Izvjea rimskog egzorcista

http://www.molitve.info/index.php/Izvjesaa-rimskog-egzorcista.html Stranica 1 od 11 Predgovor S velikim se zadovoljstvom odazivam pozivu da napiem predgovor za knjigu don Gabriela Amortha koji je ve godinama velika pomo u slubi egzorcista rimske biskupije. Nekoliko epizoda o kojima e se ovdje izvijestiti doivjeli smo zajedno i skupa nosili brige, muke i nadu u pomo tolikim napaenim i izmuenim ljudima koji su nam se obratili. Uistinu se radujem objavljivanju ove knjige, jer se tema egzorcizma inila posljednjih desetljea gotovo zaboravljenom, iako se mnogo pisalo o svim podrujima teologije i katolikog morala. Moda se to moe pripisati tome to upravo dio Obrednika koji se tie egzorcizma jo nije bio prilagoen postkoncilskim prilikama. A ipak je nalog "istjerivati avla" - s kojim se susreemo u Evaneljima, u djelovanju apostola i crkvenoj povijesti - veoma vaan. Kad je Petar nadnaravnim nadahnuem bio doveden u Kornelijevu kuu, da bi nekolicini ljudi navjeivao kransku vjeru i da bi dokazao kako je Bog doista bio s Isusom, tada je na posve osobit nain naglaavao Gospodinovu mo da opsjednute oslobodi avla (Dj 10, 1-38). Sveto pismo esto izvjeuje o izvanrednoj moi koju je Isus pokazao na tom podruju. Bog je poslavi svoga Sina u ovaj svijet jasno pokazao da eli zaustaviti tetan utjecaj sotone na ljude. Sveti rukopisi upuuju uvijek iznova na to da sotona izraava svoju mo nad svijetom i u obliku fizike opsjednutosti. Meu osobite sposobnosti koje je Isus elio prenijeti apostolima i njihovim nasljednicima pripada i sposobnost istjerivanja avla (Mt 10,8; Mk 3,15, Lk 9,1). Ako Bog doputa da avao napada ljude, tada je predvidio i snanu pomo svake vrste. Tako je Crkvu opremio veoma uinkovitim sakramentalnim snagama. Prije svega je meutim odredio Presvetu Djevicu za zatitu od avolskih namjetaljki i od poetka usadio neprijateljstvo izmeu njih dvoje. Veina suvremenih autora, ukljuivi katolike teologe, nastoji prikazati utjecaj sotone i drugih propalih anela bezazlenim, ako ak ne poriu njihovo postojanje. Ali kada se radi o fizikom utjecaju, nije sumnjiavost samo obveza, ve i znak mudrosti. Danas se utjecaji avla na ljude odbacuju kao bezumne misli prolih, mranih razdoblja. Takav stav izvanredno pogoduje djelovanju avla, prije svega ako ga zastupaju oni koji bi na temelju svoje slube imali obvezu i ovlatenje da se bore protiv te tetne aktivnosti. Po iskazima Svetog pisma, teologije, pa i na temelju svakodnevnog iskustva, moraju se i danas oni koji su opsjednuti avlom promatrati kao mnotvo nesretnika za koje znanost ne moe mnogo uiniti, iako to otvoreno ne priznaje. Odgovorno dijagnosticirati demono-patiju - tako bi se mogao oznaiti svaki dijaboloni utjecaj - nije u veini sluajeva nemogue za nekoga tko poznaje simptome po kojima obino postaju prepoznatljive demonske aktivnosti. Pri bolesnom stanju izazvanom demonskim utjecajem pokazuje se zaudno svaki uobiajeni lijek neuinkovitim, dok pri tekim bolestima, pa i onim smrtonosnim, dolazi isto vjerskom pomoi do udesnog poboljanja i ozdravljenja. rtve zla duha osjeaju da ih prate same nesree. Njihov se ivot ini kao neprekidan niz nesrea. Danas se mnogi znanstvenici bave fenomenima kakvi se dogaaju i pri demonopatinim sluajevima. Budui da su oni objektivno gledano izvan svega normalnog, oznaavaju se znanstvenim izrazom paranormalni. Mi nikako ne elimo omalovaavati uspjehe znanosti, ali jednostavno nije realistino sve tumaiti na temelju prirodnih znanosti i eljeti svo zlo pripisati prirodnim uzrocima. Tek je malo istraivaa koji ozbiljno vjeruju u mogunost utjecaja neobinih, inteligentnih, ali bestjelesnih sila i prihvaaju ih kao uzrok nekih fenomena. Malen je i broj lijenika koji pri beznadnim sluajevima bolesti i kliniki neobjanjivim nalazima pregleda pomiljaju na utjecaj takvih sila. Ne ba mali broj njih posee u takvim sluajevima za Siegmundom Freudom i time jo pogoravaju stanje nesretnih rtava, dok bi i u tim sluajevima mogao pomoi ovlaten egzorcist. Knjiga Gabriela Amortha koja je pred vama izvjeuje kratko, jasno i izravno o djelatnosti egzorcista. Ona ne nudi ni velika teoretska objanjenja, kao na primjer o postojanju demona ili o mogunosti fizike opsjednutosti, ni doktrinarne zakljuke. U njoj se mnogo vie prikazuju injenice i praktian rad egzorcista. Znam koliko je autoru vano djelovanje sveenika Crkve kojima je Krist prenio mo da u njegovo ime istjeruju avla. Stoga sam uvjeren da ova knjiga moe uiniti mnogo dobra za itatelje i da e biti poticaj za daljnja prouavanja na tom podruju. P. Candido Amantini Uvod Kad mi je kardinal Ugo Poletti, vikar za biskupiju Rim, povjerio slubu egzorcista, nisam ni slutio kakav u golem svijet upoznati i koliki e broj ljudi zatrebati moju pomo. Najprije sam zapravo trebao pomagati patru Candidu Amantiniju, poznatom egzorcistu, posjeivati ljude iz itave Italije, pa ak i inozemstva, kojima je bila potrebna pomo. To je za mene doista bila velika milost. Egzorcist se naime ne postaje sam od sebe, ve samo uz velike tekoe i po cijenu neizbjenih zabluda na tetu vjernika. Vjerujem da je pater Candido jedini egzorcist u svijetu koji ima tako bogato iskustvo. On je u svakom sluaju obavljao tu slubu neprekidno tijekom trideset est godina. Nisam dakle mogao poeljeti boljega uitelja i zahvaljujem mu za bezgranino strpljenje kojim me uveo u tu slubu koja je za mene bila posve nova. Tada sam otkrio jo neto: naime, da u Italiji ima malo egzorcista, a tek je mali broj njih zaista obrazovan. Jo je gore stanje u drugim zemljama, tako da k meni dolaze i ljudi iz Francuske, Austrije, Njemake, vicarske, panjolske, Velike Britanije i drugih zemalja koji -po vlastitim iskazima- ne nalaze egzorciste u svojoj domovini. Je li to posljedica nemarnosti biskupa i sveenika? Ili ak posljedica nedovoljna uvjerenja u potrebu i uinkovitosti te slube? U svakom sluaju osjeam se

ponukanim da pomognem svim tim ljudima koji toliko trpe i koje nitko ne razumije: ni njihove vlastite obitelji, ni lijenici, ni sveenici. Duobrinitvo na tom podruju je u dananjem katolikom svijetu bez sumnje veoma zanemareno. To u prolosti nije bilo tako, a nije ni danas u nekim protestantskim Crkvama gdje se egzorcizam provodi esto i uspjeno. Svaka bi biskupija trebala zapravo imati vlastitog egzorcista, kao to ima ispovjednike. A jo bi vie egzorcista trebalo biti tamo gdje su osobito traeni: u veim upama ili u protenitima. Uz to to ionako ima malo egzorcista, oni esto nisu ni rado vieni, protiv njih postoje otpori i ometaju se u obavljanju svoje slube. Poznato je da opsjednuti ljudi esto viu. Ve je to dovoljno da pretpostavljeni pri nekim redovima ili upnici ne putaju egzorcista u svoje kue. Za njima je miran ivot bez buke i bez uznemiravanja esto vaniji od ljubavi prema blinjemu i potrebe da se opsjednutima pomogne. I ja sam stekao takva iskustva, iako manje optereujua nego u nekih drugih iskusnijih i traenijih egzorcista. elio bih pozvati prije svega biskupe da razmisle o tom problemu. Oni esto imaju premalo razumijevanja za to budui da veinom nisu nikada sami bili egzorcisti. A ipak je ta sluba zapravo povjerena iskljuivo njima. Samo to je oni mogu obavljati sami ili imenovati egzorciste koji e je obavljati u njihovo ime. Kako je nastala ova knjiga? elio bih da svi zainteresirani za ta pitanja sudjeluju u bogatim iskustvima koja sam stekao ja, a jo vie pater Candido. Prije svega bih elio uiniti uslugu egzorcistima i svim sveenicima, jer kao to svaki lijenik ope prakse mora imati toliko znanja da moe odrediti kojem strunjaku mora od sluaja do sluaja uputiti svoga pacijenta, tako mora i svaki sveenik posjedovati minimalno znanje da moe prosuditi da li bi se neka osoba trebala obratiti egzorcistu ili ne. Postoji meutim jo jedan razlog zbog kojega su me sveenici potaknuli da napiem ovu knjigu. Knjiga crkvenih obreda preporuuje egzorcistima da proitaju po mogunosti "mnogo dobrih knjiga iskusnih autora". Ali kad se trae takva djela, moe ih se malo nai! A i od tih postojeih tek ih je malo doista zadovoljavajuih. Ja sam dakle nastojao popuniti prazninu i tu temu temeljito obraditi, ali na takav nain da knjiga bude pristupana veem krugu itatelja. Nadam se da e o tome pisati i drugi i to dovoljno upueno i s vjerskom tankoutnou, te s osobnim zalaganjem primjerenim toj temi, kao to je bilo proteklih stoljea uobiajeno u katolikom svijetu i kao to se to danas ini samo na protestantskom podruju. elio bih rei da u ovoj knjizi neu ponavljati odreene injenice koje su ve poznate i koje su ve dovoljno obraene u drugim knjigama: postojanje zlih duhova, mogunost opsjednutosti avlom ili mo istjerivanja demona to ju je Krist prenio onima koji vjeruju u poruku Evanelja. To su oitovane istine koje su jasno sadrane u Bibliji, koje teologija produbljuje i koje crkvena uiteljska sluba neprekidno pouava. Ja bih se elio vie usredotoiti na ono manje poznato, kao i na praktina saznanja koja mogu biti korisna za egzorciste i druge zainteresirane. Ako na nekim mjestima budem ponavljao naelne stvari, neka mi bude oproteno, ali to mi se inilo potrebnim. Neka taj rad blagoslovi Djevica Marija, neprijateljica avla od prvog navjetenja spasenja (Post 3,15) do ispunjenja istoga (Otk 12,1-18), ujedinjenja sa Sinom u borbi da ga svlada i zgazi mu glavu. Taj je rad rezultat ispunjavajue djelatnosti koju s povjerenjem obavljam pod okriljem njezina materinskog ogrtaa. Napomene uz 3. proireno izdanje. Nisam mogao predvidjeti da e moja knjiga naii na tako dobre reakcije i u tako kratko vrijeme doivjeti nova izdanja. To je po mome miljenju potvrda za to da je s jedne strane interes za tu temu vei od oekivanog i da s druge strane ne postoji na tritu knjiga koja obrauje egzorcizam tako kompletno, iako ne veoma opirno. A tako nije samo u Italiji, ve u itavom katolikom svijetu. To je vano i ujedno bolno opaanje. Ili je uzrok neobjanjivoj nezainteresiranosti moda ak istinsko bezvjerje? Zahvaljujem na primljenoj pohvali i odobravanju, prije svega od strane egzorcista, osobito moga "uitelja", patra Candida Amantinija koji je moju knjigu priznao vjernom njegovim poukama. Budui da nisam primio kritike koje bi zahtijevale neke izmjene, tako sam u ovom novom izdanju samo dopunio ono to mi se inilo vanim u interesu cjelovitosti teme. Dakle, nisam morao unijeti nikakve ispravke. Nadam se da su svi oni kojima sam morao proturijeiti razumijeli estitost mojih nakana i da nisu uvrijeeni. Tiskanjem ove knjige pokuao sam uiniti dobro to veem krugu itatelja, kao to svakodnevno nastojim uiniti dobro svima onima koji dou k meni kao egzorcistu. Za sve zahvaljujem Bogu! Don Gabriele Amorth Stranica 2 od 11 Krist kao sredite svijeta I demon je Boji stvor. Ne moe se govoriti o demonu i egzorcizmu, a da se prethodno barem shematski ne razmotri nekoliko osnovnih crta u Bojem planu stvaranja svijeta. To nisu nove spoznaje, ali e moda ponekom itatelju otvoriti nove perspektive. Tijek sama ina postanka svijeta preesto se pogreno prikazuje, to znai da postoje pogrene predodbe o redoslijedu dogaaja. Misli se daje Bog jednog lijepog dana stvorio anele i podvrgnuo ih ispitu o kome nita ne znamo i da su iz toga nastali s jedne strane aneli, a s druge demoni. Aneli su po tome bili nagraeni rajem, a demoni kanjeni paklom. Jednog drugog lijepog dana stvorio je Bog -kako to neki tumae- svemir, minerale, biljke, ivotinje i naposlijetku ovjeka. A Adam i Eva su navodno zgrijeili u zemaljskom raju time to su sluali sotonu, a ne Boga. Tada je Bog odluio poslati svoga Sina, kako bi spasio ljudski rod. Ali to ne odgovara nauku Biblije, a ni nauku otaca. Takvo shvaanje svijeta anela i Boje tvorevine nije primjereno Kristovoj tajni. Proitajmo samo proslov Ivanova evanelja i oba kristoloka hvalospijeva kojima poinju poslanice Efeanima i Koloanima. Krist je prvoroenac svih stvorova; sve je stvoreno po njemu i za njega -sve na nebu i na zemlji. Sve teoloke rasprave pri kojima se radi o pitanju da li bi Krist doao da nije bilo Adamova grijeha, prilino su besmislene. Krist je sredite Boje tvorevine; u njemu se jednako zrcale svi stvorovi: nebeski (aneli) i zemaljski (ljudi). S druge je strane tono da je Krist

zbog krivnje praroditelja preuzeo posve osobitu ulogu: On je Spasitelj. Sredinja je toka te uloge uskrsna tajna. Krist je svojom krvlju prolivenom na kriu pomirio sve stvorove s Bogom: nebeske (anele) i zemaljske (ljude). Taj kristocentrini preduvjet uvjetuje ulogu svakog stvorenja. A u vezi s tim ne smijemo zaboraviti ni Djevicu Mariju; jer ako je prvoroenac utjelovljena Rije, tada je Bog prije svih stvorova mislio na tu osobu u kojoj se trebalo dogoditi to poovjeenje. Otuda potjee njezin jedinstveni odnos prema presvetom Trojstvu. Mariju su ve u drugom stoljeu nazvali "etvrtim elementom boanske trojstvenosti". Drugo se razmiljanje tie Kristova utjecaja na anele i demone. Neki teolozi misle da su aneli samo snagom tajne kria bili priputeni Bojem pogledu koji donosi blaenstvo. Mnogi su crkveni oci bili zaokupljeni zanimljivim mislima. Iako je na primjer sveti Anastazije pisao kako i aneli zahvaljuju svoje spasenje Kristovoj krvi. U evanelju se mnogo upozorava na zle duhove. Krist je svojim kriem pobijedio kraljevstvo sotone i uspostavio Boje kraljevstvo. Tako povikae na primjer opsjednuti iz Gadare: "to hoe od nas, Sine Boji? Jesi li doao ovamo da nas mui prije vremena?" (Mt 8,29). To je jasno priznanje vlasti sotone koju Krist sve vie gui. A ona e potrajati toliko dugo dok ne bude nastupilo spasenje, dok ne bude "zbaen tuitelj nae brae" (Otk 12, 10). U svjetlu Kristove sredinjosti prepoznaje se Boji plan stvaranja svijeta, naime da je on sve stvari dobro stvorio "po njemu i za njega". A vidi se i djelo avla, neprijatelja, napasnika, tuitelja, pod ijim je utjecajem dolo u svijet zlo, bol, grijeh, smrt. Krist je svojom krvlju obnovio boanski plan. Posve je jasna i mo avla. Isus ga naziva "knezom ovoga svijeta" (Iv 14,30), sveti Pavao ga oznaava kao "Boga ovoga svijeta" (2 Kor 4,4), a Ivan naglaava daje "sav svijet u vlasti Zloga" (1 Iv 5,19), pri emu rijeju svijet misli sve ono stoje upravljeno protiv Boga. Sotona je bio najdivniji meu anelima, postao najgorim meu zlim duhovima i njihovim vodom. Jer i zli su duhovi meusobno povezani strogom hijerarhijom i uvaju poloaj to su ga imali kad su jo bili aneli: kneevi, prijestolja, moi... To je hijerarhija ropstva, ne ljubavi kao meu anelima, iji je voa Mihael. Krist je sruio vlast sotone i obnovio Boju vlast. Radi toga su od osobite vanosti oni dogaaji kada Isus oslobaa opsjednute. Kad je Petar u Kornelijevoj kui opisivao Isusovo djelovanje, nije izvjeivao o udesima, ve kako je On ozdravljavao "sve koje avao bijae tlaio" (Dj 10,38). Sada razumijemo zato je Isus kao prvo ovlastio apostole da izgone avla (Mt 10,1). A isto vrijedi za vjernike: "Ova e udesa pratiti one koji budu vjerovali: pomou mog imena izgonit e zle duhove..." (Mk 16,17). Tako Isus ponovno uspostavlja boanski plan koji je bio razoren pobunom jednog dijela anela i istonim grijehom praroditelja. Stoga bih ovdije elio jasno rei da zlo - bol, smrt, pakao (dakle vjeno prokletstvo u mukama kojima nema kraja) - nije Boje djelo. U vezi s tim elio bih ukratko ispriati slijedee: Pater Candido je jednoga dana bio zaokupljen istjerivanjem avla. Pri kraju egzorcizma obratio se podrugljivo neistom duhu i rekao: "Odlazi odavde! Ta Bog ti je pripremio lijep, dobro zagrijan stan!" Zao duh je odgovorio: "Ti ba nita ne zna. Nije on (Bog) nainio pakao. Mi smo ga nainili. On nije na to ni pomiljao." U jednoj slinoj situaciji ja sam upitao zla duha je li sudjelovao u stvaranju pakla. On je odgovorio: "Svi smo mi tome pridonijeli." Sredinje mjesto Krista u Bojem planu za svoje stvorenje i njegovo obnavljanje veoma je vano da bismo razumijeli Boje planove i ovjekovo odreenje. Aneli, kao i ljudi, dobili su inteligentnu i slobodnu narav. Kad sluam kako Bog ve zna tko e biti spaen, a tko proklet, te je stoga sve uzalud (pri emu se boansko predznanje brka s predodreenjem), moram uvijek odgovoriti s etiri sigurne istine koje su sadrane i dogmatski definirane u Bibliji: Bog eli da svi budu spaeni; nitko nije predodreen za pakao; Isus je umro za sve; svi primaju milost potrebnu za spasenje. Kristovo nam sredinje mjesto u Bojem planu kazuje da moemo biti spaeni samo u njegovo ime. I samo u njegovo ime moemo svladati sotonu i biti osloboeni od njega, neprijatelja spasenja. Pri kraju egzorcizma molim kristoloki hvalospjev iz poslanice Filipljanima (Fil 2, 6-11), prije svega kad se radi o osobito tekim sluajevima potpune opsjednutosti avlom. Kad doem do rijei "da se Isusovu imenu pokloni svako koljeno, nebeskih, zemaljskih i podzemaljskih bia", tada kleknem, kleknu i nazoni, pa je i opsjednuti prisiljen kleknuti. To je velianstven trenutak. Imam dojam da i ete anela oko nas klee pred imenom Isusovim. avolska vlast Granice koje sam iz prakatinih razloga postavio sebi u ovoj knjizi ne doputaju mi da se podrobnije bavim teolokim temama, iako bi one bile od najveeg interesa. Stoga u nastaviti samo se doticati nekih argumenata, kao to sam inio u prethodnom poglavlju. Naravno daj e egzorcist kao to je pater Candido - koji trideset est godina razgovara sa zlim duhovima i koji ima dobro i sigurno ishodite u teologiji i tumaenju teolokih tekstova - zaokupljen temama o kojima je teologija do sada radije govorila "To ne znamo", kao na primjer pri pitanju o grijehu palih anela. A ipak sve toje Bog stvorio slijedi jedan jedini plan, po kome svaki dio utjee na sve drugo, a svaka sjena pomrauje i sve ostalo. Teologija e uvijek biti nepotpuna, tovie nerazumljiva dokle god se ne bude iscrpno bavila svijetom anela. Kristologija koja nijee sotonu ostaje necjelovitom, rascjepkanom i ne moe razumjeti znaenje spasenja. Ali posvetimo se opet Kristu, sreditu univerzuma. Sve je nainjeno za njega i po njemu: na nebu (aneli) i na zemlji (vidljiv svijet s ovjekom na elu). Bilo bi lijepo kad bismo trebali govoriti samo o Kristu, ali to bi bilo protiv njegova nauka i protiv njegova djela. Sveto pismo govori o kraljevstvu Bojem, ali i o kraljevstvu avlovom; ono govori o moi Boga, jedinog stvoritelja i gospodara svemira, ali govori i o sili tame; ono govori o Bojoj djeci, ali i o avolskoj djeci. Nije mogue shvatiti Kristovo djelo spasenja, a da se ne uzme u obzir sotonino razorno djelo. Sotona je bio najsavreniji stvor koji je proizaao iz Bojih ruku, opremljen priznatim autoritetom i prednou pred drugim anelima. On je meutim vjerovao da je postavljen na elo cjelokupnog Bojeg stvorenja, ali veoma se prevario! itav je Boji plan za svijet to gaje stvorio bio upravljen na Krista i do njegova se pojavljivanja na svijetu nije taj plan mogao jasno oitovati. Otuda pobuna sotone koji je elio dalje ostati prvi, sredite svijeta. Tako se on poeo vladati protivno planu to ga je

Bog elio provesti. Otuda potjee sotonino nastojanje da zavlada svijetom ("Znamo da smo mi od Boga, a da je sav svijet u vlasti Zloga" - 1 Iv 5,19), da se koristi ljudima i nametne svoju volju. Budui da mu je to uspjelo u Adama i Eve, raunao je s tim da e mu uspjeti i u svih drugih ljudi - uz pomo "treeg dijela anela" koji ga je, prema Otkrivenju, slijedio u pobuni protiv Boga. Bog se nikada ne odrie svojih stvorova. Stoga su sotona i pali aneli zadrali i poslije rastanka s Bogom svoju mo i svoj poloaj (poglavarstva, vlasti, vrhovlasnitva...), iako ih zlorabe. Sveti Augustin ne pretjeruje kad kae "nitko od nas ne bi bio ostao iv, kad bi Bog dao sotoni odrijeene ruke". Ali budui da nas on ne moe ubiti, pokuava nas privui na svoju stranu, nagovoriti na pobunu protiv Boga, onako kako se on sam usprotivio Bogu. Iz svega toga postaje razumljivim djelo Spasitelja. Isus je doao "da uniti avolska djela" (1 Iv, 3,8), da ovjeka oslobodi robovanja sotoni i uspostavi kraljevstvo Boje nakon to uniti avolsko carstvo. Ali izmeu prvog Kristovog dolaska i parusije (drugog, pobjedonosnog dolaska Krista kao suca) pokuava avao pridobiti za sebe sve vie ljudi. To je svakako oajnika borba, jer on zna daje ve pobijeen i jer je "svjestan da ima jo samo malo vremena" (Otk 12,12). Radi toga nam sveti Pavao kae: "Jer naa borba nije protiv krvi i tijela, nego protiv poglavarstava, protiv Vlasti, protiv Vrhovnika ovoga mranog svijeta: protiv zlih duhova koji borave u nebeskim prostorima." (Ef 6,12) Sveto pismo uvijek govori o naelima i demonima kao o duhovnim biima, ali kojima su dani razum, volja, sloboda i neovisnost. Moderni teolozi poistovjeuju sotonu s apstraktnom predodbom zla. To je jasno hereza koja je u proturjeju s Biblijom, patristikom i naukom Crkve. Ali u prolosti se nikada nije posumnjalo u tu istinu, zbog ega i nije bila osobito dogmatski definirana. IV. lateranski koncil kae: "avao (dakle sotona) i drugi zli duhovi bili su po naravi stvoreni dobri od Boga, ali su svojim grijehom postali zli." Tko trpi sotonu, taj trpi i grijeh i ne razumije vie Kristovo djelovanje. Isto je tako jasno da je Isus pobijedio sotonu svojom rtvom, ali prije svega svojim naukom: "Ako li ja Bojim prstom izgonim zle duhove, znai da je dolo k vama kraljevstvo Boje" (Lk 11,20). Isus je onaj jai koji je sotonu svezao, oteo mu imovinu, oplijenio mu carstvo koje nije trajno (Mk 3,27). A onima koji su ga izvijestili o Herodovu planu da ga ubije, ovako je odgovorio: "Idite i recite toj lisici: Evo izgonim zle duhove i ozdravljam danas i sutra; trei dan postajem savren" (Lk 13,32). Isus daje apostolima mo da izgone avla. Potom proiruje tu mo na 72 uenika, a naposlijetku je daje svima onima koji vjeruju u njega. Djela apostolska izvjeuju kako su apostoli nakon to se na njih spustio Sveti Duh nastavili izgoniti zle duhove. A tako su pouavali i drugi crkveni oci, od kojih ponajprije navodim Tertulijana i Origena. Dovoljno je navesti tu dvojicu autora da bi se posramilo tolike mnoge moderne teologe koji praktino ne vjeruju u avla i radi toga ne govore o njemu. Drugi vat. sabor je osobito podsjetio na nepromijenjen nauk Crkve. "itava je povijest ljudskog roda proeta sannom borbom protiv sila tame, borbom koja postoji od poetka svijeta" (GS 37). "ovjek, do poetka povijesti iskuavan od Zloga, zloporabio je svoju slobodu postavivi se protiv Boga i elei ii svojim putem bez Boga. A odbivi priznati Boga kao svoj izvor, poremetio je po Bogu eljeni poredak s obzirom na njegov krajnji cilj" (GS 13). "Ali Bog je poslao u svijet svoga Sina, kako bi ljude spasio sila tame i demona". (AG 1, 3). Kako mogu Kristovo djelo razumjeti oni koji poriu postojanje i tako aktivno djelo avla? Kako oni mogu razumjeti vrijednost Kristove smrti radi spasenja ljudi? Drugi vat.sabor ispostavalja na temelju Svetog pisma: "Krist nas je svojom smru oslobodio sotone" (SC 6). "Raspet i uskrsnuli Isus pobijedio je sotonu (GS 2). Sotona se pobijeen od Krista, bori protiv njegovih nasljednika. Tako se borba protiv "zlih duhova nastavlja i trajat e, kako kae Gospodin, do posljednjeg dana" (GS 37). U tom e vremenu svaki ovjek biti u stanju borbe, jer zemaljski je ivot ispit odanosti Bogu. Stoga vjernici moraju nastojati ostati nepokolebivo vrstima protiv napada avla i svakoga se dana boriti protiv njega... Ali prije nego to budemo vladali s Kristom pobjednikom i okonali jedinstven put svoga zemaljskog ivota, svi emo se pojaviti pred Kristovim sudom, kako bismo poloili raun o onom to je svaki pojedinac inio u svom prolaznom ivotu, dobro ili zlo. A na svretku svijeta odluit e se slijedee: "Tko je inio dobro, primit e uskrsnue ivota, ali tko je inio zlo, primit e uskrsnue prokletstva" (LG 48). Iako se ta borba protiv avla tie svih ljudi svih vremena, s druge strane nema sumnje da je avolska mo bila u odreenim povijesnim razdobljima snanije uoljiva nego u drugim, barem na opoj razini i s obzirom na grijehe svijeta. Tako su mi na primjer moja prouavanja povijesti propasti Rimskoga carstva jasno pokazala moralnu propast tog razdoblja. Svjedoanstvo je za to i Pavlova poslanica Rimljanima. Mi se sami nalazimo u istoj situaciji, to se pokazuje u zlouporabi sredstava javnog priopivanja (koja su inae sama po sebi dobra), ali i u materijalizmu i potroakom duhu koji su zatrovali zapadni svijet. Na koji se nain zapravo avao opire Bogu i Spasitelju? Time to zahtijeva za sebe tovanje koje pripada Gospodinu i oponaa kranske institucije. To tada nazivamo antikristom i anticrkvom. Protiv utjelovljenja Rijei koja je spasila ovjeka postavi ovjekom slui se sotona idolopoklonstvom seksa koje poniava ljudsko tijelo u orue grijeha. avao ima u podrugljivom oponaanju boanskog kulta i svoju vlastitu crkvu, svoj vlastiti kult, svoje vlastite sveenike, svoje oboavatelje i pristae njegovih obeanja. Kao to je Isus dao svojim apostolima i njihovim nasljednicima mo da iscjeljuju due i tijela, tako je i sotona dao svojim uenicima osobitu mo da kvare due i nanose tetu tijelima. Na tu u se mo vratiti u poglavlju o uroku. Jo jedna napomena uz pitanje koje bi zasluilo temeljitiju obradu: kao to je pogreno poricati postojanje avla, isto je tako pogreno vjerovati u postojanje drugih sila ili duhovnih bia. Takvo se miljenje moe uvijek iznova uti. Takva se bia ne spominju u Bibliji i izmiljotina su spiritista, zastupnika ezoterinih ili okultnih znanosti, pristaa nauka o ponovnom roenju (reinkarnaciji) ili onih koji vjeruju u takozvane "lutajue due". Ne postoje dobri duhovi osim anela i ne postoje zli duhovi osim demona. Due umrlih odmah dolaze ili u raj ili u pakao ili u istilite. To su zakljuila i dva koncila, naime onaj u Lyonu i onaj u Firenzi. Umrli koji se navodno pojavljuju pri spiritistikim seansama ili due umrlih koje ulaze u iva tijela da bi ih muili, nisu nita drugo nego demoni. Posve rijetke iznimke to ih Bog doputa jesu iznimke koje potvruju pravilo. Svakako se treba napomenuti da na tom podruju jo nije reena posljednja rije i da su mnoga pitanja jo otvorena. Tu se jo mora temeljito istraivati i ja kanim dalje raditi na tim pitanjima.

Neki se ude mogunostima to ih imaju demoni da iskuavaju ovjeka ili zaposjednu tijelo opsjednutou ili muenjima (ne duu, osim ako ovjek dragovoljno prepusti demonu svoju duu). U tom bismo se pitanju trebali prisjetiti rijei iz Otkrivenja: "Uto se zametnu rat u nebu koji je Mihael sa svojim anelima morao voditi protiv Zmaja. Zmaj i njegovi aneli prihvatie borbu, ali je ne mogoe izdrati. I mjesta za njih vie nije bilo u nebu. Bijae zbaen veliki Zmaj koji se zove avao sotona, zavodnik cijeloga svijeta - bijae zbaen na zemlju i bijahu zbaeni s njime njegovi aneli... Kad Zmaj vidje da je zbaen na zemlju, poe progoniti enu koja je rodila muko dijete... Tada, obuzet gnjevom protiv ene, Zmaj ode da vodi rat protiv ostalih iz njezina potomstva, protiv onih koji vre Boje zapovijedi i uvaju Isusovo svjedoanstvo" (Otk 12, 7 - 17). Iz mnogih govora pape Ivana Pavla II. o sotoni elio bih citirati iz njegova govora to ga je odrao 24. svibnja 1987. godine prilikom posjeta rimskoj crkvi Svetog arhanela Mihaela: "Ta borba protiv demona koju vodi arhaneo Mihael, aktualna je i danas, jer demon ivi i djeluje u svijetu. Uistinu nisu zla na svijetu - nered u drutvu, zbunjenost ovjeka, njegova unutarnja rastrganost - samo posljedica istonog grijeha, ve i uinak uznemirujuih i mranih sotoninih djela". Posljednja se renica jasno odnosi na proklinjanje zmije po Bogu, o emu se izvjeuje u Postanku: "Neprijateljstvo ja zameem izmeu tebe i ene, izmeu roda tvoga i roda njezina: on e ti glavu satirati, a ti e mu vrebati petu". (Post 3, 15) Je li tada demon ve bio u paklu? Kada se vodila borba izmeu anela i demona? To su pitanja na koja se ne moe bez daljnjega odgovoriti, a da se ne uzmu u obzir barem dva imbenika: biti u paklu ili ne vie je pitanje stanja nego mjesta. Aneli i demoni su isti duhovi, za njih ima rije "mjesto" drukiji smisao nego za nas. Isto vrijedi za dimenziju vremena: ona je za duhove drukija nego za nas. Otkrivenje nam kae da konano prokletstvo demona jo nije uslijedilo, iako je izbor koji razlikuje anele od demona neosporiv. Dakle oni jo zadravaju po Bogu danu mo, ali samo kratko vrijeme. Radi toga upuuju Isusu pitanje: "Jesi li doao ovamo da nas mui prije vremena?" (Mt 8, 29) Jedini je sudac Krist. A sveti Pavao je rekao: "Ne znate li da emo suditi anelima?" (1 Kor 6,3). Radi moi koja je jo ostala opsjednutom iz Gerase zamolili su ga zli duhovi koji su uli u njega "da im ne zapovjedi da idu u pakao..., da im dopusti da uu u svinje" ( Lk 8, 31 - 32 ). Kad zao duh napusti neku osobu i bude poslan u pakao, to je za njega konana smrt. Stoga se on bori protiv toga to bolje moe. Ali tada mora muke koje je skrivio toj osobi plaati veom vjenom kaznom. Sveti Pavao veoma jasno pie da se posljednji sud nad demonima jo nije zbio: "Bog nije potedio anele koji su sagrijeili, ve ih je strmoglavio u pakao i predao mranim bezdanima gdje ih uva za Sud". (2 Pt 2, 4) Aneli e s druge strane biti vie aeni i tovani za dobro to ga ine. Radi toga je veoma korisno zazivati ih. Kako sve moe avao utjecati na ovjeka? Nije lako nai pisana djela koja se bave tim pitanjem i ne postoji jedinstven jezik kojim se svi mogu o tome sporazumjeti. Zato moram objasniti pojmove koje upotrebljavam u ovoj knjizi. Postoji uobiajeno djelovanje koje je upravljeno protiv svih ljudi, naime da se oni navode na zlo. I Isus je u tom pogledu prihvatio svoju ljudsku narav putajui da ga sotona iskuava. Ali u ovoj se knjizi ne bih elio baviti tim uobiajenim sotoninim djelovanjem, ne zato to je ono nevano, ve zato to bih se ovdje elio usredotoiti na ono neobino djelovanje, dakle nesvakidanje koje mu Bog doputa samo u posve odreenim sluajevima. To se neobino djelovanje moe podijeliti ne pet razliitih vrsta: 1. Izvanjska uznemiravanja: tu se radi o onim fenomenima o kojima smo mogli itati u tako brojnim ivotopisima svetaca. Znamo kako su sveti Pavao od kria, upnik Arki, pater Pio i mnogi drugi bili batinani i bievani od demona. Ali ovdje se ne elim baviti ni tim oblicima demonskog djelovanja, jer to nisu ni sluajevi unutarnjeg utjecaja niti su za to potrebni egzorcisti. Tu pomau prije svega molitve upuenih osoba. Ja bih elio obratiti pozornost na etiri druge vrste koje izravno interesiraju egzorciste. 2. Opsjednutost avlom: to je najgori oblik. Pri tome zadobiva avo pod svoju vlast tijelo (ne duu) i prisiljava ga da postupa i govori po njegovoj volji, a da se rtva ne moe tome oduprijeti i zbog toga nema ni moralne odgovornosti. Taj se oblik najee oituje izvanrednim fenomenima, kakvi su bili prikazani i u filmu "Egzorcist" ili kakvi se opisuju obrednicima: govoriti nepoznatim jezicima, razviti nadljudske snage, oitovati tajne stvari. Veoma je jasan primjer pria o opsjednutom iz Gerase. Ali postoji dakako irok spektar avolske opsjednutosti; postoje velike razlike u teini i simptomima. Bila bi velika zabluda usredotoiti se na jedan jedini model. Meu mnogim sluajevima koje sam egzorcirao bile su samo dvije osobe s potpunom opsjednutou. One su bile tijekom egzorcizma posve tihe i nepomine. Mogao bih navesti mnogo sluajeva s veoma razliitim vanjskim oblicima. 3. avolska muenja: to su vie ili manje tjelesna oteenja i bolesti koja ne doseu meutim stupanj opsjednutosti da bi rtva izgubila svijest ili inila stvari i govorila rijei za koje nije odgovorna. elio bih navesti nekoliko primjera iz Biblije: Job nije bio opsjednut avlom, ali teko oteen u svojoj djeci, u svom imetku i u svom zdravlju. Obogaljena ena i gluhonijem ovjek koje je Isus izlijeio nisu bili posve opsjednuti, ali je demonova nazonost uzrokovala fiziku smetnju. Sveti Pavao posve sigurno nije bio opsjednut, ali gaje ipak muilo dijabolino zlo: "i da se ne bih uzoholio zbog obilja objava, stavljen mi je trn u tijelo, sotonin poslanik, da me trajno mui da se ne uzoholim" (2 Kor 12,7). Dakle nema sumnje daje uzrok toj bolesti bio demonski. Sluajevi prave opsjednutosti prilino su rijetki. Ali mi egzorcisti sreemo velik broj osoba u kojih je avao nanio tetu njihovu zdravlju, imetku, radu, meuljudskim odnosima i drugom. Utvrivanje jesu li ta zla demonskog porijekla ili ne, te njihovo lijeenje, nisu dakako jednostavniji od dijagnosticiranja i lijeenja prave opsjednutosti. Te se dvije vrste moda razlikuju po svojoj teini, ali ne po tekoama da se razumiju i lijee. avolske prisilne misli: tu se radi o mislima koje se nenadano javljaju, a katkad su i trajne, koje su esto racionalno apsurdne, ali kojih se rtva ne moe sama osloboditi. Ona se osjea potiteno, oajno i pomilja na samoubojstvo. Time su gotovo uvijek zahvaeni i snovi. Neki e itatelji sada vjerojatno biti miljenja da su to jasni sluajevi za psihijatra. Tako onda i za sve druge fenomene mogu postojati psihijatrijska, parapsiholoka ili slina objanjenja. Ali ima sluajeva koji se ne mogu objasniti sredstvima znanosti i koji jasno pokazuju simptome avolskog porijekla ili avolske nazonosti. Razlikovati to ui se prouavanjem i praksom.

avolska hranjenja: ona se odnose na kue, predmete ili ivotinje. Neu se zadravati pri tom obliku, jer u se na njega jo vratiti. Sada mi je vano da objasnim pojmove. Oznaku hranjenja ne bih upotrijebio kada se radi o ljudima, gdje radije govorim o opsjednutosti, te prisilnim mislima i predodbama. Kako se ovjek moe braniti od itavog tog zla? Odmah u otvoreno rei: egzorcizmi su po obredniku potrebni strogo uzeto - samo pri pravoj avolskoj opsjednutosti. Ali mi egzorcisti prihvaamo u praksi sve one sluajeve gdje se moe prepoznati zao utjecaj. Za druge sluajeve, dovoljna uobiajena sredstva milosti: molitva, sveta otajstva, milostinja, kranski nain ivota, opratanje uvreda, neprestana okrenutost Bogu, Mariji, svecima i anelima. O posljednjoj bih toci elio rei jo nekoliko rijei. Ovo poglavlje o avlu, Kristovu neprijatelju rado u zavriti govorei jo o anelima. Oni su nai veliki saveznici. Njima mnogo toga zahvaljujemo i velika je greka da se o njima tako malo govori. Svatko od nas ima svoga anela uvara, odmornog prijatelja za 24 sata dnevno, od zaea do smrti. On neprestano titi nae tijelo i nau duu, a mi najee i ne mislimo na njega. Znamo da i narodi imaju osobitog anela uvara, a vjerojatno i svaka zajednica, pa i vlastita obitelj, iako u to nismo sigurni. Ali znamo da su aneli veoma brojni i da nam ele initi dobro, mnogo vie nego to se demoni svim silama napreu da nam nakode. Sveto pismo esto govori o anelima koji su nam po Bogu povjereni. Poznato nam je ime voe anela: Mihael. I meu anelima postoji hijerarhija koja je utemeljena na ljubavi, a voena onim boanskim utjecajem "u ijoj je volji na mir", kako bi rekao Dante. Poznata su nam i imena druge dvojice arhanela: Gabrijel i Rafael. Jedan apokrif navodi jo i etvrto ime: Urijel. Iz Svetog pisma saznajemo o podjeli anela u devet korova: vlasti, moi, prijestolja, kneevi, sile, aneli, arhaneli, kerubini, serafini. Vjernik koji ivi u nazonosti Presvetog Trojstva, koji ga tovie nosi u svojoj nutrini, koji je svjestan neprestane pomoi Majke koja je i Majka Boja, koji zna da moe uvijek raunati s pomoi anela i svetaca -, kako bi se on mogao osjeati osamljenim, naputenim i ugnjetavanim od Zloga? Za vjernika postoji prostor za bol, jer ona je put kria koji nas spaava, ali nema mjesta za potitenost i tugu. On je uvijek spreman dati svjedoanstvo svakom tko ga pita o nadi koja ga uvijek dri da ne klone (usp. 1 Pt 3,15). Jasno je meutim da i vjernik mora biti odan Bogu i bojati se grijeha. A to je pomo na kojoj poiva naa snaga, tako da sveti Ivan moe rei: "Znamo da nijedan koji je roen od Boga ne ivi u grijehu, nego ga Roeni od Boga uva, i Zli ga ne moe dohvatiti. Iako katkad radi svoje slabosti doivimo padove u ivotu, uvijek moramo odmah ustati uz pomo sredstava to nam ih je dalo boansko milosre, a to su: pokajanje i ispovijed.

