ovjek i kultura*

Izvorni lanak UDK 17.023.36: 124.6

Primljeno 25. 09. 2007.

Milan Poli
Sveuilite u Zagrebu, Uiteljski fakultet, Savska 77, HR-10000 Zagreb milan.polic@pu.t-com.hr

Kultura kao sudbina

Saetak

Kao i sva iva bia, ovjek je djelomino genetski predodreen, tj. odreen i prije nego to se u potpunosti razvije kao ljudsko bie. Ali ono to ovjeka bitno razlikuje od svih nam poznatih ivih bia, jest upravo to to je, u odnosu na njih, njegova predodreenost bitno manje u-roena, a znatno vie pri-roena. A to znai da su ljudi u odnosu na druge ive vrste manje predodreeni na genskoj, a vie na memskoj, upravo kulturnoj razini. Kulturni, a to znai povijesno oduhovljeni okoli u koji se djeca raaju i koji zatiu pri-roenju bitan je imbenik njihova daljnjeg razvitka. Stoga se ovjek i ne raa kao ovjek, nego kao dijete koje ovjekom tek mora postati. Za razliku, naime, od bi koja ve pri roenju imaju sve bitne odlike svoje vrste i koja se stoga mogu razvijati i uzgojem, tj. poticanjem na rast i pridizanjem onoga to im je bioloki ve dano, djeci je za ljudski razvitak potreban odgoj koji e ih tek uvesti u odreenu kulturu kao njihov duhovni i samo takav istinski ljudski zaviaj. itavo ovjekovo bie, dakle i ono tjelesno, raste u duhu odreene kulture i izrasta iz njega. Kako i koliko kultura (pred)odreuje ovjeka predmet je ove rasprave.
Kljune rijei

ovjek, dijete, kultura, manipulacija, narav, odgoj, priroda, sloboda, stvaralatvo, sudbina

Uio ih uio od srijede do petka, al se nisu maknuli dalje odpoetka! Nita drugo ne naui paurlija ta, nego to je i prije znala, pa pa pa pa pa!
Jovan Jovanovi - Zmaj

ovjek i priroda
ovjek je prirodno bie, ta je fraza toliko esta koliko i nepromiljena. Jer,

to je uope prirodaiprirodno, pa da bi ovjek bio prirodno bie? Prvi korak u potrazi za odgovorom napravio sam, kao to je to danas sve uobiajenije, zavirivanjem u Wikipediju. Definicija prirode u njoj je kratka, jasna i razgovijetna (ba kakva definicija treba biti), ili se bar takvom ini: Priroda (gr. ) jest sveukupnost materijeuprostoru, svemirisilekojeunjemu djeluju. Budui da je priroda definirana kao sveukupnost materije u prosto*

U organizaciji Hrvatskog filozofskoga drutva odran je u Cresu 2326. rujna 2007. simpozij pod nazivom ovjek i kultura. Ovdje

donosimo izbor radova koji su nastali na temelju izlaganja na ovom skupu.

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 109 God. 28 (2008) Sv. 1 (311)

M. Poli, Kultura kao sudbina

ru, odnosno kao svemir i sile koje u njemu djeluju, odluio sam potraiti i te osnovne pojmove. Nalazim da je materija sva i svaka objektivna realnost koja postoji nezavisno od ljudske svijesti i koja se na razne naine odraava unjoj. Ovo je ve prilino nejasno, nerazgovjetno, zapravo nepromiljeno i bedasto, pa se i nisam previe zaudio kad me je na sljedeem koraku, pri pokuaju da saznam to se misli pod realnou, doekala obavijest: Doli ste na stranicu koja jo nema sadraja. Budui da bi na njoj trebalo objasniti neto to je nezavisno od ljudske svijesti, moda je najbolje da takva i ostane (si tacuisses philosophus mansisses). Objanjenje prostora zavrava jednako, a i moj komentar. Niti odreenje prirode kao sveukupnosti svemira i silakojeu njemu djeluju nije sretnije. Jer, gle, svemir je itav svijet to nas okruuje. Pojamsvijeta se dalje ne definira, a i bolje je tako. Zanemare li se nesuvisle definicije preko kojih sam doao do njega, krajnje odreenje prirode, dodamo li tome mrvicu humora, ak i nije tako loe, jer zavrava na stranici koja jo nema sadraja.1 Tako je u Wikipediji od koje, s obzirom na nain kako se oblikuje, ipak ne treba oekivati previe. to se o tome, meutim, moe nai u rjenicima uvaenih autora i nakladnika.
Priroda 1. ukupnost materijalnog svijeta, svemir i sile koje u njemu djeluju, sve postojee po
sebi bez ovjekova djelovanja (Ani, 1991., 552) Materija 1. ono to ini sastav fizikog tijela; tvar (Ani, 1991., 329) Svemir itav prostorno i vremenski beskonaan svijet koji nas okruuje. (Ani, 1991., 700)

