MANSTEINOVA ZIMSKA AROLIJA

Mansteina smo smatrali naim najopasnijim protivnikom. Njegovo tehniko svladavanje svake, ali ba svake situacije, zahtijevalo je nekoga njemu ravnopravnog. Loe bismo proli da su svi generali njemakog Wehrmachta bili njegova formata. maral Rodion Malinovski

general-feldmaral Erich von Manstein

UVOD Crvena armija imala je zime 1942./43. zlatnu priliku u potpunosti unititi njemako juno krilo i time prouzroiti kolaps itavog istonog ratita, no nije ju iskoristila zbog vlastitih nedostataka/pogreaka i vrstoe njemake vojske kao oslonca za punokrvno djelovanje britkog operativnog uma general-feldmarala Ericha von Mansteina, zapovjednika grupe armija Don (kasnije grupe armija Jug), kojeg moemo smatrati glavnim razlogom njemakog uspjeha u stabilizaciji fronta i preotimanju inicijative od brojano i materijalno viestruko nadmonog protivnika. Kako bi se stvorila to je mogue vjerodostojnija slika o inteligenciji, nainu razmiljanja i sposobnostima feldmarala Mansteina, te njihovom utjecaju na izvedbu podre enih mu postrojba, prvo u dati kratki prikaz njegovog profesionalnog razvoja do trenutka preuzimanja odgovornosti za grupu armija Don.

Iako je opis razvoja doga aja nuno zapoeti Staljingradskom bitkom, nemam se namjeru baviti borbama u gradu i blioj okolici, ve Staljingradom i Kurskom zasjenjenom kampanjom o ijem je ishodu ovisila sudbina itavog [junog krila] istonog bojita zime 1942./43. Tijekom kampanje, za Nijemce obiljeene izrazito nepovoljnim uvjetima, u punom se svjetlu pokazala izuzetna ilavost, otpornost i kvaliteta njemakog ratnog stroja, kao i ogroman kvalitativni i kvantitativni skok Crvene armije na tehnikoj i, neto manji, napredak na taktikoj i operativnoj razini u odnosu na period 1941.-42. godine. Za zimskih operacija Crvena armija je oslobodila ogromnu povrinu sovjetskog zemljita i neprijatelju nanijela velike, nenadoknadive gubitke, da bi se, naposljetku, precijenila i razvukla u preoptimistinim operacijama, otvarajui se njemakom protunapadu koji je konano zaustavio crvenu snjenu vijavicu. ERICH VON MANSTEIN: OD 24. STUDENOG 1887. DO 27. STUDENOG 1942. Budui feldmaral rodio se 24. studenog 1887. godine u Berlinu, kao deseto dijete generala Eduarda von Lewinskog i Helene von Sperling. Helenina sestra Hedwiga i njezin mu, general-porunik Georg von Manstein, nisu mogli imati djece, pa su se dogovorili s parom Lewinski da e im ovi, bude li muko, ustupiti deseto dijete. Erichova vojnika karijera bila je osigurana ro enjem, jer ne samo da su mu bioloki i stvarni otac bili pripadnici njemakog generaliteta, kao i oba djeda, ve je bio i neak uglednog Paula von Hindenburga vojne zvijezde u usponu, oenjenog treom sestrom Sperling. Vojno je kolovanje zapoeo 1900. na carskoj Vojnoj akademiji u Plnu, a nastavio na Glavnoj vojnoj akademiji u berlinskom Lichterfeldeu. Izbijanje I. svjetskog rata sprijeilo ga je u redovnom zavretku formalnog obrazovanja na Akademiji. Sudjelovao je u poetnim ofenzivama, ali je ubrzo (17. listopada 1914.) bio teko ranjen u Poljskoj i poslan na estomjeseno lijeenje. Ostatak rata proveo je po raznim stoerima, bez direktnog uea u borbama. Kraj rata i Carstva Mansteinu su predstavljali kraj svijeta. On se smatrao carskim vojnikom, a Weimarsku Republiku je smatrao odbojnom. Unato svemu, ostao je u vojsci rukovodei se naelom apolitinog vojnika kojem su u prvom planu tradicionalne vojnike vrline.

Manstein kao satnik 1917.

Doguravi do bojnika u Operativnom odjelu Ureda za vojne postrojbe (Truppenamt)1, u jesen 1929. izra uje plan mobilizacije i dokazuje se kao operativno udo od djeteta koje uope ne treba razmiljati, sve sipa kao iz rukava2. Svojom sposobnou Manstein je stvorio i mone neprijatelje, prvenstveno u kasnije utjecajnom Wilhelmu Keitelu, iji je ego nagazio kvalitetnijim mobilizacijskim planom. Osim slube u stoeru je, kako propisi nalau, sluio i u trupnom sastavu kao zapovjednik bataljuna u gradiu Kolbergu na Sjevernom moru, od listopada 1932. do sijenja 1934. godine. Hitlerov uspon na vlast i politika gungula nisu ga previe uznemirili u tom mirnom kutku zemlje, to e se uskoro promijeniti.

Pobjednici Velikog rata Nijemcima su zabranili njihovo najjae oruje Generaltab, koji su ovi ipak zadrali,

maskirajui ga amorfnim birokratskim jezikom. (op. a.)

2

Knopp, Guido, Hitlerovi ratnici, Zagreb, 2008., str. 191

Ministar obrane, Werner von Blomberg, naredio je 28. veljae 1934. primjenu lanka o arijskom podrijetlu3 u kopnenoj vojsci, to je Mansteina nagnalo da 21. travnja 1934. uputi pismeni protest naelniku Ureda za vojne postrojbe, general-pukovniku Ludwigu Becku. Manstein se nije usprotivio odredbi kao takvoj, ve njezinoj retroaktivnosti kojom bi zahvatila mnoge s kojima su rasno podobni pripadnici oruanih snaga bili pobratimljeni pruskom vojnikom au koja nas je, kako je Manstein rekao, do sad neraskidivo vezala.4. Taj dopis, osim Blombergovog bijesa, nije imao nikakvog uinka. Nedjelovanje asnikog zbora skopano s Noi dugih noeva5 je i manje bistrima od Mansteina govorilo sve o naravi nacizma i devastirajuem uinku apolitinog vojnika, rezigniranog ratnim porazom i neasnim mirom, na sposobnost vojske za otpor diktatoru6. Manstein nije situaciju samo shvatio, ve ju i prihvatio svojski radei na zadovoljenju svoje ambicije. Hitler je stvarao veliku vojsku, za to su mu bili potrebni strunjaci poput Mansteina, koji 1. srpnja 1935. postaje ef Operativnog odjela, a 1. listopada 1936. dobiva in brigadnog generala (Generalmajor). Novopeeni general se, ne bez osnove, ve vidio kao novi Moltke7 u njemakom Generaltabu, me utim u veljai 1938. uslijedio je dvostruki ok
3

Zakon o Obnovi profesionalne dravne slube nije se odnosio na idove veterane I. svjetskog rata, te je

Blombergova direktiva bila ilegalna. Zahvaljujui zaobilaenju zakona 74 njemaka oficira idovske rase ostala su bez posla. Vidi: http://en.wikipedia.org/wiki/Werner_von_Blomberg#cite_note-F.C3.B6rster_pages_266-283-8
4 5

Knopp, Guido, Hitlerovi ratnici, Zagreb, 2008., str. 191 Vidi:

http://hr.wikipedia.org/wiki/No%C4%87_dugih_no%C5%BEeva http://en.wikipedia.org/wiki/Night_of_the_Long_Knives
6

Iako su mnogi asnici Dravne vojske bili zadovoljni to su se konano rijeili suparnika iz SA, ipak su se

uzrujali zbog istodobno izvrenih ubojstava generala von Bredowa i von Schleichera. Manstein je svog neposredno nadre enog pokuao nagovoriti da dravnom ministru obrane, von Blombergu, uloi prosvjed. Pokuaj se me utim izjalovio Tako se asnici Dravne vojske nisu usudili prosvjedovati ni zbog ubojstva dvojice drugova. utjeli su, i 2. kolovoza 1934. utke prihvatili osobno polaganje prisege Hitleru nakon smrti predsjednika Reicha Paula von Hindenburga. Knopp, Guido, Hitlerovi ratnici, Zagreb, 2008., str. 194
7

Helmuth von Moltke (stariji) bio je ef pruskog Generaltaba 1857-1887 i u tom razdoblju ostvario vojno,

politiki i ekonomski znaajne pobjede Pruske, odnosno Njemake. Poznat je po briljantnom vo enju trupa i velikom teorijskom i praktinom doprinosu na podruju operativne umjetnosti ratovanja. Vidi: http://en.wikipedia.org/wiki/Moltke_the_Elder

unapre enje u general-porunika (Generalleutnant) i nare enje za preuzimanje zapovjednitva nad 18. pjeakom divizijom u Liegnitzu (leska). Bio je kolateralna rtva kampanje protiv Zapovjednika kopnene vojske (Oberbefehlshaber des Heeres, ObdH), Wernera von Fritscha8, kojem je bio bliski suradnik i time oznaen za smjenjivanje. Iako je dobio vii in, prebaen je u udaljeni kraj zemlje i lien utjecaja koji proizlazi iz obnaanja stoerne dunosti. Tijekom priprema za invaziju Poljske, Manstein je imenovan naelnikom stoera grupe armija Jug pod zapovjednitvom general-pukovnika Gerda von Rundstedta. Tijekom kampanje uvjerio je Rundstedta na potrebu devijacije od danog operativnog plana s ciljem opkoljavanja velike grupacije poljske vojske juno od Varave. Manevar je u potpunosti uspio, te olakao Nijemcima ionako teak zadatak osvajanja glavnog grada Poljske. Tandem Rundstedt-Manstein nastavio je uspjeno sura ivati u istim ulogama, ali sad u grupi armija A na zapadu, u koju je Manstein doao u listopadu 1939. Nakon to su pregledali inicijalni plan operacija na zapadu obojica su ostali osupnuti. Ta to je samo kopija Schlieffenovog plana9 primijenjenog 1914! Uz Rundstedtov blagoslov, Manstein se bacio na izradu novog operativnog plana kojim je elio postii potpuno rjeenje francuskog problema. Konzultirajui majstora oklopnog ratovanja i tvorca njemakih tenkovskih trupa, generala Heinza Guderiana, o manevarskim mogunostima brzih postrojba, doao je do novog rjeenja koje je ve u poetnoj fazi teilo nanoenju odluujueg udarca neprijateljskim armijama i psihi njihovih zapovjednika. Njemako desno krilo imat e jaku prvu liniju, ali neveliku dubinu, a nastupit e preko Nizozemske i Belgije s glavnim ciljem domame francuskih i britanskih snaga to su njihova
http://www.history.army.mil/books/OpArt/germany1.htm
8

Glavni zapovjednik kopnene vojske, W.v.Fritsch, bio je lano optuen za homoseksualizam i, unato

dokazanom fabriciranju dokaza i posljedinom brisanju ljage, prisiljen odstupiti sa poloaja u veljai 1938. godine. Hitler je iskoristio priliku za reorganizaciju najviih zapovjednitava koje je podredio novoosnovanom tijelu Vrhovnom zapovjednitvu oruanih snaga (Oberkommando der Wehrmacht, OKW) pod vodstvom generala W. Keitela, beskimenog Hitlerovog puzavca od kolega zvanog Lakeitel (igra rjeju lakej [der Lakai] i imenom Keitel). Vidi: http://en.wikipedia.org/wiki/Blomberg-Fritsch_Affair
9

Feldmaral Alfred Graf von Schlieffen je 1905. predstavio plan za rat protiv Francuske, kojim je bilo

predvi eno izuzetno jako desno (sjeverno) krilo iji je zadatak bio probiti se preko Belgije, upasti u sjevernu Francusku, nastupati paralelno s obalom, te skrenuti na jug zapadno od Pariza. Vidi: http://hr.wikipedia.org/wiki/Schlieffenov_plan

zapovjednitva i oekivala s obzirom da su na dubokom junom krilu bila jaka utvr enja linije Maginot, a sjeverno od nje za, kako su mislili, oklopnu armiju neprohodni Ardeni. Lijevo e krilo nastupiti preko Luxembourga i belgijskih Ardena, nekoliko dana po poetku ofenzive na sjeveru, odnosno pokreta anglo-francuskih snaga sa francusko-belgijske granice prema zapadu i sjeverozapadu, forsirati rijeku Meuse u visini Sedana, probiti francusku obranu, brzo nastupati do Kanala i tako opkoliti udarnu grupu anglo-francuskih armija istono od osi nastupanja njemakog lijevog krila. Nakon slanja sedam predstavki u Vrhovno zapovjednitvo kopnene vojske (Oberkommando des Heeres, OKH) koje ih nije proslijedio Fhreru, Manstein je u veljai 1940. doao u prigodu Hitlera upoznati sa svojom koncepcijom ofenzive. Ovaj je bio oduevljen i naredio je operativnu razradu Mansteinova plana. Generali Walther von Brauchitsch (ObdH) i Franz Halder (naelnik OKH) nisu mu oprostili preskakanje zapovjednog lanca. Halder ga je premjestio u Stettin, za zapovjednika XXXVIII. korpusa. Kad je 10. svibnja 1940. zapoela izvedba njegove ofenzive, ogoreni i razoarani Manstein jo je uvijek okupljao svoje postrojbe nije bilo urbe, njegov je korpus bio tek u treem valu napada. Unato maltretiranju starijih kolega iskazao se kao zapovjednik pjeakog korpusa: prvi je probio francuske poloaje istono od Amiensa, prvi je preao rijeku Seinu i itavo vrijeme uspjeno gonio neprijatelja ne doputajui mu ni asa predaha. Po zavretku kampanje unaprije en je u puni generalski in, a u veljai 1941. preuzima zapovjednitvo nad LVI. oklopnim korpusom. S tom je brzom postrojbom tijekom operacije Barbarossa, u sastavu grupe armija Sjever, izveo vratolomno nastupanje od 250 kilometara za samo pet dana! U rujnu 1941. imenovan je zapovjednikom 11. armije koja je morala zauzeti poluotok Krim. Nakon punih osam mjeseci teke pozicijske bitke 11. armija je uspjela slomiti otpor brojem nadmonih sovjetskih snaga i osvojiti itav Krim, ukljuujui i tvr avu Sevastopolj (4. srpnja 1942.). Za tu ga je pobjedu Hitler nagradio unapre enjem u general-feldmarala. Osim ostvarenja jo jedne pobjede, Manstein je na Krimu svojim [ne]djelovanjem bio sudionik nekoliko ratnih zloina10, koji e ga sustii po porazu III. Reicha.