Stranica 3 od 11 Dijabolina vizija pape Lava XIII. Mnogi se od nas jo sjeaju da su prije liturgijske reforme Drugog vat. sabora sveenik i vjernici na kraju svete mise kleknuli, kako bi izgovorili molitvu Majci Bojoj i molitvu arhanelu Mihaelu. Ovdje bih elio predoiti tekst ove druge molitve, jer je to lijepa molitva koja se moe moliti s dobitkom: "Sveti arhanelu Mihaele, uvaj nas u borbi; budi na zatitnik protiv avolskih pakosti i zamki. 'Boe, naloi mu to', molimo usrdno. A ti, knee nebeskih eta, otjeraj Bojom snagom u pakao sotonu i druge zle duhove koji lutaju svijetom da bi iskvarili due. Amen." Pater Domenico Pachenino pie o nastanku te molitve u asopisu Ephemerides Liturgicae (1955. god.): "Ne sjeam se vie tono godine. Jednog je jutra veliki papa Lav XIII. slavio svetu misu, a zatim sudjelovao u misi zahvalnici. Odjednom je vidio kako je glava celebranta bila snano povuena uvis, a zatim otkrio neto iznad njegove glave. Paljivo je gledao onamo ne trepnuvi okom, ali s osjeajem straha i uenja. Pritom se promijenila boja njegova lica i njegov izgled. U njegovoj se nutrini dogaalo neto neobino, neto veliko. Njegovi su ga slubenici zabrinuti urno slijedili. Ponizno su ga upitali: "Vaoj Svetosti nije dobro?" On je pola sata kasnije dao pozvati tajnika papinske upravne vlasti i predao mu list papira s nalogom da se to tiska i poalje svim ordinarijatima svijeta. to je bilo napisano na tom papiru? Molitva koju na kraju mise molimo s pukom, dakle molitva molbe Mariji i usrdni poziv knezu nebeskih eta da zamoli Boga da moe otjerati sotonu u pakao. U pismu koje je 1886. bilo poslano svim ordinarijatima, naloio je papa i to da se ta molitva izgovara kleei. Kao potvrdu toga to pie pater Pachenino elio bih citirati iz pastirskog pisma tadanjeg biskupa Bologne, kardinala Nasallija Rocce, to ga je napisao u vrijeme posta 1946. godine: "Tu je molitvu napisao sam Lav XIII." Rijei: 'koji lutaju svijetom da bi iskvarili due' imaju povijesno objanjenje koje nam je esto priopavao njegov osobni tajnik, monsinjor Rinaldo Angeli. Lav je zaista imao vienje paklenih duhova koji su se okupili nad Vjenim gradom (Rimom). Iz toga je doivljaja nastala molitva koju je elio poslati u itav svijet koju sam molio svojim snanim glasom. esto smo je sluali u vatikanskoj bazilici. On je osim toga vlastoruno napisao poseban egzorcizam koji je sadran u Rimskom obredniku. Biskupima i sveenicima je preporuio da u svojim biskupijama i uparna esto mole te egzorcizme. On ih je sam molio esto tijekom dana." Zanimljiva je i jedna druga injenica koja je jo poveala vrijednost molitava koje su se molile poslije svake svete mise. Papa Pio XI. zahtijevao je u alokuciji od 30. lipnja 1930. da se te molitve mole s posebnom namjenom za Rusiju. Podsjetio je na vjerske progone u Rusiji i pozvao vjernike da se obrate svetom Josipu, te zavrio rijeima: "O da bi svi mogli bez muke i potekoa nastaviti taj sveti kriarski rat, odreujemo da te molitve koje je naloio na pretea blaene misli, Lav XIII., mole sveenici i vjernici poslije mise, s tom posebnom nakanom, dakle za Rusiju. Radi toga trebaju biskupi, te svjetovni i redovniki kler uvijek iznova podsjeati narod i nazone pri svetoj misnoj rtvi na ovo gore reeno." (iz: Civilt Catolica, 1930., Vol. III) Pape su, kao to se vidi, jasno ustanovili zastraujuu nazonost sotone. Pridodana molitvena nakana Pija XI. odnosila se na sredite krivog nauka naeg stoljea koji nije utjecao samo na ivot naroda, ve i na samu teologiju. Ako se nalozi Pija

XI. nisu slijedili, tada su za to bili krivi oni kojima su oni bili povjereni. Oni su u svakom sluaju u skladu s karizmatinim priopenjem to ih je Bog prenio ljudskom rodu ukazanjima iz Fatime, iako su ona bila dakako neovisna o tome- Fatima je tada jo bila nepoznata u svijetu!

Sotonini darovi I sotona daje svojim pristaama neke sposobnosti. Budui da je on pravi laljivac, ne razumiju odmah primatelji porijeklo tih moi ili ga ne ele razumijeti, jer se veoma raduju besplatnim darovima. Tako se moe dogoditi da poneka osoba ima dar vidovitosti; drugi spontano piu poruke na vie stranica ako im se stave u ruku bijeli papir i nalivpero; drugi opet imaju dojam da se podvostruuju i da jedan dio njih moe ulaziti i u veoma udaljene kue i krajeve;'a veoma je rairen fenomen da netko uje "glas" koji mu kazuje ili da moli ili da ini druge stvari. Mogao bih nastaviti nabrajati. Odakle potjeu te osobite sposobnosti? Jesu li one darovi Sv. Duha? Jesu li to darovi avolskog porijekla? Ili se posve jednostavno radi o metafizikim fenomenima? Da bi se utvrdila istina, potrebno je podrobno ispitivanje ili prosudba od strane mjerodavne osobe. Kad je sveti Pavao bio u Tijatiri, slijedila ga je neka ropkinja koja je znala vraati i tim svojim darom pribavljala veliku zaradu svojim gospodarima. Ali to je bio dar avolskog porijekla kojega je nestalo odmah nakon to je sveti Pavao izagnao zla duha (usp. Dj 16, 16-18). Kao primjer bih elio citirati svjedoanstvo potpisano s "Erasmo di Bari" i objavljeno u Rinovamento dello Spirito Santo (rujan 1987. god. - u zagradama su moje napomene). "Prije nekoliko sam godina upoznao 'igru asa', ali nisam znao da se radilo o vrsti spiritizma. Poruka je bila formulirana na jeziku mira i bratstva (ali iza maske dobra krije se avao). Neto sam kasnije imao u Lurdu, gdje sam obavljao slubu, neobine sposobnosti (vrijedno je spomena i to da se avao pojavljuje i na tako svetim mjestima). Imao sam sposobnosti koje se u parapsihologiji oznaavaju kao izvanutilne, dakle vidovitost, itanje misli, klinika dijagnoza, uvid u srca i u ivot ivih i umrlih osoba i druge sposobnosti. Nekoliko mjeseci kasnije bila je tome pridodana jo jedna, naime sposobnost da se polaganjem ruku oduzima fizika bol i time ublaava ili okonava stanje trpljenja. Je li to bila takozvana prano-terapija? Sa svim tim sposobnostima nije mi bilo teko uspostavljati vezu s ljudima; ali oni su poslije susreta bili zaprepateni onim to sam im rekao i osjeali su duboku uznemirenost, jer sam ih jasno upozorio na grijehe koje sam vidio u njihovim duama. Kad sam itao rije Boju, shvatio sam da se moj ivot nije promijenio. I dalje sam bio lako razdraljiv, zlopamtilo, nepopustiv i osjetljiv na uvrede. Bojao sam se nositi svoj kri, plaio se nepoznate budunosti i smrti. Poslije duga lutanja i stranih nezgoda priveo me naposljetku Isus obnoviteljskom pokretu 'Rinnovamento'. Tamo sam sreo nekoliko brae koja su molila nada mnom i pokazalo se da ono to mi se dogaalo nije bilo boanskog porijekla, ve je dolazilo od avla. Mogu dakle posvjedoiti da sam upoznao mo imena Isusova. Uvidio sam svoje grijehe prolosti i ispovijedio ih. Pokajao sam se i odrekao svih okultnih djela. Izvanutilne su sposobnosti nestale i Bog mi je oprostio. Na tome mu zahvaljujem." Ne zaboravimo da i Biblija izvjeuje o sluajevima takvih neobinih sposobnosti koje su s jedne strane potjecale od Boga, ali s druge i od avla. Neka udesa to ih je Mojsije inio po Bojem nalogu pred faraonom, inili su i magiari dvora. Stoga nije dovoljna injenica uzeta izdvojeno da bi se navelo porijeklo te moi kad se radi o fenomenima te vrste. elio bih jo dodati da u ljudi koje su zadesili takvi zli utjecaji, postoji osobita osjetljivost. Oni odmah osjete ima li neka osoba negativno zraenje, unaprijed vide bu- due dogaaje i osjeaju se prisiljenima polagati ruku na psihiki slabe ljude. Tada imaju i dojam da mogu utjecati na ivote drugih ljudi, inei im zlo pakou koju osjeaju u sebi. Da bismo se domogli spasenja, moramo se oduprijeti svim tim nastojanjima!

Egzorcizmi "Ova e udesa pratiti one koji budu vjerovali: pomou mog imena izgonit e zle duhove;..." (Mk 16,17). Taj prijenos osobite sposobnosti po Isusu svim vjernicima potpuno zadrava svoju valjanost. To je opa sposobnost koja se temelji na vjeri i na molitvi. Njome se moe koristiti pojedinac ili zajednica- i to u svako doba, jer nije potrebno posebno ovlatenje. Ali, da objasnim pojmove, tada se radi o molitvama oslobaanja, ne o pravim egzorcizmima. Crkva je, da bi tu po Kristu prenijetu mo uinila uinkovitijom i da bi vjernike zatitila od prjevara i vradbina, uvela egzorcizam kojega mogu vriti iskljuivo biskupi i izriito ovlateni sveenici (dakle ne laici). Tako je utvreno u Kanonskom pravu (kan. 1172) koje tono propisuje kako se mora davati sakrament kao vrst sastavni dio Crkve - za razliku od privatne molitve (can. 1166) - uz tono potivanje obreda i formula koje je odobrila Crkva (kan. 1167). Stoga se kao egzorcist moe oznaiti samo ovlateni sveenik, kao i biskup koji se bavi egzorcizmom (samo kad bi ih bilo!) To je danas omalovaavana sluba, jer mnogi sveenici nazivaju sebe egzorcistima, a da to nisu. I mnogi kau da vre egzorcizam, a zapravo samo govore molitve osloboenja, ako se ak izravno ne bave magijom. Egzorcizam je samo onaj sveti obred to ga je odredila Crkva. Sve druge oznake smatram sumnjivima: na primjer govoriti o sveanim i obinim egzorcizmima, kako bi se razlikovao pravi egzorcizam od drugih oblika molitve. Smatram da je pogreno oznaavati molitvu koja nije egzorcizam kao privatni ili obini egzorcizam, jer se ne radi o sakramentu, ve o molitvi osloboenja, te se tako egzorcist mora drati molitava Obrednika. Ipak postoji jedna razlika u usporedbi sa sakramentima. Egzorcizam moe naime trajati nekoliko minuta, ali moe potrajati i satima. Stoga nije potrebno govoriti sve molitve Obrednika, a mogu se dodati mnoge druge, kao to savjetuje sam Obrednik. Egzorcizam ima zapravo dvojako znaenje. S jedne bi se strane eljelo dakako izbaviti opsjednute; taj se vid naglaava u svim pisanim djelima o toj temi, ali s druge strane ima egzorcizam dijagnostiku svrhu za koju se meutim esto ne

mari. Naime, prije nego to egzorcist zapone, ispituje samu opsjednutu osobu i njezine blinje, kako bi ustanovio jesu li ispunjeni uvjeti da se izvri egzorcizam. Tono je meutim da se jedino tijekom sama egzorcizma moe sa sigurnou ustanoviti postoji li u dotine osobe utjecaj avla ili ne. Jer svi se vanjski znakovi, koliko god bili neobini, mogu u stvarnosti pojaviti i pri prirodnim pojavama. Ni uestala pojava psihijatrijskih i parapsiholokih fenomena nije dovoljan kriterij za pouzdanu dijagnozu. Samo se provoenjem egzorcizma moe sa sigurnou utvrditi radi li se o avolskom utjecaju ili ne. Ovdje bih elio spomenuti neto to u Obredniku nije na alost ni natuknuto i to nije poznato ni meu autorima koji su pisali o toj temi. Egzorcizam ima dakle i dijagnostiku svrhu, to znai da ustanovi nazonost avla ili avolskog utjecaja u nekoj osobi. Taj je cilj vremenski gledano prvi koji se postie i za kojim se tei. Po vanosti je meutim cilj egzorcizma osloboenje od podmukle nazonosti avla i zlih utjecaja. Taj je logini redosljed veoma vaan (prvo dijagnoza, zatim obrada), kako bi se tono procijenili znakovi na koje se egzorcist mora osloniti. To su znakovi koji su od velikog znaenja: znakovi prije egzorcizma, znakovi tijekom egzorcizma, znakovi poslije egzorcizma i razvoj znakova pri provoenju raznih egzorcizama. ini se da Obrednik vodi neto rauna -iako tek neizravno- o tim okolnostima kad skree naime pozornost na to da nije lako vjerovati u opsjednutost avlom. Ali tada upozorava egzorciste i na razne trikove kojima se koristi avao da bi prikrio nazonost. Za nas je egzorciste vano ne dopustiti da nas zavaraju psihiki, umiljeni bolesnici u kojima nema avolske nazonosti, te stoga nije potreban ni egzorcizam. Ne smije se meutim zanemariti ni suprotna opasnost koja je danas mnogo ea, te je se stoga treba vie bojati, naime opasnost da se ne prepozna avolska nazonost i tako propusti egzorcizam tamo gdje bi bio potreban. Slaem se sa svim egzorcistima s kojima sam o tome razgovarao da ni egzorcizam koji nije bio potreban ne moe dotinoj osobi uiniti tetu. (Prvi put, te u nesigurnim sluajevima koristimo se samo kratkim egzorcizmima koji se govore tiho, tako da se lako mogu pobrkati s uobiajenim blagoslovima). Radi toga se ni zbog jednog egzorcizma ne trebamo naknadno kajati. Ali razloga za kajanje imamo naprotiv ako se kasnije jasnim znakovima pokae nazonost avla, a mi je nismo prepoznali i radi toga propustili egzorcizam. Stoga ponavljam ono to se tie vanosti i vrijednosti znakova: dovoljno je ve malo znakova, pa ak i onih nesligurnih, da bi se mogao provesti egzorcizam. Ako se tijekom egzorcizma promijene znakovi, logino je da se nastavi samo toliko dugo koliko se smatra potrebnim, iako je tada prvi egzorcizam relativno kratak. Mogue je da ie tijekom egzorcizma ne pokae nikakav znak, ali da pacijent poslije osjeti izvjesno olakanje (to su openito ugodne reakcije). U tom se sluaju egzorcizam ponovi i ako se ponove i uinci, tada e se znakovi prije ili kasnije pojaviti i tijekom egzorcizma. Tada je veoma korisno promatrati razvoj znakova tijekom raznih egzorcizama. Katkad se znakovi malo pomalo povlae, to upuuje na uspjenost lijeenja. U drugim se sluajevima znakovi posve neoekivano pojaaju, to moe znaiti da izbija na vidjelo dosada prikriveno unutarnje zlo, tako da se itav postupak mora ponoviti. Sada se moe razumjeti koliko je nerazumno ekati s egzorcizmom dok se ne pokau sigurni znakovi opsjednutosti. Znak je velike neiskusnosti oekivati prije egzorcizma one tipine znakove koji se u veini sluajeva pokau samo tijekom ili poslije egzorcizma ili kao posljedica niza egzorcizma. Imao sam sluajeve pri kojima su bili godinama potrebni egzorcizmi da bi izalo na vidjelo zlo u itavoj svojoj teini. Prilino je beskorisno eljeti razne oblike pojavljivanja ograniiti na standardne modele. Tko ima mnogo iskustva, zacijelo poznaje razliite oblike avolskog oitovanja. Tako smo ja i svi egzorcisti s kojima sam razgovarao primijetili da se simptomi opsjednutosti spomenuti u Obredniku: naime govoriti tuim jezicima, posjedovati nadljudsku snagu, znati tajne stvari, uvijek pojavljuju tijekom egzorcizma, nikada prije! Bilo bi posve nerazumno misliti da e se znakovi pojaviti ve prije, da bi se potom mogao provesti egzorcizam. Ne moe se uvijek postaviti tona dijagnoza. Ima sluajeva kojima se jednostavno moemo samo uditi. Katkad imamo pred sobom ljude koji su istodobno fiziki bolesni i pod utjecajem avla. U takvim je sluajevima preporuivo ukljuiti i lijeenje psihijatra. Ali uvijek se iznova moram nasmijeiti kad mudri moderni teolozi objave veliku "novost" da se neke duevne bolesti mogu zamijeniti s avolskom opsjednutou. A ima i nekih psihijatara ili parapsihologa koji misle da su takvi njihovi zakljuci veliko otkrie. Ali zapravo su crkveni autoriteti bili ti koji su kao prvi strunjaci upozorili na tu moguu zabludu. Crkva je ve 1583. godine u dekretima sinode u Reimsu upozorila na tu injenicu i zakljuila da neki oblici navodne opsjednutosti mogu jednostavno biti duevne bolesti. Ali tada jo nije bilo psihijatrije i teolozi su vjerovali u Evanelje. Egzorcizam ima osim dijagnoze i iscjeliteljsku svrhu, naime osloboditi pacijenta opsjednutosti. A tu poinje put koji je esto teak i dug. Jer potrebno je da opsjednuti surauje, a on je esto u tome ometan. On mora mnogo moliti, a ne moe, mora esto primati sakramente, ali to esto ne ini. I na putu k egzorcistu radi primanja sakramenata postoje esto zapreke koje se ine nesavladivima. Zato mu je potrebno mnogo pomoi, a to na alost u veini sluajeva nitko ne razumije. Koliko je vremena potrebno da bi se opsjednut ovjek oslobodio zla duha? To je doista pitanje na koje nitko ne moe odgovoriti, jer osloboditi moe jedino Gospodin koji djeluje u boanskoj slobodi, pri emu se posve sigurno odaziva na molitve, prije svega ako mu se upuuju posredovanjem Crkve. Openito se moe rei: potrebno vrijeme ovisi o poetnoj snazi avolske opsjednutosti, kao i o vremenu koje proe do poetka egzorcizma. Sjeam se sluaja etrnaestogodinje djevojice koja je bila opsjednuta tek nekoliko dana i vladala se mahnito. Udarala je nogama o pod, grizla i grebala. Bilo je dovoljno samo etvrt sata egzorcizma da bi se potpuno oslobodila opsjednutosti. Najprije je kao mrtva pala na tlo, tako da je to podsjealo na onaj prizor iz Evanelja kada je Isus nekog mladia oslobodio avla nakon to to nije uspjelo apostolima. Djevojica je poslije nekoliko minuta oporavka skoila na noge i potrala dvoritem da bi se igrala sa svojim malim bratom. Ali takvi su sluajevi veoma rijetki. Oni se javljaju samo ako je lo utjecaj veoma lak. Egzorcist se veinom susree s tekim stanjima. Tu nije isprva nitko pomiljao na pomo egzorcista. Navest u jedan tipian sluaj: Neko se dijete neobino ponaa. Roditelji ne trae razlog tome, ne uzimaju to ozbiljno i misle da e se djetetovim odrastanjem sve samo po sebi srediti. Na poetku su i simptomi jo lagani, ali zatim postaju sve gori i tada roditelji trae za svoje dijete pomo lijenika. Pokuaju s jednim, zatim s drugim, ali uvijek bezuspjeno. Jednom je kod mene bila sedamnaestogodinja djevojka koja je ve bila pregledana u najboljim klinikama Europe. Naposljetku se po savjetu razumna prijatelja javila sumnja da se tu ne moe raditi o prirodnom zlu i djevojka se obratila magiaru. Od tog se trenutka poetno stanje jo pogoralo. est je sluaj da se opsjednuti ljudi tek na kraju obrate egzorcistu i to vie sluajno, po neijem savjetu (gotovo nikada po savjetu sveenika!). U

meuvremenu su protekle godine i zlo se duboko ukorijenilo. Prvi egzorcizam govori posve tono o tome da se avao treba iskorijeniti i nagnati u bijeg. Za to je meutim potrebno mnogo egzorcizama i to esto tijekom vie godina, a ne postie se uvijek osloboenje. Ponavljam: vrijeme pripada Bogu. Vjera egzorcista i vjera onoga nad kim se vri egzorcizam od velike su pomoi. Svakako pomau molitve opsjednuta ovjeka, njegove obitelji i drugih (redovnica, upnih zajednica, molitvenih skupina, osobito onih koji mole za osloboenje). Veoma mnogo pomae i uporaba sakramentala koji slue odreenim svrhama, kao pri blagoslovnim molitvama: egzorcirana ili barem posveena voda, egzorcirano ulje, egzorcirana sol. Da bi se egzorcirali voda, ulje i sol nije potreban egzorcist; dovoljan je bilo koji sveenik. Ali on mora u to vjerovati i znati da se u Obredniku nalaze ti osobiti blagoslovi. Veoma su rijetki sveenici koji to znaju. Veina njih ne zna nita o tome i smiju se u lice moliteljima. Kasnije u se jo vratiti na sakramentale. Od osnovne je vanosti esto primanje sakramenata i ivot po Evaneljima. Tu je veoma vana mo krunice i posve openito mo molitve Djevici Mariji. Mnogo moe pomoi i zazivanje anela i svetaca. Iznimno su korisna hodoaa u protenita koja su esto po Bogu odabrana mjesta osloboenja od opsjednutosti pomou egzorcizma. Bog nam je namijenio obilna sredstva milosti; na nama je da se njima sluimo. Kad Evanelja izvjeuju o Kristovim kunjama po avlu, tada ujemo da se Isus borio protiv avla jednom reenicom iz Biblije. Rije Boja ima golem uinak, kao i hvalospjev Bogu, bio on spontan ili iz Biblije: psalmi i pjesme u slavu Boga. Preduvjet za uinkovitost egzorcizma svakako je uz sve navedeno i velika poniznost egzorcista. Jer on sam ne moe nita, sve je u Bojim rukama, samo on moe uistinu pomoi. On podvrgava egzorcista, kao i opsjednutu osobu mnogim kunjama. Osjetni uspjesi esto dolaze polako i muno, ali kao veliki duhovni plodovi. Oni nam pomau da shvatimo zato Gospodin doputa te bolne kunje. ovjek koraa u tami vjere, ali svjestan da ide u susret istinskom svjetlu. A sada jo nekoliko rijei o vanoj zatiti pomou svetih slika i to kako onih koje se nose uza se, tako i onih koje su negdje postavljene: iznad ulaznih vrata, u spavaim sobama, u blagovaonici ili sobi za dnevni boravak gdje se obino okuplja obitelj. Svetaka slika nema nita zajedniko s poganskom idejom donositelja sree, ve podsjea na prikazanu osobu koja se treba oponaati i ija se zatita treba zazivati. Danas mi se esto dogaa da doem u kue iznad ijih ulaznih vrata visi lijepo crveno srce, a kad radi blagoslova uem u pojedine prostorije, vidim malo svetakih slika. To je velik propust. Sjetimo se primjera svetog Bernarda Sienskog koji je na kraju svojih pukih misija poticao ljuda da iznad kunih vrata objese veliku medalju s Isusovim znakom (ISH = Jesus Hominum Salvator = Isus, spasitelj ljudi). esto sam se mogao uvjeriti u uinkovitost medalja ako se s vjerom nose na tijelu. Ovdje bih elio spomenuti samo udesnu medalju koja je, poslije ukazanja Djevice Marije svetoj redovnici Katarini Laboure 1830. godine u Parizu, bila proirena itavim svijetom u vie milijuna primjeraka. Kada bih govorio o milostima koje su zadobivene tom jednostavnom medaljom, ne bih vie mogao prestati. Jedan od najpoznatijih sluajeva dijaboline opsjednutosti - koji je povijesno vjerno dokumentiran u vie knjiga - sluaj obojice jednog osobito tekog avolskog napada bio pozvan egzorcist, bilo je pokuano prevrnuti koiju u kojoj je sjedio egzorcist u pratnji jednog monsinjora i asne sestre. avao nije meutim mogao provesti svoj plan, jer je koija dobio prije polaska za zatitu Benediktovu medalju koju je s puno potovanja stavio u dep.

Stranica 4 od 11 Ljudi opsjednuti avlom Ljudi me esto pitaju ima li mnogo osoba opsjednutih avlom. Vjerujem da se jo uvijek moe navoditi miljenje francuskog isusovakog patra Tonquedeca: "Postoji velik broj onih nesretnika koji bez znakova avolske opsjednutosti koriste pomo egzorcista, kako bi bili osloboeni svojih nevolja, kao to su teke bolesti, teka duevna stanja i nesree svake vrste. Oni doista opsjednuti veoma su rijetki, ali takvi su nesretnici legija." Ta je tvrdnja jo uvijek vaea ako se uzme u obzir velika razlika izmeu pravih opsjednutih i onih koji u egzorcista trae rijei proienja, kako bi se rijeili svojih tegoba. Ali danas se mora uzeti u obzir toliko mnogo novih imbenika koje ja tono poznajem i gdje imam izravno iskustvo, a koji u doba patra Tonquedeca jo nisu postojali, da sam miljenja kako se broj opsjednutih jako poveao. Prvi je imbenik nae zapadno potroako drutvo u kome se zbog materijalistiki i hedonistiki orijentiranog ivota izgubila vjera. Uvjeren sam da su za to ponajprije krivi komunizam i socijalizam- prije svega u Italiji koji su svojom marksistikom doktorinom vladali tih godina kulturom, odgojem i kazalitem. Rauna se da u Rimu posjeuje nedjeljnu misu oko 8% stanovnika. A tamo gdje slabi vjera, jaa praznovjerje. Tako se iri - osobito meu mladei- bavljenje spiritizmom, magijom, okulitizmom, a uz to jogom, zenom i transcendentalnom meditacijom. Sve su to praktike koje se baziraju na reinkaranciji i naucima koji za kranina nisu prihvatljivi. Danas vie ne treba putovati u Indiju da bi se pohaala kola gurua; on se moe nai tako rei pred kunim vratima. Njegovim se metodama, koje se isprva ine bezazlenima, esto postie stanje halucinacija i shizofrenije. Mnoge od sekti, koje se ire poput mrlje od ulja, imaju izravno sotonski karakter. Magija i spiritizam pouavaju se na raznim televizijskim kanalima. Knjige se mogu nabaviti na kioscima ili narudbom putem pote. A u razliitim asopisima, pa i filmovima, glavna su tema seks, nasilje i avolska bestidnost. I posve odreena glazba za mase tjera sluatelje u stanje opsjednutosti. Tu mislim prije svega sotonsku rock-glazbu. U mnogim viim kolama, kamo sam bio pozvan da drim predavanja, mogao sam se uvjeriti koliko je snano mlade pod utjecajem tih avolskih medija. Nevjerojatno koliko su u viim, pa i niim kolama rairene razne varijante spiritizma i magije. To je ve posve ope zlo, ne samo u velikim gradovima. Ne mogu preutjeti koliko je mnogo crkvenih ljudi potpuno nezainteresirano za taj problem i oni ostavljaju vjernike posve bez zatite. Isto tako smatram pogrekom da su se egzorcizmi gotovo potpuno uzimali iz krsnog obreda (a ini se da je za to bio ak i papa Pavao VI.). Isto je tako bilo pogreno izostaviti bez zamjene molitvu svetom arhanelu Mihaelu koja se

molila na kraju svake mise. Smatram neoprostivom nemarnou, za koju okrivljujem biskupe, da je itav pastoral egzorcizma jednostavno uklonjen. Svaka bi biskupija morala imati barem jednog egzorcista, a moralo bi ih biti i u najposjeenijim crkvama i protenitima. Danas je egzorcist rijetko bie, najee se teko moe pronai. A njegova djelatnost ima meutim veliku pastoralnu vrijednost koja podupire one koji propovijedaju, ispovijedaju i djele drugima sakramente. Katolika bi hijerarhija morala glasno izgovarati mea culpa. Poznajem mnoge biskupe, ali ne poznajem nijednoga koji je vrio egzorcizam, pomagao pri egzorcizmima ili je primjereno svjestan problema. Uvijek iznova ponavljam: ne ispuni li neki biskup ozbiljnu molbu (ne molbu duevno poremeene osobe) osobno ili pomou ovlatenog sveenika, tada je poinio teak propust. Tako se nalazimo u opasnoj situaciji da bi se mogao prekinuti lanac pouavanja: neko je iskusni egzorcist upuivao poetnike u tu vjetinu. Ali na to u se jo vratiti. Interes za tu temu pobudilo je u novije vrijeme kino. Radio Vatikan je 2. veljae 1975. godine inervjuirao redatelja filma "Egzorcist", Williama Friedkina i njegova savjetnika, isusovaca Thomasa Bemingana, pri emu je redatelj objasnio kako je u filmu elio obraditi injenice i stoga se posluio romanom koji se temelji na stvarnom dogaaju iz 1949. godine. Na pitanje da li se tu radilo o pravoj opsjednutosti, nije se redatelj elio oitovati i rekao kako je to problem za teologe, ali ne za njega. Isusovaki se pater na pitanje je li taj film jedan od uobiajenih filmova strave i uasa, odluno protivio tome i objasnio kako film - bez obzira na neke spektakularne pojedinosti - veoma ozbiljno obrauje problem zla. On je osim toga opet pobudio interes za gotovo zaboravljene egzorcizme. Kako se moe postati rtvom avla, pri emu tu ukljuujem openita uznemiravanja, dakle iskuenja? ovjek je, ovisno o pojedinom sluaju, napadan od avla kriv ili neduan. Uzroke moemo svrstati u etiri glavne skupine: Bojom voljom; urokom; tvrdokornim ustrajavanjem u stanju grijeha; doticajem s loim mjestima i osobama. 1. Bojom voljom. Prije svega je posve jasno da se ne dogaa nita to Bog ne doputa. A isto je tako jasno da Bog nikada ne eli zlo ako mi to ne elimo (jer nas je stvorio kao slobodne) i on moe jo i iz zla nainiti dobro. Pri ovoj prvoj toci ne postoji nikakva ljudska krivnja, ve iskljuivo avolski utjecaj. Onako kao to Bog doputa uobiajeno djelovanje avla (iskuenja) i poklanja sve milosti, kako bismo mu se mogli oduprijeti ako smo jaki, tako ponekad doputa i neobinu avolsku aktivnost (opsjednutost ili zla uznemiravanja), kako bi ovjek uvjebavao poniznost, strpljivost i neosjetljivost na avolske napade. Postoje dva sluaja to sam ih ve spomenuo: vanjsko djelovanje avla koje izaziva fizike muke (poput batinjanja i bievanja to su ih morali podnijeti upnik Arki ili pater Pio) i prava pustoenja, kao u Joba i svetog Pavla. Mnogi ivotopisi svetaca izvjeuju o primjerima te vrste. Od svetaca naega doba elio bih spomenuti dvoje koje je papa Ivan Pavao II. proglasio blaenima. To su don Calabria i sestra Marija od raspetog Isusa (prva Arapkinja koja je bila proglaena blaenom). U oba ta sluaja nije bilo ljudskog utjecaja (ni krivnjom samih dotinih osoba ni urokom od strane drugih) i u oba je sluaja bilo razdoblja prave opsjednutosti u kojoj su oboje blaenih govorili i inili stvari koje su se protivile njihovoj svetoj slubi i za koje nisu snosili odgovornost, jer je avao bio taj koji se sluio njihovim tijelima. 2. Urokom. Ni u tim sluajevima ne snose krivnju rtve, ali postoji ljudski utjecaj, naime ljudska krivnja onoga koji je izgovorio kletvu ili je pustio da to uini magiar. Tome je posveeno posebno poglavlje. Tu bih samo elio rei to je urok: nanositi tetu drugima utjecajem avla. To se moe initi na mnogo razliitih naina: feti, zao pogled, kletve itd. Ali najee je koriten nain urok u pravom smislu. Urok je bio najei uzrok sluajeva opsjednutosti ili tekih poremeaja kojima sam se ja bavio. Ne znam kako mogu sebe opravdati oni crkveni ljudi koji kau da ne vjeruju u uroke. A isto tako ne mogu sebi objasniti kao oni pomau svojim vjernicima koje zadesti takvo zlo. Neki se ude kako moe Bog doputati takve stvari. Ali Bog nas je stvorio kao slobodne i On se nikada ne odrie svojih stvorova, pa ni onih koji su se udaljili od njega. On e na svretku nainiti obraun i svakom dati stoje zasluio, jer svakom e se suditi po njegovim djelima. Svoju slobodu moemo korisno iskoristiti i stei zasluge; ali moemo je i loe iskoristiti i navui na sebe krivnju. Moemo drugima pomagati, ali moemo im na najrazliitije naine i tetiti. Tako mogu - to je osobito drastian primjer - platiti ubojici da nekoga ubije. Bog nije obvezan sprijeiti to. Isto tako mogu platiti magiaru da urekne neku osobu. Ni u tom sluaju nije Bog obvezan sprijeiti to, iako to uistinu esto sprijei. Tko ivi u milosti Bojoj i mnogo moli, bolje je zatien od onoga tko ne moli i ivi u grijehu. Tu bih elio spomenuti neto to u na drugom mjestu detaljnije razloiti. Izricanje uroka i slini postupci omiljeno su podruje rada varalica. Pravi sluajevi ine siuan postotak u odnosu na one lane sluajeve s toga podruja. Na tom podruju nije lako samo varalicama; ima i osobito mnogo sluajeva umiljenosti i privienja duevno bolesnih osoba. Stoga mora egzorcist biti veoma oprezan, ali pripaziti moraju i sve osobe dobre volje. 3. Toj toci pripadaju dva uzroka koji se u nae doba na alost sve vie ire, zbog ega raste i broj napadnutih od avla. Prvi je i osnovni uzrok uvijek pomanjkanje vjere. to vie manjka vjera, to se vie iri praznovjerje. To je tako rei matematika formula. Drugi je uzrok tvrdokorno ustrajavanje u stanju grijeha. Evanelje nudi zorni primjer za to u liku Jude. On je bio lopov, ali koliko se Isus trudio ukoriti ga i popraviti-, a doivio je samo odbijanje i tvrdokornost. A tada je dolo do vrhunca: to ete mi dati, pa da vam ga izdam?" Oni mu poloe trideset srebrenika." (Mk 26,15) i tako itamo stranu reenicu u vezi s Posljednjom veerom: "Poslije zalogaja odmah ue u ovoga sotona". (Iv 13,27) Nema sumnje da se radilo o pravoj demonskoj opsjednutosti. Pri dananjem sam stanju naruenih obitelji imao sluajeve u kojima su osobe napadnute od avla ivjele u nesreenim branim prilikama ili bile zapletene u neku drugu krivnju. Sjeam se ena koje su opetovano poinile zlodjelo pobaaja i druge prijestupe. Bilo je i sluajeva osoba koje su prakticirale seksualne nastranosti i bile poinitelji silovanja. Drugi su bili homoseksualci ovisni o drogama. U svim tim sluajevima poinje put lijeenja jedino iskrenim obraenjem.