Ako ostavimo po strani da se kao znaenje rijei svijet u Anievu Rjeniku hrvatskoga jezika navodi sve i svata, pa se onda ukupnost tvarnog svijeta, tj. ukupnost onoga to ini sastav fizikih tijela svijeta, odnosno prostorno i vremenski beskonaan svijet koji nas okruuje, ne dade suvislo pojmiti, ostaje ipak neto emu valja pridati pozornost. A to je tvrdnja da je priroda sve postojee po sebi bez ovjekova djelovanja. U sljedeem rjeniku nalazim:
Priroda 1. sveukupnost tvarnog svijeta s njegovim fizikim i kemijskim zakonima i procesima, stvarni svijet koji postoji sam po sebi i u sebi nastaje, mijenja se i djeluje ovisno o sebi
(onje, ur., 2000., 978)

Ako opet ostavim po strani prvi dio odreenja pojma prirode, u kojem je odreenje svijeta potpuno nejasno i nerazgovjetno, a sve zajedno nesuvislo (jer sveukupnost tvarnog svijeta ine valjda i ljudski proizvodi), ostaje da je priroda stvarni svijet koji postoji sam po sebi i u sebi nastaje, mijenja se i djeluje ovisno o sebi. Jo jedan pokuaj:
Priroda 1. ukupnost materijalnog svijeta, svemir i sile koje u njemu djeluju, sve postojee po sebi bez ovjekova rada. (Matasovi i Joji, ur., 2002., 1044)

Kao i u prvom primjeru, zanimljivo je tek da je priroda sve postojee po sebi bez ovjekova rada.Takojeu obinim rjenicima hrvatskoga jezika, ali nije bitno drukije ni u Filozofijskom rjeniku.
Priroda 1. sve to jest, to nezavisno od ovjeka postoji, sveukupnost pojedinanog. (Cvjetianin, 1965., 323)

I opet je, dakle, priroda neto to nezavisno od ovjeka postoji. Doda li se tome da se kao opreka pojmu prirodan esto navodi umjetan, tj. koji se ne dobiva prirodnim putem (Ani, 1991., 772) ili koji nije prirodan nego je proizveden po uzoru na takvu prirodnu stvar (onje, ur., 2000., 1305) ili koji ne nastaje, koji se ne dobiva prirodnim putem (Matasovi i Joji, ur., 2002., 1384), nego je rezultat ovjekove djelatnosti, onda valja zakljuiti da se prirodu opisuje kao neto o ovjeku ili njegovu djelovanju neovisno postojee.

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 109 God. 28 (2008) Sv. 1 (311)

M. Poli, Kultura kao sudbina

Pa kako onda shvatiti tvrdnju da je ovjek prirodno bie? Valjda tako da je on bie ije je postojanje neovisno o njemu samome, tj. iji razvitak ne ovisi o njegovim odlukama i djelatnosti, o njegovoj djelatnoj slobodi ili stvaralatvu, o njegovu umijeu, nego o uroenim mu ivotnim obrascima to ih jekaomaterijalnu danost naslijedio nagonskim sparivanjem svojih roditelja i zaeem. Ili kao to se to voli rei: ovjek je ovjek od trenutka zaea. A to znai da mu je sve bitno to ga ini ovjekom naprosto materijalno dano kombinacijom gena njegovih predaka, kao to je to kod bilo koje ivotinjske ili biljne vrste. Biu koje svoju bit dobiva po zaeu i koje se raa sa svim bitnim ivotnim obrascima svoje vrste, naknadno kultiviranje ili odgoj nisu presudno potrebni za potpuno ivotno ostvarenje. I zato patke ne moraju ii u paju kolu da bi postale patkama, jednako kao to u nikakvoj koli ne bi mogle nauiti lajati, recimo, kao strani jezik. I upravo zato, kao to to ree pjesnik: Nita drugo ne naui paurlija ta, nego to je i prije znala, pa pa pa pa pa! to, dakle, znai tvrdnja da je ovjek prirodno bie, u bitnome dano po zaeu? Gdje je tu mjesto za kulturu i duh?

