Lekcije Iz Matematike1

LEKCIJE IZ MATEMATIKE 1
Ivica Gusi
Izvedbeni program iz Matematike 1. (za sve studije)

Lekcije. 1. Realni i kompleksni brojevi. 2. Dvodimenzionalni, trodimenzionalni i n-dimenzionalni realni vektorski prostor. 3. Zapis nekih transformacija ravnine i prostora - pojam matrice i linearnog operatora. 4. Algebra matrica. Inverzna matrica. Determinanta. 5. Skalarni, vektorski i mjeoviti umnoak vektora. s z 6. Linearni sustav i njegovo rjeavanje. s 7. Pojam i geometrijsko i zikalno znaenje svojstvene vrijednosti i svoc jstvenog vektora. 8. Pojam funkcije, grafa i inverzne funkcije. 9. Elementarne funkcije. Funkcije vane u primjenama. z 10. Pojam niza, limesa niza, reda i limesa funkcije. 11. Pojam derivacije, geometrijsko i zikalno znaenje. c 12. Svojstva derivacija. Derivacije elementarnih funkcija. 13. Linearna aproksimacija, kvadratna aproksimacija i Taylorov red. 14. Pad, rast, lokalni ekstremi, konveksnost, konkavnost, toke ineksije c i njihovo zikalno znaenje. c 15. Ispitivanje toka funkcija pomou derivacija. c 1
Lekcije iz Matematike 1.
1. Realni i kompleksni bro jevi
I. Naslov i objanjenje naslova

U lekciji se ponavljaju osnovna svojstva brojeva, pojmovi vezani uz brojeve i operacije s brojevima. Obrauje se trigonometrijski prikaz kompleksnog broja.
II. Pripadni inenjerski odnosno matematiki problem brojenje, prebrojavanje - pomou prirodnih brojeva. mjerenje - pomou realnih brojeva.
Brojevima se rjeavaju dva temeljna praktina problema:
Iako kompleksni brojevi imaju i zikalnu i geometrijsku primjenu, oni su prvenstveno uvedeni iz teoretskih razloga - da bi svaka algebarska jednadba imala rjeenje.
III. Potrebno predznanje

Poznavanje osnovnih skupova brojeva i operacija s njima:
Skup prirodnih brojeva N. Primjeri:
1, 2, 3, ..., 25, ...
Skup cijelih brojeva Z. Primjeri: 0, 1, 1, 2, 2, 3, 3, ... Svaki je prirodni broj ujedno i cio, meutim, ima cijelih brojeva koji nisu prirodni - to su negativni cijeli brojevi i broj 0.
je racionalan ako se moe predoiti kao razlomak s cjelobrojnim brojnikom i nazivnikom. Svaki je cijeli broj (dakle i prirodni) ujedno i racionalan, meutim ima racionalnih brojeva koji nisu cijeli. Na primjer, 1 je racionalan, ali nije cio 2 broj. Primjeri:
Skup racionalnih brojeva Q. Primjeri:
1 2 2 , 25
2 3 , 17 , .... Openito, broj 12
Skup realnih brojeva R - skup kojeg ine racionalni i iracionalni brojevi.

2 5 1, 0, 7, , , 2, 6, ... 5
Svaki je racionalni broj (dakle i cijeli, prirodni) ujedno realan, meutim ima i realnih brojeva koji nisu racionalni. Na primjer, , 2, 5 6 nisu racionalni ve iracionalni (ne mogu se predoiti kao razlomak s cjelobrojnim brojnikom i nazivnikom). Intuitivno, pozitivni realni brojevi jesu brojevi kojima se moe izmjeriti svaka 1
duina.
Decimalni zapis realna broja. Primjeri: 3.14, 3.16, 1.732, 2.1313...,... (prva tri su konani, a etvrti je beskonaan). Svaki konaan decimalni zapis moe se shvatiti i kao beskonaan. Na primjer,
0.5 = 0.5000..., 0.08 = 0.08000...
meutim, ima brojeva koji nemaju konaan decimalni zapis, primjerice broj sa zapisom 2.1313.... Racionalni brojevi imaju konaan ili beskonaan periodan decimalni zapis. Na primjer:
2 2 17 211 1 = 0.5, = 0.08, = 0.666..., = 1.41666..., = 2.1313... 2 25 3 12 99
Iracionalni brojevi imaju beskonaan neperiodan zapis. Na primjer, zapis 1.010010001... (broj nula u zapisu izmeu dviju jedinica poveava se za 1) je neperiodan pa je to zapis iracionalna broja. esto se umjesto decimalni zapis govori decimalni broj. Ako se to prihvati, onda je skup realnih brojeva upravo skup decimalnih brojeva.
Znanstveni zapis (notacija) realna broja - to je zapis pomou potencije broja 10 (naroito pogodan za vrlo velike i vrlo male brojeve).
malni). Slino:
Primjer 1.
375.26 = 3.7526 102 (desno je znanstveni, a lijevo obian deci-
37.526 = 3.7526 101 3.7526 = 3.7526 100 0.37526 = 3.7526 101 0.0000375.26 = 3.7526 105 3752.6 = 3.7526 103
U decimalnom zapisu nekog broja prva znamenka razliita od nule zove se i prva znaajna znamenka. Treba uoiti njeno znaenje pri odreivanju znanstvenog zapisa.
Skup kompleksnih brojeva C. Primjeri:

2 + 3i, 2 3i, i je 2i, i, ...
imaginarna jedinica i ima svojstvo

i2 = 1
(zato ona nije realan broj, naime kvadrat realnog broje ne moe biti negativan). Svaki se kompleksni broj moe zapisati kao a + bi (taj se zapis esto naziva algebarskim zapisom). Tu je a realni dio, a b imaginarni dio. Algebarski zapis kompleksna broja je jedinstven. Ta se vrlo vana injenica krae moe zapisati kao:
Ako je a + bi = c + di onda je a = c i b = d
Broj oblika bi je isto imaginaran, primjerice, 3i, 2i, ..., brojevi a + bi i a bi meusobno su kompleksno konjugirani. Na primjer, brojevi 2 + 3i i 2 3i su kompleksno konjugirani, takoer i brojevi 2i i 2i. Kompleksno konjugirani broj broja z oznaavamo s crticom iznad z , dakle z . Svaki je realni broj (dakle i racionalni, cijeli, prirodni) ujedno i kompleksan (imaginarni dio mu je 0), meutim ima kompleksnih brojeva koji nisu realni (to su upravo oni kojima je imaginarnio dio razliit od 0).
Algebarske operacije s brojevima. Poznato je da se realni brojevi mogu zbrajati i mnoiti (i da operacije zbrajanja i mnoenja imaju odreena svojstva). Pritom su zbroj i umnoak racionalnih brojeva opet racionalni brojevi (slino je za cijele i prirodne). Oduzimanje moemo shvatiti kao zbrajanje sa suprotnim brojem:
a b = a + (b)
a dijeljenje kao mnoenje s recipronim brojem:

a:b=a 1 b
S nulom se ne moe dijeliti! Drugim rijeima, nula ne moe biti nazivnik

nekog razlomka. Kompleksni se brojevi zbrajaju (i oduzimaju) prema pravilu: . Dakle:
realan s real-
nim, imaginaran s imaginarnim
(a + bi) + (c + di) = (a + c) + (b + d)i; (a + bi) (c + di) = (a c) + (b d)i
Na primjer: (2 + 3i) + (4 5i) = 6 2i; (2 + 3i) (4 5i) = 2 + 8i. Kompleksni se brojevi mnoe prema pravilu injenica da je i2 = 1. Dobije se: Na primjer (2 + 3i)(4 5i) = 23 + 2i. Mnoenje realnog i kompleksnog broja je jednostavnije:
(a + bi) = (a) + (b)i
svaki sa svakim
, pritom se koristi
(a + bi)(c + di) = (ac bd) + (ad + bc)i
Na primjer, 5(2 + 3i) = 10 + 15i. Dijeljenje se svodi na mnoenje proirivanjem s konjugiranim nazivnikom. Na primjer:
(2 + 3i) : (4 5i) = 2 + 3i 2 + 3i 4 + 5i 7 + 22i 7 22 = = = + i 4 5i 4 5i 4 + 5i 41 41 41
Pri mnoenju nazivnika primijenili smo formulu za razliku kvadrata:

(4 5i)(4 + 5i) = 42 (5i)2 = 16 (25) = 41
Openito vrijedi (mnoenje kompleksno-konjugiranih brojeva):

(a + bi)(a bi) = a2 + b2
(rezultat je uvijek pozitivan, osim ako je a = b = 0).
Geometrijsko predoavanje brojeva

Realni se brojevi geometrijski predoavaju brojevnim (koordinatnim) pravcem - pravcem na kojemu su istaknute dvije toke: jedna odgovara broju 0, to je ishodite koordinatnog sustava, a druga broju 1 (time je odreena jedinina duljina - udaljenost od broja 0 do broja 1 na pravcu. Pri ovo predoavanju svakoj toki pravca odgovara tono jedan realan broj (koordinata toke) i svakom realnom broju tono jedna toka pravca (Slika 1).
Kompleksni se brojevi geometrijski predoavaju koordinatnom ravninom (kompleksnom ravninom) tako da se kompleksni broj a + bi poistovijeti s ureenim parom realnih brojeva (a, b), a taj ureeni par s tokom koordinatne ravnine (Slika 2). Pritom su realni brojevi predoeni pravcem (kao i prije), isto imaginarni pravcem okomitim na taj pravac, a broj 0 je u ishoditu koordinatnog sustava (u presjeku tih dvaju pravaca).
Apsolutna vrijednost broja

Apsolutna vrijednost |a| realnog broja a je udaljenost tog broja od nule na brojevnom pravcu. Na primjer |2| = 2, | 2| = 2, |0| = 0. Openito je |a| = | a| tj. uvijek po dva broja, broj i njemu suprotni broj imaju istu apsolutnu vrijednost (izuzetak je 0, ali to, na neki nain vrijedi i za nju jer je nula sama sebi suprotna). Slino je za kompleksne brojeve: apsolutna vrijednost |a+bi| kompleksnog broja a + bi je njegova udaljenost od ishodita u kompleksnoj ravnini. Vidimo (Slika 3) da je (iz Pitagorina pouka):
|a + bi| = a2 + b2
Na primjer: |3 + 4i| = 5, |2 + 3i| = 13, |3i| = 3. Vidimo da vrijedi |a + bi| = (a + bi)(a bi), krae
|z| = zz
Kao poseban sluaj formule za apsolutnu vrijednost kompleksna broja dobije se formula za apsolutnu vrijednost realna broja:
|a| = a2 Naime, |a| = |a + 0 i| = a2 + 02 = a2
Operacije zbrajanja, oduzimanja, mnoenja i dijeljenja s kompleksnim brojevima imaju ista svojstva kao i operacije s realnim (odnosno racionalnim) brojevima. Jedna od vanih razlika je u tome to se realni brojevi mogu usporeivati: 5
Usporeivanje brojeva
za svaka dva realna broja a, b vrijedi

a = b ili a < b ili a > b
dok to za kompleksne brojeve ne vrijedi (oni se mogu usporeivati samo po apsolutnim vrijednostima). Vidimo da vrijedi (Slika 4):
a < b ako je a lijevo od b na brojevnom pravcu
Takoer
a < b ako je b a > 0
Geometrijsko predoavanje umnoka realnog i kompleksnog broja

Kompleksan broj z = 0 i njegov umnoak z s realnim brojem = 0 ine posebnu geometrijsku konguraciju: Brojevi z i z su na pravcu koji prolazi ishoditem; pritom su oni s iste strane ishodita ako je > 0, a s razliitih strana ako je < 0 (Slike 5 i 6).
Primjer 2.
(i) Brojevi z = 3 + 2i i 2z = 6 + 4i na istoj su zraci koja poinje u ishoditu (Slika 7).
(ii) Brojevi z = 3+2i i 2z = 64i na istom su pravcu koji prolazi ishoditem, ali s razliitih strana ishodita (Slika 8).
Geometrijsku predodbu umnoka (odnosno kvocijenta) dvaju kompleksnih brojeva opisat emo poslije. 7
Geometrijsko predoavanje zbroja i razlike kompleksnih brojeva

Kompleksni brojevi z1 , z2 , z1 + z2 i 0 jesu vrhovi paralelograma; pritom su z1 , z2 jedan par nasuprotnih vrhova, a 0, z1 + z2 drugi (Slika 9).
Izuzetak je samo ako su z1 , z2 na istom pravcu koji prolazi ishoditem, na primjer ako su oba realni. Tada su sva etiri broja na istom pravcu - degenerirani paralelogram (Slika 10).
To je zato to je tada z2 = z1 za neki realni broj (gledamo sluaj kad su z1 , z2 razliiti od nule). Zato je z1 + z2 = (1 + )z1 pa su svi brojevi na istom pravcu kroz ishodite.
Primjer 3. (i) Brojevi 1, i, 1 + i, 0 vrhovi su kvadrata (pri emu su 1, i nasuprotni vrhovi (Slika 11).
8
(ii) Brojevi 1, 3 + 2i, 4 + 2i, 0 vrhovi su paralelograma (Slika 12).
(iii) Brojevi 2 + 3i, 4 6i, 2 3i, 0 na istom su pravcu (tu je z2 = 2z1 ). Kompleksni brojevi z1 , z2 , z1 z2 i 0 jesu vrhovi paralelograma; pritom su z1 , 0 jedan par nasuprotnih vrhova, a z2 , z1 z2 drugi (Slika 13).
Kao i kod zbrajanja, postoje izuzeci.
Primjer 4. (i) Brojevi 1, i, 1 i, 0 vrhovi su paralelograma (pri emu su 1, 0 nasuprotni vrhovi (Slika 14).
(ii) Brojevi 1, 3 + 2i, 2 2i, 0 vrhovi su paralelograma (Slika 15).
(iii) Brojevi 2 + 3i, 4 6i, 6 + 9i, 0 na istom su pravcu.
10
IV. Nove denicije i tvrdnje Trigonometrijski prikaz kompleksna broja

Neka je z = a + bi kompleksan broj razliit od 0. Tada spojnica broja z s ishoditem kompleksne ravnine ini kut s pozitivnom realnom zrakom. Taj se kut zove argument ili kut kompleksnog broja z i oznaava kao Arg(z) (Slika 16).
Vidimo da je
0 Arg(z) < 360
Kad god to ne bude stvaralo zabunu, argument kompleksnog broja oznaavat emo, kako i inae oznaavamo mjere kuta, grkim slovima. (i) Argument kompleksnog broja z = 1 + i je 45 . Piemo Arg(z) = 45 ili arg(1 + i) = 45 ili, jednostavno, = 45 (Slika 17).
Primjer 5.
(ii) Argument kompleksnog broja z = 1 i je 360 45 = 315 . Piemo Arg(z) = 315 ili arg(1 i) = 315 ili, jednostavno, = 315 (Slika 18). 11
Treba uoiti sljedee tri vane injenice: 1. Kompleksni brojevi koji imaju isti argument kao i z ine u kompleksnoj ravnini zraku s poetkom u ishoditu koja prolazi kroz z , bez samog ishodita (Slika 19).
2. Kompleksni brojevi koji imaju istu apsolutnu vrijednost kao i z ine u kompleksnoj ravnini krunicu sa sreditem u ishoditu koja prolazi kroz z , dakle ima polumjer |z| (Slika 20).
12
3. Svaki je kompleksni broj z razliit od 0 jednoznano odreen svojim argumentom (kutom) i svojom apsolutnom vrijednou (Slika 21).
Primjer 6. Prikaimo u kompleksnoj ravnini kompleksni broj z ako je: (i) |z| = 2 i = 60 (Slika 22)
13
(ii) |z| = 2 i = 180 (Slika 23)
(iii) |z| = 2 i = 270 (Slika 24)
Iz cos =
a |z|
i sin =
b |z|
, dobijemo (Slika 25),
z = a + bi = |z| cos + |z| sin i = |z|(cos + sin i)
14
i i sin zamijene mjesta
To je trigonometrijski prikaz kompleksnog broja. Obino se pie tako da

z = |z|(cos + i sin )
jera 5.
Primjer 7. Odredimo trigonometrijski prikaz kompleksnih brojeva iz Prim(i) z = 1 + i, |z| = 2, = 45 pa je:
z = |z|(cos + i sin ) = 2(cos 45 + i sin 45 ) (ii) z = 1 i, |z| = 2, = 135 pa je: z = |z|(cos + i sin ) = 2(cos 135 + i sin 135 )
Primjer 8. Odredimo kompleksni broj z (tj. odredimo njegov algebarski prikaz) ako je: |z| = 2 i = 60 .
1 3 z = |z|(cos + i sin ) = 2(cos 60 + i sin 60 ) = 2( + i) = 1 + 3i 2 2

Geometrijska interpretacija brojeva cos +i sin - jedinina krunica.

Brojevi cos + i sin imaju modul 1, jer je cos2 + sin2 = 1 pa se nalaze na jedininoj krunici (Slika 26).
Moemo zamiljati kako ti brojevi obilaze jedininu krunicu suprotno kazaljci sata (poevi od broja 1), dok se kut mijenja od 0 do 360 (opet broj 1). 15
Takoer moemo zamiljati da se kut sve vie poveva, pa dok se promijeni od 360 do 720 , brojevi e jo jednom obii krunicu itd. Pritom za kutove
, + 360 , + 720 , ...
imamo iste kompleksne brojeve. Svi ti kutovi + k 360 , gdje k prolazi skupom cijelih brojeva, nazivaju se argumentima; oni su argumenti od istog kompleksnog broja z , piemo
arg(z) = + k 360
dok se Arg(z) onda naziva glavnim argumentom.

Arg(i) = 90 (glavni argument), dok su svi argumenti arg(i) = 90 + k 360 . Na primjer za k = 0 dobijemo glavni argument za k = 1 dobijemo argument
Primjer 9. (i)
90 + 360 = 450
To treba tumaiti tako da kad iz broja 1 kruimo jedininom krunicom za kut 450 suprotno kazaljci sata dolazimo u broj i (u meuvremenu emo jednom proi kroz i, ali emo nastaviti kruenje), slika 27.
Za k = 1 dobijemo argument
90 + (1)360 = 270
To treba tumaiti tako da kad iz broja 1 kruimo jedininom krunicom za kut 270 u skladu s kazaljkom na satu (zbog negativnog predznaka), dolazimo u broj i (Slika 28).
16
(ii) Arg(1 + 3i) = 60 (glavni argument - Primjer 8.), dok su svi argumenti arg(1 + 3i) = 60 + k 360 . Na primjer za k = 0 dobijemo glavni argument za k = 1 dobijemo argument
60 + 360 = 420
To treba tumaiti tako da kad iz broja 2 kruimo krunicom polumjera 2 (jer kompleksni ima modul 2) za kut 420 suprotno kazaljci sata dolazimo broj u broj 1 + 3i (u meuvremenu emo jednom proi kroz 1 + 3i, ali emo nastaviti kruenje), slika 29.
17
Za k = 1 dobijemo argument
60 + (1)360 = 300
To treba tumaiti tako da kad iz broja 2 kruimo krunicom polumjera 2 za kut 300 u skladu s kazaljkom na satu, dolazimo u broj 1 + 3i (Slika 30).
Geometrijska interpretacija potenciranja na jedininoj krunici Moivreova formula.

Ako je z = cos + i sin (tj. ako je z na jedininoj krunici), onda je: z 2 = cos(2) + i sin(2) tj. z se kvadrira tako da mu se argument udvostruuje
(Slika 31).
18
(Slika 32).
z 3 = cos(3) + i sin(3) tj. z se kubira tako da mu se argument utrostruuje
Slino:
Openito
z n = cos(n) + i sin(n)
tj. z se potencira tako da mu se argument pomnoi s eksponentom. To je Moivreova formula. (Slika 33).
Primjer 10. Ako je z
= i, onda je z 2 = 1, z 3 = i, z 4 = 1, z 5 = i, ...
Vidimo da potencije ostaju na jedininoj krunici, samo se argument udvostruuje, utrostruuje itd. Naime, argumenti su, redom, 90 , 180 , 270 , 360 , ...
19
Moivreova formula moe se primijeniti na sve kompleksne brojeve razliite od 0, a ne samo one modula 1 (na jedininoj krunici): Ako je z = |z|(cos + i sin ), onda je z n = |z|n (cos(n) + i sin(n))
Kompleksni se broj potencira tako da mu se apsolutna vrijednost potencira, a kut pomnoi eksponentom.
Moemo raunati izravno, samo to bi to bilo mukotrpno. Zato primjenjujemo Moivreovu formulu. Ve znamo da je: |z| = 2 i = 60 . Zato je
Primjer 11. Izraunajmo (1 +
3i)5 .
z 5 = 25 (cos(5 60 ) + i sin(5 60 )) = 32(cos 300 + i sin 300 ) = 32( 1 + 23 i) = 16 + 16 3i 2
kompleksna broja na jedininoj krunici: Tada je
Mnoenje kompleksnih brojeva na jedininoj krunici. Uoimo dva

z1 = cos + i sin , z2 = cos + i sin z1 z2 = cos( + ) + i sin( + )
Kompleksni brojevi na jedininoj krunici mnoe se tako da se argumenti zbroje. (Slika 34)
Uoite: ako u tu formulu stavite = dobit ete formulu za kvadriranje broja na jedininoj krunici. Formulu za mnoenje kompleksnih brojeva na jedininoj krunici moemo primjeniti i openito: 20
Ako je
z1 = |z1 |(cos + i sin ), z2 = |z2 |(cos + i sin )
onda je
z1 z2 = |z1 ||z2 | cos( + ) + i sin( + )
Kompleksni se brojevi mnoe tako da im se moduli pomnoe, a argumenti zbroje. Koji emo broj dobiti ako zarotiramo kompleksni broj z = 1 + 3i za 90 suprotno kazaljci sata ?
Primjer 12. (primjena formule za mnoenje kompleksnih brojeva)
Treba z pomnoiti s i (jer i ima kut od 90 , a modul 1, tako da e se u rezultatu kut poveati za 90 , a modul ostati isti). Dakle,
z = z i = (1 + 3i)i = 3 + i
Provjerite na crteu (Slika 35)!
Vidimo da vrijedi openito, ako broj pomnoimo s cos + i sin , zarotirat emo ga za (Slika 36).
21
Popis pojmova i oznaka Algebarski (algebraic) algebarska jednadba (algebraic equation) - polinomska jednadba: linearna (linear), kvadratna (quadratic), kubna (cubic), etvrtog stupnja (quartic), petog stupnja (quintic) itd.) algebarska operacija (algebraic operation) - raunska operacija: zbrajanje (addition), oduzimanje (subtraction), mnoenje (multiplication), dijeljenje (division) Aproksimacija (approximation) - priblina vrijednost. Apsolutna vrijednost (absolute value, module) Broj (number) cijeli broj (integer) isto imaginarni broj (purely imaginary number) decimalni broj (decimal number), iracionalni broj (irrational number) kompleksni broj (complex number), imaginarni dio (imaginary part), realni dio (real part) kompleksno konjugirani brojevi (conjugate numbers, conjugates) negativni broj (negative number) pozitivni broj (positive number) prirodni broj (natural number) racionalni broj (rational number) realni broj (real number) reciproni broj (reciprocal, multiplicative inverse) suprotni broj (negative of, additive inverse) Brojevni pravac, koordinatni pravac (number line) Jednadba (equality) Jednakost (equality) Kolinik, kvocijent (quotient) Kompleksna ravnina (complex plane, Gauss plane, Argand plane) Koordinatni sustav (coordinate system) - na pravcu, ravnini itd. Polinom (polynomial) stupanj p. (degree of p.) Razlika (dierence) Razlomak (fraction) brojnik (numerator) nazivnik (denumerator) Skraivanje (cancellation) Trigonometrijski prikaz (polar representation) Umnoak, produkt (product) Ureeni par (ordered pair) Zbroj (sum) Znanstvena notacija (scientic notation)
22
2. Dvodimenzionalni, trodimenzionalni i -dimenzionalni realni vektorski prostor.

U lekciji se obrauje pojam vektora, operacije s vektorima, duljine (norme) vektora, vektorskog prostora, dimenzije vektorskog prostora i njihova geometrijska i zikalna interpretacija.
II. Pripadni inenjerski odnosno matematiki problem

Intuitivno je jasno da je pravac jednodimenzionalan (pa bi se njegove toke trebale opisivati brojevima - jedna toka, jedan broj), ravnina je dvodimenzionalna (pa bi se njene toke trebale opisivati pomou dvaju brojeva) itd. Taj se problem matematiki rjeava uvoenjem koordinatnog sustava (na pravac, ravninu, prostor itd.) i uvoenjem pojma ureenog para, ureene trojke itd. Slino, postoje zikalne veliine koje se mogu opisati jednim brojem (masa, temperatura itd.), ali postoje i veliine za ije opisivanje u pravilu treba vie brojeva. Takva je, na primjer, sila za koju je vano ne samo kojeg je inteziteta ve i koji joj je smjer djelovanja (vidjet emo da je sila koja djeluje u ravnini odreena pomou dvaju brojeva - tonije pomou ureenog para brojeva, ako djeluje u prostoru onda je odreena pomou triju brojeva - ureene trojke itd.). Vrlo esto na istom prostoru (odnosno njegovu dijelu) djeluje vie sila pa se postavlja problem razmatranja njihova ukupnog djelovanja. To se matematiki rjeava algebrom vektora (tj. uvoenjem algebarskih operacija na vektore).

Vektori u ravnini i u prostoru mogu se uvesti isto geometrijski (pomou usmjerenih duina) i analitiki (pomou ureenih parova, odnosno trojki). Geometrijsko uvoenje vektora zapoelo je u osnovnoj koli i nastavljeno u srednjoj, a analitiko je uvedeno tek djelomice (i to samo za ravninu).
Geometrijsko uvoenje vektora u ravninu odnosno prostor.