4. Doticaj s loim mjestima ili osobama. Pri tome mislim na spiritistike seanse, na magiju, na sotonske kultove ili sastanke sotonskih sekti (koji doseu svoj vrhunac u crnim misama), na okultne radnje itd., posjeivanje magiara i odreenih gatara iz karata. ovjek se u svim tim prigodama izlae opasnosti od uroka. Prije svega ako se svjesno upusti u vezu s avlom: postoji izmeu ostaloga posveta sotoni, krvni pakt s njim, pohaanje sotonskih kola i imenovanje za sotonskog sveenika. Ti se oblici predanosti avlu veoma naglo ire posljednjih petnaest godina. to se tie odlazaka magiarima i njima slinima, elio bih iznijeti jedan posve openit primjer. Tako netko pati od bolesti koja ne reagira ni na kakvo lijeenje i bezuspjeno je sve to se poduzme protiv nje. Tada bolesniku padne na um da je moda ureknut i ode vraari ili magiara koji mu kae: "Imate urok". Dotle su trokovi mali i teta neznatna. Ali tada se nastavlja dalje, jer magiar zahtijeva za postupak oslobaanja od uroka mnogo novca, katkad pravi mali imetak. Ako se prijedlog prihvati, zamoli magiar neto osobno, fotografiju, komad rublja, uvojak kose, komadi koe ili nokta. Sada tek poinje pravo zlo. to ini magiar s predmetima koje je traio od bolesnika. Ta to je jasno; on ini s njima crnu magiju. Ovdje bih elio neto razjasniti. Mnogi se daju zavarati, jer znaju da neke ene "idu uvijek u crkvu", ili jer vide da su prostorije magiara obloene krievima, Bogorodicama i svetakim slikama. Oni osim toga kau: "Uinit u samo bijelu magiju. Kad biste zahtijevali crnu magiju, morao bih odbiti". Pod bijelom se magijom shvaa oslobaanje od uroka, a crna magija naprotiv znai initi uroke. Ali u stvarnosti ne postoje bijela i crna magija, ve samo crna magija. Jer svaka se vrsta magije obraa avlu. Tako se nesretnik koji je prije osjeao samo malu uznemirenost, vraa kui s pravim urokom. esto se tada mi egzorcisti moramo mnogo vie naprezati kako bismo dotinu osobu oslobodili podla djela magiara, nego to stoji truda odstraniti poetne tegobe. Ovdje jo jednom ponavljam da se avolska opsjednutost moe esto pobrkati s psihikom boleu. Veoma cijenim one psihijatre koji se profesionalno dre svog djelokruga rada i poznaju granice svoje znanosti, te poteno priznaju ako pacijent pokazuje simptome koji se ne mogu svrstati u znanstveno priznate bolesti. Psihijatar prof. Simone Morabito iz Bergama napisao je u asopisu Gente (br. 5, 1990., str. 106 - 122) kako su mnogi od njegovih pacijenata koji su vaili kao psihiki bolesni, bili zapravo opsjednuti i kako mu je uspjelo izlijeiti ih uz pomo egzorcista. Ja znam za mnoge takve sluajeve od kojih sam jedan odabrao za ovu prigodu. Papa Ivan Pavao II. poglasio je 24. travnja 1988. god. blaenim panjolskog karmelianskog patra Franceska Palaua koji je za nas osobito zanimljiv radi toga to se u posljednjim godinama svoga ivota skrbio za opsjednute. Osnovao je hospicij u koji je primao duevne bolesnike. I tamo je sve egzorcirao: oni koji su bili opsjednuti, ozdravili su, a oni koji su bili bolesni,ostali su bolesni. Radi toga je bio estoko kritiziran, prije svega dakako od klera. Tako se dvaput uputio u Rim: 1866. godine, kako bi s Pijom IX. razgovarao o tim stvarima, a zatim 1870. god., kako bi pri Prvom vatikanskom saboru postigao ponovno uvoenje stalne slube egzorcista. Sabor nije bio, kao to se zna, predvien kraju, ali uvoenje te pastoralne slube ostaje aktualnim kao i do sada. injenica je da je katkad teko razlikovati opsjednuta ovjeka od psihikog bolesnika. Ali to iskusan egzorcist zna bolje od psihijatra, jer egzorcist poznaje razliite oblike opsjednutosti a osobito pazi na vanjske znakova, dok psihijatar veinom ne vjeruje u avolsku opsjednutost, te je stoga ne smatra moguom. Pater Candido je prije nekoliko godina egzorcirao mladia koji je po miljenju psihijatra bolovao od epilepsije. Pater Candido je pozvao lijenika da bude nezoan pri jednom egzorcizmu. Kad je tada poloio ruku na mladievu glavu, on se sruio na pod i poeli su grevi. "Vidite, pater, uistinu se radi o epilepsiji", pourio se rei lijenik. Pater Candido se meutim prignuo i opet poloio ruku na mladievu glavu. On je smjesta skoio na noge i ostao uspravno stajati ne miui se. "Ponaaju li se tako epileptiari?" upitao je pater Candido. "Ne, nikada", odgovorio je psihijatar oito zapanjen tim ponaanjem. Egzorcizmi su bili dakako nastavljeni do potpuna izlijeenja mladia koji je godinama bio muen lijekovima i raznim pokuajima lijeenja koji su mu samo nakodili. I upravo je to osjetljiva tema: teki sluajevi zahtijevaju interdisciplinarnu suradnju, o emu u jo posebno govoriti na kraju knjige. Jer trokove zabluda moraju snositi bolesnici koji su u ne ba malo sluajeva bili upropateni pogrenim medicinskim lijeenjem. Ja veoma cijenim znanstvenike koji poznaju granice svoje znanosti, iako nisu vjernici. Meunarodno poznat psihijatar, psihoanalitiar i parapsiholog prof. Emilio Servadio objasnio je 2. veljae 1975. godine na Radio Vatikanu: "Znanost se mora povui pred onim to njezine metode ne mogu objasniti. Ali te se granice ne mogu tono odrediti, jer se ne radi o fizikim fenomenima. Ja vjerujem meutim da svaki svjestan znanstvenik zna kako njegove metode seu samo do izvjesne toke i ne dalje od nje. Sto se tie demonske opsjednutosti, mogu govoriti samo za svoju osobu, ali ne u ime znanosti. ini mi se da su u nekim sluajevima zloa i razorni karakter fenomena takvi da se oni zapravo vie ne mogu brkati s fenomenima to ih strunjaci, kao na primjer parapsiholozi ili psihijatri uvrtavaju u kategoriju 'poltergeista' i slinih. To bi bilo kao da bi se neotesan djeak elio usporediti s kriminalnim sadistom. Tu postoje razlike koje se ne mogu dodue mjeriti mjernim tapom, ali trebao bi ovjek znanosti priznati da su tu na djelu sile koje vie ne potpadaju pod znanost i za koje ona nije ni nadlena". Strah od avla? Odgovor svete Terezije Avilske Protiv neopravdana straha od avla navest u iz ivotopisa sv. Terezije Avilske (poglavlje 25,19-22). To je ohrabrujue mjesto - dokle god mi sami ne otvorimo vrata avlu: "Ako je Bog tako moan kao to znam i vidim, ako demoni nisu nita drugo nego robovi, u to mi vjera zabranjuje sumnjati, to mi oni tada mogu uiniti kad sam sluavka Kralja i Gospodina? Moda zato to se ne osjeam dovoljno snanom da se suprotstavim itavom paklu? Uzela sam u ruku kri i uinilo mi se da mi je Bog dao hrabrost. Ubrzo sam se osjeala tako preobraenom da se nisam bojala boriti sa svima i dovikivati im: "Samo doite blie. Budui da sam sluavka Boja, eljela bih vidjeti to mi moete uiniti!"

I inilo se kao da su me se oni uistinu bojali, jer sam mogla ostati mirna. Otada me nije vie muio nemir, nisam se vie bojala demona i ako su mi se prikazali, nisam ih se vie plaila, ve mi se inilo da su se oni plaili mene. Najvii gospodar svih stvari dao mi je takvu mo nad njima da ih se danas ne bojim vie nego muhe. Oni su zapravo kukavice i odmah gube hrabrost ako vide da ih se prezire. Oni ne napadaju, osim one ljude za koje smatraju da ih mogu lako pridobiti za sebe ili ako to dopusti (Gospodin, da bi njihovi napadi i progoni postali od vee koristi njegovim slugama. Bog eli da se mi bojimo samo onoga ega se treba bojati i da se uvjerimo u to da jedan jedini grijeh moe nanijeti veu tetu nego itav pakao. I upravo je tako. Znate li kada nam zli duhovi utjeraju strah? Kada se brinemo za asti, radosti i bogatstva ovoga svijeta. Ako dakle volimo i slijedimo ono to bismo trebali izbjegavati, predajemo im oruje kojim bismo se mogli braniti i pozivamo ih da se bore protiv nas pomou nae goleme predrasude. Bolno je misliti na to, jer bi ve bilo dovoljno obujmiti kri i prezirati sve drugo iz ljubavi prema Bogu, jer zao duh bjei od takve ljubavi i vjere vie nego mi od kuge. avao koji je prijatelj lai i koji je sam la, ne moe se nikada sloiti s onim koji je na putu istine. No, ako vidi da je um pomraen, tada ga nastoji posve oslijepiti. A ukoliko opazi da je netko posve slijep i nalazi zadovoljstvo u stvarima ovoga svijeta koje su beskorisne i prolazne poput djeijih igraaka, vjeruje da ima posla s djetetom, te postupa s njim u skladu s tim. Tada se avao zabavlja time da takva ovjeka uvijek iznova napada. Svia li se Bogu da ne pripadam takvima, ve njegovom milou smatram mirom ono to jest mir, au ono to jest ast, radou ono to jest radost, a ne suprotno, tada se mogu suprotstaviti svim zlim duhovima i oni e prestraeni pobjei. Ne razumijem strahove onih koji viu: "avao! avao!", dok bi mogli zvati: "Boe! Boe!" i tako ispuniti pakao strahom. Ne znamo li moda da se zli duhovi ne bi mogli ni pomaknuti bez Bojeg pristanka? emu dakle ti besmisleni strahovi? Ja se osobno vie bojim onih koji se panino plae avla nego sama avla, jer on mi ne moe nakoditi, dok oni unose nemir u due, osobito ako su ispovjednici. Radi njih sam morala toliko mnogo godina provesti u tako velikim tekoama da se jo i danas pitam kako mi je uspjelo svladati ih. Hvaljen budi Gospodine koji si mi pruio svoju golemu pomo."

Stranica 5 od 11 Polazna toka Jednog me dana nazvao izvjesni biskup, kako bi me zamolio da egzorciram odreenu osobu. Najprije sam mu rekao neka sam imenuje nekog egzorcista, na to mi je on odvratio da ne moe nai nijednog sveenika koji bi elio preuzeti taj zadatak. Taj je problem veoma rairen. ak ni sveenici ne vjeruju u tu stvar; predloi li im njihov biskup da preuzmu slubu egzorcista, tada osjeaju kao da su na njih krenule tisue avala i odbijaju taj prijedlog. Uvijek iznova ponavljam da se avla moe vie razbjesniti ispovijedanjem, kada mu se otimaju due, nego egzorcizmom, pri emu se njega istjeruje iz tijela. A jo se vie moe avla razbjesniti propovijedima, jer vjera raste iz rijei Boje. Ima li dakle neki sveenik hrabrosti propovijedati i ispovijedati, tada se uope ne bi trebao bojati egzorcirati. Leon Blovje napisao jasne rijei o onim sveenicima koji se usteu provoditi egzorcizam. Citirat u ga iz knjige Il diavolo, monsinjora Carrada Balduccija (1988. god., str. 233): "Sveenici gotovo nikada ne koriste svoju mo kao egzorcista, jer im manjka vjere i radi sebe se boje da e razljutiti avla." To je tako. Mnogi se boje neprilika i zaboravljaju da nam avao ionako ini svako zlo to ga dopusti Bog, jer s njim nema primirja! Zatim autor nastavlja: "Ako su sveenici izgubili vjeru, da naime vie ne vjeruju u svoju sposobnost kao egzorcista, te se njome vie ne slue, tada je to strana nesrea, uasan propust. Posljedica je toga da se navodni histerici -kojima su pretrpane klinike- nepovratno preputaju svojim najgorim neprijateljima." To su grube rijei, ali one su istinite. To je prva izdaja Kristove zapovijedi. Time se vraam na telefonski razgovor s onim biskupom. Otvoreno sam mu rekao da je obvezan sam preuzeti slubu egzorcista ne bude li naao nekog sveenika koji e se prihvatiti tog zadatka. On mi je na to odgovorio naivnom nedunou: "Ja? Ja ne bih znao gdje bih trebao poeti." Tada sam mu rekao ono to je meni rekao pater Candido kad sam trebao zapoeti tu slubu: "Najprije proitajte objanjenja Obrednika, a zatim izgovarajte molitve nad onim koji se eli osloboditi avolskog utjecaja. " To je polazna toka. Obrednik egzorcizama poinje s 21 pravilom. Egzorcist ih mora sve potivati. Pritom ne igra ulogu to ta pravila potjeu iz 1614. godine; to su veoma mudra uputstva koja bi se jo mogla dopuniti, ali koja imaju svoju valjanost jednako kao i do sada. Zatim se egzorcist upozorava da ne smije lakoumno uzeti nazonost avla u dotinoj osobi. Potom dobiva niz uputstava kako moe prepoznati sluaj prave opsjednutosti i kako se mora vladati kao egzorcist. Ali biskupova je nesigurnost ("ne znam gdje bih trebao poeti") opravdana. Kao egzorcist se ne smije improvizirati. Prenijeti taj zadatak obinom sveeniku bilo bi kao da bi se nekom dalo prirunik o kirurgiji i tada oekivalo da obavlja operacije. Mnoge stvari, tovie veina njih, ne ue se iz knjiga ve samo praksom. Unato tome odluio sam zabiljeiti svoja iskustva, iako znam da mi to nee u potpunosti uspjeti, jer jedna je stvar itati o neemu u knjizi, a neto posve drugo sam to vidjeti. Ali barem piem stvari koje se ne mogu nai ni u jednoj drugoj knjizi. U stvarnosti je polazna toka druga. Kad se netko predstavi ili ga predstave roaci ili prijatelji, kako bi bio egzorciran, tada se zapone s ispitivanjem, da bi se ustanovilo postoje li opravdani motivi za provoenje egzorcizma po kojima se moe postaviti dijagnoza ili takvi motivi ne postoje. Tek se potom ponu promatrati simptomi koje navodi sama osoba ili njezini blinji, da bi se zatim promislilo o moguim uzrocima. Poinje se s tjelesnim tegobama. Dva najvie pogoena mjesta u sluaju avolskog utjecaja jesu glava i eludac. Osim jakih glavobolja koje ne reagiraju na lijekove, moe doi i do slabosti ili gubitka pamenja, tako da mladi koji nisu u koli imali nikakvih tekoa, odjednom vie ne mogu uiti i ak moraju prekinuti svoj studij. Obrednik navodi kao sumnjive znakove slijedee vanjske pojave: teno govoriti nepoznate jezike ili ih razumjeti ako ih drugi govore; biti upuen u daleke i skrivene stvari; pokazivati nadljudsku miinu snagu. Takve sam znakove, kao to sam ve rekao, opaao samo tijekom blagoslova (tako mi nazivamo egzorcizme), nikada prije. esto se spominje neobino i nasilno ponaanje. Tipian je znak odbijanja svega svetog; dotine osobe prestanu moliti, iako su to prije inile; ti ljudi vie ne idu u crkvu, u najboljem sluaju

preko volje; oni proklinju i unitavaju svete slike. Gotovo uvijek dolazi do asocijalnog i agresivnog vladanja prema blinjima ili okolini u kojoj oni ive. Susreu se poremeaji svake vrste. Prije odlaska egzorcistu bili su gotovo uvijek obavljeni svi mogui lijeniki pregledi. Odstupanja od toga pravila su veoma rijetka. Tako moe egzorcist bez tekoa o provedenom lijeenju i rezultatima. Drugo je najvie pogoeno mjesto grli eluca, odmah ispod prsne kosti. I tu mogu nastupiti probadajue boli koje ne reagiraju na lijeenje. Tipino je za avolski utjecaj premjetanje znakova bolesti: jednom je njima pogoen eludac, zatim crijevo, potom bubrezi ili jajnici, dok lijenici ne mogu otkriti uzrok, a ni lijekovi ne pomau. Jedan je od kriterija za utvrivanje avolske opsjednutosti neuinkovitost lijekova -gdje egzorcizmi veoma dobro djeluju! Egzorcirao sam djeaka po imenu Marko koji je bio optereen tekom opsjednutou. Bio je dugo vrijeme lijeen u bolnici psihijatrijskim metodama, prije svega muen elektrookovima, a da nije pokazao ni najmanju reakciju. Kad mu je bila propisana kura spavanja, dobivao je tjedan dana sredstva za spavanje koja bi uspavala i slona; ali Marko nije nikada spavao, ni danju ni nou. Umjesto toga hodao je klinikom razrogaenih oiju i poput pijanca. Naposljetku je bio odveden egzorcistu- i odmah pozitivno reagirao. I neobina tjelesna snaga moe biti znak demonske opsjednutosti. Pomahnitali duevni bolesnik moe se obuzdati luakom kouljom, ali opsjednut ovjek ne. On sve rastrga, raskida i lance, kao to Evanelje izvjeuje o opsjednutom iz Gerase. Pater Candido mi je ispriao sluaj mrave i oito slabane djevojke. Tijekom egzorcizma jedva su je mogla drati etvorica mukaraca. Rastrgala je sve lance, pa i iroke kone remene kojima su je pokuali vezati. Jednom je bila debelim uetima privezana za eljezni krevet, ali je iskrivila ipke i slomila eljezo. Pacijent (ili i drugi ako je pod avolskim utjecajem cijela obitelj) esto uje neobine zvukove, korake u hodniku, vrata koja se otvaruju i opet zatvaraju, predmete koji nestaju, a tada se opet pajavljuju na najnevjerojatnijim mjestima, kucanje na zidovima i namjetaju. Da bih otkrio uzrok, pitam uvijek od kada postoje smetnje, jesu li povezane s konkretnim dogaajima, je li opsjednuti posjeivao spiritistike seanse, vraare iz karata ili magiare i -u pozitivnom sluaju- kako su protekli ti posjeti. Ve se dogaalo da je po savjetu nekog znanca bio otvoren jastuk ili mardac i tamo naeni najneobiniji predmeti: konci raznih boja, pramenovi kose, strugotine drva ili eljeza, vjenii ili ispletene vrpce, male lutke, ivotinjske figurice, suena krv, kamenje itd. To su sigurni znakovi za urok. Javi li se na temelju ispitivanja sumnja da postoji utjecaj zla duha, poinje se s egzorcizmom. Sada u iznijeti nekoliko sluajeva pri kojima sam dakako promijenio imena i neke pojedinosti po kojima bi se moda mogle prepoznati osobe o kojima se radi. Neka ena imenom Marta dola je nekoliko puta k meni u pratnji svog supruga, kako bi primila "blagoslove". Dolazila je izdaleka, to ju je stajalo poneto truda, vremena i novca. Martu je mnogo godina lijeio neurolog, ali bez ikakva uspjeha. Poslije nekoliko njezinih dolazaka primijetio sam da mogu nastaviti egzorcizam, iako su nju ve egzorcirali drugi, ali bezuspjeno. Na poetku je pala na pod i inilo se da je bez svijesti. Kad sam nastavio s uvodnim molitvama, ona se uvijek iznova alila: "elim pravi egzorcizam, ne takve stvari." Odmah pri prvom egzorcizmu koji poinje rijeima "Exorcizte", bila je zadovoljna i umirila se. Te su joj rijei bile poznate jo od prijanjih egzorcizama. Zatim se alila na boli u oima, to se zapravo ne dogaa u opsjednutih. Kad je dola sljedei put, nije mogla jasno rei da li joj je moj egzorcizam pomogao ili nije. Prije nego to sam je elio definitivno otpustiti, otiao sam s njom - kako bi bio siguran- i patru Candidu koji je na nju poloio ruku i odmah rekao kako u nju nije uao avao, stoga je to sluaj za psihijatra, a ne za egzorcista. Pierluigi, star 14 godina, bio je za svoju dob visok i debeo. Nije mogao uiti, a uitelji i suuenici su bili oajni, jer se nije ni s kim mogao druiti, a da ne bude nasilan. Jedna je od njegovih osobitosti bila sjesti na pod prekrienih nogu (kada je govorio da glumi "Indijanca"). Tada ga nitko nije mogao podii, jer se inio tekim poput olova. Poput mnogih bezuspjenih lijeenja bio je doveden patru Candidu koji je ustanovio pravu opsjednutost. Neobino je bilo i to da nije dodue bio svadljiv, ali su ljudi u njegovoj okolini postajali nervozni, vikali i gubili ivce. Jednoga je dana tako prekrienih nogu sjedio ispred svoga stana na treem katu kue, tako da drugi stanari gotovo nisu mogli proi mimo njega. Gurali su ga, ali on se nije micao. Odjednom su se svi stanari okupili na stubitu, vikali na njega i ljutito ga grdili. Netko je pozvao policiju, dok su Pierluigijevi roditelji pozvali patra Candida koji je stigao gotovo istodobno s policijom i pokuavao djeaka nagovoriti da ue u stan. Ali policajci (trojica snanih mukaraca) su mu rekli: "Nestanite, veleasni, ovo je neto za nas". No kada su pokuali pokrenuti djeaka, nisu ga uspjeli pomaknuti ni milimetar. Zaueni i oznojeni nisu vie znali to initi. Tada im je pater Candido rekao: "Pobrinite se da svi odu u svoje stanove". I odmah je postalo posve tiho i mirno. On je zatim nastavio: "Vi ete sada sii jedan podest nie i tamo stajati radi sigurnosti". Policajci su ga posluali, a pater Candido je tada rekao Pierluigiju: "Bio si odlian! Nita nisi rekao, a sve si ih drao u ahu. A sada ui sa mnom u stan". Primio ga je za ruku i djeak je posve mirno i zadovoljno pustio da ga odvede roditeljima koji su ga ekali. Egzorcizmi su Pierluigiju donijeli znatno poboljanje, iako jo ne potpuno osloboenje od opsjednutosti. Jedan je od najteih sluajeva kojih se sjeam sluaj dosta poznata mukarca u ono vrijeme koga je godinama egzorcirao pater Candido. I ja sam odlazio u njegovu kuu koju nije mogao napustiti, kako bih ga blagoslivljao. Kad sam obavljao egzorcizam, on nije nita govorio (imao je nijema demona) i nije pokazivao ni najmanju reakciju. Snana se reakcija javila tek kad bih otiao. Tako je bilo svaki put. On je ve bio prilino star i taman jo pravodobno osloboen da posljednje tjedne svoga ivota provede u miru. Jedna je majka bila posve slomljena zbog neobina vladanja svoga sina. On je povremeno poeo bjesnjeti i pritom vikao i psovao kao lud, a zatim, nakon to se umirio, nije se vie sjeao svoga ponaanja. Mladi nije molio i nikada ne bi dopustio da ga sveenik blagoslivlje. Jednoga dana kad je kao obino iao na posao u svom mehaniarskom radnom odijelu, dala je majka drugo odijelo blagosloviti odgovarajuim molitvama obrednika. Kad se on vratio kui, svukao je prljavo odijelo i obukao ono drugo, nita ne slutei. Ali ve poslije nekoliko sekundi bjesno je svukao tu odjeu, formalno je strgnuo s tijela i bez rijei opet obukao radno odijelo. Nita ga nije moglo ponukati da ponovno obue blagoslovljenu odjeu koju je po svoj

prilici mogao razlikovati od svojih ostalih, ne ba brojnih, odjevnih predmeta koji nisu bili blagoslovljeni. Ta je injenica jasno dokazala potrebitost egzorcizma u toga mladia. Dvojica mlade brae eljela su da ih blagoslivljam, jer se zdravstveno nisu dobro osjeali, a osim toga su uli u kui neobine umove koji su ih povremeno uznemiravali tijekom noi. Ja sam ih egzorcirao protiv tih lakih smetnji i savjetovao im da redovito primaju sakramente, da upotrebljabaju egzorciranu vodu, ulje i sol i da usrdno mole. Naposljetku sam ih pozvao da opet dou. Ispitivanje je pokazalo da su smetnje poele kad su roditelji pozvali u kuu djeda koji je dotada ivio sam. On je bio ovjek koji je neprestano psovao, sve i svakoga grdio i proklinjao. Katkad je dovoljna u kui jedna osoba koja psuje da bi avolskom nazonou nakodila cijeloj obitelji. Taj je sluaj bio dokaz za to. Isti zao duh moe biti nazoan u vie osoba. Tako smo jednom imali sluaj djevojke Pine. Zao duh je dao na znanje da e slijedee noi otii. Pater Candido je zamolio za pomo vie egzorcista, pa i jednog lijenika, jer je znao da zli duhovi u takvim sluajevima gotovo uvijek lau. Opsjednutu su djevojku poloili na dugi stol, s koga je ona uvijek iznova padala na pod kad se micala, ali inilo se da je pri padu dri neka nevidljiva ruka, jer se nikada nije povrijedila. Nakon to su je egzorcisti izmuili itavu veer i pola noi, odluili su odustati. Slijedeeg je jutra pater Candido egzorcirao djeaka od 6-7 godina, Zao duh u tom djetetu rugao se patru: "Ove ste noi mnogo radili, ali niste nita postigli. To je naa zasluga; i ja sam u tome sudjelovao". Kad je pater Candido jednom egzorcirao neku djevojicu, pitao je zla duha za njegovo ime. Odgovor je bio: "Zabulon". Na kraju egzorcizma poslao je djevojicu da moli pred tabernakulom. Tada je dola na red druga djevojica, a pater je i opet pitao zlog duha kako mu je ime. Odgovor je opet glasio: "Zabulon". Pater Candido je zatim rekao: "Jesi li ti isti onaj koji je bio u drugoj djevojici? Zahtijevam neki znak. Zapovijedam ti u ime Boje da se vrati onoj koja je prije bila tu". Dijete je plakalo i urlikalo, a tada je odjednom zautjelo i umirilo se. Umjesto toga uli su nazoni kako plae i urlie dijete pred tabernakulom. Potom je pater Candido naloio: "Vrati se ovamo!". Tada je nazona djevojica opet poela s urlanjem, dok je ona druga opet molila. Takvi dogaaji jasno dokazuju opsjednutost. Opsjednutost se dakle dokazuje i posve odreenim odgovorima, prije svega ako oni dolaze od djece. Pater Candido je elio nekom jedanaestogodinjem djeaku postaviti teka pitanja kad je prepoznao nazonost avla u njemu. Pitao ga je: "Na zemlji postoje veliki znanstvenici, najvie inteligencije, koji poriu postojanje Boga, kao i vae postojanje. to kae na to?" Dijete je odmah odgovorilo: to to znai najvia inteligencija? To je najvea glupost!" A pater Candido je aludirajui na zle duhove dodao: "Drugi svjesno poriu Boga itavom svojom voljom. Tko su oni?" Opsjednuti je djeak ljutito poskoio: "Pazi! Misli na to da smo mi eljeli dobiti natrag svoju slobodu, pa i od njega. Stoga smo mu zauvijek rekli ne". Tada je egzorcist nastavio: "Objasni mi kada ima smisla osloboditi se Boga kad bez njega nisi nita. To je kao kad bi se nitica u broju 10 eljela odvojiti od jedinice. Kakav bi bio uinak toga? Kakva bi bila korist od toga? Zapovijedam ti u ime Boga: Kai mi to si pozitivno postigao? Hajde, govori!" Djeak se tada sav iskrivio pun mrnje i straha, poeo pljuvati, strano urlati nezamislivo za dijete od jedanaest godina! - i rekao: "Ne ispituj me toliko! Ne ispituj me toliko!" Mnogi se pitaju moe li se biti siguran da tu govori avao. U opisanom sluaju bez sumnje. A evo jo jednog sluaja. Pater Candido je jednoga dana egzorcirao sedamnaestogodinju seosku djevojku koja je bila naviknuta govoriti narjejem i stoga loe poznavala knjievni jezik. Bila su nazona jo dvojica sveenika koji su neumorno postavljali pitanja kad su opazili nazonost avla. Dok je pater Candido nastavio izgovarati latinske formule, izmeu toga je na grkom govorio: "uti, prestani!" Djevojka ga je odmah upitala: "Zato mi zapovjeda da utim? Reci to radije onoj djevojci koja me neprestano ispituje!" Pater Candido je esto presluavao avla u osobama svake dobi. Ali on rado izvjeuje o ispitivanjima djece, jer kad ona daju odgovore koji oito ne odgovara njihovoj dobi, tada je jasno da je u njima avao. Jednoga je dana pitao trinaestogodinju djevojicu: "Dvojica neprijatelja koji su se za ivota nepomirljivo mrzili, ponovno se sretnu u paklu. Kako se oni slau, jer sada moraju cijelu vjenost biti zajedno?" odgovor je glasio: "Kako si ti glup! Tamo dolje ivi svaki prignut nad samim sobom i muen grizodujem. Ne postoje meusobne veze. Svatko se nalazi u potpunoj samoi, kako bi alio zbog zla to ga je poinio. Tamo je kao na groblju".

Prvi "blagoslovi" U pacijenata kojima se bavimo mi egzorcisti iznimno je korisno upotrebljavati uljepavajui govor. Tako ja egzorcizme uvijek zovem blagoslovima, a utvrenu nazonost avla negativnou Zloga. A dobro je i to to su molitve na latinskom, prije svega zato to se ne smiju upotrebljavati izrazi koji bi mogli pacijenta prestraiti i tako negativno djelovati na egzorcizam, jer ih pacijent moe pogreno shvatiti odnosno sebi protumaiti. Ima ljudi koji misle da su opsjednuti avlom, iako to u mnogo sluajeva zapravo nisu. Za njih je u njihovu stanju zbunjenosti injenica da dobivaju egzorcizam zapravo dokaz njihove opsjednutosti. Tada ih vie nitko ne moe uvjeriti da nije tako. Stoga dokle god ne poznajem dobro neku osobu, dajem samo blagoslove, iako sam doao provesti egzorcizam. esto dajem jednostavno bolesniki blagoslov iz Obrednika. Potpun se sakrament sastoji od vie uvodnih molitava nakon kojih slijede tri stvarna i prava egzorcizma. Oni su razliiti i logino vode k osloboenju. To to su oni ve stari - potjeu naime s poetka 17. stoljea-, ne igra nikakvu ulogu. Oni su rezultat duga iskustva. Njihovi su ih autori iskuali i tono prosudili kakav bi otpor mogle rijei izazvati u opsjednutih. Postoje dakako manje nepotpunosti koje smo meutim pater Candido i ja u meuvremenu dopunili. Tako su na primjer nedostajala zazivanja Majke Boje. Mi smo ih dodali u sva tri egzorcizma, pri emu smo se posluili rijeima koje su bile koritene u egzorcizmu pape Lava XIII. A tu nema nekih bitnih pogreaka. Ve sam rekao da egzorcizam moe trajati nekoliko minuta, ali i sati. Kad se neka osoba prvi put egzorcira preporuivo je biti kratak, ak i ako je od poetka jasna nazonost avla. Tada je dovoljno samo nekoliko uvodnih molitava i jedan od tri egzorcizma. Ja obino uzimam prvi koji daje i priliku za pomazanje. Obrednik ne kae nita o tome - kao ni o mnogim drugim stvarima o kojima tu govorimo-, ali po iskustvu je uporaba katekumenskog ulja skupa s formulom "Sit nominis tui signo famulus tuus munitus" veoma uinkovita. Demon se pokuava sakriti, kako ne bi bio otkriven i istjeran. Stoga se moe dogoditi

da na poetku ne daje ili slabo daje naslutiti svoju nazonost. Ali tada ga snaga egzorcizma prisili da izae iz skrovita. A postoje razne metode da bi se on namamio; njima pripada i pomazanje. Obrednik ne propisuje tono kako se treba drati egzorcist. Neki ostanu stajati, drugi sjede, neki desno od opsjednutog, drugi lijevo ili iza njega. Propisano je samo to da se pri rijeima "Ecce crucem Domini" jedan kraj tole poloi na pacijentov zatiljak, a jedna sveenikova ruka na njegovu glavu. Primijetili smo da je avao veoma osjetljiv to se tie pet osjetila, a to se osobito odnosi na oi. Stoga pater Candido i njegovi uenici obiavaju lagano staviti dva prsta na pacijentove oi i podizati mu kapke na odreenim mjestima molitava.Oi su u sluaju opsjednutosti gotovo uvijek posve bijele, tako da se jedva mogu vidjeti zjenice. A esto se egzorcist mora posluiti drugom rukom da bi ustanovio jesu li se zjenice pomaknule prema gore ili prema dolje. Jer poloaj zjenica je naime vaan, kako bi se utvrdila vrsta zla duha i nain njegova utjecaja. U veoma se mnogo sluajeva moe primijetiti da su zli duhovi uvijek podijeljeni u dvije kategorije. Ako su zjenice gore, radi se o korpionima, ako su dolje o zmijama. Voa korpiona je Lucifer (ime nije biblijsko, ali ukorijenjeno u tradiciji), a zmija sotona koji ima mo i nad Luciferom (s kojim moe biti i istovjetan), te drugim demonima. Treba napomenuti da je pojam "avao" u Bibliji zapravo druga oznaka za sotonu dok je demon razliit od toga. Jo jedno ime za sotonu je Belzebul. Mnogi smatraju da je i Lucifer oznaka za sotonu. Ja ne bih elio poblie ulaziti u to; to su po mome iskustvu dva razliita demona. Demoni su veoma krti na rijeima. Oni se moraju prisiliti da govore i ine to samo u najteim sluajevima prave opsjednutosti. Ali katkad su spontano veoma brbljavi. To je tada trik da bi zbunili egzorcista ili ga odvratili od vanih pitanja. Pri ispitvanju je veoma vano drati se Obrednika: ne postavljati samo radoznala i nekorisna pitanja, ve pitati za ime, koliko je demona nazono, kada je i kako demon uao u tijelo i kada e ga napustiti. Ako se nazonost demona moe pripisati uroku, mora se pitati kako je dolo do tog uroka; ali ako se moe pripisati skrivenom fetiu, mora se saznati gdje se on nalazi, kako bi se s nunim oprezom spalio. U sluaju nazonosti demona ona se oituje s malo znakova - ili u iznimnim sluajevima uslijedi neoekivana eksplozija. Egzorcist upoznaje malo pomalo snagu i teinu zla: da li se radi opsjednutosti, uznemiravanju ili opsesiji, da li je zlo tek povrno ili ve duboko ukorijenjeno. O tim pitanjima postoji na alost malo literature. Ja imam slijedee kriterije: ako neka osoba tijekom egzorcizma (to je trenutak kada je demon snagom egzorcizma najvie prisiljen napustiti svoje skrovite; on moe dakako napadati osobu i u drugim trenucima, ali to nije tada tako ozbiljno) zapade u stanje potpuna transa i pritom govori i udara oko sebe, to znai da demon govori kroz njezina usta i slui se njezinim udovima, a ta se osoba na kraju egzorcizma vie niega ne sjea, tada se radi o opsjednutosti avlom. Drugim rijeima, ta osoba ima u sebi demona koji se tu i tamo koristi njezinim udovima. Ali ukoliko osoba koja tijekom egzorcizma pokazuje znakove demonskog utjecaja, ne izgubi posve svijet i na kraju se jo jasno sjea onoga to je osjeala i inila, tada se radi o avolskom uznemiravanju, to znai da avao nije stalno u tijelu te osobe, ve je napada s vremena na vrijeme i uzrokuje tjelesne i duevne poremeaje. Postoje dakako iznimke koje odstupaju od pravila. Ovdje ne bih elio opirnije govoriti o treem obliku, osim opsjednutosti i uznemiravanja, naime o avolskoj opsesiji koja moe dotinog ovjeka muiti prije svega nou, ali i neprekidno. Vano je da je lijeenje u svim tim sluajevima jednako: molitva, primanje sakramenata, post, kranski nain ivota, ljubav prema blinjemu, egzorcizmi. Radije u rei neto vie o opim poremeajima koji mogu uputiti na demonsko porijeklo, iako se ne radi uvijek o takvom zlu. Oni nisu dovoljni za dijagnozu, ali mogu pomoi da se ona lake postavi. Demoni su skloni tome da ovjeka napadaju na pet podruja: zdravlje, osjeaji, poslovi, ivotna radost, elja za smru. Zdravlje: avao moe uzrokovati tjelesne i duevne bolesti. Ve sam prije upozorio na dva od onih najee napadanih mjesta: glavu i eludac. Te su smetnje i bolesti stalni. Drugi su prolazni, a katkad nastupaju i samo tijekom egzorcizma. Najee se radi o oteklinama, ranama, gnojnim irevima itd. Obrednik preporuuje da se nad njima naini znak kria i ta mjesta pokrope posveenom vodom. esto sam vidio uinke ve samo ako se na njih poloi tola, a iznad njih stavi ruke. K meni su ve dolazile i ene koje su bile oajne, jer su zbog boli i medicinskog nalaza trebale biti podvrgnute operaciji ciste na jajniku. Poslije blagoslova su boli nestale, a ponovnim se pregledom nije vie moglo ustanoviti postojanje ciste, tako da je operacija bila otkazana. Pater Candido ima dug popis bolesti koje su poslije njegovih blagoslova bile izlijeene, meu njima i tumori na mozgu, u koje lijenici uope nisu sumnjali. Takve se stvari mogu dakako dogoditi samo osobama u kojih su bile ustanovljene negativnosti i u kojih postoji sumnja da bolest ovisi o avlu. Osjeaji: avao moe izazivati nepodnosiva gnuanja, ak i od veoma voljenih osoba. Tako se slamaju brakovi, raskidaju zaruke i zbog nevanih razloga nastaju estoke svae u obiteljima gdje se u stvarnosti svi vole. Razbijaju se prijateljstva, a osjeajno poremeena osoba dobiva dojam da vie nije poeljna ni u jednoj sredini i da se mora od svih odijeliti. Sve vie jaaju osjeaji nerazumijevanja, neljubaznosti; takav ovjek pati od potpunog pomanjkanja osjeaja, a posljedica je toga nesposobnost za enidbu. A nije rijetka ni sljedea situacija: tek to je prijeteljska veza prerasla u ljubav koja je moda ve bila i javno priznata, sve se bez razloga raspline poput dima. Poslovi: tu se utjecaj avla oituje na primjer u nemogunosti da se nae posao. Iako je radno mjesto ve gotovo sigurno, iz neshvatljivih razloga ne bude nita od toga. Ili su takve osobe nale posao, ali ga iz nerazumnih razloga napuste. S mukom nau drugi posao, ali tada ili ne odu na razgovor, kako bi se predstavile ili i taj posao napuste s lakomislenou koja se njihovim blinjima ini nesavjesnom i nemoralnom. Ja sam poznavao veoma imune obitelji koje je iz ljudski neobjanjivih razloga snala najgora nesrea. Ponekad se radilo o velikim tvorniarima u kojih je iz neobjanjivih razloga sve propalo. U drugim su sluajevima veliki poduzetnici uinili glupe pogreke i tako zapali u goleme dugove. Ili trgovci koji su vodili dobro posjeivane trgovine, morali su odjednom ustanoviti da im vie nitko ne dolazi u trgovinu. Tu se dakle radi zapravo ili o nemogunosti da se nae neki posao ili o srozavanju iz normalnog ekonomskog stanja u siromatvo, iz intenzivnog rada u nezaposlenost. A uvijek bez pojmljivih razloga. ivotna radost: tjelesne muke, osamljenje i ekonomsko propadanje ine ovjeka pesimistinim, tako da ivot gleda jo samo negativno. Takva osoba izgubi svaki optimizam i svaku nadu; ivot joj se ini mranim, bezizlaznim, nepodnosivim.

