladna, kadli se gospoa Mann, vrla ravnateljica tog doma, trgne zbog neoekivane pojave opinskog pandura, gospodina Bumblea, to se upravo trudio otvoriti vrataca na vrtnom ulazu. Za ime Boje! Jeste li to vi, gospodine Bumble? usklikne Mannov-ka poto je izvirila na prozor, vjeto hinei radosno uzbuenje. (Suan, dovedi Olivera i ona druga dva derana gore i smjesta ih operi!) Boe mili! Kako sam sretna, gospodine Bumble, to vas vidim, vjerujte mi! Meutim, gospodin Bumble bijae neotesan, pa i prijek ovjek; stoga

Oliver Twist

Drugo poglavlje

nije na ovaj srdani pozdrav odgovorio u istom duhu, nego je ponajprije snano prodrmao vrataca, a onda ih tresnuo nogom kao to moe tresnuti samo pandurska noga. O, budiboksnama! ree Mannovka i istri iz kue, poto su dotle ona tri djeaka bila ve uklonjena. Tko bi to rekao! Zaboravila sam da su vrata iznutra zakraunata, a sve zbog te drage djepce! Izvolite, gospodine, samo izvolite, gospodine Bumble, uite, molim vas! Premda je taj poziv bio popraen naklonom koji bi smekao srce i sa mom crkvenom tutoru, ipak nije pandura nimalo ganuo. Mislite li, gospodo Mann, da je uljudno ili umjesno ostavljati opin ske slubenike da ekaju pred vaim vrtnim vratima kad vam dolaze opinskim poslom, u vezi s opinskom siroadi? upita je gospodin Bumble steui u ruci svoj tap. Je li vama jasno, gospoo Mann, da ste, ako mogu tako da reknem, od opine namjetena i plaena osoba? Dabome, gospodine Bumble, samo sam ila kazati onoj dragoj dje ici, koja vas toliko vole, da ste upravo stigli odgovori Mannovka neobino ponizno. Gospodin Bumble mnogo je drao do svoje govornike vjetine i osobne vanosti. Prvoj je dao maha a drugu je upravo potvrdio, te se malo udobrovolji. Dobro, dobro, gospoa Mann nastavi mirnijim glasom. Bit e da je tako kako kaete, nadajmo se da je tako. Udimo, gospoo Mann, doao sam poslom i imam vam neto rei. Mannovka uvede pandura u mali salon poploen opekama, prikui mu stolac i udvorno mu stavi trorogi eir i tap na stol ispred njega. Gospodin Bumble obrie s ela znoj to ga je oblio od pjeaenja, zadovoljno pogleda svoj trorogi eir i osmjehne se. Jest, osmjehne se. I panduri su samo ljudi. Gospodin Bumble se osmjehnuo. Ne zamjerite mi to u vam sada rei pripomene Mannovka aro bno i slatko. Dugo ste pjeaili, znate, inae vam to ne bih ni spomi njala. Ne biste li, gospodine Bumble, gucnuli togod? Ni govora. Ni kapi ree gospodin Bumble odmahujui desnicom dostojanstvenom, ali popustljivom kretnjom. Ipak biste moda mogli malo? ree Mannovka, koja je zapazila ka kvim je tonom odbio njenu ponudu i kakvom je kretnjom popratio svoje rijei. Samo ma-a-alice, s malo hladne vode i kockicom eera. Gospodin Bumble kaljucne. Ama, sasvim malice navaljivae dalje Mannovka.

A to imate? priupita je pandur. Pa ono ega moram uvijek imati malo u kui da mogu dati sirotoj djeci u limunadi kada im nije dobro, gospodine Bumble odgovori Mannovka otvarajui ormar u kutu i vadei iz njega bocu i au borovike. Neu vas zavaravati, gospodine Bumble, borovike. Zar dajete djeci i limunadu, gospodo Mann? zapita Bumble, pra tei pogledom zanimljivi postupak mijeanja. Ah, dajem, Bog bio s njima, koliko god da je skupa odgovori odgo jiteljica. Ne bih ih, znate gospodine, mogla gledati kako se mue. Dakako povladi joj gospodin Bumble. Dakako da ne biste mogli. Vi ste duevna ena, gospoo Mann. Ona mu stavi au na stol. Napomenut u to prvom prilikom opinskom odboru. Privue au sebi. Vi ste toj djeci zbilja kao prava majka, gospoo Mann. Promijea boroviku i vodu. Od srca u popiti ovo u vae zdravlje, gospoo Mann i popije pola ae vode. A sada da prijeemo na posao ree pandur vadei iz depa konu lisnicu. Dijete koje je krteno imenom Oliver Tvvist navrilo je danas devet godina. Bog ga blagoslovio! ubaci Mannovka otirui lijevo oko krajikom pregae. I usprkos ponuenoj nagradi od deset funti, koja je poslije poviena na dvadeset, i usprkos nadljudskim i, rekao bih, nadnaravnim naporima ove opine ree Bumble nikad nismo uspjeli otkriti tko mu je otac niti odakle mu je bila mati, kako se zvala i kakvog je bila branog stanja. Mannovka digne ruku u udu, ali nakon kraeg razmiljanja priupita: Pa kako je onda uope dobio ime? Pandur se ponosno isprsi i ree: Ja sam mu ga nadjenuo. Vi, gospodine Bumble! Ja, gospoo Mann. Mi naim tienicima nadijevamo imena abece dnim redom. Prethodno je dijete moralo biti na slovo S pa sam ga nazvao Swubble. Ovo je moralo biti na T pa sam ga nazvao Twist. Idue dijete koje doe zvat e se Unwin, a ono iza njega Vilkins. Imam ve spremljena prezimena sve do kraja abecede; a kad doemo do slova Z, poet emo opet iznova. Pa vi ste, gospodine, zbilja uevan ovjek! priklopi Mannovka. Hm, hm izusti pandur, oito polaskan tom pohvalom. Moda i jesam. Moda i jesam, gospoo Mann. Ispije boroviku razrijeenu vodom i nadoda: Budui da je Oliver sad ve prostar da ostane ovdje,

* .' ?

Oliver Twist

Drugo poglavlje

odbor je odluio vratiti ga u dom. Ja sam osobno doao po njega. Stoga mi ga odmah uvedite. Odmah u vam ga dovesti odvrati Mannovka i izie iz sobe. Oliveru su dotle skinuli gornji sloj neistoe to mu se skorila po licu i rukama, koliko se uope mogla sastrugati jednim jedinim pranjem, pa ga njegova dobrohotna zatitnica dovede pred pandura^ ^ Pokloni se gospodinu, Olivere ree mu Mannovka. Oliver se pokloni napol panduru na stolcu, a napol trorogu eiru na stolu. Hoe li poi sa mnom, Olivere? priupita ga Bumble dostojan stvenim glasom. Oliver zausti da kae kako bi vrlo rado poao bilo s kim, ali kad podigne pogled, opazi Mannovku kako stoji iza pandurova stolca i bijesno mu prijeti akom. Djeak odmah shvati to upozorenje, jer se ta aka isuvie esto utiskivala u njegovo tijelo a da mu se ne bi duboko utisnula i u sjeanje. A hoe li i ona sa mnom? priupita siroti Oliver. Nee, ne moe odgovori Bumble. Ali e ti dolaziti u posjete. To nije djetetu bila bogzna kakva utjeha. Meutim, koliko god bio mlad, imao je toliko pameti da se pretvara kao da mu je strano ao to odlazi. Djeaku nije bilo osobito teko pustiti i koju suzu. Glad i pretrpljeno zlostavljanje mogu uvelike pomoi ovjeku da zaplae, pa je Oliver zaista vrlo prirodno plakao. Mannovka ga je nebrojeno puta izljubila i dala mu jo ono do ega je Oliveru bilo mnogo vie stalo, komad kruha namazana maslacem, da ne bi u ubonici pomislili da je suvie izgladnio. Olivera je, s krikom kruha u ruci i sa smeom suknenom opinskom kapicom na glavi, odveo Bumble iz te bijedne kue u kojoj nijedna prijazna rije ni pogled nisu nikad obasjali sumornost njegova djetinjstva. Pa ipak, kad su se za njim zatvorile vratnice, naglo ga je obuzela bolna djetinja tjeskoba. Koliko god bili jadni oni njegovi mali supatnici koje je ostavio za sobom, ipak mu to bijahu jedini prijatelji to ih je ikad imao: i prvi put mu dje je srce obuzme osjeaj osamljenosti u velikom bijelom svijetu. Bumble je grabio krupnim koracima, a mali se Oliver grevito drao za njegov rukav optoen zlatom i kaskao uza nj, zapitkujui ga nakon svakih petsto koraka jesu li ve blizu. Na ta je zapitkivanja Bumble odgovarao vrlo kratko i otresito, jer je kratkotrajna blagost koju borovika pomije ana s vodom budi u poneijim prsima bila ve isparila, te je gospodin Bumble ponovno postao pandur. Oliver nije bio jo ni etvrt sata u ubonici, tek je bio smazao drugu kriku kruha kadli se vrati Bumble, koji ga je bio ostavio na brizi neke

starice, i ree mu da se veeras odrava odborska sjednica i da se mora odmah pojaviti pred odborom. Kako nije imao sasvim jasnu predodbu o tome to je to odbor, Oliver je bio pomalo preneraen tom obavijeu i nije bio posve naisto treba li se smijati ili plakati. Nije, meutim, imao vremena premiljati o tome, jer ga je Bumble kvrcnuo tapom po glavi ne bi li se djeak prenuo, a onda i po leima ne bi li ivnuo, pa mu ree neka poe za njim, i odvede ga u veliku okreenu sobu u kojoj je za stolom sjedilo osmero ili desetero debele gospode. Na elu stola, u naslonjau neto viem od ostalih, sjedio je neobino debeo gospodin posve okrugla i rumena lica. Pokloni se odboru ree Bumble. Oliver otare dvije-tri suze to su mu se zadrale u oima, pa kako nije znao to je to odbor, a vidio je samo stol, pokloni se, sreom, stolu. Kako se zove, mali? upita ga gospodin to je sjedio u velikom naslonjau. Oliver se prepao kad je vidio toliku gospodu, pa se pone tresti od straha, a kada ga pandur jo jednom kvrgne odostraga, djeak se i rasplae. Zbog ta dva razloga odgovori vrlo tihim i neodlunim glasom, tako da jedan gospodin u bijelom prsluku ree da je glupan. To je svakako bio najbolji nain da ga ohrabri i da se djeak osjea kao da je kod kue. Mali, sluaj to u ti rei ree gospodin to je sjedio u velikom naslonjau. Valjda zna da si siroe? A to je to, gospodine? upita ga siroti Oliver. Mali je zbilja glup, kao to sam i mislio opet e gospodin u bijelom prsluku. Tihol ree gospodin koji je prvi prozborio. Zna da nema ni oca ni majke i da te je othranila opina, je li da zna? Znam, gospodine odgovori Oliver ronei gorke suze. A zato sada plae? upita ga gospodin u bijelom prsluku. I zaista je to bilo udnovato. Zato li je taj djeak mogao sada plakati? Valjda se svake veeri moli Bogu? ree jedan drugi gospodin osor nim glasom. Valjda se, kao pravi kranin, moli za ljude koji te hrane i brinu se za tebe? Molim se, gospodine promuca djeak. Gospodin koji je posljednji govorio i nesvjesno je rekao istinu. Oliver bi zaista bio pravi kranin, dobar kranin da je divota, kada bi se molio za ljude koji ga hrane i bri nu se za njega. Ali se nije molio za njih jer ga nitko nije ni nauio moliti se za njih. Dobro! Doao si ovamo kolovati se i izuiti kakav koristan zanat ree rumeni gospodin to je sjedio u velikom naslonjau.

.-5
I zato e sutra ujutro u est sati poeti eljati kuinu nadoda onaj otresiti gospodin u bijelom prsluku. U znak zahvalnosti za obje ove milosti zdruene u jednom jedinom postupku eljanja kuine, Oliver se, po pandurovu nalogu, duboko pokloni, a onda ga bre-bolje otprave u jednu veliku prostoriju, gdje na grubu i tvrdu leaju jecae sve dok ne zaspi. Krasna li primjera blagosti engleskih zakona to doputaju ubogarima da legnu na poinak! Siroti Oliver! Dok je spavao u blaenu neznanju svega to se zbiva oko njega, nije ni sanjao da je odbor tog istog dana donio odluku koja e sasvim opipljivo utjecati na cijelu njegovu budunost. Odluka je bila tu, a sastojala se u ovome. lanovi odbora bili su vrlo mudri i dubokoumni ljudi skloni filozofiji, pa kad su usmjerili pozornost na ubonicu, umah su otkrili ono na to priprosti ljudi ne bi nikad nadoli da je sirotinji ubonica po volji! To je pravo javno zabavite za siromanije drutvene slojeve; svratiste u kojem se nita ne plaa; besplatan doruak, objed, uina i veera tijekom cijele godine; pravi raj sazdan od opeka i buke u kojem se nita pod bogom ne radi nego samo uiva. Oho! rekoe odbornici gledajui znaajno jedan drugoga. Mi emo to ve srediti; zaas emo tome stati na kraj. I tako su postavili pravilo da svi siromasi imaju pravo birati (ta ne bi oni nikog ni na ta silili, nisu oni takvi): ili da malo-pomalo skapavaju od gladi u domu, ili da brzo skapaju izvan njega. Imajui to na umu, sklopili su ugovor s upravom vodovoda o neogranienoj opskrbi vodom, a s jednim veletrgovcem itom o povremenim isporukama manjih koliina zobenog brana, pa su dijelili po tri obroka rijetke zobene kae na dan, glavicu luka na tjedan i po pola zemike svake nedjelje. Donijeli su jo mnogo drugih mudrih i ovjenih propisa koji su se ticali ena, ali koje nije potrebno ovdje poblie navoditi; ljubazno su preuzeli na sebe brigu da rastavljaju sirotinjske brakove kako bi utedjeli sirotinji velike trokove oko brakorazvodnih parnica pred crkvenim sudom, pa umjesto da primoravaju ovjeka da uzdrava svoju obitelj kao to je do tada morao, oduzeli bi mu obitelj i uinili od njega samca! Teko je rei koliko bi ljudi iz svih drutvenih slojeva navalilo iskoristiti te dvije sretne okolnosti da nisu bile vezane uz ubonicu; meutim, odbornici su bili dalekovidni pa su osujetili takve pokuaje. Obje povlastice bile su nedjeljive od ubonice i zobene kae, a to je ipak malo odbijalo ljude. Za prvih est mjeseci nakon dolaska Olivera Twista, taj se sistem provodio u djelo punom parom. Iz poetka je bio prilino skup zbog sve uestalijih rauna pogrebnog zavoda i zbog potrebe da se odjea ubogara neprestano suava, jer im je nakon tjedan-dva odjea visila i leprala na usukanim i izmravjelim tijelima. Ali je broj stanovnika ubonice kopnio, kao to su kopnjeli i sami ubogari, pa su odbornici bili oduevljeni. Prostorija u kojoj su djeaci blagovali bila je velika kamena dvorana u kojoj je na jednom kraju stajao bakren kotao, iz kojeg je ravnatelj, opasan u tu svrhu pregaom, uz pomo jedne ili dviju ena grabio zaimaom zobenu kau kada bi dolo vrijeme objeda ili veere. Svaki bi djeak dobio jednu zdjelicu te rijetke smjese i ni zere vie osim u danima velikog javnog slavlja, kada bi uz to dobili jo dvije unce1 i etvrt kruha. Zdjelice nije nikad trebalo prati. Djeaci bi ih sastrugali licama sve dok ne bi ponovno zablistale; a kada bi obavili taj posao (to nikad nije dugo trajalo jer im zdjelice nisu bile mnogo vee od lica), sjedili bi i zurili u kotao takvim pohlepnim oima kao da bi mogli progutati i same opeke kojima je ozidan. Uz to su neobino revno sisali prste ne bi li polizali koji trunak kae ako se sluajno uhvatio za njih. Djeaci obino imaju izvrstan tek Oliver Tvvist i njegovi sudruzi trpjeli su tri mjeseca strahovite muke skapavajui polagano od gladi; naposljetku su toliko pomahnitali i postali prodrljivi da je jedan djeak, koji je bio visok za svoje godine a nije bio navikao ha takvo gladovanje (otac mu je neko drao gostionicu), zloslutno natuknuo svojim sudruzima da se moe dogoditi, ako ne dobije jo jednu posudicu kae2, da jedne noi pojede djeaka to spava do njega, a taj je djeak sluajno bio slabunjav mladac u njenoj ivotnoj dobi. Iz pogleda visokog djeaka izbijala je pomamna glad pa su mu svi slijepo povjerovali. Odrano je vijeanje; izvuen je drijeb da se vidi tko e nakon veere pristupiti ravnatelju i zatraiti jo; kocka je pala na Olivera Twista. Doe veer i djeaci posjedaju na svoja mjesta. Ravnatelj je u svojoj kuharskoj odjei stao uz kotao, a njegove ubogarske pomonice iza njega; kaa je podijeljena pa je za oskudnu veeru izreena duga molitva zahvalnica. Kaa je upravo planula; djeaci se poeli doaptavati i namigivati Oliveru, a oni to su sjedili do njega gurkali su ga pod rebra. Kao pravo dijete, Oliver bijae zdvojan od gladi i nepromiljen u nevolji. Ustane od stola i, s posudom i licom u ruci, prie ravnatelju te, pomalo zaplaen vlastitom smionou, ree: Molim vas, gospodine, jo malo.

1 Unca mjera za teinu (28,349 g) 2Per diem (lat.) na dan, dnevno

Ravnatelj je bio ugojen i zdrav ovjek, ali je iznenada problijedio. Zgra nut od uda, neko je vrijeme piljio u malog buntovnika, a onda se pridrao za kotao da se ne srui. Pomonice su obamrle od uda, a djeaci od straha.

Tree poglavlje
u kojem se pripovijeda kako Oliver Tivist umalo to nije dopio mjesto na kojem ne bi dangubio.
Cijeli tjedan poto je poinio ono bogohulno i pogano djelo da trai jo Oliver je proveo u mranoj samici u koju bjee zatoen po mudroj i milostivoj odluci opinskog odbora. U prvi se mah ini da ne bi bilo nerazumno pretpostaviti kako je Oliver, osjeajui duno potovanje prema predvianju gospodina u bijelom prsluku, mogao jednom zauvijek potvrditi proroanske sposobnosti tog mudraca, tako da jedan kraj svog rupia svee za kuku na zidu, a drugi kraj sebi oko vrata. Meutim, ostvarenje tog djela prijeila je jedna okolnost, a to je da su rupii bili proglaeni za luksuzne predmete i da su na vijeke vjekova bili uskraeni nosovima ubogara izriitom, sveano izdanom i objavljenom, svojeruno potpisanom i peatima ovjerovljenom naredbom opinskog odbora. Jo je vea zapreka bila u tome to je Oliver bio suvie mlad i nezreo. Povazdan je samo gorko plakao, a kad bi dola duga, sumorna no, pokrio bi svojim sitnim rukama oi ne bi li odagnao mrak od sebe, pa bi se skutrio u kutu i pokuao zaspati, ali bi se svaki as trzao iza sna i drhturio te se sve vie i vie pripijao uza zid, ba kao da ga i dodir te hladne i tvrde povrine nekako titi od tmine i osamljenosti to ga okruuju. Neka protivnici tog sistema ne misle da su Oliveru za njegova zatoenitva u samici bile uskraene blagodati tjelesnih vjebi, drutvena zadovoljstva prednosti vjerske utjehe. Sto se tie tjelesnog vjebanja, bilo je lijepo hladno vrijeme, a njemu je bilo doputeno da se svako jutro pere pod crpkom u dvoritu poploenom kamenom, u nazonosti gospodina Bumblea koji je pazio da se djeak ne prehladi i estom uporabom tapa izazivao u njemu osjeaj da ga sve bridi. to se tie drutva, vodili su ga svaki drugi dan u blagovaonicu za vrijeme veere

f ta? napokon e ravnatelj slabanim glasom. ,; Molim vas, gospodine odvrati Oliver. Molim,y,^ jo malo. ? Ravnatelj tresne Olivera zaimaom po glavi, pa ga uhvati za ruke i vrisne dozivajui pandura. f Odbor je ba drao sveanu sjednicu kad Bumble upadne u sobu izbe* zumljen od uzrujanosti i obrati se gospodinu to je sjedio u velikom naslonjau. ; Gospodine Limbkinse, oprostite, molim vas, ali Oliver Twist je za! traio jo! i Svi se zgranue. Na svim se licima ocrtao uas. i Jo! ponovi gospodin Limbkins. Saberite se malo, Bumble, i odgovorite mi jasno i glasno. Jesam li Vas dobro razumio da je traio jo) poto je ve pojeo veeru koja mu po propisima pripada? s Jest, gospodine odgovori Bumble. i Taj e deko zavriti na vjealima ree gospodin u bijelom prsluku. Siguran sam da e taj deko zavriti na vjealima. Nitko se nije usprotivio proroanskom miljenju toga gospodina. Zame^ tne se iva raspra. Izdanje nalog da se Oliver smjesta pritvori. Sutradan ujutro izvjeen je na glavnom ulazu oglas kojim se nudi nagrada od pet funti svakome tko je voljan od opine preuzeti brigu za Olivera Twista; Drugim rijeima, ponudili su pet funti i Olivera Twista svakom mukar* cu ili eni kojima je potreban naunik za bilo koji obrt, posao ili zvanje; Nikad otkako znam za sebe nisam bio ni u to tako vrsto uvjereii rekao je gospodin u bijelom prsluku kada je sutradan ujutro pokucap na vrata i proitao taj oglas. Nikad nisam bio ni u to tako vrsto uvjeren kao sada da e taj deko zavriti na vjealima. | Budui da u nastavku kanimo pokazati je li gospodin u bijelom prslukii imao pravo ili nije, moda bismo umanjili zanimljivost ove pripovijesti (pod pretpostavkom da je uope zanimljiva) kada bismo ve sad dali na znanje je li Oliver Tvvist zavrio ivot tom vrstom nasilne smrti ili nije. '

Olivcr Twist

Tree poglavlje

i tu ga pred ostalim djeacima ibali, opomene i primjera radi. I ne samo to mu nisu bile uskraene prednosti vjerske utjehe, nego su ga svake veeri tjerali, udarajui ga nogama, u tu istu prostoriju u vrijeme molitve, gdje mu je bilo doputeno da krijepi duh zajednikom molitvom svih djeaka, molitvom u koju je, po nalogu opinskog odbora, bio umetnut poseban dodatak u kojem su djeaci prgjjdinjali Boga da ih uini dobrima, kreposnima, zadovoljnima i poslunima te da ih uva od grijeha i poroka Olivera Twista, koji je u molitvi bio izrijekom stavljen pod iskljuivo okrilje i zatitu zlih sila i prikazan kao izravan potomak samog neastivog. Dok su se prilike u kojima je Oliver ivio tako uspjeno i lijepo razvijale, sluilo se jednog jutra da je dimnjaara Gamfielda nanio put glavnom ulicom upravo dok je pregrmljivao u glavi kako e i na koji nain platiti stanovite zaostatke najamnine zbog kojih mu je najmodavac poeo ve pomalo dodijavati. I uz najpovoljniju procjenu svojih financijskih sredstava, Gamfieldu je nedostajalo punih pet funti da namiri potrebnu svotu; i tako, obuzet nekom vrstom aritmetike zdvojnosti, naizmjence je mukao glavom i magarcem kad, prolazei pokraj ubonice, spazi oglas izvjeen na ulazu. O-hojI dobaci Gamfield magarcu. Magarac se zanio u duboke misli, vjerojatno se pitajui hoe li mu sudbina udijeliti koji kupusov korijen kad se izbavi dviju vrea ae kojima su kolica natovarena, te je preuo gazdin povik i nastavio kaskati. Gamfield estoko opsuje magarca, a napose mu opsuje oi, pa potri za njim i zada mu takav udarac u glavu da bi svakom drugom neminovno pukla lubanja. Zatim ga zgrabi za uzdu i pritegne svom snagom ne bi li ga blago opomenuo da nije svoj gospodar. Poto ga je na taj nain okrenuo natrag, udari ga jo jednom u glavu, tek toliko da ga oamuti dok se ne vrati do njega. Kad je sve to obavio, prie vratima da proita oglas. Gospodin u bijelom prsluku stajao je pred vratima ruku zabaenih na leima, poto je u dvorani za sjednice iznio neke svoje dubokoumne misli. Bio je svjedok kratkotrajnog natezanja izmeu Gamfielda i njegova magarca, pa se radosno osmjehnuo kada je dotinik priao vratima da proita oglas, jer je odmah uoio da je Gamfield upravo onakav gospodar kakav je potreban Oliveru Twistu. I Gamfield se osmjehnuo itajui oglas, jer je pet funti bila upravo svota to ju je prieljkivao; a to se tie djeaka kojeg bi mu stavili na teret, Gamfield je znao kakva je ishrana u ubonici, pa je bio siguran da je to neko zgodno majuno stvorenje koje e se moi lijepo uvlaiti u kamine. I tako je ponovno

prouio oglas, od poetka do kraja, a onda u znak smjernog potovanja dotaknuto ubaru na glavi i oslovio gospodina u bijelom prsluku: Taj deko tu, gospodine, kog opina 'oe dati u egrte... poe gazda Gamfield. Da, prijatelju ree gospodin u bijelom prsluku smjekajui se milostivo. Sto je s njim? Ako opina ba 'oe da mali izui lagan i krasan zanat, kod dobrog i vrijednog majstora dimnjaara ree gazda Gamfield ja ba tre bam egrta i ja bih ga uzeo. Uite ree gospodin u bijelom prsluku. Gamfield je malo zaostao za njim da jo jednom udari magarca u glavu i potegne za uzde, kako ne bi pobjegao za njegova izbivanja, pa poe za gospodinom u bijelom prsluku u sobu u kojoj je Oliver prvi put ugledao toga gospodina. To je gadan zanat ree gospodin Limbkins kad je Gamfield po novio svoju elju. Bilo je ve sluajeva da su se djeaci i poguili po .dimnjacima ree jedan drugi gospodin. To vam je zato to su nakvasili slamu prije nego to su je zapalili ne bi li natjerali deke da siu ree Gamfield. To se onda samo dimi a nema vatre, a od dima nema nikakve fajde kad treba deke natjerati da siu jerbo ih dim samo uspava, a to oni ba vole. Deki su vam vraki tvrdoglavi i vraki lijeni, gospodo, i nita ih nee tako naerat' da siu to bre mogu ko lijepa lagana vatrica. A to je i ljudski, gospodo, jerbo, ako su se sluajno i zaglavili u dimnjaku, kad im vatra opri tabane, potrudit e se da se sami iskoprcaju. Reklo bi se da je ovo tumaenje neobino razgalilo gospodina u bijelom prsluku, ali ga gospodin Limbkins tako pogleda da mu prisjedne veselje. Zatim su odbornici nekoliko minuta razgovarali meu sobom, ali toliko tiho da su se jedino mogle razabrati rijei: smanjenje trokova, kad se dobro sravne rauni, moi emo objaviti tiskani izvjetaj. Te su se rijei zaista mogle razabrati jedino zato to su se vrlo esto ponavljale i posebno isticale. Napokon aputanje prestane, lanovi odbora ponovno zauzmu svoja mjesta i sveano dranje, a gospodin Limbkins prozbori ovako: Razmotrili smo va prijedlog, ali ga ne moemo prihvatiti. Nikako ree gospodin u bijelom prsluku. Nipoto nadometnu ostali lanovi. Kako je Gamfielda pomalo bio glas da je batinama otpravio ve dvatri djeaka na onaj svijet, pomisli da su odbornici moda, iz nekog

Oliver Twist

Tree poglavlje

neobjanjivog hira, uvrtjeli sebi u glavu da tu nevanu okolnost trebaju uzeti u obzir. Ako jesu, onda to nije bilo ni najmanje nalik njihov uobiajeni nain poslovanja; ali kako mu nije bilo ba stalo do toga da oivljava te glasine, samo je guvao u rukama ubaru i polako poao od stola. Onda neete, gospodo, da mi ga dadnete? priupita.}h Gamfield i zastane pred vratima. Neemo odgovori gospodin Limbkins. Naime, budui da je va posao tako gadan, mislimo da biste se morali zadovoljiti i manjom nagradom od one koju smo ponudili. Gamfield se naglo razvedri, pa se hitrim koracima vrati do stola i ree: A kolko ete mi dati, gospodo? Ajde, nemojte bit tako tvrda srca prema siromahu ovjeku. Kolko dajete? Rekao bih da bi tri funte i deset ilinga bilo uvrh glave ree gospodin Limbkins. ak bi za deset ilinga bilo previe ree gospodin u bijelom prsluku. Nemojte biti taki ree Gamfield. Neka bude etir' funte, gospodo. Neka bude etir' funte pa ste ga se otarasili jednom zasvagda! Evo ruke. Tri funte i deset ilinga odluno ponovi gospodin Limbkins. Nemojte biti taki! 'Ajde da se naemo na polovici, gospodo na valjivae Gamfield. Tri funte i petnaest ilinga. Ni penija vie glasio je odluni odgovor gospodina Limbkinsa. Vraki ste tvrda srca prema meni, gospodo ree Gamfield dvoumei se. Ih, ih, kojeta! ree gospodin u bijelom prsluku. Bio bi on jeftin i sam po sebi, bez ikakva prida. Uzmi ga, luda glavo! Mali je kao stvoren za tebe. Njemu su zbilja potrebne ponekad batine, dobro e mu doi; a njegova te prehrana nee mnogo stajati jer se taj nije prejeo otkako zna za sebe. Ha-ha-ha! Gamfield obie lukavim pogledom redom sva lica za stolom, pa kad primijeti da su nasmijeena, razvue se i njemu lice u osmijeh. Posao je sklopljen. Bumbleu je odmah reeno da jo isti dan odvede Olivera Twista na opinski sud da mu potpiu i otvore nauniku svjedodbu. Da bi se izvrila ta odluka, malog su Olivera, na njegovo veliko uenje, pustili iz pritvora i naloili mu da obue istu koulju. Tek to je obavio tu sasvim neuobiajenu gimnastiku vjebu, Bumble mu

sam donese zdjelicu zobene kae i blagdanski dodatak od dvije unce i etvrt kruha. Kad ugleda taj velebni prizor, Oliver se gorko rasplae jer nije bez razloga pomislio da je odbor zacijelo odluio da ga u neku korisnu svrhu zakolje inae ga ne bi tako poeli toviti. Pazi, Olivere, da ti ne budu oi crvene, radije se dobro najedi i budi zahvalan ree Bumble znaajno i dostojanstveno. Ide u egrte, Olivere. U egrte, gospodine? priupita djeak drui. Da, Olivere potvrdi Bumble. Ona dobra i milostiva gospoda, koja su tebi, Olivere, sva redom ko pravi roditelji, kad nema svojih roenih, dat e te u egrte i uputit e te u ivot, napravit e ovjeka od tebe, iako e opinu to kotati tri i pol funte 1 tri i pol funte, Olivere sedamdeset ilinga sto i etrdeset estaa, a sve to za nevaljalo siroe koje nitko pod bogom ne voli. Kad je Bumble uutio da predahne, poto je groznim glasom odrao tu besjedu, suze grunu niz lice sirotom djetetu i ono gorko zajeca. De, de, Olivere! ree Bumble neto manje dostojanstvenim glasom, jer se razgalio kad je vidio kakav su dojam proizvele njegove rijei. Obrisi oi rukavom od kaputa i nemoj roniti suze u kau, jer je to vrlo glupo, Olivere. I zaista je bilo glupo jer je u kai bilo ve sasvim dovoljno vode. Dok su ili na opinski sud, Bumble je upuivao Olivera kako ne treba nita drugo raditi nego biti sretan i rei, kada ga gospodin bude pitao eli li biti egrt, da zaista eli od sveg srca. Oliver obea da e se drati obiju uputa, to vie to mu je Bumble dao izdaleka na znanje da je teko rei to ga sve moe snai ako se ne bude pridravao bilo jednog, bilo drugog savjeta. Kad su stigli u pisarnicu, zatvorili su ga posve samog u jednu sobicu, a Bumble mu naloi da tu ostane sve dok ne doe opet po njega. Oko pola sata, koliko je djeak tu ekao, srce mu je snano lupalo. Nakon isteka tog vremena Bumble promoli na vrata glavu neukraenu trorogim eirom i dobaci mu glasno: A sad, dragi moj Olivere, doi pred gospodina. Dok je to govorio, Bumble se naglo uozbilji i smrkne te doda potiho: I upamti to sam ti rekao, lupeu mali!

1 Funta britanska novana jedinica koja je sve donedavno imala 20 ilinga, a iling je imao 12 penija

Ki;

Oliver Twist

Tree poglavlje

Na ovo poneto proturjeno oslovljavanje, Oliver se prostoduno zagleda u lice Bumbleu, ali dotini gospodin sprijei bilo kakvu primjedbu na svoj raun time to ga odmah povede u susjednu sobu na kojoj su vrata bila otvorena. Bijae to velika prostorija sa irokim prozorom. Za pisaim stolom sjedila su dva stara gospodina s napraenim vlasuljama, od kojih je jedan itao novine, a drugi, s pomou naoala u okviru od kornjaevine, prouavao komadi pergamenta to je leao pred njim. Gospodin Limbkins je stajao ispred stola s jedne strane, gospodin Gamfield, ovla oprana lica, s druge strane, a po sobi se vrzmala jo dva-tri ovjeka nabusita dranja, u posuvraenim izmama. Stari gospodin s naoalama bio je malo-pomalo zadrijemao nad onim komadiem pergamenta, pa je nastao tajac kad je Bumble doveo Olivera pred stol. To je taj djeak, vae gospodstvo ree Bumble. Stari gospodin koji je itao novine digne naas glavu i potegne drugoga staroga gospo dina za rukav, pa se ovaj potonji probudi. A, to je taj djeak? ree stari gospodin. Jest, gospodine odvrati Bumble. Pokloni se gospodinu, sinko. Oliver se prene i pokloni se kako je najbolje znao i umio. Zagledao se u vlasulje i pitao se ne raaju li se svi inovnici s tim bijelim udom na glavi, i nisu li upravo zato i postali inovnici. E pa ree stari gospodin valjda mu se svia dimnjaarski posao? Lud je za njim, vae gospodstvo odgovori Bumble i kradom utine Olivera da ga upozori neka se ne ali pa da sluajno zanijee glavom. I ba eli biti dimnjaar, je li? zapitkivae dalje stari gospodin. Kad bi ga sutra dali u kakav bilo drugi zanat, taj tren bi pobjegao glavom bez obzira, vae gospodstvo odgovori Bumble. A ovaj ovjek koji e mu biti gazda... Vi, gospodine... dobro ete s njim postupati i hraniti ga, i initi sve ostalo to je potrebno, je li? pita stari gospodin. Kad kaem da ocu, onda valjda ou otresito e Gamfield. Malo ste otri na jeziku, prijatelju, ali rekao bih da ste estit i iskren ovjek ree stari gospodin usmjerujui naoale prema kan didatu za Oliverovu nagradu, ije je lupeko lice nosilo peat izrazite okrutnosti. Ali sudac je bio napola slijep, a napola podjetinjio, te se od njega nije ni moglo oekivati da e zapaziti ono to bi svaki drugi zapazio.

__Valjda jesam, gospodine ree Gamfield i runo se naceri. _ O tome ni najmanje ne dvojim, prijatelju odvrati stari gospodin namjetajui naoale na nosu i traei pogledom tintarnicu. Bijae to sudbonosan trenutak za Olivera. Da je tintarnica stajala ondje gdje je stari gospodin mislio da stoji, bio bi umoio pero u nju i potpisao nauniku svjedodbu, i Olivera bi hitno otpravili dalje. Ali, kako je tintarnica sluajno bila pod samim nosom staroga gospodina, dakako da ju je traio posvuda po stolu a da je nije naao; i kako je, onako tragajui za njom, sluajno pogledao ravno preda se, pogled mu padne na blijedo i prestravljeno lice Olivera Twista koji je, unato Bumbleovim prijeteim pogledima i tipanju, promatrao odbojno lice svoga buduega gazde s takvim izrazom straha i strave na licu da ni napola slijepi sudac nije mogao ne primijetiti to se zbiva u djeakovoj dui. Stari gospodin zastane, odloi pero i prenese pogled s Olivera na gospodina Limbkinsa, koji se trudio da veselo i bezbrino umrkne bur-mut. Sinko! ree stari gospodin naginjui se preko stola. Oliver se lecne od toga glasa, to mu se moe donekle oprostiti jer su te rijei bile blago izreene, a nepoznati glasovi plae ovjeka. Uzdrhta cijelim tijelom i brine u pla. Sinko! ree stari gospodin. Nekako si blijed i prestraen. Sto ti je? Odmaknite se, pandure, malo od njega ree drugi sudac, pa odloi novine i nagne se naprijed pokazujui zanimanje za djeaka. Hajde, mali, reci nam to ti je; ne boj se! Oliver padne na koljena, sklopi ruke i pone ih preklinjati neka ga radije vrate u samicu neka ga radije mue glau neka ga radije tuku neka ga radije ubiju, ako hoe, samo neka ga ne daju u ruke tom stranom ovjeku. O, Boe! ree Bumble diui ruke i oi uvis to je znaajnije i sveanije mogao. O, Boe! Od svih lukavih i prefriganih siroia koje sam vidio u svom vijeku, ti si, Olivere, jedan od najbezonijih! Jezik za zube, pandure! ree ovaj drugi stari gospodin, kada je Bumble dao sebi oduka tim usklikom. Molim, vae gospodstvo? ree Bumble ne vjerujui svojim ui ma. Je li to vae gospodstvo meni neto reklo? Jest. Jezik za zube! Bumble se zgrane od uda. Zar jednom panduru da netko zapo vjedi da dri jezik za zubima! Pa to je moralna revolucijal Stari gospodin s naoalama u okviru od kornjaevine pogleda svog kolegu i znaajno kimne glavom. Uskraujemo odobrenje za ovu svjedodbu ree stari gospodin

Oliver Twist

etvrto poglavlje

i odgurne u stranu onaj komadi pergamenta. Nadam se promuca gospodin Limbkins nadam se da ovaj sud nee na temelju niim nepotkrijepljenog iskaza jednog obinog djete ta stei miljenje da je uprava sirotita nepravilno postupila? Ovaj sud nije pozvan izjanjavati se o tom predmetu otro e onaj drugi stari gospodin.^ Odvedite ovog deka natrag u sirotite i lijepo s njim postupajte. ini mi se da mu je to itekako potrebno. Te iste veeri gospodin u bijelom prsluku vrlo odluno i pouzdano ustvrdi da ne samo to e Oliver zavriti na vjealima, nego da e jo k tome biti udaren na muke i raetvoren. Bumble je mrano i tajanstveno zavrtio glavom i rekao kako bi mu bilo drago da se Oliver popravi; a Gamfield je na to uzvratio kako bi njemu bilo drago da mu Oliver dopadne aka. Premda se Gamfield gotovo u svemu slagao s pandurom, inilo se da je ta njegova elja sasvim suprotna od pandurove. Sutradan ujutro javnost je bila iznova obavijetena da se Oliver Twist i dalje daje u nauk, i da e svakome tko ga bude htio biti isplaeno pet funti.

etvrto poglavlje
Oliveru je ponueno drugo mjesto i tako prvi put stupa u javni ivot.
Kada se u velikim obiteljima za mladia koji je stasao ne moe nai dobro mjesto, bilo na raun posjeda, doivotnog uivanja, ostavtine ili najma, est je obiaj da ga dadu u mornare. Povodei se za tako mudrim i vrijednim primjerom, opinski odbor vijeao je o tome kako bi bilo da Olivera Twista ukrcaju na neki trgovaki brodi koji plovi u kakvu zgodnu nezdravu luku. To se nametalo samo po sebi kao najbolje rjeenje to da se uini s njim, jer je bila sva prilika da e ga zapovjednik broda jednog dana nakon objeda, u obijesnu raspoloenju, ili dotui batinama, ili mu eljeznom ipkom prosuti mozak, jer obje te zabave, kao to je openito poznato, spadaju u omiljenu i uobiajenu razonodu takve gospode. to je dulje odbor razmatrao taj sluaj s tog stajalita, to su mu se vee inile viestruke prednosti takva postupka, pa je doao do zakljuka da je jedini nain da valjano zbrine Olivera da ga, ne ekajui ni trena, dade u mornare. Stoga upute Bumblea da se prethodno raspita ne treba li kojem kapetanu brodski mali bez igdje ikoga. Upravo kada se Bumble vraao u ubonicu javiti ishod zadatka to su mu ga povjerili, sretne pred ulazom nikoga drugoga nego mjesnog pogrebnika, gospodina Sowerberryja. Sowerberry bijae visok, suhonjav i koat ovjek u izlizanu crnu odijelu, u pokrpanim dugakim arapama iste boje i primjerenim cipelama. Premda mu lice nije bilo stvoreno ba za smjekanje, bio je openito prilino sklon profesionalnim alama. Hodao je gipkim koracima, a na licu mu se ocrtavalo dobro raspoloenje kada je priao Bumbleu i srdano mu stisnuo ruku. Uzeo sam mjeru onim dvjema enama to su noas umrle, gospodine Bumble ree pogrebnik.

Oliver Twist

etvrto poglavlje

Vi ete se jo obogatiti, gospodine Sowerberry ree pandur turajui palac i kaiprst u burmuticu, koju mu je pruio pogrebnik i koja je bila domiljato nainjena u obliku malog lijesa. Bogme ete se obogatiti, gospodine Sowerberry ponovi Bumble i lupne pogre bnika prijateljski po ramenu svojim tapom. Mislite? ree ukopnik glavom koji je upola pri^gavao a upola osporavao tu mogunost. Cijene to ih je odobrio opinski odbor vrlo su skromne, gospodine Bumble. Ali i lijesovi su vam skromni odvrati pandur i razvue lice u osmijeh, taman onoliko koliko to doputa dostojanstvo jednog viso kog slubenika. Sowerberryju je ova ala bila vrlo smijena, kao to je bio i red, pa se dugo bez predaha smijao. Pa jest, gospodine Bumble ree naposljetku nema zbora da su lijesovi, otkako ste uveli nov sistem ishrane, poneto ui i plii nego to su bili; ali neto moramo valjda i mi zaraditi, gospodine Bumle. Dobro sueno drvo skupocjena je roba, gospodine, a sve eljezne ru ke dolaze nam kanalom iz Birminghama. Da, da ree Bumble svaki posao ima svojih loih strana. Po tena je zarada, naravno, doputena. Naravno, naravno prihvati pogrehnik pa ako i ne zaradim na svakom pojedinom artiklu, ipak se, znate, nekako na kraju krajeva sve to nadoknadi, he-he-he! Tako je potvrdi Bumble. Ali moram vam rei nastavi pogrebnik vraajui se na tok svojih zapaanja koji je pandur bio prekinuo ali svejedno vam moram rei, gospodine Bumble, da mi se valja boriti s jednom velikom poteko om, a to je da se krupni ljudi najbre sele u vjenost. Ljudi koji su nekad bili imuniji i koji su godine i godine plaali opinski porez, kad dou u dom, prvi skapaju; a da znate, gospodine Bumble, da nam de setak centimetara vie od prorauna oduzme dobar dio zarade, pogo tovo kad ovjek kao ja, gospodine, ima obitelj koju valja uzdravati. Kako se Sowerberry pri tim rijeima drao ogoreno, poput ovjeka koga iskoritavaju, i kako je Bumble slutio da bi jo mogle pasti rijei uvredljive za ast opine, drao je uputnim promijeniti razgovor. Bu dui da je najvie bio zaokupljen Oliverom Tvvistom, skrene razgovor na njega. Da, zbilja ree Bumble znate li moda za nekoga kome je potreban jedan deko? Opinski pitomac koji je trenutno teko bre me, vodeniki kamen, da se tako izrazim, objeen o vrat opini? Uz

povoljne uvjete, gospodine Sowerberry, uz povoljne uvjete! Govorei to, Bumble upre tapom u oglas iznad sebe i tri puta odsjeno kucne njime po rijeima pet funti to bijahu ispisane krupnim tiskanim slovima. __Vidi vraga! ree pogrebnik hvatajui Bumblea za zlatom opiveni posuvratak na odori. Ba sam o tome htio razgovarati s vama. Znate... Boe, kako je ovo elegantno dugme, gospodine Bumble! Nisam ga dosad uope primijetio. Jest, prilino je zgodno ree pandur, ponosno sputajui po gled na velika mjedena puceta to su mu ukraavala kaput. Na pucetima je opinski grb milosrdni Samaritanac koji njeguje bolesna i ranjena ovjeka. Dobio sam ovaj kaput na dar, gospodine Sowerberry, za Novu godinu od opinskog odbora. A prvi put sam ga, sjeam se, obukao za istragu o uzrocima smrti onog propalog trgovca koji je o ponoi umro pred tuim vratima. Znam ree pogrebnik. Porota je ustanovila: Umro od poslje dica smrzavanja i pomanjkanja osnovnih ivenih namirnica, jel'te? Bumble klimne glavom. ini mi se ak da je to bio nekakav neobian nalaz ree pogre bnik jer su u njemu jo dodali kako je opinski slubenik koji je za to bio zaduen... Ih! Kojeta! presijee ga pandur u rijei. Kad bi se opinski odbornici obazirali na sve one gluposti koje mlate zatucani porotnici, ne bi znali ni gdje im je glava. To je iva istina potvrdi pogrebnik. Ne bi znali ni gdje im je glava. Porotnici ree Bumble vrsto steui tap u ruci, kao to je obino inio kad bi se uzrujao porotnici su vam puke neznalice; prostaci, aka jada. Pa i jesu priklopi pogrebnik. Nemaju znanja o filozofiji i politikoj ekonomiji ni koliko je crno pod noktom ree pandur i prezirno pokae koliko je to. Pa i nemaju povladi mu pogrebnik. Ja ih prezirem ree pandur crvenei se sve vie i vie. I ja nadoda pogrebnik. Kad bi nam samo takvi zadrti porotnici doli u dom na jedno tjedan-dva ree pandur ubrzo bi im propisi i pravila nae uprave izbili te gluposti iz glave. Ma nek' ih voda nosi odvrati pogrebnik i osmjehne se odobrava jui, ne bi li utolio sve ei gnjev ogorenog opinskog slubenika.

'

Oliver Twist

etvrto poglavlje

Bumble skine svoj trorogi eir, izvadi iz njega rupi, obrie znoj to mu je od srdbe izbio na elu, ponovno ustakne eir i obrati se pogrebniku mirnijim glasom: E pa, to emo onda s malim? Ah! uzdahne pogrebnik. Pa znate, gospodine Bumble, ja pla am dosta sirotinjskog poreza. .,!i>. Hm! izusti Bumble. Pa? Znate to nastavi pogrebnik mislim, kada ve plaam toliki porez, valjda imam pravo izbiti iz njega i nekakvu korist; i zato... i zato... uzeo bih tog malog. Bumble uhvati pogrebnika pod ruku i povede ga u zgradu. Poto je pet minuta vijeao s odbornicima, Sowerberry se dogovorio s njima da Oliver iste veeri doe k njemu na probu to znai, kad je rije o opinskom gojencu, da e ga majstor nakon krae provjere, ako utvrdi da moe iz djeaka izvui dovoljno rada a da ne unosi u njega suvie hrane, zadrati nekoliko godina kod sebe da radi od njega to ga je volja. Kad su poslijepodne doveli Olivera pred gospodu i rekli mu da jo iste veeri ima otii do vlasnika pogrebnog zavoda kod koga e biti momak za sve, a ako se bude tuio na svoj poloaj, ili ako se ikad opet vrati u dom, da e ga dati u mornare, neka se utopi ili neka mu razmrskaju glavu, kako sluaj bude htio, Oliver je pokazao toliko malo uzbuenja da su se odbornici jednoglasno sloili da je to okorjeli mali nevaljalac, te zapovjede Bumbleu neka ga smjesta vodi. Meutim, premda je posve prirodno to se gradski oci vie nego itko drugi na svijetu uvelike ude i zgraaju i na najmanji znak pomanjkanja osjeaja kod bilo koga, u ovoj su se prilici ipak malo prevarili. Oliver nije zapravo bio neosjetljiv nego, naprotiv, pretjerano osjetljiv, ali je zbog zlostavljanja kojem bijae izvrgnut bio na najboljem putu da do kraja ivota ostane ivotinjski tup i angrizav. Nijemo je sasluao vijest o svojoj daljnjoj sudbini; i poto je primio vlastitu prtljagu koju nije bilo teko nositi jer mu je sva stala u zaveljaj umotan u papir, petnaestak centimetara dugaak i sedam-osam centimetara debeo nabije kapu na oi, uhvati opet Bumblea za rukav kaputa i poe s tim velikodostojnikom na novo poprite svojih muka. Bumble je neko vrijeme vukao Olivera za sobom a da ga nije ni pogledao niti mu to rekao, jer je pandur hodao visoko uzdignute glave, kao to panduri i trebaju hodati, a kako je bio vjetrovit dan, mali je Oliver bio sav zakriljen skutovima Bumbleova kaputa, to su se irili pod naletima vjetra otkrivajui prsluk sa zavraenim rubovima i ukastosive barunaste hlae u svoj njihovoj ljepoti. Meutim, kada su ve bili

nadomak odreditu, Bumble pomisli da bi bilo uputno spustiti pogled da vidi je li na djeaku sve u redu, moe li se pojaviti na smotri pred svojim novim gospodarom. Bumble tako i uini drei se dolino, kao milostiv zatitnik. Olivere! ree Bumble. Molim, gospodine odazva se Oliver tihim i drhtavim glasom. Maknite tu kapu s oiju, mladi gospodine, i dignite glavu! Premda je Oliver odmah uinio to se od njega trailo i slobodnom rukom hitro otro oi, ipak je u njima ostala jedna suza kada je digao pogled na svog vodia. Dok je Bumble otro piljio u njega, suza se skotrljala Oliveru niz obraz. Za njom jo jedna, pa jo jedna. Djeak se upeo iz petnih ila, ali uzalud. Povukavi drugu ruku iz Bumbleove ruke, pokrije lice objema rukama i plakae sve dok mu suze ne poee vrcati izmeu brade i koatih prstiju. Dabome! uzvikne Bumble poto je naglo stao i prostrijelio svog malog tienika otrovnim pogledom. Dabome! Od najnezahvalnijih i najzloestijih djeaka koje sam vidio u svom vijeku, ti si, Olivere... Nisam, gospodine, nisam zajeca Oliver pripijajui se uz ruku koja je drala dobro poznati tap. Nisam, gospodine, nisam; bit u zbilja dobar; zbilja u biti, gospodine! Ja sam jo sasvim mali, gospodi ne, a tako sam... tako sam... to si tako? priupita ga Bumble u udu. Tako sam sam, gospodine! Bez igdje ikoga! plakae dijete. Svi me mrze. Oh, gospodine, nemojte, molim vas, nemojte se ljutiti na mene! Djeak se lupao akom u prsa i gledao svog pratitelja u lice lijui suze istinskog oaja. Bumble je pomalo zaueno gledao nekoliko trenutaka Olivera kako se jadno i nemono dri, pa tri-etiri puta promuklo kaljucne i proguna neto na raun tog vrajeg kalja, te ree Oliveru neka obrie oi i bude dobar. Zatim ga ponovno uhvati za ruku i poe utke s njim dalje. Kad je Bumble stigao, pogrebnik je upravo spustio kapke na prozorima svoje radionice i unosio neke stavke u svoju poslovnu knjigu pri sumornom svjetlu svijee, to je potpuno odgovaralo okolini. Aha! usklikne pogrebnik, poto je digao pogled s biljenice a da nije do kraja ispisao rije. To ste vi, Bumble? Ja glavom, gospodine Sowerberry odgovori Bumble. Evo, doveo sam vam malog. Oliver se nakloni.

Oliver Twist

etvrto poglavlje

A, to je taj mali, je li? ree pogrebnik i podigne svijeu iznad glave ne bi li bolje promotrio Olivera. eno draga, hoe li biti tako dobra, duo, pa doi naas ovamo? Gospoa Sowerberry se pomoli iz sobice u dnu radionice. Bijae to niska, mrava i usukana ena lisijeg lica. Duo ree joj Sowerberry ponizno to je onaj deko iz sirotita o kojem sam ti govorio. Oliver se ponovno nakloni. Boe, kako je sitan! uzvikne pogrebnikova ena. Pa istina je da je prilino sitan odvrati Bumble gledajui Olive ra, kao da je on kriv to nije krupniji. Zbilja je sitan, o tome nema zbora, ali e porasti, gospodo Sowerberry... porast e. Ah! Dakako da e porasti kiselo e gospoa od nae hrane i naeg pia. Ja ne vidim nikakve koristi od opinske djece, bogme ne vidim, uvijek vie pojedu nego to privrede. Ali mukarci uvijek misle da sve najbolje znaju. Hajde, goljo mali, nosi se niz te stepenice! I pogrebnikova ena otvori pokrajnja vrata i gurne Olivera niza strme stube, u neku vlanu i mranu kamenu prostoriju koja je zapravo bila prednji dio podruma za ugljen, a zvali su je kuhinja. Tu je sjedila neka zaputena djevojka u cipelama iskrivljenih peta i u plavim poderanim vunenim arapama. uj, Charlotte ree gospoa Sowerberry koja je sila za Olive rom daj ovom malom neto od onog hladnog jela to smo ga osta vili za Tripa. Od jutros se nije vratio kui pa e moi i bez toga. Valjda mali nije toliko izbirljiv da ne bi to pojeo, je li tako, mali? Oliver, kome su se oi zakrijesile pri spomenu jela i koji je drhtao od elje za njim, odgovori da nije izbirljiv, pa preda nj stave tanjur pun kojekakvih ostataka jela. Kamo sree da je koji dobro uhranjen filozof, u kome se jelo i pie pretvaraju u u, kome je krv hladna kao led a srce tvrdo kao kamen, kamo sree da je vidio kako se Oliver Twist naklopio na slasne zalogaje do kojih ni psu nije bilo stalo! Kamo sree da je vidio kako je strahovito halapljivo, raspomamljen od gladi, trgao pojedine komade! Samo bih neto vie volio od toga, a to je da vidim tog istog filozofa gdje isto tako u slast jede isti takav obrok. E, pa jesi li se najeo? upita pogrebnikova ena Olivera kad je poveerao. Ona ga je dotle promatrala obuzeta nijemim uasom i zlo kobnim slutnjama glede njegova budueg apetita. Kako mu nita vie od jela nije bilo nadohvat ruke, Oliver odgovori da se najeo.

Onda hodi sa mnom ree gospoda Sowerberry, pa dohvati mutnu i prljavu svjetiljku i povede ga uza stube. Leaj ti je tu ispod tezge. Nee te valjda smetati to e spavati meu lijesovima? Ali ionako nije vano hoe li ti smetati ili nee, jer nema gdje drugdje. Hajde, neu te sad valjda ovdje ekati cijelu no! Oliver se nije vie skanjivao. Pokorno poe za svojom novom gospodaricom.

Oliver Twist

Peto poglavlje

Peto poglavlje
Oliver meu novim znancima. Prvi put na sprovodu stjee nepovoljno miljenje o poslu svoga gazde.
Poto je ostao sam u pogrebnikoj radionici, Oliver je spustio svjetiljku na stolarski strug i plaljivo se obazreo oko sebe, obuzet stravom i uasom, to e vrlo lako shvatiti i mnogo stariji ljudi od njega. Nedovren lijes na crnim nogarima, to je stajao usred radionice, doimao se tako jezivo i podsjeao na smrt da su Olivera podilazili hladni srsi kad god bi svrnuo pogled na taj zlokobni predmet, te je gotovo oekivao da e neka sablasna prikaza polako pomoliti glavu iz njega i izluditi ga od strave. Uza zid bijahu nanizane, u pravilnu i dugaku redu, brestove daske posve istog oblika, to su pri mutnom svjetlu nalikovale na pleate duhove koji dre ruke u depovima od hlaa. Po podu su leale razbacane metalne ploice s imenima pokojnika, brestovo iverje, avli blistavih glavica i komadii crna sukna, a zid iza tezge bijae ukraen slikom na kojoj bijahu ivo predoena dva najmljena alobnika s ukrobljenim rupcima oko vrata, kako dre poasnu strau ispred irokog ulaza u neku gospodsku kuu dok se iz daljine primiu mrtvaka kola u koja su upregnuta etiri vranca. U radionici je bilo zaguljivo i vrue. Zrak kao da je bio ispunjen mirisom lijesova. Udubina ispod tezge gdje su mu bacili slamnjau bijae nalik na grob. Ali nisu Olivera titali samo ovi sumorni osjeaji. Bio je sam na nepoznatu mjestu, a svi znamo kako su gdjekad i najhrabriji meu nama maloduni i zdvojni u takvu poloaju. Oliver nije imao prijatelja za koje bi mario ili koji bi za njega marili. Nije alio ni zbog kakva nedavna rastanka niti je u srcu tugovao za kojim dragim i voljenim licem. Pa ipak mu je bilo teko oko srca; i dok se zavlaio u svoj uski krevet, poelio je da mu to bude lijes i da ga poloe u zemlju na groblju da mirno sniva vjeni sanak, a da mu se visoka trava blago leluja nad gla-

vom i da ga staro zvono svojim dubokim glasom umiruje u snu. Ujutro ga je probudilo snano udaranje nogom o ulazna vrata radionice. Prije nego to je stigao navui odijelo, lupanje se ponovilo, srdito i estoko, oko dvadeset pet puta. Kad je poeo skidati lanac, lupanje je prestalo, ali se razlegao neiji glas. __Je li ti, 'oe li ti otvorit' vrata ili nee? zaori glas onoga ije su bile noge to su lupale o vrata. Evo odmah, gospodine odgovori Oliver skidajui lanac i okre ui klju u bravi. Ti si valjda onaj novi egrt, jel'da? ree onaj kroz kljuanicu. Jesam, gospodine odgovori Oliver. A kolko ti je godina? opet e onaj. Deset, gospodine odgovori Oliver. E, onda u te izmlatiti ko vola u kupusu ree onaj. ekaj samo da vidi, derle sirotinjsko! I poto je zadao to ljubazno obeanje, neznanac zafuka. Oliver je bio i preesto podvrgnut postupku koji izraava netom spomenuti, vrlo izraajni glagol da bi i najmanje sumnjao da vlasnik toga glasa, tko god bio da bio, nee poteno odrati zadanu rije. Drhtavom rukom odgurne zasun i otvori vrata. Trenutak-dva Oliver je gledao uz ulicu i niz ulicu i prekoputa, uvjeren da je neznanac koji mu se obratio kroz kljuanicu otiao nekoliko koraka dalje zagrijati se, jer je vidio samo jednog krupnog uenika sirotinjske kole kako sjedi na stupu ispred kue i jede kriku kruha namazanu maslacem, to ga je kljocom rezao na komade velike kao njegova usta te ih vrlo vjeto trpao u njih. Oprostite, gospodine, molim vas ree napokon Oliver, kad je vidio da nikakva drugog posjetitelja nema na vidiku jeste li to vi kucali? Nisam kucao nego lupao nogom odgovori kolarac siromaak. elite li moda lijes, gospodine? bezazleno e Oliver. Ovo kao da je kolarca strahovito razjarilo; ree da e Oliveru uskoro zatrebati lijes ako bude tako zbijao ale sa svojim pretpostavljenima. Bit e da jo ne zna tko sam ja, sirotane? nadovee kolarac sputajui se sa stupa i oitujui pouljivu ozbiljnost. Ne znam, gospodine odvrati Oliver.

Ja sam za tebe gospodi n Noah Clavpol e ree mladac a ti si moj potinje ni. Skidaj te kapke s prozora, lijenin o jedna balava! Rekavi to, gospodi n Clavpol e udari Olivera nogom i ue u radionic u drei se dostojan stveno, to mu

je svakako sluilo na ast jer nije lako

ti-

Oliver Twist

Peto poglavlje

ni pod kakvim okolnostima glavatu momku sitnih oiju, nezgrapna stasa i tupih crta lica drati se dostojanstveno, pogotovo kad se jo tim osobnim arima dodaju crven nos i ute kratke hlae. Oliver je skinuo kapke, a kad je pokuao prvi od njih odnijeti u malo dvorite pokraj kue gdje su kapci obdan stajali, zatetura pod njegovim teretom i razbije jedno okno. Noah ga je najpry^ milostivo promatrao i tjeio uvjeravajui ga da e ve dobiti svoje, a zatim se udostoji pomoi mu. Uskoro nakon toga sie gospodin Sowerberry, a za njim se pojavi i gospoa Sowerberry. Poto je Oliver dobio svoje, kao to je Noah prorekao, poe za tim mladim gospodinom niza stube na doruak. Doi blie vatri, Noah ree Charlotte. Ostavila sam ti od ga zdina doruka lijep komad slanine. Olivere, zatvori ta vrata za gospo dinom Noahom i uzmi si ono to sam ti metnula na poklopac kutije za kruh. Evo ti aja, nosi ga na onu krinju i popij ga tamo, samo se pouri jer e te zvati da pripazi na radnju. Jesi 1' uo? Jesi P uo, sirotane? priklopi Noah Clavpole. Zaboga, Noahl uzvikne Charlotte. Ba si pravi huncut! to ne ostavi deka na miru? Da ga ostavim na miru! opet e Noah. to se toga tie, ima on mira koliko ga volja. Ni aa ni mater nee mu se nikad plesti u poslove. Sva mu rodbina puta sve na volju, nije li tako, Charlotte? He-he-he! E, ba si udan svatl ree Charlotte i nadui se od srca smijati, a za njom i Noah. Nakon toga su oboje prezirno motrili sirotog Olivera Twista kako sjedi drui na krinji u najhladnijem kutku prostorije i jede komade starog kruha, koje su bili navlas spremili za njega. Noah je bio uenik sirotinjske kole, ali nije bio nikad u sirotitu. Nije bio nahoe i znao je za svoje rodoslovlje sve do roenih roditelja koji su stanovali u blizini. Majka mu je bila pralja a otac pijanica, otputen iz vojske s drvenom nogom i dnevnom mirovinom od dva i pol penija i jednog djelia to nema nikakve vrijednosti u novcu. Trgovaki mom ci iz susjedstva odavno su priivali Noahu na ulici pogrdne nadimke kao to su goljo, dronjo i slino, a Noah je sve to bez rijei trpio. Meutim, sada kada mu je sudbina nanijela na put bezimeno siroe u koga je i najkukavniji bijednik mogao prezirno uprijeti prstom, iskaljivao se na njemu do mile volje. To nam daje krasan povod za razmi ljanje, pokazuje nam kako je ljudska narav gdjekad lijepa i kako su iste plemenite osobine podjednako razvijene i u najotmjenijeg lorda i

u najprljavijeg uenika sirotinjske kole. Bila su prola ve tri tjedna ili mjesec dana kako je Oliver boravio u pogrebnikovoj kui. Poto su bili zatvorili radionicu, gospodin i gospoa Sowerberry sjedili su za veerom u stranjoj sobici kadli gospodin Sowerberrv, nakon nekoliko smjernih pogleda upuenih eni, ree: Draga moja... Htio je rei neto vie, ali ga je gospoa Sowerberry oinula takvim zlokobnim pogledom da je umah umuknuo. ta je? otro e supruga. Nita, draga, nita odgovori Sowerberry. Uh, to si grub! ree Sowerberryjevka. Ma nisam, draga ponizno e Sowerberry. Samo sam pomi slio, duo, da me ne eli sasluati. Htio sam samo rei... Ah, ne kazuj mi to si htio rei upadne mu supruga u rije. Ja sam nitko i nita; molim te, ne pitaj mene za savjet. Ja se ne elim paati u tvoje tajne. Rekavi to, gospoa Sowerberry prasne u histerian smijeh koji je prijetio da e uroditi neeljenim posljedicama. Ali, duo ree Sowerberry ba sam te htio pitati za savjet. Ne, ne, nemoj mene nita pitati odvrati gospoa Sowerberry neprirodnim glasom. Pitaj radije nekog drugog. Tu ponovno udari u histerian smijeh koji silno uplai njena supruga. Ta svakako dobro poznata i prokuana brana metoda, esto i vrlo uspjena, zaas natjera Sowerberryja da trai, kao neku posebnu milost od supruge, da joj kae ono to je ona jedva ekala uti. Nakon krae raspre, koja nije potrajala dulje od tri etvrti sata, ta mu je milost velikoduno iskazana. Radi se, duo, samo o malom Twistu ree Sowerberry. Vrlo je zgodan deko, zna, taj mali. Nije ni udo kad onako dobro jede pripomene gospoa. Lice mu je, draga, nekako sjetno proslijedi Sowerberry to je vrlo zanimljivo. Mogao bi, duo, biti izvrstan alobnik. Sowerberryjevka uzgleda prilino zaueno. Sowerberry to zapazi pa nastavi, ne dajui svojoj dobroj gospi priliku da bilo to pripomene: Ne mislim, draga, da bude pravi alobnik na sprovodima odraslih ljudi, nego samo na djejim sprovodima. To bi bilo neto novo, draga, kad bi na takvim sprovodima dijete ilo ispred lijesa. Vjeruj mi da bi to izvanredno djelovalo. Gospoa Sowerberry bila je ena od ukusa u pogrebnikim poslovima te je bila iznenaena novou te zamisli, ali poto bi okrnjila svoje

P eto poglavlje

O liv e r T w is t

dostojanstvo kad bi to u ovim okolnostima priznala, samo je upitala mua, neobino otro, zato se takva prirodna pomisao nije ve prije porodila u njegovoj glavi. Sowerberry je iz tog pitanja izveo pravilan zakljuak da je njegov prijedlog prihvaen; stoga je smjesta odlueno da Olivera treba to prije uputiti u tajne zanata te da e radi toga pratiti prvom prilikom svoga gazdu. . .y Priliku nije trebalo dugo ekati. Sutradan ujutro, pola sata nakon doruka, uao je u radionicu Bumble i, prislonivi tap uz tezgu, izvadio iz depa svoju veliku konu lisnicu, a iz nje papiri koji prui Sowerberrvju. Aha! ree pogrebnik poto je bacio veseo pogled na papiri. Narudba za lijes, a? Prvo za lijes, a onda i za opinski sprovod odgovori Bumble ste ui remen na lisnici koja je, kao i on, bila vrlo krupna. Bavton ree pogrebnik diui pogled s papiria na Bumblea. Nikad nisam uo za to prezime. Bumble zavrti glavom odgovarajui: Tvrdoglavi ljudi, gospodine Sowerberry, vrlo tvrdoglavi. A rekao bih, gospodine, da su i oholi. Oholi, jel'te? usklikne Sowerberry smjekajui se podrugljivo. To je ipak malo previe. Ama, da se ovjeku smui otpovrne pandur. Da svisne od muke, gospodine Sowerberry. Tako je povladi mu pogrebnik. I mi smo tek preksino uli za tu familiju ree pandur. - Ne bismo ni znali za njih da se nije jedna ena, koja stanuje u istoj kui, obratila opini s molbom da poalju opinskog doktora da pregleda jednu teko bolesnu enu. Doktor je iziao na veeru, ali im je njegov pomonik (koji je zbilja vrlo sposoban momak) smjesta poslao neka kvu ljekariju u boici od latila. Eto to ja zovem hitnom pomoi ree pogrebnik. Zbilja hitna! potvrdi pandur. Ali to onda biva? to mislite, kako se zatim nezahvalno ponijela ta buntovna eljad, gospodine? Eto, mu poruuje da ta ljekarija ne odgovara bolesti njegove ene pa da je nee ni uzimati... kae da je nee ni uzimati, gospodine moj! Dobra, jaka, spasonosna ljekarija, koja je prije svega tjedan dana itekako po mogla dvojici irskih nadniara i jednom ugljenaru poslali je zaba dava, skupa s boicom od latila, a on lijepo poruuje, gospodine moj, da ga on nee ni uzimati! Predoivi sebi svu tu strahotu, Bumble snano tresne tapom po te-

zgi i zajapuri se od gnjeva. E pa ree pogrebnik nikad ne bih... __Nikad, gospodine! usklikne pandur. Ne, to nitko ne bi nikad vjerovao; ali sada je ena mrtva i moramo je pokopati; evo vam naloga. to ga prije izvrite, to bolje. Rekavi to, Bumble, obuzet grozniavim uzbuenjem revnog opinskog slubenika, nabije u prvi mah naopake svoj trorogi eir na glavu i izjuri iz radionice. Eto vidi, Olivere, koliko se razljutio da je ak zahoravio pitati za tebe! ree Sowerberry gledajui za pandurom kako grabi niz ulicu. Jest, gospodine potvrdi Oliver, koji bi se stresao od glave do pete im bi se sjetio Bumbleova glasa i koji se za cijelog tog razgovora brino drao po strani. Ali nije se trebao kloniti Bumbleova pogleda, jer je taj vrli slubenik, na koga je proroanstvo gospodina u bijelom prsluku ostavilo vrlo snaan dojam, drao da je sada, dok je Oliver na probi kod pogrebnika, najbolje izbjegavati taj predmet razgovora sve dok Sowerberry ne bude vrsto vezan ugovorom na sedam godina i dok potpuno ne mine opasnost da Oliver ponovo padne na teret opini. E pa ree Sowerberry uzimajui eir ukoliko prije obavimo taj posao, utoliko bolje. Noah, pripazi na radnju! Olivere, kapu na glavu i za mnom! Oliver poslua i poe za gazdom po slubenom poslu. Hodali su neko vrijeme kroz najivlji i najnapueniji dio grada, a onda udare jednom uskom uliicom koja bijae prljavija i bjednija od svih onih kroz koje su bili proli. Zastanu ne bi li ugledali kuu koju trae. Kue su s obje strane bile visoke i velike, ali vrlo stare i nastanjene najveom sirotinjom, to se moglo razabrati i po njihovoj zaputenosti, a da i ne govorimo o prljavosti onih malobrojnih ljudi i ena to su se, prekrienih ruku, pogrbljeni, kojekuda smucali. U mnogim zgradama bilo je duana, ali su svi bili zatvoreni i troni, samo su gornji katovi bili nastanjeni. Neke kue koje su zbog starosti i dotrajalosti bile opasne po ivot, bijahu poduprte golemim drvenim gredama vrsto ukopanim u zemlju. Ali reklo bi se da su neki bijedni beskunici i te nievne straare izabrali za svoja nona skrovita, jer su mnoge od onih neotesanih dasaka to bijahu pribijene na vrata i prozore bile izvaljene kako bi se izmeu njih mogao provui ovjek. Voda je u jarku bila ustajala i zagaena. Pa sami takori, to su ovdje-ondje leali mrtvi, raspadajui se, bijahu izoblieni od izgladnjelosti. Na otvorenim vratima pred kojima su se Oliver i njegov gazda zau-

O liver T w ist

P e to p o g la v lje

stavili nije bilo ni alke ni ruice za zvono, pa je pogrebnik, oprezno pipajui oko sebe, poao kroz mrani hodnik i rekao Oliveru neka se dri njega i neka se nita ne boji, te su se tako popeli uza stube na prvi kat. Poto je nabasao na jedna vrata, pogrebnik pokuca na njih. Otvori ih djevojica od trinaest-etrnaest godina. im je pogrebnik pogledom preletio sobu, znao je da je to stan koji trae. Ue unutra, a Oliver za njim. U sobi nije bilo vatre, ali je neki ovjek svejedno uao ispred prlznog kamina. Jedna je starica isto tako bila privukla nisku stoliicu do hladnog ognjita i sjedila uza nj. U drugom kutu bijae nekoliko djece u prnjama, a u maloj udubini suelice vratima lealo je na podu neto umotano u stari pokriva. Oliver protrne kad baci pogled na tu stranu, te se i nehotice pribije uz gazdu; jer, premda je onaj predmet bio pokriven, djeak je naslutio da je to le. Lice u domaina bijae mravo i vrlo blijedo, kosa i brada progruani, a oi podlivene krvlju. Starici je lice bilo smeurano, dva preostala zuba strila su joj iznad donje usne, a oi bijahu uarene i prodorne. Oliver se nije usuivao pogledati ni nju ni njega. Suvie su ga podsjeali na takore to ih je vani vidio. Da joj nitko nije ree ovjek i naglo skoi na noge kada vidje kako pogrebnik prilazi udubini u zidu. Natrag, do bijesa, natrag, ako vam je ivot mio! Manite se gluposti, ovjee dragi! ree mu pogrebnik, koji se navikao na ljudsku bijedu u svim njenim oblicima. Manite se glu posti! Kad vam kaem ree ovjek steui ake i lupajui bijesno no gom o pod kad vam kaem da neu dati da je pokopate! Ona ne bi u zemlji nala mira. Crvi joj ne bi dali mira, iako je ne bi pojeli jer je sama kost i koa. Pogrebnik nije uope odgovorio na ovo buncanje, nego je samo izvadio iz depa vrpcu i kleknuo naas do mrtvog tijela. Ah! opet e onaj ovjek, pa brine u pla i padne na koljena do eninih nogu. Kleknite, kleknite... kleknite oko nje, svi odreda, i upamtite to u vam rei! Kaem vam da je skapala od gladi. Uope nisam znao koliko je bolesna dok je nije spopala groznica, a onda su joj kosti poele probijati kroz kou. Nismo imali ni vatre ni svijee; umrla je u mraku! Nije mogla vidjeti ni lica djece, iako smo uli kako jedva izgovara njihova imena. Prosjaio sam radi nje po ulicama pa su me strpali u zatvor. Kad sam se vratio, bila je na samrti; sledila mi se krv u ilama; to su je oni umorili glau. Kunem vam se pred Bogom

koji je sve vidio! Umorili su je glau! Uhvati se rukama za kosu i, vritei na sav glas, izvali se na pod ukoena pogleda, a na usta mu izbije pjena. Prestravljena djeca gorko zaplau, ali im starica, koja je sve dotle utjela kao da je posve gluha za sve to se oko nje zbiva, priprijeti da umuknu, pa razvee vratni rubac ovjeku, to je svejednako leao izvaljen na podu, i dotetura do pogrebnika. __To mi je kerka ree starica i mahne glavom prema lesu gledaju i slaboumno oko sebe, to je djelovalo na tome mjestu sablasnije od same smrti. Boe, Boe! Zbilja je udno kako sam ja, koja sam nju rodila i bila ve onda ena, sada iva i zdrava, a ona tu lei, nepomina i hladna! Boe, Boe! Kad samo na to pomislim; to je ba kao u prii... kao u prii! Dok je to bijedno eljade tako mrmljalo i smijuckalo se u svojoj jezovitoj veselosti, pogrebnik se okrene da ode. Stanite! Stanite! ree starica glasnim apatom. Hoe li spro vod biti sutra, ili prekosutra, ili jo veeras? Ja sam je pripremila za ukop i moram, znate, biti na sprovodu. Poaljite mi irok ogrta, i da bude topao, jer je vani cia zima. I trebalo bi nam kolaa i vina prije nego to krenemo! Ali ne mora biti; poaljite nam malo kruha samo jedan hljeb i neto vode. Hoemo li dobiti kruha, prijatelju? edno nadoda, hvatajui pogrebnika za kaput kada je ovaj ponovno poao prema vratima. Hoete, hoete potvrdi pogrebnik. Naravno! to god elite. I, oslobodivi se starice, povue Olivera za sobom i pohita iz sobe. Sutradan (poto je nesretna obitelj dobila kilogram kruha i komad sira to im je donio Bumble glavom), Oliver je sa svojim gazdom ponovno doao u to bijedno prebivalite. Bumble je ve stigao iz ubonice s e tvoricom ljudi koji su imali nositi lijes. Starici i ovjeku prebace preko prnja neke stare crne ogrtae. Poto su zakovali poklopac na obinu lijesu, nosai ga podignu na rame i iznesu na ulicu. A sad, bakice, morate dobro pruiti korak apne Sowerberry na uho starici. Prilino kasnimo, a ne smijemo pustiti popa da nas eka. Naprijed, momci, to bre moete! Dobivi takav nalog, nosai su grabili pod svojim laganim teretom, a dvoje alobnika dralo je korak s njima koliko je moglo Bumble i Sowerberry ili su na elu hitrim koracima, a Oliver je trkarao sa strane jer nije imao dugake noge kao gazda. Nije se, meutim, trebalo toliko uriti koliko je Sowerberry mislio, jer kad su stigli do onog zabaenog kutka groblja gdje su rasle koprive i

Oliver Twist

esto poglavlje

gdje su pokapali opinsku sirotinju, sveenikVjp nije bilo, a crkvenjak koji je sjedio u sakristiji uz vatru kao da je draoMa bi sveenik mogao stii tek za sat vremena. Stoga su nosai spustili mrtvaka nosila na rub groba, a ono dvoje alobnika strpljivo je ekalo na mokroj ilovai i hladnoj kii to je rominjala. Neki odrpani djeaci koje je taj prizor privukao na groblje buno su se igrali skrivaa oko nadgrobnih spomenika, ili su se, za promjenu, zabavljali preskaui lijes s jedne i s druge strane. Budui da su Sowerberry i Bumble bili crkvenjakovi osobni prijatelji, sjedili su s njim uz vatru i itali novine. Naposljetku, nakon neto vie od sat vremena, Bumble, Sowerberry i crkvenjak dotre do groba. Odmah za njima pojavi se sveenik koji je jo u hodu prebacivao stolu oko vrata. Bumble opatrne jo pokojeg djeaka tapom ne bi li sauvao dostojanstvo obreda,

a veleasni gospodin proita od pogrebnih molitava onoliko koliko je stigao za etiri minute, preda stolu crkvenjaku i ponovno ode. Deder, Bille! dobaci Sowerberry grobaru. Zatrpaj! To nije bilo ni teko jer je zajednika raka bila krcata pa je najgornji lijes leao samo oko metar ispod povrine. Grobar nabaca zemlju na nj, ovla je utaba, prebaci lopatu preko ramena i ode, a za njim djeaci koji su na sav glas rogoborili to je zabava tako brzo zavrena. Hajdemo, prijatelju dragi! ree Bumble i potape ovjeka po leima. Ljudi hoe zatvoriti groblje. ovjek koji se nije ni maknuo otkako je zauzeo mjesto pokraj groba, prene se, digne glavu, zablene se u osobu koja mu se obratila, poe dva-tri koraka i srui se u nesvijest. Suluda starica bila je isuvie zaokupljena svojim jadikovkama za ogrtaem (koji joj je pogrebnik oduzeo) da bi se osvrtala na njega, pa su ovjeka polili hladnom vodom, a kada se osvijestio, otprate ga lijepo s groblja, zakljuaju vrata i raziu se svaki na svoju stranu. E, pa kako ti se svidjelo, Olivere? zapita Sowerberry Olivera dok su se vraali kui. Prilino, hvala na pitanju, gospodine odgovori Oliver vrlo neo dluno. Nije ha previe, gospodine. Ah, naviknut e se s vremenom, Olivere ree Sowerberry. Nije to nita, sinko, kad se jednom navikne. Oliver se pitao u sebi je li Sowerberryju trebalo mnogo vremena da se na to navikne, ali je drao da e biti pametno ne pitati ga to, te se tako vraao u radionicu razmiljajui o svemu onome to je vidio i uo.

esto poglavlje
podbadan Noahovim zadirkivan]em, Oliver ga nemalo iznenauje prelazei u napad.
Poto je istekao jednomjeseni pokusni rok, Oliver je postao pravi egrt. Bilo je to ba u vrijeme kad su se bolesti najljepe razvijale. Trgovakim jezikom reeno, bila je velika jagma za lijesovima i u nekoliko tjedana Oliver je stekao poprilino iskustva. Uspjeh Sowerberryjeve otroumne zamisli nadmaio je sva njegova oekivanja. Ni najstariji stanovnici nisu pamtili da su ospice ikad toliko harale ili da su djeca toliko umirala od njih, pa je zaista bio velik broj tunih povorki kojima je na elu stupao mali Oliver s crnom vrpcom na eiru, koja mu je padala sve do koljena, na neopisivo divljenje i ganue svih matera u gradu. Kako je Oliver pratio gazdu i na gotovo svim sprovodima odraslih osoba, ne bi li stekao ono staloeno dranje i potpunu prise-bnost to su prijeko potrebni svakom pogrebniku, imao je esto priliku promatrati divnu pomirenost sa sudbinom i duevnu vrstinu to ih zasvjedouju pojedini ljudi snana duha koji mirno podnose najtee kunje i gubitke. Kada bi, primjerice, Sowerberry dobio narudbu za pogreb kakve bogate stare dame ili gospodina, okruenih mnogobrojnim neacima i neakinjama koji su bili upravo neutjeni tijekom pokojniine ili pokojnikove bolesti i koji nikako nisu mogli zatomiti svoj jad ni pred najveim skupom ljudi, ti bi roaci meu sobom bili dobre volje da je bila milina, potpuno sretni i veseli, razgovarajui tako slobodno i radosno kao da im se ba nita nemilo nije dogodilo. Pa i muevi su junaki mirno podnosili smrt svojih ena. ene su pak odjevale crninu za muevima kao da im nije ni na kraj pameti da tuguju u koroti, ba kao da su nakanile biti to dopadljivije i privlanije u udovikom ruhu. Isto se tako moglo primijetiti kako bi se dame i gospoda kojima je srce

Oliver Twist

esto poglavlje

pucalo od bola za pogrebnog obreda gotovo smjesta oporavili kad bi se vratili kui, tovie, kako bi se potpuno smirili jo prije nego to bi popili aj. Sve je to bilo vrlo zgodno i pouno gledati i Oliver je to uistinu zadivljeno promatrao. Premda sam ivotopisac Olivera Ivvista nipoto ne bih mogao pouzdano ustvrditi da ga je primjer tih dobrih ljudi naveo^a se pomiri sa sudbinom, ali mogu slobodno rei da je mjesece i mjesece strpljivo podnosio tlaenje i zlostavljanje Noaha Clavpolea, koji je sad postupao s njim gore nego prije jer se u njemu probudio jal to je novajlija promaknut, to nosi crnu palicu i vrpcu na eiru, dok je on, iako stariji od njega, ostao u svojoj okrugloj kapi i konim hlaama. Charlotte je takoer postupala loe s Oliverom zato to je Noah to inio; a gospoda Sowerberry je bila njegova neprijateljica naprosto zato to je Sowerberry bio sklon biti mu prijatelj; i tako se Oliver izmeu njih troje s jedne strane, i sve one sile sprovoda s druge, nije osjeao onako ugodno kao ono gladno prase koje su zabunom zatvorili u skladite jema u pivovari. A sada dolazimo do neobino vanog mjesta u Oliverovu ivotu, jer mi valja opisati naoko moda neznatan i nevaan dogaaj koji je, meutim, neizravno izazvao veliku promjenu u njegovu daljnjem ivotu. Jednog su dana Oliver i Noah, kao i obino, oko podne sili u kuhinju da se oslade ovetinom tri etvrt kilograma najloijeg komada mesa, a kako je Charlotte bila naas pozvana gore, gladni i pakosni Noah Clavpole drao je da e najbolje iskoristiti to kratko vrijeme tako to e vrijeati i muiti malog Olivera Ivvista. Naumivi se tako bezazleno zabaviti, Noah isprui noge na stol, povue Olivera za kosu, potegne ga za ui i iznese miljenje da je Oliver tuibaba, a zatim mu obznani da kani doi na njegovo vjeanje, kad god se bude taj poeljni dogaaj zbio, i poini mu kojekakve druge sitne pakosti kakve je kadar poiniti zloban i zajedljiv uenik sirotinjske kole kao to je bio on. Ali, kako sva ta peckanja nisu postigla eljenu svrhu, rasplakati Olivera, Noah pokua biti jo duhovitiji i u tom nastojanju uini ono to mnoge sitne due koje uivaju znatno bolji glas od Noaha ine gdjekad i dan-danas, kad ele biti duhoviti pod svaku cijenu. Preao je na osobna pitanja. Sirotane ree mu kako ti je majka? Mrtva je odgovori Oliver. Ostavi je na miru! Dok je to govorio, Oliveru udari krv u glavu; ubrzano je disao, a usta i nosnice udno su mu se grili, to gospodin Clavpole protumai kao neposredan pred znak ljutog plaa. Obuzet tim dojmom, ponovno prijee u navalu.

__ A od ega je umrla, sirotane upitat e Noah. __Srce joj je puklo, tako mi je rekla jedna od naih starih njegovate ljica odgovori Oliver, vie kao da razgovara sa samim sobom nego s Noahom. Mislim da znam kako se umire od toga. __Tralala, hopsasa, sirotane ree Noah. Oliveru se suza skotrlja niz obraz. A to sad cmizdri? Sigurno ne zbog tebe odgovori Oliver i bre-bolje otare suzu. Nemoj si to uobraavati. Ne cmizdri zbog mene, a? podrugne mu se Noah. Ne, ne zbog tebe otro e Oliver. A sad dostal Da je vie nisi spomenuo; bolje e ti biti. Bolje e mi biti! usklikne Noah. Lijepo, bogami! Sirotane, nemoj ti biti bezobrazan! Pa i ta tvoja majka! Bila je to, bogme, krasna ptiica! I Noah znaajno zavrti glavom i nabere svoj mali crveni nos koliko je god vie mogao. Zna, sirotane nastavi Noah, ohrabren Oliverovom utnjom, go vorei posprdnim glasom kao da ga toboe ali. Zna, sirotane, tome vie zbilja nema lijeka, i dakako da ti nisi tu nita kriv, i meni je zbilja ao, i siguran sam da nam je svima ao, i da te svi od srca alimo, ali mora znati, sirotane, da ti je mater bila mustra da joj nije bilo para! Sto si rekao? trgne se Oliver i hitro digne glavu. Mustra da joj nije bilo para, sirotane hladnokrvno ponovi Noah. I mnogo je bolje, sirotane, to je umrla, jer bi inae sad bila na robiji u Bridewellu, bila bi prognana, ili objeena, to je jo najvjerojatnije od svega, jel'da? Zajapuren od bijesa, Oliver skoi, prevali stolac i stol, epa Noaha za guu i, obuzet estokim gnjevom, prodrma ga tako da mu zubi zacvokotae, a onda uloi svu svoju snagu u teak udarac kojim ga obori na pod. Trenutak prije toga djeak se doimao kao mirno, blago, pokunjeno stvorenje kakvim ga je uinilo grubo postupanje kojem bijae izvrgnut. Ali najposlije se u njemu probudio borben duh; ljuta uvreda nanesena njegovoj pokojnoj majci raspalila mu je krv. Prsa mu se nadimala, drao se uspravno, iz oiju mu sijevala iva vatra; potpuno se promijenio dok je tako stajao i probadao pogledom svog kukavikog muitelja to mu s e previjao do nogu; prkosio mu je, proet snagom kakvu nikad do tada n ije u sebi osjetio. ~~ Ubit e me! zaurla Noah. Charlotte! Gospojo! Evo e me ubiti ovaj novi deko! U pomo! U pomo! Oliver je poludio! Charlotte!

Oliver Twist

esto poglavlje

Na Noahovo zapomaganje odazva se najprije Charlotte snanim vriskom, pa gospoa Sowerberry jo snanijim. Prva od njih uleti u kuhinju na pokrajnja vrata, a druga zastane na stubama dok se potpuno ne uvjeri da nee staviti ivot na kocku ako nastavi silaziti niza stube. O, gade jedan mali! vrisne Charlotte, pa zgrabi Olivera svom snagom, koja je otprilike bila ravna snazi prilino jakog, mukarca u dobroj fizikoj spremi. O ti, mali, ne-za-hvalni, kr-vo-loni, o-durni lupeu! Nakon svakog sloga odalamila bi Olivera iz sve snage, pratei udarce cikom, da bude veselije. Charlottina aka nije nipoto bila laka ali, bojei se da nee biti dovoljno snana da obuzda Oliverov gnjev, gospoa Sowerberry sjuri u kuhinju i jednom rukom zgrabi Olivera, a drugom ga pone grepsti po licu. U tom povoljnom trenutku Noah ustane s poda i poene bubetati Olivera s lea. Bila je to ipak malo prenaporna vjeba da bi mogla dugo potrajati. Kad su ve svi posustali te ga vie nisu mogli natezati i tui, odvuku Olivera, koji se otimao i vikao, ali nije bio nimalo zastraen, u spremite smea u podrumu i tu ga zakljuaju. Kad su to uinili, Sowerberryjevka klone na stolac i brine u pla. Boe moj, umrijet e! ree Charlotte. Bre au vode, Noah dragi! Pouri se! Oh, Charlotte prozbori gospoa Sowerberry na jedvite jade, zbog nedostatka zraka i suvika vode koju je Noah lijevao po njenoj glavi i ramenima. Oh! Charlotte, sva srea to nas nije sve pobio na spavanju! Ah! To je zbilja srea, milostiva glasio je odgovor. Samo se nadam da e ovo opametiti gazdu da ne dri vie u kui takve nitkove kojima je ve u kolijevci sueno da budu ubojice i ra zbojnici. Jadni Noah! Samo to ga nije bio dotukao, milostiva, kad sam ula. Jadnik! ree Sowerberryjevka gledajui saalno uenika sirotinj ske kole. Noah, kome je najgornje dugme na prsluku bilo negdje u visini Oliverova tjemena, trljao je zapeima oi, putao pokoju suzu i mrcao dok su ga obasipali tim samilosnim rijeima. Sta da radimo? uzvikne gospoa Sowerberry. Gazde nema, u kui nema muke glave, a ovaj e za deset minuta izvaliti nogom ta vrata. Po Oliverovim snanim udarcima o taj komad drva moglo se zakljuiti

(Ja bi se to predvianje moglo vrlo lako obistiniti. _ Boe moj! Ja ne znam, milostiva, to da radimo ree Charlotte _ osim da poaljemo po policiju. __ Po vojnu silu predloi gospodin Clavpole. _ Neemo, neemo ree gospoa Sowerberry, poto se sjetila Ohverova starog prijatelja. Noah, trkni do gospodina Bumblea i reci mu neka odmah doe, ne asei ni asa; ostavi sad kapu! Pouri se! Dok bude treao, dri no na masnici ispod oka da ti splasne oteklina. Noah nita ne odgovori nego pojuri glavom bez obzira. Prolaznici su se udom udili gledajui uenika sirotinjske kole kako gologlav juri ulicom kao bez due, drei depni noi na oku.

Oliver Twist

Sedmo poglavlje

Sedmo poglavlje
Oliver ostaje tvrdokoran.
Noah Clavpole trao je ulicama to su ga noge nosile, nije zastao ni da predahne sve dok nije stigao do ulaza u ubonicu. Poto se tu odmorio minutu-dvije da bi skupio snagu za jecanje i uvjerljivu predstavu punu suza i strave, snano zalupa na vrataca i pokae takvo ojaeno lice starom ubogaru, koji mu je otvorio, da je ak i taj ovjek, koji je i u svojim najboljim danima viao oko sebe sama ojaena lica, ustuknuo u udu. Ama, ta je ovom djeaku? uzvikne stari ubogar. Gospodine Bumble! Gospodine Bumble! povie Noah, vjeto hinei zgranutost, toliko snanim i uzrujanim glasom da ne samo to ga je Bumble, koji se sluajno naao u blizini, uo nego se i prepao toliko da je izletio na dvorite bez svoga trorogog eira to je vrlo ne obina i znaajna okolnost, koja pokazuje da ak i pandur moe, pod utjecajem nekog iznenadnog i snanog poticaja, izgubiti naas prisebnost duha i smetnuti s uma svoje osobno dostojanstvo. Oh, gospodine Bumble! ree Noah. Oliver je, gospodine... Oliver je... to? to je? upadne mu Bumble u rije, a u metalnu sjaju nje govih oiju zatitra odbljesak zadovoljstva. Nije valjda pobjegao, je li, Noah, nije valjda pobjegao? Nije, gospodine, nije. Nije pobjegao, gospodine, nego se raspo mamio odgovori Noah. Pokuao me ubiti, gospodine, a onda je pokuao ubiti Charlottu, pa onda i milostivu. Oh, kako me strahovito boli! Kakve su ovo muke, gospodine, samo da znate! I Noah se pone uvijati i griti na sve mogue naine, kao jegulja, dajui tako na znanje Bumbleu da je pri bjesomunom i krvolonom napadu Olivera Twista zadobio teke unutranje ozljede i rane koje

mu u ovom trenutku priinjaju strahovite boli. Kad je Noah vidio kako je Bumble zgranut onim to mu je priopio, poduzme dodatne mjere da taj dojam jo vie pojaa te pone jo deset puta glasnije kukati zbog svojih ljutih rana, a kad opazi gospodina u bijelom prsluku kako prolazi kroz dvorite, udari u jo traginiju kuknjavu, drei sasvim ispravno da je i te kako poeljno privui pozornost i pobuditi zgraanje spomenutoga gospodina. Ubrzo je privukao gospodinovu pozornost, jer ovaj nije bio proao ni tri koraka kadli se srdito okrene i zapita zato to tene toliko tu zavija, i zato ga gospodin Bumble ne poasti neim zbog ega e imati zaista razloga isputati te povike, to ih je gospodin nazvao zavijanjem. Taj je jadni deko iz sirotinjske kole, gospodine odgovori Bum ble i umalo to ga nije ubio... samo to ga nije ubio gospodine... mali Tvvist. Do bijesa! uzvikne gospodin u bijelom prsluku i naglo zastane. Znao sam! Od samog sam poetka imao neki udni predosjeaj da e taj drski mali divljak zavriti na vjealima! Takoer je, gospodine, pokuao ubiti i njihovu slukinju ree Bumble, blijed kao krpa. I milostivu umetne gospodin Clavpole. I gazdu, ini mi se da si kazao, Noah nadometne Bumble. Nema ga kod kue, inae bi i njega ubio odgovori Noah. Re kao je da bi i njega najradije ubio. Ah! Rekao je da bi i njega najradije ubio, je li, sinko? priupita ga gospodin u bijelom prsluku. Jest, gospodine odgovori Noah. I molim lijepo, gospodine, milostiva je pitala ne bi li gospodin Bumble mogao naas skoknuti do nas, sad odmah, da ga iiba... jer gazde nema kod kue. Svakako, sinko, svakako ree gospodin u bijelom prsluku smje kajui se dobrohotno i tapui Noaha po glavi, koja je bila oko osam centimetara via od njegove. Dobar si ti deko, dobar. Evo ti peni. Hajde, Bumble, skoknite do Sowerberryjevih i ponesite tap pa vidite to moete uiniti, i nemojte ga tedjeti, Bumble!

Neu, gospodine, neu odvrati pandur namjetajui dretvu, to je bila ovijena oko kraja njegova tapa te je sluila javnom bievanju u sirotitu. Recite Sowerberryju neka ga ni on ne tedi. S tim se malim ne moe nita postii bez batine i remena ree gospodin u bijelom Prsluku. Budite bez brige, gospodine odvrati pandur. I poto je dotle


Oliver Twist

ve namjestio svoj trorogi eir i tap tako da je bio zadovoljan sam sobom, Bumble se bre-bolje zaputi s Noahom Clavpoleom do pogre-bnikove radionice. Ondje se stanje nije ni najmanje popravilo. Sowerberry se jo nije bio vratio, a Oliver je i dalje, s nesmanjenom estinom, udarao nogama o vrata spremita. Izvjetaj o njegovoj krvolonosti, to.sju ga bile podnijele gospoa Sowerberry i Charlotte, bijae toliko neobian da je Bumble smatrao za uputno povesti pregovore prije nego to otkljua vrata. Stoga, umjesto uvoda, udari izvana nogom u vrata, prisloni usta na kljuanicu i prozbori dubokim i dostojanstvenim glasom: Olivere! Pustite me van! odazva se Oliver iznutra. Poznaje li ti, Olivere, mene po glasu? upita ga Bumble. Poznajem odgovori Oliver. Pa zar se ne boji moga glasa? Zar ne dre dok ja govorim? po novno e Bumble. Ne! neustraivo e Oliver. Bumblea nemalo iznenadi taj odgovor, oprean onome koji je oekivao i na koji je navikao. Uzmakne od kljuanice, uspravi se u svoj svojoj veliini i u nijemu udu pogleda redom sve troje prisutnih. Ama, znate, gospodine Bumble, sigurno je poludio ree gospoa Sowerberry. Nijedan djeak koji ima i mrvu razuma ne bi se usudio tako razgovarati s vama. Nije to od ludosti, gospoo odvrati Bumble nakon nekoliko trenutaka duboka razmiljanja. To vam je od mesa. Sto? uzvikne gospoa Sowerberry. Od mesa, gospojo, od mesa ponovi Bumble strogo i znaajno. Previe ste ga dobro hranili, gospojo. Uzgojili ste u njemu, gospojo, lanu duu i duh koji ne odgovaraju osobi njegova poloaja, to e vam, gospoo Sowerberry, potvrditi i opinski odbornici koji dobro znaju to je ivot. Sto e sirotinji dua i duh? Sasvim je dovoljno ako im ostavite tijelo. Da ste tog djeaka i dalje hranili zobenom kaom, do ovoga uope ne bi dolo. Boe, Boe! usklikne gospoa Sowerberry, pobono diui pogled put kuhinjskog stropa. Pa to vam je kad je ovjek velikoduan! Velikodunost Sowerberryjevke prema Oliveru bila je u tome to mu je u izobilju davala sve one ostatke i otpatke koje nitko drugi nije htio, tako da je bilo vrlo mnogo skromnosti i samoprijegora u njenu dobro voljnom priznavanju Bumbleove teke optube. A valja poteno rei da nije bila ni najmanje zgrijeila, ni milju, ni rijeju, ni djelom.

Sedmo poglavlje

Ah! uzvikne Bumble kad je gospoa ponovno poniknula pogledom. Jedino to se sad moe uiniti, koliko ja znam, jest da ga ostavimo u podrumu dandva dok malo ne ogladni, pa da ga onda pustimo van i da ga hranite samo zobenom kaom sve do kraja naukovanja. Iz loe je obitelji potekao. Sve su vam to ljudi prijeke naravi, gospoo Sowerberry! I njegovateljica i doktor kau da mu je mati stigla do nas unato tegobama i bolovima od kojih bi svaka ena jo nekoliko tjedana ranije ispustila duu. Kad je Bumble doao do tog mjesta u svom kazivanju, Oliver, koji je tek toliko uo da je znao da je opet rije o njegovoj majci, ponovno pone toliko estoko udarati nogom da se nita drugo nije moglo razabrati. U taj se mah vrati Sowerberry. Poto su mu ispriali to je Oliver uinio, preuveliavajui onoliko koliko je po raunu dviju dama bilo potrebno da izazovu njegov gnjev, on zaas otkljua podrumska vrata, zgrabi za ovratnik pobunjenog egrta i izvue ga van. Oliveru su poderali odjeu dok su ga tukli; lice mu je bilo izgrebeno i puno modrica, a kosa pala preko ela. Jo je, meutim, bio crven od srdbe, a kad su ga izvukli iz one njegove tamnice, mrko je pogledao Noaha nije bio nimalo zaplaen. E, krasan si mi ti deko, je li! ree Sowerberry, pa prodrma Olivera i opali mu uku. Grdio mi je majku odvrati Oliver. Pa ta onda to ju je grdio, mali nezahvalni gade? ree gospoa Sowerberry. Sve je to ona zasluila, pa i gore od toga! Nije ree Oliver. Jest opet e gospoa Sowerberry. Laete! ree Oliver. Gospoa Sowerberry proplae kao ljuta godina. Nakon te njene bujice suza Sowerberry nije vie mogao birati. Da je samo tren krzmao da najotrije kazni Olivera, svakom iskusnom itatelju moralo bi biti sasvim jasno da bi Sowerberry, prema svim utvrenim pravilima branih prepirki, bio neovjek, bezduan mu, ovjek zvijer, ovjek bez iega ljudskog u sebi, i da bi zavrijedio mnoge druge zgodne nazive kojih ima previe da bismo ih sve mogli nabrojiti u ovom poglavlju. Valja priznati da je on, koliko je to bilo u njegovoj moi, a ona nije bila velika, bio prijateljski raspoloen prema djeaku, moda zato to mu je to bilo u probitku, a moda i zato to mu je su-pruga mrzila djeaka. Meutim, protiv bujice suza nije mogao nita, pa je odmah tako izdevetao Olivera da je ak i gospoa Sowerberry bila zadovoljna, a Bumble nije morao ni upotrijebiti svoj tap. Olivera

O liv e r T w ist

su do kraja dana zatvorili u stranju kuhinju, u drutvu s crpkom i krikom kruha, a naveer gospoa Sowerberry, poto je jo pred vra tima iznijela kojekakve napomene koje nipoto nisu bile laskave po uspomenu njegove majke, zaviri u njegovu prostoriju i zapovjedi mu, usred Noahovih i Charlottinih podsmijeha i poruga, da se popne gore do svog bijednog leaja. . .,, Tek kad je ostao sam usred tiine i mira sumorne radionice, Oliver je dao maha osjeajima za koje se moe pretpostaviti da su se porodili u dui djeteta nakon svega onoga to je propatio tijekom dana. Prezirno je sluao njihove poruge; podnio je njihove udarce a da nije ni pisnuo, jer je osjeao kako mu u prsima buja ponos zbog kojeg bi zatomio u sebi svaki vrisak, pa ba da su ga i iva pekli. Ali sad, kad nije bilo nikoga da ga vidi ili uje, kleknuo je na pod, pokrio lice rukama i polio se takvim suzama bogomdanim suzama to slue na ast ljudskoj naravi kakve je malo koje od tako mladih stvorenja ikad imalo razloga proliti pred licem Bojim] Dugo je Oliver ostao nepomian u tom poloaju. Svijea je ve dogorijevala kad je ponovno ustao. Poto se oprezno obazro oko sebe i pozorno oslunuo, polagano skine zasun s vrata i pogleda van. Bijae studena, mrana no. Djeakovim su se oima zvijezde inile dalje od zemlje nego ikad prije; nije bilo ni daka vjetra, a tamne sjene to ih je drvee bacalo na zemlju podsjeale su ga na groblje i smrt, tako su bile nepomine. Tiho ponovno pritvori vrata. Poto je pri posljednjim zrakama svijee zavezao u rubac ono malo rublja to ga je imao, sjedne na klupu doekati zoru. im su prve zrake svjetla prodrle kroz pukotine u kapcima, Oliver ustane i opet otkrauna vrata. Jo se jednom plaljivo obazre jo trenutak neodluno zastane pa zatvori za sobom vrata i nae se na ulici. Pogleda lijevo, pogleda desno, ne znajui na koju stranu krenuti. Sjeti se da je jednom vidio zaprena kola kako se na izlasku iz grada muno penju uz brijeg. Poe na tu stranu, a kad doe do staze koja vodi kroz polje i za koju je znao da malo dalje opet izbija na cestu, udari njome i prui korak. Dobro se sjeao kako je tom istom stazom kaskao uz Bumblea kad ga je Bumble prvi put vodio iz sirotita u ubonicu. Put ga je opet nanio pokraj samog sirotita. Srce mu je snano zalupalo kada se toga sjetio, pa malne nakani da se vrati. Prevalio je, meutim, ve dobar dio puta i izgubio bi poprilino vremena kada bi se vratio. Osim toga, bilo je jo toliko rano da se nije morao bojati da e ga tko vidjeti, te stoga produi put.

Sedmo poglavlje

Stigao je do sirotita. Reklo bi se da nitko jo nije na nogama u taj rani sat. Oliver zastane i zaviri u vrt. Jedno je dijete plijevilo malu lijehu; kad je Oliver zastao, dijete podigne svoje blijedo lice i Oliver prepozna u njemu jednog od svojih bivih drugova. Obraduje se to ga je ugledao prije nego to je otiao, jer mu je taj djeak, iako mlai od njega, bio prijatelj i drug u igri. Bezbroj su puta bili zajedno iibani, moreni glau i zatvarani. Pst, Dick dobaci mu Oliver kad je djeak dotrao do vrata i proturio svoju tanku ruku kroz ogradu da se s njim pozdravi. Je li ve tko ustao? Nitko osim mene odgovori djeak. Ne smije nikome rei, Dick, da si me vidio ree Oliver. Po bjegao sam. Tukli su me i muili, Dick, pa idem potraiti sreu negdje daleko odavde. Ne znam jo gdje. Kako si blijed1. uo sam doktora kada je rekao da u umrijeti odgovori djeak smjekajui se ovla. Ba mi je drago to te vidim, prijatelju; ali nemoj se vie zadravati, nemoj se vie zadravati! Hou, hou, moram, samo da se pozdravim s tobom odgovori Oliver. Opet emo se vidjeti, Dick. Znam da emo se vidjeti! Ti e jo biti zdrav i sretan! - Valjda hou odvrati malian. Ali tek kad umrem, prije neu. Znam da doktor ima pravo, Olivere, zato to vrlo esto sanjam nebo i anele i dobra lica koja nikad ne vidim na javi. Poljubi me ree malian, pa se popne na niske vratnice i obavije ruke Oliveru oko vrata. Zbogom, prijatelju! Bog bio s tobom! Taj je blagoslov doao iz usta nejaka djeteta, ali je to bio prvi blagoslov koji je Oliveru ikad netko uputio; i za svih kasnijih borbi, muka, briga i promjena, nikad ga nije zaboravio.

O liv e r T w ist

O sm o po glav lje

Osm o poglavlje
Oliver odlazi pjeice u London. Na putu susree jednog udnog mladog gospodina.
Kada je stigao do prijelaza na ogradi to bijae na kraju staze, Oliver ponovno izbije na glavnu cestu. Bilo je ve osam sati. Premda je odmakao gotovo pet milja1 od grada, sve dopodne je naizmjence trao i skrivao se iza grmlja bojei se da ga ne progone i ne uhvate. Tako je sjeo da se odmori uz jedan miljokaz i prvi je put poeo razmiljati kamo bi mu bilo najbolje krenuti i okuati sreu. Na kamenu uz koji je sjedio pisalo je krupnim slovima da od tog mjesta do Londona ima ravno sedamdeset milja. Ime toga grada probudi u djeakovoj glavi cijeli roj misli. London! Taj veliki, golemi grad! Nitko, pa ni sam gospodin Bumble ne bi ga nikad mogao ondje nai! Vie puta uo je u ubonici starce kako kau da nijedan momak koji ima malo soli u glavi ne moe propasti u Londonu, da se u tom velegradu moe ivjeti na mnogo naina o kojima ljudi koji su odrasli na selu nemaju ni pojma. To je bilo mjesto kao stvoreno za djeaka beskunika koji je osuen da skapa na ulici ako mu tko ne pritekne u pomo. Dok su mu jo te misli prolazile glavom, skoi na noge i nastavi put. Razmak izmeu sebe i Londona smanjio je za jo pune etiri milje kada se sjetio to e sve morati pretrpjeti prije nego to stigne do odredita. Kada mu se ta misao nametnula, uspori malo korak i pone razmiljati o tome kako bi najlake stigao do cilja. U zaveljaju je imao komadi kruha, koulju od grube tkanine i dva para arapa. Imao je u depu i jedan peni to ga je dobio na dar od Sowerberryja poslije sprovoda na kojem se osobito dobro iskazao. ista koulja mnogo

1. Milja - engleska milja ima 1609 metara

vrijedi)', pomisli Oliver, a isto tako i dva para pokrpanih arapa, pa i peni; ali je sve to od slabe pomoi kad treba u zimsko doba propjeaiti ezdeset pet milja. Meutim, ta Oliverova razmiljanja, ba kao i razmiljanja veine ljudi, koliko god bila otroumna i spremna da upozore na potekoe, nikako nisu bila kadra uputiti ga na to kako da ih svlada; stoga, nakon dugog razmiljanja bez neke posebne svrhe, prebaci zaveljaji s jednog ramena na drugo i nastavi klipsati. Toga je dana propjeaio dvadeset milja a da za sve to vrijeme nije okusio nita do suhe korice kruha i nekoliko gutljaja vode to ih je bio izmolio s praga seoskih kua uz cestu. Kada je pala no, svrne u neiju livadu, zavue se pod plast sijena i nakani da tu prolei dok ne svane. Isprva ga je bilo strah jer je vjetar turobno zavijao pustim poljem, a bio je gladan i prozebao i osjeao se osamljeniji nego ikad. Meutim, kako je bio umoran od hoda, ubrzo zaspi i zaboravi sve svoje nevolje. Kada je sutradan ustao, bio je sav promrzao i ukoen i toliko gladan da je ve u prvom selu na koje je naiao dao onaj svoj peni za jedan krui. Nije prevalio vie od dvanaest milja kada se ponovno spustila no. Stopala su mu bila izranjavana, a noge klecale od slabosti. Nakon druge noi provedene na hladnu i vlanu zraku bilo mu je jo gore; kada je ujutro nastavio put, jedva se vukao. ekao je na podnoju strma brijega dok se nije pribliila potanska koija, pa je prosio milostinju od putnika to su vani sjedili, ali je bilo malo onih koji su se uope osvrnuli na nj. Meutim, ak su mu i oni rekli neka prieka dok ne stignu navrh brijega pa da vide koliko e moi trati uz koiju za pola penija. Siroti Oliver pokuavao je neko vrijeme drati korak s konjima, ali nije dugo mogao, zbog iscrpljenosti i ranjavih stopala. Kada su oni na koiji to vidjeli, ponovno su spremili po pola penija u depove i rekli da je to neka mala lijenina i da nije nita zasluio; i tako se koija otkotrljala dalje ostavljajui za sobom samo oblak praine. U nekim selima stajale su velike obojene ploe koje su upozoravale sve osobe koje prose u tom podruju da e biti uhapene. To je silno uplailo Olivera pa je gledao da se to prije izgubi iz tih sela. U drugim bi selima zastajkivao oko svratinih dvorita i alosno gledao svakoga tko bi naiao, to se obino zavravalo tako da bi gostioniarka naloila kojem od potanskih konjuara koji su se onuda motali neka otjera odatle tog nepoznatog djeaka, jer je bila sigurna da je doao togod ukrasti. Kada bi prosio po seljakim kuama, u devet sluajeva od deset zaprijetili bi mu da e nahukati psa na njega; a kada bi pomolio nos u koji duan, spomenuli bi pred njim opinskog pandura, od ega

Oliver Twist

Osmo poglavlje

bi u strahu progutao pljuvaku, to je vrlo esto bilo jedino to je progutao za vie sati. Zaista, da nije bilo jednog cestara dobra srca i jedne dobrostive stare dame, Oliverove bi nevolje bile dokrajene na isti nain kao i nevolje njegove majke; drugim rijeima, zacijelo bi klonuo mrtav nasred kraljevskog druma. Ali cestar mu je dao sira i kruha, a, stara dama, kojoj je unuk doivio brodolom te se bos potucao nekud po dalekom svijetu, poalila je jadno siroe i dala mu ono malo to je mogla pa * i vie od toga kazujui mu tako njene i lijepe rijei i lijui takve suze saaljenja i suuti da su se Oliveru dublje urezale u duu od svih muka to ih je podnio. Rano ujutro sedmog dana otkako je otiao iz svoga rodnog mjesta, Oliver se polako doklatio do gradia Barneta. Kapci su na prozorima bili jo sputeni; ulica je bila pusta; nigdje ni ive due da se prihvati posla. Sunce se raalo u svoj svojoj velebnoj ljepoti, ali je njegovo svjetlo samo pokazivalo djeaku koliko je osamljen i kukavan dok tako sjedi, krvavih nogu i sav praan, na pragu neije kue. Kapci su se jedan za drugim otvarali, zastori se dizali, a ljudi poeli hodati amotamo. Tek bi poneki zastali da se naas zagledaju u Olivera, ili bi se okrenuli za njim u urnu hodu, ali mu nitko nije pritekao u pomo niti se potrudio zapitati ga otkud on tu. Nije se usudio prositi. Tako je samo sjedio. Sjedio je tako ve neko vrijeme udei se velikom broju gostionica (svaka je druga kua u Barnetu bila svratiste, vee ili manje), ravno-; duno gledajui koije kako prolaze i mislei kako je udno to koije kao od ale, za nekoliko sati, prevale put za koji je njemu trebalo cijeli tjedan dana odvanosti i odlunosti to nadilaze njegove godine. Tada se trgne jer opazi kako se jedan djeak, koji je nehajno proao mimo njega prije nekoliko minuta, vratio te ga neobino ozbiljno promatra s druge strane ulice. Isprva nije mnogo mario za nj, ali ga je djeak toliko dugo i pozorno motrio da Oliver na kraju digne glavu i zagleda se isto tako u njega. Nato onaj djeak prijee ulicu, prie sasvim blizu Oliveru i dobaci mu: Zdravo, deko! Koji ti je vrag? Djeak koji je uputio to pitanje naem malom putniku bijae otprilike njegovih godina, ali jedan od najudnovatijih djeaka koje je Oliver > ikad vidio. Imao je prast nos, nisko elo i prilino prostako lice, a; prljavijeg maka od njega bilo bi teko i zamisliti. Meutim, drao se if vladao kao posve odrastao ovjek. Bio je nizak za svoje godine, imao je s

prilino krive noge i sitne, prodorne i rune oi. eir mu je bio ovla nataknut na tjeme tako da mu je mogao svaki as odletjeti s glave, a zacijelo bi mu vrlo esto i odletio da ga njegov vlasnik nije ovda-onda vjetim trzajem glave vraao na mjesto. Na djeaku bijae kaput odrasla ovjeka to mu je dosezao gotovo do peta. Rukave je zavrnuo sve do lakata kako bi oslobodio ruke, a zacijelo je krajnji cilj toga bio da ih moe turiti u depove na barunskim hlaama, gdje ih je obino i drao. Sve u svemu, bijae to koeperan i razmetljiv mladi gospodin kakav samo moe biti mladac koji je u dolisnicama visok samo sto i trideset pet centimetara ili neto manje. Zdravo, deko! Koji ti je vrag? ree taj udni mladi gospodin Oliveru. Strano sam gladan i umoran odgovori mu Oliver, sa suzama u oima. Doao sam izdaleka pjeice. Ve sedam dana pjeaim. Ve sedam dana klipe? uzvikne mladac. A, tako. Dobio si nogu, a? Ali nadoda kad opazi izraz iznenaenja na Oliverovu licu valjda ne zna to to znai dobiti nogu, atrove moj dra-gi! Oliver kratko odgovori da zna valjda to je noga. K vragu, to si zelen! uzvikne mladac. Ma to znai da su te najurili; a kad su te najurili, onda uvijek ide samo naprijed, a nikad nazad. Zar nisi nikad bio u buksi? U kakvoj buksi? priupita Oliver. U kakvoj buksi? Pa u pravoj buksi, buksi koja je toliko tijesna da jedva stane u nju, i u kojoj je uvijek bolje kad ima manje raje nego vie. Nego, ajde ree mladac. Treba da njupa, i njupat e. I ja sam prilino dekintiran imam samo jedan iling i neto sitnia, ali koliko imam da imam, astim te. Hajde, bre, na noge lagane! Tako, vidi. Pokret! Poto je pomogao Oliveru da ustane, mladac ga odvede u oblinju trgovinu, gdje kupi lijep komad kuhane unke i kilogram kruha ili, kako se on izrazio, trucu za etiri penija. Da bi unka ostala ista, da se ne zaprai, dosjetio se pa je izdubio rupu u kruhu, izvadio dio mekote i strpao unutra unku. Stavivi kruh pod pazuho, mladac svrati u jednu krmicu i povede Olivera u toionicu u stranjem dijelu zgrade. Tu im donesu vr piva koji je naruio tajanstveni momak, a Oliver se, na poziv svog novopeenog prijatelja, zduno prihvati jela, pri emu ga je udnovati djeak od vremena do vremena pozorno motrio. Ide u London? zapita udnovati djeak Olivera kad se ovaj napokon najeo. Idem.

Oliver Twist

Osmo poglavlje

Ima li tamo brlog? Nemam. Love? Nemam. udnovati djeak zazvidi i zarije ruke u depove koliko je god mogao dublje, pri emu su mu smetali dugaki rukavi kaputa. v ^ A ivi li ti u Londonu? upita ga Oliver. Da, ivim, kad sam kod kue odgovori djeak. Jo ne zna gdje e noas prenoiti, je li? Ne, zbilja ne znam odgovori Oliver. Nisam spavao pod kro vom otkako sam krenuo iz svog kraja. Ne beri brigu to se toga tie ree mladac. Ja moram veeras biti u Londonu, a poznajem tamo jednog finog starog gospodina kod koga e moi spavati a da te nee kotati ni prebite pare, naime, ako te preporui netko koga on dobro poznaje. A misli da mene dobro poznaje? Ma kakvi! Ni najmanje! Ni govora. Uope me ne poznaje! Mladac se smjekao kao da eli pokazati kako je ovo posljednje rekao u ali, ispijajui usput ostatak piva. Ova neoekivana ponuda utoita bila je odvie primamljiva da bi joj Oliver mogao odoljeti, pogotovo jer je bila popraena uvjeravanjem da e dotini stari gospodin svakako pribaviti Oliveru za kratko vrijeme i kakav zgodan posao. Nakon toga je razgovor postao jo srdaniji i povjerljiviji, pa je Oliver tako doznao da mu se prijatelj zove Jack Dawkins i da je poseban ljubimac i tienik spomenutoga postarijega gospodina. Dawkinsova vanjtina nije bogzna to govorila o prednostima to ih uivaju oni koje negov zatitnik uzme pod svoje okrilje, ali kako je u govoru bio prilino vjetrenjast i lakouman, te kako je uz to priznao da je meu svojim prisnim prijateljima poznatiji pod nadimkom Lisac Prefriganac, Oliver zakljui da na njega, kao na rasputena i nemirna djeaka, nisu valjda djelovale moralne pouke njegova dobrotvora. Obuzet tim dojmom, odlui u sebi da e to prije stei dobro miljenje toga staroga gospodina, a ako ustanovi daje Lisac nepopravljiv, kao to se bojao da jest, odrei e se asti daljnjeg druenja s njim. Budui da je Jack Dawkins bio protiv toga da uu u London prije mraka, bilo je ve gotovo jedanaest sati kada su stigli do mitnice u Islingtonu. S ceste Angel skrenuli su na cestu St. Johna i udarili uliicom koja se zavrava kod kazalita Sadler's Wells, pa produili ulicom Exmouth i Coppice Row, proli pokraj ubonice na maloj istini, kroz glasoviti kraj to se neko zvao Hockley-in-the-Hole, a odatle uli u

Little Saffron Hill, pa iza njega u Saffron Hill the Great, kojim je Lisac odmicao hitrim koracima zahtijevajui od Olivera da ga u stopu prati. Premda je Oliver bio prilino zaokupljen brigom da mu vodi ne iezne iz oiju, nije mogao a da ne baca hitre poglede na obje strane puta kojim su prolazili. Nikad nije vidio prljavijeg i kukavnijeg okolia. Ulica je bilo vrlo uska i blatna, a zrak ispunjen smradom. Bilo je podosta duania, ali reklo bi se da su jedina roba u njima opori djece koja su, ak i u ovo nono doba, vrvjela na sve strane ili vritala po kuama. Jedina mjesta to su cvjetala usred te ope bijede kao da bijahu krme, u kojima su se propalice Irci gloili na sav glas. Natkriveni prolazi i puteljci to su se odvajali od glavne ulice otkrivali su pogledu gomilice kua, ispod kojih su se pijani mukarci i ene naprosto valjali u blatu, a na poneke vratnice oprezno su izlazili momci zlokobna dranja koji su, prema svemu sudei, bili spremni na pothvate za koje se ne bi moglo rei da su dobronamjerni ili neduni. Oliver je upravo razmiljao ne bi li bilo bolje da pobjegne, kada stigoe do podnoja brijega. Njegov ga pratitelj uhvati za miicu, gurne vrata na jednoj kui blizu Field Lanea, uvue ga u hodnik i zatvori vrata za sobom. Sta je? odazva se neiji glas odozdo na Liev zviduk. Stvar hoda! glasio je odgovor. Reklo bi se da je to lozinka ili znak da je sve u redu, jer na kraju hodnika zatreperi na zidu slabano svjetlo svijee, a na mjestu gdje je bila odlomljena ograda starih kuhinjskih stuba pomoli se lice nekog ovjeka. Dvojica ste ree ovjek i odmakne svijeu od sebe zaklanjajui oi. Tko je taj drugi? Jedan novi pajda odgovori Jack Davvkins gurajui Olivera pre da se. Odakle je? Iz utokljunije. Je li Fagin gore? Jest, upravo sortira rupie. Penjite se gore! Svijea se povue i lica nestane. Pipajui samo jednom rukom oko sebe jer ga je za drugu vrsto drao njegov pratitelj, Oliver se muno penjao uz mrane i polomljene stube po kojima se njegov vodi kretao lako i hitro, tako da se odmah vidjelo da ih dobro poznaje. Ovaj potonji irom otvori vrata jedne stranje sobe i povue Olivera za sobom. Zidovi i strop te sobe bili su posve crni od starosti i prljavtine. Pokraj

Oliver Twist

Deveto poglavlje

vatre stajao je stol od jelovine, a na njemu svijea utaknuta u grli pivske boce, dva-tri kositrena vra, kruh i maslac i jedan tanjur. Na tavi to je icom bilal objeena za policu iznad kamina prilo se nekoliko kobasica, a uz tavu je stajao, drei u ruci vilicu za prenje kruha, vrlo star, naboran idov, ije lupeko i odvratno lice bijae prikriveno bujnom i raupanom riom kosom. Bio je u masnom flanelskom kunom kaputu iz kojeg je virio goli vrat; inilo se da mu je pozornost usredotoena sad na tavu, sad na ue za suenje rublja na kojem je visila sva sila svilenih depnih rupia. Vie obinih leajeva napravljenih od starih vrea bilo je prostrto po podu jedan do drugoga. Za stolom je sjedilo ctiri-pet djeaka od kojih ni jedan nije bio stariji od Lisca; puili su dugake zemljane lule i pili neko estoko pie drei se kao sredovjeni ljudi. Svi su se sjatili oko svog druga dok je on neto aputao idovu, a onda se okrenuli Oliveru cerekajuu mu se u lice. Eto, to je on, Fagin ree Jack Davvkins a ovo je moj prijatelj Oliver Twist. idov se naceri i duboko pokloni Oliveru, pa mu stisne ruku i ree kako se nada da e imati ast bolje ga upoznati. Nato Olivera opkole mlada gospoda s lulama u zubima i porukuju se s njim tresui mu obje ruke pogotovo onu u kojoj je drao svoj zaveljaji. Jedan je mladac pohitao da mu objesi kapu, a drugi je bio toliko usluan te mu je prekopao depove kako ih ne bi morao, onako umoran, sam isprazniti prije spavanja. Ove bi ljubaznosti zacijelo ile i mnogo dalje da nije idov obilato dijelio udarce onom svojom velikom vilicom po glavama i ramenima suvie susretljive mlaarije. Drago nam je to smo se upoznali, Olivere, zaista drago ree i dov. Lie, skloni kobasice s vatre i privuci jednu kaicu blie vatri za Olivera. A, gleda rupie, je sinko? Puno ih ima, jel'da? Upravo smo ih pripremili za pranje, nita vie, Olivere, nita vie. Ha-ha-ha! Ove posljednje rijei pozdrave svi nadobudni uenici starog veseljaka burnim povicima. Usred te halabuke prihvate se jela. Poto je Oliver pojeo svoj obrok, idov mu natoi u au tople borovike s vodom i ree mu da to mora odmah iskapiti, jer jedan drugi gospodin eka na au. Oliver uini kako se od njega trailo. Odmah zatim osjeti kako ga polagano polau na jednu od onih vrea, a onda zaspi kao zaklan.