Neka su A, B dvije toke ravnine ili prostora. Vektor s poetkom A i zavretkom B oznaavamo oznakom
AB.
Taj pojam moemo zamiljati geometrijski i zikalno (Slika 1). 1
Geometrijski: Vektor AB zamiljamo kao pomak (translaciju) kojim smo toku A pomakli u toku B . Fizikalno: Vektor AB zamiljamo kao silu kojoj je hvatite u toki A, smjer djelovanja je prema toki B , a intezitet joj je predoen udaljenocu od A do B .

smjera i usmjerenja (orijentacije) vektora.
Iz ovih dviju predodaba prirodno se nameu pojmovi duljine (modula),

Duljina (modul) vektora je udaljenost toaka A, B (tj. duljina duine AB
AB ). Oznaava se kao |AB|. Smjer vektora je koji odreuje pravac na kojima su toke A, B . AB smjer Usmjerenje vektora AB je od toke A do toke B .
Iz zikalne predobe vektora proizlazi da ne treba razlikovati vektore koji djeluju po usporednim pravcima, a imaju jednake duljine i jednako su orijentirani. Odatle proizlazi denicija jednakosti vektora:
vektoru redoslijedu) ine paralelogram.
Vektor
AB jednak je
CD ako toke A, B, D, C (upravo u tom
Dva su vektora jednaka ako i samo ako imaju jednake duljine, isti smjer i isto usmjerenje. Primjer 1 Neka jedinina duljina odgovara sili od jednog Njutna (1N). Neka su smjer i usmjerenje sile zadani zrakom p na slici i neka sila ima jainu 3N . Vektorski je predoeno kako ta sila djeluje u tokama A i C . Pripadni su vektori AB i CD jednaki (Slika 2).
Sad imamo glavnu tvrdnju o jednakosti vektora:
moemo ga interpretirati ovako (Slika 3): 1. Poetna toka A je poloaj u kojemu se estica koja se giba i vrijeme t = 0. 2. Zavrna toka B je toka u kojoj e se nai ta estica nakon jedne sekunde, odnosno jedinice vremena (ako se giba po pravcu brzinom AB ). To je zato jer modul vektora brzine |AB| znai duljinu puta to ga estica prijee u jedinici vremena (ako se giba pravcu brzinom AB ).
Primjer 2. (interpretacija vektora brzine). Ako je
AB vektor brzine
Mnoenje vektora brojem (skalarom)

Neka u prostoru djeluje sila F . Intuitivno je jasno da dvostruki uinak od te sile ini sila koja je dva puta vea po intezitetu, a ima isti smjer i orijentaciju kao i F . Razumljivo je da emo tu novu silu oznaiti kao 2 F . Kaemo da smo silu F pomnoili s 2 (Slika 4). Slino je pri mnoenju sile s bilo kojim brojem (s time da se pri mnoenju s negativnim brojem mijenja orijentacija-usmjerenje, a pri mnoenju s brojem 0 dobije sila nula). Na osnovi te zikalne predodbe uvodimo operaciju mnoenja vektora i skalara (pri tom mnoenju obino prije piemo skalar, potom vektor). Do iste denicije dolazimo razmatrajui vektore geometrijski, tj. kao translacije.

Zbrajanje vektora.
Neka u prostoru djeluju dvije sile F i G , svaka sa svojim intezitetom, smjerom i usmjerenjem. Treba odrediti rezultatntu njihova djelovanja (u konkretnoj toki A). Ako te dvije sile imaju isti smjer, sve je jasno (bez obzira jesu li 3

usmjerenja ista). Openito, pokus potvruje da je ukupno djelovanje - rezultanta opet sila, koja djeluje du dijagonale paralelograma to ga te dvije sile razapinju i ima intenzitet jednak duljini te dijagonale (Slika 5). Odatle potjee pravilo paralelograma za zbrajanje vektora.
Jo jasnije pravilo za zbrajanje vektora dobijemo iz geometrijske interpretacije vektora (kao translacija): toka A translatira se pomou F u toku B , potom toka B pomou G u toku D (potpuno isto bi se dobilo da prvo djeluje G ). Odatle potjee pravilo trokuta za zbrajanje vektora (Slika 6).
To se pravilo lako poopuje na pravilo mnogokuta (poligona) za zbrajanje vie sila (Slika 7).
Oduzimanje vektora svodi se na zbrajanje sa suprotnim vektorom:

F G := F + ( G ) a, b, x, y, ..., posebice nul-vektor oznaava se kao 0.
Osim sa strjelicama, vektori se esto oznaavaju masnim slovima, primjerice
Oita svojstva zbrajanja vektora.

1. a + b = b + a 2.(a + b) + c = a + (b + c) 3. a + 0 = a 4. a + (a) = 0 5. (a + b) = a + b 6. (a) = ()a.
Oita svojstva zbrajanja vektora i mnoenja vektora sa skalarom.
Kut meu vektorima. Intuitivno je jasno (a pokusom se lako potvrdi) da rezultanta djelovanja dviju sila (u nekoj toki) ne ovisi samo o njihovim intenzitetima ve i o kutu pod kojim te sile djeluju. Od dvaju kutova (vanjskog i nutarnjeg) to ga te dvije sile zatvaraju, vaan nam je manji-nutarnji (jer rezultanta djeluje unutar njega). Odatle potjee denicija kuta meu dvama ne-nul vektorima: to je manji od kutova to ga ta dva vektora odreuju kad ih postavimo da poinju u istoj toki (posebni su sluajevi kad je kut nula-kut ili isprueni kut), slika 8.
Vidimo da za kut meu vektorima (tonije, za njihovu mjeru) vrijedi

0 180
IV. Nove denicije i tvrdnje s primjerima Koordinatni sustav u prostoru.

Biranjem dviju toaka na pravcu (jedne za smjetanje nule, a drugu za smjetanje jedinice) uvodi se koordinatni sustav na pravcu (pravac s uvedenim koordinatnim sustavom zove se brojevni ili koordinatni pravac). Na brojevnom pravcu, umjesto s tokama, moemo raditi s brojevima - koordinatama 5
toaka. Biranjem dvaju meusobno okomitih brojevnih pravaca u ravnini (koji se sijeku u ishoditima) uvodi se koordinatni sustav u ravninu (ravnina s uvedenim koordinatnim sustavom zove se koordinatna ravnina). U koordinatnoj ravnini, umjesto s tokama, moemo raditi s ureenim parovima brojeva (koordinata toke). Biranjem triju meusobno okomitih brojevnih pravaca u prostoru (koji se sijeku u ishoditima u jednoj toki) uvodi se koordinatni sustav u prostor. Prostor s uvedenim koordinatnim sustavom zove se koordinatni prostor (Slika 9).
Istaknuti dio koordinatnog prostora moemo zamiljati kao ugao prostorije u kojem se sastaju tri brida: vertikalni odgovara pozitivnom dijelu z -osi, lijevi pozitivnom dijelu x-osi, a desni pozitivnom dijelu y -osi. Vidimo da x i y osi odreuju koordinatnu ravninu (pod prostorije), da x i z -osi takoer odreuju koordinatnu ravninu (lijevi zid), a y i z -osi desni zid (Slika 10).
Uoimo sljedeu analogiju (Slika 11): Jedna toka (ishodite) dijeli koordinatni pravac na dva polupravca. Dva pravca (koordinatne osi) dijele koordinatnu ravninu na etiri kvadTri koordinatne ravnine dijele koordinatni prostor na osam oktanata.
ranta.
U koordinatnom prostoru svaka je toka jednoznano odreena ureenom trojkom brojeva (x, y i z koordinatama toke), slika 12.
Primjer 3.
Predoimo sljedee toke u koordinatnom prostoru (Slika 13): a) A(2, 2, 4), b) B(2, 2, 4), c) C(2, 2, 4). 7
n-dimenzionalni prostor - koordinatni sustav

Vidimo da se 1. koordinatni pravac moe poistovjetiti sa skupom realnih brojeva R; to je jednodimenzionalni koordinatni prostor 2. koordinatna ravnina moe poistovjetiti sa skupom svih uredjenih parova realnih brojeva (oznaka R R ili R2 ; to je dvodimenzionalni koordinatni prostor 3. koordinatni prostor moe poistovjetiti sa skupom svih uredjenih trojka realnih brojeva (oznaka RRR ili R2 ; to je trodimenzionalni koordinatni prostor
Analogno se denira n-dimenzionalni koordinatni prostor - koordinatni sustav (za bilo koji prirodni broj n); to je skup svih uredjenih n-torka realnih brojeva
(x1 , x2 , ..., xn ); x1 , x2 , ..., xn N
(oznaka Rn ).
Jedinini vektori
x, y odnosno z osi, na jedininoj udaljenosti od ishodita):
Uoimo u koordinatnom prostoru tri toke (redom na pozitivnim dijelovima

E1 := (1, 0, 0), E2 := (0, 1, 0), E3 := (0, 0, 1)
Te toke odreuju tri jedinina vektora (Slika 14):

i := OE1 ; j := OE2 ; k := OE3 .
Jedinini vektori zapisuju se i pomou jednostupanih matrica.

0 0 1 0 ; j = 1 ; k = 0 i =
Uoite da je to samo drukiji zapis koordinata zavrnih toaka tih vektora.
Jedinini vektori u n-dimenzionalnom prostoru

Analogno jedininim vektorima u ravnini i prostru, deniraju se jedinini vektori u n-dimenzionalnom prostoru: to je n vektora: 1 0
e1 = e1 , e2 , ..., en
, e2 =
0 1 0
, ..., en =
0 0

(kod ei na i-tom je mjestu 1, a na ostalima je 0.
Radijus vektori - analitiki prikaz vektora u koordinatnom prostoru

Toka T (a, b, c) koordinatnog prostora prostora odreuje jedinstven vektor OT s poetkom u ishoditu i zavretkom u T (radijus vektor), slika 15. Vidimo da svaki vektor prostora moemo shvatiti kao radijus vektor. Vidimo, takoer, da vrijedi:
OT = a i + b j + c k
Kaemo da smo vektor OT zapisali kao linearnu i , j , k . Tu linearnu kombinaciju zapisujemo i kao: a b OT =
kombinaciju vektora
(to je samo drukiji zapis koordinata toke T ). Na primjer, za T (2, 3, 4) izravno iz slike 16 vidi se da je
OT = 2 i + 3 j + 4 k
odnosno da je
2 OT = 3 4

10
Uoite: Vektori u prostoru mogu se poistovjetiti s tokama u prostoru (tako da ta toka bude zavretak, a ishodite poetak), a toke u prostoru s jednostupanim matricama sastavljenim od koordinata tih toaka, dakle: a Skup vektora prostora = Skup matrica oblika b c

gdje su a, b, c realni brojevi . Kad vektor predoimo ovako ili kao linearnu kombinaciju jedininih vektora i , j , k , kaemo da smo ga predoili analitiki. U n-dimenzionalnom prostoru Rn za radijus vektor v = OT gdje je T (a1 , ..., an ), vrijedi
v = a1 e1 + ... + an en .
Formula za duljinu vektora a + b + c i j k
Izravno iz slike 17 vidimo da je

|a i + b j + c k | = tj. ako je = a i + b j + c k , onda je v || = v a2 + b2 + c2 a2 + b2 + c2
11
Primjer 4. Odredimo duljinu vektora = 4 + 7 4 v i j k | | = v 42 + 72 + (4)2 = 9
Koristei se formulom za duljinu vektora u koordinatnom sustavu, dobijemo: U n dimenzionalnom prostoru openito vrijedi
|v| = a2 + a2 + ... + a2 n 2 1
gdje je v = a1 v1 + a2 v2 + ... + an vn .
Algebarske operacije s vektorima u koordinatnom sustavu.

Vektore s analitikim prikazom zbrajamo i mnoimo sa skalarom kao u primjeru.
Primjer 5. Odredimo 2 + 3 ako je u v = 4 2 + , = 3 5 u i j k v i k 2 + 3 = 2(4 i 2 j + k ) + 3(3 i 5 k ) = u v (8 i 4 j + 2 k ) + (9 i 15 k ) = 17 i 4 j 13 k
Ako bismo se koristili zapisom pomou jednostupanih matrica (i ako bismo vektore zapisali masnim slovima, umjesto strjelicama), imali bismo: 3 8 9 17 4 2u + 3v = 2 -2 + 3 0 = -4 + 0 = -4 -5 2 -15 -13 1 Slino je s operacijama na vektorima u n-dimenzionalnom prostoru.

Analitiki prikaz i duljina vektora
AB
Ako je A(x1 , y1 , z1 ), B(x2 , y2 , z2 ) onda je (Slika 18)

AB = (x2 x1 ) i + (y2 y1 ) j + (z2 z1 ) k
|AB| =
(x2 x1 )2 + (y2 y1 )2 + (z2 z1 )2
12
Primjer 6. Odredimo analitiki zapis i duljinu vektora ako je A(2, 1, 3), AB AB = (1 2) i + (2 1) j + (5 3) k = i 3 j + 2 k |AB| = 15
B(1, 2, 5).
U n dimenzionalnom prostoru vrijede analogne formule: Ako je A(a1 , ..., an ), B(b1 , ..., bn onda je:
AB = (b1 a1 )e1 + ... + (bn an )en
|AB| =
(b1 x1 )2 + ... + (bn an )2
Kriterij kolinearnosti vektora.

Vektori = a1 i + b1 j + c1 k i = a2 i + b2 j + c2 k su kolinearni v1 v2 (proporcionalni) ako su im odgovarajue komponente proporcionalne, tj. ako je b2 c2 a2 = = = a1 b1 c1
Pritom, ako je > 0 vektori su jednako usmjereni, a ako je < 0 oni su suprotno usmjereni. 8 4 (i) u = -2 , v = -4 1 1 8 4 (ii) u = -2 , v = -4 2 1 -8 4 (iii) u = -2 , v = 4 -2 1 (i) Tu je pa vektori nisu kolinearni. (ii) Tu je
Primjer 7. Provjerimo kolinearnost vektora u, v ako je:
8 4 1 = = 4 2 1
8 4 2 = = =2 4 2 1
pa su vektori kolinearni, a jer je omjer koecijenata pozitivan, oni su i isto usmjereni (orijentirani). (iii) Tu je
4 2 8 = = = 2 4 2 1
pa su vektori kolinearni, a jer je omjer koecijenata negativan, oni su suprotno usmjereni. Analogan kriterij vrijedi za kolinearnost vektora u n-dimenzionalnom prostoru. 13
3. Zapis nekih transformacija ravnine i prostora - pojam matrice i linearnog operatora.

U lekciji se uvodi pojam matrice kao zapisa nekih vanih transformacija ravnine i prostora.

Osnovni elementi kompjutorske grake svakako su translacija (pomak), rotacija (vrtnja - oko toke ili oko pravca), simetrija (zrcaljenje - s obzirom na toku, pravac ili ravninu). Ti su pojmovi takodjer vrlo vani u prirodnim znanostima (kemijske i zikalne strukture u pravilu posjeduju svojstva simetrinosti ili invarijantnosti s obzirom na ovakve transformacije). Postavlja se pitanje kako se te i sline transformacije mogu opisati analitiki - pomou koordinata. To se matematiki rjeava uvodjenjem pojma matrice. Posebne vrste matrica jednostupane ve smo upoznali kao analitike zapise vektora u prostoru.
III. Potrebno predznanje Funkcija - preslikavanje sa skupa A u skup B je pravilo koje svakom elementu skupa A pridruuje element skupa B (sl.1).
Zadati funkciju znai zadati to pravilo.

koje svaku toku pomakne za vektor (sl.2). v Translacija prostora ili ravnine za vektor za vektor je preslikavanje v
slikom (sl.3).
Rotacija ravnine oko toke S za kut je preslikavanje ravnine predoeno
(sl.4).
Centralna simetrija prostora ili ravnine s obzirom na centar simetrije
(sl.5).
Simetrija prostora ili ravnine s obzirom na pravac - os simetrije
Simetrija prostora s obzirom na ravninu (sl.6).
IV. Nove denicije i tvrdnje s primjerima Analitiki zapis nekih transformacija ravnine i prostora.
koje svaku toku pomakne za vektor . v Uvedimo ove oznake. T (x, y, z) - opa toka prostora, T (x , y , z ) - toka dobivena translacijom toke T za vektor a i + b j + c k . Tada je: x = x + a, y = y + b, z = z + c (sl.7), Translacija prostora ili ravnine za vektor za vektor je preslikavanje v
to se moe zapisati kao:

(x, y, z) (x + a, y + b, z + c)
odnosno kao
x' x a x+a y' = y + b = y+b z' z c z+c

Vidimo da se translacija ostvaruje zbrajanjem dviju jednostupanih matrica.
Rotacija ravnine oko ishodita za kut suprotno od kazaljke na satu. Uvedimo ove oznake. T (x, y) - opa toka ravnine, T (x , y ) - toka dobivena rotacijom toke T za kut oko ishodita. Koristei formulu za mnoenje kompleksnih brojeva u trigonometrijskom prikazu, dobijemo:
x + iy = (cos + i sin )(x + iy) = (cos x sin y) + i(sin x + cos y)
a odavde: x = cos x sin y, y = sin x + cos y (sl.8).
Uoimo da se gornji postupak mogao zapisati i ovako: 5
x' y'
cos sin
sin cos
x y
cos x sin y sin x + cos y
1. Rotacija za 180 . Unaprijed znamo da je x = x, y = y (sl.9); provjerimo da se formulom dobije isto: x' y'
= cos 180 sin 180 sin 180 cos 180
Primjer 1.
x y
1 x 0 y 0 x + (1) y
-x -y
2. Rotacija za 90 (iz (sl.10) vidimo da bi moglo biti x = y, y = x; provjerimo to formulom): x' y'
= cos 90 sin 90 sin 90 cos 90
x y
0x1y 1x+0y
-y x
3. Rotacija za 60 (sl.11) x' y'

= cos 60 sin 60 sin 60 cos 60
x y
3 1 2 x 2 3 1 2 x+ 2
y y
Tonost moemo provjeriti priblino, mjerenjem.
Kvadratna matrica
Vidimo da se rotacija ostvaruje "mnoenjem" jedne kvadratne 2 2 matrice (koja ovisi o kutu rotacije) i jedne jednostupane matrice (uvijek je to matrica x . Zato uvodimo openito pojam kvadratne n n matrice (kvadratne may trice n-tog reda) - to je n2 brojeva smjetenih u kvadratnu shemu s n redaka i n stupaca. Takodjer uvodimo pojam mnoenja matrice n-tog reda s jednostupanom matricom od n elemenata, tako da elemente svakog retka mnoimo s odgovarajuim elementima stupca i da rezultat zbrojimo. 2 -1 3 4 A= 1 0 3 2 -1 je kvadratna 3 3 matrica (kvadratna matrica 3-eg reda; ima 3 redka i 3 stupca, sve skupa 9 elemenata). Njenim mnoenjem s jednostupanom matricom B = 2 1 dobije se jednostupana matrica C prema pravilu: 3

Primjer 2.
2 C = AB = 1 3
-1 0 2
3 2 2211+33 12 4 1 = 1 2 + 0 1 + 4 3 = 14 -1 3 32+2113 5

Vidimo da je x = x, y = y, z = z (sl.12).
Centralna simetrija prostora ili ravnine s obzirom na ishodite
Uoimo da se i ta transformacija moe zadati pomou matrica: x' 1 y' = 0 z' 0

0 1 0 0 x x 0 y = y 1 z z y=x
Iz (sl.13) vidimo da je: (i) simetrija s obzirom na x-os x' y'

=
Simetrija ravnine s obzirom na koordinatne osi i os

x y
1 0
0 1
x y
(ii) simetrija s obzirom na y -os x' y'

= 1 0 0 1
x y
x y
(iii) simetrija s obzirom na pravac y = x. x' y'

= 0 1 1 0
x y
y x
Simetrija prostora s obzirom na
xy
ravninu (sl.14).
x' 1 y' = 0 z' 0

0 1 0
0 x x 0 y = y 1 z z
Projekcija prostora s na xy ravninu (sl.15).
x' 1 y' = 0 z' 0

0 1 0
0 x x 0 y = y 0 z 0
Rotacija u prostoru oko z -osi za kut (sl.16).

x' cos y' = sin z' 0
sin cos
0 x cos x sin y 0 y = sin x + cos y 1 z z

10
Ve smo rekli da je (kvadratna) matrica n-tog reda sastavljena od n2 brojeva postavljenih u n redaka i n stupaca. Vidjeli smo da se svaka takva matrica moe shvatiti kao transformacija n-dimenzionalnog prostora (to smo posebno razmatrali za n = 2 i n = 3). Matrica tipa m n je pravokutna shema od m redaka i n stupaca. Na primjer
1 4 2 1 3 0
Pojam matrice i linearnog operatora
je matrica tipa 2 3. Tu matricu moemo shvatiti kao preslikavanje A s 3dimenzionalnog u 2-dimenzionalni prostor formulom:
x A y := z 1 4 2 1 3 0 x y = z x + 2y + 3z 4x y
Preslikavanja s vektorskih prostora u vektorske prostore koji se mogu zapisati pomou matrica zovu se linearni operatori. Naziv dolazi odatle to se u njihovim izrazima pojavljuju samo linearni izrazi. 11
Oita svojstva linearnih operatora. Neka je A linearnim operator. Tada je: 1. A(0) = 0, gdje je 0 nul-vektor, odnosno ishodite koordinatnog sustava (jer je to isto kao i mnoenje s nulom) 2. A(x + y) = A(x) + A(y) za svaka dva vektora x, y (vidi se izravno iz denicije, a takodjer to je svojstvo distributivnosti mnoenja i zbrajanja). 3. A(x) = A(x) za svaki broj i svaki vektor x.
Ta tri svojstva odredjuju linearne operatore, tj. oni se obino uzimaju kao denicija linearnog operatora.
Vrste matrica - i pripadajuih linearnih operatora.

U ovoj emo se lekciji u pravilu baviti kvadratnim matricama. 0 0 Na primjer 0 0 0 0 Pripadajui operator nul-vektor).
nul-matrica - kvadratna matrica kojoj svi elementi 0.
0 0 je nul-matrica 3-eg reda. 0 sve toke preslikava u ishodite (odnosno sve vektore u
jedinina matrica - kvadratna matrica kojoj su na glavnoj dijagonali jedinice, a ostali su elementi 0. 1 0 0 Na primjer, I = 0 1 0 je jedinina matrica 3-eg reda. 0 0 1 Pripadajui operator sve toke ostavlja na miru (odnosno sve vektore).
0 (a na dijagonali mogu, ne moraju biti). ali
dijagonalna matrica - kvadratna matrica kojoj su izvan glavne dijagonale

0 -3 0 2 0 0 je dijagonalna, a B = 0 -1 3
2 Na primjer, matrica A = 0 0 nije. jusobno jednaki.
0 1 2
0 0 -1
skalarna matrica - kvadratna matrica kojoj su elementi na dijagonali med
2 0 0 Na primjer, matrica A = 0 2 0 je skalarna. 0 0 2 Pripadajui operator je homotetija s obzirom na ishodite, tj. koordinate mnoi brojem (odnosno vektore).
simetrina matrica - kvadratna matrica koja je jednaka svojoj transponiranoj matrici (tj. matrici koja se iz njedobije zamjenom redaka i stupaca).
2 Na primjer, matrica A = 1 3 1 -3 0 3 0 je simetrina (ne mijenja se zamjenom -1 12
2 redaka i stupaca), dok matrica B = 1 2
3 0 nije. Naime, -1 2 redaka i stupaca, dobije se njena transponirana matrica B t = 1 3 i vidimo da je B t = B . Poslije emo vidjeti kakvo je pripadajue preslikavanje.
1 -3 0
zamjenom 1 -3 0 2 0 -1
gornja trokutasta matrica - kvadratna matrica kojoj su ispod glavne dijagonale same nule (analogno za donju trokutastu matricu) 2 1 3 2 0 0 Na primjer, A = 0 -3 4 je gornja trokutasta, a matrica B = 1 -3 0 0 0 -1 2 0 -1 je donja trokutasta. V. Pitanja i zadaci
1. Zapiite pomou koordinata i matrica simetriju u ravnini s obzirom na pravac s jednadbom y = x (simetrala II i IV kvadranta).
Rj. Pomou koordinata: A(x, y) = (y, x). Pomou matrica. Matrica preslikavanja:
A=
0 -1
-1 0
y x
Matrini zapis:
A
x y
2. Zapiite preslikavanje ravnine kojemu je matrica preslikavanja matrica 2 A= 1 3
-1 0 2
3 4 -1
iz Primjera 2. ili u matrinom zapisu:
Rj.
A(x, y, z) = (2x y + 3z, x + 4z, 3x + 2y z) x 2x y + 3z x + 4z A y = z 3x + 2y z
3. Napiite matrice sljedeih preslikavanja: (i) simetrija s obzirom na yz ravninu. (ii) projekcija na xz ravninu (iii) rotacija oko x osi za kut .
13
Rj. (i)
1 0 0 1 0 0
0 1 0 0 0 0
0 0 1 0 0 1
(ii)
(iii)
1 0 0
0
cos sin
sin cos
4. Napiite matricu simetrije po ravnini koju razapinju z -os i simetrala x y ravnine y = x.
Rj.
0 1 0
1 0 0
0 0 1
5. Kakva matrica nastaje transponiranjem jednostupane, a kakva transponiranjem jednoredane matrice? 6. Kakva matrica nastaje transponiranjem gornje trokutaste matrice. 7. (i) Je li svaka dijagonalna matrica simetrina? (ii) Je li svaka simetrina matrica dijagonalna?
14
4. Algebra matrica. Inverzna matrica. Determinanta

U lekciji se obrauju svojstva zbrajanja i mnoenja matrica, uvodi se pojam inverzne matrice i daju uvjeti za postojanje inverza, te se uvodi pojam determinante matrice i njena veza s inverznom matricom.

Ako zamislimo dvije matrice kao linearne operatore, tj. kao preslikavanja s prostora u prostor, onda se prirodno nameu sljedea pitanja: to je sa zbrojem tih dvaju preslikavanja, a to s kompozicijom (tj. s preslikavanjem koje se dobije tako da prvo djeluje jedan od operatora, potom da na rezultat djeluje drugi). Takoer zanima nas postoji li za zadano linearno preslikavanje njemu inverzno preslikavanje i, ako postoji, kako se moe zapisati. Ti se problemi rjeavaju pojmovima zbroja i umnoka matrica i svojstvima tih operacija.