elja za smru: to je cilj to ga je sebi postavio avao: natjerati ovjeka u oaj i samoubojstvo. Ali tu bih elio neto razjasniti: onaj koji sebe stavi pod zatitu Crkve, pa bilo to i samo jednim jedinim blagoslovom, ne dolazi vie u obzir za ovu petu toku. ovjek ima osjeaj kao da je ivnuo kad Gospodin kae sotoni s obzirom na Joba: "Nek ti bude! U tvojoj je ruci; ivot mu samo sauvaj!" (Job 2,6) Mogao bih ispriati itav niz pria u kojima je Gospodin na udesan nain ouvao ovjeka od samoubojstva. U tih se pet toaka mnogi slau sa mnom, iako s malim razlikama. Ponavljam da ti fenomeni mogu biti posljedica avolskog utjecaja, ali mogu imati i druge uzroke. Samo oni nisu dovoljni da bi se utvrdilo je li neka osoba opsjednuta avlom ili je pod njegovim utjecajem. U vezi s petom tokom, eljom za smru i pokuajima samoubojstva, dakle najozbiljnijom tokom, elio bih navesti barem dva primjera. Sjeam se sluaja medicinske sestre koja je u tekoj krizi eljela u afektu poiniti nepromiljeno djelo. Kad je trebala obaviti transfuziju krvi, naumila je ubrizgati pogrenu krvnu grupu, tako da bi bolesnik umro, a ona bila uhiena. Na taj bi nain nala zatitu u zatvoru. Uinila je to je naumila i bila vrsto uvjerena daje za transfuziju upotrijebila krivu krvnu grupu. Povukla se u svoju malu sobu i ekala na uhienje, ali sati su prolazili, a da se nita nije dogodilo. Transfuzija je naime veoma dobro uspjela (nitko ne zna to se zapravo dogodilo) i medicinska se sestra pokajala zbog svoje gluposti. Giancarlo, stasit mladi od 25 godina, izgledao je pun zdravlja i ivotne radosti. On je imao meutim "podstanara" koji ga je muio na najgori nain. Egzorcizmi su mu donijeli neto olakanja, ali premalo. Jedne je veeri odluio okonati svoj ivot, kao ve nekoliko puta prije. Hodao je du prometne eljeznike pruge i najednom irokom zavoju legao na tranice jednog od dvaju kolosijeka. etiri do pet sati ostao je u tom neudobnom poloaju, zatien samo vreom za spavanje. Prolo je vie vlakova u oba pravca, ali svi na drugom kolosijeku i nije ga primijetio ni jedan vlakovoa ili eljezniar. To su injenice; ja ne mogu za to dati prirodno objanjenje. Pitao sam patra Candida je li tijekom dugogodinjeg obavljanja svoje slube imao sluajeve samoubojstva u osoba koje je upravo egzorcirao. Imao je samo jedan jedini takav sluaj: neka je djevojka iz Rima dola k njemu radi egzorcizma, jer ju je zadesila teka opsjednutost avlom. On je zaista uspio u nje postii poboljanje, iako je borba protiv misli o samoubojstvu bila veoma muna. I majka koja je mislila da ki samo glumi opsjednutost i zbog toga je grdila, dola je patru Candidu. Pred njim se pokazala kao da ju je uvjerio u ono to joj je rekao, ali zapravo nije bilo tako. Jednog dana povjerila je djevojka majci kako stalno dolazi u iskuenje da se ubije. Majka je tada napravila uobiajenu scenu: "Ti si fiksirana, nita ne valja, uope se ni ne moe ubiti. Hajde, pokuaj!" Uz te je rijei irom otvorila prozor - i djevojka je skoila i bila na mjestu mrtva. To je jedini sluaj samoubojstva neke osobe koju je pater Candido upravo egzorcirao. Ali tu je bila kriva majka koja je ve prije grijeila prema svojoj keri. Ve sam govorio o trajanju egzorcizma i o nepredvidivosti vremena koje je potrebno do konanog oslobaanja od opsjednutosti. Aktivna je suradnja pacijenta veoma vana, ali ipak se katkad postigne samo poboljanje, a ne izlijeenje. Pater Candido je jednoga dana egzorcirao visokog, debelog mladia, to egzorcista uvijek stoji mnogo znoja, jer je za to potrebna i vea fizika snaga. Tako neto nalikuje pravom rvanju. Mladi je odmah na poetku rekao patru: "Ne znam je li dobro da me danas egzorcirate. Imam osjeaj da u Vam nanijeti bol." I uistinu je to bio pravi dvoboj s neizvjesnim ishodom. Odjednom je mladi pao na pod, a pater Candido na njega. On mi je kasnije smijeei se rekao: "Da je u tom trenutku netko uao, ne bi mogao prepoznati tko je egzorcist, a tko opsjednuti." Pater se zatim oporavio i egzorcizam priveo kraju. Poslije nekoliko mu je dana pater Pio, mistiar bogato obdaren milostima poruio: "Ne gubi vrijeme i snagu s tim mladiem. Sve je to uzaludan trud." Pater Pio je svojim darom vienja due shvatio da se u tom sluaju ne moe nita postii. I injenice su to potvrdile. Ovdje bih jo elio dodati jedno zapaanje: avolska opsjednutost nije zarazna bolest, ni za rodbinu ni za okolinu, pa ni za mjesta gdje se provode egzorcizmi. Vano je jasno rei tu injenicu, jer mi egzorcisti katkad nailazimo na velike tekoe pri traenju mjesta gdje moemo davati taj sakramental. esto smo odbijani, jer se ljudi boje da bi se dotino mjesto moglo "zaraziti". Barem bi sveenici trebali znati da nazonost opsjednutih i egzorcizmi koji se provode nad njima nemaju nikakvih djelovanja na mjesto i osobe koje tamo stanuju. Moramo se meutim kloniti grijeha; okorijeli grenik, ovjek koji stalno nekoga psuje i proklinje, moe nakoditi svojoj obitelji, radnim mjestima i mjestima koja posjeuje. Sada u prikazati nekoliko sluajeva; to nisu najgori sluajevi to sam ih doivio, ve prije tipini, oni koji se esto dogaaju. Anna Maria, esnaestogodinja djevojka, bila je uznemirena, jer je ve neko vrijeme imala tekoa s uenjem (to nije bio sluaj nikad dotada), a osim toga ula u kui neobine umove. Dola je k meni s roditeljima i sestrom. Blagoslovio sam je i pritom opazio male znakove negativnog optereenja. Tada sam blagoslovio majku koja se alila na neke potekoe. Kad sam joj poloio ruke na glavu, vrisnula je i kliznula sa stoca na pod. Vidjevi to, poslao sam obje keri van iz prostorije i nastavio s egzorcizmom uz sudjelovanje supruga. Majka je bila mnogo vie optereena avolskim utjecajem nego ki. Za Anna-Mariju bila su dovoljna tri blagoslova. To je uistinu bio lagan sluaj koji je bio brzo izlijeen. Za majku sam trebao nekoliko mjeseci tijekom kojih sam je jednom tjedno egzorcirao sve dok nije bila posve izlijeena. Naposljetku je sve to trajalo znatno krae nego to se pretpostavljalo na temelju reakcija na prvi blagoslov. Johannu, tridesetogodinju enu, majku triju djece, poslao je k meni njezin ispovjednik. Ona se alila na glavobolje, eluane boli i napadaje nesvjestice, iako su joj lijenici pismeno potvrdili dobro zdravstveno stanje. Posve je polako izilo na vidjelo zlo, dakle nazonost triju zlih duhova koji su uli u nju s tri razliita uroka. Najjai je urok bio onaj neke djevojke koja se prije Johannina vjenanja silno nadala da e se udati za njezina zarunika. U obitelji se mnogo molilo, to je olakalo egzorcizme. Dvojica su demona izala veoma brzo, dok je trei bio uporniji. Gotovo tri godine trajali su tjedni blagoslovi. Marcella, plavokosa devetanestogodinja djevojka ohola i drska dranja, dola je po dogovoru k meni i alila se na probadajue eluane boli i svoje ponaanje kojim nije mogla vladati ni kod kue ni na radnom mjestu. Davala je naime agresivne i otre odgovore ne mogavi se svladati. Lijenici nisu ustanovili nikakvu bolest. Kad sam joj na poetku blagoslova poloio ruke na vjee, bile su joj oi posve bijele, zjenice sputene prema dolje i gotovo se vie nisu vidjele. Ona se osim toga poela ironino smijati. Nisam imao vremena razmisliti je li to bio sotona, a ve sam uo rijei: "Ja sam sotona." I opet se nasmijala. A tada je posve polako jaala svoj molitveni ivot, redovito primala priest, svakodnevno molila krunicu i svaki se

tjedan ispovijedila. (Ispovijed je mnogo jaa od jednog egzorcizma!) Njezino se stanje sve vie poboljavalo; samo ako je usporila ritam molitve, doivjela je recidiv. Tako je nakon samo dvije godine bila izlijeena. Josip, 28 godina, doao je k meni u pratnji svoje majke i svojih sestara. Odmah sam vidio da je doao samo da bi ugodio svojim blinjima. Smrdio je po dimu, uzimao droge, trgovao drogama i stalno psovao. Tu je bilo besmisleno govoriti o molitvi i sakramentima. Pokuao sam ga okrenuti dobru, kako bi dragovoljno prihvaao moje blagoslove. Ali to je kratko trajalo. Sotona se odmah javio veoma agresivno i okonao seansu. Kad sam Josipu rekao to mu je, odgovorio mi je: "To sam ve znao i veoma sam zadovoljan radi toga. Sa sotonom mi je dobro." Tog mladia nisam vie nikada vidio. Sestra Angela je ve bila u veoma jadnom stanju kad je dola k meni. Iako je jo bila veoma mlada, vie gotovo nije mogla govoriti, a jo manje moliti. Cijelo je njezino tijelo teko trpjelo i na njemu vie nije bilo mjesta koje nije boljelo. Stalno su joj bile u glavi kletve, a i druge su sestre ule neobine umove. Poetak itavog zla bilo je prokletstvo to gaje nad njom izrekao neki neasni sveenik. Sestra Anela je rtvovala sve svoje muke za dobro svoje kongregacije. Poslije mnogih egzorcizama koji su joj donijeli izvjesno olakanje, bila je premjetena u drugi grad. Nadam se daje nala nekog drugog egzorcista, da bi se nastavilo oslobaanje od opsjednutosti. elio bih prikazati jedan od najgorih sluajeva prokletstva itave jedne obitelji. Otac, uspjeni trgovac, odjednom -iz neobjanjivih razloga- nije vie imao narudbi. Njegovo je skladite bilo puno robe, ali k njemu nije vie dolazio nijedan kupac. Kad mu je jednom napokon uspjelo prodati odreenu koliinu, teretno je vozilo stalno imalo kvarove i roba se pokvarila jo prije nego to je stigla na odredite, tako daje kupoprodajni ugovor postao nevaeim. Drugi put je taj trgovac s mnogo muke sklopio novi posao, ali kad je dolo teretno vozilo, nije nitko mogao otkljuati bravu na vratima skladita; tako je i taj posao propao. U isto je vrijeme njegovu udanu ker napustio suprug, a zaruenu ker zarunik, iako je uskoro predstojalo vjenanje i bio potpuno namjeten novi stan. Tada je bilo dakako jo i sluajeva bolesti u kui, kao to se dogaa gotovo uvijek u takvim situacijama. Svi su bili bespomoni. U tom sam sluaju isto tako preporuio molitvu, redovito primanje sakramenata i kranski nain ivota, ali sam sve lanove obitelji i blagoslovio. Potom sam egzorcirao kuu i oevu radionicu u kojoj sam i itao misu. Poslije godinu dana pokazali su se prvi rezultati i polako je dolazilo do poboljanja. To su doista grube kunje vjere i ustrajnosti! Antonia, djevojka dvadesetih godina, dola je k meni u pratnji oca, slastiara. Djevojka je tada vjerovala daje vidovnjakinja; ula je nepoznate glasove i nije vie mogla spavati ni raditi. Oca su muile eluane boli kojih ga nisu mogli osloboditi ni lijenici ni lijekovi. Kad sam ker blagoslovio, opazio sam u nje laku optereenost utjecaja zla duha. Rekao sam joj daje toga mogu rijeiti sa samo nekoliko blagoslova, pod uvjetom da ne bude nepredvienih iznenaenja. Ali kad sam blagoslovio oca, on je zapao u stanje transa, u kome je meutim ostao nijem i nepomian. Kad je opet doao k sebi, vidio sam da se niega ne moe sjetiti. Keri sam savjetovao da ne kae ocu to se dogodilo, kako se ne bi prestraio, ali neka oboje opet dou. Kerka se nije kod kue mogla svladati i sve je ispriala ocu. On se prestraio zbog toga to je pao u trans i otiao magiaru! Od osobe ijim su posredovanjem njih dvoje doli k meni saznao sam da su loe, ali k meni nisu vie nikada doli. uo sam i o drugim ljudima koji su bili razoarani dugim procesom lijeenja i radi toga se obratili magiaru - s loim posljedicama. Bog nas je stvorio slobodnima, pa smo tako slobodni i da sebe upropastimo.

Stranica 6 od 11 Kako se ponaa demon? Da odmah kaem: Zao duh ini openito sve da ne bude otkriven, krtari na rijeima i slui se svakim sredstvom, kako bi obeshrabrio pacijenta i egzorcista. Radi boljeg razumijevanja podijelit u to ponaanje u etiri faze: prije nego to je on otkriven, tijekom egzorcizma, kratko prije nego to napusti rtvu i poslije osloboenja. Ali nikad ne postoje dva jednaka sluaja. Vladanje avla je uvijek razliito i nije predvidivo. Dakle, ono to u tu opisati samo su odreeni naini ponaanja koji su esti. 1. Prije nego to demon bude otkriven. Demon izaziva tjelesne i duevne potekoe zbog kojih se oboljeli i lijei kod lijenika od kojih nijedan ne nasluuje pravi uzrok bolesti. Lijenici katkad dugo lijee i iskuavaju razne lijekove koji uvijek ostaju bez uinka. Zbog tog je razloga uobiajeno da pacijenti esto mijenjaju lijenike i prigovaraju im da ne razumiju njihovu bolest. Mnogo je tee lijeenje psihikih bolesti. Strunjaci esto ne mogu nita ustanoviti (to se esto dogaa i pri fizikim tegobama), tako da tada dotina osoba u oima svojih blinjih vai kao "umiljeni bolesnik". Za te je bolesnike teko optereenje to to ih drugi ne razumiju i ne vjeruju im. Nakon to su uzalud kucali na vrata slubene medicine, gotovo uvijek potrae prije ili kasnije nekog lijeitelja ili jo gore magiara, vraara i fetiista. Onaj koji se obrati egzorcistu (po savjetu prijatelja, veoma rijetko sveenika), obino je ve prije posjetio niz lijenika i tada bio razoaran; ali u mnogim je sluajevima ve bio i kod magiara i slinih. Pomanjkanje vjere povezano s velikom uzdranou Crkve na tom podruju -koja se ne moe opravdati-, ine razumljivim takvo vladanje. esto je sretna sluajnost ako se nekome preporui odlazak egzorcistu. Moramo znati da demon ni u sluajevima potpune opsjednutosti (o kojima on sam govori i postupa posve na svoju ruku) ne djeluje bez prestanka, ve mijenja svoje akcije (takve se promjene tada openito nazivaju "krizama") s duim ili kraim stankama za odmor. Osoba koja je pod njegovim utjecajem moe obavljati svoj posao ili studirati -osim u posve tekim sluajevima- i prema vani izgladiti posve normalno, ali jedino ona sama zna koliko je napora zapravo to stoji. 2. Tijekom egzorcizma. Demon ini u naelu sve da ne bude otkriven ili da barem prikrije teinu opsjednutosti, iako mu to uvijek ne uspijeva. Katkad biva prepoznat zahvaljujui snazi egzorcizma ve pri prvoj molitvi. Ali ponekad je potrebno vie egzorcizama. Sjeam se nekog mladia koji je pri prvom blagoslovu pokazao tek malo sumnjivih znakova. Mislio sam kako je to lak sluaj, kako u ga uspjeno rijeiti ovim i jo pokojim blagoslovom. Slijedei je put poeo bjesnjeti, galamiti i

udarati oko sebe i ja sam mogao zapoeti s pravim egzorcizmom tek nakon to su ga etvorica snanih mukaraca uspjela vrsto drati. U drugim se sluajevima mora priekati Boji as. Mislim na jednu osobu koja je bila kod vie raznih egzorcista-, pa i kod mene-, a da oni nisu mogli ustanoviti neto osobito. A tada se odjednom pokazao avao u svom pravom obliju i otada se moglo uinkovito nastaviti s radom na tom sluaju sve do osloboenja te osobe. U nekim sluajevima pokae demon svu svoju snagu, ve pri prvom ili dugom blagoslovu, a ta snaga varira od osobe do osobe. U drugim se sluajevima simptomi pojaavaju. Ima opsjednutih i onih pod avloskim utjecajem koji svaki put navode nove tegobe. Stjee se dojam da itavo zlo koje se krije u njima mora malo pomalo izii na vidjelo kako bi se moglo ukloniti. Demon reagira na veoma raliit nain na molitve i zaklinjanja. On esto prisiljava sebe da se ini ravnodunim, ali zapravo trpi i trpi sve vie to se vie blii osloboenje opsjednutog. Neki opsjednuti uporno ostaju nepomini i nijemi, a na podraaje reagiraju samo oima. Drugi se opiru i mora ih se vrsto drati da ne bi sebe povrijedili. Neki opet jauu, osobito kad se stola pritisne na bolno mjesto - kako pouava obrednik - ili kad se iznad nje naini znak kria ili se ona pokropi blagoslovljenom vodom. Tek malo njih bjesni i vie i njih moraju roaci ili pomagai vrsto drati. Demoni su obino suzdrivi pri govoru. Obrednik stoga upozorava da se ne postavljaju pitanja iz radoznalosti, ve da se pita samo ono to koristi lijeenju. Najprije se pita za ime. Za demona koji se nerado oituje znai otkrivanje svoga imena svakako poraz. A ako ga je rekao, tada se pri svim sljedeim egzorcizmima protivi ponoviti ga. Zatim se pita avao koliko je demona nazono u tijelu. Moe ih biti mnogo ili malo, ali uvijek postoji voa koji ima ime navedeno na poetku. Ima li demon ime iz Biblije ili sauvano predajom (na primjer Sotona, Belzebul, Lucifer, Zbulon, Meridiano, Asmodai), tada se radi o vanom demonu koji se teko pobjeuje. Ali ta teina ovisi i o snazi kojom je demon zadobio neku osobu pod svoju vlast. Ako je u tijelu vie demona, tada je voa uvijek taj koji odlazi posljednji. Teina opsejdnutosti pokazuje se i u reakciji demona na spominjanje svetih imena. avao obino ne izgovara takva imena, a ni ne moe ih izgovoriti. On ih nadomjeta drugim izrazima: "On" oznaava Boga ili Isusa, "Ona" Majku Boju. Katkad on kae "tvoj voa" ili "tvoja gospoa", da bi tako imenovao Isusa ili Mariju. Ako je opsjednutost veoma jaka i demon ima visok poloaj (ponavljam da demoni zadravaju poloaj koji su imali kao aneli), tada je mogue da on izgovori Boje i Bogorodiino ime, ali uvijek skupa sa stranim kletvama. Mnogi vjeruju - iz meni nerazumljivih razloga -, da su zli duhovi brbljavi. To nije tono. Demoni ne vole govoriti, a ukoliko neki put i ponu brbljati, tada govore prljave stvari, kako bi zbunili egzorcista i izbjegli njegova pitanja. Ali postoje i iznimke. Jednom je pater Candido pozvan da pribiva egzorcizmu nekog sveenika koji se hvalisao kako ne vjeruje u zle duhove. Sveenik se dodue odazvao pozivu, ali se ponaao na preziran nain, skrstio ruke, nije molio s patrom Candidom (to nazoni uvijek moraju initi) i ironino se smijekao. Odjednom mu se obratio demon: "Ti kae da ne vjeruje u mene. Ali vjeruje u ene, da, u njih vjeruje. I te kako vjeruje u njih!" Postien se sveenik posve tiho povukao i kad je stigao do vrata, urno je nestao. Drugi put je demon izbrbljao grijehe, kako bi obeshrabrio egzorcista. Pater Candido je egzorcirao nekog mladia koji je u sebi imao zvijer. Demon ga je pokuao obeshrabriti: "Zar ne vidi da s ovim ovdje gubi vrijeme? On nikada ne moli, redovito svraa u... vara ..." A zatim je uslijedila druga lista grijeha. Na kraju egzorcizma predloio je pater Candido mladiu da se na uobiajeni nain ispovijedi. Ali on nije elio ni uti za to. Morao je biti gotovo nasilu uguran u ispovjedaonicu i tada je odmah rekao da nema to ispovjediti. Pater Candido ga je upozorio na grijehe to ih je odao demon i nesretnik je bio sve vie zbunjen i morao priznati svu krivnju. Na kraju mu je pater Candido mogao dati oprotenje i mladi je pri odlasku rekao: "Nita vie ne razumijem. I ti sveenici sve znaju!" Obrednik preporuuje i da se pita od kada se zao duh nalazi u dotinoj osobi, iz kojih razloga i da se postavljaju slina pitanja. U jednom u drugom poglavlju govoriti o ispravnom vladanju pri urocima, te o jo nekim pitanjima koja se trebaju postavljati. Ovdje bih elio sad odmah ustvrditi da je avao kralj lai. On zna odlino okriviti ljude, kako bi izazvao sumnjienja i neprijateljstva. avolski se odgovori moraju uzimati s mnogo opreza. Ispitivanje avla openito ne smatram osobito vrijednim. Tako se na primjer dogaa da on na pitanje kada e izai iz dotine osobe, navede odreeni dan, jer se osjea stjeranim u kripac, ali tada ne ode taj dan. Egzorcist s iskustvom patra Candida, koji tono zna koji tip demona ima pred sobom i ak moe pogoditi njegovo ime, postavlja malo pitanja. Jednom je na pitanje o imenu uo odgovor: "Ta zna ga!" A tako je i bilo. Demoni esto posve spontano govore ako se radi o tekoj ospjednutosti i time pokuavaju egzorcista obeshrabriti ili prestraiti. esto sam uo reenice poput ovih: "Protiv mene ne moe nita uiniti" ili "To je moj stan. Tu mi se svia i ostajem" ili "Samo gubi vrijeme" ili prijetnje poput: "Poderat u ti srce" ili "Ove noi nee oka sklopiti od straha" ili "Poput zmije u se uvui u tvoju postelju" ili "Izbacit u te iz kreveta". Ali tada uti kad mu dajem odgovore poput: "Ja se nalazim pod Bogorodiinim zatitnim ogrtaem, to mi ti moe uiniti?" ili "Mene titi arhaneo Gabrijel, pokuaj se samo boriti protiv mene" ili "Za mene se aneo uvar brine da ne budem napadnut; tu ne moe nita uiniti". Uvijek se mogu nai i slabe toke zlih duhova. Neki se ne mogu oduprijeti znaku kria koji se naini iznad stole koja se poloila na bolno mjesto. Drugi ne podnose dah u lice. Neki se svim snagama protive kropljenju blagoslovljenom vodom. Zatim ima reenica ili molitava egzorcista, na koje avao gnjevno reagira ili ak gubi svoju snagu. Takve se reenice moraju ponavljati, kao to savjetuje i Obrednik. Egzorcizam moe trajati dugo ili kratko; to ovisi o prosudbi egzorcista, ve prema okolnostima. esto je korisna i nazonost lijenika, ne samo za prvu dijagnozu, ve i kao savjetnika tijekom egzorcizma; prije svega ako opsjednuti nije dobra zdravlja (na primjer pri sranim tegobama), ali i onda ako se egzorcist ne osjea dobro. Lijenik moe tada preporuiti da se egzorcizam okona. Ali egzorcist obino sam zna kad mora prekinuti. 3. Prije nego to demon napusti rtvu. To je razdoblje veoma teko, a moe i dulje potrajati. Demon pokazuje s jedne strane da je izgubio snagu, a s druge strane pokuava pojaeti posljednje napade. Protivno normalnoj bolesti pri kojoj je pacijentu sve bolje, sve dok ne bude posve izlijeen, ini se da je opsjednutom sve gore. Kad vie ne moe, tada dolazi do osloboenja. Nije ba uvijek tako, ali veoma esto.

Demon koji naputa ovjeka gotovo je uvijek osuen da ode u pakao, da zauvijek umre, da izgubi svaku mogunost uznemiravanja ljudi. On izraava to stanje oaja tijekom egzorcizma esto opetovanim povicima: "Ja umirem, umirem", "Ne mogu vie", "Dosta, ubit ete me", ili "Vi ste ubojice, krvnici, svi su sveenici ubojice" i slino. On sada govori posve drukije nego pri prvim egzorcizmima kad je govorio: "Ne moe uiniti nita protiv mene". Sada govori: "Ubit e me, pobijedio si me". Dok je ispoetka govorio kako ne misli otii, jer mu je tu dobro, sada jadikuje kako mu je loe i kako eli otii. Svaki je egzorcizam doista poput tunjave s demonom: on trpi, ali isto tako izaziva boli i slabost u opsjednute osobe. ak doe tako daleko da on priznaje kako mu je tijekom egzorcizma gore nego u paklu. Kad je pater Candido jednog dana egzorcirao neku osobu i bio kratko pred njezinim osloboenjem, rekao je demon posve otvoreno: "Misli li da bih otiao kad mi tu ne bi bilo gore?" Egzorcizmi su za njega postali doista nepodnosivima. Da bi se moglo pomoi osobama koje su na putu osloboenja, mora se imati pred oima i drugi vid: demon pokuava prenijeti svoje vlastito stanje na opsjednutog. Ako on sam vie ne moe, tada daje rtvi osjeaj nepodnosive slabosti; ako je oajan, tada pokuava prenijeti svoj oaj na opsjednutu osobu; ako misli da je na kraju, da nema vie nade u daljnji ivot i ne moe vie pravo misliti, tada daje opsjednutom ovjeku dojam da je sve svreno, da je njegov ivot na kraju i budi u njemu uvjerenje daje lud. Te osobe esto pitaju egzorcista upravo to: "Kaite mi iskreno, jesam li lud?" Egzorcizmi postaju za opsjednutog sve munijima i zato se katkad ne dri dogovorena dolaska, ako ne doe u pratnji ili nije prisiljen doi. I ja sam ve imao sluajeva kad su osobe kratko prije osloboenja prekinule s egzorcizmima. Kao to takvi "bolesnici" trebaju potporu da bi molili i odlazili u crkvu primati sakramente jer to sami ne bi inili, tako trebaju i pomo da bi se podvrgnuli egzorcizmima, osobito u odluujuoj zavrnoj fazi, i moraju se stalno hrabriti i poticati. Tim tekoama pridonosi bez sumnje tjelesni umor i izvjesna demoralizacija, jer je opsjednuta osoba uvjerena da je njezina bolest ve postala neizljeivom. 4. Poslije osloboenja. Vano je da osloboena osoba ne zanemaruje svoj ritam molitve, uestalosti primanja sakramenata i obveza kranskog ivota. Ona bi se osim toga i poslije osloboenja trebala uvijek iznova dati blagosloviti, jer dosta se esto dogaa da avao ponovno napadne i pokua se vratiti. Ne smije mu se otvoriti nijedna vrata. Moda bi se umjesto o oporavku trebalo govoriti o vremenu jaanja koje ja potrebno da bi se sauvala osloboenost od avolskog utjecaja. Ja sam doivio nekoliko sluajeva recidiva. To se nije uvijek moglo pripisati nemarnosti onih ve jednom osloboenih koji su u tim sluajevima nastavili svoj intenzivni duhovni ivot. Ali drugo je osloboenje bilo relativno jednostavno. Ako je meutim recidiv bio pospjeen zanemarivanjem molitava i ako je dotina osoba moda opet zapala u svoje stare grijehe, tada se stanje jo vie pogorava, kao to se u Evanelju po Mateju (12, 43-45) kae: "Kad neisti duh izie iz ovjeka, luta pustim mjestima traei pokoja. Ali ga ne nalazi. Tada veli: 'Povratit u se u svoju kuu iz koje sam iziao.' Kad stigne, nae kuu praznu, pometenu i ureenu. Tada ode i uzme sa sobom sedam drugih duhova, gorih od sebe, te ue i tu se nastani." Oito je dakle, kao to sam rekao ve vie puta, da demon ini sve kako bi prikrio svoju nazonost. A upravo nam to saznanje pomae da razlikujemo opsjedutost od nekih oblika psihikih bolesti pri kojima pacijent ini sve da bi skrenuo pozornost na sebe. Zao duh se ponaa dakle upravo obrnuto. Svjedoanstvo opsjednutog Ovo poglavlje nisam napisao ja, ve jedan opsjednut ovjek koji ovdje iskreno opisuje svoj sluaj. Jer i za najiskusnijeg je egzorcista teko toliko se uivjeti da uvijek shvaa to se zbiva u opsjednutom. Ono to izgleda kao srednje teko optereenje, moe prikazivati smetnje koje i sam pacijent teko moe opisati. Na je svjedok elio izraziti ono to se zapravo ne moe opisati, a prije svega se nadao da e ga razumjeti svi oni koje je zadesilo isto zlo. "Sve je poelo u dobi od 16 godina. Dotada sam bio sretan djeak, ivahan i vedar, iako me pratila i neka potitenost, sjeta. Nisam to razumio, ali tada nisam od toga pravio problem. ivio sam u malom gradiu uz more, tako da su mi more, nebo i krajolik bili velika pomo da odagnam svoju melankoniju. Sa 16 godina doao sam u Rim, napustio Crkvu i poeo iskuavati sve to oduevljava pridolicu u velikom gradu. Stjecao sam sva ona ekstremna iskustva koja su u malom mjestu nepoznata. Ve sam uskoro upoznao ovisnike o drogama, dugokose mladie, lopove, lake djevojke itd. Bio sam nestrpljiv da upoznam tu novu okolinu koja je veoma uzdrmala moj dotadanji mir. Sada sam ivio u novoj, neprirodnoj, prezasienoj sredini koja je izazivala gnuanje. Imao sam veoma despotskog oca koji me je strogo nadzirao i uvijek bio sa mnom nezadovoljan. Neugodnosti i sva ona ponienja s njegove strane otjerali su me na ulicu. Otiao sam od kue i upoznao glad, hladnou, besposliarenje i nevaljaltinu. ivio sam zajedno s lakim djevojkama i problematinim momcima. Ve me ubrzo poelo muiti pitanje na koje nisam znao odgovor: "Zato ivim na ulici? Zato sam takav, dok drugi imaju snage raditi i biti sretni?" Tada sam izlazio s djevojkom koja je zlo drala jaim od dobra, govorila o vjeticama i magiarima, pisala stvari od kojih bi se mogla dobiti vrtoglavica. Smatrao sam je veoma inteligentnom, jer mi se inilo gotovo nadljudskim pisati takve teorije o svijetu i ivotu. Proitao sam sve njezine biljenice i tada traio od nje da ih spali, jer se u njima govorilo samo o zlu i malo sam se bojao da one lee posvuda po kui. Djevojka me poslije toga mrzila, a ja to oupe nisam shvaao. Pokuao sam je izvui iz te mrane jame, ali nisam uspio. Ona me ismijala, a time i dobro to sam joj ga predloio. Kad sam se vratio kui svojima, sreo sam drugu djevojku koja je bila jo gora. Slijedeih sam godina bio tuan i nesretan i osjeao se progonjenim od svih. Okruivala me neka vrsta tame, vie se nisam smijao i esto sam plakao. Bio sam oajan i opet se pitao: "Zato ivim? to radi ovjek na svijetu?" To nije dakako zanimalo nikoga iz moje okoline, ali ja sam u trenutku najveeg oaja kriknuo u svojoj nutrini slabim glasom: "Boe moj, ne mogu vie! Stojim tu pred tobom... U pomo!" Imao sam dojam da sam bio uslian, jer moja je djevojka otila poslije nekoliko dana u crkvu, proistila se i obratila u rekordnom vremenu.

Da ne bih zaostajao za njom, uinio sam isto. Pritom sam dospio u crkvu gdje su u procesiji upravo nosili kip Majke Boje Lurdske. Pozvali su me da im pomognem nositi, a ja sam to -iako sam se stidio- uinio i bio radi toga veoma ponosan. Priestio sam se i bio iznenaen ispovjednikom, jer je bio tako ljubazan i pun razumijevanja. Pri izlasku sam rekao: "Uspio sam. Vratio sam se na pravi put". Iako dotada nisam znao to je dobro, sada sam osjetio to je to. Nekoliko sam tjedana kasnije uo za Meugorje gdje se od 1981. navodno ukazivala Bogorodica. Odmah sam sa svojom djevojkom otputovao onamo, voen unutarnjim poticajem, udom to ga ne mogu opisati. Zatim smo se osnaeni vratili u Crkvu i promijenili svoj ivot. Sada smo voljeli Boga vie od samih sebe, tako da je djevojka ak stupila u samostan, a ja sam razmiljao da postanem sveenik. Kako sam bio sretan to sam opet imao ivotnu motivaciju i to moj ivot nije bio pri kraju. Ali to je bio tek poetak, jer tu je bio jo 'netko' tko sa svim tim nije bio zadovoljan. Sljedee sam godine opet hodoastio u Meugorje, a kad sam se vratio u Rim poeo sam opet osjeati onu tamu kao u vrijeme prije nego to sam otkrio Boga. Tijekom nekoliko tjedana pokazala se ta slutnja tonom. To sam najprije pripisivao ponaanju svoga oca, nesretnim prilikama u kojima sam ivio iz razliitih razloga, te izvjesnom nemiru koji sam smatrao normalnim, ne shvaajui da on za druge nije bio normalan. Poeo sam trpjeti kao to mi se jo nikada nije dogaalo. Znojio sam se, dobio groznicu, uope vie nisam imao snage, tako da vie nisam mogao ni sam jesti, te su me drugi morali hraniti. Imao sam dojam da bolujem od neega to nije tjelesno, to je nekako strano. Osjeao sam straan oaj i vidio -ne znam kojim oima- tamu koja nije zamraila samo sobu u kojoj sam stanovao, ve i budunost, volju za ivotom i nadu u sutra. inio sam se sebi kao ubijen nevidljivim noem i osjeao da me onaj koji je vodio taj no mrzi i eli vie od moje smrti. Teko je sve to opisati rijeima, ali bilo je tako kao to sam opisao. Poslije nekoliko mjeseci duevno sam se posve poremetio i vie nisam bio uraunljiv, tako da su me htjeli smjestiti u bolnicu. Nisam vie shvaao to govorim, jer sam ve ivio u drugim dimenzijama, u onim od kojih sam trpio. inilo se kao da je stvarnost odijeljena od mene. Bilo je to kao da je samo moje tijelo bilo u tom vremenu i na tome mjestu, dok se moja dua nalazila negdje drugdje, na nekom stranom mjestu gdje nije bilo svjetla ni nade. Vie sam mjeseci ostao tako izmeu ivota i smrti i nisam vie znao to da mislim. Izgubio sam prijatelje, roake i razumijevanje blinjih. Bio sam izvan svijeta koji me vie nije razumio, to nisam mogao ni traiti, jer sam znao to je bilo u meni, ali to nisam mogao opisati. Zamalo sam zaboravio Boga. Iako sam mu se obraao suzama i neprestanim jadikovanjima, osjeao sam da je On daleko, na udaljenosti koja se ne mjeri kilometrima, ve neprihvaanjima. Neto je govorilo Ne Bogu, dobru, ivotu, meni. Pomiljao sam na to da se obratim nekoj bolnici, jer sam mislio da vruica od koje sam trpio ve mjesecima, ima fiziki uzrok i kad bi on bio uklonjen, tada bi mi bilo bolje. Neto sam morao poduzeti. U Rimu me nijedna bolnica nije eljela primiti samo zbog vruice. Stoga sam se morao obratiti jednoj bolnici udaljenoj 300 kilometara, gdje sam ostao 20 dana i morao se podvrgnuti svakojakim pregledima. Tada sam bio otputen bez prava nalaza, ali s bolnikim izvjetajem zbog kojega bi i atleta puknuo od zavisti: bio sam zdrav kao riba. Samo je jedna dodatna reenica govorila kako nitko ne moe sebi objasniti vruicu i mrtvaki blijedu boju lica. Doista sam bio blijed poput lista papira. Tek to sam bio otputen iz bolnice, gdje su se moje tegobe malo poboljale, poela je veoma jaka kriza. Morao sam esto povraati i trpio od svega od ega moe ovjek trpjeti. Osim toga sam se nalazio u podruju grada koje ni sa m poznavao. Ne znam kako sam onamo dospio. Noge su se same kretale, ruke i ostalo tijelo bili su neovisni o volji. Bio je to straan osjeaj. Zapovijedao sam svojim udovima koji me vie nisu sluali. Nikome ne elim takvo iskustvo. Kao da to sve ne bi bilo dovoljno, vratila se o n a tama koja se ovaj put spustila kako na duu tako i na tijelo. Sve mi se inilo mranim, kao nou, iako je bio bijeli dan. Muke su dosegle vrhunac. Vikao sam, valjao se po podu, kao da sam u sebi imao vatru i s krikom preklinjao Majku Boju: "Smiluj se... Majko, preklinjem te! Majko moja, milost za mene, jer u umrijeti!" Boli nisu poputale i muke su bile tako nepodnosive da sam izgubio i sposobnost orijentacije. Hodao sam teturajui uz neki zid i stigao do telefonske govornice. Uspio sam birati broj, dok mi je glava udarala o staklo i telefon. Jedina osoba koju sam poznavao doista je dola i odvela me natrag u Rim. Jo prije nego to sam stigao onamo, shvatio sam da sam vidio pakao. Nisam bio tamo, nisam ga ni dodirnuo, vidio sam ga samo izdaleka. Ta je spoznaja promijenila moj ivot vie od obraanja u Meugorju. Jo uvijek nisam vjerovao u izvanzemaljske sile i sve sam tumaio psiholokim uzrocima: nedostatna sposobnost prilagoavanja, autoritarni otac, traume iz djetinjstva, emocionalni slom i druge stvari koje su poput lijepog crtea mogle objasniti ono to se zbivalo. Pet godina bavio sam se psihologijom kao samouk i smislio shemu iz koje se moglo vidjeti od ega sam bolovao. Na Dan Bogorodice od dobra savjeta -vjerujem da sam molio za takav savjet-savjetovao mi je neki redovnik da telefonski razgovaram s karizmatiarom koji je bio pod strogim nadzorom biskupa. On mi je rekao: "Netko te je urekao da bi pomutio tvoj razum i tvoje srce. A prije osam mjeseci pojeo si ureknut plod". Morao sam se glasno nasmijati, jer nisam vjerovao ni jednu jedinu rije. Ali tada sam se zamislio i osjetio u sebi novu nadu. Ve sam posve zaboravio taj osjeaj. Mislio sam na plod i vrijeme prije osam mjeseci. "Da, tako je", rekao sam "doista sam prije osam mjeseci pojeo takvo voe". I sjetio sam se da isprva nisam to voe elio pojesti, radi instinktivne odbojnosti prema osobi koja mi ga je ponudila. Sve se podudaralo, tako da sam posluao i savjet i prihvatio lijek koji mije bio predloen, naime blagoslove. Traio sam egzorcista i -nakon to sam bio ismijavan i poniavan od sveenika i biskupa i tako vidio nagreno lice Crkve za to su bili krivi njezini vlastiti pastiri- napokon naao patra Amortha. Dobro pamtim taj dan. Tada jo nisam znao to znai osobit blagoslov; mislio sam na znak kria to ga sveenik naini na kraju mise. Sjeo sam, on je poloio stolu na moja ramena, a ruku na moju glavu. Zatim je poeo latinski moliti, od ega nisam nita razumio. Poslije nekog sam vremena osjetio svjee, gotovo ledeno strujanje od glave itavim tijelom. Prvi put poslije gotovo godinu dana nisam vie imao vruicu. Pater je dalje obavljao svoj posao i u meni je posve polako opet oivljavala nada, dan je opet bio svijetao i vedar, pjev ptica nije vie bio nalik na graktanje vrana, a vanjski zvukovi nisu vie bili tjeskobni, ve su jednostavno bili zvukovi. Do tada sam zaista morao ivjeti s vatom u uima, jer bi me ve i najmanji umovi strano uzrujali. Pater Amorth me pozvao da opet doem i ve sam pri izlasku osjetio veliku elju da se smijem, da pjevam i da se alim. "Kako lijepo", rekao sam, "da je prolo". Uistinu je za sve to me snalo bio kriv netko tko me mrzio. Nije moja poremeenost