D eveto poglavlje
sadri daljnje potankosti o prijaznom starom gospodinu i nje-, govim nadobudnim uenicima.
Sutradan se Oliver kasno probudio iz duboka i duga sna. U sobi nije bilo nikog osim starog idova koji je kuhao kavu u loncu za doruak i tiho zvidukao mijeajui neprestano kavu metalnom licom. Od vremena do vremena, im bi zauo i najmanji um odozdo, zastao bi da oslune, a kada bi se uvjerio da nema nikoga, nastavio bi opet zvidukati i mijeati kavu. Iako Oliver nije vie spavao, jo se nije ni potpuno rasanio. Postoji jedno bunovno stanje, izmeu sna i jave, kada ovjek, poluotvorenih oiju i napola svjestan svega to se oko njega zbiva, u pet minuta vie usnije nego to bi usnio u pet noi vrsto sklopljenih oiju i posve obamrlih osjetila. U takvim trenucima smrtnik dovoljno jasno zna to mu se zbiva u duhu da bi mogao stei kakvu-takvu predodbu o njegovim monim silama, o tome kako se duh vine sa zemlje prezirui prostor i vrijeme, im se oslobodi tijela to ga sputava. Oliver je bio upravo u takvu stanju. Gledao je idova poluotvorenih oiju, sluao kako tiho zvidue i razabirao struganje lice po loncu, a u isto mu vrijeme osjetila bijahu dobrim dijelom zaokupljena gotovo svim ljudima koje je ikad upoznao u ivotu. Kada je skuhao kavu, idov skine lonac s vatre i stavi ga na policu iznad kamina. Zatim nekoliko minuta neodluno stajae, kao da ne zna pravo to da radi, pa se okrene, pogleda Olivera i zovne ga po imenu. Djeak se ne odazva reklo bi se da jo spava. Poto se o tom osvjedoio, idov tiho prie vratima i namakne na njih zasun. Zatim izvue iz nekakva skrovita u podu, kako se uini Oliveru, krinjicu koju pomno stavi na stol. Oi mu se zakrijesile kada je podigao Poklopac i zavirio unutra. Poto je prikuio stolu nekakav stari stolac,

Oliver 1wist

sjedne i izvadi iz krinjice prekrasan zlatan sat koji se sav sjao od dragog kamenja. Ehel usklikne idov slijeui ramenima i razvlaei lice u ruan cerek. Lukavi vragolani! Lukavi vragolani! Izdrali su do kraja! Nisu rekli starom popu gdje su skriveni. Nisu odali starog Fa^ina! Pa i zato bi? Ne bi im skinuo omu s vrata niti bi im i na tren odgodio vjeanje. Ne bi, ne bi! Dobri deki! Dobri deki! Mrmljajui te i sline rijei, idov ponovno spremi sat na sigurno mjesto. Zatim izvue jo najmanje est satova iz te iste krinjice i razgleda ih isto onako zadovoljno, pa onda jo svakojakog prstenja, broeva, narukvica i drugog nakita od tako skupocjena materijala i tako divne izradbe da Oliver nije znao ni kako se zove sav taj nakit. Poto je vratio te dragocjenosti u krinjicu, idov izvadi jo jedan predmet koji je bio toliko sitan da ga je drao na dlanu. Reklo bi se da je na njemu neto sitno ispisano, jer ga idov poloi na stol, zakloni rukom i dugo ga i pomno prouavae. Naposljetku ga odloi, kao da je izgubio nadu da e uspjeti odgonetnuti to pie, pa se zavali na naslon stolca i promrmlja: Kako je smrtna kazna divna stvar! Mrtvaci se nikad ne pokaju; mrtvaci nikad nita nee izbrbljati. Ah, kako je to dobro za posao! Petorica lijepo povjeana u jednom redu, ni jedan nije ostao da ucjenjuje ili da izda! Dok je idov tako govorio, pogled njegovih crnih uagrenih oiju, koji je do tada bio rastreseno uprt nekud ispred sebe, padne na Olivera; djeak ga je gledao nijemo i radoznalo; i premda je sve to potrajalo samo trenu tak dok bi udario dlanom o dlan bilo je dovoljno da starac pojmi da ga je djeak promatrao. idov buno spusti poklopac, dohvati no za rezanje kruha koji je leao na stolu, te bijesno skoi na noge. Ipak je poprilino drhtao jer je Oliver, koliko god bio prestravljen, zapazio kako mu se no trese u zraku. ta je to? uzvikne idov. Zato me gleda? Zato ne spava? to si sve vidio? Govori jasno i glasno, mali! Bre, bre, ako ti je ivot mio! Nisam vie mogao spavati, gospodine kratko odgovori Oliver. ao mi je, gospodine, ako sam vas uznemirio. A nisi li se jo prije sat vremena probudio? zapita idov strijeljajui oima djeaka. Nisam! Nisam, kad vam kaem! odgovori Oliver. Sigurno nisi? uzvikne idov gledajui ga jo bjenje nego prije i prijetei mu i samim svojim dranjem. > Potenja mi, nisam, gospodine ozbiljno e Oliver. Nisam, ka$ vam kaem, gospodine. %

Deveto poglavlje

__Dobro, dobro, sinko! ree idov i naglo poprimi prijanje dranje, pa se jo malo poigra noem prije nego to ga odloi, kao da eli pokazati da ga je dohvatio samo onako, ale radi. Ma naravno, sinko, znam da govori istinu. Samo sam te htio malko uplaiti. Dobar si ti deko, Olivere! I idov protrlja ruke smijuljei se, ali svejednako bacae uznemirene poglede na krinjicu. Jesi li vidio koju od ovih zgodnih stvarica, sinko? priupita idov stavljajui nakon krae utnje ruku na krinjicu. Jesam, gospodine odgovori Oliver. Ah! uzdahne idov i pomalo problijedi. To je... to je moje, Oli vere, to ti je sva moja sirotinja. Od toga moram ivjeti pod stare dane. Vele ljudi, sinko, da sam krtac. Samo krtac, nita drugo. Oliver pomisli kako je taj stari gospodin uistinu velik krtac kad stanuje u tako prljavoj jazbini, pokraj toliko satova; ali se sjeti da moda naklonost prema Iiscu i ostalim djeacima stoji starca mnogo novca, te samo smjerno pogleda idova i upita ga smije li sada ustati. Naravno, sinko, naravno odgovori mu starac. Stani malo! U kutu iza vrata stoji ti bokal s vodom. Donesi ga amo, pa u ti dati lavor, sinko, da se umije. Oliver ustane, proe kroz sobu i naas se sagne da podigne bokal. Kad se okrenuo, krinjice vie nije bilo na vidiku. Tek to se Oliver umio i, po uputi starog idova, bacio vodu kroz prozor, vrati se Lisac s vrlo ivahnim mladim prijateljem, koga je Oliver vidio sino kako pui i koga mu sad slubeno predstave kao Charlevja Batesa. Sva etvorica sjednu da za doruak popiju kavu i pojedu nekoliko vruih emiaka i unke to je Lisac donio kui u eiru. E pa ree idov zirkajui ispod oka na Olivera i obraajui se Liscu nadam se, momci, da ste jutros bili ve na poslu? Nego ta odgovori Lisac. Dobro smo potegnuli nadoda Charlev Bates. Bravo, momci, bravo! ree idov. Sto si ti donio, lie? Dvije novarke odgovori taj mladi gospodin. Jesu li debele? eljno priupita idov. Prilino odgovori lisac vadei iz depa dvije novarke, od kojih je jedna bila zelena a druga crvena. Nisu ba bogzna kako teke ree idov poto ih je pomno pogledao ali su vrlo zgodne i lijepo izraene. Dobar majstor, jel'da, Olivere? Jest, zaista, gospodine potvrdi Oliver, nato se Charlev Bates gro hotom nasmije, na veliko udo Oliverovo, koji u svemu to se zbilo nije

Oliver Twist

vidio nita smijeno. - A to si ti, sinko, donio? upita Fagin Charlevja Batesa. Rupie odgovori gospar Bates pa izvadi iz qepa etiri ubruia. Pa dobri su, vrlo su lijepi ree idov pregledajui ih pomno. Ali nisi dobro izvezao monograme, Charlev, morat emo ih iglom otparati. Nauit emo Olivera kako se to radi, hoemo li, Olivere, a? jrla-ha-ha! Kako god vi kaete, gospodine ree Oliver. Bi li volio znati ovako lako praviti rupie kao to ih pravi Charlev Bates, a, sinko? zapita ga idov. Bih, svakako, samo kad biste me nauili, gospodine odgovori Oliver. Gosparu Batesu bilo je u tom odgovoru neto tako izvanredno komino da ponovno prasne u smijeh, a kako je upravo pio kavu, od smijeha mu je kava zala u pogrean kanal te umalo to se ne ugui. (Nevjerojatno je zelen! ree Charlev kada se oporavio, ispriavajui se zbog svog nedolinog vladanja. Lisac ne ree nita, samo namakne Oliveru kosu preko oiju i pripomene da e se malo-pomalo snai, a stari gospodin zapazi da se Oliver zacrvenio, te promijeni razgovor i zapita je li jutros bilo mnogo svijeta na smaknuu. Oliver se sve vie udio jer je iz odgovora obojice djeaka razabrao da su bili ondje, te se pitao kako su stigli na sve to. Kad su raspremili stol, stari veseljak i ona dvojica ponu se igrati vrlo zanimljive i neobine igre koja je ovako tekla: stari veseljak bi strpao bur-muticu u jedan dep na hlaama, lisnicu u drugi, a sat objeen laniem oko vrata u depi na prsluku; uz to bi u koulju pribo lanu dijamantnu iglu, zakopao sva puceta na kaputu i turio futrolu s naoalama i rupi u depove, pa bi se ushodao po sobi sa tapom u ruci, oponaajui staru gospodu koja se tako etaju ulicama u svako doba dana. Katkad bi zastao pred kaminom, a katkad kod vrata, gradei se da je posve zaokupljen ra zgledanjem izloga. U tim se trenucima neprestance obazirao iz straha od depara, pipajui se redom po svim depovima da se osvjedoi nije li to izgubio, a sve je to inio toliko smijeno i uvjerljivo da se Oliver do suza nasmijao. Za sve to vrijeme ona su mu dva djeaka bila neprestano za petama, klonei se toliko vjeto njegovim pogledima kad god bi se okrenuo da je bilo nemogue pratiti njihove pokrete. Napokon bi mu lisac stao na nogu ili toboe sluajno zapeo za njegovu izmu, dok bi Charlev Bates naletio na njega s lea, i u tom bi mu trenu izvanredno hitro ugrabili burmuticu, lisnicu, lani s vrata, sat, iglu iz koulje, pa ak i futrolu s naoalama. Kad bi stari gospodin osjetio neiju ruku u svom depu, viknuo bi u kojem je depu ruka i onda bi igra opet poela iznova.

Deveto poglavlje

poto su vie puta ponovili tu igru, mladoj su gospodi dole u posjet dvije mlade dame, od kojih se jedna zvala Bet, a druga Nancy. Imale su bujnu kosu koja nije bila otraga ba uredno poeljana, a ni cipele i arape nisu im bile osobito iste. Ne bi se ba moglo rei da su lijepe, ali su bile u licu rumene i doimale se snano i zdravo. Kako su se slobodno i prijazno vladale, Oliver je drao da su vrlo zgodne djevojke, kao to su zacijelo i bile. Goe su se dugo zadrale u posjetu. Jedna se mlada dama potuila da joj je nekako hladno oko srca, pa su iznijeli pie na stol i razgovor je potekao vrlo veselo i ivahno. Naposljetku je Charlev Bates rekao kako je vrijeme da protegnu papke. Oliver pomisli da to vjerojatno na francuskom znai izii u etnju, jer odmah nakon toga Lisac, Charlev i obje mlade dame odu zajedno, poto ih je idov ljubazno opskrbio deparcem. Eto, vidi, sinko ree Fagin. Zar to nije lijep ivot? Sada su cijeli dan slobodni. A jesu li zavrili posao, gospodine? upita ga Oliver. Jesu odgovori idov. Osim ako se usput sluajno ne namjere na kakav posao, a vjeruj mi, sinko, da e ga u tom sluaju valjano obaviti. Ugledaj se na njih, sinkol Ugledaj se na njih nadoda lupkajui lopati com za ugljen po ognjitu ne bi li pojaao uinak svojih rijei. Uradi sve to ti kau i dri se u svemu njihovih savjeta, osobito Lievih, sinko. On e jo postati velik ovjek, a i od tebe e napraviti velika ovjeka ako ga bude sluao. Viri li mi to rupi iz depa, sinko? zapita ga naglo idov. Viri, gospodine odgovori Oliver. Pokuaj mi ga izvui a da nita ne osjetim, kao to si vidio da oni rade dok smo se jutros igrali. Oliver jednom rukom pridri dno depa, kao to je vidio da radi Lisac, a drugom lagano izvue rupi iz depa. Jesi li? uzvikne idov. Evo ga, gospodine ree Oliver pokazujui mu rupi. Pametan si ti deko, sinko ree nestani starac i pogladi Olivera P glavi u znak priznanja. Nisam u cijelom svom vijeku vidio bistrijeg momka od tebe. Evo ti iling. Ako tako nastavi, bit e najvei ovjek svoga doba. A sad hodi amo da ti pokaem kako e skinuti monograme s ovih rupia. Oliver se udio kakve veze ima igra izvlaenja rupia iz stareva depa s njegovim izgledima da postane velik ovjek. Ali, drei da idov to zna bolje od njega jer je i mnogo stariji, poe mirno za njim do stola i ubrzo se posve zadubi u novi posao.

Oliver Twist

Deseto poglavlje

D eseto poglavlje
Oliver sve bolje upoznaje svoje nove drugove i skupo plaa steeno iskustvo. Ovo je poglavlje kratko, ali neobino vano za daljnji tijek nae pripovijesti.
Mnogo je dana Oliver ostao u Zidovljevoj sobi parajui monograme s rupia (kojih su donosili svu silu kui) i sudjelujui gdjekad u ve opisanoj igri koje su se ona druga dva djeaka i idov igrali redovito svakog jutra. Napokon je poeo eznuti za svjeim zrakom i u vie je navrata usrdno zamolio staroga gospodina da ga pusti da poe na posao(sa svoja dva druga. Oliveru je bilo jo vie stalo do toga da neto stvarno radi, otkako je vidio kako karakter staroga gospodina krasi stroga moralnost. Kad god bi se Lisac i Charlev Bates vratili naveer kui praznih aka, starac bi razvezao nadugo i nairoko o pogubnosti dokonosti i besposlice, a da bi im utuvio u glavu kako trebaju biti vrijedni i poduzetni, poslao bi ih na spavanje bez veere. Jednom je prilikom ak iao tako daleko da ih je obojicu svitlao niza stube, ali je malokad pribjegavao takvim sredstvima da provede svoja moralna naela u djelo. Napokon je jednog jutra Oliver izmolio odobrenje za kojim je arko udio. Ve dva-tri dana nije bilo rupia s kojih bi trebalo parati monograme, pa su rukovi bili prilino oskudni. Moda je i zato stari gospodin dao svoj pristanak; kako bilo da bilo, rekao je Oliveru da smije izii i povjerio ga zajednikoj brizi Charlevja Batesa i njegova prijatelja Lisca. I tako su tri djeaka pola u etnju, Lisac zasukanih rukava i visoko nataknuta eira, kao i obino, gospar Bates s rukama u depovima, a Oliver meu njima pitajui se kamo li to idu i u koju li e ga poslovnu djelatnost najprije uputiti. Ili su toliko lijenim i nemarnim korakom da je Oliver domalo pomi-

slio da njegovi drugovi kane obmanuti staroga gospodina i da se uope ne ele prihvatiti posla. Lisac je uz to imao lou naviku skidati malim djeacima kape s glave i bacati ih po dvoritima ispred kua, a Charlev Bates je iskazivao na djelu neke vrlo slobodne pojmove o privatnom vlasnitvu, kradui jabuke i luk s piljarskih tezgi uz rub plonika i trpajui ih u depove, koji su bili tako nevjerojatno veliki te se inilo da mu se proteu ispod cijelog odijela. Sve je to bilo toliko runo da je Oliver ve pomiljao obznaniti svoju nakanu da se vrati sam kui kako god zna i umije, kadli mu misli iznenada poteku sasvim drugim tijekom zbog vrlo tajanstvene promjene u Lievu vladanju. Upravo su izili iz jednog uskog prolaza nadomak trgu u Clerkinwellu, koji se jo i sad zove, zbog neke udne izopaenosti rijei, Utrina, kadli Lisac iznenada zastane, stavi prst na usta i neobino oprezno i paljivo povue drugove nazad. to je? upita ga Oliver. Pst odvrati Lisac. Vidi li onog starkelju pokraj tezge s knji gama? Onoga staroga gospodina prekoputa? priupita ga Oliver. Da, vidim ga. Bit e dobar ree Lisac. Fina ribica pripomene gospar Charlev Bates. Oliver je u udu gledao sad jednog, sad drugog od njih, ali ih nije stigao nita upitati, jer su se oba djeaka oduljala preko ulice i prikuila se iza lea onom starom gospodinu na koga su ga upozorili. Oliver je poao nekoliko koraka za njima; ali ne znajui bi li iao dalje ili bi se vratio, zastane, obuzet nijemim zaprepatenjem. Reklo bi se da je stari gospodin onako napraene glave, sa zlatnim naoalama na nosu, vrlo ugledna osoha. Imao je na sebi zagasitozelen kaput s ovratnikom od crna baruna i bijele hlae, a pod pazuhom je drao elegantan tap od bambusovine. Uzeo je jednu knjigu s tezge i tako je zaneseno itao kao da sjedi u naslonjau u svojoj radnoj sobi. Sva je prilika da se tako i osjeao, jer se po njegovoj zanesenosti moglo razabrati da ne vidi ni tezge s knjigama, ni ulice, ni djeaka, jednom rijeju nita do same knjige koju ita od korica do korica, okreui list za listom, poinjui opet od prvog retka na iduoj stranici i Prelazei tako sa stranice na stranicu, obuzet najveim zanimanjem i radoznalou. Kako li se Oliver zgranuo i zgrozio stojei nekoliko koraka dalje i gledajui razgoraenih oiju kako Lisac tura ruku u dep starom gos Podinu i vadi iz njega rupi, gledajui zatim kako Lisac dodaje taj

O liv er T w ist

D e se to p o g la v lje

isti rupi Charlevju Batesu i kako napokon obojica bjee i zamiu u punom trku za prvi ugao! U jedan mah sijevne djeaku pred oima rjeenje one zagonetne tajne oko rupia, i satova, i nakita, i Zidova. Stajao je trenutak na mjestu, a krv mu je od uasa uzavrela u ilama tako te mu se inilo da sav gori; zatim, zbunjen i prestravljen, dade se u bijeg. Ne znajui zajsebe, jurio je to ga noge nose. Sve se to zbilo u roku od jedne minute. U istom onom trenutku kada se Oliver dao u trk, stari je gospodin turio ruku u dep, primijetio da nema rupia i naglo se okrenuo. Kada je vidio djeaka kako tri glavom bez obzira, sasvim je prirodno zakljuio da je on kradljivac, pa je viknuo iz sveg grla: Dr'te lopova! i pojurio za njim, s knjigom u ruci. Ali nije stari gospodin bio jedini koji se dao u potjeru za lopovom. Lisac i gospar Bates nisu eljeli privui opu pozornost trei ulicom, pa su se samo sklonili u prvu veu iza ugla. im su uli viku i opazili Olivera kako bjei, shvatili su to je posrijedi i odmah izjurili iz vee, te se, kao dobri graani, pridruili potjeri viui Dr'te lopova!. Premda su Olivera odgajali filozofi, nije bio teoretski upoznat s krasnim naelom da je samoodranje najvaniji prirodni zakon. Da je to znao, moda bi bio spremno doekao ovu priliku. Meutim, kako nije bio spreman, jo se vie prepao pa je trao kao bez due, a za njim onaj stari gospodin i dva djeaka viui da se sve orilo. Dr'te lopova!, Dr'te lopova!; u tim rijeima ima neke magine moi. Trgovac ostavlja tezgu, koija kola, mesar naputa mesarski panj, pekar koaru, mljekar kantu, raznosa zamotke, kolarac peku-le, taracar trnokop, dijete reket. I svi jure navratnanos, strmogla-vice, glavom bez obzira, hitaju, viu, galame, obaraju prolaznike kad zaokreu iza ugla/uzbunjuje pse i rastjeruju perad, a ulice, trgovi i prolazi ore se od ivjihova povika. Dr'te lopova!, Dr'te lopova!; taj poklik prihvaa stotinu glasova i gomila raste na svakom zavoju. I lete tako, ljapkajui po blatu i topui po ploniku, otvaraju se prozori, izlijeu ljudi iz kua, rulja odmie sve dalje i dalje, svi gledatelji naputaju ulinog lakrdijaa usred njegove najzanimljivije toke, slijevaju se sa svjetinom koja hrli dalje, pojaavajui viku i dajui novu snagu poviku: Dr'te lopova; Dr'te lopova! Dr'te lopova! Dr'te lopova!. U ljudskim je grudima duboko usaena strast za gonjenjem. Jedino se siroto dijete bez daha, sopui od iznemoglosti, oiju izbezumljenih od strave i tjeskobe dok mu niz lice

urkom curi znoj, upinje iz petnih ila umaknuti progoniteljima, ali su mu oni za petama, svakog trenutka sve blie i blie i sve se burnijim poklicima raduju njegovoj malaksalosti, tule i kliku od veselja. Dr'te lopova!. Pa dobro, uhvatite ga, za miloga Boga, ako nita drugo bar da mu muke prekratite! Napokon je uhvaen! Netko ga je vjeto zgodio. Lei na ploniku, a rulja se radoznalo okuplja oko njega, jedni druge guraju i otimaju se da ga to bolje vide. Maknite se! Pustite ga da doe do zraka! Kojeta! Nije zasluio. Gdje je sada onaj gospodin? 1 Eno ga, dolazi. Mjesta za gospodina! Je li to taj mali, gospodine? Jest. Oliver lei pokriven blatom i prainom i krvari iz usta, unezvijereno gledajui oko sebe u sva ona lica nadnesena nad njim, kad prvi od svih progonitelja isuvie usluno dovue staroga gospodina i ugura ga usred kruga. Jest potvrdi gospodin. Sve se bojim da je to on. Boji se! proguna netko u svjetini. Lijepo, bogami! Siromah deko! ree gospodin. Ozlijedio se. To sam ga ja udesio, gospodine ree jedan protegljast klipan i odvoji se od ostalih. Pogodio sam ga akom ravno u tintaru. Ja sam ga u'vatio, gospodine. Dugonja prinese ruku eiru i naceri se oekujui nagradu za svoj trud, ali ga stari gospodin prezirno promotri i tjeskobno se obazre oko sebe, kao da bi sam najradije pobjegao, a po svoj bi prilici to i pokuao uiniti i tako izazvao novu hajku, da nije u tom trenu policajac (koji u takvim zgodama obino posljednji stie na poprite dogaaja) prokrio sebi put kroz svjetinu i pograbio Olivera za ovratnik. Hajde, di' se! ree mu osorno. Nisam to ja bio, gospodine, vjerujte mi. To su bila druga dva deka ree Oliver, usrdno sklapajui ruke i gledajui oko sebe. Mora da su jo tu negdje. A ne, nisu ree policajac. Rekao je to podrugljivo, ali je rekao istinu, jer su Lisac i Charlev Bates mugnuli u prvo zgodno dvorite na koje su naili. Hajde, di' se! Nemojte mu uiniti nita naao saalno e stari gospodin.

O liver Tw ist

Jed an aesto p og la vlje

Ma neu, ne bojte se odgovori policajac i u potvrdu svojih rijei umalo to ne strgne djeaku kaput s lea. Hajde, znam ja tebe; to ti kod mene ne pali. Hoe li stati na noge, vrae mali, ili nee? Oliver je jedva mogao stajati, ali se pokua osoviti na noge. Policajac ga odmah zgrabi za ovratnik i povue za sobom hitrim korakom. Go spodin poe uz policajca, a mnogi se iz rulje natisli pred,ryjjh osvrui se s vremena na vrijeme za Oliverom. Djeaci su slavodobitno klicali i tako je povorka ila dalje.

Jedanaesto poglavlje
u kojem je rije o gospodinu Fangu, sucu za prekraje, a navodi se i jedan mali primjer kako taj gospodin kroji pravdu.
Prekraj je poinjen na podruju vrlo poznate prijestolnike policijske stanice, ba u njenoj neposrednoj blizini. Svjetina je imala zadovoljstvo pratiti Olivera samo kroz dvije-tri ulice i preko trga zvanog Mutton Hill, jer ga je tada policajac poveo kroz nisko nadsvoen prolaz i neko prljavo dvorite do stranjeg ulaza u sudite gdje se pravda kroji na brzu ruku. Na malom poploanom dvoritu naili su na krupna ovjeka s nauurenim zaliscima i sa svenjem kljueva u ruci. to je opet sad? priupita nemarno. Evo vam jednog malog lovca na rupie odgovori ovjek koji je vodio Olivera. Jeste li vi okradeni, gospodine? zapita ovjek s kljuevima. Da, ja sam odgovori stari gospodin. Ali nisam siguran da mi je upravo ovaj djeak ukrao rupi. Ja bih... ja bih radije odustao od tube. Ne moete, mali mora pred suca, gospodine ree onaj. Nje govo gospodstvo bit e slobodno za koji trenutak. Hodi, mali objeenjae! To je bio poziv upuen Oliveru da ue na vrata koja je ovjek otkljuavao dok je govorio. Ta su vrata vodila u jednu kamenu eliju. Tu su ga pretraili i, kad nisu nita nali, zatvorili. elija je po obliku i veliini bila kao obian podrum, samo to nije bila tako svijetla. Bila je dozlaboga prljava jer je bio ponedjeljak prijepodne, a u njoj su boravila estorica pijanaca koji su tu bili zatoeni Js od subote naveer. Ali nije to nita. U naim policijskim stanicama svake noi zatvaraju mukarce i ene pod najbeznaajnijim optubama; Pazite samo kakva rijei u takve tamnice prema kojima su tamnice

Oliver Twist

Jedanaesto poglavlje

u Newgateu, u kojima lee najstraniji zloinci, koji su sueni, proglaeni krivima i osueni na smrt, prave palae. Tko u to ne vjeruje, neka se sam uvjeri. Kada je klju kljocnuo u bravi, stari je gospodin bio gotovo isto onako snuden kao i Oliver. Uzdahne i baci pogled na knjigu koja je bila ne duan povod cijeloj toj guvi. . Ima neto na licu tog djeaka, ree stari gospodin sam sebi dok je po lako odlazio u stranu, lupkajui se zamiljeno koricama knjige po podbratku, neto to me dira i zanima. Je li mogue da je nevin? Reklo bi se da jest. Uostalom, uzvikne stari gospodin, naglo zastane i zagleda se u nebo, Boe mili] Gdje sam ve vidio isti takav pogled? Poto je razmiljao jo nekoliko minuta, stari gospodin ode, isto onako zamiljen, u malu ekaonicu u koju se ulazilo s dvorita, pa tu sjedne u kut i pone prizivati u sjeanje cijelu galeriju lica preko kojih je ve mnogo godina bila sputena tamna zavjesa. Ne, ree starac vrtei glavom. Bit e ipak da.se to samo moja mata naalila sa mnom. Ponovno mu sva ta licaiziu pred oi. Prizivao ih je i sada mu nije bilo lako opet ih zastrti pokrovom koji ih je tako dugo skrivao. Bilo je tu lica prijatelja i neprijatelja i mnogilTgb,tovo nepoznatih ljudi to su nametljivo izvirivala iz mnotva, bilo je tu lica mladih, procvalih dje vojaka koje su sad ve starice, bilo je tu lica to ih je smrt izmijenila i udarila svoj peat na njih, ali ih je njegov duh, jai od smrti, sauvao u svoj njihovoj negdanjoj svjeini i ljepoti, vraajui oima njihov sjaj, osmijehu njegovu vedrinu, a dui njeno zraenje kroz zemaljsku ma sku, apui o ljepoti onkraj groba, drukijoj ali jo snanijoj, ljepoti koja se ugasila na zemlji samo zato da bi zasjala kao svjetlost i obasjala blago i njeno stazu to vodi u nebo. Ali se stari gospodin nije mogao sjetiti nijednog lica na koje ga je podsjetio Oliver, te teko uzdahne nad uspomenama to ih je probudio, a kako je, na svoju sreu, bio rastresen, ponovno se zadubi u stranice one pljesnive knjige. Prenuo se kada ga je ovjek s kljuevima potapao po ramenu i pozvao da poe za njim u sudnicu. urno je zaklopio knjigu i zaas se naao pred slavnim gospodinom Fangom. Sudnica je gledala na ulicu, a zidovi su joj bili obloeni drvom. Gospodin Fang je sjedio iza pregrade, u dnu dvorane, a pokraj vrata bila je neka vrsta drvena tora u kojem se ve nalazio siroti mali Oliver drui od straha pred cijelim tim prizorom. Gospodin Fang bijae suhonjav ovjek dugaka trupa, srednjeg rasta i ukoene ije, a ono malo kose to je jo imao raslo mu je na potiljku i

sa strane. Lice mu bijae strogo i poprilino crveno. Da nije zaista pio vie nego to je bilo dobro za njegovo zdravlje, mogao bi podii tubu protiv svog lica zbog klevete i dobiti visoku odtetu. Stari gospodin se smjerno pokloni, pristupi suevu stolu i ree pruajui mu svoju posjetnicu: Ovdje vam pie, gospodine, moje ime, prezime i adresa. Zatim se povue korak-dva, jo se jednom uljudno i gospodski nakloni ekajui da mu sudac pone postavljati pitanja. Sluajno je gospodin Fang ba u tom trenutku itao uvodnik u jutarnjim novinama, gdje je bila rije o jednoj njegovoj nedavnoj presudi i gdje se po tristo i pedeseti put upozoravao ministar unutranjih poslova da svrati na njega posebnu i osobitu pozornost. Bio je oneraspoloen te bijesno digne pogled s novina. Tko ste vi? zapita staroga gospodina. Stari gospodin pomalo iznenaeno upozori suca na svoju posjetnicu. Pisaru! ree gospodin Fang i prezirno odgurne posjetnicu i novi ne. Tko je ovaj ovo? Ja se, gospodine, zovem Brownlow ree starac govorei kao pravi gospodin. Brownlow, gospodine. Dopustite mi da vas upitam kako se zove sudac koji, pod okriljem sudske asti, neizazvano i potpuno bezrazlono vrijea estita graanina? Rekavi to, gospodin Brownlow obazre se oko sebe kao da trai nekoga tko bi mu mogao dati zatraenu obavijest. Pisaru! ree gospodin Fang i odgurne novine u stranu. Zbog ega je ovaj ovo okrivljen? On uope nije okrivljen, vae gospodstvo odgovori pisar. On nastupa kao tuitelj protiv ovog djeaka, vae gospodstvo. Njegovo je gospodstvo to vrlo dobro znalo, ali je ovo bio dobar i bezopasan nain tjeranja ege s ljudima. Nastupa kao tuitelj protiv ovog djeaka, je li ree Fang mjerei gospodina Brownlowa prezirnim pogledom od glave do pete. ZaPrisegnite ga! Prije nego to zaprisegnem, moram jo neto rei pripomene gospodin Brownlow. A to je, da sad nisam ovo doivio, ne bih nikad Povjerovao da je tako neto mogue. utite, gospodine! ree gospodin Fang glasom koji ne trpi prigovora. Neu, gospodine! odbrusi mu stari gospodin. ~~ Da niste vie ni pisnuli jer u vas inae izbaciti iz sudnice ree gospodin Fang. Vi ste ba neki drzak i bezobrazan ovo. Kako se

Oliver Twist

Jedanaesto poglavlje
ne pali. Kako se zove? Oliver zausti da odgovori, ali ga glas izda. Bio je samrtniki blijed i sve mu se pred oima vrtjelo. ._ _Kako se zove, okorjeli lupeu? zapita gospodin Fang. Poslu itelju, kako se zove? Ovo je pitanje bilo upueno prostodunom postarijem ovjeku u prugastu prsluku koji je stajao uz optueniku pregradu. On se sagne nad Oliverom i ponovi pitanje, ali videi da ovaj zaista nije sposoban shvatiti pitanje, a znajui da bi utnjom jo vie razjario suca te da bi stoga jo otrije kaznio djeaka, on nasumce odgovori. Kae, vae gospodstvo, da se zove Tom White ree taj dobrou dni uvar zakona. A, nee govoriti, je li? ree Fang. Dobro, dobro. A gdje sta nuje? Gdje god stigne, vae gospodstvo odgovori posluitelj, gradei se opet da je toboe uo Oliverov odgovor. A ima li roditelja? zapita gospodin Fang. Kae, vae gospodstvo, da su mu umrli dok je jo bio nejako dijete odvai se posluitelj na uobiajen odgovor. U tom trenutku presluavanja Oliver digne glavu, baci oko sebe umolan pogled i zamoli slabanim glasom za malo vode. Kojeta! Gluposti! doeka gospodin Fang. to pravi budalu od mene! Ja mislim, vae gospodstvo, da je mali zbilja bolestan pripomene posluitelj. Valjda ja bolje znam odbrusi mu gospodin Fang. Pripazite na njega, posluitelju ree stari gospodin i nehotice digne ruke. Sruit e se. Odmaknite se od njega, posluitelju uzvikne Fang. Neka se srui ako ba hoe! Oliver iskoristi to milostivo doputenje i srui se obeznanjen na pod. Ljudi se u sudnici zgledae, ali se nitko ne usudi ni pomaknuti s mjesta. Znao sam ja da se pretvara ree Fang kao da je to nepobitno do kazana injenica. Pustite ga neka samo lei; ubrzo e mu dosaditi. Kako kanite presuditi u ovom sluaju, gospodine? upita ga potiho pisar. Po kratkom postupku odgovori gospodin Fang. Presuda glasi tri mjeseca strogog zatvora, naravno. Ispraznite dvoranu. Kdi toga otvore vrata. Dva se ovjeka spremahu odnijeti obeznanje-

samo usuujete prijetiti sudul Sta? uzvikne stari gospodin crven od srdbe. Zaprisegnite tog ovjekal ree Fang pisaru. Ne elim vie nita uti. Zaprisegnite ga! Gospodin Brownlow se silno raestio, ali se valjda sjetio da bi dava njem oduka gnjevu mogao nauditi djeaku, pa se svlad i pristane odmah zaprisegnuti. : , Dobro ree Fang a zbog ega je ovaj djeak okrivljen? Sto uope imate za rei, gospodine? Stajao sam pokraj jedne tezge s knjigama... pone gospodin Brownlow. utite, gospodine! opet e gospodin Fang. Pozornice! Gdje je sad opet taj pozornik? Hajde, zaprisegnite tog pozornika. E pa, pozor nice, kako je to bilo? Drei se smjerno kao to je i red, policajac ispripovjedi kako je sasluao tuitelja, kako je pretresao Olivera i kako nije nita naao kod njega, te kako je to sve to on zna. A ima li svjedoka? zapita gospodin Fang. Nema, vae gospodstvo odgovori policajac. Gospodin Fang sjedio je nekoliko minuta utke, a onda se okrene tuitelju i ree, obuzet sve veom estinom: Hoete li napokon, ovjee, iznijeti svoju tubu protiv ovog djeaka ili neete? Zaprisegnuti ste. Ako budete tu i dalje stajali uskraujui iskaz, kaznit u vas zbog omalovaavanja ovog suda, kaznit u vas, tako mi... ega ili koga, to nitko ne bi znao rei, jer su se pisar i kljuar u pravom trenutku nakaljali vrlo glasno, a prvom je od njih ak ispala iz ruke neka debela knjiga, sluajno, naravno, tako da tu rije nitko nije mogao uti. Vie puta prekidan i esto vrijean, gospodin Brownlow je ipak uspio nekako iznijeti svoj sluaj i napomenuti da je u prvom trenutku iznenaenja potrao za djeakom jer ga je vidio kako bjei, te je izrazio nadu da e sudac, ako utvrdi da djeak nije dodue kradljivac ali da je u dosluhu s lopovima, kazniti djeaka najblae koliko to zakon doputa. Ionako je ve ozlijeen ree stari gospodin na kraju. A bojim se nadoda snanim glasom, gledajui prema pregradi iza koje je stajao Oliver zaista se bojim da je i bolestan. Ah, pa da, nego ta! - podrugljivo e gospodin Fang. Hajde, mali, mani se tih svojih smicalica ovdje, protuho jedna; to ti kod mene

O liv e r T w ist

Jedanaesto poglavlje

nog djeaka u njegovu eliju, kadli jedan postariji ovjek pristojne ali . siromane vanjtine, u starom crnom odijelu, dojuri u dvoranu i uputi se do sueva stola. ; Stanite! Stanite! Nemojte ga nositi! Stanite naas, za miloga Boga! uzvikne pridolica sav zadihan od urbe. Premda veleumovi koji se nalaze na elu slinih ustanova mogu po kratkom i samovoljnom postupku odluivati o slobodi, asti, karakteru, ' pa gotovo i o ivotima podanika Njezina Velianstva, osobito pripadni-* ka siromanijih slojeva, i premda se u takvim prostorijama danomice odigravaju takve fantastine podvale da bi aneli oslijepjeli od plaa kad bi to gledali, javnost u te ustanove nema pristupa osim putem . dnevne tampe1. Stoga je gospodin Fang bio itekako ozlojeen kada je ugledao nezvana gosta kako ulazi u sudnicu, ne obazirui se ni na kakav red i potovanje. to je ovo? Tko je opet ovaj? Izbacite tog ovjeka! Ispraznite dvora nu! prodere se gospodin Fang. Hou neto rei uzvikne onaj. Ne dam se izbaciti. Ja sam sve vidio. Ja prodajem knjige na ulici. Traim da me zaprisegnete. Ne dam se uutkati. Gospodine Fange,/morate me sasluati. Ne smijete me odbiti, gospodine. I i ovjek je imao pravo. Dranje mu je bilo odluno; i sve skupa je bilo ; odvie ozbiljno da bi se moglo olako prijei preko toga. < Zaprisegnite tog ovjeka promrmlja gospodin Fang vrlo neljuba-* zno. Dakle, ovjee, to nam imate za rei? Evo to ree onaj. Vidio sam trojicu djeaka, ovoga ovdje i jo$ dvojicu, kako se motaju preko puta dok je ovaj gospodin itao. Okrad ga je jedan od one dvojice. Vidio sam kako je to uinio, a vidio sam i kako je ovaj djeak bio iznenaen i zaprepaten. r Poto je dotle bio opet doao do daha, estiti knjiar nastavi donekle; suvislije izlagati sve okolnosti pod kojima je dolo do krae. r A zato niste prije doli ovamo? upita ga Fang nakon krae u* tnje. I Nije mi imao tko uvati knjige odgovori ovjek. Svi oni koji su me mogli odmijeniti pridruili su se potjeri. Tek sam prije pet minuta naao jednog ovjeka i cijelim sam putem dovde trao. A tuitelj je, kaete, itao? zapita ga Fang nakon jo jedne stan ke,v

Jest odgovori ovjek. Ovu istu knjigu koju i sada dri u ruci. A, tu knjigu, je li? ree Fang. A je li vam platio? Ne, nije odgovori ovjek i osmjehne se. Boe sveti, sasvim sam smetnuo s uma! bezazleno usklikne ra streseni stari gospodin. Krasan je to ovjek koji vie voli tuiti jednog sirotog djeaka nego platiti neto to je uzeo! ree Fang smijeno se trudei djelovati ovjeno. Ja drim, gospodine, da ste do te knjige doli pod vrlo su mnjivim i neasnim okolnostima; i moete biti sretni to njen vlasnik nema namjeru sudski vas goniti. Neka vam ovo bude pouka, prijane, ako ne elite imati jednog dana posla sa zakonom. Djeak se oslobaa optube. Ispraznite dvoranu! Do vraga! uzvikne stari gospodin ne mogavi vie svladati gnjev koji je toliko dugo obuzdavao. Do vraga! Ja u... Ispraznite dvoranu! podvikne sudac. ujete posluitelji? Ispraznite dvoranu! Zapovijed je izvrena i ogorenoga gospodina Brownlowa, posve obuzeta mahnitim bijesom i prkosom, s knjigom u jednoj ruci a s bambusovim tapom u drugoj, izvedu van. Ali kada je stupio na dvorite, zaas se smiri. Mali Oliver Tvvist leao je nauznak na ploniku, raskopane koulje i sljepooica nakvaenih vodom, lice mu bilo mrtvaki blijedo, a tijelo se grilo od ledene drhtavice. Siromah deko, siromah deko! ree gospodin Brownlow saginjui se nada nj. Pozovite fijaker, molim vas. Odmah! Doe fijaker i Olivera oprezno smjeste na sjedalo. Zatim se popne stari gospodin i sjedne na drugo sjedalo. Mogu li i ja s vama? zapita ga knjiar zavirkujui u koiju. O, Boe, pa naravno, dragi moj gospodine bre-bolje e gospodin Brownlow. Zaboravio sam potpuno na vas. Boe, pa jo mi je u ruci ta nesretna knjiga! Uskaite! Siromah deko! Ne smijemo ni trena ekati. Knjiar uskoi u fijaker pa krenu.

1. Ili bar onda nije imala (Autorova napomena)

O liv e r T w ist

Dvanaesto poglavlje

D vanaesto poglavlje
u kojem je Oliver bolje zbrinut nego to je ikad bio, i u kojem se vraamo starom veseljaku i njegovim mladim prijateljima.
Fijaker se kotrljao gotovo istim onim putem kojim je Oliver doao prvi put u London u drutvu s Liscem, samo to je s ceste Angel u Islingtonu skrenuo na drugu stranu i napokon se zaustavio pred jednom zgodnom kuom u tihoj i sjenovitoj ulici, nedaleko od Pentonvillea. Tu su, ne asei ni asa, spremili postelju u koju je gospodin Brownlow dao lijepo i udobno smjestiti svog mladog tienika. Njegovali su ga iskazujui mu beskrajnu njenost i brinost. Meutim, Oliver nije tih prvih dana uope mogao osjetiti svu dobrotu svojih novih prijatelja. Sunce je izlazilo i zalazilo, pa opet izlazilo i zalazilo, i mnogo puta se isto ponoviloi a djeak je svejednako leao opruen u svojoj bolesnikoj postelji kopnei od suhe i pogubne vruice. Ta polagana, podmukla vatra razara ivo tijelo pouzdanije nego to crv rastae mrtvaca. Napokon se, onako slabaak, mrav i blijed, prenuo iz tog stanja nalik na dug i nemiran san. Jedva se pripodigao u postelji, podnimio se drhtavom rukom i tjeskobno pogledao oko sebe. Kakva je ovo soba? Gdje sam ovo ja? izusti Oliver. Ovo nije mjesto gdje sam zaspao. Kako je bio slab i iznemogao, izgovorio je te rijei slabanim glasom, ali su ga odmah uli. Zastor se pri uzglavlju naglo razmaknuo i pojavila se postarija gospa, vrlo uredna i ista. Ustala je iz oblinjeg naslonjaa u kojem je sjedila i vezla. Mir, dijete moje! tihano e stara gospa. Mora biti posve mi ran jer e se inae opet razboljeti; a bio si teko bolestan da ve nije moglo biti gore. Hajde opet lijepo lezi, tako, vidi! Govorei tako, stara gospa vrlo blago poloi Oliveru glavu na jastuk

i, zagladivi mu kosu s ela, pogleda ga toliko dobrostivo i njeno da nije mogao a da svojom uvelom ruicom ne obavije njenu ruku sebi oko vrata. Boe sveti! ree stara gospa, sa suzama u oima. Kako je ovo zahvalno i drago dijete! Slatki deki! Kako bi samo bilo njegovoj maj ci da je sjedila uza nj kao to sam ja sjedila, pa da ga sad vidi! Moda me i vidi proape Oliver sklapajui ruke. Moda je i sjedila uza me. Sve mi se ini kao da je bila tu. To ti je od groznice, dijete moje blago e stara gospa. Bit e da je tako odvrati Oliver jer je nebo predaleko; i tamo su gore isuvie sretni da bi sili do uzglavlja jednog sirotog djeaka. Ali, ako je znala da sam bolestan, sigurno se saalila na mene, ak i tamo gore, jer je i ona bila teko bolesna prije nego to je umrla. Svejedno, ne zna ona nita o meni nadoda Oliver nakon asovite utnje. Da me je vidjela ozlijeenog, bila bi se raalostila, a kad god sam je sanjao, lice joj je bilo blaeno i sretno. Stara gospa nita ne odgovori nego ponajprije otare oi, a onda i naoale, to su joj leale na pokrivau, kao da su neodvojiv dio oiju, pa donese Oliveru neki hladni napitak, pomiluje ga po obrazu i ree mu da mora mirovati kako se ne bi ponovno razbolio. I tako je Oliver mirovao, dijelom zato to je poto-poto elio u svemu uiniti po volji dobroj staroj gospi, a dijelom i zato, ako emo pravo, to je bio posve iscrpljen od onoga to je ve bio rekao. Ubrzo je zaspao lakim snom iz kojega ga probudi svjetlo svijee to su je prinijeli njegovu krevetu, a odmah zatim ugleda nekoga gospodina kako dri u ruci velik zlatan sat to glasno kuca. Gospodin mu opipa bilo i ree da je sad ve mnogo holje. Sada ti je mnogo bolje, je li, sinko? upita ga gospodin. Jest, hvala na pitanju, gospodine odgovori Oliver. Da, znao sam ja da ti je mnogo bolje ponovi gospodin. A i gladan si, je li? Nisam, gospodine otpovrne Oliver. - Hm! nato e gospodin. Da, znao sam ja da nisi gladan. Nije gladan, gospoo Bedwin ree gospodin drei se vrlo mudro. Stara gospa smjerno kimne glavom, kao da eli rei kako misli da je lijenik pametna glava. Reklo bi se da je i lijenik posve istog miljenja. Pospan si, je li, sinko? opet e lijenik. Nisam, gospodine otpovrne Oliver. Nisi ponovi lijenik gledajui ga vrlo otroumno i zadovoljno.

O liv e r T w ist

Nisi pospan. Nisi ni edan, je li? Jesam, gospodine, prilino sam edan odgovori Oliver. Upravo kao to sam i mislio, gospoo Bedwin ree lijenik. Sasvim je prirodno to je edan. Moete mu dati malo aja, gospo o, i prepeena kruha bez maslaca. Pazite da mu ne bude prevrue, gospoo, ali isto tako da se i ne prehladi; hoete li biti tako dobri? Stara gospa poklecne i pokloni se. Poto je okusio hladni napitak i dao svoje struno odobrenje, lijenik izie urnim korakom. Dok je silazio niza stube, izme su mu kripale kao to kripe svakom uglednom i bogatom ovjeku. Uskoro nakon toga Oliver je ponovno zadrijemao; kada se prenuo, bilo je ve gotovo dvanaest sati. Stara gospa mu njenim glasom poeli laku no i ostavi ga na brizi debeloj starijoj eni, koja je netom bila stigla i donijela sa sobom u malom zaveljaju omanji molitvenik i poveliku nonu kapu. Poto je kapu stavila na glavu a molitvenik na stol, starica ree Oliveru da je dola bdjeti nad njim, pa prikui stolac do same vatre i pone dremuckati na mahove, trzajui se svaki as iza sna, kad bi joj glava pala na prsa. Uz to je jo stenjala i guila se, ali bez ikakvih teih posljedica osim to bi kadikad dobro protrljala nos, te bi onda opet zaspala. I tako je no polako odmicala. Oliver je neko vrijeme leao potpuno budan brojei kruie svjetla to ih je svjetiljka bacala kroz sjenilo od trske, ili prelazei malaksalim oima preko zamrenih ara na zidnim tapetama. Tmina i dubok muk u sobi stvarali su vrlo svean dojam, te su naveli djeaka na pomisao da je tu nad njim dane i noi neprestano bdjela smrt i da moda jo i sada proima sobu svojom sumornom i groznom prisutnou. Oliver zarije glavu u jastuk i usrdno se pomoli Bogu. Malo-pomalo tonuo je u onaj dubok miran san kakav jedino dolazi ovjeku nakon preboljenih tekih muka, onaj spokojan i bezbrian po inak iz kojeg je bolno probuditi se. Kada bi smrt bila takva, tko bi uo pe poelio vratiti se svim ovim naim ivotnim borbama i patnjama, svim ovim naim brigama zbog sadanjosti, strepnjama za budunost, a nadasve munim uspomenama na prolost! ,:: Kada je Oliver otvorio oi, bio je ve bijeli dan; osjeao je radost i sreu. Prebrodio je krizu. Ponovno se vratio u ivot. Nakon tri dana ve je mogao sjediti u naslonjau poduprt jastucima. Kako je jo bio preslab da hoda, gospoa Bedwin dala ga je odnijeti u svoju sobicu u prizemlju. Poto ga je namjestila do vatre, ta dobra stara gospa sjedne uza nj, a kako je bila ushiena to vidi da mu je mnogo

Dvanaesto poglavlje

bolje, istog asa brine u grevit pla. Ne obaziri se na mene, edo moje ree stara gospa. Meni ti tako doe da se moram ovda-onda poteno isplakati. Evo, vidi, ve je prolo i opet mi je sasvim dobro. Vi ste zbilja dobri prema meni, gospoo ree Oliver. Ama, ostavi sad to, dijete moje! opet e stara gospa. To nema nikakve veze s tvojom juhom, a krajnje je vrijeme da je pojede, jer doktor veli da e te danas prijepodne moda posjetiti go spodin Brownlow, pa moramo izgledati to bolje, jer to bolje budemo izgledali, to e gospodin Brownlow biti zadovoljniji. Tada stara gospa prione podgrijati u omanjem loncu govedsku juhu, koja je, po Oliverovu miljenju, bila toliko krepka te se njome mogao zamastiti, kad bi se samo razrijedila prema propisima ubonice, u najmanju ruku objed za tristo pedeset ubogara. Voli li ti slike, diko? priupita ga stara gospa kada je vidjela kako se Oliver netremice zagledao u potret to je visio na zidu, upravo suelice njegovu naslonjau. Pa ne znam pravo, gospoo odgovori Oliver ne odvajajui oiju od platna na zidu. Toliko sam ih malo vidio pa ne znam to da vam kaem. Kako je lijepo i milo lice te gospoe! Ah! uzdahne stara gospa. Slikari uvijek naslikaju gospoe ljepe nego to jesu, jer inae ne bi imali muterija, dijete moje! Onaj ovjek koji je izumio aparat za slikanje mogao je unaprijed znati da od toga nee biti fajde, jer su te slike vjerne preko svake mjere. Preko svake mjere ponovi stara gospa smijui se od srca svojoj duhovi tosti. Je li... je li ovo vjerna slika, gospoo? upita je Oliver. Jest odgovori stara gospa diui naas pogled s juhe. To je portret, gospoo? Pa, bogme, ne znam, dijete moje odgovori stara gospa dobro udno. Mislim da je to slika nekoga koga ni ti ni ja ne poznajemo. ini mi se da ti se svia, dijete moje? Ba je zgodna odgovori Oliver. Ne boji je se, valjda? ree stara gospa kada opazi, na svoje ve liko uenje, izraz strahopotovanja na djeakovu licu. Ma ne, ne bojim se bre-bolje e Oliver. Samo su joj oi tako alosne; a odavde gdje sjedim ini mi se kao da su uprte u mene. I zato mi srce lupa nadometne Oliver tihim glasom. Ba kao da je iva i kao da mi eli neto rei, ali ne moe. - Boe sauvaj! usklikne stara gospa lecnuvi se. Nemoj tako

Oliver Twist

govoriti, dijete! Slab si i razdraljiv poslije bolesti. Daj da ti naslonja okrenem na drugu stranu, da je vie ne gleda. Eto, tako ree stara gospa, poto je nainila to je naumila. Sada je bar nee vie gledati. Oliveru je ipak slika bila tako jasno pred oima kao da i nije promijenio poloaj, ali nije htio uznemirivati staru gospu te joj se umiljato osmjehne kad ga ona pogleda, a gospoa Bedwin, zadovoljna to se on sad bolje osjea, posoli i nadrobi komadie prepeenca u juhu, onako ustro kao to iziskuje tako ozbiljan in. Oliver neobino brzo smae juhu. Tek to je progutao posljednju licu juhe, netko tiho pokuca na vrata. Naprijed! ree stara gospa i u sobu ue gospodin Brownlow. Stari je gospodin uao, dodue, vrlo hitrim korakom, ali im je po digao naoale na elo i zabacio ruke iza skutova kunog kaputa kako bi dobro promotrio Olivera, lice mu se pone nekako udno griti. Oliver je bio iscrpljen i ispijen od bolesti i uzalud je pokuavao ustati, iz potovanja prema svom dobrotvoru, te se ponovno skljoka u na slonja; a ako valja priznati istinu, moramo rei da je srce gospodina Brownlowa, u kojem je bilo ovjenosti dovoljno i za estoricu prosje ne stare gospode, natjeralo veliku koliinu suza u njegove oi, nekim hidraulinim postupkom za koji nismo dovoljno naobraeni da bismo ga mogli protumaiti. Siroti deko, siroti deko! ree gospodin Brownlow. Od ju tros sam neto promukao, gospoo Bedwin. Sve se bojim da sam se prehladio. _^ Nadajmo se da niste, gospodine ree gospoa Bedwin. Sve to ste obukli, gospodine, bilo je dobro prozraeno i osueno. Ne znam, gospoo Bedwin, ne znam ree gospodin Brownlow. Sve bih rekao da mi je juer za rukom bio ubrus vlaan, ali nije sada to vano. Kako se osjea, sinko? Vrlo dobro, gospodine odgovori Oliver. I zahvalan sam vam, gospodine, na dobroti koju ste mi iskazali. Dobar si ti deko ree gospodin Brownlow vrstim glasom. Jeste li mu dali togod za jelo, gospoo Bedwin? Malo splaina, a? Upravo je pojeo tanjur izvrsne krepke govedske juhe, gospodine odgovori gospoa Bedwin uspravljajui se i posebno naglaavajui posljednje rijei, kako bi istaknula da izmeu splaina i dobro prire ene govedske juhe nema ama ba nikakve veze. Uh! ree gospodin Brownlow i malko se najei. Dvije aice portskog vina mnogo bi mu vie pomogle, je li da bi, Tome White, a?

Dvanaesto poglavlje

Ne, gospodine, nego Tvvist, Oliver Twist. udno prezime! ree stari gospodin. A zato si rekao sucu da se preziva White? Nisam mu ja to rekao, gospodine odgovori Oliver zaueno. To je toliko zaudaralo na neistinu da stari gospodin prilino otro po gleda Olivera u oi, ali nije mogao ne povjerovati mu jer je iz svake crte djeakova mravog i istanjenog lica izbijala iskrenost. Valjda je bila neka zabuna posrijedi ree gospodin Brownlow. Ali, premda vie nije imao razloga netremice gledati Olivera, ponovno mu padne na um pomisao na slinost izmeu njegovih crta i nekog poznatog lica, te ne mogae odvojiti oiju od njega. Ne ljutite se valjda na mene, gospodine? upita ga Oliver umolno ga gledajui. Ne, ne ljutim se odgovori mu stari gospodin. Boe, to je ovo? Gospoo Bedwin, pogledajte! Govorei to, bre-bolje upre prstom u sliku iznad Oliverove glave, a onda u djeakovo lice. iva slika i prilika! Oi, glava,-usta, sve su crte lica bile posve jednake. Djeak je u tom trenu toliko nalikovao na portret te se inilo da su najsitnije crte njegova lica neobino vjerno preslikane! Oliver nije ni doznao razlog tom iznenadnom uzviku, jer jo nije bio dovoljno jak da podnese potres to ga je u njemu izazvao taj uzvik, pa se obeznanio. Ta njegova slabost daje nam priliku da oslobodimo itatelja neizvjesnosti to se tie dvojice mladih uenika starog veseljaka i da ispripovjedimo to je dalje bilo s njima. Dakle, kad su se Lisac i njegov vrli prijatelj gospar Bates pridruili hajci na Olivera, do koje je dolo, kao to je ve opisano, zato to su ta dvojica na protuzakonit nain prisvojila osobnu svojinu gospodina Brownlowa, ti su malci to uinili iz hvalevrijednog i dolinog obzira prema samima sebi; a poto da se svaki dobar Englez ponajvie ponosi i dii slobodom podanika i, uope, graanskim slobodama, nee valjda biti potrebno upozoravati itatelja da ih taj pothvat treba uzvisiti u oima svih rodoljuba kojima je stalo do opeg dobra, gotovo u istoj onoj mjeri u kojoj taj neprijeporni dokaz njihove skrbi za svoje samoodranje i sigurnost potvruje i potkrepljuje one zakone, koje su neki dubokoumni i razboriti filozofi proglasili za pokretae svih djela i postupaka Prirode dotini su filozofi mudro sveli postupke te dobre gospe na maksime i teorije te, slavei na vrlo zgodan i prikladan nain njenu uzvienu mudrost i razum, ostavili sasvim po strani sve obzire srca ili plemenitih pobuda i osjeaja. Jer, te su osobine toboe ispod

Oliver Twist

Dvanaesto poglavlje

asti enskinje koja je, po opem priznanju, daleko iznad mnogobrojnih sitnih mana i slabosti svoga spola. Kada bih morao navesti jo koji dokaz da su se ta dva mlada gospodina ponijela u tom vrlo kakljivom poloaju kao pravi filozofi, spomenuo bih odmah injenicu (isto tako zabiljeenu u dosadanjem tijeku naeg kazivanja) to su napustili hajku im je opa pokornost bila usredotoena na Olivera i to su se odmah zatim uputili najkraim putem kui. Premda ne kanim tvrditi da slavni i ueni mudraci obino skrauju put kojim dolaze do svojih velebnih zakljuaka (za njihov bi se put zapravo prije moglo rei da je zaobilazan, da krivuda i okolia kojekuda, kao to su putovi kojima su skloni hodati pijanci pod navalom suvie snane bujice misli), ipak hou rei, isto i bistro, da mnogi znaajni filozofi redovito daju dokaze o svojoj velikoj mudrosti i dalekovidnosti tako to se, iznosei svoje teorije, ograuju od svih moguih sluajnosti koje bi mogle nakoditi tim njihovim teorijama. I stoga, da istjera neku veliku pravdu, moe poiniti i neku malu nepravdu, i moe se posluiti svim sredstvima koje e postignuti cilj opravdati; koliko u tome ima pravde a koliko nepravde, ili koja je razlika izmeu pravde i nepravde, to ostavljamo dotinom filozofu da presudi i razrijei pomou svog jasnog, sveobuhvatnog i nepristranog pogleda na svaki pojedini sluaj. Tek kada su oba djeaka projurila punim trkom kroz vrlo zamren splet uskih uliica i dvorita, usudili su se zastati ispod niska i mrana nadsvodna prolaza. Poto su se tu pritajili koliko je trebalo da dou do daha, gospar Bates klikne od radosti i razdraganosti i prasne u neobuzdan smijeh, te se izvali na najblii kuni prag i pone se valjati od veselja. ta ti je? upita ga Lisac. Ha-ha-ha! kikotao se Charlev Bates. Prestani se kesiti! opomene ga Lisac oprezno se obazirui. Zar hoe da nas ulove, tupane? ^ Ne mogu se ne smijati ree Charlev ne mogu! Kad se samo sjetim kako iba kroz ulice, kako zavija za uglove i udara u stupove, pa tjera opet dalje kao da je od eljeza, ba kao i stupovi, a ja se, s rupiem u depu, jo derem za njim: Dr'te lopova!, da pukne od smijeha! Bujna mata gospara Batesa predoila mu je taj prizor isuvie ivo, te se pri posljednjem uzviku opet skljoka na prag i nadui se jo glasnije smijati. A to e Fagin rei? zapita Lisac, iskoristivi priliku kad mu

prijatelj ponovno ostao bez daha. ta?^- ponovi Charlev Bates. Da, ta? opet e Lisac. Ma to bi rekao! ree Charlev poto se nekako naglo uozbilji, jer je Lievo dranje ipak djelovalo na njega. ta bi rekao? Gospodin Dawkins fukae nekoliko minuta, a onda skine eir, poe e se iza uiju i tri puta kimne glavom. Sto hoe time rei? upita ga Charlev. Trala-la, hopsa-sa, tandara mandara, cicvara bez masla ree Li sac, s jedva primjetnim podrugljivim smijekom na svom produho vljenom licu. To je bilo stanovito objanjenje, ali prilino nedostatno, ili se bar tako inilo gosparu Batesu pa ovaj ponovi pitanje: ta hoe time rei? Lisac mu ne odgovori nego samo ponovno ustakne eir, prikupi skute svog dugakog kaputa pod miku, upre jezikom iznutra u obraz i vr-kne se pet-est puta po nosu na svoj dobro poznat i izraajan nain, te se okrene na peti i mugne preko dvorita. Gospar Bates poe zamiljen za njim. Nekoliko minuta nakon tog razgovora bat koraka po kripavim stubama prene starog veseljaka iz njegova mira. Sjedio je uz vatru drei u ljevici krui sa safaladom, a u desnici depni noi. Pred njim je na tronocu stajao kositren vr. Kad je okrenuo glavu, na blijedom mu ; licu zatitra lupeki smijeak. Pogledavi otro ispod svojih gustih riih ^ obrva, okrene uho prema vratima i oslune. to je sad to? promrsi idov i promijeni se u licu. Samo dvo

jica? A gdje je trei? Nisu valjda upali u kakvu nepriliku? Pst! Koraci su se pribliavali; stigli su do odmorita. Vrata se polagano otvore. U sobu uu Lisac i Charlev Bates te zatvore vrata za sobom.

Oliver Twist

Trinaesto poglavlje

Trinaesto poglavlje

;;

u kojem se bistroumni itatelj upoznaje s nekim novim ,', osobama, o kojima se priaju kojekakve zanimljive zgode to \ su u tijesnoj vezi s ovom pripovijesti. A gdje je Oliver? zapita idov ustajui i sijevajui oima. * Gdje je mali? Mladi lopovi pogledaju svog uitelja kao da su zabrinuti zbog njegove estine, pa se nelagodno zgledaju, ali mu nita ne odgovore. ta je s malim? upita idov i epa Lisca vrsto za ovratnik pri jetei mu groznim kletvama. Govori ili u te zadaviti! Reklo bi se da se Fagin uope ne ali, pa Charlev Bates, koji je drao da je uvijek bolje drati se plota i da lako moe i na njega doi red da bude zadavljen, padne na koljena i udari u glasnu, dugu i otegnutu dernjavu neto izmeu rike razbjenjela bika i glasa iz megafona. Hoe li mi odgovoriti? zagrmi idov tresui Lisca takvom sna gom da je bilo pravo udo kako je ovaj uope ostao u svom velikom kaputu. Ma cajkani su ga ukebali, eto, to je sve zlovoljno e Lisac. Ajde, pustite me ve jednom! Poto se vjetim trzajem izvukao iz svog velikog kaputa koji ostane starcu u rukama, Lisac se doepa vilice za prenje i zamahne njome put prsluka starog veseljaka, koji bi zacijelo, da ga je zgodio, izgubio na neko vrijeme volju za svako veselje. idov se izmakne toj nepredvienoj opasnosti hitrije negojjto bi se ovjek nadao od takva naoko oronula starca, pa zgrabi vr u namjeri da ga baci napadau u glavu, ali Charlev Bates privue u tom trenu njegovu pozornost upravo strahovitim urlikom, tako da se idov naglo predomisli i uputi vr svom snagom na tog malca. Ama, koji je sad ovo vrag? proguna netko drugi dubokim gla-

som. Tko je to bacio na mene? Sva je srea to me je poastio pivom, a ne kriglom, jer bih ga inae udesio. Al' ne bih nikad rek'o da bi jedna prokleta bogata idovina gulikoa bacila na ovjeka kakvo drugo pie do vode, pa i to samo ako plaa uprava gradskog vodovoda. ta je ovo, Fagine? Proklet bio ako mi vratni rubac nije sav namoen pivom! Ulazi unutra, mrcino jedna podmukla! to si stao tu vani, ko da se stidi svog gazde? Ulazi! ovjek koji je progunao ove rijei bijae snana ljudina od kojih trideset pet godina, u crnu barunastu kaputu, prljavim ukastosmeim hlaama, sivim pamunim arapama i visokim cipelama, u kojima su stajale krupne noge velikih ispupenih listova jedne od onih koje se u takvoj obui uvijek doimaju kao da im samo nedostaju okovi da ih ukrase. Na glavi je nosio sme eir, a oko vrata zamazan aren rubac, ijim je dugakim otrcanim krajevima otirao pivo s lica dok je govorio. Kad se obrisao, ukae se iroko mrko lice neobrijano tri dana i dva neprijazna oka, od kojih se jedno isticalo arenim tragovima nedavno zadobivenog udarca. Ulazi kad ti kaem! promrnda taj ljupki grubijan. U sobu se uulja bijel kudrov kojem je njuka na dvadesetak mjesta bila ogrebena i oderana. Sto nisi ve uni'o? ree ovjek. Neto si se popimanio pa me nee pred svijetom priznati za gazdu, a? Lezi! Ovu je zapovijed popratio udarac nogom tako da je ivotinja odletjela na drugi kraj sobe. Meutim, reklo bi se da je pas na to navikao, jer se sasvim mirno sklupa u kutu a da nije ni glasa pustio, mirkajui svojim zlim oima po dvadesetak puta na minutu; kao da je zaokupljen razgledanjem prostorije. Sta to radi? Zlostavlja djecu, ti stari, lakomi, krti, neza-sit-ni lopovski jatae? ree ovjek sjedajui polagano. udim se to te ve nisu ucmekali. Da sam na njihovu mjestu, ja bih te ve bio ucmek'o. Da sam ti ja egrt, odavno bih te ve bio udesio... ali ne, nikom ne bih mog'o poslije prodat tvoju kou, jer nisi ni za ta drugo nego da te ovjek ko rijetku nakazu dri u staklenki, a sve mi se ini da tak'e velike staklenke ne prave. Tie, tie, gospodin Sikese! ree idov drui. Nemojte tako glasno! Nisam ja tebi nikakav gospodin odvrati mu grubijan. Kad god me tako zove, znam da mi sprema neku psinu. Zna kako mi je ime i kvit posla! Kad vrag doe po svoje, neu osramotiti svoje ime. Pa dobro, onda Bili Sikes ree idov kukavno ponizno. Ne-

Oliver Twist

Trinaesto poglavlje

kako si mi slabe volje, Bille. Moda i jesam odvrati Sikes. Al' sve bi' reklo da si i ti jutros usto na lijevu nogu, osim ako to nabacivanje kriglama nije bila puka ala, ko i ono to si izbrblj'o... Jesi li poludio? ree idov i uhvati ovjeka za rukav pokazujui na djeake. .^.j,. Sikes se zadovolji time da toboe svee omu ispod lijevog uha i zabaci glavu na desno rame; pantomima koju je idov, ini se, dobro razumio. Zatim Sikes zatrai au estoka pia sluei se atrovakim izrazima kojima je njegov govor obilovao, ali koji bi bili posve nerazumljivi kad bismo ih ovdje naveli. Samo pazi da mi ne ulije otrova! ree Sikes odlaui eir na stol. To je rekao u ali, ali, da je vidio pakostan izraz na starevu licu kad se okrenuo kuhinjskom ormaru i ugrizao se za blijedu usnu, moda bi zakljuio da njegovo upozorenje nije bilo sasvim nepotrebno, ili u najmanju ruku da bi se u srcu starog veseljaka mogla lako poroditi elja da mu kakogod pojaa pie. Poto je iskapio dvije-tri ae pia, Sikes se udostoji svratiti pozornost na mladu gospodu, a taj milostivi in navede ove potonje da opirno izloe zato je i kako Oliver uhvaen, pri emu je istina izmijenjena i iskiena onoliko koliko je Lisac drao za uputno u danim okolnostima. Bojim se da ne izlane neto to bi nas moglo uvaliti u nepriliku ree idov. To je lako mogue odvrati Sikes i zlurado se naceri. Loe ti se pie, Fagine. Sve mi se ini, zna nadoda idov kao da nije ni uo tu upadicu, gledajui sugovornika ravno u oi sve mi se ini, ako se klupko pone odmotavati, da e jo kojeta izai na vidjelo, i da bi se ti, dragoviu moj, mogao provesti jo gore od nas. ovjek se lecne i okrene idovu, ali je starac uvukao glavu u ramena sve do uiju i rastreseno se zagledao u zid ispred sebe. utnja dugo potraje. Reklo bi se da je svaki lan ovog dinog drutvanceta zadubljen u svoje misli, pa ak i pas koji se nekako zlobno oblizivao, kao da smilja kako e nasrnuti na noge prvoga gospodina ili dame na koje bude naiao na ulici. ' Netko bi morao pronjukati to je bilo na policiji ree Sikes mnogo tiim glasom od onoga kojim je govorio kada je doao. idov kimne glavom u znak odobravanja.

Ako nas nije otkuc'o, a osuen je, onda se nemamo ta bojat' dok ga god ne puste ree Sikes. Ali onda valja pripazit' na njega. Mora nekako do' do njega. I opet idov kimne glavom. Razboritost ovakva plana bila je zaista oita, ali je, na alost, postojala ozbiljna prepreka na putu njegova ostvarenja, a to je da su svi odreda, i Lisac, i Charlev Bates, i Fagin, i William Sikes, sluajno osjeali snanu i duboko ukorijenjenu odbojnost prema svakom pribliavanju policijskoj stanici iz bilo kojih razloga i pod bilo kakvim izgovorom. Teko je rei koliko bi vremena tako sjedili i gledali jedan drugoga obuzeti neizvjesnou, koja nije bila ba najugodnija. Meutim, nije potrebno nita nagaati jer su se iznenada pojavile dvije mlade dame (koje je Oliver bio ve jednom vidio), pa razgovor ponovno slobodnije potee. U pravi asl ree idov. Otii e Bet tamo, je li, srce, da hoe? A kamo to? upita ga mlada dama. Pa samo tu, blizu, do policije, srce umiljato e idov. Valja priznati toj mladoj dami da nije odluno izjavila da nee, nego da je samo izrazila arku i usrdnu elju neka je vrag odnese ako tamo poe to je pristojan i obziran nain da se izbjegne odgovor, i to pokazuje da je toj mladoj dami bilo priroeno lijepo vladanje koje ne podnosi da se izravnim i otrim odbijanjem nanese bol blinjemu svome. idovu se lice izdulji. Zatim se okrene od te mlade dame, koja je bila gizdavo, da ne kaemo raskono dotjerana, u crvenoj haljini, zelenim izmicama, sa utim papirnim ulocima za uvojke na glavi, prema onoj drugoj djevojci. Nancy moja draga obrati se idov umilnim glasom drugoj dje vojci. A to ti kae na to? Od toga nita nee biti, pa bolje da i ne pokuava, Fagine odgo vori Nancy. to hoe time rei? upita je Sikes diui mrzovoljan pogled. Upravo ono to sam rekla, Bille -' sabrano e djevojka. Ma ti si ba ko stvorena za to prosudi Sikes. Nitko te u ovom kraju ne poznaje. I ne elim da me upoznaju odvrati Nancv isto onako staloeno pa zato radije ne bih ila, Bille. Ii e ona, Fagine ree Sikes. Ne, nee, Fagine opet e Nancv.

Oliver Twist

Trinaesto poglavlje

'Oe, 'oe, Fagine ponovi Sikes. I Sikes je imao pravo. Poto su joj naizmjence prijetili, kojeta obeavali i podmiivali je, dotina je gospoica naposljetku pristala prihvatiti se tog zadatka. Nju zaista nisu sputavali obziri koji su sputavali njenu ljupku prijateljicu, jer se tek nedavno doselila iz dalekog ali otmjenog prigradskog naselja Ratcliffea u okolici FiekJ -Lanca, pa se nije morala bojati da e je prepoznati tko od njenih brojnih znanaca. I tako, poto je pripasala istu bijelu pregau preko haljine i podvila papirne uloke za uvojke pod slamnati eiri i jedno je i drugo potjecalo iz stareva neiscrpna skladita gospoica Nancy bijae spremna poi na izvrenje svog zadatka. ekaj malo, srce moje ree joj idov i izvue odnekud pokri venu koaricu. Dri ovo u jednoj ruci! Tako e svima oko sebe ulijevati vie povjerenja, duo. Daj joj i klju od ulaznih vrata da ga nosi u drugoj ruci, Fagine ree Sikes da izgleda jo bolje i prirodnije. Da, da, duo, ima ovjek pravo ree idov i natakne velik klju od kunih vrata djevojci na kaiprst desne ruke. Tako, izvrsno! Zaista izvrsno, duo! ree idov trljajui ruke. O, braco moj! Dragi moj, siroti, slatki, neduni braco! usklikne Nancy i brine u pla zdvojno lamatajui rukama u kojima je drala koaricu i klju od kunih vrata. Sto li ga je snalo? Kamo su ga odveli? O, smilujete mi se, gospodo, recite mi to se dogodilo mom dragom braci; recite mi, gospodo, ako Boga znate! Izgovorivi te rijei neobino jadovitim i bolnim glasom, na beskrajno zadovoljstvo svojih sluatelja, Nancy umukne, namigne drutvu, veselo kimne glavom svima redom i izgubi se. Eh, bistra je to djevojka, ptii moji ree idov okreui se svo jim mladim prijateljima i ozbiljno kimajui glavom, kao da ih nijemo opominje neka se povedu za sjajnim primjerom koji im je upravo pred oima. Ona zbilja slui na ast svom spolu ree Sikes, pa natoi sebi au i tresne aetinom o stol. U njezino zdravlje, i nek' samo svi budu ko ona! Dok su se te i mnoge druge pohvale nizale u ast izvanredne Nancy, ta je mlada dama hitro odmicala put policijske stanice, do koje je domalo sretno i stigla, unato stanovitoj, razumljivoj nelagodi koja ju je obuzimala zato to je prolazila ulicama sama, bez ikakve zatiter^ Poto je ula na stranji ulaz, tiho je pokucala kljuem na vrata jedne

elije i oslunula. Ni glasa uti nije bilo pa se nakalje i opet oslune. I opet se nitko ne javi, pa djevojka proape umilnim glasom: Nollv1, moj dragi? Nolly? U eliji je bio samo neki bijedni bosonogi zloinac koji je uhapen zato to je na ulici svirao u frulu i kojeg je gospodin Fang, poto je nedvoumno dokazao da se okrivljeni ogrijeio o ljudsku zajednicu, primjereno kaznio na mjesec dana zatvora, uz umjesnu i duhovitu napomenu da e osuenik, kad ve ima toliko sape, bolje utroiti snagu na okretanje dolapa2 u tamnici nego da pue u glazbalo. Uznik se nije odazvao djevojci jer je u mislima oplakivao svoju frulu koja je bila zaplijenjena u korist opine, pa Nancy prie drugoj eliji i pokuca. ta je? oglasi se netko slabim, jedva ujnim glasom. Nije li tu moda zatvoren kakav djeak? zapita Nancy poto je prije toga jo malo zajecala. Nije odgovori onaj Boe sauvaj! To je bio ovjek od ezdeset pet godina koji je kao skitnica osuen na zatvor zato to nije svirao u frulu ili, drugim rijeima, to je prosjaio po ulicama te nije niim privreivao svoj kruh svagdanji. U treoj eliji bijae opet zatoen ovjek zato to je krmio limene zdjelice bez odobrenja i tako se na jedvite jade prehranjivao, nautrb biljegovnog ureda. Meutim, kako se ni jedan od te dvojice zloinaca nije odazvao na ime Oliver niti to znao o njemu, Nancy poe ravno do prostodunog sudskog posluitelja u prugastu prsluku i zapita ga za svog dragog bracu kukajui i jadikujui na sav glas, to je djelovalo jo uvjerljivije zato to je u isto vrijeme vrlo vjeto i uspjeno baratala koaricom i kljuem od kunih vrata. Nije kod mene, duo ree joj starac. Pa gdje je onda? zdvojno vrisne Nancy. Odveo ga je onaj gospodin odgovori posluitelj. Koji gospodin? O, za ime Boje! Koji gospodin? zavapi Nancy. Odgovarajui na to nesuvislo zapitkivanje, starac priopi duboko oa loenoj sestri da je Oliveru pozlilo pred sucem i da je osloboen krivnje na temelju iskaza jednog svjedoka, koji je dokazao da je krau izvrio jedan drugi djeak koji nije u rukama policije, te da je tuitelj

1. Nolly ime odmila za Olivera. 1. Dolap kota s privrenim posudama za navodnjavanje, est oblik kazne u tadanjim britanskim zatvorima.

2.

Oliver Twist

etrnaesto poglavlje

odvezao tuenoga u besvjesnom stanju svojoj kui, o kojoj on, posluitelj, zna samo toliko da je negdje u Pentonvilleu, jer je sluajno uo kako tuitelj spominje to ime kada je davao upute koijau. Obuzeta strahovitom sumnjom i neizvjesnou, ojaena djevojka ote-tura do izlaza, a onda najednom prestane posrtati i naglo potri te se vrati do idovljeva stana najzaobilaznijim i najzamrenijjuji putom to ga je mogla smisliti. im je Bili Sikes sasluao njen izvjetaj, bre-bolje zovne svog psa, ustakne eir i urno ode, ne tratei vrijeme na puku formalnost pozdravljanja s drutvom. Moramo doznati, djeco, gdje je taj mali; moramo ga pronai uzrujano e idov. Charlev, njukaj svuda naokolo dok god to ne sazna! Nancy, moja draga, moramo ga nai. Uzdam se u tebe, duo, u tebe i u Lisca. ekajte, ekajte nadoda idov i drhtavom rukom otkljua ladicu. Evo vam, djeco, para. Veeras u zatvoriti ovu butigu. Znate gdje ete me nai! Nemojte ostati ovdje ni minute dulje. Ni aska, mili moji! Rekavi to, izgura ih iz sobe, pomno dva puta zakljua vrata i namakne zasun, te izvue iz svog skrovita krinjicu koju je bio nehotice pokazao Oliveru. Tada pone bre-bolje skrivati satove i nakit pod svoju odjeu. U tom ga poslu iznenadi kucanje na vratima. Tko je? vikne piskutavim glasom. Ja! odazove se Lisac kroz kljuanicu. ta je opet? nestrpljivo e idov. Pita Nancy trebamo li ga odvesti u onu drugu jazbinu? zapita Lisac. Da odgovori idov Pronaite ga, uhvatite ga i nita vie! Ja ve znam to u s njim poslije, ne boj se. Djeak promrsi neto u znak odgovora i pohrli niza stube za svojim drutvom. Zasad nas jo nije otkucao ree idov nastavljajui prekinuti posao. Ako nas bude htio izdati svojim novim prijateljima, jo mu moemo zaepiti gubicu.

etrnaesto poglavlje
sadri daljnje potankosti o Oliverovu boravku kod gospodina Brownlowa i znaajno proroanstvo to ga je izvjesni gospodin Grimvuig izrekao o Oliveru kada su Olivera poslali nekim poslom u grad.
Oliver se ubrzo probudio iz nesvijesti u koju je pao zbog nenadanog uzvika gospodina Brownlowa. U razgovoru koji je slijedio, i stari gospodin i gospoa Bedwin briljivo su izbjegavali spomenuti sliku i sve to se odnosilo na Oliverovu prolost ili budunost priali su samo o onom to ga je moglo zabaviti, ali ne i uzbuditi. Jo je bio preslab da bi mogao ustati i dorukovati, ali kad su ga sutradan snijeli u gazdariinu sobu, prvo mu je bilo da eljno zime na zid, u nadi da e ponovno ugledati lice one krasne ene. Meutim, razoarao se jer slike vie nije bilo. Ah! uzdahne gazdarica kad opazi Oliverov pogled. Eto vidi, nema je vie. Vidim da je nema, gospoo odgovori Oliver. Zato su je ma knuli? Odnijeli su je zato, zna, drago dijete, to je gospodin Brownlow rekao da bi ona mogla smetati tvom oporavku, jer te je nekako previe uznemi rivala odgovori stara gospa. Ma nije, nije. Nije me uznemirivala, gospoo ree Oliver. Rado sam je gledao. Upravo sam je zavolio. Dobro, dobro! prijazno e stara gospa. Samo se ti, dijete moje, to prije oporavi pa emo je opet objesiti na zid. Evo, obeavam ti! A sad hajde da o neem drugom razgovaramo. To je bilo sve to je Oliver u tom trenutku uspio doznati o slici. Kako je stara gospa bila neobino dobra prema njemu u njegovoj bolesti, nastojao je ne misliti vie na to. Pozorno je sluao mnoge zgode koje mu je ona kazivala o svojoj keri, koja je udata za jednog dobrog i pristalog ovjeka

O liv e r T w ist

etrnaesto poglavlje

i ivi s njim na selu; i o svom sinu koji je namjeten kod nekog trgovca u zapadnoj Indiji i koji je takoer vrlo dobar mladi, a etiri puta na godinu pie joj tako brina pisma da joj navru suze na oi im ih spomene. Kada se stara gospa do mile volje napriala o odlikama svoje djece, pa i o vrlinama svoga mua, koji je preminuo, Bog mu dui dao lako, prije ravno dvadeset est godina, bijae ve vrijeme da se ppf^je aj. Nakon aja poela je uiti Olivera kako se karta, to je on nauio u tren oka, pa su se kartali vrlo ivo i ozbiljno sve dok nije dolo vrijeme da bolesnik popije au toplog vina razrijeena vodom i pojede kriku prepeenca, pa da ode lijepo na poinak. Lijepi su bili ti dani dok se Oliver oporavljao. Sve je oko njega bilo tako tiho, isto i uredno, svi su bili tako dobri i njeni prema njemu da mu se, nakon one buke i metea u kojima je vazda ivio, inilo kao da se naao u samom raju. im je toliko ojaao da se mogao propisno obui, gospodin Brownlow naruio je za njega novo odijelo, novu kapu i nove cipele. Kako je Oliveru reeno da sa svojom starom odjeom moe uiniti to ga je volja, dao ju je sluavci, koja je bila dobra prema njemu, i rekao joj neka je proda kojem idovu, a novac zadri za sebe. Ona je to vrlo rado uinila, a kad je Oliver kroz prozor salona vidio kako je idov strpao njegovu odjeu u vreu i otiao dalje svojim putem, osjetio je pravu slast pri pomisli da je ta stara odjea otila unepovrat i da vie nema nikakve opasnosti da e je opet nositi. Bile su to bijedne prnje, istini za volju, a Oliver nije nikad dotle imao novo odijelo. Jedne veeri, oko tjedan dana nakon onog dogaaja sa slikom, dok je Oliver sjedio i razgovarao s gospoom Bedwin, stigla je odozgo poruka od gospodina Brownlowa neka ga posjeti, ako se sasvim dobro osjea, u njegovoj radnoj sobi da malo popriaju. 1 Boe sveti, budi nam u pomoi! Operi ruke i daj da te lijepo poeljam, dijete moje ree gospoa Bedwin. Presveto srce Isusovo! Da smo znali da e te pozvati, stavila bih ti ist ovratnik i dotjerala te da bude lijep kao slika! Oliver je uinio sve to mu je stara gospa rekla; i premda je tuno jadikovala kako nema vremena ni da mu bolje namjesti sitne nabore oko ovratnika koulje, Oliver je, i pokraj tog krupnog nedostatka, bio tako pristao i zgodan da je ak i ona potvrdila, gledajui ga vrlo zadovoljno od glave do pete, kako misli da ga ne bi mnogo bolje dotjerala ak ni da je poziv stigao znatno ranije. Tako ohrabren, Oliver pokuca na vrata radne sobe. Poto ga gospodin Brownlow pozove da ue, nae se u maloj stranjoj sobi pretrpanoj knjigama, kojoj je prozor gledao na ljupke vrtie iza kua. Do prozora

je stajao stol za kojim je gospodin Brownlow sjedio i itao. Kad ugleda Olivera, odgurne knjigu i ree mu neka prie blie stolu i sjedne. Oliver ga poslua, udom se udei kako li samo stignu ljudi proitati toliko mnotvo knjiga koje kao da su napisane zato da svijet postane mudriji. Tome se, uostalom, i dan-danas danomice ude i mnogo iskusniji ljudi nego to je bio Oliver Twist. Ima tu poprilino knjiga, jel* sinko? ree gospodin Brownlow kad zapazi kako Oliver radoznalo promatra police to su se dizale od poda do stropa. Puno ih je, gospodine odgovori Oliver. Nikad ih nisam ovoliko vidio. Proitat e ih ve jednom ako bude dobar dobrostivo e stari gospodin. I uivat e vie itajui ih nego gledajui ih izvana, naime, bar neke od njih; jer ima knjiga kod kojih su korice i hrbat kudikamo najvredniji dijelovi. To su valjda ove teke, gospodine ree Oliver upirui prstom u nekoliko knjiurina kvart-formata1 na kojima je bilo mnogo pozlate. Nisu ba uvijek ree stari gospodin gladei Olivera po glavi i smje kajui se. Ima i drugih koje su isto tako teke iako su mnogo manjeg formata. Bi li volio postati uen ovjek i pisati knjige, a? Mislim da bih radije itao knjige, gospodine odgovori Oliver. to? Zar ne bi volio postati pisac? uzvikne stari gospodin. Oliver porazmisli i najposlije ree kako misli da bi mnogo bolje bilo pro davati knjige, emu se stari gospodin od srca nasmije i ree da je Oliver kazao neto vrlo pametno. Oliveru je to bilo drago uti, iako mu nikako nije bilo jasno to je to tako pametno rekao. Dobro, dobro ree stari gospodin i uozbilji se. Ne boj se, nee mo od tebe napraviti knjievnika dokle god moe izuiti kakav poten zanat ili postati zidar. Hvala vam, gospodine doeka Oliver. Te je rijei izgovorio toliko ozbiljno da se stari gospodin ponovno nasmije i ree neto o nekom u dnom nagonu, to Oliver nije shvatio pa nije za to ni mario. A sada nastavi gospodin Brownlow jo toplijim, ali u isti mah i mno go ozbiljnijim glasom nego to ga je Oliver ikad uo molim te, sinko, da dobro pazi to u ti sada rei. Govorit u s tobom potpuno otvoreno jer sam uvjeren da si me kadar shvatiti kao kakav odrastao ovjek. Ah, nemojte mi, gospodine, samo rei da ete me otjerati! uzvikne

1. Kvart-format format knjige od jedne etvrtine arka.

O liv e r T w ist

etrnaesto poglavlje

Oliver, uznemiren ozbiljnim glasom kojim je stari gospodin poeo govoriti. Nemojte me samo izbaciti iz kue pa da opet lunjam ulicama. Dopustite mi da ostanem ovdje i da vam sluim! Nemojte me vratiti na ono strano mjesto odakle sam doao. Smilujte se sirotom deku, gospodine! Drago moje dijete opet e stari gospodin, ganut usr^ou Oliverova nenadana preklinjanja ne mora se bojati da u te ostaviti, osim ako mi ne da razloga za to. Nikad, nikad to neu uiniti, gospodine umetne Oliver. Nadam se da nee ree stari gospodin. Ne vjerujem da bi to ikad mogao uiniti. Ve sam se prevario u nekim ljudima kojima sam htio pomoi, ali sam svejedno sklon vjerovati ti. Nekako mi je vie stalo do tebe nego to bih to znao objasniti ak i samom sebi. Oni kojima sam poklonio svu svoju ljubav lee duboko u grobu; no, premda su srea i ra dost moga ivota pokopane s njima, nisam od svog srca napravio lijes niti zauvijek zakovao u njega svoje najljepe osjeaje. Duboka je ucviljenost samo okrijepila i oplemenila te osjeaje. Dok je stari gospodin to kazivao tihim glasom, vie sam sebi nego svom sugovorniku, pa nakon toga utonuo u utnju, Oliver je posve nepomino sjedio. Nita, nita! naposljetku e stari gospodin malko vedrije. Rekao sam ti ovo samo zato to je u tebe mlado srce i to e moda, znajui koliko sam u ivotu prepatio i bola podnio, pripaziti da mi ne zada nove rane. Kae da si siroe, bez igdje ikoga, a sva moja raspitivanja potkrepljuju tu tvoju tvrdnju. Hajde, ispriaj mi svoj ivot: odakle si, tko te je othranio i kako si zapao u ono drutvo u kojem sam te naao. Samo govori istinu pa nee ostati bez prijatelja dok sam ja iv. Oliver nije mogao nekoliko minuta od jecanja ni rijei progovoriti. Upravo kad je poeo priati o tome kako je othranjen u sirotitu i kako ga je gospodin Bumble odveo u ubonicu, netko neobino nestrpljivo pokuca dva puta na kuna vrata, a zatim sluavka dotri uza stube i najavi gospodina Grimvviga. Dolazi li gore? upita je gospodin Brownlow. Da, gospodine odgovori sluavka. Pitao je imamo li u kui kola ia, a kad sam mu kazala da imamo, rekao je da je doao na aj. Gospodin Brownlow se osmjehne i, okrenuvi se Oliveru, ree da je go spodin Grimwig njegov stari prijatelj, pa n^ka mu ne zamjeri ako se bude malo osorno vladao, jer je u dui krasan ovjek, o emu nema ni najmanje sumnje. Da odem dolje, gospodine? priupita ga Oliver.

Nemoj odvrati gospodin Brownlow. Radije bih da ostane. U tom trenu ude u sobu, pomalo hramljui na jednu nogu i oslanjajui se na debeli tap, krupan stari gospodin, u plavu kaputu, prugastu prnjaku, u hlaama i dokoljenicama od nankina1, a na glavi mu bijae bijel eir iroka, zeleno podstavljena oboda. Iz prnjaka mu provirivala gusto nabrana ogrlica, a ispod nje mu visio vrlo dugaak elian lani na kojem se njihao samo klju. Krajevi bijelog vratnog rupca bili su mu svezani u uzao velik kao narana, a izrazi na licu bijahu mu toliko raznoliki da se ne bi ni mogli svi opisati. Kad je govorio, imao je naviku nakriviti glavu na jednu stranu i u isto vrijeme gledati subesjednika krajikom oka, to je neodoljivo podsjealo ovjeka na papigu. im je uao, zauzeo je takvo dranje i, pokazujui u ispruenoj ruci komadi naranine kore, uzviknuo gunavim, nezadovoljnim glasom: Pogledajte! Vidite li ovo? Zar nije upravo udesno i nevjerojatno da ne mogu nikom doi u kuu, a da na stubama ne naem ovog prijatelja siromanih ranarnika? Jednom sam ve obogaljio zbog naranine kore, a znam da e mi naranina kora najposlije doi glave. Hoe, gospodine, naranina e kora mene strpati u grob, evo, ako ne bude tako, gospodine, izjest u sam sebi glavu. Gospodin Grimwig podupirao je i potkrepljivao tom velikodunom ponudom gotovo svaku svoju tvrdnju, to je bilo jo neobinije zato to je glava gospodina Grimwiga, ak i kad bismo pretpostavili mogunost da znanost toliko uznapreduje te omogui ovjeku, ako mu je ba stalo do toga, da izjede sam sebi glavu, glava je, velim, gospodina Grimvviga bila toliko izuzetno velika da bi se i najsamouvjereniji ovjek jedva usudio ponadati da bi je mogao pojesti za jedan obrok, ostavljajui sasvim po strani debeli sloj pudera kojim je bila posuta. Izjest u sam sebi glavu, gospodine ponovi gospodin Grirrrvvig lupa jui tapom o pod. A ta je ovo? usklikne motrei Olivera i ustukne korak-dva. To je na mali Oliver Twist o kojem sam vam ve govorio ree gospodin Brownlow. Oliver se pokloni. Neete valjda rei da je to onaj djeak koji je imao groznicu? ree gospodin Grimvvig, pa ustukne jo korak dolje. ekajte malo! Nemojte mi nita govoriti! Stanite... nastavi go-

1. Nankin tanka pamuna tkanina, obino ute boje, nazvana tako po kineskom gradu Nankingu.

Oliver Twist

etrnaesto poglavlje

spodin Grimwig poto je iznenada, u pobjedonosnom ushitu zbog svog otkria, smetnuo s uma strah od groznice. To je onaj mali koji je jeo narane! Ako to nije, gospodine, onaj mali koji je jeo narane i bacio ovaj komadi kore na vae stube, onda u izjesti sam sebi glavu, pa i njemu isto tako. Ne, ne, nije on jeo narane ree gospodin Browniow smijui se. Hajde, odloite eir i upoznajte se s mojim mladim prijateljem. Meni je to neobino vano, gospodine ree razdraljivi stari go spodin skidajui rukavice. U naoj se ulici uvijek nae pokoja kora narane na ploniku; i ja znam da ih to baca momak onog ranarnika na uglu. Sino se jedna mlada ena poskliznula o koru narane i sruila se na moju vrtnu ogradu; im je ustala, vidio sam kako je pogledala prema onoj vrajoj crvenoj lampi to osvjetljava ranarnikovu ploicu. Doviknuo sam joj s prozora: Nemojte ii k njemu! To vam je ubojica! Lovac na ljudske glave!. Pa i jest. Ako nije... Tu raspaljivi stari gospodin snano lupi tapom o pod, to su njegovi prijatelji svagda znali da znai njegovu uobiajenu ponudu kad ona nije izrijekom spomenuta. Zatim, svejednako drei tap u ruci, sjedne i, rasklopivi lornjon to ga je nosio privezana o iroku crnu vrpcu, promotri Olivera, koji, kad vidje da je predmet promatranja, pocrveni i ponovno se pokloni. To je taj mali, jel'te? napokon e gospodin Grimvvig. Jest, to je on odgovori gospodin Brownlow. Kako si, mali? zapita gospodin Grimvvig. Hvala na pitanju, gospodine, sad mi je ve mnogo bolje odgovori Oliver. Gospodin Brownlow kao da se pribojavao da njegov prijatelj udak ne kae togod neugodno, pa zamoli Olivera da skokne dolje i rekne gospoi Bedwin da moe donijeti aj, to Oliver vrlo rado uini jer mu se gostovo dranje nije ni najmanje svialo. Zgodan djeak, je li? zapita gospodin Brownlow. Ne znam zlovoljno e gospodin Grimvvig. Ne znate? Ne, ne znam. Meni su svi djeaci jednaki. Za mene postoje samo dvije vrste djeaka, bljedunjavi i mesnati. A u koje spada Oliver? U bljedunjave. Imam jednog prijatelja iji je sin mesnat kau da je krasan ima okruglu glavu, crvene obraze i prodorne oi: grozan deko, tijelo i udovi su mu nabijeni kao da e mu popucati avovi na plavom odijelu, glas mu je kao u laara, a jede kao vuk. Poznajem vam ja dobro

njega, nitkova jednog! Ma dobro ree gospodin Brownlow na mali Oliver Tvvist nije takav pa se ne morate ljutiti na njega. Ne, nije takav potvrdi gospodin Grimvvig. Moda je i gori. Tu se gospodin Brovvnlovv nestrpljivo nakalje, a gospodin Grimvvig kao da je u tom njegovu kaljanju neobino uivao. Moda je i gori, velim ponovi gospodin Grimvvig. Odakle je doao? Tko je? to je? Prebolio je groznicu. to kaete na to? Groznica ne spopada samo dobre ljude, nije li tako? I loe ljude katkad spopadne groznica, nije li tako, a? Poznavao sam jednog ovjeka koji je objeen na Jamajki zato to je ubio svoga gospodara. est puta je prebolio groznicu, ali nije zbog toga pomilovan. Ih, kojeta! injenica je, meutim, da je gospodin Grimvvig u dubini due bio itekako sklon priznati da su Oliverova vanjtina i dranje neobino privlani, ali mu je dua bila da svakome protuslovi, pogotovo sada kada je na stubama naao naraninu koru. I poto je u sebi zakljuio da njemu nitko iv nee odreivati je li neki djeak pristao ili nije, otprve je nakanio suprotstaviti se svom prijatelju. Kada je gospodin Brownlow priznao da ni na jedno od prijateljevih pitanja ne moe zasad odgovoriti kako treba, i da je odgodio svako daljnje ispitivanje Oliverove prolosti dok se djeak toliko ne oporavi da to moe podnijeti, gospodin Grimvvig se zajedljivo zasmijulji. I jo zapita, podrugljivo, ima li gazdarica obiaj naveer prebrojiti pribor za jelo, jer ako jednog lijepog sunanog jutra ustanovi da joj nedostaje koja srebrna lica, e, onda e on, naravno, vrlo rado... i tako dalje. Premda je i sam bio pomalo prijek ovjek, gospodin Brownlow je sve to vrlo dobroudno podnosio jer je dobro poznavao muice svoga prijatelja; a kako je gospodin Grimvvig za ajem bio toliko ljubazan te je odao puno priznanje kolaiima, sve je ilo kao podmazano, a Oliver, koji se prikljuio drutvu, poeo se ipak osjeati malko ugodnije u drutvu prgavoga staroga gospodina. A kada kanite sasluati potpuni, istiniti i osobni izvjetaj o ivotu i pu stolovinama Olivera Tvvista? upita Grimvvig Brownlowa kada su popili aj, nastavljajui prekinuti razgovor i zirkajui na Olivera. Sutra ujutro odgovori Brovvnlovv. Volio bih da nas dvojica bude mo tada nasamo. Doi sutra u deset sati do mene, sinko! Dobro, gospodine odgovori Oliver pomalo neodluno, jer se snebi vao to ga gospodin Grimvvig tako uporno promatra. Znate ta apne taj gospodin Brovvnlovvu. Nee on sutra doi do vas. Primijetio sam kako oklijeva. Obmanjuje vas on, dobri moj pri jatelju!

Oliver Twist

etrnaesto poglavlje

Zakleo bih se da me ne obmanjuje ustro e Brownlow. Ako vas ne obmanjuje opet e Grimwigja u... i lupi tapom o pod. Jamim vam svojim ivotom da taj djeak govori istinu! opali go spodin Brownlow kao iz topa i tresne akom o stol. A ja svojom glavom da lae! odbrusi gospodin Grirru^jgg i takoer tresne akom o stol. Vidjet emo zakljui gospodin Brownlow obuzdavajui gnjev to je u njemu rastao. Tako je potvrdi gospodin Grimwig smjekajui se izazovno. Tako jeSudbina je htjela da gospoa Bedwin upravo u tom trenutku donese u sobu omanji sveanj knjiga, to ih je gospodin Brownlow prijepodne kupio od onog istog knjiara s kojim smo se ve upoznali u ovoj pripovijesti; poto ih je metnula na stol, htjede izii. Zadrite tog momka, gospoo Bedwin! ree Brownlow. Treba jo neto odnijeti natrag. Ve je otiao, gospodine odvrati gospoa Bedwin. Pozovite ga natrag ree gospodin Brownlow. Posrijedi je neto vano. Siromah je ovjek, a knjige mu nisam platio. Osim toga, trebam mu vratiti jo neke knjige. Otvore se kuna vrata, Oliver potri na jednu stranu, djevojka na drugu, a gospoa Bedvvin stajae na stubama i vikae za momkom, ali od momka ni traga ni glasa. Oliver i djevojka se vrate zadihani i jave da momka nema nigdje na vidiku. Uh, ba mi je krivo uzvikne gospodin Brownlow. Bilo mi je ba do toga stalo da jo veeras vratim te knjige. Poaljite ih po Oliveru ree gospodin Grimwig smjekajui se po drugljivo. On e ih, znate, poteno predati. Da, dajte ih, molim vas, meni, gospodine, da ih odnesem ree Oliver. Trat u cijelim putem, gospodine. Stari je gospodin zaustio da kae kako Oliver ne smije nipoto iz kue,, kadli ga neobino pakosno kaljucanje gospodina Grimvviga natjera d# r se predomisli, kako bi time to e Oliver brzo i tono izvriti taj zadatak f umah dokazao svom prijatelju neosnovanost njegovih smmnji, bar u tom , pogledu. I odnijet e ih, sinko ree stari gospodin. Knjige ti lee na stol-r t> cu pokraj mog stola. Donesi ih dolje! t Oduevljen to moe biti od neke koristi, Oliver donese bre bolja j knjige pod mikom i prieka, s kapom u ruci, da uje to treba da uradi.? i

Reci mu ree gospodin Brownlow gledajui netremice Grimvviga reci mu da mu vraam te knjige i da si mu donio etiri i pol funte koje mu dugujem. Evo ti novanice od pet funti pa e ti on uzvratiti jo deset ilinga. Vratit u se za deset minuta, gospodine ustro e Oliver. Poto je strpao novanicu u dep na kaputu, zakopao dep i brino uzeo knjige pod miku, smjerno se pokloni i izie iz sobe. Gospoa Bedwin ga isprati sve do ulinih vrata dajui mu sve potrebne upute o knjiarevu prezimenu i o imenu ulice, a Oliver joj potvrdi da je sve dobro razumio. Opomenuvi ga vie puta da se uva da se ne prehladi, stara gospa mu napokon dopusti da krene. Slatko moje dijete, Bog te blagoslovio! ree stara gospa gledajui za njim. Nekako mi je teko pri srcu to mi odlazi s oiju. U tom se trenutku Oliver veselo okrene i kimne joj glavom prije nego to e zamaknuti za ugao. Stara mu se gospa nasmijei i odzdravi, pa zatvori vrata i vrati se u svoju sobu. Da vidimo; vratit e se najkasnije za dvadeset minuta ree gospodin Brownlow, pa izvadi sat i poloi ga na stol. Dotle e ve pasti mrak. Vi zaista vjerujete da e se vratiti, jel'te? upita ga gospodin Grimvvig. A vi ne vjerujete? uzvrati gospodin Brownlow protupitanjem i osmjehne se. Potreba za protuslovljenjem bila je u tom trenu vrlo snana u gospodina Grimwiga, a samopouzdani osmijeh njegova prijatelja jo je vie pojaao tu potrebu. Ne vjerujem odgovori i udari akom o stol. Mali ima na sebi novo odijelo, pod mikom mu hrpa vrijednih knjiga, a u depu novanica od pet funta. Vratit e se svojim starim prijateljima, lopovima; i jo e vam se narugati. Ako se taj mali ikad vrati u ovu kuu, gospodine, izjest u sam sebi glavu. Rekavi to, prikui svoj stolac blie stolu; i tako su dva prijatelja sjedila, u nijemu iekivanju, a meu njima sat. Da bismo pokazali koliku vanost pridajemo sami svojim sudovima, i koliko smo ponosni na svoje posve nepromiljene i brzoplete zakljuke, vrijedno je napomenuti da se gospodin Grimwig, premda nipoto nije bio zao ovjek i premda bi mu uistinu bilo ao kad bi se uvjerio da je njegov potovani prijatelj nasamaren i izigran, ipak u tom trenu sasvim ozbiljno i usrdno nadao da se Oliver Twist nee vratiti. Bilo se ve toliko smrailo da su se brojke na satu jedva mogle razaznati, ali su dva stara gospodina i dalje nijemo sjedila, a meu njima sat.

O iiv e r T to ist

Petnaesto poglavlje

Petnaesto poglavlje
pokazuje koliko je starom veselom idovu i gospoici Nancy bilo stalo do Olivera Tvuista.
U mranoj prostoriji jedne bijedne krmetine u najprljavijem dijelu Little Saffron Hilla, u tamnoj i sumornoj jazbini u kojoj zimi povazdan gori treperava petrolejka, a u koju ni ljeti nikad ne dopre nijedna sunana zraka, sjedi uz kositrenu mjericu i aicu, ogrezao u teke misli, sav proet zadahom alkohola, ovjek u barunastu kaputu, sivkastosmeim hlaama, visokim cipelama i dugakim arapama, u kome bi svaki iskusniji policijski agent, ak i pri tom mutnom osvjetljenju, odmah prepoznao Williama Sikesa. Do nogu mu lei pas bijele dlake i krvavih oiju koji sad mirka na svoga gospodara, a sad oblizuje na jednoj strani njuke veliku svjeu posjekotinu koja kao da je posljedica nekog nedavnog okraja. Mir, mrcino jednal Miri ree mu Sikes remetei iznenada tii nu. Je li toliko napregnuto mozgao da ga je smetalo psee mirkanje, ili su mu osjeaji bili toliko uzburkani mislima da je morao dati sebi oduka time to je udario nogom nedunu ivotinju o tome bi se moglo razmiljati i raspravljati. Kako bilo da bilo, injenica je da je u isto vrijeme i opsovao i udario psa nogom. Psi obino nisu skloni osveivati se za nepravde koje im nanose gospodari, ali Sikesov pas bio je isto onako opake udi kao i njegov gospodar, a kako je moda u tom trenu teko mogao podnijeti nanesenu nepravdu, odmah je, ni pet ni est, zario zube u jednu od one dvije visoke cipele. Poto ju je dobro prodrmao, povukao se, reei, pod klupu i za dlaku izmakao kositrenoj mjerici koju je Sikes bacio na njegovu glavu. Ne bi P me ugriz'o, a? ree Sikes, pa jednom rukom dohvati %| ra, a drugom polako rasklopi veliku kljocu koju je izvukao iz

'Odi amo, vrae pakleni! 'Odi amo! uje li ti mene? Pas ga je svakako uo jer je Sikes govorio vrlo otrim i prodornim glasom, ali kao da iz nekog neobjanjivog razloga nije ba elio ostati prerezana grkljana, pa nije izlazio ispod klupe, nego je samo jo bjenje reao i hvatao zubima kraj od araa grizui ga kao divlja zvijer. Taj je otpor jo vie razjario Sikesa, pa klekne i upravo pomamno navali na psa. Pas je skakao lijevo i desno, kljocao zubima, reao i lajao; ovjek je nasrtao i kleo, udarao i bogohulio, borba se pribliavala kritinoj toci za jednu ili za drugu stranu kad se vrata iznenada otvore i pseto izleti kao iz puke napolje, ostavljajui Billa Sikesa sa araem i kljocom u rukama. Za svau je svagda potrebno dvoje, kae stara uzreica. Kako je Sikes bio razoaran bijegom svoga protivnika, umah zametne kavgu s pridolicom. Kog se vraga uplee izmeu mene i moga psa? sikne Sikes i uini estoku kretnju. Nisam znao, prijatelju, nisam znao ponizno odgovori Fagin jer je pridolica bio stari idov. Nisi znao, kukavico lopovska! zarei Sikes. Zar nisu uo ga lamu? Ni najmanjeg uma, ivota mi, Bille odgovori idov. Pa da, ti nikada nita ne uje, jel'da okosi se Sikes na nj estoko i podrugljivo. ulja se amo-tamo tako da te niko nit' vidi nit' uje! teta, Fagine, to nisi prije pola minute bio na mjestu tog pseta. Zato? priupita ga idov neprirodno se smjekajui. Jerbo drava titi ivote takvih ljudi ko to si ti koji ne vrijede ni pola lule duhana, a doputa ovjeku da ubije pseto kad god ga je volja odgovori Sikes i sklopi kljocu gledajui znaajno idova. Eto zato. idov protrlja ruke i sjedne za stol smijui se toboe ali svoga prija telja. Ipak, vidjelo se da mu nije ba do smijeha. Samo se ti kesi ree Sikes vraajui ara na mjesto i motrei ga divlje i prezirno. Samo se ti kesi! AP nee se zadnji smijat', osim ako se ne bude i na vjealima klibio. U mojim si akama, Fagine; i nek' me vrag odnese ako te ispustim iz aka. Tako da zna! Ako meni ode glava, ode i tebi; i zato, uvaj me se! Ma dobro, dobro, prijatelju ree idov. Sve ja to znam; mi... mi... mi... imamo zajednike interese, Bille... zajednike interese. Ih! procijedi Sikes kao da misli da idov ima od tih njihovih zajednikih interesa vie koristi nego on. E, pa dobro, to mi ima re'?

O liv e r T w ist

Sve je lijepo pretopljeno odgovori Fagin i donio sam ti tvoj dio. Malo je vie nego to ti po pravu pripada, prijatelju, ali ja znam da e drugi put ti meni to nadoknaditi, pa... Dosta tog naklapanja unese mu se razbojnik nestrpljivo u rije. Gdje ti je to? Daj 'vamo! Evo, evo, Bille; samo malo, samo malo odvrati idp/ umirujui ga. Evo ga] Sve je u najboljem redu. Govorei tako, izvue iz njedara stari pamuni rupi, razvee povelik vor na jednom kraju i izvadi zamotuljak u smeem papiru. Sikes mu ga istrgne iz ruke, bre-bolje razmota i uzme brojiti zlatnike to su bili u njemu. To je sve, jel'da? zapita Sikes. Sve potvrdi idov. Da nisi moda usput otvorio paketi i progut'o koji komad, a su mnjiavo e Sikes. Nemoj mi se sad tu tako uvrijeeno kreveljit' kad te ovo pitam; vie puta si ve to uinio. De drmni tu klepetuu. Na obinom jeziku to je znailo zapovijed da potegne zvonce. Na taj znak pojavi se jedan drugi idov, mlai od Fagina, ali gotovo isto toli ko gnusne i odvratne vanjtine. Bili Sikes samo upre prstom u praznu mjericu. Onaj idov dobro shvati taj mig i ode napuniti mjericu, poto je prije toga izmijenio znaajan pogled s Faginom, koji je naas izgledao kao da je to oeki vao i, umjesto odgovora, kimnuo ovla glavom, tako da bi promatra iz prikrajka jedva mogao zapaziti taj pokret. Sikes ga nije primijetio jer se upravo sagnuo zavezati uzicu na cipeli koju mu je pas odrijeio. Da je opazio tu kratkotrajnu razmjenu znakova, moda bi pomislio da mu se loe pie. Ima li koga ovdje, Barney? zapita Fagin ne diui pogleda s poda dok ga je Sikes promatrao. Ni ive due odgovori Barnev, kome su rijei, bilo da su dolazile od srca ili ne, svakako izlazile na nos. Nema nikoga? ponovno e Fagin iznenaeno, to je fs moglo znaiti da Barnev moe slobodno rei istinu. 4 Nikog osim gospodine Nancy odgovori Barnev. r\ Nancy! usklikne Sikes. Gdje je? Nek' mi oi iscure ako ruj skidam kapu pred sposobnostima te djevojke. ' Naruila je za ankom tanjur kuhane govedine odgovori Baf-f ney. Poalji je 'vamo ree Sikes i natoi sebi aicu pia. Nefc|

doe 'vamo! y

Petnaesto poglavlje

Barney plaljivo pogleda Fagina, kao da od njega trai odobrenje. Meutim, kako je idov utio ne diui pogleda s poda, izie i uskoro se vrati s Nancy, koja je jo imala na sebi eiri i pregau i drala u rukama koaricu i klju od kunih vrata. Ula si mu u trag, jel'da. Nancy? upita je Sikes pruajui joj au. Jesam, Bille odgovori mu mlada dama i iskapi au naduak. A bogme sam se i vraki umorila. Malo se derite razboljelo i mora leati pa... O, Nancy, duo moja! klikne Fagin i uzgleda. Je li time to je idov nekako neobino namrtio svoje rie obrve i napol sklopio duboko usaene oi, opomenuo gospoicu Nancy da je malo previe govorljiva, nije sad osobito vano. Nama su ovdje jedino vane injenice; a injenica je da je Nancy naglo prekinula svoje prianje i, uputivi nekoliko draesnih osmijeha Sikesu, skrenula razgovor. Nakon otprilike deset minuta Fagina je spopao kaalj, a Nancy se zaogrnula rupcem i rekla kako je vrijeme da poe. Sikes ustvrdi da i on ide istim putem, te izrazi namjeru da je otprati. I tako su zajedno krenuli, a za njima na kraoj udaljenosti pas, koji se iuljao iz neijeg dvorita im mu je gospodar nestao iz oiju. Kada je Sikes otiao, idov je promolio glavu na vrata i, gledajui za njim kako odmie mranim prolazom, priprijeti mu stisnutom akom i promrsi neku sonu psovku, a onda se grozno naceri, ponovno sjedne za stol i ubrzo se zadubi u itanje najzanimljivijih stranica Potjere 1. Dotle je Oliver Twist iao svojim putem ni ne slutei da je vrlo blizu starom veseljaku. Kada je stigao do Clerkenwella, sluajno je skrenuo u jednu pokrajnju ulicu koja nije zapravo bila na njegovu putu. Meutim, kako je svoju pogreku otkrio tek kad je doao do polovice te ulice, a znao je da ipak ide u pravom smjeru, nije drao za potrebno vraati se, te je nastavio istim putem to je bre mogao, s knjigama pod pazuhom. Iao je tako mislei kako treba biti sretan i zadovoljan, i to sve ne bi dao da moe bar naas vidjeti sirotog malog Dicka koji moda u ovom istom trenutku gorko plae, izgladnio i izubijan, kadli ga iz razmiljanja prene glas neke mlade ene koja je viknula: O, dragi moj braco! Tek to je uzgledao da vidi to je posrijedi, zadre ga neije ruke i vrsto mu se obaviju oko vrata.

1. Potjera (Hue-and-Cry) nekadanje slubeno glasilo londonske policije.

Oliver Twist

Petnaesto poglavlje

Pustite me vikne Oliver otimajui se. Ostavite me! Tko je to? Zato me drite? Jedini odgovor na ta pitanja bile su mnogobrojne glasne jadikovke mlade ene koja ga je zagrlila, a u ruci je drala koaricu i klju od kunih vrata. O, Boe sveti! uzvikivae mlada ena. Nala saiji^a! Oh! Oli vere, Olivere! O, ba si zloest deko, koliko si mi jada zadao! Hodi sa mnom kui, duo, hodi! Oh, ipak sam ga nala. Hvala dragom Bogu to sam ga napokon nala! Nakon tih nesuvislih uzvika, mlada ena udari u pla i spopadnu je takvi strani grevi da su dvije ene, koje su u tom trenu naile ulicom, rekle nekom mesarskom momku, kome se kosa sjala od namazana loja a koji je takoer promatrao to se dogaa, da ne bi bilo zgorega da skokne po lijenika. Nato je momak, koji je bio nekako mlitav, da ne kaemo lijen, odgovorio kako misli da to nee biti potrebno. Ma ne, ne treba ree mlada ena i zgrabi Olivera vrsto za ruku. Ve mi je bolje. Da si smjesta poao kui, bezduno dijete! Hajde! Sto se dogodilo, gospoo? upita je jedna ena. Ama, gospoo odgovori joj mladojka pobjegao je prije skoro mjesec dana od roditelja, koji su vrijedni i estiti ljudi, pa je zapao u loe drutvo, meu same lopove i propalice. Naoj majci samo to nije srce prepuklo! Nevaljalac mali! dobaci druga ena. Odlazi kui, gade jedan mali! primetne trea. Nisam ja gad odvrati Oliver u velikom strahu. Ja nju ne poznajem. I nemam uope sestre, a ni oca ni majke. Ja sam siroe, a stanujem u Pentonvilleu. Pazite ga samo kako se kooperi! uzvikne mladojka. Pa to je Nancy! usklikne Oliver, koji joj je sad prvi put ugledao lice i ustuknuo od uda i zaprepatenja. Eto vidite da me poznaje! vikne Nancy obraajui se promatra ima. Sam se odao. Pomozite mi, dobri ljudi, da ga odvedem kui, jer e mu inae otac i mati svisnuti od jada, a meni e srce pui od alosti! Koji je ovo vrag? zapita ovjek koji je izletio iz oblinje pivnice, a odmah za njim bijeli pas. Mali Oliver! Ajde kui, tene jedno, sirotoj materi! Da si smjesta po'o kui! Nisam ja njihov. Ne poznajem ja njih. U pomo! U pomo! vikae Oliver otimajui se iz ovjekova snanog stiska. U pomo! ponovi onaj ovjek. Da, pomoi u ja ve tebi,

lupeu mali! Kakve su ti to knjige? Sigurno si ih nekom dig'o, je l'da? Daj ih 'vamo. I ovjek mu istrgne knjige iz ruku i odalami ga njima po glavi. Tako mu i treba! dovikne promatra s prozora u potkrovlju. Jedino ga tako moe nauiti pameti! Nego ta! pritvrdi tesar pospana lica, odobravajui pogledom onome u potkrovlju. To e mu samo biti od koristi! priklope one dvije ene. Dobit e on ve to ga ide! porui im onaj ovjek, pa jo jednom mlatne Olivera po glavi i epa ga za ovratnik. A sad se kupi, nitko ve jedan mali! Ajde, Sarko, pazi na njega. Pazi na njega kad ti kaem! Onako slab od nedavno preboljene bolesti, omamljen udarcima i izne nadnim prepadom, zaplaen bijesnim rezanjem psa i grubou ovje ka, obeshrabren uvjerenjem svih promatraa da je on zaista okorjeli mali nitkov kao to su ga prikazali, to je siroto dijete moglo uraditi? Bilo se ve smrklo; oko njega sama bijeda, niotkud pomoi; svaki bi otpor bio uzaludan. U tren oka odvuku ga u splet mranih prolaza po teui ga urno za sobom, tako da je ono malo krikova to ih se usudio ispustiti ostalo posve nerazumljivo. Uostalom, nije vano jesu li bili razumljivi ili nisu, jer nije bilo nikoga da se odazove na njih, sve da su i bili potpuno razgovijetni. Plinske su svjetiljke bile ve upaljene; gospoa Bedwin je tjeskobno ekala na otvorenim vratima; sluavka je ve dvadeset puta istrala na ulicu vidjeti ima li kakva traga od Olivera, dok su dva stara gospodina svejednako tvrdokorno sjedila u mranom salonu, a meu njima sat.