10

Na Krimu je djelovala Einsatzgruppe D pod direktnim zapovjednitvom Glavnog ureda za sigurnost Reicha

(Reichssicherheitshauptamt, RSHA), iji su pripadnici na Krimu u podruju Tatarskog zida i drugdje pogubili oko sto tisua idova, Roma, komunista i drugih progonjenih skupina. Zapovjednik Odreda, Otto Ohlendorf,

njemaki pjeaci pred oklopnom kupolom sevastopoljske baterije Maksim Gorki

Hitler je mislio kako je u Mansteinu pronaao izvrstan alat za teke situacije, te ga jeseni 1942. alje na lenjingradsku bojinicu sa zadatkom osvajanja grada, no, kako je preuzeo zapovjednitvo neposredno prije sovjetske ofenzive, feldmaralova se uloga kod Lenjingrada svela na obrambenu. Nije dobio priliku osvojiti jo jednu tvr avu, jer je potkraj studenog prebaen na juni odsjek fronta kao zapovjednik novostvorene grupe armija Don sa poetnim zadatkom spaavanja 6. armije u Staljingradu, uskoro preraslim u borbu za spaavanje itavog junog krila istonog bojita.
opisao je suradnju s 11. armijom kao izvanrednu. Ohlendorf se najmanje jednom susreo i razgovarao s Mansteinom, no feldmaral inzistira da nije znao nita o masovnim ubojstvima. Neistinitost tih tvrdnji dokazuju, izme u ostalog, i dva njemaka asnika (pukovnik Eberhad Finkch i satnik Ulrich Gunzert) koji su feldmarala upozorili na kriminalno divljanje esesovaca u pozadini fronte. Manstein je Gunzertu ak naredio da ni s kime ne pria o tome to je vidio, odbivi ita napraviti uz opravdanje da to podruje nije u njegovoj ovlasti, te kako se mora baviti situacijom na ratitu, a ne u pozadini. Vidi: Knopp, Guido, Hitlerovi ratnici, Zagreb, 2008., str. 208-211; http://en.wikipedia.org/wiki/Erich_von_Manstein#Crimea_and_the_Battle_of_Sevastopol ; Dokumentarni serijal Hitler's warriors, prema scenariju G. Knoppa, u produkciji kue ZDF, 2. epizoda, Manstein The Strategist: http://watchdocumentary.com/watch/hitlers-warriors-episode-2-manstein-the-strategist-video_ce8a18c7a.html od 16:45 min. do 20:45 min.

NJEMAKO JUNO KRILO ISTONOG RATITA U RAZDOBLJU LIPANJSTUDENI 1942. Nakon neuspjeha u izbacivanju SSSR iz rata 1941. godine i sovjetske protuofenzive zime 1941./42., snage sila Osovine na istoku nisu bile dovoljno jake za obnavljanje navale itavom irinom fronta. Hitler je odluio baciti kocku na jugu, gdje se elio dokopati kavkaskih naftnih polja i presjei komunikaciju rijekom Volgom kod Staljingrada vanog prometnog vorita, ali i grada ogromnog politikog prestia. Nakon uspjenog ljetnog nadiranja kroz stepe Hitler intervenira u plan operacija kojim je bilo predvi eno zajedniko nastupanje dvije grupe armija prema Staljingradu, a nastavak prodora na Kavkaz tek po totalnom unitenju neprijatelja u me urjeju Dona i Volge. Budui da su ga uspjesi u prvoj fazi ofenzive uvjerili u fantaziju kako je Crvena armija na izmaku snaga, Hitler razdvaja grupe armija A i B. Grupa armija A je prema izmijenjenom planu po osvajanju Rostova[-na-Donu] imala odmah nastaviti prema Kavkazu, a grupa armija B je sa Dona trebala nastaviti navalu prema Volgi kod Staljingrada.

Nijemci forsiraju Don - ljetna ofenziva 1942.

Obje su grupe armija uskoro bile uvuene u teke borbe koje su troile snagu njihovih divizija, prisiljavajui Nijemce da vaan zadatak zatite bokova povjere saveznikim postrojbama upitne borbene sposobnosti. Posljedino, njemaka je fronta uoi sovjetske ofenzive bila podijeljena u dvije previe isturene izboine (Staljingrad i Kavkaz) pruajui Sovjetima primamljivu mogunost za opkoljavanje nekoliko neprijateljskih armija usmjeravanjem udaraca na slabije karike u vidu postrojba njemakih satelita na osjetljivim bokovima.

Sovjetski protuudar (operacija Uran) zapoeo je 19. studenog 1942., a 22. studenog Crvena armija u potpunosti zatvara obru oko Staljingrada, u kojem su se nale 22 njemake i rumunjske divizije. Sovjetski udari na osovinske jedinice izvan obrua potisnuli su ih na izme u 60 i 120 kilometara od grada. U takvoj je situaciji stvorena ad hoc grupa armija Don koja je trebala zakrpati frontu, deblokirati 6. armiju i povezati juno krilo u koherentnu cjelinu. SITUACIJA U PODRUJU GRUPE ARMIJA DON - KRAJ STUDENOG 1942. Manstein je novi stoer preuzeo pet dana nakon zatvaranja obrua oko njemake 6. armije, koja je sa svojih 250.000 vojnika11 inila jedan dio povjerenih mu snaga. Osim nje u novu su grupu armija ule i njemaka 4. oklopna armija, te rumunjska 3. armija i dva korpusa [rumunjske] 4. armije sve ve znaajno istroene u ljetnim i jesenjim borbama, da bi poetkom prosinca u sastav grupa armija Don uao i armijski odred Hollidt12. Feldmaral je brzo shvatio ozbiljnost situacije i uvidio opasnost koja je ve sad bila na pomolu unitenje itavog junog krila istonog fronta13. Situacija bi mnoge druge zapovjednike bacila u oaj. Opskrba za itavo juno krilo istone fronte ila je dvama prijelazima preko Dnjepra u Dnjepropetrovsku i Zaporoju, od Staljingrada, odnosno najistonijeg njemakog poloaja na Kavkazu, udaljenih oko 700, odnosno 900 km; ali od postrojba Crvene armije na Donu samo nekih 420 kilometara! Opskrba itave grupe armija A ila je kroz Rostov koji je od najisturenijih njemakih postava na Kavkazu bio udaljen

11

Iako u zbog praktinosti koristiti naziv 6. armija za postrojbe opkoljene u staljingradskom kotlu, one su,

osim njezinih jedinica sa oko 190.000 ljudi (me u njima i hrvatsku legionarsku pukovniju), obuhvaale i dvije rumunjske divizije, njemaku 24. oklopnu diviziju iz 4. oklopne armije, vie tisua ljudi Hiwis postrojba (Hilfwillinge, dobrovoljake pomone postrojbe), inenjerstvo i topnitvo Vrhovnog zapovjednitva kopnene vojske, neke poljske postrojbe Luftwaffe itd. (op. a.)
12

Armijski odred se u samom poetku sastojao od ostataka divizija i alarmnih jedinica sastavljenih od

rekonvalescenata na putu u matine divizije (opkoljene u Staljingradu), protuzranih jedinica Luftwaffe, stoernih i intendantskih sluba itd. Potom su u odred ukomponirane i strukturirane divizije, pa je ovaj prerastao u armiju (Armeeabteilung), jer se sastojao od dva [ili vie] korpusa, no stoer nije bio kadrovski i tehniki na razini stoera normalne armije. Vidi: http://www.axishistory.com/index.php?id=1731 ; Manstein, Erich von, Mantajn: Izgubljene pobede, Beograd, 1968., str. 337, 356
13

Manstein, Erich von, Mantajn: Izgubljene pobede, Beograd, 1968., str. 347

oko 600; ali od Sovjeta na Donu samo 300 kilometara14! Crvena armija je osim povoljnog poloaja ostvarila i znaajnu nadmo u Mansteinovom operativnom podruju - u ljudstvu i topnitvu u omjeru 3:1, u tenkovima 4:1. Unato prilino deprimirajuoj situaciji, Manstein se nije dao zaplaiti nego je jasno definirao svoju operativnu koncepciju15: 1. deblokada 6. armije; 2. zatita pozadine grupe armija A, dok se ova izvlai iz kavkaskog podruja; 3. ouvanje kontrole nad glavnim transportnim pravcima i konano; 4. izvo enje protuudarca i preotimanje inicijative.

sovjetsko pjeatvo u borbi me u staljingradskim ruevinama

Stoer grupe armija Don ocijenio je promptno deblokiranje i povlaenje 6. armije kao operativno sposobne jedinice jedinom ansom za stvaranje rezerve pomou koje bi se stabiliziralo bojite. Ta se namjera direktno suprotstavljala Hitlerovoj zabrani proboja 6. armije, to je znaajno ograniilo Mansteinove operativne mogunosti i de facto obezvrijedio njegov formalni autoritet nad postrojbama u okruenju. Manstein e pitanjem 6. armije
14 15

Vidi: Ibid., str. 408-409 Izzo, Lawrence L., An Analysis of Manstein's Winter Campaign on the Russian Front, 1942-43, Fort

Leavenworth, 1985, str. 5

otvoriti niz sukoba s Hitlerom, koji e zavriti tek njegovim otputanjem oko godinu i pol kasnije. Glavni naglasak njihovih prepirki bio je na diktatorovom zahtjevu da se dri sve, nasuprot feldmaralovom zahtjevu za manevarskom slobodom. Prema Mansteinovom shvaanju teren je imao biti samo sredstvo, a neprijateljska vojska cilj, dok je Hitler inzistirao na ekonomskoj i politikoj vanosti dranja osvojenih podruja i nametao krutu obranu. SITUACIJA NA JUNOM KRILU CRVENE ARMIJE - KRAJ STUDENOG 1942. Glavna obiljeja razdoblja neposredno po zatvaranju staljingradskog okruenja bila su ogromna sovjetska nadmo i mnotvo izuzetno povoljnih prilika za nanoenje udara neprijatelju. Umijee se sastojalo u odabiru onih udaraca koji e Nijemce najvie otetiti. Vrhovno zapovjednitvo sovjetskih oruanih snaga (Stavka) pripremalo je unitenje staljingradskog kotla (nazvano operacija Prsten), te opkoljavanje grupe armija A na Kavkazu osvajanjem Rostova (nazvano operacija Saturn). Nekoliko faktora utjecalo je na izmjenu cilja potonje operacije u razbijanje desnog krila grupe armija B i lijevog krila grupe armija Don du rijeka ir i Don, o emu vie kasnije. Openito gledano, idua dva mjeseca sovjetska operativna koncepcija forsirala je obilazak Mansteinovog lijevog krila teei opkoljavanju njegovih armija uz sjevernu obalu Azovskog mora, odnosno prekida komunikacija preko Dnjepra, to bi predstavljalo dalekosenu, vrlo vjerojatno odluujuu, strateku pobjedu.

podruje odvijanja zimskih operacija 42/43, horizontalna stranica pokriva razdaljinu od 800 kilometara

Crvena armija je za navalna djelovanja na junom krilu imala na raspolaganju postrojbe nekoliko fronta16 pod kompetentnim zapovjednicima, i to od sjevera prema jugu: Brjanska (general Reiter); Voronjeka (general Golikov); Jugozapadna (general Vatutin); Donska (kasnije Centralna) fronta (general Rokosovski) i; Staljingradska (kasnije Juna) fronta (general Jeremenko). Od pobrojanih, u poetnim su operacijama koritene Jugozapadna, Donska i Staljingradska fronta ukupne snage od oko 1.100.000 ljudi, 800 tenkova, 13.400 komada topnitva, te vie od 1.000 aviona. Sovjeti su, osim efektiva u prvoj liniji, raspolagali i respektabilnom stratekom priuvom, namijenjenom za ojaavanje bojita dinamikom potrebnom za odravanje ofenzivnog momenta.

16

Kod Sovjeta je pojam fronta odgovarao pojmu grupa armija. Valja imati na umu da su sovjetske armije, a

posljedino i fronte, bile malobrojnije ljudstvom i brojem zdruenih postrojba od njemakih. (op. a.)