Kultura i umjetno
Da bi na to pitanje odgovorili, najbolje je opet poi od poetka. A u poetku bijae rije, () sve je po njoj postalo i nita to postoji nije bez nje postalo (Biblija, 1968., 77, Iv 1, 13).2 Evo kako se, dakle, u rjenicima objanjava kultura.
Kultura 1. ukupnost duhovne, moralne, drutvene i proizvodne djelatnosti drutva. (Ani, 1991., 297) Kultura 1. povijesno stvaralatvo naroda koje obuhvaa nain ivota i rada, obiaje, religiju, materijalna dobra te jezik i znanstveno, filozofsko i umjetniko blago. (onje, ur., 2000., 518) Kultura ukupnost materijalnih i duhovnih dobara, etikih i drutvenih vrijednosti, to ih je stvorilo ovjeanstvo. (Matasovi i Joji, ur., 2002., 643)

Kultura u najirem smislu preradba i usavravanje neega, neke grae, nekog materijala za odreenu svrhu.(Filipovi, 1965., 224)

Izlui li se iz ovih odreenja kulture ne ulazei u raspravu o njima ono to im je zajedniko kao: djelatnost drutva, stvaralatvo naroda, to je stvorilo ovjeanstvo,preradba i usavravanje, onda je razvidno da kulturu u bitnome odreuje to to je ovjekov proizvod i kao takva upravo nasuprot prirode kao neega o ovjeku ili njegovu djelovanju neovisno postojeeg. A ba tako to odreuje sljedei autor:
Kultura 1. u irokom smislu sve to je stvorilo ljudsko drutvo i to postoji po tjelesnom i umnom radu ljudi, za razliku od prirodnih pojava. (Klai, 1983., 765)

Pa ako je umjetno ono to nije prirodno, nego proizvedeno po ovjeku, onda je kultura umjetna, upravo rezultat ovjekova umijea i stvaralatva. Umjetno i kulturno, ili kulturno i umjetno, nasuprot je dakle onog prirodnog po tome to svoje ishodite ima u ovjekovu djelovanju.3 Ali ako je ovjek prirodno
1

Tako je danas, 25. srpnja 2007.

2

(Biblija, 1968., 77, Iv 1, 13), jer stvaralaki um (duh) jest Bog.

3

A rije je, kao to e se pokazati, ostvarenje stvaralakog uma ili duha koji (povijesno) biva kroz rije. U rijei se on otjelovljuje i kroz rije se razvija. Zato i moe biti pisano: Rije bijae kod Boga i Rije bijae Bog

Uostalom, kultura i dolazi od latinskog colere, to znai obraivati zemlju, gojiti, njegovati brinuti se za to.

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 109 God. 28 (2008) Sv. 1 (311)