O liv e r T w ist

esnaesto poglavlje

esnaesto poglavlje
u kojem se pripovijeda to je bilo s Oliverom Tivistom nakon susreta s Nancy.
Napokon su izili iz uskih uliica i prolaza na iroku ledinu po kojoj su bili ratrkani torovi za stoku i druga obiljeja marvenog sajmita. Kad su stigli do tog mjesta, Sikes uspori korak, jer djevojka nije vie mogla tako brzo hodati. Okrenuvi se Oliveru, on mu osorno zapovjedi da uhvati Nancy za ruku. uje li ti mene? promrnda Sikes dok je Oliver krzmao i obazirao se. Bili su u mranu zakutku, daleko od puta kojim su ljudi prolazili. Oliveru je bilo bjelodano jasno da bi svako opiranje bilo uzaludno. Isprui ruku koju Nancv vrsto stegne. Daj meni drugu ree Sikes i epa Olivera za slobodnu ruku. Sarko, Vamo! Pas podigne glavu i zarei. Pazi 'vamo! ree Sikes i uhvati drugom rukom Olivera za guu. Ako samo pisne jednu jedinu rije, api ga! Jesi 1' razumio? Pas ponovno zarei i, oblizujui njuku, promotri Olivera kao da jedva eka zariti mu zube u grkljan. Taj je spreman na sve, vjeruj mi! ree Sikes gledajui ivotinju nekako mrko i goropadno. E pa, sad zna emu se moe nadat', mladi gospodine, deri se koliko 'oe, ovo e ti pseto brzo stat' na rep. Naprijed, mome! Sarko zamae repom u znak zahvalnosti na tom tepanju na koje nije bio navikao; pa poto jo jednom zarei, Oliveru za opomenu, potri ispred njih. Prolazili su kroz Smithfield, ali su isto tako mogli prolaziti i prekcfl Grosvenor Squarea, koliko je Oliver poznavao London. Bila je mran$|

i maglovita no. Svjetlo iz trgovina jedva da je prodiralo kroz gustu maglu, koja je svakim trenom bivala sve gua i obavijala ulice i kue sumornom koprenom, od koje je to neobino mjesto bivalo u Oliverovim oima jo neobinije, a njegova neizvjesnost jo jezovitija i tjeskobnija. Tek to su urno preli nekoliko koraka, kad crkveno zvono pone potmulo odbijati sate. im se oglasilo, Oliverovi pratitelji zastanu i okrenu glave u smjeru iz kojeg su dopirali zvui. Osam sati, Bille ree Nancv kad zvono umukne. Kog mi vraga to govori, ujem valjda i sam! odbrusi joj Sikes. Da mi je samo znati uju li ga i oni ree Nancv. Dabome da uju odvrati Sikes. Mene su strpali u buttiru ba negdje oko Svetog Bartolomeja1 i mogu ti rei da na cijelom sajmu nije bilo nijedne djeje trube da je nisam uo kako krijeti. Kad su me preko noi zakljuali u eliju, bila je u onoj staroj jezivoj tamnici takva grobna tiina, uz onu graju i buku vani, da mi je dolo da glavom lupam o eljezne okove na vratima. Jadnici! ree Nancv, koja je jo bila licem okrenuta na onu stra nu odakle su dopirali zvui zvona. Oh, Bille, a sve sami zgodni mladi momci! Da, vi ene samo na to mislite odvrati Sikes. Zgodni mladi momci! Sad su isto k'o da su i mrtvi, pa vrlo vano kakvi su. ini se da je Sikes tim rijeima priguio ljubomoru koja je u njemu navirala, pa jo vre stisne Olivera za ruku i naloi mu da poe dalje. ekaj malo! ree devojka. Ja se ne bih tako urila da proem kad bi ti, Bille, imao biti objeen sutra ujutro, kad ponovo odbije osam sati. Neprestano bih obilazila oko tog mjesta, okolo naokolo, sve dok ne bih pala s nogu, pa ma i snijeg padao a ja nemala rupca da se zaogrnem. I ta bi ti sve to vrijedilo? upita je beutni Sikes. Ako mi ne bi mogla doturit' turpiju i dvadesetak metara dobrog vrstog ueta, meni bi bilo sasvim svejedno bi 1' hodala pedeset milja iP uope ne bi hodala. Ajde, tjeraj dalje i nemoj mi tu drat' govorancije! Djevojka prasne u smijeh i umota se jo bolje u rubac, pa pou dalje. Ali Oliver osjeti kako joj ruka podrhtava, a dok su prolazili pored jedne plinske svjetiljke, pogleda joj u lice i zapazi da je blijeda kao krpa.

1. Sveti Bartolomej kranski svetac koji se slavi 24. kolovoza.

Oliver Twist

esnaesto poglavlje

Ili su dalje pustim i prljavim ulicama oko pola sata. I ono malo ljudi koje su putem sreli zauzimalo je uglavnom isti poloaj u drutvu kao i gospodin Sikes. Napokon skrenu u jednu vrlo neistu usku uliicu u kojoj su bile gotovo same staretinarnice; pas odmakne naprijed, kao da zna da ne mora vie drati djeaka na oku, pa stane ispred jednog duana koji je bio zatvoren i, po svemu sudei, prazan; ljua je bila u ruevnu stanju, a na vratima stajae ploa koja kao da je tu bila pribijena prije mnogo godina i na kojoj je pisalo da se kua iznajmljuje. Dobro je uzvikne Sikes gledajui oprezno oko sebe. Nancy se sagne ispod kapaka i Oliver zauje cilik zvonca. Prijeu na drugu stranu ulice i neko vrijeme stajahu ispod svjetiljke. Zauju um kao da tko polako odie prozor, a nedugo zatim tiho se otvore vrata. Tada Sikes epa prestravljenog djeaka bez mnogo obzira za ovratnik i sve se troje zaas nau u kui. U hodniku je bio mrak kao u rogu. Priekali su dok nije osoba koja ih je pustila u kuu zakraunala vrata i stavila lanac na njih. Ima li koga? upita Sikes. Nema odgovori glas koji se Oliveru uini odnekud poznat. Je 1' stari tu? opet e razbojnik. Jest odgovori onaj. Dri se k'o da su mu sve lae potonule. ta mislite, da e vam se obradovati? Ma kakvi! Nain na koji je izreen ovaj odgovor, pa i glas koji ga je izgovorio, inili su se Oliveru poznati, ali je mrak bio takav da nije mogao razaznati ak ni sugovornikovu priliku. Daj kresni togod ree Sikes jer emo inae polomit' vratove ili nagazit' na pseto. A tko na njeg' nagazi, taj nek' priuva noge! Ostanite asak s mirom, sad u vam ja posvijetliti odgovori onaj. uli su njegove korake kako se udaljuju, a nakon minute vremena ukae se prilika gospodina Jacka Dawkinsa zvanog Lisac Prefriganac. U desnoj je ruci drao lojanicu utaknutu u procijep na vrhu tapa. Taj mladi gospodin ne pokae niim da poznaje Olivera, samo to se veselo naceri, a onda se okrene i mahne glavom gostima neka pou za njim niza stube. Prou kroz praznu kuhinju, a kad otvore vrata niske prostorije proete mirisom zemlje, koja kao da je bila dozidana u dvo ritu, doeka ih grohotan smijeh. O gajde mu njegove! uzvikne gospar Charles Bates iz ijih se prsa razlijegao taj grohotni smijeh. Evo i njega! Gle, gle, evo i nje ga! Ama, Fagine, pogledaj ga, Fagine, pogledaj ga samo! Puknut u od smijeha, to je takva smijurija da u puknuti od smijeha. Dajte me

drite da ne puknem. I dok je iz njega izbijalo to neodoljivo veselje, gospodar Bates izvali se na pod i pet minuta se grevito bacakae od nekakve lude razdraganosti. Zatim skoi na noge, istrgne Liscu iz ruke tap sa svijeom, prie Oliveru i zagledae ga sa svih strana. idov je pak smaknuo nonu kapu s glave i nebrojeno se puta duboko poklonio zgranutom djeaku. Dotle je Prefriganac, koji je inae bio prilino mrzovoljne udi i malokad u poslu davao oduka veselju, revno i uporno praznio Oliveru depove. Pogledaj samo kako je skuiran, Fagine! ree Charlev prinosei svijeu toliko blizu Oliverovu novom kaputu da ga umalo ne zapali. Pogledaj ga kako je skuiran! Prvoklasni tof, a kroj po najnovijoj modi! E, ovo je zbilja da crkne od smijeha! Pa jo ove knjige! Pravi pravcati gospodin, je 1' da, Fagine? Drago mi je to tako dobro izgleda, sinko ree idov klanjajui se toboe ponizno. Prefriganac e ti dati neko drugo odijelo, sinko, da ne bi zamazao ovo blagdansko. A zato nam nisi, sinko, javio da e doi? Spremili bismo ti togod toplo za veeru. Na te rijei gospar Bates ponovo grune u smijeh, tako da se i Faginu razvue lice, pa ak se i Lisac osmjehne. Meutim, kako je Prefriganac ba u tom asu izvukao Oliveru iz depa novanicu od pet funti, nije sasvim pouzdano koji je bio pravi razlog njegovoj radosti. Hej! ta je ovo? zapita Sikes i prie idovu koji je bio dohvatio novanicu. To je moje, Fagine. Nije, nije, dragoviu ree mu idov. To je moje, Bille, moje. Tvoje su knjige. Ako to nije moje ree Bili Sikes ustiui eir na glavu odlunom kretnjom naime moje i Nancvno, onda u ja odvest' malog natrag. idov se trgne. Trgne se i Oliver, iako iz sasvim drugog razloga; on se, naime, ponadao da bi se spor mogao zaista okonati tako da ga odvedu natrag. 'Ajde, daj mi to, kad ti velim! ree Sikes. To ba nije poteno, Bille; nije ba poteno, je li, Nancv, da nije? priupita idov djevojku. Bilo poteno ili ne bilo okosi se Sikes na nj daj to 'vamo kad ti velim! Ne misli valjda da Nancv i ja nemamo pametnijeg posla nego da tratimo svoje dragocjeno vrijeme na to da pratimo i otimamo sve one deke koje si ti ve jednom ugrabio? Daj to Vamo, strailo jedno krto, daj kad ti kaem! Izrekavi tu blagu opomenu, Sikes istrgne novanicu koju je idov drao izmeu palca i kaiprsta, pa pogleda

O liv e r T w ist

esnaesto poglavlje

starca hladnokrvno u lice, presavije je vie puta i svee u svoj vratni rubac. To nam je nagrada za trud ree Sikes. I to nije ni polovica onoga to smo zasluili. Knjige moe zadrat' za sebe ako ti je do itanja. Ako nije, prodaj ih! k Vrlo su zgodne ree Charlev Bates koji se krevejjja.na sto na* ina gradei se da ita jednu od knjiga. Lijepo su pisane, je 1' d$j Olivere? * Kad opazi zdvojni pogled kojim Oliver promatra svoje muitelje, go spara Batesa, koji je bio obdaren izvanrednim smislom za sve to je smijeno, obuzme ga opet razdraganost, jo bunija od one pretho dne. To su knjige starog gospodina ree Oliver krei ruke dobrog, dragog starog gospodina koji me je primio pod svoj krov i njegovao me kad umalo to nisam umro od groznice. Ah, molim vas, vratite mu ih; vratite mu knjige i novac. Mene moete zadrati ovdje do kraja ivota, ali, molim vas, vratite mu knjige i novac. Mislit e inae da sam ih ja ukrao; i ona stara gospoa... svi oni koji su bili onako dobri prema meni, mislit e da sam ih ja ukrao. O, smilujte mi se i vratite im te stvari! Izrekavi te rijei svom snagom koju ulijeva estok jad, Oliver klekne pred idova i pone lomiti ruke od oaja. Deko ima pravo pripomene Fagin zirkajui oko sebe i silno mrtei svoje upave obrve. Ima pravo, Olivere, ima pravo; zbilja e misliti da si ih ti pokrao. Ha-ha! naceri se idov trljajui ruke. I da smo mogli birati, ne bismo izabrali bolji as! Dabome pritvrdi Sikes. Znao sam ja to im sam ga ugled'o kako ide kroz Clerkenwell s knjigama pod pazuhom. Sve je da ne moe bit' bolje. To su valjda neki bogomoljci meka srca, jer ga inae ne bi uzeli k sebi. I nee se ni raspitivat' za njega, iz straha da ga ne bi morali tuit' sudu i da ga jo ne otjeraju na robiju. Zato se ne moramo nieg bojat'. Dok su oni tako govorili, Oliver je gledao sad jednog, sad drugog, snebivajui se i jedva shvaajui to se dogaa; ali kad je Bili Sikes zavrio, Oliver iznenada skoi na noge i bjesomuno izleti iz sobe viui u pomo, tako da je stara prazna kuerina odjekivala od podruma do tavana. Ne putaj psa, Bille! uzvikne Nancy, pa skokne do vrata i zatvori ih, poto su se idov i njegova dva uenika dali u potjeru za Oliverom. Ne putaj psa jer bi mogao rastrgati malog na komade. -

To bi mu i trebalo! vikne Sikes otimajui se iz djevojina zagrlja ja. Pusti me il' u ti smrskat' glavu o zid. Ba me briga, Bille, ba me briga vikae djevojka hrvui se s njim. Pas nee rastrgati malog dok sam ja iva. Nee! ree Sikes krguui zubima. Bogami u te ubit' ako me ne pusti. Provalnik odbaci svom snagom djevojku u drugi kut sobe upravo kad se idov i dva djeaka vrate vukui Olivera za sobom. ta je to ovdje? upita Fagin gledajui oko sebe. Sve bi' rek'o da je ova djevojka poludjela bijesno odgovori Si kes. Ne, nisam ree Nancv, blijeda i zadihana od hrvanja. - Ne, nisam, Fagine, vjeruj mi. Onda uti, uje li? ree joj idov i prijetei je pogleda. Ne, neu utjeti odvrati Nancv vrlo glasno. Hajde, da vidim to ete sada? Fagin je dobro poznavao obiaje i naravi posebne vrste ena kojoj je Nancv pripadala, te je bio naisto da ne bi bilo ba uputno u tom trenutku nastaviti razgovor s njom. Stoga, da bi svratio pozornost drutva na drugu stranu, obrati se Oliveru. Htio si dakle pobjei, dragoviu, je li? ree i dohvati nazubljenu i vornatu batinu to je stajala u zapeku. A? Oliver mu ne odgovori. Samo je motrio idovljeve pokrete i ubrzano disao. Traio si pomo, zvao si policiju, je li? podrugivao mu se idov hvatajui djeaka za miicu. Izlijeit emo mi tebe od toga, mladi moj gospodine! idov snano udari batinom Olivera po leima i zamahne njome po drugi put kad djevojka jurne, istrgne mu batinu iz ruke i baci je u vatru toliko silovito da eravice vrcnue po sobi. Nemoj misliti, Fagine, da u ja to mirno gledati vikne djevojka. Dobio si deka i to sad jo hoe? Ostavite ga na miru... ostavite ga na miru... ili u nekog od vas tako udesiti da e prije vremena otii na vjeala. Dok je izgovarala tu prijetnju, djevojka je estoko udarala nogom o pod i, stisnutih aka, gledala sad idova, sad onog drugog razbojnika. U licu joj nije bilo ni kapi krvi od silna gnjeva koji ju je obuzeo. Oho, Nancv! ree idov umirujui je, nakon stanke za koje su se on i Sikes zgledali u neprilici. Veeras si... veeras si upravo nenadmaiva. Ha-ha, draga moja, lijepo si to odigrala!

O liver Tw ist

esn a esto p o g la v lje

Je li? ree djevojka. Pazi samo da ne pretjeram. Ako pre tjeram, Fagine, mogao bi loe proi. I zato ti na vrijeme velim da se priuva! Ima neeg u razjarene ene od ega veina mukaraca zazire, pogo tovo kad su joj snane strasti estoko podbodene nepromiljenou i oajem. idov je uvidio da ne bi valjalo i dalje olako shvaati gnjev gospoice Nancv, te i nehotice uzmakne nekoliko koraka i baci na Sikesa upol umolan a upol straljiv pogled, kao da mu eli rei kakoon je najprikladnija osoba da nastavi razgovor. Nakon te nijeme molbe a moda i zato to je drao da e njegov osobni ugled i utjecaj pretrpjeti tetu ako smjesta ne urazumi gospo icu Nancv Sikes pane sipati kletvu za kletvom i nizati prijetnju za prijetnjom toliko brzo te je to moglo posluiti na ast njegovoj plodnoj domiljatosti; meutim, kako sve to nije izazvalo nikakav vi dljiv uinak na osobu kojoj je bilo upueno, posluio se opipljivim argumentima. ta uope ti 'oe? ree Sikes potkrepljujui to pitanje vrlo uo biajenom psovkom u vezi s najljepim dijelom ljudskog lica; kad bi nebesa usliala tu psovku samo jedan put od pedeset tisua, sljepoa bi bila isto toliko esta koliko i ospice. ta ti uope 'oe, sunce ti arkol Zna li ti uope tko si ti, i to si ti? O, da, sve ja to znam odgovori djevojka histerino se smijui i maui glavom, uzalud hinei ravnodunost. i> E pa, onda uti kad zna izdere se Sikes ba kao da se obraa psu il' u te ja uutkat' da nee tako skoro otvorit' usta. Djevojka se ponovo nasmije jo neobuzdanije nego prije, pa osine- Si kesa pogledom, okrene glavu na drugu stranu i ugrize se za usnu tako da joj krv potee. Lijepa si mi ti mustra doda Sikes mjerei je prezirnim pogledom od glave do pete. Sta se sad tu pravi ovjena i plemenita! Ba si duu dala da bude prijateljica tom djetetu, k'o to ga ti zove. A zato mu, pobogu, ne bih bila? ustro uzvikne djevojka. Kamo sree da sam se sruila mrtva na ulici, ili da sam mogla zami jeniti koga od onih pored kojih smo veeras tako blizu proli, prije nego to sam pomogla da se to dijete dovede ovamo! Od veeras e on postati lopov, laljivac, vrag, sve to ne valja. Pa zar to nije dosta toj staroj lopui nego jo hoe i da ga tue? De, de, Sikese ree idov preklinjajui ga i opominjui u isti mah, te pokae na djeake koji su budno pratili sve to se dogaa. Moramo pristojno razgovarati, Bille, moramo pristojno razgovarati.

Pristojno razgovarati! cikne djevojka iju je pomamu bilo stra no gledati. Pristojno razgovarati, lopuo jedna! Ti nisi ni zasluio da drukije razgovaram s tobom. Krala sam za tebe kad sam bila upola mlaa od ovog djeteta ovdje! i tu upre prstom u Olivera. Odon da sam ve dvanaest godina u istom zanatu i na istom poslu. Ili da nisi , to moda zaboravio? Govori! Da nisi moda zaboravio? Dobro, dobro odgovori idov nastojei je smiriti. Pa ako i jesi, od toga ivi. Da, od toga ivim! uzvrati djevojka, koja i nije govorila nego je te rijei upravo istresala u jednom jedinom silovitom vrisku. Od toga ivim; a hladne, vlane, prljave ulice, to mi je dom; a ti si onaj lupe koji me natjerao na taj put i koji me tjera da idem njime iz dana u dan, iz noi u no, i tako sve do groba! Uinit u ja tebi jo i neto gore ubaci idov, razdraen njenim prijekorima. Uinit u ti neto jo gore ako bude i dalje brbljala! Djevojka uuti, ali zato, obuzeta bijesom, upajui kosu i kidajui odjeu na sebi, nasrne na idova tako da bi zacijelo ostavila na njemu tragove svoje osvete da je nije Sikes u pravom asu uhvatio za rune zglobove, nakon ega se jo asak bezuspjeno otimala a onda se obeznanila. Sad je dobro ree Sikes polaui je u kut. Vraki je jaka u rukama kad se ovako raspali. idov otare znoj s ela i osmjehne se, kao da mu je odlanulo to je proao taj mete, ali reklo bi se da su i on, i Sikes, i pas, i djeaci sma trali taj dogaaj za neto sasvim obino u svom poslu. Najgore je imati posla sa enama ree idov odlaui batinu ali su ene lukave i u naem zanatu ne moemo bez njih. Charlev, pokai Oliveru gdje e spavati. Mislim da e biti bolje da sutra ne obue svoje sveano odijelo, ta veli, Fagine? priupita ga Charlev Bates. Naravno odvrati idov i naceri se, kao to se i Charlev nacerio kad mu je zadao pitanje. Oito uivajui u zadatku koji mu je povjeren, gospar Bates uzme tap s utaknutom svijeom i odvede Olivera u oblinju kuhinju gdje su bila dva-tri leaja na kakvima je Oliver ve bio spavao. Kikoui se na mahove od neobuzdana smijeha, Charlev izvue odnekud ono isto staro odijelo koje je Oliver, na svoju veliku radost, mislio da je zauvijek svukao kod gospodina Brownlowa, a koje je Fagin sluajno otkrio kod idova koji ga je bio kupio, te ga je upravo ono prvo navelo na Oliverov trag.

Oliver lwist

Sedamnaesto poglavlje

Skidaj tu svoju novu kou ree Charlev da je dam Faginu na uvanje. Ovo je za krepati! Siroti ga Oliver teka srca poslua. Poto savije novo odijelo u smotak i uzme ga pod miku, gospar Bates izie iz sobe ostavljajui Olivera u mraku, te zakljua vrata za sobom. Zacijelo bi Charlevjev grohotan smijeh i glas gospoice B.gtsv, koja je stigla u pravi as da polije vodom svoju prijateljicu i obavi ostale enske poslove kako bi je privela svijesti, sprijeili mnoge ljude da zaspu,' ak i u sretnijim okolnostima od onih u kojima je bio Oliver, ali je on bio bolestan i iscrpljen te je ubrzo zaspao kao zaklan.

Sedamnaesto poglavlje
Olivera i dalje progoni zlehuda sudbina, dovodei u London jednog velikana da naudi njegovu dobru glasu.
Obino se na pozornici, u svim dobrim, krvavim melodramama, naizmjence redaju tragini i komini prizori kao crveni i bijeli slojevi u mesnatoj slanini. Junak pada iznemogao na slamnjau pod teretom okova i nedaa; u iduem prizoru njegov vjerni ali neobavijeteni titonoa uveseljava gledalite nekom aljivom pjesmicom. Srce nam zamire dok gledamo junakinju u rukama ohola i bezduna baruna. Podjednako su joj ugroeni i ast i ivot, pa se laa bodea da sauva prvo na raun onoga drugog, ali ba u trenutku najnapetijeg iekivanja zaujemo zviduk i uas smo preneseni u velebnu dvoranu nekog dvorca, gdje sjedokosi seneal1 pjeva veselu zbornu pjesmu u drutvu jo veselijih vazala, koji se svuda slobodno kreu, od crkava do palaa, te se tako zajedno potucaju neprestano pjevajui. Takve nam se promjene ine apsurdnim, ali nisu opet ni tako neprirodne kako nas se u prvi mah doimlju. Prijelazi od bogate trpeze do samrtnike postelje, od korote do blagdanskog ruha nisu u zbiljskom ivotu nimalo zaudniji, samo to u ivotu nismo dokoni promatrai nego smo i sami glumci a u tome je ba velika razlika. Glumci na pozornici ne doivljavaju uistinu sve one estoke prijelaze i nagle provale strasti i osjeaja, pa nam se sve skupa ini pretjeranim i iskrivljenim. Nagle promjene prizora i brzo smjenjivanje vremena i mjesta nisu samo udomaeni u knjigama dugom uporabom, nego mnogi, tovie, dre da se ba u tome i sastoji vjetina pisanja takvi kritiari zastupaju :*

1. Seneal upravitelj plemike kue u srednjem vijeku; majordom.

O liv e r T w ist

Sedamnaesto poglavlje

miljenje da se umijee jednog knjievnika moe najbolje prosuditi po tome u kakvim sve neprilikama ostavlja svoje junake na kraju svakog poglavlja. Stoga e se ovaj kratki uvod moda nekome uiniti i suvinim na ovom mjestu. Ako je tako, neka poslui samo kao oprezan nagovjetaj pisca ove pripovijesti da se vraamo u grad u kojem se Oliver Twist rodio, a itatelj neka zasad uzme zdravo za gotovo da za, tp. putovanje ima valjanih i krupnih razloga jer inae ne bi bio ni pozvan na nj. Gospodin Bumble je rano ujutro iziao na vratnice ubokog doma i zaputio se glavnom ulicom dostojanstvenim i ponositim korakom. Bio je u punom pandurskom sjaju i raskoi; trorogi eir i kaput blistali mu na jutarnjem suncu; drao je tap u ruci vrsto i odluno, kao zdrav i moan ovjek. Gospodin Bumble uvijek je drao visoko glavu, ali ju je tog jutra drao jo vie nego obino. Bilo je nekog zanosa u njegovim oima i neke uzvienosti u njegovu izrazu lica, po kojima bi i nepoznati promatra iz prikrajka mogao zapaziti da panduru prolaze kroz glavu misli koje su isuvie krupne da bi se mogle rijeima iskazati. Gospodin Bumble nije zastajao da porazgovara s trgoviima i ostalim smrtnicima koji su mu se ponizno obraali dok je prolazio pored njih. Otpozdravljao im je samo odmahujui rukom i nije usporio svoj dostojanstveni hod sve dok nije stigao do majura na kojem je gospoa Mann opinski brino uzgajala siroad. K vragu i taj pandur! ree Mannovka kad zauje dobro poznato lupanje o vrtna vrataca. Tko e drugi nego on, ovako rano izjutra! Gleee, pa to je gospo din Bumble! Boe, kako mi je drago to vas vidim! Izvolite, gospodine, izvolite u salon. One prve rijei bile su upuene Suzani, a kasniji oduevljeni povici samom gospodinu Bumbleu dok je dobra gospa otkljuavala vrtna vrataca i vodila ga neobino brino i smjerno u kuu. Gospoo Mann ree gospodin Bumble ne sjedajui niti se svalju jui na stolac, kao to bi uinio kakav prostak, nego se polagano i postu pno sputajui na sjedalicu dobro jutro vam elim, gospoo Mann. E pa, i ja vama elim dobro jutro, gospodine uzvrati Mannovka smijeei se na sva usta. I nadam se da vas zdravlje dobro slui, gospodine. Tako-tako, gospoo Mann odgovori pandur. Gorak je opinski kruh, gospoo Mann. E, to je iva istina, gospodine Bumble priklopi gospa. I jamano bi se sva opinska siroad u jedan glas pridruila tim rijeima, da su ih uli.

Opinarski ivot, gospoo nastavi Bumble lupkajui tapom po stolu to vam je ivot prepun jada, briga i tegoba; ali svaka javna li nost, ako mogu tako da kaem, izloena je ikanacijama. Mannovka nije bila sasvim naisto to pandur time misli, pa digne ruke uvis, saalno ga pogleda i uzdahne. Imate pravo to uzdiete, gospoo Mann! ree pandur. Kad se uvjerila da je dobro uradila, Mannovka ponovo uzdahne, na oito zadovoljstvo javne linosti koja, da bi prikrila blaen osmijeh, pogleda strogo u svoj trorogi eir i nadovee: Putujem u London, gospoo Mann. Ma nemojte, gospodine Bumble! uzvikne Mannovka i ustukne. Jest, u London, gospoo draga produi nepokolebljivi pandur potanskom koijom. S dva starca iz doma, gospoo Mann! Pokre nut je spor, u vezi s mjestom boravka, i odbor je povjerio meni meni, gospoo Mann da ga zastupam pred sudom u Clerkenwellu koji zasjeda svaka tri mjeseca. A sve se bojim dometne Bumble i isprsi se sve se bojim da e se suci u Clerkenwellu nai na sto muka kako da iziu sa mnom na kraj. Ah, gospodine, nemojte biti previe strogi prema njima umiljato e Mannovka. Sud je u Clerkenvvellu sam pokrenuo taj spor, gospoo draga od vrati Bumble pa ako sud u Clerkenvvellu na kraju izvue krai kraj, imat e to jedino sam sebi zahvaliti. U prijeteem nainu na koji je gospodin Bumble izrekao te rijei bilo je toliko odrjeitosti i nepokolebljive vrstine da je Mannovku na kraju obuzelo duboko strahopotovanje. Naposljetku ree: Putujete koijom, gospodine? A ja sam mislila da starce obino pre voze taljigama. Samo kad su bolesni, gospoo Mann odgovori pandur. Bolesne starce prevozimo po kiovitom vremenu u otvorenim kolima da se ne prehlade. Aha! ree Mannovka. Potanska kola primit e njih dvojicu na vanjska sjedala, za jeftine pare proslijedi gospodin Bumble. Obojica su u vrlo tekom sta nju, pa smo izraunali da e nas njihov prijevoz stajati dvije funte ma nje nego da ih pokopamo naime, ako ih uspijemo prebaciti na lea drugoj opini, a mislim da emo uspjeti ako nam ne umru na putu da nam napakoste. Ha-ha-ha! Poto se malo nasmijao, gospodinu Bumbleu ponovo padne pogled na trorogi eir pa se uozbilji.

Sedamnaesto poglavlje

O liv e r T w ist

Smetnuli smo s uma posao, gospoo draga ree pandur evo vam vae mjesene plae od opine. Bumble izvadi iz novarke nekoliko srebrnjaka umotanih u papir i zatrai priznanicu, pa mu je Mannovka napie i potpie. Oprostite, ima dosta packi, gospodine ree uzgajivaica siroadi ali e valjda posluiti svrsi. Hvala vam, gospodine Bumble, vrlo sam vam zahvalna, gospodine, vjerujte mi. Gospodin Bumble dobrostivo klimne glavom na Mannovkine ljubazne rijei, pa je upita kako djeca. O, Bog blagoslovio tu slatku djeicu! ree Mannovka. Dobro su da ne mogu biti bolje. Osim, naravno, ono dvoje to je prolog tjedna umrlo. I malog Dicka. Zar tom malom nije nita bolje? upita je Bumble. Mannovka odmahne glavom. To je jedno zloesto, nevaljalo, pokvareno opinsko dijete srdito e gospodin Bumble. A gdje je? Sad u vam ga odmah dovesti, gospodine odgovori Mannovka. Hej, Dick, doi ovamol Nakon kraeg zivkanja, pronau Dicka. Poto mu je glavu stavila pod crpku i obrisala ga svojom haljinom, Mannovka ga dovede pred lice stranog gospodina Bumblea, opinskog pandura. Dijete bijae biijedo i mravo; obrazi mu bili upali, a oi krupne i ua-grene. Oskudna opinska odjea, livreja njegove bijede, visila mu je na slabakom tijelu, a mladi mu udovi bili usahli kao u starca. Takvo je bilo to malo stvorenje to je drhtalo pod Bumbleovim pogledom, ne usuujui se da podigne oi s poda i strepei ak i od pandurova glasa. Zar ne moe pogledati gospodina u oi, ti tvrdoglavo derite? ree Mannovka. Dijete kratko uzgleda i sukobi se s Bumbleovim pogledom. ta je to s tobom, opinsko siroe? vrlo se umjesno naali Bumble. Nita, gospodine odgovori dijete slabanim glasom. Dakako da mu nije nita potvrdi Mannovka koja se, naravno, od srca nasmijala Bumbleovoj duhovitosti. Sigurna sam da mu nita ne fali. Htio bih... promuca dijete. O-ho! presijee ga Mannovka u rijei. Nee valjda rei kako ti ipak neto fali, a? Uh, gade jedan mali... ekajte, gospoo Mann, ekajte! ree pandur diui ruku zape*' vjednikom kretnjom. ta biste vi, gospodine, a? Htio bih mucae dalje dijete da mi netko tko zna pisati ispie

dvije-tri rijei na komadi papira, pa da to savije i zapeati, da se sauva kad mene pokopaju. Ama, to ovaj mali tu trabunja? uzvikne Bumble, koga su se djeakova ozbiljnost i jadna vanjtina donekle dojmile, premda je bio navi kao na takve prizore. to hoete time da kaete, gospodine? Htio bih ree dijete htio bih poslati posljednji pozdrav sirotom Oliveru Twistu i rei mu koliko sam esto sam sjedio i plakao, mislei na njega kako luta po mrkloj noi bez igdje ikoga da mu pomogne. I htio bih mu rei nastavi dijete sklapajui ruice i govorei iz dubine due da mi je drago to u umrijeti ovako mlad jer, kad bih dugo poivio, odrastao i ostario, moda bi me sestrica koja je na nebu zabora vila, ili moda ne bih vie bio kao ona, a ovako e nam biti puno ljepe kad budemo tamo gore oboje djeca. Bumble odmjeri maliana neopisivo zauenim pogledom od glave do pete, pa se okrene Mannovki i ree: Svi su vam oni na isti kalup, gospoo Mann. Onaj drzoviti Oliver sve ih je pokvario. Tko bi to rekao, gospodine! usklikne Mannovka diui ruke uvis i pakosno gledajui Dicka. U ivotu nisam vidjela ovako okorjela mala nevaljalca! Odvedite ga, gospojo! zapovjedniki e gospodin Bumble. Ovo moram iznijeti pred opinski odbor, gopoo Mann. Nadam se da e gospoda shvatiti da ja tu nisam nita kriva procvili Mannovka planim glasom. Shvatit e to oni, gospojo; bit e upueni u pravo stanje stvari ree Bumble. De, odvedite ga, ne mogu ga vie gledati. Dicka odmah odvedu i zatvore u spremite ugljena u podrumu. Domalo zatim Bumble ode da se spremi za put. Sutradan ujutro u est sati, poto je trorogi eir zamijenio okruglim i uveliao svoju vanu linost modrom kabanicom s platem do pojasa, Bumble je zauzeo svoje mjesto na vanjskom dijelu koije s ona dva prestupnika ije je prebivalite bilo predmet spora izmeu dviju opina, te je u predvieno vrijeme stigao s njima u London. Na putu nije imao nikakvih neprilika osim neugodnosti koje su mu zadala dva siromaka svojim groznim vladanjem neprestano su drhturili i tuili se na hladnou, tako da je ak i on, kako je poslije kazao, poeo cvokotati zubima i osjeao se vrlo nelagodno, iako je imao na sebi toplu kabanicu. Poto je te zlobnike smjestio u prenoite, Bumble je odsjeo u svratitu pred kojim se potanska koija bila zaustavila, te je naruio skromnu veeru koja se sastojala od peenke, umaka od ostriga i crnog piva. Po-

O liv e r T w ist

Sedamnaesto poglavlje

to je nakon toga stavio au vrue borovike s vodom na okvir kamina, privue stolac do vatre i, nakon stanovitog moralistikog razmiljanja o tome kako ljudi grijee to su nezadovoljni i to se neprestano na neto tue, spremi se da ita novine. Prvo na to je Bumble naiao u novinama bijae ovaj oglas: PET FUNTI NAGRADE Prolog etvrtka uveer pobjegao je ili je odmamljen od kue u Pentonvilleu djeak po imenu Oliver Turist i odonda se o njemu nita ne zna. Gore spomenuta nagrada bit e isplaena svakoj osobi koja svojim obavijestima pripomogne da se pronae spomenuti Oliver Turist, ili da se rasvijetli njegova prolost za koju se oglaiva iz vie razloga ivo zanima. Zatim je slijedio opiran opis Oliverove odjee, lica, vanjtine i naina na koji je nestao, a na kraju je navedena puna adresa gospodina Brownlowa. Bumble je razrogaio oi; proitao je oglas polako i pomno jo tri puta, a nakon neto vie od pet minuta ostavio je, onako uzbuen, netaknutu au borovike s vodom i bio ve na putu u Pentonville. Je li gospodin Brownlow kod kue? upitao je djevojku koja mu je otvorila vrata. Na taj upit djevojka odgovori na uobiajen, pomalo neodreen nain: Ne znam; a zato ga trebate? Tek to je Bumble izustio Oliverovo ime, ne bi li objasnio svrhu svog posjeta, gospoa Bedwin, koja je sluala razgovor s vrata salona, pohita u hodnik kao bez due: Izvolite, uite ree mu stara gospa. Znala sam ja da emo jo uti za njega. Siroto dijete! Znala sam ja to! Bila sam sigurna u to. Bla goslovio ga dobri Bog! Govorila sam ja sve vrijeme... Rekavi to, dobra stara gospa pohita natrag u salon, klone na sofu i udari u pla. Djevojka, koja nije ni priblino bila toliko osjeajna, otri dotle uza stube i zaas se vrati, te zamoli gospodina Bumblea da odmah poe za njom. Odvela ga je u malu radnu sobu u kojoj su sjedili gospodin Brownlow i njegov prijatelj gospodin Grirrrvvig, a pred njima boce od bruena stakla i aice. Ovaj potonji gospodin odmah opali kao iz topa: Pandur! Ako ovo nije opinski pandur, izjest u sam sebi glavu. Molim vas da nas ne prekidate u razgovoru ree gospodin Brownlow. Izvolite sjesti.

Bumble sjedne, posve smeten udnovatim vladanjem gospodina Grirnwiga. Gospodin Brownlow namjesti svjetiljku tako da bi mogao nesmetano gledati u lice opinskom panduru, te ga malo nestrpljivo priupita: Dakle, vi, gospodine, dolazite u vezi s oglasom koji ste proitali u novinama? Tako je, gospodine odgovori Bumble. I pandur ste, je li? priupita ga gospodin Grimvvig. Ja sam, gospodo, opinski pandur ponosno e Bumble. Naravno apne gospodin Grimvvig svom prijatelju. Znao sam da je pandur. Pandur od glave do pete. Gospodin Brownlow popustljivo klimne glavom ne bi li smirio prijatelja, a onda nastavi ovako: A znate li gdje je sada taj siroti djeak? Ne znam nita vie nego i drugi odgovori Bumble. Pa dobro, to onda znate o njemu? upita ga stari gospodin. Re cite slobodno, prijatelju, sve to mi imate kazati. to znate o njemu? Nita dobro, je li tako? ree gospodin Grirmvig zajedljivo, poto je dobro promotrio izraz na Bumbleovu licu. Bumble jedva doeka to pitanje i klimne glavom sveano i zloslutno u isti mah. Eto vidite! ree gospodin Grimwig slavodobitno gledajui gospo dina Brownlowa. Gospodin Brownlow pogleda zabrinuto napuene usne gospodina Bumblea i zatrai od njega da mu ispria u najkraim crtama sve to zna o Oliveru. Bumble odloi eir, raskopa kabanicu, prekrii ruke, nagne glavu u stranu kao da se neeg prisjea i, nakon kraeg razmiljanja, zapone svoje kazivanje. Bilo bi dosadno da sve to ispripovjedimo pandurovim rijeima, jer je njegovo izlaganje potrajalo dvadesetak minuta. Uglavnom, rekao je da je Oliver nahoe, da su mu roditelji bili poroni ljudi niska roda, da je od malih nogu bio podmukao, nezahvalan i zloban, da je svoju kratkotrajnu karijeru u rodnom mjestu dokonao krvolonim i mukim napadom na bezazlena momka, te da je obno pobjegao iz kue svoga gazde. Kako bi dokazao da je zaista osoba za koju se izdaje, Bumble izloi na stol dokumente to ih je bio ponio sa sobom u London. Zatim ponovo prekrii ruke i prieka da uje to e sad rei gospodin Brownlow. Bojim se da je sve to gola istina ojaeno e stari gospodin poto je pregledao dokumente. Ovo nije bogzna kakva nagrada za obavijesti

O liv e r T w ist

Osamnaesto poglavlje

koje ste mi dali, ali bih vam rado dao i tri puta vie da su vae obavijesti ile djeaku u prilog. Da je Bumble to prije znao, sva je prilika da bi sasvim drukije iskitio svoju malu priu. Meutim, sad je bilo kasno da to uini, pa stoga samo ozbiljno zavrti glavom, strpa pet funti u dep i ode. Gospodin Brownlow je nekoliko minuta hodao gore-dolje.j?o sobi, oito toliko uzrujan pandurovim kazivanjem da se ak i gospodin Grirrrvvig okanio da ga dalje bocka. Napokon gospodin Brownlow stane i svom snagom potegne za zvonce. Gospoo Bedwin ree kad se pojavi gazdarica. Onaj je mali Oliver obina varalica. Ne moe biti, gospodine. Ne moe biti odrjeito e stara gospa. Kad vam kaem da jest odbrusi joj stari gospodin. Kako to mi slite da ne moe biti? Upravo nam je ovjek ispriao cijeli njegov ivot i mogu vam rei da je od malih nogu bio prefrigani nevaljalac. Nikad to neu povjerovati, gospodine odvrati stara gospa. Ni kad! Vi babe vjerujete samo nadrilijenicima i djejim priama proguna gospodin Grimvvig. Ja sam to znao od samog poetka. Zato me niste odmah posluali? Moda biste me i posluali da mali nije imao groznicu, ha? Bio je interesantan, je li? Interesantan! Pih! I gospodin Grimwig podjari araem vatru. Bilo je to drago, zahvalno i milo dijete, gospodine ogoreno e gospoa Bedwin. Znam ja to su djeca, gospodine, bavila sam se njima etrdeset godina, a oni koji se ne mogu time podiiti bolje da ute. Tako bar ja mislim. Ovo je bio ozbiljan udarac upuen gospodinu Grimwigu koji bijae neenja, ali kako nije nita drugo izmamio od njega do smijeak, stara gospa zabaci glavu i pogladi pregau prije nego to e nastaviti. Meutim, u tome je sprijei gospodin Brownlow. Mir! ree stari gospodin hinei gnjev koji nije uope osjeao. Da mi vie nikad niste spomenuli ime tog djeaka! Zato sam vas i pozvao da vam to kaem. Nikad, nikad vie, ni pod kakvom izlikom, upamtite! Moete ii, gospoo Bedwin. Nemojte zaboraviti to sam vam rekao! Ozbiljno vam kaem. Te noi nije u kui gospodina Brownlowa samo jedno srce bilo ucviljeno. I Oliveru je bilo teko oko srca dok je mislio na svoje dobre prijatelje; sva je srea to nije znao to su sve oni uli o njemu, jer bi mu srce moda i prepuklo od boli. .,

O sam naesto poglavlje

kako je Oliver provodio vrijeme u krasnom drutvu svojpi dinih prijatelja.
Sutradan oko podne, kad su Lisac i gospar Bates po obiaju krenuli za svojim poslom, Fagin je iskoristio priliku da oita Oliveru dugu lekciju o stranom grijehu ljudske nezahvalnosti, i da mu jasno dokae kako se teko ogrijeio o zahvalnost time to je svojevoljno napustio drutvo svojih brinih prijatelja i, tovie, pokuao pobjei od njih poto su bili uloili onoliko truda i novca da ga pronau. Fagin je posebice istaknuo injenicu to ga je primio pod svoj krov i njegovao kad je, bez njegove pravodobne pomoi, mogao skapati od gladi; i ispriao mu stranu i dirljivu priu o jednom mladom momku kome je on, u svojoj ovjekoljubivosti, bio pritekao u pomo u slinim prilikama, ali koji se pokazao nedostojnim njegova povjerenja i oitovao elju da uspostavi vezu s policijom, te je, na alost, jednog dana objeen u Old Bailevju 1. Fagin nije ni pokuao zatajiti svoj udio u toj nesrei, samo je gorko alio, sa suzama u oima, to je bezumno i izdajniko vladanje spomenute mlade osobe urodilo potrebom da postane rtva izvjesnog svjedoenja pred sudom koje moda nije potpuno odgovaralo istini, ali je bilo prijeko potrebno za njegovu (Faginovu) sigurnost i za sigurnost nekolicine odabranih prijatelja. Fagin je na kraju dao prilino sumornu sliku neugodnosti koje izaziva vjeanje, te vrlo prijateljski i uglaeno izrazio svoju svesrdnu nadu da nee nikad biti prisiljen izvrgnuti Olivera Twista tom nemilom postupku.

1. Old Bailey glavni krivini sud u Londonu, u istoimenoj ulici.

Oliver Twist

Osamnaesto poglavlje

Malom se Oliveru ledila krv u ilama dok je sluao Zidova, iako nije potpuno shvaao mrane prijetnje to su se krile u njegovim rijeima. Da se i samoj pravdi moe dogoditi da neduna ovjeka zamijeni krivcem, ako ih sluajno zatekne u drutvu, to je ve znao; a kad se sjetio nekih prepirki izmeu starog Zidova i Sikesa, pomislio je kako nije nipoto nevjerojatno da je Fagin vieput vjeto smisao,, i proveo u djelo planove o likvidaciji osoba koje su znale ili govorile vie nego to treba, jer su se te njihove prepirke, po svemu sudei, odnosile na neki slian sluaj u prolosti. Kad je Oliver bojaljivo uzgledao i sukobio se sa Zidovljevim ispitljivim pogledom, osjetio je da tom lukavom starcu nisu izmakli bljedilo njegova lica i drhtanje udova, da, tovie, uiva u njima. Runo se cerekajui, idov pomiluje Olivera po glavi i ree mu kako vjeruje da e njih dvojica biti ba dobri prijatelji, samo ako ga Oliver bude sluao i ako svojski prione na posao. Zatim uzme eir i umota se u nekakav stari pokrpani zimski kaput, pa izie i zakljua vrata sobe za sobom. I tako je Oliver ostao cijeli dan zatvoren, i dobar dio mnogih iduih dana, ne viajui nikog od rana jutra do ponoi i provodei duge sate sam sa svojim mislima. A te su misli bile uistinu tune jer su se neprekidno navraale na njegove plemenite prijatelje i na miljenje to su ga zacijelo ve bili stekli o njemu. Nakon tjedan-dva idov je ostavio vrata sobe nezakljuana, pa se Oliver mogao slobodno kretati po kui. Bijae to vrlo neista kua. U sobama na prvom katu bila su, meutim, vrlo velika vrata i visoki drveni kaminski okviri, a zidovi i vijenci ispod stropa bijahu obloeni drvenim ploama koje su, dodue, bile crne od zaputenosti i praine, ali na razline naine ukraene, pa je Oliver po tome zakljuio da je ta kua u davna vremena, prije nego to se stari idov i rodio, pripadala boljim ljudima i da je moda nekad bila sasvim zgodna i vedra, koliko se god sad ini pustom i turobnom. Pauci su bili ispleli svoje mree po kutovima izmeu zidova i stropa, a ponekad, kad bi Oliver tiho uao u koju sobu, mievi bi se u strahu razbjeali po svojim rupama. Osim njih; nikog ivog nije mogao ni vidjeti ni uti u kui, i esto bi se, kad bi se smrailo a on posustao od tumaranja po sobama, skutrio u kutu hodnika blizu ulaznih vrata da bude to blie ivim ljudima, te bi tu ostao, oslukujui umove i brojei sate, sve dok se idov ili djeaci ne bi vratili. Po svim su sobama crvotoni prozorski kapci bili vrsto zatvoreni prijevornice koje su ih drale bijahu zavrtnjima privrene za drvo

pa se svjetlo jedva probijalo kroz okrugle rupe na njihovu vrhu, zbog ega su sobe djelovale jo sumornije i bile ispunjene sablasnim sjenama. U stranjoj potkrovnici bijae prozor na kojem je samo izva na stajala zahrala reetka, bez kapaka. Kroz taj je prozor Oliver esto sate i sate zurio sjetna lica, iako nije mogao vidjeti nita drugo do zbrkane gomile kunih krovova, pocrnjelih dimnjaka i zabatnih zido va. Gdjekad bi se, dodue, ukazala i koja prosijeda glava izvirujui preko niskog pomonog zida neke daleke kue, ali kako je prozor na Oliverovoj promatranici bio jo zakovan avlima i pokriven debelim slojem prljavtine od dugogodinjih kia i dima, jedva da je mogao kroza nj nazreti obrise pojedinih predmeta, te nije ni pokuavao ne kog upozoriti na sebe to je, uostalom, bilo isto toliko mogue kao da se nalazi pod samom kupolom katedrale svetog Pavla. Jednog popodneva, kad su Lisac i gospar Bates odluili da naveer iziu, prvospomenuti mladi gospodin dao se na posao da malo dotjera svoju vanjtinu (valja priznati da inae nipoto nije patio od te slabosti), te je u toj namjeri i za tu svrhu milostivo zapovjedio Oliveru da mu pritekne u pomo pri dotjerivanju. Oliver je jedva doekao da bude od koristi, i bio je presretan to vidi oko sebe ljudska lica, koliko god bila opaka, eljan da ugodi svima oko sebe ako to moe uiniti na poten nain, te mu nije bilo ni na kraj pameti da se usprotivi. Stoga je odmah pokazao elju da uini tu uslugu, kleknuo je na pod i, dok je Lisac sjedio na stolu, uzeo njegovu nogu sebi u krilo i pristupio poslu koji je gospodin Dawkins nazivao udaranjem glanca ili, to bi se, prevedeno na obini jezik, reklo ienje cipela. Je li posrijedi bilo osjeanje slobode i nezavisnosti to valjda obuzima ivotinju obdarenu razumom kad lijeno sjedi na stolu puei lulu i mlatarajui jednom nogom amo-tamo, dok mu za sve to vrijeme netko isti cipele, a da se nije morao prije toga potruditi ak ni da ih izuje niti ih nakon ienja mora opet obuvati, te se tako moe nesmetano prepustiti svojim mislima ili je posrijedi bio dobar duhan koji je Liscu smirivao osjeaje, ili blago pivo to mu je ublaavalo misli tek, Lisac je, oito, u tom asu bio ponesen nekim romantinim arom i oduevljenjem koji nikako nisu bili u skladu s njegovim kara kterom. asak je zamiljeno gledao ispred sebe Olivera, a onda digne glavu, lako uzdahne i ree napol sam sebi a napol gasparu Batesu: Kakva teta to nije sjecikesa! Ah! uzdahne gospar Charles Bates. ta on zna ta je dobro, lisac ponovo uzdahne i turi lulu u usta, a isto tako postupi i Charlev

Oliver Twist

Osamnaesto poglavlje

Bates. Obojica su neko vrijeme puila. Ti valjda i ne zna ta je to sjecikesa? saalno e Lisac. Mislim da znam odgovori Oliver i uzgleda. To je lo... i ti si to, je li priupita ga Oliver poto se na vrijeme obuzdao. Jesam potvrdi Lisac. I ne bih htio biti nita drugo. Poto je izrekao to miljenje, gospodin Dawkins razmetljivo zabaci eir i pogleda gospara Batesa, kao da eli time rei kako bi mu bio zahvalan kad bi imao to protiv toga. Jesam ponovi Lisac. Pa i Charlev je. I Fagin. I Sikes. I Nancv. I Bet. Svi smo mi to, sve do psa. On je jo najprefriganiji od cijele druine. I taj te sigurno nee izdati nadoda Charlev Bates. Taj ne bi ni zalajao na klupi za svjedoke, sve od straha da se ne oda; ne, ne bi taj ni zucnuo, ak ni kad bi ga vezali za klupu i ostavili tako bez mrvika hrane puna dva tjedna ree Lisac. Ne bi ni pisnuo priklopi Charlev. udnovat je taj pas. Kako samo iskesi zube kad se kakav nepoznat frajer nasmije ili zapjeva pred njim! produi Lisac. A kako samo zarei kad zaciliu gusle! I kako mrzi sve druge pse koji nisu njegove pasmine! Je li? Pravi pravcati kranin ree Charlev. Te su posljednje rijei bile izreene u pohvali spomenutoj ivotinji, ali su u jednom drugom smislu bile posve primjerene, iako gospar Bates nije na to mislio; jer ima vrlo mnogo dama i gospode koji tvrde da su pravi pravcati krani, premda bi se izmeu njih i Sikesova psa mogle utvrditi velike i zaudne slinosti. Da, da ree Lisac vraajui se na predmet razgovora od kojeg su se bili udaljili, i zasvjedoujui tako profesionalnu savjesnost kojom su se odlikovali svi njegovi postupci. Ali to nema nikakve veze s ovim zelembaem ovdje. Pa i nema potvrdi Charlev. Zato ne stupi u Faginovu slu bu, Olivere? Pa se lijepo preko noi obogati? nadoda Lisac cerekajui se. Pa se lijepo poslije povue na svoj posjed i ivi k'o gospodin o vjek, k'o to i ja kanim uiniti prve neparne prestupne godine, kad Uskrs padne na Veliki petak ree Charlev Bates. Meni se to ne svia bojaljivo odvrati Oliver. Najvolio bih da me puste. Najradije bih... najradije bih... da mogu otii odavde. A Fagin najradije ba to ne bil odbrusi mu Charlev. Oliver je to i te kako dobro znao, ali je mislio da bi moglo biti opasno

da otvorenije izrazi svoje osjeaje, te samo uzdahne i nastavi istiti cipele. Da ode odavde! uzvikne Lisac. A gdje ti je srce junako? Pa zar nema nimalo ponosa? Zar bi htio da neprestano ivi na grbai svojih prijatelja? * Ma hajde bjei! ree gospar Bates, pa izvadi dva-tri svilena ru pia iz depa i strpa ih u ormar. To je zbilja, zbilja jadno! Ja to ne bih mogao ree Lisac drei se uznosito i gadljivo. A ipak zna ostaviti prijatelje na cjedilu ree mu Oliver smjeka jui se ovla da budu kanjeni za ono to si ti uinio. To odvrati Lisac maui lulom to je sve bilo iz pukog obzira prema Faginu jerbo ace znaju da mi radimo zajedno, pa je i on mogao nastradati da nismo uhvatili maglu. To je bio pravi razlog, je 1' da, Charlev? Gospar Bates klimne glavom i zausti da neto kae, ali mu odjednom izie pred oi kako Oliver bjei, te mu se dim koji je uvlaio izmijea sa smijehom, i udari mu gore, u nosnu upljinu, i dolje, u grlo, pa se zagrcne od kalja i pet minuta lupae nogom o pod. Pogledaj samo! ree Lisac i izvue iz depa punu aku ilinga i penija. Ovo ti je ivot! ta te briga otkud su! Na, dri; tamo odakle sam ih uzeo ima toga na bacanje. Nee, a? E, tikvane jedan blesavi! To je runo, je 1' da, Olivere? priupita ga Charlev Bates. Omastit e on jo konopac, je 1' da? Ne znam ta to znai odvrati Oliver. Ovako neto, stari mome ree Charlev, pa uhvati svoj vratni rubac za jedan kraj i, drei ga uspravno u zraku, obori glavu na rame i ispusti nekakav neobian glas kroza zube, pokazujui tom ivom pan tomimom kako je omaivanje konopca i vjeanje jedno te isto. Eto to to znai ree Charlev. Pazi ga, Jack, kako se zablenuo! Nisam u ivotu vidio takvog sjajnog tipa k'o to je ovaj klinjo; jo u krepati od smijeha gledajui ga, vidjet e. Poto se opet od srca nasmijao, gospar Charlev Bates nastavi puiti lulu, sa suzama u oima. Nisu te dobro usmjerili ree Lisac pregledavajui vrlo zado voljno svoje cipele to ih je Oliver bio ulatio. Ipak, Fagin e jo napraviti od tebe neto, ili e ti biti prvi i jedini od kojeg nee imati nikakve koristi. Bolje ti je da se odmah ukljui jer e ionako stupiti u posao prije nego to i sanja, a ovako samo trati vrijeme, Olivere. Gospar Bates potkrijepi te rijei kojekakvim vlastitim moralnim sa vjetima, a kad ih je iscrpao, i on i njegov prijatelj, gospodin Dawkins,

Oliver Twist

Osamnaesto poglavlje

uzmu sjajnim bojama slikati mnogobrojne uitke koje im prua ivot to ga provode, dajui Oliveru na razne naine na znanje kako e mu najbolje biti da to prije zadobije Faginovu naklonost, onim istim sredstvima kojima su se i oni posluili da to postignu. I utuvi jednom zauvijek sebi u tu blesavu piksu, Nolly ree Lisac upravo kad su uli kako idov otkljuava gore vrata .-^ ako ne bude manjavao faculete i tiktakalice... Kakvog ima smisla da mu tako govori? uplete se gospar Bates. Pa on nema pojma to je to. Ako ne bude krao rupie i satove: preuzme opet Lisac, sputa jui razgovor na razinu Oliverove sposobnosti poimanja krast e ih neki drugi frajer, pa e oni okradeni jo gore proi, a ni ti nee nita bolje od njih, i nitko nee imati nikakve koristi od toga osim onih koji ih budu smotali na to ti ima isto toliko prava koliko i oni. Jasno, jasno! ree idov koji je uao u sobu a da ga Oliver nije ni primijetio. To je bar jasno kao dan, dragoviu moj, kao dan; sluaj ti samo Lisca! Ha-ha-ha! To je majstor svoga zanata. Starac veselo protrlja ruke potkrepljujui tim rijeima Lieve tvrdnje i smijuckajui se od pukog uivanja u umjenosti svog uenika. Razgovor se ovaj put na tome zavrio jer se idov vratio kui s gospoicom Betsy i jednim gospodinom kojeg Oliver nije bio nikad do tada vidio. Lisac je oslovio tog gospodina kao Toma Chitlinga, a taj se gospodin prije toga bio zadrao malo na stubitu da izmijeni nekoliko ljubaznih rijei s gospoicom. Chitling je bio po godinama neto stariji od Lisca, moda je preturio osamnaest zima preko glave, ali je u njegovu dranju prema tom mladom gospodinu bilo neke smjernosti iz koje se moglo zakljuiti da se osjea poneto manje vrijedan od njega, to se tie nadarenosti i strune spreme. Oi mu bijahu sitne i mirkave a lice koziavo; na sebi je imao taman barunast kaput, masne parhetne hlae i pregau, a na glavi je nosio ubaru. Odjea mu je, istini za volju, bila prilino zaputena, ali se ispriao drutvu da mu je tek prije sat vremena istekao rok pa, budui da je posljednjih est tjedana nosio odoru, nije mogao jo zasad posvetiti nimalo panje svom civilnom odijelu. Chitling nadoda, neobino srdito, da je novi nain parenja odijela tamo kod njih vraki protuustavan jer tako nastaju rupe na odijelu, a to ovjek moe dravi? Isto je takvu napomenu izrekao na raun sisanja, to je, po njegovu miljenju, takoer posve protuzakonito. Chitling je zaokruio svoja zapaanja tvrdnjom da za etrdeset i dva ubitana duga dana provedena u tekom radu nije okusio ni kapljice bilo ega,

i nek' ga vrag odnese ako nije suh k'o barut. to misli, Olivere, odakle je doao ovaj gospodin? zapita idov cerei se dok su ostali djeaci iznosili bocu estokog pia na stol. Ja... ja... ne znam, gospodine odgovori Oliver. A tko je opet ovaj? raspita se Tom Chitling bacajui preziran pogled na Olivera. Jedan moj mladi prijatelj, dragoviu moj odgovori idov. E, onda je roen pod sretnom zvijezdom ree mladi i znaajno pogleda Fagina. Ni briga te odakle sam do'o mome; kladio bih se u jednu krunu da e se vrlo brzo i sam tamo na'. Na tu dosjetku djeaci prasnu u smijeh. Nakon jo nekoliko ala na istu temu, izmijene aptom dvije-tri rijei s Faginom i odu. Poto su doljak i Fagin jo malo nasamo porazgovarali, prikue stolce blie vatri, a idov ree Oliveru neka sjedne do njega, te povede razgovor sraunat na to da pobudi zanimanje svojih sugovornika. Teme su razgovora bile velike prednosti posla kojim se bave. Lieva umjenost, ljubaznost Charlevja Batesa i velikodunost samog idova. Napokon, kad se inilo da su te teme ve potpuno iscrpljene, a isto tako i da je Chitling iscrpljen, jer ivot u popravilitu postane nakon tjedan-dva zamoran, gospoica Betsv se povue i ostavi drutvo. Od tog je dana Oliver malokad bio sam. Gotovo je neprekidno bio u drutvu one dvojice djeaka koji su se svaki dan igrali one iste stare igre sa idovom je li radi vlastita ili radi Oliverova usavravanja, to je najbolje znao sam Fagin. Gdjekad bi im starac priao o razbojstvima koja je poinio u mlaim danima, zainjajui svoje prianje mnogim smijenim i neobinim poje-dinostima tako da Oliver nije mogav odoljeti da se od srca ne nasmije, pokazujui time kako se dobro zabavlja, unato svojim plemenitijim osjeajima. Ukratko, prepredeni stari idov pleo je mreu oko djeaka. Poto ga je samoom i sumornou pripremio i naveo na to da potrai bilo kakvo drutvo, samo da izbjegne svojim turobnim mislima u toj pustoj kui, sad mu je polako ubrizgavao u duu otrov za koji se nadao da e mu je dovijeka pomutiti i pocrniti.

Devetnaesto poglavlje

D evetnaesto poglavlje
u kojem se kuje i usvaja znaajan plan.
Bijae prohladna, vlana i vjetrovita no kad se idov izvukao iz svoje jazbine zakopavajui do grla zimski kaput na svom smeuranom tijelu i navlaei ovratnik preko uiju kako bi posve zaklonio donji dio lica. Zastao je na stepenici dok nisu za njim zakljuali vrata i stavili lanac na njih; oslunuo je jesu li djeaci poduzeli sve potrebne sigurnosne mjere, a kad vie nije uo njihove korake, mugne niz ulicu to je bre mogao. Kua u koju su Olivera bili zatoili bijae nedaleko od Whitechapela. idov zastane na uglu ulice a onda, zirkajui sumnjiavo oko sebe, prijee ulicu i udari put Spitalfieldsa. Na kaldrmi je leao1 debeo sloj blata, a tamna je magla bila pala po ulicama, kia je tromo sipila i sve ega bi se ovjek dotakao bilo je hladno i ljigavo. No je bila kao stvorena da takvo bie kao to je idov izmili na ulicu. Dok se tako prikradao, uljajui se pod okriljem zidova i vratnica, odvratni je starac bio nalik na nekog gadnog gmaza to se porodio u kaljui i tmini kroz koje se kree, gmiui obno u potrazi za slasnom hranom od masnih otpadaka. Iao je tako svojim putem kroz mnoge krivudave i uske prolaze sve dok nije stigao do Bethnal Greena, a onda najednom skrene lijevo i zaas se nae u spletu bijednih i prljavih uliica kojih u tom tijesnom i gusto napuenom kraju ima napretek. idov je, oito, vrlo dobro poznavao kraj kojim je prolazio jer ga nisu zbunjivali ni mrkla no ni zamren put. urno je proao kroz nekoliko prolaza i uliica i napokon skrenuo u ulicu koja je na kraju bila osvijetljena jednom jedinom svjetiljkom. Pokuca na vrata jedne kue u toj ulici i, promrmljavi nekoliko rijei s osobom koja mu je otvorila vrata, poe uza stube.

Kad je dodirnuo kvaku na vratima jedne sobe, zarei pas, a neki ga ovjek upita tko je. Samo ja, Bille; samo ja, dragoviu ree idov zavirujui u sobu. Onda upadaj ree Sikes. Lezi, mrcino blesava! Zar ne moe prepoznat' vraga kad obue zimski kaput? Zacijelo je psa donekle zavarala Faginova gornja odjea jer, kad je idov raskopao kaput i prebacio ga preko stolca, pas se povue u kut iz kojeg je bio iziao, maui repom dok je odlazio da pokae kako je zadovoljan koliko uope po svojoj naravi moe biti. Daklem? ree Sikes. Dakle, dragoviu... pone idov. Oh, Nancy! Nain na koji su ove posljednje rijei bile izgovorene pokazivao je dovoljno jasno nedoumicu kako e biti primljene, jer Fagin se nije bio vidio sa svojom mladom prijateljicom otkako se u onoj svai ona bila zauzela za Olivera. Ali sve njegove sumnje, ako ih je uope i bilo, ubrzo je rasprila mlada dama svojim dranjem. Spustila je noge s ograde kamina, odgurnula stolac na kojem je sjedila, te je ponudila Fagina da privue svoj stolac, ne troei mnogo rijei oko toga; jer no je bila hladna, o tom nije bilo spora. Zbilja je hladno, Nancy draga ree idov grijui svoje kotunjave ruke na vatri. Studen se upravo uvlai ovjeku u kosti nadoda starac hvatajui se za slabine. Mora da je zbilja vraka studen ako je tebi prodrla do srca ree Sikes. Daj mu togod da popije, Nancy! Pouri se, tako ti Boga! o vjeku se upravo smui kad gleda kako se ta suha stara strvina trese, k'o kakva grozna sablast koja tek to je ustala iz groba. Nancy bre-bolje donese iz ormara jednu od mnogobrojnih boca u kojima su, sudei po raznolikosti njihovih oblika, bili svakojaki napici. Sikes natoi idovu au rakije i ree mu neka je popije. Dosta mi je, dosta, hvala, Bille ree idov odlaui au, poto ju je tek bio dotakao usnama. Sta! Boji se da ti neemo do' glave, a? priupita ga Sikes upirui pogled u idova. Pih! Progunavi promuklim glasom neto prezirno, Sikes dohvati au i izlije u pepeo ono to je bilo u njoj. To bijae samo priprema da ponovo natoi sebi, kao to je odmah i uinio. Dok je njegov domain trusio i drugu au, idov je zirkao po sobi ali ne iz radoznalosti jer je vie puta bio u njoj nego onako nemirno i sumnjiavo kao to je bio navikao. Bijae to oskudno namjetena odaja u kojoj se samo po sadraju ormara moglo naslutiti da njen vlasnik nije

O liv e r T w ist

Devetnaesto poglavlje

obian radnik, a od sumnjivih predmeta mogle su se tu zapaziti svega dvije-tri poluge to su stajale u kutu, i buzdovan to je visio nad kaminom. Eto, tako ree Sikes puckajui usnama. Sad moemo razgo varat'. Poslovno? priupita ga idov. Poslovno odgovori Sikes. Reci ta ima da mi kazes. O onoj kui u Chertsevju, Bille? ree idov privlaei stolac blie i govorei sasvim tiho. Moe. Pa ta? upita ga Sikes. Ah, pa zna to mislim, dragoviu opet e idov. Zna on to ja mislim, je li, Nancy, da zna? Ne, ne zna podrugne mu se Sikes. Ili nee da zna, to mu opet izlazi na isto. Govori isto i bistro, reci bobu bob, a popu pop! ta tu, vraga, sjedi, mirka i namiguje i sve neto natuca, k'o da nisi ba ti smislio tu provalu. Reci ta 'oel Pst, Bille, pst! ree idov koji je uzalud pokuavao sprijeiti tu provalu gnjeva. ut e nas jo netko, dragoviu! ut e nas jo ne tko. Pa nek' uje ree Sikes. Ba me briga. Ali, kako je Sikesa ipak bila briga, kad je malo bolje promislio, posljednje je rijei izgovorio malo tie i smirio se. Tako, tako umiljavae se idov. Ja sam samo oprezan i nita vie. A sad, dragoviu moj, da se vratimo na tu kuu u Chertsevju; kad emo to obaviti, Bille, a? Kad emo to obaviti? Da zna kakva je tamo srebrnina, dragoviu, kakva srebrnina! ree idov trljajui ruke i uzvijajui obrvama od ushiena iekivanja. Nema nita od toga hladno e Sikes. Nema nita od toga! ponovi idov zavaljujui se na naslon stol ca. Ne, nita priklopi Sikes. Bar nee ii onako lako k'o to smo mislili. Onda se niste poteno ni prihvatili posla! ree idov i problijedp| od srdbe. ta mi sad tu opet pria! ;.?. Priam ta hou odbrusi mu Sikes. 'Ko si ti da se tebi ne smije? nita rei? Velim ti da se 1bby Crackit ve petnaest dana mota oko one^ kue, ali da nije uspio nikog od posluge predobit' za se. i. Hoe li time, Bille, rei opet e idov, utoliko blae ukoliko sci onaj drugi estio da ne moemo ni jednoga od one dvojice u kui; potkupiti? ,; :

Da, upravo ti to 'ou rei odgovori Sikes. Ve dvadeset go dina slue kod te babe i ne bi zagrizli ni kad bi im ponudio pet stotina funti. Ali misli li time, dragoviu, rei navaljivae dalje idov da ne moemo pridobiti ni one slukinje? Ni govora odvrati Sikes. Ni uz pomo lijepog deka Tobvja Crackita? ree idov s nevjericom u glasu. Sjeti se samo kakve su ene, Bille! Ne, ak ni uz pomo lijepog deka Tobvja Crackita odgovori Si kes. Veli da je nosio i lane zaliske, i uti prsluk k'o kanarinac, i da se neprestano vrzm'o oko kue, al' sve zabadava. Trebalo je da pokua s briima i vojnikim hlaama, dragoviu moj ree idov. Pa i poku'o je odvrati Sikes ali mu ni to nije nita pomoglo. idov izbei oi na te rijei. Poto je oborio glavu na prsa i premiljao nekoliko minuta, digne pogled, duboko uzdahne i ree kako se boji da je stvar propala, ako je izvjetaj lijepog deka Tobvja Crackita toan. Pa ipak ree starac, a ruke mu klonu na koljena alosno je to, dragoviu moj, izgubiti tolike stvari koje su nam ve za srce prirasle. Pa jest potvrdi Sikes. Ba nemamo sree! Nastane duga utnja, za koje se idov duboko zamisli, a naborano mu lice poprimi izraz upravo demonskog lupetva. Sikes je od vremena do vremena kradom zirkao na nj; Nancy se zacijelo bojala da ne naljuti provalnika pa je sjedila piljei u vatru, kao da je gluha za sve to se oko nje zbiva. Fagine ree Sikes, naglo prekidajui tiinu koja je prevladavala vrijedi li pedeset zlatnika prie ako upadnemo u kuu izvana? Vrijedi odgovori idov kao da se iznenada prenuo iza sna. Jesmo li sklopili pos'o? upita ga Sikes. Jesmo, dragoviu moj, jesmo potvrdi idov, kome su se oi krijesile, a svi mu miii na licu titrali od uzbuenja to ga je u njemu izazvala ta ponuda. Ako je tako ree Sikes odgurujui pomalo prezirno idovljevu ruku onda moemo na pos'o kad god 'oe. Toby i ja smo preksino preskoili vrtni zid i ispitali debljinu vrata i kapaka na prozorima. U kui je po noi sve zabravljeno k'o u buksi, ali ima jedno mjesto kroz koje bismo se mogli tiho i sigurno uvu'. A gdje to, Bille? eljno ga upita idov. Pa zna proape Sikes kad prijee preko travnjaka... Da? ree idov i primakne blie glavu, a oi samo to mu nisu

Oliver Twist

Devetnaesto poglavlje

iskoile iz duplja. Eh! uzvikne Sikes i naglo uuti, jer se djevojka jedva primjetnim pokretom glave obazrela i upozorila ga naas na idovljevo lice. Nije vano gdje. Znam da to ne moe izvest' bez mene, al' je bolje bit' na oprezu kad ovjek ima s tobom posla. Od volje ti, dragoviu, od volje ti odvrati idov. A.treba li tebi i Tobvju jo kakva pomo? Ne treba odgovori Sikes. Osim svrdla i jednog deka. Svrdlo ve imamo, a klinca nam mora ti na'. Deka! usklikne idov. Aha, da se provue kroz otvor, je 1' da?^ ta te briga! odgovori Sikes. Treba mi jedan deko, i da ne bude krupan. K vragu! ree Sikes zamiljeno. Kad bih bar mog'o dobit' onog Nedovog klinca, malog dimnjaara! Ned ga je navlas pustio da zakrlja pa ga onda iznajmljiv'o za ovak'e poslove. Al' kad mu au zbuture, eto ti Drutva za zatitu maloljetnih prestupnika pa ti odvuku malog s posla na kojem je dobro zaraiv'o. Nauili ga itat' i pisat' i sad ga eno gdje egrtuje. Tako ti oni rade ree Sikes estei se sve vie zbog nanesenih nepravdi tako ti oni rade; i kad bi imali dosta para (hvala Bogu to nemaju), ne bi nam za godinu-dvije ostalo u cijelom poslu vie od pet-est klinaca. Pa zna da i ne bi povladi mu idov, koji je preglavljivao svoje mi sli dok je Sikes govorio, te je uo samo posljednju reenicu. Bille! ta je opet? idov mahne glavom prema Nancv koja je svejednako zurila u vatru, pa dade znak Sikesu neka joj kae da izie iz sobe. Sikes nestrpljivo slegne ramenima, kao da misli da je ta mjera opreza suvina, ali svejedno poslua ortaka i naloi Nancv da mu donese vr piva. Tebi se uope ne pije pivo ree Nancv, prekrii ruke i ostane sasvim mirno sjediti. Kad ti kaem da mi se pije! odvrati Sikes. Kojeta hladnokrvno odsijee djevojka. Nastavi samo, Fagine! Znam, Bille, to e ti rei; ne mora se mene bojati. idov je jo krzmao. Sikes je pomalo iznenaeno gledao sad nju, sad njega. Pa ne smeta ti valjda ova naa cura, Fagine? upita ga napokon. Poznaje je ve toliko dugo da bi mog'o imat' u nju povjerenja, osim ako tu sam vrag ne umijea prste. Ta se nee izbrbljat'. Je li da nee, Nancv? I ja tako mislim! odgovori mlada dama, pa prikui stolac blie

stolu i nalakti se na stol. Znam, znam, draga moja, znam da nee ree idov ali... i opet starac uuti. ta ali? upita ga Sikes. Nisam siguran da joj opet nee doi neki vrag, zna, dragoviu, kao ono neku veer odvrati idov. Na ovo priznanje Nancv prasne u grohotan smijeh pa iskapi au rakije, prkosno odmahne glavom i obaspe ih povicima kao to su: Samo naprijed! Gore glavu!. To kao da obojicu umiri, jer idov zadovoljno klimne glavom i ponovo sjedne, a isto tako uini i Sikes. A sad, Fagine ree Nancv smijui se reci odmah Billu ono to si htio rei o Oliveru. Eh, ba si lukava, duo, najbistrija djevojka koju sam u ivotu vidio! ree idov i pogladi je po potiljku. Zbilja sam htio neto rei o Oliveru, to je istina. Ha-ha-ha! A ta si htio? zapita Sikes. To je deko kakav tebi treba, dragoviu moj odgovori mu idov promuklim aptom, upirui prstom u nos sa strane i grozno se cerei. On! uzvikne Sikes. Uzmi ga, Bille! ree Nancv. Ja bih ga uzela da sam na tvom mjestu. On moda jo nije tako vjet kao drugi, ali tebi to i nije vano, samo ako je kadar da ti otvori vrata. Vjeruj mi, Bille, da se u njega moe pouzdati. I ja sam siguran da moe priklopi Fagin. On je u ovih poslje dnjih nekoliko tjedana bio u dobroj koli, a vrijeme je i da pone sam zaraivati svoj kruh. Osim toga, svi su ostali prekrupni. Pa sad, on mi po rastu ba odgovara. I uinit e sve to ushtjedne, Bille moj dragi ubaci idov jer nema drugog izlaza. Naime, ako ga zastrai kako treba. Ako ga zastraim! ponovi Sikes. Utjerat u ja njemu strah u kosti, ne boj se! Ako samo pokua neto vrdat' kad jednom zagazimo u pos'o, nema mu spasa. Nee ga vie vidjet' iva, Fagine. Promisli malo o tome prije nego to mi ga da u ruke. Pazi ta sam ti rek'o! ree razbojnik poigravajui se polugom koju je izvukao ispod kreveta. Na sve sam ja ve mislio odluno e idov. Ja sam... ja sam ga, djeco draga, neprestano drao na oku... neprestano. Samo kad bi jednom osjetio da pripada nama, kad bismo mu utuvili u glavu da je lopov, bio bi na! Na do groba. Oho-oho! Nije moglo bolje ispasti! Starac prekrii ruke na prsima i, uvukavi glavu u ramena, doslovice zagrli sam sebe od radosti.

Oliver Twist

Devetnaesto poglavlje

Na ree Sikes. 'Oe rei tvoj. Pa moda, dragoviu moj ree idov smijui se kretavo. Moj, ako ba hoe, Bille. A to ree Sikes mjerei mrkim pogledom svog ljupkog prijatelja a to se toliko trudi oko jednog bljedunjavog balavca kad zna da se svake veeri oko Common Gardena smuca pedesetak klinaca meu kojima moe birati koga 'oe? Zato to od njih ne bih imao nikakve koristi, dragoviu moj odgo vori idov pomalo zbunjeno pa ih ne vrijedi ni uzimati. Kad zapadnu u kripac, oda ih sama vanjtina pa ih glatko izgubim. A s ovim dekom, ako budem pametno radio, djeco moja, mogu uiniti vie nego to bih uinio sa dvadesetoricom drugih. Osim toga nastavi idov poto se sabrao kad bi nam opet kidnuo, drao bi nas u ahu, i zato mora di jeliti s nama nau sudbinu. Nije vano kako je doao k nama; da bi ostao u mojoj vlasti, meni je sasvim dovoljno da sudjeluje u jednoj provali; ne treba mi nita vie. I koliko je ovo bolje nego da moramo sirotog dekia maknuti s puta to bi bilo vrlo opasno, a uz to bismo jo bili na gubitku. A kad bi to bilo? zapita Nancv i presijee Sikesa usred estoke psovke, kojom je htio izraziti svoje gaenje prema Faginovoj tobonjoj ovjekoljubivosti. Pa da, zbilja ree idov kad bi to bilo, Bille? Dogovorio sam se s Tobvjem za preksutra nano odvrati Sikes zlovoljno ako mu drukije ne javim. U redu prihvati idov. Nee biti mjeseine. Nee p*| tvrdi Sikes. ti I ve ste se dogovorili kako ete otpremiti plijen? upita ga t| dov. . - ; ; Sikes klimne glavom. HV I da... Ama, sve smo ve uglavili unese mu se Sikes u rije. Ostavi sad te sitnicel Nego, radije dovedi ti malog sutra naveer 'vamo, jer u ja di' sidro sat prije nego to svane. A ti samo jezik za zube i pripremi pe za taljenje, nita nam drugo nee trebat'. Nakon krae rasprave, u kojoj je sve troje ivo sudjelovalo, odlueno je da e Nancv sutradan, im se uhvati mraak, doi idovu po Olivera. Fagin je, naime, lukavo pripomenuo da e Oliver, ako se bude i najma nje opirao, radije poi s djevojkom koja se nedavno bila zauzela za nj, nego s kim drugim. Isto su tako sveano uglavili da e siroti Oliver, radi namjeravanog pothvata, biti povjeren brizi i nadzoru gospodina Willi-

ama Sikesa; i nadalje, da e reeni Sikes postupati s njim kako bude drao za potrebno; te da nee odgovarati idovu ni za kakvu nesreu ili zlo koji bi mogli djeaka snai, niti za kazne ako se za njih ukae potre ba; a da bi ovaj ugovor bio u tom pogledu punovrijedan, iskaz gospodina Sikesa nakon povratka treba da u svim vanijim pojedinostima potvrdi i potkrijepi svojim svjedoenjem lijepi deko Toby Crackit. Poto su zavrili te pripremne razgovore, gospodin Sikes pone ispijati rakiju estokim tempom, jednu au za drugom, i vitlati polugom tako da bi se svatko iv prepao, tulei u isto vrijeme kojekakve pjesmice kojima je sluateljima parao ui, i upleui u njih ovdje-ondje bjesomu ne psovke. Naposljetku, obuzet profesionalnim ponosom, navali da pokae prisutnima svoj sanduk s provalnikim alatom, ali tek to ga je posrui donio u sobu i otvorio da protumai namjenu i osobine poje dinih sprava, upozoravajui na udesnu ljepotu njihove grae, stropota se preko sanduka na pod i zaspi u tren oka. Laku no, Nancv ree idov umotavajui se u kaput, kao i pri polasku. Laku no. Pogledi im se ukrste i idov joj se ispitljivo unese u oi, ali djevojka ni da bi trepnula. Bila je iskrena i predana poslu kao sam Toby Crackit. idov joj iznova poeli laku no, a dok je ona bila okrenuta leima, kriom mune nogom Sikesa to je izvaljen leao na podu, pa pipajui oko sebe poe niza stube. Uvijek ista pjesma! proguna idov u sebi vraajui se kui. Najgore je kod tih ena to bilo kakva sitnica moe probuditi u njima davno zaboravljene osjeaje; a najbolje je to to nikad ne potraje dugo. Ha-ha! ovjek protiv djeteta, to zbilja vrijedi kesu dukatal Kratei sebi vrijeme tim ugodnim mislima, Fagin je iao svojim putem kroz blato i glib, prema svom sumornom prebivalitu, gdje je Lisac sve jednako bio budan nestrpljivo iekujui njegov povratak. Je li Oliver u krevetu? Htio bih razgovarati s njim bilo je prvo to je idov rekao dok su silazili niza stube. Ve odavno odgovori Lisac otvarajui irom vrata. Evo ga! Djeak je vrsto spavao na grubom leaju na podu, toliko blijed od tjeskobe, alosti i tamnovanja da je bio nalik na smrt ali ne na smrt kakva se vidi u lijesu i pod pokrovom, nego na sliku koju smrt prua u asu kad se ivot ugasi, poto se mlada i plemenita dua netom vinula u nebo a teak zemaljski dah nije jo ni zapahnuo taj nestalni prah to ga je dua bila posvetila. Neu sad ree idov i polagano se okrene. Sutra u. Sutra.

D vadeseto poglavlje
u kojem je Oliver izruen na milost i nemilost Williamu Sikesu.
Kad se Oliver ujutro probudio, nemalo se iznenadio ugledavi pokraj kreveta par novih cipela s vrstim, debelim donovima. Njegovih starih cipela nije nigdje bilo. U prvi se mah obradovao tom otkriu nadajui se da je to moda predznak putanja na slobodu, ali su se takve nade ubrzo izjalovile kad je sjeo za doruak uza Zidova i ovaj mu rekao, glasom i na nain koji su samo pojaali djeakovu tjeskobu, da e ga veeras netko odvesti u stan Billa Sikesa. Za... za... zauvijek, gospodine? zabrinuto ga upita Oliver. Ne, ne, dijete moje, ne zauvijek odgovori idov. Ne bismo mi nikako htjeli da ostanemo bez tebe. Ne boj se, Olivere, opet e se ti nama vratiti. Ha-ha-ha! Nismo mi tako okrutni da te otjeramo od sebe, dijete moje! Ni govora! Starac koji je, nagnut nad vatrom, prio kriku kruha, obazre se dok je tako zadirkivao Olivera, smijuckajui se kao da mu eli pokazati kako zna da bi djeak i te kako rado umakao kad bi mogao. Bit e da te zanima zato ide k Billu, je li, dijete moje? ree idov gledajui netremice Olivera. Oliver i nehotice pocrveni kad pojmi da mu stari lopov ita misli, ali odvano odgovori: Da, zanima me. Pa to misli, zato? priupita ga Fagin izbjegavajui da mu odgo vori. Zbilja ne znam, gospodine otpovrne Oliver. Eh! izusti idov i razoarano odvrati pogled od djeakova lica, poto ga je askom pomno prouavao. Onda radije priekaj dok ti Bili ne kae. Reklo bi se da idovu nije pravo to Oliver nije pokazao veu ra-

doznalost. Istini za volju, premda je Oliver bio vrlo zabrinut, bio je odvie zbunjen Faginovim ozbiljnim i znaajnim pogledima, i odvie zaokupljen svojim mislima, da bi se u tom trenutku dalje raspitivao. Druga mu se prilika nije vie ni ukazala jer je idov cijelog tog dana bio utljiv i slabe volje, sve do veeri, kad se poeo spremati za izlazak. Moe upaliti svijeu ree idov stavljajui svijeu na stol. A evo ti i knjige da ita dok ne dou po tebe. Laku na! Laku no! tiho mu odzdravi Oliver. idov ode do vrata zirkajui preko ramena na djeaka. Najednom stane i zovne ga pa imenu. Oliver digne glavu. idov mu pokae na svijeu i dade znak da je upali. Djeak ga poslua, a kad metne svijenjak na stol, opazi da idov zuri u njega, skupljenih i namrtenih obrva, iz mranog kraja sobe. uvaj se, Olivere! uvaj se! ree mu starac opominjui ga de snicom. To ti je surov ovjek i ne aca se ni krvi kad mu prekipi. Sto god se dogodilo, samo uti i uradi sve to ti naloi. Pazi se! Poto je posebno naglasio te posljednje rijei, malo-pomalo razvue lice u grozan smijeak, klimne glavom i izie iz sobe. Kad je starac otiao, Oliver se podnimi i, sa zebnjom u srcu, pone razmiljati o rijeima to ih je netom uo. to je dulje mislio o idovljevoj opomeni, to mu je tee bivalo odgonetnuti njenu pravu svrhu i smisao. Ako treba izvriti kakvo zlodjelo, nikako se nije mogao dosjetiti zato bi ga slali Sikesu kad to moe isto tako dobro obaviti i kod Fagina. Nakon dugog premiljanja zakljui da su ga odredili da kod provalnika obavlja neke obine kune poslove dok ne nau nekog drugog djeaka, prikladnijeg za tu svrhu. Bio je isuvie navikao na patnju, i odvie je prepatio ondje gdje je bio, da bi mnogo alio zbog promjene koja ga oekuje. Neko je vrijeme jo ostao zadubljen u misli, a onda teko uzdahne, usekne svijeu i lati se knjige koju mu je idov ostavio. Iz poetka je nehajno prevrtao listove, ali kad je naiao na pasus koji je privukao njegovu pozornost, uskoro se zanese itanjem. Bijahu to ivotopisi poznatih zloinaca i opisi njihovih suenja, a stranice su bile uprljane i pohabane dugom uporabom. itao je tu o uasnim zloinima od kojih mu se ledila krv u ilama, o tajnovitim umorstvima poinjenim na pustim mjestima, o leevima sakrivenim od ljudskih pogleda u dubokim jamama i bunarima koji ih ipak nisu zadrali, koliko od bili duboki, nego su ih najposlije, nakon mnogo godina, iznijeli na y idjelo i toliko izbezumili ubojice da su oni, u svom uasu pri pogledu

Oliver Twist

Dvadeseto poglavlje

na rtve, priznali krivnju i vapili za vjealima da im dokraje muke. itao je tu i o ljudima koje su, dok su leali u svojim posteljama u gluho doba noi, njihove zle misli nagnale (kao to su sami tvrdili) na takva jezovita krvoprolia da se ovjeku die kosa na glavi i koljena klecaju pri samoj pomisli na njih. Strani opisi bili su toliko vjerni i ivi te mu se inilo da su ukaste stranice poprskane krvlju, a tiskane mu rijei brujale u uima kao da ih potmulim aptom izgovaraju duhovi umorenih rtava. Prestravljeni djeak sklopi knjigu i odgurne je od sebe. Zatim padne na koljena i uzme preklinjati nebesa neka ga potede od takvih zlodjela, i neka radije odmah umre, nego da ikad poini takve strahovite i grozne zloine. Malo-pomalo se primiri i pone se usrdno moliti tihim i skruenim glasom neka ga Bog izbavi od sadanjih opasnosti, pa ako ve treba da se pomogne jednom sirotom naputenom djeaku koji nikad nije imao roditelja ni ikog svog, neka mu se pomogne sad dok, oajan i osamljen, stoji posve sam usred opaina i grijeha. Zavrio je molitvu, ali je svejednako kleao lica prekrivena rukama, kadli ga prene iznenadni suanj. ta je to? uzvikne, skoi na noge i spazi na vratima neiju prili ku. Tko je to? Ja. Samo ja odazove se netko drhtavim glasom. Oliver podigne svijeu iznad glave i pogleda na vrata. Bila je to Nancy. Spusti svijeu ree mu djevojka okreui glavu na drugu stranu. Udara mi svjetlo u oi. Oliver zapazi da je djevojka blijeda, pa je blago upita nije li moda bolesna. Nancy mu okrene lea, skljoka se na stolac i pone kriti ruke, ali mu nita ne odgovori. Oprosti mi, Boe! usklikne nakon krae utnje. Na ovo nisam ni pomiljala. Da se nije to dogodilo? upita je Oliver. Mogu li vam kako pomoi? Rado u vam pomoi, samo ako mogu. Djevojka se njihala amo-tamo, hvatala se za vrat, krkljala i borila se za dah. Nancyl uzvikne Oliver. to vam je? Djevojka se pljeskala po koljenima i lupala nogama o pod, a onda se naglo smiri, omota se vrsto rupcem i strese se od hladnoe. Oliver progarka vatru. Privukavi stolac blie vatri, Nancy je neko vrijeme nijemo sjedila. Najposlije digne glavu i obazre se oko sebe. Ne znam to me to ponekad spopada ree popravljajui toboe haljinu. Bit e da je to od ove vlane i prljave sobe. A sad, Nolly

dragi, jesi li spreman? Hoete li me vi povesti? upita je Oliver. Da. Bili me je poslao po tebe odgovori mu djevojka. Ide sa mnom. A zato? upita je Oliver i ustukne. Zato? ponovi djevojka i digne pogled, ali ga odmah odvrati kad se sretne s njegovim pogledom. Ah! Nije nikakvo zlo posrijedi. Ne vjerujem vam ree Oliver koji ju je pozorno motrio. Pa neka bude po tvome odvrati djevojka i nasilu se nasmije. Dakle, nije nita dobro. Oliver je zapazio da moe donekle utjecati na djevojine plemenite osjeaje, te naas pomisli da pokua svojom bespomonou izazvati njenu suut. Ali tada mu sine da je tek jedanaest sati i da na ulicama ima jo mnogo svijeta, meu kojim e se jamano nai netko tko e povjerovati njegovim rijeima. im je to pomislio, poe prema vratima i pomalo uurbano ree da je spreman. Njegova pratilja ne samo to je primijetila kako se on naas zamislio, nego je i prozrela o emu je mislio. Pozorno ga je motrila dok je govorio, a onda ga je odmjerila znaajnim pogledom koji je dovoljno jasno kazivao da je dokuila to se u njemu zbiva. Tiho! apne mu djevojka i nagne se nada nj, pokazujui mu na vrata i oprezno se obazirui oko sebe. Nema ti pomoi. Zauzimala sam se za tebe koliko sam mogla, ali je sve bilo uzalud. Opkoljen si sa svih strana. Ako se ikad bude mogao izbaviti odavde, znaj da ovo nije pravi trenutak. Iznenaen tim njenim odlunim dranjem, Oliver je u udu pogleda. Uini mu se da Nancy govori istinu; bila je blijeda i uzrujana i sva je drhtala od tenje za iskrenou. Jedanput sam te zatitila od zlostavljanja, i opet u te zatititi, pa i sad te titim nastavi djevojka naglas. Jer, da nisam ja dola po tebe, doli bi drugi koji bi bili kudikamo grublji. Obeala sam da e biti miran i posluan; ako ne bude, naudit e samo sebi i meni, a mene to moe i glave stajati. Evo pogledaj! Sve sam ovo zbog tebe pretrpjela, tako mi Bog pomogao! I na brzinu mu pokae nekoliko modrica na vratu i rukama, te bre-bolje nastavi: Nemoj to zabo raviti! I nemoj me opet izvrgavati novim mukama. Pomogla bih ti da mogu, ali zbilja ne mogu. Oni ti ne kane uiniti nita naao; to god te natjerali da uini, nee ti biti kriv. Pst! Svaka je tvoja rije udarac za mene. Daj mi ruku. Hajde, bre! Ruku! I uhvati ga za ruku, koju joj je Oliver bez razmiljanja pruio, pa utrne

Oliver Twist

Dvadeseto poglavlje

svijeu i povue ga za sobom uza stube. Neka prilika obavijena tamom naglo im otvori vrata i isto ih tako naglo zatvori za njima. Pred kuom ih je ekala unajmljena koija; isto onako uurbano kako je razgovarala s Oliverom, djevojka ga ugura u nju i navue zastore. Koija nije ni pitao za adresu, nego samo potjera konja u trk, ne asei ni asa. Djevojka je svejednako vrsto drala Olivera za ruku i neprestano mu aputala na uho opomene i uvjeravanja koje mu je ve bila dala. Sve se odigralo toliko brzo i uurbano da nije imao vremena ni da se snae gdje je ni kako je tamo dospio, kad se koija zaustavi pred kuom u kojoj je idov sino bio. U jednom trenutku Oliver se zagleda niz pustu ulicu i zausti da vikne u pomo, ali mu je u uima jo odzvanjao djevojin glas koji ga je toliko tjeskobno preklinjao neka je potedi da nije imao srca viknuti. Dok se kolebao, prilika je prola; ve je bio u kui i vrata su se za njim zatvorila. Ovuda ree mu djevojka i prvi put mu ispusti ruku. Bille! Hej! odazove se Sikes i pojavi se na vrhu stuba, sa svijeom u ruci. U dobar as! Penjite se. Bijae to izraz velikog zadovoljstva, neobino srdana dobrodolica kad je rije o osobi Sikesove udi. Reklo bi se da je Nancy time vrlo polaskana jer mu toplo odzdravi. Tom je odveo arka kui pripomene Sikes osvjetljujui im put. Samo bi nam smet'o. Tako je povladi mu Nancy. Dovela si dakle klinca ree Sikes kad su svi uli u sobu, zatva rajui vrata za njima. u Jesam, eto ti ga odgovori Nancy. j Nije se otim'o? priupita je Sikes. ^ Bio je miran k'o janje odgovori Nancy. Drago mi je to to ujem ree Sikes gledajui mrko Olivera. Drago mi je radi njegovih mlaanih kostiju koje bi inae stradale. Doi 'vamo, mali, da ti oitam bukvicu jednom zavazda. Obrativi se tako svom novom ueniku, Sikes mu skine kapu s glave i hitne je u kut, a onda ga zgrabi za ramena i sjedne za stol drei djeaka pred sobom. Dobro, najprije mi reci zna li ta je ovo? upita ga Sikes uzima jui sa stola pitolj. Oliver odgovori potvrdno. E pa, onda pazi 'vamo nastavi Sikes. Ovo ti je barut, ovo je kugla, a ovo komadi starog eira koji slui za naboj.

Oliver promrmlja da je shvatio emu slue ti pojedini predmeti, a Sikes uzme vrlo spretno i pomno nabijati pitolj. Evo, sad je nabijen ree Sikes kad zavri posao. Jest, gospodine, vidim da je nabijen potvrdi Oliver. E pa, da zna ree razbojnik hvatajui Olivera za runi zglob, te mu prisloni cijev pitolja uza samu sljepooicu tako da se djeak i nehotice trgne ako samo pisne kad bude sa mnom izi'o na ulicu, osim ako te ja to ne upitam, ispalit u ti bez rijei ovu kuglu u glavu. I zato se najprije pomoli Bogu ako sluajno naumi da progovori bez mog odobrenja. Da bi jo vie pojaao uinak svojih rijei, Sikes prostrijeli svoju rtvu krvnikim pogledom, a onda produi: Kol'ko ja znam, nema ama ba nikog ko bi se puno raspitiv'o za tebe ako ti ja prosviram glavu; zato sam se ovoliko upeo da ti to objasnim, za tvoje dobro. Jesi 1' me uo? Da ne duljimo, hoe da kae preuzme Nancy naglaavajui svaku rijei mrtei se pomalo na Olivera kako bi je ovaj to pozornije sasluao hoe da kae da e mu, ako ti u tom poslu koji je pred vama pomrsi raune, zauvijek zaepiti usta tako to e mu prosvirati kuglu kroz glavu, pa makar se i sam izloio opasnosti da omasti kono pac, kao to se svakog mjeseca izlae radi kojekakvih drugih razloga u svom poslu. Tako je! povladi joj Sikes. ene uvijek znaju u malo rijei kazat' sve to treba. Osim kad im padne mrak na oi, onda ne znaju prestat'. A sad kad mu je sve jasno, 'ajde da neto poveeramo i da malo odspavamo prije nego to krenemo. Nancy ga poslua i zaas prostre stolnjak. Poto je izila iz sobe na nekoliko minuta, vrati se s vrem crna piva i peenom ovnujskom glavom, to je Sikesu omoguilo da izvali nekoliko zgodnih dosjetaka na raun udne podudarnosti da se u atrovakom jeziku naziva ovnom i uskija, ta vrsna alatljika koja se mnogo upotrebljava u njegovoj struci. Uistinu je taj dini gospodin, uzbuen moda zbog posla koji ga oekuje, bio vrlo dobro raspoloen i razdragan, a kao dokaz tome mogla bi se navesti injenica da je, ale radi, popio naduak cijeli vr piva i da za cijele veere nije, raunajui onako odoka, izustio vie od osamdeset psovki. Poto su poveerali a nee biti teko shvatiti da Oliver nije bio ba pri teku Sikes istrusi dvije ae rakije s vodom, izvali se na postelju i naloi Nancy da ga probudi tono u pet sati, poprativi taj svoj nalog kojekakvim prijetnjama to e uiniti ako ga ne probudi na vrijeme. Na zapovijed tog istog gospodina, Oliver se opruzi, onako odjeven, na

Oliver Twist

Dvadeset prvo poglavlje

slamnjau na podu, a djevojka podjari vatru i sjedne do nje, spremna da ih probudi u odreeno vrijeme. Oliver je dugo leao budan mislei kako e Nancy moda iskoristiti ovu priliku da mu doapne jo koji savjet, ali je djevojka nepomino sjedila uz vatru, ogrezla u misli, samo bi ovda-onda usekla svijeu. Izmoren od bdjenja i tjeskobe, djeak se naposljetku zavee u san. Kad se probudio, na stolu je stajao pribor za aj, a Sikes je trpao kojekakve predmete u depove svog zimskog kaputa koji bijae prebaen preko naslona stolca. Nancy je bila zaokupljena prireivanjem doruka. Nije se jo bilo razdanilo, svijea je svejednako gorjela, vani je bio mrkli mrak. Krupne kapi kie udarale su po prozoru, a nebo je bilo crno i zastrto oblacima. 'Ajde, di' sel promrnda Sikes kad se Oliver prenuo iza sna. Pet i pol je! Pouri se da ne ostane bez doruka; ionako smo ve okasnili. j Oliveru nije trebalo mnogo vremena da se dotjera; poto je prigrizao^' na Sikesovo zlovoljno pitanje odgovori da je spreman za polazak. <tk Jedva ga i gledajui, Nancv mu dobaci rubac da ga zavee sebi oko vrata; Sikes mu dade neki iroki grubi kep1 da se zaogrne njime. Tako opremljen, dade ruku razbojniku, koji naas zastane da mu pokae prijeteom kretnjom da u depu sa strane na kaputu nosi onaj isti pitolj, pa mu vrsto stegne ruku i, pozdravivi se s Nancv, povede ga iz sobe. Kad su doli do vrata, Oliver se na trenutak osvrne nadajui se da e uloviti jo jednom djevojin pogled, ali je ona ve bila zauzela svoje staro mjesto uz vatru i posve nepomino sjedila.

D vadeset prvo poglavlje

na putu.
Bijae runo vrijeme kad su izili na ulicu. Puhao je vjetar, a kia je lijevala kao iz kabla i tmasti olujni oblaci valjali se po nebu. Kia je bila padala cijele noi, pa je cesta bila prepuna velikih bara i voda se prelijevala iz jaraka. Na nebu je treperio slabaan odsjaj zore, ali ni to nije razvedravalo prizor nego ga je inilo jo sumornijim, jer je ta turobna svjetlost samo priguivala ulinu rasvjetu, ne dajui nimalo vie topline ni sjaja mokrim krovovima i pustim ulicama. Reklo bi se da u tom dijelu grada nitko jo nije na nogama; svi su prozori na kuama bili vrsto zatvoreni a ulice kroz koje su prolazili bijahu tihe i prazne. Kad su skrenuli na Cestu Bethnal Green, bilo se poprilino razdanilo. Mnoge su uline svjetiljke bile ve pogaene; nekoliko taljiga polako se vuklo prema Londonu; hitro bi ovda-onda protutnjala poneka potanska koija poprskana blatom, a koija bi u prolazu prijetei zamahnuo biem na tromog vozara koji vozi pogrenom stranom ceste, te time dovodi njega u opasnost da zakasni etvrt minute na odredite. Svratita u kojima su gorjele plinske svjetiljke bijahu ve otvorena. Malo-pomalo otvarali su se i duani, a mogao se sresti i pokoji prolaznik. Zatim su poele nailaziti skupinice radnika to su ili na posao; pa onda ljudi i ene to su nosili na glavama koare s ribama, pa kolica s povrem koja vuku magarci, pa dvokolice pune ive ili zaklane stoke, pa mljekarice s vedrima neprekinuta povorka ljudi koji, pod teretom svakojakog ivea, polako odmiu put istonih londonskih predgraa. to su se vie pribliavali Citvju1, to su buka i promet vie rasli; kad su zali u ulice izmeu Shoreditcha i Smithfielda, sve je oko njih vrilo kao u konici.

1. Kep kratak (obino enski) ogrta bez rukava, slui za zatitu od kie i vjetra.

1. Cifv staro sredite Londona, gdje se nalaze najvee banke i trgovine.

Oliver Twist

Dvadeset prvo poglavlje

Zadanilo je i po svoj prilici nee vie biti svjetlije sve do noi; polovica londonskog stanovnitva poela je svoj svakidanji posao. Spustivi se niz ulice Sun i Crown i preavi Finsburv Square, Sikes proe Ulicom Chiswell do Barbicana, a odatle skrene u Long Lane i tako doe do Smithfielda, iz kojeg je dopirala takva buka i graja da se Oliver nije mogao nauditi. .^. Bijae sajmeni dan. Noge su gotovo do glenjeva upadale u blato i glib; gusta para neprestano se dizala s tjelesa stoke to su se puila i mijeala s maglom koja kao da je otpoivala na vrhovima dimnjaka pritiskujui sve ivo pod sobom. Svi torovi na sredini prostranog sajmita, a isto tako i privremeni torovi, koliko ih se god moglo stisnuti na slobodnu prostoru, bili su krcati ovcama, a uz odvodni kanal bijahu uz stupove privezani dugi nizovi goveda, po troje-etvero oko svakog stupa. Seljaci, mesari, govedari, torbari, momci, tati, dangube i svakojaki vandrokai gurali su se kroz uskomeanu svjetinu; zvidanje govedara, lave pasa, rika i toptanje volova, blejanje ovaca, roktanje i skvianje svinja, nadvikivanje pokuaraca, povici, psovke i svaa na sve strane; brenanje zvonaca i urlici to dopiru iz svih gostionica; komeanje, jagma, gurnjava, tunjava, dreka i kuknjava; grozna i nesklapna halabuka to se razlijee iz svakog zakutka na sajmitu; i neumivene, neobrijane, prljave i blatne prilike to neprestano promiu amo-tamo, probijajui se kroz rulju i izvlaei se iz nje sve je to stvaralo prizor to moe ovjeka zaprepastiti, zbuniti, pa i posve oamutiti. Vukui Olivera za sobom, Sikes je laktovima krio sebi put kroz najguu svjetinu i nije se mnogo obazirao na sve one mnogobrojne prizore i glasove kojima se djeak udom udio. Dva-tri puta je Sikes u prolazu klimnuo glavom kojem prijatelju i isto toliko puta odbio poziv na jutarnju rakijicu, brzajui neprestano sve dalje, dok se nisu sasvim iskobeljali iz metea i kroz Hosier Lane stigli do Holborna. Bre, mome! ree Sikes gledajui na sat na tornju crkve svetog Andrije. Skoro e sedam! Mora malo opruit' krake! 'Ajde, nemoj da mi ve sad zaostaje, mlitonjo! Govorei tako, Sikes naglo potegne svog malog suputnika kojeg je neprestano drao za runi zglob. Oliver ubrza hod tako da je kaskao ne bi li kako-tako odrao korak s provalnikom koji je urno grabio naprijed. Nisu usporili hod sve dok nisu proli pored glavnog ulaza u Hyde Park i nali se na putu za Kensington; tada Sikes pone polaganije koraati tako da ih sustigoe neka prazna zaprena kola to su bila ila za njima na neveliku razmaku. Videi da na njima pie Hounslow,

upita koijaa uljudno, koliko je uope mogao, ne bi li ih povezao do Islewortha. Penjite se ree ovjek. Je 1' to va mali? Jest, moj je odgovori Sikes gledajui netremice Olivera, pa to boe sluajno turi ruku u dep u kojem je drao pitolj. aa ti malo prebrzo hoda, je li, mome? zapita koija Olivera videi kako je zadihan. Ni govora umijea se opet Sikes. Navik'o je on na to. Ajde, Nede, dri se za mene. Upadaj! Govorei tako Oliveru, pomogne mu da se popne na kola, a koija pokae na hrpu praznih vrea i ree mu neka legne na njih i odmori se. Dok su prolazili pored raznih putokaza, Oliver se sve vie i vie udio kamo ga to njegov pratilac vodi. Proli su Kensington, Hammersmith, Chiswick, Kew Bridge i Brentford, a jo su i dalje odmicali kao da su tek krenuli na put. Naposljetku su stigli do svratita koje se zvalo Koija i konji i iza kojeg kao da se odvajao put. Tu se kola zaustave. Sikes neobino urno skoi na zemlju drei neprekidno Olivera za ruku, pa skine odmah i njega i, oinuvi ga bijesnim pogledom, znaajnom se kretnjom lupne akom po depu na kaputu. Zbogom, mali! ree onaj ovjek. Svojeglav je odvrati Sikes i prodrma Olivera. Svojeglav je, tene jedno! Nemojte se na njega obazirat'. Ni najmanje! otpovrne ovjek penjui se na kola. Na kraju krajeva, lijep je dan! I odveze se dalje. Sikes prieka dok kola nisu poodmakla, a onda ree Oliveru da moe malo pogledati oko sebe ako eli, te ga ponovo povede dalje. Malo dalje od svratita udare lijevo, pa onda opet desno. Tom su cestom dugo ili, pored mnogih velikih vrtova i gospodskih kua s obje strane puta. Nisu se zaustavljali, osim da gucnu malo piva, sve dok nisu stigli do jednog grada. Tu je Oliver, na zidu neke kue, vidio napisano lijepim krupnim slavima Hampton. Nekoliko su sati jo lunjali po poljima. Napokon su se vratili u grad i skrenuli u jednu staru gostionicu na kojoj je natpis bio izblijedio. Sjeli su do kuhinjskog ognjita i naruili objed. Kuhinja je bila stara i niska, a po sredini stropa pruala se omana greda. Pokraj vatre stajale su klupe s visokim naslonima, a na klupama je sjedilo nekoliko ljudi grube vanjtine, u radnim odijelima, pijuckajui i puei. Nisu se uope obazirali na Olivera, a i Sikesa jedva da su primjeivali. Kako se ni Sikes nije mnogo obazirao na njih,

Oliver Twist

Dvadeset prvo poglavlje

njih su dvojica sjedili sami u kutu i nepoznato im drutvo nije mnogo smetalo. Za ruak su pojeli malo hladna mesa, a nakon toga su jo dugo sjedili, sve dok Sikes nije popuio tri-etiri lule, tako da je Oliver bio ve gotovo uvjeren da nee ni ii dalje. Kako je bio vrlo umoran od hoda i od ranog ustajanja, isprva je malko drijemao, a onda je, ppsve shrvan umorom i duhanskim dimom, vrsto zaspao. Bio je mrkli mrak kad ga je Sikes gurnuo i probudio. Poto se toliko* rasanio da se mogao uspraviti i pogledati oko sebe, vidio je da je njegov dini suputnik, uz vr piva, razvezao prisan i srdaan razgovor s nekim teakom. I tako, velite da idete do Lower Halliforda? priupita Sikes o vjeka. Da, idem odgovori ovjek koji kao da je bio dobre volje ili loe, kako se uzme poto je malo vie popio i to, bogami, trkom. Sad mi na povratku konj ne vue teret, k'o to je vuk'o jutros, kad smo dolazili 'vamo, pa mu nee trebat' puno vremena da prevali taj put. U njegovo zdravlje! Bome je to dobro konje! A moete li onda povest' mene i mog malog? upita ga Sikes gurajui pivo pred svog novopeenog prijatelja. Mogu ako idete odma' odgovori ovjek gledajui preko ruba vra. Idete 1' do Halliforda? - Idemo sve do Sheppertona otpovrne Sikes. Povest u vas dokle god ja idem ree onaj. Je 1' sve plaeno, Becky? Jest, platio je gospodin odgovori djevojka. E, ujte, bogamu! ree onaj, drei se ozbiljno, kao to se pijanci obino dre. Ne moe to tako! Zato ne bi moglo? prihvati Sikes. Uinit ete mi uslugu pa mi neete valjda zabranit' da vas zauzvrat poastim kriglom piva? Neznanac se najprije duboko zamisli o toj tvrdnji, a onda uhvati Sikesa za ruku i izjavi da je Sikes ovjek i pol. Sikes na to uzvrati da se valjda ali jer, da je trijezan, zacijelo ne bi imao mnogo razloga za takvo miljenje. Poto su izmijenili jo dva-tri takva komplimenta, poele drutvu laku' no i iziu. Djevojka je dotle pokupila vreve i ae i odetala se, onako punih ruku, do vrata da vidi kako e drutvance na put. Konj, u ije se zdravlje pilo bez njegove prisutnosti, stajao je vani upregnut u teretna kola. Oliver i Sikes popnu se na njih bez ustruavanja, a vlasnik kola motao se jo oko konja minutu-dvije da ga malo

osokoli i da porui konjuaru i cijelom svijetu neka mu nau ravna ako mogu, pa se onda i sam popne. Zatim naloi konjuaru neka pusti konju uzdu, a kad je to konjuar uinio, konj iskoristi slobodu na vrlo nedolian nain visoko i neobino prezirno zabaci glavu, pretri preko puta i grune u prozor neije gostinske sobe. Poto je izveo taj junaki pothvat i askom se propeo na stranje noge, poleti kano strijela i ponosito projuri gradom. Bila je mrkla no. S rijeke i oblinjeg movarnog zemljita dizala se vlana izmaglica i vukla se po pustim poljima. Studen je prodirala do sri u kostima; sve bijae sumorno i crno. Nitko nije ni rijei progovorio jer je koija zadrijemao, a Sikes nije bio raspoloen da zapodijeva razgovor. Oliver je sjedio skutren u dnu kola, a onako unezvijerenom od straha i zebnje priviale su mu se sablasne prilike od ogoljena drvea, kojem su se grane avetinjski njihale amo-tamo, kao da mahnito uivaju u okolnoj pustoi. Kad su prolazili pored crkve u Sunburvju, ura je ba odbila sedam sati. U kui uvara skele preko puta gorjela je svjetiljka koja je bacala svjetlo kroz prozor na cestu, tako da je jo gui mrak obavijao crno tisovo drvo ispod kojeg bijae nekoliko grobova. Negdje je u blizini potmulo umila voda, a lie na starom drvetu tiho je umorilo na nonom vjetru. To je umorenje bilo kao tiha svirka za pokoj mrtvaca. Kad su proli kroz Sunburv, opet se nadu na pustu drumu. Nakon tri-etiri kilometra kola se zaustave. Sikes sie s njih i opet uhvati Olivera za ruku, pa ponovo krenu dalje pjeice. U Sheppertonu nisu svratili ni u jednu kuu, kao to se iscrpljeni djeak bio ponadao da e uiniti, nego su neprestano ili dalje, po blatu i mraku, mranim puteljcima i preko ledina ibanih hladnim vjetrom, sve dok nisu ugledali svjetla oblinjeg grada. Motrei pozorno preda se, Oliver opazi da je odmah ispod njih rijeka i da se primiu nekom mostu. Sikes je iao ravno dalje sve dok nisu stigli do samog mosta, a onda naglo skrene lijevo niz nasip. Voda! pomisli Oliver i spopadne ga muka od straha. Doveo me na ovo pusto mjesto da me ubije! Ve je htio da se baci na zemlju pa da se bori zubima i noktima za svoj mladi ivot, kad opazi da su stali pred jednom kuom na osami, tronom i ruevnom. S obje strane rasklimanog ulaza jednokatnice bio je po jedan prozor, ali nigdje nije bilo svjetla. Kua je stajala u mraku, oranula i, po svemu sudei, nenastanjena. Svejednako drei Olivera za ruku, Sikes se tiho prikrade niskom trijemu i pritisne kvaku. Vrata se otvore i obojica uu u kuu.

O liver Tw ist

D v a d eset d ru g o p o g lav lje

Dvadeset drugo poglavlje

Provala.
Hej! vikne netko snanim, hrapavim glasom im su zakoraili u hodnik. ta se dere! ree Sikes namiui zasun na vrata. Daj posvi jetli malo, Toby! Aha, to je moj pajda! uzvikne onaj. De, posvijetli mu malo, Barnev, posvijetli! Uvedi gospodina, Barnev, ali se najprije probudi, ako ti je po volji. ovjek koji je tako govorio kao da baci izuva za izme ili kakav slian predmet na onoga kome se obraa ne bi li ga probudio, jer su zauli kako je neki drveni predmet tresnuo o pod, a onda nerazumljivo gunanje, ba kao da se tko budi iza sna. uje li ti mene? vikne opet onaj. Bili Sikes je u hodniku a nema nikog da ga doeka, jerbo ti tu knjava k'o da si se napio laudanuma1 za veeru, a ne neeg jaeg. Jesi li se prenuo ili te zbilja moram odalamiti ovim eljeznim svijenjakom da otvori oi? Dok su padala ta pitanja, zaulo se kako netko uurbano strue izgaenim papuama po golom podu, a na vratima zdesna pomoli se najprije plamiak svijee, pa onda spodoba onog istog eljadeta koje smo ve opisali kao ovjeka koji unjka i posluuje u onoj krmetini na Saffron Hillu. Gospodine Sikes! usklikne Barnev, iskreno ili prijetvorno obra dovan. Izvolite, gospondine, izvolite unci! 'Ajde, ulazi ti prvi! ree Sikes gurajui Olivera pred sobom.

1. Laudanum (lat.) otopina opija u alkoholu, upotrebljavala se nekad kao sredstvo za umirenje i uspavljivanje.

Bre malo il' u ti oepit' pete! Promrsivi neku kletvu na raun djeakove sporosti, Sikes gurne Olivera preda se, pa obojica uu u nisku mranu sobu u kojoj se dimila vatra i u kojoj su bila dva-tri polomljena stolca, stol i vrlo stara poivaljka, na kojoj je leao izvaljen ovjek, drei noge mnogo vie od glave i puei dugaku zemljanu lulu. Imao je na sebi pomodno skrojen zagasitosme kaput s velikim mjedenim pucetima, naranast vratni rubac, napadan prsluk s orijentalnim arama i hlae prljave boje. Gospodin Crackit (jer to bijae on) nije ba imao bujnu kosu i bio je prilino osav, ali ono malo kose to je imao bijae rie boje i nakovrano u dugake uvojke spiralna oblika, koje je ovda-onda mrsio vrlo prljavim prstima ukraenim velikim jeftinim prstenjem. Bio je malice vii od srednjeg rasta i, oito, prilino tankih nogu, ali ga to nije prijeilo da se divi svojim posuvraenim izmama to ih je, onako visoko uzdignute, neobino zadovoljno promatrao. Bille, starino! ree ta prilika okreui glavu prema vratima. Drago mi je to te vidim. Ve sam se pobojao da nisi odustao, a u tom bih se sluaju morao sam prihvatiti posla. Oho! Ispustivi taj usklik glasom koji je izraavao veliko iznenaenje kad je ugledao Olivera, gospodin Tobv Crackit se pridigne na leaju i zapita tko je to. Klinac, obian klinac! odgovori Sikes i prikui stolac blie va tri. Jendan od momaka gospondina Fagina usklikne Barnev cereka jui se. Fagina, a? uzvikne Tobv gledajui Olivera. K'o da je stvoren da babama u crkvi prazni torbice! Faca mu zlata vrijedi. Ajde, 'ajde, prestani presijee ga Sikes nestrpljivo u rijei, pa se sagne nad svog izvaljenog prijatelja i apne mu dvije-tri rijei na uho, na to se gospodin Crackit grohotom nasmije i poasti Olivera dugim zaprepatenim pogledom. A sad ree Sikes sjedajui opet na svoje mjesto ako nam dadnete neto da poklopamo i gucnemo dok ekamo, malo ete nam di' moral, ili bar meni. Sjedi tu kraj vatre, momak, i odmori se jer e

noas opet s nama, iako neemo daleko. Oliver gledae Sikesa bojaljivo i u nijemu udu, pa prikui klupicu blie vatri, sjedne i podupre rukama glavu koja ga je boljela. Nije pravo znao gdje je ni to se to oko njega zbiva. De ree Toby kad mladi idov iznese na stol ostatke nekakva jela i bocu. Da popijemo za uspjeh naeg pothvata!

Oliver Twist

Ustao je da izrekne zdravicu, pomno odloio popuenu lulu u kut, priao stolu, natoio au rakije i popio je naiskap. Sikes uini isto tako. Nek' i mali gucne tee Tobv i natoi vinsku au dopola. Iskapi to, jaganje Boji! Zapravo ree Oliver gledajui alostivo u lice ovjeku zapra vo ja... ..> Iskapi kad ti kaem! ponovi Tobv. Zar misli da ja ne znam ta tebi treba? Reci mu ti, Bille, nek' to popije! Bolje e mu bit' da popije! ree Sikes i lupne se akom po de pu. Nek' me vrag odnese ako mi taj mali ne zadaje vie brige nego cijeli opor Lisaca. Popij to, vrae mali, kad ti kaem! Zaplaen prijeteim gestama obojice ljudi, Oliver bre-bolje iskapi au i odmah se sav strese od kalja, to oduevi Tobvja Crackita i Barnevja, tovie, izmami smijeak i mrzovoljnom Sikesu. Zatim, poto se Sikes dosita najeo (Oliver nije nita okusio osim ko-madika kruha to su ga natjerali da pojede), oba se ovjeka zavale na stolce da malo pridrijemaju. Oliver je dalje sjedio na klupici do vatre, a Barney se umotao u pokriva i izvalio na pod, uz samu ogradu ognjita. Tako su neko vrijeme spavali, ili se gradili da spavaju. Nitko se nije ni maknuo, osim Barnevja koji je jedanput ili dvaput ustao da nabaca ugljena na vatru. Oliver je utonuo u dubok san, sanjao je kako lunja po sumornim puteljcima ili tumara po mranim crkvenim grobljima, ili kako iznova proivljava pojedine doivljaje proteklog dana, kadli ga probudi Toby Crackit koji je bio naglo ustao i obznanio da je jedan i pol. Zaas su i ona druga dvojica bila na nogama i svi se ponu urno spremati za polazak. Sikes i njegov drug umotali su vratove i podbratke u iroke tamne rupce i obukli zimske kapute; Barney otvori ormar i izvadi iz njega nekoliko predmeta koje bre-bolje potrpa u depove. Daj meni pucaljke, Barney ree Toby Crackit. Envo ti odgovori Barney vadei dva pitolja. Sam si ih nanbio. U redu! odvrati Toby i strpa ih u depove. A kebe? Kod mene su odgovori Sikes. A maske, otpirai, svrdla, slijepi fenjeri nisi nita zaboravio? raspitivae se Toby zadijevajui jednu malu polugu za petlju ispod podstave kaputa. Sve je u redu umiri ga Sikes. Donesi nam toljage, Barney! Vrijeme je da krenemo.

Dvadeset drugo poglavlje

Rekavi to, Sikes uzme debelu batinu iz Barneyjevih ruku. Barney dade drugu batinu Tobvju i pone zakopavati Oliveru kep. A sad naprijed! ree Sikes i prui djeaku ruku. Oliver je bio posve oamuen naporom na koji nije bio navikao, i zrakom, i piem koje su ga natjerali da popije, pa mehaniki prepusti ruku Sikesovoj ispruenoj api. U'vati ga ti za drugu ruku, Toby ree Sikes. Barney, pogledaj je li vani ist zrak. Barney izie i donese vijest da je vani sve u redu. Oba razbojnika iziu drei Olivera meu sobom. Poto je sve dobro zatvorio, Barney se ponovo isto onako umota i ubrzo zaspi. Bio je mrak kao u rogu. Magla je bila jo mnogo gua nego veeras, a zrak toliko vlaan da su se Oliveru, nekoliko minuta nakon izlaska iz kue, kosa i obrve ukrutile od inja, iako nije bila pala ni kap kie. Prijeu preko mosta i nastave put prema svjetlima koja je ve bio vidio. Nisu bili daleko od njih, a kako su prilino ustro hodali, uskoro stignu u Chertsev. Ravno kroz grad apne Sikes. Noas nee bit' nikog na ulici da nas vidi. Toby ga poslua pa pohitaju glavnom ulicom gradia koja u to gluho doba noi bijae posve pusta. Na mahove bi zatitrala blijeda svjetlost kroz prozor koje spavae sobe, a promukao psei lave poremetio bi kadikad nonu tiinu. Ali vani nije bilo ni ive due. Kad je crkveno zvono odbilo dva sata, bili su ve izili iz grada. Ubrzavi korak, udare cestom nalijevo. Poto su hodali jo oko etvrt milje, stanu pred nekom samotnom kuom okruenom zidom. Toby Crackit zastane samo koliko da predahne, pa se u tren oka uzvere uza zid. Daj sad maloga ree Toby. Podigni ga da ga dohvatim. Oliver nije stigao ni da se obazre, a ve ga je Sikes poduhvatio ispod pazuha. Nakon tri-etiri sekunde on i Toby ve su leali na travi na drugoj strani. Sikes im se zaas pridrui, pa se ponu umke prikra dati kui. Tek sad Oliver prvi put, gotovo izbezumljen od strave i jeze, pojmi da je cilj njihova pothvata provala i pljaka, ako ne i umorstvo. Sklopi ruke i nehotice prigueno krikne od uasa. Zamagli mu se pred oima, hladan znoj oblije mu pepeljastosivo lice, noge mu se podsijeku i on klone na koljena. Di' se! promrsi Sikes drui od jarosti i vadei pitolj iz depa. Di' se, il' u ti prosut' mozak po ledini!