Hitler i Manstein raspravljaju o situaciji na fronti

OPERACIJA ZIMSKA OLUJA U skladu sa usvojenim sekvencama plana rada, Nijemci su prvo poeli s pripremama za deblokadu 6. armije operacijom Zimska oluja. Vrhovno zapovjednitvo kopnene vojske obavijestilo je Mansteina o pojaanjima koja e dobiti za izvo enje napada u svrhu deblokade Staljingrada: 4. oklopna armija dobit e pod svoju nadlenost stoer LVII. oklopnog korpusa sa 23. i 17. oklopnom divizijom i jakim topnitvom (oboje izuzeto iz grupe armija A), a u korpus e biti ukljuena i sa zapada pristigla 6. oklopna divizija, te 15. poljska divizija Luftwaffe; armijski odred Hollidt, izgra en oko stoera XVII. korpusa pod zapovjednitvom generala Karla-Adolfa Hollidta, u tom se razdoblju sastojao od tri njemake pjeake divizije (62., 294., 336.), 3. brdske divizije, XLVIII. oklopnog korpusa (11. i 22. oklopna div.), te 7. i 8. poljske divizije Luftwaffe. Uskoro je postalo bjelodano da veina obeanih pojaanja nee stii blagovremeno za sudjelovanje u napadu, dok su se neka (XLVIII. oklopni korpus) bila prisiljena ukljuiti u defenzivne borbe na desnom krilu armijskog odreda Hollidt du rijeke ir. S obzirom na razvoj situacije Manstein je odluio udar izvriti samo brzim jedinicama 4. oklopne armije. Glavna snaga bio je LVII. oklopni korpus, sastavljen od 23. i 6. oklopne

divizije17, na lijevom krilu podranog dvjema pjeakim divizijama rumunjskog VI. korpusa, a na desnom dvjema pjeakim divizijama i konjikom grupom Popescu iz rumunjskog VII. korpusa. Prije poetka operacije stigao je i prvi oformljeni bataljun tekih tenkova Tiger koji e predvoditi napad. Njima nasuprot nalazile su se snage sovjetske 51. armije: IV. konjiki korpus18, etiri pjeake divizije19, te 13. oklopni korpus20. Dok je prikupljanje snaga za deblokadu Staljingrada jo bilo u toku, njemake su postrojbe morale reagirati na sovjetske pokrete u zahvatu Koteljnikova. Dijelovi IV. konjikog korpusa, 85. tenkovska brigada i dijelovi 302. streljake divizije ostvarili su 5. prosinca ogranieni uspjeh protiv lakih dijelova 6. oklopne divizije. Idueg su dana Sovjeti spremali napad veeg obujma 81. konjikom divizijom. Taj je plan pomrsila 11. tenkovska pukovnija [6. oklopne divizije] opkoljavanjem i unitavanjem dijelova 81. konjike divizije i 85. tenkovske brigade u, kako je divizijski zapovjednik (general Raus) to nazvao, Kani kod Poklebina21. Nedavno dovueni iz srednje Azije, sovjetski konjanici gotovo da i nisu imali borbenog iskustva, izuzev proganjanja, tenkovima i artiljerijom, ve razbijenih Rumunja. Zaboravili su nune mjere opreza, pa nisu izbacili krilna osiguranja to je dvjema njemakim tenkovskim satnijama omoguilo da im se neprimjetno priblie i udare oklopnim maljem u le a i lijevi bok, dok su na osovinu sovjetskog nastupanja nabaeni grenadiri i protutenkovski topovi posluili kao nakovanj. Do kraja dana 51. armija imala je 1.900 ljudi, 10 tenkova, 14 topova i 800 konja manje, nasuprot njemakim gubicima od 6 tenkova, osam poginulih i 24 ranjena. Izgledalo je obeavajuim uvodom u juri za osloba anje 6. armije.
17

U korpusu je trebala biti i 17. oklopna divizija, no zapovjednitvo grupe armija A je tu postrojbu oslobodilo

tek deset dana kasnije. Vidi: http://en.wikipedia.org/wiki/Operation_Winter_Storm#cite_note-39

18

Korpus je obuhvaao 1., 2., 61. i 81. konjiku diviziju.

Vidi: http://www.theeasternfront.co.uk/Battles/operationwinterstorm.htm
19

Rije je o 91., 96., 126. i 302. streljakoj diviziji.

Ibid.
20

Korpus je za jesenskih borbi ostao u potpunosti bez tenkova, a popunjen je mehaniziranim brigadama. Trebao

je, kako je to bio sluaj s ostalim bivim oklopnim korpusima, dobiti novi broj i biti preimenovan u mehanizirani korpus, no to se dogodilo tek nakon Poklebina. Vidi:http://www.dupuyinstitute.org/ubb/Forum4/HTML/000040.html; http://en.wikipedia.org/wiki/Tank_corps_%28Soviet_Union%29
21

Beevor, Antony, Stalingrad, London, 2007, str. 297

tenkovi i grenadiri 4. oklopne armije mariraju prema Staljingradu kroz zale enu stepu

U zoru 12. prosinca njemako topnitvo otvorilo je kratku, koncentriranu barau na identificirane otporne toke 302. streljake divizije, a potom su tenkovi i grenadiri krenuli u napad kroz snijeg i maglu, na minus 20 stupnjeva Celzija. Osim pregaene 302. divizije, opet je teko stradala 81. konjika divizija ije su dijelove njemaki tenkovi iznova opkolili i tukli. Do kraja dana napad je napredovao sedamdesetak kilometara, da bi u zoru 13. prosinca 6. oklopna divizija formirala mostobran na rijeci Aksaj. itavog 13. prosinca i dva naredna dana vodile su se kod sela Verkne-Kumskij, na sjevernoj obali Aksaja, teke borbe izme u njemakog LVII. oklopnog korpusa i sovjetske 5. oklopne armije. Obje su strane pretrpjele teke gubitke Nijemci u pjeatvu, Crvenoarmejci u oklopu. Naposljetku, Sovjeti su se slomili, pa su Nijemci nakon dana odmora i popravaka oteenih vozila nastavili nadirati ka Staljingradu izbivi 19. prosinca na rijeku Miovku - 48 kilometara juno od cilja. Bila je to i krajnja granica njihovog nastupanja okonanog sovjetskim protumjerama. Dok je 4. oklopna armija konstituirala desnu aku kojom je Manstein udarao na Staljingrad, Odred Hollidt i XLVIII. oklopni korpus drali su lijevi gard odbijajui izme u 7. i 17. prosinca pet sovjetskih napada preko rijeke ir, nanosei im zapanjujue gubitke, posebice u

tenkovima22. Upravo je uporno, gotovo nemogue, dranje lijevog krila grupe armija Don omoguilo LVII. oklopnom korpusu desetodnevnu ekspediciju ka Staljingradu, koja bi se, u sluaju sovjetskog prodora na Donu i iru, inae morala opozvati.

situacije tijekom prosinca 42 i sijenja 43

22

U razdoblju od tjedan dana u potpunosti su unitene dvije sovjetske tenkovske grupe sa ukupno 118 tenkova,

dok Nijemci nisu izgubili ni jednog! Vidi: Izzo, Lawrence L., An Analysis of Manstein's Winter Campaign on the Russian Front, 1942-43, Fort Leavenworth, 1985, str. 16-17

To se i dogodilo kad je Staljin, prema ukovljevu23 savjetu, zakljuio da je najbolji nain za okonanje Mansteinove ofenzive i koritenje njome stvorene situacije napad na lijevom krilu grupe armija Don, odnosno desnom krilu grupe armija B, uz blokiranje njemakih isturenih postrojba na Miovki. Elementi 2. gardijske oklopne armije angairali su se protiv snaga na bokovima LVII. oklopnog korpusa i nanijeli teke gubitke rumunjskim divizijama i konjikoj grupi Popescu, a 1. i 3. gardijska armija probile su talijansku frontu na gornjem Donu. Situacija je bila iznimno opasna, jer e sovjetskoj Jugozapadnoj fronti uskoro, po proboju u slobodni operativni prostor, biti otvoren put u le a grupe armija Don. Teite njemakog fronta daleko na istoku, na Miovki, dodatno je kompliciralo situaciju, jer grupa armija Don nije imala nikakvih spomena vrijednih priuva kojima bi usporila sovjetsko napredovanje dok se oklopne divizije ne izvuku iz borbe i prebace na lijevo krilo. Situacija je do 23. prosinca postala neodriva, stoga je Manstein naredio ope povlaenje 4. oklopne armije na nove poloaje, ije je dranje bilo nuno ne samo za njen opstanak, ve i za sigurno povlaenje grupe armija A sa Kavkaza. Operacija Zimska oluja zavrila je neuspjehom. OPERACIJA MALI SATURN Sovjetska operacija Mali Saturn bila je preinaena ofenziva Saturn koja je izvorno zamiljena za odsijecanje grupe armija A na Kavkazu osvajanjem Rostova. Mali Saturn je bio kompromis i kao takav nije mogao poluiti odluujui rezultat, unato izuzetno povoljnim poetnim uvjetima i stvarno velikim uspjesima Jugozapadne fronte. Jedan od glavnih razloga odluujue nemoi bio je prebacivanje 2. gardijske oklopne armije iz drugog navalnog ealona Jugozapadne fronte na juni dio staljingradskog kotla kako bi pojaala napore za unitenje njemake 6. armije, koja se pokazala tvr im orahom od

23

U historijama staljingradske bitke, napisanim nakon rata, kao komandant operativne rezerve i itave

protuofenzive spominje se Vasiljevski, a ne ukov. To se mora uzeti kao sastavni dio revidiranja historije, koje je poduzeto nakon rata, i to s jasnim ciljem da se umanji uloga ukova. U slubenom komunikeju Sovinformbiroa, koji je objavljen u Pravdi 31. prosinca 1942, tvrdilo se da je operacija pod vrhovnim rukovodstvom predstavnika Vrhovne komande: generala armije G. K. ukova, generalpukovnika A. M. Vasiljevskog i generala armije artiljerije N. N. Voronova. Budui da je ukov kao general armije imao najvii in me u tom trojicom, sigurno je da je vrhovna komanda bila u njegovim rukama a ne u rukama Vasiljevskog. Deutscher, Isaac, Staljin - politika biografija, Globus, Zagreb, str. 417

oekivanog24, te pomogla zaustaviti Zimsku oluju. To je sovjetskom Jugozapadnoj fronti oduzelo dubinu potrebnu za dosezanje Rostova i ograniilo mogunosti na stvaranje manjeg depa oko talijanskih i njemakih postava du ira i Dona. Drugi je razlog bio opravdana sumnja Stavke u doraslost Crvene armije za izvo enje operacije takvog obujma. Prema revidiranom planu 1. i 3. gardijska armija napale su talijansku 8. armiju i armijski odred Hollidt 16. prosinca. Odred Hollidt se odrao trpei velike gubitke, no Talijani su se slomili i povukli, ili se predali25, ostavljajui prazninu od oko 150 km izme u grupa armija B i Don. Dranje talijanske 8. armije simptomatino je za dranje njemakih satelitskih armija uope. Za postojanja koherentne linije fronta te su postrojbe bile, u najboljem sluaju, ograniene uporabne vrijednosti, a prisiljene na povlaenje pod sovjetskim udarima pretvarale su se u pomahnitalu rulju, ili rijeima talijanskog artiljerijskog porunika Eugenia Cortija: [Ali] kako od ljudi koji u civilnom ivotu nisu bili odgovarajue organizirani oekivati da e postati takvima jednostavno zbog toga to nose uniformu? [] Prestali smo biti vojska; nisam vie bio me u vojnicima, ve me u kreaturama bez sposobnosti samokontrole, podre ene samo jednom ivotinjskom instinktu: samoodranju Njemaki vojnik koji se nalazio me u nama bio je preplavljen prezirom. Morao sam mu dati za pravo imali smo posla s nediscipliniranim i dezorijentiranim ljudima.26. Po proboju talijanske bojinice na Donu postrojbe Crvene armije morale su nastupati paralelno s frontom grupe armija Don u njezino zale e; dok je 28. armija operirala iz kalmike stepe prema desnom krilu te grupacije, a sjeverno od njemake 1. oklopne armije u povlaenju27 koju je nastojala paralelno goniti s namjerom presijecanja puta kad ova skrene

24

Stavka je podbacila u ocjeni osovinskih snaga opkoljenih u Staljingradu, procjenjujui njihov broj na 85.000-

90.000. Vidi: Harrison, Richard W., Architect of Soviet victory in World War II: The life and Theories of G.S. Isserson; foreword by David M. Glantz, McFarland, 2010, str. 283
25

Tijekom prosinca i sijenja Sovjeti su ukupno okruili 130.000 talijanskih vojnika, od kojih se samo oko

45.000 probilo do njemakih poloaja, dok ih je zarobljeno oko 64.000, a poginulo oko 21.000. Vidi: http://en.wikipedia.org/wiki/Italian_participation_in_the_Eastern_Front#cite_note-4
26 27

Hastings, Max, All Hell Let Loose, London, 2011, str. 318 (prijevod D.O.) Nakon dueg Mansteinovog navaljivanja Hitler je napokon 29.XII.1942. dopustio povlaenje 1. oklopne

armije s Kavkaza, koje e se ubrzo pretvoriti u ope povlaenje grupe armija A. (op. a.)

prema sjeveru kako bi se prikljuila grupi armija Don. Cilj obaju krakova sovjetskog nastupanja nalazio se relativno daleko od Rostova, koji je ostavljen za budue operacije.

sovjetsko motorizirano pjeatvo napada

Manstein, naravno, nije znao za ograniene ciljeve nove sovjetske ofenzive, a za otkrivanje neprijateljskog rasporeda i snaga, kao i za ocjenjivanje njihovih udarnih mogunosti, trebat e vremena. Zapovjednitvo grupe armija Don je pretpostavilo kako je Rostov, zbog kritine vanosti za njemaku opskrbu, krajnji cilj sjevernog kraka sovjetskog napada. Jedina spomena vrijedna postrojba u sovjetskom navalom ugroenom podruju bio je armijski odred Fretter-Pico koji je grupa armija B formirala oko stoera njemakog XXX. korpusa28, kako bi donekle zaepila prazninu nastalu propau talijanske 8. armije. Ta je grupacija morala zatititi mostove preko rijeke Donjec na potezu Voroilovgrad - Kamenahtinsk, te zadrati Crvenoarmejce dok se armijski odred Hollidt i XLVIII. oklopni korpus ne povuku sa sjeveroistoka i po uspostavi veze [s odredom Fretter-Pico] formiraju novu bojinicu na Donjecu.