Ovo je potpuno novo gradivo, koje se oslanja na gradivo iz prethodne lekcije; za razumjevanje treba ponoviti svojstva operacija zbrajanja i mnoenja realnih brojeva.
IV. Nove denicije i tvrdnje s primjerima Algebra matrica

Treba uoiti sljedee injenice: zbrajanje matrica potpuno je analogno zbrajanju brojeva i svodi se nanj, jer se provodi zbrajanjem odgovarajuih elemenata; treba samo imati na umu da se zbrajaju (i oduzimaju) matrice istog reda, da je analogon broja 0 nul-matrica (isto oznaka 0), a analogon suprotnog broja suprotna matrica - matrica koja se dobije iz poetne tako da se svakom elementu promijeni predznak. 2 1 3 Na primjer, ako je A = 1 -3 0 , onda je suprotna matrica 2 0 -1 -2 -1 -3 0 A = -1 3 -2 0 1 Dakle, imamo ova oita svojstva zbrajanja matrica: 1
1. 2. 3. 4.
(komutativnost) A + B = B + A (asocijativnost) (A+B)+C=A+(B+C)

A+0=A A + (A) = 0.
Mnoenje matrica nije analogno mnoenju brojeva, niti se tako jednostavno provodi. Ipak, iako je kompliciranije, ono je prirodno i do njega se analogno dolazi kao do zbrajanja: kako zbrajanje odgovara zbrajanju pripadnih linearnih operatora, tako umnoak matrica odgovara njihovoj kompoziciji (uzastopnom djelovanju). Vec smo vidjeli kako se matrica mnoi s jednostupanom matricom; ponavljajui taj postupak sa svakim stupcem druge matrice, dobijemo produkt matrica.
Primjer 1. Neka je
A=
2 1 2 1 3 4 -1 0 2 -2
-1 0
, B=
3 4
2 -2 2 3 8 6 6 2 -3 -4
tada je
AB =
3 4 2 1
2 -2 -1 0
a
BA =
odakle vidimo da je, openito

AB = BA
(mnoenje matrica, za razliku od mnoenja brojeva, nije komutativno). To znai da kompozicija linearnih operatora nije komutativna.
Neutralni element za mnoenje Ono to je broj 1 za mnoenje brojeva, to je jedinina matrica I za mnoenje kvadratnih matrica. To znai da je
AI = IA = A
za svaku kvadratnu matricu A (istog reda kao i I ). Provjerite!
Mnoenje matrice brojem Matricu mnoimo brojem tako da joj svaki element pomnoimo tim brojem. Na primjer, ako je
2 -1 3 4 -2 6 4 , onda je 2A = 2 0 8 A= 1 0 3 2 -1 6 4 -2 Uoite da brojem moemo mnoiti bilo koju matricu, ne samo kvadratnu. Uoite takoer da se skalarna matrica dobije mnoenjem jedinine matrice nekim brojem. Na primjer, 3 0 0 1 0 0 3 0 1 0 = 0 3 0 0 0 1 0 0 3

Skalarne se matrice ponaaju kao i obini brojevi (na primjer, one komutiraju sa svakom matricom).
Inverzni element za mnoenje matrica - inverzna matrica. Svaki realni broj a razliit od nule ima inverzni element s obzirom na mnoenje - to 1 je reciproni element a1 , tj. a , koji je jednoznano odreen uvjetom 1 a a = 1, takoer i uvjetom a1 a = 1. Analogno tome, inverzna matrica matrice A je matrica A1 tako da bude AA1 = I (odnosno A1 A = I ). Uoite oite injenice:
1. I je sama sebi inverzna jer je I I = I (slino kako je 1 1 = 1) 2. Nul- matrica 0 nema inverzne matrice jer je A 0 = 0 A = 0 za svaku matricu A (istog reda), slino kako je a 0 = 0 a = 0, za sve realne brojeve a. Postavlja se pitanje koje matrice imaju inverznu i kako se inverzne matrice odreuju.
Primjer 2.. Odredimo inverznu matricu matrice

x u y v
A =
postoji). Treba nai matricu B drugog reda tako da bude AB = I (mogli bismo gledati i BA = I ). Stavimo B = Iz uvjeta AB = I , tj. 2 1 . Treba odrediti brojeve x, y, u, v .
x y 1 0 = , dobijemo u v 0 1 2x u = 1, 2y v = 0, x = 0, y = 1, tj. x = 0, y = 1, u = 1, v = 2, tj. A1 = B =
2 1
-1 0
(ako
-1 0
0 -1
1 2
Lako je vidjeti da je B zaista inverzna matrica od A i, takoer, da bismo isti rezultat dobili da smo razmatrali uvjet BA = I .
Formula za inverznu matricu matrice drugog reda. Slino kako smo postupili u prethodnom primjeru, mogli bismo postupiti za svaku kvadratnu
matricu A =
a c b d
drugog reda. Dobili bismo

A1 = 1 ad bc d c b a
Odavde uoavamo pravilo za odreivanje inverza matrice drugog reda: 1. Zamijenimo elemente na glavnoj dijagonali. 2. Elementima na sporednoj dijagonali promijenimo predznake. 3. Sve podijelimo s ad bc. Uvjet za postojanje inverza: ad bc = 0 (s nulom se ne dijeli). Dakle, matrice za koje je ad bc = 0 nemaju inverz; taj se uvjet moe zapisati kao ad = bc, odnosno kao a : c = b : d to znai da su redci matrice proporcionalni (ujedno i stupci).
Determinanta matrice drugog reda. Vidjeli smo vanost izraza a b ad bc za matricu drugog reda A = . Taj se izraz zove determic d
3
nanta matrice A i oznaava kao det A, katkad i kao |A|, odnosno
Vidimo da je det A = 0 uvjet o postojanju inverza matrice drugog reda (to vrijedi za sve, a ne samo za matrice drugog reda).
a c
b d
Determinanta matrice treeg reda - moe se izraunati pomou determinante matrice drugog reda razvojem po nekom redku ili stupcu. Na primjer, razvojem po prvom redku:
a11 a21 a31 a12 a22 a32 a13 a23 a33 = a11 a22 a32 a23 a33 a12 a21 a31 a23 a33 + a13 a21 a31 a22 a32
Na primjer 2 1 3 -1 0 2 3 4 -1
=2
0 2
4 -1
(1)
1 3
4 -1
+3
1 3
0 2
2(0 8) + (1 12) + 3(2 0) = 23
Slino bismo dobili nekim drugim razvojem, na primjer po drugom stupcu (koristimo se pravilom da je na presjeku i-tog redka i j -tog stupca, tj. na mjestu elementa aij , predznak (1)i+j i da izbacujemo elemente tog redka i tog stupca): 2 1 3 -1 0 2 3 4 -1 1 3 4 -1 2 3 3 -1 2 1 3 4
= (1)
+0
13 + 0 10 = 23
Vidimo da je ovaj postupak laki jer moramo raunati samo dvije determinante 2-gog reda. Naime, jedna se od njih mnoi nulom, zato, openito treba raditi s onim stupcem, odnosno redkom, u kojemu ima najvie nula.
Determinanta matrice bilo kojeg reda - denira se tako da se razvija po nekom redku ili stupcu pa se tako svodi na determinante nieg reda. To pokazujemo na primjeru determinante etvrtog reda (uz napomenu da je za redove vee od 3 determinantu bolje raunati jednom drugom metodom koju emo obraivati u estoj lekciji).
2 1 0 1 0 2 2 1 3 0 -1 1 0 1 0 0
=2
2 2 1
0 -1 1
1 1 0 +3 0 0 1
2 2 1
1 0 0
= 21
2 1
-1 1 +32 1 1
1 0
=0
Tu smo prvo determinantu etvrtog reda razvili po 1-om redku i tako sveli na dvije determinante 3-eg reda (jer su samo dva elementa tog redka razliita od nule); potom smo prvu od determinanta 3-eg reda razvili po 3-em stupcu, a drugu po 2-om retku (a mogli smo i po 3-em stupcu) i dobili rezultat.
2 -1 3 Pravilo objanjavamo na primjeru matrice A = 1 0 4 . 3 2 -1 1. korak (raunanje determinante): det A = 23 (znamo od prije). 2. korak (odreivanje transponirane matrice od A)

Inverz matrice treeg reda
2 At = -1 3
1 0 4
3 2 . -1
3. korak (odreivanje adjungirane matrice A matrice A) - tako da u transponiranoj matrici svaki pojedini element zamijenimo determinantom drugog reda koju dobijemo brisanjem redka i stupca tog elementa, pomnoenom s 1 prema ve reenom pravilu. -8 A = 13 2
5 -11 -7
-4 -5 . 1
Tu smo element 8 dobili kao +
-1 2 2 , element 5 kao 3 -1 -1 -8 5 1 1 4. korak: A1 = det A A . U ovom je primjeru A1 = 23 13 -11 2 -7 1 1 Zaista, lako se provjeri izravnim mnoenjem da je AA = A A = I . 0 4
itd. -4 -5 . 1
Inverz matrice bilo kojeg reda. Pokazuje se da je det A = 0 uvjet za postojanje inverza matrice A (bilo kojeg reda) i da vrijedi:
A1 = 1 A det A
gdje se adjungirana matrica A od A denira analogno kao za matrice 3-eg reda. U 6-om emo poglavlju opisati jednu bru metodu za odreivanje inverza matrice. 1. 0 A = A 0 = 0 2. AI = IA = A 3. (AB) = (A)B = A(B)
Oita svojstva mnoenja matrica. (ima ih malo)
4. (asocijativnost) (AB)C = A(BC) 5. (distributivnost) A(B + C) = AB + AC Takoer: 6. (AB)1 = B 1 A1 7. (AB)t = B t At 8. (AB) = B A 9. det(AB) = det A det B
Neoita svojstva mnoenja matrica
V. Pitanja i zadaci Zadatak 1. Odredite inverze matrica povezanih s vanim transformacijama prostora ili ravnine: (i) geometrijski, tj. koristei se injenicom da inverzna matrica odgovara inverznoj transformaciji. 1 (ii) analitiki, tj. koristei se formulom A1 = det A A .
1. Rotacija ravnine oko ishodita za kut suprotno kazaljci na satu. Geometrijski pristup: Inverz rotacije za kut suprotno kazaljci na satu, jest
rotacija za kut u skladu s kazaljkom na satu, a to je upravo rotacija za kut suprotno kazaljci na satu (sl.1).
Dakle, ako je
A= cos sin A1 =
sin cos
, onda je
sin() cos() = cos sin sin cos
cos() sin()
Uoite da smo mogli razmiljati i ovako: inverz rotacije za kut je rotacija za kut 360 (sve suprotno od kazaljke na satu). Analitiki pristup. Formulom za inverz matrice drugog reda dobije se isti rezultat. Naime, tu je, det A = cos cos ( sin ) sin = (cos )2 + (sin )2 = 1.
Centralna simetrija prostora s obzirom na ishodite Geometrijski pristup. Oito je da je centralna simetrija sama sebi inverzna,
pa je tu A1 = A. To se lako provjeri i analitiki jer je tu 6
1 A= 0 0
0 1 0
0 0 1 y=x
Tu je, kao i prije A1 = A.
Simetrija ravnine s obzirom na koordinatne osi i os Simetrija prostora s obzirom na

xy
Opet A1 = A. Svaka je simetrija sama sebi inverzna.
ravninu
ne moemo sa sigurnou rekonstruirati tu toku (jer beskonano mnogo toaka - itav pravac - ima istu projekciju). To znai da projekcija nema inverznu transformaciju. Zato matrica nema inverz.
Projekcija prostora na xy ravninu Geometrijski pristup. Ako znademo projekciju neke toke na ravninu, tada
Analitiki pristup. Tu je
1 A= 0 0 po treem redku ili stupcu), pa A1 ne sin cos
0 1 0
0 0 pa je oito det A = 0 (razvoj 0
postoji.
0 0 , 0 0 1 pa, kao za rotaciju u ravnini, geometrijskim argumentom dobijemo i cos sin 0 A1 = sin cos 0 , 0 0 1 to se lako provjeri i analitiki.
cos A = sin
Rotacija u prostoru oko z -osi za kut Tu je
5. Skalarni, vektorski i mjeoviti produkt vektora

U lekciji se obradjuju skalarni, vektorski i mjeoviti produkt vektora i njihova veza s kutom medju vektorima, povrinom paralelograma koje razapinju dva vektora i obujmom paralelepipeda kojeg razapinju tri vektora.

Vidjeli smo da rezultanta djelovanja dviju sila ne ovisi samo o njihovim veliinama ve i o kutu pod kojim one djeluju. Problem odredjivanja tog kuta matematiki se rjeava pomou skalarnog produkta. Pokus pokazuje da na elektrinu esticu koja se giba u nekom magnetskom polju, u svakoj toki djeluje inducirana sila koja je okomita i na smjer brzine estice u toj toki i na smjer sile magnetskog polja, a po veliini je proporcionalna veliini sile magnetskog polja, veliini brzine estice i naboju estice. Ako se zikalne jedinice usklade, onda je koecijent proporcionalnosti sinus kuta izmedju vektora brzine i sile magnetskog polja (dakle sila je najvea ako je brzina okomita ma magnetsko polje, a iezava ako brzina i magnetsko polje imaju isti smjer) . To se matematiki rjeava pojmom vektorskog produkta vektora. Pomou vektorskog produkta lako se rauna povrina pararlelograma to ga razapinju dva vektora, a pomou mjeovitog obujam paralelepipeda to ga razapinju tri vektora.

Ovo je potpuno novo gradivo; za razumijevanje je potrebno ponoviti pojam vektora i kuta medju vektorima i pojam determinante.
IV. Nove denicije i tvrdnje s primjerima Skalarni produkt vektora. Ova je tema blisko povezana s pojmom kuta medju vektorima i s pojmom projekcije vektora na vektor. Pogledajmo dva primjera vektora i kuta medju njima (sl.1).
Vidimo da se izraz | b | cos prirodno javlja pri projekciji vrha vektora b na vektor . Tonije taj izraz mjeri duljinu projekcije vektora b na vektor a skupa s predznakom (koji je pozitivan ako je kut iljast, tj. ako projekcija a ima isto usmjerenje kao i , a negativan ako je kut tup, tj. ako projekcija a ima suprotno usmjerenje). Ako taj izraz pomnoimo s | | dobijemo skalarni a vektora i . Dakle produkt (umnoak) a b a b
:= | || | cos a b a b
Oita svojstva skalarnog produkta.

1. (komutativnost) b = b a a 2. ( b = ) ( b ) = ( b ). a a a
3. i i = j j = k k = 1 (jer je cos 0 = 1)
i j = j k = k i = 0 (jer je cos 90 = 0)
Neoito svojstvo skalarnog produkta - distributivnost

( + ) = + a b c a b a c
(dogovor je da je operacija skalarnog mnoenja vieg reda u odnosu na zbrajanje, pa pri zapisu desne strane jednakosti ne trebaju zagrade).
Formula za skalarni produkt u koordinatnom sustavu - analitiki pristup. Koristei se oitim svojstvima i distributivnou, dobijemo:
= a1 b1 + a2 b2 + a3 c3 a b
gdje je = a1 i + a2 j + a3 k , a b = b1 i + b2 j + b3 k . a
Primjer 1: (i) Ako je = 2 i + 3 j + 4 k , a b = 2 i 3 j + 4 k , onda je b = a a

Tu je skalarni produkt pozitivan, to znai da je kut medju vektorima iljast.
(ii) Ako je = 2 i + 3 j + 4 k , a b = 3 i + 2 j 3 k , onda je b = a a 2 3 + 3 2 + 4 (3) = 0 2 2 + 3 (3) + 4 4 = 7
Tu je skalarni produkt jednak nuli, to znai da su vektori okomit.

= 2 2 + 3 3 + 4 (4) = 3 a b (iii) Ako je = 2 i + 3 j + 4 k , a b = 2 i + 3 j 4 k , onda je a
Tu je skalarni produkt negativan, to znai da je kut medju vektorima tup. Vrijedi openito: Kut medju vektorima je iljast ako i samo ako je skalarni produkt > 0. Kut medju vektorima je tup ako i samo ako je skalarni produkt < 0. Vektori su okomiti ako i samo ako je skalarni produkt = 0 (to je uvjet okomitosti dvaju vektora (sl.2).
Na primjer, razliiti jedinini vektori medjusobno su okomiti, i zaista vrijedi

i j = j k = k i =0
a i + b j + c k onda je
Skalarni produkt vektora sa sobom - duljina vektora. Ako je = v := a a + b b + c c = a2 + b2 + c2 = | |2 v v v
Dakle
| | = v
v v
Kut medju vektorima. Pomou skalarnog produkta moemo lako odrediti kut medju vektorima (a ne samo provjeriti je li taj kut iljast, tup ili pravi). Naime, vrijedi:
cos = a b || | |a b
gdje je mjera kuta medju vektorima (to je samo malo drukije napisana formula za skalarni produkt). (i) cos =
Primjer 2. Za vektore iz Primjera 1. vrijedi:

7 29 29
7 29
pa je, priblino = 76 1 55 .
(ii) Tu je cos = 0 pa je = 90 kako smo i prije rekli.

3 (iii) Tu je cos = 29 pa je, priblino, =.
Vektorski produkt (umnoak) vektora. Oslanjajui se na zikalnu predodbu o sili koja se javlja pri gibanju elektrine estice kroz magnetsko polje, dolazimo do sljedee geometrijske denicije vektorskog produkta dvaju vektora.
Vektorski produkt vektora i b jest vektor a = c a b
zadan smjerom, duljinom i orijentacijom ovako (sl.3):
(smjer) je okomit i na i na b c a (duljina - povrina paralelograma razapetog vektorima , b ) | | = a c || | sin gdje je kut medju vektorima , (sl.4). |a b a b
(orijentacija - pravilo desne ruke) Gledajui s vrha vektora , gibanje c od vektora prema vektoru b kroz kut odvija se suprotno kazaljci na satu a (drugim rijeima vektori , b , ine konguraciju poput i , j , k ). a c
Uvjet na duljinu piemo kao:

| b | = | || b | sin a a
Iz te formule dobije se vaan kriterij kolinearnosti vektora:
Vektori su kolinearni ako i samo ako je njihov vektorski umnoak nula.

Naime, kaemo dva su dva vektora kolinearna ako imaju isti smjer, tj. ako se jedan od njih moe dobiti iz drugoga mnoenjem sa skalarom; to znai da je kut medju njima od 0 (ista orijentacija) ili od 180 (suprotna orijentacija), ili ako je neki od njih nul-vektor (tada se kut ne denira, ali, prema dogovoru uzimamo da je vektorski umnoak nula).
Oita svojstva vektorskog produkta.

1. (Antikomutativnost): b = b (iz orijentacije) (sl.5) a a
2. = (jer je tu nul-kut; to takodjer izlati iz 1. ako stavimo b = ). a a 0 a 3. ( ) b = ( b ) = ( b ) a a a
4.
i i = j j = k k = 0 i j = k, j k = i, k i = j
(sl.6.)
5. Distributivnost na zbrajanje: ( b + ) = b + a c a a c (dogovor je da je operacija vektorskog mnoenja vieg reda u odnosu na zbrajanje pa ne trebaju zagrade).
Neoito svojstvo vektorskog umnoka
Formula za vektorski produkt u koordinatnom sustavu - analitika formula.

Koristei se gornjim oitim svojstvima i distributivnou, dobijemo:
= a b i a1 b1 j a2 b2 k a3 b3 =
(a2 b3 a3 b2 ) i (a1 b3 a3 b1 ) j + (a1 b2 a2 b1 ) k Primjer 3. Odredimo vektorski umnoak vektora = 2 + 3 + 4 , a i j k b = 3 i + 2 j 3 k i povrinu paralelograma to ga oni razapinju. = a b i j k = 17 i + 18 j 5 k 2 3 4 3 2 3 | = (17)2 + 182 + (5)2 = 636 P =|a b
Mjeoviti produkt vektora , , - to je broj ( ) a b c a b c
Raunanje mjeovitog produkta u koordinatnom sustavu - analitika formula

( b ) = a c a1 b1 c1 a2 b2 c2 a3 b3 c3
b =3 i +2j 3k, =5 i + j k c ( b ) = a c 2 3 5
Primjer 4. Odredimo mjeoviti produkt vektora

3 2 1 4 3 1
= 2 + 3 + 4 , a i j k
= 62
Geometrijsko znaenje mjeovitog produkta

Uoimo paralelepiped razapet vektorima , b , , tj. kosu prizmu kojoj je a c baza paralelogram razapet vektorima , b , a trei joj je brid odredjen vektorom a (sl.7). c
Tada je

V = |( b ) | a c
tj. ( b ) = V (predznak je + ili ovisno o tome ine li vektori a c , , (u tom redoslijedu) desni sustav ili ne, tj. ine li oni konguraciju a b c poput i , j , k ili ne (pravilo desne ruke). Na primjer vektori iz Primjera 4. razapinju paralelogram obujma 62 (broj 62 koji je jednak mjeovitom produktu neki zovu orijentirani obujam).
vektora zamijene mjesta, izraz ostaje isti ili samo promijeni predznak (to je zato
Oito svojstvo mjeovitog produkta. Ako u izrazu
( b ) dva a c
to se obujam ne mijenja, jer uvijek ostaje isti paralelepiped). Jo preciznije, vrijedi:

( b ) = ( ) b = ( b ) a c c a c a
dok se za tri preostale kombinacije predznak mijenja.
V. Pitanja i zadaci
Lekcije iz Matematike 1. 6. Linearni sustavi i njihovo rjeavanje s

I. Naslov i objanjenje naslova s U lekciji se obradjuje linearni sustav, njegov matrini zapis i rjeavanje c s pomou inverzne matrice (ako je to mogue), Kramerovim pravilom te Gaussc c Jordanovom metodom. Takodjer se obradjuje brz algoritam za odredjivanje determinante i inverzne matrice. II. Pripadni inenjerski odnosno matematiki problem z c Mnogi se praktini i teoretski problemi svode na linearne sustave. Naime c veliine koje se razmatraju, u pravilu nisu nezavisne, ve su povezane odredc c jenim jednadbama. Najjednostavnija, ali vrlo esta situacija jest ona kad su z c te jednadbe linearne. Tada svaka bitno nova jednadba smanjuje stupanj z z slobode za 1. Ako veza (broj jednadba) ima koliko i veliina (nepoznanica), z c onda se, u praksi, u pravilu dobiva jedinstveno rjeenje (stupanj slobode s nula), koje se, potom, interpretira kao jedinstveno rjeenje problema. s III. Potrebno predznanje Potrebno je poznavati sustav dviju linearnih jednadba s dvjema nepozz nanicama, pojam rjeenja i metode njihova rjeavanja (gradivo iz osnovne i s s srednje kole), te osnovna svojstva matrica i determinanta. s IV. Nove denicije i tvrdnje s primjerima Pojam linearnog sustava. Linearni sustav od m jednadba s n nepozz nanica je sustav oblika: a11 x1 + a12 x2 + ... + a1n xn = b1 1
a21 x1 + a22 x2 + ... + a2n xn = b2 am1 x1 + am2 x2 + ... + amn xn = bm Brojevi aij , i = 1, 2, ..., m; j = 1, 2, ..., n i b1 , b2 , ..., bm zovu se koecijenti, a x1 , x2 , ..., xn nepoznanice. Na primjer, za m = 2 i n = 3 dobije se sustav od dviju jednadba s trima z nepoznanicama: a11 x1 + a12 x2 + a13 x3 = b1 a21 x1 + a22 x2 + a23 x3 = b2 Konkretno Primjer 1. 2x1 3x2 + 4x3 = 5 3x1 4x2 + 5x3 = 7 Ako je m = n (tj. ako ima jednako jednadba kao i nepoznanica), sustav z zovemo kvadratnim n-tog reda: a11 x1 + a12 x2 + ... + a1n xn = b1 a21 x1 + a22 x2 + ... + a2n xn = b2 an1 x1 + an2 x2 + ... + ann xn = bn Na primjer a11 x1 + a12 x2 + a13 x3 = b1 a21 x1 + a22 x2 + a23 x3 = b2 a31 x1 + a32 x2 + a33 x3 = b3 je zapis opeg sustava treeg reda. Konkretno: c c Primjer 2. x1 + x2 + x3 = 4 2x1 3x2 + 4x3 = 5 3x1 4x2 + 5x3 = 7 2
Rjeenje linearnog sustava s n nepoznanica - to je svaka uredjena ns torka (1 , 2 , ..., n ) koja, ako se uvrsti umjesto nepoznanica (x1 , x2 , ..., xn ), zadovoljava sve jednadbe sustava. Na primjer, trojka (2, 1, 1) rjeenje je z s sustava iz Primjera 1. jer je: 2231+41=5 i 3 2 4 1 + 5 1 = 7. Medjutim, i trojka (1, 1, 0) je rjeenje tog sustava jer je s 2 1 3 (1) + 4 0 = 5 i 3 1 4 (1) + 5 0 = 7. (taj sustav ima beskonano mnogo rjeenja). c s Da je trojka (2, 1, 1) rjeenje sustava piemo kao (x1 , x2 , x3 ) = (2, 1, 1) ili kao s s x1 = 2, x2 = 1, x3 = 1. 2. 1. 2. 3. Lako se vidi da je (2, 1, 1) jedino (jedinstveno) rjeenje sustava iz Primjera s Openito, mogu nastati tri mogunosti: c c sustav ima jedinstveno rjeenje. s sustav ima beskonano mnogo rjeenja c s sustav nema rjeenja. s
Matrini zapis sustava. Ako se koecijenti uz nepoznanice postave u c matricu sustava, tj. u matricu s m redaka i n stupaca (m n matricu)
A=
a11 a 21 am1
a12 a22 am2
a1n a2n

amn
a slobodni koecijenti b1 , b2 , ..., bm i nepoznanice u jednostupane matrice c
b=
b1 b 2 bm
odnosno x =
x1 x 2

xn
sustav se kratko moe zapisati u matrinom obliku kao z c Ax = b 3
Na primjer, sustav iz Primjera 2. moe se zapisati kao z
1 1 1 x1 4 2 3 4 x2 = 5 3 4 5 x3 7 Regularni sustav i njegovo rjeavanje. Kvadratni linearni sustav s zove se regularnim ako mu je matrica sustava regularna, tj. ako ima inverznu matricu (determinanta razliita od nule). Takav sustav ima jedinc stveno rjeenje koje se moe dobiti prema shemi: s z Sustav: Ax = b Rjeenje: x = A1 b. s Uoite analogiju s linearnom jednadbom c z b 1 ax = b i njenim rjeenjem x = a b, tj. x = a , s samo to je kod nje uvjet a = 0 (da bismo mogli dijeliti s a), a u linearnom s sustavu det A = 0 (da bi postojala inverzna matrica matrice A). 1 1 1 Primjer 3. U primjeru 2, matrica sustava je A = 2 3 4 . Dobije 3 4 5 1 9 7 1 se det A = 4 i A1 = 4 2 2 2 1 7 5 sustav je regularan i rjeenje mu je (prema formuli x = A1 b) s

x1 1 9 7 4 2 1 2 2 5 = 1 x2 = 2 4 x3 1 7 5 7 1 Dakle, x1 = 2, x2 = 1, x3 = 1, kako smo i prije dobili. Rjeavanje regularnog sustava Kramerovim pravilom. Regularni s sustav moe se rijeiti i tzv. Kramerovim pravilom (koje je samo raspisana z s varijanta metode pomou inverzne matrice). Kako se to pravilo, iako vrijedi c openito, koristi ponajvie za rjeavanje sustava 2-gog i 3-eg reda (jer je za c s s sustave veeg reda zamorno), objasnit emo ga na konkretnom, ve vidjenom c c c primjeru sustava 3-g reda.
Primjer 4. Rijeimo Kramerovim pravilom sustav s x1 + x2 + x3 = 4 2x1 3x2 + 4x3 = 5 3x1 4x2 + 5x3 = 7 Ve smo vidjeli da je determinanta sustava D = 4. c Treba jo izraunati determinante D1 , D2 , D3 tako da u determinanti sustava s c redom zamjenjujemo prvi, drugi, odnosno trei stupac sa stupcem slobodnih c koecijenata. D1 = 4 1 5 -3 7 -4 1 4 2 5 3 7 1 1 2 -3 3 -4 1 4 5 1 4 5 4 5 7 =8
D2 =
=4
D3 = Sad je, prema Kramerovu pravilu:
=4
8 D1 = =2 D 4 D2 4 x2 = = =1 D 4 4 D3 = =1 x3 = D 4 x1 = kako smo i prije dobili. Gauss-Jordanova metoda - to je u biti metoda suprotnih koecijenata (koja se obradjuje ve u osnovnoj koli), samo to se ne piu jednadbe ve se c s s s z c vre tzv. elementarne operacije - transformacije na koecijentima suss tava, odnosno redcima. Metodu emo objasniti na ve rjeavanom primjeru c c s (napomenimo da je ova metoda pogodna za sve, a ne samo za kvadratne
sustave). Primjer 5. Gauss-Jordanovom metodom rijeimo sustav s x1 + x2 + x3 = 4 2x1 3x2 + 4x3 = 5 3x1 4x2 + 5x3 = 7