Oliver Twist

Dvadeset drugo poglavlje

Ma pustite me, za miloga Boga! uzvikne Oliver. Pustite me da pobjegnem pa da umrem negdje u polju. Nikad vie neu doi ni blizu Londona, nikad, nikad! O, molim vas, smilujte mi se, nemojte me tjerati da kradem. Tako vam svih anela na nebu, smilujte mi se! ovjek koga je djeak tako preklinjao izusti groznu kletvu i zapne okida na pitolju, ali mu ga Toby izbije iz ruke, zaepi rukp^n djeaku usta i odvue ga do kue. uti! sikne Toby. To ti ovdje ne pali. Ako jo samo pisne,' smrskat u ti glavu jednim jedinim udarcem. Nee se nita ut', a isto je tako pouzdano, pa ak i finije. 'Ajde, Bille, obijaj kapke! Sad e biti miran k'o bubica, budi bez brige! Vidio sam ve ja i starije od njega kako izgube glavu po ovako hladnoj noi. Sasuvi uasne kletve na Faginovu glavu to mu je uvalio Olivera za takav posao, Sikes snano ali gotovo neujno podmetne polugu i pritisne na nju. Domalo, uz Tobvjevu pomo, prozorski kapak popusti i irom se otvori. Bijae to prozori kuhinjske praonice ili sobice za ostavu, sa ianom mreom, oko metar i sedamdeset iznad zemlje, na stranjem dijelu kue. Otvor je bio toliko malen da ukuani valjda nisu smatrali za potrebno da ga bolje osiguraju, ali je bio dovoljno velik da se kroza nj provue djeak Oliverova uzrasta. Okretnom Sikesu trebalo je sasvim malo vremena da izbije mreu iz podboja, tako da je prozori sad bio potpuno otvoren. A sad sluaj, vrae mali proape Sikes vadei iz depa slijepi fenjer i upravljajui snop svjetla ravno Oliveru u lice. Ja u te sad spustit' kroz ovaj otvor, a ti e uzet' ovaj fenjeri i popet' se polako uza stepenice na koje e nai', pa e pro' kroz malo predsoblje i otvorit' nam vrata. Na vrhu je jedan zasun koji nee moi dohvatiti uplete se Toby. Zato uzmi stolac iz predsoblja i popni se na njega. Ima ih tamo tri, Bille, a na njima je izvezen lijep veliki plavi jednorog i zlatne vile. To je babin grb. Zavei ve jednom! odbrusi mu Sikes gledajui ga poprijeko. Jesu 1' vrata ove sobice otvorena? Jesu, irom odgovori Toby, poto je zavirio kroz prozori da se osvjedoi. tos je u tome to ih uvijek ostavljaju odkrinuta da bi se pas, koji ima ovdje svoj leaj, mogao proetati hodnikom kad mu se ne spava. Ha-ha! Barney nam ga je sino skinuo s vrata. Svaka mu ast! Premda je gospodin Crackit govorio jedva ujnim aptom i bezglasno se smijao, Sikes se obrecne na njega neka uti i neka se radije prihvati

posla. Toby ga poslua pa najprije izvadi svoj fenjer i metne ga na zemlju, a onda vrsto stane ispod prozoria i nasloni glavu na zid ispod prozora, a ruke odupre o koljena tako da mu lea mogu posluiti kao stepenica. im se tako namjestio, Sikes se popne na njega i uzme polako gurati Olivera na noge kroz prozor i, drei ga svejednako za ovratnik, spusti ga spretno na pod. Uzmi sad ovaj fenjer ree mu Sikes zavirujui u sobicu. Vidi li one stepenice pred sobom? Vie mrtav, nego iv, Oliver lane: Vidim. Sikes uperi cijev pitolja prema ulaznim vratima i kratko ga opomene neka se uva, jer e ga neprekidno drati na nianu i na mjestu e ga ustrijeliti ako se i askom pokoleba. To ti je sve skupa as posla ree Sikes isto onako tihim aptom. im te pustim, 'vataj se posla. Sluaj! ta je to? apne onaj drugi. Napeto su oslukivali. Nita ree Sikes i pusti Olivera iz ruke. Ajde sad! Za ono nekoliko trenutaka koliko je imao vremena da se sabere, djeak je bio vrsto nakanio da e pokuati, pa ma i glavom platio, da iz predsoblja pojuri uza stube i probudi ukuane. Zaokupljen tom milju, odmah poe ali opreznim korakom. Natrag! vikne odjednom Sikes u sav glas. Natrag! Natrag! Prestraen iznenadnim prekidom grobne tiine to je vladala oko nje ga, i glasnim povikom to je uslijedio, Oliver ispusti fenjer iz ruke ne znajui bi li produio dalje ili bi uzmaknuo. Povik se ponovi sine svjetlo pred oima mu zatitra nejasna slika dvojice napol obuenih prestravljenih ljudi blijesak prasak dim negdje neto tresne, ali nije znao gdje i on uzmakne posrui. Sikes je naas bio nestao, ali se opet pojavi i uhvati ga za ovratnik jo prije nego to se dim raziao. Opali iz pitolja na onu dvojicu koji su se ve povlaili, pa povue djeaka kroz prozor. Dr' se vrsto za mene! ree mu Sikes izvlaei ga van. Ej, daj mi rubac! Ranili su ga. Bre! Kako mali krvari! Tada se razlegne snana zvonjava izmijeana s pucnjavom i povicima. Oliver osjeti kako ga hitrim korakom nose po neravnu tlu, a onda se glasovi izgube u daljini i u srce mu se uvue smrtna zebnja i nita vie ne vidje nit u.

Oliver Twist

Dvadeset tree poglavlje

D vadeset tree poglavlje

sadri sr zanimljiva razgovora izmeu gospodina Bumblea i jedne dame, te pokazuje kako ak i opinski pandur ima slabih toaka.
Te je veeri bilo dozlaboga hladno. Zemlja je bila pokrivena snijegom na kojem se uhvatila tvrda debela kora, tako da je ledeni vjetar to je vani hujao mogao zahvatiti jedino gomile snijega po puteljcima i zakucima, te je pomamno kovitlao njime razbacujui ga na sve strane, kao da eli iskaliti sve ei bijes na plijenu do kojeg moe doi. Bijae to jedna od onih sumornih, mranih i strahovito hladnih veeri za kojih se siti i zbrinuti ljudi okupljaju oko jarke vatre i zahvaljuju Bogu to su kod kue, a nesretnicima bez korice kruha i krova nad glavom ne ostaje nita drugo nego da legnu i umru. U takvim asovima mnogi izgladnjeli izopenici sklapaju zunavijek oi na pustim ulicama, a kakvi god bili njihovi grijesi i zloini, teko je zamisliti da e se probuditi na svijetu jadnijem od ovoga. Takvo je dakle bilo vrijeme kad je gospoa Corney, ravnateljica sirotinjskog doma s kojim su se nai itatelji ve upoznali kao s mjestom gdje se rodio Oliver Twist, sjela uz veselu vatricu u svojoj sobici, gledajui neobino zadovoljno okrugli stoli na kojem je stajao pladanj primjerene veliine, a na njemu sve to je potrebno za slasnu uinicu u kojoj postarije gospe ponajvema uivaju. Naime, gospoa Corney se spremala da se pogosti alicom aja. Kad je pak svrnula pogled sa stola na ognjite na kojem je najmajuniji od svih majunih kotlia pjevuio sitnim glasom svoju pjesmicu, njena je razdraganost, oito, jo porasla toliko porasla da se gospoa Corney ak i nasmijeila. Da, da! ree ravnateljica i nalakti se na stol gledajui zamiljeno u vatru. Trebalo bi da svi budemo i te kako zahvalni Svevinjemu na svemu to nam je podario. Samo kad bismo htjeli to priznati! Eh!

Gospoa Corney turobno zavrti glavom, kao da oplakuje duhovno sljepilo ubogara koji to ne znaju, pa turi srebrnu liicu (privatno vlasnitvo) do dna kutije za aj od dvije unce i uzme spravljati aj. Ali kakve nam sve trice mogu poremetiti nestalni duevni mir! Kako je njen crni ajnik bio vrlo malen i raom pun, prekipio je dok se gospoa Corney bavila moralnim razmatranjima, te joj voda malko opee ruku. Vrag te odnio! ree vrla ravnateljica i bre-bolje spusti ajnik na kaminsku policu. Kakva glupa stvarica kad u nju mogu stati samo dvije alice! Kome to moe biti dobro? Osim nastavi gospoa Cor nev nakon krae stanke osim ovako osamljenom sirotom stvorenju kao to sam ja. O, Boe! Nakon tih rijei, ravnateljica klone u naslonja, ponovo se nalakti na stol i pone razmiljati o svojoj samotnikoj sudbini. Mali ajnik i ta jedna jedina alica probudili su u njoj tune uspomene na gospodina Comevja (koji je umro prije nepunih dvadeset i pet ljeta), pa se sva preda svojoj tuzi. Nikad ga vie! ree gospoa Corney nakraj srca. Nikad ga vie neu takva nai! Nije poznato jesu li se te rijei odnosile na njena pokojnog mua ili na ajnik. Moda ipak na ajnik jer je gospoa Corney gledala u njega dok je to govorila, a onda ga uzela u ruke. Tek to je okusila prvu alicu, kadli je uznemiri tiho kucanje na vratima. Ama, ulazite ve jednom! otro e gospoa Corney. Sigurno opet umire koja od onih baba. Uvijek se sjete da umru ba kad ja sjednem za stol. to mi sad tu stojite i hladite sobu! Koji je opet vrag, Nita, gospojo, nita odgovori neki mukarac. Boe moj! usklikne ravnateljica mnogo slaim glasom. Da to nije gospodin Bumble? Stojim vam na usluzi, gospo ree gospodin Bumble, koji je bio zastao pred vratima da oisti cipele i otrese snijeg s kaputa, a sad se pojavio drei u jednoj ruci trorogi eir a u drugoj nekakav zaveljaj. Da zatvorim vrata, gospo?

Dama se edno skanjiv ala da odgovo ri kako se ne bi pomisli lo na to nedoli no ako ostane sama s gospod inom Bumble om iza zatvore nih vrata. Gaspod in Bumble iskoristi njeno skanjiv anje, a bio je, bogme, i promrz ao, pa

zatvori vrata bez njena odobrenja. Gadno vrijeme, gospodine Bumble ree ravnateljica. Zbilja gadno, gospo potvrdi pandur. Ovo vam je, gospo, pra-

Oliver Twist

Dvadeset tree poglavlje

vo protuopinsko vrijeme. Samo smo danas poslije podne podijelili, gospoo Corney, nita manje nego dvadeset hljebova po dvije kile te kolut i pol sira, pa opet vam ta naa sirotinja nije zadovoljna. Ma kakvi zadovoljna! Kad su oni bili zadovoljni, gospodine Bumble? ree ravnateljica pijuckajui aj. Zbilja nikad, gospoo! prihvati gospodin Bumble. rvo, uzmi mo, recimo, ovjeka koji je, s obzirom na svoju enu i veliku familiju, dobio hljeb od dvije kile i pola kile sira dobre vage. Mislite li, gospo, da je on na tome zahvalan? Da je zahvalan? Ni koliko je crno pod no ktom! Nego bi jo htio, gospo, malo ugljena, samo koliko stane u de pni rupi, veli! Ugljena! A to e mu ugljen? Da ispri sir na njemu pa da onda opet doe da trai jo. Eto, takav vam je to svijet, gospo; dajte mu danas punu pregau ugljena, pa e prekosutra opet doi da trai isto. To vam ima on-obraz. Upraviteljica izrazi svoje posvemanje slaganje s tom slikovitom ocjenom, pa pandur nastavi ovako: Naprosto se pitam dokle e jo dotjerati. Prekjuer tako jedan ovjek (vi ste, gospo, bili udati pa vama to mogu rei), jedan ovjek koji jedva da ima ime pokriti lea tu gospoa Corney pogleda u pod doe pred vrata naem sirotinjskom skrbniku upravo kad mu se gosti okupljaju na ruak i kae mu, gospoo Corney, da mu moraju dati neku pomo. Kako nije htio otii, a drutvo se, dakako, zgraalo, na skrbnik poalje pola kile krumpira i zdjelicu zobene kae. O, Boe moj! ree taj nezahvalni nitkov. Kakva mi korist od ovoga? To je isto k'o da ste mi dali naoale sa eljeznim okvirom! A na mu skrbnik nato lijepo ono oduzme i veli: Pa dobro, onda nee ovdje dobiti nita. A skitnica e nato njemu: Onda u umrijeti na ulici! A skrbnik e nato njemu: A ne, nee, ne boj se. Ha-ha! Dobro mu je odbrusio! Tako je neto mogao rei samo gospodin Grannett, je t' te? upadne mu ravnateljica u rije. I onda, gospodine Bumble? I onda, gospo, taj ovo lijepo ode i zbilja umre na ulici. Eto vidite kako vam je ta sirotinja tvrdoglava! Pa to zbilja nikad ne bih mogla zamisliti napomene ravnateljica naglaavajui svaku rije. Ali, zar ne mislite, gospodine Bumble, da pruanje pomoi sirotinji izvan ubokog doma ne valja, kako god uzeli? Hajde, recite i sami! Gospoo Corney preuzme pandur rije, smjekajui se kao to se smjekaju ljudi koji znaju da su bolje obavijeteni od sugovorni ka pruanje pomoi izvan ubokog doma, ako se pravilno provodi

ako se, gospo, pravilno provodi to je spas za opinu. Vrhovno naelo pruanja pomoi izvan ubokog doma sastoji se u tome da se sirotinji daje upravo ono to joj nije potrebno, pa ljudima dojadi da dolaze po pomo. O, Boe! usklikne gospoa Corney. Pa to je zbilja dobro smiljeno! Jest. Meu nama budi reeno, gospo nastavi gospodin Bumble u tome se sastoji to vrhovno naelo, i zato ete, ako razmotrite bilo koji od onih sluajeva o kojima piu kojekakve besramne novine, uvijek moi zapaziti da se obiteljima u kojima vlada bolest prua pomo u siru. To vam pravilo, gospoo Corney, vrijedi u cijeloj zemlji. Ali da bome nadovee pandur saginjui se da razvee zaveljaj to su sve slubene tajne, gospo, o kojima se ne govori izuzev, da tako kaem, meu opinskim slubenicima, kao to smo nas dvoje. Evo, ovo je, gospo, portsko vino koje je opinski odbor namijenio bolesnicima: pravo, isto, originalno portsko vino, danas prije podne istoeno iz bave, bistro k'o suza, bez trunka taloga. Poto je podigao prvu bocu prema svjetlu i dobrano je prodrmao da provjeri vrsnou vina, Bumble stavi obje boce na komodu, sloi rubac u koji su bile umotane, pomno ga strpa u dep i uzme eir kao da e otii. Bit e vam hladno na povratku, gospodine Bumble ree ravna teljica. Pue vjetar, gospo odvrati Bumble zavraajui ovratnik na kapu tu pue vjetar da misli da e ti ui otpasti. Ravnateljica pogleda najprije u mali ajnik, pa u pandura koji je odlazio prema vratima, a kad se pandur nakalje spremajui se da joj poeli laku no, ona ga snebivljivo upita ne bi li... ne bi li popio alicu aja? Gospodin Bumble uas ponovo spusti ovratnik, odloi eir i tap na jedan stolac a drugi privue do stola. Dok je polako sjedao, nije odvajao oiju od dame koja je neprestano piljila u mali ajnik. Gospodin Bumble se ponovo nakalje i ovla osmjehne. Gospoa Corney ustane da donese jo jednu alicu i tanjuri iz ugraena ormara. Kad je sjela, pogled joj se ponovo ukrsti s pogledom udvornog pandura, porumeni i prihvati se posla da mu skuha aj. I opet se gospodin Bumble nakalje ovaj put jo glasnije nego prije. Volite li sladak aj, gospodine Bumble? priupita ga ravnateljica uzimajui eernicu. Vrlo sladak, molim lijepo, gospo odgovori gospodin Bumble

Oliver Twist

Dvadeset tree poglavlje

piljei neprekidno u gospou Corney. Ako se ikad koji pandur drao njeno, onda je to bio gospodin Bumble u tom trenutku. aj je skuhan i posluen u posvemanoj tiini. Gospodin Bumble prostre rupi preko koljena da mu ne bi mrvice potamnile sjaj hlaa, pa se prihvati jela i pila prekidajui ovda-onda tu uivanciju dubokim uzdasima, koji ipak nisu ni najmanje naudili njegovujteku, nego, naprotiv, kao da su pripomagali njegovoj djelatnosti na polju aja i prepeenca namazana maslacem. Imate, vidim, maku, gospo ree gospodin Bumble gledajui maku to se grijala pokraj vatre okruena svojim porodom. I ma ie, bome! Nemate pojma, gospodine Bumble, koliko su mi prirasli srcu otpovrne ravnateljica. Tako su sretni, tako nestani i tako veseli da su mi zbilja najdrae drutvo. Vrlo zgodne ivotinjice, gospo pripomene gospodin Bumble po vlaujui joj. I kako su samo pitome! O, da! ushieno potvrdi ravnateljica. Toliko vole svoj dom da je to prava milina, vjerujte mi. Pa ujte, gospoo Comey polako e gospodin Bumble, dajui sam sebi takt licom htio bih samo ovo rei, gospo, da bi svaka ona maka ili mai koji bi ivjeli s vama, gospo, a ne bi voljeli svoj dom, morali biti zaista glupi, gospo! Oh, gospodine Bumble! njeno mu prigovori gospoa Corney. - Ama, ta vrijedi prikrivati injenice, gospo ree gospodin Bumble maui polagano licom nekako zaljubljeniki i dostojanstveno, tako da su mu se rijei jo snanije doimale. Ja bih takvu ivotinju sam svojim rukama zadavio. Pa vi ste onda opasan ovjek ivahno e ravnateljica pruajui ruku da uzme od pandura njegovu alicu. tovie, ovjek tvrda srca. Tvrda srca, gospojo? klikne gospodin Bumble. Tvrda? Go spodin Bumble se okani aja i stisne gospoi Corney mali prst dok je uzimala alicu od njega, pa se dva puta pljesne dlanom po prsluku ukraenom ipkama, snano uzdahne i malice odmakne stolac od vatre. Stol je bio okrugao, a kako su gospoa Corney i gospodin Bumble sjedili jedno prema drugome prilino blizu, okrenuti oboje vatri, nije teko razabrati da je gospodin Bumble, odmiui se od vatre a svejednako se drei stola, poveavao razmak izmeu sebe i gospoe Corney emu e se zacijelo razboriti itatelji diviti i smatrati taj postupak

za dokaz velikog junatva gospodina Bumblea, jer su ga ipak morali mamiti vrijeme, mjesto i prilika da lane kakvu njenu rije koja bi moda pristajala kakvu lakoumnu vjetropiru, ali bi bila daleko ispod asti zemaljskih sudaca, narodnih zastupnika, ministara, gradonaelnika i ostalih velikodostojnika, a pogotovo ispod dostojanstva i ozbiljnosti jednog opinskog pandura, koji (kao to je dobro poznato) treba da uvijek prednjai svojom strogou i nepokolebljivou. Meutim, ma kakve bile namjere gospodina Bumblea (a nema sumnje da su bile najpotenije), stol je, na alost, kao to smo ve dvaput napomenuli, bio sluajno okrugao, pa je gospodin Bumble, pomiui malopomalo svoj stolac, domalo poeo smanjivati razmak izmeu sebe i ravnateljice te se, putujui tako dalje oko stola, primakao s vremenom sasvim blizu stolcu na kojem je sjedila ravnateljica. Stolci su im se uistinu dodirnuli i tek se tada gospodin Bumble zaustavio. E, sad, da je ravnateljica pomaknula svoj stolac nadesno, bila bi se opekla na vatri; a da ga je pomakla nalijevo, bila bi pala u naruje gospodinu Bumbleu; i stoga (kako je bila suzdrljiva dama i kako je jamano umah predvidjela obje posljedice), ostala je ondje gdje je bila i pruila gospodinu Bumbleu jo jednu alicu aja. Tvrda srca, gospoo Corney! ponovi gospodin Bumble mije ajui aj i gledajui ravnateljicu ravno u oi. A niste li moda vi, gospoo Corney, tvrda srca? Boe sveti! usklikne ravnateljica. Kakva li udna pitanja od jednog neenje! A zato biste to htjeli znati, gospodine Bumble? Pandur ispije aj do posljednje kapi, pojede kriku prepeenca, otrese mrvice s koljena, obrie usta pa lijepo, polako poljubi ravnateljicu. Gospodine Bumble! uzvikne ta suzdrljiva dama aptom jer se toliko prepala da je izgubila glas. Gospodine Bumble, zvat u u pomo! Gospodin Bumble joj ne odgovori, nego samo polagano i dostojanstveno obujmi ravnateljicu oko struka. Budui da je dama ustvrdila da e zvati u pomo, dakako da bi nakon ove druge smione geste to i uinila da nije netko u tom asu pokucao na vrata i uinio taj njen trud nepotrebnim. im su zauli kucanje, gospodin Bumble vrlo ivahno otprhne do vinskih boca i uzme vrlo odluno otirati s njih prainu, a ravnateljica zapita otrim glasom tko je. Vrijedno je spomena da je njen glas potpuno zadobio svu svoju slubenu oporost, to je zanimljiv primjer kako krajnje iznenaenje moe potpuno ukloniti fizike posljedice velika straha. Oprostite, gospo ree smeurana stara ubogarka, dozlaboga ru-

na, poto je promolila glavu na vrata stara Sally je na samrti. Pa ta ja imam s tim? srdito je upita ravnateljica. Ne mogu joj valjda ja produljiti ivot? Ne, ne moete, gospo odgovori joj starica nitko to ne moe, nema njoj vie lijeka. Gledala sam ja ve mnoge kako umiru, i male bebe i ljude u najboljoj snazi, pa vrlo dobro znam kad je koijjp smrt za vratom. Ali njoj neto lei na srcu. im joj popuste napadi, a to nije esto jer se teko rastaje s duom, kae da ima neto vama rei. Nee ta s mirom umrijeti dok vi ne doete, gospo. Na tu obavijest gospoa Corney promrsi kojekakve pogrde na raun baba koje ne mogu ni umrijeti a da navlas ne uznemire svoje pretpostavljene, pa bre-bolje dohvati debeo rubac i umota se u njega. Zatim ukratko zamoli gospodina Bumblea da ostane tu dok se ona ne vrati, kako bi joj bio pri ruci ako se to nepredvieno dogodi. Poto je naloila glasnici neka se pouri i neka se ne vue cijele boje noi uza stube kao prebita maka, poe za njom vrlo nerado, rogoborei cijelim putem. Vladanje gospodina Bumblea, kad je ostao sam, prilino je teko protumaiti. Otvorio je ugraeni ormar, prebrojio liice, rukom odvagnuo maice za eer i pomno pregledao srebrnu posudicu za mlijeko ne bi li se uvjerio da je od ista srebra. Udovoljivi tako svojoj radoznalosti, nabije trorogi eir naopako na glavu i vrlo ozbiljno obigra ravno etiri puta oko stola. Poto je izveo tu vrlo neobinu predstavu, ponovo skine eir i zavali se na naslon stolca leima okrenut vatri, pa kao da pone u mislima redom popisivati sve to se nalazi u sobi.

Dvadeset etvrto poglavlje

D vadeset etvrto poglavlje

u kojem je rije o jednom vrlo jadnom stvorenju, ali je kratko i moda nije nevano za daljnji tok ove pripovijesti.
Starica koja je poremetila mir u ravnateljiinoj sobi bila je dostojna glasnica smrti. Tijelo joj bijae povijeno od godina, ruke i noge joj se tresle od pretrpljene klijenuti, lice joj je, iskrivljeno od pakosna cerekanja i gunanja, prije bilo nalik na nakaradan crte sumanuta slikara nego na djelo majke Prirode. Aii, jao! Od lica to ih je priroda stvorila, malo ih ostane takvih da nas mogu razdragati svojom ljepotom. Zemaljske brige, jadi i gladovanja mijenjaju lica kao to mijenjaju i srca; i tek kad se strasti stiaju i zanavijek ugase, raziu se tmurni oblaci i ponovo sine nebeska vedrina. Svi dobro znamo kako lica pokojnika, koliko god bila ukoena i nepomina, ponovo poprimaju davno zaboravljene crte usnula djeteta i zadobivaju izraz iz najmlaih dana; postanu toliko mirna, toliko bezbrina da oni koji su ih poznavali u njihovu sretnu djetinjstvu padaju od strahopotovanja na koljena pred odrom, jer vide pravog pravcatog anela na zemiji. Babuskara je teturala hodnicima i spoticala se uza stube mrmljajui nekakve nerazumljive odgovore na sve grdnje svoje pratilje; kad je napokon morala zastati da predui, dade svjetiljku ravnateljici i zaostane za njom da je prati koliko joj snage doputaju, a ustra ravnateljica zaputi se sama u sobu u kojoj je leala bolesnica. Bijae to gola potkrovnica u dnu koje je mirkalo nekakvo slabo svjetlo. Uz postelju je bdjela jo jedna starica, a pokraj vatre je stajao pomonik opinskog ljekarnika i pravio akalicu od badrljice gujeg pera. Hladno je veeras, gospoo Corney ree taj mladi gospodin kad ravnateljica ue u sabu.

O liv e r T w ist

Dvadeset etvrto poglavlje

Jest, vrlo hladno, gospodine odgovori gazdarica najuljudnije to je mogla i poklecne u znak pozdrava. Morali biste traiti bolji ugljen od svojih dobavljaa ree ljekarnikov pomonik razbijajui zahralim oegom grumen ugljena to je tinjao u vatri. Ovo nije ugljen za ovako hladnu no. Opinski odbor bira za nas ugljen, gospodine odvratiravnateljica. A trebalo bi da nas u najmanju ruku dobro griju kad nam ve sluba nije laka. * Razgovor je na ovom mjestu prekinula bolesnica svojim stenjanjem. Ah! ree mladi i okrene se postelji, kao da je sasvim smetnuo s uma bolesnicu. Tu vie nema spasa, gospoo Corney. Nema, je li, gospodine? priupita ga ravnateljica. udio bih se kad bi poivjela jo koji sat ree ljekarnikov pomo nik zaokupljen iljenjem akalice. Cijeli joj je organizam klonuo. Spava, je li, stara? Starica koja je bdjela uz bolesnicu nagne se nad nju i potvrdi glavom. Onda se moda nee vie ni probuditi ako je ostavite na miru ree mladi. Metnite svjetiljku na pod da joj ne smeta svjetlo. Starica uini kako joj je reeno, vrtei istodobno glavom kako bi dala na znanje da bolesnica nee tako lako umrijeti. Zatim ponovo zauzme svoje mjesto uz drugu njegovateljicu koja se dotle bila vratila. Ravna teljica se, s izrazom nestrpljenja na licu, umota u svoj rubac i sjedne bolesnici do nogu. Kad je izradio akalicu, ljekarnikov se pamonik ustoboi pred va trom i desetak minuta akae zube, a onda mu to zacijelo dosadi pa poeli gospoi Corney dobru zabavu i umke izie iz sobe. Poto su neko vrijeme utke sjedile, one dvije starice ustanu s poste lje, unu do vatre i isprue svoje smeurane ruke ne bi li se malko \. ogrijale. Plamen im je sablasno osvjetljavao zborana lica pa je njihova ^ rugoba djelovala jo strasnije. uei tako, zavrgnu razgovor tihim ; glavom. ) Je li jo ta kazala dok mene nije bilo, draga moja Anny? zapita ;> glasnica. Ni rijei odgovori ona druga. Malo se trzala i hvatala za misi- ; ce, ali sam je uhvatila za ruke pa se ubrzo primirila. Nema vie puno L snage u sebi pa sam je lako svladala. Nisam ja opet tako slaba, a ne, f iako sam stara i ivim na opinskoj hrani! ;, A je li popila kuhano vino koje joj je doktor propisao? zapita je >.. prva starica. Htjela sam joj ga uliti u usta odgovori ona druga ali je vrsto k

stisnula zube i tako grevito stegnula bokal da sam joj ga jedva istrgla iz ruku. I zato sam sama popila vino, ba mi je prijalo! Zirkajui obzirno oko sebe, kako bi se osvjedoile da nitko ne prislukuje, stare vjetice primaknu se blie vatri i nadue se od srca smijati. Spominjem se dobro kako je i ona to isto nekad inila ree prva od njih i jo poslije zbijala ale na raun toga. - Dakako da jest potvrdi druga. Bila je veseljakinja. Mnoge je i mnoge pokojnice opremila za onaj svijet, lijepo i isto kao da su od voska. Gledala sam ih svojim roenim oima, dabome, i dirala ih ovim svojim prstima, jer sam joj nebrojeno puta pomagala. Govorei tako, starica isprui svoje drhtave prste nad vatru, pa ih radosno prinese licu, a onda pone prekopavati po depu, izvue iz njega staru, izblijedjelu limenu burmuticu, zahvati iz nje nekoliko mrvica burmuta i saspe ih na isprueni dlan svoje prijateljice, a neto vie sebi. Dok su one bile time zabavljene, ravnateljica je nestrpljivo ekala da se samrtnica prene iz mrtvila, pa prie vatri i otro ih upita koliko e jo morati ekati. Neete vie dugo, gospoo odgovori druga ena gledajui je odozdo ravno u oi. Nitko od nas nee dugo ekati na smrt. Strpite se, samo se strpite! Doi e ona ubrzo po sve nas. Jezik za zube, glupao ishlapjela! okosi se ravnateljica na nju. Reci mi ti, Martha, je li ve i prije ovako leala bez svijesti? Jest, vie puta odgovori joj prva ena. Ali e joj ovo biti posljednji put nadoda ona druga. Naime, jo e se samo jedanput probuditi, i da znate, gospoo, nee dugo biti pri sebi. Bilo dugo ili kratko odvali ravnateljica mene nee nai kad se probudi; i pazite, vas dvije, da mi vie ne dodijavate budzato. Nisam ja duna gledati sve babe u ovoj kui kako umiru, a niti elim to gleda ti. Upamtite to, vi stare bezobrazne rospije! Ako me opet nasanjkate, nauit u vas ja pameti, vjerujte mi! I pohita iz sobe, kadli je vrisak obiju ena koje su se bile okrenule postelji natjera da se obazre. Bolesnica se bila uspravila u krevetu i pruila ruke prema njima. Tko je to? vikne potmulim glasom. Tiho, tiho! ree joj jedna starica naginjui se nad nju. Lezi, lezi! Nikad vie neu iva lei! ree bolesnica otimajui se. Hou da joj neto kaem! Hodite amo! Blie! Da vam apnem na uho.

Oliver Twist

Dvadeset etvrto poglavlje

Grevito uhvati ravnateljicu za miicu i, prisilivi je da sjedne na stolac uz postelju, zausti da joj neto kae, ali se obazre i opazi kako su se one dvije starice sagnule nad njih ne bi li ule to e rei. Neka ove izau! bunovno e bolesnica. Samo bre! Bre! Obje babuskare jednoglasno udare u planu jadikovku kako sirota samrtnica ne poznaje vie ni svoje najbolje prijateljice, i kako je one nee nipoto ostaviti, ali ih nadstojnica izgura iz sobe, zatvori vrata za njima i vrati se do postelje. Poto su bile tako najurene, babe udare u druge diple i ponu dovikivati kroz kljuanicu da je stara Sally pijana, to zapravo i nije bilo iskljueno jer je, uz umjerenu dozu opija koju joj je ljekarnik propisao, bila pod utjecajem i posljednjeg gutljaja borovike razblaene vodom, to su joj ga same estite starice bile potajice dale, onako dobra srca kakve su bile. A sad sluajte! glasno e samrtnica, kao da se svim silama upinje da raspiri posljednju iskricu snage u sebi. U ovoj istoj sobi, u ovom istom krevetu, njegovala sam jednom jednu lijepu mladu enu koju su dopremili u dom i kojoj su noge bile izubijane i izranjavane od pjeaenja, sva je bila prana i krvava. Rodila je dijete i umrla. ekajte da se sjetim... koje je to godine bilo! Nije vano koje je godine bilo nestrpljivo e sluateljica. ta je bilo s njom? Jest promrsi bolesnica zapadajui ponovo u bunovno stanje. ta je bilo s njom? ta je bilo... znam! uzvikne i naglo se trne, a lice joj se zaari i oi samo to joj ne iskoe iz duplji. Okrala sam je, tako je! Nije se jo bila ni ohladjela... velim vam, a ja sam je okrala! Sto ste joj ukrali, za miloga Boga? uzvikne ravnateljica i uini kretnju kao da e pozvati u pomo. Ovo odgovori ena stavljajui ravnateljici ruku na usta. Jedi no to je imala. Trebalo joj je odjee da se zatiti od studeni, i hrane da ne skapa od gladi, ali je svejedno to sauvala i drala u njedrima. Bilo je to zlato, kad vam velim! Suho zlato kojim je mogla spasiti sebi ivot. Zlato! ponovi ravnateljica kao jeka i pohlepno se sagne nad enu, koja je opet pala nauznak. Dalje, dalje... da... to je bilo dalje? Tko je bila ta ena? Kad je to bilo? Dala mi je to na uvanje odgovori ena stenjui i pouzdala se u mene kao u jedinu enu koja je tada bila uz nju. U mislima sam joj ga ukrala im mi je prvi put pokazala kako joj visi o vratu, pa moda i smrt njezina djeteta nosim na dui! Bili bi bolje s njim postupali da se sve to znalo!

to da se znalo? upita je ravnateljica. Recite! Deko je bio toliko nalik na svoju mater da to nisam nikako mogla zaboraviti kad sam ga vidjela nastavi ena nesuvislo i ne obazirui se na pitanje. Sirota djevojka! Sirota djevojka! Kako je bila mlada! I umiljata k'o janje! ekajte; imam vam jo neto rei. Nisam vam jo sve rekla, je li da nisam? Niste, niste odgovori ravnateljica saginjui se jo nie da bolje uje rijei to su sve slabije dopirale s usana samrtnikih. Pourite se da ne bude kasno! Djevojka nastavi ena upinjui se jo vie nego prije djevojka mi je, prije nego to je umrla, apnula na uho da joj se dijete, ako se ivo rodi i poraste, nee moda morati crvenjeti pri spomenu imena svoje nesretne majke. I jo je sklopila one svoje tanke ruke i rekla: O, Boe milostivi! Svejedno, bude li deko ili curica, neka mu se nau pri ruci prijatelji na ovom emernom svijetu, smiluj se, Boe, jadnom siroetu preputenom na milost i nemilost sudbini! A kako se dijete zvalo? zapita ravnateljica. Dali su mu ime Oliver odgovori ena slabanim glasom. A zlato koje sam joj ukrala bilo je... Recite, recite... to je bilo? uzvikne ravnateljica. udno se sagnula nad enu ne bi li ula njen odgovor, ali je i nehotice ustuknula kad se samrtnica ponovo uspravi, polako i ukueno, pa se objema rukama grevito uhvati za pokriva, ispusti iz grla neke nerazumljive glasove i padne nauznak mrtva. Mrtva da ne moe biti mrtvija! ree jedna od onih dviju baba koje su pohitale u sobu im su se vrata otvorila. I na kraju mi nije imala to rei odvrati ravnateljica odlazei nehajnim korakom. Starice joj nita ne odgovore jer su, po svemu sudei/bile isuvie zaokupljene pripremama za svoje jezovite dunosti, te su se samo utke vrzle oko pokojnice.

Oliver Twist

Dvadeset peto poglavlje

Dvadeset peto poglavlje

u kojem se vraamo Vaginu i njegovoj druini.
Dok se sve to zbivalo u toj provincijskoj ubonici, Fagin je sjedio u svojoj staroj jazbini onoj istoj iz koje je djevojka bila odvela Olivera ogrezao u teke misli nad slabom, dimljivom vatrom. Na koljenima je drao mijeh kojim je zacijelo prije toga bio nastojao potaknuti vatru da se veselije razgori, ali se bio zanio u duboke misli, prekriivi ruke na mijehu i podnimivi bradu palcima, tupo zagledan u zahralu reetku na ognjitu. Njemu za leima sjedili su za stolom Lisac Prefriganac, gospar Charley Bates i gospodin Chitling, zaokupljeni partijom vista 1 u kojoj je Prefriganac igrao za dvojicu protiv gospara Batesa i gospodina Chitlinga. Lice prvospomenutog gospodina, to je u svako doba zrailo inteligencijom, bijae sad jo zanimljivije promatrati zbog toga to je pomno pratio igru i karte gospodina Chitlinga, na koje je s vremena na vrijeme, kad bi uluio priliku, bacao hitre i ozbiljne poglede, mudro podeavajui svoju igru prema zakljucima do kojih je dolazio gledanjem u karte svoga susjeda. Kako je no bila hladna, Lisac nije skidao eira s glave, kao to ga, uostalom, esto nije u kui skidao. Isto je tako drao zemljanu lulu u zubima i samo bi je naas izvadio kad bi smatrao za potrebno da se okrijepi iz velikog vra to je stajao na stolu pun borovike razrijeene vodom za cijelo drutvo. Gospar Bates je takoer pozorno pratio igru, ali kako je bio ivlje naravi nego njegov uglaeni prijatelj, udaralo je u oi da ee posee za borovikom s vodom i, tovie, da doputa sebi kojekakve ale i nevane napomene, to nimalo ne pristoji vrsnom igrau vista. I zaista

je Prefriganac, kao njegov prisan prijatelj, vie puta iskoristio priliku da ozbiljno upozori svoga druga na njegovo nedolino vladanje, ali je gospar Bates sve takve prigovore primao neobino mirno i dobrohotno, samo bi prijatelja poslao do vraga, ili bi mu rekao neka se friga, ili mu odgovorio kakvom drugom, zgodno sroenom doskoicom u istom smislu. Gospodin Chitling se pak u sebi uvelike divio spretnoj uporabi tih duhovitih izriaja. Vrijedno je napomenuti da su ovaj potonji gospodin i njegov partner redovito gubili, ali da ta okolnost ne samo to nije ni najmanje ljutila gospara, nego se inilo da ga uvelike uveseljuje, jer se nakon svake igre grohotom smijao i tvrdio da nije vidio tako zgodne partije otkako zna za sebe. __Znai, dvije duple i jedna obina ree gospodin Chitling, kome _ se lice izduilo dok je vadio pola krune1 iz depa na prsluku. Nisam jo vidio takvog igraa k'o to si ti, Jack; uvijek dobiva. ak i kad imamo dobre karte, Charlev i ja ne moemo nita protiv tebe. Ili sama ta napomena, ili ojaeni glas kojim je bila izgovorena, toliko razdraga Charlevja Batesa da prasne u grohotan smijeh, koji prene idova iz njegove zanesenosti i nagna ga da upita to se dogodilo. Da zna, Fagine! uzvikne Charlev. teta to nisi pratio ovu partiju. Tommy Chitling nije dobio ni jedan jedini poen, a ja sam igrao s njim protiv Prefriganca. __Pa da! ree idov i naceri se, ime sasvim jasno pokae da mu nije teko dokuiti pravi razlog takvu ishodu. Pokuaj jo jedanput, Tome, pokuaj jo jedanput! Hvala lijepa, Fagine, dosta mi je bilo odgovori mu Chitling. Uvrh glave. Tom Liscu tako ide karta da mu nita podbogom ne moe. __He-he, sinko moj! nasmije se idov. Mora vraki rano izjutra _ poraniti ako misli nadmudriti Lisca. Da izjutra! doeka Charley Bates. Mora se jo nou obuti i staviti po jedan durbin na svako oko i prebaciti kazalini dalekozor preko ramena ako misli s njim izii na kraj. Gospodin Dawkins primi sve te lijepe rijei filozofski mirno i ponudi svima prisutnima okladu u jedan iling da e svaki put predii kartu sa

slikom. Kako nitko nije prihvatio okladu, a upravo je bio popuio lulu, uzme se zabavljati tako to po stolcu crtae tlocrt tamnice u Newga-

teu komadiem krede kojom je do tada bio zapisivao poene. Uz to je

1. Vist (whist) engleska kartaka igra koja se obino igra uetvoro sa 52 karte.

1. Pola krune britanski kovani novac od dva i pol ilinga.

Dvadeset peto poglavlje

neobino prodorno zvidukao. to si tako slabe volje, Tommy? zapita Lisac, naglo prekidajui dugu utnju i obraajui se gospodinu Chitlingu. to misli, Fagine, o emu li sad Tommy razmilja? Otkud ja to mogu znati, dragoviu moj? odgovori idov okre ui glavu, jer je opet poeo pritiskati mijeh. Valjda o tojpe koliko je izgubio ili o svom kratkom boravku na ladanju s kojeg se nedavno vratio, a? Ha-hal Jesam li pogodio, dragoviu? Ni govora odgovori Lisac ne dajui gospodinu Chitlingu da doe do rijei. to ti veli, Charley? Ja bih rekao doeka gospar Bates cerei se da umalo to se nije rastopio pred Betsy. Pogledajte ga samo kako je pocrvenio! Uh, bogamu, pa ovo je zbilja da pukne od smijeha, Tommy Chitling je zacopan! O, Fagine, kakva smijurija! Posve shrvan spoznajom da je gospodin Chitling postao rtva njenih osjeaja, gospar Bates zavali se toliko silovito na naslon stolca da izgubi ravnoteu i svali se na pod (to mu ni najmanje ne pokvari veselje), gdje ostane leati u svoj svojoj duini dok se nije nasmijao do mile volje. Tada ponovo zauzme svoj prijanji poloaj i opet se nadui smijati. Ne gledaj ti na njega ree idov namigujui gospodinu Dawkinsu, pa prijekorno klopi gospara vrhom mijeha. Betsy je krasna djevojka. Dri se ti samo nje, Tome! Dri se ti samo nje! Htio sam samo rei, Fagine odvrati gospodin Chitling sav zaja puren da se to nikog ovdje ne tie. Dabome da se ne tie potvrdi idov. Charley je brbljavac. Ne obaziri se ti na njega, dragoviu moj, ne obaziri se ti na njega! Betsy je krasna djevojka. Samo ti nju sluaj, Tome, ona e ti donijeti sreu. Pa ja nju i sluam odgovori gospodin Chitling. Dodue, da je nisam sluao, ne bih bio dospio u buksu, ali od toga si i ti imao koristi, je li, Fagine? I to je est tjedana, na kraju krajeva? To ovjek mora preturiti, kad-tad, pa onda je ipak bolje zimi, kad ovjeku nije toliko do etnje po gradu, je li tako, Fagine? Ah, pa svakako, dragoviu moj odgovori idov. Ti se ne bi bunio ni kad bi morao opet na ladanje, je li, Tome? upita ga Lisac namigujui Charlevju i idovu. Samo kad se Betsy ne bi nita dogodilo. Pa znate da se i ne bih bunio srdito mu odgovori Tom. Eto ti na. Aha! Volio bih vidjeti tko to jo moe rei za sebe, a, Fagine? Nitko, dragoviu moj odgovori idov ama ba nitko, Tome! Ne znam nikoga meu njima tko bi to isto uinio, ama ba nikog,

dragoviu moj! A mogao sam se lako izvui, samo da sam nju otkucao, nije li tako, Fagine? srdito proslijedi jadna, izigrana budala. Trebalo je samo da rije kaem, je li tako, Fagine? Dabome, dragoviu moj potvrdi idov. Ali nisam ni pisnuo, je li tako, Fagine? opet e Tom sipajui pitanje za pitanjem kao iz rukava. Nisi, nisi, dakako da nisi odgovori idov jer u tebe je srce junako. Moda malo i previe junako. Moda i jest prizna Tom obazirui se. Ali ako i jest, to ima u tome smijeno, a, Fagine? Opazivi da se gospodin Chitling poprilino razgoropadio, idov ga pone bre-bolje uvjeravati da nema u tome niega smijenog, a kako bi dokazao da je cijelo drutvo ozbiljno,' pozove se na gospara Batesa koji se najvie smijao. Ali, na alost, tek to je Charley zaustio da kae kako nikad u svom vijeku nije bio ozbiljniji, ne mogae odoljeti da ne prasne u tako grohotan smijeh da povrijeeni gospodin Chitling, bez ikakvih daljnjih obzira, nasrne na njega i zamahne svom snagom, ali Charley bijae vjet u izbjegavanju udaraca pa se u pravi as sagne, tako da napada pogodi akom u prsa starog veseljaka, koji od udarca otetura sve do zida i tu stane prediui, a Chitling se zabezeknuto zagleda u njega. .
:

Mir! vikne u taj mah Lisac. - uo sam bakaruu. I dohvativi svjetiljku, tiho se odulja uza stube. Ponovo netko pozvoni, pomalo nestrpljivo, dok drutvo ekae u mraku. Nakon krae stanke opet se pojavi Lisac i tajanstveno apne neto Faginu. ta? uzvikne idov. Zar sam? Lisac klimne glavom i, zaklonivi plamen svijee rukom, nijemo dade znak Charlevju Batesu neka se radije okani ale za neko vrijeme. Poto ga je tako prijateljski posavjetovao, upre pogled u idova oekujui od njega daljnje upute. Starac je griskao svoje poutjele prste i nekoliko asaka razmiljao, a lice mu se trzalo od uzrujanosti, kao da sluti neko zlo i kao da se boji da ne uje ono najgore. Najposlije digne glavu i zapita: Gdje je? Lisac upre prstom u strop i uini kretnju kao da e izai iz sobe. Da ree idov odgovarajui na njegovo nijemo pitanje. Dovedi ga ovamo. Pst! Tiho, Charley! Budi s mirom, Tome! Briite, bri ite!

Oliver Twist

Dvadeset peto poglavlje

Charlev Bates i njegov doskoranji protivnik odmah posluaju taj kra tki nalog i neujno se izgube. Nije im bilo ni traga ni glasa kad Lisac sie niza stube sa svijeom u ruci, a za njim ovjek u gruboj radnikoj bluzi, koji najprije baci hitar pogled po sobi, a onda skine velik rubac koji mu je skrivao donji dio lica i otkrije iscrpljeno, neumiveno i neobrijano lice lijepog deka Tobvja Crackita. ^ Kako si, Fagine dragi? priupita taj krasnik Zidova klimajui mu glavom. Strpaj mi taj rubac u cilindar, Lie, da ga mogu nai kad* budem odlazio. Tako, vidi! Ti e biti dobar obija jednog dana, jo bolji od stare garde. Govorei tako, svue bluzu, omota je oko pasa, prikui stolac blie vatri i digne noge na kaminsku ogradu. Eto vidi, Fagine dragi ree pokazujui ojaeno na svoje posuvraene izme zna otkad nisu oiene ni namazane! Ni trunka latila, bogamu! Ali nemoj me tako gledati, ovjee boji! Sve u svoje vrijeme. Ne mogu ti ja razgovarati o poslu dok se ne najedem i ne okvasim grlo; i zato, daj to ima da se dosita naklopam prvi put u ova tri dana! idov mahne Liscu glavom neka iznese na stol sve to ima od jela, pa sjedne suelice provalniku ekajui da se ovaj udostoji razvezati jezik. Sudei po njegovu dranju, Toby se nije uope urio da otpone priu. Isprva se idov zadovoljio time da mu strpljivo promatra izraz lica ne bi li otkrio kakve mu vijesti donosi, ali uzalud. Iako je Toby bio umoran i iscrpljen, crte lica izraavale su onu istu smirenost kojom su se oduvijek odlikovale; i uza svu neistou i zaratenost, to je lice svejednako bilo razvueno u blaen smijeak lijepog deka Tobvja Crackita koji je zadovoljan sam sobom. idov je dotle gorio od nestrpljenja i pratio glavom svaki zalogaj koji je Toby trpao u usta, hodajui goredolje po sobi, obuzet nesavladivim uzbuenjem. Ali sve to nije nita vrijedilo. Toby je i dalje jeo posve bezbrino dok se nije dosita najeo, a onda naloi Liscu neka izie iz sobe, pa zatvori vrata za njim, pomijea u ai malo borovike s vodom i spremi se da pria. Prvo i prvo, Fagine dragi... pone Toby. Da, da uplete mu se idov u rije privlaei blie svoj stolac. Gospodin Crackit umukne da potegne gutljaj pia i izjavi kako je borovika izvrsna, a onda ponovo digne noge na niski kaminski okvir tako da mu izme dou u visinu oiju, pa mirno nastavi: Prvo i prvo, Fagine dragi, kako je Bili?

ta? podvrisne idov i poskoi sa stolca. Pa ne misli valjda rei... promuca Toby i problijedi. Sto ne mislim rei! drekne idov i bijesno zatope. Gdje su Sikes i mali? Gdje su? ta je s njima? Gdje se kriju? Zato nisu doli ovamo? Provala nije uspjela Toby e slabanim glasom. To znam odvrati idov izvlaei novine iz depa i upirui pr stom u njih. I ta jo? Pucali su na nas i ranili malog. Zgrabili smo ga izmeu sebe i bjeali preko polja, glavom bez obzira, preko ivica i jaraka, a oni za nama. K vragu! Sve se diglo na noge, i pse su pustili na nas. A mali? Bili ga je onda uprtio na lea i letio k'o da ga vile nose. Zastali smo da ga zajedno ponesemo, ali mu je glava bila klonula i sav se ohladio. A oni su nam ve bili za petama, pa mi lijepo mili moji, kuda koji, samo dalje od vjeala! Razili smo se i ostavili klinca da lei u jarku. Je li iv ili mrtav, to ti ne bih znao rei. idov nije vie nita htio da uje, samo zakuka iz sveg glasa, uhvati se za kosu i izleti najprije iz sobe, a onda iz kue na ulicu.

O liv e r T w ist

Dvadeset esto poglavlje

Dvadeset esto poglavlje

u kojem se pojavljuje jedna tajanstvena osoba, a zbivaju se i mnogi drugi dogaaji koji su neodvojiv dio ove pripovijesti.
Starac je ve bio stigao do ulinog ugla a da se jo nije oporavio od udarca to mu ga je zadala obavijest Tobvja Crackita. Produio je dalje nesmanjenom brzinom u svom mahnitom i bezglavom trku sve dok nije mimo njega iznenada projurila neka koija i dok nije zauo prestravljene krikove prolaznika koji su vidjeli u kakvoj se opasnosti naao, to ga je ipak nagnalo da se vrati na nogostup. Klonei se to je |; vie mogao svih glavnijih ulica i uljajui se samo preacima i uliicama, jw izbio je naposljetku na Snow Hill. Tu je jo ubrzao korak sve dok nije . skrenuo u jedan prolaz, gdje se zacijelo osjeao kao kod kue, jer je opet, \. po staroj navici, poeo vui noge i nekako slobodnije disati. Blizu mjesta gdje se Snow Hill spaja s Holborn Hillom nalazi se s desne strane, kad dolazite od Citvja, jedna uska i bijedna uliica to vodi do Saffron Hilla. U njenim su prljavim trgovinicama izloene na prodaju cijele gomile rabljenih svilenih rupia svih boja i veliina, jer tu posluju trgovci koji ih kupuju od depara. Na stotine se tih rupia vijore na avlima pokraj izloga ili lepraju na vratima, a i police su u duanima krcate njima. Field Lane je nevelika uliica, ali ima svoga brijaa, svoju kavanicu, svoju pivnicu i svoju prodavaonicu prene ribe. To je trgovaka naseobina koja ivi svojim ivotom, trnica na kojoj se prodaje pokradena sitnarija, na koju ranim jutrom i u smiraj dana dolaze mualjivi trgovci to sklapaju poslove po mranim dvorinim sobicima i odlaze isto onako tajnovito kao to su i doli. Tu ;-trgovci prnjama, staretinari i krpai izlau svoju robu kao cimer sitnim , tatima; tu gomile starog eljeza i kostiju i hrpe pljesnivih otpadaka vunenih i platnenih tkanina hraju i gnjiju po pljesnivim podrumima. Tamo je idov svratio. Blijedi stanovnici te uliice dobro su ga po- \.

znavali jer su mu svi koji su neto prodavali ili kupovali prijateljski u prolazu klimali glavom. On im je isto tako odzdravljao, ali se ni s kim nije uputao u razgovor sve dok nije doao do kraja uliice i zastao da se obrati trgovcu niska raata, koji se jedva nekako stisnuo u djeji naslonja i puio lulu pred vratima svoga duana. Ah, ovjek bi ozdravio i od upale oiju, gospodine Fagine, kad vas ugleda] ree taj dini trgovac kad ga idov upita za zdravlje. Tu je kod vas bilo malo prevrue, Livelv ree Fagin uzvijajui obrvama, pa prekrii ruke i uhvati se njima za ramena. Pa uo sam ve jedanput ili dvaput za takve pritube odgovori trgovac ali kad god prigrije, opet i zahladi. Ne mislite li i vi tako? Fagin klimne glavom, pa pokae rukom prema Saffron Hillu i zapita je li tkogod sino tamo navraao. Mislite Kod kljakavaca? upita ga ovjek. idov klimne glavom. ekajte malo da se prisjetim produi trgovac pa se zamisli. Jest, svratila su petorica-estorica, koliko ja znam. Ali mislim da va prijatelj nije bio meu njima. Sta, Sikes nije dolazio? zapita idov razoarano. Non istventus1, k'o to kau fikali odgovori ovuljak i odmahne glavom, s neobino prepredenim izrazom na licu. Imate li danas togod za mene? Nita odgovori idov i poe dalje. Idete li do Kljakavaca, Fagine? dovikne ovuljak za njim. Stanite! Idem i ja da neto gucnem s vama. Ali, kako se idov samo osvrnuo i mahnuo rukom dajui mu na znanje da bi radije ostao sam, a ovuljak se, osim toga, nije mogao ba lako iskobeljati iz naslonjaa, krma Kod kljakavaca nije jo neko vrijeme imala ast vidjeti gospodina Livelvja. Dok se on osovio na noge, idov je ve nestao, pa se gospodin Livelv, poto se bezuspjeno propinjao na prste u nadi da e ga jo spaziti, opet silom ugura u svoj mali naslonja i, izmijenivi s gospoom iz duana preko puta znak glavom u kojem je, oito, sumnja bila izmijeana s nepovjerenjem, nastavi vrlo ozbiljno puiti lulu. Kod tri kljakavca, ili samo Kod kljakavaca, kao to su tu ustanovu obino zvali njeni gosti, bijae ona ista krmetina u kojoj smo ve bili

1. Non istventus (lat) iskvareno od pravne formule Non est inventus, to znai: Ne moe se pronai.

O liv e r T w ist

sreli gospodina Sikesa i njegova psa. Fagin samo dade neki znak ovjeku za tezgom, pa se uputi ravno uza stube, otvori vrata jedne prostorije, neujno se uvue u nju i pogleda zabrinuto oko sebe, zaklanjajui oi rukom, kao da nekog trai. Prostorija je bila osvijetljena dvjema plinskim svjetiljkama kojih se svjetlo nije moglo izvana vidjeti, jer su kapci na prozorima bili zakovani, a okna zastrta izblijedjelim crvenim zastorima. Strop bijae premazan crnom bojom kako se na njemu ne bi vidjela aa od svje- * tiljaka, a zrak je bio toliko pun gustog duhanskog dima da se u prvi mah jedva moglo to razabrati. Meutim, malo-pomalo, kako je dim izlazio na otvorena vrata, mogao je ovjek razaznati skup glava, isto toliko zbrkan koliko i amor koji ga je doekao; a kad mu se oko malo bolje priviklo na taj prizor, promatra spazi veliko drutvo mukaraca' i ena natisnuto oko dugakog stola na elu kojeg je sjedio predsjednik skupa s batiem u ruci, dok je u drugom, daljem kutu sjedio, za ratimanim klavirom, profesionalni klavirist modrikasta nosa i glave omotane zbog zubobolje. Kad je Fagin tiho uljegao u dvoranu, klavirist je prelazio prstima preko tipki spremajui se da neto odsvira, nato su svi prisutni graknuli da ele uti neku pjesmu. Poto se graja slegla, jedna mlada dama pone zabavljati drutvo pjevajui baladu od etiri kitice, izmeu kojih bi svira svaki put ponovo odsvirao cijelu melodiju to je bunije mogao. Kad je to bilo gotovo, predsjednik skupa nazdravi drutvu, a onda dvojica pjevaa koji su sjedili do predsjednika, svaki s jedne strane, predloe da otpjevaju neto u duetu, to i uine, na veliko zadovoljstvo svih prisutnih. Bilo je zanimljivo promatrati nekoliko lica to su se posebno isticala u tom skupu. Ponajprije je tu bio sam predsjednik skupa (vlasnik krme), grub, krupan, zdepast ovjek koji je, dok se pjevalo, neprestance prevrtao oima i kao da se sav predao veselju, ali je u isto vrijeme budno motrio sve to se zbiva i sluao sve to se govori tako da mu zacijelo nit | nije promaklo. Do njega su sjedili pjevai koji su profesionalno nehaj nd I primali estitke od drutva i revno ispijali ae estoka pia izmijeana S s vodom, koje su im redom nudili njihovi najushieniji oboavatelji, ijai [ su pak lica odraavala gotovo sve poruke na gotovo svim stupnjevima I i neodoljivo privlaila pozornost samom svojom odvratnou. Podmu- f klost, krvolonost i pijanstvo u svim fazama mogli su se vidjeti u svojimt| najstranijim oblicima. A ene? S lica nekih od njih kao da se gubio rij posljednji zaostali trag mladenake svjeine dok bi ih ovjek gledao, a s I drugih kao da je bilo izbrisano svako obiljeje i peat enstvenosti te su; |

Dvadeset esto poglavlje

nalikovale na odurne maske razvrata i zloina. Neke od njih bile su jo djevojke, druge tek mlade ene, ni jedna nije bila poodmakle dobi pa ipak su bile najmraniji i najalosniji dio te sumorne slike. Dok se sve to zbivalo, Fagin je, ni najmanje ganut, napeto prelazio pogledom s lica na lice, ali je bilo oito da nije naao onoga koga trai. Poto je napokon uspio uloviti pogled ovjeka koji je predsjedao skupu, mahne mu ovla glavom i izie iz prostorije isto onako tiho kao to je bio i uao. Izvolite, gospodine Fagine? upita ga onaj ovjek poto je iziao za njim na stubite. Zar neete sjesti s nama? Svima bi nama bilo i te kako drago. idov nestrpljivo odmahne glavom i proape: Je li on tu negdje? Nije odgovori mu ovjek. A ima li kakvih vijesti od Barnevja? opet e Fagin. Nikakvih odgovori vlasnik krme Kod kljakavaca, jer to je bio on. Nee se taj javiti dok se sve ne smiri. Tamo su neto nanjuili. Vjerujte mi. im bi se malo maknuo, upao bi u klopku. Njemu, Barneyju, sigurno nita ne fali, inae bi mi se ve javio. Kladio bih se da se dobro dri. Ne bojte se vi za njega. A hoe li on veeras dolaziti? zapita idov naglaujui linu zamjenicu kao i prvi put. Mislite na Monksa? neodluno ga priupita vlasnik. Pst? psikne idov. Da. Svakako odgovori ovjek vadei zlatan sat iz depa na prsluku. Trebalo je ve da bude tu. Ako priekate desetak minuta, on e... Neu, neu bre-bolje e idov, ba kao da mu je drago to nije tu zatekao traenu osobu, koliko god elio da je vidi. Recite mu da sam ga traio i da veeras doe do mene. Ne veeras, nego, recimo, sutra. Kad ga sad jo nema, ima vremena i do sutra. Dobro ree ovjek. I nita vie? Zasad vie ni rijei ree idov silazei niza stube. A da znate ree onaj promuklim aptom, naginjui se preko ograde a da znate kakva bi sad bila prilika za prodaju1. Kod mene je upravo Phil Barker, toliko pijan da bi ga i dijete moglo obrlatiti. Aha! Ali nije sad vrijeme za Phila Barkera ree idov. Phil e nam jo trebati za neto prije nego to se s njim rastanemo; i zato se vratite lijepo svom drutvu, dragoviu moj, i recite im neka se samo vesele... dok jo mogu. Ha-ha-ha! Krmar se takoer nasmije i vrati svojim gostima. im je idov ostao

Oliver Twist

Dvadeset esto poglavlje

sam, na licu mu se ponovo pojavi zabrinut i zamiljen izraz. Nakon kraeg razmiljanja, zovne fijaker i ree koijau neka ga odveze do Bethnam Greena. Na oko etvrt milje do Sikesova stana, izie iz fijakera i ostatak puta prevali pjeice. A sad promrmlja idov kucajui na vrata stana ako se tu to zakuhalo, iupat u ja to od tebe, djevojko, ma koliko bila prefrigana! Gazdarica mu ree da je djevojka u svojoj sobi. Fagin se tiho uspne uza stube i ue u sobu, a da nije ni pokucao. Djevojka je bila sama; glava joj leala na stolu tako da joj se duga kosa prosula po njemu. Napila se, hladno pomisli idov, ili je moda samo oajna. Razmiljajui tako, starac se okrene da zatvori vrata za sobom, ali taj um probudi djevojku. Pomno je motrila njegovo prepredeno lice kad ga je upitala ima li kakvih vijesti, i dok joj je priao o tome kako se proveo Tobv Crackit. Kad je zavrio, ona ponovo obori glavu na stol, ali ne prousti ni crne ni bijele. Nestrpljivo odgurne svijeu i jedanput ili dvaput zastrue nogama po podu grozniavo se mekoljei, ali to je bilo sve. Dok su tako oboje utjeli, idov se nemirno obazirao po sobi, kao da se eli uvjeriti kako nema nigdje nikakva znaka da se Sikes potajice vratio. Zacijelo zadovoljan razgledanjem, nakalje se dva-tri puta i isto toliko puta pokua zavrgnuti razgovor, ali se djevojka nije uope obazirala na njega. Naposljetku idov jo jednom pokua dobacivi joj posve pomirljivim glasom, trljajui ruke: A to misli, duo, gdje bi sad mogao biti Bili? Djevojka propenta jedva razumljivo kako nema pojma, a po njenu priguenu glasu moglo se zakljuiti da plae. A gdje je mali? priupita je idov trudei se svim silama da joj bar naas vidi lice. Siroto dijete! Ostavili ga u jarku. Nancy, pomisli samo! Malom je bolje tamo gdje je, nego meu nama ree djevojka i iznenada digne glavu. I samo ako Billu ne bude nita, nadam se da mali lei mrtav u onom jarku i da e mu tamo i sagnjiti mlade kosti. ta? zaprepateno uzvikne idov. Da, da odvrati djevojka i mirno doeka njegov pogled. Bila bih sretna da ga nikad vie ne vidim i da znam da je ono najgore pro lo. Ne bih ga vie mogla ovdje gledati. Kad ga vidim, mrzim samu sebe i sve vas. Pih! prezirno e idov. Pijana si. Pijana? gorko uzvikne djevojka. Ali nisi ti kriv to nisam pi-

jana! Kad bi bilo po tvome, bila bih uvijek pijana, samo ne bih smjela sad biti jer ti nije po volji moje neraspoloenje, je li? Nije! bijesno e idov. Nije mi po volji. E pa, onda me raspoloi! nasmije mu se djevojka u brk. Da te raspoloim! uzvikne idov, ozlojeen preko svake mje re djevojinom neoekivanom tvrdoglavou i svim svojim jadima te veeri. I raspoloit u te! Sluaj ti, droljo! Sluaj me dobro jer do voljno je da kaem dvije-tri rijei pa da Sikes odvisi, isto tako sigurno kao da ga sad drim za onu njegovu bikovsku iju. Ako se vrati bez maloga, ako ostane na slobodi a ne dovede mi malog ivog ili mrtvog, onda bolje da ga sama ubije ako hoe da ga spasi od vjeala. I ubij ga im stupi nogom u ovu sobu, jer e inae, pazi, biti kasno! ta to govorite? i nehotice uzvikne djevojka. ta govorim? nastavi Fagin razjareno. Taj mi mali vrijedi na stotine funti, pa zar da upropastim ovu divnu priliku koju mi je poslao sluaj, a sve zbog glupih hirova nekolicine pijandura kojima mogu doi glave kad god me je volja! Pa zar da jo budem vezan za ivot vraga koji sve moe samo ako hoe da, da... Starac je prediui i zamuckujui traio pravu rije, ali u istom trenutku obuzda bujicu svoga gnjeva i promijeni cijelo dranje. Jo asak prije mlatarao je stisnutim akama po zraku, iskolaenih oiju, sav pozelenio od bijesa, a sad se skljokao u naslonja, skutrio i pritajio, drui od straha da nije odao koju od svojih tajnih opaina. Nakon krae utnje, osmjeli se da ponovo baci pogled na djevojku. Kao da se malo umirio kad je vidio kako sjedi isto onako utuena kao to ju je bio i zatekao. Nancy moja draga protisne idov svojim obinim glasom. Ne ljuti se valjda na mene? Nemoj me sad gnjaviti, Fagine! odvrati djevojka, mlitavo diui glavu. Ako Bili ovaj put nije uspio, uspjet e drugi put. On je ve obavio mnogo dobrih poslova za tvoj raun, i obavit e ih jo kad god bude mogao, ali kad ne moe, ne moe; nema smisla troiti rijei oko toga. A to emo s malim, duo? priupita je idov trljajui nervozno ruke. Mali mora podijeliti sudbinu s nama ostalima upadne mu Nancv urno u rije. I opet ti velim da se nadam da je mrtav, da mu vie nitko nita ne moe, pa ni vi naime, samo ako se Bili spasio. A kad se Tobv izvukao, onda e sigurno i Bili, jer Bili u svako doba vrijedi koliko dva Tobvja.

O liver Tw ist

D v ad eset e sto p o g lav lje

A to misli o onom to sam ti rekao, duo? opet e idov gle dajui je netremice uagrenim oima. Mora mi sve ponoviti ako ba eli da neto uinim odvrati Nancy. Ali svakako e biti bolje da to ostavi za sutra. Naas si me trgnuo iz mrtvila, ali sad sam opet tupa. Fagin ju je jo malo zapitkivao, sve u namjeri da ustanovi je li djevojka shvatila togod od onoga to je onako neoprezno bio izlanuo, ali mu je ona posve spremno odgovarala i nije ni okom trepnula dok ju je vrlo * ispitljivo promatrao, tako da je ostao pri svom prvotnom dojmu da je malo previe potegnula iz boce. Nancy je, uostalom, bila sklona piu, kao i veina Faginovih tienica, koje je on u njihovim mlaim danima prije poticao da piju nego to ih je u tome prijeio. Njena neuredna vanjtina i snaan zadah borovike kojim je stan bio proet, potkrepljivali su u velikoj mjeri tonost idovljeve pretpostavke. A kad je ona, nakon kratkotrajne razgoropaenosti koju smo netom opisali, najprije ponovo zapala u mrtvilo, a zatim u neko sloeno raspoloenje u kojem je as plakala, a as razdragano klicala: Gore glavu! i uputala se u kojekakva razmatranja o tome to znae razlike izmeu ene i mukarca dok su god sretni zajedno, Fagin, koji je u svoje doba stekao veliko iskustvo to se tie takvih raspoloenja, uvidi, na svoje veliko zadovoljstvo, da je Nancy zaista pijana kao majica zemlja. Poto je nakon tog otkria dahnuo duom, a ve je bio postigao dvostruki cilj koji je bio sebi postavio, da obavijesti djevojku o onome to je uo te veeri i da se na svoje oi osvjedoi da se Sikes doista nije vratio, Fagin se zaputi kui ostavljajui svoju mladu prijateljicu da i dalje spava, glave oborene na stolu. Bilo je ve prolo jedanaest sati. Bijae mrana no i cia zima pa nije imao volje da se dugo zadrava na ulici. Britki vjetar to je ibao ulicama kao da ih je oistio od praine, blata i prolaznika, jer je vani bilo malo ljudi, pa i ti su, po svemu sudei, hitali kui. idovu je, meutim, vjetar puhao ravno u lea i nosio ga pred sobom, tako da se starac tresao i jeio od svakog novog naleta koji bi ga grubo zahvatio. Stigao je do ugla svoje ulice i ve je kopao po depu traei klju kadli jedna tamna prilika izroni iz nadsvoena ulaza u dubokoj sjeni preko puta, pa prijee ulicu i neopazice mu se prikrade. Fagine! apne mu na samo uho. Oh! usklikne idov i naglo se okrene. Jesi li to jesam! presijee ga ovjek u rijei. Motam se ovuda ve dva sata. Gdje si, do vraga, bio?

Radio sam za tebe, dragoviu moj odgovori mu idov zirkajui uznemireno na doljaka i usporavajui hod. Cijele noi radim za tebe. Ah, pa naravno! podrugljivo e ovjek. I dobro, to si oba vio? Nita osobito odgovori idov. Nije valjda nita loe? opet e ovjek i naglo zastane gledajui iznenaeno sugovornika. idov odmahne glavom i zausti da mu odgovori, ali ga pratilac omete u tome pokazujui na kuu pred koju su bili stigli, i napominjui kako e biti bolje da mu kae ono to ima rei kad budu pod krovom, jer se iv smrzao stojei tako dugo vani vjetar ga je svega propuhaoi. Fagin se drao tako kao da bi se vrlo rado ispriao to ne moe u ovo kasno doba primiti gosta u kuu, tovie, promrsi neto o tome kako u kui nema vatre, ali njegov pratilac ponovi svoj zahtjev odlunim glasom, pa domain otkljua vrata i zamoli gosta da ih tiho pritvori dok on ne donese svijeu. Mrak je kao u rogu ree ovaj basrljajui u mraku. Pouri se! Zatvori vrata apne Fagin s kraja hodnika. Dok je on to govorio, vrata se sama buno zalupe. Nisam ja kriv ree opet onaj pipajui oko sebe. Vjetar ih je zalupio ili su se sama zatvorila, ili jedno ili drugo. Daj pouri s tim svjetlom ili u jo vrat slomiti u tom tvom prokletom brlogu. Fagin neujno sie niz kuhinjske stube. Nakon kraeg izbivanja, vrati se s upaljenom svijeom u ruci i obavijesti gosta da Toby Crackit spava dolje u stranjoj sobi, a djeaci u prednjoj. Mahnuvi ovjeku glavom neka poe za njim, pone se uspinjati uza stube. Ono malo to imamo rei jedan drugome moemo i ovdje, drago viu moj ree idov otvarajui irom vrata na katu. Na kapcima ima rupa, a susjedima nikad ne pokazujemo svjetlo, pa emo ostaviti svijeu na stubama. Evo ovako. Govorei to, idov se sagne i metne svijeu na gornje stube nasuprot sobnim vratima, a onda povede ovjeka u sobu u kojoj je od pokustva bio samo jedan slomljen naslonja i jedan stari kau ili sofa, bez presvlake, to stajae iza vrata. Neznanac se svali na taj leaj kao umoran ovjek, a idov privue naslonja do njega i sjedne suelice njemu. Nije bilo sasvim mrano jer su vrata bila odkrinuta i svijea je izvana bacala slabano svjetlo na suprotni zid. Neko su vrijeme razgovarali aptom. Premda se nita od njihova razgovora nije moglo razabrati osim pokoja nesuvisla rije, sluatelj bi

i L

Oliver Twist

Dvadeset esto poglavlje

ipak mogao lako zakljuiti da se Fagin brani od neznanevih prigovora i da je ovaj potonji poprilino srdit. Tako su razgovarali oko etvrt sata ili neto vie kad Monks kako je idov nekoliko puta oslovio neznanca u toku razgovora ree malko povienim glasom: I opet ti velim da to nije bilo dobro smiljeno. Zato ga nisi zadrao ovdje s ostalima i odmah napravio od njega sitnog tata? Ma hajde bjei! uzvikne idov slijeui ramenima. ta, pa nee valjda rei da nisi mogao, samo da si htio? strogo ga upita Monks. Zar nisi to ve na desetke puta uinio od drugih djeaka? Da si imao strpljenja bar godinu dana, mogao si udesiti da ga osude i deportiraju iz zemlje, moda i doivotno? A tko bi od toga imao koristi, dragoviu moj? smjerno ga priu pita idov. Ja odgovori Monks. Ali ne bih ja ponizno e idov. Mogao mi je jo dobro doi. Kad dvojica rade na jednom poslu, onda je samo pravo da se misli na probitke i jednog i drugog, nije li tako, dragi moj prijatelju? Pa ta? Vidio sam da ga je teko predobiti za na posao produi idov. Nije bio kao ostali djeaci kad se nau u takvu poloaju. Dabome da nije, do vraga! promrsi onaj. Inae bi ve odavno bio lopov. Nisam ga nikako mogao iskvariti nastavi idov tjeskobno pro matrajui svog sugovornika. Ni u ta nije bio umijean. Nisam imao ime da ga zastraim, to uvijek moramo imati u poetku ako ne e limo da nam trud bude uzaludan. I to sam mogao? Da ga poaljem na ulicu s Liscem i Charlevjem? To nam je odmah u poetku prisjelo, dragoviu moj! Nastrahovao sam se za sve nas. Tome ja nisam bio kriv pripomene Monks. Nisi, nisi, dragoviu! ponovo e idov. I nije mi sad zbog toga krivo jer, da se to nije dogodilo, moda ti ne bi nikad ni vidio djeaka ni otkrio da je ba on taj koga trai. E pa, ponovo sam ti ga pribavio uz pomo one djevojke, ali onda ga je ona poela braniti. Sto ne zadavi tu djevojuru! nestrpljivo e Monks. - E pa, sad, to ne moemo nikako sebi priutiti, dragoviu moj odvrati idov smjekajui se. Osim toga, time se mi ipak ne bavimo, inae bih to ovih dana vrlo rado uinio. Ja, Monkse, dobro znam kakve su te djevojke. im tom malom srce otvrdne, nee vie ona mariti za njega kao ni za lanjski snijeg. Ti eli da od njega napravimo lopova.' Ako je mali iv, mogu jo to napravit, ali ako... ako... zastane idoV

u rijei, primiui se blie subesjedniku to nije, dodue, vjerojatno, ali ako se ipak dogodilo ono najgore, ako je mali mrtav... Ja nisam kriv ako je mrtav! unese mu se onaj prestravljeno u rije i epa idova drhtavim rukama za miicu. Upamti to, Fagine! Ja s tim nisam imao nita. Od samog sam ti poetka govorio da moete raditi to vas je volja, samo ga ne smijete ubiti. Ja ne elim nikakvog krvoprolia; to svagda izbije na vidjelo, a i progoni ovjeka. Ako su ga ustrijelili, ja nisam nita kriv, uje li me? K vragu i ta tvoja prokleta jazbina! ta je sad to bilo? ta? uzvikne idov i obuhvati objema rukama oko pasa plaljivca koji je skoio na noge. Gdje? Eno ondje! odgovori ovjek zurei u suprotni zid. Sjena! Vidio sam sjenu jedne ene u kaputu, s kapom na glavi, kako klizi po zidu kao duh! idov ispusti Monksa iz stiska pa obojica navrat-nanos izjure iz sobe. Svijea kojoj je plamen titrao od propuha stajala je na svom mjestu i osvjetljavala samo pusto stubite i njihova blijeda lica. Pozorno su oslukivali, ali je u cijeloj kui vladao dubok muk. To ti se samo priinilo ree idov uzimajui svijeu i okreui se gostu. Zakleo bih se da me nisu oi prevarile! odgovori Monks tresui se. Kad sam je spazio, upravo se bila saginjala, a kad sam vrisnuo, nestala je kao strijela. idov prezirno pogleda blijedo lice svog ortaka i, rekavi mu da moe poi za njim ako eli, krene uza stube. Zavirili su u sve prostorije, ali je posvuda bilo hladno, pusto i prazno. Zatim siu u hodnik, a odatle u podrum. S niskih zdova cijedila se zelenkasta vlaina i pri svjetlu svijee caklili se tragovi pueva, ali je posvuda vladala grobna tiina. to sad kae? upita idov kad su se opet vratili u hodnik. U kui nema ni ive due osim nas dvojice, Tobvja i djeaka; a za njih nemaj brige. Pogledaj! U prilog svojoj tvrdnji idov izvue iz depa dva kljua i objasni gostu da je zakljuao ukuane kad je prvi put siao u podrum, kako bi njih dvojica mogli razgovarati. Svi ti dokazi dobrano su pokolebali Monksa. Dok su tragali bez ikakva uspjeha, njegove su tvrdnje bivale sve blae i blae, a na kraju se vie puta neveselo nasmijao i priznao da se to moda ipak samo s njim naalila njegova razigrana mata. Ipak, nije vie elio nastaviti razgovor jer se iznenada sjetio da je ve proao jedan sat po ponoi. I tako se taj ljupki par rastao.

Oliver Twist

Dvadeset sedmo poglavlje

Dvadeset sedmo poglavlje

u kojem nastojimo popraviti neuljudnost iz jednog ranijeg poglavlja, kad smo sasvim bezobzirno napustili drutvo jedne dame.
Budui da jednom skromnom piscu ne bi nikako priliilo da takvog uglednika kao to je opinski pandur ostavi ekati leima okrenutog vatri i zadignutih skutova kaputa pod mikom, dok mu se ne prohtije da ga oslobodi iz tog poloaja, i budui da bi pievu zvanju i kavalirtini jo manje priliilo da isto tako postupi s damom na koju je taj isti opinski pandur bacao poglede pune njenosti i odanosti, i kojoj je na uho aptao takve slatke rijei da bi od njih, kad dolaze iz usta takve osobe, moralo uzdrhtati srce svakoj djevojci ili eni, bila ona stara ili mlada, bogata ili sirota, kroniar koji ispisuje ove retke uvjeren da zna gdje mu je mjesto, odajui duno potovanje svima onima koji vedre i oblae na ovom svijetu hita da iskae tim monicima poasti koje njihov poloaj zahtijeva i da ih obaspe svim onim izrazima poniznosti to ih njihov visoki in i, prema tome, velike vrline neminovno nalau svima oko njih. Za tu svrhu pisac je uistinu imao namjeru da na ovom mjestu umetne raspravu o boanskim pravima opinskih pandura i da razjasni miljenje kako opinski pandur ne moe nikad pogrijeiti, to bi jamano bilo u isti mah i na zadovoljstvo i na korist dobronamjernom itatelju, ali je, na alost, zbog pomanjkanja vremena i prostora, prisiljen odloiti tu raspravu za neku zgodniju i povoljniju priliku. Kad se ta prilika ukae, bit e spreman dokazati kako je jedan pravi opinski pandur to e rei pandur koji je na slubi u opinskam ubokom domu i koji se po svojoj slubenoj dunosti brine i za upnu crkvu po pravu i sili svoga zvanja obdaren svim ljudskim vrlinama i odlikama, na koje nipoto ne mogu polagati prava obini slubenici, sudski podvornici, pa ak ni sami crkvenjaci

(moda bi se samo ovima posljednjima moglo u manjoj i beznaajnoj mjeri priznati to pravo). Gospodin Bumble je iznova prebrojio srebrne lice, iznova odvagnuo u ruci maice za eer, jo pomnije pregledao posudice za mlijeko i do u tanine ispitao stanje u kojem se nalazi pokustvo, sve do strune kojom su podstavljena sjedita naslonjaa. Svaku je od tih radnja ponovio najmanje pet-est puta prije nego to se sjetio kako bi bilo vrijeme da se gospoa Corney vrati. Jedna misao potie dragu pa, kako od gospoe Corney nije bila ni traga ni glasa, gospodinu Bumbleu padne na pamet da bi mogao skratiti sebi vrijeme na neduan i hvale vrijedan nain i jo vie zadovoljiti svoju radoznalost letiminim razgledanjem komode gospoe Corney. Poto je skoknuo do kljuanice i osluhnuo da se uvjeri kako nitko ne dolazi, gospodin Bumble pone se odozdo upoznavati sa sadrajem triju dugakih ladica koje su bile natrpane kojekakvim elegantnim i kvalitetnim odjevnim predmetima paljivo poslaganim izmeu dva sloja starih novina i posutih strucima lavendule. inilo se da je gospodin Bumble svime neobino zadovoljan. Kad je tako, idui redom, otvorio ladicu na gornjoj desnoj strani (u kojoj je stajao klju) i ugledao u njoj krinjicu osiguranu lokotom, pa je prodrmao i zauo milozvuno zveckanje kovanog novca, vrati se dostojanstvenim korakom do kamina i, zauzevi prijanje dranje, ree ozbiljno i odluno: Uzet u je! Nakon te znaajne izjave jo je desetak minuta vragolasto mahao glavom, kao da se ne moe nauditi sam sebi kakav je mangup, a zatim neobino zadovoljno i pozorno pone promatrati svoje noge sa strane. Jo je bio zaokupljen tim blaenim promatranjem sama sebe kad gospoa Corney bane u sobu, svali se bez daha na stolac do kamina i jednom rukom zakloni oi, a drugu pritisne na srce zijevajui kao som. Gospoo Corney ree gospodin Bumble naginjui se nad ravna teljicu to vam je, gospo? Da vam se nije to dogodilo? Odgovorite mi, molim vas; osjeam se kao da sam na... na... Onako uzrujan, gospodin Bumble nije se mogao odmah sjetiti rijei iglama pa je rekao jajima. Ah, gospodine Bumble! usklikne dama. Da znate kako sam se strano uzrujala! Uzrujala, gospo! uzvikne gospodin Bumble. Tko se to usu dio?... Znam! nadovee gospodin Bumble i obuzda se odajui svoju priroenu dostojanstvenost. Tome su sve krive one opake babe! Grozno je i pomisliti na to! ree dama jeei se.

O liv e r T w ist

Onda nemojte misliti na to, gospo posavjetuje je gospodin Bum ble. Ne mogu a da ne mislim procvili dama. Onda popijte neto, gospo ree Bumble umirujui je. Hoete li malo vina? Ni za ivu glavu! odgovori gospoa Corney. Ne bih mogla... oh! Na gornjoj polici u desnom kutu... oh! Izgovorivi te rijei, ta dina dama rastreseno pokae na ormar za posue i sva se skvri od greva. Gospodin Bumble pohita do ormara, dohvati neku zelenu staklenku s police koju mu je domaica bila onako nesuvislo oznaila, napuni onim to je bilo u njoj alicu za aj i prinese je njenim usnama. Sad mi je ve bolje ree gospoa Corney i zavali se na naslon stolca, poto je alicu dopola popila. Gospodin Bumble pobono digne pogled na strop u znak zahvalnosti, a onda ga opet spusti do ruba alice i prinese alicu nosu. Metvica usklikne gospoa Corney slabanim glasom, smijeei se blago panduru. Probajte! Ima tu i... neeg drugog. Gospodin Bumble okusi tu ljekariju sa sumnjiavim izrazom na licu, mljacne, pa jo jednom okusi i iskapi alicu. To zbilja okrepljuje ree gospoa Cprney. Pravo velite, gospo potvrdi pandur, pa prikui stolac blie ravna teljici i njeno je priupita to joj se to tako nemilo dogodilo. Nita odgovori gospoa Corney. Ja sam vam samo jedno ludo, osjetljivo i slabo stvorenje. Ne valjda slabo, gospo doeka gospodin Bumble i privue jo blie stolac. Jeste li zbilja slabo stvorenje, gospoo Corney? Svi smo mi slaba stvorenja ustvrdi gospoa Corney postavljajui ope pravilo. Pa i jesmo povladi joj pandur. Ni jedna ni druga strana nije zatim minutu-dvije ni rijei progovorila, a nakon isteka tog roka gospodin Bumble potvrdi spomenuto pravilo tako to premjesti svoju ljevicu s naslona stolca gospoe Corney, gdje je do tada poivala, na uzicu pregae gospoe Corney i na taj je nain malo-pomalo posve obujmi oko struka. Svi smo mi slaba stvorenja ponovi gospodin Bumble. Gospoa Corney uzdahne. Nemojte uzdisati, gospoo Corney ree gospodin Bumble. Ne mogu a da ne uzdiem ustvrdi gospoa Corney. I ponovo uzdahne.

Dvadeset sedmo poglavlje

Ovo je vrlo udobna soba, gospo ree gospodin Bumble obzirui se. Jo jedna takva soba, gospo, i bio bi to sasvim zgodan stani. Bio bi prevelik za jednu osobu promrmlja dama. Ali ne i za dvoje, gospo doeka gospodin Bumble eznutljivim glasom. to velite, gospoo Corney? Na te pandurove rijei gospoa Corney obori glavu, pa i pandur uini isto tako ne bi li vidio lice gospoe Corney. Gospoa Corney vrlo obzirno okrene glavu na drugu stranu i oslobodi ruku da izvadi rupi, ali je zatim opet nesvjesno vrati u ruku gospodina Bumblea. Opina vas opskrbljuje ugljenom, je li tako, gospoo Corney? upita je pandur i njeno joj stisne ruku. I svijeama priklopi gospoa Corney i ovla mu uzvrati stisak. Ogrjev, svjetlo i stan, sve besplatno ree gospodin Bumble. Oh, gospodo Corney, pa vi ste pravi aneo! Dama nije mogla odoljeti tom izljevu osjeaja. Klone u naruje gospodinu Bumbleu, a taj dini gospodin utisne strastven cjelov u njen edni nos. Vi ste olienje opinskog savrenstva! zanosno klikne gospodin Bumble. Znate li, arobnice moja, da se zdravstveno stanje gospo dina Slouta veeras pogoralo? Znam snebivljivo odgovori gospoa Corney. Doktor veli da nee dulje od tjedan dana produi gospodin Bumble. A gospodin Sloute je glava ove ustanove; nakon njegove smrti ostat e upranjeno mjesto koje se mora popuniti. O, gospoo Corney, kakve se perspektive otvaraju pred nama! Kakva prilika da sjedinimo srca i kuanstva! Gospoa Corney zajeca. Da ujem samo jednu jedinu rijecu! ree gospodin Bumble nadnosei se nad srameljivu ljepojku. Jednu jedincatu jednoslonu rijecu, predraga moja Corneyjevice! D... d... da! izlane dama. I jo jednu proslijedi pandur. Izrazite svoje mile osjeaje samo jo jednom jedinom rijeju. Kad emo se uzeti? Gospoa Corney dva puta zausti da mu odgovori, ali je oba puta izda glas. Najposlije smogne odnekud hrabrosti i obavije ruke oko vrata gospodina Bumblea, pa mu ree neka bude to to prije, kad god on eli, i doda da je on neodoljiva lafina. Poto je sve tako prijateljski i na obostrano zadovoljstvo sreeno, ugovor je sveano potvren jo jednom alicom one iste mjeavine, to je bilo prijeko potrebno zbog duevne ustreptalosti i uzbuenja gospoe

Oliver Twist

Corney. Dok su pili metvicu, ona ispria gospodinu Bumbleu kako je ona starica umrla. Dobro ree taj gospodin pijuckajui metvicu svratit u usput do Sowerberryja i rei mu da poalje nekog ujutro ovamo. A to si se, srce, onako uplaila? Ma nita, dragi ree dama izbjegavajui pravi odgovor. Ama, moralo je ipak neto biti, ljubavi moja navaljivae dalje gospodin Bumble. Zar zbilja nee rei svom bumbaru? Neu sad od vrati dama drugi put. Kad se vjenamo, srce. Kad se vjenamo! uzvikne gospodin Bumble. Da se nije koji od onih ubogara drznuo... - Nije, nije, ljubavi mojal bre-bolje mu se dama utekne u rije. Kad samo pomislim nastavi gospodin Bumble kad pomislim da se koji od njih drznuo da svojim prostakim oima pase po tom ljupkom obrazu... Ne bi se oni to usudili, ljubavi moja otpovrne dama. I bolje e im biti da se ne usude! ree gospodin Bumble steui aku. Samo da vidim kojeg ovjeka, u domu ili izvan njega, da se drzne to uiniti, tako u ga udesiti da mu to vie nikad nee pasti na pamet! Kad te rijei ne bi bile dopunjene estokim gestama, moda i ne bi ba sluile na ast daminim arima, ali kako je gospodin Bumble popratio tu prijetnju mnogobrojnim ratobornim kretnjama, dama je bila duboko dirnuta tim dokazom njegove privrenosti i uzela ga uistinu zadivljeno uvjeravati kako je on njezin macan. Tada macan zadigne ovratnik na svom kaputu i ustakne trorogi eir, privije dugo i njeno svoju buduu druicu na prsa junaka i ponovo izie da prkosi studenom nonom vjetru. Zadrao se samo jo nekoliko minuta na mukom odjelu ubonice da malo izgrdi ubogare, kako bi sam sebi dokazao da moe biti dovoljno strog da uspjeno obavlja dunost upravitelja ubokog doma. Poto se osvjedoio o svojim sposobnostima, gospodin Bumble napusti dom laka srca, zaokupljen blistavim sanjama o svom skoranjem promaknuu, sve dok ne stigne do pogrebnika. Meutim, kako su gospodin i gospoa Sowerberry bili otili nekamo na aj i veeru, a Noah Clavpole nije nikad bio sklon nikakvim veim tjelesnim naporima osim onih koji su potrebni da se obave dvije osnovne funkcije jela i pila, radionica nije bila jo zatvorena iako je bilo prolo uobiajeno radno vrijeme. Gospodin Bumble nekoliko puta lupne tapom po tezgi, ali kako se nitko nije odazvao, a primijetio

Dvadeset sedmo poglavlje

je kroz prozor sobice iza radionice da gori svjetlo, odvai se da zaviri unutra i da vidi to se ondje zbiva; kad je vidio to se zbiva, nemalo se iznenadi. Stol je bio prostrt za veeru; na njemu su bili kruh i maslac, tanjuri i ae, vr piva i boca vina. Na elu stola nehajno se ljuljukao u naslonjau gospodin Noah Clavpole, prebacivi noge preko priruja naslonjaa, u jednoj je ruci drao depni noi a u drugoj komadinu kruha namazanu maslacem. Do njega je stajala Charlotte i otvarala mu kamenice to ih je vadila iz kaice, a gospodin Clavpole ih je izvolijevao neobino pohlepno gutati. Neto jae rumenilo od uobiajenog oko nosa mladog gospodina i neprestano mirkanje desnim okom upuivali su na zakljuak da je malice sutrusan, a taj je dojam potvrivalo i njegovo izvanredno uivanje kamenica, to se moglo protumaiti jedino time da neobino cijeni njihovu izvanrednu odliku da gase ar u ovjeku. Evo jo jedne divne, debele, Noah dragi! ree Charlotte. Hajde, probaj je; jo samo ovu! Kamenice su prava poslastica! pripomene gospodin Clavpole poto je progutao jo jednu od njih. Samo je teta to se ovjek ne osjea dobro kad ih se prejede, je li, Charlotte? To je upravo grozno potvrdi Charlotte. Pa i jest priklopi gospodin Clavpole. A ti ne voli kamenice? Ne ba previe odgovori Charlotte. Vie volim gledati kako ih ti jede, Noah moj dragi, nego da ih sama jedem. Boe! zamiljeno usklikne Noah. - Kako je to udno! De jo jednu! ree Charlotte. Evo jedne koja ima tako divne, njene rese! Ne mogu vie uzdahne Noah. ao mi je. Doi amo, Char lotte, da te poljubim. ta? zagrmi gospodin Bumble i bane u sobu. Ponovi to to si rekao, mome! Charlotte vrisne i pokrije lice pregaom. Gospodin Clavpole promijeni poloaj samo utoliko to spusti noge na pod i zablene se pijano i prestravljeno u pandura. Ponovi to to si rekao, balavce jedan nevaljali i bezobrazni! vikne gospodin Bumble. Kako se samo usuuje tako to rei! A i ti, kako se usuuje da ga jo ohrabruje, djevojuro jedna besramna! Da je poljubi! uzvikne gospodin Bumble neobino ogoreno. Fuj! Ma nisam ja to ozbiljno mislio! proslini Noah. - Ona mene vjeito cmae, htio ja ili ne htio.

Dvadeset osmo poglavlje

Oliver Twist

O, Noah! prijekorno uzvikne Charlotte. Pa zar me ne cmae, dobro zna da je to istina! odbrusi joj Noah. Uvijek me samo salijee, gospodine Bumble, kad vam ka em, kaklja me ispod brade, gospodine, molim lijepo, i sve me mazi i miluje. uti! otro podvikne gospodin Bumble. Izvoli ti, ljepotice, dolje, a ti, Noah, zatvori radionicu i da nisi vie ni pisnub dok ti se ne vrati gazda, a kad se vrati, reci mu da mu je gospodin Bumble poruio neka sutra poslije doruka poalje obian lijes za jednu staricu. Jesi li me uo? Ljubio bi se gospodii! uzvikne gospodin Bumble diui ruke prema nebu. Strani su grijesi i opaine niih drutvenih slo jeva u ovoj opini! Ako se parlament ozbiljno ne pozabavi njihovim sramnim porocima, ova e zemlja propasti i zauvijek e se zatrti se ljako potenje. Izgovorivi te rijei, opinski pandur napusti, dostojanstven i smrknut, pogrebnikovu kuu. A sad, poto smo ga otpratili toliko daleko na putu do njegove kue i poto smo se pobrinuli za ukop one starice, da doznamo to je bilo dalje s malim Oliverom Tvvistom i da vidimo lei li jo u onom jarku u kojem ga je ostavio Toby Crackit.

Dvadeset osmo poglavlje

u kojem se vraamo Oliveru i pratimo njegove daljnje dogodovtine.
Vuci vas zaklali dabogda! promrsi Sikes krguui zubima. Da mi samo koji od vas dopadne aka, taj bi bar znao zato se dere! Dok je tako reao i psovao u najveem bijesu za koji je njegova divlja narav bila sposobna, Sikes poloi ranjenog djeaka preko svog savije nog koljena i osvrne se naas na progonitelje. Malo se to moglo razabrati u onoj magli i tami, ali su se zrakom prolamali glasni povici ljudi i odasvud je dopirao lave pasa to ih je razbudila zvonjava na uzbunu. Stani, kukavico sinja! vikne razbojnik za Tobvjem Crackitom, koji je bio ve izmakao zahvaljujui svojim dugakim koracima. Sta ni! Na taj ponovljeni uzvik Tobv stane kao ukopan, jer nije bio posve naisto je li izvan dometa pitolja, a sa Sikesom nije bilo ale. Pomozi mi nosit' malog! vikne Sikes maui bijesno svom orta ku. Vrati se! Toby neodluno poe natrag, ali se odvai da tiho i isprekidanim glasom, zbog zadihanosti, izrazi prilinu nevoljkost to se mora vratiti. Bre! dovikne mu Sikes sputajui djeaka u suh jarak i vadei pitolj iz depa. Nemoj se igrati sa mnom! U taj mah vika se pojaa. Sikes se ponovo obazre i opazi da ljudi koji su se dali u potjeru za njima ve preskau vratnice ograenog zemljita na kojem on stoji, a nekoliko koraka pred njima jure dva psa. Gotovo je, Bille! dovikne mu Toby. Ostavi klinca i hvataj maglu! Poto mu je na rastanku jo dao taj savjet, gospodin se Crackit radije izvrgne opasnosti da ga prijatelj ustrijeli, nego da dopadne aka nepri-

Oliver Twist

jatelju, pa se okrene i podbrusi pete. Sikes stisne zube, obazre se jo jednom, prebaci preko izvaljenog Olivera kep u koji ga je bio na brzinu umotao, pa pojuri uz ivicu ne bi li odvratio pozornost progonitelja od mjesta na kojem lei djeak, zastane na tren pred ivicom koja je sjekla onu prvu pod pravim kutom i, hitnuvi pitolj visoko u zrak, u jedan mah preskoi ivicu i nestane. r i, Hej, hej, ovamo! vikne netko odostraga drhtavim glasom. Kudrove! Neptunel Ovamo, ovamo! inilo se da psi, kao i njihovi gospodari, ne uivaju ba u hajci u kojoj sudjeluju, jer su spremno posluali tu zapovijed. Tri ovjeka to su dotle bila zala malo dublje u polje, zastanu da se posavjetuju. Ja predlaem ili, bolje rei, zapovijedam da se odmah vratimo u kuu ree najdeblji od te trojice. Meni je pravo sve to je gospodinu Gilesu pravo ree onizak ovjek, koji isto tako nipoto nije bio vitak, a bio je vrlo blijed i vrlo uljudan, kao to obino jesu prestraeni ljudi. A ja opet, gospodo, ne bih htio da budem neuljudan ree onaj trei, koji je pozvao pse da se vrate. Gospodin Giles valjda zna to radi. Svakako priklopi oniski ovjek. I to god gospodin Giles re kao, nije nae da mu protuslovimo. A ne, ne, ja znam gdje sam. Ja, hvala Bogu, znam gdje sam. Istini za volju, inilo se da taj zaista zna gdje je, da vrlo dobro zna da nije u zavidnu poloaju, jer je neprestano cvokotao zubima dok je govorio. Vi se bojite, Brittlese ree mu gospodin Giles. Ne bojim se odvrati Brittles. Bojite se ponovi Gfles. Nije istina, gospodine Gilese ree Brittles. Laete, Brittlese otpovrne gospodin Giles. Ovu je prepirku izazvala ona prva zajedljiva napomena gospodina Gi-lesa, a njegovu je opet zajedljivost izazvala ozlojeenost to je pod krinkom laskavih rijei na njega prebaena odgovornost za obustavu potjere. Trei ovjek meu njima mudro dokraji prepirku. Znate ta, gospodo ree svi se mi bojimo. Govorite vi samo u svoje ime, gospodine dobaci mu gospodin Giles, koji je bio od svih najbljei. Pa i govorim odgovori onaj. Prirodno je i normalno da se o vjek u ovakvim prilikama boji. I ja se bojim.

Dvadeset osmo poglavlje

I ja priklopi Brittles. Samo nije red da se to ovjeku tako napreac rekne. Ta otvorena priznanja udobrovoljila su gospodina Gilesa, koji umah izjavi da se i on boji, nato se sva trojica okrenu nalijevo krug i neobino slono dadu petama vjetra. Bjeali su sve dok gospodin Giles (koji je od cijelog drutva imao najmanje sape a uz to bio optereen vilama kojima se bio naoruao) nije uljudno zamolio da stanu kako bi se ispriao zbog svojih nepromiljenih rijei. Ali pravo je udo ree gospodin Giles poto se ispriao to sve ovjek nije kadar uiniti kad mu krv uzavri u ilama. Mogao sam ubiti ovjeka, uvjeren sam da sam mogao, samo da sam ulovio kojeg od tih nitkova. Kako su i ostala dvojica neto slino osjetila, a kako se i njima krv opet ohladjela, zametne se mala rasprava o uzroku tako nagloj promjeni u njihovu raspoloenju. Ja znam otkud to ree gospodin Giles. Sve je to od tih vra tnica. Ne bih se udio da i jest uzvikne Brittles hvatajui se za tu mi sao. Budite uvjereni da je tako ree Giles te su vratnice sprijeile navalu osjeaja u meni. Dok sam se verao uz njih, odjednom sam se sasvim ohladio. Zanimljivo je napomenuti da je taj isti neugodni osjeaj bio u istor trenutku obuzeo i ostalu dvojicu. Bilo je, dakle, posve oito da su vra-l tnice svemu krive, pogotovo to nije bilo nikakve sumnje u kojem se trenutku ta promjena zbila, jer su se sva trojica dobro sjeala da je te bilo ba u asu kad su spazili razbojnike. Taj se razgovor vodio izmeu dva ovjeka, koji su iznenadili provalnike, i putujueg kotlokrpe koji je spavao u pojati i koga su probudili zajedno s njegova dva psa krianca kako bi se prikljuio potjeri. Gospodin Giles bio je u isti mah glavni sluga i ekonom u kui stare gospoe; Brittles je bio momak za sve, a stupio je kod nje u slubu jo dok je bio dijete, pa su svejednako postupali s njim kao s nadobudnim mlacem, iako je ve bio prevalio tridesetu. Hrabrei se uzajamno takvim i slinim razgovorima, ali se drei to su mogli blie jedan drugom i plaljivo se obzirui kad god bi od novog naleta vjetra oko njih zaumilo granje, njih se trojica urno vrate do drveta iza kojeg su bili ostavili fenjer kako ne bi po njemu lopovi znali kamo treba da pucaju. Uzevi fenjer, pou trkom kui i, jo dugo nakon toga, kad im se tamne prilike nisu vie mogle ni razaznati, u daljini

O liv e r T w ist

se vidjelo nemirno i treperavo svjetlucanje, poput isparavanja vlanog i mranog ozraja kroz koje su nosili svjetiljku. Dok je pomalo svanjivalo, zrak je bivao sve studeniji, a magla se valjala po zemlji kao gust oblak dima. Trava je bila mokra, staze i udoline pokrivene blatom i vodom; lijeno i potmulo hujao je vlaan dah nezdrave vjetruine. Oliver je i dalje nepomino i bez svijesti leao na onom istom mjestu gdje ga je Sikes bio ostavio. Prosvitalo je. Zrak je bivao sve otriji i ljui kad je mutna zora obasjala nebo svojom slabanom svjetlou prije bi se reklo da umire no nego da se raa dan. Predmeti koji su u mraku bili nejasni i sablasni, sve su se jasnije i ocrtavali i malo-pomalo zadobivali poznate oblike. Spusti se kia, gusta i plaha, i zapljuta po golu grmlju. Ali Oliver nije osjeao kako bije po njemu, jer je svejednako leao, nemoan i obeznanjen, na svom zemljanom logu. Napokon tih i bolan jauk prekine tiinu koja je vladala; djeak se probudi od vlastita jauka. Lijeva ruka, grubo previjena rupcem, visila mu je teko i nemono niz tijelo, zavoj je bio natopljen krvlju. Bio je toliko iznemogao da se jedva pridigao i sjeo. Kad je to uinio, pogleda malaksalo oko sebe, traei pomo, i protenje od boli. Tresui se sav od studeni i iscrpljenosti, pokua se osoviti na noge, ali ga spopadne drhtavica od glave do pete i svali se na zemlju koliko je dug i irok. Poto je opet naas pao u nesvijest u kojoj je toliko dugo leao, Oliver podboden nekakvom slabou koja mu se uvukla u srce i koja kao da ga je opominjala da e zasigurno umrijeti ako tu ostane leati stane na noge i pokua hodati. U glavi mu se vrtjelo pa je glavinjao kao da je pijan. Ipak je iao dalje posrui, glave teko oborene na prsa, ne znajui ni sam kamo ide. U glavi mu se zarojile neke udnovate i zbrkane misli. inilo mu se da jo hoda izmeu Sikesa i Crackita koji se srdito prepiru u uima mu svejednako odzvanjaju njihove rijei, a kad upre sve sile da se ne srui, prene se i ulovi sama sebe kako im neto govori. Zatim ostane nasamo sa Sikesom klipui uza nj, kao to je juer cijeli dan klipsao; a dok su mimo njih prolazili neki ljudi kao sjene, osjeao je kako ga Sikes vrsto stee oko runog zgloba. Iznenada ustukne od pucnjave; zrakom se prolome glasni povici i krici; pred oima mu bijesnu svjetla; stade vika i mete, a onda ga neija nevidljiva ruka urno nekamo ponese. Kroz sva ta privienja to su se naglo smjenjivala, provlailo se neko neodreeno, muno osjeanje boli to ga je neprestano titalo i muilo. I tako je posrtao dalje provlaei se gotovo mehaniki kroz reetke na vratnicama ili kroz prolaze u ivicama na koje je nailazio, sve dok nije

D vadeset osm o poglavlje

izbio na cestu. Tu je kia tako udarila da se potpuno osvijestio. Pogledao je oko sebe i opazio u blizini neku kuu do koje bi moda mogao stii. Kad ukuani budu vidjeli u kakvu je stanju, moda e mu se smilovati; a ako se i ne smiluju, pomisli da je ipak bolje umrijeti meu ljudima nego na pustom otvorenom polju. Prikupi svu svoju snagu za jo jedan, posljednji napor i zaputi se nesigurnim koracima prema kui. Dok joj se primicao, uini mu se da ju je ve jednom vidio. Nije se sjeao nijedne pojedinosti, ali su mu oblik i izgled zgrade bili nekako poznati. Taj vrtni zid! Na onoj tratini iza njega kleknuo je sino pred onom dvojicom i preklinjao ih za milost. Bijae to ona ista kua koju su pokuali orobiti. Kad je prepoznao to mjesto, Olivera spopadne takav strah da u tom trenutku zaboravi na svoju ljutu ranu i pomisli samo kako da to prije pobjegne odatle. Da pobjegne! Jedva se drao na nogama; a sve da je i potpuno gospodario svim snagama svog njenog i djeakog tijela, kamo je mogao pobjei? Gurne vrtna vrataca; nisu bila zakljuana i irom se otvore pred njim. Prijee posrui preko travnjaka, popne se uza stube i tiho pokuca na vrata, kadli ga snaga izda pa se srui uz stup na trijemu. Sluajno su ba u taj mah gospodin Giles, Brittles i kotlokrpa bili u kuhinji krijepei se, nakon noanjih muka i straha, ajem i kojekakvim akonijama. Ne bi se moglo rei da je gospodin Giles imao obiaj da se suvie prisno vlada s niom poslugom, nego prije da je njegovo dranje odavalo milostivu prijaznost koja je ugodna, ali u isto vrijeme podsjea da on zauzima vii poloaj u drutvu od njih. Meutim, smrt, poar i provala izjednauju ljude, i stoga je gospodin Giles sjedio ispruenih nogu pred kuhinjskim ognjitem, lijevom se rukom naslonio na stol a desnom opirno i do u tanine objanjavao kako je pokuana provala, to je njegovo sluateljstvo (a pogotovo kuharica i sobarica koje su takoer bile prisutne) bez daha pratilo. Moglo je biti negdje oko pola tri pripovijedae gospodin Giles ali se ne bih mogao zakleti da nije bilo ve i blizu tri sata kad se pro-, budim i okrenem u krevetu, evo ovako tu se gospodin Giles okrene na stolcu i prebaci kraj stolnjaka preko sebe, kao da je to pokriva jer mi se uinilo da ujem neki um. Na ovom mjestu u njegovu pripovijedanju kuharica problijedi i ree sobarici neka zatvori vrata, a ova ree to isto Brittlesu, a ovaj opet kotlokrpi, a ovaj kao da nita nije uo.

Oliver Twist

... Da ujem neki um nastavi gospodin Giles. U prvi mah rekoh sam sebi: To mi se priulo i sve mislim kako u opet zaspati, kad ponovo zaujem isti onakav um, sasvim jasno. A kakav je to bio um? priupita ga kuharica. Kao da je neto puklo odgovori gospodin Giles gledajui oko sebe. Vie kao da je netko eljeznom ipkom brzo zastrugao po ribeu za mukatne oraie nabaci Brittles. Jest, moda onda kad si ti to uo odbrusi mu gospodin Giles ali u prvi mah kao da je neto puklo. Ja zbacim pokriva sa sebe produi Giles i odgurne stolnjak od sebe pridignem se u krevetu i oslunem. Kuharica i sobarica uskliknu u isto vrijeme: Boe! i primaknu stolce blie jedna drugoj. Ovaj put uo sam sasvim jasno proslijedi gospodin Giles. Ve lim ja u sebi: Netko obija vrata ili prozor, to u sad? Probudit u onog sirotog Brittlesa da ga ne ubiju u krevetu, da ga ne zakolju, velim sam sebi, da mu ne prerezu grkljan od uha do uha a da i ne primijeti. Tu svi upru oi u Brittlesa, koji je opet zinuo i zagledao se u Gilesa, a na licu mu se ocrtavae pravi pravcati uas. Zbacim ja sa sebe pokriva ree Giles odbacujui stolnjak i gle dajui netremice u kuharicu i sobaricu polako ustanem iz kreveta, navuem... U drutvu ima i dama, gospodine Gilese promrmlja kotlokrpa. ...Cipele, gospodine nastavi Giles okreui se njemu i posebno naglaavajui rije cipele dohvatim nabijeni pitolj koji uvijek ide sa mnom gore, zajedno sa srebrninom, i oduljam se do njegove sobe. Kad sam ga probudio, velim mu: Brittlese, nita se ti ne boj! Ba ste tako rekli priklopi potiho Brittles. Mislim, Brittlese, da nam nema spasa, velim ja njemu, ali nita se ti ne boj! A je li se bojao? upita ga kuharica. Ni najmanje odgovori gospodin Giles. Bio je isto tako neu straiv... naime, gotovo isto tako neustraiv kao i ja. Ja sam sigurna da bih umrla od straha pripomene sobarica. Vi ste ensko odvrati Brittles, koji se ve malko osokolio. Ima pravo Brittles ree gospodin Giles klimajui glavom u znak odobravanja. Od enskinja ne bi nitko nita drugo ni oekivao. Ali mi smo mukarci, pa smo uzeli slijepi fenjer to je stajao kod Brittlesa na polici iznad kamina, i lijepo po mrklu mraku sili kojekako niza

Dvadeset osmo poglavlje

stube, evo, ovako smo ili... Gospodin Giles ustane sa stolca i prijee dva koraka sklopljenih oiju kako bi svoje rijei popratio primjerenim gestama, ali se naglo trgne, kao i cijelo drutvo, te se bre-bolje vrati na svoje mjesto. Kuharica i sobarica vrisnu. Netko kuca ree gospodin Giles poto je zauzeo sasvim bezbri no dranje. Pogledajte tko je! Nitko se i ne pomakne. Malo je udno to dolazi u ovo doba ree gospodin Giles motrei blijeda lica oko sebe, i sam blijed kao krpa. Ali moramo otvoriti vrata. ujete li to vam kaem? Govorei tako, gospodin Giles pogleda Brittlesa, ali kako je taj mladac bio po naravi skroman, zacijelo je drao da je nitko i nita, pa da se taj| nalog nikako ne moe odnositi na njega; bilo kako mu drago, mukor je muao. Gospodin Giles upre umolni pogled u kotlokrpu, ali je ovaj| bio naglo zaspao. enskinje pak nisu dolazile u obzir. Ako Brittles radije eli otvoriti vrata pred svjedocima opet e gospodin Giles, nakon krae utnje ja sam spreman da mu buder svjedok. I ja dometne kotlokrpa, poto se probudio isto onako nenadanoj kao to je i zaspao. Brittles poloi oruje pred tim uvjetima. A kako se cijelo drutvo do-" nekle umirilo otkriem (do kojeg je dolo tako to je netko otvorio kapke na prozorima) da je ve bijeli dan, pou uza stube, a pred njima psi. ene su se bojale ostati same dolje pa su stupale na zaelju. Po savjetu gospodina Gilesa, svi su govorili na sav glas kako bi svakoj osobi vani koja bi mogla imati zle namjere dali na znanje da ih mnogo ima; a po genijalnoj zamisli, koja se isto tako rodila u glavi tog istog domiljatog gospodina, uzeli su u predvorju potezati za rep pse kako bi ih nagnali da bijesno laju. Poto su poduzeli te mjere opreza, gospodin Giles grevito uhvati kotlokrpu za miicu (da mu ne bi pobjegao, kao to u ali ree) i izda zapovijed da se otvore vrata. Brittles ga poslua. Izvirujui bojaljivo preko ramena jedni drugima, lanovi te skupine nisu ugledali nita strano tek sirotog malog Olivera Tvvista, nijemog i iscrpljenog, koji jedva jedvice otvori oi i bez rijei ih zamoli da mu se smiluju. Djeak! usklikne gospodin Giles i hrabro odgurne kotlokrpu u pozadinu. ta je to... A?... Gle... Brittlese... Pogledaj... Zar ga ne poznaje? im je Brittles, koji se bio zaklonio iza vrata dok ih je otvarao, ugledao

Oliver Twist

Dvadeset deveto poglavlje

Olivera, uzvikne na sav glas. Gospodin Giles zgrabi djeaka za nogu i za ruku (sreom, nije za onu ranjenu), uvue ga u predvorje i poloi na pod. Evo ga! drekne Giles gore prema stubitu, uzbuen preko svake mjere. Ulovili smo lopova, gospoo! Evo lopova, gospoice! Ra njen je, gospoice! Ja sam ga ranio, gospoice, dok mi je, Brittles svi jetlio... ...Fenjerom, gospoice dovikne Brittles drei ruku oko usta da ga bolje uju. Obje sluavke potre uza stube da odnesu vijest kako je gospodin Giles uhvatio razbojnika. Dotle se kotlokrpa uzvrtio oko Olivera nastojei da ga privede svijesti, kako ne bi umro prije no to ga objese. Usred cijele te halabuke i komeanja javi se umilan enski glas koji ih uas sve smiri. Giles! dopre taj glas s vrha stubita. Izvolite, gospoice odazove se gospodin Giles. Ne bojte se, gospoice, meni nije ni vlas pala s glave. Nije se bogzna kako opirao, gospoice! Brzo sam mu stao na rep. Tiho! odgovori mu mlada dama. Prestraili ste mi tetku koli ko i lopovi. Je li jadnik teko ranjen? Vrlo teko, gospoice odgovori Giles, neopisivo zadovoljan sam sobom. Sve bih rekao da nee dugo drekne Brittles isto onako kao i prije. Ne biste li sili, gospoice, da ga pogledate prije nego ta, moda, izdahne? Tie, molim vas, ako Boga znate! opet e djevojka. Budite s mirom samo asak, dok javim tetki! I otperja isto onako lagano i njeno kao stoje i govorila. Uskoro se vrati s nalogom da ranjenika paljivo prenesu gore, u sobu gospodina Gilesa, a da Brittles smjesta osedla ponija i pohita u Chertsev kako bi to prije doveo policiju i lijenika. Ali zar ga neete, gospoice, najprije bar pogledati? upita je Giles ponosno, kao da je Oliver neka rijetka ptica koju je on vjeto zgodio. Zar neete baciti bar jedan pogled na njega, gospoice? Neu sad, ni za ta na svijetu odgovori djevojka. Jadnik! Oh, Gilese, budite dobri prema njemu, meni za ljubav! Stari sluga uzgleda i otprati pogledom djevojku koja je odlazila. Pogled mu bijae ponosan i zadivljen, kao da mu je to roena ki. Zatim se nadnese nad Olivera i pomogne onoj dvojici, majinski brino i njeno, da ga ponesu uza stube.

Dvadeset deveto poglavlje

upoznaje nas sa stanovnicima kue u koju se Oliver sklonio.
U lijepoj sobi, u kojoj se, dodue, pokustvo vie odlikovalo starinskom udobnou nego suvremenom otmjenou, sjedile su dvije dame za obilnim dorukom. Dvorio ih je gospodin Giles, pomno odjeven u sveano crno odijelo. Stajao je negdje na pola puta izmeu stola i ormara za posue i onako uspravan kao svijea, glave zabaene unatrag i sasvim malice nakrivljene na jednu stranu; lijevu je nogu isturio, desnu ruku zadjenuo za prnjak a lijevu opustio niz tijelo drei u njoj pladanj doimao se kao ovjek koji ozbiljno radi svoj posao, proet vrlo ugodnom spoznajom o svojim zaslugama i vlastitoj vanosti. Od dviju dama jedna je bila u poodmakloj ivotnoj dobi, ali ni visoki naslon hrastova stolca na kojem je sjedila nije bio uspravniji od nje. Odjevena izvanredno briljivo i ukusno, odajui neobinu mjeavinu staromodnosti i stanovitih sitnijih ustupaka suvremenoj modi, to su prije isticali ljepotu nekadanje mode nego to su slabile njen dojam, sjedila je stara gospoa dostojanstveno, drei sklopljene ruke pred sobom na stolu. Njene oi (kojima godine nisu mogle ugasiti sjaj) bijahu pozorno uprte u mladu drubenicu. Mlada je dama bila u cvijetu mladosti i enske ljupkosti, u onoj dobi u kojoj bi se aneli, kad bi bila takva volja Boja, mogli mirne due pojaviti, oprosti nam, Boe, u takvu liku na zemlji. Nije bila navrila ni sedamnaest godina. Bila je tako njena i divna stasa, tako mila i blaga, tako edna i lijepa kao da nije od ovoga svijeta i kao da ne pristaje u drutvo grubih zemaljskih stvorova. Pa i sam njen um, koji je zraio iz zagasitoplavih oiju i ogledao se na cijeloj njenoj plemenitoj glavi, kao da nije bio u skladu s njenim godinama ni s ovim svijetom; ipak su joj na licu neprestance titrale ljupkost i ve-

O liver Tw ist

D v a d e se t d e v e to p o g lav lje

drina, tisuu svjetala to nisu ostavljala ni najmanje sjenke na njemu, a nadasve osmijeh, radostan i blaen osmijeh kao stvoren za dom i mirno ognjite i sreu. Bila je sva zaokupljena iskazivanjem sitnih panji za stolom. Kad je sluajno digla pogled, stara ju je gospoa upravo promatrala, pa je djevojka nestano zagladila kosu to joj je bila jednostavno upletena na elu, a u vedru pogledu zasjala joj takva njenost i prostoduna umiljatost da bi se i aneli na nebu nasmijeili kad bi je vidjeli. - Brittles je otiao prije vie od jednog sata, je li? priupita je stara gospoa nakon krae stanke. Prije jednog sata i dvanaest minuta, gospoo odgovori gospodin Giles gledajui na svoj srebrni sat to mu je visio o crnoj vrpci. - Uvijek je tako spor pripomene stara gospoa. Brittles je oduvijek bio spor deko, gospoo priklopi sluga. A s obzirom na to da je Brittles bio spor deko ve vie od trideset godina, bila je sva prilika da nikad nee ni biti osobito brz. Rekla bih da je s njim to dalje, to gore ree starija dama. Ne bi bilo ba lijepo od njega da se usput zaigrao s drugim djeacima rei e mlada dama smijeei se. Gospodin Giles je zacijelo razmiljao bi li mu priliilo da se i sam smjerno nasmijei, ali se u taj as pred vrtnim vratima zaustavi dvokolica i iz nje iskoi debeo gospodin, potri ravno do kue i u tren oka se nae, na neki tajanstven nain, u kui, bane u sobu i umalo to ne srui gospodina Gilesa zajedno sa stolom na kojem je bio doruak. Dakle, takvo to jo nisam uo! uzvikne debeli gospodin. Draga moja gospoo Mavlie... za Boga miloga... pa jo u gluho doba noi... takvo to jo zbilja nisam uo! Poto je tako izrazio svoje aljenje, debeli se gospodin porukuje s obje dame i, prikuivi blie stolac, raspita se za njihovo zdravlje. udim se to niste umrli od straha, naprosto umrli od straha ree debeljko. Zato me niste pozvali? Pa zaboga, moj bi ovjek stigao u tren oka, a isto tako i ja. Pa i mom bi pomoniku bilo i te kako drago, kao i svakom, uostalom, u takvim prilikama. Boe, Boe! Kakvo iznenaenje! Pa jo u gluho doba noi! Reklo bi se da lijenika najvie uznemiruje injenica to je provala pokuana nenadano i u nono doba, ba kao da gospoda koja se bave obijanjem tuih kua imaju uvrijeen obiaj da obavljaju svoj posao oko podne i da najave dan-dva ranije svaj dolazak potom. A vi, gospoice Rose ree lijenik obraajui se mladoj dami ja sam...