28

Inicijalno, armijski odred Fretter-Pico obuhvaao je stoer XXX. korpusa, stoerne odjele biveg XXIX.

korpusa, grupu Kreysing (dijelovi njemake 3. brdske divizije) u Millerovu, borbenu grupu Schudt sastavljenu od SS i policijskih jedinica, te 302. diviziju koja je upravo stizala na bojite. Osim tih postrojba a.o. je preuzeo razne alarmne i pozadinske jedinice razasute u podruju sjeverno od Voroilovgrada. Vidi: Nipe, George M., Jr., Last victory in Russia: The SS-Korps and Manstein's Kharkov Counteroffensive, February-March 1943, Schiffer Publishing Ltd., 2000, str. 21-22; http://www.axishistory.com/index.php?id=1729

Armijski odred Fretter-Pico uskoro se upetljao u teke, fluidne borbe tijekom kojih su neke njegove borbene grupe bile izolirane i opkoljene, no tvrdoglavom i vjetom obranom ti su depovi otpora usporili neprijateljevo nadiranje, vezali dio napadaevih efektiva oduzimajui snagu pici napada i ubrzali troenje sovjetskog ofenzivnog zamaha i kapaciteta. To pogotovo vrijedi za grupu Kreysing, opkoljenu u Millerovu, koja je sovjetskom napadu uskratila jedan od rijetkih pristojnih putova u oblasti, vezala snage triju streljakih divizija, te oslabila i usporila napad prema rijeci Donjec preko koje su Sovjeti uspjeli prebaciti nekoliko plitkih i prilino neuvjerljivih mostobrana, no nisu imali snage za nastavak navale. Uzbudljivo je bilo i u bliskom zale u grupe armija Don gdje se odigrao dramatini vrhunac Malog Saturna. Sovjetski XXIV. oklopni korpus generala Badanova probio je njemake poloaje kod Morozovska i pojurio u pravcu zapad-jugozapad, ka pedesetak kilometara udaljenom gradu Tacinska u kojem je bila glavna njemaka zrakoplovna baza za odravanje zranog mosta sa Staljingradom. Grad je pao 24. prosinca pod iznenadnim, estokim sovjetskim napadom o ijoj nenadanosti dovoljno govori injenica da su se u trenutku otpoinjanja sovjetskog prepada aerodromske operacije odvijale normalno, bez posebnih uzbu enja! Badanovljevi su se tenkovi brzo probili kroz nedostatnu obranu i poeli krvavo orgijanje me u aerodromskim instalacijama nanijevi transportnoj floti ogromne i nenadoknadive gubitke29. Nazirao se skori kraj, ionako nedostatnog, zranog snabdijevanja 6. armije. Nijemci su 26. prosinca zapoeli seriju kontranapada na Badanovljev korpus kod Tacinske i grupaciju kod Morozovska 6. i 11. oklopnom divizijom, 579. pukovnijom 306. divizije i trima oklopnim vlakovima. Uspjeli su opkoliti XXIV. oklopni korpus kod Tacinske i odbiti napade XXV. oklopnog i I. gardijskog mehaniziranog korpusa kod Morozovska. Divljako klanje uz ogromne obostrane gubitke trajalo je etiri dana, do 29. prosinca, kad su preivjeli Crvenoarmejci iz XXIV. oklopnog korpusa unitili nekoliko preostalih tenkova, i drugih vozila, iji su rezervoari presuili i pjeice se probili do svojih drugova sjeverno od Morozovska.

29

Prema XXIV. oklopnom korpusu na zemlji je stradalo preko 300 njemakih aviona, a prema njemakim

podacima unitena su 72 aviona, ili oko 10% ukupnih transportnih efektiva za staljingradski zrani most. Neto vie od stotinu aviona uspjelo je pobjei. Vidi: http://en.wikipedia.org/wiki/Tatsinskaya_Raid#The_raid

Prema sovjetskim podacima Nijemci su u tom kreevu izgubili oko 17.000 ljudi (12.000 poginulih i 5.000 zarobljenih); 84 tenka i; 106 topova. Poznati sovjetski gubici su oko 190 tenkova, no uzme li se u obzir gotovo potpuno unitenje jednog i teki gubici drugog sovjetskog oklopnog korpusa (XXV. oklopni korpus spao je na 25 tenkova), odnosno osjetni gubici pjeatva I. gardijskog mehaniziranog korpusa, nesumnjivo se i njihovi ljudski gubici mjere u tisuama. Prepad na Tacinsku postigao je iznena enje, proirio paniku, natjerao stoer grupe armija Don na prilagodbu planova sovjetskom pothvatu i, de facto, likvidirao zrani most za Staljingrad. Badanov je za svoj pothvat nagra en Ordenom Suvorova II. klase (za divizijske i korpusne zapovjednike koji su pobijedili nadmonog neprijatelja u vanoj operaciji), iji je postao prvi nositelj30.

zarobljen njemaki Panzerkampfwagen III u sovjetskoj slubi

Osim napada na lijevo krilo Mansteinove grupe armija, Sovjeti su 20. prosinca zapoeli bijesne protunapade na LVII. oklopni korpus, pokuavajui odsjei njegove prednje postrojbe na Miovki. U takvoj situaciji njemaka 4. oklopna armija nije imala drugog izlaza osim etapnog povlaenja u podruje Koteljnikova, a potom prema rijeci Kuberle u pravcu zapadjugozapad uz prakticiranje elastine, pokretne obrane. Cilj ovog povlaenja bio je tok rijeke Mani na kojoj je 4. oklopna armija mogla postaviti bojinicu za zatitu sjevernog boka grupe armija A, te sprijeiti paralelno gonjenje njezine 1. oklopne armije koje je pokuavala izvesti sovjetska 28. armija. Poloaj na Maniu imao je i prednost movarnim zemljitem zatienog desnog (junog) krila, na koje se nadovezala 16. motorizirana divizija donedavno
30

Prvi nositelj Ordena Suvorova I. klase bio je Georgij ukov. (op. a.)

usamljena u praznini izme u grupa armija A i B, oko grada Eliste31, titei sjeverni i juni bok odnosnih grupacija. Ta je divizija nakon poetka povlaenja izuzeta iz 1. oklopne, a dodijeljena 4. oklopnoj armiji, znaajno poveavajui borbenu mo desnog krila grupe armija Don, to e doi do izraaja tijekom borbi za odravanje odstupnice 1. oklopne armije otvorenom. Krajem prosinca sovjetska se ofenziva ispuhala. Postrojbe su pretrpjele neugodne gubitke, 30%-50% - ponekad ak i 70% - poetnog sastava, a logistika mrea je prijetila rasapom prisiljavajui Crvenu armiju na prelazak u taktiku defenzivu. Sovjetske su snage naile na gotovo nepremostive taktike i operativne probleme me u kojima su se isticali: nesposobnost probijanja obrambenih poloaja u zadanom vremenu; nedovoljna i neprecizna artiljerijska podrka tijekom proboja; ponavljajui logistiki problemi koji su ometali neprekidne operacije; potekoe pri koordiniranju tenkovskih i pjeakih postrojba, odnosno vie tenkovskih postrojba pri dubokim operacijama32. Tijekom ofenzive pokazala se rasprostranjena taktika nepismenost nieg i srednjeg zapovjednog kadra Crvene armije, koja je uzrokovala mnoge nepotrebne gubitke. Sovjetski mitraljezac i veteran Aleksandar Gordejev bio je kritian spram sirovosti taktike: Zbunjuju me frontalni napadi. Zato napredovati ravno u vatru njemakih strojnica? Zato ih ne napasti na bokovima?33. Gordejev se zavaravao kako e njegova masakrirana satnija, smanjena na treinu sastava, biti pote ena daljnjih juria, ali pojaali su ih pomonim osobljem. Dobili su duplo sljedovanje votke, a tko je htio, popio je i vie od toga to nije bila satnija, ve pijana rulja34. Slino je, iako uvelike pretjerano, stajalite Waffen-SS satnika Karla Godaua: Rusi nisu bili dobri. Samo ih je bilo masu. Masovno su napadali, pa su imali i masovne gubitke. Imali su dobre generale i artiljeriju, ali vojnici su im bili jadni.35.

31 32

Vidi: http://de.wikipedia.org/wiki/Elista#Geschichte Glantz, David M., From the Don to the Dnepr: Soviet offensive operations December 1942-August 1943,

London, 1991, str. 76 (prijevod D.O.)

33 34 35

Hastings, Max, All Hell Let Loose, London, 2011, str. 382 (preveo D.O.) Ibid. Ibid., str. 381-382

Crvena armija je plaala danak istkama kasnih tridesetih koje su je liile dobrog dijela kvalitetnog zapovjednog kadra36, kao i ogromnim gubicima 1941.-42., no veterani su nastajali svakodnevno i vojska je kontinuirano postajala zrelija i kvalitetnija na svim razinama to se u potpunosti iskazalo tijekom velikih ofenzivnih operacija 1944.-45. Zimske operacije 1942./43. predstavljale su, izme u ostalog, kolu manevarskog ratovanja Crvene armije, koja je lekcije skupo plaala, ali i nauila. Unato svim ozbiljnim problemima koje je trebalo hitno rijeiti, Stavka je bila zadovoljna rezultatima. Osnovni cilj operacije, unitenje talijanske 8. armije i armijskog odreda Hollidt, je uvelike uspio. Talijanska je 8. armija, izuzev II. brdskog korpusa, bila unitena, a odred Hollidt prisiljen na povlaenje uz velike gubitke u ljudstvu i tehnici, iako zadravajui koheziju postrojba. Na istonom boku grupe armija Don, napad Hothove 4. oklopne armije prema Staljingradu bio je blokiran i ta je armija, konzekventno, prisiljena na povlaenje, definitivno preputajui 6. armiju u staljingradskom okruenju njenoj sudbini.

36

Represija 1937. i narednih godina nanijela je vojsci, kao i ostatku zemlje, ogromnu tetu. Crvenu armiju i

mornaricu liila je najiskusnijih i najkolovanijih kadrova, te najtalentiranijih i visoko kvalificiranih zapovjednika. Imala je i negativan utjecaj na daljnji razvoj vojne teorije. Temeljito razmatranje problema vojne znanosti postalo je povrno Na vojnim akademijama strategija se vie nije izuavala kao znanost i akademska disciplina. Sve je to bio rezultat ne samo neutemeljene represije, ve i mrtvila u znanosti, posebice vojnoj [sic]. Vojna se teorija, u biti, svela na mozaik Staljinovih vojnih izraaja. Teorija dubokih operacija postala je predmet sumnje, jer se Staljin o njoj nije izjasnio, dok je njezin tvorac bio 'narodni neprijatelj'. Neki njeni elementi poput neovisnog djelovanja mehaniziranih i konjikih formacija ispred linije fronta, u dubinu neprijateljeve obrane, ak su bili proglaeni sabotaom i, zbog te budalatine, odbaeni. Takve su mjere dovele do nazadovanja vojne teorije u linearni oblik shvaanja borbe na operativnoj razini (prijevod D.O.) Howard, James R., The roots of Soviet victory: The application of operational art on the Eastern front, 1942-43, Essex, 1992, str. 47-48

