GLASOVNE PROMJENE JOTACIJA Jotacija je glasovna promjena u kojoj stapanjem (nepalatalnoga) suglasnika s glasom j nastaje novi (palatalni) suglasnik.

Jotacija je i glasovna promjena u kojoj se izmeu usnenih glasova p, b, m, v i glasa j umee l pa nastaju suglasniki skupovi plj, blj, mlj, vlj. Ovo se umetnuto l naziva i epentetsko l. t+j cvijet cvijee k+j plakati plaem c+j micati miem d+j sagraditi - sagraen s+j disati diem h+j gluh glui z+j kazati kaem g+j vagati vaem n+j nj kamen kamenje l+j lj spaliti spaljen p+j plj snop snoplje b+j blj rob roblje m+j mlj grm grmlje v+j vlj mrav mravlji SIBILARIZACIJA Sibilarizacija je promjena velara k, g, h ispred vokala i u sibilante c, z, s u nekim oblicima rijei: k, g, h c, z, s /_i Sibilarizacija se provodi: 1. U dativu i lokativu jednine imenica enskoga roda: ruka ruci, knjiga knjizi, snaha snasi. 2. U nominativu i vokativu mnoine imenica mukoga roda: vojnik vojnici, biljeg biljezi, grijeh grijesi. 3. U dativu, lokativu i instrumentalu mnoine imenica mukoga roda: vojnik vojnicima, biljeg biljezima, grijeh grijesima. 4. U 2. licu jednine imperativa: rekoh reci, legoh lezi. PALATALIZACIJA Palatalizacija je promjena velara k, g, h ispred vokala e i i u palatale , , u nekim oblicima rijei: k, g, h , , /_e, i Palatalizacija se najee provodi:

1. U vokativu jednine imenica mukoga roda: vojnik vojnie, plug plue, duh due. 2. U prezentu nekih glagola: peku peem, strigu striem. 3. U 2. i 3. licu jednine aorista nekih glagola: rekoh ree; digoh die. 4. Ispred pojedinih sufiksa: -(a)n muka muan; dug duan; suh suan -i rak rai; krug krui; trbuh trbui -etina ruka ruetina; knjiga knjietina; trbuh trbuetina -ina vojnik vojniina; koveg koveina; trbuh - trbuina -ica ruka ruica; draga draica; juha - juica -je otok otoje; iprag ipraje; orah - oraje -ni mrak mrani; knjiga knjini; sluh - sluni -ak dah daak -ke naopako naopake. Palatalizacijom se naziva i promjena glasova c, z u , : zec zee, knez knee; srce sran JEDNAENJE PO ZVUNOSTI Jednaenje po zvunosti dogaa se kada se jedan pored drugoga nau dva suglasnika razliite zvunosti pa se radi lakega izgovora izjednauju tako da oba postanu ili zvuni ili bezvuni, i to na nain da se prvi prilagoava drugome. Po zvunosti se ne jednae sonanti: m, n, nj, j, l, lj, r, v. zvuni b d g z d

bezvuni p t k s f c h Z + B= BB obezvuivanje b p vrabac vrapca d t otpadak otpatka g k bogac bokca z s sklizak skliska teak teka sme smekast B +Z = ZZ ozvuivanje p b top tobdija t d svat svadba k g burek buregdija s z glas glazba za duu zadubina d svjedoiti svjedodba JEDNAENJE PO MJESTU TVORBE Jednaenje po mjestu tvorbe dogaa se kada se u rijei jedan do drugoga nau dva glasa koja se tvore na razliitim mjestima u usnoj upljini.