Ah, meni je sasvim dobro, hvala utakne mu se Rose u rije ali gore lei jedan jadnik, tetka bi htjela da ga ta prije pregledate. Ah, pa svakako odvrati lijenik umalo to nisam zaboravio. ujem, Gilese, da je to vaih ruku djelo? Gospodin Giles, koji je uurbano spremao alice za aj, pocrveni kao rak i ree da je imao tu ast. ast, a? ree lijenik. Pa ne znam, bome, moda je zbilja isto toliko asno pogoditi provalnika u praonici koliko i pogoditi protivni ka na dvanaest koraka. Uzmite, Gilese, kao da ste se pobili u dvoboju i kao da je protivnik pucao u zrak. Gospodin Giles, koji je tako olako shvaanje noanjeg dogaaja smatrao za nepravedan pokuaj da se umanje njegove zasluge, smjerno odvrati da nije na njemu da o tome sudi, ali da misli kako njegovu protivniku nije vie do ale. To je, bome, istina! ree lijenik. A gdje je? Odvedite me do njega. Navratit u jo do vas prije odlaska, gospoo Mavlie. A, to je taj prozori kroz koji se uvukao, a? Ma tko bi to rekao! Govorei neprestano tako, poe za gospodinom Gilesom. Dok se on penje uza stube, izvijestit emo itatelja da se gospodin Losberne, ranarnik iz susjedstva, poznat na deset milja unaokolo svima kao doktor, nije toliko udebljao od dobra jela koliko od dobre udi, te da je bio takva dobriina i veseljak, a uz to neenja i udak, da mu nitko iv ne bi naao premca na pedeset milja unaokalo. Lijenik se zadrao mnogo dulje nego to su se i on i dame bili nadali. Donijeli su mu iz dvokolice veliku plosnatu kutiju, zvonce je vrlo esto zvonilo i sluinad je neprestance trkarala gore-dolje, a po svim tim znacima moglo se razabrati da se gore neto vano zbiva. Napokon se lijenik vrati, a kad ga zabrinuto upitaju kako je bolesniku, zauzme vrlo tajanstveno dranje i pomno zatvori za sobom vrata. Vrlo neobian sluaj, gospoo Mavlie ree lijenik naslonjen leima na vrata, kao da ne da nikome ui. Nije valjda u ivotnoj opasnosti? priupita ga stara gospoa. Pa to ne bi bilo nita neobino u ovakvim prilikama odgovori li jenik iako mislim da je izvan ivotne opasnosti. Jeste li ve vidjeli tog provalnika? Nisam otpovrne stara gospoa. I niste nita uli o njemu? Nisam. Oprostite, milostiva, ali ba sam vam htio neto rei o njemu kad je doao doktor Losberne ubaci gospodin Giles.

O liv e r T w ist

T rideseto po glavlje

Cnjenica je da gospodin Giles nije bio u prvi mah kadar priznati da je provalnik koga je ranio obian djeak. Obasuli su ga bili takvim pohvalama zbog njegova herojstva da nije mogao nikako odoljeti da ne odgodi objanjenje za nekoliko slatkih asaka, za kojih je bio na vrhuncu svoje kratke slave neustraiva junaka. Rose je eljela pogledati tog ovjeka ree gospoa Mavlie ali ja nisam htjela ni da ujem za to. Hm! nato e doktor. Nije uope straan. Hoete li ga pogle-' dati sa mnom? Hou, ako je ba potrebno odgovori stara gospoa. E pa, ja mislim da je potrebno doeka lijenik. U svakom sluaju, uvjeren sam da biste i te kako alili kad ga ne biste odmah pogledali. Sad je ve potpuno miran i lake mu je. Molim lijepo... hoete li mi dopustiti, gospoice Rose? Ne morate se ni najmanje bojati, jamim vam svojom au!

Trideseto poglavlje
u kojem se iznosi to su Oliverovi posjetitelji mislili o njemu.
Svejednako ih na sva usta uvjeravajui kako e se ugodno iznenaditi kad budu vidjele tog zloinca, lijenik uhvati mladu damu ispod ruke, a drugu ruku ponudi gospoi Mavlie i povede ih vrlo sveano i dostojanstveno uza stube. A sad apne lijenik dok je polagano pritiskivao kvaku na vratima spavae sobe da ujemo to mislite o njemu! Nije se ve dugo obrijao, ali svjedno ne djeluje nimalo krvolono. Ipak, priekajte malo da vidim najprije je li spreman da primi posjet. Izdvojivi se od njih, zaviri u sobu, a onda im mahne rukom neka uu, pa zatvori za njima vrata i polako odgrne zastor s kreveta. Na krevetu je, umjesto mrka, okorjela razbojnika kojeg su oekivale da e ugledati, lealo obino dijete u duboku snu, iscrpljeno od pretrpljenih bolova i muka. Ranjena mu ruka, stavljena meu daice i previjena, poivala na prsima, a glavom je prilegao na drugu ruku, to mu bijae napol skrivena pod bujnom kosom rasutom po jastuku. estiti je gospodin pridravao zastor rukom i minutu-dvije je utke gledao djeaka. Dok je tako promatrao bolesnika, mlada dama mugne mimo njega, sjedne u naslonja do uzglavlja i odmakne Oliveru kosu s lica. Kad se sagnula nad njega, suze joj kanue na njegovo elo. Djeak se u snu promekolji i osmjehne, kao da su ti znaci saaljenja i samilosti izazvali u njemu slatke snove o ljubavi i njenosti koje nije jo bio iskusio. Tako i njena melodija ili ubor vode negdje na osami, ili miris nekog cvijeta, ili spominjanje neke poznate rijei, gdjekad mogu probuditi iznenadne mutne uspomene na prizore koji se nikad nisu zbili u zbiljskom ivotu, koji ieznu kao daak, koje kao da je doaralo neko trenutno sjeanje na davno minuli sretniji ivot i koje nikakav svjesni umni napor ne moe nikad oiviti.

Oliver Twist

Pa to je ovo? usklikne stara gospoa. Ovo siroto dijete nije nikako moglo biti tienik razbojnikal Katkad opaina prebiva i u najljepem hramu uzdahne ranarnik sputajui zastor. Tko zna to se sve ne krije pod lijepom vanjti nom] Ali u tako ranoj dobil usprotivi se Rose. Draga moja gospoice odvrati ranarnik odmahujui turobno glavom zloin, kao i smrt, ne protee svoju vlast samo na stare i oronule ljude. Vrlo esto bira svoje rtve meu mladima i lijepima. Ali, kako moete... ah, zar zaista moete povjerovati da je ovaj nje an djeak dobrovoljan ortak najgoreg oloa? priupita ga Rose. Ranarnik klimne glavom, kao da eli rei kako se boji da je to vrlo lako mogue, pa poto pripomene da bi mogli uznemiriti bolesnika, povede ih u susjednu sobu. Ama, sve da je i bio poroan nastavi Rose pomislite samo kako je mlad; pomislite samo da moda nikad nije osjetio majinske ljubavi ni topline domaeg ognjita, da su ga moda batine i glad na tjerale da se zdrui s ljudima koji su ga naveli na zloin. Tetko', draga tetkice, kao Boga vas molim, pomislite samo na to prije nego to do pustite da ovo bolesno dijete bace u tamnicu, gdje bi jamano bila po kopana svaka nada da e se ikad popraviti. Oh, tako vam vae ljubavi prema meni, vae dobrote i njenosti zbog kojih nisam nikad osjetila da sam siroe, pomislite samo da se to isto moglo meni dogoditi i da sam mogla biti isto tako nemona i nezbrinuta kao ovo siroto dijete, smilujte mu se prije nego to bude kasno! Dijete moje drago ree stara gospoa privijajui uplakanu dje vojku na prsa ne misli valjda da bih mu mogla uiniti togod na ao? Ne, ne mislim! ustro odgovori Rose. Dakako da ne bih mogla ree stara dama moji su dani na izmaku pa neka samo Bog bude milostiv prema meni kao to sam ja milostiva prema drugima! to mogu uiniti, gospodine, da ga spa sim? Samo da malo razmislim, milostiva gospoo ree lijenik da malo razmislim! Gospodin Losberne turi ruke u depove i nekoliko puta proe gore-dolje po sobi, esto zastajkujui i propinjui se na prste i strano se mrtei. Poto je vie puta uzviknuo: Aha, dosjetio sam se! i Ne, nisam, i isto toliko puta nastavio hodati gore-dolje i mrtiti se, naj-poslije stane kao ukopan i prozbori ovako:

Trideseto poglavlje

__Ako mi dadete potpuno neogranieno ovlatenje da utjeram strah _ u kosti Gilesu i onom malom Brittlesu, mislim da bih mogao to urediti. Giles je dobar i vjeran sluga, znam, ali mu vi to moete poslije nadoknaditi na stotinu naina, pa ak ga moete i nagraditi to je tako dobar strijelac. Imate li to protiv toga? Nemam, ako je to jedini nain da spasimo dijete odgovori go spoa Mavlie. To je jedini nain, kad vam kaem ree lijenik. _ _Onda vam moja tetka daje neograniena ovlatenja ree Rose _ smijeei se kroza suze. Ali, molim vas, nemojte biti prema tim jadnicima stroi nego to je neophodno potrebno. ini mi se da vi mislite kako su dan-danas svi skloni da budu tvrda srca osim vas, gospoice Rose odbrusi joj lijenik. Nadam se samo, u ime mlaeg mukog narataja, da ete biti isto tako popu stljivi i meka srca kad vas prvi mladi koji vas bude vrijedan zamoli da ga udostojite svoje milosti; a kamo sree da sam ja takav mladi i da mogu umah iskoristiti ovakvu povoljnu priliku kao to je ova sad. Vi ste isto tako veliko dijete kao i siromah Brittles odvrati Rose i porumeni. Pa to nije nimalo teko doeka lijenik smijui se od sveg srca. Nego, da se vratimo na tog djeaka. Najvaniju toku naeg dogo vora treba tek da uglavimo. Mali e se probuditi, mislim, za otprilike sat vremena i, premda sam rekao onom tvrdoglavom policajcu dolje da se ne smije u njega dirati niti da se s njim moe razgovarati bez opasnosti po njegov ivot, mislim da bismo mi ipak mogli slobodno s njim porazgovarati. Meutim, postavljam ovaj uvjet da ispitam maloga pred vama pa, ako iz onog to nam bude rekao zakljuimo, i ako vas ja uzmognem razumnim argumentima uvjeriti, da je on zaista nevaljao i skroz-naskroz pokvaren (to je sasvim lako mogue), da ga prepustimo njegovoj sudbini, naime, bar to se mene tie. Ah, ne, tetie! usklikne Rose. Ah, da, tetie! odvali lijenik. Jesmo li se pogodili? Taj deko nikako ne moe biti okorjeli zloinac ree Rose. To je nemogue. Pa dobro odvrati lijenik to je jo jedan razlog vie da prista nete na moj prijedlog. Napokon sklope ugovor i obje ugovorne strane posjedaju da priekaju, pomalo nestrpljivo, da se Oliver probudi. Strpljivost naih dviju dama bijae stavljena na teu kunju nego to su se bile nadale na temelju lijenikovih rijei, jer sati su prolazili a

Oliver Ttoj _ _p _ n ik a K spu nom A I glave oron A an c Rana lako pove A kako ljuba tjera tetki pust kopa prerr da sa sam smil D vojkt ao? N D izma milosj sim? Sa malo Gosp dolje mrte

nisam posliji

Oliver Twist

Oliver je svejednako spavao dubokim snom. Bilo se ve smrklo kad ih dobroudni gospodin Losberne obavijesti da se djeak napokon dovoljno oporavio da mogu s njim porazgovarati. Rekao je da je djeak ozbiljno bolestan i slab od gubitka krvi, ali da ga toliko mui udnja da neto otkrije da e biti bolje da mu dadu priliku da to uini, nego da poto-poto miruje sve do jutra, kao to bi inae^valjalo postupiti. Razgovor je dugo potrajao. Oliver im je ispriao cijeli svoj kratki ivot, samo to je esto morao prekidati pripovijedanje zbog bolova i iznemoglosti. Sluatelje je proimala nekakva sveana jeza dok su u polumranoj odaji sluali kako nemono dijete slabanim glasom nabraja sva zla i jade koje su mu nanijeli bezduni ljudi. Oh, koliko bi na svijetu bilo manje nasilja i nepravdi, patnji, bijede, okrutnosti i zla to ih ivot donosi svaki dan sa sobom kad bismo se samo, dok tlaimo i kinjimo svoje blinje, bar naas sjetili svih tih mranih dokaza ljudskih zabluda to se, poput tmastih i tekih oblaina, diu dodue polako ali zato nita manje sigurno put nebesa da se jednog dana osvetniki obore na nae glave, kad bismo tek na trenutak mogli u duhu uti teko svjedoenje pokojnika koje nikakva sila ne moe priguiti niti oholost zatrti! Te su noi njene enske ruke namjetale Oliveru uzglavlje, a ljupkost i krepost bdjele su nad njim u njegovu snu. Bio je miran, sretan i spreman da bez roptanja umre. Tek to je bio zavren taj znaajni razgovor i Oliver se ponovo smirio da otpoine, lijenik je obrisao oi i potuio se da su mu oi rtekako naglo oslabile, te se zaputi dolje da se okomi na gospodina Gilesa. Kad nije nikog naao u odajama, pomisli kako e moda jo bolje biti da u kuhinji prijee u napad; i tako ode u kuhinju. U tom donjem domu sluinskog parlamenta bijahu na okupu sluavke, gospodin Brittles, gospodin Giles, kotlokrpa (koji je zbog steenih zasluga izriito pozvan da ostane cijeli dan kao gost kue) i policajac. Ovaj je posljednji gospodin imao veliku palicu, veliku glavu, velika usta i velike poluizme, a reklo bi se da je popio i veliku koliinu crnog piva (zaista je i popio). Jo su se pretresali noanji dogaaji jer, kad je lijenik uao u kuhinju, gospodin je Giles upravo raspredao o svojoj prisebnosti, a gospodin je Brittles, s vrem crnog piva u ruci, potkrepljivao ak i ono to je njegov pretpostavljeni tek kanio rei. Ostanite samo sjediti! ree im doktor maui rukom. Hvala vam, gospodine ree Giles. Milostive su rekle da se malo poastimo pivom, a kako mi se nije dalo ostati u svojoj sobici,

Trideseto poglavlje

gospodine, jer sam bio eljan drutva, doao sam ovamo, meu njih. Brittles tiho promrsi neto, a za njim i ostali, o tome kako sva prisutna gospoda i dame uivaju u drutvu kojim ih je poastio gospodin Giles, a gospodin Giles obie sve redom zatitnikim pogledom koji je govorio kako ih nipoto nee napustiti dokle god se budu vladali kako treba. Kako je na ranjenik, gospodine? priupita Giles. Tako-tako odgovori lijenik. Sve se bojim, gospodine Gilese, da ete imati jo okapanja oko toga. Valjda ne misliti rei, gospodine ree Giles drui da e mali umrijeti? Kad bi se to dogodilo, ne bih vie imao mira do kraja ivota. Nikad ja ne bih digao ruku na jednog deka ne bih, bome, ak ni na Brittlesa ni za sve srebro u naoj opini, gospodine! Ne radi se sad o tome tajanstveno e doktor. Jeste li vi, go spodine Gilese, protestant? Jesam, gospodine, kako ne bih bio? promuca gospodin Giles i problijedi kao krpa. A to si ti, mali? okosi se lijenik na Brittlesa. Za miloga Boga, gospodine! odvrati Brittles i naglo se trgne. Pa ja sam, gospodine... isto to i gospodin Giles. Onda mi odgovorite na jedno pitanje opet e lijenik ali obojica, obojica! Hoete li se moi po dui zakleti da je onaj deko to gore lei isti onaj koga su noas progurali kroz onaj prozori? Hajde! Odgovarajte! Da ujemo! Doktor, koga su openito smatrali za jednog od najdobroudnijih stvorova na svijetu, izrekao je to pitanje takvim stranim, gnjevnim glasom da su se Giles i Brittles, koji su bili prilino smueni pivom i uzbuenjem, samo zaprepateno zgledali. A vi, pozornice, dobro pripazite kako e oni sad odgovoriti! ree lijenik i neobino sveano podigne kaiprst uvis, pa se pone lupkati njime po nosu, kao da upozorava tog odlinika neka napregne sve svoje umne snage. Tu bi se jo lako moglo neto izlei. Policajac se drao to je mudrije mogao. Dohvatio je i svoju slubenu palicu koju je bio nehajno odloio u zapeak. Primijetit ete da se radi samo o tome da se ustanovi identitet jedne osobe napomene lijenik. Ba je tako kako velite, gospodine potvrdi policajac i zakalje se jer je popio pivo na brzinu, pa mu je nekoliko kapi krivo zalo. Izvrena je provala ree doktor i dva ovjeka, usred dima od baruta, mraka i opeg metea, naas su ugledala jednog djeaka.

O liv e r T w ist

Trideset prvo poglavlje

Sutradan ujutro doe u tu istu kuu jedan djeak i ova ga dvojica, samo zato to sluajno ima previjenu ruku, grubo zgrabe, ime su opasno ugrozili njegov ivot, i ustvrde da je on lopov. E, sad se postavlja pitanje: je li vladanje tih ljudi opravdano injenicama, a ako nije, u kakvom su se poloaju nali vlastitom krivicom? Policajac dubokoumno zaklima glavom i ree, ako to to doktor veli nije po zakonu, onda bi on volio uti to je uope po zakonu. Ponovo vas pitam zagrmi lijenik jeste li spremni da se pred Bogom i ljudima zakunete da je to onaj isti djeak? Brittles nesigurno pogleda gospodina Gilesa, gospodin Giles nesigurno pogleda Brittlesa, policajac stavi ruku iza uha ne bi li ulovio njihov odgovor, one dvije ene i kotlokrpa nagnu se da bolje uju, doktor otro pogleda oko sebe ali uto se razlegne cilik zvonca s vratnica i u isti mah kloparanje kotaa. Evo dekstera! uzvikne Brittles, kome kao da je pao kamen sa srca. Koga? uzvikne lijenik, na koga je sad doao red da se zaprepa sti. Stigli su detektivi iz Londona, gospodine odgovori Brittles uzi majui svijeu. Ja i gospodin Giles poslali smo jutros po njih. ta? uzvikne doktor. Da nastavi Brittles. Ja sam poslao poruku po koijau potan ske koije, samo se udim, gospodine, to nisu ve ranije stigli. Poslali ste po njih? Onda nek' idu k vragu... te vae spore koije, samo vam to mogu rei dobaci doktor i ode.

Trideset prvo poglavlje

u kojem je rije o vrlo kritinu poloaju.
Tko je? zapita Brittles poto je odkrinuo vrata a da nije skinuo lanac, izvirujui i zaklanjajui svijeu rukom. Otvorite odgovori ovjek izvana. Mi smo detektivi iz Bow Streeta1. Pozvali ste nas da doemo. Posve umiren tim rijeima, Brittles otvori irom vrata i nade se pred stasitim ovjekom u zimskom kaputu, koji ue bez rijei i obrie cipele o otira sasvim mirno, kao da je kod kue. Poaljite nekog, mladiu, da odmijeni mog kolegu koji je ostao vani uvati kola! ree detektiv. Imate li ovdje kakvo spremite gdje bismo mogli skloniti kola na desetak minuta? Poto mu je Brittles potvrdno odgovorio i pokazao na pomonu zgradu u dvoritu, stasiti se ovjek vrati do vrtnih vratnica i pomogne kolegi da skloni dvokolicu, dok im je Brittles sav ushien osvjetljavao put. Nakon toga se vrate u kuu i skinu u salonu kapute i eire, tako da ih je sad ovjek mogao bolje promotriti. Onaj koji je bio pokucao na vrata bijae snano graen ovjek, srednje visine, pedesetih godina, sjajna crna kosa bijae mu prilino kratko podiana, nosio je kratke zaliske, lice mu bilo okruglo, a oi prodorne. Onaj drugi bijae riokos i koat, u posuvraenim izmama, lice mu nije bilo osobito privlano, a prast nos odavao je opaka ovjeka. Recite gazdi da su stigli Blathers i Duff ree onaj krupniji, zaglaujui kosu i odlaui lisiine na stol. O, dobra veer, gosparu!

1. Bow Street nekadanje sjedite londonske detektivske slube koja se u svom radu ponajvema oslanjala na dounike (djelovala je od polovice XVIII. st. do 1839.).

Oliver Twist

Trideset prvo poglavlje

Mogu li progovoriti rije, dvije s vama nasamo? Te rijei bijahu upuene gospodinu Losberneu, koji se upravo pojavio. Spomenuti gospodin mahne Brittlesu rukom neka izae, pa dovede u sobu obje dame i zatvori za njima vrata. Ovo je gospodarica kue ree gospodin Losberne pokazujui na gospou Maylie. ,u.j,. Gospodin Blathers se nakloni. Poto je zamoljen da sjedne, on odloi eir na pod, dohvati stolac i domahne Duffu neka to isto uini. Ovaj potonji gospodin, koji kao da nije bio toliko vian otmjenu drutvu, ili se bar nije u njemu osobito ugodno osjeao zacijelo je bilo jedno od toga dvoga - najprije se ueprtlji ne znajui to bi s rukama i nogama, a onda sjedne i pomalo zbunjeno turi drak tapa u usta. A sad, gosparu, da prijeemo odmah na tu provalu ree Blat hers. Kako se to dogodilo? Gospodin Losberne, kojem je po svoj prilici bilo stalo do toga da dobije na vremenu, rasprede nadugo i nairoko, ne tedei rijei. Blathers i Duff mudro su ga sluali i samo bi ovda-onda znaajno klimnuli glavom jedan drugom. Ne mogu, naravno, nita pouzdano rei dok ne izvrimo uviaj ree Blathers ali moje je miljenje, koje vam sad odmah izno sim, pa makar se poslije pokazalo i da nemam pravo, da tu provalu nije izvrio neki pacer, je li tako, Duffe? Tako je potvrdi Duff. A da bismo damama razjasnili o emu je rije, izrazom pacer htjeli ste valjda rei da taj pokuaj nije izveo neki seoski tat? ree gospo din Losberne i osmjehne se. Tako je, gosparu odgovori Blathers. Je li to sve to znate o toj provali? Sve odgovori doktor. A to je s onim dekom o kome sluinad pria na sva usta? pri upita ga Blathers. Nita pod milim Bogom otpovrne lijenik. Jedan je od tih ., prestraenih slugu uvrtio sebi u glavu da taj mali ima neke veze s po- | kuajem provale u ovu kuu, ali to je besmislica, puka budalatina. | Ipak ste to nekako suvie olako shvatili pripomene Duff. To je sasvim tono povladi mu Blathers klimajui glavom i poi gravajui se lisiinama kao da su kastanjete. Tko je taj djeak? to pria o sebi? Odakle je doao? Nije valjda pao s neba, gosparu moj? Dakako da nije odgovori doktor i uznemireno pogleda dame. Meni je poznat cijeli njegov ivot, ali o tom moemo poslije pora-

zgovarati. Vi biste zacijelo najprije htjeli vidjeti mjesto na kojem su lopovi pokuali provaliti u kuu? Svakako doeka gospodin Blathers. Najbolje e biti da prvo pogledamo to mjesto, a onda da presluamo sluinad. Takav je uobi ajeni postupak. Poto je doneseno svjetlo, Blathers i Duff, u pratnji mjesnog policajca, Brittlesa, Gilesa i, ukratko, svih ostalih, zapute se u sobicu na kraju hodnika i pogledaju kroz prozori, pa onda iziu i preko travnjaka zaobiu kuu i zavire opet unutra kroz prozori, pa uzmu svijeu da pregledaju prozorski kapak, pa fenjer da ispitaju tragove na zemlji, pa rogulje da pretrae okolno bunje. Kad su sve to obavili pred publikom koja je pratila bez daha njihove postupke, vrate se u kuu. Giles i Brittles morali su oko est puta ponovo odigrati svoje melodramske uloge u noanjim dogaajima, pri emu se prvi put nisu slagali samo u jednom vanom pitanju, a posljednji put se nikako nisu mogli sloiti u najmanje desetak vanih pitanja. Poto je i to zavreno, Blathers i Duff zatrae da svi napuste sobu i odre dugo savjetovanje, prema kojem je, to se tie povjerljivosti i sveane ozbiljnosti, konzilij najglasovitijih lijenika o najzakuastijim medicinskim problemima puka djeja igrarija. Dotle je doktor vrlo uzrujano hodao gore-dolje po susjednoj sobi, a gospoa Mavlie i Rose gledale su ga zabrinutih lica. Bogami ree doktor poto je vie puta premjerio sobu koracima i napokon zastao zbilja ne znam to da radim. Kad im lijepo prepriate ivot tog sirotog djeteta, svakako e se uvjeriti da je neduan ree Rose. Sumnjam, draga moja gospoice otpovrne Lijenik vrtei gla vom. Ne vjerujem da bi ga oni na osnovi te prie oslobodili krivnje, a isto tako ni vii sudski slubenici. Jer to je on zapravo, rekli bi oni, nego obian bjegunac? Kad se procjenjuje hladno i s razumnog stajali ta, njegova je pria vrlo sumnjiva. Pa valjda mu vi ipak vjerujete? upadne mu Rose u rije. Ja mu vjerujem, koliko god to udno bilo, ali moda sam obina stara budala to mu vjerujem odvrati doktor. Svejedno, mislim da to nije prava pria za iskusna policijskog slubenika. Zato ne? upita ga Rose. Zato, lijepa moja istraiteljice odgovori doktor zato to u njoj ima, kad se gleda njihovim oima, mnogo spornih toaka. Djeak moe dokazati samo ono to je loe po njega, a za ono to bi mu moglo pomoi nema nikakvih dokaza. A ta prokleta njukala uvijek ele znati

mm-Oliver Twist Trideset prvo poglavlje

kako i zato, nita ne ele uzeti zdravo za gotovo. Vidite, djeak sam kae da je neko vrijeme drugovao s lopovima; izveden je pred suca za prekraje pod optubom da je pokrao jednog gospodina; odveden je, silom, iz kue tog istog gospodina na neko mjesto koje ne zna opisati ni imenovati, o kojem nema ni pojma gdje se nalazi. U Chertsev su ga dovukli ljudi kojima je svakako bilo jako stalo do njega,Jjjlo to njemu drago ili ne bilo, i ugurali ga kroz prozori u kuu da je orobi, i tada, ba u asu kad je kanio probuditi ukuane i tako sprati sa sebe ljagu, bane pred njega onaj blesavi i neotesani sluga i nastrijeli ga! Ba kao da ga je htio sprijeiti da opravda sam sebe! Zar vam nije sve to jasno? Dakako da mi je jasno odgovori Rose smjekajui se zbog do ktorove ustrine ali svejedno ne vidim u tome nita to bi teretilo to siroto dijete. Ne vidite prihvati lijenik dakako da ne vidite! Blagoslo vljene da su te vae blistave enske oi! One uvijek vide samo jednu stranu problema, bila ona dobra ili loa, a to je bezuvjetno ona koja im se prva ukae pogledu. Poto je tako dao oduka svom poznavanju enske due, doktor turi ruke u depove i uspropada se po sobi jo bre nego prije. Sto dulje razmiljam o svemu nastavi to vie uviam da emo se uvaliti u beskrajne neprilike i potekoe ako te ljude upoznamo s pravom djeakovom prolou. Uvjeren sam da oni nee povjerovati u tu priu, a ako mu na kraju i ne budu mogli nita, ipak e njeno iznoenje u javnost i irenje svih sumnji koje e se u vezi s tim pojaviti uvelike nauditi vaim dobrim namjerama da ga izbavite iz nevolje. Pa to emo onda? uzvikne Rose. Boe sveti, zato su uope pozvali te ljude? Pa zbilja, zato? usklikne gospoa Mavlie. Ne znam to bih dala samo da ih nema ovdje! Ja znam jedino to napokon e gospodin Losberne sjedajui ne kako oajniki mirno da se moramo pokuati izvui iz ove neprilike na drzak nain. Cilj nam je plemenit i to nam je jedina isprika. Djeak pokazuje ozbiljne simptome groznice i nije vie u stanju bilo s kim ra zgovarati; to nam ide u prilog. Moramo iskoristiti tu okolnost, a nismo mi krivi to moramo birati izmeu dva zla. Naprijed! E pa, gosparu moj pone Blathers, ulazei u sobu ispred svog kolege i zatvarajui vrata za njim prije nego to e nastaviti. Ovdje o namjetaljki ne moe biti ni govora. Koji vam je vrag ta namjetaljka? nestrpljivo e doktor. Namjetaljkom zovemo, moje dame obrati se Blathers damama

kao da ih ali zbog njihove neobavijetenosti, a doktora kao da zbog toga prezire namjetaljkom zovemo... kad je u provalu umijeana sluinad. U ovom sluaju nije nitko ni posumnjao na sluinad ree go spoa Mavlie. Vjerujem da nije, milostiva gospoo odvrati Blathers ali slu inad je svejedno mogla biti umijeana. Upravo zato to nitko nije na njih sumnjao priklopi Duff. Mi vjerujemo da je to maslo gradskih obijaa nastavi Blathers svoj izvjetaj jer je posao obavljen majstorski. Svaka im ast potiho pripomene Duff. Bila su dvojica proslijedi Blathers i imali su jo jednog djea ka sa sobom; to jasno proizlazi iz veliine prozora. To je sve to zasad moemo pouzdano rei. A sad bismo, molim lijepo, htjeli vidjeti tog vaeg deka koji gore lei. Moda bi, gospoo Mavlie, gospoda najprije neto popila? ree lijenik, a lice mu se razvedri kao da se netom neeg dosjetio. Ah, pa svakako! ivahno e Rose. Odmah ete biti uslueni ako je po volji. Hvala vam lijepa, gospodina! ree Blathers i otare usta rukom. ovjeku se u ovakvu poslu osui grlo. to vam je god pri ruci, go spodina; nemojte se, molim vas, suvie truditi oko nas. A to biste najradije? upita ga lijenik idui za mladom damom do ormara. Kapljicu neeg estokog, gosparu, ako je mogue odgovori Blat hers. Smrzli smo se putem iz Londona ovamo, milostiva, a ja uvijek velim da rakija najbolje zagrije duu. Ova zanimljiva izjava bijae upuena gospoi Mavlie, koja je vrlo ljubazno primi. Dotle se lijenik bio izgubio iz sobe. Ah! uzdahne gospodin Blathers ne hvatajui vinsku au za dr ak, nego je grabei palcem i kaiprstom lijeve ruke za dno, te je prinosei prsima. Vidio sam vam ja mnogo ovakvih sluajeva u svom vijeku, drage moje dame! Sjea li se, Blatherse, provale u onoj zabitnoj uliici u Edmontonu? ree gospodin Duff ne bi li osvjeio kolegi sjeanje. To je bilo neto slino ovome, je 1' da? odvrati gospodin Blat hers. Bilo je to maslo Conkevja Chickvveeda ako se ne varam. Ti si to uvijek njemu pripisivao odgovori Duff ali ja ti velim da je to bio Ljubimac Familije. Conkev nije u tome imao nita vie udjela nego i ja.

O liver T w ist

T rid e s e t p rv o p o g la v lje

Ma hajde bjei! odbrusi mu gospodin Blathers. Valjda ja bolje znam. A sjea li se kako su Conkevju pokrali pare? Kakva je to bila zavrzlama! To je bilo napetije nego ijedan roman koji sam ikad proitao! A to je zapravo bilo posrijedi? zapita Rose, eljna da to vie udobrovolji nepoeljne goste. To vam je, gospodina, bila provala kakvu bi malotko mogao ikad smisliti ree Blathers. Taj vam je Conkev Chickvveed... Conkev vam, milostiva, znai njukalo ubaci Duff. Kao da gospoica to ne zna! produi Blathers. Uvijek me samo prekida, pobogu brate! Taj vam je Conkev Chickvveed, gospo dina, imao tamo negdje povie Battlebridgea gostionicu, a u njoj po drum u kojem je prireivao borbe pijetlova i istjerivanje jazavaca iz bave i slino, pa su mnoga mlada gospoda dolazila to gledati; a vodio je te igre vrlo umjeno, kao to sam imao prilike vidjeti i sam vie puta svojim oima. U ono vrijeme jo nije pripadao lopovskoj bratiji; jedne noi njemu je ukradeno tri stotine i dvadeset sedam gvineja1 u platnenoj torbi iz spavae sobe, ukrao mu ih je u gluho doba noi neki dugonja koji je nosio crn povez preko oka. Taj se dugonja bio lijepo sakrio ispod kreveta i nakon izvrene krae skoio kroz prozor s prvog kata. Bio je hitar kao lasica. Ali je i Conkev bio hitar. Probudio se zbog buke, izletio iz kreveta, opalio za njim iz kremenjae i digao susjede na noge. Odmah su se dali u potjeru za lopovom, a im su malo bolje pogledali, vidjeli su da je Conkev pogodio kradljivca, jer su tragovi krvi vodili prilino daleko, sve do jedne ograde od kolja, i tu se gubili. Ipak, lopov je nestao s parama pa je, dabome, ime gospodina Chickvveeda, ovlatenog gostioniara, osvanulo u Trgovinskom glasniku meu onima koji su pali pod steaj, i ljudi su poeli prikupljati svakojake dobrovoljne priloge i potpore i ta ja znam to sve ne u korist tog siromaha, koji je bio strahovito utuen zbog svog gubitka. Tumarao je ulicama tri-etiri dana i upao kosu od oaja, tako da su se mnogi po bojali da jo ne digne ruku na sebe. I jednog dana doe on sav zadihan od urbe na policiju i porazgovara u etiri oka sa sucem za prekraje, a ovaj, nakon duljeg razgovora, pozvoni i naloi da doe Jem Spvers (Jem je jo bio u aktivnoj slubi), i povjeri mu zadatak da pomogne

1. Gvineja britanska novana jedinica koja je vrijedila 21 iling (dakle, iling vie od funte), nazvana po afrikoj zemlji Gvineji jer su se prvi zlatnici kovali od zlata iz te zemlje i upotrebljavali za trgovanje u Africi.

gospodinu Chickvveedu u hvatanju ovjeka koji ga je opljakao. Vidio sam tog tipa, Spverse, veli mu Chickvveed, juer ujutro kako lijepo prolazi pored moje kue. A Spvers e njemu: Pa to ga niste odmah zgrabili za iju? Bio sam toliko oamuen da mi je ovjek mogao akalicom razbiti glavu, odgovori mu siromah ovjek, ali sigurno emo ga uloviti jer je sino izmeu deset i jedanaest opet proao pored moje kue. im je Spvers to uo, bre-bolje uzme neto istog rublja i ealj, za sluaj da mora izbivati od kue dan, dva, pa hajde u gostionicu. Tu zauzme poloaj pokraj prozora, iza male crvene zavjese, i nabije eir na oi, spreman da izleti van na prvi znak. I tako je tu negdje kasno u noi puio lulu kad se Chickweed najednom prodere: Evo ga! Dr'te lopova! Dr'te nitkova! Jem Spvers izleti napolje i ugleda Chickvveeda kako juri niz ulicu kao sumanut. Spvers udri za njim, ali Chickweed juri sve u esnaest; ljudi se sjatili, svi se deru: Lopovi!, a Chickvveed ponajvie, dere se kao da ga kolju. Kad je zamaknuo za ugao, Spvers ga je naas izgubio iz vida, ali ga napokon sustigne, ugleda skupinicu ljudi, upadne meu njih i pita: Koji je tu lopov? A Chickvveed mu odgovara: Dovraga! Opet mi je umaknuo! Bilo je to zbilja udnovato, ali lopova ni od korova, pa se vrate lijepo u gostionicu. Sutradan ujutro Spvers opet zauzme svoje mjesto i sve viri iza zavjese ne bi li spazio dugonju s crnim povezom tako da ga ponovo oi zabole. Napokon nije mogao odoljeti da ih ne sklopi, samo da se naas odmori, ali istog asa zauje Chickweeda kako se dere: Eno ga! I opet Spvers izleti van, ali mu je Chickvveed izmakao ve do pola ulice i, poslije dva puta due trke nego juer, lopov im opet umakne! To se ponovilo jo jednom ili dva puta, tako da je jedna polovica susjeda povjerovala da je gospodina Chickvveeda okrao sam neastivi, koji sad jo tjera egu s njim, a druga polovica da se jadni gospodin Chickweed raspametio od alosti. A to je na to rekao Jem Spvers? zapita doktor, koji se vratio u sobu tek to je Blathers bio zapoeo svoju priu. Jem Spvers nije dugo nita govorio nastavi detektiv samo je sve sluao pravei se da nita ne uje, iz ega se moglo razabrati da zna svoj posao. Ali jednog jutra ue on u toionicu, izvadi burmuticu i veli: Chickvveede, otkrio sam tko je izvrio tu pljaku. Ma nemoj te? iznenadi se Chickweed. O, dragi moj Spverse, dajte samo da se osvetim pa u mirne due umrijeti! Uh, dragi moj Spverse, gdje je taj zlotvor? Spvers mu ponudi prstovet burmuta i veli mu: Hajde, dosta je bilo tih smicalica! Sami ste sebe okrali. A tako je i bilo, i

i.
rt

O liv e r T w ist

masno je na tome zaradio, i nitko nikad ne bi otkrio tu podvalu da se nije previe trudio skinuti sumnju sa sebe! ree gospodin Blathers odlaui au i zveckajui lisiinama. Zaista vrlo zanimljivo pripomene doktor. A sad, ako vam je po volji, moemo gore. Ako je vama po volji, gospodine odvrati gospodi^ Blathers. I oba detektiva pou ustopice za gospodinom Losberneom u Oliverovu sobu. Pred svima je pak stupao gospodin Giles sa svijeom u ruci. Oliver je dotle drijemao, ali mu je bivalo sve gore i groznica ga je jo vie tresla nego prije. Lijenik mu je pomogao da se pridigne u kreve tu na minutu, dvije. Gledao je nepoznate ljude oko sebe ne shvaajui to se zbiva zapravo, kao da mu nije uope bilo jasno gdje je ni to mu se dogodilo. Eto ree gospodin Losberne potiho, ali svejedno neobino u stro eto, to je taj deko koji je sluajno ranjen iz puke koja je sama okinula dok je neovlateno prelazio preko imanja gospodina tu otraga, ne mogu se sjetiti kako se ono zove, pa je mali doao jutros ovamo zatraiti pomo, ali ovaj ga je dovitljivi gospodin koji ovdje dri svijeu odmah pograbio i poeo ga zlostavljati tako da mu je ozbiljno ugrozio ivot, to mogu kao vjetak u svako doba posvjedoiti. Blathers i Duff pogledaju Gilesa na kojeg im je doktor skrenuo pozornost. Unezvjereni sluga buljio je as u njih, as u Olivera, as u gospodina Losbernea, odajui vrlo smijenu mjeavinu straha i zbunjenosti. Neete to valjda sad zanijekati? ree doktor polijeui ponovo njeno Olivera. Ja sam sve to uinio u... najboljoj namjeri, gospodine odgovori Giles. Vjerujte mi da sam mislio da je to onaj isti djeak, inae ga ne bih bio ni dirnuo. Nisam ja nikakav neovjek, gospodine. A to ste mislili, tko je ovaj djeak? upita ga stariji detektiv. Onaj to je bio s provalnicima, gospodine! odgovori Giles. S njima je... s njima je svakako bio jedan djeak. Pa dobro, mislite li i sad tako? upita ga Blathers. Kako to mislite? uzvrati Giles protupitanjem gledajui tupo u ispitivaa. Mislite li da je to taj isti djeak, zvekane? nestrpljivo e Blat hers. Ne znam; zbilja ne znam skrueno odgovori Giles. Ne bih se mogao zakleti. Pa ipak, to mislite? opet e Blathers. Ne znam to da mislim odgovori siromah Giles. Mislim da

T rid ese t prvo po glav lje

to nije taj isti djeak; zapravo sam gotovo siguran da nije. Pa i sami znate da ne moe biti. Nije li ovaj ovjek malo popio, gospodine? upita Blathers do ktora. Kakav je ovo smuenjak, pobogu? ree Duff Gilesu odajui naj dublji prezir. Za tog kratkog dijaloga gospodin Losberne opipavao je bolesniku bilo. Tad ustane sa stolca to je stajao pokraj kreveta i predloi detektivima da prijeu u drugu sobu i ondje ispitaju Brittlesa ako jo imaju kakvih sumnji u vezi s djeakom. Prihvativi taj prijedlog, presele se u susjednu sobu, kamo pozovu Brittlesa, koji sebe i svog potovanog pretpostavljenog zaplete u nevjerojatnu zbrku novih proturjeja i besmislica, kao da mu uope nije do toga da neto posebno rasvijetli doli samu injenicu da mu nita podbogom nije jasno. Jedino to je nedvoumno izjavio jest da ne bi prepoznao onog djeaka ni kad bi mu ga ovog asa pokazali, da je samo pomislio kako je Oliver taj djeak zato to je gospodin Giles rekao da je to on, te da je gospodin Giles prije pet minuta u kuhinji priznao kako se sve vie boji da se nije malo prenaglio. Meu ostalim otroumnim nagaanjima izniklo je i pitanje je li gospodin Giles uope koga ranio, a kad su pregledali njegov drugi pitolj, koji je bio isti onakav kao onaj iz kojeg je pucao, utvrdili su da je nabijen samo barutom i papirom. To je otkrie ostavilo snaan dojam na sve prisutne, osim na doktora koji je desetak minuta prije toga bio izvadio kuglu iz pitolja. Ipak se ta injenica najsnanije dojmila samog gospodina Gilesa, koji je proivio nekoliko sati u strahu da je smrtno ranio svoga blinjega, pa je objeruke prihvatio tu novu mogunost i svesrdno je podrao. Naposljetku su detektivi, ne trudei se vie mnogo oko Olivera, ostavili u kui samo mjesnog policajca, a oni su otili u oblinji gradi da prenoe, poto su obeali da e sutradan opet navratiti. Sutradan ujutro pronio se glas da su tijekom noi u Kingstonu uhiena dva ovjeka i jedan djeak pod sumnjivim okolnostima, pa su se Blathers i Duff otputili u Kingston. Meutim, te sumnjive okolnosti svele su se tijekom istrage na injenicu da su sva trojica zateena kako spavaju pod plastom sijena to je, dodue, uvijek zloin, ali se kanjava samo zatvorom, a po blagim engleskim zakonima i njihovoj irokogrudnoj ljubavi prema svim kraljevskim podanicima, to ipak nije, ako nema drugih pouzdanih indicija, dovoljan dokaz da su ovjek ili ljudi koji su tako proveli no poinili provalu uz primjenu sile, te da

Trideset drugo poglavlje

su stoga zasluili smrtnu kaznu. Blathers i Duff ostali su, dakle, opet kratkih rukava. U jednu rije, nakon jo nekih ispitivanja i dugotrajnih razgovora, mjesni mirovni sudac pristao je najposlije da gospoa Mavlie i gospodin Losberne zajedno daju jamstvo da e se Oliver pojaviti pred sudom ako bude pozvan, a Blathers i Duff primili su za svoj .Ijud nagradu od dvije gvineje i vratili se u London podvojeni u miljenju o pokuaju provale potonji je gospodin, nakon zrela razmiljanja o svim okolnostima, bio sklon pretpostavci da je tu provalnu krau pokuao izvesti Ljubimac Familije, a prvi je od njih bio isto tako sklon da svu zaslugu za taj pothvat pripie znamenitom Conkevju Chickweedu. Dotle se Oliver malo-pomalo oporavljao i prizdravljao pod zajednikim nadzorom gospoe Mavlie, Rose i dobrog gospodina Losbernea. Ako nebo uje usrdne molitve to izviru iz srca prepuna harnosti a ako njih ne uslia, koje e onda molitve usliati? blagoslovi to ih je to siroe zazivalo na svoje dobrotvore morali su im proimati due mirom i blaenstvom.

Trideset drugo poglavlje

o sretnim danima to ih je Oliver provodio kod svojih plemenitih prijatelja.
Oliver je dugo i ozbiljno bolovao. Uz to to je trpio bolove i muke koje mu je zadavala ranjena ruka, tresla ga je estoka groznica to ga je spopala zbog vlage i studeni kojima je bio izvrgnut. Groznica nije poputala tjedne i tjedne pa je djeak silno oslabio. Napokon se ipak, malo-pomalo, poeo oporavljati i kadikad bi smogao toliko snage da u dvije-tri rijei izmijeane sa suzama iskae duboku zahvalnost na dobroti dvjema dragim damama i arku nadu da e im se moi valjda nekako oduiti kad ozdravi i ojaa da e im bar moi pokazati svu ljubav i odanost koju osjea prema njima, da e im neim, ma koliko neznatnim, zasvjedoiti da njihova plemenitost i dobrota nisu bile uzaludne, da siroti djeak kojeg su svojim milosrem izbavile od bijede, pa moda i smrti, eli od sveg srca da im slui duom i tijelom. Siroto dijete ree Rose dok se Oliver jednog dana upinjao svim silama izgovoriti rijei zahvalnosti to su mu navirale na blijede usne. Imat e jo mnogo prilika da nam se odui ako bude elio. Odlazi mo na ladanje, a tetka te eli povest s nama. Mirna okolica, ist zrak i sve proljetne radosti i ljepote pomoi e ti da se za nekoliko dana potpuno oporavi. Nai emo ti stotinu kojekakvih poslova, samo ako ti ne bude teko. Da mi bude teko! uzvikne Oliver. Ah, draga gospoice, ne znam to bih dao da mi je samo raditi za vas, da vam samo mogu ugaati zalijevajui vam cvijee, ili hranei ptice, ili trkarajui povazdan amotamo, samo da vi budete sretni! Budi bez brige ree gospoica Mavlie smijeei se jer, kao to rekoh, nai emo ti stotinu kojekakvih poslova, a ako bude uinio samo polovicu onoga to sad obeava, bit u i te kako sretna!

Oliver Turist

Sretni, gospoice! usklikne Oliver. Kako je lijepo od vas to to kaete! Usreit e me vie nego to i sanja odgovori mlada dama. Ne izrecivo mi je drago kad samo pomislim da je mojoj dragoj teti bilo sue no izbaviti nekoga iz onako strane bijede kakvu si nam opisao, a jo bih se vie radovala kad bih znala da joj je njezin tienik, k,o^eg je obasula svojom dobrotom i milou, iskreno zahvalan i privren. Razumije li to hou rei? upita ga motrei njegovo zamiljeno lice. Oh, kako ne bih razumio, gospoice! ivahno e Oliver. Ali ba sam sad mislio kako sam nezahvalan. Prema kome? priupita ga mlada dama. Prema onom dobrom gospodinu i onoj dragoj staroj gospoi koji su me onako brino njegovali odgovori Oliver. Siguran sam da bi i njima bilo drago kad bi znali kako sam sretan. Sigurno bi im bilo drago potvrdi Oliverova dobroiniteljica ali gospodin Losbeme je ve bio tako dobar pa je obeao da e te odvesti do njih im bude mogao putovati. Zar zbilja, gospoice? uzvikne Oliver, a lice mu zasja od radosti. Ne znam to u uiniti od veselja kad opet ugledam njihova dobra lica! Domalo se Oliver toliko oporavio da je mogao podnijeti napor takva putovanja. I jednog lijepog jutra on i gospodin Losberne krenu na put u maloj koiji gospoe Mavlie. Kad su stigli do mosta kod Chertsevja, Oliver problijedi kao krpa i vrisne na sav glas. ta je tom malom? vikne doktor i uzvrpolji se, po svom obiaju. Jesi li to vidio... ili to uo... ili to osjetio, a? Eno tamo, gospodine vikne Oliver upirui prstam kroz prozor koije. Ona kua! Dobro, pa ta je s njom? Zaustavite kala! Stanite tu dovikne do ktor. ta je s tom kuom, ovjee boji, a? Lopovi... to je ona kua u koju su me dovukli! proape Oliver. Ma nije vrag! uzvikne doktor. Hej, ti! Daj da izaem! Ali, prije nego to je koija stigao sii s kozlia, lijenik se ve nekako iskobeljao iz koije, odjurio do one naputene kue i poeo lupati nogom o vrata kao da je pomahnitao. Ehej! vikne malen ruan grbavac i tako naglo otvori vrata da doktor, koji je svom snagom zamahnuo nogom, umalo to se ne srui u hodnik. ta je to sad? ta je! uzvikne lijenik i zgrabi bez razmiljanja grbavca za iju. Svata! Rije je o provali.

Trideset drugo poglavlje

Mogla bi tu pasti i krv hladnokrvno odvali ovjek ako me odmah ne pustite. ujete li? __ujem odgovori doktor i svojski prodrma zarobljenika. A gdje _ je... gdje je ona prokleta hulja, kako se zove onaj lupe... Sikes? Tako je. Gdje je Sikes, lopuo jedna? Grbavac se zablenuo kao da ne moe doi k sebi od zaprepatenja i ogorenja, a onda se vjeto izvue iz doktorova stiska, saspe na njega bujicu groznih kletvi i strugne u kuu. Meutim, prije nego to je dospio zatvoriti vrata, doktor je bez pitanja banuo u sobu. Zudno pogleda oko sebe; ni jedan komad pokustva, ni najmanja stvar, nita ivo, pa ak ni raspored ormara, nita nije odgovaralo Oliverovu opisu! Pa dobro ree grbavac koji ga je pozorno motrio. to vam pada na pamet da tako silom upadate u moju kuu? Hoete li me orobiti ili ubiti? to ete sad uiniti od mene? Jesi li ikad uo, smijeni stari vampiru, da se tko dovezao koijom da orobi ili ubije nekoga? razdraljivo e doktor. Pa ta onda hoete? zapita ga grbonja. Gubite se odavde prije nego to doe do nesree! Tornjajte se do sto vragova! Otii u kad mene bude volja ree gospodin Losberne, zavirujui u drugu sobu koja se isto tako nije ni najmanje slagala s Oliverovim opi som. Ulovit u ja tebe jednog dana, prijane moj! Ma nemojte? posprdno e nakazni bogalj. Ako me ikad budete trebali, znate gdje ete me nai. Ne stanujem valjda ovdje dvadeset pet godina sam k'o prst da se sad vas bojim! Platit ete vi meni za ovo; platit ete skupo. I rekavi to, nakazni mali zloduh pone urlati i ipati naokolo kao da je pobjesnio. Ovo je zbilja glupo promrsi doktor za se mali se valjda zabunio. Evo ti, uzmi ovo i zavui se ponovo u taj svoj brlog. Pa dobaci grbavcu komad kovana novca i vrati se do koije. ovjek je iao za njim sve do koije zasipljui ga neprekidno najrunijim psovkama i pogrdama, ali kad se gospodin Losberne okrene koijau da mu neto rekne, grbavac zaviri u koiju i osine Olivera tako otrim i estokim, a u isti mah tako bijesnim i osvetnikim pogledom da ga Oliver nije mogao poslije mjesece i mjesece zaboraviti, ni u snu ni na javi. Covuljak je i dalje sipao najgroznije kletve sve dok koija nije ponovo sjeo na svoje mjesto, a kad su napokon krenuli dalje, jo su ga dugo gledali kako pomamno lupa nogama o zemlju i upa kosu, obuzet bijesom ili tek hinei bijes. Ba sam magarac! ree doktor nakon duge utnje. Jesi li ti to ve znao, Olivere?

O liv e r T w ist

Nisam, gospodine. E pa, onda sad zna. Pravi magarac ponovi doktor poto je poutio jo nekoliko minuta. Sve da to i jest ono pravo mjesto, i sve da sam zatekao tamo lopove koje traimo, to sam mogao sam? A ba da je i bio tko sa mnom, kakve bi koristi od svega toga bilo? Samo bih odao sam sebe i jo bih morao priznati kako sam zabaurio cijelu tu aferu oko tebe. I ne bih nita bolje ni zavrijedio. Uvijek se uvalim u neku nepriliku samo zbog svoje brzople tosti. Moda bih se barem tada opametio! injenica je, meutim, da je dobri doktor oduvijek bio brzoplet, ali njegovoj je naravi koja ga je tjerala na takvo ponaanje sluilo na ast to ne samo da nije nikad upao ni u kakve ozbiljnije nevolje i neprilike, nego je jo uivao najtopliju naklonost i potovanje svih ljudi koji su ga poznavali. Istini za volju, bio je minutu, dvije malo neraspoloen to nije ve u prvoj prilici koja mu se nadala uspio pribaviti dokaze koji bi potkrijepili Olive-rovo kazivanje. Meutim, uskoro se opet udobrovoljio, a kad je zapazio da Oliver i dalje odgovara na sva njegova pitanja isto onako neposredno i dosljedno kao i prije, i da se uz to dri isto onako otvoreno i iskreno, odlui da mu ubudue vjeruje sve to bude kazao. Kako je Oliver znao ime ulice u kojoj je gospodin Brownlow stanovao, odvezli su se ravno onamo. Kad je koija skrenula u tu ulicu, srce mu je tako estoko tuklo da je jedva disao. A sad, sinko, reci koja je to kua? upita ga gospodin Losberne. Ona! Ona! odgovori Oliver pokazujui rukom ustro kroz prozor. Ona bijela. Oh, pourite se, molim vas, pourite se! ini mi se kao da u umrijeti, sav drem. No, no! ree dobri doktor tapui ga po ramenu. Sad e ih uskoro vidjeti, a oni e biti presretni kad te vide iva i zdrava. Ah, valjda hoe! uzvikne Oliver. Bili su mi tako dobri, zbilja dobri! Koija se kotrljala dalje, a onda se zaustavi. Ne, nije to bila ta kua. Ona do nje. Odvezu se jo nekoliko koraka pa opet stanu. Oliver pogleda na prozore, a niz obraze mu poteku suze radosnice. Ali, jao, bijela je kua bila pusta, a u prozoru je stajao natpis: Iznajmljuje se. Da pokucamo na prva vrata! uzvikne gospodin Losberne i uhvati Olivera za miicu. Znate li moda to je s gospodinom Brownlowpm koji je stanovao u kui do vas? Sluavka nije znala, ali je otila propitati se. Ubrzo se vrati i javi da je gospodin Brownlow rasprodao sve svoje stvari i prije est tjedana otputovao

Trideset drugo poglavlje

u zapadnu Indiju. Oliver sklopi ruke i klone na sjedalo. Je li s njim otputovala i njegova gazdarica? zapita Losberne nakon krae utnje. Jest, gospodine odgovori sluavka. Stari gospodin, gazdarica i jo jedan gospodin, prijatelj gospodina Brownlowa, svi su zajedno otputovali. Onda vozi kui ree gospodin Losberne koijau. I nemoj se za ustavljati da nahrani konje sve dok se ne iskobeljamo iz ovog prokletog Londona! A onaj knjiar, gospodine? priupita ga Oliver. Znam put do nje ga. Hajdemo do njega, gospodine, molim vas! Hajdemo do njega! Siroto moje dijete, za danas je bilo dosta razoaranja ree doktor. Sasvim dovoljno za nas obojicu. Kad bismo potraili tog knjiara, si gurno bismo doznali da je umro, ili da je zapalio sam sebi kuu, ili nekud pobjegao. Ostavi ga, idemo ravno kui! I povedeni tim prvim doktorovim porivom, vrate se kui. To gorko razoaranje zadalo je Oliveru mnogo jada i alosti, iako je bio sa svih strana okruen sreom. Naime, za svoje bolesti esto se radovao pri pomisli to e mu gospodin Brownlow i gospoa Bedwin sve rei, i kakav e biti uitak kad im rekne koliko je dugih dana i noi proveo razmiljajui o onome to su oni uinili za nj, i koliko je alio to ih je rastavila kleta sudbina. I kako ga je nada da e najposlije skinuti sa sebe sumnju i objasniti im na koji je nain otet krijepila i podravala u mnogim kunjama kroz koje je nedavno prolazio; a sad umalo to nije svisnuo pri pomisli kako su ti ljudi daleko otputovali u uvjerenju da je on varalica i provalnik, u uvjerenju koje e moda zadrati sve do groba. Meutim, dranje njegovih dobroinitelja prema njemu nije se nimalo izmijenilo. Nakon dva tjedna, kad se vrijeme prilino proljepalo i kad su se drvee i cvijee zaodjenuli svjeim zelenilom i bujnim cvatom, poeli su se spremati da napuste kuu u hertsevju na nekoliko mjeseci. Poto su pohranili u banku srebrninu koja je bila onako raspalila Faginovu lakomost, i ostavili Gilesa i jo jednog slugu da paze na kuu, otputile su se dame na ladanje i povele sa sobom Olivera. Tko bi mogao opisati zadovoljstvo i uivanje, duevni mir i blagu bezbri-nost to ih je prizdravljeni djeak osjeao na opojnom zraku, meu zelenim breuljcima i u bujnim umama oko onog dalekog sela! Tko bi mogao rijeima iskazati kako se mirni i tihi prizori utiskuju u due ispijenih obitavalaca tijesnih i bunih gradova i unose svjeinu duboko u njihova umorna srca! Ljudi koji su oduvijek ivjeli mukotrpnim ivotom u pretrpanim, skuenim ulicama i koji se nikad nisu zaeljeli promjene ljudi kojima je navika zaista postala druga narav i koji su takorei zaljubljeni u

Oliver Twist

svaku opeku i kamen to tvore tijesne granice njihova svakodnevnog kretanja kau da ak i oni, kad im smrt sjedne za vrat, poele napokon da se jo nagledaju lica majice prirode, te da se gotovo istog asa preporode kad ih prenesu daleko od poprita njihovih svakidanjih briga i radosti. I odlazei tako, iz dana u dan, na neko zeleno i suncem obasjano mjesto, u njima se, pri pogledu na nebo i brdo, i nizinu, i svjetlucavu y.j>du, bude takve uspomene da predosjete okus samog neba, te smireno doekaju svoj brzi kraj i odlaze u grob, isto onako mirno kao to zalazi sunce koje su gledali jo prije svega nekoliko sati iz svoje samotne odaje kako se polako gasi pod njihovim mutnim i zamagljenim pogledom! Uspomene to ih bude tihi seoski prizori nisu od ovoga svijeta niti su vezani za ovozemaljske misli i nade. Njihov blagi utjecaj moe nas pouiti kako da pletemo svjee vijence za grobove onih koje smo voljeli, moe nam proistiti misli i potisnuti u zaborav stare mrnje i neprijateljstva, ali kroz sve to probija, ak i kod posve neosjetljivih ljudi, neka neodreena i maglovita spoznaja da smo te dojmove stekli nekad davno, u nekom dalekom i zaboravljenom vremenu, to nas sveano podsjea na daleka vremena koja e tek doi, priguujui u nama oholost i tatinu. Mjestace u koje su doputovali bilo je predivno. Oliver, koji je od malih nogu ivio u prljavoj skuenosti, usred graje i svae, kao da je ovdje zapoeo nov ivot. Divlje rue i kozja krv penjale su se uza zidove kue u kojoj su boravili, brljan se ovijao oko stabala, a vrtno je cvijee proimalo zrak svojim miomirisima. U blizini je bilo malo crkveno groblje koje nije bilo pretrpano visokim nezgrapnim spomenicima, nego je bilo puno skromnih humaka obraslih svjeim busovima i mahovinom ispod kojih su snivali vjeni sanak seoski starci i starice. Oliver je esto tamo odlazio i, sjeajui se bijednog groba u kojem lei njegova majka, sjeo bi gdjekad i plakao u samoi; meutim, kad bi digao pogled na visoko nebo iznad sebe, ne bi vie mislio da ona lei u zemlji; i dalje bi tuno plakao, ali bez gorine. Bijae to sretno doba. Dani su protjecali mirno i bezbrino, a noi nisu donosile sa sobom ni strah ni brige nije vie amio u bijednoj tamnici niti bio u drutvu nevaljalih ljudi, sve su mu misli bile ugodne i radosne. Svakog je jutra odlazio do jednog sijedog starog gospodina koji je stanovao blizu seoske crkvice i koji ga je uio pravilno itati i pisati, a govorio je tako njeno i toliko se trsio da Oliver nije znao kako da mu se odui. Zatim bi se etao s gospoom Mavlie i Rosom sluajui kako one razgovaraju o knjigama, ili bi pak sjedio uz njih negdje u hladu i sluao mladu damu kako ita, i bio bi je kadar tako sluati sve dok se ne bi smrknulo. Tada bi mu jo ostalo da se sprema za sutranju lekciju, pa bi u svojoj sobici koja je gledala na vrt revno uio sve dok ne bi polako pala veer,

Trideset drugo poglavlje

a onda bi dame opet izile u etnju i on s njima, te bi uivao pratei svaku njihovu rije, presretan kad bi one poeljele neki cvijet koji bi im on mogao ubrati, ili kad bi zaboravile neto po to bi on mogao askom skoknuti, a da nikad nije bio sam sebi dovoljno brz. Kad bi se po mraku napokon vratili kui, mlada bi dama sjela za klavir i odsvirala koju zgodnu melodiju ili otpjevala tihim i njenim glasom kakvu staru pjesmu koju je njena tetka voljela. U tim asovima ne bi jo napalili svijee i Oliver bi sjedio uz prozor sluajui sav zanesen slatke zvuke glazbe. A kad bi dola nedjelja, proveli bi dan sasvim drugaije nego to ga je Oliver ikad proveo, a opet isto onako sretno kao i sve ostale dane u tom najsretnijem razdoblju svoga ivota! Ujutro bi otili u oblinju crkvicu kojoj su prozore milovale zelene kronje, a vani su pjevale ptice i miriljivi je zrak ulazio kroz niski trijem ispunjavajui priprosti hram svojim opojnim dahom. Siromani je svijet bio tako uredan i ist, i tako se smjerno molio te bi se reklo da ih je tu okupilo zadovoljstvo, a ne neka dosadna dunost, i premda su im glasovi moda bili grubi, pjevali su od srca i milozvunije (bar se Oliveru tako inilo) nego ijedan crkveni zbor kojeg je ikad uo. Zatim su, kao i obino, etali i zalazili u mnoge iste teake kue, a naveer bi Oliver proitao naglas glavu ili dvije iz Svetog pisma to ih je bio prouavao tijekom cijelog tjedna. Dok je obavljao tu dunost, bio je ponosniji i radosniji nego to bi bio da je pravi sveenik. Ujutro bi Oliver ve u est sati bio na nogama, pa bi landrao po poljima uzdu i poprijeko da nabere kitu poljskog cvijea, koje bi donio kui i vrlo pomno i vjeto ukrasio njime stol za doruak. Donio bi i svjeeg staraca za ptice gospoice Mavlie pa bi vrlo ukusno uresio njime krletke, kao to ga je nauio seoski knez. Kad bi sve ptice lijepo namirio, obino bi otiao u selo da obavi neko sitno dobroinstvo ili, kad ne bi bilo toga, igrao bi se kadikad kriketa na tratini ili bi se, kad ne bi ni toga bilo, naao kakav posao u vrtu ili oko sadnica na koji bi Oliver (kojega je u tu vjetinu takoer uputio onaj isti uitelj koji je pa struci bio vrtlar) zduno prionuo, te bi tako radio sve dok se ne bi pojavila gospoica Rose, koja bi onda na sva usta hvalila sve to je bio uinio. I tako su proletjela tri mjeseca kao u snu, tri mjeseca koja bi u ivotu najsretnijeg i najpovlatenijeg smrtnika znaila nepomuenu sreu, a za Olivera su bila pravo blaenstvo. Uz najistiju i najljubazniju velikodunost na jednoj strani, i uz najiskreniju, najtopliju i najsrdaniju zahvalnost na drugoj strani, nije nikakvo udo to se Oliver Twist nakon kratkag vremena bio potpuno srodio sa starom gospoom i njenom neakinjom, i da je gorljiva privrenost njegova mladog i tankoutnog srca bila nagraena ponosom i odanou koje su one osjeale prema njemu.

T rideset tree poglavlje

Trideset tree poglavlje

u kojem je srea Olivera i njegovih prijatelja iznenada pomuena.
Brzo je prohujalo proljee i dolo ljeto. Selo je i na samu poetku njihova boravka bilo lijepo, ali je sad bilo u punom sjaju i raskoi svoje bujne ljepote. Velika stabla to su u prvim mjesecima bila nekako usukana i gola sad su upravo pucala od snage i zdravlja te su, krilei svoje zelene ruke nad ednom zemljom, stvarala od gole ledine ugodne kutke iz ijeg je debelog i svjeeg hlada pucao pogled na iroka, suncem obasjana polja to su se sterala unedogled. Zemlja se zaogrnula svojim najsjajnijim zelenim plastom, irei na sve strane najopojnije mirise. Bilo je najljepe doba godine, sve je cvalo i radovalo se ivotu. ivot je u ladanjskoj kuici i dalje mirno tekao, a meu njenim stanovnicima vladala je ista onakva radosna vedrina kao i do tada. Oliver se ve odavno bio oporavio i ojaao, ali ni zdravlje ni bolest nisu nimalo utjecali (kao to inae utjeu kod mnogih ljudi) na njegove srdane osjeaje prema ljudima oko sebe. Svejednako je bio ono isto blago, privreno i njeno stvorenje kao to je bio i onda kad su mu bolovi i patnje oduzimali snagu i kad je uvelike ovisio o svakoj sitnoj panji i pomoi onih to su ga njegovali. Jedne su lijepe veeri etali malo dulje nego obino, jer se nakon neobino vrueg dana uhvatio sjajni mjesec i podigao se lagan vjetri, to je izvanredno rashladio zrak. Rose je takoer bila vrlo dobro raspoloena i tako su, etajui se i veselo avrljajui, otili mnogo dulje nego to su obiavali. Gospoa je Mavlie posustala pa su se kui vratili neto sporijim korakom. Kod kue je djevojka samo zbacila svoj slamnati eiri i sjela, kao i obino, za klavir. Poto je dvije-tri minute rastreseno prelazila prstima po tipkama, tiho je zasvirala jednu vrlo sveanu melodiju. Dok je svirala, uini se prisutnima u jednom tre-

nutku da plae. Rose moja draga! ree stara gospoa. Rose nita ne odgovori, samo malo bre zasvira, kao da su je te rijei prenule iz nekih tekih misli. Rose, duo! uzvikne gospoa Mavlie pa urno ustane i nadnese se nad nju. to je? Plae! to te mui, drago moje dijete? Nita, tetie, nita odgovori djevojka. Ne znam to mi je, ne bih znala to opisati, ali nekako osjeam... Da nisi bolesna, duo? unese joj se gospoa Mavlie u rije. Nisam, nisam! Ma nisam bolesna! odgovori joj Rose, ali jo dok je govorila, podrhtavala je kao da ju je obuzela samrtna jeza. Zaas e mi biti bolje. Zatvorite prozor, molim vas! Oliver pohita da joj ispuni elju. Trudei se da bude opet vesela, djevojka se upne da odsvira jednu ivlju melodiju, ali joj prsti nemono klonu na tipke. Zarivi lice u ruke, svali se na sofu i pusti na volju suzama koje vie nije mogla obuzdati. Dijete moje! ree stara dama i zagrli je. Nikad te nisam takvu vidjela. Nisam vas htjela uznemirivati dok nisam morala odvrati Rose. Zaista sam se trudila koliko sam mogla, ali sad vie ne mogu. Bojim se, tetie, da sam zaista bolesna. I doista je bila bolesna. Jer, kad su unijeli svijee, vidjeli su kako joj jeza to kratko vrijeme, otkako su se vratili kui, lice postalo bijelo kao mramor. Nije izgubilo nita od svoje ljepote, ali se promijenilo i crte su mu poprimile tjeskoban, zaplaen izraz kakvog nije nikad bilo na tom blagom licu. as zatim obraze joj oblije arko rumenilo, a u njenim plavim oima pojavi se nekakav teak, unezvijeren izraz, pa onda i to iezne, kao da je samo oblak u prolazu bacio sjenu preko njena lica, te opet problijedi kao smrt. Oliver je tjeskobno motrio staru gospodu, pa je primijetio da su je ti znaci neobino uznemirili, kao, uostalom, i njega. Meutim, videi kako se ona trudi prikriti svoju zabrinutost, pokua i on tako uiniti. U tome su oboje toliko uspjeli da je Rose, kad ju je tetka nagovorila da poe na poinak, bila ve bolje raspoloena, pa kao da se ak i bolje osjeala. tovie, uvjeravala ih je kako e sutra ujutro biti opet zdrava i ila. Valjda nije nita ozbiljno? ree Oliver kad se vrati gospoa Ma vlie. Veeras joj ba nije bilo dobro, ali... Stara mu gospoa rukom da znak neka uti, a onda sjedne u mraan kut sobe i posuti neko vrijeme. Napokon prozbori drhtavim glasom:

O liv e r T w ist

T rideset tree poglavlje

Nadam se da nije nita opasno, Olivere. U posljednjih sam nekoli ko godina bila zbilja sretna s njom moda i presretna. Bit e da je dolo vrijeme da me snae kakva nesrea, ali nadam se da nee ovo biti ta nesrea. Kakva nesrea? upita je Oliver. Teak udarac sudbine produi stara gospoda koji bi me za desio kad bih izgubila tu dragu djevojku koja mi je vec odavno sva utjeha i radost. ' Ah, Boe sauvaj! ivo uzvikne Oliver, Da, Boe sauvaj, dijete moje! ree stara gospoa krei ruke. Ne moe se valjda dogoditi neto tako strano! opet e Oliver. Jo je prije dva sata bila sasvim zdrava. Ali je sad ozbiljno bolesna odvrati gospoa Mavlie. I sigurna sam da e joj biti jo gore. Draga moja, draga Rose! Oh, to bih ja bez nje? Toliko se raalostila da se Oliver, potiskujui u sebi bol, osmjelio suprotstaviti joj se i najozbiljnije zamoli neka se smiri, za ljubav same drage gospoice. I pomislite samo, gospoo ree Oliver dok su mu suze same navirale na oi, usprkos svim naporima da ih zadri pomislite samo kako je mlada i dobra, i koliko radosti i utjehe prua svima oko sebe. Siguran sam... uvjeren sam... vrsto sam uvjeren... da radi vas koji ste isto tako dobri, i radi same sebe, i radi onih koje toliko usreuje, nipoto nee umrijeti. Dragi Bog nee dati da tako mlada umre. Pst! ree gospoa Mavlie i poloi ruku Oliveru na glavu. Ti govori jo kao dijete, jadni moj deko, ali me svejedno podsjea na moju dunost, koju sam naas smetnula s uma, Olivere. Ipak, valjda mi se moe oprostiti jer sam stara, pa sam vidjela tolike bolesnike i samrtnike da znam kakva je muka rastati se s onim koga voli. Toliko sam toga vidjela u ivotu da znam kako smrt ne tedi uvijek one koji su najmlai i najbolji, iako bi nam to trebala biti utjeha u naoj alosti, jer je Bog pravedan i takvim nas kunjama najbolje ui da postoji svijet koji je ljepi od ovoga i u koji emo uskoro stii. Neka se vri volja Boja! On najbolje zna koliko je volim! Oliver se zaudio kad je vidio kako je gospoa Mavlie nakon tih rijei naglo prestala jadikovati, kao da je u jedan mah obuzdala svoju bol, i kako se, jo dok je to govorila, uspravila, smirila i pribrala. Jo se vie zaudio kad se uvjerio da je tu smirenost i poslije sauvala i da je, uza sve brige i bdjenje, bila neprestano orna i sabrana, obavljajui sve svoje dunosti neumorno, pa ak naoko i veselo. Ali, Oliver je bio mlad i

nije znao to sve mogu podnijeti ljudi snana duha u trenucima tekih kunji. Pa i kako bi znao kad ni sami ti ljudi obino to ne znaju? Slijedila je no puna tjeskobe. Kad je osvanuo dan, obistinile su se, na alost, zle slutnje gospode Mavlie. Djevojku je spopala jaka i opasna groznica. Ne smijemo sjediti skrtenih ruku, Olivere, niti se prepustiti boli ree gospoa Mavlie drei prst na usnama i gledajui ga netremice u oi. Ovo pismo treba to hitnije otpremiti gospodinu Losberneu. Valja ga odnijeti do trgovita do kojeg nema vie od etiri milje kad se ide stazom preko polja, a odatle ga treba hitno otposlati po konjaniku ravno u Chertsev. U trgovitu e se za sve pobrinuti ljudi u svratitu, a znam da se u tebe mogu pouzdati da e se sve obaviti kako,treba. Oliver nije mogao ni rijei izustiti, samo mu se na licu vidjelo kako jedva eka da krene. Evo jo jednog pisma ree gospoa Mavlie i uputi naas da porazmisli ali ni sama ne znam bih li ga sad odmah poslala ili bih priekala da vidim hoe li Rosino zdravlje krenuti nabolje. Poslala bih ga tek onda kad bih se bojala onog najgoreg. Je li i to pismo za Chertsev, gospoo? priupita je Oliver, gorei od nestrpljenja da izvri povjereni zadatak i pruajui svoju drhtavu ruku za pismom. Nije odgovori stara gospoda i preda mu ga sasvim nesvjesno. Oliver zime na nj i vidje da je naslovljeno na gospodina Harrvja Maylieja koji boravi na posjedu nekog lorda, ali nije dospio proitati gdje. Da ga poaljem, gospoo? upita Oliver i nestrpljivo digne po gled. Nemoj odgovori gospoa Mavlie i uzme mu opet pismo iz ruku. Priekat u jo do sutra. Rekavi to, dade mu svoju novarku i on krene, ne asei ni asa, najbre to je mogao. Jurio je koliko ga noge nose preko polja i puteljcima koji su katkad razdvajali njive as bi se izgubio meu visokim klasjem to se sklapalo oko njega, as bi izbio na istinu gdje su teaci kosili i prevrtali sijeno. Zastao bi samo ovda-onda na dva-tri aska da predahne, sve dok nije, uznojen i praan, stigao do malog trga u oblinjem trgovitu. Tu stane i pogledom potrai svratiste. Zapazi bijelo zdanje banke, crvenu pivovaru i utu vijenicu, a u kutu veliku kuu na kojoj je sva drvenarija bila zeleno obojena i pred kojom je stajao natpis Kod ure. im je spazio tu kuu, pohita do nje. Obrati se potanskom momku koji je dremuckao ispred vratnica i koji

O liv e r T w ist

T rideset tree poglavlje

ga, kad dozna to eli, uputi konjuaru, koji ga opet, kad saslua sve to mu je imao rei, uputi samom gazdi, ljudeskari s plavim rupcem oko vrata, s bijelim eirom na glavi, u smeesivim hlaama i visokim posuvraenim izmama. Stajao je naslonjen na crpku pokraj ulaza u konjunicu i akao zube srebrnom akalicom. Taj se gospodin zaputi odmjerenim koracima u toionicu, da srauna trokove, za to mu je trebalo poprilino vremena, a kadje raun bio ispostavljen i plaen, valjalo je osedlati konja i opremiti glasnika, t6 je potrajalo jo dobrih desetak minuta. Dotle je Oliver toliko oajavao i gorio od nestrpljenja da mu je dolo da sam skoi na konja i odjuri galopom do idue postaje. Napokon je sve bilo spremno i mali zaveljaj uruen, uz mnoge usrdne molbe da bude to prije dostavljen, pa glasnik podbode konja. Razlegne se topot po neravnoj kaldrmi na trgu i konjanik odjuri galopom glavnom cestom te za dvije minute iezne iz oiju. Oliveru je pomalo odlanulo pri pomisli da je poslao ovjeka po pomo a da nije izgubio mnogo vremena, pa pohita iz dvorita. Upravo kad je izlazio na vratnice, sluajno naleti na nekog dugajliju zaogrnuta platem koji je izlazio iz svratita. Ohol uzvikne taj ovjek, zagledavi se u Olivera i iznenada ustuknuvi. Koji je ovo vrag? Oprostite, molim vas, gospodine ree Oliver. urio sam da to prije stignem kui, pa vas nisam ni primijetio. Do vragal promrsi ovjek vie za se, piljei u djeaka svojim crnim ourdama. Tko bi to rekao! Grom ga spalio! Taj bi ustao i iz kamenog lijesa samo da mi se isprijei na putu] Oprostite promuca Oliver, smuen neznanevim divljim pogle dom. Nisam vas valjda ozlijedio? Crk'o dabogda! procijedi ovjek strahovito bijesno kroza stisnu te zube. Samo da sam imao petlju da izustim jednu jedinu rije, mogao sam te se prekono osloboditi. Proklet da si, kuga te umorila, vrae jedan mali! to radi tu? Dok je tako nesuvislo izgavarao te rijei, ovjek je mlatarao akom i priao Oliveru kao da e ga udariti, ali se najednom srui na zemlju i pone se previjati, a na usta mu izbije pjena. Oliver je asak zurio u tog, kako je mislio, pomahnitalog ovjeka, a onda jurne u kuu po pomo. Poto se pobrinuo da ga unesu u svratiste, pode kui trei najbre to ga noge nose ne bi li nadoknadio izgubljeno vrijeme. Putem se u udu, a pomalo i u strahu, sjeao udnovata vladanja tog nepoznatog ovjeka.

Ipak, nije dugo mislio na taj dogaaj. Kad se vratio kui, zaokupile su ga druge misli koje su potisnule u njemu sve to se njega osobno ticalo. Stanje Rose Mavlie naglo se pogoravalo. Jo prije ponoi zapala je u bunilo. Seoski lijenik neprestano je bio uz nju. Kad je prvi put pregledao bolesnicu, odveo je gospodu Mavlie na stranu i rekao joj da je bolest vrlo teka i opasna. Zapravo rekao je bilo bi pravo udo kad bi ozdravila. Koliko je puta Oliver te noi skakao iz postelje i prikradao se neujno stubama oslukujui svaki, pa i najmanji suanj iz bolesnike sobe! Koliko su ga puta podilazili srsi i oblijevao hladan znoj po elu kad bi iznenada zauo tapkanje nogu, jer bi se pobojao da se dogodilo neto to je bilo strano i pomisliti! I to su bile sve njegove dotadanje usr dne molitve prema molitvama to su mu sad navirale na usta, kad je bolno i strastveno preklinjao nebesa neka potede ivot i zdravlje tog plemenitog stvorenja nad kojim je smrt rairila svoja krila! Oh, ona neizvjesnost, ona grozna, tjeskobna neizvjesnost koja nas obuzima dok nemoni stojimo uz postelju dragog nam bia to lebdi izmeu ivota i smrti! Oh, one grozomorne misli koje nas salijeu te nam slikama to nam ih doaravaju paraju srce i presijecaju dah ona oajnika udnja da uinimo neto to e bar ublaiti bolove i smanjiti opasnost koju nismo kadri otkloniti, ona klonulost i utuenost to ih u nama izaziva tuna pomisao da smo posve nemoni koje su muke ravne tim mukama? Kakva ih razmiljanja ili nastojanja mogu utoliti u tim grozniavim i napregnutim trenucima? Osvanulo je jutro, a u ladanjskoj je kuici sve bilo mirno i tiho. Ljudi su razgovarali aptom; na vratnicama su se s vremena na vrijeme pojavljivala zabrinuta lica; ene i djeca odlazili su iz kue uplakani. Cijeli bogovetni dan i jo dugo nakon to se smrklo, Oliver je tiho tumarao po vrtu i svaki as bacao poglede prema bolesnikoj sobi, te bi protrnuo kad god bi ugledao zamraeni prozor, kao da iza njega vreba smrt. Kasno u noi stigao je gospodin Losberne. Zaista je teko ree dobri doktor okreui se na drugu stranu tako mlada, tako voljena, a tako malo nade! Osvane i drugo jutro. Sunce je veselo sjalo, toliko veselo kao da ne vidi nikakva jada ni nevolje pod sobom. I dok je oko nje svaki list i cvijet treperio u punom sjaju, odiui ivotom i zdravljem, a sa svih strana odjekivalo radosno kliktanje, lijepa mlada djevojka brzo je kopnjela. Oliver se odvukao do starog crkvenog groblja, sjeo na jedan zeleni humak i proplakao, molei se Bogu za nju.

Oliver Twist

Trideset tree poglavlje

Oko njega je bilo sve tako mirno i lijepo, u suncem obasjanoj krajini bilo je toliko sjaja i razdraganosti, u pjevu ljetnih ptica bilo je toliko blaene glazbe, u brzom letu vrane gakue preko nebeskog svoda bilo je toliko slobode, u svemu je bilo toliko ivota i radosti da je djeaku, kad je digao svoje upaljene oi i pogledao oko sebe, sijevnulo u glavi kako ovo nije vrijeme za umiranje, kako Rose nipoto ne.moe umrijeti dok su sva ta skromna stvorenja tako sretna i razdragana, kako se grobovi kopaju samo u hladnoj i neveseloj zimi, a nikako usred sunana i mirisava ljeta. Umalo to nije pomislio da su mrtvaki pokrovi samo za stare i smeurane ljude, da nikad svojim jezovitim naborima ne zaodijevaju mlada i ljupka tijela. Zvono s crkvenog tornja grubo prekine te djeakove misli. Jo jedan! Opet! Pozivalo je to zvono ljude na pogreb. Skupina jadnih alobnika ulazila je na vrata nosei bijele vrpce jer je pokojnik bio mlad. Stajali su gologlavi nad rakom, a meu oaloenima je bila i majka doskoranja majka. Sunce je, meutim, i dalje veselo sjalo i ptice su pjevale. Oliver poe kui prisjeajui se mnogih dobroinstava to mu ih je bila iskazala bolesna djevojka, i prieljkujui da opet doe vrijeme kad e joj moi neprestance posvjedoivati koliko joj je zahvalan i privren. Nije imao razloga zamjerati sam sebi nemar ili nepanju prema njoj jer joj je vjerno sluio, ali su mu opet izlazile pred oi na stotine sitnih zgoda kad mu se inilo da je mogao pokazati jo vie ara i revnosti, te je alio zbog toga. Moramo dobro paziti kako se ponaamo prema svojima blinjima jer svaka smrt budi u onima koji ostaju u ivotu misli o tome to su sve propustili i koliko su malo uinili koliko su toga zaboravili uiniti, a jo vie propustili popraviti! Nema teeg kajanja od beskorisnog kajanja; sjetimo se na vrijeme toga ako elimo da nas mimoiu te muke. Kad se vratio kui, gospoa Mvlie je sjedila u malom salonu. Kad ju je ugledao, srce mu se stegnulo jer se do tada nije bila odvajala od uzglavlja svoje neakinje. Protrnuo je pri pomisli to ju je mogao otjerati odande. Doznao je, meutim, da je bolesnica utonula u dubok san iz kojeg e se probuditi ili da ozdravi i vrati se u ivot, ili da se oprosti s njima i umre. Sjedili su tako sate i sate oslukujui i bojei se progovoriti ijednu rije. Jelo je odneseno a da ga nisu ni taknuli; pogledima koji su pokazivali da su im misli na drugoj strani, promatrali su sunce kako tone sve nie i nie i kako najposlije prosipa po nebu i zemlji sjajne boje to nagovjeuju njegov zalazak. Njihov napregnuti sluh ulovi bat koraka

to su se pribliavali. Obadvoje i nehotice jurnu prema vratima kad ue gospodin Losberne. to je s Rosom? zavapi stara gospoa. Recite mi odmah! Sve u lake podnijeti nego ovu neizvjesnost! Ah, recite mi, molim vas, za ime Boje! Morate se najprije smiriti ree lijenik pridravajui je. Bu dite s mirom, draga gospoo, molim vas! Pustite me, za Boga miloga! Drago moje dijete! Mrtva je! Umire! Ne umire! plahovito uzvikne doktor. Bog je dobar i milostiv pa e ona jo dugo poivjeti, na radost i sreu svih nas. Stara gospoa padne na koljena i htjede sklopiti ruke, ali snaga koja ju je toliko dugo podravala odleti put neba s prvim rijeima zahvalnosti, i ona klone u prijateljske ruke to su se raskrilile da je prihvate.

Trideset etvrto poglavlje

Trideset etvrto poglavlje

sadri nekoliko uvodnih podataka o jednom mladom gospodinu koji prvi put stupa na scenu, a rije je i o jednoj novoj pustolovini koju je doivio Oliver.
Bila je to gotovo prevelika srea da bi se mogla podnijeti. Oliver je bio zgranut i oamuen tom neoekivanom obavijeu; nije mogao ni plakati ni govoriti ni mirovati. Gotovo nije bio kadar shvatiti to se zbilo, sve dok mu nakon duga bazanja po svjeem veernjem zraku nisu odjednom suze grunule niz obraze, te kao da je u jedan mah dokraja pojmio svu radosnu promjenu koja je nastala, i osjetio kako mu je gotovo nepodnoljiv teret tjeskobe pao sa srca. No se ve bila uvelike spustila kad je krenuo kui s rukama punim cvijea, to ga je neobino pomno bio nabrao da okiti njime bolesniku sobu. Dok je hitro odmicao cestom, uo je za sobom neka kola kako mu se naglo pribliavaju. Obazrevi se, ugleda potansku koiju kako juri prema njemu punom brzinom. Konji su letjeli kao vihor a cesta je bila uska, pa se Oliver priljubi uz neije vratnice da propusti koiju. Dok je jurila mimo njega, opazi u njoj ovjeka s bijelom nonom kapom na glavi. Njegovo mu se lice uini poznatim iako nije imao vremena da ga dobro pogleda. Odmah zatim nona kapa se pomoli na prozoru koije i netko gromovitim glasom dovikne koijau neka zaustavi kola, to ovaj uini to je bre mogao. Tada nona kapa opet izviri i onaj isti glas zazove Olivera po imenu. Hej! dovikne mu taj ovjek. Olivere, to ima novo? Mladi go spodine! Kako je gospoica Rose? Jeste li to vi, Gilese? povie Oliver pritravajui koiji. Nona se kapa opet pomoli na prozoru i Giles zausti da neto kae, ali ga iznenada jedan mladi gospodin, koji je sjedio u drugom kutu koije, povue natrag i uzbueno upita to ima novo.

Samo jednu rije! dovikne taj mladi. Je li joj bolje ili gore? Bolje... mnogo bolje! urno odgovori Oliver. Hvala Bogu! usklikne mladi. Je li to sigurno? Sasvim sigurno, gospodine otpovme Oliver. Tek joj je prije dvatri sata krenulo nabolje, ali gospodin Losberne kae da nema vie opa snosti. Mladi ne ree vie ni crne ni bijele, samo otvori vrata koije, iskoi iz kola, uhvati Olivera bre-bolje za miicu i odvede ga u stranu. Je li to sasvim pouzdano? Da se nisi moda prevario, deko, je li? upita ga mladi drhtavim glasom. Nemoj me, molim te, sluajno zavaravati nadama koje se ne mogu ispuniti. Ne bih to uinio ni za to na svijetu, gospodine ree Oliver. Zbi lja mi moete vjerovati. Sam je gospodin Losberne rekao da e poivjeti jo mnogo godina, na radost i sreu svih nas. uo sam na svoje ui kad je to rekao. Kad se prisjetio prizora koji je obiljeio poetak tolike sree i radosti, Oliveru se oi zaliju suzama, a i mladi okrene glavu na drugu stranu i posuti neko vrijeme. Oliveru se uini da je i zajecao vie puta, ali se nije usudio ni pisnuti, jer je i te kako dobro znao to taj mladi u tom trenutku osjea, pa je stajao podalje od njega, toboe zaokupljen svojom kitom cvijea. Za sve to vrijeme gospodin Giles, s bijelom nonom kapom na glavi, sjedio je na potezi koije podnimljen na koljena i otirao oi plavim pamunim rupiem s bijelim tokicama. Najbolji dokaz da taj estiti ovjek ne hini ganue bijahu njegove crvene oi kojima je pogledao mladog gospodina kad mu se ovaj obratio: Mislim, Gilese, kako e biti najbolje da se sami odvezete do moje majke. Ja bih radije polako produio pjeice kako bih dobio malo na vre menu prije nego to je ugledam. Moete joj rei da dolazim. Oprostite, gospodine Harry ree Giles briui i dotjerujui rupi em svoje uplakano lice ali bio bih vam veoma zahvalan kad biste ko ijau povjerili tu poruku. Ne bi bilo uputno, gospodine, da me posluga vidi u ovakvu stanju. Srozao bih se u njihovim oima kad bi me ovakva vidjeli. Pa dobro odvrati Harrv Mavlie smjekajui se uinite kako god hoete. Neka on ode s prtljagom ako elite, a vi poite s nama. Samo stavite najprije neto pristojnije na glavu umjesto te none kape, jer e inae svijet pomisliti da smo enuli pameu. Poto je tako bio upozoren na svoje nedolino pokrivalo, gospodin Giles makne kapu s glave i strpa je u dep, a na njeno mjesto stavi solidan i

O liv e r T w ist

T rideset etvrto poglavlje

dostojanstven klobuk to ga je dohvatio iz koije. Nakon toga kpija potjera konje, a Giles, gospodin Mavlie i Oliver produe dalje s noge na nogu. Dok su tako ili, Oliver je s vremena na vrijeme bacao vrlo radoznale i pozorne poglede na doljaka. Bio je srednjeg rasta i moglo mu je biti dvadeset pet godina; lice mu bijae lijepo i otvoreno, a dranje slobodno i privlano. Unato velikoj razlici u godinama, bio je toliko nalik na staru gospou da bi Oliver bez po muke pogodio da su u rodu, ak i kad ne bi znao da su majka i sin. Kad su stigli u ladanjsku kuicu, gospoa je Mavlie ve eljno iekivala sinov dolazak. Oboje je bilo duboko ganuto sastankom. Majko! proape mladi. Zato mi nisi ve prije javila? Pisala sam ti, ali kad sam malo bolje promislila, odluila sam zadrati pismo dok ne ujem miljenje gospodina Losbernea odgovori gospoa Mavlie. Ali zato opet e mladi zato si riskirala da se dogodi ono to se umalo nije dogodilo? Da je Rose... ne mogu sad izgovoriti tu rije... da se ta bolest drugaije zavrila, kako bi to uope mogla sama sebi oprostiti? I kako bih ja ikad vie mogao biti sretan? Da se to zaista dogodilo, Harry ree gospoa Mavlie bojim se da bi tvoja srea bila zauvijek razorena i da bi bilo sasvim nevano bi li stigao dan ranije ili kasnije. A kako bi drukije i moglo biti, majko? odvrati mladi. Ama, zato to uope govorim? To je zaista tako... to je zaista tako... i ti zna, majko, da je tako... svakako zna da je takol Znam da ona zasluuje najljepu i najistiju ljubav koju moe pruiti srce jednog mukarca ree gospoa Mavlie. Znam da odanost i plemenitost njene due ne trae zauzvrat obinu naklonost, nego duboku i trajnu ljubav. Kad ne bih to osjeala i uz to jo znala da bi promjena dr anja voljenog ovjeka mogla slomiti njeno srce, ne bi mi bilo ovako teko izvriti svoj zadatak, niti bih se morala boriti sama sa sobom da uinim ono to smatram da mi dunost nalae. To nije lijepo od tebe, majko ree Harry. Zar zbilja misli da sam jo djearac koji ne zna to mu srce eli i koji ne poznaje svoju duu? Mislim, dragi moj sine otpovrne gospoa Mavlie stavljajui mu ruku na rame da je mladost puna plemenitih osjeaja koji ne traju dugo, i da meu njima ima takvih koji jo bre prou kad se zadovolje. A nadasve mislim nastavi gospoa gledajui netremice sina ako se po letan, vatren i ambiciozan ovjek oeni djevojkom na ije je ime, premda i bez njene krivnje, baena neka ljaga, na koju e beutni i nevaljali ljudi

moda svaki as podsjeati i nju i njegovu djecu i koju e utoliko ee bacati njemu u lice i ismijavati ga ukoliko on bude imao vie uspjeha u ivotu moe se dogoditi, koliko god taj ovjek bio plemenita i dobra srca, da se jednog dana pokaje zbog brane veze koju je zasnovao u mladosti. A ona e moda patiti znajui da se on zbog toga kaje. Majko nestrpljivo e mladi mukarac koji bi se tako ponio bio bi odvratan sebinjak koji ne bi bio vrijedan nazvati se ovjekom, niti bi bio vrijedan ene koju si opisala. Ti sad tako misli, Harry ree mu majka. I dovijeka u tako misliti] ustvrdi mladi. Duevne muke koje sam proivio u ova dva dana tjeraju me da ti priznam svoju ljubav, koja, kao to i sama zna, nije od juer niti je ne znam kakav mladenaki hir. Rose, ta slatka, draga djevojka, prirasla mi je srcu vre nego to je ikad ijedna ena prirasla srcu jednog mukarca. Sve moje misli, planovi i nade u ivotu vezani su za nju, a ako se ti usprotivi toj mojoj velikoj ljubavi, zauvijek e mi razoriti mir i sreu. Promisli, majko, dobro o svemu tome i o meni, i nemoj tako olako prijei preko sree, do koje kao da ti nije mnogo stalo. Harrv opet e gospoa Mavlie upravo zato to mi je mnogo stalo do njenih i osjetljivih srdaca, ne bih htjela da im se nanese bol. Ali dosta smo, i previe, razgovarali zasad o tome. Neka onda sama Rose odlui dobaci joj Harrv. Nee valjda tjerati s tim svojim pretjeranim miljenjima toliko daleko da me odbije od nje? Neu odvrati gospoa Mavlie ali molila bih te da razmisli... Ve sam razmislio1. glasio je nestrpljiv odgovor. Razmiljao sam, majko, godine i godine. Razmiljao sam o tome im sam poeo misliti svojom glavom. Moji su osjeaji ostali nepromijenjeni i nikad se nee promijeniti; pa zato da se onda jo muim prikrivajui ih kad od toga nitko iv nema nikakve koristi? Neu! Moram sve rei Rosi prije nego to odem. Samo joj reci ree gospoa Mavlie. Ima neto u tvom dranju, majko, to mi govori da e ona hladno primiti moje rijei napomene mladi. Nee hladno odvrati stara gospoa ni govora. Nego kako? saleti je mladi. Da nije koga drugog zavoljela? Nije, nije odgovori mu majka. Ti si ve previe, ako se ne varam, zaokupio njene osjeaje. Nego, ovo sam ti htjela rei nastavi stara go spoda ne dajui sinu da je prekine u rijei. Prije nego to sve stavi na kocku, prije nego to se vine do vrhunca nade, porazmisli koji trenutak,

O liver Tw ist

T rid ese t e tv rto po glav lje

drago moje dijete, o Rosinu podrijetlu, porazmisli o tome koliko moe na njenu odluku utjecati spoznaja o njezinu sumnjivu podrijetlu, s obzirom na njenu odanost nama, na sav ar njene plemenite due i na njen samoprijegor kojim se oduvijek u svemu isticala, i u vanim i u nevanim stvarima. Kako to misli? To mora sam dokuiti odgovori gospoa Maylie a ja sad moram k njoj. Bog te blagoslovio, sinko! Hoemo li se veeras jo vidjeti? eljno je priupita Harry. Hoemo, uskoro odgovori gospoa. im uzmognem ostaviti Rosu. Hoe li joj rei da sam stigao? opet e Harrv. Naravno otpovrne gospoa Mavlie. I reci joj koliko sam se brinuo, i koliko sam patio, i koliko eznem da je vidim. Hoe li joj rei sve to, majko? Hou ree stara gospoa. Sve u joj to rei. I stisnuvi njeno sinu ruku, odbrza iz sobe. Dok se nabrzinu vodio taj razgovor, gospodin Losberne i Oliver stajali su na drugom kraju odaje. Prvi od njih prui sad ruku Harrvju Mavlieju i njih se dvojica srdano pozdrave. Na brojne upite svoga mladog prijatelja, doktor mu podnese opiran izvjetaj o stanju bolesnicei izvjetaj koji je bio isto toliko utjean i pun obeanja koliko se mladi mogao nadati na temelju onoga to je uo od Olivera, a sve je to nauljenih uiju sluao i gospodin Giles, koji je toboe poslovao neto oko prtljage. Jeste li, Gilese, u posljednje vrijeme ustrijelili togod poteno? upi ta ga lijenik kad je zavrio razgovor. Nita osobito, gospodine odgovori Giles, crven kao rak. I niste ulovili nikakve lopove niti prepoznali kojeg provalnika? pro pitkivae dalje doktor. Nisam, gospodine odgovori Giles vrlo dostojanstveno. E pa, ao mi je to to ujem ree doktor jer vi to zbilja dobro radite. A kako je Brittles? Mali je sasvim dobro, gospodine ree Giles zauzimajui svoje uo biajeno zatitniko dranje i alje vam, gospodine, svoje najsmjernije pozdrave. E pa, lijepo, lijepo ree doktor. A kad ste ve tu, gospodine Gilese, da vam kaem kako mi je vaa dobra gospodarica, dan prije nego to sam bio onako hitno pozvan ovamo, povjerila da obavim jedan mali posao u vau korist. Hoete li biti tako dobri da doete malo ovamo, na stranu?

Giles prie neobino vano i pomalo zaueno doktoru koji ga poasti kratkim povjerljivim razgovorom, nakon kojeg se glavni sluga vie puta pokloni i udaiji iznimno dostojanstvenim korakom. U salonu je predmet tog razgovora ostao tajna, ali se u kuhinji ubrzo doznalo to je posrijedi, jer se gospodin Giles zaputio ravno onamo, zatraio vr crnog piva i, zauzevi velianstveno dranje, to je na prisutne ostavilo snaan dojam, obznanio da je gospodarica izvoljela, s obzirom na njegovo junatvo iskazano prilikom pokuaja provale, poloiti u mjesnu tedionicu svotu od dvadeset pet funti na njegovo ime i slobodno raspolaganje. Nato su kuharica i sobarica podigle ruke i oi uvis i rekle da e se gospodin Giles sad jamano uzoholiti, ali gospodin Giles samo usklikne, cupkajui ipkane nabore na svojoj koulji: Neu, ne bojte se! i doda da e im biti zahvalan ako primijete i upozore ga da se dri iole oholo prema svojima podinjenima. I nadrobi jo mnogo rijei koje su jednako tako svjedoile o njegovoj skromnosti i bile isto tako doekane oduevljenjem i pljeskom, jer su, uostalom, bile izvorne i umjesne, kao to su obino rijei svih znaajnih ljudi. Gore je takoer veer protjecala u najboljem raspoloenju, jer je doktor bio dobre vvoje pa Harrv Mavlie, koliko god bio u prvi mah umoran i zamiljen, nije mogao odoljeti aljivosti toga dinog gospodina, koji je zasipao drutvo kojekakvim dosjetkama, poalicama i zgodama iz lijenikog zvanja, koje su bile neto najsmjenije to je Oliver ikad uo, pa se smijao od sveg srca, na oito zadovoljstvo gospodina Losbernea, koji se smijao sam sebi preko svake mjere i nagonio svojim primjerom Harrvja na gotovo isti takav smijeh. I tako su se veselili koliko su mogli u takvim prilikama, i bilo je ve kasno u noi kad su se rastali, laka i harna srca, i poli na poinak, koji im je, nakon svih onih sumnji i neizvjesnosti to su ih bili pretrpjeli, bio i te kako potreban. Sutradan je Oliver ustao bolje volje i prihvatio se svojih uobiajenih jutarnjih poslova poletnije i ornije nego posljednjih nekoliko dana. Ponovo je iznio krletke, na njihova stara mjesta, kako bi ptice pjevale u njima, i ponovo je nabrao naljepeg poljskog cvijea to ga je mogao nai kako bi Rose mogla uivati u njegovoj ljepoti. Kao kakvom arolijom, nestalo je sjete koja kao da je pod tunim pogledom zabrinuta djeaka dane i dane obavijala sve predmete, koliko god oni bili lijepi sami po sebi. Rosne su kapi nekako blistavije svjetlucale na zelenom liu, povjetarac je nekako umilnije umio u kronjama, pa i samo je nebo bilo nekako plavetnije i sjajnije. Tako nae raspoloenje djeluje ak i na izgled predmeta oko nas. Ljudi koji, gledajui prirodu i svoje blinje, kukaju kako je sve mrano i sumorno imaju pravo, samo to su te tamne boje tek odraz njihovih oiju

O liver T w ist

T rid eset etv rto p o g lav lje

i srdaca to ih je prelila u. Prave su boje pune preljeva i iziskuju jasniji pogled. Vrijedno je napomenuti, a to je i Oliveru odmah udarilo u oi, da nije vie sam odlazio u svoje jutarnje etnje. Otkako je Harry Mavlie ve prvog jutra sreo Olivera kako se vraa kui punih ruku cvijea, obuzela ga je tolika strast za cvijeem i pokazao je toliko ukusa u araniranju da je u toj vjetini ostavio svog mladog prijatelja daleko za sobom. Iako mu, meutim, nije u tome bio ravan, Oliver je znao gdje se moe nai najljepe cvijee, pa su svakog jutra zajedno landrali uzdu i poprijeko i donosili kui cvijee u punom cvatu. Prozor je mlade djevojke sad bio otvoren jer je ona voljela da joj opojni ljetni zrak struji u sobu i krijepi je svojom svjeinom, ali je u vazi na samom prozoru svagda stajala kitica cvijea sloena neobino brino svakog jutra. Oliver je, htio-ne htio, zapazio da se uvelo cvijee nikad ne baca, iako se u maloj vazi redovito mijenja cvijee; isto je tako zapazio da bi doktor, kad god bi doao u vrt, neizostavno bacio pogled na taj prozor i vrlo znaajno klimnuo glavom prije nego to bi poao u svoju jutarnju etnju. I tako su dani brzo odmicali a Rose se naglo oporavljala. Ne bi se moglo rei da Oliver nije znao to e s vremenom, premda djevojka nije jo bila izila iz svoje sobe pa nije bilo zajednikih veernjih etnji, osim to bi se ovda-onda malo proetao s gospoom Mavlie. Jo je revnije odlazio na poduku svom starom uitelju i bio je toliko vrijedan da se i sam udom udio svom naglom napredovanju. Ali ba dok je bio zaokupljen uenjem, dogodilo mu se iznenada neko to gaje silno prenerazilo i uzrujalo. Sobica u kojoj je obino sjedio i uio bila je u prizemlju, u stranjem dijelu kue. Bijae to prava ladanjska sobica kojoj je prozor bio izvana obrastao jasminom i kozjom krvi to su ispunjavali sobu svojim miomirisima. Prozor je gledao na vrt iz kojeg su vrataca vodila u obor za konje, a iza obora se sterala lijepa livada i uma. Na toj strani nije nigdje bilo kue pa je pucao irok vidik. Jedne lijepe veeri, dok se tek hvatao mraak, Oliver je sjedio do prozora zadubljen u itanje. Sjedio je tako ve neko vrijeme, a kako je bio neobino sparan dan i kako se bio prilino umorio, nee biti sramota za pisca knjige koju je itao, tko god taj pisac bio, ako kaemo da je djeaka malo-pomalo shrvao san. Ima jedna vrsta sna koji nas katkad ophrva i sputa nam tijelo, ali nam duh ostaje svjestan svega to se oko nas zbiva, a misli nam lutaju po miloj volji. Ako se nesavladiva tromost, tjelesna klonulost i posvemanja nesposobnost da gospodarimo svojim mislima i pokretima moe nazvati

snom, onda se za takvo stanje moe rei da je san; pa ipak smo svjesni svega to se oko nas zbiva, a ako u takvim trenucima sanjamo, rijei koje zaista netko izgovara, ili umovi koji se zaista razlijeu oko nas, utkivaju se neobino lako u nae snove, tako da se san i java nekako udnovato izmijeaju te ih poslije gotovo vie ne moemo razluiti. Ali ak ni to nije najzaudnija pojava u takvu stanju. Premda su nam za to vrijeme osjetila opipa i vida obamrla, neosporna je injenica da na nae misli i slike to nam u snu prolaze pred oima djeluje, opipljivo djeluje puka nijema nazonost nekog zbiljskog predmeta, koji nije morao biti u naoj blizini kad smo sklopili oi i za koji na javi nismo znali da je tu negdje u blizini. Oliver je vrlo dobro znao da je u svojoj sobici, da knjige lee pred njim na stolu, da opojni povjetarac arlija milujui povijue to se penju uza zid. Pa ipak je spavao. Iznenada se prizor promijeni, zrak postane teak i zaguljiv i djeak protrne jer mu se uini da je opet u idovljevoj kui. Odvratni starac, kao i obino u svom kutu, upire prstom u njega i ape jednom drugom ovjeku koji sjedi do njega, lica okrenuta na drugu stranu. To Tiho, dragoviu moj! uini mu se da uje kako idov govori, je on, kad ti kaem. Hajdemo! On! kao da odvrati onaj drugi. Zar misli da ga nisam odmah prepoznao? Kad bi cijeli opor duhova poprimio njegov lik a on stajao meu njima, ima neto po emu bih ga zaas prepoznao. Kad bi ga zako pao dvadeset metara duboko u zemlju i poveo me preko njegova groba, mislim da bih znao da on tu lei, ak i kad ne bi bilo nikakva znaka na grobu. Oliveru se uini da je glas tog ovjeka proet toliko strahovitom mrnjom da se probudi od straha i prene iz sna. Boe mili! Od ega mu se to krv sledila u ilama, od ega ga je izdao glas, od ega su mu se oduzele ruke i noge? Tu... tu... na prozoru... odmah tu, pred njim... toliko blizu da bi ga mogao gotovo dodirnuti rukom prije nego to je ustuknuo, tu je stajao idov i piljio u sobu, te im se pogledi ukrste! A do njega, posve blijed od gnjeva ili od straha, ili i od jednog i od drugog, mrko lice onog istog ovjeka koji se bio okomio na njega na ulazu u svratiste. Ta mu je slika bljesnula pred oima samo na tren, kao munja, i ve je nestala. Ali i oni su njega prepoznali i on njih; i ta mu se slika utisnula toliko duboko u sjeanje kao da je urezana u kamen i kao da je od roenja nosi pred oima. Stajao je asak skamenjen, a onda iskoi kroz prozor u vrt i pone iz svega glasa zazivati upomo.

O liv e r T w is t

Trideset peto poglavlje

Trideset peto poglavlje

u kojem je rije o neuspjeloj potjeri na kraju Oliverove pustolovine i o prilino vanu razgovoru izmeu Harryja Maylieja i Rose.
Kad su na Oliverovo zapomaganje dotrali ukuani, nali su ga, blijeda i uzrujana, kako prstom upire u livadu iza kue i na jedvite jade izgovara: idov! idov! Giles nije bio naisto to znai taj povik, ali Harrv Mavlie, koji je bio malo otroumniji i koji je znao poneto o Oliverovoj prolosti iz kazivanja svoje majke, odmah pojmi to je posrijedi. Na koju je stranu pobjegao? upita ga dohvaajui toljagu to je stajala u kutu. Tamo odgovori Oliver pokazujui na koju je stranu idov pobje gao. Zaas ih je nestalo. Onda su u jarku! ree Harrv. Za mnom! Pazite da ne zaostanete! Rekavi to, preskoi ivicu i pojuri tako strelovito da su ga ostali jedva sustizali. Giles je trao to je bre mogao, a isto tako i Oliver. Nakon minutu, dvije vrati se iz etnje gospodin Losberne, pa se i on jedva nekako prebaci preko ivice, ali se osovi na noge hitrije nego to bi se ovjek od njega nadao, te udari za njima brzinom koja nije bila za podcjenjivanje, raspitujui se na sva usta to se zapravo dogodilo. I tako svi jure bez predaha dok im predvodnik ne stigne do mjesta u polju to mu ga je Oliver pokazao, pa pone pomno pretraivati jarak i oblinju ivicu, te tako omogui ostalima da pristignu, a Oliveru da priopi gospodinu Losberneu to ih je nagnalo da se dadu u takvu bjesomunu hajku.

Ali sve je traganje bilo uzaludno. Nije bilo ak ni svjeih tragova stopala. Stajali su navrh breuljka s kojeg je pucao vidik na tri-etiri milje uokolo. Slijeva u kotlini bilo je selo, ali da bi doli do njega smjerom koji je pokazao Oliver, ona su dvojica morala pretrati preko istine dobar komad puta, to nikako nisu mogli za tako kratko vrijeme. S druge strane, livade su bile okruene gustom umom, ali ni do nje nisu bjegunci mogli stii iz istog razloga. Mora da ti se sve to prisnilo, Olivere ree Harrv Mavlie. Ma nije, gospodine, kad vam kaem odvrati Oliver jeei se pri samoj pomisli na lice starog nitkova. Vidio sam ga sasvim lijepo. Obojicu sam jasno vidio, kao to sad vas gledam. A tko je bio onaj drugi? upitaju ga Harrv i gospodin Losberne u isti mah. Onaj isti ovjek o kojem sam vam priao kako je iznenada naletio na mene u svratitu ree Oliver. Gledali smo se lijepo oi u oi, mogao bih se zakleti da je to bio on. I siguran si da su ovuda udarili? priupita ga Harrv. Jesam, isto onako kao to sam siguran da su obojica stajala pred prozorom odgovori Oliver pokazujui rukom na ivicu koja je dije lila vrt od livade. Onaj je visoki preskoio ivicu eno ondje, a idov se drao malo vie desno i provukao se kroz onaj otvor. Obojica su motrila Oliverovo ozbiljno lice dok je to govorio, a onda su izmijenili meu sobom poglede koji kao da su govorili kako vjeruju da Oliver govori istinu. Pa ipak, nigdje nije bilo ni najmanjeg traga od bjegunaca. Trava je bila visoka, ali nigdje nije bila izgaena, onim na onim mjestima kuda su oni sami bili proli. Rubovi i strane jaraka bijahu od gnjecave ilovae, ali nigdje pod milim Bogom nisu mogli otkriti tragove cipela ni bilo kakav drugi znak po kojem bi mogli zakljuiti da je tuda prola ljudska noga u posljednjih nekoliko sati. Zbilja udno! napomene Harrv. udno? ponovi doktor. ak ni Blathers i Duff ne bi znali to im je initi. Iako je bilo oito da je svako daljnje traganje uzaludno, tragali su i dalje sve dok nije pala no pa i tada su odustali teka srca. Poto je Oliver opisao to je bolje znao i umio kako su ona dvojica izgledala i bila obuena, poslali su Gilesa da obie sve seoske krme. idov je svakako bio toliko uoljiv ovjek da su ga ljudi mogli lako zapamtiti ako su ga vidjeli kako negdje pije ili vrlja, ali se Giles vratio bez ikakve obavijesti s pomou koje bi se ta tajna mogla razotkriti ili bar donekle razjasniti.

Oliver Twist

Trideset peto poglavlje

Sutradan su nastavili tragati i raspitivati se, ali i opet bez ikakva uspje ha. Prekosutra su Oliver i gospoa Mavlie otili u oblinje trgovite nadajui se da e ondje sresti onu dvojicu ili bar uti togod o njima, ali ni taj pokuaj nije urodio plodom. Nakon nekoliko dana dogaaj je poeo pomalo padati u zaborav, kao to obino biva kad radoznalost slabi zbog pomanjkanja novosti. , ,^. Dotle se Rose i dalje brzo oporavljala. Pridigla se, poela je izlaziti i opet ivjeti s obitelji, unosei radost u srca svih ukuana. Premda je ta promjena nabolje oito utjecala na ukuane, i premda su se u ladanjskoj kuici ponovo razlijegali veseli glasovi i radostan smijeh, ipak bi s vremena na vrijeme neke od njih, pa ak i samu Rosu, obuzela nekakva neobina suzdrljivost, to nije moglo ni Oliveru promaknuti. Gospoa Mavlie i njezin sin esto su se zatvarali u sobu i dugo razgovarali, a Rose se vie puta pojavila s tragovima suza na licu. A otkako je gospodin Losberne odredio dan kad e se vratiti u Chertsev, ti su znaci uestali i bilo je oito da se neto sprema to ugroava mir i sreu mlade djevojke i jo nekoga uz nju. Napokon, jednog jutra, kad je Rose ostala nakon doruka sama u sobi, ude Harrv Mavlie i, nakon kraeg vrzmanja, zamoli je za doputenje da progovori s njom dvije-tri rijei. Dvije-tri... samo dvije-tri rijei... nita vie, Rose ree mladi privlaei stolac blie njoj. Ovo to ti imam rei zaokupljalo je ve i tvoje misli; tebi nisu nepoznate najdrae nade moga srca iako ih jo nisi ula iz mojih usta. im je Harry uao, Rose je sva problijedjela, ali je to moglo biti i posljedica njene nedavne bolesti. Samo je naklonila glavu i, sagnuvi se nad cvijee to je stajalo pokraj nje, nijemo je ekala da nastavi. Ja... ovaj... ve sam morao otputovati ree Harrv. Zaista si morao odvrati Rose. Oprosti to ti ovo kaem, ali radije bih da si ve otputovao. Dovelo me je najstranije i najmunije strahovanje ree mladi bojazan da ne izgubim najdrae bie za koje su mi vezane sve elje i nade. Bila si na umoru, lebdjela si izmeu zemlje i neba. Kad mlada, lijepa i dobra stvorenja ophrva boletina, znamo da njihove iste due i nehotice eznu za blistavim carstvom vjenog mira; znamo, hvala Bogu, da vrlo esto najbolji i najljepi meu nama odlaze od nas u cvijetu mladosti. Dok je mladi to govorio, iz oiju njene djevojke zavrcaju suze, a kad je jedna od njih kanula na cvijet nad kojim je bila sagnuta, te se zacaklila punim sjajem u njegovoj aki i jo ga vie uljepala, reklo bi

se da taj izljev njena istog mladog srca tei prirodno se stopiti s onim to je najljupkije u prirodi. Stvorenje tako lijepo i bezazleno kao aneo Boji lebdjelo je izme u ivota i smrti strastveno nastavi mladi. Ah, tko se mogao nadati da e se ono, kad se pred njim ve raskrilio onaj daleki svijet koji mu je tako blizak, vratiti u ovaj svijet jada i nevolje! Rose, Rose, kad samo pomislim da si ve odlazila od nas kao njena sjena koju svjetlo s visina baca na zemlju, da nije bilo nade da e biti poteena i ostati s onima koji tavore svoje dane, da nije gotovo ni bilo razloga da ostane ovdje, da sam osjeao kako pripada onoj blistavoj sferi u koju su se tako rano utekli mnogi od najljepih i najboljih meu nama a svejedno sam se molio Bogu, uza sve te utjehe, da te vrati onima koji te vole sve su to bile gotovo prevelike muke da bi ih ovjek mogao podnijeti. Takve sam muke ja trpio danju i nou, a s njima je nahrupila takva bujica bojazni, strepnji i sebina aljenja da ne umre a da ne zna, i da nikad nee znati, koliko te volim, da mi se od svega toga malne pomutila pamet i razum. Ali ti si ozdravila. Iz dana u dan, takorei iz sata u sat, vraala ti se pokoja kapljica zdravlja, mijeala se s iscrpljenim i slabim tokom ivota to je tromo kruio u tebi, pa je zdravlje ponovo nabujalo u tebi, kao potok u proljee. Oima zamagljenim od nestrpljivosti i snane njenosti, gledao sam te kako se iz smrti vraa u ivot. Nemoj mi rei kako bi radije da nisam ovo doivio, jer mi je sad srce meke prema svim ljudima. Nisam to mislila ree Rose plaui. Samo bih radije da si otputovao kako bi se to prije vratio svojoj uzvienoj i plemenitoj dje latnosti, djelatnosti koja je vrijedna tebe. Nema djelatnosti koja bi bila vrednija mene, koja bi bila vrednija najuzvienije naravi na svijetu nego to je nastojanje da se zadobije takvo srce kao to je tvoje ree mladi i uhvati djevojku za ruku. Rose, draga moja Rose! Godine i godine te ve volim i nadam se da u se dovinuti do slave kako bih se mogao ponosno vratiti i rei ti da sam za slavom teio samo radi toga da je mogu podijeliti s tobom, snatrio sam kako u te u tom sretnom trenutku podsjetiti na sve one znakove djeake privrenosti koje sam ti nijemo iskazivao, i kako u te zaprositi i tako potvrditi stari preutni sporazum koji smo meu sobom bili sklopili! Taj dan jo nije doao, ali, evo, premda jo nisam stekao slavu niti ostvario svoje mladenake snove, nudim ti svoje srce koje je ve odavno tvoje, i znaj da sva moja budunost ovisi o tvom sadanjem odgovoru.

O liv e r T w ist

T rideset pe poglavlje to

Ti si oduvijek bio dobar i plemenit prema meni ree Rose obu zdavajui svoje uzburkane osjeaje. A da ne bi pomislio da sam beutna ili nezahvalna, uj sad moj odgovor. Tvoj odgovor glasi da se moram potruditi zasluiti te, je li tako, draga moja Rose? Moj odgovor glasi odgovori Rose da se mora potruditi za boraviti me, ne kao svoju staru i privrenu prijateljicu, jer bi me to ljuto zaboljelo, nego kao djevojku koju voli. Pogledaj malo oko sebe, pomisli samo koliko ima djevojaka kojima bi se mogao ponositi kad bi ih pridobio za sebe. Povjeri mi neku svoju drugu ljubav ako eli; ja u ti biti najbolji, najprisniji i najvjerniji prijatelj. Nastane utnja za koje Rose, koja je pokrila lice rukom, pusti na volju svojim suzama. Harry ju je svejednako drao za drugu ruku. A zato, Rose? napokon e on tihim glasom. Zato si tako odluila? Ima puno pravo da to sazna odgovori Rose. Nita to e jo rei ne moe izmijeniti moju odluku. Takva je moja dunost koju moram izvriti. To dugujem i drugima i samoj sebi. Samoj sebi? Da, Harry... Ja sam, kao siromana djevojka bez ikoga svoga koja nosi ljagu na svom imenu, duna prema samoj sebi ne dati tvojim prijateljima razloga da pomisle kako sam iz sramotnih pobuda popu stila tvojoj mladenakoj strasti i opteretila, kao klada, sve tvoje nade i snove. Duna sam prema tebi i prema tvojima sprijeiti te da, pone sen svojom plemenitom naravi, uini neto to bi bila velika zapreka tvom uspjehu u ivotu. Ako je tvoja prirodna naklonost u skladu s tvojim osjeajem duno sti... pone Harry. Nije odgovori Rose i porumeni. Onda mi, dakle, uzvraa ljubav? ree Harry. Samo mi to reci, draga moja Rose; samo mi to reci, ublai gorinu ovoga grdnog razoaranja! Kad bih mogla to rei a da ne uinim naao onome koga volim, ja bih... Primila ovo oitovanje sasvim drugaije? upadne joj Harry u rije. Nemoj bar to tajiti od mene, Rose! Moda ree Rose. Ali ekaj! nadoda oslobaajui ruku iz njegova stiska. emu da nastavljamo ovaj muni razgovor? Meni je vrlo muan, iako u ga se dovijeka rado sjeati jer u zaista biti sretna znajui da sam nekad zauzimala u tvom srcu mjesto koje sad zauzi-

mam, a svaki uspjeh koji bude postigao u ivotu ulijevat e mi novu snagu i odlunost. Zbogom, Harry! Neemo vie nikad razgovarati ovako kao to sad razgovaramo, iako emo moda biti dugo i sretno povezani na drugi nain od onoga koji si ti elio postii ovim razgovorom. I neka te na tvom putu prati svaka srea i blagoslov koje moe izmoliti iskreno i vjerno srce od vrela svekolike istine i dobrote! Reci mi jo samo jednu rije, Rose ree Harry. Reci mi otvo reno zato me odbija? Da ujem iz tvojih usta! Pred tobom je blistava budunost odluno mu odgovori Rose. Otvoren ti je put do svih poasti koje se mogu stei u javnom ivotu velikim sposobnostima i monim vezama. Ali te su tvoje veze na visokim mjestima, a ja se ne elim druiti s ljudima koji bi moda prezirali moju majku koja mi je podarila ivot, niti bih htjela osramo titi ili upropastiti sina ene koja mi je druga majka. Jednom rijeju ree djevojka i okrene glavu na drugu stranu jer ju je iznevjerila trenutna odlunost na mojem je imenu ljaga koju svijet prebacuje i na nevinu djecu. Neu da ta ljaga padne i na druge, hou je sama nositi do kraja ivota. Jo samo jednu rije, Rose, najmilija moja Rose, jo samo neto! uzvikne Harrv i padne pred njom na koljena. Da nisam toliko... toliko sretan, kao to bi ljudi rekli... da mi je dosuen skroman i miran ivot... da sam roen siromaan, bolestan, nemoan... bi li me i tada odbila? Ili se ta tvoja preosjetljivost zbog tvoga podrijetla probudila u tebi zbog mojih izgleda da steknem bogatstvo i poasti? Nemoj me tjerati da ti na to odgovorim ree Rose. O neemu takvom nema govora niti moe biti govora. Nije poteno ni lijepo to me tjera da ti na to odgovorim. Ako tvoj odgovor bude onakav kao to se gotovo usuujem nadati da e biti proslijedi Harrv on e baciti bar traak sree na moj samotni put kroz ivot. Pa zar ti je tako teko izgovoriti samo te dvijetri rijei onome koji te nadasve voli? O, Rose, preklinjem te u ime svo je arke i trajne ljubavi, u ime svega onoga to sam propatio radi tebe i svega onoga na to me osuuje, odgovori mi bar na ovo pitanje! Pa dobro, da ti je sudbina bila drukija odvrati Rose da si ak i na malo viem poloaju od mene, ali ne toliko visoko... i kad bih ti mogla biti od kakve pomoi i koristi na nekom skromnom i povuenom mjestu u ivotu, a ne da ti budem na smetnju i teret u otmjenom, visokom drutvu... bila bih poteena ove teke kunje. I sad imam mnogo razloga da budem sretna, vrlo sretna; ali priznajem ti, Harrv, da bih tada bila jo sretnija.