M. Poli, Kultura kao sudbina

bie, kako je mogue da su njegovi proizvodi neto neprirodno. Ako je ovjekdio prirode, kako to da njegovi proizvodi to nisu? to to ovjek unosi u svoje proizvode to nije prirodno i to ne pripada prirodi? Poneto se o tome moe naslutiti iz navedenih odreenja prirode koja joj kao bitnu oznaku pridaju tvarnost ili materijalnost, emu bi nasuprot trebalo biti neto netvarno ili nematerijalno. A to to postoji kao netvarno ili nematerijalno? Zakonitostima proetu stvarnost ljudi odavno (pre)poznaju kao prirodni red ili kozmos. Pitajui se o izvoru toga reda i o podrijetlu tih zakonitosti, pripisivali su ih stvaralakom umu ili duhu kao natprirodnoj sili koju su personificirali na sliku i priliku svoju u liku boga (bogova). Pa su slijedom toga tom umu pripisivali i namjeru, jer jo nisu odijelili volju od razuma, prolost od budunosti i stoga je sve proeto umom moralo imati neki cilj. A stvarnost im se inila proeta umom, jer su oni imali potrebu da je razumiju (raz-umiju) i jer su joj u okviru svojih mogunosti pristupali razlono traei u njoj otisak zakonodavnog uma. Aliprirodni red, kozmos ili stvarnost proeta je naknadnim umom, koji ako nije samoprojekcija spoznajueg razuma, teko moe biti vie od primitivnog prirodnog uma koji je rezultat tek sluaja i evolucije kroz borbu za opstanak. Ne nakane, ne namjere, ne promiljenog htijenja, ve stjecaja okolnosti koje su neemu pogodovale, a neemu nisu. I taj primitivni prirodni um,ili prvobitni duh, jo je materijalno potpuno odreen i neodvojiv od svoje tvarne podloge. impanze koriste mnoga priruna sredstva, ali sva su ta sredstva zateena u okoliu i oblikovana nesvrnim djelovanjem sluajnih imbenika. Potpuno liena duha, ni za milijun godina nee biti nimalo savrenija nego to jesu. Za razliku od njih, i najprimitivnije sredstvo za rad oduhovljeno je svrhom prema kojoj ga je ovjekov stvaralaki um oblikovao. I najgrublje obraeni kamen iz paleolitika razlikuje se u odnosu na kamen koji kao priruno sredstvo majmun pokupi s tla, kao nebo od zemlje. Jer s proizvodnjom orua um nastupa bitno budunonosno. Ne vie kao danost koja se tei odrati, nego kao htijenje koje stremi neem jo nestvarnom i koje se kao takvo umije ostvariti. Koritenjem prirunih sredstava primitivni duh neznatno transcendira osjetilnu sadanjost, ali tek proizvodnjom orua duh bitno zakorauje u budunost. Duh koji je oblikovao paleolitsko orue ostvario se (postao je tvaran) na nain kojim si je omoguio novi budunonosni iskorak. Svoj put do suvremene tehnike i tehnologije poeo je grubo klesanim kamenom, prvom stubom koju je iz-umio iz sebe, da bi se po njoj popeo korak vie nad postojee. Duh koji je poeo proizvoditi umjetno, koji je dakle proizvodio iz sebe kaouma, koji je od svojih izuma (iz-uma) poeo sebi stvarati umjetni okoli, izdignuo se time bitno iznad naknadnog, primitivnogprirodnog uma i u poetku makar neznatno oslobodio svoje prvobitne tvarne podloge. Jer, umjetno najprije nastaje u duhu da bi tek potom postalo stvarno. Ali ne sluajno, nego naporom i brigom stvaralakog uma da se misao ostvari, da obradom tvari misao postane tvarna, da postane oduhovljena stvar (s-tvar) ili kulturno dobro. Ono to, dakle, kulturu bitno razlikuje od prirode jest to to je kultura povijesno oduhovljena stvaralakim duhom ovjeka. Duhom koji ne prebiva nigdje doli u kulturnom ovjeku, kakav ne postaje ni zaeem, ni roenjem, nego tek kultiviranjem, tj. odgojem. Godine 1986. kupio sam Commodore plus/4. U to doba bilo je to mono kuno raunalo s dva usporedno spojena 8 bitna procesora i tada nevjerojatna 128 KB (kilobajta) memorije, od ega ak 64 KB raspoloiva za programiranje, 32 KB BASIC-a i 32 KB ugraenih programa. Program za pisanje (neto poput primitivnog Worda), program za raunanje i grafike prikaze (neto poput

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 109 God. 28 (2008) Sv. 1 (311)

M. Poli, Kultura kao sudbina

primitivnog Excela), te baza podataka (neto poput primitivnog Accessa). S tako ugraenim programima raunalo je na tritu predstavljano kao pogodno za voenje obrtnikog knjigovodstva i raunovodstva. Bilo je to tada jako napredno, iako u usporedbi s dananjima primitivno raunalo. Frekvencija procesora tog primitivca bila je skoro dvije tisue puta nia nego kod sadanjih raunala, a memorija mu je bila desetak tisua puta manja od radne memorije sadanjih raunala, pri emu raunala sada imaju jo i tvrdi disk na koji mogu dodatno pohraniti milijun puta vie podataka nego to je stalo u memoriju Commodora plus/4 koji, kao ni druga raunala toga doba, nije imao tvrdi disk. Pa ipak, pri izlasku iz tvornice i prije opremanja raznim programima (softwareom) Commodor plus/4 bio je u odnosu na dananja raunala pravi genijalac. Raspolagao je prilino dobrim programima (firmwareom) koji su mu bili ugraeni pri proizvodnji, za razliku od dananjih raunala koja iz tvornice izlaze s ogromnim kapacitetom za naknadno programiranje, ali tek toliko programski opremljeni da mogu prihvatiti programe izvana. Drugim rijeima, Commodore plus/4 bilo je mogue ravno iz tvornice postaviti na stol i zaposliti ga raunovodstvenim i knjigovodstvenim poslovima. Ni s najmonijim raunalima danas to nije mogue. Bar ne prije nego to ih kupac (ili netko drugi umjesto njega) ne opremi potrebnim programima. Ali kada se to uini njihova silna nadmo postaje oigledna. Nezadovoljan programom za obradu teksta svog Commodorea plus/4, koji je u jedan redak mogao smjestiti samo 40 znakova (karaktera), izradio sam za njega program koji je u jedan redak mogao smjestiti 64 znaka i omoguio mi druge pogodnosti pri pisanju, to mi je itekako dobro dolo pri izradi doktorske disertacije. Borei se za svaki bajt (engl byte) raunalne memorije, radio sam program est mjeseci da bih ga smjestio unutar 10 KB (kilobajta) i tako ostatak memorije sauvao za smjetaj oko tridesetak autorskih kartica teksta. Bio sam vrlo zadovoljan svojim Commodoreom, koji je u usporedbi s pisaom mainom bio jako pametan, ali kada ga danas usporedim s raunalom na kojem piem ovaj tekst, moram zakljuiti da je bio pravi idiot, a moj program za pisanje kojem sam ga nauio bio je u odnosu na Microsoft Word kojim se sada sluim poetno mucanje tog idiota. to, dakle, dananja raunala ini tako nadmonima mom Commodoreu? Svakako i njihov hardver, koji otvara ogromne mogunosti programiranju. Ali samo s tim hardverom ta su raunala po izlasku iz tvornice gluplja i nemonija od mog Commodorea. Ono to ih ini zaista nadmonima tek je softver kojim ih treba naknadno opremiti. Kratko reeno, moj je Commodore iz tvornice izaao s vie programa (firmwarea) nego suvremena osobna raunala, ali je u usporedbi s njima imao zanemarivo male mogunosti uenja. A zahvaljujui raunalnim programima, i raunalni se hardver razvija sve bre. No, kada bi hardver i ostao (neko vrijeme) takav kakav jest, programi bi se mogli, i opet zahvaljujui ve postojeim programima, nastaviti snano razvijati (pa se i razvijaju). Bez programa, koji ih ine monim ovjekovim oruima, raunala su tek hrpica plastike i metala.