1 2 3 1 0 3 1 0 0 1 0 0 1 0 0 1 0 0 1 0 0
1 1 3 4 4 5 1 1 5 2 4 5 1 1 5 2 7 2 1 1 2 0 7 2 1 1 1 0 7 2 1 1 | 1 0 | 0 2 | 1 1 | 1 0 | 0 1 |
| | | | | | | | | | | | | | | 4 1 2 4 1 1
4 5 napisali smo sve koecijente, slobodne odvojili 7 4 3 prvu jedn. mnoili smo s 2 i dodali drugoj z 7 4 3 prvu jedn. mnoili smo s 3 i dodali treoj z c 5 4 2 od druge smo oduzeli treu c 5 4 1 drugu smo podijelili s 2 5
drugu smo podijelili s 2 c treu smo podijelili s 2
Do ovog mjesta postupak se obino zove Gaussova metoda; prepoznajemo c ga po tome to smo u prvom dijelu matrice doli do gornje trokutaste matrice s s s jedinicama na dijagonali; njome smo poetni sustav sveli na c x1 + x2 + x3 = 4 0 x1 + x2 + 0 x3 = 1 0 x1 + 0 x2 + x3 = 1 tj. x2 = x3 = 1 i x1 + x2 + x3 = 4, odakle dobijemo x1 = 2, kako smo i prije imali. Taj nastavak rjeavanja katkad je zgodno zapisivati kao i u Gaussovu s 6
postupku, samo to sad idemo od najdonjeg reda prema gore i to se zove s Jordanova metoda, a sve skupa Gauss-Jordanova. Pokaimo taj nastavak na z ovom primjeru (startamo tamo gdje smo stali): 1 1 0 | 3 c 0 1 0 | 1 od prve smo oduzeli treu 0 0 1 | 1 1 0 0 | 2 0 1 0 | 1 od prve smo oduzeli drugu 0 0 1 | 1 Sad izravno itamo x1 = 2, x2 = 1, x3 = 1. c Primjer 6. Gauss-Jordanovom metodom rijeimo sustav s 2x1 3x2 + 4x3 = 5 3x1 4x2 + 5x3 = 7 x1 x2 + x3 = 2 Da bismo na poetku imali 1 (to je pogodno), treu jednadbu stavimo c s c z na prvo mjesto. Vidimo da smo dobili sustav koji se samo za jedan predznak razlikuje od prethodnog. Vidjet emo da taj sustav ima beskonano mnogo c c rjeenja. Postupak emo ubrzati tako da emo, kad to bude zgodno, obaviti s c c vie elementarnih operacija s 1 1 1 | 2 2 3 4 | 5 3 4 5 | 7 1 1 1 | 2 c 0 1 2 | 1 od druge smo oduzeli 2 prve, a od tree 3 prve; 0 1 2 | 1 Dobili smo istu drugu i treu jednadbu, tako da treu moemo odbaciti, pa c z c z od sad imamo samo dva redka 1 1 1 | 2 0 1 2 | 1 1 0 0 1 1 2 | 1 | 1 drugu smo mnoili s 1 z drugu smo dodali prvoj

Sad stajemo jer smo doli do jedinine 2 2 matrice na lijevom dijelu i s c oitavamo skup rjeenja ovako (u ovisnosti o x3 ): c s x1 = 1 + x3 x2 = 1 + 2x3 . x3 moemo birati po volji. Na primjer z Za x3 = 0 dobijemo x1 = 1, x2 = 1, Za x3 = 1 dobijemo x1 = 2, x2 = 1, 1 3 Za x3 = 2 dobijemo x1 = 2 , x2 = 0, itd. Uoite da smo tako rijeili i sustav iz Primjera 1. U ovom sluaju (kad jednu c s c nepoznanicu biramo po volji) kaemo da je skup rjeenja jednodimenzionalan. z s Algoritam za raunanje determinante Pomou elementarnih opc c eracija na redcima moe se odrediti determinanta; ta je metoda, openito, z c neusporedivo bra od one s razvojem po stupcu ili redku. Od postupka u z Gauss-Jordanovoj metodi razlikuje se po tome to se pri dijeljenju nekog s retka brojem, taj broj treba izluiti i to se pri zamjeni mjesta dvaju redaka, c s mijenja predznak. 1 1 1 Primjer 7. Odredimo determinantu matrice A = 2 3 4 3 4 5 Ve smo vidjeli da je det A = 4. Sad emo to dobiti ovom metodom. c c 1 1 2 3 3 4 1 1 2 0 1 0 7 1 4 5 1 0 2 = 1 1 1 1 1 1 0 5 2 = 0 5 2 3 4 5 0 7 2 1 1 1 =2 0 1 0 =22=4 0 0 2 = 1 0 0 1 1 2 0 7 2 =

Metoda za odredjivanje inverza matrice. Pomou elementarnih opc eracija na redcima moe se odrediti inverz matrice; ta je metoda, openito, z c neusporedivo bra od one s adjungiranom matricom. Od postupka u Gaussz Jordanovoj metodi razlikuje se po tome to nema zamjene redaka. s Opis metode. Do matrice dodamo jedininu matricu i vrimo elementarne c s operacije na redcima dok se jedinina matrica ne pojavi na lijevoj strani. c Tada je inverz matrice na desnoj.
1 1 1 Primjer 8. Odredimo inverz matrice A = 2 3 4 3 4 5 Inverz smo ve raunali; sad emo to obaviti ovom metodom. Postupak c c c emo ponegdje ubrzati. c 1 2 3 1 0 0 1 0 0 1 0 0 1 0 0 1 0 0 1 0 0 redak.
1 1 3 4 4 5 1 1 5 2 7 2 1 1 2 0 7 2 1 1 1 0 7 2 1 1 | 1 0 | 0 2 | 1 1 | 1 0 | 0 1 | 0 0 | 1 0 | 0 1 |
| | | | | | | | | | | |
1 0 0 0 1 0 0 0 1 1 0 0 2 1 0 3 0 1 1 0 0 1 1 1 3 0 1 1 0 0 1 1 1 2 2 2 3 0 1 1 0 0 1 1 1 2 2 2 1 7 5 2 2 2 1 0 0 1 1 1 2 2 2 1 7 5 4 4 4 1 9 7 4 4 4 1 1 1 od prvog smo oduzeli i drugi i trei c 2 2 2 1 7 5 4 4 4
Sad stajemo jer smo na lijevoj strani dobili jedininu matricu; inverznu c matricu oitavamo na desnoj strani. Vidimo da je, kao i prije: c
1 4 A1 = 1 2
1 4
9 4
1 2 7 4
1 2 5 4
7 4
1 9 7 1 2 2 = 2 4 1 7 5
V. Pitanja i zadaci 1. Sustav zapiite matrino: s c x1 + x3 = 4 2x1 3x2 = 3 3x1 4x2 + 5x3 = 6 Je li sustav regularan? Uputa. Sustav je regularan jer je determinanta matrice sustava 14 to s je razliito od nule. c 2. (i) Kojim se obradjivanim metodama moe rjeavati sustav z s x1 + 2x2 + 3x3 = 4 2x1 3x2 + 4x3 = 5 3x1 x2 + 7x3 = 9? (ii) Koliko sustav ima rjeenja. s Uputa. (i) Samo Gauss-Jordanovom metodom (jer sustav nije regularan - determinante matrice sustava je nula). (ii) Sustav ima beskonano mnogo rjeenja (skup rjeenja je jednodimenzionc s s alan - jednu nepoznanicu moemo birati po volji). z Naime, trea jednadba dobije se zbrajanjem prve i druge, pa se moe izostaviti. c z z Isto se dobije Gauss-Jordanovom metodom - trei redak postaje nula. c 3. Koliko rjeenja ima sustav s x1 2x2 + 3x3 = 4 2x1 4x2 + 6x3 = 8 3x1 + 6x2 9x3 = 12? Uputa. Beskonano mnogo. Skup rjeenja je dvodimenzionalan (dva c s rjeenja biramo po volji). Naime, druga se jednadba dobije iz prve mnoenjem s z z s 2, a trea mnoenjem s 3, pa se mogu izostaviti. Na primjer, za x2 = c z x3 = 0, iz pove jednadbe dobijemo x1 = 4; pripadajue je rjeenje (4, 0, 0), z c s a za x2 = 1, x3 = 5 dobijemo x1 = 9; pripadajue je rjeenje (9, 1, 5) itd. c s Isto se dobije Gauss-Jordanovom metodom - drugi i trei redak postaje 0. c 4. Koliko rjeenja ima sustav s 10
x1 + 2x2 + 3x3 = 4 2x1 3x2 + 4x3 = 5 3x1 x2 + 7x3 = 6? Uputa. Sustav nema rjeenja. s
11
7. Po jam svo jstvene vrijednosti i svo jstvenog vektora

U lekciji se obrauju pojam te geometrijsko i zikalno znaenje svojstvene vrijednosti i svojstvenog vektora na primjerima matrica drugog reda.

Mrlja u obliku kruga, sastavljena od estice jednoliko rasporeenih oko sredita radijalno se iri; jedna od najjednostavnijih mogunosti jest da to geometrijski bude dilatacija ili kontrakcija (u svim smjerovima). Takve se pojave opisuju skalarnim matricama (koje djeluju praktino kao brojevi). Neto sloenija je situacija kad imamo takvo rastezanje koje je radijalno samo uzdu koordinatnih osiju (ali, moda, po svakoj osi s drugim intenzitetom); takvo se djelovanje opisuje dijagonalnim matricama. Takvo djelovanje u ravnini koje je radijalno po dvama okomitim pravcima kroz ishodite, opisuje se simetrinim matricama. Slino vrijedi za prostor (i vie dimenzije); to jedan od glavnih razloga vanosti simetrinih matrica i njihove uloge u primjenama - one su vrlo bliske brojevima, odnosno dijagonalnim matricama.

Ovo je potpuno novo gradivo; za usvajanje je potrebno razumjeti pojam vektora, matrice i djelovanja matrica na toke ravnine ili prostora (transformacija)
Primjer 1. (posebni smjerovi djelovanja nekih transformacija

U ovom emo primjeru, uz ostalo, razmatrati u to se transformiraju, pri djelovanju transformacije ravnine, kvadrat s vrhovima u (1, 1) i jedinina krunica sa sreditem u ishoditu (odnosno pripadni krug). (i) Uoite da simetrija ravnine s obzirom na x-os, od svih pravaca koji prolaze ishoditem (smjerova) ima dva istaknuta: x-os iju svaku toku ostavlja na miru (ksni pravac) y -os koju ostavlja na miru, ali ne i njene toke (ve ih zrcali s obzirom na ishodite).
To se oituje i u njenom matrinom zapisu

A= 1 0 0 1
gdje se broj 1 odnosi na x, a broj 1 na y -os. To se vidi i iz djelovanja na jedinine vektore:

A( i ) = i , A( j ) = j
Uoite, takoer, da pri simetriji s obzirom na x-os, navedeni kvadrat i krug prelaze u sebe (samo se dio iznad osi x zamijenjuje s onim ispod) (sl.1).
(ii) Rotacija ravnine oko ishodita za kut nema istaknutih smjerova, osim ako je to rotacija za 0 ili 180 kad su svi smjerovi istaknuti. Navedeni kvadrat i krug prelaze u neki drugi sukladni kvadrat ili krug (samo se zavrte). Ishodite je jedina toka koja ostaje na miru (ksna toka). (iii) Skalarna matrica A =
2 0 0 2
odreuje homotetiju s obzirom na
ishodite s koecijentom 2 (dilataciju). Njoj su svi smjerovi kroz ishodite istaknuti (svaka se toka preslikava u toku na istoj zraci kroz ishodite, ali na dva puta veoj udaljenosti (sl.2).
Pripadni kvadrat prelazi u kvadrat s vrhovima (2, 2) (sl.3), a krug u krug sa sreditem u ishoditu polumjera 2(sl.4). 2
I tu je ishodite jedina toka koja ostaje na miru. Fizikalno, moemo zamiljati da je u jedininom krugu oko ishodita bila nakupina estica, koja se radijalno irila neko vrijeme; novi krug predouje novo stanje. To to su ovdje svi smjerovi istaknuti (odnosno da po svim pravcima kroz ishodite transformacija djeluje kao dilatacija s koecijentom 2), moemo zapisati kao:
A( ) = 2 v v za sve vektore (sl.5). v
(iv) Dijagonalna matrica A =
dva istaknuta smjera (tj. dva pravca kroz ishodite koji prelaze u sebe): x-os koja odgovara broju 3 i na kojemu transformacija djeluje kao dilatacija s koecijentom 3 y -os koja odgovara broju 2 i na kojemu transformacija djeluje kao dilatacija s koecijentom 2 I tu je ishodite jedina toka koja ostaje na miru. Pripadni kvadrat prelazi u pravokutnik s vrhovima (3, 2) (sl.6) , a jedinina krunica u elipsu sa sreditem u ishoditu s poluosima 3, odnosno 2 (sl.7).
3 0
0 2
odreuje sloeno rastezanje. Ima
Na jeziku jednadba imamo

x2 + y 2 = 1 x2 y2 + =1 9 4
Fizikalno, moemo zamiljati da je u jedininom krugu oko ishodita bila nakupina estica, koja se irila neko vrijeme, ali radijalno samo po koordinatnim osima i to razliitim brzinama; zato estice izvan koordinatnih osiju imaju otklon prema osi x. Takoer, estice ostaju unutar kvadranata u kojima su bili na poetku Mehaniki moemo zamiljati da smo krug rastezali s obje strane x osi s koecijentom 3, s obje strane y osi s koecijentom 2; pri tom se krug deformirao u elipsu. Dilatacije po x, odnosno y -osi u ovom primjeru moemo zadati i uvjetima:
A( i ) = 3 i , A( j ) = 2 j
IV. Nove denicije i tvrdnje s primjerima Svojstvena vrijednost i svojstveni vektor matrice.
U Primjeru 1. vidjeli smo da za dijagonalne matrice 2. reda postoje dva istaknuta smjera (svaki odgovara po jednom broju koji je na dijagonali te matrice; za skalarne matrice svi su smjerovi istaknuti). Postavlja se pitanje postoje li takvi smjerovi i za neke matrice koje nisu dijagonalne. Vidjet emo da takvi, meusobno okomiti smjerovi, postoje za simetrine matrice (vidjeli smo da za matrice koje odgovaraju rotacijama u ravnini takvi smjerovi ne postoje). 5
Kaemo da je broj svojstvena vrijednost matrice A ako postoji ne-nul vektor tako da bude v
A( ) = v v a svaki takav zove se svojstveni vektor matrice A pridruen svojstvenoj v vrijednosti .
Primjer 2. Za matrice iz Primjera 1. imamo. (i) - simetrija s obzirom na x-os ima dvije svojstvene vrijednosti: (I) broj 1, a svaki ne-nul vektor proporcionalan i pripadni je svojstveni vektor; zato je dovoljno rei da je i svojstveni vektor (II) broj 1, sa svojstvenim vektorom j . (ii) - rotacije (osim dviju) nemaju svojstvenih vrijednosti ni vektora (tonije nemaju realnih svojstvenih vrijednosti ni vektora). (iii)- homotetija s koecijentom 2 ima jednu svojstvenu vrijednost: broj 2, a svaki ne nul vektor joj je svojstveni vektor.
3 0 broj 3 sa svojstvenim vektorom i broj 2 sa svojstvenim vektorom j
(iv) - dijagonalna matrica A =
0 2
ima dvije svojstvene vrijednosti:
Primjer 3. (i) Pokaimo da su brojevi 1 i 6 svojstvene vrijednosti matrice

A=
(ii) Odredimo pripadne svojstvene vektore. (iii) Odredimo slike kvadrata odnosno jedininog kruga pri ovoj transformaciji.
(i) i (ii). Oznaimo = v x y
2 2
2 5
tada uvjet A( ) = 1 postaje linearni sustav v v 2x + 2y = x, 2x + 5y = y, tj. x = 2y
(sustav se svodi na jednu jednadbu). Netrivijalno rjeenje (zbog ne-nul vektora) je, na primjer, x = 2, y = 1, tj. = 2 + je svojstveni vektor pridruen svojstvenoj vrijednost 1 (ostali v1 i j su mu proporcionalni). Uvjet A( ) = 6 postaje linearni sustav v v
2x + 2y = 6x, 2x + 5y = 6y, tj. y = 2x Netrivijalno rjeenje je, na primjer, x = 1, y = 2, tj. = i + 2 j je svojstveni v2 vektor pridruen svojstvenoj vrijednost 6 (ostali su mu proporcionalni). Uoite da su vektori i okomiti, takvi su ujedno i pripadni istaknuti smjerovi v1 v2 (zadani jednadbama x = 2y , odnosno y = 2x). (iii) Kvadrat s vrhovima (1, 1) prelazi u paralelogram s vrhovima (4, 7), (0, 3), (4, 7), (0, 3 (sl.8).
Jedinina krunica prelazi u elipsu sa sreditem u ishoditu i poluosima duljine 1 (na istaknutom pravcu s jednadbom x = 2y ), odnosno 6 (na istaknutom pravcu s jednadbom y = 2x) (sl.9).
Geometrijski, ta je elipsa nastala rastezanjem s koecijentom 6 uzdu pravca s jednadbom y = 2x. 7
Takoer, moemo zamiljati da se nakupina estica u jedininom krugu iri tako da estice na pravcu s jednadbom x = 2y (tj. na pravcu s jednadbom 1 y = 2 x) ostaju na miru, estice na pravcu y = 2x ire se radijalno, a ostale da imaju otklon prema pravcu y = 2x. Pritom estice ne izlaze iz kvadranata odreenih istaknutim smjerovima.
Primjer 4. (i) Pokaimo da su brojevi 2 i 1 svojstvene vrijednosti matrice

A=
(ii) Odredimo pripadne svojstvene vektore. (iii) Odredimo slike kvadrata odnosno jedininog kruga pri ovoj transformaciji.
(i) i (ii) Uz oznake kao u rjeenju Primjera 3., uvjet A( ) = 2 postaje v v linearni sustav 2x + y = 2x, y = 2y, tj. y = 0 pa je x-os istaknut smjer za svojstvenu vrijednost 2, tj. = i je svojstveni v1 vektor pridruen svojstvenoj vrijednost 2. Uvjet A( ) = 1 postaje linearni sustav v v 2x + y = x, y = y, tj. y = x Netrivijalno rjeenje je, na primjer, x = 1, y = 1, tj. = i + j je v2 svojstveni vektor pridruen svojstvenoj vrijednost 1. Uoite da vektori i nisu okomiti, ujedno ni pripadni istaknuti smjerovi v1 v2 (zadani jednadbama y = 0, odnosno y = x) (sl.10).
2 0
1 1
(iii) Kvadrat s vrhovima (1, 1) prelazi u (3, 1), (1, 1), (3, 1), (1, 1) (sl.11).
paralelogram s vrhovima
Jedinina krunica prelazi u elipsu sa sreditem u ishoditu i poluosima koji nisu na istaknutim smjerovima i treba ih posebno odreivati (sl.12).
y = x ostaju na miru, estice na x-osi ire se radijalno, a ostale da imaju otklon prema x-osi (gdje je vea svojstvena vrijednost). Pritom estice ne izlaze
Moemo zamiljati da se nakupina estica siri tako da estice na pravcu
iz kosih kvadranata odreenih istaknutim smjerovima.
Metoda odreivanja svojstvenih vrijednosti. Iz prethodnih smo primjera vidjeli kako se odreuju svojstveni vektori, ako su poznate svojstvene vrijednosti. Sad emo na primjeru matrica 2-og reda pokazati kako se odreuju svojstvene vrijednosti (ista e metoda biti primjenjiva i na bilo koje matrice).
Neka je A =
a c b d bilo koja matrica 2. reda. Uvjet A( ) = svodi se v v
na sustav:
ax + by = x, cx + dy = y, tj. (a )x + by = 0, cx + (d y) = y
Ako elimo da taj sustav, osim oitog trivijalnog rjeenja (0, 0), ima i neko netrivijalno (jer mora biti = 0), determinanta sustava mora biti 0 (inae bi v rjeenje bilo jedinstveno: x = y = 0). Dakle, treba biti
a c b d = 0, tj. 2 (a + d) + (ad bc) = 0
To je kvadratna jednadba pa moe imati dva realna, dvostruko realno ili kompleksno-konjugirana rjeenja.
Primjer 5. Odredimo formulom svojstvene vrijednosti: (i) dijagonalne matrice

2 2 iz Primjera 3. 2 5 2 1 (iii) matrice A = iz Primjera 4. 0 1 cos sin (iv) matrice rotacije sin cos
(ii) matrice A =
(i) Ve smo na primjerima vidjeli da su brojevi a, d na dijagonali dijagonalne matrice (drugog reda), svojstvene vrijednosti te matrice. Isto se dobije formulom: 2 (a + d) + (ad bc) = 0, zbog b = c = 0 postaje, 2 (a + d) + ad = 0, s rjeenjima 1 = a, 2 = d. (ii) Tu je 2 7 + 6 = 0, pa je 1 = 1, 2 = 6 (kako smo ve provjerili). (iii) Tu je 2 3 + 2 = 0, pa je 1 = 2, 2 = 1 (kako smo ve provjerili uoite da su ta dva broja na dijagonali matrice; slino vrijedi za svaku gornju trokutastu ili donju trokutastu matricu). (iv) Goemetrijskim smo argumentima zakljuili da ta matrica (osim dvaju izuzetaka) nema istaknutih smjerova; to znai da joj svojstvene vrijednosti nisu realni brojevi. Isto se dobije formulom: 2 2 cos + (cos2 + sin2 ) = 0, tj. 2 2 cos + 1 = 0; diskriminanta te jednadbe je D = 4 cos2 4, to je < 0 osim ako je cos = 1, a to je za = 0 ili = 180 .
Primjer 6. Simetrine matrice imaju realne svojstvene vrijednosti i okomite pripadne svojstvene vektore.
Tu je 2 (a + d) + (ad b2 ) = 0, jer je c = b, pa je diskriminanta D = (a + d)2 4(ad b2 ) = (a d)2 + b2 , to je > 0 (pa imamo dva razliita realna rjeenja) osim ako je a = d i b = 0 (skalarna matrica kad su svi vektori svojstveni). Okomitost emo dokazati posebno.
10
8. Po jam funkcije, grafa i inverzne funkcije

lekiji se ordjuju pojm funkije i njen ulog u inenjerstvuD njen geometrijsk interpretij @grfAD osnovn svojstv funkij i pojm inverzne funkijeF

prouvnju prirode i u inenjerstvu jvljju su rzne veliine @vrijemeD msD rzinD temperturD oujmD udljenostD poloj itdFAF tipinoj situiji rzmtrju se dvije veliine koje nisu neovisne jedn od drugeD ve promjen jedne utjee n promjenu drugeD dkle te su dvije veliine povezneF rolem opisivnj tkvih vez je temeljni inenjerski prolemD mtemtiki se rjev uvodjenjem pojm funkijeF h i se olje uovle spomenute vezeD doro ih je geometrijski predoitiY mtemtiki to se ostvruje grfom funkijeF

ojm funkije i grf funkije ordjuje se ve u osnovnoj sustvnije D u srednjoj koliX linernD kvdrtnD eksponenijln i logritmsk funkijD trigonometrijske funkije i polinomiF ovoj lekiji vno e iti poznvnje linerne i kvdrtne funkijeF kodjerD it e potreno poznvnje relnih rojev i koordintnog sustv n prvu i rvniniF
IV. Nove denicije i tvrdnje s primjerima Primjeri zavisnih veliina

mislimo d se esti gi po prvuF emeljni prolem opisa tog ginj jest d se odredi pravilo koje e nm kzti koji je poloj te estie u svkom odrnom trenutkuF h i se tj prolem mtemtiziro i @rem nelnoA mtemtiki rijeioD treX IF vesti koordintni sustv n prv po kojemu se odvij ginjeD tjF izrti ishoditeD mjernu jediniu z duljinu i usmjerenje @tjF odrti toku prv koj e imti koordintu 0AF d poloj estie n prvu moemo interpretirti ko roj E koordintu I
Proteklo vrijeme i poloaj estice koja se giba na pravcu.
polojY tko je poloj veliin @oznk sA koj im relne vrijednostiF PF hogovoriti se z nulto vrijeme i jediniu mjerenj vremenY tko je vrijeme veliin @oznk tA koj tkodjer im relne vrijednostiF d se prolem opis tog ginj moe prevesti n sljedei mtemtiki proE lemX za svaku vrijednost veliine t treba odrediti vrijednost veliine s h ismo nznili d nek vrijednost veliine s odgovr nekoj vrijednosti t vreE menD piemo s(t)D dkleX
s(t) := koordint poloj estie u vrijeme t @slFIFAF
x primjerX s(2) = 4 zni d je z t = 2 esti il u toki s koordintom 4F oimo d je u ovom vnom primjeruD vrijeme t primrn veliinD poloj s sekundrnY kemo d veliin s zavisi o veliini tF
Varijante. vku veliinu koj ovisi o vremenu prirodno moemo zmiljti ko ginje po prvuY nime zmiljmo kko seD dok vrijeme protjeeD vrijedE nost te veliine gi po rojevnom prvuF x primjerX IF ms m nekog spoj koji nstne u nekoj rekiji z neko vrijemeF PF tempertur koj nstne pri nekoj rekiji u nekom vremenuF QF rzin v kojom se odvij nek rekij u nekom vremenuF
ypenitoD ko immo immo dvije veliine tko d drug ovisi o prvojD t je zvisnost nlogn ginju po prvuF xime vrijednosti druge @zvisneA veliine mijenjju se @gijuA n rojevnom prvu dok se mijenj prv veliin @koj u ovim okolnostim zmjenjuje vrijemeAF
Vrijednosti koje postie veliinaF