Manstein i Hitler pretresaju operativne mogunosti

SITUACIJA TIJEKOM SIJENJA 1943. Nakon neuspjeha njemake operacije Zimska oluja i uspjeha sovjetske operacije Mali Saturn grupa armija Don nala se pred dva zadatka za ije istovremeno izvrenje nije imala dosta snaga, ukoliko je uope imala snage za ispunjenje bilo kojeg od njih: 1. spreavanje sovjetskog proboja prema Rostovu sa obje strane Dona i; 2. zatitu pozadine 1. oklopne armije. Mansteinova je namjera bila skraivanje fronte kojim bi se oslobodile oklopne efektive. Tako stvorene mobilne rezerve bi se rokirale pokretom prema zapadu kako bi zatvorile prazninu izme u grupa armija Don i B, odnosno koncentrirale snagu za odluujui protuudarac na lijevom (zapadnom) krilu grupe armija Don. Do samog kraja 1942. to je bilo nemogue izvesti zbog Hitlerovog inzistiranja na dranju dosegnutih pozicija, odnosno deblokadi Staljingrada, da bi tek 29. prosinca dopustio ogranieno povlaenje iz kavkaske izboine. To jo uvijek nije rijeilo Mansteinove probleme (vidi poglavlje Mali Saturn), no kad je povlaenje jednom zapoelo feldmaral se nadao kupiti dovoljno vremena za uspjeno okonanje tog kompliciranog manevra. Prva oklopna armija dola je pod zapovjednitvo grupe armija Don 27. sijenja 1943., iako su njene najudaljenije jedinice bile na jo oko 290 km od Rostova. Ostatak grupe armija A trebao se povui na Kuban gdje bi, kako je Hitler smatrao, predstavljao operativnu prijetnju dubokom sovjetskom junom krilu. Manstein je Hitlerovo stajalite odbacivao, smatrajui taj potez izostavljanjem oko 400.000 dragocjenih vojnika iz borbe na odluujuem mjestu, no

njegovo miljenje je Fhrer zanemarivao. Uskoro e nove navale Crvene armije natjerati Hitlera na priznavanje ispravnosti feldmaralovih projekcija, pa ak i na ustupke njegovim zahtjevima, to je kod Hitlera bio rijedak sluaj. Stavka je odluila dati argumente feldmaralu planirajui za kraj sijenja, odnosno poetak veljae dvije ambiciozne operacije kojima su ciljevi bili prijelazi preko Dnjepra i azovska obala, odnosno Harkov i Kursk, kao to je Manstein predvidio jo u prosincu. Bile su to operacije nazvane Galop i Zvijezda. Osim spomenutih, deseti sijenja zapoela je i operacija Prsten, posveena unitenju staljingradskog depa. Staljingrad je u svjetlu trenutane situacije na junom krilu istonog fronta bio izuzetno vaan zbog vezivanja velikih snaga Crvene armije, (sedam armija Donske fronte generala Rokosovskog) koje bi inae mogla upotrijebiti za duboke operacije i, lako mogue, izvojevati odluujuu pobjedu rata. Upravo to je dovelo do promjene Mansteinovog stava po pitanju 6. armije [otpisane po neuspjehu Zimske oluje] od koje je, poput Hitlera, poeo zahtijevati da izdri im je due mogue, podupirui Hitlerovo odbijanje prihvaanja sovjetske ponude za predaju 6. armije od 9. sijenja37. esta armija je izdrala do 1. veljae 1943., kad je prestao i posljednji njemaki otpor u staljingradskim ruevinama.

predaja u Staljingradu 9. januara neprijatelj je uputio armiji zahtev za kapitulaciju. Ovaj zahtev je, po Hitlerovom nare enju, bio odbijen u ovom sluaju potpuno sam bio na njegovoj strani, jer je takva njegova odluka u ono vreme bila jo nuna, ma koliko sa gledita ovenosti bila surovaPoetkom decembra ustanovljeno je na krunom frontu oko 6. armije u svemu nekih ezdeset krupnih neprijateljskih jedinica (streljakih divizija, oklopnih, odnosno mehanizovanih brigada itd.) neprijatelj je dovlaio i nove jedinice 19. januara od ukupno 259 krupnih jedinica, za koje je javljeno da se nalaze na podruju grupe armija Don, 90 ih je bilo ispred 6. armije! kad bi tolika masa od 90 krupnih jedinica bila slobodna u sluaju kapitulacije 9. januaranije potrebno raspravljati, s obzirom na ranije iznetu situaciju grupe armija i pretee opasnosti za itavo juno krilo istonog fronta. Manstein, Erich von, Mantajn: Izgubljene pobede, Beograd, 1968., str. 391-392
37

Sredinom sijenja dolo je do jo jedne krize na podruju grupe armija B, ija su 2. ma arska armija i talijanski II. brdski korpus bili pregaeni operacijom dijelova triju fronta38 Crvene armije na irem podruju Voronjea. Raspad ma arske 2. armije ugrozio je juni bok njemake 2. armije, koja je morala to krilo poviti prema zapadu, stvarajui breu od oko 210 kilometara irine na sjevernom boku grupe armija Don. Time je nastala situacija na koju je Manstein upozoravao otkad je preuzeo zapovjednitvo! Potkraj sijenja procijenio je da e sovjetske postrojbe uskoro pokrenuti operacije za osvajanje prijelaza preko Dnjepra i dosezanje obale Azovskog mora, negdje izme u Mariupolja i Melitopolja, kako bi obuhvatile grupu armija Don sa zapada, odnosno za potpuno unitenje grupe armija B, osloba anje Harkova i prodora u dubinu junog boka njemake grupe armija Centar. Prema njegovoj raunici valjalo je u toj kritinoj praznini oekivati i ukljuivanje jedinica Donske fronte, desetak dana nakon to ove dovre unitenje njemake 6. armije u Staljingradu39. Mansteinu je bilo jasno da snage 1. i 4. oklopne armije mora im prije prebaciti na srednji tok Donjeca kako bi se suprotstavio sasvim sigurnom sovjetskom potezu, ali povlaenje 1. oklopne armije preko Rostova jo nije zavrilo, niti je Hitler dao suglasnost na kraenje bojinice grupe armija Don povlaenjem ka zapadu. OPERACIJE GALOP I ZVIJEZDA Sovjetski oprez uoi operacije Mali Saturn zamijenili su krajem sijenja 1943. pretjerani optimizam i neumjerenost. Dvije opsene operacije zamiljene za simultano izvo enje, s planiranim poetkom prije zavretka borba u Staljingradu, prouzroit e iznimno naprezanje ionako optereene logistike mree na tom dijelu bojita, kao i borbenih postrojba uslijed troenja priuve i nemogunosti propisnog odravanja mehanizacije izloene kontinuiranim borbama, ekstremnim zimskim uvjetima i zahtjevnom zemljitu.

38 39

Operacija Ostrogosk-Roso dijelova Brjanske, Voronjeke i Jugozapadne fronte. (op. a.)

Nakon likvidacije staljingradskog okruenja Donska je fronta premjetena izme u Voronjeke i Brjanske kako bi iskoristila njihove oekivane uspjehe i udarila daleko na zapad du spoja grupa armija Jug i Centar. Fronta je za tu operaciju, nazvanu Orel-Brjansk, ojaana 2. tenkovskom i 70. armijom, a u bitku se ukljuila 25. veljae, preimenovana u Centralnu frontu. Centralna fronta je morala iskoristiti oekivani kolaps grupe armija Jug i udariti duboko u le a grupe armija Centar, ije je planirano unitenje trebalo predstavljati vrhunac sovjetske zimske kampanje 1942./43. Operacija nije uspjela. Vidi: http://english.battlefield.ru/prelude-to-kursk.html

general Nikolaj Fjodorovi Vatutin

Operacija Galop imala je zapoeti 29. sijenja 1943., etiri dana prije Zvijezde, a za krajnji je cilj imala opkoljavanje Mansteinovih snaga prodorom do obale Azovskog mora. Provedba napada povjerena je Jugozapadnoj fronti (general Vatutin) u ijem su sastavu bile etiri armije: 6.; 1.; i 3. sve gardijske; 5. oklopna; te mobilna grupa Popov sastavljena od ostataka etiriju oklopnih korpusa40, ekvivalenta snage dvaju oklopnih korpusa. Ukupno oko 325.000 ljudi i 512 tenkova; od ega 300.000 ljudi i 212 tenkova u prvom valu napada. Ta je armada, prema planu, prvo morala napasti prema jugozapadu u smjeru Slavjanska, a potom zaokrenuti na jug prema Staljinu i Mariupolju. Osim toga, Jugozapadna fronta je morala zauzeti i prelaze preko Dnjepra u Dnjepropetrovsku i Zaporoju, to je uzrokovalo operativne probleme zbog nunosti nastupanja dvama divergentnim pravcima, te slabljenje glavnog udara prema Azovskom moru. Nasuprot Vatutinovim postrojbama stajalo je oko 160.000 Nijemaca (oko 20.000 iz armijskog odreda Lanz grupe armija B; oko 40.000 iz 1. oklopne armije; oko 100.000 iz armijskog odreda Hollidt) sa neto vie od 120 tenkova, to je, ugrubo, znailo inicijalnu sovjetsku
mobilna grupa pod zapovjednitvom general-porunika M.M. Popova, sastavljena od istroenih III., IV., X. i XVIII. oklopnog korpusa sa ukupno 212 tenkova. (prijevod D.O.) Nipe, George M., Jr., Last victory in Russia: The SS-Korps and Manstein's Kharkov Counteroffensive, FebruaryMarch 1943, Schiffer Publishing Ltd., 2000, str. 60
40

nadmo od oko 2:1 u pjeatvu i 4:1 u tenkovima. Nakon sovjetskog otvaranja Manstein e parirati rokadom - brzim prebacivanjem postrojba s desnog na lijevo krilo, kombinirajui njihovo djelovanje s SS oklopnim korpusom koji se trebao okupiti u podruju Harkova sredinom veljae, to e smanjiti sovjetsku nadmo.

situacija poetkom veljae 1943.

Operacija Zvijezda (2. veljae 1943.) je za cilj imala osloba anje Harkova i potiskivanje njemakih snaga na zapad. Njezina je izvedba povjerena Voronjekoj fronti (general Golikov) u ijem su sastavu bile 38., 40., 60. i 69. armija, te 3. tenkovska armija. Stavka je

prije poetka operacije proirila zadatak zahtjevom za osloba anje Kurska, dodavi time sektoru Voronjeke fronte daljnjih 100 km, ali bez dodjeljivanja novih jedinica. Time je Golikov stavljen u istu situaciju kao i Vatutin, prisiljen nastupati divergentnim pravcima (prema zapadu i jugozapadu) za to jedva dostatnim postrojbama koje posljednjih tjedana nisu imale odmora. Planirao je baciti dvije armije prema Kursku, a tri prema Harkovu. Budui da mu Stavka nije dodijelila pojaanja, nije imao nikakvih rezervi, pa mu je snaga leala u iznena enju i brzini prebacivanja [neto vie od] 200.000 ljudi i 300 tenkova preko Donjeca, prije nego to se Nijemci konsolidiraju. Olakotna je okolnost to su mu nasuprot stajale razbijene postrojbe grupe armija B, uglavnom iz sastava armijskog odreda Lanz, snage tridesetak tisua ljudi na predugakom potezu od stotinjak kilometara! Poetni udari Crvene armije bili su devastirajui! Njemake su se postrojbe povlaile, ili ostajale izolirane, a Sovjeti su ubrzo prebacili frontu na desnu stranu rijeke Donjec. Peti veljae pao je Izjum, a 1. gardijska armija napredovala je prema Slavjansku. Upravo tu su ule u borbu 7. i 3. oklopna divizija 1. oklopne armije. Prva oklopna armija odluila je Slavjansk uiniti sidritem svog lijevog krila i uspjela u borbu oko grada uvui znaajne sovjetske snage, te usporiti tempo njihovog napada. Grupa Popov je zaobila podruje Slavjanska sa zapada i nastavila prema Kramatorskoj, gdje je uvuena u borbu s nadolazeim njemakim postrojbama i sprijeena u iskoritavanju prodora. Unato sve jaem otporu, grupa Popov uspjela je napredovati daljnjih 60-70 kilometara u smjeru jug-jugozapad i osloboditi Griino i Krasnoarmejsk, presjekavi eljezniku prugu iz Dnjepropetrovska. Presijecanje eljeznike pruge natjeralo je 1. oklopnu armiju da 15. veljae izvri korekciju poloaja svog lijevog krila u Slavjansku, povivi ga na jug kako bi ostvarila dovoljnu koncentraciju snaga za kontranapad s ciljem otvaranja opskrbnog puta.

shema operacija Galop i Zvijezda

Operacija Zvijezda je, tako er, poluila zadovoljavajue poetne rezultate. Do 9. veljae Voronjeka fronta oslobodila je Bjelgorod i Kursk, te zaprijetila dijelovima armijskog odreda Lanz i SS oklopnom korpusu [u okupljanju] oko Harkova. Sovjetske su jedinice porazile kontranapad odreda Lanz izme u 11. i 14. veljae, a 16. veljae oslobodile i sam Harkov. Unato najvema uspjenoj prvoj fazi obiju operacija, poeo se zamjeivati zamor materijala me u ljudstvom, a ak i vie me u tehnikom, nakon gotovo neprestanih dva i po mjeseca borba i manevara. Opskrbna mrea se bliila kolapsu, a to to se uope drala Sovjeti mogu u prvom redu zahvaliti tisuama kamiona i drugih vozila pribavljenih od SAD

institutom Land&Lease41 protokola. Znaajno opadanje sovjetske borbene moi, vidljivo frontovskim zapovjednicima, Stavka nije uvaavala produljujui ofenzivu, unato jasnim znacima o njemakim pripremama za izvo enje kontranapada veeg stila. Jedan od doga aja znaajnog utjecaja na formiranje stajalita Stavke bilo je njemako povlaenje iz Harkova 15. veljae. Znajui za Hitlerovu opsesiju dranja osvojenih podruja, a uzimajui u obzir privredni, prometni i psiholoki znaaj etvrtog grada po veliini u SSSR, Stavka je zakljuila da je itavo njemako juno krilo u povlaenju na zapadnu obalu Dnjepra, to je odluila sprijeiti neumornim gonjenjem. Ono to Stavki nije bilo poznato jest injenica da je Harkov naputen u suprotnosti s Hitlerovim nare enjima42. Njemaki manevar naveo je Stavku na donoenje pogrenih zakljuaka i ubrzao dosezanje kulminacijske toke operacije Zvijezda na podruju Harkova, gdje su se Sovjeti previe razvukli i otvorili protunapadu.