Kultura kao odreenje

Patke, dakle, ne moraju ii u kolu da bi nauile paji jezik, make ne moraju uiti mijaukati, psi ne moraju uiti lajati, ali ovjek mora nauiti govoriti. Patke, make i psi raaju se kao patke, make i psi, pa togod nauili ili ne nauili, to ih ne moe bitno promijeniti. Pri roenju opremljeniji su ivotnim programima od ovjeka, ali od ma koje srijede do ma kojeg petka uili, teko e se maknuti dalje od poetka. Naprotiv, ovjek se raa kao nemono dijete

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 109 God. 28 (2008) Sv. 1 (311)

M. Poli, Kultura kao sudbina

kojemujeljudski uroena (u-roena, roena u njemu) tek mo uenja. Govor, sposobnost miljenja, znanja, vjetine i, konano, samosvijest tek treba stei. U trenutku roenja oni nisu u njemu, nego tek pri njemu, oko njega, kao kulturni okoli u koji je roen ili koji mu je pri-roen. Tek rodivi se, dijete ne govori ni jednim jezikom, ali od tisua jezika moe nauiti bilo koji pa i vie njih, ili ak glasati se poput ivotinja. Ali da bi duh koji ga okruuje i koji se povijesno razvijao tisuama godina prije i mimo njega, bar djelomino postao i njegov, mora ui u njega, mora ga proeti uenjem. I to ne samo spontanim uenjem, jer je takvo bar u poetku nedovoljno, nego naporom samoga toga duha koji odgaja (obrazuje) dijete i pokazuje mu put u sebe sama. Toliko je u pravu Jean-Jacques Rousseau kad pie, iako proturjeno svom zahtjevu za povratkom prirodi, da je upravo odgoj ono to djetetu omoguuje postati ovjekom:
Raamo se slabi, trebamo snage; raamo se lieni svega, trebamo pomo; raamo se glupi, treba nam razum. Sve to nemamo roenjem i sve to trebamo odrastajui, dano nam je odgojem. (Rousseau, 2004., 14)4