bila ta koja mi je nanijela itavo to zlo. "Tako je", rekao sam sebi. Danas su prole tri godine i posve polako, korak po korak, blagoslov po blagoslov, postao sam opet normalan i spoznao da ovjekova srea dolazi od Boga, ne od naih osvajanja i uspjeha. Zlo, takozvana nesrea, tuga, briga, drhtanje nogu, psihika iscrpljenost, nesanica, strah od shizofrenije i mnoge druge tegobe to sam ih pretrpio, nestale su poslije jednog jednostavnog blagoslova. Posljednje tri godine dobivam sve vie dokaza koji mi pokazuju da avao postoji, da djeluje, vie nego to mislimo i da ini sve da ne bude otkriven. On eli da vjerujemo kako smo oboljeli od ovog ili onog, dok je zapravo uzrok svega zla on sam. Ali on drhti pred sveenikom koji dri u ruci posudicu s blagoslovljenom vodom. To je moje iskustvo koje sam elio zabiljeiti, kako bih sve one koji e o tome itati pozvao da promisle o tom vidu naega ivota koji sam ja na alost dovoljno snano doivio. Ali ipak sam sretan da mi je Bog darovao te velike kunje, jer tek sad poinjem uivati plodove tolikih patnji. Moja je dua sada ia i vidim to prije nisam vidio. Prije svega sam manje sumnjiav i otvoreniji prema stvarnosti koja me okruuje. Ve sam vjerovao da me Bog napustio, ali on me je zapravo obraivao, kako bi me pripremao na susret s njim. Ovim napisom elim obodriti i one koji su bolesni kao to sam bio ja, da ne izgube hrabrost, iako im se ini da su naputeni od Boga. Ali nije tako i za to postoje dokazi. Samo se mora ustrajati, pa i godinama ako je potrebno. Jo bih elio upozoriti na to da su egzorcizmi to uinkovitiji to vie to eli Bog. To ne ovisi ni o volji egzorcista ni o volji egzorcirane osobe. A uinkovitost ovisi po mome iskustvu mnogo vie o elji egzorcirane osobe za obraenjem nego o egzorcistikoj slubi. Ispovijed i priest vrijede kao jedan veliki egzorcizam. Pri osobitim sam ispovijedima -ako su bile dobre ispovijediodmah osjetio nestajanje gore navedenih muenja; a pri priestima novu milinu koju nisam smatrao moguom. Jo prije mnogo godina, prije nego to su nastupile sve te muke, odlazio sam na ispovijed i priest, ali budui da tada nisam trpio, nisam spoznao, ako tako smijem rei, zbog ega sam tako imun. Sada to znam i pozivam prije svega one ravnodune i nemarne da vjeruju kako je Bog doista na vratima ispovjedaonice i u hostiji koju esto primamo veoma rastreseni. K tomu pozivam skeptike da vjeruju, prije nego to im bude "netko" morao silom pomoi, kao to se meni dogodilo. Na kraju se obraam jadnicima, jer upravo meu njima, opsjednutima i sotoni mrskima, slui se zao duh njihovim vlastitim znancima, kako bi ih ubio ili ugnjetavao. Ne gubite vjeru i nadu, ne predajte se zlim utjecajima i podlim avolskim obmanama. Jer to je njegov pravi cilj. Njegov krajnji cilj nije izazivati muke i bolesti ili poticati zlo. On ne eli nau bol, ve vie: on iskuava nau duu, sve dok ona ne kae: "Dosta, pobijeena sam; Bog zaboravlja svoju djecu ako doputa takve muke; Bog me ne voli; avao je nadmoniji od njega". To je prava pobjeda zla kome se moramo oduprijeti, ak i ako vie nemamo vjere, jer je pomuuje bol. "Mi elimo eljeti vjeru". elimo eljeti" Tu nau volju ne moe napasti zao duh, ta volja pripada nama; ona ne pripada ni Bogu ni avlu, jer Bog nam je dao volju kad nas je stvorio. Dakle, moramo uvijek rei ne onom koji nas eli ugnjetavati i moramo vjerovati (poput sv. Pavla) da e u ime Isusa Krista svatko kleknuti, na nebu, na zemlji i pod zemljom. To je nae spasenje. Ako vrsto ne vjerujemo, tada moe zlo koje nam je nametnuto urocima i slinim, trajati godinama, bez izgleda u poboljanje. Za one koji ve sebe smatraju ludima i ne vide nikakve pomoi, mogu posvjedoiti da to zlo poslije mnogih egzorcizama nestaje kao da nikada nije ni postojalo. Stoga se ne smijemo bojati, ve moramo zahvaljivati Bogu za kri koji nam je nametnuo; jer poslije kria uvijek dolazi uskrsnue, kao to poslije noi svie dan. Sve je tako stvoreno. Bog ne lae i on nas je izabrao da pratimo Isusa u Getsemani, da mu pravimo drutvo u njegovoj boli, da s njim uskrsnemo. Ovo svjedoanstvo rtvujem Majci Bojoj, kako bi ga ona uinila plodnim za dobrobit mojih supatnika. S ljubavlju, pratanjem i blagoslovom odgovaram onima koji su mi kao avolsko orue dali muenitvo koje sam morao trpjeti. Molim da im moje trpljenje donese svjetlo koje je i meni darovao na udesni Bog". G.G.M. Stranica 7 od 11 Uinci egzorcizma Ako je egzorcirana osoba imala neku negativnost, iako tijekom egzorcizma nisu opaeni osobiti znakovi, tada blagoslovi esto donose pozitivne uinke. Openito ne igra ulogu dan kada se provodi egzorcizam. Za njegovo provoenje nisu presudna fizika stanja, kao dobro ili loe osjeanje, omamljenost, umor, napadaji vrtoglavice ili neosjetljivost na bol. Vano je meutim da se egzorcirana osoba osjea jedan ili dva dana nelagodno, zatim joj je neko vrijeme bolje. Ponajee se moe odmah ustanoviti poboljanje koje moe potrajati manje ili vie dana, ovisno o teini sluaja. Ako netko nije tijekom egzorcizma pokazao nikakve znakove negativnosti, a ni poslije se ne opaaju neki uinci, tada u veini sluajeva ne postoji opsjednutost, ve poremeaji te osobe imaju druge uzroke. Ali egzorcist moe svoga pacijenta pozvati da doe na slijedei blagoslov ako opravdano sumnja da se demon mogao sakriti. Zatim je vano promatrati slijedee egzorcizme, to znai vladanje tijekom blagoslova i opet posljedice. Moe biti da se ve pri prvom blagoslovu pokae zlo u itvoj svojoj teini, pri emu se tada mogu znakovi malo pomalo smanjivati. U drugim je sluajevima meutim tako kao da se zlo nastoji prikriti, da bi se tada odjednom pokazalo u itavom svom opsegu. To je tada poetak lijeenja. Sjeam se na primjer mladia koji je pri prvom egzorcizmu pokazao tek nekoliko malih znakova negativnosti, ali je pri drugom poeo vikati i mahnitati. Iako je taj sluaj bio tei od mnogih drugih, bilo je dovoljno samo nekoliko mjeseci da bi se postiglo osloboenje. Za uspjeni je egzorcizam nuna suradnja pacijenta. Ja uvijek kaem da egzorcizmi daju samo 10% uinaka u borbi protiv zla, a 90% ih postie sam pacijent. Kako je to mogue? On pridonosi svom vlastitom Osloboenju mnogo molitava, estim primanjem sakramenata ivotom po propisima Evanelja i uporabom blagoslovljene vode, ulja i soli. Veoma je uinkovita i molitva drugih za njega (prije svega molitva itave obitelji, upne zajednice, redovnike obitelji, molitvenih skupina itd), zatim mise, hodoaa i dobra djela. Ali ponajprije je potrebno mnogo osobne, predane molitve, stalna

sjedinjenost s Bogom i to tako da molitva postane navikom. U svojoj se slubi esto susreem s osobama koje ne vode nikakav vjerski ivot; tada je osobito korisno ukljuivanje dotinog sluaja u molitve upne zajednice i molitvenih skupina. Da bih pokazao nunost suradnje egzorcirane osobe esto inim usporedbu s drogom. To je dodue neto posve drugo, ali svatko zna o emu se radi. Poznato je da se ovisnik o drogama moe izlijeiti samo uz dva uvjeta: njemu se s jedne strane mora pomoi (u terapijskoj zajednici ili na drugi nain), jer on to ne moe sm, a s druge strane mora sam aktivno suraivati, inae je svaka pomo uzaludna. U sluaju egzorcizma znai vlastita suradnja gore navedena sredstva. Dok izravni plodovi egzorcizma, dakle oslobaanje, dou katkad veoma polako, ja sam ve doivio zaudno brza obraenja: itave se obitelji obveu da e voditi kranski ivot sa zajednikom molitvom (esto s krunicom). Vidio sam kako se odluno i hrabro svladavaju zapreke na putu k izljeenju. Takve su zapreke katkad na primjer problemi u braku ili injenica da pretrpljena nepravda nije oprotena ili da se dotina osoba nije pomirila s onima - najee bliskim roacima - s kojima je bila raskinuta svaka veza. U vezi s tim elio bih osobito upozoriti na jednu od najstroih zapovijedi Evanelja, naime da se neprijateljima treba pratati. U naem su sluaju neprijatelji najee one osobe koje su eljele zlo i katkad ga urocima nastavljaju. Iskren oprost, molitva i svete mise za njih sredstva su pomou kojih se ukidaju blokade i ubrzava izljeenje. Meu uinke egzorcizma smijemo ubrojiti i izljeenje od tegoba i bolesti koje su se katkad inile neizljeivima. Pritom se moe raditi o neobjanjivim bolima na razliitim mjestima tijela (osobito - kao to je ve reeno - u glavi i u elucu), kao i o tono dijagnosticiranim bolestima koje lijenici nisu izlijeili ili su bile oznaene kao neizljeive bolesti. Evanelje izvjeuje o eni koja je krivnjom demona bila 18 godina bogalj (izoblienje kraljenice?), a Isus ju je izlijeio istjeravi iz nje avla. Na isti je nain bio izlijeen neki gluhonijem ovjek ija je bolest potjecala od avla. Isus je meutim izlijeio i one gluhe i nijeme koji su trpjeli od tih bolesti, ali one nisu imale zao uzrok. Evanelje veoma tono razlikuje bolesne od opsjednutih, iako vanjski znakovi mogu biti jednaki. Koje su najtee bolesti koje se najtee lijee? To su po mome miljenu one bolesti koje su bile izazvane urokom. Sjeam se na primjer osoba koje su bile ureknute u Brazilu (tamo se to zove "makumba"). Ja sam egzorcirao i osobe koje su urekle afrike vraare. Sve su to bili veoma teki sluajevi. Urei se mogu i itave obitelji, da bi se unitile. Katkad se naem u tako zamrenoj situaciji da uope ne znam gdje da zaponem. Lijeenje napreduje veoma polako u sluajevima kad je netko uvijek iznova ureknut. Egzorcizam je mnogo snaniji od uroka, radi ega se izljeenje ne moe sprijeiti, ali se moe dugo oteati. Tko su oni koje avao najvie napada? Odgovor je posve kratak i jasan: mlade. Trebamo se samo sjetiti gore navedenih uroka koji mogu potaknuti zla duha da ue u neku osobu. A oito je da su mladi ljudi radi pomanjkanja vjere i ideala najizloeniji "opasnim iskustvima". Ugroena su ve djeca, ne zbog osobne krivnje, ve zbog svoje slabosti. Pri egzorciranju odraslih otkriva se uvijek iznova da je opsjednutost zapoela u ranom djetinjstvu ili u trenuktu roenja ili ak jo prije, tijekom trudnoe. Uvijek iznova opaam da egzorciram vie ena nego mukaraca. A takvo iskustvo stjeu svi egzorcisti. Ali bila bi zabluda misliti da je ena vie izloena napadima avla. Mukarci i ene su tu gotovo jednaki. Doista je vei broj onih ena koje su spremne obratiti se egzorcistu radi blagoslova, dok se mnogi mukarci boje susreta sa sveenikom, iako tono znaju da su pod avolskim utjecajem. Isto je tako vie mukaraca nego ena odbilo promijeniti svoj ivot kad sam ih pozvao da to uine. Ti se mukarci nisu dakako vie pojavili kod mene, iako su znali za zlo koje ih je snalo. Glavna se zapreka sastoji u tome da se iz prakticirana ateizma treba prijei u vidljiv vjerski ivot ili iz ivota u grijehu u ivot u milosti. Ja ne krijem da tome pripada prije svega jaanje kranskog naina ivota. Ali vjerujem da je upravo tu jedan od razloga to Bog doputa zlo. Koliko sam esto i sam uo od pacijenata kako je njihova vjera bila veoma slaba, a molitveni se ivot gotovo ugasio. Kad su se zatim pribliili Bogu - esto i sa snanim apostolatom-, spoznali su da to mogu zahvaliti zlu koje ih je snalo. Mi smo veoma vezani uz ovaj svijet i ivot, mnogo vie nego to mislimo Gospodin se brine meutim za onaj drugi svijet i eli da doivimo vjeno spasenje. Egzorcist se tijekom egzorcizma ne zadovoljava time da pacijenta upozori na nunost molitve i druga pomona sredstva koja sam ve naveo, ve trai sve mogunosti da naljuti avla, da ga oslabi i onesposobi za borbu. Obrednik savjetuje da se u tu svrhu upotrebljavaju izrazi na koje zao duh najvie reagira. A oni se mijenjaju od osobe do osobe i od sluaja do sluaja. Ali moe se posegnuti i za drugim sredstvima. Tako je za neke demone nepodnosivo da budu pokropljeni blagoslovljenom vodom; druge razdrauje ako se u njih dahne, to se po Tertulijanovom iskazu upotrebljava od vremena crkvenih otaca; drugi opet ne mogu podnijeti miris tamjana, radi ega je korisna njegova uporaba; nekima su mrski sviranje orguljama, crkvena glazba i gregorijansko pjevanje. Sve su to pomona sredstva ije smo uinke mi egzorcisti svakako iskuali. A kako se vlada avao tijekom egzorcizma? Ve sam rekao da on izaziva boli i patnje, ali i sam trpi. Nezamislive su boli koje on mora podnijeti tijekom egzorcizma. Pater Candido je jednoga dana pitao nekog demona ima li u paklu vatre i gori li ona dobro. Demon je odgovorio: "Kad bi znao kakva si ti vatra za mene, ne bi mi postavljao takvo pitanje". Sigurno se ne radi o vatri u zemaljskom smislu koja nestaje spaljivanjem nekog zapaljivog materijala. Demon "gori" pri dodiru s posveenim predmetima, kao to su krievi, relikvije ili posveena voda. I meni je demon esto rekao da tijekom blagoslova trpi vie nego u paklu. A kad sam ga pitao zato se ne vrati u pakao, odgovorio je: "Zato to mi je vanije muiti tu osobu". Tu se dakle vidi prava avolska opakost. Jer zao duh zna da nema neke koristi od svojih zlih djela, ve da e njegove muke biti to vee to vie patnji bude izazvao. On ne odustaje od toga da ini zlo ni unato opasnosti da uniti sama sebe, jer mu se nita ne svia vie nego initi zlo. Imena zlih duhova oznaavaju, kao i u anela, njihove zadatke. Najvaniji demoni imaju biblijska imena ili imena iz predaje: Sotona, ili Belzebul, Lucifer, Amodej, Meridijano, Zbulon itd. Druga imena upuuju jo izravnije na cilj: Unitenje, Gubitnik, Propast itd. Ili oznaavaju odreeno zlo: Nesanica, Nasilje, Razdor, Zavist, Ljubomora, Razvratnost itd. Kad zli duhovi napuste neku duu, tada im je odredite u veini sluajeva pakao. Katkad bivaju i okovani u pustinji (kao to se na primjer moe proitati u Tob 3,17 da je arhaneo Rafael okovao u pustinji Amodeja). Ja ih uvijek prisilim da im odredite bude u podnoju kria Isusa Krista, jedinog suca.

Voda, ulje i sol Od sredstava kojima se mnogo koriste egzorcisti (i oni koji nisu ovlateni egzorcisti) navodim u prvom redu egzorciranu vodu (ili barem posveenu vodu), egzorcirano ulje (maslinovo ulje) i egzorciranu sol. Svaki sveenik moe govoriti molitve iz Obrednika, da bi tako egzorcirao ta tri elementa; za to ne treba posebno doputenje. Ipak je korisno poznavati posebnu uporabu tih triju sakramentalija koje su od velike pomoi ako se koriste s pouzdanjem. Posveena voda upotrebljava se pri svim liturgijskim ceremonijama. Njezino je znaenje oito ve pri krtenju. U molitvi blagoslova moli se Gospodina da dodir s vodom podari slijedea tri dobroinstva: oprotenje naih grijeha, obranu od avolskih napada, milost boanske zatite. Molitva egzorcizma o vodi dodaje jo druge uinke, naime da odagna svaku demonsku mo. I u narodu se kae kad se ele opisati dvije stvari koje se nikako ne podnose: "... kao to se avao boji posveene vode". Osim istjerivanja avla navodi molitva jo druge uinke: izlijeenje bolesnika, umnoavanje boanske milosti, zatitu kua i svih mjesta gdje trpe vjernici od neistog avolskog utjecaja. I dodaje se da se mogu odbiti svi napadi paklena neprijatelja i stanari zatititi od svakog utjecaja koji ugroava njihovu sigurnost ili njihov mir, kako bi mogli uivati u spokoju i zdravlju. I egzorcirano ulje - upotrebljavamo u vjerskom pouzdanju, slui tome da se odagnaju zli duhovi, njihovi napadi i privienja to ih oni izazivaju. Ono je osim toga zdravo za tijelo i duu. Ve su od davnine obiavali premazivati rane uljem, a Isus je dao apostolima mo da lijee bolesne polaganjem ruke na njih i mazanjem uljem. Osobita je osobina egzorcirana ulja da odijeli od tijela ono tetno. Veoma sam esto egzorcirao osobe koje su otetile svoje tjelesno i duevno zdravlje uivanjem ureknutih jela i pia. Taj se urok oituje karakteristinim eluanim tegobama koje sam ve opisao. S tim je povezan poseban nain podrigivanja i putanja vjetrova, dok osoba jeca i dahe, prije svega pri vjerskim radnjama, dakle kad ide u crkvu, kad moli ili osobito kad se egzorcira. U tim sluajevima mora tijelo izbaciti zlo koje sadri, kako bi se oslobodilo. Egzorcirano ulje pomae izdvojiti oneienje i od njega osloboditi tijelo. Tu je isto tako veoma korisno piti posveenu vodu. Ovdje bih elio neto objasniti; jer onom koji nema iskustva u tim stvarima ili to nije nikada sam vidio, bit e to teko povjerovati. to se to zapravo izluuje iz tijela? Katkad ljepljiva, pjenuava sluz ili bijela, gusta kaa. A ponekad i raznovrsni predmeti, kao to su nokti, krhotine stakla, male drvene figurice, zauzlani komadii konopca, smotana ica, razbojni pamuni konci, komadii osuene krvi itd. Te se stvari katkad izbace na prirodni nain, ali se esto i povrate. Pritom se tijelo nikada ne povrijedi, ak ni kada se radi o krhotinama stakla, a veoma se olaka, rastereti. Pater Candido je sakupljao takve predmete to su ih razne osobe izbacivale iz tijela. Ponekad se to izbacivanje dogaa veoma tajanstveno. Tako moe na primjer netko osjeati boli kao da ima nokat u elucu, a neto kasnije nae na podu kraj sebe nokat - i bol nestaje. Stjee se dojam da se ti predmeti tek poslije izbacivanja materijaliziraju. Pater Candido je rekao u jednom intervjuu: "Vidio sam ispovraane krhotine stakla, komadie eljeza, vlasi, kosti, katkad ak male plastine predmete s majim, lavljim i zmijskim glavama. Ta su strana tijela zacijelo povezana s uzrokom avolske opsjednutosti". I egzorcirana sol slui isto tako istjerivanju zlih duhova i izlijeenju due i tijela. Ali jedna je od njezinih posebnih osobina da titi mjesta od utjecaja ili nazonosti avla. Ja uvijek savjetujem da se egzorcirana sol pospe po pragu kue i u etiri kuta prostorije ili prostorija koje bi mogle biti pod avolskim utjecajem. "Bezvjerniki katoliki svijet" dananjice moda e se smijati toj zajamenoj osobini. Sakramentalije su doista to uinkovitije to se vie u njih vjeruje. Bez te vjere esto ostaju neuinkovite. II. Vaticanum, kao i Kannonsko pravo (can. 1166) naziva sakramentalije "Svetim znakovima koji -tako rei u nasljedovanju sakramenata-izazivaju osjetne i vane uinke, prije svega duhovne vrste, za jaanje Crkve". Tko se njima slui s vjerom, taj biljei neoekivane uspjehe. Znam za mnoge bolesti koje nisu reagirale na lijekove, ali su nestale kad je bolesnik nainio iznad bolesnog mjesta znak kria egzorciranim uljem. U kuama (o tome govorim u jednom drugom poglavlju) je veoma korisno paljenje blagoslovljenog tamjana. Tamjan je oduvijek -bio ak i u pogana- sredstvo za obranu od zlih duhova, ali isto tako i sredstvo pohvale i tovanja boanstva. Danas je liturgijska uporaba tamjana veoma ograniena, ali ona unato tome ostaje uinkovit element za pohvalu Boga i u borbi protiv avla. Obrednik sadri i posebni blagoslov odjee. esto sam vidio njegov uinak u osoba koje su bile opsjednute avlom. U drugim sam ga upotrijebio kao test, da bih vidio je li avao nazoan u dotinoj osobi ili nije. Jer i to je veoma korisno znati. Ljudi (roditelji, zarunici itd.) esto pitaju nas egzorciste je li neka odreena osoba opsjednuta avlom. Ali ako ta osoba ne vjeruje u to, a esto uope nema vjere i nije se spremna prepustiti sveenikovim blagoslovima, to se tada moe uiniti? Dogaalo se da je bila blagoslovljena odjea takvog ovjeka, ali ju je on strgnuo s tijela tek to ju je obukao, jer nije mogao podnijeti dodir s njom. O takvom sam sluaju ve izvijestio u jednom od prijanjih poglavlja. Drugi se test moe uiniti s posveenom vodom. Tako moe na primjer majka koja sumnja da joj je dijete ili suprug opsjednut, prirediti juhu ili aj ili kavu s posveenom vodom. Moe biti da je tada to jelo opsjednutoj osobi gorko ili bljutavo, a da ne zna razlog tome. Ali takav je test pouzdan samo u pozitivnom sluaju, to znai, ako osoba reagira na posveenu vodu, to moe upuivati na opsjednutost. U negativnom sluaju nije pouzdan: ako osoba ne reagira, ipak se ne moe iskljuiti opsjednutost. Zao duh pokuava sve, samo da ne bude otkriven. On se pokuava sakriti i tijekom egzorcizma. Obrednik skree egzorcistima pozornost na takve avolske obmane. Zao duh katkad ne odgovara ili daje budalaste odgovore kakvi se ne oekuju od tako inteligentnog duha. On se esto vlada kao da je napustio tijelo opsjednute osobe i prestane je uznemiravati, nadajui se da se ona vie nee dati blagoslivljati od egzorcista. A ponekad stvara najrazliitije zapreke, kako se dotina osoba ne bi mogla egzorcirati. Pritom se moe raditi o fizikim ili -jo ee- psiholokim zaprekama, radi ega se tada taj ovjek ne dri dogovora s egzorcistom, ako nema neku blisku osobu koja ga na to tjera. Katkad demon obmanjuje znakovima neke bolesti, najee psihike, da bi prikrio svoju nazonost i stvorio dojam da se radi o nekoj prirodnoj bolesti. Pacijent ima snove i vizije na temelju kojih sebe zavarava da ga je Bog, Marija ili neki svetac ve oslobodio, te stoga smatra da mu egzorcist vie nije potreban. Moe se dogoditi da jednostavno porui egzorcistu kako je ve osloboen. Navedene sakramentalije, kao i druge pomoi, slue i tome, da bi se barem dijelom sprijeile avolske prijevare. Ali na tom podruju pripadaju prijevare dnevnom redu i potrebno je mnogo molitve da bi se postigla sposobnost raspoznavanja.

Napominjem da se u veini sluajeva vjeruje u vizije ili unutarnje glasove ili se osoba preputa lanom misticizmu ili smatra sebe "vidovnjakom". Ako se radi o pravim psihikim bolestima, tada su to esto avolske obmane. Na kraju ovog poglavlja elio bih jo ispriati jednu epizodu koja se tie posveene vode. Pater Candido je egzorciro nekog opsjednutog ovjeka. Tada se pribliio sakristan, nosei posudu s posveenom vodom i aspersorijem. Zao duh mu se odmah obratio rekavi: "Ovom vodom moe sebi oprati gubicu!" Sakristan se tek tada sjetio da ju je napunio u posudu na slavini, ali ju je zaboravio dati posvetiti. Egzorcizam za kue U Bibliji se ne nalazi nijedan primjer egzorcizma za kue, ali iskustvo nam pokazuje da je on u nekim sluajevima potreban i uspjean. Ni Obrednik ne sadri takav egzorcizam. Po Lavu XIII. uistinu se na kraju egzorcizma blagoslivlje mjesto gdje se obavlja ta molitva, ali itava je ta molitva vie upravljena na to da se zaziva Boja zatita od zlih duhova za Crkvu, a da se to ne odnosi na odreena mjesta. Odmah bih elio rei da nikada nisam vidio mjesta koja su bila opsjednuta duhovima onako kako se to opisuju u nekim romanima ili filmovima, prije svega s obzirom na stare nenastanjene dvorce. U tim se sluajevima eli izazvati pozornost i prikazati prizori koji ostavljaju dubok dojam, a da se ovjek pritom ne bavi ozbiljno problemom zlih duhova. U stvarnosti postoje meutim uvijek iznova sluajevi kad dotina osoba uje neobine zvukove, katkad poput grebanja ili kucanja. Ona ima esto dojam da je u prostoriji neko bie koje je promatra, dodiruje ili ak napada. U takvim sluajevima moe dakako igrati veliku ulogu umiljenost, krive predodbe. Ali mnogi su sluajevi kompliciraniji. Uistinu postoje vrata koja se uvijek u isto vrijeme otvaraju i zatvaraju, koraci koji se uju u hodniku, predmeti koji mijenjaju mjesto ili nestaju, da bi se zatim pojavili na najneobinijim mjestima, ivotinje koje se ne vide, ali se uje njihovo kretanje. Sjeam se obitelji iji su lanovi uvijek u isto vrijeme uli kako se otvaraju i zatvaraju ulazna vrata. Zatim su uli u hodniku zvuk tekih koraka (poput mukih) koji su naposljetku iseznuli u nekoj sobi. Jednog su dana opet uli uobiajen zvuk, a budui da je bio nazoan njihov prijatelj, on je pitao tko je doao. Da ga ne bi prestraili, rekli su kako je to gost koji je na proputovanju. Znam da se materijaliziraju i kukci, make i zmije. Jedna je osoba koju sam egzorcirao ak nala u jastuku ivu kornjau! Nazonost avla u stanu izaziva u veini sluajeva psihike smetnje poput nesanice, glavobolje ili eluanih boli, opeg loeg osjeanja koje nestaje pri promjeni mjesta. U tim je sluajevima jednostavan nadzor, ali nije uvijek jednostavno prepoznati uzrok. Uzmimo sluaj osobe koja svaki put kad je u gostima kod bliskog roaka ili prijatelja opaa smetnje kao to su nesanica, munina, glavobolja itd. Te mogu potrajati i vie dana, dok drugdje ne trpi od toga. U tom je sluaju jednostavan nadzor, ali uzrok moe biti veoma razliit. Moe se raditi o sugestiji (ako na primjer snaha doe u kuu svekrve koja je protiv braka svoga sina ili je pretjerano vezana uz njega), ali uzrok moe biti i u avlu. Zanimljivo je i ponaanje domaih ivotinja prema tim fenomenima. Ima li netko sam osjeaj da se u sobi nalazi neko bie, tada esto maka ili pas ukoeno gleda u odreenom pravcu i dogaa se da oni odjednom pobjegnu, kao da im se to tajanstveno bie pribliilo. Mogao bih ispriati mnoga zanimljiva iskustva kad bi netko elio o tome nainiti odgovarajuu studiju. Tu mi je dovoljno rei o tome da ivotinje po mome miljenju ne vide neto konkretno, ve su samo osjetljivije od ovjeka na eventualnu nazonost. Ali njihovo ponaanje moe svakako biti pomo pri odluci treba ili se provesti egzorcizam za kuu ili ne. Bitno je meutim da se osobe koje se boje takvih odluka temeljito ispitaju i egzorciraju ako postoje razlozi za to. U veini sluajeva o kojima sam govorio nisu te pojave povezane sa zlom nazonou u kuama, ve s opsjednutou osoba. U mnogo sluajeva doista nisam postigao uspjeh egzorciranjem kue, ali kad sam zatim egzorcirao osobu ili osobe, prorijedile su se neobine pojave, sve dok nisu posve nestale. Kako se postupa pri egzorciranju kua? Pater Candido i ja sluimo se slijedeom metodom: Obrednik sadri oko deset molitava kojima se moli Bog da uva mjesta od nazonosti avla. One se odnose na blagoslivljanje kua, kola i drugih zgrada. Mi molimo nekoliko od njih. Zatim itamo prvi dio egzorcizma za osobe, pri emu tako prilagodimo tekst da se odnosi na kuu. Potom blagoslivljanju kue. Tada ponovimo istu ophodnju s tamjanom koji je prethodno bio blagoslovljen. Na kraju jo molimo nekoliko molitava. Smatram veoma uinkovitim da se poslije egzorcizma ita sveta misa. Ako se radi o lakim poremeajima, dovoljan je jedan jedini egzorcizam. Ako poremeaji potjeu meutim od uroka i avao uvijek iznova dolazi, tada se egzorcizam mora ponavljati i to toliko dugo dok kua postane "nepropusna", sigurna od zlih duhova. U tekim sluajevima ima mnogo problema. Tako sam na primjer trebao egzorcirati stanove u kojima su se dugo vremena odravale spiritistike seanse ili u kojima su stanovale vraare koje su se bavile crnom magijom. Jo je gore bilo ako su se slavili sotonski kultovi. U nekim su sluajevima bili poremeaji toliko snani, a tekoe oko potpunog osloboenja toliko velike da sam morao savjetovati da se promijeni stan. U razliitim lakim sluajevima bile su dovoljne molitve da bi se opet uspostavio mir. Tako je neka obitelj veoma trpjela radi neobjanjivih nonih zvukova. Tada je dala itati deset svetih misa, poslije ega su se zvukovi znatno prorijedili. A poslije slijedeih deset misa posve su nestali. Moda su tu due iz istilita smjele sebe s boanskim doputenjem uiniti primjetljivima, kako bi se domogle zagovora. To je teko rei. elio bi se ograniiti na to da izvjeujem o injenicama, kako sam ih esto doivio. Pater Pellegrino Ernetti, najpoznatiji egzorcist Venecije, koji je izaao na dobar glas i kao glazbenik, te poznavatelj Biblije, imao je iskustva s veoma tekim sluajevima. Tako su se u nekoj obitelji dogaale najneobinije stvari: prozori i vrata su se otvarali i zatvarali, iako su bili dobro zatvoreni; stolice su lebdjele, a ormari plesali. On je naao lijek u istodobnoj primjeni svih triju sakramentala, za kojima mi egzorcisti uvijek poseemo. Dao je pomijeati u jednoj posudi egzorciaranu vodu, isto takvo ulje i sol, te dao uputu da se svaku veer polije jedna ajna lica te mjeavine po prozorskim policama i ku-

nim pragovima i svaki put izmoli Oena. Uinak je bio trajan. Ali obitelj je poslije svakog vremena prekinula s tim postupkom i tada su uznemiravanja opet poela remetiti kuni mir, da bi opet prestala im se ponovno primjenjivalo preporueno sredstvo. Drugo pitanje koje mi se postavlja odnosi se na domae ivotinje: je li mogue da one budu opsjednute zlim duhom? I to se tada treba uiniti? Evanelje izvjeuje o legiji zlih duhova koji su od Isusa izmolili doputenje da uu u svinje. Isus je to dopustio i sve su se svinje strmoglavile u Genezaretsko jezero gdje su se utopile. Poznajem sluaj jednog egzorcista koji je zlom duhu naredio da ue u svinju neke seoske obitelji. ivotinja je odmah pobjenjela, napala seljanku i smrtno je ranila. Bila je dakako odmah ubijena. Rijetki su sluajevi koji vode do smrti ivotinje. uo sam za nekog magiara koji je svoju maku upotrebljavao za to da zaarane predmete donosi na odreena mjesta. U tom bih sluaju rekao da je opsjednut bio ovjek, ne ivotinja. K tome se treba misliti na to da se maka gleda kao ivotinja koja "privlai" duhove i esto se zli duhovi pojavljuju u majem liku. Za neke je magiare i za odreenu vrstu magije uvjet da se koriste makom. Ali simpatina ivotinja nije sama po sebi nita kriva. Moe se dakle rei da je opsjednutost ivotinja mogua i da je doputen blagoslov, kako bi se one oslobodile. elio bih meutim jo rei da egzorcist mora poznavati fenomene opsjednutosti (mjesta, predmeta ili ivotinja, ali i u svim drugim sluajevima) koji se mogu pripisati paranormalnim uzrocima. To je potrebno da bi se izbjegle zablude, iako u ovoj knjizi nemam mogunost poblie se time baviti.

Stranica 8 od 11 Urok Urok sam ve spominjao kao uzrok zbog koga moe demon uzeti nedunu osobu pod svoju vlast. Budui da je to najei uzrok, elio bih rei neto vie o tome. Najprije u objasniti uporabu tog pojma, jer ne postoji ope-vaea definicija i svaki autor mora odrediti u kome e smislu primjeniti taj pojam. Urok smatram opim pojmom koji se obino ovako definira: "Nanostiti nekom tetu uz pomo avla". To je dodue tona definicija, ali ne kazuje nita o tome na koji se nain uzrokuje teta. K tome dolazi i do zbrke, jer se urok katkad izjednauje s fetiom ili vradbinom. Feti i vradbina su po mome miljenju dvije razliite vrste uroka. Ja ubrajam meu uroke slijedee oblike: 1. crnu magiju, 2. prave uroke, 3. zao pogled, 4. fetie. To su razliite forme, ali koje nisu strogo odvojene; esti su mijeani oblici. 1. Crna magija ili vradbine ili sotonski rituali koji imaju svoj vrhunac u crnim misama. Ti su postupci meusobno veoma slini; ja sam ih meutim nabrojio po stupnju opasnosti. Svi oni prenose zlo na odreenu osobu arobnim formulama ili ritualima koji mogu katkad biti i veoma sloeni, zatim opetovanim zazivanjima avla, ali bez uporabe nekih posebnih predmeta. Tko se preda takvim praktikama, postaje vlastitom krivnjom slugom avla. Ve Sveto pismo odluno zabranjuje takve postupke u kojima vidi poricanje Boga time to ovjek predaje sebe avlu. "Nemoj se priuavati na odvratne ine onih naroda (dakle pogana). Neka se kod tebe ne nee nitko tko bi kroz oganj gonio svoga sina ili svoju ker; tko bi se bavio gatanjem, aranjem, vraanjem i arobnjatvom; netko tko bi bajao, zazivao duhove i due predaka ili se obraao na pokojnike (spiritistike seanse). Jer tko god takvo to ini, gadi se Jahvi". (Pnz 18, 9 - 12). "Ne obraajte se na zazivae duhova i vraare; ne pitajte ih za savjet. Oni bi vas opoganili. Ja sam Jahve, Bog va!" (Lev 19,13) ovjek ili ena koji meu vama postanu zazivai duhova ili vraari neka se kazne smru; neka se kamenuju, i neka njihova krv padne na njih". Ovamo pripada i tekst iz Levitskog zakonika 19, 26 - 31. Ni Knjiga izlaska nije manje stroga: "Ne doputaj da vraarica ivi!" (Izl 22, 17). arobnjatvo se i u drugih naroda kanjavalo smru. Iako se pojmovi prevode razliito u raznim predajama, poruka je jasna. Na magiju u se jo jednom vratiti. 2. Uroci. To su elje za zlo koje ima svoje porijeklo u avlu. ine li se oni s pravom pakou -osobito meu krvnim roacima-, mogu imati strane posljedice. Najei sluajevi kojima sam se bavio ticali su se roditelja ili djedova i baka koji su urekli svoju djecu ili unuad. Urok se pokazao osobito tekim ako se odnosio na egzistenciju ili ako je uinjen u odreenim prigodama, kao na primjer pri vjenanju. Roditelji imaju prema svojoj djeci vezu i autoritet kao nijedna druga osoba. Ovdje bih elio ispriati samo tri primjera: Pratio sam ivotni put mladia kojega je njegov otac urekao ve pri roenju (iako to oito uope nije elio) i uroci su se nastavili tijekom itavog djetinjstva i dok je on ivio u kui. Taj je jadni mladi doivio nesree svake vrste: bolesti, nevjerojatne probleme na poslu, nesreu u braku, bolesti djece itd. Blagoslovi su mu donijeli izvjesno duhovno olakanje, ali ne mnogo vie, kako mi se inilo. Drugi primjer: Neka se djevojka eljela udati za estitog mladia kojega je voljela, ali su se roditelji tome protivili. Kad su vidjeli da su svi njihovi napori bili uzaludni, pokazali su se popustljivima i pribivali vjenanju. Na dan vjenanja pozvao je otac ker na stranu pod nekim izgovorom i poelio najgora zla njoj, njezinom suprugu i djeci. A tako se i dogodilo, unato usrdnim molitvama i blagoslovima. Jo jedan istinit sluaj: jednog me dana posjetio ugledni strunjak koji mi je pokazao svoje noge unakaene posljedicama brojnih operacija. Zatim mi je ispriao svoju ivotnu priu. Otac mu je bio veoma inteligentan mladi ija je majka bezuvjetno eljela da on postane sveenik, ali on se nije osjeao pozvanim. Dolo je do loma i mladi je morao napustiti svoju obitelj. Kasnije je studirao, imao uspjeha u poslovnom ivotu, oenio se, dobio djecu, a sve to nakon to je prekinuo svaku vezu s majkom koja ga ni po koju cijenu nije vie eljela vidjeti. Kad je jednom od njegovih sinova bilo osam godina, nainjena je njegova fotografija koju mi je pokazao. Ona je prikazivala ljepukasto dijete divna osmijeha, odjeveno u kratke hlaice i dokoljenke, kao to su se tada odijevala djeca. Tada je ocu pala na um nesretna zamisao. Mislio je da e majku dirnuti unukova fotografija i da e tako opet nastupiti mir. Stoga joj je poslao fotografiju. Majka mu je potom poruila: "Neka djeakove noge budu uvijek bolesne, a bude li se ti vratio kui, umrijet e u postelji gdje si bio roen". Otac se vratio kui tek