Oliver Twist

Trideset esto poglavlje

Dok je izricala to priznanje, u Rosinoj su dui povrvjela mnoga sjeanja na nade o kojima je davno, dok je jo bila djevojica, matala, a koje su joj sad nagnale suze na oi, kao to obino biva kad se sjeamo svojih starih uvelih nada, suze to su joj olakale duu. Ne mogu se oduprijeti svoj svojoj slabosti, ali zato u ostati jo nepokolebljivija u svojoj odluci ree Rose pruajui jnu ruku. A sad zbilja moram poi. Molim te da mi samo neto obea ree joj Harry. Da emo jedanput, jo samo jedanput... recimo, za godinu dana, pa moda i mnogo prije... ponovo porazgovarati o ovome, posljednji put. Ali ne da navaljuje na mene kako bih se predomislila - odgovori Rose smijeei se sjetno jer bi to bilo beskorisno. Neu navaljivati obea joj Harry nego samo treba ponoviti svoju odluku ako eli... posljednji je put ponoviti! Bacit u ti pod noge sve svoje bogatstvo ili poloaj koji budem stekao, pa ako bude i dalje ostala pri svojoj sadanjoj odluci, neu traiti od tebe ni rijeju ni djelom da se predomisli. Neka bude tako pristane Rose. Bit e to jo samo jedna bol vie, ali moda u je tada moi ve lake podnijeti. I ponovo mu prui ruku. Meutim, mladi privije djevojku na prsa, utisne joj poljubac u lijepo elo i naglo izie iz sobe.

Trideset esto poglavlje

vrlo je kratko, a itatelju se moe uiniti da nije u ovom trenutku ni osobito vano, ali ga svejedno valja proitati kao nastavak prethodnog, te radi boljeg razumijevanja jednog od iduih poglavlja, koje e doi na red kad mu bude vrijeme.
I tako ste odluili danas putovati sa mnom, je li? ree doktor kad se Harrv Mavlie pridruio njemu i Oliveru za dorukom. ini mi se da vi svakih pola sata mijenjate svoje namjere i odluke. Uskoro ete o tome drukije suditi ree Harry i pocrveni bez ikakva vidljiva razloga. Bilo bi mi drago kad bi bilo tako odvrati gospodin Losberne ali moram priznati da ne vjerujem da e biti tako. Juer ste ujutro na brzu ruku bili nakanili da ostanete ovdje i da kao dobar sin otprati te majku na more. Prije podneva ste obznanili da ete mi iskazati ast i putovati sa mnom dokle nas put vodi zajedno, a da ete onda sami produiti u London. A sino ste, neobino tajanstveno, navalili da krenemo na put prije nego to se dame probude, pa sad jadni Oliver mora ovdje sjediti za dorukom umjesto da vrlja po livadama u po trazi za kojekakvim rijetkim biljkama. Zar to nije teta, Olivere? Bilo bi mi krivo da ne budem kod kue kad vi i gospodin Mavlie krenete na put, gospodine otpovrne Oliver. To je lijepo od tebe ree doktor. Kad se vrati, mora me po sjetiti. Nego, alu na stranu, Harrv, da niste moda primili od velikih drmatora kakvu vijest zbog koje ste tako naglo odluili vratiti se? Od velikih drmatora odgovori Harrv meu koje valjda ubra jate i moga dinog ujaka, nisam dobio nikakve obavijesti otkako sam stigao ovamo, a nije ba ni vjerojatno da bi se u ovo doba godine do godilo neto zbog ega bi moja prisutnost medu njima bila hitno po trebna.

O liv e r T w is t

T rideset esto poglavlje

Vi ste, bogme, udan svat ree doktor. Ali sigurno ete na izborima pred Boi biti izabrani u parlament, pa te vae iznenadne promjene i odluke nisu loa priprema za politiku karijeru. Ima neto u tome. Dobra je vjeba uvijek korisna, bilo da je rije o natjecanju za poloaj, pobjedniki pehar ili o klaenju na konje. Harry Mavlie pogleda doktora kao da bi na te rijei mozgao nadovezati dvije-tri napomene koje bi poprilino prenerazile njegova sugovornika, ali se zadovolji samo time da kae: Vidjet emo i ne nastavi razgovor na tu temu. Ubrzo zatim stigne pred kuu potanska koija i ue Giles da uzme prtljagu, a dobri doktor pohita van da pripazi na ukrcavanje prtljage. Olivere progovori Harry Mavlie tihim glasom htio bih s to bom naas porazgovarati. Oliver poe za gospodinom Mavliejem u prozorsku udubinu, neobino iznenaen mjeavinom tuge i uznemirenosti to se ogledala na cijelom mladievu dranju. Zna li ve dobro pisati? priupita ga Harry stavljajui mu ruku na rame. Pa valjda znam, gospodine odgovori Oliver. Ja u moda dulje vrijeme izbivati, pa te molim da mi pie... reci mo, jedanput u etrnaest dana, svakog drugog ponedjeljka, na glavnu potu u London. Hoe li? O, svakako, gospodine, bit e mi osobita ast usklikne Oliver, ushien tim zadatkom. Rado bih znao kako... kako je mojoj majci i gospoici Mavlie ree mladi. Mogao bi mi ispisati koji list papira o tome kako odlazite u etnju, i o emu razgovarate, i je li ona... hou rei jesu li obadvije... dobro i zdravo. Razumije? O, kako ne bih razumio, gospodine odgovori Oliver. I radije bih da o tome ne govori nita pred njima doda Harry brzoreicom jer bi to moglo natjerati moju majku da mi ee pie, a ona to teko i nerado ini. Neka ovo ostane tajna izmeu tebe i mene; i pazi da mi o svemu pie1. Pouzdaj em se u tebe. Neobino oduevljen i poaen vanou koja mu se pridaje, Oliver svesrdno obea da e uvati tajnu i opirno o svemu pisati. Gospodin Mavlie se oprosti s njim uvjeravajui ga da e mu dovijeka ostati pri jatelj i zatitnik. Doktor je ve bio u koiji, a Giles, koji je prema dogovoru imao ostati na selu, drao je otvorena vrata koije. Sluavke su stajale u vrtu promatrajui odlazak gospode. Harry askam zirne na prozor s reetkom

i uskoi u koiju. __Tjeraj! dovikne koijau. Samo brzo, osini po praini, punim _ trkom! Da letimo kao vile, nita mi drugo danas nee biti po volji. __Ej-hej! uzvikne doktor sputajui nabrzinu prednji prozori, pa _ dovikne vozaru: Meni nipoto nije do letenja. uje li? Kloparajui i tutnjei sve dok zbog daljine nije zamro zvuk, pa se samo okom moglo pratiti brzo odmicanje koije cestom koja je bila gotovo sva obavljena oblakom praine, kola su vijugala sve dalje i dalje, as potpuno nestajui, a as se opet pojavljujui, ovisno o zavojima i predmetima koji su je zaklanjali. Promatrai su se razili tek kad im je oblak praine posve iezao iz pogleda. Samo je jedna osoba ostala zagledana u toku u kojoj su se izgubila kola poto su bila ve daleko odmakla. Iza bijelog zastora, koji ju je skrivao od Harrvjeva pogleda kad je zirnuo na njen prozor, sjedila je Rose. ini mi se da je sretan i zadovoljan ree naposljetku sama sebi. Bojala sam se neko vrijeme da ne bude drugaije, ali sam se preva rila. Ba mi je drago. Suze mogu biti znaci i radosti i alosti; ali za suze to su potekle niz djevojine obraze dok je zamiljeno sjedila pokraj prozora, svejednako uprta pogleda u daljinu, prije bi se reklo da odaju tugu nego radost.

O liv e r T w is t

Trideset sedmo poglavlje

Trideset sedmo poglavlje

u kojem e itatelj moda primijetiti razlike do kakvih poesto dolazi u branom ivotu.
Gospodin Bumble sjedio je u salonu ubonice i mrzovoljno zurio u kamin u kojem, budui da je bilo ljeto, nije veselo pucketala vatrica, nego je samo titrao slabaan odsjaj sunanih zraka to su se odbijale od hladne i sjajne povrine kamina. S vremena na vrijeme digao bi, obuzet mranim mislima, pogled na muholovku to je visjela sa stropa, i dok bi gledao kako lakoumne muhe oblij eu oko blistave vrpce, Bumble bi duboko uzdahnuo a lice bi mu prekrila jo mranija sjena. Bumble je razmiljao; moda su ga te muhe to su se hvatale na lijepak podsjeale na neki muni dogaaj iz vlastite prolosti. Nije, meutim, samo ta potitenast Bumbleova mogla pobuditi tihu suut u srcu promatraevu. Bilo je tu i drugih znakova tijesno povezanih s njegovom linou po kojima se moglo razabrati da su se u njegovu ivotu zbile krupne promjene. Kud li se djeo kaput opiven rojtama i trorogi eir? Jo je nosio hlae do koljena i tamne pamune dokoljenice na nogama, ali nisu to vie bile one hlae. Kaput mu je bio irokih skuta i po tome nalik na onaj kaput, ali, jao, koje li razlike meu njima! Umjesto onog velianstvenog trorogog eira, nosio je obian okrugao klobuk. Gospodin Bumble nije vie bio opinski pandur. Ima nekih poloaja u drutvu koji, neovisno o materijalnim prednostima to ih donose sa sobom, daju njihovim nosiocima posebnu vrijednost i dostojanstvo svojim slubenim kaputima i prnjacima. Fel-dmaral ima svoju palicu i odoru, biskup mitru i tap, odvjetnik togu, a opinski pandur trorogi eir. Oduzmite biskupu njegovu mitru ili opinskom panduru njegov eir i rojte i to e od njih ostati? Ljudi, obini ljudi. Dostojanstvo, pa ak i svetost, ovise katkad vie o kaputu i prnjaku nego to neki ljudi i sanjaju.

Gospodin Bumble oenio se gospoom Corney i postao upravitelj ubokog doma. Drugi je opinski pandur doao na kormilo i preuzeo sva tri simbola vlasti trorogi eir, kaput optoen rojtama i tap. __Sutra e biti dva mjeseca kako se to dogodilo! ree gospodin _ Bumble i uzdahne. A meni se ini... cijela vjenost! Moglo bi se pomisliti da je gospodin Bumble time htio rei kako je u tom kratkom razdoblju od osam tjedana proivio cio jedan vijek ljudske sree da nije bilo onog uzdaha taj je uzdah mnogo govorio. Prodao sam se ree gospodin Bumble nastavljajui svoju misao za est ajnih liica, jedne maice za eer, posudicu za mlijeko, neto malo rabljenog pokustva i dvadeset funti u gotovini. Jeftino sam se prodao. Budzato. Budzato! drekne mu nad uhom neiji kretavi glas. Za tebe bi svaka cijena bila previsoka. Skupo sam te, bome, platila, Bog mi je svjedok! Bumble se okrene i nae pred licem svoje mile druice, koja nije sasvim dobro razumjela ono malo rijei to ih je ula, pa je nasumce dobacila tu napomenu. Ali, eno draga, za miloga Boga! ree gospodin Bumble osjeaj no i ozbiljno. ta je? cikne dama. Budi tako dobra pa me pogledaj u oi ree gospodin Bumble strijeljajui je pogledom. (Ako ne ponikne pred ovim mojim pogle dom, ree Bumble u sebi, onda nee ni pred kim poniknuti. Ovaj po gled uvijek pali kod ubogara. Ako sad ne upali, ode sva moja vlast.) Je li malko stroi pogled dovoljan da zastrai ubogare zato to su slabo hranjeni pa nemaju velike otpornosti, ili je nekadanja gospoa Cor nev i inae lako podnosila orlovske poglede, o tome moe svak misliti to hoe, ali je injenica da se ta asna gospa nije ni najmanje prepa la mrkog pogleda gospodina Bumblea. tovie, doekala ga neobino prezirno, ak je i prasnula u smijeh koji kao da joj je dolazio od srca. Kad je uo taj posve neoekivani kikot, na licu gospodina Bumblea odrazi se najprije nevjerica, a onda zaprepatenje. Naposljetku po novo utone u ono svoje prvotno stanje, iz kojeg se prene tek kad mu

pozornost opet privue glas brane druice. Zar e vazdan tu sjediti i hrkati? upita ga gospoa Bumble. Sjedit u ovdje dokle me god bude volja, milostiva gospoo odsijee gospodin Bumble i premda dosad nisam hrkao, hrkat u, zijevat u, kihat u, smijat u se ili u plakati, kako mi se god prohtije, jer je to moje sveto pravo.

Oliver Twist

Trideset sedmo poglavlje

Sveto pravo1. podsmjehne mu se gospoa Bumble ne skrivajui prezir. Jest, milostiva gospoo, sveto pravo opet e gospodin Bumble. Mukarevo je sveto pravo da zapovijeda. A to je onda enino sveto pravo, za ime Boje? cikne biva udovica pokojnog gospodina Corneyja. Da slua, milostiva gospoo zagrmi gospodin Bumble. To vas je trebao nauiti va nesretni pokojni mu. A da vas je nauio, moda bi jo i dandanas bio iv. Kamo puste sree da je iv, siromah! Gospoa Bumble shvati u tren oka da je kucnuo odluan trenutak i da e udarac koji sad jedna strana zada drugoj biti konaan i presudan, pa se stoga, im je ula da se spominje njen davno pokojni mu, skljoka u naslonja i brine u grevit pla, viui na sav glas da je gospodin Bumble bezduna zvijer. Ali suze nisu mogle dirnuti srce gospodina Bumblea, jer je to srce bilo nepromoivo. Kao to su ubare od dabrovine to bolje to vie kinu, tako su i Bumbleovi ivci bivali sve jai i otporniji pod bujicom suza, jer suze su ipak bile znaci slabosti i stoga preutno priznanje njegove nadmoi, pa su mu godile i razgaljivale ga. Mjerio je svoju dobru gospu neobino zadovoljnim pogledima, nukajui je i bodrei neka se samo dobro isplae, jer lijenici kau da pla vrlo povoljno djeluje na zdravlje. Od plaa se ire plua, isti lice, ispiru oi i ublaava ud ree gospodin Bumble. Zato samo plai do mile volje! Poto je izvalio tu dosjetku, Bumble dohvati klobuk s klinanice, nabije ga pomalo kicoki na glavu, kao ovjek koji je na dolian nain potvrdio svoju prevlast, pa zarije ruke u depove i odeta se do vrata, pokazujui cijelim svojim dranjem bezbrinost i razmetljivost. Meutim, negdanja gospoa Corney bila je pribjegla suzama zato to pla nije toliko naporan koliko tvorni napad, ali bila je spremna iskuati i tu drugu metodu, o emu se ubrzo i gospodin Bumble osvjedoio. Prvo je zauo potmuo udar, a odmah mu zatim iznenada eir odleti u suprotni kut. Poto je na taj nain ostao gologlav, spretna ga dama jednom rukom vrsto stegne oko vrata, a drugom ga obaspe kiom iznimno snanih i vjetih udaraca. Nakon toga ga, malo za promjenu, pone grepsti po licu i upati mu kosu, a kad joj se uini da ga je dovoljno kaznila za uvrede koje joj je nanio, srui ga na stolac, koji je, na svu sreu, u blizini stajao, i pozove ga da jo koju progovori o svom svetom pravu ako se usudi. Di' se! vikne gospoa Bumble zapovjednikim glasom. I tor-

njaj se odavde ako nee da uinim neto to bih jo mogla poaliti. Gospodin Bumble vrlo skrueno ustane, pitajui se u udu to li bi to moglo biti to bi jo mogla poaliti. Podigne eir s poda i zirne na vrata. Ide li ve jednom? upita ga suprunica. __Svakako, draga, svakako odgovori Bumble i poe bre-bolje pre ma vratima. Nisam mislio... evo, ve idem, draga! Toliko si prijeke naravi da zbilja... U taj as gospoa Bumble hitro zakorai kako bi namjestila sag koji su tijekom okraja bili pomaknuli. Gospodin Bumble izleti iz sobe kao strijela a da nije ni pokuao dovriti zapoetu reenicu, tako da je nekadanja gospoa Corney ostala sama na bojnom polju. Gospodin Bumble bio je grdno iznenaen napadom i potuen do nogu. Bio je neobino sklon da ljude kinji i mui, nemalo je uivao u sitnim pakostima pa nije potrebno ni spominjati da je bio kukavica. Time nipoto ne elimo omalovaiti njegov karakter, jer od takvih slabosti pate i mnogi velikodostojnici koji uivaju opi ugled i potovanje. Gornja je tvrdnja zapravo izreena vie u njegovu korist nego na njegovu tetu, i svrha joj je da uvjeri itatelja kako je dotini gospodin imao sve preduvjete da bude velikodostojnik. Ali mjera njegovih ponienja jo nije bila puna. Poto je obiao cijeli dom i prvi put u ivotu pomislio kako su zakoni o sirotinji zaista prestrogi, i kako mukarce koji su pobjegli od ena i ostavili ene na teret opini ne bi zapravo uope trebalo kanjavati, nego ih moda ak i nagraditi, kao zaslune ljude koji su mnogo pretrpjeli, gospodin Bumble doe do prostorije u kojoj su ubogarke obino prale opinsko rublje i iz koje je u tom trenutku dopirao amor njihova razgovora. Hm! izusti gospodin Bumble prikupljajui sve svoje priroeno dostojanstvo. Ove e ene bar i dalje potivati moje sveto pravo. Hej! Hej, vi tamo! to ste se tu raskokodakale, bezobraznice jedne? Rekavi to, gospodin Bumble otvori vrata i ue neobino naduto i srdito, ali zaas postane manji od makova zrna jer neoekivano ugleda svoju suprunicu. Nisam znao da si i ti ovdje, draga gukne gospodin Bumble. Nisi znao da sam ja ovdje! ponovi gospoa Bumble. A kakvog ti ima posla ovdje? Mislio sam, draga, da malo previe priaju a da bi mogle dobro obavljati svoj posao odgovori gospodin Bumble, zirkajui rastrese no na dvije starice za koritom koje se nisu mogle nauditi poniznosti upravitetja ubonice.

Oliver Twist

Trideset sedmo poglavlje

Ti si mislio da one malo previe priaju? ponovi gospoa Bum ble. A to se to tebe tie? Pa mislio sam, draga... pokorno promuca Bumble. to se to tebe tie? ponovo ga upita Bumbleovka. Ima potpuno pravo, draga, ti ovdje gospodari pokloni se Bumble. Ali nisam znao da si tu. Zna ta, Bumble odvrati dama. Gledaj ti radije svoja posla. Malo previe zabada nos tamo gdje ne treba, pa ti se svi ovdje u domu smiju im im okrene lea. Samo pravi budalu od sebe. Hajde, gubi se] Gledajui, s bolom u dui, kako se one dvije babe oduevljeno smijulje i naslauju, Bumble oklijevae asak, ali kako nije trpjela nikakvo zatezanje, njegova supruga zgrabi lonac sa sapunicom i, pokazujui na vrata, zapovjedi mu da se smjesta izgubi ako ne eli da ona zalije sapunicom njegovu asnu osobu. I to je mogao gospodin Bumble? Pokunjeno se obazre oko sebe i podvije rep, a kad doe do vrata, smijuljenje onih baba prometnulo se u kretavo kikotanje to je izraavalo neobuzdano veselje. Samo mu je jo to nedostajalo! Srozao se u njihovim oima; izgubio je ugled i dostojanstvo ak i kod tih bijednica; sunovratio se s visine i sjaja pandurskog poloaja do najnie bijede i sramote, pod eninu papuu. I sve to u roku od dva mjeseca! ree gospodin Bumble shrvan crnim mislima. Dva mjeseca! Jo prije svega dva mjeseca ne samo to sam bio sam sebi gazda, nego i svima drugima, bar onima koji bo rave u ubokom domu, a sada... Bilo je to ipak previe. Bumble opali uku djeaku koji mu je otvorio vratnice (onako zanesen, stigao je ve bio do izlaza), pa rastreseno izie na ulicu. Tumarao je ulicama sve dok mu se od tjelesnog napora nije slegla prva estina bijesa, a onda je, nakon svih tih uzbuenja, oednio. Proe pored mnogih gostionica i najposlije zastane u nekoj pokrajnjoj ulici pred krmom, u kojoj je, koliko je mogao razabrati kad je nabrzinu zirnuo kroz prozor, sjedio samo jedan gost. U tom se asu spusti jaka kia. To je bilo presudno. Gospodin Bumble ue i, prolazei pokraj tezge, narui pie te ue u prostoriju u koju je bio zavirio s ulice. ovjek koji je tu sjedio bijae visok i crnomanjast, zaogrnut irokim ogrtaem. Reklo bi se da je doputovao izdaleka, sudei po umornom pogledu i praini na odijelu. Kad je Bumble uao, pogledao ga je poprijeko, ali jedva se udostojao na pozdrav mu kimnuti glavom. Gospodin Bumble imao je dostojanstva za dvojicu, pa ne bi mario za

tog ovjeka ak ni da ga je poznavao. Stoga je bez rijei pijuckao boroviku s vodom i itao novine neobino dostojanstveno i pomno, ipak, kao to se esto dogaa kad se ljudi nau u slinim okolnostima, tako je i Bumble svaki as osjeao snanu potrebu, kojoj nije mogao odoljeti, da kradom zirne na neznanca, a kad god bi to uinio, odvratio bi pomalo zbunjeno pogled jer bi opazio da i neznanac isto tako kradom motri njega. Bumble se osjeao jo nelagodnije zato to je neznanev pogled bio vrlo udnovat, otar i prodoran, pogled kakav nije vidio u ivotu, zasjenjen nekim mranim nepovjerenjem i sumnjiavou, a uz to jo i odbojan. Poto su im se pogledi tako vie puta sreli, neznanac prekine utnju hrapavim i dubokim glasom: __Jeste li vi to mene traili kad ste maloprije zavirili kroz prozor? _ zapita ga. __Ne bih mogao rei da sam vas traio, osim ako vi niste gospodin... Tu Bumble naglo uuti jer je elio uti kako se neznanac zove, pa se u svojoj nestrpljivosti ponadao da e se on sam predstaviti. Vidim da niste mene traili ree neznanac, a oko usta mu zatitra izraz pritajene posprdnosti jer biste inae znali kako se zovem, a oito je da ne znate. Ne bih vam savjetovao ni da me pitate. Nisam mislio nita loe, mladiu dostojanstveno pripomene go spodin Bumble. Niste nita loe ni uinili otpovrne neznanac. Nakon ovog kratkog razgovora zavlada opet utnja koju ponovo prekine neznanac. Sve mi se ini da sam vas ve negdje vidio? ree. Onda ste bili drugaije obueni i samo sam vas sreo na ulici, ali sam vas sad odmah prepoznao. Bili ste nekad ovdje pandur, je li? Jesam odgovori Bumble pomalo iznenaeno. Opinski pan dur. Tako je prihvati onaj drugi klimajui glavom. Ba ste tu slu bu obavljali kad sam vas vidio. A to ste sad? Upravitelj ubokog doma odgovori Bumble polagano i znaajno ne bi li sprijeio u zaetku svaku nedolinu familijarnost izmeu njih dvojice. Upravitelj ubokog doma, mladiu! Vjerujem da vodite rauna o svojim probicima kao i nekad? na stavi neznanac gledajui otro Bumblea u oi kad ga je ovaj zabeze knuto pogledao. to se ustruavate, ovjee boji! Vidite da vas prilino dobro poznajem. Pa valjda oenjen ovjek nije nita manje sklon od neoenjena da
257

Oliver Twist

Trideset sedmo poglavlje

zaradi koju paru vie na poten nain odvrati Bumble zaklanjajui oi rukom i mjerei neznanca od glave do pete, oito smeten. Opinski slubenici nisu toliko dobro plaeni da bi mogli odbiti dodatni prihod ako mogu doi do njega na doputen i pristojan na in. Neznanac se osmjehne i ponovo zaklima glavom, koliko da kae kako se nije prevario u njemu, pa pozvoni krmaru. '"** Jo jednu ree pruajui mu Bumbleovu praznu au. i neka bude malo jaa i vrua. Bit e da vam je tako po volji? Samo da ne bude prejako odgovori Bumble i otmjeno se naka lje. Znate valjda, gazda, ta to znai! oporo e neznanac. Krmar se nasmije i nestane, a uskoro se zatim vrati s peharom koji se puio. Od prvog gutljaja Bumbleu udare suze na oi. A sad pazite to u vam rei prozbori neznanac poto je zatvorio vrata i prozor. Doao sam danas ovamo potraiti vas, a zahvaljujui jednom od onih sretnih sluajeva u kojima sam vrag ide katkad na ruku svojim prijateljima, vi ste lijepo uli ovamo ba kad sam najvie mislio na vas... Trebaju mi neke obavijesti od vas. Ne traim ih zaba dava, ma koliko bile beznaajne. Uzmite ovo za poetakl I rekavi to, gurne mu preko stola dva zlatnika, polako, kao da ne eli da se vani uje zveckanje novca. A kad Bumble pomno pregleda zlatnike da se osvjedoi jesu li pravi, pa ih neobino zadovoljno strpa u dep na prsluku, neznanac nastavi ovako: Prenesite se u mislima... da vidimo... u zimu prije dvanaest godina. Davno je to bilo umetne Bumble. Ali dobro. Prenio sam se. Prizor se odigrava u ubonici. Dobro! No je. U redu. Mjesto dogaaja je ona bijedna rupaga u kojoj najgore drolje do nose na svijet ivot i zdravlje koje ni same esto nemaju... raaju sli navu djecu, opini na teret, a svoju sramotu skrivaju u grobu, proklete im kosti bile! Mislite valjda na raaonicu? ree Bumble, koji nije bio kadar posvema pratiti neznanevo uzbueno kazivanje. Da potvrdi neznanac. Tamo se rodio jedan djeak. Mno go se djeaka tamo rodilo pripomene Bumble vrtei neveselo gla vom. Kuga odnijela sve te male vragove! vikne neznanac. Ali sad

govorim samo o jednom od njih, bljedolikom, toboe krotkom deritu to je ovdje egrtovalo kod pogrebnika... kamo sree da je pogrebnik i njemu napravio lijes i zakopao ga u njemu... poslije je mali navodno pobjegao u London. __Pa vi mislite na Olivera! Na malog Tvvista! uzvikne Bumble. __Kako se ne bih sjeao! Nije bilo tvrdoglavijeg malog nevaljalca... __Ne elim nita uti o njemu. O njemu sam se dosta nasluao ree neznanac prekidajui Bumblea na samu poetku njegove tirade o manama sirotog Olivera. Nego, zanima me ona stara vjetica koja je njegovala njegovu mater. Gdje je ona? Gdje je ona? ponovi Bumble, u kojeg je borovika probudila smisao za alu. Teko bi bilo rei gdje je. Tamo kamo je ona otila nema posla za babice, pa bih sve rekao da je ostala bez slube. Kako to mislite? strogo ga upita neznanac. Mislim da je zimus umrla otpovrne Bumble. Kad je uo tu obavijest, ovjek se zagleda u njega, ali premda nije jo neko vrijeme odvajao oiju od njega, pogled mu je malo-pomalo bivao nekako sve tuplji i rastreseniji, kao da se zanio u neke svoje misli. Reklo bi se da nije naisto treba li se radovati ili alostiti zbog te obavijesti, ali naposljetku malo odahne i, svrnuvi pogled na drugu stranu, pripomene da to i nije bogzna kako vano, pa ustane kao da e poi. Meutim, Bumble je bio toliko lukav da je odmah shvatio da mu se ukazala zgodna prilika da dobro unovi tajnu koju uva njegova bolja polovica. Dobro se sjeao one noi kad je umrla stara Sally imao je dobrih razloga da upamti tu no, jer je ba onda zaprosio gospou Corney. I premda mu ta dama nije nikad odala tajnu koja je bila samo njoj povjerena, ipak je razabrao da se tie neega to se dogodilo dok je ta starica bila njegovateljica u ubonici i dok je njegovala mladu majku Olivera Tvvista. Poto se brzo prisjetio te okolnosti, prilino tajanstveno obavijesti neznanca da je jedna ena razgovarala nasamo s onom starom vjeticom prije nego to je ta vjetica umrla te da bi ta ena, po svoj prilici, mogla donekle razjasniti ono to gospodina zanima. A kako bih mogao doi do nje? upita ga neznanac, koji je bio za teen te je jasno pokazao da je ta obavijest ponovo probudila u njemu sve one prijanje bojazni, kakve bile da bile. Samo preko mene odgovori Bumble. A kada? bre uzvikne neznanac. Sutra otpovrne Bumble. U devet sati uveer nadoda neznanac, pa izvadi komadi papira

O liv e r T w ist

T rideset osm o po glavlje

i napie na njemu adresu neke kue u sumnjivoj gradskoj etvrti uz obalu rijeke, rukopisom koji je odavao koliko je uzrujan. Dovedite mi je tamo u devet sati uveer. Ne treba valjda ni spomi njati da je u vaem interesu da sve ovo ostane u tajnosti. Nakon tih rijei ode do tezge i plati pie, pa kratko ree Bumbleu da ne idu na istu stranu i, poto ga jo jednom znaajno upozori da doe sutra tono u dogovoreno vrijeme, rastane se s nji'rrf bez pozdrava. Kad je bacio pogled na papiri, opinski slubenik primijeti'da na njemu nije uope naznaeno niije ime. Neznanac jo nije bio daleko odmakao, pa se Bumble otisne za njim da ga priupita kako se zove. Sto opet hoete? vikne ovjek i naglo se okrene kad ga Bumble uhvati za miicu. to, zar me pratite? Samo sam vas htio jo neto pitati ree Bumble pokazujui mu onaj papiri. Za koga da pitam kad tamo doem? Za Monksa! odgovori ovjek i bre-bolje produi dalje.

T rideset osm o poglavlje

u kojem se pripovijeda to se dogodilo izmeu gospodina i gospoe Bumble i gospodina Monksa za njihova nonog razgovora.
Bijae sumorna, sparna i oblana veer. Oblaci to su prijetili cijeloga dana nadvili su se u gustoj i tromoj masi pare, iz koje su ve pale prve krupne kapi kie i koja kao da je najavljivala estoku oluju kad su Bumble i Bumbleovka skrenuli iz glavne ulice i zaputili se prema omanjoj ratrkanoj skupini tronih kua, udaljenih oko milju i pol od grada i podignutih u movarnoj nizini, uz obalu rijeke. Oboje su bili zaogrnuti starim i pohabanim ogrtaima, valjda zato da se zatite od kie, ali moda i zato da se skriju od radoznalih pogleda. Mu je nosio fenjer koji, meutim, jo nije bio upalio, a iao je dva-tri koraka ispred ene, po svoj prilici kako bi njoj omoguio da gazi po tragovima njegovih irokih stopa, jer je cesta bila blatna. Hodali su u posvemanjoj utnji. S vremena na vrijeme Bumble bi usporio korak i okrenuo se u hodu kao da se eli osvjedoiti ide li njegova druica svejednako za njim, a kad bi ustanovio da ga prati u stopu, opruio bi korak i jo bre pohitao prema cilju. Malo je rei da je ta gradska etvrt bila sumnjiva ve je poodavno bila naseljena samim protuhama koje su, pod kojekakvim izlikama da se prehranjuju vlastitim radom, ivjele ponajvema od pljake i zloina. Bijae to gomila obinih potleuica neke od njih bijahu sazidane na brzu ruku od loih opeka, a druge slupane od starih crvotonih brodskih rebara potleuica razbacanih naokolo bez ikakva reda i sustava, ponajvie oko same rijeke. Po ono nekoliko proupljenih amaca izvuenih na glibovitu obalu i privezanih uz niski zid kojem je bila ozidana obala, i po kojem veslu i klupku uadi, mogao bi namjernik zakljuiti da se stanovnici tih bijednih kuica bave nekim

56

O liv e r T w is t

poslom na rijeci, ali im bi malo bolje pogledao u kakvu su jadnom i neupotrebljivom stanju te podrtine, dosjetio bi se bez po muke da je sve to izloeno ovdje prije da zavara promatraa nego da bude zaista upotrijebljeno. Usred gomile tih straara, na samoj obali rijeke, dizala se povelika zgrada, kojoj su gornji katovi bili nadneseni nad vodom i koja je neko bila nekakva radionica. Zacijelo je u svoje vrijeme zapoljavala stanovnike okolnih koliba, ali je ve odavno bila zaputena. Potpornji na kojima je poivala bijahu nagrizeni od takora, rastoeni od crva i nagnjili od vlage, tako da je dobar dio zdanja ve bio utonuo u vodu, a ostatak se ljuljao nad vodom i kanda samo ekao zgodnu priliku da poe za starim drugom i podijeli njegovu sudbinu. Pred tom je ruevnom zgradom zastao na dini brani par ba kad se zrakom prolomila prva grmljavina u daljini i kia izlila kao iz kabla. To mora biti ovdje negdje ree Bumble zagledajui u papir to ga je drao u ruci. Hej, vi tamo! povie netko odozgo. Povodei se za tim glasom, Bumble digne glavu i ugleda jednog ovjeka kako se nagnuo kroz balkonska vrata na katu. Priekajte asak dovikne opet onaj. Evo me odmah dolje. Nakon toga glave nestane i vrata se zatvore. Je li to taj ovjek? zapita zakonita supruga gospodina Bumblea. Bumble klimne glavom. Onda pazi to sam ti rekla produi asna gospa i govori naj- manje to moe, da nas prerano ne oda. Bumble je prilino zabrinuto gledao tu zgradu i ba je zaustio da izrazi bojazan kako ne bi bilo uputno da se dalje uputaju u tu pustolovinu kadli ga u tome sprijei dolazak gospodina Monksa, koji otvori vrataca pred kojima su stajali te im mahne rukom da uu. Ulazite! nestrpljivo im vikne i lupi nogom o pod. to se sad ovdje zadravate! ena, koja se u prvi mah nekako skanjivala, odvano ue, ne ekajui da bude ponovo pozvana. Bumble, koji se stidio ili bojao da zaostane, ue za njom, oito vrlo nevoljko i gotovo bez traga onog iznimnog dostojanstva to ga je obino resilo. Kog ste vraga tu ekali na kii? ree Monks i okrene se Bumbleu poto je zakraunao vrata za njima. Hja... samo smo htjeli da se malo rashladimo promuca Bumble obazirui se paljivo oko sebe. Da se rashladite! ponovi Monks. Nema te kie, niti e je ikad

T rideset osm o poglavlje

biti, koja bi mogla ugasiti pakleni oganj to ga ovjek moe nositi u srcu. Neete se vi tako lako rashladiti, ne bojte se! Doekavi ih takvim lijepim rijeima, Monks se naglo okrene eni i upre u nju pogled pred kojim ak i ona, koja se nije dala ba lako zastraiti, nikom ponikne. To je ta ena, je li? priupita Monks Bumblea. Hm! Jest, to je ta ena odgovori Bumble poto se sjetio opome ne svoje supruge. Vi valjda mislite da ene ne znaju uvati tajnu? ree ta asna gospa uzvraajui Monksu istim onakvim ispitljivim pogledom. Znam da uvijek znaju uvati jednu tajnu dok ne izbije na javu ree Monks. A koja bi to tajna bila? upita ga ravnateljica ubokog doma. Gubitak svog dobrog glasa odgovori Monks. I tako, iz tog istog razloga, ako je neka ena upuena u tajnu koja je moe otjerati na vjeala ili u progonstvo, ne bojim se da e je odati, nipoto! Razu mijete li to hou rei, gospo? Ne razumijem odgovori asna gospa i malko pocrveni. Dakako da ne razumijete! podrugljivo e Monks. Kako biste vi to mogli razumjeti? Poto ih je oboje odmjerio napol nasmijeenim, a napol mrgodnim pogledom i ponovo im dao znak neka pou za njim, ovjek pohita kroz prostoriju koja je bila prilino velika, ali niska. Upravo se spremao krenuti uza strme stube ili, bolje rei, ljestve to su vodile na kat, kadli kroz pukotinu na zidu bljesne munja i razlegne se grmljavina od koje se oronula zgrada potrese iz temelja. Sluajte samo! uzvikne on i ustukne. Sluajte kako tutnji i treti, kao da se razlijee kroz tisuu peina u koje su se sami vragovi posakrivali pred njom! Mrzim grmljavinu. Posuti zatim nekoliko trenutaka, a kad iznenada makne ruke s lica, pokae se, na Bumbleovo neizrecivo zaprepatenje, da je sam izoblien i blijed kao krpa. Pokatkad me snau ovakvi napadi ree Monks kad primijeti nje govu uznemirenost a gdjekad ih izazove i grmljavina. Ali nemojte se na to obazirati, sad je ve dobro. Govorei tako, povede ih uz ljestve i, poto bre-bolje zatvori prozorski kapak u sobi u koju ih je doveo, spusti fenjer to je visio na kraju ueta i pomicao se s pomou kolotura privrena za debelu gredu na stropu. Fenjer je mutnim svjetlom obasjao jedan stari stol i tri stolca oko njega.

Oliver Twist

Trideset osmo poglavlje

A sad ree Monks kad su sve troje posjedali za stol to prije pristupimo naem zajednikom poslu, to e biti bolje za sve nas. Ova ena zna o emu se radi, je li? Pitanje je bilo upueno Bumbleu, ali umjesto njega odgovori njegova ena da je o svemu dobro obavijetena. Je li istina to kae da ste bili s onom vjeticom, nasamo kad je w umrla, i da vam je neto rekla... * O majci onog djeaka kojeg ste vi spomenuli? upadne mu asna gospa u rije. Jest, bila sam. Prvo pitanje glasi kakve je naravi ono to vam je ona rekla? ree Monks. To nee biti prvo, nego drugo pitanje doeka ena odmjerenim glasom. Prvo pitanje glasi koliko vama ta obavijest vrijedi? Ma koji bi vrag to mogao znati prije nego to uje kakva je ta oba vijest? odsijee Monks. Uvjerena sam da ete vi to najbolje sami znati odgovori Bumbleovka, kojoj nije nedostajalo borbenosti, o emu je najbolje mogao posvjedoiti njezin brani drug. Hm! znaajno e Monks, s izrazom nestrpljive radoznalosti na licu. A moe li se na tome zaraditi koja para, a? Moda glasio je staloen odgovor. Je li to neto to je njoj bilo oduzeto? upita je Monks. Neto to je ona nosila na sebi? Neto to... Bolje e vam biti da kaete koliko ete platiti presijee ga Bumbleovka u rijei. Sad sam ve dovoljno ula pa znam da ste ba vi ovjek s kojim treba razgovarati. Bumble, kojeg njegova bolja polovica nije bila jo uputila nimalo vie u svoju tajnu nego to je otprije znao, pratio je ovaj razgovor istegnuta vrata i izbeenih oiju, koje je naizmjence upirao u svoju enu i u Monksa, ne trudei se prikriti uenje to je jo poraslo, ako je to uope bilo mogue, kad ovaj potonji otro zapita njegovu enu koliko trai za svoju tajnu. A koliko ona vama vrijedi? upita ga ena isto onako pribrano kao i prije. Moda mi ne vrijedi nita, a moda dvadeset funti odgovori Monks. Dajte najprije da ujem, pa u vam rei. Dometnite jo pet funti svoti koju ste spomenuli; dajte mi dvade set pet funti u zlatu ree ena pa u vam rei sve to znam. Ali prije toga neu zucnuti ni rijei. Dvadeset i pet funti! usklikne Monks i zavali se na naslon stolca.

Lijepo vam kaem odvrati Bumbleovka. A nije to ba ni tako velik novac. Da to nije velik nove za jednu triavu tajnu koja mi moda nee nita vrijediti kad je doznam! nestrpljivo uzvikne Monks. I koja ve dvanaest ili vie godina lei kao zakopana u grobu! __Takve se tajne dobro dre i esto im se, kao i dobru vinu, udvostru i vrijednost tijekom vremena odgovori asna gospa, svejednako se drei isto onako odluno i ravnoduno kao u poetku. A to se tie toga da lei kao zakopana u grobu, ima tajni koje e leati zakopane u grobu jo dvanaest tisua godina, ili dvanaest milijuna godina, koliko je vama ili meni poznato, pa ipak e jednog dana izai na vidjelo. A to ako meni ta vaa tajna ne bude nita vrijedila? neodluno je priupita Monks. Onda vam nee biti teko novac mi opet oduzeti odgovori asna gospa. Ja sam tek slabo ensko, sama i bez zatite. Nisi sama, draga, niti si bez zatite javi se Bumble glasom to je drhtao od straha. Ja sam ovdje, draga moja! A osim toga nadoda Bumble cvokoui zubima gospodin Monks je zbilja pravi gospodin i ne bi nikad podigao ruku na opinske slubenike. Gospodin Monks zna, draga, da ja nisam vie mlad ovjek i da sam se moda malo i zapustio, da tako kaem, ali je jamano uo nimalo ne sumnjam, draga, da je ve uo da sam vrlo odrjeit slubenik i ovjek neo bine snage kad se jednom raspalim. Samo se trebam malo raspaliti, nita vie. Dok je to govorio, gospodin Bumble pokua toboe odluno i srdito dohvatiti svoj fenjer, ali svaka crta na njegovu usplahirenu licu jasno odavae kako se zaista treba raestiti, tovie, kako mu treba jako puno da se raesti prije nego to e uiniti kakvu ratobornu gestu, osim ako mu protivnici nisu ubogari ili neka druga osoba ili osobe koje mu se nisu kadre oduprijeti. Ti si obina budala skree mu gospoa Bumble u brk i bolje da dri jezik za zubima. Bilo bi jo bolje da ga je pregrizao prije nego to je doao ako ne moe govoriti malo tie zlokobno e Monks. Tako, dakle! To vam je mu, a? On da je moj mu! zasmijulji se asna gospa klonei se odgo vora. Pomislio sam to im ste doli napomene Monks, kojem nije promaknuo srdit pogled kojim je dama oinula svog supruga dok je govorio.

Oliver Twist

Trideset osmo poglavlje

To je jo bolje; uvijek radije pregovaram s dvoje ljudi kad znam da su povezani zajednikom voljom. Ozbiljno vam kaem. Evo, pogle dajte! Pa turi ruku u dep sa strane, izvadi platnenu kesu, izbroji na stol dvadeset pet zlatnika i gurne ih preko stola do ene. Hajde, pokupite ih ree joj a kad proe ova grmljavina koju osjeam kako se pribliava i koja e svojski prodrrnafi ovu kuu, ispri ajte mi sve to znate. Kad se grmljavina, koja se zaista primicala sve blie, prolomila i tresnula takorei nad njihovim glavama pa se izgubila u daljini, Monks podigne glavu sa stola i nagne se da bolje uje to e mu ena kazati. Glave su im se svima malne dodirnule jer su se oba mukarca bila sagnula blie gorei od radoznalosti, a ena se takoer nadnijela nad stoli kako bi to bolje uli njen apat. Slabane zrake padale su s fe njera objeenog o strop ravno na njih, istiui jo vie bljedilo i tjesko bu to su se ocrtavali na njihovim licima, koja su se, okruena mrklim mrakom i sumornou, doimala kao prave pravcate sablasti. Kad je ta starica koju smo svi zvali stara Sally umirala, nas smo dvije bile same u sobi pone asna gospa. I nije nikog drugog bilo u blizini? priupita Monks onim svojim promuklim aptom. Nije li u drugom krevetu bila kakva bijedna bolesnica ili luakinja? Nije bilo nikoga tko je mogao uti i, moda, razumjeti o emu govorite? Nije bilo ni ive due odgovori ena bile smo posve same. Samo sam ja bila uz nju kad je izdahnula. Dobro ree Monks motrei je pozorno. Nastavite! Priala mi je o jednoj mladoj eni koja je nekoliko godina prije toga bila donijela na svijet dijete, i to ne samo u onoj istoj sobi nego ak i u onom istom krevetu u kojem je ona tada leala na samrti. Je li? ree Monks i usna mu zadrhti dok se obazirae oko sebe. Do vraga! Kako se neki dogaaji poklope! To je bilo ono isto dijete koje ste sino pred njim spomenuli ree asna gospa i nehajno mahne glavom prema svom muu. A ta je baba pokrala njegovu majku. ivu? Mrtvu odgovori ena i kao da se najei. Opljakala joj je mr tvo tijelo prije nego to se ohladilo, ukrala je upravo ono za to ju je pokojnica na samrti preklinjala da sauva djetetu za uspomenu. I je li to onda kome prodala? uzvikne Monks oajniki nestrplji vo. Je li prodala? Gdje? Kada? Kome? Je li ve odavno?

Ba kad mi je na jedvite jade rekla to je uinila, klonula je nauznak i umrla odgovori asna gospa. I nita vie nije rekla? uzvikne Monks glasom koji je zvuao jo bjenje upravo zato to je bio priguen. To je la! Nemojte se gla vom aliti. Jo je neto rekla. Doznat u to je jo rekla pa makar vam morao oboma iupati srce iz njedara. Nije vie ni rijei izustila ree ena, koju kao da nije ni najmanje dirnula naprasitost tog udnog ovjeka (to se za Bumblea ne bi nipo to moglo rei). Ali se grevito uhvatila napol zgrenom rukom za moju haljinu, a kad sam vidjela da je mrtva i silom joj otrgnula ruku, nala sam joj u aci komadi prljava papira. A na njemu... unese joj se Monks u rije i jo se vie nagne naprijed. Nita odgovori ena. Bila je to priznanica zalagaonice. A za to? upita je Monks. Ispriat u vam lijepo sve po redu odvrati ena. Bit e da je neko vrijeme uvala nakit jer se nadala da e ga bolje unoviti, a onda ga je valjda zaloila pa je tedjela i otkidala od usta da bi mogla iz godi ne u godinu plaati kamate u zalagaonici, kako ga ne bi izgubila i kako bi ga mogla iskupiti kad se ukae kakva povoljna prilika. Ali od toga nije bilo nita, pa je, kako rekoh, umrla s tim zguvanim i poderanim papiriem u ruci. Rok za plaanje kamata istjecao je za dva dana, pa sam pomislila da bih jednog dana mogla imati kakve koristi od toga i zato sam iskupila zalog. I gdje je sad? bre je upita Monks. Evo ga odgovori ena. I kao da je jedva doekala taj as, bre-bolje baci na stol konu kesicu u koju jedva da bi stao depni sat. Monks umah zgrabi kesicu i otvori je drhtavim rukama. U njoj je bio malen zlatni medaljon, a u njemu dva uvojka i obian zlatni vjenani prsten. Iznutra na prstenu urezano je ime Agnes ree ena. Ostavlje no je i mjesto za prezime, a onda slijedi datum, neto manje od godi nu dana prije nego to se djeak rodio. Tako sam bar ja izraunala. I to je sve? ree Monks, poto je pomno i poudno razgledao sve to je bilo u kesici. Sve odgovori ena. Gospodin Bumble odahne, kao da mu je drago to je prii doao kraj a da Monks nije zatraio da mu vrate onih dvadeset pet funti. I toliko se osmjeli da otare znoj to mu je za cijelog tog razgovora nesmetano kapao s nosa. Nita vie ne znam osim onoga to jo mogu naslutiti ree njego-

O liv e r T w is t

T rideset osm o p oglavlje

va supruga Monksu nakon krae utnje. I nita vie i ne elim znati jer sam ovako mirnija. Pa ipak, mogu li vam postaviti dva pitanja? Moete ree Monks pomalo zauen ali drugo je pitanje hou li vam odgovoriti na njih. To su onda zapravo tri pitanja pripomene gospodin Bumble pokuavajui se naaliti. Je li to ono to ste oekivali da ete doznati ocfmene? zapita asna gospa. Jest odgovori Monks. A koje je drugo pitanje? Sto kanite sad s time uiniti? Ne bi li se to moglo kako protiv mene okrenuti? Nipoto odvrati Monks a ni protiv mene. Evo pogledajte! Ali ne prilazite ni koraka blie ako vam je ivot mio! Rekavi to, iznenada odgurne stol u stranu, potegne za eljeznu kariku na podu i odigne velik poklopac tako da se razjapi otvor do samih nogu gospodina Bumblea, koji bre-bolje uzmakne nekoliko koraka. Pogledajte ovamo dolje ree Monks sputajui fenjer u otvor. Ne morate se bojati. Da sam ba htio, mogao sam vas lijepo baciti dolje dok ste sjedili na poklopcu. Ohrabrena tim rijeima, asna gospa prie samom rubu, a ni gospodin Bumble ne mogae odoljeti radoznalosti te se povede za njenim primjerom. Mutna voda nabujala od velikih kia huala je ispod njihovih nogu; svi su drugi umovi bili zaglueni bunim klokotanjem i kovitlanjem vode oko zelenih i ljigavih potpornja. To je dolje bila neko vodenica; matica to se pjenila i prtala oko ono nekoliko nagnjilih kolaca i ostataka vodenikog kola kao da je zadobivala novu snagu kad bi se oslobodila zapreka koje su uzalud pokuavale zaustaviti njen plahoviti tok. Kad biste ovamo dolje bacili ljudsko tijelo, gdje bi se nalo sutra dan ujutro? zapita Monks maui fenjerom amo-tamo po mranom grotlu. Dvanaest milja dalje niz rijeku, a uz to bi jo bilo raskomadano odgovori Bumble i protrne pri toj pomisli. Monks izvadi kesicu iz njedara u koja ju je bio nabrzinu turio, privee za nju olovni uteg to je nekad bio dio kolotura a sad je leao na podu, i baci sve skupa u rijeku. Predmet padne ravno dolje u vodu i jedva ujno bune te nestane u nepovrat. Sve se troje zgledaju i ponu nekako slobodnije disati. Eto, tako! ree Monks i spusti poklopac, koji tresne vraajui se u prvotni poloaj. Ako more ikad vrati svoje mrtve, kao to u knjigama pie, zadrat e ipak za sebe zlato i srebro, a meu njima i

ove trice. Vie nemamo to rei jedni drugima, pa moemo zakljuiti ovaj na razgovor ugodni. Svakako, svakako neobino ivahno priklopi gospodin Bumble. Vi ete drati jezik za zubima, je li? ree Monks i osine ga po gledom. Za vau se enu ne bojim. Moete se pouzdati u mene, mladiu odvrati Bumble klanjajui se pretjerano udvorno i uzmiui polako prema ljestvama. To nam je svima u interesu, mladiu, pa i meni, znate, gospodine Monkse. Drago mi je, radi vas, to to ujem pripomene Monks. Upa lite fenjer! I gledajte da se to prije izgubite odavde. Sva je srea to je razgovor tu zavrio jer se Bumble u svom klanjanju bio primaknuo sasvim blizu ljestvama i mogao je lako pasti naglavice u donju prostoriju. Napalio je svoj fenjer na plamenu fenjera to ga je Monks bio odvezao s ueta, pa nije ni pokuao nastaviti razgovor nego je bez rijei poeo silaziti, a za njim i njegova ena. Monks popostane da se uvjeri kako ne uje nikakav drugi um osim kie to lijeva vani i huanja vode ispod sebe, pa i on pode za njima. Proli su kroz donju prostoriju polagano i oprezno; Monks je prezao i od najmanje sjene, a Bumble je drao fenjer pola metra iznad poda i stupao ne samo neobino pomno nego i iznimno lakim korakom za gospodina njegova stasa, strepei da ne nagazi na kakva tajna vrata u podu. Monks im polako otkrauna i otvori vrata na koja su bili uli, pa se brani par pozdravi samo klimanjem glave sa svojim tajnovitim znancem i izie u mranu i kinu no. im su oni otili, Monks, kojem se, ini se, nekako nije mililo ostati sam, zovne djeaka koji je bio sakriven negdje dolje i zapovjedi mu da poe ispred njega i ponese fenjer, te se vrati u prostoriju koju je bio netom napustio.

Trideset deveto poglavlje

Trideset deveto poglavlje

u kojem se pojavljuju neke ugledne osobe koje itatelj ve poznaje, i u kojem se pokazuje kako se Monks i idov dogovaraju to e i kako e.
Sutradan naveer nakon dogaaja koji smo opisali u prethodnom poglavlju, kad su one tri asne osobe obavile svoj mali posao, William Sikes prene se iz drijemea i, pospano gunajui, upita koliko je sati. Soba u kojoj se Sikes nalazio nije bila od onih u kojima je boravio prije putovanja u Chertsev, iako je bila u istoj gradskoj etvrti, tovie, nedaleko od njegova posljednjeg prebivalita. Na prvi pogled to nije bilo tako udobno boravite kao onaj njegov prijanji stan, nego bijedna i sirotinjski namjetena sobica u koju je svjetlo ulazilo samo na prozori u potkrovlju, to je gledao na tijesnu i prljavu uliicu. Pa i po nekim drugim znacima moglo se razabrati da su tom dinom gospodinu u posljednje vrijeme kola krenula nizbrdo, jer su vrlo oskudno pokustvo i posvemanje pomanjkanje udobnosti, uz nestaicu takvih sitnih potreptina kao to su odjea i rublje, govorili o krajnjoj neimatini, a omravjela i istanjena pojava samog Sikesa potvrivala je u punoj mjeri te znake, ako je takva potvrda uope bila potrebna. Provalnik je leao na postelji umotan u svoj bijeli ogrta koji mu je sluio umjesto sobnog kaputa, a mrtvako bljedilo kao posljedica bolesti, prljava nona kapa i ekinjasta crna brada, neobrijana tjedan dana, nisu nimalo popravljali opi dojam. Pas mu je sjedio do uzglavlja eznutljivo gledajui gospodara, a kad bi mu pozornost privukao kakav um s ulice ili iz prizemlja, naulio bi ui i tiho zareao. Uz prozor je sjedila jedna enska osoba zaokupljena krpljenjem starog prsluka koji je pripadao razbojnikovoj svakidanjoj odjei. Lice joj bilo toliko blijedo i izmodeno od bdjenja i gladovanja, da bi u njemu bilo prilino teko prepoznati onu istu Nancy s kojom smo se ve upoznali u ovoj pripovijesti da nije

bilo glasa kojim je odgovorila na Sikesovo pitanje: Tek je prolo sedam. Kako ti je veeras, Bille? Slab sam k'o pile odgovori Sikes proklinjui sam svoje oi, noge i ruke. 'Ajde, daj mi ruku da se bar izvuem iz ovog prokletog kre veta. Bolest nije ublaila Sikesovu narav jer, dok ga je djevojka podizala i vodila do stolca, promrsio je vie psovki na raun njene nespretnosti, pa ak ju je i udario. to sad opet cmizdri? ree joj Sikes. 'Ajde, prestani slinit'l Ako ne zna nita pametnije od toga, onda idi dovragal uje li me? ujem odgovori djevojka, pa okrene glavu od njega i pokua se na smijati. to ti je sad opet? Oho, ipak si se predomislila, je li? proguna Sikes kad opazi da su joj se oi zalile suzama. Tako je ve malo bolje. Nee valjda, Bille, i veeras biti grub sa mnom? ree djevojka stavljajui mu ruku na rame. A zato ne bih bio? uzvikne Sikes. Koliko sam noi ree djevojka s prizvukom enske njenosti koja je njenu glasu dala ak i nekakvu umiljatost koliko sam noi probdjela uza te, njegujui te i brinui se za tebe kao da si dijete, i sad si tek prvi put doao malo k sebi. Da si samo naas pomislio na to, ne bi bio tako grub sa mnom kao to si bio maloprije, je li da ne bi? Hajde, reci da ne bi. Ma dobro, ne bih odvrati Sikes. Eto na, grom i pakao, opet cmizdri! Nije to nita ree djevojka i svali se na stolac. Nemoj ti na to gledati. To e zaas proi. to e pro'? upita je Sikes divljakim glasom. Kakva ti se opet sad ludorija mota po glavi? Di' se i pri'vati se posla, nemoj mi vie zanovijetat' tim svojim enskim glupostima! U svako drugo doba ta opomena i glas kojim je bila izreena postigli bi eljeni uinak, ali je djevojka sad bila uistinu slaba i iznemogla, pa joj glava klone na naslon stolca i ona se obeznani prije nego to ju je Sikes stigao obasuti bujicom kletvi kojima je u slinim prigodama zainjao svoje prijetnje. Ne znajui pravo to da radi u ovom nepredvienom sluaju, jer su histerini napadi gospoice Nancy bili obino od one estoke vrste s kojima se bolesnik sam bori i suzbija ih bez iije osobite pomoi. Sikes opsuje nekoliko svetaca, a kad uvidi da od toga nema nikakve koristi, pozove u pomo. to se dogodilo, dragoviu moj? upita ga Fagin zavirujui u sobu.

O liver T w ist

T rid e se t d e v e to p o g la v lje

Daj pomozi ovoj curi ako moe nestrpljivo e Sikes. to sad tu bleji i blebee? Uzviknuvi od iznenaenja, Fagin pohita u pomo djevojci, a gospodin John Dawkins (iliti Lisac Prefriganac), koji je pristigao u sobu za svojim asnim prijateljem, bre-bolje odloi na pod zaveljaj koji je nosio u ruci, pa dohvati bocu iz ruku gospara Charlesa Batesa, koji je doao odmah za njim, te je u tren oka odepi zubima i izlije malo tekuine iz nje bolesnici u usta, poto je prije toga i sam malo gucnuo da ne bi dolo do zabune. Daj joj malo, Charlev, puhni mijehom u lice ree gospodin Dawkins. A ti je malo pljesci po rukama, Fagine, dok joj Bili ne raskopa haljinu. Ti udrueni napori, u kojima su svi prisutni svojski sudjelovali, osobito gospar Bates, koji je, ini se, drao da je njegov posao u svemu tome izvanredno zabavan, ubrzo su urodili eljenim plodom. Djevojka se malo-pomalo osvijesti pa otetura do stolca koji je stajao uz postelju i zarije glavu u jastuk, ostavljajui Sikesa da se bake s pridolicama koji su se tako neoekivano bili pojavili. Pa dobro, koji te je bijes konano donio? upita on Fagina. Nije nikakav bijes, dragoviu moj, jer bjesovi ne donose nita do bro, a ja sam ti donio neto to e te obradovati. Lie, dragoviu, daj razvei taj zaveljaj pa dodaj Billu te sitnice na koje smo jutros spiskali sve svoje pare. Postupajui po Faginovu nalogu, Prefriganac razrijei pozamaan zaveljaj umotan u stari stolnjak i uzme dodavati predmete iz njega, jedan po jedan, Charlevju Batesu, koji ih slagae na stol, kujui u zvijezde njihovu vrsnou i rijetkost. Pogledaj samo ovu zeju patetu, Bille usklikne taj mladi gospo din iznosei na vidjelo golemu patetu tako fine ivotinjice, s tako njenim noicama, Bille, da ti se ak i koice tope u ustima pa ih ne ma kad ni povaditi; pa gle ovo etvrt kile zelenog aja po sedam i pol ilinga, toliko je jak da kad ga baci u kipuu vodu, odletjet e ti poklo pac od ajnika u zrak; pa gle tri etvrt kile eera od trske oko koje se crnci uope nisu naznojili dok su iz nje iscijedili ovoliku slatkou ma kakvi! Pa dva velika bijela kruha, pa pola kile najboljeg svjeeg maslaca, pa ova komadina sira iz Glo'stera, a kao kruna svega kapljica kakvu jo nisi u ivotu okusio1. Izgovarajui ovaj posljednji hvalospjev, gospar Bates izvue iz jednog od svojih irokih depova poveliku vinsku bocu, dobro zaepljenu, a gospodin Dawkins natoi u istom trenutku punu vinsku au rakije iz

boce koju je on donio sa sobom. Bolesnik, ne asei ni asa, dohvati au i izlije je u grlo. __Oho-ho! ree Fagin trljajui ruke neobino zadovoljno. Sad e ti odmah biti bolje, Bille, odmah e ti biti bolje. __Bolje! uzvikne Sikes. Mog'o sam ve dvadeset puta otegnut' papke prije nego ta si do'o da mi pomogne. Kako si mog'o ostavit' ovjeka da crkava 'vako vie od tri tjedna, bitango jedna podmukla! __Sluajte ga samo, deki, to govori! ree Fagin slijeui ramenima. A mi njemu donijeli sve one pre-kra-sne stvarice! Stvarice i nisu tako loe napomene Sikes, koji se malo primiri kad baci pogled na stol. Al' to ima re' u svoju obranu, zato si me ostavio ovdje samog, gladnog i bolesnog, bez prebite pare i bez igdje ieg; manje si se brinuo sve to prokleto vrijeme za mene nego to se ja brinem za ovog psa ovdje. Otjeraj ga pod krevet, Charlev! Nisam u ivotu vidio tako pametna psa uzvikne gospar Bates postupajui po Sikesovoj elji. Nanjui klopu k'o kakva baba kad ide na trnicu! To bi se pseto proslavilo u kazalitu, a uz to bi jo oivjelo dramsku radnju. Ku, mrcino! izdere se Sikes na psa dok se ovaj zavlaio pod kre vet svejednako srdito reei. ta ima re' u svoju obranu, a, strailo jedno jatako? Vie od tjedan dana bio sam po poslu izvan Londona, dragoviu moj odgovori idov. A ta je s ona druga dva tjedna? zapita Sikes. to si radio ona druga dva tjedna dok sam ja ovdje crkav'o k'o bolestan takor u svojoj rupi? Nisam mogao doi, Bille. Ne mogu ti sad pred svima ovdje nadugo i nairoko objanjavati zato, ali nisam mogao doi, potenja mi! ta, potenja ti? proguna Sikes grcajui od gaenja. Ajde, deki, nek' mi jednn od vas odree komad te patete, da mi u ustima ne ostane okus od tog njegovog potenja jer bih se jo mog'o uguit' od njega. Nemoj se srditi, dragoviu moj ponizno mu se idov umiljavae. Nisam te ja ni u jednom trenutku zaboravio, Bille, ni u jednom trenutku. Nisi, dabome da nisi odvrati Sikes i gorko se osmjehne. Dok sam se ja ovdje tres'o u groznici da su mi zubi cvokotali, ti si neprestano neto smilj'o i snov'o; te Bili e ovo, te Bili e ono, te Bili e sve to za jeftine pare, im se malo oporavi i im mu ponestane love. Da nije bilo ve cure ovdje, crk'o bih k'o pseto!

Oliver Twist

Trideset deveto poglavlje

Eto vidi, Bille jedva doeka Fagin hvatajui se za rije da nije bilo ove djevojke ovdjel A kome ima zahvaliti to je ta vrijedna djevoj ka uza te nego dobrom starom Faginu? to se toga tie, ima potpuno pravo dobaci Nancy i urno stane meu njih. Ostavi ga, neka ga voda nosi! Nancvna upadica usmjeri razgovor na drugu stranu jer su djeaci, kojima je prepredeni stari idov kriom dao znak, poelf nutkati djevojku piem. Ipak, ona je vrlo umjereno pila. Dotle se Fagin neuobiajeno brzo oraspoloio i malo-pomalo uspio udobrovoljiti Sikesa, pravei se da njegove prijetnje shvaa samo kao dobroudno bockanje. tovie, od srca se nasmijao dvjema-trima grubim alama to ih je Sikes izvalio, poto je vie puta dobrano potegnuo iz boce. Sve je to lijepo i dobro ree Sikes al' mi mora jo veeras dat' koju paru. Nemam kod sebe ni prebite pare odvrati idov. Al' zato ima kod kue para k'o blata odbrusi mu Sikes i mora mi dat' neto od toga. Para k'o blata! uzvikne Fagin diui ruke uvis. Nemam ni toliko da... Ne znam ja kol'ko ima, a rek'o bih da ni ti pravo ne zna jer bi trebalo poprilino vremena da ih izbroji ree Sikes al' ja moram veeras doi do para i Bog! Pa dobro, dobro uzdahne Fagin. Poslat u sad odmah Prefriganca pa njih. Paz' da ne bi! odsijee Sikes. Prefriganac je suvie prefrigan pa bi se moda zaboravio vratit', il' bi zalut'o, il' bi pao u ruke cajkanima, il' bi izmislio bilo koji drugi izgovor kad bi njemu povjerio taj zadatak. Nego e Nancy s tobom do tvoje jazbine i donijet' lovu, a ja u dotle malo prile' i odspavat'. Nakon mnogo natezanja i cjenkanja, Fagin je uspio sniziti zatraeni predujam s pet funti na tri funte, etiri ilinga i est penija, tvrdei i sveano se zaklinjui da e nakon toga njemu ostati za kuanske trokove samo osamnaest penija. Sikes je mrzovoljno pripomenuo kako e se morati i time zadovoljiti kad ne moe dobiti vie. Nancy se spremi da poe s Faginom po novac, a Lisac i gospar Bates potrpaju namirnice u ormar. Zatim se idov oprosti sa svojim vjernim prijateljem i poe kui s Nancy i djeacima, a Sikes se izvali na postelju da malo odspava dok se djevojka ne vrati. U Faginovu obitavalitu zatekli su Tobyja Crackita i gospodina Chitlinga

kako igraju petnaestu partiju karata, a jedva da je potrebno rei da je ovaj potonji gospodin izgubio i tu partiju, a s njom i svoju posljednju, petnaestu estau1, na veliko veselje svojih mladih prijatelja. Crackit je, ini se, bio malo posramljen to su ga zatekli kako se zabavlja s ovjekom koji mu po svom poloaju i umnim sposobnostima nije ni priblino ravan, pa zijevne, zapita kako je Sikes i dohvati eir, u namjeri da ode. Je li tko dolazio, Tahy? upita ga Fagin. Nitko iv odgovori Crackit zadiui ovratnik kaputa. Bilo je dozlaboga dosadno. Trebao bi mi jo platiti, Fagine, to sam ti ovoliko uvao kuu. Dosaivao sam se, bogami, k'o kakav porotnik i bio bih slatko zaspao k'o u bajboku da se nisam smilovao ovom mladcu i malo se s njim pokartao. Uasno mi je bilo dosadno, bog i bogme! Uz te i sline alopojke, Toby Crackit skupljae svoj dobitak i trpae ga u dep na prsluku drei se uznosito, kao da je ovjeku njegova formata ispod asti skupljati taj sitni od srebrnjaka; nakon toga izie toliko otmjeno i gospodstveno, da je Chitling zadivljeno promatrao njegove noge i izme dok mu god nisu iezle iz oiju, a onda pone uvjeravati cijelo drutvo kako takvo poznanstvo vrijedi najmanje petnaest estaa i kako ni najmanje ne ali za svojim gubitkom. Ala si ti neki udan svat, Tome! ree gospar Bates, kojeg su te rijei neobino razgalile. Ni govora odvrati Chitling. Je 1' da nisam, Fagine? Ti si, dragoviu moj, mudra glavica ree Fagin tapui ga po ra menu i namigujui ostalim uenicima. A gospodin Crackit je zbilja sila, je 1' da, Fagine? priupita opet Tom. O tom nema ni najmanje sumnje, dragoviu moj. I njegovo poznanstvo zbilja zlata vrijedi, je 1' da, Fagine? nastavi Tom. Jo pita, dragoviu moj! Oni su tebi zavidni, Tome, samo zato to se ne on eli kartati s njima. Aha! slavodobitno e Tom. U tom grmu lei zec! On me jest operuao, ali ja mogu opet zaraditi koju paru kad god mi se prohtije, je 1' tako, Fagine? Dakako da moe, a ukoliko prije zaradi, utoliko bolje, Tome. I zato gledaj da to prije nadoknadi taj gubitak, nemoj vie dangubiti. Lie!

1- estaa novi od est penija.

Oliver Twist

Trideset deveto poglavlje

Charley! Vrijeme je da zasuete rukave. Haide! Skoro e deset a jo nita niste privrijedili. Pokoravajui se toj zapovijedi, djeaci klimnu glavom djevojci u znak pozdrava, dohvate svoje eire i iziu iz sobe. Usput su Lisac i njegov nestani prijatelj neprestano sipali dosjetke na raun gaspodina Chitlinga, koji se, ako emo pravo, nije ponio ni osobito udno ni smijeno kad uzmemo u obzir da ima podosta nadobudnih mladac i iz boljih kua koji plaaju kudikamo veu cijenu nego Chitling samo zato da budu vieni u dobru drutvu, a jednako tako i podosta otmjene gospode (koja pripadaju spomenutom dobrom drutvu) koja su stekla svoj ugled na vrlo slian nain kao i lijepi deko Toby Crackit. A sad ree Fagin kad su oni otili idem ti donijeti taj novac, Nancy. Ovo je, duo, samo klju od ormaria u kojem uvam kojekakve drangulije koje su mi donijeli deki. A novac nikad ne zakljuavam, duo, jer nemam ta zakljuavati, ha-ha-ha, nemam ta zakljuavati. Slab ti je ovaj moj posao, Nancy! I nezahvalan, ali mi je drago kad vi dim mlaariju oko sebe, pa nekako sve ipak podnosim, podnosim. Pst! ree i urno strpa klju u njedra. Tko je to? Sluaj! Djevojka je sjedila za stolom prekrienih ruku, kao da je ni najmanje ne zanima hoe li tko doi ili otii, sve dok joj do uiju ne dopre neiji priguen muki glas. im ga je zaula, makne munjevito kapu i rubac sa sebe i baci ih pod stol. Kad se idov odmah zatim okrenuo njoj, ona mu se poali na vruinu mlitavim i umornim glasom, to se nikako nije slagao s onim maloprijanjim hitrim i naglim kretnjama, koje Fagin, meutim, nije primijetio jer joj je u tim trenucima bio okrenut leima. Ih! proape on kao da mu je krivo zbog te smetnje. To je ovjek kojeg sam jo prije oekivao; evo ga, silazi niza stepenice. Ni rijei o novcu pred njim, Nancy! Nee se on dugo zadrati. Ni deset minuta, duo! Prinijevi svoj mravi kaiprst ustima, idov prie sa svijeom vratima dok je sa stubita dopirao bat neijih koraka. Doe do vrata u isti trenutak kad i njegov gost, koji urno ue u sobu i obrete se pred djevojkom prije nego to ju je opazio. Bijae to Monks. To je samo jedna od mojih mladih tienica ree Fagin kad pri mijeti kako je Monks ustuknuo pred neznankom. Ostani samo tu, Nancy! Djevojka primakne stolac blie stolu i, zirnuvi na Monksa nehajno i bezbrino, svrne pogled na drugu stranu; ali kad se obrati Faginu, ona ga opet kriom odmjeri, tako otrim, ispitivakim i znaajnim pogledom

da bi se promatra iz prikrajka udom zaudio toj promjeni jedva da bi povjerovao svojim oima da je to ona ista osoba. Ima li kakvih novosti? zapita Fagin. Jo kakvih. A jesu li... dobre? neodluno e Fagin, kao da se boji da ne ozlovolji sugovornika prevelikom radoznalou. Pa nisu ba loe odgovori Monks smjekajui se. Ovaj put sam doao u pravi as. Trebali bismo malo porazgovarati. Djevojka se jo blie primakne stolu i ne pokae volju da izie iz sobe iako je vidjela da Monks pokazuje na nju. Meutim, idov se valjda pribojavao da bi ona mogla spomenuti pred njim novac kad bi je se pokuao otresti, te pokae rukom na strop i odvede Monksa iz sobe. Neemo valjda opet u onu tvoju prokletu rupagu gdje smo onda ra zgovarali? ula je onoga kako govori dok se penjao stubama. Fagin se nasmije i ree neto to ona nije mogla razumjeti. Sudei po kripanju stuba, reklo bi se da Fagin vodi gosta na drugi kat. Prije nego to je utihnuo bat njihovih koraka, djevojka hitro izuje cipele, prebaci rubac preko glave i umota ruke u njega, pa zastane pred vratima i pone napeto oslukivati. im je zamro bat njihovih koraka, ona se iskrade iz sobe i uzme se nevjerojatno lako i tiho penjati uza stube, te se izgubi gore, u mraku. Soba je ostala pusta vie od etvrt sata; djevojka se vrati istim onakvim nezemaljskim korakom, a neposredno zatim razlegnu se i koraci one dvojice. Monks izie odmah na ulicu, a idov se opet odulja gore, po novac. Kad se vratio, djevojka je namjetala kapu i rubac spremajui se da poe. to je, Nancy? uzvikne idov i ustukne poto spusti svijeu. Kako si blijeda! Blijeda? ponovi djevojka zaklanjajui oi rukama da bi ga toboe bolje vidjela. Blijeda si kao smrt. to si to radila? Nita, koliko ja znam, osim to sam sjedila u ovoj zaguljivoj pro storiji, ni sama ne znam koliko dugo nemarno odgovori djevojka. Hajde, daj mi te pare pa da idem. Tako, vidi. Fagin joj izbroji na ruke dogovoreni iznos uzdiui za svakom kovanicom. Rastali su se a da nisu vie progovorili ni rijei, samo su poeljeli jedno drugome laku no. Kad je djevojka izila na ulicu, sjedne na neiji prag i kao da neko vrijeme bijae posve smuena i nesposobna nastaviti put. Iznenada ustane i pohita u sasvim suprotnom smjeru od kue u kojoj ju je Sikes ekao,

mm" '
G jliv e r T w is t
Trideset deveto poglavlje

ubrzavajui korake sve dok ne prijee u bjesomuan trk. Kad je ve bila posustala, stane da predahne, a onda, kao da se odjednom neeg sjeti i kao da zdvaja to nije kadra ostvariti neto to je naumila, pone kriti ruke i udari u pla. Moda joj je bilo lake kad se isplakala, ili je moda pojmila da je u posve beznadnu poloaju, tek, okrene se i pojuri natrag isto onako brzo dijelom da nadoknadi izgubljeno vrijeme, a dijelorif da koliko-toliko odri korak s naglim tokom svojih misli - te tako uskoro stigne do kue u kojoj je bila ostavila provalnika. Ako su se na njoj moda i mogli zapaziti tragovi uzrujanosti koja ju je bila obuzela, Sikes nije nita primijetio kad je stupila pred njega; samo ju je upitao je li donijela novac, a kad je dobio potvrdan odgovor, zadovoljno je neto promrmljao i opet spustio glavu na jastuk te nastavio drijemati. Bila je sva srea to je Sikes sutradan, poto se domogao novca, bio toliko zaokupljen jelom i pilom, te to je ta okolnost tako povoljno djelovala na njegovu goropadnu narav, da nije imao ni vremena ni volje da mnogo pazi na djevojino dranje i vladanje. Faginovu oku sokolovu zacijelo ne bi promaklo da je Nancy rastresena i nemirna kao netko tko se sprema uiniti neki smioni i pogibeljni korak, na koji se odluio tek nakon teke borbe sa samim sobom, pa bi jamano bio odmah zazvonio na uzbunu. Ali Sikesu je nedostajao takav dar zapaanja, a nisu ga morile ni zle slutnje, osim onih koje se prevraaju u tvrdokornu grubost prema svakome oko sebe. Osim toga, kako je bio neobino dobre volje, kao to smo ve napomenuli, nije primijetio nita neobino u njenu ponaanju. Zapravo je toliko malo mario za nju da zacijelo njen nemir ne bi bio u njemu pobudio nikakve sumnje, ak ni da je taj nemir bio kudikamo upadljiviji. to se dan vie bliio kraju, djevojino je uzbuenje bivalo vee, a kad je pala no i Nancy sjela uz provalnikovu postelju ekajui da ga pie shrva pa da zaspi, obrazi su joj bili toliko blijedi a oi tako uagrene da to ak i Sikes u udu primijeti. On je, iscrpljen od groznice, leao u krevetu i pijuckao boroviku razrijeenu vruom vodom kako ga ne bi odvie palila, i ve po trei ili etvrti put pruio Nancy au da mu je napuni, kad zapazi na njoj te udne znake. Pa dobro, bogamu! uzvikne on pridiui se na postelji i zurei djevojci u lice. Izgleda k'o da si iz groba ustala. ta ti je? to mi jel ponovi djevojka. Nita. to si se tako zagledao u mene?

Kakve su ti opet ludorije na pameti? upita je Sikes pa je epa za miicu i snano prodrma. ta je? to si naumila? O emu razmi lja? O kojeemu, Bille odgovori djevojka drhturei i zaklanjajui oi rukama. Ah, Boe moj, zar je to vano? Ton usiljene vedrine kojim su izreene te posljednje rijei kao da su se snanije dojmile Sikesa, nego onaj njen unezvijereni i ukoeni pogled prije toga. Znam ja ta je tebi ree Sikes. Ako nije i tebe spopala groznica pa te sad pomalo trese, onda si neto neobino naumila, dapae, neto opasno. Nee valjda... Ma vraga, ne bi ti to nikad uinila! A to? priupita ga djevojka. Ama, nema na svijetu pouzdanije cure od tebe ree Sikes mr mljajui sebi u bradu i gledajui je netremice inae bih ti jo prije tri mjeseca prefikario grkljan. To te samo groznica 'vata, nita drugo. Poto je tako sam sebe umirio, Sikes iskapi au, a onda zatrai lijek gunajui i psujui na sva usta. Djevojka ustro skoi na noge i bre mu saspe lijek, ali leima okrenuta njemu, pa mu prinese au usnama pridravajui mu je dok nije sve popio. A sad ree joj razbojnik sjedni 'vamo do mene i dri se onako kako se svaki dan dri, jer u te inae tako udesit' da te ni roena majka nee poznat'. Djevojka ga poslua. Sikes je vrsto uhvati za ruku, klone na uzglavlje i zagleda se u nju. Sklopi oi, pa ih otvori, pa ih jo jednom sklopi, pa ih opet otvori. Neprestance se bacakao amotamo, svaki bi as zadri-jemao na dvije-tri minute, pa bi opet prestravljeno poskoio i zabludio pogledom oko sebe, a onda iznenada, dok je jo bio pridignut, takorei kao gromom pogoen, padne u dubok i teak san. Stisak mu je ruke popustio, podignuta je ruka mlitavo klonula leao je kao da je u duboku zanosu. Napokon je laudanum poeo djelovati promrmlja djevojka usta-

jui s postelje. Samo da ne bude ve kasno! Bre-bolje stavi kapu na glavu i zaogrne se rupcem, bojaljivo se obazirui oko sebe, kao da se boji da joj se, unato sredstvu za uspavljivanje, teka Sikesova ruka iznenada ne spusti na rame; zatim se polako sagne nad krevet i poljubi razbojnika u usta, a onda neujno otvori i opet zatvori za sobom vrata, te hitro izie iz kue. Na kraju mranog prolaza kroz koji je morala proi da bi se dohvatila glavne ulice, noobdija je objavio da je prolo devet i pol. Je li ve odavno prolo devet i pol? upita ga djevojka. Za etvrt
970

Oliver Twist

Trideset deveto poglavlje

sata izbit e deset odgovori ovjek prinosei fenjer djevojinu licu. A meni donde treba jo najmanje sat vremena promrsi Nancy i pojuri mimo njega grabei urno niz ulicu. Mnoge su se trgovine ve zatvarale u irokim ulicama i pokrajnim uliicama kroz koje ju je vodio put od Spitalfieldsa do West Enda, najotmjenije londonske etvrti. Kad je sat na tornju odbio deset, njena je nestrpljivost jo vie porasla. Jurila je uskim ndgVfctupom, gurajui lijevo i desno prolaznike laktovima i provlaei se, takorei, konjima ispod glava. Probijala se kroz gustu vrevu na ulicama gdje su prolaznici u gomilama ekali da prou. Ta je ena luda! govorili su ljudi okreui se za njom dok je ona svejednako grabila dalje. Kad je stigla do neto bogatije gradske etvrti, na ulicama je bilo mnogo manje prolaznika, ali ba je zato njena bjesomuna jurnjava izazivala jo veu radoznalost meu etaima mimo kojih je trkom prolazila. Poneki bi za njom ubrzali korake, kao da ele vidjeti kamo to ona hita, a gdjekoji bi je i prestigli i u udu se okretali za njom, jer je ona i dalje grabila nesmanjenom brzinom. Meutim, svi su oni jedan za drugim zaostajali pa je, kad se pribliila cilju, ostala posve sama. Zastala je pred gospodskom kuom u mirnoj, ali lijepoj ulici nedaleko od Hyde Parka. U trenutku kad joj je jarko svjetlo svjetiljke to je gorjela nad ulazom pokazalo da je to kua koju trai, izbije jedanaest sati. Nekoliko se posljednjih koraka vukla nekako neodluno, kao da se jo skanjuje, ali joj je izbijanje sata pomoglo da se odlui, te ue u predvorje. U vratarnici nije bilo nikoga. Nesigurno se obazre oko sebe i poe prema stubama. Hej, djevojko! dovikne za njom gizdavo obuena mlada ena izvi rujui na vrata. Koga trai? Jednu damu koja stanuje u ovoj kui odgovori djevojka. Damu? ponovi ena i prezirno je pogleda. Koju to damu? Gospoicu Mavlie ree Nancy. Mlada ena, koja ju je dotle bila promotrila od glave do pete, uzvrati samo pogledom punim kreposnog prezira i pozove nekog mukarca da joj odgovori. Nancy ponovi svoju molbu. A koga da najavim? upita je sluga. Moje ime ne bi joj nita reklo odgovori Nancy. A koja je svrha vaeg posjeta? priupita je ovjek. Ni to vam ne mogu rei otpovrne djevojka. Ali moram porazgovarati s gospoicom. Hajde, hajde! ree joj ovjek gurajui je prema izlazu. Od toga nee nita biti. Kupi se odavde!

Samo me silom moete otjerati! plahovito e djevojka. A ni dvojica takvih kao to ste vi nee me maknuti s mjesta. Pa zar ovdje nema ba nikoga nastavi ona gledajui oko sebe tko bi htio naja viti siroticu kao to sam ja? Ta je molba djelovala na dobroudnog kuhara, koji je s ostalom poslugom doao vidjeti to se tu zbiva, pa se on zauzme za djevojku. Ma hajde, Joe, najavi je ree mu. Ama emu? odgovori onaj. Ne misli valjda da e gospodina primiti takvu neku k'o to je ona? Te rijei koje su ciljale na djevojin sumnjivi zanat izazovu silnu provalu ednog gnjeva u etiriju sluavki, koje neobino vatreno ustvrde da ta enskinja slui na sramotu cijelom enskom rodu, te se svesrdno zaloe da je nesmiljeno izbace na ulicu. inite sa mnom to vas je volja ree djevojka obraajui se mu karcima ali prvo uinite neto to u vas zamoliti, a to je da prenesete gospoici moju poruku, molim vas, ako Boga znate! Kuhar meka srca podupre njenu molbu, pa onaj prvi sluga pristane napokon prenijeti poruku. A to da kaem? zapita sluga poto je ve zakoraio na prvu ste penicu. Da jedna djevojka lijepo moli gospoicu Maylie da porazgovara na as s njom nasamo ree Nancy i da e gospoica, im uje njenu prvu rije, odmah znati treba li je sasluati do kraja ili je izbaciti iz kue kao varalicu. Ipak si malo prekardaila ree joj sluga. Samo joj vi tako recite odluno e djevojka pa mi javite to je ona odgovorila. ovjek otri uza stube. Nancy ostane ekajui blijeda i gotovo bez daha, sluajui uzdrhtalih usana kako kreposne sluavke vrlo glasno daju maha svom preziru, pogotovo kad se sluga vrati i pozove djevojku da poe za njim. Dandanas ne vrijedi vie biti poten napomene prva sluavka. Mjed se vie cijeni od suhog zlata dobaci druga. Trea se zadovolji uenjem to jo gospodi nee pasti na pamet, a etvrta u tom kvartetu otpjevui sopranom: Sramota! ime taj zbor ljepotica zavri svoju toku. Ne obazirui se na njih zato to su joj na srcu leale tee brige, Nancy poe klecavih koljena za slugom do malog predsoblja to bijae osvijetljeno svjetiljkom objeenom o strop. Tu je ostavi i izgubi se.

O liver ttoist

etrde se to p og lav lje

etrdeseto poglavlje
neobian razgovor koji je zapravo nastavak prethodnog poglavlja.
Nancv je svoju mladost bila profukala po ulicama i po najgorim londonskim bludilitima i jazbinama, ali je u njoj ostalo jo neto od prvotne enske naravi, pa kad je zaula laki korak kako se pribliava vratima suelice onima na koja je ona bila ula, i kad je pomislila na veliku opreku izmeu dva stvorenja to e se sad nai licem u lice, osjeti kako je pritie teret vlastite sramote, pa se sva skupi, kao da ne moe podnijeti prisutnost djevojke s kojom se eljela sastati. Ali protiv tih plemenitih osjeaja u njoj bunila se oholost porok od kojeg podjednako pate najbjedniji i najpotlaeniji stvorovi kao i oni koji su najsamopouzdaniji i na najviem poloaju. Kukavna druica lopova i vucibatina, prezrena pripadnica velegradskog podzemlja, ortakinja zatvorskog i robijakog oloa, koja i sama ivi u sjeni vjeala ak je i ta propala djevojka bila odve ponosita da pokae i najma nji trag enske osjeajnosti koju je smatrala slabou, a koja ju je jo jedina vezala za ljudskost, ije je mnoge osobine razvratni ivot bio izbrisao u njoj dok je jo bila dijete. Podigla je oi tek toliko da vidi kako pred njom stoji njena i lijepa djevojka, a onda ih opet obori na pod i toboe nehajno zabaci glavu, te prozbori ovako: Nije lako doi do vas, milostiva gospoice. Da sam se uvrijedila i otila, kao to bi mnoge druge uinile na mom mjestu, laAfa biste zbog toga jednog dana, a imali biste i za im aliti. Zaista mi je ao ako se tko grubo ponio prema vama odvrati Rose. Ali nemojte sad misliti na to. Recite mi zato ste htjeli razgo varati sa mnom. Jer ja sam ona koju ste traili. Prijazan ton tih rijei, umilan glas, blago dranje, bez trunka uznosi-

tosti ili nezadovoljstva, sve je to neobino iznenadilo djevojku pa ona brine u pla. O, gospoice, gospoice! ree sklapajui plahovito ruke pred licem. Kad bi bar bilo vie takvih kao to ste vi, bilo bi manje ova kvih kao to sam ja... vjerujte mi... kad vam kaem! Sjedite ozbiljno e Rose. Ako ste se nali u oskudici ili u ne volji, bit e mi zaista drago da vam pomognem ako mognem... vjerujte mi. Sjedite. Dopustite mi da ostanem na nogama ree djevojka svejednako plaui i nemojte biti tako ljubazni sa mnom dok me bolje ne upo znate. Prilino je kasno. Je li... jesu li... ta vrata zatvorena? Jesu odgovori Rose i uzmakne dva-tri koraka, kao da se eli osi gurati da moe pozvati u pomo ako zatreba. A zato? Zato to vam kanim izruiti na milost i nemilost svoj ivot i ivote nekih drugih ljudi. Ja sam ona djevojka koja je odvukla malog Olivera natrag k starom Faginu, one veeri kad je otiao od kue u Pentonvilleu. Vi ste to! uzvikne Mavlie. Ja, gospoice! odgovori djevojka. Ja sam ta bijednica o kojoj ste uli, koja ivi meu lopovima i koja se ne sjea da je ikad, otkad su joj oi prvi put ugledale londonske ulice, upoznala bolji ivot ili ula ljubaznije rijei od onih koje su joj oni upuivali, tako mi Bog pomo gao! Ne morate prikrivati svoje zgraanje preda mnom, gospoice! Ja sam mlaa nego to mislite kad me ovako gledate, ali sam se ve navikla na zgraanje. I najvee bijednice sklanjaju mi se s puta kad se probijam kroz ulinu vrevu. Kako je sve to grozno! ree Rose i nehotice ustukne od svoje udne goe. Na koljenima hvalite Bogu, draga gospoice uzvikne djevojka to ste imali prijatelje koji su se brinuli za vas i uvali vas dok ste bili dijete, i to nikad niste iskusili glad i studen, i pijanstvo, i razuzdanost i... i... jo neto gore od toga... kao to sam ja od kolijevke pa do danas. Mogu to slobodno rei jer su mi ulica i odvodni kanali bili

kolijev katkad pri dui, kako biste me tek onda alili! Nego, ja sam potajno pobjegla od onih koji bi me sigurno ubili ka, a bit e mi isto tako i samrtn a postelj a. Kako vas alim! izusti Rose skreni m glasom . Srce mi se stee dok vas sluam . Bog vas blagosl ovio za tu vau dobrot u! odvrati djevoj ka. Kad biste samo znali kako mi je

O liv e r T w ist

etrdeseto poglavlje

kad bi znali da sam ovdje, a dola sam vam rei to sam sluajno ula. Poznajete li moda ovjeka po imenu Monks? Ne poznajem odgovori Rose. Ali on vas poznaje ustvrdi djevojka i zna da ste ovdje, jer sam, prislukujui to on govori, doznala gdje stanujete. Nikad nisam ula za to ime ree Rose. Onda mu je to lano ime, kao to sam i mislila pripomene dje vojka. Prije nekog vremena, ubrzo nakon one noi kad je izvrena provala kod vas i kad je Oliver dospio u vau kuu, ja sam posumnjala u tog ovjeka pa sam prislukivala razgovor izmeu njega i Fagina u mraku. Tako sam doznala da je Monks... taj ovjek za kojeg sam vas pitala, znate... Da umetne Rose znam. ... Da je Monks sluajno vidio Olivera s naa dva deka onoga dana kad smo ga prvi put izgubili, i da je odmah prepoznao u njemu dje aka za kojim on, ne znam zato, ve odavno traga. I tako se pogodio s Faginom da e mu platiti odreenu svotu ako mu ponovo pronae Olivera, a obeao mu je i vie ako od njega napravi lopova, to je Monksu bilo potrebno iz nekih njegovih razloga. Iz kojih to razloga? priupita je Rose. Ne znam jer je u tom trenutku, dok sam prislukivala, primijetio moju sjenu na zidu odgovori djevojka. I znajte da bi im malotko osim mene uspio tada umaknuti. Ali ja sam uspjela i nisam ga vie vidjela sve do sino. I to se sino dogodilo? Ispriat u vam sve po redu, gospoice. Sino je opet doao i opet su njih dvojica otili gore, a ja sam prebacila rubac preko glave da me sjena sluajno ne oda pa sam opet prislukivala pred vratima. Prve rijei koje sam ula da je Monks izgovorio bile su: I tako jedini dokaz 0 djeakovu podrijetlu lei sad na dnu rijeke, a ona stara vjetica koja je primila taj dokaz od njegove majke trune u grobu. Smijali su se 0 priali o tom njegovu uspjehu, a Monks je onda nastavio govoriti o deku i opet se raestio, i rekao da mu sad, dodue, djeakov novac ne moe izmai, ali da bi ipak radije da je drukije ispalo, jer kakva bi to smijurija bila da je ona oeva velevana oporuka bila proglae na bezvrijednom, poto bi maloga najprije proveli kroz sve zatvore u gradu i onda ga jo upleli u kakav zloin koji povlai za sobom smrtnu kaznu, to bi Fagin mogao lako udesiti, a uz to bi ga jo dobro i sam iskoristio. Sto vi to govorite? upita je Rose.

Sve je to iva istina, gospoice, iako dolazi iz mojih usta odgo vori djevojka. Zatim je, sipajui psovke na koje sam ja ve navikla, ali vas bi sablaznile, rekao da bi drage volje udovoljio svojoj mrnji i pristao da ubiju djeaka kad se ne bi on sam izvrgnuo opasnosti. Me utim, budui da je to nemogue, neprestano e ga drati na oku pa, ako Oliver samo pokua okoristiti se svojim podrijetlom i prolou, lako e mu stati na rep. Ukratko, Fagine, rekao je, premda si ti idov, nikad ne bi smislio takve zamke kakve u ja namjestiti svom mlaem bratu Oliveru. Bratul usklikne Rose. Tako je rekao od rijei do rijei prisnai Nancy gledajui nemir no oko sebe, kao to je gotovo neprestance gledala otkako je poela govoriti, jer joj je Sikes svaki as izlazio pred oi. I to jo nije sve. Kad je govorio o vama i onoj drugoj dami, rekao je da se valjda sam Bog ili neastivi urotio protiv njega kad se Oliver naao pod vaim okriljem, pa se nasmijao i dodao da to ima i svoju dobru stranu, jer biste vi dali tisue, pa i stotine tisua funti, kad biste ih imali, samo da doznate tko je zapravo to vae dvonono psetance. Ne mislite valjda da je to ozbiljno kazao? ree Rose i problijedi kao krpa. Rekao je to sasvim ozbiljno i ljutito odgovori djevojka klimajui glavom. Taj ne zna za alu kad u njemu uskipi mrnja. Poznajem ja mnoge koji ine i gora zlodjela, ali bih radije deset puta njih sluala nego Monksa jedanput. Sad je ve zbilja kasno, moram se vratiti kui da ne izazovem ni najmanje sumnje gdje sam bila. Moram odmah natrag. Ali to da ja sad radim? upita Rose. Kako mogu iskoristiti bez vas to to ste mi rekli? Vi morate natrag! A zato se uope elite vratiti tom drutvu koje ste oslikali tako stranim bojama? Kad biste ponovili to to ste meni rekli pred jednim gospodinom kojeg bih mogla zaas dozvati iz susjedne sobe, mogli bismo vas za pola sata smjestiti neka mo gdje biste bili na sigurnom. Ali ja se elim tamo vratiti ree djevojka i moram se vratiti jer... kako da kaem tako neto nevinoj djevojci kao to ste vi? Jer meu ljudima o kojima sam vam govorila postoji ovjek koji je moda najstraniji od svih njih, ali kojeg ne mogu ostaviti... ne, ak ni po cijenu da se izvuem iz ivota kakav sad vodim. To to ste se ve prije jednom zauzeli za tog naeg dragog deka ree Rose i to ste, usprkos opasnosti koja vam prijeti, doli ovamo rei mi ono to ste uli, pa vae dranje koje me uvjerava u

istinitost svega toga to govorite, pa vae oito kajanje i stid koji osje ate sve me to podrava u uvjerenju da biste se jo mogli spasiti. Ah! produi ta estita djevojka i sklopi ruke ronei suze. Ne mojte se ogluiti na usrdnu molbu enskog stvorenja kao to ste i vi, prvog... prvog, vjerujem, koje vam se ikad obratilo glasom saaljenja i samilosti. Posluajte me i dopustite da vas jo spasim, da zaponete bolji ivot. ''"* Gospoice uzvikne djevojka padajui na koljena draga, mila, aneoska gospoice, vi ste zaista prvo stvorenje koje mi je ikad uputi lo takve rijei, i da sam ih ula prije nekoliko godina, moda bi me bile odvratile od grenog i nevoljnog ivota; ali sad je kasno, kasno! Nikad nije kasno... za kajanje i ispatanje ree Rose. Kasno je uzvikne djevojka grei se od duevnog bola. Ne mogu ga sad ostaviti! Ne mogu mu donijeti smrt. A zato biste mu donijeli smrt? upita je Rose. Njega ne moe nita vie spasiti uzvikne djevojka. Kad bih drugima rekla ono to sam vama ispriala, sve bi njih pohapsili, a on bi sigurno izgubio glavu. On je najodvaniji meu njima i poinio je grdna nedjela! Pa zar je mogue da se radi takva ovjeka odriete svake nade u bolji ivot i sigurnost da budete odmah spaeni? usklikne Rose. Pa to je ludost. Ne znam to je to odgovori djevojka samo znam da je tako. A tako nije samo sa mnom nego i sa stotinama drugih djevojaka koje su isto ovako bijedno propale kao i ja. Moram se vratiti. Moda je to Boja kazna za sve ono to sam poinila, ne znam, ali me neto vue k njemu, usprkos svim patnjama i jadima to mi ih je zadao. I ini mi se da bih pola za njim i kad bih znala da u na kraju poginuti od njegove ruke. Pa to da radim? ree Rose. Ne mogu vas pustiti da samo tako odete. Moete, gospoice, i znam da ete me pustiti odvrati djevojka i ustane. Neete me sprijeiti da odem, jer sam se pouzdala u vau dobrotu i nisam izmamila od vas nikakva obeanja, iako sam mogla. Pa kakva korist onda od toga to ste mi rekli? opet e Rose. Ta se tajna mora razotkriti ako elimo pomoi Oliveru, do kojeg je i vama toliko stalo. Zacijelo imate meu svojim prijateljima nekog plemenitog ovjeka kojem ete moi povjeriti tu tajnu i koji e vas posavjetovati to da radite otpovrne djevojka.

etrdeseto poglavlje

- Ali kako u vas ponovo nai kad zatreba? upita je Rose. - Nije mi do toga da doznam gdje stanuju ti grozni ljudi, samo bih htjela znati gdje ete se vi u odreeno vrijeme zadravati ili prolaziti. Hoete li mi obeati da ete strogo uvati tajnu koju sam vam po vjerila, i da ete doi sami, ili samo s osobom kojoj se budete povjerili, i da me nitko nee uhoditi ni pratiti? upita je djevojka. Sveano vam obeavam odgovori Rose. Svake nedjelje uveer, od jedanaest pa dok ne otkuca dvanaest ree djevojka bez skanjivanja etat u se po Londonskom mostu1, ako budem iva. ekajte jo malo! zadri je Rose kad djevojka urno poe prema vratima. Razmislite jo jednom o poloaju u kojem se nalazite i o prilici koja vam se pruila da se izbavite iz njega. Imate pravo uzdati se u moju pomo, ne samo zato to ste mi sve to sami od sebe povjerili nego i zato to ste ena koja je ve gotovo potpuno propala. Pa zar ete se zbilja vratiti onoj razbojnikoj druini, i onom ovjeku, kad vas jedna jedina rije moe spasiti? Kakva je to arobna mo koja vas vue natrag i dri u pandama opaine i bijede? Ah; pa zar u vaem srcu nema nijedne ice u koju bih mogla dirnuti? Zar nije nita ostalo na to bih se mogla pozvati da se oslobodite te uasne zaslijepljenosti? Kad tako mlade, dobre i lijepe djevojke kao to ste vi poklone nekom svoje srce odvrati Nancy vrstim glasom ljubav ih moe uiniti spremnim na sve, ak i one koje, kao vi, imaju svoj dom, pri jatelje i oboavatelje, sve to im srce zaeli. Ali kad djevojka kao ja, koja nema drugog sigurnog krova nad glavom do poklopca lijesa, niti prijatelja u bolesti ili smrti do bolniarke, pokloni svoje pokvareno srce nekom mukarcu, i kad on zauzme u njemu mjesto koje je bilo prazno od poetka njena kukavnog ivota, tko se jo moe nadati da e je izlijeiti od toga? alite nas samo, gospoice... alite nas to nam je ostao samo jedan jedini enski osjeaj i to se taj osjeaj, umjesto da nam bude utjeha i ponos, zbog nekog tekog prokletstva prometnuo u jo jedan izvor patnji i muka. Hoete li bar primiti od mene neto novca, to e vam omoguiti da ivite poteno, bar dok se ponovo ne sastanemo? upita je Rose nakon krae stanke. Ni pare odgovori djevojka vrtei glavom.

1. Londonski most (London Bridge) - jedan od najpoznatijih Temzi u Londonu. Srednji mu se dio moe podii da propusti

287

Oliver Twist

etrdeset prvo poglavlje

Nemojte odbijati svaki moj pokuaj da vam pomognem ree Rose prilazei joj ljubazno. Zaista vam elim biti od pomoi. Najbolje biste mi pomogli, gospoice odgovori djevojka krei ruke kad biste mi sad odmah oduzeli ivot, jer sam veeras bolnije nego ikad osjetila to sam i kakva sam, a voljela bih da ne umrem u paklu u kojem inae ivim. Bog vas blagoslovio, mila moja gospoice, i podario onoliko sree koliko sam ja na sebe navuMa sramote! Govorei tako i jecajui na sav glas, nesretno stvorenje izae iz sobe, a Rose Mavlie, potresena tim neobinim razgovorom, koji je bio vie nalik na trenutan san nego na zbiljski dogaaj, klone u naslonja i po kua sabrati uzburkane misli.

etrdeset pryo poglavlje

sadri neka nova otkria i pokazuje kako iznenaenja, ba kao i nesree, nikad ne dolaze sama.
Rose se zaista nala u teku i nezavidnu poloaju. S jedne strane, gorjela je od nestrpljenja i elje da prozre tajnu kojom bijae obavijeno Oliverovo podrijetlo, a s druge strane morala je utjeti kao grob o onom to joj je kao mladoj i potenoj djevojci povjerila sirotica s kojom je netom razgovarala. Njene rijei i dranje dirnule su u srce Rose Mavlie, u kojoj se ljubav prema njenu mladom tieniku izmijeala s jednako tako snanom i arkom eljom da probudi u toj otpadnici kajanje i nadu. Namjeravali su se zadrati u Londonu samo tri dana prije nego to otputuju na nekoliko tjedana u jedno daleko mjesto na moru. Upravo je bila prola pono nakon prvog dana. Sto bi mogla poduzeti u etrdeset osam sati to joj stoje na raspolaganju? Ili kako bi mogla odgoditi putovanje a da ne pobudi nikakve sumnje? Gospodin Losberne bio je kod njih i ostat e jo dva dana, ali Rose je dobro poznavala naglost toga dobrijana pa je mogla lako predvidjeti kako bi, u prvom naletu ogorenja, planuo gnjevom na djevojku koja je bila upletena u ponovnu otmicu Olivera, te se nije usuivala povjeriti mu tajnu dok joj u zauzimanju za Nancy ne pomogne neka iskusnija osoba. Isti su joj ti razlozi nalagali da bude vrlo obzirna i oprezna i s gospoom Mavlie, kojoj bi prva pomisao bezuvjetno bila da se posavjetuje s dinim doktorom. Jednako tako nije smjela ni pomisliti da se obrati kojem pravnom savjetniku, ak i kad bi znala kako se to radi. U jednom trenutku padne joj na pamet da se obrati Harrvju za pomo, ali odmah se sjeti njihova posljednjeg rastanka pa joj se uini da bi bilo neprilino da ga zove sad suze joj udare na oi dok je raspredala te misli kad je ve moda zaboravio na nju i naao sreu na drugoj strani.

7S8

289

Olivcr Tivist

etrdeset prvo poglavlje

Smuena svim tim mislima, priklanjajui se sad jednom, sad drugom rjeenju, pa onda odustajui od svih njih redom im bi malo bolje promislila, Rose je provela no u tekoj besanici. Poto se sutradan jo dugo lomila, donijela je oajniku odluku da se posavjetuje s Harrvjem. Ako njemu bude teko doi ovamo, mislila je, kako li e tek meni biti pri dui! A moda nee ni doi; moda e se javiti pismom, a moda e, ako i doe, izbjegavati vidjeti se sa mnom, kao i onda kad je otiao bez pozdrava. Nisam vjerovala da e to uiniti, ali tako je bilo svakakobolje za nas oboje. I tu Rose odbaci pero i okrene se na drugu stranu, kao da ne eli ni da je sam papir, kojem treba povjeriti svoju poruku, ne vidi kako plae. I tako je bezbroj puta prihvaala pero i ostavljala ga, ne znajui kako da pone, i nije bila napisala jo ni prvu rije kad Oliver, koji je dotle etao londonskim ulicama s gospodinom Gilesom kao svojim tjelesnim uvarom, bane u sobu sav zadihan i neobino uzbuen, ba kao da se opet kakva nova opasnost nadvila nad njim. to si se tako usplahirio? upita ga Rose idui mu ususret. Ne znam kako da vam kaem; tako mi je kao da u se uguiti odgo vori djeak. O, Boe! Kad samo pomislim da u ga napokon vidjeti i da ete se moi uvjeriti da sam govorio istinu! Ja nikad nisam ni pomislila da nam nisi govorio istinu ree Rose umirujui ga. Ali to se dogodilo? O kome to govori? Vidio sam onog gospodina odgovori Oliver jedva istiskujui rijei iz sebe onog gospodina koji je bio onako dobar prema meni... gospodina Brownlowa, o kojem smo toliko priali. Gdje? upita ga Rose. Upravo je izlazio iz koije odgovori Oliver lijui suze radosnice i uao u jednu kuu. Nisam razgovarao s njim... nisam mogao jer on mene nije vidio, a ja sam toliko drhtao da mu nisam mogao ni pristupiti. Ali Giles je, umjesto mene, pitao stanuje li on u toj kui, i doznao je da stanuje. Evo, vidite ree Oliver i razmota papiri evo njegove adrese... idem sad odmah tamo! O, Boe, Boe! Ne znam to u od radosti kad ga opet!;. ugledam i zaujem mu glas. -. f Zbog tih i mnogih drugih slinih radosnih usklika, Rose je imala muke dai I proita adresu koja je glasila ulica Craven, na Strandu. Ubrzo je odluila i iskoristiti to otkrie. \ Brzo! ree. Kai im neka smjesta pozovu fijaker, i spremi se da poe sa mnom. Odmah u te tamo odvesti, ne asei ni asa. Rei u samo tetki da emo se malo provozati, a bit u spremna za polazak kad i ti.

Olivera nije trebalo pourivati pa su se za neto vie od pet minuta ve vozili u ulicu Craven. Kad su stigli na odredite, Rose je ostavila Olivera u fijakeru pod izgovorom da mora najprije pripremiti starog gospodina na veliko iznenaenje, a po sluzi je poslala svoju posjetnicu i zamolila gospodina Brownlowa da je primi radi jednog vanog posla. Uskoro se sluga vrati i pozove je da se popne uza stube; ona poe za njim i domalo se nae pred postarijim gospodinom dobroudne vanjtine, u ta-mnozelenu kaputu. Blizu njega sjedio je jo jedan postariji gospodin, koji, meutim, nije djelovao tako dobroudno. Bio je u pamunim hlaama i konim dokoljenicama, a bradu je naslonio na jabuku svog debelog tapa to ga je obuhvatio objema rukama. O, Boe ree gospodin u tamnozelenu kaputu ustajui urno i vrlo udvorno oprostite, molim vas, gospoice... mislio sam da to opet dola zi netko da mi dosauje... molim vas da me ispriate. Izvolite sjesti. Vi ste gospodin Brownlow, ako se ne varam? ree Rose poto je pogledala i onog drugog gospodina. Tako je potvrdi stari gospodin. A ovo je moj prijatelj, gospodin Grinrvvig. Hoete li nas ostaviti askom nasamo, Grinvvvige? Mislim ubaci gospoica Mavlie da u ovom trenutku nee biti potrebno da se gospodin potrudi izai. Ako sam dobro obavijetena, go spodin je takoer upuen u ono o emu bih htjela porazgovarati s vama. Gospodin Brownlow se nakloni, a gospodin Grimwig, koji se najprije bio vrlo ukoeno poklonio i ustao iz naslonjaa, ponovo se vrlo ukoeno po kloni i sjedne u naslonja. Nema sumnje da ete se zauditi kad vam kaem ree Rose prilino zbunjeno da ste svojedobno iskazali veliku ljubaznost i dobrotu jednom mom dragom mladom prijatelju, i uvjerena sam kako e vas zanimati da ponovo ujete za njega. Ma nemojte? usklikne gospodin Brownlow. Rije je o Oliveru Twistu ree Rose. im je ona izustila te rijei, gospodin Grimwig, koji je toboe bio zadubljen u itanje neke velike knjige to je leala na stolu, umah je buno zaklopi i zavali se u naslonja. Lice mu je odraavalo golemo zaprepatenje. Zagledao se tupo preda se, a onda, kao da se srami to je pokazao koliko je uzbuen, naglo se trgne i grevito zauzme prijanje dranje. Gledajui ravno preda se, ispusti otegnut krupan zviduk koji kao da se ne izgubi u zraku, nego kao da zamre u najdubljim zakucima njegova eluca. Gospodin Brownlow nije bio nita manje iznenaen, iako nije tako neobino izrazio svoju zgranutost. On privue svoj stolac blie gospoici Mavlie i ree joj:
291

Oliver Twist

etrdeset prvo poglavlje

Budite tako dobri, draga gospoice, i ne spominjite mi vie onu moju dobrotu i ljubaznost o kojima nitko drugi nita ne zna, a ako mi moete iznijeti koji dokaz o tome da sam neopravdano stekao nepovoljno milje nje o tom sirotom djetetu, iznesite mi ga, za miloga Boga? To je mali nevaljalac! Sam u sebi izjesti glavu ako to nije mali nevaljalac proguna gospodin Grimwig kao da govori iz trbuha, ne pomiui ni jednog miia na licu. U tog je djeteta dobro srce i plemenita narav ree Rose i pbrumeni a providnost koja ga je izvrgnula kunjama, pretekim za njegova mlada ljeta, usadila mu je u duu osjeaje i njenost koji bi mogli posluiti na ast i onima koji su est puta stariji od njega. Meni je tek ezdeset i prva ree gospodin Grimvvig isto onako uko ena lica. A tom je Oliveru, kao brat bratu, najmanje dvanaest godina, pa ne vidim kako bi se ta vaa napomena mogla odnositi na mene. Nemojte se obazirati na mog prijatelja, gospoice Mavlie ree Brownlow. On ne misli to ozbiljno. Misli, misli proguna gospodin Grimvvig. Ma ne misli ree gospodin Brownlow, koji se, oito, sve vie e stio. Izjest e on sam sebi glavu ako ne misli proguna gospodin Gri mvvig. Ako zaista tako misli, onda je zasluio da mu je odrube ree gospo din Brownlow. Ba bi rad vidjeti ovjeka koji e to uiniti odvrati gospodin Grimvv ig lupajui tapom o pod. Poto su dotle dotjerali, oba stara gospodina umrknu svaki po upak burmuta pa se, po staroj navadi, izrukuju. A sad, gospoice Mavlie opet e gospodin Brownlow da se vra timo na temu koja vam toliko lei na srcu. Budite tako dobri pa mi ispri ajte to znate o tom sirotom djetetu; mogu vam odmah rei da sam poduzeo sve to sam mogao da ga pronaem, a da je moj prvotni dojam, da me je on obmanuo i da su ga njegovi prijanji drugovi nagovorili da me pokrade, znatno pokoleban otkako sam se vratio iz inozemstva. Rose, koja je dotle imala vremena pribrati se, odmah ispria u dvije-tri rijei sve to je snalo Olivera od onog asa kad je otiao od kue gospodina Brownlowa, ali ono to je doznala od Nancy ostavi da povjeri tom gospodinu poslije, kad ostanu sami. Na kraju ga je nastojala uvjeriti kako je Olivera u posljednjih nekoliko mjeseci jedino muila briga to ne moe pronai svog starog dobroinitelja i prijatelja. Hvala ti, Boe! usklikne stari gospodin. Sad sam sretan, zbilja

sretan! Ali niste mi rekli gdje je on sad, gospoice Mavlie. Oprostite to vam to zamjeram, ali zato ga niste doveli sa sobom? eka u fijakeru pred kuom odgovori Rose. Pred kuom? uzvikne stari gospodin, pa bez rijei izjuri iz sobe, strci niza stube i uskoi u fijaker. Kad su se vrata za njim zatvorila, gospodin Grinvvvig digne glavu, nakrene stolac na jednu od stranjih nogu i opie na njemu tri kruga pomaui se pri tome tapom i pridravajui se stola. Nakon te vrtnje ustane i uspropada se pocupkujui po sobi, te proe tako desetak puta gore-dolje, a onda iznenada stane pred Rose i, ni pet ni est, poljubi je. Pst! izusti kad je mlada dama ustala, osupnuta tim neobinim po stupkom. Ne bojte se! Ja bih vam po godinama mogao biti djed. Vi ste draga djevojka. Sviate mi se. A, evo i njih! I zaista, u istom trenu kad je akrobatski vjeto zauzeo opet svoje mjesto, u sobu ue gospodin Brownlow s Oliverom, kojega gospodin Grimwig vrlo srdano doeka; i da je srea koju je u tom asu osjetila bila jedina njena nagrada za svu brigu i tjeskobu to ih je pretrpjela zbog Olivera, Rose Mavlie bila bi dovoljno nagraena. Ima tu jo netko koga ne smijemo zaboraviti ree gospodin Brownlow i pozvoni. Pozovite, molim vas, gospou Bedvvin. Stara gazdarica odazove se u tren oka na taj poziv i, poklecnuvi na vratima u znak pozdrava, stane ekajui daljnje naloge. Vi, gospoo Bedwin, svakog dana nekako sve slabije vidite pripo mene gospodin Brownlow prilino mrzovoljno. Pa, to je istina, gospodine odgovori stara gospa. U mojim se godinama, gospodine, vid ne poboljava. To i sam znam potkrijepi njene rijei gospodin Brownlow ali stavite naoale na nos i pogledajte malo bolje, pa da vidimo hoete li pogoditi zato smo vas pozvali. Stara gospa pone prekopavati po depu traei naoale. Ali Oliver nije mogao podnijeti jo jednu kunju, pa pohrli u njeno naruje, odazivajui se pozivu svog srca. Boe mili, smiluj nam se! uzvikne stara gospa grlei djeaka. Pa to je moje nevinace! Moja draga stara njegovateljice! usklikne Oliver. Znala sam ja da e se on vratiti ree stara gospa drei ga u naruju. Kako lijepo izgleda, i kako je opet obuen, kao gospodski sin! A gdje si bio da te nema pa nema? Ah, ono isto drago lice, samo nije vie onako blijedo; one iste umiljate oi, samo to nisu onako tune. Nikako nisam mogla zaboraviti taj pogled, i taj mirni smijeak, svaki su mi dan izlazili

O liv e r T v v is t

etrdeset prvo poglavlje

pred oi, kao i moja draga roena djeca koju mi je Bog uzeo dok sam jo bila mlada i bezbrina. I sve tako govorei, ta je dobra dua as odmicala Olivera od sebe da vidi koliko je porastao, as ga opet privijala uza se i njeno mu mrsila kosu, smijui se i plaui naizmjence na njegovu ramenu. Ostavivi nju i Olivera da se napriaju do mile volje, gospodin Brownlow odvede Rose u drugu sobu, gdje mu ona prepria cijeli svoj razgovor s Nancy, koji ga nemalo iznenadi i uznemiri. Rose mu takoer objasni zato se nije najprije povjerila svom prijatelju gospodinu Losberneu. Stari gospodin drae da je pametno postupila, i sam se ponudi da e se osobno posavjetovati s dinim doktorom. Kako bi mogao to prije ostvariti tu svoju namjeru, dogovore se da on jo iste veeri oko osam sati doe k njima, a da Rose prije toga oprezno obavijesti gospou Mavlie o svemu to se dogodilo. Poto je to uglavljeno, Rose i Oliver vrate se kui. Pokazalo se da je Rose imala pravo kad je strepjela od gnjeva estitoga doktora. Tek to mu je ispriala ono to je njoj Nancy bila povjerila, osuo je drvlje i kamenje, zaprijetio je da e Nancy biti prva rtva udruene otroumnosti gospode Blathersa i Duffa, i zaista ve ustakne eir na glavu spremajui se da trkom zatrai pomo od te dine gospode. I zacijelo bi u tom prvom bijesu i ostvario svoju nakanu, ne obazirui se na posljedice takva postupka, da ga nije djelomice silom zadrao gospodin Brownlow, koji je takoer bio prijeke naravi, a djelomice razlozima i objanjenjima koji su bili sraunati na to da ga odvrate od njegove prenagljene namjere. Pa kog emo onda vraga? upita napraiti doktor kad su se vratili u sobu gdje su bile dame. Da neemo moda uputiti jo i zahvalnicu tim nevaljalcima i nevaljalicama, i zamoliti ih da prime po stotinu funti kao skroman darak u znak potovanja i zahvalnosti za svu dobrotu to su je iskazali Oliveru? Ma neemo ba tako odvrati gospodin Brownlow smijui se ali moramo postupiti oprezno i vrlo promiljeno. Oprezno i promiljeno uzvikne doktor. Ja bih sve njih odreda poslao... Nije vano kamo presijee ga gospodin Brownlow u rijei. Ali razmislite malo, bismo li time da ih poaljemo nekud postigli cilj za kojim teimo? A koji je to cilj? upita ga doktor. Jednostavno da otkrijemo tko su bili Oliverovi roditelji, i da mu vra timo nasljedstvo koje mu je na prijevaru oduzeto, ako je istina ono to smo uli. Ah! uzdahne gospodin Losberne hladei se depnim rupiem.

__Umalo to nisam to zaboravio. __Eto, vidite nastavi gospodin Brownlow ostavimo li tu sirotu dje vojku sasvim po strani, i uzmemo li, tovie, da bismo mogli te lupee privesti zasluenoj kazni, a da njoj ne ugrozimo ivot, to bismo time po stigli? __Po svoj prilici bismo bar nekolicinu njih poslali na vjeala nabaci doktor a ostale u progonstvo. __Dobro ree gospodin Brownlow smjekajui se ali nema sumnje da e se s vremenom i oni sami za to pobrinuti, a kad bismo se sad mi u to upleli da ih preteknemo, ini mi se da bismo postupili vrlo nerazborito i u oitoj suprotnosti s naim probicima... ili bar s Oliverovim probicima, to izlazi opet na isto. Kako to? upita ga doktor. __Pa evo kako. Jasno je kao dan da emo imati grdne muke da do kraja rasvijetlimo tu tajnu ako ne uspijemo natjerati tog ovjeka, Monksa, da sve prizna. A to moemo postii samo lukavtinom, tako da ga ulovimo kad ne bude okruen tim ljudima. Jer, recimo da ga i uhapse, nemamo nikakvih dokaza protiv njega. On ak nije umijean (koliko je nama poznato i koliko moemo zakljuiti iz injenica) ni u kakvu pljaku koju je izvrila ta banda. Ako ne bi bio osloboen krivnje, sva je prilika da bi bio osuen samo kao skitnica i vucibatina; a dakako da bi nakon toga utio kao grob, to bi za nas bilo isto kao da je gluh, nijem, slijep i slabouman. E pa, onda plahovito e doktor ponovo vas pitam: zar mislite da je pametno smatrati se vezanim obeanjem zadanim toj djevojci, obea njem zadanim u najboljoj i najpotenijoj namjeri, ali zaista... Nemojte se, molim vas, draga gospoice, uputati u raspru o tome ree gospodin Brownlow, ne dajui Rosi da doe do rijei. Odrat emo zadano obeanje. Mislim da to nee ni najmanje utjecati na ostva renje naih planova. Ali, prije nego to se odluimo kako emo zapravo postupiti, morat emo se sastati s tom djevojkom, pod uvjetom, naravno, da ne pozovemo u pomo policiju; a ako nam nee ili ne moe pokazati, da nam bar kae gdje se on kree i da nam ga opie kako bismo ga mogli pronai. Ne moemo razgovarati s njom prije nedjelje uveer, a danas je tek utorak. Predlaem da se dotle pritajimo i da sve ovo zasad zadrimo u tajnosti, ak i pred Oliverom. Premda je gospodin Losberne kisela lica doekao prijedlog da pet dana sjede skrtenih ruku, morao je priznati da mu nita pametnije trenutno ne pada na pamet, a kako su i Rose i gospoa Maylie svesrdno podrale gospodina Brownlowa, prijedlog je toga gospodina jednoduno prihvaen. Htio bih se obratiti za pomo i svom prijatelju Grimwigu ree.