ri ginju po prvu esti naelno moe iti u svkom polojuD p jeD openitoD skup vrijednosti veliine s @koj registrir polojA skup relnih roE jevF kup vrijednosti koje zaista postie t veliin u konkretnom slujuD u prvilu je mnjiF veliin @iA poloj s
Primjer 1.
ypiimo skup vrijednosti koje pri vertiklnom hiu moe postii
@iiA vremen tF @iA yvj prolem nem jednoznn odgovorF yn ovisi o vie fktorF IF pktor E uvodjenje koordintnog sustv n prv po kojemu se odvij ginjeF oijeno je d je ishodite u rzini zemlje i d je pozitivni smjer @usmjerenjeA prem uvis @slFPFAF
eko to prihvtimoD ond je skup vrijednosti koje s moe postii segment [0, H]D gdje je H visin do koje dodje esti prije nego pome pdtiF PF pktor E visin n kojoj je il esti kd smo je hitnuli u visF QF pktor E rzin kojom je esti hitnut u visF sm i vie drugih fktor @otpor zrkD stvrn zemljin sil koj djeluje n estiu itdFAD li njih znemrujemoD jer ovdje rzmtrmo ginje u idelnim uvjetimAF @iiA xi ovj prolem nem jednoznno rjeenjeF yn tkodjer ovisi o vie fkE torF z fktore PF i QF tu je joX RF pktor E odir nultog vremen @i jedinie z vrijemeAF yino se uzim d je u t = 0 esti izen u visF d t postie segment [0, T ]D gdje je T vrijeme u trenutku kd esti udri u podF woemo zmisliti d se ginje i nkon pd nstvlj @smo to esti mirujeA p t postie vrijednosti iz [0, ]F hljeD moemo zmisliti d je ginje ilo i prije izivnj u vis @smo to je esti mirovlAY td t postie svku relnu vrijednostF oimo d pri ginju po prvu svkoj vrijednosti veliine t odgovr tono jedn @jedinstvenA vrijednost veliine sD d ortno ne mor itiF
Primjer 2. @iA ri jednolikom prvom ginju estie po prvu svkoj vrijednosti veliine t odgovr jedinstven vrijednost veliine sD i ortnoD tjF esti se ne moe ni u istom poloju z dv rzliit trenutkF @iiA ri vertiklnom hiuD svkom t odgovr jedinstven sD medjutim ortno ne vrijedi @jer e estie neke poloje postii dv putX pri ginju u vis i pri pdu @slFQFAF
n rzliite nine mogu ovisiti jedn o drugojF
Pravilo prema kojem su povezane dvije veliineF
hvije zvisne veliine
Primjer 3. ydredimo prvilo prem kojemu zvise t i s pri ginju po prvu stlnom rzinom v = 3 ko jeX @iA u t = 0 esti il u s = 0 @iiA u t = 0 esti il u s = 2
@iA s(t) = 3t @iiA s(t) = 3t + 2F oite d se pomou tih formul moe odrediti poloj u svkom trenutkuF
Primjer 4. ydredimo prvilo prem kojem zvise @iA duljin strnie kvdrt x i njegov povrin y F @iiA oujm kugle y i polumjer kugle y
@iA y(x) = x2 F @iiA y(x) = 4 x3 3
Pojam funkcije. qinje po prvu mogli smo zmisliti ko pridruivnjeD koje svkoj vrijednosti vrijle t pridruuje neku vrijednost vrijle sF lino
R
i se mogle interpretirte veze drugih spomenutih veliinF vugdje moemo uoiti IF kup A vrijednosti prve veliineF PF kup B vrijednosti druge @zvisneA veliineF QF rvilo zvisnostiD tjF prvilo f prem kojemu drug @zvisnA veliin o prvojF rijednost druge veliine koj odgovr vrijednosti x prve veliineD prem prvilu f D oznv se ko f (x) uemo d je f funkcija s skup A u skup B i piemo
f :AB
rv @nezvisnA vrijl x nziv se i argumentF uemo d je f (x) vrijedE nost funkije f u xD A domen E podruje de(niije i B kodomena - podruje vrijednostiF
Primjer 5.
piimo pomou f prvil zvisnosti iz rimjer QF i RF
rimjer QF @iA f (t) := 3tD @iiA f (t) := 3t + 2 rimjer RF @iA f (x) := x2 D @iiA f (x) := 4 x3 3 yvkvim zpisim kemo d smo funkiju zdli analitiki jer smo dli formulu prem kojoj funkij djelujeF oite d se nlitiki zpis funkije ssE toji odX IF lijeve straneD n primjerD f (x)Y tu je f funkijD x rgument @prv vriE jlAF PF znk :=Y it se jednako je prema denicijiY tj znk koristimo umjesto oine jednkostiD d i se zdvnje funkije rzlikovlo od jedndeF QF desne strane E nlitikog izrzD n primjer x2 F ve skupD tjF f (x) := x2 zni d se vrijednosti funkije f runju prem prvilu koje je zdno izrzom n desnoj strniF nlitikom zpisu funkije nigdje se ne spominje kko se oznv drug vrijl @ moemo je ozniti ko y, z, ...AF
Primjer 6.
ydredimo vrijednost u 4 funkije f iz rimjer SF
re izrunti f (4)F hoijemo redomX eko je f (t) := 3t ond je f (4) = 3 4 = 12F eko je f (t) := 3t + 2 ond je f (4) = 3 4 + 2 = 14 eko je f (x) := x2 ond je f (4) = 42 = 16 eko je f (x) := 4 x3 ond je f (4) = 4 43 = 256 3 3 3
Graf funkcije. h ismo je olje dorliD funkiju moemo predoiti diE nmikiF x primjerD ginje n prvu moemo kompjutorski simulirti tko d doivimo kretnje estieD promjenu rzine i slF hrugiD puno vniji i tehniki jednostvniji pristupD jest grako predoavanje funkcijeD kojimD z svku vrijednost rgument x @nezvisne vrijleAD geometrijski predovmo odgovrjuu vrijednost zvisne vrijle y D tjF vriE jednost f (x)F o postiemo tko d u koordintnoj rvnini n horizontlnu os nnosimo xEvrijednostiD n vertiklnu y EvrijednostiF h nznimo d vriE jednosti rgument xD odgovr vrijednost f (x) zvisne vrijle y D urtvmo
S
toku @uredjeni prA (x, f (x))F kup svih tkvih tok zovemo @oznk Gf ili f AF hkleX
graf funkcije
f := {(x, f (x))}
gdje x prolzi domenom funkije f @slFRFAF
oimo sljedeeX uoordintn se rvnin sstoji od svih moguih uredjenih prov (x, y) gdje su x, y relni rojeviF u su koordinte x, y nezavisne @medju njim nem nikkvih vezAY zto je rvnin dvodimenzionalnaF qrf funkije sstoji se od uredjenih prov (x, y) gdje x, y nisu nezavisniD ve medju njim postoji jedn vezX
y = f (x)
zto se dimenzij sput z 1D p je grf funkije jednodimenzionlnD kko je potpuno odredjen gornjom vezomD nju zovemo jednadba grafa @i tu jedE ndu oino i piemo uz grfD umjesto oznke f AF hkleD tre rzlikovtiX f FFFFF to je funkijY f (x)FFFFto je vrijednost funkije f u xD y = f (x)FFFFto je jednd grf @to je jednd s dvjem nepoznnimD poput jednde prvD krunie i slFA f (x) = 0FFFFFto je jednd @s jednom nepoznniomA pridruen funkiji f F
Primjer 7. xek je funkij f zdn s f (x) := x2 4F grf parabola s jedndom y = x2 4 @dkle skup rjeenj
d je njen te jednde je eskonn E jedn jednd s dvjem nepoznnim E i geometrijski je prolAF tednd x2 4 = 0 je jednd s jednom nepoznniom @pridruen funkiji f A i im dv rjeenjX 2D geometrijski to su psise tok u kojim grf funkije f sijee xEos @slFSFAF
Oitavanje vrijednosti funkcije iz grafa funkcijeF eko nm je poznt grf funkijeD ond moemo gr(ki prilino odrediti vrijednost funkije f u x ovkoX IF korkF sz toke s koordintom x n horizontlnoj osi povlimo okomiuF PF korkF ydredjujemo toku u kojoj okomi sijee grfF QF korkF uroz toku presjek povlimo prlelu s xEosiF RF korkF ydredjujemo toku u kojoj prlel sijee y EosY t tok im koordiE ntu f (x) @slFTFAF
Oitavanje svojstava funkcije (funkcijske zavisnosti) iz grafa funkcijeF pozitivnost, negativnost, rast, pad, ubrzani rast, ubrzani pad, usporeni rast, usporeni pad, itd. @slFUFAF
sz grf funkije zorno se oituju nek vn svojstv funkijeX U
s-t dijagram. o je grf zvisnosti poloj s estie @koj se gi po prvuA i vremen tF yn dorv kko se esti gi po prvu sEosiD dok vrijeme protjee @ide po tEosi od lijev prem desnuAF re rzlikovti ov
V
jednostvn ginj po prvuX
IF wirovnje @grf je prlel s tEosi @slFVFAF PF @iA tednoliko u pozitivnom smjeru @grf je prv s pozitivnim koe(ijenE tom smjerA @slFWFA
@iiA jednoliko u negtivnom smjeru @grf je prv s negtivnim koe(ijentom smjerA @slFIHFA QF @iA urzno u pozitivnom smjeru @grf je rstui i konveksnA @slFIIFA @iiA urzno u negtivnom smjeru @grf je pdjui i konkvnA @slFIPFA RF @iA usporeno u pozitivnom smjeru @grf je rstui i konkvnA @slFIQFA @iiA usporeno u negtivnom smjeru @grf je pdjui i konveksnA @slFIRFA
Grako rjeavanje jednadba - inverzna funkcija Pravac okomit na x-os, tj. pravac s jednadbom
x=a
oite ovo svojstvo grf funkijeX
sijee graf funkcije tono u jednoj toki ili ni u jednoj - ovisno o tome postoji li f (a) ili ne postoji @slFISFAF
zmotrimo sd prv usporedn s xEosiD tjF prv s jedndom
y=b
i njegov presjek s grfom funkijeF u mogu nstupiti ove mogunostiX IF rv ne sijee grf funkije f E to zni d jednd
f (x) = b
nem rjeenj @slFITFAF PF rv sijee grf funkije f u jednoj toki E to zni d jednd
f (x) = b
IH
im tono jedno rjeenje @slFIUFAF QF rv sijee grf funkije f u dvije ili vie tok E to zni d jednd
f (x) = b
im dv ili vie rjeenj @slFIVFAF
eko nstju smo mogunosti IF i PF ond funkij im inverznu y tome emo vie govoriti u sljedeoj lekijiF
funkcijuF
II
9. i 10. Elementarne funkcije. Funkcije vane u primjenama

U lekciji se navode elementarne funkcije (tj. linearne, kvadratne, kubne funkcije i, openito, potencije i polinomi, racionalne funkcije, eksponencijalne i logaritamske funkcije te trigonometrijske i arkus funkcije), opisuju njihova svojstva, crtaju grafovi, usvajaju pripadajue oznake i tehnika raunanja (temeljne elementarne funkcije upravo su one funkcije koje su ugradjene u kalkulator). Naznauje se uloga tih funkcija u primjenama.

Primjena matematike dobrim je dijelom zasnovana na raunanju. Raunanje poiva na temeljnim raunskim operacijama: zbrajanju (i njenoj inverznoj operaciji oduzimanju), mnoenju (i njenoj inveznoj operaciji dijeljenju). Uzastopnim mnoenjem broja sa sobom dolazi se do operacije potenciranja (toj je operaciji inverzna operacija korjenovanja). U primjenama, te operacije esto nisu dovoljne. Drugim rijeima, postoje veze medju zavisnim veliinama koje se ne mogu (ili ne mogu jednostavno) zapisati pomou gornjih operacija. Takve su, na primjer, eksponencijalne veze (odnosno, njima inverzne, logaritamske veze). Na primjer, eksponencijalnog je tipa veza izmedju koliine radioaktivne materije i proteklog vremena. Takodjer, za opis veze izmedju poloaja toke koja titra na pravcu i proteklog vremena, potrebne su trigonometrijske funkcije (njihove inverzne funkcije zovu se arkus funkcijama).

Pojam funkcije i grafa funkcije. To su pojmovi koji se obradjuje ve u osnovnoj i u srednjoj koli, a mi smo ih ponovili u prethodnoj lekciji. Takodjer, u srednjoj je koli obradjivana linearna, kvadratna, eksponencijalna i logaritamska funkcija, trigonometrijske funkcije i polinomi, medjutim mi emo sve to opet ponoviti. Jedino zaista novo gradivo jesu arkus funkcije.
Linearna funkcija - linearna veza medju veliinama.

Funkcija: f (x) := ax + b Jednadba grafa (linearna veza medju veliinama): y = ax + b (sl.1.).
Parametri o kojima ovisi f (odnosno linearna veza): realni brojevi a, b. Obino se trai da bude a = 0 (inae je funkcija konstanta, a graf pravac usporedan s x-osi). Analitiko i geometrijsko znaenje parametara a i b: Analitiki, b = f (0) tj. b je vrijednost varijable y kad je vrijednost varijable x jednaka 0 (to se pie i kao y(0) = b). Geometrijski, b je odrezak koji graf odsijeca na y -osi. Analitiki, a je stalni omjer prirasta funkcije i prirasta argumenta:
ax2 + b ax1 b f (x2 ) f (x1 ) = =a x2 x1 x2 x1

Geometrijski, a je koecijent smjera (nagib) pravca - grafa funkcije: ako je a > 0 prikloni je kut pravca iljast (jer je a = tan ), a funkcija rastua (to znai da se pri poveavanju veliine x poveava i veliina y ); ako je a < 0 prikloni je kut pravca tup, a funkcija padajua; (to znai da se pri poveavanju veliine x veliina y smanjuje) (sl.2.).
Mnoge su veze medju veliinama linearne, a tipini su primjeri pretvaranje jedinica i jednoliko gibanje po pravcu:
Primjer 1. Pretvaranje jedinica. (i) Ako je y vrijednost mase u gramima, a x vrijednost iste mase u kilogramima,
2
onda je:
y = 1000x
Jezikom funkcija: Linearna funkcija f (x) := 1000x "pretvara kilograme u grame". (ii) ako je x vrijednost temperature u Celziusovim stupnjevima, a y vrijednost iste temperature u Fahrenheitovim stupnjevima, onda je y = 9 x + 32. 5 Jezikom funkcija: Linearna funkcija f (x) := 9 x + 32 "pretvara Celziusove stup5 njeve u Fahrenheitove".
Primjer 2. Jednoliko gibanje po pravcu. Ako je y koordinata poloaja estice koja se giba po pravcu jednolikom brzinom v0 , a koja u trenutku t = 0 zauzima poloaj (tj. koordinatu) y0 , onda je
y = v0 t + y0
(tu je stalna brzina v0 koecijent smjera, a y0 odrezak na y -osi)(sl.3.).
Jezikom funkcija: Linearna funkcija f (t) := v0 t + y0 opisuje poloaj estice koja se giba jednoliko po pravcu brzinom v0 , a koja u trenutku t = 0 ima poloaj y0 .
Kvadratna funkcija. Potencije. Polinomi.

Funkcija f (x) := x2 je funkcija kvadriranja tj. stavljanje na drugu potenciju (krae kvadriranje ili druga potencija). Njen je graf parabola s jednadbom y = x2 (sl.4.).
To je primjer kvadratne veze, koja, na primjer, povezuje duljinu stranice kvadrata x i njegovu povrinu y (tu y kvadratno ovisi o x). Neto sloenija, a u primjenama, puno ea kvadratna veza jest ona oblika
y = ax2
(s pripadnom funkcijom f (x) := ax2 ), gdje je a realni parametar (u pravilu se trai da bude a = 0). Kvadratne veze oblika y = ax2 su, na primjer: (i) izmedju duljine stranice jednakostraninog trokuta i njegove povrine. (ii) izmedju polumjera kruga i njegove povrine. (iii) izmedju proteklog vremena i duljine prijedjenog puta estice koja se giba po pravcu pod utjecajem konstantne (stalne) sile, ako je u trenutku kad smo poeli mjeriti vrijeme brzina estice bila nula (zato je potreban ovaj posljednji uvjet?).
Primjer 3.
Opa kvadratna funkcija - polinom 2. stupnja.

f (x) := ax2 + bx + c
To je funkcija
gdje su a, b, c realni parametri i a = 0. Graf joj je parabola s jednadbom
y = ax2 + bx + c
Ta se funkcija i graf podrobno obradjivala u srednjoj koli. Ima veliku ulogu u primjenama, na primjer gibanje na pravcu pod utjecajem stalne sile, poput vertikalno hitca. Openito, ona opisuje veze izmeddju dviju veliina pri kojoj se pri promjeni jedne od veliina, brzina promjene druge mijenja linearno, odnosno ako je akceleracija promjene stalna. O tome e vie biti rijei poslije.
Potencije oblika f (x) := xn odnosno f (x) := axn , gdje je n prirodan broj i a realan broj razliit od nule predoene su na (sl.5.).
Inverzna funkcija i inverzna veza medju veliinama 1. Inverzna funkcija linearne funkcije opet je linearna funkcija.
Linearna veza y = ax + b medju veliinama x, y eksplicitno pokazuje kako x y b ovisi o y . Inverzna veza pokazuje kako y ovisi o x. Tu je x = yb tj. x = a a . a Inverzna funkcija linearne funkcije f (x) := ax + b je funkcija
f 1 (x) :=
x b a a
Uoite da se izraz za inverznu funkciju dobije tako da se u inverznoj vezi stavi x umjesto y . To treba tumaiti ovako: Funkcija f najprije x mnoi s a, potom rezultatu dodaje b. Inverzna funkcija f 1 vri suprotnu (inverznu) radnju, u suprotnom redoslijedu. Dakle: Funkcija f 1 najprije od x oduzima b, potom rezultat dijeli s a.
Primjer 4. Ove su veze medjusobno inverzne (i u koordinatnoj ravnini su predoene istim pravcem). Za razliku od toga grafovi funkcije i njoj inverzne funkcije, predoeni u istom koordinatnom sustavu, simetrini su s obzirom na pravac s jednadbom y = x (sl.6.).
(i) y = x 3 i x = y + 3. Na jeziku funkcija imamo:
f (x) := x 3 : f 1 (x) = x + 3
s jednadbama pripadnih grafova y = x 3 i y = x + 3. (ii) y = 3x i x = y . Na jeziku funkcija imamo: 3
f (x) := 3x : f 1 (x) =
x 3
s jednadbama pripadnih grafova y = 3x i y = x . 3 (iii) y = 2x 3 i x = y+3 . Na jeziku funkcija imamo: 2
f (x) := 2x 3 : f 1 (x) =
s jednadbama pripadnih grafova y = 2x 3 i y =
x+3 2
x+3 2 .
prije je poznato da je "korjenovanje inverzno potenciranju" i oznake korijen, odnosno n za n-ti korijen.
Inverzna funkcija kvadratne funkcije - funkcija "drugi korijen" Od
za drugi
Ako je y = x2 onda je, openito, x = y . Za te su dvije veze ne govorimo da su medjusobno inverzne (ve samo da su ekvivalentne). To je zato to u vezi y = x2 dvije razliite (medjusobno suprotne) vrijednosti veliine x odgovaraju istoj vrijednosti veliine y . Izuzetak je kad obje veliine imaju vrijednost 0. Medjutim, ako se ograniimo samo na pozitivne vrijednosti x, onda su y = x2 i x = y
medjusobno inverzne veze. Tu smo izbacili jer je x 0, a poznato je da su vrijednosti drugog korijena takodjer pozitivni (li nula). Zato su funkcije: f (x) := x2 , x 0 i f 1 (x) := x medjusobno inverzne i njihovi su grafovi simetrini s obzirom na pravac s jednadbom y = x (sl.7.). 6
Slino: y = x3 i x = 3 y medjusobno su inverzne veze. f (x) := x3 i f 1 (x) = 3 x medjusobno su inverzne funkcije (tu nema ogranienja na x). Tako je i za petu, sedmu i, openito, neparnu potenciju (sl.8.). y = x4 za x 0 i = 4 y medjusobno su inverzne veze, odnosno f (x) := x4 za x x 4 i f 1 (x) = 4 x medjusobno su inverzne funkcije. Tako je i za estu, osmu i svaku parnu potenciju (sl.9.).
Primjer 5. Zadan je koordinatni sustav u koji je ucrtan graf kvadratne funkcije f (x) := x2 . Moe li nam taj graf pomoi da graki odredimo 2, 3 i, openito, a ako je poznat a > 0?
7
Moe. Na primjer, 2 dobit emo tako da na y -osi iz 2 idemo usporedno s x-osi u pozitivnom usmjerenju do grafa, potom iz te toke okomito na x-os, koji emo presjei u toki s koordinatom 2 (sl.10.).
Eksponencijalna i logaritamska funkcija

Ponovimo, ako je baza a > 1 onda eksponencijalna funkcija
f (x) := ax
ima ova svojstva (sl.11.): 1. f ubrzano raste 2. f je pozitivna (graf joj je iznad osi x) 3. f je denirana za svaki x, tj. ax postoji za svaki x, tj. svaki pravac okomit na x-os sijee graf 4. f (0) = 1, jer je a0 = 1; tj. toka (0, 1) je toka grafa eksponencijalne funkcije. 5. ax > 1 za x > 0, a ax < 1 za x < 0 Inverzna funkcija eksponencijalne funkcije f (x) := ax je logaritamska funkcija s bazom a, tj funkcija f 1 (x) := loga (x), a inverzna veza eksponencijalne veze y = ax jest veza x = loga (y). Svojstva logaritamske funkcije, s bazom a > 1, inverzna onima eksponencijalne funkcije jesu (sl.12.):
1. loga usporeno raste 2. loga je denirana samo za x > 0 (graf joj je desno od osi y ) 3. loga postie sve vrijednosti, tj. svaki pravac okomit na y -os sijee graf. 4. f (1) = 0, jer je loga (1) = 0; tj. toka (1, 0) je toka grafa logaritamske funkcije. 5. loga (x) > 0 za x > 1 tj. graf je iznad x-os za x > 1. loga (x) < 0 za 0 < x < 1 tj. graf je ispod x-osi za 0 < x < 1.
Primjer 6. (prirodni logaritam). U primjenama se prirodno javlja broj e 2.7, koji je iracionalan (ak transcendentan). Logaritam s bazom e oznaava se obino kao ln. Dakle ln := loge
Eksponencijalna funkcija s bazom e obino se oznaava kao exp. Dakle
exp(x) := ex
Na (sl.13.) su grafovi ovih funkcija s nekoliko istaknutih toaka.
Takodjer, logaritamsku funkciju s bazom 10 obino piemo bez baze, kao log . Dakle log := log10
Eksponencijalna i logaritamska funkcija s bazom manjom od 1.

Eksponencijalne funkcije (odnosno logaritamske) dijele se u dvije skupine: I. skupina. U njoj je baza a > 1. Te smo funkcije ve razmatrali i jedno od svojstava tih funkcija da su rastue. II. skupina. U njoj je 0 < a < 1. Te funkcije imaju svojstva analogna onima za a > 1, a glavna razlika je da su te funkcije padajue (sl.14.).
Evo popisa svojstava tih funkcija. Ako je f (x) := ax i 0 < a < 1 onda: 1. f usporeno pada 2. f je pozitivna (graf joj je iznad osi x) 3. f je denirana za svaki x, tj. ax postoji za svaki x, tj. svaki pravac okomit na x-os sijee graf 4. f (0) = 1, jer je a0 = 1; tj. toka (0, 1) je toka grafa eksponencijalne funkcije. 5. ax < 1 za x > 0, a ax > 1 za x < 0 Funkcija loga za 0 < a < 1 ima ova svojstva: 1. loga usporeno pada 2. loga je denirana samo za x > 0 (graf joj je desno od osi y ) 3. loga postie sve vrijednosti, tj. svaki pravac okomit na y -os sijee graf. 4. f (1) = 0, jer je loga (1) = 0; tj. toka (1, 0) je toka grafa logaritamske funkcije. 5. loga (x) > 0 za 0 < x < 1 tj. graf je iznad x-os za 0 < x < 1. loga (x) < 0 za x > 1 tj. graf je ispod x-osi za x > 1.
Vana svojstva koja imaju sve eksponencijalne funkcije i njima analogna svojstva logaritamskih funkcija.
(I) ax+y = ax ay (zbroj prelazi u umnoak) loga (xy) = loga (x) + loga (y) (umnoak prelazi u zbroj)
axy = ax : ay (razlika prelazi u kolinik) loga (x : y) = loga (x) loga (y) (kolinik) prelazi u razliku)
(II) (ax )y = axy (potenciranje prelazi u mnoenje). loga (xy = yloga (x) (potenciranje prelazi u mnoenje).
Vana svojstva koja povezuju eksponencijalnu i logaritamsku funkciju s jednakim bazama - par medjusobno inverznih funkcija.
10
loga (ax ) = x za svaki realan broj x. aloga (x) = x za svaki pozitivan broj x (tj. za x > 0).
Primjer 7. (primjer eksponencijalne zavisnosti

Naka je t vrijeme i y koliina radioaktivne materije. Tada su te dvije veliine exsponencijalno zavisne (u idealnim uvjetima):
y = y0 et
Tu je y0 koliina materije u t = 0, a > 0 konstanta ovisna o vrsti materije (moe se i preciznije denirati) (sl.15). Ovaj emo vaan primjer podrobnije razmatrati kad budemo obradjivali diferencijalne jednadbe.
Inverzne funkcije i rjeavanje jednadba.