Jednaenje po mjestu tvorbe obuhvaa glasove s, z, h i n, prema pravilima: s + , , lj, nj = + , , lj, nj nositi nonja z + d, , lj, nj = + d, , lj, nj voziti vonja h + , = + , orah orai n + b, p = m + b, p prehraniti prehramben. Odstupanja: suglasnici s i z ne prelaze u i na granicama morfema (sljubiti, razljutiti) te kada se nau ispred nj i lj koji su nastali stapanjem glasova l i n s j od dvoglasnika (snijeg snjegovi, slijep sljepilo). Jednaenje po mjestu tvorbe esto se provodi nakon nekih drugih glasovnih promjena, primjerice jotacije (grozd + je groze groe) ili jednaenja po zvunosti (raz + etvoriti rasetvoriti raetvoriti). NEPOSTOJANI SAMOGLASNICI: A, E Nepostojani samoglasnici su oni koji se javljaju izmeu zadnja dva suglasnika u nekim oblicima imenica i pridjeva, dok se u nekim oblicima gube. Samoglasnik a se gubi: 1. U svim padeima jednine i mnoine mukoga roda osim nominativa jednine i genitiva mnoine, te akuzativa jednine za neivo: N jd. dvorac G jd. dvorca D jd. dvorcu ali G mn. dvoraca. 2. U odreenom liku pridjeva mukoga roda i u mnoini pridjeva i zamjenica: neodr. sklizak odr. skliski neodr. jd. sklizak neodr. mn. skliski zamjenica m.r.jd. takav mn. takvi. 3. U enskom i srednjem rodu neodreenoga lika pridjeva i zamjenica: sklizak skliska sklisko takav takva takvo. Samoglasnik e se gubi u nekim kajkavskim toponimima i prezimenima: akovec akovca; Gubec Gupca. PRIJEGLAS Prijeglas je zamjena samoglasnika o samoglasnikom e iza palatala i skupova t, d: 1. u nominativu jednine imenica srednjeg roda: polje, godite 2. u instrumentalu jednine imenica mukog i srednjeg roda: ruem, poljem 3. u umetku za tvorbu duge mnoine imenica mukoga roda: ruevi, hrutevi. Prijeglas se ne provodi u instrumentalu jednine imenica koje u slogu ispred nastavka imaju samoglasnik e (je jeom), u imenica enskoga roda (pralja praljom) te u posuenica, bez obzira na samoglasnik pred nastavkom (gauo gauom). Isto tako, prijeglas se ne provodi u sloenica sa spojnikom -o- (duobrinik, a ne duebrinik!). VOKALIZACIJA Vokalizacija je zamjena suglasnika l samoglasnikom o na kraju rijei i na kraju sloga.

Zamjena l s o provodi se: 1. u mukome rodu glagolskoga pridjeva radnog: pisao pisala; vidio vidjela 2. u nominativu jednine imenica mukoga roda: posao posla, kabao kabla 3. u mukom rodu pridjeva: zao zla, mio mila 4. ispred sufiksa -ba: seliti seoba 5. u oblicima imenica na -l(a)c osim u nominativu jednine i genitivu mnoine: etelac G jd. eteoca, N mn. eteoci, G mn. etelaca. Suglasnik l se ne zamjenjuje s o na kraju dugoga sloga (blnica, stlnjak), u umanjenica sa sufiksom -ce (ogledalce) te u nekih imenica s l na kraju kratkoga sloga (molba, alba). GUBLJENJE GLASOVA Kada se dva jednaka suglasnika zbog glasovnih promjena ili tvorbe rijei nau u rijei jedan pored drugoga, jedan se gubi. raz + estiti raestiti raestiti od + dijeliti odijeliti. Udvojeni suglasnici se piu: 1. u superlativu pridjeva na j: najjai, najjednostavnije 2. u nekim sloenicama radi lakeg razumijevanja: naddravni, superrevizija. ISPADANJE GLASOVA Ispadanje glasova odnosi se na glasove d, t i s. Glasovi d i t ne piu se: 1. ispred glasova c i : otac oca, oev, sudac suca, suev 2. ispred sufiksa tina: gospodin gospotina, Buzet buzetina 3. u skupovima st, t, zd, d, ako iza njih slijedi bilo koji suglasnik osim r i v: nuda nuni, borilite borilini. Glasovi d i t piu se : 1. u stranim rijeima: azbestni, protestni 2. u tvorenicama na -ski: sportski 3. u tvorenicama na -stvo: narodstvo 4. u skupu -stk u imenica enskoga roda izvedenih od imenica mukoga roda na -ist: laburist laburistkinja Glas s ne pie se u sufiksu -ski iza glasova , , s, : ribiki, plemiki, bjeloruski, plemenitaki. ALTERNACIJE IJE/JE/E/I/