poslije mnogo godina, nakon to je njegova majka ve umrla. Ali tek to je stigao, poeo se loe osjeati, tako da su ga odvezli u njegovu rodnu kuu i tamo je jo iste noi umro. 3. Zao pogled. Tu se radi o proklinjanju neke osobe pogledom, a ne o tome, kako mnogi misle, da neka osoba donosi nesreu ako te poprijeko pogleda. To su samo prie. Zao pogled je pravi urok, s nakanom da se odreenoj osobi nakodi uz pomo zla duha. Ja sam se susreo tek s nekoliko takvih sluajeva, a ni oni nisu bili jasni. To znai daje zao uinak bio jasan, ali nije bilo jasno tko ga je izazvao i da li se to dogodilo obinim pogledom. Tu bih uope elio ustvrditi da se esto ne moe rei tko je skrivio urok, pa ni kako je zlo zapoelo. Vano je da ureknuta osoba ne sumnjii ovoga ili onoga, ve od srca oprosti i moli za onoga koji joj je uinio zlo, tko god to bio. U vezi sa zlim pogledom elio bih na kraju rei da je tako neto nemogue, ali u svojoj praksi nisam imao takvih sigurnih sluajeva. 4. Feti. To je odavna najvie koriteno sredstvo da bi se inili uroci. Naziv dolazi od 'Tacere" (lat. initi, praviti) odn. "facticius" (lat. umjetan, patvoren), a znai izradu nekog predmeta od najneobinijih i najrazliitijih materijala. On ima tako rei simbolinu vrijednost; on je vidljiv znak da se eli nakoditi, a ujedno je sredstvo koje se nudi avlu da bi tu ugradio svoju zlu silu. esto je bilo reeno da avao oponaa Boga. Kod fetia postoji slinost sa sakramentima gdje vidljiva materija predstavlja sredstvo milosti (npr. voda pri krtenju). Tako slui materijal fetia da bi nakodio. Postoje dva razliita naina kako se feti upotrebljava pri odreenoj osobi. Jednom je to izravni nain pri kome se rtva potie da pojede ili popije neto emu je primjean feti. Takav se feti sastoji od najrazliitijih tvari: menstrualne krvi, smrvljenih kostiju mrtvih, raznih prahova spaljenih dijelova ivotinja, prije svega srca, te posebnih biljaka itd. Zlo djelovanje ne ovisi meutim samo o koritenom materijalu, ve jo vie o opakoj elji da se uz pomo demona nekom nakodi. A ta se elja izraava okultnim formulama koje se izgovaraju pri izradi takvih sredstava. Tada osoba kojoj se eli nanijeti zlo gotovo uvijek trpi, uz ostale tegobe, od tipinih eluanih boli koje moe egzorcist dobro dijagnosticirati i koje se mogu brzo izlijeiti ako se eludac isprazni jakim povraanjem ili stolicom, pri emu se tada izbacuju najneobinije stvari. Drugi nain primjene fetia moe se nazvati neizravnim. Pri tome se ili urekne neki predmet koji pripada rtvi (fotografije, odjevni predmeti ili druge stvari) ili se urekne neka figura koja predstavlja tu osobu: lutke, ivotinje ili ive osobe istoga spola i dobi. Tu se radi o materijalu za prijenos koji se optereti istim zlom koje se eli dotinoj osobi. Evo jednog posve uobiajenog primjera: lutki se pri tom sotonskom obredu ubadaju igle u glavu. Osoba tada osjeti estoku glavobolju i kae: "Osjeam se kao da su mi u glavu zabodene same igle". Ili se igle, avli ili noevi zabadaju u mjesta na lutkinom tijelu na kojima se eli zadati bol ivoj osobi. I jadna rtva odmah osjeti probadajue boli na tim mjestima. One osobito osjetljive osobe (o kojima u jo govoriti) kau tada: "Tu je velika igla koja ide odavde donde". I pokazuju tona mjesta. Doivio sam sluajeve kada su se te osobe bile osloboene takvih boli nakon to su iz bolnih dijelova tijela odstranile duge i neobine igle od neke vrste plastike ili savitljivog drva. U veini je sluajeva osloboenje uslijedilo izbacivanjem razliitih predmeta, poput pamunih konaca, vrpci, avala ili ice. Moglo bi se opirno govoriti o vezanim fetiima. Pri tome se materijal za prijenos vezuje vlasima, dlakama, ili raznobojnim vunenim nitima (prije svega bijelim, crnim, plavim i crvenim, ovisno o eljenom cilju). Primjer: da bi se nakodilo neroenom djetetu trudne ene, bila je iglom i konjskom strunom vrsto svezana lutka od vrata do pupka. Cilj je bio sprijeiti razvoj embrija i to na stegnutim mjestima. To se uistinu dogodilo, ali ne u tako tekom obliku kako je to elio idejni tvorac. Takva stezanja nanose tetu raznim dijelovima tijela, ali jo ee duhovnom razvoju. Tako neki imaju tekoa pri uenju, pri radu, pri normalnom vladanju, jer su pretrpjeli takva stezanja u podruju mozga. A lijenici uzalud pokuavaju otkriti uzrok tegoba i izlijeiti dotinu osobu. elio bih neto rei jo i o jednoj drugoj injenici koja se esto javlja. esto se fetii nalaze kao neobini predmeti u jastucima i madracima. Mogao bih satima nabrajati takve sluajeve u koje ni ja sam ne bih vjerovao da ih nisam vidio vlastitim oima. Tu se nalaze raznobojne i zauzlane vrpce, vrsto svezani uvojci, konopci sa vorovima, nadljudskom snagom vrsto ispletena vuna u obliku vijenca, ivotinja (osobito mieva) ili geometrijskih likova, suena krv, komadii drva ili eljeza, smotana ica, lutke s oznakama na tijelu ili ubodima itd. Ili u ena i djece nastanu neoekivano veoma guste, debele pletenice kose. Sve su to stvari ili zbivanja koja se ne mogu objasniti, a da se ne pomisli na posredovanje neke nevidljive ruke. Katkad se takvi predmeti ne vide na prvi pogled, nakon to se otvore jastuci i madraci. Ali ako se oni pokrope egzorciranom vodom ili se priloi posveena sliica (prije svega ona koja prikazuje kri ili Bogorodicu), tada izlaze na vidjelo te neobine stvari. Prije nego to budem nastavio s izvjeima, elio bih upozoriti na lakoumno prihvaanje uroka, osobito u vezi s fetiima-, iako sam opisane sluajeve sam doivio. Pravi su sluajevi unato svemu rijetki. Paljivim se ispitivanjem esto ustanove psihiki uzroci, umiljena opsjednutost i pogreni strahovi i to na temelju tegoba na koje se ale dotine osobe. Mora se meutim rei i to da uroci esto ne postiu svoj cilj i to zbog razliitih razloga: ili to Bog ne doputa, ili je dotina osoba dobro zatiena zahvaljujui svom molitvenom ivotu i sjedinjenosti s Bogom, ili je fetiist nesposoban, ili ak samo obini varalica, ili ak sam avao -"laljivac od poetka", kako ga se naziva u Evanelju- vara svoje vlastite pristae. Bila bi velika pogreka ivjeti u neprestanom strahu od uroka. Biblija nikada ne kae da se trebamo bojati avla. Ona kae: "Oduprite se avlu, pa e pobjei od vas". (Jak 4,7) I: "Oduprite mu se vrsti u vjeri". (1 Pt 5,9) Mi imamo milost Krista koji je svojim kriem pobijedio avla; mi imamo zagovor Marije, neprijateljice avla od poetka ljudskog roda: imamo pomo anela i svetaca. Prije svega imamo peat Trojstva koji nam je bio utisnut svetim krtenjem. ivimo li u zajednici s Bogom, tada avao s itavim paklom drhti pred nama. Osim ako mu sami ne otvorimo vrata! Budui da urok predstavlja uobiajen oblik avolskog utjecaja, elio bih ispriati jo neto iz svoje prakse. Urok moe, ovisno o cilju, nositi razne oznake. On moe znaiti rastanak ako se brani partneri, zarunici ili prijatelji trebaju rastati. esto se dogaalo da su se zarunici rastali, iako su se voljeli i da im vie nije uspjelo biti opet zajedno. Tada je jedan od roditelja, onaj koji je bio protiv te veze, priznao da se obratio magiaru, kako bi mlade zarunike rastavio. Urok moe meutim znaiti i zaljubljenost, s ciljem da se dvoje ljudi vjenaju. Sjeam se djevojke koja se zaljubila u zarunika svoje prijateljice. Poslije uzaludnih pokuaja da ga vezuje uza se, obratila se magiaru. Par se potom rastao i mladi se oenio djevojkom koja je

naruila urok. Taj je brak bio dakako nesretan; tom ovjeku nije uspjelo rastati se od ene; nikada je nije mogao voljeti i uvijek je imao dojam da je bio primoran na taj brak. Drugi uroci trebaju uzrokovati bolesti, dakle da se dotina osoba uvijek osjea bolesnom. Drugi opet trebaju nekoga posve unititi (takozvani uroci smrti). Dovoljno je da tako ugroena osoba stavi sebe pod zatitu Crkve, to znai da dobiva egzorcizme i usrdno moli, kako smrt ne bi nastupila. Upoznao sam mnoge takve sluajeve i Gospodin je na udesan nain pomogao ili barem tako da se izljeenje od smrtonosne bolesti ili opasnosti od samoubojstva nije moglo objasniti na shvatljiv nain s ljudskog gledita. Teki su uroci gotovo uvijek (kad kaem uvijek, to se odnosi na mnoge sluajeve koje sam sam doivio) povezani s avolskim uznemiravanjem ili izravnom opsjednutou. Radi toga je potreban egzorcizam. Strani su i oni uroci koji upropatavaju itavu jednu obitelj ili su upravljeni protiv svakog lana neke obitelji, to se jo ee dogaa. Obrednik upozorava na to da se osoba pogoena urokom ne smije obraati magiaru ili vraari ili nekoj drugoj osobi koja nije u slubi Crkve; i da se ureknuta osoba ne smije okrenuti nekom obliku praznovjerja ili drugim nedoputenim sredstvima. Iskustvo pokazuje da je takvo upozorenje svakako potrebno. Magiara ima mnogo, dok je egzorcista veoma malo. U vezi s tim postoje mnoge zablude. ak strunjak poput monsinjora Corrada Balduccija savjetuje u svojim knjigama (npr.Il diavolo) da se ureknuta osoba obrati magiaru, kako bi se oslobodila uroka, iako se moe predvidjeti da e on uiniti neki novi urok. To je nepremostiva zabluda strunjaka koji je u drugim dijelovima svoga djela iznio vrijedne stvari. Ja se slaem s patrom Pellegrinom Ernettijem u osudi upornosti kojom monsinjor Balducci savjetuje da se ureknute osobe obrate za pomo magiaru. U vezi s tim smo oekivali ispravku u novom izdanju njegove knjige Il diavolo, ali smo iznenaeni to on kao i prije ustrajava u svom uvjerenju. Takav savjet pokazuje njegov slab pastoralni osjeaj, jer se time jasno suprotstavlja nauku Crkve i crkvenoj praksi svih vremena. Kad Obrednik govori o pitanjima koja se postavljaju avlu, savjetuje egzorcistu da pita o uzroku nazonosti avla u tom odreenom tijelu, prije svega da li se radi o uroku. U sluaju da je osoba pojela ili popila neto tetno, mora je egzorcist nekako prisiliti da povraa. Ako je meutim bilo skriveno neto opako izvan tijela, tada mora egzorcist zahtijevati od avla da mu pokae mjesto, zatim potraiti predmet i spaliti ga. To su korisne upute. U praksi se urok putem jela i pia potvruje gotovo uvijek neobinim eluanim bolima o kojima sam ve govorio i koje zahtijevaju izbacivanje, na ovaj ili onaj nain, kako bi se pacijentu pomoglo. Da bi se potpomoglo osloboenje, preporuivo je piti posveenu vodu i egzorcirano ulje, te jesti egzorciranu sol. Dogaa se i da se ureknuti predmeti na tajanstven nain izbace, kao to sam ve spomenuo. Tako moe na primjer neka osoba osjeati pritisak u elucu kao da je progutala kamen. I odjednom se kamen nae na podu, a boli nestane. Ali nau se i raznobojni konci, zauzlani konopci i vrpce, te drugi predmeti. Sve se te stvari moraju pokropiti posveenom vodom (to moe uiniti i sama osoba), zatim na otvorenom spaliti, a pepeo istresti u tekuu vodu (rijeke, odvodi); ali ne u odvode vlastitog stana, jer tada moe doi do nezgoda, kao to su zaepljenje umivaonika i kada i poplave u kui. U mnogim sluajevima nisu neobini predmeti u jastucima i madracima bili naeni zahvaljujui ispitivanju avla, ve upozorenjima karizmatika ili osobito tankoutnih ljudi (o kojima u jo govoriti). Tada se tek njihovim pronalaenjem sazna da postoji urok i zatrai pomo egzorcista. U tim se sluajevima isto tako moraju jastuci i madraci pokropiti posveenom vodom i na otvorenom spaliti. Pepeo se tada mora baciti kao to je ve prethodno opisano. Vano je da spaljivanje ureknutih predmeta bude popraeno molitvom. Osobito ako se radi o fetiima koji se nau sluajno ili po izravnoj uputi avla, ne smije se to olako uzeti. Kad me pater Candido uvodio u slubu, priao mi je o "mladenakom propustu", nepromiljenosti koja mu se dogodila u prvim godinama njegove slube egzorcista. On je tada egzorcirao neku djevojku skupa s drugim patrom koga je kao i njega oponomoio biskup. Ispitujui avla saznali su da je djevojci bio uinjen feti. I zahtijevali su od njega da im objasni o emu se radi. A radilo se o drvenoj kutijici. Saznali su i gdje je ona bila skrivena: bila je zakopana na jedan metar dubine, kraj odreenog drveta iji im je poloaj bio objanjen. Oni su tada s pijukom i lopatom pohitali na oznaeno mjesto da bi tamo kopali. I nali su drvenu kutijicu, kako je bilo navedeno. Kad su je otvorili da bi provjerili sadraj, pojavila se opscena figura usred druge prljavtine. Smjesta su sve briljivo spalili pomou alkohola, tako da je preostala samo hrpica pepela. Ali zaboravili su blagosloviti predmete prije spaljivanja i izostavili neprekidnu molitvu za zatitu po krvi Isusovoj tijekom spaljivanja. Osim toga su opetovano dodirivali te predmete, a poslije toga nisu oprali ruke u posveenoj vodi. Posljedica je bila daje pater Candido morao tri mjeseca leati u krevetu zbog jakih eluanih boli. Te je boli u izvjesnoj jaini osjeao jo deset godina poslije toga, pa ak i kasnije. Bila je to bolna lekcija koja nije bila korisna samo za mene, ve i za sve one koji se nalaze u slinoj situaciji. Pitao sam oca Candida da li je djevojka poslije svih muka i boli bila osloboena. Ne, ona nije osjetila nikakvo olakanje. To znai da fetii esto postiu sav svoj uinak u trenutku njihove izrade; tada nita ne pomae ako se oni nau i unite. Sjeam se raznih takvih sluajeva pri kojima je izmeu nastanka uroka i nalaenja fetia prolo mnogo godina; feti je odavno ispunio svoj opaki zadatak. Kad je bio naen i uniten, nije vie bio uinkovit i njegovo unitenje nije donijelo nikakvu blagodat ureknutoj osobi. Ali zato su tada pomogli egzorcizmi, molitve i sakramenti. U drugim je sluajevima spaljivanje fetia prekinulo urok. Imao sam na primjer sluajeve fetia koji su pomou raspadanja trebali donijeti smrt. Tako je na primjer bilo zakopano ureknuto meso, ali je ono bilo otkriveno i uniteno prije nego to je dolo do raspadanja. esto se zakopavaju i ive ivotinje, prije svega abe krastae. U tim se sluajevima isto tako moe prekinuti urok njihovim nalaenjem prije smrti. Ali najvanije pomoi ostaju egzorcizmi, molitve, sakramenti i sakramentalije. Gotovo da se ne moe dovoljno mnogo upuivati na to koliko je vano posezati za Bojim sredstvima, a ne za sredstvima magiara, iako se stjee dojam da Boja sredstva sporije djeluju. Gospodin nam je dao snagu svoga imena, mo molitve (sam ili u zajednici) i posredovanje Crkve. Obraati se magiaru koji svoje mrane poslove obavlja pod nazivom bijele magije (koja uvijek znai okrenutost avlu), te traiti drugi urok da bi se skinuo onaj prethodni, moe jo samo pogorati postojee zlo. Evanelje nas izvjeuje o neistom duhu koji naputa duu samo da bi doao sa sedam drugih zlih duhova koji su gori od njega (Mt 12,43-45). A to se dogaa ako se osoba obrati magiaru. elio bih ispriati tri tipina primjera, kakve sam esto doivio.

Prvi primjer: Netko osjea tjelesne boli. Radi toga posjeuje vie lijenika i iskuava razne lijekove, ali bol jaa umjesto da slabi; ne moe se nai uzrok. Bolesnik tada odlazi magiaru ili vraari iz karata koja se bavi magijom, da bi tamo uo slijedee: "Vi imate urok. Ako elite, skinut u Vam ga. Ali to stoji jedan milijun (lira)". Ureknuta osoba razmilja i tada odluuje platiti. Moda se od nje trai jo i fotografija, komad rublja ili uvojak kose. Ona se poslije nekoliko dana osjea posve izlijeenom i nije joj ao to je potroila jedan milijun, jer je avao otiao. Poslije godinu dana poinju opet one stare tegobe. Jadnik ponovno posjeuje lijenike, ali medicina se opet pokazuje nemonom, dok se boli sve vie pojaavaju. To je zao duh koji se vratio sa sedam drugih demona koji su gori od njega. Kad bolesna osoba vie ne moe izdrati, misli ovako: "Onaj je magiar traio od mene jedan milijun, ali me oslobodio boli". Tako mu se dakle vraa ne pomiljajui na to da je upravo on skrivio to pogoranje. A magiar kae sada nesretniku: "Ovaj put je bio uinjen mnogo jai urok. Ako elite, uklonit u ga, a za to traim od Vas samo pet milijuna. Od nekog bih drugog traio dvostruko". I tako sve poinje iznova. Ako se takva osoba naposljetku povjeri egzorcistu, tada mora osim poetnog malog zla biti osloboena velikog zla to ga je izazvao magiar. Drugi primjer: sve je kao u prethodnom sluaju. Bolesnik plati i magiar ga izlijei. Ali zato bolest prijee na njegovu enu, djecu, na njegove roditelje ili brau i sestre. Tada se zlo jo umnoava (i u obliku tvrdokornog bezbotva, ivota u grijehu, prometnih nesrea, depresija itd.). Trei primjer: opet sve kao u prethodna dva sluaja. Osoba plati, magiar je izlijei i to poboljano stanje traje dulje vrijeme. Ali tu je bolest dopustio Bog, kako bi osoba ispatala svoje grijehe, kako bi se vratila ivotu molitve, posjeivanju crkve i primanju sakramenata. Svrha te bolesti bila je da se postigne velik duhovni dobitak za spas te due. Lijeenjem uz pomo avla koji je tono znao za taj cilj rasplinula se u dim dobra nakna koja je bila vezana uz tu bolest. Uvijek moramo misliti na to da Bog doputa zlo, kako bi postigao dobro; on doputa kri, jer samo s njim moemo dosei nebo. Ta je istina jasna i oita na primjeru onih ljudi koji imaju osobite karizme zbog kojih esto trpe, ali ne mole za izlijeenje. Sjetimo se p. Pia koji je 50 godina trpio boli pet oiljaka. Ali nitko nije pomiljao na to da ga toga oslobodi. Bilo je posve jasno da je to Boje djelo radi postizanja viih duhovnih ciljeva. avao je lukav; njemu bi bilo drago da na tijelu p. Pia nisu bili utisnuti ti znakovi trpljenja! Dakako, posve je drkiji sluaj ako avo uzrokuje oiljke i glumi pred drugim lane mistiare.

Stranica 9 od 11 Vie o magiji Magija je iroka tema koja je bila obraena u mnogim knjigama kojima bi se mogle napuniti knjinice. Bavljenje magijom nalazimo u itavoj povijesti ljudskog roda i u svih naroda. I danas ima mnogo ljudi koji padnu u zamku magije. ak i mnogi sveenici podcjenjuju njezine opasnosti. Oni vjeruju -s pravom- u izbavljujuu mo Krista koji se rtvovao, kako bi nas spasio iz avolskih okova i ne razmiljamo o tome da Gospodin nije nikada rekao da podcjenjujemo mo avla, da nije nikada rekao da mu vjerujemo ili da se borimo protiv njega. Gospodin je naprotiv dao mo da se on izgoni i govorio o neprestanoj borbi s onim koji nas vodi u bezdan i jasno nam rekao da se ne moe sluiti dvojici gospodara. Biblija zaudo esto govori protiv magije i magiara, kako u Starom tako i u Novom zavjetu. Stoga moramo biti oprezni; jer jedna je od najvie koritenih avolskih metoda da ovjeka vee uza se i pridobije pod svoju vlast upravo magija, praznovjerje, sve ono to sotoni priskrbljuje izravni ili neizravni kult. Oni koji se bave magijom vjeruju da mogu utjecati na vie sile, kojima u zbilji moraju meutim sluiti. Magiari smatraju sebe gospodarima dobra i zla. Spiritisti i njihovi mediji nastoje prizivati vie duhove ili duhove mrtvih; oni su u stvarnosti prepustili svoje tijelo i svoju duu demonskim silama, a da im nije jasno kako se one uvijek koriste za neki ruilaki cilj, iako taj cilj nije uvijek odmah prepoznatljiv. ovjek koji je odijeljen od Boga, jadan je i nesretan; njemu ne uspijeva shvatiti smisao ivota, a jo manje smisao tekoa, boli i smrti. On ezne za sreom, moi, ljubavi, uitkom divljenjem drugih itd. Kao da mu je avao rekao: "Dat u ti svu vlast nad njima (kraljevstvima) i rasko koja im pripada, jer je meni predana i dajem je kome hou. Dakle, sva e pripasti tebi ako mi se pokloni" (Lk 4, 6 - 7). I zbog toga su mladi i stari, ene, radnici, strunjaci, politiari, umjetnici, radoznalci, u traganju za "istinom" o svojoj budunosti. Nasuprot tom mnotvu nalazi se drugo mnotvo: magiari, vraare, astrolozi, pranoterapeuti, senzitivne osobe ili vidovnjaci. Prvo mnotvo susree sluajno ovo drugo, ili nadajui se pomoi, iz oajanja, iz radoznalosti. Neki ostaju u tom susretu opsjednuti, drugi ureknuti, a neki opet ulaze u zatvoreni krug neke sekte. Ali to se krije iza toga? Oni neupueni pretpostavljaju: samo praznovjerje, radoznalost ili prijevara (jer je s tim doista povezan velik dio takvih sumnjivih poslova). Zbilja je u veini sluajeva posve drukija. Magija nije prazna tlapnja, neto bez osnove. Ona se slui demonskim silama, kako bi utjacala na tijek dogaaja i manipulirala drugima u vlastitu korist. Taj izopaen oblik vjere bio je isprva tipian u primitivnih naroda, ali se s vremenom rairio i danas ivi s raznim religijama u svim zemljama. Iako su oblici razliiti, rezultat je uvijek isti: udaljiti ovjeka od Boga i odvesti ga u grijeh, u duevnu smrt. Magija postoji u dva oblika: oponaajua i zarazna magija. Oponaajua magija temelji se na slinosti oblika i postupka i na naelu da za svaki oblik postoji njegova vjerna slika. Tako lutka predstavlja osobu kojoj se eli nakoditi i poslije odgovarajuih obrednih "molitava" ubadaju se igle u tijelo lutke i time pogaa osoba koju lutka predstavlja. Osoba tada poinje osjeati boli ili dobiva bolesti na mjestima tijela koja su na lutki probodena iglama. Zarazna magija temelji se na naelu tjelesnog dodira ili zaraze. Da bi magiar mogao vriti utjecaj na neku osobu, treba mu neki predmet koji joj pripada: vlasi, nokti, koa, odjea; prikladna je i fotografija, po mogunosti itave osobe, pri emu lice mora biti nepokriveno. Dio vrijedi za cjelinu; to znai, ono to se ini na jednom dijelu, utjee na itavog ovjeka. Magiar provodi svoju djelatnost odgovarajuim formulama ili obredima, u odreena doba godine i dana, pod utjecajem duhova koje je prizivao, kako bi njegovo djelo uinili uinkovitim. O tome sam ve govorio u odlomku o fetiu, ali magija obuhvaa mnogo vee podruje od fetia i mnogo vee od uroka.

Poslije jednog od uvodnih obreda crne magije, kakve koriste magiari otoka Capo Verde ispred zapadne obale Afrike, mora se izabrana osoba u odreenom trenutku postaviti pred zrcalo u kome joj se treba prikazati avao, kako bi joj dao "sposobnosti", kao i oruje kojim se treba sluiti. Oruje kranina protiv "riueg lava" jesu istina, pravednost, vjera i ma Boje rijei. Magiar se treba naprotiv latiti pravog maa da bi pogodio ljude; on mora imati sposobnost unitenja, uroka, vidovnjatva, pretkazanja, bilokacije, lijeenja i jo neke druge, ve prema zlu to ga moe initi, prema tome koliko mu uspijeva pomutiti Boje planove i prema tome to moe ponuditi avlu: predati mu sama sebe, svoju djecu ili druge osobe (vie ili manje neupuene). rtva najee poinje osjeati stranu odbojnost prema svemu svetom, kao to su molitve, crkve, slike svetaca itd., k emu mogu doi jo mnoga druga zla. Sve se to moe dogoditi i ovjeku koji je posredovao pri "poslu" magiara, koji mu je prinio "rtvu" u obliku svog priloga, pa bio on i posve malen, predao traene stvari, a moda jo i provodio odreene obrede kao to su: posjeivati sedam crkava, platiti svijee na odreen nain, posipati prah, nositi na tijelu odreene stvari ili ih stavljati drugima na tijelo i slino. Na taj se nain uspostavlja s avlom vie ili manje vrsta veza s loim posljedicama za duu i tijelo. Veoma su esto dolazile k meni majke koje su prethodno bile sa svojom djecom kod magiara i pustile da oni stavljaju na njihova tijela stvari koje su se neiskusnima mogle initi bezazlenim glupostima, ali koje su se kasnije po svojim tekim posljedicama jasno pokazale kao pravi uroci. Uputi li se netko na teritorij neprijatelja, dospjet e pod njegovu vlast, iako je postupao u "dobroj vjeri". I samo mona Boja ruka moe osloboditi od takvih veza. Postupci takozvane visoke magije najee se dijele na posveenja, pretvorbe, blagoslove, razvlaenja, ekskomunikacije, prokletstva. Time se trebaju predmeti ili osobe pretvoriti u "svete simbole" (svete avlu!), Magini se materijal u posve odreena vremena "magnetizira", a ta vremena odreuje magina astrologija. Svi magiari nose na sebi - a isto pripremaju i za druge - "penta-coli" ili "pantacoli" (od grkog panta klea). To su mali medaljoni koji su "katalizatori energije". Oni imaju, kako magiari kau, osobitu nebesku snagu. Druga su stvar amajlije koje se odnose na osobine onoga koga trebaju tititi. Amajlije su jedna od najveih elja sirotih molitelja koji se osjeaju pogoeni raznim nevoljama, ljubomorom, nerazumijevanjem, nedostatkom ljubavi, siromatvom. I oni su spremni platiti cijenu - katkad mnogo visoku - tog donositelja sree koji ih treba osloboditi svih nevolja. Ali zapravo nose na svom tijelu negativan teret koji moe nakoditi ne samo njima, ve i njihovim obiteljima. Za izradu tih predmeta, kao i za mnoge od maginih radnji, obilno se upotrebljava tamjan koji je meutim posve oprean tamjanu koji se koristi u liturgijskoj slubi. Drugi su oblici magije pripremanje filtriranih iscrpaka ili mjeavina koji mogu pripomoi avolskom utjecaju ili opsjednutosti u onima koji jedu ili piju jela ili pia to su ih pripremili takvi magiari. Tako nesretnik nema u svom tijelu samo neto neukusno, ve i zle duhove koji se prizivaju prilikom pripreme tih arobnih napitaka. Poznat je takozvani ljubavni napitak koji moe uzrokovati stranu opsjednutost avolskim silama. U Bibliji se avao prvi put pojavljuje kad u obliju zmije iskuava praroditelje. Zmija u mitologiji uvijek simbolizira spoznaju. U Starom Egiptu je Izida poznavala tajne kamenja, biljaka i ivotinja. Ona je meutim poznavala i bolesti i lijekove kojima se one lijee, zahvaljujui emu je mogla vratiti u ivot mrtvog Ozirisa, da bi od njega primila horus. Kao simbol vjenog ivota prikazivala se sklupana zmija s vrhom repa u vlastitim ustima. Sjetimo se tu i carske zmije Inka, te boanske zmije Indijanaca. U vodu-kultu nadahnjuje dvospolna zmija "Danbhalah i Aida Vedo" svoje sljedbenike s takvom tonou i preciznou da oni u svako doba dana i noi postiu zaudne uinke. Ta zmija tvrdi za sebe da poznaje sve tajne Stvoriteljeve rijei zahvaljujui "maginom jeziku" koji je bio zaaran svetom glazbom. Radi se o haianskoj magiji afrikog porijekla koja skupa s izvornom afrikom magijom i magijom uvezenom u Junu Ameriku (koja se prije svega prakticira u Brazilu) pod imenm "makumba", ima golemu demonsku mo. Ve sam spomenuo da su najgori, najtei uroci koje sam egzorcirao potjecali iz Brazila i Afrike. Moderna je civilizacija izmijeala odreene obiaje, ali ih nije primijenila, tako da se znanost i magija, vjera i starinski obredi podnose. I danas ima, osobito na selu, veoma pobonih ljudi koji se obraaju takozvanim "svecima" (kako mukarcima tako i enama), kako bi nali pomo za sebe: zbog bolesti, zla pogleda, radi traenja branog partnera ili traenja radnog mjesta. Te su "svete" osobe one o kojima se govori da "uvijek idu u crkvu". Jo i danas ima majki koje u dobroj vjeri ue svoju djecu postupcima i obredima kako se u svetoj noi moe odagnati zao pogled. Ili stavljaju svojoj djeci oko vrata lanie s kriiima i medaljicama. Ali i s dlakom jazavca ili vujim zubima. To su predmeti koji, ako i nisu maginim obredima dobili negativan naboj, vezuju dotinu osobu s avlom grijehom praznovjerja. S magijom je uvijek povezano vraanje, naime elja da se sumnjivim, opasnim putevima sazna budunost. Tu mislim na veoma rairen obiaj gatanja iz karata, dakle da se budunost prorie pomou karata koje su ozbiljeno sredstvo magiara i vraara. ini se da je taj obiaj nastao u 13. stoljeu, a proizaao iz igre Cigana koji su tako razvili svoju sposobnost proricanja budunosti. On se temelji na ezoterinom nauku o sporazumijevanju izmeu ljudi i boanskog svijeta. Ne bih se elio na tome zadravati, ve bih samo htio rei kako ovjek koji je ve zbunjen tonou oitovanja o njegovoj prolosti, sada poinje osjeati strah i nepovjerenje, esto povezane i sa sumnjianjima upravljenim protiv roaka i prijatelja i on se osjea prije svega ovisnim o onom koji mu je gatao iz karata i boji se da e dalje ostati ovisan. Sve to moe izazvati strah, srdbu i nesigurnost, tako da se u dotinoj osobi moe javiti elja da se okrene maginim praktikama i da sebi pribavi amajlije, kako bi neutralizirala unutarnjeg neprijatelja koga je sama prizvala i koji je uzrok bolesti, nesree itd. Najgora magija afrikog porijekla poiva na vradbinama (witchcraft) kojima bi se eljelo uiniti nekom zlo, kao i na spiritizmu kojim se eli stupiti u vezu s duhom umrlih ili s viim duhovima. Spiritizam je poznat u svim kulturama i u svim narodima. Medij posreduje izmeu duhova i ljudi dajui svoju energiju (glas, pokrete, rukopis itd.) duhu koji eli sebe uiniti primjetljivim. Moe se dogoditi da prizvani duhovi u kojih se uvijek radi o demonima, prisvoji nekoga od nazonih. Stoga je Crkva uvijek osuivala spiritistike seanse i sudjelovanje u njima. Ispitivanjem avla ne saznaje se nita korisno. Ali je li doista mogue prizvati duhove? Da li se pri medijalnim seansama uvijek pojavljuju samo i jedino zli duhovi? Ta pitanja vjernika potjeu dakako od jedne jedine iznimke. Biblija izvjeuje o jednom jedinstvenom sluaju kad se aul

obratio mediju i naloio mu: "Daj mi vraaj pomou duha i dozovi onoga koga ti reknem". (1 Sam, 28, 15) Mrtvi se moraju potovati i ne smiju se uznemirivati. Budui da je to jedini takav primjer u Bibliji, navodim ga kao iznimku. Slaem se s Kennethom McAllom, psihijatrom i protestantskim egzorcistom kad on pie: "ista je sebinost i okrutnost ako se pokuavamo vrsto drati svojih umrlih ili ih elimo prizvati natrag k sebi. Ono to trebamo je vjeno spasenje, a ne da budemo opet zapleteni u stvari i ljude ovoga svijeta". Mnogi se daju prevariti, jer im manjka vjere, ali i zbog vlastite gluposti. Koritenje odreenih plesova, pjesama, posebne odjee, svijea, ivotinja koji su potrebni za razne obrede vodu-kulta ili makumbe, moe se initi zanimljivim s entnolokog ili folklornog gledita. etiri svijee na etiri ugla raskrija ili triang triju svijea od kojih jedna pokazuje vrhom prema dolje, mogu biti nalik na neduno praznovjerje. Ali krajnje je vrijeme da otvorimo oi. Prije svega pozivam sveenike da razmisle o sljedeem: zazivanje zlih duhova mogu uznemiriti ovoga ili onoga, ali uvijek je njihov krajnji cilj odijeliti ovjeka od Boga, natjerati ga u grijeh, u strah, u otuivanje i u oajanje. Ljudi su me esto pitali moe li se magijom utjecati i na skupine osoba, na zajednice. U to sam uvjeren, ali ta bi tema zahtijevala vlastito razmatranje. U ovoj se knjizi moram -kao i ve pri drugim temama- zadovoljiti time da samo natuknem neto o tome. Mogueje da se avao koristi jednom osobom da bi utjecao na itave skupine, pa i na one veoma brojne, koje tada mogu uzeti u svoje ruke vlast u dravi i ak imati utjecaj na vie drava. Vjerujem da je to u nae doba bio sluaj u osoba kao to su Karl Marks, Hitler ili Staljin. Okrutnost nacista, strahote komunizma ili poznati Staljinovi postupci pokazivali su pravu avolsku opakost i postigli vjerolomstvo. Izvan politikog podruja smatram odreenu vrstu glazbe i odreene glazbenike oruima avla koji na dupkom punim mjestima dovode sluatelje u ekstaze i mogu dovesti do ekstremnog nasilja ili elje za unitenjem. Postoje meutim i drugi sluajevi koji se mogu lake nadzirati, pa i lake lijeiti (iako se kolektivna opsjednutost uvijek teko lijei), pri kojima dospiju pod avolski utjecaj uenici i skupine razliitih vrsta, kao i vjerske zajednice. Nevjerojatno je kako moe avao obmanuti itave skupine. Neki su ak miljenja da je jednostavnije obmanuti mnotvo nego jednu jedinu osobu. U svakom sluaju sigurno da avao moe pridobiti pod svoju vlast skupine, pa i one brojne, pri emu u takvim sluajevima gotovo uvijek postoji pristanak samog ovjeka, ljudska krivnja slobodnog odobrenja avolskog djela, i to iz interesa, zbog pokvarenosti, radi tenje za dopadanjem ili drugih moguih motiva. Problem kolektivnog avolskog utjecaja jedan je od najveih i najopasnijih problema. Stoga su upravo posljednji pape osobito upozoravali na njega. Tu prije svega mislim na govor Pavla VI. to gaje odrao 15. studenog 1972. i onaj to gaje 20. kolovoza 1986. odrao Ivan Pavao II. Tko moe izgoniti zle duhove? Posve je jasno da je Isus dao mo istjerivanja avla svima onima koji vjeruju u njega i djeluju u snazi njegova imena. U takvim se sluajevima radi o osobnim, neslubenim molitvama koje moemo oznaiti kao "molitve za osloboenje". Nasuprot tome dana je egzorcistima osobita sposobnost, dakle onim sveenicima koje je njihov biskup ovlastio za tu slubu. Upotrebljavajui odgovarajue formule Obrednika oni dijele sakramental koji, za razliku od osobne, neslubene molitve, ukljuuje posredovanje Crkve. Ali uvijek je potrebna snana vjera, mnogo molitve i post, kako od strane onih koji mole, tako i od strane onih za koje se moli. Bilo bi najbolje kad bi se istodobno s egzorcizmom okupljala skupina ljudi na molitvu. elim jo dodati da svaki sveenik, pa i onaj koji nije egzorcist, ima posebne punomoi i to po svojoj sveenikoj slubi koja nije osobna ast, ve sluba za duhovne potrebe vjernika. A tim potrebama sigurno pripada i osloboenje od avolskog utjecaja, bilo molitvama ili egzorcizmima. Pri tome mogu biti od pomoi posveena sredstva. Tako se moe na primjer na glavu opsjednute odnosno ureknute osobe poloiti kri, krunica ili neka relikvija. Osobito je uinkovit kri, jer Isus je kriem pobijedio carstvo sotone. Ali uinkovite su i relikvije svetaca kojih se osobito tuju. Veoma se esto koriste i jednostavne posveene slike svetaca, poput slike arhanela Mihaela koga se zli duhovi osobito boje. Mislim da bih iznevjerio oekivanja itatelja kad ne bih spomenuo sve vee mnotvo karizmatiara, vidovnjaka, pranoterapeuta, iscjelitelja, pa i Cigana. Njihov je broj sve vei to vie biskupi i sveenstvo naputaju to pastoralno podruje za koje su nadleni, s lakuomnou se protee od tromosti do pravog bezvjerja. Stoga bih se elio malo vie posvetiti tom problemu i rei neto o navedenim skupinama osoba. Prije svega bih elio napomenuti da se tu radi o osobama koje utjeu (ili tvrde da to mogu) na osloboenje od avla, ali jo ee rade na istom lijeenju. Veoma je teko jasno razlikovati. avao je u korijenu svih problema bolesti, boli i smrti koji su posljedica grijeha. Zatim postoje i bolesti koje izravno uzrokuje avo. Evanenje nam opisuje samo neke sluajeve: enu koja je 18 godina bogalj (uzetost?) i gluhonijemog ovjeka. Zlo je u oba sluaja bilo izazvano nazonou avla, tako daje Krist istjeravi avla postigao izlijeenje. Openito vrijedi pravilo koje sam ve spomenuo: ako je bolest uzrokovao avao, tada lijekovi ne djeluju, dok su molitve osloboenja i egzorcizmi uinkoviti. Dugotrajnija avolska nazonost moe izazvati psihike poremeaje radi kojih je dotinoj osobi poslije uspjenog osloboenja potrebno medicinsko lijeenje. Time dotiem podruje koje zahtijeva posebno znanje, a njega egzorcist ne moe imati. Ali egzorcist mora toliko poznavati duevne bolesti da moe prepoznati je li potrebno pozvati psihijatra. Stoga bi on morao posjedovati znanje o parapsihologiji i paranormalnim silama, ali nije mogue da on ima toliko znanja kao strunjak. Njegovo podruje ostaje ono nadnaravno i na njemu on tono poznaje fenomene i metode lijeenja s nadnaravnim karakterom. Ta je napomena bila potrebna, jer u nadalje pokuati ukratko obraditi ono nadnaravno, paranormalno i dijabolino. Karizmatiari. Sveti Duh raspodjeljuje svoje darove boanskom slobodom kome i kako on eli, jer oni se ne daju u ast i korist dotinoj osobi, ve za slubu brai. Meu tim je darovima i dar oslobaanja od zlih duhova i iscjeljivanja. Tu se radi o darovima koji se daju pojedincima, ali i zajednicama. Oni ne ovise o osobnoj svetosti, ve o slobodnoj Bojoj odluci.