Ako f ima inverznu funkciju onda je rjeenje jednadbe
f (x) = b x = f 1 (b)
(uz uvjet da f 1 (b) postoji). Dakle, takve jednadbe imaju tono jedno rjeenje ili nemaju rjeenja. 1. Jednadba: x 2 = 3 Rjeenje: x = 3 + 2 2. Jednadba: 2 x = 3 Rjeenje: x = 3 : 2 3. Jednadba: x : 2 = 3 Rjeenje: x = 2 3 4. Jednadba: x2 = 3 Rjeenje: x = 2 (predznak se pojavljuje jer su kvadriranje i korjenovanje inverzne samo za pozitivne brojeve). 5. Jednadba: 2x = 3 Rjeenje: x = log2 (3) 11
Primjer 8.
6. Jednadba: log2 (x) = 3 Rjeenje: x = 23 7. Jednadba: 2x = 3 Rjeenje: Nema ga jer log2 (3) postoji ne 8. Jednadba: x2 = 3 Rjeenje: Nema realnih rjeenja jer 3 nije realan broj
9. Jednadba: x3 = 2 Rjeenje: x = 3 2 = 3 2. 10. Jednadba: log2 (x) = 3 Rjeenje: x = 23
IV. Nove denicije i tvrdnje s primjerima Trigonometrijske funkcije i arkus funkcije

Trigonometrijske funkcije obradjuju se u srednjoj koli; s njihovim inverzima - arkus funkcijama susreemo se prvi put. Vidjeli smo da su linearne veze vrlo este (na primjer vrijeme i poloaj estice koja se giba jednoliko po pravcu), kvadratne takodjer (na primjer, vrijeme i poloaj estice pri slobodnom padu); eksponencijalne veze dobro opisuju radioaktivni raspad itd. Trigonometrijske funkcije opisuju periodna gibanja (titranja, valovi) i to je jedna od njihovih najvanijih uloga. Temelj za te funkcije jest poznavanje odnosa izmedju kuta i stranica pravokutnog trokuta, posebice onog s hipotenuzom duljine 1 (sl.16.).
Primjer 9. Zamislimo da se estica jednoliko giba po jedininoj krunici, suprotno od kazaljke na satu, jedininom brzinom. Postavimo tu krunicu u koordinatni sustav. Treba opisati poloaj projekcije te toke na y -osi ovisno o vremenu t (sl.17.).
12
Vidimo da projekcija P toke P titra po y -osi izmedju toaka (0, 1) i (0, 1), dok P krui. Poloaj u nekom vremenu t ovisi o poloaju u t = 0, zato, kao najjednostavniju mogunost, razmotrimo onu ako je poetni poloaj u toki (1, 0) (dakle na x-osi) (sl.18.).
Kako je brzina jedinina, a opseg krunice 2 , jedan okret traje 2 vremenskih jedinica (pola okreta vremenskih jedinica, etvrtina okreta vremenskih 2 jedinica itd.), poloaj y povezan je s vremenom sinusnom vezom:
y = sin t
To vidimo i iz tablice.
Primjer 10. Zamislimo sad da se estica jednoliko giba po krunici polumjera R, suprotno od kazaljke na satu, kutnom brzinom u radijanima (to znai da estica u jedinici vremena prebrie sredinji kut ) (sl.19).
Postavimo tu krunicu u koordinatni sustav. Treba opisati: (i) poloaj projekcije te toke na y -osi ovisno o vremenu t. (ii) poloaj projekcije te toke na x-osi ovisno o vremenu t. 13
(i) poloaj te toke u koordinatnom sustavu ovisno o vremenu t. Poloaj ovisi o poloaju u t = 0, zato, kao najjednostavniju mogunost, razmotrimo onu ako je poetni poloaj u toki (R, 0) (dakle na x-osi). Kako je kutna brzina , za t vremenskih brzina prebrie se kut t, pa vrijedi (sl.20.): (i) y = R sin(t) (ii)
x = R sin(t)
(iii)
(x, y) = (R cos(t), R sin(t)

Posebice, ako je R = 1 i = 1 duljinskih jedinica za jednu vremensku, onda je
(x, y) = (cos t, sin t)
Kad crtamo grafove pripadnih funkcija sinus i kosinus, onda, obino, ne piemo t, ve x, a drugu koordinatu, prema obiaju oznaavamo kao y . Dakle, imamo funkcije sin i cos i njihove grafove y = sin x i y = cos x (sl. 21.).
14
Primjer 11. (S) Uoimo ponaanje funkcije sinus na intervalu [0, 2 > (sl.22). (i) Na tom intervalu sinus svaku pozitivnu vrijednost iz intervala < 1, 1 > postigne tono dva puta: jednom u nekom x, a drugi put u x. Pripadna negativna vrijednost, postie se u + x i 2 x. Broj 1 postie se jednom - u x = , broj 1 takodjer, u x = 3 2 2 (ii) Sinus, po etvrtinama, najprije usporeno raste, pa ubrzano pada, pa usporeno pada, pa ubrzano raste. Na intervalu [, 2 > sinus se opet ponaa kao i na [0, 2 > itd. (periodnost s periodom 2 ). (C) Slino je za funkciju kosinus (sl.23).
15
Primjer 12. Uoimo ovo svojstva funkcija sinus: (S) Na intervalu [ , ] funkcija sin postie svaku vrijednost iz intervala [1, 1] 2 2 tono jedan put (sl.24.).
To znai da je na tom intervalu sinus injektivna funkcija i da ima inverznu funkciju: oznaka Sin1 ili Arcsin (itamo arkus sinus). Veliko S u Sin upozorava nas da ne gledamo funkciju za sve x, ve samo za x . 2 2 Dakle:
Sin : [ , ] [1, 1] 2 2
Sin1 = Arcsin : [1, 1] [ , ] 2 2 Osnovne formule koja povezuju sinus i arkussinus (kao medjusobno inverzne funkcije):
16
(I) sin(Arcsin(x)) = x za sve x [1, 1] (II) Arcsin(sin(x)) = x za sve x [ , ] 2 2 Graf funkcija Arcsin (sl. 25.) i sinus (za x 2 obzirom na pravac y = x (ali nije ih zgodno crtati skupa).
2)
simetrini su s
Primjer 13.
1 Odredimo Arcsin(1), Arcsin(1), Arcsin 2 , Arcsin(
3 2 ).
Arcsin(1) = , jer je sin( ) = 1 2 2 Arcsin(1) = 1, jer je sin( ) = 1 2 1 Arcsin 2 = ), jer je sin = 1 6 6 2 Arcsin( 23 = , jer je sin( ) = 23 . 3 3
Rijeimo jednadbu sin(x) = 1 2 (a) na intervalu [ , ] tj. za x [ , ] 2 2 2 2 (b) na intervalu [0, 2] (c) u skupu realnih brojeva (sva rjeenja).
Primjer 14. Rjeavanje trigonometrijskih jednadba.
Kad rijeimo a), onda emo lako rijeiti i b) i c). 1 Rjeenje u a) je jedinstveno: x0 = Arcsin( 2 ) = 6 U b) ima dva rjeenja: x1 = x0 = 6 (iz a)) i x2 = x0 = = 5 6 6 U c) su dvije beskonane serije rjeenja, a dobiju se dodavanjem 2k svakom od rjeenja iz b). I. serija: x = + 2k 6 II.serija: x = 5 + 2k 6 To je zbog periodnosti. Tu k prolazi skupom cijelih brojeva: 0, 2, 3, .... Geometrijska ilustracija rjeenja je na sl.26. 17
1 Rijeimo jednadbu sin(x) = 2 (a) na intervalu [ 2 , 2 ] tj. za x [ , ] 2 2 (b) na intervalu [0, 2] (c) u skupu realnih brojeva (sva rjeenja).
Primjer 15. Rjeavanje trigonometrijskih jednadba - nastavak.
Postupamo kao i u Primjeru 14. Postoji mala razlika u postupku (zbog negativnog predznaka). 1 Rjeenje u a) opet je jedinstveno: x0 = Arcsin( 2 ) = 6 (napominjemo da je, zbog neparnosti, dovoljno znati raunati arkussinus za pozitivne brojeve). U b) ima dva rjeenja: x1 = x0 = + = 7 i x2 = 2 + x0 = 2 = 11 6 6 6 6 U c) je kao i u Primjeru 14.: I. serija: x = 7 + 2k 6 II.serija: x = 11 + 2k 6 Geometrijska ilustracija rjeenja je na sl.27.
Za rjeavanje jednadbe cos(x) = b, postupa se slino kao sa sinusom. Prvo, uvodi se inverzna funkcija Arccos ovako:
18
1. Vidimo da cos na intervalu [0, ] postie svaku vrijednost iz [1, 1] (sl.28.), pa ima inverznu funkciju arccos (sl.29).
2. Postupamo kao kod sinusa, dakle: Cos : [0, ] [1, 1] Arccos := Cos1 : [1, 1] [0, ] Vrijedi (veza izmedju dviju medjusobno inverznih funkcija): Arccos(cos(x)) = x za sve x [0, ] cos(Arccos(x)) = x za sve x [1, 1]
19
Primjer 16.
1 Rjeimo jednadbu cos(x) = 2 .
1.korak (rjeenje na intervalu [0, ]): x0 = Arccos( 1 ) = 2 3 2. korak (skup svih rjeenja): x = x0 + 2k = + 2k 3 (tu smo iskoristili parnost funkcije kosinus pa nismo morali traiti drugo rjeenje na intervalu [0, 2]; inae, to je rje enja: 2 x0 = 5 ). 3 Funkcije Arctg i Arcctg uvodimo slikom 30.
V. Pitanja i zadaci
1. Nadjite to vie primjera linearne veze medju veliinama u matematici, zici, kemiji i sl. 2. Opiite graf funkcije f (x) = ax2 . Navedite koja svojstva ovise o parametru a, a koja ne ovise. 3. Opiite graf kvadratne funkcije ovisno o parametrima. 4. (i) Usporedite svojstva eksponencijalnih funkcija s bazom veom od 1 odnosno manjom od 1. Koja su svojstva zajednika, a koja razliita i kako? (i) Usporedite svojstva logaritamskih funkcija s bazom veom od 1 odnosno manjom od 1. Koja su svojstva zajednika, a koja razliita i kako? 5. (i) Napiite formulu koja povezuje eksponencijalne funkcije s razliitim bazama (tj. ax pomou baze b). Posebno, zapiite ax pomou baze e. (i) Napiite formulu koja povezuje logaritamske funkcije s razliitim bazama. Posebno, zapiite loga (x) pomou ln, odnosno log . 6. U Primjeru 8. za svaku jednadbu zapiite f , f 1 i b. 7. Graki rijeite jednadbe iz Primjera 8. Obrazloite zato neke nemaju rjeenja.
20
8. Usporedite grafove funkcija Sin i Arcsin. 9. Rijeite jednadbe sin(x) = 0, sin(x) = 1 i sin(x) = 1 prema uzoru na Primjere 14. i 15. Uoite slinosti i razlike. Interpretirajte i geometrijski. 10. Rijeite jednadbe cos(x) = 0, cos(x) = 1 i cos(x) = 1 prema uzoru na Primjer 16. Uoite slinosti i razlike. Interpretirajte i geometrijski.
21
Lekcije iz Matematike 1. 11. Pojam derivacije, geometrijsko i zikalno znaenje

lekiji se uvodi pojm prirst funkijeD rzine prirstD derivije funkije i veze s tngentom grf funkije te rzinom estie koj se gi po prvuF puuje se n vnost pojm derivije u inenjerstvuF

rolem opis rzine neke rekijeD iliD openitoD rzine promjene jedne veliine s ozirom n promjenu druge veliineD jedn je od temeljnih inenE jerskih prolemF j prolem nlogn je prolemu opis rzine estie koj se gi po prvuF qeometrijskiD tj je prolem nlogn prolemu odredjivnj tngente n grf funkijeF vi se ti prolemi mtemtiki rjevju pomou poE jm derivije funkijeF xdljeD pomou derivije se opisuje promjen rzine rekije @urznjeD usE porenje i slFA te djelomie nlogni geometrijski pojmovi @konveksnostD konkvnost i slFAF

sntuitivn predo rzineD poseie rzine estie koj se gi po prvu te tngente n krivulju usvj se ve od UF rzred osnovne kole @p i odrnijeAF x tim predom uvest emo mtemtiki pojm rzine i derivije funkijeF usvjnje pojm derivije potreno je i predznnje o osnovnim elemenE trnim funkijmF kodjer potreno je znti de(niiju tngens kut @slFIFAF
IV. Nove denicije i tvrdnje s primjerima Pojam prirasta neke veliine, prirasta argumenta funkcije i prirasta funkcije I. Prirast veliine. rijednosti neke veliine u prvilu se mijenjju @ukoliko veliin nije konstntnAF eko uoimo dvije vrijednostiX x1 , x2 neke veliine xD ond se rzlik x2 x1 zove prirast veliine xF idimo d smo tu x1 shvtili ko prvu vrijednost @moemo zmisliti d smo je doili pri prvom mjerenju veliine xD odnosno d je onD prem nekom nelu prvAD x2 ko drugu @moemo zmisliti d smo je doili pri drugom mjerenju veliine xD odnosno d je onD prem nekom nelu drugAF o piemo i ko
x = x2 x1
idimo d x oznv koliko se promijenil veliin xF se relij moe zpisti i ovkoX x2 = x1 + x to se moe zmiljti ko d se nov vrijednost veliine doije tko d se stroj vrijednosti dod prirstF
Primjer 1. liom su predoene neke izmjerene vrijednosti veliine x i pripdni prirsti z uzstopne vrijednostiF II. Prirast funkcije. z svku funkiju povezne su dvije veliineX IF veliin E argument funkcije ili nezavisna varijablaD oino se oznv ko x PF veliin E zavisna varijablaD to je veliin vrijednosti funkijeD oino se oznv ko y F
x primjer z funkiju f (x) := x2 D rgument @nezvisn vrijlA je x i on moe imti ilo koju relnu vrijednostY zvisn vrijl y povezn je s x vezom y = x2 i on postie svku relnu vrijednost koj je ve ili jednk nuliF
Prirast argumenta je bilo koja vrijednost x = x2 x1 D gdje su x1 , x2 dvije izrne vrijednosti veliine xF reiznijeX x je prirst veliine x kd se on promijeni od x = x1 do x = x2 F Prirast funkcije u x1 uvijek je povezn s pripdnim prirstom rgumentD oznv se ko f (x)|x=x1 i de(nir koX
f (x)|x=x1 := f (x2 ) f (x1 )
o je prirst funkije f kd se rgument x promijeni od x = x1 do x = x2 F yznk f (x)|x=x1 oino se pi jednstvnije ko f (x)F ydredimo prirst funkije f (x) := x2 @iA kd se x promijeni od x = 1 do x = 2 P
Primjer 2.
@iiA kd se x promijeni od x = 10 do x = 11 @iiiA kd se x promijeni od x = 100 do x = 101 F @iA f (x) = f (x2 ) f (x1 ) = f (2) f (1) = 22 12 = 3 @iiA f (x) = f (x2 ) f (x1 ) = f (11) f (10) = 112 102 = 21 @iiiA f (x) = f (x2 ) f (x1 ) = f (101) f (100) = 1012 1002 = 201 rirst funkije esto se shv i zpisuje ko prirst zvisne vrijle y F hkleX y = y2 y1 = f (x2 ) f (x1 ) = f (x) re usvojiti i ovu terminologijuX x0 nek poetn vrijednost rgumentF x prirst rgument u x0 x0 + x nov vrijednost rgumentF f (x) = f (x0 + x) f (x) prirst funkije f u x0 z prirst rgument x @moze se pisti i y umjesto f (x)D ko rzmtrmo veliinu y koj je s veliiE nom x popvezn vezom y = f (x)AF kodjerD umjesto konkretne vrijednosti x0 D esto se pie xD p oznke ostju iste osim to se svugdje x0 zmijeni s xF x primjerX
f (x) = f (x + x) f (x)
Primjer 3.
piimo prirst kvdrtne funkije u xF
u je f (x) := x2 F to je prirst u x
f (x) = f (x + x) f (x) = (x + x)2 x2

xkon runnj doije se
f (x) = 2x x + (x)2
o se moe pisti koX
y = 2x x + (x)2
@gdje je y veliin povezn s x vezom y = x2 F idimo d je prirst funkije ovisn o poetnoj vrijednosti rgument @openE ito xA i prirstu rgument @openito xAF
Geometrijska predodba prirasta funkcije i prirasta argumenta.
x grfu funkije prirst funkije i prirst rgument @ko su o pozitivnA mogu se predoiti ko katete karakteristinog pravokutnog trokuta @slFPAF
Relativni prirast, prosjena brzina promjene

rimjeru P stlno je ilo x = 1 dok je poetn vrijednost ilD redomD x = 1D x = 10D x = 11F idimo d z iste promjene rgument immo rzliite promjene funkijeD ovisno o poetnoj vrijednostiF ypenitoD relativni prirast funkije s ozirom n promjenu rgument je omE jer prirst funkije i prirst rgumentX eltivni prirst Xa
f (x) x
Geometrijska predodba relativnog prirasta - tangens kuta karakteristinog trokuta @slFQAF
idimo d se reltivni prirst de(nir poput prosjene @srednjeA rzineD zto se nziv i prosjena brzina promjene funkcijeF hkleD reltivni prirst f (x) je prosjeni promjen vrijednosti funkije n jeE x diniu promjene rgumentF ximeX romjen rgument x FFFFFF romjen funkije f (x) romjen rgument jedininFFFFF romjen funkije f (x) F x funkijeF
Primjer 4.
ydredimo reltivni prirst @prosjenu rzinu promjeneA kvdrtne
sz rimjer QF doijemoX
f (x) (x + x)2 x2 2x x + (x)2 = = = 2x + x x x x

@u posljednjoj smo jednkosti predpostvili d je x = 0D to je prirodno i od sd emo uvijek smtrti d je x = 0AF idimo d z f (x) := x2 vrijediX
f (x) 2x, ako je x 0 x i d je ov prilin jednkost to tonij to je prirst mnjiF
Brzina promjene, derivacija funkcije u toki.
zmotrimo prosjenu rzinu promjene kvdrtne funkije f (x) = x2 D z (ksirnu poetnu vrijednost xD z sve mnje prirste xD koji se prilivju prem nuliF idimo d se t vrijednost priliv prem 2xD to piemo koX
x0
lim
f (x + x) f (x) = lim (2x + x)) = 2x x0 x
@itmoX limes kad delta iks ide u nulu od ...A qeometrijskiD to zni d je koe(ijent smjer tngente n grf prole y = x2 u toki (x, x2 ) jednk 2x @slFRAF
rijednost limx0 f (x+x)f (x) zove derivacija funkije f u xD oznv x se ko f (x)D znenje joj je rzin promjene funkije f u xF hkleX
f (x + x) f (x) x qeometrijsko znenje derivije funkije u toki je koe(ijent smjer tngente n grf funkije @slFSAF f (x) := lim
x0
Primjer 5. ydredimo rzinu promjene i interpretirjmo je geometrijskiD z funkiju f (x) := x2 redom u x = 1, 10, 100F
f (1) = 2 1 = 2F qeometrijskiD to zni d je k = 2 koe(ijent smjer tngente n grf funkije f D tjF n prolu y = x2 u toki (1, f (1))D tjF u toki (1, 1) @slFTFAF
f (10) = 2 10 = 20F qeometrijskiD to zni d je k = 20 koe(ijent smjer tngente n grf funkije f D tjF n prolu y = x2 u toki (10, f (10))D tjF u toki (10, 100) @slFUFAF
f (100) = 2 100 = 200F qeometrijskiD to zni d je k = 200 koe(ijent smjer tngente n grf funkije f D tjF n prolu y = x2 u toki (100, f (100))D tjF u toki (100, 10000)D to nije lko predoitiF
estoD u de(niiji derivije umjesto x piemo x0 d ismo nglsili d se derivij run u konkretnom roju @konkretnoj tokiAF kv je pristupD vidjet emoD potrenD kd elimo npisti jedndu tngente n grfF xek je f funkij de(nirn oko toke @rojA x0 AF herivij funkije f u x0 je roj f (x0 + x) f (x0 ) f (x0 ) := lim x0 x tom se izrzu lijev strn de(nir pomou desneF x desnoj strni x0 je stln @(ksirnAD x se mijenj @tei prem nuliAF pinlni izrz ne ovisi o x ve smo o x0 i funkiji f D uprvo ko i lijev strnF
Denicija derivacije funkcije u toki
Analiza izraza za derivaciju funkcije u toki
Precizna formulacija geometrijskog znaenja derivacije funkcije u toki

U
herivij funkije f u x0 je koe(ijent smjer tngente n grf funkije f u toki (x0 , f (x0 )) @slFVFAF
oite d se tu rije toka spominje dvputX prvi put to zni rojD drugi put to je zist tok u rvnini @uredjeni prAF
herivij funkije f u x0 je rzin promjene funkije f u x0 oite d je rzin tu uvedeni pstrktni pojm ko grnin vrijednost @limesA srednjih rzin kd prirst tei nuli @to je de(niij rzine u zdnom trenutku i nju ne moemo mjeritiAF
Precizna formulacija zikalnog znaenja derivacije funkcije u toki
Jednadba tangente na graf funkcije f u toki
(x0 , f (x0 )) @slFWAF
y f (x0 ) = f (x0 )(x x0 )

idimo d i tu nstl zrk d smo toku grf oznili ko (x, y) jer su x, y potrene ko oznke u jedndi tngenteF
Primjer 6. ydredimo jedndu tngente n grf funkije f (x) := x2 u tokiX @A (1, 1)D A (10, 100)D A (100, 10000)
uoristimo rimjer SF @A u je x0 = 1D f (x0 ) = 1D f (x0 ) = 2D p je jednd tngenteX
y 1 = 2(x 1)
@A
y 100 = 20(x 10)

@A
y 10000 = 200(x 100)

herivij funkije f je funkij f kojoj je vrijednost u svkoj toki jednk deriviji funkije f u toj tokiF oite d smo tu rekli smo derivacija Y hkleD herivij funkije je nov funkijD herivij funkije u toki je rojF
derivacija funkcije u toki funkcije
Denicija derivacije funkcije
D d smo u prijnjoj rekli
Primjer 7.
ydredimo deriviju funkije f (x) := x2
o je funkij f (x) := 2xF
hoije se d se u izrzu z deriviju funkije u tokiD umjesto x0 uvrsti xY dkleX
Izraz za derivaciju funkcije
f (x) := lim
x0
f (x + x) f (x) x
12. Svo jstva derivacija. Derivacije elementarnih funkcija.

U lekciji se razmatraju svojstva derivacija funkcija s obzirom na zbrajanje, oduzimenje, mnoenje, dijeljenje i kompoziciju (derivacija sloene funkcije i inverzne funkcije). Takodjer izvode se derivacije nekih najvanijih elementarnih funkcija.

Jedan od najopenitijih znanstvenih pristupa nekom problemu jest da se on razloi na elementarne (sastavne) dijelove, da se ti elementarni dijelovi razrijee, te da se izgradi metoda rjeavanja sloenog problema ako se znadu rijeiti njegovi sastavni dijelovi. Poput sloenih reenica koje se grade od jednostavnih povezujui ih veznicima i sl., funkcije se tvore od jednostavnih pomou operacija zbrajanja, oduzimanja, mnoenja, dijeljenja i kompozicije. Da bismo razrijeili problem deriviranja funkcija, izvest emo pravila prema kojima se moe odrediti derivacija funkcije ako se znadu derivacije njenih sastavnih dijelova. Takodjer emo izvesti derivacije najvanijih elementarnih funkcija.

Potrebno je poznavati: 1. analitiku deniciju derivacije funkcije (pomou limesa):
f (x) := lim f (x + x) f (x) x0 x
2. Osnovne elementarne funkcije (potencije i korijene, eksponencijalne i logaritamske, trigonometrijske i arkus funkcije), te njihova osnovna svojstva. 3. Pojam limesa funkcije i njegova svojstva.
IV. Nove denicije i tvrdnje s primjerima Derivacija potencije

Ve smo vidjeli da za f (x) = x2 vrijedi f (x) = 2x to krae zapisujemo kao:
(x2 ) = 2x
Neka je sad, openito, f (x) = xn , gdje je n prirodan broj. Tada je f (x + x) = (x + x)n = xn + nxn1 x + ( )xn2 (x)2 + ... + (x)n Mogli bismo tono odrediti koecijent uz svaku potenciju od x, medjutim, nama je vaan samo koecijent uz xn1 . Sad je:
f (x) := limx0 limx0 limx0 limx0
f (x+x)f (x) x
(x+x)n xn x
= =
(xn +nxn1 x+( )xn2 (x)2 +...)xn x nxn1 x+( )xn2 (x)2 +... x
limx0 (nxn1 + ( )xn2 (x) + ...) =
Krae:
nxn1 . (xn ) = nxn1
Primjer 1. (i) (x3 ) = 3x2 (ii) (x) = (x1 ) = 1 x11 = x0 = 1 (iii) (1) = (x0 ) = 0 x01 = 0 (derivacija konstantne funkcije 1 je nula; to smo mogli i izravno dobiti iz formule za derivaciju). Oita svojstva derivacija funkcija
I. (i) (Derivacija zbroja je zbroj derivacija): [f (x) + g(x)] = f (x) + g (x) (ii) (Derivacija razlike je razlika derivacija): [f (x) g(x)] = f (x) g (x) II. [cf (x)] = cf (x) za svaki broj (konstantu) c. Formule se mogu zapisati i bez argumenta x: I. (f + g) = f + g (ii) (f g) = f g II. (cf ) = cf za svaki broj (konstantu) c. Te su formule izravne posljedice oitih svojstava limesa: 1. limes zbroja je zbroj limesa; 2. limes razlike je razlika limesa; 3. konstanta se moe izluiti ispred limesa. Takodjer, vrijedi, a koristit emo poslije: 4. limes produkta je produkt limesa 2
5. limes kvocijenta je kvocijent limesa (ako u nazivniku nije nula).

(4x3 5x2 + 7x + 3) = 4(x3 ) 5(x2 ) + 7(x) + 3(1) = 4 3x 5 2x + 7 1 + 3 0 = 12x2 10x + 7
2
Primjer 2.
Vidimo da pomou oitih svojstava i formule za derivaciju potencije moemo derivirati bilo koji polinom (deriviramo lan po lan).
Neoita svojstva derivacije funkcija:

III. (Derivacija umnoka-produkta funkcija:) (dakle ne vrijedi da je derivacija umnoka umnoak derivacija). Izvod formule ostavit emo za kasnije. Zapis bez argumenta x:
III. (f g) = f g + f g [f (x) g(x)] = f (x) g(x) + f (x) g (x)
IV. (Derivacija kvocijenta-kolinika funkcija:) (dakle ne vrijedi da je derivacija kvocijenta kvocijent derivacija). Zapis bez argumenta x
f f gf g IV. ( ) = g g2 [ f (x) ] = g(x)
f (x)g(x)f (x)g (x) g 2 (x)
Primjer 3. - Primjena formule za derivaciju kvocijenta: derivacija potencije s negativnim eksponentom.

(xn ) = ( x1 ) = n
1 xn 1(xn ) (xn )2
nxn1 x2n
n xn+1
To se moe zapisati i kao:
(xn ) = nxn1
To znai da openito vrijedi (za svaki cijeli eksponent m):

(xm ) = mxm1
Izvod formule za derivaciju kvocijenta iz formule za derivaciju produkta.