Oliver Twist

etrdeset drugo poglavlje

On je udan svat, ali je vrlo dovitljiv i mogao bi nam biti zaista od ko risti. Moram vam rei da je diplomirani pravnik, a da se odrekao advokature zbog razoaranja to mu je tijekom dvadeset godina povjerena samo jedna molba i jedna parnica, ali je li to preporuka ili nije, sami morate prosuditi. Ja nemam nita protiv toga da pozovete u pomo svoga prijatelja ako i ja mogu pozvati svoga ree doktor. Moramo to dati na glasanje odvrati gospodin Brownlow. A tko je taj va prijatelj? Sin ove gospoe i... stari prijatelj ove gospoice ree doktor poka-^ zujui na gospou Mavlie i upuujui znaajan pogled njenoj neakinji. Rose porumeni do uiju, ali se ne usprotivi nijednom rijeju tom prijedlo gu (moda se bojala da je u beznadnoj manjini). I tako su Harrv Mavlie i gospodin Grimwig primljeni u akcijski odbor. Mi emo, naravno, ostati u Londonu ree gospoa Mavlie dok god budu postojali i najmanji izgledi za uspjeh ovog naeg pothvata. Ja neu aliti ni truda ni novca samo da ostvarimo ono do ega nam je svima toliko stalo, rado u ostati ovdje i godinu dana ako treba, dok god bude postojao i traak nade da emo uspjeti. Dobro! odvrati gospodin Brownlow. A kako na svim licima oko sebe itam elju da me upitate kako se dogodilo da nisam bio ovdje kako bih potvrdio ono to vam je Oliver bio ispriao, i zato sam onako naglo otputovao iz zemlje, dopustite mi da vam postavim uvjet da me nita ne zapitkujete sve do onog asa kad budem smatrao potrebnim sve vam ispripovjediti sam od sebe. Vjerujte mi da imam jakih razloga za ovaj zahtjev, jer bih inae mogao kod vas probuditi nade koje bi se mogle izja loviti, te tako samo poveati potekoe i razoaranja, kojih ionako imamo napretek. Hajdemo! Javili su nam da je veera na stolu, a na mali Oliver sjedi potpuno sam u susjednoj sobi i jo bi mogao pomisliti da nam je dozlogrdilo njegovo drutvo, i da smo skovali neku mranu urotu kako bismo ga poslali da se opet potuca od nemila do nedraga. Nakon tih rijei stari gospodin prui ruku gospoi Mavlie i povede je u blagovaonicu, a za njima poe gospodin Losberne vodei Rosu ispod ruke.: I tako je vijeanje bilo za taj put okonano.

etrdeset drugo poglavlje

jedan Oliverov stari znanac, koji pokazuje izrazite znake darovitosti, stupa u javni ivot prijestolnice. ,
One iste noi kad je Nancy, uspavavi Sikesa, hitala na razgovor s Rosom Mavlie, odazivajui se glasu svoje savjesti, Londonu su se pjeice primicale glavnom sjevernom cestom dvije osobe kojima u ovoj pripovijesti valja posvetiti neto vie panje. Bijahu to ovjek i ena, ili, moda bi bilo bolje rei muko i ensko, jer je prva od njih bilo jedno od onih krakatih, krivonogih, gegavih, koa-tih stvorenja kojima je teko tono odrediti godine kad su djeaci, nalik su na nedorasle ljude, a kad porastu do muevne dobi, nalik su na iikljale djeake. enskinja je bila mlada, snana i jedva, kakva je i morala biti da bi mogla nositi teko breme na leima. Njen suputnik nije bio prenatovaren prtljagom, jer mu je o tapu koji je bio prebacio preko ramena visio samo omanji zaveljaj u obinom depnom rupiu, oito prilino lagan. Zbog toga, a i zbog neobino dugih kraka, nije mu bilo teko izmaknuti po pet-est koraka svojoj suputnici, na koju se ovda-onda osvrtao nestrpljivim trzajem glave, kao da joj prigovara to zaostaje i kao da je tjera na jo vee napore. I tako su klipsali pranom cestom ne gledajui ni lijevo ni desno, samo bi kadikad stali u stranu da propuste potanske koije koje su u oblaku praine jurile iz grada, sve dok nisu proli ispod luka na Highgateu, kad putnik predvodnik zastane i okomi se nestrpljivo na svoju suputnicu: 'Ajde, zar ne moe bre? Ala si ti, Charlotte, neko mrtvo puhalo! Vjeruj mi da je teko ovo to nosim ree ena prilazei mu i jedva diui od umora. Teko! ta znai teko! Ionako nisi ni za ta drugo odbrusi joj ne umorni putnik prebacujui svoj zaveljaji na drugo rame. Eto na,
297

 etrd eset d ru g o po glav lje

O liver lw ist

opet se odmara! E pa, kako ne bi ovjek uz tebe izgubio strpljenje! Je 1' jo daleko? upita ga ena sjedajui na nasip i diui oi pre ma njemu dok joj je znoj urkom curio niz lice. Daleko! Samo to nismo stigli ree krakati pjeak pokazujui rukom ispred sebe. Pogledaj tamo! To su ti ve svjetla Londona. Ali do njih ima jo dobre dvije milje zdvojno e ena. Svejedno je ima li dvije milje iP dvadeset ofpovrne Noah Claypole jer, to je bio on. Nego, radije ustaj i put pod noge dok te nisam zviznuo nogom, pazi ta ti velim! Kako je Noahu crveni nos jo vie pocrvenio od srdbe, i kako je poao preko ceste kao ovjek koji je spreman izvriti svoju prijetnju, ena bez pogovora ustane i nastavi klipsati pored njega. A gdje misli da prenoimo, Noah? upita ga ona poto su preva lili jo dvije-tri stotine koraka. Ma ta ja znam? odgovori Noah, koji je bivao sve slabije volje to su dulje pjeaili. Valjda negdje blizu nabaci Charlotte. Ne, nee biti blizu odvrati gospodin Clavpole. Eto, sad zna da nee biti blizu, pa nemoj ni misliti na to! A zato ne? Kad ti ja kaem da neto neu, nek' ti to bude dosta, nemoj me vie pitati kako i zato dostojanstveno odgovori gospodin Clavpole. Pa ne mora se odmah ljutiti ree mu suputnica. To bi zbilja bilo divno, nema ta, da odsjednemo u prvom svratitu na koje naiemo, pa da Sowerberry, ako poe u potjeru za nama, im zaviri svojom surlom na vrata, odmah nabasa na nas i lijepo nas vrati kui s lisiinama na rukama ree gospodin Clavpole posprdnim glasom. A, ne, neemo tako, nego emo se lijepo zavui u najzabitije ulice i neemo stati sve dok ne naemo najskriveniju krmu, negdje gdje je vrag rekao laku no. Moe zahvaliti Bogu to ja ipak imam toliko soli u glavi te smo u prvi mah navlas udarili krivim putem, pa se kroz polja vratili na pravi put, jer bi inae jo prije tjedan dana, go spojice, zavrila u bajboku. A kakva si glupaa, to bi i zasluila. Znam da nisam tako pametna k'o ti odvrati Charlotte al' nemoj opet svu krivnju bacati na mene i govoriti kako bih samo ja bila u bajboku, jer bi i ti sigurno bio sa mnom. I sama dobro zna da si ti uzela pare iz ladice ree gospodin Clavpole. Uzela sam ih za tebe, Noah dragi otpovrne Charlotte. A jesam li ih ja zadrao? upita je gospodin Clavpole. Nisi, nego si ih meni povjerio na uvanje, i bio si tako dobar da si

meni dao da ih ja nosim ree mladojka tapui ga po bradi i hvatajui ga pod ruku. Tako je zaista i bilo; ali kako gospodin Clavpole nije obiavao svakom slijepo vjerovati, valja napomenuti, istini za valju, da je taj gospodin ukazao toliko povjerenje Charlotti samo zato da novac pronau kod nje ako ih sluajno uhite to bi njemu dalo priliku da tvrdi kako nije upleten u krau, te mu uvelike pomoglo da se izvue iz kripca. Dakako da se zasad jo nije htio uputati u objanjavanje svojih pobuda, pa su vrlo njeno i slono nastavili put. Drei se svog razboritog plana, gospodin Clavpole iao je bez zadravanja dalje, sve dok nisu stigli do Angela u Islingtonu, gdje je, sudei po mnotvu prolaznika i mnogobrojnim vozilima, mudro zakljuio da tu poinje pravi London. Zastavi samo toliko da procijeni koje su najprometnije ulice, kojih se dakle ulica treba najvie kloniti, skrenu na cestu Saint John i domalo se nau u spletu vijugavih i prljavih uliica izmeu Grav's Inn Lanea i Smithfielda, zbog kojih je taj dio grada jedna od najgorih i najbjednijih londonskih etvrti to su se, unato opem napretku, zadrale u srcu Londona. Kroz te je uliice sad prolazio Noah Clavpole vukui Charlottu za sobom. Svaki bi as zagazio u jarak da obuhvati pogledom cijelo proelje neke krme, a onda bi odmah produio gegajui se dalje, jer bi mu se po nekom beznaajnom znaku uinilo kako je to odve upadijivo mjesto da bi moglo posluiti njegovoj svrsi. Napokon zastane pred krmom koja je bila neuglednija i prljavija od svih onih to ih je do tada bio vidio, pa poto prijee prekoputa i promotri je s druge stane ulice, milostivo obznani svoju namjeru da tu odsjednu i prenoe. Dajder sad meni taj zaveljaj ree Noah odvezujui ga djevojci s lea i prtei ga sebi na rame. I uti k'o riba ako te nitko nita ne pita. Kako se ono zove ova gostionica? T-r-i... tri ta? Kljakavca ree Charlotte. Tri kljakavca ponovi Noah. imaju ba zgodnu firmu. A sad dobro pazi! Dri se samo mene. Ajdemo! Nakon tih rijei gurne ramenom rasklimana vrata i ue u krmu, a za njim njegova suputnica. U toionici je bio samo jedan mladi idov koji je, nalaken na tezgu, itao nekakve prljave novine. Zagleda se u Noaha, a Noah se zagleda u njega. Da je Noah bio u svom odijelu sirotinjske kole, moda bi se moglo donekle shvatiti zato je idov izbeio oi, ali kako je odbacio onaj svoj kaput i znaku i imao na sebi kratku radnu bluzu i kone hlae,

O liv e r T w ist

etrdeset drugo poglavlje

inilo se da nema nikakvih osobitih razloga to je pobudio takvu pozornost u krmi. Jesu li ovo Tri kljakavca? zapita Noah. Jenst, tako se zonve ova krma odgovori idov. Jedan gospodin kojeg smo sreli na putu preporuio nam je da ovdje odsjednemo ree Noah gurkajui laktom Charlottu, bilo zato da je upozori kako se dobro dosjetio da zadobije posfovanje, bilo zato da je opomene neka se ne udi tim njegovim rijeima. Htjeli bismo tu prenoiti. Nisam ba singuran ima li mjesta ree Barnev, jer on je bio taj vilenjak za tezgom ali u pintati. A ne biste li nam prvo pokazali gdje da sjednemo i donijeli nam malko hladnog mesa i piva? ree mu Noah. Barnev ga poslua i uvede u omanju stranju prostoriju, te iznese pred njih narueno jelo i pie. Zatim obavijesti putnike da mogu dobiti prenoite, i ostavi ljupki par da se krijepi. Ta je prostorijica bila odmah iza toionice, nekoliko stepenica ispod njene razine, tako da je svak mogao povui mali zastor na prozoriu ugraenom u zidu oko dva metra iznad poda i ne samo gledati goste kako dolje sjede, bez velike opasnosti da ga oni primijete (okance je bilo u mranu kutu, zaklonjeno debelom uspravnom gredom iza koje se promatra mogao skriti), nego je mogao i prilino dobro razabrati o emu razgovaraju kad bi prislonio uho na tanku gredu. Gostioniar nije ve pet minuta odvajao oiju od te promatranice, a Barnev je upravo obavijestio goste da mogu prenoiti, i vratio se u toionicu, kad ue Fagin, kao i svake veeri, da se raspita za svoje mlade tienike. Pst! upozori ga Barnev. Ontraga su nenki nepoznati gonsti. Nepoznati gosti? ponovi starac aptom. Aha, i to neki udni svanti nadoda Barnev. Iz provincije, ali neto za vas ako se ne varam. inilo se da je ta obavijest bila Faginu vrlo zanimljiva. Uspevi se na stoliicu, oprezno prisloni oko na okance. S tog skrovitog mjesta promatrae kako gospodin Clavpole u slast jede hladnu govedinu i otpija pivo iz vra, a ovda-onda udjeljuje tek pokoju mrvicu i kapljicu Charlotti to strpljivo sjedi do njega. Aha! apne idov osvrui se na Barnevja. Svia mi se taj momak. Mogao bi nam dobro doi. Ve zna kako treba postupati s djevojkom. A ti sad, dragoviu moj, budi miran kao bubica jer bih htio uti o emu razgovaraju.

I ponovo prislonivi oko na staklo a uho na pregradu, pozorno oslukivae, s napetim i pohlepnim izrazom na licu, kao kakav stari vukodlak. I tako sam odluio postati pravi gospodin ree gospodin Clav pole i isprui noge ispod stola nastavljajui razgovor iji poetak Fagin nije uo. Dosta mi je bilo onih vrajih lijesova, Charlotte, sad hou da ivim k'o gospodin ovjek; a ti, ako hoe, moe postati prava dama. Ne bi bilo zgorega, duo odvrati Charlotte. Ali ne moemo svakog dana prazniti duanske kase a onda hvatati maglu. Nek' idu do vraga duanske kase! ree gospodin Clavpole. Ima i mnogo toga drugog to se moe prazniti. Kako to misli? upita ga suputnica. Mislim na depove, enske torbice, kue, potanske koije, ban ke! ree gospodin Clavpole, kojem je crno pivo sve vie udaralo u glavu. Ali ne moe opet sve to, dragi ree Charlotte. Gledat u da se udruim s onima koji mogu' otpovrne Noah. Takvi e nam ve nai posla. Pa ti sama vrijedi koliko pedeset drugih ena; nisam u ivotu vidio tako lukava stvorenja k'o to si ti kad ti dam na volju. Boe, kako te je lijepo sluati kad tako govori! usklikne Char lotte i utisne mu poljubac u runo lice. Ajde, dosta, dosta! Nemoj mi se tu previe umiljavati kad sam ljut na tebe ree Noah oslobaajui se vrlo ozbiljno iz njena zagrljaja. Volio bih da budem harambaa neke druine pa da ih sve redom mutram i pazim na njih to rade, a da oni to i ne znaju. To bi mi ha odgovaralo, ako bi jo od toga bilo kakve fajde. Samo kad bismo mogli nekako doi do takvih ljudi, mislim da bi vrijedilo dati i onu novani cu od dvadeset funta koja je kod tebe, pogotovo kad ni sami ne znamo kako da je razmijenimo. Poto je izrekao to miljenje, gospodin Clavpole zaviri u vr drei se vrlo mudro, a onda dobro promuka ostatak piva, milostivo klimne Charlotti glavom i potegne gutljaj koji ga neobino okrijepi. Upravo se spremao jo gucnuti kad se iznenada otvore vrata i na njima se pojavi neki neznanac. Taj je neznanac bio gospodin Fagin. Bio je vrlo prijazan i duboko se Poklonio kad je uao, a onda je sjeo za najblii stol i naruio pie od nacerenog Barnevja. Ugodna veer, gospodine, ali prilino svjea za ovo doba godine

etrdeset drugo poglavlje Oliver Twist

ree Fagin trljajui ruke. Dolazite iz unutranjosti, kako vidim, gospodine? Po emu to vidite? upita ga Noah Clavpole. Mi u Londonu nemamo toliko praine odgovori Fagin i pokae najprije na Noahove cipele, pa onda na cipele njegove suputnice, i napokon na njihove zaveljaje. > , Vi ste neki bistar ovo ree Noah. Ha-ha, jesi li ga ula, Charlotte? E pa, dragoviu moj, ovjek mora biti bistar u gradu odvrati idov sputajui glas sve dok ne prijee u povjerljiv apat. Vjerujte mi kad vam kaem. Nakon tih rijei Fagin se zvrcne desnim kaiprstom po nosu, a Noah pokua ponoviti tu kretnju, ali bez osobita uspjeha, jer mu nos nije bio dosta velik za tu svrhu. Meutim, ini se da je gospodin Fagin protumaio taj pokuaj kao potpuno slaganje s njegovim miljenjem, jer pone vrlo prijateljski nutkati svoje subesjednike rakijom koju mu je Barnev upravo donio. Dobro pie pripomene gospodin Clavpole oblizujui se. Ali skupo! ubaci Fagin. Tko ga eli redovito piti, taj mora svaki dan prazniti tue depove, ili duanske kase, ili enske torbice, ili kue, ili potanske koije. ' im je zauo taj izvadak iz svojih vlastitih umovanja, gospodin Clav pole samo to ne padne pod stolac. Prestravljena lica i blijed kao krpa, blenuo je as u Zidova, as u Charlottu. Mene se ne trebate bojati, dragoviu moj ree Fagin privlaei blie stolac. Ha-hal Sva je srea to sam vas sluajno samo ja uo. Sva je srea to sam vas samo ja uo. Nisam ja uzeo taj novac promuca Noah, koji vie nije drao ispruene noge ispod stola kao pravi gospodin, nego ih je podvukao pod stolac koliko je god vie mogao. Sve je to njezino maslo; pa i sad je kod tebe taj novac, Charlotte, nemoj nita tajiti. Nije vano, dragoviu moj, kod koga je ni tko ga je uzeo! ree Fagin, ali svejedno zime kao jastreb na djevojku i na ona dva zavelja ! ja. I ja se bavim tim poslom, i ba mi se zato i sviate. Kojim poslom? priupita ga gospodin Clavpole pribirui se malopomalo. \ Tim istim poslom kojim se vi bavite odvrati Fagin a isto tako i ljudi u ovoj gostionici. Pogodili ste kao prstom u pekmez, ovdje vani ne prijeti nikakva opasnost. U ovom gradu nema sigurnijeg mjesta od f Kljakavaca; naime, kad ja tako hou. A ba ste mi nekako po udi, i r

vi i ova djevojka. Sad znate gdje ste pa moete biti mirni. Noah je nakon tih rijei u dui moda bio miran, ali tijelo nikako da mu se smiri vrpoljio se i batrgao zauzimajui svakojake neudobne poloaje i promatrajui svog novopeenog prijatelja uplaeno i sumnjiavo u isti mah. . Rei u vam jo neto produi Fagin, poto je umirio djevojku klimajui joj prijazno glavom i hrabrei je aptom. Imam jednog prijatelja koji bi, mislim, mogao ispuniti vau najveu elju i uputiti vas u sve ta je potrebno. On bi vam mogao pomoi da izaberete posao koji vam najbolje odgovara i ujedno da ispeete zanat. Vi kao da govorite ozbiljno? pripomene Noah. A to ste mislili, da se alim? ree Fagin slijeui ramenima. Hajdemo van da progovorimo koju rije nasamo. Nema potrebe da se miemo odavde odvrati Noah, koji je opet poeo malo-pomalo istezati noge. Ona e dotle odnijeti prtljagu gore. Charlotte, pobrini se za nae stvari! Charlotte bez pogovora izvri taj velianstveno izdani nalog uprti oba zaveljaja, a Noah joj otvori vrata i isprati je pogledom. Drim je prilino dobro na uzdi, je 1' te? priupita Noah kad je ponovo sjeo, kao ovjek koji je ukrotio divlju zvijer. Izvrsno odgovori Fagin tapui ga po ramenu. Vi ste zbilja sila, dragoviu moj. Da nisam, ne bih valjda ni bio ovdje napomene Noah. Nego, da ne gubimo vrijeme, jer ona e se zaas vratiti. E pa, to velite? ree Fagin. Ako vam se moj prijatelj svidi, najbolje e biti da mu se pridruite. A kako mu ide posao, to je ono najvanije! odgovori Noah i lukavo primiri na jedno oko. Pravi je majstor svog zanata, ima velik broj ortaka i najbolje ljude u svojoj struci. Sve same ljude iz grada? upita ga gospodin Clavpole. Nema ni jednog iz provincije, i mislim da ne bi ni vas uzeo, ak ni na moju preporuku, da nije upravo ostao bez pomonika odgovori Fagin. A hoe li trebati da malo podmaem? upita Noah i lupne se po depu na hlaama. Bez toga ne ide odgovori Fagin najodlunije to moe. Ipak, dvadeset funti to su grdne pare! Nisu kad je rije o novanici koje se ne moete otarasiti odbrusi mu Fagin. Sigurno je ve zabiljeen broj i datum izdanja, pa su
303

 e trd e s et d ru g o p o g lav lje

O liver ist lw

banke dobile nalog da je ne prime? Ah, nee ni njemu ta novanica mnogo vrijediti. Morat e je poslati u inozemstvo, ali nigdje nee dobiti bogzna to za nju. Kad bih ga mogao vidjeti? neodluno zapita Noah. Sutra ujutro. Gdje? Ovdje. Hm! A koliko se zarauje? * ivjet ete kao gospodin stan i hrana badava, duhan i pie ba dava i pola od onog to sami zaradite, i pola od onog to djevojka zaradi odgovori Fagin. Veliko je pitanje bi li Noah Clavpole, ija lakomost nije znala za granice, pristao i na te sjajne uvjete da je imao potpuno slobodne ruke; ali sjetio se da bi ga njegov novi znanac, kad bi odbio njegovu ponudu, mogao odmah predati vlastima (dogodilo se ve i tota nevjerojatnije od toga!), pa je malo-pomalo poputao i najposlije rekao da pristaje. Nego, znate ta pripomene Noah ona e sigurno mnogo pri vreivati, pa bih ja uzeo neki laki posao. Neto lagano? priupita ga Fagin. Pa, tako neta odgovori Noah. Sto mislite da bi meni najbolje odgovaralo? Neto za to nije potrebna velika snaga, a da nije ni previ e opasno, znate. Eto, neto u tom smislu. uo sam kako ste spomenuli neto o uhoenju, dragoviu moj ree Fagin. Mom bi prijatelju i takav ovjek bio i te kako po treban. Pa jest, spomenuo sam, i ne kaem da ne bih ponekad i to radio polako e gospodin Clavpole ali se to, znate, obino ne isplati. To je istina! priklopi idov razmiljajui, ili pravei se da razmi lja. Moda vam se ne bi isplatilo. Pa ta emo onda? upita ga Noah gledajui ga tjeskobno. Kad bi bilo neto k'o sitne krae, da je posao siguran a da nema nikakve opasnosti. A to mislite o babama? upita ga Fagin. Tu se da lijepa para zaraditi; samo im istrgnete torbicu ili zaveljaj iz ruke i kidnete za ugao. Ali mnoge se od njih deru na sav glas, a poneke hoe i ogrepsti, je 1' da? ree Noah vrtei glavom. Mislim da mi to ne bi odgovaralo. Nema li koje drugo slobodno mjesto? ekajte! ree Fagin i stavi Noahu ruku na koljena. Da ruite; ; kegle? r

A ta je to? zaudi se gospodin Clavpole. Kegle su, dragoviu moj ree Fagin mala djeca koju majke alju da im neto kupe u duanu za koji peni ili iling, a ruite ih tako da im jednostavno otmete novie koje uvijek dre spremne u aci __pa da ih sruite u jarak i lijepo odete dalje, kao da se nita pod mi lim Bogom nije dogodilo, samo je dijete palo i udarilo se. Ha-ha-ha! __Ha-ha! prasne gospodin Clavpole u smijeh mlatarajui nogama od uitka. Bogami, to bi ba bilo za mene. Dabome pritvrdi Fagin a moete birati gdje hoete operirati, u Camden Townu, u Battle Bridgeu i u slinim etvrtima, gdje se uvijek nae pokoje dijete koje ide u kupnju, pa moete sruiti kegli koliko god hoete u svako doba dana. Ha-ha-ha! I tu Fagin mune gospodina Clavpolea pod rebra pa obojica prasnu u dugotrajan i grohotan smijeh. E pa, sad smo sve sredili! ree Noah kad se oporavio od napada smijeha a Charlotte se vratila. U koliko sati da se sutra naemo? Moe u deset? upita Fagin, a kad gospodin Clavpole klimne gla vom, dometne: A kako da kaem mom prijatelju" da se zovete? Bolter odgovori Noah, koji se ve bio spremio za ovakvo pitanje. Morris Bolter. A ovo je moja supruga. Sluga pokoran, gospoo Bolter ree Fagin klanjajui se pretje rano uljudno. Nadam se kako u imati priliku da se uskoro bolje upoznamo. Jesi li ula, Charlotte, to kae gospodin? zagrmi gospodin Cla vpole. ula sam, Noah dragi! odgovori gospoa Bolter i prui idovu ruku. Ona me samo odmila zove Noah ree gospodin Morris Bolter, bivi gospodin Clavpole, obraajui se Faginu. Razumijete? O, kako ne bih razumio, potpuno vas razumijem odvrati Fagin i ovaj put bar ree istinu. Laku no! Laku no! Uz jo mnoge pozdrave i lijepe elje, Fagin ode svojim putem, a Noah Clavpole upozori svoju dobru gospu neka ga dobro saslua, pa joj pone razlagati pogodbu koju je sklopio, onako nabusito i svisoka kao to se i prilii ne samo predstavniku jaeg spola nego i gospodinu kojem je ukazana ast da bude specijalno imenovan za ruenje kegli u gradu Londonu i okolici.

Oliver Twist

etrdeset tree poglavlje

u kojem se pripovijeda o tome kako je Lisac Prefriganac zapao u nepriliku.
Vi ste sami, dakle, taj va prijatelj, je 1' da? ree gospodin Claypole, iliti Bolter, kad se sutradan, prema dogovoru koji su uglavili, preselio u Faginovu kuu. Pa ja sam ve sino tako neto pomi slio. Svatko je sam sebi najbolji prijatelj, dragoviu moj ree Fagin smijuljei se najumiljatije to je mogao. Nema ovjek boljeg prija telja od samog sebe. Ponekad ipak nije tako otpovrne Morris Bolter drei se kao iskusan svjetski ovjek. Neki su ljudi, znate, sami sebi neprijatelji. Nemojte u to vjerovati ree Fagin. Kad je netko sam. sebi neprijatelj, to je samo zato to je prevelik prijatelj sam sebi, a ne zato to vie mari za druge nego za sebe. Ih, kojeta! To se protivi ljudskoj naravi. Kad bi se takvo to i dogodilo, ne bi bilo u redu napomene gospodin Bolter. To je jasno samo po sebi. Neki arobnjaci tvrde da je tri magian broj, a neki kau da je to sedam. Ali nije ni jedan od njih, dragoviu moj, nego broj jedan. Ha-ha! nasmije se gospodin Bolter. ivio broj jedan! U ovakvoj maloj zajednici kao to je naa, dragoviu moj ree Fagin, koji se osjetio ponukan da objasni svoje stajalite svi mi ima mo zajedniki broj jedan; to znai da ne moe smatrati sebe za broj jedan, a da i mene i svu ostalu mlaariju ne smatra isto tako za broj jedan. Eh, dovraga! uzvikne gospodin Bolter.

etrdeset tree poglavlje

Znate nastavi Fagin kao da nije ni uo taj uzvik svi smo mi toliko povezani jedan s drugim i probici nam se tako poklapaju da mora biti tako. Na primjer, vama je cilj brinuti se za broj jedan to znai za samog sebe. Svakako potvrdi gospodin Bolter. Tu ste potpuno u pravu. E pa, ne moete se brinuti za samog sebe broj jedan, ako se ne brinete i za mene broj jedan. Broj dva mislite ree gospodin Bolter, koji je bio bogato obdaren osobinom koja se zove sebinost. j. Ne, ne mislim ja tako odbrusi mu Fagin. Ja sam vama isto I toliko vaan koliko i vi sami sebi. i E pa, ujte upadne mu gospodin Bolter u rije vi ste krasan i ovjek i vrlo ste mi simpatini, ali opet, nismo mi toliko prisni k'o to bi se iz vaih rijei moglo zakljuiti. Ali promislite malo ree Fagin slijeui ramenima i irei ruke promislite malo! Vi ste uinili neto vrlo zgodno zbog ega sam vas odmah zavolio, ali zbog toga bi vam isto tako drugi mogli svezati oko vrata kravatu, koja se vrlo lako svee ali se vrlo teko odvee jedno| stavno reeno, konopac! Gospodin Bolter posegne rukom za vratni rubac kao da ga ulja, pa promrmlja neto nerazumljivo, iz ega se moglo razabrati da se slae sa sugovornikom. Vjeala produi Fagin vjeala su, dragoviu moj, vrlo ruan prometni znak, koji upozorava da ubrzo dolazi otar zavoj na kojem se zavrila karijera mnogih odvanih putnika na carskom drumu. Va je cilj broj jedan da se drite ravne crte i da izbjegavate taj zavoj. Svakako, svakako sloi se s njim gospodin Bolter. Ali zato mi uope priate sve to? Samo zato da vam jasno izloim svoje miljenje ree idov uzvijajui obrvama. Da biste vi mogli svoje postii, morate se u mene pouzdati. A da bi moj posao dobro napredovao, ja se moram pouzdati u vas. Ono prvo je va broj jedan, a ovo drugo je moj broj jedan. to vam je vie stalo do vaeg broja jedan, to vie morate paziti na moj broj jedan; i tako najposlije dolazimo do onoga to sam vam u poetku rekao da nas zajednika briga za broj jedan sve dri na okupu, i da nas mora drati na okupu ako ne elimo svi skupa propasti. To je istina odvrati gospodin Bolter zamiljeno. Eh, vi ste zbilja mudra glava! Fagin zadovoljno zapazi da to priznanje njegovim sposobnostima nije Puka pohvala, nego da se novajlije zaista snano dojmila njegova do-

O liv e r T w ist

vitljivost i prepredenost, to je bilo neobino vano da mu utuvi u glavu na samu poetku njihova poznanstva. Kako bi jo potkrijepio taj poeljni i korisni dojam, upoznao ga je i s nekim pojedinostima svog zamanog i znaajnog poslovanja, isprepleui istinu s izmiljotinama kako mu je najbolje odgovaralo, a opet toliko vjeto i uvjerljivo da je potovanje gospodina Boltera prema njemu naoigled poraslo, iako je u isto vrijeme bilo pomueno zdravim strahom) koji je bio isto tako poeljan. Upravo me to uzajamno povjerenje tjei kad me pritisne kakva teka nevolja ree Fagin. Eto, ba sam juer ujutro ostao bez svog najboljeg ovjeka. Nije valjda umro? uzvikne gospodin Bolter. Nije, nije odgovori Fagin nije opet tako strano. Nije umro. Pa to, da nije... Uhapen je presijee ga Fagin u rijei. Da, policija ga je uhapsila. Neto ozbiljno? priupita ga gospodin Bolter. Nije odgovori Fagin nije nita strano. Optuili su ga zbog pokuaja deparenja, i nali su kod njega srebrnu burmuticu nje govu roenu burmuticu, dragoviu moj, njegovu roenu burmuticu, jer on sam mre burmut, uiva u mrkanju. Zadrali su ga u pritvoru jer misle da znaju tko je vlasnik te burmutice. A on mi vrijedi pedeset takvih burmutica i rado bih platio protuvrijednost samo da mi ga vra te. E, da ste bar poznavali Lisca, dragoviu moj, da ste bar poznavali Lisca! Valjda u ga jo upoznati? ree gospodin Bolter. Sumnjam odgovori Fagin i uzdahne. Ako ne pribave nove dokaze, osudit e ga samo kratkim postupkom i vratit e nam se za otprilike est tjedana; ali ako mu to dokau, otii e na ladanje. Zna ju oni kako je to bistar momak, i penzionirat e ga. Dobit e Lisac u najmanju ruku penziju. to znai ladanje i penzija? upita ga gospodin Bolter. Za to govorite sa mnom tako da vas ne mogu razumjeti? Fagin zausti da mu prevede te tajnovite izraze na obian jezik, a tada bi gospodin Bolter doznao da ladanje znai zatvor, a penzija doivotno progonstvo, ali u tom asu njihov razgovor prekine gospar Bates, koji ue s rukama u depovima i lica iskrivljena od tragikomina izraza. Gotovo je, Fagine ree Charlev poto se upoznao s novim ko-t legom. u

etrdeset tree poglavlje

Kako to misli? Nali su vlasnika burmutice, a javila su se i dva-tri svjedoka koji su ga prepoznali, tako da je Prefriganac predbiljeen za put preko mora odgovori gospar Bates. Mora mi pribaviti crno odijelo, Fagine, i crnu vrpcu za eir, da ga mogu posjetiti prije nego to se otisne na putovanje. Tko bi rekao da e Jack Dawkins, iliti Jack Famozni, iliti Prefriganac, na put preko mora zbog jedne piljive burmutice vrijedne dva i pol penijal Nikad ne bih vjerovao da e na ladanje zbog neega manjeg od zlatnog sata s lancem i privjescima! Ah, zato bar nije do koe operuao nekog bogatog starog gospodina pa otiao na put kao gospodin, a ne kao obina lopina, neslavno i bijedno1. Poto je tako dao oduka svojim osjeajima prema zlosretnom prijatelju, gospar Bates sjedne na najblii stolac, alostan i potiten. Sta nam tu pria da e otii neslavno i bijedno! uzvikne Fagin i osine svog tienika srditim pogledom. Zar nije on oduvijek bio ekstra-klasa meu vama? Zar mu je i jedan od vas bio do koljena, a? Nije odgovori gospar Bates glasom promuklim od suuti. Ni jedan. Pa ta onda tu pria? opet e Fagin srdito. Sto tu slini? Zato to nita od toga nije zabiljeeno! ree Charlev, koji se, ophrvan aljenjem za svojim drugom, raestio i otvoreno suprotstavio svom potovanom prijatelju. Zato to o tome nee biti ni rijei u presudi, zato to nitko nikad nee saznati ni polovicu onoga to je on poinio. Kakvo e mu mjesto pripasti u Kalendaru Nevvgatea1? Mo da ga nee ni spomenuti. O, Boe, Boe, kakav je to udarac! Ha-ha! nasmije se Fagin i isprui desnu ruku, okreui se go spodinu Bolteru i tresui se sav od priguena smijeha. Vidite li koliko se ti deki ponose svojom strukom, dragoviu moj? Zar nije to divno? Gospodin Bolter klimne glavom, a Fagin, poto se nagledao do mile volje Charlevja Batesa kako tuguje, pristupi tom mladom gospodinu i potape ga po ramenu: Ne beri brigu, Charlev ree Fagin umirujui ga. Sve e to jo izai na vidjelo, svakako e izai na vidjelo. Svi e saznati kakva je to mudra glavica bila, on e to i sam pokazati, nee obrukati svoje

1- Kalendar Newgatea publikacija u kojoj su, negdje do kraja XVIII. stoljea, bili redovito opisivani ivoti najveih zloinaca, njihova suenja i Posljednji dani provedeni u tamnici Newgate.

gtfi'

O liv c r T w ist

etrdeset tree poglavlje

stare pajdae i uitelje. Pomisli samo kako je mladi To nije mala stvar, Charlev, kad te u njegovim godinama penzioniraju] Pa sad, to je zbilja ast] prihvati Charlev, donekle utjeen. Imat e on tamo sve to mu treba nastavi idov. S njim e u buksi, Charlev moj, postupati kao s gospodinom. Kao s pravim gospo dinom! Dobivat e svaki dan pivo, a imat e i para, pa ako ih ne bude imao na to potroiti, bar e moi igrati pismo-glava. <J* Misli da e moi? uzvikne Charlev Bates. Dabome da e moi! odgovori Fagin a uzet emo mu, Char lev, najbolju marku meu fikalima, koji ima najduu jeziinu, da ga brani. I on e sam odrati govor ako bude htio, pa emo o svemu tome itati u novinama: Lisac Prefriganac... buran smijeh... suci se valjaju od smijeha... A, Charlev, to veli? Ha-ha nasmije se gospar Bates. Kakva e to biti smijurija, je 1' da, Fagine? Prefriganac e ih vraki izmasirati, je 1' da? Nego ta! uzvikne Fagin. Jo kako e ih izmasirati! Pa dabome da hoe opet e Charlev trljajui ruke. Kao da ga ve gledam uzvikne idov upirui pogled u svog tienika. I ja usklikne Charlev Bates. Ha-ha-ha! I ja. Ba k'o da je sad tu pred nama, due mi, Fagine! Kakav e to cirkus biti! Pravi pravcati cirkus! Svi oni fikali u vlasuljama drat e se vano i sveano, a Jack Dawkins opalit e im govoranciju, onako slobodno i nehajno k'o da je roeni sin predsjednika suda pa im za rukom dri zdravicu... haha-ha! Zapravo je Fagin toliko udobrovoljio svog mladog muiavog prijatelja i razigrao mu bujnu matu da je gospar Bates, koji je u prvi mah bio sklon zatoenog Lisca smatrati rtvom nesmiljene sudbine, sad gledao u njemu glavnog junaka iznimne i vesele lakrdije, pa je jedva ekao da doe vrijeme kad e se njegovu starom drugu ukazati tako zgodna prilika da pokae sve svoje sposobnosti. Moramo poto-poto nekako doznati to ima danas kod njega novo ree Fagin. Hajdemo smisliti neto! Kako bi bilo da ja odem tamo? predloi Charlev. Ni za ivu glavu odgovori Fagin. Ti si poludio, dragoviu moj, naisto poludio kad bi htio da ode ravno u... Ne, Charlev, ni govora. Dosta mi je to sam jednog izgubio... Ne misli valjda sam otii? ree Charlev gledajui ga podrugljivo ispod oka. Ni to ne bi bilo ba pametno odvrati Fagin odmahujui glavom.

Pa ta onda ne poalje ovog novajliju? upita ga gospar Bates hvatajui Noaha za miicu. Njega nitko ne poznaje. Pa ako on nema nita protiv... pripomene Fagin. Protiv! upadne mu Charlev u rije. to bi on mogao imati protiv? Ma zbilja nita, dragoviu moj otpovrne Fagin okreui se go spodinu Bolteru zbilja nita. E pa, sad, znate, to se toga tie... pripomene Noah uzmiui prema vratima i vrtei glavom nekako ozbiljno i zabrinuto. Ne, to ne ide... nipoto. To nije u mom fahu, ne, ne. A koji je to njegov fah, Fagine? zapita gospar Bates promatrajui neobino gadljivo krakatog Noaha. Da podvije rep kad zagusti, a da bude prvi na jaslama kad je sve u redu? Da nije to njegova speci jalnost? ta te briga odbrusi mu gospodin Bolter i pazi malo kako razgovara sa starijima od sebe, balonja jedan, jer bi se mogao loe provesti. Gospar Bates se grohotom nasmije na tu groznu prijetnju, tako da je trebalo dosta vremena dok Faginu ne poe za rukom objasniti gospodinu Bolteru kako se odlaskom na policiju nee izvrgnuti nikakvoj opasnosti, kako u prijestolnicu nije jo stigla nikakva vijest o njegovu sitnom prekraju, a kamoli tjeralica za njim, pa je sva prilika da nitko i ne sumnja da je potraio utoite u Londonu. A ako se valjano prerui, bit e na policiji sigurniji nego igdje drugdje u Londonu, jer je to posljednje mjesto za koje bi se posumnjalo da je dragovoljno posjetio. Donekle umiren svim tim razlozima, ali ponajvema natjeran strahom koji mu je Fagin utjerao u kosti, gospodin Bolter pristane napokon, iako vrlo nevoljko, upustiti se u taj pothvat. Postupajui po Faginovim uputama, odmah se presvue u kirijaku bluzu, barunaste hlae i konate dokoljenice, to je sve idov imao pri ruci. Isto je tako dobio bi i pusten eir za koji bijahu zadjenute mnogobrojne mitniarske karte. Tako opremljen, trebao je odvrljati na policiju kao kirija koji je s trnice u Covent Gardenu zavirio iz puke radoznalosti u tu ustanovu, a budui da je bio nespretan, nezgrapan i koat kao to se samo poeljeti moe, Fagin se nije ni najmanje bojao da nee savreno odigrati svoju ulogu. Poto su te pripreme obavljene, dali su mu sve potrebne podatke po kojima e prepoznati Lisca Prefriganca, a onda ga gospar Bates odvede kroz mrane i krivudave uliice do nadomak Bow Streetu. Poto mu je tono opisao gdje se nalazi traena zgrada, i potanko ga uputio

Oliver Twist

kako e ravno ui unutra, pa kad doe na dvorite, kako e se popeti desnim stubama i skinuti eir kad stupi u dvoranu, Charlev Bates mu ree neka pohita sam dalje, i obea da e ga priekati na mjestu gdje se rastaju. Noah Clavpole iliti Morris Bolter, kako je god itatelju drago, savjesno se drao primljenih uputa koje su budui da je gospar Bates prilino dobro poznavao dotinu ustanovu bile toliteS tone da je stigao na mjesto gdje se kroji pravda a da nije nikog nita pitao niti je naiao na bilo kakve zapreke. Naao se usred gomile svijeta, uglavnom ena, u prljavoj i zaguljivoj dvorani u dnu koje bijae ograen podij na kojem se slijeva uza zid nalazila optuenika klupa, u sredini mjesto za svjedoke, a zdesna sudaki stol. Ovaj potonji bio je zaklonjen posebnom pregradom koja je skrivala sud od pogleda prostog puka, koji je mogao samo zamiljati (ako je imao mate) kako je pravda neto uistinu velianstveno. Na optuenikoj su klupi u tom trenutku sjedile samo dvije ene koje su klimanjem glave odzdravljale svojim zadivljenim prijateljima, dok je sudski pisar itao iskaze svjedoka dvojici policajaca i jednom ovjeku u civilu koji se naginjao preko stola. Kljuar je stajao naslonjen na ogradu optuenike klupe i nehajno ekao nos golemim kljuem. Samo bi pokatkad, kad bi dokoni sluatelji pokazali nedolinu sklonost za razgovor, zatraio da uute, ili bi strogo pogledao neku enu i obrecnuo se na nju Nosite to dijete van! kad bi dostojanstvo pravde naruilo tiho kmeanje slabakog djeteceta napola prigueno majinim rupcem. U dvorani se osjeao neugodan i nezdrav zadah; zidovi bijahu izgubili boju od prljavtine, a strop je pocrnio. Na kaminu je stajalo neko staro aavo poprsje, a iznad optuenike klupe visio je praan sat jedini predmet u toj prostoriji koji je iao kako treba, jer su porok ili neimatina, ili oboje, ostavili trag na svakom ivom biu, to bijae gotovo isto toliko odbojno koliko i debeli masni sloj koji je pokrivao sva neiva bia u dvorani. Noah se udno obazirao na sve strane nee li gdje ugledati Lisca, ali premda je bilo podosta ena koje bi, po svemu sudei, mogle biti majka ili sestra toj dotinoj osobi, i vie mukaraca za koje bi se moglo rei da bi mu mogli biti otac, nije vidio nikoga tko bi odgovarao osobnom opisu gospodina Dawkinsa. Stajao je obuzet velikom napetou i neizvjesnou dok nisu one dvije ene bile osuene i izile iz dvorane epurei se, a onda mu je iznenada odlanulo jer je ugledao okrivljenika za kojega je odmah pomislio da mora biti osoba koju trai. To je zaista bio gospodin Dawkins. Uao je u sudnicu struui no-

etrdeset tree poglavlje

gama, zavrnutih rukava na svom dugakom kaputu, kao i obino, s lijevom rukom u depu, a u desnoj drei eir. Za njim je iao kljuar, gegajui se na upravo neopisiv nain. Kad je zauzeo mjesto na optuenikoj klupi, gospodin Dawkins zapita jasno i glasno zato je doveden u taj sramotni paloaj. Jezik za zubel dovikne mu kljuar. Jesam li ja Englez ili nisam? odvrati mu Lisac. I gdje su sad ta moja graanska prava? Sad e ti odmah dobiti svoja graanska prava odbrusi mu uzni ar i to dobro zapaprena! Vidjet emo jo to e tim fikalima rei ministar unutarnjih poslo va ako ja ostanem bez svojih prava napomene gospodin Dawkins. E pa, da vidimo] Sta je sad? Bit u zahvalan gospodi sucima da se to prije pozabave ovom mojom sitnicom, da me ne zadravaju ovdje itajui novine, jer sam ugovorio sastanak s jednim gospodinom u Cityju, a kako sam ovjek od rijei i vrlo toan u poslovnim stvarima, taj bi gospodin mogao otii ako ne doem na vrijeme, pa to e biti ako povedem parnicu za naknadu tete to ste me ovdje zadrali, pitam ja vas?! Zatim, elei valjda pokazati kako se poslije suenja ozbiljno namjerava aliti na postupak primijenjen protiv njega, Lisac zamoli kljuara da mu priopi imena one dvojice pametnjakovia to sjede za stolom, to toliko razdraga gledaoce da prasnu u grohotan smijeh, gotovo isto onako kao to bi se nasmijao gospar Bates da je mogao uti to pitanje svoga prijatelja. Tiina tamo! vikne kljuar. O emu se radi? zapita jedan sudac. Tuba protiv depara, vae gospodstvo. Je li taj djeak ve odgovarao pred sudom? Nije, ali ve je odavno trebao odgovarati odgovori kljuar. Taj je ve proao sito i reeto. Ja ga dobro poznajem, vae gospodstvo. Oho, vi da mene poznajete? uzvikne Prefriganac kao da kani dobro upamtiti tu izjavu. Lijepo, bogami! To je svakako za mene uvreda asti. Tu se opet razlegne smijeh, i opet uzvik: Tiina tamo! Dobro, a gdje su svjedoci? zapita pisar. Ah, pa da, zbilja prihvati Lisac. Gdje su svjedoci? Ba bih ih htio vidjeti. Ta mu je elja odmah ispunjena jer se pred sudom pojavi policajac koji

ih

Oliver Twist

etrdeset tree poglavlje

je vidio optuenoga kako je u guvi zavukao ruku u dep nepoznatu gospodinu i izvukao mu rupi, pa se useknuo u njega i lijepo mu ga vratio u dep jer je rupi bio star. Stoga je policajac uhapsio Lisca im se progurao do njega, a kad je reenog Lisca pretresao, naao je kod njega srebrnu burmuticu kojoj je na poklopcu bilo urezano vlasnikovo ime. Taj je gospodin pronaen u sudskom imeniku i odazvao se na poziv, pa se zakleo sad pred sudom da je burmutica' 'njegova i da je opazio da mu je nestala juer, kad se izvukao iz guve o kojoj je rije. Takoer je u toj guvi zapazio jednog mladia kako se gura rukama i nogama oko njega, i izjavio da je taj mladi upravo optueni koji tu stoji. Ima li kakvo pitanje za svjedoka, mome? upita sudac. Ni sam pao na tako niske grane da jo s njim razgovaram odgovori Lisac. A ima li uope to rei u svoju obranu? uje li kako te njegovo gospodstvo pita ima li to rei u svoju obranu? zapita kljuar Lisca i mune ga laktom pod rebra, ali je Lisac utio kao zaliven. Oprostite, molim vas ree Lisac diui rastreseno pogled. Je ste li to vi mene pitali? Nisam jo u ivotu vidio takva prefrigana fakina, vae gospodstvo pripomene kljuar cerekajui se. Kani li ti uope togod rei, derane balavi? Ne kanim odgovori Lisac ne kanim nita rei, jer se ovdje ne kroji pravda; osim toga, moj branitelj je danas na uini kod potpred sjednika Donjeg doma; ali imat u to kazati negdje drugdje, a isto tako i on, kao i nai brojni ugledni prijatelji, tako da e gospoda fikali jo proklinjati as kad su se rodili, i zaalit e to ih vlastite sluge nisu radije jutros objesile o klinanicu nego to su ih pustile da dou ova mo meni suditi. Ja u... Dosta! Krivnja je dokazana! presijee ga pisar u rijei. Vodite ga! Hajde! ree kljuar. A, tako! Evo me, ve idem odvrati Lisac gladei eir u ruci, pa se obrati sucima: Ah! Nita vam nee pomoi to ste se tako utrtarili; neu vam se ni najmanje smilovati. Platit ete vi meni za ovo, ptice ribolovne! Ne bih vam htio biti u koi! Upravo da me na koljenima molite i preklinjete, ne bih sad pristao da me pustite na slobodu. Hajde, vodite me u zatvor! to ekate? Nakon tih rijei Lisac dopusti kljuaru da ga epa za ovratnik i izve-

de iz sudnice. Sve dok nije stigao u dvorite, prijetio je da e iznijeti svoj sluaj i pred parlament, a onda se veselo i zadovoljno nasmije tamniaru u brk. Poto je jo vidio kako su ga zatvorili samog u jednu malu eliju, Noah se vrati to je bre mogao na mjesto gdje se bio rastao s gosparom Batesom. Poekao je dok se nije pojavio taj mladi gospodin, koji se bio mudro sakrio na sigurno mjesto i najprije se uvjerio da njegova novopeenog prijatelja ne prati nikakva nepoudna osoba. Zajedno su zatim pohitali do gospodina Fagina da mu priope radosnu vijest, kako se Lisac u punoj mjeri pokazao dostojnim odgoja koji je stekao, i kako se slavno ponio.

1:

Oliver Twist

vi-

etrdeset etvrto poglavlje

kucnuo je as da Nancy odri rije koju je dala Rose Maylie, ali joj to ne polazi za rukom.
Koliko god bila vina nadmudrivanju i pretvaranju, Nancy nije mogla posvema prikriti tragove spoznaje o onome to je poduzela. Dobro je pamtila kako su joj i prepredeni idov i okrutni Sikes povjeravali zloinake planove koje su tajili od drugih, vrsto uvjereni da se u nju mogu pouzdati i da ih ona nikad nee izdati. Ali, koliko god ti planovi bili strani, koliko god njihovi zaetnici bili opaki, i koliko god ona bila ogorena na Fagina koji ju je, korak po korak, gurao sve dublje i dublje u ponor zloina i bijede iz kojeg vie nema izlaza, ipak, bilo je trenutaka kad je ak i prema njemu osjeala nekakvu samilost, bojazan da mu upravo ona svojom rukom ne namakne omu oko vrata, kojoj se toliko dugo izmicao, koju je inae vie nego zasluio i koja ga nikako nije mogla mimoii. Meutim, to su bile samo prolazne misli stvorenja koje nije moglo preko noi raskrstiti sa svojim starim drutvom, ali je svejedno bilo kadro ostati pri svojoj odluci i provesti u djelo ono to je naumilo. Strahovanje za Sikesa moglo ju je jo jedino nagnati da odustane od svog nauma, ali kako je dobila obeanje da e se njena tajna strogo uvati, i kako nije ostavila ni najmanji znak po kojem bi mu mogli ui u trag, te je upravo radi njega odbila spasiti se iz bijede i opaine u koje je bila zapala to je mogla vie uiniti? Ostat e pri svojoj odluci. Premda su se sve njene duevne borbe zavravale tim zakljukom, one su se neprestance obnavljale u njoj i takoer ostavljale tragove za sobom. U samo dva-tri dana poblijedjela je i omravjela. Na mahove nije uope marila ni za to od onoga to se oko nje zbiva niti se upletala u razgovore u kojima je neko bila najglasnija. Gdjekad bi se opet nasilu smijala i halabuila bez razloga i smisla. Na mahove

etrdeset etvrto poglavlje

bi opet esto ve u iduem trenutku sjedila nijema i nevesela, podboivi glavu rukama, a sam napor da se prene iz te zamiljenosti govorio je jasnije nego svi ostali znaci da joj nita nije po volji, i da joj se po glavi vrzu misli koje su vrlo razliite i daleko od onoga o emu ostali razgovaraju. Bila je nedjelja naveer i ura je s oblinjeg zvonika odbijala puni sat. Sikes i idov su usred razgovora umuknuli da oslunu koliko je sati. Djevojka je sjedila na niskoj klupici i takoer digla glavu. Bilo je jedanaest sati. Jo sat do ponoi ree Sikes i podigne zastor da pogleda van, pa se vrati na svoje mjesto. Mrak da ne vidi ni prsta pred nosom. No k'o stvorena za pos'o. Ah! odvrati Fagin. Kakva teta, Bille dragi, to ba sad nema mo nikakva posla. E, prvi put to ree istinu osorno e Sikes. teta je, zbilja, jerbo sam i ja raspoloen za pos'o. Fagin uzdahne i potiteno zavrti glavom. Morat emo nadoknaditi izgubljeno vrijeme kad se poslovi opet zahuktaju. To je sve to ti mogu rei ree Sikes. To je prava rije, dragoviu moj prihvati Fagin i odvai se pota pati ga po ramenu. Drago mi je kad te ujem da tako govori. Drago ti je, veli! uzvikne Sikes. Pa nek' ti bude! Ha-ha-ha! nasmije se Fagin, kao da ga je ak i to sitno priznanje razgalilo. Veeras si opet onaj stari, Bille! Opet onaj stari Bili. Ne osjeam se ba tako kad mi dri tu svoju smeuranu apetinu na ramenu i zato je skidaj! ree mu Sikes te zbaci sa sebe idovljevu ruku. Ide ti na ivice, Bille. ima osjeaj kao da su te ukebali, je li? ree Fagin, koji je odluio da se nipoto ne vrijea. Imam osjeaj da me je sam vrag ukeb'o odvrati Sikes. Nikad nije bilo na svijetu takve njuke k'o to je tvoja, osim moda u tvog ae, ali njemu su valjda ve dobrano osmudili onu njegou prosijedu riu bradu, ukoliko ti je on uope otac, ukoliko te nije zaeo sam ne astivi, emu se ne bih ni najmanje zaudio. Fagin nita ne odgovori na taj kompliment, nego samo potegne Sikesa za rukav i upre prstom u Nancy, koja je iskoristila priliku dok su oni razgovarali da stavi na glavu kapu i zaputi se do vrata. Hej! prodere se Sikes. Nance! Kud' je to moja cura zapela u ovo doba noi? Neu daleko.

li

Oliverfwist

etrdeset etvrto poglavlje

Kakav je sad to odgovor? odvrati Sikes. Kud' e? Kaem ti da neu daleko. A ja te pitam kud' e? odsijee Sikes. Jesi 1' me ula? Ni sama ne znam kud' u odgovori djevojka. Ali ja znam ustvrdi Sikes, vie iz prkosa nego to bi zaista imao neto protiv toga da djevojka ide kamo joj drago. Nee ti nikud. Sjedi 'vamol "'"*** Ve sam ti rekla da mi nije dobro odvrati djevojka. Idem malo na zrak. Turi glavu kroz prozor pa se nauij zraka do mile volje predloi joj Sikes. Nema tu dosta zraka ree djevojka. Hou da ga se nadiem na ulici. E, onda ga se nee nadisat' odvali Sikes, pa ustane, zakljua vrata, uzme klju i, strgavi joj kapu s glave, hitne je na neki stari or mar. Eto, tako ree razbojnik. A sad lijepo sjedi tu s mirom! Pa nee mene valjda kapa ovdje zadrati ree djevojka poto je naglo problijedjela. to ti pada na pamet, Bille? Zna li uope to to radi? Da li ja znam. Ej, Faginel uzvikne Sikes. Pa ova je cura pobenavila, zna, inae se ne bi usudila tako razgovarat' sa mnom. Natjerat e me da poinim kakvu glupost iz oaja promrlja djevojka pritiskujui grudi rukama, kao da silom eli obuzdati gnjev to je obuzima. Pusti me kad ti kaem, odmah, ovog asa! Neu! odbrusi joj Sikes. Reci mu ti, Fagine, neka me pusti. Bolje e mu biti. Da, bolje e mu biti da me pusti. uje li? uzvikne Nancy i lupi nogom o pod. Da 1' te ujem? ponovi Sikes i okrene se na stolcu prema njoj. Aha, ujem! Ako jo samo pisne, ovaj e te pas tako apit' za grkljan da se nee vie ale derat'. ta te je spopalo, opajdaro jedna? ta ti je? Pusti me! ree mu djevojka neobino ozbiljno, a onda sjedne na pod pred vrata i produi: Pusti me, Bille; ti ne zna to ini, zbilja ne zna. Pusti me samo na jedan sat. hajde, pusti me! Nek' me vrag odnese ako ova djevojka nije naisto pomahnitala! uzvikne Sikes. De ustaj! Neu se maknuti odavde dok me ne pusti, neu i neu! zavri djevojka. Sikes je gledae asak vrebajui priliku, a onda je iznenada zgrabi za obje ruke i odue u susjednu sobu, iako se otimala rukama i nogama. Tu je sjeo na klupu, a nju je odgurnuo na stolac ispred sebe

drei je svejednako za ruke. Ona se as otimala a as ga preklinjala neka je pusti, sve dok nije izbila pono. Tada je odustala od daljnjeg otpora, umorna i iscrpljena. Poto ju je obasuo psovkama i jo jednom opomenuo neka vie ne pokuava noas izii iz kue, Sikes je ostavi neka se na miru sabere, pa se vrati do Fagina. Uh! othukne provalnik briui znoj s lica. Ala je to udnovata djevojka! To je istina, Bille zamiljeno potvrdi Fagin. To je istina. ta misli, zato je uvrtjela sebi u glavu da noas izie? upita ga Sikes. Reci, ti je ipak bolje poznaje nego ja. ta joj bi? Mislim, dragoviu moj, da je posrijedi puka tvrdoglavost, enska tvrdoglavost. Hja, bit e da je tako promrsi Sikes. Mislio sam da sam je ukrotio, a sad vidim da nije nita bolja nego to je i bila. Jo je i gora zamiljeno e Fagin. Nikad je prije nisam vidio da se tako razgoropadila zbog obine sitnice. Ni ja priklopi Sikes. Valjda joj jo nije isparila groznica iz krvi, pa jo gori, a? Moe biti. Ako je ta opet spopadne, pustit u joj ja malo krvi, mjesto doktora ree Sikes. Fagin znaajno kimne glavom odobravajui taj nain lijeenja. Dok sam le'o k'o klada, bila je dan i no uza me, a tebe nije bilo nigdje ni od korova, kurjae bezduni ree Sikes. A za sve to vri jeme nismo imali ni prebite pare pa je valjda i enula od silne muke i nevolje. Nije ni udo to joj je dotuilo da bude tu stalno zatvorena, a? Tako je, dragoviu moj potvrdi idov aptom. Pst! U taj mah vrati se djevojka u sobu i opet sjedne na svoje mjesto. Oi su joj bile crvene i nateene; njihala se amo-tamo i zabacivala glavu, a onda najednom prasne u smijeh. Eto, sad je opet 'vata ono drugo! uzvikne Sikes gledajui u udu svoju druicu. Fagin mu dade glavom znak neka se ne osvre vie na nju, a djevojka nakon dvije-tri minute poprimi svoje uobiajeno dranje. Pato je apnuo Sikesu da nema vie opasnosti da Nancy ponovo pomahnita, Fagin dohvati svoj eir i poeli mu laku no. Kad doe do vrata, zastane, obazre se i zapita nee li mu tko posvijetliti put niz mrane stube. Daj mu ti posvijetli ree Sikes djevojci punei lulu. Bilo bi teta da sam skrha vrat pa da rulja ostane prikraena uivancije! Daj mu posvijetli!

O liv e r T to ist

etrdeset etvrto poglavlje

Nancy poe za starcem drei svijeu u ruci. Kad su stigli pred vrata, starac prinese prst usnama, primakne se djevojci i proape: Sto ti je, Nancy draga? to bi mi bilo? odgovori djevojka istim tonom. Koji je razlog svemu tomu? opet e Fagin. Aka je on. tu upre tankim kaiprstom gore, u strop tako grub s tobom (a zbilja jest zvijer, Nance, prava zvijer), zato onda. ' Sta? priupita ga djevojka kad Fagin uuti, malne joj dodirujui ustima uho i gledajui je ravno u oi. Ma dobro, nije sad vano. Popriat ema o tome drugi put. Ja sam ti prijatelj, Nance, prijatelj u koga se moe pouzdati. Uvijek imam pri ruci dobra i sigurna sredstva. Ako hoe da se osveti onima koji postupaju s tobom kao sa psetom, kao sa psetom, pa i gore nego sa psetom, jer pseto katkad i pomiluje, samo mi reci! Kaem ti, samo mi reci. On danas jest, sutra nije, a mene ve odavno poznaje, Nance. Poznajem te i te kako dobro odvrati djevojka ne odajui ni trun ka uzbuenja. Laku no! I ustukne kad joj Fagin prui ruku, ali mu ponovo poeli laku no vrstim glasom i kimne glavom na njegov posljednji pogled, pa zatvori vrata za njim. Fagin ode kui zaokupljen mislima to su mu se rojile u glavi. Doao je do zakljuka ne na temelju onoga to se netom dogodilo (iako je to potvrivalo njegove sumnje), nego postupno i malo-pomalo da je djevojci dojadila provalnikova osornost pa da je nala sebi nekog novog prijatelja. Njeno promijenjeno dranje, uestalo izbivanje od kue, poprilina ravnodunost prema probicima druine koji su joj nekad leali na srcu, pa uz to jo noanja oajnika elja da ode od kue u odreeno vrijeme, sve je to ilo u prilog toj njegovoj pretpostavci te je bio gotovo uvjeren da se nije prevario. Ali taj ovjek koga je Nancy zacijelo zavoljela nije mogao biti ni jedan od njegovih pomagaa, a Fagin je drao da bi mu i te kako dobro doao uz Nancy i da bi ga morao to prije pridobiti za se. Pred oima mu je bio jo jedan, mraniji cilj. Sikes je previe toga znao, a njegova gruba zabadanja nisu Fagina nita manje pekla zato to je krio koliko ga bole. Djevojka mora biti naisto da nikad nee biti sigurna od njegova gnjeva ako ga jednom ostavi i da e Sikes jamano iskaliti svoj bijes na njenom novom ljubavniku, da e ga osakatiti a moda i ubiti. Ako se malo potrudim, to moe biti lake nego da je nagovorim neka ga otruje? pomisli Fagin. ene su se laale takvih, pa i gorih sredstava da postignu isti takav cilj. Tako u se otresti tog
320

opasnog zlikovca, ovjeka koga mrzim, a na njegovo e mjesto doi drugi i nad djevojkom u zadobiti neogranienu vlast, jer u znati za njen zloin. Takve su misli prolazile Faginu glavom za ono kratko vrijeme koliko je sjedio sam u provalnikovoj sobi. Zaokupljen svejednako tim mislima, iskoristio je priliku koja mu se zatim ukazala da iskua djevojku onim mutnim nagovjetajem. Reklo bi se da ona nije bila nimalo iznenaena i da ga je i te kako dobro shvatila. Djevojci je oito sve jasno. To je pokazivao i pogled kojim ga je ispratila. Ali moda e se acati da oduzme ivot Sikesu a to je ipak ponajvaniji cilj koji valja postii. Kako bih mogao pojaati svoj utjecaj na nju? pitao se Fagin vukui se kui. Kako bih je mogao jo vre vezati uza se? Takvi ljudi kao to je on obino ne biraju sredstva. Ako i ne izmami priznanje od nje, mogao bi je uhoditi i otkriti tko je taj njen novi dragan, pa joj zaprijetiti da e sve skupa odati Sikesu (koga se ona boji kao vrag tamjana) ako ne bude htjela da se s njim udrui, te bi tako mogao osigurati njenu pomo. Mogao bih, ree Fagin gotovo naglas. Onda se ne bi usudila da me odbije, ni za ivu glavu, ni za ivu glavu! Sad je sve spremno. Zamka je namjetena i treba samo da se sklopi. Dolijat e on ve meni! Baci jo jedan mraan pogled unatrag i zaprijeti akom prema mjestu gdje je ostavio zlikovca odvanijeg od sebe, pa nastavi put i zavue koate ruke u nabore svog odrpanog kaputa, steui ih grevito, kao da svakim pokretom prstiju drobi po jednog nevidljivog mrskog dumanina.

Oliver Twist

etrdeset peto poglavlje

Fagin povjerava Noahu Claypoleu tajni zadatak.
Sutradan je starac poranio i nestrpljivo ekao da doe njegov novi pomaga. Nije ga bilo neobino dugo, a kad je napokon doao, halapljivo je navalio na doruak. Boltere ree Fagin privlaei stolac i sjedajui naspram Morrisa Boltera. Izvolite odazva se Noah. to je? Nemojte me nita pitati dok se ne najedem. To je neto to nikako ne valja tu kod vas. ovjek nikad nema vremena da se poteno najede. Pa valjda moe razgovarati i dok jede? ree Fagin proklinjui iz dubine due prodrljivost svoga mladog prijatelja. Kako ne bih mogao! ak mi bolje prija kad ruam ree Noah i odree komadinu kruha. A gdje je Charlotte? Izila je odgovori Fagin. Poslao sam je jutros s onom drugom djevojkom da budemo sami. Ah! uzdahne Noah. Da ste joj bar rekli da najprije ispri malo kruha i namaze ga maslacem. Dobro, tjerajte slobodno dalje, neete mi ni najmanje smetati. Zaista se inilo da ga nita ne moe omesti pri jelu, jer je oito zasjeo u namjeri da se svojski prihvati posla. Juer si bio vrijedan, dragoviu moj ree Fagin. Svaka ti ast! est ilinga i devet i pol penija ve prvog dana! Namlatit e grdnih para ruenjem unjeva. Nemojte zaboraviti jo tri vra za pivo i kanticu za mlijeko ree gospodin Bolter. Neu zaboraviti, dragoviu moj. Ono s vrevima lukava si izveo, a ono s kanticom bila je prava majstorija. Mislim da je za poetak dosta dabro pripomene gospodin Bol-

etrdeset peto poglavlje

ter, zadovoljan samim sobom. Vreve sam pokupio s prozora, a kantica je stajala sama ispred jedne gostionice. Pomislio sam da bi mogla zahrati na kii ili se prehladiti, kuite, a? Ha-ha-ha! Fagin se toboe od srca nasmije. Kad se gospodin Bolter dosita na-kikotao, vie puta junaki zagrize u prvu komadinu kruha namazana maslacem i smae je, pa se prihvati druge. Htio bih, Boltere dragi ree Fagin naginjui se nad stol da mi obavi jedan posao, ali posao koji iziskuje mnogo opreza i takta. Sluajte odvrati Bolter nemojte da me opet uvalite u kakvu opasnost ili da me opet poaljete na policiju. To mi ne bi bilo po volji, da znate, odmah vam to kaem. Tu ti nema ni najmanje opasnosti, ni najmanje, kad ti kaem ree idov. Treba samo da uhodi jednu enu. Staru? priupita gospodin Bolter. Mladu odgovori Fagin. Pa to mi ide dosta dobro od ruke ree Bolter. U koli sam bio glavni u njukanju i tuakanju. A zato bih je morao uhoditi? Valjda ne. Samo da mi kae kuda se kree, s kim se sastaje i, po mogunosti, to govori; da zapamti ulicu, ako je posrijedi ulica, kuu, ako je po srijedi kua, i da mi dojavi sve to dozna. A to u dobiti za svoj trud? upita ga Noah odlaui alicu i gledajui radoznalo u oi svom poslodavcu. Ako dobro obavi posao, dobit e funtu, dragoviu moj. itavu funtu ree Fagin nastojei pobuditi u njemu to vee zanimanje. Toliko nisam jo nikom dao za posao na kojem se nema bogzna to zaraditi. A tko je ta enska? upita ga Noah. Jedna od naih. Do vraga! uzvikne Noah nabirui nos. Sumnjate neto na nju, je 1' da? Nala je sebi neke nove prijatelje, dragoviu moj, a ja moram do znati tko su oni odgovori Fagin. Kuim ree Noah. Radi pukog zadovoljstva da se upoznate s njima, ako su to ugledni i estiti ljudi, a? Ha-ha-ha! To je posao za mene. Znao sam ja da je to posao za tebe uzvikne Fagin, oduevljen to je pridobio momka za svoju ponudu. Naravno, naravno priklopi Noah. A gdje je ta enska? Gdje da je priekam? Kamo da idem?

Oliver Twist

etrdeset peto poglavlje

Sve u ti ja to na vrijeme rei, dragoviu moj. Pokazat u ti je u pravi as ree Fagin. Samo budi spreman, sve ostalo prepusti meni. Te veeri, sutradan naveer i prekosutradan naveer uhoda je sjedio u izmama i u svom kirijakom odijelu, spreman da krene na prvu Faginovu rije. est je veeri tako prosjedio est dugih i zamornih veeri ali Fagin se svaki put vraao kui razoarana lic'f kratko mu saopavao da jo nije doao pravi trenutak. Sedme se veeri vratio malo ranije, ne mogavi zatomiti radost. Bila je nedjelja. Veeras izlazi ree Fagin siguran sam da ide po pravom poslu, jer je cijeli dan bila sama, a ovjek koga se boji vratit e se tek negdje pred zoru. Hajde sa mnom. Bre! Noah skoi bez rijei na noge jer je idov bio toliko uzbuen da je i njega obuzelo uzbuenje. Kradom se izvuku iz kue i, hitajui kroz zamren splet uliica, stignu napokon pred onu gostionicu u kojoj je Noah proveo svoju prvu no u Londonu. Bilo je prolo jedanaest sati i vrata su bila zatvorena. Ali im Fagin tiho zazvidi, vrata se polagano otvore. Oni neujno uu i vrata se opet za njima zatvore. Ne usuujui se ni aptom progovoriti, Fagin se sporazumijevao prstima s mladim idovom koji im je otvorio vrata. Oni pokau Noahu prozori i dadu mu znak da se popne i pogleda osobu u susjednoj prostoriji. Je li to ta ena? zapita on tek malo ujnije od daha. Fagin kimne glavom. Ne vidim joj dobro lice apne Noah. Oborila je glavu, a svi jea joj je za leima. Ostani samo tu apne mu Fagin, pa namigne Barnevju koji zaas nestane. Ubrzo se momak pojavi u susjednoj prostoriji i, pod izlikom da eli useknuti svijeu, prinese je blie djevojci i povede s njom ra zgovor tako da ona digne glavu. Sad je vidim ree uhoda. Vidi li je dobro? Prepoznao bih je meu tisuama drugih. I bre-bolje sie s klupice. Vrata se one prostorije otvore i djevojka izie. Fagin odvue Noaha iza pregrade koja bijae zastrta zavjesom. Tu su stajali bez daha dok ona ne proe na dva-tri koraka od njihova skrovita i izie na vrata na koja su oni bili uli. Pst! psikne momak koji je drao vrata otvorena. Doi! Noah se pogleda s Faginom i mugne iz krme.

Nanlijevo apne mu momak. Dri se samo lijenvo, nemoj prelaziti na drungu stranu. Noah ga poslua i, pri svjetlu uline rasvjete, opazi djevojinu priliku kako odmie prilino daleko pred njim. Priblii joj se to je vie mogao a da ga ona ne primijeti. Drao se suprotne strane ulice kako bi to bolje pratio svaki njen pokret. Dva-tri puta nemirno se osvrnula, a jednom je zastala da propusti dvojicu ljudi koji su ili za njom. to je dalje ila, to je bivala nekako hrabrija i stupala odlunijim i vrim korakom. Uhoda je neprestano zadravao podjednak razmak izmeu nje i sebe, ne putajui je s oka.

O liv e r T w ist

etrdeset esto poglavlje

etrdeset esto poglavlje

Nancy je dola na sastanak.
S crkvenih zvonika izbijalo je etvrt do dvanaest kad su dvije spodobe izronile na Londonski most. Prva je od njih bila ena koja je ila otrim i hitrim korakom i ustro se obazirala naokolo kao da nekog trai, a druga je spodoba bio mukarac koji se uljao po najguoj sjeni i, poizdalje, podeavao korak prema njezinu koraku zastao kad bi ona zastala i nastavio se uljati za njom kad bi ona pola dalje ali neprestano pazei da joj se, u aru praenja, previe ne priblii. Tako su preli cijeli most to spaja Middlesex sa Surrevjem kad se ena, oito razoarana to meu rijetkim prolaznicima nije nala osobu koju trai, naglo okrene i poe natrag. Taj je njen pokret bio iznenadan, ali je ovjek koji ju je pratio bio na oprezu, te se zavukao u jednu od onih udubina iza stupova mosta i nagnuo se nad ogradu da se to bolje sakrije, ekajui da ona proe po drugoj strani. Kad je odmakla otprilike isto onoliko koliko je prije bila pred njim, izvukao se tiho iz svog sklonita i nastavio je pratiti. Kad je dola gotovo do sredine mosta, ena zastane, a za njom i ovjek. Bila je vrlo mrana no. Vrijeme nije bilo lijepo pa je u to doba na tom mjestu bilo vrlo malo ljudi. Malobrojni prolaznici urno su odmicali i moda nisu ni primjeivali mukarca i enu, a svakako se nisu na njih obazirali. Vanjtina tog para nije bila takva da bi pobudila pozornost siromanih stanovnika te londonske etvrti, koje je te noi put nanio preko mosta u potrazi za kakvim hladnim svodom ili kolibom bez vrata kamo bi mogli skloniti glavu. ovjek i ena stajali su tako utke, ni s kim ni da bi rije progovorili. Po rijeci je popala magla priguujui crveni odsjaj vatrica to su gorjele na brodicama usidrenim uz gatove, a sumorne zgrade na obali bile su jo tamnije i nejasno se razabirale. Stara aava skladita s obje strane

rijeke izdvajala su se, onako glomazna i mutna, iz guste mase krovova i zabata, mrko nadvijena nad vodom koja bijae precrna da bi se u njoj ogledali ak i njihovi divovski obrisi. Toranj stare crkve Svetog Spasitelja i iljasti vrh Svetog Magnusa, koji od davnine uvaju drevni most kao dva gorostasna straara, nazirali su se u tami, ali uma jarbola ispod mosta i gusto razasuti zvonici iznad njega bijahu gotovo posve skriveni od pogleda. I dok ju je pritajeni uhoda budno motrio, djevojka je nemirno prola nekoliko puta gore-dolje, kadli teko zvono Svetog Pavla oglasi da je proao jo jedan dan. Pono je stigla u gusto napuen grad. U palau, u nonu jazbinu, u tamnicu, u ludnicu u rodilite i mrtvanicu, meu zdrave i bolesne, meu ukoena lica mrtvaca i u bezbrian san djece svuda je stigla pono. Nije prolo ni dvije minute od ponoi kad mlada dama u pratnji sijeda gospodina izie iz fijakera nedaleko od mosta. Poto su platili koijau, zapute se ravno na most. Tek to su stupili na nj, ona se djevojka trgne i pode prema njima. Ono dvoje ilo je obazirui se lijevo i desno, kao ljudi koji jedva da se nadaju da e nai onoga koga trae, kad im djevojka naglo prie. Oni zastanu i uskliknu od iznenaenja, ali odmah zatome taj usklik jer im se ba u tom trenutku primakne ovjek u kirijakom odijelu, te umalo to se ne sudari s njima. Nemojte tu brzoreko e Nancy bojim se ovdje razgovarati s vama. Hajdemo dalje, maknimo se odavde, poimo niz one stepenice! Dok je ona to govorila i rukom pokazivala na onu stranu kuda ih je zvala, kirija pogleda oko sebe i osorno ih upita kako su mogli tako zakriti prolaz pjeacima, pa produi dalje. Stepenice na koje je djevojka pokazala nalaze se na surrevjevskoj obali, na onoj istoj strani gdje je i crkva Svetog Spasitelja, a vode na gat. Prema tom mjestu uputio se bio neopazice i ovjek koji je nalikovao na kirijaa i, poto je askom promotrio okolicu, poeo je silaziti niza stube. Te su stube dio mosta i sastoje se od tri dijela. Pri samom kraju drugog dijela, kad se silazi, kameni se zid zavrava ukrasnim stupom koji je okrenut Temzi. Od tog se mjesta stube ire, tako da ovjeka koji zamakne za taj zid ne moe nitko sa stuba odozgo vidjeti, pa ma bio samo i stepenicu iznad njega. Kad je doao do tog mjesta, kirija se bre-bolje obazre oko sebe, pa kako nije vidio u blizini boljeg skrovita a voda je bila niska, pripije se leima uza zid i tu prieka, prilino

Oliver Twist

etrdeset esto poglavlje

siguran da ono troje nee silaziti dalje, a ako ba i ne bude sve uo, moi e ih i dalje neprimjetno pratiti. Vrijeme mu je tako sporo prolazilo na tom pustom mjestu, i toliko je gorio od elje da dozna razloge tom sastanku koji se znatno razlikovao od onoga to je oekivao, da je vie puta izgubio svaku nadu i uvjerio sama sebe da su se ili zaustavili visoko gore, ili otili na neko sasvim drugo mjesto da obave svoj tajanstveni razgovor. Upravi/se spremao da izie iz svog zaklona i ponovo popne na most kad zauje bat neijih koraka, a odmah zatim i glasove iz neposredne blizine. Pripije se uza sam zid i, pritajivi dah, pretvori se sav u uho. Dosta smo daleko sili ree muki glas, oito glas onog gospodi na to je bio s njima. Ne mogu dopustiti da gospoica ide jo dalje. Mnogi ljudi ne bi imali ni toliko povjerenja da dovde dou, ali vidite da vam nastojimo ugoditi. Meni ugoditi! uzvikne djevojka koju je uhoda pratio. Zaista ste, gospodine, vrlo ljubazni. Meni ugoditi! Dobro, dobro, nije va no. Pa dobro, recite mi zato ree onaj gospodin neto blaim gla som radi ega ste nas doveli na ovo neobino mjesto? Zato niste htjeli razgovarati s nama gore, gdje je sve osvijetljeno i kuda prolazi svijet, nego ste nas doveli u ovu mranu i jezovitu jamu? Pa ve sam vam rekla da se ne usuujem razgovarati tamo s vama odgovori Nancy. Ne znam zato nastavi djevojka i strese se ali noas me spopao tako jeziv strah da mi jo i sad klecaju koljena. A ega se bojite? upita je gospodin s prizvukom saaljenja u glasu. Ni sama ne znam odgovori mu djevojka. Kamo sree da znam! Danas me cijeli dan salijeu grozne misli na smrt i na krvave mrtvake pokrove, a strah me pee kao eravica. Veeras sam itala jednu knjigu, da prekratim vrijeme, ali su mi sve takve neke slike neprestano izlazile pred oi. Sve je to samo plod vae mate ree gospodin ne bi li je umi rio. Nije odvrati djevojka promuklim glavom. Zaklela bih se da na svakoj stranici te knjige pie krupnim crnim slovima lijes, jest, lijes, a noas sam jo srela na ulici ljude koji su nosili lijes. Pa u tome nema niega neobinog ree gospodin. I ja sam vie puta sreo ljude koji su nosili lijes. ive ubaci djevojka. Ali ovi nisu bili ivi. U njenu je glasu bilo neeg tako neobinog da se sakriveni uhoda

najei i krv mu se sledi u ilama kad zauje ove posljednje djevojine rijei. Nikad u ivotu nije osjetio vee olakanje nego kad je uo umilni glas mlade dame kako preklinje djevojku neka se smiri, neka se ne predaje takvim groznim mislima. Budite ljubazni prema njoj apne mlada dama svome pratiocu. Sirotica! ini se da joj je potrebna njenost. Kad bi me noas vidjeli oni vai oholi bogomoljci, sigurno bi okre nuli glavu od mene i odrali prodiku o paklenskom ognju i osveti Bo joj uzvikne djevojka. Ah, draga moja gospoice, zato nisu i oni koji tvrde da su Boji pravednici isto tako blagi i dobri prema nama bijednicima kao to ste vi. Vi ste mladi i lijepi i imate sve to su oni izgubili, pa biste se mogli i te kako ponositi, a ipak ste tako skromni! Ah! uzdahne gospodin. Turin se najprije umije pa se okrene istoku i moli Bogu, a ti dobri ljudi najprije se oeu o svijet tako da im smijeak posve nestane s lica, pa se onda isto tako redovito okrenu najtamnijoj strani neba. Ako treba da biram izmeu muslimana i fari zeja, ja sam za one prve! Reklo bi se da su te rijei upuene mladoj dami, a moda su bile izreene i zato da omogue Nancy da se sabere. Uskoro zatim gospodin se opet obrati njoj: Prole nedjelje niste doli? Nisam mogla odgovori Nancy. Silom su me zadrali. Tko? Onaj ovjek o kome sam govorila gospoici. Nisu valjda posumnjali da odravate s kim vezu radi ovoga to nas je sad dovelo ovamo? upita je stari gospodin. Nisu odgovori djevojka i odmahne glavom. Ne mogu lako otii od njega ako mu ne kaem kamo idem. Ni onda kad sam posje tila gospoicu, ne bih bila mogla doi da mu nisam prije toga dala da popije malo laudanuma. Da se nije probudio prije nego to ste se vratili? upita je gospo din. Nije. Ni on ni bilo tko drugi ne sumnja u mene. To je dobro ree gospodin. A sad sluajte to u vam rei. Sluam vas odgovori djevojka nakon krae utnje. Ova je mlada dama povjerila meni i jo nekim svojim prijateljima u koje se moe pouzdati ono to ste joj vi ispriali prije etrnaest dana. Moram priznati da u prvi mah nisam bio potpuno naisto moemo li vam u svemu vjerovati, ali sad sam vrsto uvjeren da moemo. Moete ozbiljno potvrdi djevojka.

Oliver Twist

etrdeset esto poglavlje

Opet vam velim da sam vrsto uvjeren u to. A da vam dokaem koliko imam povjerenja u vas, rei u vam bez okolianja da kanimo poto-poto, makar i silom, izvui tajnu od onog ovjeka, Monksa, pa ma kakva to tajna bila. Ali ako. ako. nadoda gospodin ako ne budemo nikako mogli doi do njega ili ako ne uspijemo izmamiti od njega ono to elimo, morat ete nam izruiti idova. Fagina? uzvikne djevojka i ustukne. '''"* Jest, tog ete nam ovjeka morati sami izruiti ree joj gospo- * din. Neu! To nikad neu uiniti! odvrati djevojka. Koliko god on bio vrag, pa i gori od vraga prema meni, nikad to neu uiniti. Neete? ponovi gospodin, koga taj odgovor, ini se, nije ni naj manje iznenadio. Nikad! opet e djevojka. A hoete li mi rei zato? Iz jednog obinog razloga odluno e djevojka iz razloga koji je gospoici poznat, a ona e se u tome sloiti sa mnom, znam da hoe jer mi je to obeala, i iz jo jednog drugog razloga, a taj je da ni ja nisam mnogo bolja od njega, koliko god on bio nevaljao. Ima nas vie takvih koji smo ili tim istim putem i neu izdati nikog od njih jer su i oni mene mogli izdati, svaki od njih. a nisu me izdali, koliko god bili nevaljali. E pa, onda ree brzo gospodin, kao da je te njene rijei jedva doekao predajte mi Monksa, prepustite ga samo meni da se ja s njim obraunam. A to e biti ako on prokae ostale? Obeavam vam da neemo dalje tjerati stvar ako izvuemo od nje ga istinu; zacijelo ima nekih okolnosti u vezi s Oliverovim porijeklom koje bi bilo muno iznositi u javnost, pa emo sve to ostaviti radije na miru kad se jednom domognemo istine. A ako se ne domognete istine? upita ga djevojka. E, onda nastavi gospodin tog vaeg Fagina neemo izvesti pred sud bez vaeg pristanka. U tom sluaju mogao bih vam, mislim, iznijeti razloge koji bi vas naveli da ipak popustite. A hoe li mi to i gospoica obeati? zapita djevojka. Hou odgovori Rose. Dajem vam svoju asnu rije. A Monks nee nikad doznati kako ste sve to otkrili? zapita dje vojka nakon krae stanke. Nikad odgovori gospodin. Tako emo nastupiti da nee ni naslutiti kako smo doznali za njegovu tajnu.

Ja sam od malih nogu lagala i ivjela meu laljivcima ree dje vojka, poto su jo askom poutjeli ali vama vjerujem na rije. Poto su je jo oboje uvjeravali da im moe mirne due vjerovati, ona progovori toliko tiho, opisujui gostionicu iz koje je te noi bila pra ena, da je uhodi poesto bilo teko uope razabrati o emu je rije. Po tome kako je ovda-onda zastajkivala u govoru moglo se zakljuiti da gospodin na brzinu zapisuje podatke koje im ona daje. Kad je do u tanine opisala gdje je ta krma i odakle se moe najbolje motriti na nju a da se ne pobudi niija sumnja, i u koje veeri i u koji sat Monks najee dolazi u nju, kao da je jo malo razmiljala ne bi li se to bolje prisjetila njegova lica i pojave. Visok je nastavi djevojka snano graen ovjek, ali nije kru pan; hoda kao da se ulja i neprestance se obazire lijevo i desno za sobom. I nemojte zaboraviti da su mu oi toliko duboko usaene da biste ga ve po tome mogli prepoznati. Tamne je puti, a isto su mu tako tamne kose i oi. I premda mu nikako ne moe biti vie od dva deset est, najvie dvadeset osam godina, lice mu je naborano i upalo. Usne su mu esto blijede i izgrizene od vlastitih zuba jer ima strahovi te napade, pa se ponekad ak grize za ruke i ima rane na rukama. to vam je, to ste se trgli? zapita djevojka poto je naglo uutjela. Gospodin bre-bolje odgovori da nije ni primijetio kako se trgnuo, te je zamoli neka samo nastavi. Neto od ovoga to sam vam ispriala doznala sam od drugih ljudi iz te krme, jer sam ga svega dva puta vidjela, a oba puta bio je u ne kom irokom ogrtau ree djevojka. To je, mislim, sve to bih vam znala rei o njemu. Da, jo neto dometne. Na vratu mu je, toliko visoku da mu izviruje iz rupca, kad okrene glavu. iroka crvena brazgotina, kao da se jednom davno opekao ili ofurio? uzvikne gospodin. Otkud znate? ree djevojka. Poznajete ga? Mladoj se dami otme uzvik iznenaenja i naas svi zanijeme tako da je uhoda lijepo uo kako diu. Mislim da ga poznajem odgovori gospodin prekidajui utnju sudei bar po vaem opisu. Vidjet emo. Mnogi ljudi neobino nalikuju jedan na drugoga. Moda to ipak nije taj ovjek. Poto je to rekao toboe ravnoduno, primakne se zacijelo korak-dva blie sakrivenom uhodi, jer je ovaj potonji sasvim jasno uo kako gospodin promrsi: Ne moe biti nitko drugi! Zatim se vrati (tako se bar inilo po njegovu glasu) na ono mnjesto

O liv e r T w ist

etrdeset esto poglavlje

gdje je prije stajao i ree: Zaista ste nam, djevojko, pruili dragocjenu pomo i volio bih da imate od toga nekakve koristi. Mogu li vam ja kako pomoi? Ne moete odgovori Nancy. Ne smijete tako govoriti ree joj gospodin toliko blagim i pri jaznim glasom da bi dirnuo i mnogo tvra i okorjelija srca od njezina. Razmislite malo pa mi recite] Ne moete, gospodine ponovi djevojka plaui. Ne moete mi nikako pomoi. Za mene nema vie nade. Ne smijete oajavati ree gospodin. Istina je da ste alosno protratili prolost i zloupotrijebili svoje mladenake snage, rasipajui ono neprocjenjivo blago koje nam Stvoritelj samo jednom daruje i nikad vie, ali se svejedno moete nadati boljim danima. Ne kaem da je u naoj moi da vam vratimo duevni mir i bezbrinost, jer ete njih stei samo ako ih budete sami traili, ali ne samo to smo kadri nego i svesrdno elimo da vam osiguramo neka mirno utoite u Engleskoj ili, ako se bojite ostati ovdje, u kojoj stranoj zemlji. Jo prije nego to svane, prije nego to na ovu rijeku padne prvi traak zore, moete se nai daleko izvan dohvata svog dosadanjeg drutva a da ne ostavite za sobom nikakva traga, ba kao kad biste u ovom asu nestali s lica zemlje. Odluite se! Ne bih htio da progovorite vie i jednu rije bilo s kim od svojih starih drugova, ni da zavirite u koju od onih starih jazbina, ni da udiete vie onaj kuni i pogubni zrak. Ostavite ih sve dok jo nije kasno! Samo to je niste nagovorili uzvikne mlada dama. Koleba se jo, ali e sigurno pristati. Bojim se da nee, dijete moje ree gospodin. Ne, gospodine, neu odvrati djevojka nakon krae borbe sa sa mom sobom. Vezana sam za svoj dosadanji ivot. Sad mi je ve mrzak i odvratan, ali ga se ne mogu okaniti. Valjda sam preduboko ogrezla da bih se mogla izvui. Pa ipak, ne znam, da ste mi jo nedavno to ponudili, samo bih vam se u brk nasmijala. Ali evo doda oba zirui se naglo oko sebe opet me spopada onaj strah. Moram kui. Kui! ponovi mlada dama posebno naglaavajui tu rije. Kui, gospoice odvrati djevojka. Kui koju sam skuila sama sebi svojim dosadanjim ivotom. Moramo se rastati. Mogao bi me jo netko vidjeti. Idite! Idite! Akv sam vam uinila kakvu uslugu, traim od vas samo da me ostavite na miru i da me pustite da idem svojim putem. Sve je uzalud ree gospodin uzdiui. A moda je i izlaemo

opasnosti zadravajui je ovdje? Moda smo je ve dosad zadrali dulje nego to je smjela ostati. Jeste, jeste priklopi djevojka. Predugo ste me zadrali. Kako li e ova sirotica zavriti ivot? uzvikne mlada dama. Kako! ponovi djevojka. Pogledajte malo preda se, gospoice. Pogledajte tu tamnu vodu pred sobom. Koliko ste ve puta itali o ovakvima kao to sam ja kako su skoile u nabujalu rijeku, a da nisu ostavile za sobom nekog ivog tko bi mario za njih ili ih oplakao! Mo da e dotle proi vie godina, a moda i svega nekoliko mjeseci, ali na kraju u tako zavriti. Nemojte, molim vas, tako govoriti ree joj mlada dama i zajeca. Nikad to nee doprijeti do vaih uiju, draga gospoice, sauvaj Boe da ikad ujete za takve strahote! opet e djevojka. Laku no, Laku no! Gospodin se okrene da poe. Uzmite ovu novarku uzvikne mlada dama. Uzmite je meni za ljubav, da vam se nae pri ruci u nudi ili nevolji. Neu, neu! odgovori djevojka. Nisam ovo uinila radi novca. Ostavite mi bar tu utjehu. Ipak. dajte mi neto za uspomenu, neto to nosite sa sobom, ne, neu prsten, rukavice ili rupi, neto to bih mogla zadrati a to pripada vama, slatka moja gospoice. Eto, tako. Hvala vam. Bog vas blagoslovio! Laku no, laku no. inilo se da je stari gospodin odluio da joj popusti zato io je vidio da je silno uzrujana, pa i zato to je strepio da djevojka ne bude izvrgnuta zlostavljanju i nasilju ako zakasni. Razlegnu se koraci to se udaljavahu, glasovi umuknu. Ubrzo zatim ocrtaju se na mostu dvije spodobe gospoice i njena pratioca. Jo zastanu na vrhu stuba. Pst! psikne mlada dama oslukujui. Nije li nas zovnula? Uinilo mi se da ujem njen glas. Nije, nije, duo odvrati gospodin Brownlow osvrui se tuno za sobom. Nije se ni pomaknula, niti e se pomaknuti dok god mi ne odemo. Rose Mavlie je jo krzmala, ali je stari gospodin uhvati ispod ruke i povede dalje, njeno ali odluno. im su se izgubili, djevojka se svali na jednu kamenu stepenicu i polije se gorkim suzama, dajui maha tjeskobi od koje joj se stezalo srce. Nakon nekog vremena ustane i popne se na most nesigurnim koracima. Zgranuti uhoda ostao je jo nekoliko minuta nepomino na svom mjestu, a kad se osvjedoio, oprezno zirkajui oko sebe na sve strane,

O liv er T iv ist

da je ostao potpuno sam, polako se izvue iz svog zaklona i, uljajui se u sjeni zida, popne se uza stube isto onako kao to je i siao. Kad se opet nae na mostu, vie puta izviri da se uvjeri da ga nitko ne motri, pa pojuri kao strijela da bi to prije stigao do kue starog Zidova.

vjr

etrdeset sedmo poglavlje

etrdeset sedm o poglavlje

Kobne posljedice.
Bilo je jo gotovo dva sata do zore, vrijeme o kojem se u jesen moe zaista rei da je gluho doba noi, kad su ulice nijeme i puste, kad i zvukovi kanda zadrijemaju, a razvratnici i mangupi se ve razili teturavim korakom kui na poinak u taj mirni i gluhi sat, Fagin je svejednako bdio u svom starom brlogu, toliko blijeda i iskrivljena lica, tako crvenih i zakrvavljenih oiju da je vie bio nalik na groznu sablast koja je ustala iz groba i koju progoni zloduh, nego na ovjeka. uao je ispred ugaena ognjita, zaogrnut starim poderanim pokrivaem, okrenut licem svijei to je na stolu pored njega dogorijevala. Desnu je ruku prinio ustima i, zanesen mislima, griskao dugake crne nokte otkrivajui krezube desni iz kojih je virilo nekoliko onjaka, kao u psa ili takora. Na slamnjai je leao izvaljen Noah Clavpole i spavao kao zaklan. Starac bi kadikad bacio pogled na nj, onda opet na svijeu kojoj se dugaki stijenj malne raspleo nadvoje, a vreli joj loj kapao po stolnjaku, po emu se moglo lako zakljuiti da su starcu misli na posve drugoj strani. Zaista su i bile. Kivnost zbog toga to mu je osujeen izvanredni plan, mrnja na djevojku koja se usudila urovati s nepoznatim ljudima, posvemanje nepovjerenje u njenu iskrenost kad je odbila da ga izda, gorko razoaranje to se nee moi osvetiti Sikesu, strahovanje da ne bude otkriven, upropaten i smaknut, te estok i mahnit bijes to ga je zbog svega toga obuzimao takve su se misli i osjeaji neprestance smjenjivali i kovitlali Faginu u glavi dok je u dui kovao nova zlodjela, sve gora i crnja jedno od drugoga. Sjedio je posve nepomino i reklo bi se da uope ne mari to prolazi vrijeme, sve dok mu pozornost ne privuku neiji koraci s ulice.
"U 'i v

Oliver Twist

etrdeset sedmo poglavlje

Napokon promrmlja i obrie suha i od groznice ispucana usta. Napokon! U isti mah odjekne zvonce. Odulja se bre uza stube i zaas se vrati s ovjekom umotanim rupcem do brade, koji je nosio nekakav zaveljaj pod mikom. Kad je sjeo i raskopao ogrta, ukazalo se krupno tijelo Williama Sikesa. Evo ti! ree stavljajui zaveljaj na stol. Pazi samo dobro na to i gledaj da to bolje proda. Bilo je povuci-potegni; mislio sam d& u do' jo prije tri sata, al' nisam stig'o. Fagin dohvati zaveljaj, zakljua ga u ormar i ponovo sjede bez rijei, a da za sve to vrijeme nije ni naas odvojio oiju od razbojnika. I sad kad su sjedili jedan suelice drugom, licem u lice, netremice ga je gledao, a usne mu toliko podrhtavale i lice mu bilo toliko iskrivljeno od uzrujanosti da provalnik i nehotice odmakne stolac od njega i promotri ga uistinu prestravljeno. ta je sad? uzvikne Sikes. to me tako gleda, ovjee? Fagin digne desnu ruku i zamae uzdrhtalim kaiprstom, ali je bio toli ko uzrujan da nije mogao ni rijei istisnuti iz sebe. U vraju mater! ree Sikes hvatajui se unezvijereno za unutarnji dep. Poludio ovjek! Moram ga se priuvat'. Ne boj se ree Fagin kad mu se povrati glas. Nije to. ne radi se o tebi, Bille. Tebi. tebi nemam to zamjeriti. A, nema ipak, je 1' da? ree Sikes strijeljajui ga pogledom i na padno premjetajui pitolj u drugi dep da mu bude pri ruci. Sva srea, za jednog od nas. Nije vano za kojeg. Kad ti budem rekao ono to ti imam rei, Bille ree Fagin privla ei stolac blie njemu razbjesnit e se jo vie nego ja. Ma nemoj! odvrati razbojnik kao da mu ne vjeruje. Guknider! I pouri jer e Nancy jo pomislit' da sam nastrad'o. Nastrad'o! uzvikne Fagin. A Nancy ti je ve iskopala jamu. Sikes pogleda Zidova neobino zbunjeno, a kad mu ne proita na licu odgovor na te zagonetne rijei, epa ga ruetinom za ovratnik i svoj ski ga prodrma. Govori, kad ti velim! ree mu. Govori, iP u te zadavit k'o pile. Zini i reci jasno i glasno to ima da kae. Na sunce s tim, pasji sine, na sunce! Recimo da je taj momak to tu lei. pone Fagin. Sikes se okrene na onu stranu gdje je Noah spavao, kao da ga nije prije toga ni primijetio. ta? ree okreui se ponovo idovu.

Recimo da nas je taj momak sve otkucao. nastavi Fagin. Da nas je otcinkao. najprije potraio prave ljude za tu svrhu, pa se onda sastao s njima na ulici da nas do u tanine opie kako bi nas mogli prepoznati i bircuz gdje e nas najlake moi pohvatati. Recimo da je sve to uinio i uz to jo otkucao akciju u kojoj smo svi manje-vie sudjelovali i sve to sam od sebe, nit' su ga hapsili, nit' presluavali, nit' zastraivali, nit' mu obeavali brda i doline, nit' mu iznudili pri znanje drei ga na kruhu i vodi nego je sve lijepo priznao sam od sebe, iz puka hira. Iskradao se nou da se sastaje s onima koji su nam najljui neprijatelji, pa nas pred njima lijepo otkucavao. uje li ti mene? uzvikne idov sijevajui oima. Recimo da je sve to on uinio, to bismo onda? to bismo onda! ponovi Sikes i masno opsuje. Kad bi me jo doek'o iv, smrsk'o bih mu lubanju ovim svojim okovanim izmama i prosuo mu mozak na sve strane. A to bi da sam to ja uinio? umalo to ne zaurla Fagin. Ja koji svata znam i koji bih mogao mnoge ljude povui za sobom na vjeala. Ne znam odgovori Sikes, ali na samu tu pomisao zakrgue zubima i problijedi. Uradio bih u eliji tako neto da bi me morali okovat'. A kad bi nam zajedno sudili, okomio bih se okovima na tebe u sudnici i prosuo ti mozak pred cijelim svijetom. Dobio bih takvu snagu u tom asu promrsi razbojnik razmahujui se miiavom rukom da bih ti smrsk'o glavu k'o kad bi ti preko nje prela nato varena kola. Bi li zaista? Bi li? ree provalnik. Probaj pa e vidjet'. A kad bi to bio Charlev, ili Lisac, ili Bet, ili. Svejedno 'ko nestrpljivo e Sikes. 'Ko bio da bio, jednako bi se proveo. Fagin se zagleda u razbojnika pa mu mahne rukom neka uti, nadnese se nad leaj na podu i prodrma spavaa ne bi li ga probudio. Sikes se podupre akama o koljena i sagne na stolcu, udei se emu sva ta zapitkivanja i pripreme. Boltere! Boltere! Siroti deko! ree Fagin diui pogled u ko jem se odraavao demonski predosjeaj uitka, te nadovee polako, naglaavajui svaku rije: Umoran je. nahodao se za njom. pratei je, Bille. Kako to misli? upita ga Sikes, trgnuvi se. Fagin mu nita ne odgovori, samo se ponovo nadnese nad spavaa i

O liver fw ist

etrdeset sedm o poglavlje

uspravi ga da sjedne. Poto je starac jo nekoliko puta ponovio njegovo lano ime, Noah napokon protrlja oi, razjapi usta i pogleda bunovno oko sebe. Ispriaj mi opet ono. jo jedanput, samo da on uje ree mu idov, upirui prstom u Sikesa. ta da ispriam? priupita pospani Noah proteui se zlovoljno. Ono o . NANCY ree Fagin i zgrabi Sikesa za rukuf kao da se boji da ne ode prije nego to je sve uo. Jesi li je pratio? Jesam. Do Londonskog mosta? Da. I tamo se sastala s dvoje ljudi? Tako je. S jednim gospodinom i jednom damom, kod koje je ve jednom prije bila sama, svojevoljno. Oni su zatraili od nje da izda sve svoje drugove, a ponajprije Monksa, to je ona i uinila, i da im ga opie, to je i uinila, i da im kae u kojoj se krmi sastajemo i u koju zalazimo, to je i uinila, i odakle se moe najbolje motriti na tu krmu, to je i uinila, i u koje se vrijeme tamo okupljamo, to je i uinila. Sve je to uinila. Sve im je ispriala, od poetka do kraja, bez pogovora, a da joj nitko nita nije prijetio, je li tako. ili nije tako? vikne Fagin bjesomuno. Tako je odgovori Noah ekajui se po glavi. Upravo je tako bilo. A to su ono rekli o proloj nedjelji? O proloj nedjelji? ponovi Noah razmiljajui. Pa ve sam vam rekao. Ponovi! Jo jedanput! uzvikne Fagin steui jo grevitije Sikesu ruku i mlatarajui drugom rukom vie glave dok mu je pjena udarala na usta. Pitali su je ree Noah, kome je, ini se, ukoliko se vie rasanji*| vao, utoliko jasnije bivalo tko je Sikes pitali su je zato nije dol^ prole nedjelje, kao to je obeala, a ona je odgovorila da nije mogli doi. A zato.? Reci i to! Zato to ju je silom zadrao kod kue Bili, ovjek o kome im je ve prije govorila odgovori Noah. I to je jo rekla o njemu? uzvikne Fagin. Sto je jo rekla o tom ovjeku o kome im je ve prije govorila? I to mu reci, i to mu reci!

Pa, da se ne moe ba lako izvui iz kue ako on ne zna kamo ona ide ree Noah. I da mu je zato onda, kad je prvi put otila do te gospoice, ha-ha-ha, morao sam se nasmijati kad je to rekla, dala neto da popije. Grom i pakao! vikne Sikes otimajui se mahnito idovu. - Pu sti me! Odgurnuvi starca od sebe, izleti iz sobe i jurne uza stube, izbezumljen i razjaren. Bille! Bille! vikne Fagin i potri za njim. Samo jo neto da ti kaem. Ne bi mu bio stigao nita rei samo da je provalnik mogao otvoriti vrata ovako je uzalud psovao i drmao vratima kad je idov stigao sav zadihan za njim. Pusti me van ree mu Sikes. Nemoj mi nita govorit', bolje e ti bit'. Pusti me van kad ti velim! Samo da ti neto kaem opet e Fagin stavljajui ruku na bravu. Nee valjda. ta? upita ga Sikes. Nee valjda, biti. suvie grub, Bille? Svitalo je i bilo toliko svijetlo da su mogli jedan drugom vidjeti lice. Naas im se ukrste pogledi; obojica sijevnu oima i shvate jedan drugoga. Hou rei produi Fagin pokazujui kako misli da je sad ve svako pretvaranje nepotrebno da pripazi kako ne bismo poslije imali neprilika. Budi lukav, Bille, nemoj pretjerivati! Sikes mu nita ne odgovori, samo otvori irom vrata koja je Fagin otkljuao, pa izjuri na pustu ulicu. Ni askom nije premiljao ni zastao, nije pogledao ni lijevo ni desno, ni u nebo ni na zemlju, gledao je samo ravno preda se, s izrazom divlje odrjeitosti na licu, a zube je tako grevito stiskao te se inilo kao da e mu stegnute vilice probiti kou. Grabio je ravno dalje a da nije ni pisnuo. Nijedan mu se mii na licu nije trznuo sve dok nije stigao do svoje kue. Tiho je otkljuao vrata, uspeo se lakim korakom uza stube i, uavi u svoju sobu, dva puta okrenuo klju u bravi, navalio teak stol na vrata i odgrnuo zastor s postelje. Djevojka je leala napol svuena u krevetu. Oito ju je probudio jer se naglo i iznenaeno prenula. Di' se! ree Sikes. To si ti, Bille! otpovrne djevojka, obradovana njegovim povra tkom.

Oliver Twist

etrdeset sedmo poglavlje

Da, ja sam glasio je odgovor. Di' se! Na stolu je gorjela svijea, ali je ovjek naglo izvue iz svijenjaka i baci na ognjite. Videi da je vani bijeli dan, djevojka poe da odgrne zastor. Ostavi to ree joj Sikes i isprui ruku da je zadri. Ima sasma dosta svjetla za ono to sam naumio. Bille protisne djevojka tihim i uznemirenim glavom zato me tako gleda? Razbojnik je nekoliko asaka sjedio i nijemo je promatrao, samo su mu se nosnice irile i prsa nadimala, a onda je epa za glavu i vrat, odvue je do sredine sobe i, bacivi pogled na vrata, zaepi joj usta svojom tekom akom. Bille! Bille! prohriplje djevojka otimajui se u smrtnom strahu. Ne. neu vikati ni plakati, neu. uj me. reci. kai mi to sam ti skrivila? Zna ti dobro, vjetice prokleta! odgovori joj razbojnik suzdra vajui dah. Noas su te pratili i uli svaku rije koju si izgovorila. Onda mi potedi ivot ako Boga zna, kao to sam ja tvoj potedjela odvrati djevojka povijajui se uza nj. Bille, dragi Bille, nee valjda imati srca da me ubije. O, sjeti se svega ega sam se noas odrekla radi tebe! Mora uzeti sebi toliko vremena da razmisli, da ne ogrijei duu jo jednim zloinom; neu te pustiti, ne moe vie nikud. Bille, Bille, Boga radi, tebe radi, mene radi, stani, nemoj proli jevati krv! Bila sam ti vjerna, tako mi grene due! ovjek se svom snagom otimao da oslobodi ruke, ali gaje djevojka grevito stezala i, koliko se god on upinjao, nije se mogao istrgnuti iz njena zagrljaja. Bille uzvikne djevojka nastojei da mu glavu nasloni na prsa onaj gospodin i ona draga gospoica rekli su mi noas kako bi me mogli skloniti u neku stranu zemlju da poivim tamo sama i na miru. Pusti me da odem opet do njih i da ih na koljenima zamolim da budu isto tako milostivi i dobri prema tebi, pa da oboje pobjegnemo iz ovog uasnog mjesta i, daleko jedno od drugoga, zaponemo bolji ivot, da zaboravimo kako smo dosad ivjeli, da se sjeamo svega ovoga samo u molitvama i da se nikad vie ne vidimo. Nikad nije kasno za kajanje. Tako sumi i oni rekli, i sad mi je to jasno, samo mora uzeti sebi vre mena, malo, malo vremena! Provalnik oslobodi jednu ruku i dohvati pitolj. Premda je bio izbezumljen od bijesa, glavom mu proleti misao da e ga odmah uhvatiti ako bude pucao, pa je svom snagom koju je mogao prikupiti udari dva

puta kundakom po licu koje bijae okrenuto njemu, samo to im se obrazi nisu dodirivali. Ona zaglavinja i padne, obnevidjela od krvi to joj je iknula iz duboke rasjekotine na elu, ali se nekako na jedvite jade pridigne na koljena, izvue iz njedara bijeli rupi onaj isti koji joj je dala Rose Mavlie podigne ga posljednjim ostacima snage uvis u sklopljenim rukama, koliko je god mogla blie nebu, i u posljednjem dahu uputi Stvoritelju molitvu neka joj se smiluje. Bijae to sablastan prizor. Ubojica ustukne teturajui do zida i, zaklonivi oi rukom, dohvati teku toljagu i dotue nesretnicu.

O liv e r T w ist

etrdeset osm o poglavlje

etrdeset osm o poglavlje

Sikesov bijeg.
Od svih nedjela to su pod okriljem tame poinjena te noi na prostranom londonskom podruju, to je bilo najgroznije. Od svih strahota to su svojim zadahom okuile zrak toga jutra, ta je bila najprljavija i najokrutnija. Sunce jarko sunce koje ne donosi ovjeku samo svjetlo nego i nov ivot, i nadu, i svjeinu obasjalo je gusto napueni grad bistrim i istim sjajem. Njegove su zrake podjednako prodirale kroz skupocjena arena okna i prozore oblijepljene papirom, kroz kupolu katedrale i pukotine potleuica. Osvijetlile su i sobu u kojoj je leala umorena ena. Jesu, osvijetlile su je. Ubojica je pokuao sprijeiti zrake da uu, ali su one preplavile sobu. Kad je prizor bio sablastan pri mutnom jutarnjem svjetlu, kakav je tek bio sad, obasjan jarkim suncem! Sikes ni da se pomakne. Bojao se pomaknuti. rtva je zastenjala i tr-znula rukom pa je on, obuzet stravom kojoj se pridruio bijes, ponovo udari, i ponovo. U jednom trenutku baci prostirku preko nje, ali je jo gore bilo zamiljati njene oi kako se okreu prema njemu, nego ih gledati kako zure nekud gore, kao da promatraju kako odbljesak lokve zgruane krvi treperi i podrhtava na stropu. Naglo odbaci prostirku s nje. Pred njim je lealo mrtvo tijelo sama krv i meso, nita vie ali kakvo meso, i koliko krvi! Ukree vatru i baci toljagu u nju. Na kraju toljage bio se prilijepio pramen kose to umah plane, svine se i pretvori u lagan puhor koji zahvati zrana struja i ponese, kovitlajui ga, u dimnjak. ak ga i to preplai, ma koliko da je bio okorio. Svejedno je drao svoje oruje u vatri dok se nije raspalo, a onda ga baci na ugljevlje da do kraja izgori i pretvori se u pepeo. Zatim se opere i oisti odijelo na kojem je bilo

mrlja to ih nije mogao odstraniti, pa ih stoga izree i spali. A koliko je takvih mrlja bilo po cijeloj sobi! ak su i psu bile ape krvave. Za sve to vrijeme nije se nijednom okrenuo lesu, ni na trenutak. Poto je sve to obavio, poe natrake prema vratima vukui psa za sobom da ne bi opet okrvavio ape i iznio na ulicu nove dokaze o poinjenom zloinu. Tiho zatvori vrata za sobom, zakljua ih, strpa klju u dep i izie iz kue. Prijee na drugu stranu ulice i pogleda gore, na prozor, kako bi se uvjerio da se izvana nita ne vidi. Jo je bio navuen zastor koji je ona htjela odgrnuti da u sobi zasine svjetlo to ga nikad vie nee vidjeti. Tijelo je njeno lealo do prozora. On je to znao. Boe, kako sunce upire ba u to mjesto! Bijae to samo letimian pogled. Odlanulo mu je im je iziao iz sobe. Fune psu i bre ode s njim dalje. Proe kroz Islington, popne se na zaravanak u Highgateu gdje stoji spomen-kamen podignut u ast Whittingtonu', sie niz Highgate Hill dvoumei se i ne znajui na koju stranu da krene gotovo odmah im je poeo silaziti, udari opet desno i zaputi se stazom preko polja, pored Caenske ume, i tako izbije na Hamsteadsku pustopoljinu. Poto je proao kroz udolinu kod Vale of Healtha, popne se na suprotni obronak i prijee preko ceste to spaja sela Hampstead i Highgate, te produi preostalim dijelom pustopoljine sve do poljana u North Endu. Legne pod ivicu i zaspi. Uskoro je opet bio na nogama i nastavio put, ali ne dalje u polja nego glavnom cestom prema Londonu, pa onda opet natrag, pa onda opet jednim dijelom puta kojim je ve bio proao, pa je lunjao amo-tamo po poljima, i otpoivao na rubu jarka, i kretao dalje prema nekom drugom mjestu, i ponovo se vraao, i opet dalje lunjao. Ima li u blizini kakvo mjesto koje nije suvie ivo i u kojem bi mogao neto pojesti i popiti? Ima, Hendon. To je zgodno mjesto, nije daleko, nekako je izvan ruke. Onamo usmjeri svoje korake gdjekad bi potrao, a gdjekad bi, iz neke udne nastranosti, milio kao pu ili bi ak stao i tratio vrijeme lomei tapom ivice. Ali kad je doao u to mjesto, uinilo mu se da ga svi ljudi na koje nailazi ak i djeca pred vratima kua nekako sumnjiavo gledaju. I vrati se istim putem jer nije imao hrabrosti kupiti togod da zaloi ili okvasi grlo, iako nije sate

1. Whittington Richard Whittington dobrotvor i gradonaelnik Londona.

(1358. 1423.), legendarni

Oliver Twist

i sate nita okusio; i opet je tumarao pustopoljinom ne znajui na koju stranu da krene. Prevalio je ve milje i milje i opet se vraao na isto mjesto. Jutro i podne su proli i dan je bio na izmaku, a svejednako je lunjao amo-tamo, i gore-dolje, i okolonaokolo, i svejednako se motao oko istog mjesta. Najposlije je upravio korake put Hatfielda. Bilo je ve devet sati naveer kad su ovjek, posve iscrpljen, i pas koji se jedva vukao i hramao od neuobiajenih napora, sili niz brdo do crkve u tom mirnom selu i, klipui cestom, uuljali se u malu krmu ije ih je turo svjetlo bilo jo izdaleka privuklo. U toionici je gorjela vatra, a oko nje je sjedilo i pilo nekoliko teaka. Razmakli su se da naprave mjesta neznancu, ali je on sjeo u najdalji kut, jeo i pio sam, ili bolje rei sa psom, kojem bi od vremena do vremena bacio koju mrvicu. Razgovor ljudi okupljenih u krmi vrtio se oko oblinjih njiva i njihovih vlasnika, a kad su te teme bile iscrpljene, prelo se na to koliko je godina doivio neki starac koji je umro prole nedjelje. Mlai ljudi meu prisutnima drali su da je bio vrlo star, a stariji su tvrdili da je umro u najboljim godinama jedan je sijedi djedica rekao da nije bio stariji od njega i da je mogao poivjeti jo najmanje deset-petnaest godina samo da se bolje uvao, samo da se bolje uvao] U tom njihovu razgovoru nije bilo niega to bi moglo privui razboj-nikovu pozornost ili ga uznemiriti, pa je on, poto je platio raun, sjedio utke i nezapaen u svom kutu. Samo to nije zadrijemao kad se prene od bunog dolaska jednog ovjeka. Bijae to nekakav vandroka, napol torbar a napol sajamski lakrdija, koji se potucao od mjesta do mjesta prodajui brusove, brijako remenje, britve, sapun za brijanje, mast za konjsku opremu, ljekarije za pse i konje, jeftine mirisave vodice, pomade i slinu robu koju je nosio u torbi obramnici. Teaci su njegov dolazak doekali kojekakvim neslanim alama, koje nisu prestajale sve dok nije poveerao i izloio svoje blago, te vjeto povezao posao sa zabavom. A to ti je to tu? Jede li se to, Harry? priupita ga nasmijani teak upirui prstom u kockice od nekakve mase. To ree ovo uzimajui jednu kockicu u ruku to vam je naj pouzdanije i najbolje sredstvo za odstranjivanje svakojakih mrlja od hre, neistoe, plijesni i snijeti, masti i masnoe, pjega i tokica, sa svile, atlasa, platna, batista, sukna, krepa, tofa, tepiha, merina, muslina, pamunih i vunenih tkanina. Mrlje od vina, od voa, od piva, od vode, od boje, od katrana, sve se mrlje gube kao rukom odnesene za-

etrdeset osmo poglavlje

hvaljujui ovom najpouzdanijem i najboljem sredstvu za odstranjivanje mrlja. Ako dama okalja ast, dovoljno je da proguta ovakvu jednu kockicu i ne treba nita vie da brine jer ovo je otrov. Ako tko od gospode eli to provjeriti, neka samo proguta ovakvu jednu kockicu i nee mu vie trebati dokaza jer ovo djeluje isto tako pouzdano kao i kugla iz pitolja, samo to ima mnogo neugodniji okus pa slui vie na ast onome tko za tim posegne. Samo peni komad. Ovolika vrijednost, a samo peni komad! Odmah se jave dva kupca, a nekolicina se prisutnih oito jo skanjivala. Prodava to zapazi pa navali jo vie hvaliti svoju robu. Hajde, narode, jo malo pa nestalo nastavi ovo. etrnaest vodenica, est parostroja i jedna galvanska baterija izrauju dan i no ovo univerzalno sredstvo, pa ipak ga ne mogu dovoljno nasmagati, iako ljudi toliko rade da ih mrtve odnose s posla, a njihove udovice odmah dobivaju penziju, po dvadeset funti godinje za svako dijete, a za blizance premije od pedeset funti! Samo peni komad! Primaju se i dva polupenija, a nee biti odbijene ni etiri etvrtine penija. Samo peni kockica! Skida mrlje od vina, od voa, od piva, od vode, od boje, od katrana, od blata i od krvi! Evo jedne mrlje na eiru ovog gospodina ovdje koju u odstraniti prije nego to mi gospodin stigne naruiti vr piva. Hej! uzvikne Sikes i skai na noge. Daj 'vamo taj eir! Oistit u vam ga, gospodine odgovori ovjek namigujui dru tvu prije nego to stignete do mene da ga uzmete. Gospodo moja, pogledajte ovu tamnu mrlju na eiru ovoga gospodina, nije vea od ilinga, ali je deblja od pola krune. Svejedno je li to mrlja od vina, od voa, od piva, od vode, od boje, od katrana, od blata ili od krvi. Nije dopro dalje jer Sikes u tom trenutku runo opsuje, prevrne stol, istrgne mu eir iz ruke i izleti iz krme. Obuzet onom istom mjeavinom udnovatih osjeaja i neodlunosti koje se cijeli dan nikako nije mogao osloboditi, ubojica, videi da ga nitko ne prati i da ga ljudi u gostionici po svoj prilici smatraju za neku mrzovoljnu ispiuturu, krene natrag, put grada. Zaobilazei svjetla fenjera na potanskoj koiji to je stajala na ulici, zapazi da su ta kola upravo stigla iz Londona i da stoje ispred potanskog ureda. Gotovo da je znao to e se dogoditi, ali svejedno prijee preko ceste i pone prislukivati. Oruani je pratilac stajao na vratima i ekao da mu predaju potansku vreu. U tom hipu prie mu ovjek obuen kao lovouvar i doda mu koaru to je ve spremna stajala na ploniku.