Iskustvo govori meutim da Bog obino daje te darove estitim osobama, onima koje revno mole i vode uzoran ivot u poniznosti (to ne iskljuuje pogreke!). Danas ima toliko mnogo karizmatiara kojima dolaze gomile nevoljnika. Kako se mogu razlikovati pravi od lanih? To je razlikovanje zapravo pravo crkvenog autoriteta koji se u tu svrhu moe sluiti svim pomonim sredstvima koja smatra potrebnima. Ja doista znam za neke sluajeve pri kojima se ukljuio crkveni autoritet, kako bi upozorio na varalice i lane karizmatike. Ali ne znam ni za jedan sluaj slubeno priznatih karizmatiara. To je sloen i uope ne lak problem. Karizme mogu i prestati i mogue je da se izabrana osoba pokae nedostojnom iskazanog joj povjerenja. Mogu se postaviti etiri orijentacijske norme: 1.) da pojedinac ili zajednica ivi posve po Evanelju; 2.) da on nema osobitih interesa u toj stvari (ne smiju se primati nikakvi dobrovoljni prilozi; tako bi se moglo postati i milijunaem!); 3.) da se on slui sredstvima koja Crkva openito doputa, bez arolija ili praznovjerja (dakle molitvama, a ne maginim formulama; znakovima kria, polaganjima ruke; posveenom vodom, tamjanom, relikvijama i niim to je tue crkvenoj uporabi; da molitve izgovara u Kristovo ime; 4.) da rod bude dobar. To je biblijsko pravilo ("Po rodu se drvo poznaje ". Mt 12,33) uvijek iznad svih drugih . Postoje jo i drugi znakovi koji su tipini za lijeenja karizmatinim putem: oni se odnose na sve bolesti, pa i one koje je uzrokovao avo; oni se ne temelje na sposobnostima ili ljudskim snagama, ve na vjernikoj molitvi, na snazi Isusova imena, na zagovoru Presvete Djevice Marije i svetaca; karizmatiar ne gubi energiju koju bi taj morao opet prikupiti odmorom (kao na primjer iscjelitelji, magiari i njima slini); on ne pokazuje ni fizike reakcije, ve je jednostavno aktivan posrednik milosti. Karizmatina lijeenja ne slue tome da karizmatiar javno pokazuje sebe, ve da bi se slavio Bog, jaala vjera i poticala molitva. elio bih jo dodati nekoliko rijei, jer tu se radi o podruju o kome je govorio II. Vatikanski koncil, ali ije odluke nisu provedene u praksi. Prevladao je naime racionalizam i naturalizam. Neobini dogaaji, nazonost svetaca, prikazanja itd. ne primaju se naime sa zahvalnou, ve s nepovjerenjem i odbacuju se bez provjere. Ljudi su prije okirani. Danas se vie ni u jednoj crkvi ne moli molitva prvih krana: "A sada, Gospodine,... slugama svojim daj da posve neustraivo navjeuju rije tvoju. Prui ruku da se po imenu tvoga svetog Sluge Isusa dogaaju ozdravljenja i udesni znaci"! (Dj 4, 29-30) Danas se ti darovi shvaaju, kako se ini, samo kao uznemiravanja, kao optereenja. II. Vatikanski koncil potvrdio je da Sveti Duh "po vjernicima svakog poloaja dijeli osobite milosti... Te karizme, bile one veoma osobite ili jednostavne, ope, moraju se prihvatiti sa zahvalnou i tovanjem". Isprava dalje podsjea na to da se ti neobini darovi ne stjeu vlastitom mudrou. to se tie prosudbe o njihovu porijeklu i njihovoj pravilnoj uporabi, "to je stvar crkvenog autoriteta koji mora prije svega paziti na to da se ne ugasi duh; ali on mora sve provjeriti i smatrati dobrim sve to je dobro". (LG 12) Poznato je da se pri promjeni tih smjernica mnogo toga ini pogreno. Stoga je uzaludno kad koncil kae: Tko od Svetog Duha primi karizme, bio on i laik, ima pravo i obvezu da se njima slui (Dekret o laikom apostolatu "Apostolicam actuositatem"/AA3), pod vodstvom i uz prosudbu biskupa. S radou gledam nastanak organizacija koje stavljaju sebe na raspolaganje biskupima za taj rad, kao na primjer Karizmatini pokret iz Assisija. Na tom se podruju treba jo mnogo uiniti. Vidovnjaci i senzitivci. Tu obuhvaam obje skupine, jer one imaju zapravo iste osobine, samo to ovi prvi vide, a drugi osjeaju. Pripadnici obaju tih skupina izraavaju ono to su vidjeli ili osjetili u doticaju s predmetima ili osobama. Kako ne bih previe proirio tu temu, ograniit u se na prilike na svom vlastitom podruju, naime na avolske utjecaje na osobe, predmete ili kue. Veoma sam esto dolazio u vezu s tim osobama; katkad sam ih izravno ispitivao ili pozvao da budu nazoni pri mojim egzorcizmima, da bih potom saznao to su vidjeli ili osjetili. I primijetio sam da su odgovori ovisili o duhu istine. Neki odmah osjete neto neobino, im ugledaju opsjednutu ili ureknutu osobu ili borave u njezinoj blizini. Katkad se osjeaju bolesno kad su blizu takvih osoba, ponekad vide negativnost i opiu je. Najee je ve dovoljno staviti im u ruku fotografiju, pismo ili neki predmet koji pripada sumnjivoj osobi, da bi dobili odgovor: da li joj moda nije to, je li ona rtva bolesti avolskog porijekla ili je sama opasna, jer je avolski opaka prema drugima. Moe biti dovoljno ve i uti glas. Sumnja li netko na primjer da je na bilo koji nain dospio pod avolski utjecaj, nazove jednu od tih senzitivnih osoba i tada uje odgovor. Pozovu li se te osobe u kue za koje se zbog neobinih stvari koje se dogaaju pretpostavlja da su ureknute, one ustanove postoji li urok ili ne; ako postoji, tada ukazuju na ureknute predmete koji se moraju spaliti; osim toga preporue da se otvore jastuci i madraci u kojima se nau oni neobini predmeti o kojima sam ve govorio. Mogue je dakako da se oni zabune. Stoga se njihovi osjeti moraju uvijek nadzirati. Ali oni katkad ispituju ivot neke osobe i zaudo tono ustanove u kojoj je dobi bila ureknuta, kako je to i s kojim ciljem bilo uinjeno i koje je smetnje ona imala. Ponekad otkriju i prouzroitelja. Jednog sam dana upravo uveo u sobu za primanje ovjeka koji me zamolio da ga egzorciram, a tada sam se sjetio da tono u to vrijeme trebam nazvati jednog senzitivca. Pourio sam dakle k telefonu i uo slijedee: "Vi ste upravo nakanili egzorcirati pedesetogodinjeg mukarca. On je sa 16 godina bio ureknut od nekog tko je mrzio njegova oca. Dobio je da pije ureknuto vino, a na dnu zdenca bio je skriven feti. Mladi se otada osjeao bolesnim; bilo mu je sve gore i sva su lijeenja bila uzaludna. Poslije nekoliko godina umro mu je otac i mladi je osjetio iznenaujue poboljanje. Ali ostao mu je modani poremeaj, tako da nije mogao obavljati nikakav posao. Pokuajte ga egzorcirati, ali zlo je predugo ukorijenjeno. Ne vjerujem da ete neto postii". I bilo je upravo tako kao to mi je bilo opisano. U drugim je sluajevima bio nazoan senzitivac dok sam nekoga egzorcirao i tono mi je naznaio koje mjesto na tijelu trebam blagosloviti tolom ili pomazati uljem, jer je osobito pogoeno avolskim utjecajem. Pacijent je na kraju potvrdio da je upravo to mjesto gdje je bol bila najjaa. Bilo bi jo mnogo primjera za takve fenomene. U svakom sluaju mogu rei da su osobe koje sam izabrao (meu mnogim koje su mi bile predstavljene kao senzitivci) mnogo molile, da nisu bile zainteresirane za materijalna dobra i da su bile pune dobrote i ljubavi prema blinjemu. A prije svega su bile ponizne; da nisam otkrio njihove darove sluajno ili po neijim

obavijestima, oni mi to sigurno ne bi rekli. O emu se pri tome radi? Je li to karizma? Ili moda paranormalna sposobnost? Ja sam vie sklon vjerovati da se radi o paranormalnom daru kojim se osoba slui da bi inila dobro. Ali ne iskljuujem da se ta sposobnost moe zdruiti s karizmom. U tih osoba nisam nikada primijetio znakove umora kao da su pretrpjeli gubitak energije. Uvjerio sam se naprotiv u neprestan rast njihovih sposobnosti tijekom njihova koritenja. A to daje naslutiti da se radi o paranormalnoj sposobnosti. elio bih jo rei da su mi te osobe esto bile od pomoi pri postavljanju dijagnoze, ali ne ba i za izlijeenje, osim dakako svojom molitvom i dobrim savjetima koje su dali mojim pacijentima. Iscjelitelji. Tu se radi o onim lijeenjima koja se obavljaju prijenosom osobite energije, ponajprije polaganjem ruke. Tu se nalazimo na paranormalnom podruju za koje ja nisam nadlean. elio bih samo rei da iscjelitelji nemaju utjecaja na bolesti avolskog porijekla, kao to na te bolesti nemaju utjecaja ni medicina i druge humane znanosti. Pranoterapeuti. I ta se skupina, ba kao iscjelitelji, posljednjih godina brojano nevjerojatno poveala. Ovdje se ne bih elio zadravati pri teoriji prane i bio-plazme. To je podruje na kome se istrauje, ali koje jo nije priznato kao znanost. elio bih se ograniiti na to da citiram zakljuke koje je pater Matteo La Grua iznio u svojoj knjizi La preghiera di liberazione (Palermo 1985.) : "Ako se lijeenja obavljaju energijom koju iscjelitelj prenosi na bolesnika ili psihikim nabojem ili poticanjem energetskih zaliha, tada je doista tako da ta lijeenja nemaju veze s karizmatinim lijeenjima. Ipak postoji opasnost nekog spiritiskikog elemeta. Stoga je potreban oprez". Upoznao sam pranoterapeute koji su doista nesebini i pravi vjernici i koji svoju sposobnost stavljaju u slubu za blinjega u duhu istinske ljubavi prema blinjemu. Ali to su bijele vrane (dvoje od tisuu, kako mi je rekao venecijanski egzorcist don Pellefrino Ernetti). To svakako ne umanjuje nevjericu to je mi vjernici gajimo prema pranoterapiji. Mogue je da netko ima avolske sposobnosti, iako toga nije svjestan. Magiari. O njima sam ve dovoljno govorio. elio bih jo samo jednom upozoriti na to da se lijeenja mogu obavljati djelovanjem avla, moda pod imenom izvanzemaljskih bia ili duhovnih voa. Na to nas upozorava i sam Isus: "...jer e se pojaviti lani mesije i lani proroci, te e initi tolike udesne zankove da bi zaveli kad bi bilo mogue, i same izabranike". (Mt 24, 24) Jedan je posve drukiji aspekt magine moi mnotvo lanih magiara, jednostavno zvanih arlatanima ili varalicama, koji varaju ljude dajui im amajlije, vrpce ili vreice. Ja sam sam spalio list papira na kome su bile napisane nerazumljive rijei i koji je bio omotan vrpcom, a stajao mali imetak! Kod mene je bio i ovjek koji je platio dvostruko za malu vreicu s drangulijama koja ga je trebala osloboditi vree nedaa. Cigani. Vjerujem da je korisno rei neto i o njima, jer se s njima uvijek iznova susreemo. Ali ne bih elio trpati u isti lonac s vraarama iz karata i varalicama. Tu me sada zanima posve drugi aspekt, pri emu bih se elio strogo druati injenica. Jednom sam egzorcirao neku enu opsjednutu avlom. Ona je ve dugo trpjela od raznih tegoba, ali nije pomiljala na to da bi one mogle biti avolskog porijekla. Jednom je darivala neku Ciganku koja joj je tada rekla: "Gospoo, Vi ste bolesni, jer Vam je uinjem feti. Donesite mi svjee jaje". ena ga je donijela i Ciganka joj ga je stavila na grudi, k tome izgovarala kratku molitvu na nepoznatom jeziku (romskom?) i zatim ga otvorila. Iz njega je izala mala zmija. Nekoliko je mjeseci kasnije ena uinila neko dobro drugoj Ciganki koja je bila drukijeg porijekla od one prve. I ta je Ciganka rekla gotovo iste rijei: "Gospoo, Vi toliko mnogo godina tako teko trpite, jer Vam je uinjen feti. Morate ga dati ukloniti. Donesite mi svjee jaje". ena se ovaj put vratila u pratnji supruga. Ciganka je poloila jaje eni na grudi, izgovorila nekoliko rijei koje su zvuale slino molitvi, a zatim otvorila jaje i pojavio se uperak dlaka. Rimskom lijeniku s kojim sam bio sprijateljen prila je pri naputanju bazilike St. Giovannija u Lateranu neka Ciganka koje je prosila milostinju. Na tom se mjestu mogu uvijek zatei Cigani. On je uzeo u ruku lisnicu i elio dati 1000 lira, ali je primijetio da ima samo novanice od 10000 lira. Tako joj je dao jednu od tih novanica. Ona ga je pogledala i rekla: "Veoma ste velikoduni prema meni, i ja elim Vama uiniti neto dobro". Zatim mu je odmah rekla njegove bolesti, te da ih mora lijeiti. (Lijenik je sigurno poznavao svoje vlastite tegobe, ali je kao lijenik zanemario sebe u tom pogledu). Ciganka mu je osim toga jo rekla da je planirana prijevara na njegovu tetu, protiv koje mora neto poduzeti. To je istinita pria. Kako se mogu objasniti te injenice? To nije lako. ini se da neki Cigani imaju paranormalne moi koje su nasljeivali od starih vremena iz naraataja u narataj. Ali to su ipak posebni sluajevi. Meu Ciganima su veoma raireni magija i svaki oblik praznovjerja. To im je stoljeima u krvi i to nasljeuju s majke na ker (time se uvijek bave ene). Na kraju ovog poglavalja elio bih dati jo jednu malu napomenu, naime da uvijek vreba neko iskuenje: za karizmetiare, za senzitivce, pa i za egzorciste (a koliko tek vie za sve druge!) Iskuenje se sastoji u tome da se iskuavaju najbri putevi lijeenja, time se odstupa od uobiajenih svetih sredstava i tako zapravo vie ili manje nedragovoljno pada pod vlast magije. Najprije se primijeuje - da navedem samo jedan primjer - da se dobivaju odgovori ako se na mali tanjuri s vodom nakapa ulje i pritom izgovara ime. To je tada poetak lanca maginih postupaka. Vidio sam karizmatiare koji su se okrenuli maginim postupcima, a zatim se opet vratili natrag. Ali to svima ne uspije. Vidio sam i sveenike koji su uspjeno primjenjivali izvjesne metode,a da nisu bili svjesni kako se bave pravom magijom. avao je lukav i u svako doba spreman obeati sva kraljevstva ovoga svijeta ako se pred njim bacimo na koljena i oboavamo ga!

Stranica 10 od 11 Pepeljuga obrednika Od svretka II. Vatikanskog koncila prolo je do danas ve mnogo godina i razliiti su dijelovi Obrednika bili po odluci koncila preraeni. Jedini dio koji je jo nepromijenjen i koji nosi natpis "U obradi" je dio koji se tie egzorcizma. Ve sam na

drugom mjestu citirao iz odluka koncila i neu sada citirati tri govora pape Pavla VI. i etrnaest govora Ivana Pavla II. o toj temi, samo bih elio citirati jednu reenicu Pavla VI., koja je sadrana u njegovu govoru od 15. studenog 1972. godine: "Tlo biblijskog i crkvenog nauka naputa onaj koji se protivi priznati njihovo postojanje (zlih duhova) ili koji naini od toga poelo, to nije u redu, budui da i oni - kao svaki stvor - imaju svoje porijeklo u Bogu; ili onaj koji ih proglasi pseudostvarnostima, umiljenom ili fantastinom personifikacijom nepoznatih uzroka naih bolesti". A zatim jo dodaje: "avao i njegov utjecaj na pojedinog ovjeka, na zajednicu, na itavo drutvo ili i na dogaaje, vano je poglavlje katolikog nauka kojemu bi se trebala poklanjati vea pozornost, ali danas se to gotovo uope ne ini". U praksi se za mnoge dananje crkvene ljude sve rijei Biblije, predaje i crkvenog uenja o toj temi tako rei govore u vjetar. Bilo mi je reeno da sam se u mnogim svojim lancima polemiki oitovao o nekim "teolozima, nekim biskupima i nekim egzorcistima. Ali ne radi se pri tome o polemici, ve jednostavno o tome da se iznese na vidjelo istina. Jer taj problem nije samo problem nauka, ve prije svega pastorala. Dakle, on se tie izravno biskupa koji ne postavljaju egzorciste i sveenika koji vie ne vjeruju. Ne bih elio uopavati, ali danas je avao osobito aktivan, kako bi muio ljude. A kad oni potrae egzorcista, naiu na zatvorena vrata s natpisom: "U obradi". Poet u s teolozima. Luigi Sartori, jedan od najpoznatijih, pie: "Vjerojatno je da su se neka izlijeenja do kojih je dolo po Isusu odnosila na ivano bolesne osobe, vie nego na prave opsjednute". Takvo je miljenje i loe i pogreno. Evanelje uvijek veoma tono razlikuje izmeu izlijeenja bolesnika i osloboenja od avla, izmeu moi koju daje Isus, kako bi se izgonio avao i moi, kako bi se lijeili bolesni. Evanelisti ne mogu oznaiti bolesti modernim strunim izrazima, ali mogu veoma dobro razlikovati bolest od avolske opsjednutosti. Onaj koji to ne moe razlikovati je Luigi Sartori, ne evanelisti. A vidjeli smo kakvo temeljno znaenje u Kristovu djelovanju ima istjerivanje avla. Kad su sedamdesetorica uenika eljela izvjestiti o svojim iskustvima nakon to ih je Isus po dvojicu poslao da idu propovijedati, rekli su samo puni radosti: "Gospodine, ak nam se i zli duhovi pokoravaju u tvoje ime". A Isus je rekao: "Gledao sam sotonu gdje pade kao munja s neba" (Lk 10,17-18). Tako ne udi kad Sartori zavrava svoj lanak tvrdnjom: "udotvorac Isus elio je prije svega izraziti mo ljubavi, elio je uspostaviti veze uzajamne simpatije, naklonosti; radi toga je inio uda, a ne zato to je raspolagao svetim i tajnim moima, kao magiar". (Famiglia Cristina 19/1989.) Ne, dragi teologu, Isus nije traio simpatiju i nije imao tajne moi magiara. On je imao Boju svemo i svojim je djelima pokazao da je Bog. Ali to su sitnice pri kojima se neki moderni teolozi ne zadravaju. Jedan drugi teolog, Luigi Lorenzetti, priznaje dodue da "vjernik ne moe posve iskljuiti avolski karakter nekih dogaaja", ali zatim brzo dodaje kako je "teko, ako ne i nemogue u konkretnom sluaju potvrditi avolsku nazonost". Ako je to nemogue, tada se ne moe vjerovati ni u osloboenja po Kristu, ni u ona koja su postigli apostoli boanskom moi koju im je prenio Krist; tada nije bilo potrebno da Krist daruje svojoj Crkvi mo izgonjenja zlih duhova; tada su nepotrebni i crkveni propisi o egzorcizmu, pa i sami egzorcisti. Ne, dragi teologu, tebi i teolozima poput tebe nije mogue u konkretnim sluajevima razlikovati postoji li avolska nazonost ili ne, jer na tom podruju nemate iskustva. Zato vama posve odgovara na kraju rei: "U veini sluajeva ne grijeimo ako magino-demonsku prosudbu injenica nadomjestimo prirodnoznanstvenim". (Famiglia Cristiana 39/1988.) To je kao da bi se reklo: "Teoretski vjerujem u avla, kako me ne bi smatrali heretikom, ali u praksi ne vjerujem, jer u praksi vjerujem samo u prirodne znanosti. Ako tako misle ugledni teolozi, to trebaju misliti obini sveenici? Svakodnevno doivljavam da oni ne vjeruju u avolski utjecaj na ljude. Katkad se ljudi krivnjom takvih sveenika predaju obmanama onih koji vjerujui u lakovjernost naroda ele brzo i lako zaraditi. Navodim primjer upnika iz Palerma, don Salvatorea Caionea, o kome je izvjestila "Famiglia Cristiana" 6/1989. On je pod motom "Fetii ne postoje" smatrao sve smutnjom i stavljao na isti rang fetiiste, vraare iz karata i egzorciste (pa i one koje je u tu slubu postavio biskup po crkvenim propisima). Nema sumnje da se mnogi ljudi daju prevariti. Ali sigurno nije pogreno pouavati istinu. To su fine pojedinosti koje su zanemarili upnik Caione i oni koji ire te ideje, a da nisu svjesni osnovnih zabluda koje one sadre. Budui da se zabluda mijea sa istinom i da postoji toliko malo egzorcista, obraaju se ljudi jasno magiarima, fetiistima i vraarama iz karata kojih ima sve vie. A vjernike i sveenike nitko u tom pogledu ne pouava. Egzorcirao sam redovnicu koja je radi demonske opsjednutosti dospjela u veoma loe stanje koje se tijekom 10 godina sve vie pogoravalo. Pozvao sam k sebi njezinu predstojnicu i rekao joj da se lijenik ne poziva kad pacijent ve umire, nego pri prvim znacima bolesti. Ta mi je glavarica odgovorila: "Vi ste u pravu, ali kod nas nije nikada o tim stvarima govorio neki sveenik". A zatim mi je ispriala od koliko je ve sveenika (da se i ne spominju lijenici) ta sestra traila savjet, ali nikom nije palo na um to bi mogo biti pravi uzrok bolesti koja nije reagirala ni na kakvo lijeenje. U svojim sam se lancima uistinu upustio u prepirku s nekim egzorcistima. Rekao sam kako nema pravog pouavanja egzorcista, kako u biskupijama vie nema pravog nasljedovanja, tako da slubujui egzorcist vie ne moe pouavati i uvoditi u tu slubu novog egzorcista, svoga nasljednika. Stoga je razumljivo to ima egzorcista koji ne poznaju ni najosnovnije stvari. Monsinjor Giuseppe Ruata, kanonik u Torinu i koordinator egzorcista svoje biskupije, rekao je u jednom intervjuu za asopis Famiglia Cristiana (12/1988.) da je "demonska opsjednutost vremenski ograniena i traje samo nekoliko sati ili dana". On time pokazuje da mu manjka svako iskustvo na tom podruju. Izjavio je osim toga kako ni u jedne osobe od onih koje su mu se obratile, nije mogao ustanoviti znakove radi kojih bi se trebao provesti egzorcizam". Ja sam u etiri godine strahovito napornog rada (tako da sam sada prisiljen poneto usporiti ritam rada) egzorcirao preko 8000 osoba. Od toga je ezdeset jedna osoba bila doista opsjednuta i sve su one ve desetljeima bile u tom stanju. Sve sam ih poimenino ubiljeio. Ima osoba koje ve deset, petnaest i vie godina dobivaju blagoslove i jo nisu osloboene. Kritizirao sam i monsinjora Giuseppea Vigninija, penitencijara u stolnoj crkvi Firenze i egzorcista, radi etiri lanka u asopisu u Toscona oggi (listopad i studeni 1988., sijeanj 1989.). Ako neki egzorcist pie da su magija, crne mise, fetii itd. "bezazleni postupci i plodovi sugestivnih fantazija"; ako on ostaje pri tome da egzorcizam nije sakrament, ve obino zazivanje i time porie da je on sakramental; i ako naposljetku izjavi kako se egzorcizam praktino vie ne bi trebao provoditi, tada mu se uza sve potovanje moe rei: "Dragi moj sine, ili se informiraj ili potrai sebi drugo zanimanje".

Poznajem egzorciste koji ak nemaju ni Obrednik. Oni ne znaju ni propise za egzorcizam ni odgovarajue molitve koje se moraju izgovarati. Imaju samo lo i nepotpun prijevod egzorcizma pape Lava XIII. i ograniavaju se na to da ga proitaju. U svjetskom je tisku pobudio veliku pozornost sluaj Anneliese Michel iz Klingenberga na Majni (Bavarska), dvadesetetverogodinje djevojke koja je ljeti 1976. godine umrla poslije dugog niza egzorcizama. Ta je vijest izazvala zaprepatenje i zbog toga to su dvojica sveenika koji su provodili egzorcizme bili prijavljeni i podvrgnuti kaznenom postupku. Informacije koje su se dobivale iz novina dale su naslutiti da su dvojica sveenika shvatila suvie lakovjerno da pred sobom imaju prave avolske opsjednutosti. Isto se tako inilo da su se egzorcisti previe oslanjali na iskaze djevojke, iako su uvijek radili u nazonosti roditelja i uz njihovo odobrenje. Tada je izala knjiga Kaspara Bullingera (Anneliese Michel, Altotting 1983.) koja se veoma temeljito bavi injenicama u vezi s tim sluajem. U njoj se obojica potpuno opravdavaju i objanjava se kako su svi ozbiljno shvatili taj zadatak, kako biskup koji je odobrio egzorcizme, tako i dvojica sveenika. U knjizi se tono opisuju i razlozi za smrt te djevojke, naime da je ona umrla neovisno o danim joj sakramentalima. Taj je sudski proces u svakom sluaju pridonio tome da su se sveenici bojali preuzimati svoj zadatak kao egzorcista. (Najnovija knjiga o sluaju Michel potjee od Amerikanke prof. dr. Felicitas Goodman sa sveuilita Ohio: Anneliese Michel i njezini demoni (Stein am Rhein 1992., 2. izdanje. Autorica dolazi poslije analize tonskih zapisa do zakljuka da je tu postojala prava opsjednutost.) I na kraju dolazimo do biskupa. Da, istina je da sam se i s biskupima upustio u prepirku, jer ih volim i elim spas njihovih dua. Kanonsko pravo ne uzima u obzir krivnju propusta u slubi. Ali pri Posljednjem sudu predbacuje nam se nepopravljiv grijeh propusta, kao to pie u Evanelju po Mateju (Mt 25, 41-45). Jo se dobro sjeam televizijskog intervju jednog poznatog nadbiskupa od 25. studenog 1988. On je ostavio dojam kao da se hvalio kako jo nikada nije provodio egzorcizme i jo nikada postavljo egzorciste. Tada je sreom neki strunjak razloio kransko stajalite. Ja sam sastavio zbirku odgovora to su ih biskupi dali ljudima kojima sam savjetovao da se obrate svom biskupu prije nego to s njima utanaim termin. Ne elei uopavati, moram rei da ti odgovori ne slue na ast talijanskom episkopu. Evo nekoliko najeih odgovora: "Ja naelno ne postavljam egzorciste". "Ali zar vi jo vjerujete u te stvari"? "Nisam naao nijednog sveenika koji bi bio spreman preuzeti taj zadatak. Potraite drugdje". "Ja ne postavljam egzorciste i ne provodim egzorcizme, jer se bojim. to bih uinio kad bi se avao postavio protiv mene"? "Volio bih znati tko vam je utuvio u glavu takvu besmislicu". - I tako bih mogao nastaviti. Posljedica je svakog od tih odgovora velika duevna bol onih koji mole za savjet. Ne znam osjea li takvu bol i biskup koji tako odgovara. U veini se sluajeva radilo o osobama koje su biskupu priopile da ih je ve egzorcirao pater Candido koji ih je upozorio na to da bi im trebalo jo egzorcizama. Dakle, dijagnozu je praktino ve postavio veoma mjerodavan i poznat egzorcist. Nikako ne bih elio uopavati. To to sam ja egzorcist zahvaljujem razumijevanju i poticaju kardinala Polettija. Vjerujem da svaki egzorcist moe iskazati takvo priznanje svom biskupu. Ali nedostatak egzorcista posve jasno pokazuje premali interes na tom podruju. Promatram li i druge europske zemlje, moram rei da tamo vlada jo gore stanje nego u Italiji. Egzorcirao sam osobe koje su dole iz Njemake, Austrjie, Francuske, vicarske, Engleske, panjolske. Sve je njih privukao dobar glas to ga je uivao pater Candido da dou ba u Rim i tada su bili upueni njegovim uenicima. Ali svi su potvrdili da u svojoj zemlji nisu mogli nai egzorcista. Neki mi je vicarac jamio da je telefonirao svim katolikim biskupima, ali je posvuda dobio negativne odgovore. Ne elim tvrditi da u tim zemljama uope nema egzorcista, ali ih je bez sumnje teko pronai. S druge strane nije ba zabavno samo radi egzorcizama doi izdaleka u Rim. Ostajem pri slijedeem: u inozemstvu je stanje jo gore nego u Italiji. Evo tipinog primjera: moja su subraa u Sjedinjenim Amerikim Dravama eljela prevesti knjigu Il diavolo monsinjora Balduccija. Ali da bi dobili dozvolu za tisak bili su od biskupijskog revizora primorani da iz teksta ispuste sluajeve u kojima je rije o avolskoj opsjednutosti. Vidljiva je proturjenost takvih naloga: osim dokaznih povijesnih injenica radi se o praktinoj primjeni naela prikazanih u knjizi. Ovakvo je uobiajeno dranje: openito se priznaje postojanje zlih duhova, ali se ono u svakom konkretnom sluaju odbacuje. U nekih evangelistikih Crkava stoje stvari drukije. U Rimu isto tako postoje i takvi koji taj problem uzimaju veoma ozbiljno, koji veoma briljivo ispituju sluajeve i ukoliko dou do spoznaje da postoji avolska nazonost, tada egzorciraju s vidljivim uspjehom. Jasno je da svi koji vjeruju u Krista, a ne samo katolici- imaju mo izgoniti zle duhove u njegovo ime. Ne smijemo biti ljubomorni, ve se moramo drati Evanelja. Isus je ukorio apostole kad mu je Ivan rekao: "Uitelju, vidjesmo jednoga gdje izgoni zle duhove u tvoje ime, jednoga koji nas ne slijedi, i htjedosmo mu zabraniti, jer nas nije slijedio" (Mk 9,38). lanovi pokreta obnove "Rinnovamento" upozorili su posebno na tu injenicu i poticali molitve osloboenja. To su molitve koje su formulirane po posve odreenim kriterijima, ali su veoma uinkovite. Kardinal Leo Suenens napisao je knjigu upravo s nakanom irenja tih molitava: Erneuerung und Machte der Finsternis (Salzburg 1983.), s predgovorom kardinala Josepha Ratzingera. Suenenes pie: "Na poetku su mnogi katolici koji su pripadali Rinnovamentu otkrivali praksu osloboenja u krana druge tradicije, prije svega iz okruga slobodnih Crkava ili pentekostalaca, a knjige koje su oni itali ili jo itaju dolaze velikim dijelom iz tih krugova. Samo to u toj literaturi vrvi od avala i njihovih pristaa, od njihove strategije i sredstava djelovanja. U katolikoj je Crkvi to polje neobraeno, a na pastoral nema za to smjernice koje su prilagoene naem dobu". O tome u govoriti u slijedeem poglavlju. Ali pravilno je uiti od onih koji se vie dre Evanelja. Mi smo katolici i na tom podruju -kao i u poznavanju i irenju Biblije- zapali u veoma nepovoljan poloaj u usporedbi s nekim evangelistikim Crkvama. Neu se umoriti ponavljati: racionalizam i materijalizam su iskvarili jedan dio teologa, to ima velik utjecaj na biskupe i sveenike. A za to plaa Boji narod. U Italiji poznajem samo jednog biskupa koji je egzorcist. I znam za najmanje dva egzorcizma to ih je proveo sadanji papa. Veoma bih se radovao kad bih saznao za jo takvih sluajeva. Naposljetku bih elio rei da bih ovom knjigom volio izmeu ostalog pridonijeti tome da se u katolikoj Crkvi opet uspostavi egzorcistiki pastoral. To je izriita zapovijed Gospodinova i neoprostiv je propust ako se ona ne poslua. To e biti tema slijedeeg poglavlja.

Nauk svetog Ireneja Znanju modernih teologa dodajem nauk jednog od najstarijih teologa, svetog Ireneja. Citirat u iz lanka objavljenog u mjeseniku "Il segno del soprannaturale " od rujna 1989. koji je potpisan s ALPE, iza ega se krije velik znanstvenik. Irenej, roen oko 140. godine u Maloj Aziji, biskup Lyona, utemeljio Crkvu u Galiji (Francuska); umro je oko 202. godine, vjerojatno kao muenik. Njegovo je glavno djelo knjiga Adversus haereses (Protiv heretika), u kojoj odbacuje itavu teoriju gnostikih heretika koji su eljeli vjerovati da je svijet stvorio avolski stvoritelj. Pravi je Stvoritelj logos, dakle rije dobrog Boga. Aneli su dio svemira to ga je stvorio Bog: a avao je bio poput drugih anela stvoren kao dobar aneo, vezan s Bogom i njemu vjeno podreen; ali on je "poinio apostaziju", te ga je nebo sruilo s njegova poloaja. Stoga je sotona odmetnik slobodnom voljom i prevarant svemira koji pokuava obmanuti na razum, pomraiti naa srca i uvjeriti nas da tujemo i slavimo njega umjesto pravog Boga". Ali njegova je mo nama ograniena, jer je on samo otima autoriteta koji zakonito pripada Bogu; a "on ne moe natjerati na grijeh"! Irenij zakljuuje da je avao izgubio milost kao aneo, jer je bio ljubomoran na Boga i elio "biti slavljen poput njega. On je bio ljubomoran i na ovjeka, Boju sliku i priliku. Njegova se ljubomora odnosi prije svega na nas. Radi toga je silom uao u raj, srca iskrvarenog eljom da nae praroditelje odvede u propast. Irenej je prvi kranski teolog koji je obradio i razvio teoriju istonog grijeha: Bog je stvorio Adama i Evu i stavio ih u raj, kako bi ivjeli sretno i usko povezani s njim. Ali avao koji je znao njihove slabosti, silom je uao u vrt i iskuavao ih u obliju zmije. avolska je opakost mogla ostati bez uspjeha da Bog nije ljudskom rodu dao slobodu da bira izmeu dobra i zla. avao nije prvog mukarca i prvu enu prisilio da sagrijee; "oni su svojom voljom izabrali, jer ih je Bog stvorio s najveim darom slobodnog odluivanja. avao je samo napasnik, ali uistinu nepopustljiv napasnik, jer je ljubomoran na prvobitno stanje praroditelja". Tako imaju sva ljudska bia udjela u grijehu Adama i Eve. Otada smo postali robovima avla i -to je jo gorenesposobnima da ga se slobodnom odlukom rijeimo. Time to smo podloni avlu, unitili smo svoju slinost s Bogom i tako sebe osudili na smrt. Rajska je srea razbijena. Budui da smo se vlastitom voljom udaljili od Boga, predali smo se u ruke avla. Stoga je tono da nas je avao drao u svojoj vlasti dok nismo bili izbavljeni. "S gledita pravednosti mogao nas je Bog zauvijek ostaviti u rukama avla; ali On je iz milosra poslao svoga Sina da nas izbavi". Kristovo djelo izbavljenja poinje kunjom drugog Adama po avlu, to je tako rei "opetovanje" kunje prvog Adama. Ali ovaj put avao podlijee svom neprijatelju Kristu koji ga neopozivo pobjeuje. Kranska tradicija poznaje uglavnom tri tumaenja izbaviteljskog djela Kristovih muka: a) Krist je svojim utjelovljenjem oplemenio, preobrazio i spasio ljudsku narav. b) Krist je sama sebe prenio Bogu kao rtvu, kako bi ga pomirio s ljudima. c) Teorija otkupljenja iji je prvi snaan zastupnik bio Irenej: "Budui da je avao drao ljudski rod u zarobljenitvu, Bog se ponudio da sam otkupi nau slobodu; cijenu je mogao platiti jedino on sam; jer slobodna odluka ne bi bila mogua nikom drugom, budui da nam je istoni grijeh svima oduzeo nau slobodu. Bog Otac ovlastio je Sina Isusa da izbavi nas, taoce avla. Kristove su muke oslabile avla i spasile nas smrti i prokletstva". Teorije rtve, najvanija teorija u Irenejevo doba, kae da je Krist, ovjek i istodobno Bog, uzeo na sebe sve grijehe ljudi i svojom vlastitom dragovoljnom smru ponudio Bogu primjerenu zadovoljtinu. Teorija otkupljenja, iako katkad pojednostavljeno formulirana, ponovno prikazuje nauk apostolskih otaca o kozmikoj borbi izmeu Krista i avla i odgovara umjerenim dualistikim nazorima prakranstva. Za Ireneja je Krist drugi Adam koji je rastrgao lance smrti to su nam bili stavljeni zbog slabosti prvog Adama. Misao rekapitulacije (Krist, drugi ovjek, uklanja tetu koju je uzrokovao prvi ovjek) bila je u sreditu Irenejeve kristologije. "Krist je pobjedio avla, ali avao zbog toga ne prestaje itavom svojom snagom prijeiti spasenje. On potie poganstvo, idolopoklonstvo, vradbine, bezbotvo, a prije svega pogrene nauke i odmetanje od vjere. Heretici i izmatici koji se ne povode za pravom Kristovom Crkvom, lanovi su avolske borbene ete, njegovi zastupnici u kozmikoj borbi protiv Krista". Irenej upuuje na to da je Krist obrambeno oruje krana protiv avla. avao bjei kad se izgovaraju kranske molitve i kad se izgovori Kristovo ime. Borba jo nije zavrena, jer zli duhovi nastavljaju iskuavati krtenike i to sa Stvoriteljevim doputenjem, "bilo da on to ini da bi ih kaznio za njihove grijehe ili da bi ih odgajao u duhu ljubavi prema blinjemu, uzajamne pomoi u duhovnim potrebama, ali prije svega radi toga da bi ih odrao uvijek opreznima i snanima u vjeri".

Vatikanski dokument o demonlogiji Ja nisam meutim jedini kojemu je upala u oi "lukavost" nekih teologa. Oito su mnogi od njih uzdigli Rudolfa Bultmanna u novog crkvenog oca koji je u svom lanku Neues Testament und Mythologie (1941. god., pretisak 1988. god.) izmeu ostaloga napisao: "Ne moemo se sluiti elektrinim svjetlom i radiom, ili se u sluaju bolesti koristiti modernim medicinskim i klinikim postignuima, a istodobno vjerovati u svijet duhova i udesa Novoga zavjeta". Navoditi tehniki napredak kao nepobitan dokaz da je Boja rije zastarjela, dokazuje jedino autorovu nerazboritost. Ali mnogi teolozi i egzegeti misle da nisu "u tijeku" ako se ne pridrue tom nauku. Po jednoj statistici dvije treine teolog teoretski prihvaa tradicionalni nauk o demonima, ali ga odbacuje kad se radi o pitanjima praktinog pastorala. Oni se dakle ne ele formalno postaviti protiv Crkve, ali u praksi ne prihvaaju njezine pouke. Statistiari su isto tako utvrdili da katoliki teolozi posjeduju tek veoma povrno znanje o avolskoj opsjednutosti i egzorcizmima. Ja to mogu potvrditi.