To, dakako, ne znai da je dijete prazna ploa po kojoj se moe bilo to i bilo kako pisati ili arati, jer mu je odreena umna i tjelesna raspoloivost uroena (kao to je npr. raunalni hardver pogodan ili nepogodan za odreenu softversku nadgradnju), pa netko bez velikog napora postaje uspjean u neemu, dok netko drugi to ne moe i uz najvei napor. Ali raspoloivost za to ima smisla tek kad je odgojno oduhovljena. Lieni kulturnih uvjeta za razvitak svoje genijalnosti, svi bi povijesni velikani ostali tek obine, ili ak drutveno manje vrijedne jedinke. Ono to ovjeka ini ovjekom i bitno razlikuje od ostalih ivih vrsta nije njegovo tijelo opremljeno svojevrsnim instinktima i nagonima, jer se po tome sve ive vrste razlikuju meusobno, nego duh koji jedino on moe usvojitiiunjemusudjelovati (su-djelovati). A taj duh nije neto to se kao naknadni um moe naslijediti zaeem, ve se on prenosi i razvija povijesno kao kultura u ijem je odravanju i razvitku mogue sudjelovati tek njezinim usvajanjem. Jezik koji govorimo, vrijednosti koje smo usvojili, znanja koja imamo, vjetine kojima smo ovladali i cjelokupni kulturni okoli u kojem smo se razvijali i u kojem ivimo, nastajali su tisuama godina prije nego to smo se mi rodili. Duh kojim nastanjujemo svoja tijela neusporedivo je stariji od tih tijela i to upravo razmjerno tome koliko smo oduhovljeniji. Zato niti svi starimo jednako brzo niti su nam svima godine jednako u razmjeru s tjelesnom starou. Od naih tijela s kojima smo roeni, neusporedivo nas vie odreuje kultura ili duh u kojem smo se razvijali i odrasli. Jer ne raamo se mi ni kao Hrvati, ni kao Kinezi, pa ni kao ene ili mukarci, ak ni kao ljudi, nego to tek u duhu odreene kulture postajemo. Jer nismo mi Hrvati zato to smo bijele puti, nego smo bijele puti zato to smo Hrvati, a hoe li tako i ostati ovisi upravo o stanju duha u kojemu su-djelujemo. Biti ovjekom mogue je na mnoge naine, ovisno o kulturnom okruenju u kojemu se dijete ljudski oduhovljava. Ali ma kakav bio kulturni okoli u kojem netko oblikuje svoju ljudskost, kao kulturni je okoli nuan. Ljudski se razgovarati moe na bilo kojem od tisua jezika, ali razgovarati se ne moe bez bar jednoga od njih. U ljudsku se zajednicu moe ui preko mnogih i razliitih kultura, ali se u nju ne moe ui mimo ljudskoga duha koji svaku kulturu proima. Zato je odrastajui s vukovima, majmunima i sl. (primjeri divlje djece) mogue postati tek ovjekoliki vuk, ovjekoliki majmun i sl., ali ne i ovjek. Kakva god bila, kultura nas ljudski odreuje. Kakva god bila, tek nas kultura ljudski omoguuje. Stoga, kakva god bila, kultura je ovjekova sudbina. Jer samo kultura, povijesno stvorena

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 109 God. 28 (2008) Sv. 1 (311)

M. Poli, Kultura kao sudbina

i proeta duhom ovjeka, jednom ljudski raspoloivom biu omoguuje da usvajanjem toga duha postane ovjek. Cjelokupno je ovjekovo bie kulturno oblikovano i odreeno drutvenim okruenjem u kojemu ovjek odrasta i ivi. to bi bili Leonardo da Vinci, Nikola Tesla, Maria Curie ili Stephen Hawking, da su odrasli i ivot proveli iskljuivo meu Eskimima? U najboljem sluaju napravili bi kakvu inovaciju harpuna, poboljali nain izgradnje iglua ili moda unaprijedili nain tavljenja koa. Misliti, govoriti i pisati o jeziku, ak i veoma kritiki, mogue je tek iz odreenog jezika. A to znai iz misaonih, govornih i pismenih oblika koji su upravo tim jezikom kod subjekta prethodno oblikovani. Na nain to ga taj jezik doputa i omoguuje. Pa kad se o hrvatskom govori iz engleskog, ili pak o engleskom iz hrvatskog, onda je taj govor mogu tek iz jezika u jezik i tek toliko koliko je govornik u jednome i drugome. Kakav odnos prema glazbi ili slikarstvu moe imati onaj tko ih ne poznaje? Samo nekritiki, odreen razinom njegove ope (ne)kulture. I to god mi mislili ili izrazili o sebi ili o drugima, o bilo kojoj pojavi ili svijetu openito, odreeno je naim misaonim i izraajnim mogunostima koje su kulturno oblikovane. To, dakako, ne znai da su oblikovane mehaniki i kod svih sudionika neke kulturne sredine jednako. Ali, jamano, nitko meu iskljuivo hrvatskim govornicima nee progovoriti kineski, niti e itko meu iskljuivo kineskim govornicima progovoriti hrvatski. Ogranienja odreene kulture nuno su ogranienja i njezinih sudionika, osim u mjeri u kojoj ih oni stvaralaki nadilaze. Naalost, to ne vrijedi i za mogunosti, jer sve mogunosti odreene kulture nikada nisu dostupne svima i nikada jednako. Misliti o svijetu, o stvarnosti ili bilo kojoj pojavi, ovjek moe tek kao kulturno bie. Izraavati se o njima, ili odnositi prema njima takoer. Jer biti ovjek mogue je tek usvajanjem duha to ga neka kultura sadri i posreduje biu to biva ovjekom. Stoga je ovjek, ma koliko i ma kako tome sam doprinosio, kulturni proizvod. Proizvod duha koji se povijesno oblikovao ljudskim stvaralatvom. A to znai da je ovjek, povijesno uzevi, svoj vlastiti proizvod, to znai da je umjetno i samo tako kulturno i ljudsko bie. I ne samo da prirodni ovjek ne postoji, nego i ne moe postojati, jer je ono to ovjeka bitno razlikuje od ostalih bia upravo kultura koju je povijesno stvorio i duh koji ga, kulturno se prenosei, proima. tovie, i priroda postoji samo kulturno, kao pojam, kao misaona konstrukcija, kao transcendencija kulturne danosti. Jer ovjeku nije nita dano prirodno neposredno, ve uvijek kulturno posredovano. Prema svemu ovjek se odnosi i, ako je ovjek, moe odnositi jedino kulturno, jer je kao ovjek odreen kulturno i jer jedino tako moe biti ovjek. Ili kao to Claude Lvi-Stross kae:
To je, ini se, krajnje naivno poimanje, jer nema prirodnih pojava u istom stanju; prirodne pojave za ovjeka postoje samo pojmovno i filtrirane logikim i afektivnim normama koje pripadaju u podruje kulture. (Lvi-Stross, 1988., 214)