Sovjeti forsiraju rijeku

41 42

Vidi: http://en.wikipedia.org/wiki/Lend-Lease

General Hubert Lanz je prenio Hitlerovu zapovijed podre enim jedinicama, no zapovjednik SS. oklopnog korpusa, [SS] general-porunik Paul Papa Hausser , odluio se povui kako bi izbjegao opkoljavanje. Unato tome, Lanz je nedugo potom smijenjen pod izgovorom kako je pripadnik brdskog pjeatva, dok je njegov nasljednik, general Werner Kempf, tenkist i prema tome prikladniji za zapovjednika grupacije ija je glavna snaga oklopni korpus. Prema Mansteinovom uvjerenju itava bi se stvar zavrila postupkom pred vojnim sudom da je nare enje za naputanje Harkova izdao neki zapovjednik kopnene vojske, a ne SS milicije. Vidi: Manstein, Erich von, Mantajn: Izgubljene pobede, Beograd, 1968., str. 463

NJEMAKE PROTUMJERE Poetak novih sovjetskih operacija znaajno je produbio njemaku krizu. Manstein je ponovno zahtijevao operativnu slobodu, jer je armijski odred Hollidt trebalo hitno povui ezdesetak kilometara prema zapadu, na rijeku Mijus, a 4. oklopnu armiju s podruja juno od Dona u operativnu rezervu grupe armija, s teitem okupljanja na njenom lijevom krilu. Odbio je i Hitlerovo nare enje za preuzimanje zapovjednitva nad oklopnim SS oklopnim korpusom, koji se sredinom veljae trebao okupiti na podruju Harkova, i njegovog koritenja za popravljanje situacije na svom lijevom krilu, te mu uputio predstavku sa sljedeim zahtjevima: povlaenje armijskog odreda Hollidt na Mijus; trenutana priprema zranog mosta za sluaj gubitka prijelaza preko Dnjepra; bezobzirno poveanje opskrbe eljeznicom na raun drugih grupa armija; prebacivanje 7. protuavionske divizije u Staljino, u svrhu zatite komunikacija s pozadinom i; napad SS oklopnog korpusa juno od Harkova.

Ti su zahtjevi zabrinuli Hitlera koji je 6. veljae organizirao privatni intervju s Mansteinom. Feldmaralu su na umu bile dvije teme: imenovanje vrhovnog zapovjednika istonog bojita s potpunom operativnom slobodom, a osobno odgovornog Hitleru i; zahtjev za operativnom slobodom pri vo enju grupe armija Don. Prva je tema bila brzo zatvorena, jer Hitleru nije bilo na kraj pameti odrei se zapovjednitva, bez obzira na razumnost Mansteinova prijedloga. Drugu su toku pretresali etiri sata. Feldmaral je Fhreru uporno dokazivao kakve se sve operativne mogunosti pruaju Crvenoj armiji po proboju u pozadinu grupe armija B, najopasnija od kojih je njeno izbijanje na sjevernu obalu Azovskog mora, odnosno zauzimanje prijelaza preko Dnjepra43. Uvjeravao ga je kako osim 1. oklopne armije (koja je upravo pristizala u borbu na lijevom krilu) hitno treba izvui i 4. oklopnu armiju s podruja juno od Dona, te i nju uputiti na lijevo krilo. Ti bi zahvati bili mogui jedino skraivanjem
Neprijatelj je mogao, uz obezbe enje prema Harkovu, sa snagama za koje je javljeno da od Izjuma nastupaju prema zapadu, da zaokrene prema Pavlovgradu i dalje prema prelazima na Dnjepru kod Dnjepropetrovska i Zaporoja, te tako da na Dnjepru presee snabdevake veze grupe armija Don. Dalje, on je imao i mogunost da povrh toga pokua da pregazi armijski odred Lanc koji se nalazio jo u prikupljanju. Ako bi mu to polo za rukom, onda bi mu bio otvoren put preko Dnjepra s obe strane Kremenuga. Potom bi mogao da zatvori prilaze ka Krimu, kao i prijelaz preko Dnjepra kod Hersona. Rezultat bi bio okruenje itavog junog krila kopnene vojske. ak ako bi izvo enje pomenutih operacija bilo i usporeno zbog toga to krajem marta obino nastupa period blata, ipak se moralo raunati da e neprijatelj neposredno nakon njegovog zavretka nastaviti dejstva za postizanje navedenog operativnog cilja. Manstein, Erich von, Mantajn: Izgubljene pobede, Beograd, 1968., str. 459
43

fronta u Donbasu (Donjecki bazen) i povlaenjem na rijeku Mijus. Dvije oklopne armije bi u suradnji s SS oklopnim korpusom izvele protunapad na sovjetske snage i stabilizirale opasnu situaciju na lijevom krilu grupe armija Don. Manstein je inzistirao na slobodi pokreta, jer je jedino usredotoenou na Crvenu armiju mogao sauvati ljude i pobijediti protivnika, budui da nije imao ni blizu dovoljno efektiva za rigidnu obranu kakvu je Hitler traio. Fhrer je feldmaralu odgovorio politikim i ekonomskim razlozima nunosti tvrdokorne obrane Donbasa: turskim dranjem u sluaju velikog povlaenja; potrebom da se Sovjetima ne dopusti koritenje tamonjih ugljenokopa i; njemakim potrebama u rudi koje su se, djelomino, namirivale iz tih izvora. Na sve to mu je Manstein hladno odgovorio da ima izbor izme u gubitka Donbasa, ili Donbasa i njemakih armija istono od Dnjepra. Naposljetku, Hitler je popustio i udovoljio Mansteinovim zahtjevima, kumei ga da odloi povlaenje koliko god je vie mogue, za sluaj da ranije zatopljenje prikuje sovjetsku ofenzivu u rasputici. Iako je Manstein obeao da e pokuati, pitao se hoe li uope imati dovoljno vremena za provo enje urednog povlaenja, prije negoli Nijemce zadesi katastrofa kojoj bi gubitak 6. armije bio samo fusnota.

odravanje Tigra

Sovjetski udar prema jugu i osvajanje Krasnoarmejska dovelo je grupu armija Don, a posredno i A, u ivotnu opasnost. Ne samo da se Krasnoarmejsk nalazio zapadno od Mansteinove grupe armija i prilino duboko na jugu, ve je kroza nj prolazila glavna eljeznika arterija za dovoz materijala i pojaanja! Pruga preko Zaporoja bila je vrlo ogranienog kapaciteta zbog sruenog mosta preko Dnjepra.

Pokret 1. oklopne armije prema srednjem toku Donjeca bio je u posljednjoj fazi i ova se od 6. veljae ukljuila u borbu na lijevom krilu grupe armija Don, ali za rokiranje 4. oklopne armije trebat e daljnjih 10-14 dana. Borbena sposobnost jedinica armijskog odreda Lanz u podruju Harkova bila je osjetno kompromitirana, a SS oklopni korpus jo uvijek nije dovrio okupljanje. Trenutano nije bilo snaga za kontranapad i bilo je upitno hoe li povlaenje armijskog odreda Hollidt na Mijus biti unaprijed obezvrije eno produbljenjem sovjetskog obuhvata. Jedan sovjetski konjiki korpus ak se uspio probiti do eljeznikog vorita Debelcova u pozadini poloaja na Mijusu, ali ga je napala i borbom vezala 17. oklopna divizija. Taj je korpus kasnije bio okruen i uniten, jer je 17./18. veljae armijski odred Hollidt uspjeno zavrio svoje borbeno povlaenje na zapadnu obalu Mijusa. U me uvremenu, na fronti operacije Zvijezda, 9. veljae Crvena armija osloba a Bjelgorod i Kursk. Hitler nare uje armijskom odredu Lanz i SS oklopnom korpusu (do tad su stigle dvije od tri divizije) da dre Harkov i napadnu prema jugu, kako bi smanjili pritisak na Mansteinovo lijevo krilo. Ta grupacija nije bila dovoljno jaka za oba zadatka, pa Manstein predlae Hitleru naputanje Harkova, koncentraciju snaga protiv Vatutinovog fronta, a nakon toga pokretanje napada za preotimanje Harkova etapni udar od mjesta vee, prema mjestu manje prijetnje seriju napada geografski i kronoloki raspore enih od juga prema sjeveru. Hitler odbija Mansteinov prijedlog i Fhrerova se zamisao izvodi izme u 11. i 14. veljae, a zavrava povlaenjem na poetne poloaje, da bi dan kasnije, protivno Hitlerovom nare enju, Hausserov SS oklopni korpus odstupio iz Harkova, gotovo opkoljenog nadmonim sovjetskim snagama. Trinaesti veljae ugaeno je zapovjednitvo grupe armija B, a njezine postrojbe, izuzev 2. armije44 koja postaje dijelom grupe armija Centar, zajedno s postrojbama grupe armija Don postaju nova grupa armija Jug, pod Mansteinovim zapovjednitvom. Time je u SS oklopnom korpusu armijskog odreda Lanz feldmaral dobio oru e za sinkronizaciju dvokrakog protunapada: odredom Lanz sa sjevera, 1. i 4. oklopnom armijom (ija glavnina je stigla 18.-19. veljae) sa juga. Kriza junog krila morala se razrijeiti odmah, ili e prerasti u duboku neravnoteu i kolaps, a jedino rjeenje krize bilo je otklanjanje njezinog uzroka dubokog prodora sovjetskih fronta odlunim, brzim i snanim protuudarcem.

To znai postrojbe armijskog odreda Lanz, ukljuujui SS oklopni korpus, dok je armijski odred FretterPico izuzet iz grupe armija B i dodijeljen grupi armija Don jo 16. sijenja 1943. (op. a.)

44

njemaka kolona u pokretu prema neprijatelju

MANSTEINOV PROTUNAPAD Istovremeno s produbljivanjem krize na ratitu sredinom veljae, dolo je i do krize u odnosu Hitler-Manstein. Kako bi se iz prve ruke uvjerio u stvarno stanje Hitler, bijesan zbog gubitka Harkova, 17. veljae dolazi u glavni stoer grupe armija Jug u Zaporoju. Nakon prijavka, Manstein ponovno Hitlera nagovara na udar protiv Vatutinovih armija na junom pravcu, pa tek potom protiv Golikovljevih oko Harkova. Hitler odbija feldmaralov prijedlog inzistirajui na politikoj nunosti osvajanja Harkova koje bi, usvoje li Mansteinovu koncepciju, moglo izostati zbog proljetnog zatopljenja i rasputice iako je zbog geografske irine, odnosno blizine mora, bilo vjerojatnije da e se i zatopljenje kretati od juga ka sjeveru. Hitlerov adut bila je 3. SS oklopna divizija Totenkopf koja se trebala pridruiti Hausserovom [SS oklopnom] korpusu ime bi, prema Hitleru, imao dovoljno snaga za osvajanje Harkova. Taj mu je adut 18. veljae izbila vijest da je divizija zaglavila u blatu izme u Kijeva i Poltave. Fhrer konano odobrava Mansteinov plan i 19. veljae naputa Zaporoje kojem se sovjetski oklopni korpus pribliio na pedesetak kilometara. Bilo je to prvi i zadnji put da je majstor imao potpunu slobodu rada, to e Crvena armija uskoro osjetiti na svojoj koi. Uveer 18. veljae u Zaporoje stie zapovjednik 4. oklopne armije, general Hoth, i odmah dobiva Mansteinove naputke za daljnja djelovanja. etvrta oklopna armija e, osim LVII. oklopnog dobiti i XLVIII. oklopni korpus (iz sastava armijskog odreda Hollidt) sastavljen od 6. i 17. oklopne divizije. Time e linija na Mijusu biti liena oklopnih sredstava, no to je

bio rizik koji se morao prihvatiti kako bi se na odluujuem mjestu postigla zadovoljavajua koncentracija snaga. Po zavretku planiranog grupiranja 1. i 4. oklopna armija e s juga udariti u bok i zale e grupe Popov, 1. gardijske i 6. armije. SS oklopni korpus iz odreda Kempf (ranije Lanz) e sa svoje dvije divizije udariti u le a Jugozapadnog fronta sa sjevera, dok e trea divizija drati lijevo krilo armijskog odreda i tititi le a napadakih snaga od sovjetskih postrojba zapadno od Harkova, na potezu Ljubotin-Poltava. U zraku, pregrupirana 4. Luftflotte feldmarala Wolframa von Richthoffena, bratia legendarnog Crvenog Barona, zapoela je pojaanu aktivnost, pomiui jeziac vage zrane premoi u njemaku korist diui dnevni broj borbenih letova na 1.000, nasuprot 250 u sijenju. Sve su ee sovjetski opskrbni konvoji gorjeli u kanalima pored putova, dovodei frontovske postrojbe u opasnu situaciju zbog nestaice goriva i municije. To e uskoro osjetiti isturene sovjetske jedinice, koje e nedostatna opskrba dovesti u pogibeljne situacije, ili odvesti u unitenje.

sovjetska patrola

Prva gardijska i 6. armija jo su uvijek pokuavale napredovati protiv, kako je stoer Jugozapadnog fronta vjerovao, njemake zalaznice45. Iako su 20. veljae Nijemci zapoeli s
45

Mobilne grupe bile su posebno ranjive. Veina ih je odmakla ispred svoje armije, bez dostatne pjeake i

artiljerijske podrke, trpei stalno osipanje tenkovskih snaga Kako god, sovjetsko zapovjednitvo ignoriralo je te probleme, ohrabreno pozitivnim podacima obavjetajne slube, ostajui pri krivom zakljuku kako se sve dobro razvija Zapravo, noi 20./21. veljae, Vatutin je dobio izvjetaj u kojem je stajalo: Imamo pouzdan podatak da se neprijatelj uveer povlai iz Donbasa. Iste je noi Vatutin zapovjedio Karitonovljevoj 6. armiji da nastavi dalje na zapad i ispuni svoju zadau po svaku cijenu. Nipe, George M., Jr., Last victory in Russia: The SS-Korps and Manstein's Kharkov Counteroffensive, FebruaryMarch 1943, Schiffer Publishing Ltd., 2000, str. 176 (prijevod D.O.)