1. korak: f g = f g 2. korak (deriviramo): ( f g) = f , tj. g
(f ) g + g
f g
g =f
f gf g g2
3. korak (sredjivanje): ( f ) = g
Izvod formule za derivaciju produkta

(f (x)g(x)) =
limx0 limx0
f (x+x)g(x+x)f (x)g(x) x
= (dodamo i oduzmemo f (x)g(x + x)) = (limes zbroja
je zbroj limesa)
limx0
[f (x+x)g(x+x)f (x)g(x+x)]+[f (x)g(x+x)f (x)g(x)] x
dukta je produkt limesa)

limx0
[f (x+x)f (x)]g(x+x) x
+ limx0
f (x)[g(x+x)g(x)] x
= (limes pro-
f (x+x)f (x) x
limx0 g(x + x) + f (x) limx0
g(x+x)g(x) x
f (x)g(x) + f (x)g (x)
Derivacija sinusa i kosinusa. Vrijedi:

(sin x) = cos x; (cos x) = sin x
(derivacija sinusa je kosinus, a kosinusa minus sinus).
Primjer 4. (i) (x sin x) = x sin x + x(sin x) = sin x + x cos x. (ii) (x cos x) = x cos x + x(cos x) = cos x + x( sin x) = cos x x sin x.
Uoite da, openito, ne moemo u izrazu za derivaciju funkcije pomou 0 limesa, uvrstiti x = 0, jer bismo dobili izraz 0 . Tu smo poteskou kod izvodjenja formule za derivaciju potencije uspjeli razrijeiti tako to smo u brojniku izluili x, te pokratili x u nazivniku. Nakon toga smo u limesu mogli uvrstiti x = 0 i dobiti rezultat. Tako neto ne vrijedi openito, tj. neemo uvijek moi izluiti x u brojniku. Na primjer, to neemo moi uiniti pri izvodu formula za derivaciju sinusa, kosinusa, eksponencijalne funkcije. Zato emo trebati neke posebne, tkzv. znaajne limese.
Znaajni limes koji je potreban za izvod formule za derivaciju sinusa i kosinusa:

sin t =1( ) t0 t lim
(na ma e biti potrebna ta formula u kojoj e umjesto t biti x). U istinitost jednakosti uvjeravamo se uvrtavanjem sve manjih vrijednosti t. Naravno, ta se jednakost moqv ze i strogo matematiqv cki dokazati. Uoite da se taj limes ne 0 moe dobiti pukim uvrtavanjem t = 0 (jer se dobije 0 ).
1 (i) limt0 1cos t = 2 t2 1cos t (ii) limt0 t = 0
Primjer 5. - neki limesi koji se izvode iz limt0 sin t t
=1
Za (i) uoimo da za cos t = 1 vrijedi: Zato je

limt0
1cos t t2
1cos t t2
1+cos t 1+cos t
1cos2 t t2 (1+cos t)
sin2 t t2
1 1+cos t
= ( sin t )2 t
1 1+cos t
1cos t t2
= limt0 ( sin t )2 t
1 1+cos t
= 12
1 1+1
= 1. 2
1cos t = 1cos t t, pa je: t t2 limt0 1cos t = limt0 1cos t t t2
Tvrdnja (ii) izravno slijedi iz (i). Naime:

t=
1 2
0 = 0.
Za izvod derivacije sinusa i kosinusa potrebno je poznavati i adicijske formule (ili formule za pretvaranje zbroja u produkt). Na primjer:
sin(x + y) = sin x cos y + cos x sin y
Izvod formule za derivaciju sinusa

(sin x) = limx0 limx0 limx0
sin(x+x)sin x x
= (adicijska formula za sinus) = (grupiranje 1. i 3. lana)
sin x cos x+cos x sin xsin x x sin x[cos x1]+cos x sin x x [cos x1] x
=
sin x x
sin x limx0
+ cos x limx0
sin x 0 + cos x 1 = cos x. Tu smo sin x, odnosno cos x izvukli ispred limesa jer ti izrazi ne ovise o x, pa se ponaaju kao konstante; takodjer smo iskoristili limes "sinus iks kroz iks", tj. znaajni limes ( ) i limes (ii) iz Primjera 5. Formula za derivaciju kosinusa izvede se slino, samo se treba koristiti adicijska formula za kosinus (ili formula za pretvaranje razlike kosinusa u produkt).
Primjer 6. - Jo jedna primjena formule za derivaciju kvocijenta: derivacija tangensa i kotangensa. Vrijedi
(tgx) = 1 1 , (ctgx) = 2 2x cos sin x =
cos2 x+sin2 x cos2 x
Na primjer,
sin (tgx) = ( cos x ) = x
(sin x) cos xsin x(cos x) cos2 x
1 cos2 x
Znaajni limes koji je potreban za izvod formule za derivaciju eksponencijalne funkcije:

et 1 =1( ) t0 t lim
U taj se limes takodjer moemo uvjeriti uvrtavanjem sve manjih brojeva t (dokaz ovdje ne provodimo). Uoite da se limes ne moe dobiti pukim uvrta0 vanjem t = 0 (dobije se 0 ). 5
Derivacija eksponencijalne funkcije:

(ex ) = ex
(eksponencijalna funkcija s prirodnom bazom ne mijenja se pri deriviranju)
Izvod formule
(ex ) = limx0 ex 1 = ex .
ex+x ex x
= limx0
ex ex ex x
= limx0
ex [ex 1] x
= ex limx0
ex 1 x
V. Formula za derivaciju sloene funkcije - derivacija kompozicije:

[f (g(x))] = f [g(x)] g (x)
Zapis bez argumenta x

V. (f g) = (f g) g
(uoite razliku izmedju znaka koji oznauje kompoziciju funkcija od znaka koji oznauje mnoenje(i katkad se isputa).
[sin(ax)] = a cos(ax), za svaki realan broj (konstantu) a.
Primjer 7. - jedna primjena formule za derivaciju sloene funkcije:
Naime, prema formuli za derivaciju kompozicije, vrijedi: [sin(ax)] = sin (ax) (ax) = cos(ax) a = a cos(ax). Dakle [sin(2x)] = 2 cos(2x), a ne cos(2x) kako se na prvi pogled moe uiniti.
Primjer 8. - jo jedna primjena formule za derivaciju sloene funkcije - derivacija ope eksponencijalne funkcije:
(ax ) = ax ln a (ax ) = (eln ax ) = eln ax (ln a x) = ax ln a
Naime, iz ax = (eln a )x = eln ax , dobijemo
VI. Vana primjena formule za derivaciju sloene funkcije - formula za derivaciju inverzne funkcije.
(f 1 ) (x) = 1 f [f 1 (x)]
Zapis bez argumenta x

(f 1 ) =
1 f f 1
Izvod formule za derivaciju inverzne funkcije.

Iz f [f 1 (x)] = x za sve x iz domene od f 1 , deriviranjem dobijemo: (f [f 1 (x)]) = 1, tj. f [f 1 (x)](f 1 ) (x) = 1, odakle se dobije traena formula.
Primjena formule za derivaciju inverzne funkcije - derivacija logaritamske funkcije i arkus funkcija
6
1 1 1. (ln x) = x ; (loga x) = xln a Naime, tu je f 1 (x) := ln x pa je f (x) := ex , dakle f (x) = ex , takodje. Sad je: 1 1 (ln x) = eln x = x . 1 2. (Arcsinx) = 1x2 ; (Arccosx) = (Arcsinx) Naime, ako je f 1 = Arcsin, onda je f = sin i f = cos (ali na intervalu [ , ]). Napomenimo da na tom intervalu vrijedi cos x = 1 sin2 x (jer je 2 2 tu kosinus pozitivan). Zato je sad
(Arcsinx) =
1 1x2
1 sin (Arcsinx)
1 cos(Arcsinx)
1 1sin2 (Arcsinx)
1 1[sin(Arcsinx)]2
Uoite da je desna strana u formuli za derivaciju arkussinusa denirana za 1 < x < 1, to znai da funkcija nije derivabilna u rubovima (to se vidi geometrijski tako to je tangenta na graf u rubnim tokama usporedna s y -osi ima "beskonaan" koecijent smjera).
Tablica znaajnih integrala - treba znati napamet

1. (i) (xn ) = nxn1 - to vrijedi za sve realne eksponente, a ne samo za prirodne.
(ii) ( n x) = 1 ( x) = 2x
n 1 n n1 , x
specijalno
2. (sin) = cos (cos) = sin 1 (tg) = cos2 1 (ctg) = sin2 3. (Arcsinx) =

1 1x2 1 (Arccosx) = 1x2 1 (Arctgx) = 1+x2 1 (Arcctgx) = 1+x2
4. (ex ) = ex (ax ) = ax ln a 5. (ln x) =

(loga x) =
1 x 1 xln a
13. Linearna aproksimacija funkcije, kvadratna aproksimacija. Taylorov red.

U lekciji se razmatra primjena derivacije za priblino raunanje vrijednosti funkcija (linearna aproksimacija, kvadratna aproksimacija itd.), te razvoj u beskonani (Taylorov) red vanih elementarnih funkcija.

Problem raunanja star je vie tisua godina. Usporedno s razvojem teoretskih osnova raunanja ide tehnoloki razvoj pomagala za raunanje (danas su to kalkulatori i kompjutori). Izvodjenje osnovnih raunskih operacija relativno je jednostavno (iako i tu ima potekoa), medjutim korjenovanje, a naroito logaritmiranje, raunanje vrijednosti eksponencijalnih i trigonometrijskih funkcija uglavnom su neizvedivi (ukoliko elimo dobiti tone rezultate). Zato se pribjegava priblinom raunanju. Teoretski temelj priblinog raunanja vrijednosti funkcija (aproksimacija) jesu derivacije, uz pomo kojih se funkcija (na primjer sinus) priblino moe predoiti u obliku polinoma (linearne funkcije, kvadratne funkcije itd.), pa se, umjesto raunanja vrijednosti (sinus) funkcije, rauna vrijednost tog polinoma (to je u pravilu mogue).

Potrebno je poznavati pojam i geometrijsko znaenje derivacije, osnovne elementarne funkcije te njihove derivacije. Za kvadratnu aproksimaciju i za aproksimacije vieg reda potreban je pojam derivacije drugog reda i vieg reda. dakle
Druga derivacija f funkcije f , je, prema deniciji, derivacija prve derivacije,
f = (f )
Trea derivacija je derivacija druge derivacije itd:

f := (f ) f IV := (f ) itd.
n-ta derivacija pie se kao f (n) .
Na primjer, ako je f (x) := sin x, onda je: f (x) = cos x, f (x) = sin x, f (x) = cos x, f IV (x) = sin x itd.
IV. Nove denicije i tvrdnje s primjerima Linearna aproksimacija

1. Analitiki pristup. Iz formule za derivaciju:
f (x0 ) := lim
x0
f (x0 + x) f (x0 ) x
vidi se da je
f (x0 )
f (x0 + x) f (x0 ) x
(izbacili smo limes, ali smo umjesto znaka jednakosti stavili znak pribline jednakosti; tu pretpostavljamo da je x relativno malen - blizu nule; lijeva je strana to blie desnoj to je x manje), to se moe zapisati i ovako:
f (x0 + x) f (x0 ) + f (x0 ) x
To je formula za linearnu aproksimaciju funkcije f oko x0 . Dio f (x0 ) x je priblini prirast funkcije f kad se argument mijenja od x0 do x0 + x.
Alternativni zapis formule za linearnu aproksimaciju

f (x) f (x0 ) + f (x0 ) (x x0 )
(lijevo je neka bilo koja elementarna funkcija, a desno linearna) Tu formulu dobijemo tako da u originalnu stavimo x umjesto x0 + x, odnosno, dosljedno tome, xx0 umjesto x. Krae: x = x0 +x, x = xx0 . Uoite (sl.1.), ako se x mijenja oko nule (na primjer ako je < x < ), onda se x, tj. x0 + x mijenja oko x0 , preciznije: x0 < x < x0 + .
Iz formule vidimo sljedee: Ako znademo f (x0 ) i f (x0 ) onda emo, mijenjajui x oko nule, moi priblino odrediti vrijednosti funkcije f oko x0 . Razlika izmedju stvarne vrijednosti (koju u pravilu ne znamo) i pribline vrijednosti dobivene linearnom aproksimacijom (koju znamo), zove se pogrjeka linearne aproksimacije. Krae:
Pogrjeka=Stvarna vrijednost - Priblina vrijednost
Vanost formule za linearnu aproksimaciju
To ilustriramo na primjeru. izraunajmo je
Primjer Ne koristei 1. kalkulator (ili neko drugo pomagalo) priblino

98, 99, 100, 101, 102. x, f (x) =
1 , 2 x
Tu je f (x) :=
pa vidimo da je dobro uzeti x0 := 100, jer
f (100) = 100 = 10 i 1 f (100) = 2100 = 0.05
Da priblino odredimo x = 1:
101 treba u formulu za linearnu aproksimaciju uvrstiti 101 10 + 0.05 1 = 10.05
Mijenjajui x (da bude redom 2, 1, 0, 1, 2 dobijemo sljedeu tablicu (u 2. redku su odgovarajue vrijednosti dobivene kalkulatorom, zaokruene na 6 decimala, u 3. su pribline vrijednosti dobivene linearnom aproksimacijom, a u 4. je pogrjeka aproksimacije tj. razlika podatka 2. i 3. redka - to je, u stvarnosti, priblina pogrjeka jer smo podatke 2. redka dobili zaokruivanjem).
Sluimo se formulom:
100 + x 10 + 0.05x x 10 + 0.05(x 100)
a moemo i formulom
u kojoj redom stavljamo x = 98, 99, 100, 101, 102 (jasno je da smo mogli desnu stranu srediti i dobiti x 0.05x + 5)
Uoimo sljedee: (i) Za manji x (po apsolutnoj vrijednosti), aproksimacija je bolja, a za x = 0 dobijemo tonu vrijednost, to vrijedi openito. (ii) Vrijednosti dobivene linearnom aproksimacijom (u ovom primjeru) vee su od stvarnih. (iii) Za pozitivne x aproksimacija je bolja od odgovarajuih negativnih (u ovom primjeru). Pokuajte objasniti te injenice.
2. Geometrijski pristup - geometrijska interpretacija formule za linearnu aproksimaciju (sl.2)
Geometrijski, linearna se aproksimacija temelji na intuitivno jasnu naelu da se od svih pravaca koji prolaze tokom (x0 , f (x0 )), grafu funkcije f najbolje "priljubljuje" tangenta u toj toki na graf.
Primjer 2. Geometrijski predoimo i objasnimo Primjer 1.

Na sl.3. vidimo da je tangenta na graf funkcije f (x) := x u toki grafa (100, 10) iznad grafa. Pri linearnoj aproksimaciji oitavamo vrijednosti ordinata na tangenti (to su pribline vrijednosti) , a ne na grafu funkcije (to su stvarne vrijednosti). Sad moemo pojasniti (i), (ii) i (iii) iz Primjera 1.
(i) Za manje x (po apsolutnoj vrijednosti) aproksimacije su bolje jer su pogrjeke aproksimacije manje (tangenta je blie grafu). (ii) pribline su vrijednosti vee od stvarnih jer je tangenta iznad grafa (tj. jer je f konkavna funkcija). (iii) Pogrjeke aproksimacije manje su za pozitivne x jer je f oko x0 = 10 ima usporeni rast (tj. rastua je i konkavna). Openita veza izmedju pogrjeke linearne aproksimacije s jedne strane i rasta, pada, konveksnosti i konkavnosti, s druge strane, predoena je na sl.4.
Kvadratna aproksimacija.
Kod linearne aproksimacije funkcije f oko x0 imali smo sljedee: 1. funkciju f i realan broj x0 oko kojega je f denirana. 2. linearnu funkciju g(x) := f (x0 ) + f (x0 )(x x0 ) Funkciju f oko x0 aproksimirali smo linearnom funkcijom g , tj. f (x) f (x0 ) + f (x0 )(x x0 ). Uoimo ovo: (0) g(x0 ) = f (x0 ) i (1) g (x0 ) = f (x0 ) tj. f i g imaju jednake vrijednosti u x0 i jednake vrijednosti derivacija u x0 . Naime, g(x0 ) = f (x0 ) + f (x0 )(x0 x0 ) = f (x0 ) + 0 = f (x0 ) i g (x) := 0 + f (x0 ) 1 = f (x0 ) za sve x, pa i za x = x0 .
f oko x0 kao kvadratnu funkciju h koja u x0 ima jednake vrijednosti i jednake 1. derivacije i jednake 2. derivacije kao i f , tj. za koju vrijedi: (0) h(x0 ) = f (x0 ) i (1) h (x0 ) = f (x0 ) i (2) h (x0 ) = f (x0 ) x x0 , tj.
Uoavamo da je "razumno" denirati kvadratnu aproksimaciju funkcije
Da bismo odredili h, u ovisnosti o f i x0 , napiimo je po potencijama od

h(x) := c + b(x x0 ) + a(x x0 )2
Treba odrediti koecijente a, b, c. 5
Uvrtavanjem u (0), (1), (2), dobijemo: c = f (x0 ) i b = f (x0 ) i a = f (x0 ) 2 Zato je h(x) = f (x0 ) + f (x0 )(x x0 ) +
h (x) = b + 2a(x x0 ) i h (x) = 2a. Zato je h(x0 ) = c i h (x0 ) = b i h (x0 ) = 2a
Vidimo da je:
f (x0 ) (x 2
x0 )2 , tj.
f (x) f (x0 ) + f (x0 )(x x0 ) +
To je formula za kvadratnu aproksimaciju Vidimo da je linearni dio desne strane jednak onome kod linearne aproksimacije, pa se ta formula moe smatrati korekcijom linearne: dodan je kvadratni lan f (x0 ) (x x0 )2 . 2 Formulu moemo zapisati i pomou x zamjenom x = x0 + x i x x0 = x.
f (x0 + x) f (x0 ) + f (x0 )x + f (x0 ) (x)2 2
f (x0 ) (x x0 )2 2 funkcije f u x0 .
Geometrijska interpretacija kvadratne aproksimacije (sl.5).
koristili linearnu aproksimaciju.
Primjer 3. Pomou kvadratne aproksimacije priblino izraunajmo 98, 99, 100, 101, 102. Rezultate usporedimo s Primjerom 1. gdje smo
Aproksimacije vieg reda. kubnu aproksimaciju (aproksimaciju 3. reda) i, openito, aproksimaciju ntog reda. Prisjetimo se faktorijela: n! = 1 2 ... n, posebno: 1! = 1, 2! = 2, 3! = 6 i, prema dogovoru 0! = 0 Analogno linearnoj aproksimaciji (aproksimacijama 1. i 2. reda) deniramo
Kubna aproksimacija
f (x) f (x0 ) + f (x0 )(x x0 ) + f (x0 ) f (x0 ) (x x0 )2 + (x x0 )3 2! 3!
ili, u drugom zapisu

f (x0 + x) f (x0 ) + f (x0 )x + f (x0 ) f (x0 ) (x)2 + (x)3 2! 3!
Aproksimacija n-tog reda.
f (x) f (x0 ) + f (x0 )(x x0 ) +
f (x0 ) f (n) (x0 ) (x x0 )2 + ... + (x x0 )n 2! n!
ili, u drugom zapisu

f (n) (x0 ) f (x0 ) (x)2 + ... + (x)n 2! n!
f (x0 + x) f (x0 ) + f (x0 )x +
Primjer 4. - aproksimacija eksponencijalne funkcije oko nule. (a) Odredimo aproksimacije do etvrtog reda eksponencijalne funkcije oko nule. (b) priblino izraunajmo broj e.
7
Aproksimacija e biti po potencijama od x (jer je x0 = 0). (a) Tu je f (x) := ex i x0 = 0, pa je f (0) = e0 = 1 i f (n) (0) = 1 za sve n. Zato je:
(0) Nulta aproksimacija: ex 1 (1) Linearna aproksimacija: ex 1 + x (2) Kvadratna aproksimacija: ex 1 + x + x2 (3) Kubna aproksimacija: ex 1 + x + x2 + x6 (3) Aproksimacija 4. reda: ex 1 + x + x2 + x6
2 2 3 2
x4 24
(3) Aproksimacija n-tog reda:

ex 1 + x2 x3 xn x + + + ... + 1! 2! 3! n!
(b) Iskoristit emo (a) i injenicu da je e = e1 pa u formule za aproksimaciju stavljamo x = 1. Napomenimo da je (kalkulator):
e 2.72
(zaokrueno na 2 decimale).
moglo blie)
(0) Nulta aproksimacija: e 1 (loe) (1) Linearna aproksimacija: e 1 + 1 = 2 (bolje, ali i dalje loe) 1 (2) Kvadratna aproksimacija: e 1 + 1 + 2 = 2.5 (jo bolje, ali i dalje loe) 1 x (3) Kubna aproksimacija: e 1 + 1 + 2 + 1 = 8 = 2.666... (blizu, ali bi 6 3
na dvije decimale - tono na jednu decimalu)
1 ex 1 + 1 + 1 + 1 + 24 = 2 6 65 24
(3) Aproksimacija 4. reda:
2.71 (zaokrueno
Primjer 5. - aproksimacija sinusa i kosinusa oko nule. (a) Odredimo aproksimacije do etvrtog reda funkcije kosinus oko nule. (a) Odredimo aproksimacije do etvrtog reda funkcije sinus oko nule.
(a) Tu je f (x) := cos x, f (x) = sin x, f (x) = cos x, f (x) = sin x, f IV (x) = cos x, pa je : f (0) = cos 0 = 1, f (0) = sin 0 = 0, f (0) = cos 0 = 1, f (0) = sin 0 = 0, f IV (0) = cos 0 = 1.
Zato je
(0) Nulta aproksimacija: cos x 1 (1) Linearna aproksimacija: cos x 1 (kao i linearna) (2) Kvadratna aproksimacija: cos x 1 x2 (sl.6).
2
(3) Kubna aproksimacija: (kao i kvadratna) (4) Aproksimacija 4. reda: cos x 1 x + x 2! 4!

2 4
(b) Tu je f (x) := sin x, f (x) = cos x, f (x) = sin x, f (x) = cos x, f IV (x) = sin x, pa je f (0) = sin 0 = 0, f (0) = cos 0 = 1, f (x) = sin 0 = 0, f (x) = cos 0 = 1, f IV (0) = sin 0 = 0. Zato je
(0) Nulta aproksimacija: sin x 0 (1) Linearna aproksimacija: sin x x (2) Kvadratna aproksimacija: sin x (kao i linearna) (3) Kubna aproksimacija: sin x x x (sl.7). 3!
3
(4) Aproksimacija 4. reda: Isto kao i za kubnu. Taylorov red - razvoj funkcije.
f (x) f (x0 ) + f (x0 )(x x0 ) +
Sjetimo se aproksimacije n-tog reda (elementarne) funkcije f oko x0 :

f (n) (x0 ) f (x0 ) (x x0 )2 + ... + (x x0 )n 2! n!
Tu je na lijevoj strani neka elementarna funkcija f , a na desnoj polinom n-tog stupnja napisan po potencijama od x x0 . Lijeva je strana to blie desnoj to je x blie x0 (za x relativno blizu x0 ). Takodjer, za ksirani x blizu x0 , lijeva je strana to blia desnoj to je stupanj n vei. Ako n pustimo da ide u beskonanost, dobit emo jednakost
f (x) = f (x0 ) + f (x0 )(x x0 ) + f (x0 ) f (x0 ) (x x0 )2 + (x x0 )3 + ... 2! 3!
(tri tokice oznauju da se zbrajanje nastavlja prema istom pravilu i nikad ne prestaje). To je Taylorov razvoj funkcije f oko x0 (tonije, Taylorov razvoj je desna strana). Tu je umjesto pribline vrijednosti stavljena jednakost, ali je zato umjesto konanog reda (polinoma), sad na desnoj strani beskonaan red ("polinom beskonana stupnja u potencijama od x x0 ) "). Jednakost u Taylorovu razvoju moe, ali ne mora vrijediti za sve x iz podruja denicije funkcije f . Skup svih x za koje jednakost vrijedi zove se podruje konvergencije reda - razvoja. Na primjer, za eksponencijalnu funkciju, sinus i kosinus, podruje konvergencije je skup svih realnih brojeva R: Dakle, sljedee jednakosti vrijede za sve x:
ex = 1 + x x2 x3 + + + ... 1! 2! 3!
Za koje
vrijedi jednakost u Taylorovu razvoju?
Krae, ex =
xn n=0 n!
sin x = x
x3 x5 + ... 3! 5!
Krae, sin x =
n x2n+1 n=0 (1) (2n+1)!
cos x = 1
x2 x4 + ... 2! 4!
Krae, cos x =
n x2n n=0 (1) (2n)!
Da podruje konvergencije moe biti manje od domene pokazuju sljedei primjeri. 10
Odredimo Taylorov red funkcije f (x) :=

1 1x
Primjer 6. - geometrijski red - vrlo vaan red.

1 1x
oko nule.
Postupajui kao i prije, dobijemo: = 1 + x + x2 + x3 + .... Red na desnoj strani zove se geometrijski red. Ta se jednakost obino pie tako da lijevo bude geometrijski red, zato to je to kompliciraniji dio formule:
1 + x + x2 + x3 + ... = 1 < x < 1, tj. interval < 1, 1 > je 1 1x
Ta se formula esto zove: zbroj geometrijskog reda. Formula vrijedi za podruje konvergencije, a kako je on simetrian s obzirom na ishodite, broj 1 se zove radijus konvergencije. Provjerimo formalno jednakost. Mnoenjem s 1 x, vidimo da bi trebalo biti: (1 x)(1 + x + x2 + x3 + ...) = 1. Zaista,
(1 x)(1 + x + x2 + x3 + ...) = (1 + x + x2 + x3 + ...) x(1 + x + x2 + x3 + ...) = (1 + x + x2 + x3 + ...) (x + x2 + x3 + ...) = 1. Zato jednakost ne vrijedi za sve x iako "izgleda" za sve x?.
da smo ga provjerili
Uoite da smo pri "provjeri" koristili distribuciju mnoenja prema beskonanom zbroju, medjutim takvo pravilo openito vrijedi samo za konaan zbroj.
Primjer 7. geometrijski red - nastavak. Uvrstimo redom umjesto x brojeve 2, 1, 0, 1 , , 1 , 2, 1 u formulu za zbroj geometri2 2 jskog reda i provjerimo smisao.
Uoimo, na poetku: 1 1. U 1x moemo uvrstiti sve x osim x = 1 (jer se tada pojavi nula u nazivniku). 2. Pri uvrtavanju u 1 + x + x2 + x3 + ... moe nastati problem jer treba zbrojiti beskonano mnogo brojeva.
1 x = 2, dobijemo: 1 + 2 + 22 + 23 + ... = 12 , to nema smisla jer lijeva strana ide u +, a desna je 1. Zato 2 nije u podruju konvergencije. 1 x = 1, dobijemo 1 + 1 + 12 + 13 + ... = 11 , to nema smisla jer lijeva strana ide u + (to nije broj), a desna nije denirana. Zato 1 nije u podruju
konvergencije. 1 To se ipak malo razlikuje od prehodnog sluaja jer netko moe interpretirati 0 kao +, pa s obje strane jednakosti imamo + (problem je to to nije broj).
1 x = 0, dobijemo 1 + 0 + 02 + 03 + ... = 10 , to je istinito (beskonana je suma postala konana). Zato je 0 u podruju konvergencije.
To je istinita jednakost, jer zbrajajui lan po lan vidimo (sl.8):

1+
1 2
x = 1 , dobijemo 1 + 2 =
3 2
1 2
1 22
1 23
+ ... =
1 1 1 2
=2
=2
1 2
11
1+ 1+
1 2 1 2
+ +
1 22 1 22
= 7 =2 1 4 4 1 + 23 = 15 = 2 8
1 8
= 2 21 n pa lijeva strana tei u 2 kad n tei u +. To se pie ovako: 1 1 1 + 1 + 22 + 23 + ... =: 2 1 1 limn (1 + 2 + 22 + ... + 21 ) = n 1 limn (2 2n ) = 2 0 = 2. 1+ + + ... + x = 1 , dobijemo 1 2
1 2
Openito:
1 2 1 22
1 2n
To je istinita jednakost, u to se moemo uvjeriti zbrajajui lan po lan:

1 1 = 1 = 2 1 2 2 3 6 1 1 1 + 1 = 3 = 2 + 12 2 4 4 3 1 1 1 5 2 1 1 2 + 4 8 = 8 = 3 24 1 1 1 1 11 2 1 2 + 4 8 + 16 = 16 = 3 +
1 22
1 23
... =
1 1( 1 2
)=
2 3
Sad uoavamo pravilo (mogli bismo ga i openito zapisati) i vidimo da se zbrajajui sve vie lanova pribliavamo prema 2 , malo s lijeva, malo s desna. 3
1 1(2) ,
1 48
x = 2, dobijemo 1 + (2) + (2)2 + (2)3 + ... = 1 2 + 4 8 + 16 ... = 1 3
tj.
to nije istinito, jer se zbrajanjem sve vie lanova, redom dobivaju brojevi: 1, 1, 3, 5, 9, 23, 41, ... to se ne pribliava ni prema jednom broju (nema limesa). Zato 2 nije u podruju konvergencije.
1 1(1) ,
x = 1, dobijemo 1 + (1) + (1)2 + (1)3 + ... = 1 1 + 1 1 + 1 ... = 1 2
tj.
12
to nije istinito, jer se zbrajanjem sve vie lanova, redom dobivaju brojevi: 1, 0, 1, 0, 1, ... to se ne pribliava ni prema jednom broju (nema limesa). Zato 1 nije u podruju konvergencije. Napomenimo da i uvoj nekorektnoj jednakosti postoji neki "prikriveni smisao". Naime, pri zbrajanju, lan po lan, dobijaju se ravnopravno brojevi 1 i 0, to je, u prosjeku 1 . 2
Kako se openito dokazuje da je podruje konvergencije geometrijskog reda interval < 1, 1 > i kako se izvodi formula?
Koristei formulu za zbroj konanog geometrijskog reda:
1 + x + x2 + ... + xn = xn+1 1 , x=1 1x 1x
lako se vidi da geometrijski red ima smisla samo za 1 < x < 1 i da mu je zbroj 1 n+1 smanjuje sve vie (po apsolutnoj 1x (jer se za 1 < x < 1 potencija x vrijednosti) i tei k nuli).
Primjer 8. - Taylorov razvoj logaritamske funkcije.