to ovjek moe znati o prirodi kao postojeem po sebi? Sve to ovjek moe znati o bilo emu uvijek je postojee za njega i na njemu odnosan nain. Ja mogu o bilo emu misliti bilo to, ali uvijek to ja mislim, ja osjeam, ja se odnosim itd. I uvijek sam to ja kao kulturno bie, koje osjea, poima, izraava
4

Nous naissons faibles, nous avons besoin de forces; nous naissons dpourvus de tout, nous avons besoin dassistance; nous naissons stupides, nous avons besoin de jugement. Tout

ce que nous navons pas notre naissance, et dont nous avons besoin tant grands, nous est donn par lducation.

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 109 God. 28 (2008) Sv. 1 (311)

10

M. Poli, Kultura kao sudbina

se i odnosi kulturno, jer drukije jednostavno ne moe. U svakom ovjekovu odnosu prema bilo emu prije svega prisutan je on sam i njegov je odnos time bitno odreen. Sve to o emu mislim, ja mislim. Sve to prema emu osjeam, ja osjeam. Sve prema emu se odnosim, ja se odnosim. Pa ak i kada to zaboravim ili toga nisam svjestan, ja sam to zaboravio, jatoganisam svjestan. to je, dakle, priroda, ako ne ovjekov misaoni proizvod o kojemu zna i moe znati samo ono i samo toliko to je i koliko stavio u njega. Uostalom, to je bilo posve jasno ve Immanuelu Kantu:
Dakle, red i pravilnost u pojavama, koje nazivamo prirodom, unosimo mi sami u njih, pa ih u njima ne bismo ni mogli nai, da ih mi ili priroda nae due nije iskonski stavila u njih. () Koliko kod dakle pretjerano, koliko god proturjeno zvui, kad se kae: razum je sam izvor zakona prirode, a prema tome i formalnoga jedinstva prirode, toliko je takva tvrdnja ipak ispravna i predmetu, tj. iskustvu primjerena. (Kant, 1984., 8182)

A Johann Gottlieb Fichte odrjeito dodaje:

Zacijelo se uje kako se nabacuje pitanje: to sam ja bio prije nego to sam doao do samosvijesti? Prirodan je odgovor na to: ja uope nisam bio; jer nisam bio Ja. Ja je samo utoliko ukoliko je on sebe svjestan. () Ne moe se uope nita misliti, a da se uz to ne pridomilja svoj Ja, kao svjestan samoga sebe; od svoje samosvijesti ne moe se nikada apstrahirati. (Fichte, 1974., 47)

to je, dakle, i to uope moe biti priroda kao postojee po sebi?Onaje nita i moe biti samo nita. Neto je tek kao kulturni proizvod i to upravo na nain neke odreene kulture iz koje je miljena i doivljena. Stoga je i misao da se dijete raa s nekakvom uroenom raspoloivou za odreeni kulturni razvitak takoer tek kulturno odreena pretpostavka, proizila iz postojeeg stanja duha. Ali o toj uroenoj raspoloivosti ne moe se znati nita neposredno. Tek iz naina kako se ostvarujemo kao ljudi znamo to moemo biti. Ne, meutim, i to to ne moemo biti, pa uvijek ostaje pitanje jesmo li neto propustili biti zato to za to nemamo uroenih moi ili zato to smo u tome bili kulturno ometeni.