Posljedica je toga stanja slijedea: papinska je kongregacija za vjerski nauk povjerila strunjaku da preispita tu temu i sastavila dokument koji je bio objavljen 26. lipnja 1975. godine u asopisu Osservatore Romano pod naslovom Kranska vjera i demonlogija. Taj je rad bio tada uvrten meu slubene dokumente Svete stolice (Enchiridion Vaticanum). Ovdje mogu neto rei samo o nekoliko odlomaka. Glavna je svrha tog dokumenta da poui vjernike, a ponajprije pogreno voene teologe koji u svojim radovima i u svom nauku ne govore o postojanju avla, iako se Krist pojavio da bi unitio avolska djela (1 Iv 3,8). Poriemo li postojanje avla, unitavamo djelo izbavljenja; tko ne vjeruje u avla, taj ne vjeruje u Evanelje. Crkva je tijekom stoljea uvijek osuivala razne oblike praznovjerja, pa i panini strah od avla i zlih duhova, te razliite oblike kulta i bolesno umiljene napade tih duhova. Stoga bi bilo nepravedno tvrditi da je kranstvo zaboravilo sveopu vlast Krista i umjesto njega uinilo avla najvanijom temom svog nauka; da je radosnu vijest uskrsnulog Gospodina pretvorilo u zastraujuu vijest. Ali u stvarnosti bi bila tuna zabluda ponaati se kao da je povijest ve dovrena, kao da vie ne bi bilo potrebno dokazivati se u borbi o kojoj govore Novi zavjet i uitelji duhovnog ivota. U svakom sluaju veoma se esto ne vjeruje ili sumnja u postojanje avla. Neki kritiari koji misle da mogu odrediti pravo stajalite Krista, tvrde kako nijedna od njegovih rijei ne dokazuje zbilju avolskog svijeta. Oni smatraju kako upuivanja na njegovo postojanje mnogo vie dolaze iz idejnog svijeta idovskih pisanih djela, dakle potjeu od starozavjetnih predaja, a ne od samog Krista. Budui da to misaono blago nije dakle dio sredinje poruke Evanelja -kako oni misle-, danas vie ne obvezuje nau vjeru, te smo slobodni odbiti ga odnosno ne prihvatiti. Drugi koji su objektivniji i radikalniji priznaju tumaenja Svetog pisma o zlim duhovima u punom smislu, ali odmah dodaju kako oni u dananjem svijetu nisu za krane prihvatljiva. Dakle, ni oni ne prihvaaju postojanje demona. Za druge opet nema vie ideja o avlu nikakvu vanost i ako je se ipak vrsto drimo i opravdavamo je, tada na nauk nije vjerodostojan i kodi naem razgovoru s Bogom koji jedini zasluuje nae zanimanje. Kako za jedne tako i za druge nije avao nita drugo nego mistina i funkcionalna personifikacija koja nema drugi smisao nego da na dramatian nain naglasi utjecaj zla i grijeha na ljudski rod. Oni sve drugo smatraju pustim priama i vjeruju da bi nae doba moralo nai neki drugi nain da kranima protumai obvezu borbe protiv zla u svijetu. Iako se ta miljenja stalno ponavljaju i ire u asopisima i nekim teolokim prirunicima, ona ne mogu uznemiriti duhove. Vjernici koji uzimaju ozbiljno upozorenja Krista i apostolskih pisanih djela, imaju dojam da takve rasprave trebaju utjecati na obrat javnog mnijenja. A oni koji se razumiju u biblijske i vjerske znanosti, pitaju se kamo e odvesti proces demitiziranja u ime novog tumaenja Svetog pisma. Krist je uinio prva izlijeenja u onim trenucima koji su bili vani za pokazivanje njegovih zadataka. Njegovi su egzorcizmi protumaili njegovu misiju i njegovu osobu, kao to dovoljno dokazuju reakcije koje su oni izazvali. Isus govori o avlu samo u oito odluujuim trenucima, ne stavljajui ga nikada u sredite svoje radosne vijesti. Svoje je javno djelovanje poelo prije svega time to se u pustinji dao iskuavati od avla; izvjee evanelista Marka koji je poznat po svojoj suzdranosti, isto je onako sigurno i odluno kao Matejevo ili Lukino. Krist je kao oruje protiv svog potivnika avla dao propovijed na gori i molitvu kojoj je pouavao svoje blinje, naime Oena, kao to danas priznaju mnogi egzegeti. Apokalipsa je prije svega veliajna slika na kojoj je zablijetila mo uskrsnulog Krista u svjedoanstvima njegova evanelja; ono navjeuje trijumf rtvovanog Janjeta. Ali prevarili bismo se u vezi s prirodom te pobjede kad ne bismo u njoj vidjeli svretak duge borbe u koju su se avao i njegovi aneli -koji su njegovi povijesni pomagai- upustili pomou ljudskih moi koje su se suprostavile Gospodinu Isusu. Uistinu je apokalipsa ta koja rjeava zagonetku razliitih imena i simbola sotone u Svetom pismu i konano raskrinkava njegov identitet. avao je aktivan u svim stoljeima ljudske povijesti. Veina crkvenih otaca ne prihvaa tjelesni grijeh palih anela. Oni su vidjeli poetak njihove propasti u njihovoj oholosti, u isticanju vlastite nezavisnosti, u elji da se izdignu iznad svog poloaja, da budu poput Boga. Ali uz njihovu oholost naglaavaju mnogi njihovu opakost prema ovjeku. Po miljenju svetog Ireneja poelo je odmetnitvo avla kad je postao ljubomoran na stvaranje ovjeka i pokuao ga okrenuti protiv njegova Stvoritelja. Po Tertulijanu je avao, da bi osujetio Boji plan, oponaao u tajnim poganskim obredima sakramente koje je utemeljio Krist. Crkveni oci tumae dakle nauk Novog zavjeta vjerno njegovom pravom smislu.

Stranica 11 od 11 Za obnovljeni pastoral "Ova e udesa pratiti one koji budu vjerovali: pomou mog imena izgonit e zle duhove..." To obeanje o kome itamo na kraju Evanelja po Marku (Mk 16, 17) bilo je dovoljno za potpuni pastoral osloboenja u prvim kranskim stoljeima. Svaki je kranin bio egzorcist, jer je tu sposobnost imao po svojoj vjeri i po snazi imena Isusova. O tome imamo svjedoanstva Justinijana, Tertulijana i Origena. Kasnije su se formule za egzorcizam, pa i zbirke takvih formula proirivale. A Crkva je poela ozbiljnije sreivati egzorcizam povjeravajui teke sluajeve osobama koje su bile za to osposobljene, a istodobno je za manje teke sluajeve umnoila sakramentale koji su bile svima na raspolaganju. Do prije ne tako dugog vremena postojao je u svakoj biskupiji odgovarajui broj egzorcista, jer najtei su egzorcizmi bili povjerovani biskupima i sveenicima koje su oni ovlastili za tu slubu (kao to je jo i danas propisano). Tada jo nije bilo ni dananje krize, naime da se -barem u praksi- ne vjeruje u postojanje avla. Stoga se danas ni biskupi ne posveuju tom pastoralnom problemu (koji bi trebao biti dio "normalnog" pastorala svake biskupije), niti su sveenici spremni i u stanju preuzeti taj zadatak. Kanonsko pravo obvezuje prije svega upnike da pomau obiteljima i samcima, ponajprije u njihovim nevoljama i patnjama. Oni trebaju pomagati siromanima, bolesnima, oaloenima i svima koji se nalaze u bilo kakvim tekoama (can. 529). i nema sumnje da tim sluajevima nevolja i patnja pripada i zao utjecaj avla na ivote nekih ljudi. Ali tko u to vjeruje? I tako se dakle pojaava navala na magiare, vraare iz karata i fetiiste. Ljudi se tek u malo sluajeva obrate egzorcistu prije nego to doive razoaranje postupkom neke od tih navedenih osoba. Obistinjuje se ono to nam Sveto pismo kae o

kralju Ahaziji iz Samarije. Kad se on ozlijedio, poslao je glasnika da pita Baal Zebuba (kneza zlih duhova), "boga ekronskog", o njegovoj budunosti. Ali Ilija je na poziv anela poao u susret glasniku i rekao: "Zar nema Boga u Izraelu, te se idete savjetovati s Baal Zebubom, kraljem ekranskim?" (2 & 1, 3) Danas je katolika Crvka tako rei odustala od tog svog osobitog zadatka i tako se ljudi vie ne obraaju Bogu, ve avlu. Papa Pavao VI. rekao je u svom govoru od 15. studenog 1972. godine: "Koje su danas najvee potrebe Crkve? Ne udi li vas kako jednostavno ili praznovjerno i nestvarno zvui na odgovor: jedna je od najveih potreba obrana od zla koje zovemo avlom". Papa tim rijeima zacijelo misli vie od uskog polja egzorcizama, ali je isto tako sigurno da je ukljueno i to podruje. Komisija koja radi na reviziji Obrednika ima pred sobom velik skup zadataka. Naime, ne radi se samo o tome da se revidiraju uvodni propisi i molitve egzorcizma, ve se mora razjasniti itav pastoral na tom podruju. Obrednik se u svojoj sadanjoj verziji osvre samo na sluaj avolske opsjednutosti, dakle na najtei i ujedno najrjei sluaj. Ali mi se egzorcisti bavimo u svojoj praksi svim sluajevima pri kojima smo otkrili avolski utjecaj: sluajevima avolskog uznemiravanja, avolskih muenja, pogubnog avolskog djelovanja na kue i drugim sluajevima pri kojima su se nae molitve pokazale uinkovitima. I na tom podruju vrijedi naime naelo "Natura non facit saltus" (Priroda ne ini skokove, ve se evolucijski polako dalje razvija). Tako se na primjer avolska opsjednutost i avolska muenja teko mogu jasno meusobno razgraniiti. A tako nisu jasne ni granice izmeu muenja i druge vrste zla. Pritom se moe raditi o fizikim bolestima koje je uzrokovao avao, ali i o moralnim (trajno stanje u grijehu, prije svega u tekom grijehu), u kojima je sigurno imao udjela avao. Stoga je katkad preporuivo osim uobiajene molitve za bolesne provesti kratak egzorcizam u osoba gdje postoji odreena sumnja u avolsko porijeklo njihove bolesti. Isto je tako preporuivo provesti kratak egzorcizam pri ispovijedi ljudi koji se ne mogu osloboditi nekih tvrdokornih grijeha, kao to je sluaj u homoseksualaca. Sveti Alfons Marija Liguori- koji je bio uzvien u crkvenog oca-savjetuje ispovjednicima u svojoj Moralnoj teologiji da uvijek mole tih egzorcizam kad su suoeni sa sluajem pri kome bi se moglo raditi o avolskom utjecaju. Ovdje bih elio napomenuti da je egzorcist po vaeim propisima nadlean-strogo uzevi- samo za sluajeve avolske opsjednutosti. Svi se drugi sluajevi mogu lijeiti drugim sredstvima: molitvom, sakramentima, sakramentalima, molitvama za osloboenje koje se mole u skupinama itd. Ali ta su pitanja prekomplicirana da bi se prepustila slobodnoj inicijativi bez tono odreena naina pomoi. U vezi s ovim poglavljem spomenut u pismo kongregacije za nauk vjere od 29. rujna 1985., upueno svim rezidencijalnim biskupima, u kome se uglavnom podsjea na vaee propise, a da se ne rjeava teak problem koji eka nadlenu komisiju. Ne znam jesu li se biskupi otada potrudili dati toj komisiji prikladne prijedloge. Veoma sumnjam u to s obzirom na opu nemarnost na tom podruju. Jedan je od najotvorenijih biskupa za tu temu bez sumnje kardinal Suenens koji stalno ivi s molitvama za osloboenje, onako kako se one obavljaju u skupinama "Rinnovamenta". On pie u jednom kratkom poglavlju ve navedene knjige: "Praksa osloboenja od avla koja se provodi bez naloga, izravnim egzorcizmima, obuhvaa granine sluajeve koji se trebaju pojedinano ocjenjivati. Stanje se na prvi pogled ini jasnim: u sluaju pretpostavljene avolske opsjednutosti trebaju egzorcizme provoditi biskupi ili po njima ovlateni sveenici. Svi ostali sluajevi - osim prave avolske opsjednutosti pripadaju slobodnom podruju gdje ne postoje odredbe i koje je stoga pristupano". Ali kardinal veoma dobro zna da postoji tek malo sluajeva prave opsjednutosti i da je potrebno veoma tono i struno ispitivanje da bi se oni prepoznali. Stoga on dodaje: "Sve to je izvan prave opsjednutosti, jest poput loe omeenog podruja gdje vladaju nesigurnost i dvojba. Ni razliiti pojmovi ne pridonose raiavanju stvari. Danas ne postoji ope priznato nazivlje i iza iste se etikete nalaze razliiti sadraji". Da bi pruio pomo praksi, pie kardinal Suenens: "Potrebno je osim toga razjasniti nazivlje, kako bi se tono znala razlika izmeu molitve za osloboenje i egzorcizma za osloboenje pri kome se egzorcist izravno obraa avlu. Egzorcizam za osloboenje je u nadlenosti biskupa za sluaj opsjednutosti. Ali nedostaje jasna granica za oblike egzorcizma izvan prave opsjednutosti". Meni je ta granica dosta jasna, barem to se tie pojmova: pravi i stvarni egzorcizam to ga provodi biskup ili njegov ovlatenik je sakramental i tu je potrebno posredovanje Crkve, dok su svi drugi oblici neslubene, osobne molitve, pa i onda ako se obavljaju u skupinama. Ne znam zato kardinal Suenens nikada ne govori o egzorcizmu kao sakramentalu i da samo on zasluuje naziv egzorcizam, iako posveuje posebno poglavlje sakramentalima i tako navodi neke, ali ne egzorcizam. Mislim da bi ve to pridonijelo raiavanju stvari na tom podruju. On dalje pie u vezi s egzorcistikom slubom: "Predlaem da se biskupi ne bave samo sluajevima avolske opsjednutosti, kako to predvia dosada vaee pravo, ve i svima onima u kojih se makar i samo nasluuje osobit avolski utjecaj, kao to je to bilo nekada. Iako danas vie ne postoji egzorcistika sluba u tom smislu, nema zapreke da biskupska konferencija u Rimu zamoli da se ona ponovno uvede". Kardinal daje poticaj da se sluba egzorcista za manje teke sluajeve povjerava i za to osposobljenim laicima. Drugi su prijedlozi sadrani u ve navedenoj odlinoj knjizi patra La Grua. Nakon to je on ponovio poticaje kardinala Suenensa, iznosi daljnje prijedloge koji bi se u oekivanju odluka odozgo mogli odmah ostvariti - To su praktini prijedlozi koji bi mogli biti od pomoi pri donoenju odkuka i komisiji koja je bila imenovana radi revizije tog dijela Obrednika. "U svakoj bi biskupiji trebao biskup staviti egzorcistu na raspolaganje gremij savjetnika koji bi se sastojao od tri ili etiri osobe, meu kojima bi bio i lijenik, te psiholog. Taj bi se gremij trebao upoznati sa svakim sumnjivim sluajem i tada bi pacijenta, poslije temeljitog ispitivanja, uputio ili lijeniku ili egzorcistu ili nekoj molitvenoj skupini. Molitvena skupina -ili molitvene skupine, ako ima mnogo sluajeva- trebala bi se sastojati od iskusnih i obuenih osoba i baviti se samo lakim sluajevima, dok bi tee sluajeve prepustila egzorcistu. U molitvenoj bi skupini trebao meutim uvijek biti nazoan sveenik. Tako bi se oslobaanje vratilo u normalno bolesniko duobrinitvo. Dobra bi terapija trebala ukljuivati: evangelizaciju, pratnju do sakramenta pokore i do euharistije, asketske vjebe, sudjelovanje u molitvenim skupinama. Suvino

je rei da se u lakim sluajevima ne trebaju provoditi zaklinjanja, ve se mogu samo izgovarati molitve, barem ako nije nazoan ovlateni sveenik". Ne radi se dakle samo o tome da se povea broj egzorcista i prui im se odgovarajua izobrazba, kako bi mogli pravilno obavljati slubu. Moraju se rijeiti jo i drugi otvoreni problemi, da ne bi to podruje ostalo hrpa zatvorenih spisa s natpisom "U obradi". avao nikada ne posustaje u svojoj aktivnosti, dok sluge Gospodnji spavaju, kao to nas pouava prispodoba o ljulju u penici (Mt 13, 24-30). Ali prvi korak, osnovni korak, sastoji se u tome da se sveenicima vrati osjeaj za problem i to na temelju zdravog uenja koje su nam dali Sveto pismo, predaja i crkveni nauk, a isto tako i II. Vatikanski koncil, te oitovanja posljednjih papa. Da bih tome pridonio, odluio sam napisati ovu knjigu. I samo ako sam objektivno postigao taj cilj, smatrat u da je svrha ispunjena, ne dajui se zaslijepiti pohvalama kritiara i brzim irenjem moje knjige.

Dokument kongregacije za nauk vjere Tu se radi o dopisu svim rezidencijalnim biskupima u kojem se podsjea na vaee propise s obzirom na egzorcizme. Doista ne znam zato su tada neke novine pisale o "novim ograniavajuim propisima", jer zapravo nema nekih novosti. Vano je upozorenje na kraju. Novost bi se ipak mogla nai u toci 2 gdje se ponavlja zabrana primjene egzorcizma Lava XIII. od strane vjernika. Ali ne kae se da sveenici koji ga primjenjuju trebaju doputenje biskupa. Smatram da je i toka 3 nejasno formulirana. Dopis datira od 29. rujna 1985. godine. Slijedei je tekst vlastiti prijevod. Vaa preuzvienost, posljednjih se godina u odreenim crkvenim krugovima poveava broj molitvenih skupina sa svrhom da se postigne osloboenje od avolskog utjecaja, pri emu se ne radi o pravima egzorcizma. Ta se okupljanja dogaaju pod vodstvom laika, ali esto u nazonosti sveenika. Budui da je pri kongregaciji za nauk vjere bilo postavljeno pitanje to se treba misliti o toj injenici, dobiven je odgovor kako se smatra potrebnim da se svi ordinarij obavijeste o slijedeim odgovorima: 1. Kanon 1172. Kanonskog prava (CIC) odreuje da nitko ne smije provoditi egzorcizme nad opsjednutima ako nema punomo nadlenog biskupa i odreuje da nadleni biskup smije dati punomo samo sveeniku koji raspolae istinskom pobonou, znanjem, mudrou i koji vodi neporoan ivot. Stoga se od biskupa trai da se strogo dre tih propisa. 2. Posljedica je tih propisa da vjernici ne smiju primjenjivati egzorcizam protiv avla i pobunjenih anela koji je bio izveden od egzorcizma koji je odlukom pape Lava XIII. postao javnim pravom; a jo se manje smiju sluiti cjelokupnim tekstom tog egzorcizma. Biskupi trebaju u sluaju potrebe obavijestiti vjernike o tom propisu. 3. Biskupi su radi istih razloga zamoljeni da budno paze, kako ne bi nitko bez odgovarajueg ovlatenja vodio skupove pri kojima se koriste molitve za osloboenje u ijem se tijeku izravno obraa zlim duhovima i nastoje saznati njihova imena - ni u sluajevima pri kojima se radi o pravoj avolskoj opsjednutosti, ali ipak postoji sumnja u avolski utjecaj. Iako se podsjea na te propise, vjernici se nikako ne smiju odvraati od molitve, kako bi se oslobodili zla kao to nas je uio Isus (Mt 6,13). Visoki sveenici mogu osim toga iskoristiti priliku koja im se nudi da podsjete na pouke Crkve s obzirom na prave funkcije sakramenata, na zagovor Presvete Djevice Marije, anela i svetaca, ali i na duhovnu borbu krana protiv zlih duhova. (Dopis su potpisali prefekt kardinal Ratzinger i tajnik monsinjor Bovone). Neovlatenima je opasno izazvati avla Prethodno navedeno pismo odvraa od toga da se itko bez odgovarajueg ovlatenja izravno obraa avlu i eli saznati njegovo ime. Taj je propis bio izdan i radi zatite osoba koje ele initi ono na to nemaju pravo. O tome se izvjeuje u jednoj epizodi Djela apostolskih (19,11-20): "Bog je pak inio udesa nesvakidanja po rukama Pavlovima tako da bi na bolesnike stavljali rupce ili rublje s Pavlova tijela pa bi s njih nestajalo bolesti i zli duhovi iz njih izlazili. Zato i neki idovi zaklinjaoci-potukai pokuae zazvati ime Gospodina Isusa nad one koji imahu zle duhove. Govorili su: "Zaklinjem vas Isusom koga Pavao propovijeda". To injae sedam sinova nekog Skeve, idovskog velikog sveenika. Zli im duh odvrati: "Isusa poznajem i Pavla znam, ali tko ste vi?" I ovjek u kome bijae zli duh, nasrnu na njih i nadjaa ih te oni goli i izranjeni pobjegoe iz one kue. Doznae to svi itelji efeki, idovi i Grci, pa ih sve obuze strah te se stade veliati ime Gospodina Isusa. Mnogi pak od onih koji su povjerovali dolazli su ispovijedati i oitovati svoja djela. I podosta onih koji su se bavili praznovjerjem donosili su knjige i spaljivali pred svima. Procijenie ih te naoe da vrijede pedeset tisua srebrenjaka. Tako se snagom Gospodnjom Rije irila i jaala". Obratimo pozornost na to kako se narod -bez obzira na zle sudbine sedmero brae- obratio, napustivi magiju (tovanje avla), da bi se okrenuo rijei Gospodnjoj (tovanju Boga). Posve je drukije bilo patru Candidu koga je Crkva ovlastila za tu slubu. Jednog je dana egzorcirao enu koja je trpjela od napadaja bjesnila, mahnitosti. Bio je nazoan i psihijatar. ena je odjednom ustala sa stoca i okrenula se oko same sebe, kao to ine bacai diska, kako bi postigli jai zamah. Ona je udarcem pesnice pogodila egzorcista u sljepoonicu. Zvuk udarca odjeknuo je itavom sakristijom, tako da je lijenik odmah zabrinut pritrao. Ali pater Candido je, ne zbunivi se, nastavio svoj egzorcizam i pritom se smijeio kao obino. Na kraju je rekao da je osjetio neto kao da mu je barunasta rukavica dotakla sljepoonicu. Oito ga je nebo titilo i to na posve neobian nain, to se ne bojim ustvrditi.

Svretak Sada, na kraju knjige, ini mi se da sam rekao mnogo manje nego to sam mogao rei. Ali elio sam iz svog praktinog iskustva izvijestiti za praksu, to jo nisam naao ni u jednoj drugoj knjizi. Nadam se da sam time uinio uslugu svima onima koji bi trebali imati minimum znanja, da bi u konkretnom sluaju mogli prosuditi treba li se neka osoba uputiti egzorcistu, ako ima znakova koji daju naslutiti avolsku nazonost ili takav postupak nije potreban. To sam ve rekao, ali ovdje ponavljam, jer to smatram veoma vanim. Za to svoje osobno iskustvo moram zahvaliti kardinalu Polettiju koji mije neoekivano povjerio taj zadatak koji sam spremno prihvatio. Sada u toj djelatnosti koja mi je dopala bez vlastite zasluge vidim nadopunu svom sveenikom pozivu: kao to itam svetu misu, propovijedam, sluam ispovijedi, tako od sluaja do sluaja obavljam egzorcizme. I tako imam mogunost pomoi tolikim mnogim osobama u nevolji, za to je esto dovoljna jedna rije razumijevanja. inio bih se sebi kao pola sveenika kad ne bih imao tu mogunost koja je dio uobiajenog crkvenog duobrinitva, iako se ona u usporedbi s drugim oblicima sveenike slube koristi samo u posebnim sluajevima. Barem bi tako trebalo biti. Moram meutim isto tako rei da sam iz tog zadatka izvukao korist u duhovnom pogledu; korist za vjeru, jer sam stupio u izravnu vezu s nevidljivim svijetom; i za poniznost, jer sam stalno svjestan da smo mi sami po sebi -dakle bez Boje pomoiposve nemoni prema tom zlu. Koliko god mi molili s vjerom i predanou, ipak smo "beskorisni sluge" i kad ne bi Gospodin sve imao u svojim rukama, tada bi rezultat svih naih napora i nae sposobnosti steene iskustvom bili jednaki nitici. Time nikako ne pretjerujem, jer sveti Pavao je rekao: "Ja sam posadio, Apolon je zalio, ali je Bog inio da raste". (1 Kor 3, 6) elio bih se usprotiviti pretpostavci koja se iz neshvatljivih razloga ukorijenila u velikog dijela sveenitva, naime miljenju da se avao osveuje onima koji egzorciraju. Moj uitelj, pater Candido Amantini, koji ve 36 godina neprekidno egzorcira, ima dodue razne zdravstvene tegobe, ali one se mogu vie pripisati starosti nego avlu. A zdravlje patra Pellegrina Ernettija, benediktinca u Veneciji, koji egzorcira 33 godine, nije se zbog njegove egzorcistike slube ni poboljalo ni pogoralo. Ponavljam i molim da mi vjerujete: avao ini svakom od nas svakojako zlo. Pogreno je misliti: budem li ga pustio na miru, tada e i on mene pustiti na miru. To nije samo pogreno, ve je i izdaja naeg sveenikog zadatka, naime da vodimo due Bogu i, ako je potrebno, otimamo ih vlasti avla i to evangelizacijom koja je na prvom mjestu, zatim sakramentima i naposljetku sakramentalima kojima pripada i egzorcizam. Sveenik koji se boji avolskih muenja, poput pastira je koji se boji vuka. Ali to je neosnovan strah. Bilo je nerazumno precjenjivati avolska osvetnika djela, da bi se egzorcisti obeshrabrili. To su rijetki sluajevi i izvijestit u o jednom od njih. Jednog je dana neki sveenik pomagao patru Candidu dok je egzorcirao mladia u nevolji. U odreenom trenutku poela je gorijeti mladieva odjea, ali je vatra ostavila samo laku opeklinu na njegovu ramenu. Majka je poslije rekla da je i potkoulja nagorjela, a da to mladiu nije nakodilo. Tijekom te vatre irio se otar vonj sumpora i avao se obratio sveeniku koji je pomagao, obeavai mu da e za to morati skupo platiti. Nekoliko dana kasnije vraao se taj sveenik naveer autom iz Napulja u Rim. Odjednom je sa strane ugledao neki traak svjetlosti, ne mogavi sebi objasniti taj fenomen. Stoga se odluio zaustaviti pri benzinskoj postaji. Ali tek to je stigao do nje, poeo je auto gorjeti. Sveenik je jo uspio stati, izvaditi klju i pobjei. Tada je pridolo jo nekoliko vozaa koji su povikali: "Tu je jo netko unutra! Jo se nekoga vidi!" Sveenik ih je uzalud uvjeravao da je bio sam u autu. Odjednom se iz gorueg auta zaulo paljenje motora i kola su se poela polako, poput plamene kugle, pribliavati benzinskim crpkama. Istodobno se osjetio jak smrad sumpora. Tada se sveenik sjetio istog vonja tijekom egzorcizma i poeo moliti. Auto je smjesta stao, ali je posve izgorio. Taj sam sluaj prikazao iz razloga potpunosti, ali bilo bi pogreno taj dogaaj uopavati. Radi se o iznimnom sluaju. Svi sveenici, pa i oni koji nisu egzorcisti, znaju da je sveenika sluba vezana uz rizike i neugodnosti. Sveti Petar je rekao: "Naprotiv, radujte se to ste dionici u Kristovim patnjama, da se mognete radovati i veseliti u as kad se objavi njegova slava" (1 Pt 4, 13). Dobrobit dua zasluuje svaku rtvu. Sveenik mora vjerovati u svoje sveenitvo koje mu je dao Gospodin; on mora slijediti primjer apostola i svetih sveenika. Papa Ivan XXIII. je na poetku svoga pontifikata predstavio svima lik upnika Arkog. Taj je svetac uistinu spaavao due od avla i morao zbog avla mnogo trpjeti -iako nije bio egzorcist i nije provodio egzorcizme. Gospodin upravlja svime i on nas nikada ne stavlja na kunje, a da nam istodobno ne daje snagu da ih izdrimo. Teko nama ako iz kukaviluka uzmaknemo i ne ispunjavamo svoje obveze. Mi imamo dar duha, euharistiju, rije Boju, snagu Isusova imena, zatitu Djevice Marije, zagovor anela i svetaca itd. Nije li nerazumno bojati se pobijeenog? Molim Blaenu Djevicu, neprijateljicu avla da sve prosvijetli, zatiti i podupire u zemaljskoj borbi do postignua vjene plae. Osobito molim za sve katolike sveenike koji su obvezni brinuti se za one koji moraju trpjeti krivnjom avla, kako bi postupali po propisima i tradiciji Crkve. Maria Immaculata! Lijepo je na kraju ove knjige misliti na nju koja u sebi nosi po samom Bogu eljeno neprijateljstvo prema avlu: "Neprijateljstvo ja zameem izmeu tebe i ene... " (Post 3, 15) Ona je Immaculata, jer nije imala ni istoni grijeh ni drugih grijeha, to znai da nije nikada popustila avlu. I ona je za sva vremena Djevica, jer zauvijek pripada Bogu, pa i svojim tijelom iz kojega je rije poprimila svoje vlastito tijelo. Pogledajmo kakvo je znaenje postanka Rijei ovjekom s gledita avla: on koji nema tijela, jer je isti duh, i koji je elio postati sreditem svih stvorova, mora shvatiti kako je Krist sredite Boje tvorevine, pravi Bog i pravi ovjek, a isto tako mora shvatiti da njegovim utjelovljenjem poinje borba protiv njega. Zbog toga pokuava svim sredstvima uiniti ovjekovo tijelo objektom grijeha. Na utjelovljenje rijei koja nas je svojim za nas rtvovanim tijelom izbavila, odgovara avao gnjevnom reakcijom, nastojei ljudsko tijelo poniziti i uprljati. Otuda se moe shvatiti vanost dogmi o bezgrenom zaeu, o Mariji, "vjeitoj djevici" koja se bori protiv avla i koja je orue za Boje planove. Marija je sebe nazivala sluavkom Gospodinovom, a postala Majkom Bojom. Tako je ula u posve jedinstvenu vezu s Presvetim Trojstvom. Sjetimo se kako je protivno tome postupio avao koji je napustio Boga i time mu postao najudaljenijim

stvorom. Marija primljena na nebo znai velianstveno ostvarenje Bojeg plana, plana Boga koji nas je stvorio, da bismo se vjeno s njim radovali, a znai i potpun neuspjeh avla koga je nebeska radost bacila u vjene muke. Nazivanje Marije naom majkom, majkom Crkve, sveopom posrednicom milosti pokazuje nam djela Djevice koju je Krist u posveenju dua povezao sa sobom. I to nam nazivanje pokazuje njezino jasno protivljenje itavom djelu avla koji svim snagama nastoji osujetiti Boje planove za ljude. Stoga nas progoni, iskuava na svakojake naine i ne zadovoljava se time da bude uzrok zla, grijeha, boli i smrti, ve nas eli odvui u vjeno prokletstvo.

MOLITVE ZA OZDRAVLJENJE I OSLOBOENJE OD UTJECAJA AVOLSKOGA Molitve za ozdravljenje i osloboenje od utjecaja avolskog su iz knjige "Liberaci dal male - Oslobodi nas od zla", poznatog i priznatog rimskog egzorciste don Gabriela Amortha. Autor u uvodu navodi: "esto su me molili da napiem molitve za osloboenje od zlih i avolskih utjecaja, koje bi bile na dohvat svima i mogle se moliti bez ikakvog dodatnog doputenja. Oito je, tvrdim prije svega, da su sakramenti i Sveto Pismo uinkovitiji od naih privatnih zaziva. Podsjeam isto tako, da kada se uvijek iznova obraamo Gospodinu, najvanije je imati vjeru. Iz moje prakse mogu tvrditi da je po vanosti slijedei red u prakticiranju vjere, da bi se prihvatila oslobadajua Gospodinova prisutnost: 1. Sveta Ispovijed, koja je sakrament izravno usmjeren na oslobaanje dua od utjecaja avla. Ona podrazumijeva pratanje od srca. 2. Sveta Misa 3. Sveta Priest 4. Klanjanje 5. Biblijske i liturgijske molitve, psalmi, himni, Vjerovanje, Svet,... 6. Sveta krunica Samo u svjetlu ovih opih pojmova, molitve koje se preporuaju mogu imati njihovo pravo vrednovanje i dajui im vrijednost, da ne kaemo automatsku i maginu, nego u vjeri onoga koji se ponizno obraa Ocu, Isusu i Duhu Svetomu po Blaenoj Djevici Mariji, anelima i svetima. Svetom Mihaelu Arkanelu (papa Leon XIII) Sveti Mihaele Arkanele, brani nas u boju protiv pakosti i zasjeda avolskih i budi nam zaklon! Neka mu zapovijedi Bog, ponizno molimo: Ti, vojvodo vojske nebeske, Sotonu i druge zle duhove, koji svijetom obilaze na propast dua, Boanskom jakou u Pakao strovali! Amen. Mariji, Kraljici Neba (papa Pio X) Uzviena Kraljice Neba i anela, koja si primila od Boga poslanje i mo da satre glavu Sotoni, mi ponizno molimo da poalje anele s Neba, da bi se po tvojoj zapovijedi borili protiv zlih duhova na svakome mjestu, te da potisnu njihove nasrtaje i da ih prognaju u vjeni ponor. Amen. Gospodinu Isusu Isuse Spasitelju, Gospodine moj i Boe moj, Boe moj i sve moje, koji si nas po rtvi Kria otkupio i slomio mo Sotone, ponizno te molim da me oslobodi od svakoga zlog i avolskog utjecaja. To Te molim u tvoje sveto Ime, zbog tvojih svetih Rana, po tvojoj svetoj Krvi, po tvome svetome Kriu i po zagovoru Bezgrene i pod Kriem alosne Majke, Marije. Krv i voda, koji izaoe iz tvoga Presvetoga Srca, neka siu na mene, da me oiste, oslobode i izlijee. Amen. Duhu Svetomu (za osloboenje od svakoga zloga utjecaja) Due Boji, Due ljubavi, Presveto Trojstvo, Oe, Sine i Due Sveti, Bezgrena Djevice, aneli, arkaneli, sveci Boji siite na mene. Oblikuj me Gospodine, napuni me tobom. Udalji od mene sve zle sile, uniti i razori ih, tako da se ja mogu dobro osjeati i dobro initi. Otjeraj od mene sve zle sile, aranja, vraanja, crne mise, praznovjerja, magiju, uroke, prokletstva, svako avolsko uznemirivanje, opsjednue i posjedue avolsko, sve ono to je zlo, grijeh, oholost, blud, zavist, ljubomoru, zlobu, nevjernost .... ; svaku fiziku, psihiku, moralnu, duhovnu, duevnu i avolsku bolest. Saei sva ova zla u Paklu, da nikada vie ne dodirnu mene ni bilo koje stvorenje Boje. Zapovijedam snagom Boga ivoga, u ime Isusa Krista Spasitelja, po zagovoru Bezgrene Majke Marije, svim neistim dusima i svakoj zloj prisutnosti koja me mui i uznemiruje, da me odmah sada i zauvijek ostave, te da odstupe u Pakao, vjeni prognani i vezani od sv. Mihaela Arkanela, sv. Gabrijela, sv. Rafaela, naih anela uvara, zgaeni pod petom Presvete i Bezgrne Djevice Marije. Amen. Molitve blagoslova (za osloboenje kua, mjesta, polja,...od avolske prisutnosti) Dobro je molitve upotpuniti kropljenjem svetom vodom. Pohodi, Boe, nau kuu (ovo mjesto, polje,...) i udalji od nas sve avolske zasjede, poalji svoje svete anele, da nas uvaju u miru i tvoj blagoslov neka sie na nas i uvijek ostane s nama. Po Kristu Gospodinu naemu. Amen. Gospodine Isuse, koji si zapovijedio svojim apostolima da zaele tvoj mir svima koji su ivjeli u kuama u koje su zalazili, posveti, molimo Te, i ovu kuu i sve koji u njoj prebivaju, po ovoj naoj poniznoj molitvi, punoj povjerenja. Izlij na ovu obitelj

svoj blagoslov i mir. Neka joj dode spasenje, kao to je dolo u Zakejevu kuu kada si Ti u nju uao. Zapovijedi svojim anelima da bdiju nad njom, da je uvaju i da odagnaju svaki avolski utjecaj. Udijeli svima, koji stanuju u ovoj kui, milost da se tebi svide ivei kreposno, tako da zaslue, u svoje vrijeme, da budu prihvaeni od tebe u Vjeni dom na Nebu. Po Kristu Gospodinu naemu. Amen. Molitva za osloboenje Gospodine, Ti si velik, Ti si Bog, Ti si Otac. Mi Te molimo, po zagovoru i uz pomo sv. Mihaela, sv. Gabriela, sv. Rafaela, da bi naa braa i sestre bili osloboeni od Zloga. - Od muka, strahova, alosti, opsjednua,... Oslobodi nas, Gospodine! (ponavlja se iza svakog zaziva) - Od mrnje, bluda, zavisti, ljubomore, bijesa,... - Od zatvorenosti pred tobom i ivotom... - Od svake primisli na abortus, ubojstvo i samoubojstvo... - Od psovke, podijeljenosti u obitelji, loih prijateljstava... - Od vraanja, magije i svih zlih utjecaja... (mogu se spontano nastaviti zazivi za osloboenje od onih problema koji nas mue) Pomolimo se! Gospodine, koji si rekao "Dajem vam svoj mir!", po zagovoru Presvete Djevice Marije, oslobodi nas od svakoga prokletstva i dopusti nam da uvijek moemo uivati tvoj mir. Po Kristu naemu. Amen. Molitva prikazanja O, Boansko Srce Isusovo, prikazujem ti, po Bezgrenom Srcu Marije, majke Crkve, u zajednitvu sa Euharistijskom rtvom, molitve, djela i trpljenja dananjeg dana, kao naknadu i zadovoljtinu za grijehe, (druge osobne nakane za nas ili druge osobe), za spasenje svih ljudi, po milosti Duha Svetoga, na slavu Boga Oca. Amen. Molitva za fiziko ozdravljenje Gospodine Isuse, klanjam ti se i zahvaljujem po vjeri, koju si mi dao na Krtenju. Ti si Sin Boji, koji je postao ovjekom, Ti si Mesija, Spasitelj. U ovom trenutku elim ti rei kao Petar: nema pod nebom drugog imena danog ljudima, po kojemu se moemo spasiti. Prihvaam Te, Gospodine Isuse, u svom srcu i u svom ivotu, elim da bude moj apsolutni Gospodar. Oprosti mi grijehe, kao to si oprostio grijehe onome uzetomu u Evanelju. Oisti me svojom Boanskom Krvlju. Pred tvoje noge stavljam svoje trpljenje i svoju bolest. Ozdravi me, Gospodine, po moi tvojih proslavljenih Rana, po tvome Kriu, po tvojoj Predragocjenoj Krvi. Ti si Dobri Pastir, a ja sam jedna od ovaca iz tvoga stada: imaj smilovanja prema meni. Ti si Isus koji je rekao: "Molite i dat e vam se." Gospodine, galilejski je narod dolazio i stavljao svoje bolesnike pred tvoje noge, i Ti si ih ozdravljao. Ti si uvijek isti, Ti ima uvijek istu snagu. Vjerujem da me moe ozdraviti, jer ima istu onu suut koju si osjeao prema bolesnicima, koje si susretao, jer Ti si Uskrsnue i ivot. Hvala ti, Isuse, za ono to e uiniti, prihvaam plan tvoje ljubavi, koji ima sa mnom. Vjerujem da e mi objaviti svoju slavu. I jo prije nego znam kako e mi pomoi, zahvaljujem ti i hvalim Te. Amen.

Svima koji mole molitve za osloboenje i ozdravljenje od avolskog utjecaja, jo se preporua po mogunostima i vremenu: - posveta Blaenoj Djevici Mariji, pobonost Bezgrenom Srcu Marijinu i molitva Svete Krunice - noenje udotvorne medaljice i Karmelskog kapulara - molitva Duhu Svetomu, himan "O, doi, Stvore!", "Zazivi Duhu Svetomu" ili osobni kratki zazivi - pobonost Krvi i Muci Kristovoj, npr. Litanije Krvi Kristove i kratki osobni zazivi "Krvi Kristova, operi me oslobodi me, spasi me!" - Litanije Imena Isusova - potpuno predanje Isusu po Mariji, kako nas ui sv. Ljudevit M. Montfortski, i molitva skraenog obrasca: "Tvoj sam sav, i sve moje pripada tebi, moj ljubljeni Isuse, po Mariji, tvojoj Presvetoj Majci." - initi pokoru, postiti po mogunosti i u skladu sa zdravstvenim stanjem osobe, pokora u irem smislu: ne gledanje televizije, mala svakodnevna odricanja,...