Alternacije ije/je/e/i/ dogaaju se u rijeima u kojima je nekada bio glas koji se naziva jatom. Da je u nekoj rijei bio jat, a ne trofonemski slijed ije (kao u rijei higijena), vidimo usporedbom ekavskoga, ikavskoga i ijekavskoga izgovora: stena stina stijena mleko mliko mlijeko videti viditi vidjeti. Za rijei bez vidljivoga postanka treba nauiti koji se oblika jata u njima javlja. U ostalim oblicima te rijei te izvedenicama u kojima je duljina sloga nepromijenjena, ostaje isti refleks jata: smjer smjera, smjerovi, smjernica, usmjeren, smjerokaz Promjene mogu nastati u dva sluaja: 1. ako se kratko je dulji 2. ako se slog s dvoglasnikom krati. 1. Duljenje kratkoga je a) kratki slog je se dulji u ije: u tvorbi nesvrenih glagola od svrenih. U glagolskoj imenici tvorenoj od nesvrenog glagola takoer ostaje ije: zapovjediti zapovijedati zapovijedanje. Izuzetak su glagoli koji u osnovi imaju rijei mjera, mjesto i sjesti. Oni uvijek imaju je: zamjerati zamjeriti; nasjesti nasjedati; namjestiti namjetati. ispred sufikasa -e i -lo: umjeti umijee sjesti sijelo b) kratko je se dulji u dugo je: u genitivu mnoine imenica: mjesto mjesta ispred dvaju suglasnika od kojih je prvi l, lj, n, r, v: dospjeti dospjevi; praznovjerac praznovjerni u sloenicama s glagolom mjeriti: brzinomjer u imenica odmila i njihovim izvedenicama: djedo u izvedenica na -je: proturjean proturjeje c) e i i se takoer mogu produljiti u ije e se dulji u ije u tvorbi nesvrenih glagola od letjeti i lei, u sloenicama sa -zreti te u imenica izvedenih od glagola s prefiksom pre-: lijetati, dolijetati, prelijetati; lijegati,

zalijegati; sazrijeti, dozrijeti; prijekor, prijenos i se dulji u ije u tvorbi nesvrenih glagola od glagola liti: lijevati, dolijevati, prelijevati 2. Kraenje sloga s dvoglasnikom Dvoglasnik se krati u je kada na njegovo mjesto dolazi kratki slog: cijel cjelina; mlijeko mljekara. To se dogaa: kod imenica srednjeg roda s nejednakoslonom promjenom: dijete djeteta u dugoj mnoini imenica kojima se ne mijenja naglasak u jednini: svijet svjetovi, ali lijek lijekovi! u genitivu mnoine s nepostojanim a imenica enskoga roda na -ijevka: pripovijetka pripovjedaka, ali pripovijetki! u komparativu i superlativu pridjeva: lijep ljepi najljepi u prvom slogu sloenica sa spojnikom -o- i u prvom djelu sloenice ispred naglaska: cjevovod, sjenokoa u nesvrenih glagola na -ivati, -avati koji su tvoreni od svrenih glagola s -ije: zamijeniti zamjenjivati ispred nekih sufikasa, npr.: -ota, -oa, -urina, -ance, -ence, -ace, -ece, -ina, -ad, -ar(a), telj, -i, -i, -a, -ar, -a, -ica, -l(a)c, -ica, -iljka, -ulja, -ua, -ba, -ite, -arija, -enje; -ovit, -evit, -an, -ahan, -ast, -kast, -cat, -it, -iv, -ljiv ljepota, sljepoa, zvjezdurina, djetece, brjei, mjenja, zvjezdica; pjeskovit, bjelkast Dvoglasnik se krati u e iza r u suglasnikom skupu, s time da je pravilan i oblik s je: pogrijeiti: pogreka/pogrjeka drijebe: drebeta/ drjebeta; drebad/drjebad brijeg: bregovit/brjegovit sprijeiti: spreavati/sprjeavati grijeh: grean/grjean; greniji/grjeniji suglasnik + r + ije suglasnik + r + e/je Dvoglasnik se krati u i ispred o nastalog vokalizacijom (bilo u nastavku, bilo unutar rijei) i j: dio dijela; dijeliti dioba; smijeh smijati se. I je se krati u i u istim sluajevima: vidjela vidio; smjeti smijem; tedjeti tedionica Dvoglasnik se krati u u prezentu, imperativu te pridjevu radnom i trpnom: umrijeti umrem, umri, umro