Kultura kao uvjet slobode

Meutim, kada kultura ne bi bila vie od duhovnog odreenja, bila bi ona, pored onog ovjeku uroenog (genskog), jo samo jedno njegovo predodreenje. Dodue priroeno (memsko), naknadno, nakon to je ono uroeno ve oblikovano, ali ipak predodreenje. Time bi ovjek za razliku od drugih ivih vrsta bio predodreen na dvije razine, genskojimemskoj, onim to mu je uroeno i onim to mu je priroeno, ali njegova predodreenost time ne bi bila bitno manja. Ali kultura nije samo naknadno odreenje; ona je uvjet stvaralatva i kao takva osnova za novo i drukije. tovie, tek jedno kulturno bie moe povijesno dospjeti do svijesti da je novo i drukije stvaralakim inom uvijek mogue. Stoga je kultura uvjet slobode. Kao proizvod stvaralakog uma zapravo mnogih umova koji povijesno(su)djeluju kultura je osnova s koje stvaralaki um proizvodi i u svijet unosi novo i drukije: upravo izum. I tek tako ovjek biva slobodan, razrijeen svake predodreenosti kojom bi bio jo samo jedno unaprijed zadano bie. Stogaodgoj nije i ne moe biti puko pridizanje ili uzgoj uroenog, jer tako se moe pridizati samo ovaj ili onaj ve dani ivotni program. Jednako tako, odgoj nije i ne moe biti manipulacija kojom se djecu oduhovljava prema nekim njima izvanjski zadanim ciljevima, kojima bi kao sredstva trebala sluiti. Djeci je za ljudski razvitak potreban odgoj koji e ih upravo prema njihovim mogunostima i potrebama uvesti u odreenu kulturu kao njihov duhovni i

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 109 God. 28 (2008) Sv. 1 (311)

11

M. Poli, Kultura kao sudbina

samo takav istinski, ljudski zaviaj. A to znai u takvo stanje duha u kojem je ovjekovo samoodreenje mogue. Ako, dakle, kultura i jest ovjekova sudbina, ona to treba biti ne kao jo jedno konano predodreenje, nego kao sloboda.
Navedena djela
Ani, Vladimir (1991.), Rjenik hrvatskoga jezika, Zagreb: Novi Liber. Biblija (1968.), ur. Jure Katelan i Bonaventura Duda, Zagreb: Stvarnost. Cvjetianin, Veljko (1965.), Priroda, u Filipovi, Vladimir, ur. (1965.). Fichte, Johann Gottlieb (1974.), Osnove cjelokupne nauke o znanosti, Zagreb: Naprijed. Filipovi, Vladimir (1965.), Kultura, u Filipovi, Vladimir ur. (1965.). Kant, Immanuel (1984.), Kritika istoga uma, Zagreb: Kultura. Filipovi, Vladimir, ur. (1965.), Filozofijski rjenik, Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske. Lvi-Stross, Claude (1988.), Strukturalna antropologija 2, Zagreb: kolska knjiga. Matasovi, Ranko i Joji, Ljiljana ur. (2002.), Hrvatski enciklopedijski rjenik: Zagreb: Novi Liber. Rousseau, Jean-Jacques (2004.), mile ou de lducation, Editions de lEau Rgale, http:// eau.regale.free.fr onje, Jure (2000.), Rjenik hrvatskoga jezika, Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krlea i kolska knjiga.

Milan Poli

Culture as Destiny
Abstract

As all other living beings, man is partially genetically predisposed, that is, determined even before it completely develops as a human being. However, the thing that differentiates man from all other known living beings is the fact that, compared to them, his predisposition is significantly less natured, and significantly more nurtured. This means that humans compared to other living species are less determined on a genetic, and more on a memetic, cultural level. Cultural, meaning a historically spiritualized environment, children are born into and find with birth, is an important factor of their further development. Thus, humans are not born as humans, but as children that have yet to become human. Namely, unlike the beings that have all the important characteristics of their species at birth, which are thus able to develop through breeding, that is, through encouragement of growth and nurturing of what is biologically given, for human development children need raising that will only introduce them into a specific culture as their spiritual and truly human environment. The entire human being, including the physical, grows up in a spirit of a specific culture and springs from it. How and how much culture (pre)determines man is the topic of this discussion.
Key words man, child, culture, manipulation, character, education, freedom, creation, destiny