protunapadom, Stavka je od Vatutina zahtijevala rezultate i to brzo, te ovaj nije imao druge mogunosti osim pojaavanja napadakih redova. Dvadesetprvi veljae ubacio je u borbu XXV. oklopni korpus na desnom (zapadnom) krilu Jugozapadne fronte, kako bi odrao ofenzivni zamah 6. armije prema Dnjepru. Taj e korpus postati jedna od prvih rtava Mansteinovog backhand udarca. Odravajui vrstima sidritima bokova 1. oklopne armije i armijskog odreda Kempf, Manstein je uspio kanalizirati pravce sovjetskih napada, ubrzati kulminaciju njihovog ofenzivnog zamaha i oblikovati bojite u prostor unutar kojeg e izvo enjem brzih pokreta dviju oklopnih armija i SS oklopnog korpusa ostvariti lokalnu nadmo na izabranim tokama, relativizirajui ukupnu premo Crvene armije. Sovjeti su mu u tome nemalo pomogli neopreznim radio-prometom, snabdijevajui protivnika prilino detaljnim podacima o snazi i rasporedu vlastitih jedinica, omoguavajui mu da izabere borbu na, za Crvenu armiju, najslabijim i/ili najkritinijim sektorima bojinice. Njemaki protunapad zapoeo je u noi 19./20. veljae. Poslovinom profesionalnou i energijom - koju od, velikim dijelom, poraenih i dugotrajnom borbom premorenih trupa nitko ne bi oekivao pristupili su izvrenju zadatka. Zadatka ije se provo enje oslanjalo na oprobanu prusku koncepciju pokretnog rata, edukacijom i treningom usa enu duboko u [pod]svijest njemakog vojnika od Landsera do feldmarala. Hausserov SS oklopni korpus uspio je natjerati u bijeg nekoliko sovjetskih postrojba i 20. veljae osvojiti krajnju eljezniku postaju Novo-Moskovsk omoguujui time dostavu zaliha blie bojitu prebacivi potom teite napada ka Pavlovgradu. etvrta oklopna armija udarila je XLVIII. oklopnim korpusom ravno prema sjeveru, zahvaajui elo sovjetske 6. armije slijeva, a LVII. oklopnim korpusom u njezino duboko lijevo krilo. Sinkroniziranom akcijom Nijemci su okruili sovjetsku 6. armiju i XXV. oklopni korpus nepokretan zbog nedostatka goriva. Desno (istono) od etvrte napadala je 1. oklopna armija, iji je XL. oklopni korpus udario na grupu Popov. Popov je, impresioniran njemakim poetnim uspjesima, zatraio dozvolu za povlaenje, no stoer Jugozapadne fronte je odbio to dopustiti, istovremeno zatraivi nastavak navale. Grupa Popov je posljedino bila razmrvljena u nekoliko okruenih elemenata, me utim, dosta je sretnika na vrijeme uteklo prema sovjetskim poloajima na sjeveru.

njemaki protunapad u veljai 1943.

Jugozapadna fronta je pretrpjela ozbiljne udarce: grupa Popov i XXV. oklopni korpus uniteni su; a 6. armija opkoljena i osu ena na frenetine i krvave pokuaje proboja. Jedina ansa za popravljanje situacije Jugozapadne fronte bio je pokret 3. oklopne armije46 prema jugu koji je Stavka naredila 22. veljae. Ta je armija trebala razbiti SS oklopni korpus i uspostaviti kontakt s izoliranim sovjetskim postrojbama, to je bilo lake rei, no uiniti.

46

Sovjetska 3. oklopna armija je 28. veljae izuzeta iz sastava Voronjeke, a prikljuena Jugozapadnoj

fronti. Vidi: Izzo, Lawrence L., An Analysis of Manstein's Winter Campaign on the Russian Front, 1942-43, Fort Leavenworth, 1985, str. 45

Tek 3. oujka uspjela je 3. oklopna armija prikupiti svoje jedinice, stalno napadane njemakim jurinim avionima, i baciti ih u napad. Gotovo odmah, Sovjeti su naletjeli na 3. SS oklopnu diviziju koja ih je uvukla u borbu. Nakon to su se 1. i 2. prikljuile 3. SS oklopnoj diviziji Sovjeti su se slomili pod silinom njemakog napada i povukli na sjever, pokuavajui organizirati novu obrambenu liniju. To je za Vatutina znailo gubitak [opkoljene] 6. armije kao operativne postrojbe te razine, jer iako se znatan broj njezinih jedinica izvukao iz okruenja, bile su dezorganizirane, slabe kohezije, te stoga najvema neupotrebljive. U me urjeju Dnjepra i Donjeca Sovjeti su, prema njemakim izvjetajima, ostavili oko 9.000 zarobljenih, 23.000 mrtvih, 615 tenkova, 354 artiljerijska i 69 protuavionskih oru a47. TREA BITKA ZA HARKOV Oslobo ena dranja poloaja oko Staljingrada po kapitulaciji njemake 6. armije Donska fronta generala Rokosovskog biva preimenovana u Centralnu, prebaena nasuprot junog krila njemake grupe armija Centar, te 25. veljae baena u napad s ciljem opkoljavanja te formacije. Uzmemo li u obzir injenicu da je uspjeh napada Centralne fronte ovisio o uspjehu gotovo mjesec dana ranije zapoetih operacije Galop i Zvijezda, Jugozapadne, odnosno Voronjeke fronte i uzmemo li u obzir da je do 25. veljae prvi pretrpio ogromne gubitke i bio natjeran na povlaenje, a drugi dobrano istroen i podsnaen, moemo jedino zakljuiti da je Stavka ivjela u operativnoj fantaziji i potpunom nerazumijevanju doga aja izme u Dnjepra i Donjeca. Kad to ne bi bilo na stvari, odustala bi od grandioznog pothvata protiv grupe armija Centar, s obzirom na realnu opasnost za lijevo krilo Rokosovskovljevog fronta uslijed njemakog kontranapada s juga. U potpunosti iskoritavajui poetni uspjeh protunapada, sovjetske propuste i komparativne prednosti vlastitih trupa, Manstein nastavlja s navalom prema Harkovu kojem se do 5. oujka 4. oklopna armija, ukljuujui i SS oklopni korpus - sada pod njenim zapovjednitvom, pribliila na svega petnaestak kilometara, prijetei kidanjem veze izme u 69. i 40. armije Voronjeke fronte. Uspjesi 1. i 4. oklopne armije bili bi nemogui bez uporne obrane bokova grupe armija Jug. Na desnom krilu, du Mijusa, smjestio se armijski odred Hollidt, ve oproban u borbama
47

Manstein, Erich von, Mantajn: Izgubljene pobede, Beograd, 1968., str. 473

toga tipa, koji je odbio nekoliko sovjetskih napada, propustivi samo onaj I. oklopnog korpusa za kojim su se njemake linije brzo i vrsto zatvorile najavljujui gubitak jo jedne krupne sovjetske tenkovske postrojbe. U pozadini odreda Hollidt 21. veljae predali su se ostaci teko tuenog konjikog korpusa u Debelcovu, osloba ajui dio snaga za angaman u prvoj liniji i smanjujui neizvjesnost u pogledu sposobnosti armijskog odreda za dranje poloaja du Mijusa. Na lijevom je krilu, zapadno-jugozapadno od Harkova, armijski odred Kempf vodio borbu u povlaenju ispred Voronjekog fronta. Posebno je vano bilo odrati sidrite krajnjeg lijevog krila grupe armija Jug, situiranog zapadno od Harkova na eljeznikoj pruzi Poltava Ljubotin. Glavni teret borbe u tom sektoru snosile su divizija Grossdeutschland i pukovnija Thule 3. SS oklopne divizije. Dok se junije odigravao vrhunac prve faze Mansteinovog napada, spomenute su postrojbe vodile teku bitku za dlaku izbjegavi potpuni kolaps tog dijela bojinice. Vatutinov poraz spasio je Kempfa, jer su se od 22. veljae 3. oklopna i 69. armija preusmjerile na jug prva u pomo Jugozapadnoj fronti, druga preuzeti njene dotadanje poloaje. To je mnoge neposredno angairane sovjetske postrojbe natjeralo na promjenu pravca nastupanja za 90 stupnjeva. Pritisak na odred Kempf je osjetno opao, to su Nijemci iskoristili za lokalna skraivanja bojinice urednim povlaenjem. Unato uobiajenim obostrano divljakim metodama borbe, u sektoru pukovnije Thule zabiljeen je jedan od rijetkih izuzetaka i to od onih od kojih bi se najmanje nadali WaffenSS vojnika. Veteran pukovnije, Wolfgang Vopersal, prisjea se bitke za gradi prepun preplaenih civila koji su se esto nali pod unakrsnom vatrom. Tijekom borbe njemaki je mitraljezac nedaleko od njemake linije primijetio krznenu kapu me u gusjenicama unitenog tenka i brzo otvorio vatru na novu metu, a Vopersal je opisao to se potom dogodilo: Meci su odskakivali od gusjenica i rikoetirali uz zviduke. Odjednom, shvatili smo da je ta spodoba premalena za vojnika. Bilo je to dijete koje je utralo me u gusjenice. Malena spodoba potrala je dalje, posrnula, pala i nestala s vidika. Trenutak kasnije dijete se, upravo pred nama, sabralo i poskoilo. Vikali smo, u smrtnom strahu za nj, ali zrak je bio previe ispunjen zvucima bitke da bi nas ulo. Potporunik Mller iskoio je na cestu i signalizirao mitraljescu da prestane s paljbom. Nakon, inilo nam se, itave vjenosti, strojnica je zamukla. Potrali smo niz cestu i u trenu ga odnijeli dalje od eljeznikog nasipa. udesno, ali mala je bitanga bila nepovrije ena.48.
48

Nipe, George M., Jr., Last victory in Russia: The SS-Korps and Manstein's Kharkov Counteroffensive,

February-March 1943, Schiffer Publishing Ltd., 2000, str. 194 (prijevod D.O.)

njemaki napad na Harkov, sredina oujka 1943.

Osiguranih bokova, Manstein je 7. oujka odluio produiti napad na Harkov obilazei ga sa zapada kako bi odrao kontakt 4. oklopne armije i odreda Kempf, a potom skretanjem na istok zatvoriti okruenje sa sjevera. Zahvaljujui tako koncipiranom napadu mogla se glavnom teitu pridruiti i snana, nedavno pojaana divizija Grossdeutschland iji su udarci bili usmjereni na granicu 3. oklopne i 69. armije. Tijekom idua dva dana 4. oklopna armija je zavrila obilazak Harkova sa zapada i potom zaokrenula na istok, kako bi dovrila obuhvat grada i pregazila bijedne ostatke 3. oklopne armije. Sovjeti su 9. oujka odgovorili protuudarom jedinica 40. armije na diviziju Grossdeutschland namjeravajui uspostaviti vezu s 3. oklopnom armijom, ali napad je propao uz velike gubitke. Ipak, sovjetski su napori doveli do Hausserovog odstupanja od

osnovnog plana. On je usmjerio svoj SS oklopni korpus direktno prema Harkovu kako bi ga im prije osvojio i stavio tu stvar ad acta, umjesto da proiri obuhvat grada izbjegavajui borbu u urbanom okruenju. Zapovjednitva grupe armija Jug i 4. oklopne armije vie su puta intervenirala opominjui Haussera da se ne uputa u uline borbe, no ovaj ih je odluio ignorirati i produiti provo enje svoga nauma, koristei mogunost danu Mansteinovom direktivom koja nije iskljuivala napad na grad u sluaju slabog otpora. Hausser je odluio interpretirati ga upravo takvim, iako ne bez osnove, jer su njemaki obavjetajci tijekom 10. i 11. oujka dojavili da je Harkov napustilo 4-5 tisua sovjetskih trupa i oko 2.000 vozila. Odluivi se za prepad na grad, Hausser je svoj korpus uvukao u etverodnevne teke borbe tijekom kojih su njegove postrojbe pretrpjele nepotrebne gubitke. Cijena koju je SS oklopni korpus platio u Mansteinovom backhand udarcu do 20. oujka bila je oko 40% borbene snage, broj tenkova spao je na svega 30-40 po diviziji, a dobar dio tih gubitaka korpus je pretrpio tijekom bitke za Harkov. Njemake snage su povratile punu kontrolu nad Harkovom 16. oujka i nastavile nadirati prema Bjelgorodu koji su osvojile 17. oujka, to je bio i krajnji doseg Mansteinove kontraofenzive.