Logaritamska funkcija nije denirana u nuli pa nema razvoja oko nule. Razmotrit emo, stoga, razvoj oko x0 = 1. Imamo: 1 3! 1 f (x) := ln x, f (x) = x , f (x) = x2 , f (x) = 12 , f IV (x) = x4 i, openito x3
f (n) (x) = (1)n1 (n 1)! xn
12 13
Zato je f (1) = ln 1 = 0, f (1) = 1 = 1, f (1) = 112 = 1, f (1) = 1 3! 2!, f IV (1) = 14 = 3! i, openito

f (n) (1) = (1)n1 (n 1)! = (1)n1 (n 1)! 1n 1)4 + ...
Odavde dobijemo
ln x = (x 1)
ili, krae
= (x 1)
1 2! 3! 2 3 2! (x 1) + 3! (x 1) 4! (x 2 3 4 (x1) + (x1) (x1) + ... 2 3 4
ln x =
n=1
(1)n1
(x 1)n n
Moe se pokazati da je podruje konvergencije reda za 0 < x 2. Vidimo da je to za 1 lijevo i desno od sredine intervala, pa broj 1 zovemo radijus konvergencije (sl.9.).
13
Primjer 9. Bez koritenja kalkulatora (ili nekog drugog pomagala) priblino izraunajmo ln 2. Uvrstimo x = 2 u formulu za razvoj logaritamske funkcije oko 1. Dobijemo
ln 2 = 1 1 1 1 + + ... 2 3 4
Uoavamo da nam je potrebno zbrojiti mnogo lanova (to je zato to je red alternativan - izmjenjuju mu se predznaci), kaemo da sporo konvergira. Koristei se svojstvima logaritamske funkcije to moemo izbjei ovako:
1 (1)n ( 2 )n 1 1 1 (1)n1 = (1)2n1 = ln( ) = n 2 n n2 n 2n n=1 n=1 n=1 1 Sad, koristei da je ln 2 = ln 1 ln 2 = ln 2, dobijemo
ln 2 =
1 1 1 1 1 1 1 1 661 1 + + + + ... + + + + = 1 2 2 4 3 8 4 16 2 8 24 64 160 960
Dakle, zbrajanjem prvih 5 lanova, dobili smo ln 2 0.69, to je tono na dvije decimale. S prvih 5 lanova alternativnog reda dobili bismo puno slabije:
ln 2 1
1 2
1 3
1 4
1 5
47 60
0.78
Uoite da je ovdje podruje konvergencije poluzatvoreni interval, za razliku od geometrijskog reda, gdje je to bio otvoreni interval. Napomenimo, ipak, da uvrtavanje x = 0 u razvoj logaritamske funkcije oko 1 nije bez ikakva 14
smisla. Naime, dobije se:

ln 0 = (1 + 1 1 1 + + + ...) 2 3 4
Red
1+
zove harmonijski red i nije teko pokazati da je njegova suma +, pa gornja jednakost postaje ln 0 = , to matematiki nije potpuno korektno (jer u toj jednakosti ne sudjeluju brojevi), medjutim, ta je "jednakost" odraz istinite injenice da se vrijednosti ln funkcije pribliavaju kad se vrijednosti argumenta pribliavaju k 0, tj.
x0
1 1 1 + + + ... 2 3 4
lim ln x =
Taylorov red za logaritamsku funkciju esto se pie tako da se umjesto x stavi x + 1, odnosno umjesto x 1 stavi x. Tako dobijemo Taylorov red oko nule: 3 2 ln(1 + x) = x x + x ..., ili, krae 2 3
ln(1 + x) =
n=1
(1)n1
xn n
koji konvergira za 1 < x 1 (sl.10.).
15
Lekcije iz Matematike 1. 14. Pad, rast, lokalni ekstremi, konveksnost, konkavnost, toke ineksije i njihovo zikalno znaenje.
U lekciji se daju kriteriji pomou derivacija za rast i pad funkcije, lokalne ekstreme (toke prijelaza iz rasta u pad i obratno), konveksnost i konkavnost, toke ineksije (toke prijelaza iz konveksnosti u konkavnost i obratno). Ti su kriteriji prirodni, jer derivacije imaju jasna zikalna znaenja: prva derivacija znaenje brzine, a druga znaenje ubrzanja.

Osnovna pitanja koja se mogu postaviti o ponaanju neke funkcije jesu: 1. Raste li ili pada funkcija oko neke vrijednosti argumenta? 2. Postie li funkcija svoju najveu ili najmanju vrijednost za neku vrijednost argumenta? 3. Je li funkcija konveksna ili konkavna oko neke vrijednosti argumenta? 4. Ima li funkcija ineksiju za neku vrijednost argumenta (tj. mijenja li konveksnost i konkavnost pri prolazu argumenta kroz tu vrijednost)?
nosti argumenta, recimo
U svim ovim pitanjima govorimo o ponaanju funkcije oko neke vrijedx0 , to znai "malo lijevo, malo desno" od x0 . To znai da trebamo odgovoriti na pitanje za beskonano mnogo vrijednosti argumenta, to je nemogue ako to bukvalno shvatimo. Matematiki se taj problem rjeava tako da se gledaju vrijednosti samo u x0 , ali ne samo vrijednosti funkcije ve i vrijednosti njenih derivacija u x0 . U veini sluajeva, gornja etiri problema rijeit emo samo iz poznavanja vrijednosti prve i druge derivacije funkcije u x0 . Openito, etiri gornja problema svode se na rjeavanje jednadba i nejednaba. Ova etiri pitanja o funkcijama imaju veliku vanost u inenjerstvu pri prouavanju, praenju i opisivanju veze medju dvjema veliinama u nekom procesu, reakciji. Na primjer ako razmatramo vrijednost neke veliine y nastale u nekom procesu, u ovisnosti o vremenu t, onda ova pitanja imaju sljedeu interpretaciju: 1. Poveava li se ili smanjuje vrijednost veliine y u nekom vremenskom intervalu oko trenutka t0 ? 1
2. Je li vrijednost veliine y maksimalna ili minimalna u nekom trenutku t0 ? 3. Raste li ubrzano ili usporeno vrijednost veliine y , u nekom vremenskom intervalu oko t0 (ako raste, i slino pitanje ako vrijednost od y pada) ? 4. Prelazi li promjena veliine y u nekom trenutku od ubrzanja na usporenje i obratno?
Potrebno je poznavati pojam i interpretaciju derivacije funkcija (naroito prvu i drugu). Takodjer je vana jasna predoba o ponaanju kvadratne funkcije. Ponovimo potrebne denicije i injenice:
1. Rast i pad funkcije. Kaemo da je funkcija rastua ako se s poveavanjem vrijednosti argumenta poveavaju i vrijednosti funkcije. Geometrijski, to znai da se graf funkcije, gledajui od lijeva na desno, uspinje (raste) (sl.1.).
Kaemo da je funkcija padajua ako se s poveavanjem vrijednosti argumenta vrijednosti funkcije smanjuju. Geometrijski, to znai da se graf funkcije, gledajui od lijeva na desno, sputa (pada) (sl.2.).
2. Lokalni ekstremi funkcije - lokalni maksimum, lokalni minimum. Kaemo da je x0 toka lokalnog maksimuma funkcije f (ili da f u x0 postie lokalni maksimum) ako je f (x0 ) najvea vrijednost funkcije f na nekom (otvorenom) intervalu oko x0 (tj. malo lijevo, malo desno od x0 ). Ako je tako onda se f (x0 ) zove lokalni maksimum. Netko tada i toku (x0 , f (x0 )) zove tokom lokalnog maksimuma (sl.3.).
Kaemo da je x0 toka lokalnog minimuma funkcije f (ili da f u x0 postie lokalni minimum) ako je f (x0 ) najmanja vrijednost funkcije f na nekom (otvorenom) intervalu oko x0 (tj. malo lijevo, malo desno od x0 ). Ako je tako onda se f (x0 ) zove lokalni minimum. Netko tada i toku (x0 , f (x0 )) zove tokom lokalnog minimuma (sl.4.).
Kaemo da je x0 toka lokalnog ekstrema funkcije f (ili da f u x0 ima lokalni ekstrem) ako je x0 toka lokalnog maksimuma ili lokalnog minimuma funkcije f . 3
3. Interval rasta (pada) funkcije f je svaki interval unutar domene funkcije na kojemu funkcije raste (pada) (sl.5.).
Funkcija f postie lokalni maksimum u x0 ako, pri prolazu argumenta kroz x0 , funkcija iz podruja rasta prelazi u podruje pada (tj. ako malo lijevo od x0 funkcija raste, a malo desno, pada).
4. Vana interpretacija lokalnih ekstrema pomou intervala (podruja) rasta odnosno pada.
Funkcija f postie lokalni minimum u x0 ako, pri prolazu argumenta kroz x0 , funkcija iz podruja pada prelazi u podruje rasta (tj. ako malo lijevo od x0 funkcija pada, a malo desno, raste).
5. Konveksnost i konkavnost funkcije. Kaemo da je f konveksna u x0 ako je tangenta na graf u toki (x0 , f (x0 )) ispod grafa (potpuno ili na jednom dijelu oko te toke) (sl.6.).
To je geometrijska denicija, postoji i analitika, ali je tu neemo spominjati. Kaemo da je funkcija konveksna na nekom intervalu ako je ona konveksna u svakoj toki tog intervala. Kaemo da je f konkavna u x0 ako je tangenta na graf u toki (x0 , f (x0 )) iznad grafa (potpuno ili na jednom dijelu oko te toke) (sl.7.).
To je geometrijska denicija, postoji i analitika, ali je tu neemo spominjati. Kaemo da je funkcija konkavna na nekom intervalu ako je ona konkavna u svakoj toki tog intervala.
7. Vana interpretacija konveksnosti odnosno konkavnosti pomou rasta odnosno pada funkcije.
Funkcija f je konveksna ako ubrzano raste ili usporeno pada. Funkcija f je konkavna ako usporeno raste ili ubrzano pada. (sl.8.).
Kaemo da je x0 toka ineksije funkcije f ako pri prolazu argumenta kroz x0 , funkcija prelazi iz podruja konveksnosti u podruje konkavnosti ili obratno. Ako je tako, onda se toka (x0 , f (x0 )) zove toka ineksije grafa. (sl.9).
8. Toke ineksije.
Kritine toke. Kaemo da je x0 kritina toka ako je ona toka lokalnog ekstrema ili toka ineksije. Naziv ima jasno zikalno znaenje: u kritinim tokama dolazi do bitnih promjena u nekom procesu (primjerice, ako se neka veliina u procesu poveavala, nakon kritine toke poinje se smanjivati, odnosno ako se ubrzano poveavala, poinje usporavati).
IV. Nove denicije i tvrdnje s primjerima Kriteriji rasta i pada.

Ako je f (x0 ) > 0, onda f raste oko x0 (sl.10.).
Objanjenje. Postoji i strog, analitiki dokaz te tvrdnje, a mi ovdje dajemo geometrijsko objanjenje: 1. f (x0 ) je koecijent smjera tangente na graf funkcije f u (x0 , f (x0 )). Zato, 2. Ako je f (x0 ) > 0 onda je prikloni kut tangente iljast, tj. tangenta je rastua. Zakljuak: funkcije f je rastua oko x0 .
Ako je f (x0 ) < 0, onda f pada oko x0 . (sl.11.). Objanjenje je analogno onome za rast, samo to je tu prikloni kut tangente tup.
Primjer 1. - primjena kriterija rasta i pada. Odredimo intervale rasta i pada, i lokalne ekstreme funkcije f (x) := x3 3x, te skicirajmo graf. Iako to nije nuno, najprije odredimo nekoliko toaka grafa, da bismo dobili neku predobu o funkciji. Podjimo od toaka u kojima graf sijee x-os, tj. odredimo nultoke funkcije f , tj. rijeimo jednadbu x3 3x = 0.
pa su rjeenja x1 = 3, x2 = 0, x3 = 3. Ucrtavanjem jo nekoliko toaka, dobivamo grubu predodbu o grafu funkcije f (sl.12.).
x(x2 3) = 0
Uoavamo da bi f trebala imati toku lokalnog maksimuma xmax negdje izmedju 3 i 0, i toku lokalnog minimuma xmin negdje izmedju 0 i 3. Treba odrediti tono xmax i xmin . Tu je f (x) = 3x2 3. Odredimo podruja pada i rasta; podjimo od podruja pada (jer je tu tako jednostavnije, ali mogli smo poi i od podruja rasta):
f (x) < 0 3x2 3 < 0 x2 < 1 1 < x < 1.
Zakljuujemo:
1. Funkcija pada za 1 < x < 1, tj, < 1, 1 > je interval pada. 2. Funkcija raste za x < 1 i za x > 1, tj. < , 1 > i < 1, + > su intervali rasta (uoimo da smo ta dva intervala dobili izravno, kao komplementarne otvorene intervale, intervalu pada). 3. (i) U x = 1 funkcija prelazi iz podruja rasta u podruje pada, pa je xmax = 1. Kako je f (1) = 2, toka (1, 2) je toka lokalnog maksimuma grafa. To se obino zapisuje kao:
(xmax , ymax ) = (1, 2)
(ii) U x = 1 funkcija prelazi iz podruja pada u podruje rasta, pa je xmin = 1. Kako je f (1) = 2, toka (1, 2) je toka lokalnog minimuma grafa. To se 8
obino zapisuje kao:

(xmin , ymin ) = (1, 2)
Sad moemo malo preciznije skicirati graf funkcije (sl.13.).
Napomenimo da jo ne moemo biti zadovoljni jer jo uvijek neznamo tono podruja konveksnosti i konkavnosti, odnosno toke ineksije (iako ih naziremo otprilike). Napomenimo takodjer, da smo podruja rasta i pada te lokalne ekstreme mogli odrediti bez ikakva crtanja, dovoljno je bilo rijeiti nejednadbu f (x) < 0 (ili f (x) > 0).
Kriteriji konveksnosti i konkavnosti. Obrazloenje. Iako postoji i strogi analitiki dokaz, dat emo geometrijsko obrazloenje (geometrijska interpretacija druge derivacije):
Ako je f (x0 ) > 0, onda je f konveksna oko x0 .
1. Ako je f (x0 ) > 0 onda derivacija f raste oko x0 (zbog kriterija rasta i zbog toga to je f = (f ) ). Mogu nastupiti sljedee mogunosti: (i) f raste oko x0 , pa zato ubrzano raste (jer joj se derivacija poveava), pa je konveksna (sl.14(i)). (ii) f pada oko x0 , pa zato usporeno pada, pa je konveksna (sl.14(ii)). (iii) f ima lokalni ekstrem u x0 , pa zato taj ekstrem mora biti minimum, pa je f opet konveksna. (sl.15.). Dakle, ako je f (x0 ) > 0, f je konveksna oko x0 . Ako je f (x0 ) < 0, onda je f konkavna oko x0 (sl.16.).
Obrazloenje. Analogno onome za konveksnost.

9
10
Skicirajmo graf funkcije f (x) := x3 3x.
Primjer 2. - Primjena kriterija konveksnosti i konkavnosti.
Ve smo u Primjeru 1. odredili nultoke, intervale rasta i pada i lokalne ekstreme. Ostaje odrediti intervale konveksnosti i konkavnosti te toke ineksije. Tu je f (x) := x3 3x, f (x) = 3x2 3, f (x) = 6x. Dakle:
f (x) > 0 6x > 0 x > 0. Zato: 1. f je konveksna za x > 0 2. f je konkavna za x < 0 3. U x0 = 0 je toka ineksije, jer u toj toki f prelazi iz podruja konkavnost
u podruje konveksnosti. Sad moemo puno preciznije skicirati graf (sl.17).
Izravni kriteriji lokalnog ekstrema. 1. Nuni uvjet lokalnog ekstrema. Ako je u x0 lokalni ekstrem onda je f (x0 ) = 0, tj. tangenta u toki (x0 , f (x0 )) usporedna je s x-osi. (sl. 18.).
zloenje oito.
Obrazloenje. Postoji i strog analitiki dokaz, a geometrijsko je obra-
11
Vana napomena. Uvjet f (x0 ) = 0 je nuan, ali openito, ne i dovoljan da bi x0 bio lokalni ekstrem. To u praksi znai, da ako elimo odrediti sve lokalne ekstreme neke funkcije, jedan od pristupa jest da rijeimo jednadbu f (x) = 0. Tada su lokalni ekstremi medju rjeenjima te jednadbe, ali moe se dogoditi da neka rjeenja ne budu lokalni ekstremi ve toke ineksije. To jasno vidimo na primjerima potencija f (x) = xn i injenice da parne potencije u x0 = 0 imaju minimum, a neparne (osim za eksponent 1) imaju tu toku ineksije (sl.19.). Uoimo da je uvijek (za n > 1) f (0) = 0).
(i). Ako je f (x0 ) = 0 i f (x0 ) > 0, onda je u x0 lokalni minimum. (ii) Ako je f (x0 ) = 0 i f (x0 ) < 0, onda je u x0 lokalni maksimum.
Dovoljni uvjeti lokalnog ekstrema.
Obrazloenje. Iako postoji i strog analitiki dokaz, mi dajemo geometrijsko obrazloenje (sl. 20.).
12
Primjer 3. - primjena kriterija nunog i dovoljnog uvjeta lokalnog ekstrema

Odredimo lokalne ekstreme funkcije f (x) = x3 3x. Napomenimo da smo ve u Primjeru 1. pokazali, primjenom kriterija rasta i pada, da je xmax = 1 i xmin = 1. Sad emo to dobiti izravno iz kriterija lokalnog ekstrema. Tu je f (x) := x3 3x, f (x) = 3x2 3, f (x) = 6x. 1. Nuan uvjet lokalnog ekstrema: f (x) = 0. 2. Dovoljan uvjet lokalnog ekstrema: f (x1 ) = 6 (1) = 6 < 0 pa je u x = 1 lokalni maksimum. f (x2 ) = 6 1 = 6 > 0 pa je u x = 1 lokalni maksimum. Ako je f (x0 ) = 0 i f (x0 ) = 0 onda je: (i) ako je f (x0 ) = 0, onda je u x0 toka ineksije. (ii) ako je i f (x0 ) = 0 onda je: (a) ako je f iv (x0 ) < 0, onda je u x0 lokalni maksimum (b) ako je f iv (x0 ) > 0, onda je u x0 lokalni miniimum (c) ako je f iv (x0 ) = 0, onda analogno treba gledati petu, odnosno estu derivaciju itd.
3x2 3 = 0 x1 = 1, x2 = 1
Poopenje kriterija lokalnog ekstrema
Primjer 4. - Primjena popenog kriterija. Odredimo lokalne ekstreme funkcije f (x) = x5 5x3 .
1. f (x) = 0 5x4 5x2 = 0 x1 = 1, x2 = 0, x3 = 1 Tu je f (x) = 5x4 15x2 , f (x) = 20x3 30x, f (x) = 60x2 30.
Tu su mogui lokalni ekstremi: 2. (i) f (x1 ) = 20(1)3 30(1) = 10 > 0 pa je u x = 1 lokalni minimum. (ii) 2. f (x2 ) = 20 03 30 0 = 0 pa treba nastaviti s viim derivacijama: f (x2 ) = 60 02 30 = 30 = 0 pa je u x = 0 toka ineksije. 13
(iii) f (x3 ) = 20 13 30 1 = 10 < 0 pa je u x = 1 lokalni maksimum.
Fizikalna znaenja lokalnih ekstrema, druge derivacije i toaka ineksije.

Funkcijskom vezom y = f (x) opisano je kako se mijenja druga veliina y u ovisnosti o promjeni prve veliine x. Zato: 1. f (x) je brzina kojom se mijenja y pri vrijednosti x prve veliine. 2. U lokalnim ekstremima brzina je jednaka nuli. 3. f (x) je akceleracija promjene druge veliine pri vrijednosti x prve veliine (to je zato to je f = (f ) , tj. f je brzina promjene brzine. 4. U tokama ineksije ubrzanje prelazi u usporenje i obratno.
14

Lekcije Iz Matematike1

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Lekcije Iz Matematike1

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

LEKCIJE IZ MATEMATIKE 1

Izvedbeni program iz Matematike 1. (za sve studije)

1. Realni i kompleksni bro jevi

I. Naslov i objanjenje naslova

III. Potrebno predznanje

Skup prirodnih brojeva N. Primjeri:

1, 2, 3, ..., 25, ...

Skup racionalnih brojeva Q. Primjeri:

2 3 , 17 , .... Openito, broj 12

Skup realnih brojeva R - skup kojeg ine racionalni i iracionalni brojevi.

375.26 = 3.7526 102 (desno je znanstveni, a lijevo obian deci-

Skup kompleksnih brojeva C. Primjeri:

imaginarna jedinica i ima svojstvo

a dijeljenje kao mnoenje s recipronim brojem:

S nulom se ne moe dijeliti! Drugim rijeima, nula ne moe biti nazivnik

nim, imaginaran s imaginarnim

(a + bi) + (c + di) = (a + c) + (b + d)i; (a + bi) (c + di) = (a c) + (b d)i

(a + bi)(c + di) = (ac bd) + (ad + bc)i

Pri mnoenju nazivnika primijenili smo formulu za razliku kvadrata:

Openito vrijedi (mnoenje kompleksno-konjugiranih brojeva):

(rezultat je uvijek pozitivan, osim ako je a = b = 0).

Geometrijsko predoavanje brojeva

Apsolutna vrijednost broja

za svaka dva realna broja a, b vrijedi

Geometrijsko predoavanje umnoka realnog i kompleksnog broja

(i) Brojevi z = 3 + 2i i 2z = 6 + 4i na istoj su zraci koja poinje u ishoditu (Slika 7).

Geometrijsko predoavanje zbroja i razlike kompleksnih brojeva

(ii) Brojevi 1, 3 + 2i, 4 + 2i, 0 vrhovi su paralelograma (Slika 12).

Kao i kod zbrajanja, postoje izuzeci.

(ii) Brojevi 1, 3 + 2i, 2 2i, 0 vrhovi su paralelograma (Slika 15).

(iii) Brojevi 2 + 3i, 4 6i, 6 + 9i, 0 na istom su pravcu.

IV. Nove denicije i tvrdnje Trigonometrijski prikaz kompleksna broja

0 Arg(z) < 360

(ii) |z| = 2 i = 180 (Slika 23)

(iii) |z| = 2 i = 270 (Slika 24)

, dobijemo (Slika 25),

z = a + bi = |z| cos + |z| sin i = |z|(cos + sin i)

i i sin zamijene mjesta

To je trigonometrijski prikaz kompleksnog broja. Obino se pie tako da

Primjer 7. Odredimo trigonometrijski prikaz kompleksnih brojeva iz Prim(i) z = 1 + i, |z| = 2, = 45 pa je:

Geometrijska interpretacija brojeva cos +i sin - jedinina krunica.

dok se Arg(z) onda naziva glavnim argumentom.

Geometrijska interpretacija potenciranja na jedininoj krunici Moivreova formula.

z 3 = cos(3) + i sin(3) tj. z se kubira tako da mu se argument utrostruuje

Primjer 10. Ako je z

Primjer 11. Izraunajmo (1 +

z 5 = 25 (cos(5 60 ) + i sin(5 60 )) = 32(cos 300 + i sin 300 ) = 32( 1 + 23 i) = 16 + 16 3i 2

kompleksna broja na jedininoj krunici: Tada je

Mnoenje kompleksnih brojeva na jedininoj krunici. Uoimo dva

Primjer 12. (primjena formule za mnoenje kompleksnih brojeva)

Provjerite na crteu (Slika 35)!

2. Dvodimenzionalni, trodimenzionalni i -dimenzionalni realni vektorski prostor.

I. Naslov i objanjenje naslova

II. Pripadni inenjerski odnosno matematiki problem

III. Potrebno predznanje

Geometrijsko uvoenje vektora u ravninu odnosno prostor.

Taj pojam moemo zamiljati geometrijski i zikalno (Slika 1). 1

smjera i usmjerenja (orijentacije) vektora.

Iz ovih dviju predodaba prirodno se nameu pojmovi duljine (modula),

vektoru redoslijedu) ine paralelogram.

CD ako toke A, B, D, C (upravo u tom

Sad imamo glavnu tvrdnju o jednakosti vektora:

Primjer 2. (interpretacija vektora brzine). Ako je

Mnoenje vektora brojem (skalarom)

IV. Nove denicije i tvrdnje Trigonometrijski prikaz kompleksna broja

Taj pojam moemo zamiljati geometrijski i zikalno (Slika 1). 1

IV. Nove denicije i tvrdnje s primjerima Koordinatni sustav u prostoru.

IV. Nove denicije i tvrdnje s primjerima Algebra matrica