O liver T toist

etrd eset o sm o p o g lav lje

To je za vae ljude? priupita ga pratilac. Hej, ima li tko iv unutra? K vragu i ta vaa vrea, ni preksino je niste spremili na vrije me; ovako ne moe dalje, da znatel Ima li ta novo u gradu, Bene? upita ga lovouvar i primakne se malo prozoru kako bi se mogao to bolje diviti konjima. Nema nita, koliko ja znam odgovori ovjek navlaei rukavice. itu je malko skoila cijena. A uo sam i za neko ubojstvo, tamo dolje oko Spitalfieldsa, ali ljudi svata priaju. ' To je ipak iva istina dobaci jedan putnik iz koije gledajui kroz prozor. Strano ubojstvo] Ma nemojte! odvrati pratilac prinosei ruku kapi. A je li ubijen mukarac ili ena, gospodine? ena odgovori putnik. Pretpostavlja se da je. Sto je sad, Bene? nestrpljivo e koija. K vragu i ta njihova vrea ree pratilac. Jeste li vi tamo pozaspali, to li? Evo me, dolazim! dovikne potar i dotri. Dolazi proguna pratilac. Dolazi k'o to dolazi i ona mlada bogataica koja e se zagledati u mene, samo ne znam kad. Dobro, daj to 'vamo. Tako, vidi. Rog veselo zatrubi i koija krene. Sikes je i dalje stajao na ulici, kao da ga nije nimalo kosnulo ono to je uo, zaokupljen jedino milju na koju stranu da krene. Na kraju opet udari natrag, cestom koja vodi iz Hatfielda u St. Albans. Uporno je iao dalje, ali kad je ostavio gradi za sobom i utonuo u mrak na pustoj cesti, osjeti kako mu se strava i uas uvlae u kosti. Sve oko njega, i stvari i njihove sjene, bilo da miruju ili da se kreu, poprimalo je obrise jezovitih privienja, ali to strahovanje nije bilo nita prema sjeanju na onu sablasnu priliku koju je jutros vidio i koja ga je progonila u stopu. Nazirao je njenu sjenu u tmini, uoavao i najsitnije pojedinosti na njenim obrisima i zapaao kako ukoeno i sveano stupa pored njega. uo je kako joj odjea uti po uvelu Uu, a svaki daak vjetra donosio mu je sa sobom onaj njen posljednji prigueni krik. Kad bi zastao, zastala bi i ona. Kad bi potrao, pola bi i ona za njim ali ne trkom to bi ve bilo olakanje nego kao le koji je od ivota zadrao samo sposobnost da se kree, noen nekim laganim i sjetnim, jednolinim povjetarcem. Katkad bi se okrenuo njoj, obuzet oajnikom odlunou da siloift* odagna tu utvaru od sebe, pa makar ga i usmrtila svojim pogledorri| ali bi mu se u isti mah kosa digla na glavi i krv mu se sledila u ilama

jer bi se i ona okrenula s njim i opet mu se nala za leima. Prije podne je neprestano bila pred njim, a sad je bila za njim vjeito za njim. Naslonio se leima na nasip i umah osjetio kako mu lebdi nad glavom, ocrtavajui se jasno na hladnom nonom nebu. Izvali se na cestu poleuke na cestu. Stajala mu je vie glave, nijema, uspravna i nepomina ivi nadgrobni spomenik na kojem je natpis ispisan krvlju. Neka mi nitko ne kae da ubojica moe izmaknuti pravdi i neka ne tvrdi da je providnost slijepa! Ta duga minuta smrtnog straha bila je sto puta gora od ne znam kakve nasilne smrti. U polju pored kojeg je prolazio stajala je koliba u koju se mogao skloniti. Pred njom su se dizala tri visoka jablana pa je unutra bio jo vei mrak, a vjetar je hujao kroz njihove kronje kao da alostivo narie. Nije mogao dalje dok ne svane dan, pa se opruzi u kolibi uza sam zid, ali su ga tu ekale nove muke. Jer, sad mu se poelo priviati lice, isto onako uporno ali jo strasnije od onog privienja kojeg se bio oslobodio. One njene razrogaene oi, onako mutne i staklaste, koje mu je bilo lake gledati nego ih zamiljati, pojavile se usred tame svijetle bijahu same po sebi iako nisu nita osvjetljavale. Bila su samo dva oka, ali su bila posvuda. im bi zamirio, pred oi bi mu izila ona njihova soba, sa svim dobro znanim predmetima neke bi od njih bio zacijelo zaboravio kad bi ih se ba htio prisjetiti svaki od njih na svom mjestu. I le je bio na svom mjestu, a oi su mu bile iste onakve kako ih je vidio kad se iskradao iz sobe. Ustane i izjuri iz kolibe u polje. Privienje je izilo za njim. Vrati se u kolibu i opet se skutri u njoj. Jo prije nego se opruio, ugleda ponovo one oi. I leao je tako sav prestravljen, i podrhtavao od glave do pete, i hladan mu znoj izbijae na svaku poru, kad odjednom noni vjetar donese do njega huku odnekuda iz daljine i glasove to su odavali iznenaenje i stravu. Svaki ljudski glas na tom pustom mjestu bio mu je dobro doao, pa ma bio to i poziv na uzbunu. Pri pomisli na neposrednu opasnost, vrate mu se snaga i odrjeitost, te skoi na nage i izjuri iz kolibe. Reklo bi se da cijelo nebo gori. Plameni su se jezici propinjali uvis prosipljui iskre na sve strane i valjajui se jedan preko drugog, osvjetljavajui na milje nadaleko sve oko sebe i tjerajui oblake dima prema mjestu gdje je stajao. Vika je bivala sve glasnija kako su pristizali ljudi, ve je uo uzvike: Vatra! izmijeane sa zvonjavom na uzbunu, ruenje tekih predmeta i praskanje plamenova dok obavijaju novu zapre-

Oliver Twist

etrdeset deveto poglavlje

kako su se Monks i gospodin Broumloiv napokon sastali, o emu su razgovarali i to je omelo njihov razgovor.
Ve se poeo hvatati mraak kad je gospodin Brownlow pred svojom kuom iziao iz fijakera i tiho pokucao. Kad su se kuna vrata otvorila, iz fijakera izie krupan ovjek i stane s jedne strane potege, a s kozlia sie drugi i stane s druge strane. Na mig gospodina Brownlowa, oni izvedu i treeg ovjeka iz koije, poduhvate ga izmeu sebe i bre-bolje uguraju u kuu. Taj je ovjek bio Monks. Isto su se tako popeli uza stube a da nisu ni rijei progovorili. Gospodin Brownlow iao je pred njima i odveo ih do jedne stranje sobe. Monks, koji se oito nerado popeo uza stube, zastane pred vratima te prostorije. Ona dvojica pogledaju starog gospodina kao da oekuju njegove daljnje naloge. On dobro zna kakav je izbor pred njim ree gospodin Brownlow. Ako se bude skanjivao ili samo prstom maknuo bez vaeg odobre nja, odvui ete ga na ulicu, pozvati policiju u pomo i optuiti ga u moje ime da je opasan zloinac. Kako se usuujete govoriti tako neto o meni? upita ga Monks. A kako se vi, mladiu, usuujete da me na to nagonite? odvrati gospodin Brownlow gledajui ga netremice. Niste valjda toliko ludi da sad odete iz ove kue? Pustite ga. Eto, gospodine, moete slobo dno ii, ali mi emo za vama. Kunem vam se svim to mi je najdrae i najsvetije na ovom svijetu da u vas onog asa kad stupite na ulicu dati uhapsiti zbog prevare i krae. Spreman sam na to i neu od toga odustati. Ako ne popustite, sami ete biti krivi za svoju propast. Po ijem su me nalogu ove psine ovdje ugrabile na ulici i silom dovele ovamo? upita ga Monks gledajui sad jednog, sad drugog od one dvojice to su stajali uza nj.

etrdeset deveto poglavlje

Po mom nalogu odgovori gospodin Brownlow. Ja odgovaram za njihov postupak. Ako drite da vam je protuzakonito uskraena sloboda imali ste mogunost i prilike da se domognete slobode dok smo vas vodili ovamo, ali ste smatrali za uputno da se ne opirete ponavljam vam, zatraite zatitu vlasti. Ja u se takoer obratiti vlastima, ali ako budete ili tako daleko, kad se jednom naete u ruka ma vlasti, onda se nemojte aliti da sam bio nemilosrdan prema vama i nemojte rei da sam vas ja gurnuo u ponor u koji sami srljate. Monks je, oito, bio smeten i zabrinut. Dvoumio se. Samo se bre odluite! ree gospodin Brownlow posve mirno ali odluno. Ako elite da javno iznesem svoju optubu i da vas prepustim sudskoj kazni na koju ne mogu utjecati ali je mogu, sa zebnjom u srcu, predvidjeti ponovo vam velim da vas nitko ovdje nee vie zadravati. Ako se pak pouzdate u moju dobronamjernost i u milost onih kojima ste uinili mnogo naao, sjedite bez rijei na ovaj stolac koji vas eka puna dva dana. Monks promrsi neto nerazumljivo, ali jo krzmae. Nemojte se dugo premiljati ree gospodin Brownlow. Kad bih rekao samo jednu rije, ne biste vie mogli nita birati. ovjek se svejednako dvoumio. Ne kanim se pogaati s vama proslijedi gospodin Brownlow a nemam ni prava jer zastupam ivotne probitke drugih ljudi. A nema li. priupita ga Monks zamuckujui nema li moda, kakav srednji put? Nema. Monks baci tjeskoban pogled na starog gospodine, a kad mu na licu proita samo strogost i odrjeitost, ue u sobu i sjedne slijeui ramenima. Zakljuajte vrata izvana ree gospodin Brownlow pratiocima i uite tek na znak zvonca. Ljudi ga posluaju i tako njih dvojica ostanu sami u sobi. Krasan postupak, gospodine ree Monks odbacujui eir i ogr ta. Krasan postupak od najstarijeg prijatelja mog oca! Upravo zato i postupam ovako s vama, mladiu, to sam bio naj stariji prijatelj vaeg oca odvrati gospodin Brownlow to su sve nade i snovi mojih mladenakih i sretnih godina bili vezani za njega i za ono divno stvorenje koje je bilo u krvnom rodu s njim i koje me u cvijetu mladosti ostavilo samog i neutjenog na ovom svijetu, zato to je on kleao sa mnom pred odrom svoje jedine sestre dok je jo bio dijete, onog jutra kad je imala postati mojom nevjestom da se nije

mm"Oliver Twist etrdeset deveto poglavlje

nebu drukije prohtjelo, zato to je od tog trenutka moje ucviljeno srce prionulo uz njega i ostalo mu privreno u svim kunjama i zabludama kroz koje je prolazio sve dok nije umro, zato to mi je dua puna starih uspomena i sjeanja, pa ak i sad pogled na vas budi u meni misli na njega, eto, sve me to nuka da dan-danas blago postupam s vama. jest, Edwarde Leeforde, i dan-danas. i da se crvenim to kaljate njegovo ime. Kakve veze ima sa svim tim moje ime? upita ga mladi, poto je utio neko vrijeme i u udu gledao subesjednika kako se uzrujava. Sto uope meni znai moje ime? Nita odgovori gospodin Brownlow vama ne znai nita, ali je to bilo i njezino ime, i meni, starcu, ak i nakon toliko vremena, srce u grudima uzdrhti i zaigra kao nekad im ujem da netko izgovori to ime. Ba mi je drago, zaista drago to ste ga promijenili. Sve je to lijepo i dobro ree Monks (i dalje emo ga nazivati tim posuenim imenom) nakon duge utnje za koje se zlovoljno i prkosno vrpoljio na stolcu, a gospodin Brownlow sjedio zaklonivi lice rukom ali to vi zapravo hoete od mene? Vi imate brata ree gospodin Brownlow poto se prenuo i bilo je gotovo dovoljno da vam apnem na uho njegovo ime kad sam vam priao s lea na ulici pa da poete sa mnom ovamo, toliko ste bili zateeni i uplaeni. Nemam ja nikakva brata ree Monks. I sami znate da sam bio jedinac. Zato mi govorite tu o nekom bratu kad znate da ga ne mam? Sluajte dobro to u vam rei, a to moda ne znate opet e gospodin Brownlow. Vjerujem da e vas to zanimati. Znam da ste vi jedini i posve neprirodan plod onog nesretnog braka, u koji su obiteljska oholost i najprljavija i najuskogrudnija tatina gurnule vaeg jadnog oca dok je jo bio, tako rei, dijete. Ne diraju me mnogo te vae rijei upadne mu Monks u rije smijui se podrugljivo. Vama je poznata ta injenica i meni je to dovoljno. Ali ja isto tako znam produi stari gospodin do kakvih je sve jada, dugotrajnog natezanja i beskrajnih muka dovela ta naopaka brana veza. Znam kako su teko i muno oba ta jadna brana druga vukla svoj preteki jaram u ivotu koji im je i jednom i drugom bio zatrovan. Znam kako su nakon hladne uljudnosti uslijedila otvore na bockanja, kako je ravnodunost ustupila mjesto kivnosti, kivnost mrnji, a mrnja gnuanju, dok nisu napokon raskinuli lance kojima

su bili okovani, te se razili svako na svoju stranu. Oboje su u srcu ponijeli gorinu od koje ih je samo smrt mogla osloboditi, a koju su pred svijetom nastojali prikriti najveselijim dranjem to su ga mogli zauzeti. Vaa je majka u tome uspjela, sve je uskoro zaboravila, ali vaeg je oca taj crv grizao jo godine i godine. Pa dobro, razili su se ree Monks i ta onda? Kad su ve ivjeli neko vrijeme razdvojeni nastavi gospodin Brownlow i vaa se majka lijepo zabavljala na kontinentu i posve bila zaboravila na svoga mua koji je bio deset godina mlai od nje, on je skrena srca amio kod kue i sklopio neka nova prijateljstva. Ta vam je injenica valjda ipak poznata. Nije odgovori Monks odvraajui pogled i lupajui nogom o pod, kao ovjek koji je nakanio sve nijekati. Nije. Vae mi dranje, kao i vai postupci, pokazuju da to niste zabora vili i da vas je to uvijek ispunjalo gorinom napomene gospodin Brownlow. Govorim vam o onome to se dogodilo prije petnaest godina, kad vama nije bilo vie od jedanaest, a vaem ocu tek trideset i jedna, jer je on, ponavljam, bio jo djeak kad je njemu njegov otac naloio da se oeni. Treba li ba da se vraam na dogaaje koji bacaju sjenku na uspomenu vaeg oca, ili elite da vas toga potedim, da mi priznate svu istinu? Nemam ja vama ta priznavati odvrati Monks. Nastavite samo, ako elite. Dobro, onda nastavi gospodin Brownlow. Ti novopeeni pri jatelji vaeg oca bili su jedan umirovljeni mornariki oficir kome je ena bila umrla prije otprilike pola godine i ostavila mu dvoje djece bilo ih je vie, ali su, sreom, ostale na ivotu samo te dvije keri, od kojih je jedna bila devetnaestogodinja ljepotica, a drugoj je bilo tek dvije-tri godine. Pa to se to mene tie? upita ga Monks. ivjeli su produi gospodin Brownlow kao da nije ni uo njego vu upadicu u jednom kraju nae zemlje u kojem se va otac naao na svojim lutanjima i u kojem se nastanio. Upoznali su se, zbliili, sprijateljili, sve je to ilo brzo jedno za drugim. Va je otac bio izuze tno darovit ovjek. Bio je u svemu nalik na svoju sestru. to ga je stari oficir bolje upoznavao, to ga je vie volio. Kamo sree da se na tome svrilo, ali ga je zavoljela i njegova ki. Stari gospodin uuti. Monks je grizao usne i zurio u pod. Kad je to vidio, gospodin Brownlow proslijedi: Nakon godinu dana zaruio se, sveano se zaruio s njegovom ker-

Oliver Twist

etrdeset deveto poglavlje

kom. On je bio prva prava, arka i jedina ljubav te bezazlene djevojke. Vaa je pria neobino duga pripomene Monks mekoljei se na stolcu. To je, mladiu, istinita, tuna i bolna pria odvrati gospodin Brownlow a takve su prie obino duge; kad bi bila ispunjena ne pomuenom sreom i radou, bila bi vrlo kratka. Najposlije umre jedan od onih bogatih roaka radi ijeg je probitka i ugleda bio va otac rtvovan, kao i mnogi drugi to nije nikakva rijetkost a da bi; nekako ispravio zlo koje mu je nanio, ostavi mu svoj lijek protiv svih zala novac. Va je otac morao odmah otputovati u Rim, gdje je taj njegov roak bio na lijeenju i gdje je umro ostavivi svoje poslove posve nesreene. Otputovao je, a onda se i sam nasmrt razbolio. im je ta vijest stigla u Pariz, vaa je majka doputovala za njim i dovela vas sa sobom. On je umro sutradan po vaem dolasku a da nije ostavio za sobom oporuke nikakve oporuke tako da je cijeli njegov imutak pripao njoj i vama. Ovaj je dio kazivanja Monks sluao pritajena daha. Na licu mu se zrcalila velika radoznalost, iako nije gledao u sugovornika. Kad je gospodin Brownlow naas uutio, pomakne se na svom mjestu, kao ovjek kome je naglo odlanulo, i otare rupiem zaareno elo i ruke. Prije nego to je otputovao u inozemstvo, na proputovanju kroz London, va je otac navratio do mene ree gospodin Brownlow polako, upirui pogled u svoga subesjednika. To nisam znao uplete Monks glasom koji je toboe izraavao nevjericu, ali je iz tog glasa vie izbijalo neugodno iznenaenje. Navratio je do mene i ostavio mi, izmeu ostalih stvari, sliku portret koji je sam naslikao one sirote djevojke nerado ju je ostavljao kod mene, ali je nije mogao ponijeti na taj nepredvieni put. Bio je, tako rei, sjena od ovjeka, iscrpljen od tjeskobe i kajanja, govorio je nesuvislo i zdvojno o tome kako je upropastio i obeastio tu djevojku, povjerio mi svoju namjeru da svu imovinu poto-poto rasproda pa da jedan dio tog svog novog bogatstva ostavi eni i vama i da napusti domovinu bilo mi je jasno da je nee napustiti sam i da se nikad vie ne vrati. ak ni meni, svom starom i dobrom prijate lju s kojim je bio vezan uspomenom na stvorenje koje nam je obojici bilo od svih najdrae, ak ni meni nije htio nita vie povjeriti, samo mi je obeao da e mi u pismu sve objasniti i da e me nakon toga jo jednom posjetiti, po posljednji put na ovom svijetu. Na alost, tada je ve bilo posljednji put. Nisam vie primio nikakva pisma i nikad ga vie nisam vidio.

Nakon krae utnje gospodin Brownlow nastavi ovako: Kad je sve to prolo, otiao sam na poprite njegove da se po sluim izrazom koji bi svijet olako upotrijebio, a njemu je sad ionako svejedno je li svijet obziran ili bezobziran prema njemu njegove grene ljubavi, jer sam odluio, ako se moje bojazni obistine, da toj djevojci ponudim srce i dom u kojima e nai utoite i utjehu. Njena se obitelj, meutim, tjedan dana prije toga bila odselila odande; po plaali su sve svoje sitne dugove i preko noi nestali. Kamo su otili, i zato, to mi nitko nije znao rei. Monks dahne jo slobodnije i pogleda oko sebe smjekajui se slavodobitno. Gospodin Brownlow primakne blie stolac i produi: Kad me jedna ruka, koja je monija od pukog sluaja, nanijela na put vaeg brata slabako zaputeno dijete u prnjama koje sam spa sio od zla i opaine. Sta? uzvikne Monks. Da, ja sam ga spasio ponovo e gospodin Brownlow. Pa re kao sam vam da e vas moja pria jo zanimati. Kaem vam da sam ga spasio, vidim da vam je va prepredeni ortak zatajio moje ime, iako ono vama, koliko ja znam, ne bi nita znailo. Kad sam ga dakle spasio, dok se on kod mene oporavljao od bolesti, zaprepastila me njegova nevjerojatna slinost s portretom koji sam vam spomenuo. Ve onda kad sam ga prvi put vidio, onako prljavog i jadnog, zapazio sam kako mu na licu titra izraz koji mi se uinio poznat, kao da sam naas u snu ugledao lice nekog starog prijatelja. Ne moram vam sad valjda priati o tome kako je bio ugrabljen prije nego to mi je ispriao . svoju prolost. A zato ne? urno ga priupita Monks. Zato to vi vrlo dobro znate kako je to bilo. Ja? Uzalud vam je poricati odvrati gospodin Brownlow. Dokazat u vam da znam i mnogo vie od toga. Ne. ne. ne moete vi meni nita dokazati promuca Monks. Hajde, dokaite ako moete! Vidjet emo pripomene stari gospodin gledajui ga ispitljivo. Djeak se izgubio i nikako ga vie nisam uspio pronai. Budui da je vaa majka umrla, znao sam da biste jo jedino vi mogli razrijeiti tu tajnu, pa kad sam doznao da ivite na svom imanju u zapadnoj Indiji kamo ste se, kao to i sami dobro znate, povukli nakon majine smrti, da biste izbjegli posljedicama nevaljaltina koje ste ovdje poi nili otisnuo sam se na putovanje. Meutim, vi ste nekoliko mjeseci

Oliver Twist

etrdeset deveto poglavlje

prije toga bili otputovali iz Indije i navodno ste bili u Londonu, ali mi nitko nije znao rei gdje ste zapravo. Vratio sam se i ja. Vai zastupnici nisu imali pojma o vaem boravitu. Rekli su mi da, kao i uvijek, dolazite i odlazite kako vam padne na pamet da ponekad navraate svaki dan, a ponekad vas nema mjesece i mjesece ali da se, po svemu sudei, i dalje skrivate i druite s onim istim groznim propalicama s kojima ste drugovali jo dok ste bili neposluan i divlji djeak. Dodijavao sam vaim zastupnicima neprestanim zapitkivanjem za vas,' alabazao sam ulicama danju i nou, ali je do prije dva sata sav moj trud bio uzaludan jer vas nigdje ni naas nisam uspio vidjeti. E pa, sad me vidite ree Monks i drzovito ustane. I to sad? Prevara i kraa su krupne rijei, a vi mislite da se moete njima razba civati samo zato to ste uvrtjeli sebi u glavu da postoji neka slinost izmeu jednog zloestog derana i slike jednog pokojnog dokonog ma zala, a ne znate ni je li taj plaljivi par uope imao dijete, ak ni to ne znate pouzdano. Nisam znao, ali sam u ovih etrnaest dana sve doznao odvrati gospodin Brownlow i takoer ustane. Imate vi, imate brata, i znate da ga imate, i poznajete ga. Postojala je oporuka koju je vaa majka unitila, a na samrti vam je povjerila tu tajnu i ostavila cijelo nasljed stvo. U toj se oporuci spominjalo dijete koje e se vjerojatno roditi kao plod te nesretne veze. To se dijete i rodilo i vi ste ga sluajno sreli, a kad ste primijetili koliko je nalik na oca, u vama se probudila su mnja. Otili ste u mjesto gdje se djeak rodio. Postojali su jo dokazi, dugo prikrivani dokazi, o njegovu roenju i porijeklu. Te ste dokaze vi osobno unitili, jer ste od rijei do rijei rekli svom ortaku idovu ovako: jedini dokazi o djeakovu porijeklu lee sad na dnu rijeke, a ona stara vjetica koja ih je dobila od njegove majke trune u lijesu. Nevrijedni sine, kukavico, laljive, ti koji nou uruje po mranim zakucima s lopovima i ubojicama, ti ije su spletke i smicalice stajale glave djevojke koja je bila milijun puta bolja od tebe, ti koji si jo od kolijevke zagoravao ivot svom ocu i u kome su bujale sve zle strasti, poroci i opaine dok nisu napokon izbile u stranoj bolesti koja ti je iznakazila lice, kao to ti je iznakaena i dua zar ti, Edwarde Leeforde, ima jo obraza da mi prkosi? Ne, ne, nemam! uzvikne kukavica, dotuen tekim optubama. Znam za svaku rije nastavi stari gospodin za svaku rije koju ste izgovorili ti i onaj mrski nitkov. Sjene na zidu ule su vae rijei izreene aptom i dojavile ih meni; pogled na siroto progonjeno

dijete ganuo je ak i djevojku ogrezlu u zlu, dao joj hrabrosti i gotovo je preobrazio u uzor vrline. Poinjeno je umorstvo u koje si moralno, ako ne i stvarno, upleten. Nisam, nisam unese mu se Monks u rije. Ne. ne. nita ja o tome ne znam; ba sam se htio raspitati to se to dogodilo kad su me vai ljudi na ulici pograbili. Ne znam koji je razlog tom ubojstvu; mislio sam da je posrijedi bila obina svaa. Razlog je bio taj to je djelomino otkrivena tvoja tajna napo mene gospodin Brownlow. Hoe li je sad otkriti itavu? Hou, hou. Hoe li potpisati iskaz u kojem e biti iznesene sve injenice, a onda sve to ponoviti pred svjedocima? Hou, sve u priznati. Hoe li ostati ovdje na miru dok ne sastavimo taj iskaz i hoe li onda poi sa mnom na bilo koje mjesto koje ja odaberem da usmeno posvjedoi svoj iskaz? Uinit u i to ako vam je ba toliko stalo do toga ree Monks. Morat e jo neto uiniti ree gospodin Brownlow. Morat e vratiti sve ono to je oduzeto jednom nedunom i bezazlenom djetetu, jer on to i jest, premda je plod grene i nesretne ljubavi. Nisi jo zaboravio odredbe one oporuke. Postupi po njima prema svom bratu, a onda moe ii kamo te volja. Bolje da se vie s njim nikad ne vidi na ovom svijetu. Dok je Monks hodao gore-dolje po sobi, mrka i zla pogleda, razmiljajui o tom prijedlogu i o tome kako bi ga mogao izigrati, razapet izmeu strahovanja i mrnje, netko urno otkljua vrata i u sobu ue gospodin Losberne, uzrujan i izbezumljen. Ulovit e ga uzvikne. Jo e ga veeras uloviti. Ubojicu? upita ga gospodin Brownlow. Da, da potvrdi doktor. Primijetili su mu psa kako se mota oko neke straare i gotovo da nema sumnje da je tu i njegov gospodar ili da e doi im padne mrak. Zbiri su razaslani na sve strane. Razgo varao sam s ljudima kojima je povjeren zadatak da ga ulove, vele mi da im ne moe umaknuti. Veeras je raspisana nagrada od stotinu funti onome tko ga preda vlastima. Ja u pridodati jo pedeset funti ree gospodin Brownlow i sam u to objaviti na licu mjesta, samo ako stignem tamo na vrijeme. Gdje je gospodin Mavlie? Harry? im je vidio da ste ovog svog prijatelja ovdje sretno utrpali u koiju, pohitao je tamo gdje je sve to doznao odgovori doktor

O liv e r T w ist

pa je na konju odjurio na dogovoreno mjesto negdje u predgrau da se pridrui potjeri. A Fagin? upita ga gospodin Brownlow. to je s njim? . Prema onom to sam dosad uo, nisu ga jo ulovili, ali e ga sigurno uloviti, moda ve i jesu. Sigurni su da im ne moe umaknuti. Onda, jeste li se odluili? upita gospodin Brownlow potiho Monksa. * Jesam odgovori Monks. Ali. ali. neete me valjda onda izru iti vlastima? Neu. Ostanite ovdje dok se ne vratim. To vam je jedina nada da se spasite. I oni iziu iz sobe i opet zakljuaju vrata za sobom. to ste dosad postigli? upita doktor aptom. Sve emu sam se nadao, pa i vie. Povezao sam ono to mi je ispri ala ona sirota djevojka s onim to sam ve otprije znao i s onim to je na dobri prijatelj doznao na licu mjesta, pa sam razotkrio na taj nain cijelu tu prljavu rabotu tako da nije vie imao kud. Moete javiti na im prijateljima da e sastanak biti prekosutra naveer u sedam sati. Stii emo tamo dva-tri sata ranije, ali e nam dobro doi da se malo odmorimo pogotovo gospoica, kojoj e moda trebati mnogo vie snage nego to vi ili ja moemo u ovom trenutku uope predvidjeti. Nego, u meni sve kipi od elje da osvetim onu sirotu ubijenu djevojku. Na koju je stranu krenula potjera? Odvezite se ravno na policiju, jo ete stii na vrijeme odgovori gospodin Losberne. A ja ostajem ovdje. I njih se dvojica urno rastanu, jedva obuzdavajui grozniavo uzbuenje to ih je obojicu bilo obuzelo.

Pedeseto poglavlje

Pedeseto poglavlje
potjera i umaknue.
Nedaleko od onog dijela Temze gdje stoji crkva u Rotherhitheu, gdje su zgrade na obje obale najprljavije a brodovi na rijeci najgaraviji od ugljene praine i dima to se izvija iz gusto zbijenih i niskih kua, nalazi se najzagaenija, najrunija i najneobinija etvrt koja se moe nai u golemom Londonu, etvrt koja je ak i po imenu posve nepoznata velikom broju njegovih stanovnika. Da bi doao do tog mjesta, ovjek se mora probiti kroz zamren splet tijesnih, uskih i blatnih uliica u kojima se tiskaju najneotesaniji i naj-bjedniji ljudi koji ive u tom obalnom predjelu. Po duanima su nagomilane najjeftinije i najneukusnije jestvine a na vratima, zidovima i prozorima vise komadi odjee od najgrubljeg i najprostijeg materijala. Gurajui se s besposlenim lukim radnicima, nosaima, ugljenarima, uliarkama, odrpanom djeurlijom i najgorim oloem lukog stanovnita, ovjek jedva moe prokriti sebi put kroz svjetinu. Hvata ga muka od groznih prizora i smrada to dopire iz uskih prolaza slijeva i zdesna, zagluuje ga tropot glomaznih teretnih kola to prevoze cijela brda robe iz skladita to se diu na svakom uglu. Kad napokon doe do udaljenijih ulica, koje nisu toliko prometne koliko one kroz koje je proao, ovjek prolazi pored oronulih proelja nadnesenih nad sam plonik, pored razvaljenih zidova koji kao da glavinjaju nad njim, pored uleknutih dimnjaka koji samo to se nisu sruili, pored prozora zatienih zahralim eljeznim reetkama koje su vrijeme i prljavtina gotovo potpuno izgrizli sami znaci bijede i zaputenosti kakvi se samo mogu zamisliti. U takvom kraju, s onu stranu Dockheada u okrugu Southwark, nalazi se Jacob's Island (Jakovljev otok), opasan blatnim jarkom, pet-est metara irokim i oko dva metra dubokim kad je plima, koji se neko

O liver T w ist

P e d e se to p o g lav lje

zvao Mili Pond (Vodenini jaz), ali je u doba o kojem je rije bio poznat pod imenom Folly Ditch (Pogana graba). To je zaton ili rukavac Temze i moe se uvijek, kad je visok vodostaj, napuniti tako da se dignu brane kod Lead Millsa (leadskih vodenica) po kojima je graba dobila svoje prvotno ime. Kad se to dogodi, promatra koji stoji na kojem od onih drvenih mostia to kod Mili Lanea (Mlinarske ulice) vode preko grabe, moe vidjeti stanovnike kua na obje obale kako sa stranjih vrata i prozora sputaju vedra, kante i svakojake druge posude i njima grabe vodu, a kad zatim svrne pogled na same kue, uvelike e se zauditi onome to bude ugledao. Tu su trone drvene galerije kojima su povezani stranji dijelovi desetak kua, a kroz otvore na njima moe se vidjeti kako dolje protjee prljava voda; tu su prozori, razlupani i kojeka-ko zakrpljeni, iz kojih stre motke za suenje rublja, samo to na njima nikad nema rublja; tu su sobice toliko tijesne, toliko zagaene, toliko skuene te se ini da je zrak u njima suvie okuen ak i za ono smee i neistou to se u njima nalaze; tu su drvene potleuice to vire iz gliba i samo to se nisu sruile u nj a neke se i jesu; tu su zamazani zidovi i labavi temelji; tu su sva odvratna obiljeja neimatine, svi gnusni znaci pogani, trulei i smea sve su to ukrasi obale Folly Ditcha. Skladita na Jacob's Islandu ostala su bez krovova i zjape prazninom, zidovi se rue, prozori vie nisu prozori, vrata su izvaljena na ulicu, dimnjaci su aavi ali na njih vie ne izlazi dim. Prije trideset-etrdeset godina, dok jo nisu bili zaredali gubici i steajevi, to je mjesto cvjetalo, ali sad je to zaista pust otok. Kue su ostale bez vlasnika, u njih provaljuju ljudi koji imaju hrabrosti da u njih uu; tu ive i tu umiru. Onaj tko trai utoite na Jacob's Islandu mora zaista imati jakih razloga da se krije, ili mora zaista ivjeti u najveoj neimatini. Na prvom katu jedne od tih kua izdvojene od ostalih, povelike, inae ruevne ali s dobro ouvanim vratima i prozorima kojoj je stranja strana bila okrenuta grabi kao to smo ve opisali, nala su se u jednoj sobi na okupu tri ovjeka. Sjedili su ve neko vrijeme nijemo i neveselo, samo bi se kadikad zgledali u nedoumici, kao da neto iekuju. Jedan je od njih bio Toby Crackit, drugi je bio gospodin Chitling, a trei je bio razbojnik od svojih pedeset godina, kome je nos bio gotovo spljoten u nekoj davnoj tunjavi, a lice nagreno stranom brazgotinom koju je zacijelo bio zaradio u toj istoj prigodi. Taj je ovjek bio odbjegli prognanik, a zvao se Kags. Da si bar izabrao kakvu drugu gajbu, pobogu brate obrati se Toby gospodinu Chitlingu kad ti je ve prigustilo u ona dva prijanja brlogal

A zato ti nisi naao neto bolje, tupane jedan? ree Kags. E pa, mislio sam da e se ipak malo vie obradovati kad me ugle da snudeno odvrati gospodin Chitling. E pa, da zna, mladiu ree Toby kad ovjek ivi ovako povu eno k'o to ja ivim, a to znai da ima krov nad glavom i da se nitko ne mota i ne njuka oko njega, onda se mora prilino iznenaditi kad ga mladi u tvom poloaju poasti svojim posjetom (koliko god taj mladi inae bio ugledna i simpatina osoba s kojom se moe kadikad pokartati). I pogotovo kad taj povueni mladi ima kod kue gosta koji se vratio iz inozemstva prije nego to se moglo oekivati, a previe je skroman da bi se htio nakon povratka javiti gospodi sucima nadoda Kags. Nastane kratka utnja nakon koje kao da je Toby Crackit uvidio da nema smisla da se i dalje junaci i epiri, jer se okrene Chitlingu i ree: Pa kad su to onda upecali Fagina? Upravo za rukom danas oko dva sata. Charley i ja smo zbrisali kroz dimnjak praonice, a Bolter se zavukao naglavce u praznu kacu za kinicu, ali su mu noge bile predugake i virile su mu van, pa su i njega ulovili. A Bet? Sirota Bet! Odveli su je da vidi le, da im kae tko je to odgovori Chitling, nekako izduena lica pa je pomahnitala, poela vritati i ludovati, udarati glavom o zid, tako da su joj navukli luaku koulju i odvezli je u bolnicu, i zadrali je tamo. - A ta je s malim Batesom? zapita Kags. Tumara po gradu, ali e doi ovamo im se smrai odgovori Chi tling. Sad nema vie kud jer su svi oni iz Kljakavaca pohapeni, a krma je puna aca bio sam tamo i vidio ih roenim oima. Ovo je zbilja gadan udarac pripomene Toby griskajui usnu. Jo e mnogi od nas zaglaviti. Sazvan je porotni sud ree Kags. Kad se zavri istraga, i ako se Bolter pojavi kao svjedok optube a sigurno je da e se pojaviti, sudei po onome to je izlajao moi e se lako dokazati Faginu da je sukrivac i suditi mu ve u petak, pa bi za est dana mogao i visiti! Da ste samo uli kako rulja urla! ree Chitling. Policajci su ga morali svojski braniti da ga ne rastrgaju na komade. Jedanput su ga i sruili na zemlju, ali su ga ace opkolile i probile se s njim kroz rulju. Da ste ga samo vidjeli kako zvjera oko sebe, onako blatan i krvav, i

y*.

O liv e r T to ist

kako se dri aca k'o da su mu najdrai prijatelji. Jo su mi pred oima kako se jedva dre na nogama pod pritiskom rulje i kako ga vuku meu sobom, kako se ljudi propinju na prste, jedan za drugim, i kako kese zube i nasru na njega, kako mu se zgruala krv u kosi i bradi, kako mu sumanute ene usred svjetine na uglu ulice iz sveg glasa prijete da e mu ivom srce iupati! Prestravljeni je svjedok tog prizora zaepio prstima ui, ustao sklopljenih oiju i uspropadao se gore-dolje po sobi, kao da je enuo pameu. Dok je on tako hodao a ostala dvojica utke sjedila zurei u pod, sa stubita dopre nekakvo tapkanje i u sobu bane Sikesov pas. Bre otre do prozora, pa niza stube i izjure na ulicu. Pas je bio uskoio kroz jedan otvoreni prozor, ali nije ni pokuao poi za njima. Od njegova gospodara nije bilo ni traga ni glasa. Sto li ovo ima da znai? zapita Toby kad su se vratili u kuu. Nee valjda i on doi za njim? Valjda, valjda nee. Da je nakanio doi, doao bi sa psom ree Kags i sagne se da razgleda ivotinju koja je daui leala na podu. Ajde da mu damo malo vode, lipsat e od ei. Popio je sve, do posljednje kapi ree Chitling poto je neko vri jeme utke gledao psa. Sav je blatan, i epa. obnevidio je. mora da je prevalio dug put. Da mi je samo znati otkale je doao! uzvikne Toby. Sigurno je obiao i ostala naa skrovita, pa kad je vidio da su u njima nepoznati ljudi, doao je ovamo jer je ovdje bio ve mnogo puta. Ali da mi je znati otkale je najprije poao i kako to da je doao ovamo sam, bez gazde! Nije valjda onaj digao ruku na sebe? Ni jedan od njih nije htio nazvati ubojicu njegovim pravim imenom. to ti misli? priupita Chitling. Toby odmahne glavom. Da se ubio ree Kags pas bi nas pokuavao odvesti na mjesto gdje se ubio. Nije se ubio. Mislim da je zbrisao iz zemlje, a psa ostavio. Mora da ga je nekako zavarao jer inae pas ne bi bio ovako miran. Svi prihvate to objanjenje koje im se inilo i najvjerojatnijim. Pas se zavue pod stolac i sklupa se da spava. Nitko se vie nije obazirao na nj. Kako se ve bilo smrklo, zatvore kapke na prozorima, upale svijeu i postave je na stol. Strani dogaaji to su se zbili u posljednja dva dana ostavili su snaan dojam na svu trojicu, a taj je dojam bio jo vie poja-

Pedeseto poglavlje

an strahom i neizvjesnou vlastite sudbine. Primakli su blie stolce i trzali se na svaki um. Govorili su malo, samo aptom. Bili su toliko mualjivi i prestravljeni kao da umorena ena lei u susjednoj sobi. I tako su neko vrijeme sjedili kad iznenada zauju kako netko urno kuca na vrata u prizemlju. To je sigurno mali Bates ree Kags i pogleda srdito oko sebe ne bi li odagnao strah koji ga je obuzeo. Kucanje se ponovi. Ne, nije to bio Bates. On nikad nije tako kucao. Crackit prie prozoru, a onda naglo povue glavu drui kao prut na vodi. Nije bilo potrebno da im kae tko je; njegovo blijedo lice govorilo je dovoljno samo za se. I pas u tren oka skoi na noge i pritri vratima cvilei. Moramo ga pustiti unutra ree Crackit dohvaajui svijeu. Zar zbilja nema druge? priupita Kags promuklim glasom. Nema. Moramo ga pustiti. Nemoj nas ostavljati u mraku ree Kags i uzme drugu svijeu s okvira kamina, ali mu je ruka toliko drhtala da se kucanje jo dva puta ponovilo prije nego to mu je polo za rukom upaliti svijeu. Crackit sie niza stube i vrati se s ovjekom kome je donji dio lica bio umotan u rubac. Isto mu je tako i glava ispod eira bila zavezana rupcem. Polako odvee oba rupca. Ukae se blijedo lice, upale oi, ispijeni obrazi, brada neobrijana tri dana i izmravjelo tijelo, a dah mu bijae kratak i est ni sjena od nekadanjeg Sikesa. Dohvati stolac to je stajao nasred sobe, ali dok se spremao da sjedne na nj, strese se i obazre kao da mu tko stoji za leima, pa odvue sto lac do zida nasloni se uza sam zid i sjedne. Svi su utjeli kao zaliveni. Nijemo je prelazio pogledom s jednog na drugog. im bi tko kriom zirnuo na nj i skobio se s njegovim pogledom, oborio bi umah oi. Kad on napokon presijee tajac svojim upljim glasom, sva se trojica lecnu. Reklo bi se da nikad do tada nisu uli takav glas. Kako je to pseto dolo 'vamo? Samo je dolo. Prije jedno tri sata. U veernjim novinama pie da su Fagina ukebali. Je I' to istina il' lau? Istina je. Opet nastane tajac. Idite vi lijepo svi skupa do vraga! procijedi Sikes prelazei ru-

O liv e r T w ist

Pedeseto poglavlje

kom preko ela. Zar mi nitko nema nita re? Svi se promekolje na svojim mjestima, ali nitko ni rijei da prozbori.

Ti si ovdje gazda ree Sikes obraajui se Crackitu. 'Oe li me prodat' il' e me pustit' da ostanem dok ne proe hajka? Moe ostati ako misli da si tu siguran odgovori upitani nakon kraeg skanjivanja. '""** Sikes polako digne pogled na zid iza sebe, ali prije bi se reklo da eh odvratiti pogled nego to ga je uistinu odvratio, pa ih zapita: Jesu P. jesu P. jesu P je pokopali? Sva trojica odmahnu glavom. A zato nisu? upita on svejednako se obazirui. Kog vraga dre takve grozote na zemlji? Tko to lupa? Crackit mu rukom dade znak da nema nikakve opasnosti, pa izie iz sobe i ubrzo se vrati s Charlevjem Batesom. Sikes je sjedio naspram vrata tako da ga djeak spazi im stupi u sobu. Toby ree djeak i ustukne kad ga Sikes pogleda zato mi to nisi dolje rekao? Bilo je neeg toliko jezovitog u skamenjenosti sve one trojice da je pragonjeni jadnik elio bar djeaka predobiti za sebe. Stoga mu kimne glavom i prui ruku. Idem ja u drugu sobu ree djeak uzmiui i dalje pred njim. Charlev! ree Sikes i prie mu. Zar me. zar me ne poznaje? Odbij od mene] odvrati djeak uzmiui jo i dalje i gledajui prestravljeno ubojicu u oi. udovite jednol ovjek zastane napol puta. Neko su se vrijeme netremice gledali, a onda Sikes malo-pomalo obori pogled. Evo, vi ste mi svjedoci uzvikne djeak maui stisnutom akom i estei se sve vie i vie. Vi ste mi sva trojica svjedoci, ne bojim se ja njega, ako dou po njega, ja u im ga izdati, hou, bogami! Otvo reno vam kaem. Moe me ubiti ako hoe, ili ako se usudi, ali u ga izdati ako ostanem ovdje. Izdat u ga pa makar ga iva pekli. Ubojica! U pomo! Pomozite mi ako niste kukavice. Ubojica! U pomo! Hajde da ga oborimo! Viui tako i mlatarajui rukama, djeak zaista nasrne goloruk na ljudeskaru i, u tom prvom, odlunom i iznenadnom naletu, poe mu za rukom da ga svali na pod. Sva trojica gledalaca kao da su se skamenili. Nisu ni pomiljah" da se

umijeaju dok su se djeak i ovjek valjali po podu djeak se nije obazirao na udarce koji su pljutali po njemu, samo je sve grevitije hvatao ubojicu za odjeu na prsima i neprestano zazivao u pomo iz sveg glasa. Borba je meutim bila odvie neravnopravna da bi mogla dugo potrajati. Sikes je povalio djeaka i prignjeio mu koljenom vrat kadli ga Crackit prestraeno povue nazad i pokae mu rukom na prozor. Dolje su gorjele baklje, ljudi su glasno i vatreno neto govorili, razlijegao se uurban bat koraka reklo bi se da im nema kraja preko najblieg drvenog mostia. inilo se da je meu svjetinom i jedan konjanik jer je odjekivao i topot potkova po neravnoj kaldrmi. Svjetlost je bivala sve jaa a koraci sve ei i glasniji. Zatim se razlegne snano kucanje na vratima, a onda potmuo agor razjarene rulje od kojeg bi i najhrabrijeg ovjeka zazeblo oko srca. U pomo! vrisne djeak glasom koji propara zrak. Evo ga, ovdje je! Razvalite vrata! Otvarajte, u ime zakona! dovikivahu ljudi izvana, a potmula se vika ponovi jo glasnije. Razvalite vrata! vritao je djeak. Kad vam kaem da vam nee sami otvoriti. Doite ravno ovamo gore gdje gori svjetlo. Razva lite vrata! Kad je on umuknuo, zapljute teki udarci po vratima i kapcima na prozorima, a iz svjetine se prolomi gromoglasno hura po kojem se prvi put moglo donekle razabrati koliko se dolje okupilo svijeta. Otvorite vrata koje sobe da zakljuam ovog lajavog paklenjaka pomamno vikne Sikes motajui se amo-tamo po sobi i vukui djeaka za sobom kao da je prazna vrea. Ova ovdje. Bre! I ubaci ga u susjednu sobu, zakrauna vrata i okrene klju u bravi. Jesu li ulazna vrata dobro osigurana? Duplom bravom i lancem odgovori Crackit, koji je s ostalom dvojicom svejednako stajao posve zbunjen i skamenjen. A jesu P daske na vratima vrste? Okovane su. I prozori? Da, i prozori. Prokleti bili! vikne oajni zlikovac, pa podigne kapak s prozora i zaprijeti svjetini. Radite vi to vas volja, aP u vas ja ipak nadmudrit! Nikad ljudsko uho nije ulo groznijih krikova od onih to su se tada prolomili iz raspomamljene svjetine. Jedni su dovikivali onima koji

mm'" O liv e r T w ist

Pedeseto poglavlje

'-

su bili blie da potpale kuu, drugi su nagovarali policajce neka ga ustrijele, ali nitko meu njima nije bio toliko razjaren koliko konjanik koji skoi s konja i, probijajui se kroz rulju kao da pliva, vikne ispod prozora glasom kojim nadvie sve ostale: Dvadeset gvineja onome tko mi donese ljestve! Oni najblii do njega ponove taj njegov povik, a zatim ga prihvate na stotine grla. Jedni su traili ljestve, drugi maljeve, trei trkarali amotamo s bakljama u rukama kao da trae te predmete, pa su se vraali i dalje urlali, etvrti su gulili grlo do iznemoglosti psujui i proklinjui sve na svijetu, peti se gurali kao da su pomahnitali te tako ometali one koji su razvaljivali vrata, a neki od najsmionijih pokuavali su se uzverati uz ljebove i pukotine na zidu. Sve se to bibalo amo-tamo dolje u mraku, kao klasje ita kojim vitla vihor, i stapalo se od vremena do vremena u jedan jedini gramoglasni i bijesni urlik. Bila je plima kad sam dolazio vikne ubojica poto se posrui povukao od prozora da ne gleda vie ona razjarena lica. Dajte mi neki konopac, dugaak i vrst. Dok oni stoje pred kuom, ja bih se mog'o spustit' u Folly Ditch i odmaglit' na drugu stranu. Dajte mi konopac, ako neete da ne pobijem jo i vas trojicu i samog sebel Prestravljeni ljudi pokau mu mjesto gdje stoji alat. Ubojica bre-bolje izabere najdue i najvre ue i pohita na tavan. Svi prozori na stranjem dijelu kue bijahu ve odavno zazidani osim jednog prozoria u sobi u kojoj je bio zakljuan djeak, ali je taj prozori bio toliko uzak da se ak ni on nije mogao provui kroza nj. Meutim, djeak je kroz taj otvor neprestance dovikivao onima dolje neka paze na stranju stranu kue, pa kad se ubojica najposlije ispeo kroz tavanski prozor na krovu, glasan povik dojavi to onima sprijeda i svi odmah navale da zaobiu kuu, poput divlje bujice, pretjeui i gazei jedni druge. Daskom koju je bio ponio sa sobom, Sikes je podupro vrata prostorije iz koje se popeo na krov tako da ih je bilo teko izvana otvoriti. Zatim se niz crepove spusti do krovnog vijenca i pogleda dolje. Nastupila je bila oseka i u jarku je bilo samo blato. Graja se bila askom stiala jer su svi pratili njegovo kretanje i pitali se to je naumio, ali im su prozreli njegovu nakanu i pojmili da mu nema spasa, prolomi se strahovit, slavodobitan urnebes prema kojem je sva prijanja vika bila puki apat. Urnebes nije jenjavao. Oni koji su bili predaleko da bi mogli znati to zapravo znai, prihvaali su ga i prenosili dalje; reklo bi se da se cijeli grad slegao na jedno mjesto da prokune ubojicu.

Sv j e tin a n a d i re sp rij e d a, sv e d a lj e i d a l je , k a o sn a n a u zb u rk a n ajic a bu gn je vn ih lic a k oja ov dje-o nd je ob asja poko ja b aklja i pok a e sv u njih ov u srd bu i jarost. Ru lja je p rod rla i u kue na dru go j stra ni be , gra pa o tv ara n a br zinu pro zo r e il i ih ak iz val juj e, n at isk u je g la ve p o ot v o r im a , k ro v o vi su n a i k a n i lju d im a . S v i se m o st i i ( im a i h t ri na v i d i k u ) s v i j a ju p o d t e r e t o m sv j e t i n e , a lj u d s k a b u j ic a n e p r e s t a n o n a vi r e p re pl a v lju j u i sv a k o s lo b o d n o m je sto i za k u ta k s k o je g b i m o g la iskaliti bije s i b ar n a as vidjeti zlikov ca. S ad j e go t ov vik n e o vj ek s na jb li e g m ost ia. H u ra ! Sv jetina prihv ati po k lik i zab je la sa se b aca ju i k ap e i e ire uvis. Pede set fun ti onom e tko ga uhvati iva vikne s to g istog m o stia jedan stariji gospodin. ekat u ga ovdje dok ne doe da ga isplat im . I o p e t u rn e b e s . U t o m a s u p r o n e s e s e g l a s d a s u v r a t a n a p o k o n - r o p v alje n a i da se o n aj k o ji je p rv i tra io lje st ve p op eo uza stu b e . im t se a v i je st p ro u l a, lju d ska bu j ic a k re n e n a tr a g, a o n i na pr o z o r im a , k ad su v i d j el i k a k o se lj ud i vr a a ju p r ek o m o sti a , n a p u st e sv o ja m j e st a, istr e n a ul i c u i p rid ru e se sv j e ti n i k o ja j e n ag r n u l a o n am o o d a kl e je b i la d o la . S v i se g n je tu i b o re ka k o t k o stig n e i d o h v at i, sv i p re d i u i g or e o d n e str p l je n j a d a se p r o b i ju t o b li e v ra tim a d a bi v id je li k a k o p oli caj ci iz vo d e z io i nc a. S tran a je v risk a i c ik a o nih k oji sa m o to se , nisu uguili ili onih koji su u toj guvi oboreni i pogaeni; uski su prola zi p o tp un o z a k r e n i; i u t im t re n u c im a , d o k se je d n i u p in j u d a p ro k reeb i s p u t t o b li e v ra ti m a a d r u g i se u z a l u d t r u d e d a s e i u p a j u iz v re v e , u b o j i c a j e i z m a k n u o n e p o sr e d n o j p o z o r n o s ti s v j e ti n e , ia k o s v i g o r e o d p o m a m n e e l j e d a g a s e t o p r i je d o m o g n u . o v jek se sk u trio na k rov u , p os ve skr e n krv ol o n o u ru lje i nem o g u o u d a p o b j e g n e , a l i k a d n o p a z i tu i z n e n a d n u p r o m j e n u , i s t o o n a k o r z o ka o to se on a z b il a , b sk o i n a n o g e u n a m j e r i d a se j o p o sl j e d n j iu t p o k u a sp a si ti , t a k o t o p e se s p u st it i u g r a b u i , p o c i j e n u o p a sn t i d a s e u t o p i u m u l j u , so u m a k n u t i p o d o k r i l j e m m r a k a i o p e z b r k eO sj e a ju i u s e b i n o v u . sn a g u i o d l u n o st , p o d b o d e n v i k o m k o j a je o p i r a l a i z k u e i k o j a j e d z n a i l a d a s u p r o g o n i t e lj i z a i s t a p r o d r l i u u , o d u p r e s e no g om o nj d i m n j a k , o b av i je je d a n k r a j u e ta o k o n je g a iv r st o g a sv e e , a o d d r u g o g u t r e n o k a n a p r a v i o m u i sp o m a u i sz u b i m a . T a k o e s e e s p u s t i t i u z e t o m d o m a n j e v i s i n e o d z e m l j e n e gt o j e sa m v iso k , a u o ru c i d r i n o sp r em a n d a t a d a p re r e z e ko n o p a csk o i n a z em lju . i M eutim , ba u asu kad je nam akao sebi om u oko vrata u nam jeri d a j e s t e g n e i sp o d p a z u h a , i k a d j e s p o m e n u t i s t a r i g a s p o d i n ( k o j i s e

O liver T w ist

P e d e se t p rv o p o g la v lje

grevito drao za ogradu mostia ne bi li se odupro navali svjetine i ostao na mjestu) ustro upozoravao ljude oko sebe kako se ubojica sprema da se spusti odozgo konopcem u tom istom asu zloinac se osvrne za sobom na krov, zabaci ruke vie glave i vrisne od uasa. Opet one oi! prolomi se vrisak kao da dolazi s drugog svijeta. Zaglavinjavi kao da je gromom oinut, izgubi ravnoteu i prevrne se preko krovnog vijenca. Oma mu bijae namaknuta oko vrata. Pod njegovom teinom zategne se kao tetiva na luku, brzo kao odapeta strijela. Padao je s visine od dvanaest metara. Iznenada se u zraku trgne, noge i ruke mu se strahovito zgre i tako ostane visiti drei rasklopljeni no u ruci to se ve koila. Stari dimnjak zadrhti od potresa ali junaki izdra. Ubojica se mlitavo klatio udarajui o zid. Djeak odgurne mrtvo tijelo to mu je zaklanjalo vidik i povie ljudima neka ga oslobode, za miloga Pas, koji je sve do tada leao sakriven, ustri se po krovu zavijajui grozno, a onda se zaleti da skoi na rame objeenom ovjeku. Ali promai cilj, padne naglavce na kamen u grabi i razmrska glavu.

Pedeset prvo poglavlje

u kojem se razjanjava vie tajni i govori o prosidbi u kojoj nije bilo rijei ni o mirazu ni o nevjestinu deparcu.
Svega dva dana nakon dogaaja koje smo ispripovijedali u prethodnom poglavlju, Oliver se naao oko tri sata popodne u putnikoj koiji koja je brzo odmicala prema njegovu rodnom gradu. S njim su bili gospoa Mavlie, Rose, gospoa Bedwin i estiti doktor, a gospodin Brownlow vozio se za njima u potanskim kolima s osobom ije ime nije bilo javno spomenuto. Putem se nije mnogo razgovaralo jer je Oliver bio obuzet takvim uzbuenjem i neizvjesnou da se nikako nije mogao sabrati, jedva da je mogao i govoriti, a reklo bi se da su i njegovi suputnici bili slino raspoloeni. Gospodin je Brownlow i njega i obje dame vrlo obzirno obavijestio o priznanju to ga je bio iznudio od Monksa, ali premda su znali da je cilj njihova sadanjeg putovanja da se zavri posao koji je tako dobro zapoet, ipak je sve skupa bilo jo obavijeno takvom sumnjom i tajnovitou da su bili napeti kao puke. Njihov se plemeniti prijatelj isto tako pobrinuo, uz pomo gospodina Losbernea, da do njih ne dopre glas o uasnim dogaajima koji su se netom zbili. Istina je rekao je da e oni uskoro doznati za njih, ali e to moda biti u povoljnijem trenutku nego sada, a nikako ne moe biti u nepovoljnijem. I tako su utke putovali, svatko od njih zaokupljen mislima o zajednikom cilju zbog kojeg su se nali na okupu, ali nitko nije bio raspoloen da govori o onome to mu se vrze po glavi. Meutim, dok je Oliver, pod utjecajem takvih misli, utio na putu do svoga rodnog grada, vozei se putem koji mu je bio sasvim nepoznat, u njemu se probudi cio roj sjeanja na davne dane i srce mu zaigra od uzbuenja kad skrenu na cestu kojom je nekad pjeaio kao iro-

O liv e r T to ist

P edeset prvo poglavlje

ta mala lutalica bez igdje ikoga svoga i bez krova pod koji bi mogao skloniti glavu. Pogledajte tamo, tamo! uzvikne Oliver hvatajui Rosu ustro za ruku i pokazujui joj neto kroz prozor. Eno nogostupa preko kojeg sam preao, a iza onih sam se ivica sakrivao da me ne uhvate i ne vra te silom u sirotite! A eno, ona staza vodi preko polja do stare kue u kojoj sam ivio dok sam bio sasvim mali! Oh, Dick, Diclc, dobri moj stari prijatelju, da te bar sad mogu vidjeti! Uskoro e ga vidjeti! odgovori mu Rose, njeno ga hvatajui za sklopljene ruke. Rei e mu kako si sretan, i kako si sad bogat, i kako si najsretniji to si se vratio da i njega usrei. Da, da potvrdi Oliver pa emo ga. pa emo ga odvesti oda vde, i lijepo emo ga obui i kolovati, i poslati u neko mirno mjestace gdje e ozdraviti i ojaati, je li da hoemo? Rose samo kimne glavom jer se djeak smijeio kroz suze radosnice, te od ganutosti nije mogla ni rijei prozboriti. A vi ete biti dobri i njeni s njim jer ste sa svakim takvi ree Oliver. Znam da ete se rasplakati kad budete uli od njega to je sve proivio, ali nita, nita, sve e to proi i opet ete se nasmijeiti i to znam kad budete pomislili kako se sve na dobro okrenulo; tako je bilo i sa mnom. Kad sam bjeao iz sirotita, rekao mi je: Bog te blagoslovio! usklikne djeak obuzet snanim uzbuenjem. A ja u sad njemu rei: Bog i tebe blagoslovio! i rei u mu koliko ga volim to mi je to rekao. Kad su se pribliili gradu i napokon uli u njegove uske ulice, nije bilo nimalo lako zadrati djeaka u razumnim granicama. Sowerberryjev pogrebni zavod bio je isti onakav kao to je i nekad bio, samo mu doe nekako manji i neugledniji nego to ga je upamtio vidio je opet sve one dobro znane trgovine i kue gotovo sa svakom vezala ga je i neka sitna uspomena, eno Gamfieldovih kolica, onih istih kolica koja je i nekad imao, eno ih gdje stoje ispred stare gostionice, eno ubonice, tune tamnice njegovih djeakih dana, s onim istim sumornim prozorima to mrko gledaju na ulicu, eno, na vratima stoji onaj isti suhonjavi vratar. Kad ga ugleda, Oliver se i nehotice lecne, pa se nasmije sam sebi to je tako budalast, pa zaplae, pa se opet nasmije, vidio je na vratima i prozorima na desetke lica koja je dobro poznavao, gotovo je sve bilo kao da je tek juer otiao odatle i kao da je cijeli njegov ivot tek pusti san. Pa ipak, bila je to odistinska, iva, radosna java. Dovezli su se ravno do ulaza u glavni hotel (u koji je Oliver neko zadivljeno blenuo i smatrao

ga za divotnu palau, ali koji je podosta izgubio od svoje nekadanje velebnosti i veliine). Tu je ve bio gospodin Grimwig da ih doeka. Kad su izili iz koije, poljubio je mladu damu, pa i staru, kao da je svima prisutnima djed, smjekajui se i topei se od ljubaznosti i ne govorei nikom da e izjesti sam sebi glavu ni jedan jedini put, ak ni onda kad je zapodjeo prepirku s nekim starim potanskim momkom o tome koji je najkrai put do Londona, tvrdei da on to najbolje zna, iako je samo jedanput proao tim putem, a i tada je spavao kao zaklan. Ruak je ve bio gotov, i sobe su bile spremne, i sve je bilo ureeno kao nekom arolijom. Usprkos svemu tame, kad je prola prva uurbanost, zavladala je opet ona ista mualjivost i suzdrljivost koje su prevladavale u toku putovanja. Gospodin Brownlow nije ni ruao s njima, nego je ostao u svojoj sobi. Ostala dva gospodina zabrinuto su i urno dolazila i odlazila, a za ono kratko vrijeme koliko su se zadravali u blagovaonici, razgovarali su odvojeno od ostalih. U jedan mah poslali su i po gospau Mavlie, a ona se vratila nakon gotovo sat vremena oiju nateenih od plaa. Sve je to uznemirivalo i zabrinjavalo Rosu i Olivera koji nisu bili upueni u najnovije tajne, pa su utke sjedili ili su, kad bi i progovorili koju rije, aputali, kao da se boje vlastita glasa. Napokon, kad je bilo ve deset sati i kad su mislili da nee vie nita doznati te veeri, u sobu uu gospodin Losberne i gospodin Grimwig, a za njima i gospodin Brownlow i jo jedan ovjek. Kad Oliver ugleda tog ovjeka, umalo to ne vrisne od iznenaenja jer mu rekoe da je to njegov brat, a bio je to onaj isti ovjek koga je sreo u onom trgovitu i koga je poslije vidio kako ga s Faginom gleda kroz prozor u njegovoj sobici. Monks baci na zgranutog djeaka pogled u kojem se ogledala mrnja koju nije mogao ak ni u tom trenutku zatomiti, pa sjedne blizu vrata. Gospodin Brownlow, koji je u rukama drao neke spise, prie stolu za kojim su sjedili Rose i Oliver. Ovo nije nimala ugodna dunost ree on ali ove izjave koje su potpisane u Londonu pred vie svjedoka treba i ovdje uglavnom sve ponoviti. Potedio bih vas ovog ponienja, ali moramo sve ovo uti iz vaih usta prije nego to se raziemo znate i sami zato. Nastavite samo ree ovjek kome su te rijei bile upuene, pa okrene glavu na drugu stranu. Samo bre jer mislim da sam ve dosta uinio, nemojte me jo dugo ovdje zadravati. Ovo je dijete ree gospodin Brownlow privlaei Olivera k sebi i polaui mu ruku na glavu va polubrat, nezakonit sin vaeg oca, mog dragog prijatelja Edvina Leeforda i sirote Agnes Fleming, koja je

Pedeset prvo poglavlje

umrla pri poroaju. Da potvrdi Monks gledajui poprijeko uzdrhtalog djeaka, kome se moglo uti srce kako lupa. To je njihovo kopile. Izraz kojim ste se posluili otro e gospodin Brownlow baca sjenu na one koji ve odavno ne podlijeu nepouzdanu sudu ovog svi jeta, a sramota ne pada ni na koga od ivih osim na vas koji ste se posluili tim izrazom. Ali pustimo sad to! Je li se on rodio u ovom gradu? U ubokom domu ovoga grada glasio je zlovoljan odgovor. To vam sve tu pie i nestrpljivo upre prstom u spise. Morate nam to i ovdje ponoviti ree gospodin Brownlow gleda jui redom sve prisutne. Pa dobro, onda, sluajte! odvrati Monks. Kad se njegov otac razbolio u Rimu, za njim je doputovala njegova ena, moja majka, s kojom on nije ve odavno ivio i koja je povela i mene iz Pariza a doputovala je, koliko znam, radi toga da pripazi na njegov imutak jer, niti je ona mnogo marila za njega niti on za nju. Nije nas vie pre poznao jer nije bio pri sebi i leao je bez svijesti do sutradan, kad je umro. Meu njegovim spisima u pisaem stolu naena su dva pisma koja su bila datirana one iste veeri kad se razbolio i naslovljena na vas tu se obrati gospodinu Brownlowu i bilo je nekoliko redaka upuenih vama, a na zajednikoj je omotnici pisalo da vam se sve skupa poalje tek nakon njegave smrti. Jedno je od tih pisama bilo namijenjeno toj djevojei koja se zvala Agnes, a drugo je sadravalo njegovu oporuku. I to je pisalo u onom pismu? upita ga gospodin Brownlow. U onom pismu? To je bio list papira sav isprecrtan, a sadravao je pokajniko priznanje i molitve neka joj Bog bude u pomoi. Bio je nabajao djevojci kako je ne moe odmah uzeti za enu zbog nekih tajanstvenih okolnosti koje e joj razjasniti jednog dana, a ona je zagri zla na tu udicu i slijepo mu povjerovala i malo pretjerala u tom svom povjerenju, tako da je izgubila ono to joj nitko vie nije mogao vratiti. U to je vrijeme trebala za nekoliko mjeseci roditi, pa joj je pisao to sve kani uiniti da prikrije njenu sramotu ako pozivi i preklinjao je, ako ga snae smrt, neka ga ne proklinje u grobu i neka ne misli da e posljedice njihova grijeha pogoditi nju ili njihovo dijete, jer je on jedini svemu kriv. Podsjeao ju je na onaj dan kad joj je darovao mali medaljon i prsten, u koji je dao urezati njezino ime i ostavio slobodno mjesto za prezime, koje se nadao da e joj dati jednoga dana. molio je neka to uva i nosi i dalje na srcu, kao to je do tada nosila, a onda je

sve to poeo nesuvislo ponavljati, istim rijeima, kao da nije vie pri sebi. Valjda i nije bio. - A oporuka? upita ga gospodin Brownlow dok su Oliveru suze urkom curile. Monks je utio. Gospodin Brownlow nastavi umjesto njega: Oporuka je bila sastavljena u istom duhu kao i pismo. Spominjao je nevolje u koje ga je uvalila ena, govorio je o vaoj nepokornoj naravi, o nevaljalstvu, pakosti i loim sklonostima koje ste pokazivali i u naj ranijim godinama, vi, njegov sin jedinac koji je odgojen tako da mrzi svog roenog oca, a ostavio je vama i vaoj majci godinju rentu od osam stotina funti. Glavninu svog imutka podijelio je na dva jednaka dijela od kojih je jedan imala dobiti Agnes Fleming, a drugi njihovo dijete ako se rodi ivo i poraste da punoljetnosti. Ako bude djevojica, pripast e joj polovica bez ikakvih uvjeta, ali ako bude djeak, samo pod uvjetom da u maloljetnim godinama ne okalja svoje ime nikakvim neasnim postupcima, podlou, kukavilukom ili kakvim krivinim djelom. Rekao je da postavlja taj uvjet kako bi pokazao koliko ima povjerenja u majku djeteta i potvrdio svoje uvjerenje koje se samo uvrstilo u asu kad mu je smrt bila za vratom da e njihovo dije te naslijediti od nje meko srce i plemenitu narav. Ako se ta njegova nada izjalovi, novac e pripasti vama, jer samo kad bi oba djeteta bila podjednako nevaljala, priznao bi vama pree pravo na njegovo nasljed stvo, jer ste pravo na njegovu ljubav izgubili kad ste ga jo od malih nogu odbili svojim hladnim i odbojnim dranjem. Moja je majka uinila ono to bi uinila i svaka druga ena na njenu mjestu glasnije preuzme Monks. Spalila je tu oporuku. Pismo nije nikad stiglo na svoju adresu, ali ga je ona sauvala, kao i druge dokaze, za sluaj da netko pokua sprati ljagu s djevojina imena. I iznijela je djevojinu ocu svu istinu, tovie, jo ju je napuhala svo jom estokom mrnjom, zbog ega je sad jo vie volim. Obeaen i osramoen, on je pobjegao sa svojom obitelji u jedno zabaeno mjesto u Walesu i promijenio ak i prezime da mu prijatelji ne bi nikad do znali kamo se sklonio. Nedugo zatim nali su ga jednog jutra mrtva u krevetu. Djevojka je bila potajno otila od kue nekoliko tjedana prije toga; otac ju je traio pjeice po svim oblinjim gradovima i selima. One noi kad se vratio kui, uvjeren da je sama sebi oduzela ivot kako bi prikrila i svoju i njegovu sramotu, prepuklo mu je srce. Nastane kratka utnja dok gospodin Brownlow ne nastavi tunu priu. Mnogo godina kasnije ree posjetila me majka ovog ovjeka Edwarda Leeforda. On je nju bio ostavio kad mu je bilo svega

O liv e r T w ist

Pedeset prvo poglavlje

osamnaest godina, pokrao joj nakit i novac, kockao se, rastrono ivio, bavio se krivotvorenjem i pobjegao u London, gdje se dvije godine druio s najgorim oloem. Nju je pak izjedala teka i neizljeiva bolest pa je eljela da ga jo jednom vidi prije nego to umre. Traili su ga na sve strane, dugo vremena uzalud, ali su ga najposlije nali i on je opet otputovao s njom u Francusku. Gdje je i umrla nakon dugog bolovanja preuzme op*et Monks. Na samrti mi je povjerila te tajne i prenijela na mene svu svoju neutaivu i nepomirljivu mrnju prema svima onima kojih su se te tajne ticale, iako to nije bilo ni potrebno jer sam ve odavno tu mrnju nosio u svom srcu. Ona nije vjerovala da je ona djevojka oduzela ivot i sebi i djetetu, nego je nekako slutila da je rodila djeaka koji je ostao u ivotu. Zakleo sam joj se, ako ga ikad sretnem na svom ivotnom putu, da u ga tjerati od nemila do nedraga, da mu nikad neu dati mira, da u ga progoniti neumoljivo i nemilosrdno, da u iskaliti na njemu svu svoju mrnju, da u se narugati pustom razmetanju one uvredljive oporuke time to u, ako budem ikako mogao, otpraviti tog djeaka na vjeala. Imala je pravo moja majka. Najposlije sam ipak nabasao na njega. Dobro sam poeo i vjerojatno bih bio dobro i zavrio da me ona drolja nije otkucala. I dok se nitkov obuhvaao rukama za miice i proklinjao sam sebe ispod glasa u nemonu bijesu zbog osujeene pakosti, gospodin Brownlow se obrati uasnutim sluateljima i objasni im kako je idov, koji je bio Monksov stari ortak i pouzdanik, dobio veliku svotu novaca kao nagradu to je upleo Olivera u svoju mreu, ali je jedan dio te svote morao vratiti ako mu djeak umakne, pa su njih dvojica upravo radi toga i posjetili ladanjsku kuicu, da utvrde je li to zaista djeak za kojim Monks traga. A to je bilo s onim medaljonom i prstenom? upita ga gospodin Brownlow. Otkupio sam ih od onog ovjeka i ene o kojima sam vam govorio, a oni su ih bili ukrali od njegovateljice, koja ih je opet bila ukrala s djevojina lesa odgovori Monks ne diui oiju. Znate i sami to je bilo dalje. Gospodin Brownlow samo kimne glavom gospodinu Grimvvigu, koji bre-bolje izie i ubrzo se vrati gurajui ispred sebe gospou Bumble i vukui za sobom njena supruga, nesklonog da ue. Koga to moje oi vide? uzvikne Bumble nevjesto hinei odue vljenje. Je li to zbilja na mali Oliver? Ah, Olivere, da samo zna koliko mi je bilo teko bez tebe.

Jezik za zube, budalo! promrsi Bumbleovka. Pa to ovjek moe protiv prirode, eno moja? usprotivi joj se upravitelj ubonice. Kako ne bih bio ganut, ja, koji sam ga othranio kao opinsko siroe, kad ga vidim kako ovdje sjedi meu tako prija znim damama i gospodom! Oduvijek sam volio tog djeaka kao da mi je roeni, roeni, roeni djed bubne Bumble traei pravu rije. Dragi moj mladi gospodine Olivere, sjeate li se jo onog estitog gospodina u bijelom prsluku? Eh, prolog je tjedna otiao ravno u nebo, u hrastovu lijesu s posrebrenim rukkama, Olivere moj! Gospodine zajedljivo e gospodin Grimvvig dajte obuzdajte malo svoje osjeaje. Nastojat u, gospodine, koliko to bude u mojoj mogunosti odgovori Bumble. Kako zdravlje, gospodine? Nadam se da ste do bro. Te su rijei bile upuene gospodinu Brownlowu, koji je priao sasvim blizu tom dinom paru. Poto je upro prstom u Monksa, upita ih: Poznajete li ovoga ovjeka? Ne poznajem odgovori Bumbleovka a da ni okom ne trepne. Moda ga vi poznajete? obrati se gospodin Brownlow njenu suprugu. Nikad ga u ivotu nism vidio ree Bumble. A da mu niste moda togod prodali? Nisam odgovori Bumbleovka. Niste li moda nekad imali kakav zlatan medaljon i prsten? upi ta je gospodin Brownlow. Boe sauvaj odgovori asna gospa. Jeste li nas zato doveli ovamo da odgovaramo na takva besmislena pitanja? Gospodin Brownlow ponovo dade glavom znak gospodinu Grimvvigu, pa ovaj potonji opet vrlo spremno othramlje iz sobe, ali ovaj put ne dovede krupna ovjeka i enu, nego dvije napola uzete taffelcoje uu tresui se i teturajui. Vi ste one noi kad je stara Sally umrla zakljuali vrata ree prva od njih diui svoju smeuranu ruku ali niste mogli nama zaepiti ui niti ste mogli zaepiti pukotine na vratima. Niste, niste pridometne ona druga zirkajui oko sebe i maui svojom bezubom donjom vilicom. Niste, niste, niste. ule smo mi kako se ona upinje da vam kae to je uinila, i vidjele smo kako ste uzeli iz njene ruke neki papiri, i pratile smo vas sutra dan kad ste ili u zalagaonicu opet e ona prva. Jesmo, jesmo potvrdi ona druga. A na cedulji je pisalo me-

Oliver Twist

Pedeset prvo poglavlje

daljon i zlatni prsten. I to smo vidjele kad ste podigli. Bile smo blizu? O, da, bile smo blizu. - A znamo jo i neto vie preuzme opet ona prva jer nam je pokojnica vie puta, davno, priala da joj je ona mlada ena rekla kako je predosjeala da nee preivjeti i kako je u trenutku kad se razboljela bila na putu da umre blizu groba djetetova oca. elite li moda uti i samog zalagaoniara? zapita gospodin Grimwig i mahne rukom prema vratima. Ne treba odgovori Bumbleovka. Kad je ve on tu upre pr stom u Monksa bio tolika kukavica da je sve priznao, kao to vidim, a vi ste meu svim onim babetinama uspjeli pronai ove dvije, nemam vie ta tajiti. Jesam, prodala sam medaljon i prsten, ali oni sad lee tamo gdje ih nikad neete nai. I to sad jo hoete? Nita odgovori gospodin Brownlow osim to je na nama da se pobrinemo da ni vi ni va mu nikad vie ne dobijete nikakvu odgo vornu slubu. A sad moete ii. Pa neu valjda ree Bumble gledajui skrueno oko sebe kad je gospodin Grimwig otiao s one dvije starice neu valjda zbog te nesretne malenkosti ostati bez svoje opinske slube? Hoete, hoete odgovori mu gospodin Brownlow. Morat ete se pomiriti s tim, a moete biti jo sretni ako samo na tome ostane. Svemu je tome kriva moja ena. Ona je tako htjela ustvrdi Bumble, poto se obazro da se uvjeri da mu je brana druica ve izila iz sobe. To vas nimalo ne opravdava napomene gospodin Brownlow. Vi ste bili prisutni kad su zauvijek uklonjene one stvarice i zapravo ste u oima zakona krivlji od svoje ene, jer zakon pretpostavlja da vaa ena postupa po vaim uputama. Ako zakon to pretpostavlja ree Bumble guvajui napadno eir objema rukama onda je zakon magare, glupan. Ako zakon gleda na to takvim oima, onda je zakon neoenjen; i najgore to elim zakonu jest da mu iskustvo otvori oi pa da progleda, da progleda. Poto je posebno naglasio te dvije posljednje rijei, Bumble nabije eir na glavu, turi ruke u depove i poe niza stube za svojom druicom. Gospoice obrati se gospodin Brownlow Rosi dajte mi ruku. Nemojte tako drhtati, ne morate se bojati ovih dviju-triju rijei koje mi je jo ostalo da kaem. Ako se te rijei, ne znam kako bi se mogle ticati mene, ali ako se ipak tiu mene ree Rose molim vas da mi ih kaete drugi put.

Nemam u ovom asu hrabrosti ni snage da ih sasluam. Ma kakvi odvrati stari gospodin i uhvati je ispod ruke. Sigu ran sam da ste mnogo jai nego to mislite. Poznajete li, gospodine, ovu gospoicu? Poznajem odgovori Monks. Ja vas nisam nikad dosad vidjela prousti Rose slabanim glasom. Ja sam vas vie puta vidio pripomene Monks. Otac one nesretne Agnes imao je dvije kerke ree gospodin Brownlow. Kakva je bila sudbina one druge, one to je bila jo dijete? To su dijete odgovori Monks kad joj je otac umro u tuini, pod tuim imenom, a da nije ostavio za sobom nikakvo pismo, bilje nicu ni spis, ama ba nikakav trag po kojem bi se mogli otkriti njegovi prijatelji ili rodbina, to su dijete uzeli neki siromasi i othranili ga kao da je njihovo roeno. Nastavite ree gospodin Brownlow dajui znak gospoi Mavlie neka prie blie. Nastavite samo! Znam da vi niste uspjeli pronai mjesto u koje su se ti ljudi sklo nili ree Monks ali ondje gdje prijateljstvo zataji, esto uspije mrnja. Moja ih je majka pronala nakon godinu dana neumornog tra ganja, da, pronala je i dijete. I je li ga uzela k sebi? Nije. Ti su ljudi bili velika sirotinja i napokon im je dojadila, ili bar ovjeku, ta njihova divna plemenitost. Zato im je moja majka ostavila dijete i dala im neto malo novca to su morali brzo potroiti, a obeala im je poslati jo, to uope nije namjeravala uiniti. Ipak, nije bila po tpuno sigurna da e dijete biti nesretno zbog njihova nezadovoljstva i siromatva, pa im je ispriala greni ivot njezine starije sestre, a svoju je priu iskitila kako je najbolje njoj odgovaralo. Upozorila ih je neka dobro pripaze na to dijete jer ima u sebi neiste krvi i rekla im je da je to nezakonito dijete koje e svakako kad-tad krenuti stranputicom. Qkolnosti su ile u prilog tim tvrdnjama i ljudi su im povjerovali, pa je dijete tolika bijedno ivotarilo da smo ak i mi bili zadovoljni, sve dok nije jedna udovica, koja je tada stanovala u Chesteru, sluajno negdje vidjela tu djevojicu, pa joj se smilovala i uzela je k sebi. Ba kao da je neki vrag umijeao tu svoje prste, jer je mala, usprkos svim naim naporima, ostala kod nje i bila sretna. Prije dvije-tri godine izgubila mi se iz oiju i tek sam je prije nekoliko mjeseci ponovo vidio. Vidite li je sad?

O liv e r T w ist

P edeset prvo poglavlje

Vidim. Naslonjena je tu na vas. Ali e svejedno ostati moja neakinja uzvikne gospoa Mavlie i doeka u naruje napola obeznanjenu djevojku moje najdrae dijete. Ne bih je sad dala ni za sve blago ovoga svijeta. Slatka moja drubenica, draga moja djevojica! A vi ste moja jedina prijateljica uzvikne Rose privijajui se uz nju. Najbolja, najdraa prijateljica! Srce e mi prepui 6a sree. Ne mogu sve ovo podnijeti. " Podnijela si ti i mnogo vie od ovoga; oduvijek si bila najbolje i naj plemenitije stvorenje, vjeito si obasipala sreom sve ljude oko sebe ree gospoa Mavlie grlei je njeno. De, de, srce moje, sjeti se samo tko jo ovdje jedva eka da te zagrli, siroto moje dijete! Pogledaj ga samo. gle, gle, duo! Neu ja nju nikad zvati tetkom uzvikne Oliver obavijajui Rosi ruke oko vrata nego sestrom, svojom dragom sestrom, kojoj me od samog poetka nekako vuklo srce! Rose moja draga, Rose! Svete neka budu suze koje su kanule i isprekidane rijei koje su izgovorila ta dva siroeta kad su pala jedno drugom u zagrljaj! U tom jednom jedinom trenutku stekli su oca, sestru i majku i opet ih izgubili. Radost i tuga bijahu izmijeani u istom peharu, ali nije bilo gorkih suza jer je i sama tuga bila toliko ublaena i zaodjevena u slatke i njene uspomene da se prometnula u uzvienu radost i izgubila svaku bolnu primjesu. Dugo su, dugo ostali sami. Tiho kucanje na vratima navijesti napokon da netko eli ui. Oliver otvori vrata, povue se i ustupi mjesto Harryju Mavlieju. Sve znam ree Harry sjedajui do ljupke djevojke. Draga Rose, sve znam. Nakon podulje utnje nadoda: Nisam sluajno doao ovamo niti sam sve to veeras uo, nego juer, tek juer. Poga a li da sam doao da te podsjetim na jedno tvoje obeanje? ekaj malo ree Rose. Doista zna sve? Sve. Dopustila si mi da jo jednom u roku od godine dana obnovim predmet naeg posljednjeg razgovora. Da. Ali da ne smijem navaljivati da se predomisli nastavi mladi nego samo da te zamolim da mi kae ostaje li pri svojoj odluci. Obeao sam da u ti svoj poloaj ili bogatstvo koje budem stekao poloiti pred noge, a ako bude i dalje ostala pri svome, da te neu nagovarati ni rijeju ni djelom da se predomisli. Oni isti razlozi koji su onda utjecali na mene utjeu i sad odlu no e Rose. Nikad nisam jae nego veeras osjetila koliko du-

gujem onoj koja me svojom dobrotom izbavila od ivota ispunjenog neimatinom i jadima. Borim se sama sa sobom ree Rose ali sam ponosna na tu svoju borbu, boli me sve to, ali e moje srce podnijeti i tu bol. A ono to si veeras doznala. pone Harrv. Ono to sam veeras doznala blago preuzme Rose ne mijenja nita u mom odnosu prema tebi. Tvrda si srca prema meni, Rose! ustvrdi zaljubljeni mladi. O, Harrv, Harrv usklikne djevojka i brine u pla. Kamo sree da sam tvrda srca, da mogu sebi pritedjeti ovu bol! Pa zato onda nanosi sama sebi bol? ree Harrv i uhvati je za ruku. Promisli malo, draga moja Rose, promisli o onome to si veeras ula. Pa to sam ula? to sam ula? uzvikne Rose. Da je stid zbog nanesene sramote toliko djelovao na mog oca da se potpuno povukao od svijeta, eto, sad smo dosta toga rekli, Harrv, dosta smo rekli. Nismo, nismo ree mladi zadravajui je da ne ode. Sve moje nade, elje, planovi, osjeaji, svaka moja misao u ivotu, sve se promijenilo, osim moje ljubavi prema tebi. Ne nudim ti vie nikakav sjajan poloaj u drutvu, ivot u svijetu punom zlobe i omalovaava nja, gdje se ljudi crvene zbog svaega, samo ne zbog prave sramote i stida, nego ti nudim dom svoje srce i dom da, najdraa moja Rose, samo to ti nudim i nita drugo. Kako to misli? promuca djevojka. Mislim ovako kad smo se proli put rastali, vrsto sam nakanio ukloniti sve tobonje zapreke koje nas dijele. Kad ve moj svijet ne moe postati tvoj, odluio sam da tvoj svijet uinim svojim, da se odreknem svog svijeta kako ne bi nitko gledao s visoka na tebe zbog tvoga porijekla. Tako sam i uinio. Oni koji su mi zbog toga okrenuli lea, okrenuli su tebi lea i pokazali da si imala pravo. Moji moni zatitnici i utjecajni roaci koji su mi se nekad ljubazno smjekali, do ekuju me sad hladno, ali u najljepem kraju Engleske ima nasmijanih polja i prijaznog drvea, a pored jedne seoske crkvice, moje crkvice, Rose, stoji priprosta kuica kojom u se vie ponositi, ako samo bude htjela da ivi sa mnom u njoj, nego da su mi se ostvarile sve nade kojih sam se odrekao, pa makar bile jo tisuu puta sjajnije. To je sada moj poloaj i status i njih ti polaem pred noge. Nije, bome, lako ekati zaljubljene na veeru ree gospodin Grimwig, poto se prenuo iza sna i skinuo rupi kojim se bio pokrio preko lica.

O liv e r T w ist

Pedeset drugo poglavlje

Istini za volju, veera je ekala dugo, preko svake mjere. A ni gospoa Mavlie, ni Harry, ni Rose (koji su doli svi zajedno) nisu se mogli ni jednom rijeju opravdati. Veeras sam ve najozbiljnije pomiljao da sam sebi izjedem glavu opet e gospodin Grimwig jer sam se pobojao da neu nita drugo dobiti za jelo. Ako dopustite, bit u toliko slobodan da estitam buduoj mladoj. Gospodin Grimwig nije se nimalo skanjivao da tu namjeru provede u djelo, te poljubi djevojku koja sva porumeni, a kako je njegov primjer djelovao zarazno, za njim se povedu i doktor i gospodin Brownlow. Zli jezici tvrde da je Harry Mavlie vien kako je to prvi uinio u susjednoj mranoj sobi, ali mjerodavne osobe dre da je to puka kleveta, s obzirom na to da je rije o vrlo mladom ovjeku i pastoru. Olivere, dijete moje ree gospoa Mavlie gdje si dosad bio i to si tako neveseo? Eto, oi su ti pune suza. to ti je? Svijet je ovaj prepun izjalovljenih nada do kojih nam je esto najvie stalo i koje ponajvema slue na ast naoj naravi. Sirotog Dicka nije vie bilo meu ivima]

Pedeset drugo poglavlje

Faginova posljednja no.
Sudnica je od poda do stropa bila poploena ljudskim licima. Odasvud su piljile radoznale i ispitljive oi. Od ograde ispred optuenike klupe pa sve do najudaljenijih zakutaka na galeriji, svi su pogledi bili uprti u jednog jedinog ovjeka Fagina. Ispred sebe i iza sebe, odozgo i odozdo, slijeva i zdesna, sa svih strana kao da je bio okruen svodom koji se sjajio od uagrenih oiju. Stajao je obasjan tom ivom rasvjetom, jednu je ruku drao na drvenoj ploi ispred sebe, a drugu je prislonio na uho i istegao vrat ne bi li to bolje uo svaku rije koju je izgovarao predsjednik suda itajui optunicu pred porotom. Na mahove bi upro otar pogled u porotni-ke da procijeni kakav je dojam na njih uinila i najneznatnija okolnost koja ide njemu u prilog; a kad bi navodi optunice govorili strahovito jasno protiv njega, okrenuo bi se svom branitelju preklinjui ga nijemo da i u ovoj prilici rekne togod u njegovu korist. Osim tih znakova tjeskobe, nije se uope micao s mjesta. Takav je bio otkako je zapoelo suenje, a kad je predsjednik proitao optunicu, ostao je u onom istom napregnutom poloaju koji je odavao najveu pozornost, zurei i dalje u njega, kao da ga jo slua. Prenuo se tek kad je zauo priguen amor u sudnici. Okrenuvi se, opazi kako se porotnici dogovaraju kakvu osudu da mu izreknu. Pogled mu zabludi na galeriju pa primijeti kako se ljudi propinju na prste jedan iza drugoga ne bi li ga bolje vidjeli. Drugi su urno prinosili lornjone oima, a trei se doaptavali sa susjedima ne krijui zgraanje. Samo se nekolicina nije obazirala na njega nego samo nestrpljivo gledala porotnike, udei se to jo ekaju. Ali ni na jednom licu ak ni na licima ena kojih je bilo mnogo u sudnici nije mogao otkriti ni traga samilosti prema sebi ni bilo kakav drugi osjeaj doli ope elje da bude osuen.

Oliver lwist

Poto je sve to obuhvatio zbunjenim pogledom, ponovo zavlada grobna tiina. Obazre se i opazi da su se porotnici okrenuli predsjedniku suda. Pst! Samo su zatraili doputenje da se povuku na vijeanje. Dok su jedan po jedan odlazili pored njega, eljno im je zagledao u lica, kao da eli pogoditi na koju stranu naginje veina, ali je to bio jalov posao. Kljuar ga uhvati za rame. '''*' Mehaniki poe za njim do kraja ograenog prostora i sjedne na stolac. Kljuar mu ga je pokazao, inae ga ne bi bio ni primijetio. Ponovo baci pogled na galeriju. Jedni su ljudi jeli a drugi se hladili rupiem, jer je u krcatoj sudnici bilo i te kako vrue. Jedan je mladi crtao u malu biljenicu njegov lik. Pitao se da li ga je pogodio, a kad se crtau slomio vrak olovke pa je uzeo no da je opet zailji, gledao ga je mirno, kao i svaki drugi dokoni gledalac. Isto tako, kad je svrnuo pogled na suca, misli mu je zaokupio kroj njegova odijela, i koliko to odijelo moe stajati, i kako se oblai. Za sudakim stolom sjedio je i debeo gospodin koji je prije jedno pola sata bio iziao, a sad se opet vratio. Pitao se u sebi je li taj ovjek bio na ruku, i to li je jeo, i gdje li je ruao, i tako se predavao slinim beznaajnim mislima, sve dok mu pozornost ne bi privuklo neto drugo i skrenulo misli na drugu stranu. Ipak ga za sve to vrijeme nije ni na trenutak naputao muan i snaan osjeaj da mu se pod nogama razjapio grob. Taj je osjeaj bio neprekidno prisutan, ali nekako maglovito i neodreeno, nikako se nije mogao usredotoiti na njega. Tako je ak i onda dok je drhtao od jeze i preznojavao se pri pomisli na skoru smrt, iznenada poeo brojiti eljezne iljke na ogradi ispred sebe, pitajui se kako li se jedan od njih slomio i hoe li ga tko popraviti ili e ga ostaviti takvog kakav jest. Zatim su mu izile pred oi sve strahote vjeala i stratita a onda se zagleda u ovjeka koji je kropio vodom pod da malo rashladi sudnicu te opet ogrezne u svoje crne misli. Najposlije se razlegne povik: Tiina! i svi bez daha pogledaju na vrata. Porotnici se vrate i prou opet blizu njega. Nita nije mogao razabrati po njihovim licima, ba kao da su od kamena. Nastane tajac, nigdje ni uma. ni daha. Proglaava se krivim! Sudnicom se prolomi urnebesno klicanje koje se ponavljae u valovima, a izvana dopre jeka to je neprekidno rasla i orila se kao gnjevna grmljavina. Bijae to svjetina koja je vani burnim i radosnim povicima pozdravljala vijest da e zloinac biti smaknut u ponedjeljak. Kad se graja stiala, sudac ga upita ima li jo to rei to bi moglo

Pedeset drugo poglavlje

utjecati na izvrenje smrtne kazne. Ponovo je zauzeo dranje ovjeka koji pozorno slua, napeto zurei u predsjednika suda dok mu je ovaj postavljao to pitanje, ali je pitanje moralo biti dva puta ponovljeno prije nego to ga je razumio, a onda je samo promrmljao da je on star ovjek, star ovjek, star ovjek, i tako je, mrmljajui sve tie, posve umuknuo. Predsjednik suda ustakne svoju crnu kapu na glavu, a osuenik svejednako stoji. Neka ena na galeriji, pod dojmom te sveane jeze, vrisne iz sveg glasa; on brzo uzgleda, kao da se ljuti zbog te upadice, pa se jo pozornije nakloni. Sudac je itao presudu sveano i ozbiljno. Presudu je bilo strano uti, ali je osuenik stajao kao mramorni kip, ni jedan mu mii na licu nije zaigrao. Kad ga kljuar uhvati za miicu i dade mu glavom znak da poe, lice mu na istegnutu vratu bijae svejednako unezvijereno, donja vilica otromboljena a oi uprte ukoeno preda se. Tupo se naas obazre oko sebe i poslua zapovijed. Poveli su ga kroz jednu prostoriju poplaenu kamenom koja se nala zila ispod sudnice, gdje su jo neki optueni ekali da dou na red, a drugi su razgovarali s prijateljima to su se natiskali oko reetke na prozoru koji je gledao na dvorite. Nikog nije bilo da s njim progovori koju rije, ali dok su ga vodili pored zatvorenika, ovi su se odmicali od prozora da bi ga bolje vidjeli oni vani koji su stajali natiskani pod prozorom i koji su ga doekali pogrdnim imenima, psovkama i zviducima. On im zaprijeti stisnutom akom i htjede pljunuti na njih, ali ga uvari bre-bolje odvuku dalje, kroz mraan hodnik osvijetljen tek -pokojom mutnom svjetiljkom, u dubinu tamnice. Tu su ga pretraili kako mu ne bi ostalo kakvo sredstvo kojim bi mogao preduhitriti izvrenje smrtne kazne, a zatim su ga odveli u jednu od elija na smrt osuenih i tu ga ostavili samog. Sjeo je na kamenu klupu suelice vratima, klupu koja je sluila i za sjedenje i za leanje, pa se zagledao zakrvavljenim oima u pod nastojei da se sabere. Nakon nekog vremena poeo se prisjeati iskidanih odlomaka iz sueve besjede, iako mu se onda inilo da ne razumije ni rijei. Ti su odlomci postupno dolazili svaki na svoje mjesto i nado-vezivali se jedan na drugoga, tako da se ubrzo prisjetio cijele besjede, gotovo isto onako kako je bila izreena. Osuuje se na kaznu smrti vjeanjem tako je glasio kraj presude. Osuuje se na kaznu smrti vjeanjem. Kad se posve smrklo, poeo se sjeati svih svojih znanaca koji su zavrili ivot na stratitu, neki i njegovom krivnjom. Toliko su se brzo smjenjivali pred njegovim oima da ih je jedva stizao brojiti. Neke je

Oliver lwist

Pedeset drugo poglavlje

od njih gledao kako umiru i zbijao ale na njihov raun jer su umirali s molitvom na usnama. Kakvo bi se krkljanje razleglo kad bi im izvukli dasku ispod nogu; i kako bi se odjednom snani i krepki ljudi pretvarali u hrpu odjee to se nemono klati! Neki su od njih moda bili zatoeni u ovoj istoj eliji sjedili na ovom istom mjestu. Mrak je kao u grobu; zato ne donesu svjetlo? elija je sagraena prije mnogo godina. Tko zna koliko'Je ljudi ovdje provelo svoje posljednje sate! Tako mu je pri dui kao da sjedi u grobnici punoj leeva mrtvaka kapa, oma, svezane ruke, lica koja poznaje, ak i pod tom groznom koprenom. Svjetla, svjetla! Naposljetku, kad su mu ruke ve prokrvarile od lupanja o teka vrata i zidove, pojave se dva ovjeka, jedan je nosio svijeu koju zatakne u eljezni svijenjak na zidu, a drugi je vukao za sobom slamnjau da osuenik na njoj provede no jer ga nee vie ostavljati sama. I doe no mrana, zlokobna, nijema no. Drugi ljudi koji bde raduju se kad uju kako zvono s crkvenog tornja odbija sate jer svjedoi o ivotu i navjeuje dan. Njega je pak zvono tjeralo u oaj. U metalnom brujanju svakog otkucaja odjekivao je samo jedan dubok i potmuo glas smrt. to njemu vrijedi radosna jutarnja graja i kome-anje to dopiru ak i do njega? To je opet posmrtno zvono u drugom obliku, ne samo to ga opominje nego mu se i ruga. I proe dan. Dan? To i nije bio dan, prohujao je tek to je svanuo i opet je dola no, no tako duga pa ipak tako kratka, duga u svojoj uasnoj tiini i kratka po satima koji su proletjeli. U jedan mah je divljao i bogohulio, a u drugi urlao i upao kosu. Doli su asni ljudi njegove vjeroispovijedi da se pomole s njim Bogu, ali ih je on ispsovao i otjerao. Obnovili su svoje milosrdne pokuaje, a on ih je udarcima ponovo otjerao. Subotnja no. Ostala mu je jo samo jedna no ivota. I dok je jo mislio na to, osvanuo je dan nedjelja. Tek kad je pala no tog uasnog posljednjeg dana, njegovu skrenu duu prome svom silinom ubitana spoznaja o beznadnom, oajnom poloaju u kojem se nalazi; ne bi se moglo rei da je sve do tada gajio kakvu odreenu ili vrstu nadu da e ga pomilovati, nego je samo nekako maglovito zamiljao da e ubrzo umrijeti. Vrlo je malo i rijetko razgovarao s onom dvojicom ljudi koji su ga naizmjence uvali, a oni se nisu trsili da privuku njegovu pozornost. Sjedio je tako budan, ali kao da sanja. Sad se pak svaki as trzao pa bi se sav zadihan i zaaren uspropadao po eliji, obuzet takvim grevitim strahom i gnjevom da su ak i oni naviknuti na sline prizore uzmicali zgroeni od nje-

ga. Najposlije je toliko pomahnitao od neiste savjesti to ga je muila da jedan ovjek nije vie mogao sam sjediti s njim i gledati ga, pa su ga oba uvara zajedno uvala. Zgurio se na svom kamenom logu i mislio na prolost. Onoga dana kad su ga uhapsili pogodilo ga je nekolika kamenica koje je svjetina bacala na nj, pa mu je glava sad bila omotana platnenim zavojem. Ria kosa padala mu niz beskrvno lice; brada mu bila raupana i zamrena, oi strahovito uagrene, a neoprana koa ispucala od groznice koja ga je palila. Osam. devet, deset. Samo ako to nije varka da ga zaplae, ako su to pravi sati koji se tako munjevito niu jedan za drugim, gdje li e biti kad bude sat opet ovoliko otkucavao? Jedanaest! Jo je jedan sat otkucao prije nego to je zamrlo brujanje prethodnog sata. U osam e biti jedini alobnik na vlastitu sprovodu; u jedanaest. Strane zidine tamnice u Newgateu koje skrivaju toliko jada i neizrecive tjeskobe, ne samo od oiju nego preesto i predugo i od ljudskih misli, nikad nisu skrivale toliko jezovit prizor. Ono malo ljudi koji su se, prolazei onuda, pitali to li radi ovjek koji e sutra biti objeen, vrlo bi loe spavali te noi da su ga samo mogli vidjeti. Od rane veeri pa do kasno u no dolazili su ljudi u malim skupinama, po dvojica-trojica, do vratarnice i pitali zabrinuto da nije moda odgoeno izvrenje smrtne kazne. Kad bi dobili nijean odgovor, prenijeli bi tu radosnu vijest promatraima okupljenim na ulici, koji su pokazivali jedni drugima vrata na koja osuenik mora izii, i mjesta gdje e biti podignuta vjeala, pa su se, nerado odlazei odatle, osvrtali za sobom zamiljajui kako e se odigrati taj prizor. Malo-pomalo su se ipak razili i oko ponoi je ulica opustjela i utonula u mrak. Kad su do vratarnice stigli gospodin Brownlow i Oliver i pokazali kljuaru propusnicu koju im je izdao jedan od erifa 1, trg je ispred tamnice bio ve raskren i nekoliko je crno obojenih debelih brklji bilo postavljeno preko ulice da zadre oekivanu navalu svjetine. Njih dvojicu odmah su pustili unutra. Hoe li i mladi gospodin s vama, gospodine? zapita ovjek koga je zapala dunost da ih vodi. Takav prizor nije za djecu, gospodine. Znam da nije, prijatelju odvrati gospodin Brownlow ali ono radi ega sam doao da vidim tog ovjeka tijesno je s njim povezano; a

1. erif u Engleskoj najvii (administrativni i sudski) inovnik jedne grofovije (opine), okruga ili mjesta.

Pedeset drugo poglavlje

kako je djeak vidio osuenoga kad je on bio na vrhuncu svojih zloinakih uspjeha, mislim da nee biti naodmet da ga i sad vidi, pa makar mu bilo i teko i neugodno. Ovo su nekoliko rijei bili izmijenili po strani, da ih ne uje Oliver. ovjek samo dotakne eir i, pogledavi pomalo radoznalo Olivera, otkljua druga vrata, suelice onima na koja su bili uli, i povede ih kroz mrane i vijugave hodnike do elija osuenih na smrt." Ovuda ree ovjek poto je zastao u mranom hodniku u kojem su dva radnika u najveoj tiini obavljala nekakve pripreme ovuda e proi. Ako naas uete ovamo, vidjet ete vrata na koja e izii. I odvede ih u kamenu kuhinju u kojoj su stajali kotlovi za prireivanje kanjenike hrane i pokae im tu na jedna vrata. Iznad njih je bila eljezna reetka kroz koju su dopirali ljudski glasovi izmijeani s lupnjavom ekia i trijeskom dasaka koje su tesari bacali na zemlju podiui stratite. Odatle su proli kroz nekoliko okovanih vrata koja su im iznutra otvorili kljuari, a kad su izbili na jedna dvorite, popnu se uz nekakve uske stube i uu u hodnik u kojem je slijeva stajao niz okovanih vrata. Mahnuvi im neka ne idu dalje, kljuar pokuca svenjem kljueva na jedna od tih vrata. Nakon kratkotrajnog aputanja, dva uvara iziu u hodnik proteui se kao da im je drago to e ih netko bar malo odmijeniti i dadu znak posjetiocima neka uu za tamniarom u eliju. I oni uu. Osueni zloinac sjedio je na svom leaju njiui se lijevo-desno, vie nalik na ulovljenu zvijer nego na ovjeka. Misli su mu zacijelo bile zalutale u prolost jer je i dalje neto mrmljao, gledajui u doljake kao u privienja koja ga opsjedaju: Bravo, Charlev. dobar si. promrsi. I Oliver isto tako, haha-hal I Oliver. postao je pravi gospodin, pravi, odvedite malog na spavanje! Tamniar uhvati Olivera za ruku i apne mu neka se nita ne boji, pa gledae dalje bez rijei to se zbiva. Odvedite ga na spavanje! vikne Fagin. ujete li to vam kaem? On je. on je. u neku ruku svemu kriv. Ali za te pare vrijedi napraviti od njega lopova. Bolteru prefikari vrat, Bille, a djevojku ostavi na miru. Prefikari mu vrat od uha do uha. Otpili mu glavu! Fagine zovne ga tamniar. Evo me vikne idov i zaas zauzme isto onakvo napregnuto dranje kakvo je imao na sudu. Star sam vam ja, vae gospodstvo, star, star.

Sluajte ree mu kljuar otiskujui ga rukom da ne ustane. Evo, doao vam je ovjek u posjet, da vas neto priupita, valjda. Fagine, Fagine! Jeste li, bogamu, muko ili niste? Neu dugo biti odgovori on i digne glavu. Na licu mu nije bilo drugog ljudskog izraza doli bijesa i uasa. Sve njih treba pomlatiti! Tko im je dao pravo da me ovako mrcvare? Uto spazi Olivera i gospodina Brownlowa, pa uzmakne do samog kraja klupe i upita ih to tu trae. Mir, mir ree uzniar drei ga jo za prsa. De, gospodine, recite mu sad to elite. Samo bre, molim vas, jer e vam s njim biti sve tee. Kod vas su neki spisi ree gospodin Brownlow prilazei mu koje vam je predao na uvanje ovjek po imenu Monks. Sve je to puka la odgovori Fagin. Nemam ja nikakvih spisa, ni jednog jedinog. Za ime Boje sveano e gospodin Brownlow nemojte tako govoriti kad ste ve jednom nogom u grobu, nego mi radije recite gdje su ti spisi. Znate da je Sikes mrtav, da je Monks sve priznao i da ne moete iz njih izbiti vie nikakve koristi. Gdje su ti spisi? Olivere vikne Fagin i mahne mu rukom. Hodi amo, tebi u reci. Ne bojim se ja njega potiho ree Oliver isputajui ruku gospo dina Brownlowa. Spisi su u platnenoj vreici ree Fagin privlaei Olivera k sebi u rupi iznad samog kamina, u prednjoj sobi na katu. Htio bih pora zgovarati s tobom, sinko. Htio bih porazgovarati s tobom. Dobro, dobro odgovori mu Oliver. Pustite me da se pomo lim! Da se samo pomolim. Pomolite se sa mnom, kleknite, pa emo poslije sve do jutra razgovarati. Ali vani, vani odvrati Fagin gurajui djeaka pred sobom do vra ta i tupo buljei iznad njegove glave. Reci im da sam zaspao, tebi e vjerovati. Ti me moe izvui odavde ako me povede sa sobom. Hajde, hajde! Ah, oprosti, Boe, ovom nesretniku! uzvikne djeak i brine u pla. Tako, tako ree mu Fagin. To e nam pomoi. Najprije da iziemo na ova vrata. Ako se budem tresao i cvokotao zubima dok bu demo prolazili pored vjeala, nemoj se obazirati na mene nego samo produi dalje. Hajde, hajde, hajde! Imate li jo kakvo pitanje za njega, gospodine? zapita kljuar.

< *,.

Oliver Twist

Pedeset tree poglavlje

Nemam odgovori gospodin Brownlow. Kad bismo mu bar mogli kako utuviti u glavu u kakvom se poloaju nalazi. Nita se tu ne moe, gospodine odgovori ovjek vrtei glavom. Bolje e biti da ga ostavite. Vrata se elije otvore i uvari se vrate. Idemo, idemo vikne Fagin. Tiho, ali ne opet tako sporo! Bre w malo, bre! *' uvari ga uhvate i, oslobodivi Olivera iz njegova stiska, ne dadu mu" da ustane. asak se oajniki otimao, a onda zavriti tako uasno da mu vriskovi prodirahu ak i kroz one debele zidove i odzvanjahu im u uima sve dok ne iziu na dvorite. Nisu mogli odmah izii iz tamnice. Nakon tog groznog prizora Oliver umalo to se nije onesvijestio bio je toliko slab da vie od jednog sata nije imao snage stati na noge. Svitalo je kad su opet izili na ulicu. Veliko se mnotvo ve bilo okupilo, prozori su bili naikani ljudima koji su puili i kartali se da prekrate vrijeme; svjetina se tiskala, svaala, alila. Sve je odisalo ivotom i ustrinom osim sumorne gomile predmeta usred svega toga crnog postolja, stupova s poprenom gredom, konopca i ostale jezovite aparature smrti.

Pedeset tree poglavlje

i ujedno posljednje.
Sudbina junaka ove pripovijesti uglavnom je zakljuena. Ono malo to je jo njihovu ivotopiscu ostalo da ispria moe se saeti u dvije-tri obine rijei. Jo prije nego to je isteklo tri mjeseca, Rose Fleming i Harrv Mavlie vjenali su se u onoj istoj seoskoj crkvici koja e ubudue biti poprite djelatnosti mladoga pastora. Istoga dana uselili su se u svoj novi i sretni dom. Gospoa Mavlie nastanila se kod sina i snahe da tu na miru provede ostatak svojih dana, uivajui u najveem zadovoljstvu to ga moe pruiti ovjeku asna starost u promatranju sree onih kojima je u toku cijelog estito provedena ivota posvetila najtopliju ljubav i najnjeniju skrb. Nakon temeljita i brina ispitivanja pokazalo se, ako se ostatak imovine koja je ostala u Monksovu vlasnitu i kojom su on i njegova majka vrlo loe gospodarili, podijeli na dva jednaka dijela izmeu njega i Olivera, da e svakom od njih pripasti neto vie od tri tisue funti. Prema odredbama oeve oporuke, Oliver bi imao pravo na cijeli imutak, ali gospodin Brownlow nije elio uskratiti Monksu priliku da se okani svojih dotadanjih poroka i da zapone estito ivjeti, pa je sam predloio takvu diobu, koju je njegov mladi tienik objeruke prihvatio. Monks je zadrao svoje lano prezime i otiao sa svojim dijelom nasljedstva u neki daleki kraj Novoga svijeta1, gdje je ubrzo prorajtao sve to je imao, te je opet krenuo starim putem i bio osuen na dugo

1. Novi svijet Sjeverna Amerika tj. Sjedinjene Amerike Drave.

Pedeset tree poglavlje

tamnovanje zbog nekih novih prevara i nepodoptina. Tu ga je opet spopala njegova stara bolest pa je u zatvoru i umro. Isto su tako daleko od kue pomrli i ostali glavni lanovi druine njegova prijatelja Fagina. Gospodin Brownlow posinio je Olivera i preselio se s njim i sa svajom starom gazdaricom na milju daleko od pastorske kuceu kojoj su prebivali njegovi stari prijatelji, ispunjavajui tako jo jedinu preostalu elju Oliverova toplog i plemenitog srca. Tako se stvorilo malo dru-" tvo koje je bilo gotovo savreno sretno, ako se uope moe govoriti o savrenoj srei na ovom varljivom svijetu. Uskoro nakon vjenanja mladog para, estiti lijenik vratio se u Chertsey, gdje bi zacijelo, bez svojih starih prijatelja, bio vrlo nezadovoljan da je uope po svojoj naravi mogao biti nezadovoljan, ili bi postao staro zanovijetalo da je znao kako se to postaje. Dva-tri mjeseca zadovoljavao se time da se tui kako mu tamonji zrak nikako ne prija, a onda, poto je ustanovio da to mjesto zaista nije vie ono to je neko bilo, prepustio je posao svom pomoniku, unajmio momaku kuicu nedaleko od sela, u kojem je njegov mladi prijatelj bio pastor, i preko noi ozdravio. Tu se poeo baviti vrtlarstvom, voarstvom, ribolovom, stolarstvom i drugim slinim poslovima. Sve je to, pa svom obiaju, zduno obavljao i domalo je u cijeloj okolici postao poznat i priznat strunjak za sve te poslove. Prije nego to se odselio, sprijateljio se bio s gospodinom Grimwigom, a taj mu je udni svat svesrdno uzvratio prijateljstvo. Stoga mu i sad gospodin Grimwig vrlo esto u toku godine dolazi u pohode. U takvim prigodama gospodin Grimwig bavi se vrlo revno voarstvom, ribolovom i stolarstvom, radei sve na neki svoj neobian i nevien nain, ali vazda tvrdi, sluei se svojom omiljenom izrekom, da je upravo taj njegov nain najbolji. U nedjelju nikad ne propusti priliku da mladom pastoru u lice ne skree to mu se ne svia u njegovoj propovijedi, a poslije u najveem povjerenju priznaje gospodinu Losberneu kako dri da je to bila izvrsna besjeda, ali kako ne bi bilo uputno da to i javno kae. Gospodin Brownlow redovito ga i vrlo rado zadirkuje zbog onog njegovog nekadanjeg proroanstva o Oliveru, podsjeajui ga na onu veer kad su sjedili sa satom izmeu sebe i ekali da se Oliver vrati, ali gospodin Grimvvig na to uzvraa da je u onom glavnom imao pravo, a kao dokaz navodi injenicu da se Oliver ipak onda nije vratio to svagda natjera njega samog na smijeh i popravlja mu raspoloenje. Gospodin Noah Clavpole bio je pomilovan zato to je svjedoio pro-

tiv Fagina, ali je doao do zakljuka da njegova struka nije ba onako bezopasna kao to je mislio, pa je neko vrijeme jedva sastavljao kraj s krajem, traei posao koji ga ne bi previe zamarao. Nakon stanovita razmiljanja stupio je u policijsku slubu kao zbir i sad na taj nain sasvim lijepo zarauje. Radi tako da se jedanput tjedno, u nedjelju, lijepo obue i poe sa Charlottom u crkvu. Dama se tada pred nekom gostionicom onesvijesti, a gospodin zamoli milosrdna gostioniara za aicu konjaka da mu se ena potkrijepi. Sutradan podnese prijavu protiv gostioniara to toi alkoholna pia u nedjelju1, i tako se domogne polovice globe. Katkad se onesvijesti i sam gospodin Clavpole, ali je ishod svagda isti. Bumble i Bumbleovka izgubili su svoja namjetenja pa su malo-pomalo zapali u oskudicu i bijedu, i najposlije zavrili kao ubogari u onom istom ubokom domu u kojem su nekad bili bog i batina. Navodna je Bumble jednom izjavio kako u toj nesrei i ponienju nema vie ni toliko snage da bude zahvalan Bogu to je razdvojen od ene. Sto se pak tie Gilesa i Brittlesa, oni su i dalje na svojim starim mjestima, iako je prvi od njih oelavio a onaj je drugi deko posve osi-jedio. Stanuju kod pastora, ali podjednako slue sve ukuane, i Olivera, i gospodina Brownlowa, i gospodina Losbernea, tako da seljani ni dandanas jo nisu naisto kojem kuanstvu njih dvojica zapravo pripadaju. Prestravljen Sikesovim zloinom, gospar Charles Bates poeo je razmiljati nije li ipak najbolje ivjeti poteno. Poto je zakljuio da svakako jest, raskrstio je sa svojom prolou i odluio da se prihvati nekog estitog posla. U prvo je vrijeme muku muio i kojekako ivio, ali kako je bio dobre naravi i imao plemeniti cilj pred sobom, na kraju je uspio. Najprije je bio sluga kod seljaka i kirijaki pomonik, a danas je najveseliji mladi stoar u cijelom Northamptonshireu. A sad, kad se ova pripovijest blii kraju, ruka koja ispisuje ove retke pomalo se zanosi pri pisanju, kao da bi htjela jo malo dulje ispredati nit daljnjih dogaaja. Rado bih se jo zadrao meu nekolicinom onih ljudi u ijem sam se drutvu ovoliko dugo kretao, rado bih podijelio s njima njihovu sreu trsei se da je to bolje opiem. Rado bih prikazao Rosu Mavlie u punom cvatu i ljupkosti rane enstvenosti kako obasjava svaju skrovitu

1. U ono vrijeme bilo je u Engleskoj zabranjeno svako toenje alkoholnih pia u nedjelju.

Oliver Twist

Rjenik

ivotnu stazu blagim i njenim svjetlom, koje svijetli i svima onima to stupaju uz nju i razgaljuje im srca. Rado bih je naslikao u sreditu ivota i radosti domaeg kruga, okupljenog zimi oko kamina, a ljeti u prirodi; pratio bih je oko podne kroz polja kad pripee sunce, i oslukivao bih tihe tonove njena umilna glasa u veernjim etnjama na mjeseini; promatrao bih je kako je dobra i milosrdna izvan kue, a kako je neumorna i nasmijana dok obavlja poslove kod Icue; naslikao bih je sretnu s djetetom svoje pokojne sestre s kojim je vee uzajamrla ljubav, i kako sate i sate razgovaraju o prijateljima koje su onako nesretno izgubili; jo bih jednom prizvao u sjeanje radosna lica maliana okupljenih oko njenih skuta i sluao njihovo veselo avrljanje; doaravao bih njihov zvonki smijeh i spomenuo bih suzu to se zacaklila u pitomom plavom oku. Sve to, i tisue drugih pogleda i osmijeha i obrata u mislima i rijeima rado bih vam sve to jo doarao. 0 tome kako je gospodin Brownlow i dalje, iz dana u dan, kljukao znanjem svoga posinka, i kako ga je sve vie volio to se njegov ka rakter bolje razvijao i pokazivao da je sjeme to ga je posijao palo na plodno tlo kako je otkrivao u njemu nove crte svog prijatelja iz mladih dana, crte to su mu budile u srcu stare uspomene i sjetu, ali su mu opet bile slatke i mile kako su oba siroeta dobro upamtila nevolje kroz koje su bili proli i izvukla iz njih pouku da budu milosti vi prema drugima, i da se vole, i da usrdno zahvaljuju Bogu to ih je zatitio i spasio o svemu tome moda i ne treba posebice govoriti. Rekao sam da su bili uistinu sretni, a srea se nikad ne moe postii bez velike ljubavi i ovjekoljubivosti i harnosti onom Biu iji je zakon milost i ije je najvanije obiljeje dobrota prema svemu to ivi. Pored oltara stare seoske crkvice nalazi se bijela mramorna ploa na kojoj pie samo jedna rije: AGNES. U toj grobnici nema lijesa; i dao Bog da proe jo mnogo, mnogo godina prije nego to u plou urezu 1 koje drugo imel Meutim, ako se due pokojnika ikad vraaju na zemlju da pohode mjesta to su ih posvetili svojom ljubavlju ljuba vlju onkraj groba prema onima koje su voljeli za ivota, vjerujem da Agnesina sjena lebdi katkad nad tim posveenim kutkom. Vjerujem u to, iako je taj kutak u crkvi, a Agnes je bila slabo i greno stvorenje.

R jenik atrovakih i m anje poznatih izraza upotrijebljenih u ovom prijevodu

bajbok zatvor, tamnica bakarua bakreno zvonce bircuz birtija, krma brisati bjeati brlog bijedan stan, jazbina buksa zatvor, tamnica butura isto to i buksa cajkan policajac uskija poluga (obina metalna) dekintiran bez kinte (novca), vorc dekster detektiv dobiti nogu biti otputen ili ostavljen faca lice; osoba faculet depni rupi fikal pravnik, odvjetnik frajer ovjek, momak (osobito jadan) gajba stan izmasirati izgnjaviti, dodijati keba depni noi kidnuti pobjei klinac djeak, dijete klinjo isto to i klinac (samo jo podrugljivije) kuiti razumjeti, znati

O liv e r T w is t

S a d r a j

ladanje boravak u zatvoru lopina lopov, lopua lova novac marka autoritet u svojoj struci, strunjak manjavati krasti mustra podrugljiv naziv za osobu sumnjiva vladanja , njupati jesti odcinkati odati, prijaviti otkucati isto to i otcinkati pacer eprtlja, petljanac, neznalica penzija doivotni zatvor ili progonstvo piksa glava prefikariti prerezati, presjei prigustiti gorjeti pod nogama pucaljka pitolj raja svijet, svjetina, rulja skuiran dobro odjeven, uparaen smotati ukrasti surla nos, nosina tos smicalica, trik tiktakalica sat, ura tintara glava tupan glupan, bukvan, tikvan ukebati uloviti, uvrebati utrtariti se uplaiti se, prepasti se zacopan zaljubljen zbrisati pobjei zelen neiskusan zbuturiti strpati u buturu (zatvor) aca policajac

Sadraj
Prvo poglavlje..................................5 U kojem je rije o mjestu gdje se rodio Oliver TVvist i o prilikama u kojima je doao na svijet Drugo poglavlje...............................8 U kojem je rije o tome kako je Oliver Twist rastao, kako su ga odgajali i hranili Tree poglavlje.................................17 U kojem se pripovijeda kako Oliver Twist umalo to nije dobio mjesto na kojem ne bi dangubio etvrto poglavlje.............................25 Oliveru je ponueno drugo mjesto i tako prvi put stupa u javni ivot Peto poglavlje...................................32 Oliver meu novim znancima. Prvi put na sprovodu, stjee nepovoljno miljenje o poslu svoga gazde

esto poglavlje..............................41
Podbadan Noahovim zadirkivanjem, Oliver ga nemalo iznenauje prelazei u napad

Sedmo poglavlje...........................46
Oliver ostaje tvrdokoran Osmo poglavlje................................52 Oliver odlazi pjeice u London. Na putu susree jednog udnog mladog gospodina Deveto poglavlje..............................59 Sadri daljnje potankosti o prijaznom starom gospodinu i njegovim nadobudnim uenicima

O liv e r T w ist

S a d raj

Deseto poglavlje...........................64 Oliver sve bolje upoznaje svoje nove drugove i skupo plaa steeno iskustvo. Ovo je poglavlje kratko ali neobino vano za daljnji tok nae pripovijesti Jedanaesto poglavlje....................69 U kojem je rije o gospodinu Fangu, sucu za prekrajen(|pavodi se i jedan mali primjer kako taj gospodin kroji pravdu Dvanaesto poglavlje.....................76 U kojem je Oliver bolje zbrinut nego to je ikad bio, i u kojem se vraamo starom veseljaku i njegovim prijateljima. Trinaesto poglavlje.......................84 U kojem se bistroumni itatelj upoznaje s nekim novim osobama, o kojima se priaju kojekakve zanimljive zgode to su u tijesnoj vezi s ovom pripovijesti etrnaesto poglavlje....................91 Sadri daljnje potankosti o Oliverovu boravku kod gospodina Brownlowa i znaajno proroanstvo to ga je izvjesni gospodin Grimwig izrekao o Oliveru kad su Olivera poslali nekim poslom u grad Petnaesto poglavlje.......................200 Pokazuje koliko je starom veselom idovu i gospoici Nancy bilo stalo do Olivera Tvvista. esnaesto poglavlje......................106 U kojem se pripovijeda to je bilo s Oliverom Twistom nakon susreta s Nancy Sedamnaesto poglavlje.................115 Olivera i dalje progoni zlehuda sudbina, dovodei u London jednog velikana da naudi njegovu dobru glasu Osamnaesto poglavlje..................125 Kako je Oliver provodio vrijeme u krasnom drutvu svojih dinih prijatelja Devetnaesto poglavlje..................130 U kojem se kuje i usvaja znaajan plan Dvadeseto poglavlje.....................138 U kojem je Oliver izruen na milost i nemilost Williamu Sikesu Dvadeset prvo poglavlje..............145 Na putu

Dvadeset drugo poglavlje............150 Provala Dvadeset tree poglavlje..............156 Sadri sr zanimljiva razgovora izmeu gospodina Bumblea i jedne dame, te pokazuje kako ak i opinski pandur ima slabih toaka Dvadeset etvrto poglavlje...........163 U kojem je rije o jednom vrlo jadnom stvorenju, ali je kratko i moda nije nevano za daljnji tok ove pripovijesti Dvadeset peto poglavlje...............168 U kojem se vraamo Faginu i njegovoj druini Dvadeset esto poglavlje..............174 U kojem se pojavljuje jedna tajanstvena osoba, a zbivaju se i mnogi dogaaji koji su neodvojivi dio ove pripovijesti Dvadeset sedmo poglavlje............184 U kojem nastojimo popraviti neuljudnost iz jednog ranijeg poglavlja, kad smo sasvim bezobzirno napustili drutvo jedne dame Dvadeset osmo poglavlje.............191 U kojem se vraamo Oliveru i pratimo njegove daljnje dogodovtine Dvadeset deveto poglavlje...........199 Upoznaje nas sa stanovnicima kue u koju se Oliver sklonio Trideseto poglavlje.......................203 U kojem se iznosi tu su Oliverovi posjetitelji mislili o njemu Trideset prvo poglavlje.................209 U kojem je rije o vrlo kritinu poloaju Trideset drugo poglavlje...............219 O sretnim danima to ih je Oliver provodio kod svojih plemenitih prijatelja Trideset tree poglavlje................226 U kojem je srea Olivera i njegovih prijatelja iznenada pomuena. Trideset etvrto poglavlje.............254 Sadri nekoliko uvodnih podataka o jednom mladom gospodinu koji prvi put stupa na scenu, a rije je i o jednoj novoj pustolovini koju je doivio Oliver Trideset peto poglavlje.................242 U kojem je rije o neuspjeloj potjeri na kraju Oliverove pustolovine i o prilino vanu razgovoru izmeu Harrvja Mavlieja i Rose
"3O"7

Oliver Twist

Sadraj

Trideset esto poglavlje................249 Vrlo je kratko, a itatelju se moe uiniti da nije u ovom trenutku ni osobito vano, ali ga svejedno valja proitati kao nastavak prethodnog, te radi boljeg razumijevanja jednog od iduih poglavlja koje e doi na red kad mu bude vrijeme Trideset sedmo poglavlje..............252 %# U kojem e itatelj moda primijetiti razlike do kakvih poesto dolazi u branom ivotu. Trideset osmo poglavlje................262 U kojem se pripovijeda to se dogodilo izmeu gospodina i gospoe Bumble i gospodina Monksa za njihova nonog razgovora. Trideset deveto poglavlje.............270 U kojem se pojavljuju neke ugledne osobe koje itatelj ve poznaje, i u kojem se pokazuje kako se Monks i idov dogovaraju to e i kako e etrdeseto poglavlje.....................282 Neobian razgovor koji je zapravo nastavak prethodnog poglavlja etrdeset prvo poglavlje...............289 Sadri neka nova otkria i pokazuje kako iznenaenja, ba kao i nesree, nikad ne dolaze same etrdeset drugo poglavlje............297 Jedan Oliverov stari znanac, koji pokazuje izrazite znake darovitosti, stupa u javni ivot prijestolnice etrdeset tree poglavlje..............306 U kojem se pripovijeda o tome kako je Lisac Prefriganac zapao u nepriliku etrdeset etvrto poglavlje...........316 Kucnuo je as da Nancv odri rije koju je dala Rosi Mavlie, ali joj to ne polazi za rukom etrdeset peto poglavlje...............322 Fagin povjerava Noahu Clavpoleu tajni zadatak etrdeset esto poglavlje.............326 Nancv je dola na sastanak etrdeset sedmo poglavlje............335 Kobne posljedice etrdeset osmo poglavlje.............342 Sikesov bijeg

etrdeset deveto poglavlje...........350 Kako su se Monks i gospodin Brownlow napokon sastali, o emu su razgovarali i to je omelo njihov razgovor Pedeseto poglavlje........................359 Potjera i umaknue Pedeset prvo poglavlje..................369 U kojem se razjanjava vie tajni i govori o prosidbi u kojoj nije bilo rijei ni o mirazu ni o nevjestinu deparcu Pedeset drugo poglavlje................382 Faginova posljednja no Pedeset tree poglavlje.................389 I ujedno posljednje Rjenik atrovakih i manje poznatih izraza upotrijebljenih u ovom prijevodu............................. 393

399 .