Waffen-SS grenadiri ispred tvornice traktora u Harkovu

Hitler je nanjuio veliku pobjedu i 10. oujka sletio u stoer grupe armija Jug u Zaporoju. Da, da, efendija je opet imao dobar nos za ono to koristi propagandi.49, komentirao je Manstein. Hitlera je nazivao efendijom otkad je uo molitvu krimskog Tatara koji se zahvaljivao Alahu i efendiji Adolfu. Koliko je nacistikoj propagandi trebala pobjeda jasno je iz Hitlerova naputka efu odjela za tisak: Harkov sam osvojio ja, a ne gospodin Manstein.50. Njemaka se propaganda objeruke prihvatila bezobzirne eksploatacije Donjecke kampanje, kako su je Nijemci nazivali, kulminirajui lankom izvjesnog satnika Schrama u novinama Berliner Brsenzeitung51. Schram je udo Donjeca usporedio s udom na Marni, aludirajui da je, kao u francuskom sluaju 1914., kampanja oznaila prekretnicu rata. Satnik je bio u pravu to se prekretnice tie, no, na njegovu alost, ona nije bila u njemaku korist. Manstein je oekivao i vei uspjeh, jer je trea faza njegovog protunapada trebala eliminirati izboinu zapadno od Kurska, koja je nastala nakon uspjene njemake akcije oko Harkova i Bjelgoroda. Budui da se ta izboina nalazila upravo na spoju grupa armija Jug i Centar plan je predvi ao suradnju potonje, no njezin zapovjednik, feldmaral von Kluge, izjavio je da nije u stanju poduzimati ofenzivne operacije. Osim Klugeove nesklonosti napadu zapoelo je topljenje snijega i putovi e uskoro postati rijeke blata, a i trupama iscrpljenim tromjesenim borbama hitno je trebao odmor. Svi su ti faktori presudili u korist okonanja napada, napada kojim je feldmaral uspio dva mjeseca udaraca i gubitaka protuudarom pretvoriti u pobjedu! Manstein je, u konanici, mogao biti zadovoljan poslom odra enim za zimske kampanje 1942./43., no ni njegov genij, niti njemaka pobjeda na kraju razdoblja nisu bili garancija uspjenog nastavka rata pogotovo ustraje li najvie vodstvo dotadanjim kursom Njemaki kontranapad od 20. veljae do 17. oujka nanio je veliki udarac Crvenoj armiji iji su gubici iznosili oko 85 tisua ljudi, ili 52 krupne zdruene postrojbe (streljake i konjike brigade i divizije, oklopne brigade i korpusi itd.), nasuprot njemakim gubicima od oko 11.500 ljudi, no to nije bilo dovoljno za uspostavu pariteta me u sukobljenim stranama imajui u obzir sovjetski rezervoar ive sile i sve manju njemaku sposobnost nadoknade

49 50 51

Knopp, Guido, Hitlerovi ratnici, Zagreb, 2008., str. 223 Ibid. Emeis, E.G., Ani, N., van Roon, G., et. al., Drugi svjetski rat 2; Emeis, E.G., Pobjede se niu, IKRO Mladost,

Zagreb, 1980., str. 285

gubitaka frontovskih postrojba. Akutna opasnost za njemako juno krilo bila je [privremeno] otklonjena, a nastupajue razdoblje rasputice njemake su se postrojbe spremale iskoristiti za odmor, popunu i reorganizaciju, kao i planiranje ljetnog kruga borbe. Zimska kampanja 1942./43. bila je okonana.

nakon bitke...

EPILOG Zavretkom zime 1942./43. linija fronta ustalila se na vie-manje istim poloajima kao i godinu dana ranije. Sve rtve pretrpljene u drugoj polovini 1942. bile su za Osovinu uzaludne. Uniten je itav niz osovinskih armija: 3. i 4. rumunjska, 8. talijanska, 2. ma arska i najjaa armija na junom krilu istonog ratita njemaka 6. armija. Odgovornost za te gubitke snosi najvie njemako vojno rukovodstvo, u prvom redu Hitler, koje je odbijalo odstupiti od dogme Rus je gotov i pravovremeno poduzeti potrebne korake za izbjegavanje pogibeljne situacije u prvom redu povlaenje na odrive linije. Po zatvaranju staljingradskog okruenja Mansteinova grupa armija Don nije imala previe izbora osim plesa na sovjetsku melodiju, s izuzetkom kratke ekspedicije prema Staljingradu za operacije Zimska oluja. Manstein je ispravno ocijenio cilj[eve] sovjetskih ofenzivnih operacija i s tim u skladu osmislio zdrave protumjere, no bio ih je uvelike onemoguen provesti Hitlerovim inzistiranjem za dranjem svih(!) osvojenih podruja. Tek je sredinom veljae, nakon to je situacija postala krajnje neodriva i kolaps gotovo neizbjean, Fhrer dao Mansteinu slobodne ruke pri provo enju operativnih zamisli, to je ubrzo dale zapanjujue rezultate i pokazalo to je njemaka vojska u stanju postii slobodna za djelovanje u skladu s postavkama pokretnog ratovanja.

U Donjeckoj kampanji Manstein je uspio Sovjetima preoteti inicijativu, vratiti velik dio izgubljenog zemljita, direktno potui snage dviju sovjetskih fronta i jedne indirektno, jer njemaki je uspjeh natjerao Stavku na zaustavljanje ofenzive Centralne fronte. Topljenjem snijega, istroenou trupa i nevoljkou grupe armija Centar za suradnju otpalo je likvidiranje kurske izboine, ali Manstein je taj zadatak stavio na vrh popisa za razdoblje neposredno nakon rasputice, raunajui da Crvena armija, kao i vlastite mu snage, za blatnog perioda nee biti u stanju manevrirati, te e raspored snaga ostati vie-manje jednak, tj. sav njemaki oklop koncentriran na odluujuem mjestu nasuprot previe razvuenim neprijateljskim snagama. Naposljetku, sav je trud bio uzaludan [sic], jer je Hitler odluio ekati s novom ofenzivom dok novi tenkovi (Panther) ne budu dostupni u veim koliinama, dajui Sovjetima vremena za dovlaenje pojaanja i pripreme obrane po dubini. Kad je 5. srpnja ofenziva napokon otpoela pokazalo se da je Manstein jo jednom bio u pravu. Sovjeti su poklonjena dva i pol mjeseca izvrsno iskoristili stvarajui za Nijemce neprobojnu obranu. injenica je da i Manstein snosi dio krivice za neuspjeh ljetne ofenzive 1943., jer, za razliku od nekoliko drugih visoko rangiranih asnika, nije eksplicitno rekao da tako kasno otpoeta ofenziva nema anse za uspjeh. tovie, inzistirao je na nastavku borbe ak i nakon to je sjeverni krak napada bio zaustavljen i time onemogueno ispunjenje operativnog plana.

feldmaral u obilasku linije fronta

Nakon Kurska dolazi do rapidnog pogoranja odnosa izme u Mansteina i Hitlera zahvaljujui feldmaralovoj ideji vo enja rata u skladu s postavkama umjetnosti ratovanja i vojnikog zanata, nasuprot Hitlerovom politiko-ekonomskom koncepcijom ratovanja koja je operativnu umjetnost i stvarnost uvaavala samo kad je donosila nove teritorije, ekonomske probitke i

politiki presti. Povrh stalnih njemakih povlaenja esto u posljednji as koja je Manstein izvodio protivno uobiajenim Hitlerovim besmislenim zahtjevima za borbu do posljednjeg ovjeka, u sijenju 1944. godine Sovjeti opkoljavaju est njemakih divizija sa oko 60.000 vojnika u takozvanom depu Korun-erkasij52. Manstein brzo organizira uspjelu operaciju osloba anja i povlaenja opkoljenih snaga. Tog puta je Hitler naknadno odobrio feldmaralovu akciju. Nedugo potom, u oujku, situacija se ponovila u oblasti Kamenec-Podolskij ovaj put s 1. oklopnom armijom u sovjetskom obruu53. Manstein je Hitlera uporno nagovarao na proboj, to je ovaj tvrdoglavo odbijao, te se rasprava pretvorila u njihovu najeu sva u nakon koje je feldmaral ponudio ostavku. Nekoliko sati kasnije Hitler je prihvatio Mansteinove prijedloge i odobrio proboj. Feldmaral je otputen samo est dana nakon uspjenog spaavanja 1. oklopne armije, pod izlikom nunosti operiranja one mrene. U feldmaralovom otputanju veliku su ulogu odigrali Gring, Himmler i Goebbels, koje je Manstein u jednom trenutku karijere nagazio, ili im predstavljao preveliku prepreku za ispunjenje vlastitih, partikularnih ciljeva. Nesklonost efa OKW, feldmarala Keitela, koji - unato tome to je nakon francuske kampanje, dobivene Mansteinovim planom, zaradio taj visoki in jo uvijek nije prebolio zasluen izbor koleginog mobilizacijskog plana iz 1929., zasigurno nije ila u Mansteinovu korist. Iako ga je Hitler uvjeravao kako nema govora o krizi povjerenja Manstein je do konca rata ostao neraspore en Feldmarala su nekoliko puta, za aktivne slube, kao i po otputanju, kontaktirali pripadnici vojnog pokreta otpora, ukljuujui i [medijski pre-eksponiranog] Stauffenberga. Feldmaral se ograniavao na komentare kako e uvijek biti vjeran legalnom dravnom vodstvu, dodajui pruski se feldmarali ne bune, a pri izravnijem i eem pristupu, kakav je bio Stauffenbergov, postajao je neugodan i nije se libio prijetiti, iako, mora se priznati, nikada nije ni prijavio te kontakte ime se doveo u ivotnu opasnost, jer tehniki je postao urotnikom. Nakon njemake kapitulacije Manstein je obavijestio Britance gdje se nalazi i ovi ga 28. kolovoza 1945. odvode u zarobljenitvo. Nakon etiri godine, a na sovjetski zahtjev, Britanci pokreu postupak protiv feldmarala, teretei ga za 17 sluajeva krenja Haake konvencije o kopnenom ratovanju u Poljskoj i Sovjetskom Savezu. Sluaj je zadobio veliku popularnost, a
52 53

Vidi: http://en.wikipedia.org/wiki/Cherkassy_Pocket Vidi: http://en.wikipedia.org/wiki/Kamenets-Podolsky_Pocket

ak su i uglednici poput Churchilla i feldmarala Montgomeryja izraavali podrku Mansteinu, lanovi doma lordova osnovali su fond za feldmaralovu obranu, a konano je ugledni lan i zastupnik Laburistike partije, odvjetnik Thomas Paget, preuzeo obranu pro bono. Manstein je uspio oboriti veinu toaka optunice, ukljuujui i one o sudjelovanju u genocidu, a proglaen je krivim u dva sluaja i odgovornim u sedam koji su se odnosili na provo enje politike spaljene zemlje i propusta zatite civilnog stanovnitva. Osu en je na 18 godina zatvora, no puten 1953. zbog niza razloga, me u kojima je slubeni loe zdravstveno stanje - najneuvjerljiviji. Pravi je razlog bio pritisak zapadnonjemake vlade, za koju je Manstein bio heroj, kao i okolnosti hladnoratovskih me unarodnih odnosa u kojima su pojmovi poeljnih saveznika [obostrano] stubokom promijenili.

Manstein 1953., na dan izlaska iz zatvora

Polovicom pedesetih njemaka vlada ga je angairala kao savjetnika za izgradnju Bundeswehra (feldmaral je uvijek u slubi!), a zbog njegovog utjecaja nazivali su ga naelnikom Generaltaba iz sjene. Na njegovim su se ro endanskim proslavama, ak i u poodmakloj mu dobi, redovito okupljali visokopozicionirani asnici NATO saveza i njemake vojske. Nakon izdavanja knjige Izgubljene pobjede Manstein postaje njemaka hladnoratovska zvijezda, olienje vojnike tradicije i vrline, vitetva i ouvane moralne istoe Wehrmachta, jer za zloine je kriv samo i jedino SS. Vrlo svjesno i smiljeno je sve do smrti54 sudjelovao u stvaranju i odravanju mita o Wehrmachtu, jer bio je to mit o njemu samom.
54

Umro je 9. lipnja 1973., a pokopan je sa svim vojnim poastima. (op. a.)

IZVORI: 1. Beevor, Antony, Stalingrad, London, 2007 2. Deutscher, Isaac, Staljin - politika biografija, Globus, Zagreb 3. Glantz, David M., From the Don to the Dnepr: Soviet offensive operations December 1942-August 1943, London, 1991 4. Glantz, David M., Zhukov's Greatest Defeat, University Press of Kansas, 1999 5. Harrison, Richard W., Architect of Soviet victory in World War II: The life and Theories of G.S. Isserson (foreword by David M. Glantz), McFarland&Co. Inc., 2010 6. Hastings, Max, All Hell Let Loose, London, 2011 7. Howard, James R., The roots of Soviet victory: The Application of Operational Art on the Eastern Front, 1942-43, Essex, 1992 8. Izzo, Lawrence L., An Analysis of Manstein's Winter Campaign on the Russian Front, 1942-43, Fort Leavenworth, 1985 9. Knopp, Guido, Hitlerovi ratnici, Zagreb, 2008. 10. Manstein, Erich von, Mantajn: Izgubljene pobede, Beograd, 1968. 11. Nipe, George M., Jr., Last victory in Russia: The SS-Korps and Manstein's Kharkov Counteroffensive, February-March 1943, Schiffer Publishing Ltd., 2000 12. Taddonio, Frank T., The Concept of the Culminating Point of the Attack, Fort Leavenworth, 1986 13. Ani, N., Emeis, M.G., van Roon, G., et. al., Drugi svjetski rat, Zagreb, 1980. 14. http://en.wikipedia.org/wiki/Manstein 15. http://www.theeasternfront.co.uk/Battles/operationwinterstorm.htm 16. http://en.wikipedia.org/wiki/Operation_Little_Saturn 17. http://en.wikipedia.org/wiki/Operation_Uranus 18. http://en.wikipedia.org/wiki/Operation_Winter_Storm 19. http://english.battlefield.ru/prelude-to-kursk.html 20. http://en.wikipedia.org/wiki/Tatsinskaya_Raid 21. http://en.wikipedia.org/wiki/Third_Battle_of_Kharkov 22. http://watchdocumentary.com/watch/hitlers-warriors-episode-2-manstein-thestrategist-video_ce8a18c7a.html